*%

• '• m
...
 Š U M A R S K I LIST
GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA NR HRVATSKE
Redakcioni odbor:
Dr. Ivo H o r v a t, ing. Đ u r o K n e ž e v i ć , ing. Ivo Podhorski
i ing. Adolf Š e r b e t i ć
U r e d n i k : Ing. Milan Androić
BROJ 9—10 SEPTEMBAR—OKTOBAR 1954

ČLANCI:
1. D r . M i l a n A n i ć : Dendrološka i uzgojna važnost nekoliko s t a r i h p a r k o v a
u području V a r a ž d i n a , str. 413 — 2. D r . P a v l e F u k a r e k : Poljski j a s e n ( F a x i n u s
angustifolia Vahl. str. 433 — 3. D r . D u š a n K l e p a c : Tablice p o s t o t k a p r i r a s t a ,
str. 454 — 4. I n g . J o s i p Š a f a r i I n g . Ž a r k o H a j d i n : Problem proširi­
vanja a r e a l a jele na brdskom području između Save i D r a v e u N. R. H., str. 486 —
5. I n g . V i t o m i r S t e f a n o v i ć : P r i l o g poznavanju j a p a n s k e sofore (Sophora
japonica L.), str. 496 — 6. I n g . T e o d o r Š p a n o v i ć : Vrbe n a š i h Podunavskih
ritova, str. 506.

AUFSÄTZE:
1. D r . M i l a n A n i ć : Die dendrologische und waldbauliche B e d e u t u n g eini­
g e r alten P a r k a n l a g e n im Bezirk Varaždin. — 2. D r . P a v l e F u k a r e k : Schmal­
b l ä t t r i g e Esche ( F r a x i n u s angustifolia V a h l ) . — 3. D r . D u š a n K l e p a c : Zu­
wachsprozenttafeln. — 4. I n g . J o s i p Š a f a r u n d I n g . Ž a r k o Hajdin:
Das Problem der A u s b r e i t u n g des T a n n e n a r e a l s im kroatischen Mittelland zwischen
der Save und Drave. — 5. I n g . V i t o m i r Stefanović: E i n B e i t r a g zur
K e n n t n n i s der japanischen Sophore (Sophora japonica L . ) . — 6. I n g . Teodor
Š p a n o v i ć : Weiden u n s e r e r Donausumpf gebiete.

ARTICLES:
1. D r . M i l a n A n i ć : Q u e l q u e s vieux pares dans la region de Varaždin et
leur i m p o r t a n c e dendrologique et sylvicole. — 2. D r . P a v l e F u k a r e k : Le frene
oxyphylle ( F r a x i n u s anngustifolia V a h l ) . — 3. D r . D u š a n K l e p a c : Tables de
t a u x d' accroissement. — 4. I n g . J o s i p Š a f a r e t I n g . Ž a r k o Hajdin:
Le probleme d'elargissement de la superficie de sapin sur les terrains
e n t r e la Save et la D r a v e en Croatie. — 5. I n g . V i t o m i r S t e f a n o v i ć Une
contribution ä la connaissance de la Sophpora du J a p o n (Sophora japonica L.). —
6. I n g . T e o d o r Š p a n o v i ć : Les saules de nos t e r r a i n s m a r e c a g e u x danubiens.

ARTICLES:
1. D r . M i l a n A n i ć : Dendrological and Silvicultural I m p o r t a n c e of Several
Old P a r e s in t h e District of Varaždin. — 2. D r . F u k a r e k : N a r r o w — leaved
Ash ( F r a x i n u s angustifolia V a h l ) . — 3. D r . K l e p a c : Volume I n c r e m e n t Per­
centage Tables. — 4. I n g . J o s i p Š a f a r a n d I n g . Ž a r k o H a j d i n : P r o ­
blem of A r e a E x t e n s i o n of F i r Species between t h e Sava and D r a v a Rivers in Croatia.
— 5. I n g . V i t o m i r S t e f a n o v i ć : A Contribution to t h e Knowledge of J a p a ­
nese Sophora ( S o p h o r a japonica L.). — 6. I n g . T e o d o r Š p a n o v i ć : Willows
of Our Danubian M a r s h l a n d s .

Alepski bor pod Biokovom (iznad T u č e p a ) . Šumarija M a k a r s k a ( S t a z e )

F o t o : ing. D. B u r a
ŠUMARSKI GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA
LIST
HRVATSKE

GODIŠTE 78 SEPTEMBAR — O K T O B A R GODINA 1954

DENDROLOŠKA I UZGOJNA VAŽNOST NEKOLIKO STARIH

PARKOVA U PODRUČJU VARAŽDINA
Dr. Milan Anić

području sjevernog dijela NR Hrvatske postoji više što većih što ma­
U njih starih parkova, koji su za nas od velikog značenja u n e k o l i k o
s m j e r o v a . U p r v o m redu oni predstavljaju vrlo vrijednu i bogatu
d e n d r o l o š k u k o l e k c i j u . U d r u g o m redu pružaju nam m o-
g u ć n o s t z a š i r e n j e važnog šumskog, parkovnog i drugog kultivi­
ranog drveća i grmlja kod nas. U njima se nalazi vrlo mnogo drveća i
grmlja od naročite parkovne, kao i velik broj do-maćeg i stranog drveća
od velike šumsko-uzgojne vrijednosti. Ondje postoji više drvenastog bilja
koje se može kultivirati u industrijske svrhe. U t r e ć e m redu stari su
parkovi čvrsta b a z a za razna biološka i uzgojna p r o u č a v a n j a .
Pitomo Zagorje i čitava Srednja Podravina — načičkani vinorodnim
brežuljcima i išarani plodnim uvalama i dolinama — bili su vrlo pogodni
za razvitak velikog broja vlastelinskih posjeda. Oko 1880. g. bilo ih je u
Varaždinskoj županiji preko 180. Uporedo s time nastali-su ondje na malom
prostoru brojni dvorci i oko njih parkovi. Ovdje ćemo se osvrnuti na par­
kove u Jalkovcu, šaulovcu, Maruševcu, Banskom Dvoru, Opeki, Vinici, Kri-
žovljangradu, Klenovniku i Trakošćanu, a spomenut ćemo i parkove u Va­
raždinu i Čakovcu. Njihov smještaj označen je u skici. U onome kraju imade
još nekoliko ovećih starih parkova. Tako u Novom Marofu postoji stari
park oko Lječilišta. Postoji i manji park u Gornjoj Rijeci. Od ranije su nam
poznati parkovi u Martijancu, Velikom Bukovcu i Rasinji. Osim toga po­
stojao je ondje do unatrag više decenija prilično veliki broj malih parkova.
Spomenuti parkovi nastali su još u prošlom stoljeću, a neki i ranije. Veći su
nastali u stilu posve slobodnih pejsažnih parkova — po uzoru znamenitih evropskih
parkova toga stila. I manji parkovi nose obilježje tadašnjeg pokreta što tješnje stil­
ske povezanosti dvoraca i pejsažnih parkova. Njihovom je uređenju posvećivano dosta
truda i brige. Angažirani su stručnjaci i nabavljan biljni materijal iz raznih srednjo­
evropskih botaničkih vrtova, arboretuma i parkova. Neki su se od njih održali na
velikoj visini, te pripadaju među p r v o k l a s n a d j e l a parkovne arhitekture
(Opeka, Križovljangrad). Neki su manji, ali također vrlo dobro komponirani i saču­
vani (Maruševec), Klenovnik). Neki su znatno zapušteni i gotovo uništeni (Jalkovec).
Parkove su podigli njihovi vlasnici (razni baruni i grofovi) za razonodu i udobnost,
a troškove pokrivali velikim dijelom prihodima od prodaje drva iz naših šuma.
Stvorene su time vrednote, koje su — zahvaljujući našoj revoluciji — postali konačno
općom narodnom svojinom.

413
 Naš se osvrt odnosi na materijal, koji smo u navedenim parkovima uočili u
toku nekohko k r a ć i h p r e g l e d a . Nakon oslobođenja pregledali smo te parkove
na poziv Ministarstva šumarstva i poljoprivrede NRH. Pregledali smo ih s tadašnjim
varaždinskim šumarima: ing. S. B r i k s i j e m, ing. B. Z m i j a n c e m i ing N
G o g e r o m . Posjetili smo ih d j e l o m i č n o i kasnije. Prema tome ovdje n i j e
o b u h v a ć e n m iz daleka s a v dendrološki materijal, a napose razne forme i kri­
žan« stranog i domaćeg drveća i grmlja, kojih ondje imade u velikom broju

Dvorac u parku OPEKA-VINICA.

Opći prikaz parkova

Ovdje ćemo iznijeti ukratko osnovna obilježja pojedinih parkova s
obzirom na njihovo stanje posljednjih godina.
a) P a r k o k o d v o r c a u J a l k o v c u : Nalazi se oko 4 km ju­
žno od Varaždina. Smješten je u nizinskom (165 m), ali ocjeditom terenu,
u području šume lužnjaka i običnog graba. Park je malen, ali iznenađuje
velikim brojem drveća i grmlja. On je zadnjih decenija, nažalost, vrlo za­
pušten. Za to vrijeme p r o p a l o je ondje mnogo vrijednog i drveća i
grmlja.
b) P a r k o k o d v o r c a u š a u l o v c u : Nalazi se oko 10 km jugo­
zapadno od Varaždina. Dvorac je smješten na padinama brežuljka (220 m),
odakle su otvorene vedute na velik dio Srednje Podravine. U zaleđu i oko
dvorca nalazi se manji park, koji pokriva veći dio brežuljka. Podignut je
uglavnom u području šume kitnjaka i graba. Veći obilje vapna u tlu odaju
autohtoni elementi kao: klokočika, crni jasen, drijen, krkavina i mukinja.
c) P a r k M a r u š e v e c : Nalazi se oko 4 km sjeverozapadno od
želj. stanice Cerje Tužno. Smješten je na brežuljku (cea 200 m), koji se

414
odlikuje blagim padinama i dalekim vedutama. Dvorac pripada među naj­
ljepše u onome kraju. Obrastao je većim brojem penjačica. Ispred njega
uzgaja se razno rijetko egzotično grmlje i drugo bilje. Dvorac je okružen
ovećim parkom. U njemu se veoma skladno izmjenjuju travnate plohe s ve­
ćim ili manjim grupama drveća, a to sve čini lijepu povezanost s okolišnim
šumarcima. Park obiluje velikim brojem drveća i grmlja. Posebnog su spo­
mena vrijedna dva orijaška lužnjaka.
d) P a r k B a n s k i D v o r : Nalazi se između Maruševca i Vinice,
kod sela Gornje Ladanje. Smješten je uz bivši dvorac porodice Festetić, koji
je 1918. g. uništen požarom. Oko njegovih zidina na brežuljku visokom 237
m, ispred vile sadašnjih vlasnika, i na istočnim padinama brežuljka nalazi
se oko 4,5 ha veliki park, u kojem prevladavaju četinjače. Park se naslanja

na prirodnu šumu kitnjaka i graba. U donjem dijelu parka nalazi se malo

jezerce okruženo crnom johom. Prije nekoliko decenija zasađena smrčeva
stabalca toliko su se razrasla da zatvaraju vedute. I smrčev nasad podignut
u redovima dosta je pokvario sliku pejsaža.
e) P a r k O p e k a : Nalazi se uz cestu Ladanje—Vinica. Od želj.
stanice Cerje Tužno udaljen je 11 km. Pripada među naše najveće i naj­
vrednije parkove. Uređen je sredinom prošlog stoljeća. Podignut je na padi­
nama i podnožju brežuljaka Kostanjevca (215 m) oko ovećeg dvorca. Sa
zapadne strane naslanja se na šumicu kitnjaka i kestena kao i šumicu kit­
njaka i običnog graba, sa kojima zaprema ca 50 ha. Nekoć je pripadao
porodici Draskovic, a kasnije porodici Bombelles.
Park je uređivan s vrlo mnogo smisla i ljubavi. Predstavlja rijetku
umjetničku hortikulturnu vrednotu. To je arboretum od neprocjenjive vri­
jednosti. Odlikuje se velikim bogatstvom raznog drveća i grmlja, te mno­
gobrojnim formama i križancima. Po svojem uređaju pripada on među
najljepše parkove ne samo kod nas nego i u Srednjoj Evropi. Odlikuje se

415
 vanredno uspjelom konfiguracijom zelenih masa. Ondje je postignut puni
sklad između travnatih ploha i većih ili manjih grupa drveća i grmlja, kao i
osamljenih stabala. Velika briga posvećena je i perenama i anuelama. Stabla
i grupe četinjača vješto su komponirane s raznobojnim skupinama i sta­
blima listača. Promjene boja u toku vegetacijskog rada, a napose u proljeće
i jesen, daju parku naročiti čar. Park je zadržao svoj primarni izgled.
Parku je pripadalo i dobro Z e l e n d v o r (182 m), koji se nalazi u
polju između parka i sela Petrijanca. Na gospodarske zgrade nadovezuju
se prostrane sastojine smrče, borovca i dr., koje su uzgojene uglavnom
u redovima.

Nacionalni park »Opeka

f) P a r k u V i n i c i : Nalazi se uz stari dvorac. Park je malen i

bez veće važnosti. Zadnjih par decenija dosta je zapušten. Nalazi se na
omanjem brežuljku u području kitnjaka i običnog graba na vapnenom
supstratu, što se vidi po autohtonim primjercima crnog jasena, klokočike
i krkavine.
g) P a r k K r i ž o v l j a n g r a d : Nalazi se u nizinskom terenu, u
području šume lužnjaka i običnog graba, uz Dravu. Zaprema oko 9 ha, a
nadovezuje se na cea 11 ha veliku šumicu. Tamošnji dvorac (cea 200 m)
pripadao je među najljepše dvorce onoga kraja. Stradao je, nažalost, od
požara. Sad se radi na njegovoj obnovi. Ispred dvorca prolazi cesta Križov­
ljangrad—Ormož. Uz park postojao je donedavno oveći dendrološki rasad­
nik. Porodica Varady uložila je mnogo truda na uređenje i očuvanje parka.
Park pripada među najljepše naše parkove. U izvjesnom pogledu nad­
mašio je i Opeku. I ondje su travnate plohe prijatno povezane s lijepo

416
HS

' • - r. ..

,<:f i l i l « * l

• H H -i 5 : : . • • • •

Stari grad Trakošćan sa parkom F. K. Hielschler

417
komponiranim grupama drveća i soliternim stablima. S obzirom na sastav
park se dosta razlikuje od Opeke. Ondje je tlo mokrije i hladnije. Dolaze
do izražaja jači mrazovi i inače mnogo niže temperature. Radi toga posto­
jeće je drveće i grmlje uzgojeno uz dosta teškoća. Bilo je kod toga mnogo
gubitaka. Pokušaji oko uzgoja paulovnije, mamutovca, azijske tuje, krip-
tomerije, libocedra i dr. nisu uspjeli. U parku se nalazi veći broj drveća,
kao i raznih rijetkih forma i križanaca, kakvih inače u onome kraju nema.
Na sjevernom dijelu park postepeno prelazi u polje. Prijelaz čine ogromni
osamljeni lužnjaci i guste skupine breza. Uz Dravu stere se park do pri­
rodne šume crne i bijele johe, te raznih vrba.
Park se još uvijek nalazi na vrlo velikoj estetskoj visini, iako se nje­
govom uređenju ne poklanja pažnja. Za minulog rata pretrpio je mnogo
štete. Njemačka je vojska prilikom povlačenja porušila preko tamošnje
ceste u istočnom dijelu parka orijaška stabla jablana, crnog oraha, ^
rijetkih odlika javora i jasena.
h) P a r k u K l e n o v n i k u : Nalazi se na padinama brežuljka
(248 m), na kojem je smješten veliki dvorac — sada Sanatorij za plućne
bolesti. Udaljen je od željezničke stanice Ivanec oko 10 km. Park zaprema
površinu od desetak jutara. U njem se nalazi mnoštvo starih primjeraka
vrlo vrijednog stranog i domaćeg drveća. Odatle se zaključuje, da je tome
parku posvećivana već odavna velika briga. Pripadao je porodici Draskovic.
i) P a r k u T r a k o š ć a n u . Stari grad Trakošćan nalazi se na
vrh brežuljka, koji se strmo izdigao na najistočnijem okrajku Maceljske
Gore, u dolini između Maceljske i Ravne Gore. Konfiguracija terena i šu-
movitost daju onome kraju poseban čar. To je jedan od biser-kutića Hrvat­
ske. Trakošćan je udaljen od željezničke stanice u Lepoglavi oko 12 km.
Uzdiže se od kojih 250 m na više. Okolišnu šumu čine bukva sa pitomim
kestenom i kitnjakom, te u već nešto povišenim položajima jela. Ispred
starog grada smješten je omanji park. Stari grad važan je historijski obje-
kat. On zadivljuje svojim klisurastim stijenama. Oronule zidine sve više
prekriva gusto zelenilo brsijana — tog vjernog pratioca starih dvoraca i
gradina.
j) P a r k u V a r a ž d i n u : U Varaždinu postoji oveći park s pri­
ličnim brojem starog, odnosno odraslog drveća. Osnovan je pred kojih 100
godina. Mnogi su primjerci oštećeni i loši, te bi ih trebalo obnoviti. Usput
se spominje, da je posebne pažnje vrijedan nasad varaždinskog groblja,
koji pretežnim dijelom čine rezanjem raznoliko formirane tuje. Podignut
je dugogodišnjim nastojanjem vrtlarskog stručnjaka H. Hallera.
k) P a r k u Č a k o v c u : Nalazi se uglavnom zapadno od starog
grada, na visini od cea 165 m. Zaprema površinu od nekoliko jutara. Teren
mu je uglavnom ravan. To je prirodno područje lužnjaka, graba i klena,
a u jarcima rastu jasen, vrbe, johe i topole. Stariji dio parka obrastao je
nagusto drvećem i dosta je zapušten.
Ekološki odnošaji
Područje navedenih parkova nosi obilježje umjerene kontinentalne
(srednjoevropske) klime, koja je nešto hladnija i svježija nego što je to
u okolišu Zagreba. Iz podataka u tabeli i grafikonu vidimo, da su srednje
mjesečne oborine u Zagrebu za vegetacijskog rada manje nego u Čakovcu
i, pogotovu, u Lepoglavi. Srednje mjesečne temperature za to su vrijeme

418
rtoziv
stanice
Period
promalnanja
-f?39,- *g*o.
i; Hiimotsbi
faMorl
Oborine, mm
1.
50
ti

*s
III.
59
If.
85
MJ e s e c
V.
too
VI. VII. VIII.
93 92 1CH 89
IX. X.
109 71
XI. /It.
64
Godišnje Op a j 6 a

954
Cobovec 1S51, -*90ć> Temperatura °6 i 8 05 5-0 107 152 19* 210 201 155 108 4 2 -10 100
kišni factor 86 HÖ 78 66 48 4 4 5 0 5 7 tot 169 954
189*. - S93S. Oborine, mm 68 55 81 104 117 119 126 119 111 129 87 78 1194
too 150

m
Lepog/afo f90*-S938. M Temperaturo, °C -02 n 65 185 204 19'4 155 106 54 rs 103
kišni fat?tor . 500 12 9 10'* 78 6'4 62 61 7 5 122 161 ill 115 9

-fS62~-f94¥,
Oborine, mm 49 44 59 70 a* 96 81 84 85 105 80 63 900
Zagreb rt>3 Temperaturo, °C 00 20 68 11'6 162 19'5 218 208 170 11'7 60 16 112
Kišni factor 220 8 7 60 52 49 5 7 4 0 5 0 90 13 3 394 803
«flu

_| I 1 I | I J I L 1 1 1
/ // HI IV V. VI VII. YIII. tr. x. xi. xi'
•• Hagpeb —— vCepoglcisa Cahoixe"

419
 u Zagrebu veće. Iz mjesečnih kišnih faktora zaključujemo, da su stepen
humiditeta i toplinsko obilježje klime oko Zagreba nepovoljniji za vege­
taciju nego u Čakovcu i Lepoglavi. Za vrijeme vegetacijskog rada u Za­
grebu su 3—4 mjeseca semiaridne (sa), a ostali su mjeseci semihumidne
(sh) klime. U Čakovcu su 2—3 mjeseca semiaridne, a ostali su semihu­
midne i humidne (h) klime. U Lepoglavi nema nijednog mjeseca semia­
ridne, 3 su mjeseca semihumidne, a ostali humidne klime. Drobrom uspije­
vanju drveća u Srednjoj Podravini prija i veća količina zračne vlage. Da­
kako, da i ondje kod pojedinih parkova dolaze do izražaja mikroekološke
prilike.
Ekološke prilike u području Srednje Podravine vrlo su podesne za uspi­
jevanje raznog drveća i grmlja. Tako ondje vrlo bujno raste a r i š , kojeg
stabla dosegnu visinu i preko 30 m. Ariša imade i inače u onome kraju.
Ondje vrlo dobro rastu zelena duglazija, razne smrče i jele, tuje, sekvoja,
tisa, hrastovi, topole, jaseni, javori i dr. Mnogo strano drveće vrlo dobro
prirašćuje i razvija se u vrlo krupna stabla. Raste bolje nego gotovo igdje
drugdje kod nas. Duž Drave od prirode dobro raste b i j e l a j o h a . Pro­
širila se onamo dolinom Drave i Bednje. Stere se niz Dravu daleko istočnije
nego što je to niz Savu. Niz Savu ima je uglavnom do Bregane, a tek tu
i tamo do Rakitja kod Podsuseda. Niz Dravu vidjeli smo je sve do Osijeka.
Bijela joha kao i drugo razno drveće najbolji su dokaz, da su u onome
kraju ekološke prilike povoljnije nego što je to u savskom bazenu u oko­
lišu Zagreba.
Dendrološka važnost
Dendrološka važnost naših starih parkova veoma je velika. Pravi uvid
o njihovoj vrijednosti steći će se tek nakon što se temeljito determinira i
prikaže sav tamošnji dendrološki inventar. Napose to važi za parkove Opeku,
Križovljangrad i Maruševec. U mnogo slučajeva radi se o raznim rijetkim
primjercima i njihovim formama, a također i o križancima. Njihovo deter­
miniranje iziskivat će temeljitiju i dužu obradu, jer je taj posao vezan na
proučavanje cvjetova, plodova, sjemenja, pupova i dr. Ovdje ćemo se osvr­
nuti na drveće i grmlje, koje smo ondje dosad primijetili, a koje je od
važnosti sa dendrološkog i uzgojnog gledišta. Za determiniranje više vrsta
dugujemo osobitu zahvalu prof. dr. I. P e v a 1 e k u.
A) G I M N O S P E R M E
G i n k g o (Gingko biloba) nalazi se u više parkova. U Jalkovcu i Ma-
ruševcu tvori vrlo lijepa stabla promjera preko 50 cm. Ispod dvorca u
Opeki nalazi se oko 80 cm debelo soliterno stablo dugačkih i horizontalnih
grana. To je jedan od najljepših primjeraka kod nas.
T i s a (Taxus baccata) tvori veća ili manja stabla i stabalca kao i
krupne, široko zaobljene grmove. Ima je u svim parkovima, često se vidi
i njen prirodni pomladak. U varaždinskom parku postoji tisa debela 50 cm.
Krupnijih stabala ima u Maruševcu, Opeki i Križovljangradu. Jednu od
najkrupnijih tisa onog kraja, a i inače kod nas, vidjeli smo u čalincu kod
Maruševca. U Klenovniku nalaze se dvije goleme tise: jedna je 90 cm de­
bela i 15 m visoka (u gornjoj česti oštećena gromom), a druga oko l m
debela i 14 m visoka. U Opeki postoji mnogo primjeraka tise, kao i raznih
njenih forma. Vrlo su lijepi primjerci odlika: T. b. fastigiata, variegata,

420
 aurea, lutea i dr. — J a p a n s k a p a t i s a (Cephalotaxus drupacea) na­
lazi se u Maruševcu i Opeki, gdje postoji i njezina forma C. d. fastigiata,
kao i odlike C. d. pedunculata i nana.
J e l e (Abies sp.) obilno su zastupane. — česta je i dobrog uzrasta
o b i č n a j e l a (A. alba). U Banskom Dvoru ona tvori podstoinu etažu
u grupi običnog i crnog bora. U Opeki i Klenovniku ima njenih stabala
visokih do 30 m i debelih preko 60 cm. Debla su im ravna i jedra. Iznad
Trakošćana je autohtona. — G r č k a j e l a (A. cephalonica) čini pojedina
stabla i manje grupe u Opeki i Križovljangradu. — K o l o r a d k a (A.
concolor) nalazi se u većini parkova. Uspijeva vrlo dobro. U Jalkovcu,
šaulovcu i Maruševcu postoje stabla debela 30—60 cm. U Banskom Dvoru
ima ovećih skupina, kao i vrlo lijepih pojedinih stabala. Ondje smo vidjeli
i najljepše njeno stablo onoga kraja. Ono je pravilno formirane krošnje,
oko 45 cm debelo i preko 20 m visoko. I u Opeki imade veći broj njenih
stabala. Jedno stablo iznad dvorca debelo je preko 50 cm. Nekoliko manjih
stabala vidjeli smo i u Križovljangradu, u Klenovniku i u Trakošćanu. —
K a v k a s k a j e l a (A. Nordmanniana) također vrlo dobro uspijeva. U
Maruševcu jedno je njeno stablo debelo oko 60 cm, a u Banskom Dvoru
ima grupa stabala u dobi od kojih 60 godina. Oveća grupa nalazi se na
ulazu u park. Veći broj stabala i grupa odraslih stabala postoji u Opeki i
Križovljangradu. — U Opeki postoje vrlo lijepa stabla š p a n j o l s k e
j e l e (A. pinsapo). — Ondje se nalazi još nekoliko vrsta jela i njihovih
forma, a također i križanaca raznih jela, koje će trebati determinirati.
Napose je u tome zanimljiva Opeka. Po svoj prilici ondje postoje stabla
od A. amabilis, A. nobilis i dr.
U gotovo svim parkovima nalazi se z e l e n a d u g l a z i j a (Pseu­
dotsuga taxifolia viridis). Posebnu pažnju zaslužuje kultura u predjelu
Grabovnica kod Maruševca. U Banskom Dvoru tvori zelena duglazija veće
ili manje grupe. Raste sama ili sa smrčom. česti su primjerci promjera i
preko 80 cm. Vrlo krupnih stabala u grupama ili pojedinačno ima obilnije
i u Opeki. U Zelendvoru ima veći broj stabala debelih do 60 cm, kao i
mlađih kultura podignutih u redovima. Krupnijih stabala ima i u Vinici.
U smrčevoj sastojini na ulazu u Križovljangrad stabla zelene duglazije
gotovo su dvostruko deblja od jednako starih smrča. U parku Križovljan­
grad ima stabala debelih do 70 cm. I u Klenovniku postoji više odraslih
duglazija. — P l a v e d u g l a z i j e (P. t. glauca) ima također, ali rjeđe.
Ima je u Opeki, Križovljangradu i Čakovcu. Ona je mnogo slabijeg uzrasta.
C u g a (Tsuga canadensis) prilično je zastupana u Opeki. Ondje imade
njenih soliternih stabala i grupa sa stablima debelim do 70 cm. Dobro se
drže u poluzasjenjenim mjestima. I u Klenovniku vidjeli smo preko 30 cm
debela i 15 m visoka stabla. Manja stabla primijetili smo u Jalkovcu. —
U Opeki postoji još nekoliko vrsta cuga.
S m r č e (Picea sp.) zaslužuju posebnu pažnju. — O b i č n a s m r č a
(P. excelsa) česta je u svim parkovima. Odraslih stabala i grupa ima u
Jalkovcu, šaulovcu, Maruševcu i Banskom Dvoru. U Banskom Dvoru po­
dignut je nasad u redovima. Napadnut je u jačoj mjeri ušencima (Chermes
viridis i C. strobilobius). I smrče u Čakovcu i Varaždinu većinom su jače
napadnute ušencima. U Opeki ima više smrča debelih preko 80 cm. Rastu
soliterno ili u grupama. U Zelendvoru nalaze se oveće sastojine uzgojene
u redovima. U Vinici ima stabala debelih do 70 cm. Na ulazu u Križovljan-

421
 grad postoji 60-godišnja sastojina smrče podignuta u redovima, s primi­
ješanim borovcem i duglazijom. U Križovljangradu ima smrča i preko 80
cm debelih. U Klenovniku tvori smrča grupu stabala debelih do 70 cm i
visokih do 30 m. U Maruševcu i Opeki primijetili smo odliku P. e. pendula,
a u Opeki odlike P. e. virgata, inversa i dr. — U Opeki i Križovljangradu
nalazi se i nekoliko stabala o m o r i k e (P. omorica) ; u Križovljangradu
postoji vrlo lijepo stablo 35 cm debelo i 15 m visoko. — U Opeki se nalazi
s i b i r s k a s m r č a (P. obovata). •— U Maruševcu i Opeki postoji više
vrlo krupnih stabala od k a v k a s k e s m r č e (P. orientalis) s nekoliko
forma. — U gotovo svim parkovima nalaze se manja ili veća stabla i grupe
k o l o r a d k e s m r č e (P. pungens) s odlikama P. p. viridis, glauca, coe-
rulea, argentea, Kosteriana dr. — U Opeki postoj e stabla i grupe e n g e 1-
m a n k e (P. Engelmanni), s i t k e (P. sitchensis), b i j e 1 e (P. alba) i
t a m n e s m r č e (P. nigra), b r e v e r i j a n k e (P. Breweriana) i dr.
Od posebnog je interesa a r i š (Larix europaea). Krupnih stabala ima
u Jalkovcu. Grupe vrlo krupnih i bujnih ariša nalaze se u šaulovcu. I u
Banskom Dvoru postoji grupa vrlo lijepih do 60 cm debelih i do 30 m vi­
sokih ariša. U uvali desno od dvorca Opeke nalazi se grupa ariša visokih
preko 32 m. U Klenovniku imade dvadesetak ariša visokih do 30 m. U ča­
kovečkom parku nalazi se oveća grupa stabala debelih od 15—40 cm, ali
lošijeg vitaliteta. Inače u onom kraju ariš vrlo dobro raste. Tvori lijepa
stabla u području Varaždinbrega. U šumi Kresnici, kod sela Lužani, južno
od Varaždina, ariš je obilno zastupan. Vitalitet mu je vrlo dobar. Ondje
ima stabala do 40 cm debelih i do 25 m visokih. Bilo bi od velikog interesa
znati za provenijenciju sjemena, iz kojeg je uzgojen tamošnji ariš.
Opeka nas iznenađuje i c e d r o m . Ondje ima stabala h i m a l a j ­
s k o g c e d r a (C. deodara).
I b o r o v i (Pinus sp.) su ondje dosta zastupani. — U Opeki se na­
lazi oveća i nekoliko manjih l i m b a (P. cembra), te lijepi primjerci h i ­
m a l a j s k o g b o r o v c a (P. excelsa). — O b i č n i b o r o v a c (P.
strobus) raste vrlo dobro u svim parkovima. U Maruševcu ima stabala
debelih preko 80 cm. U Opeki tvori velike i lijepe grupe. Vrlo su dekora­
tivna njegova soliterna stabla. U Zelendvoru postoji 60-godišnja sastojina
uzgojena u redovima. U Križovljangradu primiješan je 60-godišnjoj smr-
čevoj sastojini, ali je deblji nego smrča. Ima ga obilno i u parkovnim gru­
pama. Usred starog parka u Klenovniku nalazi se uz put stablo debelo 120
cm i visoko oko 25 cm. — U varaždinskom parku nalazi se slabiji primje­
rak p o n d e r o z n o g b o r a (P. ponderosa), a u Opeki odraslo stablo
ž e f r e j e v c a (P. Jeffrey), koji fruktificira svakih nekoliko godina. —
Uz cestu pred ulazom u Križovljangrad nalazi se drvored od 25 stabala
r i g i d n o g b o r a (P. rigida), koja su do 30 cm debela i oko 10 m vi­
soka, vrlo granata, prilično lošeg izgleda, a stara oko 60 godina. Obiluju
s mnogo starijih i novijih češera. Iz panjeva posječenih stabala tjerali su
prije nekoliko godina izbojci. Na jednom panju bilo je 13 jednogodišnjih
do 30 cm dugačkh izbojaka. — Posebnu pažnju zaslužuje ondje o b i č n i
b o r (P. sylvestris). Oveća grupa odraslih stabala dugačkih i ravnih debala
nalazi se u Banskom Dvoru. Razgoljena je sječom za vrijeme rata. Krupna
stabla do 60 cm debljine postoje u Opeki, Križovljangradu i Klenovniku.
U čakovečkom parku ima više stabalaca, ali su lošijeg izgleda. Obični bor
za nas je od posebnog interesa, jer se često u literaturi smatra kao drvo,

422
koje u čitavom onom kraju, kao i po sličnim terenima sjeverno od Drave,
raste od prirode. Po tamošnjim brežuljcima nalaze se tu i tamo borova
stabla ili grupe stabala. — C r n i b o r (P. nigra) tvori odrasla i lijepa
stabla zajedno sa običnim borom u Banskom Dvoru. U centralnom dijelu
Opeke postoje grupe elitnih crnih borova visokih do 30 m. — U nekoliko
parkova vidjeli smo i primjerke b a n k s o v c a (S. Banksiana), ali su re­
dovno lošeg uzrasta. Nekoliko primjeraka p l a n i n s k o g b o r a J P .
montana uncinata) vidjeli smo u smrčevoj sastojini na ulazu u Križovljan-
grad.

Mamutovac (Sequoia gigantea) pored ostalih egzota kraj dvorca u Opeki

Specijalnu vrednotu predstavlja u Opeki s k i a d o p i t (Sciadopitys

verticillata). Tvori stabalce oko 8 m visoko vrlo lijepo formirane, cunjaste
i do tla spuštene krošnje. Pripada među najvrednije primjerke tog parka.
U intervalima od nekoliko godina pojavljuju se na njemu češeri. Stabalce
je, navodno, prije 25 godina dovezeno iz Japana. To je jedini poznati nam
odrasliji primjerak kod nas.
M a m u t o v a c (Sequoia gigantea) nalazi se na nekoliko mjesta.
Usred parka šaulovec postoji stablo debelo oko 80 cm, ali je na pridanku
jače natrulo. U Opeki tik gornjeg ruba dvorca nalazi se stablo oko 1 m
debelo, a desno od dvora stablo debelo oko 1,5 m i visoko preko 40 m. To
je po svoj prilici najljepši i najveći primjerak kod nas. Krošnja mu je posve
Čunjasta i spuštena do tla. U intervalima od nekoliko godina ono je oki­
ćeno češerima.
I t a k s o d i j (Taxodium distichum) dosta je čest. Jedno veće stablo
vidjeli smo u Jalkovcu, a nekoliko stabala do 70 cm debelih i do 20 m viso-
423
 kih u Maruševcu. U donjem dijelu Opeke u okolišu tamošnjeg jezerca po­
stoji dvadesetak stabala. Na istočnom podnožju parka Klenovnik nalazi se
grupa od nekoliko taksodija.
K r i p t o m e r i j a (Cryptomeria japonica) tvori iznad dvorca u
Opeki stablo oko 80 cm debelo i preko 25 m visoko. Ondje ima više i krup­
nijih i manjih stabala. I u Klenovniku postoji stablo 30 cm debelo i 12 m
visoko.
Posebnu vrednotu predstavljaju također grupe i pojedina stabla h i b e
(Thujospis dolabrata) u Opeki. U Klenovniku vidjeli smo njeno stablo
debelo oko 20 cm i visoko 8 m, kao i više manjih stabalaca.
I t u j e (Thuja sp.) u onom kraju vrlo dobro rastu. Naročito to
važi za g o l e m u t u j u (T. plicata), od koje imade većih i manjih sta­
bala i grupa u gotovo svim parkovima, a napose u Maruševcu, Opeki i
Križovljangradu. I u Čakovcu smo vidjeli više stabala do 8 m visokih.
Postoji i njena odlika T. p. fastigiata. — I o k c i d e n t a l n a t u j a (T.
occidentalis) nalazi se u svim parkovima. U Klenovniku vidjeli smo njeno
stablo debelo oko 40 cm i visoko oko 12 ni. I njenih forma ima više, kao
što su: T. o. variegata, lutea, fastigiata, filiformis, ericoides (Retinospora
dubia). — O r i j e n t a l n a t u j a (T. orientalis) postoji također gotovo
u svim parkovima, ali je ona najosjetljivija prema studeni, što se vidi po
oštećenim stablima. Međutim, u Čakovcu imade stabalaca te tu je u parku
željezničke stanice, a dobrog su vitaliteta. Postoji nekoliko njenih forma,
kao T. o. aurea, flagelliformis, te retinosporna T. o. decussata. — Vara­
ždinsko groblje i groblje u Vinici dokaz su, koliku vrijednost tuje mogu
da predstavljaju u vrtnoj umjetnosti.
L i b o c e d a r (Libocedrus decurrens) zabilježili smo u Opeki. U Va­
raždinu pred vilom Briksi nalazi se vrlo lijepo stabalce oko 20 cm debelo.
U Trakošcanu primijetili smo jedan primjerak, ali je stradao od studeni.
P a č e m p r e s i (Chamaecyparis sp.) prilično su zastupani. — L a w -
s o n o v a p a č e m p r e s a (C. Lawsoniana) ima svuda. U varaždinskom
parku ima stabala debelih preko 40 cm. Većih stabala i grupica ima u Jal­
kovcu, Šaulovcu, Maruševcu, Opeki, Križovljangradu, Klenovniku i Ča­
kovcu. U Opeki postoji veći broj elitnih stabala tog pačempresa i više nje­
govih forma, kao što su C. L. glauca, argenteä, lutea, pendula, filiformis
i dr. — U Opeki postoje stabla p l a v o g p a č e m p r e s a (C. thyoides)
i njegove retinosporne forme C. t. ericoides. — Ondje se nalazi i stablo od
n u t k a n s k o g p a č e m p r e s a (C. nootkatensis) sa više forma. —
H i n o k i p a č e m p r e s (C. obtusa) čini grupe i soliterna stabla u
Opeki, a stabalca u Trakošcanu. U Opeki postoji više njegovih forma, kao
što su: C. o. aurea, ericoides i d r . — S a v a r s k i p a č e m p r e s (C. pisi-
fera) tvori stabalca u Jalkovcu i Trakošcanu, a grupe i krupna soliterna
stabla u Opeki. U Opeki imade i više njegovih forma, kao na pr. C. p.
aurea, filifera i dr. Vrlo je lijep i njegov retinosporni oblik C. p. squarrosa.
B o r o v i c a (Juniperus sp.) ima gotovo u svim parkovima. — O b i č ­
n u b o r o v i c u i k l e č i k u (J. communis i J. nana) vidjeli smo u neko­
liko parkova. S o m i n a (J. sabina) nalazi se u gotovo svim parkovima.
Ona tvori oveće guste grupe u Opeki i još više u Križovljangradu. — I
v i r g i n i j a n k a (J. virginiana) uzgaja se u gotovo svim parkovima. U
Opeki tvori oveće grupe i skupove s odraslim i vrlo dekorativnim stablima.
Ondje postoji više njenih forma, kao J. v. glauca, variegata filifera, ele-

424
gantissima i dr. U Klenovniku ima stabala do 60 cm promjera. — U Opeki
se nalaze i primjerci k i n e s k e b o r o v i c e (J. chinensis), kao i njena
odlika J. c. Pfritzeriana.
b) ANGIOSPERME
T o p o l e (Populus sp.) obilnije su zastupane. — C r n a t o p o l a (P.
nigra) uzgaja se češće u Varaždinu i Čakovcu. — J a b l a n i (P. nigra
pyramidalis) tvore preko 1 m debela stabla u šaulovcu, Opeki, Zelendvoru,
Križovljangradu, Klenovniku i Čakovcu. — Stabala t r e p e t l j i k e (P.
tremula) vidjeli smo u Opeki, Križovljangradu i Čakovcu. — B i j e l i h
t o p o l a (P. alba) ima debelih preko 80 cm u Opeki, Križovljangradu i
Čakovcu. — S i v a t o p o l a (P. canescens) češće se vidi u Križovljan­
gradu. — Više vrlo lijepih stabala k a s n e e u r a m e r i k a n k e (P.
euramericana serotina) vidjeli smo u Varaždinu i Čakovcu, a r o b u s n e
t o p o l e (P. robusta) u Varaždinu. — Od v r h a (Salix sp.) česta je
t u ž n a v r b a (S. babylonica). Vrlo lijep primjerak vidjeli smo u Jal-
kovcu. — Odraslih stabala b i j e l e v r b e (S. alba) ima u Čakovcu.
Nekoliko stabala k a r i j e (Carya sp.) postoji u Križovljangradu.
Stabla često rađaju. — Više stabala p t e r o k a r i j e (Pterocarya fraxi-
nifolia) nalazi se u Maruševcu i Opeki. — C r n i o r a h (Juglans nigra)
čest je u onom kraju. Više stabala, ali lošijeg uzrasta, postoji u šaulovcu.
Uz put istočno od parka u Opeki postojao je drvored crnih oraha, ali su
im stabla bila znatno oštećena bijelom imelom. U Zelendvoru kultura crnog
oraha dosta je lošeg izgleda. Grupa od više crnih oraha ispod starog grada
vinice dobrog je uzrasta. U Križovljangradu vidjeli smo stabla preko 80 cm
debela.
O b i č n a b r e z a (Betula verrucosa) nalazi se u svim parkovima.
Vrlo dekorativno djeluju njene guste grupice na travnjacima u Križovljan­
gradu. — J o h e (Alnus sp.) se dobro koriste na najhladnijim i najvlažni-
jim mjestima. — B i j e l a j o h a (A. incana) vrlo je dekorativna, kao što
to dokazuju primjerci u Čakovcu.
Vrlo krošnjata soliterna stabla o b i č n o g g r a b a (Carpinus betu-
lus) u Opeki i Križovljangradu odlični su primjeri visoke dekorativne vri­
jednosti toga drveta. — C r v e n a b u k v a (Fagus sylvatica purpurea)
nalazi se gotovo u svim parkovima. Krupnih stabala ima u parku Vara-
ždina,Opeki, Križovljangradu, Klenovniku i Čakovcu. — P i t o m i k e ­
s t e n (Castanea sativa) sastavni je dio prirodnih šumica, na koje se na­
stavljaju parkovi u Opeki i Klenovniku, a donekle u Maruševcu i Trako-
šćanu. Vrlo krupnih stabala imade u šumici Kostanjevec iznad parka Ope­
ke. U Klenovniku imade nekoliko preko 1 m i više oko 60 cm debelih vrlo
lijepih stabala. U Varaždinu primijetili smo u Tiršovoj ulici stablo oko 30
cm debelo s mnogo sitnih i nerazvijenih plodova.
H r a s t o v i (Quercus sp.) zaslužuju posebnu pažnju. — Soliterna
stabla l u ž n j a k a (Q. pedunculata) svojim orijaškim krošnjama znatno
uveličavaju ljepotu većine parkova i čitavog pejsaža. Dva takva orijaša
nalaze se u Maruševcu. Jedno ima promjer 1,9 m, kratko deblo i krošnju
spuštenu gotovo do tla. Drugo je oko 2 m debelo i oko 25 m visoko. I tik
parka Banski Dvor nalazi se oko 1,80 m debelo također veoma krošnjato
stablo. U Zelendvoru ima lužnjakovih stabala debelih preko 1 m. Vrlo
krupnih orijaških lužnjaka ima u sjevernom dijelu parka Križovljangrada.

425
 Krupna stabla postoje i u čakovečkom parku. — C e r (Q. cerris) tvori u
Opeki vrlo krupno i široko razgranato stablo. Visoke je dekorativne vrijed­
nosti. — S t a b l o s l a d u n a (Q. conferta)' vidjeli smo u Klenovniku.
Ono je oko 60 cm debelo. — Gotovo u svim parkovima uzgajan je c r v e n i
h r a s t (Q. borealis maxima). Krupnih, preko 70 cm debelih stabala tog
hrasta ima u Varaždinu, Maruševcu, Opeki, Križovljangradu i Klenovniku.
U predjelu Grabovnica kod Maruševca nalazi se 30-godišnja kultura tog
hrasta. — Ovećih stabala s k e r l e t n o g h r a s t a (Q. coccinea) vidjeli
smo u Jalkovcu, Opeki, Maruševcu, Križovljangradu i Klenovniku. — Vrlo
su česta i stabla od č a m o l i k o g h r a s t a (Q. palustris). Ističu se iz
daljine svojim tankim granama. Više njegovih primjeraka vidjeli smo u
Maruševcu, Opeki i Klenovniku. U Klenovniku postoji više stabala do 70 cm
debelih i do 20 cm visokih. I u Križovljangradu bilo je njegovih stabalaca.
— Posebnu vrednotu predstavlja v a z d a z e l e n i h r a s t . (Q. pseudo-
turneri) u Opeki, koji iznad dvorca tvori stablo lijepa uzrasta i krupne kro­
šnje. U Opeki postoji desno od dvorca i oveći primjerak po svoj prilici
t a m n o g h r a s t a (Q. velutina).
B r i j e s t o v i (Ulmus sp.) su dosta česti. — Stabla o b i č n o g
b r i j e s t a (U. carpinif olia) nalaze se u gotovo svim parkovima. Ima i
raznih njegovih forma kao U. c. suberosa i dr. Njegova odlika U. c. umbra-
culifera uspješno se uzgaja u varaždinskim drvoredima. — U Opeki po­
stoj i stablo a m e r i č k o g b r i j e s t a (U. americana), a u Čakovcu sta­
bla v e z a (Ulmus laevis). — C r v e n i k o p r i v i ć (Celtis occidentalis)
iznenađuje nas svojim krupnim stablima u Opeki i Križovljangradu. U Kri-
življangradu nalazi se njegovo stablo promjera 1,20 m.
M a k l u r a (Maclura pomifera) češće se uzgaja. U Opeki postoji veći
broj stabala, koja rađaju krupnim plodovima. Jedno od njih napadnuto je
bijelom imelom. U Križovljangradu ima veći broj krupnijih stabala, a jedno
od njih donosi plodove promjera do 15 cm. — I k a t s u r a (Cercidiphyl-
lum japonicum) nalazi se kao drvce u nekoliko parkova.
M a g n o 1 i j e (Magnolia sp.) pripadaju među najdekorativnije drveće.
Ima ih u više parkova. U Opeki postoje: M. acuminata, M. obovata (M.
hypoleuca), M. denudata (M. Yulan), M. Soulangeana i dr. Naročito je
dekorativno stablo od M. obovata, koje se ističe vrlo velikim lišćem, krup­
nim bijelo-ružičastim cvjetovima, te uspravnim krupnim golim i zelenka­
stim pupovima. Stablo se nalazi desno od dvorca. — T u l i p a n o v a c (Li-
riodendron tulipifera) vrlo je čest u onom kraju. Stabalce lijepa uzrasta
nalazi se u Jalkovcu, a grupa od nekoliko krupnih stabala u Banskom
Dvoru. U Opeki, Križovljangradu i Klenovniku ima pojedinačnih stabala
i grupa sa stablima debelim preko 80 cm. Unutar zidina starog grada Tra-
košćana postoji stablo oko 80 cm debelo.
L i k v i d a m b a r (Liquidambar styraciflua) mnogo je rjeđi. Primi­
jetili smo lijepo stabalce u Jalkovcu, kao i više stabalaca u Križovljangradu.
— P l a t a n a (Platanus orientalis) tvori krupna stabla u gotovo svim par­
kovima. Neka su od njih debela i preko 1 m. Krupnih stabala ima u Vara­
ždinu, Klenovniku i Čakovcu.
C r v e n i g l o g (Crataegus oxyacantha coccinea plena) nalazi se
kao drvo 8 m visoko nedaleko dvorca Križovljangrad. — U više parkova
vidjeli smo i o b i č n u m u š m u l u (Mespilus germanica). — M u k i -
n j a (Sorbus aria) tvori vrlo lijepo 65 cm debelo stablo na brežuljku u

426
šaulovcu. — B r e k i n j a (S. torminalis) tvori češće do 60 cm debela soli-
terna, krošnjata i vrlo dekorativna stabla u Opeki i Križovljangradu. —
I P r u n u s v r s t e (P. Pissardii, P. padus, P. serotina, P. serrulata i dr.)
kao i njihove forme ukrasu ju češće tamošnje parkove. — Vrlo su dekotivni
i primjerci M a l u s pumila, M. baccata, M. floribunda, kao i nekoliko
P y r u s vrsta i forma.
J u d i n o d r v o (Cercis siliquastrum) postoji kao stabalce u Jalkovcu,
ali ga oštećuje studen. Uz dvorac u Križovljangradu nalazi se oveće sta­
balce, koje obilno fruktificira. — U gotovo svim parkovima ima krupnih
i lijepih stabala g l e d i c i j e (Gleditsia triacanthos). Na nekoliko mjesta
vidjeli smo i bestrnatu gledičiju (G. t. inermis). — Iznenađuju nas i vrlo
lijepi primjerci g i m n o k l a d a (Gymnocladus dioicus). Dva oveća stabla
sa mnogo izbojaka iz šilja i više manjih stabalaca postoje u Jalkovcu. Sje­
verno od dvorca nalazi se stablo preko 80 cm debelo. Ono pripada među naj­
krupnije gimnoklade kod nas. I ispred dvorca u Križovljangradu nalazi se
oveće stablo. — Lijepo stablo ž u t o g d r v e t a (Cladrastis lutea) nalazi
se u šaulovcu. Ono je 25 cm debelo i 15 m visoko. — S of o r e (Sophora
japonica) ima gotovo u svim parkovima. U šaulovcu i Križovljangradu
stabla su joj do 60 cm debela. — B a g r e m (Robinia pseudoacacia) je
čest u svim parkovima. U Zelendvoru ima do 1 m debelih stabala. U čako­
večkom parku postoji bizarni, do 1,5 m debeli bagrem. Razgranat je do
tla, a donje grane su mu vrlo debele i horizontalno usmjerene. One su
podbočene stupovima, jer bi inače pukle zbog težine. Odlika R. p. mono-
phylla tvori do 40 cm debela i preko 20 m visoka stabla u šaulovcu i Opeki.
Ondje se nalaze i stabla odlika R. p. inermis, pyramidalis, Bessoniana i dr.
česta je i odlika R. p. umbraculifera. — Zabilježili smo i manja stabalca
od R. hispida i R. viscosa.
P t e 1 e i n i h stabalaca (Ptelea trifoliata) ima u šaulovcu. Opeki i
Križovljangradu. — P a j a s e n (Ailanthus glandulosa) tvori krupna sta­
bla u većini parkova. — češće se vide i stabalca š i m š i r a (Buxus sem-
pervirens arborescens). — O b i č n i r u j (Cotinus coggygria) tvori u
Maruševcu i Opeki oveće grupe, gdje su mu debla iskrivljena, povaljena
i do 25 cm debela. — K i s e l i r u j (Rhus typhina) raširen je u cijelom
kraju. Njegovih stabalaca ima u Maruševcu, Opeki i Križovljangradu, a
vide se češće i u okolišnim selima. — B o ž i k a (Ilex aquifolium) može
tvoriti vanredno vrijedna parkovna stabalca. Iznad dvorca u Opeki nalazi
se njeno oko 5 m visoko stabalce čunjäste krošnje. I u dvorištu dvorca po­
stoji stabalce (ca 25 cm. promjera) vrlo lijepa uzrasta.
J a v o r i (Acer sp.) se nalaze gotovo u svim parkovima, često se su­
sreću lijepa i krupna stabla g o r s k o g j a v o r a , m l i j e č a, k l e n a ,
n e g u n d o v c a i s r e b r n o l i s n o g j a v o r a , te čitavog niza njiho­
vih forma. Tako se ističu odrasla stabla raznih forma g o r s k o g j a v o r a
(A. pseudoplatanus), kao što su stabla od A. p. atropurpureus u Maruševcu,
Opeki, Križovljangradu i Klenovniku. U Križevijangradu postoji više krup­
nih stabala A. p. Worleei, Leopoldii, variegatum i dr. Ondje je, nažalost, za
prošlog rata posječeno više krupnih stabala tih rijetkih javora. — U Opeki
i Križovljangradu postoje i lijepi primjerci odlika m l i j e č a : A. platano-
ides Schwedleri, variegatum, rubrum i dr. — Koliko mogu biti k l e n o v a
stabla (A. campestre) dekorativna, dokazuju nam soliterni primjerci u
Opeki, Križovljangradu i Čakovcu. — U većini parkova vidjeli smo razne

427
forme n e g u n d o v c a (A. negundo). Osobito su lijepi primjerci A. n.
variegatum, aureovariegatum, aureomarginatum i dr. u Maruševcu, Opeki
i na više mjesta u Čakovcu. — U Križovljangradu nalaze se veoma dekora­
tivni primjerci od A. dasycarpum laciniatum. — Dva stabalca j a p a n ­
s k o g j a v o r a (A. japonicum) nalaze se u Banskom Dvoru, a nekoliko
njih u Opeki.
Krupnih stabala običnog d i v l j e g k e s t e n a (Aesculus hypoca-
stanum) ima svuda. U Križovljangradu ima više primjeraka debelih preko
80 cm. — U Maruševcu i Opeki zabilježili smo lijepe primjerke od A. car-
nea, A. pavia i A. parviflora. — L i p e (Tilia grandifolia, T. parviflora
i T. tomentosa) često se susreću u svim parkovima. Nisu rijetki primjerci
promjera i oko 1 m.
I j a s e n i (Fraxinus sp.) su obilnije zastupani. — O b i č n i j a s e n
(F. excelsior) čini u Šaulovcu grupe sa stablima debelim preko 80 cm. Uz
istočni rub Opeke ima više preko 1 m debelih stabala posve ravnih i jedrih
debala. I u Zelendvoru vidjeli smo njegovih stabala debelih oko 1 m. Krup­
nih jasena ima također u Križovljangradu, Klenovniku i Čakovcu. Postoje
i razne njegove forme, kao F. e. variegata, pendula i dr. Krupna stabla
odlike F. e. diversifolia vidjeli smo u Opeki i Križovljangradu. Za prošlog
rata u blizini dvorca Križovljangrad posječena su dva takva jasena debela
oko 80 cm. — Više primjeraka p o l j s k o g j a s e n a (F. angustifolia)
nalazi se u parku Čakovcu, od kojih je jedan oko 80 cm debeo, ali vrlo ne­
pravilna debla. — Oveće stablo a m e r i č k o g j a s e n a (F. americana)
nalazi se u šaulovcu, a više stabalaca vidjeli smo u Križovljangradu. —
U Opeki i Križovljangradu ima stabala i p e n s i l v a n s k o g j a s e n a
(F. pennsylvanica). U Opeki zavrijeđuje osobitu pažnju njegova odlika
išaranog lišća: F. p. aucubaefolia. — Ondje se nalazi još nekoliko stranih
jasena.
Krupnijih stabala p a u l o v n i j e (Paulovnia imperialis) vidjeli smo
ü varaždinskom parku. — K a t a l p a (Catalpa bignonioides) je često drvo
u svim parkovima. U Maruševcu, Opeki i Križovljangradu tvori stabla
i grupe, a u Varaždinu i Klenovniku razvila se u stablo promjera i preko
60 cm. -
U čitavom kraju često se i po s e o s k i m v r t i ć i m a vidi veći broj stranog
i domaćeg dekorativnog drveća. Tako se u selima Čargovec, Vidovec, Petrijanec, Ča-
linec, Vratno i dr. nalaze stabla od Abies Nordmanniana, A. alba, Chamaecyparis
Lawsoniana, Juniperus virginiana, Larix europaea, Picea excelsa, P. pungens, Pinus
nigra, P. sylvestris, P. strobus, Thuja gigantea, T. occidentalis, T. orientalis Taxus
baccata, Acer dasycarpum, A. negundo, Catalpa bignonioides, Fraxinus americana,
Gleditsia triacanthos, Prunus Pissardii, Rhus typhina i dr.

U spomenutim parkovima poklanjala se velika pažnja i uzgoju razno­

likog krupnijeg i sitnijeg g r m i j a. Tako gotovo u svim parkovima nala­
zimo raznih vrlo dekorativnih g r m o v a .
U većini parkova, a često i u seoskim vrtićima nalaze se: Amorpha fruticosa,
Berberis div. sp., Buxus sempervirens, Caragana arborescens, Chaenomeles japonica,
Cornus alba, Corylus avellana fusco rubra, Cotoneaster div. sp., Deutzia gracilis,
D. crenđta. Evonimus japonica, Forsythia suspensa, Ilex aquifolium, Hibiscus syri-
acus, Hydrangea arborescens, Ligustrum ovalifolium, Lonicera div. sp., Mahonia
aquifolium, Paeonia arborescens, Philladelphus coronarius, Rhus typhina, Physocar-
pus opulifolius, Polygonum sachalinense (trajnica), Prunus laurocerasus schipkaensis,

428
Kosa div. sp., Symphoricarpus racemosus, S. orbiculatus, Syringa vulgaris, Viburnum
opulus roseum, Weigelia rosea, Spiraea prunifolia, S. Thumbergii, S. Vanhouttei, japo-
nica, S. Douglasii i dr.
Samo u nekim parkovima nalazimo grmove i grmiće od: Amelanchier
canadensis (Opeka), Buddleja variabilis (Opeka), Buxus sempervirens aureo
variegata (Opeka), Calycanthus floridus (Opeka), Ceanothus azureus
(Opeka), Chimonanthus praecox (Opeka), Chionanthus virginicus (Opeka),
Cotinus coggygria (Opeka, Maruševec), Cornus florida (Opeka), Elaeagnus •
argentea i E. umbellata (Opeka, Križovljangrad), Erythrina crista galli
(Maruševec), Fontanesia Fortunei (Opeka), Fuchsia gracilis i F. microphylla
(Opeka, Maruševec), Halesia tetraptera (Opeka), Hydrangea quercifolia
(Opeka), Hypericum calycinum (Opeka), Indigofera decora (Opeka, Maru­
ševec), Jasminum humile, J. nudiflorum, J. fruticans, J. officinale i dr.
(Maruševec, Opeka), Kerria japonica i K. j . pleniflora (Opeka, Jalkovec),
Laburnum vulgare (Čakovec), Ligustrum ovalifolium variegatum (Vara­
ždin, Opeka, Klenovnik), Potentilla fruticosa (Opeka), Ribes aureum, R.
odoratum, R. sanguineum, R. rubrum, R. grossularia i dr. (Maruševec,
Opeka), Rhododendron luteum, R. gandavense, R. japonicum i R. maximum
(Opeka), Rhodotypos kerrioides (Opeka), Santolina chamaecyparissus
(Varaždin, Maruševec, Opeka), Staphylea pinnata (Varaždin, šaulovec,
Vinica), Teucrium chahaedrys (Maruševec, Opeka), Viburnum rhytido-
phyllum (Jalkovec) i dr.
B i j e l a i m e l a (Viscum album) vrlo je česta u onome kraju. Napada u veli­
koj mjeri krušku i jabuku. Vidjeli smo je u Opeki na stablima Tilia sp., Maclura
pomifera, Acer campestre i Juglans nigra, a u Križovljangradu na stablima Acer
campestre, Betula verrucosa i Crataegus oxyacantha coccinea plena. U Opeki je, na­
vodno, ima i na stablima Quercus borealis i Q. palustris.
U parkovima se kultivirao i veći broj p e n j a č i c a. Održale su se
mnoge ne samo u parkovima nego i u seoskim vrtićima, česte su: Campsis
radicans (stijene dvoraca, u Trakošćanu primjerak promjera 8 cm), Cle­
matis Jackmanii, C. viticella coerulea, C. montana i dr., Hedera helix (sti­
jene dvoraca i starih gradova, u Trakošćanu primjerak debeo 15 cm), Par-
thenocissus quinquefolia i P. tricuspidata, Polygonum baldschuanicum, Wi­
steria sinensis (u Šaulovcu uz dvorac primjerak debeo 15 cm). Rjeđe se
vidi Aristolochia durior. Samo u Opeki vidjeli smo Hydrangea petiolaris.
Taj lijepi primjerak pokriva stijene u dvorištu dvorca. U čakovečkom parku
na ogradi vrtlarije vidjeli smo bujnu zeljastu penjačicu Echinocystis lobata.
Parkovne nasade ukrasuju i autohtone zeljaste penjačice kao: Calystegia
sepium, Polygonum dumetorum i Bryonia dioica. Na vlažnim mjestima ra­
stu Humulus lupulus i Vitis silvestris.

Uzgojna važnost naših starih parkova

U spomenutim parkovima uzgajano je mnogo raznog drveća i grmlja,
kao i njihovih forma, a i križanaca. Sakupljen je materijal razne proveni­
jencije. Mnogo je od toga materijala našlo p o s v e p r i k l a d n e ekolo­
ške prilike. Iz dendrološkog prikaza vidimo, da ondje o p t i m a l n o raste
vrlo v e l i k broj drveća i grmlj a. Dakako da se i mnogo uzgaj anog ma­
terijala pokazalo manje podesnim. On se doduše održao na životu, ali u
slabijem stanju. Njegov vitalitet ovisi u velikoj mjeri o mikroekološkim pri-

429
 likama. Od mnogo uzgajanih vrsta i njihovih forma održali su se na životu
često t e k pojedini, n a j o t p o r n i j i primjerci. Vrlo je mnogo materi­
jala ondje uzgajano, ali b e z u s p j e h a , jer je uginulo radi n e p o ­
v o l j n i h ekoloških uvjeta.
Preostali materijal rezultat je dugogodišnjeg i ustrajnog rada na una­
šanju i podizanju pojedinih vrsta i njihovih forma, kao i raznih križanaca.
On predstavlja prema tome kolekciju drveća, koje se i uz nepovoljne vanj­
ske utjecaje — bilo iz mrtve ili žive prirode — bolje ili lošije održalo. Ondje
su uzgojem raznog drveća i grmlja vršeni i nesvjesno kroz dugi niz dece­
nija pokusi o d a b i r a n j a i s obzirom na ekološke prilike i s obzirom na
otpornost prema biotskim utjecajima. E l i t n i p r i m j e r c i unutar po­
jedine vrste, koja se ondje već dugo vremena uzgaja, mogu prema tome
često predstavljati vrlo vrijedan s e l e k c i o n i materijal. Od njega mo­
žemo imati veliku praktičnu korist.
Mnogo tamošnjeg drveća i grmlja ne služi samo kao dekorativni ma­
terijal nego iz njihovih d o s a d a n j i h ekoloških, bioloških i uzgojnih
svojstava možemo crpsti pouku o u p o t r e b n o j v r i j e d n o s t i kod
p o d i z a n j a novih n a s a d a i p a r k o v a . Ono nam može vrlo dobro
poslužiti kod p r i m j e n e u podjednakim ekološkim, specijalno klimatskim
prilikama. Tako parkovi Šaulovec, Maruševec, Opeka i Klenovnik sadrže
mnogo odličnog materijala podesnog za brežuljkaste unutrašnje terene, a
Jalkovec, donji dio Opeke, Križovljangrad i čakovečki park sadrže mnogo
materijala podesnog za niže, hladnije predjele.
U spomenutim parkovima postoji velik broj drveća, koje nas zanima
s čisto š u m s k o-u z g o j n o g gledišta, budući da ondje odlično raste.
Odanle možemo povlačiti zaključke o tome, koje od kultiviranog drveća
zaslužuje da se u podjednakim ekološkim prilikama f o r s i r a i p r o ­
š i r i u n a š i m š u m s k i m k u l t u r a m a . Prema tome naši stari
parkovi zanimaju nas s obzirom na iskustva stečena na uzgojenom drveću,
a koja bi mogla biti od koristi u pogledu jačanja p r o i z v o d n e s p o ­
s o b n o s t i naših šuma. Sa šumsko-uzgojnog gledišta imamo kod toga u
vidu u prvom redu a r i š , d u g 1 a z i j u, razne j e l e , s m r č e, b o r o ­
ve, h r a s t o v e , g l e d i č i j u , t u l i p a n o v a c , p l a t a n u , t o p o l e
i dr.
Iskustva stečena u našim starim parkovima uzgojem čitavog niza
drveća i grmlja, te njihovih forma i križanaca, mogu da budu za nas od
znatne koristi i kod p o d i z a n j a p a r k-š u m a i z e l e n i h p o j a -
s e v a u okolici naših gradova i drugih većih naselja, a — dakako —• i
kod podizanja parkovnih nasada. Selekcijom prilagođeni materijal može pri
tome biti od snatne koristi. Tako ćemo kod uzgoja osjetljivih vrsta postići
daleko veći uspjeh, ako nam novi naraštaj potječe od stabala, koja su se
razvijala u nepovoljnijim prilikama nego inače, kao što je to, na pr., slučaj
kod judinog drvca, cedrova, paulovnije i dr.
Vrijednost kultiviranog drveća vrlo je velika zbog dobave sjemena i
uzgoja sadnica za pošumljivanje i parkiranje. Stari naši parkovi od velikog
su značenja kao odlične s j e m e n s k e b a z e . Sjemenjem sabranim na
elitnim stablima omogućen nam je uzgoj dobrih s a d n i c a z a p o š u m ­
l j i v a n j e , kao i uzgoj s t a b a l a c a z a p a r k o v n e n a s a d e .
Naši stari parkovi mogu svojim dragocjenim sjemenskim materijalom
biti od znatne koristi. Time se može utjecati na jačanje veće aktivnosti na

430
 polju naše sjemenarske i rasadničke službe, te bar djelomično pružiti po­
moć na rješavanju tog krupnog problema, koje kod nas, nažalost, još nije
našlo svoj pravi put.
Korištenjem parkova kao s j e m e n s k i h b a z a započeto je u
Opeki. Taj se rad dobro odvija, ali ga treba daleko više proširiti i usavr­
šiti, te se koristiti i sjemenjem parkovnog drveća i grmlja kao i njihovih
forma čitavog onog kraja. Osim starih parkova mogu se pri tom koristiti
i stabla raznog drveća, koja se nalaze po privatnim šumicama, dvorištima
i vrtovima, po grobljima, u alejama i si. Najbolje je, da se sakupljanjem
sjemenja i plodova u cijelom kraju bavi samo ustanova u Opeki, jer ona
može dobro osposobiti radne ekipe, nabaviti opremu, podići naprave za
traženje i dr. Tim je ujedno omogućeno, da se posao vrši bez oštećivanja
drveća, a pod kontrolom i rukovodstvom stručnjaka, koji već posjeduju u
tome iskustva i koji će se još više usavršiti.
Stari parkovi su od velike važnosti s obzirom na p r o i z v o d n j u
d e k o r a t i v n o g m a t e r i j a l a , koji uzgajamo u šumskim i drugim
rasadnicima. Kod nas sve više raste interes za takvim materijalom s obzi­
rom na podizanje nasada na području naselja, oko tvornica i raznih drugih
ustanova, kod parkiranja izletišta, odmarališta i zabavižta, kod podizanja
drvoreda uz ceste, autostrade i si.
Znatnu korist pružaju nam stari parkovi time žto daju mogućnost
uzgoja veoma različitog i osobito vrijednog dekorativnog materijala putem
v e g e t a t i v n o g r a z m n a ž a n j a . Napose to dolazi u obzir kod ve­
likog broja raznog rijetkog i osobito vrijednog drveća, kojih svojstva mo­
žemo prenijeti na potomstvo najsigurnije samo vegetativnim putem. Do­
lazi u obzir i kod drveća koje ne fruktificira, ili koje fruktificira rijetko i
malo, a zavređuje da se što više proširi. Odatle se v e g e t a t i v n i m
p u t e m može dobiti d r a g o c j e n i m a t e r i j a l za uređenje naših
parkova.
Najveća primjena vegetativnog razmnažanja dolazi u obzir kod u z-
g o j a s t a b a l a c a iz r e z n i c a . Rad u Opeki usmjeren je tim putem,
ali je nužno i tu djelatnost proširiti i usavršiti. Ondje treba da dođu do izra­
žaja moderniji uređaji i savremenija tehnika, te sredstva za ubrzavanje
zakorjenjivanja reznica (auksinski preparati) i dr. Dakako, da se odrezi-
vanje reznica može vršiti jedino uz uslov što manjeg oštećivanja stabala.
I c i j e p l j e n j e m bi se mogle pružiti velike mogućnosti u smjeru
o b o g a ć i v a n j a naših p a r k o v a vrijednim materijalom. U tome po­
gledu naši stari parkovi mogu biti od velikog značenja, jer sadrže mnogo
podesnog materijala.
Ne smije se pustiti iz vida i još jedna vrlo važna korist, koju možemo
imati od naših starih parkova, a to je m o g u ć n o s t s t u d i o z n o g
t r e t i r a n j a problema uzgoja drveća i grmlja visoke kvalitete s obzi­
rom na njihova ekološka, bioložka, tehnička i estetska svojstva. Stari par­
kovi imaju veliku važnost u pogledu prožirenja istraživačke djelatnosti na
području uzgoja što vrednijeg i otpornijeg drveća. Danas je u tome pravcu
moguće više raditi i na šumskom drveću, jer su riješena mnoga tehnička
pitanja, koja su donedavno bila zaprekom i teškoćom genetičkih i bioloških
proučavanja u šumarstvu. Tako je riješeno pitanje ubrzane produkcije sje­
menja i plodova cijepljenjem plodnih grana na mlada stabalca; utvrđene
su nove metode ocjenjivanja fenotipskih i genotipskih osobina i dr.

431
 U drugim zemljama pridaje se starim parkovima i arboretumima baš
u ovom pogledu velika važnost. To su k o l e k c i j e živog drvenastog
materijala u s t a l j e n i h s v o j s t a v a i s obzirom na ekološke odnose
i s obzirom na biološka svojstva. U njima postoji mogućnost daljne selek­
cije drveća i uzgoja domaćih ekoloških isto tako i mogućnost uzgoja
novih forma kombiniranjem svojstava matičnih stabala. S t a r i p a r ­
k o v i i a r b o r e t u m i najsigurnije su b a z e , gdje se nizovima dece­
nija mogu motriti m o r f o l o š k a obilježja, e k o l o š k i odnosi, te
biološka i uzgojna svojstva.
Stari parkovi služe nam, dakako, i kao objekti za demonstraciju i pro­
učavanje podesne parkovne strukture, složaja zelenih masa, smještaja po­
jedinog drveća, grmlja i drugog bilja, sklada boja, izrade mreže parkovnih
stazica i puteljaka i t. d. Parkovi Opeka, Križovljangrad i Maruševec u tom
su pogledu upravo školski primjeri. To su primjeri uspjelog međusobnog
smještaja raznovrsnog drveća i grmlja i s obzirom na prostor i s obzirom
na njihov izgled u toku godine, kao i s obzirom na razvitak u nizu decenija.

Zaključne napomene
Iz dendrološkog prikaza vidimo, da u našim starim zagorskim parko­
vima postoji veliko bogatstvo raznovrsnog drveća i grmlja, kao i mnoštvo
njihovih forma od velike parkovne, dendrološke i uzgojne vrijednosti. Kako
je istaknuto, ovdje smo obuhvatili u stvari tek jedan dio tog materijala.
Potrebno je prema tome, da se čitav d e n d r o l o š k i m a t e r i j a l š t o
d e t a l j n i j e p r o u č i . Taj bi posao trebali da obave naši stručnjaci što
prije, jer se dosta materijala radi dotrajalosti, a i slabe njege nalazi u lo­
šem stanju, te mu se broj sve više smanjuje.
Za nas je od velikog interesa i o b r a d a zagorskih p a r k o v a sa
h i s t o r i j s k o g g l e d i š t a . Bilo bi korisno znati: kada, kako su i pod
kojim okolnostima oni nastali, te odakle je nabavljen biljni materijal. Mnogo
podataka naći će se vjerojatno u arhivima u Varaždinu, kao i arhivima
dvoraca, ukoliko su ostali sačuvani.
O b n o v i i u r e đ e n j u starih parkova nužno je posvetiti mnogo
više pažnje. Napose to vrijedi za parkove, koji su jače zapušteni, kao što je
to park Križovljangrad i Jalkovec. Sve naše stare parkove treba tretirati
kao k u l t u r n e s p o m e n i k e i r i j e t k e p r i r o d n e v r e d n o t e .
Svi oni treba da se zakonom zaštite i podvrgnu pod nadzor Konzervator­
skog zavoda. Nikakve preinake ne bi se smjele u njima vršiti bez znanja
i pristanka tog zavoda, odnosno bez učestvovanja stručnjaka, koje će dele­
girati savjetodavni odbor. Prilikom obnove ne bi se smjelo pustiti iz vida
unošenje domaćeg endemičnog drveća i grmlja, kojeg ondje gotovo i nema.
Ovih nekoliko misli odnosi se i na druge naše stare parkove.

THE DENDROLOGICAL AND THE GROWING IMPORTANCE OF SOME OLD

PARKS IN NORTH CROATIA

Summary
In this paper the dendrological importance of some old parks in the neighbour­
hood of Varaždin (the north part of Croatia) is dealt with. A great number of
various vigorous and wonderfull trees and their forms is to be found there. They

432
are selected in accordance with both the ecological conditions and the resistence
against different deseases. The attention is especially drawn to the importance of
these trees in connection with seed gathering and using of it for forest, park-forest
and park growing. The mentioned old parks give a great possibility for the vege­
tative reproduction of rare trees and their forms. They are of great importance owing
to the investigations in connection with the possibilities of new forms and ecological
race growing.

POLJSKI JASEN
(Fraxinus angustifolia Vahl)

Dr. ing. Pavle Fukarek

oš prije dosta kratkog vremena vladalo je kod nas mišljenje, da na na­

J šem području dolaze samo dvije vrste jasena i to obični ili bijeli (u ovom
radu ga ja nazivam g o r s k i , jer mi se ovaj naziv čini prikladniji nasu­
prot nazivu p o l j s k i ) tačnije, F r a x i n u s e x c e l s i o r L. i crni jasen
F r . O r n u s L. Vrsta F r a x i n u s e x c e l s i o r L. bila je kod nas po­
znata sa vrlo različitih staništa, kako onih u Primorju, tako i onih u kon­
tinentalnim predjelima Panonije, pa naravno i sa onih na našim planinama.
Očito je bilo da su se pod nazivom F r . e x c e l s i o r L. zamjenjivala
katkada, već od ranije, po botaničarima utvrđena staništa poljskog jasena.
Za naše Primorske predjele nije bilo teško utvrditi ovu zabludu. Međutim,
za »obični« ili »bijeli« jasen na području Panonije nije se moglo na osnovu
nekih podataka literature naći pozitivan i siguran odgovor.
O evropskim jasenima napisana je jedna prilično obimna literatura. Podaci o
njima nalaze se gotovo u svakom florističkom djelu, a posebno u radovima o vege­
taciji pojedinih krajeva. Postoje i tri oveće monografije roda F r a x i n u s , od kojih
je ona L i n g e l s h e i m a (1) iz najskorijeg vremena. Treba, međutim, istaknuti,
da se tri monografa: W e n z i g (2), W e s m a e 1 (3) i spomenuti L i n g e l s h e i m ,
ne samo međusobno ne slažu u nekim pojedinostima, nego imaju i posebne stavove
u pogledu postavljanja pojedinih vrsta, odnosno njihovih varijeteta. Isto tako i u
botaničkoj literaturi nalazimo kod nekih autora (F i o r i 4) sve jasene iz sekcije
F r a x i n a s t e r svedene kao podvrste ili varijatete F r . e x c e l s i o r-a, a drugi
opet, kao na primjer i monograf Lingelsheim idu tako daleko, da pojedine jasne
varijatete osamostaljavaju kao posebne vrste. Proučavanje literature dovelo bi sva­
kako do izvjesne pomutnje, ukoliko se ne bi oslonio na vjerodostojan herbarski, a
još više na živi materijal u prirodi. Moja istraživanja počela su s analizom literature,
a dopunjena sa pregledima mnogih botaničkih zbirki, kao i sa oko 300 primjeraka
sakupljenog materijala na našem području, pokazala su mi jasno, da treba poljski
jasen smatrati jednom vrlo varijabilnom vrstom, mnogo šire rasprostranjenom na
području Balkanskog poluotoka, nego što se je ranije mislilo. Prvi prethodni izvještaj
koji sam napisao o poljskom jasenu i njegovom rasprostranjenju kod nas (vidi lite­
raturu pod br. 56.), pokazao se je iz sadašnje perspektive, više nego manjkav. Ovaj
izvještaj dao je, međutim, pobudu nekim našim dendrolozima, da se sa pitanjem vrsti
jasena na svom području detaljnije pozabave i njihovi radovi su mi dali također
mnogo materijala i pružili potpuniji uvid u pitanja, koja su me zanimala.
Pitanje poljskog jasena i njegovog rasprostranjenja u svijetu, a posebno na
području Balkanskog poluotoka, bilo je predmet jedne moje veće studije, koja će
vjerojatno biti štampana u najskorije vrijeme. U ovom kratkom izvještaju namje­
ravam upoznati i naše šumarske stručnjake sa rezultatima nekih mojih istraživanja
u vezi sa karakteristikama i rasprostranjenjem poljskog jasena u našim predjelima.

433
 Moja istraživanja nisu potpuno završena, jer postoji još čitav niz nepoznanica, kojima
treba naći tačan odgovor. Pretpostavljam, da će i ovi radovi dati našim šumarskim
stručnjacima podstrek za samostalna istraživanja i pokuse na terenu, a to će svakako
dopuniti i naša saznanja o biologiji i ekologiji naših jasena, za koje smatram, da su
za naše šumarstvo, posebne pažnje vrijedne vrste.

Kratak pregled istorijata otkrića i sistematskog položaja poljskog jasena

Prve podatke o jasenima nalazimo već u najstarijim djelima grčkih i
rimskih pisaca. H o m e r spominje jasenovo drvo, koje je nenadmašivo
kod izrade kopalja. T e o f r a s t poznaje već dvije vrste jasena: nisku
meliju i visoku bumeliju. Botaničari su kasnije utvrdili, da se melija treba
smatrati kao F r . O r n u s L., a bumelija kao F r . e x c e l s i o r L. Me­
đutim, kod određivanja pripadnosti bumelije nisu svi autori bili saglasni,
jer nije bilo vjerojatno, da se u nizinama Grčke nalaz gorski jasen.
0 trećoj vrsti evropskih jasena postoje podaci već u drugoj polovini
17. stoljeća, ali oni nisu bili dovoljno sigurni, da bi bili pouzdani oslonac
L i n e e-u, koji također navodi samo dvije vrste.
Nešto prije L i n e e - a opisao je engleski botaničar M i l l e r jedan
jasen sa područja Mediterana i dao mu naziv F r . r o t u n d i f o l i a . U
najnovije vrijeme ispostavilo se, da je ova r o t u n d i f o l i a jedna forma
(možda i juvenilna) poljskog jasen.
Prve tačne i sigurne podatke, prvi tačan i besprekoran opis treće
evropske vrste jasena dao je tek švedski botaničar V a h l 1804. godine sä
svojom F r a x i n u s a n g u s t i f o l i a , koju je dobio od jednog prija­
telja sa teritorije španije ili Portugala. Godinu dana kasnije opisuje i bo­
taničar W i l l d e n o w svoju F r a x i n u s o x y c a r p a s a područja Kav­
kaza, a 1818. godine i M. B i e b e r s t e i n sa Krima novu vrstu F r a ­
x i n u s o x y p h y l l a . Tim otkrićima pridružuje se i 1825. god. talijanski
botaničar G u s s o n e sa svojom F r a x i n u s r o s t r a t a iz Južne Ita­
lije. Pokazalo se je, da F r . a n g u s t i f o l i a Vahl, F r . o x y c a r p a '
Wüld., F r . o x y p h y l l a M. Bieb. i F r . r o s t r a t a Guss. nisu ništa
drugo nego jedna te ista vrsta, a da se međusobno razlikuju samo po nekim
manjim karakteristikama, koje dozvoljavaju njihovo razlikovanje kao va­
rijetete, odnosno kao forme. To je bio naš današnji poljski jasen, kojeg
ćemo u literaturi naći najčešće navedenog pod nešto »mlađim« nazivima,
kao F r . o x y c a p r a Wüld. ili F r . o x y p h y l l a M. Bieb., a izuzetno i
pod nazivom F r . r o s t r a t a Guss.
Tokom vremena, istraživačka i otkrivačka revnost brojnih botaničara
stvorila je još jedan dugi niz »novih« vrsta, koje su se morale svesti na
tip ili varijatete poljskog jasena. Tako su na primjer »vrste«, koje su no­
sile nazive: F r . t a m a r i s c i f o l i a Vahl, F r . p a r v i f o l i a Wüld., F r.
l e n t i s c i f o l i a Desfontaine, F r . d e n t a t a Tausch, F r . a u s t r a-
1 i s Gay ined., F r . M o n t a g n e i Nyman, F r . s o g d i a n a Dippel non
Bunge, F r . s t i l b o a n t h a Gandoger, F r . l e p t o c a r p a DC., F r .
E 1 o n z a Kirchner, F r . W i l l d e n o w i a n a Koehne, F r . V a i 1 h e i
Aubouy i neke druge, pokazale su se kao sinonimi pojedinih varijetata
poljskog jasena.
F r . p a r v i f o l i a Lamarck utvrđena je kao juvenilna forma polj­
skog jasena, a s njome i niz drugih, koje su bile njoj pripisane kao sinonimi.
F r . s y r i a c a Boissier (kasnije i po samom autoru označena kao F r .
o x y c a r p a var o l i g o p h y l l a ) utvrđena je kao »malolisni« varijetet

434
poljskog jasena, F r . o b l i q u a Tausch kao varijetet sa nešto asime­
tričnim listićima. Veliko interesovanje pobudila je i dlakava vrsta F r .
P a l l i s a e Wilmott sa područja oko delte rijeke Dunava. Kasnije su
rumunjski i bugarski botaničari utvrdili, da se i ova vrsta može identifi­
cirati sa jednim varijatetom poljskog jasena.
Monograf L i n g e l s h e i m (u navedenom djelu str. 47.) naveo je
još 15 »pravih« vrsta u podsekciji B u m e l o i d e s , sekcije F r a x i n a -
s t e r , ali je i sam morao priznati, da su one međusobno toliko srodne,
»tako da o međusobnom razgraničavanju pojedinih vrsta mogu vrlo lako
postojati i različiti pogledi«. Prema njemu su bliže srodne himalajske vrste
F r . H o o c k e r i Wenzig i F r . B r a n d i s i i Lingelsh. sa F r . n i g r a
Marchall i F r . q u a d r a n g u l a t a Michx., koje su rasprostranjenje u
istočnom dijelu Sjeverne Amerike, a od »grupe e x e l s i o r c o r i a e f o -
1 i a« odvajaju se vrste F r. o b l i q u a Tausch, F r . e l b u r s e n s i s Lin­
gelsh. F r . s o g d i a n a Bunge i F r . p o t a m o p h i l a Herder, koje ima­
ju puci (stome) »i na gornjoj strani listova« i kao takve čine prelaz između
»pravog e x c e 1 s i o r-tipa« i »užeg srodničkog kruga F r . o x y c a r p a « .
Na osnovu našeg provjeravanja, vrste F r . o b l i q u a Tausch, zatim
F r . s y r i a c a Boiss. (zajedno sa varijetetima a. o l i g o p h y l l a
(Boiss.) i b. p e r s i c a (Boiss.) i F r . n u m i d i c a Dippel spadaju među
varijatete poljskog jasena. One odstupaju međusobno sa vrlo malim mor­
fološkim razlikama, a sa varijabilnim tipom poljskog jasena povezuje ih,
ne samo geografsko rasprostranjenje, istovjetna biologija i ekologija, nego
i niz odlučujućih glavnih morfoloških karakteristika.
Vrsta F r . h o l o t r i c h a Koehne je prema M a t t f e l d u križanac
između dva parijeteta poljskog jasena, a osim toga poznata je do sada samo
iz kulture. Pokazalo se je, da ona nije indentična sa F r. P a l l i s a e Wil­
mott, koju smo obuhvatili kao varijetet poljskog jasena, pa ju prema tome
ne treba voditi kao vrstu, nego samo kao križanac.
Vrsta F r . c o r i a r i a e f o l i a Schelle sa Kavkaza odnosi se spram
F r . e x c e l s i o r-a kao njegova dlakava varijeteta, a nikako kao posebna
samostalna vrsta. Tim više što se ona kasnije nije mogla nigdje drugdje
naći izuzev na klasičnom nalazištu.
Sva je prilika da i po L i n g e l s h e i m u novoopisana vrsta F r .
e l b u r s e n s i s nema veće razlike od turkestanske F r . s o g d i a n a
Bunge ili F r. p o t a m o p h i l a Herder, nego što bi imala jedna njihova
vajerijeteta. Isto tako izgleda nam, da se i F r . B o r n m i i l l e r i Lingelsh.
ne će moći održati kao samostalna vrsta i to ne samo zbog toga, što o njoj
nemamo dovoljno materijala za upoređivanje (samo jedan jedini primje­
rak!), nego još više po tome, što pokazuje izvjesnu srodnost sa »asime­
tričnim« i dlakavim varijetetima poljskog jasena.
Radi preglednosti prikazat ćemo sistematsku podjelu roda Fraxinus,
da bi vidjeli sistđmatski položaj i srodničke odnose poljskog jasena:
Genus F r a x i n u s Tourneforte
Sectio 0 r n u s (Neek.) DC.
Subsectio E u o r n u s Koehne et Lingelsh.
Subsectio O r n a s t e r Keohne et Lingelsh.
Sectio F r a x i n a s t e r DC.
(Subsectio D i p e t a 1 a e Lingelsh.)
(Subsectio P a u c i f l o r a e Lingelsh.)

435
 Subsectio S c i a d a n t h u s Coss. et Dur.
Subsectio M e 1 i o i d e s Endl.
Subsectio B u m e l i o i d e s Endl.
F r . e x c e l s i o r L.
(Sa manjim brojem varijeteta i prelaznim oblicima)
F r . a n g u s t i f o l i a Vahl (Syn Fr. oxycarpa Willd.)
(Sa brojnim varijetetima i prelaznim oblicima)
(Fr. B o r n m i i l l e r i Lingelsh.)
F r . s o g d i a n a Bunge non Dippel
F r . p o t a m o p h i l a Herder
(Fr. e l b u r s e n s i s Lingelsh.)
F r. n i g r a Marchall
F r . m a n d s c h u r i c a Rupr.
F r . H o o k e r i Wenzig
F r . B r a n d i s i i Lingelsh. ( = F r . e x c e l s i o r Brandis)
F r . q u a d r a n g u l a t a Michx.
Morfološki opis i druge karakteristike poljskog jasena
Poljski jasen je srednje visoko drvo, koje naraste pod povoljnim uslo-
vima, u sklopu svojih prirodnih sastojina do maksimalne visine od 25 m.
Inače je to stablo manje visine, a ukoliko raste na slobodnom položaju,
stvara dugoljasto-ovalno zaobljenu krošnju sa relativno dosta gustim ras­
poredom grana. Najčešće ga, međutim, u primorskim predjelima nalazimo
kao dosta nisko (do 15 metara najviše) stablo, vrlo razgranjeno i često sa
nepravilnom krošnjom, što je gotovo uvijek posljedica okresivanja mladih
grana. Deblo ima isprva glatku, žućkasto do smeđasto sivu koru, koja u
starijoj dobi ispucava uzdužnim i poprečnim, dosta plitkim udubinama i
poprima sivu boju. Kora starijih stabala izgleda kao da ima sitan pločasti
rub.
Jednogodišnji izbojci su svjetlosmeđe do žučkastozelene boje, redovno
su tanji nego oni kod gorskog jasena. Pupovi su također manji i u pravilu
svjetlo do tamnosmeđe boje i pusteni. Izuzetno se pojavljuju izbojci sa
crnim pupovima, ali to su obično pupovi na potisnutim starijim grančicama,
a osim toga, crnu boju poprimaju tek nakon izvjesnog vremena poslije ski­
danja grančice. Utvrđeno je i da gorski jasen može izuzetno imati smeđe
pupove, i to na mladim izbojcima iz panja, pa se razlikovanje vrsta na
osnovu vrlo praktične determinacije po pupovima ne može u svakom slu­
čaju upotrebljavati, bez izvjesne mjere opreznosti. Terminalni (lisni) pu­
povi su redovno najveći kao i kod gorskog jasena, gdje su oni obično trbu-
šasti i pri vrhu više zaobljeni i kratko zašiljeni, dok su kod poljskog jasena
većinom gotovo jednake debljine u sredini i na vrhu i završavaju valovitim
grebenom, kojeg čine vrhovi ljusaka. Ovo posljednje razlikovanje vrijedi
naročito kod primorskih primjeraka.
Neparno perasti i ujesen nešto kožasti listovi odlikuju se kod tipičnog
primorskog oblika vrlo uskim, lancetastim, oko 8—10 cm dugim i do 2 cm
širokim, oštro i nejednako napiljenim listićima. Međutim, u pogledu oblika,
listići mogu znatno varirati. Na mlađim primjercima, na izbojcima iz panja,
a katkad i na potisnutim grančicama krošnje, poprimaju oni često potpuno
okruglast oblik, sa nazubljenjem vrlo nepravilne slike u svojoj gornjoj po­
lovini. To su oni juvenilni oblici, za koje su neki botaničari ( M i l l e r , a

436
posebno L a m a r c k ) smatrali da predstavljaju tipove jedne posebne
vrste. Ova »vrsta« pod nazivom F r . r o t u n d i f o l i a Miller, odnosno F r .
p a r v i f o l i a Lamarck smatrala se je do nedavno jednom posebnom va­
rijetetom poljskog jasena, ali je morala kao takva da se odbaci. Nadalje,
u pogledu oblika listića pojedini primjerci variraju, te ima i takvih, koji su
više ovalni, nego lancetasti. Isto tako listići mogu biti potpuno goli (var.
t y p i c a Schneider), ili imaju s donje strane u pazušcima žilica čuperke
žutosmeđih dlačica (var. o x y c a r p a Willd.), ili su čak s donje strane
plojke gusto posuti mekanim dlačicama (var. P a l l i s a e Vilmott). Na
osnovu ovih morfoloških razlika formirani su pojedini varijeteti poljskog
jasena, koji će se ovdje, nakon općeg opisa, kratko navesti.

SI. 1. Razlika u listovima između gorskog ( F r a x i n u s e x c e l s i o r L.) — lijevi

crtež — i poljskog jasena ( F r a x i n u s a n g u s t i f o l i a Vahi) desni crtež (orig.)

Pojedini listići, izuzev vršnog, uvijek su sjedeći ili gotovo sjedeći na

zajedničkoj peteljci, a to ih razlikuje od srodnih turkestanskih vrsta F r.
s o g d i a n a Bunge i F r . p o t a m o p h i l a Herder kod kojih su listići na
osnovi, »poput peteljke« suženi. Osnova listića je redovno konično sužena
i usiljena (nenazubljenog ruba), ali može biti i nešto zaobljena, pa čak i
asimetrična (var. o b 1 i q u a Tausch).
Najvažnija karakteristika poljskog jasena je nazubljenje rubova li­
stića. Ono je uvijek nejednoliko, krupno i nepravilno, sa pilastim zubićima,
koji imaju nešto produžene i stršeće ili savijene vrhove. Ta karakteristika,
koja je prikazana i u priloženom crtežu, jasno razlikuje poljski jasen ođ
gorskog, kod kojega je redovno sitnije nazubljenje rubova listića, pravil­
nije i gušće raspoređeno.

43T
 Raspored listića u listu kod poljskog jasena je redovno nešto razmak-
nutije, nego kod gorskog, ali to čini katkada i izgled listića, koji su uži i
produljeniji. Postoji i jedan (još neopisani) varijetet gorskog jasena, koji
ima uske, produljene, lancetaste listiće, ali se on po drugim osobinama
ipak dobro razlikuje od poljskog jasena.
Prema broju listića u jednom listu neki autori razlikuju poljski jasen
od gorskog, ali je ova distinkcija teže sprovediva. U pravilu gorski jasen
ima više parova listića (do 7), no prema Lingelsheimu (o. a ) , obje vrste
imaju 3 do 6 parova. Kod poljskog jasena postoji i jedan varijetet sa
jednim ili dva para listića (var. s y r i a c a Boiss.), kojeg su neki autori
htjeli izdvojiti kao posebnu vrstu. To međutim, nije prihvatljivo, jer se
primjerci sa malim brojem listića u jednom listu susreću na cijelom po­
dručju primorskog rasprostranjen]'a poljskog jasena (i kod nas u Herce­
govini i Dalmaciji), a osim ove karakteristike nemaju nikakve posebne
svoje odlike, koje bi ih razlikovale od tipa poljskog jasena.
Cvjetovi poljskog jasena pojavljuju se vrlo rano iz lateralnih pupova
posebnih cvijetnih grančica. U pravilu oni su već razvijeni u Primorju u
mjesecu martu, a u Panoniji u aprilu, a izuzetno nekih godina u Primorju
i ranije. Oni su većinom dvospolni, ali ih ima sa muškim ili ženskim cvje­
tovima na raznim i istim stablima. Oni su goli, t. j . bez časke i krunice,
a to je uostalom karakteristika podsekcije B u m e l i o i d e s sekcije F r a-
x i n a s t e r , u koju spada i poljski jasen. Cvjetovi su crvenkasto smeđe
boje, a tu im boju daju relativno dosta velike prašničke kesice, koje su
opet kod gorskog jasena više ljubičastosmeđe boje.
Cvjetovi se nalaze u dosta rahlim uspravnim cvatovima, koji su mnogo
dulji nego oni kod gorskog jasena (vidi i slike). Osim toga redovno kod
poljskog jasena ima više cvjetnih pupova na jednom izbojku, dok se kod
gorskog nalaze redovno jedan ili dva, rijetko tri para.
Vršni lisni pupovi razvijaju se tek desetak dana iza kako su se cvje­
tovi razvili i redovno već ocvali.
U pogledu plodova-perutki, poljski jasen se ističe znatnom varijabil-
nošću. Postoje primjerci, koji imaju perutke dugoljaste, pri vrhu zatup-
ljene, ili zaokružene (forma ob t u s a ) , pri vrhu proširene (f. e m a r g i -
n a t a ) , eliptično suženog i postepeno usiljenog vrha ( f . . a c u t a ) , ili pak
suženim vrhom poput kljuna (f. r o s t r a t a ) . I u pogledu veličine mogu
se razlikovati one, koje su u prosjeku do 3 cm duge, od sasvim sitnih (oko
1 do 1,5 cm dugih) (f. 1 e p t o c a r p a), odnosno od krupnih i širokih,
koje mogu biti 5 do 5,5 cm duge i do l e m široke (f. m a c r o c a r p a ) .
S ovim svakako nije iscrpljena varijabilnost perutki, pošto imade još niz
formi sa naših terena (iz Vojvodine i Srbije), koje još nismo stigli prou­
čiti. Skrećem ovdje pažnju na članak dr. B. J o v a n o v i c a (navedenim
u literaturi pod br. 55.) u kojem su nacrtani pojedini tipovi perutki sa
poljskih jasena iz Srbije.
Utvrđeno je također, da i kod perutki gorskog jasena postoje izvjesne
međusobne razlike, ali ta varijabilnost nije tako široka kao kod poljskog
jasena. Kod gorskog jasena se najčešće nalazi jedan tip perutki, koje su
duge oko 2,5 do 3 cm, široke oko 0,5 cm, a pri vrhu obično zaobljene, pa
i srcasto udubljene. Prema tome, mogla bi se razlika između ove dvije
vrste utvrditi samo donekle u veličini samih perutki. Međutim," mnogo si­
gurnije razlikovanje postoji u veličini same sjemenke u perući. Ona je kod

438
poljskog jasena veća, uvijek prelazi polovinu dužine perutke, dok kod gor­
skog jasena je jednaka ili manja od polovice perutke.
Poznato je, da potpuno zrela sjemenka gorskog jasena preleži godinu
dana, pa se zbog toga mora ili brati nezrela, ili stratificirati. Kod poljskog
jasena sjemenka klije normalno, t. j . zasijana u prvo proljeće niče nakon
razmaka od desetak ili više dana. Jedino kod starijeg sjemenja može se
desiti, da pojedine sjemenke zakašnjavaju sa klijanjem. Na drugom mje­
stu prikazat ćemo pokuse sa klijanjem sjemenki poljskog i gorskog jasena,
koji su sami po sebi vrlo zanimljivi i bacaju izvjesno novo svijetlo na ovo
pitanje.

SI. 2. Razlika u cvijetovima između gorskog ( F r a x i n u s e x c e l s i o r L.) —

lijeva fotografija — i poljskog jasena ( F r a x i n u s a n g u s t i f o l i a Vahl) —
desna fotografija (original)
(Snimak poljskog jasena nešto jače smanjen)

Na osnovu ovoga što je naprijed rečeno, postoje dakle prilično jasne

morfološke razlike između poljskog i gorskog jasena. Te razlike mogu se
utvrditi i u anatomskoj građi listova, pa i drveta (prema ing. P. š i m i ć u),
prema istraživanjima V. S t o j a n o v a (54) i u tehnološkim osobinama
drveta, pa zatim i u načinu osržavanja, što slijedi iz jedne studije dr. B e-
n i ć a. Izgleda da se i u pogledu predispozicije za razne bolesti i štetočine,
poljski jasen podnaša nešto različitije od gorskog. Entomolog B a r b e y

439
utvrdio je da L y t t a v e s i c a t o r i a napada mnogo jače poljski, nego
gorski, a gotovu nikako kraški crni jasen. Na području našeg primorja
zapažen je napad (golobrst) neke grbice ( H y b e r n i a spec), koju bi
trebalo istražiti.
Naravno, postoji između poljskog i gorskog jasena velika razlika u
ekologiji prirodnih staništa. Dok se poljski jasen kod nas susreće u medi­
teranskim, submediteranskim i panonskim predjelima, gotovo uvijek u pri­
obalnim poplavnim šumama tipa Motovunske ili slavonske lužnjakove .šume,
dakle u zajednici Q u e r c e t o-G e n i s t e t u m e l a t a e Horvat i u srod­
nim zajednicama F r a x i n e t u m a n g u s t i f o l i a e (prov.) iz reda
P o p u l e t ä l i a Braun-Blanquet, dotle se gorski jasen susreće redovno u
šumama zajednice A c e r e t o - F r a x i n e t u m ( e x c e l s i o r i s ) i u
srodnim zajednicama reda F a g e t a l i a Braun-Blanquet. Gorski jasen
susreće se međutim i u nekim drugim biljnim zajednicama na vlažnim tlima,
često i uz obale potoka i planinskih rijeka, ali je tu redovno samo pratilac
ili unesena vrsta. Kod distinkcije staništa jedne i druge vrste, naročita
pažnja treba da se skrene na pitanje njene autohtonosti (spontaneiteta),
jer, kao što je poznato, gorski jasen, pa svakako i poljski, bili su oduvijek
cijenjeno drvo, koje je osobito naš narod rado uzgajao i izvan šumskih po­
vršina. Upotreba lišća za deficitarnu ishranu stoke, u nekim krajevima pre­
mašuje cijenu i vrijednost, koju ovim vrstama pridaje naš narod.
Još jedan kratak osvrt na varijetete poljskog jasena.
Kao što je već naprijed rečeno, poljski jasen je vrlo varijabilna vrsta.
Osim varijeteta naše Panonije, koji još u potpunosti nije proučen, poznati
su slijedeći:
F r a x i n u s a n g u s t i f o l i a Vahl. emend. Fukarek 1952.
var. a. t y p i c a (Schneider) Fuk.
listići kopljasti, 4 do 6 (10) cm dugi, 1,5 do 2 cm široki, spram
osnove i vrha postepeno usiljeni. Donja strana plojke gola.
var. b. o x y p h y l l a (M. Bieberstein) Fuk.
listići kopljasti do ovalno kopljasti, 4 do 6 (8) cm dugi, 1,5 do
2,5 (3) cm široki, pri osnovi nešto zaobljeni. Donja strana
plojke ima uz žilice čuperke smeđih dlačica,
var. c. P a 11 i s a e (Wilmott) Fuk.
listići kao kod var. b. Piojka obostrano, a također i zajednička
peteljka, mekano dlakava.
var. d. o b 1 i q u a Tausch) Fuk.
listovi sastavljeni od 2 do 5 pari, 2 do 10 cm dugih nešto rom-
bičnih, pri osnovi asimetričnih listića. (Varijetet nije još kod
nas pronađen),
var. e. s y r i a c a (Boissier) Fuk. (•— o l i g o p h y l l a Boiss.)
listovi sastavljeni samo od 1 do 3 para sjedećih, golih i 4 do
10 cm dugih listića.
Juvenilne forme, koje su bile (i koje se još i danas mogu naći) u lite­
raturi navedene kao var. p a r v i f o 1 i a Lamk. ili var. r o t u n d i f o l i a
Mili. morale su kao takve otpasti, premda im neki autori daju i precizne
opise. Jednako tako otpao je i varijetet a u s t r a l i s (Gay ined.) apud
Grenier et Godron, pošto se je pokazalo, da su većina autora ovu vrstu
440
uzimali kao F r . e x c e l s i o r var. a u s t r a l i s Gay, a to je bio drugim
riječima »južnjački« gorski jasen, pa po svoj prilici ništa drugo nego jedan
od već gore opisanih varijeteta poljskog jasena.

Areal rasprostranjeni a poljskog jasena

Prvi podaci literature govorili su o poljskom jasenu isključivo samo
kao o pripadniku mediteranske, odnosno pontske regije. Na_ osnovu toga,
što su u najvećem broju slučajeva pojedini podaci bazirani na netačnoj
determinaciji (na zamjeni poljskog jasena sa bijelim ili katkada i sa crnim),
dobila se je jedna slika, koja u pojedinostima nije odgovarala tačnosti.
Tako je na primjer u najboljem prikazu areala poljskog jasena kod
S c h m u c k e r - a (5), uslijed toga, što su grčki poljski jaseni pogrešno
označavani kao F r . e x c e l s i o r , ovo područje ostalo neobuhvaćeno gra­
nicama prirodnog areala ove vrste. Osim toga granice areala nisu obuhva­
tile neka područja u kojima je poljski jasen nedvojbeno utvrđen i to ne

SI. 3. Areal poljskog- jasena u Evropi, Aziji i Africi (original)

samo po jednom autoru, nego opetovano i često u djelima florističke lite­

rature. Jednako tako kod izrade karte areala poljskog jasena nisu uzete u
obzir njegove podvrste (ssp. s y r i a c a na primjer), koje su kod nekih
autora obrađene kao samostalne vrste, pa također ni područje Panonije i
atlantske obale Francuske, na kojim područjima je sve do u najnovije vri­
jeme poljski jasen zamjenjivan sa bijelim jasenom.
Na osnovu prilično velikog broja detaljno provjerenih (na citiranom
mjestu) podataka, koji su naravno razasuti po raznoraznim djelima bota­
ničke i šumarske (starije i novije) literature sastavili smo jednu sliku
areala, koju ćemo ovdje u glavnim crtama prikazati.
Poljski jasen, zajedno sa svim svojim brojnim varijetetima, raste ra­
zasut na jednom vrlo širokom području, koje se proteže u z o b a l e S r e ­
d o z e m n o g i C r n o g m o r a , zatim u z o b a l e A t l a n t i k a u
Portugalu i Zapadnoj Francuskoj te n a p o d r u č j u P a n o n i j e . Pre­
ma tome on nije isključiva mediteranska vrsta, niti čak submediteranska,
nego ima jedno šire mediteransko-pontsko rasprostranjenje, sa produže-

441
 njem areala u atlantsko područje, te sa jednim izdvojenim područjem u
kontinentalnim predjelima Panonije. On je dakle vrsta južne i jugozapadne
Evrope, sjeverne Afrike i zapadne Azije.
Podaci nam govore o poljskom jasenu u Tunisu, Alžiru i Maroku.
Ovdje ga imamo zabilježenog u području rijeka i potoka, koje sa Atlasa
silaze do mora i tu ga nalazimo i u nadmorskim visinama čak i preko
2000 m. Prema tome poljski jasen nije uvijek i u svim prilikama vrsta po­
plavnih područja u nizinama!
Jedan podatak, koji se nije mogao provjeriti, govori nam i o tome, da
poljskog jasena ima i oko delte Nila u Egiptu.
U evropskom području poljski jasen je obična i česta vrsta u priobal­
nim šumama oko rijeka u španiji, gdje uz njih ide redovno i dosta visoko
u brda. Tu je često bio zamjenjivan sa »varijetetom« bijelog jasena F r .
e x c e l s i o r var. a u s t r a l i s Gay., koji se je pokazao u originalnim
primjercima herbara potpuno identičan sa F r . a n g u s t i f o l i a Vahl.
Postoje podaci o nalazu poljskog jasena na Balearskim otocima, zatim
na Korzici, Sardiniji i Siciliji. Na ovom posljednjem otoku dolazi ne samo
u Nebrodima, gdje se i iz njega (kao i iz zareza na kori crnog jasena)
dobiva manna, nego i ostalim područjima, odakle imamo samo škrte po­
datke. Na otoku Malti, poljski jasen je utvrđen, ali se ne zna, da li tamo
dolazi spontano ili je kultivisan (slično kao i još na nekim otocima).
U Francuskoj poljski jasen poznat je odavna iz prostranih nizina oko
rijeke Rhone, u Provansi, zatim iz departmana Herault (Montpellier),
Gard, Hyeres i Istočnih Pirineja. Tu su utvrđeni brojni varijeteti i sta-
dijne forme, od kojih su neke dugo vremena bile smatrane kao samostalne
vrste (kao na pr. F r . p a r v i f o l i a Lamarck, za koju je i sam autor ka­
snije morao priznati, da nije ništa drugo nego jedna mladalačka forma).
Ovdje je poljski jasen vrlo obična i česta vrsta drveća u priobalnim šu­
mama (»Ripisilvae«), koje su u radu T su-Y en-T s e n g - a našle i svoju
odličnu biljno-sociološku obradu.
Sva botanička literatura, sa izuzetkom nekih manjih radova u kojima
se da naslutiti sumnja, govori o bijelom jasenu, dakle o F r . e x c e l s i o r - u
u šumama departmana Landes. Međutim, tamošnje priobalne šume, djelo­
mično i po florističkom sastavu zeljastih vrsta, a bez svake sumnje po
sastavu drveća, veoma se podudaraju sa našim šumama hrasta lužnjaka
u Hrvatskoj i Slavoniji (sa opisanom zajednicom Q u e r c e t o-G e n i s t e-
t u m e l a t a e Horvat), pa u njima nalazimo u svim slojevima obilno
zastupljen poljski, a ne gorski jasen, ka"ko smo to sami mogli utvrditi 1952.
godine. Prema tome poljski jasen, za kojega imamo podatke o rasprostra­
njenju u Portugalu, dakle na atlantskom području, zahvaća svojim arealom
i nešto sjevernije područje francuske nizini Landa i ide dalje na sjever do
u departman Charenthe.
Na Apeninskom poluotoku poljski jasen je odavno poznat, a u novije
vrijeme utvrđen na mnogim mjestima zapadne i istočne obale, te obilno i
u dolini rijeke Po (Lombardija). Klasično nalazište G u s s o n e - o v e F r .
r o s t r a t a (za koju smo već naprijed kazali, da nije ništa drugo nego
jedan »kljunasti« varijetet poljskog jasena) je lokalitet Policoro u Luka-
niji. T e n o r e , a kasnije i brojni drugi autori nabrajaju mnoga staništa
u Kalabriji, u okolini Napulja, u sjevernim i srednjim krajevima poluotoka.
Na sjeveru se može utvrditi prostiranje poljskog jasena u nizinama uz

442
 1

morsku obalu sve do naše granice u Istri. Tako na pr. braća G o r t a n i

(6) navode u nizinama Friulije i Karnije jednu podvrstu bijelog jasena
( F r . e x c e l s i o r var. e m a r g i n a t a C. et L.), koja po svemu osta­
lome sudeći nije ništa drugo nego naš varijabilni poljski jasen.
Na Balkanskom poluotoku poljski jasen je raširen ne samo na po­
dručju naše države — o čemu ćemo govoriti kasnije i nešto detaljnije —
nego ga nalazimo na širokom području uz obalu mora i uz obale nizinskih
rijeka u Albaniji i Grčkoj. U Albaniji ga navodi izričito B a l d a c c i (7)
»u prostranim ravnicama, koje se pružaju od Valone do Drača« te uprav­
nici Musakiji oko Berata (»između Levana i mora«), dok neki drugi autori
ne razlikujući ga po nazivu od bijelog jasena, navode ga za okolicu Skadra,
uz obale Bojane, kod lokaliteta Pale i na mnogim drugim mjestima. Nema
nikakve sumnje, da se u ostacima priobalnih šuma uz primorske rijeke
Arsen, Semeni, škunbu, Mati i Vojušu nalazi isti taj poljski jasen, kojeg
smo našli u šumama oko rijeke Bojane, a obični jasen, kako bi proizlazilo
iz površnih podataka nekih autora, za područje Grčke imamo na raspola­
ganju zasada vrlo malo sigurnih podataka, iako su svi postojeći podaci kod
provjeravanja pokazali, da se pod nzivom F r . e x c e l s i o r u ravnicama
(nizinama) uz more, treba podrazumjevati poljski jasen. Stariji navodi
H a l a c s y - a (8, 9), koji govori o F r . e x c e l s i o r , gdje tvori prostrane
šume (»Silvam extensam formans«) u Epiru kod mjesta Pramante, zatim
još na nekim drugim mjestima, opravdava potpuno zaključak, da se ovdje
radi ne o bijelom, nego o poljskom jasenu. Poljski jasen poznat je sa otoka
Krfa (doduše iz drvoreda), zatim kao F. s y r i a c a Boiss. iz Etolije i sa
otoka Eubeje (prema monografu L i n g e l s h e i m u Op. C.), zatim pod
prostim nazivom »jasen« i iz primorskih šuma na ravnicama na Peloponezu
(Rothmaler).
U sjeveroistočnom dijelu Grčke poljski jasen utvrđen je na mnogo
mjesta, pa tako i oko Strume i Marice, te južno od Dojranskog Jezera.
Njegov areal pruža se dalje sve do u Tursku, gdje je jedna od glavnih
vrsta drveća u šumama Trakijske nizine. U okolini Carigrada poznat je iz
šume Belgrad ( B o r n m ü l l e r 10.), zatim je utvrđen na jednom širokom
području uz obale Crnog mora u Bugarskoj. Tu je raširen u, još uvijek u
prirodnom sastavu sačuvanim šumama oko rijeke Kamčije, te u prostra­
nim aluvijalnim nizinama oko delte rijeke Dunava. Utvrđen je također
uzvodno uz rijeku Dunav sve do Kraj ove, odakle se njegov areal proteže
dalje sjevernije na priobalno (crnomorsko) područje Rumunije. Za to
područje, kao i o njegovom rasprostranjenju u Bugarskoj imamo detaljne
podatke kod C r e t z o i u-a (11.), te u radovima S s t o j a n o v a i S t e -
f a n o v a (12.).
Prema podacima starije ruske lit. (pa donekle i novije sovjetske, koja
nam je bila na raspolaganju) poljski jasen je utvrđen i na Krimu, gdje
se nalazi u pojasu primorskih šuma od Sevastopolja preko Alupke i Ba-
laklave (klasično nalazište B i e b e r s t e i n - o v e F r . o x y p h y l l a ) , Jalte,
šuma Girzifa do Tuaphaša, te prelazi dalje na područje Novorosijska i
preko ovog u područje Kolhide. Prema K u zn j ec o v-B u š-T j o m i n u
(13.), podaci, koji govore o njegovom rasprostranjenju na Kavkazu (u
Abhaziji, Mingreliji, Inereciji, Gruziji, Sonhetiji, na Karabahu i u Arme­
niji) ne mogu se uvijek uzimati kao tačni i sigurni. I ovdje se radi često
o zamjeni poljskog sa bijelim jasenom, pa se ona nalazišta, koja se nalaze

443
u nizinama i primorskim područjima, mogu bez bojazni uzeti kao staništa
poljskog, dok se ona na prelaznom i u planinskom području treba smatrati
da pripadaju ili bijelom jasenu ili njegovim prelaznim oblicima (po spo­
menutim autorima možda i križancima između njih). U novijoj sovjetskoj
botaničkoj i šumarskoj literaturi nalazim, nažalost, vrlo malo tačnih i si­
gurnih podataka o poljskom jasenu. Mnogi autori ne razlikuju poljski jasen
od bijelog. Kod njih postoji samo F r . e x c e l s i o r , a on je raširen jed­
nako tako u nizinama na jugu, kao i na sjeveru oko Volge, pa i u plani­
nama zapadnog dijela područja. Tako na primjer S u k a č o v (14.) uopće
ne spominje poljski jasen, iako ga A l j o h i n (15) i neki drugi navode,
ali samo na osnovu starih nenadopunjenih podataka, sa Krima i Kavkaza.
Na kopnu Azije poljski jasen zabilježen je na nekoliko mjesta u sje­
vernim i južnim predjelima Male Azije (podaci: H a n d e l - M a z z e t t i
(16), K. K r a u s e (17), H. C z e t z o t (18). Tu dolazi, jednako kao i u
drugim krajevima, u dolinama većih rijeka i u močvarnim nizinama pont-
skog i mediteranskog područja. Istovremeno utvrđen je i na nekim otocima
u Egejskom moru i na Cipru.
Na području Sirije i Palestine bio je odavna poznat »sirijski« jasen
( F r . s y r i a c a Boiss.), koji se je provjeravanjem pokazao samo kao jedan
varijetet poljskog jasena, a ne kao samostalna vrsta. Na tom području,
osim ovog varijeteta sa redovno manjim brojem listića u listu, nađeni su
i tipični oblici poljskog jasena (u palestinskoj literaturi poznati i pod na­
zivom F r . o x y c a r p a Willd. var. o l y g o p h y l l a [Boiss.]).
U pravcu spram istoka, u Perziji i Avganistanu poznati su iz litera­
ture još neki lokaliteti, na kojima je navodno utvrđen poljski jasen. To su,
izuzev kaspijskog područja, manje više lokaliteti, koji izazivaju sumnju,
da li se možda na njima ne radi o kultivisanim primjercima ili o nekim
drugim vrstama. Iako se navode neka mjesta u dolinama planinskih rijeka
nemoguće je (bez uporedbe materijala), dati o tome svoje mišljenje. Me­
đutim, u području oko južnih obala Kaspijskog mora susrećemo se sa
poljskom jasenu vrlo srodnim vrstama iz skupine F r . p o t a m o p h i l a
Herder (naročito sa F r . s o g d i a n a Bunge), pa je o ovom području ras-
prostranjenja poljskog jasena teško kazati nešto sigurnije. Ovaj dio areala
morao se je zbog toga označiti tek provizorno, jednako tako kao što su i
granice njegova dopiranja u unutrašnjost južne Rusije još potpuno nejasne.
Rasprostranjenje poljskog jasena na području naše države
U novijoj literaturi postoje podaci ( H e r m a n 19) o tome, da na
zapadnim obalama Balkanskog Poluotoka; na našem jadranskom, pa tako­
đer i na jonskom primorju ne raste nigdje poljski jasen i da je to jedna
od »osobitih karakteristika ilirskog vegetacionog područja«.
Iz* prednjih izlaganja vidjeli smo, da ova tvrdnja ne može biti tačna,
jer sigurni podaci o poljskom jasenu već i u Hrvatskoj, Dalmaciji, Crnoj
Gori i Albaniji jasno potvrđuju neosnovanost jednog takvog zaključka, i
na osnovu njega — o osobitim karakteristikama vegetacije zapadnih obala
Balkanskog Poluotoka. Izgleda da je došlo i do ovakvih netačnih zaklju­
čaka na osnovu literature u kojoj je poljski jasen bio zamjenjen pod ime­
nom F r. e x e 1 s i o r L. ili nije uopće navađan. Primjerice L. A đ a m o -
v i ć ne spominje poljski jasen nigdje u svojim radovima u našim primor­
skim krajevima. Iako je utvrđeno, da je on imao prilike da se nebrojeno

444
puta susretne na svojim putovanjima kroz Dalmaciju, sa nesumnjivim polj­
skim jasenima, on je o njemu pisao ili samo kao o »kržljavom jasenu«, ili
ga je prosto, naprosto previdio. Izgleda da ovom našem botaničaru poljski
jasen nije bio jasan, ni kao posebna botanička vrsta, ni kao poseban bio tip.
Kod njega nalazimo poljski jasen naveden samo u djelima koja govore o
vegetaciji istočnih (»mezijskih«) dijelova Balkanskog Poluotoka i tu (vidi
A đ a r a o v i ć 20), pod nazivom F r a x i n u s o x y p h y l l a — govori o

SI. 4. Areal poljskog jasena u Jugoslaviji i u susjednim zemljama (original)

njemu kao o »uskolisnoj rasi« crnog jasena, ili ga uvrštava u sasvim strane
»formacije«, gdje on uopće ne raste. U drugom djelu o vegetaciji naših
krajeva, u Beck-ovim »Odnosima vegetacije Ilirskih zemalja« (21.) polj­
ski jasen naveden je samo (pag. 433.) uzgredno, pod nazivom F r. r o-
s t r a t a Guss., za albansko područje. Isto tako i mađarski autori F e k e t e
i B l a t t n y (22.) navode za Hrvatsku i Hrvatsko Primorje samo F r .
e x c e l s i o r L.

445
 Zbog toga nalazimo vjerovatno i u H a y e k - o v o m Prodromusu (23.)
kao područje rasprostranjenja poljskog jasena na Balkanskom Poluotoku
navedena samo Bugarsku, Dobrudžu, Trakiju i Joniju (Grčku), dok za
njegovo rasprostranjenje u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini stavlja zna­
kove pitanja.
0 prisutnosti poljskog jasena u priobalnim šumama jadranskog pri­
morja i na nekim lokalitetima unutar kopna imamo međutim priličan broj
sigurnih i tačnih podataka već u starijoj botaničkoj literaturi. Prve podatke
o nalazu poljskog jasena na našoj teritoriji objavio je botaničar D. H i r e
(24.) još 1880, pronašavši ga u dolini Drage kod Sušaka u Hrvatskom Pri­
morju. Taj svoj nalaz, u kojemu je poljski jasen označio nazivom F r . r o ­
s t r a t a Guss. var. e m a r g i n a t a Strobl, H i r e je publicirao na neko­
liko mjesta, davši mu tako širok publicitet. Osim toga on je nalaz poljskog
jasena objavio i u »šumarskom listu« (25.), a u stranim šumarskim časo­
pisima (vidi T h ü m m e n 26.) nije ovaj »značajni nalaz treće vrste ja­
sena« promakao. Poslije H i r c a, poljski jasen u Hrvatskom Primorju na­
šao je na nekoliko mjesta oko Novog Vinodola i Bakra i mađarski bota­
ničar V. B o r b a s (27.). B o r b a s smatra da je ova »Fr. r o s t r a t a
južna i paralelna forma od F r . e x c e l s i o r-a« i da od »F r. o x y c a r p a
i o x y p h y l l a odstupa po sivosmeđim, a ne crnim (!) pupovima«.
Prema Ro s s i-u (28.), H i r e u treba nadalje pripisati otkriće polj­
skog jasena i na Grobničkom Polju kod Majura, zatim u Vinodolu uz ko­
rito Vinodolke kod Triblja. R o s s i (29.) je nadalje naveo i jedno stanište
»u Banovini na Tešnjaku kod Hrastovice« koje se kasnije nije moglo po­
tvrditi.
Slijedeći podatak o poljskom jasenu na našoj teritoriji odnosi se na
dolinu rijeke Neretve. Tu je još 1890. godine švedski botaničar S. M u r-
b e c k (30.) našao poljski jasen kod manastira žitomišljića blizu čapljine
u Hercegovini. Taj podatak potvrdili su kasnije A. P i c h l e r (31.), a po­
sebno K. M a l y (32.) navodeći uz nove lokalitete (Mostarsko i Hutovo
Blato) i tamošnji narodni naziv »lučki jasen ili vodeni jasen« za razliku od
F r . O r n u s L. — »crnog ili brdskog jasena«, koji je tu vrlo obična i
česta vrsta na kršu.
Također imamo jedan dosta stari podatak o poljskom jasenu sa teri­
torije Crne Gore. Tamo ga je našao talijanski botaničar A. B a 1 d a c c i
(7.) kod Drušića blizu Crnojevića Rijeke i naveo ga pod nazivom F r.
e x c e l s i o r var. r o s t r a t a Guss. Ovaj podatak, kojega su tačnost ka­
snije potvrdili i drugi kotaničari ( č e r n j a v s k i 33.) doveo je nepotrebno
u sumnju češki botaničar R o h l e n a (34.) povezavši taj F r . r o s t r a t a
Guss. sa ermm jasenom.
Podrobnijim istraživanjima na terenu pokazalo se, da su i stariji naši
kotaničari kao na pr.: V i s i a n i , A l s c h i n g e r , T o m a s s i n i i drugi,
pa također i P o s p i c h a 1 obilježavajući F r . e x c e l s i o r u Istri, Pri­
morju i Dalmaciji imali pred sobom poljski jasen.
V i s i a n i (35.) navodi Fraxinus excelsior u Dalmaciji, a za njega
stavlja narodni naziv »jassen polski« (što odmah ukazuje da se ne radi
tu samo o gorskom jasenu) i to za područje Velebita, Svilaje, Mosora, Bio-
kova, ali također i »circa Macarsca, Vergoratz, Imotski et in insula Veglia«.

446
 A l s c h i n g e r (36.) je također naveo F r . e x c e l s i o r na području
oko Zadra, dok ga je T o m a s s i n i (37.) naveo za Bašćansku Dragu na
otoku Krku.
P o s p i c h a l (38.) je opisao jedan F r . e x c e l s i o r sa smeđim
pupovima i kopljastim listovima na nekoliko mjesta u Istri (posebno i u
Motovunskoj šumi).
Godine 1949. imao sam priliku, obilaskom svih značajnijih lokaliteta
u Istri, Hrvatskom Primorju, Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori, gdje
su bili označeni ovi »excelsior-i«, a u stvari se je moglo očekivati nalaz
poljskog jasena, — utvrditi, da je doista poljski jasen u našem jadranskom
primorju i na nekim otocima dosta česta, iako mjestimice još samo pojedi­
načnim stablima zastupljena vrsta," odnosno potisnuta prodiranjem poljo­
privrednih kultura. Na taj način mogao sam proširiti spisak nalazišta, koja
sam objavio 1948. godine, i izraditi jednu tačnu kartu areala poljskog ja­
sena u našem primorju. (Vidi priloženu kartu). Dosada utvrđena nalazišta
poljskog jasena su slijedeća:
I. Istra:
Uz obale rijeke Mirne ispod Grisinjana ( P o s p i c h a l 1. c. kao F r. e x c e l ­
s i o r ) ; Motovunska šuma ( P o s p i c h a l 1. c. i brojni talijanski autori pod nazi­
vima »frassino« ili »frassino magiore«); u dolini rijeke Mirne ispod Sočerge; okolica
Buzeta: uz rijeku Mirnu sve do utoka Fiumare, kod Logora; kod sela Laništa sje­
verno od Buzeta (ing. P u ž a r ) ; kod sela Brgulac; između Dolenje Vaši i Lupoglave
( P o s p i c h a l 1. c ) ; pred.jel Dubrava na rijeci Raši, Lug kod Raše Donje (M.
K 1 a r i ć); Kozjak na području Čepića (kotar Labin).

II. H r v a t s k o Primorje
»U Dragi Donjoj kod Sv. Ane —• livade zvane Fratarsko« kod Sušaka ( H i r e
1. c.) (»U Dragi doljnjoj kod sv. Ane pre nasipa po tamošnjih livadah i uz potočić«
H i r c-ova bilješka u zagrebačkom herbaru). Valići, uz obalu Riječine; kod Jelenja
oko vrela Riječine; oko Majura na Grobničkom Polju ( H i r e 1. c., R o s s i 1. c.); kod
Bakra ( H i r e 1. c ) ; u Vinodolu uz korito Vinodolke sve do Triblja ( H i r e 1. c.);
između Novoga i Bribira, uz potok (dr. M. P 1 a v š i ć); kod Novoga ( B o r b ä s 1. c.).

Otoci:
U Bašćanskoj Draži na otoku Krku ( T o m a s s i n i — »luogi umidi«); Ponikve
— šuma Munčel na otoku Krku (dr. A n i ć ) ; Supetarska Draga na otoku Rabu (dr.
P e v a l e k ) ; u predjelu Palit istočno od sv. Eufemije-, uz potok ( F u k a r e k i Z l a ­
t a r i ć); Vlašičko Polje na otoku Pagu (dr. H o r v a t i ć ) .

III. Dalmacija
Područje rijeke Zrmanje:
Uz obalu Zrmanje kod Obrovca i kod Žegara ( D e g e n 39. kao F r. excel­
s i o r ) ; oko Ervenika i vrela Zrmanje (ing. P r e s e č k i u pismu).

Ravni Kotari:
Okolica Zadra ( A l s c h i n g e r 1. c. kao F r . e x c e l s i o r ) ; kod Posedarja, na
vlažnim livadama i uz potok do morske obale; u polju i oko ceste kod Pločnika; u
neposrednoj blizini raskršća ceste Posedarje—Novigrad—Zemunik; u okolici Nina uz
potok Jarugu (Miljanovac) blizu sela Stulić i Bolkovac Mlina; uz potočiće i u polju
kod Bribira; oko Bokanjačkog Jezera; U polju oko Benkovca, uz cestu za Biograd;
zapadno od Benkovca uz potok Krieevac i po okolnim poljima; u polju pokraj sela
Lišana i Ostrovice (u progaljenim šumarcima); u uvali nedaleko od mora uz cestu
iz Smiljčića za Novigrad).

447
 Područje rijeke Krke:
Manastir sv. Arkanđel blizu Kistanja (ing. P r e s e č k i ) ; Skradinski Buk, po
slapovima i uz korito Krke (dr. P e v a l e k ) . Oko sastava rijeke Krke i Čikole kod
Skradinskog Buka. U okolici Knina uz rijeku Krku sve do ispod slapa Krkića. Uz
rijeku Butišnicu od Knina uzvodno do iza Golubića.
Područje rijeke čikole:
Oko rijeke i u polju kod Drniša. U polju kod sela Ružici (Petrovo Polje). U
blizini sela Kljaci, oko potoka i u polju. Ispod sela Vrbe niz rijeku i uz cestu nešto
iznad polja.
Područje rijeke Cetine:
Kraj obale rijeke Cetine, oko 500 m niže njenog izvora (ing. P r e s e č k i ) . Kod
Vrlike, uz potok i rijeku Cetinu. Kod sela Kosorin u Vrličkom Polju (jedno vrlo
debelo stablo). Kod sela Koljani na rijeci Cetini (kod mosta i u vrbacima). Uz obale
Cetine kod manastira Dragocin. Kod sela Hrvače, u polju i oko rijeke. U Sinjskom
polju na više mjesta, kod Trilja, kod Blata. Radmanove Mlinice nedaleko Omiša (dr.
P e v a l e k ) . Od Radmanovih Mlinica niz Cetinu sve do njenog ušća u more.
Imotsko Polje:
(Hab. circa Imotski — V i s i a n i 1. c. — kao F r . e x c e l s i o r = »Jasen
pollski«). Uz rijeku Vrlicu i kod sela Glavine (ing. D u b r a v a c). U polju kod sela
Proložac (ing. D u b r a v a c ) . Kod Kamenmosta i uz Vrliku kod sela Matici (oko mli­
nica i uz cestu).
Područje rijeke Neretve:
Blizu željezničke stanice Rogotin (dr. H o r v a t i ć i H o đ a k o v a 1949). Oko
Metkovića uz Neretvu. Na poplavnim poljima uz cestu Metković Slano.

IV. B o s n a i Hercegovina:
Livanjsko Polje (R i t e r-S t u d n i č k a ) . Mostarsko Blato ( P i c h l e r 1. c ) .
Uz rijeku Listiću kod Širokog Brijega. Žvatići (ing. D j i k i ć i ing. A l i k a l f i ć ) .
Područje rijeke Neretve sa pritocima:
Oko Grudskog vrela blizu sela Sovici. Kod sela Grab i kod Vitine uz rijeku
Tihaljinu, u polju i kod izvora. Oko sela Radešići u polju kod Ljubuškog. Oko sela
Studenci na Trebižatu, oko sela Trebižat. Struge, na ušću Trebižata u Neretvu. Kod
sela Vrapčići sjeverno od Mostara, uz obale rijeke Neretve. Uz obale Radobolje kod
sela Ilici zapadno od Mostara. Uz obale rijeke Jasenice kod sela Donja Jasenica i
Bačevići. U Bišću Polju južno od Mostara. Uz rijeku Bunu od njenog ušća u Neretvu
uzvodno oko sela Bune i sve do Blagaja. Uz Bunicu pritoku Bune na nekoliko mjesta
(dr. H o r v a t i ć i ing. Š i m u n o v i ć ) . Kod manastira Žitomislić uz obalu rijeke
Neretve ( M u r b e c k 1. c , S a g o r s k i , M a l y 1. c ) . Uz Neretvu oko Čapljine. Uz
obale rijeke Bregave kod sela Klepci i kod sela Tasovčići. (Dabarsko Polje ( R i t e r -
S t u d n i č k a — saopštenje!). Oko Mogorjela južno od Čapljine (K. M a l y ) . Hutovo
Blato ( P i c h l e r , ing. Ć. R i z v a n b e g o v i ć ) , Deransko Jezero (ing. R i z v a n-
b e g o v i ć).
Područje rijeke Trebišnjice:
Kod Trebinje uz rijeku Trebišnjicu (ing. P e t i j e v i ć). Uz Trebišnjicu od nje­
nog izvora kod Bileće pa do ulaska u Popovo Polje, mjestimično i pojedinačna stabla
( F e t a h a g i ć).

V. C r n a Gora:
Drušići kod Crnojevića rijeke ( B a l d a c c i 1. a ) . Kod Danilov Grada ( Č e r -
n j a v s k i , prema materijalu u herbaru Muzeja u Beogradu). Kod sela Gostilj, Go-
dinja kod Vir Pazara, u dolini Orahovske rijeke, u Malom Blatu, kod sela Mataguši,
sela Podhum na podhumskom Zalivu, te kod sela Rijeke na području oko Skadarskog
Jezera (Č e r n j a v s k i, G r e b e n š ć i k o v i P a v l o v i ć e v a ) . Na području Stoj
kod Ulcinja sve do rijeke Bojane. Oko Solane u drvoredima kod Ulcinja.

448
 VI. M a k e d o n i j a :
_ Bez svake dvojbe i na području Makedonije mogla su se očekivati
brojna nalazišta poljskog jasena. Ona se tu prirodno nadovezuju na stani­
šta u sjevernoj Grčkoj. Njih je djelomično već utvrdio K o š a n i n (4a),
a u najnovije vrijeme utvrđeno je da poljski jasen dolazi dosta obilno uz
rijeku Vardar sve do utoka rijeke Treske. U Skoplju je poljski jasen
»u parku hotela Paris« zabilježio B o r n m ü l l e r (41.), a u prošloj go­
dini imali smo prilike da utvrdimo da to nije nikakva rijetkost, nego da se
poljski jasen nalazi u Skoplju u drvoredima, u parku i od prirode na mnogo
mjesta uz Vardar.
K o š a n i n je utvrdio nalazište poljskog jasena i u klisuri rijeke Tre­
ske: »Pored reke Treske na putu Belice-Taževo u Poreču« (prema materi­
jalu u herbaru Muzeja u Beogradu), a S o š k a kod Glumova. H. Em našao
ga je kod Zelenikova na Vardaru, a nije isključeno da ga ima i uz obale
Crne Rijeke i na drugim mjestima. U Strumičkom Polju nalazi se tu i tamo
u većim skupinama i u manjim šumarcima.
Odvojeno stanište u Makedoniji utvrdio je K o š a n i n (42.) i u do­
lini Crnog Drima kod sela Lukova. Ovdje se vjerovatno ovo stanište pove­
zuje sa staništima poljskog jasena u srednjem i donjem toku rijeke Drima,
koja još nisu istražena
O nalazima poljskog jasena izvan područja mediterana postojali su
izvjesni podaci u starijoj botaničkoj literaturi. Na sličan način, kao što su
se previdjeli i tačni podaci botaničara H i r e a, M u r b e c k-a, B a 1-
d a c e i - a i drugih, o nalazima poljskog jasena u području oko jadranskih
obala, previdjeli su je i stariji podaci o prisustvu poljskog jasena u šumama
Panonije. Te podatke su kasnije neki botaničari doveli nepotrebno u sumnju,
pa su zbog toga bili odbačeni ili zaboravljeni. Sve do u najskorije vrijeme
održavalo se mišljenje da u nizinama oko Save, Drave, Dunava i Tise, dakle
u cijeloj Panoniji, raste onaj isti F r . e x c e l s i o r sa planina i iz sjever­
nijih područja Evrope.
Od starih podataka pažnju zaslužuje navod botaničara N e i l r e i c h - a
(43.), koji prema K i t e i b e l - u navodi F r . o x y p h y l l a M. B. (do­
duše sa znakom pitanja) za predjele oko Blatnog Jezera (»Zwischen Kenese
und Mama in Com. Veszprim«) u Mađarskoj. N e i l r e i c h - o v podatak
potvrđuje i botaničar K a n i t z (44.) navodeći doslovno » F r a x i n u s
f o l i i s l a n c e o l a t i s i n t e r K e n e s e et p r a e d i u m M a m m a
o b s e r v a t a c o n v e n i t c u m o x y p h y l l a M. B.«. Taj podatak
odbacuje B o r b ä s (45.) i jasene iz okoline Balatonskog Jezera identifi­
cira kao F r . e x c e l s i o r . Međutim primjerak u herbaru Sarajevskog
Muzeja (iz zbirke botaničara A. D e g e n a) sa tog područja (lokalitet
»In valle Burokvöl-gy«) pokazuje poljski jasen nesumljivih karakteristika.
Osim za područje Blatnog Jezera postoje podaci o poljskom jasenu i sa
područja Sedmogradske (»Transilvanije«) ( S i m o n k a i (46.), zatim
podaci o rasprostranjeni u u Galiciji ( K n a p p 47.; B l o c k y 48.). Ovi
podaci ostali su usamljeni, jer ih (prema našem saznanju) nije više niko
potvrdio, a niti odbacio. Po našim botaničkim zbirkama nalaze se vrlo često
primjerci jasena sa područja Panonije, kod kojih sabirači nisu mogli napi­
sati drugu determinaciju, nego onu za poljski jasen (bez obzira na koji
način su je pisali). Svakako, većina se je ograđivala od toga, da li su to
bili spontani ili kultivisani primjerci. Tako je na primjer K. M a l ^ sabrao

449
jedan takav jasen u okolici Pečuha u Mađarskoj i označio ga je u herbaru
kao F r . o x y c a r p a Willd., a R e c h i n g e r u lugovima Marcha kod
Drösinga kao F r . e x c e l s i o r L. var-o x y c a r p a Schur. Primjerci
se nalaze u zbirci Sarajevskog muzeja. Vrlo je zanimljiv i podatak mađar­
skog botaničara J a v o r k e (49.), koji navodi (za područje Kvarnera)
sigurno iza »Alduna« (a to je naša Vojvodina) sa znakom pitanja poljski
jasen, dok mu je u Mađarskoj rasprostranjen obični F r . e x c e l s i o r .
Međutim, kada pogledamo crtež u Ikonografiji (50.) koja pripada tome
djelu, vidjet ćemo da se taj F r. e x c e l s i o r vrlo malo razlikuje od polj­
skog jasena sa nekog primorskog staništa.
U novijoj botaničkoj literaturi nalazimo prvi put na sumnju, da li se
baš u našim slavonskim šumama nalazi F r . e x c e l s i o r , kod H o r-
v a t a (51.), koji doduše samo pretpostavlja da bi se tu mogao nalaziti
i poljski jasen. I A n i ć (52.) je u nekim svojim pokusima sa jasenima
naveo poljski jasen iz Slavonije.
Svi ovi navodi i sumnje navele su nas na to, da ovom pitanju posvetimo
veću pažnju. I već prvi susret sa jasenima na području oko Novske u Hrvat­
skoj pokazao je, da su naši stručnjaci griješili kada su ga označavali kao
F%r. e x c e l s i o r . Naša daljnja istraživanja pokazala su, da je na cijelom
području Panonije rasprostranjen poljski jasen, a ne F r . e x c e l s i o r ,
ali i da se tu radi svakako o jednoj stanišnoj rasi, koja se razlikuje od one
u Primorju, međutim, koja ipak, po svim svojim osobinama sistematski pri­
pada tipu »termofilnog uskolisnog« poljskog jasena.
Zahvaljujući materijalu kojeg su mi na uvid poslale neke šumske upra­
ve na području NR. Hrvatske, NR. Bosne i Hercegovine, NR. Srbije i AP.
Vojvodine, kao i nakon nekoliko ekskurzija na terenu, mogao sam utvrditi
da je taj poljski jasen rasprostranjen na jednom širokom području oko
rijeke Save, Drave, Morave, Tise i njenih pritoka. On se nalazi uvjek u nizi­
nama, na poplavnim terenima, najčešće sa lužnjakom, brijestom i drugim
vrstama u zajednici, a izuzetno u manjim čistim sastojinama ili kao osa­
mljeno stablo izvan šuma. Iz N. R. Hrvatske postoji u našoj zbirci nesu­
mnjivi materijal poljskog jasena sa područja Jastrebarskog*, Karlovca,
Samobora, Zagreba, Velike Gorice, Turopolja, Jasenovca, Dubice, Novske,
Nove Gradiške, samca i Vinkovaca (područje Posavine), zatim sa područja
Varaždina, Virovitice, Đurđevca, Koprivnice, Bjelovara, Novigrada, Našica,
Darde i Osijeka (područje Podravine) Materijal kojeg nam je poslao Dr.
M. W r a b e r iz Prekomurja (nažalost samo sa pupovima, bez listova)
izgleda da također pripada poljskom jasenu. Iz N. R. Bosne i Hercegovine
sabrani materijal potječe sa područja oko rijeke Une (Kulen Vakuf, Ripać,
Lohovo, Bihać, Otoka kod Bos. Krupe), oko Prijedora iz Lijevče-Polja, oko
Srbca, sa područja rijeke Ukrine (Prnjavor), Vrbasa, Bosne i Drine, zatim
iz poplavnih šuma uz Savu između Brčkog i Bijeljine. Vrlo lijep i tipičan
materijal sakupljen je i u šumama oko rijeke Spreče kod Lukavca.
Materijal iz A. P. Vojvodine porijeklom je iz okolice Odžaka, Subotice,
Sente, Pančeva, Bele Crkve, Deliblata, te sa ostrva Kostolac i sa nekih dru­
gih lokaliteta uz obalu Dunava. (Materijal sa obale Dunava sabrao
Dr. S1 a v n i ć).
* Nepotrebno je ovdje navoditi tačne podatke o lokalitetima, jer je panonska
forma poljskog jasena, prema novijim istraživanjima sasvim obična i čista vrsti.

450
 Naročito zanimljiv materijal dobili smo od Dr. B. J o v a n o v i ć a sa
područja rijeke Jasenice pritoke Morave u Srbiji, zatim iz okolice Nego-
tina. Ovaj posljednji ukazuje na to, da i.na našem području raste dlakava
varieteta F r . a n g u s t i f o l i a Vahl var. P a 11 i s a e (Vilmott) Fuk.,
koja je utvrđena na susjednom području Bugarske i Rumunije.
Na osnovu svih tih podataka došli smo do zaključka, da sve one F r.
e x c e 1 s i o r-e koji se nalaze navedeni u mađarskim florističkim radovima
(a koji rastu na raznim lokalitetima u nizini i na poplavnom području oko
velikih rijeka) uvrstimo među poljske jasene. To tim više, što se može
utvrditi, na pr. kod botaničara B l a t t n y - a (53.) i navod F r . e x c e l -
s i o r-a za »virovitičku županiju« i to »kod Noskovaca i Hrkanovaca«,
odakle mi imamo nesumnjive poljske jasene. Uz ovu pretpostavku da su svi
nizinski F r . e x c e l s i o r-i, isti onakvi kakve ih pokazuje crtež kod J a-
v o r k e (1. c ) , postavljena je granica areala poljskog jasena u Panoniji
i prikazana na karti (vidi sliku).

UPOTREBLJENA LITERATURA
1. Lingelsheim A. — Oleaceae-Oleoideae-Fraxinae. u Engler-Das Pflanzenreich
Leipzig 1920. Pp. 47—58.'
2. Wenzig Th. — Die Gattung Fraxinus Tourn. neu bearbeitet, u Engler: Bota­
nische Jahrbücher Bd. IV. Leipzig 1883. Pag. 107.
3. Wesmael A. — Monographie des Especes du Genre Fraxinus. — Bull, de la
Soc. de Botanique de Belgique. T. XXV./. 1892. Pag. 26-29.
4. Fiori A. — et Paoletti G. Flora analitica d'Italia. Vol II. Padua 1902. Pag. 341.
5. Schmucker T. — Die Baumarten der nördlich-gemässigten Zone und ihre Ver-
hreitung. — »Silvae orbis« Nr. 4. Berlin 1942.
6. Gortani L. et M. — Flora Friulana (con speciale riguardo alia Carnia). Parte
secunda. Udine 1906. Pag. 324—325.
7. Baldacci A. — Altre notizie intorno alia Flora del Montenegro. — »Malpighia<
Genova 1892. Pag. 92.
8. Halacsy E. — Conspectus Florae Graecae. Vol. II. Lipsiae 1902. Pag. 289.
9. Halacsy E. — Conspectus Florae Graecae. Supllementum. Lipsiae 1908. Pag. 72.
— Rivista della collezione botanica fatta nel 1894 in Albania. *— Bulletin de
V Herbier Boissier. Tom IV. Nr.. 4. 1896. Pag. 643.
10. Bornmüller J. — Beiträge zur Kenntniiss der Flora des bulgarischen Kü­
stenlandes. — Botanisches Centralblatt. XXXV. Cassel 1888. Pag. 91.
11. Cretzoiu P. — Distributia geografica a speciei Fraxinus Pallisae in Penin­
sula Balcanica. — »Revista Pädurilor« XLVI. Nr. 12. Bucaresti 1934. Pag. 889—891.
12. Stojanov N. i Stefanov B. — Flora na Blgarija. Sofija 1933. Pag. 807.
Stojanov N. — Der »Longas« — Wald in Bulgarien. — Engler Botan. Jahrbü­
chern LXII. 1929. Pag. 502—523.
13. Kuznjecov N., Bus N. i Tjomin A. — Flora caucasica. Tom Iv!/1 Jurjev
1908.
14. Sukačov V. N. — Dendrologija s osnovami geobotanike. Leningrad 1934.
P. 331.
15. Aljohin V. V. — Geografija rastenii. — Sovetskaja nauka. Moskva 1944.
Pag. 334.
16. Handel-Mazzetti H. — Ergebnisse einer Reise in das Ponische Randgebirge
im Sandschak Trapezunt. — Annalen des Nathist. Hofmuseum XXIII. Wien 1909. 189.
17. Krause K. — Reiträge zur Flora Kleinasiens. IL — Fedde Repertorium
Bd. IL Nr. 1. 1927. Pag. 46.
18. Tchichatchef de P. — Asie Mineure Botany IL 1866. Pag. 61.
19. Hermann F. — Pflanzen aus Ost-Thrakien. — Izvestija na Blgarskoto bota-
ničesko družestvo. Knj. V. Sofija 1938. Pag. 139.
20. Adamović L. — Die Vegetationsverhaltnisse der Balkan-Lander. — Engler
A. u Dride O. — Die Vegetation der Erde. Leipzig 1909. S. 128.
21. Beck G. — Vegetationsverhältnisse der illyrischen Ländern. Leipzig 1901.

451
 22. Fekete L. u. Blattny T. — Die Verbreitung der forstlich wichtigen Bäume
und Sträucher In Ungarischen Staate. Selmecbanya 1914.
23. Hayek A. — Prodromus Florae peninsulae Balcanicae. Bd. IL Berlin 1931
Str. 436.
24 H i r c D
^ „ r - - — Floristiche Mittheilungen aus Croatien. — Osterr. botan. Zeit.
XXXIV. Wien 1884. S. 82.
Flora okolice bakarske. »Rad« Jugosl. Akad. zn. i umi. Knjiga LXIX. Zagreb B
1884. S. 186.
25. Hire D. — Pogled u floru hrvatskog primorja s osobitim obzirom na šum­
sko drveće i grmlje. II. dio. — Šumarski list God. XV. Zagreb 1891. Sv. 4. S. 148.
26. Thymen F. — Ein neuer Bürger unserer Waldflora. — Osterr. Forst-Zeitung.
Jrg. IL Wien 1884. S. 92.
27. Borbas V. — Bilješka o Fraxinus rostrata Guss, var. emarginata S. obi. u
Oesterr. botan. Zeit. XXXV. Wien 1895. S. 782.
28. Rossi Lj. — Građa za floru Južne Hrvatske. — Prirodoslavna istraživanja
Hrvatske i Slavonije. Sv. 15. Zagreb 1924. S. 139.
29. Rossi Lj. — Pregled flore Hrvatskog Primorja. — Prirodoslovna istraživanja
H. i S. Sv. 17. Zagreb 1930. S. 233.
30. Murbeck S. — Beiträge zur Kenntnis der Flora von Südbosnien und der
Hercegovina. — Lund 1891. S. 92.
31. Pichler A. — Prilozi poznavanju narodnih imena biljaka u Hercegovini, —
Prestanipano iz XI. izvještaja Velike gimnazije u Mostaru. Mostar 1905. S. 10.
32. Maly K. — Prilozi za Floru Bosne i Hercegovine. X. —• Glasnik zemaljskog
muzeja u B. i H. God. XI. 1928. Sv. 1. S. 130.
33. Černjavski P., Grabenšćikov O., i Pavlović Z. — O vegetaciji i flori skadar­
skog područja. — Glasnik Prirodnjačkog muzeja Beograd 1949. Ser. B. Knj. 1/2.
34. Rohlena J. — Conspectus florae Montenegrinae. — »Preslia«. Vestnik Češke
Botaničke Společnosti v Praze. Vol. XX—XXI. 1942. S. 323.
35. Visiani R. — Flora Dalmatica. Vol. III. Lipsiae 1852. Pag. 22.
36. Alschinger A. — Flora Jadrensis. Zarra 1832. Pag. 7—8.
37. Tommasini M. — Sulla vegetazione dell Isola di Veglia, e cetera. — in Cu-
bich Nottizie naturali e storiche sull Isola di Veglia. Trieste 1874. P. 49.
38. Pospichal E. — Flora des österreichischen Küstenlandes. Bd. II. Leipzig 1898.
39. Degen A. — Flora Velebitica. Bd. IL Budapest 1937. Pag. 141.
40. Košanin N. — Verbreitung einiger Baum und Strauch-Arten in Südserbien.
— Magyar Bot'anikai Lapok XXV. (Degen-kötet). Budapest 1926. Pag. 119.
41. Bornmüller J. — Beiträge zur Flora Makedoniens III. — Englers Botanische
Jahrbücher LXI. 1928. Beibl. 140. Pag. 17.
43. Neilreich A. — Aufzählung der in Ungarn und Slavonien bisher beobachte­
ten Gefässpflanzen. — Wien 1866. S. 154.
44. Kanitz A. — Plantae Romaniae hueusque cognitas. — Londini 1879—1881.
P. 77.
45. Borbas V. — A Balaton Floraja. IL Skakasz. Budapest 1900. S. 360.
46. Simonkai L. — Enumeratio Florae Transilvanicae vesculosae critica. —
Budapest 1886. S. 393.
47. Knapp J. A. — Die bisher bekannten Pflanzen Galiziens und der Bukovina.
Wien 1872. S. 184.
48. Blocki B. — Ein weiterer Beitrag zur Flora Ostgalizien. — Osterr. botan.
Zeit. XXXVIII. Wien 1887. S. 129.
49. Javorka S. — Magyar Flora. (Flora Hungarica). — Budapest 1925. S. 818.
50. Javorka Š. et Czapodi. — Iconographia Florae Hungaricae. Budapest.
51. Stefanov B. — Für die Flora Bulgariens neue und seltene Pflanzen. —
Oesterr. botan. Zeit. LXX. Wien 1921. S. 113.
52. Degen A. — Eine Bemerkung über das Vorkommen von Fraxinus coriariae-
folia Scheele im Osten der Balkanhalbinsel. — Osterr. botan. Zeit. LXX. Wien 1921.
S. 204.
53. Lingelsheim A. — Bemerkungen über rumänische und bulgarische Eschen.
— Osterr. botan. Zeit. LXII. Wien 1923. S. 349.
54. Stojanov V. — Izučavanie vrhu kačestva na jasenovata drevesina ot Fr.
oxycarpa W. i Fr. excelsior L. — Godišnik univerziteta XXI./2 Sofija 1943. 229.

452
 55. Jovanović B. — Prethodna saopštenja o poljskim jasenima . .. Glasnik Šumar­
skog fakulteta 2. Beograd 1951. Pag. 89—93.
56. Fukarek P. — Raširenje poljskog jasena (Fr. oxycarpa Willd.) u F. N. R.
Jugoslaviji. — Godišnjak Biološkog instituta u Sarajevu II. 1948. pag. 63—70.

Summary
Until a short time ago it was generally believed that our forests and shrub-
woods gave subsistence to only two Ash species i. e. Common Ash (Fraxinus excel­
sior L.) and Manna Ash (Fraxinus Ornus L.). Mention was made of Common Ash
occuring in the individual habitats of our mountains and in the lowlands around
the great rivers Sava, Drava, Danube and Morava as well, and likewise in the coastal
regions along the Adriatic and in Macedonia. Concerning the Adriatic littoral and
Macedonia, earlier statements by various botanists (Hire, Rossi, Murbeck, Baldacci,
Maly, Kasanin, Bornmüller and others) wTere to the effect that no Common Ash
(Fraxinus excelsior L.) was in question, but a narrow-beaved Mediterranean species
related to it the Narrow-leaved Ash Fraxinus angustifolia Vahl; synonims: Fraxinus
oxycarpa Willd., Fraxinus oxyphylla M. Bieb.). It was not until very recently that
the author established the large lowland flooded forests of our Pannonia and even
the areas around several rivers flowing into the Sava, Drava and Morava rivers to
possess the Narrow-leaved Ash and not the Common Ash as was the belief only
a short while ago.
This paper presents a detailed description of Narrow-leaved Ash as well as its
races and varieties, with a special regard to and compared with the characteristics
of Common Ash. Besides the characteristics according to buds, leaves and fruits by
which the Narrow-leaves Ash differs from the Common Ash, a description also is given
of flowers, as well as other new data completing the botanical description of this
tree species.
The paper also deals in detail with the distribution area of Narrow-leaved Ash,
a study based on a great number of data checked in the literature and collected expe­
rimental material. The whole distribution area of Fraxinus angustifolia Vahl is illu­
strated on the enclosed geographical map.
All known localities of Narrow-leaved Ash established on the territory of Yugo­
slavia were treated especially and in detail, on the basis of which was worked out
the enclosed detailed map of the distribution of the Fraxinus angustifolia Vahl spe­
cies in Yugoslavia and several adjoining regions.

453
 TABLICE POSTOTKA PRIRASTA*
O nekim mogućnostima određivanja postotka prirasta
Dr. Dušan Klepac (Zagreb)

olumni prirast sastojine ili cijele šume možemo izračunati na različite

Vnačine. No ako ispustimo iz razmatranja kontrolnu metodu, onda nam
za određivanje volumnog prirasta preostaju uglavnom dvije metode.
Prva je metoda izražena formulom (1), a druga formulom (2).
A = N,XP,+N2XP8+ + N«XPX (1)

A = M1X1^ + M2XIg)+.... + M*X1g) (2)

(A) označava godišnji volumni prirast cijele sastojine; 1 N 1( N 2
N* = broj stabala u prvom, drugom, x-tom debljinskom stepenu.
Pi, P 2 , P* = aritmetski srednji godišnji volumni prirast u prvom,
drugom x-tom debljinskom stepenu; p 1( p 2 , p x = postotak vo­
lumnog prirasta u prvom, drugom, x-tom debljinskom stepenu.
Mu M2, Mx = drvna masa u prvom, drugom, x-tom debljin­
skom stepenu.
Budući da smo prvu metodu već obradili (7), ograničit ćemo se ovdje
na drugu, t. j . na formulu (2).
U formuli (2) imamo dvije nepoznanice: p o s t o t a k p r i r a s t a
(p) i d r v n u m a s u (M).
Za postotak volumnog prirasta postoji mnogo formula. Jedna od naj­
poznatijih je P r e s s 1 e r o v a:
200 . , M — rn ,-,
P= — X T^— (3)
n M+m
U toj formuli (m) označava drvnu masu na početku, a (M) drvnu masu
na koncu periode od (n) godina. U modernom uređivanju šuma drvnu masu
određujemo na temelju jednoulaznih drvnogromadnih tablica, koje zovemo
također u r e đ a j n i m t a b l i c a m a ili t a r i f a m a (8). Krivulja
takvih tablica predočena je na slici 1.
Na toj slici (Vd) označava drvnu masu srednjeg stabla u debljinskom
stepenu od (d) cm, t. j . drvnu masu, koju iskazuju jednoulazne drvnogro-
madne tablice za prsni promjer od (d) cm; (V^ + 5) označava drvnu masu
srednjeg stabla u debljinskom stepenu od (d -f- 5) cm, t. j . drvnu masu,
koju iskazuju jednoulazne drvnogromadne tablice za prsni promjer od
(d + 5) cm.
* Na savjetovanju taksatora NR Hrvatske, koje je održano dne 15., 16. i 17.
veljače ove godine u U p r a v i z a š u m a r s t v o D r ž a v n o g s e k r e t a r i j a t a
z a p o s l o v e n a r o d n e p r i v r e d e u Zagrebu, povjereno mi je, da izradim
m e t o d u z a o d r e đ i v a n j e p r i r a s t a . U vezi s time donosim ovdje jednu
metodu, koju sam opisao na temelju najnovijih dostignuća nauke o prirastu u svi­
jetu, kao i na temelju svojih istraživanja prirasta u našim šumam u toku posljednjih
pet godina.
1
U formulama (1) i (2) prvi član sadržava i jedan dio priliva u sastojinu
(Einwachs, Passage ä la futaie), no kako je taj dio neznatan, on se može supsu-
mirati pod prirast.

454
 Pita se, kojim postotkom prirašćuje drvna masa (V*)? Odgovor na
to pitanje daje nam formula (3a).
V./+ — Vđ \d + 5 + Vd
= p : 100
_200 Vd+s — Vd
P (3a)
" n Vd+s + \d
U formuli (3a) (n) označava vrijeme, koje je potrebno, da drvna
masa (Vd) naraste na drvnu masu (Vd+s). a to je p r o s j e č n o v r i ­
j e m e p r i j e l a z a , koje bi trebalo odrediti brojenjem godova na izvr-
cima dugim 2'5 cm, izbušenim iz stabala debljinskog stepena (d + 5) cm.

Sli

Zbog jednostavnosti i zbog koeficijenta sigurnosti može se (n) odre­

diti bušenjem stabala u debljinskom stepenu od (d) cm.
Vd i Yd + 5 čitamo iz jednoulaznih drvnogromadnih tablica.
Na temelju dosadašnjih iskustava i pokusa utvrdili smo, da se jedno-
ulazne drvnogromadne tablice za naše glavne vrste drveća mogu u 2većini
slučajeva izraziti S c h a e f f e r o v i m j e d n a d ž b a m a (4) i (5) .
Vj=kXdX(d-5) (4)3
Vrf + 5 = k X (d + 5) X d (4a)
Vd = k t X (d — 5) X (d — 10) (5)4
V / + 5 = ' k i X d X (d — 5) (5a)
2
To praktički znači, da se jeđnoulazne drvnogromadne tablice za naše glavne
vrste drveća uglavnom podudaraju s A l g a n o v i m i S c h a e f f e r o v i m tari­
fama, koje se mogu naći na strani 198 i 199. «Šumarskog lista« od 1953. godine.
Radi ilustracije navest ćemo ovdje neke primjere.
Š u r i ć e v e jednooilazne tablice (15), izrađene za različite vrste drveća i za
5. boniteta odgovaraju A l g a n o v i m tarifama ovako:

455
 Parametri (k) i (kx) su ovi:
V V
k = 4 k!x = 4
1800' 1400'
(V 45 ) je drvna masa stabla prsnog promjera od 45 cm, koja se kreće od
0'9 do 2'8 m3 prema bonitetu stojbine.
Ako u formulu (8a) uvrstimo vrijednosti iz formule (4) i (4a),
P r e s s l e r o v a formula poprima oblik t r a n s k r i b i r a n e S c h n e i ­
d e r o v e formule:

(6)

Uvrstimo li u formulu (3a) vrijednosti iz formule (5) i (5a), P r e s s ­

l e r o v a formula prelazi u S c h a e f f e r o v u formulu:

(7)

Formula (6) je identična s originalnom S c h n e i d e r o v o m formu­

lom (8).
400 v 1 (8)
P
d n

Vrsta drveća Tablice Bonitet odnosno broj tarife

Sunčeve I. II. III. IV, V.

Bukva
Alganove Ni 19 Ka 16 Ni 13 Ni 10 N° 7
Šurićeve I. 11. III. IV. V.
Jela i smreka
Alganove Ni 15 JNs 13 Ne 11/10 Ni 8 JVs 5
Šurićeve I, II. III, IV. V.
Bor
Alganove JV° 13 JVs 11 Ni 10/9 Na 8 Ni 6
Emrovićeve tarife za h r a s t (4) podudaraju se s Alganovim tarifama i to
ovako:
Emrovićeva tarifa JVs 1 JVs 2 JVs 3 JVs 4 Ni 5 JVs 6 JVs 7 JVs 8 Ni 9 NslO JYsii NH2
Alganova tarifa N° 8 Ne 9 JVs 10 JVs 11 JNsl2 Ni 13 NiU Na. 15 JY2I6 No.ll JY2I8 JVo 19
E m r o v i ć e v e jednoulazne drvnogromadne tablice za poljski jasen (3) izra­
đene na bazi o r i g i n a l n i h o b l i č n i h b r o j e v a slažu se sa S c h a e f f e r o ­
v i m tarifama. (Prosječni »M2« u tabeli 3 na str. 116 »Šumarskog lista« od 1953.
odgovara 11. S c h a e f f e r o v o j tarifi).
V a j d i n e jednoulazne drvnogromadne tablice za s m r e k u (21) odgovaraju
S c h a e f f e r o v i m tarifama; V a j d i n a jednoulazna drvnogromadna tablica za
smreku na prvoj primjernoj plohi (v. »Šumarski list« od 1933. str. 304) odgovara 13.
S c h a e f f e r o v o j tarifi, ona na drugoj i trećoj primjernoj plohi 14. S c h a e f f e ­
r o v o j tarifi, i t. d.
Općenito bi se moglo reći, da A l g a n o v e tarife odgovaraju za sastojine jakog
debljinskog i visinskog prirasta (gdje su v i s i n s k e k r i v u l j e s t r m e ) , što je

456
 Razlika je jedino u tome, što u formuli (6) (n) označava broj godova
na 2'5 cm, a u formuli (8) (n') označava broj godova na 1 cm.
n = 2'5 n'; n'' = —
2"5
Prema tome f o r m u l a (6) — kao i f o r m u l a (8) — daje po­
s t o t a k p l o š n o g a p r i r a s t a , što će reći dvostruki postotak de­
bi jinskog prirasta.
Kod stabala, odnosno kod jednodobnih sastojina, zrelih za sječu ili koje
nisu daleko od sječne zrelosti, visinski je prirast neznatan. U tim je sluča­
jevima dopušteno zanemariti visinski prirast i uzeti u račun samo postotak
plošnog prirasta, koji je tada gotovo jednak postotku volumnog prirasta.
U mladim i srednjodobnim sastojinama, kao i u prebornim šumama,
formula (6) daje preniske rezultate za postotak volumnog prirasta. Toč­
nije rezultate za postotak volumnog prirasta u tim sastojinama dat će
f o r m u l a (7), j e r j e u n j o j d o š a o do i z r a ž a j a i v i s i n s k i
prirast.
Praktična primjena
Za olakšanje obračuna prirasta sastavio sam dvije tablice postotka
prirasta. To su dvoulazne tablice. Jedan ulaz je p r s n i p r o m j e r s t a ­
b l a (d) s korom, a drugi b r o j g o d o v a n a i z v r t k u d u g o m
2'5 cm (n). Prvu sam tablicu konstruirao na temelju formule (6), a drugu
na temelju formule (7).
Prva tablica vrijedi za debela stabla, odnosno za odrasle jednodobne
sastojine. Druga tablica vrijedi za mlade i srednjedobne jednodobne sasto-
jine, kao i za preborne šume.
» T a b l i c e p o s t o t k a p r i r a s t a « dat će to pouzdanije rezul­
tate, što je točnije utvrđen (n), to će reći broj godova na izvrtku dugom
2"5 cm. Zato ćemo se ukratko ostvrnuti na to:
1. Koliko uzimati izvrtaka?
2. Kako uzimati izvrtke?
3. Kako analizirati izvrtke?
4. Kako odrediti prosječne vrijednosti za (n) ?
5. Kako organizirati rad na terenu?
najčešće u p r e b o r n o j šumi. Zato Francuzi zovu te tablice »tarifs rapides«.
S c h a e f f e r o v e tarife odgovaraju bolje za sastojine slabijeg debljinskog i visin­
skog prirasta (gdje su v i s i n s k e k r i v u l j e p o l o ž i t e ) , što je najčešće u
jednodobnim sastojinama visoke regularne šume. Zato se S c h a e f f e r o v e tablice
zovu »tarifs lents«.
Dakako, da će biti takvih slučajeva, kad će pojedinim sastojinama preborne šume
bolje odgovarati S c h a e f f e r o v e nego A l g a n o v e tarife, kao što je to na pr.
kod pokusne plohe »Jasle I«, gdje je visinska krivulja prilično položita, pa je visinski
prirast malen (vidi »Šumarski list« od 1953., str. 37—50 i »Šumarski list« od 1954.,
str, 96. i 97.). Isto se tako može dogoditi, da će nekim sastojinama visoke regularne
šume bolje odgovarati A l g a n o v e nego S c h a e f f e r o v e tarife; to će se poja­
viti onda, kad je debljinski ili visinski prirast velik, kao što je to slučaj s hrasticima
u Lipovljanima.
Radi potpunosti spominjemo, da je u Njemačkoj L o e t s c h (1952) sastavio 15
»Kluppfestmetertarife«, koje vrijede uglavnom za sve slučajeve. Komparirajući svoje
tarife s A l g a n o v i m i S c h a e f f e r o v i m , on je konstatirao savršeno podu­
daranje. '
3
Formulom (4) definirane su S c h a e f f e r o v e tarife (»tarifs lents«).
1
Formulom (5) definirane su A l g a n o v e tarife (»tarifs rapides«).

457
 Tabs'/a 1
-
PRSti/ PROMJER (d) • cm
ff 15 20 25 30 35 40 45 50 55 60 65 70 75 80 85 90 95 100 SV
POSTOTffk PLOŠNOG PP/PffSTff p = 1000
:
d
x 4
T)
5 1333 10W 800 667 571 500 *** *00 36* 3 33 3 08 286 2 67 2 50 235 222 210 200 5
6 1111 853 667 555 *76 *17 5 70 5 35 3 03 278 256 238 2 22 2'08 196 185 175 167 6
7 952 71* 5 71 *76 *08 3 57 317 286 260 238 220 20* 190 1 79 168 159 150 1*3 7
8 8 33 625 500 *17 357 312 273 250 227 208 192 1 79 167 156 1*7 139 132 125 a
9 7*1 555 *** 370 317 278 2*7 222 202 185 171 159 1*8 139 131 123 117 111 9
10 6 67 500 *00 3 35 286 250 222 2 00 182 167 15* 1*5 135 125 118 111 105 100 10

n 606 *5* 36* 303 260 227 202 1'82 165 151 1*0 130 121 11* 107 101 096 091 n
12 5 55 *17 3 55 278 2 38 208 185 167 151 139 128 119 111 10* 098 093 088 085 12

11 515 385 308 256 2 70 192 17/ 15* 1*0 128 118 110 103 096 090 085 081 077 13
14 *76 357 286 238 20* 179 159 1*3 130 119 110 102 095 089 08* 0 79 0 75 0 71 1*

13 *** 3 35 2 67 22? 190 167 1*8 133 121 111 105 095 089 083 078 0 7* 070 067 15
16 *17 312 250 208 179 156 139 125 11* 10* 0 96 089 085 078 073 069 066 062 16

17 392 29* 235 196 168 1*7 131 118 107 098 090 08* 078 075 069 065 062 059 17

18 3 70 2 78 222 185 159 139 125 111 101 095 085 079 on 069 065 062 058 055 18
19 3 51 265 210 175 1.50 132 117 105 096 088 081 075 070 066 062 058 055 055 19
20 3 35 250 2 00 167 1*3 125 111 100 091 085 0 77 0 71 067 062 059 055 053 050 20
21 317 258 190 159 136 119 106 095 087 079 075 068 065 059 056 055 0 50 0*8 21
22 3 03 227 182 151 130 11* 101 091 085 076 0 70 065 061 057 053 050 0*8 0*5 22
23 290 217 17* 1*5 12* 109 097 087 079 072 067 062 058 05* 051 0*8 0*6 0*5 23
2+ 2 78 208 167 139 119 10* 092 085 076 069 06* 059 055 052 0*9 0*6 0'** 0*2 24
25 267 200 160 135 11* 100 089 080 075 067 061 057 055 050 0*7 OH 0*2 0*0 25
26 256 192 15* 128 110 096 085 0 77 0 70 06* 059 055 051 0*8 0*5 0*3 0*0 038 26
27 2*7 185 1*8 123 106 093 082 0 7* 067 062 057 053 0*9 0'*6 0** 0*1 039 037 27

28 238 179 1*3 119 102 089 079 071 065 059 055 051 0*8 0*5 0*2 0*0 038 036 28
29 230 172 138 115 098 086 0 77 069 063 057 053 0*9 0*6 04} 0*1 038 036 03* 29
30 222 167 135 111 095 083 0 7* 067 061 055 051 0*8 0** 0*2 059 037 035 033 30
31 215 161 129 107 092 081 0 72 06* 059 05* 050 0*6 0*5 0*0 038 036 03* 032 31

32 208 156 125 10* 089 078 069 062 057 052 0*8 0*5 0*2 039 037 035 035 031 32

33 202 151 121 101 087 076 067 061 055 050 0*7 0*5 0*0 038 036 03* 032 030 33

34 196 1*7 118 098 08* 0 73 065 059 0 55 0*9 0*5 0*2 039 037 035 033 031 029 34

35 190 1*3 11* 095 082 0 71 065 057 052 0*8 0** 0*1 038 036 03* 032 030 029 35
36 185 139 111 093 0 79 069 062 055 030 0*6 0*3 0*0 037 035 035 031 029 028 36

37 180 135 108 090 077 068 060 05* 0*9 0*5 0*2 039 03b 03* 032 030 028 027 37

33 175 132 105 088 075 066 058 053 0*8 0** 040 038 035 033 0 31 029 028 0 26 38
39 171 128, 103 085 073 06* 057 051 0*7 0*3 059 037 05* 032 030 028 027 026 39
40 167 125 100 085 071 062 055 050 0*5 0*2 038 036 053 031 029 028 026 025 40

458
 ToöP/a 2
PRSNI PROMJER (đ) • cm
15 20 25 30 35 40 45 50 55 60 65 70 75. 80 85 90 95 100

P OS TO TAw UOL UMNOG PRIRRS TR-p- ^ * £

5 2000 1553 1000 8'00 667 571 5 00 444 400 5 64 3 33 308 2 36 267 250 2 35 2 22 2'10 5
6 16'67 11'H 8'55 667 555 476 4 17 370 333 3 03 2 78 2 56 238 2 22 2 03 1 96 '85 175 6
7 1429 952 714 571 4 76 408 557 317 286 250 238 2 20 2 04 190 179 158 159 150 7

8 1250 833 625 500 4'17 357 312 278 2'50 227 208 192 1 79 157 756 147 1 39 132 8
9 1111 741 555 444 3 70 317 2 78 247 222 202 135 171 159 148 139 131 125 1 17 9
•70 10V0 667 500 4 00 313 2'86 2 50 222 200 182 167 154 143 135 125 118 111 1 05 10
44 9'Off 606 4 54 364 3 03 260 227 2'02 162 165 151 140 130 121 114 107 1 01 096 11
42 833 555 417 533 273 258 208 185 167 151 139 128 119 111 104 098 093 088 12

43 7'6ff 513 385 308 256 2 20 192 171 154 140 128 118 110 103 096 OVO 085 0 81 13
44 7'14 476 557 2 86 258 204 1 79 159 145 HO 119. 110 102 095 089 084 0 79 0 75 14

45 6'67 444 335 267 222 190 167 148 135 121 111 105 095 089 085 078 0 74 0 70 45
46 625 417 312 250 208 179 156 139 125 114 104 096 089 085 0 78 073 069 066 46
47 588 5 92 2 94 235 196 168 147 151 113 107 098 090 084 076 075 069 065 062 a
43 555 5 70 2 78 222 185 159 139 123 111 101 093 035 079 074 039 055 062 058 18
49 5 26 551 2 63 210 175 150 132 117 105 096 088 031 075 070 066 062 0 58 055 49
20 5 00 3 53 250 2 00 167 143 125 111 100 091 083 0 77 0 71 067 062 059 055 0 53 20
21 4 76 317 238 190 159 136 119 106 095 087 0 79 075 068 065 059 056 0 53 OSO 21

22 4 54 3'03 227 f'82 151 130 114 1'01 091 083 ff 76 070 0 65 061 057 055 050 0 48 22

23 455 290 277 174 145 124 109 097 087 079 0 72 067 062 053 054 051 048 046 23

2* 417 2 78 2 08 1'67 139 119 104 092 083 076 069 064 059 055 052 049 046 0 44 24

25 400 267 2 00 160 133 114 100 039 080 073 067 061 057 055 050 047 044 0 42 25
26 385 256 192 154 1'28 110 096 035 0 77 070 064 059 055 051 048 045 043 040 26
27 3 70 247 185 148 125 106 093 082 074 0 67 062 057 055 049 046 044 041 039 27

28 357 238 179 143 119 102 089 079 071 065 059 055 051 043 045 042 040 038 28
"29 3 45 2 30 172 138 115 098 036 077 0 69 0 63 057 OSi 049 0 46 043 0 41 038 036 29
30 355 2 22 167 135 111 095 083 0 74 067 0 61 055 051 0 48 0'74 0*2 039 037 035 30
34 3'23 215 161 129 107 092 081 072 064 059 054 OSO 046 043 0 40 033 036 034 31

32 312 2 08 156 125 104 (789 0 78 069 062 057 052 048 045 0 42 039 037 035 033 32
33 505 202 151 121 101 087 076 067 061 055 030 047 043 040 038 036 034 032 33
3* 2 94 196 147 118 098 084 073 065 059 0 55 049 045 042 039 037 035 0 11 011 34
35 286 190 145 114 095 032 0 71 063 057 052 048 044 041 036 036 034 032 0 30 35
36 2 78 185 159 111 093 0'7S 069 062 055 OSO 046 043 040 037 035 035 031 0 29 36
37 2 70 180 135 108 090 077 068 060 054 0 49 0 45 042 039 036 034 032 030 028 37

38 265 175 132 105 088 0 75 066 058 055 0'48 044 040 033 035 033 031 029 028 38
39 2'56 171 128 103 085 075 064 057 051 0'47 043 039 037 0'34 0'32 0 30 028 027 39
40 250 157 125 100 0 85 071 062 035 030 0'45 0'42 038 036 033 031 0'29 028 026 40

459
 KOLIKO UZIMATI IZVRTAKA?

Broj stabala (b), koji treba izbušiti P r e s s l e r o v i m svrdlom za­

visi od točnosti, koju želimo postići.
U visokim regularnim šumama prirast se utvrđuje za svaki odjel
(odnosno odsjek) posebno.
U prebornim se šumama prirast određuje također za svaki odjel po­
sebno, što je najpouzdanije. No ondje se prirast može utvrđivati i za gospo­
darsku jedinicu, kao cjelinu, ako ona obuhvata podjednake ekološke prilike,
Kad se prirast utvrđuje za svaki odjel posebno, onda u njemu treba
izbušiti minimalno oko 150 stabala različitih debljina i različitih položaja,
ako se radi o prebornoj jelovoj sastojini, a oko polovicu manje, ako se radi
o jednodobnoj sastojini.5
Kad se prirast određuje za prebornu gospodarsku jedinicu kao cjelinu,
onda u njoj treba izbušiti minimalno 150 stabala, ako je površina šume
manja od 75 ha; za prebornu šumu površine od 75 do 100 hektara treba
izbušiti 2 stabla po jednom ha; za prebornu šumu veću od 150 ha valja
izbušiti 1'5 izvrtak po hektaru. Na temelju tih- podataka određuje se broj
izvrtaka za cijelu šumu, a taj se onda raspoređuje na pojedine odjele pro­
porcionalno prema broju stabala. Na primjer u jelovoj prebornoj gospodar­
skoj jedinici površine od 500 ha treba izbušiti 750 izvrtaka ( = 5 0 0 x l ' 5 )
sa 750 jelovih stabala različitih dimenzija i različitih položaja kako je to
naznačeno u niže navedenoj tabeli:

Broj stabala koji treba

Odjel Površina odjela u ha Broj stabala
izbušiti

I 120 2.400 286

2 80 1.000 119
3 150 1.200 143
4 100 1.100 131
5 50 600 71

Ukupno 500 6.300 750

Budući da se gospodarska jedinica sastoji u ovom slučaju od 5 odjela,

treba u svakom uzimati uzorke (izvrtke) proporcionalno prema broju sta-
5
Sa 150 jelovih izvrtaka izbušenih u prebornoj šumi jele i bukve (Fagetum
abietetosum, Horvat) postizava se mjera točnosti (P) od oko 4%, jer je vlastitim
istraživanjima utvrđeno, da koeficijent varijacije (v) debljinskog prirasta za jelu
iznosi prosječno oko 50% u toj fitocenozi (10). Prema tome je:
v 50
P 40/

U visokoj regularnoj šumi bit će koeficijent varijacije debljinskog prirasta ma­

nji, pa ćemo za istu mjeru točnosti (P) trebati manji broj izvrtaka (b).
Dalja će istraživanja pokazati koliki su koeficijenti varijacije debljinskog pri­
rasta za ostale vrste drveća.

460
 750 x 2.400\
bala. U prvom ćemo odjelu uzeti 286 I = , u drugom odjelu 119
6.300 7
750 x 1.000 \
u trećem 143 [ = rsoxi.2ooi uzoraka i t. d.
\ 6.300 r • \ 6.300
Ako gospodarska jedinica obuhvata šumske predjele različitih ekolo­
ških faktora, onda treba gospodarsku jedinicu razdijeliti na nekoliko dije­
lova (grupa odjela) s podjednakim ekološkim prilikama i svaki takav dio
posebno tretirati kod izračunavanja prirasta.
Sa svakog stabla uzima se po jedan izvrtak (uzorak).

KAKO UZIMATI IZVRTKE ?

Stabla, koja će se bušiti P r e s s l e r o v i m svrdlom, ne smiju se iza­
birati. Bušiti treba stabla po p r i n c i p u s l u č a j n o s t i . Zato valja na
nacrtu parcele, na kojoj će se utvrđivati prirast, povući olovkom nekoliko
paralelnih ekvidistantnih primjernih pravaca (vizura) okomito na izohipse,

F o t o g r a f i j a b r . 1. Odjel 113. fakultetske šumarije L i p o v i j a n i ; uzimanje

uzorka pomoću P r e s s l e r o v a svrdla sa stabla hrasta lužnjaka. Quercus pedun-
culata; parcelle No- 1.13 dans l'inspection des forets L i p o v i j a n i en Slavonie.
Sondage avec la tariere de P r e s s i e r . ..-, > •
Photo: Dr. K l e p k e , 8. III. 1954.

461
kako to činimo kod primjernih pruga. B u š i t će s e s v a s t a b l a ,
koja padnu u t a k v e p r i m j e r n e p r a v c e (vizure).
Razmak primjernih pravaca (vizura), kao i njihova ukupna duljina,
zavisi od toga koliko stabala želimo izbušiti u dotičnoj parceli. Zato treba
najprije utvrditi broj izvrtaka, koji ćemo po prilici uzeti u toj parceli (vidi
prethodnu točku). Nakon toga valja utvrditi koliko stabala padne prosječno
u jednu vizuru određene duljine. Ako na pr. u jednu vizuru duljine od 100
metara padne prosječno oko 5 stabala debljih od 175 cm prsnog promjera,
onda bi duljina vizura, t. j . primjernih pravaca, trebala iznositi oko 3 km,
da bi na njima mogli izbušiti oko 150 stabala. Kad znamo ukupnu duljinu
vizura — na pr. 3 km — onda ćemo na nacrtu dotične parcele povući olov­
kom nekoliko paralelnih ekvidistantnih pravaca tako, da im ukupna duljina
iznosi po prilici 3 km.
Primjerni pravci (vizure), koje smo trasirali na nacrtu, prenose se na
teren, ali ih nije potrebno obilježavati, nego im se određuje samo početna
točka i smjer. Za taj je posao najpraktičnija- B e s a r d o v a busola, po­
moću koje se određuje smjer pravca (vizure), koji je definiran prorezima
na poklopcima spomenute busole. Sa svakog stabla (bez obzira na njegov
vanjski izgled i bez obzira na njegovo zdravstveno stanje), koje je deblje
od 17'5 cm prsnog promjera, a koje je palo u vizuru, izbušit će se u prsnoj
visini p o j e d a n i z v r t a k dug oko 3 cm bez kore. U mladim sastoji-
nama mogu se bušiti stabla od 12'5 cm prsnog promjera na više.
U brdskom terenu buše se stabla s gornje strane, t. j . onako kako je
to uobičajeno kod mjerenja prsnih promjera. Ü nizinskim šumama ne treba
se držati određenog smjera prilikom bušenja stabala, štoviše, poželjno je,
da se stabla ne buše uvijek sa iste strane. Kod bušenja treba paziti na to,
da svrdlo ide u stablo okomito na njegovu uzdužnu os (vidi fotografiju 1).
KAKO ANALIZIRATI IZVRTKE ?
Analiza izvrtka sastoji se u tome, da se na njima izbroje godovi na
2'5 cm duljine počevši od kore. To se čini tako, da se na izvrtku od kraja
završenog posljednjeg (najmlađeg) goda odmjeri 2 5 cm i da se na toj
duljini izbroje godovi. B r o j g o d o v a n a i z v r t k u d u l j i n e od
2'5 cm oz n a č i 1 i s m o s a (n) (vidi sliku 2., na kojoj (n) iznosi
7'5 god.).

ffTiniRll"TlilKTlKil
25 cm

SL 2
Ako zadnji god nije završen, t. j . ako bušimo stabla za vrijeme vege-
tacijske periode, onda ćemo odmjeriti 2 5 cm od završenog pretposljednjeg
goda i na duljini od 2 5 cm izbrojiti godove, kako je to prikazano na slici 3,
na kojoj je (n) = 11 god.
Za olakšanje analize izvrtaka dobro dolaze specijalna užljebljena rav­
nala sa polumilimetarskom podjelom (vidi sliku 4) kakve izrađuje tvor­
nica »M e r i 1« u Slovenj Gradecu.

,462
 U žlijeb takvog ravnala stavi se izvrtak i onda se na njem izbrajaju
godovi.
Kad su godovi vrlo gusti treba upotrebiti lupu; u tom je slučaju dobro
nožićem zagladiti (zarezati) izvrtak i navlažiti ga. Vrlo se lako mogu bro-
jiti godovi na izvrcima j e l e , s m r e k e , b o r a i h r a s t a , teže na izvr-
cima j a s e n a , b r i j e s t a , j o h e , k e s t e n a i l i p e , a vrlo teško na
izvrcima b u k v e i g r a b a .

25.

si. 3
Najbolje je, da se izvrći analiziraju odmah na licu mjesta barem kod
vrsta drveća, kod kojih se godovi dobro razabiru.
Kad je izvrtak izbušen, izbroje se na njem godovi u duljini od 2'5 cm,
i taj se broj unosi u terenski manual (tabela 8), a izvrtak se metne natrag
u rupicu na stablu. Na pr. sa jednog jelovog stabla prsnog promjera od
216 cm izbušili smo izvrtak i na njem smo očitali, da je n = 7'5 god (vidi
sliku 2). Budući da tabela 3 ima za (n) stepene po jednu godinu (odnosno
po jedan god), a za (d) stepene po pet centimetara, zaokružit ćemo 7'5
god. na 8 god., a 21'6 cm na 20 cm i upisati jednu crticu u rubriku, gdje

se osmogodišnji stepen siječe sa dvadesetim debljinskim stepenom. Debljin-

ski stepen (20) obuhvata stabla prsnog promjera od 175—22'5cm; de-
bljinski stepen (25) obuhvata stabla prsnog promjera od 22'5—27'5 cm
i t. d. Godišnji stepen (8) obuhvata izvrtke, kod kojih se (n) kreće od
7'5—8'5 god., godišnji stepen (9) obuhvata izvrtke, kod kojih se (n) kreće
od 8'5—9'5 god., i t. d.
Kad se izvrći ne mogu analizirati na licu mjesta, onda se svaki izvrtak
umota u posebni papirić, na koji se upisuje broj odjela, u kome je rađeno,
vrsta drveća i prsni promjer stabla, s kojeg je izvrtak uzet. Rupica na
stablu začepi se drvenim štapićem.

463
 Tabela 3

Odsjek 1/1,2/ fakultetske šumarije ZflLEStiW , ,^

Prs1a dryeca: Jeh
Mjereno u proljeće 1951.
PRS li 1 PROMJER (d)-cm
n n

20 25 30 35 ifO 4-5 50 55 60 65 70 75 80 85 90 95
4 I 4
5 I l il I I l 5
6 I I II I l l I 6
7 I I IH III II im | III III l l •«— 7
III III l
8 1 I II ili II
«if im HfH
«mi u II
II
II
l •*>—
•8
9
10
III I
IH
m mi * l
IH
im
llll-*-
9
10
I
mm\ «Ml II III I «.
II-*- i ^
11
12
II il
m III H»
-Httl-*- » l - * - II • * -
I «_ I
l
11
12
i
ili
III lili
lili
*-*-
llll
m(^
i
I
13
15
14
II
III I
ni mm* UH
wII
llll
llll
I
li 14
i
li
u I 15
15
16
ni «II
I
u III
IUI I u i 16
17
III-*-
I lll-*-
i
u llll li
I
II
I
I 17
18 l I i II II i I 18
19 li i I 19
20
u i
u
i I I
i
20
21
u
i
*
l
i
im i I 21
22 i II I 22
i l 23
21
24 I
i
u ni
I
III
I 24
25 11 mi im i II 25
< • ••
26 i * im i I I i i 26
27 I ii II i 27
28 l l i I I i 28
i I 29
29 i
30 i II
u T~
II i
i
i 30
31 I 31
32 1 I II i 32
33 II * • 33
34
34
u l
u 35
35
3 6 , II
I
i
I
1 36
37 i I 37
38 1 I l l 38
39 39
40 l 40
41 41
42 4-2
43 43
44 l 44
45 I 45
46 li l 46
47 47
48 48
49 49
50 50
51 51
52 i 52
53 53
54 %54
55 55

b 32 53 49 63 48 55 52 50 28 18 10 6 1 1 b
T*s 255 160 170 12-0 130 120 120 120 115 100 110 105 70 90 t)s

P 261% 512% 235% 278% 220% 2W%\m% 167% 158% 167% m% rx% 1W% 139% p
Pr 313%\291%\269%246% 224% 204%\m% 171% 160% 152% Mi 139% 133% 128% 123% 113% Pr

464
 KAKO ODREDITI PROSJEČNE VRIJEDNOSTI ZA (n) ?

U svakom debljinskom stepenu treba odrediti prosječnu vrijednost za

(n). Najpraktičniji je ovaj postupak: u tabeli 3 treba u svakom debljin­
skom stepenu odbrojiti jednaki broj uzoraka s jednog i drugog kraja; u
sredini se nalazi prosječna vrijednost za (n). Na pr. iz tabele 3 vidimo, da
smo u debljinskom stepenu (20) izbušili 32 stabla, pa imamo 32 izvrtka

kPIUULJA POSTOTKA PRIRAST ft

odsjek m.2.f fakultetske s'umarije ZflLESlNß
, sianje: proljeće 1951:
%
32
53

63

32 '

-
*P

V\55

/
\32
'6 -

16
tP\. \

l I I I I I I J *

SI 5

(uzorka) različitih n-ova od 8 do 52. Stoga treba u tom debljinskom ste­

penu odbrojiti 15 izvrtaka (t. j . 15 crtica) odozgo i 15 crtica odozdo; u
sredini se nalazi prosječna vrijednost: „ — 25'5 god. U debljin­
skom stepenu (25) imamo 53 izvrtka; treba odbrojiti 26 izvrtka (t. j . 26
crtica) s jednog ili s drugog kraja, pa ćemo u sredini dobiti prosječnu vri-

465
jednost: 16 god. Tako određene prosječne vrijednosti zovu se m e d i j a n i , "
koji su u tabelama 3, 5, 8 označeni s t r e l i c a m a , a njihove su vrijed­
nosti upisane pod oznakom (ns).
Na temelju prosječnih vrijednosti za (n) očitavamo iz t a b e l e 1 ili
i z t a b e l e 2 postotke prirasta za odgovarajuće debljinske stepene. Za
ns = 25'5 god. i za d = 20cm čitamo iz tabele 2, da je postotak volumnog
prirasta p = 2'61; za n s — 16'0 god. i za d = 25 cm čitamo iz iste tabele,
da je p = 3'12%, i t. d. Tako dobivene postotke prirasta upišemo u tabeli
3 ispod medijana (n '(sTe postotke prirasta izravnamo grafičko-numerič-
kom metodom, kako je to prikazano na slici 5; iz krivulje čitamo izravnane
postotke prirasta i unosimo ih u manual (vidi tabelu 3) pod oznakom (pr).
Zatim prelazimo na obračun prirasta po formuli (2).
KAKO ORGANIZIRATI RAD NA TERENU?
Najpovoljnija je terenska ekipa od 4 osobe: 1 inženjer, 1 šumarski
tehničar i dva lugara. Inženjer rukovodi poslom: određuje vizuru pomoću
B e s a r d o v e busole i pokazuje stabla, koja su pala u vizuru, to će reći
stabla, koja se imaju bušiti. Jedan radnik buši stablo P r e s s l e r o v i m
svrdlom, drugi mjeri prsni promjer istog stabla, a šumarski tehničar broji
godove na izvrcima. Inženjer vodi manual, koji ima oblik tabele 3. Radnici
se izmjenjuju. Prosječni dnevni efekt rada je 200 izvrtaka. Vrlo dobro
može raditi i ekipa od 3 osobe (1 inženjer + 2 radnika), pa čak i ekipa od
2 osobe (1 inženjer + 1 radnik) no u tom slučaju, kao i onda, kad je ne­
povoljno vrijeme, izvrći se spremaju i analiziraju u kancelariji.

Karakteristike opisane metode

Metoda za utvrđivanje prirasta, koju smo ovdje opisali, vezana je uz
neke n e g a t i v n e s i s t e m a t s k e p o g r e š k e :
1. » T a b l i c e p o s t . o t k a p r i r a s t a « sastavljene su na temelju
modificirane P r e s s l e r o v e f o r m u l e , a ta daje uvijek nešto n i ž e
rezultate za postotak prirasta (12).
2. » M e d i j a n « individualnih vremena prijelaza uzet kao srednjak
daje za prirast p r e n i s k e rezultate (9).
3. Prirast kore nije uzet u račun pa ćemo zbog toga po opisanoj me­
todi dobiti p r e n i s k e rezultate za prirast (oko 4 do 10%) (9) i (11).
4. Ako se analiziraju o s u š e n i i z v r ć i dobivaju se za prirast ne­
što n i ž i rezultati (oko 1 do 2%) (7), (9) i (14).
Navedene sistematske pogreške možemo uzeti kao k o e f i c i j e n t
s i g u r n o s t i pri utvrđivanju prirasta zbog mortaliteta stabala, zbog su­
šenja, zaraza i sličnog, što može nastupiti u narednoj periodi.
6
Teoretski bi bilo najispravnije, kad bi prosječne vrijednosti za (n) određivali
iz prosječnog godišnjeg debljinskog prirasta po metodi, koju sam detaljno opisao i
primjenio kod izračunavanja prirasta na pokusnim plohama u šumama Gorskog Ko­
tara (vidi »Šumarski list« od 1953., str. 37.—50., i od 1954., str. 92.).
U praktične svrhe može se uzeti »medijan« kao srednjak, jer sam utvrdio (9),
da on daje u pravilu nešto p r e n i s k e rezultate za prirast. Pored toga pogreške,
koje nastaju pri brojenju godova na vrlo gustim izvrcima, ne utječu na medijan (9).
Ta je metoda u Francuskoj vrlo raširena, a poznata je pod imenom »methode de cla-
ssement« (5) i (18).
Aritmetsku sredinu n e t r e b a uzimati kao srednjak, jer se na temelju nje
dobivaju netočniji rezultati nego po medijanu (7), (9) i (18).

466
 Primjeri
UTVRĐIVANJE PRIRASTA ZA POJEDINA STABLA
Prvi primjer. Koliko prosječno godišnje priraste jedno jelovo stablo
prsnog promjera od 70 cm u šum. predjelu »Krize«, odjel IV, 6, šumarija
Crni lug?
U navedenom smo odjelu utvrdili, da broj godova na izvrcima dugima
2'5 cm iznosi prosječno oko 9 za jelova stabla prsnog promjera od 70 cm.
Kako jelova stabla tog promjera ne prirašćuju više mnogo u visinu, dopu­
šteno je visinski prirast zanemariti. Stoga ćemo primjeniti t a b e l u 1.
Za d = 70 cm i n = 9 g o d . čitamo iz tabele 1 p o s t o t a k p l o š n o g
p r i r a s t a od 1'59. Kako se ovdje radi o šumi jele i rebrače (Abieto-
-Blechnetum, Horv.) na I. stojbinskom bonitetu, prosječna drvna masa
jelova stabla p. p. od 70 cm iznosi 6"5 m3 po š u r i ć e v i m tablicama.
(Vidi Mali šumarsko-tehnički priručnik, I. dio, Zagreb 1949, strana 153.)
Prema tome je prosječnji godišnji volumni prirast jednog jelova stabla
prsnog promjera od 70 cm:
6-5 m3x 1-59 3
_ _ _ = 0 1 ft0 m

Slični pokusi, koje smo izveli u ostalim jelovim šumama Gorskog

Kotara, potvrdili su valjanost empirijskog pravila, da debela jela priraste
prosječno jedan kubni metar u deset godina!
Napomena. U odjelu IV, 6, šumarije Crni Lug d e b e l e j e l e d o b r o p l a ­
ć a j u m j e s t o g d j e r a s t u . Ondje jedna debela jela prsnog promjera od 70 cm
prirašćuje prosječno p e t p u t a više nego jedna tanka jela prsnog promjera od
30 cm. To izlazi odatle, što u navedenom odjelu (n) iznosi prosječno 17 god. za jelu
prsnog promjera od 30 cm. Za d = 30 cm i n = 17 god. č i t a m o iz t a b e l e 2
p o s t o t a k v o l u m n o g p r i r a s t a od 2'35. Prema tome prosječni godišnji vo­
lumni prirast jelova stabla prsnog promjera od 30 cm iznosi prosječno 0'02 m 3
/0'84 m 3 \
X 235 t. j . pet puta manje od prosječnog godišnjeg volumnog prirasta
\ 100 /
jelova stabla prsnog promjera od 70 cm.
Navedene vrijednosti za (n) u prvom primjeru prosječne su vrijednosti od ve­
likog broja uzoraka. U odjelu IV, 6 i z b u š i o s a m l j e t i 1950. god. 1388 i z v r-
t a k a , i to u debljinskom stepenu (30) cm 92, u debljinskom stepenu (70) cm 138
izvrtaka, i t. d.

Drugi primjer. Koliko prosječno godišnje priraste jedno hrastovo sta­

blo prsnog promjera od 60 cm, a koliko hrastovo stablo prsnog promjera
od 80 cm u šum. predjelu »Veliki dol«, odsjek 43/a fakultetske šumarije
L i p o v l j a n i?
Odsjek 43/a prikazan je djelomično na 2f o t o g r a f i j i 2. To je 115.
godišnja sastojina s temeljnicom od 23'2 m po hektaru. Od toga otpada
na hrast lužnjak 16'3 m2, a ostatak na poljski jasen i brijest. Broj stabala
po hektaru: 56 hrasta lužnjaka, 10 poljskog jasena, 18 brijestova, 32 graba
i klena3 i 6 joha, što ukupno
3
iznosi 122 stabla.
3
Drvna masa po hektaru:
276 m hrastovine, 30 m jasenovine i 60 m preostalih vrsta drveća, što je
ukupno 366 m3. Srednji prsni promjer za hrast se kreće oko 60 cm. Za taj

467
Fotografija b r . 2. Odsjek 43/a fakultetske šumarije L i p o v l j a n i ; hrast
lužnjak prsnog promjera 95 cm.
Quercus pedunculata; diametre ä hauteur d'homme: 95 cm; parcelle No. 43/a dans
l'inspection des forets L i p o v l j a n i en Slavonie.
Photo: Dr. K l e p a c , 23. I. 1953.

468
prsni promjer prosječni broj godova na izvrtku od 2'5 cm iznosi 8'5. Za
hrastova stabla prsnog promjera od 80 cm, n = 7'5 god.
Budući da imamo posla s odraslom sastojinom u kojoj je visinski pri­
rast neznatan, u p o t r e b i t ć e m o t a b e l u 1. Iz te tabele čitamo:
za d = 60 cm i n = 8"5 god. -> p = 1'96%
za d = 80 cm i n = 7'5 god. -> p = 1"67%
Navedenoj sastojini odgovara za hrast 9. E m r o v i ć e v a ili 16.
A l g a n o v a tarifa (vidi »šumarski list« od 1953., strana 198. i 218.).
Prema tome prosječni godišnji volumni prirast iznosi:
4'7 m3 X 1'96
za hrastovo stablo prsnog promjera od 60 cm -- = 0'09 m 3

za hrastovo stablo prsnog promjera od 80 cm = 0 15 m 3

Napomena. U odsjeku 43/a fakultetske šumarije L i p o v l j a n i hrastova stabla

prirašćuju poput debelih jela u Gorskom Kotaru. Gubar i holandska bolest jako su
prorijedili tokom vremena sastojinu u odsjeku 43/a tako, da su preostali hrastovi
mogli razviti velike krošnje (vidi fotografiju 2.). Zato ondje hrastova stabla vrlo
dobro prirašćuju u debljinu. J a k e s u p r o r e d e p o s p j e š i l e debljinski
p r i r a s t h r a s t a l u ž n j a k a ; u toku od 115 godina postignute su prosječne
dimenzije od 60 cm prsne debljine.7 Iz toga se jasno razabira, da se jakim prore-
dama može ubrzati produkcija stabala određenih debljina. Ali ne treba zaboraviti ni
to, da se povećavanjem debljinskog prirasta smanjuje kvaliteta deblovine! Negda
fina hrastovina u odsjeku 43/a zamijenjena je grubom, jer stabala prsnog promjera
od 60 cm prosječno godišnje prirašćuju u debljinu 5'88 mm, što znači prosječnu širinu
posljednjih godova od 2-94 mm ili okruglo 3 mm; prosječni godišnji debljinski prirast
hrastovih stabala prsnog promjera od 80 cm iznosi 6'67 mm, što znači prosječnu širinu
posljednjih godova od 3'33 mm.
Navedeni podaci dobiveni su bušenjem hrastovih stabala pomoću P r e s s l e -
r o v a svrdla u početku 1953. godine. U odsjeku 43/a izbušio sam uz pomoć ing.
Branka Ž e r j a v i ć a u svemu 158 i z v r t a k a sa 158 h r a s t o v i h stabala
različitih dimenzija i različitih položaja.

Treći primjer. Kako prirašćuju ariševa stabla prsnog promjera od

40 cm u 37. odjelu fakultetske šumarije K a m n i š k a B i s t r i c a . Odjel
37 prikazali smo na fotografiji br. 3.
U navedenom su odjelu dne 11. V. 1954. prošlogodišnji apsolventi Za­
grebačkog poljoprivredno-šumarskog fakulteta izbušili 6 izvrtaka sa 6 ari-
ševih stabala, kojih se prsni promjer kretao između 37'5 i 42'5 cm. Na tim
izvrcima, koji su bili dugi 2'5 cm bez kore, izbrojili smo godove kako sli­
jedi: 29, 22, 16, 32, 39, 21. To znači, da je prvo stablo trebalo 29, drugo
22, treće 16, četvrto 32, peto 39, a šesto 21 godinu, da poveća svoj prsni
promjer za 5 cm. Prema tome godišnji debljinski prirasti na tim stablima
iznose: 172, 2-27, 313, 156, 128, 238 mm.
Za izračunavanje godišnjeg debljinskog prirasta poslužili smo se ta­
belom 1 na str. 40. »šumarskog lista« 1/1953. Prosječni godišnji debljin-
7
Po W i m m e n a e r o v i m prirasno-prihodnim tablicama srednji prsni pro­
mjer 115-godišnje hrastove sastojine na I. bonitetu iznosi jedva 45 cm. (Vidi Mali
šumarsko-tehnički priručnik, I. dio, Zagreb 1949., strana 190.)

469
 ski prirast jednak je aritmetičkoj sredini od individualnih godišnjih de­
bi jinskih prirasta = —— = 206 mm. To znači da izbušena ariševa stabla
6
prsnog promjera od 40 cm prirastu u debljinu p r o s j e č n o 206 mm
tokom jedne godine. Prema tome će ta stabla trebati p r o s j e č n o 24'3
godine, da povećaju svoj prsni promjer za 5 cm, t. j . da prijeđu iz debljin-
skog stepena 40 cm u debljinski stepen 45 cm. Mi kažemo, da je u tom
slučaju p r o s j e č n o v r i j e m e p r i j e l a z a 243 godine.

F o t o g r a f i j a b r . 3. Odjel 37. šumarije K a m n i š k a B i s t r i c a , Domena Lju­

bljanskog poljoprivredno-šumarskog fakulteta. Nadmorska visina: 800 m. Ekspozicija:
jugozapadna. Podloga vapnena. Šuma ariša i crnoga graba. U pozadini se vide
Kamniške Alpe.
Parcelle No. 37 dans l'inspection des forets Kamniška Bistrica, Domaine de la Faculte
forestiere de Ljubljana. Altitude: 800 m. Exposition: SW. Le sol calcaire. Larix
europea, Ostrya carpinifolia.
Photo: Dr. K 1 e p a c, 11. V. 1954.

Budući da visinski prirast ariševih stabala od 40 cm prsne debljine

nije velik, možemo ga zanemariti, pa ćemo upotrebiti t a b e l u 1 za po­
stotak prirasta. Za d = 40 cm i za n = 24'3 god. čitamo iz t a b e l e 1
postotak prirasta od 1'03.
Napomena: U ovom smo primjeru odredili prosječno vrijeme prijelaza na te­
melju prosječnog godišnjeg debljinskog prirasta (50 mm: 206 mm = 24-3 godine).
To je najispravniji postupak. Mnogo brži postupak, koji daje za prirast nešto niže
rezultate sastoji se u tome, da se m e d i j a n individualnih vremena prijelaza uzme
kao prosječno vrijeme prijelaza. U našem primjeru medijan individualnih vremena

470
 22 4-29
prijelaza iznosi: n s = ~ = 25'5 god.; treba samo individualna vremena prijelaza

poredati po veličini i odbrojiti jednaki broj izvrtaka s jednog i drugog kraja:

16, 21, 22, 29, 32, 39.

Kako vidimo prosječno vrijeme prijelaza utvrđeno na temelju prosječnog godi­

šnjeg debljinskog prirasta nešto je kraće od medijana. Stoga medijan individualnih
vremena prijelaza daje o prirastu nešto niže rezultate.
U većini slučajeva j o š n i ž e r e z u l t a t e z a p r i r a s t d a j e a r i t m e t -
ska s r e d i n a individ u Inih v r e m e n a p r i j e l a z a u z e t a kao pro­
s j e č n o v r i j e m e p r i j e l a z a k o d u t v r đ i v a n j a p r i r a s t a . Aritmet-
ska sredina individualnih vremena prijelaza u našem primjeru iznosi (29 + 22 + 16 +
+ 32 + 39 + 21) : 6 = 26-5 god. Za d = 40 cm i za n == 26'5 god. čitamo iz t a b e l e
1 postotak prirasta od 0-94. Taj rezultat n i j e m a t e m a t s k i i s p r a v a n , jer
individualna vremena prijelaza treba da dođu u nazivnik formule (6) i (7). Stoga
bi trebalo postupati ovako: postotak prirasta, kojim prosječno prirašćuje 6 izbušenih
ariševih stabala, jednak je:
1000 / l1 1 1 1 1 1U , 1000
- X 0 0412 = l-03°/0
29 + U + lb + -32 + .39 + 21 d
Isti smo rezultat dobili na jednostavniji način pomoću prosječnog godišnjeg
debljinskog prirasta kako je u rješenju trećeg primjera navedeno, t. j . po metodi,
koju sam u tu svrhu izradio (vidi »Šumarski list« 1/53, str. 37—49 ili Glasnik za
šumske pokuse br. 11/53, str. 181—238).
Aritmetska sredina individualnih vremena prijelaza — uzeta kod obračuna pri­
rasta kao prosječno vrijeme prijelaza — dat će uvijek osjetljivo preniske rezultate
za prirast, jer je:
1
<(± + J- + ...±\:b
(nt + n2 + + nx
u našem konkretnom primjeru:
1 (1 + X + L + 1 + LT + 1U
(29 + 22 + 16 + 32 + 39 + 21): 6 ^29 T Ž2 16 32^39 2lj'
0 0377 < 0 0412
odnosno:
1000 1 1000 1
d X 26 5 < d X 24-3
0-94% < 103%
Ističemo, da 6 izvrtaka nije dovoljan broj uzoraka za siguran rezultat o po­
stotku prirasta ariševih stabala p. p. od 40 cm u navedenom odjelu, ali je dovoljan,
da se vidi metoda rada kod primjene »tablica postotka prirasta«, što je ovdje bila
jedina svrha.

Četvrti primjer. Kolikim postotkom prirašcuju smrčeva stabla prsnog

promjera od 30 i od 35 cm u odjelu 9 šumarije B o h i n j s k a B i s t r i c a
na Rovtarici.
Smrčeva monokultura u odjelu 9 na Rovtarici prikazana je na foto­
grafiji br. 4.

471
 U navedenom je odjelu dne 12. V, 1954. izbušeno 19 izvrtaka sa 19
smrčevih stabala. Analizom tih izvrtaka dobili smo ove podatke. P r o ­
s j e č n o v r i j e m e p r i j e l a z a iznosi 21 godinu za stabla prsnog pro­
mjera od 30 cm, a 20 godina za stabla p. p. od 35 cm.
Iz t a b e l e 1 čitamo ove postotke prirasta: za d = 30 cm i n = 21
god. p = r59%>; za d = 35 cm i n = 20 god. p = 143%.

F o t o g r a f i j a b r . 4. 80- godišnja smrčeva monokultura na Rovtarici; odjel 9.

Picea excelsa dans l'inspection des forets B o h i n j s k a B i s t r i c a .
Photo: Dr. K 1 e p a c, 12. V. 1954.

Napomena: Na Rovtarici je klima opora. Prema podacima tamošnje meteoro­

loške stanice prosječna godišnja temperatura iznosi 4'6° C, a prosječna količina go­
dišnjih oborina doseže iznos od 2.300 mm. Nadmorska visina je 1.120 m nad morem.
Vegetacijska perioda traje od 15. svibnja do 15. kolovoza, t. j . prosječno samo 3 mj.
Specijalnim ekološkim prilikama s jedne strane, i načinu gospodarenja (smr-
čeve monokulture slabo prorjeđene) s druge strane, treba pripisati maleni postotak
prirasta, ali vrlo dobru kvalitetu smrčevih stabala na Rovtarici. Prosječna širina
posljednjih godova na stablima, koja smo bušili iznosi oko 1'2 mm, što će reći, da se
ovdje radi o rezonantnom drvu u toliko više, što je deblovina prilično čista od grana.
Treći i četvrti primjer izrađen je na apsolventskoj ekskurziji po NR Sloveniji,
koju je vodio prof. N e i đ h a r d t . Tom prilikom izašli su nam u susret nastavnici
Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Ljubljani, kao i slovenski šumari na terenu,
pa im na tome najljepše zahvaljujemo.

472
 UTVRĐIVANJE PRIRASTA ZA CIJELU SASTOJINU

Peti primjer. Koliko prosječno godišnje priraste jelovina u odsjeku III,

2, f, šum. predjel »Kupjački Vrh« fakultetske šumarije Z a l e s i n a u
Gorskom Kotaru?
Odsjek III, 2, f ima površinu od ll'70ha. To je preborna sastojina jele
(0'7), bukve, gorskog javora i gorskog brijesta (0'3). Tip šume: Fagetum-
Abietetosum, Horv. Nadmorska visina je 950 m. Ekspozicija: zapadna i
jugozapadna. Bonitet: 11. A l g a n o v a tarifa, odnosno III. bonitet po
S u r i će v i m tablicama (vidi »šumarski list od 1953, str. 198.). Drvna
masa stabala iznad 17'5 cm prsnog promjera po hektaru: 322'8 m3 jelo­
vine, 0'8 m3 smrekovine, 598 m3 bukovine, 35'8 m3 gorskog javora i gor­
skog brijesta; ukupno 419'2 m3/ha.

Odsjek III, 2, f fakultetske šumarije Zalesina Tabela 4

Debljinski Drvna masa jelovine Godišnji prirast
Postotak prirasta (p r )
stepen po hektaru po hektaru
cm m3 0/
'0 m3
20 1325 3-13 0-415
25 15-59 2-91 0-454
30 26-55 2-69 0-714
35 , 3436 2-46 0-845
40 44-24 2-24 0-990
45 4976 204 1-015
50 4861 1-85 0-899
55 37-47 1-71 0-641
60 2420 1-60 0-387
65 13-17 1-52 0-200
70 6-87 1*45 0-099
75 549 1-39 0-076
80 1-72 1-33 0-023
85 0-65 1-28 0-008
90 T23
95 0-82 1-18 o-oio
Ukupno 322-75 21 6-78

U odsjeku III, 2, f i z b u š i o s a m 1951. g o d i n e uz pomoć šu­

marskog tehničara P e t r a P r e b j e ž i ć a 466 i z v r t a k a s a 466
j e l o v i h s t a b a l a , i to onako, kako sam naprijed opisao. U terenskom
manualu (vidi tabelu 3) nalaze se podaci o vremenu prijelaza (n), t. j .
podaci o broju godova na izvrtku duljine od 2'5 cm, razvrstani po d e-
b l j i n s k i m i g o d i š n j i m stepenima. U toj istoj tabeli strelice ozna­
čavaju m e d i j a n e , koji su uzeti kao prosječne vrijednosti za (n). Bu­
d u ć i d a s e r a d i o p r e b o r n o j s a s t o j i ni, u p o t r e b i l i
s m o t a b e l u 2. Na temelju prosječnih vrijednosti od (n) očitali smo iz
tabele 2 postotke volumnog prirasta (p) za svaki debljinski stepen. Za
n = 25'5 god. i za d = 20 cm čitamo iz tabele 2 postotak prirasta (p)
od 2'61, i t. d. Tako dobivene postotke prirasta upisali smo u tabeli 3 ispod

473
medijana. Zatim smo te postotke izravnali g r af i č k o-nu m e r i č k o m
metodom kako je to prikazano na slici 5. Iz krivulje postotka prirasta
očitali smo izravnane vrijednosti (pr) i unijeli ih u tabele 3 i 4. Produkt
drvne mase jelovine i postotka prirasta daje nam apsolutni prosječni go­
dišnji prirast u pojedinim debljinskim stepenima i ukupno. Iz tabele 4
vidimo, d a j e l o v i n a u o d s j e k u III, 2, f p r o s j e č n o g o d i ­
š n j e p r i r a s t e 6'8m 3 po j e d n o m h e k t a r u .
Napomena. Iz tabele 3 vidimo, da se prosječne vrijednosti od (n), t. j . prosječna
vremena prijelaza, smanjuju s porastom prsnog promjera. Krivulja prosječnog vre­
mena prijelaza ima oblik hiperbole u prebornoj šumi. Strme hiperbole nisu povoljne;
one su znak, da sastojina nije dovoljno njegovana ili da je pregusta. Takav je slučaj
u odsjeku III, 2. f, gdje je temeljnica previsoka; ona iznosi 39 m 2 /ha računajući sva
stabla iznad 17'5 cm prsnog promjera.
Za odsjek III, 2, f izračunali smo prirast također i po formuli (1), i to po me­
todi, koju smo opisali u »Šumarskom listu« 1/53, str. 37—50. Po toj smo metodi dobili
prirast jelovine od 7'7m 3 /ha (9). Ovdje upotrebljena metoda dala je nešto niže rezul­
tate (6'8m 3 /ha); to je razumljivo, jer smo operirali s m e d i j a n i m a , a ti daju
kod obračuna prirasta nešto n i ž e r e z u l t a t e !

šesti primjer. Koliko prosječno godišnje priraste jednodobna pedeset-

godišnja hrastova sastojina u odsjeku 96/e (šumski predjel »Opeke«) fa­
kultetske šumarije L i p o v l j a n i ?
Površina odsjeka 96/e iznosi 2'90 ha. Tip šume: mokri tip hrasta lu­
žnjaka. Drvna masa stabala iznad 7°5 cm prsnog promjera po hektaru:
320'6m 3 hrasta lužnjaka, 38'9 m3 poljskog jasena; ukupno 359'5 m3/ ha.
Broj stabala iznad 7'5 cm prsnog promjera: 1211 hrasta lužnjaka i 121
poljskog jasena. Srednji prsni promjer: 19 cm. Srednja sastojinska visina
20 m. Do danas sastojina nije prorjeđivana. Hrastu odgovara 9. E m r o -
v i c e v a ili 16. A l g a n o v a tarifa, a jasenu 13. S c h a e f f e r o v a
(vidi »šumarski list« od 1953, str. 198., 199. i 218).

Odsjek 96/e fakultetske šumarije Lipovljani Tabela G

Drvna masa po hektaru Postotak
Debljinski Godišnji prirast
Poljskog prirasta
stepen Hrasta Ukupno po hektaru
jasena (pr)
cm m3 °/o m3'

10 9*9 0'3 10-2

15 698 3-2 73'0 469 3-424
20 84-4 10-5 949 3-75 3-559
25 87-1 22 8 1099 3'57 3-923
30 4ro 2-1 43-1 3-44 1483
35 10-5 10-5 3 34 0351
40 96 96 3-25 0-312
45
50 83 8'3

Ukupno 320-6 389 359-5 3-6 13-05

474
475
 Za vrijeme terenske školske prakse iz uređivanja šuma (dne 9. III.
1954) naši su studenti izbušili 106 i z v r t a k a s a 106 h r a s t o v i h
s t a b a l a različitih debljina i položaja u navedenoj sastojini. U manualu
(vidi tabelu 5) nalaze se podaci o vremenu prijelaza (n), t. j . podaci o
broju godova na izvrcima duljine od 2'5 cm, razvrstani po d e b l j i n s k i m
i g o d i š n j i m stepenima. Dalji je postupak analogan onome u prethod­
nom primjeru. B u d u ć i d a s e r a d i o m l a d o j s a s t o j i n i , u p o -
t r e b i l i s m o t a b e l u 2 iz k o j e s m o o č i t a l i postotke
v o l u m n o g p r i r a s t a na t e m e l j u p r o s j e č n i h v r i j e d n o ­
s t i od (n) u s v a k o m d e b l j i n s k o m s t e p e n u . Tako dobivene
postotke prirasta izravnali smo na isti način kao u prethodnom primjeru i
upisali ih u tabelu 5 i 6.
Iz tabele 6 vidimo, da naša 50-godišnja hrastova sastojina odbacuje
godišnje 13 m3 prirasta po hektaru. Napominjemo, da kod obračuna pri­
rasta nismo uzeli u obzir prirast tankih stabala (od 7'5 do 12'5cm), jer
su ta stabla potisnuta, pa će se mnoga od njih vjerojatno posušiti u slije­
dećoj periodi. Isto tako nismo uzeli u račun prirast najdebljih stabala (od
47'5 do 52'5cm), jer ćemo ih vjerojatno proredom posjeći.

Napomena. Sastojina 96/e odgovara I. W i m m e n a u e r o v o m stojbinskom

bonitetu (vidi Mali šumarsko-tehnički priručnik I. dio, Zagreb 1949., strana 190.).
Prema W i m m e n a u e r o v i m prirasno-prihodnim tablicama sveukupna proizvod­
nja hrastove sastojine na I. bonitetu iznosi 334 m 3 po hektaru u toku od 50 godina
ili 6 7 m 3 /ha prosječno godišnje. Sveukupna proizvodnja u odsjeku 96/e nešto je
veća; ona doseže iznos od 360 m 3 /ha u toku 50 godina ili prosječno godišnje 7'2 m 3 /ha.
Tečajni godišnji prirast hrastove 50-godišnje sastojine na I. bonitetu iznosi po W i m ­
m e n a u e r o v i m tablicama 9-9 m 3 /ha. U odsjeku 96/e i z m j e r i l i s m o tečajni
godišnji prirast od 13 m 3 /ha. Razlog za veći prirast i veću drvnu masu u odsjeku 96/e
nego u W i m m e n a u e r o v i m prirasno-prihodnim tablicama t r e b a t r a ž i t i u
b o l j i m e k o l o š k i m p r i l i k a m a o d s j e k a 96/e.
Ako ćemo u odsjeku 96/e proredom sjeći oko 20 m 3 drvne mase po hektaru uz
turnus prorjeđivanja od 5 godina, onda ćemo realizirati samo jednu trećinu prira­
sta: Ostale dvije trećine gomilat će se na drvnoj masi na panju.

Sedmi primjer. Je li već nastupila kulminacija poprečnog dobnog pri­

rasta u 108. odjelu (šum. predjel »Opeke«) fakultetske šumarije L i p o v-
ljani?
Sastojina u odjelu 108 prikazana je na f o t o g r a f i j i 5. Površina
odjela 108 iznosi 2817 ha. Starost sastojine je 110 god. Broj stabala po
hektaru: hrasta lužnjaka 103, poljskog jasena 10, brijesta 22. Ukupna
drvna masa po hektaru: 290 m3. Srednji prsni promjer za hrast: 47 cm.
Srednja sastojinska visina: 30 m. Hrastu odgovara 10. E m r o v i ć e v a
ili 17. A l g a n o v a tarifa. Za brijest i poljski jasen uzeta je 6. E m r o ­
v i ć e v a ili 13. A l g a n o v a tarifa (vidi »šum. list« od 1953., str. 199.
i 218.).
U odjelu 108. izmjereni su prsni promjeri svih stabala iznad 10 cm.
Na temelju spomenutih tarifa izračunata je drvna masa po debljinskim
razredima i ukupno, kako je to prikazano u tabeli 7.

476
 Odjel 108. fakultetske šumarije Lipov1j an i Tabela 7

Drvna masa po hektaru Postotak Godišnji

Debljinski
Poljskog prirasta prirast po
razred Hrasta Brijesta Ukupno
jasena (Pr) hektaru

cm m3 % m3
I. 1 0 - 2 0
(15)
0-15 1-04 036 155 — —
11. 20—30
(25)
600 016 4-20 10-36 2-46 —
III. 30 - 40
45-82 0-61 1128 57-71 211 1-218
(35)
IV. 4 0 - 5 0
92'82 1 62 10-12 104-56 1-94 2-028
(45)
V. 50—60 73'54 0'93 379 7826 185 1-448
(55)
VI. 6 0 - 7 0
(65)
29-30 — — 29-30 1-79 0-524

VII. 70—80
(75)
8-14 — — 814 1-76 0143

Ukupno 255-77 4-36 29 75 289-88 1-9 5-36

Nakon toga smo s našim studentima izbušili 129 i z v r t a k a sa

129 h r a s t o v i h s t a b a l a različitih prsnih promjera i različitih po­
ložaja u odjelu 108. Podaci o broju godova na izvrcima dugim 2'5 cm na­
laze se u terenskom manualu (tabela 8), u kojem strelice označuju medi­
jane, t. j . prosječne vrijednosti za (n).
B u d u ć i da se o v d j e r a d i o o d r a s l o j sastojini,
p o s t o t a k p l o š n o g p r i r a s t a m o ž e se identificirati
s p o s t o t k o m v o l u m n o g p r i r a s t a , pa ć e m o upotre-
b i t i t a b e l u 1. Za odgovarajuće vrijednosti od (n,) i (d) očitali smo
iz tabele 1 postotke prirasta (p), koje smo zatim izravnali grafičko-nu-
meričkom metodom (vidi sliku 6). Budući da je drvna masa razlučena na
debljinske razrede širine po 10 cm, očitali smo iz krivulje na si. 6 postotke
prirasta za sredine debljinskih razreda, t. j . za prsne promjere od 25, 35,
45 cm i t. d. Umnoškom drvne mase i postotka prirasta dobili smo tečajni
godišnji prirast po debljinskim razredima i ukupno. Iz tabele 7 vidimo,
da taj prirast iznosi 5'4 m s godišnje po hektaru, ne uzimajući u obzir
potisnuta stabla, t. j . ona u I. i II. debljinskom razredu.

Postotak prirasta: — x 100 = l"86Vo.

290
290 m 3 = 2'6m s /ha.
Poprečni dobni prirast:—-
110 god.
Iz ovog se računa razabira, da je u odjelu 108. tečajni prirast dva
puta veći od poprečnoga; izmjereni postotak prirasta u odjelu 108. veći

477
478
je od iznosa —- = 0'91, što će reći, da kulminacija poprečnog dobnog pri­
rasta još nije nastupila. Prema tome s a s t o j i n a u o d j e l u 108.
n i j e j o š z r e l a z a s j e č u , pa je ne ćemo uvrstiti u prvu, nego u
drugu periodu opće osnove sječa, p r e m d a j e o b r a s t p a o n a 0 5
U usporedbi sa W i m m e n a u e r o v i m pirasno-prihodnim tablicama.

KRIUULJR POSTOTKA PRIRPSTH "»

odjel 108. fakultetske šumarije LiPOULJfltil
slanje.- 22. Ill 1S54-.
%

30

28

26

2'•*

22

20

18

16

1 i

J I I I i l l y
25 35 *5 SS 65 75 SS cm

J/.6
Napomena. Hrastova sastojina u odjelu 108. nalazi se na I. stojbinskom boni­
tetu prema W i m m e n a u e r o v i m prirasno-prihodnim tablicama. Po tablicama
toga autora kulminacija sveukupnog poprečnog dobnog prirasta nastupa na I. boni­
tetu u 95. godini, a kulminacija poprečnog dobnog prirasta za glavnu sastojinu još
ranije. U odjelu 108. poprečni dobni prirast još ne kulminira, premda se radi o
110-godišnjoj sastojini. Jake prorede djeluju u tom smjeru, da kulminacija popreč­
nog dobnog prirasta nastupa kasnije!

479
F o t o g r a f i j a b r . 5. Odjel 108. fakultetske šumarije L i p o v l j a n i . — Quercus
peđunculata; parcelle No. 108 dans l'inspection des forets L i p o v l j a n i en Slavonie.
Photo: Dr. K 1 e p a c, 8. III. 1954.

Osmi primjer. Koliki je prosječni godišnji tečajni prirast 55-godišnje

smrčeve sastojine u odsjeku 67/a gospodarske jedinice »Mi s i i n j a « na
Pohorju?
Odsjek 67/a ima površinu od 16,37 ha. To je smrčeva monokultura
s drvnom masom od 359 m 3 /ha iznad 10 cm p. p. Podloga je škriljasta.
Nadmorska visina: 900—1000 m. Ekspozicija: sjeverna. Bonitet: II. po
S c h w a p p a c h u ; 9. S c h a e f f e r o v a tarifa.
Taksacija u Slovenj Gradecu izmjerila je ovog ljeta u tom odsjeku
tečajni godišnji prirast od 11,5 m3 smrčevine po ha. Taj je rezultat dobi­
ven na temelju više od 1.200 izvrtaka izbušenih u odsjeku 67/a.
Nezavisno od toga smo ing. D. M1 i n š e k, dr. M. V i d a k o v i ć, ing.
N a s t r a n i ja izbušili u istom odsjeku dne 24. VIII. 1954. 205 izvrtaka
iz 205 smrčevih stabala različitih dimenzija i položaja.

480
 Po ovdje opisanoj metodi dobili smo na bazi 205 izvrtaka ove podatke:

d 15 20 25 30 35 40 d

ns 22 17 15 12 115 12 ns

P 4-54 392 333 3-33 2'90 2'38 P

Pr 4-54 3-92 3-46 3-13 2-83 2-60 Pr

Na temelju medijana (ns) individualnih vremena prijelaza očitali smo

iz t a b e l e 2 postotke volumnog prirasta (p), jer se ovdje radi o srednjo-
dobnoj sastojini kod koje je visinski prirast još uvijek jak. Tako dobivene
postotke prirasta zatim smo izravnali grafičko-numeričkom metodom. Iz
krivulje postotka prirasta očitali smo postotke prirasta za prsne promjere
od 12'5, 17'5, 22'5 cm i tako dalje, jer je drvna masa bila izmjerena po
debljinskim stepenima od 10—15, od 15-—20 cm, i t. d.
Umnoškom postotka prirasta i drvne mase dobili smo tečajni godišnji
prirast, kako se to vidi iz tabele br. 9.
Odsjek 67/a gospodarske jedinice »MISLINJA« Tabela br. 9

Drvna masa smrče Godišnji prirast po ha

Debljinski stepen Postotak prirasta (p r )
po ha

cm m3 /o m3
10—15
16 4'78 —
(12-5)

15-20
75 4-20 3-15
(17-5)

20—25 3-66 4-17

114
(22-5)

25—30 276
84 3-29
(27-5)

30—35 1-36
46 2-96
(32-5)

35-40 0'44
17 2-62
(37 5)

40—45
6 251 —
(42-5)

45-50 2'37
1 —
(47-5)

U k u p n o 359 3-30 1T88

481
 Iz te tabele vidimo, da godišnji prirast po hektaru u odsjeku 67/a
doseže iznos od 11,9 m3 smrčevine, ne uzimajući u obzir najtanja i najde­
blja stabla u sastojini. Izmjerili smo, dakle, gotovo jednako visok prirast
kao i siovenj gradska taksacija!
Po š u š t e r š i ć e v i m smo tablicama (»Cenitev po debelinskih ra-
zredih in tablice«, Ljubljana 1950., str. 50.) ocjenili u odsjeku 67/a te­
čajni godišnji prirast od 11,4 m/ 3 ha. Taj je obračun donesen u tabeli 10.

Odsjek 67/a gospodarska jedinica »MISLINJA« Tabela br. 10

Drvna masa smrče Godišnji prirast

Debljinski razred Postotak prirasta
po hektaru po hektaru

cm m3 010
m3

10—20 91 44 400

21—30 198 3'0 594

31—40 63 2-1 132

41—50 7 16 o-ii

U k u p n o 359 3-17 11-37

Prema S c h w a p p a c h o v i m prirasno-prihodnim tablicama (Mali

šumarsko-tehnički priručnik, I. dio, Zagreb 1949, str. 196), 55-godišnja
smrčeva sastojina na II. bonitetu prirašćuje 11,2 m3 godišnje po hektaru.
Frapantno podudaranje i z m j e r e n i h prirasta (11,5 m 3 /ha i 11,9
m /ha)sa o c j e n j e n i m prirastima (11,4 m 3 /ha ili 11,2 m3 /ha) govori
3

u prilog š u š t e r š i ć e v i m tablicama postotka prirasta za jednodobne

sastojine.
N a p o m e n a : Ističemo, da izmjereni, odnosno ocjenjeni prirast, treba pra­
vilno tretirati! Od 11 m* prirasta po hektaru u odsjeku 67/a može doći u obzir za
realizaciju samo jedan dio toga prirasta (jedna trećina do jedna polovina)! Prema
tome kod obračuna etata međuprihoda valja u tom slučaju računati sa cifrom od
oko 3—5 m 3 drvne mase po hektaru godišnje (vidi o tome detaljnije u »Šumarskom
listu« br. 9—10 od 1953., str. 373. do 385.: »Nekoliko formula za intenzitet sječe«).
Pored toga treba imati pred očima, da je odsjek 67/a prva generacija smrče. U osta­
lim sastojinama, s drugom generacijom smrče, prirast je daleko manji. Zbog toga
se danas u Sloveniji osjeća jaka tendencija, da se smrčeve monokulture na Pohorju
pretvore u prirodnije oblike šuma.

ZAKLJUČAK
Uspoređujući S c h a e f f e r o v e i A l g a n o v e tarife (8) s jedno-
ulaznim drvnogromadnim tablicama u Jugoslaviji, konstatirali smo dosta
veliko podudaranje, š u r i ć e v e jednoulazne drvnogromadne tablice za
j e l u , b u k v u i b o r (15) odgovaraju A l g a n o v i m tarifama. E m r o -
v i c e v e jednoulazne drvnogromadne tablice za h r a s t (4) podudaraju

482
se s A l g a n o v i m , a one za p o l j s k i j a s e n (3) slažu se sa
S c h a e f f e r o v i m tarifama. V a j d i n e jednoulazne drvnogromadne
tablice za s m r e k u (21) odgovaraju S c h a e f f e r o v i m tarifama,
i t. d.
čini se, prema tome, da je dopušteno upotrebiti A1 g a n o v e i
S c h a e f f e r o v e tarife u uređivanju šuma u Jugoslaviji, i to naročito
onda, kad želimo utvrditi prirast neke šume.
Upotrebom A l g a n o v i h i S c h a e f f e r o v i h tarifa, P r e s s 1 e-
r o v a formula za postotak prirasta (p) postaje jednostavnija.
Kombinirajući P r e s s l e r o v u formulu sa S c h a e f f e r o v i m ta­
rifama, dobivamo formulu (6).

1000 _ 1
P = —T~ X —
d n
Kombinirajući P r e s s l e r o v u formulu s A l g a n o v i m tarifama,
dobivamo S c h a e f f e r o v u formulu (7).

1000^ 1
P = dT5X ¥

U tim formulama (d) označava prsni promjer stabla u centimetrima;

(n) označava broj godova na posljednjih 2"5 cm, t. j . vrijeme prijelaza!
Formula (6) daje postotak plošnog prirasta. To je u stvari jedna mo­
difikacija S c h n e i d e r o v e formule, koju možemo upotrebiti za odre­
đivanje postotka volumnog prirasta kod starih stabala ili kod odraslih sa-
stojina, gdje je visinski prirast malen.
Formula (7) daje postotak volumnog prirasta. Zato je ta formula vrlo
prikladna za određivanje postotka volumnog prirasta u mladim kao i u
prebornim sastojinama.
Radi lakšeg obračuna postotka prirasta konstruirali smo dvije tablice:
tabelu 1 i tabelu 2. To su tablice sa dva ulaza: jedan ulaz je vrijeme pri­
jelaza (n), to će reći broj godova na posljednjih 2 5 centimetara; drugi
ulaz je prsni promjer stabla (d). Prva tablica daje postotak plošnog pri­
rasta, a druga postotak volumnog prirasta.
želimo li odrediti prirast neke sastojine, tada je potrebno P r e s s 1 e-
r o v i m svrdlom izbušiti mnogo stabala'različitih debljina. Za svaki de­
bi jinski stepen valja odrediti prosječno vrijeme prijelaza; francuska me­
toda, poznata pod imenom »methode de classement«, je najjednostavnija:
treba uzeti »medijan« (ns) vremena prijelaza kao srednjak, kako je to pri­
kazano ü tabelama 3, 5 i 8. Za ns = 25'5 god. i d = 20 cm čitamo iz tabele
2 postotak volumnog prirasta (p) = 2 ' 6 1 % zan s = 16*0 god. i d = 2 5 c m
čitamo iz iste tabele, da je p = 3'12%, i t. d. Taj postupak daje za prirast
nešto niže rezultate prvo zbog »medijana« ( K l e p a c, 9), drugo zbog
P r e s s l e r o v e formule i treće zbog toga, što nije uzet u račun prirast
kore. Kad želimo imati točne rezultate, treba ih rektificirati, no za prak­
tičnu upotrebu poželjno je operirati s nešto nižim rezultatima radi koefi­
cijenta sigurnosti, pa opisani postupak može zadovoljavati.

483
 LITERATURA
1. B e l y e a H. C.: Forest Measurement, New York 1930.
2. B r u c e , S c h u m a c h e r : Forest Mensuration, New York 1942.
3. E m r o v i ć B.: Dvoulazne drvnogromadne tablice za poljski jasen, »šu­
marski list«, Zagreb 1953.
4. E m r o v i ć B.: O konstrukciji lokalnih jednoulaznih drvnogromadnih ta­
blica (tarifa), »Šumarski list«, Zagreb 1953.
5. F r a n c o i s T.: Comparaisons d'inventaires et sondages ä la tariere de
Pressler, Bulletin Trimestriel de la Societe forestiere de Franche-Comte, Besangon
1934.
6. H i l e y W. E.: Woodland Management, London 1954.
7. K l e p a c D.: Vrijeme prijelaza, »Šumarski list«, Zagreb 1953.
8. K l e p a c D.: Uređajne tablice, »Šumarski list«, Zagreb 1953.
9. K l e p a c D.: O šumskoj proizvodnji u fakultetskoj šumariji Zalesini, Glas­
nik za šumske pokuse br. 11, Zagreb 1953.
10. K l e p a c D.: Istraživanja debljinskog prirasta jele u najraširenijim fito-
cenozama Gorskog Kotara, Glasnik za šumske pokuse br. 12 (u štampi).
11. K l e p a c D.: Komparativna istraživanja debljinskog, visinskog i volum-
nog prirasta u fitocenozi jele i rebrače, »Šumarski list«, Zagreb 1954.
12. L e v a k o v i ć A.: Dendrometrija, Zagreb 1922.
13. L o e t s c h F.: Der Einflus von Höhenstufen und Holzarten auf eine ein­
heitlichen Massentarif bei Mitteleuropäischen Waldvorratsinventuren, Zeitschrift für
Weltforstwirtschaft, 1952.
14. L o e t s c h F.: Massenzuwachsermittlung durch Bohrspanproben unter
Anwendung mathematisch-statisticher Methoden, Zeitschrift für Weltforstwirtschaft,
Reinbeck, 16 (3) 1953.
15. Mali Šumarsko-tehnički priručnik, I. dio, Zagreb 1949.
16. M e y e r , R e c k n a g e l , S t e v e n s on: Forest Management, New York
1952.
17. P r o d a n M.: Messung der Waldbestände, Frankfurt a/M. 1949.
18. R e y M.: Recherches sur les taux d'aecroissement et la production des
futaies jardinees, Congres International du Bois et de la Syviculture, Paris 1930.
19. S e h a ef f e r L.: Gurnand et jardinage, Livret du cinquantenaire, Lons-
le- Saunier 1947.
20. S c h a e f f e r L.: Tarifs rapides et tarifs lents, Revue forestiere francaise,
Nancy 1949.
21. V a j d a Z.: Studija o prirodnom rasprostranjenju i rastu smreke u sasto-
jinama Gorskog Kotara, »Šumarski list«, Zagreb 1933.
22. W i e d e m a n E.: Ertragskundliche und waldbauliche Grundlagen der
Forstwirtschaft, Teil I—III, Frankfurt a M. 1950., 1951.

RESUME
Tables de taux d'aecroissement
En faisant la comparaison entre les »tarifs rapides et tarifs lents« de SCHAE-
FFER (Revue forestiere francaise No. 1/1949, p. 7 —14.) et les tarifs d'amenage-
ment en Yougoslavie, nous avons pu constater une concordance assez grande. Les
tarifs de ŠURIĆ pour le sapin, pour le hetre et pour le pin (Mali šumarsko-teh­
nički priručnik, I. dio, Zagreb 1949., p. 148—155.) correspondent aux tarifs d'ALGAN,
e'est-a-dire aux »tarifs rapides.« Les tarifs de EMROVIĆ pour le chene (Šumarski
list, Zagreb 1953., p. 218 — 219.) indiquent presque les memes donnees que les »ta­
rifs rapides.« Les tarifs de EMROVIĆ pour le frene (Fraxinus angustifolia, Vahl,
Šumarski list, Zagreb 1953., p. 116—117.) correspondent aux »tarifs lents«. Les ta­
rifs pour l'epicea de VAJDA (Šumarski list, Zagreb 1933, p. 304) correspondent aussi
aux tarifs lents.
II semble, done, permis d'employer les tarifs rapides et les tarifs lents dans
les amenagements des forets en Yougoslavie, et specialement quand on veut deter­
miner l'accroissement d'une foret.
En utilisant les tarifs rapides et les tarifs lents, la formule de PRESSLER
pour le taux de l'accroissement devient plus simple.

484
 En combinant la formule de PRESSLER avec les tarifs lents, nous obtenons
la formule (6).
100Q 1
rp = —-,— X —
d n
En combinant la formule de PRESSLER avec les tarifs rapides, nous obtenons
la formule de SCHAEFFER (7).

1000 1
d- 5 n
Dans ces formules (d) signifie le diametre de l'arbre ä hauteur d'homme
(l.m 30) en centimetres; (n) signifie le nombre de veines contenues dans les 2.5
derniers centimetres; en effet (n) = le temps de passage.
La formule (6) donne le taux de I'accroissement de la surface terriere. En
realite, c'est une modification de la formule de SCHNEIDER. On pourrait employer
cette formule pour determiner le taux de I'accroissement en volume pour les vieux
arbres ou pour les vieux peuplements oü I'accroissement en hauteur est dejä faible.
La formule (7) donne le taux de I'accroissement en volume. C'est pourquoi cette
formule est tres commode pour determiner I'accroissement en volume pour les jeunes
arbres ou pour les peuplements jeunes ou jardines.
Pour faciliter le calcul du taux de I'accroissement nous avons construit deux
tableaux: No. 1 et No. 2 (voir pages No 458 et No. 459). Ce sont des tableaux ä deux
entrees: une entree est le temps de passage (n), c'est-a-dire le nombre de veines
contenues dans les 2.5 derniers centimetres; la seconde est le diametre de l'arbre
ä hauteur d'homme. Le premier tableau donne le taux de I'accroissement de la surface
terriere et le second, le taux de I'accroissement du volume.
Si on veut determiner I'accroissement du volume d'un peuplement, il est nece-
ssaire de faire le sondage avec la tariere de PRESSLER sur plusieurs tiges de
differents diametres. Pour chaque categorie de diametre il faut determiner la moye-
nne des temps de passages; la methode frangaise, dite »methode de classement« est
la plus simple; c'est »median« (ns) que est pris comme la moyenne, ce qu'on voit
dans les tableaux No. 3, No. 5 et No. 8. Pour (n s ) = 25.5 veines et pour (d) = 20
centimetres nous lisons d'apres le tableau No. 2 le taux de I'accroissement du volu-
me (p) de 2.61%: pour (ns) = 16 veines et pour (d) = 25 centimetres nous lisons,
selon le meme tableau, le taux de I'accroissement du volume (p) de 3.12%. Ce pro-
cede donne pour 1'accroissement des resultats inferieurs, ä cause du »median«
(KLEPAC, 1953), ä cause de la formule de PRESSLER et ä cause de Pecorce (dont
i' n'est pas tenu compte dans le calcul). Quand on veut avoir des resultats exacts,
il faut les rectifier, mais pour le travail courant il est preferable d'operer avec des
resultats un peu faibles.
Enfin nous avons mentions plusieurs peuplements avec leur accroissement de-
termine d'apres les tableaux No. 1 et No. 2.

••:.

485
PROBLEM PROŠIRIVANJA AREALA JELE NA BRDSKOM PODRUČJU
IZMEĐU SAVE I DRAVE U NRH
Šafar J. i Hajdin Ž.

otreba i potražnja drveta četinjača neprestano raste, iako razvitak

P tehnike industriji sve više omogućuje, da se umjesto jelovine i smre-
kovine može za preradu u iste vrste proizvoda uspješno iskorišćavati i drvo
listača. Razlog je tome, taj, što drvo četinjača ima za mnoge vrste pro­
izvoda vrlo povoljna mehanička i kemijska svojstva. Potražnja drveta četi­
njača naročito je velika u onim ekonomskim područjima, u kojima ekološke
okolnosti uvjetuju, da se prirodne šumske zajednice sastoje od listača. Zato
šumarstvo Evrope već više od jednog stoljeća intenzivno nastoji, da se
omjer četinjača prosječno poveća. Taj pokret doveo je i do stvaranja traj­
nih monokultura četinjača na staništima drugih vrsta drveća te je većinom
izazvao takvu promjenu biocenoze, da se razvila degradacija sastojina i tla.
Sve to uzrokovalo je, da i nauka i praksa vrlo oprezno tretiraju problem
proširivanja domaćih i stranih četinjača na alohtona staništa.
I u Jugoslaviji je potreba za četinjačama sve veća, napose nakon
I. svjetskog rata i pogotovo nakon II. rata u vezi sa većim razvitkom indu­
strije i potrebama izvoza, što će se naša industrija više razviti, potražnja
za takvim vrstama drveća bit će veća. Stoga je zadatak ovoga našeg rada,
da radi orijentacije u širem okviru raspravi ova ekonomska i ekološko-
uzgojna pitanja:
1. omjer četinjača i listača u FNRJ u odnosu na proizvodnju i potra­
žnju drveta;
2. sadašnja rasprostranjenost jele na područjima između Save i Drave
u NRH;
3. mogućnost rasprostranjenja jele na tim područjima.

Omjer četinjača i listača u FNRJ i NRH

U svjetskoj potrošnji građevnog i industrijskog drveta drvo četinjača
učestvuje sa oko 80%. Najviše se troši rezana građa (potrošnja lagano
pada) i drvo za celulozu (potrošnja naglo raste). Zbog toga su na svjet­
skom tržištu proizvodi iz drveta četinjača, dobiveni mehaničkom preradom
i neposredno eksploatacijom šuma, mnogo tražena roba.
Sličnu poziciju ima drvo četinjača i u našoj zemlji. Od ukupne potro­
šnje rezane građe (bez rezanih želj. pragova) u razdoblju god. 1947—1950
na drvo četinjača otpada 83%. Dalje, sve veća potrošnja papira zahtijeva
povećanje proizvodnje drveta četinj celulozu zbog namirivanja do­
maće potrebe i još više za izvoz. Raznovrsne rudnike u zemlji već sada teško
snabdjevamo jamskim drvetom četinjača, koje u rudarstvu stalno ima pri­
oritet. Potražnja ostalih sortimenata četinjača iz proizvodnje eksploatacije
šuma također je velika (E i TT stupovi, piloti i dr.).
Prema novijim podacima naše statistike iz god. 1952. o m j e r č e t i ­
n j a č a i l i s t a č a u J u g o s l a v i j i iznosi 29:71 po drvnoj masi
i 20:80 po površini.* Ovo nepovoljno stanje u omjeru četinjača i listača
* U odnosu na četinjače ispod ovoga prosjeka su Hrvatska, Srbija i Makedonija,
a iznad prosjeka Slovenija, Crna Gora te Bosna i Hercegovina.

486
u našoj zemlji otežava i činjenica, što su u Crnoj Gori, Makedoniji te u
Bosni i Hercegovini velike površine četinjarskih šuma nedovoljno otvorene
ili neotvorene. I to je bio jedan od razloga, da su četinjarske šume Slovenije
i Hrvatske, zbog velikih potreba na drvetu nakon rata, preiskorištene.
Stanje našeg šumskog fonda i nepovoljan omjer četinjača prema lista-
čama nije našoj stručnoj javnosti nepoznata stvar, jer su to iznijele sve
dosadašnje statistike, naravno sa izvjesnim razlikama u brojčanim vrijed­
nostima. Isto tako i problem nerazmjera između potreba na drvetu četi­
njača i raspoloživog šumskog fonda tih vrsta u našoj literaturi već je mnogo
tretiran ( š u r i ć 1948, S t a m e n k o v i ć 1951, š a f a r 1952, P o t o ­
č i ć 1952 i dr.).
Po statističkim podacima o m j e r č e t i n j a č a i l i s t a č a u
H r v a t s k o j iznosi 18:82 po drvnoj masi i 12:88 po površini. Među četi­
njačama najviše je zastupana jela (preko 91%). Ostale vrste četinjača
(smreka i bor) nalaze se rastresene u malim sastojinama no najvećim dije­
lom u smjesi.
Najveći i ujedno najvredniji dio jelovih šuma Hrvatske (i četinjača
uopće) nalazi se na planinskom području, i to u Gorskom Kotaru, Lici i pla­
ninskom dijelu Hrv. Primorja. U ovim krajevima jela je autohtona. Ona
se nalazi najčešće u mješovitim sastojinama, pretežno sa bukvom (Fage-
tum abietetosum Horv.), a manje s ponešto smreke i bukve (Abieto-
Blechnetum Horv, i Abieto-Piceetum Calamagrostidis Horv.) i dr.
Ova područja bila su nakon Osloboeđnja jedini izvor tehničkog drveta
četinjača iz Hrvatske za eksport i glavni izvor za unutrašnju potrošnju
Hrvatske. Međutim, zbog velike potražnje građevnog drveta četinjača u
periodu obnove i početka izgradnje, jelovina iz ovih krajeva kretala se u
unutrašnjem prometu zemlje i u Srbiju (Vojvodinu), a katkad ča*k i u
Makedoniju.
Ekscentričan položaj šuma ovih područja u odnosu na ostali dio Hrvat­
ske uvjetuje velike troškove za prijevoz toga drveta u centralni i istočni
dio Hrvatske. U vezi s tim još je znatnije opterećenje transportnim troško­
vima za potrošače u sjevernom dijelu Srbije. Stoga i manja nalazišta jele
u centralnom i istočnom dijelu Hrvatske znače veliku vrijednost.

Nalazišta jele na brdskom području Hrvatske

Na području između Save i Drave u Hrvatskoj jela pokriva vrlo male
površine. Te se šume nalaze na području ovih masiva: Papuk, Zagrebačka
Gora, Maceljska Gora, Ivančica i Ravna Gora (v. kartu).
Na ovim nalazištima jela je autohtona. Na Zagrebačkoj Gori ona se
spušta pojedinačno na sjevernoj ekspoziciji do 200 m a na južnoj do 390 m
( S t r i n e k a 1929), u sastojinama na Maceljskoj Gori do 230 m, na Pa­
puku do 250 m. Uzgred spominjemo da je jela sađena na Psunju u Brezo­
vom Polju ( B o š n j a k 1925). Jela zajedno s bukvom sačinjava mješovite
sastojine, tu i tamo s manjom primjesom drugih vrsta (grab, breza, hrast,
umjetno unesena smreka i dr.). U tab. 1 izneseni su noviji podaci taksacije
o učešću na tim masivima.

487
Učešće autohtone jele u gorskim masivima između Save i Drave na području Hrvatske
Tab. 1.

Jela na Od toga jela učestvuju u

nereduci- smjesi
Petrografska
Brdski masiv Šumarija ranoj
do 2 0 % 20—60°/o preko 60°/o podloga
površini
ha ha °/o ha ha /o

Voćin, SI.
Drenovac
3.820 2.480 65 1.322 35 18 —

Kamenska, škriljavei, vapnen-

Papuk 4.284 2.127 50 1.953 45 204 5
Sirač ci, vapneni lapori

Ukupno 8.104 4.607 57 3.275 40 222 3

„Sljeme" 1.254 515 41 523 42 216 17

Zagreb
kremeni pješčenja­
Zagrebačka Donja
Stubica
4.180 3.311 79 867 21 2 — ci, škriljavei, va-
Gora
pnenci

Ukupno 5.434 3.826 70 1.390 26 218 4

Marceljska
Krapina 1.518 326 21 892 59 300 20 pješčenjaci
Gora

Ravna Gora
i Ivančica
Ivanec 333 — — 333 100 — — dolomiti

SVEGA 15.389 8.759 57 5.890 38 740 5

Prirodna nalazišta jele na ovim područjima Hrvatske imaju veliki pri­

vredni značaj, koji se sastoji uglavnom u ovome:
1. U prošlosti s ovih nalazišta podmirivao se velik dio potrebe okolice
na jelovom drvetu. Međutim, u periodu iza minulog rata, kad je obnova
zemlje izazvala jaku potražnju jelove građe i vršila prevelik zahtjev na
glavna nalazišta četinjača u planinskom području Hrvatske, veliki dio po­
treba na građevnom drvetu nekih kotara između Save i Drave, smještenih
oko brdskih masiva, podmirivan je jelovinom sa tih izoliranih nalazišta.
2. Nalazišta jele na području između Save i Drave ublažavaju nepo­
voljan geografski smještaj četinjača u Hrvatskoj obzirom na ekscentričan
položaj glavnog dijela četinjača. To se odrazuje na konačnu, nabavnu cijenu
drveta, jer su prevozni troškovi za dobavu jelovine iz tih izoliranih nala­
zišta znatno niži.
Usporedimo li željezničke troškove prevoza jelovog tehničkog drveta na relaci­
jama na pr. Delnice (Gorski Kotar) do raznih mjesta između Save i Drave sa tro­
škovima na relacijama (na pr. Sirač ili Voćin ili Pakrac oko Papuka) do istih mjesta
između Save i Drave, izlazi da su prevozni troškovi dobave jelovine s podnožja Papuka

488
489
u odnosu na Delnice mnogo j e f t i n i j i : iz Sirača do Bjelovara 42°/o, Virovitice
66%, P. Slatine 55°/o, Osijeka 40%, iz Voćina do D. Miholjca 67%, Osijeka 50%, iz
Pakraca do N. Gradiške 53%, SI. Požege 42% i t. d.

Na temelju ovoga kratkog prikaza može se zaključiti ovo: povećava­

nje areala i učešće jele na području između Save. i Drave može dati veliku
ekonomsku korist zbog povećanja mogućnosti snabdjevanja okolice jelo­
vinom (k tome uz jeftinije nabavne cijene toga drveta za ta područja).
Osim toga povećanje areala jele na tom području imalo bi i pozitivan odraz
na korekciju nepovoljnog omjera četinjača i listača kao i na apsolutno po­
većanje šumskog fonda, i to ne samo četinjača nego i šumskog fonda uopće,
jer je proizvodnja drvne mase jele znatno veća od proizvodnje drvne mase
bukve i drugih listača (v. graf.).

f4oo-

1200-

yr S* ...• bukva
800-

600—

400-

200-

20 30 40 50 60 70 80 90 100 1/0 120 god.

Drvne mase jednodobnih sastojina jele po Eichornu, smreke po Schwappachu i bukve
s jakom proredom po Gehrhardtu na bonitetima II.

Povećanje učešća jele na brdskom području

U našoj zemlji jela je jedna od najboljih vrsta drveća među četinja­
čama. Ima dobar prirast. Mehaničke ozljede mnogo bolje podnosi nego
smreka; ima mali broj neprijatelja među kukcima i gljivama (bar do sada).
Otporna je protiv vjetra, leda i snijega. Sortimenti jelovine za masovnu
upotrebu danas se većinom ne odvajaju od smrekovine. Ako je uzgojni po­
stupak pravilan (češće sječe malog intenziteta i tamniji sklop), jela daje
velike prihode; u protivnom slučaju vrlo često ona se nedovoljno podmla-
đuje a odrasla stabla napadaju razni biotski štetnici. Pretpostavljamo, da
bi pojedine sastojine jele na Papuku mogle kod intenzivne njege davati pri­
rast do 15 ma po ha i godini.

490
 Obzirom na predvidivu veću potrebu za jelovinom u našoj zemlji, treba
proširivanju areala i povećanju omjera jele pokloniti veću pažnju nego do
sada. Stoga ćemo nastojati, da orijentaciono ukažemo na načine, kako bi
se omjer jele u naprijed spomenutim brdskim masivima mogao povećati.
N j e g a m l a d o g n a r a š t a j a . Da bi se uopće moglo sistematski
započeti proširivanje areala jele na njenim graničnim područjima, potrebno
je prije svega ovo: oslobađati postojeći jelov pomladak i mladik od fiziolo­
škog i mehaničkog potiskivanja, koja vrše okolna viša stabla listača. Mora
se voditi borba za spašavanje gotovo svake pojedinačno uzrasle jele. Po­
gotovo u predjelima, gdje jela učestvuje u smjesi sa 1—10%, svaka spa­
šena jela znači veliki dobitak, jer ta stabla mogu postati dobri sjemenjaci
i ona će kasnije posredstvom dobrih uzgojnih zahvata u sastojini (čišćenje
i jake prorede) postepeno naplođiti svoju okolinu. Zato pri izradi perspek­
tivnog šumsko-uzgojnog plana proširivanja jele treba prvenstveno uzeti u
obzir takve sastojine, u kojima je ta vrsta bila zapostavljena ili se zbog
utjecaja neposredne okoline ne može u svojoj biogrupi izdići u više sasto-
jinske prostore. Zatim uzeti u plan pojedine sastojine breze sa kodomi-
nantnim i podstojnim jelama, kao i površine gdje je pojedinačan pomladak
jele potisnut korovom i grmljem.
Najviše pažnje treba pokloniti jelovom pomlatku i mladiku, uzraslom
u g r u p a m a , jer se u takovom sastavu jela najbolje može razviti i odu-
pirati konkurenciji listača. Što je sklop u grupama gušći, grane na donjem
dijelu krošnje (krošnja sjenovita) su tanje, brže uvenu i raspadaju se, pa
prema tome je kvalitet donjeg dijela debla bolji.
Sklop krošanja treba biti gušći i zato, jer jela na tim staništima treba
manje svjetlosti. Kasnije se iz takvih guštika proredom mogu dobiti dobri
sortimenti za rudnike. Na pojedinačnim jelama, ako je sklop krošanja na­
glo i jako otvoren, zbog povećanja transpiracije povećava se krošnja, a to
se redovno događa tako, da se na deblu razvijaju ž i v i c i , koji se potom
pretvaraju u grane i time umanjuju kvalitete deblovine. Zato je općenito
grupimična struktura bolja nego pojedinačna.
Z a h v a t i u s a s t o j i n a m a j e l e - b u k v e . Pri razmatranju pro­
blema o uzgoju postojećih sastojina jele-bukve postavlja se u prvi plan
pitanje: treba li sastojine na brdskom području između Save i Drave uzga­
jati oplodnom ili prebornom sječom.
U savremenoj stručnoj literaturi, na temelju loših iskustava, sve više
prodiru pozivi, da jelu treba uzgajati u nejednodobnim mješovitim sastoji­
nama, i to polaganim i umjerenim sječama. Naša istraživanja u Gorskom
Kotaru ( š a f ar, 1951) pokazala su, da se jela najbolje podmlađuje i odr­
žava u konkurenciji s bukvom tamo, gdje je tamniji sklop i prevladava
preborna struktura vertikalnog sklopa ili u grupimičnoj strukturi. Prema
tome bi za tu vrstu drveća na navedenim brdskim masivima odgovarala
oplodna sječa s dugim razdobljem podmlađivanja i prethodnom intenzivnom
njegom sastojina, kao i preborna sječa. Ako se preborna ili opjodna sječa
loše obavljaju i pogotovo ako su uzgojni principi podređeni zahtjevima
eksploatacije, tada je svaka od tih vrsta sječa za uzgoj jele vrlo često
nepovoljna.
Pri otvaranju pitanja: da li uvesti dugoročnu oplodnu sječu ili pre-
bornu, treba se podsjetiti na rezultate novijih istraživanja u prebornim šu­
mama. Na temelju tih rezultata može se zaključiti ovo: kad se uspoređuje

491
količina aktivnog asimilacionog aparata i prirasta izlazi, da sastojine pre-
bornog karaktera u odnosu na jednodobne sastojine znatno ne mijenjaju
osnove proizvodnje drveta ( B u r g e r , 1942); idealno izgrađena preborna
šuma ne može predstavljati ideal u odnosu na proizvodnju kvalitete (L e i-
b u n d g u t, 1945); obzirom na proizvodnju kvalitete deblovine grupimična
smjesa jelovog mladika je u prebornim šumama općenito uzevši bolja nego
pojedinačna smjesa (Š a f a r, 1953); preborna struktura na silikatnim tli­
ma povećava produkciju drvne mase, osigurava trajnu regeneraciju, odr­
žava otpornije sastojine i osigurava bolji kontinuitet prihoda, preborno-
grupimična sječa omogućuje bolji kvalitet debla (K 1 e p a c 1954).
Zauzeti principijelan stav na oplodnu i prebornu sječu za brdske ma­
sive u području između Save i Drave na temelju istraživanja izvršenih u
drugim područjima, bez rezultata dugoročnih pokusa na tim masivima, bilo
bi posve nepravilno. Ali možemo dovoljno sigurno pretpostaviti, da p r e ­
ma s a d a š n j e m s t a n j u t i h s a s t o j i n a pro sječno 'najbo­
l j e o d g o v a r a p r e l a z i z m e đ u o p l o d n e s j e č e sa d u g i m
p o m l a d n i m r a z d o b l j e m i č e s t e g r u p i m i č n o-p r e b o r H e
s j e č e . Na taj način može se postići ovo:
1. bolje podmlađivanje jele i to pretežno u grupama i trupovima* te
uspješnija borba te vrste protiv konkurencije bukve;
2. stvaraju se povoljnije okolnosti za proizvodnju bolje kvalitete de­
blovine ;
3. preborom vrši se selekcija odraslih stabala.
Budući da je sadašnji sastav sastojina u navedenim brdskim masi­
vima pod utjecajem eksploatacionih sječa vrlo različit, treba sa svakom
sastojinom individualno postupati. Predloženi način uzgoja omogućuje, da
se individualna metoda njege i podmlađivanja može na te šume dobro pri­
mijeniti. Budućnost će pokazati, da li bi gospodarenje bilo bolje, da se te­
žište uzgoja prenese na g r u p i m i č no-prebornu sječu ili na oplodnu
sječu sa dugim razdobljem podmlađivanja. Uostalom oštra granica između
tih dviju načina uzgoja uopće se ne može povući; bitna im je razlika u
tome, što se kod oplodne sječe stabla vade jednoliko po čitavoj površini,
dok kod grupimičnopreborne nejednoliko. Prema našim dosadašnjim isku­
stvima i iskustvima mnogih drugih domaćih i inozemnih autora može se
zaključiti, da jeli ipak bolje odgovara nejednolika sječa. S obzirom na
sadašnje stanje i razvitak sastojina jele na brdskom području možemo
ustvrditi, da individualan postupak treba da ima najvažniju ulogu u uzgoju
tih šuma. Osnovno je, da se sklop ne smije naglo i odviše otvarati.
Možda će se primijetiti, da takvom postavkom nije potpuno riješen
problem uzgoja tih šuma. Ali savremeno uzgajanje šuma ne pozna šablo­
ne, ne uvažava recepte, ne priznaje diktate; »zakon mjesta« ima odlučnu
ulogu. Na temelju dobrog poznavanja mjesnih ekoloških faktora te prošlog
razvitka, sadašnjeg stanja i predvidivog budućeg razvoja sastojina u okviru
prihvaćenih smjernica svaka sastojina i pojedini njen dio, kao i svako
stablo moraju se posebno tretirati. Prema tome individualna uzgojna me­
toda rada u sastojim temeljno je pravilno u rješavanju naslovnog problema.
Da bi se takav uzgojni postupak mogao sistematski provoditi, po­
trebni su ovi preduvjeti: male površine šumarija i lugarija, dobro projek-
*Pod grupom smatramo skup naraštaja u površini do Va ara, pod trupom skup
naraštaja od V» do 1 ara.

492
tirana, izgrađena i uzdržavana mreža puteva i vlaka, savjesno stručno oso­
blje i dobri šumski radnici, kao i smanjivanje uredskog poslovanja upra­
vitelja šumarije.
Z a h v a t i n a t l u . Da bi se povećali areal i učešće jele, nisu do­
voljni samo indirektni zahvati, nego je potrebno i direktno pomoći prirodu.
Prirodno podmlađivanje i proširivanje jele treba dakle pomagati i umjetno:
sjetvom i sadnjom (dobri rezultati već su postignuti nastojanjem insp.
B e l o v a ) . Umjetno podmađivanje najbolje je obavljati u grupama. Po­
gotovo u sastojinama, gdje postoji mogućnost jače konkurencije listača ili
korova, grupimična sjetva i sadnja dat će najbolji uspjeh. Proizvodnja sad­
nica može se vršiti u malim šumskim rasadnicima, podiguntim uz šume.
Najlakši način za dobivanje jelovih biljaka je osnivanje malih rasadišta
u šumskim progalama, i to sjetvom ili presadnjom biljaka iz gušćeg pri­
rodnog pomlatka. Bolje razvijene izolirane biljke, izvađene iz prirodnog
pomlatka mogu se odmah saditi. Sjetvu i sadnju najbolje je obavljati iz­
među korijenovih ogranaka panjeva, jer tu je u borbi za vlagu najmanja
konkurencija korijenja drugog drveća i korova. Sjeme treba nabavljati iz
brdskih nalazišta jele, samo izuzetno iz planinskih krajeva, jer nije posve
isključeno da postoje fiziološke rase.
Introdukciju smreke u načelu ne preporučamo. Ta vrsta nije u našim
brdskim šumama domaća. Na nižim položajima mnogo će stradati od biot-
skih i abiotskih šteta, kako to pokazuju pojedina stabla i pojedine posto­
jeće smrekove kulture. Pretpostavljamo, da bi za introdukciju bolji bio
ariš, i to Larix europea Mill, s nižih položaja (sudetski ili s pojedinih nižih
prirodnih nalazišta u Sloveniji) ili japanski Larix leptolepis Gord. Te vrste
mogle bi se unositi na više položaje i sjeverne ekspozicije, gdje ne vladaju
jaki mrazevi ni utjecaji jakih suša i suhih vjetrova. Ariš se može unositi
samo u veće otvore sklopa (vrlo je heliofilan, napose evropski), i to u gru­
pama na ograđene površine: japanski u svježa staništa, evropski na svježa
tla sa stalnim strujanjem zraka. Može se pokušati i unošenje odgovarajuće
rase duglazije u malim grupama. Unošenje tih vrsta drveća treba da ima
zasad posve eksperimentalan karakter.
P r o š i r i v a n j e a r e a l a j e l e . Jela se u našim krajevima nalazi
u području bukve i ponegdje dopire do područja hrasta kitnjaka. Time su
u širokom prosjeku određene granice povećavanja sadašnjeg areala jele.
U Evropi, prema R u b n e r u (1934), donja granica jele nalazi se na
Apeninima kod 325 m, u švicarskoj Juri kod 400 m, u Schwarzwaldu kod
300 m, kultivirana u Normandiji kod 200 n. v; klimatski faktori, koji ogra­
ničavaju donju granicu areala jele, jesu: male oborine, mrazevi i ljetne
vrućine.
Na donjoj granici područje jele može se proširivati samo u lokalna sta­
ništa, koja odgovaraju biološkim svojstvima te vrste. Kod utvrđivanja
takvih staništa treba vrlo oprezno postupati, jer je jela na graničnim po­
dručjima svoga prirodnog rasprostranjeni a vrlo osjetljiva (napose je mno­
go napada Dreyfusia Niisslini). Ona je higrofilnija nego bukva, naročito
joj je potreban vlažniji zrak. Takva staništa mogu biti uglavnom uvale
i zatvorene doline (bez jačih kasnih mrazeva), gdje reljef omogućuje odr­
žavanje veće količine zračne vlage i više zasjene u toku ljeta. Općenito
bolje joj odgovaraju sjeverne ekspozicije nego južne. Kod inače istih okol­
nosti jela se može proširiti niže na sjevernim stranama nego na južnima;

493
relativna visinska razlika spuštanja jele na tim ekološki oprečnim ekspo­
zicijama može iznositi 150—300 m. U tom okviru iznesen je sastav pril.
tabele 2.

Orijentacioni podaci za povećanje učešća jele na Papuku Tabela 2

nadmorska visina prosječna smjesa

m jela: listače

do 600 6 - 8 : 2—4
600 do 400 3-6 : 4-7
400 do 250 1-4 : 6 | 9

Detaljniji podaci mogu se dobiti samo na temelju komparativnih fitoceno-

loških i mikroklimatskih istraživanja i kartiranja.
Vrlo je nejasno, zašto na masivu Psunja (n. v. 984 m) nema sastojina
jele, kad je ima na susjednom Papuku (n. v. 953 m) gotovo do 250 m n. v.;
ako je jela nekad od prirode pokrivala obronke Psunja, zašto je posve
nestala, dok se na Papuku dobro održala. Historiografske podatke za odgo­
vor na to pitanje nismo mogli pronaći. No bez obzira na to, trebalo bi na
svježa staništa Psunja i drugih masiva unositi jelu i to prvenstveno na
više, svježije položaje.

Zaključak
Na temelju podataka iz izoliranih prirodnih nalazišta jele na brdskom
području između rijeke Save i Drave u Hrvatskoj (v. kartu) i ekonomskih
potreba dajemo za naslovni problem ovaj zaključak:
1. Najdonja granica prirodnog rasprostranjenja jele je 200 m, a nje­
nih sastojina 250 m n. v. Općenito prirodna nalazišta jele na sjevernim
ekspozicijama većinom su niža nego na južnima, u zatvorenim uvalama
niža nego na otvorenim položajima.
2. Zbog relativno malog omjera četinjača u Jugoslaviji (30%) i na­
pose u NR Hrvatskoj (20°/o), zbog velike potražnje jelovine, kao i zbog
smanjenja transportnih troškova u unutrašnjoj trgovini, treba sadašnji
areal jele na većim brdskim masivima između Save i Drave proširivati, a
sadašnje učešće jele u postojećim sastojinama povećavati. Prvenstveno to
treba obavljati u svježijim staništima, t. j . u zatvorenijim položajima i na
sjevernim ekspozicijama. Na nižim položajima omjer smjese jele treba da
je prosječno manji, a na višima veći.
3. Da se učešće jele može proširiti i ujedno kvalitet njenih stabala
povećati, potrebno je uvesti intenzivniju njegu. Budući da postojeće sasto-
jine jele-bukve imaju vrlo različite oblike, treba svaku sastojinu individu­
alno tretirati i to prelaznim načinima oplodne sječe s dugim pomladnim
razdobljem i g r u p i m i č n o-preborne sječe. Areal jele proširivati osloba­
đanjem pojedinačnih jela i umjetnim pošumljavanjem u grupama.
4. Izvoditi pokuse unošenja odgovarajuće rase ariša na više otvore­
nije položaje.

494
 Literatura
B a d o u x : E.: L'allure de l'accroissement dans la foret jardinee, Annale de
l'Institut federal de recherches forestieres 1949.
B o š n j a k K.: Psunj. Prilozi flori jugozapadne Slavonije. Acta Botanica 1925.
B u r g e r H.: Holz, Blattmenge und Zuwachs. Ein Plenterwald mittlerer
Standortsgüte. Der bernische Staatswald Toppwald im Emmental. Mitt. d. Scweiz.
Anstalt f. d. forstl. Versuchswesen 1942.
E u b n e r K.: Die pflanzengeographischen Grundlagen des Waldbaus. Neu­
damm 1934.
H ö r v a t I.: šumske zajednice Jugoslavije. Institut za šum. istr. NRH 1950.
K 1 e p a c D.: Komparativna istraživanja debljinskog, visinskog i volumnog pri­
rasta u fitocenozi jele i rebrače, »Šumarski list« 1954.
L e i b u n d g u t H.: Waldbauliche Untersuchungen über Aufbau von Plenter­
wäldern. Mitt. Schweiz. Anstalt f. d. forstl. Versuchswesen 1945.
P o t o č i ć Z.: Orijentacija šumske privrede u svijetu i kod nas. Šum. list 1952.
S t a n i e n k o v i ć B.: O potrošnji i izvozu rezane građe četinara. »Šumarski
list« 1951.
S t r i n e k a M.: Uspijevanje jele na Zagrebačkoj gori i njega staništa. »Šu­
marski list« 1929.
S u r b e r E.: Untersuchungen an Mittelwaldfichten im nordostschweizerischen
Laubmischwald. Mitt. d. Schweiz. Anstalt f. d. forstl. Versuchswesen 1950.
Š a f a r J.: Problem izmjene vrsta u šumama. »Šumarski list« 1952.
Š a f a r J.: Proces podmlađivanja jele i bukve u hrvatskim prašumama. »Šu­
marski list« 1953.
Š a f a r J.: Die Plenterwälder in Kroatien. Schweiz. Z. f. Forstwesen 1953.
Š a f a r J : Nadiranje bukve u arealu jele. Manuskript, ü štampi Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti 1952.
Š u r i ć S.: Perspektivni plan šumske privrede. Šumarstvo 1948.
T s c h e r m a k L.: Waldbau, Wien 1950.

DAS PROBLEM DER VERBREITUNG DER TANNE IM KROATISCHEN

MITTELLAND ZWISCHEN SAWE UND DRAWE
Auf Grund der Angaben in den abgetrennten Teilarealen der Tanne in VR Kro­
atien (s. beigl. Karte) wie auch des Holzbedarfes last sich zusammenfassend folgendes
feststellen:
Die unterste natürliche Verbreitumgsgrenze der Tanne befindet sich an 200 m
und der Tannenbestände an 250 m ü. M. Im allgemeinen ist das Vorkommen der
Tanne auf den nördlichen Lagen und Engtälern niedriger. Wegen des relativ niedrie-
gen Anteils der Nadelbäume in Jugoslawien (30%) und Kroatien (20%), besonders
im östlichen Gebiet, soll man die gegenwärtigen Teilarealen der Tanne im bergigen
Mittelland je mehr verbreiten, und zwar hauptsächlich auf den feuchteren Lagen. Mit
Rücksicht auf die gegenwärtigen Bestände von Tanne-Buche ist es erforderlich, die
Uebergangsarten von Schirmschlag mit langem Verjüngungszeitraum bis G r u p p e n
plenterhiebe einzuführen, an Grenzgebieten und anderen Bergmassiven die künstliche
Verjüngung gruppenartig ausüben. Der Kronenschirm dürfte mehr dunkel sein. Die
Versuche mit entsprechenden Lärchenrassen sind wünschenswert.

495
 PRILOG POZNAVANJU JAPANSKE SOFORE
(SOPHORA JAPONICA L,)

Ing. Stefanović Vitomir

ofora se uzgaja u našoj zemlji već oko stotinu godina i poznata je go­
S tovo u svim pokrajinama kao parkovno drvo, koje se dobro prilagođava
našem podneblju. Protivno nekadašnjem shvatanju da je ona samo par-
kovna vrsta, novije šumarstvo smatra je podesnom i za uzgoj u šumi.
Razlog ovome leži u činjenici, da ona, pored dosta brzog rasta i kvalitetnog
drveta, predstavlja i veoma značajnu vrstu za pčelarstvo.

SI. 1. Japanska sofora ( S o p h o r a j a p o n i c a L.) — A izbojak sa pupovima (Orig.),

B sjemenka sa sluzavim omotačem, C i D izbojci sa uspravnim vršnim metlicama, E
i F građa cvijeta, G mahuna (prema H e g i - u ) .

U perspektivnom planu pošumljavanja u Bosni i Hercegovini predviđa

se proizvodnja na desetine hiljada sadnica sofore sa kojima će biti pošum­
ljeni odgovarajući tereni. U vezi toga, a u okviru zadataka Zavoda za den-
drologiju i fitocenologiju na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Sara­
jevu, koji se bavi ispitivanjem i proučavanjem, kako domaćih, tako i stra­
nih vrsta drveća na teritoriju Bosne i Hercegovine, nastojali smo da pri­
kupimo podatke, koliko je to bilo moguće, o dosadašnjem iskustvu sa ovim
drvetom. U prvom dijelu članka iznijet ćemo općenite podatke, t. j . bota­
nički opis vrste i varijeteta, nalazišta sofore, ekološka, uzgojna i tehnička
svojstva, a u drugom dijelu prikazat ćemo njen značaj za šire uzgajanje.

496
 I.
B o t a n i č k i o p i s v r s t e i v a r i j e t e t a . Rod S o p h o r a -
spada u porodicu Papilionaceae (potporodica Papilionate — leptirnjače).
Ova porodica mnogo je bogatija vrstama zeljastog bilja negoli drvenastog,
a među drvenastim prevladava grmlje i nisko drveće. Otuda rod Sophora
pretežno je zastupljen sa grmolikim vrstama, a većina ih je rasprostra­
njena u tropskim i toplijim predjelima umjerene zone. Jedino se dvije vrste
ovog roda razvijaju u vidu stabala, uvijek preko deset metara visine. To
su Sophora japonica L., porijeklom iz Kine-Koreje i Sophora tetraptera
Mili., prirodno rasprostranjena u Novom Zelandu.

Tabela I. Vrste i varijetete roda Sophora

(prema S c h n e i d e r-u)

R. Prirodno Obilježja vrste i varijeteta*

Naziv vrste Oblik rasta
br. rasprostranjenj e

Vrsta opisana u tekstu; varijeteti: var.

p e n d u l a Loud. — grane su obore­
ne i vise: var. p u b e s c e n s Bosee.
Stablo do 25 — Listovi su uži i nešto duži nego
1. S. j a p o n i c a L. Kina, Koreja kod tipa i maljavi sa donje strane;
m visine
var. v i o 1 a c e a Carr. — Cvjetovi
smeđe crvenkasti; Odlikuje se bržim
rastom i fiziološki ranije sazrijeva.

Jako razgranati grm sa izbojcima sme­

S. v i c i f o l i a Grm do 1 đe boje pomalo prugastim. Listovi su
2. Kina 5—6 Cm dugi sa 11 —15 listića. Cvje­
Lag. m visine tovi su bijeli sa žutim pjegama, duž.
15—18 mm. Varijeteti nisu opisani.

Izbojci jako pustenasti. List sastavljen

1st. 'Azija (Kaš­
S. M o o c r o f t i - Grm o d i — 2 od 7—9 listića koji se završavaju sa
3. mir, Zapadni bodljikom na vrhu. Cvjetovi su žute
a n a Benth. m visine boje u metlicama. Varijeteti: Var.
Tibet)
D a v i d i Franchnet.

fzbojci su narandžaste do crvenosmede

boje. List se sastoji od 13—19 listića,
Sjev. Amerika Grm ili sta­ koji su sa gornje strane goli, svjetlo-
S. af finis Torr,
4. (Novi Meksi­ balce do 6 zeleni. Veličina listića kreće se 3 : 1,5
et. G. cm. Cvjetovi su bijeli sa slabim crven­
ko, Teksas) m visine
kastim tonom, dugi do 15 mm. Vari­
jeteti nisu Opisani.

Zimzeleni grm sa pustenastim izbojci­

Sjev. Amerika Grm ili Sta­ ma. List se sastoji od 7—9 jako koža­
S. s e c u n d i -
5. (Novi Meksi­ balce do 6 stih listića. Cvjetovi su violet plave
f l o r a Lag. boje, mirisavi. Mahune su odrvenjene.
ko, Teksas) m visin
Varijeteti nisu opisani.

* Pored opisanih vrsta i varijeteta. C. S c h n e i d e r navodi i slijedeće vrste:

S. W i l s o n i i Craib. i S. t e t r a p t e r a Mili. Prva vrsta je grmolika — raspro­
stranjena u Kini; druga vrsta je stablo do 20 m visine, raspronjena u Novom Zelandu.

497
 Sophora japonica L. (Syn. Stypnolobium japonicum Schatt.) je drvo
do 25 m visoko) rijetko i do 30 m) sa svijetlom, široko-okruglom krošnjom.
Kora drveta u mladosti je glatka i boje je sivozelene, kasnije ona postaje
debela i ispuca. Izbojci su do treće godine tamno zelene boje, pomalo re­
brasti i sa vrlo rijetkim lenticelama.
Pupovi su spiralno raspoređeni, relativno sitni sa nejasnim ljuskama i
sa vrlo sitnim bijelim dlačicama. Prije opadanja lišća, oni su obuhvaćeni
sa tri strane od osnove lisne drške, te dobijaju kasnije potkovičast izgled.
Lišće je neparno perasto. 15—25 cm dugo, sastavljeno od 11—17 li­
stića. Listići su dugoljasto-jajoliki (najširi u donjoj trećini), 3—5 cm dugi,
usiljena vrha. Sa gornje strane su zelene boje sa pojedinačnim dlačicama
i jedva primjetnom nervaturom, dok su sa donje strane plavkasto-zeleni,
sa polegnutim bijelim dlačicama, koje su najgušće obrasle uz glavni nerv.
Lisna drška je također maljava. Liltići se nalaze na peteljčičama, 2—3 mm
dugim (si. 1.).
Cvjetovi su bjelkasto-žuekasti, a nalaze se u širokim i uspravnim, do
25 cm dugim, vršnim metlicama. Plod je mahuna, duga do 10 cm, sa crnim
sjemenkama u ljepljivoj masi; ne puca uzdužno. Sjeme je krupno, crne boje,
više zaobljeno nego spljošteno. Sa donje bočne strane sjemenka ima jednu
malu udubljenu površinu iz koje se, za vrijeme klijanja pojavljuje klica.
Rod S o p h o r a obuhvata, pored vrste Sophora japonica L., još oko
20 grmolikih vrsta. Tu dolaze američke vrste Sophora affinis T. et G. i
Sophora secundiflora Lag. Od kineskih grmolikih vrsta najpoznatije su:
Sophora vicifolia Hance. i Sophora Wilsonii Craib. (detaljniji opis u
tabeli br. 1).

Nalazišta s o f o r e (S. japonica L). i n j e n a ekološka

* svojstva
Domovina ovog drveta je Kina i Koreja, a ne Japan, kako bi se iz
naziva dalo pretpostaviti. U Japanu je doista ima jako mnogo, ali je tamo
uzgojena. U oblastima svog prirodnog raširenja zauzima dosta veliki areal.
U Kini je prostire od sjevernih dijelova (Peking) daleko u unutrašnjost
kopna, silazeći na jug sve do Kantona. Njena oblast rasprostiranja proteže
se između 22° i 41° sjeverne geografske širine i između 114° i 129° istočne
geografske dužine.
Razumljivo je, da na ovako velikom prostoru postoje velike raznoli­
kosti u podneblju. Opšta je karakteristika klime, naročito u Koreji, da se
uticaj mora u neposrednoj blizini manje osjeća od uticaja aziskog konti­
nenta. Na sjeveru Koreje klima je izrazito kontinentalna sa oštrim zimama
i toplim ljetima, a na jugu je znatno blaža. Dok na sjeveru temperatura
zimi može da padne i na —40° C, na jugu rijetko padne ispod —10° C. U
većini oblasti njenog prirodnog rasprostranjen ja, zime su hladnije, a ljeta
su toplija nego kod nas. Padavine su takođe neravnomjerno lasproređene.
Oblasti blizu Mandžurske granice imaju manje od 650 mm padavine, dok
na jugu količina padavina dostiže godišnje i do 1400 mm. Ljetni period je
ovdje najkišniji, jer 75—85°/o padavina imaju mjeseci april—septembar.
Na svojim prirodnim staništima sofora se javlja najčešće pojedinačno
i vrlo rijetko dolazi u sastojinama. Otuda, ona'se najbolje razvija ako njena
krošnja ima punu sunčanu svjetlost. Pod sklopom drugog drveća ne uspjeva
dobro. Na prirodnim staništima pridolazi do 800 m n/m i povoljno se ra-

498
zvija na dubokim i svježim zemljištima. Najčešće dolazi sa vrstama:
Morus alba L., Brousonetia papyrifera Vent., Populus Simonii Carr.,
Koelreuteria paniculata Laxm., Phelodendron amurense Rupr., Pauloro-
nia lomentosa Steud., Quercus dentata Thunb. i dr.
U Evropi je prvi put uzgojena u drvoredima Zapadne i Srednje Evro­
pe. Prema S c h e n c k - u , nalaze se njena brojna stabla u Francuskoj, Nje-

Rasprosiranjenje vrsla roda Sophora

Jhtma, Och^ouc^eju«/ f9A2

mačkoj i Austriji, koja često izrastu do 30 m visine i 80—100 cm prsnog

prečnika. Tamo se pokazuje otporna prema mrazevima, svakogodišnje
cvjeta i obilno plodonosi.
U našoj zemlji sofora je često drvo po parkovima i drvoredima i sraz-
mjerno drugim stranim vrstama drveća, dosta je zastupljena. Prema po­
stojećim primjercima, koje opisuje P e t r o v i ć na široj teritoriji Srbije,
moglo bi se zaključiti, da se kod nas uzgaja već oko stotinu godina. Tako,
na pr., navode se primjerci u Banatu koji su postigli i do 76 cm prsnog
prečnika. Pored brojnih stabala u parkovima i drvoredima, koja pokazuju

499
da se ova vrsta dobro aklimatizovala, P e t r o v i ć takođe spominje uzga­
janje sofore i u šumama. To su, doduše, manje grupe njenih stabala u
sastojinama sa drugim drvećem (šuma Koštanci, nedaleko od sela Vojvode
Stepe, gdje ima 11 stabala sa dimenzijama: 14—17 m visina; 36,7—76,0
cm prs. prečnik). Drugi slučaj uzgajanja sofore u šumskim kulturama
navodi se Državno šumsko imanje u Rogotu. Tu je, sve do rata, postojala
jedna mlada sastojina, koja je za vrijeme rata posječena i koja se kasnije
vrlo dobro regenerirala iz panja. Značajno je, da prema spomenutom autoru,
sofora dobro uspjeva i na području šumske uprave Deliblato; na živom
pijesku uspješno se razvio jedan primjerak od 10 m visine i 20 cm prsnog

Drvored od japanske sofore (S. japonica L.) u Sarajevu (Marindvor)

Foto Ing. A. Karahasanović

prečnika. Ovaj zadovoljavajući rast sofore na živom pijesku poklapa se sa

podacima iz ruske literature ( G l a d i š e v s k i ) , gdje se navodi da se ova
vrsta pokazala vrlo dobro kod pošumljavanja živog pijeska u Ukrajini.
Ovo iznosimo i radi toga, što je kod nas prilično uvriježeno mišljenje,
da je ovo drvo dosta osjetljivo na niske zimske temperature i da ono uslijed
svojih bioloških osobina (kasno cvjetanje — VII, VIII mj. i prema tome
i pitanje mogućnosti dozrijevanja sjemena), nije najpogodnije za naše kli­
matske prilike. Posmatrajući mnogobrojne primjerke i na području grada
Sarajeva, gdje klima umnogome nosi izrazito kontinetalna obilježja, otpor­
nost sofore prema niskim temperaturama je relativno dobra. Naime, odra­
sla stabla su upotpunosti otporna. Izuzetno, mogu da pro mrznu u manjoj

500
mjeri još neodrvenjeni izbojci, kakav je slučaj bio prilikom veoma oštre
zime 1953/54 godine. Niske temperature, koje su se spuštale i do —20° C
imale su negativnog odraza i na mladim biljkama u rasadnicima (»Sla­
tina«).
Prema našim zapažanjima, sofora, isto tako dobro kao i bagrem pod­
nosi zagađeni vazđuh velikih gradova i stoga se pokazuje kao vrlo pogodna
za sadnju u blizini željezničkih stanica i većih industrijskih postrojenja.
Kao drvo parkova i drvoreda ističe se među ostalim vrstama drveća svojom
svijetlo zelenom krošnjom, naročito ljeti, kada uslijed velike žege, lišće
mnogih vrsta drveća požuti i smežura se. često puta njena su stabla sađena
i na takvim mjestima u gradovima, gdje je zemljište nasuto šljunkom, bez
dovoljno humusa, zbijeno ili je čak i asfaltirano. Međutim, i tu možemo
ustanoviti da njeno drveće pokazuje zadovoljavajući rast, što sve potvrđuje
već naprijed iznijeto gledište, da je sofora prema zahtjevima staništa dosta
plastična vrsta.
Što se tiče sazrijevanja njenog sjemena, u literaturi se ponegdje na­
vodi ( S c h e n c k ) , da dobar dio sjemena, naročito u sjevernijim zemljama
Evrope, gotovo redovno svake godine, ne dozrije. U našoj zemlji, njeno
sjeme najvećim procentom stigne da dozrije, a samo izuzetno u pojedinim
godinama jedan dio sjemena može da ne dozrije. U godinama intenzivnog
rađanja sjemenom, zapažena je neotpornost njenih stabala na pritisak vla­
žnih kitina snijega, koje mogu da prouzrokuju snijegolome pojedinih ma­
njih i većih grana (slučaj u Sarajevu 1952 godine, kada je bio oštećen
drvored na Marindvoru).

Uzgojna svojstva sofore (S- japonica L.)

Prema dosad poznatom iskustvu, sofora se razmnožava sjemenom, t. j .
generativnim putem. Poznato je takođe da se ona vrlo uspješno obnavlja
iz panja (već navedena mlada šumica izdanačkog porijekla u Rogotu). Isto
potvrđuju iskustva u Francuskoj (P o u r t e t ) . Kako je potrebno kvali­
tetno sjeme za uzgoj njenih sadnica, to ćemo se zadržati na sjemenu so­
fore i uzgoju sadnica za pošumljavanje.
0 s j e m e n u s o f o r e . Sofora rađa sjemenom svake godine sa ne­
jednakim intenzitetom. Sjeme sazrijeva u kasnu jesen i tokom zime, te
kvalitet sjemena najčešće zavisi od vremenskih prilika u ovo vrijeme. Ma­
hune ostaju na stablu preko zime i tek koncem februara otpadaju, bilo u
cjelini ili pojedini dijelovi sa nekoliko sjemenki. Na istom stablu sve sjeme
ne dozrije istovremeno. Zato je potrebno prije branja sjemena ustanoviti,
da li su sjemenke u mahunama dobile crno-smeđu boju. Sve sjemenke, koje
su žućkaste ili crvenkaste boje, nisu dozrele.
Sjeme se bere u mahunama. Postupak čuvanja sjemena preko zime je
sličan kao kod bagrema. Ono se čuva u suhoj prostoriji i svremena na vri­
jeme se prevrće. Kad se mahune dobro prosuše mogu se spremiti u vrećice
koje se objese na tavanicu.
U jednom kilogramu ima 6000—8000 sjemenki (P e t r o v i ć). Prema
ispitivanjima sjemena u Zavodu za uzgoj šuma na Poljoprivredno-šumar-
skom fakultetu u Sarajevu, utvrđena je prosječna aspolutna težina (1000
zrna sjemena) 120 gr, iz čega proizlazi da je 1 kgr sjemena sakupljenog sa
stabala u Sarajevu 1953. g. je sadržavao 8000—8500 zrna.

501
 K l i j a v o s t s j e m e n a s o f o r e . U našoj i inostranoj stručnoj
literaturi se ne navodi tačan procenat klijavosti sjemena, nego se kaže da
je on velik. Mi smo zato izvršili ispitivanja klijavosti sjemena sabranog za
stabala na području grada Sarajeva. Ova ispitivanja su izvršena u Štajne-
rovim klijalicama sa pet proba. Utvrđena je prosječna klijavost 58%. Ener­
gija klijavosti prvih osam dana iznosila je prosječno 35%, a poslije 19
dana 44%.
Ustanovljen je također i kvalitet sjemena i on je za neproklijalo sjeme
bio slijedeći: gnjilo sjeme — 22%, šturo sjeme — 1%, zdravo nedozrelo
sjeme 19%. Ovi rezultati pokazuju da je procenat neklijalog sjemena do­
sta veliki. Međutim, potrebno je naglasiti da su ovakvi rezultati dobijem
zahvaljujući inače lošem kvalitetu sjemena sofore iz 1953 godine. Vjero-
vatno je, da bi prosječna klijavost u godinama normalnog rađanja sjeme­
nom bila za 10—20% veća.
Kod naših pokusa sa sjemenom sofore u klijalima, kao i kod pokusne
sjetve u klijalu sa zemljom, mogli smo dosad ustanoviti, da uz povoljne
uslove, u prvih 8—10 dana nakon sjetve, iznikne većina klijavog sjemena,
te je proces klijanja kod većine sjemenki za to vrijeme završen. Najinten­
zivniji je proces klijanja poslije 5—6 dana, a kasnije se odvija ritmički u
povremenim nastupima i traje ukupno 19 dana.
Prilikom klijanja sjemenke razvija se prvo korijenčić koji se u nešto
zakrivljenom obliku probija u zemlju. Istovremeno od nabujalih kotiledona,
omotač sjemenke puca i probijanjem kotiledona na površinu zemlje, on
ostaje u zemlji. U ovom stadiju, dok su kotiledoni još zatvoreni i nalaze se
tek iznad površine zemlje, dužina glavnog korijenčića iznosi već 6—7 cm.
U vremenu od 4—5 dana, kotiledoni se potpuno razviju, a glavni korijen­
čić dostigne dužinu 10—12 cm. Na njemu se razvije jedan skup mikroskop-
sko sitnih, nježnih dlačica, kao i postrani žilice.
Kotiledoni su bubrežasti, mesnati i cijela ruba. Boje su nešto tamnije
od prvih listića koji se neposredno poslije toga razviju. Njihova dužina je
nosi 2—2,5 cm, a širina od 1—1,5 cm. Oni se zadržavaju sve dok mlada
biljka ne dostigne visinu 10—12 cm i dok ne razvije 5—6 neparno pera-
stih listova, a što traje oko dva mjeseca od sjetve sjemena. Prvi listići su
veoma nježni, a pojavljuju se u vidu dva neparno perasta lista. Mlada sta­
bljika kao i listići (osobito sa donje strane) su u početku jako pustenasti
(SI. 3.).
U z g o j s a d n i c a iz s j e m e n a . Sjetvu sjemena sofore treba
vršiti u proljeće i to u ono vrijeme kad ponik više ne može da strada od
kasnih mrazova, što već zavisi od staništa gdje se sjetva vrši. Prije sjetve
nije potrebno sjeme pariti ili potapati u vodi, kao što se radi sa sjemenkom
bagrema. Međutim, da bi izvadili sjemenke iz mahuna, potrebno je staviti
mahune, nekoliko sati u običnu vodu da one nabreknu, nakon čega se mogu
sjemenke vrlo lako izvaditi.
Sjeme se sije u brazde na dubini od 4—5 cm. Za jedan metar brazde
potrebno je 30 gr sjemena, a to zavisi od ustanovljenog procenta klijavosti.
Razmak između brazdi treba da bude 15—20 cm, jer jednogodišnje biljke
u povoljnim uslovima izrastu 30—40 cm. Kod sjetve sjemena mora se vo­
diti računa o kvalitetu zemljišta. Za uspješno klijanje sjemena trebaju
rahla zemljišta, dobrih fizičkih svojstava koja dobro zadržavaju vlagu.
Ponik je osjetljiv prvih dana po nicanju i njegov povoljan razvoj osiguran

502
je samo uz stalnu vladu. Ukoliko mlade biljke budu izložene duže vremena
suši, njihove se stabiljke u dodiru sa površinom zemlje isuše, a biljke nakon
toga uginu. Ova osjetljivost ponika na-vlagu kasnije se gubi, pošto korijen
prodre dublje u zemlju.
Prema B e l t r a m - u u rasadnicima Dalmacije (Supeter na Braču),
gdje je sofora često gajena, jednogodišnje biljke mogu da narastu do 1 m

SI. 3. Razvoj ponika sofore (S. japonica L.) Orig.

visine, pri čemu obrazuju dubok glavni korijen sa mnogobrojnim žiljem.

One, kad se presade, napreduju dobro i brzo, ali ipak nešto sporije od ba­
grema. Ako su biljke presađene na povoljnom staništu, mogu prema pome-
nutom autoru, nakon pet godina da procvatu.
U pogledu staništa na kojima se mogu saditi njene sadnice, č e r -
n j a v s k i i J o v a n o v i ć smatraju da se ona može gajiti kao prolazna
vrsta na našim staništima hrastova. U tom pogledu preporučuju se slije­
deća staništa: lužnjak — jasen; kitnjak-grab; cer-sladun; crni jasen-gra-

503
bić; crni bor, kao i staništa toplijih bukovih šuma. Za njeno uzgajanje po
parkovima i drugim gradskim nasadima potrebna su otvorenija mjesta, jer
sofora kao heliofilna vrsta zahtjeva punu sunčanu svjetlost. Na njen po­
voljan rast štetno djeluju mrazišta, kao i suviše niske temperature u mla­
đim godinama života. Otuda proizlazi, da soforu možemo uspješno gajiti
svuda tamo gdje i bagrem, pa čak i na onim terenima koji su nešto hladniji
od onih gdje bagrem još dobro uspjeva.
S v o j s t v a i u p o t r e b a s o f o r e . Drvo sofore je po izgledu do­
sta slično bagremovom. Ono ima žutosmeđu srčevinu koja zauzima preko
dvije trećine drveta. Bjelika je zelenožute boje i svega je nekoliko milime­
tara široka. Prema S c h n e n c k-u, specifična težina na vazduhu suhog
drveta iznosi 0,74. Izgleda, da nije još ispitan kvalitet drveta; prema poda­
cima iz strane literature, njeno drvo nalazi primjenu u izradi raznih alata,
namještaja i parketa.
H e g i navodi da se njeno lišće upotrebljava u medicini; u Kini se
iskorišćava za dobijanje žute boje. Cvjetni pupoljci sadrže oko 1 1 % s o p -
h o r i n a — jednog alkoloida koji bi trebao biti identičan sa citizinom
i rutinom.
II.
Z n a č a j s o f o r e z a š i r e u z g a j a n j e . Sofora može svakako
kod nas da uspjeva i to vrlo dobro. Prema tome, kad, se uzme u obzir još
i njen značaj za pčelarstvo, parkove i druge nasade, onda jasno proizlazi da
nju kod nas treba znatno više proširiti. Da vidimo u čemu se sastoji njen
značaj.
Poznato je, da u razvoju i unapređenju pčelarstva-važno naše privredne
grane, veliki značaj imaju brojne vrste drveća i grmlja, koje za vrijeme
cvjetanja pružaju pčelama obilnu pašu. Međutim, najveći broj vrsta cvjeta
u proljeće, kada se problem pčelinje paše uopšte ne postavlja. U većini kra­
jeva Jugoslavije nastupa praznina u ljetnoj paši i to od sredine jula, pa sve
do jesenje paše. Stoga, svaka biljka, a naročito dugogodišnja, koja u ovo
doba cvjeta — a nedonosna je, od ogromne je važnosti za pčelarstvo. Jedna
od takvih vrsta je japanska sofora. Ona cvjeta vremenski dugo (svakako
preko mjesec dana), a cvjetanje joj pada u tome »kritičnom periodu« —
juli, august. Zato pčelari ubrajaju soforu među naj medonosnije drveće i pri­
daju joj ogromnu važnost.
Za vrijeme cvjetanja cijelo stablo liči na ogromni cvjet i opsjednuto
je pčelama. Pored cvjetnog praha, ona luči u većim količinama i nektar, a
što je najvažnije ovo lučenje nektara obavlja se i pod nepovoljnim vremen­
skim prilikama. Prema č e r n j a v s k o m, njen med je sličan bagremo­
vom, a po sadržaju vitamina nadmašuje ga. Neki pčelari, doduše tvrde da
pčele često propadaju u velikom broju za vrijeme cvjetanja sofore. Jedni
čak zastupaju mišljenje da je ona otrovna, dok drugi smatraju da su pčele,
koje propadaju u to vrijeme, stare i iznemogle. Pomenuti autor napominje
da bi to eventualno trebalo provjeriti i zadržava dosad poznato mišljenje da
je sofora izdašna medonosnica i da ima veliki značaj u unapređenju pče­
larstva.
Vrijeme cvjetanja sofore je različito; na jugu cvjeta u julu na sjeveru
u augustu mjesecu. Tako na primjer, u Primorju i Hercegovini, početak
cvjetanja nastupa za 15—20 dana ranije nego u Bosni ili Srbiji. Prema za-

504
pažanjima prof. P o b e g a j l a u nekim krajevima Bosne i Hercegovine
sofora ne cvjeta obilno svake godine. Bilo bi interesantno utvrditi da li to
ovisi od uslova sredine ili nekih drugih faktora čisto biološke prirode.
U našoj zemlji sofora je najviše uzgajana u Vojvodini. Ona tamo, po­
red bagrema, igra značajnu ulogu u pčelarstvu. U drugim krajevima Jugo­
slavije, koliko nam je poznato, gajena je u znatno manjoj mjeri i to uglav­
nom kao parkovno drvo. Ona dobro uspjeva u Primorju, kao i u Hercego­
vini. B e 11 r a m navodi da na plitkim i toplim terenima krša, kao i u
Senju, gdje je izložena primorskim burama, uspješno raste i obilno cvjeta.
U Makedoniji (Skoplje) D ž e k o v opisuje stabla — 25 godina stara, koja
cvjetaju i donose zrelo sjeme. U Sarajevu po parkovima (»Veliki park«)
i drvoredima (Marindvor) njena stabla, starosti od 25—30 godina takođe
cvjetaju obilno i donose sjeme.
Na kraju, potrebno je istaći da bi soforu trebalo unositi još više u naše
parkove, kao vrijedno dekorativno drvo. Njeno unašanje u šumama, od­
nosno na rubovima šuma ima svog opravdanja, obzirom na dosad pokazani
njen uspjeh kod nas. Ovo će biti moguće, pošto sofora obilno rađa, te se
može naći dovoljno sjemena, a uz to ona se relativno i lako podiže. Na taj
način će se sigurno obezbjediti trajniji izvor pčelinje paše i to u širim raz­
mjerima. U tom smislu bilo bi interesantno izvršiti i pokuse sa nekim od
grmolikih vrsta roda S o p h o r a. Japanska sofora se može tim više pre­
poručiti, što se pokazala potpuno aklimatizovana vrsta u našim uslovima
sredine.
LITERATURA:
A n i c M.: Dendrologija, Šumarski priručnik, Zagreb 1946; B e 11 r a m V.:
Medonosna japanska sofora, Narodni Šumar, br. 8, Sarajevo 1948; B r i m l e F.:
Trees in Britain, London 1948; D ž e k o v S.: Skopskite parkovi i nivnata dendro-
flora, Šumarski pregled, br. 2. Skopje 1954; G i p e r b o r e j s k i B. — M a r k o -
v i ć T.: Dendrologija, Sarajevo 1952; H e g i G.: Ilustrierte Flora von Mittel-
Europa, IV Band, Teil 3., München 1920; č e r n j a v s k i P.: Ono što gradovi mogu
učiniti za pčelarstvo, Novi pčelar, br. 1., Beograd 1937; č e r n j a v s k i P. — J o v a -
n o v i ć B.: Šumska staništa i odgovarajuća dendroflora u Srbiji, izdanje S. A. N.,
Beograd 1951; J o v a n o v i ć B.: Nesamonikla dendroflora Beograda i okoline, Se­
parat God. Šumarskog fakulteta, Beograd, 1950; P a n o v A.: Šumska pčelinja paša
(fenološki osvrt). Narodni šumar, br. 5—6, Sarajevo 1952; P e t r o v i ć D.: Strane
vrste drveća (egzoti u Srbiji), Izdanje S. A. N., Beograd 1951; P e t r o v i ć D.: Rad
u šumskim rasadnicima, Beograd 1952; P o u r t e t J.: Catalogue des especes culti-
vees dans L'arboretum des Barres, Tome IX — Fasc. 2., Paris 1949; S t e f a n o v i ć
V.: Prilog poznavanju nesamonikle dendroflore Sarajeva i okoline (rad u rukopisu);
S c h e n c k C.: Fremdländische Wald — und Parkbaüme, Bd. 3., Berlin 1939;
S c h n e i d e r C. K.: Ilustriertes Handbuch der Laubholzkunde, Br. II, Jena 1912;
S c h m u c k e r T.: »Silvae orbis« — Die Baumarten der nördlich — gemässigten
Zone und ihre Verbreitung, C. I. S., Berlin 1942.

Résumé
La Sophora du Japon est une espèce connue dans toutes les régions de Yougo-
slavie et elle y a été cultivée depuis plus d'un siècle comme un arbre de parc. Elle
a montré des qualités d'une essence bien acclimatisée et dans la plupart de stations
elle pousse bien. C'est pourquoi on prévoit de l'introduire dans les forêts.
Vu son importance de plus en plus croissant l'A. s'est efforcé d'exposer les pos-
sibilités de sa cultivation sur une échelle plus grande. Dans la première partie de son
article l'A. réfère sur les données générales de la Sophora (la description botanique
de l'espèce et de ses variétés, ainsi que ses stations et propriétés écologiques). Ensuite

505
il examine ses qualités sylvicoles: les pouvoir germinatif de semences, le développe-
ment des semis et cultivation de jeunes plants pour les travaux de reboisement. Dans
ls choix des stations qui peuvent être prises en considération pour les reboisements
on a fait profit d'expériences déjà acquises dans ce pays. La Sophora peut être cul-
tivée avec succès dans les stations de chênaies c.-à-d. du moins partout où le robinier
pousse bien.
Enfin l'A. signale la valeur de la Sophora comme un arbre de parc et une aspèce
qui favorise le développement et le progrès de l'apiculture d'où le besoin d'encourager
sa cultivation sur une échelle plus grande.

VRBE NAŠIH PODUNAVSKIH RITOVA

Ing\ Teodor Španović

Uvod
emljišta koja su nastala taloženjem rečnog nanosa, nazivaju se plavni-
Z cama, naplavinama ili aluvijalnim zemljištem.
Polojem — plavnim područjem se naziva zemljište koje dolazi peri­
odički pod vodu i koje se nalazi između korita reke i nasipa ili terase.
Ritom se naziva niži deo zemljišta pored srednjeg i donjeg toka većih
reka koji je nastao taloženjem sitnijeg rečnog nanosa, a koji je voda svoje­
vremeno plavila. Posle izgradnje nasipa nezaštićeni ili inundacioni deo pret-
stavlja plavno područje, a nasipom odvojeni deo koji voda više ne plavi,
zaštićeni deo rita.
Poloji nastaju usled neprestanog rada vode, a naročito visoke vode za
vreme poplava. Na mestima gde je matica blizu obale, voda dere i ruši
obalu i odronjava zemlju. Na mirnim mestima gde je matica daleko od
obale, voda taloži rečni nanos. Usled neprestanog i nejednoličnog rada vode
nanosi se obrazuju u slojevima različite debljine.
Konfiguracija poplavnog područja ritova je talasasta. Ceo teren se sa­
stoji iz viših delova — greda, nižih delova i bara. Prosečno otpada na grede
50%, niže delove 40% i na bare 10% zemljišta. Razlike u visinama iznose
do 7 m. Smer greda i bara je uglavnom paralelan sa smerom nekadašnjeg
korita reke.
Zbog veće količine nanosa, povoljnih hemijskih i bioloških procesa, od­
ličnih fizičkih osobina i dovoljne količine vode za vreme vegetacije, naplav-
nice pretstavljaju mlada neiscrpna zemljišta sa vrlo velikom plodnošću.
Vegetacija ritova ,
Flora ritova zavisi od visine zemljišta iznad normalnog vodostaja, vi­
sine površinske vode, dubine donje vode, mogućnosti proceđivanja i zadrža­
vanja vode, sastava i strukture zemljišta i bioloških osobina samih biljaka:
njihove izdržljivosti u vodi, vremena dolaženja u vodu i pojedinih ciklusa
razvitka.
Rad vode ima presudan uticaj ne samo na stvaranju zemljišta i njegov
bonitet, nego i na obrazovanje biljnih formacija, a naročito na obrazovanje
šumskih zajednica odnosno uspevanje pojedinih vrsta drveća. Već prema
tome, dali zemljište dolazi više ili manje pod vodu i dali ostaje duže ili

506
kraće vreme pod vodom, uspevaju na njemu razne vrste biljaka. Postoji
međutim jedna granica, ispod koje pojedine vrste biljaka više ne mogu da
uspevaju. To je njihova donja granica vegetacije.
Flora ritova se sastoji iz zeljastih biljaka, drveća i grmlja, mahovina,
lišajeva, gljiva i bakterija.
Na najvišim delovima terena uspevaju višegodišnje biljke preko celog
vegetacionog perioda. One dolaze pod vodu vrlo kratko vreme. Posle odla­
ska visoke vode na niskim delovima terena uspevaju samo jednogodišnje
biljke kojima je vegetacioni period vrlo kratak.
Obzirom na visinu terena, vodu i mogućnost uspevanja pojedinih vrsta
drveća i grmlja, ritsko zemljište u Podunavlju i oko naših većih reka se
može podeliti na više zona.
I. U p o p l a v n o m p o d r u č j u r i t o v a :
a) Najdonja zona vegetacije se nalazi otprilike na 0—2,5 m visine
iznad normalnog vodostaja i leži duži deo godine pod vodom. U njoj ne
može da uspeva ni drveće ni grmlje. Za ovu zonu je karakteristična biljna
zajednica: Poa palustris — Cyperus Michaelanus sa pratiocima Heleocha-
ris palustris, Rorippa amphibia, Myosotis palustris, Agrostis alba, Echino-
chloa crus galli, Carex vulpina, Polygonum persicaria, Rumex hidropiper,
Iris pseudocorus, Plantago intermedia, Caltha palustris, Mentha pulegium.
b) Donja zona šumske vegetacije se nalazi otprilike na 2,5—4 m visine
iznad normalnog vodostaja, dolazi češće puta pod vodu i pod njom ostane
duže vremena. U njoj mogu da uspevaju samo vrbe, pa se ona zato i zove
Salicetum.
1. Za niže delove Salicetuma koji godišnje ostanu pod vodom 2—3 me-
seca, karakteristična je biljna zajednica Carex vulpina — Polygonum persi­
caria sa pratiocima: Myosotis palustris, Rorippa silvestris, Ranunculus
repens, Potentilla reptans, Polygonum aviculare, Iris pseudocorus, Rumex
hidropiper, R. sanguinea, Caltha palustris, Inula britanica, Plantago inter­
media, Senecio palustris, Heleochloa alopecuroides i dr.
Od drveća se ovde nalazi žuto-crvena i bela vrba, a od grmlja barska
iva i razni oblici rakite.
2. Za više delove Salicetuma koji godišnje ostanu pod vodom 2—6 ne-
delja, karakteristična je biljna zajednica Carex vulpina — Calamagrostis
epigeios sa pratiocima: Stachis palustris, Alisma pantago, Lythrum salica-
ria, Euphorbia palustris, Caltha palustris, Erysimum lucia, E. cherantoides,
Solanum dulcamara, Iris pseudocorus, Rumex sanguinea, Bidens tripartitus,
Leucoium aestivum, L. europeum, Mentha aquatica, Ranunculus repens,
Lysimachia nummularia, Inula britanica, Cardaminea amare, Scutellaria
galericulata, Plantago intermedia, Galium uliginosum, Gnaphalum uligino-
sum, Sium latifolium, Agrostis alba, Potentilla reptans, Limosela aquatica,
Polygonum aviculare, Lysimachia vulgaris, Chenopodium helisterium, Men­
tha pulegium, Symphitum officinale, Lappa maior.
Od drveća u ovoj zoni se nalazi žuto-crvena, bela i rana vrba, hibrid
krte i bele vrbe, američke vrste jasena i vez. Vrbe iznose oko 99%, a ostale
vrste drveća oko l°/o. Od grmlja i sasvim niskog drveća ovde se nalazi:
barska iva, razni oblici rakite, ponešto četraljuga, prašljika, hibrid rakite
i rane vrbe i krkovina.
v) Na gredama od 4 m na više sve do 7 m visine iznad normalnog-
vodostaja nalazi se svagde kupina.

507
 1. Zona između 4—5,5 m normalnog vodostaja zove se Populetum jer
se u njoj najviše nalaze topole. Ona dolazi samo periodički pod vodu Po­
plave traju kraće vreme. Ukupno godišnje može ova zona da bude pod vo­
dom 1—4 nedelje. Karakteristična biljna zajednica je Rubus caesius —
Crataegus nigra sa pratiocima: Solidago serotina, Agrostis alba, Urtica
dioica, Scutellaria viridis, Euphorbia, palustris, Sonchus oleraceus, Poa ne-
molaria, Solanum nigrum, S. dulcamara, Bidens tripartitus, Calystegium
sepium, Lysimachia nummularia, Glechoma hederacea, Circea lutetiana,
Rubia tinctoria, Galeopsis luteus, Lythrum salicaria, Stellaria media, Vale­
riana officinalis.
Od drveća u ovoj zoni se nalazi: bela topola, crna čičkava, glatka i polu-
čičkava topola, crna topola belkasto-smeđe kore, jablan, ritišovska topola,
američka crna, ritska siva, robustna i razni oblici kanadske topole, bela,
žuto-crvena, rana vrba, hibrid čatraljuge i bele vrbe, crna i bela jova, razni
oblici poljskog jasena, hibrid poljskog i domaćeg jasena, američki, pensil-
vanski i niski američki jasen, hibrid pensilvanskog i niskog američkog
jasena, vez, poljski brest, plutasti i ritski brest, suvezica, platan, beli dud,
neki oblici hrasta lužnjaka. Od pojedinih vrsta drveća ovde su zastupljene
topole sa 50—60%, vrbe sa 30—40% i ostale vrste drveća sa 0—20%.
Od grmlja i niskog drveća ovde se nalazi pored kupine još i crni glog,
ponešto svib, hudika, trušljika, čatraljuga, prašijika, hibrid rakite i rane
vrbe, barska iva i razni oblici rakite.
2. Zona između 5,5—7 m iznad normalnog vodostaja se zove Querce-
tum, jer u njoj uspeva hrast. Ona dolazi pod vodu samo za vreme većih po­
plava koje traju svega par dana. Za ovu zonu je karakteristična biljna za­
jednica Rubus caesius — Cornus sanguinea. Pratioci su: Solidago serotina,
Agrostis alba, Urtica dioica, Sonchus oleraceus, Setaria viridis, Euphorbia
palustris, Glechoma hederacea, Solanum nigrum, S. dulcamara, Lythrum
salicaria, Rubia tinctoria, Stellaria media, Galeopsis luteus, Valeriana offi­
cinalis, Humulus lupulus.
U ovoj zoni se nalaze pored drveća, navedenog u Populetumu, još
i razni oblici hrasta lužnjaka (Quercus pedunculata f. breviceps, f. borealis,
f. longiloba, f. patelata, f. macrophylla, f. tricuspidata, f. pilosa, var. tardi-
sima). crni orah, klen, pajavor, pajasen, bagrem, gledičija, divlja kruška,
divlja jabuka. U ovoj zoni su zastupljene topole sa 30—40%, vrbe sa 15
do 20%, hrast sa 30—40% i ostale vrste drveća sa 0—25%.
Od grmlja se u ovoj zoni pored vrsta, koja su navedene u Populetumu
nalazi još i žestika i pazdren.
II. U z a š t i ć e n o m p o d r u č j u r i t o v a :
1. Zona vrbe ili Salicetuma zauzima najniža mesta oko kanala i ru­
bova bara, gde se voda zadržava duše vremena. U njoj se nalaze od drveća
i grmlja iste one vrste koje se nalaze u donjoj i gornjoj zoni Salicetuma
poplavnog područja.
2. Zona topole ili Populetum zauzima nešto viša mesta od Salicetuma,
koja kratko vreme dođu pod vodu. Ona leži niže nego zona Populetuma u
poplavnom području. U njoj se nalaze iste vrste drveća i grmlja koje se
nalaze u Populetumu poplavnog područja. Voda se javlja samo za vreme
većih poplava u vanjskom nezaštićenom delu rita.
3. Zona hrasta ili Quercetum zauzima viša mesta koja uopšte ne do­
laze pod vodu. U njoj se nalaze pored vrsta drveća i grmlja, pomenutih u

508
zoni hrasta poplavnog područja, još i druge sađene vrste drveća koje mogu
da uspevaju u odnosnoj geobotaničkoj zoni, kao što su: jasika, grab, lipa,
divlji kesten i dr., a od grmlja još i zova.
Za važnije vrste ritskog drveća u poplavnom području optimum se
nalazi u raznim visinama. Iznad normalnog vodostaja može najbolje da
uspeva vrba u visini 3,5—5 m, topole, domaći i američki jasen u visini
4,5—6,5 m, brest i vez u visini 4,5—7 m, hrast u visini 5,5—7 m.
Donja granica šumske vegetacije za važnije vrste ritskog drveća na­
lazi se u raznim visinama, već prema tome koliko dugo traje poplava. Uko­
liko visoka voda traje kraće vreme, utoliko se niže spušta donja granica
šumske vegetacije. Pored donje granice šumske vegetacije drveće je nižeg
rasta, kržljavije i kraćeg veka.
Donja granica šumske vegetacije uopšte i vegetacije za pojedine vrste
drveća ne nalazi se međutim ni kod iste reke uvek u istoj visini. Velik deo
bara je zatvoren i nije spojen bogazima, kanalima, propustima odnosno
jarcima s rukavcima ili živim tokom reke, da se iz njih može voda posle
poplava da oceđuje. U takvim barama voda se zadrži duže vremena, ima
veću visinu i dobiva karakter stagnantne vode koja nema vazduha. Donja
granica vegetacije pojedinih vrsta drveća pored takvih bara je mnogo viša
nego donja granica vegetacije pored obala reka ili bara koje se mogu
dobro da oceđuju. Ova razlika u visini može da iznosi do 1 m.

Iskorišćavanje ritskog zemljišta

Plavna područja polja i delovi u zaštićenim područjima koji periodički
dolaze pod vodu, nisu sposobni za gajenje poljoprivrednih kultura. Oni se
ne mogu koiistiti ni za livade ni za pašnjake, jer često dolaze pod vodu i
jer na njima uglavnom rastu samo korovi i kisele trave. Ovakvi tereni
međutim pretstavljaju odlično zemljište za gajenje vrlo vrednih mekih
vrsta drveća koje podnose periodičke poplave vrlo brzo rastu i daju teh­
ničko drvo za svakovrsnu upotrebu.
Gajenjem šuma u polojima i depresijama zemljišta dobivaju se širo-,
vine za snabdevanje bazične industrije: fabrika celuloze i hartije, šibica,
šper-panel-ploča, drvene vune i si. zadovoljavaju potrebe stanovništva teh­
ničkim i ogrevnim drvetom, popunjava vakuum u šumskoj proizvodnji, naj­
bolje iskorišćava zemljište i postiže najveći prihod.
Gajenjem šuma u polojima se stvaraju zaštitni šumski pojasevi koji
služe za održavanje i povećanje proizvodne sposobnosti okolnog poljopri­
vrednog zemljišta, čuvaju nasipi i obale reka od ispiranja, podlokavanja i
rušenja i omogućuje gajenje riba u slatkim vodama. Gajenjem šuma u rito­
vima se izbegava krčenje i pretvaranje šuma u poljoprivredno zemljište
koje sa sobom povlači sužavanje proticajnog profila reke, veće poplave,
igradnju novih i pojačavanje starih nasipa, spuštanjem nivoa donje vode,
jače isušivanje višeg zemljišta i mogućnost njegovog zaslanjivanja.

Pregled vrba u polojima

B e l a i l i o b i č n a v r b a , S a l i x a l b a L. Prosečna ^starost
vrbe u sklopu iznosi oko 50 godina. Ona je na dobrom zemljištu veća nego
na lošem zemljištu. U slobodnom prostoru pojedinačna stabla žive i preko
100 godina. U prirodi se mogu da nađu panjevi, stari i preko 200 godina.

509
 Vrba u sklopu može da postigne u prsnom prečniku debljinu do 100
cm. U slobodnom prostoru se mogu naći šuplja stara stabla sa prsnim preč-
nikom i do 200 cm. U sečivoj starosti 30—40 godina na dobrom zemljištu
postigne vrba u prsnom prečniku debljinu 30—70 cm.
U sklopu i na dobrom zemljištu sa optimalnom količinom vode ili u
gornjoj zoni Salicetuma i u donjoj zoni Populetuma, vrba naraste do 25 m
visine. Na lošijem zemljištu i u depresijama sa prevelikim količinama vode
ona postigne znatno manje visine. Na donjoj granici šumske vegetacije
visina vrbe iznosi samo 5—6 m.
Krune stabala u sklopu su kupastog, valjkastog ili okruglog oblika i
imaju samo po dve-tri jače grane, na kojima se nalaze sitne grane. Krune
stabala u slobodnom prostoru su okrugle i imaju više jakih i srednjih
grana, na kojima se nalaze sitne grane. Krune su retke, tako da propuštaju
dosta direktne svetlosti do tla. Pod vrbovim stablima (u Populetumu i
Quercetumu) dobro vegetiraju vezovi, brestovi, hrastova stabla i od grm­
lja crni glogi, svib, hudika.
Sitne grane starijih stabala malo vise. Letorasti su sivkasto bele boje
i dlakavi. Grane se lako lome. Izbo j ci iz mladih stabala su jaki i zelenkasto -
sive, a kod nekih oblika žućkasto-sive do žućkasto-crvenkasto-ljubičaste
boje.
Deblo .je u sklopu okruglo, valjkasto, čisto do 8 m dužine. U slobod­
nom prostoru i kod vrbe iz panja, grane se počnu nisko da razvijaju i čisti
deo debla iznosi u najboljem slučaju svega 2—4 m dužine. Presek takvog
debla je često nepravilnog oblika.
Kora u mladog drveta je sivkasto-zelenkaste boje i malo raspucana, u
starijega drveta tamno-sive boje i jako raspucana. Ona iznosi 15-^22%
od ukupne mase drveta.
Pored normalnih, terminalnih i aksilarnih pupova, vrba ima još i uspa­
vane, proventivne ili rezervne i prigodne ili adventivne pupove. Normalni
pupovi su prilegli uz izbo jak, tupi i žuto-zelene boje. Uspavani pupovi su
normalno formirani, ali nisu dovoljno razvijeni. Oni su manji, kraći i tanji
i čvrsto prileže uz koru, a u zajedinci sa normalnim pupovima su poredani
u spirali. Prigodni pupovi nastaju između drveta i kore samo u slučaje­
vima, kad nema normalnih ni rezervnih pupova — najčešće na obraslinama.
Listovi na grančicama su spiralno ili nepravilno poredani, duguljasti,
kopljastog oblika i prema vrhu lista jače zašiljeni. Lišće je do 10 cm du­
gačko i do 2 cm široko. Rubovi lista su fino nazubljeni. Drška lista je
kratka. Mladi listovi su svetlo-zelene boje, pokriveni sa obe strane prileg-
nutim sivo-srebrnastim dlakama. Starije lišće je više tamno-zelene boje i
ima na sebi manje dlaka. Glavni nerv je žute boje. Zališće je malo i rano
ga nestaje. Vrba lista krajem marta odnosno početkom aprila.
Muški cvet se nalazi u 4—5 cm dugim resama ili macama sa po dva
prasnjaka, a ženski cvet sa plodištem na proletnjim izbojcima. Cvetovi
imaju Ijuštičave žlezde ili nektari je. Cveta istovremeno sa listanjem ili
odmah posle listanja krajem marta i početkom aprila. Oprašivanje obav­
ljaju insekti.
Počne da rađa između 10 i 15 godina i rađa skoro svake godine. Se-
menke sa dlakama, sličnim vuni, nalaze se u čauri. Kad seme dozri, a to
je krajem maja ili početkom juna meseca, čaura se raspukne i vetar odnese
seme na veću udaljenost. Klijavost semena je mala i traje kratko vreme.

510
Seme klija za 1—2 dana. Za klijanje je potrebna veća vlaga i umerena
toplota.
Bela vrba razvija dubok koren da može i za vreme malog vodostaja
svojim žilama da dođe do vode. Nema površinskih žila. Na nižim mestima
za vreme dugog trajanja visoke vode razvija u vodi žilice koje se po odla­
sku vode osuše. Njihova uloga je da omoguće donjemu delu stabla i korenu
disanje i da pomažu primanje minerarlnih sastojaka iz vode i time ubrza­
vaju prirašćivanje.
Reproduktivna snaga bele vrbe je vrlo velika. Ona je dosta velika i kod
starih stabala. Izdanci iz mladih panjeva i na dobrom zemljištu mogu u
prvoj godini da postignu visinu 3—4 m i debljinu pri panju 1—4 cm. Ne
tera izdanke iz korena, jer nema žila u površinskom sloju zemljišta. Iz de-
lova, zabodenih u zemlju, vrba pušta i razvija korenje.
Srž i belika vrbovog drveta su jasno izražene. Belika je uska i bele
boje, srž svetlo-crvene do crvenkaste boje. Godovi su markantni i difuzno
porozni. Sržni traci su vrlo tanki i uski.
Vrbovo drvo sadrži celuloze 55,7%, lignina 28,7%, akcesornih sasto­
jaka (smole, ulja, masti, šećera, škroba i dr.) 1,2%, vode u obliku vlage
u drvetu i vodenog ekstrakta 14,4%. Vrba ima pepela 0,83%. Kora ima u
sebi tanina 3—13%.
Zapremina pora vrbovog drveta iznosi 60,7—78%, a stenke 3
drveta 22
do 39,3%. Specifična težina sirove vrbe iznosi 0,75—0,99 g/cm , prozuklog
drveta 0,36—0,63 (0,59) g/cm3 i suvog drveta 0,33—0,59 (0,52) g/m3. Drvo
se dosta uteže: u radijalnom smeru 3,9%, u tangencijalnom smeru 6,8%.
Zapreminsko utezanje vrbe iznosi 10,8%.
Vrba spada u meke vrste drveća. Njena tvrdoća iznosi 210—480 (330)
kg/cm2, čvrstoća vrba je slaba 2i iznosi na pritisak 220—440 (280) kg/cm,
na vlak 270—1000 (640) 2
kg/cm , čvrstoća na savijanje je vrlo slaba i iznosi
260—350 (310) kg/cm , čvrstoća na udarac je prilično dobra i iznosi 0,70
mkg/cm2. črstoća na smicanje je dosta dobra i iznosi 70 kg/cm2. Trajnost
vrbe je malena. Snaga ogrevanja u odnosu prema bukvi iznosi 0,71. Prili­
kom izgaranja puca i daje dosta velik plamen.
Drvo se lako seče i ivera. Pridanci i delovi koji dolaze u vodu, teško
se cepaju. Ostali delovi stabla se osrednje cepaju. Drvo se ne može lepo
da obrađuje.
Upotrebljava se za ljuštenje, za izradu srednjača, šibica, za pilenje, u
stolarstvu i za izradu sanduka, u građevinarstvu za građenje koliba i zgrada
privremenog karaktera, za celulozu, izradu trljanice, drvene vune, drvenih
cipela, manjih korita, karlica, paljaka, valova, vesala, za obore, ograde,
kolje za vinograde i paradajz, tačke za pasulj, štapove za pletarske radove,
vrške i pecanje, fašine za osiguravanje obala reka i kao pruće u pletar­
stvu. Ogrevno drvo se upotrebljava za loženje, pečenje cigle, palenje kreča,
za proizvodnju drvenog ugljena i za potpaljivanje.
Sporedni proizvodi od vrbe: kora se upotrebljava za proizvodnju belog
štavila, za učinjanje ruske kože juhtovine, danske i škotske kože za ruka­
vice i za loženje. Iz kore i lišća se dobij a salicil.
Voli umereno toplu klimu. Nije osetljiva prema mrazevima. Traži veću
vlagu vazduha. Zahteva puno svetlosti i ne može uspevati u zaseni. Vetar
utiče na rasprostiranje vrbe raznošenjem semena i štetama u vrbovim sa-
stojinama.

511
 Najbolje uspeva na plodnim, vlažnim, aluvijalnim zemljištima u plav­
nim područjima reka koje dolaze periodički pod vodu. Od svih vrsta drveća
može najduže da izdrži u vodi, pa se zato i nalazi u polojima na donjoj gra­
nici šumske vegetacije. Može da uspeva i na pesku, livadskoj i ritskoj crnici,
smonici, degradovanom tipu slatine ili solođu odnosno na svima tipovima
zemljišta, gde voda nije daleko od površine zemljišta gde je pristupačna
korenju vrbe. Suva zemljišta uopšte ne podnosi, a naročito ne podnosi suvi
pesak, gde je kapilarni uspon suviše mali. Može da uspeva i na dosta kise­
lom zemljištu. Jače zaslanjena zemljišta ne podnosi.
Uspeva u Južnoj i Srednjoj Evropi. "Ima je delimično i u Aziji i Africi.
Gornja granica ide do 800 m nadmorske visine. U poplavnim područjima
reka, a naročito u nižim delovima, pretstavlja glavnu vrstu drveća.
Treba je podizati i gajiti u cilju najintenzivnijeg i najboljeg iskorišća-
vanja vlažnih delova zemljišta koji se ne mogu koristiti za druge svrhe ili
koje kao šuma daje veće prihode nego druge vrste kultura, u cilju zaštite
nasipa od ispiranja i podlokavanja, a obale reka od odronjavanja zemlje i
u cilju podizanja zaštitnih šumskih pojaseva preko niskih i poplavnih
terena.
U obzir za podizanje i gajenje vrbe dolaze prvenstveno donje zone i
materijalni rovovi u poplavnim područjima i niža vlažna mesta u zaštiće­
nim delovima zemljišta, gde se voda najdulje vremena zadržava, a gde nije
moguće gajenje drugih vrsta drveća ni drugih vrsta kultura. Vrba se po­
diže i gaji u srednjoj i višoj zoni polo ja, u smesi sa topolama u Popuetumu
i Quercetumu.
Gde postoje zatvorene bare, njih treba pre svakog podizanja vrbe spo­
jiti kanalima sa živim tokom reke ili rukavcem da se voda može odmah i
da oceđuje. Na taj način se areal vrbe i drugih vrsta drveća može da poveća.
Podizanje vrbe može da bude prirodno iz semena i veštačko sađenjem
sadnica i štapova.
Vrbovo seme može da nikne, ako dospe na čisto, mokro ili jače vlažno
zemljište. Raznosi ga vetar i voda. Semenom se pošumljavaju čisti pru­
dovi, ako se za vreme opadanja semena sa njih povlači voda ili ako često
padaju kiše.
Ako izostane proletnja poplava, iz semena se mogu da pošume prirod­
nim putem i izvesni čisti delovi bara koji nisu bili pod vodom. Ukoliko se
takav podmladak nalazi ispod donje granice vrbe, on će kasnije za vreme
visoke vode propasti. Ako podmladak zbog niskog vodostaja i ne propadne
prve dve godine, voda će ga kasnije saviti i led slomiti.
Kad se zemljište ne pošumi prirodnim putem naletom semena, jer je
bilo suvo ili je bilo pod vodom ili je obraslo travom i korovom, vrba se mora
da podiže veštačkim putem sađenjem sadnica koje su proizvedene iz rez-
nica ili sađenjem samoniklih sadnica iz prirodnih mladika i sađenjem vrbo­
vih štapova.
Sadnice i štapovi se sade uvek u neobrađeno zemljište, jer obrada ze­
mljišta nije uopšte moguća i jer u proleće za vreme primanja sadnica i
zakorenjavanja štapova u ritovima uvek ima dosta vode.
Sadnice se proizvode iz reznica u šumskom rasadniku. Reznice se uzi­
maju od upravnog jednogodišnjeg pruća iz matičnjaka.. Ako nema matič­
njaka, onda se reznice uzimaju od najlepših i najupravnijih jednogodišnjih
izdanaka iz panja odnosno izbojaka sa mladih stabala. Dužina reznica treba

512
da iznosi 20—25 cm i debljina 5—12mm. Razmak redova treba da iznosi
40—60 cm i reznica u redovima 15—25 cm. Sadnice u jednoj godini mogu
da postignu visinu 1,5—2,5 m i debljinu u korenovom vratu 1,2 cm i mogu
se odmah upotrebiti za sađenje. Prilikom razvitka zakorenjenih sadnica
bočne grane treba samo prevršivati da sadnice budu deblje, jače i da se
ne savijaju. Prilikom vađenja sadnica bočne grane se sasvim otseku i
sadnice očiste od grana.
Za sađenje se mogu upotrebiti i samonikle vrbove sadnice iz prirodnih
mladika. One trebaju da budu stare 2 godine. Mlađe sadnice su suviše
tanke, savijaju se i nemaju uvek potrebne visine. Starije sadnice su re­
dovno bolesne usled vrlo gustog sklopa i prirodne selekcije, a često i dosta
debele, tako da ih je teže vaditi, prevoziti i saditi.
Sadnice se upotrebljavaju za podizanje vrbovih šuma na nešto višim
delovima ritova, kao što su gornji delovi Salicetuma i Populetum, gde nema
opasnosti da će sadnice voda saviti ili izvaliti odnosno da će ih led slomiti.
Sađenje se obavlja na isti način kao i sađenje ostalih vrsta drveća.
U nižim delovima ritova, gde uvek ima dosta vode, isto tako se dobro
primaju i vrbovi štapovi kao i vrbove sadnice. Pored toga štapovi se sade
do 70 cm duboko u zemlju, pa su mnogo stabilniji od sadnica i ne izvaljuju
se. Oni su jači i ne savijaju u tolikoj meri kao sadnice. Dužina štapova
iznosi 1,50—3 m, a srednja debljina 1—4 cm. Ona se može odabrati po volji
već prema tome, kako je visok teren koji se pošumljava. Za niže delove
zemljišta potrebni su duži i deblji štapovi, a za više delove zemljišta kraći
i tanji štapovi. Donji delovi štapova treba da su koso i glatko otsečeni i
ne smeju da budu zgnječeni ni raspuknuti.
Za štapove se uzimaju upravni i zdravi jednogodišnji izdanci iz matič­
njaka, a u nedostatku ovih jednogodišnji izdanci iz panjeva. Ako nema ni
jednogodišnjih izdanaka iz panjeva, upotrebljavaju se štapovi koji se do­
bi! ju sečom mladih vrbovih štapova u prirodnim mladićima. Takvi štapovi
su međutim u većini slučajeva rđavog kvaliteta, jer su se zbog suviše ve­
like gustoće počeli sušiti i jer su u donjemu delu isterali već vodene žilice,
pa se teže zakorenjavaju. Ukoliko se moraju takvi štapovi da upotreblja­
vaju za sađenje, donji deo sa suvim vodenim žilicama treba otseći i baciti.
Matičnjak za štapove se osniva na isti način kao i matičnjak za pro­
izvodnju reznica. Rastojanje redova treba da bude 70—80 cm, a udaljenost
u samim redovima 50—70 cm. Takav matičnjak daje za jednu godinu
lepe, zdrave, upravne i čiste štapove dužine 2—4m i debljine 1—3 cm. Oni
se odlično zakorenjavaju. Ako se žele naročito debeli štapovi, onda "se prve
godine iseku slabiji štapovi, a na panju se ostavi po 3—6 jačih izdanaka
do kraja druge godine. Proizvodnjom štapova u matičnjaku ne zavisimo
od stvaranja prudova, poplava i izbojne snage starih panjeva. štapove mo­
žemo imati, kad želimo.
štapovi se mogu primiti i terati samo u tome slučaju, ako im se obez-
bedi potrebna vlaga. U ritu koji u proleće inače dospeva pod vodu, vlaga
se osigurava na taj način, da se štap što dublje posadi i što bolje učvrsti
da zemlja uz njega što bolje prilegne. štapove u ritovima treba saditi na
dubinu 40—70 cm. Rupe se buše gvozdenim šilom (svrdlom) koji je 1 m
dugačak. Prilikom bušenja rupa se raširuje klimanjem šila. U rupu se uturi
štap rukom, koliko je to moguće, štap se učvršćuje u rupi na taj način
da se šilo na dva mesta 15—30 cm od štapa zabode koso u zemlji nešto

513
 dublje nego što je sama rupa. šilo se pritisne najpre u protivnom smeru
od štapa i zemlja prituri na donji deo štapa; pa zatim prema štapu i zemlja
prituri na gornji deo štapa. Drugo zabadanje se uzima na onoj strani, na
koju je štap nagnut, da se on na taj način dovede u vertikalan položaj.
Posle obavljenog sađenja treba odmah proveriti, da li je štap dobro učvr­
šćen. To se radi na taj način, da se štap povuče levom rukom, i ukoliko se
ne može izvući, on je dobro usađen i učvršćen, u protivnom slučaju se mora
ponovo saditi i učvršćivati. Ni u kom slučaju se štap ne sme meta ti u rupe
(bez učvršćivanja šilom) da se samo na površinu nagazi nogama. Takvi
štapovi se posle odlaska vode redovno osuše, jer im donji deo ostane u
praznom prostoru.
U donjoj i jednom delu gornje zone Salicetuma bela vrba se može
podizati samo u čistim sastojinama, jer u tim delovima polo ja druge vrste
drveća ne mogu uopšte da uspevaju. Vrba se u čistim sastojinama sadi na
rastojanje 1,5/1—2,5/2,5 m. Najbolje je rastojanje 2/1,5 m. Da se dobiju
viša i upravnija stabla i čista debla, bela vrba se u ovoj zoni može da po­
diže i u kombinaciji sa barskom ivom i rakitom koja u tom slučaju igraju
ulogu pomoćnih vrsta drveća.
U gornjem delu Salicetuma i u Populetumu belu vrbu treba podizati
u mešovitim sastojinama sa pomoćnim ili sporednim vrstama drveća, koje
podnašaju zasenu, imaju dosta lišća i mogu same dobro da zasene prostor
oko sebe, a rastom su niže od vrba i mogu da uspevaju na odnosnom tipu
i u odnosnoj zoni ritskog zemljišta. U obzir za mešanje dolazi vez, brest,
pensilvanski jasen i jova.
Bela vrba se sadi u mešovitim sastojinama sa kvadratičnom mrežom
na rastojanje 4/4—6/6 m. Ukoliko je ona izložena većim štetama ili se
od nje želi da dobije i proredni materijal, onda je treba saditi na rasto­
janje 4/2, 5/2, 6/3 m. Između vrbe treba saditi pomoćne vrste drveća na
rastojanju 2/1—2,5/2,5 m. Kod kvadraticne mreže 6/6 m u prvi red se sadi
jedna vrba, dve pomoćne vrste na udaljenost od po 2 m i tako do kraja.
U drugi i treći red sa međusobnim rastajanjem od 2 m se sade samo po­
moćne vrste. U četvrti red se sadi opet vrba sa pomoćnim vrstama kao
u prvom redu. Kod rastojanja 5/2,5 m u prvi red se sadi jedna vrba, zatim
na udaljenost 1,25 m jedna pomoćna vrsta i tako sve do kraja. U drugi
red, koji je udaljen 2,5 m, od susednih redova, sade se samo pomoćne vrste
drveća na rastojanje u redu 2—2,5 m i u treći red se sadi vrba i pomoćne
vrste na isti način kao i u prvom redu. Posle vađenja svake druge vrbe u
redu pored preostalih vrbovih stabala ostanu pomoćne vrste drveća sa
sviju strana.
U vreme sađenja vrba mora biti za 0,5—1 m viša od pomoćnih vrsta
drveća. Da se može zadržati taj odnos, moraju se saditi sadnice razne vi­
sine ili se moraju saditi za 1—2 godine ranije sadnice one vrste drveća,
koja sporije raste.
Podizanjem mešovitih sastojina vrba sa pomoćnim vrstama drveća
dobiva se zdrava i otporna sastojina sa vrbovim stablima većih dimenzija,
većim prirastom, masom drveta i većim procentom tehničkog drveta.
Podizanje vrbovih šuma sađenjem sadnica na višim delovima terena
treba da se obavi u jesen, kad je mali vodostaj. U jesen posađene sadnice
se bolje i sigurnije primaju i pre počnu da teraju. Zemlja oko sadnice se

514
preko zime izmrzne, slegne i dobije povoljnu strukturu, može da konzerviše
više vlage i bolje da izdrži sušu. U jesen se lakše dobije i radna snaga.
Ukoliko u polojima ima jelena, oni mogu sadnice preko zime prevršiti
i polomiti. Zečevi mogu sadnice i štapove oguliti. U slučaju visoke vode
preko zime u nizinama posađene sadnice i štapovi mogu da stradaju od
leda. Kod proletnjeg sađenja zemlja je vlažnija, trava i korovi su polegli,
pa je rad lakši, a kulturni troškovi manji.
Prema tome, u jesen treba saditi sadnice na'višim delovima ritova,
ukoliko se ne treba bojati štete od divljači. U proleće treba saditi vrbove
štapove u niskim delovima poplavnog područja, kad prođe opasnost od leda
i divljači. U proleće treba isto tako saditi i sve one sadnice koje se nisu
mogle posaditi u jesen.
Vrbove šume se obnavljaju prirodnim putem iz semena i izdancima iz
panjeva i veštackim putem sađenjem sadnica i štapova.
Ukoliko je zemljište u sečinama zamuljeno, prerovano, obrađeno, ise-
čeno kolima ili je bilo pod stovarištem, vrbove šume se mogu obnoviti se-
menom, ako je prilikom opadanja semena zemljište bilo vlažno.
Bela vrba se odlično obnavlja izdancima iz panjeva, čak i iz starijih
panjeva. Sastojine iz panjeva imaju međutim manju masu drveta i lošeg
su kvaliteta. Nemaju tehničkog drveta. Što je panj deblji i stariji, to je
masa drveta manja, a kvalitet lošiji.
Izdanaka iz panjeva ima mnogo. Oni idu u svima smerovima. često
izgledaju kao neki bokori ili metle. Pošto je panj debeo, izdanci ga ne
mogu da obrastu, nego veći deo panja istrune.
Obnavljanje vrbe izdancima iz mladih panjeva još se može i toleri-
sati, ali obnavljanje vrbe iz starih panjeva u svakom slučaju treba izbe-
gavati i prazna mesta veštački popunjavati sadnicama ili štapovima. Stare
panj eve treba uništiti krčenjem, gulenjem i opaljivanjem.
Panj eve, iz kojih se vrba obnavlja prirodnim putem, treba nisko,
glatko i malo koso odrezati. Oni ne smeju da budu rascepljeni.
Sva prazna mesta koja se nisu obnovila ni semenom ni izdancima ili
gde ne želimo da se vrba obnavlja izdancima iz panjeva, treba obnoviti
veštackim putem sađenjem zakorenjenih sadnica ili štapova. Sadnice treba
saditi na više, a štapove na niže delove polo ja koji su više izloženi stru­
janju vode, jer su oni stabilniji od sadnica.
Kod popunjavanja sečina koje su se već delimično obnovile izdancima
iz panjeva, štapove odnosno sadnice treba saditi na 4—5 m udaljenosti od
panjeva sa izdancima, da ih oni ne uguše, jer u početku brže rastu.
Kod veštačke obnove ne treba ići niže nego što su bili stari panjevi,
koji pokazuju do koje donje granice može vrba da uspeva. Ukoliko se donja
granica vrbe nalazi pored bare koja je kanalima spojena sa rekom, rukav­
cem, može se pomaci i donja granica vrbe nešto niže nego što je pre bila.
Uspeh prirodnog i veštačkog podizanja i obnove vrbovih šuma u rito­
vima zavisi od visine vode, vremena i trajanja poplave i od kvaliteta kul­
turnih radova.
Ako na male biljke iz semena, koje u prvoj godini mogu da postignu
visinu od 1 m, naiđe za vreme vegetacije kratkotrajna poplava, biljke će
ostati u životu, a naročito u tom slučaju, ako iznad vode viri po koji list.
Ako za vreme vegetacije naiđe visoka i topla voda i na mladim biljkama

515
ostane duže vremena, one će propasti. Za vreme mirovanja vegetacije i
zimske hladnoće voda ne škodi biljkama i može na njima da ostane i ne­
koliko meseci.
Ako je korenje posađenih sadnica i donjemu delu štapova pristupačna
donja ili kapilarna voda, oni će se moći primiti i ishranjivati nadzemni deo
biljke. Iz panjeva će sterati izdanci..
često na prudovima iz semena ponikne ne samo vrba, nego i crna i
bela topola. Na višim delovima ostanu uglavnom topole, jer se bolje i brže
razvijaju. Vrba ostane samo u praznim prostorima između topola. Na ni­
žim delovima ostane samo vrba, a uginu sve topole, jer ne mogu da pod­
nesu toliko vode kao vrba.
Ako je u proleće voda bila visoka i duže vremena se zadržala u po­
plavnom području, mogu da se prime i isteraju izbojke samo sadnice, šta­
povi'i panjevi na najvišim delovima poloja (u Populetumu i Quercetumu)
dok oni u nižim delovima rita propadnu. Taj slučaj je bio 1924, 1926 i 1940
godine.
Ako se u početku vegetacije voda iz poplavnog područja povuče pre
nego što su se sadnice i štapovi mogli potpuno zakoreniti, iznad zemlje tera
samo tolika dužina sadnica i štapova, koliku podzemni deo može da snab-
deva vodom i mineralnom hranom. Ostali deo se osuši. Ako se osuši ceo
nadzemni deo, sadnica odnosno štap tera izdanke od zemlje ili se osuši i
sam koren odnosno u zemlju utureni deo štapa.
Posađene sadnice i štapovi isteraju prve godine izbojke 10—50 cm
dužine, druge godine izbojke 80—100 cm dužine i treće godine izbojke
50—250 cm dužine.
Pošto vrba zahteva mnogo svetla, mora se početi vrlo rano čistiti.
tako da se preostala stabla mogu što bolje ukoreniti i razviti što jače i
otpornije deblo i krunu. Stabla sa suviše malim krunama, gajena u gustom
sklopu, kasnije stradavaju od vetra. Kad jedared vetar u sastojini pokrši
nekoliko stabala, šteta se brzim tempom dalje proširi na ćelu sastojinu.
Prirodne mladike iz semena treba početi čistiti već druge i treće go­
dine ostavljajući na 1—2 m rastojanja najlepša, najviša, najdeblja i ujedno
najupravnija i najzdravija stabla; a vadeći manja, tanja, grbavija, bolesna,
rašljasta, granata stabla i svu čatraljugu i ranu vrbu. Na taj način će
moći preostala stabla nesmetano da razviju krunu i koren i da očvrsnu.
Vrba će zbog boljeg iskorišćavanja zemljišta, vode i mineralne hrane, kao
i zbog većeg prostora i većeg pristupa svetlosti, moći da daje veću masu
drveta i veći prirast. Ovaj posao ponoviti posle 2—3 godine. Razmak sada
treba da bude 2—3 m. Daljnjim čišćenjem prostor koji zauzima jedno sta­
blo, treba još dalje proširivati, čišćenja treba ponavljati u 3—4 navrata
sa razmacima od po 2—3 godine. Da se mogu dobiti čista debla, čišćenje
mora da bude umereno i sklop ne sme da bude manji od 0,7. Pravilno
negovane vrbove sastojine iz semena daju vrlo lepe i vredne sastojine sa
čistim deblima i velikim procentom tehničkog drveta.
Ukoliko među vrbama ima i topola, prilikom čišćenja se ostavljaju i
sve lepe topole, od kojih se mogu očekivati tehnička stabla.
Iz panjeva obnovljenu šumu treba čistiti već druge godine, na taj
način da se otsecaju najniži i kržljavi izdanci, a ostavljaju lepi i po moguć-
stvu upravni i jaki izdanci. Sastojine iz izdanaka treba još jedared čistiti
posle 3—4 godine. Ukoliko u izdanačkim šumama ima veštački posađenih

516
štapova i sadnica, njih treba ostavljati, a sa panjeva otstranjivati ne samo
kržljave izdanke, nego i sve one izdanke, koji ometaju razvitak stabala iz
posađenih sadnica i štapova.
Veštačkim putem podignute vrbove kulture treba svega jedared, a
najviše dvared čistiti, kad se kulture sklope, a to pada između pete i de­
sete godine.
Iz vrbovih sastojina proredom treba vaditi suva, potištena, bolesna,
polomljena i eventualno još gusta tanja stabla. Prilikom vađenja sklop se
ne sme jako da otvori, pa zato vađenje mora da bude umereno.
Sva lepa i upravna mlada stabla, koja će ostati kao glavni prihod,
treba na vreme čistiti od suvih grana, da se dobiju čista debla, sposobna
za tehničku upotrebu.
Vrbe iz semena, sadnica i štapova se gaje kao visoke šume, a iz pa­
njeva kao panjače. Vrbove sastojine se iskorišćavaju čistom sečom i ophod­
njom 20—40 godina već prema tome, kakvog su kvaliteta i zdravstvenog
stanja, na kakvom se zemljištu i u kojoj zoni nalaze, kako su podignute
i gajene i čemu je drvo namenjeno odnosno kakav je način gazdovanja.
Vrbove sstojine na osrednje visokim delovima, podignute prirodnim
putem iz semena koje daju dosta drveta za šibice, ljuštenje i pilenje, isko­
rišćavaju se sa ophodnjom 30—40 godina. Veštačkim putem podignute
vrbove sastojine na osrednje visokim delovima i izdanačke šume koje se
prvi put obnavljaju iz panjeva i daju manji procenat tehničkog drveta,
iskorišćavaju se sa ophodnjom 25—35 godina. Vrbove sastojine na sasvim
niskim mestima odnosno vrbove izdanačke šume koje se već više puta
obnavljaju iz panjeva i od njih se dobiva samo ogrevno drvo, iskorišćavaju
se sa ophodnjom 20—30 godina.
Masa drveta konačnih prihoda bez mase prethodnih prihoda iznosi po
1 ha za vrbove sastojine u vreme seče: za niske delove u starosti od 30
godina 150—250 m3, za bolje delove u starosti od 35 godina 250—400 m3 3i
za sastojine na vrlo dobrom zemljištu u starosti od 40 godina 450—500 m .
Masa drveta prethodnih prihoda sastojina iz semena, panjeva i mešovitih
sastojina, može da iznese još oko 25% od mase konačnih prihoda, a masa
prethodnih prihoda čistih sastojina, podignutih iz sadnica i štapova do 10%
od mase konačnih prihoda. U doba seče drveta na 1 ha šume ima3 300—400
komada stabala. Masa jednog stabla se kreće između 0,4 i 3.m . Prosečna
masa jednog stabla u doba seče iznosi oko 1 m3.
Vrba najjače prirašćuje u visinu između pete i petnaeste godine, a kod
panjača između prve i osme godine. Godišnji debljinski prirast iznosi za
vrbu 0,7—2 cm ili prosečno oko 1,2 cm. On je najjači kod sastojina iz se­
mena, sadnica i štapova između 5—20 godina, a kod izdanačkih šuma iz
panjeva između 3prve i desete godine. Prosečni prirast po 1 ha se kreće
između 3 i 18 m . On je najveći između 20 i 30 godina. Tekući prirast u
doba kulminacije može da iznese i do 20 m3 po 1 ha. Kulminacija tekućeg
prirasta pada obično kod visokog oblika između 5 i 20 godina, a kod pa­
njača između sedme i desete godine.
Omer tehničkog drveta iznosi kod sastojine iz semena 30—40%, kod
sastojina iz sadnica, štapova i koje se prvi put obnavljaju iz panjeva 10
do 25%. Panjače koje se već nekoliko puta obnavljaju iz starijih panjeva,
ne daju uopšte tehničko drvo.
Redovni konačni prihodi se iskorišćavaju zimi. Prethodni prihodi se
iskorišćavaju leti i zimi.

517
 Drvo se izvozi iz seče do stovarišta kad nema vode: zimi kolima i sao­
nicama, leti kolima i kamionima, a za vreme visoke vode čamcima.
Na stovarištu i pored obale reke ili rukavca se slaže tehničko drvo po
sortimentima u zasebne složaje, a ogrevno drvo u sure 2,10 m visoke. Sure
su zbog sušenja drveta međusobno razmaknute na 0,7—1 m.
Drvo se prevozi plovnim objektima: drvaricama, dereglijama i šlepo­
vima. Sa stovarišta pored živog toka reke drvo se može u svako vreme
odvesti, dok se sa stovarišta pored plitkih rukavaca drvo može odvesti
zamo za vreme visokog vodostaja.
U nedostatku plovnih objekata za vreme visokih poplava drvo na sto­
varištu mora se osigurati od raznošenja rušenjem ostavljenih stabala oko
stovarišta ili vencem trupaca koji su međusobno povezani kopčama (klan-
fama) od debele žice.
Na vrbovim kulturama i sastojinama pravi štetu voda u mestima
pored bara koje se ne mogu da oceđuju, na taj način, što vrbova stabla
u donjim delovima ostanu duže vremena u vodi nego što mogu izdržati,
usled čega se jedan deo stabala osuši.
Na niskim mestima pored jaraka i bogaza voda u razblaćenoj zemlji
izvali i povije sadnice, štapove odnosno mlada stabla.
Za vreme zimskih poplava, zaostala voda u nižim delovima zemljišta
se smrzava. Pri opadanju vode led svojom težinom polomi i savije vrbove
sadnice koje se nalaze u tim delovima.
Sve ove štete od vode i leda se mogu svesti na manju meru na taj
način, da bare spojimo kanalima sa živim tokom reke ili sa rukavcima da
se voda brže oceđuje i manje vremena zadržava i da se na ovakva mesta
sade jači, duži i deblji štapovi i dublje u zemlju. Da iz polomljenih i savi­
nutih mladih stabala mogu izbiti upravni izdanci, posle odlaska vode takva
stabla treba odrezati nisko pri zemlji. Ako sleđeće godine ne naiđe suviše
visoka voda ili led, izdanci će ojačati i ostati.
U godinama, kad izostanu poplave, suša prouzrokuje propadanje vrbo­
vih kultura i sastojina, ako se one nalaze na višemu delu i čistom suvom
pesku. Protiv ove štete se branimo na taj način, da na takvim mestima ne
podižemo vrbu, nego vrste drveća koje mogu podneti sušu, kao što su:
hrast, brest, divlja kruška, a na jako visokim gredama čak i sam bagrem,
gledičiju, u smesi sa vezom, klenom, dudom.
Vetar može da nanese vrbovim sastojinama ogromne štete, ako su one
kao mlade kulture bile guste i nisu na vreme čišćene ni proređivane. Šteta
će biti veća, što su sastojine gušće i što imaju manje drugih vrsta drveća.
Štete se od vetra mogu svesti na manju meru, ako se mlade vrbove kul­
ture počnu blagovremeno, redovno i umerene čistiti i proređivati, tako da
se preostala stabla mogu bolje da razviju i ukorene. U sastojinama se ne
smeju stvarati praznine. Umesto čistih stvarati mešovite sastojine, gdegod
je to moguće.
Sneg može da polomi krte vrbove grane. Zaštićujemo se od snega na
taj način, da stvaramo otporne i gde je moguće, mešovite sastojine.
Jaka tuča — led može da ošteti koru na mladim izbojcima, pa čak da
je sasvim i oguli. Ako rane na pruću ne mogu da obrastu, najbolje je da
takve izdanke odrežemo sasvim nisko pri zemlji da ponovo teraju.
Niske vrhove sadnice i štapove mogu da uguše korovi, kupina ili grmlje
rakite, barske ive, gloga, sviba. Branimo se na taj način, da sadimo nešto
veće sadnice i da oko sadnica isecamo korov, kupinu i grmlje.
518
 Domaća stoka se ne srne puštati u mlade vrbove kulture sve do onog
momenta, dok kultura toliko ne odraste i ojača, da stoka u njoj više ne
može da pravi nikakvu štetu. Svinje se mogu puštati u vrbove kulture već
nakon 3—4 godine, ovce nakon 4—5 godina, goveda i konji nakon 7—8
godina.
U Podunavlju i Podravini milionske štete na mladim vrbovim kultu­
rama i sastojinama pričinja divljač, a naročito jeleni koji pregrizaju i krše
mlade biljke, a sa mladih glatkih stabala gule koru. Na ovaj način jeleni
unište sve kulture, mlađe od 12 godina. Pri zemlji slomljene sadnice pro­
padnu. Dalje od zemlje pokršene i pregrižene sadnice teraju više bočnih
izbojaka i daju granata stabla, sposobno samo za ogrevno drvo. Jako ogu­
ljena stabla se odmah osuše. Delimično oguljena stabla ne mogu da obrastu.
Na oguljenim mestima se stvaraju rane koje su izložene raznim štetoči­
nama, insektima i bolestima. Oštećena stabla uopšte ne daju tehničko drvo
nego trećerazredno ogrevno drvo.
Zec guli mlade vrbove štapove ili sadnice koje se nalaze na čistom
mestu. Srnjaci pričinjaju manju štetu gulenjem kore rogovima sa mladih
stabala.
štete od divljači se mogu izbeći na taj način, da se broj divljači redu­
cira na dozvoljenu meru. Ne treba držati više divljači nego što dozvoljava
kapacitet šume. Za gajenje treba uzimati zdrave, jake i selektovane pri-
merke. Sadnice i mlade biljke se mogu premazivati i raznim smesama
(kreča, goveđe krvi, goveđe balege) koju divljač ne podnosi. Oko kultura
se može podići i ograda, ako nije suviše skupa.
Osetljive štete u poplavnom području nanose mladim vrbovim kultu­
rama na niskim delovima vodeni parcovi obgrizavanjem kore na mladim
stablima za vreme visoke vode. Parcove treba ili trovati ili ubijati. Ošte­
ćena stabla treba otseći da teraju ispod obgriženog dela.
Razni insekti u obliku imaga i u obliku gusenice, ličinke odnosno crvi
mogu u pojedinim godinama da nanesu vrlo velike štete u mladim vrbovim
kulturama i odraslim sastojinama.
Na lišću prave ogromnu štetu gusenice gubara — Lymantria dispar L.
i Liparis Salicis L. Ako nema visoke vode koja sprečava njihovo prelaženje
sa jednih stabala na druga, znadu da obrste ćelu sastojinu. U manjoj meri
se javljaju gusenice Nygmia phaeorrhoea L. Melacosoma neustria L. Pha-
lera bucephalla L. Bombix Salicis, Tortrix chlorana i imago Melolontha sol-
stitialis.
Na lišću i. mladim letorastima pravi setu imago Phratoria vitellina
Ph. vulgatissima i Ph. trivalis, Curculio lapathi L. ličinke Rabdophaga Sali­
cis Schrk. R. heterobia H. Low. Tipula oleracea L. Pachirhina pratensis L.
Galeruca lineola, imago i ličinke Lina populi L. L. tremulac Fabr. Cecido-
mia Salicis, C. saliciperda. Na pupovima pravi štetu Omyas Barypitis.
Na drvetu pravi štetu imago i ličinke: Curculio lapathi L. Coussus
cossus L. Xyleborus dispar F. Saperda carharias L. S. populnea L. Lamia
textor L. Agrillus virids L. Eccoptogaster scolytus F. E. intricatus Rtz.
Sesia formicaeformis Esp.
Od bolesti na lišću se pojavljuje u obliku medljike Uncinula adunca,
Erisiphe populi, Fumago salicina, Cladosporium fumago, Rhitisma salicina
Fr. Melampsora salicina Lev. Venturia chlorospora Ader. Na drvetu prouz­
rokuje žuto trulenje Polyporus sulphureus Fr. belo-žuto trulenje Polyporus

519
 igniarius Fr. i P. salicinus Fr. i belu trulež Pleurotus ostreatus Fr. i P.
salignus.
Protiv insekata, štetočina i bolesti branimo se podizanjem i gajenjem
što zdravijih, otpornijih, po mogućstvu mešovitih sastojina. Napadnuta
mesta treba izolovati i legla sa insektima uništiti mehaničkim i hemijskim
putem. Pri odbrani od gusenica treba prvenstveno koristiti biološki način
uništavanja. Sastojine treba iskoristiti pre nego što pređu sečivu starost.
Izrađeno drvo treba iz seče što pre izvesti.
U ritovima se često nalaze oblici Salix alba f. argentea Willk. sa belo-
srebrnastim listovima i Salix alba f. coerulea Willk. čiji stariji listovi ne­
maju na licu dlaka.
ž u t o - c r v e n a vrba, S a l i x a l b a var. v i t e l l i n a Ser.
pretstavlja jednu odliku bele vrbe. Ima žućkasto-crvenkaste letoraste sa dla­
kama. Može da podnese još i nešto više vode nego bela vrba, pa je zato i
nalazimo više na nižim delovima rita. Nešto je manjeg rasta, ali je žilavija
od bele vrbe. Drvo se vrlo teško čepa. Prilikom podizanje vrbovih šuma
žuto-crvenu vrbu treba zato uvek podizati na nižim delovima ritova.
R a n a v r b a , S a l i x d a p h n o i d e s V i l l je pomešana sa belom
vrbom. Rastom je manja od bele vrbe. Mladi letorasti su žućkasti, a posle
zelenkasto-crvenkasti. Pupovi su kao i kod bele vrbe prilegli, tupi i u po­
četku dlakavi. Listovi su duguljasto kopljasti, znatno širi nego kod bele
vrbe, manje zašiljeni, vrlo sitno nazubljeni sa malim mirisavim žlezdicama,
goli, odozgo svetio zeleni, odozdo bledi i plavi. Imaju dužu dršku. Glavni
nerv lista je svetlo-žute boje. Cveta i lista nešto ranije od obične vrbe i
vrlo ugodno miriše. Drvo joj je crvenkaste ili žuto-bele boje.
Upotreba rane vrbe je ista kao i obične vrbe, samo zbog manjih dimen­
zija ima i manji procenat tehničkog drveta. Rana vrba je dobra za pčele,
jer rano cveta i dobro medi.
U ritu se mogu nači oblici Salix daphnoides f. latifolia Kern sa širim
lišćem i Salix daphnoides f. angustifolia sa užim lišćem.
č a t r a l j u g a , k r t a v r b a , S a l i x f r a g i l i s L. se nalazi u
zajednici sa belom vrbom na mestima, gde su vrbaci nastali prirodnim
putem iz semena.
Čatraljuga je malo drvo koje postigne visinu 5—10 m i debljinu u
prsnom prečniku do 10 cm. Kora je glatka, sivo zelena. Kod starijih sta­
bala lub je tanak, sivo-žute do sivo-smeđe boje i odlupljuje se u većim
tankim komadima. Na donjem delu stabla, koje dolazi u vodu, nema vode­
nih žilica. Kruna stabla ima dosta grana i lišća. Grane su pri osnovi krte,
gole i sjajno zelene. Starije grane su smeđe-zelene. Pupoljci su isto zeleni.
Listovi su 5—15 cm dugi i 2—4 cm široki, obično 3 puta duži nego što su
široki. Oni su na donjemu delu i oko sredine nešto širi, na vrhu zašiljeni na
rubu malo nazubljeni. Lišće je malo kožasto, gore svetlo-zelene, dole bledo
zelene boje. Držka je do 1 cm duga sa više žlezdica. Zališće je dobro razvi­
jeno, bubrežasto i nazubljeno. Listava u aprilu. Cvetovi su u macama, ma­
ljavi i bledo žuti sa dužim dršakama. Cvetanje počinje sa listavanjem i za
vreme visoke vode traje sve do meseca avgusta. Plod opada posle cvetnja
u roku od 1,5—2 meseca.
U mladićima i na obalama pored reka često se vide uski pojasevi,
obrasli samo čatraljugom. Ovo dolazi otuda, što je prilikom opadanja vode
na taj pojas palo samo seme čatraljuge. U starijim vrbovim i topolovim

520
sastojinama i sečinama retko se može naći čatraljuga iz razloga, što se
ranije osuši i iseče, odnosno što u sečini nema čiste zemlje gde seme može
ponići.
čatraljuga se upotrebljava u pletarstvu za štapove koji su tvrđi od
ostalih vrsta vrba i koji prilikom gulenja daju lepo belo drvo. Mnogo se
upotrebljava za vinogradarsko kolje koje je 2—3 puta trajnije od kolja
drugih vrba. Deo drveta koji se ne može upotrebiti za kolje, izrađuje se
u ogrev. Dok je čatraljuga sirova, ona je meka i lakše se seče. čim se osuši,
postaje jako tvrda. Vrlo je važna za pčelarstvo jer cveta duže vremena,
ako je voda visoka.
Nalazimo je samo u plavnim delovima ritova koji periodički dolaze pod
vodu, obično u gornjem delu Salicetuma i Populetumu. Njena donja gra­
nica leži više od donje granice obične vrbe i zato može manje da izdrži'
vodu nego obična vrba.
čatraljugu ne podižemo veštačkim putem.
Mogu se naći oblici sa užim lišćem Salix fragilis f. angustifolia Kern.
i sa dužim i širim lišćem Salix fragilis f. latifolia Kern.
P r u d i k a , p r a š l j i k a S a l i x f r a g i l i s x S. p e n t a n d r a
(S. cuspidata Schul.) je hibrid krte vrbe i prašljike. Ponešto se nalazi u
ritu. Osobine su slične osobinama krte vrbe.
S a l i x f r a g i l i s x S. a l b a (S. Russeliana Forb.) je manje drvo
uz rubove i čistine. Ima golo i nešto šire lišće. Rede se nalazi u ritovima.
R a k i t a , S a l i x p u r p u r e a L. je dosta česta u ritovima. Pret-
stavlja grm do 6 m visine. Najviše postigne debljinu od 8 cm. Kora stabla
je glatka i svetlosive boje. Mladi letorasti su tanki, crveni, crvenkasti ili
zeleni, već prema tome, kakvom obliku pripadaju. Listovi su dugi, uski,
kopljasti, sa vrlo malim zubovima, odozgo tamno-zeleni, odozdo sivo-zeleni.
Cvetava rano u proleće. Seme sadrži duže klijavost nego kod drugih vrsta
vrba.
Rakita se upotrebljava za pletarske svrhe, kao pruće za ograde i za
držalice na motikama.
Dobro podnosi vlagu, pa se zato nalazi na donjoj granici bele vrbe uz
bare, potoke, reke i jezera. Dobro uspeva i na kiselom i tresetnom zemljištu.
Ima više oblika.
Najčešći oblik je Salix purpurea f. helix L. sa zelenkastim izbojcima.
Oblik Salix purpurea f. gracilis Wim. ima tanke izbojke i usko lišće. Oblik
Salix purpurea f. Lambertiana je nešto viši od ostalih 1 ima usko lišće.
S a l i x p u r p r e a x S. d a p h n o i d e s (S. calliantha Kern.) je
manje drvo sa žućkastim likom i u sredini nešto širim listovima. Nalazi se
rede u ritovima.
B a r s k a i v a , m a č k o v i n a , s i v a v r b a , Salix cinerea L. pret-
stavlja čest grm u ritskim šumama. U mnogom je slična ivovini. Kruna
ima mnogo lišća. Listovi su duguljasto obrnuto ovalni. Kora je sive boje.
Može da podnese dosta vode i duže vremena. Isto tako može da podnese
i zaslanjeno zemljište. Nalazi se na donjoj granici šumske vegetacije u
ritovima pored bara i jezera. Jedino se može upotrebiti kao pruće za ogradu.

521
 SAOPĆENJA

OKO DISCIPLINSKOG POSTUPKA

I.
Propisima Zakona o državnim službenicima (ZoDS) regulirano je pitanje disci­
plinske odgovornosti službenika. Pa kako je starješina šumarije nadležan da pred­
laže pokretanje disciplinskog postupka, ukazuje se opravdanim za potrebe prakse
objasniti neka pitanja.
Kako je ranije već nešto napisano u vezi s kažnjavanjem za neurednost, to će
se, da se izbjegne ponavljanje, objasniti samo pitanja, koja se izravno- tiču postupka
pred disciplinskim sudom.
Kada starješina šumarije nađe, da je povrijeđen propis odnosno počinjen jedan
od disciplinskih prestupa iz 61. 65/c ZoDS, dostavit će pismeni i obrazloženi prijedlog
nadležnom disciplinskom tužiocu, da ovaj započne disciplinski postupak u smislu
propisa ćl. 72. ZoDS. Ovdje valja napomenuti, da su u čl. 65/c ZoDS nabrojeni opći,
t i p i č n i disciplinski prestupi i da to nabrajanje nije nikako iscrpno, no da ovi
opći principi ipak služe kao rukovodno načelo pri eventualnom daljem određivanju
disciplinskih prekršaja (analogija).
Kako se ne bi disciplinski postupak odugovlačio, da bi se omogućila hitnost
disciplinskog postupka čime bi disciplinsko kažnjavanje odgovaralo svojoj svrsi (po­
vreda ovog principa može također dovesti do disciplinske odgovornosti i kažnjava­
nja), starješina mora svoj prijedlog za pokretanje detaljno obrazložiti i priložiti svu
dokumentaciju, kojom potkrepljuje odnosno dokazuje navode u prijavi. U svim
slučajevima kod prijave disciplinskih prestupa, kad se radi ,o šumskoj ili drugoj šteti,
uz prijavu treba priložiti izvještaj ili zapisnik o pronađenoj šteti, te procjembeni
manual. Da bi se izbjegla sva suvišna prepiska, traženje nadopuna i tome si., treba
ispitati sve okolnosti i, ako je potrebno, ispitati odnosno preslušati svjedoke bez
obzira da li su ponuđeni i od strane okrivljenog.
Valja naročito upozoriti na sastav i formu preslušnog zapisnika. Šumarije
često provode formalna saslušanja toliko da se ne prekrše propisi čl. 69/c ZoDS
(»Službenik ne može biti kažnjen prije nego što bude saslušan«), a ne paze prilikom
preslušanja, da se ispitaju i utvrde sve činjenice od bitne važnosti kao i da se pro­
vjere navodi okrivljenog. Sama forma preslušnog zapisnika mora biti takva, da se
iz njega vidi gdje je rađen, kada je započeto preslušanje i kada je dovršeno, tko je
bio prisutan, odnosno tko je preslušavao, a tko vodio zapisnik, te što je predmet
uredovanja i na kraju potpune generalije (prezime i ime, ime oca i majke, mjesto
rođenja i kotar, datum rođenja, gdje živi i čiji je službenik, u kom zvanju i plaćev-
nom razredu i sa kojom plaćom, da li je oženjen i ima li djece i u kojoj starosti,
čiji je državljanin i kakve je škole svršio, te kakvog imovnog stanja, gdje je i kada
služio vojsku, da li je kada i zašto sudski ili disciplinski kažnjavan, da li se nalazi
pod istragom za koje d r u g o disciplinsko djelo i da li je pod suspenzijom i od
kada).
Kako bi u svakom konkretnom slučaju kazna bila što pravilnija, nadležni sta­
rješina treba da ispita sve okolnosti koje utiču na težinu povrede i njene posljedice,
te veličine štete. Okolnosti koje ukazuju na veći stepen povrede zovu se otežavajuće
i pooštravaju kaznu, dok se one koje utiču na ublažavanje nazivaju olakšavajućim.
Obje vrste, da se tako izrazimo, utječu i na visinu i vrstu kazne. Ovdje valja napo­
menuti, da se mora uzeti u obzir vladanje službenika i za vrijeme izvršenja prestupa
i poslije njega. Prema propisima čl. 43. Osnovnog zakona o prekršajima, a u vezi
čl. 67/a ZoDS-a kao otežavajuće okolnosti n a r o č i t o će se smatrati:
1. ako je disciplinsko djelo učinjeno u cilju ometanja službenog lica u vršenju
njegove službene dužnosti ili njegovoga omalovažavanja;
2. ako je disciplinsko djelo upereno protiv državne imovine;

522
 3. ako je disciplinsko djelo učinio službenik, koji je osuđivan za krivična djelaj
4. ako je disciplinsko djelo učinjeno iz koristoljublja ili drugih niskih pobuda;
5. ako je disciplinsko djelo učinjeno u povratu (u povratu se nalazi službenik,
koji prije isteka 6 mjeseci od dana izdrzane, zastarjele ili oproštene disciplinske
kazne ponovo učini teže disciplinsko djelo).
Kao olakšavajuće okolnosti (61. 44. Osnovnog zakona o prekršajima n a r o č i t a
će se smatrati:
1. ako je disciplinsko djelo učinjeno prekoračenjem granice krajne nužde;
2. ako je disciplinsko djelo učinjeno sa smanjenom uračunljivošću, osim ako je
to stanje prouzrokovano pijanstvom;
3. ako je učinilac uklonio posljedice svog djela, ili poduzeo mjere, da ih otkloni;
4. ako je disciplinsko djelo učinjeno pod pritiskom prijetnje, prinude, službene
ili druge podređenosti;
5. ako je disciplinsko djelo učinjeno uslijed jakog uzbuđenja ili neskrivljenog
izazivanja;
6. ako je disciplinsko djelo učinjeno iz nužde' ili uslijed sticaja teških prilika;
7. ako je disciplinsko djelo učinjeno uslijed slučajnog sticaja okolnosti (vidi
komentar odgovarajućeg člana ZoDS).
Jasno je, da starješina može uzeti u obzir ,i druge otežavajuće i olakšavajuće
okolnosti, budući da u Osnovnom zakonu o prekršajima nisu te okolnosti nabrojene
taksativno.
Ukoliko starješine u svemu postupe kako je gore navedeno rijetko će se ukazati
potreba, da disciplinski sud određuje disciplinsko isleđenje t. j . da naknadno utvrđuje,
da li postoje temelji za disciplinsko gonjenje i da prikuplja dokazala.
Potrebno je ovdje napomenuti i slučaj kada disciplinski prestup predstavlja
i krivično djelo. Premda će u pravilu disciplinski sud dostavljati prijavu nadležnom
javnom tužiocu i o tome izvijestiti starješinu službenika, nije isključena mogućnost,
da tu prijavu podnese starješina šumarije izravno. U tom slučaju potrebno je, da se
o tome obavijesti disciplinski sud, kako bi se izbjeglo dvostruko prijavljivanje. Među­
tim, kako je napomenuto, starješina treba u pravilu da ovo prepušta disciplinskom
sudu, a ako se bude poštivao propis koji nalaže hitnost disciplinskog postupka, mogu
od toga biti samo, i to ne male, koristi.
Kod ovoga svega se može napomenuti da gonjenje disciplinskog prestupa za-
staruje za dvije godine od dana izvršenog djela, ukoliko prestup nije i krivično djelo
u kom slučaju prestup zastaruje kad i krivično djelo. Kako se u praksi rijetko dešava,
da prođe toliko vremena, a da starješina ništa ne poduzima u cilju gonjenja prestup­
nika (saslušanja, izviđa) to se ne ćemo upuštati u daljnja raspravljanja o tom pitanju.

II.
Kako je cilj disciplinskog kažnjavanja zaštita s l u ž b e n e discipline, a ona
se ima do kraja sprovoditi, to će se službenika pozivati na odgovornost i kažnjavati
i u slučaju, kad bude premješten ili postavljen na drugu dužnost, pa što više, i u
slučaju kad se njegova ustanova ukine. Ovdje se odmah napominje, da službenik ne
može otkazati službu, ako je pod disciplinskom istragom ili ako je u materijalnoj
obavezi prema državi. Pokazalo se naime, u praksi, da službenici pokušavaju, ne baš
tako često, ali ipak pokušavaju, čim počine disciplinski prestup, predati otkaz i izbjeći
odgovornosti. U takvim slučajevima Šumarija će odbaciti otkaz (čl. 87. Zakona o drž.
službenicima) i sprovesti postupak do kraja.
Ako se, međutim, službenika premjesti na drugu dužnost, bit će za njega nadle­
žan disciplinski sud one organizacione jedinice, čiji je on bio službenik u doba poči-
njenja prestupa. Ako se znači, poslije premještaja službenika dozna, da je učinio
kakav disciplinski prestup dok je pripadao organizacionoj jedinici iz koje je premje­
šten, bit će za odluku o disciplinskom postupku odnosno i prestupu nadležan disci­
plinski sud ranije organizacione jedinice.

523
 U slučaju kad se službenika d o d i j e l i n a r a d u drugu organizacionu je­
dinicu, pa tamo počini kakav disciplinski prestup, bit će nadležan sud te organiza­
cione jedinice, a ne one ranije. Međutim, ako službenik nije dodijeljen na rad, nego
samo počini kakav disciplinski prestup u nekoj drugoj organizacionoj jedinici, na pr.
na službenom putu, ostat će ipak nadležan disciplinski sud jedinice, čiji je on slu­
žbenik.
U koliko se ukine ustanova, za službenika će biti nadležan disciplinski sud one
organizacione jedinice, koja ga je preuzela.
Nije rijetko, da su saizvršioci disciplinskog prestupa službenici raznih organi­
zacionih jedinica. U tom slučaju će biti nadležan disciplinski sud po rangu najviši
(rang organizacione jedinice odredit će i rang disciplinskog suda), a ako su disci­
plinski sudovi istog ranga, onda onaj, koji prvi započne postupak ili koji bude dele­
giran od Višeg disciplinskog suda pri Izvršnom vijeću NRH.
Od mnogo je veće važnosti, da napomenemo, da se disciplinski postupak m o r a
voditi i protiv službenika kome je prestala služba i to bez obzira na osnov prestanka
i bez obzira da li je postupak započet ili nije. Pravomoćna presuda mora se upisati
u službenički list, bila ona osuđujuća ili oslobađajuća.

III.
Nakon dostave pravomoćne presude disciplinskog suda, šumarija je stavila pri­
jedlog to se u praksi već par puta dogodilo, da se oproste kazne kažnjenim službe­
nicima odnosno barem obustavi naplata štete, jer da se tu radi o inače marljivim
i dobrim službenicima, koji da iz objektivnih razloga nisu mogli spriječiti oštećenje
državne imovine.
Ovom prijedlogu nije bilo moguće udovoljiti.
Šteta, koju državi nanese službenik, može se proglasiti nenaplativom za onaj dio,
koji se nije mogao naplatiti u roku od 5 godina od dana kada je započeta obustava
prinadležnosti na temelju rješenja o zabrani, samo posebnim rješenjem Izvršnog vijeća
FNRJ (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima — Službeni
list FNRJ br. 11/50) odnosno nakon reorganizacije državnog uređenja drugih ovla­
štenih organa. Tako u Odluci o ovlaštenju administrativne komisije za donošenje rje­
šenja u poslovima iz nadležnosti Saveznog Izvršnog Vijeća stoji, da se pomenuta komi­
sija ovlašćuje, da donosi u ime Vijeća rješenja o ublažavanju odnosno o djelomičnom
ili potpunom oslobođenju od izvršenja pravomoćne izrečene disciplinske kazne i o oslo­
bođenju od plaćanja naknade štete ili o •odustanku od njezine naplate za koja je po
postojećim propisima (čl 68 a i b Zakona o državnim službenicima) nadležno Savezno
Izvršno vijeće (Službeni list FNRJ br. 29/54). Napominje se ovdje, da nitko, pa ni
kažnjeni službenik, nema prava činiti p r i j e d l o g za pomilovanje (ublažavanje ili
oslobođenje), no zakon ne brani kažnjenom službeniku da se m o l b o m obrati za
donošenje takvog akta, koji inače ne osporava zakonitost i pravilnost sudske presude.
Kako nam prostor ne dozvoljava da detaljno razrađujemo sva ta i slična pitanja,
to ćemo samo redom napomenuti preostalo, što smatramo, da bi bilo od koristi za
praksu, osvrnuvši se na kraju i na izvršenje presude.
U koliko službenik bude krivično i disciplinski kažnjen, a kasnije amnestiran ili
pomilovan po krivičnim djelima, takva amnestija, odnosno pomilovanje nema nikakvog
uticaja na disciplinsku presudu (pa i na postupak) u koliko u samom aktu o amne­
stiji odnosno pomilovanju nisu obuhvaćena izričito i disciplinska djela. Tako na pr.
osoba, kojoj je ranije prestala služba po sili zakona radi pravomoćne krivične pre­
sude, u slučaju amnestije ili pomilovanja m o ž e , ali ne m o r a biti odmah prim­
ljena u državnu službu. Međutim, ako je osoba bila kažnjena ne samo krivično, nego
i disciplinski otpustom iz službe (1—3 godine), takva se osoba i nakon amnestije
odnosno pomilovanja ne može primiti u službu sve dok ne protekne rok o udaljenju
iz službe naznačen u disciplinskoj presudi.
U koliko šumarija smatra da službenik stvarno nije kriv, valja je upoznati s
propisom čl. 77. Zakona o državnim službenicima koji kaže, da disciplinski tužilac,

524
kažnjeni službenik, sindikalne organizacije i starješina nadležan za postavljanje mogu
protiv p r a v o m o ć n e p r e s u d e tražiti obnovu disciplinskog postupka pod uslo-
vima iz krivičnog sudskog postupka. A prema tim uslovima (član 379 Zakona o kri­
vičnom postupku) krivični se postupak okončan pravomoćnom presudom može pono­
viti, ako se dokaže, da je presuda zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu
svjedoka ili vještaka, ako se dokaže, da je do presude došlo uslijed krivičnog djela
suca ili osobe, koja je vršila izviđajne ili istražne radnje (revizori, izaslanici) i ako
se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji bi mogli opravdati takvo
ponavljanje o čemu odlučuje sud, koji je u prijašnjem postupku sudio u prvom
stepenu.
Na kraju ćemo napomenuti nešto i o izvršenju disciplinske presude bez obzira da
li se službenik n a l a z i u s l u ž b i i l i n e .
Pravomoćna i izvršna disciplinska presuda izvršuje se na način, na koji se izvršuju
izvršna rješenja upravnih organa, kojima je utvrđena nečija obaveza, a koja se može
izvršiti prinudom. Prema tome disciplinska presuda (u djelu koji odlučuje o šteti)
izvršuje se administrativnim putem, po pravilima upravnog postupka (zabrana na
plaću, pljenidba i prodaja pokretnih stvari), a ako se tim putem ne može izvršiti,
ali bi se mogla putem sudskog izvršenja prodajom nekretnina dužnika, predstavlja
ona izvršni naslov za sudsko izvršenje.
Dobrinčić Veljko

JEDNO OBJAŠNJENJE ČL. 246. KRIVIČNOG ZAKONIKA

(PUSTOŠENJE ŠUMA)

Nije tako rijetka pojava da se po šumama vrši protivno propisima sječa ili krče­
nje šume ili se uopće pustoši šuma. Kako su šumarije često u nedoumici da li se
kod takvih slučajeva radi o krivičnom djelu ili prekršaju, to se ukazuje opravdanim
objasniti propis 81. 246. Krivičnog zakonika.
U glavi XIX. K. Z. koja govori o krivičnim djelima protiv narodne privrede,
u st. 2. čl. 246. regulira se pitanje pustošenja šuma, pa se kaže:
»Tko u namjeri da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist obori
u šumi ili izvan šume jedno ili više stabala i time nanese štetu, koja p r e l a z i
d v i j e h i l j a d e d i n a r a , kaznit će se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne
godine« (istaknuo V. D.).
Ne zalazeći u ispitivanje odnosno u raspravljanje o drugim uvjetima, koji su
bitni za postojanje krivičnog djela pustošenja šume iz čl. 246. K. Z. pokušat ćemo
objasniti pitanje vrijednosti (cijene) drveta, a prema obaveznom tumačenju tog
člana i stava (bivši Prezidijum Narodne skupštine F N R J ) .
Od stupanja na snagu K. Z.-a (objavljenog u Službenom listu FNRJ broj 40/51)
1. VII. 1951. god. mijenjale su se cijene drvetu, a osim toga donesen je i cjenik za
naknadu šumske štete prouzrokovane između ostalog i krivičnim djelima. Sve je
dovodilo u zabunu šumarije, koje nisu znale da li da prijavu protiv šumoštetnika
podnesu javnom tužioštvu ili sucu za prekršaje.
Prilikom donošenja K. Z.-a iznos od dvije hiljade dinara uzet je s obzirom na
vrijednost drveta u vremenu njegovog (K. Z.-a) donošenja, pa je prema tome mjero­
davna vrijednost drveta prema u t o d o b a postojećim cijenama. Cijene pak, za
n a k n a d u šumske štete počinjene krivičnim djelima donesene su upravo zato, da
se po njima presudi n a k n a d a štete, a ne radi primjene za prosuđivanje o posto­
janju ili nepostojanju krivičnog djela iz stava 2. čl. 246. K. Z.-a. Znači, šumarije
moraju, kad prosuđuju da li se radi o krivičnom djelu ili prekršaju, procijeniti vri­
jednost drveta prema cijenama koje su postojale u vremenu donošenja K. Z.-a, a tek
kod utvrđivanja visine svog građansko-pravnog potraživanja u redovnom, krivičnom
ili administrativno-kaznenom postupku, mogu primjeniti povišenje cijena za naknadu
šumskih šteta poslije donošenja K. Z.-a (cjenik).
Dobrinčić Veljko

525
 OPUNCIJA KAO STOČNA HRANA U DALMATINSKOM PRIMORJU

Ljeti 1952. posjetio sam otok Brač i obišao većinu njegovih sela. U Ložišću
skrenuo mi je pažnju bivši poljar i lugar Ivan D o m i ć, da seljani Ložišća i susjed­
nog Bobovišća počev od 1950. godine beru plodove indijske smokve (Opuntia ficus
indica) i njima hrane svinje. Lijevom rukom u debeloj kožnatoj rukavici hvataju
plodove, a nožem u desnoj otkidaju ih sa lista. Ubrane plodove ubacuju u vruću vodu,
u kojoj bodljike odmah ispadaju iz plodova. Na tako jednostavan način očišćene plo­
dove miješaju među ostalu krmu. Svinje rado jedu tu hranu te nije poznat slučaj,
da bi od toga bilo neke neprilike kod ishrane. Na ovaj novi izvor navela ih je osku­
dica stočne hrane. Branje plodova obično traje 2 mjeseca.

Opuncija na nasipu od kamenja, načičkana ljubičastim plodovima (orig.)

Foto Ing. V. Beltram

Plodovi opuncije sadrže mnogo sladora pa se netko u Ložišću dosjetio, da od

njih peče rakiju. U tome nije uspio, možda radi nepravilne manipulacije.
Opuncija se u onom kraju prilično raširila po kamenjaru, jer je dovoljno da
list otpadne od debla pa da odmah uhvati korjen među kamenjem, gdje nijedna
biljka ne može da uspijeva. Sami korisnici opuncije u tim selima još nisu pristupili
njezinom razmnažanju. Listove opuncije ovdje još ne upotrebljavaju, kako se to pri­
mjenjuje na Siciliji, gdje listove kuhaju i njima hrane svinje i magarce.
Naučniku Burbanku uspjelo je, da odgoji opunciju bez bodljika, što je silno
raširilo njezino kultiviranje u Americi. Međutim nije opravdano čekati, dok nama
ova nova opuncija dođe do ruku. Postoje naime mogućnosti brzog i jednostavnog
kultiviranja bodljikave vrste opuncije u najširim razmjerima na dalmatinskoj i crno­
gorskoj obali i otocima, počev od Raba na jugoistok na neplodnom kamenjaru. Po­
trebno je samo primjerom pokazati narodu njezinu korist i nova kultura prosirit će
se kroz najkraće vrijeme i davati odličnu krmu sa terena, koji danas ižaruju ljeti
najveću vrućinu. Opuncija će davati odličnu stočnu hranu u kasno ljeto. Kraj ogromne
proizvodnje listova i plodova uskoro će se osjetiti povećanje krme i to sa površina,

526
do danas praktički sterilnih. Kod povećane proizvodnje moći će se ofureni listovi i
plodovi vjerojatno konservirati sušenjem na suncu za kasniju upotrebu.
Šumari će ovu stvar prikazati zainteresovanim seljanima i podizati kulture opun-
cije, imajući u vidu da je obnova šume na kršu uslovljena poboljšanjem ekonomskih
prilika naroda, u prvom redu povećanjem stočne hrane. (Kudzu (Pueraria hirsuta),
što je s uspjehom uvodi ing. Ziani ogroman je doprinos u tom pravcu.) Rad s opun-
cijom je vrlo zahvalan: list ili njegov dio turi se među kamenje krajem augusta ili
u septembru prije kiša, gdje se odmah ukorijeni. Uspjeh je siguran, a koristi nastu­
paju već u drugoj godini vegetacije.
Iz referata ing. A n t e P r e m u ž i ć a : »Rješavanje kraškog problema pomoću
novog sistema seljačkog gospodarenja« (Beograd, 24. juna 1935.) uzimam završne
riječi:
»Čini se međutim, da bi se do sloja humusa i naslage zemlje moglo doći brže
uporabom primjerice nekih vrsta kakteja. V. Helm kaže za opunciju ficus indicu u
jednoj svojoj knjizi ovo: — Po svim obalama, od Atlasa do Sierre Morene, pored
Etne do Taurusa i Sinaja, prevukla je ta biljka najsuše i najneplodnije stijene i
kamenjare i povratila ih je, stvarajući humus, opet kulturi. Na Etni je sade po ka­
menju lave, da ga prije učini sposobnim za obradu. Njezino trnje služi kao ograda
poljima, lišćem joj se hrani stoka, a sočni njeni plodovi prehranjuju i osvježuju
s jeseni četiri mjeseca svake godine čitavo pučanstvo. Upotrebom te biljke postalo
je moguće gospodarsko iskorištavati i takva zemljišta, koja prije toga nisu bila
sposobna ni za šumsku kulturu. —
Ova biljka je na otoku Rabu preživljela i zimu 1929. godine vani, a u Dalma­
ciji uspijeva na mnogo mjesta u divljem stanju. Razmnaža se i prima vrlo lako
listovima.
Iz vlastita opažanja o opunciji neznana ništa kazati, ali ako je uistinu takav
tvorac humusa, onda su sabrani svi elementi, da se barem na južnim dijelovima
jugoslavenskog primorskog krša novi moderni sistem seljačkog kraškog gospodarstva
započne i na širokoj osnovici provede.«
P r i m j e d b a : Uzalud sam dvije godine očekivao glas o novoj ulozi opuncije
u »Š. L.« sa Brača. No, kako kroz to vrijeme važnost opuncije nije opala, potrebno
je dati o njoj prikaz našoj stručnoj javnosti.
Ing. VI. B e l t r a m

MOLJAC JELOVIH IGLICA U SASTOJINAMA GORSKOG KOTARA

Boraveći početkom mjeseca lipnja o. g. sa studentima na obaveznoj školskoj

praksi u fakultetskim šumama na području šumarije Zalesina, naišli smo na sku­
pine mladih jelovih stabalaca, čije su iglice u tako velikom broju opale, da su krošnje
ostale jako proređene. Izgled krošanja popravili su tek novi ovogodišnji izbojci. Ista
je pojava zapažena i na nekim srednjedobnom, a i pojedinim starijim jelovim stablima.
Pregledom iglica determiniran je kao uzročnik ove pojave leptirić A r g y-
r e s t h i a f u n d e l l a F. R. iz familije moljaca (Yponomentida).
Prema dobivenim podacima zapažena je ta pojava u većoj ili manjoj mjeri u
mnogim jelovim sastojinama Gorskog Kotara pa držimo, da je od važnosti i korisno,
da ju na ovom mjestu evidentiramo i prema stručnoj literaturi točnije opišemo.
M o l j a c j e l o v i h i g l i c a (Argyresthia fundella F. R.) je leptirić sa rasponom
krila 10—12 mm. Gornje krilo je bijelo sa smeđim poprečnim isprekidanim šarama.
Njegova tamnozelena gusjenica ima sjajno crnu glavu i tamni leđni štitić. Leptir
leti koncem maja do početka juna. Na svakoj iglici odlaže po 1 jaje. Gusjenica mi­
nira iglicu i u njoj prezimljuje. Slijedeće proljeće nastavlja gusjenica žderanje na
drugim iglicama i zakukuljuje se početkom maja na donjoj strani nepovrijeđenih
iglica u vretencu slični svilenasti sjajni bijeli zapredak. Napad može biti tako jak,
da se krošnje jako prorede. Naročito napada 30—40-godišnje jelove, a i smrekove
sastojine. (Nüsslin: Forstinsektenkunde, Berlin 1927; Hess-Beck): Forstschutz I.

527
Neudamm 1927; Schwerdtfeger: Die Waldkrankheiten, Berlin 1944). Na napadnutim
iglicama jasno se zapaža okrugla, jedva zamjetljiva rupica kroz koju je prošla sitna
oko jedan i po mm dugačka gusjenica. Rupica na izbledjelom i posmeđenom dijelu
iglica i ti kokoni dokazuju nam sigurno napad štetnika. — Gusjenicu, koja se nalazi
u iglici, nemoguće je kemijskim sredstvima uništiti. Štetnik je primaran te napada
iglice najzdravijih i najsvježijih stabalaca. Njegovoj gradaciji i širenju osobito pogo­
duju, kao i ostalim moljcima, topla i sušna proljeća i ljeta. Kako je u posljednjih 11
god. bilo 9 godina sa toplim i sušnim ljetima, ekološke su prilike za razvoj i gradaciju
tog štetnika bile osobito povoljne, najvjerojatnije je, da je ova okolnost bila glavnim
uzrokom njegovom širenju, a mjestimice i masovnom napadanju u nekim jelovim
sastojinama Gorskog Kotara. Nije isključeno, da opetovani napad ovog štetnika i
fiziološko oboljenje stabala na plićim tlima može u ekstremno sušnim godinama iza­
zvati mjestimično sušenje jelovih stabala većeg obima, što će trebati konačno još
utvrditi.
Dr. Z l a t k o V a j d a

NAUČNO-INSTRUKTIVNA EKSKURZIJA NA PODRUČJU DALMACIJE

Novi privredni sistem FNRJ, čija je jedna od osnovnih karakteristika napušta­

nja ranijeg administrativnog upravljanja privredom od strane državne vlasti, po­
kazao je već vidne rezultate zahvaljujući djelovanju svog mehanizma, koji dopušta
maksimalno razvijanje inicijative privrednih organizacija i slobodno djelovanje eko­
nomskih zakona u okvirima društvenih planova. Iako ova sloboda djelovanja eko­
nomskih zakona ima najmanje mjesta baš u šumarstvu, obzirom na potrebu jačeg
administrativnog zahvatanja državne vlasti nego u ma kojoj drugoj privrednoj grani
radi postojanja poznatog raskoraka između ograničenih proizvodnih mogućnosti naših
šuma s jedne i društvenih potreba s druge strane kao i radi ostalih »neekonomskih«
funkcija šume, ipak je novi privredni sistem i u oblasti šumarstva našao vidova svoje
djelotvorne primjene.
Jedan od najznačajnijih vidova te primjene u oblasti melioracija, spada likvi­
dacija dirigiranog planiranja šumsko-meliorativnih radova, planiranja odozgo u tan­
čine i mjesto toga uvođenje planiranja odozdo, pri čemu je šumarskim stručnjacima
data puna sloboda odabiranja objekata, izbora vrsta i tehnike rada u okvirima općih
proporcija i datih privrednih mogućnosti zemlje.
Sasvim je razumljivo da je i stručna odgovornost šumara-melioratora u novom
sistemu porasla, jer su oni prestali biti prosti činovnici-izvršioci naređenja »odozgo«,
a njihova vlastita inicijativa postaje sve važniji pokretač radova na čijem izvođenju
oni treba da razviju i pokažu sve svoje stručne sposobnosti.
Iako se ne može reći da je preorijentacija u ovom smislu kod šumara, koji rade
na području dalmatinskog krša, već nastupila i da već djeluje — jer takve preorijen­
tacije uvijek nužno zaostaju za objektivnim uslovima! — ipak je činjenica, da u re­
dovima dalmatinskih šumara, a osobito u posljednje vrijeme, sve više sazrijeva misao
o potrebi podvrgavanja jednoj radikalnoj stručnoj kritici i temeljitoj reviziji dosa­
dašnjih principa melioracija degradiranih površina, a naročito izbora vrsta i tehnike
rada.
Ta se misao nametnula u prvom redu kao rezultat poslijeratnih mršavih uspjeha
pošumljavanja i melioracija, te su napredniji među šumarima sve manje skloni da
te neuspjehe pripisuju djelovanju nepovoljnih ekoloških faktora, a sve više šablon-
skoj tehnici rada, koja baš o savladavanju tih nepovoljnih faktora nije vodila do­
voljno računa.
Jedan od glavnih uzroka nepovoljne bilanse pošumljavanja i melioracija u Dal­
maciji jest činjenica, da naši šumari na kršu u periodu administrativnog upravljanja
privredom nisu mogli da se, pretrpani kancelarijskim poslovima, posvete svom struč­
nom pozivu neposrednog rukovođenja radovima, a takvo se rukovođenje ne da ni

528
zamisliti bez pomnijeg studija svih onih faktora, koji na određenoj površini određuju
izbor vrsta i tehniku rada. Oni su često bili prisiljeni, radi kvantitativnog izvršavanja
planskih zadataka, da rukovođenje tim radovima prepuste nedovoljno stručnim, pa
katkada čak i sasvim nestručnim ljudima i da tek povremenim kontrolama ustanove
greške za koje je često već bilo prekasno da se isprave.
O nekim stručnim projektima za melioracije svakog pojedinog objekta, koji bi
se zasnivao na načelima nauke, nije tada bilo ni govora.
Sve to, a naročito još k tome naučno-instruktivna aktivnost, koju je na području
Dalmacije razvio saradnik Instituta za šumarska istraživanja NRH u Zagrebu ing.

Učesnici naučno-instruktivne ekskurzije u Dalmaciji

Petar Z i a n i, ponukalo je Šumarski Inspektorat u Splitu da organizira jednu ma­

sovnu instruktažu u formi jedne stručne ekskurzije, na kojoj bi se sva ova pitanja
prodiskutirala i dalo poticaj šumarima-melioratorima da odlučnije priđu primjenji­
vanju naprednijim metodama rada na pošumljivanju našeg dalmatinskog krša.
Glavna riječ na ovoj ekskurziji namijenjena je nauci, a u prvom redu nauci o
biljnim zajednicama (fitocenologiji), čije zasade predstavljaju dragocjeno i sigurno
rukovodstvo praktičarima, a koje je baš, nažalost, posljednjih godina praksa gotovo
sasvim zanemarila. Stoga je odlučeno bilo, da se ekskurzija kreće kroz područja svih
tipičnih klimatogenih šumskih zajednica, koje u Dalmaciji pridolaze, da bi šumari-
praktičari ovladali kriterijem utvrđivanja klimatogene zajednice kojoj određeno po­
dručje (šire ili uže) pripada, na osnovu indikatora, a ujedno da ekskurzija obuhvati
barem glavne tipične stadije degradacije (regresije) tih zajednica, kako bi se odmah
moglo i raspraviti o principima melioracije na takvim glavnim tipovima.

529
 Stoga su na ekskurziju pozvani naši vrsni radnici na polju fitocenologije pro­
fesori dr. Ivo Horvat i dr. Stjepan Horvatić, a od strane Instituta za šumarska istra­
živanja ing. Josip Šafar, direktor i ing. Petar Ziani.
Ekskurzija je trajala 4 dana, od 29. svibnja do 1. lipnja 1954. godine, a kre­
tala se na maršruti Split-otok Šolta-Split-Podstrana-Omiš-dolina Cetine-Zadvarje-Vru-
lja-Makarska-Staza (Biokovo)-Turija-Imotski-Plavo i Crveno Jezero-Sinj-Kočino Brdo-
Split. Šolta je odabrana kao primjerak zajednice Quercetum ilicis, dolina Cetine kao
primjerak asocijacije Carpinetum orientalis, Omiško i Makarsko primorje kao pri­
mjerak južne zone Quercetum ilicis-a sa alepskim borom kao trajnom progresivnom
šumom, Biokovo kao primjerak vertikalnog prelaženja iz područja asocijacije Quer­
cetum ilicis u područje asocijacije Carpinetum orientalis, Turija kao lokalitet, na
kome se počinju javljati prvi elementi zajednice Ostryeto-seslerietum (dok čisti
Ostryeto-seslerietum nastupa u nešto višim položajima, koji ekskurziji nisu bili pri­
stupačni), a ostala stajališta na ovoj maršruti odabrana su radi instruktaže o teh­
nici melioracija i principima izbora vrsta. Tako su kao takva stajališta odabrana
radilišta pošumljavanja Baško Polje (kod Makarske), Trlica (kod Imotskog), Mo-
janka i Sičanska Glavica (kod Sinja), te Kočino Brdo kod Klisa, koje je izdvojeno
kao ogledno i demonstraciono polje za istraživačke radove ing. Ziani-a.
Ekskurziju su sačinjavali slijedeći učesnici:
Prof. dr. Stjepan Horvatić u pratnji asist. Hodakove (prof. dr. Ivo Horvat bio
je uslijed bolesti spriječen da se odazove pozivu Ispektorata);
ing. Josip Šafar i ing. Petar Ziani od Instituta za šumarska istraživanja NRH;
ing. Ivan Smilaj i ing. Rudolf Krpan od Uprave za šumarstvo i lovstvo;
ing. Dušan Jedlovski od Instituta za eksperimentalno šumarstvo Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti;
ing. Bogdan Dereta i ing. Oskar Piškorić od Srednje Šumarske škole za krš
u Splitu;
ing. agr. Ante Jelavić od Instituta za jadranskee kulture u Splitu (samo na
Šolti);
šef Šumarskog Inspektorata u Splitu ing. Ante Radovčić i inspektori ing. Fa-
bjan Jurković, ing. Dimitrije Bura, ing. Rudolf Meštrović i ing. Ratko Kevo, te šef
odsjeka za uređivanje šuma ing. Stevo Marković;
upravitelji dalmatinskih šumarija, odnosno njihovi zamjenici( svi osim dubro­
vačke i hvarske Šumarije): ing. Branko Tkalčić (Zadar), ing. Fedor Polkovnikov
(Benkovac), ing. Zdenko Radića (Knin), ing. Mladen Kovačić (Drniš), ing. Mate
Huljev (Šibenik), ing Ilija Čolović (Split), ing. Heliodor Prelesnik (Sinj), ing. Ante
Dubravac (Imotski), teh. Ante Jerković (Makarska), teh. Mate Zekan (Metković),
ing Branimir Marinković (Supetar) i ing. Davor Žeravica (Korčula).
Tokom trajanja ekskurzije prof. dr. Stjepan Horvatić i ing. Petar Ziani održali
su na svim stajalištima, kojih je bilo 12, predavanja, koja su obuhvatala slijedeće
teme;
Dr. Horvatić: Asocijacija Orneto-quercetum ilicis, šuma alepskog bora, Carpi- '
netum orientalis croaticum i Ostryeto-seslerietum autumnalis, njihovi degradacijski
derivati, indikatori degradacije i tok progresije;
ing. Ziani: Opći ekološki, biocenotski i ekonomski principi melioracije degradi-
ranih površina; biocenotski i ekološki principi tehnike sadnje i sjetve; opći principi
izbora vrsta kod melioracija degradiranih površina na kršu.
Preveliki bi prostor zauzeo čak i sasvim kratak prikaz ovih predavanja, pa ćemo
se ovdje ograničiti samo na nabrajanje nekoliko najbitnijih načela istaknutih u ovim
predavanjima.
Prije nego se pristupi izradi osnove za melioraciju neke degradirane kraške
površine, ima se najprije utvrditi, kojoj klimatogenoj zajednici pripada područje u
kome se ta površina nalazi, a zatim utvrditi, o kojem se stepenu degradacije, odnosno
progresije, radi. Pripadnost klimatogenoj zajednici utvrđuje se na osnovu karakteri­
stičnih vrsta, a stepen degradacije na osnovu opće fizionomije površine i vrste indi­
katora pri čemu, na pr. u Carpinetumu razlikujemo 6 stadija degradacije.

530
 1. stadij — niska «uma sa svim vrstama iz prvobitne zajednice;
2. stadij — šikara, koju sačinjavaju vrste iz prvobitne zajednice, ali k njima
pridolaze i nove vrste — indikatori degradacije;
3. stadij — otvorena šikara, pojedine vrste iz prvobitne zajednice iščezavaju;
4. stadij — kamenjar sa tlom u općoj degradaciji, na kome su već sve šumske
vrste iščezle;
5. stadij — kamenjar sa rijetkim kserofitnim nižim grmljem;
6. stadij — sterilni kamenjar sa Innula Candida.
Analogno i u zajednici Quercetum ilicis degradacija teče smjerom niska šuma
crnike — makija — otvorena makija ili garig sa Cistus-vrstama — kamenjar i t. d.
Kod izbora vrsta osnovno je načelo, da vrste iz prvobitne zajednice ne dolaze
u obzir kao meliorativne vrste na degradiranim površinama, jer je upravo i degra­
dacija tekla u pravcu razaranja osnovnih ekoloških uslova za njihov opstanak. Glavne
meliorativne vrste su četinjari i to u području zajednice Quercetum ilicis alepski bor
sa čempresom, a u području zajednice Ostryeto-seslerietum crni bor, ali opet ne na
površinama, gdje je degradacija uznapredovala do krajnjih stadija. Za Carpinetum
nemamo podesnog domaćeg meliorativnog četinjara, pa smo prisiljeni domenu upo­
trebe alepskog bora proširiti i na topliji, a crnog bora i na hladniji Carpinetum.
Na potpuno degradiranim površinama ne dolazi u obzir niti upotreba četinjara,
nego jedino melioracija u sukcesijama, koje idu smjerom od vrsta, koje po svojim
ekološkim zahtjevima stoje najniže sukcesivno prema vrstama, koje u tom pogledu
stoje sve više i više, t. j . od gramineja preko kserofitnog grmlja do četinjara.
Upotreba listača dolazi u obzir tek tamo, gdje je progresija uznapredovala do
ekoloških uslova za razvoj klimatogene prvobitne zajednice. U Carpinetumu je crni
jasen listača-pionir.
Kod melioracije degradiranih površina mora se voditi računa o slijedećim eko­
loškim uvjetima:
1. Sve vrste u aridnom području imaju duboko korijenje, radi čega se pojam
»dubina tla« (u fizionomskom, a ne u pedološkom smislu) poklapa sa čitavim pro­
filom dubinskog prodiranja korijenja, pa je upravo to dubinsko rasprostranjenje kori-
jenovog sistema na kršu jedini mjerodavni indikator dubine tla.
2. Sve šumske vrste u ovom području uspijevaju samo onda, ako se nalaze pod
zaštitom od najnepovoljnijih ekoloških faktora (insolacija, vjetar, posolica). Prema
tome, gdje postoji takva zaštita (izbojci iz panja, kserofitno grmlje i prizemno rašće),
treba je koristiti prilikom pošumljavanja bilo sadnjom ili sjetvom, a gdje ne postoji,
treba je stvoriti od vrsta, koje su prema konkretnom najnepovoljnijem ekološkom
faktoru najotpornije (na pr. rašeljka, neke Juniperus-Rhamnus- i Crataegus-vrste
i t. d.).
3. Prizemna etaža u kulturama na kršu je veoma važna, jer ubrzava proces
melioracije (progresije) i rast glavne vrste u visinu. To je t. zv. konzervativna etaža
i treba je obavezno stvarati pored glavne meliorativne vrste.
Osim ovih ekoloških uvjeta treba voditi računa i o dva glavna biocenotska
uvjeta, a to su:
1. Gustoća i sklop drveća. Šumske vrste uspješno se bore protiv nepovoljnih
ekoloških faktora samo ako su u grupi, a nikada pojedinačno. Dokaz zato je, pored
ostalog, i činjenica, da vrste degradacije dolaze uvijek pojedinačno. Prema tome, na
površinama sa nepovoljnim ekološkim uslovima ne valja raditi sa pojedinačnim sad­
nicama, nego uvijek u većim ili manjim grupama (gnijezdima) bilo da se radi o
sjetvi sjemena ili sadnji biljaka.
2. Mješovite kulture su uvijek sposobnije za borbu protiv nepovoljnih ekoloških
i biotskih faktora nego čiste kulture.
Prema stepenu degradacije, kraške površine se, obzirom na upotrebu tehnike
pošumljivanja, mogu podijeliti uglavnom u 4 skupine:
1. površine koje se mogu meliorirati prostom zabranom od paše i sječe. To su
relativno dobro uščuvane šikare i makije sa još živom izbojnom snagom, te se poste­
peno mogu prevesti u viši uzgojni oblik;

531
 2. degradirane šikare i makije, koje su sačuvale izbojnu snagu, pa se resurek-
cijom mogu meliorirati, a mjestimične čistine popuniti meliorativnim vrstama;
3. otvorene šikare i kamenjare na kojima dolazi u obzir pošumljavanje sa me­
liorativnim vrstama i
4. potpuno degradirane površine na kojima ne dolazi u obzir upotreba melio-
rativnih vrsta, nego isključivo dugotrajne melioracije u sukcesijama.
Ako se radi o većim površinama, onda se primjenjuje tehnika pošumljavanja u
grupama okomitim na smjer glavnog vjetra.
Prof. dr. Stjepan Horvatić prikazao je dinamiku progresije i regresije vegeta­
cije, a ing. Ziani je na Kočinom Brdu prikazao tehniku pošumljavanja u gnijezdima,
u sukcesijama i u prugama, te su sva izlaganja i jednog i drugog predstavljala jednu
harmoničnu cjelinu i uzajamno se dopunjavala.
Naročitu pažnju izazvalo je predavanje ing. Ziani-a o ekonomskim principima
melioracija, u kome je on dotada razrađenim ekološkim i biocenotskim principima
dodao onaj ne manje odlučan faktor svih stremljenja melioratora na kršu, a to je
čovjek, kraški čovjek sa svojim životnim potrebama s kojima se moraju dovesti u
sklad svi meliorativni zahvati, ako se želi da oni uspiju. Fizionomija krša je vrlo
izdiferencirana i o njoj se mora prvenstveno voditi računa kada se prave osnove za
melioracije i to tako, da se uvijek formiraju zone ekonomski i ekološko-biocenotski
najpovoljnijih kultura. Naj shematskije prikazano, te bi zone trebalo da se nižu redo­
slijedom: oranice, povrtnjaci (kraška polja i vrtače) — maslinjaci, vinogradi i voć­
njaci (rogač, orasi, badem i t. d.), koji na degradiranim površinama dolaze u grupa­
cijama u kojima meliorativnu ulogu preuzimaju šumske vrste — kulture leguminoza
na kamenjarima radi proizvodnje stočne krme — zaštitni šumski pojasevi — šumske
kulture (prvenstveno bujični perimetri, turistički objekti i strateške lokacije). Melio­
racija krša je privredna djelatnost, koja je namijenjena poboljšanju života kraškog
stanovništva i to u prvom redu onog d a n a š n j e g , a tek u perspektivi sutrašnjeg,
prema tome ona ne smije težiti ekskluzivnom stvaranju šuma pod svaku cijenu, nego
korištenju svih mogućnosti za najbrže i najracionalnije podizanje života kraškog
čovjeka.
Na svim stajalištima ekskurzije razvila se živa diskusija o nizu pitanja, koja
su dotaknuta u predavanjima. Naročito oštra borba mišljenja ispoljila se u pitanju
mjesta šume alepskog bora u klimatogenim zajednicama ovog područja. Dok su jedni
tvrdili, da je šuma alepskog bora samo stadij progresije degradirane zajednice Orneto-
quercetum ilicis ka klimaksu te zajednice, drugi su tvrdili da je to posebna asocija­
cija. Prof. Horvatić je objasnio, da je nauka već riješila ovaj spor u korist one prve
teze, iako to nimalo ne umanjuje značaj šume alepskog bora.
Isto tako živa diskusija vodila se o pitanjima gospodarenja u makiji, o tehnici
pošumljavanja u prugama, o upotrebi lišćara kod pošumljavanja i t. d.
Čitava ekskurzija bila je vrlo dobro organizirana i vođena i pisac članka sa
ovoga mjesta, u ime šumarskog Inspektorata u Splitu, odaje priznanje drugovima
ing. Iliji čoloviću, ing. Anti Dubravcu i ing. Heliodoru Prelesniku, što su se do
maksimuma založili, da na području njihovih šumarija omoguće učesnicima ekskurzije
prijatan boravak.
Ako hoćemo na kraju da rezimiramo sve one koristi, koje je ova ekskurzija
pružila našim šumarima-praktičarima, onda možemo mirne duše reći, da ova ekskur­
zija ima za dalmatinsko šumarstvo značaj historijskog događaja. Ona je u stručnoj
svijesti naših šumara bez sumnje otvorila mnoga nova saznanja, a mnoga stara pro­
budila, osvježila i potaknula na stvaralačku akciju ka boljim, savremenijim putevima
unapređenja metoda šumsko-meliorativnih radova. Ona je našoj mladoj generaciji
pošumljivača krša dala impuls za studiranje i provjeravanje eksperimentom u praksi
kako starih dobrih, ali zaboravljenih, principa melioracija tako i novih, do kojih je
neumorna nauka došla istraživanjem.
Ako naši šumari na kršu iz ove ekskurzije izvuku svaki za sebe samo jedan
zaključak, onda će ona potvrditi svoj historijski značaj. A taj zaključak je:

532
 Smjelo napustiti dosadašnje šablone i postaviti na svojim zabranama dovoljna
oglednih polja, da bi se eksperimentom potvrdili teoretski osnovi boljih metoda po-
šumljavanja!
Osim ovog značenja za daljnje radove na melioracijama degradiranih kraških
površina, ova ekskurzija imat će bitnog utjecaja na šumsko-uređajne radove, koji se
sada vrše na području Dalmacije. Naime, dosadašnju šablonsku podjelu na šumsko-
privredna područja unutar dalmatinske šumsko-privredne oblasti, koja nema nikakve
osnove, trebat će svakako zamjeniti takvom podjelom, koja se zasniva na načelima
nauke o biljnim zajednicama, t. j . koja polazi od rasprostranjenja pojedinih šumskih
zajednica. Osim toga kod propisivanja osnova za gospodarenje sa šumama u ovoj
oblasti kao i melioracija, bilo putem uređajnih elaborata ili putem privremenih uput-
stava, trebat će svakako pridržavati se načela utvrđenih i raspravljenih na ovoj
ekskurziji.
Ing. A n t e R a d o v č i ć

DOMAĆI STRUČNI LISTOVI

ŠUMARSTVO — Beograd
U 2. broju 1954. donosi članke: Ing. N. P r o k o p l j e v i ć : Problemi društve­
nog plana šumarstva za 1954. godinu. — Ing. M. M a k s i m o v i ć : Primena metode
klopki za otkrivanje gubara u šumama. — Tehn. M. Đ u r č i ć : Neka. zapažanja kod
smolarenja crnog bora.
U 3. broju 1954. su članci: Ing. D. S i m e u n o v i ć : Prilog proučavanju i te-
oriskom objašnjenju kolektivnog upravljanja opštenarodnim (društvenim) šumama.—
Dr. B. J o v a n o v i ć : O šumama Srbije početkom XIX. veka. — Ing. Lj. M a r k o -
v i ć : O izboru veštačkog načina podizanja i obnove šuma u Srbiji. — Ing. M. G 1 i-
š i ć: Prilog poznavanju f itocenoza pitomog kestena u bukve u Bosni.
U 4. broju 1954. sadržani su članci: Ing. M. S t a m e n k o v i ć : Drvna indu­
strija Jugoslavije u periodu između 1947 do 1953 godine. — Ing. K. M i 1 e v i ć i ing.
D. S p a s o v i ć : Suzbijanje obične borove zolje (Diprion pini L.) na Maljenu. — Ing.
M. J e v t i ć : Obrazovanje stabla i formiranje krune kod rasađenih sadnica u rasad­
nicima. — Ing. S. S t i l i n o v i ć : Iz ogleda razmnožavanja vučca (Lycium barbarum
L.) odrvenjenim reznicama.

NARODNI ŠUMAR — Sarajevo

U 3/4 broju 1954. su ovi članci: Ing. F. A l i k a l f i ć : Nekoliko momenata IZL
šumarstva Sicilije. — Ing. M. D u č i ć : Opšti osvrt na šumarske prilike u SAD. —
Ing. S. Đ i k i ć : Uređenje planinskih pašnjaka. — Ing. S. G r o h o v a c : Pokusi raz­
množavanja trstike Arundo donax nadzemnim dijelovima stabljike. — Ing. S. Ž a-
k u l a : Organizacija šumarske službe u SAD. — Ing. B. J o v k o v i ć : Melioracija
degradiranih šuma u bazenu Jablanice.

LES — Ljubljana
Broj 1. 1954. ima članke: Ing. R. C i v i d i n i : O gradnji novih sušionica za
rezanu, robu. — Ing. arh. N. K r a l j : Pokućstvo kod nas i u svijetu. — Ing. L.
Ž u m e r : Evropski kongres za podizanje produktivnosti u šumskom gospodarstvu i
.drvnoj industriji. — Ing. Z. T u r k : Odjeci sa celjskog savjetovanja o drvnoj indu­
striji. — Ing. K. ' T h i e s s e n : Razvraćeni ili stlačeni zupci? — J. K.: Napredak u
domaćoj proizvodnji oruđa za drvnu industriju. — D. Ž e h e l j : Tehnika mazanja
strojeva. — Ing. M. S l o v n i k : Poboljšajmo organizaciju radnog mjesta.

53S
 U 2/3 broju 1954. su članci: Ing. R. C i v i d i n i: 0 gradnji novih sušionica za
rezanu robu (svršetak). — Ing. L. Ž u m e r : Može li Evropa računati sa drvom iz
Sovjetskog Saveza? — Ing. O. J u g : Podizanje proizvodnje u drvnoj industriji —
izlazak iz drvne krize u Evropi. — Ing. R. C i v i d i n i : O izgradnji prvih modernih
sušionica za rezanu robu u Sloveniji. — L. L e p : Ljepila i njihova upotreba. — Ing.
M. S l o v n i k : što misle poduzeća o odgoju drvnoindustrijskih tehničarua?

CiOZDARSKI VESTNIK — Ljubljana

Br. 3 — 1954. donosi: Alojz M u š i ć : Nekoliko kritičnih i novih misli s po­
dručja pošumljavanja i melioracija. — Ivan Č e r n e : Više pažnje šumskim promet­
nim sredstvima. — Savremena pitanja.
Br. 4. — 1954. ima članke: Dr. R. P i p a n : Uređivanje šuma u Sloveniji. —
E. P o g a č n i k : 0 važnosti načela kod postavljanja gospodarske organizacije u
šumarstvu.

ŠUMARSKI PREGLED — SKOPJE

Br. 2. — 1954. donosi članke: Ing. B. G r u j o s k i : Perspektivni razvitak obnove
šuma u NR Makedoniji prema predloženom 20-godišnjem planu (1953—1972) god.).
— Prof. ing. Hans E m : Neki podaci o vrbama u NR Makedoniji. — S. D ž e k o v :
Skopski parkovi i njihova dendroflora. — Prof. ing. Hans E m : Dvadeset godina od
smrti Nedeljka Košanina.

DRVNA INDUSTRIJA — Zagreb

Br. 3/4 — 1954. ima članke: V. L o n č a r : Mogućnosti izvoza drvnih proizvoda
iz NR Hrvatske. — Ing. F. Š t a j d u h a r : Tehnički štetnik na bukovini. — Ing.
R. S t r i k i e r : Fagoceluloze. — A. G a b r i č e v i ć : O upotrebi žičara u eksploataciji
šuma. •— Ing. F. Š u l e n t i ć : Dostignuća kod prerade i upotrebe pojedinih vrsta
drveta.

STRANA STRUČNA L I T E R A T U R A

ISTRAŽIVANJA ZA POVEĆANJE PLOVNOSTI OBLOVINE LIŠĆARA U SSSR-A

(Prema Unasylva)

Da bi se povećala plovnost oblovine lišćara, vršena su posljednjih godina razna

Istraživanja. Tradicionalna metoda sastojala se u tome, da se oblovina poslije sječe
ostavlja da se suši na zraku najmanje 6 mjeseci. Ali i pored toga što se sušenje vrši
polagano i neravnomjerno, često su trupci i poslije 6 mjeseci sadržavali još mnogo
vlage, da bi se bez gubitka mogli splaviti vodom. Kasnije se prešlo korištenju evapo-
racije lišća t. zv. biološkom sušenju. Ustanovljeno je, da površina krošnji od 60 m 2
srednje debelih stabala transpirira za 24 sata kod jasena 8 kg, kod breze i topole
9 kg, bukve 5 kg, javora 4 kg, smreke 4 kg, bora i jele po 3 kg vode. I kad se prekine
alimentacija vode putem korjena, lišće stabala i dalje evaporira tako, da vlažnost
stabala može za kratko vrijeme biti reducirana. Oborena stabla ostave se 8—10 dana
prije daljnje prerade pod lišćem, a za to vrijeme pri golim sječama smanji se težina
za 150—200 kg po i m 3 drveta. Pri prorednim sječama taj proces traje 30—45 dana.

534
 Smanjenje težine u kg po kubiku drveta poslije 5, 10 i 15 dana sušenja
svježe posječeno poslije 5 10 15 dana
iznosi kod breze 950 kg 860 780 750 kg
trepetljike 970 „ 870 780 750 „
smrče 850 „ 730 660 630 „
bora 860 kg 820 790 770 kg
Rr

M. Van Miegroet, Recherches sur la signification de quelques substances actives

synthetiques pour la culture des plants forestiers. Communication no 2: L'influence
de queliques substances actives synthetiques sur la croissance des semis du pin sylve-
stre (Utjecaj nekih aktivnih sintetskih tvari na rast mladih biljaka običnog bora).
Schweiz. Zeitschr. f. Forstwesen, Jahrg. 104, no 4/5 — 1953., p. 137—154.
Autorova su istraživanja imala za cilj, da odgovore na dva pitanja i to:
1. Može li se tretiranjem sjemena sa sintetskim aktivnim tvarima utjecati na
kasniji razvitak mladih biljaka i
2. da li je taj utjecaj — ukoliko postoji — prolazne ili trajne naravi.
Sjeme običnog bora močeno je 48 sati kod temperature 17° C i potpune tame
u otopinama sintetskih aktivnih tvari, kod čega su upotrebljeni:
1. /S-alanin ili aminopropionska kiselina,
2. nikotinska kiselina,
3. amidonikotinska kiselina,
4. dl-a-amino-maslačna kiselina,
5. /S-indolil (3)-propionska kiselina,
6. indolil (3)-ocatna kiselina,
7. amidonikotinska kiselina i biotin i
8. a-naftilacetamid.
Primijenjene su koncentracije A = 100 mg, B = 1 mg i C = 0,01 mg na 100 ccm
destilirane vode. Kontrolni nizovi močeni su samo u destiliranoj vodi uz jednake
ostale uvjete. Sjetva je izvršena u vegetacijske posude napunjene smjesom pijeska
i treseta (1 : 1 ) . Kod jedne polovine izniknulih biljaka nakon šest sedmica, a kod
druge nakon pet mjeseci, mjerena je visina, duljina glavnog korjena, ukupna duljina
biljke i suha tvar. Rezultati su variaciono-statistički obrađeni.
U poredbi s kontrolnim nizovima, gdje je sjeme bilo samo močeno u vodi, ispo-
ljilo se vrlo različito djelovanje pojedinih aktivnih tvari.
Dl-a-amino-maslačna kiselina i mješavina amido-nikotinske kiseline i biotina
nisu imale nikakovo ili samo negativno djelovanje.
Trajno pozitivno djelovanje na duljinu i masu korijenja, bez sporednih nepo­
voljnih simptoma imala je samo amino-propionska kiselina u srednjoj i slaboj kon­
centraciji (B i C).
Pod utjecajem svih koncentracija nikotinske kiseline ubrzao se razvitak kori­
jenja, ali je zato rast nadzemnih organa smanjen.
Amido-nikotinska kiselina ubrzala je duljinski rast i prirast mase korijenja;
visinski je prirast smanjen kod biljaka poraslih iz sjemena moČenog u jakoj koncen­
traciji (A).
Kiselina /S-indolil (3)-propionska (koncentracije A i B), kiselina indolil (3)-ocatna
(sve koncentracije i a-naftilacetamid (koncentracije B i C) pospješuju prolazno duljin­
ski rast glavnog korjena. Masa korijenja povećava se pod utjecajem svih upotrebljenih
koncentracija /S-indolil (3)-propionske i indolil (3) ocatne kiseline, te pod utjecajem
dosta slabe (B) koncentracije a-naftilacetamida. Močenje sjemena u jakim koncentra­
cijama ovih tvari djelovalo je na smanjivanje visinskog prirasta.
Na temelju dobivenih rezultata autor zaključuje, da je veoma preporučljiva pri-
mjena-amino-propionske kiseline u koncentracijama od 1—0,01 mg na 100 ccm vode.
Na drugom je mjestu nikotinska kiselina (A), koja ipak ponešto usporava visinski
prirast. Kad se želi prije svega postići brzo zakorjenjivanje mladih biljaka, te kad se

535
ne nastoji trajno djelovati na njihov razvitak, mogu se primijeniti također amido-
nikotinska kiselina (B), /8-indolil (3)-propionska (C), indolil (3)-ocatna (B i C), te
a-naftilacetamid (B). Ovaj posljednji ipak dolazi manje u obzir radi teže topivosti.
Rezultati do kojih je došao autor u pogledu mogućnosti stimuliranja brzine
razvoja korjenova sistema tretiranjem sjemena od posebnog su interesa radi primjene
na terenima, gdje početkom ljeta dolazi do jakog sušenja površinskih horizonata tla,
pa preživljavanje mladih biljaka uvelike ovisi o tome, da li se korjenov sistem do­
voljno razvio prije nastupa ljetne suše. Bili bi u tom pravcu korisni pokusi i sa dru­
gim vrstama, napose onim, koje dolaze u obzir za Krš.
Ing. Zlatko Gračanin
•

ERTRAGSRÜCKGANG UND BODENENTARTUNG INFOLGE GRUNDWASSER­

ABSENKUNG, FORSTWISSENSCHAFTLICHES CENTRALBLATT, BERLIN 1951.

Pri odvodnjavanju poljoprivrednih zemljišta gotovo redovno se ne uzimaju u

obzir i biološke potrebe susjednih šuma, tako da se odvodnim kanalima trajno snizuje
razina donje vode, i tlo pod šumom osuši, što uzrokuje potpunu izmjenu ekoloških
prilika u kojima je ona uzrasla. Posljedica toga je biološko slabljenje takovih šuma,
degradacija tla, opadanje prirasta, a u ekstremnim slučajevima sušenje pojedinih sta­
bala kao i čitavih sastojina. Takvim postupcima nanosi se šumskom gospodarstvu
velika šteta. Stoga držimo, da će biti korisno ukratko prikazati neke rezultate istra­
živanja objavljene po H. J o r d a n u .
U dugotrajnoj praksi je dokazano, da su odvodnjavanja, izvršena po šumarskim
stručnjacima, uvijek dala pozitivne rezultate, dok su rezultati takvog rada izvedenog
po radnim zadrugama, poljoprivrednim ustanovama i si. bili po šumsko gospodarstvo
nepovoljni i nanosili mu gotovo redovno veliku štetu.
Štetan utjecaj odvodnjavanja tla po šumu, proučio je autor na posljedicama,
koje su nastale, kada je god. 1936 u rajnskom ravničkom području sjev. Badena, u
cilju odvoda visoke vode iskopan u pjeskovitom tlu 20 m široki i 5 m duboki kanal,
koji je prolazio kroz tada 62 godišnju mješovitu sastojinu bora, brijesta, bukve, breze,
graba i smreke. Posljedice opadanja razine podzemne vode očitovale su se 13 godina
kasnije t. j . god. 1949. kada je oluja izvalila na površini od 30 ha veći broj stabala,
sa drvnom masom od 150 m 3 . Ustanovilo se, da je vjetar borova i bukova stabla sru­
šio, jer im je korijenje u dubini od 60—80 cm istrunulo. To je dalo povoda točnijem
istraživanju, kojim se došlo do ovih rezultata:
1. Prokopom kanala prouzrokovan je pad razine donje vode za 150 do 70 cm,
a prosječno 110 cm. Ustanovljeno je, da kod sniženja razine vode u kanalu za 148 cm,
pada razina donje vode na mjestu udaljenom od kanala 100 m — za 114 cm, na uda­
ljenost od 280 m — za 103 cm, na udaljenost od 460 m — za 96 cm, na udaljenost od
640 m — za 81 cm a na mjestu udaljenom 900 m — za 68 cm. Sa većom udaljenošću
od kanala razina donje vode se diže dok ne dosegne zonu korjenja. Razina donje vode
ne može se umjetno podići dovodom vode kanalom, čije je dno više od razine donje
vode.
2. U dubini od 80—100 cm, t. j . u r a z i n i r a n i j e g v o d o s t a j a , nastao
je uslijed isušenja pjeskovitog tla (koje sadrži tek 2,4% mulja i 0,8%> gline) 5—10 cm
debeli sloj zemlje, tvrd kao laki beton, koji na razvoj korijenja djeluje ubitačno. One­
mogući li taj sloj rast pretežnom dijelu korijenja, ono trune, olujni vjetar takvo drveće
lako izvaljuje, ili se, ako ostaje na rastu, brzo osuši. Čim taj otvrdnuli sloj zemlja
navlaži on omekša i postane drobiv. Ovakovo loše stanje u tlu pogoršavaju nastupi
ekstremno suhih vegetacijskih perioda, osobito u progaljenim sastojinama sa prizem­
nim slojem gustog korova, koji crpi vlagu iz tla, a istodobno onemogućava da i onako
rijetke i slabe oborine dospiju do tla. J a k i m o p a d a n j e m r a z i n e d o n j e
vode, te p o j a č a n o m e v a p o r a c i j o m površinskog sloja tla i
s p r e č a v a n j e m p r i s t u p a o b o r i n a u tlo, s t v a r a se u z o n i k o r i -

536
j e n j a š u m s k o g d r v e ć a j a k o i s u š e n i sloj, k o j i uz stvaranje
spomenutog tvrdog sloja vrlo nepovoljno utječe na rast
d r v e ć a . Uz brojne izvale drveća kojima je uslijed toga strunulo korijenje, te suše­
nje pojedinih stabala, šteta se povećala i tim, što se prirast stabala ostalih na rastu
osjetljivo smanjio. Koliko iznosi to smanjenje prirasta, autor nije istražio.
Iznoseći ovaj primjer, imamo namjeru da skrenemo pažnju na naše prilike u
pogledu odvodnjavanja tala u području vrijednih nizinskih šuma.
Ranijim neracionalnim odvodnjama nanesene su našem šumskom gospodarstvu
velike štete. Novim radovima ove vrste ne bi se smjelo prići prije nego što se za
svaki konkretni slučaj ne ustanovi kakove će oni imati poslijedice po područne šume.
Treba ustanoviti, da li će moguće koristi, koje poljoprivreda predmjeva da će imati,
biti manje od šteta, koje će nastati ako vrijedne šumske sastojine bezobzirnim odvod­
njavanjem konačno posve propadnu. Naše šumsko-istraživačke institute čekaju na
rješavanju tog problema opsežni radovi. Da spomenemo samo neke: utjecaj izgradnje
odvodnih kanala na visinu razine donje vode u tlima razne fizikalne strukture; kako
daleko od odvodnog kanala siže taj utjecaj ? Utjecaj opadanja razine donje vode na
rast korijenja pojedinih vrsta drveća u tlima razne fizikalne strukture; utjecaj opa­
danja razine donje vode na rast i prirast pojedine vrste drveća; kakove sve štete na
taj način mogu nastati u ugroženim sastojinama; ovisnost visine razine donje vode
o stanju vodostaja u koritu najbliže rijeke, te o količini lokalnih oborina i t. d. Kako
nam je poznato Institut za šumarska istraživanja u Zagrebu dao je u Spačvi iskopati
kanale za promatranje gibanja razine donje vode, te ima o tom podatke za nekoliko
godina unazad, pa se nadamo, da će se taj rad sistematski dalje nastaviti i proširiti
na čitav problem.
Dr. ZLATKO VAJDA

ERRATA CORRIGE!
U broju 5—6/1954 u članku koji su napisali Grison i Biliotti pod naslovom
»Gusjenice četnjaka i uslovi kemijske borbe protiv njih« greškom slagara potkrale
su se u francuskom tekstu opisa slika slijedeće pogreške:
Fig. 2 — umjesto »pouplement«, treba »peuplement«
Fig. 5 — pod B) ispravni tekst glasi: — B) en trait pleine = le 11 avril k 14
heures 30 sur un arbre depourvu de feuilles (d'apres Seltzer)
Fig. 6 — umjesto »correspodent«, treba »correspondent«
mjesto »reelement«, treba »reellement«
Fig. 7 — mjesto »axces«, treba »exces«
Fig. 10 — mjesto »Palonnet, treba »Balonnet« .
Fig. 12 — mjesto »Emeteurs fumidenes«, treba »Emetteurs fumigenes.
Osim toga tekst pod slikom 11 odnosi se na sliku 14 i obrnuto.
Dans le numero 5—6/1954 de cette Revue Particle »Chenilles processionnaires et
les conditions de la lutte chimique« ecrit par Grison et Biliotti, contient dans les
textes francais des legendes des figures les erreures typographiques, dont nous y
faisons le rectificatif:
Fig. 2 — au lieu de »pouplement« il faut mettre »peuplement«
Fig. 5 — il faut mettre: — B) en trait pleine = le 11 avril ä 14 heures 30 sur
un arbre depourvu de feuilles (d'apres Seltzer)
Fig. 6 — au lieu de »correspodent« ili faut mettre »correspondent«
au lieu de »reelement« il faut mettre »reellement«
Fig. 7 — au lieu de »axces« ili faut mettre »exces«
Fig. 10 — au lieu de »Palonnet« il faut mettre »Balonnet«
Fig. 12 — au lieu de »Emeteurs fumidenes« il faut mettre »Emetteurs fumigenes
En outre la legende de la figure 11 s'applique ä la figure 14 et inversement.

537
 OGLAS

Rasadnik u Gospiću proizvodi sadnice bjelogorice i crnogorice te

stablašice raznih vrsta i ukrasno grmlje.
Za pobliže informacije obratite se šumariji Gospić, telefon br. 42.

ŠUMARIJA GOSPIĆ

OGLAS DRAŽBE
Dana 14. listopada 1954. godine u 10 sati održat će se kod Šumarije Novo-
selec pismena dražba za niže navedene sječine, koje se nalaze na području
Općine Ivanić — Kloštar, kotar Čazma.
Količina

ničke sta­
do željez­
Udaljenost
tri
Šumski Vrst Broj Tehni­ Isklična
Prostor­ O p a s k a
čko drvo
-d predjel
i drva stabala s korom
m3
no drvo
ni3
cijena

nice
kamion cesta — 4,0 km
Ivanić-grad m e k a n i put
Do Željezničke stanice

- 2,5 km. TVRDA

Kupac predaje pro­

davaocu 176'— prm.
1. 30, Hrast 329 433 138 3,458.517 hrastovog ogrevnog
drva izrađenog na
putu u Sumi.
MARČA
Kupac predaje pro­
davaocu 180 prm.
2. 31 Hrast 258 346 144 2,393 431 hrastovog ogrevnog
drva izrađenog na
putu u Šumi.

1. Pismene ponude sa prilozima prema čl. 4 i 5 Pravilnika o provedbi Uredbe

o prodaji drveta u šumi na panju putem javne dražbe (N. N. br. 39/53).,
treba predati komisiji za dražbu kod šumarije Novoselec najkasnije 30 minuta
prije početka dražbe.
2. Ponuđači polažu jamčevinu u iznosu od 5°/o na tekući račun Šumarije Novo­
selec broj 4441-T-53 kod Narodne Banke filijale u Ivanić Gradu.
3. Svaki odjel čini posebni objekt dražbe.
4. Rok sječe i izrade: do 15. I. 1955., a rok izvoza do 15. III. 1955. god.
5. Rok plaćanja: u dva jednaka obroka i t o : prvi obrok u roku od 8 dana od
obavjesti kupca, da je postao dostalcem,
drugi obrok najdalje 15. XI. 1954. godine.
6. Ogrevno drvo imade kupac izraditi i izvesti na put u šumi i predati ga pro­
davaocu i to u odjelu 30—176 prm. hrastovog ogreva, a u odjelu 31—180 prm.
hrastovog ogreva.
7. Ostali uvjeti dražbe kao i tehnička dokumentacija stoje zainteresiranim na
uvid za vrijeme uredovnih sati u uredu šumarije.
ŠUMARIJA — NOVOSELEC

538
 OGLAS DRAŽBE
Dana 30. rujna 1954. god. u 10 sati održati će se kod Šumarije Pitomaca
u Pitomači javna pismena dražba niže navedenih sječina:

Drvna masa
Udaljenost
s korom
Naziv sječine Vrst Broj Isklična sječine od
tehni­ pro­ Opaska
i odjel drveta stabala cijena željezničke
čko stor,
m3 prm stanice

Bukva 106 0,2 km do šum. Dostalac je du­

pruge. 9 km žan izraditi i pre­
Bilogora Hrast 316 šum. ptugom. dati prodavaocu
1 Ugljenokopa 405 prm. ogreva
ODJ IV. Lipa 19 Pitomaca do gl. A, B i C kl. sa
stov. želj. stani­ 50; 50 bez nakna­
ce Pitomaca. de tr"oš izrade
2 474 441 2,355.845
Hrast 466 5 km mekog
puta do ceste
Jasen 123 J J itomača i 1
Banov km ceste do želj. — Isto
2 stanice Pitoma­ 575 prm.
Brod VIII. Brijest 73 ca. Udalj. sje­
čine do glav.
2 1133 662 3,180.586 stov 6 km.

Hrast 1.382
Jasen 78 8 km. meki put
Mekiš do Kloštra i 2 — Isto —
3 Brjest 8 km ceste na gl. 1 2 « prm.
13 i 15 stov. Kloštar, tj.
Vrba 46 želj. stanice.

2 1556 1.514 7.777.043

Hrast 1.207
12 km. mekog
Štorgina Jasen 61 puta 2 km ceste
do gl. stovarišta — Isto —
4 1470 prm.
Greda 8 Brijest 251 na želj. stanicu
Kloštar.
2 2048 1.519 7,637.234

Pismene ponude obložene prilozima prema čl. 4 i 5. Pravilnika o prodaji

drveta u šumi na panju (N. N. 39/53) valja predati komisiji za dražbu pri
Šumariji jedan sat prije početka dražbe.
Ponuđači polažu jamčevinu u iznosu od 5°/o na tek. račun šumarije Pito­
maca kod N. B. filijale u Đurđevcu br. 445-T-123.
Rok sječe i izrade 1. X. 1954. do 31. XII. 1954., izvoza 31. III. 1955. god.
Dostalac je dužan besplatno šumariji Pitomaca predati sav izrađeni ogrev
iz sječina do 5. I. 1955. god. Plaćanje kup'vnine u tri jednaka obroka i to I.
8 dana kako je ponuđač obavješten da je pa ao dostalac, II. obrok 1. XI. 1954.,
a treći 5. I. 1955. god.
Tehnička dokumentacija i ostali uvjeti dražbe stoje interesentima na uvid
u uredu šumarije Pitomaca.
ŠUMARIJA PITOMACA '

539
 OGLAS DRAŽBE
Dana 2. listopada 1954. u 10 sati održat će se kod šumarije
»česma« u Bjelovaru javna pismena dražba niže navedene sječine:

K o l i č i n a
Udaljenost
Isklična
.1 Naziv
sječine
Vrst drva
Broj tehničkog
stabala
drva sa
prostor,
drva u
cijena
sječine od
željezničke
1 korom
u m3
pr. mt.
dinara
stanice

hrast 1.092 3.040 — s ? s s .

ČESMA
brest 153 192-—
odjel 45
1. Si 3 ._ " 2
jasen 25 15 — •'—1 U co n
"3 « u S*

Ukupno: 1.270 3.247- — 2-980 — 29,816.510 £ '3 Š — Ö

Pismene ponude obložene prilozima prema čl. 4 i 5 Pravilnika za

izvršenje Uredbe o prodaji drveta u šumi na panju (N. N. br. 39/53.)
valja predati komisiji za dražbu pri šumariji najkasnije 15 minuta
prije početka dražbe.
Ponuđači polažu jamčevinu u iznosu od 5% na tekući račun šuma­
rije »česma« br. 440-T-348 kod filijale Narodne banke u Bjelovaru.
Rok sječe, izrade i izvoza je od dana odobrenja dražbe do
31. III. 1955.
Rok plaćanja: 50% u roku od 8 dana, kako je kupac obavješten,
da je postao dostalac, a slijedeće uplate u dva obroka u 1/4 dostalne
svote 1. XI. i 1. XII. 1954.
Dostalac je dužan prostorno drvo u količini od 2.980. — pr. mt.
besplatno izraditi, složiti i predati šumariji »česma« u navedenoj
sječini.
Ostali uvjeti dražbe kao i tehnička dokumentacija stoji interesen­
tima na uvid u uredu šumarije »česma« u Bjelovaru za vrijeme ure­
dovnih sati.
ŠUMARIJA »ČESMA« BJELOVAR
 N a temelju Uredbe o prodaji d r v e t a n a panju iz š u m a općenarodne imo­
vine ( N . N . 39/53.) održati će se 2 1 . listopada 1954. u 10 s a t i u u r e d u š u m a r i j e
Velika Pisanica p r v p u t

JAVNA DRAŽBA PUTEM PISMENIH PONUDA

za sječine:

Drvna masa
sa korom Isklična *k
Kotar Broj Udaljenost od
Sječina Vrst drva cijena
Općina stabala tehnika ogrev
komunikacija
dinara
m3 pr

bukva 350 25/ 285

Bačkovica grab 411 59 280 Mekani put 1,5 km,
Bjelovar
odjel 5 hrast 47 89 73 te cestom 2,5 km do
V. Pisanica ostalo 2 3
Selište) želj. st. V. Pisanica
Svega: 810 405 641 2,186.065

hrast 440 994 247

Mlada Bač­ bukva 117 100 48 Mekani put 7 km, te
Bjelovar
kovica odj. grab 690 243 280 cesta 2 km do želj.
V. Pisamca ostalo 24 15 23
11 b stanice Bulinac
Svega: 1271 1352 598 13,171.584

bukva 989 1221 1122

Bačkovica Mekani put 11 km,
Bjelovar grab 12 2 8
odjel 52 hrast 19 21 te cesta 2 km do ž.
Sandrovac 12
(Sevac) Svega: 1020 1244 5.205.690 st. Bulinac
1142

bukva 2153 2578 1785 Privlačenje na pom.

Bilogora grab 3)0 70 259 stovarište u Krama-
Bjelovar
odjel 27 i 28 hrast 14 25 36 rivi 1200 m (potrebna
Bedenik ostali 33 10 30 žicara) š. želj. do ž.
(Muški jarak)
Svega: 2510 2683 2683 13,249.839 st. Pitomaca 16 km

Svaka sječina j e poseban objekt prodaje.

P r o s t o r n o drvo nije p r e d m e t prodaje.
K u p a c je dužan da g o r e navedeno drvo izradi i p r e d a prodavaocu kod
p a n j a bez n a k n a d e t r o š k o v a izrade.
Nudilac je dužan položiti jamčevinu 5%> kod N . banke Bjelovar na tek.
r a č u n š u m a r i j e 440-T-226, ili da g a r a n t n o pismo priloži ponudi.
P i s m e n e ponude sastavljene i obložene p r e m a čl. 5 g o r n j e g p r a v i l n i k a p r e ­
daju se najkasnije 15 m i n u t a prije početka dražbe komisiji za dražbu.
Kupac je dužan kupovinu u p l a t i t i u 2 j e d n a k a obroka i t o : 1. I. 1955.
i 31. I I I . 1955. god.
Tehnička d o k u m e n t a c i j a daje se n a uvid u šumariji Vel. Pisanica.
ŠUMARIJA VELIKA PISANICA
 OGLAS DRAŽBE STABALA
N a temelju uredbe i pravilnika, k a o i n a d o p u n e p r a v i l n i k a o prodaji d r v e t a
n a panju u š u m i iz š u m e opće N a r o d n e imovine p u t e m j a v n e d r a ž b e ( N a r . Nov.
b r o j 39 i 49/53). O d r ž a t i će se d n e 20. listopada 1954 godine u 11 s a t i u p r o ­
s t o r i j a m a š u m a r i j e K a m e n s k o u K a m e n s k o j prvi p u t p i s m e n a j a v n a d r a ž b a
drvnih m a s a n a panju u niže navedenim sječinama.

željez. stan.
Drvne mase

udaljnnost
'o 1

udalj. do
rt sa korom

do cesta
rt >
•0 rt Isklična
Naziv sječinc

Srednja

Srednja
rt
Šumarija Kotar
'2 i odjel -c Tehnike Ogrev cijena
rt
l/l
'ĆT
rt
>
rt
m3 m3

Petrov potok bukva 15.438 5.551 14.231

Pakrac 0.5 24
odj. 78—80 ostalo 8.048 159 1.754 20,523.570

do bukva 8.790 2.866 9.629

Šilmatički
Slav. šum.
2 potok 43 jela 462 621 191
" Požega željez.
odj. 45—47 3 km ostalo 4.422 294 1.994 10,080.770

bukva 3.068 421 1.468

Jelovac
3 » 2 38 breza 6.240 180 2.214
" odj. 31
ostalo 247 31 145 2,379.020

jela 1.189 579 266

Brzaj a
4 5 17 breza 12.3-31 94 2.169
" " odj. 21 i 22
ostalo 1.330 17 174 2,566.680

bukva 1.010 819 1.809

Potočni potok
5 " » 2 14
odj. 26 ostalo 50 10 33 2,670.140

Svaka sječina je poseban objekt prodaje ( d r a ž b e ) , t e ponude k a o i j a m ­

čevine stavljaju se z a svaki objekt prodaje posebno.
Ponuđači su dužni položiti jamčevinu u visini od 5°/o od isklične cijene,
kod N a r . B a n . filijale u SI. Požegi, n a tekući r a č u n š u m a r i j e K a m e n s k o broj
572-T-244.
P o n u d e sastavljene i obložene p r e m a čl. 4 i 5 g o r n j e g p r a v i l n i k a p r e d a j u
se najkasnije 20 listopada do 11 s a t i u šumariji K a m e n s k o komisiji za dražbu.
Za sve sječine kupovina se uplaćuje u t r i obroka i t o . J e d n a š e s t i n a do
1. X I I . 1954. t r i šestine do 15. 1. 1955., ostale dve šestine do 15. II. 1955.
Rok sječe i izrade do 3 1 . I I I . 1955 i od 1. X. do 15. X I I . 1955., godine
a izvoza do 30. IV. 1955 t e od 1. X. do 31. X I I . 1955. godine.
Ostali uvjeti dražbe m o g u se dobiti n a uvid kod š u m a r i j e K a m e n s k o .
ŠUMARIJA KAMENSKO
 N a temelju uredbe o prodaji d r v e t a n a panju iz š u m a općenarodne imo­
vine ( N . N . 39/53) o d r ž a t će se 20. l i s t o p a d a 1954. g. u 10 sati u u r e d u Šuma­
rije u V r b o v s k o m p r v i p u t

JAVNA DRAŽBA PUTEM PISMENIH PONUDA

za sječine
rt Drvna masa
> ja Isklična
Kotar "9 s korom Udaljenost
Sječina iß cijena
Općina Tehnika Ogrjev
od komunikacija
'p' Dinara
m3
> n
prm.

Litorić Delnice Kameni put 2,5 km te cestom

Bukva 327 152 358 993.201 11 km do željezničke stanice
odjel 2 Vrbovsko Vrbovsko

Litorić Delnice Kameni kolni put 1,5 km cestom

Vrbovsko Bukva 316 63 395 770.632 do željezničke stanice Vrbovsko
odjel 6
Litorić Delnice Kolni put 3,5 km, te 11 km
Bukva 295 119 476 1,156.553 cestom do željezničke stanice
odjel 8 Vrbovsko Vrbovsko

Lipovac Delnice Srp. Kolni put 2 km, te 13 km ka­

Bukva 181 50 261 562.164 mionskom cestom do željezničke
odjel U Moravice stanice Vrbovsko

Lipovac Delnice Srp. Kolnog puta 2 km, te 13 km

Bukva 674 150 1.096 1,998.345 kamionskom cestom do želj.
odjel 12 Moravice stanice Vrbovsko

Lipovac Delnice Srp. Kolnog puta 2 km, te 13 km

Jela 282 825 9 5,484.512 ceste do željezničke stanice
odjel 7 Moravice Vrbovsko

Lipovac Delnice Srp. Kolnog puta 2 km, te 13 km

Jela 178 499 12 3,287.080 cestom do željezničke stanice
exp. Moravice Vrbovsko

Litorić Delnice Kameni put 2,5 km, te cestom

Jela 44 118 4 777.448 11 km do željezničke stanice
odjel 3 Vrbovsko Vrbovsko

Litorić Delnice Kameniti put 2,5 km, te cestom

Jela 365 1.011 41 7,260.511 11 km do željezničke stanice
odjel 9 Vrbovsko Vrbovsko

Litorić Delnice Srp. Kameni put 2,5 km, te cestom

Jela 376 1.051 73 7,177.081 11 km do željezničke stanice
odjel 10 Moravice Vrbovsko

Litorić Delnice Srp. Kameni put 2,5 km, te cestom

Jela 298 878 27 6,3J 6.350 U km do željezničke stanice
odjel 14 Moravice Vrbovsko

Svaka sječina je posebni objekt prodaje. Nudilac je dužan položiti jamčevinu 5°/o
kod N. B. Delnice n a tek. r a č u n Šumarije 503-T-122 ili da g a r a n t n o pismo
priloži ponudi. P i s m e n e ponude sastavljene i obložene p r e m a članu 5. g o r n j e g
p r a v i l n i k a p r e d a j u se najkasnije 15 m i n u t a prije početka dražbe komisiji za
dražbu. K u p a c je dužan kupovinu u p l a t i t i u dva j e d n a k a obroka i t o : I. r o k
odmah, a II. r o k do 3 1 . X I I . 1954. g. Rok sječe izrade i izvoza važi do 31. III.
1955. g. — T e h n i č k a d o k u m e n t a c i j a daje se n a uvid u Šumariji Vrbovsko.
ŠUMARIJA VRBOVSKO
 JAVNA DRAŽBA
Dne 21. rujna 1954. godine u 10 sati održati će se u uredu šumarije
Velika Pisanica prvi put:
JAVNA DRAŽBA PUTEM PISMENIH PONUDA
za izrađene hrastove trupce na glavnom stovarištu Vel. Grđevac

Broj trupaca Sortiment m3 Isklična cijena

A. klasa 113,40
hrast B. klasa 123,98
816 C. klasa 136,86
Rudno 4,08

Svega: 379.32 4,161,575,—

Nudilac treba položiti jamstvo 5% isklične cijene. Dostalac je dužan pla­

titi kupovninu 3 dana po potpisu ugovora.
Tehnička dokumentacija daje se na uvid u šumariji Velika Pisanica.
ŠUMARIJA VELIKA PISANICA

OGLAŠUJTE U ŠUMARSKOM LISTU

Tarife za oglase su ove:
1/1 stranica = 15.000 dinara
1/2 stranice = 8.000 „
1/4 strane == 4.500
(Pošiljalac oglasa dobiva 15%)

Š U M A R S K I LIST
GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA NR HRVATSKE
Izdavač: Šumarsko društvo NR Hrvatske u Zagrebu. — Uprava i uredništvo: Zagreb
Mažuranićev t r g br. 11 — telefon 36-473 —Godišnja pretplata: za članove Šumarskog
društva NRH i članove svih ostalih šumarskih društava Jugoslavije Din 600.— za
nečlanove Din. 840.— za studente šumarstva i učenike srednjih šumarskih i drvno­
industrijskih škola Din. 200.— za ustanove Din. 1.200.— pojedini brojevi: za članove
gtudente šumarstva i učenike srednjih šumarskih i drvnoindustrijskih škola Din. 50.—
xa nečlanove Din. 70.— za ustanove Din. 100.— Za inozemstvo se cijene računaju
dvostruko. — Račun kod NB Zagreb 401-T-236. Tisak: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb.
Š U M A R S K I INSPEKTORAT GOSPIĆ
ODSJEK ZA UREĐIVANJE ŠUMA

traži 2 šumarska inženjera sa položenim praktičnim ispitom

i 2 šumarska inženjera pripravnika za poslove uređivanja šuma.
Osnovna plaća prema odgovarajućoj grupi, a dopunska plaća obzi­
rom na težak teren određeni maksimum.
Krediti za radove uređivanja su osigurani.
Obzirom na pomanjkanje stambenog prostora prednost irrsadu
samci.
Mclbe sa opisom dosadašnje prakse slati na gore navedenu
adresu.

„ r U R N I R"
P O D U Z E Ć E ZA P R O M E T F U R N I R A , ŠPERPLOČA,
PANELPLOČA, LESONITA 1 PARKETA
Z A G R E B — J u r i š i ć e v a 19
Telef. 34-146 i 25-403 — Brz. „Trgofurnir"

Na veliko! Na malo!
FURNIRI
ŠPERPLOČE
PANELPLOČE
LESONITPLOČE
PARKETI
Najpovoljnije cijene! Brza i solidna podvorba!
 OGLAS DRAŽBE
Dana 23. listopada 1954. u 10. sati održat će se kod šumarije »česma«
u Bjelovaru javna pismena dražba niže navedene sječine:

rt Količina
"rt
— -O Isklična
Vrsta rt
teh. drvo prostor, Udaljenost sječine od
'3 Naziv sječine w cijena
drva sa korom drvo u
Dinara željezničke stanice
Ci m3 prm.

hrast 330 740

Česma brest 5 3
odjel 45/a joha 4 1

ukupno 339 744

hrast 426 1.218

Do željezničke stanice
Česma brest 74 127 Klokočevac za odjel
odjel 46 jasen 10 17 45 i 46 4,5 km mek.ini
put i 5 km cesta, a za
ukupno, 510 1362 odjel 66 6 km mekani
put i 5 km cesta.
hrast 372 835

Česma brest 3 5
odjel 66 jasen — —

ukupno 375 840

Sveukupno: 1.224 2.046 28,422.690-—

Pismene ponude obložene prilozima prema čl. 4 i 5 Pravilnika za izvršenje

Uredbe o prodaji drveta u šumi na panju (N. N. br. 39/53.) treba predati komi­
siji za dražbu pri šumariji najkasnije 15 minuta prije početka dražbe.
Ponuđači polažu jamčevinu u iznnosu od 5°/o na tekući račun šumarije
»Česma« broj 440-T-348 kod filijale Narodne banke u Bjelovaru.
Rok sječe, izrade i izvoza je do 31. III. 1955.
Rok plaćanja u tri jednaka obroka i to: prvi obrok u roku od 8. dana, kako
je kupac obavješten, da je postao dostalac, a slijedeće obroke 15. XII. 1954.
i 15. I. 1955.
Dostalac je dužan prostorno drvo u količini od 2.000— prm. besplatno
izraditi, složiti i predati šumariji »česma« u sječini.
Ostali uvjeti dražbe kao i tehnička dokumentacija stoji interesentima na
uvid u uredu šumarije »Česma« u Bjelovaru za vrijeme uredovnih sati.
ŠUMARIJA «ČESMA« BJELOVAR