ZAVISNO SLOŽENE REČENICE

ZAVISNO SLOŽENE REČENICE

U zavisno složenoj rečenici jedna je surečenica dio gramatičkog ustroja druge surečenice.
Surečenica koja drugoj služi kao dio gramatičkog ustroja zove se glavna rečenica.
Sureče¬nica koja o glavnoj ovisi zove se zavisna rečenica. Glavna rečenica ne prethodi uvijek
zavisnoj. Kada zavisna stoji ispred glavne, rečenica je u inverziji.

zavisna rečenica glavna rečenica

Iako bijaše siromašna, odijevala se prilično.

Budući da je zavisna rečenica dio gramatičkog ustroja glavne rečenice, zavisno složene
rečenice po toj se svojoj gramatičkoj ulozi razvrstavaju na subjektne, predikatne, objektne,
atributne i adverbne.

PREDIKATNE REČENICE

Rečenica koja se odnosi prema glavnoj kao dio predikata zove se predikatna rečenica. (Ja sam
koji jesam. On ti je da ga boljeg na kraju svijeta nećeš naći. Grad više nije stoje nekad bio.)

SUBJEKTNE REČENICE

Zavisna rečenica koja služi glavnoj kao subjekt zove se subjektna rečenica. Subjektna
rečenica uvijek odgovara na pitanja koja se postavljaju za subjekt: tko? što? (Nije se rodio tko
bi svijetu ugodio. Tko nije pelin gutao, taj ne zna što je radost. Glavno je daje koliba gotova.)

Prema značenju zavisne rečenice subjektna rečenica može biti izrična ili odnosna.

Izrična rečenica izriče nečiju misao, osjećaj ili volju. Službu veznika imaju riječ/ da, kako,
gdje, a zavisna rečenica dopunjuje glagole izricanja, mišljenja, osjećaja i htijenja. (Govorilo
se da od svega toga neće biti ništa. Vidjelo se kako je sve to samo izlika. Zahtijevalo se od nas
da priznamo.)

Odnosna rečenica izriče se zavisnom rečenicom koja se odnosi na neku riječ u glavnoj
rečenici ili na cijelu surečenicu, a službu veznika najčešće imaju odnosne zamjenice. (Tko
zakasni neka malo pričeka. Neka bude što biti ne može.)

OBJEKTNE REČENICE

Zavisna rečenica koja se prema predikatu glavne rečenice odnosi kao objekt zove se objektna
rečenica. Objektna rečenica uvijek odgovara na pitanja koja se postavljaju za objekt koga?
što? (Učit ću ih kako se hvataju ribe. Sad si na svoje oći vidio koga u kući hraniš. Nikad
nisam doznao što se točno dogodilo.)
U vezničkoj službi dolaze u objektnim rečenicama odnosne zamjenice, mjesni, vremenski,
načinski i uzročni prilozi, veznik da i prilog neka.

ATRIBUTNE REČENICE

Zavisna rečenica koja pobliže označuje imenicu ili koju drugu riječ što vrši službu imenice
zove se atributna rečenica. Atributne rečenice uvijek odgovaraju na pitanja koja se postavljaju
za atribut: koji? kakav? čiji? kolik? (On je imao dušu koja je razumjela drveće i životinje.
Gledao je brod koji se približavao luci. Svaki čovjek ima neku sklonost koja se prije ili
kasnije pretvori u prokletstvo.)

ADVERBNE REČENICE

Zavisne rečenice koje dopunjuju glagol glavne rečenice služeći mu kao pnložne oznake zovu
se adverbne ili priložne rečenice.

MJESNE REČENICE

Zavisna rečenica koja dopunjuje glagol glavne rečenice kao oznaka mjesta zove se mjesna
rečenica. Službu veznika u mjesnim rečenicama vrše mjesni prilozi gdje, kamo, kuda, otkuda,
odakle, dokud, dokle. (Idi kamo ti je naređeno. Gdje nema svjetlosti, svi nam se predmeti čine
crni.)

VREMENSKE REČENICE

Zavisna rečenica koja dopunjuje glagol glavne rečenice kao oznaka vremena zove se
vremenska rečenica. Službu veznika u vremenskim rečenicama vrše vremenski prilozi kad,
otkad, otkako, dokad, pošto, veznik dok, zamjenica čim i skupovi riječi prije nego, tek što,
istom potom i dr. (Gnjavi otkako je došao. Najveća je zima kad se sunce rađa.)

UZROČNE REČENICE

Zavisna rečenica koja dopunjuje glagol glavne rečenice kao oznaka uzroka zove se uzroč¬na
rečenica. Službu veznika u uzročnim rečenicama vrši veznik jer, prilozi kako i kad, zamjenica
što i skupovi riječi budući da, zato što, zbog toga što, s obzirom na to što. (Uviđao je sve to
Mika jer nije bio prazne glave. Budući da svi nisu mogli govoriti u isti čas, nastade uzbuna.)

NAMJERNE REČENICE

Zavisna rečenica koja označava namjeru s kojom se vrši radnja u glavnoj rečenici zove se
namjerna rečenica. U vezničkoj službi dolaze u namjernim rečenicama da, kako, neka. ne bi,
samo da. Namjerne rečenice odgovaraju na pitanja: radi čega? zašto? s kojom svrhom? s
kojom namjerom? (Krade svjetlo bogovima da bi ga dao ljudima. Žurno sam je prekinuo da
ne bi zakomplicirala priču.)

POGODBENE REČENICE
Zavisna rečenica kojom se izriče pogodba ili uvjet potreban da se izvrši radnja glavne
rečenice zove se pogodbena rečenica. Službu veznika u pogodbenim rečenicama vrše veznici
ako, da, prilozi kad, li, ukoliko i skupovi samo ako, samo da, samo kad.

Razlikuju se tri vrste pogodbenih rečenica:

1. stvarne pogodbene rečenice - sadržaj glavne rečenice ostvaruje se ako se ostvari uvjet
sadržan u pogodbenoj rečenici. Veznici: ako, ukoliko. {Ako vam prodamo zemlju, morate
poštivati vodu.)
2. moguće pogodbene rečenice - moguće je ostvarenje sadržaja glavne rečenice ako je
moguće ostvarenje sadržaja zavisne rečenice. Predikat zavisne uvijek je u kondicionalu i
počinje veznikom ako. {Ako bi se javili, posjetili bismo ih.)
3. nestvarne ili irealne pogodbene rečenice - da je moguća pogodba, bilo bi moguće i
ostvarenje sadržaja glavne rečenice. Te rečenice najčešće u zavisnoj surečenici imaju sadašnje
ili prošlo vrijeme i veznik da, a.u glavnoj kondicional, sadašnji ili prošli (I. ili II.). (Da postoji
čudo, ja bih ti vjerovao.)

NAČINSKE REČENICE

Zavisna rečenica koja dopunjuje glavnu rečenicu kao oznaka načina zove se načinska
rečenica. Službu veznika u načinskoj rečenici vrše riječi kako, kao što, kao da, koliko god.
nego, nego što, nego da, negoli, no što, no da. (Govori kao daje glumac. Pao je polako kao što
pada stablo.)

POSLJEDIČNE REČENICE

Zavisna rečenica koja dopunjuje glavnu rečenicu da bi označila posljedicu onoga što se izriče
u toj rečenici zove se posljedična rečenica. Posljedične rečenice odgovaraju na pitanja kako?
koliko? (Tako se jako smijao da su mu potekle suze. Toliko ga je ganula njezina priča da dugo
nije mogao progovoriti.)

DOPUSNE REČENICE

Složena rečenica u kojoj se dopušta sadržaj glavne rečenice iako se tome protivi sadržaj
zavisne rečenice zove se dopusna rečenica. U dopusnim rečenicama dolaze veznici iako,
makar, premda, mada i složeni veznički izrazi ako i, ma kako, ma koliko, uza sve to što, pored
toga. {Iako je dugo boravio u tuđini, nije zaboravio svoj jezik. Sad tek živim makar možda
mrijem.)
 NEZAVISNO SLOŽENE REČENICE

NEZAVISNO SLOŽENE REČENICE

Rečenice sklopljene nizanjem bez veznika zovu se bezvezničke ili asindetske nezavisno
složene rečenice. {Nebo se zastrlo oblacima, more je crno.)

Rečenice sklopljene pomoću veznika zovu se vezničke ili sindetske nezavisno složene
rečenice. (Bilo je lijepo vrijeme pa sam otišao u šetnju.)

Bezvezničke rečenice obično se nazivaju rečeničnim nizom, a vezničke po značenju vezni¬ka

mogu biti sastavne, rastavile, suprotne, isključne i zaključne rečenice.

REČENIČNI NIZ

Rečenični niz je nezavisno složena rečenica u kojoj su nanizane rečenice bez veznika. (Dajte
mu zraka, dim će ga zagušiti.)

SASTAVNE REČENICE

Sastavne rečenice su nezavisno složene rečenice u kojima se surečenice povezuju u cjelinu

zbog nekog zajedništva. Vezuju se sastavnim veznicima i, pa, te, ni, niti. (Okrenuo se i otišao
u suprotnom smjeru. Zatvorio sam prozor te se nanovo vratio u krevet. Naslonila sam se na
zid i zatvorila oči. Niti je koga ubio, niti je što ukrao.)

RASTAVNE REČENICE

Rastavne rečenice su nezavisno složene rečenice kojima se izriče da radnja jedne surečeni¬ce
isključuje radnju druge, tj. da se vrši samo radnja jedne surečenice. Rastavne se rečenice
povezuju veznikom ili. (Ili grmi ili se zemlja trese. Ili jesmo ili nismo.)

SUPROTNE REČENICE

Suprotne rečenice su nezavisno složene rečenice u kojima se sadržaj jedne surečeniee

suprostavlja sadržaju druge surečenice. Suprotne rečenice obično se povezuju veznicima a,
ali, nego, no, već. (Drugi i treći dan prođoše, a moj mučitelj još uvijek nije dolazio. Umrije¬ti
na ovom svijetu nije ništa nova, ali ni živjeti baš nije novije.)

ISKLJUČNE(IZUZETNE)REČENICE

Isključne (izuzetne) rečenice su nezavisno složene rečenice u kojima se iz sadržaja jedne

rečenice isključuje dio sadržan u drugoj rečenici. U isključnim rečenicama veznici su samo,
samo što, jedino, jedino što, tek. (Njegovo lice bilo je mirno samo su mu oči sijevale. Svi su
jurnuli naprijed jedino je ona ostala na mjestu. Ništa se ne čuje jedino što se sova ponekad
oglasi.)

ZAKLJUČNE REČENICE
Zaključne rečenice su nezavisno složene rečenice u kojima sadržaj druge surečenice
proiz¬lazi kao zaključak sadržaja prve surečenice. U zaključnim rečenicama veznici su dakle,
stoga, zato. (Radili smo pošteno, stoga nas treba i nagraditi. On je mudar čovjek, dakle
zaslužuje veću pažnju. Bio si dobar, zato ćeš ići u kino.)

<Natrag