HOME

JOECELL - AUTOMOBIL NA VODU - ORGON

ORGON ILI ŽIVOTNA ENERGIJA

"Ta kozmička OR energija prožima cijeli naš univerzum… ta energija nema masu i spontano pulsira" – Wilhelm Reich.

Prije nešto više od deset godina jedan australijanac, garažni mehaničar, po imenu "Joe", sasvim slučajno, s namjerom da smanji potrošnju goriva
na svom autu, konstruirao je jednu spravu koja je kasnije postala relativno poznata kao "Joe Cell," i uz pomoć koje je postalo moguće pokretati
motor automobila na tzv. "energiju nulte točke." Sam uređaj se sastoji od metalnog vanjskog kućišta (anoda) u kome se nalazi nekoliko cilindara
od kojih su jedni neutralni, a drugi pozitivnog polariteta; i oko pola litre vode.

Nakon prvog testiranja ovog uređaja, Joe je primjetio da njegov automobil nije potrošio ni kap goriva. Daljnjim ispitivanjem on je primjetio da ta
ćelija proizvodi određenu energiju neobičnih svojstava, koja njemu do tada nije bila poznata. U svakom slučaju, bilo je očigledno da se tu ne radi ni
o kisiku niti o vodiku, tj. jednoj od dvije supstance koje službeno zajednički tvore vodu. Znači, u vodi se nalazilo još nešto, nešto što je za Joe-a u
to vrijeme bila misterija.

Orgon, Prana, Chi, Akaša, Baraka, Bioplazma, Biodinamični eter, Brahma, Dige, Mana, Manitu, Fluoroplazmična energija, Mungo, Bio-kozmička
energija, Digin, Neutralna sila, Tahionska energija, Tondi, Vril, Skalarna energija, Telezma… ili životna energija, je nešto što je oduvijek bilo
prisutno u ovom univerzumu, a nekima još i odavno poznato. Čini se da svojstva i potencijali te, za većinu nas još uvijek misteriozne sile, ruše
postavke na kojima počiva ova naša "koncenzusna realnost". Tako se i "elita," koja samu sebe smatra vlasnikom, kako nas, tako i ove oblasti
postojanja, već odavno trudi, iz petnih žila, da i ova istina ne postane dio naše objektivne realnosti.

Čini se da u realnosti koju nam oni prezentiraju, ionako nema mnogo mjesta za istinu. To je vjerovatno zbog toga što bi nas istina mogla
osloboditi od njihove kontrole. Isto tako, sve su prilike da će nam orgon ostati misteriozan onoliko dugo dok ne odlučimo da izvadimo glavu iz
pijeska, i počnemo sami njome razmišljati.

Malo je poznato da je Dr Wilhelm Reich još oko 1930. godine (zvanično) otkrio životnu energiju, koju je on nazvao – Orgon. Reich, inače rodom
Austrijanac, diplomirao je na medicinskom fakultetu u Beču 1922. godine, a onda je zajedničkim radom sa Sigmundom Frojdom postao i jedan od
pionira psihoanalitike. Kao protivnik fašizma, Reich je napustio Austriju 1939. godine i prešao u USA, gdje je najviše radio na proučavanju orgona.
Još u to vrijeme on je počeo sa proizvodnjom orgonskih akumulatora i 'orgonskih topova,' uređaja za modifikaciju klime koje je nazvao "cloud-
busters" (razbijači oblaka). Reich je bio uvjeren da se orgon može upotrebljavati za razne pozitivne svrhe, međutim, kao i mnogi drugi naučnici
koji su se našli na pragu otkrića i primjene besplatne energije, Reich je uhapšen od strane američke vlade, njegova laboratorija kao i knjige na
temu orgona su mu spaljeni, podaci o njegovom radu zataškani a ni on sam nije uspio izaći živ iz zatvora. Umro je u zatvoru, navodno od infarkta.

Postoje i podaci da je ova energija bila poznata i Nikoli Tesli, kao i načini za njenu proizvodnju i distribuciju, koji bi osigurali da svi mi danas imamo
na raspolaganju besplatnu energiju. O smanjenju zagađenja planete da ne pričamo. U svakom slučaju, ova akcija "kontrolnog sistema matrice"
samo je usporila napredak na proučavanju životne energije, koja još uvijek službeno ne postoji, dok su tzv. "naučnici iz podzemlja" tiho nastavili sa
radom na njenom proučavanju, razvijanju određene tehnologije koja je u stanju primjenjuje orgon u pozitivne svrhe kao i publikacijom literature
na tu temu.

U ovom tekstu navest ćemo samo par primjera primjene ove energije, kao i neke od njenih osnovnih karakteristika. Čitatelji koje interesira ova
tematika, u ovom tekstu će naći sasvim dovoljno informacija da sami započnu sa svojim osobnim istraživanjem ove sile, kao i metode njene
moguće upotrebe.

ORGONSKA ENERGETSKA ĆELIJA – MARK I

Teško je znati koliko se u ovom momentu ljudi besplatno vozi na orgon u Australiji. Vjerovatno se radi o nekoliko tisuća. Teško je predvidjeti i
koliko dugo će to trajati, jer mnogi predviđaju da kad upotreba orgona dostigne određeni prag, umješat će se i vlada donošenjem nekog zakona
tipa "zabrane korištenja bilo kakvih alternativnih izvora energije, osim konvencionalnih".

Stvar sa ovim tipom orgonske energetske ćelije počela je tako kad je još 1991. godine, jedan australijanac kojeg ćemo nazvati Joe "X," pokušao da
konstruira jednu spravu koja je trebala proizvesti vodenu paru a ona potpomognuti u pokretanju motora, tako da bi se uz njenu pomoć uštedila
potrošnja goriva auta. Radilo se o jednom cilindru od nehrđajućeg čelika u kome se nalazio jedan drugi cilindrični elemenat koji je bio perforiran.
Joe je, navodno, zamislio da će spajanjem vanjskog cilindra sa pozitivnim nabojem akumlatora od 12V i unutrašnjeg sa negativnim, doći do
ključanja vode u ćeliji. Onda bi on tu oslobođenu vodenu paru sproveo do glave motora kako bi ona pospješila rad cilindara i tako smanjila
potrošnju goriva. Ta njegova prva ćelija je bila veličine 870mm x 100mm, napravljena od jedne cijevi od nehrđajućeg čelika, koja je normalno bila
sastavni dio jedne muzilice za krave. Jedan kraj te cijevi već je imao stakleni poklopac koji je normalno služio za promatranje protoka mlijeka u
muzilici, dok je Joe na drugi kraj tog cilindra montirao jedan okrugli poklopac od pleksiglasa na kome je ostavio otvor za izvod koji je vezao
unutrašnji perforirani cilindar za negativni pol akumlatora.
Slika 1 - Mark I

Taj unutrašnji cilindrični elemenat bio je veličine 600mm x 87mm, sa perforiranim romboidnim rupama veličine 12mm x 8mm. Na kraju prve
trećine vanjske cijevi, Joe
je napravio jedan izvod u obliku cijevi za kojeg je spojio plastično crijevo promjera oko 12mm. To plastično crijevo on je onda spojio sa dijelom
karburatora ( rasplinjača, fergazera ) koji je služio za pred-grijavanje goriva, misleći da taj uređaj snabdjeva gorivom glavnu komoru karburatora.
Radilo se o vozilu tipa Rover V8 3500 SD1 koje je imalo jedan potpuno zatvoreni aluminijski motor, dok je model karburatora bio "Zenith" (sličan
"SU" tipu karburatora.)

Kada je napunio ćeliju vodom, zatvorio je i povezao sa zasebnim akumlatorom od 12V, primjetio je kroz otvore sa strane, da je ćelija bila puna
bijelih mjehurića, kao i bjeličastu paru koja se izdvajala k površini vode. Joe je pretpostavio da se tu radilo o vodenoj pari. On je onda upalio auto
na benzin, kao i obično i pustio ga da radi na leru. Zatim je iskopčao crijevo za dovod goriva. Motor je nastavio raditi cijelo vrijeme, iako nije više
primao gorivo!!! Međutim, rad motora nije više bio ritmičan kao normalno, te je Joe morao da mu pomakne paljenje za skoro 80 stupnjeva kako bi
ga vratio na normalu. Tako ga je ostavio da radi neko vrijeme, misleći da motor radi na vodenu paru. Kada je odlučio da ga ugasi, Joe je iskopčao
ćeliju iz akumlatora, međutim, na njegovo iznenađenje, motor je nastavio raditi kao da se ništa nije desilo!!! Motor se isključivao samo uz pomoć
normalnog ključa koji inače služi za paljenje i gašenje auta. Joe je tada primjetio kako može upaliti motor sasvim normalno uz pomoć anlasera, bez
benzina i bez povezivanja ćelije sa akumlatorom. Neki od čitatelja koji se razumiju u automehaniku, već znaju da uređaj za pred-grijavanje goriva,
u stvari, ni ne sprovodi gorivo do glavne komore karburatora. U stvari, on ne vodi nigdje, osim vanjskog omotača kutije karburatora.

Od onoga što je Joe ovdje otkrio, normalnom čovjeku se počinje vrtiti u glavi. Sve ovo podrazumijeva da se do cilindara motora iz same orgonske
ćelije ni ne dovodi nikakva eksplozivna smjesa. Jedini plin koji ovdje normalno ulazi u motor, to je obični zrak.
Što se, u stvari, u ovom slučaju događalo, teško je objasniti. S obzirom da je motor radio bez mješavine nekog konvencionalnog goriva i zraka, u
ovom slučaju, gorivo je pristizalo iz nekog drugog izvora. Tako je Joe, ili slučajno uspio povezati motor auta sa nekim tajnim izvorom alternativne
energije, ili je uspio mentalno kontrolirati rad motora, uticajem svog uma na materiju. Treća mogućnost ne postoji. Međutim, Joe je bio
zaprepašten ovim fenomenom, isto kao i svi ostali kojima je on to pokazao. On nije znao kako ta stvar funkcionira, ono što je jedino znao, bilo je
to da ona funkcionira.

Čini se da je on uspio priključiti se na ono što neki nazivaju – energija nulte točke ( zero-point energy ).

Što se ovom prilikom događa u cilindrima motora, to možemo samo nagađati ?! Da li se radi o imploziji, eksploziji ili kombinaciji ovih dvaju reakcija
?

Joe je kasnije modificirao svoju prvu orgonsku ćeliju - Mark I. Primjetio je da je manja ćelija isto toliko efikasna kao i velika, kao i to da je mnogo
lakša za instalirati u auto. Skratio je dužinu ćelije na oko 435mm i instalirao je u auto tipa Rover, nekada u gepek a ponekad ju je držao i pored
sebe u kabini auta. Joe kaže da se tu javljao i jedan manji problem. Ukoliko bi ostavio auto preko noći, ćelija bi se ispraznila, odnosno, njen
električni naboj. Međutim, on je taj problem rješavao tako što bi je ponovo priključio na akumlator u trajanju od neke 3 minute. Njegov auto marke
Rover, normalno ima paljenje podešeno u blizini "gornje mrtve tačke," međutim, da bi motor normalno radio na orgonsku ćeliju, paljenje se moralo
pomaknuti prema naprijed za nekih 80o. Joe naglašava da se paljenje na različitim tipovima auta mora različito i podešavati, kada se oni
konvertiraju na "orgonski pogon." Još nešto vrlo interesantno. Bilo koliko dugo da se auto vozi na orgonsku ćeliju, kazaljka koja pokazuje
temperaturu motora stoji stalno na nuli. Motor ostaje hladan prilikom rada, hladnjak ( kiler ) za vodu je takođe hladan, isto kao i auspuh ! Motor ne
ispušta nikakve plinove.

(*Ovo je jedan od razloga zašto svi oni koji koriste ovaj oblik pogona u Australiji, skidaju ove uređaje prije nego što voze aute na tehnički pregled,
jer je tamo obavezno
mjerenje emisije ispušnih plinova iz auspuha. Sada samo treba zamisliti kako objasniti mehaničarima u servisu zašto auto ne emitira ispušne
plinove ?!)

Bez obzira što je njegova ćelija uredno funkcionirala, Joe-a je ipak kopkalo što se to unutra događa, te ju je dao Ron-u Davis-u, profesoru na
Unverzitetu Newcastle, u državi New South Wales, da je ovaj malo bolje ispita. Profesor Davis je veoma brzo riješio problem prekonoćnog gubitka
električnog naboja ćelije, tako što je na nju instalirao jednu običnu bateriju od 1.5 V, s kojom se ćelija poveže kad nije u upotrebi, (negativni pol –
uzemljenje, pozitivni pol za vanjski omotač ćelije). Joe je takođe primjetio da se iz te baterije uopće ne troši energija, dok je ona povezana sa
ćelijom !? (Profesor Davis je kratko nakon toga umro, navodno, usljed infarkta). Isto tako, ukoliko se za vrijeme vožnje orgonska ćelija samo na
kratko poveže sa ovom baterijom od 1.5 V, snaga motora se drastično povećava ("turbo" efekat !).

TIP MARK II

Sljedeća ćelija, koju je Joe napravio, drastično se razlikovala od prve, tipa Mark I. U ovoj ćeliji on je koristio 7 ravnih okruglih čeličnih pločica
poredanih u redu, jedna iz druge. Ove čelične pločice bile su debljine od oko 2mm, promjera oko 100mm i upakirane u jedno kratko nabrano
plastično crijevo. Jedna trećina njihovog radijusa bila je odstranjena kako bi se iznad tih pločica ostavio prostor za oslobađanje 'plina.' Sve to je
onda smješteno u "T – Profil" cijevi od PVC materijala.
Slika 2 - Mark II

Svaka pločica je bila smještena u jedan nabor cijevi, prilikom čega je razmak između njih bio nekih 8mm. Oba kraja cijevi su bila zatvorena sa
poklopcima. Čelične pločice koje su se nalazile sa strane bile su pozitivno naelektrizirane dok je centralna bila negativnog naboja. Dvije srednje
pločice sa svake strane su ostavljene bez naelektriziranja, kao "neutralne pločice." Tokom daljeg eksperimentiranja, Joe je primjetio da je mnogo
manje amperaže potrebno kako bi se naelektrizirala ćelija koja ima neutralne pločice, od one koja se sastoji samo od anode i katode a i produkcija
'plina' se poboljšala kod ovih ćelija sa neutralnim pločicama. Međutim, ova ćelija je imala i određene nedostatke u smislu da nije lako podnosila
tenziju usljed razlike pritiska koja se javljala u ćeliji kod dodavanja i otpuštanja gasa pritiskom na pedalu (usljed čega je na mahove dolazilo do
nagle produkcije kako orgona tako i pritiska na kućište ćelije.)

TIP MARK III

Joe se onda odlučio probati sa koncentrično postavljenim cilindrima od nehrđajućeg čelika smještenih u jednom debljem čeličnom kontejneru. U
međuvremenu, primjetio je da ćelija ima jaču snagu kada se katoda električno poveže kroz dno ćelije (pri tome se ona treba izolirati od anode).
Slika 3 – Mark III

Znači, Mark III ćelija se sastojala od 5 koncentričnih cirkularnih čeličnih cilindara ( nehrđajući - rostfrei - gradacije 316 - čelik za posuđe -
nemagnetičan ! ). Centralni cilindar, koji je otprilike promjera 2.5cm, poveže se kroz dno ćelije sa negativnim nabojem, kao katoda. (Izolira se od
kućišta ćelije). Zatim slijede tri neutralna cilindra promjera 5cm, 7.5cm i 10cm, iste visine kao i anoda; i koncentrično poredanih od centra prema
van. Peti cilindar čini samo vanjsko kućište ćelije, koje bi trebalo biti takođe od nehrdajućeg čelika i debljine od najmanje 3mm. Vrh anode
(poklopac) trebao bi biti kupast ili zaobljen, kako bi omogućio usmjeravanje energije prema vrhu ćelije. Gornja i donja strana cilindara koji čine
unutrašnji dio ćelije ne bi trebali biti bliže od 2.5cm od vrha ili dna kućišta. Svi cilindri moraju međusobno biti odvojeni uz pomoć najboljih
izolatora. Neki preporučuju graničnike od crne gume. U svakom slučaju, na principu ove 3-će orgonske ćelije, Mark III, danas su već razvijene
mnoge njene verzije. Sa nekih pola litre vode, auti prelaze neograničen broj kilometara. Sama ćelija najvjerovatnije akumulira orgonsku energiju.
Da li iz same vode ili iz 'okoline', uz pomoć vode, to za sada još uvijek nije potpuno jasno. Znači, radi se o orgonskom akumlatoru. Čini se da je
trenutno najviše u upotrebi verzija orgonske ćelije sa 5 cilindara, odnosno Mark III.
JOE CELL - OSNOVNE KARAKTERISTIKE

1. Voda iz ćelije se ne troši

2. Ćelija ostaje hladna dok radi (kao i motor od auta kojeg ona pokreće)
3. Često potraje jedan određen period vremena dok motor počne raditi na određenu orgonsku ćeliju. On u početku počne raditi nestabilno i
isprekidano.
4. Ukoliko se ćelija odstrani iz auta, jedno određeno vrijeme treba proći da bi se motor ponovo vratio na svoj normalan rad na benzin.
5. Ako je orgonska ćelija korištena u nekom autu tokom dužeg vremenskog perioda, motor automobila može da postati “energetski nabijen,” i od
tog momenta orgonska ćelija nije više ni potrebna da bi motor radio. Auto ide sasvim normalno - i bez benzina i bez ćelije!?! (Još jedan od
“neobjašnjivih fenomena”!)
6. Sve svjećice kao i njihovi kablovi mogu se odstraniti, a auto će sasvim normalno funkcionirati i bez njih, ukoliko se ne odstrani razvodna kapa i
namotaj ( bobina ) za paljenje motora.
7. Ćelija ne mora biti spojena sa unutrašnjošću motora. Dovoljno ju je samo staviti blizu motora.
8. Da bi ćelija radila, voda se mora “elektrizirati”.
9. “Elektrizirana” voda se može pretočiti iz jednog kontejnera u drugi bez gubitka “naboja”. (Mnogi koriste posebne ćelije za elektriziranje vode,
kako bi izbjegli taloženje “sedimenta” na izolacijske graničnike postavljene između cilindara).
10. Ćelija traži specifičan stil konstrukcije, koji je za sada slabo razumljiv većini konstruktora.
11. U vezi orgona i orgonskih akumulatora danas se razvila jedna cijela filozofija. U vezi sa svim tim, takođe se promovira i mnogo mitova,
odnosno, dezinformacija, te se čitateljima preporučuje oprez uz korištenje vlastitog razbora.
12. Prisustvo različitih ljudi može različito utjecati na rad ćelije. (Čini se da između čovjeka i ove energije dolazi do određene interakcije?!? Neki čak
tvrde da su se za vrijeme svog rada sa orgonom izlječili od određenih teških oboljenja.)

Neke karakteristike orgona

1. Orgon nema masu, nema inerciju niti težinu, tako da se ne može ni mjeriti konvencionalnim uređajima za mjerenje.
2. Prisutan je svugdje, međutim njegova koncentracija varira od mjesta do mjesta i od vremena do vremena.
3. Nalazi se u stalnom kretanju. Kreće se neravnomjerno od zapada prema istoku, brzinom dosta većom od brzine rotacije zemlje. Iz nekog od
akumlatora ta energija se emitira u vidu cirkularnih pulsirajućih valova.
4. Negira zakon entropije. Kreće se od nižih koncentracija prema višim. Ovo je bitno za one koji eksperimentiraju s orgonskom ćelijom. Ako se
ćelija nalazi na nepovoljnoj lokaciji, onda će joj trebati više vremena da se aktivira a u nekim slučajevima neće se ni aktivirati. Tako se neke ćelije
mogu aktivirati vrlo brzo dok drugima nekada treba i nekoliko sedmica.
5. Orgon je sposoban i da stvara novu materiju. U određenim okolnostima u ćeliji se formiraju različiti minerali koji su za sada nepoznati (ne radi
se o sedimentu iz vode). Radi se o “puderu” bijele ili zelene boje koji se taloži na dno ćelije, što može ometati njen pravilan rad. U slučaju pojave
ove materije, ćelija se mora rastaviti, dobro očistiti, pa onda ponovo sastaviti.
6. Orgon se može kontrolirati i manipulirati.
7. Dolazi iz sunca u velikim količinama. Tako mu je i gustoća najveća u popodnevnim satima a najmanja negdje između 3 i 4 sata, ujutro.
8. Vremenske prilike, vlaga, oblaci, temperatura, doba dana itd. mogu utjecati na proces akumuliranja orgona.
9. Orgonska energija se kreće u pravcu magnetskog polja. U odnosu na neko električno polje, kreće se pod pravim kutem.
10. Voda upija orgon. To je i jedan od razloga zašto se voda koristi u ćeliji. Vrsta vode koja se stavlja u ćeliju također može biti veoma bitna.
(Navodno, izvorska voda je najbolja za korištenje u orgonskoj ćeliji).
11. Orgonska energija ima dva polariteta. Tako možemo imati pozitivnu i negativnu orgonsku silu.
12. Orgonska energija može probiti ili se kretati kroz sve do sada poznate materijale. Može proći kroz blok od željeza debljine 20 metara. Stoga ni
u kom slučaju ne treba misliti da mi tu energiju držimo “zarobljenom” u kućištu Joe-ćelije. Čini se da ona ostaje unutra samo zato što ona to hoće.
Ono kako se čovjek koji radi sa orgonom treba postaviti, to je da uz pomoć orgonske ćelije on stvara određene uvjete u kojima se ta energija može
“saditi” i “uzgajati.” (Čini se da materijali na bazi polimera ipak mogu zaustaviti ili otežati prodor orgonu.)
13. Sporo se kreće kroz vodiče. Treba mu oko 20 sekundi da bi prošao kroz žicu dužine 50 m. Za eksperimentatore to bi značilo da trebaju
pričekati bar 30 s, nakon što ukopčaju ćeliju, da bi primjetili jedno konzistentno djelovanje orgona.
14. Orgon ima tendenciju kretati se prema gore, vertikalno. To treba imati na umu prilikom sklapanja Joe-ćelije.
15. Orgon se ne može zadržati u ćeliji ili u vodi duže od jednog sata. To objašnjava zašto ćelija ‘iscuri’ ukoliko nije u upotrebi i zašto se koristi ona
baterija od 1.5V. Ona u stvari održava jedan nizak nivo elektrolize, dovoljan da se u ćeliji proizvede upravo onoliko orgona koliko ‘istekne’ iz nje
van. Baterija u tom slučaju samo održava “proces uzgoja” orgona u ćeliji.
16. Pojas radijacije mu je dosta širok, najmanje 50 m u slučaju Joe-ćelije.
17. Orgon prati zakone optike. Prizma ga može odbiti pod kutem, isto kao i ispolirane površine. (Korištenjem zakona optike možemo smanjiti i
oticanje orgona iz Joe-ćelije.)
18. Orgonska energija okružuje samu sebe izmjeničnim okruglim poljima suprotnih polariteta. (To se može koristiti kod određivanja promjera
cilindara i razmaka između njih kod optimizacije ćelije.)
19. Orgon je osjetljiv na živa bića. Čini se da je stanje svijesti čovjeka koji eksperimentira sa orgonom i njegov odnos, kako prema toj energiji,
tako i prema životu uopće, veoma bitan!?! (Čini se da ova energija ima svoju vlastitu svijest i inteligenciju!?!)
20. Orgon se može koncentrirati sve do jedne određene točke. Kad koncentracija orgona u Joe-ćeliji dosegne svoj maksimum, orgon će se početi
pretvarati u električnu energiju i naći načina da se u tom obliku i isprazni.
21. Torziona orgonska polja prenose informaciju bez transmisije energije, a propagiraju se kroz fizičke medije ne ulazeći ni u kakvu interakciju s
njima.
22. Torziona orgonska polja ne mogu se zakloniti uz pomoć većine materijala, osim sintetičkih materijala na bazi polimera.
23. Svaki fizički objekat, bilo žive ili nežive prirode, posjeduje svoje vlastito karakteristično torziono orgonsko polje.
24. Svi permanentni magneti posjeduju svoje vlastito orgonsko torziono polje.
25. Torziono orgonsko polje može se stvarati uz pomoć geometrijske distorzije fizičkog vakuma. To se može demonstrirati uz pomoć piramide,
kupe, cilindra, trokuta itd.
26. Aluminij, slično ogledalu, može (“optički”) odbiti orgonsko torziono polje (refleksija).
27. Orgon prolazi kroz sve materijale, ali različitom brzinom.

KAKO SASTAVITI JOE-ĆELIJU, ORGONSKI AKUMLATOR

Napomena : Prije sastavljanja Joe-ćelije za pogon auta, preporučuje se da se prvo napravi jedna probna ćelija, kako bi se na osnovu nje uvjerili
da stvar funkcionira i vidjeli osnovni principi djelovanja orgona. Ona će manje i koštati a također je u stanju pokretati motor.
Probna ćelija – Za eksperimetalne svrhe

Lista dijelova :

1x, providna staklena tegla (može i od akriličnog materijala) promjera 150mm i visine oko 200mm. Mora imati poklopac !

1x, komplet od 5 cilindara od nehrđajućeg čelika promjera 2.5mm, 5mm, 7.5mm, 10mm i 125mm ( 1,2,3 i 4 cola - otpiljene cijevi ?)

18x, graničnik (izolator) promjera 12mm, od ebonita ili crne gume (postavljaju se između cilindara kako bi održali ravnomjernu udaljenost između
njih)

1x, 250mm remen od nehrđajućeg čelika

2x, pričvršćivač čelični

1x, 500 mm crijevo koje se skuplja na povišenoj temperaturi – njime se obloži onaj čelični remen (izolacija)

2x, obujmni držači – montiraju se sa strane ćelije tako da se ona može prihvatiti za njih.
Petocilindrična Orgonska Ćelija, Joe-Cell
 Jedan primjer dimenzija skinutih s interneta

Napomena : Ovim tekstom sam imao namjeru samo objasniti osnovne principe orgonske energije i Joe-cell. Onima koji žele eksperimentirati
preporučam skupiti što je moguće više informacija na ovu temu, prije nego što počnu sa eksperimentima. Dosta informacija (i dezinformacija !)
može se trenutno naći preko interneta a postoje i brošure kao npr. Experimenter's Guide to the Joe Cell, Alex Schiffer; How to Run Your Car on
Zero Point Energy, itd… Postoji i jedan negativni oblik orgonske energije (DOR) koji nastaje kada se orgonska energija izloži negativnim uticajima iz
okoline i koji može biti štetan po zdravlje (Oranur Efekat). Prilikom rada sa orgonom treba izbjeći blizinu katodnih cijevi (TV, kompjuter itd.),
mikrovalnih pećnica, fluorescentnih svjetala, mobilnih telefona, radio-aparata, TV i telefonskih odašiljača, nuklearnih postrojenja itd.

1 Fri 7:27
Neke dodatne informacije

Proton cell je isto što i Joe cell. Ovo uputstvo se uglavnom sastoji od korekcija uobičajene Joe cell
dokumentacije.

Voda

“Mrtva” voda ne valja (iz česme je po pravilu mrtva). Kišnica je dobra, ako se prikupi daleko od mesta
gde ima predajnika. U Joe ćeliji voda se očisti od frekvencija, restruktuira se (namagnetiše) i takva je
sposobna da prenese svoje stanje na druge medijume (na metal motora, vodu u hladnjaku).
Eksperimentatorima se preporučuje da pročitaju Poruke vode, Masaru Emoto.

Čelik

Cilindri od nerđajućeg čelika moraju biti bez magnetizma. Treba testirati svaki centimetar površine
cilindara pomoću neodimijum magneta okačenog o konac. Čelik se može lako namagnetisati u
transportu, pri zavarivanju, poliranju. Preporučuje se bez-šavni čelik. Idealno je da uopšte ne
ispoljava magnetizam, ali veoma slabašan magnetizam neće smetati. Izuzetak je mesto gde se
spoljni cilindar vari za dno – malo magnetizma na tom mestu iz nekog razloga ne škodi. Materijal za
zavarivanje treba da bude istog kvaliteta kao i cilindri.

Poklopac

Od ključne je važnosti da poklopac nema ni malo magnetizma. Poklopac treba obavezno da se

prekali visokom temperaturom i ugasi. Gašenje treba obaviti u vodi (kišnici), a ne u ulju jer će se ulje
ugraditi u čelik. Poliranje poklopca treba isključivo raditi ručno mokrim i suvim papirom, kako se ne bi
namagnetisao. Bilo bi korisno, ali ne i obavezno, kroz isti postupak provesti i spoljni cilindar pošto je
zavaren za dno. Tačan oblik poklopca nije od ključne važnosti, ali je bitno da nema oštrih ivica.
Najbolji je kupasti oblik, kao okrenuti levak. Poklopac treba da tesno naleže spolja na vanjski cilindar.
Okolo oblepiti trakom da ne bi curila voda. U mraku se na uskom otvoru poklopca može primetiti
svetlosni efekat, čija plava boja inače ima veze sa orgonom i protonskom energijom i visokim
voltažama.

Konfiguracija ćelije

Neutralni cilindri treba da budu ravnomerno raspoređeni, a udaljenost između dva susedna može da
bude bilo koja u rasponu od 3mm do 2,5cm. Za učvršćivanje strukture, sledeći izolatori funkcionišu:
polikarbonatna cev, balsa drvo, borovina i čisto staklo. Drugi izolatori su takođe mogući. Ako izolator
propušta energiju, struja će teći po površini izolatora i na kontaktima sa čelikom će u njemu napraviti
duboke žljebove. Takva ćelija će polako umreti. Udaljenost cilindara od dna je bolje da bude oko
0,5cm umesto 1-2cm kako je Joe preporučivao.

Čistoća

Čelik treba dobro očistiti metil alkoholom. Nositi pamučne rukavice pri sastavljanju komponenti.
Naročito treba paziti da mast i ulje ne dospeju u ćeliju, uključujući prirodnu masnoću sa prstiju. Bilo
kakva materija koja dospe u ćeliju će biti duplicirana u njoj i stalno će se stvarati nove količine!
Provodljivost vode će se menjati kako se njena unutrašnja struktura reprogramira, pa treba regulisati
ulaznu jačinu struje da bi se održao optimalan nivo i izbeglo zagrevanje. Za čišćenje ćelije ne koristiti
rastvarače ako su izolatori već montirani – polikarbonatni izolatori će biti uništeni rastvaračem.

Punjenje ćelije

U sklopljenu ćeliju nasuti vodu do vrha spoljnjeg cilindra, što je nekoliko centimetara preko
unutrašnjih cilindara (najmanje 2-3 cm). 12 volti iz akumulatora se može koristiti za punjenje ćelije
(funkcionišu i voltaže od 3 do 30V). Ako se koristi AC-DC konverter, treba voditi računa da
rezultujuća jednosmerna struja bude što ravnija (stabilnija). Jednosmernu struju pretvoriti u
pulsirajuću (kvadratnu) na 25 Hz. Ćeliju držati daleko od strujnih kablova, svetala i ostalih izvora
elektromagnetnog i AC zagađenja. Najbolje je puniti ćeliju na drvenom stolu jedan metar iznad
zemlje, 10-20 min zavisno od kvaliteta vode. Tokom punjenja, voda se širi i izliva iz ćelije. Nije loše
dopustiti da se ova voda slobodno izlije i nakvasi radni prostor. Idealno bi bilo držati ćeliju u
Faradejevom kavezu (od aluminijuma) dok se puni. Kad je ćelija napunjena, veliki mehurovi su na
površini vode (tokom punjenja većina mehurova se izliva sa vodom). Ako mehurovi brzo popucaju
nakon isključenja napona, znači da ne valjaju izolatori između cilindara ili izolator na dnu ćelije
između anodnog kućišta i katodne osovine. Ako ćelija radi kako treba, neki mehurići će opstati
danima i snažno će implodirati ako se zapale šibicom. Ovo ukazuje da je ćelija potpuno napunjena.
Ako se eksperimentiše sa kloniranjem elemenata u ćeliji, treba regulisati jačinu struje da bi se
sprečilo zagrevanje (u tom slučaju i punjenje ćelije treba duže da traje – do 12 sati), inače za ćeliju
koja će se koristiti za pokretanje motora, nije potrebno regulisati struju. Kada je punjenje završeno,
vodu presuti u staklenu posudu i dobro isprati ćeliju destilovanom vodom. Kad se u staklenoj posudi
slegne prljavština na dno, polako presuti vodu nazad u ćeliju, bez prljavštine. Ako su izolatori dobri,
napunjena ćelija će zadržati stanje neograničeno dugo. Lošiji izolatori dovode do postepenog gubitka
punjenja.

Fascinantne osobine vode iz ćelije

Kad se malo takve vode uspe u prljavu baru, okolna voda se brzo izbistri. Ako se pije, otklanja razne
bolesti uključujući rak. Izgleda da takva voda reprogramira vodu u ljudskom telu (kao i vodu u bari) da
izbaci toksine. Voda je ta (a ne ćelija) koja omogućuje da motor radi. Ćelija restruktuira vodu, a voda
usmerava protone kroz crevo u motor, dalje inicirajući reprogramiranje metala motora i vode u
hladnjaku. Ako se voda iz ćelije uspe u hladnjak, motor može raditi bez ćelije. Takođe, antifriz će se
izdvojiti iz rastvora. Voda iz ćelije ima običaj da ne rastvara tvari, dok mrtva voda sve rastvara. Ako
se pored nje stavi kanta prljave vode, sva prljavština brzo padne na dno. Nije neophodno da motor
ima vodeni hladnjak – sa vazdušnim takođe radi. Na otvorenom, ćelija bez poklopca će izazvati
čišćenje neba direktno iznad.

Instaliranje ćelije u motor

Rukovanje napunjenom ćelijom treba obavljati u rukavicama, inače će se isprazniti. Ćeliju treba
izolovati od automobila/motora, izuzev katodne osovine koju treba električki povezati na motor ili
karoseriju. Izolator može biti običan, nije potreban specijalan kao za unutrašnjost ćelije. Ćeliju treba
što više udaljiti od visokovoltažnih elemenata i žica u motoru. Ako nema pogodno mesto u motoru,
ćelija se može držati u kabini ili prtljažniku. Crevo koje vodi iz ćelije do motora može biti od bilo kog
nemagnetičnog materijala npr. od plastike, nerđajućeg čelika ili aluminijuma. Ne sme da ima oštre
prelome. Takođe ne sme da bude usmereno na dole – protoni se kreću samo naviše. Zato ćeliju
treba smestiti nisko u automobilu – treba voditi računa da crevo bude usmereno nagore pri svakom
nagibu terena (ovo nije ključno od trenutka kad se motor kondicionira da može raditi i bez ćelije).
Crevo mora biti celom dužinom električki izolovano od automobila. Nema veze što crevo nije od
elektro-provodljivog materijala – treba ga električki posmatrati kao sastavni deo anode ćelije. Ne sme
prolaziti pored visokovoltažnih elemenata u motoru. Kraj creva ne treba da dodiruje motor (nego ga
pričvrstiti izolatorom) ali ne treba ni da bude više od 10 cm udaljeno. Treba da bude usmereno tako
da protoni gađaju cilindre. Najpogodnije mesto varira od motora do motora.

Priprema motora

Kad je ćelija instalirana, treba pripremiti motor za rad na vazduh (iz karburatora) i protone kao
katalizator. Sa povezanom ćelijom, motor treba da radi jedno vreme na benzin dok ga ne preuzme
protonski efekat. Tajming motora ne treba menjati dok se to ne desi. Motor je spreman od momenta
kada je sposoban da radi sa isključenim dotokom benzina. Na osnovu izduvnog gasa utvrdite da
motor sigurno ne radi više na benzin (što je moguće efektom dupliciranja benzina). Kad motor
počne da radi samo na vazduh, potrebno je podesiti tajming. Tajming je odgovarajući kada rad
motora postane miran. Sa tim tajmingom motor ne može raditi na benzin. Preporučljivo je tako
ostaviti motor da radi na vazduh dva-tri dana, da se sistem kondicionira i postane otporan na spoljne
“frekvencije” kojima će biti izložen pri vožnji po gradu. (Kao što je ćelija najosetljivija na početku, tako
je i motor osetljiv sve dok se ne kondicionira. Motor će kasnije verovatno raditi i bez ćelije.) Kada je
sve ovo završeno, motor će imati dvostruko veću snagu nego ranije. Takođe, može razviti veći broj
obrtaja sa manjim stresom po motor. Pored svega toga, motor će raditi znatno tiše. Gas, paljenje i
gašenje funkcioniše kao i ranije. Izduvni gas je čist vazduh i može se udisati. Temperatura nije vruća
ali je topla. Aluminijumski motori su najpogodniji.

Antigravitacija

Neki eksperimentatori su posvedočili da je vozilo levitiralo iznad zemlje. Joe je govorio da su svi
točkovi kamiona bili malo odignuti od zemlje i da je mogao da provuče ruku ispod. Neki su prijavili
smanjen efekat inercije u krivinama.

Popravka nefunkcionalne ćelije

Magnetizam u cilindrima remeti tok struje i takva ćelija je neupotrebljiva. Pažljivim posmatranjem se
može utvrditi ima li reakcije u vodi koja teče u suprotnom pravcu od ostatka sistema. Ako je to slučaj,
dva rešenja su moguća: zameniti loš cilindar ili ga prekaliti i probati ponovo. Nerđajući čelik ima
memoriju koja pamti frekvencije utisnute npr. tokom procesa proizvodnje. Sve frekvencije se mogu
izbrisati na sledeći način: 1. Isuti vodu iz ćelije i ostaviti okrenutu da se osuši. 2. Sa produžnog kabla
ukloniti utičnice, razdvojiti fazu i nulu i na njih zakačiti štipaljke. 3. Staviti ćeliju u platičnu kantu i
postaviti je na mesto gde niko neće prilaziti (zbog opasnosti od strujnog udara). 4. Spojiti jednu
štipaljku na anodu ćelije, drugu na katodu (nije bitno koja je koja jer se koristi naizmenična struja). 5.
Uključiti u struju i ostaviti dva sata. Zatim isključiti struju i ukloniti žice sa ćelije. Ovim je ćelija
depolarisana i izbrisane su sve frekvencije. Ako u cilindrima nema reverznih polariteta i magnetizma,
ćelija bi trebalo da funkcioniše kako treba.