Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“

s pravom javnosti

Privatna ekonomsko-informatička škola

s pravom javnosti

SREDNJOŠKOLSKE USPOMENE

Zagreb, 2008. godine

Idejni začetnik i realizator:

Marija Šarić

Potpora i desna ruka:

Ana Pinjušić

Tehnički uredio:

Luka Šarić

Lektorirale:

Danijela Cvetković

Katarina Aladrović

2
Sadržaj:

Lanjski maturanti;

Prvi razred 2004./2005. školske godine;

Drugi razred 2005./2006. školske godine;

Treći razred 2006./2007. školske godine;

Četvrti razred 2007./2008. školske godine;

Matura

3
Lanjski maturanti

Iz naše škole izašli, a ostali nam poznati i dragi. Tri godine s njima proveli i dobro ih
upoznali. Bili nam uzor kao stariji, a u redovitom dolasku u školu i dobrom učenju pravi
primjeri. Nedostaju nam u razredima, na odmorima.

Veselimo se što su sada studenti. Čestitamo im! Oni su:

Igor Župan - Vern', Point - smjer poslovne informatike

Domagoj Krpan - TZV, Tehničko veleučilište Zagreb - informatički smjer

Nikola Sladić - TZV, Tehničko veleučilište Zagreb - informatički smjer

Janja Pinjušić - Filozofski fakultet - hrvatska književnost

Tamara Bobić - Hrvatski studiji - kroatistika

Sara Šešlek - Libertas, Zaprešić - Visoka škola za poslovanje i upravljanje

Marko Vujičić - Ekonomski fakultet u Zagrebu

Marko Riznić - Libertas, Zaprešić - Visoka škola za poslovanje i upravljanje

Ivana Lovrečki - Libertas, Zaprešić - Visoka škola za poslovanje i upravljanje

Marko Udovičić - Vern - ekonomija poduzetništva

Rudi Papić - Libertas, Zaprešić - Visoka škola za poslovanje i upravljanje

Mario Alpeza - Splitsko veleučilište

Julijana Car - zaposlila se

Domagoj Merčep - Libertas, Zaprešić - Visoka škola za poslovanje i upravljanje

Matija Kaleb - Privatni turistički menadžment

Dino Bulj - Prometni fakultet

Karlo Schweiger - Vern - ekonomija poduzetništva

Martina Bilobrk - zaposlila se

Mirsad Čehić - nije još maturirao

Gledamo ih ponosne s IKSICAMA i INDEKSIMA.

Jednim dijelom i mi zaslužni za taj uspjeh.

4
Prvi razred 2004./2005. školske godine

U prvi razred gimnazije upisala se druga generacija škole:

Nataša Horvat

Alen Laća

Nikola Spudić

Sonja Jandrijević

Jelena Ciboci

U prvi razred ekonomske škole upisali se:

Igor Mužević

Martina Dodig

Iva Kosovec

Patricia Pašalić

Matija Žibrat

Blanka Džeba

Adnan Omeragić

Svi još zajedno bili i nastavu slušali u Gundulićevoj 3/1.

Šokirani početkom, malim brojem učenika, velikim brojem profesora i svih koji su nas
imali na oku. Hoće li nas stalno ispitivati, gdje ćemo sakriti šalabahtere a da ih ne nađu,
kako ću odspavati na satu ili prepustiti se svojim mislima - bile su sigurno prve bojazni.

Ali, kako je vrijeme odmicalo tako nam je zajedno bilo sve bolje. Upoznavali smo se,
sprijateljili, bili paženi i maženi - kao kod kuće. Škola nam postala drugi dom. Na
kašnjenje i markiranje nismo ni mislili. Bojali smo se da nešto važno i zanimljivo ne
propustimo. Sav smo pribor nosili, sve zadaće pisali, veseli i nasmijani bili.

5
Ovo su nam bili prvi profesori:

Suzana Filipašić - matematika i fizika

Ante Semunović - njemački jezik
Davor Černi - engleski jezik
Marija Matijević - hrvatski jezik
Ljiljana Radinčić-Staničić - glazbena umjetnost
Letafeta Aličelebić - knjigovodstvo s bilanciranjem
Violeta Grilec - biologija i kemija
Ivica Dlesk - likovna umjetnost
Mario Peranić - informatika
Vedran Marasović - latinski jezik
Kristijan Šivak - povijest i geografija
Dubravka Liebl - ekonomska grupa predmeta
Dejan Krajnović - TZK
Marija Šarić - vjeronauk i etika, ravnateljica gimnazije
Ana Pinjušić - ravnateljica ekonomske škole
Ante Kolak - pedagog
Luka Šarić - administrativni poslovi

Evo ih nekoliko i na fotki. Šteta što nisu svi jer sjećanja blijede, a događaji i osobe
odlaze u zaborav.

6
A evo i nas na prvom zajedničkom slikanju s ravnateljicama i drugašima.

Na prvu anketu (rad odmah prvi dan) i pitanje: „Napiši prve asocijacije“, evo odgovora:

Nikola: Mislim da je atmosfera u školi dobra, da su učionice lijepo uređene…

Sonja: Čekam prve sate

Nataša: Smiješno, glupo, njemački, engleski, upoznavanje

A tko bi sada Natašu zaustavio u pisanju. Ne bi više mišljenje o školi bilo izrečeno kroz
pet riječi, već bi i pet listova bilo malo. Ma kakvi listovi - pjesme, priče, romani. Otvorila
se naša Nataša, puno naučila, odrasla i postala nezaustavljiva. Gdje li joj je kraj ?

Već prvi sati individualna nastava, skoro kao instrukcije. Profesori kreativni, zanimljivi,
prijateljski raspoloženi. Svi zajednica obiteljskog ozračja.

Izrađivali smo panoe, prigodno ukrašavali učionice, bili angažirani u učenju i odmaranju.
Obilježili dane jeseni Kozarčevim stihovima, Međunarodni dan zaštite životinja,
Halloween - noć vještica, Svjetski dan nepušenja

7
Dan sjećanja na Vukovarske žrtve, sajam kruha i božićni sajam

Droga je smrt - Izaberi život, Valentinovo u školi

8
Međunarodni dan žena 8. 3. 2004., Uskrsne i proljetne praznike, Svjetski dan šuma i
voda, smrt pape Ivana Pavla II, Svjetski dan zdravlja, svaki naš izlet kao terensku
nastavu.

Eh da, a terenske nastave i izlazaka iz škole ? Koliko ih je tek bilo ?!

Kad se sjetimo osnovne škole i ovog početka u srednjoj - ljepše je i drugačije. Da se

naučiti može i izvan učionice nismo znali, a u osnovnoj nam baš nisu pokazali.

Prva školska godina već nas je odvela na mnoga zanimljiva mjesta i to iz svih predmeta, iz
mnogih nastavnih jedinica. Bili smo, čuli i vidjeli:

Zagrebačku katedralu s prof. etike i vjeronauka, dvoranu Vatroslav Lisinski na

Danima Moskve u Zagrebu s prof. glazbene umjetnosti, s prof. biologije u Botaničkom i
ZOO vrtu, Muzej grada Zagreba i izložbu Umjetnost ulice, džamiju s prof. Letafetom,
izložbu Znamenitosti Beča s prof. njemačkog jezika, s pedagogom sudjelovali u akciji
Međunarodni dan starijih osoba na Trgu, Mimaru i 7000 godina Perzijske umjetnosti,
Arheološki muzej i Umjetnost starog Rima, u Gavelli gledali Ribarske svađe, u Klovičevim
dvorima Renesansu u Hrvatskoj, za blagdan Svih svetih posjetili Mirogoj,

9
u Tehničkom muzeju Tesline izume, Evangeličku crkvu u Gundulićevoj ulici, u kinu gledali
Aleksandra Velikog s prof. povijesti, putovali u Graz, u Republici Austriji s prof.
njemačkog jezika, posjetili Samobor, bili u Institutu Ruđer Bošković, putovali Gorskim
Kotarom i Istrom - vidjeli pećine, farmu puževa, sakupljače tartufa, razgledavali Rovinj i
doživjeli nezaboravne trenutke, osobito noću. (Blanka, Iva i Nikola možda se i ne
sjećaju.)

10
Puno bi toga lijepog ili manje lijepog još mogli nabrajati, ali događaj berbe jabuka valjalo
bi posebno opisati. Evo:

Uzbuđeni i znatiželjni bili smo znajući da ćemo provesti dan u berbi jabuka. Radnu
akciju organizirala nam je prof. Ljiljana Radinčić-Staničić jer je poznavala vlasnicu
plantaže. Putovanje vlakom od Zagreba do Dugog Sela nekima je bio prvi susret sa
željeznicom i prva takva vožnja. Brzo je prošlo. Od stanice do plantaže pješačili smo
tridesetak minuta i sve nam se činilo zabavno. Prošli smo kroz grad, pored vojarne, kroz
vinograde i pronašli jabuke. A njih - puuunooo. Nikad toliko nismo vidjeli.
Jabuke rodne, kašete prazne. Čekao nas veliki posao i zabrinuta vlasnica. Kako će
fizički posao odraditi gradska djeca ? Hoće li se jabukama nabacivati, samo sjediti i
ljenčariti ili ozbiljno raditi ? Sve brige brzo su se raspršile.

Podijelili smo posao ( po dvoje u redu beru, neki donose i odnose kašete, drugi slažu ) i
krenuli vrlo marljivo.

11
12
Već na početku fijuknula jedna jabuka i pogodila Igora Župana u oko. Tko je to učinio -
zabrinuli se svi ? Nikola Spudić, pravi bacač. Sam se prijavio. Igor završio na hitnoj, a
Nikola do kraja dana bio najvredniji berač.
A drugi ? Većina marljivih radnika - svima pohvale. I u školi i izvan škole ista djeca.
Adnana se sjećam po neradu. Izmigoljio se svaki puta. Sa zadataka samo nestane, ali je
zato po povratku imao pun ruksak jabuka. To su bile jedine koje je ubrao.
A Alen ? E taj svakako mora biti direktor. Za fizikalu nije, a kasnije se ispostavilo da mu
ni škola nije baš ljubljeno mjesto. Ufurao se u markiranje i do mature, s Bornom i
Bonitom, postao majstor.
Sve u svemu, vlasnica plantaže bila zadovoljna našim ukupnim postignućem, a i mi jer smo
pokazali da puno možemo i hoćemo.
Vratili se umorni i zadovoljni - vlakom. Još i danas pamtimo fini jabučni sok kojim su nas
nagradili.
Nataša je taj izvanredan događaj opisala još opširnije, i to na njemačkom jeziku.

Nismo samo učili, učili, učili u školi i na terenu. Nismo samo korisno u voćnjaku radili,
nego smo i humanitarne sajmove organizirali. Glavni pokretač i organizator bila prof.
Dubravka Liebl. Natašin brat nam izradio lijepi pano, mame ispekle kruh, napravili
pozivnice, osnovali svoja mala poduzeća Klas d.o.o. i Slanac d.o.o., pozvali susjede,
roditelje, profesore, sve učenike i na sajmu kruha zaradili 393,50 kuna. Proglasili i
najuspješnijeg prodavača - Adnan Omeragić, ekonomist - 1. razred.
Nije brao jabuke, ali je uspješno prodavao.

13
Za drugi humanitarni sajam - BOŽIĆNI SAJAM - bolje smo se pripremali. Pod vodstvom
prof. Ankice Greger-Jukić satima izrađivali božićne ukrase, ukrašavali školu, mame
ispekle kolače, a mi kao Mrazovci d.o.o. i Krampus d.o.o. sve to ponudili prijateljima i
svima koji su htjeli pomoći.

Zaradili smo tada 1.239,70 kuna. Našu akciju snimala OTV i prenijela dalje. A mi,
sakupljenim novcem kupili smo slikarskog pribora i odnijeli štićenicima Udruge sa
socijalno-humanitarnim ciljevima Ozana u Aveniji Vukovar 239 u Zagrebu. S ponosom i
brigom za druge, manje sretne, slične akcije organiziramo svake godine - naša tradicija.

14
Posjetili su nas i mnogi gosti predavači. Na temu STOP AIDS govorili su nam studenti
medicine. Iz Savjetovališta za probleme ovisnosti radionicu s nama provela gđa Snježana
Šalamon.

O sigurnosti na ulici i Programu mjera povećanja sigurnosti govorili nam djelatnici MUP-
a, osobito naš kontakt policajac Igor Toplek. Prevencijsko informativno predavanje o
štetnosti droga održala doktorica Suzana Kosovec.

15
Da bismo postali poznati i priznati na tržištu obrazovanja među srednjim školama morali
smo se i reklamirati.
Naš rad, kroz drugu godinu postojanja, pratila OTV od već spomenutog božićnog sajma
do dva sudjelovanja u televizijskoj emisiji Budilica gdje su o školi govorile ravnateljica
gimnazije Marija Šarić i prof. Dubravka Liebl. Jutarnji list je o nama objavio članak

U dvije privatne škole upisano 6 učenika, a danas, tri godine kasnije, preko 100.

Oglašavali smo se i u drugim novinama ističući naše programe i kvalitetu rada. Sudjelovali
smo svake godine i u manifestaciji DOJDI OSMAŠ u organizaciji Gradskog ureda za
obrazovanje, kulturu i šport.

16
U organizaciji Austrijskog kulturnog foruma bili smo gosti austrijske televizije u emisiji
gradišćanskih hrvata.

Nije sve bilo tako dobro i idilično.

Ne bi se složili sa time da je škola bila uvijek zanimljiva, da su u prvom razredu svi dani
radosno proticali. Do znanja nije lako doći bez truda i „zagrijane stolice“, a školska
godina dugačka. Nešto nam je ostalo u ružnoj uspomeni - ukradeni Jelenin mobitel. Pravi
udarac brizi i pažnji upućivanoj svima tijekom cijele godine, a oni odgovorili krađom i
zataškavanjem kradljivca. Kojeg li razočaranja i „gorkog okusa u ustima“, osobito
ravnateljicama. U drugom razredu smo otkrili krivca, a nakon još nekoliko izrečenih
pedagoških mjera zaželjeli smo mu „dobro“ i ispisali iz škole.

17
Drugi razred 2005./2006. školske godine

Na početku drugog razreda preselili u novu ulicu i novi prostor - Teslina 14. Sada smo
već imali i mlađe (prvi razred) i starije (treći razred) prijatelje u školi, a mi bili drugaši.
Koje radosti ! Što li će donijeti nova školska godina ?
Sigurno puno učenja, neke nove profesore, odlazak starih, dolazak novih učenika, sve nas
je više - postajemo prava škola.

Ovo smo mi:

u gimnaziji: Bukovac Magdalena

Ciboci Jelena
Horvat Nataša
Jandrijević Sonja
Laća Alen
Spudić Nikola

u ekonomskoj: Dodig Martina

Džeba Blanka
Kosovec Iva
Mužević Igor
Omeragić Adnan
Žibrat Matija
Pašalić Patricia

Sa drugašima bili smo veeeelika škola - pedesetak učenika. A profesora - gotovo isto
toliko.
Već u devetom mjesecu prof. hrvatskog nas vodi u ZKM - „Draga Elena Sergejevna“
predstava se zvala.
Jednodnevnim izletom posjetili smo Sloveniju - Rogašku i tvornicu kristala, Olimlje i
samostan, Jelenin greben i prave jelene, a osladili se u Čokoladnici, vidjeli pivovaru
Haler. Ni to što smo učili putujući nije umanjilo veselje putovanja.
Kao gost predavač - dr. Suzana Kosovec govorila nam je o ovisnosti kod tinejdžera -
hvala joj.
Naš kontakt policajac Igor Šelem upozorio nas je na moguće opasnosti na ulici.
Sajmom kruha prikupili smo 1.112,00 kuna - hvala profesorici Dubravki Liebl koja je
inicijator takvim i mnogim drugim akcijama.
Te iste godine, ponovimo ju - 2005! - naš poznati pjesnik Dragutin Tadijanović je
proslavio STOTI rođendan. Nek se ne zaboravi i taj događaj, a mi smo ga obilježili
Književnom večeri i recitacijom stihova u našoj školi.
S profesoricom glazbenog bili u Lisinskom na koncertu Hrvatske vojske i Simfonijskog
orkestra HRT-a - Mozart forever.

18
S profesoricom fizike u Ruđeru Boškoviću na Tjednima fizike u Institutu za fiziku, u
Tehničkom muzeju na izložbi „Einsteinova čudesna godina“.
S prof. likovne umjetnosti pogledali Skriveno blago u Muzeju za umjetnost i obrt, Sajam
umjetnika i antikviteta u Klovićevim dvorima, a još ljepši bio je posjet BEČU i GRADIŠĆU
kao dnevni izlet.

19
Prvo polugodište, uz marljivi rad i redovito dolaženje na nastavu - SVAKI DAN I SVAKI
SAT - završili smo Božićnom priredbom i otišli na zimske praznike.

Drugo polugodište započinjemo odgojnim sadržajima. Šest radionica pripremila je i

odradila s učenicima Udruga PET + , a gosti predavači Nevena Runjić i Mario Bandić
postali naši stalni suradnici.

Proslavili smo Valentinovo prigodnom priredbom ljubavne proze i poezije, a za nježne

izjave i druge tajne saznala je pripremljena Crvena kutija. Povodom toga dana svake
godine posebno se potrudila Nataša - zahvaljujemo i njoj i mami na srčeko kolačima koji
su nas razveselili i osladili.

Sjećate li se onog poznatog Van Gogha, onoga što mu s jednim uhom nešto nije štimalo ?
E pa izložbu njegovih slika u Klovičevim dvorima smo razgledali kao povijesni događaj.
A u takvu vrstu neobičnosti možemo uvrstiti i posjet Hrvatskom saboru. Bili smo
promatrači s balkona. I vidjeli - kako zastupnici spavaju, razgovaraju mobitelom, pričaju
međusobno, a dvorana poluprazna, plaće sigurne i velike. Kuda ide naša vlada !

20
Evo Alena ! Tko kaže da nije bio vrijedan ? U drugom razredu svaki dan i skoro svaki sat
u školi, a rezultati i u imeniku i na licu.

Razred na slikanju - možete li zamisliti koliko nas je bilo ? A takva brojka je Natašu
pratila dugo vremena iza - skoro do kraja srednjoškolskog obrazovanja. Ona uvijek na
nastavi, a drugi padobranci - krenu u jutro od kuće i putem netragom nestanu. Ne pojave
se, a uredno nazovu razrednicu da se ne brine. E Borna, Borna - kad si došao uveo si novi
značaj nastavi i učenju - „Htio bih biti liječnik, ali bez učenja i dolaženja“. Kad dođeš do
cilja javi da znamo može li se tako da patentiramo izum. Možda te obogati.

I tako, uz redovito dolaženje na nastavu, učenje i opet učenje, brojnu terensku nastavu
(koju je Alen izbjegavao maksimalno moguće - mislim ono izvan Zagreba, a svi su se drugi
veselili i s radošću iščekivali) dočekali smo i kraj drugog razreda. Od zanimljivosti do
kraja te školske, sada već davno prohujale, nezaboravne i drage, godine možemo izdvojiti
još nekoliko terenskih nastava: polaganje ECDL ispita, sudjelovanje u akciji Dojdi osmaš,
izlet u Koprivnicu i posjet Podravci, Hlebinama, Šćitarjevu i Andautoniji, posjet Getrou,
Arheološkom muzeju, džamiji u Zagrebu;
učeničkih radova: ankete iz sociologije i drugih predmeta u školi i gradu,

21
zajedničkih fotografija:

Prisjetimo se i Nike Bedrice koji nam se pridružio pred kraj godine, uspješno završio i
opet nestao.

22
Treći razred 2006./2007. školske godine

Rekao je Alenov tata: „Trebate promijeniti naziv škole. Sad se može zvati
UPOZNAJEMO ZAGREB.“ A jeste li se dosjetili zašto ?
Zato što smo s vama, u tri školske godine, promijenili tri školske adrese. Dakle, treći
razred započinjemo na novoj adresi - Kačićeva 3, kod Britanca. Opet smo u centru
grada. Opet možemo do škole svim mogućim prijevozima.

23
A učenici - jesu li svi ostali isti ? Nisu. U ekonomskoj školi nema više Patricie Pašalić.
Prešla u obrazovanje odraslih. Iz Makarske nam došla Ana Jurčević, iz Ogulina Dragana
Sabljak, iz Zagreba Robert Kovačević, Antonela Jularić, Margareta Boronjek, Marko
Pavić-Maroš. Iz gimnazije isključen (eh, mladenački grijesi) Nikola Spudić, a pridružili
nam se Borna Briški i Bonita Tocko. Zbog bolesti Magdalena Bukovac propustila razred -
žao nam. Ali, sretno Magdaleni u borbi sa životom.
Što li se novo dogodilo trečašima, rekli bismo - odraslijim, odgovornijim, zrelijim,
pametnijim osobama ?
Ekonomisti - stvarno takvi postali. Svi ih hvale, svi primjećuju pozitivne promjene. Kažu -
puno je lakše raditi nego prve dvije godine. Čak i Adnan puno manje priča. A Matija -
uvijek odsutan duhom, ni pitanje ne čuje. A gdje je onda odgovor ?
Gimnazijalci ? Što reći ! Zaboravili što znači biti učenik i kako se učenici ponašaju.
Zaboravili da trebaju redovito dolaziti na nastavu, da su ocjene jako važne, da uče za
sebe i zbog svoje budućnosti, od učenika polako postajali poluučenici, a još nas čeka i
četvrti razred.
A još vas sve smjestili na treći kat, daleko od očiju (a od srca niste), daleko od stalne
kontrole.
Ekonomistima - nije ni potrebna.
Gimnazijalcima - stalna provjera.
Što li smo sve preživjeli u trećem razredu - pregršt lijepih trenutaka od romantike,
novih spoznaja, terenske nastave, nekih novih profesora, ispraćaja jedne generacije, do
teških stvari zbog kojih se sada sigurno kajemo i mislimo kako smo mogli biti lukaviji i
domišljatiji pa ne bježati sa nastave i iskoristiti znanje profesora hrvatskog jezika,
fizike, matematike, talijanskog jezika i TZK, a sve su nam nudili na pladnju. Samo, nismo
to tako prepoznavali, nego smo mislili kako nas gnjave, opterećuju, oduzimaju slobodno
vrijeme, stalno govore „hajde, ti to možeš“. Isto kao roditelji, a njih nam je tada bilo
pomalo na vrh glave. Ništa nam nisu dali, a sve branili. Da mi se danas vratiti sve bih
promijenila. A vi ?
Već smo na početku godine krenuli na teren. „Učimo putujući“ postalo nam je sastavni i
prepoznatljivi dio škole. Ovaj puta smo u jednom danu naučili puno o Požeškoj kotlini -
baroknoj Požegi, Kutjevačkim podrumima, Papuku i otkrićima grofa Jankovića. A što smo
zapamtili ? Sigurno da nije samo more lijepo.

24
25
Na samom početku godine posvetili smo školu i učenike,

organizirali sajam kruha, opet sa humanitarnim ciljem (zajedno zaradili 833,60 kn),

26
ugostili Ines Matec, psihologa kriminalista i saznali više o poligrafu, na poziv Austrijskog
kulturnog foruma uživali u glazbi „Mahler i simfonija prirodi“, obilježili godinu 2006.
Nikole Tesle i posjetili Tehnički muzej, kazalište Malu scenu i predstavu Brijačice.
Tijekom školske godine svašta smo pregurali preko leđa. Dugačka školska godina u
početku nam se činila jako dugačka, a kasnije - što je vrijeme odmicalo - i godina je brže
prolazila, a kraj dotrčao.
Što smo sve doživjeli, što su nam u školi organizirali i pripremili - evo kratkog pregleda:
- polagali ECDL ispite (bravo ekonomisti, gimnazijalci u tome potpuno zakazali)
- imali dvije psihološke radionice na temu Organizacija prostora rada i vremena
- Književne večeri u organizaciji prof. hrvatskog jezika Danijele Cvetković i Katarine
Aladrović
- uređivali školu, hodnike i učionice za Božić i druge blagdane
- učili, učili, učili, učili… svaki dan dolazili u školu, a neki je uporno izbjegavali
- posjetili dječji dom na Paunovcu i od humanitarnog rada kupili saonice, lopte, slatkiše i
poklonili manje sretnima od nas

U dvanaestom mjesecu putovali smo na četverodnevni obilazak Praga i Telča. Kako nam
je lijepo bilo - prekrasni kraljevski grad Prag i nezaboravne ljepote arhitekture i
druženja. Prošle smo godine Advent proslavili u Beču, a ove nas je godine sjajem Božića
oduševio Prag. Advent u Grazu, Beču, Pragu - što li nas čeka slijedeće školske godine ?
Kuda ćemo putovati ?

Pored književne večeri ljubavne poezije priredili smo i književnu večer na temu
FAŠNIKA. Hvala prof. Katarini i Danijeli koje uvijek za sve nađu vremena. Hvala i Nataši
koja u svemu želi sudjelovati, a i vlastitim djelima nas obogaćuje.

27
Na drugom jednodnevnom izletu bili smo na dva različita mjesta. Već smo zajedno jako
velika škola pa možemo odvojeno putovati i ići na izlete, a kad nas je bilo pet, šest bili
smo mali i za jednu školu. Nitko nas ne bi prepoznao kao dvije škole.
Gimnazijalci su bili s prof. Ivančicom Ružak i prof. Adrianom Ritec u Krapini - Muzej
evolucije i nalazište pračovjeka bila im je glavna destinacija.

A ekonomisti - kojeg li iznenađenja - posjetili lijepi grad Ogulin i uzoran primjer maloga
poduzetništva u obitelji Sabljak, naše učenice Dragane. Dom za stare i nemoćne njihovo
zanimanje. Ugostili su nas, a mi proveli nezaboravan dan. Hvala Draganinim roditeljima na
srdačnosti, gostoljubivosti i profesionalnosti.

28
29
Kako se približavao kraj trećeg razreda tako smo sve više razmišljali o maturalnom
putovanju i iščekivali. Odabrali smo Grčku i to: autobusom do Venecije, brodom po
Jadranskom moru do Patrasa i opet autobusom po Grčkoj - od 19. do 26. 6. 2007. godine.
Izradili smo i novi letak s kojim ćemo predstaviti našu školu na manifestaciji Dojdi
osmaš, slikali se i na kraju ove školske godine, ispratili prve maturante u povijesti škole i
konačno otišli na maturalac - na plus četrdeset šetali, razgledavali, obilazili, gledali i sve
izdržali. Naš maturalac, naše uspomene.

30
31
32
Četvrti razred 2007./2008. školske godine

I evo nas na kraju. Zadnja srednjoškolska godina je pred nama, mjesec dana kraća, ali
najdraža. A profesori ? Tek smo se pravo upoznali. Oni mladi, kreativni, uvijek spremni
pomoći, uvijek tu za nas. Dragi naši profesori puno nas naučili.

A mi, tko je od nas dogurao do četvrtog razreda ? Tko ga je počeo, a tko završio ? Evo i
nas na slikama da se ne pozaboravljamo.

33
Ej mladosti, kako si lijepa ! Razigrana, nasmijana, rasplesana, raspjevana, zabavna,
zaljubljena, sve joj je lako, sve dostižno, sve može.

A kako je tekla školska godina ? Prolistajmo malo događaje i nikad ne zaboravimo.

U Muzeju za umjetnost i obrt razgledali Skandinavski dizajn, u Lisinskom koncert
Njemačkog simfonijskog orkestra, jednodnevni izlet u Gorski kotar - Fužine, Risnjak,
posvetili smo učenike i školu, natjecali se u sportu - atletici, košarci, odbojci, ugostili
predstavnike nekoliko fakulteta i poslušali prezentacije o različitim fakultetima - VERN,
LIBERTAS, Menadžment iz Zaprešića, RRIF-ov financijski menadžment i druge, bili na
Interliberu s prof. Katarinom i Suzanom, polagali ECDL ispite, odslušali radionicu
Trgovanje ljudima udruge Petra - gost predavač Adriana Bego.

Advent ove godine proslavili u Münchenu i Salzburgu,

34
odgledali predstavu Kako misliš mene nema u Teatru EXIT, pokrenuli i do kraja doveli
akciju Humanitarni utorak (obradovali djecu vrtića na Paunovcu slatkišima, vlažnim
maramicama i drugom higijenskom potrepštinom), puno puta bili na terenskoj nastavi
izvan učionice, a sami si priuštili puuuuu…uno terena u kafićima, tramvajima, doma u
krevetu, zbog „glavoooo…obolja“, zubara, mnoštva isprika bilo koje vrste…

I da nastavim:
sudjelovali na natjecanju pjesnika pod nazivom Goranovo proljeće (čestitamo našoj
pjesnikinji Nataši), projektni dani pod nazivom „Zemlje njemačkog govornog područja“
obuhvatili su tematiku s novčanom jedinicom te zemlje, hrvatski jezik s temom

35
germanizam, likovnu umjetnost sa Ekspresionizmom u Njemačkoj, Njemački jezik sa
pokrajinama i drugo, a završilo sve plakatima i panoima po školi i prezentacijom u kojoj je
osobito došao do izražaja Natašin i Karlov njemački, uz vodstvo prof. Ivančice,

prof. retorike, a i ravnateljice oduševili ste samoinicijativnim programom što još nitko
nije. Jedino je Matija bio izvan toga, ali barem oduševljeni promatrač.

Oprostili smo se od prof. Suzane Filipašić, ali matematika i fizika zbog nje nam ostaju i
dalje dragi predmeti.

S prof. Šivakom svi bili u kinu - Elizabeta - zlatno doba - tek je jedan od filmova na koji
nas je on poveo.

Slikali smo se i ove godine, oprostili s pedagogom Antom, a sve nas oduševila ljubaznošću,
radom, dobrom voljom nova pedagogica Ana.

Sudjelovali smo na Lidranu sa jako zanimljivom predstavom i originalnim radom naše

Nataše. Svim sudionicima velika hvala na trudu, a mamama posebno. S podrškom uvijek
lakše.

Obilježili smo i Valentinovo književnim trenutkom, a zasladili se kolačima u obliku srca.

Prof. Katarini hvala, a i opet Nataši na slatkim jestivim srcima.

Svi smo razgledali Memorijalni centar Dražena Petrovića s prof. Darkom, gledali
predstavu Debela u Maloj sceni (svako kazalište organizirala prof. Danijela), bili u
posjetu Otvorenim danima Instituta Ruđer Bošković.
Posebno smo obilježili Uskrs različitim projektima - s prof. biologije Adrianom - kako
nastaje jaje, jaja i ptice

36
-s prof. Letafetom „Uskrsni - blagdanski ručak“
-s prof. Marijetom „Kako izračunati datum Uskrsa po Gausu“
-s prof. Darkom i prof. Marijom „Uskrs kroz likovno stvaralaštvo i Biblijska događanja“
-s prof. Ivančicom i Gabrijelom Uskrsni običaji u Njemačkoj i Engleskoj
-s prof. Kristijanom Uskrsni otoci, a informatika svima pomogla

Kao drugi jednodnevni izlet bio je posjet Vukovaru i Kopačkom ritu. Kroz Vukovar žalosni
prošli, a u Kopačkom ritu uživali. Prekrasna priroda, puna životinja i biljaka
ovjekovječena na zajedničkim fotografijama.

37
A pred sam kraj školske godine svi u razmišljanju o upisu na fakultet, ali ne svi o
završetku četvrtog razreda i što boljim ocjenama.
Ekonomistima došlo pojačanje, Marija Ivančić i odmah se super uklopila.
Gimnazijalcima došli Filip Malenica i Andrea Sesar, ali njihov polet i želja za znanjem,
gotovo stalna prisutnost u školi nisu pomogli Alenu i Borni da shvate njeno značenje i
važnost. Borna neuhvatljiv - ni mama, ni baka, ni sestrična, a ni razrednica nikako saznati
gdje se izgubi kada u jutro krene u školu na vrijeme (još i nazove i javi da čeka tramvaj i
stiže), ali nikako da stigne. Njegovi proračuni o odgovaranju, prosjeku, ocjenama nikako
da se ostvare - pa ni do kraja srednje. Borna doktore, kako ćeš do doktorske titule ? I
to će ti izmaknuti iz ruke.
Alen - još jedna priča vrlo, vrlo specifična. Čvrsto obeća da će na izlet, biti cijeli dan u
školi, a samo netragom nestane i nema ga. Jadna mama (nakon telefonskog poziva iz
škole) uvijek iznova šokirana, razočarana, ali voli svoje dijete i oprašta kao svaka mama.
Nataša, Andrea, donekle Filip, a pred kraj i Borna Bašić nisu nas razočarali, nego
radovali. I svome razredu pa i školi uzorni učenici.
Martina, Antonela, Blnka, Iva, Margareta, Ana, Dragana (želimo ti zdravlje i dug život
kao i svima), Adnan - pravi četvrtaši - možeš se na njih osloniti u svakom trenutku i
svakom događaju (na neke manje, na neke više), pravi učenici, uzorni, marljivi, dragi -
osim prvim sati na koje gotovo redovito kasne. Draža im postala Sedmica (kafić, a ne
školska ocjena) od profesora Frančića i prava. A Matija i Igor - ako ne zaspu onda ih boli
kralježnica, ako ne kasni prijevoz onda još i stignu u školu - sad na koji sat - tko bi znao.

38
No dobro, svi ti naši đaci sa puno mana i vrlina, na vrijeme predali maturalne i završne
radove, nama dragi takvi kakvi jesu. Pa i Borna - kad ga vidite i čujete - milo dijete, ali
obećanje mu neponovljivo slaba točketina.
Što vam poručuju vaši profesori - oni koji su vas pratili, upoznavali, radovali se i žalostili.
Tu su već zadnji dani, zadnji sati iz pojedinih predmeta. Kraj se bliži - srijeda 21. 5.
2008. tulumarenje po gradu i Bundeku. A prije toga - borba za pozitivu onih koji se nisu
dovoljno trudili i olakšanje i zadovoljstvo vrijedne djece tijekom cijele školske godine.
A i maturalna večera u Esplanadi dodatno je uzbuđenje, radost i ljepota. Kako smo
izgledali evo fotografija:

39
40
41
Mislili ste da je ovo kraj i zadnja stranica, ali nije.

Griženje noktiju, trtarenje, zgrčeni želudac, nervoza, nervoza… i to treba opisati. Da se

može nacrtati bilo bi ovako: ~~~~~~~~~~~~~~~~~ ili izreći - ovako: dddddddd… u
nedogled. Ali drhtaj glasa: „Što su te pitali ?“, „Jesi li znao ?“, „Jesi prošao ?“ - shvatili
ste da se radi o polaganju MATURE ili ZAVRŠNOG ISPITA. I nisu svi naučili, nisu od
prve ni položili, ali prošlo je. Svjedodžbe smo podijelili i otišli ste iz srednje škole.
Radosni, mladi, u upisima na fakultet, zaposlenju ili tko zna kuda vas misli nose.

Želimo vam sreću ma gdje bili i ma što odabrali.

42