RUAK S BOGOM Jedan djeak je elio sresti Boga.

Znao je da treba dugo putovati do mjesta gdje on ivi, pa je zato spremio svoj prtljag s omiljenim kolaiima i pakovanjem od est flaa vonog soka te krenuo u svoju pustolovinu. Kad je odmakao tri reda kua, susreo je nekog starca. Sjedio je u perivoju i mirno hranio nekoliko golubova. Djeak je sjeo blizu njega i otvorio svoj prtljag. Upravo se htio osvjeiti vonim sokom kad spazi da starac izgleda gladan, pa mu ponudi jedan kolai. Starac ga je zahvalno primio i nasmjeio se djeaku. Njegov je osmijeh bio tako prijateljski da je djeak zaelio da ga ponovo vidi, pa mu je sada ponudio boicu vonog soka. Starac mu se ponovo nasmijeio. Djeak je bio izvan sebe. Sjedili su itavo popodne jedui i smijui se, bez da su izgovorili jednu jedinu rije. U meuvremenu se smrailo, djeak je osjetio umor i ustao je da poe, ali tek to je napravio nekoliko koraka okrenuo se, potrao nazad do starca i snano ga zagrlio. Starac mu je darovao najvei osmijeh do sada. Kada je djeak ubrzo otvorio vrata svoje kue, majka je bila iznenaena radou na njegovom licu. Upitala ga je: ta je to to si danas uinio da te je tako obradovalo? Odgovorio je: Ruao sam s Bogom. No, prije nego to je njegova majka uspjela odgovoriti, dodao je: Zna ta! Bog ima najljepi osmijeh koji sam ikada vidio. U meuvremenu starac, takoe proet radou, vratio se kui. Njegov je sin bio zauen odsjajem mira na njegovom licu i upitao ga je: Tata, ta je to to si danas uinio da te je tako obradovalo? Odgovorio je: Jeo sam kolaie u perivoju s Bogom. Za svaki sluaj, prije nego to je njegov sin odgovorio, dodao je: Zna ta! Puno je mlai nego to sam mislio. Preesto potcjenjujemo snagu dodira, osmijeha, ljubazne rijei, uha koje nas slua, iskrene pohvale ili najmanji in panje, a svi oni imaju snagu darovati nam ivot. Ljudi ulaze u na ivot sasvim sluajno i u bilo kojem trenutku u ivotu. Sve ih jednako primi!