arl Pero

BAJKE
VILE
Bila jednom jedna udovica koja je imala dvije keri: starija je i po naravi i
po liku bila sasvim slina majci. I majka i ki su bile tako rave i ohole
da ih niko nije mogao podnositi.
Mlaa ki je bila prava slika svoga pokojnog oca i po dobroti i po
ljupkosti, a osim toga je bila jedna od najljepih djevojaka koje je ikad
iko vidio. Kao to to obino biva da se sline prirode vole, i ova majka
silno je voljela svoju stariju ker, a mladu je strano mrzila. Njoj je davala
da jede samo u kuhinji i stalno joj je pronalazila neki posao.
Pored ostalog, ona je morala dvaput dnevno da ide na jedan kladenac,
udaljen od kue vie od pola milje, i da nosi veliki krag pun vode. Kad
je jednog dana zahvatala vodu na kladencu, prie joj neka sirota ena i
zamoli malo vode da se napije.
Drage volje, majko ree joj ova lijepa djevojka, i poto dobro ispra
krag, zahvati vode
na najbistrijem mjestu i prui joj krag, stalno ga pridravajui, kako bi
ena mogla da se napije.
Dobra ena, poto ugasi e, ree:
Vidim, djevojko, da si lijepa, dobra i potena, i zato hou neim da te
obdarim.
Jer to je bila vila koja se preobukla u sirotu seljanku da bi provjerila
kakva je ova djevojka.
Dajem ti na dar ree vila da ti, sa svakom rijei koju izgovori,
izae iz usta po jedan
lijep cvijet ili dragi kamen.
Kad ova lijepa djevojka doe kui, majka je stade grditi to se tako dugo
zadrala na kladencu.
Molim vas, majko, da mi oprostite to sam se toliko zadrala ree
jadna djevojka.
I kad izgovori ove rijei, iz usta joj izaoe dvije rue, dva zrna bisera i
dva krupna dijamanta.
ta to vidim! povika majka zaprepaeno. Kao da ti iz usta izlaze
biseri i dijamanti!
Otkud to, keri moja? (Prvi put je tada nazva svojom kerkom.)
Jadno dijete ispria bezazleno ta joj se desilo na kladencu, a iz usta joj
neprekidno ispadahu dijamanti.

 Zaista ree majka sad u poslati tamo i svoju stariju ker. Vidi li,
Franon, ta izlazi iz usta tvojoj sestri kad govori. Zar ne eli da i tebi
ispadaju biseri i dijamanti iz usta? Treba samo da ode na kladenac, da
zahvati vode i kad ti jedna sirota ena zatrai da pije, ti je lijepo napoji.
Jo bi mi to trebalo odgovori ova grubijanka da idem tako daleko po
vodu.
Mora ii ree majka i to odmah!
Ona ode, neprekidno gunajui. Uze najljepi srebrni ibrik koji su imali u
kui. Tek to doe na kladenac, iz ume izae jedna divno odjevena
gospoa, uputi se prema njoj i zatrai malo vode da se napije. To je bila
ista ona vila koja je bila izala i pred njenu sestru, ali se sad pretvorila u
princezu da bi iskuala ovu djevojku i uvjerila se koliko je ona rava.
Zar sam ja ak ovamo dola ree vili ova ohola i gruba djevojka da
vama dajem vode?
Ba sam naroito donijela ovaj lijepi srebrni ibrik da vas napojim! Nego,
eto vam kladenac, pa pijte koliko hoete!
Ti si nevaljala djevojka ree joj vila mirno. I poto si tako
neljubazna, neka ti sa svakom tvojom rijei, ispadne iz usta jedna zmija
ili aba!
im je majka opazi da se vraa kui, povika:
to je bilo, dijete moje?
Nije nita odgovori joj ova grubijanka, i izbljuva iz usta dvije zmije i
dvije abe.
Avaj! povika majka, kakvo je to udo? Zato je kriva tvoja sestra, ali
platie mi ona to!
I potra odmah da tue mlau ker. Jadno dijete utee i skloni se u
oblinju umu.
Kraljev sin, koji se vraao iz lova, nae je u umi i videi je tako lijepu,
zapita je ta tu radi I zato plae.
Majka me otjerala od kue.
Kad kraljevi vidje da joj iz usta izae petest bisera i isto toliko
dijamanata, zapita je otkud
joj taj dar, a ona mu sve ispria. Kraljevi se ve bijae zagledao u nju, i
kad jo procijeni da taj njen dar vrijedi mnogo vie nego miraz neke
druge djevojke, odvede je u svoj dvor i oeni se
njome.
to se tie njene sestre, nju omrznu njena roena majka i otjera je od
kue. Nesrenica, poto je svuda trala, a niko ne htjede da je primi u
slubu, umrije u kutu jedne ume.

PALI
Bio jednom neki drvosjea koji je imao enu i sedmoro djece, sve
mukarci: najstarijem je bilo deset godina, a najmlaem tek tri. Oni su
bili veoma siromani i strano su se muili s tolikom djecom, jer nijedno
od njih nije bilo u stanju da zarauje svoj hljeb. A naroito ih je alostilo
to to je najmlai sin bio veoma slabunjav i utljiv. Smatrali su da je to
znak njegove gluposti, iako je to bio znak njegove mudrosti. Bio je
veoma malen, kad se rodio nije bio vei od palca, zbog ega su ga i
prozvali Pali.
To jadno dijete je bilo pravi muenik, u kui su ga svi grdili. Meutim, on
je bio najpametniji i najdovitljiviji od sve svoje brae. Malo je govorio,
ali je mnogo sluao.
Doe jedna nerodna godina i nasta velika glad, pa ovi jadni ljudi odluie
da se oslobode svoje djece.
Jedne veeri kad su djeca polijegala, drvosjea je razgovarao sa svojom
enom kraj ognjita,
pa joj teka srca ree:
Vidi da ne moemo da ishranimo djecu. Bolje bi bilo da ne gledamo
kako umiru od gladi, ve da ih sutra odvedemo u umu; dok oni budu
zaokupljeni sakupljanjem granica, mi emo
pobjei a da oni to i ne opaze.
Ah! uzviknu drvosjeina ena zar bi ti mogao da pusti djecu da
zalutaju u umi?
Mu joj je uzalud objanjavao koliko su siromani, ona na to nikako nije
mogla da pristane; bila je siromana, ali je bila njihova mati.
Ipak, znajui kako e joj teko biti da gleda kako djeca umiru od gladi,
ona pristade i ode u postelju plaui.
Pali je sluao itav taj razgovor, jer kad je iz svoje postelje uo da neto
ozbiljno razgovaraju, on je polako ustao i neopaeno se zavukao pod
klupicu svoga oca, pa je tako sve uo.
Ponovo lee u postelju, ali ne sklopi oka itavu no, razmiljajui o tome
ta treba da uini.
Ustade u ranu zoru, ode do potoka i napuni svoje depove sitnim bijelim
kameniima, pa se vrati kui. Djeca pooe s ocem i majkom u umu, a
Pali ne ree nita svojoj brai o onome to je znao.
Dooe u jednu mranu umu gdje na deset koraka nisu mogli da vide
jedan drugog. Otac stade sjei drva, a djeca poee skupljati granje i
vezati ih u svenjeve. Poto se roditelji uvjerie da su djeca zaokupljena
poslom, udaljie se neprimjetno od njih i izgubie se jednom zabaenom
stazicom.
Kad vidjee da su sama, djeca poee plakati i vikati na sav glas. Pali ih
pusti da plau, poto je znao kako e se vratiti kui; dok su ili u umu,

on je bacao cijelim putem bijele kamenie koje je imao u depovima. On

im ree:
Nita se ne bojte, brao; roditelji su nas ovdje ostavili, ali u vas ja
odvesti kui, poite samo za mnom.
Oni pooe za njim i on ih dovede kui onim istim putem kojim su bili
doli u umu. Nisu smjeli odmah da uu u kuu, nego svi nauljie ui
pred vratima da bi uli o emu otac i majka razgovaraju.
Meutim, kad su se drvosjea i njegova ena vratili kui, jedan vlastelin
iz njihova sela posla im deset talira, to im je ve odavno dugovao a emu
se oni vie nisu nadali. To im povrati ivot, jer su umirali od gladi.
Drvosjea odmah posla svoju enu da kupi mesa. Poto odavno nisu nita
okusili, ona kupi tri puta vie mesa nego to je bilo potrebno za veeru za
dvije osobe. Kad se najedoe, drvosjeina ena ree:
Gdje li su sad naa djeca? Oni bi se dobro najeli od ovoga to nam je
preostalo. Ali ti si htio da ih ostavimo u umi, lijepo sam rekla da emo se
zbog toga pokajati. ta li sad rade u onoj umi? Moda su ih vukovi ve
rastrgli! Ba si bezduan kad si mogao tako da ostavi djecu!
Drvosjea se najzad razljuti, jer je njegova ena ve vie od dvadeset puta
ponovila da e se on zbog toga pokajati i da je ona imala pravo. On joj
zaprijeti da e je istui ako ne uuti. I njemu je bilo moda jo tee nego
njegovoj eni, ali mu je ona dosaivala, a on je bio kao i mnogi ljudi
koji veoma cijene ene koje su u pravu, ali koji smatraju da su
nepodnoljive one ene koje su uvijek imale pravo.
Drvosjeina ena je bila sva uplakana:
Gdje li su sad moja djeca, jadna moja djeca?
Ona to ree tako glasno, pa djeca koja su stajala na vratima ue to i
povikae sva u jedan glas:
Evo nas, evo nas!
Ona brzo potra da im otvori vrata i ree im, ljubei ih:
Kako se radujem to vas vidim, draga moja djeco. Sigurno ste umorni i
gladni. A ti Pjero, kako si prljav! Hajde da te operem!
Pjero je bio njen najstariji sin, koga je ona najvie voljela, jer je bio
pomalo ri, a i ona je bila pomalo riokosa.
Oni sjedoe za trpezu i, na radost oca i majke, dobro se najedoe i
ispriae im o strahu koji su pretrpjeli, govorei gotovo u jedan glas.
Ti dobri ljudi su se silno radovali to su opet sa svojom djecom, ali ta
njihova radost potraja samo dotle dok su trajali i taliri. im se taj novac
potroi, opet nasta glad: roditelji su oajavali I ponovo odluie da se
oslobode djece i da bi uspjeli u tome, odvedoe ih mnogo dublje u umu
nego prvi put.
Pali opet u taj njihov dogovor, pa i sad htjede u ranu zoru da ode na
potok da nakupi kamenia, ali vrata bijahu dobro zakljuana. Nije znao
ta da radi, ali se sjeti da je majka svakom djetetu dala po komad hljeba

za doruak, pa naumi da upotrijebi mrvice svoga hljeba umjesto

kamenia; da ih prospe po putu kojim budu ili i zato sauva hljeb u
depu.
Otac i majka odvedoe djecu u najgui i najmraniji dio ume, pa im
stigoe tamo, ostavie djecu i izgubie se zabaenom stazom. Pali se
nije mnogo raalostio, jer je vjerovao da e lako nai put do kue pomou
rasutih mrvica hljeba po putu kojim je iao. Ali se iznenadi kad vidje da
nema ni jedne jedine mrvice, ptice su ih sve pozobale.
I djeca se strano uplaie, jer to su vie lutali, to su dublje zalazili u
umu. No se spusti I podie straan vjetar, pa se oni jo vie prepadoe.
inilo im se da vukovi zavijaju na sve strane I da e ih oni rastrgnuti.
Nisu smjeli ni da progovore ni da se osvrnu. Zatim se spusti jaka kia i
oni do koe pokisnue; na svakom koraku su posrtali, padali u blato i
dizali su se iz njega potpuno ulijepljeni blatom, ne znajui ta da ine s
rukama.
Pali se uspuza na vrh jednog drveta, ne bi li pronaao kakav izlaz i
gledajui na sve strane, opazi neku slabu svjetlost daleko od ume. On
sie s drveta i kad se nae na zemlji, vie nita ne mogae vidjeti, pa se
rastui. Ipak, idui podue sa svojom braom u pravcu gdje je primijetio
svjetlost, ponovo je opazi kad izaoe iz ume.
Najzad stigoe pred kuu u kojoj je bila ta svjetlost, ali su pretrpjeli dosta
straha, jer su esto gubili svjetlost iz vida, svaki put kad bi se spustili u
neku dolinu, ona je nestajala. Zakucae na vrata i neka dobra ena im
otvori. Ona ih zapita ta trae. Pali joj odgovori da su zalutali u umi
i da je mole da se na njih saali i da ih primi na konak. eni se djeca
dopadoe, pa se ona zaplaka i
ree:
O, jadna moja djeco, gdje ste doli? Znate li da je ovo kua ljudodera,
koji jede djecu?
Ali, gospoo odgovori joj Pali, koji je drhtao od straha kao i
njegova braa ta da radimo? Vukovi e nas sigurno rastrgnuti ako nam
vi ne pruite utoite. Pa kad je ve tako, vie volimo da nas pojede
ljudoder, a moda e se i on saaliti na nas ako ga vi zamolite.
ena pomisli da e ih do sutra moi sakriti od svoga mua, pa ih pusti u
kuu i odvede ih kraj vatre da se ogriju, a tu se na ranju pekla ovca divu
za veeru.
Tek to su se djeca ogrijala, zau se lupa na vratima. To se ljudoder
vraao kui. ena brzo sakri djecu pod postelju i ode da otvori vrata.
Ljudoder odmah zapita da li je veera gotova i da li
je vino natoeno, pa sjede za trpezu. Ovca je jo bila sasvim krvava, ali je
on izgleda smatrao da je tako ukusnija. On se stade osvrtati i mirisati, pa
ree eni da se tu osjea svjee meso.
To svakako mirie ovo tele to sam ga maloas oderala ree ena.

 Ali kaem ti da osjeam svjee meso ree joj ljudoder, gledajui je

poprijeko mora biti da ti krije neto od mene.
Rekavi to, ustade od stola i ode pravo prema postelji.
Gle, kako hoe da me prevari, prokleta eno. Trebalo bi da pojedem i
tebe, ali je tvoja srea to si stara. Ovo je divlja koja e mi dobro doi da
ugostim svoja tri prijatelja ljudodera, koji e me ovih dana posjetiti.
Zatim izvue ispod postelje jedno po jedno dijete. Jadna djeca padoe na
koljena pred njim, molei milost, ali je to bio najsuroviji ljudoder meu
ljudoderima i bio je daleko od toga da bude milostiv prema njima. Ve ih
je prodirao pogledom. eni ree da e to biti ukusno peenje, samo ako
ona napravi jo dobar sos.
On uze jedan veliki no i ve zgrabi jedno dijete da ga zakolje, kad ga
ena zadra.
Zato ih kolje u ovo doba? Imae vremena i sutra.
uti ree ljudoder ako ih sad zakoljem, meso e biti meke.
Ali zasada ima dovoljno mesa, jedno tele, dvije ovce i pola svinje.
Pravo kae ree joj ljudoder. Dobro ih nahrani da ne bi oslabili, pa
ih smjesti u postelju.
Dobra se ena obradova i dade im bogatu veeru, ali oni nisu nita mogli
da okuse od straha.
A ljudoder nastavi da jede i pije, zadovoljan to e imati ime da poasti
svoje prijatelje. Uz veeru popi dvanaest pehara vina vie nego obino, pa
ga vino oamuti i morade da legne.
Ljudoder je imao sedam keri; bile su to jo djevojice. Ove male
ljudoderove keri su imale lijepo lice, jer su jele svjee meso, kao i
njihov otac, ali su imale prast nos, male sive oi I strano velika usta,
velike, veoma otre i rastavljene zube. Nisu bile ba tako nevaljale, ali e
sigurno takve postati, jer su ve ujedale malu djecu i sisale su im krv.
Njih su rano stavili da spavaju i sve su one leale u jednoj velikoj postelji,
svaka sa zlatnom krunom na glavi. U toj sobi je bila jo jedna postelja iste
veliine, u koju ena stavi sedam djeaka, a zatim i ona ode da legne
pored svoga mua.
Pali, koji je opazio da ljudoderove keri imaju krune na glavi, a
strahujui da se ljudoder ne predomisli i odlui da ih zakolje jo iste
veeri, ustade oko ponoi, uze kape svoje brae i
svoju, pa ih polako stavi ljudoderovim kerkama, a njihove zlatne krune
stavi sebi i svojoj brai, kako bi prevario ljudodera da su oni njegove
keri, a njegove keri djeca koju je htio da zakolje.
I zaista je tako i bilo, jer se ljudoder oko ponoi probudi i zaali to je
ostavio za sutra ono to je
mogao da uini odmah. Brzo skoi iz postelje i dograbi svoj velik no.
Hajde da vidim ree on kakvi su ti mali objeenjaci. Bolje da to to
prije obavim.

Pipajui po mraku, pope se gore i prie postelji u kojoj su spavali djeaci.

Svi su oni vrsto spavali osim Palia, koji se strano uplai kad ga div
opipa rukom po glavi. Ljudoder opipa I svu njegovu brau po glavi. Kad
napipa pod rukom krune, ljudoder ree:
Zamalo se ne prevarih, mnogo sam sino popio!
Zatim prie drugoj postelji i napipa kapice djeaka, pa ree:
Evo tih objeenjaka!
Rekavi to, on i ne trepnuvi, zakla svojih sedam keri. Zadovoljan
svojim poslom, vrati se I lee u postelju kraj svoje ene.
A Pali, im u da je ljudoder zahrkao, probudi svoju brau, ree im da
se brzo obuku i da pou za njim. Oni se polako iskradoe u batu i
preskoie zid. Trali su skoro itavu no, pretrnuli od straha, i nisu znali
kud ih noge nose.
Kad se ljudoder probudi ree eni:
Idi gore i pripremi onu djecu.
enu iznenadi dobrota njenog mua, mislei da joj je on rekao da ih
obue. Ona se pope gore i zaprepasti se kad vidje svojih sedam keri
zaklanih i ogrezlih u sopstvenoj krvi...
Odmah pade u nesvijest. Ljudoderu se uini da se ena suvie dugo
zadrala i poe za njom da joj pomogne. I on se zaprepasti kad ugleda taj
straan prizor.
O, ta uinih! povika on. Ti e mi nevaljalci ovo platiti, i to odmah!
On dohvati lonac s vodom i srui ga eni na glavu, povrati je iz nesvijesti
i povika:
Daj mi brzo izme od sedam milja! Stii u ja njih!
Zatim pojuri napolje i poto je trao tamoamo, poe onim putem kojim su
i djeca ila, a ona su bila jedva sto koraka daleko od oeve kue. Djeca
opazie ljudodera kako skae s planine na planinu i preskae rijeke kao
da su potoii. Pali ugleda jednu pilju blizu mjesta gdje su se
nalazili; sakri svoju brau u nju, a i sam se zavue unutra, motrei stalno
na ljudodera. Ljudoder je bio strano umoran od puta koji je bez
uspjeha preao (jer izme od sedam milja strano zamaraju onog ko ih
nosi) pa htjede malo da se odmori i sluajno sjede ba na onu stijenu u
kojoj su djeca bila sakrivena.
Kako je bio strano umoran, odmah zaspa. Poto malo odahnu, zahrka
tako strano da se jadna djeica prepadoe isto onako kao kad je drao
no da ih zakolje. Pali se ne uplai toliko I kaza svojoj brai da brzo
otre kui dok ljudoder tako vrsto spava, a za njega da ne brinu. Oni
ga posluae i brzo se vratie kui.
A Pali se prikrade ljudoderu, skide mu polako izme i odmah ih
navue. izme su bile veoma velike i iroke, i kako su te izme bile
arobne, one su se mogle poveavati i smanjivati prema nogama onog ko
ih obuje, pa su Paliu pristajale kao salivene.

On se uputi pravo ljudoderovoj kui, gdje zatee enu kako plae nad
svojom zaklanom djecom.
Va mu je zapao u veliku opasnost ree joj Pali. Uhvatili su ga
razbojnici i zaprijetili da e ga ubiti ako im ne donese sve svoje zlato i
srebro. U asu kad mu je no bio pod grlom,opazio me i poslao da vam
kaem ta se dogodilo i da mi date sve to imate od vrijednosti.
Nemojte nita zadrati, jer e ga inae bez milosti ubiti. Poto je stvar
hitna, dao mi je i svoje izme od sedam milja da bih to bre stigao, a i
zbog toga da ne pomislite da vas laem.
ena se strano prepade i dade mu sve zlato to je imala u kui, jer je
ljudoder bio dobar mu, iako je jeo malu djecu. Tako Pali, poto
pokupi sve blago, ode kui svoga oca, gdje ga svi radosno doekae.
Ima mnogo ljudi koji smatraju da to nije bilo tako. Oni tvrde da Pali
uopte nije pokrao ljudodera, iako se u stvari nije nimalo ustruavao da
uzme njegove izme od sedam milja, jer su one sluile ljudoderu samo
za to da bi mogao da hvata malu djecu. Ovi ljudi tvrde da to znaju iz
pouzdanog izvora, jer su jeli i pili u drvosjeinoj kui. Oni tvrde da je
Pali, poto je obukao izme od sedam milja, otiao u dvor; znajui da
su tamo zabrinuti za vojsku koja se nalazila na dvije stotine milja daleko,
kao i za ishod bitke koja se vodi. On ode kralju, kau oni, i ponudi se
da mu jo isto vee donese vijesti o vojsci. Kralj mu obea veliku sumu
novca ako uspije. Pali donese vijesti to isto vee. I poto se s tim
svojim prvim odlaskom proslavio, zaraivao je koliko mu volja, jer kralj
ga je odlino nagraivao za noenje njegovih naredbi vojsci, a mnoge
ene su mu davale sve to bi on zaelio da bi dobile vijest od svojih
dragana, pa je na tome i najvie zaraivao.
Bilo je i nekih ena koje su mu davale da nosi pisma njihovim muevima,
ali su ga slabo nagraivale, pa nije imalo ni smisla da tako beznaajnu
sumu unosi u svoje raune.
Poto je izvjesno vrijeme obavljao poslove glasonoe, on je stekao veliko
bogatstvo i vratio se svome ocu. Nemogue je zamisliti s kakvom su ga
radou doekali, a on je usreio itavu
porodicu.

MAAK U IZMAMA
Neki vodeniar, koji je imao tri sina, ostavi svojoj djeci u nasljee samo
vodenicu, magarca I maka. Oni se ubrzo podijelie, bez suda. Za kratko
vrijeme pojeli bi svu svoju oevinu. Najstariji sin dobi vodenicu, srednji
magarca, a najmlai samo maka.
Najmlai sin je najslabije proao i on se stade jadati:
Moja e braa moi pristojno da ive ako se udrue, a ja kad pojedem
svog maka I napravim muf* od njegove koe, morau da umrem od
gladi.
Maak, koji je to uo ali se pravio da ne uje, ree ozbiljnim i vanim
glasom:
Nemoj da se brine, gospodaru. Ti meni samo daj jednu vreu i napravi
mi par izama da
mogu da idem po trnjacima, pa e se uvjeriti da nisi tako ravo proao u
diobi s braom kako ti izgleda.
Gospodar nije mnogo vjerovao ovim njegovim rijeima, ali je znao za
neke njegove majstorije u lovu na mieve i pacove, kako se vjeao na
svoje ape i krio u branu kao da je tobo mrtav, pa se ponada da mu
maak moe ipak biti od koristi u nevolji.
Kad maak dobi ono to je traio, on lijepo navue izme, zabaci vreu
na rame, zaveza uzice oko vrata svojim prednjim apama i ode u jedan
zabran, gdje je znao da ima mnogo zeeva.
Natrpa mekinja i djeteline u vreu i oprui se kao mrtav, ekajui da neki
zei, jo nenaviknut na lukavstva u ivotu, ue u vreu i pojede ono to
je u njoj.
Tek to lee, poslui ga srea: jedan mlad, neiskusan zec zavue se u
njegovu vreu, a na maak stegnu uzice, uhvati zeca i ubi ga bez milosti.
Ponosan na svoj lov, on ode kralju i zatrai da ga primi. Odvedoe ga u
odaju njegovog velianstva, a on se, kad ue, duboko pokloni i ree:
Svijetli kralju, moj gospodar, markiz od Karabasa svidjelo mu se da
tako nazove svoga gospodara naredio mi je da vam donesem na dar
ovoga zeca.
Reci tvome gospodaru ree kralj da mi je milo to me se sjetio i da
mu zahvaljujem.
Maak se drugi put sakri u jednu strnjiku, rairi svoju vreu i kad se
uhvatie dvije jarebice, stee uzice i odnese ih opet kralju na dar. Kralj
bijae veoma zadovoljan i dade mu dobru napojnicu.
Maak produi tako dva ili tri mjeseca da nosi kralju s vremena na
vrijeme divlja, koju je lovio njegov gospodar. Jednoga dana, kad
doznade da e kralj izii u etnju na obalu jedne rijeke sa svojom
kerkom, najljepom princezom na svijetu, maak ree svom gospodaru:

 Ako hoe da me poslua, bie srean ovjek. Treba da se samo kupa

u rijeci na jednommjestu koje ti ja pokaem, a ostalo je moja briga.
Markiz od Karaba sa poslua svoga maka, mada nije znao ta e iz svega
toga izai. Dok se on kupao u rijeci, kralj naie tuda kolima, a maak iz
svega glasa povika:
U pomo! U pomo! markiz od Karabasa se davi!
Na taj uzvik, kralj promoli glavu kroz vrata na kolima i poznavi maka
koji mu je esto donosio divlja, naredi svojim pratiocima da pohitaju u
pomo gospodinu markizu od Karabasa.
Kad su jadnog markiza vadili iz rijeke, maak prie kolima i ree kralju
kako su, dok se markiz kupao, naili lopovi i odnijeli markizu njegovo
odijelo, iako je on vikao "Drite lopova!" to je mogao jae. Ugursuz je u
stvari sakrio odijelo pod jedan veliki kamen. Kralj odmah naredi jednom
od svojih pratilaca da donesu iz dvora kraljevsko ruho za gospodina
markiza od Karabasa.
To ruho mu je veoma lijepo pristajalo, jer je bio lijep i stasit mladi, pa se
on princezi dopade, a kad joj nekoliko puta dobaci pogled pun potovanja
i njenosti, ona se zaljubi u njega.
Kralj pozva markiza da se popne u njegove koije i da se provoza s
njima. Maak bijae sav srean to vidje da se njegov plan poinje
ostvarivati, otra ispred koij i kad doe do jedne grupe seljaka koji su
kosili na livadi, ree im:
Sluajte vi, kosai, ako ne kaete da livada koju kosite pripada markizu
od Karabasa, biete isjeeni na paramparad.
Doista, kad kralj proe tuda, zapita kosae ija je to livada to kose.
Ovo je livada markiza od Karabasa povikae oni uglas, jer ih maak
bijae uplaio.
Imate lijepo imanje ree kralj markizu od Karabasa.
Da, gospodaru, ovo je livada na kojoj svake godine ima dosta trave.
Maak opet otra ispred njih i kad doe do nekih etelaca, ree im:
ujte vi, eteoci, ako ne kaete da je to ito markiza od Karabasa,
biete isjeeni na paramparad.
Kralj ih, kad malo poslije naie, zapita ije je to silno ito.
Gospodina markiza od Karabasa odgovorie eteoci.
Kralju to bijae milo, a maak je, idui stalno ispred njih, nareivao
ljudima na koje je nailazio, da za sva imanja kau da su markieva, tako
da se kralj zaudi kako markiz od Karabasa ima mnogo imanja.
Lukavi maak doe najzad do jednog lijepog zamka, iji je vlasnik bio
neki zmaj, najbogatiji meu svim zmajevima, a njemu su pripadala i sva
ona imanja pored kojih su prolazili.
Maak zamoli da bude primljen kod zmaja, govorei da nije mogao proi
pored njegovog zamka a da mu se ne pokloni.
Zmaj ga primi prilino utivo, onoliko koliko zmaj moe da bude utiv.

 Uvjeravali su me ree mu maak da vi moete da se pretvorite u

svaku ivotinju, na primjer, u lava ili slona.
To je tano odgovori zmaj brzo a da ti dokaem, vidjee kako u se
pretvoriti u lava.
Maak se strano uplai kad ugleda pred sobom lava i odmah se uz oluk
uspuza na krov s prilino muke i opasnosti, jer su mu smetale izme, u
kojima nije bilo zgodno penjati se po crepovima.
Malo zatim, kad vidje da je zmaj vratio svoj prvanji oblik, sie dolje,
priznade da se strano uplaio i ree:
Govorili su mi takoe, ali u to ne mogu da vjerujem, da moete da se
pretvorite i u male ivotinje, na primjer, u pacova ili u mia. Uvjeren sam
da je to nemogue.
Nemogue? ree zmaj. Vidjeete!
U isti as, pretvori se zmaj u mia i poe trati po podu. A maak, tek to
ga opazi, skoi na njega i pojede ga.
U to kralj stie do zamka i zaelje da ue u njega. Maak, uvi kripu
kraljevskih koija preko mosta, istra pred kralja i ree mu:
Dobro doli, svijetli kralju, u zamak markiza od Karabasa.
Je li mogue da je i ovaj zamak va, gospodine markie? Nita ljepe od
ovog dvorita I zgrada oko njega! Molim vas da ih razgledamo.
Markiz ponudi ruku mladoj princezi i idui za kraljem, koji je iao
naprijed, uoe svi u jednu veliku dvoranu, gdje ih je oekivala bogato
postavljena trpeza, koju je zmaj pripremio za svoje goste, koji su ba tada
trebali da ga posjete, ali se nisu usuivali da uu, znajui da je kralj
unutra. Kralj je bio oaran otmjenim ponaanjem i lijepim izgledom
gospodina markiza od Karabasa, a takoe i njegova ki, koja se ve bila
zagledala u njega; pa kad jo vidje i toliko njegovo bogatstvo, kralj, poto
ispi nekoliko aa vina, ree:
Gospodine markie, samo od vae volje zavisi da postanete moj zet.
Markiz, poklonivi se duboko kralju, rado prihvati njegov prijedlog i
istog se dana oeni
princezom. Maak postade ugledna linost na dvoru i otada je lovio
mieve samo zabave radi.
*muf komad odjee od krzna u koji se stavljaju ruke da bi se zagrijale.