Allame Teherani

Poslanica o sri duhovnog putovanja

POSLANICA O SRI DUHOVNOG PUTOVANJA

Zapis sa asova praktinog irfana Allame Tabatabaija

Preveo sa perzijskog AMAR IMAMOVI

Fondacija MULLA SADRA u Bosni i Hercegovini

SARAJEVO 2008.
3

CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 28-18-4 TABATABAI Poslanica o sri duhovnog putovanja : zapis sa asova praktinog irfana Alleme Tabatabaija / zapisao i priredio Alleme Muhammed Husjen Husejni Teherani ; preveo sa perzijskog Amar Imamovi. Sarajevo : Fondacija Mulla Sadra u Bosni i Hercegovini, 2008. 112 str. ; 21 cm Izv. stv. nasl. na arap. pismu. Bibliografija i biljeke uz tekst

ISBN 978-9958-657-21-4 1. Teherani, Muhammed Husejn Husejini COBIS.BH-ID 17096710

UVOD
Neka su najljepi pozdravi istoj dui Poslanika posljednjeg vremena, Muhammedu Mustafi, i nasljedniku plemenitog roda, posjedniku poloaja velajatul-kubra, Aliju Murtedi, i asnim potomcima, istim Imamima, posebno polu duhovne sfere kontingentnog svijeta, Huddet ibn Hasanu Al-Askeriju Imamu Mehdiju! Osjeaj ljubavi prema vjeri, naklonjenost i tenja ka skrivenim svjetovima te otkrivanje natprirodnih i metafizikih tajni dio je ljudskih nagona i njegove prirode. Ovaj nagon posljedica je privlaenja1 Voljenog, tj. Njegovog privlaenja kontingentnog2 svijeta ka Sebi, a posebno ovjeka kao plemenitog stvorenja ka Njegovom poloaju apsoluta i beskonanosti, dok je duh magnetizma upravo dua due koja se tumai i kao dua ili hakikat hakikata, osnova praiskonskog vjenog, izvor ljepote i ishodite postojanja i krajnosti savrenstva.
1

Privlaenje znai pribliavanje roba Bogu Njegovom blagonaklonou spremljenom za roba u svemu onome ka emu rob ima potrebu tokom putovanja kroz postaje ka Istini, bez usiljenosti, napora i truda. Kontingencija: sluajnost, mogunost, eventualnost; kontingentni svijet nasuprot nunom svijetu. 5

Cijeli svijet kontingentnog postojanja u poloaju je izraza, a Ti Si njegovo znaenje, o Ti Koji privlai srca.3 Ovo istinsko magnetno privlaenje uzrokuje cijepanje povezanosti sa prirodom i ogranienjima due, kretanje ka svijetu nadmaterijalnosti, apsolutnosti, neogranienosti i na kraju ieznue u radnji, imenu i atributu Svetoga Bitka, Ishoditu svih ishodita, Krajnosti svih namjera, dok je opstojanje cjelokupne egzistencije ovisno o postojanju Oboavanog, Onoga Koji je uzvieniji od svake radnje koja se moe zamisliti.

Jedno privlaenje od Boijih privlaenja jednako je /sa stanovita uticaja na usavravanje ovjeka/ ibadetu ljudi i dina. ovjek u svojoj skrivenoj biti i prirodi otkriva poticaj za kretanje ka eljenoj Kabi te uz pomo snage duhovne intuicije i Boanske prirode otpoinje putovanje cijelim svojim biem ka ovom cilju. Prema tome, svi organi i udovi trebaju uestvovati u ovom putovanju. Svijet tijela i materije, koji ini ovjekovu ovozemaljsku prirodu, svijet misli i formi, koji gradi njegov Berzah, svijet razuma i nefs, koji predstavlja njegovu zbilju, svi trebaju biti ukljueni uporedo jedni sa drugima i potpomagati jedni druge na ovom putovanju.
3

Sabzivari: Manzume, poglavlje o Boijim radnjama, str. 183.

Tijelo na tom putu treba svoje lice okrenuti Kabi i u stanju namaza obavljati kijam, ruku i seddu. Um se treba osigurati od svojih suvinih i nepoeljnih misli i usredotoiti prema Sidretul-muntehu.4 Dua se treba ispuniti svjetlostima Harema Boijeg i unutar sigurnosti Harema svetog jedinstva ostati zapanjena i ieznuti. Iz ovoga jasno proizlazi koliko su oni koji obraaju panju na vanjtinu, koji se u ibadetima i dobrim djelima ograniavaju samo na formu, koja se pored sri i sutine zadovoljava samom spoljanjou, koliko su takvi daleko od eljene Kabe i zaklonjeni od Njegove ljepote i susreta s Njim. Isto tako, koliko su samo daleko od eljene zbilje oni koji su se posvetili samo znaenjima dubljih smislova, a izbjegavaju injenje dobrih djela i ibadeta propisanih vjerozakonom. Oni se, umjesto stvarnou, zadovoljavaju imaginacijom i uobraziljom. Zar Boija svjetlost nije rasuta i prisutna u svim manifestacijama kontingentnog svijeta?! Zato onda da tijelo izuzmemo od ibadeta i ovaj mali svijet liimo otkrovenja Boijih svjetlosti?! Zato se ograniiti samo na izraze visokih znaenja kao to su sjedinjavanje, sr, bit i ibadet srca?! Zar takav ibadet nije jednostran i manjkav?! Srednji metod i srednji ummet jesu oni koji slijede vanjsko i unutranje i sve razine svoga bia podstiu na pokornost Voljenom Svetom, stiui time opskrbu na ovom melekutskom5 putovanju. Vanjtinu su prihvatili znakom unutranjeg,
4 5

Aluzija na 14. ajet sure Nedm. Melekut predstavlja svijet dua, svijet gajba (skrivenog) i svijet znaenja, Deberut svijet svjetlosti, Lahut je Boanska Bit, dok Svijet Mulka ine materija i tijela, a nazivaju ga jo i Svijet ehadeta. Takoer se kae da se svaka stvar sastoji iz tri djela, i to: spoljanjosti 7

a unutranje su uzeli kao duu i zbilju vanjtine. Ovo dvoje su pomijeali jedno sa drugim kao mlijeko i eer. Kroz vanjtinu su traili sjedinjenje sa unutranjim, dok su unutranje bez vanjtine smatrali rasutom prainom. Moj Boe, osvijetli moju spoljanjost poslunou Tebi, i nutrinu moju ljubavlju prema Tebi, i srce moje spoznajom Tebe, i duu moju posmatranjem Tebe, i nutrinu moju potpunom sjedinjenou sa svjetlou Tvojom, o Vlasnie Uzvienosti i asti! 6 Iz ovoga se jasno da zakljuiti kako za usavravanje due i uznesenje (mirad) ljudskih savrenstava ni u kom sluaju nije dovoljno ograniiti se samo na boanske, intelektualne i misaone nauke, kao to je uenje i poduavanje filozofije. To je zato to osmiljavanje misaone logike dedukcije i demonstracija dokaza na tanim logikim osnovama i ispravnim uvodnim sudovima daruje umu zadovoljavajui rezultat, ali ne ispunjava srce i duu. Dua u ovom sluaju ostaje uskraena za dosezanje zbilja i posvjedoenja Istine. Filozofija posjeduje autentinu vrijednost i najplemenitija je umska i spekulativna nauka koja dokazuje tevhid vrstim i neporecivim argumentima, otklanjajui svaki oblik
te stvari koja se naziva Mulk, njene unutranjosti koja se naziva Melekut, a Deberut predstavlja granicu razdvajanja. (Preuzeto iz knjige Irfanski termini od Seyyida Dafera Sedadija.) Izraz Melekut u Kuranu javlja se na etirima mjestima: I mi pokazasmo Ibrahimu Carstvo (Melekut) Nebesa i Zemlje da bi vrsto vjerovao. (El-Enm, 75.) Zato oni ne promisle o Carstvu (Melekutu) nebesa i Zemlje? (El-Arf, 185) Upitaj: U ijoj je ruci je Vlast (Melekut) nad svim? (El-Mu'minun, 88.) Neka je hvaljen Onaj u ijoj je ruci Vlast (Melekut) nad svim, Njemu ete se vratiti. (Ja Sin, 83.) Dova Imama Alija.

sumnje, to i jeste u skladu sa onim na ta nas poziva plemeniti Kuran, kao i predaje prenesene od duboko upuenih u vjeru, istih Imama, uvara Objave. Meutim, ograniavanje na filozofski i argumentirani tevhid u koli analize bez pokornosti srca, savjesti i unutranjeg svjedoenja manjkav je i nedostatan posao. Ostavljanje srca gladnim duhovne hrane skrivenog svijeta i melekutske svjetlosti Boije Ljepote i Uzvienosti, zadovoljavanje pukim proputovanjem kroz knjige, biblioteke, kole, uenjem i poduavanjem, pa ak i da to dostigne svoj najvii stepen, nije nita vie nego putovanje jednoga organa, odnosno dijela cjeline, a zanemarivanje i ostavljanje uzvienijeg i odabranijeg organa gladnim. Istinska vjera se pridrava i obraa panju na oba aspekta, istovremeno upotpunjujui i usavravajui skrivene ljudske potencijale u okrilju vjere. Istinska vjera s jedne strane potie na razmiljanje, a s druge nareuje iskrenost, ienje srca od nataloene hre i pohote, poziva na smiraj srca, sigurnost i mirnou misli, to i Kuran u 9. i 10. ajetu sure ems, nakon jedanaest velikih zakletvi, kazuje:

Uspjet e samo onaj ko je oisti, a bit e izgubljen onaj ko je na stranputicu odvede. Obraajui se ovjeku, ovi kuranski ajeti razgovaraju sa njegovim unutranjim biem i na najljepi nain pozivaju mislioce i uitelje filozofije deduktivne kole na robovanje, samoposmatranje i preispitivanje savjesti da bi sa iskrenou u djelu i radi zadovoljstva Boijeg a u skladu sa rijeima Poslanika: Svako ko etrdeset dana (sebe i svoje
9

poslove) uini iskrenim samo zarad Boga, izvori mudrosti e potei iz njegovog srca na jezik kljuali izvori boanske spoznaje potekli iz njihovih srca na jezik, a nakon toga prerasli u uzburkanu bujicu misli i milostivih nadahnua iz dubine due. Slava istone filozofije, tavie, ponos cijeloga svijeta filozofije, Mulla Sadra irazi, nakon ivota provednog u promiljanjima o transcendentalnoj teozofiji ( ), naposljetku privuen i posveen robovanju, ibadetu i proienju due, u uvodu svoga velianstvenog djela Asfar pie: Kajem se mnogo Bogu to sam dio svoga ivota protraio izuavajui miljenja kvazifilozofa, teolokih diskutanata, njihova povrna zakljuivanja, uei njihove govore i metode rasprave, sve dok mi na kraju nije postalo jasno, a u svjetlu imana i uz pomo Boiju, da je njihovo zakljuivanje bez rezultata i da njihov put nije ispravan put. Zbog toga sam povodac svojih poslova prepustio Dobroinitelju Bogu i Njegovom Poslaniku, donosiocu radosnih vijesti i upozoritelju, i u sve ono to nam je stiglo od njega povjerovali smo i potvrdili to, ne nastojei da naemo razumno objanjenje i nauni metod za govor Poslanikov, ve smo se poveli za njegovom uputom, izbjegavajui ono od ega je odvraao, a potinjavajui se Boijim rijeima: Ono to vam je Poslanik dao to uzmite, a ono to vam je zabranio ostavite, sve dok Bog nije otkrio srcu ono to je otkrio i blagoslovom slijeenja Poslanika ostvario se cilj. Ovom prilikom treba spomenuti najboljeg, najveeg i vjenog fakiha, Boijeg mudraca i arifa sa poetka prolog stoljea, merhuma Ajetullahul-Hakk mulla Husejnkolija Hamedanija. Ovaj veliki fakih i mislilac bez premca, istaknuti filozof koji je ovladao svim istinski vrijednim naukama u svjetlu irfana i proienju nefsa protkavi znanje
10

svjetlostima Lica Boijeg, svakoj posebno odredivi njeno mjesto i stepen ostvario je krajnji cilj, tj. sigurnost Harema Boijeg. Odgojio je uenike i predao ih koli irfana, a svaki od njih je blistajua zvijezda na nebu vrlina i tevhida i osvjetljava svijet dokle se prostiru zrake zapaanja i razumijevanja. Meu njima su Aga sejjid Ahmed Teherani Kerbelai i njegov uenik, ponos fakiha, ukras arifa Hadi Mirza Ali Aga Kazi, neka im Allah uvea poloaj! Ponos komentatora Kurana i oslonac istraivaa, na potovani uitelj Allame sejjid Muhammed Husejn Tabatabai, i pored toga to se od poetka ivota kretao uz pomo dvaju krila, nauke i djela, proavi sve stepene filozofske i irfanske kole merhuma Kazija, nakon ivota provedenog u filozofskoj dedukciji i dokazima, ojaavajui intelekt racionalnim naukama kroz djela Irt, Asfr i if, istovremeno potpuno zauzet unutranjim samoama, Boijim tajnama i irfanskim samopreispitivanjima, na kraju je zaustavio svoju jahalicu na pragu svetoga Kurana i toliko se udubio u ajete da su za njega rasprava, razmiljanje, kiraet i tumaenje kuranskih ajeta bili uzvieniji od svakoga zikra i misli. Zadubljivanje u ajete bilo mu je drae i prualo mu je vee zadovoljstvo od svake filozofske argumentacije i dokazivanja. On nije imao nita, osim iste poniznosti spram Posjednika erijata i njegovih plemenitih nasljednika. Potovani prijatelj, obazriviji od brata, merhum ajetullah ejh Murteza Mutahari, neka mu se Bog smiluje, kojeg poznajem vie od 35 godina, nakon ivota provedenog u uenju, raspravi, poduavanju, pisanju, moralnim propovijedima, paljivom izuavanju filozofije sa umjenom milju i kritikim stavom, na kraju je zakljuio sa sigurnou da bez povezanosti sa unutranjim i Bogom Dobroiniteljem te bez napajanja srca sa izvora izlijevanja Boije milosti
11

ovjek ne moe stei sigurnost misli i mirnou savjesti. Bez toga ovjek nikada nee moi ui u isti Harem Boiji i tamo uiniti tavaf, stii do eljene kible i vrstim korakom stupiti na mejdan te kao svijea izgorjeti i istopiti se, ili kao leptir koji sebe baca u vatru postati vjernik koji oparan oduevljeno nestaje u bezobalnom moru sutine atributa i imena Svetog Oboavanog, dok se njegovo bie rasprostire u opsegu Njegove egzistencije. Bdjenje u mrklim noima, pla i tihe molitve u posljednjim dijelovima noi, uranjanje u zikr i razmiljanje, zalaganje na asovima Kurana, udaljavanje od zaljubljenika u Ovaj svijet i pohotnika, druenje sa Boijim prijateljima bilo je osvjedoenje njegovog duhovnog putovanja. Neka mu Allah podari Svoju veliku milost!

Za ovako neto neka se trude trudbenici.7

Allah je zaista uz one koji se Njega boje i grijeha klone i koji dobra djela ine.8 Nekad ranije zamolie me da povodom godinjice njegovog ehadeta neto napiem. Moja malenkost, koja sebe ne vidi dostojnom i uvelike zauzeta mnotvom poslova, ustegla se od prihvatanja ove obaveze. Meutim, nedavno, nakon uestalih obraanja ruha ovog potovanog prijatelja, potakao me da nainim ovaj mali zapis i dodam ga kao
7 8

Es-Sfft, 61. En-Nahl, 128.

12

uvod poslanici koju sam napisao o duhovnom putovanju i predam je za obveseljavanje ruha ovoga merhuma tragaocima za Istinom, putnicima predanosti Bogu koji su na putu zbilje. U Njegovoj ruci uzda je poslova i od Njega traim pomo! Osnova ove poslanice je sutina i sr prvog kruga asova ahlaka i irfana koje je na cijenjeni uitelj Allame Tabatabai drao nekim uenicima 1368/69. hidretske godine u islamskom uilitu Komu. Ovaj rob je sve asove objedinio u obliku knjige. Njeno iitavanje smatrao sam uzrokom prosvjetljenja i proienja due u razdobljima potitenosti, neraspoloenja i umora. Sada, kada sam proao jedan krug ove knjige, pojedina mjesta sam ispravio, a na drugim i neto dodao. Sevabe ove knjige predajem ruhu Murteze Mutaharija. Neka Allah uvea njegov poloaj! Moj Boe, proivi ga sa Tvojim bliskim prijateljima, uini ga od prijatelja Muhammedovih i njegove iste porodice, a i nas! Tako Ti Milosti Tvoje, o Ti Koji Si od milostivih Najmilostiviji!
Sejjid Muhammed Husejn HUSEJNI TEHERANI

13

SAETO UPOZNAVANJE SA OPIM PLANOM PUTOVANJA KA BOGU

Neka je blagoslov Boiji na Muhammeda i njegovu istu porodicu!

Uzvieni i Moni Bog je rekao:

Mi emo im ubrzo pruiti dokaze Nae na obzorjima (Nebesima, Zemlji i prirodi), a i u njima samima, dok im ne bude sasvim jasno da je On istina. A zar nije dovoljno to to je Gospodar tvoj Svjedok svemu? Oni sumnjaju u susret sa svojim Gospodarom, a On znanjem Svojim obuhvata sve.9 Kako divna zora bi i kako blagoslovljena no Te noi sudbonosne kad me tek otkupie Od sjaja zrake biti moje kad me onesvijestie Vinom iz pehara otkrovenja osobina mojih kad me napojie10
9 10

Fussilet, 53-54. Hafiz irazi: Divan.

14

Ljudi materijalisti, ivei u pustinji tame materijalizma, poniru u bezobalno more strasti i mnotva, dok ih u svakom trenutku jedan od valova materijalnih ovisnosti i veza baca iz jednog mjesta u drugo. Dok jo nisu ni doli sebi od udaraca i povreda prijanjeg vala, drugi, jo vei i strahovitiji valovi, koji se uzdiu iz ljubavi prema bogatstvu, novcu, eni i djeci, jedan za drugim udaraju im amare, povlaei ih na dno dubokog stranog mora, a njihovi glasovi zapomaganja i vapaja gube se u buci valova. Gdje god da pogledaju, oni vide nemo, siromatvo, aljenje i kajanje, to je odraz i neodvojiva osobina ispraznog materijalizma koji im prijeti i plai ih. U meuvremenu, samo ponekad ih pomiluje nadahnjujui povjetarac koji se zove privlaenje (dezbe). Oni uviaju da ih ovaj prijatni povjetarac povlai na jednu stranu i vodi ka nekom cilju. Meutim, taj povjetarac ne lahori stalno, ve nadolazi samo s vremena na vrijeme. Znaj da su kod Gospodara vaega u danima ivota vaih povjetarci, i zato se trudite da im se izloite, a ne da se okrenete od njih.11 U ovim trenucima duhovni putnik (slik) ka Bogu poivljava novi ivot i pod uticajem istog Boijeg privlaenja odluuje napustiti svijet mnotva. Na svaki mogui nain prti breme puta na se da bi se izbavio iz ove buke pune uznemirenja i bola. Ovaj put se uobiajeno irfanskom terminologijom naziva duhovno putovanje ( sejr we sulk). ) znai prelazak puta, a sejr ( ) oznaava Sulk ( posmatranje znakova i karakteristike postaja na tom putu.
11

Sehede, sv. 5, str. 15. 15

Zaliha ovog duhovnog puta borba je sa nefsom i isposnitvo. Prekidanje vezanosti za materijalno veoma je teko i iziskuje poseban napor. Nakon nekog vremena provedenog u primjenjivanju ovog metoda, postepeno se kidaju korijeni vezanosti za svijet mnotva sve dok se u potpunosti ne otputuje iz svijeta prirode. Duhovni putnik jo uvijek se nije odmorio od umora s puta, a ve ulazi u svijet Berzaha, koji predstavlja mnotvo nefsova. Tek ovdje jasno uoava koliko je materijalno i mnotvo spoljnog svijeta pohranilo zaliha u njegovoj kui prirode. To su njegove uobrazilje i imaginarna nefsanska stvorenja proizala iz veza i aktivnosti u spoljnjem svijetu, kao i iz naklonjenosti ka njemu. Ove uobrazilje i imaginarna bia smetnja su njegovom putovanju i remete mu mirnou. Htjedne li duhovni putnik samo trenutak provesti u miru i zikru, misli kao bujica navale na njega s namjerom da ga unite. Dui svakog dana od navale slutnji I od briga da ne izgubi ili dobije Niti radosti ostane niti od plemenitosti bijega Niti puta kojim bi se povela do neba Potpuno je jasno da je uznemiravanje i smetnja mnotva nefsa jaa od izvanjskog mnotva zato to se ovjek od ovih drugih moe svojom voljom i izdvojenou udaljiti, ali se istim metodom ne moe spasiti od nefsanskih uznemirenja i imaginalija jer su one sjedinjene s njim i bliske su mu iznutra. Putnik Boijeg puta, puta iskrenosti i robovanja Istini, ne plai se ovih neprijatelja, nego odluno i sa entuzijazmom kree naprijed. Pomou svetoga glasa slijedi svoj put do odredita. Izlazi iz svijeta imaginacije, zvanog Berzah.
16

U ovim trenucima salik treba biti veoma trezven i oprezan da mu ne bi zaostalo u kutovima kue srca neto od ovih imaginacija, jer je njihov obiaj da se prilikom istjerivanja skrivaju u tajne kutove srca. Prevareni putnik pretpostavlja da se oslobodio njihovog zla i da uza se nema nita od ostataka svijeta Berzaha. Meutim, kada pronae put do izvora ivota i poeli da se napije sa izvora mudrosti, odjednom ga napadnu maem ljutnje s namjerom da ga unite. Primjer ovog putnika je kao primjer ovjeka koji je kod svoje kue napunio bazen vodom i jedno vrijeme je nije doticao da bi se sva prljavtina slegla na dno. Nakon nekog vremena, pretpostavljajui da je bistrina i istoa vode postojana i stalna, zaranja u bazen ili neto pere u njemu, ali samo to je dotakao vodu, odjednom talog zamuti njenu bistrinu i na povrini se ukau crne mrlje. Prema tome, putnik treba uz pomo velikog truda i isposnitva stei takvu mirnou misli da se novoroenad njegove imaginacije okamene u njegovom umu, ali tako da ne mogu ponovo oivjeti i uznemiriti ga dok se zadubljuje i dok je okrenut Oboavanom. Nakon svijeta prirode i Berzaha putnik ulazi u Svijet due i putuje razliitim postajama, o emu e uskoro biti dosta govora, ako Bog bude htio tako. Na ovoj razini, ukratko reeno, ako putnik uspije posmatrati, tj. spoznati svoj nefs, Boija imena i atribute, postepeno e napredovati do stepena potpunog ieznua, da bi potom stigao do razine opstojanja kroz opstojanje Oboavanog (beq). Na ovom stepenu on dostie vjeni ivot. Nikad ne umire onaj ija je dua u ljubavi oivljena Upisan je on u naem svitku Vjenoga svijeta 12
12

Hafiz irazi: Divan. 17

Paljivim posmatranjem kuranskih ajeta uvia se zakonitost koja kae da putnici poginuli na Boijem putu nikada ne umiru. Zauvijek su ivi, kao to i Allah, d.., kae u asnom Kuranu:

Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su ivi i kod Gospodara svoga su opskrbljeni.13

Sve propada osim Lica Njegovog.14

Ono to je u vas prolazno je, a ono to je u Allaha vjeno je.15 Sagledavanjem ovih ajeta postaje oito da su oni koji su ivi i kod Gospodara svoga opskrbljeni izraz Lica Boijeg te, u skladu sa izriitim kuranskim tekstom, nikad ne nestaju; vjeni su. Isto tako, neki drugi ajeti jasno ukazuju na to da izraz Boije Lice simbolizira Boija imena, koja ne nestaju. Objanjenje ovoga nalazi se u drugim ajetima koji Lice Boije tumae upravo Njegovim imenima, a karakteristine osobine Lica su velianstvenost i plemenitost.
13 14 15

li Imrn, 169. El-Kasas, 88. En-Nahl, 96.

18


Sve to je na njoj (Zemlji) prolazno je. Ostaje samo Lice Gospodara tvoga koje posjeduje Velianstvenost i Plemenitost.16 Miljenje svih tumaa Kurana vezano za rije posjednik ( ) u gornjem ajetu jedinstveno je u tome da je ona, gramatiki gledano, atribut rijei Lice, to znai da je Lice tvoga Gospodara vjeni posjednik velianstvenosti i plemenitosti. A kao to znamo, lice svake stvari je ono sa ime se saobraa u kontaktu s tom stvari. Prema tome, lice svake stvari njena je manifestacija i oitovanje, a sve manifestacije upravo su Boija imena, posredstvom kojih se ostvaruje Boije suoavanje sa stvorenjima. Posljedica reenog jeste da sva stvorenja nestaju i iezavaju, osim Boijih imena uzvienosti i ljepote. Iz ovoga jasno proizlazi da su putnici ka Bogu, na koje se odnosi ajet: Ne, oni su ivi i kod Gospodara svoga su opskrbljeni, manifestacija Boijih imena uzvienosti i ljepote. Nakon shvatanja predoenog postaje jasno i znaenje rijei istih Imama, neka je mir Boiji na sve njih: Mi smo Boija imena i Njegovi znakovi, jer upravljanje i vladanje narodom kao i provoenje spoljnjih aspekata vjerskog zakona nije poloaj da bi sebe opisali ovim svojstvima. Znaenje ovih rijei predstavlja ieznue u Biti jedinstva Boijeg, to je nerazdvojivo od bivanja manifestacijom Lica Boijeg i bivanja potpunom manifestacijom Njegovih atributa velianstvenosti i plemenitosti. Ovo sigurno nije uporedivo ni sa jednim poloajem i namjesnitvom.
16

Er-Rahman, 26-27. 19

Jedna od najvanijih stvari na duhovnom putu jeste opservacija.17 Putnik se od poetka do kraja putovanja treba pridravati opservacije, to za njega predstavlja neopozivu i neophodnu potrebu. Treba znati da samopromatranje ima nivoe i u zavisnosti od stepena razlikuje se i opservacija. to putnik vie bude napredovao prema savrenstvu i proao vie postaja, njegova opservacija e biti stroija i tanija. Tako, ako bi visoki stepeni opservacije bili nametnuti poetniku, on ih ne bi mogao podnijeti i ispuniti njihove zahtjeve, to bi uzrokovalo njegovo stradanje. Ali, idui malo-pomalo, pod uticajem prakticiranja opservacije u njenim prvim oblicima i jaanjem duhovnog putnika na putovanju, on stie potencijal primjenjivanja opservacije veih stepena na sljedeim razinama. Na tim razinama njemu postaju zabranjene mnoge dozvoljene stvari prvih razina. Posljedica intenzivne i briljive opservacije i istrajnosti na njoj jeste ljubav koja se oituje u srcu putnika. Ljubav prema ljepoti i savrenstvu iskonski je osjeaj ovjeka u njegovoj prirodi. Meutim, zastori preokupiranosti mnotvom i ljubavi prema materijalnim stvarima ne doputaju ovoj iskonskoj ljubavi da se oituje. Opservacija postepeno slabi ove zastore, sve dok na kraju potpuno ne nestanu i ne pojavi se iskonska ljubav, vodilja ovjekove due ka ishoditu ljepote i savrenstva. Ova vrsta samopromatranja jezikom arifa naziva se mej ( ).
17

Opservacija, odnosno samopromatranje ( ) u opem smislu znai pridravati se onoga to je Bog uinio obaveznim i neprelaenje tih granica. Prolaskom kroz postaje ove granice bivaju sve ue. Za duhovnog putnika na poetku putovanja to predstavlja konstantno vienje srca u prisustvu Gospodara. Vidjeti: Latiful-alm f irti ehlil-ilhm od Abdur-Rezaka Kaanija, str. 515, Mirase Maktub, Teheran 2000. (Prim. prev.)

20

Mejhandija upita: Kojim se putem ide do spasa On zatrai pehar vina pa ree: Da se uva tajna Put mi pokai do moga samostana da odsada S tobom vino pijem i za Ovim svijetom ne brinem Nakon to putnik bude istrajan u opservaciji, Uzvieni Bog mu iz svoje dobrostivosti i milosti otkriva svjetlosne prethodnice. Na poetku, te se svjetlosti pojavljuju poput kratkih bljeskova. One postepeno bivaju intenzivnije, sve dok ne poprime oblik male svjetlucave zvijezde. Kada te svjetlosti porastu, izgledaju poput Mjeseca, da bi nakon toga prerasle u oblik Sunca. Ponekad se pojavljuju kao plamtea svjetiljka ili kao kandilj. U irfanskoj terminologiji ove svjetlosti se nazivaju gnostiko spavanje i pripadaju vrstama berzahskih stvorenja. Kada putnik ojaa u opservaciji, potpuno se pridravajui njenih zahtjeva, svjetlosti postaju jae, sve dok putnik jednim svjetlom ne vidi osvijetljeno nebo i Zemlju, istok i zapad. To svjetlo se zove svjetlo nefsa koje se pojavljuje prilikom izlaska iz Berzaha. Meutim, u prvim fazama prolaska, kada otpoinju prva otkrovenja, putnik posmatra svoj nefs u materijalnoj formi. Drugim rijeima, esto se deava da vidi sebe kako stoji naspram sebe. Ovo je poetna faza tederruda18 nefsa.
18

Znaenje rijei tederrud ( ) jeste odvajanje, guljenje, skidanje, izdvajanje iz omotnih listia, liavanje, oslobaanje, odvajanje, otklanjanje. U irfanskoj terminologiji, meutim, ovo predstavlja odstranjivanje svega stranog srcu i dui, prekidanje svih ovosvjetskih veza radi pripreme za posmatranje zbilja. Tederrud moe imati razliite stepene intenziteta i razliite razine. Zbog nepostojanja odgovarajue rijei u naem jeziku u nastavku emo se sluiti izrazom tederrud. (Prim. prev.) 21

Merhum profesor allame hadi Mirza Ali Aga Kazi, r.a., govorio bi: Jednoga dana kada sam izaao napolje, na trijemu kue vidjeh sebe kako stojim utei u oku. Pogledao sam sa veom panjom u svoje lice i primijetih na njemu mlade. Vratio sam se u sobu da se pogledam u ogledalo. Vidjeh da na licu imam mlade koji dotada nisam primjeivao. Nekada putnik primjeuje da je izgubio samoga sebe i koliko god da trai, ne uspijeva se nai. Kae se da su ova posmatranja u poetnim fazama tederruda nefsa. Ona su ograniena mjestom i vremenom, ali na sljedeim razinama putnik uz Boiju pomo moe posmatrati cijelu zbilju svoga nefsa u potpunom tederrudu. Merhum hadi Mirza Devad Malik Tabrizi, r.a., koji je u razdoblju od etrnaest godina bio uenik velikog uitelja irfana i tevhida merhuma Ahund mulla Husejnkolija Hamedanija, r.a., rekao je: Jednom prilikom uitelj mi prepusti odgoj jednog uenika na odgovornost. Taj uenik je imao veliki entuzijazam i vrstu volju. est je godina kako ulae veliki napor i trud u borbu sa nefsom i bavi se samopromatranjem. To je poluilo njegovu spremnost za razumijevanje tederruda nefsa. Meutim, htio sam da ovaj posveenik puta blaenstva ovu Boiju milost dosegne uz uiteljevu pomo i da se odjene Njegovom asnom odjeom. Poveo sam ga sa sobom do kue uitelja i nakon molbe on ree: Sada to i nije neka stvar. Nakon iznenadnog pokreta ruke, pokazujui na neto, ree: Tederrud je kao ovo. Taj uenik je poslije govorio: Odjednom vidjeh da sam se odvojio od tijela dok sam pored sebe posmatrao stvorenje poput sebe. Treba znati da posmatranje berzahskih stvorenja i nema neku vrijednost. Zapravo, poast je posmatranje nefsa dok
22

dosee savreni i potpuni tederrud. Zbog toga to se nefs u ovom sluaju oituje u svojoj potpunoj zbilji tederruda, posmatranje njega znai posmatranje stvorenja koja nisu ograniena vremenom ni mjestom, koja ne obuhvata ni istok ni zapad svijeta. Ova spoznaja nije u suprotnosti sa ogranienim posmatranjem u prvim fazama. Ustvari, to je vrsta opeg univerzalnog zapaanja. Prenosi se od merhuma Aga sejjida Ahmeda Kerbelaija, r.a., koji je bio istaknuti uenik merhuma Ahunda, da je rekao: Odmarao sam se na jednom mjestu kada me probudi neka osoba i ree: Ako eli posmatrati vjeno svjetlo, ustani sa svoga mjesta. Kada sam otvorio oi, vidio sam svjetlost koja nije bila niim ograniena, a obuhvatala je i istok i zapad svijeta. Na Boe podari i nama! Ovo predstavlja razinu otkrovenja nefsa vienu kao neogranienu svjetlost. Nakon to proe ovu razinu, pod uticajem pojaanog samopromatranja te u skladu sa viim svjetovima i zahtjevima njihovih postaja, duhovni putnik uspijeva posmatrati atribute Uzvienog Stvoritelja ili postaje svjestan imena Njegove Svete Biti na openit nain. esto se deava da duhovni putnik u ovoj situaciji odjednom primjeuje da su sva stvorenja svijeta jedno jedinstveno znanje i da nikada, osim jedne jedinstvene moi, nije ni postojala druga mo. Ovo je razina vizije Boijih atributa. Ali na razini vizije imena, koja je od prethodne razine ujedno i via, putnik zapaa da u svim svjetovima postoji samo jedan jedini Znalac, i samo jedan Svemogui, i samo jedan ivi. Ova razina spoznaje i vizije atributa, koja se oituje na nivou srca, plemenitija je i savrenija (zato to posveenik dospije u stanje da ne vidi monoga, znalca i ivoga, osim Uzvienoga Boga). Ova vizija javlja se obino u stanju uenja Kurana.
23

esto se deava da ua Kurana razumijeva da on nije taj koji ui, nego neko drugi, a nekada, opet, poima da je i slualac i ua bila druga osoba. Treba znati da je uenje Kurana veoma djelotvorno za postizanje ovog stanja. Duhovnom putniku prilii da tokom obavljanja nonog namaza ui sure u kojima se nalaze ajeti obaveznog injenja sedde19 jer uiniti seddu odjednom iz stanja kijama ima svoj posebni smisao. Iskustvom je potvreno da je uenje sure Sd na vitr-namazu nou uoi petka veoma djelotvorno. Iz predaja koje govore o njenim sevabima moe se shvatiti osobenost ove sure. Poto je salik uz Boiju pomo proao ove razine i upotpunio svoja posmatranja, Boija privlaenja ga obuhvataju i svakog trenutka sve vie ga pribliavaju istinskom ieznuu, da bi ga na kraju privlaenje potpuno obuhvatilo i uinilo svjesnim apsolutne ljepote i savrenstva. Spalio je bit svoju i sve drugo mimo nje, dok naspram oparavajueg raanja ne vidi nita, osim Voljenog. Bio je Bog i nita nije bilo s Njim. U ovom stanju putnik je izaao iz doline putovanja i biva uronjen u beskonano more posmatranja Gospodareve Biti. Potrebno je podsjetiti da duhovno putovanje putnika nije u sukobu sa njegovim prisustvom u materijalnom svijetu ispunjenom izvanjskim mnotvom. Salik istovremeno dok je u mnotvu nalazi se i u jedinstvu. Neko je rekao: Trideset godina sam bio meu ljudima, a oni su mislili da sam im ja saputnik i sagovornik, a ja u tom vremenu, osim Boga, nisam vidio niti upoznao nikoga drugog. Ovo stanje je od velike vanosti i znaaja. Mogue je da se ovo stanje na poetku manifestiranja ispolji samo na
19

Naravno, ovo se odnosi samo na mustehab-namaze jer njihovo uenje po erijatu nije dozvoljeno na vadib-namazima. (Prim. prev.)

24

trenutak, ali malo-pomalo stie intenzitet da bi kasnije trajalo deset minuta ili vie, a potom jedan sahat i vie. Uz Boiju naklonost i milost, mogue je da pree u stalno stanje. Ovaj poloaj u rjeniku predaja i velikana naziva se opstojanje po opstojanju Oboavanog. Do ovog stepena savrenstva ne moe se stii, osim nakon ostvarenja potpunog ieznua stvorenja u Svetu Bit jedinstva. U ovom stanju ovjek ne vidi nita, osim Svete Biti Boije. Zapisano je negdje: Kazali su jednom od Boijim privlaenjem privuenih, po imenu Baba Faradullah: Opii nam Dunjaluk! On u odgovoru ree: Otkad sam otvorio oi, nisam vidio Dunjaluk da bih ga sada vama opisao. Ova vizija se u poetku, dok jo nije ojaala, naziva hal. Ona je jo uvijek van salikovog izbora i kontrole, ali pod uticajem jaeg intenziteta opservacije, a uz pomo Boiju, prelazi iz stanja u poloaj i postaje slobodni izbor putnika. Napredan putnik je onaj koji je u isto vrijeme dok ima viziju svjestan i posmatra svijet mnotva, te kontrolira oba svijeta istovremeno. Ova razina je veoma visoka i uzviena. Pristupiti joj je mogue samo krajnjim naporom i moda se odnosi samo na vjerovjesnike, evlije i ljude kojima se Bog smiluje. Dok je zaokupljen blagodatima: Ja imam stanja sa Bogom koja ne moe podnijeti niti jedan bliski melek,20 on oituje manifestacije bljeskova: Ja sam ovjek kao i vi.21 Ako neko kae da su ovi poloaji posveeni maloj skupini i da je dosezanje vrhunaca ove Boije spoznaje ogranieno samo na velike vjerovjesnike i iste Imame, dok ostali ni na koji nain ne mogu postii takvo ta, u odgovoru kaemo: Poloaji poslanstva i imameta jesu privilegije, ali dosezanje poloaja apsolutnog tevhida i ieznua u
20 21

Predaja. (Prim. prev.) El-Kehf, 110. 25

Biti jedinstva, koji se tumai kao velajet, ni na koji nain nije privilegija neke manje skupine. Vjerovjesnici i Imami pozivali su ljude ka ovom stepenu savrenstva. Hazreti Muhammed, s.a.v.a., pozivao je svoj Ummet da ga slijedi u stopu, a iz ovakvog poziva nuno proizlazi mogunost putovanja do ovog cilja jer bi, u suprotnom, njegov poziv bio bez smisla i ista igrarija. Kuran kae:

Uistinu vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahu i Onome svijetu i koji esto Allaha spominje.22 U knjigama ehli-sunneta prenesena je sljedea predaja: Da nije bilo mnotva vaih rijei i uznemirenja, te zbrke i nereda u vaim srcima, sigurno biste vidjeli ono to ja vidim i uli biste ono to ja ujem. Ova predaja od asnog Poslanika, s.a.v.a., na jasan nain ukazuje na razloge neostvarenja ljudskih savrenstava, a tu spadaju ejtanska privienja, uobrazilje i besmisleni poslovi. U iijskim izvorima takoer je zabiljeeno da je Poslanik rekao: Da ejtani ne krue oko srca sinova Ademovih, sigurno bi vidjeli kraljevstvo Nebesa i Zemlje. Jedno od svojstava ovog visokog stepena za ovjeka jeste saimanje Boanskih svjetova u sebi na openit nain u skladu sa predispozicijama i mogunostima kontingentnog bia, iz ega proizlazi da ovjek moe biti obavijeten o prolosti i budunosti, da moe imati vlast nad
22

El-Ahzb, 21.

26

stvorenjima, kao i biti prisutan kod svih ljudi i na svakom mjestu. Arif Abdul-Kerim Dejli u svojoj knjizi Savreni ovjek kae sljedee: Sjeam se trenutka kada mi je u vremenu jednog bljeska dato stanje jedinstva sa svim stvorenjima tako da sam prisustvo sviju njih vidio izravno, ali ovo stanje nije trajalo vie od jednog trenutka. Naravno, smetnju trajnosti i produenju ovog stanja pravi zaokupljenost poslovima nunim za odranje tijela. Ostvarenje i dostizanje cjeline ovih stepena mogue je tek nakon naputanja upravljanja i okupiranosti tijelom. Jedan indijski arif, ejh Valijullah Dehlavi, u svojoj knjizi Hameat kae sljedee: Obavijestili su me da se naputanje tragova materijalnog svijeta ostvaruje proticanjem pet stotina godina nakon svijeta prirode i smrti, a ovo vrijeme se podudara sa pola Gospodareva dana. Allah Uzvieni u Svojoj Knjizi kae: Uistinu samo jedan dan kod Gospodara tvog traje koliko hiljadu godina po vaem raunanju.23 Jasno je da su preostale razine i Boije milosti Budueg svijeta neograniene i beskonane, ali zbog zahtjeva prilikom kovanja i osmiljavanja rijei, kao i zbog mnotva ljudskih potreba, opseg rijei se irio, ali i pored toga nikada nije mogao predoiti zbilju svjetlosti bezmaterijalnih boanskih svjetova, tj. nije mogao tu zbilju obuhvatiti u obliku rijei. ta god da se kae, samo je znak, aluzija ili metafora, a uzviena zbilja se ne moe spustiti u nama jednostavno razumljivom obliku. Materijalni ovjek, koji, prema rijeima predaje: Ti si u najmranijem od svjetova, ivi u naj
23

El-Hadd, 47. 27

mranijem od Boijih svjetova, ta god da vidi svojim oima i dotie materijalnom rukom, za to ima osmiljene rijei u okviru svakodnevnih potreba. Meutim, ovjek nema saznanja o ostalim svjetovima i njihovim zakonima, o isijavanju svjetlosti kao i o duama da bi za njih skovao rijei. Budui da ni u jednom jeziku svijeta ne nalazimo rijei koje bi mogle prenijeti uzviena znaenja, kako onda da se one jezikom izreknu i objasne!? Problem ljubavi izvan je dometa naega znanja Ta stvar je ovom milju pogreivom nerjeiva Dvije skupine ljudi govorile su o ovim zbiljama. Prva je skupina potovanih vjerovjesnika, neka je mir na sve njih. Potpuno je jasno da su oni imali vezu sa nadmaterijalnim svjetovima. Ipak, prema predaji: Mi, skupina vjerovjesnika, duni smo govoriti sa ljudima u skladu sa njihovim razumijevanjem, bili su prisiljeni ovu zbilju predoavati na nain shvatljiv obinom svijetu. Zbog toga nisu obraali panju na tumaenje svjetlosnih zbilja i njihove krajnje blistavosti, niti su se uputali u objanjavanje onoga to nije ni palo na pamet obinom ljudskom umu. Zbilju, za koju je reeno: Ono to nije vidjelo oko i nije ulo uho i nikome nije ni palo na pamet, objanjavali su terminima kao to su Dennet, Dehennem, hurije, dvorci itd. I sami su govorili da zbilje drugih svjetova nisu opisive. Druga skupina ljudi, kojoj je zbog slijeenja puta vjerovjesnika dodijeljena ast spoznaje ovih zbilja i Boija milost, srazmjerno razlikama meu pojedincima u njihovim mogunostima i njihovoj spremnosti, takoer je govorila o ovome, ali iza zavjese metafora i navoenjem primjera.
28

Svijet iskrenosti (

Ne treba zaboraviti da dostizanje ovih razina nije mogue bez iskrenosti na putu Istine (Haqq). I sve dok putnik ne stigne do postaje iskrenih (muhlesn),24 zbilja nee biti spoznata onakvom kakva ona jest. Znaj da se iskrenost dijeli na dva oblika. Prvi oblik je iskrenost vjere i pokoravanja Uzvienom Bogu, a drugi oblik je iskrenost iskljuivo radi Njega. O prvom obliku govori asni ajet: A nareeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju,25 a o drugom obliku ajet: Osim Allahovi iskreni robovi,26 kao i poznata predaja od Poslanika: Svako onaj koji etrdeset dana sebe i svoja djela uini iskrenim samo radi Allaha, vrela mudrosti potei e iz srca na njegov jezik. Dakle, ovjek stie do ovih stepena tek nakon to sebe uini iskrenim radi Uzvienoga Boga. Objanjenje navedenog je sljedee: Uzvieni Bog, isto kao to estitost i pobonost pripisuje djelima, na ta ukazuju sljedee Boije rijei: Ko uini dobro djelo,27 ...I dobra
24

25 26 27

Vano je napomenuti da rije muhles ( ), sa fethom na slovu lm, u arapskom jeziku predstavlja particip pasivni, za razliku od lma sa kesrom muhlis ( ), to je particip aktivni te, prema tome, ova dva oblika imaju razliito znaenje. U prvom obliku ova rije znai da je ovjek postao otjelovljenje iskrenosti, a u drugom obliku, koji je ujedno nii stepen, ukazuje na ovjeka koji ini iskrena djela, ali nije otjelovljenje iskrenosti. Autor pod iskrenim na ovom mjestu misli na prvo znaenje. Reena razlika potvrena je kuranskim ajetima, to je objanjeno na odgovarajuem mjestu. (Prim. prev.) El-Bejjine, 5. Es-Sfft, 40. En-Nahl, 97. 29

djela ine,28 Onima koji vjeruju i ine dobra djela,29 istovremeno ih na drugim mjestima pripisuje i ljudskoj biti, to se vidi iz sljedeih ajeta: On je uistinu od dobrih,30 ...I dobri vjernici.31 Prema tome, iskrenost se nekad pripisuje djelu, a nekada ljudskoj biti. Jasno je da se ostvarenje unutranje iskrenosti temelji na iskrenosti u djelima. To znai da osoba dok ne bude iskrena pojedinano u svakom od svojih djela, kao to su govor, utnja, mirovanje itd, nee ostvariti ni razinu unutranje iskrenosti. Allah, d.., kae: K njemu se diu lijepe rijei a dobro djelo ih podie.32 Pod pretpostavkom da se zamjenica uz glagol podie ( ), koja je ujedno i njegov subjekt, odnosi na dobra djela, znaenje ajeta bi bilo sljedee: Dobro djelo podie lijepe rijei. Treba napomenuti da je osoba koja postigne unutranju iskrenost dospjela do velike Boije milosti, koja je uskraena drugima i oni nemaju uea u njoj. Prvo, prema Kuranu, ejtan ni na koji nain vie nema nadmo i vlast nad potpuno iskrenim: Tako mi dostojanstva Tvoga, ree, sigurno u ih sve na stranputicu odvesti, osim Tvojih meu njima robova iskrenih.33 Jasno je da se ovo izuzimanje ne odnosi na zakonodavne propise, tj. ne odnosi se na razinu konvencionalne dimenzije. Zapravo, to izuzimanje potie iz snage biti i nutrine iskrenih u tevhidu. ejtan vie nema vlasti nad njima. tavie, ejtan zbog slabosti svoga bia uope nema pristu
28 29 30 31 32 33

El-Furkn, 70. Er-Rad, 29. El-Enbij, 75. Et-Tahrm, 4. Ftir, 10. Sd, 81-82.

30

pa ovoj razini. Zbog toga to su ovi sebe uinili iskrenim samo za Boga, i ta god da gledaju, vide samo Boga, u kojem god obliku da im se ejtan pojavi, oni opet to posmatraju boanskim pogledom, izvlaei duhovne koristi iz toga. Iz tog razloga ejtan je od samog poetka priznao svoju nemo te time sam sebe razoruao i pored toga to je filozofija njegove egzistencije jedino zavoenje Ademovih potomaka, a jasno je da on nije bie koje e se smilovati nekome i izuzeti ga od svoga zavoenja. Drugo, ova skupina osloboena je obrauna na Sudnjem danu i prisustvovanja kijametskom prizoru. asni Kuran kae: I u rog e se puhnuti i umrijet e i oni na Nebesima i oni na Zemlji, osim onih koje bude Allah odabrao.34 Iz ovog ajeta se jasno da zakljuiti da e jedna skupina ljudi na Sudnjem danu biti sigurna od njegovih strahota. Ako ovaj ajet posmatramo uporedo sa ajetom ...I sigurno e oni biti dovedeni, osim Allahovih iskrenih robova, postaje potpuno bjelodano da oni koji su sigurni od strahota Sudnjega dana jesu upravo iskreni robovi Njegovi, budui da oni, iz jednog ugla gledano, nikada i nisu bili posjednici djela da bi bili dovedeni na poprite Kijameta radi obraunavanja tih djela. Oni su uz pomo opservacija i erijatskog isposnitva poginuli u dihadu sa nefsom, spojili su se sa vjenim ivotom i proli Veliki Kijamet. Oni su sveli raun tokom dihada i sada, nakon to su poginuli na Boijem putu, nalaze se u Njegovoj blizini, ogrnuti poasnom odjeom vjenog ivota i opskrbljeni posebnom opskrbom iz Gospodarevih riznica. Allah, d.., kae: Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su ivi i kod Gospo
34

Ez-Zumer, 68. 31

dara svoga su opskrbljeni.35 Osim toga, privoenje i prisustvo na Sudnjem danu sekundarni su u odnosu na neprisustvovanje. Oni su prije pojave predznaka Sudnjega dana bili prisutni na svim mjestima i bili su obavijeteni o svim stanjima, prema Boijim rijeima: kod Gospodara svoga su opskrbljeni. Tree, sve ono to e od sevaba kao nagrada biti dato ljudima u skladu je sa njihovim djelima, osim u sluaju ove skupine robova, koju e obuhvatiti plemenitost Boija i mimo zasluene nagrade za njihova djela: I nee biti obraunato, osim onako kako ste radili, izuzev Allahovih iskrenih robova.36 Ako bi neko ovaj ajet tumaio tvrdei da e jedino skupini kanjenih biti sueno prema njihovim djelima, a ne i dobrim robovima Boijim, ija nagrada nee biti zbog djela, nego e se Gospodar Darovatelj prema njima ophoditi Svojom plemenitou, rekli bismo da je znaenje ovog ajeta openito i on se ne obraa samo grjenicima, a pored toga, nagrada robovima po plemenitosti nije u suprotnosti sa nagraivanjem po djelima, kao to i znaenje rijei milost i dobrota ( ) ukazuje na to da Bog Dobroinitelj za malo djelo uzvraa velikom nagradom, ustvari malo djelo dri velikim. Ipak, i pored svega toga, nagrada je data na osnovu djela, dok ajet ne eli na to ukazati, ve eli rei da Bog iskrenim robovima uope ne dodjeljuje nagradu u skladu sa djelima, to potvruje jo i ajet: U njemu ima ta god zaele, a kod Nas ima jo i vie.37 Ova skupina iskrenih robova, ta god da odlui ili naumi, tako e i biti, a kod Nas e biti i vie od onoga to su
35 36 37

li Imrn, 169. Es-Sfft, 39-40. Kf, 35.

32

bile njihove namjere i elje. Iz ovoga se moe zakljuiti da e im biti dato iz plemenitosti Boije ono to je iznad njihove volje i namjere te iznad granice zamislivog i eljenog. Ovaj zakljuak zavrjeuje veu panju. etvrto, oni su posjednici nedokuivog poloaja, visokog namjetenja i uzvienog stepena da bi mogli initi zahvalu Biti jedinstva i slaviti Boga kao to je Njegovo pravo i kao to dostoji Svetoj Biti. Allah, d.., u Svojoj Knjizi kae:

Uzvien i ist je Allah od onoga kako ga opisuju, osim Allahovih iskrenih robova.38 Ovo je krajnje savrenstvo stvorenja i najvii mogui stepen za njih. Iz navedenog proizlazi kakve su povlastice i kakva je milost svojstvena posljednjem stepenu duhovnog putovanja. Ali mora se imati na umu da je dostizanje ovih savrenstava i osvjedoenje u ove zbilje i istine mogue tek nakon to putnik pogine na popritu dihada na Boijem putu. Tek kada ispije pehar ehadeta bit e opijen izlijevanjem Boijih milosti. Cilj pogibije je prekidanje odnosa privrenosti due tijelu. Kao to ehid na bojnom polju eljeznim maem prekida vezu due sa tijelom, tako i duhovni putnik ka Bogu nevidljivim maem na polju borbe uz pomo snaga Milostivog prekida veze due koja navodi na zlo sa tijelom. Putnik na poetku duhovnog putovanja treba prigrliti isposnitvo i zuhd. Paljivim razmiljanjem o relativnosti i nepostojanosti Ovoga svijeta, o beskorisnosti privrenosti
38

Es-Sfft, 159-160. 33

njemu treba prekinuti korijene i veze sa svijetom mnotva, to e rezultirati nenaklonjenou i suzdranou prema poslovima. Nakon toga, bilo ta to ima za posljedicu materijalnu korist ili tetu da se desi, nee ga uiniti alosnim niti e ga veseliti.

...Da ne biste tugovali za onim to vam je promaklo, i da se ne biste radovali onome to vam On dade.39 Nenaklonjenost i nepostojanje ljubavi prema Ovom svijetu, oznaeno u ajetu, nije u suprotnosti sa tugom i radou u Boije ime jer takva radost nije iz ljubavi prema imetku i dobiti, nego je utemeljena na stanovitu da sebe vidim utonulim u more dobrote i plemenitosti Njegove. Po prolaenju ove postaje putnik e nanovo shvatiti da ima pretjeranu privrenost svojoj biti i da svoj nefs voli do granice zaljubljenosti. ta god da uradi i koju god borbu da vodi, to potie iz pretjerane ljubavi prema svojoj biti, budui da je jedna od prirodnih ljudskih osobina samoljubivost. On gaji ljubav prema svojoj biti, sve stvari potinjava i rtvuje njoj i za opstanak njene egzistencije ne ustee se od unitavanja bilo ega. Otklanjanje ovog nagona veoma je teko. Borba sa ovim osjeanjem sebinosti i egoizma najsloeniji je problem. Sve dok se ovo osjeanje ne otkloni i ne zamre, Boija svjetlost se nee oitovati u srcu. Drugim rijeima, dok posveenik ne proe samoga sebe, nee stii do Boga. Duhovni putnik treba uz pomo Boije blagonaklonosti i uzastopnih izlijevanja Njegove milosti poljuljati korijen ljubavi prema svojoj biti dok ona malo-pomalo ne oslabi,
39

El-Hadd, 23.

34

da bi je na kraju potpuno iupao i time se odrekao svog unutranjeg idola, koji je izvor svih moralnih iskvarenosti i poroka. Zaboravlja ga u cijelosti tako da svi njegovi poslovi kako prilikom razmiljanja tako i prilikom njihovog provoenja u djelo budu posveeni Svetoj Biti Boijoj, a ljubav prema sebi mijenja u ljubav prema Bogu. Ovo se ostvaruje samo velikim naporom. Nakon prolaska ovih razina putnik vie ne posjeduje ovisnost o svome tijelu i njegovim posljedicama, pa ak ni o svojoj dui, ije je veze pokidao. Sve to radi, radi za Boga. Pa ak i ako utoli glad ili osigura ivotne potreptine, to je u dovoljnoj i neophodnoj koliini zato to je elja Voljenog da on bude iv. A da nije tako, ne bi nainio ni korak za produenje ovozemaljskog ivota. Naravno, ova njegova elja u podreenom je odnosu spram Boije volje, a ne u paralelnom ili suprotstavljenom odnosu. Na ovoj osnovi posveenik nema vie pravo potraivati otkrovenja ili initi bilo kakve aktivnosti za njihovo ostvarenje, nema pravo prelaziti vee razdaljine u kratkom vremenu, obznanjivati vijesti skrivene i govoriti o odsutnima, objelodanjivati nutrine ljudi i njihove tajne, vriti promjene u materijalnom svijetu ili prakticirati isposnitvo radi ojaanja i usavravanja nefsanske snage. Osoba sa bilo kojom od ovih osobina ne kree se na putu zadovoljstva Voljenog, nije rob Boiji i nije od iskrenih.40 Zapravo, ona je svoj nefs uzela za boanstvo i kretala se radi ispunjenja njegovih elja i ostvarenja njegovih potencijala i mogunosti. Naravno, ona ovo ne priznaje i sav ibadet, sa vanjskog aspekta gledano, obavlja radi Boga. Ovakva osoba, prema izriitom kuranskom govoru: Jesi li vidio onoga koji je strast svoju
40

Iskreni u znaenju potpune iskrenosti, kako je prethodno pojanjeno. (Prim. prev.) 35

za boga uzeo,41 strast je prihvatila kao boanstvo i oboava svoje nefsanske elje. Putnik treba proi ovaj stepen i napustiti svoj nefs vrsto vezan za egoizam. Ako Bog da, ubrzo e biti govora o ovome. Na kraju, kada putnik stigne do ove razine, postepeno, radi Boga, zaboravlja sebe kojeg je volio. Nakon ovoga on ne vidi nita, osim praiskonske i vjene ljepote Lica. Nastavlja se kretati naprijed, tonui u bezobalnom moru, sve dok od njega ne ostane nikakav trag. Treba imati na umu da duhovni putnik u borbi sa nefsom uvijek treba biti oprezan. Treba potpuno izai izvan kontrole ejtanovih vojski i potpuno prekinuti svaki trag i oitovanje svoga nefsa te treba iupati njihove korijene iz skrivenih kutova kue srca jer ako bi ostalo i trun ljubavi prema imetku, strasti, namjetenju, poloaju, ugledu, uobraenosti i samoljublju, on nikada ne bi dosegao savrenstvo. Upravo iz tog razloga mnogo puta je vieno da oni koji dugi niz godina provode u isposnitvu i borbi sa nefsom ne stiu do savrenstva. Oni su u ratu sa nefsom izgubili, a razlog njihova poraza jesu zaostali korijeni nekih osobina u kui srca, iako su vjerovali da su one potpuno iskorijenjene. Zbog toga, prilikom Boijih ispita i manifestacije nefsa, zaostali korijeni odjednom klijaju i rastu, unitavajui time putnikov posao. Uspjenost potinjavanja nefsa i njegove vojske zavisi od pomoi i Gospodareve milosti jer prelazak ovih razina nije mogu, osim uz Njegovu posebnu naklonost. Prenosi se da su uenici jednoga dana nali sejjida Bahrul-uluma veoma veselog i nasmijanog. Upitae ga za razlog takvog njegovog stanja a on odgovori: Nakon dvadeset i pet godina borbe sada kada sam pogledao u sebe,
41

El-Dsije, 23.

36

vidio sam da vie nemam licemjernih djela. Uspio sam ih otkloniti. Dobro se zamisli nad ovim! Treba naglasiti da od poetka duhovnog putovanja pa do njegovog posljednjeg stepena putnik treba biti u svim poslovima postojan i privren vjerozakonu i ne smije izlaziti ni koliko vrh igle izvan njegovih granica. U sluaju da vidi ovjeka koji poziva na duhovni put, a sam nije privren bogobojaznosti niti slijedi sve propise Boijeg zakona, ili od Pravog puta istinitog zakona odstupa koliko za vrh igle, smatraj ga licemjerom, osim u sluaju da to poini u zaboravu, grekom ili iz opravdanog razloga. A to to se uje od nekih koji kau da je putnik osloboen obaveza nakon dostizanja visokih stepena i primanja milosti Boije laan je govor. I to kako laan, jer i Poslanik, s.a.v.a., pored toga to je najplemenitije od svih stvorenja i najsavrenije, do posljednjih trenutaka svoga ivota slijedio je Boije propise. Prema tome, oslobaanje od obaveza je la i potvora. Naravno, moe se imati na umu i drugo znaenje ovog, koje ovi spomenuti pojedinci ne tumae kao takvo. Naime, prakticiranjem ibadetskih djela ljudska dua se usavrava, a razni aspekti potencijala i sposobnosti prelaze u aktivno stanje. Dakle, za osobe koje jo uvijek nisu dostigle stepen potpune aktuelizacije due u svim njenim aspektima, njihov ibadet je radi usavravanja. Ali za osobe koje su svoje potencijale dovele u potpunu aktuelizaciju nema znaenja da ine ibadet radi sticanja poloaja bliskih. Zapravo, za takve osobe prakticiranje ibadeta je iz drugih razloga. Tako vidimo da je Aia pitala Poslanika: Nakon to je Allah, d.., rekao za tebe: ...Da bi ti Allah i ranije i kasnije krivice oprostio,42 emu onda sve ovo podnoenje tekoa
42

El-Feth, 2. 37

u ibadetu? Poslanik je odgovorio: Zar da ne budem zahvalan rob svome Gospodaru? Iz ovoga se jasno da zakljuiti kako ibadet za neke ljude nije bio s ciljem usavravanja, ve je izraz zahvalnosti Uzvienom Bogu. Stanja koja iskusi duhovni putnik pod uticajem opservacije i dihada, svjetlosti koje mu se ponekad ukazuju, sve su to samo uvodi za sticanje postojanih svojstava i atributa, jer gomilanje utisaka i promjena stanja nisu dovoljni. Duhovni putnik treba ulagati napor da se posredstvom velikog dihada potpuno oslobodi preostalog nieg svijeta skrivenog u njegovoj nutrini. Sve dok ne stekne slinost sa istima, nemogue je da stekne njihov poloaj jer e ga, u suprotnom, i najmanje poskliznue tokom duhovnog putovanja i dihada odvesti u nii svijet. asni ajet: Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili bio ubijen, zar biste se stopama svojim vratili,43 posve jasno ukazuje na spomenuto. Dakle, duhovni putnik treba u potpunosti oistiti svoju unutranjost i spoljanjost, sve kutove i udubine srca da bi mu bila ukazana ast razgovora sa istim duama i prisustvo u plemenitoj druini melekutskoj. Ne grijeite ni javno ni tajno!44 Znai, posveenik treba u cijelosti proi svjetove koji su uvod u svijet iskrenosti. Ovi svjetovi ukratko su pobrojani u sljedeim ajetima:

43 44

li Imrn, 144. El-Enm, 120.

38

Oni koji vjeruju i koji se iseljavaju i koji se bore na Allahovom putu imecima svojim i ivotima svojim njima pripada najvei stupanj kod Allaha i oni e postii to ele. Gospodar njihov im alje radosne vijesti da e im milostiv i blagonaklon biti i da e ih u dennetske bae uvesti, u kojima e neprekidno uivati, vjeno i zauvijek e u njima boraviti. Uistinu, u Allaha je nagrada velika.45 U skladu sa navedenim ajetima, etiri svijeta prethode svijetu iskrenosti: x x x x svijet islama, svijet imana, svijet hidre, svijet dihada na Boijem putu.

U skladu sa poslanikom predajom: Vraamo se iz malog dihada u veliki dihad, uvjet putovanja jeste postojanje velikog islama i velikog imana kod putnika. Na duhovnom putniku je da ozbiljno pristupi poslu i uini hidru sa unutranjim poslanikom, uz pomo vanjskog poslanika ili njegova zastupnika, a potom da stupi na poprite borbe kako bi dosegao ehadet na Boijem putu. Putnik ne smije zaboraviti mnotvo prepreka, kako od ljudi tako i od ejtana, s kojima se suoava od poetka putovanja do ovog stepena dihada. Meutim, poto je postigao uspjeh u borbi i proao svjetove velikog islama i velikog imana, a potom u
45

Et-Tevbe, 20-22. 39

borbi i poginuo, otpoeli su svjetovi veeg islama i veeg imana, vee hidre i veeg dihada, a njihove prepreke su vee nevjerstvo i vee licemjerstvo. U ovom podruju ejtanove vojske nemaju snage da bi savladale putnika. tavie, nemaju ni pristupa, ali e njihov voa lino ometati njegovo putovanje. Putnik ne smije ni pomisliti nakon to je proao nekoliko svjetova da je izvan opasnosti i da je naao dragulj svoga cilja. Naprotiv, treba imati na umu da i pored prolaska niih svjetova, ako ne uspije proi vie svjetove, nee biti siguran od ejtanovih spletki. Sam ejtan e mu biti prepreka u ostvarenju cilja. Putnik treba imati veliko duhovno htijenje i jaku volju. Ne smije dozvoliti da se zaplete u ejtanove spletke viega nevjerstva i viega licemjerstva. Nakon velikog islama i velikog imana putnik otpoinje veliku hidru i uz pomo velikog dihada prolazi veliki Kijamet nefsova, a potom ulazi u dolinu iskrenih. Neka nam Allah podari takav uspjeh! Ako Bog d !

40

PODROBAN OPIS SVJETOVA KOJI PRETHODE SVIJETU ISKRENOSTI

U skladu sa onim to je reeno, prije svijeta iskrenosti putnik ka Bogu treba proi dvanaest svjetova: Mali, Vei i Najvei islam, Mali, Vei i Najvei iman, Manju, Veu i Najveu hidru te Manji, Vei i Najvei dihad; on obavezno treba poznavati svojstva ovih svjetova te njihove znakove, njihove promjenjivosti i prepreke. Mi smo to ovdje saeto objasnili, budui da smo opirnije govorili o svemu ovome u knjizi koja se pripisuje ponosu fakiha i evlija sejjidu Mehdiju Bahrul-ulumu. Za bolji uvid u ovu tematiku italac se moe obratiti toj knjizi, a na ovom mjestu ukratko emo izloiti nau namjeru.

Veliki islam
Veliki islam se definira kao pokornost i potpuno predavanje, a to znai naputanje suprotstavljanja Bogu u bilo kojem obliku i prihvatanje da je dobro i ispravno i ono to je trenutno i ono to je bilo, te vjerovanje da u onome to se nije desilo nije ni bilo dobra. Openito gledano, Veliki islam znai kloniti se pitanja zato i radi ega, kao i prigovora na Boiju odredbu. O ovom poloaju govori hadis Imama Alija: Zaista je islam pokoravanje, a pokoravanje je uvjerenost (izvjesno znanje). Pored naputanja prigovora, u salikovom srcu ne smije biti nikakve vrste opiranja Boijim propisima, kako u vjerozakonu, tako i u odreenju, to je istaknuto u asnom Kuranu:
41


I tako Mi Gospodara tvoga, oni nee biti vjernici dok za sudiju u sporovima meusobnim tebe ne prihvate i potom zbog presude tvoje u duama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.46 Ovo je stepen Velikog imana u kojem se Veliki islam proirio duom putnika i istinski ovladao njegovim srcem.

Veliki iman
Nakon to se srce prosvijetli svjetlou Velikoga islama, ponekad se deava da putnik doivljava stanja u kojima pored umskog i duhovnog zapaanja i tjelesnim oima uoava zbilju da je svemu to postoji razlog i osnova Uzvieni, Koji stvara bez uzora. Drugim rijeima, on Boga vidi Prisutnim i Posmatraem u svim stanjima. Ovo je stepen posvjedoenja ili Veliki islam. Budui da jo uvijek nije stigao do granice savrenstva, kada se islam iri kroz sve stupove tijela i ovladava njegovim organima i udovima, od ostvarenja ovog stanja ometa ga svijet materije i zauzetost zadovoljavanjem prirodnih potreba. Sve dok je zaokupljen ovim poslovima, biva uskraen od stanja vizije i zapada u zaborav. Dakle, duhovni putnik treba vrstom odlukom istrajati i ovo stanje dovesti u poloaj stalnog i postojanog svojstva i savrenstva, tako da ovosvjetska zauzetost ne moe uticati na promjenu njegove vizije. Upravo zbog toga, Veliki islam treba prenijeti sa poloaja srca na poloaj
46

En-Nis', 65.

42

due da bi saeto bilo zamijenjeno opsenim, te kako bi naredbom due ovo stanje zavladalo svim spoljnjim i unutranjim snagama, sve dok ne pree iz stanja u stalnu osobinu. Ovo je poloaj kojeg arifi nazivaju poloaj dobroinstva (ar. ihsan ). Allah, d.., u asnom Kuranu kae: One koji se budu zbog Nas borili Mi emo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti. Budui da ovim rijeima Allah nije upotpunio Svoju namjeru, u nastavku kae: ...A Allah je zaista na strani onih koji dobra djela ine.47 Prema tome, sve dok borac na Boijem putu ne stigne do stepena dobroinstva, ne moe kroiti putevima Boije upute. Pitali su Poslanika: ta je smisao dobroinstva? On je odgovorio: Da ini ibadet Bogu kao da ga vidi, a ako ti Njega ne vidi, zaista On tebe vidi. Prema tome, ovjek treba initi ibadet Bogu kao da Ga vidi, a ako nije to u mogunosti, onda ga treba obavljati na nain kao da Bog njega gleda. Sve dok Veliki islam duhovnog putnika nije dostigao Veliki iman, on samo ponekad posjeduje stanja dobroinstva. U ovoj fazi on obavlja ibadet sa velikom udnjom i strau, ali kada dostigne poloaj Velikog imana, iz stanja dobroinstva prelazi u stalnu osobinu dobroinitelja. U tom stanju sve poslove, pojedinane i ope, potekle sa izvora udnje i ara ini radi sticanja iste misli. Poto je iman preplavio duu, a budui da je dua zapovjednik svih organa i udova, sve ih potinjava svojoj namjeri pa time i svi poslovi postaju lahki. Svi dijelovi se povinuju i posluni su dui. Ne protive joj se nijednog trenutka. Allah, d.., za ovu skupinu robova rekao je:
47

El-Ankebt, 69. 43

Zaista su vjernici postigli spas, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji besmislice izbjegavaju.48 Sklonost ka razonodi zasniva se na udnji, a duhovni putnik Velikog imana, koji je stigao do poloaja dobroinstva i on u njemu postao stalnom osobinom, u potpunosti je izgubio elju za razonodom. S druge strane, on zna da dvije ljubavi u jednom srcu nemaju mjesta, to potvruju i Boije rijei u Kuranu: Allah nijednom ovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao.49 U sluaju da u srcu posveenika postoji udnja i sklonost ka poslovima razonode i besmislice, na osnovu posljedine zakonitosti, tj. argumentacijom u kojoj se uzrok otkriva putem posljedice, moe se zakljuiti da u njemu nije bilo udnje za Bogom i da takvo srce nije prazno od licemjerstva jer je istovremeno izraavao naklonost i udnju za boanskim poslovima i za besmislicom. Ovo stanje naziva se Veliko licemjerstvo i nalazi se naspram Velikog imana. Njegovo pokoravanje srca i poslunost nisu uzrokovani unutranjom udnjom i enjom, nego su utemeljeni na razumu, pretjeranom strahu i uzimanju u obzir poslova koji se pojavljuju u ovjeku. Na ovo licemjerstvo ukazuju Boije rijei: Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se diu.50 Kada duhovni putnik stigne do Velikog imana tako da nijedan od oblika licemjerstva u njemu ne postoji i njegove
48 49 50

El-Mu'minn, 1-3. El-Ahzb, 4. En-Nis', 142.

44

radnje ne budu potaknute razumnim promiljanjem o koristima, ouvanju posla, poloaju i strahu, sve radnje e obavljati na osnovu ljubavi i njenih zahtjeva.

Velika hidra
Nakon to putnik stigne do stepena Velikog imana, vrijeme je da se spremi za Veliku hidru, a to je fiziko izbjegavanje kontakta sa grjenicima i sjedenja u drutvu sa silnicima i oholim, kao i za hidru srca, tj. ne poklanjati im ljubav i ne gajiti bilo kakvu naklonost prema njima. Hidra tijelom i srcem predstavlja naputanje navika, opeprihvaenih obiaja i uspostavljenih normi koje putnika sprjeavaju od Boijeg puta i smetnja su njegovom putovanju, kao to su obiaji u nevjernikom okruenju. U okruenju koje je uspostavljeno na materijalistikom svjetonazoru ovjek je ogranien obiajima i uvrijeenim navikama lanova tog drutva. Oni sve svoje koristi, tete, uzajamna poznanstva, saobraanje i razgovore uspostavljaju na materijalistikim osnovama. Danas je obiaj ako osoba na naunim skupovima ne iznosi miljenje i ne uestvuje u razgovoru, ona se smatra neznalicom. Ili, naprimjer, prihvaeno je da sjedenje u proelju skupa predstavlja ast, a sjedenje pozadi manjkavost. Prednjaenje prilikom ulaska i izlaska sa skupova smatra se znakom ugleda. Laskanje se smatra lijepim ponaanjem, a suprotno ponaanje znakom niskosti, sramote, nekulture i slabosti linosti. Duhovni putnik ne treba, uz Boiju pomo, obraati panju na sve to i uiniti hidru iz ovoga svijeta imaginacije i uobrazilje. Prilikom naputanja ne treba se plaiti bilo koje snage, osude ili prijekora onih koji sebe predstavljaju ljudima nauke. Kako Kulejni prenosi od Imama Sadika,
45

a on od Poslanika, neka je mir njemu i njegovoj porodici, da je rekao: etiri su stuba nevjerovanja: udnja, strah, nezadovoljstvo i srdba. Strah u ovoj predaji tumai se kao strah od ljudi kod suprotstavljanja njihovim obiajima i principima. U svakom sluaju, putnik treba napustiti sve drutvene obiaje, navike i ustaljena ponaanja koja su prepreka na Boijem putu. Ovo stanje arifi tumae kao ludilo, zato to lud ovjek nije upoznat sa obiajima i tradicijom i ne pridaje im nikakav znaaj, ne obraa panju na hvalu i kuenje, ne boji se da e se ljudi pobuniti protiv njega, pa svoj metod i ne mijenja. Bolje ti je, duo, vinom rujnim da se otkai i bez zlata i bez blaga sto veliina Karunovih da nadvisi Tamo gdje se elna mjesta siromanim dodjeljuju elja mi je da od svih ima poziciju uzvieniju Carske krune ako si muterija svoj dragulj ti razotkrij u grudima pa makar i kraljevska krv ti proticala venama Karavana se udaljila, a ti u snovima dok je ispred tebe jo gola pustinja kad to misli da krene, za kim da se povede, ta da ini i kakav da bude Pazi, na smisao ljubavi ovim sam ti ukazao zato nemoj sluajno da bi nemaran bio Ispij vino iz pehara, a ostatke po zvijezdama prolij dokad e dozvoljavati da te svakodnevnica mori51
51

Hafiz irazi: Divan.

46

Veliki dihad
Poto duhovni putnik uz Boiju pomo uspije uiniti hidru i osloboditi se vladajuih obiaja, stupa na mejdan Velikog dihada, tj. borbe sa ejtanom. Putnik je jo uvijek zarobljen svijetom prirode, imaginacijom, srdbom, strau, nadjaan oprenim udnjama, uronjen u valovima nadanja, zaposjednut tugom, brigom i alou. Izmuen je prirodnim protivrjenostima i neskladom misli. U iekivanju je razliitih strahova. U svakom uglu njegovih prsa plamti vatra. On sluti razliite vrste siromatva i potrebe. U njegovoj nutrini postoje razliite vrste bolova i osvete. Ponekad je u sukobu sa porodicom i bliskim osobama, ponekad je u strahu od gubitka bogatstva, a ponekad ima tenju koja se ne ostvaruje. Ponekad trai posao i ne uspijeva ga nai, mui ga zavist, srdba, oholost, nada, ponienje u kandama ivota i divljih zvijeri materijalnog svijeta. Srce mu je tamno od matarija. Na koju god stranu da se okrene, prima udarce vremena i na koju god stranu da uini korak, stao je na trn. Ove bolesti nataloene su u prsima putnika i nakon paljivijeg posmatranja on uvia njihovo mnotvo. Putnik treba uz Boiju pomo pobijediti vojske mate, srdbe i strasti, te izai kao pobjednik iz Velikog dihada, osloboen smetnji, napustivi svijet prirode zauvijek.

Najvei islam
U ovom stanju putnik ulazi u svijet Najveeg islama. Sebe vidi kao jedinstven dragulj kome nema slinog. Obuhvata svijet prirode i siguran je od smrti i nestajanja. Slobodan je od unutarnjih sukoba. U sebi posmatra spokojstvo, ljepotu svjetlosti i sjaj koji je iznad svijeta prirode. Nakon to je
47

proao svijet prirode, tj. umro za njega, posveenik puta nalazi novi ivot. I pored toga to se nalazi u okruenju svijeta tjelesnih oblika, on sve posmatra u njihovim melekutskim oblicima. Budui da je stigao do srednje razine kijameta dua, materijalni svijet njegovom stanju ne moe nanijeti nikakvu tetu. Velovi su se uklonili i ukazale su se mnoge skrivene stvari i neobina stanja. Ovaj stepen je Najvei islam, koji je jasno oznaen u kuranskim ajetima:

Zar je onaj koji je bio mrtav pa smo ga Mi oivjeli i dali mu svjetlo kojim hoda meu ljudima kao onaj koji je u tminama iz kojih ne moe izai? A nevjernicima se ini lijepim to to oni rade.52

Ko god uini dobro djelo, bio mukarac ili ena, a vjernik je, Mi emo mu dati da proivi lijep ivot, i doista emo ih nagraditi boljom nagradom nego to su zasluili.53 Takoer, mogue je da duhovnog putnika u ovom razdoblju, zbog onoga to u sebi posmatra, obuzme oduevljenje, zanos i egoizam, i da mu se suprotstavi njegov najvei neprijatelj, tj. njegov nefs, kao to se prenosi u hadisu: Tvoj
52 53

El-Enm, 122. En-Nahl, 97.

48

najvei neprijatelj je sami tvoj nefs, koji se nalazi izmeu tvoje dvije strane. Ako duhovnog putnika u ovom stanju ne spasi Boija milost, zapast e u Veliko nevjerovanje, na ta ukazuje predaja: Nefs je najvei idol. Ibrahim, a.s., od ove vrste idolopoklonstva traio je od Boga zatitu: Sauvaj mene i sinove moje klanjanja kumirima.54 Potpuno je nezamislivo da Ibrahim, a.s., prijatelj Boiji, oboava idole od zemlje i kamena. Ovo je onaj isti irk od kojeg je Muhammed, s.a.v.a., kod Boga traio utoite kada je rekao: Moj Boe, utjeem ti se od skrivenog irka. Prema tome, putnik uz Boiju pomo treba potvrditi svoju nitavnost, priznati svoju nemo i niskost te porei svoje vlasnitvo nad sobom. Treba odbaciti egoizam jer bi, u suprotnom, zapao u Veliko nevjerovanje. Tek nakon toga uz Boiju pomo salik e prei u Veliki islam. Neki od velikana irfana u svom ivotu nisu izgovorili rijei mi i ja umjesto toga bi govorili: Rob je doao ili otiao. Neki drugi bili su jo precizniji i ono to je dobro i lijepo, a odnosilo se na Bit Hakka, pripisivali bi Njemu, sve to se odnosilo na njih same i Bogu bilo odvratno, dovodili bi u vezu sa sobom, a ono to je bilo mogue da je u vezi s njima samima i istovremeno sa Bogom, izgovarali bi u mnoini, koristei zamjenicu mi. Ovaj metod preuzet je iz kuranskog kazivanja o hazreti Hidru i Musau, a.s. Hazreti Hidr se obraa Musau, a.s., rijeima: to se one lae tie, ona je vlasnitvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je elio otetiti...55 Poto ne prilii da se Biti Boijoj pripie manjkavost, govorio je u jednini i pripisao je sebi to djelo.
54 55

Ibrahm, 35. El-Kehf, 79. 49

to se onog djeaka tie, roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on nee na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi elimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i estitijeg od njega i milostivijeg.56 Iz razloga to je usmrivanje mogue pripisati i Bogu i njemu, hazreti Hidr je govorio u mnoini. A to se onog zida tie, on je vlasnitvo dvojice djeaka, siroadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar ovjek i Gospodar tvoj eli iz milosti Svoje da oni odrastu i izvade blago svoje.57 Budui da se obratila panja na dobro, potpunu obazrivost i korist utemeljenu na Biti Boijoj, radnja je pripisana Gospodaru. Isti metod nalazimo u rijeima Ibrahima, a.s., kada je rekao: Onaj Koji me je stvorio i na Pravi put uputio, i Koji me hrani i poji, i Koji, kada se razbolim, lijei.58 Hazreti Ibrahim, a.s., u ovom ajetu bolest pripisuje sebi, a lijeenje Uzvienom Bogu. Stizanje do poloaja Uzvienog islama i naputanja nefsanske sebinosti, koji je mjesto ejtanovog pojavljivanja, treba se ostvariti uz Boiju pomo. Hadi Koli Nahdevani, uitelj spoznaje merhuma sejjida Hasana Aga Kazija, oca merhuma Hadi Mirze Ali Aga Kazija, neka je Allah zadovoljan s njima, koji je kod mer
56 57 58

El-Kehf, 80-81. El-Kehf, 82. E-uar', 78-80.

50

huma Aga sejjida Kureja Kazvinija proao sve stepene usavravanja u ahlaku i Boanskoj spoznaji, rekao je: Nakon to sam ostario i slabost me ophrvala, vidio sam ejtana kako sa mnom stoji na vrhu planine. Stavio sam ruku na svoju bradu i rekao mu: Ja sam dostigao duboku starost i onemoao sam, pa ako je mogue da me se proe. ejtan ree: Pogledaj u ovu stranu! Kada sam pogledao, vidio sam veoma duboku provaliju, pred kojom od estine straha um ovjeka ostaje zbunjen i zaprepaten. ejtan ree: U mom srcu ne postoji milost niti blagost. Ako te moja panda dohvati, tvoje mjesto e biti na dnu ove provalije koju posmatra.

Najvei iman
Nakon Najveeg islama slijedi Najvei iman, koji jeste Veliki islam, samo veeg intenziteta i jasnoe. U njemu je znanje i uvjerenje prelo u izravno posmatranje. U ovom stanju duhovni putnik naputa Melekut i prelazi u svijet Deberuta. Istovremeno, za njega nastupa veliki Kijamet nefsova. Umjesto posmatranja Melekuta, on je zaokupljen posmatranjem Deberuta.

Najvea hidra
Nakon ovoga, salik treba uiniti hidru iz svoje egzistencije i odbaciti je, to predstavlja putovanje prema svijetu apsolutnog postojanja. Sljedee rijei nekih velikana govore o ovom stepenu: Napusti svoj nefs i poi gore!, a takve su i rijei Uzvienoga Boga: Ui meu robove Moje, ui u Dennet Moj!59
59

El-Fedr, 30. 51

Kao to se vidi, reenica: Ui meu robove Moje, dola je prije reenice: Ui u Dennet Moj! A obraanje: A ti, o duo smirena, odnosi se na nefs koji je napustio Veliki dihad i uao u svijet pobjede, mjesto sigurnosti. Poto jo uvijek nije upotpunio Najveu hidru i tragovi njegove egzistencije jo uvijek opstoje, a njeno potpuno uklanjanje zavisi od ostvarenja Najveeg dihada, on jo uvijek nije izaao iz okrilja nadvladanosti i potinjenosti. On se nalazi u podruju Vladara iSvemonog, dvaju imena Boijih, na ta ukazuje ajet: Na mjestu iskrenosti, kod Vladara Svemonog.60 Nakon ovog stepena duhovni putnik treba otpoeti rat sa preostalim oslabljenim tragovima svoje egzistencije, te unititi i iskorijeniti odjednom njene zaostavtine koje su se sakrile da bi mogao zakoraiti u podruje apsolutnog tevhida. Ovaj svijet je svijet pobjede i uspjeha. Na ovaj nain salik je proao dvanaest svjetova. Osoba koja je prola Najveu hidru i Najvei dihad te postala osvaja i pobjednik ui e u Svijet iskrenosti i u podruje mi smo Allahovi i Njemu se vraamo.61 Za duhovnog putnika tu je nastupio veliki Kijamet nefsova. Proao je sve oblike materije, due i svaki oblik individualiteta i osobenosti, utrnuo je od svega, zakoraio je u Boanski svijet, izaavi izvan okrilja svako ivo bie okusit e smrt. Kada takva osoba bude umirala, umire smru po slobodnom izboru. Imajui ovo na umu, Poslanik je rekao: Ko eli vidjeti mrtvaca koji hoda, neka pogleda u Alija ibn Ebi Taliba. Objanjenje: Duhovne vrline, koje su dosada spomenute i manje-vie objanjeni njihovi znakovi i uinci, izrazi su
60 61

El-Kamer, 55. El-Bekare, 156.

52

posebne Boije milosti svojstvene samo Ummetu Peata poslanika i vjerovjesnika, Muhammeda ibn Abdullaha, s.a.v.a. Duhovna savrenstva prijanjih ummeta i prolih erijata bila su ograniena. Oni su nakon dostizanja poloaja fenaa (utrnua) mogli posmatrati jedino Boija imena i atribute i nisu ni pretpostavljali da postoji vie od toga. Tajna spomenutog je u injenici da je krajnost njihove spoznaje zavravala izjavom Nema boga, osim Allaha, to je imalo za posljedicu viziju Biti, Koja u sebi objedinjuje sve osobine savrenstva i ljepote. Za razliku od njih, duhovni putnici Ummeta posljednjeg Poslanika otili su mnogo dalje od ovog stepena, spoznavi vie razine. Dostigli su mjesta koja se ne mogu niti opisati, niti objasniti. A to je zbog toga to su svi islamski propisi utemeljeni na iskazu: Allah je vei od toga da bi mogao biti opisan. Prema tome, stepeni koje prolazi putnik musliman zavravaju se poloajem koji nije opisiv ni objanjiv, zbog odnosa duhovnog putovanja sa blagoslovljenim iskazom Allah je vei od toga da bude opisan. Iz tog razloga raniji vjerovjesnici nisu ni nasluivali nita iznad poloaja vizije Boijih imena i osobina da bi se odluili na pokret ka toj razini. Zbog toga, kada bi na Ovom svijetu bili zateeni razliitim vrstama iskuenja i tekoa, utjecali bi se pod okrilje duhovnog vodstva Boijeg Poslanika, Imama Alija, Fatime i njihovog istog potomstva, da bi nali izlaz. Upravo je ovaj njihov duhovni poloaj otklanjao brige i nevolje ranijih poslanika. Openito govorei, iako su raniji poslanici bili svjesni ovog poloaja i na istoj osnovi su traili pribjeite u uzvienom poloaju istih, nisu im bile jasne njegova kakvoa i osobine i do kraja ivota to im je ostalo nepoznato. Iz kuranskih ajeta moe se shvatiti da je hazreti Ibrahimu dato dva puta halom, a ne postojano, da se osvjedoi u vie
53

zbilje i u potpunost izlijevanja Boije milosti. Meutim, ovo nije zadobilo trajnost i za njega e se ovaj stepen ostvariti na Onom svijetu. Prije nego to se obratimo kuranskim ajetima da bismo dokazali ovu tvrdnju, podsjetimo se ve reenog da iskrenost ima razliite razine. Tako je i prema tekstu asnoga Kurana odreen broj vjerovjesnika bio na stepenu ihlasa, ali i pored toga postoji vii i plemenitiji poloaj do kojeg oni nisu dospjeli, to se moe razumjeti iz dova upuenih za njegovo dosezanje na Ahiretu. Dobar primjer za to je Jusuf, a.s., jer on, i pored toga to je po kuranskom tekstu bio od iskrenih: On je uistinu bio od Naih iskrenih robova,62 istovremeno je inio dovu Gospodaru da mu podari poloaj dobrih. Ti Si Zatitnik moj i na Ovom i na Onom svijetu, daj da umrem kao musliman i pridrui me onima koji su dobri.63 Prema tome, Jusuf, a.s., nije na Ovom svijetu dostigao poloaj dobrih, zbog ega je i inio dovu da se to ostvari nakon smrti. Meutim, da li mu je dova usliana i da li e se na Onom svijetu pridruiti dobrim u kuranskim ajetima nije reeno. Hazreti Ibrahim, a.s., iako je imao visok poloaj u iskrenosti, kae: Gospodaru moj, podari mi mudrost i uvrsti me meu one koji su dobri!64 Dakle, poloaj dobrih, koji je traio Prijatelj Boiji u svojoj dovi, vii je od poloaja iskrenih. Gospodar mu nije ispunio dovu na Ovom svijetu, ve je obeao njeno ispunjenje na Ahiretu, to se kae u ajetu: Mi smo njega na Ovom svijetu odabrali a na Onom e biti meu dobrima.65
62 63 64 65

Jsuf, 24.; ovdje se misli na potpunu iskrenost. (Prim. prev.) Jsuf, 101. E-uar, 83. El-Bekare, 130.

54

Treba naglasiti da poloaj dobrih, za kojim su udjeli prijanji poslanici, nije onaj isti poloaj dobrih koji je prema kuranskom tekstu dat Ibrahimu, a.s., i njegovim potomcima: Poklonismo mu Ishaka, i Jakuba iz velike milosti i sve ih uinismo dobrim.66 Budui da su oni, istovremeno dok su posjedovali jedan oblik poloaja dobrih, traili od Allaha, d.., da im podari poloaj dobrih, moe se zakljuiti da je ono to su traili u svojim dovama neto mnogo vie. Dokaz da su Poslanik, neka je mir njemu i njegovoj porodici, i neki ljudi u njegovom vremenu stigli do istog stepena dobrih jesu rijei Poslanika koje prenosi Kuran: Moj zatitnik je Allah Koji je Knjigu objavio i On se o dobrima brine.67 U ovom ajetu Poslanik je prvo potvrdio potpunu vlast Boije Svete Biti nad sobom, da bi potom ukazao na injenicu da je njegov Zatitnik Onaj Koji se brine o poslovima dobrih. Iz ovoga se moe zakljuiti da je u onom vremenu bilo iskrenih osoba koje su bile na stepenu dobrih. Takoer, ovim biva jasno ta je bila tajna prijanjih vjerovjesnika u njihovim dovama i traenjima pomoi od Poslanika i njegove porodice i kako je visok bio poloaj dobrih u njihovim oima, da je i sam hazreti Ibrahim, a.s., molio Boga da ga pridrui njima. Dokaz da su veliki vjerovjesnici dostigli poloaj iskrenosti moe se na vie naina izvesti iz kuranskih ajeta. Prvi nain je putem njihove hvale iskazane Bogu, kao to je preneseno u asnom Kuranu. U skladu sa kuranskim tekstom, opisivanje Boga i iskazivanje hvale Njemu onako kako dostoji Njegovom poloaju nije mogue nikome, osim iskrenim Boijim robovima.
66 67

El-Enbij', 72. El-Arf, 196. 55

Uzvien je Allah od svega kako ga opisuju, osim Allahovih iskrenih robova.68 A u sljedeem ajetu Allah, d.., nareuje Poslaniku da mu ini hvalu: Reci: Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao. ta je bolje, Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju.69 Kuran prenosi hvalu Ibrahima, a.s.: Hvala Allahu Koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu usliava molbe.70 Allah, d.., nareuje Nuhu, a.s., da Mu ini hvalu: Reci: Hvala Allahu Koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje.71 Drugi nain je preko onoga to je u Kuranu istaknuto o poloaju iskrenosti nekih vjerovjesnika, kao to je o hazreti Jusufu reeno: On je uistinu bio od Naih iskrenih robova;72 a o hazreti Musau ibn Imranu Kuran kae: I spomeni u Knjizi Musaa. On je bio iskren i bio je poslanik vjerovjesnik.73 O hazreti Ibrahimu, Ishaku i Ismailu Kuran kae: I sjeti se robova naih Ibrahima i Ishaka i Jakuba, posjednik snage i razumijevanja, zaista Mi smo ih odabrali posebnom iskrenou da im je uvijek na umu bio Onaj svijet.74 Trei je putem njihove hvale Uzvienoga Boga. S jedne strane, kao to nam i Kuran prenosi: E tako mi dostojanstva Tvoga, ree, sigurno u ih sve zavesti, osim Tvojih meu njima iskrenih robova,75 ejtanu
68 69 70 71 72 73 74 75

Es-Sfft, 159-160. En-Nahl, 39. Ibrhm, 39. El-Mu'minn, 28. Jsuf, 24. Merjem, 51. Sd, 45-46. Sd, 82-83.

56

nije dostupan jedino mali broj iskrenih robova. S druge strane, u skladu sa ajetom: Pa u im i sprijeda i straga i zdesna i slijeva prilaziti i Ti e ustanoviti da veina njih nee zahvalna biti,76 robovi koje ejtan zavodi ne mogu se ubrojati u zahvalne. Iz navedenog je potpuno jasno da oni kojima ejtan nema pristupa jesu iskreni robovi. Nakon reenog, ako vidimo da Kuran nekim robovima pripisuje osobinu zahvalnosti, moe se zakljuiti da su oni od iskrenih Boijih robova, kao to je i reeno o hazreti Nuhu, a.s.: O potomci onih koje smo sa Nuhom nosili. A on je doista bio rob zahvalni.77 O hazreti Lutu, a.s., Kuran kae: Na njih vjetar pun pijeska poslasmo, samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo, iz milosti Nae. A tako Mi nagraujemo onoga ko zahvalan je.78 Kuran o hazreti Ibrahimu, a.s., kae: Zaista je Ibrahim bio ovjek predvodnik, odan Allahu i vjere iste, mnogoboac on zbilja bio nije, bio je zahvalan na Njegovim blagodatima.79 Openito gledano, i svi drugi vjerovjesnici o kojima se govori kao o onima koji posjeduju osobine zahvalnosti, bili su od iskrenih. etvrti dokaz je izraz odabrani koji Allah, d.., u Kuranu pripisuje vjerovjesnicima: I Mi Ibrahimu poklonismo Ishaka i Jakuba, i svakog od njih Mi na Pravu stazu uputismo, a i Nuha jo prije Pravom stazom uputismo, i od potomstva njegova Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna. Eto tako Mi nagraujemo dobroinitelje
76 77 78 79

El-Arf, 17. El-Isr', 3. El-Kamer, 34-35. En-Nahl, 120-121. 57

 i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Ilijasa, svi oni su bili dobri, i Ismaila i El-Jesea, i Junusa, i Luta svima njima smo dali prednost nad ostalim svjetovima! i Mi uputismo neke pretke njihove i potomke njihove i brau njihovu, njih smo odabrali i uputismo ih na Put pravi.80 Iz ovih ajeta moe se dokazati poloaj iskrenosti svih vjerovjesnika, neka je mir njima. Ranijim argumentima dokazana je iskrenost samo manjeg broja vjerovjesnika, onih ija su imena spomenuta. Na dokaz eljenog zasniva se na dvome: Prvi dokaz zasniva se na terminu koji je upotrijebljen odabrani. Osnovno semantiko znaenje ove rijei je odabir jedne izmeu njoj slinih stvari. Naprimjer, ako neko iz sanduka jabuka izabere jednu i uzme je za sebe, njegov posao se naziva odabirom. Poto Gospodar u prethodno navedenom ajetu kae njih smo odabrali, to znai da smo izmeu svih stvorenja njih odabrali i stavili smo ih u poseban sanduk za sebe. Prema tome, njihov poloaj razlikuje se od poloaja ostalih ljudi. Oni su osobe koje su u potpunosti odvojene samo za Boga i pod Njegovom su posebnom panjom. Jasno je da je njihov odabir na temelju stepena njihove iskrenosti. Oni su se potpuno posvetili Bogu, a svoj odnos sa svim stvorenjima su prekinuli, povezavi se jedino sa Njegovom Svetou. Drugi dokaz lei u injenici da spomenuti odabir u ajetu nije ogranien na odreen broj ljudi, jer Allah, d.., nakon navoenja imena Nuha, Ibrahima i esnaest drugih vjerovjesnika, njihovih oeva, potomaka i brae, kae: Mi smo ih odabrali, pri emu je jasno da se pod braom podrazumijevaju duhovna braa. Oni uestvuju sa njima u spoznaji Boga i na duhovnom putu. Prema tome, iz ajeta se izvodi opi sud, ime se moe dokazati poloaj iskrenosti svih vjerovjesnika.
80

El-Enm, 84-87.

58

SAETI OPIS PUTA I NAINA DUHOVNOG KRETANJA KA BOGU

Nakon kratkog prikaza putovanja kroz dvanaest svjetova trebamo se upoznati sa putem i nainom duhovnog putovanja. U vezi s tim slijede dva opisa jedan saeti, a drugi opseniji.
Putnik, prije svega, treba poeti prouavati i istraivati sve vjere i razliite metode te u skladu sa svojim mogunostima i prema vlastitoj nadarenosti treba uloiti najvei mogui trud da bi spoznao Boije jedinstvo i pronaao Njegovu uputu, pa ak ako to bude zasnovano i na samoj pretpostavci ili davanju prednosti nekoj iz mnotva mogunosti. Nakon znanstvene potvrde ili pretpostavke vee vjerovatnoe, on izlazi iz nevjerstva, a ulazi u mali islam i iman. Ovo je stepen za koji se ulema sloila da je neophodno da svaka punoljetna osoba stekne uvjerenje na osnovu dokaza i osvjedoenja. Ako poslije uloenog truda i istraivanja ne uspije stei neku ozbiljniju pretpostavku, treba nastaviti sa veim entuzijazmom i rijekom suza, oajnikim prizivanjem i potpunom poniznou uloiti jo vei trud. U skruenosti i preklinjuem zazivanju Boga ne treba se nimalo obeshrabriti. Na kraju e se ukazati put, kao to se prenosi o stanjima hazreti Idrisa, a.s., i njegovih sljedbenika. Skruenost i preklinjue zazivanje Boga znai da duhovni putnik treba priznati svoju nemo i slabost i iz dubine srca poeljeti svoju uputu. Jasno je da Allah, d.., nikada ne preputa slabanog roba tragaoca za istinom samom sebi.
59

One koji se budu zbog Nas trudili Mi emo sigurno putevima koji vode Nama uputiti.81 Sjeam se dok smo bili u Nedefu pod okriljem moralnog i irfanskog odgoja merhuma hadi Mirza Alija Kazija, r.a., da sam pri samom kraju jedne veeri sjedio na sedadi na krovu kue.82 Savladao me lagahni san. Posmatrah nasuprot sebe dva ovjeka kako sjede. Jedan od njih je bio hazreti Idris, a.s., a drugi moj brat hadi sejjid Muhammed Tabatabai, koji trenutno ivi u Tabrizu. Hazreti Idris otpoe voditi razgovor sa mnom, ali tako to je on priao, a ja sam ga sluao posredstvom mog brata. On ree: U mom ivotu desili su se strani dogaaji, a njihovo rjeenje je izgledalo nemogue u skladu sa ustaljenim prirodnim tookvima. Ali i pored toga, ti problemi bi se neoekivano rjeavali. Bilo je jasno da ih rjeava ruka iz skrivenog svijeta, mimo uobiajenih uzroka i posljedica. Ovo je bio moj prvi prelazak iz svijeta prirode u metafiziki svijet, ime je otpoeo moj odnos sa njim. Tada sam shvatio da su iskuenja Idrisa, a.s., tegobe i tekoe s kojima se suoavao u djetinjstvu, a pouka njegova govora je da ako ovjek istinski zatrai od svoga Gospodara uputu, On e mu sigurno pomoi. U ovom stanju veoma je vano i djelotvorno traenje pomoi iz kuranskih ajeta. Allah, d.., kae: ...A srca se, doista, kada se Allah spomene smiruju.83 Takoer su djelotvorni i virdovi, kao to je: J Fetthu, J Dellel-mutehajjirn!,84
81 82

83 84

El-Ankebt, 69. Krovovi kua na Istoku, naroito u toplijim krajevima, ravni su zbog rijetkih kia, a ljudi ljeti u noi spavaju na njima, traei osvjeenje od dnevne vruine. (Prim. prev.) Er-Rad, 28. O Otvoritelju, Koji mnogo otvara, O Vodiu zbunjenih!

60

i slini, naravno, pazei na to da prilikom obavljanja zikra isti treba biti iz dubine srca i sa dovoljnom prisutnou due. Jedan od prijatelja ispriao nam je sljedee: Sjedio sam u autobusu za Kerbelu. Putovao sam iz Irana. Pored mene je sjedio obrijan mladi, u evropskoj odjei. Zbog toga razgovor izmeu nas nije ni otpoinjao. Odjednom pla mladia postade veoma glasan. Bio sam veoma iznenaen. Pitao sam ga: Zato plae? Ree: Ako Vama ne kaem, pa kome onda da kaem. Ja sam ininjer visoke i niske gradnje. Od djetinjstva sam odgajan daleko od vjere i prirodno je bilo da nisam vjerovao u proivljenje. Meutim, u srcu sam osjeao ljubav prema ljudima vjernicima, bilo da su muslimani, krani ili jevreji. Tako sve do jedne veeri kada sam bio u okruenju prijatelja od kojih su mnogi bili behaije. Proveo sam vee u igri, zabavi i plesu. Nakon nekog vremena u meni se pojavi stid i osjetih veliku odvratnost prema svojim djelima. Pod pritiskom sam napustio sobu. Otiao sam na gornji sprat, gdje sam u samoi jedno vrijeme preplakao i sebi rekao: O Boe, ako postoji, shvati me i pomozi mi! Nakon kraeg vremena siao sam na prizemlje. Kako je no prolazila, i mi smo se razilazili. Sutradan sam u drutvu sa direktorom eljeznice i nekoliko visokih slubenika bio na terenu zbog problema tehnike prirode. Neoekivano spazih kako mi jedan prosvijetljen sejjid prie izdaleka, pozdravi me i ree: Imam posla s tobom. Dogovorili smo se da se vidimo sutra poslije podne. Nakon njegovog odlaska neki su mi prigovorili: Ovaj ovjek je sejjid (potomak Poslanikov), zato si mu otpozdravio hladno? Rekoh: Zato to sam, kada me je ovaj sejjid pozdravio, mislio da ima neku potrebu i da je zbog toga ovdje doao. Nakon svega direktor iznenada izda nareenje da sutra, ba u vrijeme kada sam imao zakazano sa onim sejjidom,
61

trebam biti na odreenom mjestu i odmah mi dade potrebna uputstva koja je valjalo obavezno izvriti. U sebi rekoh da sutra neu moi otii na dogovoreni sastanak. Meutim, sutra, poto se pribliilo vrijeme predvienog posla, osjetih nemo u tijelu i malo-pomalo dobih temperaturu. Legoh u krevet dok je neko otiao dovesti doktora. Tako sam opravdano izostao sa posla. im je direktorov zamjenik zamakao za vrata, temperatura mi spade i stanje mi se potpuno vrati u normalno. Osjeao sam se potpuno svjeim. Shvatih da u ovome mora da je neka tajna. Zbog toga sam ustao i otiao do onog sejjida. im sam sjeo, odmah mi je poeo govoriti cijeli jedan krug temeljnih naela vjerovanja istovremeno navodei dokaze za svako od njih. Nakon ovoga postao sam vjernik. Dao mi je neka uputstva i rekao: Sutra opet doi. Nekoliko dana uzastopno odlazio sam do njega. Kada bih kod njega sjedio, prepriao bi mi i najsitniju pojedinost onoga to bi mi se desilo i obavijestio bi me o mojim namjerama i djelima koje nije znao niko, osim mene. Nakon kraeg vremena, jedno vee bio sam u drutvu svojih starih prijatelja i nije bilo drugog izlaza nego da uestvujem u kockanju. Sutradan, kada sam otiao do sejjida, odmah je upitao: Zar se ne stidi to si uinio ovaj veliki grijeh? Suze pokajanja potekoe iz mojih oiju. Rekoh: Pogrijeio sam. On ree: Uzmi gusul pokajanja i da tako neto nisi vie ponovio! Potom mi je dao jo nekoliko uputstava. Ukratko, cijeli ivot mi je promijenio iz korijena. Ovo se deavalo u Zendanu. Poslije, kada sam htio otii u Teheran, naredio mi je da posjetim neke pojedince iz teheranske uleme i na kraju je zatraio od mene da posjetim sveta mjesta. Ovo putovanje je po njegovom nareenju.
62

Na prijatelj ree: U blizini Iraka odjednom ponovo glasno zaplaka. Upitah ga za razlog, a on ree: Sada smo uli na teritoriju Iraka i Imam Husejn mi je poelio dobrodolicu. Pouka prie je zakljuak da ako ovjek zaista iskreno uini korak na putu upute i iz srca od Boga zatrai uputu, uspjet e je nai, ak ako je i sumnjiav u pogledu tevhida. Nakon uspjeha na ovoj razini duhovni putnik treba sa veim entuzijazmom krenuti ka dosezanju Velikog islama i Velikog imana. Prva stvar koja je potrebna na ovom stepenu jeste znanje o vjerskim propisima, koje je duan usvojiti od fakiha, a potom to znanje provesti u praksu i u tome istrajati. Ovim njegova spoznaja i uvjerenje postepeno rastu. Kao to je znanje batinik djela, tako je i djelo batinik znanja. U sluaju da je ovjek istinski uvjeren i posjeduje znanje o neemu, nuno je da mu i djela budu u skladu s tim znanjem i steenim uvjerenjem. Nepostojanje djela svjedoi da mu znanje nije bilo vrsto, niti je imao uvjerenje, ve samo neki oblik pretpostavke koja se odslikala u njegovoj imaginaciji. ovjek koji bude posjedovao istinsko znanje o apsolutnoj Allahovoj skrbi nee ni u kom sluaju sebe unititi posveujui se sticanju materijalnih dobara. Duhovni putnik treba biti zadovoljan onim ime nas erijat obavezuje, nastojei istovremeno da to stekne u potpunom spokoju i u obimu dovoljnom za njega i njegovu porodicu. Meutim, u sluaju da ovjek prilikom sticanja pretjera ili sebe dovede u prenapregnutost, ulaui vie truda nego to je uobiajeno, to govori da on jo uvijek ne posjeduje istinsko znanje o apsolutnoj Boijoj skrbi ili da Njegovo skrbnitvo smatra uvjetovanim i ogranienim. Ovo je batinjenje i podsticanje na djelo na osnovu znanja. A batinjenje znanja na osnovu djela je kada ovjek istinski
63

kae: Slava mom Uzvienom Gospodaru i jedino Njemu pripada hvala,85 istovremeno posmatrajui svoju beznaajnost i nitavnost. Jasno je da beznaajnost i niskost ne postoje bez moi, jer e nasuprot monom uvijek postojati bijednik i jadnik koji je zbog svog poloaja neizbjeno svjestan poloaja apsolutne moi. Nakon ovoga, putnik uvia da uporedo sa takvom moi mora postojati znanje i snaga. Dakle, iz ovog veoma sitnog ina, kao to je zikr na seddi, poimamo Boiju apsolutnu mo, znanje i snagu. I ovo predstavlja batinjenje znanja na osnovu djela. Na isto upuuju i rijei Allaha, d..: Dobro djelo je uzdie (lijepu rije).86 U ispunjavanje zapovijedi i naputanje zabranjenog treba uloiti mnogo truda jer je putovanje na Boijem putu u suprotnosti sa injenjem grijeha. Cjelokupni putnikov trud daje rezultate i od njega ima koristi tek onda kada putnik ispunjava zapovijedi, a izbjegava zabranjeno. Kao to ni prljavo tijelo nema koristi od ukrasa, tako ni sva pohvalna djela i isposnitvo (koji ne izlazi iz okvira erijata) nee ostaviti nikakva traga na uprljano srce i duu. Putnik, takoer, treba uloiti trud i panju u obavljanje pohvaljenih i izbjegavanje pokuenih djela, jer ostvarenje razine Velikog islama i Velikog imana ovisi o djelima, budui da svako djelo posjeduje sebi svojstvene odlike koje donose upotpunjavanje imana. Na isto ukazuje hadis koji prenosi Muhammed ibn Muslim: Nema imana (ne ostvaruje se), osim sa djelom, a djelo je dio imana, kao to i iman nije postojan, osim sa djelom. Dakle, putnik treba uiniti mustehab makar samo jedanput, da bi time dosegao dio imana koji ovisi o tom djelu.
85
86

Prijevod zikra koji se ui na seddi. (Prim. prev.) Fatir, 10.

64

Imajui ovo na umu, Imam Ali je rekao: Savreni iman raa se iz djela. Prema tome, nuno je za putnika da se na svom putovanju ka Velikom imanu ne ustee od injenja mustehaba. Iz ovoga se zakljuuje da e onoliko koliko duhovni putnik bude nemaran u njihovom izvravanju u istoj mjeri njegov iman biti manjkav. Ako salik na jednom stepenu oisti i uskladi svoj jezik i ruke sa Boijim moralom, a tako i ostale dijelove, ali u dijeljenju sadake ne ispolji dovoljan trud, nije proao taj stepen i njegov iman se nije upotpunio. Upravo ta manjkavost sprijeit e ga od daljnjeg napredovanja. Prema tome, svaki organ tijela treba ostvariti svoj udio u imanu. Naprimjer, srce, koje upravlja tijelom, treba zaposliti zikrom i razmiljanjem. Zikr predstavlja prisjeanje srcem imena i svojstava Uzvienog Stvoritelja, dok razmiljanje predstavlja panju srcem na znakove obzorja i due, te duboko promiljanje o stvaranju i njegovim promjenama i kretanjima. Uz pomo ovih dviju radnji srce se uspijeva napojiti sa samog izvora imana. A srca se, doista, kada se Allah spomene smiruju. Nakon to svakom organu tijela dodijeli njegov udio imana, putnik treba otpoeti borbu pomou koje e otkloniti manjkavosti Velikog islama i Velikog imana, a sumnju i pretpostavke pretoiti u izvjesnost. Oni koji vjeruju i vjerovanje svoje sa nepravdom (zulumom) ne mijeaju, takvima pripada sigurnost i oni su upueni.87 Pored toga to borba putnika uvruje na ispravnom putu, ona ga, takoer, ini sigurnim i zatienim od ejtanovih napada.
87

El-Enm, 82. 65

Ni od ega nemaju strah i ni za im ne tuguju Allahovi tienici.88 Strah znai plaiti se neega to se jo nije desilo, a ije ostvarenje ovjeku predstavlja neprijatnost, dok tuga znai alost za neim nepovoljnim i runim to se desilo u prolosti. Ova dva znaenja nemaju pristupa putniku zato to je on sve svoje poslove uredio sa Bogom i nema drugog cilja, osim Njega. Nije u strahu od iznenadnog propadanja poslova, niti e biti u strahu od neoekivanog dogaaja. Ovo je poloaj potpune izvjesnosti, a one koji je posjeduju Uzvieni Bog je nazvao Svojim prijateljima. Na ovo upuuju rijei Imama Alija: Svoj put je vidio, proputovao je svoju stazu, spoznao je njegove svjetionike, za sobom je ostavio huku i rizik mora, prema tome, njegova izvjesnost je kao oiglednost Suneve svjetlosti. Na drugom mjestu Imam Ali kae: Znanje ih vodi zbiljskom razumijevanju, pa se tako povezuju sa uzvienim nadahnuem povjerenja. Oni smatraju lahkim ono to oni koji su u izobilju smatraju tekim. Njima je omiljeno ono to neznalice smatraju udnim. Oni se drue sa Svijetom ovim tijelima, dok su im due povezane za mjesto najuzvienije.89 Na ovoj razini putniku se otvaraju vrata otkrovenja i gnostike vizije. Naravno, prolaenje ovih razina nije u suprotnosti sa putnikovim bivanjem na Ovom svijetu i njegovom zauzetou ispunjavanjem svojih osnovnih potreba. Primanje stanja srcem nema nita sa vanjskim okruenjem i okolnostima kao to su brak, trgovina, zemljoradnja i sl. Istovremeno dok boravi meu ljudima i obavlja ovosvjetske
88 89

Jnus, 62. Staza rjeitosti, govor 147.

66

poslove, putnikova dua putuje melekutskim svijetom i kontaktira sa njegovim stanovnicima. Primjer takve osobe je kao primjer oaloenog koji je izgubio voljenu osobu. Dok hoda, razgovara, sjedi i jede hranu meu ljudima, njegova je unutranjost uzburkana sjeanjem na Voljenog. Svako ko ga gleda, pomislio bi da ga je zadesila velika nesrea. Putnik ka Bogu, dok je zauzet poslovima svijeta prirode, u isto vrijeme ima niz odnosa sa Bogom. Valovi uzburkanog mora enje diu se u njegovom srcu, vatra ljubavi sagorijeva u njegovoj unutranjosti, a tuga odvojenosti ga topi. Njegovu unutranju revoluciju ne zna niko, osim Boga, ali ko god da ga pogleda u lice, shvata da su ga ljubav prema Bogu, istinsko oboavanje i panja ka Njegovoj Svetosti uinili takvim. Iz ovog objanjenja jasno proizlazi da poniznost, pla izazvan tugom, skrueno moljenje i ponizno preklinjanje istih Imama, to se moe vidjeti iz prenesenih dova, nije bilo izvjetaeno, niti radi poduavanja Boijih robova. Takvo razumijevanje rezultat je neznanja i neshvatanja zbilje. Njihov poloaj je mnogo vii od toga da im govor bude bez znaenja i utemeljenja na Istini, ili da imaju namjeru uz pomo nekoliko dova i lanih ispoljavanja poniznosti pozivati ljude ka Bogu. Da li bi bilo ispravno rei da su svi potresni uzdasi Imama Seddada bili izvjetaeni ili lano prikazivanje u svrhu poduavanja? Nikada! Ovi predvodnici vjere, neka je Boiji mir njima, zato to su proli sve razine duhovnog putovanja ka Bogu, uli su u Harem Boiji, a potom stigli do razine postojanja nakon ieznua, to je, ustvari, postojanje po Bogu. Njihovo stanje je sveobuhvatnost izmeu dvaju svjetova, svijeta jedinstva i svijeta mnotva. Neprestano se pridravaju svjetla jedinstva
67

u raznim vidovima kontingentnih svjetova Mulka i Melekuta. Prema tome, njihov visoki poloaj savrenstava iziskuje da se uvijek pridravaju zahtjeva ovih dvaju svjetova, tavie, da ispune i ne zaborave ni najmanji erijatski propis, moralni princip ili stanja odgovarajua ovim svjetovima, te da istovremeno uvaju panju prema uzvienim svjetovima. Zbog iznesenog oni su prozvani svjetlosnim biima. Nakon to putnik uspjeno proputuje sve svjetove i savlada ejtana, ulazi u Svijet pobjede, nakon ega otpoinje putovanje sljedeim svjetovima. Putnik je proao svijet materije i otpoinje njegovo putovanje kroz Svijet dua, da bi stigao do uzvienog cilja, tj. naputanja svijeta nefsa i premjetanja iz okrilja Melekuta u Boanski svijet.

68

PODROBAN OPIS PUTA I NAINA DUHOVNOG KRETANJA KA BOGU

Nain putovanja na ovom dijelu puta, nakon prisege obavijetenom Boijem ovjeku, koji je proao stepen utrnua i stigao do stepena postojanja po Bogu, koji poznaje sredstva izbavljenja i propasti, koji moe upravljati povocem poslova duhovnog putnika i dovesti ga do eljene Kabe, a ta sredstva su upravo zikr, razmiljanje, poniznost i preklinjua dova samo Njemu, Gospodaru, Usliitelju molbi. Naravno, putovanje kroz ove razine ovisi o nekim poslovima koje treba u potpunosti i na najbolji nain izvriti.

Prvo: Naputanje obiaja, drutvenih formalnosti i odbacivanje poslova koji nemaju unutranju zbilju i putnika sprjeavaju od daljnjeg napredovanja.
Ovo znai da putnik ivi meu ljudima na umjeren nain, a ne kao oni koji su stalno zaokupljeni drutvenim obiajima, a sav misaoni trud im je kako nai prijatelja. Ovakve osobe radi nekog zamiljenog drutvenog poloaja ne usteu se ni od tetnih i beskorisnih obiaja i odlazaka na razna okupljanja. Zbog ouvanja formalne asti meu ljudima oni se bespotrebno optereuju, esto podnosei ak i velike neugodnosti. Kriterij lijepog i runog prihvataju od veine. ivot im prolazi u okviru ovih opeprihvaenih besmislenih drutvenih mjerila. Brod njihovog bia suoen je sa nadolazeim talasima drutvenih normi i navika. Njih
69

nose talasi drutvenog morala i navika kojima su potpuno preputeni. Ova skupina ne posjeduje vlastitu volju u odnosu na okruenje. Potpuno je predana slijepom slijeenju. Nasuprot njima, postoje ljudi koji su se izdvojili iz drutva i napustili svaki oblik drutvenih obiaja, liavajui se drutvenih koristi. Ne mijeaju se sa ljudima i nemaju kontakt s njima. Miruju u svojoj samoi tako da su postali upadljivi i poznati kao usamljenici. Meutim, da bi putnik stigao do svoga cilja, treba odabrati srednji put izmeu ovih dviju skupina. Treba izbjegavati pretjerivanje u bilo emu i kretati se ispravnim putem. Ovo e se ostvariti u kontaktu s ljudima samo u onoj mjeri koliko je taj kontakt neophodan. U sluaju da izmeu putnika i neputnika razliitost ivotne prakse i uestalosti kontaktiranja dovode do neminovnog razilaenja, ono nee imati tetnu posljedicu po putnika. Naravno, do ovog razilaenja nee doi sve dok se kontakti ostvaruju u neophodnom obimu. Putnik ni u kom sluaju ne treba slijediti njihove manire i moralne kodekse. Ajet: I ne boje se niijeg prijekora,90 ukazuje na njihovu istrajnost na svome putu i tekou koju podnose zbog svoga naina ivota. Openito, moe se rei da putnik u svakom drutvenom poslu treba dobro odmjeriti njegovu dobrobit i tetu i ne smije slijepo slijediti elje i miljenja mase.

Drugo: Odlunost
im zakorai na poprite borbe, poznanici i ostali ljudi koji nemaju nikakvog cilja, osim zadovoljenja nefsanskih prohtjeva i drutvenih zahtjeva, priinjavaju putniku neprijatnosti i tekoe. Kritiziraju njegove postupke i rijeju i djelom, sa namjerom da ga udalje od njegovog naina
90

El-Mide, 54.

70

ivota i cilja. Ukratko reeno, obuhvata ih veliki strah zbog mrnje koja se pojavila meu njima, a proizala je iz razlika u nainu ivota. Oni se trude da svim sredstvima, biem kritika i prigovora odvrate putnika na samom poetku puta. Takoer, na svakoj razini putovanja pojavit e se nove tekoe, ije e rjeenje izgledati nemoguim, osim posredstvom strpljenja i odlunosti. Zato putnik treba, uz Boiju pomo, stei primjerenu odlunost, izdrljivost i pouzdanje u Boga, ime e prebroditi sve tekoe. S obzirom na veliinu cilja, on se ne plai ovih stranih vjetrova koji su prepreka na njegovom putu. Samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici.91 Oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju.92

Tree: Umjerenost
Umjerenost je jedna od najvanijih obaveza kojih se putnik mora pridravati, jer mala nepanja na ovom putu ne samo da uzrokuje zastajanje u napredovanju, ve on biva zauvijek uskraen od putovanja. Na poetku puta on osjea zanos i ushienje vie od oekivanog, ili tokom putovanja prilikom otkrovenja manifestacija ljepota on otkriva u sebi ljubav i neobian zanos. Kao posljedica toga, on se odluuje na obavljanje mnotva ibadeta. Veinu vremena provodi u uenju dova. Pristupa svakoj vrsti ibadeta. Od razliitih osoba prihvata pouke i znanje, skupljajui time u sebi razliite duhovne radnje. Ovakva vrsta djelovanja ne da nije djelotvorna, nego je ak tetna, budui da zbog nametanja tekih poslova dui ona iznenada pod pritiskom reagira suprotno i povlai se, ostavljajui putnika bez uinaka.
91 92

li Imrn, 160. Ibrahm, 12. 71

U sebi vie ne osjea elju da uradi ni najmanju pohvaljenu radnju. Uzrok ovog pretjerivanja i na kraju potpunog povlaenja lei u injenici da je za mjerilo obavljanja pohvalnih djela uzeo svoje privremeno ushienje i zanos, a im bi se to okonalo i rasplamsali plamen smirio, nefs se odjednom izvlai ispod tekog tereta, ostavljajui ga pored puta, bilo da se nalazi na poetku puta ili da je ve preao jedan njegov dio. Obuzima ga odvratnost prema putovanju i ispoljava gnuanje spram njegova nastavljanja. Dakle, putnika ne treba prevariti trenutno ushienje. On treba paljivim posmatranjem i promiljenom dalekovidnou odmjeriti svoje mogunosti, svojstva due, okolnosti posla i mogunosti podnoenja tereta, potom odabrati djelo na kojem moe istrajati, i to slabije od njegovih mogunosti i snage, te se njim zadovoljiti i posvetiti njegovom ispunjenju, stiui time u potpunosti slast imana vezanog za to djelo. Na osnovu navedenog, putnik treba prekinuti ibadet dok jo uvijek ima elju za njim da bi se time u njemu zadrala elja i da bi sebe stalno odravao u takvom stanju. Primjer putnika u ibadetu je poput primjera ovjeka koji eli jesti. Kao prvo, on treba odabrati hranu koja e biti korisna i podesna njegovoj prirodi, a kao drugo, prije nego to se zasiti treba prekinuti sa jelom, tako da u njemu postoji stalna elja za hranom. Na ovu umjerenost mislio je Imam Sadik kada je Abdul-Azizu Keratisu rekao: O Abdul-Azize, iman ima deset razina, kao stepenice uz koje se treba penjati stepenicu po stepenicu..., da bi u nastavku rekao: Kada vidi ovjeka da se nalazi ispod tebe, povuci ga sebi obazrivo i blago i ne optereuj ga onim to ne moe podnijeti jer bi ga time unitio. Openito se iz onoga to je reeno moe zakljuiti da je na duhovnom putovanju koristan i djelotvoran samo onaj
72

ibadet koji je uinjen sa eljom i udnjom. Sljedee rijei Imama Sadika imaju isto znaenje: Ne prisiljavajte svoje nefsove na ibadet!

etvrto: Ispunjavanje obaveza

Ispunjavanje obaveza znai da putnik vie ne ponavlja djelo zbog kojeg se pokajao, da ispuni ono ime se obavezao bez manjkavosti i ustezanja i da svaku obavezu i ugovor sklopljen sa zrelim i obavijetenim uiteljem ispuni do kraja.

Peto: Postojanost i istrajnost

Prije objanjenja postojanosti moraju se iznijeti uvodne napomene. Ajeti i predaje ukazuju na to da sve ono to mi saznajemo ulima o vanjskom svijetu i ono to mi inimo u njemu pa to poprima odjeu materije sve to izvan oblika spoljnjeg svijeta posjeduje zbilje osloboene materije, vremena, mjesta i drugih akcidenata. Kada se ove zbilje sputaju sa svog poloaja, one se otjelovljuju u oblike materije i u pojavnom svijetu se mogu percipirati, o emu Kuran jasno kae: Ne postoji nita ije riznice nisu kod Nas, a od toga Mi sputamo samo onoliko koliko je potrebno.93 Ukratko, znaenje ovog ajeta je sljedee: Ono to postoji u materijalnom svijetu prije nego to doe u svoju izvanjsku pojavnost posjeduje svoju zbilju, ali bez veliine i odreenja. Meutim, prilikom sputanja, a u skladu sa Boijim znanjem, to poprima individualitet i tano odreenu veliinu.
93

El-Hidr, 21. 73

Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a da nije, prije nego to je damo, zapisana u Knjizi, to je Allahu, uistinu, lahko.94 Spoljnji oblici, zbog toga to su odreeni i ogranieni te podloni materijalnim promjenama, podvrgnuti su nestajanju, prolaznosti i potronji: Ono to je kod vas nestaje. Meutim, kod uzvienih bezmaterijalnih zbilja, koje predstavljaju riznice i ije je lice melekutsko, ne postoji nita, osim iste opstojnosti, istrajnosti i univerzalnosti: A ono to je kod Boga vjeno je. Na istu injenicu ukazuje i predaja prenesena, kako kod ehli-sunneta, tako i kod sljedbenika Ehli-bejta: Nama vjerovjesnicima nareeno je da razgovaramo sa ljudima u skladu sa razinom njihovog razumijevanja. Ova predaja odnosi se na kakvou zbilja, a ne na njihov kvantitet, i upuuje na zakljuak da Boiji vjerovjesnici tumae uzviene istine uvijek na nain prihvatljiv razini intelekta sluaoca. Razlog je okolnost da je ljudski razum postao pomuen zbog usredsreenosti i okrenutosti ovosvjetskim ljepotama, dugoronim i ispraznim eljama pa ne moe pojmiti istine na razini njihove stvarnosti. Zbog toga su poslanici, poput ovjeka koji eli djetetu objasniti zbilju, primorani da uprotavaju istine i da kod tumaenja koriste izraze u skladu sa sluaoevom percepcijom materijalnog. Kako su samo esto poslanici ivi erijat, iji su oni uvari, tumaili izrazima iz kojih se shvata da ove zbilje nemaju osjeaja i percepcije. A ustvari, svaki od vanjskih obreda, kao to su namaz, post, had, sadaka, nareivanje dobra i odvraanje od zla itd., posjeduje istinu koja je iva i ima oblik svijesti.
94

El-Hadd, 22.

74

Duhovni putnik je ovjek koji dihadom, a uz pomo Boiju, pod okriljem poniznosti i pokornosti u robovanju te skruenosti u dovi, nastoji otkloniti tamu i zastore due i razuma pa istim razumom i prosvijetljenim nefsom bez okova i koprena, jo na Ovom svijetu mraka uspijeva posmatrati uzviene istine. esto se desi da putnik vidi stvarni oblik abdesta i namaza. Pritom shvata da sa stanovita svjesnosti to djelo ima hiljade stepeni prednosti u odnosu na njegov fiziki oblik. U predajama istih Imama navedene su veoma vane i dragocjene stvari u vezi sa oblicima ibadeta u Berzahu i Kijametu i ovjekovim razgovorom s njima. Ajet u Kuranu ukazuje na govor organa, sluha i vida. Prema tome, ne treba misliti da damiju ine samo zidovi i vrata. Zapravo, damija ima ivu zbilju sa svojim oblikom svijesti. Zbog toga mi u predajama itamo da e se na Sudnjem danu damija i Kuran aliti Allahu, d.. Jedan salik je leao na svojoj postelji. Kada je htio da se okrene s jedne strane na drugu, odjednom je uo pla koji je dopirao iz zemlje. Poto se zainteresirao za razlog, shvatio je, ili mu je reeno, da je to bio pla zemlje zbog njegovog odvajanja od nje. Nakon kratkog uvoda rei emo: Duhovni putnik treba uz pomo svojih stalnih aktivnosti uvrstiti u nefsu bezmaterijalni melekutski oblik da bi to prelo iz kratkoronih stanja u postojan poloaj. Putnik treba ponavljanjem svakog ina stei duhovno i imansko zadovoljstvo tog posla i dok ovo ne ostvari, ne treba prekidati taj posao jer se stalni melekutski aspekt djela ostvaruje tek nakon stalnog ponavljanja tog djela, a i da bi njegovi stalni tragovi nestalne vanjtine prodrli u putnikov nefs i tamo se okamenili, tako da poslije uvrenja postanu neodstranjivi. Prema tome, putnik
75

treba odabrati djelo koje je u skladu sa njegovim mogunostima, a ako njegova odluka nije vrsta, neka se ne opredjeljuje za takvo ta. U sluaju da napusti djelo, njegova zbilja e neprijateljski reagirati i odmah e nestati svi njegovi tragovi, to e u nefsu prouzrokovati pojavu suprotnu prijanjim stanjima. Utjeemo se Bogu od ovoga! Negativna reakcija djela na salika je takva da kada on napusti to djelo, i zbilja tog djela naputa njega i sa sobom nosi sva svoja svojstva. Budui da je to djelo bilo svijetlo i dobro, kada ono napusti nefs, neizbjeno je da njegovo mjesto zauzme tama i zlo. Istina je da nema nita kod Allaha osim dobra, a svako zlo i tama od nas je samih. Svaka mahana koja se pojavi, od ovjeka je. Tebi, Boe, ne dostoji zlo. U skladu sa ovim jasno je da Boija milost nije ograniena, ve ona sa poloaja neograniene milosti obuhvata sve ljude, bilo da su muslimani, jevreji, krani, zoroastrijanci ili idolopoklonici. Meutim, osobenosti koje postoje kod ljudi i u njihovom su slobodnom izboru razlog su da ova sveobuhvatna milost kod nekih uzrokuje radost i veselje, a kod drugih tugu i alost.

esto: Opservacija (samopromatranje)

Samopromatranje podrazumijeva da salik u svim stanjima sebe kontrolira i nadgleda, da ne prekri svoje obaveze i da ne skrene od onoga to je naumio. Opservacija je gradirajui pojam i razlikuje se u zavisnosti od stepena. Na poetku putovanja opservacija predstavlja izbjegavanje svega onoga to ne koristi Ovome i Onome svijetu i trud da se rijeju ili djelom ne uini neto suprotno Boijem zadovoljstvu. Malo-pomalo opservacija postaje intenzivnija i napreduje stepen po stepen. Nekad
76

opservacija predstavlja usredotoenje na svoju smirenost, ili na svoj nefs, a nekad na taku viu od zbilje poloaja opih imena i atributa Boijih. Stepene ovoga, ako Bog da, uskoro emo prikazati. Treba znati da je samopromatranje jedan od najvanijih uvjeta duhovnog putovanja. Vodei uitelji posveivali su mu posebnu panju. Mnogi od njih smatrali su opservaciju neizostavnom potrebom duhovnog kretanja. Opisivali su je kao kamen temeljac kue, dok se zikr, razmiljanje i ostali uvjeti nadograuju na nju. Dakle, dok se ne ostvari opservacija, zikr i razmiljanje bit e bez uinka. Poloaj opservacije je kao izbjegavanje tetne hrane za bolesnika, a zikr i razmiljanje imaju poloaj lijekova dok se ne popravi njegovo stanje. Sve dok ne bude izbjegavao ono to mu je tetno, lijekovi nee imati uinka, tavie esto imaju i suprotno djelovanje. Iz istog razloga velikani ovoga puta zabranjivali su putniku zikr i razmiljanje bez opservacije, a njen nain odreivali su shodno njegovom stepenu.

Sedmo: Obraun
Obraun znai da putnik izabere odreeno vrijeme tokom dana i noi u kojem e se osvrnuti na sve poslove uinjene u tom razdoblju. Na ovo ukazuje hadis od Imama Musaa ibn Dafera: Nije od nas onaj koji jedanput dnevno ne obrauna svoj nefs. Ako salik prilikom obrauna vidi da nije ispunio svoje obaveze, treba traiti Allahov oprost, a ako nae da ih je ispunio, treba Mu zahvaliti.

Osmo: Prijekor
Prijekor podrazumijeva da salik, nakon to uini greku, preduzima mjere ukoravanja i discipliniranja svoga nefsa onako kako on to iziskuje.
77

Deveto: urba
urba podrazumijeva da putnik pouri u onome to je odluio, zato to e se na njegovom putu javiti potekoe. Na svakoj razini, u skladu sa njegovim stanjem, javljaju se prepreke. Putnik treba biti veoma dovitljiv i pronicljiv te svoju obavezu treba obaviti prije nego to se pojavi prepreka. Na putu dostizanja svoga cilja ne smije uzalud gubiti ni trenutak.

Deseto: Ljubav
Putnik treba gajiti ljubav prema Donosiocu erijata i njegovim nasljednicima. U ovoj ljubavi treba sebe uiniti tako istim da ne postoji ni najsitnija obmana i da se ljubav dovede do savrenstva jer ona ima velik uticaj na posljedice djela. to god ljubav bude via, tragovi i uticaji radnji na putnikov nefs bit e temeljitiji i vri. Kako je sve to postoji Allahovo stvaranje, putnik treba sva stvorenja voljeti i potovati u skladu sa njima svojstvenim stepenima. Samilost i njenost prema svemu onome to pripada Bogu, bilo da je ovjek ili ivotinja, predstavlja jedan od izraza ljubavi prema Bogu, kao to je i preneseno u hadisu da je oslonac imana upravo samilost prema Boijim stvorenjima. Moj Boe, od Tebe traim ljubav prema Tebi i ljubav prema onome koji Tebe voli! Iz ljubavi prema njoj sve visove Nedda volim Zar bih mogao ih eljeti, a da svoju Lejlu ne volim U elji za njom ponizan sam pred rodbinom njenom I mlade i stare podnosim iz ljubavi za Lejlom
78

Jedanaesto: Ouvanje adaba (utivosti)

Ouvanje adaba spram Svetoga Boga i Njegovih namjesnika razlikuje se od gore opjevane ljubavi. Adab znai ouvati sebe od prekoraenja svojih okvira i od injenja neega to je u suprotnosti sa zahtjevima ovjekova robovanja Allahu, d.. Izmeu bia koje od sebe nema nita, osim mogunosti dolaska u postojanje, i Bia ije je postojanje nuno i Koje samo po sebi egzistira, postoji granica. Ouvanje ovog adaba zavisi od toga koliko se pojedinac pridrava zahtjeva svijeta mnotva, dok je ljubav ushienost i zanos Bogom, a njena neizbjenost je usredsreenost na jedinstvo. Odnos ljubavi i adaba je kao odnos vadiba i harama u erijatu. Putnikova panja pri izvrenju vadiba usmjerena je na Voljenog, a prilikom izbjegavanja zabranjenog usmjerena je na ono to je zabranjeno da ne bi sluajno izaao iz okvira zahtjeva robovanja. Ustvari, adab se zasniva na prihvatanju srednjeg puta izmeu straha i nade, a ne pridravati se adaba znai davati sebi veliku slobodu i drskost. A potpuno je jasno da nije nimalo pohvalno ako se preu granice adaba. Osobenost merhuma hadi Mirze Ali Aga Kazija, r.a., bila je nadmonost ljubavi i vjerske razdraganosti u njegovom biu nad njegovim strahom. Isti takav bio je i merhum hadi ejh Muhammed Behari, r.a., suprotno hadi Mirzi Devadu Aga Maliku Tabriziju, r.a., kod kojeg je poloaj straha imao prevagu nad nadom i osjeanjem radosti. Ovo se jasno vidi iz njihovih govora. Onoga kojim vlada veselost zovu pijanica, doim onoga kod kojeg strah prevladava zovu mundt.95 Meutim, savrenstvo je u pridravanju
95

Mundt: ovjek koji sa svojim Gospodarom u osami tiho apue. (Prim. prev.) 79

umjerenosti, to znai posjedovanje najveeg stepena straha istovremeno sa najveim stepenom nade. Ovo stanje je prisutno samo kod Poslanika i istih Imama, neka je mir Boiji njima. Vratimo se na osnovnu temu. Adab je u tome da ovjek kao kontingentno bie ne zaboravi svoje granice, kao to vidimo na primjeru Imama Sadika. Kada bi mu neko hvalei ga u njegovom prisustvu prispodobio osobine nepriline ovjeku, Imam bi odmah pao na seddu. Stupanj savrenstva adaba je da putnik sebe u svim stanjima vidi u prisustvu Uzvienoga Boga dok pria, uti, jede, spava, kree se itd. Ako putnik posjeduje stalnu panju na Boija imena i svojstva, u njemu e se sigurno oitovati znakovi adaba.

Dvanaesto: Namjera
Namjera znai da putnik tokom putovanja ne posjeduje nikakvu namjeru, osim samog putovanja i ieznua u Biti jedinstva. Prema tome, njegov sejrisulk mora biti ist: Prizivajte Boga iskreno Mu ispovijedajui vjeru.96 U vie hadisa prenosi se da namjera ima tri stepena. Jedna od takvih predaja je i hadis Imama Sadika: Tri su vrste robova: oni koji oboavaju Allaha iz straha i to je oboavanje robova, oni koji oboavaju Allaha zbog nagrade to je oboavanje najamnika, i oni koji oboavaju Allaha iz ljubavi a to je oboavanje slobodnih. Analizom ove predaje zakljuuje se da oboavanje prvih dviju skupina u zbilji nije ispravno. Njihovo oboavanje nije radi Boga, ve je zasnovano na oboavanju samih sebe, jer su motivirani nefsanskim prohtjevima i eljama. Zbog toga to oboavanje Boga i samooboavanje ne mogu opstojati
96

Mu'min, 30.

80

jedno pored drugog, u duhu datog objanjenja trebalo bi da oni budu nevjernici i oni koji poriu Boga. Meutim, poto Kuran svojim jasnim govorom osnovu oboavanja Boga smatra prirodnim aspektom svakog ovjeka i porie svaku vrstu promjene u stvaranju: Ti upravi svoje lice vjeri pravoj, koja je u skladu sa Boijom prirodom, prirodom na osnovu koje je Bog stvorio ovjeka, a u stvaranju Boijem nema promjene, i ovo je prava vjera, ali veina ljudi to ne zna,97 to znai da ovjeanstvo ne odstupa sa puta oboavanja Boga, ve sa puta jednobotva time to radnju i osobinu ne dre jednim, nego drugoga pretpostavljaju sauesnikom Bogu. Zbog toga Kuran na svim mjestima na kojima dokazuje jedinstvo Gospodara, istovremeno porie da On ima sudruga. U svakom sluaju, prve dvije skupine u svojoj namjeri pored Boga uzimaju u obzir i sudruga. Istovremeno dok oboavaju Boga, oni ne naputaju samooboavanje. Svoj in bogosluenja izvravaju sa objema namjerama, a to je irk. U zbilji, ove dvije skupine su murici kojima, prema Kuranu, nema oprosta: Allah nee oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit e manje od toga, kome On hoe.98 Ibadet ovih ljudi nikad nee dati plod, niti e ih pribliiti Allahu, d.. Oboavanje tree skupine koja Boga oboava iz ljubavi, to ujedno predstavlja oboavanje slobodnih, a u drugim predajama obiljeeno je kao oboavanje plemenitih istinsko je oboavanje. Do njega ne stiu, osim isti kod Boga. Ovo je poloaj skriven, ne dodiruju ga, osim oieni. Ljubav podrazumijeva privuenost nekoj stvari ili istini. Trea skupina ljudi za osnovu svoga oboavanja prihvatila
97 98

Er-Rm, 30. En-Nis', 48. 81

je ljubav. Osim pribliavanja Bogu, nemaju drugi cilj niti namjeru. Privlaenje od strane Voljenog, koje osjeaju u sebi, njihov je pokreta ka Njemu. Neke predaje kau: Uzvienog Boga oboavajte zato to je On dostojan da bude oboavan. Jasno je da ova dostojnost nije zasnovana na Boijim svojstvima, ve na Njegovoj Svetoj Biti. Drugim rijeima, oboavajte Boga zato to je On Bog. Moj Boe, ja Te ne oboavam iz straha od vatre Tvoje, niti zbog elje za Tvojim Dennetom, nego Te smatram dostojnim oboavanja pa Te oboavam. Ti Si me uputio Sebi, i pozvao Si me Sebi, i da nije bilo Tebe, ne bih Te ni spoznao. Putnik se na poetku svoga putovanja kree sa ljubavlju, ali nakon prolaska nekoliko razina i sticanja savrenstava na niem nivou, opaa da je ljubav neto to je u suprotnosti sa Voljenim. Zbog toga nastoji odbaciti ljubav koja je dotada bila sredstvo kretanja i napredovanja u nove faze. Do ove razine ljubav je bila djelotvorno sredstvo, a od tada pa nadalje primjeuje da je ona tetna i da je prepreka putovanju. Putnik na ovoj dionici kretanja ima samo Voljenog u umu. Samo Njemu, kao Voljenom, ini ibadet koji ni sa im nije pomijean. Nakon nekog vremena i prolaska novih postaja, salik shvata da ni ova vrsta ibadeta nije ista od primjesa irka zato jer je sebe smatrao zaljubljenim, a Boga voljenim, dok je dualnost u suprotnosti sa ljubavlju voljenog. Znai, posmatranje Voljenog, sve dok postoji zaljubljenik, suprotno je oboavanju Svete Biti. Odsada on ini napor da zaboravi ljubav i da u potpunosti napusti mnotvo i zakorai u svijet jedinstva. U ovim trenucima namjera isezava jer odvojeni neovisni individualitet vie ne postoji da bi posjedovao namjeru.
82

Prije ovog stepena duhovni putnik je prieljkivao viziju i otkrovenje, ali poslije ove postaje u potpunosti zaboravlja na sve elje i zanimanja, jer vie ne postoji namjera da bi neto eljeno bilo uzeto u obzir. U ovom stanju srce i oi posveenika ostaju pokrivene od svega. Vidjeti i ne vidjeti, stii i ne stii, znati i ne znati, odbiti i primiti sve postaje nevano. Hafiz irazi o ovome je spjevao stihove: O pojavama natprirodnim s harabatijama ne priaj Svaka rije mjesto svoje ima i svaka taka svoj poloaj Prenosi se od Bajazida Bistamija da je rekao: Prvog dana napustio sam Ovaj svijet, drugog dana napustio sam Onaj svijet, a treeg dana proao sam se svega to je mimo Allaha. etvrtog dana su pitali: ta eli?, a ja rekoh: elim da ne elim! Ovo govori o onom istom to su neki naveli pri odreivanju etiriju razina: prva razina je naputanje Ovoga svijeta, druga razina je naputanje Onoga svijeta, trea naputanje svega mimo Boga i etvrta razina je naputanje naputanja. Pa dobro razmisli! Odumiranje elje kod putnika upravo je ova razina, veoma uzviena i izuzetno teka. Prolazak ove razine veoma je tegoban i ne ostvaruje se sa lahkoom. Putnik nakon mnogo panje i preciznog posmatranja ponovo nalazi da na svim razinama putovanja kao i na ovoj nije bio bez namjere, makar ta namjera bila krajnji prolazak svih razina i dostizanje savrenstva i savrenstava. Ako putnik uz pomo iste misli pokua i to ponovi mnogo puta, vrei pritisak na misao da proe ovaj prijelaz i da sebe oslobodi ovih namjera, nee imati nikakvog uspjeha, jer je sutina ovog oslobaanja utemeljena na nepostojanju oslobaanja, budui da je neizbjeno za putnika da ovo
83

oslobaanje izvri zbog krajnjeg motiva, a sam motiv uzet u obzir sa krajnjim ciljem znak je nepostojanja oslobaanja. Jednom prilikom razgovarao sam o ovome sa svojim uiteljem hadi Mirzom Ali Aga Kazijem. Bio sam uporan u svom traenju da mi objasni, sve dok na kraju nije rekao: Pomou metoda spaljivanja moe se rijeiti ovaj teki problem, tako to putnik treba spoznati istinu da je Uzvieni Bog Njegovo bie stvorio sa eljama i kako god nastojao da odbaci elju, to nee dati uinka budui da je sama njegova priroda protkana eljom. Prekid elje uvjetovan je drugom eljom, tj. viom motivacijom ukloniti niu motivaciju. Kad se putnik nae bespomonim da je prevlada, prirodno je da e se prepustiti Bogu i prekinuti nastojanja da se oslobodi namjere. Ova njegova nemo sprit e korijen namjere i uinit e ga istim od nje. Naravno, treba znati da ova spoznaja nije spekulativna. Stvarna spoznaja toga zahtijeva duhovnu intuiciju i posebno stanje. Ako neko intuitivno spozna samo jednu razinu ovog znaenja, shvatit e da se sva ovosvjetska zadovoljstva ne mogu ni uporediti sa ovom spoznajom. Razlog imenovanja ovog metoda spaljivanjem je u tome to on odmah spaljuje namjere, brige, tegobe i iz korijena ih upa, ne ostavljajui na putniku ni najmanji njihov trag. U Kuranu se na nekoliko mjesta ukazuje na metod spaljivanja. Koritenje ovog metoda skrauje putovanje do eljenog cilja sa nekoliko godina na sasvim kratko razdoblje. Jedno od mjesta na kojima Kuran istie ovaj metod jeste iskaz: Mi smo Allahovi i Njemu se vraamo. U vrijeme tekoa, sputanja nesrea i smutnji ovjek moe sebe smiriti na razliite naine, npr. podsjeajui se na injenicu da su nevolje i smrt sudbina svih ljudi. Meutim, Gospodar je putem metoda spaljivanja i izgovaranjem
84

iskaza: Mi smo Allahovi i Njemu se vraamo, skratio put i tegobe koje se javljaju na putu rijeio odjednom. Naime, ako ovjek postane svjestan da je i on sam i sve ono to posjeduje apsolutno vlasnitvo Boije i da je to njemu dato na raspolaganje jedan dan, a da e drugi dan biti uzeto od njega i da niko nee imati pravo da se mijea i zauzima za njega, te ako istinski shvati da on nije oduvijek bio posjednik, ve da je taj naziv samo figurativno bio pripisan njemu i da je bez razloga sebe smatrao vlasnikom, bez sumnje, to e na njega ostaviti trag i put e mu uiniti mnogo lakim. Spoznaja da je Bog ovjeka stvorio sa poudom bit e kao spoznaja da je Apsolutno imuni stvorio roba siromanim i njegovu prirodu protkao siromatvom. Zbog toga nema potrebe za dokazivanjem siromatva za onoga ija je neminovnost siromatvo. Niko ne moe prigovoriti siromahu to prosi. Pretpostavka siromatva je prosjaenje i iskanje. Prema tome, ako putnik tokom putovanja bude ispoljavao elju, treba imati na umu da je Gospodar bit njegove ilovae izmijeao sa poudom i da se ni na koji nain ne moe osloboditi pohlepe. S druge strane, zato to je ieznue u Bit jedinstva, koje je utemeljeno na oboavanju slobodnih, u suprotnosti sa udnjom i namjerom, ovaj siromah postaje veoma uznemiren. Upravo ovo stanje oslobaa ga njegovog egoizma koji je neodvojiv od poude. Nakon prolaska ovog stepena vie ne postoji egoizam, ija je neophodnost udnja. Shvati i sa velikom panjom razmisli o ovome!

Trinaesto: utnja
Postoje dva oblika utnje, opa, odnosno relativna utnja i posebna, odnosno apsolutna utnja. Opa utnja podrazumijeva ustezanje jezika od suvinog razgovora sa ljudima.
85

tavie, putnik se treba zadovoljiti samo prijeko potrebnim govorom, tj. priat e koliko je god mogue manje. Ova utnja je neophodna u svim fazama putovanja i moe se rei da je openito pohvaljena. Predaja Imama Sadika ukazuje na ovu vrstu utnje: Nai sljedbenici su nijemi, kao i predaja prenesena u knjizi Misbhu-erah: utnja je znak zaljubljenih, u njoj je Gospodarevo zadovoljstvo i ona je moral vjerovjesnika i obiljeje odabranih. Bezenti prenosi da je Imam Rida rekao: utnja je jedna od kapija mudrosti. Ona je znak svake vrline. Posebna, apsolutna utnja znai ustezanje jezika od govora sa ljudima tokom zauzetosti obavljanjem ogranienog zikra, a u drugim sluajevima nije pohvalna.

etrnaesto: Gladovanje i malo hrane

Ovim se misli na uzimanje hrane u onoj koliini koja nee izazvati slabost u tijelu, ni promjenu stanja. Imam Sadik je rekao: Gladovanje je zain vjernika, hrana due i srca. Gladovanje rezultira lahkoom i prosvijetljenou due, kao i pripravnou misli da leti. Unoenje mnogo hrane i sitost ine duu tekom i umornom i sprjeavaju je od putovanja u nebo spoznaje. Post je veoma pohvaljen ibadet. U hadisu o Miradu, koji prenosi razgovor Boga sa Svojim Miljenikom i otpoinje sa: Ja Muhammed, zapisanom u knjizi Irad od Dejlamija i navedenom opirno u sedamdesetom svesku Biharul-envara, nalaze se neobini iskazi o gladovanju. Prednosti ovog ina u duhovnom putovanju pojanjene su udesnim izrazima. Merhum uitelj Kazi, r.a., obiavao bi navoditi hadis o gladovanju slinog sadraja:
86

Za vrijeme prijanjih poslanika trojicu prijatelja put nanese u daleko podruje. Kada se no spustila, razdvojili su se radi potrage za hranom, dogovorivi se da se sutra u odreeno vrijeme nau na istom mjestu. Jedan je bio pozvan u goste, drugi je sam otiao u goste, a trei, poto nije imao gdje, ode u damiju Bogu u goste. Ondje provodi no gladan. Sutradan, kada su se sastali, svaki je ispriao svoju priu. Tada bi sputena objava vjerovjesniku onog vremena da kae Njegovom gostu: Mi smo prihvatili posjetu ovog dragog Nam gosta i lino smo bili njegovi domaini. Htjeli smo ga poastiti najboljom hranom i koliko god da smo traili u skrivenoj riznici, nismo za njega nali bolju hranu od gladi.

Petnaesto: Usamljenost
Postoje dvije vrste usamljenosti, opa i posebna. Opa usamljenost podrazumijeva izdvajanje od ljudi koji nisu okrenuti Bogu, posebno onih koji su slabanog razuma, osim u neophodnoj mjeri: Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je ivot na Ovom svijetu obmanuo.99 Posebna usamljenost znai udaljavanje od svih ljudi. Preporuena je u svim vrstama ibadeta i zikra. Meutim, kod uitelja puta ona je stroga obaveza kod nekih zikrova, tavie kod svih, a prilikom obavljanja mora se obratiti panja na nekoliko stvari: Jedan od uvjeta je samoa i izbjegavanje mjesta pretrpanih ljudima i galamom, te sluanja svake vrste uznemiravajuih zvukova. Mjesto koje se koristi za ovu priliku mora
99

El-Enm, 70. 87

biti obredoslovno isto i dozvoljeno, znai da ne bude uzurpirano, pa ak ni zidovi ili plafon. Soba treba biti mala da moe primiti samo jednu osobu. U njoj ne bi trebalo biti ovosvjetskih ukrasa jer oni uzrokuju dekoncentraciju i skretanje panje. Neki ovjek zamolio je Selmana Farisija da mu sagradi kuu jer je do tog vremena Selman nije imao. Meutim, on to nije dozvolio. ovjek ree: Znam zato ne dozvoljava. Selman ree: Reci ta je razlog! On odgovori: To to hoe da irina i duina kue bude koliko si ti velik. Ja mogu takvu sagraditi, ali ona nee biti ugodna. Selman ree: Da, tano si rekao. Nakon toga on dobi dozvolu i sagradi kuu tih razmjera.

esnaesto: Bdjenje
Bdjenje je budnost prije sabahskog ezana u mjeri koju priroda salika dozvoljava. O pokuenosti spavanja i pohvaljenosti budnosti u predsabahsko vrijeme Allah, d.., kae: Oni su nou malo spavali, i u praskozorje oprost od grijeha molili.100

Sedamnaesto: Stalna istoa

Stalna istoa znai da putnik neprekidno bude pod abdestom, da obavlja obavezne guslove, gusul dume i preporuene guslove koliko god je to mogue.

Osamnaesto: Krajnja poniznost

Krajnja poniznost podrazumijeva svijest o svom siromatvu, skruenost i pla.
100

Ez-Zrijt, 17-18.

88

Devetnaesto: Uzdravanje od ukusne hrane

To znai gladovati onoliko koliko je mogue i biti zadovoljan onim to je dovoljno za odravanje tijela.

Dvadeseto: Skrivanje tajne

Ovo je jedan od najvanijih uvjeta duhovnog putovanja. Velikani puta ulagali su mnogo truda po ovom pitanju. Svojim uenicima davali su vana uputstva i savjete ak do granice pretjerivanja, bilo da je to u sluaju poslova, virdova i zikra, bilo da su u pitanju otkrovenja, stanja srca ili halovi due. Ako nije mogue sakriti tajnu, treba pribjei tekiji. ak i ako je prikrivanje tajne uvjetovano naputanjem virda, treba prei preko virda: Pomozite svoje potrebe skrivanjem! Skrivanje tajni, odnosno tekija znatno smanjuju nesree i nevolje. Naputanje tekije uzrokuje poveanje tegoba, tekoa i smutnju za putnika. Kada se pojave tegobe, treba se kretati putem strpljivo i podnosei nevolje: Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je zaista teko osim poniznima Bogu.101 Znaenje rijei molitva (ar. salat)102 u ovom ajetu ima njeno izvorno znaenje, tj. panja ka Uzvienom Gospodaru. Prema tome, sjeanje na Boga i strpljivost olakavaju nesree i tegobe, a ujedno su vani inioci ostvarenja pobjede. Postojali su ljudi koji bi kod kue plakali jer su se porezali po ruci, ali na mejdanu u borbi sa neprijateljem ne bi osjeali nikakav strah od odsijecanja ruke, noge ili drugih dijelova tijela, niti bilo koji drugi strah. Na osnovu
101 102

El-Bekare, 45. Termin koji se u fikhu koristi da bi se oznaio poseban obred (ibadet), tj. namaz ili molitva, za razliku od njegovog izvornog znaenja koje je ire. (Prim. prev.) 89

ovog opeg pravila isti Imami su jako mnogo naglaavali skrivanje tajne, do te mjere da su naputanje tekije smatrali velikim grijehom. Jednog dana Ebu Basir (ovjek je bio slijep) upitao je Imama Sadika: Moe li se Bog vidjeti na Sudnjem danu? Earije vjeruju da e svi ljudi na Onom svijetu vidjeti Boga, ali u otjelovljenom stanju, Uzvien i ist je Bog od onoga to kau oni koji ine nepravdu (zulum). Imam je odgovorio: ak i na Ovom svijetu moe se vidjeti Bog kao to si Ga ti sada ovdje vidio. Ebu Basir ree: O sine Boijeg Poslanika, dozvoli mi da i drugima kaem za ovo. Imam ree: Ne govori jer mase ne mogu shvatiti ovu istinu i to bi ih odvelo u zastranjenje.103

Dvadest i prvo: Duhovni uitelj i vodi

Postoje dvije vrste uitelja, i to opi i posebni uitelj. Opi uitelj nije odgovoran za duhovno upuivanje i njemu se obraa zbog njegove obavijetenosti u opim stvarima, kao to i Kuran kae: Pitajte one koji znaju, ako vi ne znate.104 Potreba za obraanjem opem uitelju postoji samo na poetku putovanja. Poslije, kada se saliku ukau otkrovenja, vizije atributa i Biti, on vie nema potrebe za njim. Meutim, poseban uitelj je onaj koji je odreen za uputu i voenje, a to su Poslanik i njegovi nasljednici. Putnik ni u jednom od stanja nije neovisan o njegovom saputnitvu, pa ak i da stigne do cilja. Naravno, priroda toga je unutranje, skriveno kretanje sa Imamom, a ne samo veza s njim u vanjskom svijetu, budui da je zbilja Imama njegov prosvijetljeni i prosvjetljujui poloaj koji ima vlast nad svjetovima.
103 104

Ovu predaju prenosi ejh Saduk u knjizi Tevhid. En-Nahl, 43.

90

Imamovo fiziko tijelo, iako ima svoje osobenosti, nije izvor uticaja. Da bi se ovo objasnilo, treba podsjetiti na injenicu da sve stvoreno na Ovom svijetu potie od Boijih imena i atributa, a hakikat (zbilja) Imama upravo su Boija imena i atributi. U skladu sa iznesenim, Imami su govorili: Bog je uz pomo nas spoznat i uz pomo nas je oboavan. Prema tome, posveenik se na svom putu kree kroz prosvijetljene razine Imama. Do kojeg god stepena da se putnik uspenje ili bude na njemu i Imam je zajedno s njim. I nakon ostvarenja cilja postoji potreba za pratnjom Imama jer on treba poduiti putnika adabima Boanskog svijeta. Prema tome, vaan, ak jedan od najvanijih uvjeta putovanja je Imamova pratnja. O ovom postoje veoma precizne i suptilne napomene, koje se ne mogu izrei i ne preostaje nita drugo nego da sam putnik uz pomo intuicije spozna te istine. Jednom je Ibn Arebi otiao svom uitelju i poalio se na mnotvo zuluma i grjenost. Uitelj mu ree: Obrati panju na svoga Boga! Poslije nekog vremena otiao je drugom uitelju i poalio mu se na isto. Uitelj mu ree: Obrati panju na svoj nefs! U tom trenutku Ibn Arebi otpoe sa plaem i od uitelja zatrai objanjenje razloga razliitih odgovora. Uitelj ree: O dragi moj, odgovori su isti. On je tebe pozivao prijatelju, a ja sam te pozivao putu. Ovo kazivanje prenijeli smo da bi se znalo kako putovanje ka Bogu nije u suprotnosti sa putovanjem kroz stepene Boijih atributa i imena, to i jest poloaj Imama, odnosno veoma su bliski. Bolje reeno, to je jedan put na kojem dualnosti nema mjesta. Samo je jedno svjetlo, svjetlo Boije, koje se razliito naziva. Ponekad ga nazivaju
91

Boija imena i atributi, a ponekad zbiljom ili svjetlou Imama. Izrazi su nai razliiti, Tvoja ljepota jedna je Svi izrazi ukazuju na Tvoju ljepotu Opi uitelj moe se spoznati samo bliskim druenjem s njim kako u javnosti tako i u privatnom, intimnom ivotu. Duhovni putnik tako treba stei sigurnost u njegovo stanje. Nikada nije mjerilo potpunog savrenog uitelja injenje neobinih stvari, obavijetenost o skrivenim svarima i mislima ljudi, hodanje po vodi ili vatri, prelazak velikih razdaljina u kratkom vremenu, objelodanjivanje prolosti i budunosti, kao ni slini neobini i udni poslovi, niti se na ovaj nain moe spoznati saputnik. Sve ove neobine stvari deavaju se i oituju na stepenu otkrovenja due, a odavde do savrenstva i stizanja do cilja put je beskonano dug. Sve dok se u uitelju ne oituju manifestacije Biti Njegove, on ne moe biti uitelj, kao to se ni samom pojavom manifestacija Boijih imena i atributa ne moe zadovoljiti i to uzeti kao dokaz za savrenstvo i njegovu povezanost. Manifestacija atributa jeste pojava da putnik u sebi posmatra Boije atribute. Svoje znanje, snagu ili ivot vidi Boijom snagom, znanjem i ivotom. Naprimjer, kada neto uje, shvata da je On to uo i da je On slualac. Neto vidi pa shvata da je On to vidio i da je On posmatra. Iskusi da je znanje u svijetu svojstveno samo Bogu, dok znanje svakog stvorenja posmatra proizalim iz Njegova znanja. Manifestacija imena jeste da putnik u sebi posmatra Boije atribute koji su utemeljeni na Biti Boijoj, kao to
92

su Znalac, Onaj Koji vidi, Onaj Koji uje, ivi, Moni itd. Naprimjer, vidi da je Znalac u svijetu jedan i to je Uzvieni Bog, a sebe spram Boga vidi neznalicom, tj. sebe znalcem vidi kao Boije bivanje Znalcem, ili poima da je ivi jedan i to je Bog, dok on uope nije iv, nego je On ivi i niko vie. Na kraju spozna da Nema monoga, znalca i ivoga, osim Njega, Uzvienog, Svetog. Mogue je da se u putniku manifestiraju samo neka imena i nije nuno da su manifestacijom jednog imena manifestirana i ostala imena. Manifestacija Biti jeste pojava da se Sveta Bit Stvaraoca manifestira u putniku. To se ostvaruje kada se putnik oslobodi svih konvencionalnih i imaginacijskih obiljeja. Drugim rijeima, kada zaboravi na sebe i u svijetu postojanja ne ostane nikakvog traga od njega, sebe i svoj osjeaj individualiteta i sopstva potpuno prepusti zaboravu. Tamo nema nikoga osim Boga. Tada za ovakvu osobu vie nije ni mogue pretpostaviti zastranjenje jer sve dok u putniku preostane i najmanji oblik egzistencije, ejtan nije izgubio nadu da ga zavede. Ali kada salik uz Boiju pomo zaboravi na sebe, zakorai u Boanski svijet, ue u Njegov Harem, obue odjeu Harema i ue pod okrilje manifestacija Boije Biti, ejtan oajan prekida svaku elju za njim. Opi uitelj treba stii do ovog stepena. U suprotnom, ne moe se prepustiti i slijediti bilo koga. Hiljadu zamki na svakom koraku ove pustinje Od hiljadu hiljada jedan se spasi od njih. Prema tome, ne treba slijediti i potiniti se svakome ko govori o vrijednom blagu i sebe predstavlja vlasnikom otkrovenja i vizija. U sluaju kada je precizno spoznavanje stanja uitelja teko ili gotovo neostvarivo, treba se
93

osloniti na Boga i ono to uitelj nareuje uporeivati sa Kuranom i sunnetom Poslanika i istih Imama, pa ako bi bilo u saglasnosti s njima, moe obavljati tu radnju, a u suprotnom je mora napustiti. Jasno je da ejtan nee ostvariti vlast nad putnikom ako bi se on kretao sa pouzdanjem u Boga. On nema vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zatitnika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju.105

Dvadeset i drugo: Vird

Vird predstavlja izgovaranje svakodnevnog zikra jezikom. ta e se i koliko izgovarati ovisi o uitelju, jer ovo izgovaranje ima propis lijeka. Dok su neki zikrovi djelotvorni, drugi mogu nanijeti tetu. Nekad se deava da je putnik zauzet izgovaranjem dvaju zikrova. Jedan mu odvlai panju ka mnotvu, a drugi ga privlai jedinstvu. U sluaju da se izgovaraju istovremeno njihovi uinci se meusobno ponitavaju, tako da u krajnjem nema nikakve koristi od njih. Naravno, dozvola uitelja je uvjet u sluaju gdje nije data opa dozvola za obavljanje odreenog virda, a u suprotnom nema smetnji. Vird ima etiri dijela: ispoljeni i skriveni, a svaki od njih se dijeli na neogranieni i ogranieni. Putnici ne pridaju vanost formalnom zikru jer je on izgovaranje jezikom, bez usredsreenosti na znaenje onoga to se izgovara. On je, zapravo, puko pokretanje jezika. Poto je salik u potrazi za znaenjem, a ne neim drugim, on nema koristi od takvog zikra.
105

En-Nahl, 99-100.

94

Dvadeset i tree, dvadeset i etvrto, dvadeset i peto: Odstranjivanje misli,106 zikr i razmiljanje
Ova tri aspekta veoma su vana za ostvarenje cilja. Veina ljudi koji nisu uspjeli stii do cilja zaustavili bi se na jednom od ovog troga. Ili bi se ovdje zaustavili, ili bi bili podvrgnuti stradanju i nestajanju. Na ovoj razini javljaju se sljedee primisli: oboavanje kipova, zvijezda, vatre, ponekad poricanje Boga, faraontina, vjerovanje u reinkarnaciju, poistovjeivanje sa Bogom, poricanje propisa i vjerskih dunosti i tome slino. Uskoro emo govoriti i vie o ovom, ali sada, zbog vanosti misli o inkarnaciji, tj. utjelovljenju Boga i poistovjeivanju sa Bogom, prvo emo ukratko dati objanjenje s tim u vezi. Ovo se kod putnika javlja nakon proienja uma i uklanjanja misli. Poto se putnik jo nije oslobodio egoizma i sebinosti, pod uticajem manifestacije Boijih imena i atributa moe, ne daj Boe, umisliti da je Allah ujedinjen sa njegovom linou, a to je upravo znaenje inkarnacije i utjelovljenja, to predstavlja irk i kufr. A tevhid porie bilo kakav oblik mnotva i svaki zamislivi oblik naspram Svetog jedinstva smatra iluzijom i sjenkom. Dostizanjem ovog poloaja, putnik gubi svoje bie i iezava. Osim Svetog Bitka, u postojeem svijetu ne vidi i ne osjea nita. Niko osim Njega nije vlasnik kue. Kako je samo velika razlika izmeu ovog stanja i inkarnacije? Iskorjenjivanje misli podrazumijeva potinjavanje srca i vlast nad njim tako da ne govori, ne ini nita, i da mu nema pristupa ni misao, ni imaginacija, osim sa dozvolom
106

U daljnjem tekstu pod mislima se podrazumijevaju svi njeni oblici od kojih nema koristi na duhovnom putu kretanja ka Bogu, kao to su ejtanske i nefsanske misli. (Prim. prev.) 95

njegovog vlasnika. Sticanje ovog stanja veoma je teko. Zbog toga su i rekli da je iskorjenjivanje misli najvea unutranja istota. Poto putnik otpone iskorjenjivanje misli, odjednom opaa da ga obuhvata bujica misli, imaginalija i uobrazilja, pa ak i sjeanja za koja nije ni vjerovao da e mu pasti na um, kao to su dogaaji iz prolosti ili prizori koje mu se ne mogu desiti. Ove misli stalno ga zaokupljaju. Putnik na ovoj razini treba biti postojan poput planine. Svaku novouoblienu misao treba unititi maem zikra. Zikr na ovoj razini predstavljaju Boija imena na koja se putnik treba usredotoiti. U ovom inu treba biti istrajan i srce mu stalno treba biti u iekivanju izlaska misli iz kue srca. Ispravan put iskorjenjivanja misli i njihovog udaljavanja jeste usredsreenje panje na jedno od Boijih imena. Allah, d.., kae: Oni koji se Allaha boje, im ih sablazan ejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dou sebi.107 Meutim, u poslanici pripisanoj merhumu Bahrul-ulumu ovaj postupak nije dozvoljen i posebno je naglaeno da prvo treba ukloniti misli bez zikra, a tek potom pristupiti zikru jer je uklanjanje misli maem zikra veoma opasno. Mi emo ovdje ukratko prenijeti ono to je reeno u poslanici, a potom emo iznijeti nae miljenje, koje je u suprotnosti sa njegovim. Mnogi od kvaziuitelja poduavaju da se iskorjenjivanje misli dogaa uz pomo zikra (jasno je da se pod zikrom podrazumijeva srana panja i okrenutost, a ne zikr jezikom za koji se kae vird). Ovo je veoma opasno jer hakikat zikra znai posmatranje Voljenog izdaleka, sa ogranienim pogledom na ljepotu. Dakle, kada se posmatra Voljeni, nije dozvoljeno ni za trenutak skrenuti oi na neto mimo Njega,
107

El-Arf, 201.

96

jer je Voljeni ljubomoran i Njegova ljubomora ne smatra dostojnim da oi koje su Njega vidjele gledaju drugog. Zbog toga e svaki pogled koji skrene sa Njega ostati slijep. Posmatranje Njega uporedo sa neim drugim u sukobu je sa Njegovom ljubomorom i dostojanstvom. Ako bi se posmatranje Njega i skretanje pogleda na drugog ponovilo, bilo bi to kao ismijavanje, zbog ega bi ga Voljeni kaznio da nakon te kazne ovaj ne bi doao sebi: A onaj koji se odvrati od zikra Milostivog, Mi emo mu ejtana natovariti, pa e mu on nerazdvojni drug biti.108 Jedna vrsta zikra dozvoljena je za odstranjivanje misli, a to je da namjera zikra ne bude posmatranje ljepote Voljenog, nego sprjeavanje ejtana, kao osoba koja eli udaljiti stranca iz drutva pa zato poziva voljenog. initi zikr sa ovom namjerom predstavlja prijetnju i plaenje ejtana, tako da se u stanju zauzetosti odstranjivanjem misli ako misao napadne, a njena neutralizacija bude veoma teka pristupa zikru. U metodu obavijetenih, onih kojih su dostigli cilj, poetnike prvo poduavaju odstranjivanju misli, a tek potom im nalau da otponu zikr. S tim ciljem od njih se trai da se zagledaju u neku od materijalnih stvari, kao to su kamen ili drvo, i koliko je to mogue vie da ne trepu kapcima i da se usredotoe svim vanjskim i unutranjim snagama. Bolje je da se na ovom metodu istraje etrdeset dana i tokom ovog vremena da se koriste tri virda: istiaza,109 istigfar110 i zikr J Fel111, i to poslije obaveznog jutarnjeg i veernjeg namaza. Nakon isteka ovog razdoblja treba
108 109 110 111

Ez-Zuhruf, 36. Utjecanje Bogu. Traenje oprosta. O Ti Koji Si jako djelotvoran. 97

obratiti panju na svoje srce, na tome istrajati, i to sa potpunom panjom, a takoer ne dozvoliti pristup nijednoj drugoj misli, osim ove. Tokom ovog razdoblja ako neka misao napadne i uzburka ovjeka, treba traiti pomo izgovaranjem L mevdde illallh112 i rijei Allah. Treba istrajati na ovom djelu sve dok ovjek ne zaboravi na sebe i bude svjestan jedino ovih znaenja. Tokom ovog razdoblja treba mnogo ponavljati J bsit,113 istigfar i Ja Fel. Poto salik stigne do ovog stepena, dozvoljeno mu je da preostale stepene odstranjivanja misli upotpuni duhovnim zikrom i time misao bude potpuno odstranjena. Zaostale misli naprednim stepenima zikra i razmiljanja bit e same po sebi protjerane. (Kraj rezimea miljenja preuzetog iz poslanice od Bahrul-uluma.) Mora se znati da je ovaj prikazani metod preuzet od nakibendija. Nakibendije su sufijski red rairen u Turskoj, a i u drugim zemljama, iji je murid Hade Muhammed Nakibend, zbog ega su i nazvani nakibendijama. Metod merhuma Ahunda mulla Husejnkolija Hamedanija nije bio takav. On i njegovi uenici nikad nisu odstranjivali misli bez praktinog zikra. Njihov metod se sastojao od obaveznog samopromatranja, dakle, provoenja ovog ina na svim razinama. Mi smo prije ukratko govorili o tome, a sada emo rei neto vie: Prvi stepen samopromatranja putnika jeste izbjegavanje onoga to je zabranjeno i obavljanje svega onoga to je erijatom uinjeno obaveznim. U ovom pogledu nije dozvoljen ni najmanji nemar. Na drugom stepenu opservacija treba biti pojaana i pri tome se treba truditi da svi poslovi budu radi Boijeg za
112 113

Nema bia, osim Allaha. O Ti Koji u izobilju daje.

98

dovoljstva. Treba izbjegavati sve to se naziva igrom i zabavom. Ako putnik istraje na ovom stepenu i uloi dovoljan trud, stie sposobnost da sebe vie ne gubi, tj. ne izlazi izvan kontrole i ova kontrola u njemu dostigne oblik stalne osobine. Trei stepen opservacije jeste da putnik Gospodara svjetova uvijek vidi kao Onoga Koji ga posmatra. Postepeno prihvata i oituje da je Uzvieni Bog na svim mjestima Prisutan i Posmatra i da su sva stvorenja pod Njegovom panjom. Ovoga se treba pridravati u svim stanjima. etvrti stepen je vii i potpuniji od treeg, i to u aspektu da sam putnik vidi Boga Prisutnim i Posmatraem istovremeno dok na openit nain posmatra Boansku ljepotu. O dvjema posljednjim opservacijama govori savjet Poslanika Ebu Zerru Gaffaru: Klanjaj se Allahu kao da Ga vidi, i ako ne mogne Njega vidjeti, ini Mu ibadet sa znanjem da On tebe vidi. Znai, ibadet sa znanjem da Bog vidi roba je nii oblik oboavanja od primjera kada rob pri ibadetu Njega vidi. Kada putnik bude spreman da u potpunosti iskorijeni sve to je strano Allahu iz svojih misli, to se treba ostvariti u toku jednog od inova ibadeta. Svetim zakonom nije dozvoljena panja na kamen ili drvo jer u sluaju da mu tada nastupi smrt, upitno je kakav e odgovor dati. Meutim, odstranjivanje misli tokom zikra predstavlja ibadet. Pohvaljen je erijatom, a najbolji i najbri put za dostizanje cilja jeste sabranost i usredotoenje na nefs. Sljedei kuranski ajet ukazuje upravo na ovu injenicu: O vjernici, brinite se o sebi (pazite na svoje nefsove), ako ste na Pravom putu, nee vam nauditi onaj koji je zalutao.114
114

El-Mide, 105. 99

Metod usredsreenja na nefs postupak je Ahunda mulla Husejnkolija. Svi njegovi uenici slijedili su put spoznaje nefsa, to u krajnjem rezultira spoznajom Gospodara. Hakikat irfana prenesen je od Imama Alija ibn Ebi Taliba. Broj puteva koji su iz prsa u prsa prenosili ovaj hakikat prelazi stotinu, a osnovnih sufijskih redova nema vie od dvadeset i pet. Sve ove silsile vraaju se unatrag do Imama Alija. Izmeu ovih dvadeset i pet redova samo su dva ili tri iijska, dok su ostali sunijski. Nekima od njih silsila se vraa do Marufa Karhija, a on do Imama Ride, ali na put je put Ahunda, koji se ne vee ni za jedan od spomenutih pravaca. Ukratko, cijela pria glasi ovako: Otprilike prije malo vie od stotinu godina u utaru je ivio jedan cijenjeni uenjak, koji je ujedno bio i sudija ljudima, po imenu Aga sejjid Ali utari. On se kao i veina velike uleme prihvatio odgovornosti upravljanja opim poslovima ljudi, kao to su predavanja, poduavanje, suenje i mardijat.115 Jednog dana neko mu zakuca na vrata. Upitavi ko je, dobi odgovor: Otvori vrata, imam posla s tobom. Kada je Aga sejjid Ali otvorio vrata, ugledao je ovjeka, pletara po zanimanju. Upita ga: Kakvog posla ima? Pletar u odgovoru ree: Presuda koju si donio, na osnovu svjedoenja svjedoka da ta i ta imovina pripada toj i toj osobi, nije tana. Ta imovina pripada jednom malom djetetu siroetu, a dokument za to je zakopan na tom i tom mjestu. Ovaj put koji ti slijedi nije ispravan i to nije tvoj put. Ajetullah utari u odgovoru ree: Zar sam ja pogrijeio? Pletar ree: Ono to sam rekao upravo je tano. To ree i ode. Ajetullah se zapita: Ko je bio ovaj ovjek? ta je rekao? Potom poe is
115

Mardijat je poloaj najuenijeg fakiha kojem se ljudi obraaju po pitanju slijeenja fikhskih propisa. (Prim. prev.)

100

traivati i ustanovi da je reeni dokument siroeta zakopan upravo na onom mjestu gdje je pletar rekao i da je istina da su svjedoci lano svjedoili. Veoma se uplaio i ree sebi: Moda su i moje druge presude bile pogrene. Obuze ga strepnja i strah. Sljedeu no u isto vrijeme pletar ponovo pokuca na vrata i ree: Aga sejjid utari, metod koji ti slijedi nije ispravan. Tree noi ponovi se isto i pletar ree: Ne troi svoje vrijeme uludo! Odmah pokupi sve svoje stvari, prodaj kuu i kreni za Nedef! Uradi onako kako sam ti rekao i za est mjeseci ekaj me u Vadiu'-selam kod Nedefa. Merhum utari nije oklijevao i uradio je sve to mu je pletar rekao. Prodao je kuu, spremio stvari i poao za Nedef. U prvim trenucima kada je uao u Nedef, u Vadiu'selam, dok je Sunce izlazilo, sreo je pletara kao da je iznikao iz zemlje. Dade mu nekoliko uputstava i nestade. Merhum utari ue u Nedef i nastavi djelovati u skladu sa pletarevim uputstvima. Sljedivi ovaj put, dostigao je poloaj koji nije mogue opisati. Neka je Boije zadovoljstvo na njega! Merhum sejjid Ali utari iz potovanja prema merhumu Murtezi Ensariju prisustvovao bi njegovim asovima fikha i usuli-fikha. Isto tako, ejh Ensari bi sedmino dolazio na asove ahlaka kod Alija utarija. Nakon preseljenja ejha Ensarija utari preuzima obavezu predavaa i otpoinje sa predavanjima tamo gdje ih je ejh Ensari prekinuo. Nije dugo ivio nakon toga svega est mjeseci da bi preselio u okrilje vjene milosti Boije. Tokom ovih est mjeseci predavanja ejh utari jednom od istaknutih uenika ejha Ensarija, Ahund mulla Husejnkoliju Hamedaniju sa kojim je otprije imao kontakte i koji je uio od njega na podruju ahlaka i irfana, a nakon preseljenja ejha Ensarija imao je namjeru i da otpone predavati, pa je ak i njegova
101

predavanja sabrao u formi knjige i namjeravao preostalu nedovrenu grau upotpuniti napisao je jedno pismo u kojem stoji: Ovaj tvoj metod nije potpun i ti treba dosegnuti druge visoke stepene. Ovo u njemu uzrokuje korjenitu promjenu i odvodi ga ka Istini. Ahund Mulla Husejnkoli, godinama prije preseljenja ejha Ensarija, poduavao se kod Alija utarija o irfanu i pod njegovim uticajem stekao je sklonost ka borbi sa nefsom. Bio je udo svoga vremena. I on je odgojio izvanredne uenike, od kojih je svaki postao otjelovljenje tevhida. Od njegovih najistaknutijih uenika svakako treba spomenuti merhuma hadi Mirza Devada Aga Maliki Tabrizija, merhuma Aga sejjida Ahmeda Kerbelai Teheranija, merhuma Aga sejjida Muhammeda Saida Hububija i merhuma hadi ejha Muhammeda Beharija. Potovani i cijenjeni uitelj, arif bez premca, merhum hadi Mirza Ali Aga Kazi Tabrizi, r.a., uenik je kole Aga sejjida Ahmeda Kerbelaija. Ovo je lanac naih uitelja koji preko utarija stie do pletara. Meutim, ko je bio pletar, s kim je on imao kontakt te odakle je i kako stekao spoznaju o Bogu nije poznato. Metod Aga Kazija bio je metod spoznaje nefsa preuzet od potovanog uitelja Ahunda mulla Husejnkolija. Za otklanjanje misli na prvom stepenu davao je upute da se usredotoi na nefs, tako to bi putnik tokom svakog dana za iskorjenjivanje misli trebao odrediti pola sahata ili vie vremena u kojem bi se posvetio samo svome nefsu i usredsreenosti na njega. Kao postignue ovog svakodnevnog ina koncentracija bi ojaavala i misli bi se odstranjivale, sve dok se ne bi spoznao nefs i stiglo do svoga cilja. Veini osoba koje su otklonile misli ukazalo bi se izvirue sunce spoznaje u jednom od ovih dvaju stanja: ili prilikom
102

uenja Kurana, obraanjem panje na njegovog uaa, ustvari na istinskog uaa Kurana, otkrivajui mu da je ua Kurana Allah, d.., ili zadobivanjem naklonosti Imama Husejna, jer on ima posebnu panju prema duhovnim putnicima u otklanjanju smetnji puta i zastora. Dakle, na osnovu onoga to je reeno, dva djela su veoma vana za ostvarenje vrhunca spoznaje: prvo, opservacija u svim svojim oblicima u skladu sa stepenom, i drugo, usredotoenje na nefs. Poto putnik ispolji posebnu panju i trud vezano za ova dva djela, postepeno spoznaje da mnotvo Ovoga svijeta izvire iz jednog izvora i da sve to dolazi u postojanje iz jednoga je ishodita. Ma koliko u svakom stvorenju bilo svjetlosti, ljepote i savrenstva, sa ovog izvora je isteklo. Uzvieno Ishodite svakom stvorenju, u obimu njegovog potencijala, daje ljepotu i svjetlo bivstvovanja. Drugim rijeima, sa poloaja apsolutne dareljivosti izlijeva se dobrostivost bez ikakvih uvjeta i ogranienja Njegovog davanja, a svako bie okoritava se time u obimu mogunosti svoga bia. Putniku, koji vodi rauna o samopromatranju i ulae pri tome potpuni trud, te pod uticajem usredsreenosti na nefs otkrivaju se etiri svijeta. Prvi svijet je jedinstvo radnji. Dakle, na prvoj instanci poima da ono to oi vide, jezik kae, ui uju, ruke, noge i drugi dijelovi tijela izvravaju sve je Njemu pripisano i oslanja se na Njega, Koji djeluje onako kako On hoe. On Sam izvorite je svih radnji u spoljnjem svijetu. Putnik shvata da njegov nefs postoji po Istinskoj Biti i da su mala vrata kroz koja se izlijeva Boija milost i dobroinstvo. Dakle, sve radnje u vanjskom svijetu utemeljene su na Njegovoj Svetoj Biti.
103

Drugi svijet je jedinstvo atributa koji se ukazuje nakon prvog svijeta. Na ovoj razini zbilju svake radnje putnik ne vidi od sebe, ve je vidi od Boga. Isto tako, ta god da oi vide, zbilju ina gledanja vidi od Boga, a ne od sebe. I svaku vrstu znanja, snage, ivota i drugoga, takoer, nalazi utemeljenim u Bogu. Trei svijet je jedinstvo imena koje se pojavljuje nakon jedinstva atributa. Ono je u znaenju da atribute vidi kako postoje po Biti. Naprimjer, nalazi da je Znalac, Moni i ivi Uzvieni Bog, a to znai da svoje znanje vidi Boijim znanjem. Svoju snagu, gledanje i sluanje vidi u Bogu i nigdje drugo. Openito shvata da je u svim svjetovima jedan ivi, jedan Koji uje i vidi, a to je Gospodar Uzvieni, dok svako bie u skladu sa svojim kapacitetom bia ukazuje na Njega ivoga, Onoga Koji uje, Monog. etvrti svijet je jedinstvo Biti. Ovaj svijet je vii od treeg svijeta i putnik se osvjedoava u njega nakon otkrovenja same Biti. Znai, putnik poima da je Ona Bit po Kojoj sve radnje, imena i atributi postoje Jedna Bit. On ovdje vie ne obraa panju na imena i atribute; okrenut je samo Biti. Ovo se deava u trenutku kada se oprostio sa svojim posuenim biem, onda kada je izgubio sebe zauvijek, zaboravio se i ieznuo u Svetoj Biti. Tada on postaje manifestacija Biti. Ovaj poloaj su nazvali poloaj biti ili zbilja biti ili zbilja jedinstva. Meutim, imenovanje je nedovoljno jer ta god da se izgovori ili bude napisano, nije nita vie nego samo ime. Sveta Bit Boija mnogo je via od toga i za Nju se ne moe odrediti ime niti se moe zamisliti poloaj. ak je vii i od ovih nemogunosti da se imenuje i zamisli poloaj Njegov, jer nemogunost u isto vrijeme dok porie, potvruje granicu za Njega, a On je uzvieniji od ogranienja. Kada putnik dostigne ovaj stepen, on ne
104

posjeduje svoj identitet. Ne prepoznaje vie ni sebe, ni bilo koga drugoga, osim Boga. U svakom od etiriju spomenutih svjetova putnik gubi jedan dio traga svoga bia, da bi na kraju izgubio i samu bit svoga bia. U prvom svijetu, koji predstavlja ieznue u radnji, shvata da radnja nije od njega nego da je od Boga. Ovdje gubi sve tragove svojih radnji. U drugom svijetu, kada stigne do manifestacije atributa, shvata da su znanje, mo i druge osobine svojstvene jedino Biti Uzvienoj. Putnik gubi svoje osobine i vie ih ne nalazi u sebi. U treem svijetu, kada se manifestiraju imena, poima da je On Znalac i ivi. Putnik gubi svoja imena i vie ih ne nalazi u sebi. U etvrtom svijetu, kada se manifestira Bit, on zauvijek gubi svoju egzistenciju. Ovaj stepen vizije, tj. manifestacija biti, irfanskom terminologijom se naziva Anka i Feniks. Oni su stvorenja koja nikada nee biti niija lovina. Feniks je ista egzistencija koju jo nazivaju skrivena riznica, slijepi svijet, skriveno skrivenosti ili bit koja nema imena niti slike. Odnesi ti taj mamac nekoj drugoj ptici Jer gnijezdo Feniksa daleko je u visinama Kako je samo Hafiz lijepo uobliio ovu vanu istinu u svojim stihovima, koristei pritom predivne metafore: Gdje si dosada ti, o srno divlja, Ve dugo se znamo ti i ja Oboje smo sami, izgubljeni, bez ikoga,
105

I sprijeda i straga vreba te opasnost neka Doi da znamo jedno za drugo Da elju jedno drugom traimo, ako mognemo Ovako ja uvam svoje sjeanje na starog uitelja, To je zaista neto to se nikada ne zaboravlja Veli: Jednoga dana u tuini prolazniku jednom Ree ovjek pronicljiv glasom lijepim O putnie! ta to u svojoj torbi uva Hajde da mamac bacimo ako zrnja ima Zamku ja imam, veli, da ponudim, Ali mi valja Feniksa da lovim A kako misli njegovo da nae obiljeje, Kad mu gnijezdo niim obiljeeno nije To jeste, zaista, stvar nemogua Ali je i beznae nesrea velika Jasno je ako gnijezdo Feniksa nema znaka da se on ne moe uloviti, osim da Njegova milost privue sebi i povede izgubljene ka obzorjima ljubavi i zaljubljenike neprolazne ljepote Njegove ka podruju jedinstva i ieznua. Uz pomo Boiju ova risala, nazvana Poslanica o sri sreva duhovnog putovanja i postupak razumom obdarenih,116 perom ovog bezvrijednoga roba zavrena je osme noi mjeseca Ramazana 1369. godine po Hidri. Samo Njemu pripada hvala i na Ovome i na Onome svijetu, a naa posljednja dova glasi: Neka je hvala Allahu Gospodaru svjetova!
Sejjid Muhammed Husejn HUSEJNI TEHERANI

116

Puni naslov izvornika koji je za ovo bosansko izdanje skraena u Poslanica o sri duhovnog putovanja.

106

UZ IZDANJE POSLANICE NA BOSANSKOM JEZIKU

Arif bez uzora u svome vremenu ili po rijeima sejjida Haema: Od pojave islama dosada nije doao arif po sveukupnosti i univerzalnosti kao to je bio merhum Kazi, za oslobaanje od nefsa koji nareuje zlo i ovosvjetske niske putene elje, strasti i srdbu, koji najee izviru iz pohlepe, poude i pretjerivanja u ulnim zadovoljstvima svojim uenicima i zaljubljenicima Boijeg puta nareivao bi da napiu hadis Unvane Basri na papir, da ga nose sobom, da ga proitaju jednom sedmino i da djeluju u skladu s njim. Predaja poznata kao Unvane Basri, po ovjeku koji je prenosi, predstavlja cjelovit program kretanja ka Uzvienom Bogu. O njenoj vanosti dovoljno je rei da Kazi, veliki uitelj irfana i Boije mudrosti, izmeu ostalih uitelj i Allame Tabatabaija, nije' nikoga primao za uenika ako se on ne bi obavezao da sedmino proita ovu predaju i da je primjenjuje u svom ivotu. Znai, jedna od najvanijih preporuka i temelj svih uputa djelovanje je u skladu sa ovim hadisom. Ova izuzetno vana predaja sadri cjelovit govor o nainu ophoenja sa ljudima i ponaanja u samoi, o kakvoi i koliini hrane, o nainu sticanja znanja, o vidu strpljenja i veliini podnoenja i sabura spram neprimjerenog govora, i na kraju, o poloaju robovanja, pokoravanja, zadovoljstva Boijim odreenjem, te dostizanju najviih obzorja irfana i vrha tevhida. Zbog toga merhum Kazi ne bi prihvatao uenika dok se ne bi obavezao na djelovanje po ovom hadisu.
107

Hadis Unvane Basri se prenosi od Imama Dafera Sadika, a.s., a nalazi se u zbirci hadisa Biharul-envar. Poto je hadis cjelovit prenesen od Imama Upute, mi ga ovdje donosimo u potpunosti da bi se njime okoristili zaljubljenici i aici Boijeg puta: Naao sam od naeg ejha Behauddna Amelja, r.a., sljedei zapis njegovim rukopisom: Rekao je emsuddn Muhammed ibn Mekki: Prenosim rukopis ejha Ahmeda Ferahanja, r.a., a on od Unvane Basrija, starca koji je doivio 94. godinu svoga ivota. Rekao je: Godinama sam redovno odlazio kod Malika ibn Enesa, sve dok Dafer Sadik nije doao u Medinu. Tada sam poeo odlaziti kod njega jer sam htio kao i od Malika da i od njega stiem znanje. Rekao mi je jednoga dana (Imam Sadik): Ja sam ovjek koji je pod prismotrom (nisam slobodan i vrijeme nije u mom izboru, vlast je postavila uhode koje me prate). I pored toga, ja svakog sata dana i noi imam vird i zikr. Ne ometaj me od virda! Idi do Malika kao to si prije iao i od njega stii znanje! To me jako rastuilo. Izaao sam od njega i rekao u sebi: Da je ikakva dobra vidio u meni, ne bi mi uskratio druenje sa sobom i svoje znanje. Otiao sam do Poslanikovog mesdida, s.a.v.a., i poselamio ga. Sutradan sam otiao do Revde (u Mesdidunnebijj), klanjao dva rekata namaza i zavapio: Molim Te, o Boe, o Boe! Uini srce Daferovo naklonjenim meni. Daruj mi od njegovog znanja u onoj mjeri kojom e me uputiti na Tvoj Pravi put! Vratio sam se svojoj kui tuan. Nisam odlazio kod Malika jer mi je srce bilo ispunjeno ljubavlju prema Daferu.
108

Nisam izlazio iz kue, osim da obavim redovni namaz u dematu dok mi nije nestalo strpljenja. U takvom stanju, dok me titilo u grudima, nazuao sam obuu, obukao ogrta i poao sa namjerom da posjetim Dafera, nakon to sam otklanjao ikindiju namaz. Kada sam doao do vrata Daferove kue, zatraio sam dozvolu za ulazak. Iz kue iza e njegov sluga i ree: ta si trebao!? Rekoh: Da poselamim plemia (erf). Sluga odgovori: On je sada na namazu. Sjeo sam prekoputa kunih vrata. Ne pro e mnogo, a sluga iza e iz kue i ree: U i sa Allahovim blagoslovom! U oh i nazvah mu selam. On mi otpozdravi i ree: Sjedi! Neka ti Allah oprosti grijehe! I ja sam sjeo. On je u stanju razmiljanja spustio glavu. Potom je podigao glavu i rekao: Koji ti je nadimak? Rekoh: Abdullah (Rob Boiji). Ree: Neka ti Allah potvrdi tvoj nadimak i d ti uspjeha. O Abdullah! Kakvu ima potrebu? Rekoh u sebi: Kad od ove posjete ne bi bilo nita vie, osim ove dove, bilo bi zaista mnogo. Potom podie glavu i ree: Kakvu ima potrebu? Rekoh: Molio sam od Allaha da ti uini srce naklonjenim meni i samilosnim i da mi podari od tvoga znanja. Nadam se da e mi Allah Uzvieni usliiti ono to sam imao na umu u vezi s Tobom. Ree: O Abdullah! Znanje nije sa pouavanjem. Zaista je ono svjetlo koje pada na srce onoga koga Allah Uzvieni eli uputiti. I ako eli znanje, prvo u sebi trai istinitost (hakikat) robovanja. Trai znanje kroz njegovu primjenu! I od Allaha trai da ti podari razumijevanje. Rekao sam: O plemeniti!
109

Imam ree: Reci, o oe roba Boijeg!? (Ja Ebu Abdullah) Rekao sam: O Ebu Abdullah! ta je hakikat robovanja!? Ree: Tri stvari. Da rob ono to mu je Bog dao na raspolaganje ne vidi svojim vlasnitvom jer robovi ne posjeduju vlasnitvo nad imovinom. Oni sve to posjeduju vide kao Boije vlasnitvo. Koriste ga tamo gdje im Allah zapovijeda. Rob za sebe nita ne planira. Sva njegova zaokupljenost ograniena je onim ime ga je Allah obavezao i onim ta mu je zabranio. Zato, kada rob ono to mu je Uzvieni Allah podario ne smatra svojim vlasnitvom, troenje toga u sluajevima u kojim ga je Allah obavezao za njega biva lahko. Zbog toga to je Boiji rob, on je prepustio planiranje svojih poslova Upravitelju i za njega sve tegobe postaju lahke. Zauzet je poslovima koje je Uzvieni Allah zapovjedio ili zabranio, nema slobodnog vremena da drugima istie svoju linost i da se ponosi onim ime se ljudi ponose. I kada Allah podari robu ove tri stvari, za njega Ovaj svijet, Iblis i stvorenja ne predstavljaju nikakvo optereenje. Ovaj svijet ne eli radi njegovog uveanja i hvalisanja drugima. Ono to ljudima predstavlja ast, ugled, poloaj i bogatstvo ne potrauje zbog svoje asti i ponosa. Svoje dane ne provodi uzaludno i beskorisno. Ovo je prvi stepen bogobojaznosti. Uzvieni Allah je rekao: Taj Drugi svijet dat emo onima koji ne ele da se na Zemlji ohole i da nered ine, a one koji se Allaha boje eka sretan kraj.117 Rekoh: O Ebu Abdullah, posavjetuj me!
117

El-Kasas, 83.

110

On ree: Savjetujem ti i oporuujem devet stvari, i ovo je moja oporuka i savjet svim tragaocima za putem Boijim, Uzvien je On. Molim Allaha da te uini uspjenim i smiluje ti se u ispunjenju ovoga. Tri se odnose na vjebanje i borbu sa nefsom, tri na strpljivost, a tri na znanje. Dobro ih upamti i pridravaj ih se! Nemoj biti nemaran u njihovoj primjeni. Unvan je rekao: Potpuno sam se usredotoio da mi ne bi ta promaklo. Potom Imam ree: to se tie vjebanja nefsa, nemoj jesti kada nema apetit jer to donosi glupost i neznanje ovjeku. I nemoj da jede dok ne ogladni! A kada bude htio jesti, jedi doputenu hranu. Pritom spomeni ime Boije i prisjeti se hadisa Boijeg Poslanika, s.a.v.a.: ovjek nikada nije napunio goru posudu od trbuha. A ako ve treba puniti trbuh, neka treinu trbuha puni hranom, treinu vodom, a treina neka bude slobodna da moe lahko izdisati i udisati. A to se tie onih triju stvari koje se odnose na strpljivost, ko tebi kae: Ako kae jednu, deset e ih uti! ti mu reci: I da ih deset kae, nee nijedne uti! Onome ko te vrije ao i psovao reci: Ako je istina ono to ti govori, od Boga traim da mi oprosti, a ako je la ono to ti govori, od Boga traim da tebi oprosti. Onome ko ti prijeti da e runo govoriti o tebi, reci da mu eli dobro i da ga potuje. A to se tie triju stvari koje se odnose na znanje: Uenjake pitaj ono to ne zna. I nemoj da ih pita da bi ih doveo u nepriliku ili radi provjeravanja. Nemoj nita raditi na osnovu svoga miljenja. U svim poslovima gdje postoji mogunost ustezanja i ouvanja od grijeenja slijedi put opreznosti. Izbjegavaj davati svoje miljenje (fetve) kao to bjei od lava. Nemoj da tvoj vrat bude most drugim ljudima.
111

A sada, O Eba Abdillah, slobodan si! Zaista sam te na najbolji nain posavjetovao. I nemoj da me ometa u zikru i virdu! Ja sam ovjek koji je spram svoga nefsa krt i obazriv (jer ja sam ovjek koji bdije nad svakim trenutkom svoga ivota i obazriv sam da mi vrijeme ne protie u besposlici). Neka je selam svim onim koji slijede Uputu!

112

SADRAJ
Uvod............................................................................................ 5 Saeto upoznavanje sa opim planom putovanja ka Bogu ....... 14 Podroban opis svjetova koji pethode Svijetu iskrenosti............ 41 Saeti opis puta i naina duhovnog kretanja ka Bogu .............. 59 Podroban opis puta i naina duhovnog kretanja ka Bogu ......... 69 Uz izdanje Poslanice na bosanskom jeziku............................. 107

113

POSLANICA O SRI DUHOVNOG PUTOVANJA Zapis sa asova praktinog irfana Allame Tabatabaija

Izdava Fondacija Mulla Sadra u Bosni i Hercegovini Za izdavaa AKBAR EYDI Lektura ENSAR KARAMAN SELMA FAZLI Tehniki urednik MURIZ REDOVI DTP MAHIR SOKOLIJA tampa Sabah print d.o.o. Za tampariju EO ELEZOVI

114