Dijalog Sunni - Šija

Al muradzat
Knjiga pred vama predstavlja zbirku pisama razmjenjenih izmeu

Allame erefudina i direktora El-Azhara, Allame ejha Selima El-Birija.
Tema diskuje je akaidsko ideolokog profila, dakle onoga to je veinom
povod sukoba i rasprave izmeu dva velika islamska pravca, iijskog i
sunijskog.
S jedne strane uoit emo u pismima irinu spoznaje, dubinu misli,
suptilnost izraza, a s druge strane, intelektualnu snagu diskusije i
rasprave; meutim, daleko od pristrasnosti i zaslijepljenosti. Koliko se
ovjekova dua okrijepi kada svjedoi kako jedna strana pred jakim
argumentom, jednostavno prihvati realnost, bez ikakve potrebe da
manevrie i osporava ispravnu stvar.
Takoer, neemo naii na ustaljenu tehniku manipulisanja da u
trenutku kada nema izlaza i ne moe se dokazati svoj stav, da se pone
sa skretanjem panje na neto efemerno, niti dizanjem galame kako bi
se umanjio znaaj teme o kojoj je rije. Drugim rijeima nijedan od ova
dva uvaena alima ne pokazuje znake opake bolesti sagledane u
oholosti zbog znanja, niti se plae da e izgubiti ugled koji uivaju
meu svojim pristalicama.Tako da pored osnovne teme, ova je knjiga
svojevrsni prirunik praktine poduke o edebu diskutovanja i
raspravaljanja.
"Ukoliko ljudi ovog islamskog narataja, koji obraaju panju na vanost
ovog bogatog nauka, ele crpiti ispravnu korist iz diskusija ove knjige,
mislim, da bi mogli otkloniti dobar dio nerazumijevanja na razmeu
dvaju islamskih pravaca, iizma i sunizma, te na taj nain ostvariti
jedinstvo, ka emu tei veina islamskih reformatora."
(Allame Sejjid Muhammed Teki Hakim, En-Nassu ve-l-idtihad,
predgovor, str. 61, u skladu sa navodima iz knjige erefuddin,
Muhammed Rida Hakimi, str. 100.)
Pismo 1 (pitanje)
6. Zul-ka'de, 1329. godine po Hidri. (29.10.1911.)
1. Pozdrav diskutantu
2. Traenje izuna za otvaranje diskusije
1. Selam alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu, estitom Allami ejhu
Abdu-l-Husejnu erefuddinu Musaviju. Do sada nisam stekao spoznaju
o zbilji iizma, niti sam propitao njihov moral. Jer nisam imao susreta sa
iijama, niti imam uvida u njihova sutinska pitanja, a mnogo mi je
stalo razgovarati s njihovim velikanima, i elim se druiti s obinim
ljudima kako bih izgradio sliku o njihovom miljenju i htijenjima. Pa
kada je Uzvieni Allah, s.v.t., odredio da se zateknem na obali mora
tvoga dubokog znanja, i kada mi priblii usnama tvoju pitku vodu, On
na taj nain utali tegobu moje ei, i tako mi grada znanja, djeda tvoga
Mustafe, i vrata toga grada, oca ti Murteze, ne kuah mirisnijeg erbeta
za e i korisnijeg za bol od vode tvoga istoga zdenca. Do uiju mi
bijae stigla vijest, da je va stav, pripadnika iija, izbjegavati svoju
brau, ehli suneta, i dranje na distanci od njih; da vam je bliska
samoa i da favorizirate izoliranost; pa da ste ovakvi, te da ste onakvi.
Meutim, ja vas doivljavam ovjekom blagog i preciznog govora u
diskusiji, dobroudnog, monog u raspravi, pitkog govora, estita u
sukobu, zahvalnog sagovornika, blaenog rivala. Dakle, iija je ukras
druenja i elja svakog obrazovanog ovjeka.
2. Onog trenutka kada stadoh na obalu nepreglednog mora tvog,
ugledah priliku, za ulazak u njegove talase, i elju zaranjanja kako bih
dograbio njegovo biserje. Pa ukoliko daje izun, da uem u njeg, kako
bih dosegao precizna rjeenja i rijeio probleme koji neko vrijeme pletu
mreu u grudima mojim, pa uredu. Ako ne, pa nek tako i bude. Ono to
bih da ti kaem, nije s namjerom objelodanjivanja posrtaja, otkrivanja
loega, proglaavanja neznalicom ili zbog kritike. Ve samo traim ono
to je izgubljeno. Namjerio sam otkriti istinu. Pa ako se istina otkrije,
istina je dostojnija da bude slijeena, ukoliko ne, biti emo onakvi kako
pjesnik veli:
-
Tojest: Mi emo biti zadovoljni s onim to je u nas, ti budi zadovoljan s onim to je u
tebe, a miljenja su razliita.
A ja u pitanja upuena tebi, ukoliko bude dao izun, ograniiti na dvije teme: prvo, o
liderstvu mezheba u temeljima i ograncima vjere, drugo, o imametu openito, tojest o
namjesnitvu Poslanika, s.a.v.a.

Moj potpis na kraju svakog pitanja biti e slovo S a tvoj bi potpis trebalo biti slovo
i unaprijed oekujem oprost za svaku greku.
Ve-s-selam
-S-
Pismo 2 (odgovor)
6. Zul-ka'de, 1329. (29.10.1911.)
1. Odgovor na selam
2. Davanje izuna za stupanje u diskusiju
1. Es-selamu alejke ve rahmetullahi ve berekatuhu, naem prijatelju, ejhu-l-islamu.
(Allame Selim El-Biri, ejh El-Azhara. Roen 1248. g.po H., umro 1335. g. po H. (18321917)) Blagoslovio si me svojim milostivim pismom. Blagoslovima i dobrotom, kojima je
jezik nemoan izraziti hvale. Vrijeme dunjaluka je kratko da bi se mogli ispuniti neki od
spomenutih statusa. Ciljao si me nadama svojim, i pozvao se na me eljama svojim, a ti
si kibla onih koji ele, oslonac utoita potrebnim, i ja iz Sirije hitro uzjahah na plea
elja, i istovarih pred tebe terete svoje, traei znanje, iekujui kiu iz oblaka
gracioznosti tvoje a vratit u se od tebe sa ivom eljom i nadom jakom, osim da Allah
Uzvieni hoe (drugaije).
2. Traio si izun od mene za govor, a naredba i zabrana u rukama je tvojim. Zato, pitaj
sve to eli, reci ta ti je volja, tebi pripada privilegija da odlui a tvoj sud je pravedan, i
nek ti je selam.
Prva diskusija o liderstvu mezheba

Pismo 3 (pitanje)
7. Zu-l-ka'de, 1329. godine po Hidri
1. Zato ije ne postupaju u skladu sa veinskim mezhebom, tj. ehli sunnetom?

2. Potreba za slganjem.
3. Ovaj se raskol ne moe srediti osim veinskim mezhebom.

1. Kada pitam ta je uzrok da vi, iije, ne postupate u skladu sa veinom muslimana,
mislim na e'arijski mezheb u usulu/naelima vjere i etiri mezheba u furu'u/ograncima
vjere. A selefu salih vjerovahu u njih, vidjevi ih najboljim i najumjerenijim mezhebima,
usaglasivi se da slue Bogu u skladu sa njima na svakom mjestu i u svako vrijeme,
sloivi se u pravednost imama tih mezheba, njihov idtihad, bogobojaznost,
suzdranost, potenje, ednost, lijepi metod, grandioznost u znanju i djelu.
2. Danas je zarad naega slaganja i ujedinjenosti ogromna potreba da i vi postupate u
skladu sa spomenutim mezhebima, slijedivi veinsko muslimansko miljenje. Jer
neprijatelj vjere, netrpeljivo gleda na nas, trudei se na svaki nam nain nanijeti tetu.
Oni su svoj um i srca odrali budnim, a muslimani su usnuli, ravnoduno utonuli u
neznanje. Sami su pomogli svoje neprijatelje da im budu od tete. Jer su su ljudi usljed
pristrasnosti meusobno razili, rasuli se. Jedni druge optuuju da su zalutali,
meusobno se odriui. I zbog toga i tome slinoga napadaju nas vukovi a vrijebaju nas
psi.
3. Zar je drugaije nego to sam rekao, Allah vas uputio, da se ovaj raskol rijei. Reci da
ujemo, kai da se povinujemo i nek je selam na tebe.
S
Pismo 4 (odgovor)
8. Zu-l-ka'de, 1329. godine po H.
1. erijatski dokazi nalau mezheb Ehli bejta, a.s.

2. Nema dokaza da se mora postupati u skladu sa brojnijim mezhebom.
3. Ljudi koji su ivjeli prva tri stoljea za njih nisu znali.
4. Idtihad je mogu.
5. Rjeenje ovog raskola deava se uvaavanjem mezheba Ehli bejta.
1. To to u sluenju Bogu u naelima vjere ne postupamo u skladu E'arije, a u
ograncima u skladu sa etiri mezheba, nije zbog pristrasnosti ili netrpeljivosti, niti zbog
sumnje u idtihad imama etiriju mezheba, niti zbog toga to im nedostaje potenja,
pouzdanosti, estitosti ili naune i praktine grandioznosti. Ve su nas erijatski dokazi
uputili da Bogu sluimo u skladu sa mezhebom vjerovjesnikovog Ehli bejta, koji je
sredite poslanstva, mjesto dolaska meleka i sputanja Objave. Zato, samo se njima
priklonismo u ograncima vjere i akidi, te u metodologiji islamskoga prava i njenim
propisima, shvatanju sunneta i Knjige, etike i naina kretanja ka Bogu i edeba, kako
bismo u skladu sa onim to argumenti presuuju Bogu sluili u skladu sa sunnetom

sejjida vjerovjesnika i poslanika, s.a.v.a. Ukoliko bi nam dokazi dali za pravo da
postupimo suprotno od Imama Ehli bejta Muhammedova, s.a.v.a., ili ukoliko bismo naili
na mogunost proizalu iz namjere pribliavanja Bogu da prakticiramo u skladu sa
nekim drugim mezhebom mimo njihovog, inili bismo u skladu sa veinom, zarad
potvrivanja prijateljstva i utvrivanja faktora bratstva; meutim, bezuvjetni dokaz,
namee se izmeu vjernika i smjera kretanja, i postavlja se izmeu njega i njegovih
pretenzija.
2. Kada ve veinska skupina muslimana ne posjeduje argument o prioritetnosti bilo
kojeg mezheba, pa ta rei o njihovoj obaveznosti? Mi smo veoma paljivo i precizno,
istraivali i diskutovali o dokazima muslimana, ali u njima nismo nali neto to bi moglo
ukazati na tu prioritetnost, osim onog to ste vi spomenuli u vezi sa idtihadom imama
tih mezheba, pouzdanou, pravednou i grandioznou. Meutim, vi dobro znate, da
idtihad, pouzdanost, potenje i grandioznost nisu ogranieni na njih, kada je ve tako
kako je mogue rei da su njihovi mezhebi obavezni i to specifinom odredbom?
Sumnjam da iko ima hrabrosti kazati kako su oni bolji od naih Imama, u znanju i djelu,
jer oni su isti Imami, lae spasa ummeta, kapije oprosta, njegova sigurnost od raskola u
vjeri, bajraci su upute, i skupocjenost Poslanikova, s.a.v.a., i uspomena na njega u
ummetu. Poslanik, s.a.v.a. je rekao:
Ne idite ispred njih pa da propadnete, ne naputajte ih pa da stradate, i ne uite ih, jer
zaista oni su ueniji od vas.

Meutim to je politika, a koliko zna o tome ta se zbilo na poetku islama. ude me
tvoje rijei da su selefu salih (dobri prethodnici) vjerovali po ovim etirima mezhebima,
vidjevi ih najpravednijim i najboljim mezhebima, sloivi se da u skladu sa njima slue
Bogu na svakom mjestu i u svako vrijeme. Kao da ne zna da su nasljednici i dobri
prethodnici iije Ehli bejta Muhammedovog, s.a.v.a. Dakle oni su vjerovali samo po
mezhebu Imama Ehli bejta ustrajavi u tome, i u tom su mezhebu od vremena Alija i
Fatime, a.s., pa sve do danas, a tada, kao to nikome nije sakriveno, niti je bilo E'arije
niti ijednog od etiri mezheba, niti njihovih oeva.
3. Pored ovoga, ljudi koji su ivjeli u tri stoljea, (Tri stoljea podrazumjevaju vrijeme
Poslanika, s.a.v.a., vrijeme ashaba i vrijeme tabi'ina. U ova tri stoljea, nije bilo pomena
o E'ariji ili etiri mezheba.) apsolutno nisu imali uvjerenje ovih mezheba, gdje su ti
mezhebi bili u ta tri stoljea (a to bijahu najbolja stoljea).
Ebu El-Hasan Ali ibn Ismail, El-E'ari roen je 270. godine po H. a umro je 330 i neke.
po H. Ibn Hanbel je roen 164. godine po H. a umro 241. godine po H. afija je roen
150. godine po H. a umro je 204. godine po H. Malik je roen 95. godine po H. a umro je
179. godine po H. Ebu Hanifa je roen 80. godine po H. a umro je 150. godine po H.
A iije vjeruju u mezheb Ehli bejta, a.s., (a lanovi kue najbolje znaju ta je u kui). Oni
koji nisu bili iije radili su u skladu sa mezhebom uenih ljudi od ashaba i tabiina. Pa ta
je to to je uinilo obaveznim svim muslimanima (nakon tri stoljea) ba te mezhebe a
ne neke druge koji su bili uobiajeni prije njih? ta je to to njih ini Boijim
predstavnicima, koji su poput Boije knjige, kada je rije o obaveznosti postupanja u
skladu sa njihovim rijeima, te ih odvojilo od neprocjenjivo vrijednih dragulja Poslanika,
s.a.v.a., onih koji uvaju tajnu, onih koji su laa spasa ovog ummeta, onih koji su
predvodnici, koji su za njih sigurnost i kapije oprosta?
4. ta je to zatvorilo vrata idtihada pred licima muslimana, nakon toga to su tri stoljea
bila irom otvorena?
To nije vjena nemo, ni sigurna lijenost, ni zadovoljenje beznaem, ni uvjereno
neznanje?
Ko je taj to je zadovoljan da kae, svjesno ili nesvjesno, da je Allah, s.v.t., poslao
najboljeg vjerovjesnika i poslanika, s najboljom vjerom i vjerozakonom, objavio mu je
najbolju Knjigu, s najboljim zakonima i odredbama, i da mu je usavrio vjeru, i da mu je
upotpunio svoju blagodat, i da ga je nauio onome to je bilo i onome to e biti, sve to
samo zarad toga da bi se stvar okonala na predvodnicima spomenutih mezheba
(e'arijski i etiri mezheba) kako bi oni to sebi uzeli, a druge sprijeili da istome priu. I to
na nain kao da je islam i Kur'an i sunnet i ostali vjerski nauk i dokazi njihovo privatno
vlasnitvo, a oni ne daju dozvolu da se isto koristi mimo njihovog miljenja.
Dakle, da li su samo oni nasljednici Poslanika, ili je pak Uzvieni s njima zavrio pitanje
naslijea i predvodnitva, pouivi ih znanju o onome to je bilo i to e biti, nauivi ih
onome to nikoga na svijetu nauio nije? Naravno da ne! Ve i oni bijahu kao i drugi
alimi, koji su uvaavali znanje, koji su mu sluili i pozivali njemu, i daleko od toga da
pozivatelj znanju zatvori vrata koja vode znanju ili stavi zapreku na putu kojim se stie
do njega. Nisu bili takvi da sputaju ruke umu i znanju, da oslijepe vid pronicljivosti, ili da
ljudima navuku zastor na srca, ili im zaepe ui, a prekriju oi, zatvore usta, okuju ruke i
vratove, te sputaju noge. Nee im pripisivati takve stvari niko osim onog ko ih klevee, a
takve njihove tvrdnje su svjedoci ovoga to kaemo.
5. Preimo na vano pitanje koje ste nam spomenuli u vezi okonanja raskola meu
muslimanima. Moje je miljenje da se to pitanje ne temelji na odricanju iija od svoga
mezheba, niti pak sunija od svoga mezheba. A obvezivanje iija na to ali ne i drugih
znai potencirati na neemu bez ikakvog razloga, ta vie upirati prstom na onoga koji to
ne zasluuje, ak to znai zaduiti neim to se ne moe izvriti, kako smo ve ranije
istakli.
Okonanje raskola i uvoenje reda sagledano je u davanju slobode mezhebu Ehli bejta,
u tome da ovaj mezheb prihvatite kao jedan od svojih mezheba, tako da kada na iiju
gleda jedan afija ili hanefija, malikija ili hanbelija, treba biti kao da gleda jednog od
pripadnika nabrojanih mezheba, na taj e nain raskol muslimana biti okonan, i tako e
biti postignuto zbliavanje. Razlike izmeu sunijskih mezheba nisu nita manje od
njihove razlike sa iijama. Hiljade knjiga napisanih o naelima i ograncima vjere ovih
dvaju grupa svjedoe o tome. Pa zato vi prigovarate iijama zbog razlike sa sunijama,
ali ne prigovarate samima sebi zbog razlikovanja sa iijama, kao to ne prigovarate ni za
meusobne razlike. Kako se moe kazati da je postojanje etiri mezheba u skladu sa
jedinstvom muslimana, ali ukoliko bude samo jedan mezheb vie, tada nastaje raskol
meu muslimanima?
I kamo sree da kada ste nas pozvali na mezhebsko jedinstvo da ste isti poziv uputili i
pripadnicima etiri mezheba. Jer to vam je lake.
Zato ste striktno nama uputili taj poziv?
Da li smatrate slijeenje Ehli bejta povodom rezanja ueta zajednitva i razlogom
razilaenja zajednice, dok slijeenje drugih mimo njih gledate povodom zbliavanja srca
i ujedinjenja volja, iako postoji razlika u mezhebima i miljenjima, i brojnost pravaca i
tenji?
Ne mislim da si to uinio, niti je to znano tvojoj ljubavi prema Ehli bejtu. Nek ti je selam.
Pismo 5 (pitanje)
9. Zu-l-Ka'de, 1329. godine po H.
1. Priznavanje onoga to smo rekli

2. Zamolba za detaljnije iznoenje argumenata
1. Primio sam tvoje plemenito pismo, jasnog izraza, izdanih poglavlja, prihvatljive
opirnosti, lijepo napisano, vrste strukture, jakog argumenta. U njemu se ne tedi
pokuaj u objanjenju nepostojanja obaveznosti slijeenja ijednog od veinskih
mezheba u principima i ograncima. Kao to ne nedostaje napora u potvrivanju
kontinuirane otvorenosti vrata idtihada. U vaem je pismu jak argument o dvijema
stvarima, ispravnog zakljuka u vezi sa obje, i mi ne poriemo va napor u njihovom
istraivanju i pojanjivanju njihovih nejasnoa. Iako nisam uputio otvoreni prigovor o
njima, a miljenje o njima je poput tvoga.
2. Zaista pitao sam o uzroku odvajanja od mezheba koje je prihvatila veina muslimana.
I dao si odgovor da je razlog tome erijatski dokaz, mada je trebalo da to detaljnije
objasni. Pa da li bi to sada mogao uiniti podrobno koristei se nesumnjivim dokazima
iz Kur'ana i sunneta kao to si rekao koji vjerniku nalau put, postavljajui se izmeu
njega i njegovih pretenzija. Zahvaljujem ti se i selamim te.
S
Pismo 6 (odgovor)
1. Ukazivanje na dokaz nunosti slijeenja 'Itreta (Ehli bejta), a.s.

2. Zapovjednik vjernika, a.s., poziva u mezheb Ehli bejta
3. Slovo Imama Zejnu-l-abidina o tome
Uzvienom Allahu hvala, ti si od onih kojima je umjesto detaljnog objanjenja dostatna i
aluzija, tako da pored iareta nema potrebe za objanjenjem. Da Allah sauva, da vas
dovedemo pod sumnju u iste Imame Ehli bejta ili posumnjamo u vas da im ne
dajete prednost nad drugima. Njihovo pitanje je kristalno jasno, nadmaili su sline i
istakli se nad naizgled jednakim. Ponijeli su od Allahova poslanika, s.a.v.a.,
vjerovjesniko znanje, nauivi od njega propise dunjaluka i dina.
1. Usljed toga ih Poslanik naziva onima koji se ne razdvajaju od Kur'ana, i ini ih
predvodnicima posjednika znanja, i laama spasa kada se zatalasaju bure smutnje, i
sigurnou ummeta od raskola kada zapuu britki vjetrovi razdora, i vratima oprosta,
koja oprataju onome ko na njih ue, i vrstim, od Allaha, neraskidivim uetom.
2. Imam Ali, a.s., kae: (Slijedi niz citata iz Imam Alijevih, a.s., govora zabiljeenih u
Stazi rjeitosti.)
Kuda idete, i kamo lutate? Kad bajraci su podieni, znakovi su jasni, a svjetionici
postavljeni? Kamo vas vodaju, i zato ste smeteni a meu vama je Ehli bejt vaeg
Vjerovjesnika. A oni su uzde Istine, i bajraci vjere, i jezici istinoljubivi. Pa postavite ih u
svoja srca tik uz Kur'an (u potivanju i slijeenju) i pohrlite njima, hrljenjem iednjelih
deva. O ljudi! uzmite od posljednjeg Poslanika, s.a.va., ove rijei:
Zbilja ko od nas umre nije mrtav, i ko od nas istruhne istruhnuo nije. (to znai da kada
neko od Ehli bejta, a.s., umre, on nije mrtav, jer mu je dua u svijetu manifestacije
bljijetea svjetlost. ejh Muhammed Abduhu i drugi na ovaj nain tumae ove rijei.)
I ne govorite ono to ne razumijete, jer veina istine je u onome to negirate, i ispriajte
se onome protiv koga dokaza nemate, a to sam ja (tj. ne dostoji vam da se opirete
mojim poslovima.) Zar meu vama nisam postupao u skladu sa veom od dvije vrijedne
stvari (Kur'anom), zar meu vama nisam postavio manju od dvije vrijedne stvari (tj. svoja
dva sina, ili svoj Ehli bejt), zar meu vama ne uvrstih bajrak dina...
I jo je rekao:
Gledajte Ehli bejt svoga Vjerovjesnika, i drite se njihovog smjera, i slijedite njihove
stope, pa nikada vas nee odvesti iz upuenosti, i nikada vas nee vratiti u propast.
Ukoliko se oni primire, primirite se, ukoliko oni krenu, krenite, nemojte ih preticati pa da
zalutate, niti zaostajte za njima pa da propadnete.
Jedanput ih je spomenuo pa ree:
Oni su ivot znanja i smrt neznanja, njihova blagost obavjetava vas o znanju njihovom,
spoljanjost o nutrini, utnja o mudrosti govora, ne suprotstavljaju se istini niti se u njoj
razilaze, oni su stupovi islama i utoite su putnicima koji im se obrate u vremenima
nedaa i smutnji. S njima je istina vraena na mjesto svoje, a zabluda uklonjena sa
mjesta njenog a jezik joj je presjeen s izvorita. Vjeru su spoznali razumom saznanja i
uvanja a ne razumom sluanja i prenoenja. Zbilja je veliki broj prenosilaca znanja ali je
malehan broj njegovih uvara.
U drugom govoru je rekao:
Njegova obitelj najbolja je obitelj, njegovi potomci najbolji su potomci, stablo mu je
stablo najbolje. Niklo je u svetosti a izraslo u plemenitosti, grane mu visoke, a plodovi
nedostini.
Takoer je rekao:
Mi smo znak raspoznavanja i drugovi, rizniari i kapije. U kue se ulazi samo na kapije
njihove. Ko god u njih ue mimo kapije - lupeom se zove.
Sve dok nije rekao opisujui isti Ehli bejt:
asni kur'anski ajeti izreeni su o njima i oni su riznice Milostivog. Ukoliko govore, istinu
govore. Ukoliko ute, niko ne govori prije njih. Pa neka izvidnik bude iskren ljudima
svojim, nek prizove razum.
Isto tako rekao je u govoru svome:
Znajte da neete spoznati put ispravni dok ne upoznate onoga koji ga je napustio.
Neete se drati prisega kur'anskih dok ne upoznate onog koji ih je prekrio i neete
pristati uz Kur'an, dok ne upoznate onoga koji ga je ostavio. Traite to od dostojnika
toga, zato to su oni ivot znanja i smrt neznanja. Oni su oni ije e vam presude raskriti
znanje njihovo, utnja njihova raskrit e kazivanje njihovo, a vanjtina njihova - nutrinu
njihovu. Oni se ne protive vjeri i o njoj se meusobno ne razilaze, jer on je (Kur'an) meu
njima svjedok iskreni i govornik utljivi.
Postoji mnogo ovakvih nedvosmislenih kazivanja, zabiljeenih od njega, poput rijei:
Putem nas ste upueni u tminama, i dosegli ste visine, i iz tamne noi izvedeni na
svjetlost jutarnju. Neka je gluho uho kojeg povik ne urazumi...
Kao i rijei:
O ljudi! zapalite sebi svjetlo plamenom svjetiljke pozivatelja koji slijedi ono to kazuje i
koji izvlai vodu iz vrela od neisti oienog.
Kao i rijei:
Mi smo stablo vjerovjesnitva, arite poslanice, sastajalite meleka, rudnici znanja i
vrela mudrosti. Onaj koji nas pomae i onaj koji nas voli oekuje milost, dok neprijatelj
na i onaj koji nas mrzi oekuje gnijev.
I rijei:
Gdje su oni to umislie da su duboko upueni u znanje mimo nas, laui i inei nam
nepravdu. Nas je Allah visoko uzdigao a njih ponizio, nas obdario a njima uskratio, te
nas uveo a njih istjerao. S nama se trai uputa, a slijepilo otklanja. Doista, Imami su od
Kureja. Oni su zasaeni u ovaj bok Haima. Drugima, osim njih, nije prikladno, niti
drugima, osim njih, pristoji da upravljaju.
Dok ne ree o onima koji im se suprostavie:
Oni su prigrlili ono to je trenutno, a odgodili ono to dolazi kasnije; ostavili su isto i
piju zagaeno, do kraja govora.
I njegove rijei:
Ko od vas umre na krevetu svome, a spoznao je pravo svoga Gospodara, i pravo svoga
Poslanika, i Ehli bejta, umro je smru ehida, i njegova je nagrada u Allaha; i zasluuje
nagradu za djela koja je namjeravao uiniti, njegova e namjera stajati na poziciji
posezanja sabljom.
Kao i rijei: (Ove rijei od Imama Alija, a.s., prenosi grupa prenosilaca, poput Ibn
Hadera pri kraju poglavlja o njegovim karakteristikama na kraju Sava'ika, str. 142, i nije
to mogao uiniti bez predrasuda.)
Mi smo plemeniti, nai su putokazi znakovlje vjerovjesnitva, naa je stranka Allahova
stranka, a stranka koja nam se suprotstavila stranka je ejtanova, i ko nas izjednai sa
naim neprijateljima pa taj nije od nas.
(Tarihu Dimek, Ibn Asakir E-afe'i)
Imam Mudteba, Ebu Muhammed El-Hasan, a.s., predvodnik dennetske mladei kae:
uvajte se Allaha u vezi nas, jer zbilja mi smo vai vladari.
(Es-Sava'iku el-Muhrike, Ibn Hader e-afe'i, str. 227. arhe nehdu-l-belagati li-bni Ebi
el-Hadid 4/8. avahidu et-tenzil, Haskani el-Hanefi, 2/18, hadis 650-653.) Do kraja
govora. (Obrati se pri kraju poglavlja Vasijjetu en-nebijji bihim, u knjizi Es-Sava'iku elmuhrike, Ibn Hader.)
3. Imam Zejnu-l-abidin,(Es-Sava'ku el-Muhrike, Ibn Hader, str. 90.) kada bi uio ajet:
O vjernici, budite bogobojazni, i budite sa iskrenima (9/119) (

) dugo bi uio dovu Uzvienom Allahu, u kojoj izmeu ostalog trai stizanje do
stupnja iskrenih, i do visokih stupnjeva. Sadravala je opis nedaa i onoga to su bili

uveli novotari koji su se odvojili od Predvodnika vjere i vjerovjesnikog stabla.
Zatim kae:
A drugi su nam uskratili u naoj stvari, poseui za manje jasnim kur'anskim ajetima,
tumaei ih po nahoenju svome, napadajui predaje o nama.
Zatim je rekao:
Pa kome da pribjegnu nemoni ovog ummeta, kada su ve izbrisani putokazi ovog
naroda, ponien je narod raskolom i neslaganjem, jedni druge tekfire, a Uzvieni je Allah
rekao: I ne budite kao oni koji su se razdijelili i razili, nakon to su im doli dokazi jasni."
(3/105)
()
Pa ko je taj na koga se moe pouzdati u prenoenju dokaza i interpretiranju suda, osim
onog ko je jednak Kur'anu i potomaka Imama upute, i svjetiljki sred mraka koje je Allah
uinio dokazima nad robovima Svojim. On nije stvorenja prepustio samima sebi bez
dokaza. Da li ih poznajete i da li ih moete pronai? osim na granama plemenitog stabla,
i preostalih odabranika od kojih je Allah otklonio prljavtinu, potpuno ih oistio, i udaljio ih
od nedostataka, i u Kur'anu naredio ljubav prema njima.
(Es-Sava'iku el-Muhrike, Ibn Hader, str. 150.)
Ovo su doslovno njegove rijei, zato ih dobro pogledaj kao i rijei Imama Alija, a.s., koje
sam ti itao, shvatit e da rijei ova dva velikana prikazuju iijski mezheb na potpuno
jasan nain, a ove rijei izdvojene iz njihovog govora, predstavljaju uzus govora ostalih
Imama Ehli bejta. Jer oni su u tom pogledu jednoglasni, a sahih hadisi koje imamo od
njih su mutevatir. Nek ti je selam.
Pismo 7 (pitanje)
1. Traenje dokaza iz Kur'ana i Poslanikovih rijei

2. Dokazivanje rijeima Imama Ehli bejta je krug u dokazivanju
( Circulus in probando (lat.) krug u dokazivanju. Logika pogreka koja se sastoji u tome
da se dokazni postupak kree u krugu, a to e rei da se teza koja se dokazuje
upotrebljava kao argument pri dokazivanju argumenta pomou kojeg se direktno ili
indirektno dokazuje.
1. Iznesi dokaz iz Boijeg i Poslanikovog govora, koji e svjedoiti o obaveznosti
slijeenja Imama Ehli bejta, te sada ostavite po strani rijei nekog drugog mimo Allaha i
Njegova Poslanika.
2. Nije uredu da govor vaih Imama bude dokaz njihovim protivnicima, dokazivanje tim
govorom u ovom pitanju kao to zna predstavlja krug.
Selamim te.
S
Pismo 8 (odgovor)
15. Zi-l-Ka'de, 1329. godine po H.
1. Zanemarivanje onog to smo ukazali

2. Pogreno tvrenje o iziskivanju kruga u dokazivanju
3. Hadis o dvije vrijedne stvari
4. Tavatur ovog hadisa
5. Zalutalost onog ko se ne prihvati itreta (Ehli bejta)
6. Njihovo poreenje sa Nuhovom laom spasa, kapijom oprosta, i oni su sigurnost od
raskola u vjeri
7. ta se ovdje misli pod Ehli bejtom
8. Razlog poreenja sa Nuhovom laom i kapijom oprosta.
1. Nismo zanemarili dokaze iz rijei Vjerovjesnika, s.a.v.a., ve smo njima na poetku
nae diskusije nedvojbeno ukazali na nunost slijeenja Imama Ehli bejta, a ne drugih
ljudi. To je bilo kada smo rekli da je on, s.a.v.a., kazao da se oni ne razdvajaju od
Kur'ana i uinio ih predvodnicima posjednika znanja, i laom spasa i sigurnou
ummeta, i vratima oprosta, ukazujui na to da se ovi sadraji nalaze u dvama Sahihima,
u formi eksplicitnih tekstova, i kazali smo da ste vi od onih kojima je umjesto detaljnog
objanjenja dostatna i aluzija, tako da pored iareta nema potrebe za objanjenjem.
2. Govor naih Imama, dakle, podesan je uzevi u obzir ta smo kazali da bude
dokaz njihovim protivnicima, te argumentiranje njime po ovom pitanju, kao to i sami
znate, nee biti krug u dokazivanju.
3. Uzmite, naprimjer, navod na koji smo ukazali iz rijei Vjerovjesnika, s.a.v.a., kada je
meu neznalicama i nemarnima glasno dao do znanja:
O ljudi, zaista meu vama ostavljam ono to ako ga uzmete neete zalutati; Allahovu
knjigu i moj itret, moj Ehli bejt.
( :)
(Ovo prenose Tirmizi, Nesai od Dabira, a Muteki Hindi ga od njih prenosi u prvom
poglavlju El-I'tisam bi-l-Kitab ve-s-sunneti, knjige Kenzu-l-ummal. 1/44.)
Isto tako Poslanik, s.a.v.a., je rekao:
Zaista vam ostavljam neto, ako ga prihvatite neete nakon mene zalutati: Allahovu
knjigu, ue protegnuto od neba do zemlje, i moj itret, moj Ehli bejt, nee se razdvojiti dok
ne uu kod mene na Izvor. Pazite kako ete nakon mene postupati s ovo dvoje.
( :
)
(Prenosi ga Zejd ibn Erkam, to je 874. hadis u Kenzu-l-ummalu, prvi svezak, str. 44.)
I rekao je Poslanik, s.a.v.a.:
Zaista vam ostavljam dva nasljednika: Allahovu knjigu, ue protegnuto od neba do
zemlje (ili izmeu neba i zemlje), i moju porodicu moj Ehli bejt. Zaista se ovo dvoje nee
rastaviti sve dok ne dou kod mene na Izvor.
:

(Prenosi ga Imam Ahmed od Zejd ibn Sabita kroz dva lanca, jedan na poetku 182.
stranice, a drugi pri kraju 189. stranice, petog svezka njegovog Musneda. Kao i Taberani
u El-Kebiru isto tako od Zejd ibn Sabita, i to je 873. hadis u El-Kenzu, 1/44.)
Takoer je rekao Poslanik, s.a.v.a.:
Zaista vam ostavljam dvije vrijedne stvari: Allahovu knjigu, i moj Ehli bejt. Zista se oni
nee rastaviti sve dok ne dou kod mene na Izvor.
( :)
(Hakim ga prenosi u Mustedreku na 148. str. treeg sveska, kazavi da je hadis sahih u
skladu sa kriterijima oba ejha, ali ga oni, tj. Buharija i Muslim, nisu prenijeli. Prenosi ga i
Zehebi u Talhisu Mustedreka, priznajui da je u skladu sa kriterijima dva ejha sahih.)
Rekao je Poslanik, s.a.v.a.:
Ubrzo u biti pozvan pa u se odazvati, i zbilja meu vama ostavljam dvije vrijedne
stvari, Allahovu knjigu i moju porodicu. Allahova knjiga je ue protegnuto izmeu nebesa
i zemlje, a moja porodica, moj Ehli bejt, zaista me Blagi i Obavjeteni upoznao s tim da
se ovo dvoje nee razdvojiti sve dok mi ne dou kod Izvora, pa gledajte kako ete nakon
mene postupati s njima.
. :

(Imam Ahmed ga prenosi od Ebu Seida Hudrija kroz dva seneda, jedan pri dnu 17.
stranice, a drugi pri dnu 26. stranice, 3. sveska svoga Musneda. A prenose ga i Ibn
ejbe i Ebu Ja'la i Ibn Seid od Ebu Seida, i to je 945. hadis u Kenzu, prvi svezak, str.
47.)
Vraajui se s Oprosnog hada, kada su zastali na Gadir hummu, Poslanik, s.a.v.a.,
nareuje da se oisti teren ispod velikog drvea, nakon ega je rekao:
Kao da u biti pozvan, pa u se odazvati. Zaista sam meu vama ostavio dvije vrijedne
stvari. Jedna je vea od druge. Boija knjiga i moja porodica. Pazite kako ete se prema
njima odnositi poslije mene. Zaista se to dvoje nee odvojiti sve dok mi ne dou kod
Izvora. Zatim je rekao: Zaista je Uzvieni Allah moj zatitnik, a ja sam zatitnik svakog
vjernika. Netom, uze Alija za ruku pa ree: Kome bijah zatitnik pa ovo mu je zatitnik.
Boe, pomozi onog ko mu pomogne, a budi neprijatelj onom ko mu bude neprijatelj...
: .
: .
:
(Prenosi ga Hakim od Zejd ibn Erkama kao merf'u hadis u Mustedreku 3/109. Zatim
kae da je hadis sahih u skladu sa kriterijima oba ejha (Muslima i Buharije). Nije ga
prenio u cjelini. Prenosi ga i drugim senedom od Zejd ibn Erkama, Mustedrek 3/533.
Zatim kae da je hadis sahih ali ga ni Buharija ni Muslim nisu prenijeli. To isto napominje
Zehebi u Talhisu, priznajui da je hadis sahih.)
Abdullah ibn Hantab kae da im se u Duhfi obrati Boiji Poslanik, s.a.v.a., pa je rekao:
Nisam li vam prei od vas samih? Rekoe: Jesi, o Allahov Poslanie! On ree: Zaista
vas pitam o dvijema stvarima, Kur'anu i mojoj porodici.
: : :

(Prenosi ga Taberani, kao i En-Nebehani u Erbe'inu el-Erbe'in te Sujutu u Ihjau-l-mejjitu.
A tebi je poznato da govor Poslanika, s.a.v.a., toga dana nije bio tako tur. Jer za
nekoliko ovih sentenci ne kae se govor. Meutim, koliko je jezika politika uinila
nemutim a koliko kalema neuinkovitim, ali i pored toga, ova kap iz tog mora dovoljna
je i dostatna, hvala Allahu.)
4. Sahih hadisi koji iznose sud o obaveznosti prihvatanja dvije vrijedne stvari su
mutevatir, lanci prenosilaca prelaze vie od dvadeset ashaba.
Prenosioci hadisa o dvije vrijedne stvari (es-sekalejn) od ashaba:
1. Ali Ibn Ebi Talib,
2. Hasan ibn Ali ibn Ebi Talib,
3. Selman Farsi,
4. Ebu Zerr Giffari,
5. Ibn Abbas,
6. Ebu Seid El-Hudri,
7. Dabir ibn Abdullah Ensari,
8. Ebu El-Hejsam ibn Et-Tejham,
9. Ebu Rafi',
10. Huzejfe ibn El-Jeman,
11. Huzejfe ibn Esid el-Gafari,
12. Huzejme ibn Sabit zu ehadetejn,
13. Zejd ibn Sabit,
14. Zejd ibn Erkam,
15. Ebu Hurejre,
16. Abdullah ibn Hatab,
17. Dubejr ibn Mut'am,
18. El-Bera' ibn A'zib,
19. Enes ibn Malik,
20. Talha ibn Abdullah,
21. Abdurrahman ibn Awf,
22. Sa'd ibn Ebi Vekas,
23. Amr ibn As,
24. Sehl ibn S'ad El-Ensari,
25. Adi ibn Hatim,

26. Ebu Ejub El-Ensari,
27. Ebu urejh El-Khazai,
28. Ukbe ibn Amir,
29. Ebu Kudame El-Ensari,
30. Ebu Lejla El-Ensari,
31. Damire el-Eslemi,
32. Amir ibn Lejla ibn Dumre,
33. Fatima Ez-Zehra, a.s.,
34. Ummu Seleme (Poslanikova supruga),
35. Ummu Hani (Alijeva sestra)
A Poslanik, s.a.v.a., ih je u razliitim prilikama jasno i glasno obznanio ljudima.
- Jedanputa na Gadir hummu kao to si uo.
- Drugi put na dan Arefata na Oprosnom hadu, jedanputa nakon povratka iz Taifa,
- drugi puta sa minbera u Medini, zatim u svojoj sobi prilikom bolesti, soba bijae puna
ashaba, a on je rekao:
O ljudi! Osjeam da u uskoro umrijeti, i da u biti odveden. Ve ranije sam vam ovo
kazao, kako bih imao opravdanje nad vama a to je: 'Znajte da ostavljam meu vama
Allahovu knjigu i moju porodicu, moj Ehli bejt.' Zatim uze i podie Alijevu ruku i ree:
Ovaj Ali je sa Kur'anom i Kur'an je sa Alijem, ne razdvajaju se sve dok mi ne dou kod
Izvora...
Veliki broj uenjaka od ehli sunneta priznali su to. ak je Ibn Hader, kada je citirao
hadis o dvije vrijedne stvari rekao:
Znaj da ovaj hadis ima veliki broj lanaca, koji prelazi preko dvadeset ashaba.
Pa je rekao:
U nekim od lanaca kae se da ga je izrekao na Oprosnom hadu na Arefatu, u drugom
se kae da ga je rekao u Medini, kada je bio bolestan, kada je soba bila puna ashaba. U
jednom se kae da ga je izrekao na Gadir Hummu, u drugom pak, kada je ustao i odrao
govor po povratku iz Taifa. Zatim je Ibn Hader rekao: U tome nema nikakve oprenosti.
Jer nema smetnje u tome da je Poslanik ove rijei opetovao u razliitim prilikama, usljed
toga to pridaje veliku vanost poloaju i ulozi Kur'ana i Ehli bejta...pa do kraja govora.
(Es-Savaiku el-muhrike, u komentaru 4. ajeta, poglavlje 1, oblast 11, str. 89.)

Dovoljno je istim Imamima da budu kod Allaha, s.v.t., i kod Allahovog poslanika,
s.a.v.a., na poloaju Kur'ana, kojem zabluda ne prilazi ni s prijeda ni s traga. I dovoljan je
dokaz to da se treba pokoriti njihovom mezhebu. Jer zaista musliman nije zadovoljan
prihvatiti zamjenu za Kur'an, pa kako e okrenuti od onih koji su jednaki s Kur'anom?
5. Pored toga poruka Poslanikovih rijei zaista vam ostavljam ono ega ako se budete
drali neete nikada zalutati, to su Kur'an i moj Ehli bejt je da onaj ko se ne bude
drao ove dvije stvari on e zalutati, to nije teko shvatiti. Potvrda tome su rijei
Poslanikove, s.a.v.a., u hadisu es-esekalejn kod Taberanija:
Ne idite ispred njih dvoje pa da propadnete, ne odustajte od njih dvoje pa da stradate, i
ne uite ih jer zbilja su oni ueniji od vas.
(Es-Savaiku el-muhrike, 148, 226; Medme'u ez-zavaid, 9/163; Jenabi'u-l-mevedeti, str.
41 i 355; Ed-Durru-l-mensur, 2/60; El-Gadir 1/34, 3/80; Kenzu-l-ummal, 1/168 hadis 958;
Usdu-l-gabe, 3/137; 'Abekatu-l-envar, 1/184, 2/49.)
Rekao je Ibn Hader:
U rijeima Poslanika, s.a.v.a. - i ne idite ispred njih dvoje pa da propadnete, i ne
odustajte od njih dvoje pa da stradate, i ne uite ih jer zbilja su oni ueniji od vas
postoji dokaz, da onaj koji od njih.
(Ehli bejta) bude posjednik visokih stupnjeva i vjerskih obaveza, on je ispred ostalih do
kraja njegova govora. (Es-Savaiku el-muhrike, str. 227.)
6. I od onoga to Ehli bejt ini predvodnicima i vjerniku ne ostavlja drugog puta do li da
se u vjeri opredjeli za njih jesu rijei Poslanika, s.a.v.a.:
Znajte zaista je primjer moga Ehli bejta meu vama, poput Nuhove lae. Ko se u nju
ukrca spasio se, ko se od nje okrene, utopio se.

(Prenosi je Hakim od Ebu Zerra, Mustedrek, 3/151.)
Kao i rijei:
Zaista je primjer moga Ehli bejta meu vama poput primjera Nuhove lae. Ko se ukrca
u nju spaen je, a ko joj okrene lea, utapa se.
( )
i Ziasta je primjer moga Ehli bejta meu vama poput kapije oprosta Beni Israila, ko na
nju ue, oproteno mu je.
()
(Taberani u Evsatu prenosi od Ebu Seida, i to je 18. hadis u Erbe'inu el-erbein, str. 216.)
Kao i Poslanikove rijei:
Zvijezde uvaju stanovnike zemlje od brodoloma a moj Ehli bejt uva moj ummet od
raskola u vjeri, pa kada im se suprotstavi arapsko pleme (u Boijim propisima) nastat e
raskol i oni e postati ejtanova stranka.
) (
) (
(Prenosi ga Hakim u Mustedreku 3/149 od Ibn Abbasa, pa kae: Ovaj je hadis sahih, a
Buharija i Muslim ga nisu prenijeli. )
Ovo je krajnja granica irine obavezivanja ummeta da ih slijedi, kao i odvraanja
ummeta od suprotstavljanja Ehli bejtu. Sumnjam da u jezicima ovjeanstva postoji izraz
koji jasnije ukazuje na ovu stvar.
7. Kada se ovdje kae Ehli bejt misli se na njih sve, sa aspekta da su oni svi Imami, a
ne sa aspekta generalizacije, jer taj poloaj ne pripada nikome osim dokazima Boijim i
onima koji uspostavljaju Boiju stvar, Boijim posebnim imperativom, kako to presuuju i
razum i hadisi. Ovo priznaje skupina sunijske uleme. Pa se u Es-Savaiku el-muhrike od
Ibn Hadera kae:
Neki kau: Mogue je da se pod Ehli bejtom koji su sigurnost, misli na njihove
uenjake, jer oni su ti pomou kojih se ljudi upravljaju kao pomou zvijezda, pa kada oni
nestanu, tada e ljudima doi ono to im je obeano u ajetima. (Ibn Hader dalje kae)
A to je kada doe Mehdi, a u hadisima o njemu se kae da e Isa, a.s., klanjati iza
njega, da e ubiti Dedala na zemlji, a nakon toga dolazit e znak za znakom. (do kraja
njegovog govora)
(Es-Savaiku el-Muhrike, str. 91.)
Na drugom mjestu spominje da je reeno Poslaniku, s.a.v.a.:
Koliko e nakon njega ljudi dugo ostati na zemlji? On ree: Koliko i magare kada mu
se lea polome.
(Es-Savaiku el-Muhrike, str. 143. Pogledaj posljednje poglavlje gdje Poslanik ukazuje na
tekoe s kojim e se susresti Ehli bejt nakon njegove smrti. Pitam Ibn Hadera, ukoliko
je nivo uenjaka Ehli bejta takav, pa kuda se odmeete.)
8. Ti zna da se njihovim poreenjem sa Nuhovom laom misli na to da ko god kod njih
potrai utoite u vjeri pa principe i ogranke uzme od svojih Imama, spasit e se
dehennemske kazne, a ko im okrene lea, on je poput onog ko (u trenutku poplave)
utoite od odredbe Boije pokuava nai na planini, a to nije nita drugo do li utapanje
u vodu, tojest u Vatru, da Allah zakloni od toga. Smisao u njihovom poreenju sa
kapijom oprosta, je da je Allah, s.v.t., uinio tu kapiju simbolom manifestiranja poniznosti
pred Njegovom veliinom, i pokornosti Njegovoj odredbi, i zbog toga je ona uzrokom
oprosta. I uinio je poslunost ovog ummeta Ehli bejtu njihovog Vjerovjesnika i slijeenje
njihovih Imama simbolom manifestacije poniznosti Njegovoj veliini i pokornosti Njegovoj
odredbi i zbog toga oni su povod oprosta.
Ovo je smisao poreenja, na to je aludirao Ibn Hader kada je rekao nakon
navoenja ovih i drugih slinih predaja:
Smisao njihovog poreenja s laom je da onaj ko ih bude volio, i veliao iz zahvalnosti
za blagodat njihovog visokog poloaja te njihove uene bude uzeo za uputu, bit e
spaen od tmine protivljenja, a ko se tome suprotstavi utopit e se u moru poricanja
blagodati i propast e u bespuu nepokoravanja.
(Obrati panju na njegov govor pa reci zato nije slijedio uputu svojih Imama ni u emu
ni od ogranaka vjere i uvjerenja, niti od metodologije prava i njegovih pravila, niti od
znanja sunneta i Kur'ana, ni od etike, ponaanja i edeba. Zato im je okrenuo lea i sebe
utopio u moru poricanja blagodati, i upropastio se u bespuu nepokornosti? Neka mu
Allah oprosti sve neistine koje je irio o nama i nepravedne napade na nas.)
Dok nije rekao:
A kapija oprosta tojest smisao poreenja sa kapijom oprosta da je Uzvieni Allah
uinio ulazak na tu kapiju a to su vrata Jerihona ili Bejtu-l-makdisa uz poniznost i
traenje oprosta, povodom opratanja, a ljubav ovog ummeta prema Ehli bejtu uinio je
povodom oprosta.
(Es-Savaiku el-muhrike, str. 151.)
Sahih hadisi koji govore o strogoj dunosti slijeenja Ehli bejta su mutevatir, posebno
lancem istoga Ehli bejta. Da nije bilo bojazni da ti bude dosadno, popustio bih uzde
kalemu da jo vie detaljie, meutim, ovo to smo spomenuli, dovoljno je za postizanje
namjere.
Primi selame.
Pismo 9 (pitanje)
1.Traenje veeg broja eksplicitnih tekstova o ovom pitanju

Ne sputavaj svoj kalem, i budi bez bojazni da e mi dosaditi. Pomno te sluam, moja su
prsa otvorena. Pri uenju od tebe srcu mi je ugodno a u dui radost. Dokazi i objanjenja
koja si iznio donijela su mi val oduevljenja, i otklonili su mi s due monotoniju, zato

slobodno iznosi to vie svog jezgrovitog govora i genijalne mudrosti. Zaista u tvom
govoru pronalazim zametnutu mudrost, i to mi je korisnije od studene vode. Zato
slobodno pii nadugo i nairoko, Allah ti oca blagoslovio. I nek ti je selam od mene.
-S-
Pismo 10 (odgovor)
1. Blistava kap iz Kafija

Ukoliko si moje pismo prihvatio prisno s osjeajem ugodnosti u srcu i smirene due mu
pristupio, pa dugo sam imao elju za uspjehom u to sam uloio trud. I zbilja, ko ima ist
nijet, i dobru namisao, skromnu duu, lijepu ud propraenu skromnou, ko je okrunjen
znanjem, ogrnut platom strpljivosti, zbilja dostoji da mu se kroz govor i pisanje
manifestira istina, i zablista potenje i istinoljubivost i na ruci i na usni. Pree je meni da
se tebi zahvalim, i postupim u skladu tvoga traenja, kada kae, pii vie, pa zar iznad
ovoga ima vee dobrote, ljubaznosti i skruenosti. Pa odazivam se, odazivam onome to
trai, da bih ugodio oima tvojim. Zato kaem:
Taberani u El-Kebiru i Rafi'i u svome Musnedu, prenose od Ibn Abbasa:
Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.:
Koga raduje da ivi mojim ivotom, umre mojom smru, da se nastani u edenskim
vrtovima, koje je moj Gospodar stvorio, pa neka nakon mene za zatitnika uzme Alija, i
pokori se onome koga on odredi da mu se pokorava, i nek pristane za mojim Ehli bejtom
nakon mene, jer oni su moja porodica, stvoreni su od moje tvari, opskrbljeni su mojim
shvatanjem i znanjem. Pa teko onima koji poriu njihovu prednost u ummetu, i koji
prekidaju s mojim bliskima (koji prekinu vezu sa mojim Ehli bejtom, odvoje se od njih),
nee im Allah dozvoliti moje zagovaranje.

(U Kenzu-l-ummalu, identian hadis je br. 3819 pri dnu 217. stranice, 6. toma. Nalazi se i
u 5. tomu Ahmedovog Musneda, str. 94. s tim da je umjesto opskrbljeni su mojim
shvatanjem i znanjem)
Matir, El-Barudi, Ibn Derir, Ibn ahin i Ibn Mundeh prenose preko Ishaka od Ibn
Mutrifa da je rekao:
uo sam Allahovog poslanika, s.a.v.a., da kae: Ko voli da ivi mojim ivotom, i da

umre mojom smru, i da ue u Dennet kojeg mi je obeao moj Gospodar, a to je vjeni
dennet, pa neka nakon mene za zatitnike uzme Alija i njegove potomke. Zaista oni vas
nee izvesti sa staze upuenosti, niti e vas uvesti na put zablude.

Slian je i hadis Zejd ibn Erkama kada kae:
Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.: Ko eli ivjeti mojim ivotom, i umrijeti mojim
umiranjem, i nastaniti se u Dennetu vjenom kojeg mi je obeao Gospodar, pa nek za
zatitnika uzme Ali ibn Ebi Taliba, jer on vas zbilja nee izvesti iz upute, niti e vas uvesti
u zabludu.

(Mustedreke Hakim, 3/128. Zatim Hakim kae: Ovo je sahih hadis, kojeg Buharija i
Muslim nisu prenijeli. Prenosi ga i Taberani u El-kebiru, Ebu Ne'im u Fadailu es-sahabe.
U Kenzu je to 2577. hadis 6/100.)
Isto tako i hadis Ammara ibn Jasira kada kae:
Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.: Oporuujem onome ko je vjerovao u mene i
potvrdio me, zatitnitvo Alija ibn Ebi Taliba, pa ko ga uzme za svog zatitnika, pa mene
je uzeo za zatitnika, a ko mene uzme za zatitnika pa Allaha je uzeo za zatitnika. Ko
ga bude volio, taj voli i mene, a ko bude mene volio taj voli Allaha. Ko ga bude mrzio pa
mrzi i mene, ako mrzi mene pa mrzi i Allaha.

(Taberani u El-Kebiru, Ibn Asakir u Tarihu; Kenzul-ummal, hadis 2571, 6/145)
Takoer, od Ammara, merfu' hadis:
Boe, ko povjeruje u mene i potvrdi me, i uzme Alija ibn Ebi Taliba za zatitnika, pa
zaista njegovo je zatitnitvo je moje zatitnitvo, a moje je zatitnitvo Allahovo
zatitnitvo.

(Taberani u El-Kebiruod Muhamed ibn Ebi Ubejde ibn Muhameda ibn Ammara ibn Jasira
on od oca, on od djeda on od Amara; Kenzu-l-ummal, hadis 2576, 6/155.)
Jedanputa je Poslanik, s.a.v.a., drei govor rekao:
O ljudi, zaista izvrsnost, ast, poloaj i zatitnitvo pripadaju Allahovom poslaniku i

njegovim potomcima, pa nemojte da vas lai odnesu.

(Ebu E-ejh ga prenosi u sklopu dugog hadisa, Ibn Hader prenosi ga u sklopu
komentara ajeta o ljubavi prema Ehli bejtu, ( ) na 105. str. u Es-Savaiku elmuhrike. Pa dobro razmisli o njemu, o uzvienom cilju koji slijedi te ne zaboravi rijei
Poslanika, s.a.v.a., nemojte da vas lai odnesu.)
Isto tako, rekao je Poslanik, s.a.v.a.:
U svakoj generaciji moga ummeta ima posjednika pravde moga Ehli bejta, koji uvaju
ovu vjeru od iskrivljenja to odvode u zabludu, i od tvrdnji onih koji se lano
predstavljaju, te od tumaenja neznalica. Znajte, vai Imami su zbilja izaslanici ka
Allahu, zato pazite koga aljete kao izaslanike.
() .)

.
(Prenosi ga El-Mula u Siri, a Ibn Hader u Es-Savaikuna 90. stranici, tumaei ajet)
Ne idite ispred njih pa da stradate, ne odustajte od njih pa da propadnete, ne uite ih jer
oni su ueniji od vas.

(Es-Savaiku el-muhrike, str. 148; Jenabi'u-l-meveddeti, str. 226; Zahairu-l-'ukba,
Muhibuddin Et-Taberi, E-afei, str. 16. )
Takoer, je rekao:
Uinite da moj Ehli bejt meu vama bude poput glave spram tijela, i poput oiju spram
glave, a glava se ne upravlja osim oima.

(Prenosi ga grupa prenosilaca Sunena, preko Ebu Zerra. Prenosi ga Es-Sabban
govorei o prednostima Ehli bejta u Es'afu-r-ragibin; ejh Jusuf En-Nebhani u E-erefu
el-Mu'abed, str. 31; i drugi pouzdani prenosioci. Ovo je konkretan tekst o obaveznosti
njihove uprave, i o tome da se do istine ne stie osim preko njih )
Isto tako, rekao je:
Uinite trajnom ljubav prema nama Ehli bejtu, pa zaista ko sretne Allaha volei nas, ui
e u Dennet naim zauzimanjem (efaatom), tako mi Onoga u ijoj ruci je moja dua,
ne koristi ovjeku djelo osim sa spoznajom naeg prava.

(Taberani u Evsatu, Sujutu u Ihjau-l-mejjitu, Nebehani u Erbei'unu, Ibn Hader u
Savaiku, Jenabi'u-l-meveddeh, str. 293, 323, 326, 364; kao i vie istaknutih alima. Zato
dobro pogledaj u rijei Poslanika, s.a.v.a.: ne koristi ovjeku djelo osim sa spoznajom
naeg prava, i reci mi koje je to njihovo pravo, kojeg Uzvieni Allah ini uvjetom primanja
djela? Zar to nije sluanje i pokoravanje njima? Zar to nije pribliavanje Bogu njihovim
istinitim i pravim putem? Koje pravo e imati takav uinak osim vjerovjesnitva i hilafeta?
Meutim, izmoreni smo ljudima koji razmiljati ne znaju. Pa zaista smo Allahovi i zaista
se Allahu vraamo.)
Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.:
Spoznaja Muhammedovog Ehli bejta je osloboenje od Vatre, a ljubav Muhammedovog
Ehli bejta je propusnica preko sirat uprije, (prihvatanje) zatitnitva Muhammedovog
Ehli bejta, zatita je od kazne.

(Kadi Ajad u prvom poglavlju knjige ife, str. 40. Ti zna da se pod spoznajom Ehli bejta
ne misli samo na imena i linosti, te da su oni Poslanikova familija. Jer i Ebu Dehl i Ebu
Leheb su znali te stvari. Ve misli se na to da zna da su oni nakon Poslanika posjednici
vlasti u mjeri Poslankovih rijei: Ko umre a ne spozna Imama svoga vremena, umire
neznaboakom smru. A sa ljubavlju prema njima i sa njihovim zatitnitvom koji su
spomenuti u hadisu misli se na ljubav i zatitnitvo koji se podrazumjevaju za istinske
Imame, to je do kraja jasno.)
ovjek nee kroiti ni koraka na Sudnjem danu a da nee biti pitan o etiri stvari. O
ivotu kako ga je proveo, o tijelu - u ta ga je istroio, o imetku - kako ga je troio i
odakle ga je sticao, i o ljubavi prema nama, Ehli bejtu.

(Da nemaju od Allaha dat poloaj koji iziskuje poslunost i pokornost, ne bi ljubav prema
njima bila na ovom stepenu vanosti. Ovaj hadis prenosi Taberani od Ibn Abbasa, kao i
Sujuti u Ihjau-l-mejjitu, str. 115, Nebehani u El-Erbeinu, kao i mnogi drugi istaknuti
prenosioci. Menakibu Ali ibn Ebi Talib, str. 119, hadis 157. El-Menakib, Havarizmi Hanefi,
str. 53, 56; Maktalu Husejn, Havarizmi, 1/42; El-Fusulu el-Muhimmetu, Ibn Sabag elMaliki, str. 109; Madma'u ez-zavaid, 10/146; Kifajetu-t-Talib, Kindi e-afi'i, str. 324;
Tarihu Dimek, 2/159, hadis 644; Faraidu-s-simtajn, 2/301, hadis 557.)
Rekao je Resulullah, s.a.v.a.:

Kada bi ovjek cio ivot postei stajao izmeu rukna i mekama u namazu, a mrzio bi
Ehli bejt Muhammedov, ui e u Vatru.

(Ihjau-l-mejjit bifadaili Ehli bejti, Hafiz Sujuti, str. 18, hadis 11; El-Erbeinu erbein min
ehadisi sejjidu-l-murselin, Jusuf en-Nebehani, str. 215, hadis 7. Ovaj je hadis slian
onome kojeg si ve uo tako mi Onog u ijoj ruci je moja dua, nee ovjeku koristiti
njegovo djelo osim sa spoznajom o naem pravu ukoliko ova mrnja ne bi bila mrnja
Boga, u tom sluaju djela onog koji mrzi ne bi propala, bez obzira to bi stajao izmeu
rukna i mekama, to bi klanjao i postio. Da Imami Ehli bejta nisu nasljednici
Vjerovjesnika, s.a.v.a., oni ne bi imali ovaj stepen.
Hakim i Ibn Haban u svom Sahihu kao i Nebehani u Erbeinu i Sujuti u Ihjau prenose
od Ebu Seida da je Poslanik, s.a.v.a., rekao: Tako mi Onoga u ijoj ruci je moja dua, ko
god bude mrzio Ehli bejt ui e u Vatru ()
Taberani kao i Nebehani u Erbeinu i Sujuti u Ihjau prenosi predaju od Imama
Hasana, a.s., da je rekao Muaviji ibn Hadidu: uvaj se mrnje prema Ehli bejtu, jer
Allahov Poslanik je rekao: Ko god nas bude mrzio, i ko god bude ljubomoran na nas, bit
e na Sudnjem danu protjeran sa Izvora (havda) vatrenim biom. (
: ) Isto tako
prenose Taberani u Evsatu i Sujuti u Ihjau i Nebehani u Erbeinu kao i drugi, kako je
Poslanik drao govor u kojem je kazao: O ljudi, ko bude mrzio Ehli bejt, Allah e ga na
Sudnjem danu proivjeti kao jevreja. ())
Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao:
Ko umre volei Ehli bejt, umro je kao ehid, znajte, ko umre volei Ehli bejt umro je a
grijesi su mu oproteni, znajte, ko umre volei Ehli bejt, umro je kao pokajnik, znajte, ko
umre volei Ehli bejt umro je kao vjernik usavrenog imana, znajte ko umre volei Ehli
bejt, melek smrti e ga obradovati vijeu o Dennetu, a zatim i Munkir i Nekir, znajte ko
umre volei Ehli bejt bit e odveden prema Dennetu, kao to mlada biva odvedena u
kuu svoga mua, znajte ko umre volei Ehli bejt u kaburu e mu biti otvorene dvije
kapije prema Dennetu, znajte ko umre volei Ehli bejt, Allah, s.v.t., e njegov mezar
uiniti mjestom obilaska meleka milosti, znajte ko umre volei Ehli bejt umro je u (skladu
sa) sunnetom i u zajednici (muslimana). Znajte ko umre mrzei Ehli bejt, doi e na
Sudnji dan a na elu e mu pisati: izgubio je nadu u milost Boiju...
:
(Tefsir Sa'lebi, 8/314, pored ajeta o ljubavi prema Ehli bejtu; Tefsir Kaaf, Zamaheri,
4/220; Nuru-l-ebsar, eblendi, str. 104; Jenabi'u-l-meveddeti, str. 27, 263, 369; Ihkaku-lhakki, Tusteri, 9/486; Feraidu-s-simtajn, 2/255, hadis 524.)
..pa do kraja izvrsnog govora, s kojim je Poslanik, s.a.v.a., elio preusmjeriti zalutale
hirove. Sadraj svih ovih hadisa su mutevatir, pogotovo putem istog Ehli bejta. I ne bi
im bio potvren ovaj poloaj, kada ne bi bili Allahovi oiti dokazi, i pitka vrela Njegovog
erijata, i zamjenici su na mjestu Allahova poslanika u njegovim naredbama i
zabranama, oni su poput njega u najoitijem ispoljavanja njegova puta. Pa ko njih voli
zbog toga voli Allaha i Njegova poslanika, a ko ih mrzi, taj mrzi Allaha i Poslanika.
Voli nas samo bogobojazni vjernik, a mrzi na samo licemjerni nesretnik.
] [
(Es-Savaiku el-muhrike, Ibn Hader Hejsami, 2/500.)
Zbog toga je Farazdak rekao o njima:
Od skupine koju voljeti je vjera, mrziti
nevjera, blizina im spas i utoite,
ako se broje bogobojaznima budu im imami,
ili kae: ko su najbolji ljudi svijeta kae: oni.
*
*
Imam Ali, a.s., je govorio:
Zaista ja i moji potomci isti, i dobri moga Ehla, najmilosrdniji smo od svih kao djeca, a
najueniji ljudi kao odrasli. Nama Allah negira la, nama Allah upa zube bijesnih
vukova, nama vas Allah spaava ponienja zatoenitva i raskida okove s vratova vaih.
Nama Allah zapoinje i zavrava.

(Kenzu-l-ummal, 6/396, hadis 6050.)
Za davanje prednosti njima ispred drugih dovoljno nam je to to ih je Allah, s.v.t., stavio
ispred drugih, uinivi ak salavat na njih dijelom obaveznog namaza svim ljudima. Tako
da namaz bez salavata nije ispravan nikome, bio to Siddik, ili Faruk, bio s jednim, sa dva
ili vie svjetala. ta vie, svako ko ini ibadet Allahu, kroz ono to je On naredio, mora
Ga usred namaza oboavati salavatom na njih, kao to Ga oboava sa dva ehadeta.
Ovo je poloaj pred kojim su pognuta lica ummeta, pred kojim su sputeni pogledi kada
se spomene neko od Imama.
Rekao je Imam afija, r.a.:
O Ehli bejte Resulullaha, voljeti Vas je farz,
propis od Allaha u Kur'anu, objavljen.
Dovoljno Vam za veliinu prednosti
ko u namazu nema salavat nema ni namaz.
*
*
(Es-Savaiku-l-muhrike, Ibn Hader Hejsami, 2/435; erefu-l-mueddeb li Ali Muhammed,
Nebehani, str. 88; Es-Sadi min bahri fadaili beni en-nebiji el-hadi, Ebu Bekr ehabuddin
El-Hadremi, str. 71.)
Za sada je u ovoj mjeri dovoljno, od onoga to je dolo u svetom sunnetu od dokaza
obaveznosti prihvatanja njihovog puta, i kretanja njihovim nainom. U Allahovoj knjizi
jasni ajeti takoer ukazuju na tu obaveznost. Preputamo ih na svjedoenje vama i
vaem istananom umu. A vi ste od onih kojima je dovoljan indikativan pogled, i pored
miga nema potrebe za ukazivanjem. Svaka hvala pripada Gospodaru svijetova. Nek ti je
selam.
--
Pismo 11 (pitanje)
20. Zi-l-Ka'de, 1329. godine po H.
1. Pohvala zbog iznoenja eksplicitnih hadisa

2. Zbunjenost povezivanjem toga i onoga to je kod sunija
3. Ispoljavanje molbe za iznoenjem dokaza iz Kur'ana
1. Poastvovan sam tvojim cijenjenim pismom, pravih puteva, ije postizanje je
omogueno, ija je kofa puna do konopca, a rijeka tvojih rijei potekla je kao bujica sa
vrhova planinskih. Dobro sam ga osmotrio, razmiljao o njemu i shvatih da si postojan u
diskusiji, vrst u konfliktu, veoma moan govornik, britkog jezika.

2. Poto sam duboko zaao u tvoje dokaze, i dobro razmislio o tvojim argumentima,
zatekoh se u delikatnoj situaciji. Pogledah tvoje argumente i vidim da su obavezujui,
pogledah u tvoja objanjenja i naoh ih neospornim, pogledah u Imame istog Ehli bejta,
a oni na poziciji datoj od strane Allaha i Njegova poslanika, pred ijom veliinom i
ugledom ovjek mora biti ponizan. Zatim pogledah u sunije koji predstavljaju veinu
ovog ummeta, i vidim da su u suprotnosti sa Ehli bejtom, sa onim to forma tih dokaza
podrazumjeva. Tako da sam u dilemi. S jedne strane teim slijediti dokaze, a s druge
strane priklanjam se veini muslimana. S jedne strane preputam se tebi, i tu nisam
uznemiren, dok s druge strane odbijam to iz inada, otkazujui ti poslunost.
3. Pa zato moe li mi iznijeti neporecive dokaze iz Kur'ana, koji e obuzdati i isprijeiti
se izmeu inada i miljenja veine.
Selam tebi.
-S-
Pismo 12 (odgovor)
Kur'anski dokazi
Nek je hvala Allahu, ti si od onih koji su sagledali Kur'an, obuhvativi njegove obje
perspektive i oitu i skrivenu. Pa da li su njegovi krasni ajeti objavljeni o ikome koliko su
objavljeni o istom Ehli bejtu?
Da li su jasni ajeti o ienju objavljeni o njima ili nekom drugom? (
) I da li ima i za koga na svijetu poput ajeta o njihovom
ienju?
[Naravno da ne, ni za kog nije tako, oni se njime istiu, i ne moe ih niko stii, niti ih
moe shvatiti onaj koji bi elio shvatiti.]
Da li je odredba o obaveznosti ljubavi, za nekog drugog mimo njih?
[Svakako da nije, ve je to Uzvieni uinio posebno za njih, zbog njihovog isticanja nad
drugima. Zato je i reeno: Reci: "Ne traim od vas za to nagradu, osim ljubavi prema
rodbini mojoj (Ehli bejtu). A ko zaradi dobro, dodaemo mu u tome dobro. Uistinu! Allah
je Oprosnik, Zahvalni" (ura, 23)]
I da li se Debrail spustio sa ajetom o meusobnom proklinjanju zbog nekog drugog
mimo njih?
[Naravno da nije, ve samo zbog njih se spustio s ajetom mubahele, pa je Uzvieni

rekao: tad reci: "Doite! Pozvaemo sinove nae i sinove vae... (Alu Imran, 61)]
Da li hel eta, doe hvalit nekog mimo njih,ne, Gospodara mi, njima je ukrasio suru.
[Aluzija na objavu sure Dahr/Insan, koja poinje rijeima hel eta. Objvaljena posebno za
njih i njihove neprijatelje. Ko god eli stei znanje o ajetima proienja, mubahele,
ljubavi i sure Insan, neka se obrati mojoj knjizi Kelimetu-l-Gurra', jer je lijek svake boli,
odbija uznositost dumana te je brana rijeima neznalica.]
*
Zar oni nisu Allahovo ue, o kojem Allah kae: I drite se ueta Allahovog svi, i ne
razdvajajte se.(Alu Imran, 103)
[Imam Sa'lebi u svome tefsiru komentariui ovaj ajet prenosi preko Aman Ibn Tagliba od
Imama Sadika, a.s.: Mi smo ue Boije za koje je reeno: I drite se ueta Allahovog
svi, i ne razdvajajte se. Ibn Hader u Savaiku isti ovaj hadis prenosi od Sa'lebija. Ebu
Bekr ibn ahabuddin u Refetu-s-sari navodi da je Imam afija ispjevao ove stihove: I
kad vidjeh ljude kako ih odnijee sekte u morima neposluha i neznanja; s imenom Allaha
ukrcah se na lau spasa, a to je Ehli bejt Mustafe, peata poslanstva, i zgrabih ue
Boje a to im je odanost, kako nam je ve zapovijeeno, da ueta se drimo.]
I zar oni nisu oni iskreni za koje se kae: budite sa iskrenima.(Tevba, 119)
(Iskreni ovdje su Allahov poslanik, s.a.v.a., i Imam i istoga Ehli bejta na temelju sahih
hadisa koji su mutevatir. Hafiz Ebu Neim, Muvafak ibn Ahmed a prenosi ga Ibn Hader u
Savaiku str. 90 od Imama Zejnu-l-abidina. to sam citirao pri kraju treeg odgovora.)
I zar oni nisu Allahov pravi put, kada je reeno: A ovo je Moj put pravi, zato ga slijedite.
(En'am, 153)
(Imam Bakir i Imam Sadik, a.s., su govorili: Pravi put ovdje to je Imam, i ne slijedite
puteve (ili predvodnike zablude), pa da vas odvoje od puta Njegova (mi smo put
Njegov).)
Kao i Njegov put:I ne slijedite puteve (druge), pa da vas odvoje od puta Njegovog.
(En'am, 153) I zar oni nisu nosioci vlasti, kada je reeno: O vi koji vjerujete! Pokoravajte
se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nosiocima vlasti izmeu vas;(Nisa, 59)
(Kulejni, ispravnim lancem prenosi od Jezida Adlija da je Imam Bakir, a.s., upitan o
znaenju rijei: O vi koji vjerujete! Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i
nosiocima vlasti izmeu vas; pa je rekao: Zar ne vidi one kojima je dat jedan dio Knjige
kako u kumire i ejtana vjeruju, a o neznabocima govore: Oni su na ispravnijem putu od
vjernika. (4:51) Oni govore za predvodnike zablude i pozivae u Vatru da su upueniji od
Muhammedovog Ehli bejta! To su oni koje je prokleo Allah, a koga prokune Allah, pa
nee mu nai pomagaa. Zar oni imaju dio vlasti? (4:52) tojest Imamet i Hilafet. Pa tad
ljudima ne bi nita dali. Zar zavide ljudima na onom ta im je dao Allah iz dobrote Svoje?
(4:54) Mi smo oni kojima se zavidi na tome to nam je Allah dao Imamet i nikome
drugom. Pa doista smo dali porodu Ibrahimovom Knjigu i mudrost, i dali im vlast
velianstvenu.(4:54) Ovdje kae da smo od njih uinili poslanike i vjerovjesnike i imame,
pa kako to prihvataju u Ibrahimovom Ehli bejtu, a poriu ga Muhammedovom Ehli bejtu?
Pa izmeu njih je ko je vjerovao u nju, i od njih je ko se odvraao od nje; a dovoljan je
Dehennem, oganj uareni. (4:55))
I zar oni nisu ljudi od znanja o kojima je reeno: zato pitajte ljude od znanja, ako vi ne
znate.(El-Enbija, 7)
(Sa'lebi u svom tefsiru o znaenju ovog ajeta prenosi od Dabira: Kada je ovaj ajet
objavljen, rekao je Ali, a.s.: Mi smo ljudi od znanja. Isto tako od drugih Imama, a.s., se
prenosi. Allame Bahrejni u Gajetu-l-muradu u 35. poglavlju prenosi vie od 20 hadisa u
ovom kontekstu. )
I zar oni nisu oni vjernici o kojima je reeno:A ko se suprotstavi Poslaniku, nakon to mu
je objanjena Uputa, i bude slijedio drugi - (a ne) put vjernika, upraviemo ga emu se
okrenuo i priemo ga Dehennemom! (Nisa, 115)
(Ibn Mirdevejh u komentaru ovog ajeta prenosi predaju da se suprotstavljanje Poslaniku
ovdje odnosi na suprotstavljanje u vezi sa poloajem Alija, a.s., i da je Uputa u rijeima
nakon to mu je objanjena Uputa, Alijev poloaj. Slino tome prenosi i Ajjai u svome
tefsiru. Hadisi od Imama koji se prenose o tome da je put vjernika zapravo njihov put su
sahih i mutevatir. )
I zar oni nisu vodii o kojima Uzvieni kae: Ti si samo opominja, a svaki narod ima
vodia. (Ra'd, 7)
(Sa'lebi u komentaru ovog ajeta u tefsiru El-Kebir prenosi od Ibn Abbasa da je rekao:
Kada je ovaj ajet objavljen, Allahov Poslanik, s.a.v.a., je stavio ruku na njegova prsa i
rekao: Ja opominjem, a Ali je vodi/uputitelj, s tobom e o Ali biti predvoeni upueni
ljudi. Prenosi ga vie komentatora i muhadisa od Ibn Abbasa. Muhammed Ibn Muslim
kae: Pitao sam o ovom ajetu Imama Sadika, a.s. On ree: Svaki je Imam u svome
vremenu vodi/predvodnik. Imam Bakir, a.s., objanjavajui ovaj ajet je kazao: Onaj
koji opominje to je Allahov poslanik, s.a.v.a., a onaj koji predvodi je Ali, a.s. zatim je
kazao: Tako mi Allaha ovaj ajet govori o nama do Sudnjega asa. )
Zar oni nisu ti kojima je Allah blagodat dao, ukazavi na to u Fatihi i Kur'anu rekavi:
Uputi nas na put pravi, Put onih kojima si blagodat darovao. (1:6)
(Sa'lebi u komentaru sure Fatihe prenosi od Ebu Burejde, da je pravi put, put
Muhammeda i njegovog Ehli bejta. A u tefsiru Veki'a ibn El-Darah prenosi od Sufjana
Sewrija od Seddija od Esbata od Mudahida od Ibn Abbasa da kod rijei: uputi nas na
pravi put; recite: uputi nas da volimo Muhammeda i njegov Ehli bejt. )
I Uzvieni je rekao: A ko je pokoran Allahu i Poslaniku, pa takvi su sa onima kojima je
Allah blagodat darovao, od vjerovjesnika i iskrenih i ehida i dobrih. (Nisa, 69)
(Nema dileme u tome da su Imami Ehli bejta poglavari iskrenih, ehida i dobrih.)
Zar im Uzvieni nije dao opu vlast? Zar je nije ograniio samo na njih nakon Allahovog
poslanika, s.a.v.a., kada je rekao: Vai zatitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i
vjernici koji obavljaju namaz i na ruku'u zekat daju. Onaj ko za zatitnika uzme Allaha i
Poslanika Njegova i vjernike, pa uistinu, Allahova stranka, oni su pobjednici.
(Maida, 55, 56) (Znakovito je da u naim prevodima Kur'ana ovaj 55. ajet, nije preveden
paljivo, uglavnom posljednji dio ajeta ide i vjernici koji ponizno namaz obavljaju i zekat
daju. Ne znam ta rei, da li je posrijedi nepoznavanje arapskog jezika, ili nepriznavanje
volje Boije opaska prevodioca)
(Komentatori su jednoglasni u tome da je ovaj ajet objavljen o Aliju, a.s., kada je kao
milostinju dao prsten dok je bio na ruku'u, to priznaje i Kuadi, jedan od ea'rijskih
imama govorei o imametu u arhu et-tadridu. Nesai prenosi od Ibn Abdullaha ibn
Selama da je ovaj ajet objavljen o Aliju. Kao i autor knjige El-Dam' bejne es-sihahi essiteti, komentariui suru Maide. Sa'lebi u svom tefsiru iznosi da je ajet objavljen o
Emiru-l-mu'minunu Aliju, a.s., to emo kasnije objasniti.)
Zar Allah, s.v.t., nije uvjetovao oprost onome ko se pokaje, i vjeruje i ini dobra djela,
upuenou u njihov vilajet/predvodnitvo, kada je rekao: Ja u sigurno oprostiti onome
koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela ini, i koji zatim na Pravome putu istraje. (Taha,
82)
(Ibn Hader u Savaiku kae: Osmi ajetu su rijei Allahove: Ja u sigurno oprostiti
onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela ini, i koji zatim na Pravome putu istraje. O
tome kae Sabit El-Benani: Upuen u vlast Ehli bejta. Ovo je takoer preneseno od
Imama Bakira, a.s. Zatim Ibn Hader iznosi hadis o spasenju onih koji se upute njihovim
putem, ukazujui na ono to se prenosi od Imama Bakira, a.s., da je rekao Harisu ibn
Jahji: Harise, zar ne vidi kako je Allah, s.v.t., uvjetovao, i kako nee ovjeku koristiti ni
pokajanje ni vjerovanje ni dobro djelo ukoliko se ne uputi pod nau vlast. Zatim se Imam
Bakir poziva na rijei Imam Alija, a.s.: Tako mi Allaha, ako se ovjek pokaje, i vjeruje, i
ini dobra djela ali ne uputi se pod nau vlast, i ne spozna nae pravo, nee mu to
nikakve koristi donijeti. Slino ovome prenosi Ebu Ne'im El-Hafiz od A'vna ibn Ebi
Duhejfe od svog oca a on od Alija. Kao i El-Hakim od Bakira, a.s., i Sadika, a.s., i
Sabita Benanija i Enesa ibn Malika.)
Zar njihova vlast/skrbnitvo nije amanet o kojem Allah Uzvieni kae: Mi smo nebesima,
Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je
preuzeo ovjek a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen. (Ahzab, 72)
(Za znaenje ajeta obrati se Safiju i tefsiru Ali ibn Ibrahima, i predaji koju prenosi Ibn
Babevejh o tome od Imama Bakira i Imama Sadika i Imama Ride a.s., i onome to iznosi
Allame Bahrejni u komentaru ovog ajeta koristei se sunijskim hadisima u 115. poglavlju
knjige Gajetu-l-meram.)
Zar oni nisu onaj islam u koji Allah nareuje da se ue: O vi koji vjerujete! Stupite u Islam
potpuno i ne slijedite korake ejtanove. Uistinu, on vam je neprijatelj otvoreni. (Bekare,

208)
(Allame Bahrejni navodi 12 hadisa o tome da je ovaj ajet objavljen o vlasti/predvodnitvu
Imama Alija i Imama njegovih potomaka, i da njime zabranjuje slijeenje nekoga drugog.
(224. poglavlje Gajetu-l-merama) A u 223. poglavlju spominje da je Isfahani Emevi to
prenio od Imam Alija, putem nekoliko lanaca.)
Zar oni nisu blagodat o kojoj Allah, s.v.t., kae: Zatim ete Dana tog o blagodatima biti
pitani sigurno! (Tekasur, 8)
(Allame Bahrejni navodi tri predaje sa sunijskim senedima u 48. poglavlju knjige Gajetul-meram, o tome da je blagodat ono to je Allah dao ljudima vilajetom/predvodnitvom
Poslanika, Alija i Ehli bejta. U 49. poglavlju navodi 12 sahih hadisa u tom znaenju. Pa
pogledaj.)
Zar Poslaniku, s.a.v.a., nije bilo nareeno da dostavi ljudima vijest o vijaletu, i zar mu se
Uzvieni Allah nije obratio tonom koji je blizak prijetnji, kada kae: O Poslanie! Dostavi
ta ti je objavljeno od Gospodara tvog. A ako ne uini, onda nisi prenio poslanicu
Njegovu; a Allah titi tebe od ljudi. Uistinu! Allah ne upuuje narod nevjernika. (Maida,
67)
(Vie autora Sahiha poput Imam Vahidija, tumaei suru Maidu u knjizi Esbabu-n-nuzul,
od Ebu Seida El-Hudrija da je rekao: Ovaj je ajet objavljen na dan Gadir humma o Ali
ibn Ebi Talibu. Imam Sa'lebi u komentaru prenosi putem dva lanca, a Hamajuni El-afei
u El-Faraidu brojnim lancima, kao merfu' od Ebu Hurejre. Prenosi ga i Ebu Ne'im u knjizi
Nuzulu-l-Kur'an, putem dvaju seneda, jedan od Ebu Rafi'a, a drugi od E'amaa i Atijje
oba su marfu'. U Gajetu-l-meramu je u ovom znaenju preneeno devet predaja
sunijskim lancima, i osam predaja iijskim lancima. Pa pogledaj 37. i 38. poglavlje.)
Da li si vidio ta je uinio Allah s onim koji je javno zanijekao njihovo predvodnitvo?
Kada je naoigled svih zatraio dokaz od Poslanika, s.a.v.a., rekavi: Boe, ukoliko je
ovo istina od Tebe, pa spusti na nas kamenu kiu s neba ili nam daj bolnu kaznu. Pa je
Allah poslao grumen gline peene kao to je prije uinio druini slonova. U tom trenutku
objavljen je ajet: Neko je zatraio kaznu da se izvri (nad) nevjernicima niko nju ne
moe sprijeiti. (El-Mearid, 3)
(Imam Sa'lebi u Tefsiru-l-kebiru, iznosi detaljno ovaj dogaaj. Prenosi je i Allame Misri
eblendi govorei o Aliju, a.s., u knjizi Nuru-l-ebsar, vidi 71. stranicu. Spominje je i
Halebi pri krajuHadetu-l-veda'a u treem tomu Es-Sira el-halebijja. I navodi je El-Hakim
u Mustedreku, na str. 502. u drugom tomu.)
I ubrzo e ljudi biti pitani o njihovom vilajetu, na dan proivljenja, kao to se kae u
komentaru Allahovih rijei: I zaustavite ih, uistinu, oni e biti pitani. (Safat, 24)
(Prenosi Dejlemi kao u komentaru ovog ajeta u Es-Savaiku od Ebu Seida Hudrija da
je vjerovjesnik, s.a.v.a., rekao: I zaustavite ih, uistinu, oni e biti pitani o Alijevom
vilajetu. Vahidi kae isto tako kao u komentaru ovog ajetu u Es-Savaiku prenosi se
rivajet o Boijim rijeima i zaustavite ih, zaista biti e pitani, ili o vilajetu Alije i Ehli
bejta. Kae Vahidi, jer je Uzvieni Allah naredio svome Vjerovjesniku da upozna ljude da
im nee traiti nagradu za poslaniku misiju osim ljubavi prema njegovom Ehli bejtu. I
kae: Biti e pitani da li su ih prihvatili za zatitnike na pravi nain, kao to im je
oporuio Vjerovjesnik, ili su to upropastili i odbacili to ima svoje posljedice. Dovoljno ti
je to to ga je Ibn Hader ukljuio u 11. poglavlje o ajetima koji su objavljeni o njima, kao
ajet broj etiri, i emu nairoko govori.)
To nije iznenaujue jer njihova vlast je ono zbog ega je Allah slao poslanike, i utvrdio
argumente i zavjetenike, kao to je navedeno u objanjenju ajeta: I pitaj onog koga smo
poslali prije tebe od poslanika Naih. (Zuhruf, 45)
(Dovoljno je to ta je u komentaru na njega iznio Ebu Ne'im El-Hafiz u Hiljetu-l-evlija, i
ta su iznijeli Sa'lebi, Niaburi, El-Berki o njegovom znaenju. I ta prenosi Ibrahim ibn
Muhammed El-Hamuni i drugi od ehli suneta. Isto tako ta prenosi Ebu Ali Tabarsi u
Medme'u-l-bejanu od hazreti Alija, u 44. poglavlju Gajetu-l-merama.
Ustvari njihovo zatitnito je od onih stvari za koje je Allah uzeo obavezu prisegom
nisam li va Gospodar, kako se kae u komentaru Boijih rijei: I kad uze Gospodar tvoj
od sinova Ademovih, iz lea njihovih potomstvo njihovo, i zatrai da oni svjedoe protiv
dua svojih: "Zar nisam Gospodar va?" Rekoe: Svakako, Svjedoimo! (E'araf, 172)
(Na ovo aludiraju hadisi od Ehli bejta koji objanjavaju ovaj ajet. Pogledati Tefsir Furat
ibn Ibrahima Kufija, Ihkaku-l-hakki, Tustari 3/307.)
Hazreti Adem, a.s., je nauio od Allaha, s.v.t., rijei kako da se pomou njih priblii
Allahu, pa mu je pokajanje primljeno.
(Ibn Magazeli E-afe'i prenosi od Ibn Abasa da su pitali Poslanika o rijeima koje je
Adem nauen od svoga Gospodara, zbog ega je Bog prihvatio njegovu tevbu. Poslanik
ree: Traio je od Boga pravom Muhammeda, Alija, Fatime, Hasana i Husejna, pa mu je
oproteno.)
Jer ih Allah nee kazniti [Pogledati Es-Savaiku-l-muhrike Ibn Hadera i objanjenje ajeta:
A Allah ih nee kazniti (Enfal, 33), ovo je sedmi ajet koji je on naveo o njihovim
prednostima u 11. poglavlju knjige, gdje e nai priznanje onoga to sam rekao.] kada
su oni sigurnost za stanovnike zemlje, i sredstvo primicanja Bogu, pa oni su ti ljudi
kojima se zavidi, za koje je Allah rekao: Zar zavide ljudima na onom ta im je dao Allah
iz dobrote Svoje. (Nisa, 45)
(Kako je Ibn Hader priznao kada je ovaj ajetu uvrstio meu ajete koji su objavljeni o Ehli
bejtu. Ovo je esti ajet meu ajetima koje on navodi u 11. poglavlju Es-Savaika elmuhrike. Ibn Magazeli E-afe'i kao to je navedeno u objanjenju ovog ajeta u EsSavaki prenosi od Imama Bakira, a.s., da je rekao: Tako mi Allaha, mi smo ljudi kojima
zavide. U Gajetu-l-meramu, u poglavljima 60 i 61, ima oko tridesetak sahih hadisa koji o
tome eksplicitno govore.)
Oni su duboko upueni u znanje za koje je Allah rekao: Oni koji su dobro u nauku
upueni govore: "Mi vjerujemo u njih. (Alu Imran, 7)
(Muhammed Ibn Ja'kub Kulejni, citira hadis od Imama Sadika, a.s.: Mi smo ljudi za koje
je Allah strogo naredio da im se pokorava, i mi smo duboko upueni u znanje, i mi smo
oni kojima zavide; rekao je Allah Uzvieni: Zar zavide ljudima na onom ta im je dao
Allah iz dobrote Svoje.ejh ovo prenosi u Et-Tahzibu svojim lancem prenosilaca takoer
od Imama Sadika, a.s.)
Oni su ljudi na bedemima, za koje se kae: Izmeu njih bie bedem, a na vrhovima ljudi
koji e svakoga po obiljeju njegovome poznati. (E'araf, 46)
(Sa'lebi govorei o znaenju ovog ajeta u svom tefsiru prenosi od Ibn Abbasa: E'araf je
visoko mjesto na siratu, na kojem stoje Abbas, Hamza, Ali, Da'fer zu-l-denahejn,
prepoznaju one koji ih vole po svjetlim licima a one koji ih mrze po tamnim licima.
Hakim svojim lancem prenosilaca prenosi od Alija, a.s.: Stajat emo na Sudnjem danu
izmeu Denneta i Vatre, pa ko nas bude pomogao prepoznat emo ga po licu i uvesti u
Dennet, a ko nas bude mrzio prepoznat emo ga po licu. Od Selmana Farsija se
prenosi: uo sam Allahovog poslanika da je rekao: Ali, ti i tvoji nasljednici iz tvoga
potomstva biti ete na bedemima... Potvruje ga i predaja koju prenosi Darekutni
poput one pri kraju drugog poglavlja devetog dijela u Es-Savaiku el-muhrike u kojem
Ali, a.s., dugo govori esterici koje je Omer odabrao za vijee iz kojeg se bira halifa pa
izmeu ostalog kae: Zaklinjem vas Allahom! Da li meu vama osim mene ima neko
kome je Poslanik rekao: O Ali, ti odreuje ko e u Dennet a ko u Vatru! Oni rekoe:
Vallahi nema. Ibn Hader kae: Znaenje toga je ono to je prenio Antare od Imam
Ride, a.s., da je Poslanik, s.a.v.a., rekao: O Ali, ti odreuje ko e u Dennet a ko u
Vatru pa e na Sudnjem danu govoriti Vatra: Ovaj je za mene, a ovaj za tebe. Ibn
Hader kae, prenosi Ibn Semmak da je Ebu Bekr rekao Aliju: uo sam Poslanika da je
rekao: Nee moi prei sirat-upriju osim onaj kome dopusti Ali. )
Oni su ljudi iskreni za koje kae: Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih
koji su poginuli, i ima ih koji to oekuju nisu nita izmijenili. (Ahzab, 23)
( Ibn Hader u 5. poglavlju, 9. dijela Es-Savaiku el-muhrike, govorei o smrti hazreti
Alija, spominje trenutak kada je Ali bio na minberu u Kufi, pa su ga upitali o znaenju
ovog ajeta (Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu). On je rekao: Allahu moj
oprosti, ovaj ajet je objavljen o meni, i mome amidi Hamzi i amidiu Ubejdi ibn ElHarsu ibn El-Mutallibu. Ubejde je pao kao ehid na Bedru. Hamza kao ehid na Uhudu,
a ja ekam najnesretnijeg ovjeka ovog ummeta da odavde prolije moju krvu (pokazujui
rukom na glavu i bradu). Ovo je zavjet kojeg mi je prenio moj voljeni Ebu Kasim, s.a.v.a.
Hakim kao to stoji u Medme'u-l-bejanu u komentaru ovog ajeta prenosi rivajet od
Alija, a.s., preko Amr ibn Sabita i Ebu Ishaka: Ovaj ajet, Ima vjernika koji ispunjavaju
zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to oekuju, objavljen je o nama, i
tako mi Allaha, ja oekujem (ehadet), i nisam to izmijenio.)
Oni su ljudi koji slave Allaha, o emu se kae: slave Ga u njima jutrima i veerima, ljudi
koje ne odvraa trgovina niti prodaja od spominjanja Allaha i obavljanja salata i davanja
zekata. Plae se Dana u kojem e se preokrenuti srca i pogledi. (Nur, 36, 37)
(Citirano je iz Tefsira Mudahida i Ja'kuba ibn Sufjana da se prenosi od Ibn Abbasa o
ajetu: I kad ugledaju trgovinu ili zabavu, raspu se k njoj, a ostave tebe stojei, (62:11) da
je Dahje Kalbi doao u petak iz Sirije sa robom, istovario je u Ahdare-z-zejtu, i poeo je
udarati u bubanj kako bi obznanio ljudima da je stigao. Pohrlie ljudi ka njemu, i ostavie
Vjerovjesnika, s.a.v.a., da stoji na minberu i dri hutbu, ostae samo Ali, Hasan, Husejn,
Fatima, Selman, Ebu Zerr i Mikdad. Tada je Vjerovjesnik, s.a.v.a., rekao: Pogledao je
Uzvieni Allah u moju damiju u petak, pa da ne bi njih, spustio bi vatru i kamenje na
Medinu i njene stanovnike, kao to je to uinio s Lutovim narodom. Objavio je Allah o
onima koji su ostali sa Allahovim poslanikom u damiji ajet: slave Ga u njima jutrima i
veerima, ljudi koje ne odvraa trgovina niti prodaja od spominjanja Allaha. )
A njihove kue su te o kojima je Allah, d.., objavio: U kuama (koje je) Allah dozvolio
da se podignu i spominje u njima ime Njegovo. (Nur, 36)
(Govorei o znaenju ajeta Sa'lebi u tefsiru El-Kebir, preko Enes ibn Malika i Burejde
prenosi: Prouio je Allahov poslanik ovaj ajet (U kuama (koje je) Allah dozvolio da se
podignu i spominje u njima ime Njegovo; slave Ga u njima jutrima i veerima) pa je
ustao Ebu Bekr i rekao: O Allahov poslanie, da li je od ovih kua i njihova, pokazujui
na kuu Alije i Fatime? Poslanik ree: Jesu, i to najbolje. U Gajetu-l-meramu, u 12
poglavlju, ima devet hadisa, iz kojih nam postaje jasna zbilja.)
I Allah, d.., ih je uino svjetiljkama, u ajetu svjetlosti, primjerom svjetlosti Njegove: I
Njegov primjer je najuzvieniji na nebesima i Zemlji, a On je Moni, Mudri. (Rum, 27)
(Aluzija na rijei Boije: Primjer svjetla Njegovog je kao udubina (Nur, 35) Ibn Magazeli
E-afe'i u Manakibu prenosi svojim lancem od Ali bin Da'fera da je rekao: Pitao sam
Imama Kazima o ajetu: kao udubina, u njoj svjetiljka, a on ree: Udubina je Fatima,
svjetiljke su Hasan i Husejn. Asvjetiljka je kao zvijezda blistava? Ree: Fatima je
blijetea zvijezda meu enama svijeta. Koja se uie blagoslovljenim drvetom?
Ibrahimovo stablo. Ni istonim ni zapadnim? Ni jevrejskim ni hrianksim. Gotovo da ulje
njegovo zasija? Gotovo da znanje progovori iz nje. Iako ga vatra ne dotie. Svjetlost nad
svjetlou? U njoj su Imam iza Imama. Upuuje Allah njenom svjetlou koga hoe?
Allah upuuje u na vilajet (vlast) koga hoe. Ovo tumaenje je poznato od porodice
Objave.)
I oni su: I oni prvi uvijek prvi! Oni su (Allahu) bliski! (Vaki'a, 10 i 11)
(Dejlemi kako stoji u 29. predaji drugog poglavlja, 9. dijela Es-Savaiku-l-muhrike od
Ibn Hadera prenosi od Aie a Taberani i Ibn Mirdevejh od Ibn Abbasa da je Poslanik
kazao: Trojica su onih koji prednjae. Prvi koji je povjerovao u Musaa, a.s., je Joa' ibn
Nun. Prvi koji je povjerova u Isaa, a.s., je ovjek spomenut u Jasinu. A prvi koji je
povjerova u Muhammeda je Ali ibn Ebi Talib. Prenose ga i El-Muvafak i El-Magazeli,
preko Ibn Abbasa.
Oni su iskreni (Ibn Nedar kao u 30. hadisu na koji smo ukazali u Es-Savaiku
prenosi od Ibn Abbasa: Rekao je Allahov poslanik: Trojica su iskrenih. Hazakil, vjernik u
porodici Faraonovoj. Habib Nedar, ovjek spomenut u Jasinu. I Ali bin Ebi Talib.
Prenose ga i Ebu Ne'im i Ibn Asakir kao u 31. hadisu na koji smo ukazali u Es-savaiku
od Ibn Ebi Lejle da je Allahov Poslanik rekao: Trojica su iskrenih. Habib Nedar,
vjernik iz sure Jasin, koji je rekao: O ljudi, slijedite one koji su poslani. I Hazakil, vjernik
porodice Faraonove koji je rekao: Zar ete ubiti ovjeka ako kae, moj gospodar je Allah.
I Ali ibn Ebi Talib, on je meu njima najbolji. A hadisi o tome da on prednjai od svih, da
je on najiskreniji, i da je on veliki rastavlja istine od neistine su mutevatir.) i ehidi i
dobri, te o njima i njihovim prijateljima Allah, d.., je rekao: A od onih koje smo stvorili
ima ljudi koji upuuju Istini i njome pravedno sude. (E'araf, 181)
(Istaknuti imam Muvafak ibn Ahmed prenosi od Ebu Bekra Ibn Mirdevejha svojim
lancem do Alija da je rekao: Podijelit e se ovaj ummet na 73 grupe, svaka e biti u Vatri
osim jedne koja e u Dennet. To su oni za koje Allah kae: A od onih koje smo stvorili
ima ljudi koji upuuju Istini i njome pravedno sude. To sam ja i moje iije.)
I Uzvieni kae o njihovoj stranci i o stranci njihovih neprijatelja: Nisu jednaki stanovnici
vatre i stanovnici Denneta: Stanovnici Denneta - oni su uspjeni. (Har, 20)
(ejh Tusi u Emaliju svojim lancem prenosilaca prenosi od Emiru-l-mu'minina da je
Poslanik, s.a.v.a., prouio ovaj ajet (Nisu jednaki stanovnici vatre i stanovnici Denneta)
pa je rekao: Stanovnik Denneta je onaj koji mi bude pokoran, povinuje se Ali ibn Ebi
Talibu nakon mene i prizna njegovu vlast. Neko ree, a stanovnik Vatre? Poslanik ree:
Ko je nezadovoljan time to je on zatitnik i koji prekine prisegu i bori se protiv njega
nakon mene. Isto ga prenosi Saduk od hazreti Alija, a.s. a Ebu Muejjid Muvefik ibn
Ahmed prenosi od Dabira da je Poslanik rekao: Tako mi Onoga u ijoj ruci je moja
dua, zaista ovaj Ali i njegove ije su spaeni na Sudnjem danu.)
Isto tako o dvije stranke je rekao: Zar tretiramo one koji vjeruju i rade dobra djela, kao
smutljivce na Zemlji? Ili tretiramo bogobojazne kao razvratnike? (Sad, 28)
(Za znaenje ajeta ako eli pogledaj tefsir Ali ibn Ibrahima, ili 81. i 82. poglavlje Gajetul-merama.)
Kao i: Misle li oni koji ine zla djela da emo s njima postupiti jednako kao sa onima koji
vjeruju i dobra djela ine, da e im ivot i smrt biti isti? Kako loe rasuuju! (Dasije, 21)
(Ovaj je ajet objavljen o Hamzi, Aliji i Ubejdetu kada su krenuli boriti se protiv Utbe,
ejbe i Velida. Tako da su oni koji vjeruju Hamza, Ali i Ubejde, a oni koji ine zla djela to
su Utbe, ejbe i Velid, o emu postoje sahih hadisi.)
O njima i njihovim iijama je rekao: Uistinu! Oni koji vjeruju i ine dobra djela - ti takvi su
najbolja stvorenja. (Bejjine, 7)
(Dovoljno ti je u tome da je Ibn Hader priznao da je ovaj ajet objavljen o njima i ubrojao
ga je u ajete koji govore o njihovim vrlinama, kao 11. ajet u prvom dijelu 11. poglavlja u
Es-Savaiku el-muhrika. Pogledaj tu adresu, kao i ono to sam ja iznio od hadisa koji se
tiu ovog ajeta u poglavlju Beairi-s-sunneti lil-iiati.)
O njima i njihovim protivnicima reeno je: Ova dva protivnika tabora spore se oko
Gospodara svoga; onima koji ne budu vjerovali bie odijela od vatre skrojena, a kljuala
voda bie na glave njihove ljevana. (Had, 19)
(Buharija u komentaru sure Had na 107. str., treeg toma Sahiha, prenosi od Alija da je
rekao: Ja sam prvi koji pred Milostivim biti na koljenima zbog neprijateljstva na Sudnjem
danu. (Kae Buharija) rekao je Kajs: O njima je objavljen: Ova dva protivnika tabora
spore se oko Gospodara svoga; Kae: Oni su prvi koji su na Bedru nastupili u dvoboju,
Ali i njegova dva suborca Hamza i Ubejde, te ejbe ibn Rebi'a, i dva suborca Utbe ibn
Rebi'a te Velid ibn Utbe. Na spomenutoj stranici od Ebu Zerra prenosi da se on zaklinje
da se ovaj ajet objavljen o Aliju i dva suborca i Utbetu i njegova dva suborca na dan
Bedra kada su izili na dvoboj.)
O njima i njihovim neprijateljima kae: Pa zar je vjernik, kao grjenik? Nisu isti! to se
tie onih koji vjeruju i ine dobra djela, ta imae oni bae dennetske. Kao nagradu za
ono ta su radili. A to se tie onih koji su grijeili, pa sklonite njihovo bie Vatra. Kad
god zaele da izau iz nje, bie vraeni u nju, i bie im reeno: "Iskusite kaznu vatrom,
onu koju ste poricali." (Sedda, 1820)
(Ovi su ajeti, bez ikakve dvojbe, objavljeni o Emiru-l-mu'mininu i Velidu ibn Ukbi ibn Ebi
Mui'tu. To je ono to su iznijeli muhaddisi i na to su jasno ukazali mufesiri. Imam Ebu
Hasan Ali ibn Ahmed El-Vahidi o znaenju ajeta u knjizi Esbabu-n-nuzul, preko Seida ibn
Dubejra od Ibn Abbasa prenosi: Rekao je Velid ibn Ukbe in Ebi Mu'it Aliju ibn Ebi
Talibu: Ja sam od tebe moniji, rjeitiji i bre okupljam vosjku A Ali mu uzvrati: Uuti
fasie! Zatim je objavljen ovaj ajet: Pa zar je vjernik, kao grjenik? Nisu isti! Ovdje se
pod vjernikom misli na Alija, a pod grijenikom na Velida ibn Ukbu.)
O njima i onima koji su im se hvalili napajanjem hadija i odravanjem Mesdidu-lharama, objavio je Uzvieni Allah: Zar drite napajanje hadije i odravanje Mesdidulharama, (istim) kao onog ko vjeruje u Allaha i Dan posljednji i bori se na putu
Allahovom? Nisu isti kod Allaha; a Allah ne upuuje narod zalima. (Tevba, 19)
(Ovaj ajet objavljen je o Aliju i njegovom amidi Abbasu, te Talhi ibn ejbetu. Hvalili su
se pa Talha ree: Ja sam zaduen za Bejtu-l-haram, u mojoj su ruci njeni kljui, ja sam
vlasnik njene pokrivke. Abbas ree: Ja sam zaduen za napajanje i to inim. A Ali, a.s.,
ree: Ne shvatam ta elite kazati. Klanjao sam est mjeseci prije svih ljudi, i ja sam
ovjek dihada. Tada Uzvieni Allah objavi ovaj ajet. Ovo prenosi Imam Vahidi o
znaenju ovog ajeta u knjizi Esbabu-n-nuzul od Hasana Basrija, u'bija i Kurtubija.
Takoer prenosi od Ibn Sirina i Murreta Hamedanija da je Ali rekao Abbasu: Zato ne
ini hidru, zato se ne prikljui Vjerovjesniku, s.a.v.a.? On ree: Zar ne inim bolje
od hidre, zar ne napajam hadije bejtullaha, i odravam mesdidu-l-haram? Tada bi
objavljen ovaj ajet.)
O ljepoti njihovih iskuenja i veliini nevolja Uzvieni Allah kae: Ima ljudi koji prodaju
svoj ivot traei zadovoljstvo Allahovo; a Allah je Samilostan robovima Svojim. (Bekare,
207)
(Na 4. stranici treeg toma El-Mustedreka, Hakim prenosi od Ibn Abbasa: Prodao je Ali
svoj ivot obukavi odjeu vjerovjesnika... Hakim naglaava da je hadis sahih u skladu
sa kriterijima oba ejha iako oni nisu prenijeli ovaj hadis. Isto tvrdi i Zehebi u Talhisu-lmustedreku. Hakim, na spomenutoj adresi prenosi od Ali ibn Husejna da je rekao: Prvi
koji je svoj ivot prodao (rtvovao) zarad Allahovog zadovoljstva je Ali bin Ebi Talib,
legavi namjesto Allahovog poslanika u njegovu postelju, zatim je citirao Alijeve stihove:
ivotom sam svojim najboljeg uvao koji je Zemljom kroio, i oko Ka'be i kamena crnog
tavafio.)
I Uzvieni je rekao: Allah je od vjernika kupio ivote njihove i imetke njihove u zamjenu
za Dennet koji e im dati oni e se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je
to zbilja obeao u Tevratu, i Indilu, i Kur'anu a ko od Allaha dosljednije ispunjava
obeanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki
uspjeh. Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i trae da
se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraaju i Allahovih propisa se pridravaju. A
vjernike obraduj! (Tevba, 111, 112)
(Muhaddisi, komentatori Kur'ana, autori knjiga o povodima objave, svojim lancima
prenosilaca prenose od Ibn Abasa o ajetu (Oni koji udjeljuju imanja svoja i nou i danju,
tajno i javno...) da je rekao: Ajet je objavljen o Aliju ibn Ebi Talibu; bijahu kod njega etiri
dirhema, pa je nou udjelio jedan, pa danju jedan, pa tajno jedan, pa javno jedan, te je
objavljen ovaj ajet. Prenosi ga i Imam Vahidi u Esbabu-n-nuzulu svojim lancem
prenosilaca isto od Ibn Abbasa, kao i od Mudahida, pa i od Kelbija sa nekim dodacima.)
Oni su povjerovali u istinu pa je to posvjedoio Allah, s.v.t.: A onaj koji donosi istinu i oni
koji u nju vjeruju, oni su bogobojazni. (Zumer, 33)
(Onaj koji je donio istinu, to je Allahov poslanik, a onaj koji je povjerovao u tu istinu je
Emiru-l-mu'minin to jasno govore Imam Bakir, Imam Sadik, Imam Kazim, Imam Rida,
a.s., Ibn Hanefije, Abdullah ibn El-Hasan, Zejd e-ehid (sin Imama Sedada) i Ali bin
Dafer Es-Sadik. Imam Ali ga je iznosio kao dokaz za sebe. Ibn Magazeli u Manakibu
prenosi od Mudahida: Onaj koji je donio istinu je Muhammeda, s.a.v.a., a onaj koji je
povjerovao je Ali, a.s. Prenose ga Hafiz ibn Mirdevejh i Hafiz Ebu Ne'ima i drugi.)
Dakle, oni su iskrena obitelj Allahovog poslanika i njegov bliski rod, kojima je Uzvieni
Allah ukazao posebnu panju i brigu, rekavi: I upozori rodbinu svoju najbliu. (u'ara,
214), oni su srodnici bliski: a srodnici - oni su blii jedni drugima u Knjizi Allahovoj.
(Enfal, 75) Oni se na Sudnjem danu uspinju na deredu pripajanja njemu na osnovu
rijei Boijih: A oni koji su vjerovali - i slijedilo ih potomstvo njihovo u vjerovanju prikljuiemo im potomstvo njihovo, i neemo im zakinuti od djela njihovih nita. (Tur, 21)
(Hakim u Sahihu-l-mustedreku, na 468. str., u drugom tomu, komentariui suru Tur
prenosi od Ibn Abbasa o rijeima iz ajeta (prikljuiemo im potomstvo njihovo) Zaista e

Allah uzdii potomstvo vjernika kod njega u Dennet, pa iako su ispod njega po svojim
djelima, zatim je prouio: A oni koji su vjerovali - i slijedilo ih potomstvo njihovo u
vjerovanju - prikljuiemo im potomstvo njihovo.
Oni su nosioci prava koje obznanjuje Kur'an: I daj blinjem pravo njegovo. (Isra, 26) Kao
i humsa, kojeg se ne oslobaa osim davanjem: I znajte, ta zaplijenite od stvari - da je
tad petina Allahova i Poslanikova i blinjih njegovih... (Enfal, 41)
Oni su nosioci prava na plijen u ajetu: Ono to je Allah dao kao plijen Poslaniku Svom od
stanovnika naselja, to je za Allaha i Poslanika Njegovog i za rod. (Har, 7)
Oni su Ehli bejt, kojima se obraa u ajetu: Doista Allah eli da odstrani od vas neistou
Ehlul-bejte, i oisti vas (potpunim) ienjem. (Ahzab, 33)
Oni su rod Jasinov, oni koje je pozdravio Uzvieni Allah u zikru-l-hakimu rekavi: Nek je
selam rodu Jasinovom (Iljasovom). (Saffat, 130)
Oni su rod Muhammedov, oni za koje je Allah naredio robovima svojim da donose
salavat i selam:Uistinu! Allah i meleci Njegovi donose salavat na Vjerovjesnika. O vi koji
vjerujete! Donosite salavat na njega i selamite predano. (Ahzab, 56)
(Kao to je prenio Buhari u treem tomu Sahiha, govorei o znaenju ovog ajeta u
poglavlju gdje tumai Kur'an. Muslim ga takoer prenosi u poglavlju o salavatu na
Vjerovjesnika i prvom tomu svoga Sahiha, i ostali ga muhadisi prenose od Ka'b ibn
Udreta.)
Pa rekoe: O Allahov poslanie, ve znamo kako da te selamimo, ali kako da donosimo
salavat na tebe? On ree: Allahumme salli ala Muhammedin, ve Ali Muhammedin...
Dajui do znanja na taj nain da je salavat na njih dio salavata nareenog ovim ajetom.
Usljed toga ga alimi svrstavaju u ajete koji su objavljeni o njima, ak ga je i Ibn Hader u
jedanaestom poglavlju Es-Savaiku El-Muhrike na 87. stranici, uvrstio u ajete o njima. Pa
blago njima, ( Sa'lebi u svome tefsiru El-Kebir, govorei o znaenju ovog ajeta prenosi
svojim lancem prenosioca kojim stie do Vjerovjesnika, s.a.v.a., da je rekao: Tuba, je
drvo u Dennetu, korijen mu je u Alijevoj kui, a grane su nad stanovnicima Denneta.
Neki rekoe: O Poslanie Boiji, pitali smo te o njemu pa si rekao da mu je korijen u
tvojoj kui a grane nad stanovnicima Denneta. On ree: Zar moja i Alijeva kua nije
jedna kua?) njih eka divno prebivalite (Ra'd, 29) bae edenske, ije kapije su za
njih otvorene. (Sad, 50)
Ko ih moe dokuiti, kad poenta je u Suncu
iznuren i zamoren je ko ga dokuiti eli.
*
Oni su odabranici meu robovima Boijim, oni prethode u injenju dobra dozvolom
Boijom, batinici su Boije knjige, o kojima je Allah, s.v.t., rekao: Zatim smo Knjigu dali
u naslijee onima koje smo odabrali od robova naih; bie onih koji e se prema sebi
ogrijeiti (a to su oni koji ne prepoznaju Imame), bie onih ija e dobra i loa djela
podjednako teka biti (oni koji prihvataju njihovo zatitnitvo), i bie i onih koji e,
Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmaiti (to su Imami) A to je
blagodat velika!
(ejh Kulejni svojim lancem prenosilaca citira hadis od Salima: Pitao sam Imama
Bakira, a.s., o Boijim rijeima (Zatim smo Knjigu dali u naslijee onima koje smo
odabrali od robova naih...) on je rekao: Oni koji prednjae u djelima dobrim, to je
Imam, onaj koji ima podjednako on poznaje Imama, a onaj koji sebi nasilje ini te je
ovjek koji ne poznaje Imama. Slino ovome prenosi se od Imama Sadika, a.s., i Imama
Kazima, a.s., i Imama Ride, a.s. Od njih prenosi Saduk i vie ashaba. Ibn Mirdevejh
prenosi od Imama Alija, a.s., da je objanjavajui ovaj ajet rekao: To smo mi. O ovome
se detaljno moe proitati u Tenzilu-l-ajat i Gajetu-l-meramu.)
Ovi ajeti koje smo naveli o njihovim odlijima su dovoljni. Rekao je Ibn Abbas: Samo o
Aliju je objavljeno 300 ajeta.
(Od Ibn Abbasa ga prenosi Ibn Asakir, kako stoji u Es-Savaiku-l-muhrike, poglavlje 2,
dio 9, str. 76.)
Drugi pak kau da je o njima objavljena etvrtina Kur'ana. To nije za uenje jer shvatili
smo da su oni i Kur'an jednostavno nerazdvojni.
Za sada ti je dovoljno ovo to sam citirao od jasnih ajeta koji su osnova Kur'ana. Pristupi
im polahko i mirno, zarudi njima jutarnju svjetlost, prii im smireno i lagano, spontano i
srdano, uzmi to od strunjaka koji te obavjetava, jer niko ti ne moe bolje objasniti od
strunjaka.
Nek ti je selam.
Pismo 13 (pitanje)
1. Analogija rezultira slabou predaja o povodima objave tih ajeta.

Sve pohvale tvome peru, tvoje mudre stranice nedokuive su kritiarima, strijemei
jednoj intenciji i putu pravom, nee stii do uiju razumna ovjeka a da ne budu povod
pohvala.
Tvoje pismo, poteklo je poput poplave iji talasi se visoko uzdiu. Iznoenjem jasnih
ajeta i vrstih dokaza uinio si ono to je od tebe traeno, i nita propustio nisi. Tako da
ako te neko odbije, postupio je kao tvdroglavi inadija uz besramnu izliku, ustrajavi u
neispravnom, presuujui presudom neznalice.
Moda neko bude prigovorio zbog toga to su predaje o povodima objave tih ajeta koje
si naveo, prenijete od strane iija, a sunije ne uzimaju iijske prenosioce kao argument.
Pa kakav bi im odgovor bio, ukoliko eli, bili bismo zahvalni da nam napie odogovor.
Selam alejk.
-S-
Pismo 14 (odgovor)
1.
Neispravnost analogije prigovaraa
2.
Prigovara ne poznaje zbilju iizma
3.
Istaknutost iija u strogosti zabrane laganja u rivajetima
1. Odgovor je da je analogija prigovaraa neispravna, struktura mu je beskorisna

usljed neispravnosti i male i velike premise.
Mala premisa su rijei: prenosioci hadisa o povodima objave tih ajeta su iije.
Neispravnost je jasna, svjedok tome su pouzdani prenosioci hadisa a koji su sunije i koji
su takoer isto prenosili o povodima objave tih ajeta, njihovi lanci prenosilaca svjedoe,
da u tome imaju vie lanaca od iija, kako smo to opirno naveli u knjizi Tenzilu-l-ajati elbahire fi fadli el-itreti et-tahire. Na kraju dovoljna ti je i knjiga Gajetu-l-meram, koja je
distribuirana irom islamskih drava.
Velika premisa su rijei: sunije ne uzimaju iijske prenosioce hadisa kao argument.
Neispravnost ove premise oitija je od male. To svjedoe senedi, tj. lanci prenosilaca u
sunijskim zbirkama, koji su krcati iijskim prenosiocima hadisa. est zbirki Sahiha kao i
druge knjige hadisa, koriste se prenosiocima koji su iije, a oni koji trae nedostatke
uzimaju ih na zub zbog toga jer su iije i jer odstupaju od pravog puta. Nazivajui ih
rafidijama i zavedenima. Pripisujui im ektremizam, fanatizam, i odstupanje od puta.
Meutim, kod ejha Buharije, postoje prenosioci koji su iije a nazvani su rafidijama i
bezobzirno stigmatizirani. Bez obzira na to, kod Buharije i drugih to nije razlog da
sumnjaju u njihovu pravednost, tavie, u Sahihima ih sasvim komotno uzimaju kao
argument. Pa da li nakon toga treba obratiti panju na rijei prigovaraa, da sunije ne
uzimaju iijske prenosioce hadisa kao argument? Naravno da ne!
2. Meutim, prigovarai ne znaju, a kada bi spoznali zbilju, znali bi da se iije kreu
samo stazom istoga Ehli bejta, i primivi se njihovih znakova postupaju samo u skladu
sa njihovim kriterijima. Tako da oni koji su se oslonili na iijske prenosioce hadisa, nee
takvih nai u istinoljubivosti i pouzdanosti, niti im ima bliskih u pobonosti i
predostronosti, niti za one koji su se oslonili na njih ima slinih u odricanju od ovog
svijeta i ibadetu, plemenitosti i moralu, kroenju due, borbi protiv nje, veoma paljivoj
samokritinosti, noima i jutrima, nema im ravna u uvanju i pamenju i pouzdanosti, niti
u razjanjavanju zbilja te diskusiji o njima uz potpunu panju i umjerenost.
Da su prigovarai uoili tu zbilju onakvu kakva stvarno jeste imali bi povjerenja u njih.
Preputajui im da rade svoj posao. Meutim, neznanje i nepoznavanje njihovih
poloaja, navodi prigovaraa suprotnom pristupu, poput onog koji u tamnoj noi uzjae
oravu devu. Optuuju pouzdanog prenosioca Muhammed Ibn Ja'kuba Kulejnija i
Saduka, Muhamed ibn Alija ibn Babevejha Komija i ejhu-l-ummeta Muhammed Ibn
Hasana bin Ali Tusija, omalovaavajui njihove knjige u kojima je pohranjeno znanje
Elhi Bejta Muhammedovog, s.a.v.a. sumnjajui u njihovu uenost, negirajui njihovo
znanje, zanemarujui da su svoje ivote proveli iskreno sluei na putu Boga, Kur'ana,
Poslanika, Imama i svih muslimana.
3. Shvatili su i dobri ljudi i grijenici kakav je njihov stav kada je rije o lai. Hiljade
njihovih pisanih djela, proklinju laove, ozvaniavajui da je lani hadis, jedan od razloga
ulaska u Vatru. Njihova je presuda kojom se istiu od drugih - da namjerno izmiljanje
hadisa kvari post, te da ko na taj nain pokvari post u mjesecu ramazanu mora i
napostiti i uiniti kefaret, kao to je to farz uiniti kod drugih stvari koje kvare post a
namjerno se uine. I njihov fikh i njihov hadis o tome oito govore. Pa kako ih optuiti da
oni to ine hadisima? A oni su dobri ljudi; noi provode u ibadetu, dane u postu. I zato
su dobri ljudi sljedbenici Ehli bejta Muhammedovog iije i evlije optueni, a
protagonisti haridizma, murdizma, kaderizma to nisu?!
Zar to nije oito neprijateljstvo i runo neznanje!? Utjeemo se Allahu od ugnjetavanja i
traimo pomo od Njega od loih posljedica nepravde i neprijateljstva. Nema moi niti
snage osim u Boga, Uzvienog, Svemogueg.
Selam alejk.
-
Pismo 15 (pitanje)
1.
Bljetavilo istine
2.
Zamolba da se opirnije kae o iijskim prenosiocima u sunijskim predajama
1. Tvoje posljednje pismo je veoma vste strukture, jasnog izraza, ugodnih odredita,
velike koristi, lahko shvatljivo, velikog opsega, dalekoseno. Pristupio sam mu s velikom
panjom, i svidjelo mi se. Iz njegovog sadraja zabljetala je ispravnost tvoga miljenja i
postali su mi jasni znakovi tvojeg trijumfa.
2. Meutim, samo si povrno spomenuo da sunije koriste iijske prenosioce hadisa, nisi
iao dublje u temu. Bilo je umjesno spomenuti te ljude po imenu, i citirati sunije da
potvruju injenicu da je rije o iiji i da ga koriste u svojim lancima. Da li moe to sada
uiniti, pa da na taj nain znaci istine postanu jasni, i da zablistaju zrake uvjerenosti.
Selamun alejkum
-S-
Pismo 16 (odgovor)
2. Zu-l-hide, 1329. godine po H.
Stotinu iijskih prenosilaca u sunijskim hadiskim knjigama

Uinit u to na nain kako si traio. Zadovoljit u se navoenjem onih ljudi kojima su se
esto upuivali i obraali svoju pozornost. Pod uvjetom da ne ulazim duboko u pretragu,
jer ovaj rukopis nema toliki opseg, zato u ti ponuditi njihova imena, imena roditelja i
ordinirat u ih po alfabetu.
Tema iziskuje da odgovor bude dugaak, meutim, to nee opteretiti ljude od ilma, zbog
toga to to podrazumjeva velike koristi, jer ove informacije nedostaju preciznom i
temeljitom diskusantu. Meutim, ljudi koji se ovom temom ne bave s naunim arom,
im osjete dosadu, nek se zadovolje s nekoliko imena, a ostalim imenima neka priu
analogno prethodnim, te nek preu na sljedee pitanje i odgovor. Iz bojazni da tekst
bude previe dugaak i zamoran, odustao sam od iscprne indeksacije spomenutih
penosilaca.
Elif
1. Aban Ibn Taglib Ibn Rubbah El-Kari El-Kufi. Zehebi ga u svom Mizanu opisuje: Aban
Ibn Taglib, stanovnik Kufe, vrsti iija, meutim veoma iskren, pa nama njegova
iskrenost, a njemu njegova novotarija. Isto tako pouzdanim ga prihvataju Ahmed Ibn
Hanbel, Ibn Mu'in i Ebu Hatim. Spominje ga i Ibn Adi, rekavi da je ekstremni iija, a
Sa'd je rekao da je bio oito skrenuo s puta pa do kraja onoga to od njih o njemu
prenosi Zehebi, ubrojavi ga u one koga su Muslim i autori etiriju Sahiha (Ebu Davud,
Tirmizi, Nesai i Ibn Made) uvrstili u prenosioce hadisa, s tim da njihove inicijale pie
pored njegovog imena. Njegove hadise e nai u Muslimovom Sahihu i etiri druga
Sunena, od El-Hakema i El-E'amaa, Fudejla Ibn Amra, od kojeg u Muslimu prenose
Sufjan Ibn Ajine, u'be i Idris El-Evdi. Umro je, Allah mu se smilovao, 141. godine po H.
2. Ibrahim Ibn Jezid Ibn Amr Ibn El-Esved Ibn Amr En-Nae'i El-Kufi El-Fakih. Majka
mu je Melika ki Jezida Ibn Kajsa En-Naeija, sestra El-Esveda i Ibrahima i
Abdurahmana Beni Jezida Ibn Kajsa. Svi su bili poput dvojice im amida, Alkabe i Ebija
dva sina Ebu Kajsa bili su pouzdani kod muslimana, lanci u kojima se oni nalaze su
ispravni, na njih su se i pored toga to su bili iije, pozivali autori est Sahiha kao i drugi
pored njih.
Ibrahim Ibn Jezid autor El-U'nvana, Ibn Kutejbe ga u svom El-Me'arifu (na 206. stranici,
govorei o iijskim prenosiocima) ubraja u iijske prenosioce; dajui ocjenu za takve
predaje da su prihvaene. Hadise koje on prenosi nai e i u Sahihu-l-Buhariju, i
Muslimu, od amide Alkame Ibn Kajsa; kao i od Hammam Ibn El-Harisa; Ebu Ubejdeta
in Abdullaha Ibn Mes'uda; i od Ubejdeta, te El-Esved Ibn Jezida a on mu je tetak ima
i hadis u Sahihu-l-Muslimu od tetka Abdurahmana Ibn Jezida, i od Sehm Ibn Mundaba,
i Ebi Muamera, i Abid Ibn Nadleta i Abbasa. Od njega u oba Sahiha prenose Mensur, ElE'ama, Zubejd, El-Hikem i Ibn A'wn. U Sahihu-l-Muslimu od njega prenose Fudejl Ibn
Amr, Mugire, Zijad Ibn Kelib, Vasil, El-Hasan Ibn Ubejdullah, Hamad Ibn Ebi Sulejman i
Semak.
Ibrahim je roen 50. godine po H. a umro je, Allah mu se smilovao, 95. ili 96. godine po
H., etiri mjeseca nakon smrti Hadada.
3. Ahmed Ibn El-Mufadal Ibn El-Kufi El-Hafri. Prenosili su od njega Ebu Zer'a i Ebu
Hatim, i pozivali se na njega a znali su njegov poloaj meu iijama, o emu je oito
govorio i Ebu Hatim, kada kae kako stoji u opisu Ahmeda u El-Mizanu: Ahmed Ibn ElMufadal bijae jedan od istaknutih iija, veoma iskren. Spomenuo ga je i Zehebi u
svome El-Mizanu, dodajui mu pored imena inicijale Ebu Davuda i Nesaija aludirajui na
to da ga oni prihvataju za autoritet. Njegove predaju u Sahihu Ebu Davuda i Nesaija
pronai e od Sevrija i direktno od Esbat Ibn Nasra, Israila.
4. Ismail Ibn Eban El-Ezdi El-Kufi El-Verk. Zehebi u svome El-Mizanu spominje ono
to nam govori o tome da ga za autoritet prihvataju Buhari i Tirmizi u svojim Sahihima.
Takoer govori da od njega uzimaju i Jahja i Ahmed. Buhari je rekao da je veoma
iskrena osoba. Drugi su rekli da je iija. Umro je, Allah mu se smilovao, 286. godine po
H. Meutim, Kajserani navodi da je umro 216 godine po H. Buhari na mnogo mjesta u
svome Sahihu od njega prenosi bez posrednika, o emu Kajserani i drugi govore.
5. Ismail Ibn Halife El-Melai El-Kufi. Njegov nadimak je Ebu Israil po kojem je i poznat.
Zehebi ga spominje u poglavlju ( )u svome El-Mizanu rekavi: Bio je ekstremni iija,
od onih koji tekfire Osmana, prenijevi od njega o tome mnogo stvari koje nema potrebe
da prenosimo. I pored toga od njega prenosi Tirmizi u svome Sahihu, kao i drugi autori
Sunena. Ebu Hatim njegove hadise smatra hasen, tojest dobrim hadisima. Ebu Zur'e
kae: Veoma iskren ovjek, u svome miljenju je ekstreman. Ahmed je rekao: Njegovi
se hadisi zapisuju. Ibn Mu'in je jednom kazao: On je pouzdan. Filas je rekao: Ne
lae. Njegove hadise e nai u Sahihu Tirmizi kao i drugim koje prenosi od Hikam Ibn
Utejbe i Atije Avfija. Od njega su prenosili predaje Ismail Ibn Amr El-Bedeli kao i drugi
alimi tog nivoa. Ibn Kutejbe ga u svojoj knjizi El-Me'arif ubraja u iijske prenosioce
hadisa.
6. Ismail Ibn Zekerija El-Esedi El-Halekani El-Kufi. Zehebi ga je opisao u svome ElMizanu, pa je rekao da je on veoma iskrena osoba, da je iija, i ubrojao ga je u one koje
su autori Sahiha prihvatili kao autoritete, stavljajui pored njega njihove inicijale kao znak
da su se u tome slagali. Njegove hadise u Buhariji nai e od Muhamed Ibn Suka,
Ubejdullaha Ibn Omera. U Muslimu od Suhejla, Malik Ibn Mugavela i vie njih. Njegovi
hadisi od Asima El Ahvala nalaze se u oba Sahiha. Od njega su prenosili Muhamed Ibn
Sabah i Ebu Rebi' (u Buhariji i Muslimu). A Muhammed Ibn Bekkar u Muslimu. Umro je,
Allah mu se smilovao, 174. godine po H. u Bagdadu. Svi su znali da je bio iija. ak su
mu pripisali rijei kako je onaj koji je svog roba dozvao sa brda Tur bio Ali Ibn Ebi Talib, i
da je on prvi i posljednji, vanjski i unutarnji. Meutim, ovo su lai iritelja lanih vijesti, o
ovjeku koji je bio Alijev iija, kojem je davao prednost nad ostalim ljudima. Zehebi u ElMizanunavodei ove insinuacije kae: Nije tano da su ovo Halekanijeve rijei, ovo su
rijei bezbonika.
7. Ismail Ibn I'bad Ibn El-Abas Et-Talikani Ebu El-Kasim. Poznat je kao Es-Sahab Ibn
Ibad. Zehebi ga spominje u svome Mizanu,[1] stavljajui pored njegovog imena inicijale
DT, usljed toga to su ga za autoritet uzeli Ebu Davud i Tirmizi u svojim Sahihima. Zatim
ga opisuje kao izvanredno obrazovanog iiju. A ja kaem da je njegov iizam ono u to
niko ne sumnja i usljed toga, on i njegovo otac postiu visok ugled u vlasti dinastije Buja.
On je od prvih ministara koji je nazvan imenom Sahib, (prijatelj, drug) jer je postao
prijatelj Muejjid Ed-Devleta Ibn Buje jo od djetinjstva, zato ga je i nazvao imenom EsSahib. Ovaj nadimak mu je ostao te je po njemu postao poznat. Da bi kasnije bio
uvrijeen za svakog ko je nakon njega stigao na poloaj ministra. Bio je prvi ministar
Muejjidu Ed-Devleta Ebu Mensura Ibn Rukna u dravi Ibn Buja. Kada je Muejjid EdDevlet umro, u Dordanu 373. godine po H. u mjesecu a'banu, na vlast je doao
njegov brat Ebu El-Hasan Ali, poznat kao Fahru-d-devlet, ostavio ga je na poloaju
ministra, te je i kod njega bio potovan i veoma uticajan. Kao to mu je i otac Ibad Ibn
Abas bio potovani i uticajan ministar kod njegovog oca Ruknu-d-Devleta. Kada je
Sahib, Allah mu se smilovao, umro uoi petka 24. safera, 387. godine po H. u 59.
godini) kapije grada Reja su zatvorene. Narod se okupio oekujui njegovu denazu.
Fahru-d-devle, ministri, vojni velikodostojnici su prisustvovali denazi, obukavi za to
posebnu odjeu. Kada je denaza izila na gradske kapije, ljudi su poeli plakati, i u
znak potovanja prema njemu poljubili su zemlju. Fahru-d-devle poput ostalog naroda je
na denazi iao pjeice. Nekoliko dana je prisustvovao skupovima alosti, pjesnici su
izricali alopojke, ulema je izgovarala pohvale, i ko god je doao nakon njega, hvalio ga
je. Ebu Bekr arazmi kae da je Sahib Ibn Ibad odrastao u okrilju ministarskog poloaja,
tu je i prohodao, odatle je i mlijeko pio, naslijedivi to od svojih oeva. Kao to je Ebu
Seid Rustemi ispjevao o njemu:
Naslijedio je veliki vezirluk od velikog
povezani su karika po karika
Ibadov vezirluk raste od Abbasa
a Ismailov od Ibada.
Es-Se'alebi opisujui Sahiba kae: Ne mogu nai zadovoljavajueg izraza kojim bih
opisao uzvieno stanje u znanju i knjievnosti, i presti koji ima u velikodunosti i
plemenitosti, u njegovoj unikatnosti vrhunaravnih dobrota, i objedinjenju razliitih
zasluga. Jer ambicija mog govora uvia se malehnom ve pri postizanju najniih razina
vrlina i veliina, i krajnji domet moga opisa nedostojan je njegovih najmanjih vrlina i
kvaliteta. Zaostajui pri objanjenju njegovih dobrota i karakteristika. Sahib je autor
dragocjenih djela, izmeu ostalog El-Muhit, je djelo o jeziku u sedam svezaka, kojeg je
uredio po abecedi. Posjedovao je biblioteku kojoj nije bilo ravne. Nuh Ibn Mensur, jedan
od samanskih kraljeva mu je poslao pismo, nudei mu upravljanje ministarskim
kabinetom i poslovima njegovog kraljevstva. On mu se ispriao rekavi da mu je samo
za preseljenje biblioteke potrebno 400 deva, a koliko je tek trebalo za ostalo. Ovoliko
vijesti o njemu je dovoljno.
8. Ismail Ibn Abdurahman Ibn Ebi Kerime El-Kufi, poznatiji je kao Es-Sadi. Poznati je
mufesir. Opisujui ga Zehebi u El-Mizanu kae da je osumnjien za iizam, zatim
prenosi od Husejna Ibn Vakida El-Meruzija da ga je uo kako govori runo o Ebu Bekru i
Omeru. Ali i pored toga od njega su uili Ebu Bekr Ibn Ajja i grupa ljudi te klase. Muslim
i autori est Sahiha se pozivaju na njega. Ahmed ga smatra pouzdanim. Ibn Adi je rekao
da je veoma iskren. Jahja El-Katan je rekao da je uredu. Jahja Ibn Sei'd je rekao da nije
uo nikog da spominje Es-Sedija osim po dobru, i niko ga nije odbacio. Ibrahim Naei se
susreo sa Sedijem a on je tumaio Kur'an, pa je Ibrahim rekao za njega da tumai
Kur'an po iijskom. Ukoliko se obrati da pogleda stanje Sedija u Mizanu-l-i'tidalu nai
e ovo to sam ukratko opisao. Njegove hadise u Muslimovom Sahihu nai e od
Enes Ibn Malika, Sa'd Ibn Ubejde i Jahjaa Ibn Ibada. Od njega kod Muslima i autora
etiri Sahiha, prenose Ebu Avane, Es-Sevri, El-Hasan Ibn Salih, Zaide i Israil. On je ejh
tih velikana. Umro je, Allah mu se smilovao, 127. godine po H.
9. Ismail Ibn Musa El-Fazari El-Kufi. Ibn Adi kae, kako to stoji u Zehebijevom ElMizanu: Kritikovali su njegov ekstremni iizam. Abdan kae, takoer kako stoji u
Mizanu da su Hinad i Ibn Ebi ejbe prigovarali to idemo kod njega govorei ta initi
kod tog grijenika, koji vrijea prethodnike. I pored toga Ibn Huzejme, Ebu Arube i drugi
iz tog kruga, kojima je on bio ejh, su uili od njega. Poput Ebu Davuda i Tirmizija koji u
svojim Sahihima i prenose i pozivaju se na njeg. Spominje ga i Ebu Hatim kazavi da je
veoma iskrena osoba. A Nesai je kazao da je on uredu. Sve ovo se moe nai u
njegovoj biografiji u Zehebijevom Mizanu. Njegove hadise kod Tirmizija i Ebu Davuda
nai e od Malika, erika i Amr Ibn akira, Enesovog prijatelja. Umro je, Allah mu se
smilovao, 245. godine po H. On je Sedijev sestri. Neki ovo poriu, a Allah najbolje zna.
Ta ()
10. Telid Ibn Sulejman El-Kufi El-E'arad. Spominje ga Ibn Mu'in rekavi da je vrijeao
Osmana, pa ga je uo neki od Osmanovih pobornika, potegao ga je kamenom i polomio
mu nogu. Ebu Davud ga je spomenuo pa je rekao da je rafidija koji vrijea Ebu Bekra i
Omera. I pored svega Ahmed i Ibn Namir ue od njega i pozivaju se na njega, znajui da
je iija. Ahmed je rekao Telid je iija, i vidim da je ovjek uredu. Zehebi ga je spomenuo
u Mizanu i od uleme je prenio rijei o njemu koje smo ve kazali, stavljajui pored njega
inicijale Tirmizija, ukazujui da je on od prenosilaca njegovog uitelja. Njegove e
hadise u Sahih Tirmiziji nai od Ata'a Ibn Es-Saiba i Abdulmelika Ibn Umejra.
Sa ()
11. Sabit Ibn Dinar. Poznat je kao Ebu Hamza Es-Sumali. Ima sjajan poloaj meu
iijama. O njemu Zehebi govori u Mizanu prenosei da je u njegovom prisustvu
spomenut Osman, pa on ree, omalovaavjui ga: Ko je Osman?! Isto tako prenosi da
je Sulejmani ubrajao Ebu Hamzu u rafidije. Zehebi pored njegovog imena dodaje inicijal
Tirmizija ukazujui na to da on spada u lance njegovih prenosilaca. Od njega su uili
Veki' i Ebu Neim pozivajui se na njegov autoritet. U Sahihu od Tirmizija njegove hadise
e nai od Enesa, a'bija, kao i druge iz te klase. Umro je, Allah mu se smilovao, 150.
godine po H.
12. Suvejr Ibn Ebi Fakhite, Ebu-l-Dehm El-Kufi. (Osloboeni) rob Ummu Hane,
kerke Ebu Talibove. Zehebi govorei o njemu u Mizanu prenosi od Junusa Ibn Ebi
Ishaka da je bio rafidija. Ali i pored toga od njega ue Sufjan i u'be. Tirmizi od njega
prenosi preko Ibn Omera i Zejd Ibn Erkama. U vrijeme Imama Bakira, a.s., je bio vezan
za njegov vilajet (zatitnitvo) i po tome je bio poznat. U vezi s tim ima anegdote sa Amr
Ibn Zerr El-Kadijem, Ibn Kajsom El-Muasirom i Es-Salet Ibn Bahramom, koje svjedoe o
tome.
Dim ()
13. Dabir Ibn Jezid Ibn El-Haris El-Du'fi El-Kufi. Govori o njemu Zehebi u Mizanu,
spominjui da je jedan od iijskih alima. Prenosei od Sufjana da je uo Dabira kako
govori: Znanje koje je imao Vjerovjesnik, s.a.v.a., prelo je na Alija, a.s., zatim na
Hasana, i tako redom sve do Sadika, a.s. On je ivio u njegovom vremenu. Muslim na
poetku svog Sahiha prenosi od Deraha, kako kae da je uo Dabira: Kod mene ima
70 000 hadisa od Ebu Dafera (Imama Bakira, a.s.) svi su od Vjerovjesnika, s.a.v.a. Isto
tako prenosi od Zuhejra da je uo kako Dabir kae: Kod mene ima 50 000 hadisa,
nijedan od njih nisam nikome rekao. Zatim nam je jednog dana citirao jedan hadis pa
ree: Ovaj je od onih 50 000. Kada bi prenosio od Imama Bakira, a.s., - kako to stoji u
Zehebijevom Mizanu govorio bi: Rekao mi je nasljednik nasljednika
(vjerovjesnikovog). Ibn Adi kae kako to stoji u Dabirovoj biografiji u Mizanu: Jedan
od glavnih razloga zbog kojih su ga korili jeste njegovo vjerovanje u red'at. Zehebi u
Mizanu prenosi od Zaida, da kae: Dabir El-Du'fi je rafidija koji proklinje. A ja kaem
da i pored toga na njega su se pozivali Nesai i Ebu Davud. Pogledaj u njihovim
Sahihima njegov hadis o sehvi-seddi. Od njega su uili u'be, Ebu Avane i odreeni
broj iz te klase. Zehebi pored njegovog imena stavlja inicijale kako to spominje u
Mizanu Ebu Davuda i Tirmizija ukazujui da on spada u ljude njihovih hadiskih lanaca.
Od Sufjana prenosi rijei: Dabir El-Du'fi je bio poboan (tj. bio je oprezan) u hadisu.
Kao i da je rekao: Od Dabira nisam vidio pobonijeg. Isto tako da je u'be rekao:
Dabir je veoma iskren. Kao i: Dok bi Dabir govorio: obavijestio nas je ili rekao nam
je ili uo sam bio bi od najpouzdanijih ljudi. Isto tako da je Veki' rekao: Sumnjajte ta
god hoete ali ne sumnjajte u to da je Dabir El-Du'fi pouzdan. Kao i da je Ibn
Abdulhikem uo afeija da kae: Sufjan Sevri je rekao u'betu: Bude li govorio protiv
Dabira El-Du'fija, znaj da u i ja govoriti protiv tebe. Dabir je umro, Allah mu se
smilovao, 127. ili 128. godine.
14. Derir Ibn Abdulhamid Ed-Dabij El-Kufi. Ibn Kutejbe ga ubraja u iijske prenosioce
hadisa u svojoj knjizi El-Me'arif. Zehebi u Mizanu govori o njemu, stavljajui pored njega
inicijale svih autora Sahiha, zato to su se svi pozivali na njega. Hvalio ga je govorei da
je uenjak Rejja i veoma iskren ovjek, na kojeg se pozivaju u knjigama sahiha.
Prenosei da svi govore o njegovoj pouzdanosti. Njegove hadise nai e u Buhariji i
Muslimu od E'amaa, Mugire, Mansura, Ismaila Ibn Ebi Halida, Ebu Ishaka ibanija. Od
njega prenose u oba Sahiha Kutejbe Ibn Seid, Jahja Ibn Jahja, Osman Ibn Ebi ejbe.
Umro je, Allah mu se smilovao, u Rejju 187. godine po H. u 77. godini ivota.
15. Dafer Ibn Zijad El-Ahmer El-Kufi. Spominje ga Ebu Davud rekavi da je iija i da
je veoma iskren. El-Duzdani kae da je skrenuo sa puta (ili zbog iizma je skrenuo s
puta Duzdanija na put Ehli bejta). Ibn Adi kae da je dobar i da je iija. Njegov unuk
El-Husejn Ibn Ali Ibn Dafer Ibn Zijad kae da mu je djed Dafer bio od iijskih starjeina
u Horasanu. Pa je o njemu napisao pismo Ebu Dafer Davaniki, pa su ga vezanog
konopcima s grupom iija poslali njemu, te ga je on bacio u tamnicu na dugo vremena.
Od njega su uili Ibn A'jine, Veki', Ebu Gasan El-Mehdi, Jahja Ibn Bir El-Hariri, Ibn
Mehdi on him bijae ejh. Prihvatili su ga za pouzdanog Ibn Mu'in i drugi. Ahmed je
rekao da je dobar prenosilac hadisa. Zehebi ga spominje u Mizanu, prenosei o njemu
ovo to si uo. Pored imena je stavljao inicijale Tirmizija i Nesaija, ukazujui da su se oni
pozivali na njega. Od njega e u njihovim sahihima nai hadise od Bejan Ibn Bira i A'ta
bin Es-Saiba, kao i od drugih iz te klase. Umro je, Allah mu se smilovao, 167. godine po
H.
16. Dafer Ibn Sulejman Ed-Dabi' El-Basri Ebu Sulejman. Ibn Kutejbe ga je u Me'arifu
uvrstio u iijske prenosioce hadisa (str. 206). Ibn Seid ga spominje i navodi da je iija i
pouzdan. Ahmed Ibn El-Mikdam ga okrivljuje da je rafidija. Spominje ga Ibn Adi rekavi
da je on iija i da se nada da zbog toga nema problema, hadisi mu nisu odbaeni. I da je
on kod njega od onih iji su hadisi prihvatljivi. Ebu Talib kae da je uo od Ahmeda kako
govori da je Dafer Ibn Sulejman Ed-Da'bi ovjek na svom mjestu. Pa su rekli Ahmedu:
Sulejman Ibn Harb kae da njegove hadise ne treba biljeiti. On je rekao: Od njega
nije branjeno (uzimati) hadise. Dafer je javno pokazivao svoju pripadnost iizmu i
prenosio je predaje o Alijevom, a.s., pravu. Ibn Mu'in je rekao da je uo od Abdurezaka
neto na osnovu ega je zakljuio zato govore neke stvari o njegovoj pripadnosti
mezhebu. Zatim sam rekao Abdurezaku: Svi tvoji uitelji su sunije, i Muamer i Ibn
Derih i Evza'i i Malik i Sufjan, pa odakle su uzeo taj mezheb? On ree: Sreo sam se sa
Dafer Ibn Sulejmanom Ed-Dabi'jem. Vidio sam da je to dobar ovjek pun vrlina. Pa sam
ovaj mezheb (iizam) prihvatio od njega.
Meutim, Muhammed Ibn Ebu Bekr ima suprotno uvjerenje. Pa otvoreno govori da
je Dafer postao rafidija posredstvom Abdurezaka, proklinjui ga zbog toga, govorei:
Ne bilo Abdurezaka to je upropastio Dafera i uinio ga iskvarenim iijom! Akili svojim

lancem prenosilaca prenosi od Sehl Ibn Ebi Haduse: Rekao sam Daferu: uo sam da
grdi Ebu Bekra i Omera. On ree: Ne grdim ih, ali ih mnogo mrzim. Dakle jasno je da
je on rafidija. Ibn Haban u Sikatu svojim lancem prenosilaca od Derir Ibn Jezida Ibn
Haruna prenosi: Otac me poslao ko Dafera Ed-Dabi'ja. Pa mu rekoh: uo sam da
proklinje Ebu Bekra i Omera. On ree: Ne proklinjem ih, ali mnogo ih mrzim. Dakle
jasno je da je on rafidija...
Zehebi u Mizanu pie Daferovu biografiju i spominje sve ovo to si uo, objanjavajui
da i pored toga to je iija, bio je uenjak i zahid. Muslim se pozivao na njega u svom
Sahihu prenosei hadise preko njega i u tome je jedini. O emu Zehebi otvoreno govori,
ukazujui na te hadise piui o Daferu. Njegove hadise u Muslimu nai e od Sabita
Binanija, Du'da Ibn Osmana, Ebu Imrana Dunija, Jezid Ibn Er-Rika i Seid Haririja.
Od njega su prenosili i Kutn Ibn Nesir, Jahja Ibn Jahja, Kutejbe, Muhammed Ibn Ubejd
Ibn Hisab, Ibn Mehdi i Museddid. On je taj koji prenio od Jezida Er-Rika od Mutrifa od
Imran Ibn Hasina da je rekao: Poslao je Allahov Poslanik, s.a.v.a., vojsku sa Alijem na
elu (...) Poslanik ree: ta elite od Alija, Ali je od mene a ja samo od njega, on je
zatitinik svakog vjernika nakon mene. Iznosi ga Nesai u svom Sahihu, a prenosi ga Ibn
Adi iz Nesaijevog sahiha. O tome Zehebi pie u biografiji Dafera u El-Mizanu. Dafer je
umro, Allah mu se smilovao, u mjesecu redebu, 178. godine po H.
17. Demi' Ibn Umejre Ibn Sa'lebe El-Kufi El-Jetimi, Tejmullah. Ebu Hatim ga spominje
kao pri kraju biografije u El-Mizanu pa kae: Kufljanin, hadisi su mu dobri, od starih
iija. Ibn Haban o njemu govori isto kao i u El-Mizanu on je rafidija. Ja kaem da su
od njega uili El-Ala' Ibn Salih, Sidka Ibn El-Mesna, Hakim Ibn Dubejr i on im je ejh. U
sunenima imaju tri njegova hadisa. Tirmizi ga hvali. Zehebi u El-Mizanu govori o tome da
je on od tabiina (to je uo i ta prenosi) od Ibn Omera i Aie. Od Ibn Omera takoer
prenosi da je on uo od Allahovog poslanika, s.a.v.a., da je rekao Aliju: Ti si moj brat i
na dunjaluku i na ahiretu.
Ha ()
18. El-Haris Ibn Hasire Ebu En-Nu'man El-Ezdi El-Kufi. Spominje ga Ebu Hatim ErRazi rekavi da je to stari iija. Ebu Ahmed Zubejri ga spominje rekavi vjerovao je u
reda't. Ibn Adi ga spominje rekavi da se njegovi hadisi zapisuju i pored toga to sam
vidio njegovu slabost, on je u Kufi od vatrenih iija. Zebih kae da je pitao Derira: Da li
si vidio Haris Ibn Hasira? on ree: Da, vidjeo sam ga, stari ovjek, veoma tih, uporan u
velikoj stvari. Spominje ga Jahja Ibn Mu'in rekavi da je pouzdani Habija. Nesai ga
takoer prihvata kao pouzdanog. Preuzimaju od njega Es-Sevri, Malik Ibn Megul,
Abdullah Ibn Nemir i ljudi njihove klase. Bio im je ejh i neko u koga su imali pouzdanost.
Zehebi takoer pie o njemu u Mizanu, spominjui sve to smo o njemu prenijeli.
Njegove hadise nai e u Sunenima od Zejd Ibn Veheba, Ikrime i ljudi te klase. Nesai
od njega prenosi preko Ibada Ibn Jakuba Er-Revadinija od Abdullaha Ibn Abdulmelika
El-Mes'udija od El-Harisa Ibn Hasira od zejd Ibn Veheba da kae: uo sam Alija da
kae: Ja sam Allahov rob i Resulullahov brat, ovo nakon mene nee rei niko a da nije
laov. Haris Ibn Hasire prenosi od Ebu Davuda Es-Sebi'ija od Imran Ibn Hasina da
kae: Sjedio sam kod Poslanika, s.a.v.a., a Ali pored njega. U jednom trenutku Poslanik
proui ajet: Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas
na Zemlji namjesnicima postavlja. (Neml, 62) Ali, a.s., u tom trenutku zadrhta, a Poslanik
ga svojom rukom udari po ramenu i ree: Voli te samo vjernik, a mrzi te samo licemjer,
tako je sve do Sudnjeg dana. Ovaj hadis iznose muhadisi poput Muhamed Ibn Kesira i
drugi od Haris Ibn Hasira. Zehebi ga prenosi u biografiji Nefi'a Ibn El-Harisa ovim
lancem. A kada u lancu navodi ime El-Harisa Ibn Hasira, kae veoma iskren ali rafidija.
19. El-Haris Ibn Abdullah El-Hamedani. Ashab Alija, a.s., njegov bliski prijatelj i od
najboljih tabiina. O njegovom ugledu kod iija nije potrebno priati. Prvi je od iijskih
prenosilaca kojeg Kutejbe spominje u Mearifu. Zehebi ga spominje u Mizanu, dajui do
znanja da je od velikih alima iz generacije tabiina. Zatim prenosi rijei od Ibn Habana da
je ekstremni iija. Potom govori o brojnim napadima ljudi na njega zbog toga. I pored
svega toga prenosi njihovo priznanje da je bio od najuenijih ljudi, da je najbolji
poznavalac nasljednog prava, da je u tome najbolje obavljao proraune. Isto tako
priznao je da Harisovi hadisi postoje u etiri Sunena. Dajui jasno do znanja da se
Nesai, i pored svoje velike rigoroznosti kada je rije o prenosiocima hadisa, poziva na
Harisa podupirui ga. Iako ga veina omalovaava, njegove hadise prenose u svim
poglavljima, a u'bi iako ga je nazivao lacem, ipak prenosi od njega. U El-Mizanu kae:
Oigledno da je za njega govorio da lae u govoru i priama, ali ne i u hadisima od
Vjerovjesnika. U El-Mizanu kae: Haris bijae od svih iskupio najvie znanja. Zatim u
El-Mizanu prenosi od Muahmmed Ibn Sirina da je rekao: Od Ibn Mesudovih prijatelja
bila su petorica od kojih su se uzimali hadisi. Od njih sam zatekao etvericu, meutim
Haris je umro ali ga nisam vidio, od njih je imao prednost i bio je bolji. (Pa nastavlja)
razili su se u tome ko je bio bolji od ove trojice Alkame, Mesruk i Ubejde... A ja kaem
da je Uzvieni uinio da se u'bijeva la oituje putem pouzdanih prenosilaca. Kako je o
tome izvijestio Ibn Abdulber u svojoj knjizi Dami'u bejani-l-i'lm u kojoj navodi rijei
Ibrahima Naeija kojim otkriva u'bijevu la, zatim kae mislim da je u'bi kanjen zbog
svojih rijei o Harisu kada kae: Prenio mi je Haris, a bio je jedan od laaca. Ibn
Abdulber kae: Od Harisa se nikada nije ula la, jedina stvar koja se njemu nije
svidjela i zbog koje ga je drao loim i zbog koje je tako govorio o njemu jeste ogromna
ljubav prema Aliju, a.s., i isticanje Alija nad drugima, iz prostog razloga jer je u'bi
favorizirao Ebu Bekra, tvrdei da je on prvi prihvatio islam kao i favoriziranja Omera...
Ja kaem da meu onima koji su napadali na Harisa je i Muhamed Ibn Sa'd, koji u
njegovoj biografiji u estom tomu Tabekata kae: Zaista mu je govor lo. Pokuavi da
mu umanji ugled, a to mu je obiaj sa iijskim prenosiocima, o ijem znanju i djelima nije
pisao. Lo govor kojeg Muhamed Ibn Sa'd spominje u vezi sa Harisom jeste vilajet
Muhamedovog Ehli bejta, i shvatanje njihovog poloaja. Kao to je na to ukazao Ibn
Abduber, a to smo ve spomenuli. Haris je umro, Allah mu se smilovao, 65. godine po
H.
20. Habib Ibn Ebi Sabit El-Esedi El-Kahili El-Kufi Et-Tabi'i. Svi ga ubrajaju u iijske
prenosioce hadisa od Kutejbe iz El-Mearifa, i ehristanija iz El-Milela ve-n-Nihela.
Spominje ga Zehebi uMizanu, pored imena mu stavlja inicijal est Sahiha, ukazujui da
su se pozivali na njega, rekavi: Na njega su se pozivali svi autori Sahiha bez izuzetka.
Pa kae: Jahja Ibn Mu'in i njegova grupa ga prihvataju za pouzdanog. Ja kaem da o
njemu pria i Dulabi, ubrajajui ga u slabe prenosioce, izriito zbog toga jer je iija. Isto
tako zaudio me Ibn A'vn jer nije naao ba nita ime bi traao Habiba, a nije mogao
odoljeti da ga ne omalovai, pa ga je nazvao oravi, mada nije orav onaj ije oko ne
vidi, ve onaj koji rune rijei govori. Habibove hadise moe nai u Sahih Buhariji i
Muslimu od Se'id Ibn Dubejra i Ebu Vaila. A od Zejd IBN Veheba samo u Buhariji. U
Muslimu od Muhamed Ibn Alija IBN Abdullaha IBN Abasa i od Tavusa, Dahaka ElMarikija, Ebu Abasa IBN E-aira, Ebu El-Minhala Abdurahmana, Ata'a Ibn Jesara,
Ibrahima Ibn S'ada IBN Ebi Vekasa i Mudahida. Od njega su prenosili u oba sahiha
Misa'r, Es-Sevri i u'be. Od njega u Muslimu prenose Sulejman El-E'ama, Hasin,
Abdulaziz Ibn Sijah i Eb Ishak ejbani. Umro je, Allah mu se smilovao, 119. godine po H.
21. (El-Hasan Ibn Hajj) Salih Ibn Salih Hamedani. Brat Ali Ibn Salih, blizanci, obojica
su iijski velikani. Ali je od njega stariji jedan sahat. Niko nije uo da svoga brata Alija
zove po imenu, uvijek ga je oslovljavao po nadimku, govorei: Rekao je Ebu
Muhammed. To prenosi Ibn Sa'd u estom svesku Tabekata govorei o Aliju. Spominje
ih Zehebi u Mizanu, pa o Hasanu kae: Bio je jedan od velikana, no s novotarijom
iizma, napustio je dumu, njegov stav je bio da se protivi nepravednim vladarima, i
prenosi se da nije molio Boiju milost za Osmana. Ibn Sa'd ga spominje u estom tomu
Tabekata rijeima: Bio je pouzdan, prenosio je sahih hadise i mnogo je hadisa prenio,
bio je iija... Spominje ga Ibn Kutejbe govoreei o muhadisima u svojoj knjizi El-Mearif
dajui do znanja da je iija. I kada spominje iijske prenosioca pri kraju Mearifa, meu
njih ubraja i Hasana. Na njeg su se pozivali Muslim i autori sahiha. Njegove e hadise
nai u Muslimu od Semak Ibn Harba, Ismail Es-Sedija, Asim El-Ahvala i Harun Ibn
Sa'da. Od njega su uili Ubejdullah Ibn Musa El-A'besi, Jahja Ibn Adem, Hamid Ibn
Abdurahman Er-Revasi, Ali Ibn El-Du'd, AhmedIBN Junus i ostali velikani njihove klase.
Zehebi u njegovoj biografiji u Mizanu kae: Ibn Mu'in i drugi ga dre pouzdanim. I da
Abdullah Ibn Ahmed prenosi od svoga oca da je Hasan pouzdaniji od erika. Zehebi
spominje da je Ebu Hatim rekao: On je zbilja pouzdan, hafiz, taan. Ebu Zer'e kae: U
njemu su se skupa nale tanost, uenost, pobonost, zuhd. Nesai ga takoer dri za
pouzdanog. Ebu Ne'im kae: Zapisivao sam od 800 muhadisa i ne naoh boljeg od
Hasan Ibn Saliha. Isto je rekao: Nisam vidjeo nikog a da ne pretjeruje u nekoj stvari
osim Hasan Ibn Saliha. Ubejde Ibn Sulejman kae: Uvjeren sam da se Allah stidi da
kazni Hasana Ibn Saliha. Jahja Ibn Ebu Bekr je rekao Hasanu Ibn Salihu: Objasni nam
gasal umrle osobe. Meutim, usljed plaa nije to mogao uiniti. Ubejdullah Ibn Musa je
rekao: Uio sam Kur'an za Ali Ibn Saliha. Kada sam stigao do ajeta Zato ne uri protiv
njih, Mi im polako dane odbrajamo! (19:84) njegov brat Hasan pade na zemlju uz bolni
muk, poput ranjenog bika. Tada ustade Ali, podie ga, pomilova ga po licu, poprska ga
vodom i prisloni ga na svoje grudi. Veki' je rekao: Hasan i Ali su bili dobra djeca.
Njihova majka je no dijelila na tri dijela. U svakom djelu jedno od njih je ustajalo i
obavljalo namaz. Kada im je mati umrla, oni no podijelie izmeu sebe. Kada je Ali
umro, Hasan je cijelu no provodio u namazu. Ebu Sulejman Darani je rekao: Nisam
vidio na neijem licu jasniji strah od Boga kao na Hasan Ibn Salihovom licu. Jedne noi
je na namazu uio suru Nebe', zbog ega je pao u nesvjest, pa je nije dovrio do
sabaha. Hasan je roen 100. godine po H., a umro je, Allah mu se smilovao, 169.
godine po H.
22. El-Hakem Ibn Utejbe El-Kufi. Ibn Kutejbe u Mearifu pie da je bio iija i ubraja ga u
iijske prenosioce hadisa. Pozivali su se na njega Buhari i Muslim. Njegove hadise u oba
Sahiha moe nai od Ebu Dehife, Ibrahima En-Naai'ja, Mudahida, Seid Ibn
Dubejra. U Muslimovom Sahihu od Abdurahmana Ibn Ebi Lejle, Kasima Ibn Muire,
Ebu Saliha, Zerra Ibn Abdullaha, Seid Ibn Abdurahmana Ibn Ebzija, Jahje Ibn ElDezara, Nafi' Mevle Ibn Omera, Ata'a Ibn Ebi Rabaha, Amareta Ibn Umejra, A'raka Ibn
Malika, u'bija, Mejmun Ibn Mehrana, Hasana El-Urnija, Mas'ab Ibn Sa'd, Ali Ibn ElHusejna. U oba sahiha od njega prenose Mensur, Musi'r, u'be. U Buhariju naroito od
njega prenosi Abdulmelik Ibn Ebi Ganije. U Muslimovom sahihu naroito od njega
prenose E'ama, Amr Ibn Kajs, Zejd Ibn Ebi Enise, Malik Ibn Magul, Eban Ibn Taglib,
Hamza Ez-Zijat, Muhamed Ibn Dihade, Mutref i Ebu A'vane. Umro je, Allah mu se
smilovao, 115. godine po H. u 65. godini.
23. Hamad Ibn Isa El-Dehni, Gariku-l-Duhfe. Spominje ga Ebu Ali u Munteha-lmakalu, kao i Hasan Ibn Ali Ibn Davud u Mutesaru, u poglavlju o prenosiocima hadisa.
iijski autori rjenika i indeksa ga ubrajaju u pouzdane i dokazane prenosioce hadisa, u
ashabe Imama upute, a.s. uo je od Imama Sadika, a.s., sedamdeset hadisa, meutim
od toga je prenio samo dvadeset. Ima knjige koje od njeg prenose nai prijatelji svojim
neprekidnim lancima sve do njega. Jedanput je doao kod Imama Kazima, a.s., pa je
rekao: Nek sam ti rtva! Trai od Boga da mi da kuu, enu, djecu, slugu i da svake
godine obavim had. Imam ree: Allahumme salli ala Muhammedin ve ali Muhammed,
opskrbi ga kuom, enom djecom, slugom i pedeset godina hadom. Hamad dalje
kae: To to je naznaio pedeset znao sam da vie od toga neu obaviti had. Evo,
obavio sam etrdesetosam hadeva, ovo je moja kua, ovo mi je ena iza zastora, uje
moje rijei, ovo mi je sin a ovo sluga. Sve to je postala moja nafaka. Nakon ovog
razgovora je obavio jo dva hada i namirio je na pedeset hadeva. Nakon toga poao
je obaviti had u drutvu sa Ebu Abbasom Nufeli Kasirom. Kada je stigao do mjesta gdje
se oblai ihram, uao je uzeti gusul. Naie poplava, odnese ga i on se utopi, prije nego li
je obavio pedeset prvi had. Umro je 209. godine po H. Porijeklom je iz Kufe a ivio je u
Basri. ivio je sedamdeset i nekolike godine. Njegovu biografiju sam opisao u
Mutesaru-l-kelami fi mu'ellifi e-ii'ati min sadri-l-islami. Spominje ga Zehebi dodajui
kraj njegova imena inicijale TK aludirajui na to ko je od autora Sahiha od njega
prenosio, spominjui da se utopio 208. godine po H. On prenosi od Sadika, a.s.
Napadaju ga pripisujui mu negativne stvari. Poput onih koji ga smatraju slabim zato to
je bio iija. Zauujue je od Darekutnija da ga i on ubraja u slabe, da bi se u svome
Sunenu pozivao na njega (tako su postupali).
24. Hamran Ibn E'ajun. Brat Zurareta. Bili su postojane iije, uvari erijata, i mora Ehli
bejtskog znanja. Bili su svjetiljke u tami, i bajraci upute. vrsto vezani za Imama Bakira i
Sadika, a.s. Njih dvojica imaju visoko mjesto kod Imama Ehli bejta Muhammedovog,
s.a.v.a. Hamrana spominje Zehebi u Mizanu (1/604) Pored imena mu stavlja inicijal K
ukazujui na to ko od autora Sunena (Darekutni) prenosi od njega. Zatim kae: Od
njega prenosi Ebu Et-Tufejl i drugi. Pred njim je Kur'an uio Hamza, jer je bio veoma
sposoban ua. Ibn Mu'in kae: Zanemarljiv. (tj. njegove predaj nisu za uzeti) Ebu
Hatim kae: ejh. (tj. uredu je i od njega se uzima) Ebu Davud kae: Rafidija...
a ()
25. Halid Ibn Mulid El-Katvani Ebu El-Hejsam El-Kufi. Buharijin ejh. Ibn Sa'd u
estom tomu Tabekata kae: Bio je iija, umro je u Kufi polovicom muharema 213.
godine po H., za vrijeme Me'munovog hilafeta. Bio je ekstremni iija, a od njega su
zapisivali hadise. Ebu Davud o njemu kae: Veoma iskren, ali iija. Duzdani kae:
Mnogo je vrijeao i proklamovao pripadnost svojem loem mezhebu. Zehebi u Mizanu
u njegovoj biografiji govorio ovo to smo prenijeli od Ebu Davuda i Duzdanija. Buhari i
Muslim na nekoliko mjesta u svojim Sahihima se pozivaju na njega. U Buhariji e
njegove hadise nai od Mugire Ibn Abdurahmana a u Muslimu od Muhammed Ibn
Da'fera Ibn Ebi Kesira, Malik Ibn Enesa i Muhamed Ibn Musaa. A u oba sahiha od
Sulejman Ibn Bilala i Ali Ibn Mushira. Na nekoliko mjesta u svome Sahihu Buhari od
njega direktno prenosi, zatim dva puta posredstvom Muhamed Ibn Osmana Ibn Kerame.
Dok Muslim od njega prenosi posredstvom Ebu Keriba, Ahmeda Ibn Osmana El-Avdija,
Kasim Ibn Zekerije, Abd Ibn Hamida, Ibn Ebi ejbe, Muhameda Ibn Abdullaha Ibn
Nemira. Autori svih sahiha se pozivaju na njega, iako su znali za njegov mezheb.
Dal ()
26. Davud Ibn Ebi A'wf Ebu El-Hidaf. Spominje ga Adi pa kae: Kod mene nije od
onih na koje se poziva, on je iija, obino prenosi hadise o vrlinama Ehli bejta... Pa
razmisli i udi se! Pa kako Davudu mogu natetiti rijei nasibije, nakon to su kod njega
uili oba Sufjana i Ali Ibn Abbas i drugi iz te klase. Ebu Davud i Nesai se pozivaju na
njega. Ahmed Ibn Jahja ga prihvata za pouzdanog. Nesai je rekao: On je uredu. Ebu
Hatim kae: Predaje su mu dobre. Zehebi ga spominje u Mizanu i prenosi ove rijei
koje si ve uo. Njegove hadise e nai u Sunenu Ebu Davuda i Nesaije od Ebu
Hazima El-Ede'ija, Ikrime i drugih.
Za ()
27. Zubejd Ibn El-Haris Ibn Abdulkerim El-Jami El-Kufi Ebu Abdurahman. Spominje ga
Zehebi u Mizanu, pa kae: Od pouzdanih tabiina, on je iija. Zatim prenosi rijei Katana
da je povjerljiv i pouzdan, prenosei tu ocjenu od vie renomiranih kritiara. Ebu Ishak
El-Duzdani prenosi sirove izjave o njemu, to je bio obiaj Duzdanija i ostalih
nasibija: Meu kufljanima bijahu ljudi koje narod nije volio zbog njihovog mezheba, a ti
ljudi su bili renomirani muhadisi Kufe poput Ebu Ishaka, Mensura, Zubejd El-Jamija,
E'amaa i drugih prijatelja, ljudi su ih tolerisali zbog istinitog prenoenja hadisa, ali bi se
zaustavljali kada je posrijedi slobodan govor... (pa do kraja njegovog govora koji
artikulira istinu o njemu) A istina govori nepristrasno i svojeglavo. I kakve tete tim
velikanima, tim renomiranim muhadisima islama, ako se nasibijama ne dopada njihov
mezheb, tj. kretanje s Resulullahovom dragocjenou, s kapijom oprosta, sa sigurnou
ljudi nakon njega, s laom spasa njegovog ummeta. I ta e im biti od nasibija kojima je
neophodno da se upoznaju sa njihovim kapijama, i koji nemaju druge ve da se uuljaju

na trpezu njihove izvrsnosti.
Kad su mnome plemeniti plemena mog zadovoljni
pa nek neprestalno budu srditi na me neplemeniti.
*
Bespredmetni su argumenti Duzdanija i njemu slinih, nakon toga to se na njih
pozivaju autori Sahiha i vlasnici Sunena. Predaje Zubejda nai e u Buhariji i Muslimu
od Ebu Vaila, u'bija, Ibrahima En-Naeija i Sa'd Ibn Ubejde. A samo u Buhariji od njeg
prenosi Mudahid. U Muslimu od Murre El-Hamedanija, Muharib Ibn Disara, Ammaret
Ibn Umejra, Ibrahima Et-Tejmija. U oba Sahiha od njega prenosi u'be, Es-Suri i
Muhammed Ibn Talha. A u Muslimu od njega prenosi Zuhejr Ibn Muavija, Fudejl Ibn
Gazvan i El-Husejn En-Naei. Zubejd je, Allah mu se smilovao, umro 124. godine po H.
28. Zejd Ibn El-Habab Ebu El-Hasan El-Kufi El-Temimi. Ibn Kutejbe ga u El-Me'arifu
ubraja u iijske prenosioce hadisa. Zehebi govori o njemu u El-Mizanu opisujui ga kao
pobonog, pouzdanog i veoma iskrenog. Takoer prenosi njegovu vjerodostojnost od Ibn
Mu'ina i Ibn El-Medinija. Prenosi rijei: Da je on veoma iskren od Ebu Hatima i
Ahmeda. Spominje da Ibn Adi kae: On je od pouzdanih kufljana, ne sumnja se u
njegovu iskrenost. Ja kaem da se na njega pozivao Muslim. Njegove e hadise nai u
Muslimovom Sahihu od Muavije Ibn Saliha, Dahaka Ibn Osmana, Kurreta Ibn Halida,
Ibrahima Ibn Nafia, Jahja Ibn Ejuba, Sejf Ibn Sulejmana, Hasana Ibn Vakida, Ikrime Ibn
Amara, Abdulaziza Ibn Ebi Selme i Aflah Ibn Se'ida. Od njega prenose Ibn Ebi ejbe,
Muhamed Ibn Hatim, Hasan El-Halvani, Ahmed Ibn El-Munzir, Ibn Nemir, Ibn Kerib,
Muhamed Ibn Rafi', Zuhejr Ibn Harb i Muhameda Ibn El-Fered.
Sin ()
29. Salim Ibn Ebi El-Du'd El-Ede'i El-Kufi. On je brat Ubejde, Zijada, Imrana i
Muslima svi su sinovi Ebu El-Du'da. Ibn Sa'd govori o njima u estom tomu Tabekata
(str. 203). Govorei o Muslimu kae: Ebu El-Du'd je imao estericu sinova. Dvojica
Salim i Ubejd su bili iije, dvojica su bili murdije a dvojica su zauzeli stav haridija.
Otac im je govorio: Djeco moja! ta vam je pa je Allah meu vas ubacio raskol.[3]
Grupa istaknutih alima navodi da je Salim Ibn Ebi El-Du'd bio iija. Ibn Kutejbe ga u ElMearifu (str. 206) ubraja u iijske prenosioce hadisa, kao i ehrestani u El-Milel ve-nnihel (2/27). Zehebi govori o njemu u El-Mizanu (6/291) ubrajajui ga u tabiine. Navodei
da su njegovi hadisi od Nu'mana Ibn Beira i Dabira zabiljeeni u oba Sahiha. Ja
kaem da su mu hadisi od Enes Ibn Malika i Keriba takoer zabiljeeni u oba Sahiha,
to nije skriveno ljudima koji se bave istraivanjem. Zehebi kae: Njegovi hadisi od
Abdullah Ibn Amra i Ibn Omera su zabiljeeni u Buhariji. Ja kaem da u Buhariji takoer
ima njegov hadis od Ummu Ed-Derda'a. A u Muslimu od Ma'dana Ibn Ebi Talhe i
njegovog oca. U oba sahiha od njega prenose E'ama, Katade, Amr Ibn Murre, Mensur,
Hasin Ibn Abdurahman. Od njega Nesai i Ebu Davud u Sunenima prenose hadis od
Alija. Umro je, Allah mu se smilovao, 100. ili 101. godine po H. u vrijeme vladavine Omer
Ibn Abdulaziza. Allah najbolje zna.
30. Salim Ibn Ebi Hafse El-I'dli El-Kufi. ehristani ga u El-Milel ve-n-nihel ubraja u
iijske prenosioce hadisa. El-Felas kae: Slab, ektremni iija. Ibn Adi kae:
Prigovoreno mu je to pretjeruje, a nadam se da je uredu (u hadisima). Muhamed Ibn
Beir El-Abdi kae: Mislim da je Salim Ibn Ebi Hafse budala s dugom bradom, i to
kakvom bradom, koji je govorio: Volio bih da dijelim sa Alijem, a.s., sve to je u njemu.
Rekao je El-Husejn Ibn Ali El-Da'fi: Salim bijae dugobrada budala, koja je govorila:
Odazivam ti se o ubico Na'sela, odazivam ti se o ti koji si unitio umejevie, odazivam.
Amr Ibn Zer je rekao Salimu: Ti si ubio Osmana! On ree: Ja? Ree: Da, ti! Jer si
zadovoljan njegovim ubojstvom. Kae Ali Ibn El-Medini: uo sam Derira da govori:
Ostavio sam Salim Ibn Ebi Hafsu jer je branio iije od njihovih neprijatelja. Zehebi pie
njegovu biografiju prenosei sve to smo naveli o njemu. O njemu govori i Ibn Sa'd u
Tabekatu(6/234) prenosei: Bio je strastveni iija. Uao je u Meku za vrijeme Abasija
govorei: Odazivam ti se odazivam, unititelju Emevija, odazivam. Bio je grlat. To je uo
Davud Ibn Ali. Pa je upitao: Ko je ovaj? Rekoe: Salim Ibn Ebi Hafse; pa ga izvijestie
o njemu ko je i ta je... Zehebi govorei o njemu u El-Mizanu kae: Bio je prvak meu
onima koji su iznosili nedostatke Ebu Bekra i Omera. I pored toga oba Sufjana i
Muhammed Ibn Fudejl ue od njega, a Tirmizi se u Sahihu poziva na njega. Ibn Mu'in ga
uzima za pouzdanog. Umro je, Allah mu se smilovao, 137. godine po H.
31. Sa'd Ibn Tarif El-Eskaf El-Hanzali El-Kufi. Zehebi govori o njemu, stavljajui pored
njegovog imena inicijale TK ukazujui time ko od njega prenosi kada je rije o autorima
Sunena. El-Felas prenosi od njega rijei: On je slab, i ektreman je u iizmu. Ja kaem
da njegov ekstremizam u iizmu nije sprijeio Tirmizija i druge da uzimaju od njega.
Njegove e hadise nai u Tirmizijevom sahihu od Ikrime i Ebu Vaila. On je prenosio
preko Asbag Ibn Nabata, Imran Ibn Talha i Umejr Ibn Me'muna. Od njega su prenosili
Israil, Haban i Ebu Muavaija.
32. Se'id Ibn Eve'. O njemu Zehebi u Mizanu kae: Se'id Ibn Eve' je sudac u Kufi,
veom iskren, poznat. Nesai kae: On je uredu, i on, Se'id Ibn Amr Ibn Eve' je u'bijev
prijatelj. Duzdani kae: Radikalan, zalutao, ekstreman u iizmu... Ja kaem da se na
njega pozivaju Buharija i Muslim u svojim Sahihima. Hadisi su mu autentini od u'bija u
oba Sahiha. Od njega u oba Sahiha prenosi Zekerija Ibn Ebi Zaide, Halid El-Haza'. Umro
je za vrijeme vladavine Halid Ibn Abdullaha.
33. Se'id Ibn ejsam El-Hilali. Ibrahim Ibn Abdullah Ibn El-Dunejd kae: Reeno je
Jahjau Ibn Mu'inu da je Seid Ibn Hejsam iija. Pa ta ti misli o njemu? On ree: Pa
nek je iija, on je pouzdan. Zehebi o njemu govoru u Mizanu, prenosei od Ibn Mu'ina
kontekst ovog to si uo. Pored imena mu stavlja inicijale Tirmizija i Nesaija ukazujui na
to da njih dvojica prenose od njega u svojim Sahihima, govorei da on prenosi od Jezida
Ibn Ebi Zijada i Muslima El-Melaija. Od njega su prenosili njegov brati Ahmed Ibn
Reid.
34.
Selemeh Ibn El-Fadl El-Ebre. Sudac u Rejju, i prenosilac predaja o Poslanikovim
bitkama od Ibn Ishaka. Nadimak mu je Ebu Abdullah. Ibn Mu'in kae kako je u Mizanu
reeno o Selemetu: Seleme El-Ebre Razi je iija, a od njega su zapisivali hadise, tako
da je on uredu. Ebu Zer'a je rekao ponovo kao u Mizanu: Ljudi iz Rejja mu nisu bili
naklonjeni zbog pogrenog uvjerenja. Ja kaem je to zbog njihovog pogrenog
uvjerenja o iijama Ehli bejta. O njemu govori Zehebi u Mizanu, pored imena mu stavlja
inicijale Ebu Davuda i Tirmizija ukazujui da su se pzivaali u njega i prenosili njegove
hadise. Zehebi kae: Bio je predan namazu, skruen ovjek. Umro je, Allah mu se
smilovao, 191. godine po H. Prenosi se od Ibn Mu'ina da je rekao kako od njega
zapisuju hadise. I da o Poslanikovim bitkama nema potpunije od njegove knjige. Zenih je
rekao: uo sam Selemeta El-Ebrea da je govorio: Dva puta sam od Ibn Ishaka sluao
o Poslanikovim bitkama, i napisao sam o tome ta sam od njega uo.
35. Selemeh Ibn Kehil Ibn Hasin Ibn Kadih Ibn Esed El-Hadremi nadimak mu je Ebu
Jahja. Grupa poznatih alima ga ubraja u iijske prenosioce hadisa, poput Ibn Kutejbe u
Mearifu (str. 206), ehrestanija u El-Milel ve-n-Nihelu (2/27). Na njega se pozivaju autori
est Sahiha kao i drugi. Sluao je hadise od Ebu Duhejfe, Suvejd Ibn Gafleta, Ea'bija, Ata'a Ibn Ebi Rubaha, kod Buharije i Muslima. A kod Buharije od Dundub Ibn
Abdullaha. Kod Muslima od Keriba, Zer Ibn Abdullaha, Bekri Ibn El-Eda, Zejd Ibn
Ka'ba, Seid Ibn Dubejra, Mudahida, Abdurahmana Ibn Jezida, Ebu Selemeta Ibn
Abdurahmana, Muavije Ibn Suvejda, Habib Ibn Abdullaha i Muslima El-Batina. Kod njih
dvojice od njega su prenosili Es-Sevri i u'be. Kod Buharije Ismail Ibn Ebi Halid. Kod
Muslima Seid Ibn Masruk, Akil Ibn Halid, Abdulmelik Ibn Ebi Sulejman, Ali Ibn Salih, Zejd
Ibn Ebi Enise, Hamad Ibn Seleme, El-Velid Ibn Harb. Umro je, Allah mu se smilovao, na
dan aure 121. godine po H.
36. Sulejman Ibn Sard El-aza'i El-Kufi. iijski velikan Iraka svoga vremena, autoritet i
savjetnik meu ljudima. Kada su se pisala pisma Husejnu, a.s., sastajali su se u
njegovoj kui. On je poglavar iija pokajnika, osvetnika Husejnove, a.s., krvi. Bilo je etiri
hiljade vojnika koji su se u mjesecu rebiu-s-saniju 65. godine po H. ulogorili u palminjaku
Garre zarad borbe protiv Ubejdullaha Ibn Zijada. U Deziri su se sukobili s njegovom
vojskom i vodili teak okraj, dok nisu izginuli. Toga dana je Sulejman Ibn Sard pao kao
ehid u mjestu poznatom kao A'jnu-l-verde. Jezid Ibn El-Hasin Ibn Namir ga je pogodio
strijelom i ubio ga. Imao je 93 godine. Njegovu i Musejjeb Ibn Nedbetovu glavu su
poslali Mervanu Ibn El-Hakemu. Ibn Sa'd o njemu govori u estom svesku Tabekata, a
Ibn Hader u prvom dijelu Esabe, Ibn Abdulberr u Isti'abu. Ko god je napisao knjigu o
selefu i opisivao prethodnike, govorio je i o njemu, hvalei njegovu religioznost i
pobonost. U svome narodu je uivao ugled, ast i njegova je rije bila veoma uticajna.
On je na Sifinu, u borbi ubio Haviba, okrutnog neprijatelja Imama Alija. Bio je svjestan
zalutalosti neprijatelja Ehli bejta. Na njega su se pozivali muhadisi. Njegovi hadisi od
Poslanika, s.a.v.a., bez posrednika i posredstvom Debir Ibn Muti'ma nalaze se u
Buhariji i Muslimu. U oba Sahiha od njega prenose Ebu Ishak Es-Sabi'i i Adi Ibn Sabit.
Prenosio je i od Emiru-l-mu'minina i njegovog sina Hasana Mudtebe, a.s. Pored dva
Sahiha od njega prenose Jahja Ibn Ja'mur i Abdullah Ibn Jesar i drugi.
37.
Sulejman Ibn Taran El-Tejmi El-Basri. Rob Kejsa El-Emama. Jedan od potvrenih
i pouzdanih. Ibn Kutejbe ga u El-Mearifu ubraja u iijske prenosioce hadisa. Autori est
Sahiha i drugi, mimo njih, se pozivaju na njega. Njegove hadise e u oba Sahiha nai
od Enes Ibn Malika, Ebu Madaza, Bekr Ibn Abdullaha, Katade i Ebu Osmana Nehdija.
U Muslimu od nekih drugih ljudi. U oba Sahiha od njega prenosi njegov sin Mu'temir,
u'be i Sevri. A u Muslimu neki drugi ljudi. Umro je, Allah mu se smilovao, 143. godine
po H.
38. Sulejman Ibn Kiram Ibn Mu'az Ebu Davud Ed-Dabi El-Kufi. Ibn Haban govorei o
njemu kako stoji u biografiji o Sulejmanu Ibn Kiramu u El-Mizanu kae: Pretjerani
rafidija. Ja kaem da i pored toga Ahmed Ibn Hanbel ga dri pouzdanim a Ibn Adi kae
kako stoji pri kraju njegove biografije u El-Mizanu: A Sulejman Ibn Kiram njegovi su
hadisi dobri i mnogo je bolji od Sulejman Ibn Erkama. Ja kaem da njegove hadise u
svojih Sahihima navode i Muslim i Nesai i Tirmizi i Ebu Davud. Kada Zehebi govori o
njemu, pored njegovog imena stavlja njihove inicijale. U Muslimu e nai merfu' hadis
Ebu El-Devaba od Sulejman Ibn Kirama od E'amaa do Resulullaha, s.a.v.a., da kae:
ovjek je s onim koga voli. (( ) Sahihu-l-Muslim 4/2034, poglavlje 50,
hadis 165) On u Sunenu prenosi od Sabita od Enesa, takoer merfu': Traenje znanja
je stroga obaveza svakom muslimanu. (Sunen Ibn Made, 1/81, 17. poglavlje, hadis
224) ( ) On prenosi od E'amaa od Amr Ibn Murreta, od
Abdullaha Ibn El-Harisa, od Zuhejra Ibn El-Akmera od Abdullaha Ibn Amra: El-Hikam
Ibn Ebi El-As bi sjedio kod Resulullaha, s.a.v.a., i prenosio njegove rijei Kurejijama. Pa
je prokleo Resulullah njega i sve njegove potomke do Sudnjeg dana. (
( ) El-Mustedrek ala es-sahihajni li-l-Hikem, 4/481; Es-Savaiku elmuhrike, 179; Ed-Durru-l-mensur, Sujuti, 4/191; El-Me'arif, Ibn Kutejbe, str. 624...)
39. Sulejman Ibn Mehran El-Khili El-Kufi El-E'ama. Jedan od iijskih ejhova i
provjerenih muhadisa. Grupa uenih sunija ga ubraja u iijske prenosioce hadisa. Poput
imama Ibn Kutejbe uEl-Mearifu i ehristanija u El-Milel ve-n-Nihelu i slino. ElDuzdani, kako ve stoji u biografiji u Zehebijevom Mizanu, kae: Meu kufljanima
bijahu ljudi koje narod nije volio zbog njihovog mezheba, a ti ljudi su bili renomirani
muhadisi Kufe poput Ebu Ishaka, Mensura, Zubejd El-Jamija, E'amaa i drugih prijatelja,
ljudi su ih tolerisali zbog istinitog prenoenja hadisa, ali bi se zaustavljali kada je
posrijedi slobodan govor... pa do kraja njegovog govora koji artikulira njegovu glupost.
Njima ne teti to to nasibije ne prihvataju njihov mezheb u oduivanju nagrade
poslanstva u (valuti) ljubavi prema Ehli bejtu i vrstom prihvatanju za Poslanikovu,
s.a.v.a., dragocjenost. A nasibije nisu tolerisale iije samo zbog toga to su istinu
govorili, ve je to bilo zbog toga to nisu mogli bez njih. Da su kojim sluajem odbacili
njihove hadise, s tim hadisima bi otila glavnica vjerovjesnikove batine, to je i Zehebi u
biografiji Eban Ibn Sa'leba i sam priznao. Sumnjam da je Mugire rijei: O Kufljani
unitie vas vai Ebu Ishak i E'ama, izrekao iz nekog drugog razloga osim to su oni
bili iije. Jer su Ebu Ishak i E'ama bili mora znanja i uvari Vjerovjesnikove batine.
E'ama je sauvao anegdote, koje zorno ilustriraju njegovu veliinu, poput one koju
spominje Ibn Halkan u E'amaovoj biografiji u Vefijatu-l-E'ajanu gdje autor navodi:
Poslao mu je Hiam Ibn Abdulmelik ovjeka da mu napie vrline Osmana i nedostatke
Alija. Pa E'ama uze papire, dade ih ovci i ona ih pojede. Tada ree donosiocu: Reci mu
da je ovo moj odgovor. Meutim, donosilac mu ree: On mi se zakleo da e me ubiti

ako mu ne donesem tvoj odgovor. Traio je i od njegove brae da ga nagovore na to.
Poto je ovaj insistirao on napisa: S imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog. Kada bi
Osman imao vrline svih ljudi svijeta to ti ne bi bilo od koristi, i kada bi Ali imao mahane
svih ljudi svijeta to ti ne bi nakodilo. Zato bavi se onim to e ti koristiti. Selam.
Tu je i anegdota koju prenosi Ibn Abdulberr u poglavlju o izjavama uenjaka o njihovom
meusobnom vrjednovanju u knjizi Dami'u bejani el-ilmi ve fadlih (str. 199) od Ali Ibn
Harama koji kae: uo sam Fadl Ibn Musaa da kae: Uao sam sa Ebu Hanifom kod
E'amaa da ga obiemo. Ebu Hanifa ree: O Ebu Muhamede! Da ti nije teko ja bih te
obilazio vie nego te obilazim. A E'ama mu odgovori: Allaha mi, ti si meni teak i kada
si kod kue, a tek kako si mi teak kada doe kod mene. Dalje Fadl govori: Kada smo
otilo od njega, ree Ebu Hanifa: Sigurno je da E'ama uope ne posti. Ibn Haram
ree Fadlu: ta je Ebu Hanifa kanio rei s tim rijeima? Fadl ree: E'ama sehura u
skladu sa Huzejfinim hadisom...
A ja kaem, da je radio u skladu sa rijeima Uzvienog Allaha: I jedite i pijte dok ne
budete razlikovali nit bijelu od crne niti zore - zatim ispunite post do noi. (2:187)
Autor El-Vediza i Biharu-l-envara prenosi od Hasana Ibn Se'ida Nae'ija od erika Ibn
Abdullaha Kadija da je rekao: Doao sam kod E'amaa kada je bio u bolesti od koje je i
umro, kada mu dooe Ibn ebreme, Ibn Ebi Lejla i Ebu Hanifa. Pitali su ga za stanje.
Ree im da je veoma iscrpljen, i izrazio je strijepnju od svojih grijeha, te se zagrcnu u
suzama. Tada mu se obrati Ebu Hanife rijeima: O Ebu Muhammede, boj se Allaha,
razmisli malo o sebi, prenosio si o Aliju takve hadise, da bi ti bilo korisno da ih
opozove. E'ama mu ree: Zar meni to da kae? Pa mu je uzvratio otrim rijeima,
nema potrebe da ih citiramo. Bio je Allah mu se smilovao kako ga opisuje Zehebi u
Mizanu, jedan od prvaka pouzdanih prenosilaca hadisa. I kako kae Ibn Halkan kada je
govorio o njemu u Vefejatu: Bio je pouzdan, uen, ovjek od vrline. Svi se slau pri
pisanju o njemu da je bio iskren, pravedan i poboan. Na njega su se pozivali autori est
Sahiha kao i drugi. Njegove e hadise nai u Buhariji i Muslimu od Zejd Ibn Veheba,
Se'id Ibn Dubejra, Muslim El-Batina, u'be, Mudahida, Ebu Vaila, Ibrahima Nae'ija i
Ebu Saliha Zekvanija. Od njega su prenosili kod obojice u'be, Es-Sevri, Ibn A'jine, Ebu
Mu'avija Muhammed, Ebu A'vane, Derir i Hafs Ibn Gijas. E'ama je roen 61. godine po
H., a umro je, Allah mu se smilovao, 148. godine po H.
in ()
40. erik Ibn Abdullah Ibn Senan Ibn Enes En-Nae'i El-Kufi El-Kadi. Imam Ibn
Kutejbe ga u knjizi El-Me'arif ubraja u iijske prenosioce hadisa, iznosei to kao
neospornu stvar. Abdullah Ibn Idris kako to stoji pri kraju erikove biografije u ElMizanu zaklinje se Allahom da je erik iija. Ebu Davud Er-Rehavi kako to stoji u ElMizanu prenosi da je uo erika kako govori: Ali je najbolji ovjek, [4] ko to ne prihvati
pa postao je nevjernik. Ja kaem da je ovim rijeima siguno elio kazati da je on najbolji
ovjek nakon Boijeg poslanika, s.a.v.a., jer to je put iizma i zbog toga Duzdani
opisujui ga kako to stoji u Mizanu kae kako nema sumnje da je skrenuo, i naravno
da je skrenuo od Duzdanija ka mezhebu Ehli bejta, a.s.

erik spada u one koji su prenosili hadis o Imamu Alija, a.s., kada je izvijestio
kako stoji u Mizanu od Ebu Rebi'e Ejadija od Ibn Burejda od njegovog oca: Svaki
vjerovjesnik ima opunomoenika i nasljednika, i zaista je Ali moj opunomoenik i
nasljednik. ( ) Bio je posveen irenju vijesti o
Alijevim vrlinama, prkosei na taj nain Beni Umejema spominjanjem njegovih osobina.
Prenosi El-Hariri u knjizi Durretu-l-gavas kao u erikovoj biografiji u Vefejati-l-E'ajanu
Ibn Halkana erik je imao sabesjednika koji bijae Emevija. Nekad bi erik u
njegovom prisustvu govorio o vrlinama Ali Ibn Ebi Taliba, a.s. Pa ree taj Emevija: Ali je
dobar ovjek. To ga je razljutilo. Zato ree: Je li to za Alija kae, dobar je ovjek,
nema tome nita dodati!? Ibn Ebi ejbe prenosi kako ve stoji pred kraj erikove
biografije u Mizanu od Ali Ibn Hakim od Ali Ibn Kadima: Dooe Itab i jo jedan ovjek
kod erika, pa mu ree: Ljudi govore da sumnja. On ree: Ahmae, kako da budem u
sumnji? Volio bih da sam bio sa Alijem, i da sam svojom rukom natopio sablju njihovom
krvlju. Ko istrauje njegov ivotopis znat e da je volio Ehli bejt. I da je od svojih
zatitnika prenosio ogromno znanje. Njegov sin Abdurahman kae kako stoji u Mizanu:
Moj otac je znao deset hiljada predaja o pravilima od Dabira Da'fija i deset hiljada
rijetkih hadisa. Abdullah Ibn Mubarek kae kako stoji u Mizanu: erik je bolje znao
kufljanske predaje nego li Sufjan. Bio je neprijatelj Alijevim neprijatelja, o njima je runo
govorio. Rekao mu je Abduselam Ibn Harb: Da li bi volio da obiemo brata?
On upita: Ko je to? Ree: Malik Ibn Magul. On ree kao to stoji u Mizanu: Nije mi
brat onaj koji omalovaava Alija i Ammara.
U njegovom je prisustvu Muavija spomenut po blagosti. erik ree: Ne moe biti blag ko
zaboravlja istinu, i ratuje protiv Ali Ibn Ebi Taliba. On je prenio merfu' hadis od Asima, od
Zerra, od Abdullah Ibn Mes'uda: Kada vidite Muaviju na mom minberu, pa ubijte ga.
Izmeu njega i Abdullaha Ibn Mus'aba Zubejrija tekao je razgovor u prisustvu Mehdija
Abasija. Mus'ab mu ree kako u Vefejatu-l-e'ajanu od Halekanija pie: Ti runo
govori o Ebu Bekru i Omeru...
Ja kaem i pored toga Zehebi ga opisuje kao onim koji uva hadise, i koji je veoma
iskren. A od Ibn Mu'ina prenosi da je on veoma iskren te da je pouzdan. A pri kraju
njegove biografije kae da je erik bio tvrava znanja i da je od njega Ishak Ezrek prenio
9000 predaja. Od Ebu Tevbe Halebija prenosi: Bili smo u Remli, kad neko ree ko je
ovjek ummeta? Jedni rekoe Ebu Lehi'a, drugi rekoe Malik. Pa smo pitali Isaa Ibn
Junusa? On ree: To je erik, a jo uvijek je bio iv.
Ja kaem da su se Muslim i autori etiri Sunena pozivali na erika. Njegove e hadise
nai kod njih od Zijad Ibn Alake, Ammara Ez-Zehebija, Hiam Ibn Urveta, Ja'la Ibn A'ta'a,
Abdulmelika Ibn Umejra, Amareta Ibn El-Ka'ka'a, Abdullaha Ibn ebreme. A od njega
kod njih prenose Ibn Ebi ejbe, Ali Ibn Hakim, Junus Ibn Muhamed, El-Fadl Ibn Musa,
Muahmed Ibn Es-Sabah, Ali Ibn Hader. Roen je u Horasanu ili Buhari, 95. godine po
H. a umro je, Allah mu se smilovao, u Kufi u subotu, poetkom zi-l-kadeta 177 ili 178.
godine po H.
41. u'be Ibn El-Hadad Ebu El-Verd El-Atki El-Vasiti - Ebu Bastam. ivio je u Basri.
Prvi koji je u Iraku istraivao o muhadisima, duafaima i matrukinima (tj. onima ije
predaje su slabe, i oni ije su predaje ljudi napustili). Grupa istaknutih sunija ubraja ga u
iijske prenosioce hadisa, poput Ibn Kutejbe u El-Me'arifu, ehristanija u El-Milel ve-nNihelu. Na njega se pozivaju autori estSahiha kao i drugi. Njegove hadise u Buhariji i
Muslimu nai e od Ebu Ishaka Es-Sebi'ija, Ismail Ibn Ebi Halida, Mensura, E'amaa i
drugih. Od njega u Buhariji i u Muslimu prenose Muhamed Ibn Da'fer, Jahja Ibn Se'id
El-Katan, Osman Ibn Deble i drugi. Roen je 83. godine po H. a umro, Allah mu se
smilovao, 160. godine po H.
Sad ()
42. Sa'sa' Ibn Suhan Ibn Hader Ibn El-Haris El-A'bdi. Imam Ibn Kutejbe govori o
njemu na 206. stranici El-Me'arifa govorei o poznatim iijskim prenosiocima hadisa. Ibn
Sa'd govorei o njemu na 145. stranici 6. sveska Tabekata kae: Bio je veoma ugledan
u Kufi, hatib, Alijev ashab, s njim je bio u Bici oko deve, on i njegova braa Zejd i Sejhan
sinovi su Suhana. Sejhan je bio hatib prije Sa'sa'a. Na dan Bitke oko deve u ruci je nosio
bajrak, pa je poginuo, zatim je bajrak uzeo Zejd, pa i on pogibe, zatim ga uze Sa'sa'.
Sa'sa' je prenosio od Alija, a.s., od Abdullaha Ibn Abasa. Bio je pouzdan, a prenio je
malo hadisa. O njemu govori i Ibn Abdulberr u El-Isti'abu pa kae: Bio je musliman za
vrijeme Allahovog poslanika, s.a.v.a., ali nije ga ni vidio ni sreo, jer bio je dijete. Bio je
ugledni lan svoga plemena (Abdu-l-kajs), bio je elokventan govornik, vrsni poznavalac
jezika, religiozan, moralan i mudar, ubraja se u Alijeve ashabe. Zatim prenosi od Jahje
Ibn Mu'ina da su Sa'sa' i Zejd i Sejhan, sinovi Suhana bili hatibi; te da su Zejd i Sejhan
poginuli u Bici oko Deve. Zatim navodi anegdotu vezanu za sluaj kada je za Omerovog
hilafeta iskrsao neki problem, te kada se Omer obratio ljudima, pitajui ih, ta oni o tome
kau. Tada je Sa'sa', koji bijae mlad, ustao i svojim rijeima otklonio zastor i otkrio
ispravan put, prihvatili su njegov govor i postupili u skladu sa njegovim rijeima. To nije
za uenje, jer Suhanova djeca bijahu arapski velikani, stupovi vrline i odmjerenosti. O
njima govori Ibn Kutejbe u poglavlju El-mehurin mine-l-eraf ve ashabi-s-sultan mine-lme'arif (138. str.), pa kae: Suhanova djeca bijahu Zejd Ibn Suhan, Sa'sa' Ibn Suhan i
Sejhan Ibn Suhan, od Beni Abdulkajsa. Zejd bijae od najboljih ljudi. Prenosi se u predaji
da je Vjerovjesnik, s.a.v.a., rekao: Zejd je najbolji od onih kojima je ruka odsjeena, a
Dundub, eh Dundub! Pa rekoe: O Allahov poslanie! Zar spominje dvojicu? On
ree: E jedan od njih dvojice, njegova e ruka otii u Dennet 30 godina prije njegovog
tijela. A drugi, on e zadati udarac kojim e razdvojiti izmeu istine i zablude. Jedan od
te dvojice je Zejd Ibn Suhan, koji je bio u bici na Delevli, i tu je ostao bez ruke. I bio je
sa Alijem, a.s., u Bici oko Deve, kada je rekao: O zapovjednie pravovjernih! Vidim se
ubijenim. Imam mu ree: Otkud to zna o Ebu Selmane? On ree: Usnio sam, da mi
se spustila ruka sa nebesa, i da me podigla. Pa ubio ga je Amr Ibn Jesribi, kao i
njegovog brata Sejhana u bici oko deve. Ja kaem da nije skriveno kako
Vjerovjesnikova, s.a.v.a., vijest o tome da e Zejdova ruka 30 godina prije njegovog tijela
otii u Dennet, meu muslimanima ubraja u pokazatelje njegovog vjerovjesnitva, i
znakove islama, i dokazom sljedbenika istine. Svako ko je pisao biografiju Zejda,

spomenuo je i tu injenicu. Pa pogledaj njegovu biografiju u El-Isti'abu i El-Esabetu i
drugim. Muhadisi ovu predaju prenose razliitim lancima. Tako da je Zejd, iako je bio
iija, obradovan Dennetom, svaka hvala nek je Allahu, Gospodaru svjetova. O Sa'sa'u
Ibn Suhanu govori El-Askelani u treem dijeluEsabeta, pa kae: On prenosi od Osmana
i Alija. Sa Alijem je bio na Siffinu. Bio je elokventan govornik, i imao je neke situacije sa
Mua'vijom. (dalje kae) u'bi je rekao: Od njega sam uio hutbe. Od njega su prenosili
Ebu Ishak Sebi'i, Minhal Ibn Omer, Abdullah Ibn Burejde i drugi. A'lai govorei o Zijadu
kae da je Mugire po Muavijinom nareenju protjerao Sa'sa'a iz Kufe u Deziru ili
Bahrejn. Neki kau da ga je protjerao na ostrvo Ibn Kafan, gdje je i umro, kao to je prije
njega Ebu Zerr El-Gifari umro u pustinji Rebezi. Zehebi govori o Sa'sa'u, rekavi da je
poznat i pouzdan. A to da je pouzdan prenosi od Ibn Sa'da i Nesaija. Pored njegovog
imena stavlja inicijale Nesaija, koji se pozivao na njega.
A ja kaem da onaj ko se nije na njega pozivao, samom je sebi natetio, nije time
njemu uinio nepravdu, ve su sami sebi nepravdu uinili. ()
a ()
43. Tavus Ibn Kisan El-avelani El-Hamedani Ebu Abdurahman.Majka mu je bila iz
Perzije a otac En-Nimr Ibn Kasit, rob Bedir Ibn Risana El-Hamirija. Sunije biljee kao
opepoznatu stvar da je on od selefa, i da je iija. ehristani u El-Milelu ve-n-Nihelu, Ibn
Kutejbe u El-Me'arifu ga ubrajaju u iijske prenosioce hadisa. Na njega su se pozivali
autori est Sahiha i drugi. Njegove e hadise nai u oba Sahiha od Ibn Abbasa, Ibn
Omera i Ebu Hurejre, a u Muslimu od Aie, Zejd Ibn Sabita i Abdullah Ibn Amra. U
Buhariji od njega prenosi samo Ez-Zehri, a u Muslimu vie istaknutih linosti. Umro je,
Allah mu se smilovao, u danima hada u Mekki, 7. zu-l-hideta, tj. dan prije jevmu-ttervije (kada se oblai ihram sa nijetom obavljanja hada), 104. ili 106. godine po H. Bio
je to veliki dan kada je Abdullah Ibn Hasan Ibn Ali, a.s., na ramenu nosio njegov tabut,
guva je bila ogromna, do te mjere da mu je amama spala sa glave, a ogrta poderan s
lea. (Ibn Halkan to prenosi u Vefejatu-l-e'ajanu)
Za ()
44. Zalim Ibn Amr Ibn Sufjan Ebu El-Esved Ed-Dueli. to se tie njegove iskrenosti u
prihvatanju zatitnitva Imama Alija, Hasana, Husejna i ostalih Imama Ehli bejta, a.s.,
ona je jasnija od Sunca, tako da o tome nema potrebe bilo ta govoriti.[8] O njemu smo
detaljno govorili kada smo ga u knjizi Mutesaru-l-kelami fi muelifi e-ii'i min sadri elislam, spomenuli, i kazali da je bio iija emu niko ne prigovara. I pored toga na njega su
se pozivali autori est Sahiha. Njegove e hadise u Buhariji nai od Omer Ibn ElHataba. A u Muslimu od Ebu Musaa i Imran Ibn Hasina. Od njega prenose Jahja Ibn
Ja'mur u oba Sahiha. A u Buhariji Abdullah Ibn Burejde, a u Muslimu njegov sin Ebu
Harb. Umro je, Allah mu se smilovao, u Basri 99. godine po H. u 85. godini ivota od
kuge koja je poharala grad. On je ovjek koji je udario temelje arapskoj gramatici prema
pravilima koje je nauio do Imama Alija, a.s., kao to smo opirno naveli u
knjiziMutesaru-l-kelam.
A'jn ()
45. Amir Ibn Vaile Ibn Abdullah Ibn Amr El-Lejsi El-Meki Ebu Et-Tufejl. Roen je u
godini kada je bila bitka na Uhudu, te je osam godina bio savremenik Boijeg Poslanika,
s.a.v.a. Ibn Kutejbe ga u knjizi El-Mearif ubraja u prve ekstremne rafidije, spominjui da
je bio Muhtarov bajraktar, i posljednji ashab koji je umro. O njemu govori Abdulber u
poglavlju El-Kuna u El-Isti'abu, pa kae: Nastanio se u Kufi i pratio je Alija, a.s., gdje
god je iao. Kada je Ali, a.s., ubijen, on odlazi u Mekku tako se govori. Bio je
krepostan, inteligentan i uvijek je imao dobar i elokventan odgovor. Bio je iija Alija, a.s.
Jedanput je Ebu Tufejl bio u prisustvu Muavije koji ga upita: Kakva ti je tuga za
prijateljem Ebu El-Hasanom? On odgovori: Poput tuge Musaove majke za Musaom, i
ja sam se alio Allahu za gubitak. Muavija mu ree: Jesi li bio meu onima koji su
opkolili Osmana? On ree: Ne, ve sam bio sa onima koji su bili prisutni. Muavija ree:
ta te sprijeilo da mu pomogne? On ree: A tebe, ta je tebe sprijeilo da mu
pomogne, kada ga je smrt okruila, a ti si bio meu amljanima, i svi su povodili za
tvojim eljama? Muavija mu ree: Zar to to traim osvetu za njegovu krv, ne vidi kao
pomaganje? On ree: Ti si poput onog to je brat Du'fe rekao:
*
Vidim oplakuje me nakon smrti, a za ivota ne dade mi ni branjenice.
Od njega prenose Ez-Zehra, Ebu Ez-Zubejr, El-Deriri, Ibn Ebi Hasin, Abdulmelik Ibn
Ebder, Katade, Ma'ruf, El-Velid Ibn Demi', Mensur Ibn Hajan, Kasim Ibn Ebi Berde,
Amr Ibn Dinar, Ikrime Ibn Halid, Kulsum Ibn Habib, Furat El-Kazaz i Abdulaziz Ibn Refi', i
ti su hadisi postojei u Muslimu. Ebu Tufejl je u Muslimu prenosio od Poslanika na
hadu. Prenosio je Poslanikove, s.a.v.a., osobine. O namazu i dokazima Vjerovjesnitva
prenosio je od Mu'az Ibn Debela. O sudbini je prenosio od Abdullaha Ibn Mesu'da.
Prenosio je od Alija, a.s., Huzejfe Ibn Esida, Huzejfe El-Jemanija, Abdullaha Ibn Abasa,
Omera Ibn Hataba, kako to znaju oni koji slijede Muslimove hadise i koji polemiu o
prenosiocima hadisa i njegovim lancima. Ebu Tufejl je umro u Meki 100. godine po H.,
neki kau da je to bilo 102. neki 107. a neki 110. godine. A Ibn El-Kajserani je zapisao da
je umro, Allah mu se smilovao, 120. godine po H., a Allah najbolje zna.
46. Ibad Ibn Jakub El-Esedi Er-Revadini El-Kufi. O njemu govori Ed-Darekutni pa
kae: Ibad Ibn Jakub je iija, veoma je iskren. Takoer o njemu govori Ibn Haban pa
kae: Ibad Ibn Jakub pozivatelj u rafidizam. Ibn Huzejme kae: Prenio nam je Ibad Ibn
Jakub, ovjek koji je pouzdan u svojoj predaji, a optuen u svojoj vjeri. Ibad je bio
ovjek koji je od Fadla Ibn Kasima, pa od Kasima pa od Sufjana Sevrija od Zubejda od
Ibn Mesu'da prenio predaju da je uio: i Allah je potedio vjernike borbe sa Alijem.
(33:25) ( ) Isto tako prenio je hadis od erika od Asima od Zerra od
Abdullaha da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: Kada vidite Muaviju na mome
minberu, ubijte ga. ( ) Ovaj hadis prenose Taberi i drugi. Ibad
je govorio: Ko se na svakom namazu ne odrekne neprijatelja Muhammedovog Ehli
bejta, bit e proivljen sa njima. Takoer je rekao: Zaista je Allah, s.v.t., pravedniji od
toga da u Dennet uvede Talhu i Zubejra. Ratovali su protiv Alija, a.s., nakon toga to su
mu dali prisegu. Salih Dezre kae: Ibad Ibn Jakub je grdio Osmana.Ja kaem, da su i
pored toga od njega uili autori est Sahiha, kao Buhari, Tirmizi, Ibn Made, Ibn
Huzejme i Ibn Ebi Davud. On je njihov ejh i povodom je povjerenja. O njemu govori Ebu
Hatim i pored rigoroznosti kae: ejh je pouzdan. O njemu govori i Zehebi u Mizanu i
kae: On je ekstremni iija i prvak novotara; ipak govori istinu u hadisima. Zatim navodi
sve ono to smo do sada o njemu rekli. Od njega prenosi Buhari u Sahihu bez
posrednika u poglavlju o Tevhidu. Umro je, Allah mu se smilovao, u evalu 250. godine
po H.
A Kasim Ibn Zekerija El-Mutriz lano prenosi od Ibada u vezi raspada mora i oticanja
njihovih voda. Traimo utoite kod Allaha od runih rijei onih koji runo govore o
vjernicima, a Allah je Taj od kojeg se trai pomo protiv onog ta opisujete. (12:18)
47. Abdullah Ibn Davud Ebu Abdurahman El-Hamedani El-Kufi.ivio je u El-Harbiji u
Basri. Ibn Kutejbe ga u El-Me'arifu ubraja u iijske prenosioce hadisa. Na njeg se poziva
Buharija u svome Sahihu. Njegove e hadise nai u Buhariji od E'amaa, Hiam Ibn
Urveta i Ibn Deriha. U Buhariji od njega na nekoliko mjesta prenose Museded, Amr Ibn
Ali, Nasr Ibn Ali. Umro je, Allah mu se smilovao, 212. godine po H.
48. Abdullah Ibn edad Ibn El-Had. Hadovo ime je bilo Usame Ibn Amr Ibn Abdullah
Ibn Dabir Ibn Bir Ibn Atvare Amir Ibn Malik Ibn Lejs El-Lejsi El-Kufi, ashab Emiru-lmu'minina, a.s. Majka mu je bila Selma Binti Umej El-Hasa'mije, Esmina sestra. Dakle
on je sin od tetke Abdullah Ibn Dafera i Muahmmed Ibn Ebu Bekra a brat Amare kerke
Hamze Ibn Abdu-l-Mutaliba s majine strane. Ibn Kutejbe o njemu govori da je ivio u
Kufi, da je bio fakih i alim, od tabiina. Pri kraju njegove biografije na 86. stranici estog
dijela Tabekata kae: Abdullah Ibn edad je ustao sa onima koji su od karija ustali protiv
Hadada za vrijeme Abdurahmana Ibn Muhameda Ibn El-Ea'sa. Poginu ja u bici na
Dudejlu. Takoer je rekao: On je pouzdan, fakih, prenio je mnogo hadisa, i bio je iija.
Ja kaem, bitka se desila 81. godine po H. i svi autori Sahiha i drugi imami su se pozivali
na Abdullaha Ibn idada. Od njega su prenosili Ebu Ishak ejbani, Ma'bad Ibn Halid i
Sa'd Ibn Ibrahim. Njegove e hadise u oba sahiha nai od njih i drugih kao i u ostalim
Sahihima i Musnedima. U Buhariji i Muslimu od njega su zabiljeeni hadisi koje je uo od
Alija, a.s., Mejmune i Aie.
49. Abdullah Ibn Omer Ibn Muhammed Ibn Eban Ibn Salih Ibn Umejr El-Kari El-Kufi,
poznat kao Mikadane. Bio je ejh Muslimu, Ebu Davudu, El-Begviju, i grupi iz njihove
klase koji su uili (hadise) od njega. Ebu Hatim govori o njemu i kae: Veoma iskren,
prenose o njemu da je iija. O njemu govori Salih Ibn Muhammed Ibn Dezre i kae:
Bio je ekstremni iija. I pored toga Abdullah Ibn Ahmed prenosi od svoga oca da je
rekao: Mikadane je pouzdan. Zehebi govorei o njemu u El-Mizanu kae: Veoma
iskren, ima hadise, sluao je od Ibn El-Mubareka i Ed-Darverdija i te klase. A od njega
Muslim, Ebu Davud, El-Begvi i drugi. Pored njegovog imena stavlja inicijale Musima,
Ebu Davuda ukazujui da se oni pozivaju na njega. Ulema o njemu prenosi ono to si
ve uo, dajui do znanja da je umro 239. godine po H. Ja kaem da njegove hadise
moe nai u Muslimu od Abdeta Ibn Sulejmana, Abdullaha Ibn El-Mubareka,
Abdurahmana Ibn Sulejmana, Ali Ibn Haima, Ebu El-Havsa, Husejna Ibn Ali El-Da'fija i
Muhammed Ibn Fudejla. U Fitenu od njega prenosi Muslim bez posrednika. Ebu Abbas
Es-Sirad kae: Umro je, Allah mu se smilovao, 237 ili 238. godine po H.
50. Abdullah Ibn Lehi'a Ibn Akabe El-Hadrami. Sudija i alim Egipta. Ibn Kutejbe ga u
El-Mearifu ubraja u iijske prenosioce hadisa. O njemu govori Adi kako stoji u biografiji
Ibn Lehi'e uMizanu pa kae: Pretjeruju u iizmu. Ebu Ja'la prenosi od Kamil Ibn
Talhe: Priao nam je Ibn Lehi'a da mu je priao Hajj Ibn Abdullah El-Megafiri od Ebu
Abdurahmana El-Hablija od Abdullaha Ibn Amra: Poslanik, s.a.v.a., je kada je bio
bolestan rekao: Pozovite moga brata. Pa pozvae Ebu Bekra, a on se okrenu od njega.
Zatim ree: Pozovite mi brata. Pa pozvae Osmana, a on se okrenu od njega. Zatim
pozvae Alija. Pa ga on pokri svojim ogrtaem i nasloni se na njega. Kada je otiao od
njega. Rekoe mu: ta ti je rekao? On ree: Nauio me hiljadu kapija koje otvaraju
hiljadu kapija... Zehebi govori o njemu u El-Mizanu stavljajui pored njegovog imena
inicijale DTK ukazujui na to ko od njega prenosi od autora Sunena. Njegove e hadise
nai u Tirmiziji, Ebu Davudu i ostalim musnedima. O njemu govori Ibn Halkan u
Vefejatima, opisujui ga na lijep nain. Od njega u Muslimu prenosi Ibn Veheb. Njegove
hadise u Muslimu nai e od Jezida Ibn Ebi Habiba. Ibn Kajserani o njemu govori u
knjizi El-Dam'u bejne kitabej Ebi Nasr El-Kelabazi ve Ebi Bekr El-Isbahani ubrajajui
ga u prenosioce hadisa kod Buharije i Muslima. Umro je, Allah mu se smilovao, u
ponedjeljak polovinom rebiu-l-ahira, 174. godine po H.
51. Abdullah Ibn Mejmun El-Kadah El-Mekki. Jedna od ashaba Imama Da'fer Ibn
Muhammeda Es-Sadika, a.s. Na njega se pozivao Tirmizi. O njemu je pisao Zehebi,
pored njegovog imena je pisao inicijal Tirmizije ukazujui da je prenosio od njega. Isto
tako govori da je on preonsio od Dafer Ibn Muhammeda i Talhe Ibn Amra.
52. Abdurrahman Ibn Salih El-Ezdi. Otac Muhammeda El-Kufija. O njemu govori
njegov prijatelj i uenik Abbas Ed-Devri, pa kae: Bio je iija. O njemu govori i Ibn Adi,
pa kae: Izgarao je u iizmu. Salih Ibn Dezre govori o njemu pa kae: Vrijeao je
Osmana. Ebu Davud govorei o njemu kae: Pisao je knjigu o nedostacima ashaba,
lo ovjek, ali i pored toga od njega prenosi Abbas Ed-Devri i Imam El-Begavi. Nesai
prenosi od njega, a Zehebi govori o njemu u Mizanu, stavljajui inicijale Nesaija pred
njegovog imena dajui do znanja da se on pozivao na njega. Od Imama se o njemu
prenosi ono to si ve uo, spominjui da ga Ibn Mu'in dri pouzdanim. Umro je, Allah
mu se smilovao, 235. godine po H. Njegove e hadise nai u Sunenu od erika i grupe
iz njegove klase.
53. Abdurezak Ibn Hemmam Ibn Nafi' El-Hamiri Es-Sana'ni. Bio je ugledni iija i od
njihovih dobrih selefu saliha. Ibn Kutejbe ga ubraja u svojoj knjizi El-Me'arif u iijske
prenosioce hadisa. Ibn El-Esir na 137. stranici u estom dijelu El-Tarih el-Kamila,
spominje da je umro krajem deavanja 211. godine po H., pa kae: U njoj je umro
Abdurezak Ibn Hemmam Es-Sana'ni, prenosilac hadisa. On je Ahmedov ejh. Bio je
iija... El-Muteki El-Hindi govorei o 5994. hadisu u Kenzu, navodi da je on iija (ElKenz, 6/391). Zehebi govori o njemu u Mizanu: Abdurezak Ibn Hemam Ibn Nafi' ElImam Ebu Bekr Sana'nski mula, jedan od istaknutih pouzdanih alima. Zatim govori o
njegovoj biografiji da bi rekao: Napisao je brojne knjige, sastavio je El-Dami'u El-Kebir,

riznicu znanja. Ljudi su ili k njemu, Ahmed, Iskah, Jahja, Zehebi, Rimadi, Abd. Zatim
govorei o njemu prenosi rijei Abasa Ibn Abdulazima koji ga je demantirao. Zehebi
odbija te stvari, rijeima: Ovo su stvari o kojima se nijedan musliman ne slae sa
Abasom, tavie, ostali hafizi i predvodnici znanja pozivaju se na njega. Zatim nastavlja
pisati njegovu biografiju, pa prenosi od Et-Tajalijisija: uo sam Ibn Mu'ina da je rekao:
uo sam Abdurezaka jednog dana da neto govori, pa sam iz toga zakljuio da je iija,
pa mu rekoh: Tvoji uitelji od kojih si uio, svi oni su sunije, Muamer, Malik, Ibn Derih,
Sufjan, El-Evzai. Pa od koga si uzeo ovaj mezheb, iizma? On ree: Doao nam je
Dafer Ibn Sulejman Ed-Dab'i. Vidio sam da je moralan, upuen, te ovo uzeh od njega.
A ja kaem da ovdje Abdurezak u svom govoru priznaje da je iija, i tvrdi da je iizam
uzeo od Dafera Ed-Dab'ija, meutim, Muhamed Ibn Ebu Bekr El-Makdami je vjerovao
da je Dafer Ed-Dab'i postao iija od Abdurezaka, zbog ega proklinje Abdurezaka
govorei kako to stoji u biografiji Dafera Ed-Dab'ija u Mizanu: Ne bilo te Abdurezae!
Osim njega niko nije upropastio Dafera!... Ibn Mu'in se veoma pozivao na Abdurezaka,
iako je on pred njim priznao da je iija, kako si ve uo. (Kako to stoji kod njega u
biografiji o Abdurezaku.) Ahmed Ibn Ebu Hejseme je rekao: Reeno je Ibn Mu'inu da
Ahmed govori: Ubejdullah Ibn Musa je odbijao njegove hadise jer je iija. Ibn Mu'in
ree: Tako mi Allaha, mimo Kojeg nema drugog boanstva, zaista je Abdurezak sto puta
bolji u tome (hadisu) od Ubejdullaha. I uo sam od Abdurezaka mnogostruko vie nego li
od Ubejdullaha. Ebu Salih Muhamed Ibn Ismail Ed-Dirari kako to stoji u
Abdurezakovoj biografiji u El-Mizanu: uli smo kada smo bili u San'i kod Abdurezaka da
su Ahmed, Ibn Mu'in i drugi odbacili ili kritikovali Abdurezakove hadise jer je iija
zbog toga smo se veoma rastuili, pa smo rekli: Potroili smo se, i putovali smo i
napatili se. Tada sam poao sa hadijama prema Meki i sreli smo Jahjaa te ga upitasmo,
a on ree: O Ebu Salih! Da Abdurezak postane otpadnik od vjere, ne bismo odbacili
njegove hadise. Ibn Adi govori o njemu pa kae: Prenosio je hadise o vrlinama, s
kojima se niko nije slagao, a iznosio je i apsurdne nedostatke o drugima, i povezali su
ga sa iijama...
Ja kaem i pored toga da je reeno Ahmed Ibn Hanbelu kako stoji u Abdurezakovoj
biografiji u El-Mizanu Da li si vidio nekog s boljim hadisima od Abdurezaka? On ree:
Ne.
Ibn El-Kajserani pri kraju Abdurezakove biografije u svojoj knjizi El-Dam'u bejne ridali
es-ssahihajn, pozivajui se na Imama Ahmeda iznosi: Kada se ljudi ne slau o
Muamerovim hadisima, tada bude onako kako je rekao Abdurezak...
Rekao je Muhalid E-e'iri: Bio sam kod Abdurezaka, pa neko spomenu Muaviju, pa
Abdurezak ree kako stoji u njegovoj biografiji u Mizanu: Nemoj da nam zagauje
druenje spominjanjem Ebu Sufjanovog sina!
Zejd Ibn El-Mubarek kae: Bili smo kod Abdurezaka pa nam je prenio hadis od Ibn ElHadesana. Kada je proitao Omerove rijei upuene Aliju i Abasu: Ti si doao traiti
naslijee od bratia, a ovaj je doao traiti miraz svoje ene koji je naslijedila od svoga
oca. Abdurezak kako stoji u njegovoj biografiji u El-Mizanu ree: Vidi ove neznalice,
kae: od svog bratia?! od njenog oca?! Nee da kae od Allahovog poslanika, s.a.v.a.
Ja kaem i pored ovoga, svi su od njega uzimali i pozivali se na njega, ak je reeno
kako to stoji u njegovoj biografiji u Vefejatu od Ibn Halkana: Nisu ljudi nakon Poslanika
do nikoga putovali kao to su putovali k njemu. U Vefejatu kae: Od njega su prenosili
imami muslimana u njegovo vrijeme, od njih su Sufjan Ibn Ajiine, on je jedan od njegovih
ejhova, Ahmed Ibn Hanbel, Jahja Ibn Mu'in i drugi...
Njegove e hadise nai u svih Sahihima i svim Musnedima, jer su puni njih. Roen je
126. godine po H. Poeo je sticati znanje u 20. godini. Umro je, Allah mu se smilovao,
211. godine po H. Bio je savremenik Imama Sadika, a.s., 22 godine. Umro je za vrijeme
Imama Muhammeda Tekija Devada, a.s. Devet godina prije smrti Imama Devada, a.s.
Da ga Allah proivi u njihovom drutvu jer je iskreno u ime Allaha svoj ivot posvetio
njihovoj vlasti.
54. Abdulmelik Ibn E'ajun. Brat Zurareta, Hamrana, Bekira, Abdurahmana, Malika,
Musaa, Darisa i Ummu-l-Esvede, djece E'ajuna. Svi su iije. Postigli su veliki znaaj u
uslugama erijatu. Imaju dobre i berietne potomke, koji su njihovog mezheba. O njemu
govori Zehebi u Mizanu: Abdulmelik Ibn E'ajun AHM, od Ebu Vaila i drugih. Ebu Hatim
kae: Dobar. Ibn Mu'in kae: Nema problema. Drugi kae: Veoma iskren, rafidija.
Ibn Ajiine kae: Govorio mi je hadise Abdulmelik, bio je rafidija. Ebu Hatim kae: Stari
iija, hadisi su mu dobri, od njega su prenosili oba Sufjana, od njega su prenosili kao i od
drugih...
Ja kaem da o njemu govori Ibn Kajserani u knjizi El-Dam'u bjen ridali es-sahihajn, pa
kae: Abdulmelik Ibn E'ajun brat Hamrana El-Kufija, bio je iija. U Buhariji su hadisi o
tevhidu od njega prenijeti preko Ebu Vaila, a u Muslimu o imanu. Od njega prenosi
Sufjan Ibn Ajine kod obojice...
Ja kaem da je umro za vrijeme Imama Sadika, a.s., on je dovio i prizivao milost na
njega. Ebu Dafer Ibn Babevejh prenosi da je Imama Sadik, a.s., posjetio njegov mezar
u Medini, a s njim su bili i njegovi ashabi, blago njemu, eka ga divno prebivalite.
55. Abejdullah Ibn Musa El-Abesi El-Kufi. Jedan od Buharijevih uitelja u njegovom
Sahihu. O njemu govori Ibn Kutejbe govorei o prenosiocima hadisa u El-Mearifu (str.
177) govorei da je iija. Navodei iijske prenosioce hadisa u poglavlju El-Firek u ElMe'arifu na str. 206, ubraja ga takoer meu njih. Ibn Sa'd pie njegovu biografiju u
estom tomu Tabekata navodei da je iija (str. 279) te da je prenosio hadise o iizmu,
zbog ega je kod velikog broja ljudi smatran slabim. Mnogo je uio Kur'an. Ibn El-Esir u
Kamilu spominje da je umro pri kraju deavanja 213. godine po H. (6/139) Pa kae:
Ubejdullah Ibn Musa El-Abesi bio je fakih, iija, jedan od Buharijevih uitelja u Sahihu.
Zehebi o njemu govori u El-Mizanu: Ubejdullah Ibn Musa El-Abesi El-Kufi, Buharijev
uitelj, podrazumjeva se da je pouzdan, meutim, zalutali iija. Ebu Hatim i Ibn Mu'in
dre da je pouzdan. Ebu Hatim je rekao: Ebu Hatim je sigurniji od njega, a Ubejdullah je
oprezniji od njih u hadisima Israila. Ahmed Ibn Abdullah El-Adeli kae: Ubejdullah Ibn
Musa je bio poznavalac Kur'ana, u tome je prednjaio, nisam ga vidio uzdignute glave,
niti nasmijanog. Ebu Davud kae: Ubejdullah je bio zalutali iija... O njemu govori
Zehebi pri kraju biografije o Metaru Ibn Mejmunu svoga El-Mizana pa kae: Ubejdullah
je pouzdan, iija. Ibn Mu'in je uio od Ubejdullaha Ibn Musaa i od Abdurezaka iako je
znao da su iije. Ahmed Ibn Ebu Hajseme kako ve stoji u biografiji Abdurezaka u
Zehebijevom Mizanu, kae: Pitao sam Ibn Mu'ina, jer bilo mu je reeno da Ahmed
govori kako Ubejdullah odbacuje njegove (Abdurezakove) hadise jer je iija. Tada Ibn
Mu'in ree: Tako mi Allaha osim Kojeg drugog boanstva nema, Abdurezak je u tome
bio vei od Ubejdullaha sto puta. Od Abdurezaka sam mnogostruko vie sluao nego li
od Ubejdullaha.
Ja kaem da se na Ubejdullaha poziva est autora Sahiha i drugi pored njih, a njegove
e hadise u oba Sahiha nai od ejbana Ibn Abdurahmana. U Buhariji od E'amaa,
Hiam Ibn Urveta, Ismail Ibn Ebi Halida. U Muslimu od Israila, Hasana Ibn Saliha,
Usame Ibn Ibrahima, Ebu Bekra Ibn Ebi ejbeta, Ahmeda Ibn Ishaka El-Buharija,
Mahmuda Ibn Gilana, Ahmeda Ibn Ebi Serida, Muhammeda Ibn El-Hasana Ibn Ekaba,
Muhammeda Ibn Halida Ez-Zehebija i Jusufa Ibn Musa El-Katana.
Muslim od njega prenosi preko El-Hadada Ibn E-a'ira, Kasim Ibn Zekerije,
Abdullaha Ed-Daremija, Ishaka Ibn Mensura, Ibn Ebi ejbe, Abda Ibn Hamida, Ibrahima
Ibn Dinara i Ibn Namira. Zehebi u Mizanu kae: Umro je, Allah mu se smilovao, 213.
godine po H., bio je ovjek suzdran od ovog svijeta, poboan i pouzdan u Allaha.
Ja kaem da je umro poetkom mjeseca zu-l-kadeta.
56. Osman Ibn Umejr Ebu El-Jakzan Es-Sekafi El-Kufi El-Bidli.Zovu ga Osman Ibn
Ebi Zur'e, i Osman Ibn Kajs, i Osman Ibn Ebi Hamid. Ebu Ahmed Ez-Zubejri kae da je
vjerovao u red'at (koncept povratka nekih umrlih kada doe Imam Mehdi, a.s.). Ahmed
Ibn Hanbel kae: Ebu El-Jakzan je uesnik fitne sa Ibrahimom Ibn Abdullahom Ibn
Hasanom. Ibn Adi kae: Izgubio je mezheb, vjeruje u red'at, ali i pored njegovih
slabosti od njega su prenosili pouzdani prenosioci.
Ja kaem da je injenica da kada god ele omalovaiti nekog iijskog prenosioca hadisa
i umanjiti njegovu vrijednost obiljee ga red'atom. Na taj su nain drali nepouzdanim
Osmana Ibn Umejra. Da je ak Ibn Mu'in rekao: Nema problema. Bez obzira na sve
ime su ga napadali nisu se ustruavali uiti od njega E'ama, Sufjan, u'be, erik i
drugi iz klase. Od njega je prenosio Ebu Davud, Tirmizi i drugi u svojim Sunenima,
pozivali su se na njega. Njegove e hadise nai kod njih od Enesa i drugih. Zehebi
govori o njemu u Mizanu prenosei o stanjima i rijeima uenjaka o njemu, to si ve
uo. Pored imena mu stavlja inicijale DTK ukazujui na autore Sunena koji prenose od
njega.
57. Adi Ibn Sabit El-Kufi. Ibn Mu'in za njega kae: Ekstremni iija. Darekutni kae:
Rafidija, pretjeruje, ali je pouzdan. Duzdani kae: Skrenuo s puta. Mes'udi kae:
Nismo sreli nikoga da toliko govori o iizmu poput Adija Ibn Sabita. Zehebi u Mizanu
govori o njemu: On je iijski alim, od njihovih iskrenih, njihovih sudaca, imam u njihovim
damijama, da su iije poput njega zlo bi im se umanjilo. Zatim opirno pie njegovu
biografiju pa prenosi stavove uenjaka o njemu, sve to si ve uo. Takoer prenosi i to
da je bio pouzdan kod Darekutnija, Ahmed Ibn Hanbela, Ahmeda El-Adlija, Ahmeda
Nesaija. Pored njegovog imena stavlja inicijale, u znak toga da autori svih est Sahiha
prenose od njega. Njegove e hadise nai u Buhariji i Muslimu od El-Bera'a Ibn Aziba,
Abdullaha Ibn Jezida on mu je djed po majci, Abdullaha Ibn Ebi Evfa, Sulejman Ibn
Sarda i Se'id Ibn Dubejra. Dok e hadise od Zerr Ibn Habia, Ibn Hazima El-Ede'ija
nai u Muslimu. Od njega prenose E'ama, Mas'ar, Se'id, Jahja Ibn Se'id El-Ensari, Zejd
Ibn Ebi Enise i Fudejl Ibn Gazvan.
58. A'tijjeh Ibn S'ad Ibn Denade El-A'vfi Ebu El-Hasan El-Kufi.Poznati tabiin. Zehebi
govori o njemu u El-Mizanu pa prenosi od Salima El-Muradija: Atijje je bio iija. O
njemu govori imam Ibn Kutejbe govorei o prenosiocima hadisa u El-Me'arifu, nakon
njegovog unuka El-Avfi El-Kadija a on je spomenuti El-Husejn Ibn El-Hasan Ibn Atijjeh,
pa kae: Atijjeh Ibn S'ad je bio fakih za vrijeme Hadada i pokazivao je iizam. Kada je
Ibn Kutejbe navodio neke od iijskih prenosilaca hadisa u poglavlju El-Firek u ElMe'arifu, meu njih je svrstao i Atijju El-A'vfija. O njemu govori Ibn Sa'd u estom dijelu
Tabekata na 212. stranici, ukazujui na njegovu upuenost i postajanost u iizmu. Te da
mu je otac S'ad Ibn Denade bio Alijev, a.s., ashab, a doao mu je kada je Ali, a.s., bio u
Kufi, pa je rekao: O Emiru-l-mu'minine, rodio mi se sin, nadjeni mu ime. Ali, a.s., ree:
Ovo je ( ) dar Boiji, zato mu daj ime Atijje. Ibn Sa'd kae: Atije je poao sa
E'asom na Hadada. Poto je E'asova vojska poraena, Atije je pobjegao u Perziju.
Pa je Hadad napisao pismo Muhamed Ibn Kasimu Es-Sekafiju da pozove Atiju.
Ukoliko prizove prokletstvo na Ali Ibn Ebi Taliba, pusti ga, u suprotnom udari mu 400
bieva, obrij mu i kosu i bradu. Ovaj ga pozva i proita mu Hadadovo pismo. Atije nije
prihvatio da izgovori prokletsvo. Zato je primio 400 udaraca, i obrijali su mu kosu i bradu.
Kada je Kutejbe postao upravitelj Horasana, Atije doe u Horasan, gdje je ostao dok
Omer Ibn Hubejre nije postao upravitelj Iraka. Tada mu je Atije napisao pismo, traei
dozvolu da doe. Dobio je dozvolu, te on doe u Kufu, gdje je ostao do smrti 111.
godine. Zatim ree: Bio je pouzdan, i hadisi su mu dobri...
Ja kaem: Njegova su djeca iije Ehli bejta Muhammedovog, s.a.v.a., meu njima ima
velikana, uglednih i istaknutih ljudi, poput Husejn Ibn Hasana Ibn Atijje koji bijae glavni
sudac arkije nakon Hafs Ibn Gijasa kako stoji na 176. stranici Ibn Kutejbinog ElMearifa. Nakon ega prelazi u Asker El-Mehdi. Umro je, Allah mu se smilovao, 201.
godine po H. i poput Muhammed Ibn Sa'd Ibn Muhameda Ibn El-Hasana Ibn Atije koji je
bio sudac u Bagdadu[14] a bio je muhadis, prenosi od oca S'ada od amide Husejn Ibn
El-Hasana Ibn Atije.
Vratimo se Atiji El-Avfiju i recimo, da se na njega poziva Ebu Davud i Tirmizi. A njegove
e hadise u njihovim Sahihima nai od Ibn Abbasa, Ebu Se'ida, Ibn Omera. On ima
hadise od Abdullaha Ibn El-Hasana od njegovog oca, od nene Ez-Zehre,
velikodostojnice ena Denneta. Od njega su uili El-Hasan Ibn Atijje, Hadad Ibn
Ertat, Mus'ir, El-Hasan Ibn Udvan i drugi.
59. El-'Ala' Ibn Salih Et-Tejmi El-Kufi. O njemu govori Ebu Hatim pa kako stoji u
El-'Ala'ovoj biografiji u El-Mizanu kae: Bio je stari iija. Ja kaem da i pored toga na
njega su se pozivali Ebu Davud, Tirmizi. Ibn Mu'in ga je okarakterisao kao pouzdanog.
Ebu Hatim i Ebu Zer'e kau: Uredu je. Njegove e hadise nai od Jezida Ibn Ebi
Merjema i Hakema Ibn Utejbe u Tirmizijevom i Ebu Davudovom Sahihu i svim sunijskim
musnedima. Od njega prenose Ebu Ne'im, Jahja Ibn Bekir i grupa te klase. Ovaj El-'Ala'
je jedno a El-'Ala' Ibn Ebi El-Abbas, mekkanski pjesnik, je drugo, on je bio od Sufjanskih
ejhova, prenosio je od Ebu Tufejla, a on prethodi El-'Ala'u Ibn Salihu jer je Ibn Salih
kufljanin, a pjesnik je mekkanac. O njima govori Zehebi u El-Mizanu, prenosei da su
njih dvojica iijski prenosioci hadisa od svojih prethodnika. Pjesnik El-'ala' je pisao
poeme pohvale o Aliju, a.s., kao neoborive dokaze i jasne argumente o istini. Takoer
ima elegije o sejjidu ehida Imamu Husejnu, a.s.
60. 'Alkame Ibn Kajs Ibn Abdullah En-Nahe'i Ebu ibl. Amida je Esvedu i Ibrahimu,
Jezidovim sinovima. Bio je od prijatelja Muhammedovog Ehli bejta. ehristani ga u ElMilelu ve-n-Nihelu ubraja u iijske prenosioce hadisa. Bio je od prvaka meu
muhadisima koje nabraja Ebu Ishak El-Duzdani, pa izmeu ostalog kae: Meu
kufljanima bijahu ljudi koje narod nije volio zbog njihovog mezheba, a ti ljudi su bili
renomirani muhadisi Kufe poput Ebu Ishaka... Alkame i njegov brat Ubej bili su Alijevi
ashabi, bili su s njim na Sifinu, Ubej je pao kao ehid, zvali su ga Ebu Salat, zbog
mnotva namaza. Alkama pak, njegova sablja je natopljena krvlju nepokorne skupine.
Ranjen je u nogu i bio je od mudahida na Allahovom putu. Ostao je Muavijin neprijatelj
do smrti. Ebu Berde je Alkamino ime upisao u listu izaslanika za vrijeme Muavijine vlasti.
Alkame nije bio time zadovoljan, pa je napisao Ebu Berdi: Izbrii moje ime! Izbrii moje
ime! Ovo navodi Ibn Sa'd u Alkaminoj biografiji u estom dijelu Et-Tabekata, str. 57.
to se Alkamine vjerodostojnosti i cijenjenosti kod sunija tie, to je neosporna stvar. Na
njega su se pozivali autori est Sahiha i drugi. Njegove e hadise nai u Buhariji i
Muslimu od Ibn Mes'uda Ebu Darda'a, Aie. A od Osmana i Ebu Mes'uda u Muslimu. Od
njega prenosi u oba Sahiha bratanac Ibrahim Nahe'i. U Muslimu Abdurahman Ibn Zejd,
Ibrahim Ibn Jezid i u'bi. Umro je, Allah mu se smilovao, 62. godine po H. u Kufi.
61. Ali Ibn Bedime. O njemu govori Zehebi u Mizanu, prenosei rijei Ahmed Ibn
Hanbela da su njegovi hadisi dobri, te da je on od prvaka iizma. Ibn Mu'in ga prihvata
za pouzdanog. On prenosi od Ikrime i drugih. A u'be i Mu'amer su uili od njega. Pored
njegovog imena stavlja inicijale kao znak da autori Sunena prenose od njega.
62. Ali Ibn El-Du'd Ebu El-Hasan El-Devhari El-Bagdadi. Prijatelj Beni Haima.
Jedan od Buharijevih uitelja. Ibn Kutejbe ga u El-Me'arifu ubraja u iijske prenosioce
hadisa. O njemu se prenosi u njegovoj biografiji u Mizanu: Da je ezdeset godina
postio Davudov post, tj. svaki drugi dan je postio. Ibn El-Kajserani govori o njemu u knjizi
El-Dam'u bejne ridali-s-sahihajni, pa kae: Buharija je prenosio od njega u knjizi Isna
'aere hadisen. Ja kaem da je umro, Allah mu se smilovao, 230. godine po H. u 96.
godini ivota.
63.
Ali Ibn Zejd Ibn Abdullah Ibn Zuhejr Ibn Ebi Melike Ibn Dez'an Ebu El-Hasan El-
Kari Et-Tejmi El-Basri. O njemu govori Ahmed El-'Adli: Bio je iija. Jezid Ibn Zer'i
kae: Ali Ibn Zejd je bio rafidija. I pored toga od njega su uili alimi iz generacije tabiina
poput u'beta, Abdulvarisa i drugih ljudi te klase. Bio je jedan od triju fakiha Basre. To su
bili Katade, E'as El-Hadani i on, Ali Ibn Zejd, sva trojica bili su slijepi. Kada je umro
Hasan Basri, rekli su Ali Ibn Zejdu: Sjedni na njegovo mjesto. To je zbog toga jer
njegove vrline su bile oite. Bio je od velikana, jer s njim su sjedili samo ugledni ljudi.
Takvo to se u ono vrijeme rijetko dogaalo iijama u Basri. O njemu govori Zehebi u ElMizanu i navodi sve ovo to smo rekli o njemu. Kajserani takoer pie njegovu biografiju
u knjizi El-Dam'u bejne ridali-s-sahihajni, spominjui da je Muslim prenosio od njega
skupa sa Sabitom El-Benanijem. Te da je on o dihadu sluao od Enes Ibn Malika. Umro
je, Allah mu se smilovao, 131. godine po H.
64. Ali Ibn Salih. Brat Hasana Ibn Saliha. O njegovim smo vrlinama govorili kada smo
pisali o njegovom bratu Hasanu. On je od iijskih prethodnika i uleme, kao i njegov brat.
Na njega se poziva Muslim u poglavlju o trgovini. Ali Ibn Salih prenosi od Selemeta Ibn
Kehila, a od njega prenosi Veki', obojica su iije. Roen je 100. godine po H. a umro je,
Allah mu se smilovao, 151. godine po H.
65. Ali Ibn Gurab Ebu Jahja El-Fezari El-Kufi. Ibn Habban kae: Bio je ekstremni iija.
Ja kaem da zato Duzdani kae: Otpada. Ebu Davud kae: Odbacili su njegove
hadise. Meutim, Ibn Mu'in i Darekutni ga prihvataju kao pouzdanog. Ebu Hatim kae:
On je uredu. Ebu Zer'e: On je kod mene veoma iskren. Ahmed Ibn Hanbel kae: Kod
njega sam vidjeo samo iskrenost. Ibn Mu'in kae: Siromah, veoma iskren. Zehebi o
njemu govori u El-Mizanu prenosei ekspertize uenjaka o njemu, a to si ve uo. Pored
imena mu stavlja inicijale SK, kao aluziju na to ko se pozivao na njega od autora
Sunena. Prenosio je od Hiam Ibn Urveta, Ubejdullaha Ibn Omera. Ibn S'ad o njemu
govori u estom dijelu Tabekata, na str. 273, pa kae: Od njega je prenosio Ismail Ibn
Reda' E'amaove hadise o Osmanu... Umro je, Allah mu se smilovao, poetkom 184.
godine po H. u Kufi, za vrijeme Haruna.
66. Ali Ibn Kadim Ebu El-Hasan El-aza'i El-Kufi. On je uitelj Ahmed Ibn El-Furatu,
Ja'kubu El-Fesviju i drugima iz te klase. Od njega su sluali i na njega se pozivali. Ibn
S'ad govori o njemu u estom dijelu Tabekata, na 282. stranici, te navodi da: Bio je
tvrdokorni iija. Ja kaem, da ga je zbog toga Jahja oznaio slabim. A Ebu Hatim je
rekao: Iskren je. Zehebi govori o njemu u El-Mizanu, prenosei stavove uleme o njemu,
to smo ve naveli. Pored imena mu stavlja inicijale zbog toga to od njega prenose Ebu
Davud i Tirmizi. Kod njih on prenosi od Se'id Ibn Ebi Arubeta i Katara. Umro je, Allah mu
se smilovao, 213. godine po H. za vrijeme Me'muna.
67. Ali Ibn El-Munzir Et-Taraifi. Bio je uitelj Tirmiziji, Nesaiju, Ebu S'adu, Abdurahmanu
Ibn Ebi Hatimu i drugima iz njihove klase. Uili su od njega i pozivali se na njeg. Zehebi
govori o njemu u El-Mizanu, stavljajui pored njegova imena inicijale TSK kao znak da
od njega hadise prenose autori Sunena. Prenosi od Nesaija kako navodi da je Ali Ibn ElMunzir bio pravi iija i pouzdan. Ibn Hatim je rekao: Veoma iskren, pouzdan. Prenosi
od Ibn Fudejla, Ibn Ajine, El-Velida Ibn Muslima. Nesai svjedoi da je pravi iija. Da bi se
pozivao na njegove hadise u Sahihu. Pa nek uzmu pouku iritelji lanih vijesti i oni koji
pate od predrasuda. Umro je Ali Ibn El-Munzir, Allah mu se smilovao, 256. godine po H.
68. Ali Ibn Haim Ibn El-Berid Ebu El-Hasan El-Kufi El-Hazaz El-'Aidi. Jedan od uitelja
imama Ahmeda. O njemu govori Ebu Davud, pa kae: Dokazani iija. Ibn Habban
kae: Ali Ibn Haim je bio ekstremni iija. Buharija kae: Ali Ibn Haim i njegov otac su
pretjerivali u svome mezhebu. A ja kaem da ga je Buharija zbog toga odbacio.
Meutim, peterica se pozivaju na njega. Ibn Mu'in i drugi ga prihvataju kao pouzdanog.
Ebu Davud ga ubraja u El-Esbatu. Ebu Zer'e kae: Veoma iskren. Nesai kae: Uredu
je. Zehebi u El-Mizanu govori o njemu i prenosi njihove stavove koje smo ve iznijeli.
Hatib El-Bagdadi izvjetava u svome Tarihu (12/116) o Ali Ibn Haimu od Muhammed Ibn
Muhammed Ibn Sulejmana El-Bagandija: Rekao je Ali Ibn El-Medini: Ali Ibn Haim Ibn
El-Berid je bio veoma iskren, bio je iija. Pa prenosi od Muhammed Ibn Ali El-Adirija:
Pitao sam Ebu Davuda o Ali Ibn Haim Ibn El-Beridu. On ree: Pitali su o njemu Isa Ibn
Junusa, pa je on kazao: To je iijska porodica, kod njih nema lai. Pa prenosi od
Ibrahima Ibn Jakuba El-Duzdanija: Haim Ibn El-Berid i njegov sin Ali Ibn Haim ElBerid su pretjerivali u svojem loem mezhebu... A ja kaem da su se i pored svega ovog
peterica pozivala na Ali Ibn Haima. Njegove e hadise o braku (nikah) nai kod
Muslima od Hiam Ibn Urveta a o traenju dozvole (esti'zan) od Talhe Ibn Jahjaa. Od
njega prenose u Muslimu Ebu Muamer Ismail Ibn Ibrahim i Abdullah Ibn Aban. Od njega
takoer prenosi Ahmed Ibn Hanbel te dvojica Ebu ejbetovih sinova i drugi iz te klase,
kojima je Ali Ibn Haim bio uitelj. Zehebi kae: Umro je 181. godine po H., pa je
vjerovatno da je on prvi od imam Ahmedovih uitelja koji su umrli.
69. Ammar Ibn Zurejk El-Kufi. Sulejmani ga svrstava u rafidije, kako to navodi Zehebi
govorei u El-Mizanu o Ammaru. Ali i pored toga to je rafidija na njega su se pozivali
Muslim, Ebu Davud i Nesai. Njegove e hadise nai u Muslimu od E'amaa, Ebu
Ishaka Es-Sebi'ija, Mensura i Abdullah Ibn Isaa. Od njega u Muslimu prenose Ebu ElDevab, Ebu El-Ahvas Selam, Ebu Ahmed Ez-Zubejri i Jahja Ibn Adem.
70. Ammar Ibn Mu'avija ili Ibn Ebi Mu'avija. Zvali su ga Ibn Hubab. Takoer su ga zvali
Ibn Salih Ed-Dihni El-Bidli El-Kufi. Nadimak mu je Ebu Mu'avija. Bio je jedan od iijskih
heroja. Bio je uznemiravan na putu Muhammedovog Ehli bejta, do mjere da mu je Bir
Ibn Mervan samo zato to je bio iija posjekao ahilove tetive. On je uitelj oba Sufjana i
u'beta i erika i El-Ebara. Od njega su uili i na njega se pozivali. Ahmed, Ibn Mu'in,
Ebu Hatim i ljudi ga dre pouzdanim. Njegove hadise biljei i Muslim i autori etiri
Sunena. Zehebi o njemu govori i prenosi o njemu ono to smo ve naveli. Pie o njemu
dva ivotopisa u El-Mizanu. Otvoreno navodei da je iija i da je pouzdan. Kao i to da
protiv njega niko nije priao osim El-'Akilija, te da nije imao nedostatka osim to je bio
iija. Njegove e hadise o hadu nai kod Muslima od Ebu Zubejra. Umro je, Allah mu
se smilovao, 133. godine po H.
71. Amr Ibn Abdullah Ebu Ishak Es-Sebi'i El-Hamedani El-Kufi.iija, po navodima Ibn
Kutejbe u El-Me'arifu, ehristanija u El-Milelu ve-n-Nihelu. Bio je prvak muhadisa, iji
mezheb ni u principima ni u ograncima nisu voljele nasibije, jer su se kretali putem kojim
je iao Ehli bejt, slijedivi njih u vjeri bili su posveeni Bogu. Upravo zbog toga
Duzdani kae kao to stoji u Zubejdovoj biografiji u El-Mizanu: U kufi je bilo onih iji
mezheb ljudi nisu voljeli, oni su prvaci muhadisa Kufe, poput Ebu Ishaka, Mansura,
Zubejda El-Jamija, E'amaa i drugih njihovih prijatelja. Ljudi su ih tolerilari zbog istinitog
prenoenja hadisa, ali su se zaustavljali na njihovoj prii... A ja kaem da u ono na
emu su se nasibije zaustavljale na prii Ebu Ishaka jeste ono to prenosi Amr Ibn Ismail
El-Hamedani kao to stoji u njegovoj biografiji u El-Mizanu od Ebu Ishaka da je
rekao: Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.: Ali je poput stabla, kojem sam ja korijen, Ali
njegove grane, a Hasan i Husejn plodovi, a iije lie.
Jedini razlog zato je Mugire rekao: niko nije unitio kufljane osim njihovog Ebu Ishak i
E'amaa, je to to su bili iskreni sljedbenici Muhamedovog Ehli bejta, uvari onoga to
je dolo u sunetu o njihovim karakteristikama. A bili su mora znanja, slijedili su Boije
imperative. Svi autori est Sahiha i drugi su se pozivali na njih. Ebu Ishakove hadise
nai e u oba Sahiha od El-Bera'a Ibn Aziba, Jezida Ibn Erkama, Harisa Ibn Veheba,
Sulejmana Ibn Sarda, Nu'mana Ibn Beira, Abdullaha Ibn Jezida El-atmija i Amr Ibn
Mejmuna. Od njega prenose u oba sahiha u'be, Sevri, Zuhejr, njegov unuk Jusuf Ibn
Ishak Ibn Ebi Ishak. Ibn alekan kae kako stoji u njegovoj biografiji u El-Vefejatu:
Roen je tri godine prije Osmanovog hilafeta, a umro je, Allah mu se smilovao, 127 ili
128 ili 129. godine po H. Jahja Ibn Mu'in El-Medaini kae: Umro je 132. godine po H. A
Allah najbolje zna.
72. 'Avf Ibn Ebi Demile El-Basri Ebu Sahl. Poznat je kao arap, ali porijeklom nije arap.
Zehebi u El-Mizanu govori o njemu: Zvali su ga 'Avf Es-Sidk (tj. Avf istinoljubivi), kau
da je bio iija, a grupa uenjaka su ga smatrali pouzdanim. Zatim prenosi stav o tome
da je bio iija od Dafer Ibn Sulejmana. Pa od Bendara prenosi rijei o tome da je bio
rafidija. Ja kaem da ga je Ibn Kutejbe u El-Me'arifu ubrojao u iijske prenosioce hadisa.
Od njega su uili Ruh, Hevze, u'be, En-Nadr Ibn emil, Osman Ibn El-Hejsam i drugi iz
njihove klase. Na njega su se pozivali autori est Sahiha i drugi osim njih. Njegove e
hadise nai u Buhariji od Hasana, Seida, sinova Ebu Hasana Basrija, Muhammeda Ibn
Sirina, Sejjara Ibn Selameta. U Muslimu od Nadra Ibn emila. A od Ebu Reda'a
El-'Atarudija u oba Sahiha. Umro je, Allah mu se smilovao, 146. godine po H.
Fa ()
73. El-Fadl Ibn Dekin. Ime Dekina je Amr Ibn Hammad Ibn Zuhejr El-Melai El-Kufi.
Poznat kaoEbu Ne'im. On je Buharijev uitelj u Sahihu. U iijske prenosioce hadisa
ubraja ga grupa strunih alima, poput Ibn Kutejbe u El-Me'arifu. Zehebi o njemu pie u
El-Mizanu pa kae: El-Fadl Ibn Dekin Ebu Ne'im je hafiz, argument, osim to je iija.
Takoer prenosi da je Ibn El-Dunejd el-Hatli rekao: uo sam da Ibn Mu'ina govori:
Kada bi Ebu Ne'im nekoga spomenuo i rekao: Dobar ovjek, pa ga je hvalio, e taj je
iija. A kada bi rekao: Taj je murdija. Znaj da je taj sunija i da je uredu. Zehebi kae:
Ove rijei aludiraju na to da je Jahja Ibn Mu'in naginjao murdijama. Kao i da aludira na
to da je Fadla gledao kao na tvrdokornog iiju. Zehebi prenosi u biografiji Halida Ibn
Muhalida, u El-Mizanu, Duzdanijev stav da je Ebu Ne'im bio kufljanskog mezheba,
tojest, iija. Jednom rijeju, iako je El-Fadl Ibn Dekin bio iija, u to nema sumnje, ipak
na njega se pozivaju autori est sahiha. Njegove e hadise nai u Buhariji od
Hammama Ibn Jahjaa, Abdulaziza Ibn Ebi Selemeta, Zekerijje Ibn Ebi Zaideta, Hiama
Ed-Dastvaija, E'maa, Mus'ira, Sevrija, Malika, Ibn Ajine, ejbana i Zuhejra. A u Muslimu
od Sejf Ibn Ebi Sulejmana, Ismail Ibn Muslima, Ebu Asima Muhammed Ibn Ejjuba EsSekafija, Ebu El-'Amisa, Musaa Ibn Alija, Ebu ehaba, Musaa Ibn Nafi'a, Sufjana,
Hiama Ibn S'ada, Abdulvahida Ibn Ejmena i Israila. Buharija od njega prenosi bez
posrednika. Muslim od njega prenosi preko Hadad Ibn E-a'ira, 'Abd Ibn Hamida, Ibn
Ebi ejbeta, Ebu Se'ida El-Eeda, Ibn Namira, Abdullaha Ed-Daremija, Ishaka ElHanzalija i Zuhejra Ibn Harba. Roen je 130. godine po H. a umro je, Allah mu se
smilovao, u Kufi, u utorak na koncu redeba 210. godine po H. za vrijeme Mu'tesima. Ibn
S'ad o njemu govori u estom dijeluTabekata na str. 279. pa kae: Bio je pouzdan,
siguran, prenio je mnogo hadisa, autoritet.
74. Fudejl Ibn Merzuk El-Agar Er-Revasi El-Kufi Ebu Abdurahman.Zehebi u El-Mizanu
govori o njemu pa kae: Bio je poznat po tome da je iija. Isto tako prenosi stav o
njegovoj pouzdanosti od Sufjana Ibn 'Ajine i Ibn Mu'ina. Kao i Ibn Adija koji kae:
Nadam se da je uredu. Zatim prenosi od El-Hejsama Ibn Demila da je o Fudejlu Ibn
Merzuku govorio: Po zuhdu i vrlinama je bio od predvodnika upute. Ja kaem da su se
Muslim i Buharija pozivali na njega u hadisu o namazu od ekika Ibn Akabeta, a o
zekatu od Adija Ibn Sabita. U Muslimu od njega prenosi Jahja Ibn Adem i Ebu Usama o
zekatu. A u Sunenu od njega prenosi Veki', Jezid, Ebu Ne'im, Ali Ibn El-D'ud i ljudi iz
njihove klase. Zejd Ibn El-Hubab je slagao na njega u hadisu koji je prenio od njega o
(te'miru) postavljanju voe. Umro je, Allah mu se smilovao, 158. godine po H.
75. Fitr Ibn alifa El-Hanat El-Kufi. Abdullah Ibn Ahmed je pitao oca o Fitru Ibn Halifi.
On mu ree: Pouzdan, hadisi su mu dobri, njegovi hadisi su hadisi otroumnog ovjeka,
jedino to je iija. Abbas prenosi od Ibn Mu'ina: Fitr Ibn Halifa je pouzdan ovjek, iija.
Ahmed je rekao: Fitr je kod Jahjaa bio pouzdan, osim to je ekstremni Habija (iija u
Kufi). Ja kaem zbog toga Ebu Bekr Ibn Aja kae: Rivajete Fitra Ibn Halife odbacio
sam samo zbog loeg mezheba ili nema u njemu nedostatka osim loeg iijskog
mezheba. Duzdani kae: Fitr Ibn Halife je skrenuo. uo ga je Dafer El-Ahmar da u
bolesti govori: Kako me raduje da koliko je dlaka na mom tijelu da toliko meleka slavi
Uzvienog Allaha, u znak moje ljubavi prema Ehli bejtu, a.s. Fitr je prenosio od Ebu
Tufejla, Ebu Vaila i Mudahida. A od njega su uili Ebu Usame, Jahja Ibn Adem, Kubejse
i drugi iz te klase. Ahmed i drugi ga prihvataju za pouzdanog. Ebu Hatim kae: Hadisi
su mu dobri. Nesai kae: Uredu je. Murre kae: On je pouzdan, hafiz, otrouman. Ibn
S'ad (o njemu govori 6/253 u Tabekatu) kae: Ako Bog da pouzdan. Zehebi u ElMizanu govori o njemu prenosei stavove uleme koje smo ve prenijeli. Kada Ibn
Kutejbe govori o iijskim prenosiocima i njega ubraja meu njih. Buharija je u Sahihu
prenio njegov hadis od Mudahida. Sevri u Buhariji prenosi od Fitra o edebu. Autori etiri
sunena i drugi biljee hadise od Fitra. Umro je, Allah mu se smilovao, 153. godine po H.
Mim ()
76. Malik Ibn Ismail Ibn Zijad Ibn Dirhem Ebu Gasan El-Kufi En-Nehdi. Buharijin uitelj
u Sahihu. Ibn S'ad o njemu govori u estom dijelu Tabekata na 282. stranici. Posljednje
to je o njemu kazao je: Ebu Gasan je pouzdan, veoma iskren, veoma privreni iija.
Zehebi u El-Mizanugovori o njemu na nain koji aludira na to da je vjerodostojan i
uvaen te da je iizam uzeo od svog uitelja Hasana Ibn Saliha. Te da je Ibn Mu'in
rekao: U Kufi nema pouzdanijeg od Ebu Gasana. I da je Ebu Hatim rekao: U Kufi
nisam vidio pouzdanijeg od njega, nije to ni Ebu Ne'im niti neko drugi, on je moralan i
poboan. Kada bih ga gledao izgledao je kao da je iziao iz kabura, na elu mu se
isticala dva traga injenja sedde. Ja kaem od njega Buharija prenosi bez posrednika
na nekoliko mjesta u Sahihu. Muslim od njega prenosi u svome Sahihu posredstvom
Harun Ibn Abdullaha o erijatskim kaznama. A on u Buhariji prenosi preko Ibn Ajine,
Abdulaziza Ibn Ebi Selemeta i Israila. A i Buharija i Muslim njegove hadise prenose
preko Zuhejr Ibn Muavije. Umro je, Allah mu se smilovao, 219. godine po H. u Kufi.
77. Muhammed Ibn azim. Poznat kao Ebu Muavija Ed-Darir Et-Temimi El-Kufi.
Zehebi govori o njemu u El-Mizanu pa kae: Muhamed Ibn Hazim Ed-Darir je dokazano
pouzdan. Ne znam za njega apsolutno nijedan stav koji bi bio povod da bude slab.
Govorit u o njemu u poglavlju El-Kuna. A kada je govorio o njemu u El-Kuna rekao je:
Ebu Muavija Ed-Darir A jedan od istaknutih prvaka koji su pouzdani prenosioci hadisa...
a Hakim je rekao: Na njega su se pozivala dva ejha (Buharija i Muslim) a poznato je
bilo da je ektremni iija. Ja kaem da se na njega poziva est autora Sahiha. Zehebi
pored njegovog imena stavlja inicijal A kao znak da se svi na njega pozivaju. Njegove
e hadise u Buhariji i Muslimu nai od E'amaa i Hiam Ibn Urveta. A ima i druge
hadise u Muslimu od veeg broja pouzdanih. Od njega prenosi u Buhariji Ali Ibn Medini,
Muhamed Ibn Selam, Jusuf Ibn Isa, Kutejbe i Museded. U Muslimu od njega prenosi
Se'id El-Vasiti, Se'id Ibn Mansur, Amr En-Nakid, Ahmed Ibn Senan, Ibn Namir, Ishak ElHanzali, Ebu Bekr Ibn Ebi ejbe, Ebu Karib, Jahja Ibn Jahja i Zuhejr. Dok Musa EzZemen od njega prenosi u oba Sahiha. Ebu Mu'avija je roen 113. godine po H. a umro
je, Allah mu se smilovao, 195. godine po H.
78. Muhammed Ibn Abdullah Ed-Dabi Et-Tahani En-Nisaburi. On je Ebu Abdullah ElHakim, prvak hafiza i prenosioca hadisa. Autor je mnotva knjiga, iji broj moda dostie
cifru od hiljadu svezaka. Obilazio je drave na svome naunom putu. Sluao je od preko
dvije hiljade uitelja. Najueniji ljudi njegovog vremena poput Es-Sa'lukija i imama Ibn
Furika i ostalih prvaka davali su mu mjesto ispred sebe. I uvaavali su pravo njegove
vrijednosti, prepoznali su njegovu veliinu, nisu sumnjali u njegovo prvatvo. Svi sunijski
muhadisi koji su doli nakon njega, pozivaju se na njega. On spada u iijske heroje, u
uvare erijata. To e shvatiti svako ko proita njegovu biografiju u Zehebijevoj knjizi
Tezkiretu-l-Hafiz. O njemu je pisao i u El-Mizanu, gdje kae: Prvak, veoma iskren,
navodei da je poznati iija. Isto tako prenosi od Ibn Tahira: Upitao sam Ebu Ismaila
Abdullaha Ensarija o Hakimu Ebu Abdullahu. On ree: Prvak je u poznavanju hadisa,
perfidni rafidija. Zehebi biljei i njegove zanimljive izjave, poput, da je Mustafa, s.a.v.a.,
roen nasmijan i obrezan, zatim da je Ali, a.s., nasljednik. Zehebi kae: Svi su bili
saglasni kada je rije o njegovoj iskrenosti i uenosti. Roen je 321. godine po H. u
rebi'u-l-evelu, a umro je, Allah mu se smilovao, u saferu 405. godine po H.
79. Muhammed Ibn Ubejdullah Ibn Ebi Raf'i El-Medeni. Otac mu je bio Ubejdullah a
braa El-Fadl i Abdullah, Ubejdullahovi sinovi, djed mu je bio Ebu Rafi', amida Rafih,
Hasan, Mugire i Ali, njihova djeca i unuci svi su od dobrih iijskih prethodnika. Njihova
pisana djela svjedoe o tome da su bili duboko u iizmu. O tome smo govorili u drugom
dijelu 12. poglavlja u El-Fusulu-l-muhimme. to se pak Muhammeda tie, o njemu govori
Ibn Adi kao to stoji pri kraju njegove biografije u El-Mizanu pa kae: On spada u
kufske iije. A kada o njemu govori Zehebi u El-Mizanu, pored imena mu stavlja inicijale
TK ukazujui na to ko se od autora sunena poziva na njega. On govori da je prenosio od
svog oca i djeda, te da su Mandil i Ali Ibn Haim prenosili od njega. Ja kaem da su od
njega takoer prenosili Habban Ibn Ali i Jahja Ibn Ja'la i drugi. Nekada Muhammed Ibn
Ubejdullah prenosi od svog brata Abdullaha Ibn Ubejdullaha, to je poznato
istraivaima. Taberani je u svome Mu'demu-l-kebiru zabiljeio hadis od Muhammed
Ibn Ubejdullaha Ibn Ebi Rafi'a od njegovo oca, od njegovog djeda da je Allahov poslanik,
s.a.v.a., rekao Aliju: Prvi koji e ui u Dennet, to smo ja i ti, Hasan i Husejn, nai
potomci iza nas, i nae iije s desna i s lijeva...

80. Muhammed Ibn Fudejl Ibn Gazvan Ebu Abdurahman El-Kufi. Ibn Kutejbe ga ubraja
u iijske prenosioce hadisa u El-Mearifu. Ibn S'ad o njemu govori u estom dijelu
Tabekata na 271. stranici, pa kae: Bio je pouzdan, veoma iskren, imao je mnogo
hadisa, iija, neki se nisu pozivali na njega... Zehebi pri kraju El-Mizana govori o njemu
u poglavlju o onima koji su poznati po ocu, pa kae: Veoma iskreni iija. Govori o
njemu i u poglavlju o onima koji su nosili ime Muhamed pa kae: Veoma iskren,
poznat. Zatim spominje da je Ahmed rekao: Njegovi su hadisi dobri, on je iija. I da je
Ebu Davud rekao da je bio gorljivi iija, te da je ovjek hadisa i znanja, i da je pouavao
Hamzu Kur'anu, te da je imao pisanih djela, da ga je Ibn Mu'in prihvatio za pouzdanog,
Ahmed je o njemu lijepo govorio, te da je Nesai rekao: On je uredu. Ja kaem da su se
na njega pozivali autori est Sahiha i drugi pored njih. Njegove e hadise nai u Buhariji
i Muslimu od oca mu Fudejla, E'amaa, Ismaila Ibn Ebi Halida i drugih iz te klase. Od
njega u Buhariji prenosi Muhammed Ibn Namir, Ishak El-Hanzali, Ibn Ebi ejbe,
Muhammed Ibn Selam, Kutejbe, Imran Ibn Mejsere i Amr Ibn Ali. U Muslimu od njega
prenose Abdullah Ibn Amir, Ebu Kerib, Muhammed Ibn Tarif, Vasil Ibn Abdule'ala, Zuhejr,
Ebu Se'id El-Eed, Muhammed Ibn Jezid, Muhammed Ibn El-Musena, Ahmed El-Veki'i
te Abdul'aziz Ibn Omer Ibn Aban. Umro je, Allah mu se smilovao u Kufi 194. ili 195.
godine po H.
81. Muhammed Ibn Muslim Ibn Et-Taifi. Bio je jedan od najistaknutijih prijatelja Imama
Ebu Abdullaha Sadika, a.s. O njemu govori ejh Tusi u knjizi Ridalu--ii'ati. Navodi ga
Hasan Ibn Ali Ibn Davud u poglavlju o pouzdanim prenosiocima hadisa u Mutesaru.
Njegovu biografiju pie Zehebi i prenosi stav o njegovoj pouzdanosti od Jahjaa Ibn
Mu'ina i drugih. I da El-Ka'nebi, Jahja Ibn Jahja i Kutejbe prenose od njega. I da
Abdurahman Ibn Mehdi govori o Muhammed Ibn Muslimu Ibn Taifiju i da kae: Njegove
knjige (hadisa) su sahih. I da je Ma'ruf Ibn Vasil rekao: Vidjeo sam Sufjana Sevrija,
sjedi ispred Muhammeda Ibn Muslima Et-Taifija i zapisuje od njega. Ja kaem oni koji
ga smatraju slabim to su inili jer je iija, meutim to njemu ne moe nauditi. Njegov
hadis od Amr Ibn Dinara o abdestu zabiljeen je u Sahihu-l-Muslimu. Od njega su uili
kao to stoji u njegovoj biografiji u Ibn S'adovom Tabekatu (pogledati 5/381): Veki' Ibn ElDerah, Ebu Ne'im, Ma'n Ibn Isa i drugi. Umro je, Allah mu se smilovao, 177. godine po
H., iste godine umire i njegov imenjak Muhammed Ibn Demaz u Medini. Biografiju o
obojici pisao je Ibn S'ad u petom dijelu Tabekata.
82. Muhammed Ibn Musa Ibn Abdullah El-Fitri El-Medeni. Zehebi ga je uvrstio u ElMizan, gdje prenosi navod Ebu Hatima da je iija, kao i od Tirmizija da je pouzdan.
Pored imena mu stavlja inicijale Muslima i autora Sunena, ukazujui da se oni pozivaju
na njega. Njegove e hadise nai u poglavlju o hrani (et'ime) u Muslimu, a prenosi ih
Abdullah Ibn Abdullah Ibn Ebi Talha. On ima predaje od El-Makbarija i grupe iz te klase.
On prenosi od Ibn Ebi Fedika, Ibn Mehdija, Kutejbe i drugih iz njihove klase.
83. Muavija Ibn Ammar Ed-Dihni El-Bidli El-Kufi. Bio je ugledni iija, veoma potovan
meu njima. Imao je veliki autoritet, prestian nivo pouzdanosti. Otac mu Ammar dobar
je primjer ustrajnosti i upornosti u pridravanju naela Istine, i uzor, kojeg Allah navodi za
strpljive na iskuenjima na Njegovom putu. Neki tirani su mu isjekli ahilove tetive, jer
bijae iija, to smo ve spomenuli govorei o njemu. Meutim, to ga nije pokolebalo, niti
oslabilo. Sa ovog svijeta je otiao strpljivo oekujui nagradu na Onom svijetu. Ni njegov
sin Muavija se u ovome nije razlikovao od njega. A u djetetu je najbolji dio oca i ko slii
svome ocu, pa nije uinio nepravdu. Bio je prijatelj dvaju Imama, Sadika i Kazima, a.s. I
primao je znanje od njih. Ima knjige o tome, te predaje smo prenosili od njega a od njega
su prenosili Ibn Ebi Umejr i drugi. Muslim i Nesai se pozivaju na njega. Hadisi o hadu
koje u Muslimu on prenosi su od Zubejra. Od njega u Muslimu prenosi Jahja Ibn Jahja i
Kutejbe. Njegove predaje od oca Ammara i grupe iz te klase nalaze se u sunijskim
musnedima. Umro je, Allah mu se smilovao, 175. godine po H.
84. Ma'ruf Ibn arbuz (ili Firuz, ili Firuzan, Ibn Ali) El-Keri. O njemu govori Zehebi u
El-Mizanu, pa ga je opisao da je voma iskren, i da je iija. Pored imena stavlja inicijale
Buharije, Muslima i Ebu Davuda, ukazujui da oni biljee njegove hadise. Takoer
navodi da on prenosi od Ebu Tufejla. Kae: Ima malo hadisa. Od njega prenosi Ebu
Asim, Ebu Davud, Ubejdullah Ibn Musa i drugi. I prenosi od Ebu Hatima da je rekao:
Njegovi se hadisi piu. A ja kaem da o njemu govori Ibn Halkan u Vefejatu pa kae:
On je prijatelja Ali Ibn Ride, a.s., zatim opirno pie pohvale o njemu, te prenosi od
njega: Posvetio sam se Uzvienom Allahu, i napustio sam sve na emu sam bio osim
sluenja mome starjeini Ali Ibn Musa Er-Ridi, a.s... Nabrajajui iijske prenosioce
hadisa u El-Mearifu, Ibn Kutejbe ubraja i Ma'rufa meu njih. Na njega se poziva Muslim.
Njegove e hadise o hadu nai u Sahihu od Ebu Tufejla. Umro je u Bagdadu 200.
godine po H. (kae se i 201. ili 204.) Njegov je mezar poznat i ljudi ga posjeuju. A Sirri
Es-Sakti je bio jedan od njegovih uenika.
85. Mansur Ibn El-Mu'temir Ibn Abdullah Ibn Rebi'a Es-Silmi El-Kufi. Bio je prijatelj
Imama Bakira i Imama Sadika, a.s. I prenosi njihove hadise, kako navodi autor Muntehal-mekal fi ahvali er-ridal. Ibn Kutejbe ga u El-Me'arifu ubraja u iijske prenosioce. A
Duzdani ga ubraja u muhadise koje ljudi ne vole zbog njihovog mezheba u principima i
ograncima vjere, jer se u tome vode za onim to dolazi od Muhamedovog Ehli bejta, a to
je ono to kae: Meu kufljanima bijahu ljudi koje narod nije volio zbog njihovog
mezheba, a ti ljudi su bili renomirani muhadisi Kufe poput Ebu Ishaka, Mansura, Zubejd
El-Jamija, E'amaa i drugih prijatelja, ljudi su ih tolerisali zbog istinitog prenoenja
hadisa... Ja kaem a ta je to to ga tjera da mrzi te ljude istinitog govora? Da li je to to
su se prigrabili za dvije vane stvari? Ili zato to su se ukrcali na lau spasa? Ili zato to
su uli u grad Poslanikovog znanja na njenu kapiju kapiju oprosta? Ili to to su nali
utoite kod onih koji predstavljaju sigurnost stanovnicima zemlje? Ili to to uvaju
Allahovog poslanika, s.a.v.a., kroz njegovu porodicu? Ili to to su ponizni pred Allahom i
to plau u strahu od Njega? Kako se ve prenosi o njihovom nainu ivota. tavie, Ibn
Sa'd kae kada je pisao biografiju Mansura na 235. stranici, estog dijela Tabekata:
E'ama je bio od onih koji plau iz straha od Uzvienog Allaha... imao je krpu kojom je
brisao suze... smatraju da je postio 60 godina a da je noi provodio u bdijenju... Pa zar
neko poput ovog ovjeka moe biti teret i moe biti pokuen od ljudi? Nikako! Ve
stavljeni smo na kunju s nepotenim ljudima, a zaista mi smo Allahovi, i zaista se Allahu
vraamo. Ibn S'ad u Mansurovoj biografiji prenosi od Hamad Ibn Zejda da je rekao:
Vidio sam Mansura u Mekki. Nasluivao sam da je od habija (kufljanskih iija) ali ne
slutim da je od onih koji lau... Ja kaem, samo pogledaj kako se ovim rijeima sasvim
oito ogleda omalovaavanje i netrpeljivost, poniavanje i otvoreno neprijateljstvo. I kako
sam samo zauen, kad zastanem na njegovim rijeima: ali ne slutim da je od onih koji
lau. Gle uda, kao da je la neodvojivi atribut onih koji vole Ehli bejt Muhammedov. I
kao da je Mansurova istinoljubivost suprotna principu. I kao da nasibije nemaju drugih
naziva kojim bi imenovali iije Ehli bejta Muhammedovog osim malodunih nadimaka
poput habije, turabije, rafidije i tome slino. Kao da nisu uli Boije rijei: I ne kudite se,
niti vrijeajte nadimcima. Grijeenje je loe ime poslije vjerovanja. (49:11) Ibn Kutejbe je
u svojoj knjizi El-Me'arif spomenuo habije pa kae: Oni su rafidije, Ibrahim Atar je sreo
(sukobio se sa) Ubejdullaha Ibn Zijada, a veina Ibrahimovih prijatelja imali su drvene
titnike ( )pa su prozvani habije... Ja kaem da ih nisu nazvali ovim imenom osim
s namjerom vrijeanja i omalovaavanja njihove snage i ratne opreme, meutim, te
habije su sa svojim drvenim titnicima pobili nasibije prethodnike, tojest, Ibn Merdana,
i sasjekli u korijenu te prkosnike i ubice Ehli bejta Muhammedovog, s.a.v.a. I zameo bi
se trag narodu koji ini zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova! (6:45) Dakle
nikakve bojazni od ovog asnog nadimka, kao ni od nadimka turabije, zbog vezanosti za
Ebu Turaba, ta vie, oni su nama ast i ponos. Udaljilo se pero od teme, vratimo se
temi i recimo. Svi se slau u tome da su se na Mansura pozivali, autori est Sahiha i
drugi pored njih, i pored znanja da je on iija. Njegove e hadise nai u Buhariji i
Muslimu od Ebu Vaila, Ebu Ed-Duhaa, Ibrahima Naheija i drugih iz te klase. Od njega su
u oba Sahiha prenosili u'be, Sevri, Ibn Ajiine, Hamad Ibn Zejd i drugi istaknuti ljudi te
klase. Ibn Sa'd kae: Mansur je umro krajem 132. godine po H, bio je pouzdan,
provjeren, imao je mnogo hadisa, bio je izvanredan, Allah mu se smilovao.
86. El-Minhal Ibn Amr El-Kufi Et-Tabe'i. Poznati iija u Kufi. Zato ga Duzdani
karakterie slabim i kae: Zlog mezheba. Istu priu pria i Ibn Hazm i Gamze Jahja Ibn
Se'id. Ahmed Ibn Hanbel kae: Ebu Bir mi je drai od Minhala i pouzdaniji. I pored
znanja da je bio iija, i njegovog ispoljavanja toga, posebno u danima Muhtara, nisu
sumnjali u ispravnost njegovih hadisa. Od njega su hadise uili u'be, Mesu'di, Hadad
Ibn Ertat i drugi iz njihove klase. Ibn Mu'in kae da je pouzdan, kao i Ahmed El-'Idli i
drugi. Zehebi o njemu govori u El-Mizanu i o njemu prenosi stavove koje smo istakli.
Pored imena mu stavlja inicijale Buharije i Muslima u znak da su oni zapisivali njegove
hadise. Njegove e hadise nai u Buhariji od Se'id Ibn Dubejra, a u Buhariji u poglavlju
o tefsiru od njega prenosi Zejd Ibn Ebi Enise, a o Vjerovjesniku Mansur Ibn El-Mu'temir.
87. Musa Ibn Kajs El-Hadremi. Nadimak mu je Ebu Ahmed. El-'Akili ga ubraja u
fanatine rafidije. Sufjan ga je pitao o Ebu Bekru i Aliju a on je rekao: Alija vie volim.
Musa je prenosio od Selemeta Ibn Kehila, Ajada Ibn Ajada, Malika Ibn De'uneta da
kae: uo sam Ummi Selemu da kae: Ali je na istini, i ko ga bude slijedio i on je na
istini, a ko ga bude napustio napustio je istinu, koja je sporazum znani. (
) Prenosi ga Ebu Ne'im El-Fadl Ibn Dekin od
Musa Ibn Kajs. Musa je prenosio sahih predaje o vrlinama Ehli bejta, to se nije dopalo
El-'Akiliju pa je o njemu rekao ono to je rekao. to se Ibn Mu'ina tie on Musaa smatra
pouzdanim. Na njega se pozivao Ebu Davud i Se'id Ibn Mansur u svojim Sunenima.
Zehebi u El-Mizanu pie njegovu biografiju, i navodi sve to smo od njih kazali o njemu.
Njegove e hadise nai u Sunenima od Selemeta Ibn Kehila, Hadera Ibn Anbeseta, od
njega prenose El-Fadl Ibn Dekin, Ubejdullah Ibn Musa i drugi dokazani prenosioci. Umro
je, Allah mu se smilovao, za vrijeme Mansura.
Nun ()
88. Nefi' Ibn El-Haris Ebu Davud En-Nae'i El-Kufi El-Hamedani Es-Sebi'i. El-'Akili
kae: Pretjerivao je rafidizmu. Buharija kae: O njemu su govorili jer bijae iija. Ja
kaem od njeg je uio Sufjan, Hamam, erik i drugi poznati autiroteti iz te klase. Na
njega se poziva Tirmizi u svome Sahihu. Autoru Musneda su biljeili njegove predaje.
Njegove e hadise nai kod Tirmizije i drugih od Enes Ibn Malika, Ibn Abbasa, Imrana
Ibn Hasina, Zejd Ibn Erkama. O njemu govori i Zehebi govorei o njemu ono to smo
iznijeli.
89. Nuh Ibn Kajs Ibn Rabah El-Hadani. Zvali su ga Et-Tahi El-Basri. O njemu govori
Zehebi uEl-Mizanu pa kae: Dobri su mu hadisi... Ahmed i Ibn Mu'in ga smatraju
pouzdanim... Ebu Davud kae: Bio je iija. Nesai kae: On je uredu. Zehebi pored
njegovog imena stvalja inicijale Muslima i autore Sunena, ukazujui da on spada u
prenosioce njihovih Sahiha. U Muslimu ima hadis o vinu (eribe) koji prenosi od Ibn
Avna, isto tako u Muslimu ima hadis o odjei (libas), prenosi ga svoga brata Halid Ibn
Kajsa. Od njega prenosi u Muslimu Nasr Ibn Ali, a u drugim sahihima Ebu E'as i ljudi iz
njegove klase. Nuh ima predaje od Ejuba, Amr Ibn Malika i drugih.
Ha ()
90. Harun Ibn S'ad El-Idli El-Kufi. O njemu govori Zehebi i pored imena mu stavlja
inicijal Muslima, ukazujui da je meu njegovim prenosiocima hadisa. Zatim ga opisuje
rijeima: Po sebi je veoma iskren, meutim, mrski rafidija. Abbas prenosi od Ibn Mu'ina
da je rekao: Harun Ibn S'ad je od onih koji pretjeruju u iizmu. Ima predaje od
Abdurahmana Ibn Ebi Se'ida El-Hudrija. A od njega prenose Muhammed Ibn Ebi Hafs
El-'Attar, Mes'udi i Hasan Ibn Haj. Ebu Hatim kae: Uredu je... Ja kaem da se sjeam
njegovog hadisa kojim se opisuje Vatra (sifatu-n-nar) u Muslimovom Sahihu kojeg
prenosi Hasan Ibn Salih od Haruna Ibn S'ada El-Idlija, od Selmana.
91. Haim Ibn El-Berid Ibn zejd Ebu Ali El-Kufi. Zehebi o njemu govori, pored imena
stavlja inicijale Ebu Davuda i Nesaija ukazujui da je on meu prenosiocima u njihovim
Sahihima. Prenosi to da je on pouzdan kod Ibn Mu'ina i drugih, iako svjedoi da je on
pokazivao da je rafidija. Pa kae da je Ahmed rekao: On je uredu. A ja kaem da
Haim prenosi od Zejd Ibn Alija i Muslima El-Batina, a od njega prenosi El-aribi i njegov
sin Ali Ibn Haim, o kojem smo govorili u njegovom poglavlju (broj 69), te skupina
istaknutih uenjaka. Haim je iz iijske porodice, to je postalo evidentno kada smo
govorili o njegovom sinu.
92. Hubejre Ibn Berim El-Hamiri. Prijatelj Alija, a.s., poput Harisa u njegovom vilajetu i
karakteristikama. Zehebi govori o njemu u El-Mizanu i pored imena mu stavlja inicijale
autora Sunena ukazujui da se on nalazi u lancima njihovih prenosilaca. Zatim prenosi
od Ahmeda: Njegovi hadisi su uredu, i on nam je drai od Harisa. Ibn Zehebi navodi da
Ibn ara kae: Slab je, ubijao je ranjene na Sifinu. Duzdani kae: Pristalica
Muhtara, ubijao je ranjene u bici na ziru... Ja kaem da ga je ehrestani u El-Milel
ve-Nihelu ubrojao u iijske prenosioce hadisa, to je opepoznata stvar. Hadis od Alija,
a.s., je potvren u sunenima, kojeg su od njega prenosili Ebu Ishak i Ebu Faete.
93. Hiam Ibn Zijad Ebu El-Mikdam El-Basri. ehrestani ga je u El-Milel ve-Nihelu
ubrojao u iijske prenosioce hadisa. Zehebi govori o njemu po imenu pod harfom ha i po
nadimku u El-Kuna u El-Mizanu. Pored njegovog nadimka u El-Kunau pie inicijale TK
ukazujui ko se od autora Sunena pouzdao u njega. Njegove e hadise nai u Tirmiziju
i drugim Sahihima od Hasana El-Kardija. Od njega prenosi ejban Ibn Feru, El-Kavariri
i drugi.
94. Hiam Ibn Ammar Ibn Nasir Ibn Mejsere Ebu El-Velid. Zovu ga iEz-Zafri EdDimaki. Buharijev uitelj hadisa u Sahihu. Ibn Kutejbe ga ubraja u iijske prenosioce
hadisa, navodei odreeni broj od njih u poglavlju El-Firek u El-Me'arifu. O njemu govori
i Zehebi u El-Mizanuopisavi: Imam i hatib, karija, muhadis i alim Damaska, veoma
iskren, ima dosta hadisa, ima neke (ideoloke) stvari koje su neprihvaene... Ja kaem
da Buharija od njega direktno prenosi u poglavlju o onome koji produi duniku vrijeme
isplate duga (men enzare mu'siren) u knjizi o trgovini u svome Sahihu, kao i na drugim
mjestima to je poznato onima koji istrauju stvari. Pretpostavljam da su to knjiga o
bitkama, o vinu, o vrlinama Vjerovjesnikovih, s.a.v.a., ashaba. Hiam prenosi od Jahjaa
Ibn Hamze, Sidke Ibn Halida, Abdulhamida Ibn Ebi El-Irina i drugih. U El-Mizanu kae:
Od njega prenosi veliki broj ljudi, mnogi su putovali k njemu, zbog kiraeta i hadisa. Od
njega prenosi El-Velid Ibn Muslim, kome je on uitelj. On je prenosio uz dozvolu od Ebu
Lehi'a. 'Abdan je rekao: Na ovom svijetu nema ovjeka poput njega. Drugi kae:
Hiam je bio jasan, elokventan, razumljiv, pun znanja... Ja kaem da je njegov stav,
kao i kod drugih iija, bio da su kur'anske rijei stvorene od strane Uzvienog Allaha.
Prenijeto je Ahmedu o tome pa on kae, kako stoji u njegovoj biografiji u El-Mizanu:
Vidim da je lakouman, Allah ga ubio. Ahmed je naiao na Hiamovu knjigu u kojoj

Hiam kae: Sva hvala pripada Allahu, Koji se Svojim stvorenjima manifestirao Svojim
stvaranjem. Ahmed se naljutio, runo je govorio o Hiamu, i naredio je onima koji su
klanjali za njim da obnove svoje namaze. Iako u Hiamovom govoru postoji i dranje
Allaha istim od toga da se moe vidjeti, i dranje istim od kakvoe i mjesta, i velianje
Njegovih ajeta o stvaranju, to nije skriveno posjednicima znanja. Ove njegove rijei su u
granicama onog to je neko rekao: I u svakoj stvari je Njegov znak. S tim da su
njegove rijei mnogostruko vee i rjeitije. Meutim, ulema koji su rivali, jedni o drugima
govore na temelju svojih linih pregnua. Hiam je roen 153. godine po H., a umro je,
Allah mu se smilovao, koncem muharema 245. godine po H.
95. Haim Ibn Buejr Ibn Kasim Ibn Dinar Es-Selmi El-Vasiti Ebu Muavije. Porijeklom
iz Bela. Djed Kasim ivio je u Vasitu zarad trgovanja. Ibn Kutejbe ga u El-Me'arifu
ubraja u iijske prenosioce hadisa. On je uitelj imama Ahmeda Ibn Hanbela i ostalih iz
njegove klase. Zehebi o njemu govori u El-Mizanu, stavljajui inicijale ukazujui da se na
njega pozivaju autori est Sahiha. Opisuje ga kao hafiza, pa kae: On je jedan od
velikana... Sluao je Zehrija i Hasina Ibn Abdurahmana, a od njega su prenosili Jahja ElKutan, Ahmed, Ja'kub Ed-Duraki i mnogo drugih... Ja kaem da njegove hadise moe
nai u Buhariji i Muslimu od Hamid Et-Tavila, Ismaila Ibn Ebi Halida, Ebu Ishaka Eejbanija i drugih. Od njega u ova dva sahiha prenose, Amr, Nakid, Amr Ibn Zurare,
Se'id Ibn Sulejman. U Buhariji od njega prenosi Amr Ibn Avf, S'ad Ibn En-Nadr,
Muhammed Ibn Nebehan, Ali Ibn El-Medini i Kutejbe. A u Muslimu, Ahmed Ibn Hanbel,
urejh, Ja'kub Ed-Dureki, Abdullah Ibn Muti', Jahja Ibn Jahja, Seid Ibn Mansur, Ibn Ebi
ejbe, Ismail Ibn Salim, Muhammed Ibn Es-Sabah, Davud Ibn Reid, Ahmed Ibn Muni',
Jahja Ibn Ejub, Zuhejr Ibn Harb, Osman Ibn Ebi ejbe, Ali Ibn Hidr i Jezid Ibn Harun.
Umro je, Allah mu se smilovao, u Bagdadu 183. godine po H., u 79. godini.
Vav ()
96. Veki' Ibn El-Derah Ibn Melih Ibn Adi Er-Revasi El-Kufi..Nadimak mu je po sinu,
dakle Ibn Sufjan. On je iz Kejsa u Gilanu. Ibn Kutejbe ga u El-Me'arifu ubraja u iijske
prenosioce hadisa. Ibn El-Medini navodi u Et-Tehzibu da je Veki' iija. Mervan Ibn
Muavija nije sumnjao u to da je Veki' rafidija. Jedanputa je Jahja Ibn Mu'in doao kod
Mervana Ibn Muavije i kod njega nae papir na kojem je pisalo da je taj takav i takav, a
ovaj takav i takav, izmeu ostalog bilo je tu i ime Veki'a te da je on rafidija. Pa mu Ibn
Mu'in ree: Veki' je bolji od tebe. Ovaj ree: Od mene? Ibn Mu'in ree: Da. Dalje Ibn
Mu'in kae: uo je za to Veki', pa je rekao: Jahja je na prijatelj. Pitali su Ahmed Ibn
Hanbela: Kada doe do odvajanja miljenja izmeu Veki'a i Abdurahmana Ibn Mehdija,
iji stav da uzmemo? On je dao prednost Abdurahmanu zbog stvari koje je objasnio a
izmeu toga je i to da su preci Abdurahmana bili uredu dok to kod Veki'a Ibn ElDeraha nije tako. Ja kaem kako to potvuje ono to je iznio Zehebi pri kraju biografije
Hasana Ibn Saliha, da je Veki' govorio: Zaista je Hasan Ibn Salih kod mene imam. Pa
mu rekoe: On ne priziva milost na Osmana. On ree: Da li ti priziva milost na
Hadada? Dakle poistovjetio je Osmana i Hadada. Zehebi govori o njemu u ElMizanu gdje prenosi o njemu ono to si ve uo. Na njega su se pozivali autori est
Sahiha i drugi. Njegove e hadise u Buhariji i Muslimu nai od E'amaa, Sevrija,

u'beta, Ismaila Ibn Ebi Halida i Ali Ibn Mubareka. Od njega u ova dva sahiha prenose
Ishak Hanzali i Muhammed Ibn Namir. U Buhariji od njega prenosi Abdullah Hamidi,
Muhammed Ibn Selam, Jahja Ibn Dafer Ibn E'ajun, Jahja Ibn Musa i Muhammed Ibn
Makatil. U Muslimu od njega prenosi Zuhejr, Ibn Ebi ejbe, Ebu Kerib, Ebu Se'id ElEed, Nasr Ibn Ali, Se'id Ibn Ezher, Ibn Ebi Omer, Ali Ibn Haram, Osman Ibn Ebi ejbe
i Kutejbe Ibn Se'id. Umro je, Allah mu se smilova, u Fidi vraajui se sa hada, u
muharemu 198. godine po H., u 68. godini.
Ja ()
97. Jahja Ibn El-Dezar El-'Arni El-Kufi. Prijatelj Emiru-l-mu'minina, a.s. Zehebi o
njemu govori u El-Mizanu, stavljajui inicijale zbog toga jer su se na njega pozivali
Muslim i autori Sunena. Ukazuje da je pouzdan pa kae: Veoma iskren. Prenosi od
Hakema Ibn Utejbeta da je rekao: Jahja Ibn El-Dezar je bio ekstremni iija. Ibn Sa'd
govori o njemu na 206. stranici estoga dijelaTabekata, pa kae: Jahja Ibn El-Dezar je
pokazivao da je iija, pretjerivao je u govoru. Rekli su: Bio je pouzdan i da ima
hadise... Ja kaem da sam u poglavlju o namazu u Muslimu, vidio njegov hadis kojeg
prenosi od Alija, kao i o imanu takoer u Muslimu, taj hadis prenosi od Abdurahmana Ibn
Ebi Lejle. Od njega u Muslimu i kod drugih prenose Hakem Ibn Utejbe i Hasan El-Arni.
98. Jahja Ibn Se'id El-Kutan. Nadimak mu je Ebu Se'id. tienik je Benu Temima ElBasrija, muhadisa koji je bio njegov savremenik. Ibn Kutejbe ga u El-Me'arifu ubraja u
iijske prenosioce hadisa. Na njeg se pozivaju autori est Sahiha i drugi. Njegov hadis
od Hiam Ibn Urveta, Hamid Et-Tavila, Jahje Ibn Se'ida El-Ensarija i drugih zabiljeen je
u Buhariji i Muslimu. Od njega u ova dva sahiha prenose Muhammed Ibn Musena i
Bendar. U Buhariji od njega prenose Museded, Ali Ibn Medini i Bejan Ibn Amr. U Muslimu
Muhammed Ibn Hatim, Muhammed Ibn Halad El-Bahili, Ebu Kamil Fudejl Ibn Husejn ElDuhdari, Muhammed El-Makdami, Abdullah Ibn Haim, Ebu Bekr Ibn Ebi ejbe,
Abdullah Ibn Se'id, Ahmed Ibn Hanbel, Ja'kub Ed-Duraki, Abdullah El-Kavariri, Ahmed
Ibn Abdeh, Amr Ibn Ali, Abdurahman Ibn Bir. Umro je, Allah mu se smilovao, 198.
godine po H. u 78. godini.
99. Jezid Ibn Ebi Zijad El-Kufi Ebu Abdullah. Zehebi o njemu govori u El-Mizanu te
pored njega stavlja inicijale Muslima i autora etiriju Sunena ukazujui na to da su
prenosili njegove predaje. Prenosi od Ibn Fudejla: Jezid Ibn Ebi Zijad je bio jedan od
velikih iijskih prvaka. Zehebi priznaje da je on jedan od poznatih kufskih uenjaka, ali
da su ga i pored toga izlagali napadima, te koliko god su mogli iznosili su njegove
nedostatke, sve zbog toga to je on prenio hadis od Ebu Berzeta ili Ebu Berdeta gdje
stoji: Bili smo sa Vjerovjesnikom, s.a.v.a., kada je on uo glas pjevanja, kad Amr Ibn As i
Mu'avija zapjevali. Poslanik tada ree: Allahu moj, vrati ih u zabludu posebnim
vraanjem, i navrati ih u Vatru, posebnim navraanjem.
Njegove e hadise o hrani (at'imeh) nai u Muslimu od Abdurahmana Ibn Ebi Lejle. Od
njega ga prenosi Sufjan Ibn 'Ajine. Umro je, Allah mu se smilovao, 136. godine po H. u
priblino 90. godini.
100. Ebu Abdullah El-Dedeli. Zehebi o njemu govori u El-Kunau, pored imena mu
stavlja inicijale DT ukazujui da spada meu prenosioce hadisa Ebu Davuda i Tirmizije u
njihovim Sahihima. Zatim ga opisuje, da je mrski iija. Prenosi od Duzdanija rijei da je
on bio Muhtarev bajraktar. Od Ahmeda prenosi da je pouzdan. ehrestani ga u knjizi ElMilel ve-n-Nihel ubraja u iijske prenosioce hadisa. Ibn Kutejbe ga u El-Me'arifu
spominje meu ekstremnim iijama. Njegove e hadise nai u Tirmizijevom i Ebu
Davudovom Sahihu kao i u ostalim sunijskim musnedima. O njemu govori Ibn Sa'd u
estom dijelu Tabekata na 159. stranici, navodei da mu je ime Ubde Ibn Abd Ibn
Abdullah Ibn Ebi Ja'mur, pa kae: Bio je strogi iija, i po miljenju nekih bio je u
Muhtarovoj gardi. Poslao ga je sa 800 vojnika na Abdullaha Ibn Zubejra, kako bi s njima
ratovao i sauvao Muhammeda Ibn Hanefiju od onoga to mu je Ibn Zubejr naumio...
Kada je Ibn Zubejr opkolio Muhameda Ibn Hanefiju i Beni Haim, te oko njih nabacao
drvee i granje kako bi ih spalio, jer on nije htio dati prisegu. Meutim, Ebu Abdullah
Dedeli ga je spasio te opasnosti. Da mu Uzvieni Allah da lijepu nagradu iz Poslanikove
porodice.
Ovo je posljednji u nizu ljudi o kojima elim govoriti u ovom kratkom osvrtu, od sto
odvanih iijskih prenosilaca hadisa. Oni su bili dokazi sunneta i povjerljiva lica znanja
ummeta. Zahvaljujui njima sauvana je batina Vjerovjesnika. Oni su stoeri Sahiha,
Sunena i Musneda. Spomenuli smo ih po njihovim imenima, i iznijeli smo sunijske
navode o tome da su oni iije, kao i to da su se pozivali na njih. Onako kako ste vi i
traili. Nadam se da e protivnici shvatiti da su grijeili u svome ubjeenju o tome da se
sunije u hadisima nisu pozivale na iijske prenosioce hadisa. Te da e uvidjeti kako je
osnova u istinoljubivosti i emanetu kod njih, bez razlike izmeu sunija i iija. Da su iijski
hadisi bili apsolutno odbacivani s tim bi otila cjelina Vjerovjesnikove batine; kao to
priznaje Zehebi u biografiji Ebana Ibn Tagliba u El-Mizanu to je oita propast. A vi
znate nek vas Allah pomogne istinom da iijski prethodnici, na koje su se pozivali
sunije, nisu ogranieni na ovaj broj koji sam ovdje naveo, oni su mnogostruko,
mnogostruko brojniji od ove stotine i obilniji senedima, mnogobrojniji hadisima, bogatiji
znanjem, vremenom ih pretiu, i temeljnijeg koraka u iizmu. Znaj to su iijski prenosioci
iz vremena ashaba, Allah bio njima zadovoljan. Ve smo vas upoznali s njihovim
plemenitim imenima pri kraju knjige El-Fusulu-l-muhimme. Isto tako i meu tabiinima oni
na koje su se pozivali su od dokazanih iija, svi pouzdani, hafizi, sigurni u zapisivanju,
dokazi, poput onih koji su pali kao ehidi na Allahovu putu, kao pomagai Emiru-lmu'mininu, u bitkama Demelu-l-asgar, Demelu-l-ekber, Sifinu, Nahrevanu, u Hidazu i
Jemenu kada je Beser Ibn Irtat na njih izvrio pljakaki pohod. Te u smutnji Hadremija
kojeg je Muavija poslao na Basru. Kao i oni koji su pali kao ehidi na Tafu, sa
predvodnikom dennetske mladei, i oni koji su pali sa njegovim unukom ehid Zejdom,
kao i drugi kojima je uinjena nepravda. Koji su zarad Allaha ustali osvetiti Muhammedov
Ehli bejt, kao oni koji su se strpljivo borili, koje su nepravedno protjerali sa njihovih
ognjita. I oni koji su se trajno prikrivali iz straha i zbog slabosti. Poput Ahnefa Ibn Kajsa,
Asbega Ibn Nebate i Jahje Ibn Ja'mura, prvog koji je na harfove stavio take, i Halila Ibn
Ahmeda, osnivaa Lingvistike i Metrike, i Mu'az Ibn Muslim El-Haraa, ustanovitelja
Morfologije i njima slinih. Za ije temeljito predstavljanje su potrebni obimni tomovi
knjiga. A da ne govorimo o onima koje su nasibije napali otrim kritikama pa ih proglasili
slabima i nisu se pozivali na njih. Tu je na stotine provjerenih hafiza, istaknutih linosti
upute od iija Muhammedovog Ehli bejta, iji spomen su sunije prenebregnule.
Meutim iijski su alimi govorei o njima sastavili indekse i bibliografije u kojima se
govori o njima. Iz njih prepoznaje njihovu sposobnost na putu sluenja istom
uzvienom erijatu. Ko istrauje o njima znat e da su oni primjeri istinitosti i
vjerodostojnosti, pobonosti i zuhda, predanosti Bogu i istog nijeta u sluenju
Uzvienom Allahu, Njegovom poslaniku, s.a.v.a., Njegovoj knjizi, Imamima muslimana i
svima njima. Neka nas Allah okoristi njihovim i tvojim berietom, jer On od milostivih je
najmilostiviji.
-
Pismo 17 (pitanje)
3 Dhul-Hixhe 1329 H
1.
Ljupkost i gracioznost diskusanta.
2.
Isticanje da nema prepreke u tome da se sunije pozivaju na pouzdane iije.
3.
Njegovo vjerovanje u ajete o Ehli bejtu.
4.
Njegova zauenost pomirenjem meu njima i onoga to je kod sunija.
1. Tako mi oiju tvojih, ne vidjee moje oi od tebe nekog probranijeg srcem, niti breg
shvatanjem, niti su moje ui ule otroumnijeg niti dalekovidijeg, niti je koji slualac od
tebe uo njenijeg tona, niti razboritije argumentacije, svaki put kada nam se obrati
asti nas obiljem, i svaki put u razgovoru zavlada ustima, uima, oima i srcima.
estitam ti na posljednjem pismu, to je knjiga u koju sumnje nema (2:2), povija vratove
ljudi i istinom iba glave zablude.
2. Sunijama nije ostala prepreka da se pozivaju na svoga brata iiju kada je on
pouzdan. Tvoj stav o ovome je oita istina. Dok je stav oponenata grubost i
zanovijetanje. Njihov stav o tome kako nema pozivanja na iije, protivurjean je
njihovom djelu, dok se njihova praksa pozivanja na njih suprotstavlja njihovom stavu.
Tako da im stav i praksa ne teku jednim tokom, niti su usmjereni jednom cilju. Jedna
drugom nanose tetu, direktno se sudarajui. Usljed toga njihov je argument osakaen,
a tvoj ouvan.U svom osvrtu iznio si ono za ta je potrebno napisati odvojeni traktat, koji
sam za tebe naslovio iijski senedi u sunijskim senedima koji e biti vrhunac u toj
oblasti tako da onaj koji trai i udi, iznad toga nee imati nita drugo. Nadam se da se u
islamskom svijetu desi, ako Bog da, krasna reformacija.
3. Vjerujemo u sve Allahove ajete i u ajete o naem prvaku Emiru-l-mu'mininu, Aliju
Ibn Ebi Talibu, i ostalim lanovima Ehli bejta, Allah njima zadovoljan bio, vie nego ste vi
razloili.
4. Ne znam zato sunije odstupie od Imama Ehli bejta. I nisu se pokorili njihovom
mezhebu ni u naelima ni u ograncima. Niti su posumnjali u ijedno sporno pitanje u
svojim rijeima. Niti je ulema razmatrala njihove stavove. Ve su im se suprotstavljali u
doktrinama. Bez bojazni su im oponirali. I uvijek se veina ummeta nakon selefa, u vjeri
obraala drugima mimo Ehli bejtu, bez poricanja. Pa ukoliko su kur'anski ajeti, i sahih
hadisi, nedvosmisleni o onome to ste govorili, to znai da se sunije nisu okrenule od
uenjaka Ehli bejta, niti su se zadovoljili njihovom zamjenom. Ve iz Kur'ana i sunneta o
Ehli bejtu nisu shvatili nita vie od pohvale i obaveze da ih vole i potuju, a selefu salih
su blii ispravnosti i bolje poznaju znaenja sunneta i Kura'ana, zato slijedi uputu
njihovu. (6:90) Neka ti je selam.
-S-
Pismo 18 (odgovor)
4 Dhul-Hixhe 1329
1.
Zahvala na izlivu emocija.
2.
Greka diskutanta pripisivanjem toga svim ljudima kible.
3.
Ehli bejtu su lea okrenuli dravnici ummeta.
4.
Imami Ehli bejta ne obaziravi se ni na kakav znak ne zaostaju za drugima.
5.
Koje pravedni sud presuuje o zalutalosti onih koji su se prihvatili njih?
1. Zahvaljujem se na vaem lijepom miljenju prema mojoj malenkosti, i cijenim va

pristup prema meni i mome obraanju. Ganut sam takvom naklonou, i zateen
uljudnim potovanjem i uvaavanjem,
2. Meutim, zamolio bih vas da ponovo razmotrite injenicu u vezi onog to ste kazali o
odstupanju od Ehli bejtu, i to doveli u vezu sa svim ljudima kible. Podsjeam vas da
polovina ljudi kible a to su iije Ehli bejta Muhammedovog, nisu odstupili niti su oni koji
odstupaju. Niti e ikada odstupiti od Imama Ehli bejta, a.s., ni u emu, ni u principima ni
u ograncima. Jer njihov je stav da Boga sluiti u skladu sa njihovim putem (neka je
Allahov blagoslov na njih) predstavlja, odredbom Kur'ana i sunneta, strogo preciziranu
dunost svakog pojedinca. I oni slue Allahu na taj nain, u svim vremenima i na svim
mjestima. Na tome su bili oni dobri i prije i kasnije, od trenutka preseljenja plemenite
due Poslanikove, s.a.v.a., pa sve do danas.
3. Zaista su odstupili od Ehli bejta i u naelima i u ograncima vjere, dravnici i
rukovodioci ummeta. Od kako su odstupili od njih s hilafetom i u njemu se upravili svojoj
volji, iako je postojalo odreenje da je halifa Emiru-l-mu'minin Ali Ibn Ebi Talib. Jer arapi
se nee povinovati tome da hilafet bude u posebnoj kui, pa zato postojee odreenje
su interpretirali po svome, te hilafet podredie izboru, tako da svako pleme stremi ka
njemu pa makar i nakon vremena izvjesnog. Tako da je hilafet jednom bio ovdje, drugi
put ondje a sljedei put negdje tamo. Uloili su svu svoju snagu i ustrinu kako bi
potvrdili ovu osnovu, i kako bi uklonili sve ono to joj se suprotstavlja. Situacije su ih
prisilile da se okrenu od mezheba i kole Ehli bejta i da interpretiraju sve ono to ukazuje
na nunost pokoravanje Ehli bejtu iz Kur'ana i sunneta, pa ukoliko bi se predali formi
argumenata te se vratili Ehli bejtu, te se elita i narod njima vratio u ograncima i naelima
vjere, a sebi bi nametali liniju povratka svojoj osnovi, i tako bi postajali najvei pozivai
Ehli bejtu. A to se nije slagalo sa njihovim ambicijama niti se poklapalo sa njihovim
postupcima, ustrinom i politikom. Ko paljivo posmatra te stvari znat e da odstupanje
od imameta Imama Ehli bejta u mezhebu, nije nita drugo do li ogranak odstupanja od
njihovog opeg imameta nakon Allahovog poslanika, s.a.v.a. I da je interpretiranje
argumenata o njihovom posebnom imametu, slijedilo nakon interpretiranja argumenata o
njihovom opem imametu, jer da je drugaije, od njih se ne bi niko okrenuo.
4. Pustimo tekstove i objanjenja, pogledaj na njih bez obaziranja na to, pa da li nalazi
da su oni nedorasli, u znanju, djelu ili takvaluku imamu afiji ili etverici imama ili
drugima? Pa ukoliko nisu nedorasli, pa zato bi drugi mimo njih bili prioritetniji da budu
slijeeni i imali vie prava da im se pokorava?
5. Pa koje to pravedno suenje, presuuje o zalutalosti onih koji su se prihvatili
njihovog ueta, i koji pristaju za njima? Daleko bilo da ehli sunnet ve-l-dema'at donese
takav sud. Nek je selam na njih.
-
O opem Imametu, tojest o nasljedstvu Allahovog poslanika

Pismo 19 (pitanje)
5 Dhul-Hixhe 1329
1.
Pravedni arbitar ne izrie sud zalutalosti onih koji su se prihvatili Ehli bejta.
2.
Postupanje u skladu sa njihovim mezhebom znai izvriti svoju dunost.
3.
Kae se da su oni prioritetniji da budu slijeeni.
4.
Traenje eksplicitnih tekstova o hilafetu.
1. Nee pravedni arbitar donijeti presudu o zalutalosti onih koji su prigrabili ue Ehli
bejta, onih koji slijede njihove korake, niti e kazati da su oni slabiji od ostalih imama u
bilo emu to je potrebno za imamet.
2. Prakticiranje u skladu sa njihovim mezhebom znai da su mukellefi podmirili svoj
dug, izvrili dunost, poput djelovanja u skladu sa jednim od etiriju mezheba, bez
razlike.
3. ta vie kae se da je prioritetnije slijediti vaih 12 Imama, nego li etiri imama i
druge mimo njih. Zato to su svih 12 Imama, jednog te istog mezheba. Kojeg su utvrdili i
potvrdili svojom saglasnou. Nasuprot etiriju mezheba. Meu kojima je razlika
rasprostranjena u svim fikshkim poglavljima, tako da ih je nemogue obuhvatiti i
zabiljeiti. Jasno je da ono to utvrdi jedna osoba ne moe se porediti sa onim to utvrdi
dvanaest Imama, ovo spada u one stvari gdje se potena osoba ne moe kolebati, a
gdje se nepotenom ovjeka oduzima argument naravno, nasibije ele osporiti vae
pozivanje na mezheb Imama Ehli bejta. I zaduujem vas, nakon ovoga, da iznesete
dokaz o tome.
4. A sada bih vas zamolio da navedete eksplicitne tekstove o hilafetu Imama Ali Ibn Ebi
Taliba, r.a. Dokaze iznesi oite i ispravne putem ehli sunneta.
Selam
-S
Pismo 20 (odgovor)
9 Dhul-Hixhe 1329
1.
Saeta referenca tekstova
2.
Tekst o kui na dan pozivanja
3.
Izvjestitelji ovog teksta od ehli sunneta.
1. ovjek koji je dobro sagledao i upoznao siru Vjerovjesnika, s.a.v.a., od

uspostavljanja islamske drave, kodifikacije njenih propisa, upostaljvanja njenih temelja,
izdavanja zakona, ureenja njenih aspekata od strane Svevinjeg Allaha, nai e da je
Ali, Poslanikov pomaga u njegovim poslovima, pomo protiv neprijatelja, povjerenik
njegovog znanja, nasljednik njegove mudrosti, namjesnik njegovog ugovora, rukovodilac
nakon njega, onaj koji je upuen u Vjerovjesnikove rijei i djela i kada je on kod kue i
kada je na putu. O tome postoje mutevatir i neprekidni tekstovi, od poetka poslanstva
pa do kraja njegovog ivota.
2. Dovoljno od toga ti je ono to se dogodilo na samom poetku islamskog poziva, prije

irenja islama u Mekki, kada je Uzvieni Allah objavio ajet: I opomeni rodbinu svoju
najbliu. (26:214) i Poslanik ih je pozvao u kuu amide Ebu Taliba. Toga dana ih je bilo
etrdesetoro, jedan ovjek manje-vie. Meu njima njegove amide Ebu Talib, Hamza,
Abbas, Ebu Leheb hadisi o tom dogaaju su zabiljeeni u sunijskim Sahihima.
Na kraju toga, Allahov Poslanik, s.a.v.a., kae:
O djeco Abdu-l-Mutalibova, tako mi Allaha, ne poznajem meu arapima mladia koji je
donio svome narodu bolje od onoga to sam ja donio vama. Donio sam vam dobro i
Ovoga i Onoga svijeta. Zapovijedio mi je Allah da vas pozovem Njemu. Pa ko e me
pomoi u tome, pa da mi bude brat i izvrilac i moj nasljednik meu vama? Ustuknuli
su od toga ljudi, osim Alija. A bijae meu njima najmlai. On ustade i ree: O Allahov
vjerovjesnie, ja u biti tvoj pomonik u tome. Pa ga Poslanik uze za vrat te ree:
Zaista je ovo moj brat i izvrilac i moj nasljednik meu vama. Pa sluajte ga i
pokoravajte mu se. Ljudi poustajae smijui se i govorei Ebu Talibu: Naredio ti je da
slua i pokorava se svome sinu...

: :
:
.
3. Hadis u ovom obliku biljei veliki broj uvara Vjerovjesnikove batine. Poput Ibn
Ishaka, Ibn Derira, Ibn Ebu Hatima, Ibn Mirdevejha, Ebu Ne'ima, Bejhekija u svome
Sunenu i Delailu, S'alebija i Taberija u komentaru sure u'ara u svojim komentarima
Kur'ana Tefsiru-l-kebir. Taberi ga takoer razliitim putevima biljei u drugom svesku
knjige Tarihu-l-umemi ve-l-muluk na 217. stranici. Ibn Esir ga ocjenjuje kao neospornu
injenicu u drugom svesku svoga El-Kamila na 22. stranici, kada govori o Allahovoj
zapovijedi Poslaniku da obznani svoj poziv. Ebu El-Fida ga biljei u prvom svesku EtTaria na 116. stranici, govorei o ljudima koji su prvi prihvatili islam. Imam Ebu Dafer
El-Iskafi El-Mu'tezili ga prenosi u knjizi Nakdu-l-usmanije izraavajui da je hadis sahih.
[Kako stoji na 263. stranici treeg sveska arhu Nehdu-l-belagati li Ibni Ebi El-Hadid,
egipatskog izdanja. Dok knjiga Nakdu-l-usmanijje, spada u rijetka djela, i zavrijeuje da
svaki ovjek koji traga za istinom obrati panju na injenice iznesene u njoj. Hadis se
nalazi od 257. pa sve do 281. stranice, u treem svesku arhu Nehdu-l-belage u
komentaru pretkraj govora el-Kasije.]
Halebi ga biljei u poglavlju o sakrivanju Poslanika, s.a.v.a., i njegovih ashaba u
Erkamovoj kui [Pogledati etvrtu stranicu tog poglavlja ili 381. prvog sveska u Es-Siratu
el-Halebije. I nema granice Ibn Tejminijoj nepravednosti i optubama inspirisanih
njegovim poznatim ekstremizmom. Ovaj hadis navodi egipatski novelist i urnalist
Muhamed Husejn Hejkal, pa pogledaj drugi stubac pete stranice 2751. priloga politikog
urnala izdatog 12. zu-l-kadeta, 1350. godine po H, tu je opirno naveden. A kada se
obrati etvrtom stupcu este stranice, 2785. priloga, politikog urnala, vidjet e da
ovaj hadis prenosi od Muslima iz Sahiha, Ahmeda iz Musneda, Abdullaha Ibn Ahmeda iz
Zijadatu-l-musneda, Ibn Hader Hejsamija iz Dam'u-l-favaida, Ibn Kutejbe iz 'Ujunu-lahbara, Ahmeda Ibn Abdu Rabiha iz El-'Akdu-l-ferida, Amr Ibn Bahru-l-Dahiza iz
Risaletu 'an Beni Haim, Imama Ebu Ishaka Sa'lebija iz njegova tefsira. Ovaj hadis
navodi i britanski autor Goerges u svojoj poznatoj knjizi El-Mekaletu fi-l-islam, na arapski
je preveo protestant koji se nazvao Haim El-Arabi. Hadis e nai na 79. stranici estog
izdanju ovog prijevoda. Usljed toga to je ovaj hadis veoma poznat navodi ga odreeni
broj europejaca u svojim knjigama na francuskom, engleskom i njemakom jeziku. U
kratkoj verziji ga prenosi i Thomas Carlyle u knjizi Heroes i Hero Worship.] u svojoj
poznatojEs-Siratu El-Halebijja.
Navode ga u ovom znaenju sa neznatnim razlikama u izrazu, prenosioci i kritiari
hadisa kao to su Tahavi, Ed-Dijau El-Mukaddesi u El-Muhtaretu, Se'id Ibn Mansur u
Sunenu. Dovoljno ti je ono to prenosi Ahmed Ibn Hanbel od hadisa o Aliju, na 111. i
159. stranici prvog dijela Musneda, pa pogledaj. Isto tako na poetku 331. stranice prvog
djela Musneda navodi znaajan hadis od Ibn Abasa. Taj hadis obuhvata deset
karakteristika kojim se Imam Ali istie nad drugima. Taj znaajni hadis prenosi i Nesai od
Ibn Abasa na 6. stranici u asaisu El-Alevijje. A Hakim na 132. stranici treeg dijela
Mustedreka. Kao i Zehebi u svome Talhisu gdje navodi da je sahih. Isto tako ima esti
dio Kenzu-l-ummala u kojem se nalaze detalji.
[Pogledaj 6008. hadis na 392. stranici, vidjet e da se prenosi od Ibn Derira. A 6045.
hadis na 396. stranici se prenosi od Ahmeda iz Musneda, i Dijau-l-Mukaddesija iz ElMuhtareta, i Tahavija, Ibn Derira iz Sahiha. Hadis 6056 na 397. stranici nai e da se
prenosi od Ibn Ishaka, Ibn Derira, Ibn Ebi Hatima, Ibn Mirdevejha, Ebu Ne'ima,
Bejhekija iz u'abu-l-imana i Ed-Delaila. Hadis 6102 na 401. stranici vidjet e da se
prenosi od Mirdevejha. Hadis 6155 na 408. stranici prenosi se od Ahmeda iz Musneda,
Ibn Derira, Ed-Dijaa iz El-Muhtareta. Ko istrauje Kenzu-l-ummal nai e ovaj hadis na
razliitim mjestima knjige. Pogleda li 255. stranicu, treeg dijela, arha Nehdu-lbelage od Imama El-Mu'tezila El-Hadida, ili kraj tumaenja govora El-Kasi'a, nai e ga
cjelovitog.]
Ima i Muntehabu-l-Kenzi koji je tampan na marginama Imam Ahmedovog Musneda.
Zato se obrati na margine od 41. do 43. stranice petog dijela Musneda, tu e nai dosta
detalja. Dovoljno nam je ovo da poslui kao dobar dokaz. Selam.
-
Pismo 21 (pitanje)
10 Dhul-Hixhe 1329
Ispoljavanje sumnje u autentinost ovog teksta

Zaista vai oponenti ne uvaavaju sened ovog hadisa. Otrim ga tonom odbacuju. A
dovoljno vam je to to ga ne biljee dva ejha, kao ni drugi autori Sahiha mimo njih
dvojice. Sumnjam da je hadis prenijet putem pouzdanih prenosilaca iz redova ehli
suneta. Niti nalazim da ga vi tretirate ispravnim ukoliko je prenesen tim putem. Selam.
-S
Pismo 22 (odgovor)
Dhul-Hixhe 1329
1.
Potvrda ovog teksta
2.
Zato ga (ejhovi) izbjegavaju?
3.
Ko ih je upoznao to ga ne zauuje.
1. Kada ne bih prihvatao ispravnost ovog hadisa prenesenog putem Ehli suneta ne bih
ga ni navodio. Ipak su Ibn Derir i Imam Ebu Dafer El-Iskafi, naveli da je njegova
ispravnost neosporna.
(Pogledaj 6045. hadis u Kenzu-l-ummaluna str. 395 u estom dijelu. Tu e takoer nai
da Ibn Derir ukazuje da je hadis sahih. A Ebu Dafer El-Iskafi, on daje vrsto uvjeren
sud o njegovoj ispravnosti u knjizi En-Nakdu el-usmanijje. Pogledaj ta se nalazi na
263. stranici treeg dijela arhu Nehdil belagati li Hadid, egipatsko izdanje.)
I vie istaknutih istraivaa ocjenjuje da je sahih, a dovoljno da bude sahih je injenica
da je biljeen putem dokazanih autoriteta, na koje se bez ikakvog oklijevanja pozivaju
autori Sahiha. Na 111. stranici prvog dijela Ahmedovog Musneda, nai e da je ovaj
hadis prenijet od Esveda Ibn 'Amira,
(Na njega se pozivaju Buharija i Muslim u svojim Sahihima. On je sluao (hadise) od
u'beta kod njih dvojice, a Abdulaziza Ibn Ebi Selemeta je sluao kod Buharija. Kod
Muslima je sluao Zuhejra ibn Mu'aviju i Hamad Ibn Selemeta. Od njega u Buhariji
prenosi Muhammed Ibn Hatim Ibn Bezi', a u Muslimu od njega prenosi Harun Ibn
Abdullah.)
od erika,
(Na njega se pozivao Muslim u Sahihu, kako smo ve objasnili u Odgovoru 8. )
od E'amaa,
(Na njega se pozivaju Buharija i Muslim u svojim Sahihima, kako smo objasnili govorei
o njemu u Odgovoru 8)
od Minhala,
(Na njega se poziva Buharija, i to smo objasnili u Odgovoru 8.)
od Ibada Ibn Abdullaha El-Esedija,
(To je Ibbad Ibn Abdullah Ibn Zubejr Ibn Avam El-Kurei El-Esedi. Na njega se pozivaju
Buharija i Muslim u svojim Sahihima. Sluao je Esmu i Aiu kerku Ebu Bekrovu. U oba
Sahiha od njega prenose Ibn Ebi Melike, Muhammed ibn Dafer Ibn Zubejr i Hiam Ibn
Urve.)
od Ali, a.s., kao merfu' predaja, i svaki pojedinani lanac ovog seneda je dokaz kod
oponenata i sve su to, bez pogovora, prenosioci u Sahihima. O njima Kajserani govori u
knjizi El-Dam'u bejne ridali es-sahihajni, tako da se neizbjeno mora kazati kako je
ovaj hadis sahih, jer u njemu postoje brojni putevi koji se meusobno potvruju.
2. A to to ga ne biljee dva ejha i njima slini, jeste injenica da je u suprotnosti sa
njihovim stavom o hilafetu. Ovo je glavni razlog njihovog izbjegavanja velikog broja sahih
hadisa. Jer su se plaili da postanu oruje u rukama iija, pa su ih svjesno krili, i zbilja
veliki broj sunijskih ejhova da im Allah oprosti postupali su na taj nain da sakrivaju
sve poput toga. Bili su poznati po tome da prikrivaju hadise, to o njima prenosi Hafiz Ibn
Hader u Fethu-l-bariju. Buharija upravo u ovom smislu pri kraju knjige o znanju (nauci),
u prvom dijelu svoga Sahiha, otvara poglavlje: O onom ko u znanju daje prednost jednim
ljudima nad drugim.
3. Ko je upoznao Buharijin odnos prema Aliju, a.s., i ostalim lanovima Ehli bejta, i uvidi
da se njegovo pero plai hadisa koji govore o njihovim krasotama, a kalem mu presui
kada treba pisati o njihovim karakteristikama. Ne udi ga njegovo izbjegavanja ovog i
slinih hadisa. Ve la havle ve la kuvvete illa billahi el-alijji el-azim. Selam
--
Pismo 23 (pitanje)
14 Dhul-Hixhe 1329
1.
Vjerovanje u pouzdanost hadisa.
2.
Nema svrhe pozivati se na njega kada nije mutevatir.
3.
On ukazuje na posebni hilafet.
4.
Dokidanje hadisa
1. Obratio sam se hadisu na 111. stranici prvog dijela Ahmedovog Musneda, i istraio
sam o njegovim prenosiocima, i vidio da je rije o autoritetima utvrene pouzdanosti.
Zatim sam istraio ostale puteve i naao sam da se meusobno podudaraju i potvruju
jedni druge, i zbog toga vjerujem u njegovu pouzdanost.
2. Samo to se vi ne pozivate s namjerom potvrivanja Imameta na hadise koji nisu
mutevatir. Jer, Imamet je kod vas jedno od naela vjere, a za ovaj se hadis ne moe
kazati da postie granice mutevatira, tako da nema svrhe pozivati se na njega.
3. Kae se da ovaj hadis aludira da je Ali halifa Boijeg poslanika, s.a.v.a., posebno u
njegovom Ehli bejtu, pa gdje je tekst o njegovom opem hilafetu?
4. Moda se ak moe rei da je ovaj hadis dokinut, jer Poslanik, s.a.v.a., je napustio
njegov smisao. Zbog toga nije bio smetnja ashabima da daju prisegu trojici pravednih
halifa, da Allah bude njima zadovoljan.
-S-
Pismo 24 (odgovor)
15 Dhul-Hixhe 1329
1.
Razlog naeg pozivanja na ovaj hadis.
2.
Posebni/ogranieni hilafet je jednoglasno odbaen.
3.
Dokidanje je ovdje nemogue.
1. Zaista se sunije u dokazivanju imameta pozivaju na svaki sahih hadis, bio on

mutevatir ili ne. I mi smo se zbog toga pozvali na njega, jer kod njih je ispravan. Drali
smo se toga jer su oni sebi to uinili obaveznim. Njime smo argumentirali imamet kojeg
mi prihvatamo, zato to je on mutevatir naim putevima prenoenja, to je oito svima.
2. Tvrdnja da on aludira na to da je Ali, a.s., halifa Allahovog poslanika, s.a.v.a.,
ogranieno na Ehli bejt, se odbija, jer svako ko kae da je Ali Poslanikov halifa u Ehli
bejtu, on vjeruje i u njegov opi hilafet. A svako ko negira njegov opi hilafet, takoer
negira i ogranieni hilafet. Nema pobornika razdvajanja. Pa kakva je to filozofija
suprotna konsenzusu muslimana?
3. Ne mogu nikako zanemariti tvoje rijei o dokidanju hadisa. To je nemogue i
racionalno i erijatski. Budui da je rije o dokidanju prije vremena dogaanja, to je
svima oito. Iako ovdje nema onoga to dokida hadis osim pretpostavke da je Poslanik
napustio smisao hadisa. A injenica je da Poslanik nije napustio smisao hadisa, ve
nakon njega postoje uzastopni i mutevatir hadisi koji potvruju jedni druge. Pa kada
bismo i pretpostavili da nakon ovog hadisa nema nikakvog drugog hadisa, ali, otkud
znanje da se Poslanik odrekao sutine ovog hadisa i napustio njegovu funkciju. Oni se
povode samo za pretpostavkama i onim za im due ude, a ve im dolazi od
Gospodara njihova prava uputa. (53:23)
Selam
--
Pismo 25 (pitanje)
16 Dhul-Hixhe 1329
1.
Vjerovanje u ovaj tekst.
2.
Traenje vie dokaza.
1. Vjerujem u Onog koji je tobom rasvijetlio tamu, i tobom razjasnio nejasno,

i uinio te znakom od Njegovih znakova, i osobom kojom se oituju Njegovi
dokazi.
2. Zato ponudi mi vie dokaza, Allah ti oca nagradio.
Selam
-S-
Pismo 26 (odgovor)
17 Dhul-Hixhe, 1329
1.
Jasni tekst o vie od deset Alijevih vrlina koje niko drugi nema.
2.
Objanjenje argumentiranja tim tekstom.
1. Od tekstova ti je nakon hadisa o kui na dan poziva, dovoljno ono to

biljei imam Ahmed u prvom dijelu Musneda, pri dnu 330. stranice, i imam
Nesai u asaisu el-Alevijje, str. 6, zatim Hakim u treem dijelu Mustedreka,
str. 123, te Zehebi u Talisu, i drugi autori Sunena putevima koji su
jednoglasno ocjenjeni ispravnim; od Amr Ibn Mejmuna da je rekao:
Sjedio sam kod Ibn Abbasa kad doe devetero ljudi koji mu rekoe: O Ibn
Abbase, ili e ustati sa nama, ili reci ovima da nas ostave same. On ree:
Ustajem s vama.
Kae prenosilac: Jo uvijek je bio zdrav, prije nego e oslijepiti.
Kae: Poeli su razgovor. Ne znamo ta su govorili.
Dalje kae: Pa doe tresui odjeu, i govorei sa izrazom tuge:
Kleveu ovjeka koji ima vie od deset vrlina koje niko drugi nema.
Kleveu ovjeka kojem je Vjerovjesnik, s.a.v.a., rekao: Poslat u sigurno
ovjeka, kojeg Allah nikada nee poniziti, voli Allaha i Poslanika i njega vole
Allah i Poslanik. Pa je zbog ovih rijei glavu podigao ko je bio podigao.
Zatim ree Poslanik: Gdje je Ali?
Pa doe a oi ga bole zbog ega nije mogao gledati. On mu huknu u (pomaza
pljuvakom) oi. Zatim tri puta zamahnu bajrakom i dade mu ga u ruke.
Nakon toga Ali dovede Safiju binti Hajj.
Ibn Abbas ree: Zatim je Poslanik, s.a.v.a., poslao nekog sa surom Tevbe, a
zatim posla Alija za njim, te je on uze od tog ovjeka.
Rekao je Poslanik: Ne moe/smije je odnijeti osim ovjek koji je od mene a ja
od njega.
Ibn Abbas ree: Rekao je Poslanik, s.a.v.a., amidiima:
Koji od vas e me pomoi i na ovom i na onom svijetu?
Kae: I Ali je sjedio, a oni se ogluie.
Pa ree Ali: Ja u te pomoi i ovoga i onoga svijeta.
Poslanik ree: Ti si moj pomaga i ovoga i onoga svijeta.
Pa Poslanik ponovi svoje pitanje: Ko e od vas da me pomogne ovoga i
onoga svijeta?
Oni se ogluie. Pa ree Ali: Ja u te pomoi ovoga i onoga svijeta.
Poslanik ree Aliju: Ti si moj pomaga i ovoga i onoga svijeta.
Ibn Abbas kae: Ali, a.s., je nakon Hatide bio prvi ovjek koji je povjerovao.
Kae: Uzeo je Poslanik svoj ogrta pa ga je stavio na Alija, Fatimu, Hasana i
Husejna i citirao: Zaista Allah eli da odstrani od vas neistou Ehlu-l-bejte, i
oisti vas (potpunim) ienjem. (33:33)
Kae: Ali se rtvovao obukavi na se Vjerovjesnikovu odjeu, zatim je

poinuo na njegovo mjesto, a idolopoklonici su se ustremili na njega.
Pa je rekao: Poao je Poslanik u bitku na Tebuk, pa su i ljudi poli sa njim. Pa
ree Ali: Idem li i ja s tobom? Poslanik, s.a.v.a., je rekao: Ne. Pa zaplaka
Ali, na to mu Allahov poslanik, s.a.v.a., ree:
Nisi li zadovoljan da mi poloajem bude kao to je Harun bio Musau osim to
nakon mene nema vjerovjesnika? Zaista ne bih trebao otii dok tebe ne
postavim za svoga zamjenika.
I rekao mu je Allahov poslanik, s.a.v.a.: Ti si zatitnik svakog vjernika i
vjernice nakon mene. Ibn Abbas kae: Allahov poslanik je zatvorio sva vrata
prema damiji osim Alijevih vrata, pa je u damiju ulazio i u stanju
dunupluka jer to je bio jedini put koji je imao.
Kae: Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.: Kome sam ja bio zatitnik, pa
zaista mu je Ali zatitnik...
Nakon to ga je zabiljeio, Hakim za ovaj hadis kae da mu je lanac sahih, ali
ga dva ejha (Buharija i Muslim) nisu zabiljeili u ovom kontekstu.
Ja kaem da ga biljei Zehebi u Talisu, zatim kae: Sahih.
2. Nije skriveno ta se u ovom hadisu nalazi od neporecivih i jasnih
argumenata, da je zbilja Ali njegov namjesnik i halifa nakon njega. Zar ne
vidi kako ga je Vjerovjesnik, s.a.v.a., uinio svojim pomagaem i na ovom i
na onom svijetu. Izabravi ga time iznad ostalih blinjih. I kako je ukazao da je
njegov poloaj u odnosu na Vjerovjesnika kao poloaj Haruna u odnosu na
Musaa.
I od svih poloaja izuzeo je samo vjerovjesnitvo. I upravo to izuzimanje je
argument da je rije o opem poloaju. Ti zna da je najoitiji poloaj koji je
Harun imao kod Musaa da mu je pomonik (vezir) i da mu je bio potpora, i da
je bio sudionik u misiji, i njegov zamjenik (halifa), i njegovom cijelom ummetu
bilo je nareeno da mu budu pokorni, zbog rijei:
"i podaj mi za pomonika iz porodice moje Haruna, brata mog; osnai me
njime i uini drgom u zadatku mome." (20:29-32)
Kao i rijei:
Naslijedi me u narodu mom i sreuj (stvari) i ne slijedi put smutljivaca. (7:
142)
Te Boijih rijei:
Ve ti je dato potraivanje tvoje, o Musa. (20:36)
Tako da je Ali, a.s., presudom ovog teksta halifa Allahovog poslaniku u

njegovom narodu, i pomonik u porodici, drug u misiji i to linijom hilafeta a
ne vjerovjesnitva i najodabraniji ovjek ummeta, i najprei od njih i iv i
mrtav, i on je taj to im je nareeno da mu se moraju pokoravati za vrijeme
Vjerovjesnika jer je njegov pomonik poput onog to je bilo za Haruna u
ummetu Musaa, a.s., za vrijeme Musaa, a.s.
Ko uje hadis o njegovom poloaju, odmah mu se u umu sami od sebe
nameu svi ovi poloaji, i uope ne sumnja da se mislilo na njih.
A Allahov poslanik, s.a.v.a., je razjasnio stvar uinivi je oiglednom rijeima:
Zaista ne bih trebao otii dok tebe ne postavim za svoga zamjenika. (
)
Ovaj tekst je izriit u tome da je on njegov halifa. tavie, tekst je oit u tome da ukoliko
bi Poslanik otiao a ne bi postavio njega za svoga zamjenika, pa uinio bi ono to ne bi
trebao uiniti. A to je zbog toga to mu je od Allaha nareeno da ga ostavi za svoga
zamjenika, kao to je dokazano u komentaru Allahovih rijei:
O Poslanie! Dostavi ta ti je objavljeno od Gospodara tvog. A ako ne uini, onda nisi
prenio poslanicu Njegovu. (5:67)
Ko bude dobro razmotrio rijei Allaha Uzvienog (nisi prenio poslanicu Njegovu) a zatim
paljivo pogleda u rijei Vjerovjesnika, s.a.v.a., (Zaista ne bih trebao otii dok tebe ne
postavim za svoga zamjenika) vidjet e da su upravljene ka istoj intenciji, to nije
skriveno. I ne zaboravi Poslanikove, s.a.v.a., rijei u ovom govoru: Ti si zatitnik svakog
vjernika i vjernice nakon mene. Pa zaista je to nedvosmislena rije o tome da je on
upravitelj i pomaga i njegov zamjenik u tome, kao to je rekao El-Kumejt, r.a.:
Divna li upravitelja nakon njegova vjerovjesnika
utoite svijesti o Bogu, i krasna li uitelja.
Selam
--
Pismo 27 (pitanje)
18 DhulHixhe 1329
Ispoljavanje sumnje u sened hadisa o poloaju

Hadis o poloaju je sahih i dobro poznat, meutim, neumoljivi El-Amidi istaknuta
linost u metodologiji prava (usul) sumnja u njegove senede, i dvoumi se u puteve

tradiranja, a vai su oponenti esto privreni njegovom miljenju, te kako ete postii
dominaciju nad njima?
Selam
S
Pismo 28 (odgovor)
19 Dhul-Hixhe 1329
1.
Hadis o poloaju spada meu najprovjerenije hadise.
2.
Okolnosti presuuju o tome.
3.
Od Ehli sunija ga biljee.
4.
Uzrok El-Amidijeve sumnje.
1. El-Amidi, ovom sumnjom samome sebi nanosi nepravdu, jer zaista hadis o poloaju
spada u najispravnije i najprovjerenije hadise.
2. Sumnja u ispravnost seneda ovog hadisa nije zaokupila nikoga, niti je ikome palo
napamet da polemie o njegovoj pouzdanosti. ak i Zehebi i pored tvrdoglavosti
uTalhisu-l-mustedreku jasno daje do znanja da je predaja sahih.
(pogledaj odgovor na pismo 26.)
Ibn Hader El-Hejsami i pored svoga antagonizma u Savaiku o hadisu govori u
dvanaestoj E-ubhi, te citira stavove o tome da je hadis sahih, od prvaka hadiske
nauke, koji su takvi da se u tome samo na njih oslanja, zato pogledaj 29. stranicu EsSavaika. Pa da ovaj hadis nije na stupnju pouzdanosti ne bi ga Buharija biljeio u
svomeSahihu. Zbilja taj ovjek mui svoju duu predrasudama kada treba navoditi
Alijeve osobine i vrline Ehli bejta.
Muavija je bio lider neposlune skupine, vrijeao je Emiru-l-mu'minina i ratovao protiv
njega, proklinjao ga sa minbera, nareivao muslimanima da ga proklinju, ipak, usprkos
bezonosti u izraavanju neprijateljstva prema njemu nije negirao hadis o poloaju. Niti
je proturijeio Sa'd Ibn Ebi Vekasu kada mu je rekao u onome to biljei Muslim u
poglavlju o vrlinama Ali Ibn Ebi Taliba, na 324. stranici, drugog dijela Sahiha ta te
sprijeilo da vrijea Ebu Turaba? Sa'd Ibn Ebi Vekas ree: Sjetih se tri stvari koje mu
je rekao Poslanik, pa ga nisam vrijeao, jer da mi je samo jedna od njih, bilo bi mi drae
od riih deva. uo sam Allahovog poslanika kako mu govori kada ga je zamijenio u
nekim bitkama: Zar nisi zadovoljan da mi poloajem bude kao to je Harun bio Musau
osim to nakon mene nema vjerovjesnika...

(Takoer ga biljei Hakim na poetku 109. stranice treeg dijela u Mustedreku, i u skladu
sa kriterijima dva ejha ga ocjenjuje sahihom. Zehebi ga biljei u Talhisu, priznajui da je
sahih po kriteriju Muslima.)
To rastui Muaviju, i nije vie insistirao da Sa'd proklinje Alija, a.s.
:
:

Pored svega ovoga dodajem i to da je lino Muavija prenosio hadis o poloaju. Ibn
Hader u Sava'iku (107. str., poglavlje 11) kae: Prenosi Ahmed da je neki ovjek pitao
Muaviju o nekom pravilu. On mu ree: Pitaj to Alija, on je ueniji. ovjek ree: Tvoj mi
je odgovor drai nego li Alijev. Muavija ree: Runo li zbori! Ne voli ovjeka kojeg je
Allahov poslanik ispunio znanjem, i rekao mu: Ti si na poloaju kod mene poput Haruna
kod Musaa, osim to nakon mene nema vjerovjesnika. I Omer bi kada god bi imao
problem pitao njega...
(On kae da su i drugi biljeili ovaj hadis, te da su neki dodali i: Ustani, Bog ti noge
oduzeo. I izbrisao je njegovo ime iz deftera, pa do kraja onog to prenosi na 107.
stranici Sava'ika, a to ukazuje da odreeni broj muhaddisa, mimo Ahmeda ovaj hadis o
poloaju prenose lancem preko Muavije.)
Jednom rijeju, hadis o poloaju spada u one hadise u iju pouzdanost nema nikakve
sumnje i to u skladu sa miljenjem svih muslimana, i pored razlike u mezhebima i
orijentacijama.
3. Biljei ga autor El-Dam'u bejne es-sihahi es-sitte (u poglavlju Fi manakibi Ali). Autor
El-Dam'u bejne es-sahihajn (Fi fadaili Ali, Fi gazveti Tebuk).
Takoer se nalazi u Sahihu-l-Buhariju u poglavju Fi gazveti Tebuk (3/58).
Takoer u poglavlju Fadailu Ali u Sahihu-l-Muslimu (3/323).
U poglavlju Fadailu ashabi en-nebijj u Sunenu Ibn Made (1/28, kada govori o vrlinama
Alija).
U poglavlju o Alijevim vrlinama u Mustedreku-l-Hakim (3/109 i drugim mjestima).
Biljei ga i imam Ahmed Ibn Hanbel u Musnedu od Sa'da brojnim putevima tradiranja
(str: 1/173, 175, 177, 179, 182, 185).
Takoer ga prenosi u Musnedu od Ibn Abbasa (1/331),
Esme Binti Amis (6/369, 438),
Ebu Se'ida El-Hudrija (3/32),
Muavije Ibn Ebi Sufjana, i odreenog broja drugih ashaba.

Taberani ga biljei od Esme Binti Amisa, Ummu Seleme, Hubeja Ibn Dunadeta, Ibn
Omera, Ibn Abbasa, Dabir Ibn Semereta, Zejd Ibn Erkama, El-Beraa Ibn Aziba, Ali Ibn
Ebi Taliba, (Kako o tome navodi Ibn Hader u prvom hadisu u El-Erbe'inu, kojeg navodi
u drugom poglavlju, devete glave, na 72. stranici Es-Savaika. Sujuti, govorei o Aliju u
Tarihu-l-Hulefa kae: Taberani ga biljei od svih njih, dodavi i Esmu Binti Kajs.) i
drugih. Bezzar ga biljei u svomeMusnedu,(to navodi Sujuti govorei o Aliju u Tarihu-lHulefa, str. 65. )
Tirmizi u Sahihu, (Na to aludira 2504. hadis u Kenzu-l-umalu 6/152.)od Ebu Se'ida ElHudrija.
Ibn Abdulber ga biljei u Ahvalu-l-Ali u El-Isti'abu, zatim govori o njemu: On spada u
najprovjerenije hadise i najispravnije od njih. Prenosi ga od Vjerovjesnika S'ad Ibn Ebi
Vekas, a velik je broj puteva kojim je tradiran od S'ada.
O njemu govori Ibn Ebi Hejseme i drugi. Pa kae: Prenosi ga Ibn Abbas, Ebu Se'id ElHudri, Ummu Seleme, Esma Binti Amis, Dabir Ibn Abdullah i dosta drugih ija je lista
dugaka. Ovo su rijei Ibn Abdulberra. Svako ko je govorio o bici na Tebuku od
muhadisa i povjesniara prenosi i ovaj hadis. Prenosi ga i svako ko pie biografiju Alija,
a.s., i leksikone o prenosiocima hadisa i od starijih i mlaih generacija, bez obzira na
razliitost orijentacija i mezheba. Prenosi ga svako ko pie o vrlinama Ehli bejta,
odlikama ashaba, poput imama Ahmed Ibn Hanbela i drugih koji su bili prije i poslije
njega. Rije je dakle o neospornom hadisu u svakoj generaciji ovog ummeta.
4. Dakle Al-Amidijevo sumnjienje u sened ovog hadisa nije mjerodavno, jer on nije
upuen u nauku o hadisu, te je njegov sud o senedima i putevima tradiranja poput
miljenja obinog ovjeka koji ne razumije hadis. Njegova velika upuenost u
metodologiju prava (Usul) ga je dovela u ovaj bezdan, poto ga je u skladu s onim to
iziskuje Usul vidio nedvosmisleno jasnim tekstom kojeg nije mogao rijeiti osim sumnjom
u njegov sened, mislei da je to mogue. A daleko bilo, daleko bilo da je mogue. Selam.
--
Pismo 29 (pitanje)
20 Dhul-Hixhe 1329
1.
Potvrivanje reenog o senedu hadisa.
2.
Iznoenje sumnje u ope znaenje.
3.
Sumnja u to da se moe koristiti kao argument.
1. Sve to ste kazali o pouzdanosti hadisa o poloaju je istina u koju nema nikakve
sumnje. Amidi je posrnuo uinivi greku koja aludira na to koliko je daleko od nauke o
hadisu i onih koji je posjeduju. Spominjanjem njegovog miljenja smo te natjerali da
objanjava ve jasne stvari, to je greka zbog koje ti se izvinjavamo a ti si od onih koji
prihvataju isprike.
2. Stiglo je do mene da mimo Amidija, vai oponenti pretpostavljaju da hadis o poloaju
nema ope znaenje, ve da se on tie samo tog posebnog povoda. A to miljenje
argumentiraju kontekstom hadisa i uzrokom njegovog izgovaranja, jer ove rijei su
izreene Aliju, kada ga je Poslanik ostavio u Medini kao svoga zamjenika za vrijeme
bitke na Tebuku. Pa mu je rekao Imam, r.a.: Zar me ostavlja meu enama i djecom?
Tada mu ree Poslanik, s.a.v.a.: Zar nisi zadovoljan da u odnosu na mene bude kao
to je bio Harun u odnosu na Musaa, osim to nakon mene nema vjerovjesnika. Kao da
je Poslanik, s.a.va., elio ukazati na to da je on u odnosu na njega kao Harun u odnosu
na Musaa, u trenutku kada ga je Musa ostavio meu svojim narodom prilikom odlaska
na brdo, tako da je namjera da si ti u danima Tebuka u odnosu na mene kao to je
Harun u odnosu na Musaa u danima kada je on otiao razgovarati sa svojim
Gospodarem.
3. esto kau da ovaj hadis nije dokaz, pa makar imao implikacije openitog, zbog toga
to je poseban, tako da ono to je openito koje je ogranieno nije dokaz za ostale
aspekte. Selam
-S-
Pismo 30 (odgovor)
22 Dhul-Hixhe 1329
1.
Arapi donose sud o openitosti hadisa.
2.
Fiktivnost tvrdnje o posebnosti.
3.
Opovrgavanje tvrdnje o nepostojanju argumentativnosti.
1. Odgovor na njihovu tvrdnju o tome da hadis nema openito znaenje preputamo

jeziarima arapskog govornog podruja. Ti ne odbija niti osporava dokaz arapa. Da li
si vidio svoj narod arape da sumnjaju u openitost poloaja u ovom hadisu? Nikako i
daleko bilo da neko poput tebe sumnja u openitost ope (zajednike) imenice,
odreenice, i u njeno obuhvatanje svih objekata (tj. svega onog na to ona upuuje).
Ukoliko naprimjer kae: sa vama u postupati pravedno, da li to znai da je tvoja
pravednost ograniena i tie se samo nekih stvari ali ne i drugih, ili je pak openita,
obuhvata sve objekte? Da Allah zakloni da na to gledate osim kao na openito, ili da
naumpadne neto drugo do li generalizacije.
Pa ukoliko halifa muslimana kae nekom od svojih prijatelja: Dajem ti svoju ovlast nad
ljudima, ili svoj poloaj nad njima, ili moj ugled meu njima, ili svoju vlast, pa da li e ita
pasti na pamet osim openitosti?
I da li e biti nekoga ko e tvrditi ogranienost na neke aspekte bez nekih drugih?
Osim nekog ko je lahkomisleno protivan?
Pa ukoliko kae nekom od svojih pomagaa: Ti za vrijeme moje vlasti ima poloaj
Omera za vrijeme Ebu Bekra, osim to ti nisi moj ashab. Da li e ovo sa gledita
obiajnog prava podrazumjevati ogranieno znaenje, tojest neke poloaje ili pak
openito?
Ne vjerujem, Allaha mi, da moe misliti na bilo ta drugo do li o opem znaenju. Niti
sumnjam u to da je tvoj stav u korist openitosti poloaja u rijeima Poslanika, s.a.v.a.:
Ti si u odnosu na mene kao Harun u odnosu na Musaa. Analogno slinim primjerima u
obinom govoru i jeziku. A posebno nakon izuzimanja vjerovjesnitva, pa zbilja ga je to
uinilo nedvosmislenim navodom openitog znaenja. ivi meu arapima, pitaj ih o
tome.
2. to se pak tie rijei oponenata da hadis ima posebno znaenje, to je odbaeno
zbog dva razloga.
Prvi razlog Kao to vidi, hadis je po sebi openit, sluaj ga ukoliko prihvatimo da je
poseban ne izvodi iz openitosti. Jer sluaj ne ograniava povod, to je na svom
mjestu dokazano. Tako da ukoliko vidi dunub osobu da dodiruje, naprimjer, ajetu-lkursijju, pa mu kae: Ne smije ovjek sa hadesom (koji nema erijatsku istou)
dodirivati Kur'an, da li su te rijei ograniene na ovaj sluaj, ili su openite te obuhvataju
sve kur'anske ajete za sve ljude sa hadesom? Sumnjam da e iko shvatiti da su te rijei
ograniene na dodirivanje ajetu-l-kursije osobe sa hadesom. Ukoliko ljekar vidi bolesnog
ovjeka da jede hurme. Te mu zabrani da jede slatko. Da li se u skladu sa obiajnim
pravom ovo odnosi posebno na taj sluaj, ili openito, obuhvata svaki primjer slatkog?
Vallahi ne vidim da e neko kazati kako je rije o ogranienom znaenju na dotini
sluaj, osim nekog ko je zastranio od principa, udaljen od pravila jezika, daleko od
obiajnog shvatanja, potpuni stranac naem svijetu. Isto tako od njega se ne razlikuje
onaj koji tvrdi ogranienost openitosti u hadisu o poloaju na sluaj bitke na Tebuku.
Drugi razlog sluajevi u kojima se Ali postavlja za zamjenika u Medini, nisu ogranieni
samo na bitku na Tebuku, usprkos tvrdoglavosti oponenata u tvrdnji da je on
ogranienog znaenja. Sahih hadisi, koji su mutevatir, od istih Imama Ehli bejta,
potvruju izricanje ovih rijei i u drugim sluajevima, pa oni koji uestvuju u diskusijama
mogu im se obratiti, a sunijski Suneni svjedoe o tome, to istraivaima nije strano.
Tako da, to je svima jasno, jednostavno nema mjesta rijeima oponenata da kontekst
hadisa aludira na njegovu ogranienost na bitku na Tebuku.
3. to se pak njihove tvrdnje tie o tome kako openito koje je ogranieno nije
argument za druge stvari, to je oiti lapsuz, i skandalozna greka. Zar e takvo to o
ovom hadisu rei neko drugi do li neupuenog u stvari, pa se u njima izgubi, poput
jahaa slijepe deve u mrkloj noi. Utjeem se Allahu od neznanja, i svaka hvala Allahu
na zdravlju. Zaista ogranienje opeg ne izvodi ope iz toga da bude argument u
ostatku, ukoliko ogranienje ne bude apstraktno. Posebno kada bude spojeno, kao u
naem hadisu. Zaista kada gospodar kae svome robu: Danas e ukazati potovanje
svakome ko mi doe osim Zejdu. A rob nakon toga ne pokae potovanje drugima koji
obiu njegovog gospodara osim Zejdu, takav ovjek se u obiajnom pravu smatra
neposlunim. Razumni e ga ljudi prekoriti. Osudit e da zasluuje prijekor i sankcije u
mjeri u kojoj razum ili erijat presudi da ovom neposlunou zasluuje. Niko iz
obiajnog prava nee obratiti panju na njegovu ispriku, ukoliko to uini zbog toga jer je
openitost bila ograniena.
tavie, njegova isprika e kod njih biti gora od grijeha koji je poinio. Sve to nije ni zbog
ega drugog osim zbog istaknutosti opeg znaenja u ostatku nakon ogranienja, to
nikome nije skriveno.
Ti zna da je ustaljeni obiaj muslimana i drugih ljudi da bez negodovanja kao dokaz
koriste openitosti koje su ograniene. To su inile prve generacije, selef, ashabi i tabiini
na lijep nain, i oni koji slijede nakon njih pa sve do danas. Kao i Ehli bejt i ostali imami
muslimana. To je injenica u koju nema sumnje, dovoljno ti je to kao dokaz da je
ograniena openitost argument, jer da nije tako, time bi etverici imama i drugim
mudtehidima mimo njih bila zatvorena vrata znanja o erijatskim propisima u ograncima
iz detaljnih indicija. Zaista se toak znanja o tome okree na postupcima u skladu sa
openitostima, a nema openitosti koja nije ograniena, pa kada se iskljue openitosti,
zatresu se kapije znanja, da Allah sauva. Selam
--
Pismo 31 (pitanje)
22 Dhul-Hixhe, 1329
Traenje sluajeva (izricanja) ovog hadisa

Nisi naveo ono to bi potvrdilo da je ovaj hadis izrican na drugim mjestima a ne samo na
Tebuku. Veoma se veselim ostalim ugodnim sluajevima. Pa da li e me uvesti na
pojilita?
Selam
-S-
Pismo 32 (odgovor)
24 Dhul-Hixhe 1329
1.
Jedan sluaj je posjeta Ummi Selimi.
2.
Sluaj Hamzine kerke.
3.
Oslanjanje na Alija.
4.
Prvo bratimljenje.
5.
Drugo bratimljenje.
6.
Zatvaranje vrata.
7.
Vjerovjesnik opisuje Alija i Haruna kao zvijezde Beta i Gama (u Malom medvjedu).
1. Jedan od sluajeva je dan kada je Vjerovjesnik, s.a.v.a., razgovarao sa Ummu

Selimom (Ona je kerka Milhana Ibn Halida El-Ensarije, sestra Hiram Ibn Milhana, i otac
i brat su pali kao ehidi pred Vjerovjesnikom, s.a.v.a. Bila pametna i dobra ena.
Prenijela je nekoliko hadisa od Poslanika, od nje je prenosio njen sin Enes, Ibn Abbas,
Zejd Ibn Sabit, Ebu Seleme Ibn Abdurahman i drugi. Svrstana je u red onih koji su
prednjaili (u primanju islama), ona je pozivala u islam, za vrijeme dahilijeta bila je u
braku sa Malik Ibn En-Nadrom, pa mu je rodila sina Enesa Ibn Malika, kada je Allah,
s.v.t., spustio islam ona je bila meu prvima koja ga prihvata, pozvala je i svoga mua
Malika, Allahu i Poslaniku. Meutim on je odbio primiti islam. Pa ga je ona napustila. On
je ljutit otiao u Siriju pa je stradao kao nevjernik. Ona je savjetovala svoga sina Enesa i
naredila mu da bude na usluzi Poslaniku, on je tada imao deset godina. Poslanik ga je
prihvatio, iz potovanja prema njoj. Prosili su je arapski plemii. Ona im je govorila:Neu
se udati dok Enes ne odraste, i ne bude mogao sjediti sa odraslima. A Enes je govorio:
Nek Allah nagradi moju majku dobrom, kako se dobro brinula za mene. Ona je bila
povod da Ebu Talha Ensari prigrli islam, kada je zaprosio a bio je nevjernik. Ona je to
odbila osim ako on prihvati islam. Te on posta musliman njenim pozivom, a vjenani dar
za nju je bio islam. Rodila je Ebu Talhi sina, koji je obolio i umro. Pa je rekla:Niko mu
prije mene nije rekao vijest o smrti sina. Kada je doao i pitao o svome sinu rekla mu je:
Mirniji je nego je bio. Pa on pomisli da spava. Ona mu poslui hranu i on jede. Zatim
mu se ona dotjerala, i namirisala pa legoe spavati. Kada je svanulo ona mu ree:
Nadaj se nagradi od Boga za svoje dijete. Ebu Talha je ispriao svoj dogaaj
Poslaniku. On ree: Nek vam Allah da blagodati te noi. Ona kae: Poslanik je toliko
dovio za mene da od toga vie ne traim. Te noi je Boijim berektom zametnut
Abdullah Ibn Ebi Talha. On je otac Ishaka Ibn Abdullaha Ibn Ebi Talhe, fakiha. Imao je i
brae bilo ih je ukupno desetoro, svi su bili nosioci znanja. Ummu Selima je sa
Poslanikom, s.a.v.a., uestvovala u bitkama. Na dan Uhuda je nosila bode, i ko god joj
se od murika pribliio ona bi mu ga zarila u trbuh. Bila je od najboljih ena po pitanju
strpljivosti na putu islama. Ne poznajem enu osim nje, koju je Poslanik posjetio u njenoj
kui, a ona bi mu darivala poklon. Bila je od onih koji su dobro znali za poloaj Ehli bejta,
i svjesna njihovog prava. ) koja je od onih to su se meu prvima odazvali islamskom
pozivu, ena koja je veoma privrena i odana islamu. Imala je svoje posebno mjesto kod
Allahovog poslanika, s.a.v.a., zbog prvatva, iskrenosti i potenja, lijepog podnoenja
nedaa. Poslanik je posjeivao u njenoj kui, razgovarao je sa njom. Jednog dana je
rekao:
O Ummu Selima, zaista je Alijevo meso od moga mesa, a krv od moje krvi, i on u
odnosu na mene ima poloaj poput Haruna u odnosu na Musaa...
(Ovaj hadis mislim na hadis Ummu Selime je 2554. hadis u Kenzu-l-umalu na 154.
stranici, 6 sveska. Takoer se nalazi u Muntehabu-l-Kenzi, pa pogledaj posljednji red na
margini 31. stranice, petog sveska Ahmedovog Musneda, nai e ga istog doslovno.)
.
Vjerovatno ti je jasno da je Poslanik ove rijei izgovorio bez povoda. Bez ikakvog uzroka,
osim s namjerom dostavljanja (istine) i savjetovanja u ime Allahovo, o tome kakvo
mjesto ima njegov upravitelj i zamjenik nakon njega. Tako da je nemogue da bude
ogranien na bitku na Tebuku.
2. Poput njega je i hadis izgovoren prilikom dogaaja Hamzine kerke kada su se Ali,
Dafer i Zejd prepirali oko nje. Tada ree Allahov poslanik, s.a.v.a.:
O Ali, ti si kod mene po poloaju kao Harun...
()
( Biljei ga Imam Nesai, na 19. stranici u El-Hasaisu El-Alevijje.)
3. Isto tako hadis izreen jednog dana kada su kod Vjerovjesnika, s.a.v.a., bili Ebu
Bekr, Omer i Ebu Ubejde Ibn El-Derah. On je bio naslonjen na Alija, pa ga je rukom
udario po ramenu i rekao: O Ali, ti si prvi od vjernika po vjerovanju, prvi od njih islamom,
i ti u odnosu na mene ima poloaj Haruna u odnosu na Musaa...
...
(Biljei ga El-Hasan Ibn Bedr i Hakim u El-Kunau, irazi u El-Elkabu i Ibn Nadar. To je
6029. i 6032. hadis u Kenzu-l-umalu na str. 395. u sedmom svesku.)
4. I hadisi izreeni na dan prvog bratimljenja. Bilo je to u Mekki prije hidre, kada je
Poslanik, s.a.v.a., vrio bratimljenje posebno meu muhadirima.
5. A na dan drugog bratimljenja, bilo je to u Medini, pet mjeseci nakon hidre. Kada je
izvreno bratimljenje izmeu muhadira i ensarija. Oba puta, od svih njih je za sebe
odabrao Alija, i pored svih uzeo je njega sa svoga brata. (Ibn Abdulber u Alijevoj biografiji
u El-Isti'abu kae:
Bratimio je Allahov poslanik, s.a.v.a., meu muhadirima, zatim je bratimio meu

muhadirima i ensarijama. U svakom od tih bratimljenja rekao je Aliju: Ti si moj brat i na
Ovom i na Onom svijetu. (pa nastavlja) Pa je pobratimio sebe i njega...
Ja kaem da se u knjigama sire i povijesti detaljno o tome govori. O prvom bratimljenju
detaljno je opisano u Es-Siretu el-Halebije 2/26. I drugo bratimljenje u istoj knjizi 2/120.
Isto tako u oba navrata nai e davanje prednosti Aliju nad drugima. U Es-Siretu EdDahlanije nai e detaljno o oba bratimljenja kao i u Es-Siretu El-Halebije, s tim da je
on istakao kako je drugo bratimljenje obavljeno pet mjeseci nakon hidre.
Dajui mu prednost nad drugima, govorei mu: Ti u odnosu na mene ima poloaj
Haruna u odnosu na Musaa, osim to nakon mene nema vjerovjesnika. Hadisi o ovome
su mutevatir, putem istoga Ehli bejta. Dovoljno ti je ono to je dolo putem drugih, mimo
njih, o prvom bratimljenju. Hadis od Zejd Ibn Ebi Evfa, kojeg biljei Imam Ahmed Ibn
Hanbel u knjizi Menakibu Alijji, i Ibn Asakir u Tarihu, (Prenio ga je od Ahmeda Ibn
Asakira i grupe pouzdanih prenosilaca, jedan od njih je i El-Muteki El-Hidni. Pa pogledaj
njegov Kenzu-l-ummal, 918. hadis, poetkom 40. stranice u petom dijelu. Prenosi ga
Ahmed na 390. stranici, estog dijela Manakibu Alija, kao hadis pod brojem 5972, pa
pogledaj.) i El-Begavi i Taberani u svojim Madme'ima. El-Barudi u El-Ma'rifetu, Ibn Adi i
drugi.(Prenosi ga od prvaka te grupe sainjene od pouzdanih prenosilaca, jedan od njih
je El-Muteki El-Hindi na poetku 41. stranice, petog dijela Kenzu-l-umala, to je hadis broj
919. pa pogledaj.)
To je dugaak hadis, koji opisuje nain bratimljenja, a na kraju slijede ove rijei:
Pa ree Ali: O Allahov poslanie, dua mi je otila, lea su mi pukla, jer vidim sa
ashabima si uinio to si uinio, osim mene. Pa ukoliko je to zbog ljutnje na mene pa
tebi pripada milost i plemenitost. Tada ree Allahov poslanik, s.a.v.a.: Tako mi Onoga
koji me je uistinu poslao, nisam te ostavio posljednjeg osim za sebe, pa ti u odnosu na
mene ima poloaj Haruna u odnosu na Musaa, osim to nakon mene nema
vjerovjesnika, ti si moj brat i moj nasljednik. Ali ree: Pa ta naslijeujem od tebe? On
ree: Ono to su u nasljedstvo ostavljali vjerovjesnici prije mene, Knjigu njihova
Gospodara, i sunnet svojih vjerovjesnika. Ti si sa mnom u mome dvorcu u Dennetu sa
Fatimom i dva sina. Ti si moj brat i moj prisni prijatelj. Zatim Poslanik, s.a.v.a., proui:
oni e kao braa na divanima jedni prema drugima sjediti (15:47) meusobni su prijatelji
zarad Allaha, gledaju jedni u druge.
Dovoljno ti je ono to je dolo o drugom bratimljenju a to biljei Taberani u El-Kebiru od
Ibn Abbasa, hadis u kojem se kae:
Zaista je Allahov poslanik, s.a.v.a., rekao Aliju: Jesi li se naljutio na mene kada sam
bratimio muhadire i ensarije, a tebe nisam pobratimio ni sa kim od njih. E da li si
zadovoljan da poloajem u odnosu na mene bude kao Harun u odnosu na Musaa, osim
to nakon mene nema vjerovjesnika...
(Prenosi ga El-Muteki El-Hindi u Kenzu-l-umalu i u El-Muntehabu, pa pogledaj u El-
Muntehabu na dnu margine 31. stranice, petoga sveska iz Ahmedovog Musneda. Nai
e ga doslovno onako kako smo mi prenijeli. I nije skriveno da se u rijeima: Da li si se
naljutio na mene. krije prisnost, suosjeanje, oinska ljubav prema djetetu koje je
umiljato svome suosjeajnom i milostivom ocu. Ukoliko kae: Kako to da je Ali sumnjao
zbog toga to je ostao zadnji i drugi puta, i pored toga to je prvi puta imao istu sumnju,
a posle mu je postalo jasno da ga je Poslanik, s.a.v.a., ostavio za sebe, pa zar nije
mogao zakljuiti drugi puta na osnovu prvog puta? Kaemo: Ne moe se koristi
analogija prvog za drugi put. Jer prvi put je bratimljenje bilo ogranieno samo na
muhadire, pa nije bilo prepreke za bratimljenje vjerovjesnika i Alija, nasuprot drugog
bratimljenja. Jer ono je bilo izmeu muhadira i ensarija. Tako da je ensariji brat bio
muhadir, dok su Vjerovjesnik i nasljednik oba muhadiri. Ovaj put bi analogija bila da ne
budu pobratimi. Pretpostavio je Ali da e mu pobratim biti ensarija, analogno drugim
pobratimima. Ali poto Allahov poslanik nije nikoga od ensarija pobratimio s njim to ga je
ispunilo zebnjom. Meutim, Uzvieni Allah i Njegov poslanik eljeli su da ga istaknu, pa
su on i Poslanik postali braa usprkos aktualnoj analogiji toga dana koja je vaila za sve
ensarije i muhadire.)
6. Slian mu je hadis izreen onog dana kada su (u Poslankovoj damiji) zatvarana
vrata, osim Alijevih. Dovoljan ti je hadis Dabir Ibn Abdullaha koji kae:
Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.: O Ali, zbilja je tebi dozvoljeno u damiji ono to je
dozvoljeno i meni. I zaista si ti poloajem u odnosu na mene poput Haruna u odnosu na
Musaa, osim, to nakon mene nema vjerovjesnika. (Kao na kraju 17. poglavlja Jenabi'ul-meveddeta.)
I od Huzejfe Ibn Esida El-Gifarija (Kao u 17. poglavlju Jenabi'u-l-meveddeta. ) koji kae:
Ustao je Vjerovjesnik, s.a.v.a., na dan kada su se pozatvarala vrata i drao je govor.
Pa je rekao: Zaista ljudi osjeaju neto u svojim duama zato to sam ostavio Alija u
damiji a njih izbacio. Tako mi Allaha, nisam ih ja izbacio niti njega ostavio. Ve ih je
Allah izbacio a njega ostavio. Zaista je Svevinji Allah, objavio Musau i njegovom bratu
da izgrade svome narodu kue u Egiptu, a da svoje kue uine kiblama, i da odravaju
namaz. Pa je kazao: Zaista je Ali u odnosu na mene kao Harun u odnosu na Musaa, on
je moj brat, i nikome nije dozvoljeno da u njoj ima odnos sa enom osim njemu...
I ne mogu se navesti u ovom kratkom tekstu svi sluajevi slini ovima. Meutim, ovo je
dovoljno za ono to smo eljeli a to je opovrgavanje stava da je hadis o poloaju
ogranien na povod bitke na Tebuku. Pa kakvu teinu ima takav stav u odnosu na
brojnost sluajeva ovog hadisa.
7. Ko je upoznat sa Vjerovjesnikovom srom vidjet e kako Poslanik, s.a.v.a., opisuje
Alija i Haruna kao dvije meusobno sline zvijezde (Beta i Gama u Malom medvjedu),
ne odvaja jednog od drugog ni u emu, a to spada u okolnosti koje aludiraju na
openitost poloaja u hadisu. Jer se openitost poloaja razumijeva iz izraza, bez
uzimanja u obzir okolnosti, kao to smo objasnili. Selam
--
Pismo 33 (pitanje)
25. Zu-l-hide 1329. godine po H.
Kada je Alija i Haruna opisao kao dvije zvijezde?

Nije nam jasna zbilja vaih rijei da je Poslanik, s.a.v.a., Alija i Haruna opisao kao dvije
iste zvijezde, kada je to uinio?
Selam
-S
Pismo 34 (odgovor)
27. Zu-l-hide 1329. godine po H.
1.
Dan ebera, ubejra i Mubira.
2.
Dan bratimljenja.
3.
Dan zatvaranja vrata.
Pretrai Vjerovjesnikovu, s.a.v.a., siru, i nai e ga kako opisuje Alija i Haruna kao dvije
zvijezde na nebu, i kao dva oka u glavi, nijedan od njih se ni po emu ne razlikuje u
svome ummetu od onog drugog u svome ummetu.
1. Zar ga ne vidi kako ne eli da se Alijeva djeca zovu drugaije nego li djeca
Harunova? Nazvao ih je Hasanom, Husejnom i Muhsinom.
Pa je rekao:
Zaista sam im nadjenuo imena Harunove djece ebera, ubejra i Mubira.
(U onome to biljee muhaddisi svojim vjerodostojnim putevima tradiranja iz sunena
Allahovog poslanika, s.a.v.a., na 165. i 168. stranici, 3. sveska u El-Mustedreku, moe
nai jasan hadis o tome. Koji je vjerodostojan u skladu sa kriterijima obaju ejhova
(Buharije i Muslima). Biljei ga takoer i Imam Ahmed meu hadisima o Aliju na 98.
stranici prvog sveska Musneda. Biljei ga i Ibn Abdulber u biografiji Poslanikovog unuka
Hasana, a.s., u El-Isti'abu. ak ga biljei i Zehebi u Talhisu, jer je sahih, i pored svoje
odurne pristrasnosti i oite zalutalosti od Haruna ovog ummeta, i njegovih ebera i
ubejra. Biljei ga El-Begavi u Mu'demu te Abdulgani u El-Idahu. Kao to stoji u EsSava'iku el-Muhrike na 115. stranici od Selmana, isto tako i Ibn Asakir. )
Ovom je potvrdom elio ukazati na slinost dvaju Haruna, i uopavanje njihove slinosti
u svim poloajima i znaaju.
2. Upravo s ovom istom namjerom on uzima Alija za svoga brata. Zbog toga izmeu
svih njih, odabira njega. Kako bi potvrdio openitost slinosti poloaja dvaju Haruna koje
imaju naspram svoje brae. S namjerom da se ukae kako ne postoji razlika meu njima
dvojicom. Poslanik, s.a.v.a., je, kao to si uo, dva puta bratimio ashabe. Prvi put su Ebu
Bekr i Omer bili braa, te Osman i Abdurahman ibn Avf. A prilikom drugog bratimljenja
Ebu Bekr i Harede ibn Zejd su bili braa, te Omer i Atban Ibn Malik. Meutim, Ali je u
obje prilike bio brat Poslaniku, s.a.v.a., to ve zna. Nemamo prostora da ispriamo sve
to je o tome zabiljeeno od pouzdanih tekstova svojim vjerodostojnim putevima od Ibn
Abbasa, Ibn Omera, Zejda Ibn Erkama, Zejda Ibn Ebi Evfija, Enesa Ibn Malika, Huzejfe
Ibn Jemanija, Mahdud Ibn Jezida, Omera Ibn Hattaba, Bera'a Ibn Aziba, Ali Ibn Ebi
Taliba i drugih. Takoer mu je rekao Allahov poslanik, s.a.v.a.:
Ti si moj brat na Dunjaluku i na Ahiretu.
(Biljei ga Hakim na 14. str., 3. sveska u El-Mustedreku, od Ibn Omera putem dvaju
vjerodostojnih lanaca koji su sahih u skladu sa kriterijima obaju ejhova. Zehebi ga
biljei u Talhisu, zbog neospornosti njegove vjerodostojnosti. Biljei ga Tirmizi onako
kako ga od njega prenosi Ibn Hader na 73. stranici Es-Sava'iku-l-muhrike. Pogledaj
sedmi hadis, drugog poglavlja, devete glave u Savaiku. Svako ko se od onih to biljee
siru i povijest sreo sa hadisom bratimljenja prihvatio ga je neospornom ocjenom.)
Ve sam ti govorio u 20. pismu o njegovim rijeima, kada je uhvatio Alija za vrat i rekao:
Zaista ovo je moj brat i opunomoenik, i moj (zamjenik) halifa meu vama, pa sluajte
ga i pokoravajte mu se.
Jedanput je Poslanik, s.a.v.a., pred ashabe iziao ozarenog lica. Pa ga Abdurahman Ibn
Avf upita zato je radostan.
On ree:
Radosna vijest mi je stigla od Gospodara moga, o mome bratu i amidiu, i keri mojoj,
da je Allah vjenao Alija i Fatimu...
(Biljei ga Ebu Bekr El-Harazmi, kao na 103. stranici Es-Sava'iku-l-muhrike. )

Kada je odabranica svih ena svijeta dovedena kao nevjesta svome suprugu, gospodinu
Ehli bejta, a.s., rekao je Vjerovjesnik, s.a.v.a.:
O Ummu Ejmen, zovi mi moga brata. Ona ree: On je tvoj brat, a ti udaje svoju ker
za njega? On ree: Da, o Ummu Ejmen, pa ona pozva Alija i on doe...
(Biljei ga Hakim na 159. stranici 3. sveska u El-Mustedreku. Zehebi ga biljei u Talhisu,

zbog neupitne vjerodostojnosti. Prenosi ga Ibn Hader u 11. poglavlju Es-Savaiku-lmuhrike. Svako ko govori o udaji hazreti Zehre, spominje i ovaj hadis bez izuzetka.)
I koliko je puta pokazao prema njemu govorei:
Ovo je moj brat i amidi i zet i otac moje djece. ()
(irazi ga biljei u El-Elkabu, Ibn Nadar ga prenosi od Ibn Omera, prenosi ga El-Muteki
El-Hindi u Kenzu-l-ummalu, kao i u Muntehabu-l-Kenzi, tampanom na marginama
Musneda. Pogledaj drugi stubac margina na 32. stranici, petog sveska.)
Jedanput je razgovarao sa njim pa mu ree:
Ti si moj brat i moj prijatelj.
(Biljei ga Ibn Abdulber u biografiji o Aliju u El-Isti'abupozivajui se na Ibn Abbasa.)
Drugi put razgovarajui sa njim ree:
Ti si moj brat i moj prijatelj, i bliski drug u Dennetu.
()
(Biljei ga Hatib, to je 6105. hadis u Kenzu-l-ummaluna 402. stranici, estog sveska.)
Jedanput mu se obratio u sluaju koji se desio izmeu njega, brata mu Dafera i Zejd
Ibn Harisa, rekavi:
A to se tebe Ali tie, pa ti si moj brat, i otac djece moje, i od mene i za mene...
()
(Biljei ga Hakim na 217. stranici, 3. sveska El-Mustedreka, vjerodostojnim lancem u
skladu sa kriterijima Muslima. Zehebi priznaje da je u skladu sa ovim uvjetom
vjerodostojan u svome Talhisu.)
Jednog dana oporuivajui mu, ree:
Ti si moj brat, i moj pomaga, izmirit e moj dug i ispuniti moja obeanja...
()
(Biljei ga Taberani u El-Kebiruod Ibn Omera, prenosi ga El-Muteki El-Hindi u Kenzu-lummalu i Muntehabu. Pogledaj Muntehab na marginama str. 32, petog sveska ElMustedreka. )
Kada mu se pribliila smrt nek su mu moj otac i mati rtve rekao je:
Pozovite mi brata. Pa pozvae Alija, i on mu ree: Priblii mi se! pa mu se primakao i
naslonio ga na sebe, pa je tako bio, a on je priao njemu sve dok njegova asna dua
nije izila, pa ga malo njegove pljuvake poprskalo...
(Biljei ga Ibn Sa'd na 51. stranici u 2. svesku u Tabekatu. Isto tako nalazi se i na 55.
stranici, 4. sveska Kenzu-l-ummala.)
Na dennetskim vratima pie: Nema boanstva osim Allaha, Muhammed je Allahov
poslanik, Ali je brat Allahovog poslanika...
:
(Biljei ga Taberani u El-Evsatu, Hatim u El-Mutefiku ve-l-mufteriku, prenosi ga autor
Kenzu-l-ummala. Pa pogledaj u njegovom Muntehabu koji se nalazi na marginama 35.
stranice 5. sveska Ahmedovog Musneda. Na marginama 46. stranice prenosi ga od Ibn
Asakira.)
Allah, s.v.t., je u noi mebit (kada je Ali, a.s., proveo no u Poslanikovoj postelji umjesto
njega) objavio Debrailu i Mikailu:
Ja sam vas pobratimio, i ivot jednog sam uinio duim od ivota drugog. Pa koji od vas
nad svojim ivotom daje prednost ivotu svoga brata? Pa obojica odabrae ivot. Pa im
Allah objavi: Zato niste poput Ali Ibn Ebi Taliba, Ja sam pobratimio njega i
Muhammeda, s.a.v.a. Pa je Ali legao u njegovu postelju kako bi rtvovao sebe, davi
njegovom ivotu prednost nad svojim. Siite obojica na zemlju i uvajte ga od
neprijatelja. Sioe njih dvojica. Pa mu je Debrail bio pokraj glave, a Mikail pokraj nogu.
Pa se oglasi Debrail: Blago tebi! Ko je poput tebe o sine Ebu Talibov, tobom se Allah
melekima hvali! Tada Allah, s.v.t., objavi ajet: I meu ljudima je onaj koji prodaje sebe
traei zadovoljstvo Allahovo. (2:207)...
(Biljee ga autori Sunena u svojim Musnedima. O njemu ukratko govori i imam Fahrudin
Razi u komentaru ovog ajeta na 189. stranici, 2. sveska u Tefsiru-l-kebiru.)
Ali, a.s., je govorio:
Ja rob sam Allahov, brat resulullahov, ja sam najvei istinoljubac, ove rijei poslije mene
ko kae, lae.

(Biljei ga Nesai u El-Hasaisu el-Alevijje, i Hakim na 112. stranici, 3. sveska u ElMustedreku, a Ibn Ebi ejbe i Ibn Ebi Asim u Es-Sunne, Ebu Ne'im u El-Ma'refe. Prenosi
ga El-Muteki El-Hindi u Kenzu-l-ummalu i u El-Muntehabu. Pa pogledaj u El-Muntehab
koji se nalazi na marginama Ahmedovog Musneda an 46. stranici.)
Ali, a.s., je rekao:
Tako mi Allaha, ja sam njegov brat i pomaga, i amidi i nasljednik njegovog znanja,
pa ko mu je od mene prei?

(Pogledaj 126. stranicu, 3. sveska El-Mustedreka. Biljei ga i Zehebi u Talhisu, siguran u
njegovu vjerodostojnost.)
Na dan vijeanja rekao je Osmanu, Abdurahmanu, Sa'du i Zubejru:
Zaklinjem vas Allahom, da li meu vama osim mene ima iko ko je pobratim Allahovog
poslanika onog dana kada je bratimio muslimane? Rekoe: Vallahi nema.
:
(Biljei ga Ibn Abdulber u biografiji o Aliju u El-Isti'abu, kao i vie relevantnih autoriteta.)
Kada je na dan Bedra Ali stao pred Velida, ovaj ga upita:
Ko si ti? Ali ree: Ja sam rob Allaha i brat resulullaha...
( : :)
(Biljei ga Ibn Sa'd u Bitki na Bedru u knjizi Et-Tabekat, na 15. stranici, u prvo dijelu, 3.
sveska.)
Pitao ja Ali, a.s., Omera za vrijeme njegovog hilafeta rekavi mu:
ta misli, kada bi ti dola grupa Jevreja pa ti neko od njih rekao: Ja sam Musaov
amidi. Da li bi mu dao prednost nad njegovim prijateljima? On ree: Bih. Ali ree:
Pa ja sam Allaha mi, brat Allahovog poslanika i njegov amidi. Omer tada skide svoj
ogrta, prostrije ga pa ree: Tako mi Allaha, samo e na njemu sjediti, sve dok se ne
rastanemo. Ali je sjedio na ogrtau, a Omer naspram njega, pa se rastadoe. To je
uinio priznavi pravo Poslanikovom bratu i amidiu.
: :
: :

(Biljei ga Darekutni, kao i Ibn Hader u Es-Savaiku el-muhrike, u 11. glavi na 107.
stranici, kada govori o ajetu ljubavi prema blinjim.)
3.
Odvede nas pero od teme, zato kaem:
Naredio je Poslanik, s.a.v.a., da ashabi zatvore vrata prema damiji, kako bi se damija
sauvala istom od dunup osoba. Meutim, ostavio je Alijeva vrata. I dozvoljeno mu je
od Uzvienog Allaha da u damiji moe bit dunup, kao to je to bilo dozvoljeno i
Harunu. Ovo nam ukazuje na openitu slinost izmeu dvaju Haruna, a.s.
Ibn Abbas je rekao:
Zatvorio je Allahov poslanik, s.a.v.a., vrata prema damiji osim Alijevih vrata. Pa je on
ulazio u damiju u stanju dunupluka, jer tuda je prolazio, nije osim toga imao drugi
put...

...
(Ovo je dugaak hadis, koji sadri deset Alijevih karakteristika, a kojeg smo ve naveli u
13. odgovoru (26. pismu). )
U hadisu vjerodostojnom u skladu sa kriterijima obaju ejhova, Omer Ibn Hatab kae:
Ali Ibn Ebi Talibu je dato troje. Da mi je samo jedno od to troje bilo bi mi drae od riih
kamila. ena mu je Fatima kerka Allahovog poslanika. Ostao je nastanjen u damiji
zajedno sa Allahovim poslanikom, pa mu je u njoj bilo dozvoljeno ono to je dozvoljeno
Poslaniku. I zastava na dan Hajbera.

(Hadis se nalazi na 125. stranici, 3. sveska u El-Mustedreku. Biljei ga Ebu Ja'la kao u 3.
poglavlju, 9. glave u Es-Savaiku. Pa pogledaj na 76. stranici. Biljei ga u ovom znaenju,
sa slinim izrazom, Ahmed Ibn Hanbel, u hadisima Abdullaha Ibn Omera na 26. stranici
2. sveska u svome Musnedu. Prenosi ga od Omera, Abdullaha Ibn Omera, i vie drugih
pouzdanih prenosilaca putem razliitih lanaca)
Jedanputa je Sa'd Ibn Malik, govorio o nekim Alijevim karakteristikama, u vjerodostojnom
hadisu, pa izmeu ostalog je rekao:
Allahov poslanik, s.a.v.a., je iskljuio iz damije svoga amidu Abbasa i druge. Pa mu je
rekao Abbas: Nas si iskljuio a Alija si ostavio? Poslanik, s.a.v.a., ree: Niti sam vas
iskljuio niti njega ostavio! Ve Allah vas je iskljuio a njega ostavio.
:
(Kao pri vrhu 117. stranice, 3. sveska u El-Mustedreku. Ovaj hadis je iz Sahiha. A biljei
ga vie njih od sunijskih dokazanih i pouzdanih autoriteta.)
Zejd Ibn Erkam je rekao:
Nekoliko ashaba Allahovog poslanika, s.a.va., imali su kuna vrata koja su se otvarala
prema damiji. Zatim je Poslanik, s.a.v.a, rekao: Zatvorite ta vrata, osim Alijevih vrata.
Pa poee ljudi o tome priati. Zato je ustao Allahov poslanik, s.a.v.a., pa se zahvalio
Allahu i hvalio Ga. Zatim ree: Dakle, zaista mi je nareeno da pozatvaram ta vrata
osim Alijevih vrata. Pa je o tome meu vama potekla pria. A ja, tako mi Allaha niti sam
ta zatvorio niti otvorio. Ve, nareeno mi je neto, i to sam slijedio.
:

:

(Hadis koji od njega Ahmed prenosi na 369. str., 4. sveska u Musnedu. Biljei ga Ed-Dija'
takoer, kao u Kenzu-l-ummalu i Muntehabu. Pogledaj u El-Muntehab na margini 39.
stranice, 5. sveska u El-Musnedu.)
Taberani biljei u El-Kebiru od Ibn Abbasa da je Allahov poslanik, s.a.v.a., jedanputa
ustao i rekao:
Nisam vas od sebe iskljuio niti sam ga ja ostavio, ve Allah vas je iskljuio i njega
ostavio. Zaista, ja sam rob, u slubi, inim ono to mi je nareeno. Ja slijedim samo ono
to mi se objavljuje.

(Od njega ga prenosi El-Muteki El-Hindi pri dnu stranice iz prethodne fusnote.)
Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao:
O Ali, nikome nije dozvoljeno da se u stanju dunubluka nalazi u damiji osim meni i
tebi.
()
(Hadis biljei Tirmizi u Sahihu, a od njega prenosi El-Muteki El-Hindi u Muntehabu, na
mjestu na koje smo ukazali u prethodnoj fusnoti. Biljei ga Bezzar od Sa'da kao u 13
hadisu od hadisa koje Ibn Hader iznosi u 2. poglavlju, 9. glave u Es-Savaiku elMuhrike. Pa pogledaj to na 73. stranici. )
Od Sa'd Ibn Ebi Vekasa, Bera'a Ibn Aziba, Ibn Abbasa, Ibn Omera i Huzejfe ibn Esida ElGifarija se prenosi da su kazali:
Iziao je Poslanik, s.a.v.a., u damiju pa je kazao: Zaista je Allah objavio Svome
vjerovjesniku Musau: Izgradi zarad Mene istu damiju, u kojoj nee biti nastanjen niko
osim tebe i Haruna. I zaista je Allah meni objavio da izgradim istu damiju u kojoj nee
biti nastanjen niko osim mene i moga brata Alija.
:

(U hadisu kojeg od svih njih razliitim putevima biljei Ali Ibn Muhammed El-Hatib afei,
fakih poznat kao Ibn El-Magazeli u knjizi El-Manakib. Prenosi ga vjerodstojni istraiva
El-Belhi u 17 poglavlju Jenabi'u-l-meveddeh.)
Ovo pismo nije dovoljno iroko prihvatiti sve ono to je u pouzdanim tekstovima o ovome
zabiljeeno od Ibn Abbasa, Ebu Se'ida El-Hudrija i Zejd Ibn Erkama, te jednog ashaba
od Has'amija, Esme Binti Amisa, Ummu Seleme, Huzejfe Ibn Esida, Sa'da Ibn Ebi
Vekkasa, Bera'a Ibn Aziba, Ali Ibn Ebi Taliba, Omera, Abdullaha Ibn Omera, Ebu Zerra,
Ebu Tufejla, Burejde El-Eslemija, poslanikovog roba Ebu Rafi'a, Dabir Ibn Abdullaha i
drugih.
U dove prenijete od Poslanika, s.a.v.a., spada i:
Allahu moj, zaista je moj brat Musa od Tebe iskao rijeima: Gospodaru moj! Proiri mi
grudi moje, i olakaj mi stvar moju, i razvei uzao jezika mog, (da) razumiju govor moj, i
uini mi pomonikom iz porodice moje, Haruna, brata mog. Osnai me njime, i pridrui
ga u stvari mojoj. (20: 25-32) Pa si mu objavio: Ojaat emo ruku tvoju bratom tvojim i
dati vama dvojici mo. (28:35) Boe moj, zaista sam ja Tvoj rob i Tvoj poslanik,
Muhammed, pa proiri mi grudi, i olakaj mi stvar moju, i uini mi pomonikom iz
porodice moje, Alija, brata moga...
) * * * :
) : * * * (
(
...
(Biljei ga Imam Ebu Ishak Sa'lebi od Ebu Zerra Gifarija u komentaru Boijih rijei: Vai
zatitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici...(5:55) u suri Maidi u Tefsiru-l-Kebiru.
Slino tome prenosi istraiva El-Belhi iz Ahmedovog Musneda.)
Slino tome je ono to biljei El-Bezar da je Allahov poslanik, s.a.v.a., uzeo Alija za ruku i
rekao:
Zaista je Musa traio od svoga Gospodara da damiju oisti Harunom, a ja zbilja traih
od svoga Gospodara da moju damiju oisti tobom.

Zatim je poslao nekog do Ebu Bekra da zatvori svoja vrata. Pa je on prouio ajet
istirda'a, (izraavajui alost izgovorio inna lillahi ve inna ilejhi radi'un). A zatim je
rekao:
Posluan sam i pokoran. Zatim je poslao do Omera, zatim isto tako do Abbasa. Zatim
je rekao: Nisam ja pozatvarao vaa vrata, niti otvorio Alijeva. Ve, Allah je otvorio
njegova a zatvorio vrata vaa...

. :
:
(Ovo je 6156. hadis u Kenzu-l-ummaluna 48. stranici, 6. sveska. )
U ovoj mjeri je dovoljno za ono to smo naumili u vezi sa slinou Alija Harunu u svim
poloajima i znaaju. Selam
--
Pismo 35 (pitanje)
Traenje ostatka tekstova

Za tebe samo rijei pohvale. Kako su samo jasni i jaki dokazi tvoji. Kako samo
razumljiva objanjenja i argumenti. Zato pohiti sa ostatkom, pohiti sa ostatkom
kontinuiranih, mutevatir, jasnih tekstova. Tebi pripadaju zasluge. Selam
-S-
Pismo 36 (odgovor)
1.
Ibn Abbasov hadis
2.
Imranov hadis
3.
Burejdetov hadis
4.
Hadis deset karakteristika
5.
Alijev hadis
6.
Vehebov hadis
7.
Ibn Ebi Asimov hadis
1. Od toga ti je dovoljno ono to biljei Ebu Davud Et-Tajalisi kao u Alijevoj biografiji u
El-Isti'abu senedom koji zavrava na Ibn Abbasu koji kae:
Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a., Ali Ibn Ebi Talibu: Ti si zatitnik svakog vjernika
nakon mene. ()
(Biljei ga Ebu Davud i drugi autori Sunena od Ebu Avane El-Vadaha Ibn Abdullaha ElJekurija od Ebu Belda Jahje Ibn Selima El-Fezarija od Amr Ibn Mejmuna El-Edvija od
Ibn Abbasa (dakle merfu'), prenosioci ovog seneda su svi autoriteti. Na sve njih pozivaju
se i Buharija i Muslim u svojim Sahihima, osim na Jahju Ibn Selima ije rivajete nisu
biljeili. Meutim kritiari priznaju da je on vjerodostojan prenosilac i da je bio od onih
koji su mnogo spominjali Allaha. Zehebi govorei o njegovoj biografiji u El-Mizanu
prenosi da ga ocjenjuju kao pouzdanog Ibn Mu'in, Nesai, Darekutni, Muhammed Ibn
Sa'd, Ebu Hatim i drugi. El-Isti'ab fi ma'rifeti-l-ashab, Ibn Abdulber El-Kurtubi, 3/228. )
2.
Slian je i sahih hadis od Imrana ibn Hasina koji kae:
Poslao je Allahov poslanik, s.a.v.a., vojsku. Na elo je postavio Ali Ibn Ebi Taliba. On je
za sebe iz humsa odabrao jednu robinju. To im se nije dopalo od njega. Pa se etverica
od njih dogovorie da se poale Vjerovjesniku, s.a.v.a. Kada su se vratili. Jedan od te
etvorke ustade i ree: O Allahov poslanie, zna li da je Ali uinio to i to. Poslanik
okrenu lice od njega. Pa ustade i drugi i ree to isto. Poslanik okrenu lice i od njega. Pa
ustade i trei te i on ree to isto to mu rekoe prijatelji. Pa Poslanik okrenu lice od
njega. Ustade i etvrti te ree ono to oni rekoe. Pa im se okrenu Poslanik, s.a.v.a., s
ljutitim pogledom, te ree: ta vi elite od Alija? Zaista je Ali od mene, a ja sam od
njega, i on je zatitnik svakog vjernika nakon mene.

:
:
:
(Biljei ga vie autora Sunena, poput El-Hafiz En-Nesai u Hasaisu Emiri-l-mu'minin Ali
Ibn Ebi Talib, Ahmed Ibn Hanbela u Imranovom hadisu na poetku 438. stranice, 4.
sveska svog Musneda. Hakim na 111. stranici, 3. sveska u El-Mustedreku. Zehebi u
Talhisu-l-mustedreku, prihvativi njegovu vjerodostojnost po kriteriju Muslima. Biljee ga
i oznaavaju vjerodostojnim Ibn Ebi ejbe, Ibn Derir, to od njih prenosi Muteki El-Hindi
u Kenzu-l-ummalu 6/399/6081. Biljei ga i Tirmizi jakim senedom o kojem govori
Askelani u Alijevoj biografiji u El-Isabe fi temjiizi es-sahabe 4/569. Prenosi ga vie puta
Ebu Abdullah Ahmed u El-Musnedu. Prenesen je u knjizi Fadailu Alijj, i prenose ga
mnogobrojni muhaddisi.)
3. Takav je i hadis od Burejde, koji se doslovno nalazi u Ahmedovom Musnedu u 5.
svesku na 356. stranici:
Allahov poslanik, s.a.v.a., je poslao dvije vojske u Jemen. Na elu jedne je Ali Ibn Ebi
Talib, a druge Halid Ibn Velid. Rekao im je: Kada se susretnete, Ali je voa ljudi."
(Allahov poslanik, s.a.v.a., za ivota nikada nikoga nije postavio da bude zapovjednik
Aliju. Ve on je bio emir/zapovjednik drugima. On je u svim borbama nosio Poslanikov
bajrak, za razliku od drugih. Zaista su Ebu Bekr i Omer bili vojnici Usame, pod njegovom
zastavom koju mu je dao Poslanik kada ga je postavio za emira u bici na Mu'ti. Poslanik
ih je lino uvrstio u tu vojsku prema konsenzusu hroniara. Isto tako njegovom
odredbom bili su vojnici Amr Ibn Asa u bici Zatu-s-Selasil. U tom pohodu imali su spor sa
svojim vosjkovoom Amr Ibn Asom. To biljei Hakim u El-Mustedreku3/43. Navodi ga i
Zehebi u Talhisu, dajui do znanja da je hadis vjerodostojan. Meutim, Ali, a.s., nikada
nije bio ni pod ijim zapovjednitvom niti je ikoga slijedio osim Vjerovjesnika, od poekta
njegovog Poslanstva pa do smrti. )
Ukoliko se razdvojite, svaki od vas je na elu vojske svoje.
Burejde nastavlja:
Pa smo naili na jemensko pleme Benu Zubejde i sukobili se s njima. Muslimani su
izvojevali pobjedu nad idolopoklonicima. Borili smo se sa njihovim borcima a njihove
smo ene zarobili. Pa je Ali izabrao jednu od zarobljenih ena za sebe. Burejde kae:
Pa je Halid Ibn Velid po meni poslao pismo Allahovom poslaniku, s.a.v.a., obavjestivi
ga o tome. Kada sam stigao kod Poslanika, s.a.v.a., predao sam mu pismo. Pa su mu
ga proitali. Vidio sam mu srdbu na licu. Pa rekoh: O Allahov poslanie, traim utoite
kod tebe. Poslao si me sa ovjekom i naredio mi da mu budem pokoran. I obavio sam
ono ime sam poslan. Tada ree Allahov poslanik, s.a.v.a.: Ne govori runo o Aliju,
zaista je on od mene, a ja od njega. On je va zatitnik nakon neme. Zaista je on od
mene, a ja od njega, on je va zatitnik nakon mene.
:
:
:

:

(Ovo biljei Ahmed na 356. stranici preko Abdullaha Ibn Burejda od njegovog oca. A
biljei ga i na 347. stranici u 5. svesku El-Musneda od Se'id Ibn Dubejra od Ibn Abbasa
od Burejde u kojem kae: Bio sam sa Alijem u vojnom pohodu u Jemenu. Doivio sam
od njega neto to me naljutilo, pa kada sam stao pred Poslanika, prigovorio sam mu na
Alija. Tad ugledah da se promijeni lice Allahovog poslanika. Pa ree: Burejde! Nisam li
ja prei vjernicima od njih samih? Rekoh: Jesi, o Allahov poslanie. On ree: Kome
sam ja zatitnik pa Ali mu je zatitnik... Biljei ga Hakim na 110. stranici, 3. sveska u ElMustedreku, kao i drugi muhaddisi. Kao to i sam vidi, ovaj hadis je jasan u onome na
to elimo ukazati. Zaista to to je prvo kazao: Nisam li ja prei vjernicima od njih
samih? je indicija da se rijeju zatitnik ( )misli na onoga ko im je prei ( )od njih,
to je odve jasno. Poput ovog je i hadis kojeg biljei vie muhadisa, poput Imama
Ahmeda na 483. stranici, 3. sveska u El-Musnedu od Amr Ibn asa El-Eslemija, koji je
bio uesnik na Hudejbiji: Iao sam sa Alijem u Jemen. Na tom putu je postupio tako da
sam osjetio ljutnju prema njemu. Kada sam se vratio, alio sam se na njega u damiji pa
je to stiglo do Poslanika. Ujutru uoh u damiju kad tamo sa ashabima i Poslanik,
s.a.v.a. Kada me ugledao, prikovao je pogled na mene, pratio me pogledom sve dok
nisam sjeo. Tada ree: O Amre, tako mi Allaha uznemirio si me! Rekoh: Utjeem se
Allahu od toga da tebe uznemirim, o Allahov poslanie. On ree: Da, ko uznemiri Alija,
uznemirio je mene. )
: :

: : :
.
Taj izraz nalazi se kod Nesaija na 17. stranici u Hasaisu el-Alevijje:
Nemoj nipoto, o Burejde, da mi omrzava Alija, pa zaista je Ali od mene, a ja od njega,
i on je va zatitnik nakon mene.
( )
(Kako ga prenosi Muteki El-Hindi na 398. stranici, 6. sveska Kenzu-l-ummala. Od njega
ga prenosi i u Muntehabu-l-Kenzu )
Kod Ibn Derira glasi: Rekao je Burejde:
Tada se Vjerovjesniku zajapuri lice, pa ree: Kome sam ja bio zatitnik, pa zaista Ali
mu je zatitnik. Kae: Pa nesta tog osjeaja u meni protiv Alija, pa rekoh: Ne
spominjem ga po loem.
: :
Taberani ovaj hadis biljei u opsenoj formi, pa u tome to prenosi kae se:
Kada je Burejde stigao iz Jemena, i uao u damiju, zatekao je skupinu pred vratima
Poslanikove, s.a.v.a., sobe. Oni mu prioe, pozdravljajui ga i postavljajui mu pitanja.
Rekoe mu:
Kakve vijesti donosi?
Ree: Dobre, Allah je muslimanima dao pobjedu.
Rekoe: ta te natjeralo da doe?
Ree: Robinja, koju je Ali uzeo iz humsa. Dooh da o tome izvjestim Vjerovjesnika.
Poviake: Izvjesti ga, izvjesti, past e mu Ali u oima.
Allahov poslanik, s.a.v.a., je uo njihov govor iza vrata. Pa izie ljutit.

Te ree: ta je ljudima pa omalovaavaju Alija!? Ko mrzi Alija pa mrzi mene. Ko napusti
Alija, pa napustio je mene! Zaista je Ali od mene, a ja od njega! Stvoren je od moje gline,
a ja sam stvoren od gline Ibrahimove, a ja sam bolji od Ibrahima.
(Poto je ukazao na to da je Ali stvoren od njegove gline, neophodnost iziskuje da je on
bolji od Alija. A njegove rijei da je stvoren od gline Ibrahimove mogu biti povod da neko
pretpostavi da je Ibrahim, a.s., bolji od njega, a poto je ovo suprotno zbilji, on jasno daje
do znanja da je bolji od Ibrahima kako bi sprijeio pretpostavku suprotnu zbilji. )
Sve porod jedan od drugog a Allah sve uje i sve zna. (3:34) O Burejde, zar ne zna,
da Aliju pripada vie od robinje koju je uzeo. Pa zaista on je va zatitnik nakon mene.

: : : :
:
:

.

(Ibn Hader prenosi ovu predaju od Taberanija na 103. stranici u Es-Savaiku el-Muhrike,
u govoru u drugom od 14 smislova ajeta o kojima govori u 11. poglavlju Savaika.
Meutim, kada stie do Poslanikovih rijei: zar ne zna, da Aliju pripada vie od robinje
koju je uzeo, zaustavlja pero, dua mu se uzjoguni pa ree: i do kraja hadisa. Nije ovaj
njegov primjer za uenje, i neka je hvala Allahu koji nam je potpuno zdravlje dao.)
Ovaj hadis spada u one u ije deavanje nema sumnje, a putevi lanaca koji vode do
Burejde su brojni, i svi su potpuno paljivo razmotreni.
4.
Slino je i ono to biljei Hakim od Ibn Abbasa iz znaajne predaje.
(Biljei ga Hakim u El-Mustedreku3/134.. I Zehebi u Talhisu, priznajui da je

vjerodostojan. Nesai u El-Hasaisu el-Alevijje, str. 6. Imam Ahmed u Musnedu 1/331. A mi
smo ga doslovno naveli u 26. pismu. )
U njoj je rije o deset Alijevih karakteristika.
Pa kae:
Ti si poslije mene, zatitnik svakog vjernika. ()
5.
Isto tako i Poslanikove, s.a.v.a., rijei u hadisu, koje glase:
O Ali, od Allaha sam u vezi sa tobom iskao pet stvari. Pa mi je dao etiri a jednu je
odbio... i dao mi je da ti bude zatitnik vjernika nakon mene.
:
(Kenzu-l-ummal, 6/396/6048. (svezak/str./hadis) )
6. Poput njega je i ono to biljei Ibn El-Seken od Veheba Ibn Hamze kako stoji u
Vehebovoj biografiji u El-Isabetu:
Putovao sam sa Alijem i doivio od njega neto to me naljutilo. Rekao sam da u se
aliti na njega ako se vratim. Pa sam se vratio i govorio Allahovom poslaniku o Aliju i
grdio ga. Tada Poslanik, s.a.v.a., ree: Ne govori tako za Alija, pa zaista je on va
zatitnik poslije mene.
( Kenzu-l-ummal, 6/155/2579.)
:

7. Ibn Ebi Asim bljei od Alija da je Poslanik, s.a.v.a. rekao:
Nisam li vam prei od vas samih?
Rekoe: Jesi.
Ree: Kome sam bio zatitinik, pa on mu je zatitnik.
( : :)
Vjerodostojne predaje o tome, od Imama istoga Ehli bejta su mutevatir.
Ovo je dovoljno za ono to smo eljeli, mada ajet vilajeta u Allahovoj, s.v.t., knjizi
potvruje ono to smo kazali. Svaka hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Selam
--
Pismo 37 (pitanje)
29. Zi-l-hide, 1329. godine po H.
Rije velij ( )je vieznana poput: pomaga, prijatelj, miljenik, zet, sljedbenik,
saveznik, susjed, onaj ko rukovodi neijim poslom (tutor, skrbnik, staratelj, pokrovitelj) on
je njegov velij. Pa mogue je da znaenje hadisa koje si naveo bude da je Ali va
pomaga, prijatelj ili miljenik nakon mene. Dakle, gdje je tekst o tome to tvrdite?
-S
Pismo 38 (odgovor)
30. Zi-l-hide, 1329. godine po H.
1.
Objanjenje ta se htjelo sa rijeju velij.
2.
Indicije koje upuuju na to ta se htjelo.
1. Meu navedenim znaenjima rijei velij spomenuli ste i to da svako ko rukovodi

neijim poslom, pa on je njegov velij. Ovo je znaenje rijei velij u tim hadisima. To je
ono to prvo padne naum kada se uje. Poput kada kaemo: velij maloljetne osobe je
njegov otac i djed po ocu, zatim opunomoenik jednog od njih dvojice, zatim erijatski
sudac. Znaenje ovih rijei je da su oni ti koji rukovode njegovim pitanjima, i upravljaju
njegovim poslovima.
2. Indicije koje upuuju na to da se u tim hadisima s rijeju velij namjerava ovo
znaenje uope nisu skrivene onima koji posjeduju znanje. Zaista Poslanikove, s.a.v.a.,
rijei i on je va velij nakon mene ( ) oite su u ograniavanju ovog
vilajeta za njega i na njega.
(Zato to je znaenje njegovi rijei: i on je va staratelj nakon mene to da je zaista on, a
ne neko drugi, va staratelj nakon mene. )
Ovo ini obaveznim potvrivanje znaenja koje smo kazali. I u njegovoj se namjeri ne
udruuju druga znaenja. Jer pomo, ljubav, prijateljstvo i slino nisu ograniene ni na
koga.
) .
Vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima (9:71) (

Koju odliku ili iskljuivo pravo je Vjerovjesnik htio potvrditi u ovim hadisima svome bratu i
velijju, ukoliko bi znaenje rijei velij bilo neko drugo od onog koje smo kazali? Koju je to
skrivenu stvar Vjerovjesnik otkrio svojim objanjenjima u ovim hadisima, ukoliko je rijeju
velij mislio na pomagaa, miljenika i slino? Osim da Allahov poslanik, s.a.v.a., toliko
potencira na objanjavanju oiglednih stvari, razjanjavanju ope poznatih injenica.
Zaista njegova izvanredna mudrost, nuna bezgrijenost i okonanje vjerovjesnitva,
daleko su iznad toga to oni pretpostavljaju, i pored toga to su ti hadisi oiti u tome da
je upravo taj vilajet (starateljstvo) potvren za Alija nakon Vjerovjesnika, s.a.v.a. Ovo je
takoer razlog potvrivanja znaenja koje sam kazao. S onim to je on elio ne mijeaju
se znaenja pomaga, miljenik niti druga. Jer nema sumnje u to da je Ali opisan kao
pomaga, miljenik i prijatelj muslimana od kako je odrastao u okrilju vjerovjesnitva, i
miice mu ovrsle na grudima poslanstva, pa sve dok nije preselio. Dakle, pomaga,
miljenik, prijatelj muslimana, nisu rijei koje su se eljele ograniiti nakon Vjerovjesnika,
s.a.v.a., to je sasvim oito.
to se indicija tie koje potvruju znaenje koje smo objasnili, dovoljno ti je ono to
biljei Hakim na 347. stranici, 5. sveska u Musnedu, vjerodostojnim putem od Se'id Ibn
Dubejra, od Ibn Abbasa, od Burejde da je rekao: Bio sam sa Alijem u vojnom pohodu u
Jemenu. Doivio sam od njega neto to me naljutilo, pa kada sam doao pred
Poslanika, prigovorio sam mu na Alija. Tad ugledah da se promijeni lice Allahovog
poslanika. Pa ree: Burejde! Nisam li ja prei vjernicima od njih samih? Rekoh: Jesi, o
Allahov poslanie. On ree: Kome sam ja zatitnik pa Ali mu je zatitnik... Biljei ga
Hakim na 110. stranici, 3. sveska u El-Mustedreku. Hadis je vjerodostojan po kriteriju
Muslima. Biljei ga i Zehebi u Talhisu prihvativi njegovu ispravnost takoer u skladu sa
kriterijem Muslima.
Ti zna na ta ukazuje prethoenje rijeima: nisam li ja prei vjernicima od njih samih o
emu smo ve govorili.
(Zaista to to je prvo kazao: Nisam li ja prei vjernicima od njih samih? je indicija da se
rijeju zatitnik ( )misli na onoga ko im je prei ( )od njih, to je sasvim oito. )
Ko paljivo razmotri te hadise i uz njih priloeno nee sumnjati u nae rijei. Allahu sva
zahvala pripada.
--
Pismo 39 (pitanje)
Traenje ajeta vilajeta

Svjedoim da si vrstog stava, iskrenog djelovanja. Ima tako snaan pristup da mu se
suparnik ne moe oduprijeti, niti ostati postojan u sukobu. Od onih sam to vjeruju u
znaenje hadisa, na koje ste vi ukazali. Ali, kada ne bilo obavezno da se postupci
ashaba prihvate ispravnim, ja bih se opredjelio za tvoju presudu. Meutim neizbjeno je
odbiti njegovo bukvalno znaenje po uzoru na selefu salih, Allah bio zadovoljan, sa njima
svima.
Meutim, niste nas upoznali sa jasnim ajetom pri kraju 36 pisma za koji mislite da
potvruje ono to ste rekli o znaenju hadisa, zato nam ga citirajte, pa emo ako Bog da
razmisliti o njemu.
Selam
-S-
Pismo 40 (odgovor)
2. Muharem, 1330. godine po H.
1.
Ajet vilajeta i njegovo objavljivanje u ast Alija.
2.
Povodi njegovog objavljivanja.
3.
Objanjenje argumentiranja njime.
1. Uredu, citirat u ti jasni ajet od Allahovih, s.v.t., ajeta iz Njegovog Furkanu-l-azima.

Znaj to su rijei Uzvienog u suri Maidi: Vai zatitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i
oni koji vjeruju, koji namaz obavljaju i zekat daju dok su na ruku'u; onaj ko za zatitnika
[Zbog ovog su obinom govoru u Siriji, iije nazvane El-Mutevali, jer oni za zatitnika
uzimaju Allaha, Njegovog poslanika, i one koji vjeruju, zbog kojih je objavljen ovaj ajet. U
Akrebu-l-mevaridu, navodi se da je El-Mutevalijednina El-Mutavele a oni su iije, nazvani
tako jer za zatitnika su uzeli Alija i Ehli bejt.] uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike
pa, Allahova stranka su svakako pobjednici. (55. i 56.)

Budui da nema sumnje u to da je objavljen o Aliju, kada je udijelio prsten kao milostinju
dok je bio na ruku'u u namazu.
2. Vjerodostojni hadisi koji govore o tome da je ovaj ajet objavljen o Aliju, kada je
udijelo svoj prsten kao milostinju dok je bio na ruku'u u namazu, su mutevatir, od istih
Imama Ehli bejta, a od onoga to je o ovome prenijeto drugim putevima mimo njih
dovoljan ti je hadis od Ibn Selama, koji je merfu' do Allahovog poslanika, s.a.v.a. Potrai
ga u Nesaijevom Sahihu ili pak u komentaru sure Maide u knjizi El-Dam'u bejne essihahi es-sitte. Poput njega je hadis Ibn Abbasa i hadis Alija, a.s., oba su takoer merfu'
hadisi. Ibn Abbasov hadis pogledaj u komentaru ovog ajeta u knjizi Esbabu-n-nuzul od
Imama Vahidija. Biljei ga i Hatib u El-Muteffeku.
(To je 5991. hadis u Kenzu-l-ummaluna 391. stranici u 6. svesku. Navodi ga i u
Muntehabu-l-kenzu, pa pogledaj Muntehab tampan na margini Ahmedovog Musneda u
5. svesku na 38. stranici )
Alijev hadis pogledaj u Musnedima Ibn Mirdevejha i Ebu E-ejha. Ukoliko eli
pogledaj Kenzu-l-ummal. (Kenzu-l-ummal, 6/405/6137.)
O tome da je ajet objavljen o Aliju, o emu se slau svi komentatori. Te da je vie
istaknutih sunijskih autoriteta prenijelo ovaj konsenzus, poput Imam Kuadija u
poglavlju o Imametu u knjizi arhu-t-tedrid. Zatim u 18. glavi u Gajetu-l-meramu, nalazi
se 24 hadisa, preneena sunijskim putevima, koji o objavi ovog ajeta, govore onako
kako smo kazali. Da nemamo namjeru biti saeti, te da ovo pitanje nije jasno poput
Sunca u po bijela dan, citirao bih vjerodostojne anale, meutim, Allahu nek je hvala, to
spada u stvari u koje nema sumnje. I pored toga navest emo mi u odgovoru iz hadisa
koji su doli u sunijskim knjigama. Zadovoljit emo se onim to je zabiljeeno u tefsiru
Imam Ebu Ishaka Ahmeda ibn Muhammeda Ibn Ibrahima En-Nisaburija Es-Sa'lebija.
(Umro je 337. godine po H. O njemu govori Ibn Halkan u Vefejatu pa kae: Bio je
jedinstveni autoritet svoga vremena u Tefsiru Kur'ana. Napisao je Et-Tefsiru el-Kebir koji
je nadmaio druge tefsire. Pa dok nije rekao: O njemu govori Abdulgaffar Ibn Ismail ElFarisi u knjizi Sijaku Nisabur, u kojoj ga hvali, i navodi da je taan u citiranju,
pouzdan... )
Pa kaemo: Kada je stigao do ovog ajeta u svome Tefsiru-l-kebiru, pozivajui sa na Ebu
Zerra Gifarija kae da je rekao: uo sam Allahovog poslanika, s.a.v.a., ovim svojim
uima, ako nije tako pa gluhe bile, i vidio ga oima svojim, pa ako nije tako pa orave
bile, da je rekao: Ali je predvodnik dobroinitelja, ubica nevjernika, pomognut je ko ga
pomogne, a naputen onaj ko ga napusti.

Jednoga dana, klanjao sam sa Allahovim poslanikom, s.a.v.a. pa je siromah u damiji
traio da mu se pomogne. Pa mu niko nita nije dao. Ali bijae na ruku'u, te mu dade
znak malim prstom, na kojem bijae prsten. Prie siromah, te uze prsten sa njegovog
malog prsta. Pa se Vjerovjenik, s.a.v.a., pokorno pomoli Allahu dovei, pa ree: Allahu
moj, zaista je moj brat Musa od Tebe iskao rijeima: Gospodaru moj! Proiri mi grudi
moje, i olakaj mi stvar moju, i razvei uzao jezika mog, (da) razumiju govor moj, i uini
mi pomonikom iz porodice moje, Haruna, brata mog. Osnai me njime, i pridrui ga u
stvari mojoj, da bismo Te mnogo hvalili i da bismo Te mnogo spominjali, Ti, uistinu, zna
za nas. (20: 25-35) Pa si mu objavio: Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa! (20:36) Boe
moj, zaista sam ja Tvoj rob i Tvoj vjerovjesnik, Muhammed, pa proiri mi prsa, i olakaj
mi stvar moju, i uini mi pomonikom iz porodice moje, Alija, brata moga, osnai me
njime.

.
Ebu Zerr kae: Pa tako mi Allaha, Allahov poslanik jo ne bijae ni zavrio svoje rijei,
kada mu se spusti Dibril Emin s ovim ajetom: Vai zatitnici su samo Allah i Poslanik
Njegov i oni koji vjeruju, koji namaz obavljaju i zekat daju dok su na ruku'u; onaj ko za
zatitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike pa, Allahova strana su svakako
pobjednici...
3. A ti Allah tobom istinu pomogao zna da je velij ovdje onaj koji je prei da
raspolae stvarima kao kada bismo rekli: Taj i taj je velij (staratelj) maloljetnika. Lingvisti
(Pogledaj korijen v-l-j u Es-Sihahu, ili u Muhtaru-s-sihahu ili drugim rjenicima ) su jasno
dali do znanja da onaj ko upravlja pitanjima neke osobe, pa on je njegov velij (tutor,
staratelj, skrbnik). Tako da je znaenje ajeta da onaj koji upravlja vaim pitanjima pa on
je u tome prei od vas. A to su Allah, s.v.t., Njegov poslanik i Ali. Jer on je taj za koga su
iskupljene ove osobine, vjerovanje, obavljanje namaza, davanje milostinje u stanju
obavljanja ruku'a, te objava ovog ajeta o njemu. U ovom je ajetu Allah, ustanovio vilajet
za sebe, Svoga vjerovjesnika i Svoga prijatelja, i to na isti nain. Allahov, s.v.t., vilajet je
openit. A vilajet Vjerovjesnika i Velijja su poput njega na isti nain. Tako da nije uredu
da ovdje bude u znaenju pomagaa ili miljenika i slino, jer za takvo ogranienje nema
utemeljenosti, kao to je oito. Vjerujem da je ovo svrstano u jasne stvari. Svaka hvala
pripada Allahu
--
Pismo 41 (pitanje)
Rije vjernici je u obliku mnoine, pa kako je primijeniti za jedninu?

U protivljenju vama kae se da su rijei: oni koji vjeruju, koji namaz obavljaju i zekat daju
dok su na ruku'u, u mnoini, pa kako se isti mogu primijeniti za Imama, kerremallahu
vedheh, a on je jednina. Pa ukoliko bi vam to bilo reeno, ta je va odgovor?
-S-
Pismo 42 (odgovor)
1.
Arapi za jedninu koriste mnoinu.
2.
Dokazi za to.
3.
ta je rekao Imam Tabarsi.
4.
ta ja kaem.
1. Odgovor: Zaista arapi za izraavanje jednine koriste oblik mnoine, zarad suptilnosti
koja takvo to zahtijeva.
2. Svjedok tome su Allahove, s.v.t., rijei u suri Alu Imran, 173: Oni kojima su rekli ljudi:
"Uistinu, ljudi su se ve sabrali radi vas, zato ih se bojte", pa im je (to) povealo
vjerovanje i rekli su: "Dosta nam je Allah, a divan li je Zatitnik!"

Govornik u ovom ajetu u skladu s konsenzusom mufesira, muhadisa i hroniara bio je
samo Ne'im Ibn Mes'ud El-Ede'i. Pa je Uzvieni Allah za njega jednog primijenio rije
ljudi, koja je namjenjena mnoini, zarad odavanja poasti onima koji se nisu obazirali na
njegov govor, i nisu pridavali vanost njegovim uznemiravajuim rijeima. Ebu Sufjan mu
je dao deset kamila da bi on oslabio moral kod muslimana, i preplaio ih
idolopoklonicima. Pa je to uinio. Izmeu onog to im je kazao bilo je i: "Uistinu, ljudi su
se ve sabrali radi vas, zato ih se bojte." Veini muslimana se nije svidjelo da idu, zbog
njegove spletke. Meutim, Vjerovjesnik, s.a.v.a., je iziao sa 70 konjanika, i vratie se
ivi i zdravi. Zato bi sputen ajet, kao pohvala sedamdesetorici koji su izili s njim, ne
povlaujui se spletkama smutljivca. U primjeni rijei ljudi za jedninu, postoji plemenita
suptilnost, jer pohvala sedamdesetorice koji su izili sa Vjerovjesnikom, je na taj nain
izraenija nego kada bi bilo reeno: oni kojima je rekao ovjek: Uistinu, ljudi su se ve
sabrali radi vas, to je oito.
Ovom ajetu ima slinih primjera u Kur'anu, sunnetu i govoru arapa. Uzvieni Allah je
rekao: O vjernici! Sjetite se blagodati Allahove prema vama, kad je narod namjerio da
isprui na vas ruke svoje, pa je zadrao od vas ruke njihove. (5:11)

A onaj koji je namjeravao ispruiti ruke svoje prema njima, bijae jedan ovjek, iz Benu
Mahariba, kojeg su zvali Gavres. Drugi kau da je to bio Amr Ibn Daha iz Benu Nadira.
Isukao je sablju, mahao njome, namjerivi da udari Allahovog poslanika. Pa ga je Allah,
s.v.t., sprijeio od toga. U sluaju kojeg biljee muhadisi, hroniari i mufesiri. Navodi ga
Ibn Hiam u bici Zatu-r-rika' u treem svesku svoje Sire. Tu je Uzvieni Allah primijenio
za jednog ovjeka, dakle jedninu, rije narod, dakle mnoinu, zarad isticanja Svoje
blagodati koju im je dao u obliku ouvanosti njihovog Vjerovjesnika, s.a.v.a.
A u ajetu meusobnog proklinjanja primijenio je rijei: djeca, ene, due to su rijei
koje oznaavaju openitost za Hasana i Husejna, Fatimu i Alija posebno, to je u
skladu sa konsenzusom zarad odavanja poasti njihovom poloaju. Ne mogu se izbrojati
niti isrcpiti primjeri poput ovog. To su dokazi dozvoljenosti primjene rijei u mnoini za
jedninu kada eli ukazati na neko retoriko teite.
3. Imam Tabarsi u Medme'u-l-bejanu, u komentaru ovog ajeta kae da je teite
primjene mnoine za Emiru-l-mu'minina, zarad naglaavanja i odavanja poasti njemu. A
to je otuda to se lingvisti koriste mnoinom i primjenjuju je na jedninu kada ele postii
uvaavanje. On kae: To je toliko poznato u njihovom govoru da nema potrebe da se
dokazuje.
4. Zamaheri u Kaafu govori o drugom teitu: Ukoliko kae. Kako moe biti
ispravno da bude za Alija, r.a., a izraz je u mnoini. Ja kaem: Odnosi se na njega u
obliku mnoine, bez obzira to je za to uzrok jedan ovjek, kako bi ljudi poeljeli da
postupaju kao on. Da stignu do onog do ega je on stigao, i da shvate da narav vjernika
mora teiti ka dobru, ka brizi o potrebitima ak ukoliko prilika iziskuje da se ne prihvata
odlaganje, a oni se nalaze na namazu, da to ne odlau do njegovog zavretka...
5. I ja imam jo suptilnije i preciznije teite, sagledano u tome da je koriten izraz
mnoine a ne jednine, izraavanjem milosti prema mnotvu ljudi. Zbilja Alijevi neprijatelji
i dumani Benu Haima te ostali licemjeri, zavidnici i rivali ne mogu otrpiti da to uju u
jednini. Jer u tom sluaju u njima ne bi ostalo ambicije za maskiranje niti nastojanja za
odvoenjem u zabludu. Pa bi se zbog beznadenosti od njih moglo oekivati da uine
neto zbog ega bi postojala bojazan za opstanak islama. Zato ajet je doao u mnoini i
pored toga to je rije o jednini, kako bi sprijeio njihovu smutnju. Nakon toga slijede
mutevatir tekstovi s razliitim izrazima i brojnim poloajima, koji su malo po malo
rastprostrli meu njima pitanje vilajeta, dok Allah nije upotpunio vjeru, i blagodat uinio
cjelovitom. to je bio Poslanikov, s.a.v.a., obiaj da po principu mudrosti dostavlja
ljudima ono to im je teko da postignu. Da je ajet bio ogranien na izraz jednine,
stavljali bi prsti u ui svoje, umotavali bi se svojom odjeom, postali bi tvrdoglavi, oholo
arogantni. Ovo je dosljedna mudrost u svakom kur'anskom ajetu koji govori o vrlinama
Emiru-l-mu'minina i istoga Ehli bejta, to je krajnje jasno. Ove sam rijei objasnio,
iznijevi neporecive svjedoke i oite dokaze u svoje dvije knjige, Sebilu-l-mu'min i
Tenzilu-l-ajat. Svaka hvala pripada Allahu za uputu i pomo. Selam
--
Pismo 43 (pitanje)
Kontekst aludira na to da se misli na miljenika ili slino tome.

Sve pohvale. Otklonio si talase sumnje, smakao nejasnost, i istina je postala evidentna,
te nita nije ostalo osim to govore da je ajet doao u kontekstu zabrane uzimanja
nevjernika za prijatelje, o emu svjedoi ono to se nalazi prije i poslije ajeta. Ovo je
dokaz da se rijeju velij u ajetu misli na pomagaa ili miljenika ili prijatelja i slino tome.
Pa ta je odgovor? Poasti nas njime.
Selam
-S-
Pismo 44 (odgovor)
1.
Kontekst ne aludira na to da se misli na pomagaa i slino.
2.
Kontekst se ne moe mjeriti s dokazima.
1. Odgovor: Kada pomno pogledamo prethodne ajete koji sadre zabranu uzimanja
nevjernika za prijatelje, vidjet emo da se ovaj ajet odvaja od njih i njihovog vezanog
govora, u kontekst pohvale Emiru-l-mu'mininu i ukazivanja na to da je on izabran za
upravu i predvodnitvo i prijetnju disidentima snagom i upozorenjem na kaznu. Sve to
zbog toga to prethodni ajet glasi:
O vi koji vjerujete! Ko od vas otpadne od Dina svog, pa dovee Allah narod kojeg On
voli i koji voli Njega, blag e biti prema vjernicima, silan prema nevjernicima, borit e se
na putu Allahovom i nee se bojati prigovora prigovaraa. To je blagodat Allahova, daje
ju kome hoe. A Allah je Sveobuhvatni, Znalac.

Ovaj ajet se odnosi na Emiru-l-mu'minina, i upozorava na njegovu mo [Poput rijei
Allahovog poslanika, s.a.v.a.: Neete se proi, o Kurejije, sve dok vam Allah ne poalje
ovjeka ije je On srce iskuao u vjeri. Udarat e vas po vratovima, a vi ete od njega
bjeati bijegom ovaca. Ebu Bekr ree: Jesam li to ja o Allahov poslanie? On ree:
Ne. Ree Omer: Jesam li to ja o Allahov poslanie? Ree: Ne, ve to je onaj to krpi
sandalu. Prenosilac kae: A u Alijevoj ruci, sandala koju krpi za Allahovo poslanika,
s.a.v.a. Ovu predaju biljei veliki broj autora Sunena. To je 610. hadis u Kenzu-l-ummalu
6/393.
Slian je i hadis od Allahovog poslanika, s.a.v.a.: Zaista je od vas ovjek koji e ratovati
s ljudima zbog interpretiranja Kur'ana, kao to je sa vama ratovao zbog njegovog
sputanja. Pa Ebu Bekr ree: Jesam li to ja? Ree Omer: Jesam li ja? Ree
Poslanik: Ne, to je ovjek koji krpi sandalu u svojoj sobi. Pa izie Ali a u ruci mu
Poslanikova sandala koju je zakrpio. Biljei ga imam Ahmed Ibn Hanbel od Ebu Seida u
Musnedu. Prenosi ga Hakim u Mustedreku. Ebu Ja'la u Musnedu, i drugi autori Sunena.
Od njih ga prenosi Muteki El-Hindi u Kenzu-l-ummalu 6/155. ] i snagu, i odvanost
njegovih ashaba. Kao to o tome nedvosmisleno govori Emiru-l-mu'minin u Bici na devi.
I to eksplicitno daju do znanja Imam Bakir i Imam Sadik, i o emu u svome tefsiru
govori Sa'lebi. I to autor Medme'u-l-bejana prenosi od Ammara, Huzejfe i Ibn Abbasa.
To tumaenje je u skladu sa konsenzusom iija, o emu su preneeni vjerodostojni
mutevatir hadisi od Imama istoga Ehli bejta.
Dakle u skladu sa ovim, ajet vilajeta dolazi nakon aludiranja na njegov vilajet i
ukazivanja na neophodnost Imameta. O tome postoje tekstovi koji objanjavaju ta
ukazivanja, i opisuju da je ono to prethodi aluzija na njegovu vlast. Pa kako da nakon
toga kau da ajet dolazi u kontekstu zabrane uzimanja nevjernika za prijatelje!?
2. Premda je Allahov poslanik, s.a.v.a., postavio Imame svoga Ehli bejta na poloaj
Kur'ana, i dao je do znanja da se ovo dvoje nee meusobno rastaviti, dakle oni su u
ravni sa Kur'anom, putem njih se spoznaje ispravnost. U mjeri mutevatira se prenosi
njihovo argumentiranje ovim ajetom, i od njih je utvreno tumaenje rijei velij na nain
kako smo to kazali, tako da kontekst nema znaaja ukoliko se ispostavi da je u
suprotnosti sa njihovim predajama.
(I koji znaaj ili teinu moe imati vanjski smisao kada se protivi nedvosmislenim
navodima. )
Zaista muslimani su sloni u tome da se dokazu daje prednost nad kontekstom. I kada
doe do oprenosti izmeu konteksta i dokaza, naputaju ono na to aludira kontekst a
prihvataju sud dokaza. Sutina toga je da se ne oslanja na to da je ajet u ovom sluaju
objavljen u tom kontekstu. Zato to redoslijed Kur'ana asnog u kodifikaciji, nije usklaen
sa redoslijedom objave, u emu se slae cio ummet.
Postoji mnotvo ajeta u Kur'anu koji su suprotni onome to iziskuje kontekst, poput ajeta
ienja, koji je jednoobrazan sa kontekstom Poslanikovih, s.a.v.a., ena, pored
postojanja nedvosmislenih navoda da je taj ajet ogranien na petorku ispod pokrivaa.
Jednom rijeju, dovoenje u vezu ajeta sa onim to se suprotstavlja njihovom kontekstu
niti nanosi tetu nadnaravnosti, niti teti rjeitosti. Dakle nema grijeha u kretanju tim
smjerom, kada su uspostavljeni neporecivi argumenti za nj. Selam.
--
Pismo 45 (pitanje)
Pribjegavanje interpretiranju je neophodno, pripisujui ispravnost metodi selefa

(prethodnika).
Kada ne bi bilo hilafeta pravednih halifa ija ispravnost je pespogovorna, ne bismo imali
alternative osim da se povedemo za vaim miljenjem. Te da u shvatanju ovog ajeta i
njemu slinih koristimo tvoj sud. Meutim, nema mjesta sumnji u ispravnost njihovog
hilafeta, r.a., pa je pribjegavanje interpretiranju neizbjena stvar, vodei se za tim da je
njihovo djelo i djelo onih koji ih priznaju za vladare ispravno.
Selam
-S-
Pismo 46 (odgovor)
1.
Pripisivanje ispravnosti djelima selefa ne iziskuje interpretaciju.
2.
Intrepretacija je nemogua.
Zaista je hilafet tri pravedne halife, r.a., tema polemisanja i predmet razgovora. Tako da
je oprenost dokaza o tome zapravo petitio principii.
(Logika pogreka pri dokazivanju sagledana u nedostatku dokaznog uporita. Kao
ovdje, navedeni dokaz sam po sebi nije oit, pa bi najprije njega trebalo dokazati. (prim.
prev.) )
1. Premda pripisivanje ispravnosti njihovim djelima i onih koji ih prihvataju za vladare,
ne iziskuje interpretaciju dokaza. Zaista vas njihovo opravdavanje oslobaa od
interpretacije. Kao to u to objasniti kada prilike budu to zahtijevale.
2. Nema mjesta interpretaciji u onome to smo ti od tekstova citirali. Kao ni u onome
to nismo naveli, poput hadisa na Gadiru ili hadisa o oporuci. Posebno nakon njihovog
potrvivanja vrstim hadisima koji se meusobno potvruju. Koji sami po sebi nisu nita
manje od eksplicitnih tekstova. I ko ih poteno sagleda nai e da su samo oni u
neporecivoj istini, i oiglednom dokazu.
--
Pismo 47 (pitanje)
Kamo sree da si nas upoznao sa hadisima koji potvruju tekstove.

Zato da ne nastavi odakle si stao.
Selam
-S
Pismo 48 (odgovor)
etrdeset hadisa iz Sunena koji potvruju tekstove.

Iz Sunena ti je dovoljno 40 hadisa koji potvuju tekstove.
1. Rijei Allahovog poslanika, s.a.v.a., izgovorene kada je uzeo Alija za miicu: Ovo je
predvodnik istinoljubivih, ubica razvratnika, pomognut je ko ga pomogne, naputen je ko
ga napusti. Pa odui glas (izgovarajui to). Biljei ga Hakim od Dabira u Sahihu-lmustedreku, (Takoer, Kenzu-l-ummal, 6/153/2527. Sa'lebi ga biljei od Ebu Zerra u
komentaru ajeta o vilajetu u Tefsiru-l-kebiru.) 3/129, zatim kae: Vjerodostojnih seneda,
ali ga Buharija i Muslim nisu prenijeli.

2. Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.: Objavljene su mi o Aliju tri stvari: Da je on
velikodostojnik muslimana, Imam muttekina, i predvodnik ljudi bijelih ela, (ruku i nogu
od estog uzimanja abdesta i mesha). Biljei ga Hakim u Sahihu-l-mustedreku (Biljee
ga Barudi, Ibn Kani', Ibn Ne'im i Bezar. Takoer, Kenzu-l-ummal, 6/157/2628. ) 3/138,
zatim kae: Vjerodostojnih seneda, ali ga Buharija i Muslim nisu prenijeli.
:
3. Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.: Objavljeno mi je o Aliju da je on velikodostojnik
muslimana, zatitnik muttekija, predvodnik ljudi bijelih ela. Biljei ga Ibn Nedar
(Takoer, Kenzu-l-ummal, 6/157/2630.) i drugi autori Sunena.

4. Rekao je Allahov poslanika, s.a.va., Aliju: Dobrodolica velikodostojniku muslimana
i Imamu muttekina. Biljei ga Ebu Ne'im u Hiljetu-l-evlija ve tabekatu-l-esfija.

(To je 11. predaja od onog to Ibn Ebi Hadid navodi na 450. stranici u erhu Nehdi-lbelagatiu drugom svesku. Takoer, Kenzu-l-ummal, 6/157/2627. )
5. Rekao je Poslanik, s.a.v.a.: Prvi koji ue na ova vrata on je Imam muttekina,
velikodostojnik muslimana, veliki poglavar vjere, peat zavjetenika, predvodnik ljudi
bijelih ela. Pa ue Ali, te on ustade prema njemu nasmijan, zagrli ga, obrisa mu znoj sa
ela, govorei: Ti e vratiti moj dug, i prenijeti im moju poruku, i objasniti im ono u
emu se razilaze nakon mene.
(Biljei ga Ebu Ne'im u Hiljetu-l-evlija ve tabekatu-l-esfija od Enesa. Prenosi ga Ibn Ebi
Hadid opirno u erhu Nehdi-l-belagati 2/450, pogledaj 9. hadis na toj stranici. )
.
:

6. Poslanik, s.a.v.a., je rekao: Zaista mi je Allah povjerio to da e Ali biti bajrak upute,
Imam mojih prijatelja, svjetlo onima koji mi se pokoravaju, on je rije koju sam uinio
obaveznom bogobojaznima... (Ebu Ne'im ga biljei u Hiljetu-l-evlija ve tabekatu-l-esfija
od Ebu Berzeta Eslemija, Enesa Ibn Malika. Prenosi ga Allame El-Mu'tezile u arhu
Nehdi-l-belagati, 2/449.)

Vidi da su ovih est hadisa oiti u njegovom Imametu i obaveznosti da mu se pokorava.
7. Poslanik, s.a.v.a., je rukom pokazao na Alija rekavi: Zaista on je prvi koji je
povjerovao u mene, prvi koji e se sa mnom rukovati na Sudnjem danu, on je najvei u
iskrenosti, on je Faruk ovog ummeta, rastavlja istinu od neistine, poglavar vjernika...
(Biljei ga Taberani u El-Kebiruod Selmana i Ebu Zerra. Biljei ga Bejheki u Sunenu. Ibn
Adi u Kamiluod Huzejfe. Takoer, Kenzu-l-ummal, 6/156/2608.)

8. Poslanik, s.a.va., je rekao: O Ensarije! elite li da vam ukaem na ono to ako ga
se nakon mene budete vrsto drali nikada neete zalutati. Ovo je Ali, pa volite ga kako
volite mene, i potujte ga kako potujete mene. Zaista mi je Debrail, ovo to sam vam
rekao, naredio od Allaha Uzvienog.
(Biljei ga Taberani u Kebiru; Kenzu-l-ummal, 6/157/2625; erhu Nehdi-l-belagati li Ibn
Ebi El-Hadid, 2/450/10. Pogledaj kako je uvjetovao da ako ne ele zalutati, moraju se
prihvatiti Alija. A smisao ukazuje na to da je zalutao onaj ko se njega nije prihvatio.
Pogledaj njegov imperativ upuen njima da vole Alija kao to vole Vjerovjesnika, i da ga
potuju kao to potuju Vjerovjesnika. Sve to nije ni zbog ega drugog ve, zbog toga
to je on njegov nasljednik i upravitelj nakon njega. Razmisli li o njegovim rijeima:
Zaista mi je Debrail ovo to sam vam rekao, naredio od Allaha, istina e ti postati
kristalno jasna. )

9. Poslanik, s.a.va., je rekao: Ja sam grad znanja, a Ali je njegova kapija. Pa ko eli
znanje, nek ue na kapiju. (Biljei ga Taberani u El-Kebiruod Ibn Abbasa. Sujuti u ElDami'u es-Sagiru, str. 107. Hakim u Alijevim vrlinama u Mustedreku 3/226 putem dva
vjerodostojna seneda, jedan od Ibn Abbasa, na dva vjerodostojna naina, drugi od
Dabir Ibn Abdullaha Ensarija. U korist njihove vjerodostojnosti nudi neporecive
argumente. Imam Ahmed Ibn Muhamed ibn Es-Sidik El-Magrebi iz Kaira pie posebno
djelo u kojem dokazuje njegovu vjerodostojnost iji je naslov Fethu-l-meleku El-Alijji bi
sihati hadisi babu medineti-l-ilmi Alijj. tampana je 1354. godine po H. od strane ElMetbuatu-l-islamijjetu bi Misri Dostoji da ljudi koji se bave diskusijama steknu podrobni
uvid u ovu knjigu, jer u njoj ima velikog znanja. A klevete koje nasibije iznose na raun
ovog hadisa, poslovino poznatog, i koji u govoru koristi i elita i obian puk i na selu i u
gradu, one su nevane. Obratio sam pozornost na njihove klevete, i uvidio da su
neosnovane optube. Jedini argument koji su iznijeli je prostakluk i pristrasnost. O emu
Hafiz Salahudin Ala'i otvoreno govori, citirajui govor o neispravnosti ovih stavova od
Zehebija i drugih, pa kae: O ovom hadisu nisu iznijeli nita to bi aludiralo na njegovu
slabost, osim na silu nametnutog neosnovanog miljenja.)
( )
10.
Poslanik, s.a.va., je rekao: Ja sam kua mudrosti, a Ali je kapija te kue.
(Biljei ga Tirmizi u svome Sahihu. Isto tako i Ibn Derir. Od njih ih prenosi vie istaknutih
muhadisa poput Mutekija Hindija u Kenzu-l-ummalu 6/401, u njemu kae: Rekao je Ibn
Derir: Ovaj hadis je kod nas vjerodostojnog seneda... Od Tirmizija ga prenosi
Delaludin Sujuti u okviru harfa hemze, u Dami'u-l-Davami'u i El-Dami'u es-Sagiru
1/170. )

11. Poslanik, s.a.v.a., je rekao: Ali je kapija moga znanja, i onaj koji nakon mene
razjanjava mome ummetu ono s ime sam poslat, ljubav prema njemu je vjerovanje,
mrnja prema njemu je licemjerstvo... (Biljei ga Dejlemi od Ebu Zerra; Kenzu-l-ummal,
6/156. )

12. Poslanik, s.a.v.a., je rekao Aliju: Ti objanjava mome ummetu ono o emu se
nakon mene razilaze. ( ) Biljei ga Hakim u Mustedreku
(Biljei ga i Dejlemi od Enesa takoer; Kenzu-l-ummal, 6/156.) 3/122 od Enesa, zatim
kae: Ovaj hadis je vjerodostojan u skladu sa kriterijima dvaju ejhova (Buharije i
Muslima) ali, oni ga ne biljee.
Ja kaem da onaj koji promisli o ovom i slinim hadisima znat e da je Ali, u odnosu na
Poslanika, kao to je Poslanik u odnosu na Allaha, s.v.t. Zaista Svevinji kae: I
objavljujemo tebi Knjigu - samo da im objasni ono o emu se razilaze - i kao uputu i
milost, narodu koji vjeruje. (16:64) A Allahov poslanik kae Aliju: Ti objanjava mome
ummetu ono o emu se nakon mene razilaze.
13. Poslanik, s.a.va., u merfu' hadisu kojeg biljei Ibn Es-Semak od Ebu Bekra, kae:
Ali je poloajem u odnosu na mene poput moga poloaja u odnosu na moga
Gospodara. (Prenosi ga Ibn Hader u Mekasidu - peti maksad; Es-Savaiku el-Muhrike
2/518. )
14. Darekutni u El-Efradu prenosi merfu' hadis od Ibn Abbasa da je Poslanik, s.a.v.a.,
rekao: Ali Ibn Ebi Talib je kapija oprosta, ko ue na nju on je vjernik, a ko izie iz nje on
je nevjernik. (Kenzu-l-ummal, 6/153/2528.)

15. Poslanikove, s.a.v.a., rijei na dan Arefata, na Oprosnom hadu: Ali je od mene a
ja sam od Alija, i ne moe izvriti moju dunost niko osim mene ili Alija. (Biljei ga Ibn
Made u poglavlju Vrline ashaba u Sunenu 1/92. Isto tako Tirmizi i Nesai u Sahihima.
Kenzu-l-ummal, 6/153/2531. Imam Ahmed u Musnedu 4/164, od Habeija Ibn
Dunadeta brojnim nainima tradiranja a svaki od njih je vjerodostojan.) Dovoljno ti je to
ga prenosi od Jahja Ibn Adema od Israila Ibn Junusa od njegova djeda Ishaka EsSebi'ija od Habeija. Svaki od navedenih je autoritet kod obaju ejhova (Buharije i
Muslima) i oni su se na njih pozivali u svojim Sahihima. Ko se obrati ovom hadisu u
Ahmedovom Musnedu, znat e da je izgovoren na Oprosnom hadu, nakon kojeg se
Allahov poslanik nije dugo zadrao na ovom prolaznom svijetu. Prije toga je Poslanik,
s.a.v.a., poslao po Ebu Bekru deset ajeta iz sure Bera'at da ih proita stanovnicima
Mekke. Nakon toga je pozvao Alija kako to prenosi Ahmed u Musnedu 1/151, pa mu je
rekao: Stigni Ebu Bekra, gdje god ga nae uzmi od njega pismo. Pa ti idi i proitaj ga
stanovnicima Mekke. Stigao ga je u Duhfi, te uzeo pismo od njega. Pa kae: Vratio
se Ebu Bekr kod Vjerovjesnika, s.a.v.a., pa ga upita: O Allahov poslanie, da li je to
neto o meni objavljeno? Poslanik ree: Ne, ve mi je doao Debrail i rekao mi: Niko
ne izvrava ono to je tvoje osim tebe ili ovjeka od tebe... U drugoj predaji, koju Ahmed
biljei u Musnedu 1/150, od Alija kada ga je Vjerovjesnik poslao sa surom Bera'at rekao
mu je da je bezuvjetno mora odnijeti ili on ili ja. Rekao je Ali: Pa kada je tako, pa ja u je
odnijeti. Poslanik, s.a.v.a., ree: Pohiti, jer Allah e ti jezik uvrstiti a srce uputiti...

Uistinu, to je rije izaslanika plemenitog, Posjednika moi, kod Vlasnika Ara cijenjenog,
Sluanog, tamo pouzdanog. I nije drug va lud. (81:19-22) I ne govori on po hiru svome.
Nije to do li Objava, objavljuje se. (53:3-4) Pa kuda idete? I ta imate za rei o ovim
vjerodostojnim predajama? Tekstovima oitim? Kada dobro razmisli o ovom obeanju, i
paljivo pogleda mudrost njenog proklamisanja na Velikom (oprosnom) hadu, pred
svima, tebi se istina otkriva u najjasnijem obliku. I kada pogleda na tekst kako je kratak,
i na znaenje, koliko je velianstveno i razgovjetno, tada bi ga veliao najveim
velianjem, jer je u sebi sabrao pa sve obuhvatio i uopio, usprkos saetosti, sve je do
kraja nabrojao. Pored Alija, nikom drugom nije ostavio dostojnost za izvrenje bilo kakve
dunosti. Ne treba se uditi, jer zaista ne moe umjesto Vjerovjesnika njegovu dunost
izvriti osim njegov opunomoenik. Niti na njegovo mjesto moe stati osim njegov
namjesnik i ovlatenik. Svaka hvala pripada Allaha, Koji nas uputi prema ovom, i ne
bismo upueni bili da nas Allah uputio nije.
16. Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao: Ko je meni pokoran, pa pokoran je Allahu, ko
je meni neposluan, pa neposluan je Allahu. Ko je pokoran Aliju, pa pokoran je meni, ko
je Aliju neposluan, pa meni je neposluan.

Biljei ga Hakim u Mustedreku, 3/121, Zehebi na istoj stranici u Talhisu, obojica
jasno daju do znanja da je predaja vjerodostojna u skladu sa kriterijima Buharije i
Muslima.
17. Rekao je Poslanik, s.a.va.: O Ali, ko se odvoji od mene, pa odvojio se od Allaha, a
ko se odvoji od tebe, pa odvojio se od mene.

Biljei ga Hakim u Sahihu, 3/124, pa kae: Lanac prenosilaca mu je vjerodostojan, ali
ga ne biljee Buharija i Muslim.
18. U hadisu koji prenosi Ummu Seleme Poslanik, s.a.v.a., kae: Ko vrijea Alija,
vrijeao je mene.

Biljei ga Hakim u Mustedreku, 3/121, dajui do znanja da je vjerodostojan u skladu sa
kriterijem Buharije i Muslima. Zehebi ga biljei u Talhisu, dajui do znanja da je
vjerodostojan. Ahmed ga prenosi od Ummi Seleme u Musnedu, 6/323. Nesai u ElHasaisu el-Alevije, str. 17. I drugi koji su biljeili hadise. Slina ovoj predaji su rijei
Poslanika, s.a.v.a., koje prenosi Amr Ibn as: Ko uznemiri Alija, uznemirio je mene.

19. Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao: Ko voli Alija, voli i mene, ko razljuti Alija,
razljutio je i mene. ( ) Biljei ga Hakim u
Mustedreku 3/130, ocjenujui ga vjerodostojnim u skladu s kriterijima Buharije i Muslima.
Biljei ga Zehebi u Talhisu, priznajui da je vjerodostojan u skladu sa ovim kriterijem.
Slino ovoj predaji su Alijeve rijei: (U onome to biljei Muslim u Sahihu 1/46, u
poglavlju Kitabu-l-iman. Smisao ovog hadisa prenosi Ibn Abdulber u biografiji Alija u ElIsti'abu od grupe ashaba. U 36. pismu je zabiljeen hadis od Burejde pa pogledaj.
Poslanikove, s.a.v.a., rijei su postigle nivo tavatura: Boe, pomozi onome ko ga
pomogne, budi neprijatelj onome ko mu je neprijatelj. to priznaje i autor El-Fetava elHamidijjeu traktatu pod naslovom Es-Salatu-l-fahire fi el-hadisi-l-mutevatire.)
Tako mi Onoga Koji rascijepljuje sjemenke, i koji je stvorio povjetarac, zaista je to
obeanje Nebijja el-umijja, s.a.v.a.: Ne voli me osim vjernika i ne mrzi me osim
licemjera.

20. Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao: O Ali, ti si velikodostojnik na Dunjaluku i
velikodostojnik na Ahiretu, tvoj je prijatelj, moj prijatelj, moj je prijatelj Allahov prijatelj.
Tvoj neprijatelj moj je neprijatelj, a moj neprijatelj Boiji je neprijatelj. I teko onom ko te
bude mrzio poslije mene.

Biljei ga Hakim u El-Mustedreku, 3/128, ocjenjujui ga vjerodostojnim u skladu sa
kriterijima Buharije i Muslima.
(Prenosi ga posredstvom Ebu El-Ezhera od Abdurezaka, od Muamera od Zuhrija od
Ubejdulaha ibn Abdullaha od Ibn Abasa. Svi oni su autoriteti. Usljed toga Hakim nakon
izricanja ocjene da je hadis vjerodostojan u skladu sa kriterijima dvaju ejhova, kae:
Ebu El-Ezher je po njihovom konsenzusu pouzdan, i kada pouzdani prenosilac
samostalno prenosi hadis, taj je hadis u skladu sa njim vjerodostojan. Zatim je rekao:
uo sam Ebu Abdullaha Kureija kako govori: uo sam Ahmeda Ibn Jahjaa ElHalevanija da kae: Kada je Ebu El-Ezher stigao iz San'e i poeo ovaj hadis citirati pred
ljudima u Bagdadu, Jahja Ibn Mu'in ga je porekao. Pa kada je na jednom skupu bio
njegov red da govori, pri kraju skupa ree: Gdje je taj Nisaburijski laac koji ovaj hadis
spominje od Abdurezaka? Ebu El-Ezher ustade pa ree: Evo, tu sam. Jahja Ibn Mu'in
se nasmija na te rijei i na njegov istup pred skupom. Pa mu prie i sjede pored njega.
Zatim ga upita: Kako to da je Abdurezak ovaj hadis prenio samo tebi i nikom drugom?
On ree: Znaj o Jahja, kada sam stigao u San'u, Zekerija bijae otiao u svoje selo, koje
je daleko odatle. Ja se uputih tamo, iako sam bio bolestan. Samo to sam stigao kod
njega on me upita o Horasanu. Te ga ja upoznah s tim. Zapisivao sam od njega hadise
koje mi je kazivao, i s time se uputih u San'u. Kada smo se rastajali on mi ree: Zaduio
si me ovim (tvojim dolaskom), zato u ti prenijeti jedan hadis kojeg od mene niko drugi
nije uo. I tako mi Allaha citirao mi je ovaj hadis od rijei do rijei. Jahja Ibn Mu'in ga
potvrdi istinitim i ispria mu se...
Zehebi pak u Talhisuopenito priznaje da su prenosioci ovog hadisa pouzdani, i posebno
na nedvosmislen nain daje do znanja da je Ebu El-Ezher pouzdan. Ali i pored toga
sumnjiav je po pitanju vjerodostojnosti hadisa, jedino to nije iznio nikakvu klevetu,
osim svojeg drskog suda. To to ga je Abdurezak skrivao, je iz bojazni od nasilnike
dominacije, kao to se Se'id Ibn Dubejr uplaio kada ga je Malik Ibn Dinar pitao: Ko je
nosio Poslanikov, s.a.v.a., bajrak? Pa je pogledao u mene i rekao: Kao da si
bezbrian? Malik kae: Ja se naljutih i poalio sam se njegovoj brai, uaima Kur'ana.
Oni se ispriae, rekavi da se on plai od Hadada da kae nosio ga je Ali Ibn Ebi
Talib. To biljei Hakim u El-Mustedreku, 3/137, zatim kae: Ovom hadisu je lanac
vjerodostojan, ali ga Buharija i Muslim nisu zabiljeili.
21. Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao: O Ali, blago onome ko te bude volio i o tebi
istinu zborio, a teko onome ko te bude mrzio i o tebi lai irio.

Biljei ga Hakim u El-Mustedreku, 3/135, pa kae: Lanac hadisa je vjerodostojan, ali ga
njih dvojica ne biljee.

22. Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao: Ko eli ivjeti mojim ivotom, i umrijeti mojim
umiranjem i nastaniti se u Dennetu vjenom kojeg mi je obeao moj Gospodar, pa nek
za predvodnika prihvati Alija Ibn Ebi Taliba, jer on vas zaista nee izvesti iz upute niti vas
uvesti u zabludu. (Ovaj hadis smo naveli u desetom pismu. )

23. Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao: Oporuujem onome ko vjeruje u mene i ko me
potvrdio, vilajet Ali Ibn Ebi Taliba. Ko njega prihvati za predvodnika, pa prihvatio je mene,
ko njega voli, pa voli mene, a ko mene bude volio pa on voli Allaha. Ko ga bude mrzio,
mrzi mene, a ko bude mrzio mene, pa taj mrzi Allaha Uzvienog. (Naveli smo ga u
desetom pismu, pa pogledaj ta smo priloili uz njega i uz prethodni hadis.)

24. Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao: Koga veseli da ivi ivotom mojim, i umre
umiranjem mojim, i nastani se u edenskim vrtovima koje je moj Gospodar stvorio, pa nek
prihvati Alija za predvodnika nakon mene, i nek pomogne njegovom pomagau, i nek
pristane za mojim Ehli bejtom nakon mene. Zaista oni su moje potomstvo, stvoreni su od
moje gline, i dato im je moje shvatanje i znanje. Pa teko pripadnicima moga ummeta
koji poriu njihove vrline, koji prekinu svoje veze sa potomstvom mojim, nee im Allah
dati moj efa'at. (Pogledaj ta smo priloili uz ovaj i hadis koji mu prethodi, kada smo ga
naveli u 10. pismu.)

25. Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao: Ko voli ivjeti mojim ivotom, i umrijeti mojim
umiranjem, i ui u Dennet kojeg mi je obeao moj Gospodar, a to je vjeni Dennet, pa
nek Alija i njegove potomke nakon njega uzme za svoje predvodnike, jer vas zaista oni
nee izvesti iz kapije upute, niti e vas uvesti na kapiju zablude. (Isto. )

26. Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao: Ammare, kada vidi Alija da ide jednim putem,
a ljude da idu drugim putem, pa idi s Alijem a pusti ljude. Jer zaista te on nee odvesti u
propast, niti e te izvesti iz upute. (Biljei ga Dejlemi od Ammara i Ebu Ejuba; Kenzu-lummal, 6/152. )

27. Allahov poslanik, s.a.v.a., u hadisu od Ebu Bekra kae: Moja ruka i ruka Alijeva
jednake su u pravdi. (Kenzu-l-ummal, 6/153/2539. ) ()
28. Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao: Fatima, da li te veseli to to je Uzvieni Allah
pogledao stanovnike Zemlje te odabrao dva ovjeka, jedan od njih je tvoj otac a drugi
tvoj suprug. (Biljei ga Hakim u Mustedreku, 3/129, a prenosi ga veliki broj autora
Sunena.)
( )
29. Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao: Ja sam onaj koji opominje, a Ali je onaj koji
predvodi, i tvoje je o Ali, da predvodi upuene nakon mene.
(Biljei ga Dejlemi od Ibn Abbasa; Kenzu-l-ummal, 6/157/6231.)

30. Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao: O Ali, nikome drugom osim meni i tebi nije
dozvoljeno da u damiji budu u stanju dunupluka. (Pogledaj ta smo priloili uz ovaj
hadis u 34. pismu i paljivo pogledaj sve to smo o njemu naveli iz Sunena.)

Poput ovog je i hadis kojeg Taberani prenosi od Ummu Seleme, a Bezzar od Sa'da od
Allahovog poslanika, s.a.v.a.: Nikome nije dozvoljeno da u ovoj damiji bude dunub,
osim meni i Aliju. (Navodi ga Ibn Hader u Es-Savaiku el-muhrike. Pogledaj 13. hadis u
erbe'inima koje je naveo u 9. poglavlju.)

31. Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao: Ja i ovaj tojest Ali dokazi smo nad mojim
ummetom na Sudnjem danu. ()
Navodi ga El-Hatib od Enesa. (Kenzu-l-ummal, 6/157/2632. ) Zbog ega je Ebu-lHasan (Ali, a.s.) dokaz poput Vjerovjesnika? Zar to nije zbog toga to je on njegov
prijestolonasljednik, i vladar nakon njega!?
32. Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao: Na dennetskoj kapiji pie: Nema boga osim
Allaha, Muhammed je Allahov poslanik, Ali je brat Allahovog poslanika. (Taberani ga
navodi u El-Evsatu. Hatib u El-Muttefiku ve-l-mufteriku; Kenzu-l-ummal, 6/159. Ve samo
ga naveli u 34. pismu priloivi ono to koristi uenim istraivaima.)
:
33. Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao: Na stubu Ara pie: Nema boga osim Allaha,
Muhammed je Allahov poslanik, uvrstio Sam ga Alijem i pomogao Sam ga Alijem.
(Biljei ga Taberani u El-Kebiru. Te Ibn Asakir od Ebu El-Hamra'a kao merfu' hadis.
Kenzu-l-ummal, 6/158.)
:
34. Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao: Ko eli gledati u Nuhovu odlunost, Ademovu
uenost, Ibrahimovu blagost, Musaovu otroumnost, Isaovu suzdrljivost, pa neka gleda
u Ali Ibn Ebi Taliba.

.
Biljei ga Bejheki u svome Sahihu, a Imam Ahmed Ibn Hanbel u svome Musnedu.
(Od njih dvojice ga prenosi Ibn Ebi El-Hadid u erhu Nehdi-l-belagati, 2/449. Navodi ga
i Imam Razi u znaenju ajeta o meusobnom proklinjanju u Tefsiru-l-kebiru, 2/ 288.
Ocjenjujui ga ocjenom neospornosti, oko ega se slau obje strane i pristalice i
protivnici. Ibn Batte ga biljei od Ibn Abbasa kao na 34. stranici knjige Fethu-l-Mulki elAlijji, poput vjerodostojnosti hadisa o kapiji znanja od Imama Ahmeda ibn Muhammeda
ibn Es-Sadika El-Hasanija El-Magribija iz Kaira. Pa pogledaj. Od onih koji priznaju da je
Ali u sebi objedinio tajne svih vjerovjesnika jeste ejh arifa, Muhjiddin Ibn Arebi, u onome
to od njega prenosi E-a'rani u El-Javakitu ve-l-davahiru, str. 172.)
35. Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao: O Ali, zaista je u tebi Isaov primjer, mrzahu ga
Jevreji da su mu ak i majku potvorili, a krani ga voljahu da su ga ak postavili na
poloaj koji nije njegov... (Biljei ga Hakim u El-Mustedreku ala es-sahihajn, 3/122. )

36. Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao: Trojica su prvaka, prvi sljedbenik Musa'a,
Ju'a Ibn Nun, prvi sljedbenik Isaa, vjernik iz sure Jasin, i prvi sljedbenik Muhammeda,
Ali Ibn Ebi Talib. (Biljei ga Taberani od Ibn Mirdevejha od Ibn Abbasa. Dejlemi od Aie.
El-Muntehabu el-Kenzu-l-ummalna marginama Ahmedovog Musneda, 5/30. )

37. Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao: Trojica koji uvijek govore istinu su: Habib EnNedar, vjernik iz sure Jasin, rekao je: O narode moj, slijedite izaslanike. (36:20) Ezekiel,
vjernik iz Faraonovog naroda, rekao je: Zar da ubijete ovjeka zato to govori: Allah je
moj gospodar. I Ali Ibn Ebi Talib. On je najbolji od njih. (Biljee ga Ebu Ne'im, Ibn Asakir
od Ebu Lejle kao merfu' hadis. Biljei ga Ibn Nedar od Ibn Abbasa kao merfu'. Pogledaj
Es-Savaiku el-Muhrike, Ibn Hader, str. 74, poglavlje 9.)
: :

38. Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao Aliju: Zaista e te moj ummet nakon mene
ubrzo iznevjeriti. A ti e slijediti moju vjeru, i biti e ubijen slijedivi moj sunnet. Ko te
voli taj mene voli, ko te mrzi taj mene mrzi. I ovo e biti natopljeno iz ovog, tj. brada e
mu biti natopljena krvlju iz glave. (El-Mustedreku ala es-sahihajn, 3/147, Hakim ga je
ocjenio vjerodostojnim. Biljei ga Zehebi u Talhisu i priznaje njegovu vjerodostojnost.)

Od Alija, a.s., se prenosi da je rekao: Od onoga to mi je povjerio Vjerovjesnik jeste da
e me nakon njega ummet iznevjeriti. (I ovaj i hadis koji slijedi, tj. hadis od Ibn Abbasa,
biljei Hakim u El-Mustedreku ala es-sahihajn, 3/140. Navodi ih i Zehebi u Talhisu dajui
do znanja da su oba vjerodostojna u skladu sa kriterijima dvaju ejhova.) (
)
Od Ibn Abbasa se prenosi: Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a., Aliju: Znaj da e ubrzo
nakon mene dopasti u probleme. Ali upita: U ouvanosti moje vjere? Poslanik ree: U
ouvanosti tvoje vjere.
: : :

39. Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao: Zaista je meu vama neko ko e ratovati zarad
tumaenja Kur'ana, kao to sam ja ratovao zarad njegovog sputanja. Podigoe glave
ljudi a meu njima Ebu Bekr i Omer. Ebu Bekr ree: Jesam li to ja? Poslanik ree: Ne.
Omer ree: Jesam li ja? Poslanik ree: Ne. Ve onaj to krpi sandalu, tojest Ali. Ebu
Se'id El-Hudri kae: Odosmo do njega i javismo mu radosnu vijest. Ali on ne podie
glave, kao da je to ve uo od Allahovog poslanika, s.a.v.a. (El-Mustedreku ala essahihajn, 3/122, Hakim kae da je ovaj hadis vjerodostojan u skladu sa kriterijima
Buharije i Muslima, ali oni ga nisu zabiljeili. Zehebi takoer priznaje da je hadis
vjerodostojan u skladu sa kriterijima dvaju ejhova, navodei ga u Talhisu. Imam Ahmed
u Musnedu, 3/33 i 82 od Ebu Se'ida. Bejheki ga biljei u a'bu-l-imanu. Se'id Ibn Mansur
u Sunenu. Ebu Ne'im u Hiljetu. Ebu Ja'la u Sunenu. Kenzu-l-ummal, 6/155/2585.)
:
:

Poput njega je i hadis od Ebu Ejuba El-Ensarija (to od njega biljei Hakim putem dvaju
lanaca u El-Mustedreku ala es-sahihajn, 3/139. ) za vrijeme Omerovog hilafeta, kada je
rekao: Allahov poslanik, s.a.v.a., je naredio Ali Ibn Ebi Talibu da se bori protiv nakisina
(kritelji ugovora), kasitina (nasilnici) i marikina (oni koji su napustili vjeru).
( )
Kao i hadis Ammara Ibn Jasira (Kako ga prenosi Ibn Asakir. Kenzu-l-ummal, 6/155/2588.
) kada kae: Allahov poslanik, s.a.v.a., je rekao: O Ali, ratovat e protiv tebe grupa
nepravednika, a pravda je na tvojoj strani. Pa ko ti tog dana ne pomogne, taj nije od
mene.

I hadis od Ebu Zerra (Kako ga prenosi Dejlemi. Kenzu-l-ummal, 6/155. ) kada kae:
Tako mi Onoga u ijoj ruci je moja dua, zaista je meu vama ovjek koji e se nakon
mene boriti zbog tumaenja Kur'ana, kao to sam se ja borio protiv idolopoklonika zbog
njegove objave.

Te hadis Muhammed Ibn Ubejdullaha Ibn Ebi Rafi'a od svoga oca, od njegovog djeda
Ebu Rafi'a da je rekao: Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.: O Ebu Raf'i, ubrzo nakon
mene bie ljudi koji e se boriti protiv Alija, borba protiv njih je Boije pravo, pa ko ne
bude u mogunosti boriti se protiv njih rukama, pa nek to ini jezikom svojim, ko ne
moe jezikom, nek to ini svojim srcem. (Biljei ga Taberani u El-Kebiru. Kenzu-lummal, 6/155. )
:

I hadis El-Adara El-Ensarija, (On je Ibn Ebu El-Adar, o njemu govori Ibn Es-Sakan, i
prenosi od njega ovaj hadis preko Harisa Ibn Husejreta od Dabira El-Du'fija od Imama
Bakira od njegovo oca Imama Zejnu-l-Abidina, od El-Adara od Vjerovjesnika. Ibn EsSakan kae: Nije poznat meu ashabima, i o senedu njegovog hadisa postoji stav
(treba ga provjeriti). Sve to prenosi El-Askelani u biografiji o El-Adaru iz El-Esabeta.
Darekutni ovaj hadis biljei u El-Efradu, i kae: Samo ga prenosi Dabir El-Du'fi a on je
rafidija. ) koji kae: Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.: Ja ratujem zbog objave
Kur'ana, a Ali e ratovati zbog njegovog tumaenja.
:
40. Allahov poslanik, s.a.v.a., kae: O Ali, moja prednost nad tobom je vjerovjesnitvo,
a nakon mene nema vjerovjesnika. A ti ima sedam prednosti nad ljudima, i nijedan
kurejija se o tome ne moe s tobom raspravljati. Ti si prvi od njih koji je povjerovao u
Allaha. I od svih se bolje dri prisege date Allahu. I od svih si postojaniji u Boijim
zapovijedima. I najvie obraa panju u podjednakoj podjeli bejtu-l-mala. I najpravedniji
si od njih prema podanicima. I od svih ima najbolji uvid u suenju. I kod Allaha ima
najveu vrijednost. (Biljei ga Ebu Ne'im od Mu'aza, takoer biljei i hadis nakon njega,
dakle od Ebu Se'ida u Hiljetu-l-evlija'. Oba se nalaze u Kenzu-l-ummalu, 6/156.)
Ebu Se'id El-Hudri kae: Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.: O Ali, ti ima sedam vrlina,
o kojima se sa tobom do sudnjeg dana niko ne moe raspravljati. Ti si prvi koji je
povjerovao u Allaha. Najbolje izvrava svoju prisegu datu Allahu. Najpostojaniji si u
zapovjedima Boijim, najsuosjeajniji prema podanicima, najvie obraa panju u
podjednakoj podjeli bejtu-l-mala, najueniji su i sudstvu i najvei si vrijednou...

I sve ono to prostor ne dozvoljava da do kraja ispriamo poput ovih tijesno povezanih
hadisa koji se meusobno potpomau u tome da svaka aludira na isto znaenje. A to je
da Ali je u ovom ummetu, tik iza Poslanika, s.a.v.a., te da je on u ummetu odmah nakon
Vjerovjesnika po vodeoj ulozi kakvu je Vjerovjesnik imao. Ove predaje prenose
mutevatir smisao, iako im tekst nije mutevatir, i neka ti je dovoljno ovih nepobitnih
dokaza.
Selam.
--
Pismo 49 (pitanje)
1.
Priznavanje Alijevih vrlina.
2.
Vrline ne podrazumjevaju dekret o postavljenju za halifu.
1.
Imam Ebu Abdullah Ahmed Ibn Hanbel je rekao: Ono to je preneseno o vrlinama
Ali Ibn Ebi Taliba, nije preneseno ni o jednom ashabu Allahovog poslanika. (Biljei
Hakim u El-Mustedreku ala-s-sahihajn, str. 107. Ali se Zehebi nije poveo za njim u
Talhisu.)
()
Ibn Abbas je rekao: Ono to je o Aliju objavljeno u Kur'anu, nije objavljeno ni o kome
drugom.
(Biljei ga Ibn Asakir u drugi autori Sunena.)
()
Drugi put je rekao: (Takoer ga biljei Ibn Asakir ) O Aliju je objavljeno tri stotine ajeta u
Kur'anu.

Sljedei put kae: Nije objavljeno nijedno O vjernici a da Ali nije njihov zapovjednik i
plemi. Ve je Allah korio Muhammedove, s.a.v.a., ashabe na vie mjesta u Knjizi
asnoj, a Ali je spomenut samo po dobru... (Biljei ga Taberani, Ibn Ebi Hatim i drugi
autori Sunena. Prenosi ga Ibn Hader, kao i tri prethodna hadisa u Es-Savaiku elmuhrike, str. 72, poglavlje 3, glava 9 )
:

Abdullah Ibn Ajja Ibn Ebi Rebi'a kae: Ali je imao koliko si htio definitivnog iskustva u
znanju, prednjaio je u islamu, bio je zet Allahovog poslanika, s.a.v.a., imao je dugoko
znanje u sunnetu, bio je odvaan u borbi, irokogrud u imetku. (Prenosi ga o Ibn Ajjaa
hronolozi i autori sunena. Vidjet e ga u navedenoj adresi u Es-Savaiku. )

Imam Ahmed Ibn Hanbel je upitan o Aliju i Muaviji, pa je rekao: Zaista je Ali imao mnogo
neprijatelja, pa su njegovi dumani istraivali ne bi li nali neku njegovu mahanu, pa je
ne naoe. Te dooe ovjeku (Muaviji) koji je ratovao i borio se protiv njega. Pa su ga
iz pakosti prema njemu okivali u zvijezde.
(Kako biljei Es-Selefi u Et-Tujurijatu, a prenosi ga Ibn Hader na adresi koju smo naveli
u Savaiku)
:

El-Kadi Isma'il, Nesai, Ebu Ali En-Nisaburi i drugi kau:Ni o jednom ashabu nije
preneseno putem dobrih seneda ono to je dolo o Aliju. (to je razglaeno od njih. To
prenosi Ibn Hader u Es-Savaiku el-Muhrike, str. 72, na poetku drugog poglavlja,
devete glave. )

2.
U to nema sumnje, meutim diskutabilno je to da je Poslanik ostavio dekret o
njegovom hilafetu. Navedeni hadisi ne spadaju u tekstove koji su jasni u tome. Ve to su
hadisi o karakteristikama i vrlinama Imama, a koje se ne mogu nabrojati. I mi vjerujemo,
da je on, kerremallahu vedheh, posjednik tih vrlina i ponad toga. I pored onoga to ste
vi spomenuli, mnogo i mnogo toga je proputeno. U svemu tome ne manjka predlaganja
za imamet, meutim, kao to ve znate, predlaganje nije isto to i dekret o njegovom
postavljenju za to.
Selam.
-S-
Pismo 50 (odgovor)
13. Muharem, 1330. godine po H
Nain/razlog dokazivanja njegovog imameta (njegovim karakteristikama)

Zbilja nekome poput vas, ko je otrouman, dalekovid, obavjeten o povodima i
izvoritima govora, svjestan znaenja i smislova, koji paljivo promatra Allahovog
poslanika, s.a.v.a., njegovu dalekosenu mudrost, njegovo peaenje vjerovjesnitva, i
svjestan je vrijednosti njegovih djela i rijei, i toga da on ne govori po hiru svom, takvom
ovjeku ne mogu promai intencije tih hadisa, niti mu je skriveno ono to oni iziskuju, na
temelju i obiajnog i racionalnog prava. Tebi nije skriveno, jer ti spada u red priznatih
autoriteta i dokaze arapskog jezika, da se u ovim hadisima, Aliju dodjeljuju tako uzvieni
poloaji, a nemogue je da Allah, s.v.t., i Njegov poslanik, s.a.v.a., takve poloaje daju
bilo kome drugom osim svojim halifama i povjerenicima i dostojnicima vjere. Tako da
ukoliko na hilafet ne ukazuju indikacijom adekvatnosti, a oni ga nesumnjivo razotkrivaju.
I sigurno na njega ukazuju, obligatnom indikacijom, a ta nunost je u njoj oita, u
posebnom znaenju.
Daleko bilo, da velikodostojnik vjerovjesnika, daje takve uzviene poloaje bilo kome
drugom osim svome oporueniku i ovlateniku nakon sebe. Iako onaj ko paljivo ispita
hadise koji se striktno tiu Alija, i ponovo ih sagleda s razumjevanjem i bez pristrasnosti,
vidjet e da u potpunosti osim malog broja njih za cilj imaju Imamet. Na njega
ukazuju, ili indikacijom adekvatnosti, kao u prethodnim predajama, (Spomenuti u 20.,
26., 36. i 40. pismu.) poput prisege na Gadiru, ili indikacijom obligatnosti, poput hadisa o
kojima smo ranije govorili u 48. pismu poput rijei Allahova poslanika, s.a.v.a.: Ali je
sa Kur'anom, i Kur'an je sa Alijem, nee se razdvojiti, sve dok mi ne dou na izvor
Kevser. (Biljei ga Hakim u El-Mustedreku ala-s-Sahihajn, 3/124. Zehebi na istoj
stranici u Talhisu. Obojica jasno ukazuju da je vjerodostojan. On spada u rairene
hadise, tako da nema onog koji ne zna da je Ali sa Kur'anom a Kur'an sa Alijem, nakon
vjerodostojnoga hadisa o dvije vrijedne stvari Kur'an i Itret. Pogledaj ono to smo
naveli u 8. pismu, i spoznaj pravo Imama Ehli bejta i njihovog velikodostojnika, to niko
ne moe pobiti niti se o tome raspravljati.)
Ili: Ali je meni poput poloaja moje glave mome tijelu. (Biljei ga Hatib od El-Bera'a.
Dejlemi od Ibn Abbasa. Ibn Hader ga prenosi u Es-Savaiku el-Muhrike, str. 75, hadis
35, drugo poglavlje, glava 9.)
()
Ili poput njegovih rijei u hadisu kojeg prenosi Abdurahman Ibn Avf: Tako mi Onoga u
ijoj ruci je moja dua, ili ete obavljati namaz, i davati zekat, ili u vam poslati ovjeka
od mene ili poput mene... (Kenzu-l-ummal, 6/405/6133. Dovoljan ti je dokaz da je Ali,
poput samog Allahovog poslanika, ajet o meusobnom proklinjanju, o ijem znaenju
podrobno pie Fahru Razi u Tefsiru-l-Kebiru (Mefatihu-l-gajb) 2/488. I ne zaboravi ono
to smo o ovom ajetu kazali u knjizi El-Kelimetu el-Garra'.)
...

Ili na kraju kada je uzeo Alija za ruku i rekao: Ovo je taj... I bezbroj primjera ovakvih
hadisa. Ovo je jasna korist, koju upozna svako ko duboko traga za zbiljama, koji otkriva
nejasnoe, koji je zarad samog sebe paljiv u istraivanju, i ne povodi se ni za im
drugim osim onog to shvata od nunosti tih svetih hadisa, bez obraanja panje na
line naklonosti. Selam
--
Pismo 51 (pitanje)
Protivljenje dokazima putem njima slinih

esto vam vai oponenti proturijee hadisima penesenim o vrlinama triju pravednih
halifa i onim to je o njima reeno u sklopu vrlina prethodnika muhadira i ensarija. ta
na to kaete?
-S-
Pismo 52 (odgovor)
Odbijanje tvrdnje protivnika

Mi vjerujemo u vline svih prethodnika i muhadira i ensarija, radijallahu ahnum ve redu
anh, njihove su vrline bezbrojne i neiscrpne. Dovoljno im je ono to je o tome dolo u
kur'anskim ajetima i vjerodostojnim hadisima. to sam dobro prostudirao kada sam o
tome istraivao, i nisam ih naao a svjedok je Allah, s.v.t. suprotstavljanim hadisima
o Aliju, niti podesnim da bi mogli biti suprotstavljani bilo kojoj drugoj odlici Alija, a.s.
Da, nai oponenti posjeduju predaje o vrlinama koje kod nas nisu autentine, tako da je
njihovo protivljenje nama, takvim hadisima, postavka koja se ne oekuje od drugog osim
od oholog koji sudi bez dokaza. Jer mi ih ni na koji nain ne moemo smatrati validnim,
ma kako kod protivnika bili validni. Zar ne vidi, da se mi svojim oponentima ne
suprotstavljamo rivajetima koje samo mi prihvatamo, niti se u raspravama pozivamo na
neto drugo, osim onoga to je dolo njihovim putevima tradiranja, poput hadis-gadira i
slino. Iako sam istraio ono to je dolo kod njih od hadisa o vrlinama, i ne naoh u
tome nita to bi se suprotstavljalo, niti bilo kakvog aludiranja na hilafet. Upravo usljed
toga se od trojice halifa u svome hilafetu niko nije pozivao na to. Selam.
--
Pismo 53 (pitanje)
Traenje hadis-gadira
Ponovo ste spomenuli hadis-gadira, zato nam navedi taj hadis, putem sunijskog
tradiranja, da ga sagledamo.
Selam
-S-
Pismo 54 (odgovor)
Biser gadirskog biserja

Taberani i drugi lancem prenosioca koji dijele zajedniko miljenje o njegovoj
vjerodostojnosti, (Vie istaknutih autoriteta otvoreno daju do znanja da je vjerodostojan,
pa ak to priznaje i Ibn Hader, kada ga navodi, prenosei ga od Taberanija i drugih u
jedanaestoj sumnji, meu sumnjama koje spominje u glavi 5., prvog poglavlja, 25.
stranice Es-Savaiku-l-muhrike.) biljee od Zejd Ibn Erkama, da je rekao:
Allahov poslanik, s.a.v.a., je govorio na Gadir hummu, pod kronjama drvea. Pa je
rekao: O ljudi, uskoro e me pozvati pa u se odazvati.
(On im na ovaj nain kao prvo naznaava vijest o svojoj smrti, kako bi im ukazao da
vrijeme iziskuje obznanu dekreta i preciziranje njegovog nasljednika te da to ne moe
biti odloeno za kasnije. Jer postoji bojazan da smrt doe prije nego li uvrsti stope ovog
vanog pitanja a to je neophodno uiniti. I njegov umet ima potrebu da to bude
upotpunjeno)
I ja u biti pitan
(Poto je oporuka namjenjena njegovom bratu, teko padala rivalima, zavidnicima,
zakletim neprijateljima i licemjerima, elio je Poslanik, s.a.v.a., prije nego li im to
proklamuje, smekati im srca isprikom, iz bojazni od negativnih posljedica njihove prie i
djela, zato je i rekao: ja u biti pitan, da bi oni znali da je obavezan time i da e za to biti
odgovoran. Tako da nema naina da to ne obavi. Imam Vahidi biljei u knjizi Esbabu-lnuzul, lancem prenosilaca od Ebu Seida El-Hudrija da je rekao: Ovaj ajet je objavljen na
Gadir hummu, povodom Imama Alija: O Poslanie! Dostavi ono to ti je objavljeno od
Gospodara tvog. (5:67) )
a i vi ete biti pitani.
(Moda je Poslanik ovim rijeima i vi ete biti pitani ukazao na ono to biljei Dejlemi
i drugi, kao u Es-Savaiku el-Muhrike i drugim knjigama, od Ibn Se'ida da je Vjerovjesnik,
s.a.v.a., rekao: Zaustavite ih, zaista e biti pitani o Alijevom vilajetu. Imam Vahidi kae:
Zaista e oni biti pitani o vilajetu Alija i Ehli bejta. Tako da je svojim rijeima: I vi ete
biti pitani. Upozorio protivnike svojim opunomoenikom i zamjenikom.)
Pa ta ete kazati? Rekoe: Svjedoimo da si prenio, i borio se, i savjetovao, pa nek
te Allah nagradi dobrom.
:
:
On ree: Zar ne svjedoite da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i
Njegov poslanik, i da je Njegov dennet istina, i da je Njegova vatra istina, i da je smrt
istina, i da je proivljenje nakon smrti istina, i da Sahat koji dolazi u njeg nema sumnje, i
da e Allah proivjeti one koji su u kaburima? Rekoe: Da, svjedoimo to.
(Ko god dobro razmisli o ovom govoru, i sagleda je na nain kako joj dostoji, sigurno e
znati da ona cilja na to da je Alijev vilajet dio temelja vjere, a to vjeruju iije. Kada ih je
kao prvo pitao rekavi da li svjedoite da nema boga osim Allaha, i da je Muhammed
Njegov rob i poslanik? Pa dok nije rekao: I da e as u koji nema sumnje doi, i da e
Allah proivjeti one koji su u kaburima. I sve to je zaokruio govorom o vilajetu, kako bi
znali da je vilajet u liniji tih stvari o kojima ih je pitao a u koje su oni oitovali svoje
vjerovanje. Ovo je jasno i oito svakom ovjeku upoznatom s nainima i smislovima
govora.)
:
:
On ree: Allahu moj budi svjedok. ( :)
Zatim ree: O ljudi, zaista Allah je moj zatitnik, a ja sam zatitnik vjernika, i ja sam im
prei od njih samih.

(Njegove rijei i ja sam prei su verbalna aluzija na to da se rijeju mevla tj. zatitnik,
misli na onoga ko je prei tj. evla. Tako da je znaenje Poslanikovi rijei sljedee: Zaista
mi je Allah prei od mene samoga, a ja sam vjernicima prei od njih samih, i kome sam
ja bio prei od njega samog, pa Ali mu je prei od njega samog.)
Pa kome sam ja bio zatitnik, pa ovo mu je zatitnik dakle Ali. Boe, budi prijatelj onom
ko mu je prijatelj, budi neprijatelj onome ko mu bude neprijatelj.
:

Zatim je rekao:
O ljudi! Zaista u otii prije vas. A vi ete mi doi kraj izvora. irina izvora je vea od
razmaka izmeu Basre i San'e, u njemu su srebrni pehari u broju zvijezda. A ja u vas
kada mi doete pitati o dvije vrijedne stvari. Kako ste se ponijeli prema njima nakon
mene. Vea vrijedna stvar je Allahova knjiga, ue iji je jedan kraju u ruci Boijoj, a drugi
u rukama vaim. Pa vrsto ga se prihvatite i neete zalutati niti vam se vjerovanje
promjeniti. I moja porodica Ehli bejt. Zaista me izvijestio, Milosrdni i Sveznajui da ovo
dvoje nee nikada istei sve dok mi ne dou kraj izvora...
(Ovako hadis glasi kod Taberanija i Ibn Derira, Hakima i Tirmizija od Zejd Ibn Erkama.
Ibn Hader ga prenosi od Taberanija i drugih, rijeima koje si uo. Ocjenio je njegovu
vjerodostojnost neospornom injenicom. Pogledaj Es-Savaiku el-Muhrike, str. 25.)
:

Hakim biljei u Alijevim vrlinama u El-Mustedreku ale-s-sahihajn od Zejda Ibn Erkama
putem dvaju lanaca vjerodostojnih u skladu sa kriterijima oba ejha: Pri povratku sa
oprosnog hada, Poslanik, s.a.v.a., zaustavio se na Gadir hummu, i naredio da poiste
teren ispod drvea.
Pa ree:
Kao da u biti pozvan, pa u se odazvati. I zaista meu vama ostavljam dvije vrijedne
stvari. Jedna je vea od druge. Allahovu, s.v.t., knjigu i moju porodicu. Zato pazite kako
postupate s njima nakon mene. Zaista se oni nee razdvojiti sve dok mi ne dou na
izvor. Zatim je kazao: Zaista je Allah, s.v.t., moj zatitnik, a ja sam zatitnik svakog
vjernika. Zatim uze Alija za ruku pa ree: Kome sam ja bio zatitnik pa ovo mu je
zatitnik, Boe budi prijatelj ko mu bude prijatelj, budi neprijatelj ko mu bude neprijatelj...

:
:
Navodei hadis u cjelini.
Nije se za njim poveo Zehebi u Talhisu. Hakim ga takoer biljei u poglavlju o Zejd Ibn
Erkamu u El-Mustedreku, 3/533, govorei da je predaja vjerodostojna. Zehebi to priznaje
i pored sve svoje pristrasnosti, u istom poglavlju u Talhisu, pa pogledaj.
Imam Ahmed biljei hadis od Zejd Ibn Erkama (Musned Imam Ahmeda, 4/372.) da kae:
Stigli smo sa Allahovim poslanikom, s.a.v.a., u dolinu, koja se zove dolina Humm.
Naredio je da se obavi namaz, pa ga je obavio po egi. Pa nam je odrao govor. Po
granama je postavljena odjea da pravi hladovinu Poslaniku i titi ga od sunca. On ree:
Zar ne znate i zar ne svjedoite da sam ja svakom vjerniku prei od njega samog?
Rekoe: Tako je. Ree: Pa kome sam je bio zatitnik, pa Ali mu je zatitnik. Boe, budi
prijatelj ko mu je prijatelj, budi neprijatelj ko mu je neprijatelj...
: :
:
: :

Nesai ga takoer navodi od Zejd Ibn Erkama (El-Hasaisu el-Alevije, str. 21, govorei o
rijeima Poslanikovim: Kome sam bio zatitnik pa ovo mu je zatitnik. ) da kae:
Kada se Vjerovjesnik vraao sa oprosnog hada, i kada je stigao do Gadir humma,
naredio je da poiste ispod drvea. Zatim je rekao: Kao da u biti pozvan pa u se
odazvati. I zaista meu vama ostavljam dvije vrijedne stvari. Jedna je vea od druge.
Allahovu knjigu i moju porodicu, moj Ehli bejt. Pazite kako ete se prema njima ponaati
nakon mene. Nee se razdvojiti dok mi ne dou kraj izvora. Zatim je rekao: Zaista je
Allah moj zatitnik, a ja sam zatitnik svakog vjernika. Zatim on uze Alija za ruku pa
ree: Kome sam bio zatitnik pa ovo mu je zatitnik. Boe, budi prijatelj ko mu je
prijatelj, a neprijatelj ko mu je neprijatelj. Ebu Tufejl kae: Upitao sam Zejda: Jesi li ga
uo od Vjerovjesnika?
(Pitanje koje je Ebu Tufejl postavio odraava njegovo uenje ovim ummetom, kada su
ovakvo neto oduzeli od Alija, i pored toga to se na dan Gadira prenosi od
Vjerovjesnika o njegovom pravu. Kao da sumnja u tu predaju, pa uvi Zejda kako
prenosi taj rivajet, on ga zauen, iznenaen, zbunjen i skeptian pita: Ovo si uo od
Poslanika!? Zejd mu odgovori, da oni koji su bili, i pored velike brojnosti, svi su to uli
svojim uima i vidjeli svojim oima. Bilo je jasno tada Ebu Tufejlu da stvari stoje kako je
kazao El-Kumejt, a.r.: A toga dana pod drveem na Gadiru, da mu pokorni bjehu hilafet
je za njeg bio, ali, ljudi s njime trgovahu. Ne vidjeh dana poput dana tog, niti vidjeh poput
njegovog prava zanemarenog.)
On ree:
Zaista pod drveem nije bio niko a da ga nije vidio svojim oima i uo svojim uima...
:

: :
:
:
Ovaj hadis biljei Muslim u poglavlju o vrlinama Alija u Sahihu, 2/325, koristivi nekoliko
puteva tradiranja od Zejd Ibn Erkama, meutim, on ga je skratio i djelimino prenio a
oni to tako ine.
Biljei ga Imam Ahmed u Musnedu, 4/281, od El-Bera'a Ibn Aziba preko dva lanca, da
kae:
Bijasmo sa Allahovim poslanikom. Stali smo u Gadir hummu. Pa smo pozvani na
namaz u dematu. Za Allahovog poslanika je pometeno ispod dva drveta. Pa je obavio
podne-namaz, i uzeo Alija za ruku, rekavi: Jeste li znali da sam ja vjernicima prei od
njih sami? Rekoe: Jesmo. Pa uze Alija za ruku i ree: Kome sam zatitnik pa Ali mu
je zatitnik. Boe, budi prijatelj ko mu je prijatelj, i neprijatelj onome ko mu bude
neprijatelj. Kae: Nakon toga mu prie Omer, i ree mu: Nek ti je ugodno o Ibn Ebi
Talibe, osvanuo si i omrknuo zatitnik svih vjernika i vjernica.

: : :
: : :
: :
Nesai biljei od Aie binti S'ad, (Hasaisu el-Alevije, str. 4, u poglavlju o poloaju kojeg
Allah daje Aliju. Na 25. stranici u poglavlju o bodrenju da se podri i odgovaranju od
neprijateljstva prema njemu) da je rekla:
ula sam oca da govori: uo sam Allahova poslanika, s.a.v.a., na dan Duhfe, kada je
uzeo Alija za ruku pa je drao govor, uputio hvalu Allahu, hvalio Ga, zatim rekao: O ljudi,
zaista sam ja va zatitnik. Oni povikae: Istinu si rekao, o Allahov poslanie. Zatim je
podigao Alijevu ruku i kazao: Ovo je moj ovlatenik, on obavlja dunosti vjere moje u
ime moje, i ja sam pomaga onome ko mu pomogne, i neprijatelj onome ko mu bude
neprijatelj.
:
: :

Prenosi takoer (U onome to Nesai biljei u Hasaisu el-Alevije, str. 25 ) od Sa'da da

kae:
Bili smo sa Allahovim poslanikom, pa kada je stigao do Gadir humma, zaustavio je
narod, zatim je vratio one koji su otili dalje, i stgili su oni koji su zaostali. Pa kada su se
ljudi okupili oko njega rekao je: O ljudi, ko je va zatitnik? Rekoe: Allah i Njegov
poslanik. Zatim je uzeo Alija za ruku, pa ga podigao i rekao da onima kojima su zatinici
Allah i Poslanik, pa i on im je zatitnik. Boe, pomozi onome ko mu pomogne, budi
neprijatelj ko mu bude neprijatelj...
:
: :

Mnogo je hadisa o ovome, ne mogu se obuhvatiti niti zabiljeiti. To su eksplicitni tekstovi,
da je on ovlatenik njegovog dekreta, i da je on upravitelj nakon njega. Kao to je kazao
El-Fadl Ibn El-Abbas Ibn Ebi Leheb:
*
I bjee nakon Muhammeda prijestolonasljednik Ali, i u svakoj prilici njegov saputnik.
-S-
Pismo 55 (pitanje)
19. muharem, 1330. godine po H.
Koji je razlog pozivanja na njeg i pored toga to nije mutevatir?

iije se slau u legitimnosti tavatura u onome na to se pozivaju u vezi sa imametom jer
je imamet kod njih jedan od principa vjere. Pa koji je razlog toga da se pozivate na
hadis-gadira iako kod ehli suneta nije mutevatir? Iako je provjeren kroz njihove
vjerodostojne puteve.
-S-
Pismo 56 (odgovor)
1.
Prirodni zakoni iziskuju da je hadis-gadira mutevarit.
2.
Allaha, s.v.t., providnost.
3.
Briga Allahovog poslanika, s.a.v.a.
4.
Briga emiru-l-mu'minina, a.s.,
5.
Briga Husejna, a.s.
6.
Briga devetoro Imama, a.s.
7.
Briga iija.
8.
Hadis je tavatur sunijskim putem tradiranja.
Dovoljno ti je ovdje za razlog pozivanja ono to smo ve ranije kazali u knjizi 24.
pismo.
1. Svakako je tavatur hadis-gadira stvar na koju upuuju zakoni kojima je Allah stvorio
prirodu to je osobina svakog velikog povijesnog dogaaja na kojima izrasta veliki
ummet. Dogodio se naoigled hiljada ljudi iz njegovog ummeta koji su doli sa razliitih
mjesta, da bi o tome prenijeli vijest onima koji dolaze nakon njih. Pogotovo to e nakon
njih biti povodom panje njegovih bliskih i prijatelja u svakoj generaciji, kako bi se
irenjem i objelodanjenjem stiglo do vrhunca. Pa je li mogue da joj vijest bude i pored
svega reenog u grupi ahad hadisa? Naravno da ne, nema druge ve e biti proirena
na sve strane svijeta poput irenja jutarnje svjetlosti, koja obuhvata i kopno i more: I
nee nai u Allahovom zakonu promjene. (35:43)
2. Hadis-gadira bio je pod Allahovom, s.v.t., providnou, zato ga je, Uzvieni Allah, i
objavio Svome vjerovjesniku, s.a.v.a., i o njemu je objavio u Kur'anu, ue ga muslimani
danonono, i kada su sami i pred drugima, i u dovama i u namazima, i sa minbera i
minareta:
prenio poslanicu Njegovu; a Allah titi tebe od ljudi. (5:67)
(Kod nas nema dileme o tome da je ovaj ajet objavljen o Alijevom vilajetu na dan Gadir
huma, nae predaje o tome od istih Imama Ehli bejta su mutevatir. A tebi je dovoljno
ono to je o tome prenijeto od drugih pored njih. Ono to je zabiljeio Imam Vahidi u
komentaru ovog ajeta sure Maide u knjizi Esbabu-n-nuzul, str. 150, preko dva niza
prenosilaca od Atijje od Ebu Seida El-Hudrija: Ovaj ajet: O Poslanie! Dostavi ta ti je
objavljeno od Gospodara tvog je objavljen na dan Gadir huma, o Ali Ibn Ebi Talibu. Ovaj
hadis biljei Hafiz ebu Ne'im u komentaru ovog ajeta u knjizi Nuzulu-l-Kur'an, preko dva
lanca prenosilaca, jedan od njih od Ebu Se'ida, a drugi od Ebu Refi'a. Prenosi ga Imam
Ibrahim Ibn Muhammed El-Hamujini E-afe'i u knjizi El-Feraid, viestrukim lancima
prenosilaca od Ebu Hurejre. Biljei ga Imam Ebu Ishak Es-Sa'lebi u znaenju ajeta u
Tefsiru-l-Kebiru preko dva vjerodostojna lanca prenosilaca. Ono to svjedoi u korist
njega je to da je prije njegove objave namaz bio propisan, zekat obavezan, post
odreen, propisi hada objanjeni, halal i haram jasni, erijat uspostavljen, njegovi
propisi potpuni. Pa koja druga stvar osim Vilajeta ima potrebu da od Allaha ima takvu
potvrdu, i koja potrebuje toliko bodrenje na dostavljanje, koje slii prijetnji. Zbog koje je
to stvari zbog njene obznane, mimo hilafeta Poslanik imao bojazan od smutnje, i imao
potrebu za zatitom od uznemiravanja ljudi. )

I kada je dostavio poslanicu toga dana, s odredbom o Alijevom imametu, i zavjetovanja
da e on nakon njega biti Boiji halifa, Allah, s.v.t., objavljuje ajet:
Danas sam vam usavrio vjeru vau i upotpunio vam blagodat Svoju i zadovoljan sam
da vam islam bude vjera. (5:3)
(Nai vjerodostojni hadisi o onome to smo rekli u vezi objave ovog ajeta su mutevatir,
putem iste Porodice, tako da u njeg nema sumnje, iako je Buharija prenio predaju da je
objavljen na dan Arefata a lanovi kue bolje znaju.)
(
)

da, da, to je Allahova blagodat koju daje kome On eli. (57:21)
)
(
Zbilja ko god pogleda ove ajete prihvatit e ovu Boiju providnost.
3. Kada je providnost Boija bila u ovom obliku, pa nije udo to je od Poslanika
pokazata takva briga. Jer njemu se pribliio kraj ivota, dobio je vijest o smrti, te je
Boijom voljom donio odluku da proglasi Alijev vilajet na velikom hadu pred mnotvom
svjedoka. I nije se zadovoljio samo na hadis kue, onog dana kada je pozvao rodbinu
svoju u Mekki, niti na druge brojne hadise, a neke si ve uo. Prije hada, ljudima je
obznanjeno da e te godine Poslanik, s.a.v.a., obaviti oprotajni had, tako da su mu
doli ljudi sa svih strana. Iz Medine je iziao sa oko sto hiljada ili vie ljudi.
(Sejjid Ahmed Zejni Dehlan u poglavlju o oprosnom hadu u knjizi Es-Siretu enNebevijje, navodi: Izilo je s njim iz Medine, 80000, a kau 124000 ljudi, a kau i vie od
toga. Ovo je broj koji je poao sa njim, a oni koji su sa njim obavili had je vei od
toga... Ono to saznajemo iz ovoga jeste da je s njim izilo vie od 100000 ljudi i svi oni
su svjedoili hadis Gadir.)
Kada je bio dan stajanja na Arefatu, obznanio je ljudima: Ali je od mene, a ja sam od
Alija, i niko ne moe vriti ono to je moje, osim mene ili Alija.
(Ovaj smo hadis naveli u pismu 48, pa pogledaj 15. hadis, gdje smo dali neka
objanjenja i komentare, koji su dostojni panje istraivaa )
Kada je s tim hiljadama koji bijahu s njim otiao i stigao u dolinu Humm, i spustio mu se
Ruhu-l-emin sa ajetom o dostavljanju poslanice od Gospodara svjetova, on je tu zastao,
saekao da pristignu oni koji su zaostali, i da se vrate oni koji su bre otili, pa kada su
se iskupili obavili su namaz. Nakon toga im se obratio naredbom od Allaha Uzvienog, i

objelodanio Alijev vilajet. Ti si ve neke stvari od toga uo, a ono to nisi uo je ispravnije
i izriitije, iako je dostatno i ono to si uo. Te rijei od Poslanika, s.a.v.a., ponio je svako
ko je bio sa njim od te velike skupine. Bilo ih je vie od sto hiljada iz razliitih gradova. A
Boiji zakon u stvaranju koji je nepromjenjiv iziskuje da to bude mutevatir, ma koliko bilo
prepreka koje spreavaju da se isti prenosi. Jer svakako Imami Ehli bejta imaju naine u
kojima dolazi do izraaja njihova mudrost u njegovom plasiranju i irenju.
4. Od toga ti je dovoljno ono na to se pozvao Emiru-l-mu'minin u danima svoga
hilafeta, kada su se ljudi okupili u Rahbi pa je on kazao: Zaklinjem Allahom svakog
ovjeka muslimana koji je uo Poslanika, s.a.v.a., na dan Gadir huma da je rekao ono
to je rekao, da ustane i posvjedoi ono to je uo, a da ne ustane niko drugi ve samo
oni koji su to vidjeli svojim oima i uli svojim uima. Tada ustade trideset ashaba, od
kojih su dvanaestorica uestvovala na Bedru, i posvjedoie da ga je on uzeo za ruku i
rekao ljudima: Znate li da sam ja prei ljudima od njih samih? I ljudi su rekli: Da,
znamo. I Poslanik je rekao: Kome sam ja bio zatitnik pa ovo mu je zatitnik, Boe,
pomozi onog ko mu pomogne, budi neprijatelj njegovom neprijatelju... Ti zna da je
slaganje tridesetorice ashaba na lai neto to razum ne prihvata moguim. Tako da je
samim njihovim svjedoenjem nedvojbeno bez ikakve sumnje tavatur postignut. Ovaj
hadis od njih su prenijeli okupljeni ljudi na Rahbi i proirili ga nakon to su se vratili
svojim gradovima i proirili ga na sve strane. Nije skriveno da je dan Rahbe bio za
vrijeme hilafeta Emiru-l-mu'minina. Njegov je hilafet bio 35 godine po H. a dan Gadira se
desio na oprosnom hadu 10. godine po H. Izmeu ova dva dana u najmanju ruku bilo je
25 godina, u tom periodu desila se razorna kolera, ratovi, osvajanja i bitke u periodu
trojice halifa.
Ovaj period a to je etvrtina stoljea samom svojom duinom, ratovima i bitkama, i
razornom kolerom. Veina onih koji su svjedoili na dan Gadira bili su stari ashabi, zatim
mladii koji su udili da sretnu svoga Gospodara kroz dihad na Njegovom putu i putu
Njegova poslanika, s.a.v.a., sve dok od njih u ivotu nije ostalo u poreenju sa onima
koji su pomrli samo neznatan broj. A oni koji su ostali ivi bili su se razili po zemlji tako
da su Rahbu svjedoili samo oni koji su bili sa Emiru-l-mu'ninom u Iraku, i to samo
mukarci ali ne i ene. I pored svega toga, ustalo ih je tridesetorica ashaba. Od toga
dvanaestoro koji su uestvovali na Bedru, i svjedoili su hadis-Gadir da su ga uli od
Poslanika, s.a.v.a. Koliko ih tek ima koje je od ustajanja na obavezno svjedoenje
sprijeila mrnja, poput Enes Ibn Malika (Kada ga je Ali, a.s., upitao zato i on nije ustao
sa ashabima Allovog poslanika, da posvjedii ono to je toga dana uo od njega? On je
rekao: O Emiru-l-mu'minine, pritisle me godine, pa sam zaboravio. Tada je Imam Ali,
a.s., rekao: Ukoliko govori neistinu dao ti Allah gubu koju ti turban ne moe sakriti.
Jedva je napustio skup a na licu mu se ve pojavili znakovi lepre. Nakon toga je govorio:
Stigla me kletva dobroga roba... Ovo je poznati incident o kojem govori Imam Ibn
Kutejbe Ed-Dinuri, spomenuvi Enesa u knjizi El-Me'arif, str. 194. Isto svjedoi i Imam
Ahmed Ibn Hanbel u Musnedu, 1/119, rekavi: Pa ustadoe osim trojice, i stigla ih je
njegova kletva.) i drugih, pa ih je stigla dova Emiru-l-mu'minina, a.s. Da mu se pruila
prilika da okupi sve one koji su bili ivi toga dana od ashaba, i mukarce i ene, i kada bi
ih zakleo na dan Rahbe, svjedoilo bi mnogostruko vie od trideset osoba. ta misli da
mu se pruila prilika za preklinjanje u Hidazu prije nego je prolo toliko vremena od
gadirske prisege?
Zato razmisli dobro o ovoj postojanoj zbilji, jer ona je najjai dokaz o tome da je hadisGadir mutevatir. I dovoljno ti je ono to je od hadisa dolo o danu Rahbe predaja koju je
zabiljeio Imam Ahmed od Zejd Ibn Erkama u Musnedu, 4/370, od Ebu Tufejla: Iskupio
je Ali, a.s., ljude na Rahbi. Zatim im je rekao: Zaklinjem Allahom svakog ovjeka,
muslimana koji je uo Allahovog poslanika, s.a.v.a., da je na dan Gadir humma govorio
ono to je uo da ustane. Pa ustade trideset ljudi. Ebu Ne'im kae: Ustalo je mnogo
ljudi, i posvjedoili su kada ga je uzeo za ruku da je rekao ljudima: Znate li da sam ja
vjernicima prei od njih samih? Rekli su: Znamo, o Allahov poslanie Rekao je: Kome
sam ja zatitnik, pa ovo mu je zatitnik. Boe, pomozi onome ko mu pomogne, budi
neprijatelj onome ko mu bude neprijatelj. Ebu Tufejl kae: Pa izioh, a kao da u dui
imam neki osjeaj tojest zbog nepridravanje cijelog ummeta za ovaj hadis pa sretoh
Zejd Ibn Erkama i rekoh mu: uo sam Alija da govori: Tako i tako... Zejd ree: Pa ta
porie? Jer uo sam da mu te rijei govori Allahov poslanik, s.a.v.a...
Kada ovo svjedoenje Zejda, i Alijeve rijei toga dana o ovoj temi doda onoj
tridesetorici, to znai da je ukupan broj prenosilaca ovog hadisa tog dana bio 32 ashaba.
Imam Ahmed u svome Musnedu, 1/119, biljei Alijev hadis od Abdurahmana Ibn Ebi
Lejle da kae: Bio sam svjedok da je Ali, a.s., na Rahbi zaklinjao ljude rijeima:
Zaklinjem Allahom onog ko je uo Allahovog poslanika da na dan Gadir humma govori:
Kome sam ja zatitnik pa Ali mu je zatitnik, nek ustane i svjedoi. A nek ne ustaje osim
onaj ko ga je vidio. Abdurahman kae: Ustade 12 uesnika Bedra, kao da gledam u
jednog od njih, pa rekoe: Svjedoimo da smo uli Allahovog poslanika, s.a.v.a., da na
dan Gadir huma govori: Zar nisam vjernicima prei od njih samih, i zar moje ene nisu
njihove majke? Rekosmo: Da, o Allahov poslanie. On ree: Pa kome sam zatitnik, pa
Ali mu je zatitnik. Boe, budi prijatelj onome ko mu bude prijatelj, budi neprijatelj onome
ko mu bude neprijatelj...
Imam Ahmed ga na istoj stranici prenosi drugim putem pa kae: Boe budi prijatelj
onome ko mu bude prijatelj, budi neprijatelj onome ko mu bude neprijatelj, pomozi
onome ko mu pomogne, napusti onog ko ga napusti. Kae: Pa ustadoe, osim trojice
koji nisu ustali. Pa je Ali protiv njih dovio i stigla ih je njegova dova...
I kada doda Alija i Zejd Ibn Erkama spomenutoj dvanaestorici, tog dana e broj
uesnika na Bedru biti 14, to je svima jasno. Ko bude istraio zabiljeene hadise o
zaklinjanju na Rahbi, shvatit e mudrost Imama Alija, a.s., kada je rije o irenju i
prenoenju hadis-Gadira.
5. I sejjid ehida, Ebu Abdullah Husejna, a.s., je istupio u vrijeme Muavije na nain da
je istina dola na vidjelo. Poput istupa Imama Alija, a.s., koji se desio na Rahbi, i on je na
dan Arefata sakupio ljude pa je govorio o svome djedu, ocu, majki, bratu, to je uinio na
tako rjeit nain kako do tada niko nije uo, to je osvojilo srca i ui i oi prisutnih. On je
iznio sve njihove vrline, smjetajui ih u srca ljudi, da ih dobro upamte i uvaju, i da se to
nikada ne zaboravi, govorio je o onome to se dogodilo na dan Gadir humma, uinivi to
na nain dostojan tog dogaaja. Ovaj istup je imao veliki uinak i u tome da hadis-gadir
bude to bolje poznat i da se to vie proiri.
6. I devet Imama njegovih blagoslovljenih potomaka imaju svoje naine u irenju ovog
hadisa putevima mudrosti shvatljive svim ljudima koji imaju ula percipiranja. Obiljeavali
su 18. dan zi-l-hideta blagdanom, svake godine, odravajui skupove zarad estitanja i
radosti i to s velikom radou i sreom, trudei se da se u tom danu to vie priblie
Allahu, s.v.t., postom, namazima i dovama. U njemu su izrazito inili dobroinstva. Iz
zahvalnosti na onome to im je Allah od blagodati dao u jednom danu poput tog dana
odreujui Emiru-l-mu'mina za hilafet, i davanjem dekreta o njegovom imametu. U
njemu su obilazili svoju rodbinu, bili jo velikoduniji prema svojoj obitelji, obilazili su
brau, brinuli se za komije, i nareivali svojim prijateljima da i oni ine sve te stvari.
7. Usljed toga je 18. zu-l-hide, svake godine bajram kod iija, ( Ibn Esir govorei o
vanim dogaajima 352. godine u svome Kamilu 2/181, kae: U njoj je 18. zu-l-hideta,
Muizu-d-Devle naredio da se ukrasi Bagdad, zapaljena je vatra na skupu policije,
svugdje je bilo veselje, pijace su bile otvorene nou, kao to se to ini za bajrame, pa
tako je uinjeno za obiljeavanje blagdana Gadira, tj. Gadir-humma, tukli su u bubnjeve,
trube su se oglasile, bio je to nezaboravan dan.) u svim vremenima i na svim mjestima.
Tog dana odlaze u mesdide, zarad obavljanja obaveznih i dobrovoljnih namaza, uenja
Kur'ana, uenja preporuenih dova, iz zahvalnosti Allahu, s.v.t., na upotpunjenu vjere, i
zaokruenju blagodati Imametom Emiru-l-mu'minina. Nakon toga se meusobno
obilaze, jaaju svoje veze, radosni i veseli, stremei da se to vie priblie Allahu
injenjem dobrih djela, unosei sreu i radost u srca rodbine i komija.
Svake godine na taj dan oni odlaze na mezar Emiru-l-mu'minina, nikada ne bude ispod
sto hiljada ljudi sa svih strana koji ga zijarete, kako bi na taj nain pokazali pokornost i
robovanje Allahu, kako su to inili i blagoslovljeni Imami, od posta, namaza, dova
upuenih Allahu, pribliavanja Bogu, injenjem dobrih djela i dijeljenjem milostinje, i ne bi
se razilazili dok se ne bi pribliili Imamovom mezaru, prenosei rijei zabiljeene od
nekih Imama, koja bi sadravale svjedoenje o Emiru-l-mu'mininu i njegovoj plemenitoj
ulozi i sjajnoj prolosti, i naporima u uspostavljanju temelja vjere, i sluenju asniku
Vjerovjesnika i Poslanika, pored onog to on ima od vrlina i odlika, od ega je i obeanje
mu dato od Vjerovjesnika, i njegove odredbe na dan Gadira da bude velij nakon njega.
Ovo iije ine svake godine. U njihovim hutbama uvijek i na svakom mjestu opetuje se
hadis-gadira.
ak su ga i pjesnici prepjevali u svojim poemama. Tako da nema mjesta sumnji u to da
je hadis mutevatir, putem Ehli bejta i njihovih iija. Zbilja njihovo nastojanje u ouvanju
tog hadisa od rijei od rijei, i pridavanje panje u njegovom biljeenju, uvanju i irenju
postie krajnje granice. Dovoljno ti je pogledati u etiri knjige kao i druge iijske knjige
hadisa koje su dokumentovale mnoge lance prenosilaca ovog hadisa koji stiu do
Imama i ko pogleda u te knjige, sasvim jasno e vidjeti tavatur ovog hadisa direktnim
putevima.
8. tavie, nema sumnje ni u to da je ovaj hadis mutevatir i sunijskim putem tradiranja,
i to u skladu sa presudom prirodnih zakona, kako si ve uo: nema promjene u stvaranju
Allahovom. To je vjera postojana, ali veina ljudi ne zna. (30:30)
Autor El-Fetava El-Hamidijje i pored svoje pristrasnosti jasno izraava stav o tome
da je hadis mutevatir u svome kratkom traktatu naslovljenom Es-Salavatu el-bahireh fi
el-hadisi el-mutevatire. Sujuti i ljudi koji uvaju hadise poput njega jasno ukazuju na tu
injenicu. Naprimjer, Ibn Derir Taberi autor poznatog Tefsira i Tariha, i Ahmed ibn
Muhammed ibn Se'id ibn Akdeh, i Muhammed ibn Ahmed Ibn Osman Ez-Zehebi, bavili
su se nainima tradiranja ovog hadisa. Svaki od njih na ovu temu napisao je odvojenu
knjigu. Ibn Derir u svojoj knjizi ga iznosi na 75 naina tradiranja, a Ibn Ukde u svojoj
knjizi na 105 naina tradiranja, (Autor Gajetu-l-merama, pri kraju 16. poglavlja na 89.
stranici pie: Ibn Derir hadis-gadira biljei putem 95 naina tradiranja u posebnoj knjizi
naslovljenoj El-Vilaje. Ibn Ukde ga biljei posredstvom 105 naina tradiranja, takoer u
posebnoj knjizi posveenoj toj temi. Imam Ahmed Ibn Muhamed Ibn Es-Sidik El-Magrebi
nedvosmisleno navodi da su i Zehebi i Ibn Ukde za ovaj hadis napisali posebnu knjigu.
Pogledaj predgovor dragocjene knjige naslovljene Fethu-l-meliki el-alijj bi sihati hadisi
babu medineti el-ilmi Alijj.) Zehebi i pored svoje rigoroznosti, veliki broj tih naina
ocjenjuje vjerodostojnim.
(To navodi Ibn Hader u 5. poglavlju prve glave u Es-Savaiku el-muhrike.) U 16.
poglavlju Gajetu-l-merama, nalazi se 89 hadisa o Gadiru, a putevi tradiranja su sunijski,
iako nije prenio ni od Tirmizija ni od Nesaija, ni od Taberanija, ni od Bezara niti od Ebu
Ja'le niti od mnogih osoba koje su prenosile ovaj hadis. Sujuti ovaj hadis biljei u Tarihul-hulefa u poglavju o Aliju, a.s., prenosei ga od Tirmizija. Zatim kae: Biljei ga Ahmed
od Alija i Ebu Ejuba El-Ensarija, i Zejd Ibn Erkama, Omera, i Zu Merra. (Takoer ga
prenosi od Ibn Abbasa na adresi 1/131 u Musnedu, i od Berra'a na adresi 4/281
Musned.)
Ebu Ja'la od Ebu Hurejre. Taberani od Ibn Omera i Malik Ibn Huvejrisa, i Habei Ibn
Dunadeta i Derira i Sa'da Ibn Ebi Vekasa i Ebu Se'ida Hudrija i Enesa. Bezzar od Ibn
Abbasa i Amareta i Burejde...
Ono to ukazuje na rairenost ovog hadisa jeste hadis koji biljei Imam Ahmed u
Musnedu, 5/419 od Rijaha ibn Harisa na dva naina tradiranja: Dola je grupa ljudi kod
Alija pa mu rekoe: Esselamu alejke o na zatitnie. On ree: Ko ste vi? Oni rekoe:
Mi smo tvoji tienici, o Emiru-l-mu'minine. On ree: Kako da budete moji tienici a
arapi ste. Oni rekoe: uli smo Allahovog poslanika, s.a.v.a., na dan Gadir huma da
kae: Kome sam ja zatitnik, pa zaista mu je i on zatitnik. Kae Rijah: Poto oni
odoe, ja mu prioh i upitah ga: Ko bijahu ovi ljudi? Rekoe: Grupa ensarija, meu
njima je bio i Ebu Ejub Ensari...
Ono to aludira na to da je hadis mutevatir jeste hadis koji biljei Ebu Ishak Es-Sa'lebi u
komentaru sure Me'arid u Tefsiru-l-Kebiru putem dvaju vjerodostojnih lanaca: Allahov
poslanik, s.a.v.a., je na dan Gadir humma pozvao ljude pa su se okupili. Uzeo je Alija za
ruku i rekao je: Kome sam ja zatitnik, pa Ali mu je zatitnik. To se proulo i proirilio po
gradovima. Ta vijest je stigla i do uiju Harisa Ibn Nu'mana Fehrija. On uzjaha devu i
uputi se Allahovom poslaniku. Spustio je devu i siao sa nje. Rekavi: O Muhammede,
naredio si nam da svjedoimo da nema boga osim Allaha i da si ti Allahov poslanik, pa
smo to prihvatili od tebe. I naredio si nam da obavljamo pet namaza, i to smo prihvatili
od tebe. Naredio si nam zekat, pa ga prihvatismo. Naredio si nam da postimo mjesec
ramazan, i to prihvatismo. Naredio si nam had, pa smo to privhatili. Ali nisi bio
zadovoljan time, ve si podigao ruku svoga amidia i dao mu prednost nad nama,
rekavi: Kome sam ja zatitnik, pa Ali mu je zatitnik. Da li je to od tebe ili od Allaha?
Poslanik ree: Tako mi Allaha osim koga nema drugog boga, zaista je ovo od Allah,
s.v.t. Haris se okrenu i poe prema svojoj devi govorei: Boe, ukoliko je ovo to
Muhammed govori istina, pa sputi na nas kamenje sa neba ili nam spusti bolnu kaznu.
Pa nije ni stigao do deve kada Allah, s.v.t., spusti kamen koji ga pogodi u glavu a izie
mu na zadnjicu, ubivi ga. Tada je Allah objavio ajete: Neko je zatraio da se kazna
izvri nad nevjernicima niko je ne moe sprijeiti da to Allah, Gospodar nebesa, ne
uini. (70: 1-3) (Prenosi ga od Sa'lebija grupa istaknutih sunijskih alima poput Allame
eblendija Misrija u poglavlju od Aliju u knjizi Nuru-l-ebsar. Pa ukoliko eli pogledaj 11.
stranicu )
Ovaj hadis grupa istaknutih sunijskih alima ocjenju neospornom ocjenom.
(Pogledaj ta prenosi Halebi od hadisa sa oprosnog hada u svojoj siri poznatoj kao EsSiretu el-Halebije. Ovaj e hadis nai u 3. svesku na 214. stranici.)
Selam.
--
Pismo 57 (pitanje)
1.
Interpretiranje hadisa-gadir.
2.
Indicije za takav pristup.
1. Prihvatanje da su postupci ashaba ispravni ini neophodnim interpretiranje hadisgadira, bio on mutevatir ili ne. Usljed toga sunije kau da se rije mevla u Kur'anu koristi
u razliitim znaenjima. Nekada je u znaenju zatitnik (evla) kao u ajetu: Sklonite vae
je vatra, ona je zatitnik va. (() 57:15) Nekada je u znaenju
pomaga (nasir) poput rijei Uzvienog Allaha: Zato to je Allah pomaga vjernicima i to
za nevjernike nema pomagaa. (( ) 47:11)
Nekada u znaenju nasljednik (varis) poput: I svaemu smo uinili nasljednike od onog
( ) 4:33) Ili pak nasljednik

ta ostave roditelji i roaci. (
u znaenju roaka poput rijei: ( ) tj. A uistinu, ja se bojim svojih
roaka iza sebe. (19:5) Ili u znaenju prijatelja: ( ) tj. Dan kada
nee prijatelj koristiti prijatelju nimalo. (44:41) Isto tako rije el-vali dolazi u znaenju
onoga ko je prei da raspolae stvarima, kao kada kaemo: Taj i taj je staratelj
maloljetnika. Te u znaenju pomagaa i voljenog. Kau: Moda je znaenje hadisa da
onaj kome sam bio pomaga, ili prijatelj, ili voljen, pa i Ali je isto tako. Ovo je znaenje
koje ide u skladu sa plemenitou selefu-saliha i predvodnitvom trojice halifa, r.a.
2. esto koriste okolnosti kako bi ukazali na znaenje hadisa. Neki koji su bili sa Alijem
u Jemenu, vidjeli su da je Ali beskompromisan u izvravanju Allahovih zapovijedi, usljed
ega su o njemu runo govorili. Usljed toga je na dan Gadira, Allahov poslanik, s.a.v.a.,
postupio kako je postupio, i hvalio je Imama, otvoreno ukazujui na njegove vrline, dajui
do znanja njegovu veliku vrijednost, uzvraajui onima koji su napadali na njega. Tako
da je u svojem obraanju posebno uznosio Alija, pa je kazao kome sam prijatelj pa Ali
mu je prijatelj, a Ehli bejt je openito hvalio, rekavi: Ostavljam vam dvije vrijedne stvari,
Allahovu knjigu i moju porodicu moj Ehli bejt. Bilo je to poput oporuke da paze kako e
postupati prema Aliju, posebno, a prema Ehli bejtu openito. Pa kau: U tome nema
oporuke za hilafet, niti dokaza za Imamet. Selam
-S-
Pismo 58 (odgovor)
1.
Hadis-gadir je nemogue interpretirati.
2.
Indicije za interpretaciju su nasumine i obmanjujue.
1. Znam da vaa srca nisu sigurna u ono to ste spomenuli, niti vam se dua oslanja
na to, te da ste vi svjesni vrijednosti Allahovog poslanika, s.a.v.a., i njegove vanredne
mudrosti, i nune bezgrijenosti, peata vjeronavjestiteljstva, te da je on predvodnik
mudraca, i peat vjerovjesnika i da ne govori po elji, to je Objava koja mu se objavljuje,
ui ga Jedan ogromne snage. (53: 3-5)
Ukoliko bi vas filozof stranac pitao o tome to se desilo na dan Gadir humma, rekavi:
Zbog ega je zadrao tolike hiljade ljudi, zarad ega ih je po toj egi, usred podneva
zaustavio?
ta je to bilo toliko vano pa da vrati one koji su otili dalje, i da saeka one koji jo nisu
bili stigli?
Zato je u toj pustinji bez vode okupio toliku masu?
Zatim im se obratio, naredbom od Allaha, na tom mjestu, gdje ljudi odlaze svako na
svoju stranu, te da prisutni obavijeste odsutne.
I ta je iziskivalo isvjee o svojoj smrti odmah na poetku obraanja?
Kada je kazao:
Mislim da e mi doi izaslanik od Boga i da u se odazvati, i ja u biti pitan, i vi ete biti
pitani.
ta je to zbog ijeg dostavljanja e Allahov poslanik biti pitan?
I to e ummet biti pitan o pokoravanju u toj stvari?
I zato ih je pitao:
Zar ne svjedoite da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik?
I da je Dennet istina, i da je Vatra istina, i da je smrt istina, i proivljenje nakon smrti je
istina? I da e as doi, i u to nema sumnje, i da e Allah proivjeti one koji su u
mezarima?
Odgovorili su: Da, svjedoimo te stvari.
I zato je tada hitro uzeo Alija za ruku, podigavi je tako da mu se ukazala bjelina
nadlaktice? Pa je rekao:
O ljudi, zaista je Allah moj zatitnik, a ja sam zatitnik vjernika.
I zato je rijei: Ja sam zatitnik vjernika. objasnio rijeima: Ja sam im prei od njih
samih. I zato je nakon ovog objanjenja kazao: Pa kome sam ja zatitnik, pa ovo mu
je zatitnik.
Ili kome sam bio zatitnik, pa ovo mu je zatitnik. Boe, budi prijatelj ko mu bude prijatelj,
i budi neprijatelj ko mu bude neprijatelj, pomozi onome ko mu pomogne, a ostavi onog
ko ga ostavi.
Zato je ovakvu dovu, koju ne zasluuje niko osim istinskih Imama i stvarnih halifa,
uputio samo za njega?
I zato je prethodno od okupljenih ljudi traio svjedoenje o spomenutim pitanjima?
Pa je rekao: Nisam li vam ja prei od vas samih.
Pa rekoe: Jesi. Pa on ree: Kome sam zatitnik pa Ali mu je zatitnik.
I zato je jedno pored drugog stavio Kur'an i Ehli bejt?
I ostavio ih predvodnicima posjednika razuma do Sudnjega dana?
emu ovoliko pridavanje panje i naglaavanje od strane mudrog Vjerovjesnika?
Koja je to vana stvar koja potrebuje sva ta uvodna pitanja?

I ta je krajnji cilj koji je trebao biti postignut na tom velikom stajalitu?
Koja je to stvar koju mu je Allah, s.v.t., naredio da dostavi, kada mu je rekao:
prenio poslanicu Njegovu; a Allah titi tebe od ljudi. (5:67)
Koja to vana stvar zahtijeva ovakvu potvrdu od strane Allaha, s.v.t.?
I koja iziskuje takav poticaj i bodrenje da se dostavi, koji su slini prijetnji?
Koja je to stvar ijim dostavljanjem Poslanik strijepi od smutnje?
I ima potrebu za Boijom zatitom od uznemiravanja licemjera zbog njene obznane?
Da li ete vi asti vam vae, ukoliko vas upitaju sva ova pitanja odgovoriti da su
Allah, s.v.t., i Njegov poslanik, s.a.v.a., eljeli obznaniti ljudima da je Ali pomaga
muslimanima, i da im je on prijatelj, i to je to!
Nita vie od toga?
Ne mislim da bi vas takav odgovor zadovoljio, niti smijem pomisliti da ovakvo ta moete
prispodobiti Apsolutnom Gospodaru i predvodniku mudraca, posljednjem Poslaniku i
Vjerovjesniku.
Vi ste iznad toga da smatrate dostojnim da on uloi sav svoj napor i odlunost da bi
objasnio neto to nema potrebe da bude objanjeno, i da razjasni stvar koja je ljudima
ve jasna. Nema sumnje da vi Poslanikova djela i rijei drite istim od onoga to
razumni ljudi smatraju nesuvislim, ili to mudraci i filozofi izlau svojim kritikama.
tavie, nema sumnje u to da vi njegove rijei i djela drite na pijedestalu mudrosti i
bezgrijenosti.
A Allah, s.v.t., je rekao: Uistinu, to je rije izaslanika plemenitog, posjednika moi, kod
Vlasnika Ara cijenjenog, Sluanog, tamo pouzdanog. I nije drug va lud. (81:19-22)
Dakle, uzvieni Allah, s.v.t., i Njegov poslanik, su na velikim visinama iznad te uvrede da
objanjavaju stvari jasne, i razjanjavaju oiglednosti, i da zarad objanjenja tih oitih
stvari podastiru nepovezane premise, koje nemaju dodirne take niti veze s njom.
A ti, podrao Allah istinu tobom, zna da ono to odgovara poduzimanju takvih mjera, u
tom arkom mjestu, ono to je pogodno djelima i rijeima na dan Gadira, zaista je to
dostavljanje ugovora, i preciziranje zamjenika nakon njega.
Kontekst kazanog i racionalni argumenti, dovode do nepobitnog zakljuka da on,
s.a.v.a., tog dana nije imao drugu namjeru osim odrediti Alija za svoga namjesnika, i
zamjenika nakon sebe. Tako da taj hadis, sa svojim jasnim i izravnim indicijama o
Alijevom hilafetu, ne prihvata interpretaciju. I nema naina da se ovo znaenje zaobie,
to je jasno za onoga ko razum ima ili ko slua, a priseban je. (50:37)

2. to se pak indicija tie koje su sebi umislili, pa one su nasumine i obmanjujue.
Nema im premca u pogrenosti i preuveliavanju. Usljed toga to Allahov poslanik,
s.a.v.a., alje Alija dva puta u Jemen.
Prvi puta osme godine po H., u njoj su protiv njega runo govorili oni to runo govore i
uputili su albu na njega nakon povratka u Medinu. I on ih je grdio zbog toga, pa su ak
na njegovom licu vidjeli srdbu, tako da se na to vie nisu vraali.
Drugi put je bilo desete godine po H. kada mu je Vjerovjesnik dao zastavu i svojom
rukom mu stavio amamu na glavu, rekavi mu: Idi i ne osvri se! I on je krenuo vrsto
upuen sve dok nije ispunio zapovijed Vjerovjesnika, s.a.v.a. Stigao je kod Poslanika na
oprosnom hadu pa je inio telbiju kako je ini o vjerovjesnik, ak je s njim podijelio
svoje kurbane.
Taj put, nisu vrijeali oni to ire uznemirujue vijesti, niti su bili nepravedni oni to pate
od predrasuda.
Pa kako je mogue da hadis bude razlog onome to govore protivnici?
Ili da bude odgovor onome to neko od vas pretpostavlja?
Zato to samo nepravednost prema Aliju nije mogue da bude uzrokom Poslanikovih
pohvala u njegovu korist na nain kako je to Vjerovjesnik glasno uinio sa minbera
nainjenog od devinih sjedala, osim da da Allah sauva Poslanik u svojim rijeima,
djelima, vanim stvarima i odlukama bude nasumian.
Daleko bilo, od njegove svete mudrosti.
Zaista Allah, s.v.t., kae:
Uistinu je on govor Poslanika plemenitog, i nije on govor pjesnika; malo to vjerujete! Niti
je govor proroka, malo ega se sjeate! Objava je od Gospodara svjetova. (69: 41-43)
Ukoliko bi elio samo ukazati na njegove vrline, ili pak odbiti napad od njega, rekao bi:
Ovo je moj amidi, zet, otac moje djece, i velikan moga Ehli bejta, i nemojte me
uznemiravati dirajui ga. Ili slino tome, rijeima koje ukazuju na njegove vrline i
vrijednost. A iz sadraja hadisa na um ne moe nita drugo pasti osim onog to smo
kazali. Ma koji povod da je bio, jer rijei se prihvataju onakvima kakvim ih um razumije,
one se, to je po sebi jasno, ne brinu o svojim uzrocima. To to je Poslanik u hadisgadiru spomenuo svoj Ehli bejt, pa to potvruje znaenje o kojem mi govorimo. Jer ih je
spojio sa Kur'anom, i uinio ih predvodnicima oni koji posjeduju znanje rekavi: Zaista
meu vama ostavljam ono to ako ga se budete drali neete nikada zalutati, Allahovu
knjigu i moju porodicu, moj Ehli bejt.
Postupio je na takav nain da bi svome ummetu dao do znanja da nakon svoga
vjerovjesnika nemaju kome da se obrate osim ovim dvjema adresama. I ne mogu se
pouzdati ni u koga nakon njega osim u njih dvoje. A za obaveznost slijeenja Imama
iste porodice dovoljno ti je to to ih je povezao sa Kur'anom, kome neispravnost nema
pristupa ni sa jedne strane.
Pa kako nije ispravno obratiti se knjizi iji su sudovi suprotni Boijoj knjizi, nije ispravno
obratiti se lideru iji su sudovi suprotni Imamima Ehli bejta.
Poslanikove rijei: Zaista ovo dvoje nee nestati niti e se rastati sve dok mi ne dou
kraj izvora, je argument za to da e na Zemlji nakon njega uvijek biti jedan Imam od
njih. On je parnjak Kur'ana.
Ko razmisli o ovom hadisu uvidjet e da za cilj ima ograniiti hilafet na Imame istoga
Ehli bejta. To potvruje ono to biljei Imam Ahmed u svome Musnedu, 5/122, od Zejda
Ibn Sabita: Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.: Zaista meu vama ostavljam svoje dvije
halife. Allahovu knjigu, ue zategnuto od nebesa do Zemlje. I svoju porodicu, Ehli bejt.
Zaista se ovo dvoje nee razii sve dok mi ne dou kod izvora...
Ovo je odredba o hilafetu Imama Ehli bejta.
A ti zna da je odredba o obaveznosti slijeenje Ehli bejta, odredba o obaveznosti
slijeenje Alija, jer on je njihov velikodostojnik koji se uzajamno ne odbijaju i njihov Imam
koji se meusobno ne osporavaju.
Hadis-gadira i hadisi koji su mu slini, obuhvataju odredbu o Aliju, otuda to je on Imam
Ehli bejta, iji je poloaj prema Allahu i Njegovom poslaniku jednak poloaju Kur'ana.
Kao i zbog svoje velike linosti, jer zbilja je on zatitnik onome kome je Allahov poslanik
bio zatitnik.
Selam
--
Pismo 59 (pitanje)
1.
Istina je izila na vidjelo
2.
Obmana
1. Nisam naiao na ovjeka suptilnijeg izraza i jaeg argumenta od tebe, ni meu

prijanjim ni meu sadanjim ljudima. Istina je izila na vidjelo inidicijama kojima si
ukazao na nju, zastor sumnje je strgnut sa lica uvjerenosti. Nestalo je sumnje u to da su
rijei veli i mevla u hadis-gadiru u znaenju zatitnika. Da se mislilo na pomagaa ili
slino, tada ne bi kaznu traio, onaj to je traio. Tako da je va stav o rijei mevla
dokazan i jasan.
2. Kamo sree da ste saglasni sa nama u komentaru hadis-gadira, na nain kako o
njemu govori grupa uenjaka, poput Imama Ibn Hadera u Es-Savaiku el-muhrike, i
Halebija u Siri, kada kau: Slaemo se da je on najpodesniji za imamet, ali se misli na
budunost (kada doe vrijeme za to). U suprotnom on bi bio Imam i pored Poslanikovog,
s.a.v.a., prisustva, ali to se dvoje ne bi mijealo kada doe vrijeme za to. Pa kao da se
mislilo na vrijeme kada mu se da prisega, tako da nema protivurjeenja s tim da prije
njega budu tri imama. Na ovaj se nain uva plemenitost selefu saliha, radijallahu te'ala
anhum edme'in.
-S-
Pismo 60 (odgovor)
Opovrgavanje obmane
Traili ste pomogao Allah istinu s vama da se saglasim s tim da se hadis-gadirom
mislilo na to da je Ali najpodesniji za imamet onog trenutka kada ga muslimani odaberu
za njega, i kada mu daju prisegu za to. Tako da njegova podesnost koja je utvrena na
dan Gadira vai za budunost a ne za sadanjost. Drugim rijeima, da je rije o
potencijalnoj a ne aktuelnoj podesnosti, kako ne bi bilo protivurjeja sa hilafetom trojice
halifa koji su mu prethodili.
Zaklinjemo vas svjetlom istine, i dostojanstvom pravednosti, i au potenja, pravilima
potene igre, da li moete biti zadovoljni ovim pa da se i mi povedemo za tobom i
krenemo tvojim putem? I da li ste spremni da se ovo znaenje prenosi od vas, da se
vama pripie, pa da se povedemo za vama? Ne mislim da ste zadovoljni ni da ste
spremni, i sa sigurnou znam, da se i vi udite onome koji pomisli da se mislilo na ovo
znaenje, na koju rijei hadisa ne aludiraju. I niko iz tih rijei takvo ta ne razumije.
I nespojivo je sa Poslanikovom mudrou, i rjeitou, i sa niim od njegovih uzvienih
djela i rijei na dan Gadira. Niti sa bilo im na to smo ve ranije ukazali od neporecivih
indicija. Niti sa onim to je iz toga razumio Haris Ibn Nu'man El-Fehri. Pa Allah Uzvieni
ga je potvrdio to, i Allahov poslanik, s.a.v.a., i svi ashabi.
S tim da se prioritetnost toga da je rije o buduem vremenu ne moe spojiti sa opim
aspektom hadisa, jer on podrazumjeva, to je sasvim jasno, da Ali ne bude zatitnik prve
trojice halifa, niti zatitnik bilo koga od muslimana koji umru u vrijeme njihovog hilafeta. A
to je suprotno od onoga to je odredio Poslanik rekavi: Zar nisam vjernicima prei od
njih samih? Pa oni rekoe: Da jesi! A on kaza: Kome sam ja zatitnik (prei od njega
samog) dakle od svakog pojedinanog vjernika pa Ali mu je zatitnik (prei od njega
samog).
Dakle, kao to i sam vidi, ne postoji nikakvo iskljuivanje i izuzimanje. Ebu Bekr i Omer
(Kako biljei Darekutni kao pri kraju petog poglavlja, prve glave u Es-Savaiku elmuhrike, Ibn Hader, pa pogledaj 26. stranicu. Ovo prenosi vie muhadisa, svojim
lancima prenosilaca i svojim putevima tradiranja. Ahmed biljei slino ovome od Omera
preko Bera'a ibn Aziba u Musnedu 4/281. A to je spomenuto u 54. pismu.) kada su uli
Allahovog poslanika, s.a.v.a., ta mu govori na Gadiru, rekoe Aliju: Postao si o Ali Ibn
Ebi Talibe, zatitnikom svakog vjernika i vjernice! Dakle, oni su otvoreno kazali da je
zatitnik svakog vjernika i vjernice generalno, od trenutka kada se Gadir dogodio.
Pa je reeno Omeru: (To biljei Darekutni, kao i Es-Savaiku el-muhrike, str. 36 ) Zbilja
ini Aliju ono to ne ini nijednom od Poslanikovih ashaba. On ree: Zaista on je moj
zatitnik! Dakle, jasno i glasno daje do znanja da mu je on zatitnik, a tada jo uvijek
Alija, a.s., nisu izabrali za halifu, niti su mu dali prisegu za to. To nam daje do znanja da
je on njegov zatitnik i zatitnik svakog vjernika i vjernice, aktuelno a ne u buduem
vremenu, dakle od onog trenutka kada je to Allahov poslanik, obznanio od strane Allaha,
na dan Gadira.
Dvojica beduina su imali nesporazum pa su doli pred Omera da im presudi. On je
zamolio Alija da im presudi. Pa jedan od njih dvojice ree: Ovaj da nam sudi!? Omer
ljutito skoi, epa ga za odjeu na prsima pa mu ree: Teko tebi, ta ti zna ko je on!?
On je tvoj zatitnik, i zatitnik svakog vjernika, i ko ga ne prihvata za zatitnika, pa on
nije vjernik! (Biljei ga Darekutni, kao i u Es-Savaiku el-Muhrike, Ibn Hader, prvo
poglavlje, 11. glava.) Velik je broj predaja u ovom kontekstu.
A ti, Allah pomogao istinu tobom, zna da filozofija Ibn Hadera i njegovih pristalica kada
bi bila u opticaju u hadisu-gadira, tada bi Vjerovjesnik, s.a.v.a., njegova nastojanja i
odluke, da Allah sauva, tog dana na Gadiru, bili nesuvisli, njegova bi djela i rijei, da
Allah sauva, bile uzaludne. Zato to on u skladu sa njihovom filozofijom nije imao
nikakvog cilja i namjere u tom jezivom stajalitu, osim dati do znanja da je Ali, nakon to
mu se da prisega za hilafet, tada najpodesniji za hilafet. Ovo spada u stvari kojima se
ak i ublehe smiju, a da ne spominjemo razumne ljude.
Po njihovom, Ali, a.s., nema nikakve odlike nad drugima, niti po pitanju hilafeta, po
njihovom miljenju, nijedan musliman nema nad drugim neku posebnost, jer svako onaj
kome se da prisega po njihovom je najprioritetniji za nju. Tako da su Ali i drugi ashabi
i muslimani u tome jednaki. Pa koja je to vrlina o muslimani, u skladu sa ovom
filozofijom - koju je tog dana Vjerovjesnik, s.a.v.a., posebno istakao samo za Alija, i za
nikog drugog od prethodnika.
to se njihovog stava tie o prioritetnosti Alija, a.s., za Imamet, koja ukoliko ne bi bila za
budunost u tom bi sluaju on bio Imam i pored toga to je Poslanik jo uvijek tu. To je
prilino udna i nastrana tvrdnja, i namjerno previanje injenice o tome da je svaki
vjerovjesnik, kralj i emir postavljao ovjeka koji e biti nasljednik nakon njega. To je
takoer ignoriranje hadisa u kojem se kae: Ti si po poloaju u odnosu na mene kao to
je Harun u odnosu na Musaa, osim to nakon mene nema vjerovjesnika. I zaboravljanje

njegovih rijei u hadisu kue, na dan kada je pozvao svoju rodbinu: Pa sluajte ga i
pokoravajte mu se. Kao i drugi brojni slini hadisi.
S tim da ukoliko ne bismo mogli prihvatiti da Alijeva prioritetnost za Imamet ne moe biti
za ivota Allahovog poslanika, s.a.v.a., u tom sluaju nema druge ve odmah nakon
njegove smrti, kako bi se postupilo u skladu sa opeprihvaenim pravilom, mislim na
razumjevanje rijei u sluaju da smo lieni istine u najbliskijim metaforama njoj, to
nije skriveno. A to se pak estitosti selefu saliha tie, pa ona je ouvana i bez ove
interpretacije, to u i objasniti kada to prilike budu iziskivale.
Selam
--
Pismo 61 (pitanje)
1. safer, 1330. godine po H.
Traenje hadisa, prenesenih putem iijskih naina tradiranja

Ukoliko je plemenitost selefu saliha sauvana, pa onda je uredu ono to ste prenijeli od
hadisa koji govore o Imamu, pa makar to bio i hadis-gadira i drugi. Nema potrebe za
njenom interpretacijom. Moda kod vas o ovome ima hadisa za koje sunije ne znaju.
Zato molim vas navedite ih, da i mi steknemo znanje o njima.
Sellam
-S-
Pismo 62 (odgovor)
Tano, kod nas ima hadisa za koje sunije ne znaju, a koji su vjerodostojni i mutevatir.
Preneseni su od istoga Ehli bejta. Navest u ti od toga etrdeset hadisa.
(Izabrao sam ovaj broj jer se prenosi od Ali Ibn Ebi Taliba, Abdullaha Ibn Abbasa,
Abdullaha Ibn Mes'uda, Abdullaha Ibn Omera, Ebu Se'ida El-Hudrija, Ebu Derde, Ebu
Hurejre, Enesa Ibn Malika, Mu'az Ibn Debela posredstvom mnogobrojnih puteva da je
Allahov poslanik, s.a.v.a., rekao: Ko sauva mome ummetu 40 hadisa o vjerskim
pitanjima, Allah e ga proivjeti na Sudnjem danu meu fakihima i alimima. U drugoj
predaji stoji: Allah e ga proivjeti kao fakiha i alima. U predaji od Ebu Derde stoji: Biti
u mu na Sudnjem danu zagovornik i svjedok. U predaji od Ibn Mes'uda: Biti e mu
reeno: Ui u Dennet na koju god kapiju eli. U predaji od Ibn Omera: Biti e upisan
meu ulemu, a biti e proivljen meu ehidima. Dovoljno nam je o uvanju ovih 40
hadisa i drugih koji su obuhvaeni naim dopisivanjem ono to je Poslanik rekao: Allah
e dati ljepotu i sjaj ovjeku koji uje moje rijei i sauva ih (upamti ih), i prenese ih kako
je i uo. Kao i rijei: Neka prisutni prenesu odsutnima.)
1. Biljei Saduk Muhammed ibn Ali Ibn Husejn Ibn Musa Ibn Babevejh El-Komi u knjizi
Ikmalu-d-din ve itmamu-n-ni'meti, senedom od Abdurahmana Ibn Semereta u hadisu od
Allahovog poslanika, s.a.v.a., u kojem stoji: O Ibn Semere, kada se suprotstave
naklonosti i raziu miljenja, pa dri se Alija Ibn Ebi Taliba, jer on je Imam moga ummeta
i moj halifa njima, nakon mene.

2. Biljei Saduk isto tako u Ikmalu od Ibn Abasa: Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.:
Zaista je Allah, s.v.t., pogledao stanovnike zemlje i odabrao mene od njih uinivi me
vjerovjesnikom, zatim je pogledao drugi put, i odabrao je Alija, uinivi ga Imamom.
Zatim mi je naredio da ga uzmem za svoga brata i pomagaa, i opunomoenika i halifu i
pomonika...

...
3. Biljei Saduk u Ikmalu svojim lancem prenosilaca do Imama Sadika, a.s., od
njegovog oca, od njegovih oeva da je Allahov poslanik, s.a.v.a., rekao: Prenio mi je
Debrail od Gospodara velianstvenog, s.v.t., da je rekao: Ko spozna da nema boga
osim Mene Jednoga, i da je Muhammed, Moj rob i Moj poslanik, i da je Ali Ibn Ebi Talib
Moj halifa, i da su Imami od njegovog potomstva Moji dokazi, Mojom u ga milou
uvesti u Dennet...
:
...
4. Biljei Saduk u Ikmalu svojim lancem prenosilaca do Imama Sadika, od njegovog
oca, od njegovog djeda da je kazao: Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.: Imama nakon
mene je dvanaestorica. Prvi od njih je Ali a posljednji je Kaim. Oni su moje halife i moji
opunomoenici...
...
5. Biljei Saduk u Ikmalu svojim lancem prenosilaca do Esbaga Ibn Nebate da je rekao:
Jednoga dana iziao je sa nama Emiru-l-mu'minin, Ali Ibn Ebi Talib. Drao je za ruku
svoga sina Hasana. On je govorio: Iziao je jednoga dana sa nama Allahov poslanik, i
ovako me drao za ruku, govorei: Najbolje stvorenje nakon mene i njihov
velikodostojnik, to je ovaj moj brat, on je Imam svakog muslimana i zapovjednik svakog
vjernika nakon moje smrti...
:
:
...
6. Biljei Saduk u Ikmalu svojim lancem prenosilaca do Imam Ride, a.s., od njegovih
oeva, do Poslanika, s.a.v.a., merfu' hadis, da je rekao: Ko voli da se prihvati moje
vjere, i ukrca se u lau spasa nakon mene, pa nek pristane za Ali Ibn Ebi Talibom, zbilja
je on moj opunomoenik i halifa nad mojim ummetom za moga ivota i nakon moje
smrti...

...
7. Biljei Saduk u Ikmalu svojim lancem prenosilaca do Imama Ride, a.s., od njegovog
oca od njegovih oeva, do Allahovog poslanika, s.a.v.a., merfu' hadis u kojem kae: Ja i
Ali oevi smo ovog ummeta, ko nas spozna, pa spoznao je Allaha, ko nas porekne pa
porekao je Allaha, s.v.t. Od Alija su moja dva unuka, velikodostojnici dennetske
mladei, Hasan i Husejn. Od djece Husejnove su devetoro, pokoravanje njima je
pokoravanje meni, neposlunost njima je neposlunost meni. Deveti od njih je Kaim,
Mehdi.
8. Biljei Saduk u Ikmalu svojim lancem prenosilaca do Imama Hasana Askerija od

njegovog oca, od njegovih oeva, merfu' hadis, od Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: O
Ibn Mes'ude, Ali Ibn Ebi Talib je va Imam nakon mene, i va halifa...
...
9. Biljei Saduk u Ikmalu svojim lancem prenosilaca do Selmana da je rekao: Dooh
kod Vjerovjesnika, s.a.v.a., kada Husejn sin Alijev na njegovom krilu. Poslanik ga ljubi i
govori: Ti si velikodostojnik, sin velikodostojnika. Ti si Imam, sin Imama. Brat Imama,
otac Imama. Ti si Allahov dokaz. Sin dokaza, otac devet dokaza iz tvojih slabina, deveti
od njih je Kaim.

10. Biljei Saduk u Ikmalu svojim lancem prenosilaca takoer do Selmana, od
Allahovog poslanika, s.a.v.a., dugaak hadis u kojem izmeu ostalog stoji: O Fatima,
zar ne zna da smo mi Ehli bejt takvi da nam je Allah odabrao ahiret nad dunjalukom. I
da je Uzvieni Allah pogledao stanovnike zemlje i mene odabrao od Njegovih stvorenja,
zatim je pogledao drugi put, pa je odabrao tvoga mua. I objavio mi da te udam za

njega, i da ga uzmem za zatitnika i pomonika, i uinio ga mojim halifom u mome
ummetu. Tvoj otac je najbolji vjerovjesnik, a tvoj mu najbolji zavjetenik, i ti si prva koja
e mi se pridruiti...

.
11. Biljei Saduk takoer u Ikmalu dugaak hadis, u kojem se govori o skupu u damiji
na kojem je prisustvovalo vie od dvjesta ljudi, muhadira i ensarija u vrijeme
Osmanovog hilafeta. Govorili su o znanju i fikhu. Meu sobom su se hvalisali, a Ali je
utao. Pa mu rekoe: O Eba Hasane, ta te sprijeilo da govori? Pa ih je podsjetio na
rijei Allahovog poslanika, s.a.v.a.: Ali je moj brat i moj pomonik, nasljednik i
opunomoenik, halifa u mome ummetu, i zatitnik svakog vjernika nakon mene. Oni su
potvrdili te rijei.

:
: ...
12. Biljei Saduk takoer u Ikmalu od Abdullaha Ibn Da'fera, Hasana, Husejna,
Abdullaha Ibn Abbasa, Omera Ibn Ebi Selemeta, Usame Ibn Zejda, Selmana, Ebu Zerra,
Mikdada da su oni svi rekli: uli smo Allahovog poslanika, s.a.v.a., kako govori: Ja sam
prei vjernicima od njih samih, zatim je moj brat Ali prei vjernicima od njih samih...
:
...
13. Biljei Saduk takoer u Ikmalu od Esbaga Ibn Nebate od Ibn Abbasa da je rekao:
uo sam Allahovog poslanika, s.a.v.a., da govori: Ja, Ali, Hasan, Husejn i devet
Husejnovih potomaka smo proieni...
...
14. Biljei Saduk u Ikmalu takoer od Abajeta Ibn Rebi'a od Ibn Abbasa da kae:
Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.: Ja sam poglavar vjerovjesnika, a Ali je poglavar
opunomoenika...
...
15. Biljei Saduk u Ikmalu lancem prenosilaca do Imama Sadika, a.s., od njegovih
oeva, do Poslanika, s.a.v.a., merfu' hadis da je Poslanik rekao: Zaista me Uzvieni
Allah odabrao od svih vjerovjesnika, a od mene je odabrao Alija i uinio ga boljim od svih
opunomoenika, a od Alija je odabrao Hasana i Husejna i od Husejna je odabrao
opunomoenike od njegove djece. Oni uvaju vjeru od krivotvorenja ekstremista i
plagiranja laljivaca i tumaenja onih koji su zalutali.

16. Biljei Saduk u Ikmalu od Alija da je rekao: Rekao je Allahov poslanik: Poslije
mene je dvanaest Imama. Prvi od njih si ti, a posljednji je Kaim, kome e Allah dati
pobjedu nad istokom i zapadom.

17. Biljei Saduk u Emaliju od Imama Sadika od njegovih oeva, merfu' hadis u kojem
Allahov poslanik, s.a.v.a., kae: Ali je od mene, i ja sam od Alija, stvoren je od moje
gline, objanjava ljudima ono u emu se razilaze u mome sunnetu, on je Emiru-lmu'minin, predvodnik je onih sa svijetim licima, i najbolji je opunomoenik...

...
18. Biljei Saduk takoer u Emaliju svojim lancem prenosilaca dugaki merfu' hadis do
Alija u kojem Allahov poslanik, s.a.v.a., kae: Zaista je Ali, Emiru-l-mu'minin, vilajetom
datim od Allaha, s.v.t., kojeg je sklopio nad Svojim arom, tome su svjedoili Njegovi
meleki, i zaista je Ali Allahov halifa i Allahov dokaz, i zaista je on Imam muslimana...

19. Biljei Saduk, takoer u Emaliju od Ibn Abbasa: Rekao je Allahov poslanik,
s.a.v.a.: O Ali, ti si Imam muslimana i Emiru-l-mu'minin, i predvodnik onih sa svijetlim
licima, i Allahov dokaz nakon mene, i velikodostojnik opunomoenika...
...
20. Biljei Saduk takoer u Emaliju od Ibn Abbasa: Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.:
O Ali, ti si moj halifa nad mojim ummetom, i ti si od mene kao to je ejs od Adema...
...
21. Biljei Saduk takoer u Emaliju svojim lancem prenosilaca do Ebu Zera, da je
rekao: Jednog dana bijasmo sa Poslanikom u damiji. Pa on ree: Na ova vrata e ui
ovjek koji je Emiru-l-mu'minin i Imam muslimana. Kad se pojavi Ali Ibn Ebi Talib. Pa ga
doeka Allahov poslanik, s.a.v.a. Zatim prema nama okrenu svoje plemenito lice rekavi:
Ovo je va Imam nakon mene...
(Ovaj hadis i etiri prethodna hadisa od Saduka iz Emalija prenosi Sejid Bahrejni u
devetom poglavlju knjige Gajetu-l-meram. To su dugi hadisi, ali mi smo citirali samo ono
to svjedoi naoj temi. A hadisi koji slijede, svaki od njih nalazi se u Gajetu-l-meramu u
13. poglavlju. )
:
:
...
22. Saduk biljei u Emaliju od Dabir Ibn Abdullaha Ensarija da je rekao: Rekao je
Allahov poslanik, s.a.v.a.: Ali Ibn Ebi Talib prednjai nad njima islamom, ima vie od njih
znanja, dok nije rekao: On je Imam i halifa nakon mene.
:
23. Saduk biljei takoer u Emaliju svojim lancem prenosilaca do Ibn Abbasa da je
rekao: Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.: O ljudi, iji govor je bolji od Allahovog
govora? Zaista mi je va Uzvieni Gospodar naredio da Alija postavim za vaeg
starjeinu, Imama, halifu i opunomoenika, i da ga uzmem za brata i pomonika...

...
24. Saduk biljei takoer u Emaliju svojim lancem prenosilaca do Ebu Ajjaa da je
rekao: Ispeo se Allahov poslanik, s.a.v.a., na minber, drao je govor. Zatim je iznio
njegov govor, a u njemu je reeno: I zasta moj amidi Ali, on je moj brat, pomonik,
moj halifa, i izvjestilac od mene...
:
...
25. Saduk biljei takoer u Emaliju svojim lancem prenosilaca do Emiru-l-mu'minina,
a.s., da je rekao: Jednog dana nam je govorio Allahov poslanik, s.a.v.a., pa je rekao: O
ljudi, zaista nam se uputio Allahov mjesec, zatim je govor usredsredio na opisivanje
vrlina mjeseca ramazana. Rekao sam, ree Ali: O Allahov poslanie, koje je djelo
najbolje u ovom mjesecu? On ree: uvanje od Allahovih zabrana. Zatim je zaplakao.
Pa rekoh: O Allahov poslanie, ta te rasplakalo? On ree: O Ali, rasplakalo me ono
to smatraju dozvoljenim da ti uine u ovom mjesecu, (...) o Ali, ti si moj opunomoenik,
otac moga djeteta, halifa moga ummeta u mom ivotu i nakon moje smrti, tvoja naredba
je moja naredba, tvoja zabrana je moja zabrana...
:
: :
: : :
...
26.
Saduk biljei takoer u Emaliju od Ali, a.s., da je rekao: Rekao je Allahov poslanik,
s.a.v.a.: O Ali, ti si moj brat, a ja sam tvoj brat. Ja sam odabran za vjerovjesnitvo, a ti si
odlikovan imametom. Ja imam Tenzil (Kur'an) a ti ima tumaenje, ti si otac ovog
ummeta, o Ali, ti si moj opunomoenik i halifa, pomonik i nasljednik, i otac moga
djeteta...

...
27. Saduk takoer biljei u Emaliju svojim lancem prenosilaca do Ibn Abbasa da je
rekao: Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a., jednoga dana u damiji Kuba', kada su se
iskupile ensarije: O Ali, ti si moj brat, i ja sam tvoj brat, ti si moj opunomoenik i halifa, i
Imam moga ummeta nakon mene. Pomogao Allah ko ti pomogne, bio neprijatelj Allah
onome ko ti bude neprijatelj.

28. Saduk takoer biljei u Emaliju dugaak hadis od Ummu Seleme, u kojem Allahov
poslanik, s.a.v.a., kae: O Ummu Selemo, posluaj me i posvjedoi! Ovaj Ali Ibn Ebi
Talib je moj opunomoenik i halifa nakon mene, izvritelj mojih obeanja, i uvar moga
izvora (Kevser).

29. Saduk takoer biljei u Emaliju svojim lancem prenosilaca do Selmana Farsija da
je rekao: uo sam Allahovog poslanika, s.a.v.a., da govori: O muhadiri i ensarije,
elite li da vam ukaem na ono ega ako se budete prihvatili nikada nakon mene neete
zalutati? Rekli su: Da, o Allahov poslanie! Ree: Ovo je Ali, moj brat i moj
opunomoenik, moj pomaga, moj nasljednik, moj halifa, va Imam. Zato volite ga kako
mene volite. Potujte ga kako mene potujete. Zaista mi je Debrail naredio da vam ovo
kaem.
: :

30. Saduk takoer biljei u Emaliju svojim lancem prenosilaca do Zejd Ibn Erkama da
je kazao: Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.: elite li da vam ukaem na neto, ega
ako se prihvatite neete propasti, i neete zalutati. Rekao je: Zaista je va Imam i va
Zatitnik Ali Ibn Ebi Talib, zato mu pomozite, budite mu odani, pouzdajte se u njega.
Zaista mi je ovo Debrail naredio.
:

31. Saduk takoer biljei u Emaliju od Ibn Abbasa, hadis u kojem Allahov poslanik,
s.a.v.a., kae: O Ali, ti si Imam moga umeta, i njegov halifa nakon mene...
...
32. Saduk biljei u Emaliju takoer od Ibn Abbasa da je rekao: Rekao je Allahov
poslanik, s.a.v.a.: Zaista mi je Uzvieni Allah objavio da mi je iz ummeta dao brata i
nasljednika, halifu i opunomoenika. Pa rekoh: O Gospodaru, ko je on? Pa mi je
objavio: Zaista je on Imam tvoga ummeta, i Moj dokaz nad njim poslije tebe. Ja rekoh:
O Gospodaru, ko je on? On ree: To je onaj koga Ja volim i on voli Mene. Dok nije
rekao u svome govoru: On je Ali Ibn Ebi Talib.
:
: : :

33. Biljei Saduk u Emaliju od Imama Sadika, a.s., od njegovih oeva, merfu' predaju u
kojoj kae: Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.: Kada sam uzdignut na nebo obavezao
me moj Gospodar o Aliju: Zaista je on Imam bogobojaznih, predvodnik onih lica svijetlih,
poglavar vjernika...
:
...
34. Biljei Saduk u Emaliju svojim lancem prenosilaca od Imam Ride, a.s., od njegovih
oeva, merfu' predaju od Allahovog poslanika, s.a.v.a., da je rekao: Ali je od mene, i ja
sam od Alija. Allah je u ratu s onim ko ratuje protiv Alija. Ali je Imam svijeta nakon mene.

35. ejhu-t-Taife, Ebu Dafer Muhammed Ibn Hasan Et-Tusi u Emaliju, svojim lancem
prenosilaca koji vodi do Ammara Ibn Jasira prenosi da je on rekao: Rekao je Allahov
poslanik, s.a.v.a., Aliju: Zaista te Allah ukrasio ukrasom, od kojeg Njemu draeg nema.
Ukrasio te zuhdom na dunjaluku uinivi te da od njega ne dobije nita, niti da on okrnji
od tebe ita. Dao ti je ljubav prema potrebitima, uinivi te zadovoljnim da te oni slijede, i
da oni budu zadovoljni tobom kao Imamom. Pa blago onom ko te voli i ko potvrdi tvoje
pravo. A teko onom ko te mrzi i bude te nijekao...

...
36. Takoer ejh Tusi biljei u Emaliju svojim lancem prenosilaca od Alija, kada je sa
minbera u Kufi rekao: O ljudi, zaista kod Allahovog poslanika, s.a.v.a., za mene ima
deset osobina, koje su mi drae od onoga to Sunce obasjava. Rekao mi je: O Ali, ti si
moj brat i na Ovom i na Onom svijetu, ti si mi najblie stvorenje na Sudnjem danu, tvoje
mjesto u Denetu je naspram moga, ti si moj nasljednik, ti si moj opunomoenik nakon
mene u mojim obeanjima i mojoj porodici, ti si moj uvar u mome Ehli bejtu kada nisam
tu, ti si Imam moga ummeta, ti upravlja pravedno meu mojim podanicima, ti si moj
prijatelj, a moj prijatelj je Allahov prijatelj, a tvoj neprijatelj je moj neprijatelj, a moj
neprijatelj je Allahov neprijatelj.

:

37. Saduk biljei u knjizi En-Nususu ale-l-eimmeti, svojim lancem prenosilaca od
Hasana Ibn Alija da je rekao: uo sam da Allahov poslanik, s.a.v.a., govori Aliju: Ti si
nasljednik moga znanja, i rudnik moje mudrosti, i Imam nakon mene.

38. U knjizi En-Nususu ale-l-eimmeti, Saduk takoer biljei svojim lancem prenosilaca
do Imrana ibn Hasina da kae: uo sam Allahovog poslanika, s.a.v.a., kako govori Aliju:
A ti si Imam i Halifa nakon mene.

do Alija, a.s., da je rekao: Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.: O Ali, ti si opunomoenik
nad umrlima u mome Ehli bejtu, a Halifa ivima moga ummeta...
...
do Hasan Ibn Alija, a.s., da je rekao: Kada je Allah, s.v.t., objavio: a srodnici, oni su
prei jedni drugima u Knjizi Allahovoj, upitao sam Allahovog poslanika o njegovom
objanjenju. On ree: Vi ste srodnici, pa kada je umrem, tvoj otac Ali je prei meni i
mome poloaju, a kada tvoj otac proe, pa tvoj brat Hasan je prei njemu, a kada proe
Hasan, pa ti si tome prei...
: :

...
Ovo je kraj onoga to smo eljeli predstaviti u ovom na brzu ruku prireenom pismu, a
to se tie onoga to je ostalo od hadisa, pa to je poput buketa u odnosu na pupoljak, ili
pak poput kapi vode prema moru, tako da je jedan dio od toga dovoljan, ve-l-hamdulillahi
rabbi-l-alemin.
Selam
--
Pismo 63 (pitanje)
1.
iijski hadisi nisu argument.
2.
Zato ih drugi nisu biljeili?
3.
Iznesite vie od drugih.
Ovi hadisi nisu dokaz za sunije, jer kod njih nisu pouzdani.I zato ih ne biljee ukoliko su
pouzdani?
Iznesite nam ostale sunijske hadise o ovoj temi.
Selam
-S-
Pismo 64 (odgovor)
1.
Predaje smo naveli jer ste to vi traili.
2.
Zaista su nai argumenti sunijama, njihovi sahih hadisi.
3.
Razlog zato sunije ne prenose nae sahih hadise.
4.
Aludiranje na hadis nasljedstva.
1. Ove predaje smo naveli kako biste stekli uvid o njima, jer ste pokazali elju za tim.
2. Dovoljan argument protiv vas su vae sahih predaje koje smo dosada citirali.
3. A to to drugi nisu biljeili ove predaje, to je zbog mentalnog sklopa kojeg
prepoznajemo kod neprijatelja Muhammedovog, s.a.v.a., Ehli bejta, u ijim prsima tinja
mrnja, dolazei u prvom redu iz faraonske partije, koji se dodvoravaju kraljevima i
dominantnim ljudima, koji ine sve to je u njihovoj moi koristei se svim moguim
sredstvima da sakriju vrijednosti Ehli bejta, i da utrnu njihovo svjetlo potiui ljude
obeanjima i prijetnjama da fabrikuju hadise o njihovim vrlinama. Nekada to ine zlatom i
srebrom, nekada dodjelom mjesta i poloaja, a nekada pak svojim bievima i sabljama.
Ko bi na njih lagao postao bi im blizak, ko bi ih pak priznao udaljavali su ga od sebe,
nijekali bi ga ili pak likvidirali.

Tebi je poznato da su predaje o Imametu i imenovanju hilafeta ono od ega nasilnici
strijepe, da im ne bi sruile tron i poljuljale temelje carstva.
Ostajanje ouvanim od njih i njihovih prijatelja koji im se dodvoravaju, i stizanje istih od
nas posredstvom brojnih lanaca prenosilaca i razliitim putevima, jedan je od znakova
istinitosti, i svojevrsna je mudiza istine. Jer ko god je priznavao pravo Ehli bejta i
poloaj koji im je dao Uzvieni Allah, bio bi izlagan otrim kaznama, brijali su mu bradu i
tako ga vodili trnicama, na taj nain bio bi ponien, gubio bi vrijednost u oima ljudi,
lien svakog prava, da bi gubio nadu u pravednost vladara i u pomo obinog naroda.
(Pogledaj E-arhu Nehdi-l-belagati, od Ibn Ebi Hadida, 3/150, nai e neke primjere
od onoga to se u tim vremenima deavalo sa Ehli bejtom i njihovim iijama. Isto tako od
Imama Bakira, a.s., ima zabiljeene govor o ovoj temi, pa koga interesuje nek pogleda.)
Dovoljno bi bilo da neko spomene Alija u pozitivnom kontekstu, da njegova krv bude
prolivena i da se na njega srui nevolja, da mu se oduzme imetak i da mu odsijeku
glavu.
Koliko je jezika, koji su o Aliju lijepo govorili, iupano!? A koliko oiju koje su iz
potovanja prema njemu plakale, izvaeno?! Koliko je ruku, koje su na njegov poloaj
pokazivale, odsjeeno?! Koliko je nogu koje su s ljubavlju prema njemu koraale,
testerom prerezano?! Koliko je kua njegovih prijatelja, spaljeno?! I palminjaka
opustoeno?! Da bi ih na granama istih razapeli, ili da bi ih sa njihovih ognjita protjerali.
Pa bijahu razasuti na sve strane.
Meu onima koji su nosili hadise i uvali batinu, bijahu ljudi koji su umjesto Allaha
oboavali te tiranske kraljeve i monike, udei da im budu to blii, ne alei truda u
iskrivljavanju, izvrtanju, prepravljanju, falsificiranju. Poput ovih koje gledamo u nae
vrijeme, od servilnih ejhova do reimske uleme i zlih sudaca, koji se natjeu u
zadovoljavanju vladara, potvrujui njihovu politiku, bila ona pravedna ili ne,
odobravajui njihove zakone, bili ispravni ili ne. Kada god vladar od njih zatrai fetvu
koja potvruje njegov sud ili koja e uguiti opoziciju, oni im izlaze u susret na nain
kako to oni poele, potvrujui njihovu politiku. Bez obzira to se na taj nain
suprotstavljaju Kur'anu i Sunnetu i to time vrijeaju kompletan ummet, sve zbog
poloaja, iz straha da ne budu smjenjeni sa njega ili iz elje da stignu do njega.
Kolika je razlika izmeu ovih i onih, jer zbilja ovi nemaju nikakve vrijednosti kod svojih
vlastodraca. Dok oni su takvi da kraljevi imaju veliku potrebu za njima, jer s njima se
bore protiv Allaha i Allahovog Poslanika, i na taj nain su kod svojih kraljeva i vladara
postizali cijenjene i visoke poloaje, njihova rije je bila cijenjena. Zbog toga su oni
dobivali mo i utjecaj, bili su fanatini prema vjerodostojnim predajama koje su govorile o
Alijevim vrlinama ili bilo kome od lanova Ehli bejta. Takve bi hadise ogoreno odbijali,
svim silama ih obarali, pripisujui te hadise rafidijama a rafidija to je kod njih
najprljavija stvar. To je njihova praksa sa hadisima koji govore o Aliju, posebno ukoliko
su se za njega vezale iije.

Grupa tih podatnih robova, su na svakom mjestu imali svoje ljude, koji su njihova imena
uzdizali na velike visine. Bilo je meu njima svjetovnih uenjaka, zahida, pobonjaka,
licemjera, poglavara i voa plemena. Imali su dakle ljude koji su irili njihove stavove.
Samo to bi uli njihove rijei kojima odbijaju te vjerodostojne hadise, odmah bi njihove
rijei uzimali za neprikosnoveni dokaz, irei ga meu masom i prostim ljudima. irili su
te vijesti gdje god su mogli. inei ih principom koji se slijedi u svakom vremenu.
Bilo je i drugih ljudi, u to vrijeme, koji su uvali i pamtili hadise. Primoravao ih je strah da
ne ire hadise koji govore o vrlinama hazreti Alija i Ehli bejta. Kada bi ti nesretnici bili
pitani o tome to ire ovi dunjaluari odbijajui vjerodostojne hadise o Aliju i Ehli bejtu,
plaili su se govoriti ljudima suprotno od onoga to vjeruju, da ne bi izazvali veliku
smutnju.
Strah je bio taj koji ih je primoravao da odgovaraju u skladu sa suprotnim miljenjem,
dakle plaei se dunjaluara i onih koji su ih podravali od bliskih prijatelja, i mase
obinih ljudi, oni su ponavljali ono to su drugi eljeli uti.
Vladari i elnici su primoravali masu da proklinju Emiru-l-mu'minina, a.s. U tome su bili
veoma rigorozni. Primoravali su ih novcem, vojskom, obeanjima i prijetnjama, samo da
ga omalovae, vrijeaju, da ga predstave na najgori mogui nain u knjigama za uenike
kako bi se due na to gnuale, govorei o njemu na nain da je to u uima odzvanjalo,
inei njegovo proklinjanje sa minbera, petkom i bajramima, sunnetom.
Tako da ukoliko ne bi bilo nemogue utrnuti Allahovo svjetlo, i da se vrline Allahovih
evlija ne mogu sakriti, do nas ne bi stigli vjerodostojni hadisi putem obaju mezheba koji
oito govore o njegovom hilafetu. Niti bi hadisi o njegovim vrlinama bili mutevatir.
Tako mi Allaha, ne mogu se nauditi toj otvorenoj Boijoj milosti koju On poklanja svome
robu i Poslanikovom bratu, Ali Ibn Ebi Talibu. Tome na koji nain njegova svjetlost para
sve te guste zastore i uzburkane talase tame. Pa je zasjao svijetu poput Sunca u zenitu.
4. Dovoljno ti je pored onoga to si od neupitnih dokaza ve uo hadis o
nasljedstvu, jer on je sam za sebe dovoljan dokaz.
Selam
--
Pismo 65 (pitanje)
Obavjestite nas o hadisu o nasljedstvu koji je prenesen sunijskim putem.

Selam
-S-
Pismo 66 (odgovor)
Ali, a.s., je nasljednik Vjerovjesnika, s.a.v.a.

Nema sumnje u to da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., ostavio Aliju u naslijee, znanje i
mudrost, ono to su vjerovjesnici ostavljali u naslijee svojim oporuenicima. Tako da je
Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: Ja sam grad znanja, a Ali je kapija tog grada, pa ko
eli znanje nek ue na kapiju.
(U 48. pismu smo naveli ovaj i dva hadisa koji slijede nakon njega. Pogledaj pismo i vidi
hadise pod brojevima 9, 10 i 11. Pogledaj i nemoj zaboraviti na prilog uz te hadise.)
Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: Ja sam kua mudrosti, a Ali je njena kapija.
:
Takoer je rekao: Ali je kapija moga znanja, on nakon mene objanjava mome ummetu
ono ime sam poslat, ljubav prema njemu je vjerovanje, a mrnja dvolinost... (
)
Rekao je u predaji koju prenosi Zejd Ibn Ebi Evfa: A ti si moj brat i moj nasljednik. On
ree: ta je tvoja ostavtina? Poslanik ree: Ono to su vjerovjesnici prije mene
ostavili.( : :)
(Naveli smo ga u 32. pismu )
Poslanik, s.a.v.a., u hadisu od Burejde (Pogledaj u 68. pismu. ) nedvosmisleno daje do
znanja da je njegov nasljednik Ali Ibn Ebi Talib. Dovoljan ti je hadis kue, na dan
opomene. Ali, a.s., je za vrijeme Poslanikovog, s.a.v.a., ivota govorio: Tako mi Allaha ja
sam njegov brat, pomaga, amidi, nasljednik njegovog znanja, pa ko od mene ima
vie prava u njega? ( )
(Iste ove rijei od Alija biljei Hakim u Mustedreku, 3/126, vjerodostojnim senedom u
skladu sa kriterijima Buharije i Muslima. Zehebi to priznaje u Talhisu.)
Jednom mu bijae reeno: Kako to da ti naslijedi amidia, a amida ne? On ree:
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je sazvao Abdu-l-Mutallibove sinove. Bili su gurmani. Svaki
od njih je mogao pojesti janje a pili su kragom. Pripremljena im je mala koliina hrane.
Svi su jeli dok se nisu zasitili, a hrane je ostalo kao da je niko nije ni dotakao. Tada ree
Allahov Poslanik: O djeco Abdu-l-Mutallibova, zaista sam poslat vama posebno, a
ljudima openito, pa koji e mi od vas prisegnuti da mi bude brat, drugi i nasljednik? Pa
nije niko ustao, te ustadoh ja, a bijah najmlai. Pa mi on ree: Sjedi. Zatim je sve to
ponovio tri puta. I ja sam uvijek ustao, a on mi je govorio: Sjedi. Trei put, udari svojom
rukom po mojoj, i zbog toga ga ja naslijeujem ali ne i moj amida. (Ovaj hadis je
dokazan i proiren. Biljei ga Dija'u-l-Makdisi u El-Muhtehareh, Ibn Derir u Tehzibu-lasar, Kenzu-l-ummal, 6/408/6155. Biljei ga Nesai u El-Hasaisu El-Alevije, str. 18.
Prenosi ga Ibn Ebi El-Hadid iz Taberijevog Tariha pri kraju hutbe El-Kasia, u arhu
Nehdu-l-belage, 3/255. A u Ahmedovom Musnedu, 1/195, nai e hadis u ovom
znaenju.)
Pitali su Kasem ibn Abbasa u onome to biljee Hakim u Mustedreku, Zehebi u
Talhisu, vrsto uvjereni u njegovu vjerodostojnost: Kako to da Ali naslijeuje Allahovog
Poslanika, a vi ne? On ree: Zato to mu se on prvi od nas pridruio, i od svih nas ga
je najvie pratio. ( )
Ljudi su znali da je Poslanikov nasljednik Ali, a.s., a ne amida Abas niti drugi od Benu
Haima. To su prihvatali za neospornu injenicu, kao to i sam vidi. Jedino to nisu
znali razlog zato je nasljedstvo ogranieno samo na Alija, a on je Vjerovjesnikov
amidi, dok Abbas kao amida, i drugi mimo njega iz plemena, kao amide i rodbina
nisu ukljueni u naslijedstvo. Zato su nekad pitali Alija a nekad Kasema. Oni bi im
odgovarali kao to si uo. To je bio vrh znanja do kojeg su stizali oni to su postavljali
pitanja, meutim, odgovor bi bio: Zaista je Allah, s.v.t., pogledao stanovnike zemlje pa je
od njih izabrao Muhammeda uinivi ga vjerovjesnikom, zatim je pogledao drugi put pa
je izabrao Alija. Te je objavio Svome Vjerovjesniku da ga uzme za nasljednika i
opunomoenika.

:
Hakim u Mustedreku, 3/125, nakon to je zabiljeio od Kasema ono to si uo, kae:
Rekao mi je vrhovni sudac Ebu Hasan Muhamed Ibn Salih El-Haemi: uo sam Ebu
Omera El-Kadija da govori: uo sam Ismail Ibn Ishaka El-Kadija da govori: Kada su
mu kazane ove Kasemove rijei, on je rekao: Zaista nasljeuje nasljednik po srodstvu ili
po starateljstvu, i alimi se ne razilaze u tome da amidi ne naslijeuje ukoliko je iv
amida. Kae: Postalo jasno ovim konsenzusom da je Ali od Poslanika naslijedio
znanje a oni nisu...
Hadisi o ovome su mutevatir, posebno putem istoga Ehli bejta, a nama je dovoljna
oporuka i njene nedvosmislene odredbe. Selam
--
Pismo 67 (pitanje)
Sunije ne znaju za oporuku Aliju, niti su upoznati s bilo kojim hadisom na tu temu. Zato
bismo bili zahvalni da nam to predstavite.
Selam.
-S-
Pismo 68 (odgovor)
Tekstovi oporuke
Tekstovi oporuke od Imama istoga Ehli bejta su mutevatir. Dovoljno ti je ono to je
dolo drugim putevima mimo njih a to si uo u 20. pismu u rijeima Allahovog
Poslanika, s.a.v.a., kada je uzeo Alija za vrat:
Ovo je moj brat i moj opunomoenik, i moj halifa meu vama, zato sluajte ga i
pokoravajte mu se.

Muhamed Ibn Hamid Er-Razi, biljei od Selemeta El-Abrea od Ibn Ishaka, od Ebu
Rejbeta El-Ejadija od Ibn Burejde od njegovog oca Burejde od Poslanika, s.a.v.a.: Svaki
vjerovjesnik ima svoga opunomoenika i nasljednika, i zaista moj opunomoenik i
nasljednik je Ali Ibn Ebi Talib.
(Ovaj hadis biljei Zehebi u Mizanu-l-I'tidalu. On govorei o eriku negira ovaj hadis,
aludirajui da ga erik ne prenosi, pa kae: Muhamed Ibn Hamid Razi nije pouzdan.
Odgovor na to je da Imam Ahmed Ibn Hanbel, Imam Ebu Kasim Begavi, Imam Ibn Derir
Taberi, te vrhunski kritiar Ibn Mu'in, te drugi iz njihove generacije, Muhameda Ibn Hamid
Razija ocjenjuju pouzdanim, i prenose od njega. On je njihov uitelj, na njega se
oslanjaju kao to to priznaje Zehebi u biografiji Muhamed Ibn Hamida u El-Mizanu. On
nije od onih ljudi koji su optueni za rafidizam ili iizam. On je od Zehebijevih predaka,
tako da nema mjesta da se u ovom hadisu on optuuje.)
Taberani u El-Kebiru, biljei preko Selmana Farsija: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.:
Zaista moj opunomoenik i uvar mojih tajni, i najbolji kojeg u ostaviti za sobom, onaj
koji e izvriti moja obeanja i promicati din, je Ali Ibn Ebi Talib.
(Ovaj hadis i sadrajem i senedom nalazi se u Kenzu-l-ummalu 6/154, broj 2570. Biljei
ga i u Muntehabu-l-Kenzu, pa pogledaj u Muntehab tampan na marginama Ahmedovog
Musneda 5/32.)
Ovo je eksplicitan tekst o tome da je on nasljednik/opunomoenik, i decidno upuuje na
to da je on najbolji ovjek nakon Vjerovjesnika, s.a.v.a. U njemu postoje obligatne
indikacije na njegov hilafet, nunost da mu se pokorava, to posjednicima razuma nije
sakriveno.
Ebu Ne'im El-Hafiz, biljei u Hiljetu-l-evlija'u od Enesa: Rekao mi je Allahov Poslanik,
s.a.v.a.: Enese, prvi koji ti doe na ova vrata to je Imam bogobojaznih, i velikodostojnik
muslimana, i vjerski poglavar, peat opunomoenika, predvodnik ljudi nurli lica. Enes
veli: Kad doe Ali, pa radosno ustade Allahov Poslanik, s.a.v.a., i ree mu zagrlivi ga:
Ti e ispuniti moje pravo, pronosit e moj glas, objanjavati im ono u emu se razilaze
nakon mene.
(Kao i u erhu-n-Nehdi-l-belagati, 2/450, a to smo naveli u 48. pismu )
Biljei Taberani u El-Kebiru lancem prenosilaca do Ebu Ejuba Ensarija od Allahovog
Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: O Fatima, zar nisi znala da je Allah, s.v.t., pogledao
stanovnike zemlje i od njih je odabrao tvoga oca te ga postavio za vjerovjesnika, zatim je
pogledao drugi put, i probrao tvoga mua, te meni objavio, te sam te vjenao za tebe i
uzeo ga za svoga opunomoenika.
(Ovaj hadis i sadrajem i senedom nalazi se u Kenzu-l-ummalu 6/153, broj 2541. Biljei
ga i u Muntehabu-l-Kenzu, pa pogledaj u Muntehab tampan na marginama Ahmedovog
Musneda 5/31.)
Pogledaj kako Allah, s.v.t., odabira Alija od svih stanovnika zemlje, nakon to je od njih
izabrao Svoga peata vjerovjesnika. Pogledaj kako opunomoenika odabira na nain
biranja vjerovjesnika. Pogledaj kako Allah, s.v.t., objavljuje Svome Vjerovjesnku da ga
oeni za svoju ker i da ga uzme za svog opunomoenika. Pogledaj da li su halife
prethodnih vjerovjesnika bili drugi ljudi ili njihovi opunomoenici. Da li je dozvoljeno
zapostaviti Allahovog odabranika od Njegovih robova i opunomoenika velikana
Vjerovjesnika, a dati prednost nekom drugom nad njim? Da li je ispravno od bilo koga da
on vlada nad njim i da ga uini svojim podanikom? Da li je ikako suvislo da pokoravanje
takvom bude obavezno pored ovog kojeg je Allah odabrao, kao to je odabrao Svoga
vjerovjesnika? I kako to da ga odaberu Allah i Njegov Poslanik, a da mi i pored toga
odaberemo drugog ovjeka? Kada Allah i Poslanik Njegov neto odrede, onda ni vjernik
ni vjernica nemaju pravo po svom nahoenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika
ne poslua, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta.
(Ahzab, 36. )
Meusobno se isprepliu predaje o tome da su licemjeri, zavidnici i rivali kada su saznali
da Allahov Poslanik, s.a.v.a., za Alija, a.s., eli udati hazreti Fatimu, s.a., - za koju je
rekao da je dio njegovog mesa koja je poput hazreti Merjeme i velikodostojnica je ena
u Dennetu, osjetili su zavist zbog toga i to im je teko palo, posebno nakon toga to su
je neki prosili (Ibn Ebi Hatim biljei od Enesa: Doli su kod Poslanika Ebu Bekr i Omer
prosei ruku Fatime, pa je on utio, nije im odgovorio. Pa se oni obratie Aliju upuujui
ga da on to uini... Prenosi ga od Ibn Ebi Hatima dosta povjerljivih, poput Ibn Hadera u
Es-Savaiku el-Muhrike, u 11. poglavlju. Jedan dio njih isti hadis prenosi od Ahmeda
lancem prenosilaca od Enesa. Ebu Davud Siddistani biljei poput Ibn Hadera u 11.
poglavlju u Savaiku da je Ebu Bekr prosio Fatimu pa se Poslanik okrenuo od njega,
zatim je prosio Omer, pa se Poslanik okrenuo i od njega, pa su ga oni savjetovali da je
prosi... Od Alija se prenosi: Prosili su Ebu Bekr i Omer Fatimu od Poslanika, pa se on
ustegao od davanja njima. Omer je rekao: Ti si za nju o Ali... Biljei ga Ibn Derir,
ocjenjujui ga vjerodostojnim, Dulabi ga biljei u Ez-Zerijjetu et-Tahire, nalazimo ga i
Kenzu-l-ummalu, 6/392/6007.) ali im nije polo za rukom, pa su kazali: Zaista je ovo
odlika kojom postaje oigledna Alijeva vrijednost, kojoj se ne moe pribliiti onaj koji joj
tei, niti je moe pojmiti onaj koji to nastoji uiniti.
Tada su poeli sa irenjem uznemirujuih rijei, u tom smjeru su poduzeli neke mjere, pa
su i svoje ene slali kod velikodostojnice ena svijeta kako bi joj ga uinili mrskim. Pa su
joj izmeu ostalog govorile: Pa on je ubogi siromah, nema ba nita! Meutim, njihove
prie i zle namjere njihovih mueva nisu urodile plodom. I pored toga nije ih ni na koji
nain uvrijedila. Sve dok u vezi sa njom nije upotpunjena Allahova, s.v.t., i Poslanikova
volja. Tada je eljela objelodaniti vrijednost Emiru-l-mu'minina ime je Allah posramio
njegove neprijatelje, pa je rekla: O Allahov Poslanie, udao si me za siromaha, koji
nema imetka. On joj je odgovorio rijeima koje si uo.
Kada Allah eli proiriti vrlinu skrivenu,
za to razvee jezik zavidnika.
*
Hatib u El-Mutefiku svojim lancem prenosilaca koji je provjeren, biljei hadis od Ibn
Abbasa: Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.a., udao Fatimu za Alija, Fatima je rekla: O Allahov
Poslanie, udao si me za siromaha koji nema nita. Vjerovjesnik je rekao: Zar nisi
zadovoljna s tim to je Allah izmeu stanovnika zemlje odabrao dva ovjeka. Jedan je
tvoj otac, a drugi tvoj mu...
(Ovaj se hadis i sadrajem i senedom nalazi u Kenzu-l-ummalu, 6/391/5992, biljei ga u
poglavlju o Alijevim vrlinama i naglaava da je sened dobar.)
Hakim u El-Mustedreku 3/129 u poglavlju o Alijevim vrlinama preko Salida Ibn Junusa
od Ebu Hafsa El-Ebara od E'amaa, od Ebu Hurejre prenosi: Rekla je Fatima: O
Allahov Poslanie, udao si me za Alija, a on je siromah, nema imetka? On ree: O
Fatima, zar nisi zadovoljna s tim da je Allah, s.v.t., pogledao stanovnike zemlje i meu
njima odabrao dva ovjeka. Jedan od njih je tvoj otac a drugi tvoj mu...
A od Ibn Abbasa prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: Zar nisi
zadovoljna da sam te udao za prvog muslimana koji je prihvatio islam, najuenijeg meu
njima, a da si ti velikodostojnica ena moga ummeta, kao to je Merjem velikodostojnica

ena svoga naroda. Zar nisi zadovoljna, o Fatima, time to je Allah pogledao stanovnike
zemlje te od njih odabrao dva ovjeka. Jednog od njih uinio je ocem tvojim a drugog
muem tvojim...
(Ovaj hadis se i sadrajem i senedom nalazi u Kenzu-l-ummalu, 6/153/2543, prenosi ga
od Hakima njegovim lancima prenosilaca do Ibn Abbasa i Ebu Hurejre. I prenosi ga od
Taberanija i Hatiba senedom do Ibn Abbasa. Meutim, u Muntehabu-l-Kenzu prenosi ga
od Hatiba u El-Muttefiku senedima do Ibn Abbasa pa pogledaj Muntehab tampan na
margini Ahmedovog Musneda 5/39. Prenosi ga Allame El-Mu'tezile u erhu Nehdi
2/451 iz Ahmedovog Musneda.)
Nakon ovoga kada bi zbog nevolja tog vremena velikodostojnicu ena pritisla bol
Poslanik, s.a.v.a., bi je tjeio podsjeanjem na Allahovu i Poslanikovu blagodat koja joj je
data, tako to je udata za najboljeg ovjeka ummeta, kako bi je to umirilo i utjeilo u
svemu to joj se vremenom deavalo. Dovoljan ti je svjedok za ovo, hadis kojeg biljei
Imam Ahmed u svome Musnedu, 5/26, od Mua'kal Ibn Jesara: Zaista je Vjerovjesnik,
s.a.v.a., doao u obilazak Fatime kada se bila razboljela pa je upita: U kakvom te stanju
zatiem? Ona ree: Tako mi Allaha, tuga mi je postala golema, a nevolja teka, a
bolest se oduila. On ree: Zar nisi zadovoljna to sam te udao za ovjeka koji je prvi
prihvatio islam, i najueniji je od svih, i najmilosniji meu njima...
Predaje o ovoj temi su brojne toliko je ovo pismo prostorom manje od toga da ih moe
sve prikazati. Selam
--
Pismo 69 (pitanje)
Dokazi koji negiraju oporuku

Ehli sunet ve-l-dema'at negiraju oporuku pozivajui se na ono to Buhari u svome
Sahihu prenosi od Esveda koji kae da je pred Aiom spomenuo da je Vjerovjesnik
oporuio Alija, a.s. (Ovaj hadis Buharija bijei u poglavlju Oporuke (El-Vesaja) 2/83, kao i
u poglavlju Bolest i smrt Vjerovjesnika (Meredu en-Nebijji ve vefatuhu), 2/14; Biljei ga
Muslim u poglavlju Oporuka u Sahihu 2/14.)
Ona je rekla:
Ko to kae? Ja sam vidjela Vjerovjesnika, i ja sam ga privila na svoje grudi, pa je traio
leen, pa mu ruke i noge klonue, te umrije, da nisam ni primjetila, pa kako je mogao
oporuiti Aliju?
:

(Vjerovatno zna da su dva ejha Buharija i Muslim bez da su imali namjeru prenijeli
u ovom hadisu Vjerovjesnikovu oporuku Aliju, jer zbilja oni koji govore o tome da je
Allahov Poslanik oporuio Alija, nisu bili izali iz ummeta, ve to su bili ashabi ili tabiini,
koji su bili dovoljno hrabri da izraze ono to nije godilo majki vjernika i protivilo se politici
tih dana. Upravo zbog toga, kada je Aia ula njihove rijei, napravila je pometnju, veliku
pometnju time to ih je zanijekala veoma slabim nainom odbijanja. Imam Es-Sindi u
komentaru na ovaj hadis koji se nalazi u Sunenu Nesaija, 6/241, tampanom u Egiptu na
Al-Azharu: Nije skriveno da ovakvo to ne sprijeava da je oporuka uinjena prije
ovoga, i to ne iziskuje da je on umro iznenadnom smru pa da to nije mogue da je
uinio ili da se takvo to ne moe pretpostaviti. A i kako bi kada je on i prije bolesti znao
da mu se smrt pribliila, pa je danima bio bolestan... Dobro razmisli o ovom govoru,
vidjet e da je krajnje vrst.)
Buharija u Sahihu od nje, koristei nekoliko naina prenosi da je govorila:
Umro je Allahov Poslanik, izmeu moga stomaka i brade. ()
Takoer, esto je govorila: Umro je na mojim grudima. ()
Katkad bi govorila: Umro je s glavom na mojim bedrima. ()
(Njene rijei Umro je Allahov Poslanik, izmeu moga stomaka i brade, kao i rijei:
Umro je na mojim grudima, nalaze se u poglavlju o njegovoj bolesti i smrti u Sahihu-lBuhariju. A rijei: Umro je s glavom na mojim bedrima, nalaze se u poglavlju Posljednje
rijei, odmah nakon poglavlja o njegovoj bolesti i smrti.)
Ukoliko bi bilo kakve oporuke, ona joj ne bi bila skrivena. U Sahihu-l-Muslimu se od Aie
prenosi da je rekla:
Nije ostavio Allahov Poslanik, s.a.v.a., ni zlatnika ni srebrenjaka, ni braveta ni deve, niti
je ta oporuio. (Sahihu-l-Muslim, 2/14 poglavlje Oporuka. )

U oba Sahiha, (Pogledati u oba Sahiha poglavlje o Oporukama.) prenosi se od Talhe
Ibn Musrifa da je rekao:
Upitao sam Abdullaha Ibn Ebi Avfa, da li je Allahov Poslanik ostavio oporuku? On ree:
Nije. Ja rekoh: Kako to, propisao je ljudima oporuku, a on je napustio? On ree:
Oporuio je Allahovu knjigu...
Usljed toga to su ovi hadisi vjerodostojniji od hadisa koje ste vi naveli, usljed toga to
su zabiljeeni u dva Sahiha, a ti drugi nisu, oni imaju prednost u konfrontaciji, i na njih se
moe pouzdati. Selam.
-S-
Pismo 70 (odgovor)
1.
Oporuka ne moe biti poreena.
2.
Uzrok njenog negiranja.
3.
Ono to poricatelji prenose nije argument.
4.
I razum i savjest presuuju u korist oporuke.
1. Vjerovjesnikova oporuka Aliju, ne moe biti poreena, jer nema sumnje u to da mu je

povjerio nakon to mu je u ostavtinu prenio znanje i mudrost (Pogledaj pismo 66, znat
e da mu je Poslanik ostavio tu batinu)
da ga on ogasuli, opremi i ukopa,
(Ibn Sa'd u Tabekatima, 2/61, u drugom dijelu biljei od Alija da je rekao: Oporuio je
Vjerovjesnik da ga mimo mene niko drugi ne gasuli. Ebu ejh i Ibn Nedar kao to je
u Kenzu-l-ummalu, 4/54 biljee od Alija: Oporuio mi je Allahov Poslanik, s.a.v.a., pa
je rekao: Kada umrem, pa ogasuli me sa sedam mjeina. Ibn Sa'd u Tabekatima 2/63,
govorei o gasuljenju Poslanika, s.a.v.a., biljei od Abdulvahida Ibn Ebi Avaneta: Rekao
je Poslanik u bolesti u kojoj je umro: O Ali, ogasuli me kada umrem. Ali je rekao: Pa
sam ga ogasulio, i nisam uzimao dio tijela a da me nije pratio. Hakim biljei u
Mustedreku, 3/59, a Zehebi u Talhisu, lancem prenosilaca do Alija, i obojica ga ocjenjuju
vjerodostojnim, da je rekao: Ogasulio sam Allahovog Poslanika, pa sam elio vidjeti ta
se deava sa mejjitom. Nisam vidjeo nita. A on je i u ivotu i u smrti bio lijepog mirisa.
Ovaj hadis biljei Sei'd Ibn Mensur u svome Sunenu, Mervezi u Danizu, Ebu Davud u
Marasilu, Ibn Muni' i Ibn Ebi ejbe u Sunenu, Kenzu-l-ummal, 4/54/1094. Bejheki u
svome Sunenu prenosi od Abdullaha Ibn Harisa: Zaista je Ali ogasulio Vjerovjesnika, a
na njemu je bila koulja... u Kenzu-l-ummalu, 4/55/1104. Isto tako prenosi od Ibn Abasa:
Ali ima etiri odlike koje nema niko drugi. On je prvi koji je klanjao sa Allahovim
Poslanikom. U svakoj bici njegov bajrak je bio kod njega. On se sa njim strpio na dan
kada su ostali pobjegli od njega. I on ga je ogasulio i spustio u mezar. Prenosi ga Ibn
Abdulbir u Alijevoj biografiji u El-Isti'abu, Hakim u Mustedreku, 3/111. Prenosi od Ebu
Se'ida El-Hudrija: Rekao je Allahov Poslanik: O Ali, ti e me ogasuliti i vratiti moje
dugove, i poloiti u kabur. Biljei ga Dejlemi, Kenzu-l-ummal, 6/155/2583. Od Omera
prenosi hadis u kojem Allahov Poslanik kae Aliju: Ti si moj gassal i ti si onaj koji e me
spustiti u mezar. Kenzu-l-ummal, 6/393. U Ahmedovom Musnedu na marginama u 5/45.
Prenosi od Alija da je uo Poslanika da govori: Dato mi je u Aliju pet stvari koje
nijednom vjerovjesniku prije mene nisu date. Prva, on e vratiti moj dug i on e me
poloiti u mezar... Kenzu-l-ummal, 6/403.

Kada ga je poloio na tabut, i trebalo je da obave namaz Ali je rekao: Nek niko ne
predvodi namaz, jer on je va imam i iv i mrtav. Pa su ljudi dolazili u grupama i obavljali
namaz u safovima, a nisu imali imama, izgovarali su tekbire a Ali je stajao naspram
Allahovog Poslanika, govorei: Selam tebi o Vjerovjesnie, i milost i blagoslovi Njegovi.
Boe, zaista svjedoimo da je on dostavio ono to Si mu objavio, i savjetovao je svoj
ummet, i borio se na Allahovu putu, dok nije uinio dominantnim Allaha i din, upotpunivi
Njegovu rije. Boe, uini nas od onih koji slijede ono to mu je Allah objavio, i uvrsti
nas nakon njega, i spoji nas sa njim. Ljudi su govorili: Amin, amin. Sve dok mu nisu
klanjali mukarci, pa ene, pa djeca. Ovo prenosi od rijei do rijei Ibn Sa'd u
Tabekatima kada govori o gasuljenju Vjerovjesnika. Prvi koji su toga dana doli
Poslaniku su Haemije, pa Muhadiri, pa Ensarije, zatim narod. Prvi ko je klanjao
denazu bili su Ali i Abas, stajali su u safu, i obavivi namaz s pet tekbira.)
- vrati njegov dug, ispuni njegovo obeanje,
- odui njegovu obavezu,
(Hadisi o svemu ovom se mutevatir putem istoga Ehli bejta. A tebi je dovoljno ono to
prenosi Taberani u El-Kebiru od Ibn Omera, zatim Ebu Ja'la u svome Musnedu od Alija.
U tom hadisu Poslanik kae: O Ali, ti si moj brat i pomaga, vratit e moj dug, ispuniti
moje obeanje, i oduit moju obavezu... Isto tako lancem prenosilaca do Alija, a
nekolicina ih prenosi od Busajrija da su prenosioci ovog hadisa pouzdani. Ibn Mirdevejh i
Dejlemi ga biljee takoer, kao i Kenzu-l-ummal, 6/155 lancem prenosilaca do Ibn
Omera. A u istom svesku na 440. stranici do Alija, a nekolicina prenosi od Busajrija da su
prenosioci pouzdani. Ibn Mirdevejh i Dejlemi kao u Kenzu-l-umalu, 6/155 biljee o
ovome od Enesa. Imam Ahmed Ibn Hanbel u Musnedu 4/164 biljei od Habeija Ibn
Dunadeta: uo sam da Allahov Poslanik govori: Moj dug nee vratiti niko osim mene i
Alija. Ibn Mirdevejh kao u Kenzu-l-ummalu, 6/401 prenosi od Alija: Kada je
objavljen ajet: i upozori svoj rod blinji, rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: Ali e vratiti
moj dug, i ispunit e moje obeanje. Od Sa'da se prenosi da je rekao: uo sam
Allahovog Poslanika kada je govorio na dan Duhfe, a bijae uzeo Alija za ruku,
zahvaljivao Allahu, hvalio Ga, zatim je rekao: O ljudi, ja sam va zatitnik. Oni rekoe:
Istinu si kazao o Allahov Poslanie. Zatim podie Alijevu ruku, pa ree: Ovo je moj
pomaga, on e vratit moj dug... Od Katade se prenosi: Zaista je Ali vratio Poslanikove
stvari nakon njegove smrti, mislim da je njihova vrijednost bila, kako je rekao, oko
500.000 dirhema. Reeno je Abdurezaku: Da li mu je to oporuio Vjerovjesnik? On
ree: Da, nema sumnje u to da je Poslaniko oporuio Aliju, jer da nije ne bi mu dozvolili
da vrati njegov dug. Ovaj hadis navodi autor Kenzu-l-ummala, 4/60/1170.)
- da ljudima objasni ono oko ega se nakon njega budu razilazili u Boijim propisima i
erijatu.
(Hadisi se oito meusobno potvruju da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., oporuio Aliju da
on objanjava njegovom ummetu ono u emu se budu razilazili nakon njegovog ivota.
Dovoljni su ti za to 11. i 12. hadis u 48 pismu, kao i drugi koje smo ve naveli, a i oni koje
smo izostavili jer su dovoljno poznati.)
- Svome ummetu je povjerio da mu je on zatitnik nakon njega,
(To postaje jasno iz 36., 40. i 56. pisma.)
- i da je on njegov brat, (Bratimljenje izmeu Vjerovjesnika i njegovog opunomoenika je
preneseno mutevatir predajama, dovoljno ti je za njihovu validnost ono to smo iznijeli u
32. i 34. pismu.)
- i otac njegovog potomstva.
(To da je on otac njegovog potomstva jasno je po sebi, a Poslanik, s.a.v.a., je rekao Aliju:
Ti si mi brat, otac moga potomstva, bori se po mome sunnetu... biljei ga Ebu Ja'la u
svome Musnedu. Kenzu-l-ummal, 6/404. Busejri istie da u prenosioci pouzdani.
Takoer ga biljei i Ahmed u El-Menakibu. Ibn Hader u Es-Saviku el-muhrike, str. 75,
deveto poglavlje, biljei: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: Zaista je Allah, potomstvo
svakog vjerovjesnika stavio u njegove slabine, a moje potomstvo stavio je u slabine
Alija. Prenosi ga Taberani od Dabira u El-Kebiru. Hatib u Tarihu od Ibn Abbasa. U
Kenzu-l-ummalu, 6/152, 2510, nalazi se hadis: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.:
Dijete svake ene pripisuju oevoj strani, osim djece Fatimine. Njima sam ja skrbnik,
rod i otac. Prenosi ga Taberani od Zehra'a. Zatim Es-Savaiku el-muhrike, str. 112, hadis
22. Biljei ga Taberani od Ibn Omera kao na spomenutoj stranici. Biljei ga i Hakim
poput njega u El-Mustedreku, 3/164 od Dabira, zatim kae: Sened ovog hadisa je
ispravan, ali ga ne biljee Buharija i Muslim. Hakim u El-Mustedreku i Zehebi u Talhisu,
prenose hadis koji ocjenjuju vjerodostojnim u skladu sa kriterijima Buharije i Muslima:
Rekao je Poslanik: A ti, o Ali, ti si moj brat i otac moga potomstva, od mene si i za
mene. I tako veliki broj oitih predaja.)
- I da je on njegov pomonik,
(Od predaja da je on njegov vezir, tj. pomonik, ti je dovoljno: Ti si u odnosu na mene
poloajem poput Haruna u odnosu na Musaa... to smo objasnili u 26. i drugim
pismima. Kao i njegove rijei u hadisu opomene na dan kue: Pa koji od vas e mi
pomoi u mojoj stvari? Pa Ali ree: Ja, o Allahov Poslanie, biti u tvoj pomaga u
tome... uo si ga u 20. pismu. Sve pohvale Imamu Busejriju koji je u svojoj izvrsnoj
poemi rekao: i vezir amidiu svome u nastojanjima uzvienim/ i od ehla sretnog
pomagaa / ne bi ga povealo otkrivanje koprene sigurno / jer on je Sunce kojem nema
koprene.)
- plemeniti
(Ummet je jednoglasan u tome da u Kur'anu postoji ajet po kojem niko nije radio osim
Alija, a.s., i nakon njega do Sudnjeg dana, niko nee ni raditi. To je ajet savjetovanja u
suri Mudadele. I u tome se slau i prijatelji i neprijatelji, i u vezi s tim prenijeli su
predaje, i u skladu sa kriterijima dva ejha, Buharije i Muslima ocijenili ih kao
vjerodostojne, a znaju ga i dobroinitelji i grijenici ovog ummeta. Dovoljno o tome ti je

ono to biljei Hakim u Mustedreku, 2/482, i Zehebi u Talhisu na istoj stranici. Pogledaj
komentar ovog ajeta od Sa'lebija i Taberija, Sujutija, Zamaherija i Razija, te drugih
mufesira. U 74. pismu uslijedit e hadis Ummu Seleme i Abdullaha Ibn Omera o
povjerljivom razgovoru Vjerovjesnika i Alija u trenucima Poslanikove smrti. Neki govore
da je rije o doaptavanju na dan Taifa. A tada je Poslanik kazao: Nisam se ja sa njim
doaptavao, ve Allah mu je doaptavao.I o njihovim doaptavanjima u nekim danima
Aie, pa razmisli.)
- i prijatelj
(Dovoljan dokaz da je on njegov prijatelj (velijj) jesu Poslanikove rijei u predaji koju
prenosi Ibn Abbas, a koju smo naveli u 26. pismu: Ti si moj prijatelj i ovoga i onoga
svijeta. S tim da je ovo od neophodnih akisoma vjere Islama, nema potrebe za iscrpnim
istraivanjem. )
- i opunomoenik,
(Dovoljno ti je od hadisa ono to si uo u 28. pismu. )
- kapija njegovog grada mudrosti. (Pogledaj deveti hadis u 48. pismu i ono to smo uz
njega priloili. )
- Kapija milosti ovog ummeta, (Pogledaj 14. hadis u 48. pismu. )
- i njegova sigurnost, i laa njegovog spasa, (Kao to to presuuju predaje koje smo
naveli u 8. pismu. )
- i zaista je ummetu pokoravanje njemu stroga dunost kao i pokoravanje Poslaniku, i
neposlunost njemu je poput neposlunosti Poslaniku, (U skladu sa presudom 16.
hadisa u 48. pismu.)
- i slijeenje njega je poput slijeenja Poslanika, a naputanje njega je kao naputanje
Poslanika, (U skladu sa presudom 17. hadisa u 48. pismu. )
- i zaista je mir za onoga ko je u miru s njim, i rat za onoga ko je u ratu s njim,
(Imam Ahmed u svome Musnedu, 2/442, od Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.a., pogledao u Alija, Fatimu, Hasana i Husejna i rekao: Ja sam u ratu s onim ko
ratuje protiv njih, a u miru s onima koji su u miru s njima... I da je onog dana kada ih je
pokrio prekrivaem u vjerodostojnoj predaji rekao: Ja sam u ratu sa onim ko je u
ratu s njima, u miru s onim ko je u miru s njima, neprijatelj sam njihovim neprijateljima.
Prenosi ga Ibn Hader u komentaru prvog ajeta o njihovim vrlinama koje smo iznijeli u
prvom poglavlju, 11. glave iz Es-Savaiku el-Muhrike. A poznate su njegove rijei: Rat
protiv Alija je rat protiv mene, mir sa njim je mir sa mnom. )
- prijatelj je onome ko je njemu prijatelj, a neprijatelj onome ko je njemu neprijatelj.
(Pogledaj 20. hadis u 48. pismu. A dovoljne su njegove, mutevatir, rijei: Boe, budi
prijatelj ko mu je prijatelj, a neprijtelj ko mu je neprijatelj. Allahu hvala, ve si uo u 36.
pismu njegove rijei koje prenosi Burejde: Ko mrzi Alija, mrzi i mene, ko se napusti Alija
napustio je mene. A mutevatir su rijei: Voli ga samo vjernik, a mrzi ga samo licemjer. )
I zaista ko njega voli pa taj voli Allaha i Njegovog Poslanika, a ko njega mrzi taj mrzi
Allaha i Njegovog Poslanika.
(U skladu sa presudom 19., 20. i 21. hadisa u 48. pismu. )
- Ko ga pomogne pa pomogao je Allaha i Njegovog Poslanika, ko mu bude neprijatelj pa
neprijatelj je Allahu i Njegovom Poslaniku.
(U skladu sa hadisom 22. iz 48. pisma, a dovoljno ti je: Boe pomozi onome ko mu
pomogne, a budi neprijatelj onome ko mu bude neprijatelj. )
- Ko njega uznemiri uznemirio je Allaha i Njegovog Poslanika,
(Dovoljne su ti rijei Allahovog Poslanika u hadisu Amr Ibn asa: Ko uznemiri Alija, pa
mene je uznemirio. Biljei ga Ahmed u Musnedu, 3/483. Hakim u Mustedreku, 3/123.
Zehebi u Talhisu, na istoj stranici, priznajui da je hadis vjerodostojan. Biljei ga Buhari u
Tarihu, Ibn Sa'd u Tabekatu, Ibn Ebi ejbe u Musnedu, Taberani u El-Kebiru; Kenzu-lummal, 6/400.)
- ko njega vrijea pa uvrijedio je Allaha i Njegovog Poslanika. (U skladu sa 18. hadisom
u 48. pismu. )
On je Imam dobrih, ubica razvratnika, pomaga onom ko njemu pomogne, ostavlja onog
ko njega ostavi. (U skladu sa prvim hadisom, 48. i drugih pisama.)
Zaista je on velikodostojnik muslimana, Imam bogobojaznih, predvodnik ljudi nurli lica.
(Pogledaj, 2, 3, 4 i 5. hadis u 48. pismu. )
Zaista je on bajrak upute, Imam Boijih prijatelja, svjetlost onima koji su pokorni Allahu,
rije kojom je Allah obavezao bogobojazne. (Pogledaj 6. hadis u 48. pismu. )
Zaista je on najvei istinoljubljenik, onaj koji u ummetu rastavlja istinu od lai, poglavar
vjernika. (U skladu sa 7. hadisom u 48. pismu. )
Zaista je on na poloaju velikog Dokaza i mudrog Spomena (Kur'ana).
(Dovoljno ti je ono to si uo u 8. pismu iz vjerodostojnog hadisa sekalejn, koji istinu
postavlja na svoje mjesto. Takoer u 50 pismu je reeno da je Ali sa Kur'anom a Kur'an
sa Alijem i da se ne razdvajaju.)
I zaista je on u odnosu na Poslanika na poloaju Haruna u odnosu na Musaa. (to je
razjanjeno u 26., 28., 30., 32 i 34. pismu.)
I u poloaju njega u odnosu na njegovog Gospodara. (U skladu sa 13. hadisom iz 48.
pisma.)
I na poloaju njegove glave u odnosu na tijelo, (U skladu sa hadisom kojeg smo naveli u
50. pismu, pa pogledaj hadis i priloeno.)
- i on je poput njega samog.
(U skladu sa ajetom meusobnog proklinjanja i hadisom Ibn Avfa, kojeg smo naveli u 50.
pismu.)
I zaista je Allah, s.v.t., pogledao stanovnike zemlje i odabrao njih dvojicu. (to oito
govore predaje navedene u 68. pismu. )
Dovoljna ti je oporuka na dan Arefata na oprosnom hadu, da njegov dug ne vraa niko
osim Alija. (Pogledaj 15. hadis u 48. pismu i priloeno. )
I mnogo drugih karakteristika kojima nije dorastao niko drugi osim opunomoenik, i koji
je time poseban u odnosu na poloaj vjerovjesnika. Pa kako e, i gdje e, i kada e biti
mogue za razumnog ovjeka da nakon svega toga porekne oporuku?! Ili da joj oponira,
osim ukoliko ima zle namjere. I da li je oporuka ita drugo do li povjeravanja nekih od
navedenih statusa?
2. to se pripadnika etiriju mezheba tie, od njih su oporuku negirali oni koji su
negirali, voeni time da se ona ne moe pomiriti sa hilafetom trojice halifa,
3. To to oni iznose predaje koje prenosi Buharija i drugi od Talhe Ibn Musrifa, kada
kae: Pitao sam Abdullaha Ibn Ebi Avfa: Da li je Vjerovjesnik, s.a.v.a., ostavio
oporuku? Pa je on rekao: Ne. Ja rekoh: Kako to da je oporuku propisao ljudima, a on
je napustio? On ree: Oporuio je Allahovu knjigu... Pa to nije dokaz protiv nas. Zaista
ovaj hadis kod nas nije valjan, iako ga iziskuje (fabricira) politika i vlast, ali budemo li sve
to zanemarili, vjerodostojne predaje istoga Ehli bejta o oporuci su mutevatir, tako da
ono to im je opreno, treba biti baeno.
4. Meutim, pitanje oporuke nema potrebe za dokazom, nakon to razum i savijest
donose sud o njoj.
(Razum ne prihvata moguim to da Vjerovjesnik, s.a.v.a., naredi da se ini oporuka, da
bude strog prema svome ummetu u tom pitanju, a da je on napusti i to u stanju kada je
za njom imao vie potrebe nego li ummet. Jer je za sobom ostavio toliko ostavtine koja
je imala potrebu za opunomoenikom, toliko je jetima ostavio koji su imali toliku potrebu
za skrbnikom, koliko niko drugi na svijetu. Daleko bilo da tako vrijednu ostavtinu
sagledanu u Boijem zakonu i propisima, prepusti samoj sebi, i da Allah sauva od toga,
da jetime mukarce i ene a to su svi stanovnici zemlje, irom i poprijeko, prepusti
samima sebi da djeluju bez uvida, i da postupaju u skladu sa svojim nahoenjem i
strastima, bez opunomoenika kojeg bi ostavio meu njima koji e nad njima upotpuniti
dokaz Boiji. Meutim, savjest presuuje u koristi oporuke Aliju, jer nalazimo da mu je
oporuio da ga ogasuli, i da ga opremi i da ga ukopa, vrati njegov dug, izvri obavezu, i
objasni ljudima ono u emu se razilaze nakon njega. A ljudima je oporuio da im je on

zatitnik nakon njega i da je... na to smo ukazali na poetku ovog pisma. )
A to to Buhari prenosi od Ibn Ebi Avfa da je Vjerovjesnik oporuio Kur'an, pa to je istina.
Meutim, kusava. Jer je Poslanik, s.a.v.a., oporuio da se drimo dvije vrijedne stvari,
skupa. I oporuio je svome ummetu da se prihvate oba ueta, zajedno. I upozorio ih
zalutalou ukoliko ih se ne budu drali. I obavjestio ih da se ovo dvoje nee rastaviti
sve dok mu ne dou kraj Izvora. Vjerodostojni hadisi o tome, putem istoga Ehli bejta su
mutevatir. Dovoljno ti je ono to je vjerodostojno drugim putevima, mimo njih, a to smo
naveli u 8. i 48. pismu.
Selam
--
Pismo 71 (pitanje)
ta je razlog izbjegavanja hadisa majke vjernika, i najbolje Vjerovjesnikove supruge?

ta ti je Allah ti oprostio pa izbjegava hadis majke vjernika i najbolje supruge
Vjerovjesnika, odbacuje ga i preputa zaboravu, a njene rijei su konana presuda, a
sud joj je pravedan. Ali i pored toga ukaite nam na svoje miljenje, da bismo ga
prostudirali. Selam
-S-
Pismo 72 (odgovor)
1.
Nije bila najbolja Vjerovjesnikova supruga.
2.
Zaista najbolja supruga bijae Hatida.
3.
Povrno ukazivanje na razlog odbacivanja njenog hadisa.
1. Zaista majka vjernika Aia, ima svoje vrline i poloaj, meutim, ona nije najbolja
Vjerovjesnikova supruga. Kako bi i bila, kada se od nje prenosi vjerodostojna izjava:
Jednog dana Allahov Poslanik, s.a.v.a., spomenuo je Hatidu, a ja je poeh kritikovati:

Starica, takva i takva, pa data ti je bolja od nje. On ree: Nije mi Allah dao bolju od nje,
ona je povjerovala u mene kada su me ljudi poricali, potvrdila me kada su me ljudu
utjerivali u la, i dijelila je sa mnom svoj imetak, kada su me ljudi liavali, i Allah mi je dao
dijete sa njom, a liio me djece sa drugima...
(Ovaj hadis i koji slijedi nakon njega su raireni vjerodostojni hadisi, pa potrai ih u ElIsti'abu u poglavlju o hazreti Hatidi El-Kubra, nai e ih doslovce kako smo ih mi
naveli. Biljei ih i Buhari i Muslim u svojim Sahihima, slinim izrazima.)
:
:

Od Aie se prenosi da je rekla:
Allahov Poslanik, s.a.v.a., skoro da nije iziao iz kue a da ne bi spomenuo Hatidu,
lijepim spomenom. Tako je jednog dana spomenuo, a mene spopade ljubomora, pa
rekoh: Zar ona ne bjee samo starica, pa Allah ti je nju zamijenio boljom od nje. On se
naljuti tako da mu se kosa na elu zatrese. Zatim ree: Ne, tako mi Allaha, nije mi Allah
zamijenio boljom od nje. Povjerovala je u mene kada su ljudi poricali, potvrdila me kada
su me ljudi u la utjerivali, stavila mi je na raspolaganje svoj imetak kada su me ljudi liili,
Allah mi je dao dijete s njom a liio me djece s enama...

:
:

2. Dakle, najbolja Vjerovjesnikova supruga, to je Hatida, El-Kubra, istinoljubiva ena
ovog ummeta, prvakinja u vjerovanju u Boga i potvrivanju Njegove knjige, i podrci
vjerovjesniku. Njemu je objavljeno da je obraduje kuom od bisera u Dennetu.
(Kako biljei Buhari u Sahihu u poglavlju o ljubomori i naprasitosti ena, a to je pretkraj
knjige o Braku str. 3/175.)
Nedvosmisleno je ukazao na njenu vrijednost rekavi:
Najbolje ene u Dennetu su Hatida binti Huvejlid, Fatima binti Muhammed, Asija binti
Mazahim i Merjem bint Imran. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: etiri su najbolje
ene svijeta. Zatim je rekao njihova imena: Dovoljne su ti od ena svijeta Merjem bitn
Imran, Hatida binti Huvejlid, Fatima binti Muhammed i Asija faraonova supruga.
(Biljei ga Tirmizi u Dami'u, 2/478, u poglavlju o Hatidi, i ocjenjuje ga kao
vjerodostojnim.)
I veliki broj poput ovih hadisa, koji spadaju u najvjerodostojnije i najdokazanije rijei
Vjerovjesnika. (Dosta toga smo spomenuli u knjizi Kelimetu-l-gara', u drugom poglavlju

pa ko eli da istrauje nek pogleda.)
Meutim, mogue je da se kae kako je Aia bolja od ostalih majki vjernika, mimo
Hatide. A zabiljeeni hadisi i predaje, se uzdravaju od toga da joj daju prednost nad
drugim enama, to posjednicima znanja nije skriveno. Nekada zatiemo situaciju da se
ona sama predstavljala boljom od drugih, ali joj Poslanik to ne bi potvrivao.
Tako se zbilo i sa majkom vjernika Safijom binti Hujaj, kada joj je doao Poslanik i
zatekao je plaui. Pa je upita: Zato plae? Ona ree: ula sam da Aia i Hafsa o
meni loe priaju i govore: Mi smo bolje od Safije. On ree: Zato im nisi rekla, kako
da budete bolje od mene, kada mi je otac Harun, amida Musa a mu Muhammed?!
(Biljei ga Tirmizi, preko Kenane, Safijinog roba, a biljei ga Ibn Abdulbir u Safijinoj
biografiji u El-Isti'abu. Ibn Hader u El-Esabetu isto u njenog biografiji. ejh Reid Rida u
El-Menaru, 12/589, kao i drugi prenosioci predaja.)
:
:
:.
Ko bude precizno istraio kretanje majke vjernika Aie, njena djela i rijei, vidjet e da je
onakva kako i govorimo.
3. to se tie neprihvatanja njenog hadisa o oporuci, to je zato to nije dokaz, i ne pitaj
me za podrobno objanjenje toga. Selam
--
Pismo 73 (pitanje)
Traenje podrobnog objanjenja o razlogu neprihvatanja hadisa.

Zaista ti nisi prevarant, ili obmanjiva, ili licemjer, ili od onih koji po zlu potvaraju,
kako bi se izbavio od posljedica, i izbjegao prigovore. A ja, Allahu hvala, ne oponiram,
niti raspravljam s namjerom da pronaem tue posrtaje. Istina je izgubljena stvar koju
traim. Ali ne mogu propustiti to da od tebe traim podrobno objanjenje zato ne
prihvata hadis, nema druge mora mi objasniti.
Otkrij svoju poruku nema tu brige
budi radostan i nek ti oi vesele budu.
Sredstvo kojim se sluim u tom pitanju je ajet mudroga Kur'ana: Uistinu, oni koji skrivaju
ta smo objavili od dokaza jasnih i upute. (Bekare, 159) Selam
-S-
Pismo 74 (odgovor)
1.
Opirno objanjenje razloga izbjegavanja njenog hadisa.
2.
Razum presuuje o oporuci.
3.
Tvrdnja da je Poslanik izdahnuo na njenim grudima oprena je drugim hadisima.
1. Nisi prihvatio Allah te podrao nita do li podrobno objanjenje, tako da si me

natjerao da to i uinim, a ti si od onih koji nemaju nikakve potrebe za tim, jer zna da sve
to nam se dogodilo poelo je odatle.
Tu je oborena oporuka, i na zemlju baeni jasni hadisi. Tu je gubilite humsa, batine i
vjeroispovjesti. Tu lei smutnja, tu lei smutnja, tu leu smutnja. (U skladu sa
vjerodostojnim hadisima, pa pogledaj Sahihu-l-Buhari, poglavlje Ma dae fi bujuti
ezvadi-n-nebijj u knjizi El-Dihad ve Es-Sejr, 2/125, tu opirno stoji.)
Budui da je zarad borbe protiv Emiru-l-mu'minina, prolazila gradovima, vodei korpus
vojske u namjeri otuivanja vlasti i ruenja njegove vlasti.
to je bilo bilo je, od onog to preutih,
zamisli da je bilo dobro i nepitaj o tome.
*
Pozivanje u negiranju oporuke na njene rijei a ona je od njegovih najljuih protivnika
je otimanje koje se ne oekuje od potena ovjeka. I takvo to Ali od nje nije doivio
jedanput.
Zar je negiranje oporuke manje od male bitke na devi, (Fitna, male bitke na devi
dogodila se u Basri, pet dana prije rebi'u-s-sanija 36. godine po H. prije ulaska Emiru-lmu'minana u Basru. Kada je majka vjernika Aia, praena Talhom i Zubejrom napala na
Basru. Njegov upravitelj u Basri bio je Osman b. Hanif Ensari. U damiji je pobijeno 40
iija Imama Alija, a.s., a na drugom mjestu 70 njih. Osman b. Hanifa koji je spadao u red
probranih ashaba, su zarobili, s namjerom da ga linuju. Meutim prepali su se da e
njegova braa Sehl i Ensar htjeti osvetiti njegovu krv. Zato su mu poupali kosu, obrve i
bradu, izbievali ga i bacili u tamnicu, a zatim ga protjerali iz Basre. Pritekli su mu u
pomo Hakim b. Debele sa svojim ljudima i plemena Abdu-l-Kajs, iji je on glaveina

bio. Bio je mudar, moralan i pametan ovjek. Slijedili su ga ljudi iz Rebi'e, i nisu se proli
borbe dok nisu pali kao ehidi, i Eref Hakimov sin je takoer ispio pehar ehadeta sa
svojim ocem, i njegov brat Ra'l. Aia je osvojila Basru. Nakon toga je doao Ali, a pred
njim se isprijeila Aia sa vojskom. I tada se desila bitka na Devi (velika). Podroban opis
obje ove bitke nalazi se u Tarihu, Ibn Derira, Ibn Esira i drugih knjiga povijesti.) velike
bitke na devi, dvije bitke u kojima je izilo na vidjelo ono to se skrivalo, i ukazalo se ono
to je pokrivano. Njeno djelo se ovdje ukazalo, prije izlaska i nakon izlaska protiv svoga
Zatitnika i Poslanikovog opunomoenika, sve dok joj nije stigla vijest o Alijevoj, a.s.,
smrti, kada je uinili seddu zahvale, i izrekla ove stihove:
Bacila je svoj tap elja joj se ispuni
oi su joj radosne, k'o putniku kad se kui vrati.
(Navode ih pouzdani hronolozi poput Ebu Fereha Isfahanija u knjizi Makatilu-t-Talibin, u
poglavlju o Aliju. )
*
eli li, navest u ti primjer iz njenih hadisa, kako bi ti postalo jasno, koliko je ila u
krajnost. Rekla je: (Navodi ga Buhari od nje u poglavlju Poslanikova bolest i smrt, 3/62. )
Kada se Poslaniku pogoralo stanje, i pojaala bol, iziao je, vukui noge za sobom,
oslonjen na dva ovjeka, izmeu Abbasa Ibn Abdu-l-Mutalliba i drugog ovjeka. ovjek
koji ovo prenosi a to je Ubejdullah Ibn Abdullah Ibn Utbe Ibn Mesu'd kae:
Obavjestio sam o tome to je Aia rekla Abdullaha Ibn Abbasa. Pa mi Ibn Abbas ree:
Zna li ko je bio taj drugi ovjek ije ime Aia nije navela? Rekoh: Ne znam. Ibn
Abbas ree: Bio je to Ali Ibn Ebi Talib. Zatim ree: Zaista mu Aia nije eljela dobro...
Rekoh: Pa kada mu nije eljela dobro, i nije imala snage spomenuti ga poimenice kao
jednog od dvojice s kojima je hodao Vjerovjesnik, s.a.v.a., pa kako e joj tek biti drago
da govori o oporuci, u kojoj se nalazi cjelovito dobro?! (Posebno ove rijei da mu Aia
nije eljela dobro Buharija isputa, zadovoljavajui se onim to je reeno prije toga,
povodei se za svojim obiajem u ovim pitanjima. Meutim, brojni prenosioci hadisa
biljee ovaj hadis sa njegovim vjerodostojnim senedima. Dovoljan ti je Ibn Sa'd u
Tabekatu, 2/29, prenosei ga od Ahmed Ibn Hadada od Abdullaha Ibn Mubareka, od
Junusa i Muamera od Zehrija od Ubejdullaha Ibn Utbeta Ibn Mes'uda od Ibn Abbasa, a
prenosioci u ovom senedu su svi pouzdani.)
Imam Ahmed biljei Aiin hadis u Musnedu, 6/113, od Ata'a Ibn Jesara:
Doao je ovjek i u prisustvu Aie runo govorio o Aliju i Amaru, pa ona ree: to se
Alija tie neu ti nita rei, a to se Ammara tie, pa ula sam Allahovog Poslanika,
s.a.v.a., da o njemu govori: Nee se dvoumiti izmeu dvije stvari a da ne odabere
ispravniju...
:
:
udna li uda! Majka vjernika se plai loeg govora o Ammaru, zbog Poslanikovih rijei:
Nee se dvoumiti izmeu dvije stvari da ne odabere ispravniju, ali ne plai se loeg
govora o Aliju, a on je Poslanikov brat, i njegov prijatelj, njegov Harun i povjerenik, i
najueniji sudac ummeta, i kapija grada znanja, i onaj koji voli Allaha i Poslanika i koga
vole Allah i Poslanik, prvi ovjek koji je prihvatio islam, i ispred svih u vjerovanju, od svih
najvie znanja ima, od svih s najvie vrlina. udno, ona kao da ne poznaje njegov
poloaj kod Allaha, s.v.t., i njegovo mjesto u Poslanikovom srcu, i mjesto u islamu,
njegove ogromne napore, i lijepe usluge, kao da nije ula nita o njemu iz Allahove
knjige, i sunneta Vjerovjesnikovog pa da ga svrsta u red Ammara. Tako mi Allaha,
kolebam se u vezi njenih rijei:
Vidjela sam Vjerovjesnika, i naslonila sam ga na svoje grudi, pa je zatraio leen, pa
mu se udovi opustie i on umrije a ja ni opazila nisam, pa kako je onda ostavio oporuku
Aliju?
Ne znam o kojem aspektu njenih rijei da govorim. A one su diskutabilne sa svih
aspekata. Niko ne moe shvatiti kako njegova smrt otac i mati mu rtve bile kako je
ona opisala moe biti dokazom da on nije ostavio oporuku? Da li je njen stav bio da
oporuka vai samo u asu smrti. Nikako! Meutim to je izgovor onome ko se oholi pred
istinom, sa eljom da je opovrgne, ko god to bio. A Allah, s.v.t., je rekao Svome
plemenitom Poslaniku u mudroj Knjizi: Propisuje vam se: kad se priblii nekom od vas
smrt, a ostavlja dobro (imetak), oporuka... (Bekare, 180)

Pa zar je majka vjernika mislila da se on suprotstavlja Allahovoj knjizi? Da okree lice od
Boijih propisa? Da Allah sauva, i daleko bilo. Naprotiv, gledala ga je kako slijedi
njegove tragove, i slijedi njegove sure, prethodi u predavanju Bogu u svemu to se
nalazi u njemu, i ne sumnjam u to da ga je ula kako govori: Nema prava, ovjek
musliman kod kojeg se nalazi neka stvar koju treba ostaviti u oporuku, da prenoi dvije
noi a da kod njega ne bude napisana oporuka...
(Kako Buhari prenosi u Sahihu 2/83, Knjiga oporuka.)

Ili da je ula slino ovome. Zaista su imperativi o oporuci, u koje nema sumnje da ih je
on izrekao, bili veoma ozbiljni, a nije dozvoljeno ni njemu niti nekom drugom
vjerovjesniku, nek je Allahov salavat na sve njih, da neto nareuju, a da se i sami tome
ne povinuju, ili da neto zabranjuju a da se toga ne klone. Uzvieni Allah je daleko iznad
toga da poalje takve ljude.
to se tie onog to Muslim i drugi prenose od Aie da je kazala: Nije Allahov Poslanik
ostavio ni zlatnika ni srebrenjaka, ni braveta ni deve, niti je ta oporuio. Pa zaista, te

rijei su poput prethodnih, s tim da bude tano da joj je namjera da on sasvim sigruno
nije ostavio nita, da nije ba nita imao to bi oporuio. Da, nije ostavio dunjalukog
dobra, koje ostavljaju dunjaluari. Jer bijae najsuzdraniji (zuhd) ovjek svijeta, i preao
je svome Gospodaru, u stanju zaduenosti, (Od Muamera od Katade se prenosi da je
Ali, a.s., nakon smrti Vjerovjesnika, s.a.v.a., vratio stvari ija je vrijednost, pretpostavljam
bila 500.000 dirhema, ovaj se hadis nalazi u Kenzu-l-ummalu, 4/60/ 1170. ) i obeanja, a
kod sebe je imao amanete koji su zahtijevali oporuku. I ostavio je od onoga to je
posjedovao da se vrate dugovi, i izvre obeanja, i od onoga to pretekne da se da
nasljednicima, dokaz tome su sahihi o traenju hazreti Zehre, a.s., njenog nasljedstva.
(to iznosi Buhari predkraj poglavlja o bici na Hajberu u Sahihu 3/37. I Muslim u
poglavlju o rijeima Poslanikovim: Mene se ne naslijeuje, ono to ostavim to je
sadaka. Knjiga o dihadu, Sahih, 2/72.)
2. Meutim, Allahov Poslanik, s.a.v.a., je ostavio stvari koje zahtijevaju oporuku, a
kakve nije ostavio niko na svijetu. Dovoljno ti je to da je ostavio Allahov postojani din, koji
se nalazio u povojima i na poetku puta, a to ima vie potrebe za opunomoenikom
nego li zlato i srebro, kua i pokustvo, zemlja i stoka. Zaista je kompletan ummet
postao jetim i udovica, kojima je nuno potreban opunomoenik koji e stati na njegovo
mjesto u upravljanju, i preduzeti rukovoenje vjerskim i svjetovnim poslovima.
Nemogue je da Allahov Poslanik, s.a.v.a., prepusti Allahov din koji se jo uvijek nalazi
u povojima strastima, ili da se u uvanju erijata pouzda u miljenja, bez
opunomoenika kojem povjeriti vjerske i svjetovne stvari, i njegovog zamjenika u kojeg
e biti pouzdan u njegovom univerzalnom opunomoenitvu. Daleko bilo da on svoje
jetime a to su stanovnici zemlje uzdu i poprijeko pusti poput pokislih ovaca u
zimskoj noi, bez obana koji bi pazio na njih. Da Allah sauva da on nakon to mu je
objavjom nareena, napusti oporuku, a da bude strog prema svome ummetu u toj
naredbi.
Dakle, razum ne treba sluati negiranje oporuke, ma koliko onaj koji negira bio ugledan.
Jer Allahov Poslanik, s.a.v.a., je oporuio Aliju, a.s., na poetku islamskog poziva, prije
njegove pojave u Mekki, kada je Allah, s.v.t., objavio ajet: i opomeni svoj rod blinji, to
smo objasnili u 20 pismu.
A nakon toga je stalno opetovao oporuku Aliju, potvrivajui je svaki put, oporukama na
koje smo na vie mjesta u ovoj knjizi ukazali.
ak je nek su mi otac i majka njegove rtve htio napisati oporuku Aliju, kako bi
potvrdio svoje usmene oporuke upuene njemu, i kako bi uvrstio fundament
nedvosmislenih navoda izreenih o tome. Pa je rekao: Donesite mi da vam napiem
uputu (knjigu) pa da nakon mene nikada ne zalutate. Pa se posvadie, a ne smije se u
prisustvu Vjerovjesnika prepirati, te rekoe: Allahov Poslanik bunca... ( Ovim rijeima
ga prenosi Buhari u poglavlju Davaizu-l-vifd u knjizi Dihad ve-s-sejr u Sahihu 2/118;
Muslim ga biljei u svom Sahihu, Ahmed Ibn Hanbel od Ibn Abasa u Musnedu, kao i
ostali autori Sunena i Musneda.)
On je nakon tih njihovih rijei znao da bi to izazvalo smutnju, pa im ree: Ustajte

(odlazite)! Zadovoljivi se verbalnom oporukom. I pored toga, pred smrt im je ostavio tri
oporuke: Da Alija prihvate za svoga vladara, da izbace mnogoboce sa arabijskog
poluotoka, da izaslanike nagrauje onako kako ih je on nagraivao.
Meutim, uprava i politika tih dana nije dozvoljavala prenosiocima hadisa da spominju
prvu oporuku, pa su pretpostavili da je ona zaboravljena.
Buharija na kraju hadisa u kojem stoje njihove rijei: Allahov Poslanik bunca. (Pogledaj
poglavlje Davaiz-l-vifd u knjizi Dihad ve-s-sejr, u Sahihu 2/118.) kae sljedeim
rijeima: Pri smrti je oporuio tri stvari: Izbacite mnogoboce sa arabijskog poluotoka,
nagradite izaslanike na nain kako sam ih ja nagraivao zatim kae i zaboravio sam
tree. Isto tako kae Muslim u svom Sahihu, i ostali autori Sunena i Musneda.
3. to se pak tie tvrdnje koju iznosi majka vjernika da je Allahov Poslanik umro
naslonjen na njenim grudima, to je opreno onome to je utvreno da je on preselio s
ovog svijeta u stanju kada je bio na grudima svoga brata i prijatelja Ali Ibn Ebi Taliba, a.s.
O emu svjedoe vjerodostojni, mutevatir hadisi od Imama istog Ehli bejta, a.s., kao i
vjerodostojni hadisi iz sunijske provenijencije, za to znaju ljudi koji tragaju. Selam.
--
Pismo 75 (pitanje)
1.
Majka vjernika se u svome hadisu nije povodila za emocijama.
2.
Dobro i zlo nisu racionalni.
3.
Slovo o onome to je opreno tvrdnji majke vjernika.
1. Os oko koje va govor, o majci vjernika i njenom hadisu koji jasno daje do znanja da
nije bilo oporuke, krui su dvije stvari.
Prva je po vaem miljenju da je pristrasnost natjerala da negira oporuku Aliju. A
odgovor je da je poznato u njenom nainu ivota da se u prenoenju hadisa od
Allahovog Poslanika, s.a.v.a., ne povodi za emocijama, ili za interesima. Tako da ne
moe biti optuena u onome to prenosi od Vjerovjesnika. Za nju nema razlike da li je to
neko koga voli ili neko koga mrzi. Sauvaj Boe, da njome prevladaju interesi, te da od
Vjerovjesnika prenese suprotno od istine, zbog toga to svojim interesima daje prednost
nad istinom.
2. Drugo, injenica je da razum sam po sebi po vaem uvjerenju ne dozvoljava da
se potvrdi ovaj hadis, jer su te stvari racionalno neprihvatljive. Jer nije dopustljivo da
Poslanik, s.a.v.a., Allahov din prepusti samom sebi, din koji se nalazi u povojima, i Boije
robove koji se nalaze na poetku novog puta, i da napusti ovaj svijet bez ostavljanja
opunomoenika kojem e povjeriti pitanja koja se toga tiu. Odgovor je da se ovo
miljenje temelji na racionalnom dobru i zlu. A sunije takvo to ne prihvataju. Kod njih
racij apsolutno ne donosi sud o tome ta je dobro, ili ta je zlo. Onaj koji donosi sud o
dobru i zlu, u svim djelima, to je samo Zakonodavac i niko drugi. Pa ta Zakonodavac
odredi da je dobro, to je dobro, a ta presudi da je zlo, pa to je zlo. A na razum se u vezi
sa tim, uope, ne moe ni na to osloniti.
3. to se tie onog na to ste ukazali na kraju 74. pisma o oprenosti tvrdnje majke
vjernika da je Poslanik, s.a.v.a., izdahnuo na njenim grudima, ne poznajemo nijedan
hadis koji je prenesen sunijskim putevima tradiranja koji bi tome bio oprean. Ukoliko vi
imate neto takvo, ukaite nam na to. Selam
-S-
Pitanje 76 (odgovor)
1.
Preputala se emocijama.
2.
Postojanost racionalnog dobra i zla.
3.
Vjerodostojni hadisi koji su opreni tvrdnje majke vjernika.
4.
Hadis Ummu Seleme ima prioritet nad njenim hadisom.
1. Kazali ste u odgovoru na prvu stavku da je poznato iz ivotopisa gospoe, da se nije

preputala emocijama, te da u hadisima nije slijedila nita od svojih interesa, nadam se
da ste se oslobodili od sveza slijeenja i strasti, i ponovo razmotrili ivotopis gospoe,
paljivo istraivi njena stanja sa onima koje voli i onima koje mrzi. E tu se emocije
manifestiraju na najjasniji nain, i ne zaboravi njene postupke sa Osmanom, i rijeima i
djelom, (Pogledaj arhu Nehdi-l-belagati, Allame Mu'tezilija, 2/77, kao i 457. stranicu i
dalje, te 497 i dalje. Nai e u njenom ponaanju prema Osmanu, Aliju, Fatimi, krajnju
mjeru emocionalnosti) i ponaanje sa Alijem, Fatimom, Hasanom i Husejnom, tajno i
javno, i njen odnos prema majkama vjernika, ta vie prema Allahovom Poslaniku,
s.a.v.a., e tu su zbilja emocije i predrasude izile na vidjelo.
Kao primjer za ovo dovoljno ti je da je ona s krajnjim predrasudama potvruje potvoru
nasilnika kada su klevetniki i neprijateljski rekli ono to su rekli o gospoi Mariji i
njenom sinu Ibrahimu, a.s., tako da ih je Allah, s.v.t., oistio od njihove nepravde
rukama Emiru-l-mu'minina, na opipljiv i jasan nain:(Ko eli detaljnije poznavanje sa
ovom nesreom, nek pogleda El-Mustedrek od Hakima, 4/39, gdje govori o gospoi
Mariji, r.a., ili pak u Zehebijev Talhis ) Allah je nevjernike pune srdbe odbio nisu
nimalo uspjeli. (Ahzab, 25)
eli li vie od ovog, sjeti se njene predrasude kad je rekla Poslaniku, s.a.v.a.: (to
biljei Buhari u tumaenju sure Tahrim u Sahihu, 3/136, pa pogledaj i udi se. Nai e
nekoliko hadisa od Omera, o tome da su te dvije ene koje su meusobno potpomagale
pred Resulullahom bile Hafsa i Aia, i pregrt dugih hadisa o tome. ) Zaudara mi na
smolu, kako bi ga sprijeila da jede med u kui majke vjernika Zejneb, r.a.
Pa kada je sebi dala za pravo ovako beznaajnu predrasudu i da na takav nain zbog
lukavstva, zbori sa Resulullahom, s.a.v.a., pa kako da se oslonimo na njenu negaciju
oporuke Aliju, a.s.
I ne zaboravi dan kada su Esmu Binti Nu'man kao mladu vodili Resulullahu, kako je ona
emotivno nastupila kazavi joj: (Prenosi ga Hakim u biografiji Esme u Mustedreku, 4/37.
Ibn Sa'd u Tabekatu, 8/104, isto tako u Esminoj biografiji. Dogaaj je poznat, prenose ga
u Esminoj biografiji autori Esti'abai Esabeta. Biljei ga i Ibn Derir i drugi.) Zaista se
Vjerovjesniku svia kada ena ue kod njega da mu kae: Utjeem se Allahu od tebe.
Aiina namjera bila je odbiti mladu od Poslanika, i da ta nesretna vjernica izgubi
vrijednost u njegovim oima.
Stie se dojam da je majka vjernika ovakav govor o Resulullahu, s.a.v.a., zarad irenja
svojih interesa smatrala dozvoljenim. ak ukoliko je i isprazan i haram.
Jedanput joj Resulullah stavlja u zadatak da ode do jedne ene i obavijesti ga o njenom
stanju. I ona ga je izvijestila ali voena predrasudama, suprotno od onoga to je vidjela.
(Detalji ovog dogaaja zabiljeeni su u povjesnim i hadiskim knjigama. Pogledaj Kenzul-ummal, 6/294, ili u Tabekatu od Ibn Sa'da, 8/115. )
Jednom u prepirci sa Poslanikom, s.a.v.a. jer se prepustila emocijama alei se
svome ocu rekla je Poslaniku: Budi pravedan. Pa joj otac opali amar da joj je krv
potekla po odjei.
(Navode ga autori Sunenai Musneda. Pogledaj Kenzu-l-ummal, 7/116/1020. Biljei ga
Gazali u Ihjau-l-ulumu i poglavlju Obiaji braka, 2/35, a prenosi ga i u knjizi Mukaefetul-kulub, str. 238. )
Jedanput, mu se ljutito obratila rijeima: Ti si taj koji misli da si Allahov vjerovjesnik?! (
)
(Kako prenosi Gazali na dvije spomenute adrese u prethodnoj fusnoti )
I mnogi drugi primjeri ovakvog ponaanja, ije bi detaljno istraivanje prebukiralo pismo,
a ono to smo naveli je dovoljno za na naum.
2. U odgovoru u vezi sa drugim pitanjem kazali ste da sunije ne prihvataju racionalno
dobro i zlo. Te rijei vama ne pristaju, jer sline su rijeima sofista kojim negiraju
osjetilnu zbilju. Zato to mi djela koja znamo dobrim, te pohvale i nagrade koje
obavljanje istog povlai za sobom, znamo takvim zahvaljujui njihovom atributu po biti
po kojem i opstoje, poput dobroinstva i pravednosti zato to jesu dobroinstvo i
pravednost, te ona djela koja tretiramo loim zbog loih posljedica sagledanih u prijekoru
i kaznama usljed injenja istih, tretiramo na taj nain zbog toga to im je to atribut po biti
po kojem opstoje, poput injenja zla i nasilja sa aspekta bivanja zlom i nasiljem.
A razuman ovjek zna da je nunost racija da donese takav sud, a sud razuma o tome
nije manji od suda da je jedan polovina od dva, niti od aksiomatskog suda razliitosti
izmeu onog koji ti stalno ini dobro i onog koji ti stalno ini zlo. Zato to je razum
neovisan u tome da djela prvog ovjeka ocjeni dobrim, te da isti zasluuje pohvalu i
nagradu od tebe, a da djela drugog ovjeka, ocijeni zlim te da kao takva zasluuju kritiku
i kaznu. Ko sumnja u ove stvari, on se pobunio protiv vlastitog razuma.
Da su dobro i zlo u onome to smo spomenuli erijatske kategorije, tada poricatelji
erijata poput ateista i bezbonika, ne bi donijeli takav sud. Ali, oni iako negiraju religiju,
presuuju u korist dobrote pravednosti i dobroinstva, to kod njih za sobom povlai
pohvalu i nagradu, i ne sumnjaju u to da su nasilje i nepravda zli, niti u to da oni za
sobom povlae prijekor i kaznu. Jedina stvar na koju se u svemu tome oslanjaju je
razum.
Proi se stava koji se suprotstavlja sopstvenom razumu i svijesti, i koji porie ono to
znaju sva inteligentna bia, stava koji presuuje suprotno od onoga to presuuje njegov
fitret po kojem je stvoren. Zaista je Allah, s.v.t., stvorio ljude takvim da mogu pojmiti
odreene realnosti svojim razumom, kao to ih je stvorio da mogu percipirati svojim
osjetilima i ulima. Njihov fitret (primordijalna narav) iziskuje percipiranje razumom
dobrotu pravde i slinih stvari, te runou nepravde i slinog. Kao to svojim ulom
ukusa percipiraju slatkost meda a gorinu divlje tikvice.
ulom mirisa percipiraju ugodnost mirisa mousa a neugodnost zaudaranja leine. A
ulom dodira mehkou mehkog a grubost grubog. Te svojim oima uoavaju razliku
izmeu lijepog i runog prizora, a uima izmeu dva zvuka, zvuka naja i magareta. To je
fitret Allahov, onaj po kojem je stvorio ljude - nema promjene stvaranja Allahovog. To je
vjera prava, ali veina ljudi ne zna. (Rum, 30)
E'arije su eljele otii u krajnost u svom vjerovanju u Vjerozakon i predavanju njegovim
odredbama, pa su negirali sud razuma, rekavi: Samo erijat moe iznositi sud,
previdjevi kontinuirano racionalno pravilo: sve ta presudi razum, to presuuje i erijat.
Ne primjetivi da takvim stavom sebi nisu ostavili izgovor. Jer dokazivanje postojanosti
erijata pozivanjem na erijatske dokaze je neispravan krug (dijalela) i kao takav ne
predstavlja argument. Kada god nema racionalnog suda tada je pozivanje na
tradicionalni izvor neprihvatljiv. tavie, da nema racija, ovjek ne bi oboavao Allaha,
niti bi Ga iko od ljudi spoznao. Detaljnije o ovoj temi preputamo onome to je
zabiljeeno u knjigama naih poznatih uenjaka.
3. to se pak tvrdnje majke vjernika tie da je Vjerovjesnik, s.a.v.a., umro na njenim
grudima, oprena je mutevatir predajama koje se prenose od istog Ehli bejta, a tebi je
dovoljno ono to se prenosi od drugih, ono to biljei Ibn Sa'd, (Tabekat, 2/51, Kenzu-lummal, 4/55/1107.) lancem prenosilaca od Alija koji je rekao: Rekao je Allahov Poslanik,
s.a.v.a., dok je bio bolestan: Pozovite mi moga brata. Pa mu dooh, a on mi ree: Prii
mi. Ja mu prioh. Pa se on nasloni na mene, i tako naslonjen poe mi govoriti, tako da
me ak malo pljuvake poprskalo. Tada je preselio.
: :

Ebu Ne'im biljei u Hiljetu-l-evlija, a Ebu Ahmed El-Fardi u Nushi, i drugi autori Sunena
od Alija da je kazao: Pouio me Allahov Poslanik, s.a.v.a., - tada u tom trenutku hiljadi
poglavlja znanja a svako znanje otvara hiljadu poglavlja." (Kenzu-l-ummal, 6/392/6009. )

Omer ibn Hattab, kada bi ga upitali o neemu to se tie tih stvari, nije govorio, osim:
Pitajte Alija, ( ) zato to je on tim stvarima vladao.
Prenosi se od Dabir Ibn Abdullaha Ensarija: Ka'bu-l-Ahbar je izmeu ostalog pitao
Omera: Koje su posljednje rijei koje je Allahov Poslanik izgovorio? Omer ree: Pitaj
Alija. Pa ga je upitao, a Ali mu ree: Allahov Poslanik se naslonio na moje grudi, stavio
je glavu na moje rame rekavi: Namaz, namaz. Ka'b ree: To su posljednje oporuke
vjerovjesnika, to im je nareeno i zbog toga su i poslati. Zatim je Ka'b pitao Omera: A
ko ga je ogasulio o emiru-l-mu'minine? Omer ree: Pitaj Alija. Pa ga on upita, a Ali
ree: Ja sam ga ogasulio... (Biljei ga Ibn Sa'd u Tabekatu, 2/51, Kenzu-l-ummal,
4/55/1106)
:
: : : :
: :
: ...
Reeno je Ibn Abbasu: Da li zna na ijem krilu je bila glava Vjerovjesnika u trenutku
smrti? On ree: Da, preselio je naslonjen na grudima Alija. Pa mu ree: Urve prenosi
od Aie: Umro je na mojim grudima. To je Ibn Abbas negirao, rekavi ovjeku koji ga je
pitao: Ima li pameti? Tako mi Allaha, preselio je Allahov Poslanik, s.a.v.a., naslonjen
na grudima Alija, on ga je i ogasulio... (Biljei ga Ibn Sa'd na adresi spomenutoj u
prethodnoj fusnoti. Kenzu-l-ummal, 4/55/1108.)
: :
: :
: ...
Ibn Sa'd, biljei od Imama Ebu Muhameda Ali Ibn Husejna Zejnu-l-abidina: Preselio je
Allahov Poslanik, s.a.v.a., a glava mu bijae u Alijevom krilu.

Hadisi o ovoj temi od Imama istoga Ehli bejta su mutevatir, to priznaje veliki broj onih
koji su se od njih odvojili. ak, Ibn Sa'd, biljei svojim senedom od a'bija: Preselio je
Allahov Poslanik, s.a.v.a., a glava mu bijae na Alijevom krilu, Ali ga je i ogasulio...
(Biljei ga Ibn Sa'd u Tabekatu, 2/51 ) Emiru-l-mu'minin, Ali, a.s., se javno obraao ovim
rijeima: ...Oni drugovi koji su bili zadueni pamtiti (Kur'an i sunnet) Allahovog
Poslanika, s.a.v.a., znaju da nikada, ni za asak, nisam odbio pokornost Bogu i
Poslaniku Njegovom, s.a.v.a., i znaju da sam ga, hrabrocu svojom, kojom me je Allah
poastio, podravao ivotom svojim u prilikama kad ak i hrabri odstupaju i noge
zastaju. Boiji Poslanik, s.a.v.a., preseli a glava mu doista bijae na grudima mojim i
posljednji dah njegov zastruja preko dlana moga, pa s njim prijeoh preko lica svoga. Ja
sam obavio njegovo, s.a.v.a., kupanje dok su mi meleki pomagali. Kua i dvorite bijahu
puni skupina meleka, pri emu su se jedne sputale, a druge uzdizale. Ui su moje
neprestano sluale treperave glasove njihove kako izriu blagoslove Boije na nj, sve
dok ga nismo ukopali u mezaru njegovom. Zato, ko je njemu dostojniji od mene, iva i
mrtva?! (Nehdu-l-belaga, govor 196.)

.

Sline ovom su njegove rijei izreene kada je pokopao velikodostojnicu ena, Fatimu,
a.s.: O Allahov Poslanie, selam neka je na tebe od mene i od keri tvoje, koja doe u
blizinu tvoju i pouri susretu s tobom! O Allahov Poslanie, strpljivost moja oko
izabranice tvoje istee i moja mo istrajavanja oslabi; osta samo utjeha, u golemoj tegobi
pretrpljenoj i dogaaju emernom odvajanja tvoga, u tome to sam te spustio u mezar
tvoj i u tome to je dua tvoja prola izmeu vrata moga i grudi, pa zaista Allahovi smo i
Njemu se vraamo... (Nehdu-l-belaga, govor 201)

...
Vjerodostojnim lancem preneseno je od Ummu Seleme da je kazala: Tako mi Onoga
kojim se zaklinjem, Ali je bio najblii ovjek Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., u posljednjim
trenucima. Mi smo ga jutrom obili, a on je nekoliko puta opetovao: Doe li Ali, doe li
Ali? Fatima ree: Kao da si ga poslao neki poslom? Dalje Ummu Seleme kae:
Nakon toga Ali doe. Ja sam pretpostavila da mu neto treba, zato iziosmo iz kue i
sjedosmo kraj vrata. Bila sam najblia vratima. Poslanik se naslonio na njega i tiho mu je
govorio na uho. Toga dana je preselio. Ali mu je u tom trenutku bio najblii.
(El-Mustedrek, 3/139, Hakim nakon ove predaje kae, da je lanac predaje vjerodostojan,
ali ga nisu zabiljeili Buharija i Muslim. Zehebi takoer predaju ocjenjuje vjerodostojnom,
biljeei je u Talhisu. Biljei je i Ibn Ebi ejbe u Sunenu. Kenzu-l-ummal, 6/400/6096.)
:
: :
:

Prenosi se od Abdullaha Ibn Amra da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., u bolesti kazao:
Zovite moga brata. Pa doe Ebu Bekr, a on se okrenu od njega. Zatim ree: Zovite
moga brata. Pa doe Osman, a on se okrenu od njega. Zatim pozvae Alija. On ga
pokri svojim haljinama i nage se prema njemu. Kada je iziao, upitae ga ta mu je
rekao. On ree: Pouio me hiljadi poglavlja znanja, a svako poglavlje otvara hiljadu
poglavlja.
(Prenosi ga Ebu Ja'la od Kamil Ibn Talhe od Ibn Lehi'e od Hajj ibn Abdulmagafirija od
Ebu Abdurahmana Halebija, od Abdullaha ibn Amra, kao merfu'. Ebu Ne'im ga biljei u
Hiljetu-l-evlija. Ebu Ahmed u Nushi, Kenzu-l-ummal, 6/392; Taberani biljei u El-Kebiruda
kada je bila bitka na Taifu, ustao je Allahov Poslanik doaptavajui se sa Alijem. Zatim
nastavi, a Ebu Bekr mu ree: Danas tvoje doaptavanje sa Alijem potraja. Na to mu
ree Poslanik: Nisam se ja s njim doaptavao, ve Allah mu je aptao. Ovaj hadis je u
Kenzu-l-ummalu, 6/399/6075. Poslanik se veoma esto osamljivao sa Alijem apui
mu. Jedanput je Aia ula, a oni su se doaptavali, pa je rekla: O Ali, ja u devet dana
imam jedan dan, pa hoe li me ostaviti samu o sine Ebu Talibov. Na to joj se Poslanik
okrenu ljutitog lica, pa joj ree: Povrati se, tako mi Allaha, niko ga nee mrziti, ni iz moje
porodice ni od drugih ljudi a da ne izie iz vjerovanja. Ovaj hadis potrai u erhu
Nehdi-l-belagati, El-Hamidi, 2/78.)
: :
:
:
Ti zna da je to u skladu sa stanjem Vjerovjesnika, a ono stanje koje spominje Aia, da
je izdahnuo na njenim grudima, odgovara osobama koje vole razgovarati sa enama. I
kada god oban stada umre a glava mu na grudima ene, ili na krilu ili na ramenu, a ne
ostavi oporuku da se uva njegovo stado, biti e gubitnik i onaj koji odgaa.
Nek Allah oprosti majki vjernika, kamo sree da kada je eljela otuiti ovu blagodat od
Alija, da je pripisala svome ocu, jer to je prioritetnije Poslanikovom poloaju, od onog to
je ona tvrdila. Meutim, njen otac je tog dana bio s onima koje je Allahov Poslanik poslao
svojom asnom rukom u Usaminu vojsku, koja se stacionirala u Durfu. U svakom
sluaju, rijei da je on izdahnuo na njenim grudima ne prenosi niko drugi osim nje, a
govor da je on izdahnuo na Alijevim grudima, prenosi se od Alija, Ibn Abbasa, Ummu
Seleme, Abdullaha Ibn Amra, a'bija, Ali Ibn Husejna i ostalih Imama Ehli bejta, i on je
pouzdaniji senedom i umjesniji za Allahovog Poslanika, s.a.v.a.
4. I kada Aiin hadis ne bi bio oprean nijednom drugom, osim Ummu Seleminom
hadisu, Ummu Selemin hadis bi imao prioritet, zbog brojnih aspekata mimo spomenutog.
Selam
--
Pismo 77 (pitanje)
O razlogu davanja prednosti hadisu Ummu Seleme prilikom oprenosti.

U davanju prednosti Ummu Seleminom hadisu nad Aiinim hadisom, nisi se zadovoljio
onim to si prije spomenuo, ve tvrdi da onoga to nisi spomenuo, a to je razlog
davanju prednosti, ima vie od onog to si spomenuo. Zato iznesi to mnotvo, Allah ti se
smilovao na njihovom mnotvu, i nita ne isputaj, jer nalazimo se usred rasprave i
okoritavanja. Selam
-S
Pismo 78 (odgovor)
Jo razloga koji daju prednost Ummu Seleminom hadisu, pored spomenutih.

Zaista srce gospoe Ummu Seleme, u skladu sa Kur'anom asnim, nije skrenulo i u
Kur'anu joj nije nareeno da uini pokajanje. (Aludiranje na kur'anski ajet: Ako se vas
dvije pokajete Allahu, jer su srca vaa bila skrenula (od istine); (Tahrim, 4) )
Niti je u Kur'anu objavljeno da je bila nepokorna Vjerovjesniku, niti kasnije njegovom
Opunomoeniku.
(Nepokornost Opunomoeniku sagledana je kroz negiranje da je Poslanik ostavio (njega
kao) oporuku, te kroz napade i nepravdu za cijelog Alijevog ivota nakon Poslanika, a
to se tie nepokornosti Poslaniku, i Boije pomoi protiv iste, na nju ukazuju Boije
rijei: A ako se protiv njega udruite, pa Allah je zatitnik njegov, i Dibril, i estiti
vjernici; najposlije, i svi meleki e mu na pomoi biti.(Tahrim, 4) )
Niti je Allah protiv nje pruio pomo Poslaniku, ni Dibril, ni dobri vjernici ni meleki, niti joj
je Allah zaprijetio razvodom, niti je opomenuo da e zamijeniti boljom od nje.
(Ovo i detalj prije njega aludiraju na Boije rijei: Ako vas on pusti, Gospodar njegov e
mu dati umjesto vas boljih ena od vas; odanih Allahu, vjernica, poslunih Allahu,
pokajnica, koje se Allaha boje, koje poste, udovica i djevica. (Tahrim, 5) )
Niti je njoj za primjer spomenuo Nuhovu i Lutovu enu.
(Aludiranje na kur'anski ajet pa do kraja sure: Allah navodi kao pouku onima koji ne
vjeruju enu Nuhovu i enu Lutovu: bile su udate za dva estita roba Naa, ali su prema
njima licemjerne bile i njih dvojica im nee nita moi kod Allaha pomoi, i rei e se:
"Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!
(Tahrim, 10) )
Niti je traila od Poslanika da samom sebi zabrani ono to mu je Allah dozvolio.
(Aludiranje na ajet: O Vjerovjesnie! Zato zabranjuje sebi ono to ti je Allah dopustio,
traei zadovoljstva ena svojih? (Tahrim, 1) )
Niti je Poslanik govorei na minberu pokazao prema njenoj sobi rijeima: Tu se krije
smutnja, tu se krije smutnja, tu se krije smutnja, odatle e izbiti ejtanski rog.
(Biljei ga Buharija u Sahihu 2/125 u poglavlju o onome to je preneseno o sobama
vjerovjesnikovih ena u knjizi o Dihadu i putovanju. U Sahihu-l-Muslimu, 2/503, hadis
glasi: Iziao je Poslanik iz Aiine kue, rekavi: ( :
) Glava kufra je ovdje, tu e se pojaviti ejtanski rog. )
Niti je u kulturi stigla dotle da isprui obje noge pred Poslanikom dok klanja iz
potovanja prema njemu i njegovom namazu a zatim da se ne pomjeri s mjesta gdje
on treba uiniti seddu dok je nije dodirnu, a kada je dodirnuo ona je pokupila noge, a
kada je on ustao, ona ih je ponovo ispruila. (Sahihu-l-Buhari, 1/143, poglavlje ta je
dozvoljeno raditi u namazu.)
Ona je bila takva.
Ona nije runo govorilo o Osmanu, niti je pobunila narod protiv njega, niti mu je
) Ubijte matuha, postao je
nadjenula ime matuh (Na'sel) niti je rekla: (
kjafir.
(Aiina irenja lanih vijesti o Osmanu, nepriznavanje velikog broja njegovih djela,
nadjevanje runog nadimka, njene rijei: Ubijte matuha, postao je nevjernik. Sve to
spada u stvari koje ne manjkaju u knjigama koje tretiraju takve rune dogaaje. Dovoljno
ti je ono to se nalazi u Tarihu od Ibn Derira, Ibn Esira i drugih. Grupa Aiinih
savremenika je kritikuju. Tako da je pjesnik rekao: Od tebe je novina, od tebe je
promjena, od tebe je borbenost i jurianje, ti si naredila ubistvo imama, rekavi nama, da
on je kjafir... koji se nalaze u El-Kamilu od Ibn Esira, 3/206; Tarihu Taberi, 4/459;
Tezkiretu-l-havas, Ibn Devzi Hanefi, str. 61.; En-Nihaje, Ibn Dezri afei', 5/80; Tadu-larus min arhi-l-kamus, Zubejdi, 8/141...)
Ona nije izila iz svoje kue, a imperativ Boiji bijae da u njoj boravi, (Kur'anski ajet
glasi: I ostajte u kuama svojim, i ne pokazujte drai pokazivanjem dahilijjeta
preanjeg; (Ahzab, 33) )
a ne da pojae devu po imenu Asker,
(Deva koju je Aia jahala na dan Basre, zvala se Asker, koju joj je doveo Ja'la Ibn Umeje,
bila je veoma krupna. Kada je Aia ugledala, deva joj se svidjela, a kada je ula da se
zove Asker, povukla se rekavi: Vratite je, jer nije mi potrebna. Sjetivi se da je to ime
spomenuo Poslanik, zabranivi joj da uzjae tu devu. Meutim oni promjenie devine
ukrase i opremu, i ponovo je dovedoe rekave da su nali veu i jau devu, ime je ona
bila zadovoljna. Ovaj dogaaj biljei grupa historiara i biografa. Pogledaj arhe
Nehdu-l-belagati, Allame Mu'tezili, 2/80.)
kako bi prolazila dolinama, doavi u Hav'ab gdje na nju zalajae psi, a na to ju je
upozorio Allahov Poslanik, s.a.v.a.
(Hadis o ovome je poznat, i spada u dokaze vjerovjesnitva i znakove islama. U
skraenoj verziji ga biljei Imam Ahmed Ibn Hanbel u Musnedu, 6/52 i 97. Isto je uinio
Hakim u El-Mustedreku, 3/120. Zehebi iznosi svoju ocjenu da je hadis vjerodostojan,
biljeei ga u Talhisu-l-mustedreku.)
Tako da se nije vratila i nije odustala od pokretanja vojske koju je okupila za borbu protiv
Imama Alija, a.s.
Pa nek joj se rijei kako je Poslanik izdahnuo na njenim grudima, pripoje takoer
rijeima: Vidio je Allahov Poslanik, s.a.v.a., crnce kako se u njegovoj damiji igraju
titovima i kopljima. Pa me upitao: eli li da gleda? Ja rekoh: Da. Ona kae: Zatim
me uze nakrkae, moj obraz bijae na njegovom obrazu, a on je govorio potiui ih da
se igraju kako bi gospoa uivala: Samo tako, o sinovi Erfida! Ona kae: Tek kada mi
je dosadilo, rekao je: Dosta ti je? Rekoh: Jeste. On ree: Pa idi.
(Ovaj hadis je zabiljeen od nje, biljee ga i Buharija i Muslim. Pogledaj Sahihu-l-Buhari,
1/116, knjiga dvaju bajrama, a Ahmedov Musned, 6/57. )
Ako eli pripoj i ovo njenim rijeima: Uao je kod mene Allahov Poslanik, s.a.v.a., a
kod mene bijahu dvije djevojke, pjevaju pjesmu Bu'asa. Pa je legao na postelju. Kad ue
Ebu Bekr, pa me odbivi ree: Svirala avolja kod Poslanika. Pa mu se okrenu
Poslanik rekavi mu: Pusti njih dvije...
(Sahihu-l-Buhari, 1/116, knjiga dvaju bajrama. Biljei ga i Muslim i Imam Ahmed na ve
spomenutim adresama.)
eli li vei za njih i ove njene rijei: Trkali smo se ja i Poslanik, pa sam ga pobijedila.
Prolo je neko vrijeme i ja sam se popravila. Pa smo se trkali i on me pobijedi. Pa mi
ree: E ovo ti je za ono. (Bilijei Imam Ahmed u Musnedu, 6/39. )
Ili pak ove rijei: Igrala sam se s djevojkama, pa su dolazile moje drugarice i igrale se
sa mnom, a Allahov Poslanik, s.a.v.a., ih je uvodio kod mene i one su se igrale sa

mnom... (Ahmed u Musnedu, 6/75.)
Ili ove: (Prenosi ga Ibn ejbe, Kenzu-l-ummal, 7 svezak, hadis 1017. ) Imam sedam
osobina koje niko nije imao, osim onog to je Allah dao Merjemi kerki Imranovoj. Melek
je siao u mome liku, Allahov Poslanik me oenio kao djevicu i niko me s njim nije dijelio,
silazila mu je objava a ja i on skupa u postelji, bila sam mu najvoljenija ena, o meni su
objavljeni ajeti i umalo da ummet zbog mene strada, vidjela sam Dibrila a nijedna ga
ena osim mene vidjela nije, umro je u mojoj sobi, a samo smo ga ja i melek pazili... i
tako do kraja odlija poput ovih koje je nabrojala.
(Umet se slae u tome da se njegova smrt desila u prisustvu hazreti Alija, on je bio taj
koji ga je prihvatio na svoje krilo i brinuo se o njemu. Kako da bude ispravno da je
Poslanik umro a da se o njemu niko nije brinuo osim Aie i meleka? Pa gdje su bili Ali i
Abbas? Gdje su bile Fatima i Safija? Gdje su bile druge Poslanikove supruge i sve
Haemije? Kako to da su ga svi prepustili Aii samoj? A na kraju nije nepoznanica da
hazreti Merjem, a.s., nije imala nijednu od navednih 7 karakteristika koje je spomenula
majka vjernika, pa u emu je poenta da je nju izuzela od ostalih?)
A to se Ummu Seleme tie, dovoljna je njena odanost svome Zatitniku i Poslanikovom
opunomoeniku. Bila je poznata po prodornom miljenju, jakom intelektu i vrstom
vjerovanju. Njen izbor Vjerovjesnika na dan Hudejbije, dovoljno nam svjedoi o tome
koliko je inteligentna, koliko ispravno razmilja i kako visok poloaj uiva, nek su
Allahova milost i blagodati s njom.
Selam
--
Pismo 79 (pitanje)
Konsenzus potvruje hilafet Es-Siddika

Prihvatimo li ono to ste naveli o oporuci, i jasne hadise, pa ta ete uiniti po pitanju
konsenzusa ummeta u davanju prisege Es-Sidiku (Ebu Bekru)? Taj konsenzus je
neporeciv dokaz, zahvaljujui Poslanikovim rijeima:
Moj se ummet nee sloiti u greki. ( ) kao i:
Nee se sloiti u zabludi. ( ) ta na ovo kaete?
-S
Pismo 80 (odgovor)
Nema konsenzusa
Namjera Poslanika rijeima: Moj ummet nee se sloiti u greki. i Nee se sloiti u
zabludi, je negiranje greke i zablude u pitanjima u kojima se ummet bude meusobno
dogovarao, i koja na osnovu svoje volje budu odabrali za svoje miljenje. To je ono to
se iz hadisa da razumjeti, a ne neto drugo.
Meutim, ono to nekoliko ljudi iz ummeta budu odabrali, toga se drali, a zatim na to
prisilili poznate linosti, pa u tome nema dokaza za ispravnost. Prisega na Sekifi se nije
desila na temelju savjetovanja i dogovora. Tu prisegu je izveo drugi halifa, Ebu Ubejde i
nekolicina ljudi koji bjehu sa njima. Netom su iznenadili autoritete tim potezom, i oni su
im izili u susret u toj namjeri. ak je Ebu Bekr jasno dao do znanja da prisega koja mu
je data nije postignuta na temelju savjetovanja niti promiljanja. To je uinio prilikom
obraanja ljudima poetkom svoga hilafeta, traei ispriku pred njima: Zaista je prisega
koja mi je data bila nepromiljen in, ijeg nas je zla Allah sauvao, a ije sam se
smutnje ja pribojavao...
(Biljei ga Ebu Bekr Ahmed Ibn Abdulaziz Devhari u knjizi Es-Sekifeh, a prenosi ga Ibn
Ebi Hadid u arhu Nehdi-l-belagati, 1/132)
Omer je pred mnotvom oevidaca svjedoio o toj injenici u svome govoru, kojeg je
odrao na Poslanikovom minberu u petak, predkraj svoga hilafeta. O emu se glas
proirio na sve strane. Biljei ga i Buharija u svome Sahihu.
(Pogledaj Sahihu-l-Buhari, poglavlje Redmu-l-hubla mine-z-zina iza uhsinet, nalazi se u
knjizi o Hudud ve-l-muharibin min ehli-l-kufri ve-r-ridde. Govor e nai sa uvodnim
crtama na 119 stranici u 4. svesku. Biljei ga vie ljudi, autora Sunena i Povijesti, poput
Ibn Derir Taberija u Tarihu, govorei o deavanjima 11. godine po H. Prenosi ga i Ibn
Ebi El-Hadid u erhu Nehdi-l-belagati, 1/122.)
Za tebe u citirati ono to je svjedok temi: Stie mi vijest da neko govori: (Zubejr bijae
taj ovjek. On je rekao: Allaha mi, umre li Omer, dat u prisegu Aliju, zaista je prisega
data Ebu Bekru nepromiljen in, a ostvario se. To je jako rasrdilo Omera te se zbog
toga i obratio ljudima ovim govorom. Veliki broj komentatora Buharijinog Sahiha o tome
otvoreno govore, zato pogledaj komentar ovog hadisa u Kastelanijevom komentaru,
11/325, vidjet e da to prenosi od Belazerija u Esnabu, naglaavajui da je lanac
prenosilaca vjerodostojan, u skladu sa uvjetima dvaju ejhova. ) Allaha mi, umre li
Omer, prisegu u dati tome i tome. Nemoj da se oholi ovjek rijeima da je prisega Ebu
Bekru bila ishitreni potez a ostvario se. Znajte, to je bilo tako, meutim, Allah je sprijeio
njeno zlo. (...) Ko bez savjetovanja da prisegu ovjeku, pa nek ne daje prisegu, i nek
onaj kome se prisega daje ne prihvati, mogli bi biti ubijeni. (...)
(Ibn Esir u Nihajetu komentariui ovu predaju, ukazuje na gramatiko znaenje rijei
garer, da bi na kraju rekao da je znaenje hadisa sljedee: Da je ispravna stvar da
prisega bude data na temelju savjetovanja i slaganja, pa ukoliko bi dva ovjeka mimo
zajednice jedan drugom dali prisegu, to bi znailo istupanje iz zajednice i izazvalo bi
gnijev demata, oni bi na taj nain poinili veoma runo djelo zbog kojeg bi mogli biti
ubijeni... Pravednost kojom je Omer opisan iziskuje da istom ovom presudom kojom sudi
drugima, presudi sebi i svome prijatelju. A prije nego je izrekao ovaj govor rekao je:
Prisega data Ebu Bekru je nepromiljen in, Allah je spreio njeno zlo, pa ko se bude
vratio na takav postupak, ubijte ga. Ove rijei su dobro poznate i prenose ih autoriteti
koji prenose hadise poput allame Ibn Ebi Hadida u erhu Nehdi-l-belagati, 1/123. )
Desilo se tako da kada je preselio Vjerovjesnik, s.a.v.a., da nam se suprotstave Ensarije,
pa se svi iskupie na Sekifi Benu Sa'ade, pa nam se suprotstavio Ali i Zubejr i oni koji
bjehu s njima. Zatim je detaljisao ukazivajui na dogaaj Sekife, na prepirku,
suprotstavljanje u stavovima, podizanje glasova, to je dovelo do bojazni izbijanja
razdora u islamu, zbog ega Omer daje prisegu Ebu Bekru.
Ono to je sasvim izvjesno kao neophodni zakljuak iz njihovih predaja da niko iz
Vjerovjesnikovog Ehli bejta nije prisustvovao prisegi, ve bili su se povukli u kuu Alijevu,
a s njim je bio Selman, Ebu Zerr, Mikdad, Ammar, Zubejr, Huzejme Ibn Sabit, Ubej Ibn
Ka'b, Ferve Ibn Amr Ibn Dekka El-Ensari, Berra' Ibn Azib, Halid Ibn Se'id Ibn As El-Emevi
i drugi poput njih. Pa kako da konsenzus bude postignut kada svi ovi nisu bili prisutni, a
meu njima kompletan Ehli bejt, koji u odnosu na ummet ima poziciju glave u odnosu na
tijelo, oiju u odnosu na lice, oni su Poslanikova dragocjenost i njegovi povjerenici. Oni
su neodvojivi od Knjige Boije, njeni saputnici, oni su laa spasenja ovog ummeta, i
kapija milosti, oni uvaju od lutanja u vjeri, oni su bajraci upute, to smo utvrdili u
prijanjim obraanjima, (Pogledati esto pismo pa do kraja 12. pisma, i stei e sliku o
Ehli bejtu i njegovoj vrijednosti. ) da je njihova vrijednost takva nema potrebe za
dokazom, nakon toga to to svjedoi ovjekova svijest i savjest.
Buharija i Muslim u svojim Sahihima (Sahihu-l-Buhari, 3/39, poglavlje o Bici na Hajberu,
Sahihu-l-Muslim, 2/72, poglavlje o Poslanikovim rijeima: Mi ne ostavljamo nasljedstvo,
ono to ostavimo to je milostinja, u knjizi Dihad ve-s-sejr.) kao i mnogi drugi pouzdani
prenosioci hadisa ve su ustvrdili da Ali nije htio dati prisegu, i nije to uinio sve dok se
Velikodostojnica ena nije pridruila svome ocu, a to se dogodilo est mjeseci nakon
prisege.
Na to ga je primorao opeislamski interes u vrlo kritinim okolnostima zarad mira i
pomirenja. Svjedoanstvo o tome nalazimo u Aiinoj predaji u kojoj daje do znanja da se
Zehra okrenula od Ebu Bekra, i nije s njim razgovarala nakon Resulullaha, sve do svoje
smrti, a Ali kada se pomirio, ukazao im je na to da su uzurpirali njegov poloaj hilafeta. U
toj predaji nema jasnog ukazivanja na to da im je dao prisegu prilikom pomirenja. Kako
je samo jak argument u rijeima upuenim Ebu Bekru:

Ukoliko si protivniku spomenuo bliskost svoju,
pa ima ih od tebe i preih i bliih poslaniku,
ukoliko si urom i vijeanjem do vlasti stigao
kako to? kad od vijenika ni traga ni glasa!
(Ovi stihovi nalaze se u Nehdu-l-belagi, a spominje ih Ibn Ebi Hadid u komentaru u
arhu Nehdi-l-belagati, 4/319 rekavi da su rijei upuene Ebu Bekru koji se
raspravljao sa Ensarijama na Sekifi rekavi: Mi smo porodica Resulullahova, i jaje koje
se raspuknulo i iz kojeg je iziao Poslanik, mi smo iz njega. A kada su mu dali prisegu,
on se pozivao na ispravnost svoga hilafeta meu narodom, da je prisega postignuta
savjetovanjem i miljenjem uglednih ljudi. Zatim je Ali rekao: Tvoje pozivanje u raspravi
sa Ensarijama kako si iz jednog jajeta sa Resulullahom i od njegovog si roda, pa ima ih
koji su u tome njemu blii rodom, a to to si se pozivao na to da su ljudi i zajednica
zadovoljni tobom, pa koliko je ashaba bilo otsutno, ne bijahu na prisegi, pa kako da bude
dokazano?... ejh Muhamed Abduhu ima dva komentara na ove stihove koji obuhvataju
ono to je kazao Ibn Ebi Hadid u svome komentaru na njih. )
Abbas Ibn Abdu-l-Mutallib se pozivao na ovaj argument Ebu Bekru kada mu je u
razgovoru rekao: Ukoliko si posredstvom Resulullaha hilafet traio, pa nae si pravo
uzeo, a ukoliko si to traio posredstvom vjernika, pa mi smo od njih i prednjaimo nad
njima, a ukoliko je tvoj hilafet zagarantiran konsenzusom vjernika, pa kako da bude
zagarantiran kada mi nismo bili radi tome...
(O tome govori Ibn Kutejbe u knjizi El-Imametu ve-s-sijase, str. 16. )
Pa gdje je konsenzus nakon ovog konkretnog ukazivanja Poslanikovog amide, brata
njegovog oca? I nakon oitog stava njegovog amidia, opunomoenika i brata? I ostalih
lanova njegovog Ehli bejta i srodnika?
--
Pismo 81 (pitanje)
Zajamenost konsenzusa nakon prekidanja spora

Sunije ne poriu injenicu da prisega nije utemeljena na savjetovanju i razmatranju. I
priznaju da se desila iznenadno i improvizirano. I ne sumnjaju u suprotstavljanje Ensarija
i njihovo naginjanje prema Sa'du, niti sumnjaju u suprotstavljanje Beni Haima i njihovih
prijatelja meu muhadirima i ensarijama, te njihovo prikljuivanje Imamu. Meutim, oni

govore: Na kraju svega put hilafeta se otvorio Ebu Bekru i svi su bili zadovoljni da im on
bude lider, na taj nain nestalo je spora, odjednom je prestala svaa, svi su se saglasili
dati podrku Siddiku, i biti mu iskreni prijatelji i javno i tajno. Ratovali su njegove ratove,
a bili su u miru njegovih mirovnih ugovora. Provodili su njegove naredbe i zabrane. Niko
mu se u tome nije protivio. Prema tome, konsenzus je postignut, i realiziralo se
povjeravanje hilafeta. I svaka hvala pripada Allahu zarad ujedinjenja njihovih rijei nakon
raskola, i objedinjavanja srca nakon razdora. Selam
-S
Pismo 82 (odgovor)
Niti je konsenzus zajamen niti je spor prestao

Njihova saglasnost u davanju podrke Siddiku, dobronamjernost prema njemu i tajno i
javno je jedna stvar, a ispravnost povjeravanja hilafeta je druga stvar. I ove dvije stvari ni
racionalno ni erijatski nisu nerazdvojive.
Poznat je nain postupanja Imam Alija, a.s., i bezgrijenih Imama, od njegovih
potomaka, u tome da su pomagali islamsku vlast. I to je nain kroz koji se slui Allahu, i
ja ti o njemu govorim kao odgovor na tvoje rijei. Iz toga se da zakljuiti da je njihov stav
bio da islamski ummet, nee imati slavu osim uz dravu koja e ujediniti svoje graane i
popravite rascijepe, uvati granice i paziti na njihove poslove. Takva drava ne moe biti
uspostavljena osim da je njeni graani podre svojim ivotima i imecima. Ukoliko vlast
bude u ruci njenog erijatskog vlasnika, a to je Resulullahov opunomoenik, ispravnim
zastupnitvom, jer on je, a ne neko drugi preciziran, kada bude sprijeen od toga, te
neko drugi mimo njega preuzme upravu nad muslimanima, stroga je dunost ummetu
pratiti ga u djelima koja darivaju snagu i ast islamu i koja brane granice i tite sigurnost.
Tu nije dozvoljeno odvajanje muslimana i cijepanje demata opirui mu se, ve je stroga
dunost ummetu, da sarauju s njim pa makar bio ovjek bez ruku i nogu kako bi
saraivali sa istinskim halifom. Davat e mu porez na zemlju i participacije, zekat na
stoku i drugo. Ima pravo uzeti od njih to kroz trgovinu, i ostale sredstva transfera, poput
poklona i nagrada i slino. To je nain postupanja Alija i istih Imama iz njegovog
potomstva. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: Nakon mene e nastupiti sebinost i
stvari koje ne odobravate. Rekoe: O Allahov Poslanie, ta nareujete onima koji
zateknu takvo stanje. On ree: Davat ete ono to je vaa obaveza, a od Allaha ete
iskati svoje pravo.
: :

(U hadisu od Abdullaha Ibn Mes'uda, biljei ga Muslim u Sahihu, 2/118, i drugi autori
Sahiha i Sunena. )
Ebu Zerr Giffari, r.a., bi govorio: Zaista me moj prijatelj Resulullah, s.a.v.a., savjetovao
da sluam i da se pokoravam, pa makar to bio ovjek bez ruku i nogu. (Biljei ga
Muslim u Sahihuu drugom svesku, hadis je mustefid. )

Seleme El-Du'fi je rekao: O Allahov Vjerovjesnie, ta ukoliko nam se nametne ovjek
koji svoje pravo trai od nas, a brani nam naa prava, ta nam nareuje? Poslanik,
s.a.v.a., ree: Sluajte i pokoravajte se! Jer na njima je ono to oni nose, a na vama ono
to vi nosite.(Biljee ga Muslim i drugi ) (svak e nositi teret svojih grijeha)
:

Allahov Poslanik, s.a.v.a., u hadisu Huzejfe Jemanija, r.a., kae: Nakon mene bit e
predvodnici koji se nee ravnati mojim putem, niti e postupati po mome sunnetu, bit e
meu njima ljudi ija srca su ejtanska srca u tjelima ljudskim. Huzejfe kae: Upitah: O
Resulallah, kako da postupim ukoliko zateknem to stanje? Poslanik ree: Sluat e i
pokoravat se upravitelju, pa i ako te udara i uzima ti imetak, sluaj i pokoravaj se.
(Biljei ga Muslim u Sahihu, 2/120, a prenose ga i drugi autori Sunena.)

: : :

Sline su i rijei koje od Poslanika prenosi Ummu Seleme: ( Biljei ga Muslim u Sahihu,
2/122. Znaenje Poslanikovih rijei ( ) je da svako ko prepozna nepoeljnost
i ne pomijea ga s onim to nije nepoeljno, za njega e biti puta za oslobaanje i
oienje od grijeha i kazne na taj nain da ga promijeni rukom, jezikom a ukoliko je
nemoan tada da to osudi svojim srcem) Bit e uskoro vladari nad vama, neko e ih
odobravati a neko prezirati. Ko spozna bit e osloboen grijeha, a ko ih bude negirao, bit
e spaen. Rekli su: Zar se neemo boriti protiv njih?! Ree: Ne, sve dok klanjaju...
( Rije ( ) moe biti itana kao irf i imati znaenje ko se strpi bit e
osloboen od grijeha, tj. onaj ko ne bude u mogunosti u takvoj situaciji protiv takvih
vladara postupati u skladu sa normama nareivanja dobra i odvraanja od zla, pa se
strpi, a u srcu ne bude odobravao njihova djela, on je od njihovog grijeha osloboen i
ist. ( ) A onaj koji pak bude u mogunosti odvraati od zla i to bude inio, on
e biti spaen i ouvan. (prim. prev.))
: :
Vjerodostojni hadisi o ovoj temi su mutevatir, posebno putem istoga Ehli bejta, a.s.,
upravo zbog toga oni su se strpili, a u oima im trnje a u grlima kost, zbog djelovanja u
skladu sa ovim i drugim svetim imperativima, od onoga ime ih je posebno obavezao

Vjerovjesnik, s.a.v.a., naredivi im stprljenje u okolnostima uznemiravanja, kako bi
ummet bio cjelovit a sjaj ouvan. Bili su dobronamjerni prema onima koji su rukovodili
poslovima muslimana, a oni - jer njihovo pravo je bilo rtvovano imali su osjeaj
gorine vei od ovjeka koji jede gorku tikvicu, traei za njih puteve napretka, u stanju
kada su im srca bila ranjenija od onog koga je sablja probola, zbog toga jer njihov
poloaj bijae uzurpiran. Sve to zarad provoenja imperativa oporuke i obavljanja
obeanja i prakticiranja erijatske i racionalne stroge dunosti, dajui prednost vanijem
od vanog u trenutku suprotstavljenosti.
Upravo zbog toga je Emiru-l-mu'minin bio iskren sa svom trojicom halifa savjetujui ih,
dajui im najbolja rjeenja. Ko bude istraivao njegov ivot za vrijeme njihovog mandata,
znat e da je nakon toga to je izgubio nadu na svoje pravo na hilafet odmah nakon
Resulullaha, odabrao je put pomirenja, i mira sa upraviteljima. Gledao je svoje prijestolje
koje mu je oporueno kako su ga prisvojili, ali nije ratovao protiv njih zbog njega, nije
im ga sprijeio, uvajui ummet i pazei na narod, pridajui panju vjeri, rtvujui
dunjaluk zarad ahireta. Bio je na iskuenju kakvom niko nije bio. Bio je suoen s dvije
srceparajue stvari. S jedne strane hilafet, uz sve jasne odredbe i oporuke u njegovu
korist, koji ga je dozivao u pomo glasom koji ranjava srce, i jecajem koji razara jetru. A s
druge strane, talasi smutnje stvarali su bojazan od uruavanja poluotoka, vraanju arapa
dahilijetu i iskorjenjenja islama. Ugroavali su ga licemjeri u Medini, licemjerje im bijae
uroeno, kao i beduinima oko njih, oni su licemjeri u skladu sa kur'anskim tekstom. ta
vie, njihovo poricanje i licemjerje je jo ee. Poslanikovim odlaskom oni su bili
ohrabreni, a muslimani postadoe poput pokislih preplaenih etveronoaca okruenih
krvolonim vukovima i divljim grabeljivcima, Musejlemom kezzabom, Talihatom Ibn
Huvejlidom laovom, Sedahom Binti Hars varalicom i njihovim prijateljima koji su bili
odluni unititi islam i smrviti muslimane, zatim rimljanima i carevima i drugima koji su
vrijebali svoju priliku. Brojni su sluajevi pokazivanja mrnje prema Muhammedu,
s.a.v.a., i njegovom Ehli bejtu i njegovim ashabima, i potpune mrnje prema islamu, sa
eljom da se u korijenu uniti, i potkopaju njegovi temelji. I kada su bili u punoj snazi,
gazili su ustrim koracima, jer vidjeli su, da se Poslanikovim odlaskom sa ovog svijeta,
deavanja odvijaju u njihovu korist, i to je bila prava prilika, zato su htjeli orobiti islam
prije nego ponovo ojaa i povrati svoj sistem.
Emiru-l-mu'minin se naao izmeu ove dvije vane stvari, bilo je jasno da e rtvovati
svoje pravo zarad ivota islama, biti nesebian zarad opeg dobra. Dakle prekid spora i
otklanjanje neslaganja izmeu njega i Ebu Bekra bilo je jedino zbog straha od nanoenja
tete nukleusu islama i iz brige prema muslimanima. On i cijeli Ehli bejt i ostali njegovi
prijatelji od muhadira i ensarija su se strpili, u stanju kada im je u oima bilo trnje a u
grlu kost.
Njegov govor, tokom ivota, nakon Resulullaha, s.a.v.a., otvoreno je ukazivao na to,
hadisi o tome od Imam istoga Ehli bejta su mutevatir.
Meutim, poglavar Ensarija, Sa'd Ibn Ubade, nikada se nije pomirio sa dvojicom halifa,
nikada nije uestovao u njihovim skupovima i dematima na bajramima i duma-
namazima. Nije se kretao sa njima, niti je priznavao njihove naredbe i zabrane, sve dok
ga za mandata drugog halife prevarom nisu ubili u Huranu, a ubice su govorile kako su
ga ubili dinni. Zabiljeene su njegove rijei na dan Sakife, ali nema potrebe citirati ih
ovdje.
( Sa'd Ibn Ubade je poznat kao Ebu Sabit, bio je od onih koji su dali prisegu na Akabi,
uestovao je na Bedru i drugim popritima. Bio je velikodostojnik Hazreda i njihov
starjeina, plemeniti Ensarija i njihov poglavar. Govor na koji smo ukazali, nalazi se u
knjigama predaja i povjesti. Dovoljno je to da ga biljei i Ibn Kutejbe u El-Imametu ve-ssijase, i Ibn Derir Taberi u Tarihu, Ibn Esir u Kamilu, Ebu Bekr Ahmed Ibn Abdulaziz
Devhari u Es-Sekifi i mnogi drugi.)
A njegovi prijatelji, poput Hubaba Ibn Munzira (Hubbab je bio od ensarijskih
velikodostojnika, bio je njihov junak Bedra i Uhuda, ima mnogo plemenitih djela i slavnu
prolost ) i drugih Ensarija, bili su prisiljeni pognuti svoje glave i pokoriti se njihovoj sili.
Pa zar je postupak pod prijetnjom sablji ili spaljivanja vatrom,bio zbog vjere u ugovor
prisege? Da li je to bio primjer konsenzusa o kojem govori Poslanik, s.a.v.a.: Nee se
moj ummet sloiti u greki. Dajte nam fetvu, Allah vas nagradio.
Njihova prijetnja upuena Aliju, a.s., da e ga spaliti, potvrena je neupitnim predajama
koje su mutevatir. Dovoljno je to je biljei imam Ibn Kutejbe na poetku knjige ElImametu ve-s-sijase. Imam Taberi na dva mjesta govorei u svome Tarihu o
deavanjima 11. godine po H., zatim Ibn Abdu-r-Rabih El-Maliki u Akdu-l-ferid, 3 svezak,
Ebu Bekr Ahmed Ibn Abdulaziz Devhari u knjizi Es-Sekifa kao i Ibn Ebi Hadid u erhu
Nehdi-l-belagati 1/134, Mesu'di u Murudu-z-zehebod Urveta Ibn Zubejra, ispriavajui
se svome bratu kada je htio spaliti kue Benu Haima koji nisu htjeli dati prisegu,
ehristani prenosi od Nizama, kada je spomenuo pleme Nizamija u El-Milel ve-n-nihel,
Ebu Muhnif je autor posebne knjige o Sakifi, gdje podrobno pie o onome to smo mi
samo taksativno spomenuli. U prilog tome koliko je poznat ovaj dogaaj dovoljna je
kasida Omerija od Hafiza Ibrahima u kojoj izmeu ostalog stoji:
...a rijei koje Omer uputi Aliju.
kako je plemenit slualac a kako velik govornik kuu u ti spaliti, neu te ni aliti,
prisegu li ne da ti,
pa nek je u njoj i Mustafina ki,
niko do Hafsinog babe ne mogade ovo kazat,
pred vitezom Adnana i njegovim zatitnikom...
Ovo je njihovo ponaanje sa Imamom, koje svjedoi da konsenzus za nas nije
argument. Zato, o poteni ljudi, kako vae pozivanje na ovakvu vrstu konsenzuza moe
biti ispravno, i pored ovakvog stanja?
Sellam
Pismo 83 (pitanje)
2. rebiu-l-evvel, 1330. godine po H.
Da li je mogue objediniti pouzdanost odredbi s tim da su ashabi postupili ispravno?

Zbilja umni i razumni ljudi, na ashabe gledaju tako da su isti od suprotstavljanja formi
Poslanikovih imperativa i zabrana, te ne smatraju da im je ita drugo dozvoljeno osim da
im se pokore. Dakle, nije mogue da uju Poslanikovu odredbu o Imamu, a da se zatim
oglue o nju, i to i prvi i drugi i trei put (prve tri halife). I kako je mogue smatrati da su
ispravno postupili u odstupanju od tih odredbi i pored toga to su ih uli? Ne smatram da
moe objediniti ove dvije stvari. Selam.
-S-
Pismo 84 (odgovor)
1.
Povezivanje izmeu pouzdanosti odredbe i prihvatanja njihove ispravnosti.
2.
Uzrok odustajanja Imama, a.s., od svoga prava.
1. Iz sre velikog broja ashaba saznajemo da su radili u skladu sa iskljuivo vjerskim

odredbama koje se tiu ahiretske perspektive. Poput odredbe da se posti mjesec
ramazan a ne neki drugi mjesec, ili upravljanja prema kibli u namazu a ne mimo nje, i
odredbe o broju farzova, broju i nainu njihovih rekata. Zatim odredbe o sedam tavafa
oko Kabe, i stvarima slinim tome koje se tiu iskljuivo ahiretskih koristi.
Meutim odredbe koje su se ticale politike, poput uprave i zapovjednitva, odreivanja
dravnih pravila, ureivanja dravnih poslova, vojske, e pa nisu u svim stanjima vidjeli
obaveznim povinovati se onome to one iziskuju, ve su postupali u skladu sa svojim
miljenjem davi prostora svojim promiljanjima i zakljucima. Bili su takvi da ukoliko bi
vidjeli u suprotstavljanju odredbi lini prosperitet, ili korist za svoju karijeru, oni bi odredbi
okrenuli lea i upravljali bi se linim koristima.
Kod njih je preovladalo miljenje da arapi nee prihvatiti Alija, niti e se pokoriti odredbi u
njegovu korist. Jer on im je ubijao srodnike na Boijem putu, i prolivao krv svojoj sabljom
u promicanju Allahove rijei, i bio im otvoreni neprijatelj na putu pomaganja Istine, sve
dok Boija odredba nije postala dominantna usprkos svakom poricatelju istine.
Dakle, ne bi mu se pokorili osim primoravanjem, niti bi odredbu o njemu prihvatili osim

silom. ta vie njemu su pripisali svaku kap prolivene krvi na putu islama u danima
Vjerovjesnika, s.a.v.a., i to u skladu sa svojim obiajima u takvim situacijama, zato to
nakon Poslanika u njegovom rodu nije bilo nikog drugog koji zasluuje da ga dre krivim
za prolivenu krv. Jer arapi odgovornost za prolivenu krv stavljaju na plea najuglednijeg
pripadnika plemena i najboljeg u plemenu. A Ali, to je neosporno, bijae najbolji
Haemija nakon Resulullaha. Usljed toga beduini su nastojali nakoditi mu, urotili su se
protiv njega, gajei mrnju prema njemu i njegovim potomcima, napadajui ga na razne
naine. Tako da se zbilo ono to se zbilo. To su vijesti koje su se proirile na svim
meridijanima, ispunivi zemlju i nebo duhom te nesree.
Isto tako, Kurejije posebno a beduini generalno, bijahu kivni na Alija, a.s., zbog toga to
je bio neumoljiv prema Allahovim neprijateljima, i to je bio strog prema onima koji su
krili Boije granice i omalovaavali Njegove svetinje. Bili su u strahu od njegovog
nareivanja dobra i odvraanja od zla, preplaeni od njegove pravde meu
stanovnitvom, i jednakosti kojom je pristupao svim ljudima u svim pitanjima. Niko se
nije nadao njegovoj popustljivosti, niti je za bilo koga ublaavao zakon. Pred njim su
uvaeni i moni bili slabi i krotki sve dok se od njih ne uzme pravo, a slabi i krotki pred
njim bijahu jaki i uvaeni sve dok im nije vraeno pravo njihovo. Pa kako bi se beduini
povinovali nekom poput njega, kad Beduini su najvei nevjernici i najgori licemjeri, i
razumljivo je to ne poznaju propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje; (Tevba, 97)
A od stanovnika Medine (ima) ustrajnih u munafikluku, ne znate ih; Mi ih znamo; (Tevba,
101) i meu njima je druina koja se ne ustruava uiniti bilo kakav nered.
Takoer, Kurejije i ostali beduini zavidjeli su Aliju na vrlinama koje mu je Allah podario.
Jer on je u znanju i djelovanju kod Uzvienog Allaha, Njegovog Poslanika i posjednika
razuma, stigao do nivoa, za koje su rivali bili nesposobni, a od kojih su sposobni
uzmicali. Od Allaha i Njegovog Poslanika zarad prolosti i osobina dobio je poloaj za
kojim su se istezali vratovi nade. Stigao je do mjesta nedokuivog i za najambicioznije.
Zbog toga su srca licemjera bila ispunjena ljubomorom, te se u tome da ne postupe u
skladu sa odredbom o njemu, zdruila rije razvratnika, nakisina (kritelja ugovora),
kasitina (nasilnika) i marikina (onih koji su napustili vjeru), odbacivi Poslanikovu
odredbu, u potpunosti je zaboravivi.
I bi ta bi od onog o emu ne zborim
pa zamisli najbolje i ne pitaj o tome!
Isto tako, Kurejije i ostali beduini teili su k tome da hilafet orbitira u njihovim
plemenima, to im je otvorilo apetit, te su se opredjelili za krenje prisege, i odluili se
presijei tu vezu, zaboraviti tu odredbu na nain da se nikada vie ne spomene.
Sloili su se u tome da od prvog dana hilafet bude oduzet onome kome je zavjeten
Resululahovom oporukom. Zato su ga i stavili na izbor i volju da bi svako pleme moglo
gajiti nadu stizanja do hilafeta, pa makar i nekad u budunosti.
Da su se pokorili odredbi, te nakon Poslanika, Aliju dali njegovo pravo, to bi znailo da

hilafet ne izlazi iz kruga istog Ehli bejta, jer ih je Poslanik, s.a.v.a., sjedinio na dan
Gadira i u drugim prilikama i to na temelju odredbe Boije Knjige. Uinivi ih
predvodnicima posjednika znanja do sudnjeg Dana. No, beduini ne mogahu otrpiti
ogranienje hilafeta na jednu posebnu porodicu, posebno nakon toga to su sva
plemena ve bacila oko na njeg, a due oko njeg kruile sa svih strana.
Toliko je smrala jadna da joj se ukazae
kosti, i da za cijenu i ubogi pita.
Takoer, ko bude istraivao povijest Kurejija i beduina ranog perioda islama, uvidjet e
da se oni nisu pokorili haemijskom vjerovjesnitvu prije nego li su bili smrvljeni, kada u
njima nije bilo vie snage. Pa kako e tek biti zadovoljni da u porodici Haemija bude i
poslanstvo i hilafet?
Omer Ibn Hatab je rekao Ibn Abbasu pri jednom razgovoru: Kurejije ne vole da se kod
vas spoji vjerovjesnivo i hilafet, na taj nain optereujete ljude. (Prenosi ga Ibn Ebi ElHadid u erhu Nehdi-l-belagati, 3/107,)

2. Dobrim prethodnicima (selefu salih) nije bilo mogue da ih primoraju na doslovno
dranje do vjerskih tekstova iz bojazni od njihovog vraanja na trag ako budu u tome
insistirali, i zbog straha od loih posljedica razilaenja u takvom stanju. Sa smru
Resulullaha, s.a.v.a., ispoljeno je licemjerje, njegovim odlaskom ojaala je mo
dvolinjaka, due poricatelja postadoe okrutne, zaljuljae se stupovi vjere, srca vjernika
bjehu orobljena, odjednom postadoe poput pokislog stada u studenoj noi, okrueni
krvolonim vukovima i opasnim zvijerima. Neka se beduinska plemena odmetnue od
vjere, a druga su to namjeravala uiniti, o emu smo ve opirno pisali u 82. pismu.
U takvom stanju Ali je bio zabrinut, da meu ljudima ne izazove smutnju i razdor, ispolji li
svoje pravo na hilafet, pa da vjera bude izgubljena, jer srca bjehu kakvim ih opisasmo, a
licemjeri kako pojasnismo, zlobno su grizli svoje prste, otpadnici bjehu u svome stanju, a
poricatelji kao to smo prethodno naveli. Ensarije su su usprotivile Muhadirima,
odstupivi od njih rijeima: Vladar od nas, vladar od vas. I tako dalje i tako dalje.
Njegova briga za vjeru ga je potakla da se suzdri od traenja hilafeta i da se dri po
strani. Jer znao je da zatrai li hilafet u takvom stanju, to e biti uzrokom dovoenja
ummeta u opasnost i do unitavanja vjere. Zato se povukao, rtvujui se zarad islama,
inei uslugu u korist opeg interesa, dajui prednost Ahiretu nad Dunjalukom.
On je, dakle, boravio u kui, ne davi prisegu sve dok ga na silu nisu izveli iz nje, sve
zarad uvanja svoga prava, i upotpunjenja dokaza protiv onih koji su ga napustili. Da je
pohitao sa prisegom ne bi se na taj nain zaokruio njegov dokaz, niti bi zablistao njegov
argument.
Dakle, on je svojim postupkom napravio vezu izmeu ouvanja vjere i zatite svoga
prava u upravljanju vjernicima. to aludira na snagu njegovog uma, neodoljivost njegove
milosrdnosti, irinu njegove due, i davanja prednosti opem dobru. Kada se neko proe
tako vane stvari, on kod svoga Gospodara postie najuzvienije vjerske stupnjeve.
Vrhunac koristi koju je ostvario u tim stanjima bijae bliskost Uzvienom Allahu.
to se pak tri halife i njihovih pristaa tie, oni su, zbog stvari koje smo ve ranije
spomenuli, interpretirali odredbu o Alijevom hilafetu. Takav postupak nije udan nakon
onog to smo te o njima upoznali o interpretiranju i idtihadu u vezi sa svim
Poslanikovim rijeima o politici i upravljanju, odreivanju dravnih pravila, ureivanja
dravnih poslova.
Kao da te stvari nisu ubrajali u vjerska pitanja. To im je olakalo da mu se suprotstave, i
kada su konano stvar okrenuli u svoju korist, odluno su krenuli s projektom
zaboravljanja takvih hadisa. Najavili su kazne za sve one koji su ih prenosili ili aludirali
na njih. A poto su bili uspjeni u uvanju reima, irenju islama, osvajanju carstava,
stjecanju bogatstva i moi, a nisu se zaprljali strastima, posao im je poao nabolje,
postali su moni, ljudi su o njima poeli gajiti lijepa miljenja, zavoljeli su ih, tako da su i
ljudi poli stazom zaboravljanja tih (kritinih) hadisa. Nakon njih na scenu su stupile
Emevija, iji glavni cilj bijae unitavanje i iskorijenjivanje Ehli bejta, a.s.
Ipak, pored svega toga, do nas su stigli oiti tekstovi u autentinim zbirkama hadisa, koji
su nam dovoljan dokaz, a svaka hvala pripada Allahu. Selam.
Pismo 85 (pitanje)
Traenje sluajeva kada se nisu pokorili odredbi

Obratio sam pozornost tvome posljednjem pismu, koje na udesan nain pribliava ono
to smo smtarali nemoguim, i iznenauje u navoenju primjera oitim ilustracijama.
Nek je slavljen Onaj Koji ti je uinio jednostavnim iznoenje najsloenijih dokaza, i
podario ti kljueve objanjenja, pa stie tamo gdje sredstva ne stiu, i osvaja ono to
se nadama osvojiti ne da. Mislili smo da se motivi ne mogu vezati s onim to si iznio kao
dokaz koristei autentine tekstove, te da nema puta onome to si iznio u svojim
upeatljivim objanjenjima. Bilo bi lijepo da nam ukae na sluajeve u kojima se oni
nisu pokorili oitim odredbama, kako bi se objasnio ispravni aspekt, i rasvjetlio put
napretka. Takoer bih zamolio detaljnije objanjenje, iznoenjem poznatih hadisa,
istraivanjem onog to je zbiljeeno u knjigama anala o njihovim kretanjima. Selamun
alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu
-S
Pismo 86 (odgovor)
1.
Nesretni etvrtak
2.
Razlog odustajanja Poslanika od onog to im naredi tog dana
1. Broj sluajeva u kojima se nije pokorilo odredbi ima vie od toga da ih je mogue
izbrojati. Dovoljan primjer za takvo ta je nesrea koja se dogodila u etvrtak, a koja je
od najpoznatijih dogaaja, i najveih nesrea. Biljee je autori Sahiha i ostali hadiski
autoriteti, prenose ga svi historiari i hronolozi. Dovoljno ti je ono to biljei Buharija [1]
lancem prenosilaca do Ubejdullaha Ibn Abdullaha Ibn Utbeta Ibn Mesu'da od Ibn Abbasa
da je rekao:
Kada je Poslanik bio na samrti, u kui bijahu ljudi a meu njima Omer Ibn Hattab. Ree
Poslanik, s.a.v.a.: Donesite mi da vam napiem neto nakon ega nikada neete
zalutati. Tad ree Omer: Zaista je bol savladala Vjerovjesnika, a kod vas je Kur'an.
Dovoljan nam je Kur'an. Tada ljudi u kui pokazae meusobno neslaganje i poee se
prepirati. Neki od njih govorahu: Priite, da vam napie Vjerovjesnik ono nakon ega
neete zalutati. Drugi govorahu ono to je rekao Omer. Poto se die nepromiljen
govor i poraste neslaganje pred Vjerovjesnikom, Resulullah im ree: Ustajte! Ibn Abbas
je govorio: Zaista je nesrea svih nesrea neslaganje i galama koja se dogodila pred
Vjerovjesnikom zbog onoga to im je htio napisati... (U poglavlju Kavlu-l-marid kumu
anni, iz knjige El-Merda, 4/50.)

: :
:

: [ ] :

Ovaj hadis spada meu one ija se vjerodostojnost i izvori ne dovode u pitanje, a Buhari
ga navodi na vie mjesta u Sahihu. (Navodi ga u Knjizi Znanje, Sahih, 1/22, kao i na
drugim mjestima koja poznaju istraivai.)
Biljei ga takoer i Muslim u Sahihu predkraj poglavlja El-Vesaja. (Sahihu-l-Muslim, 2/14.
) Navodi ga Ahmed u Musnedu, 1/325, od Ibn Abbasa. Kao i ostali autori hadiskih i
povijesnih djela. U prenoenju ovog hadisa i pored toga to postoji izravan izraz: (
)tojest,Zaista Vjerovjesnik bunca, unijeta je izmjena tako to je ovaj detalj
prenesen po smislu, tojest, da je bol savladala Vjerovjesnika. I pored toga oni navode
kako je on rekao: Zaista je bol savladala Vjerovjesnika, s namjerom retuiranja izraza, i
ublaavanja runoe reenog, a i pored toga aludira na ono to biljei Ebu Bekr Ahmed
Ibn Abdulaziz El-Devhari u knjizi Es-Sekife, (Kao i u arhu Nehdi-l-belagati od Allame
Mu'tezilija, 2/20. ) lancem prenosilaca do Ibn Abbasa da je rekao: Kada je Poslanik bio
na samrti, u kui bijahu ljudi, meu njima i Omer Ibn Hattab. Resulullah ree: Donesite
mi pero i papir da vam napiem neto nakon ega neete zalutati. Kae: Pa ree Omer
rijei ije znaenje je da je bol obuzeo Resulullaha, s.a.v.a. Zatim ree: Mi imamo
Kur'an, dovoljna nam je Allahova knjiga. Pa se posvadie ljudi u kui i digoe galamu.
Pa neki su govorili: Priite da vam Vjerovjesnik napie. Neki su govorili ono to je
rekao Omer. Pa poto se die galama i nepromiljen govor, naljuti se Vjerovjesnik pa
ree: Ustajte...
:
:( )
: :
:
Oito je da oni Omerovo protivljenje prenose smislom a ne doslovce. Na to aludira i
injenica da muhaddisi kada ne navode ime onog ko se usprotivio tog dana, doslovce
navode njegove rijei. Buharija u knjizi o Dihadu i putovanju, 2/118.
Obavijestio nas je Kubejde, da nas je obavijestio Ibn Ajine od Selmana Ahvala, od Seida
Ibn Dubejra, od Ibn Abbasa da je rekao: etvrtak, eh ta je etvrtak. Zatim je plakao
toliko da suze pokvasie kamenie. Nakon toga je rekao: U etvrtak se pojaa bol
Resulullahu, pa je rekao: Donesite mi papir da vam napiem ono nakon ega nikada
zalutati neete. Pa se posvaae, a pred Poslanikom se ne smije svaati. Pa rekoe:
Allahov Poslanik bunca. Poslanik ree: Ostavite me, Onaj kod koga sam ja bolji je od
onoga emu me pozivate. Pa je na samrti oporuio tri stvari: Protjerajte idolopoklonike
sa arapskog poluotoka, darivajte izaslanike onako kako sam ih ja darivao. (Kae) I treu
sam zaboravio ... (Tree nije nita drugo do li ono to je Poslanik htio napisati da bi ih
sauvao od zablude. Meutim, politika je natjerala muhadise da zaborave ba to, na to
ukazuje hanefijski muftija iz Sra, Had Davud Dada.)
: :
:
: :
) (
Ovaj hadis takoer prenosi Muslim pri kraju knjige El-Vasijjeh u Sahihu, a Ahmed u
Musnedu od Ibn Abbasa, 1/222. Prenose ga i ostali muhaddisi. Muslim ga biljei u knjizi
El-Vasijjeh od Se'id Dubejra drugim lancem prenosilaca od Ibn Abbasa, da kae:
etvrtak eh ta je etvrtak. Zatim mu potekoe suze koje su izgledale poput nanizanih
bisera. Ree: Rekao je Resulullah, s.a.v.a.: Donesite mi papir i tinte ili plou i tinte, da
vam napiem neto nakon ega nikada zalutati neete. Pa rekoe: Zaista Resulullah
bunca... (Istim rijeima hadis biljei Ahmed u Musnedu, 1/355, kao i vie pozdanih
autora hadiskih knjiga.)
:
: :

Ko razmotri ono to je vezano za ovu nesreu u Sahihu, znat e da je prva osoba koja je
tog dana rekla: Resulullah bunca, bio Omer, a zatim oni od prisutnih koji su podrali
njegovo miljenje. uo si rijei Ibn Abbasa u prvom hadisu: Tada ljudi u kui pokazae
meusobno neslaganje i poee se prepirati. Neki od njih govorahu: Priite, da vam
napie Vjerovjesnik ono nakon ega neete zalutati. Drugi govorahu ono to je rekao
Omer. Tojest govorili su: Resulullah bunca.
U predaji koju od Omera biljei Taberani u El-Evsatu, (Kao u Kenzu-l-ummalu, 3/138. )
Omer kae: Kada se razbolio Vjerovjesnik rekao je: Donesite mi list i tintu, da vam
napiem neto nakon ega nikada neete zalutati. Zatim ree ena iza zastora: Zar ne
ujete ta Resulullah govori. Omer ree: Rekoh im zaista vi ste poput ena koje su se
divile Jusufu, kada se Resulullah razboli vi stisnete oi svoje, a kada ozdravi natovarite
mu se na vrat. Omer kae: Ree Resulullah: Pusti ih, zbilja one su bolje od vas!
: :
:
: : !
Vidi ovdje da se oni nisu pokorili njegovoj odredbi koja je takva da su joj se pokorili bili
bi sigurni od zablude. Kamo sree da su se zadovoljili time da mu ne budu posluni, i da
njegove rijei nisu odbili svojim rijeima: Dovoljna nam je Knjiga Boija. Kao da on ne
zna za poloaj Kur'ana meu njima, ili da oni bolje od njega znaju za karakteristike i
koristi Kur'ana.
Kamo sree da su stali na tome i da je to bilo sve, i da nisu na njega nasrnuli tim rijeima
Resulullah bunca a on je tu na samrti meu njima. Kojim su se to rijeima oprostili od
njega? Oni poto nisu prihvatili njegovu rije, zadovoljivi se Kur'anom, kako su to
umislili kao da nisu svakodnevno sluali kur'anski ajet, na svojim skupovima: Ono to
vam Poslanik d to uzmite, a ono to vam zabrani to ostavite. (Har, 7) Oni rekavi da
bunca, kao da nisu itali Allahove rijei: Uistinu, to je rije izaslanika plemenitog,
posjednika moi, kod Vlasnika Ara cijenjenog, Sluanog, tamo pouzdanog. I nije drug
va lud. (Takvir, 19 22)
Ili pak: Uistinu je on govor Poslanika plemenitog, i nije on govor pjesnika; malo to
vjerujete! Niti je govor proroka, malo ega se sjeate! Objava je od Gospodara svjetova.
(Hakka, 40 43)
Ili: Nije zalutao drug va, niti skrenuo, I ne govori po elji. To je jedino Objava - objavljuje
se. Ui ga Jedan estokih sila. (Nedm, 2 5) i mnogo drugih slinih ovim jasnim
ajetima, u kojima se nedvosmisleno govori o tome da je njegov govor ist od buncanja,

iako je razum sam po sebi dovoljan da posvjedoi to, bez potrebe za dokazom.
Meutim, oni su znali da on eli potvrditi ugovor hilafeta, i utvrditi odredbu hilafeta
posebno za Alija, a openito za svoj Ehli bejt, pa su ga u tome sprijeili, to priznaje
drugi halifa u privatnom razgovoru koji se vodio izmeu njega i Ibn Abbasa. (Kao to stoji
u erhu Nehdi-l-belagati, od Ibn Ebi El-Hadida, 2/114, u 27. redku )
Kada razmisli o Poslanikovim rijeima: Donesite mi da vam napiem neto nakon ega
neete nikada zalutati, kao i o hadisu o dvije vrijedne stvari: Zaista meu vama
ostavljam ono ega ako se budete drali neete nikada zalutati, Allahovu knjigu i moj
Ehli bejt, znat e da je namjera u oba hadisa jedna stvar, i da je on, kada je bio
bolestan htio napisati ono ime ih je obavezao u hadisu o dvije vrijedne stvari.
2. Zaista je Poslanik odustao od toga, jer su ga rijei kojim su ga neoekivano napali,
prisilile na to da odustane, jer nakon toga to to bi napisao ne bi imalo drugo postignue
osim smutnje i razdora nakon njega, u vezi sa tim da li je u onome to je napisao buncao
ili nije buncao. Kao to se to dogodilo pred njegovim oima kada se podigla galama i
nepromiljen govor. Tako da mu tog dana nije nita drugo preostalo ve da kae:
Ustajte, kao to si ve uo, a da je kojim sluajem ustrajao i napisao ono to je htio
napisati, oni bi bili tvrdoglavo ustrajni u tvrenju da on bunca, a njihove pristalice bi dale
sve od sebe da to potvrde, pisali bi knjige o tome i punili svitke s namjerom pobijanja te
Poslanikove upute i onoga ko se poziva na nju. Otuda je njegova velika mudrost
iziskivala da odustane od pisanja upute, kako njegovim protivnicima i njihovim
pristalicama ne bi ostalo puta za objeivanje poslanstva Allahu se od toga utjeemo i
od Njega pomo traimo. Poslanik je vidio da Ali, a.s., i njegovi prijatelji su pokorni pred
sadrajem te upute, bez obzira napisao je ili ne. A drugi mimo njih nee postupiti po njoj
niti e je uvaiti ukoliko je napie. Dakle u takvim okolnostima mudrost je iziskivala da to
ne uini, jer nakon takvog protivljenja osim smutnje ne bi imala drugog efekta, to je
sasvim jasno.
Selam.
--
Diskusija o izgovorima nesree

Pismo 87 (pitanje)
Moda Poslanik, a.s., naredivi da mu donesu papir i tintu, nije namjeravao ba nita
napisati, moda ih je svojim govorom elio samo iskuati, i nita vie. Pa je Allah samo
Omera El-Faruka uputio na to, i nikog drugog od ashaba. Zato je neophodno da se ovo
protivljenje (Poslaniku) ubroji u slaganje sa njegovim Uzvienim Gospodarem, to je bio

jedan od njegovih kerameta. Neke istaknute linosti daju ovakav odgovor, meutim,
poteno gledajui njegove rijei: Nakon njih neete nikada zalutati, pobijaju takvu
mogunost, jer to je druga apodoza njegovog imperativa. Tako da je znaenje njegovog
govora sljedee: ukoliko donesete papir i tintu i napiem vam tu uputu, nakon nje nikada
neete zalutati. Jasno je da obavjetavanje o ovoj stvari, samo s namjerom iskuavanja,
spada u oitu la, od koje je nuno da govor vjerovjesnika bude ist. Osobito u situaciji
kada je nedonoenje papira i tinte prioritetnije od donoenja. Mada je ovaj odgovor
diskutabilan i sa drugih aspekata, to znai da je sigurno u pitanju neto sasvim drugo.
Takoer mogue je kazati da uope nije pitanje odredbe i obavezivanja, pa da onaj koji
odbija bude neposlunik, ve je rije o konsultovanju. A oni su se konsultovali s njim u
nekim pitanjima, osobito Omer, on je duboko u sebi znao da je uspjean u odabiru onog
to je u interesu muslimana, imao je nadahnue od Uzvienog Allaha. On je s tim elio
olakati Vjerovjesniku, iz saaljenja nije mogao dopustiti da se Poslanik namui piui
uputu u stanju bolesti. On je vidio da je prioritet u tome da mu se ne donesu papir i tinta,
ta vie, moda se plaio da Vjerovjesnik napie neto to ljudi nisu u stanju izvriti, pa
da na taj nain zaslue kaznu, jer tada bi te stvari bile ve zapisane i odreene i ne bi
bilo mogue o njima sluiti se idtihadom.
Moda se plaio licemjera da kojim sluajem ne bi doveli u pitanje ispravnost tog pisma
jer, napisano je pod utjecajem bolesti, to bi moglo dovesti do razdora. Zbog toga je
rekao: Dovoljna nam je Boija knjiga, zato to je Allah rekao: U Knjizi Mi nismo nita
izostavili. (En'am, 38) Kao i: Danas sam usavrio vjeru vau. (Maide, 3) Kao da je bio
siguran da ummet nee zalutati, jer Allah im je usavrio vjeru i upotpunio im blagodat
Svoju.
Ovo je njihov odgovor, takav kakav jeste, jer Poslanikove rijei: Neete zalutati, daju do
znanja da je rije o odredbi i obavezivanju, jer bez najmanje sumnje stroga je obaveza
kad god je to mogue, potruditi se u onome to ljude ini sigurnim od lutanja. To to su
ga oni razoarali, i to im je naredio da ga napuste, drugi je dokaz o tome da je rije o
pitanju obavezivanja a ne konsultovanja.
Ukoliko kae da je rije o strogoj obavezi i da je Vjerovjesnik ne bi ostavio samo zato
to su mu se oni usprotivili, kao to to nije uinio prilikom protivljenja nevjernika.
Rei emo, da te rijei ukoliko su na svom mjestu, daju nam do znanja da njemu nije bila
stroga dunost napisati to pismo, a to se ne protivi injenici da je njima, kada im je
Poslanik to naredio, donoenje papira i tinte bila stroga dunost, objasnivi im da im je
korist toga sigurnost od lutanja i ostajanje na putu upuenih. Jer osnova u ovom pitanju
je obaveznost onima kojima je nareeno a ne onome koji nareuje. Osobito jer korist se
striktno svodi na onoga kome se nareuje. Ono o emu se polemie je stroga dunost
koja se odnosi na njih a ne na njega.
S tim da je mogue da i njemu bude stroga obaveza, koja je zatim prestala vaiti jer ga
oni nisu posluali, i zbog toga to su rekli da bunca, jer nakon toga to to bi napisao ne
bi imalo nikakvog efekta osim raskola, kako si ti protumaio.

Neki ljudi opravdavaju na nain da Omer nije shvatio iz tog govora da e uputa biti
povodom uvanja svakog pojedinca iz ummeta od zablude, na nain da ba nijedan
ovjek nakon toga nee zalutati. Ve da je iz njegovih rijei neete zalutati razumio da
se nee sloiti u zabludi, svi zajedno, svaki pojedinac, i da nakon pisanja ove upute
zalutalost nee moi da se proiri na svakog pojedinca, a on je znao, da se nikada nee
dogoditi da se svi sloe u zabludi. Zbog toga, nije vidio uinka od njegove upute,
pretpostavivi, da je Poslanikova namjera bila, biti to vie predostroan, jer on je bio
olienje ogromne milosti. Zato mu se on suprotstavio tim suprotstavljanjem, temeljei ga
na injenici da to pitanje nije stvar obavezivanja, ve da je rije o emociji i milosru.
Ovo je sve to su rekli iznosei opravdanja na tu prenagljenost. Ko bude paljivo
pogledao ova opravdavanja, shvatit e da su daleko od ispravnog. Jer Poslanikove rijei
neete zalutati, daju do znanja da je rije o pitanju obavezivanja, kao to smo rekli, a to
to su ga razoarali je dokaz da su napustili svoju strogu obavezu. Zato je prioritetnije da
se u odgovoru kae: Zaista je ovaj dogaaj suprotan njihovoj praksi, poput sluajnih
greki i rijetkih nepromiljenosti, iji detaljni aspekt ispravnosti mi ne znamo, a Allah
upuuje na put pravi. Es-Selamu alejkum.
-S-
Pismo 88 (odgovor)
Opovrgavanje navedenih izgovora

Zaista razboritom ovjeku, dostoji da istinu uini vidljivom i da ispravno govori. Ostalo je
nekoliko aspekata u opovrgavanju tih izgovora, pa bih volio ponuditi ih vama, kako bi
vam sud o tome bio iznesen.
U prvom odgovoru kau: Moda Resulullah naredivi im da donesu papir i tintu nije imao
namjeru nita napisati, jedino je htio iskuati ih i nita vie. Pored onoga to ste vi naveli,
mi kaemo: Zaista se ovaj dogaaj, to se iz hadisa jasno vidi desio u samrtnim
trenucima Poslanika, nek su mu moji roditelji rtve. Taj trenutak nije bio trenutak
iskuavanja, ve vrijeme upozorenja i savjeta, i ostavljanja oporuke za sve vane stvari, i
potpune iskrenosti prema ummetu. ovjek na samrti je daleko od ale i zabave. On se
bavi samim sobom i onim to je vano njemu i njegovim bliskim, a osobito kada je to
Vjerovjesnik.
Kada ve za cijelog svoga ivota nije imao prilike iskuati ih, pa kako e za to nai
prostora na samrti? Posebno to im je on nakon to su podigli glas i nepromiljen govor i
svau pred njim, rekao da izlaze. to nam otkriva njegovo razoarenje. Da su oni koji su
sprjeili da se to uini, postupili ispravno, njemu bi se to dopalo i on bi pohvalio njihov

postupak.
Ko god obrati panju na ovaj hadis, posebno na rijei onih koji su rekli da Poslanik
bunca, bit e siguran da su oni znali da e Poslanik uiniti neto to se njima ne dopada.
Upravo zbog toga sasvim neoekivano su mu u oi rekli takve rijei. Pred njim su podigli
glas, govorili nesuvislo, svaali se. Pla Ibn Abbasa zbog toga to se dogodilo,
ubrajajui taj dogaaj u nesreu, je dokaz neispravnosti njihovog odgovora.
Gospoda iznosei isprike kau da je Omer bio uspjean u iznalaenju ispravnih rjeenja
koja su u interesu svih muslimana. Imao je od Boga nadahnue. Na ovu ispriku ne treba
obraati panju. Jer ona aludira na to da je ispravnost u ovom dogaaju na njegovoj
strani a ne na strani Resulullaha, i da je njegovo nadahnue tog dana bilo ispravnije od
objave kojom zbori Iskreni i Povjerljivi, s.a.v.a.
Kau, da je on elio olakati Poslaniku, s.a.v.a., iz brige za njim, da se ne mui pisanjem
u stanju bolesti. A ti Allah tobom pomogao istinu zna da je u pisanju te upute
rastereenje i razgala Posalnikovom srcu, i srea njegovim oima, i sigurnost njegovom
ummetu od zalutalosti. S tim da su pitanje poslunosti i svete elje, njegovim asnim
biem, pripadale njemu, i kada je poelio nek su mi roditelji njegove rtve da mu se
donese papir i tinta, i to naredio, pa niko nema pravo da odbije njegov imperativ ili pak
da se suprotstavi njegovoj elji. I nije za vjernika niti za vjernicu, kad Allah i Poslanik
Njegov odrede neto, da oni imaju izbor po hanoenju svome. A ko ne poslua Allaha i
Poslanika Njegovog - pa zaista je zalutao zabludom oitom. (Ahzab, 36)
S tim da mu je njihovo suprotstavljanje u tom veoma vanom pitanju, i njihovo nesuvislo
prianje, i podizanje glasova i prepiranje pred njim, palo tee od pisanja te upute koja bi
uvala ummet od zalutalosti. I kako to da mu se onaj koji se saali nad njim da se ne
umori pisanjem upute, suprotstavi i neoekivano ga napadne rijeima da bunca?!
Kau: Omer je uvidio da je prioritetnije ne donijeti mu papir i tintu. Ovo spada u najvea
uda, i najnevjerovantije stvari! Kako da to bude prioritetnije i pored Poslanikovog
nareenja da mu to donesu? Zar je Omer vidio da Poslanik nareuje neto to je
prioritetnije ne izvriti?!
Jo udnije su njihove rijei: Moda se pribojavao da Poslanik ne napie neto to ljudi
nee moi izvriti, pa bi na taj nain napustivi to nareenje, zasluili kaznu. Kako da
strijepi od toga i pored Poslanikovih rijei: Nakon toga neete zalutati. Zar ne vidi da
po njima Omer bolje poznaje posljedice nego Poslanik? I da je predostroniji i saaljiviji
prema ummetu od njega?! Daleko bilo, nikada!
Isto tako kau: Moda se Omer plaio licemjera da kojim sluajem ne bi doveli u pitanje
ispravnost tog pisma jer napisano je u stanju bolesti, to bi moglo dovesti do razdora. A ti
Allah tobom pomogao istinu zna, da je takvo ta nemogue uz postojanje
Poslanikovih rijei: Neete zalutati. Jer on je nedvosmisleno dao do znanja da je ta
uputa uzrok njihove sigurnosti od zalutalosti. Pa kako je mogue da bude uzrokom
smutnje zbog kleveta licemjera? Ukoliko je strahovao od toga da e licemjeri dovesti u

pitanje ispravnost tog pisma, pa zato je svojim suprotstavljanjem i sprjeavanjem
posijao sjeme klevete, i zato je rekao da bunca?!
to se pak njihovog komentara Omerovih rijei: Dovoljna nam je Allahova knjiga,
ajetima: U Knjizi Mi nismo nita izostavili. Kao i: Danas sam usavrio vjeru vau, on je
neispravan. Usljed toga to ova dva ajeta ne ukazuju na sigurnost od zalutalosti. Niti
jame uputu ljudima. Pa kako to da je dozvoljeno napustiti trud glede tog pisma,
pouzdavi se u ova dva ajeta? Ukoliko bi postojanje asnog Kur'ana bilo povodom
sigurnosti od zalutalosti, u ovom ummetu se ne bi deavala zalutalost i razdor, u ije
nestajanje nema nade.
(Ti Allah tobom pomogao istinu zna da Resulullah nije rekao: Namjera mi je da vam
napiem propise. Pa da bi u odgovoru mogli kazati da im je u shvatanju propisa dovoljna
Allahova knjiga. Ako pretpostavimo da je elio napisati propise, pa moda je njihovo
odreivanje od njega uzrok sigurnosti od zalutalosti. Tako da nema opravdanja da se
trud vezan za to pismo napusti, zadovoljavanjem Kur'anom. tavie, kada to pismo ne bi
imalo nikakav drugi uinak osim da osigura od zalutalosti ne bi bilo ispravno napustiti ga
i suprotstaviti mu se, oslanjajui se na to da Kur'an obuhvata sve stvari. Ti zna za
potrebu ummeta prema svetom sunnetu, i da oni nisu neovisni od njega i pored Kur'ana,
i njegove sveobuhvatnosti i preventivnosti. Jer je dolazak do zakljuaka iz Kur'ana
nemogu za svakog pojedinca. Da Kur'an nema potrebu za Poslanikovim objanjenjima,
ne bi Allah naredio da ga objanjava ljudima: A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio
ljudima ono to im se objavljuje. (Nahl, 44) )
U posljednjem odgovoru kau da Omer iz Poslanikovog govora nije shvatio da e ta
uputa biti povodom uvanja svakog pojedinca iz ummeta od zalutalosti. Ve da je
shvatio kako e biti uzrokom da se ne sloe nakon pisanja u zabludi. Kau da je on
znao da je slaganje u zabludi nemogua stvar, bilo da se o tome napie uputa ili ne.
Usljed toga on je tog dana pokazao suprotstavljanje.
Pored onog na to ste o tome ukazali, Omer nije bio toliko daleko od razumjevanja da
mu bude skriveno ono to je iz hadisa jasno svim ljudima. Jer su i graani i nomadi iz
ovoga shvatili da ukoliko bi to pismo bilo napisano bilo bi potpuni uzrok u uvanju
svakog pojedinca od zalutalosti. Ovakvo znaenje hadisa meu narodom se odmah
razumije. A Omer je sigurno znao da se Poslanik nije plaio od toga da bi se ummet
mogao sloiti u zabludi. Jer on je uo Poslanikove rijei: Nee se sloiti moj ummet u
zabludi, niti e se sloiti u greki, kao i rijei: Uvijek e grupa iz moga ummeta biti jasno
na istini... ( ) Kao i Boije rijei: Allah obeava da e one
meu vama koji budu vjerovali i dobra djela inili sigurno namjesnicima na Zemlji
postaviti, kao to je postavio namjesnicima one prije njih, i da e im zacijelo vjeru njihovu
uvrstiti, onu koju im On eli, i da e im sigurno strah sigurnou zamijeniti; oni e se
samo Meni klanjati, i nee druge Meni ravnim smatrati. (Nur, 55) i velikog broja
nedvosmislenih navoda Kur'ana i sunneta koji su izravni u tome da se cio ummet nee
sloiti u zabludi. Sa svim tim nije racionalno da Omer ili bilo ko drugi shvati da Allahov
Poslanik trai da mu donesu papir i tintu jer ima bojazan od slaganja ummeta u zabludi.
Ono to dostoji Omeru da shvati iz Poslanikovih rijei jeste ono to iz toga shvataju
ostali umovi a ne ono to negiraju vjerodostojni hadisi i jasni kur'anski ajeti. Meutim
Poslanikovo razoarenje njima, koje se da zakljuiti iz njegovih rijei: Ustajte! je dokaz
da im je ono to su napustili bila stroga dunost da uine. Da je Omerovo protivljenje bilo
rezultat njegovog pogrenog razumjevanja rijei, kao to pretpostavljaju, bez sumnje bi
tu greku otklonio Vjerovjesnik i ukazao mu na ono to eli s tim. Meutim da je
Vjerovjesnik imao prostora da ih ubijedi u ono to od njih trai, ne bi odabrao izbacianje
iz kue. A Ibn Abbasov pla i uznemirenost spadaju u najvee dokaze onoga to smo
kazali.
Nepristranost u ovome je da nema naina opravdati ovu nesreu, da je bila rije kako
ste to kazali o dogaaju poput sluajnih greki i rijetkih nepromiljenosti, bilo bi lake
iako sama po sebi pretstavlja nesreu vjenosti i slamanje kime, pa zaista mi smo
Allahovi i Njemu se vraamo, i nema snage i moi osim u Allaha, Svevinjeg, Uzvienog.
Selam
--
Pismo 89 (pitanje)
1.
Priznanje da su izgovori odbijeni
2.
Traenje ostalih sluajeva
1. Presjekao si nit izgovora onimo koji to ine i zatvorio im put, postavivi se izmeu
njih i njihove namjere. Tako da nije ostalo mjesta dilemi u onome to si govorio. Niti
sumnji za bilo ta od onog to si izloio.
2. Pa nastavi tim smjerom i iznesi nam ostale sluajeve kada su u pitanju
interpretiranja nedvosmislenih navoda. Selam
-S
Pismo 90 (odgovor)
Usamina vojska
To to ste otvoreno iznijeli istinu, bez straha od kritike ljudi, znak je da si veoma cijenjen,
onaj od kojeg ljudi trae savjete. Tvoja vrijednost je vea od toga da istinu prekriva
zabludom i iznad toga si da skriva istinu. Tvoja linost je vea a dua istija od
toga.
Naredio si mi osnaio te Allah da ti navedem ostale sluajeve u kojima su dali
prednost svome miljenju nad pokoravanju svetim imperativima. Dovoljno od toga je
sluaj Usamine vojske.
Usama Ibn Zejd Ibn Harese je trebao povesti vojsku protiv Rimljana. Bio je to posljednji
vojni pohod za vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.a. Poslanik je nek su mu rtva moji roditelji
tom pohodu pridavao jako veliki znaaj, naredivi svojim ashabima da mu se prikljue.
Poticao ih je na to. Zatim je on lino pripremio vojsku, kako bi im izotrio rijeenost i
bodrio njihovu energinost. Nije ostavio nijednog uglednijeg muhadira ni ensariju, poput
Ebu Bekra, Omera, (Povjesniari i hronolozi se slau u tome da su Ebu Bekr i Omer bili
u toj vojsci, ubrajajui tu injenicu u neupitne informacije. To je stvar u kojoj se ne
razilaze. Obrati se bilo kojoj knjizi koju eli, poput Tabekata Ibn Sa'da, ili Tariha od
Taberija, Tariha od Ibn Esira, Sire Halebije, Sire Dahlanijei drugih, i nai e tu injenicu.
Halebi spominjui ovu vojnu u svojoj Siri, u treem dijelu, navodi suptilnu priu koju
emo citirati. Kada je halifa Mehdi stigao u Basru, vidio je Ajasa Ibn Mu'aviju, o ijoj se
otroumnosti pripovjeda. On je bio mlad, a iza njega stajahu 400 alima i uglednih ljudi.
Mehdi ree: Gle ti ovih brada! Zar meu njima nema starca da stane ispred njih, ve tu
stoji ovo golobrado mome?! Tada mu se obratio rijeima: Mome! Koliko ima
godina? Moje godine nek Allah podari dug ivot Emiru-l-mu'minu, su poput godina
Usame Ibn Zejda Ibn Harese, kada ga je Resulullah postavio za zapovjednika vojske u
kojoj bijahu Ebu Bekr i Omer. Mehdi ree: Prii, Allah te blagodario. Halebi kae:
Imao je sedamnaest godina...) Ebu Ubejdeta, S'ada i drugih a da ih nije lino uvrstio u
vojsku. (Omer je govorio Usametu: Resulullah je umro a ti si moj zapovjednik. (
) Ovo od njega prenose istaknuti autoriteti poput Halebija u
Usaminoj biografiji u Siri Halebiji, kao i drugi muhaddisi i povjesniari.)
To se desilo kada je od mjeseca safera ostalo jo etiri noi, 11. godine po H. Sljedeu
veer, pozvao je Usamu i rekao mu: Idi tamo gdje ti je otac poginuo, natjeraj konje na
njih, postavio sam te za zapovjednika ove vojske. Zato jutrom izvri napad na Ubna,
(Mjesto u Belka'u u Siriji izmeu Askelana i Remle, blizu Mute gdje su kao ehidi pali
Haris i Dafer Ibn Ebi Talib Zu-l-denahejn.) budi odluan protiv njih, i brzo se krei da
prestigne vijesti o svome dolasku. Ukoliko ti Allah podari pobjedu nad njima, nemoj se
dugo meu njima zadravati, uzmi sa sobom vodie, a poalji ispred sebe izviae i
prethodnicu.
Kada je nastupio 28. safer, poela je Poslaniku, s.a.v.a., smrtna bolest, imao je groznicu
i glavobolju. Sljedeeg dana, 29. safera, kada je vidio da nisu krenuli, iziao je pred njih
potiui ih da krenu. Privezao je Usamin bajrak svojom plemenitom rukom kako bi
propudio u njima ambiciju i energinost. Zatim je kazao: Borite se s imenom Allaha, na
putu Allaha, borite se protiv onih koji poriu Allaha. Izie tada Usama s privezanim
bajrakom, pa ga dade Burejdetu, utaborivi se u Durfu. I tamo su oklijevali ne polazivi.

Iako su i vidjeli i uli nedvosmislen imperativ o obaveznosti to hitrijeg polaska, poput
jutarnjeg obraanja Poslanika kada im je rekao da se bore protiv stanovnika Ubne. I da
budu toliko brzi da tamo stignu prije vijesti o svome dolasku. Ogluivi se velikom broju
naredbi koje nisu proveli u djelo u ovom pohodu.
Jedna grupa je prigovarala zato je Usama postavljen da bude vojskovoa, kao to su
prije prigovarali zbog postavljanja njegovog oca za vojskovou. Dosta toga su kazali i
pored toga to su vidjeli da mu je zapovjednitvo dao lino Resulullah, s.a.v.a., rekavi
mu: Odredio sam te za zapovjednika vojske. Vidjeli su da je i pored toga to je imao
groznicu svojom rukom zavezao bajrak. Meutim, i pored svega toga nisu se proli
mrmljanja i prigovaranja sve dok se Resulullah zbog toga nije mnogo naljutio, pa je
iziao, povezane glave, ( Ko god od muhadisa i povjesniara govori o ovom pohodu,
prenose i kritikovanje postavljanja Usame za vojskovou kao i da se Resulullah zbog
toga veoma naljutio, te da je iziao na nain kako smo objasnili i da je govorio ono to
smo naveli. Pogledaj o ovome u Usamina vojska, u Tabekatu od Ibn Sa'da, u Siri
Halebiji, Siri Dehlaniji i drugim djelima koji govore o ovoj temi.) uz bol i groznicu. Bila je
to subota, prolazilo je 10 dana od mjeseca rebiu-l-evvela, dva dana prije njegove smrti.
Ispeo se na minber, izgovorivi zahvalu i pohvale Uzvienom Gospodaru, tada je o
emu se slau povjesniari, kao i uenjaci u izvore preko kojih dolazi govor rekao: O
ljudi, kakve mi to rijei stiu o nekima od vas u vezi postavljanja Usame za vojskovou?
A ukoliko se protivite mome postavljanju Usame za vojskovou, ve ste se prije protivili
kada sam postavio njegovog oca za vojskovou. Tako mi Allaha on je bio roeni
vojskovoa, kao i njegov sin nakon njega.

Zatim ih je bodrio da to prije pou. Pa su se poeli opratati s njim, naputajui vojni
tabor u Durfu, a on ih je poticao da poure s polaskom.
Tada mu se pogoralo stanje nek su mi roditelji njegova rtva zato je stalno
opetovao: Spremite Usaminu vojsku, poaljite Usaminu vojsku, uputite Usaminu
vojsku. ( ) Ovo je stalno ponavaljao a njima
je to bilo preko volje. Kada je nastupio ponedjeljak, 12. rebiu-l-evvela, doao je Usame iz
svoga tabora kod Resulullaha, s.a.v.a., a on mu je naredio da krene rijeima: Ujutru
rano poi s Boijim blagoslovom. ( ) On se oprostio od njega i poao
u vojni tabor. Zatim se vratio a s njim bijahu Omer i Ebu Ubejde. Stigli su kod njega kada
je bio na izdisaju. Istog tog dana on je ispustio plemenitu duu nek su mu rtve moja
dua i due svjetova. Nakon toga se vratila vojska sa bajrakom u Medinu, odluivi da u
potpunosti otkau vojni pohod.
O emu su polemisali sa Ebu Bekrom, potencirajui na tome. Iako su svojim oima
vidjeli koliku vanost tome pridaje Resulullah, i uli njegovo uzastopno opetovanje da se
to to prije uini, do mjere da svojim brzim odlaskom preteknu vijesti o tome, gledali su
koliko se on trudio, i koliko je bio uporan u tome, od trenutka kada ih je svojim rukama
opremio, i kada ih je predao Usami, i svojom mu rukom zavezao bajrak, pa sve do pred
izdisaj kada je rekao: Ujutru rano poi s Boijim blagoslovom! Kao to si uo.
Da nije bilo halife (Ebu Bekra), istog bi dana odluili vratiti vojsku, i razvezati bajrak,
meutim, on to od njih nije prihvatio.
Poto su vidjeli da je odluan poslati vojsku, doao mu je i Omer Ibn Hattab molei ga u
ime Ensarija da smjeni Usamu s poloaja i da postavi nekog drugog.
Takvo ponaanje! a ne proe nimalo vremena od kada su gledali kako se Poslanik
naljutio zbog njihovog prigovaranja i negodovanja zbog postavljanja Usame za
vojskovou, i njegovog izlaska iz svoje kue, i pored groznice i bola, i povezivanja svoje
glave, koraanja s velikom mukom, jer su ga noge jedva nosile zbog boli koju je imao.
Pa se ispeo na minber, sav zadihan, trpei estoku groznicu, rekao je: O ljudi, kakve mi
to rijei stiu o nekima od vas u vezi postavljanja Usame za vojskovou? A ukoliko se
protivite mome postavljanju Usame za vojskovou, ve ste se protivili prije kada sam
postavio njegovog oca za vojskovou. Tako mi Allaha on je bio roeni vojskovoa, kao i
njegov sin nakon njega. Potvrdio je svoju odluku zakletvom, poevi sa esticom ( )i
imenskom reenicom, i lamom ( )potvrde, kako bi se vratili iz svoga stanja, ali to nisu
uinili.
Meutim, halifa nije prihvatio njihovu molbu da smjeni Usamu, kao to nije prihvatio
odustati od slanja vojske, skoio je sa mjesta, zgrabio Omera za bradu rekavi mu:
( Prenose ga Halebi i Dehlani u svojim Sirama. Ibn Derir Et-Taberi u deavanjima 11.
godine po H., u Tarihu, kao i drugi povjesniari.) Ne bio iv u majke, nemalo te o sine
Hattabov! Resulullah, s.a.v.a., ga je postavio da to ini, a ti mi nareuje da ga
smaknem.

I kada su poslali vosjku a malo je nedostajalo da to ne uine Usama je imao 3000
vojnika od toga 1000 konjanika. Grupa od onih koje je Poslanik odredio da budu u toj
vojsci, izili su iz nje, iako je Poslanik, s.a.v.a., rekao kako prenosi ehristani u knjizi
El-Milel ve-n-Nihel, u etvrtom uvodu knjige: Spremite Usaminu vojsku, nek je Allahovo
prokletstvo na onog ko ne doe. ( )
Ti zna da je njihovo otezanje pri prvom polasku i neuestvovanje u drugom slanju, zbog
uvenja politikih pozicija, i uspostavljanja politikih stupova, i davanja prednosti tim
stvarima nad pokoravanjem odredbama, vidjevi preim da to uvaju, i prioritetnijim da
ispotuju, jer vojni pohod nije propao zbog njihovog odugovlaenja i neuestvovanja u
njemu. Meutim, da su otili u boj prije Poslanikovog preseljenja, hilafet bi im izmakao iz
ruku.
A Poslanik je nek su mu moji roditelji rtve htio da isprazni glavni grad (Medinu) od
njih, kako bi se stvar nakon njega, vezana za Emiru-l-mu'minina odvila u miru i
sigurnosti, tako da kada bi se vojska vratila, obaveza hilafeta bi bila rijeena, vlast bi bila
uvrena za Alija, a oni ne bi bili u mogunosti da osporavaju, udaljeni od hilafeta.
Razlog zbog kojeg Poslanik postavlja sedamnaestogodinjeg (Vjerovatno, mada kau
da je imao 18 godina, pa da je imao 19 godina, kao i da je imao 20 godina, ali niko ne
kae da je bio stariji od toga.) Usamu za vojskovou, jeste s cilja da neke od njih
zauzda, i sputa njihove ambicije, i iz predostronosti da osigura budunost od rivalskog
osporavanja ukoliko jednog od njih postavi za vojskovou, to je oito. Meutim, oni su
osjetili ta je time htio, pa su prigovarali i gunali zbog toga to je Usama vojskovoa, pa
su otezali i odugovlaili s polaskom, pa nisu htjeli napustiti Durf sve dok Resulullah nije
preselio. Tada su se bili namjerili otkazati vojni pohod, zatim razvezati bajrak, pa
smijeniti Usamu, pa veliki broj njih, kao to si uo, nije uzeo oea u vojnom pohodu.
Bilo je to pet stvari u ovom pohodu u kojima se nisu pokorili oitim naredbama,
preferijau lina miljenja o politikim interesima, i dajui prednost svojim prosudbama,
nad pokoravanjem njegovim odredbama. Selam
--
Pismo 91 (pitanje)
1.
Izgovor za ono to su uinili u Usaminoj vojsci
2.
Nije prenijet hadis o proklinjanju onih koji nisu otili u tu vojsku
1. Da, Resulullah ih je poticao da to prije krenu s Usaminom vojskom, i kao to si

rekao naredio im je da budu to bri. Vrio je pritisak na njih, da je ak rekao Usami
kada ga je postavio za zapovjednika: Ujutru izvri napad na itelje Ubne. Nedavi mu
prilike do noi, govorio mu je: Ubrzaj kretanje. Dakle, od njega nije nita traio do li da
bude brz. Meutim, Poslanik se odmah nakon toga razbolio, i to veoma teko, dotle da
su se zabrinuli za njega. Nisu se u takvom stanju mogli rastati od njega. Zato su
odugovlaili u Durfi, ekajui da vide ta e biti s njim. To je zbog njihove prevelike
brige za njim, i privrenosti njihovih srca. Nisu imali nikakve namjere s odugovlaenjem,
osim iekivanja jedne od dvije stvari. Ili njegovo ozdravljenje u emu je radost njihovih
oiju, ili imati ast uea u njegovom opremanju, te sreivanja poslova za onoga ko im
nakon njega bude zatitnik. Tako da oni imaju opravdanje za oklijevanje, i za to nemaju
grijeha.
Meutim, negodovanje prije Poslanikove smrti zbog toga to je za vojskovou postavio
Usamu, iako su i uli i vidjeli tu odredbu i rijeima i djelom kako ga postavlja, to je samo
zbog toga to je on bio mlad, pored srednjovjenih i starih ljudi. A u prirodi je
srednjovjenih i starih ljudi da se susteu spustiti glavu pred mladima, jednostavno im
nije u prirodi da se povinuju nareenjima mlaih. Tako da njihovo negodovanje zbog

postavljanja mladia za vojskovou nije nita novo, to iziskuje ljudska narav. To je
ovjekova priroda. (Razmisli o tome)
to se tie insistiranja da Usama bude smijenjen nakon Poslanikove smrti, neki uenjaci
to opravdavaju na nain da su oni mislili da e se Es-Sidik (Ebu Bekr) s njima sloiti u
tome da je zbog opeg dobra po njihovom miljenju prioritet smijeniti Usamu. Tako
kau, meutim poteno gledajui ja ne znam za opravdanje koje razum moe prihvatiti u
vezi njihovog navaljivanja da smijene Usamu, nakon Poslanikove ljutnje zbog njihovog
negodovanja u vezi sa postavljanjem vojskovoe, i njegovog izlaska iz kue zbog toga,
uz groznicu, uvijene glave, umotan, te njegove kritike upuene ashabima sa minbera;
to spada u poznati povijesni dogaaj, za koji su oni uli, ali ipak je stiglo dotle. Nakon
toga, osim Allaha Uzvienog niko drugi ne zna smisao njihovog opravdanja.
to se tie njihovog navaljivanja da se otkae vojni pohod, i potenciranja kod Es-Sidika
na tome, i pored toga to su vidjeli koliki mu je znaaj pridavao Poslanik, i znali su za
njegovu potpunu zaokupljenost da to bre krene, i uzastopnih odredbi da se to dogodi,
pa to su uinili iz predostronosti za glavni grad islama, da ga murici iz okruenja ne bi
napali poto ga napuste snage i vojska se udalji od njeg. Jer se oito licemjerje pojavilo
nakon Poslanikove smrti, jevrejima i kranima je porastao moral, neka beduinska
plemena su se odmetnula, druga nisu htjela dati zekat, zato su ashabi zapoeli razgovor
se Es-Sidikom o sprjeavanju Usame da krene u pohod, to on nije privhatio, rekavi:
Tako mi Allaha, drae mi je da me ptica odnese od toga da uinim neto vanredno prije
ispunjenja Resulullahovog imperativa.
Ovo su prenijeli nai prijatelji od Es-Sidika, meutim drugi osim njega, su opravdani u
pokuaju da se vojska ne alje, jer nisu imali druge namjere osim iz predostronosti za
islam.
to se tie odsustvovanja Ebu Bekra, Omera i drugih iz vojske koju je predvodio Usama,
to je bilo zbog uvrivanja islamske vlasti, i potvrivanja Muhammedove drave, i
ouvanja hilafeta, koji je jedini faktor ouvanja vjere i vjernika u ono vrijeme.
2. Ono to ste prenijeli od ehristanija iz knjige El-Milel ve-n-Nihel, nali smo da je
hadis mursel a ne musned. Halebi i Sejjid Dehlani u svojim Sirama kau: Da o tome
uope nije zabiljeen hadis. Ukoliko ti Allah ti podario zdravlje o tome prenosi
rivajet iz sunijskih izvora, ukai mi na njega. Selam
-S-
Pismo 92 (odgovor)
1.
Njihovi izgovori ne negiraju ono to smo kazali.
2.
Hadis koji smo naveli od ehristanija je musned hadis.
1. Priznali ste Allah vas sauvao njihovo odlaganje polaska Usamine vojske, i
njihovo odugovlaenje u Durfu sve to vrijeme i pored toga to im je bilo nareeno da
to prije pou.
I priznali ste njihovo negodovanje povodom postavljanja Usame za vojskovou, iako su
odredbu njegovog postavljanja za vojskovou, sluali rijeima (Poslanika) i gledali
(njegovim) djelima.
I priznali ste da su insistirali kod Ebu Bekra da ga smijeni i to nakon Poslanikove ljutnje
zbog njihovog negodovanja povodom njegovog postavljanja za emira. Zbog ega je i
pored groznice, uvijene glave i umotan iziao iz kue korei ih u obraanju sa minbera,
za to ste sami kazali da je historijski dogaaj, rekavi im da je Usame dostojan da bude
vojskovoa.
I priznali ste da su traili od halife da otkae slanje vojske koju je opremio Poslanik,
svojom rukom zavezavi bajrak, i pored toga to prenose koliki je znaaj tome pridavao
Poslanik, i znali su za njegovu potpunu zaokupljenost da to bre krene, i uzastopne
odredbe o obaveznosti toga.
I priznali ste izostajanje nekih koje je Poslanik uvrstio u tu vojsku, i naredio im da budu
pod Usaminom komandom.
Sve ste ovo priznali, na nain kako o tome biljee historiari, i u iju se ispravnost slau
muhadisi i povjesniari, rekavi da imaju opravadanje u takvim postupcima.
Iz vaih opravdanja navedenih u vezi sa njihovim postupcima da se zakljuiti da su oni
prioritet dali interesima islama koji su rezultat njihovog sagledavanja situacije a ne
onome na to su ih obavezivale Poslanikove odredbe. Ni mi o tome nismo nita drugo
tvrdili. Drugim rijeima, tema naeg razgovora je da li su se oni pokoravali svim
odredbama ili ne. Vi ste prednost dali prvoj a mi drugoj opciji. A vae priznanje da se
nisu pokoravali u ovim stvarima potvruje ono emu smo mi dali prednost. Pitanje da li
su ti istupi opravdani ili ne izlazi iz okvira ove rasprave, to je evidentno.
Budui da je kod vas ustanovljeno kako su oni slijedili interese islama koje su gledali iz
svoje perspektive i sa svoga gledita po pitanju Usamine vojske na utrb pokoravanja
onome to iziskuju Poslanikove odredbe, pa zato ne kaete da su oni po pitanju hilafeta
nakon Vjerovjesnika, s.a.v.a., prioritet dali svojim sagledavanjima islamskih interesa, a
ne Poslanikovim odredbama na Gadiru i drugim prilikama.
Za one koji su prigovarali zbog Usaminom postavljanja za vojskovou, navodite
opravdanje koje dovodite u vezu sa njegovom mladou i njihovom srednjovjenou i
starou. Rekli ste da je u prirodi srednjovjenih i starih ljudi da se susteu spustiti glavu
pred mladima, nije im u prirodi da se povinuju nareenjima mlaih. Pa zato ovo isto ne
kazati za one koji se nisu pokorili odredbama Gadira, koji sadre postavljanje Alija za
predvodnika, koji bijae mlad naspram srednjovjenosti i starosti ashaba. Oni su ga
smatrali mladim onog dana kada je Poslanik preselio, kao to su Usamu smatrali mladim
onog dana kada ga je Poslanik odredio da im bude vojskovoa. Gdje je hilafet a gdje
zapovjedanje vojskom?!
Kada su po prirodi takvi da im se ne da pokoriti mlaem od sebe u vojsci, pa prioritetnije
je da se ne pokore mlaem od sebe cio jedan ivot u svim svjetovnim i ahiretskim
pitanjima.
S tim da je ono to ste spomenuli o tome da je u prirodi srednjovjenih i starih ljudi da se
susteu spustiti glavu pred mladima ukoliko ste mislili na openitost ovog zakona,
zabranjeno, jer duama vjernika, u starosti koje su upotpunile vjerovanje nije neugodno
pokoravati se Allahu i Njegovom Poslaniku u pokoravanju mlaima, kao ni u drugim
stvarima jer: I tako Mi Gospodara tvoga, oni nee biti vjernici dok za sudiju u sporovima
meusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u duama svojim nimalo
tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore. (Nisa, 65) Kao i: A ta vam da Poslanik, pa
uzmite to. A ono to vam zabrani, pa suspregnite se. (Har, 59)
2. to se pak rijei tie koje se odnose na one to nisu uestvovali u Usaminoj vojsci,
koje ehristani navodi kao mursel, ocjenivi je neospornom ocjenom, pa zabiljeena je u
musned predaji, a biljei je Ebu Bekr Ahmed Ibn Abdulaziz El-Devhari u knjizi EsSekifa. A ja u ti je navesti od rijei do rijei:
Kae:
Prenio nam je Ahmed Ibn Ishak Ibn Salih, od Ahmed Ibn Sejjara, od Se'id Ibn Kesira ElEnsarija od svojih ljudi, od Abdullaha Ibn Abdurahmana da je Resulullah, s.a.v.a., u
bolesti u kojoj je umro, postavio Usameta Ibn Zejda Ibn Hareseta za emira vojske u kojoj
su se nalazili muhadirski i ensarijski velikani.
Od njih su bili Ebu Bekr, Omer, Ebu Ubejde Ibn El-Derah, Abdurahman Ibn Avf, Talha i
Zubejr. Naredio mu je da zauzme Mu'tu, mjesto gdje je poginuo njegov otac Zejd, i da se
bori u dolini Palestine. Usama je odugovlaio pa je i vojska to isto uinila. Resulullah se
u bolesti osjeao as teko as lahko, toliko je potencirao na tome da vojska krene da je
Usama rekao: Nek su mi roditelji tvoje rtve, da li mi dozvoljava da ostanem jo koji
dan dok ti Allah ne da ozdravljenje?
On mu ree: Idi i putuj uz Boiji blagoslov.
On ree: O Allahov Poslanie, ako poem a ti u takvom stanju, poi u ali na srcu e mi
biti rana.
On ree: Putuj, s Boijom pomou i zdravljem.
On ree: O Allahov Poslanie, ne volim za tebe pitati jahae deva.
On ree: Uini ono to sam ti naredio.
Zatim je Poslanik, s.a.v.a., izgubio svijest. Usama je iziao i pripremio se za polazak.

Kada se Resulullah probudio pitao je za Usamu i odlazak. Obavijeten je da se
spremaju.
Tada je rekao: Pokrenite Usaminu vojsku, nek je Allahovo prokletstvo na onoga ko ne
bude u njoj.
Te rijei je opetovao.
Usama je iziao, nad glavom mu bajrak, a ashabi oko njega.
Dok nije stigao u Durf. S njim su bili Ebu Bekr, Omer i veina muhadira, a od Ensarija
Esid Ibn Hadir, Beir ibn Sa'd i drugi uglednici.
Tada mu stie glasnik kojeg je poslao Ummu Ejmen rekavi mu:
Idi u grad, Poslanik umire.
On je bre bolje krenuo i uao u Medinu sa bajrakom.
Nosio ga je da bi ga zabo u zemlju pred Resulullahovim vratima.
Poslanik je u tom trenutku preselio.
:
:
:

: :
: :
:

:
: :
:

Ovi rijeima zavrava predaja,a prenosi je grupa povjesniara, meu kojima je Allame
Mu'tezili u arhu Nehdi-l-belagati, 2/20. Selam.
--
)Pismo 93 (pitanje

Oduili smo govor u vezi sa Usaminom vojskom, kao to smo ga oduili o nesretnom
etvrtku, dotle da je razluen jasan od nejasnog govora, i svanuo je dan onima koji imaju
oi. Zato reci nam i o drugim sluajevima osim ova dva.
Selam
Pismo 94 (odgovor)
Poslanikova naredba da ubiju otpadnika

Za to ti je dovoljno ono to prenose istaknuti alimi ummeta i predvodnici uvara predaja.
Imam Ahmed Ibn Hanbel u svome Musnedu, 3/15 u hadisu od Ebu Se'ida El-Hudrija
kae:
Ebu Bekr je doao Resulullahu i rekao mu: O Allahov Poslanie, proao sam tom i tom
dolinom, i vidio sam ovjeka kako skrueno i lijepo klanja. Poslanik mu ree: Idi i ubij
ga. Kae: I otiao je Ebu Bekr do njega. Kada ga je vidio u tom stanju, osjeao je
nelagodu na pomisao da ga ubije. Pa se vratio. Poslanik je tada rekao Omeru: Idi i ubij
ga. Pa je otiao Omer i zatekao ga u stanju u kojem ga je vidio Ebu Bekr. Kae: Pa mu
bjee nelagodno da ga ubije. Pa se vrati. Rekavi: O Allahov Poslanie, vidio sam ga
kako skrueno klanja pa mi je bilo nelagodno ubiti ga. Poslanik ree: O Ali, idi i ubij ga.
Kae: Ode Ali, ali ga nije vidio, pa se vrati rekavi: O Allahov Poslanie, nisam ga vidio.
Poslanik ree: Zaista on i njegovi prijatelji ue Kur'an ali im to uenje ne prelazi dalje od
grla, izlijeu iz vjere, kao to strijela izlijee iz luka, a ne vraaju se u nju kao to se
strijela ne vraa u luk. Pa ubijajte ih oni su najgori ljudi...

Ebu Ja'la u svome Musnedu biljei od Enesa kao u biografiji Zu-s-Sedijje u Isabetu od
Ibn Hadera:
U Poslanikovo, s.a.v.a., vrijeme, bijae ovjek ijem smo se ibadetu i idtihadu divili. Pa
smo ga spomenuli Resulullahu, s.a.v.a., po imenu, ali nije ga poznavao. Pa smo ga
poeli opisivati ali ga nije poznao. I dok smo mi o njemu govorili kad se on pojavi.
Rekosmo: Evo to je on. Poslanik ree: Zaista mi govorite o ovjeku, na ijem licu je
ejtanski znak.
Pa im prie, stade naspram njih ali ih nije poselamio.

Pa mu se obrati Resulullah: Allahom te zaklinjem, nisi li pomislio stavi pred ovaj skup,
da ovdje od tebe nema vrijednijeg i boljeg ovjeka?
Ree: Allaha mi jesam.
Zatim ue da obavi namaz.
Tada je Resulullah rekao: Ko e ubiti tog ovjeka?
Pa ree Ebu Bekr: Ja!
Uao je za njim, pa ga zatee kako klanja te ree: Subhanallah, da ubijem ovjeka koji
klanja! Te izie. Tad ree Resulullah: ta si uradio?
Ree: Bilo mi je nelagodno ubiti ga dok klanja, jer ti si zabranio da se ubijaju klanjai.
Poslanik upita: Ko e ubiti tog ovjeka?
Omer ree: Ja u!
Pa ue i zatee ga sputenog ela.
Omer izusti: Ebu Bekr je bolji od mene. Pa izie.
Pa mu ree Vjerovjesnik: ta se desilo?
Ree: Zatekoh ga kako je svoje elo zarad Allaha poloio, pa mi bi nelagodno da ga
ubijem. Pa ree Poslanik: Ko e ubiti tog ovjeka?
Ali ree: Ja.
Poslanik ree: Hoe ako ga zatekne!
On je uao, te vidje da je iziao, pa se vrati Resulullahu.
Poslanik ree: ta se desilo: Ve je iziao.
Poslanik ree: Da je ubijen ne bi se u mome ummetu razila u miljenju ni dva
ovjeka...

: :
:
: :
: : :
: :
: :
: : :
:
: : :
Hafiz Muhammed Ibn Musa irazi u svojoj knjizi koju je sastavaio na temelju tefsira
Ja'kub Ibn Sufjana, Makatil Ibn Sulejmana, Jusufa Katana, Kasima Ibn Selama, Makatil
Ibn Hajjana, Ali Ibn Harba, Seddija, Mudahida, Katade, Veki'a, Ibn Deriha, biljei
predaju koju grupa pouzdanih alima poput ehabuddina Ahmeda, poznatog kao Ibn
Abdu-r-Rabbih Andalusi, prenosi kao mursel, jer je neosporna stvar, pri kraju govora o
ljudima koji slijede svoje strasti u Akdu-l-feridu u prvom svesku. Pri kraju onoga to
prenosi o ovom dogaaju pie: Zaista je Vjerovjesnik, s.a.v.a., kazao:
Zbilja je ovo prvi rog koji se pojavio u mome umetu, da ste ga ubili nakon njega se ne bi
ni dvojica meusobno sporila. Zaista su se Benu israelani podijelili na 72 skupine a ovaj
e se ummet razdijeliti na 73 skupine, sve e osim jedne biti u Vatri...
:

Slino ovome biljee autori Sunena od Alija, a.s., da je rekao:
Doli su ljudi, Kurejije, kod Poslanika i rekli mu: Muhammede, mi smo tvoje komije i
saveznici. Jedan broj naih robova doli su k tebi, a ne privlai ih ni vjera ni fikh, ve su
pobjegli od naih njiva i imovine. Vrati nam ih. Poslanik ree Ebu Bekru: ta ti kae?
On ree: Istinu govore oni su tvoje komije. Tad se promjeni Poslanikovo, s.a.v.a., lice.
Zatim ree Omeru: ta ti kae? On ree: Istinu govore, oni su tvoje komije i
saveznici. Pa se promijeni Poslanikovo, s.a.v.a., lice. Pa ree: O Kurejije, tako mi
Allaha, poslat e vam Allah ovjeka ije je On srce ispitao u vjerovanju, i zarad vjere e
se boriti protiv vas. Upita Ebu Bekr: Jesam li ja, o Resulallah? Ree: Ne. Omer upita:
Jesam li ja, o Resulallah? Ree: Ne, ve onaj koji krpi sandale. A bijae dao Aliju da
mu zakrpi sandale.
(Poput Imam Ahmeda u Musnedu 1/155, i Seida Ibn Mensura u Sunenu, i Ibn Derira u
Tahzibu-l-asaru i Sahihu. Od njih ga prenosi El-Muteki El-Hindi u Kenzu-l-ummalu,
6/396. )
:
: :
: : :
:

: : : :

Selamun alejkum.
Pismo 95 (pitanje)
Opravdanje za neubijanje otpadnika

Moda su njih dvojica, r.a., shvatila da je mustehab ubiti ga. S tim da su naredbu primili
kao poeljnu a ne kao obaveznu stvar, zato ga nisu ni ubili. Ili su pretpostavili da je
njegovo ubijanje vadibe-kifai, tojest kolektivna obaveza, zato ga nisu ni uinili, oslonivi
se na druge ashabe. Jer meu ashabima je bio neko, ko e to obaviti, pa kada su se
vratili nisu se pribojavali toga da njegovim bijegom posao nee biti obavljen. Jer njih
dvojica ga nisu upoznala sa situacijom. Selam
Pismo 96 (odgovor)
Odbijanje opravdanja
Istinsko znaenje imperativa je obaveznost. Um u imperativu ne shvata nita drugo osim
obaveznosti. Iz imperativa poeljnost (istihbab) jedino moe biti shvaena iz posebnog
konteksta, meutim u ovom sluaju nema nikakvog konteksta iz kojeg bi bila shvaena
poeljnost. ta vie, ovdje nam govorna situacija, tojest kontekst potvruje elju
istinskog znaenja, sagledanu u obaveznosti. Zato dobro pogledaj u ove hadise i shvatit
e da je stvar onakva kako smo rekli.
Dovoljne su ti Poslanikove rijei: Zaista on i njegovi prijatelji ue Kur'an ali im to uenje
ne prelazi dalje od grla, izlijeu iz vjere, kao to strijela izlijee iz luka, a ne vraaju se u
nju kao to se strijela ne vraa u luk. Pa ubijajte ih oni su najgori ljudi Te rijei: Da je
ubijen ne bi se u mome ummetu razila u miljenju ni dva ovjeka. Zaista ovakve rijei i
sline njima, bivaju izgovorene samo u situaciji kada se ubijanje ini obaveznim i kada
se na to sa estinom bodri.
Ukoliko se obrati hadisu u Ahmedovom Sunenu, vidjet e da se imperativ da ovjek
bude ubijen posebno kazuje Ebu Bekru, zatim posebno Omeru, pa kako i pored toga da
bude rije o vadibu-kifai, tojest o kolektivnoj obavezi?!
S tim da se u hadisima jasno ukazuje na injenicu da se njih dvojica nisu suzdrala od
toga da ga ubiju osim zato to im je bilo nelagodno ubiti ga u stanju dok je skrueno
obavljao namaz, ni zbog ega drugog. Dakle, nije im godilo ono to je godilo Poslaniku,
s.a.v.a., i nisu dali prioritet njegovom imperativu da ga ubiju. Ovaj sluaj, kao to i sam
vidi, spada u primjere davanje prednosti vlastitom nahoenju nad pokoravanjem
Poslanikovoj odredbi. Selam

--
Pismo 97 (pitanje)
30. rebu-l-evvel, 1330. godine po H.
Traenje svih sluajeva

Iznesite nam i ostale sluajeve i ne propustite nita, jer bih morao ponovo od vas traiti,
bez obzira to to zahtjeva dosta prostora. Selam
-S-
Pismo 98 (odgovor)
3. rebiu-s-sani, 1330. godine po H
1.
Pregrt primjera
2.
Ukazivanje na druge sluajeve
1. Dovoljan ti je mirovni ugovor na Hudejbiji, zatim ratni plijen Hunejna, uzimanje

otkupnine za zarobljenika na Bedru, te Poslanikova naredba da se zakolju neke deve
kada ih je zadesila glad na Tebuku. Neki njihovi potezi na dan Uhuda i na breuljku. I
onaj dan kada je Ebu Hurejre pozvao pokazujui prema svakom ko sretne Allaha sa
tevhidom, i dan kada je onaj licemjer obavljao namaz, i dan prigovaranja zbog milostinje
i njihovo iskanje sa grenjem, i interpretacija ajeta o humsu i zekatu, i ajeta o dvije mut'e,
i ajeta o tri talaka, i izvrtanje sunneta o nafilama mjeseca ramazana, njihovom obliku i
broju. Zatim nain uenja ezana, broj tekbira na denazi-namazu i druge stvari za koje
nema prostora da budu iznesene, poput protivljenja u vezi sa Hatib Ibn Belte'atom.
Protivljenja onome ta je Poslanik, s.a.v.a., uradio na mekami Ibrahimu. I poput
dodavanja kua jedne skupine muslima damiji, ili izricanja kazne protiv Jemenaca za
davanje krvarine Ebu Haraa El-Hezelija, i protjerivanje Nasr Ibn El-Hadad EsSelmija, i izvrenje kazne nad Du'detom Ibn Selimom, (Pogledaj Tabekat od Ibn Sa'da
u biografiji Omera, naii e da je bez svjedoka i tuitelja izvrio kaznu nad Du'detom,
zbog papira na kojem je bilo nekoliko stihova nepoznatog autora, a koji su aludirali na to
da je on poino blud. ) odreivanje poreza za Sevad u Iraku, nain regulisanja dizje, i
prisega uri na poznati nain, zatim nono patroliranje, dnevno uhoenje, jadikovanje
zbog farzova i bezbroj drugih sluajeva u kojima su prednost dali moi i poloaju i opim
interesima, a emu smo posvetili opirno poglavlje u knjizi Sebilu-l-mu'minin.

(Ukoliko ne nae ovu knjigu, obrati se knjizi El-Fusulu el-muhimmeh jer u njoj e nai
ono to nema u drugim knjigama. U njoj smo napisali posebno poglavlje o
interpretatorima to je 8. poglavlje od 44 130. stranice u drugom izdanju. Tu su ove
stvari opirno navedene.)
2. Isto tako tu su i druge odredbe u vezi sa Alijem i istim Ehli bejtom, mimo odredbi o
hilafetu, u skladu sa kojima takoer nisu postupili, ve su postupili suprotno njima, to je
poznato onima koji se bave istraivanjem. I nema mjesta uenju nakon svega toga to
su interpretirali i odredbu o hilafetu i zar je to drugaije od bilo koje druge odredbe koju
su izvrnuli i dali prednost postupku u skladu sa linim nahoenjima zapostavivi
pokoravanje odredbi. Selam
--
Pismo 99 (pitanje)
5. rebiu-s-sani, 1330. godine po H.
1.
Oni su u tim sluajevima prednost davali zajednikim interesima
2.
1. Obdareni mudrou ne sumnjaju u njihove dobre namjere, i davanje prednosti

zajednikih interesa u svim tim sluajevima. Oni su uvijek razmiljali o tome ta je
najbolje za ummet, najprioritetnije za narod najprimerenije za veliinu islama. Dakle oni
nemaju grijeha u tome to su uinili, bez obzira da li su se pokorili odredbi ili koristili svoj
vlastiti sud o tome,
2. Bili smo vas zaduili da budete isrcrpni u sluajevima i vi ste iznijeli ono to ste
iznijeli, zatim ste kazali da o Imamima i Ehli bejtu postoje odredbe, mimo odredbi o
hilafetu, u skladu sa kojima nai prethodnici nisu postupili. Kamo sree da ste ih opirno
iznijeli i da mi nismo imali potrebe to traiti od vas. Selam
-S-
Pismo 100 (odgovor)

1.
Sagovornik je iziao iz teme
2.
Odgovor na molbu
1. Potovani priznali ste njihovo uplitanje u tim poznatim sluajevima u narav odredbe,
i na taj nain, hvala Allahu, potvrdili nae rijei. to se pak njihove dobre namjere tie i
davanja prednosti opim interesima i njihovog traenja onog to je najbolje za ummet,
najprioritetnije za narod, najprimerenije za veliinu islama, to, kao to i sami znate izlazi
iz okvira naeg razgovora.
2. U svom posljednjem pismu traili ste da iz vjerodostojnih hadisa opirno navedem
sluajeve vezane za Alija a koji se ne dotiu Imameta, od stvari u kojima se nisu pokorili,
niti obratili panju na njih. Ti si predvodnik znanja o hadisu u naem savremenom dobu,
ije si rasutosti objedinio i uloio mnogo napora u rjeavanju pojedinosti, i ko moe ak i
pomisliti da vi ne znate podrobnosti onog to smo mi takstavino iznijeli. I ko je taj to
sebe vidi preim od vas u shvatanju sutine onoga na to smo aludirali. Pa zar ti je iko
ravan i zar se moe s tobom natjecati u hadisima. Nipoto. Meutim stvar je kao to je
neko rekao: Koliko ih ima to pitaju o onome o emu imaju znanje.
Zaista vi znate da je veliki broj ashaba mrzio Alija i bio neprijateljski raspoloen prema
njemu. Od njega su se udaljavali i uznemiravali ga. Grdili ga i nanosili mu nepravdu,
spletkarili i borili se protiv njega. Protiv njega i njegovog Ehli bejta su isukali svoje sablje.
to je neporeciva povjesna istina prenijeta u vijestima od prethodnika.
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je izmeu ostaloga rekao:
Ko se pokori meni, pokorio se Allahu, ko mene naljuti, naljutio je Allaha, ko se pokori
Aliju pa pokorio se meni, ko naljuti Alija pa naljutio je mene.
Ko se odvoji od mene, odvojio se od Allaha, o Ali ko se odvoji od tebe, pa odvojio se od
mene.
O Ali, ti si velikodostojnik na Ovom svijetu i velikodostojnik na Onom svijetu. Tvoj
prijatelj je moj prijatelj, a moj prijatelj je Allahov prijatelj. Tvoj neprijtelj je moj neprijatelj a
moj neprijatelj je Allahov neprijatelj. Teko onom ko te bude nakon mene mrzio.
Ko proklinje Alija, pa on proklinje mene, a ko proklinje mene pa proklinje Allaha.
Ko uznemiri Alija uznemirio je mene, ko uznemiri mene pa on je uznemirio Allaha.
Ko voli Alija pa on voli mene, a ko mrzi Alija pa on mrzi mene.
O Ali voli te samo vjernik, a mrzi te samo licemjer.
Allahu moj, budi prijatelj onome ko mu bude prijatelj i budi neprijatelj onome ko mu bude
neprijatelj, pomozi onog ko mu pomogne, i napusti onog ko njega napusti.
Jednom je uputio pogled prema Aliju, Fatimi, Hasanu i Husejnu i kazao je: Ja sam u
ratu protiv onih koji ratuju protiv vas, a u miru s onima koji su u miru sa vama.
Kada ih je prekrio pokrivaem rekao je: Ja sam u ratu s onima koji ratuju protiv njih, a u
miru s onima koji su u miru s njima, neprijatelj sam njihovim neprijateljima.

I mnotvo drugih predaja poput ovih u skladu sa kojima veliki broj ashaba uope nije
postupao. ta vie postupali su suprotno od njih, predavi se svojim strastima i zalaui
se za svoje ciljeve.
Pametni ljudi su svjesni injenice da ostali zabiljeeni hadisi o vrlinama Alija, a.s., - a oni
prelaze stotine su poput nedvosmislenih odredbi o strogoj obavezi bivanja njegovim
prijateljem, a zabranjenosti gajenja neprijateljstva prema njemu, usljed toga to svaki
pojedinani hadis aludira na njegovu veliinu i znaaj, i istaknutost njegovog poloaja
kod Allaha i Njegovog Poslanika.
Znatan dio toga smo iznijeli u pismima koja smo do sada razmijenili, a ono to nismo
naveli je mnogostruko brojnije.
A vi to Allahu Svevinjem hvala, obuhvatate svojim znanjem i sagledavate svojim
shvatanjem. I da li ste u svemu tome nali ita to potvruje spletkarenja i ratovanja
protiv njega, ili blagonaklono gleda na njihova uznemiravanja, mrnju i neprijateljstvo? Ili
neto to ide ukorak sa njihovim gaenjem njegovog prava i injenja nasilje protiv njega,
ili pak proklinjanja sa minbera, praksom koja je uinjena sunnetom hatiba, petkom i
bajramima. Naravno da niste. Ve je stvar u tome da oni koji su se na takav nain
odnosili prema njemu, nisu imali straha od toga i pored brojnosti tih hadisa i injenice da
su isti mutevatir. Nita od toga im nije moglo biti prepreka na putu injenja svega onog
to je iziskivala njihova politika. Znali su oni da je on Poslanikov brat, njegov
opunomoenik i nasljednik, i povjerenik, i velikodostojnik njegovog Ehli bejta, i Harun
njegovog ummeta, i dio njegove digerice i otac njegovog potomstva, i prvi islamom, i
najiskreniji imanom, i najueniji od svih, i da je od svih najvie uinio, i da je imao najvie
milosrdnosti, i da je od svih najuvjereniji bio, i od svih najvie truda ulagao, i da je od
svih najbolje postupao u tekoama, i da od svih ima najvie vrlina, i da ima
najplemenitiju prolost, i da je najvie brinuo o islamu i da je bio najblii Resulullahu, i da
mu je bio najsliniji od svih po ponaanju, udi i vladanju. I da mu je najsliniji po
djelima, rijeima i utnji.
Meutim, lini interesi kod njih bijahu ispred svakog drugog argumenta.
I ta nakon toga ima biti udno da se ne pokore i da i pored odredbe na Gadiru daju
prednost svome miljenju u vezi sa Imametom. Zar je odredba na Gadiru ita drugo do li
jedan od stotine hadisa kojeg su interpretirali? Dajui prednost svojim miljenjima, i
prioritet svojim interesima. A Allahov Poslanik je rekao:
Zaista meu vama ostavljam neto ega ako se budete vrsto drali neete zalutati.
Allahovu knjigu i moj Ehli bejt.
Zaista je primjer moga Ehli bejta meu vama poput Nuhove lae, ko se na nju ukrca
spaen je, a ko je napusti utopljen je. I saista je primjer moga Ehli bejta meu vama
poput kapije milosti kod Beni Israila, ko na nju ue oproteno mu je.
Zvijezde su sigurnost za stanovnike zemlje od utapanja, a moj Ehli bejt je sigurnost za

moj ummet od raskola. I kada protiv njih istupi jedno arapsko pleme, meusobno e se
razii i postat e Iblisova stranka.
I tako do kraja onoga to je prenijeto u ovom kontekstu u vjerodostojnim hadisima kojima
se ni u emu nisu pokorili. Selam
--
Pitanje 101 (pitanje)

Zato se Imam na dan Sakife nije pozvao na odredbu i oporuku o hilafetu?

Ukazala se prava istina, hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Ostala je samo jo jedna
nejasna stvar ija je obavijest skrivena. Spominjem ti je zarad otklanjanja zastora i
razjanjenja njene tajne. Rije je o tome da se Imam na dan Sakife nije pozvao Siddiku i
onima koji su mu dali prisegu, ni na jednu odredbu o hilafetu niti oporuku kojih se vi
drite. Pa zar vi bolje od njega poznajete smisao toga? Selam
-S-
Pismo 102 (odgovor)

1.
Sprijeenost Imama, a.s., da se pozove na to na dan Sakife.
2. Ukazivanje na njegovo pozivanje i pozivanje njegovih prijatelja i pored postojanja

prepreka.
1. Svi ljudi znaju da Imam i njegovi prijatelji iz Beni Haima i drugi, nisu prisustvovali
prisegi niti su doli na Sekifu. Bili su po strani i od Sekife i svega to se na njoj
izdeavalo. Svi su bili pogoeni velikom nesreom preseljenja Resulullaha, s.a.v.a., i
zauzeti obavljanjem obaveznih radnji oko njegovog opremanja. Nita drugo ih se nije
ticalo. Jo uvijek plemenito tijelo Poslanika, s.a.v.a., nije bilo sputeno u mezar a
Sekifljani su odradili svoje, utvrdivi ugovore i prisege, bili su posve predostroni,
dogovorili su se da nikakvo djelo niti rije ne smije poremeti njihovu prisegu, niti nanijeti
udarac njihovom dogovoru, niti openito meu njima unijeti pometnju.
Dakle Imam nije uope bio na Sakifi, niti je prisustvovao davanju prisege Siddiku da bi
mogao da se poziva na bilo ta. I kako je bilo mogue i njemu i drugima da se pozivaju
na bilo ta nakon gotovog posla po pitanju prisege, jer ljudi od utjecaja u tom pitanju
postupili su s oprezom a monici nisu tedili strogost.
Da li je danas u nae vrijeme mogue da se pojedinci suoe s ljudima u ijim rukama je
vlast s onim to im moe ugroziti tu vlast? Da li bi uope dozvolili takav pokuaj.
Nipoto, nipoto!
E pa sad samo usporedi prolost sa sadanjim vremenom, ljudi kao ljudi, vrijeme kao
vrijeme. S tim da Ali, a.s., tada u pozivanju na svoje pravo nije vidio nikakvog drugog
uinka do li smutnje, zbog ega se odrekao svoga prava u takvim okolnostima, jer
strijepio je za muslimansko drutvo i rije tevhida. Kao to smo ve ranije objasnili,
rekavi da se tada Imam Ali naao u poziciji u kakvoj se niko nije zatekao. S njegove
dvije strane stajale su dvije vane stvari. S jedne bijae hilafet uz odredbe i oporuku koji
su ga k tome pozivali i pokretali ga, na nain da je u srcu krv provirala a jetra se parala.
A s druge strane smutnja koja hara i budi bojazan od plavljenja arabijskog poluotoka,
vraanja arapa starim putevima i upanja islama iz korijena. Smutnja koja ga je plaila
licemjerima iz Medine, koji su navikli na licemjerje, i beduinima koji su se nalazili oko njih
a koji su u skladu sa kur'anskim tekstom licemjeri, tavie, do te mjere ogrezli u
licemjerju da ne znaju za Boije zakone i granice koje je Uzvieni spustio Resulullahu.
Njihova pomama je postala jaka odmah nakon smrti Resulullaha a muslimani nakon
toga bijahu poput pokislog stada ovaca na zimskoj studeni okruenog vukovima i
zvijerima. Musejlema laov, Taliha ibn Huvejlid prevarant, Sedah binti Haris spletkaro i
njihovi zabludjeli prijatelji, bijahu zdruili snage u nastojanju da unite i pometu islam.
Rimljani, carevi i kraljevi i drugi bijahu u iekivanju pogodne prilike protiv muslimana te
mnogi drugi vojni faktori ispunjeni zlobom prema Muhammedu, s.a.v.a., njegovom Ehli
bejtu i ashabima, bili su nestrpljivi i napeti u elji da unite rije islama da ga iupaju iz
korijena.
U tom nastojanju polet ih je ispunio, bijahu nestrpljivi i uurbani. Vidjeli su da je situacija
ila njima na ruku, smru Resulullaha, s.a.v.a., dobili su pravu priliku. Priliku koju nisu
eljeli propustiti. Htjeli su iskoristiti trenutnu anarhiju prije nego li islam doe sebi i povrati
svoju mo i red.
Dakle, Ali, a.s., se naao izmeu ove dvije odve vane stvari. Bilo je prirodno za njega
da rtvuje svoje pravo zarad ivota muslimana.
(Ali, a.s., je to jasno i dao do znanja u pismu kojeg alje Egipanima po Maliku Ataru,
kada ga je postavio za njihovog upravitelja. U pismu kae: A sad! Allah Uzvieni je
poslao Muhammeda, s.a.v.a., kao opominjatelja svjetovima svim i svjedoka za poslanike
sve. Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.a., preselio, muslimani su se sporili o tome poslije njega.
Boga mi, nikada mi se nije inilo i nikada nisam pomiljao da e Arapi poslije njega,
s.a.v.a., oteti to od pripadnika njegovog Ehli bejta istog, niti da e to oteti meni poslije
njega. Ali iznenada opazih ljude kako okruuju ovjeka, dajui mu prisegu.
Ustezah zato ruku svoju sve dok ne uvidjeh da se ljudi mnogi odvraaju od islama,
pozivajui na unitenje vjere Muhammeda, s.a.v.a.! Pobojah se tad da e, ako ne
pomognem islam i sljedbenike njegove, te ako se u njemu pojavi pukotina ili razaranje,
time biti nesrea vea za mene nego li je to gubitak vlasti vae koja je, u svakom
pogledu, kratkotrajna, poslije ega sve prolazi kao to prolazi ono to se priinjava ili kao
to se raspre oblaci. Zato u zbivanjima ovim ustajem, sve dok la ne bude razorena i
unitena, te dok vjera ne dosegne mir i sigurnost.
Boga mi, da sam se sam susreo s njima i da su oni bili tako brojni da bi prekrili svu
Zemlju do kraja, ne bih bio zabrinut ili smeten. Siguran sam u sebi i imam uvjerenje
vrsto od Gospodara svog da su oni u zabludi, dok sam ja upuen. Pun sam nade i
oekivanja susreta s Bogom i dobivanja dobre nagrade Njegove. Ali, zabrinut sam da
upravu nad zajednicom ovom ne preuzmu slaboumni i razvratni ljudi njezini, pa uine da
imetak Boiji kola meu njima i da robove Njegove pretvore u robove svoje, da se bore
protiv estitih, i da se udrue s pokvarenim. Meu njima je doista i onaj koji je pio ono
to vam je zabranjeno i koji je bievan kaznom odreenom u islamu. A meu njima je i
onaj koji nije primio islam sve dok preko islama nije osigurao dobit neku. Da to nije bilo
tako, ne bih ustrajavao na odvraanju vaem od njih, ukoravanju vaem, okupljanju
vaem, pokretanju vaem i podsticanju vaem, ve bih vas ostavio da ste odbili i
pokazali slabost.
Zar ne vidite da se suavaju granice zemalja vaih, da su osvojena naseljena podruja
vaa, oteta imanja vaa i napadnuti krajevi vai! Allah vam se smilovao! Krenite u borbu
protiv neprijatelja svog i ne teite zemlji pa da se suoite s tlaenjem i da trpite ponienja
i da vam sudbina bude najgora. Ratnik doista mora bdjeti bez prestanka, jer ako on
spava - neprijatelj ne spava!
Selam! (Staza rjeitosti, Pismo 62) )
Meutim, nije odbacio uvanje svoga prava na hilafet i pozivanje na njega pred onim
ljudima koji su mu to pravo uzurpirali, i to na nain kojim nee nakoditi muslimanima niti
izazvati razdor meu njima niti ohrabriti njihove neprijatelje. Zato se povukao u svoju
kuu dok ga nisu silom iz nje izveli, bez borbe. Da je pohitao prema njima, njegov dokaz
ne bi bio potpun, niti bi za njegove sljedbenike ostalo argumenta, ve je u svome
postupku dobio i ouvanje vjere i sauvanost svoga prava na hilafet musimanima.
Kada je vidio da je ouvanje islama i odbijanje neprijatelja vjere tih dana sagledano u
mirnom pristupu, on je odabrao pomirenje. Dao je prioritet mirnom pristupu prema onima
koji su upleteni u ovo pitanje, zarad ouvanja ummeta, zbog predostronosti prema
narodu, imajui obzira prema vjeri, dajui prednost onom svijetu nad prolaznim svijetom,
i zbog erijatske i racionalne obaveznosti davanja prioriteta vanijoj stvari.
Prilike tog vremena nisu trpile potezanje sablje niti argumentiranu prepirku.
2. I pored toga, on, njegova djeca, ueni prijatelji, mudro su postupali u spominjanju
oporuke i irenju jasnih odredbi, to je dobro poznato istraivaima. Selam
--
Pismo 103 (pitanje)

Raspitivanje o Imamovoj argumentaciji i argumentiranju njegovih prijatelja Kada je Imam

to inio? Kada su to inili njegovi prijatelji? Obavjestite nas malo o tome.
Selam
-S-
Pismo 104 (odgovor)

1. Nekoliko sluajeva Imamovog argumentiranja

2. Argumentiranje hazreti Zehre, selamullahi alejha
1. Imam Ali, a.s., je odabrao miran nain u irenju Poslanikovih odredbi o sebi, iz
predostronosti zarad ouvanja moi muslimana sa svojim neprijteljima se nije
raspravljao o tome. Kada bi se pravdao zbog svoje utnje i netraenja svoga prava
govorio bi:
Ne krivi se ovjek zbog spreavanja svoga prava, ve se krivi onaj koji uzme ono to
nije njegovo.
( Ovo su rijei iz kratkih mudrosti iz Nehdu-l-belage. Pogledati komentar Nehdu-lbelage od Ibn Ebi ElHadida, 4/324.)
On je odredbe o sebi irio posebnim metodama u kojima na veoma jasan nain dolazi
do izraaja njegova mudrost. Zar ne vidi ta je uinio na dan Rabhe, kada je na njoj
okupio ljude, za vrijeme svoga hilafeta, zarad podsjeanja na dan Gadira?
Kada im je rekao:
Zaklinjem Allahom svakog muslimana koji je uo Resulullaha, s.a.v.a., da je na dan
Gadir Homa rekao ono to je rekao, da ustane i posvjedoi ta je uo. I nek ustanu
samo oni koji su ga vidjeli! Pa ustade trideset ashaba a meu njima dvanaest uesnika
Bedra, i posvjedoie ta su uli od njega o odredbi Gadira.
(Kao to smo ve kazali u 56. pismu )

To je bio maksimum onog to je mogao uiniti u takvim kritinim okolnostima nastalim
usljed ubistva Osmana, i dizanja smutnje u Basri i Siriji. ivota mi moga, bio je to
vrhunac pozivanja na svoje pravo tog dana, i veoma mudro u tim vremenima. Kako je
samo pohvalno mjesto odabrao za dizanje gadirske odredbe iz svoga groba, oivivi je
nakon to je bila gotovo sahranjena. On je za sve one koji su se nali na Rahbi - oivio
sjeanje na Poslanikovo stajanje na Gadiru, kada je prihvatio Alija za ruku i dao do
znanja stotini hiljada ili vie okupljenih, da je on njihov zatitnik nakon njega.
I zbog ovoga je gadirska odredba postala najoitiji primjer mutevatir hadisa. Pa pogledaj
Poslanikovu mudrost, kada je pred tolikim brojem svjedoka podigao njegovu ruku, i
obrati panju na mudrost Zavjetenika na dan Rahbe kada ih je zakleo tom zakletvom. I
istinu dokazao krajnje mirno kako je to iziskivao trenutak, i potpuno dostojanstveno, to
je naravno bio Imamov izbor da to uini na takav nain. To je bio nain na koji je on irio
istinu o odredbi koja ga se ticala. On je zbilja osvjetavao ljude koji su bili nemarni, na
nain koji nije izazivao buku niti je provocirao mrnju.
Dovoljno ti je od hadisa o njemu ono to biljee autori Sunena o gozbi koju je priredio
Resulullah, s.a.v.a., u kui svoga amide, najuglednijeg ovjeka Mekke, na dan kada je
opomenuo svoje blinje. To je veoma dugaak i velianstven hadis. (Naveli smo ga u 20.
pismu ) Ljudi ga uvijek ubrajaju u potvrdu Poslanstva, i znakove islama, jer obuhvata i
vjerovjesnikovu mudizu hranjenja velikog broja ljudi, neznatnom koliinom hrane. Pri
kraju predaje stoji da je Poslanik, s.a.v.a., uzeo Alija za vrat rekavi:
Zaista je on, moj brat, Zavjetenik i moj halifa meu vama, pa sluajte ga i pokoravajte
mu se. I on je mnogo puta govorio kako mu je Resulullah, s.a.v.a., rekao: Ti si zatitnik
svakog vjernika nakon mene. I koliko je samo puta opetovao Poslanikove rijei: Ti si u
odnosu na mene kao Harun u odnosu na Musaa, osim to nakon mene nema
vjerovjesnika. I koliko puta je govorio Poslanikove, s.a.v.a., rijei izreene na dan
Gadira: Nisam li prei vjernicima od njih samih? Rekoe: Jesi. On ree: Kome sam ja
zatitnik, pa ovaj Ali, mu je zatitnik.
(Biljei ga Ibn Ebi Asim, kao to smo objasnili predkraj 26. pisma. )
I tako veliki broj eksplicitnih iskaza koje nisu negirali, a proirio ih meu vjerodostojnim
autoritetima i to su sve prilike koje su mu se ukazale u tim situacijama, Mudrost
savrena ali ne koriste opomene. (Kamer, 5) I na Dan vijeanja, ispriao je i
opomenuo, i nema vrline i odlike kojom se nije pozivao pred ljudima. Koliko je za svoga
hilafeta govorio o nepravdama koje su mu uinjene, kazujui svoje bolne tualjke sa
minbera, ak je rekao:
Pazite! Tako mi Boga, taj se ogrnuo njime. A doista, znao je da je poloaj moj spram
njega bio jednak poloaju osovine u odnosu na runi mlin. Obilje vode otjee od mene, a
ptica ne moe uzletjeti do mene. Stavio sam zastor spram hilafeta i drao se odijeljenim
od njega. Potom sam poeo misliti da li bi trebalo napasti ili mirno trpjeti zasljepljujuu
tminu patnji u kojima odrasli malaksaju, a mladi stre, a vjernik istinski djeluje pod
teretom sve dok ne susretne Boga. Naao sam da je ustrajnost u tome bila mudrija. Pa
se strpih al' u oku trnje a u grlu kost. Gledao sam otimanje nasljedstva moga...
i tako do kraja hutbe ikikijje. (Staza rjeitosti, Govor 3. )
I koliko je govorio:
Boe moj, traim pomo Tvoju protiv Kureja i onih koji im pomau, jer zaista raskinue
rodbinske veze moje, poreko visoki poloaj moj i ujedinie se u suprotstavljanju meni u
tome to je pravo moje, pa su onda rekli: Zakonito je da to uzme i zakonito je da to
ostavi. Staza rjeitosti, Govor 171.
Neko mu je rekao:
Ti si, zaista, o sine Ebu Taliba, pohlepan za ovim. A on mu ree: Zapravo, Boga mi, vi
ste pohlepniji, ja to traim kao pravo svoje, dok se vi umeete izmeu mene i njega...
Staza rjeitosti, Govor 171
I rekao je:
Boga mi, neprestano je oduzimano pravo moje od dana kada je Vjerovjesnik, s.a.v.a.,
umro do dana dananjeg. Staza rjeitosti, Govor 6.
I rekao je:
Mi imamo pravo. Ako nam bude dato, dobro je. U protivnom jahat emo na stranjem
dijelu deve i ako se putovanje nono odui. Staza rjeitosti, Mudrost 22.
I napisao je u pismu svome bratu Akilu:
Nek se Allah osveti Kurejijama za postupak njihov prema meni. Oni su prekinuli veze
rodbinske sa mnom i liili me vlasti sina majke moje. Staza rjeitosti, Pismo 36.
I esto je govorio:
Motrio sam i uvidio da nemam pomagaa nikakvog do Ehli bejta moga. Ustezao sam se
zato da ih u smrt nagonim. Drao sam oi zatvorenim i pored trunja u njima. Pio uprkos
guenju u grlu. Bio sam strpljiv u suzdravanju gnijeva u gorini goroj od gorine tikvice
gorke.
Staza rjeitosti, Govor 26.
Jedan od njegovih prijatelja ga je upitao:
Kako su vas ljudi vai odbili od poloaja tog, iako vi imate pravo najvee na njega? Na
to je on u odgovoru rekao: O brate iz Benu Eseda! Uzrujan si i pria na nain krivi.

Ipak mi smo duni zbog srodstva, a i tvoga prava da pita, a budui da si pitao, znaj! to
se tie samovoljnih postupaka nad nama u tome, iako smo najvii u pogledu potomstva i
najjai po srodstvu s Poslanikom Bozijim, s.a.va.! Bijae to in sebian nad kojim su srca
ljudi nekih bila pohlepna, dok su srca drugih bila u tome dareljiva. Presuditelj je Allah i
Njemu je povratak na Danu sudnjem. A sad, pusti tu priu o haranju o kojoj povika svuda
krui.
Rekao je Ali, a.s.:
Gdje su oni koji su umislili da su duboko upueni u znanje, mimo nas, laui i inei
nepravdu nama, iako nas je Allah visoko uzdigao a njih ponizio, nas obdario a njih liio,
te nas uveo a njih istjerao. Posredstvom nas se trai uputa, i otklanja sljepilo. Doista,
Imami su od Kureja. Oni su posaeni u ovu utrobu Haima. Drugima osim njih, nije
prikladan, niti drugima osim njih, dostoji uprava. Staza rjeitosti, Govor 143
Dovoljne su ti njegove rijei u jednom od govora:
Sve dok nije Allah uzeo Poslanika Svoga, s.a.v.a., kada se neki ljudi vratie natrag.
Skretanja su ih upropastila i pouzdae se u podmuklosti i prevare, tovali druge osim
rodbine, napustili rod za koji im je nareeno da ga vole, te pomakli zgradu s vrsta
temelja njezina i izgradili je na mjestu drugom mimo onog njezina. Oni su rudnici
manjkavosti svakojakih i kapije tapkaa svakog u grozotama. Oni se kreu u smetenosti
i zbunjeni su u izbezumljenosti, te idu pravcem ljudi faraonovih, meu onima koji su se
predali svijetu ovome i oslonili se na njega ili onima koji su napustili vjeru i udaljili se od
nje.
Staza rjeitosti, Govor 149
I njegove rijei u govoru odranom nakon prisege mu date od naroda, to je jedan od
vanih govora u Stazi rjeitosti:
Niko u zajednici muslimana ne moe se porediti s Vjerovjesnikovim Ehli bejtom. Nikada
se ne moe izjednaiti s njima onaj na kojega se protee blagodat njihova. Oni su temelj
vjere i stup uvjerenosti. Onaj koji je preao granice treba im se vratiti, a zaostalom ih
valja sustii. Njihova su sva svojstva kojim polau pravo na Vilajet. Oporuka i naslijee
pripadaju njima. Sada je pravo vraeno vlasniku svome i stavljeno na svoje pravo
mjesto.
I drugi njegov govor u kojem se iuava protivnicima svojim:
Gle uda! I kako da se ne udim pred pogrjekama skupina ovih u proturjenosti
dokaza njihovih u vjeri svojoj. Niti slijede tragove Vjerovjesnika, niti pristaju za djelima
Opunomoenika... Staza rjeitosti, Govor 87.
2. Hazreti Zehra, selamullahi alejha, ima veoma znaajna argumentiranja. Njena dva
govora o tome su veoma poznata. Bodrili su lanove porodice svoje da pamte te govore,
kao to su ih bodrili da pamte Kur'an. U govoru svom ona rijei upuuje onima koji su
zgradu s vrsta temelja njezina prebacili i postavili je na mjesto koje nije njezino pa kae.
Teko njima, gdje su maknuli hilafet s nepomine planine poslanstva, s temelja
vjerovjesnitva i uputa, mjesta dolaska povjerljive due koja zna istinu o svijetu i o vjeri.
Znajte, doista, to je oiti gubitak. (Zumer, 15 )
ta su mrzili kod Ebu-l-Hasana (Imam Alija)?
Tako mi Allaha mrzili su njegovu sablju, njegovu nebrigu sa smrt, veliku estinu, strogost
u borbi i u vezi sa Svetom biti Boijom. Tako mi Allaha, da su skrenuli s jasnog puta u
Alijevoj vlasti, odustali od ueta vostva koji mu je Poslanik, s.a.v.a., dao u ruke i udaljili
se od prihvatanja oitog dokaza, on bi ih vratio sebi, potaknuo ih na povratak vjeri i vodio
ih s lahkoom koja ne bi nikome tetila, nikoga umorila, niti ikome dosadila i doveo bi ih
na bistra, ista i obilna pojilita ije su obale prepune, a dvije strane se ne zamuuju, pa
ih vraao site i napojene. Savjetovao bi ih tajno i javno, ne bi se ukrasio nikakvom koristi
od bogatstva, niti bi uzeo udio od ovog dunjaluka, osim koliko da se utoli e i ugasi
glad. Suzdrljiv bi se odvojio od pohlepnika, a iskren od laljivaca. A da su stanovnici
sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje
slali, ali oni su poricali, pa smo ih kanjavali za ono to su zaradili. E'araf, 96
I stigla ih je kazna za ono ta su radili. A i one meu ovima koji nepravdu ine stii e
kazna za ono ta ine, oni nee umai. Zumer, 51
Doite i posluajte!
Kako li je vrijeme udno!
A ako se udi, pa udo su rijei njihove. Ra'd, 5
Da mi je znati u ta se pouzdaju, na koji oslonac oslanjaju, kojeg su se ueta uhvatili i na
koje potomstvo su nasrnuli?
O, loa li zatitnika i zlog li druga. Hadd, 13
O kako je samo ejtan nevjernicima loa zamjena. Kehf, 50
Zamijenili su, tako mi Allaha, glavu za rep i greben za zadnjicu pa neka je na zemlji nos
onih koji tvrde da ine dobro. Kehf, 104
Zar?!
A uistinu oni nered siju, ali ne opaaju. Bekare, 12
Teko njima!
Pa da li je ko upuuje Istini dostojniji da bude slijeen, ili ko ne upuuje, izuzev ako bude
voen?
Pa ta vam je?
Kako rasuujete? Junus, 35
Tako mi ivota, doista, smutnja je oploena, pa priekajte malo dok se ne porodi, pa
pomuzite pehar pun svjee krvi i smrtonosnog otrova. Tada e oni nevaljali biti gubitnici.
Gafir, 78
Znat e narataji koji dolaze posljedice onoga to su im prethodnici ostavili kao temelj.
Ostavite va dunjaluk, umirite srca pred dolaskom smutnje i obradujte se sabljom
otrom, vlau tiranina, nasilnika, sveobuhvatnim neredom i samovoljom tlaitelja koji e
prihode vae uiniti neznatnim i skup va unititi!
O, teko vama, i kuda biste, a, dostia, mrai se pred oima vaim!
Zar da vas prisilimo na pravom putu, a vi to ne elite! Hud, 28
(Ovaj govor biljei Ebu Bekr Ahmed Ibn Abdu-l-Aziz Devhari u knjizi Es-Sekifetu ve
Fedek, od Muhammeda Ibn Zekerije od Muhammeda Ibn Abdu-r-Rahmana Muhlibija od
Abdullaha Hamada Ibn Sulejmana od njegova oca od Abdullaha Ibn El-Hasana Ibn ElHasana od njegove majke Fatime kerke Imama Husejna, a.s., kao merfu' od hazreti
Zehre, s.a., i biljei ga takoer Imam Ebu-l-Fadl Ahmed Ibn Tahir, umro 280. godine po
H., iz knjige Belagati-n-nisa' na stranici 23 od Haruna Ibn Muslima Ibn Sa'dana od
Hasana ibn Ulvana od Atijje Avfija, koji je ovaj govor prenio od Abdullaha Ibn El-Hasana
Ibn El-Hasana od njegove majke Fatime kerke Imama Husejna od njenje nane hazreti
Zehre, s.a., a nai prijatelji ovaj govor biljee od Suvejd bin Gufleta Ibn Avsede Da'fija
od hazreti Zehre, s.a. Taberi ga biljei u knjizi Ihtidad, Medlisi u Biharu-l-envaru, i
prenosi ga odreeni broj pouzdanih i provjerenih prenosilaca hadisa )
Ovo je primjer iz govora Ehli bejta istog u vezi sa ovom temom, a ostalo moe
usporediti sa ovim to je navedeno.
Selam
--
Pismo 105 (pitanje)

16. rebu-s-sani, 1330. godine po H.
Traenje argumentiranja drugih osoba Molimo vas da nam korist uinite potpunom,
prenoenjem argumentiranja drugih osoba mimo Imama Alija i Zehre, a vama pripada
zasluga.
Selam
-S
Pismo 106 (odgovor)

1. Argumentiranje Ibn Abbasa

2. Argumentiranje Hasana i Husejna
3. Argumentiranje odvanih iija, od ashaba
4. Ukazivanje na njihovo argumentiranje oporukom
1. Sjetite se razgovora Ibn Abbasa i Omera, kada je Omer rekao (u poduem hadisu):
O Ibn Abbase! Da li zna ta je sprijeilo va narod od vas nakon Muhammeda,
s.a.v.a.?
Ibn Abbas: Nisam mu htio dati odgovor, pa mu kazah: Ako ja ne znam, pa zna Emiru-lmu'minin.
Omer ree: Nisu htjeli da i vjerovjesnitvo i hilafet budu meu vama pa da prema svome
narodu budete nepravedni zbog velike ushienosti. Zato su Kurejije ispravnim stavom
to odabrale za sebe i uspjeli su u tome.
Rekoh: O Emiru-l-mu'minine, ukoliko mi dozvoli da govorim, a da kontrolira svoj bijes
prema meni?
On ree: Govori.
Rekoh: O Emiru-l-mu'minine, to se tie rijei da su to Kurejije ispravnim stavom
odabrale za sebe i uspjeli u tome, ako su to Kurejije odabrale za sebe pa ispravnost je
u rukama onoga koga je Allah za to odabrao i to bez odbijanja i zavidnosti. to se pak
tvojih rijei tie da nisu eljeli da i vjerovjesnitvo i hilafet pripada nama, pa Allah je
narod okarakterisao mrnjom rekavi: To zato to oni mrze ono to je objavio Allah - zato
e (On) upropastiti djela njihova.
(Muhammed, 9 )
Omer ree: Daleko bilo, o Ibn Abbase, stiu mi neke stvari o tebi za koje ne elim ni
pomisliti da su od tebe, pa da u mojim oima izgubi poloaj.
Rekoh mu: A koje su to rijei, o Emiru-l-mu'minine? Ukoliko su istinite ne dostoji da
zbog njih izgubim poloaj u tvojim oima, ukoliko su neistinite, pa udalji od sebe nekog
neispravnog poput mene.
Omer ree: uo sam da govori: Zaista su nam to sprijeili zbog zavisti, nasilno i
nepravedno.
Rekoh: O Emiru-l-mu'minine, to se tie rijei nepravedno, pa ona je jasna i neznalici i
uenom. A rije zavidno, pa i na Adema se bilo zavidno, pa mi smo njegova djeca i oni
kojima se zavidi.
Omer ree: Daleko bilo, daleko bilo! Tako mi Allaha vaa Haemijska srca su se ispunila
neprolaznom zaviu.
Rekoh: Polako! Ne opisuj time srca ljudi kojima je Allah odstranio neistou i potpuno ih
oistio...
(Prenijeli smo ga od rijei do rijei iz Tarihu-l-kelama od Ibn Esira, a biljei ga pri kraju
Omerove biografije od 23 do 24 godine u treem svesku. Biljei ga i Ibn Ebi El-Hadid u
biografiji Omera 3/107 u arhu Nehdi-l-belagati.)
U drugoj predaji prenosi se drugi razgovor u kojem mu on kae:
U kakvom si stanju ostavio svog amidia?
Kae: Pomislio sam da misli na Abdullaha Ibn Dafera, pa rekoh:
Ostavio sam ga sa njegovim vrnjacima.
Ree: Ne mislim na njega, ve mislim na najveeg u vaem Ehli bejtu.
Rekoh: Ostavio sam ga da izvlai vodu kofom uei Kur'an.
Omer ree: O Abdullahu, nek ti na teretu bude krv kurbanskih deva, ako mi sakrije da li
je u njegovom srcu ostalo ita od hilafeta?
Rekoh: Da.
Omer ree: Da li smatra da je Resullullah ostavio odredbu njemu?
Rekoh: Rei u ti i vie. Pitao sam oca o njegovoj tvrdnji u vezi odredbe za hilafet pa mi
ree: Istinu govori.
Omer ree: Resulullah ga je u svojim govorima uzdigao na visoko mjesto, koje ne
ostavlja mjesta nikakvom argumentu ni opravdanju. (U zavisnosti kako se ita rije z-r-w
da li zirvun i to je gornje znaenje gdje je oito da Omer priznaje Alijev poloaj. A ukoliko
je zervun onda: Resulullah je o njemu govorio u aluzijama, to ne ostavlja nikakav
argument niti mjesta za opravdanje. )
On je iskuavao narod u vezi s njim ve neko vrijeme i kada je bio bolestan elio ga je
konkretno imenovati, a ja sam ga u tome sprijeio...
(Biljei ga Imam Ebu-l-Fadl Ahmed Ibn Ebi Tahir u knjizi Tarihu Bagdad, pouzdanim
lancem prenosilaca do Ibn Abbasa. Biljei ga i Ibn Ebi El-Hadid u Omerovoj biografiji u
erhu Nehdi-l-belagati, 3/97. )
Prilikom treeg razgovora je rekao:
O Ibn Abbase, vidim da je tvome prijatelju uinjena nepravda.
Rekoh: O Emiru-l-mu'minine, pa vrati mu njegovo pravo!
On izvue svoju ruku iz moje i produi mrmljajui. Zatim zastade, ja mu prioh, a on mi
ree: O Ibn Abbase, sumnjam da ga je ita drugo sprijeilo od toga osim to to ga
njegovi ljudi smatrahu beznaajnim.
Rekoh: Tako mi Allaha, nisu ga smatrali beznaajnim Allah i Njegov Poslanik kada su
mu naredili da uzme prisegu od tvog prijatelja.
Ibn Abbas: On se okrenu i ode od mene hitrim korakom. I ja se vratih.
(Ovaj razgovor biljee autori Omerovih biografija, a mi smo ga prenijeli iz erha Nehdul-belage od Ibn Ebi Hadida, 3/105 )
I koliko samo vijesti ummeta i Haemijskog kazivanja i rijei Poslanikovog amiddia
Abdullah Ibn Abbasa o ovakvim situacijama. Ve sam ti u 26. pismu naveo njegovo
argumentiranje onoj uobraenoj skupini nabrajanjem Alijevih vrlina u dugom i znaajnom
hadisu u kojem kae:
Rekao je Poslanik, s.a.v.a., amidiima: Koji od vas e me pomoi i na Ovom i na
Onom svijetu?
Kae: I Ali je sjedio, a oni se ogluie.
Pa ree Ali: Ja u te pomoi i Ovog i Onog svijeta.
Poslanik ree: Ti si moj pomaga i Ovog i Onog svijeta.
Pa Poslanik ponovi svoje pitanje:
Ko e od vas da me pomogne Ovog i Onog svijeta?
Oni se ogluie.
Pa ree Ali: Ja u te pomoi Ovog i Onog svijeta.
Poslanik ree Aliju: Ti si moj pomaga i Ovog i Onog svijeta. ...
Pa je rekao: Poao je Poslanik u bitku na Tebuk, pa su i ljudi poli sa njim.
Pa ree Ali: Idem li i ja s tobom?
Poslanik, s.a.v.a., je rekao: Ne.
Pa zaplaka Ali, na to mu Allahov Poslanik, s.a.v.a., ree:

Nisi li zadovoljan da mi poloajem bude kao to je Harun bio Musau osim to nakon
mene nema vjerovjesnika? Zaista ne bih trebao otii a da ti nisi moj zamjenik.
I rekao mu je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: Ti si zatitnik svakog vjernika i vjernice nakon
mene. Kae: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: Kome sam ja bio zatitnik, pa zaista
mu je Ali zatitnik...
2. Koliko su samo mukarci Beni Haima u to vrijeme imali ovakvih argumentiranja, ak
je Hasan Ibn Ali doao Ebu Bekru kada se nalazio na Poslanikovom, s.a.v.a., minberu, i
rekao mu: Silazi s mjesta moga oca! I Husejnu se takoer desilo poput toga sa
Omerom kada se nalazio na minberu.
(Ibn Hader prenosi oba dogaaja u petom poglavlju, kada je ukazivao na ono o emu
govori ajet ljubavi o blinjima, a to je 14 ajet u 11 poglavlju u Es-Savaiku el-muhrike, str.
160. Darekutni prenosi dogaaj Hasana sa Ebu Bekrom. A Ibn Sa'd u Omerovoj biografiji
u Tabekatima biljei dogaaj Husejna i Omera. )
3. iijske knjige biljee veliki broj argumentiranja o ovom pitanju, od strane Haemija i
njihovih prijatelja meu ashabima i tabiinima. Ko god ih eli, nai e ih na svojim
mjestima. Dovoljno nam je ono to Tabarsi iznosi u knjizi El-Ihtidadat od Halida Ibn
Se'ida Ibn El-Asa El-Emevija,(Halid Ibn Se'id Ibn El-As je bio od onih koji tri mjeseca
nisu prihvatili Ebu Bekrov hilafet i nisu mu dali prisegu, to su sunijski pouzdani
prenosioci oito navodili, poput Ibn Sa'da u Tabekatima, 4/70, u Halidovoj biografiji,
navodei da kada je Ebu Bekr poslao vojsku u Siriju dao mu je upravu nad
muslimanima i donio je bajrak do njegove kue. Na to je Omer rekao Ebu Bekru:
Upravu daje Halidu, i pored toga ta pria?! Omer je toliko bio uporan dok Ebu Bekr
nije poslao Ebu Ervija Ed-Devsija njegovoj kui da mu kae: Poslanikov Halifa je rekao
da mu vrati njegov bajrak! On ga iznese i dade mu ga rekavi mu: Niti smo radosni
upravom od vas niti alosni skidanjem s nje. Nakon toga je doao Ebu Bekr i izvinuo mu
se i zakleo ga da nita ne kae Omeru... Ko god je govorio o vojnom pohodu na Siriju,
spominjao je i ovaj dogaaj, jer bio je poznata stvar.) Selmana Farsija, Ebu Zerra
Gifarija, Ammara Ibn Jasira, Mikdada, Burejde Eslemija, Ebu El-Hejsema Ibn Et-Tejhana,
Sehla, Osmana Ibni Hanifa, Huzejmeta Ibn Sabita Zu--ehadetejna, Ubejj Ibn Ka'ba,
Ebu Ejuba Ensarija i drugih. Ko god prati predaje Ehli bejta, a.s., i njihovim prijatelja, zna
da kada god im se ukazala prilika, nisu se ustruavali od svake vrste argumentiranja i
direktno i s aluzijama i estoko i blago i verbalno i pismeno i u prozi i u poeziji, sve u
zavisnosti od kako je situacija dozvoljavala.
4. Oporuku su mnogo spominjali i pozivali se na nju, to je poznato istraivaima.
Selam
--
Pismo 107 (pitanje)

19. Rebiu-s-sani, 1330. godine po H.
Kada su govorili o punomoju?

Kada su govorili o punomoju datom Imamu? Kada su se pozivali na nju? Nismo to
vidjeli osim na skupu majke vjernika to je ona porekla, kao to sam to ranije kazao.
Selam
-S
Pismo 108 (odgovor)

22 Rebiu-s-sani, 1330. godine po H.
Pozivanja na punomoje
Da, spominjao ga je Emiru-l-mu'minin sa minbera, a to sam ti ve citirao u 104. pismu. I
svi koji biljee hadis o kui na dan pozivanja familije, prenose da se oporuka odnosi na
Alija, a.s. Ve smo ga u 20. pismu naveli i u njemu se nalazi nedvosmislen i eksplicitan
navod o tome da je oporuio njega i uinio ga svojim halifom.
Imam Ebu Muhammed El-Hasan, Poslanikov unuk, velikodostojnik dennetske mladei,
kada je ubijen Emiru-l-mu'minin upriliio je nezaboravan govor u kojem je rekao: (Biljei
ga Hakim u svome Sahihu-l-mustedreku, 3/172.) A ja Vjerovjesnikov sin, a ja
Opunomoenikov sin.
( )
Imam Dafer Sadik, a.s., je rekao: Ali je sa Resulullahom, s.a.v.a., prije poslanstva
gledao svjetlost i sluao glas, i rekao mu je Poslanik: Da nisam peat vjerovjesnika ti bi
bio sudionik u vjerovjesnitvu. Pa iako nisi vjerovjesnik pa zaista si ti Vjerovjesnikov
opunomoenik i nasljednik.
(arhe Nehdu-l-belagati, Ibn Ebi Hadid, 3/254, pri kraju komentara govora El-Kasi'a. )
:( )
:
Ovo znaenje se prenosi neprekidnim lancem prenosilaca od svih Imama Ehli bejta, i
ono kod njih i njihovih prijatelja spada u neophodne stvari, od vremena ashaba do dana
dananjeg.
Selman Farsi je govorio: uo sam Resulullaha, s.a.v.a., da govori: Zaista je moj

opunomoenik, i povjerenik, i najbolji ovjek kojeg ostavljam nakon sebe, koji e ispuniti
moja obeanja i oduiti moj dug, Ali Ibn Ebi Talib.
:

Ebu Ejub Ensari izvjetava da je uo Resulullaha, s.a.v.a., da govori hazreti Fatimi:
Da li si znala da se Allah, d.., nadnio nad stanovnike zemlje i izmeu njih je odabrao
tvoga oca i uinio ga Vjerovjesnikom, zatim se nadnio drugi put i odabrao je tvoga mua,
i meni je objavio pa sam te za njeg udao i uzeo ga za svoga opunomoenika.

Burejde prenosi: uo sam Resulullaha, s.a.v.a., da govori: Svaki vjerovjesnik ima
svoga opunomoenika i nasljednika. I zaista je moj opunomoenik i nasljednik Ali Ibn Ebi
Talib.
(Ovaj Burejdetov hadis, te hadis Ebu Ejuba Ensarija i Selmana Farsija koje smo naveli
prije ovog hadisa, citirali smo u 68. pismu. )
:

Kada bi prenosio od Imama Bakira, a.s., Dabir Ibn Jezid El-Du'fi bi kako stoji u
njegovoj biografiji u Zehebijevom Mizanu govorio: Obavijestio me Opunomoenik
opunomoenika. ()
Ummu-l-Hajr binti El-Hari Barikijje, odrala je izvanredan govor na Siffinu kojim je
potakla Kufljane na rat protiv Muavije. Izmeu ostalog ona je kazala:
Doite, Allah vam se smilovao pravednom Imamu, opunomoeniku, pouzdanom,
najveem istinoljupcu...
(Biljei ga Imam Ebu El-Fadl Ahmed Ibn Ebi Tahir El-Bagdadi u knjizi Belagati-n-nisai',
str. 41, lancem prenosilaca do u'bija.)
( )
Ovo je dio onog u emu su prethodnici otvoreno govorili o Punomoju u svojim govorima
i obraanjima. Ko istrauje njihova stanja, uvidjet e da su rije ( )opunomoenik,
koristili za Emiru-l-mu'minina, Alija, a.s., poput primjene imena za znaenje
najodabranijeg od ljudi. ak je autor Tadu-l-'arusa, govorei o korijenu rijei ( )na
392. stranici u 10. svesku kazao: El-Vasijj poput ganijj, titula Alija, r.a.
( :)
to se pak tie onog to je o tome reeno u njihovim stihovima, nemogue je nabrojati

ga u ovom pismu. Spomenut emo od toga onoliko to je dovoljno za nau intenciju.
Abdullah ibn Abbas Ibn Abdu-l-Mutallib je rekao:
*
Opunomoi Resulullah iz Ehla svoga...
Mugire Ibn El-Haris ibn Abdu-l-Mutallib u stihovima kojima bodri iraane na borbu protiv
Muavije na Siffinu kae:
*
Ovo je Resulullahov opunomoenik...
(U nastavku pisma autor navodi jo tridesetak primjera citirajui preko sedamdeset
distiha izreenih u razliitim prilikama od razliitih autoriteta. Zainteresirani istraivai
mogu se obratiti originalnom tekstu na arapskom jeziku.)
I tako dalje unedogled to ne moe biti nabrojano poput ovih primjera. Selam
--
Pismo 109 (pitanje)

Ve smo vam rekli u 19. pismu, da se neki od vaih oponenata protive tome da se va
mezheb i u principima i ograncima moe pozivati na Imame Ehli bejta, i obeali smo
da emo vam se obratiti glede ovog pitanja, i evo stiglo je vrijeme tog obeanja. Pa da li
ete nam ponuditi ono ime ete opovri njihove tvrdnje? Selam
-S
Pismo 110 (odgovor)

1. iijski mezheb je u neprekinutoj sponi sa Imamima Ehli bejta.

2. Prednjaenje iija u biljeenju znanja u vremenu ashaba.
3. Autori iz perioda tabiina i tebei tabiina.

1. Zaista su ljudi obdareni znanjem, nuno svjesni da su se iije Imamije suprotno od
(selefa) prethodnika, u principima i ograncima vjere prihvatili istog Ehli bejta. (Iraki
asopis El-Huda, je ovaj odgovor navela u prvom i drugom svesku pod imenom svoga
autora, tj. moje malenkosti, Abdu-l-Husejna erefuddina El-Musavija.)
Njihovi stavovi slijede stavove Imama Ehli bejta u ograncima, principima i ostalom to se
crpi iz Knjige i Sunneta ili to im pripada od svih znanja, ni u emu od toga se ne
oslanjaju ni na koga drugog osim na njih. Tako da oni oboavaju Allaha, d..,
pribliavajui Mu se na taj nain, putem mezheba Imama Ehli bejta, ne traei da se to
promjeni niti odobravaju zamjenu.
Na tome su bili njihovi dobri prethodnici od vremena Emiru-l-mu'minina, Hasana,
Husejna i devet Imama iz Husejnovog, a.s., potomstva pa sve do vremena naeg. Od
svakog pojedinanog Imama ogranke i principe je uzimao veliki broj pouzdanih iija i
uvara hadisa, pobonih i pouzdanih ljudi davi svog udjela neprekinutom nizu. Oni su to
prenijeli onima nakon njih isto tako sigurnim neprekinutim nizom, a oni nakon njih to su
prenijeli onima nakon sebe na isti nain i to je teklo tako u svakoj generaciji dok nije
stiglo do nas poput jasnog Sunca u zenitu na kristalno istom nebu.
Mi smo danas u ograncima i principima na onome na emu su bili Imami Poslanikovog
Ehli bejta. Mi mezheb Imama prenosimo od svojih oeva, a nai oevi su ga prenosili od
svojih oeva i to je tako bilo u svim generacijama do vremena Imama Hasana Askerija i
Imama Alija Nekija, i hazreti Devada i hazreti Ride i hazreti Kazima i hazreti Sadika i
hazreti Bakira i hazreti Zejnu-l-abidina i hazreti Husejna i hazreti Hasana i hazreti Emirul-mu'minina, a.s.
Mi sada nemamo uvid u sve one koji su bili prijatelji Imama Ehli bejta od prethodnih
genaracija iija, koji su od njih sluali vjerske propise, i sticali znanje o islamu. Zaista je
obru iri od toga da bi mogli biti izbrojani.
Od vrijednih djela dovoljno ti je ono to je ispisano perima uleme, koja ne mogu biti
nabrojana u ovom pismu a to je preneseno od svjetlosti Imama upute Muhammedovog,
s.a.v.a., Ehli bejta i to je iznjedreno iz njihovog mora, to su uli iz njihovih usta i uzeli
sa njihovih usana. To su antologije njihovog znanja, i zaglavlja njihove mudrosti,
napisane su u njihovo vrijeme a nakon njih su bile prirunici iijama. Putem njih je
postala jasna prednost mezheba Ehli bejta, a.s., nad ostalim muslimanskim pravcima.
Jer mi ne znamo da je neko od sljedbenika etiriju imama, naprimjer u vrijeme svoga
imama napisao knjigu o jednom od svojih mezheba.
Ve tek nakon njega, ljudi su poeli pisati, i napisali su veliki broj djela u vremenu u
kojem se slijeenje ograniilo na etiri imama, i predvodnitvo u ograncima je reducirano
na njih a oni su za vrijeme svoga ivota bili poput ostalih pravnika i muhaddisa koji su bili
njihovi savremenici, i nisu se izdvajali nikakvom prednou u svojoj generaciji tako se
nije naao niko ko bi im pridavao vanost pa da biljei njihove rijei, kao to su tome
pridavale znaaj iije u biljeenju rijei svojih bezgrijenih Imama. Zato iije od poetka
svoga nastanka nisu dozvoljavale obraanje nekom drugom u vjerskim pitanjima mimo
svojih Imama. Upravo zato su bili revnosni i tako posveeni njima i striktno su od njih
primali vjerska znanja i ulagali sav napor ne tedei su u tome da zapiu sve ono to su
oni objanjavali. Uprli su sav svoj napor i ambicije u tome, da je to bez premca, zarad
ouvanja znanja koje je takvo da kod Allaha po iijskom stavu nijedno drugo mimo
toga nije ispravno.
Dovoljno ti je ono to su napisali za vrijeme ivota Imama Sadika, a.s., El-Usulu elerbe'a mi'eti (400 principa) a rije je o 400 knjiga koje su napisali 400 autora za vrijeme
ivota Imama Sadika, a.s., iz njegovih fetvi. Mimo ovih knjiga postoje i druge knjige
napisane za vrijeme Imama Sadika, a.s., iji je broj mnogostruko vei od toga. A ubrzo
emo o tome dati opirno objanjenje.
to se pak etiri (sunijska) imama tie, pa nijedan od njih kod ljudi nema poloaj koji kod
iija imaju Imami Ehli bejta, tavie za svoga ivota nisu bili na poloaju na koji su
postavljeni nakon svoje smrti. to eksplicitno navodi Ibn Haldun El-Magribi u poglavlju
posveenom erijatskom pravu (ilmu-l-fikhu) i svojoj poznatoj El-Mukaddimi. To je stvar
koju uenjaci priznaju. I mi naravno ne sumnjamo u to da su njihovi mezhebi zapravo
mezhebi njihovih sljedbenika, na kojima temelje svoja djela u svakom stoljeu a to su
oni zabiljeili u svojim knjigama, jer njihovi sljedbenici su upoznatiji sa svojim
mezhebom, kao to su iije upoznatije sa mezhebom svojih Imama, koji slue svoga
Gospodara djelujui u skladu s onim to taj mezheb iziskuje, i ne realizira im se namjera
pribliavanja Bogu osim u skladu sa tim mezhebom.
2. Zaista je istraivaima oito jasna stvar prednost iija nad drugima u biljeenju znanja
jer u prvo vrijeme to nije inio niko drugi osim Alija i uenih iija. Vjerovatno je razlog
tome injenica da je meu ashabima dolo do neslaganja u tome da li je biljeiti znanje
dozvoljeno ili nije. Pa su to zabranili kako prenose Askelani u uvodu Fethu-l-barija i
drugi mimo njega Omer Ibn El-Hatab i skupina drugih ashaba, iz straha da ne bi dolo
do mijeanja hadisa i Kur'ana. A Ali, a.s., i njegov nasljednik Imam Hasan Mudteba i
odreeni broj ashaba, su to dozvolili, i to je tako ostalo, sve
dok se generacija tabiina pred kraj vremena drugog stoljea po Hidri nisu sloili o
dozvoljenosti toga. Tada Ibn Derih pie knjigu o ostavtini Mudahida i 'Ata'a u Mekki.
Od Gazalija se prenosi da je to prva knjiga napisana u islamu, a ispravno je da je to prva
knjiga koju je napisao musliman koji nije iija, nakon toga slijedi knjiga Mu'temir Ibn
Raida Es-San'anija u jemenu zatim Malikova Muvet'a. U uvodu Fethu-l-barija prenosi
se da je Er-Rebi'a Ibn Sabih prvi koji je sakupljao informacije, a ivio je predkraj vremena
tabiina. U svakom sluaju, jednoglasno je miljenje o tome da sunije nisu imale pisanog
djela u prvom islamskom stoljeu.
Meutim, Ali, a.s., i njegove iije, time su se bavili ve prvog stoljea i prva stvar koju je
Emiru-l-mu'minin, Ali, a.s., napisao bila je Boija Knjiga. On je nakon obavljanja poslova
na ispraaju Poslanikove, s.a.v.a., denaze, uzeo na sebe obavezu da ne izlazi iz kue
osim zarad namaza, dok ne sabere Kur'an u cjelini. Sabrao ga je po principu redosljeda
objavljivanja sura. Ukazavi na ope i posebne naznake u njemu, apsolutne i

ograniavajue, jasne i nejasne ajete, derogirajue i derogirane, naredbe i olakanja,
zakone i adabe. Naznaio je povode objave ajeta. Objasnio ono to je s odreenih
aspekata zbunjujue.
Ibn Sirin je govorio:
Da mi je dola ova Knjiga u ruke, u njoj je znanje.
(To od njega prenosi Ibn Hader u Savaiku, kao i drugi poznati alimi.)
Vie ashaba su sakupili Kur'an, s tom razlikom da ga nisu sastavili po redosljedu
objavljenih sura, niti su ita zabiljeili od tajni koje si ve uo. Tako da je hazreti Alijevo,
a.s., sakupljanje Kur'ana slinije komentaru. Nakon zavretka posla oko Kur'ana,
napisao je za velikodostojnicu ena hazreti Fatimu knjigu koja je kod njegovih istih
potomaka poznata kao Fatimin mushaf, koji sadri primjere i mudrosti, savjete i pouke,
vijesti i rijetkosti, to je bilo povod njene utjehe zbog smrti Vjerovjesnika, s.a.v.a.
Nakon toga napisao je knjigu o krvarini i naslovio je kao Es-Sahifa. Navodi je Ibn Sa'd pri
kraju svoje knjige poznat kao El-Dami, prenosei je od Emiru-l-mu'minina. Vidio sam da
Buharija i Muslim govore o ovoj Sahifi prenosei iz nje na nekoliko mjesta u svojim
Sahihima.
Od onog to njih dvojica prenose jeste ono to biljei E'ama od Ibrahima El-Tejmija od
svoga oca: Rekao je Ali, r.a.: Pored Allahove knjige jedina knjiga koju itamo je EsSahifa Zatim je pokazao Sahifu. Pa sam vidio da se u njoj govori o ranama o devinim
zubima. U njoj je stajalo da je Medina harem od 'Ira do Sevra. Ko god oskrnavi tu
svetost, ili prui zatitu onome koji je oskrnavio, na njemu je prokletstvo Allaha, meleka i
svih ljudi!
:
:

Ovaj se hadis doslovno nalazi u Buhariji u knjizi El-Faraid u etvrtom svesku u Sahihu,
str. 111. A u Sahihu Muslimu se nalazi u poglavlju o odlikama Medine u knjizi o hadu u
prvom svesku, str. 523.
Imam Ahmed Ibn Hanbel u svome Musnedu puno prenosi iz Sahife, pa izmeu ostalog
prenio je u prvom svesku na 100. stranici od Tarika ibn ehaba: Vidio sam Alija, r.a.,
nalazio sa na minberu i govorio je: Tako mi Allaha, pored Allahove, s.v.t.,knjige,
nemamo drugo da itamo mimo Sahife a ona je bila okaena na njegovoj sablji koju
sam uzeo od Resulullaha, s.a.v.a...

U Safarovoj predaji od Abdu-l-Melika kae se: Imam Bakir, a.s., je traio hazreti Alijevu,
a.s., knjigu. Hazreti Sadik, a.s., je donese, bila je zamotana u svitak (obima) poput
ovjekovog bedra. U njoj je stajalo: ena nema pravo na muev posjed nakon njegove
smrti. Pa ree Imam Bakir, a.s.: Tako mi Allaha ovo je Ali pisao a Poslanik diktirao.
Pristala je grupa iija za Emiru-l-mu'minom, pa su pisali u njegovo vrijeme, meu njima
su bili Selman Farsi, Ebu Zerr Giffari, kako navodi Ibn ehraub kada kae: Prvi ko je
pisao u islamu bio je Ali Ibn Ebi Talib, zatim Selman Farsi, zatim Ebu Zerr...
Meu njima je i Ebu Rfi', Poslanikov, s.a.v.a., osloboeni rob, i rizniar Emiru-lmu'mininovog bejtu-l-mala, bio je od njegovih posebnih prijatelja, od onih koji su bili
svjesni njegovog poloaja. Njegova je knjiga Es-sunen ve-l-ahkam ve-l-kadaja, koju je
sabrao samo od Alijevih, a.s., hadisa. Kod naih prethodnika ta knjiga je bila krajnje
uvaavana. Prenosili su je svojim lancima prenosilaca.
Od njih je i Ali ibn Ebi Rfi', u El-Isabetu u njegovoj biografiji kae se da je roen za
vrijeme Poslanika i da mu je on dao ime Ali. On je autor knjige o fikhskim znanostima u
skladu sa mezhebom Ehli bejta. A Ehli bejt, a.s., je uvaavao ovu knjigu i traili su od
iija da je koriste. Musa Ibn Abdullah ibn El-Hasan kae: Pitao je ovjek moga oca o
teehudu, pa moj otac ree: Daj mi knjigu Ibn Ebi Rafi'a, on je iznese i iz nje nam je
diktirao...
Autor knjige Revdtu-l-dennt, daje do znanja da je to prva iijska fikhska knjiga, ali on
je, Allah mu se smilovao, u tome pogrijeio.
Meu njima je i Ubejdullah Ibn Ebi Rfi', Alijev, a.s., pisar i sljedbenik. Sluao je
Poslanika, s.a.v.a., i prenosi od njega, kada je rekao Da'feru (Tajjaru): Slian si mi po
izgledu i naravi. ( ) To od njega biljee autoriteti, izmeu ostalog Ahmed
Ibn Hanbel u svome Musnedu. O tome govori Ibn Hader u prvom dijelu El-Isabeta pod
imenom Ubejdullah Ibn Eslem, jer ime Ebu Rafiovog oca je Eslem. U ovoj knjizi
Ubejdullah pie o onim ashabima koji su na Siffinu bili sa Alijem, a.s. Vidio sam da Ibn
Hader u El-Isabetu od njega mnogo prenosi, pa pogledaj.
(Prvi dio El-Isabeta biografija Dubejr Ibn El-Hubaba Ibn El-Munzira El-Ensarija)
Meu njima je i Rebi' Ibn Semi' koji je autor knjige o zekatu na etverenoce iz hadisa
koje Ali, a.s., prenosi od Resulullaha, s.a.v.a.
Od njih je i Abdullah Ibn El-Hurr El-Farsi, koji ima uradak iskupljenih hadisa koje Ali, a.s.,
prenosi od Poslanika, s.a.v.a.
Zatim El-Asbag Ibn Nebate, Emiru-l-mu'mininov prijatelj, od onih koji su striktno bili sa
njim, prenio je od njega obavezu datu Ataru, kao i oporuku njegovom sinu
Muhammedu. Prenose ih nai prijatelji svojim ispravnim lancima prenosilaca do njega.
Od njih je i Selim Ibn Kejs El-Helali, Alijev, a.s., prijatelj. Prenosio je od njega i od
Selmana Farsija. Autor je knjige o imametu, o kojoj govori Imam Muhammed ibn Ibrahim
Nu'mani u El-Gibetu, pa kae: Nema razilaenja meu uenim iijama i onima koji su
prenosili hadise od Imama u tome da je knjiga Selima ibn Kejsa El-Helalija osnova za
knjige koje se bave principima vjere koju su prenosili ueni ljudi i nosioci hadisa Ehli
bejta i da je najstarija od njih. Ona spada u glavne izvore kojima se obraaju iije i na
koje se oslanjaju...
Nai prijatelji su ve popisali one koji su pisali djela iz te generacije selefu saliha, pa ko
eli nek se obrati indeksima i biografijama posveenim tome.
3. to se pak tie autora iz druge generacije tojest, tabiina nae pismo ne moe
obuhvatiti da ih navedemo, u vezi njih i njihovih djela, lanaca prenosilaca, opirno je
zabiljeeno u bibliografijama i ivotopisima sastavljenim od strane naih alima.
(Poput Fehreste En-Nadai, te knjige Munteha-l-mekal fi ahvali er-ridal od ejha Ebu
Alija, zatim knjige Minhadul mekal fi takhiki ahvali er-ridal od Mirze Muhammeda i
drugih djela iz ove oblasti a koja su veoma brojna)
U vrijeme ove generacije svjetlost Ehli bejta je zablistala, prije toga bila je pod zastorom
oblaka nepravde nepravednih. Jer nesrea Kerbele je raskrinkala neprijatelje
Muhammedovog, s.a.v.a., Ehli bejta, koji su bili srozani u oima umnih ljudi, a pozornost
istraivaa bila je usmjerena stradanjima Ehli bejta. Ljudi su bili prisiljeni razmatrati
osnove ove iznenadne tegobne nesree od trenutka kada su izgubili Resulullaha,
s.a.v.a., i bili su duni iznai uzroke, tako su stekli uvid u korijen i sjeme te nesree.
Upravo zbog toga su revnosni muslimani ustali da uvaju poloaj Ehli bejta i da im
pomau. Jer ljudska priroda po svojoj naravi pomae onome kome je uinjena nepravda
a gnua se od nepravednika. Muslimani kao da su nakon te uasne nesree uli u novo
doba, okrenuli su se prijateljstvu i slijeenju hazreti Imama Ali Ibn Husejna Zejnu-labidina, a.s. Prili su mu i u principima i ograncima vjere i u svemu to se crpi iz Kur'ana
i Suneta u ostalim islamskim znanostima, nakon njega to su uinili sa njegovim sinom
hazreti Imamom Bakirom, a.s. Prijatelji ova dva Imama, pisali su djela koja se ne mogu
nabrojati. ta vie broj onih ija su imena i biografije zabiljeene u bibliografijama
uenjaka koji su sticali znanje od ova dva Imama, stie cifru od etiri hiljade ljudi. Broj
njihovih djela dostie cifru od deset hiljada knjiga i vie. to su nai prijatelji prenijeli sa
ispravnim lancima prenosilaca u svakoj generaciji koja nakon toga slijedi. Odreenom
broju tih uenjaka ukazala se divna prilika da budu na usluzi toj dvojici Imama i njihovom
nasljedniku Imamu Sadiku, a.s. I veem broju njih se ostvarila srea da zauzmu vodea
mjesta u naunom i praktinom pogledu.
Od njih je Ebu Se'id Eban Ibn Teglab Ibn Rebah El-Deriri, poznati ua Kur'ana,
islamski pravnik, prenosilac hadisa, komentator Kur'ana, strunjak metodologije
islamskog prava, lingvista. Spadao je meu najpouzdanije ljude. Bio je savremenik
trojice Imama i prenosio od njih obilato znanje i ogroman broj hadisa. Dovoljno je to to
je od samo od Imama Sadika, a.s., prenio trideset hiljada hadisa,5 kako navodi Mirza
Muhammed u Ebanovoj biografiji u knjizi Munteha-l-makal, pozivajui se na Eban Ibn
Osmana od Imama Sadika, a.s., kod kojeg je uivao ugled i potovanje. Kada je bio sa
Imamom Bakirom, a.s., u Medini on mu je rekao:
Sjedi u damiji i daji ljudima fetve, zaista volim meu mojim iijama vidjeti ljude poput
tebe.

Imam Sadik, a.s., mu je rekao: Diskutuj s medinjanima, zaista volim da ima poput tebe
mojih prenosilaca hadisa i ljudi. ( )
Kada bi dolazio u Medinu, ljudi bi s njim upriliili nauna okupljanja i oslobaali bi mu
mjesto kraj Vjerovjesnikovog, s.a.v.a., stuba.
Imam Sadik, a.s., je rekao Selimu Ibn Ebi Hubbetu: Budi s Ebi Ibn Taglabom zaista je
od mene uo brojne hadise, pa to ti on prenese, to prenesi od mene.

Imam Sadik, a.s., je rekao Eban Ibn Osmanu: Zaista Eban Ibn Taglam prenosi od mene
30000 hadisa, pa prenesi ih od njega.
Kada bi Eban doao kod Imama Sadika, a.s., on bi ga zagrlio i rukovao se s njim,
nareivao bi da mu donesu jastuk, i potpuno bi se okretao prema njemu. Kada su ga
obavjestili o njegovoj smrti, Imam Sadik, a.s., je rekao: Tako mi Allaha, srce me boli
zbog Ebanove smrti. A umro je 141. godine po H. Prenosio je i od Enes Ibn Malika,
E'amaa, Muhammed ibn El-Munkedira, Semmak Ibn Harba, Ibrahima Naheija, Fudajla
Ibn Amra i Hakema. Na njega se pozivaju Muslim u autori etiriju Sunena to smo ve
objasnili u 16. pismu. Ne teti mu to to se Buharija ne poziva na njega, jer to je po
uzoru njegovog nepozivanja na Imame Ehli bejta, jer nije se pozivao na Imama Sadika,
Kazima, Ridu, Devada Tekija, Hadija Nekija, Hasana Askerija, ta vie nije se pozivao
ni na velikog unuka Poslanikovog, velikodostojanika dennetske mladei. Ali naravno
pozivao se na Mervana Ibn Hakema, Imrana Ibn Hatana, Ikrimu Berberija i druge sline
njima. Zaista mi smo Allahovi i Njemu se vraamo.Eban ima zanimljiva djela, poput
Tefsir garibi-l-Kur'an u kojem se nalazi mnogo arapskih stihova kao svjedoci za ono to
se nalazi u Kur'anu. Nakon njega Abdu-r-Rahman Ibn Muhamed Ezdi Kufi sastavlja
njegovu knjigu i knjige Muhamed ibn Es-Saiba El-Kelbija i Ibn Revka Atijje Ibn El-Harisa,
nainivi jednu cjelinu, objasnivi u njoj ono to je meu njima razliito i ono u emu se
meusobno slau.
Tako da se nekada Ebanova knjiga nalazi samostalna a nekada u sklopu onog to je
sainio Abdu-r-Rahman. A nai prijatelji prenose iz obje knjige pouzdanim lancima
prenosilaca, i razliitim putevima.Eban je napisao knjigu El-Fadail, i knjigu Siffin, kao i
referentnu knjigu o metodologiji prava na koju se oslanjaju Imamije u erijatskim
propisima. Sve njegove knjige su prenesene lancima prenoenja od njega, o emu se
detaljno moe pogledati u knjigama Ridala.
Od njih je i Ebu Hamza Es-Sumali Sabit Ibn Dinar, bio je od pouzdanih ljudi naeg selefu
saliha i njihovih autoriteta. Uio je kod trojice Imama, Sadika, Bakira i Zejnu-l-abidina,
a.s., bio im je odan i blizak. Imam Sadik ga je hvalio rekavi: Ebu Hamza je u svoje
vrijeme poput Selmana Farsija u svoje vrijeme Od Imama Ride, a.s., se prenosi: Ebu
Hamza je u svoje vrijeme poput Lukmana u svoje vrijeme.

Napisao je tefsir Kur'ana. Vidio sam da Tabarsi u svome tefsiru Medme'u-l-bejanu,
prenosi od njega.
(Pogledaj Medme'u-l-bejan, tumaenje 23. ajeta sure ura: Reci ne traim od vas
nagrade osim ljubavi prema porodici, gdje se moe nai kako prenosi iz Ebu Hamzinog
tefsira.)
Napisao je En-Navadir, Ez-Zuhd, Risaletu-l-hukuk, koju je prenio od Imam Zejnu-labidina Ali Ibn Husejna, a.s. Od njega takoer prenosi dovu Es-Sahar. On prenosi od
Enesa, E-a'bija, a od njega prenose Veki', Ebu Ne'im i grupa iz te generacije i od
prijatelja i drugih, to smo objasnili govorei o njemu u 16. pismu.
Tu ima i drugih ljudi koji nisu zatekli Imama Zejnu-l-abidina, ali su bili na usluzi dvojici
Imama Bakiru i Sadiku, a.s.
Od njih su Ebu Kasim Burejd Ibn Mu'avija El-Adli, Ebu Basir El-Asgar Lejs Ibn Murad
El-Bahtari El-Muradi, Ebu Hasan Zurare Ibn E'ajan, Ebu Dafer Muhammed Ibn Muslim
Ibn Rebah El-Kufi Et-Taifi Es-Sekafi i grupa autoriteta upute i blistavih svjetionika, za iji
broj ovo pismo nema dovoljno mjesta.
to se ove etverice tie oni su postigli bliskost, postali su prvaci, uzdignuvi se na visok
nivo, ak je za njih Imam Sadik, a.s., kazao: Oni su Boiji povjerenici za ono to On
dozvoljava i zabranjuje. ( ) Isto tako kazao je: Ne nalazim
nikoga ko oivljava govor o nama poput Zurareta, Ebu Basira Lejsa, Muhammeda bin
Muslima i Burejde, da nije njih niko ne bi dolazio do tih zakljuaka.
:

Zatim je rekao: Oni su uvari vjere, povjerenici moga oca, to se tie Boijeg halala i
harama, oni su prethodnici prema nama na ovom svijetu i predhodnici prema nama na
Ahiretu.

I rekao je: Obraduj poslune (22:34) Dennetom. Zatim je nabrojao imena ove
etverice. ()
U dugom govoru u kojem ih je spomenuo kazao je: Moj otac ih je drao povjerljivim u
vezi sa Boijim zabranama i dozvolama, oni su bili uvari njegovog znanja. Tako i danas
oni su povjerenici mojih tajni i istinski prijatelji mog oca. Oni su zvijezde mojih iija i ivi i
mrtvi. Njima Allah razotkriva svaku novotariju. Oni tite ovu vjeru od lai novatora i
interpretacija ekstremista...
I druge asne rijei Imama a za sve njih nema prostora u ovom pismu kojima im
se potvruje vrijednost, ast, potovanje, vilajet.
I pored toga neprijatelji Ehli bejta, a.s., ih optuuju svim vrstama otvorenih potvora to
smo opirno napisali u knjizi Muhtesaru-l-Kelam fi mu'ellifi--ii'ati min sadri-l-islam.
Takve stvari ne umanjuju njihov uzvieni status i veliki znaaj kod Allaha, Njegovog
Poslanika i vjernika. Kao to zavidnost prema vjerovjesnicima nije poveavala nita
drugo do li dostojanstvo tih vjerovjesnika, niti je ostavljala kakvog traga u njihovim
vjerozakonima osim irenja istog meu istinoljubivim, i prihvatanja u srcima umnih.
Za vrijeme Imama Sadika, a.s., znanje se proirilo kao nikada prije, sa svih strana
pohrlile su mu iije njegovih oeva. On ih je doekao rairenih ruku, bio je prisan sa
njima. Nije tedio truda u tome da ih upozna sa tajnama znanja, preciznim mudrostima,
zbiljama stvari, kako to izrie Ebu El-Feth ehrestani u knjizi El-Milel ve-n-nihel.7
Govorei o Imamu Sadiku, a.s., kae: U vjeri je posjedovao ogromno znanje, savrenih
manira u mudrosti, intenzivnog odricanja na ovom svijetu, potpunog suzdravanja od
strasti. Takoer je rekao: U Medini je ostao neko vrijeme, koristivi iijama koji su mu
prili, govorivi svojim prijateljima tajne znanja. Nakon toga je doao u Irak i tu je ostao
neko vrijeme, nikada nije pomiljao o Imametu ili o vlasti i niskim se nije raspravljao o
hilafetu. Zatim je rekao: Ko se nalazi u dubinama spoznaje, nikada ne razmilja o
potoku, i ko se ispenje na vrh istine, nema straha od pada... A o istini zbore i
nepristrasni i prkosni.Od Sadikovih, a.s., prijatelja istakla se znaajna grupa i ogroman
broj ljudi. Bili su predvodnici upute, bljetava svjetla u tami, mora znanja, zvijezde upute.
Od onih ija su imena i ivotopisi uvedeni u knjige biografija jesu etiri hiljade su iz Iraka,
Hidaza, Farsa i Sirije. Oni su autori poznatih djela meu iijskom ulemom. Izmeu
ostalog to su i 400 usula to smo ve spomenuli, tojest 400 knjiga koje su napisali 400
ljudi iz fetvi Imama Sadika, a.s., za vrijeme njegovog ivota, i koje su im nakon njega bile
okvir znanja i djelovanja, sve dok ih grupa alima ummeta nije saela i uprostila kako bi
olakala i pribliila onima koji tragaju za tim stvarima. Od toga je najbolja zbirka od etiri
knjige i to su iijske matrice u usulu i furu'u od poetka pa do naeg vremena a to su ElKafi, Et-Tahzib, El-Istibsar i Men la jahduruhu el-fakih. Rije je o knjigama koje su
tradirane neprekidnim lancem prenosilaca, i njihov sadraj je neupitno originalan. ElKafi, je najstarija, najvea, najbolja i najautentinija. Sadri 16.199 hadisa, to je vie od
onog to skupa sadre est Sahiha. to jasno naznaava ehid u Ez-Zikra i mnogi drugi
renomirani alimi.
Hiam Ibn El-Hakem, prijatelj Imama Sadika i Kazima, a.s., napisao je brojne knjige. Od
toga je postalo poznato 29 djela. Prenosili su ih nai prijatelji svojim lancem prenosilaca
do njega, o emu se detaljno govori u mojoj knjizi Muhtesaru-l-kelami fi mu'ellifi e-ii'ati
min sadri-l-islam. To su korisne i jasne knjige, razumljivog izraza, sjajnih dokaza u
principima i ograncima vjere, o Tevhidu, racionalnoj filozofiji, u njima se pobijaju ateisti,
heretici, panateisti, predestinatori, deterministi, ekstremisti u vezi Alija i Ehli bejta.
Opovrgavaju se haridije i nasibije, zatim oni koji poriu oporuku datu Aliju, a.s., oni koji
ga stavljaju iza halifa, koji su ratovali protiv njega, zatim oni koji daju prednost onima koji
nisu bolji nad onima koji su bolji i drugi.

Hiam je bio od najuenijih ljudi drugog stoljea u teologiji, teozofiji, i ostalim racionalnim
i tradicionalnim znanostima. Bio je istaknut u fikhu i hadisu, nadmaio je druge u tefsiru i
ostalim naukama i strukama. On je sreeno i jasno govorio o Imametu, a mezhebe je
preispitivao opservacijom. Prenosio je hadise od Sadika i Kazima, a.s. Kod njih je imao
posebno mjesto koje ne moe biti opisano. Zasluio je takve pohvale od njih koje ga diu
na visok nivo vrijednosti. U poetku je bio Dehmija (sekta) zatim je susreo Imam
Sadika, a.s., i njegovim uputama je stekao ispravnu sliku te mu se prikljuio. Zatim
Imamu Kazimu, a.s., i bio je iznad svih njihovih ashaba. Oni koji ele utrnuti svjetlost
Boiju u Njegovim svjetiljkama optuuju ga za antropomorfizam i druge stvari, sve zbog
zavisti i mrnje prema Ehli bejtu. A mi najbolje poznajemo njegov mezheb, jer kod nas se
nalazi njegov ivotopis i djela. Ukazali smo na njegove knjige kojim je pomogao na
mezheb. Nije dozvoljeno da nam budu skrivene njegove rijei a on je od naih
prethodnika koje su jasne drugima iako su daleko od njega i mezhebom i metodom.
Meutim, ono to od njega prenosi ehristani u El-Milelu ve-n-nihelu, ne upuuje na to
da je on antropomorfist. A ehristani je doslovno kazao: Hiam Ibn El-Hikem, je bio
nedokuiv u principima vjere, nedopustivo je da zanemari svoje argumente upuene
Mu'tezilijama, zaista je on iznad onog to argumentira svom oponentu, a daleko od onog
to mu iznosi o antropomorfizmu. Stvar je u tome da je on dokazima uvjerio Alafa,
rekavi mu: Ti kae da Allah zna znanjem, a njegovo znanje je Njegova bit, pa On zna
ali ne kao posjednici znanja, a zato ne kae, On je tijelo, ali ne kao tijela...
Nije skriveno da ove rijei, ukoliko su njegove, izgovorene su s namjerom oponiranja
Alafu. I onaj koji neim oponira ne mora vjerovati u to, jer mogue je da je imao namjeru
provjeriti koliko je Alaf tano informiran, i koliko duboko je upuen u znanje, kao to na to
ukazuje ehrestani rijeima: ovjek je iznad onoga to argumentira svom oponentu a
daleko od onoga to mu iznosi o antropomorfizmu. S tim da ukoliko pretpostavimo da
stoji ono na to aludiraju Hiamove rijei o antropomorfizmu, mogue je da je to kazao
prije nego je stekao ispravnu sliku o stvarima, jer kao to zna, on je bio od onih koji su
imali stav Dehmija, a zatim je uputama Poslanikovog Ehli bejta bio upuen, i postao od
posebnih prijatelja Imama Ehli bejta, a.s. Niko od naih prethodnika nije naao nita od
onoga to mu njegovi oponenti pripisuju, kao to ni ja nisam naao ni traga od onog to
pripisuju Zuraretu Ibn E'ajunu, Muhammedu Ibn Muslimu, Mu'minu Et-Taku i drugima, s
tim da smo istroili svu svoju snagu u razgovorima o tome, i nije tu nita drugo posrijedi
do li nasilje i neprijateljstvo, i potvora i neistina, a Ti nikako ne misli da je Allah nemaran
prema onom ta rade nasilnici. (Ibrahim, 42)
Meutim, ono to ehristani prenosi od Hiama, tojest, rijei u kojima on Alija uzdie na
nivo boanstva, pa to e nasmijati i enu koja je pobacila dijete. Hiam je iznad toga da
mu se pripiu takve nesuvislosti i praznovjerja. Hiamove su rijei o Jednoti Boijoj
kojima poziva dranju Allaha svetim od pojave u tjelesnom obliku, i iznad onoga to o
Njemu govore neznalice. Takav mu je i govor o Imametu, oporucu, koja je proglaena od
Resulullaha u vezi sa Alijem, a.s., koja oito naglaava da je Ali iz njegovog ummeta i od
njegovih pripadnika, i da je on njegov opunomoenik i halifa, i da je od Boijih robova
kojima je uinjeno nasilje i koji su prinueni, i da je od onih koji nisu mogli ouvati svoje
pravo, koji su prisiljeni podlei sili svojih protivnika, u stalnoj bojazni za svoju sigurnost,
koji nema ni podravatelja ni pomagaa. I kako ehrestani moe svjedoiti za Hiama
da je on nedokuiv u principima vjere, i da ne dozvoljava da zaboravi argumente koje je
uputio Mu'tezilijama, i da je on daleko od onog to je iznio Alafu rekavi mu: Pa zato ne
kae da je Allah tijelo ali ne poput tijela. A zatim da mu pripie rijei da je Ali,
boanstvo. Zar ovo nije oita kontradikcija?! Zar dostoji nekome poput Hiamu, usprkos
njegovom obilatim vrijednostima pripisivati ovakva praznovjerja? Nipoto! Meutim,
masa iz zavisti i zlobe prema Ehli bejtu i onima koji imaju njihovo miljenje, ne eli nita
drugo do li iriti uznemirujue vijesti, a nema moi ni snage osim u Allaha, Uzvieni i
Monog.
U vrijeme Imama Kazima, Ride, Devada, Hadija, Hasana Askerija, a.s., pisanje se
umnoilo do krajnje mjere, njihovi hadisi i hadisi njihovih oeva su se proirili na sve
strane. Uloen je krajnji napor u stjecanju znanja, u uranjanju u more njihovog znanja,
otkrivanju tajni, biljeenju pitanja. Nije se tedio napor u biljeenju znanosti i u sabiranju
ratrkanih znanja.
Muhakik uveao Allah njegov poloaj kae u El-Mu'teberu: Meu Devadovim, a.s.,
uenicima bilo je izvrsnih ljudi poput Husejn Ibn Se'ida, njegova brata Hasana, Ahmed
ibn Muhammeda Ibn Ebi Nasra El-Bizantija, Ahmed Ibn Muhamed Ibn Halid El-Berkija,
azana, Ebu-l-Fadl El-'Amija, Ejjub Ibn Nuha, Hamed Ibn Muhammeda Ibn Isaa i drugih
iji popis je veoma dug. Njihove knjige su u opticaju do danas meu meu prijateljima i
svjedoe o ogromnom znanju...
Dovoljno ti je to to broj djela koja je napisao Barki vei od 100 knjiga. Bizanti, takoer
ima veliku knjigu poznatu kao Dam'iu-l-Biznati. Husejn Ibn Se'id ima 30 knjiga.
Nemogue je u ovom pismu nabrojati ono to su napisali uenici est Imama, potomaka
Imama Sadika, a.s.
Zato te upuujem na biografije i indekse pa pogledaj u njima o Muhammed Ibn Senanu,
Ali Ibn Mehzijaru, Hasanu Ibn Mahbubu, Hasanu Ibn Muhamedu Ibn Sema'atu, Safvanu
Ibn Jahji, Ali Ibn Jaktinu, Ali Ibn Faddalu, Abdu-r-Rahmanu Ibn Nedranu, Fadlu Ibn
azanu on ima 200 knjiga Muhammed Ibn Mes'udu Ajjaiju njegove knjige prelaze
broj od 200 Muhammed Ibn Umejru, Ahmed Ibn Muhammedu Ibn Isau, on je prenosio
od stotinu ljudi prijatelja Imama Sadika, a.s., Muhammed Ibn Alij Ibn Mahbubu, Talhi Ibn
Talhi Ibn Zejdu, Ammaru Ibn Musau Sabatiju, Ali Ibn Nu'manu, Husejn Ibn Abdullahu,
Ahmedu Ibn Abdullahu Ibn Mehranu poznatom kao Ibn Hane, Sadaketu Ibn Munziru
Komiju, Ubejdullahu Ibn Aliju Halebiju, koji je svoju knjigu donio na uvid Imamu Sadiku,
a.s., pa je on potvrdio i pohvalio je rekavi: Da li misli da oni imaju poput ove knjige?
Zatim pogledaj o Amru Tabibu, Abdullahu Ibn Se'idu koji je svoju knjigu donio pred
Imama Ridu, a.s., i o Junusu Ibn Abdu-r-Rahmanu koji je svoju knjigu donio na uvid
Imam Hasanu Askeriju, a.s.
Svako ko istrauje o prethodnicima iija Muhammedovog, s.a.v.a., Ehli bejta, i precizno
izui ashabe svakog od devet Imama, potomaka Imama Husejna, a.s., i prebroji knjige
napisane u vrijeme njihovih Imama, i istrai one koji su ta pisana djela prenosili od njih, i
koji su od njih tradirali hadise Muhammedovog Ehli bejta o ograncima i principima vjere,
od ljudi iji broj prelazi nekoliko hiljada, zatim pogleda u (pre)nosioce tih znanja u svakoj
generaciji, s ruke na ruku, od vremena devet Bezgrijenih Imama do naeg doba, postat
e siguran u neprekidnu sponu Ehli bejtskog mezheba, i nee sumnjati u to da je sve
ono ime sluimo Allahu u principima i ograncima, uzeto od Resulullahovog Ehli bejta, i
nee sumnjati u to osim oholog inadije, ili slaboumne neznalice. Svaka hvala pripada
Allahu, Koji nas je uputio na ovo, i ne bismo upueni bili da nas Allah uputio nije. Selam
--
Pismo 111
1. Dumade-l-ula, 1330. godine po H.
Svjedoim da ste vi u ograncima i principima vjere na onome na emu su bili Imami

Poslanikovog Ehli bejta. To si objasnio i uinio oiglednim. Pokazao si ono to je bilo
sakriveno, tako da je sumnjati u to povod propasti, a biti skeptian prema tome je povod
zalutalosti. Proniknuo sam u vae pismo i to me beskrajno uveselilo, iji sam ugodan
miris osjetio i shvatio sam otkud dolazi taj sveti povjetarac koji me hranio svojim slatkim
mirisom. Prije nego sam stupio u kontakt s vama bio sam ispunjen sumnjama o vama
zbog onog to sam uo od onih koji ire rune vijesti o drugima i zbog nepravde
pristrasnih ljudi. Kada je Allah omoguio na susret pronaao sam, tvojim posredstvom,
znanje upute i svjetlo koje raspruje tamu, i odlazim od tebe uspjeno i sretnog
zavretka. I kako je velika blagodat Allahova kroz tebe data meni, i kako je lijepo tvoje
dobroinstvo prema meni. Svaka hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Selam
-S
Pismo 112
2. made-l-ula, 1330. godine po H.Du
Svjedoim da si obavjeten o ovom pitanju, da raspolae s njim, i da si ga otkrio, i da si

ga obavio bre od svjetlice, i nevjerovatno si o njemu polemisao, istraivao i razmatrao,
sagledao si njegove strane i proao njime uzdu i poprijeko kako bi stigao da njegove
sutine. Nisu te uznemiravali nacionalni osjeaji, niti su te lini interesi obmanuli. Nisu se
pokorile osobine tvoje dobroudnosti, niti se uskovitlali obrasci tvoga miljenja. U stanju
utonua u raspravu s dobroudnou postojanijom od masiva Radve, i grudima irim od
dunjaluka, marljivo posveen istraivanju u kojem se ne predaje emocijama sve dok

tajna nije otkrivena, i sutina istine se nije ukazala, pa zora je svanula onom ko ima oka
dva. Svaka hvala Allahu na Njegovoj uputi ka vjeri Svojoj, i pomoi da se postigne ono
ka emu poziva na putu Svom. I nek je Allahov blagoslov i selami na Muhammeda i
njegov Ehli bejt. Selam
--
---
S Boijom pomoi i uputom knjiga je zavrena perom njenog autora Abdu-l-Husejna

erefuddina Musavija Amulija, nek Allah prema njemu postupi Svojom

Dijalog Sunni - Šija

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Dijalog Sunni - Šija

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Al muradzat

Knjiga pred vama predstavlja zbirku pisama razmjenjenih izmeu

namjesnitvu Poslanika, s.a.v.a.

Prva diskusija o liderstvu mezheba

1. Zato ije ne postupaju u skladu sa veinskim mezhebom, tj. ehli sunnetom?

3. Ovaj se raskol ne moe srediti osim veinskim mezhebom.

1. erijatski dokazi nalau mezheb Ehli bejta, a.s.

bismo u skladu sa onim to argumenti presuuju Bogu sluili u skladu sa sunnetom

1. Priznavanje onoga to smo rekli

1. Ukazivanje na dokaz nunosti slijeenja 'Itreta (Ehli bejta), a.s.

stupnja iskrenih, i do visokih stupnjeva. Sadravala je opis nedaa i onoga to su bili

1. Traenje dokaza iz Kur'ana i Poslanikovih rijei

1. Zanemarivanje onog to smo ukazali

25. Adi ibn Hatim,

(Es-Savaiku el-muhrike, u komentaru 4. ajeta, poglavlje 1, oblast 11, str. 89.)

1.Traenje veeg broja eksplicitnih tekstova o ovom pitanju

koja si iznio donijela su mi val oduevljenja, i otklonili su mi s due monotoniju, zato

1. Blistava kap iz Kafija

uo sam Allahovog poslanika, s.a.v.a., da kae: Ko voli da ivi mojim ivotom, i da

O ljudi, zaista izvrsnost, ast, poloaj i zatitnitvo pripadaju Allahovom poslaniku i

Rekao je Resulullah, s.a.v.a.:

1. Pohvala zbog iznoenja eksplicitnih hadisa

diskusiji, vrst u konfliktu, veoma moan govornik, britkog jezika.

[Naravno da nije, ve samo zbog njih se spustio s ajetom mubahele, pa je Uzvieni

potpuno i ne slijedite korake ejtanove. Uistinu, on vam je neprijatelj otvoreni. (Bekare,

prenosi od Ibn Abbasa o rijeima iz ajeta (prikljuiemo im potomstvo njihovo) Zaista e

1. Analogija rezultira slabou predaja o povodima objave tih ajeta.

Neispravnost analogije prigovaraa

Prigovara ne poznaje zbilju iizma

Istaknutost iija u strogosti zabrane laganja u rivajetima

1. Odgovor je da je analogija prigovaraa neispravna, struktura mu je beskorisna

Zamolba da se opirnije kae o iijskim prenosiocima u sunijskim predajama

Stotinu iijskih prenosilaca u sunijskim hadiskim knjigama

Ne bilo Abdurezaka to je upropastio Dafera i uinio ga iskvarenim iijom! Akili svojim

neophodno da se upoznaju sa njihovim kapijama, i koji nemaju druge ve da se uuljaju

Selemeh Ibn El-Fadl El-Ebre. Sudac u Rejju, i prenosilac predaja o Poslanikovim

da je ovo moj odgovor. Meutim, donosilac mu ree: On mi se zakleo da e me ubiti

da je skrenuo od Duzdanija ka mezhebu Ehli bejta, a.s.

znakove islama, i dokazom sljedbenika istine. Svako ko je pisao biografiju Zejda,

njegovoj biografiji da bi rekao: Napisao je brojne knjige, sastavio je El-Dami'u El-Kebir,

Vidim da je lakouman, Allah ga ubio. Ahmed je naiao na Hiamovu knjigu u kojoj

Sahiha i drugi. Njegove e hadise u Buhariji i Muslimu nai od E'amaa, Sevrija,

Ljupkost i gracioznost diskusanta.

Isticanje da nema prepreke u tome da se sunije pozivaju na pouzdane iije.

Njegovo vjerovanje u ajete o Ehli bejtu.

Njegova zauenost pomirenjem meu njima i onoga to je kod sunija.

Zahvala na izlivu emocija.

Greka diskutanta pripisivanjem toga svim ljudima kible.

Ehli bejtu su lea okrenuli dravnici ummeta.

Imami Ehli bejta ne obaziravi se ni na kakav znak ne zaostaju za drugima.

Koje pravedni sud presuuje o zalutalosti onih koji su se prihvatili njih?

1. Zahvaljujem se na vaem lijepom miljenju prema mojoj malenkosti, i cijenim va

O opem Imametu, tojest o nasljedstvu Allahovog poslanika

Postupanje u skladu sa njihovim mezhebom znai izvriti svoju dunost.

Kae se da su oni prioritetniji da budu slijeeni.

Traenje eksplicitnih tekstova o hilafetu.

Saeta referenca tekstova

Tekst o kui na dan pozivanja

Izvjestitelji ovog teksta od ehli sunneta.

1. ovjek koji je dobro sagledao i upoznao siru Vjerovjesnika, s.a.v.a., od

2. Dovoljno od toga ti je ono to se dogodilo na samom poetku islamskog poziva, prije

Ispoljavanje sumnje u autentinost ovog teksta

Potvrda ovog teksta

Zato ga (ejhovi) izbjegavaju?