MUSLIMANSKA BIBLIOTEKA,

SIRATI-MUSTEKIM:

ULEMA 1 NAROD,

...10#:

47-NN4-.44,a,
';. r Ti i,...;"'"<",

t,

'- %..s.4,
- 4-:,-

Is

',
qt' Je,. '',,
1

z!=

-,', '.

fk.,

it

Ll. 'e*

4' ,4
s.. 4
'''
'''
''

4.\\

;,

--

TISAK I NAKLADA:

fi

4r.g'X' 4

PRVE MUSLIM. NAKL. KNJIARE I sTAMPAKIJE

(MUHAMED BEKIR KALAJDI )
U

MOSTARU.

.4f'

:-1*1

>J1~ 5211 IC
1C JIMin

Spomeni ka grada

'211C, JII~ , 311 IC ,

2111C 11111I

a r

= a c=
ffilEr

a sveti Islam ne daje posebnog mjesta

ulemi, niti priznaje sve enstva. Neko nastoji i ui, pa ako nau i i alim postane, onda
on s pojedincima posao svigja i vri dunosti
narodnog u itelja i propovjednika u njegovim
dunjalu kim i ahiretskim odnoajima. Drugi opet
ne nastoje, ne u e, pa neznalice ostanu ; ali se
i te neznalice ne rastaju od uleme, nego svi
skupa rade za ovaj i za onaj svijet ; jednom
rije i svi su opet na skupu u borbi za opstanak
za ivot. To toliko samo ima, da ulema
svojim znanjem stoji na viem stepenu, te za
to od vajkada i uiva ugled u narodu.
Uleina megju muslimanima, a sve enici kod
drugih vjera igraju svojim ugledom najve u
ulogu. Toj njihovoj ulozi moe da dogje i materijaina sila kao novac i ljudska snaga, pomo u
koje se mogu svrgavati carevi i drugi vladari,
koji uslijed toga ulemi i sve enicima kretanje
oteavaju.
Rodbina naeg velikog pejgambera bila je
ve inom alimskog stalea, pa kakve su sv

- 4 - 5 -

muke njeni pojedini lanovi snosili kao za

davine careva Emevijski i Abbasijskih ; na
kakve su sve belaje udarali i zar nijesu i po
tamnicama umirali? Zar nijesu nai veliki imami
kao : Ebu-Hanife i poznati alimi kao ImamiAhmed, Ebu Abdullah Buhari, Sarahsi i t. d.
truhnuli u tamnicama, patili u progonstvu i ivjeli rastavljeni od svog zavi aja i svoje djece?
Ali usprkos zulum arskog zuluma narod je njih
tovao. I prvi i potonji muslimani dre ih kao
velike ratove, te se s lanetom i prokletstvom
spominju imena onih zulum ara, a imena ove
uleme prate s velikim Boijim rahmetom. Oni
su zulum ari pomrli i iezli, a imena ovih
alima jo uvijek u uspomeni ive. Plod njihova
rada i plemenitog nastojanja i dan-danas koristi. Oni nijesu samo govorili, nego su danju i
nou radili, kako bi svoj govor na vjekove
ouvali, te su u to ime svojom rukom bezbroj
ogromnih svezaka napisali. Kad nam i danas
na um panu Imami-Muhamed, Imami-Malik,
Imami-Buhari, Imami-Muslim, Sinaija, Sarahsija,
Debbosija, Gazalija, Fahruddin Razija, Devzija i sli ni alimi, kako ne bi njihova imena
Boijim rahmetom propratili ? Djelovanie ovih
alima bilo je kritikovano i uasno napadano,
ali su oni to sve drali za obi nu stvar: duboko

su mislili, mudro govorili i svoju mudrost znaajno pisali. Nu ta e kad je vie ljudi
kratke pameti, pa ne shva ahu njihovu nauku i
za to nepravedne napadahu na njih. Nijesu ni
pojmili, ta e rei :
El-mudtehidu kad juhtin ve kad jusibu.
(Alim gdjekad pogrijei, a gdjekad i pogodi pri
rijeavanju nau nih pitanja). Spomenuti alimi
su megju mnogim svojim ljepotama traili pogreke sa sitnozorom i pove alom, pa se to
dan-danas kod uleme ini. Ali u svakom pogledu narod je bio uz njih i volio ih je srcem
i duom, a oni su opet u narodu velikog upliva
imali.
I dananja ulema ima takogjer veliki upliv
na narod, ali s kojeg kraja i kako, to je vrlo
teko razumjeti. Sila, koja kre e dananju ulemu
i snjom zajedno narod, zapravo ne zna se: ili
se poragja u ulemi i prelazi na narod, ili nastoje u samom narodu pa i ulemu vodi, ili s
tre e strane dolazi, gone i pred sobom i narod
i ulemu. To toliko vidimo, da je ulema svakom
narodnom pokretu ili pred narodom kao vodi ,
ili narodu u zalegju kao pomo nik.
Eto, nije davno bilo, kad su perzijski alimi ach ondi svojim nastojanjem Perziju preporodili, a znamo jo i to, da jemenska

koja pripada zejdijskom mezhebu (sekti), nahukava odavno narod i pobunjuje u tim krajevima proti vlasti Halife.
Ali po mom skromnom miljenu ne bih
rekao, da ova dananja ulema ide svojim
pravcem i da svojim osjetilima stje e u dui
spoznaju, nego bih rekao, da je ulema jedna
ta ka, gdje sastaju narodna osjetila i ta je
ta ka dua, u kojoj se poragja spoznaja i djelovanje ; ili da jo jasnije re em : nae su hode
narodna osjetila, koja daju spoznaju i ragjaju
djelovanje, te je onda i dua podvrena spoznajama narod je prama tome dua. Ovo se
moe jo bolje prikazati i to kad kaemo, da
vie puta vidimo nae hode, gdje se ne kre u
u granicama propisa, koje poznaju, nego pon ajvie vidimo njihovo djelovanje i kretanje
prilogogjeno dui naroda. Dakle, oni su izvrujud organi narodnih prohtjeva.
uo sam od vjerodostojne osobe, da je
ulema na Javi branila muslimanima nositi ga e,
premda je noenje ga a sunneti-erif, ali narod
je drao, da je to novotarija, pa se je ulema
prama tome i ravnala Damlali (hode) u Turkestanu ne daju mira onom, koji zabaci oblaenje dabana" t. j. jedne takove hrke, koja
je duga do nie koljena sa predugim rukavima,

to slue za otarak. Na takovim rukavima ima

toliko smetlja i plijesna, u kojim se mogu i gamad zame ati. Ali to je narodna haljina, narod
je hoe, pa je za to Damlal (hoda) hvali i
tuje, ma da dobro poznaje islamsko na elo :
Ennerafetu minel-imami" t. j. Cisto a je s
vjerom u savezu".
Naa ulema u Kazanu (grad u Rusiji) svom
silom brani puiti duhan, dok carigradska ulema
ne nalazi za vrijedno, da o tom govori.*)
Jedne smo vjere, svi smo muslimani i u
to m nema nikakove razlike. Samo narod moe
biti razliite rase i druk ijih potreba, jer nijesu
s vagdje prilike i okolnosti jednake. Tu razliitost rase i te potrebe kadikad nami e i promie ulema, ne paze i na to, da ih dovodi u
sklad s propisima uzvienog Islama, a to su
bid'ati
adeti (novotarije, obi aji), na kojim
bdije jedna sila, koja je tajna i nepoznata. Ovi
se bid'at vrlo esto protive propisima Islama,
ali se u njih regbi ne smije dirati od
one tajne sile i tude je rat i jo najve i rat:
ratuje vjera s obi ajima.
Treba razumjeti onu uzvienu rije Hazreti Resulovu, koji je govorio sahabima na

*) Naa bosanska ulema ne odobrava obla enje uske haljine i u tu svrhu puno vremena troi, dok o ozbiljnom radu
ne e ni da misle.
Op. prevodioca.

povratku iz rata : Reda'na minel-dihadilesgari ilel-dihadil-ekjberi". (Vratismo se iz

malog rata u veliki rat.) To zna i da treba
ratovati odnosno borbu voditi sa sobom, dok
ovjek sebe na dobro okrene. Za to treba
ulema da bude vjerska vojska i da po to, po
to pobijedi onu tajnu silu, koja postavlja druge
propise izvan vjerskih propisa i narod dijeli u
tabore, te da na mjesto tih propisa uvede
op enite propise zdrave i jake, koji e sav
narod zbliiti i skupiti ga na jedno mjesto, te
probuditi u njemu megjusobno bratstvo i ljubav.
Mi muslimani ne trebamo se drati onih
pokvarenih propisa ; nama je vjera jedna ta ka,
na kojoj se moramo na i na okupu, a to nam
pokazuje uzviena kur'anska rije : Innemelmuminune ihvetun" t. j. : Mumini su samo
bra a", Ja sam takogjer vidio jedan hadisi-erif
koji glasi : Men iddea ala asabijetin, fe lejse
minna, a to zna i: Ko se poziva na narodonst,
nije od nas t. j. nije musliman. Je li to pravi
hadis, to ne znam, jer za nj' nema vjerodostojnih ravija predava a ; ali primiti treba,
da je to ipak jedna vjerska istina, jer se sli no
tome razumije i iz ovog ajetikjerime-a :
Ve dealnakjum u'uben ve kabaile li
tearefu ; inne ekjremekjum indellahi etkakjimi.

(Ja sam vas stvorio u rasama i plemenima, da

se raspoznajete ; ali su zaista od vas najbolji
oni, koji se Boga boje).
Dakle ve ina uleme slui onoj tajnoj sili,
koju tako nazvasmo, i time potpomau svog
neprijatelja. injenica, to istraivaoci svestrano
ispituju uzroke toga, dovodi nas do jednog
novog tajnog vora, koji se najprije teko rjeava, te mu se i lijeka slabo trai, a to je to
se jo nijesu neke i neke islamske krijeposti
svestrano prou ile i to tajne i nepoznate ostaju.
Jest, uzrok je to, to se nijesu islamske
krijeposti i vane tajne potpuno razumjele. Istina,
bilo je uleme u staro doba, koja je pronicala
i svestrano poznavala vjeru i njezine pojedine
propise, ali su ti veliki ratovi bili i proli, a moe
biti da ih i danas ima i da e ih odsele bivati.
Zalikje fadlullahi ju'tihi men jean" To je
Boiji dar, to ga daje, kome ho e.
Samo je prijanja ulema troila Boiji dar
u prou avanje tefsira i pejgamberova hadisa,
ali ta je nauka po ela jo odavno padati i budu i da je nekad bila vrlo opirna, danas je
vrlo suena i zailjena. Te nauke (Tefsir i
Hadis) po ee druge nauke stiskavati, a najprije pravne nauke pojedininih mezheba, kasnije
prou avanje jezika, a poslije za cara Memuna

10

dola je na red i stara gr ka mudrost, koja jo

vie sui Ibni-Kjelam t. j. nauku o Bogu. Na
mjesto kur'anske i hadiske nauke po e se po
medresama, mektjebima i damijama predavati
pravna nauka. To bijae na prvi pogled veliki
uspjeh, jer nikoe razni mezhebi sa uvjerenjem
da je tefsirska i hadisxa nauka potpuno i svestrano prou ena, a ta nauka ima da donese
pravnu nauku.
Istina, pravni u enjaci : Alkame bin Kajs,
Mesruk bin EI-Eddel Essamedani, erdil,
Ibrahim Ennekai, Amir Ea'bi, Hanunad bin
Sulejman, A'me, Ibni Ebi Lejla, Sufjani Levri,
Hasani Basri, Ata bin Ebi Rebbah, Mudahid,
Tans Evzai, Imami A'zam, Imami Malikj, Imami
Ahmed bin Hanbel, Imami efii i t. d. bijahu
prou ili nauku tefsira i hadisa i na temelju tih
nauka postavie te melj pravnoj nauci i njezinint
ograncima, koju eto danas vidimo ; ali malo po
malo vrijeme nasta druk ije i donose druge
prilike, a pravna nauka nagje veliki ugled. Od
tefsirske i hadiske nauke po e se toliko prou avati, koliko je u savezu s pravnom
znano u
i na taj se na in na
ini jaz izmegju pravnika ii
u enjaka tefsira i hadisa,
a povodom toga
u enjaci pogjoe sada svaki svojim posebnim
pravcem. Megju njima nastae neke nesuglasice

- 11

i protuslovlja, a jo uz to pravnici postadoe

zvani ne osobe i uzee na poljetku zvani ni
pravac, ime je dola snaga i odlu ivanje u njihove ruke.
Svako se sada jagmio za pravnu nauku,
da postane odlu uju i faktor, dok za tefsir i
hadis manje mara bijae, pa ta nauka ostade,
gdje je stala ; nije se dakle polazilo dalje, da
se jo vie prou e te nauke, koje su za pravo
izvor i samoj pravnoj nauci.
Ve vladar od Buhade, Halid bin Ahmed
Ezrehli nagovorio je velikog pravnika hanefijskog Haris bin Ebi Varka-a i druge, da napadaju nauku velikog alima hadiske nauke, Hazreti Buharije, koji je najposlije bio u progonstvu
i kojem su tolike patnje dodijale, da je od
Boga smrt molio, govore i:
Allahumme, inni dokat alejjel-erdu bima rehubet, fakbidni ilejkje", to zna i : Moj
Boe, meni se je stijesnila prostrana zemlja ;
primi me sebi !"
Malo poslije dola je gr ka nauka kao filozofija Aristotelova i drugih starih gr kih mudraca, te je toliki ugled stekla, da je postala
kao i islamska nauka ; ona se je prou avala
tako revno kao nekad tefsir i hadis.
Nauka o jedinstvu Boga (Ilmi tevhid) bijae.
zaokupljena ovom novom naukom, da je mo-

- 12 -

rala posve promijeniti svoj oblik i dhiti drugo

ime, a to je Ilmi kjelam, to e re i : nauka o
govoru Boijem.
Povodom ove promjene i nauka jezika postade od velike nude, te onda nikoe sarfijjuni
i nakvijjuni (gramati ari), to jo vie potisnu
nauku tefsira i hadisa u kraj. Alimi tefsira i hadisa bijahu u manjini, ali jo kasnije dogjoe
novije nauke, koje stekoe ugled u islannkom
svijetu, pa potisnue i pravnu nauku u kraj, a
tim se onda jo vie udalji od nauke tefsira i
hadisa.
aIiti je, to nije ni tako ostalo, jer se danas u damijama predaje samo kratka gramatika arapskog jezika i od pravne nauke ono,
to se smatra vrlo nuno, dok se o visokim
znanostima samo imena spominju.
Bi e poznato svakom, koliko naa taleba
nau i u medresi o tefsiru i hadisu za petnaest
godina, koje tamo prosjedi. To neka stoji, jer
to nije predmet govora, nego uzmimo onu ulemu
iz Buhare!
Njihov je zemljak Hazreti Buharija (r. a.)
napisao od hadisa Sahihi Buhariju", koje je
djelo priznato kao najbolje djelo te nauke i od
prvih i poljednih alima, pa ti alimi ne samo
da nijesu to djelo kao obvezatni predmet pre-

davanja drali, nego na alost nijesu mu ni ime

za znamenito smatrali.
U kratko ovom rije i hou da reknem, da
su ve do danas nekolika stolje a prola u nemaru za tefsirom i hadiskom naukom, pa je
poljedica toga to, da se nijesu vjerske krijeposti i islamske istine do dna prozrele. Da je
to tako, ima tomu dosta razloga. Prvo je : hr,
gjavo shvaanje, a to je to se ne shva aju:
potankvjersi lamkstne,o
opet tako zlo djeluje. Ako se to hrgjavo shvaanje recimo ne opaa u jednoj porodici,
plemenu i narodia, ono se ipak ako se pogleda opaa odmah kod drugog naroda.
Svaki narod ita svoje pismo, prevodi ga i onaj
prevod dogoni, izvr e i prevr e, dok ne ujdurie
onako, kako njemu prili i. Tvrdo vjeruje, da je
pogodio na pravu istinu i od toga ga ne moe
niko odvratiti. Umijea li se u to drugi, osobito
iz drugog naroda, gotova je bitka ; dokle to zlo
shva anje otklanja ujedinjenje i ne da ljudstvu,
da se jednom iz beduinstva izbavi. Eto, tajne
krijeposti Islama nijesu jo u kraj stale tome
hrgjavom shva anju, 'a to za to samo, to se
nijesu do dna prozrele, jedino uslijed nemara
za tefsirskom i hadiskom naukom, kako je to
ve gore re eno. Od ovog pokugjenog svojstva

14

hrgjavog shva anja dola su i ona pitanja u

Ilmi Kjelam kao pitanje, ko treba biti Imamvogja muslimana, je li Kur'an stvoren, razlaganje
Boijih sifata i vika havarida, koji u kanju
ruku postadoe neprijatelji etvrtog Imama i
Kalife Hazreti Alije (r. a.).
Nadalje se jo to hrgjavo shva anje krije
pod koprenom Islama, zbog ega ima veliku
mo i djelovanje. Izvori islamske nauke jesu :
Kur'an, Hadis, Idmai ummet (Jedno glasni zaklju ak) i Kijasi fukaha (pravna analogija) ; ali
poto se ova dva zadnja iznova temelje na
Kur'anu i Hadisu, to su samo za pravo dva
izvora i to : prvi i drugi. Ovijem se izvorima
re e nass" t. j. dokaz, haber, objava.
Dakle nass" je pravi izvor, gdje se imaju
sve dinske ustanove traiti, a tako bi to i moralo biti. Ali na taj nass" djeluje ono pokugjeno svojstvo hrgjavo sva anje. Mi uzmemo
jednu vjersku ustanovu i razumijemo je kako
je nass" ustanovljuje, pa je po svom istidadu
(sposobnosti) i shva anju ra inimo i prekuhamo.
I ako bi se ta ustanova morala shva ati po
nassu", to nju ipak ra ini naa sposobnost, a
poto smo mi sami ta sposobnost, to smo i ona
stvar, koja tu ustanovu prekuha i oblik joj dade.
Po mom skromnom miljenu odavle potje e i

- 15 -

ono neslaganje pojedinih mezheb-sahibija. Istina,

ima ulema, koja tu neslogu mesheba svodi na
eteri i osam razloga.
To su prividni razlozi, koji su pridoneeni
od nae strane, a mi smo za pravo ti razlozi.
Stvar je sama po sebi jednolika, a to je postala dvolika, tome je krivo nae krivo shvaanje.
Nesuglasice dolaze od naeg istidada, a mi smo
sami na istidad. Potraimo li tome uzroke,
nai emo nepoznavanje nekojih tajnih istina,
a nesuglasica i lei ba u tom.
Nauka Islama ima strana, koje se nijesu
razumjele, a ima ih opet i takih, koje se nijesu
potpuno i svestrano istraile i ra inile. Ima
nekih taaka u ibadetu i drugim pravnim pitanjima i u udoregju, pa ih poznajem s islamske strane druk ije ; ali mi ipak ne ostavljamo
svoju dosadanju misao. Izvor islamske nauke,
veliki Kur'an opisuje mutte'kije ovako :
Ellezine juminune bil-gajbi ve jukimunes-salate ve mimma rezaknahun junfkun ; vellezine juminune bima nuzile ilejkje ve ma unzile
min kablikje, ve bil-ahireti hum jukinun. (Koji
vjeruju u tajne nepoznate stvari kao u onaj
svijet, te klanjaju namaz i dijele od onog, to
im je Bog dao; oni koji vjeruju u Kur'an to
je pejgamberu doao, i u one kjitabe ; to su

- 16 -

prijanjim pejgamberima dolazili, te koji se boje

patnje onog svijeta )
Takove eto ljude Kur'an naziva muttekijama", a mi mislimo, da je muttekija" onaj,
koji je mutesavvif dervi, i ako gornji ajet
svaki dan u imo.
Takih smo misli, a ni rada nijesmo boljeg.
vrimo tijelom sva kreKlanjamo recimo
tanja, ali srce, misao ide sasvim na drugi kraj,
ta e re i : kad klanjamo, ne mislimo o namazu.
Tako je i kod alima i kod nealima t. j. kod
naroda, i ako znamo, da je Sufjan Sevrija rekao
da nije daiz namaz, koji se ne misle i klanja.
Ove njegove rije i potvrgjuje i ovaj ajet:
Fe vejlun lil-musallinel-lezine hum an
salatihim sahun, ellezine kum juraune ....
S druge strane o namazu je Bog (d. .)
rekao ovaj ajet :
Innessalate tenka anil-fahai vel-mun.
kjeri
Potonji ajet kae, da e se onaj ovjek,
koji namaz klanja, pro i hrgjava posla, zabranjenih stvari i razbojnitva. Ovo isto vjerujemo,
a vidimo da se ne prolazimo tih nevaljalih
stvari. Tako vjerujemo, ali nam se vjerovanje
i djelovanje ne slae, a to je prava opre nost.
Borimo se u takoj opre nosti, ali uvidimo

- 17 -

ova dva jaka temelja, naime nassi Kur'an"

isto opaanje t. j. kako jedan mumin
isto zna i
vjeruje u Boije rije i, tako spoznaje pomo u
osjetila istinitost i bitnost onog, to vidi. On a
bore i se u tom protuslovlju dolazi do zaklju
ka,
da re e : Zar ne klanjam kako je Bog zapovjedio i ako se ne mogu pro i onih nevaljalih
stvari?"

I zaista sve je u tom, jer ako ho e neko

da had u ini, njegov se had isti e i on se zove
hadija". U damiji iza namaza diu se ruke,
glavom se mahata, mujezini aminuju i t. d., a
mi znamo, da je to sve bid'at i obi aj. Mi
svaki dan u imo ajeti-kjerim : Ud'a rabbekjum
tedazrnan ve hufjeten", koji nam nalae, da
molimo Boga tiho i ponizno.
Eto, prije sam pisao o naim hutbama,
kako su izvogjene iz prvanjeg oblika i u injene bez svrhe, jer se s njima ini neki adetbid'at ; ali niko ni mukajet ; vele : I kad bude
bid'at, ne e biti kijamet". Sve to naa ulema
hladno prati, a i ostalo nam je tako. Ha ulema,
ha narod masa, sve je urezano u jedan tap
i svako veli : Bilo dobro, ili ne bilo, tako su
nai stari oci radili, pa je daiz"; mi smo dakle
nauni re i : Hakjera vedr&Ina abaena!"
Vidjeli smo tako od o eva naih!

18

19 -

Znamo de je po Islamu haram : la, prenaanje rijei, zavidnost, oholost i t. d.; ali ne
ostajemo u tim hrgjavim udima iza ostalih naroda i te pokugjene udi s nama vladaju. Ovdje
mi nije meram nabrajati pogreke, nego mi je
namjera re i, da se neke tajne take Islama
nijesu jo potpuno prekuhale.
Da se ovo pitanje potanko razjasni, treba
potraiti sakrivene uzroke, koji su
po mom
miljenju
narodna sposobnost i uzgoj. To
su dva uzroka, koji brane i koji su krivi, da
se nije jo u dubljine Islamske mudre nauke
prozrelo. Znam, da nije nekim i nekim drago,
da se o tom govori, ali moramo priznati, da je
ovako ; uostalom meni je svejedno ; oni se mogu
koliko hoe ljutiti.
Razloiti sve strane narodne sposobnosti i
uzgoje to nije lahka stvar, niti za to dotje e
prostora ovdje ; nu ne moe biti, da se i o tom
togod ipak ne progovori.
Narodna sposobnost lei u dui, jer se ba
u dui povodom vanjskih utisaka spoznaja poragja. Ta spoznaja izgleda mrtva i nemarna,
to svako priznaje, jer mi nikakve odvane i
snane volje nemamo. Na svaki posao, kretanje
i djelovanje pokazuje nau duevnu mlitavost i
to tako, da mi niti primje ujemo.

Jedan je od naih mislioca ovo sta! je duevne sposobnosti nedavno istakao s ponosom
i za to je bilo mnogo prigovora. Neki su ga
pobijali i napadali, to je tu stvar isticao; ali
su t: m pobijali i pitanje duevnog stanja i istinu. Ako mi ne mognemo sluati, kad se govori o istini, onda emo sva djela i stara i
sadanja unititi, ili emo morati na i na ina,
pomou kojeg emo izlije iti duu od zarazne
bolesii i tako je istu u initi, da joj se ne
mogne odsele nita predbaciti.
to se ti e naeg narodnog uzgoja, to emo
u njemu pokraj dobrih strana na i i takih ivaca, koji su u savezu s onim adetima iz predislamskog vijeka. (Kod nas aikovanje i sli no.
Op. prevodioca). Takih starih neislamskih adeta
nai emo u svjetna zemljama, pa h se dri i
najve i alim kao i prosta svjetina.
Danas naim narodima uzgojem vlada naljedna navika, zatim narod, s kojim ivimo, te
prilike i okolnosti, koje nas okruuju ; dakle
narodni uzgoj sastoji se od te smjese, u kojoj
dakako ve ina mora prevladati i izvaditi
ga iz kalufa isto islamskog uzgoja. S toga i
jest mlitava narodna dua, koja nije u stanju,
da sve islamske krjeposti usvoji, ve bi je trebalo najprije o istiti od naljednih navika, koje

41.

- 20 -

vuku lozu od nekdanjih pregja onih iz Turkestana. (Kad ima dosta toga iz dobe Rimljana
i Paterena. Op. prevodioca).
Zaista narodna sposobnost i uzgoj jesu
kao neko prirogjeno svojstvo, koje nas obuzdava i ne moremo se nikako od njeg kutarisati. Ja mislim, da bi nam se trebalo najprije
oistiti od toga svega, pa se onda okititi isto
islamskim uzgojem. Zato je pozvana u prvom
redu naa ulema, da te sve predislamske adete
ispita, zatim da ih malo po malo odstrani, a
mjesto njih da kalemi islamski uzgoj, jer to
je uzgajatelj za dijete, to je ulema za narod :
ulema je narodni uzgajatelj. Kako uzgajatelj
motri i prouava djetinje sposobnosti i gleda
da djetetu dobre strane pospjei, a zle izlije i,
tako bi trebala i ulema kod naroda da postupa.
Treba ulema da proui ljudske elje i zahtjeve
vremena, te da ih nastoji okrenuti na dobro, a
odvratiti od zla. Pri tome dakako treba da
presijee one ivce, koji su u svezi sa !starim
predislamskim adetima.
Kako god jedan sposoban i iskusan uzgajatelj uzgoji svog uzgajanika, da bude tjelesno
i duevno lijepo razvijen, te da poslije bude
neovisan, zauzetan za din i dobro udan pa mu
ide sve u napredak, a i veliki ga Alah okrene

- 21 -

na pravi put i on postane sretan, poznavaju i

i potpuno vre i svoju dunost, tako i ulema,
sposobna i iskusna moe, da u ini narod, da
dobiva svaki dan novi ivot, da svojom sjajnom
buduno u rasprostrani svoju zemlju, da bude srefon ; a ve za takvog je naroda i ovaj i onaj svijet.
Nu na alost mi take uleme nemamo, koja
bi bila u stanju duu naeg naroda uzgajati ;
danas je nemamo, a ovakim postupkom ne
emo je ni imati. lstina, ima uleme, koja se od
mase razlikuje samo po kijafetu, a ulemom se
naziva. I ja se brojim u taku ulemu, ali treba
znati da mi nijesmo ulema. Izmegju nas i mase
nema nikakve razlike. Moe li se biti alim, nau ivi izgovoriti nasare", jansuru" i jo neto
arapskog jezika ? Jok, jer kad prou imo ivotopis onih starih alima i kad njihov postupak
uzmemo preda se, a pogledamo nae postupanje, onda nema jezika, koji bi smio re i, da
smo mi naljednici one stare uleme. Kad razglobimo svoju i narodnu duu i izmjerimo, onda
nijesmo naljednici tih prijanjih alima. Da jo
pravije re emo, i mi smo nita vie, nego narod masa. Jer recimo, da ne znamo ni ono
pet-est arapskih rije i, bi li onda bilo ikakove
razlike megju nama u shva anju, u dui, uzgoju,
savjesti i udoregju?

- 22 -

- 23 -

Kako god nijesu tajne istine narodnoj masi

poznate tako ih ne poznaje ni naa ulema. Kako
god nijesu neke islamske zasade u narod potpuno prou ene, tako ih ni ulema nije prozrela.
Zna se dobro i na vidjelo je izalo, da nisu
nae hode narodne vogje, od kako nemaju duevne snage i prakti na pravca.
Nu da ovo par redaka ve svrim. Znam,
da e biti ratova, koji se u ulemu broje, pa
im ne e ovo moje pisanje biti po volji. Moda
e mi svakako predbaciti, ali nita zato, meni
je milo da istina na vidjelo izagje. Mislim, da
e svaki o ovom promisliti i kad vidi, da je
ovako sve, onda e valjda i priznati, da zbilja
nema nikakve razlike izmegju uleme i mase.
Nadam se, da e i oni, koji najprije krivo prosude, odustati od toga i svom silom ustati raditi, da nam se hal pobolja, a to i jest cilj
ovog mog pisanja.
Osim asnih iznimaka ne mogu znati ili
je masa napredovala i podigla se na stepen
uleme, ili se je ulema spustila i izjedna ila
s masom. Mislim, da su obe stranke pomogle
jedna drugu, ali uzme li se na oko, da je masa
puno ve a i brojnija onda je ulema vie priblienja od svoje strane u inila i tako ostarjele
alimske misli bi e posve pobijegjene, a zavla-

da e miljenje proste mase. (Ima jedna naa

poslovica : Kakva uma, takvi ze evi". Op.
prevodioca).
Istina, to se na prvi mah ini vrlo lijepo ;
nije alni posao : narod se tako kultivirao, da
se je izjedna io sa svojom ulemom ; ali to nije
tako lijepo kako se ini, jer u tom lei uasno
zio, jer se iz tog razumi, da je ulema u taki
poloaj pala, iz kojeg se ne moe pridignuti i
da je to za nju jedna granica, preko koje ne
moe dalje i gdje mora ostati samo za to, da
poslui masi kao posuda, u kojoj e se kuhati
ono, to se masi prohtjedne. Na taj na in propada ilum nauka, jer nauka, misao i uzgoj
treba da se povisuje i napreduje. Za nauku,
razum i uzgoj nije opredijeljena granica. Ako
u jednom narodu zapne i stane nauka, onda su
mu i dani odbrojani.
Nikad nije bilo ovako uzdrmano stanje
uleme, kao danas. Uvijek je ulema napredovala
i unapregjivala, a narod je za njom pristajao.
Nikag se nije narod izjednaivao s ulemom, nego
ju je .uvijek tovao, nadao se od njih svom
dobru i u njima veliko povjerenje imao. Prijanja ulema (nek je veliki Allah od nje razi!)
nije nikad gubila duevne snage ni svojih uzvi-

 24

enih misli, niti se je na ovako nizak stepen

sputala, pa je ragje podnosila ibanje, tamnicu,
progonstvo, vjeala i sve. Glavu je davala, a
nije dala da gleda svoj millet, kako bez svrhe
luta. Na sve muke alimi bijahu pripravni saburom i snagom svoga osvjedo enja.
(0
4014t
,

JIAEAI -.-.KIKr '