PRIPREMA NASTAVNIKA ZA ČAS

PREDMET: Vjeronauka RAZRED:__VIII_______

TEMA: Naznake opće povijesti islama DATUM: 14.04./18.04.
NASTAVNA JEDINICA: Medinska zajednica
Tip časa: a) obrada nastavnog sadržaja b) utvrđivanje, uvježbavanje i ponavljanje c) provjeravanje i ocjenjivanje
d) čas učenja
Ciljevi časa:
Obrazovni: Proširivanje znanja o islamskim vrijednostima
Funkcionalni: Razvoj mišljenja, pamćenja, logičkog zaključivanja
Odgojni:Odgojiti učenike da shvate vrijednost poruke što su je donosili Poslanici a.s.
Nastavne metode: a) razgovor b) usmeno izlaganje c) demonstracija d) rad na tekstu e) grafički radovi
f) experiment g) grafički rad h) laboratorijski rad i ........................................
Oblici tehnike i postupci rada: a) frontalni b) individualni c) grupni d) rad u parovima
e) poluprogramirana nastava f) programirana nastava g) egzemplarna h) nastava različitog nivoa težine
i) indivualizirana nastava j) referatska nastava k) mikroispitivanja l) kontrolni zadaci n) .................................
Nastavna sredstva i pomagala: a) nastavni film b) TV i radio emisija c) dijafilm d) grafosko f) epidijaskop
g) episkop h) gramofon i) magnetofon j) geografska karta k) istorijska karta l) udžbenik n) priprema za čas
___________________________________________________________________________________________
Plan časa – tok nastavnog rada
Uvodni dio časa:
Psihološka priprema učenika..
Glavni dio časa:
Odmah po dolasku u Medini je započela gradnja i nakon nekog vremena sagrađen je Poslanikov Mesdžid.
Mesdžid je imao zemljani pod i bio je ograđen zidom od cigle. U sjevernom zidu okrenutom prema Kudsu
(Jerusalemu) nalazio se mihrab oko kojeg je s obje strane bilo naslagano kamenje. U istočnom dijelu Mesdžida
sagrađen je stan za Resulullaha i njegovu porodicu iz kojeg su vrata vodila direktno u Mesdžid. Jedan dio
Mesdžida bio je prekriven krovom od palminih grana kojeg su držali stubovi od palminih debala.

Kada je Mesdžid završen postao je centar cjelokupnog vjerskog života u Medini. Tu je uspostavljen džemat
koji su činili svi stanovnici Medine.

Po uspostavljanju medinskog mubarek džemata, ubrzo se pokazala očevidna potreba da se pronađe način kako
da se pozivaju klanjači na salat (namaz) u određeno vrijeme kako bi svi zajedno klanjali. Resulullah,
Muhammed, alejhisselam, prvobitno je razmišljao da se to čini putem puhanja u rog kako to čine Benu Israil,
ali je od toga odustao. Kasnije je bio odlučio da se koristi drveno klepetalo nakus koje su tada koristili kršćani u
Arabiji, i u tu svrhu su bile izrađene dvije odgovarajuće drvene udaraljke. Međutim, dragi Allah je ukazao na
najbolje rješenje. Jedno jutro je Poslaniku došao Abdullah ibn Zejd i ispričao mu san što ga je bio usnio
prethodne noći. U snu je vidio čovjeka u zelenoj odori kako nosi nakus i zatražio je da ga kupi. Kada ga je
čovjek u zelenom upitao što mu nakus treba, odgovorio je da je to za pozivanje klanjača na namaz. Tada mu taj
čovjek reče da zna bolje rješenje od toga i poučio ga riječima ezana. Muhammed, alejhisselam, je odmah svatio
da je to Allahov Znak i zatražio je od Abdullaha da te riječi ponovi pisarima kako bi ih oni zapisali, a prvi koji
ih je počeo učiti bijaše hazreti Bilal Habeši. Tako ovaj crnoputi Abisinac, bivši rob Umejin koji se ne htjede
svojega islama odreći čak ni sa ogromnom stijenom na prsima ispod užarenog mekanskog sunca, postade u
historiji poznat kao mujezin Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam. Tim istim riječima ezana svi muslimani
bivaju pozivani na namaz (salat) i dan danas, i biće pozivani, inša'Allah, sve do Sudnjeg Dana.

Pored toga što je bila neprikosnoveni centar svekolikog duhovnog i vjerskog života, Poslanikova Džamija je,
prirodno, postala centar cjelokupnog društvenog života u Medini. Osim što su se tamo klanjali salati, učio
1
Kur'an i izgovarale mubarek Poslanikove mudre riječi plemenite pouke, Poslanikov Mesdžid je bio i zborište na
kome su se riješavala sva važna pitanja za zajednicu. Tu, osim za Poslanika, bijaše dom i za jednu grupu
ashaba, siromašnih muslimana što se doseljavaše iz svih krajeva, a koji nisu imali gdje da stanuju osim u
Mesdžidu na sofama, i tako su postali poznati po imenu ''Drugovi sofe'' (Ehlus-sofa). Njih je hranila
Poslanikova porodica a i, naravno, svi drugi muslimani. Najpoznatiji među njima je, svakako, Ebu Hurejre
preko kojega su nam došle mnoge predaje (hadisi) o Poslanikovom govoru i ponašanju uopće.

Hidžra je zahtijevala od svakog muslimana da sve svoje u Meki ostavi bez ikakve izvijesnosti kada će se i da li
će se uopće nekada tome vratiti, a da opet u drugom gradu, među ljudima njemu do tada uglavnom nepoznatim,
ponovo počne od početka. Svakako da to bijaše velika žrtva, ali su zato muhadžiri dobili i veliku blagodat od
dragog Boga i visoke stepene kod Njega, o čemu Kur'an časni jasno kazuje:

One koji se isele Allaha radi, nakon što su bili progonjeni, Mi ćemo još na ovome svijetu na lijepo mjesto
smjestiti; a nagrada na onome svijetu biće još veća - kad bi oni samo znali! (16:41)

Koliko su samo ensarije pomagali muhadžirima najbolje pokazuje činjenica da oni nisu samo htjeli velikodušno
ugostiti i pomagati svoju braću muhadžire, već su čitavu svoju imovinu dijelili na dva jednaka dijela, pa jednu
polovinu zadržavali za sebe i čitavu svoju porodicu, a drugu polovinu bezuslovno poklanjali svome bratu
muhadžiru. Neki od ensarija, oni koji su bili u braku sa više od jednom ženom, išli su čak i dotle da su nudili
muhadžirima da odaberu neke od njihovih žena od kojih bi se onda oni razveli i tako im omogućili, nakon
propisanog vremena čekanja, da se udaju za njihovu braću muhadžire. Naravno, budući da je u to doba
Poslanikov Sunnet već bio trajno dokinuo raniju praksu vjenčavanja žena bez traženja njihovog pristanka,
odnosno razvođenja od njih bez ikakve odgovornosti i obaveza prema njima, ne treba posebno isticati da je u
svemu tome bila obavezno tražena saglasnost žena, bez čijeg pristanka se ništa od toga uopće nije moglo
obaviti.

Na ovaj način se na historijskoj sceni počeo pojavljivati islamski univerzalizam koji prevazilazi sve nacionalne,
plemenske, rasne, kulturne i geografske granice, budući da je svaki ensarija pomagao svoju braću muhadžire
uopće ne gledajući na njihovo plemensko porijeklo. Isto tako, muhadžiri primaše pomoć od brata muslimana
uopće ne razmišljajući o tome iz kojeg on arapskog plemena potiče, ili da li je Arap ili nearap. Dakle, islamsko
bratstvo koje prima u svoje mubarek naručje svakog muslimana bez obzira na njegovu naciju, jezik, rasu,
bogatstvo itd, utemeljeno je za vrijeme Hidžre u odnosima između ensarija i muhadžira. Međutim, ubrzo nakon
Poslanikovog dolaska u Medinu desi se jedan događaj koji je iznudio da to međuslimansko bratimljenje morade
dobiti i odgovarajuću formalnu stranu.

Da bi još više ujedinio zajednicu vjernika, Vjerovjesnik tad uspostavi ugovor o bratstvu između Pomagača i
Iseljenika, tako da svaki Pomagač ima brata Iseljenika, koji mu je bliži nego ijedan od Pomagača, a svaki
Iseljenik da ima brata Pomagača, koji mu je bliži od svakog Iseljenika. Ali sebe i obitelj svoju iz toga izuze, jer
bilo bi za nj odveć nepravedno da za svog brata izabere jednog Pomagača radije nego drugog. Zato, on uze
Alija za ruku, pa reče: ''Ovo je brat moj!'' Hamzu pobrati sa Zejdom. ... Svrha ovog bratimljenja dakako bijaše u
Poslanikovoj želji da se svim muslimanima duboko usadi u njihova srca plemenito svojstvo univerzalnosti
islama koja kani apsolutno eliminirati vrijednovanje muslimana prema njihovoj vanjštini kojom se odražava
njihov ugled, bogatstvo, plemensko i nacionalno porijeklo, jezik, tradicija, rasa itd; već hoće uspostaviti kriterij
njihovog vrijednovanja isključivo po čistoći njihovih srca i plemenitosti njihovog ponašanja. U tom smislu,
Muhammed, alejhisselam, govoraše da dragi Bog ne gleda u čovjekovo bogatstvo ili ugled, već jedinu u
njegovo srce, a časni Kur'an kaže:

O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se
upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu
skriveno ništa. (49:13)Na ovaj način Muhammed a.s. je učvrstio jedinstvo svih muslimana dajući mu novi
kvalitet općeg bratimljenja, čime su udareni čvrsti temelji za pojavljivanje jedne nove zajednice na Zemlji,
naroda najboljeg od svih: Ummeta Muhammeda, alejhisselam

Završni dio časa: Ponoviti lekciju, u osnovnim crtama.