l

2 lO
~

' "'-'k

..
'

'

l l

'

....l

.<

..
t

'

..'
l

'

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo

297.18
HUTBE ili dumanske hutbe l Muhan1ed b. Utaymi
... (et al.); (s arapskog preveo Ibrahim Husi).
_ U Sarajevu: Visoki saudijski komitet za pomo
BiH, Regionalni ured, 1999.- Knj . 2; 21 cm
Prijevod dijela: Hutab al-duma.- Sadri: Knj. 1.
216 str.- Biljeke: str. 215-216; Knj. 2.
str. 219-353
ISBN 9958-880-22-9 (Knj . 2)

ISBN 9958-880-23-7 (Cjelina)

2. Utayami, Muhammed b.

COBISS/BIH-ID 6978310

.
l
l

HUTAB AL-DZUlfA

(HUTBE PETKOM)

II dio

Grupa autora

Sa_rajevo 2002- 1422. G.H.

Naslov originala

HUTAB AL-DZUMA

II dio

Naslov prijevoda

HUTBE ili dumanske hutbe

HUTBE PETKOM

Autor:
Muhammad b. Utay1nin i dr

Korektor:
Omer Resu/ovi

S arapskog preveo
Ibrahim Jusi

DTP:
Mujagi

Likovno-tehniki

urednik:
Nedad Kazi
Lektor:

Samija Halilovi

Mersad, Sarajevo

Drugo izdanje

BESPLATNI PRIMJERAK
(Hedija-poklon)

Izdava:

Sva prava tampanja i izdavanja zadrava Visoki saudijski

komitet za pomo BiH i kulturni centar (fKral} Fahd" u

Sarajevu

Hutbe

PREDGOVOR

Hvala Allahu, d.., Gospodaru svih svjetova. Onome Koji upuuje onoga koga
hoe i Koji ostavlja uzabludi onoga koga hoe, salavat i selam na posljednjeg Allahovog
poslanika Muhammeda, a.s.!
Imajui na umu 104. i 105. ajet Sure Ali-lmran: "l neka meu vama bude onih koji
e na dobro pozivati i traiti da se ini dobro, a od zla odvraati, oni e ta ele
postii."; "l ne budite kao oni koji su se razjedinili i u miljenju podvojili kad su im ve
jasni dokazi doli, njih eka patnja velika." (Sura Ali-lmran: 104. i 105. ajet) Visoki
saudijski komitet za pomo Bosni i Hercegovini odluio se za izdavanje i tampanje
knjige Hutbe.
Spomenuta knjiga je vrijedan korak uprezentiranju islamske misli, putem ({mimbera'',
kao mjesta sa kojeg muslimani itavoga svijeta u isto vrijeme imaju prilike da uju
poruke islama i da se upoznaju sa aktuelnim dogaajima u svijetu. Jedino ummet
Muhammeda, a. s., ima redovan sedmini "kongresn muslimana, svakoga petka, po
mnogim damijama i mesdidima u svijetu, sluajui hutbe i klanjajui duma-narnaz.
Naalost, moramo pogledati istini u oi i priznati da hutba u naim prilikama nije u
pravom smislu dobila svoje mjesto te da ne igra ulogu koju joj predvia islam kao vjera
i sam Poslanik, s.a.v.s.
Smatram da e knjiga koja je pred vama biti poticaj bosanskim alimima da na
slian nain priu ovom problemu, te e i na taj nain pomoi naim hatibima, koji vrlo
esto zbog nepoznavanja arapskog jezika ili prezasienosti rada u jednom dematu
nemaju mogunosti ili ideje da pripreme to bolju hutbu. Nesporno je da e ovaj projekat
biti od koristi na prvom mjestu za imame, ali i za same dematlije, jer su hutbe ivotne
i tretiraju probleme sa kojima se susreu muslimani u svijetu: pogotovo oni koji ive
kao manjine ili u sredinama koje su bile pod komunistikom vlau , gdje se vjera
zabranjivala i omalovaavala.
Ono ega se pribojavam jeste to to e ova knjiga biti razlogom da se mnogi hatibi
razlijene i imaju upodsvijesti da postoji spremna hutba,te da ne moraju ulagati dodatni
trud za pripremu iste.
Ozbiljan hatib i te kako vodi rauna da njegova hutba bude na vrijeme i kvalitetno
pripremljena: te se za narednu hutbu priprema prije najmanje 5-6 dana, pratei i aktuelna

Hutbe
.

deavanja kako bi se mogao informirati demat o najvanijim stvarima, a mi ivimo u

vremenu velike dinamike dogaaja tako da je potrebno da jedni druge podsjetimo na
to kako ne bi bili oni koji nijemo posmatraju dogaaje ili ak ne znaju ta se dogaa u
njihovoj blizini ili vremenu. Uostalom, to nam je islamska obaveza, a Poslanik, s.a.v.s.,
kae: "lli ete nareivati dobro i zabranjivati zlo ili e vam Allah dati za vladare najgore
od vas, pa e u to vrijeme najbolji od vas upuivati dove, a one nee biti primljene
(kabul)!"
Miljenja sam da e ova knjiga biti od velike koristi za nas Bonjake, te molim
Allaha, d.., da one koji su na bilo koji nain doprinijeli njenom izdavanju nagradi
najboljom nagradom i da bude poticaj drugima, da se takmie u injenju dobra.
U 105. ajetu sure Et-Tevba, Allah d.. kae: "l reci: 'Trudite se, Allah e trud va
vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ete biti vraeni Onome Koji zna nevidljivi i
vidljivi svijet, pa e vas o onome to ste radili obavijestiti'" (Sura Et-Tevba: 105. ajet).
Preporuujem svima nama da imamo na umu prethodni ajet, koji e nam biti
dovoljan, da nas potakne da to vie dobra uinimo i budemo aktivan dio ummeta!
Gospodaru, uputi nas na Pravi put ne iskuaj nas velikim iskuenjima koja neemo
moi podnijeti i budi nam milostiv na Obeanom danu!

Direktor vakufske direkcije

(hatib Ali-paine damije u Sarajevu)
-

Nezim

Halilovi

muderris

Hutbe

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

/

O ZABRANI POISTOVJECIV
SA NEVJERNICI

JA

PRVA HUTBA
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, koji nam je blagodat upotpunio i vjeru
usavrio i zabranio nam da se poistovjeujemo sa nevjernicima i mnogobocima
(muricima). Svjedoim da je samo Allah Bog, Koji nema druga iskreno Mu vjeru
ispovijedajui, i svjedoim da je Muham med Njegov rob i Njegov poslanik. Poslao ga
je kao milost svjetovima, i naredio mu da se suprotstavi nevjernicima i munaficima
(licemjerima) neka je salavat i selam neizmjerni na njega, njegovu porodicu, ashabe
i sve one koji ih u dobru budu slijedili do Dana sudnjega...
O ljudi (potovani vjernici)!
Bojte se Uzvienog Allaha i budite Mu zahvalni na blagodati Njegovoj to vas je u
islam uputio, zatim vas Muhammedom, s.a.v.s., vjerovjesnikom milosti, poastio

(odlikovao), i uinio vas

ukoliko se b.udete vrsto drali ove vjere i slijedili ovog

Poslanika najboljim ummetom (zajednicom) koji se pojavio meu ljudima, jer ljudi
e vas biti potrebni kako biste im razotkrili znanje i uputu, a vi neete biti potrebni njih.

Zato? Zato to je va din obogaen ispravnim vjerovanjem, pravednim Serijatom

(vjerozakonom), moralnim vrlinama i lijepin1 (savrenim) uzorom. U njemu je s:tdrana
uputa cijelog ovjeanstva ispravnom putu, koji vodi i trenutnoj (sadanjoj) i buduoj
. (kasnijoj) - i dunjalukoj i ahiretskoj - srei. To je univerzalna vjera koja je podobna za

svako vrijeme i za svako mjesto, za svakog pojedinca i za svaku zajednicu. Uzvieni

Allah kae:

Hutbe

"OvajKur'an vodijednom ispravnom putu... "(El-Isra': 9),

i kae Uzvieni:

Neka je uzvien OnajKojirobu Svome objavQuje Kur'an da bisvjetovima

bio opomena!"(EI-Furkan: 1)
11

i kae Uzvieni Vjerovjesniku, s.a.v.s., Svome:

'~

tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. (EI-Enbija' . 107)

ll

Kada su se prvi muslimani vrsto drali ove vjere, vladali su svijetom, zagospodarili
mnogim zemljama, i na istoku i na zapadu, i ispunili ih znanjem, mudrou i pravdom.
Postali su uzorne voe, uivali slavu i ugled i ulijevali strah usrca njihovih neprijatelja.
Bili su neovisni od svega drugog osim Uzvienog Allaha i dareljivo su ovjeanstvo
obasipali dobrom, a sve to stoga to je ova vjera Objava od Mudrog i hvale dostojnog,
Koji zna ta je korisno, a ta tetno robovima Njegovim.
~~

kako ne bi znao Onaj Koji stvara, Onaj Koji sve potanko zna, Kojije o
svemu obavijeten." (El-Mu/k: 14)
l zbog toga to je ova vjera bogata (i neovisna) sa svojim uzvienim uenjima, te
mudra u svojim pravednim zakonodavstvima, Allah, d.., nam je naredio da se je
vrsto drimo, da u skladu njenim propisima (uputama) djelujemo i da Poslanika
Njegovog slijedimo, azabranio nam da traimo uputu od nekoga drugoga (mimo Njega),
da uvozimo sisteme i zakone oprene Njegovim propisima i da se povodimo za
nevjerniki mnarodima u njihovim vjerovanjima i njihovim obiajima. Zabranio nam je
navedeno jer to znai podreenost drugome i poistovjeivanje sa neprijateljima
Allahovim i naim, bilo da se radi o nevjernicima ili o munaficima
licemjerima.
Uzvieni kae:
"Slijedite ono to vam se od Cospodara vaeg objavljuje i ne uzimajte,

poredNjega, nekog drugog kao zatitnika! Akako vimalo poukuprimate!''

(EI-E'araf: 3),
i kae:

"l ne drite stranu onih koji nepravedno postupaju/ pa da vas vatra pr~
vi nemate drugih zatitnika osim Allaha, inae1 nema vam pomoi!// (Hud:
113)1
i kae Uzvieni:

"l ne budite kao oni koji suzaboraviliAllaha, pa je On uinio da sami sebe

zaborave; to su pravigrjenici. " (EI-Har: 79)
Obaveza je muslimana da se ponosi sa svojom vjerom, da poradi nje, gdje god se
nae, bude uzdignute glave i da radi vjere Allahove ni od koga i ni od ega ne strahuje

Hutbe

(ni od ijeg prijekora ne strahuje). Uzvieni kae:

Vi ete pobijediti ako budete pravi vjernici

1/

i jo kae:
11

11

~4/i- /mran:

139),

'

A snaga je u Allaha i .u Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neie

da znaju.

11

(E/-Munafikun: 8)

Nije muslimanu doputeno gledati u nevjernike pogledom ispunjenim potvanjem,

veiianjem i uzdizanjem, jer Alial1 ih je, zbog nevjerstva njihova, ponienim uinio,
l l ...

a koga Allah ponizi; niko ga ne moe potovan/m uiniti.

(EI-Hadd: 18).

rv1uslimanu,

11

takoer ,

nije doputeno da u ono to je u rukama nevjernika (od

ovodunja!ukih blagodati) gleda pogledom ispunjenim divljenjem. On e to smatrati
njihovim (postepenim) zavoenjem, iskuavanjem i privremenim uivanjem: kao to
stoji u rijeima Allahovim kada im kae:
1

Reci: Naslaujte se, zavrit cete sigurno u Vatri!' (Ibrahim.~ 30)

A Uzvieni jo kae:
"/nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje ft;1i kao uitak raznim
sortama nevjernika pruamo/ da ih time na kunju stavimo ta nagrada
Gospodara tvoga je bolja i vjena. (Ta-Ha . 131)
1

11

'

ll

Ali, musliman ono to je u posjedu nevjernika (od materijainih dobara) smatra

njihovom kaznom na ovom svijetu, jer oni su izloeni raznim potekoama i neprilikama
na putu njegovog stjecanja i prikupljanja i ulau maksimum napora u cilju njegove
zatite i uvanja, da bi na kraju u stanju nevjerstva bili od njega otrgnuti a da im
to ne donese nikakvu korist na ahiretu (buduem svijetu).
Uzvieni kae:
,Neka te ne ushiuju bogatstva njihova i djeca njihova! Allah eli da ih
njima na ovom svijetu narnui i da skoniaju kao nevjernici. (Et-Tevba: 8S)
Vjernik je sretan (i zadovoljan) svojim imanom, aako mu se da i neto od dunjaluka,
to je samo dodatno dobro i ispomo na putu pokornosti, dok ako mu se dunjaluk
uskrati on zna da je ono to je kod Allaha za njegabolje i trajnije. Vjernik je sretan i na
dunjaluku i na ahiretu. Sretan je na dunjaluku jer je ivot svoj na njemu iskoristio za
injenje dobrih djela i sretan je na ahi retu jer e biti nagraen Dennetor11, u kome e
vjeno boraviti. Nevjernik je~ meutim, nesretan i na dunjaluku i na ahiretu kako Uzvieni
kae:
//Izgubio je i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, oiti gubitak.
1

ll

ll

(EI~Hadd: 11)

lO

Hutbe

Nesretan je na dunjaluku jer ga je iskoristio samo kako bi se to vie udaljio od

Allaha i Njegovog Denneta i nesretan e biti na ahiretu jer e skonati u Vatri
(Dehennemu) ukojoj e vjeno boraviti. Akako li je to samo ruan svretak i kraj? Pa
kako onda dolikuje vjernicima koje je Allah ovim islamom poastio i visoko iznad drugih
svjetova uzdigao da oponaaju nevjernike i poistovjeuju se sa njima!? Kako da se
onaj ko je uzvien poistovjeuje sa onim ko je ponien (tj. onaj koji je iznad poistovjeuje
se s onim koji je ispod)!? Kako da se poistovjeuje onaj koji je u usponu sa onim koji
je upadu (koji propada)!? Poistovjeivanje podrazumijeva da onaj skim se poistovjeuje
bude savreniji od onoga ko se poistovjeuje i stoga su nas Allah i Njegov Poslanik
upozorili da se ne poistovjeujemo sa nevjernicima u njihovim ibadetima (obredima),
obiajima i navikama. Imam Ahmed, Ebu-Davud i drugi prenose od Abdullaha b. Omera,
r.a., da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao je: 'Ko se poistovijeti sa jednim
narodom on mu i pripada."' Tirmizija usvom "Dami'u" prenosi od Abdullaha b. Omera,
r.a., sljedeu izjavu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Ne pripada nama onaj ko se
poistovjeuje sa drugima. Nemojte se poistovjeivati sa jevrejima i kranima!"
Razlog tome jeste to poistovjeivanje sa nevjernicima vodi velikim porocima i
kobnim posljedicama. Jedna od njih ogleda se u tome to poistovjeivanje sa njima
(odnosno njihovo oponaanje) ukazuje na njihovo velianje, poto onaj ko se
poistovjeuje sa drugim vidi tog drugog savrenijim od sebe, jer da nije tako ne bi se
za njim povodio. Ovakav postupak od muslimana ukazuje na osjeaj manje vrijednosti
kod njega i na slabost njegove linosti, to, opet, vodi u potinjenost (podreenost)
nevjerniku i njegovom uvaavanju, a to je veoma opasno.
Zatim, poistovjeivanje muslimana sa nevjernikom predstavlja pad i niskost
(ponienje), jer musliman je iznad nevjernika i kada ga pone oponaati, pada sa
svoje visine i svog visokog poloaja, zamjenjujui ono to je bolje onim to je loije. To
je oito nijekanje blagodati i ponienje za islam, jer "islam nadvisuje (sve), a njega ne
nadvisuje (nita)." Nadalje, imitiranje nevjernika od muslimana podstie na ljubav prema
njemu i prijateljevanje s njim, a Uzvieni Allah rekao je:

"O vjernic~ ne uzimajte za prijatelje jevreje i krane! Oni su prijatelji

jedni drugima! A njihov je i onaj meu vama koji ih za prijatelje prihvat~
Allah uistinu nee ukazatina Praviput ljudima koji sami sebi nepravdu ine. ''
(El-Ma 'ida: ST)
Zatim, oponaanje nevjernika od muslimana potire (brie) razlike izmeu njih, a
Uzvieni Allah razdvojio je vjernike od nevjernika j fiziki i pravno, i na dunjaluku i na
ahitetu, pa makar im oni bili njihovi najblii roaci. On je naredio vjernicima da se isele

l l

Hutbe

(hidru uine) iz nevjernikih zemalja i zabranio im je da bez opravdane potrebe putuju

unjihove drave. Njihovo oponaanje, meutim , motiv je za mijeanje sa njima, boravak
meu njima, odlazak k njima, druenje sa njima i sl. Tako je oponaanje nevjernika od
muslimana usavremenom dobu dovelo do mnogih zala (negativnosti) i opasnih pojava,
od kojih navodimo samo neke:
njihovo imitiranje u velianju kaburova, pretjerivanju u odnosu na dobre (ljude
es-salihin) i podizanje damija na njihovim mezarima, to je sredstvo padanja u veliki
i rk (pripisivanje druga Allahu). Udvjema vjerodostojnim zbi rkama hadisa (Buharijinoj
i Muslimovoj) navodi se da je Aia, r.a., kazala: "Allahov je Poslanik u bolesti od koje
se nije ni digao (tj. u kojoj je umro) rekao: Neka je prokletstvo Allahovo na jevrejima i
kranjima, oni su kaburove vjerovjesnika svojih uini l i damijama (mjestima za
obavljanje molitve)!": ~~Da nije toga", kae dalje Aia, !,njegov mezar bio bi istaknut (i
obiljeen), meutim: on je strahovao da se ne pretvori u damiju."
Nisu danas nepoznati prizori velikog irka u koje su zapali (neki) sljedbenici ovog
ummeta zbog oponaanja jevreja i krana u vezi s pitanjem velianja kaburova, i to
do te mjere da im se, u zemljama islama, robuje mimo Uzvienog Allaha. Tome se jo
moe dodati podizanje damija na tragovima Vjerovjesnika (na mjestima kuda su
vjerovjesnici prolazili), kao npr. na mjestu na kojem je Vjerovjesnik sjedio, ili klanjao, ili
je u snu vien da klanja na njemu i sl.
Nadalje, tu je oivljavanje (utemeljivanje) praznika koji u osnovi predstavljaju
novotariju i ne spadaju u muslimanske praznike, kao praznici vezani za (pojedinu)
ulemu (istaknute uen jake), ili kraljeve (dravnike), ili dravni i nacionalni praznici,
zatim praznici vezani za oivljavanje sjeanja na neka historijska zbivanja, kao to je
sjeanje na Mi'rad, Hidru i sl. , oponaajui usvemu tome nevjernike koji oivljavaju
sjeanja na njihove velikane i njihove historijske dogaaje. Oni to ine iz razloga to
im nedostaje ispravna vjera kojom bi popunili svoje (slobodno) vrijeme, meutim,
muslimanima je to nepotrebno jer im je Allah podario vjeru, koja popunjava njihovo
vrijeme hajrom dobrom (investira njihovo vrijeme u hair).
U zabranjeno oponaanje nevjernika spada i upotreba njihovog jezika bez neke
nune potrebe, zatim ispisivanje natpisa na trgovinama i radnjama, u muslimanskim
zemljama, njihovim jezikom ili ubacivanje rijei i strunih naziva iz njihovog jezika u
islamsku literaturu (knjige), studije i dr., te upotreba gregorijanskog kalendara umjesto
hidretskog sve to spada u zabranjeno oponaanje.
U povoenje za nevjernicima spada i prekomjerno upranjavanje sportskih
aktivnosti, koje oduzimaju omladini mnogo truda i vremena bez neke znaajnije koristi
o

12

Hutbe

za njih i njihovu zajednicu, a potom i druge vrste uvezenih obiaja i navika.

Muslimani su duni obratiti panju na sve to, uvati se svega toga i da se ni prema
emu od toga nemarno ne odnose. Utjeem se Allahu od prokletog ejtana (E'uzu
billahi mineejtan-nirradim):

A tebi smo poslije odredili da u vjeri ide pravcem odreenim, zato ga

slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju jer te oni nikako ne
mogu odAllahove kazne odbranit~ nevjernicijedni druge tite a Allah titi
one koji Ga se boje i grijeha klone. (El-Gaija: 18-19)
11

11

Neka nam Allah, d.., blagoslovljenim

uini

Kur'an

velianstveni ...

(dova).

ZABR

A OPONAS,.-".. . . JA NEVJERNI . . . .

DRUGA HUTBA

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, na Njegovim neizmjernim blagodatima i

dobroinstvu. Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha, On nema druga, ;
svjedoim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik
neka je salavat Allahov i
selam neizmjerni na njega, njegovu porodicu i njegove ashabe, drugove...
O ljudi (draga brao)!
Bojte se Uzvienog Allaha, prihvatite se Njegovog ueta i vrsto se drite Njegove
.
,
/ .
. ,
VJere, pa cete post1c1 1spas 1 srecu:
~~

ko je vrsto uz Allaha taj je

ve upuen

na Pravi put." (Aii- /mran .

1

101).
Znajte da je korisno poduzimanje (slijeenje uzrono-posljedinih veza) i
iskoritavanje novih, savremenih pronalazaka koje je Allah potinio robovima Svojim
u ovom kosmosu, znajte da je koritenje svega toga Serijatom opravdana i potrebna
stvar. To spada upripremanje (oruane) snage (protiv dumana vjere) koja je naloena
Allahovom zapovijedi, jer sve to se nalazi u ovom kosmosu Allah je stvorio za Njegove
robove, vjernike, i njima ga potinio. To je, dakle, stvoreno prvenstveno za vjernike,
dok nevjernici slijede iza njih (u drugom planu). Uzvieni kae:
v

,1

Reci: 'Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio,

.., -15

Hutbe

i ukusna jela?' Reci: 'Ona su za vjernike na ovom svijet~ na onom svijetu su

samo za njih. (EI-E'araf: 32)
Odgovarajui onima koji po svom nahoenju
bez valjanog erijatskog dokaza
-zabranjuju pojedina jela, pia ili odjeu, Uzvieni Allah kae:
l/Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio?'~ to
jest koji su stvoreni za one koji vjeruju u Allaha i pokoravaju se Njemu u ivotu na
ovom svijetu, makar im nevjernici bili saues nici u tome na dunjaluku, meutim , na
Sudnjem danu oni e pripasti samo njima bez uea ijednog nevjernika, jer Dennet
je nevjernicima zabranjen...
Meutim , kada su se vjernici razlijenili, situacija se obrnula i nevjernici su postali ti
koji proizvode (i iskoritavaju) spomenute stvari (dobra pohranjena u kosrnosu), a
zatim ih prodaju muslimanima, istiui time svoje dobroinstvo prema njima i pretvarajui
ih u svoje robove (sluge).
Stoga, dunost je muslimana da povrate svoj (izgubljeni) poloaj i da se pripreme
(za sukob) sa svojim neprijateljima. Duni su podignuti fabrike, posluiti se iskustvirila
drugih i blaga pohranjena u zemlji iskoristiti za dobrobit islama i muslimana. To ne
spada u oponaanje nevjernika, nego u djelovanje pre ma zapovijedi Serijata
(vjerozakona). Meutim, dananji muslimani, na svu alost, troe, a ne proizvode,
postajui tako ovisni o drugima. Oponaaju i imitiraju nevjernika, ali ne u proizvodnji i
produkciji nego u beznaajnim i bezvrijednim stvarima. Uvoze (preuzimaju) glupe i
nitavne ideje i loe obiaje koji njihovu slabost (i ovisnost) jo vie poveavaju .
Islam nam ne spreava da uvozimo korisna dobra, da kupujemo oruje i korisne
proizvode, iako je bolje, a i obavezni smo da sami proizvodimo, a ne da kupujemo.
Islam nam, meutim , zabranjuje da uvozimo tetne navike i obiaje i zabranjuje nam
da oponaamo nevjernike u njihovim adetima i ibadetima (vjerskim obredima), kao i u
onom po emu se oni specifino odlikuju. Sdruge strane, nalae nam da se ponosimo
sa svojom vjerom i da imamo svoju samostalnu islamsku linost , jer mi smo nosioci
misije (daveta) i izvor energije (snage)... Mi smo vlasnici akideta (ispravnog vjerovanja)
i na nama lei velika odgovornost. .. Stoga, bojte se Allaha, o robovi Allahovi ..., i znajte
da je najbolji govor Allahova Knjiga... itd.
111

Hutbe

14

SUSTINA VJEROV JA I NJEGOVA

OBILJEZJA

Hvala Allahu, Dobroinitelju, Milostivom, Koji, kome On hoe, vjerovanje daje.

Vjerujem da je samo Allah Bog, On nema druga.
l/Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemljl svakog asa On se

zanima neim. ll (Er-Rahman . 29)

l svjedoim da je Muhammed .Njegov rob i Njegov poslanik. Poslao ga je svim
ljudima i dinima neka je salavat Allahov i selam na njega, njegovu porodicu, ashabe
i one koji ih u dobru slijedili budu...
O ljudi (cijenjena brao)!
Bojte se Uzvienog Allaha i budite iskreni vjernici, ije rijei potvruju djela, jer
iman se ne ogleda u pustim rijeima i nadama. Iman je ono to se nastani duboko u
srcu, a zatim ga potvrde djela.
Uzvieni Allah kae:

/lo vjernicl zato jedno govorite a drugo radite? Okako je Allahu mrsko
1

kad govorite rijei koje djela ne prate!// (Es-Saft: 2-3)

Istinski iman znai: vjerovanje srcem, oitovanje jezikom i potvrivanje praksom
(djelima). Poveava se pokornou a smanjuje grijeenjem i ima est artova:
Vjerovanje uAllaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, uSudnji
dan i u kader Boije odreenje, bilo dobro ili zlo, tj. da sve to se zbiva i dogaa,
zbiva se Boijom voljom i Boijim odreenjem). Iman ima sedamdeset i nekoliko
ogranaka. Najvii je kelimei-ehadet, la ilaheillellah Muhammedun resulullah, anajnii
uklanjanje s puta onoga to bi moglo natetiti (ljudima); a i stid je jedan od ogranaka
imana. Stoga, onaj ko jezikom izgovori da je vjernik, posvjedoi da je samo Allah Bog
i da je Muham med Njegov posianik, zatim praktino ini dobra djela: klanja, daje zekat,
posti, hodoasti Kabu itd., meutim, ne vjeruje u to i ne potvruje svojim srcem
takav se smatra pravim licemjerom, munafikom, i to ga licemjerstvo izvodi iz granica
islama (vjere). On je gori od istog nevjernika. Uzvieni Allah kae:

1ma ljudi koji govore: ' Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!' a oni nisu
vjernici. Oni nastoje prevariti Allaha i one koji vjeruju, a onl i ne znaju~
11

Hutbe

15

samo sebe varaju. Njihova su srca bolesna, aAllah njihovu bolest joi poveava/
njih eka bolna patnja zato ito lau.'' (EI-Bekara: 8-10)
Pravo stanje takve osobe pojavi se i ukae se njeno licemjerstvo kada nastupe
iskuenja i iskrsnu nevolje (potekoe) . Uzvieni kae:

,/ma ljudi koji govore:' Vjerujemo u Allaha a kad neki Allaha radi bude
na muke stavljen, on dri da je ljudsko muenje isto ito i Allahova kazna.
(El- ~nkebut: 10)
l

ll

Takav nema stabilno i postojano stajalite, nego je kolebljiv i neodluan. Sa

vjernicirna je kada im pobjeda i pomo od Allaha doe, a sa nevjernicima kada im se
ukae ansa i privremeno nadvladaju i pobijede muslimane, i to zbog greke u koju
sami (muslimani) zapadnu. Opisujui ih, Uzvieni Allah kae:

,,...One koji iekuju ta e s vama bitl pa ako vam Allah daruje pobjedu/
oni reknu: 'Zar nismo bili uz vas?~ a ako srea poslui nevjernike/ onda govore
njima: 'Zar vas nismo mogli pobijediti i zar vas nismo odbrani/i od vjernika ?'
(En-Nisa': 141)
1

'

Kada se isti pozove da se (za presudu u sporovima svojim) za sudiju obrati Knjizi
Allahovoj i sunnetu Poslanika Njegovog, on se ne odaziva, izuzev u situaciji kada je
pitanje (presuda) u njegovom interesu (na njegovoj strani), kao to to kae Uzvieni:
, 1 Kada budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On presud~ neki od

njih odjednom lea okrenu/ samo ako znaju da je pravda na njihovoj stranl
dolaze muposluno. (En-Nur: 48-49)
11

Kada telal pozove u dihad na Allahovom putu , gdje je potrebno uloiti ivote i
vidii ih kako gledaju
imetke, njih obuzme panika i strah i spopadne ih kukaviluk,
11 ...

u tebe kolutajui svojim oima kao pred smrt onesvijeeni. (EI-Ahzab: 19)
11

Oni vole runa i nevaljala djela, a mrze dobrar i susteu se od troenja na Allahovom
putu i dijeljenja sadake (ili zekata), ba kao to Uzvieni kae:
11 ... Trae da se ine nevaljala djela1 a odvraaju oddobrih1 i njihove ruke
su im stisnute/ zaboravljaju Allaha/ pa je i On njih zaboravio. licemjeri 5U

zaista pravi nevjernici. ''(Et- Tevba: 67)

Robovi Allahovi (draga brao)!
Onaj, pak, ko vjeruje srcem i svjedoi jezikom, a ne potvruje svoje vjerovanje i
svoje rijei djelom, ukoliko se njegove rijei i njegova djela suprotstavljaju i proturijee
"kelimei-ehadetu" (La ilahe illellah Muhammedun resulullah) poput onoga koji trai
pomo od mrtvih, prinosi rtvu kaburima (odnosno njihovim vlasnicima) i obraa se
mrtvima, u ime (njihovog) vilajeta i dobrote (tj. smatrajui ih "evlijama" i "dobrim") on

16

Hutbe

je murik, on ne vjeruje u Uzvienog Allaha i nee mu nita koristiti njegovo izgovaranje

"kelimei-ehadeta" niti njegova tvrdnja da pripada islamu (da je musliman). Njegovi
ibadeti (vjerski obredi) neispravni su sve dok se ne pokaje Allahu i iskreno Mu (tj .
samo Njemu) ne bude vjeru ispovijedao.
Uzvieni Allah kae:

,, ...Zato se klanjaj samo Allahu, iskreno Mu ispovijedajui vjeru! Iskreno

ispovijedanje vjere dugje Allahu!Aonima koji pored Njega uzimajuzatitnike.
'Mi im se klanjamo samo zato da bi nas to vie Allahu pribliili'- Allah e
njima, zaista, presuditi o onome u emu su se onirazilazili. Allah nikako nee
ukazatina Pravi put onome ko je laljivac i nevjernik.''' (Ez-Zumer . 2-3)
Isto tako onaj ko kae da je musliman i svjedoi da je samo Allah Bog (La ilahe
illellah), ali ne izvrava temeljne islamske dunosti: ne klanja, ne daje zekat, ne posti,
ne hodoasti Kabu ..., on se ne smatra muslimanom i nita mu ne koristi izgovaranje
"kelimei-ehadeta odnosno izjava da pripada islamu. Zato? Zato to on ne udovoljava
obavezama "kelimei-ehadeta" (onome ime ga "kelimei-ehadet" zaduuje) i ne
izvrava temeljne islamske dunosti farzove. Allah i Njegov Poslanik presudili su
da je onaj ko ne izvrava namaz i ne daje zekat nevjernik. Uzvieni, govorei o
nevjernicima, kae:
,,Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat dava/l ostavite ih na
miru.., u (Et- Tevba: S),
i kae:
,,Ali ako se oni budu pokajali i namaz obavljali i zekat daval~ braa su
11

vam po vjeri... " (Et- Tevba : 11)

Iz ovoga se vidi da se onaj ko ne obavlja namaz i ne daje zekat ne ostavlja na
miru, nego se ubija, i ne ubraja se u nau brau vjernike, nego pripada nevjernicima.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: "Ugovor (zavjet) koji stoji izmeu nas i njih jeste
namaz, pa ko ga ostavi postao je nevjernik." Takoer je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Izmeu ovjeka i nevjerovanja jeste naputanje namaza."
Namaz je stup islama na kome on opstoji, pa ako stup (temelj) nedostaje, nije kod
roba prisutan ispravni islam. Zekat je pobratim namazu (usko vezan za namaz) u
Knjizi Uzvienog Allaha i poznato je da su se ashabi, drugovi Al lahovog Poslanika,
s.a.v.s., sa Ebu-Bekrom es-Siddikom, r.a., na elu borili protiv onih koji su odbili davati
zekat. Smatrali su ih otpadnicima od islama (murtedima) i borbu protiv njih nazvali su
"borbom protiv otpadnitva", iako su oni oitoval i (izgovarali) l!kelimei-ehadet" (La
ilahe illellah Muhammedun resulullah).

Hutbe

r/

Sto se, pak, tie onoga ko ostavi neku od drugih obaveza i dunosti, s kojima se
nadopunjuje islam i obaveze prema njemu, ili poini neki grijeh koji ne dostie stupanj
irka (koji je manji od irka) i nije oprean ( proturijean) islamu, on se ne smatra
nevjernikom. On je vjernik, ali sa krnjavim imanom, i ta okrnjenost je nejednaka
ovisno o veliini grijeha kojeg je poinio. Ukoliko prijestup spada u velike grijehe, kao
to je zinaluk (nemoral), kraa, ubojstvo (na pravdi Boga), konzumiranje alkoholnih
pia i sl. i ukoliko njihov poini l ac priznaje da su to haram
nedoputene, a ne halal
-doputene radnje, onda e se on smatrati grjenikom (prijestupnikom), oduzet e mu
se atribut pravednosti (estitosti), bit e izloen (Allahovoj) prijetnji i izvrit e se nad
njim Serijatom propisana kazna za dotini prijestup. Ovo je stav "ehli-sunneta i demata"
u odnosu na spomenutu osobu. Dakle, vjernik je zbog posjedovanja imana i grjenik
zbog poinjenog velikog grijeha. Ukoliko, pak, grijeh kojeg je poinio 'ne dostie granicu
velikog grijeha, on umanjuje (krnji) njegov iman i smatra se grjenim, ali ne pripisuje
mu se atribut grjenika (razvratnika) izuzev ako je ustrajan u tome i ako to ini
javno, jer ustrajnost u injenju malog grijeha katkad ga uini velikim.
Akao to se iman gubi kada se izgube njegovi temelji, ili se izgubi (krnji) njegovo
savrenstvo kada se poini grijeh
reciprono njegovoj veliini, pokuenosti i
odvratnosti, isto tako se iman poveava, raste i uve liava upranjavanjem (injenjem)
dobrih djela, kako tu Uzvieni kae:
//Allah onima koji su na Pravom putu poveava uputu (Merjem : 76), i
kae Uzvien neka je On:
v

1
'

Pravi su vjernici samo oni ija se srca strahom ispune kad se Allah
spomene, a kad im se rijei Njegove kazuju, iman im poveavaju i samo se na
Gospodara svoga oslanjaju" (EI-Enfal: 2).
11

i jo kae:

A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: 'Kome je od vas ova
poveala vjerovanje?' Sto se tie vjernika, njima je poveala vjerovanje, i oni
se raduju." (Et- Tevba : 124)
,1

Zato nastojte, Allah vam se smilovao, dobra djela initi koja e vam
iman, a klonite se runih djela i prijestupa koji e ga umanjiti.

poveati

va

Euzubillahiminei-iejtanir-radim: //Neki beduini govore: /Mi vjerujemo!/

reci: Mi se pokoravamo!~ jer u srca vaa prava vjera nije jo ula.' A ako
Allaha i Njegova Poslanika budete slua/~ On vam nimalo nee umanjiti
nagradu za djela vaa. -Allah, uistin~ prata i samilostan je. Pravisu vjernici
samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije vie ne sumnjaju,
1

Hutbe

18

i bore se na Allahovuputu imecima svojim i ivotima svojim. Onisu iskreni!"

(EI-Hudurat: 14-lS).
Neka nam Allah Uzvieni podari blagoslov Kur'ana velianstvenog ...

Hutbe

19

TEVBA, POKAJ

JE, I NJENI UVJETI

PRVA HUTBA
Hvala Allahu, Vladaru, Koji mnogo daruje, Koji je milostiv i Koji pokajanje prima.
On je sve ljude od zemlje stvorio, razumom ih obdario i za ono ime e zadueni biti
pripremio. Vjerujem da nema drugog boga osim Allaha, Koji, bez ikakve sumnje, nema
druga, vjerujem da je Muham med Njegov rob i Njegov poslanik, kojem je On Knjigu
(Kur'an) Svoju objavio da bude pouka i opomena onima koji su razumom obdareni.
Neka je salavat Allahov i selam neizmjerni na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve
one koji ih u dobru, do dana povratka Njemu, slijedili budu ...
O ljudi (potovana i cijenjena brao)!
Bojte se vaeg Gospodara i tevbu, pokajanje, Mu uinite, jer Allah voli one koji se
mnogo kaju. Zatraite od Njega oprosta za grijehe v~e jer On je Taj Koji najvie
prata. Uinite tevbu Gospodaru vaem prestavi da inite grijehe, kajui se za njihovo
(prethodno) injenje i vrsto odluivi da im se vie nikada ne povratite. To je istinska
(iskrena) tevba "tevbei-nesuh" kojom ste zadueni:

Ovi koji vjerujete uinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar va

preko runih postupaka vaiih preao i da bi vas u denetske bae, kroz koje
e rijeke tei uveo... (Et- Tahrim: 8)
1

11

ll

Tevba se ne og leda u tome da ovjek jezikom izgovori: "Kajem se Allahu", ili

"Gospodaru moL primi moje pokajanje~', nastavljajui uporno i dalje sa neposlunou
Allahu; niti se ogleda u tome da izgovori sve to, aostane i dalje ravnoduan i nemaran
prema grijesima koje ini; niti se, pak, ogleda u tome da izgovori navedeno, a ostane
pri vrstoj odluci da se ponovo vrati neposlunosti i suprotstavljanju svome Gospodaru.

20

Hutbe

O ljudi (potovane dematlije), pokajte se Gospodaru svome prije nego se vrata

tevbe pred vama zatvore, jer Allah prima pokajanje od roba Svoga sve dok ga gargara
(hoptanje pri izlasku due) ne snae, a kada dua do grla dopre, nema vie tevbe (tj.
tevba se tada uvaava) :

,,Allah prima pokajanje samo od onih koji uine kakvo hravo djelo iz
/ahkomislenost~ i koji se ubrzo pokaju/ njima e Allah oprostiti.
A Allah
sve zna i mudarje. Uzaludno je kajanje onih koji ine hrava djela, a koj~ kad
se nekom od njih priblii smrt, govore: 'Sad se zaista kajem!~ a i onima koji
umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili." (En-Nisa': 17-18)
Zato, o muslimani (potovana brao), pourite sa tevbom, jer vama je nepoznato
kada e vas smrt iznenaditi, kao to vam je nepoznato kada e vas iznenaditi Allahova
kazna:
"A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naia kazna nee snai
nou dok budu spavali? ll~

zarsu stanovnicisela i gradova sigurni da ih Naia

kazna nee snai danju dok se budu zabavljali? Zar oni mogu biti sigurni od
Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast
predstoji. (EI-E'araf: 97-99)
1/

Robovi Allahovi, jeste li usigurnosti od Allahove (Njegove) kazne? On vas obasipa

raznovrsnim blagodatima, a vi mu se suprotstavljate neposlunou i grijesima!? Zar
ne vidite ono to je snalo mnoge krajeve svijeta, na koje su se sruile patnje i
neimatina? Glad, poplave, oskudica uplodovima i sua obuhvatili su veliki broj zemalja,
a mislioci su zaposleni neprestanim studijama kako da se osigura ishrana za
ovjeanstvo!? Zar ne strahujete da i vas isto to zadesi? Uzvieni Allah preputa
(poputa uzde) zulumaru (da jedno vrijeme ini ta hoe) ~ tako da, kada mu kaznu
poalje, ne doputa mu da joj ikako izmakne:

"Eto, tako Gospodar tvoj kanjava kad kanjava sela i gradove koji su
nasilje inili. Kanjavanje Njegovo je zaista bolno i strano. (Hud: 102)
Jedna od najveih (Allahovih)kazni jeste okrutnost srca i njihova bolest, a oig ledno
/l

je da su srca mnogih udananjem vremenu okrutna. Oni sluaju opomene i upozorenja

(prijekore) i itaj u ih u Knjizi Uzvienog Allaha i sun netu Njegovog Poslanika, s.a.v.s.,
a ponaaju se kao da su gluhi, kao da ne uju. Cak i onaj koji je dobar meu njima,
kada uje opomenu (savjet) , svjestan je iste samo dok je slua, a im se okrene
(odvoji) od nje, ugasi se plamen njegovog zanosa, nemarnost obuzme njegovo srce i
vrati se ponovo (runim) djelima koja je inio. Slua opomene u vezi ostavljanja i
zapostavljanja namaza kako mu paraju ui:
v

-L ' -l

Hut be

''A njih smijeniie zli potomct koji namaz napustie i za poudama pooe;
oni e zlo proi~ osim onih koji se budu pokajali... " (Merjem: 59-60),
ali ne ini tevbu, kao da je gluh. Slua opomene u vezi s odbijanjem davanja
zekata i u vezi s onim ko posee za najloijim dijelovima svoga imetka pa iz njega
zekat izdvaja:
"A teko onima koji Njemu druge ravnim smatraju~, koji zekat ne daju...
(Fussilet: 6-7),
tj. zekat na duu o.graujui se (istei je) od irka, a i zekat na imetak budui
da su dali prednost krtosti nad troenjem i dijeljenjem na Allahovom putu;
ne izdvajajte ono ito ne vrijedi da biste to udijelili kadni vi sami to
ne biste primi/~ osim zatvorenih oiju. l znajte da Allah nije ni o kome ovisan
i da je hvale dostojan. (EI-Bekara . 267),
Sluaju sve to, meutim , i dalje ustrajavaju u odbijanju davanja zekata i tako sami
sebe liavaju blagodati svoje imovine, gomi lajui je i uvajui drugima, a (Allahov
Poslanik, s.a.v.s.) ujednom hadisu kae: !!Nee se pojaviti nemoral (razvrat) ujednom
narodu, sve dok mu se javno ne odaju, a da se meu njima nee proiriti bolesti koje
su bile nepoznate njihovim prethodnicima; i nee poeti zakidati na vagi i na kantaru,
ada nee biti pogoeni (kanjeni) suom, neimatinom i nepravdom sultana (vladara);
i nee odbiti izdvajanje zekata iz njihove imovine, ada im nee biti uskraena kia (s
neba), i da nije ivotinja, kia im nikada ne bi pala; i nee prekriti ugovor sa Allahom
i Njegovim Poslanikom, ada nee biti preputeni stranom neprijatelju, koji e im oduzeti
dio onoga to je u njihovim rukama (posjedu); i nee voe njihove (imami) prestati da
sude po Knjizi Uzvienog Allaha, a da meu njih nee biti ubaena netrpeljivost i
mrnja."
O ljudi (potovana brao):
Nema (ispravnog) pokajanja pored ustrajnosti u grijeenju. Kako ovjeka smatrati
da se pokajao od grijeha, a on ga uporno i dalje in i ? Kako smatrati da se pokajao od
varanja, a on se i dalje njime slui u prodaji, iznajmljivanju i cjelokupnom ostalom
poslovanju? ! Kako smatrati da se pokajao od ogovaranja (gibeta) jedenja ivog
ljudskog mesa a on ih, u svakom sijelu u kom mu se prui prilika, i dalje ogovara?!
Kako smatrati da se pokajao od bespravnog prisvajanja tueg imetka, a on to i dalje
ini na raznovrsne naine: nekada tvdei da je ono to je tue
njegovo; nekada
poriui dug koji je na njemu; nekada laui prilikom trgovine i drugih poslovanja;
nekada z adravajui se u tuem posjedu bez pristanka vlasnika; nekada putem
otvorene kamate ili sluei se u tu svrhu obmanama i varkama. Vjerovjesnik, s.a.v.s.,

11

11 . . .

11

22

Hutbe

rekao je: "Ko je (od vas) uinio kakvu nepravdu svome bratu, bilo da se radi o imetku
ili o asti , neka zatrai od njega halalajanas, prije nego to doe vrijeme kada nee
biti ni dinara ni dirhema nego samo dobra i loa djela."
Brao muslimani:
Potpuna tevba kao to podrazumijeva ostavljanje grijeha, kajanje za njegovo
injenje i vrstu odluku da mu se vie ne povrati, podrazumijeva isto tako nepokolebljivu
odluku da se izvravaju obaveze (dunosti) ugranicama mogunosti roba (ovjeka),
jer time se postaje od onih koji se puno kaju (et-tevvabin) i koji zasluuju Allahovu
ljubav i Njegovo zadovoljstvo:

''Allah zaista volione koji se esto kaju i volione koji se mnogo iste. ' (EI
Bekara: 222)
1

Pokajte se onda, brao muslimani, vaem Gospodaru i zatraite od Njega oprosta

1 src1ma 1J
eZICima vas1m.
"l svi se Allahu pokajte, o vjernic~ da biste postigli ono to elite. '' (En

Nur: 31)
Pourite sa tevbom prije nego to vas zadesi smrt i isprijei se izmeu nje i v2s .
pa preselite kao grjenici (u stanju neposlunosti Allahu). Ima nekih ljudi koje zavaravaju
nade i obmanjuje ih ejtan pa zateu s tevbom i odlau je sve dok im srce, zbog
grijeenja i ustrajnosti u njemu, ne postane okrutno, pa se pozatvaraju pred njima
vrata (povratka) ili ih iznenadi smrt prije odgoenog roka, jo u danima mladosti.
Pokajanje od grijeha jeste neodlona obaveza koju nije doputeno odgaati ili se
nemarno prema njoj odnositi, jer samo odgaanje tevbe jeste prijestup koji zahtijeva
pokajanje. Tevba, pokajanje od grijeha, jeste obavezna dunost jer je to zapovijedio
Allah u Svojoj Knjizi, a i Njegov Poslanik, s.a.v.s., i uinio je spas i sreu i na dunja!uku
i na ahiretu ovisnim o njoj. Uzvieni Allah kae:
"Traite oprosta od Gospodara svoga a zatim Mu se pokajte, On e vam
dati da do smrtnog asa lijepo proivite i svakom estitom dat e zasluenu

nagradu... " (Hud: 3),

i kae

Uzvien neka je On:

"'svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono to elite. (En

Nur . 31).
11

A Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: "0 ljudi, tevbu Allahu uinite i oprosta od Njega
traite! Ja se, uistinu, kajem (tevbu uinim) ujednom danu po stotinu puta." (Prenosi
Muslim)
Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda da je uo Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako kae: "Ja

Hutbe

23

inim

istigfar i tevbu Allahu ujednom danu vie od sedamdeset puta. a (Prenosi Bu harija).
Brao muslimani!
Uiniti tevbu, pokajanje,Allahu neodlona je obaveza jer su sve Allahove zapovijedi
i zapovijedi Njegovog Poslanika neodlone (dunost ih je odn1ah realizovati), izuzev
ako postoji dokaz da ih je doputeno odloiti. Odlaganje tevbe vodi nagomilavanju
grijeha i taloenju prljavtine na srcima, a Vjerovjesnik, s.a.v.s.: u jednom je hadisu
rekao: "Kada vjernik poini grijeh, ucrta se crta taka u njegovom srcu! pa ako se
pokaje, odustane (od grijeenja) i zatrai oprosta, njegovo srce oisti se, a ako i dalje
nastavi (sa grijeenjem) , njegovo srce se prekrije crnilom (pocrni), i to je "er-ran" (hra)
kojeg Allah spominje u Svojoj Knjizi:
1

A nije tako! Ono to su radili prekrilo je srca njihova. (EI-Mutaffirun:

/l

14)

Gospodaru na, pomozi nam da pourimo sa tevbom pokajanjem od grijeha i

da se vratimo onome to e Te uiniti zadovoljnim nama i u tajnosti i u javnosti, Ti si
Onaj Koji zna sve tajne.
Kazah ovaj govor svoj, a Allaha Uzvienog molim da oprosti i meni i vama...itd.
(dova).

POKAJ

JE I NJEGOVI UVJETI
DRUGA HUTBA

Hvala Allahu, Gospodaru dareljivom, Koji rnnogo prata i Koji pokajanje prima.
On usliava tevbu onih koji Mu se pokaju, bez obzira na vel iinu grijeha njihovih i
kada poprave praksu svoju zamjenjuje njihova loa djela dobrim. Svjedoim da je
samo Allah Bog, Koji nema druga i svjedoim da je Muhammed Njegov rob i Njegov
poslanik, salavat i selam Allahov neizmjerni njemu, njegovoj porodici, ashabima i svim
njihovim sljedbenicima u dobroinstvu .. .
O ljudi (potovane dematlije)!
Bojte se vaeg Gospodara itevbu Mu uin ite. Pokajte se tako to ete neposlunost
Njemu zamijeniti poslunou , udaljenost od Njega bliskou s Njim i uprljanost

24

Hutbe

grijesima istotom od njih, jer Allah, uistinu, voli one koji se mnogo kaju i koji se puno
iste .

Cijenjena brao!
Iskreno Allahu tevbu uinite, pa e vam On njome grijehe vae izbrisati,
postupke oprostiti i stupnjeve vae podignuti:

hrave

,,O vikoji vjerujete, uinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar va

preko runih postupaka vaih preao i da bi vas u denetske bae, kroz koje
e rijeke te~ uveo, na Dan ukojem Allah nee osramotiti Vjerovjesnika i one
koji su zajedno s njim vjerova/~ svjetlo e njihovo iii ispred njih i njihove
desne strane. 'Gospodaru na~ govorit e ont 'uini potpunim svjetlo nae i
oprostinamjer T~ doista, sve moe."' (Et-tahrim: B)
A tevba nee biti iskrena niti usliena dok ne ispuni pet uvjeta:
Nee biti usliena dok ne bude uinjena iskreno Uzvienom Allahu, to jest dok
poticaj za nju ne bude ljubav prema Allahu, d.., Njegovo slavljenje (velianje) i uzdanje
u Njegovu nagradu a strah adNjegove kazne. Ne srnije povod za nju biti laskanje i
ulizivanje nekom od ljudi (stvorenja) niti ostvarivanje kakvih ovodunjalukih interesa.
Tevba, takoer, nee biti uslienadok pokajnik ne ispolji kajanje i aljenje za poinjenim
grijesima, iskreno poelivi da ihnikada nije ni poinio, jer to kajanje nalae skruenost
pred Uzvienim Allahom i povratak Njemu. Zatim, tevba nee biti primljena dok st?
grijeenje ne ostavi. Tako, ako se neposlunost ogledala u injenju harama, trenutno
e se napustiti; ako se ogledala u zapostavljanju vadiba (obaveze), odmah e se
pristupiti njegovom izvravanju ukoliko podlijee naknadnom izvrenju; ako je vezana
za tua (ljudska) prava, mora ih se osloboditi, vratiti njihovim vlasnicima i zatraiti od
njih halala. Utom smislu, nije ispravno pokajanje od gibeta (ogovaranja), ukoliko se i
dalje nastavlja s njim, niti je ispravno pokajanje od uzimanja kamate, ukoliko se i dalje
posluje s njom. Mnogi ljudi, kada ih posavjetuje da se klone grijeenja, odgovaraju ti .
rijeima: "Neka nam Allah bude na pomoi!" Divno je to to oni kau, jer ukoliko Allah
ne pomogne robu, nema mu spasa, meutim, to je rije istine kojom se smjera neistina.
Njome se eli samo pruiti izvinjenje (opravdanje) za nastavljanje sa neposlunou,
to, ni u korn..sluaju , ne predstavlja opravdanje, jer ovjek je zaduen da, uz traenje
Allahove pomoi, tei onome to e mu koristiti. Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: "Dri
se onoga to e ti koristiti i trai Allahovu pomo, a ne budi slab (nesposoban)." Zato
se ne prima tevba za varanje i izdaju ukoliko se isto i dalje ini. Onaj ko tvrdi da se
pokajao za odreeni grijeh, a i dalje ga ini , (takvo) njegovo pokajanje ne predstavlja
nita drugo do izigravanje sa Svemoguim i Uzvienim Allahom i samo jo vie

- ....--

Hutbe
poveava

njegovu udaljenost od Njega (Allaha), s lino onome ko ti se izvinjava za

neki postupak, a i dalje ga nastavlja i niti. Ti e drati da je to samo ismijavanje i

izigravanje s tobom.
Zato, bojte se Allaha, brao muslimani, tevbu uinite vaem Gospodaru, klonite
se grijeenja i donesite vrstu odluku da mu se, u budunosti, ne povratite, jer tevba
nee biti us!iena sve dok pokajnik vrsto ne od lui da se kasnije nee iznova (grijesima)
vratiti. U suprotnom , ukoliko ne donese takvu odluku, njegovo pokajanje je samo
privremeno, za vrijeme kojeg on vreba zgodnu priliku (za novu neposlunost). Takvo
pokajanje ne pokazuje da mu je grijeenje omraeno, da eli pobjei od njega i vratiti
se pokornosti Uzvienom Allahu. Nadalje, tevba nee biti usliena dok se ne uini u
vrem enu njenog prihvatanja, a to je vrijeme prije nastupanja smrti i izlaska sunca sa
zapadne strane. Ukoliko je do pokajanja dolo nakon nastupanja edela i uvianja
smrti, onda ona nee biti primljena. Uzvieni Allah kae:

,,Uzaludno je kajanje onih koji ine hrava djela, a koji; kad nekom od
njih nastupi (priblii se) sm~ govore: 'Sadse zaista kajem!"' (En-Nisa 18)
1

Avjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: ,,Allah prima pokajanje roba sve dok mu ne nastupi
'gargara', tj. dua dopre u grlo." (Prenosi ga Ahmed i Tirmizi i kae da je dobar).
Takoer, ako se tevba uini nakon izlaska sunca sa zapada, nee biti usliena, jer je
Uzvieni rekao :

"Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga dou, nijednom

ovjeku nee biti odkoristi to ito e tada vjerovat~ ako prije nije vjerovao ili
ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio. '' (EI-En 'am: 158)
Ovim se aludira na izlazak sunca sa zapadne strane. Kada ga ljudi ugledaju, svi
e povjerovati, ali nikome vjerovanje nee tada koristitiako ranije vjerovao nije ili ako,
kao vjernik, hajra kakvog nije uinio. Abdullah b. Amr b. 'As, r.a., prenosi da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Tevba se prima sve dok se sunce sa zapada ne pojavi
(izae), a kada (otuda) izae , svako srce e , s onim to je u njemu, zapeaeno biti."
(lbn-Kesir veli da je sened ovog hadisa dobar). Aod Ebu-Hurejreal r.a., prenosi se da
je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao: ~~Ko se pokaje prije nego to sunce sa zapada izae,
Allah e usliiti njegovu tevbu ." (Prenosi Muslim). Stoga, pokajte se Allahu, brao
muslimani,predajte se i pokorite Njemu i pouzdano znajte da tevba brie grije poinjene
prije nje, bez obzira na njihovu veliinu (i ko l iinu ) . Kae Allah uzvieni.

,,Reci: 'O robovi Moji koji ste se prema sebi ogrijeili, ne gubite nadu u
Allahovu milost! Allah e, . sigurno sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo
prata i On je milostiv. l povratite se Gospodaru svome Jpokorite Mu se prije

- - - - - - - -- -- --

26

- - - - --

- -- --

Hutbe

nego ito vam kazna doe, poslije vam niko nee u pomopriskoiti. l slijedite
ono najljepe, ono ito vam Gospodar va objavljuje, prije nego to vam
iznenada kazna doe, za iji dolazak neete znat~ da ovjek ne biuzviknuo:
-Teko men~ koliko sam samo dunosti prema Allahupropustio, ak sam se
i izrugivao! ili da ne bi rekao: Da me je Allah Pravim putem uputio,
sigurno bih se Njegove kazne sauvao ilida ne bi rekao kad doivi patnju:
-Da mise samo vratiti dobra djela bih inio!' Nikada! Dolazile su ti pouke
Moje, pa si ih poricao i oholio se, i nevjernik si bio.''' (Ez-Zumer: 53-59).
Gospodaru na, pomozi nam da iskrenu tevbu tevbei-nesuh uinimo, kojom
e Ti nae prethodne grijehe izbrisati, nae poslove nam olakati i derede (stupnjeve)
nae podignuti, Ti si, uistinu, plemenit i dareljiv.

HLJLOE:

L l

LOSI PREDZNACI GRIJEHA ILI

GRIJESENJA

POGUBLJENOST GRIJESENJA
v

PRVA HUTBA
Neka je hvala Allahu, Koji pokajanje prima i blag je,Koji oprata grijehe i usliava
tevbu i Koji strahovito kanjava. Njega, Uzvien neka je On, hvalim i Njemu zahvaljujem.
Od ezela je po dobroinstvu poznat i plemenitou opisan. On nedae otklanja, grijehe
oprata i oaloenom (kome je nepravda uinjena) pomo prua. On ajete (uda,
znakove) i opomene Svoje alje, a uda alje samo da bi njima zastraio.
Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha, On nema druga, i svjedoim da je
Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koji je radosne vijesti najavio, opomenu
izvrio, na Pravi put ukazao i na opasnosti upozorio. !spravnu je stazu do te mjere
pojasnio da skrenuti s nje moe samo onaj koga nesumnjiva propast eka. Neka je
salavat Allahov i blagoslov na njega, njegovu porodicu, ashabe, tabiine i sve one koji
ih, u dobroinstvu, slijedili budu do Dana sudnjega.
Bojte se Allaha, o robovi Allahovi, potujte Njegove odredbe i strahujte od Njegove
srdbe.
Potovana

brao!

Materijalistiki

pogled (na ivot i svijet) okupirao je mnoge sinove ovog vijeka

(dananjeg doba) pa je kod njih oslabio osjeaj povezivanja izmeu uzroka i njihovih

28

Hutbe

uzronika

(tj. svijest o uzrono-posljedinim vezama), i nisu svjesni veze izmeu djela

i njihovih posljedica. Tako se u muslimanskim domovinama pojavila (odrasla) jedna
skupina koja se odala strastima i uivanjima i koja je u vezi s pitanjem nerada i
besposliarenja daleko dogurala. Drugu skupinu obuzele su sumnje, bilo sa Istoka ili
sa Zapada, pa su potpuno izgubili svijest o Allahovim (nepromjenjljivim) zakonima
(sunnetima), mislei da sumnja ima snagu argumenta i drei da Allahovi neprijatelji
govore samo istinu, da rade samo ono to je dobro, odnosno da znaju ta treba raditi.
Sve se ovo, brao muslimani, kae u vremenu kada dananjim svijetom haraju
ruilaki uragani, preplavljujui potopi i unitavajui potresi. Tome treba dodati jo i
ruilake ratove iji plamen nimalo ne jenjava... pored smrtonosnih bolesti koje nisu
bile poznate naim prethodnicima, bilo da se radi o ljudskom, biljnom ili ivotinjskom
okruenju. Jezoviti dogaaji (pojave) i strani raskoli (podjele)!
(Nepromjenjivi) zakoni Svevinjeg i Uzvienog Allaha ne doputaju da se zloinci
ostave nekanjenim, pa ta onda oekuju (i emu se nadaju) prijestupnici?!
!

Brao

u islamu!
Nema ni jednog zla niti belaja, a da iza njega ne stoje grijesi i hrava djela.
Zbog grijeha je lblis vjerovanje zamijenio nevjerovanjem, blizinu (Allahu)
udaljenou (od Njega), milost prokletstvom i Dennet rasplamsalom vatrom.
Potop je obuhvatio Nuhov, a.s., narod; Ada (Hudovog, a.s., naroda) unitio je
estoki vjetar; Semuda (Salihovog, a.s., naroda) pogodio je straan glas; na Lutov
narod su izvrnute njihove postojbine, pa je Allah uinio da ono to je bilo gore bude
dolje i kiu, grumenje od peenog blata, na njih spustio a strane li kie za one koji
su opomenuti bili!

"/sve smo prema grijesima njihovim kaznili. na neke vjetar pun pijeska
pos/alt a neke stranim glasom uniti/t neke uzemQu utjera/~ a neke potopili.
Allah im nije uinio nepra vd~ samisu sebi nepravdu nanijeli. "(El- ~nkebut:
40)
Uistinu je to jasna i glasna istina: "Sve smo prema grijesima njihovim kaznili". To
su vam, eto, grijesi i to su vam njihove posljedice, a one nisu daleko ni od jednog
nasilnika.
Grijesi se nisu pojavili ni ujednom mjestu, a da ga nisu unitili , niti su se domogli
srca a da ih nisu slijepim uinili, niti su se proirili i u jednom ummetu (narodu, ada ga
nisu ponienim ui nili, ne naputajui ga sve dotle dok postojbine njihove ne bi
opustoenim ostavili.

Hutbe

29

Cijenjeni muslimani!
Grijesi imaju loe predznake i kobne posljedice i za pojedinca i za porodicu... i za
kopno i za more... Zbog njih strasti gube kontrolu i zbog njih okolica (atmosfera) postaje
iskvarena.
Zbog grijeha rob (ovjek) postane beznaajan kod svoga Gospodara, pa On ukloni
(odstrani) njegovo respektovanje (i uvaavanje) iz srca Svojih stvorenja.
11
~~koga Allah ponizt niko ga ne moe potovanim uiniti. (EI-Hadd:
18)
Hasan (Basrija), Allah mu se smilovao, rekao je: ~~ Postali su Mu beznaajni
(bezvrjedni) pa su se odali grijeenju, a da su Mu bili znaajni (i dragi), On bi ih (od
njih) sauvao ."
Imam Ahmed prenosi usvome "Musnedu!' od Abdurrahmana b. Dubejra b. Nufejra,
a ovaj od svoga oca da je rekao :
"Kada je osvojen Kipar (Kubrus), ugledao sam Ebu-Derdaa kako, sjedei sam,
plae.

'Teko tebi, oe Derdaov, ta te je rasplakalo u danu u kojem je Allah osnaio i

_ojaao islam i njegove sljedbenike?'
'Teko tebi, Dubejre !! , odgovorio mu je Ebu-Derda, ikako su samo stvorenja
beznaajna kod Allaha kad zanemare Njegovu stvar (vjeru) ... Bijae to ponosan i
pobjedniki um met (narod) i imae vlast, meutin1, ostavie Allahov emer (tj. Allahovu
vjeru) pa spadoe na ono to vidi."'
Grijesi i nevaljala djela donose brigu, tugu i duhovne komplekse. Oni su izvor
nemoi, lijenosti i irenja nerada i besposlenosti, a iza svega toga slijedi kukaviluk,
krtost, svladanost dugovima i potinjenost ljudima.
Zbog grijeha iezavaju blagodati, a nastupaju kazne (i nesree), mijenja se
zdravstveno (ivotno) stanje i izaziva Allahova srdba. Kada Allah stavi roba na kunju
grijesima, njegovo srce postane usamljeno i otueno, oslabi njegova veza s dobrim i
potenim ljudima i ponu ga izbjegavati estiti lanovi njegove porodice i njegovih
blinjih. Prenosi se da je neko od "selefa':, naih dobrih prethodnika, u tom smislu
rekao: "Ja uinim grijeh prema Allahu pa to osjetim na ponaanju svoje ene i svoje
ivotinje (jahalice)."
Ko esto ini grijehe i nerazdvojan je od njih, u njegovom srcu porodi se prisnost
s njima i to traje tako sve dok ne izgubi osjeaj za njihovom runoom, a onda pone

da ih javno ini i obznanjuje. Veina takvih se od grijeha nikada i ne izlijei (ne spasi),

kao to stoji u jednom hadisu: "Svi lanovi moga ummeta spaeni su osim onih koji

30

Hutbe

javno grijee. Primjer javnog grijeenja jeste taj da ovjek (rob) tokom noi uini neko
(loe) djelo a zatim osvane a Gospodar njegov ga je pokrio i zaklonio pa povie:
"Hej ti" (dozivajui osobu imenom): "sino sam uradio to i to." Zanoi obavijen zastorom
svoga Gospodara, a osvane zbacujui Allahov zastor sa sebe." (Prenosi ga Muslim
od Ebu-Hurejrea). Nadalje, od javnog grijeenja jeste i to da trgovac iznosi svojim
drugovima kako vara prilikom prodaje robe i kako to smatra razboritou i vjetinom
ili, pak, da bestidnik iznosi svoju drskost i bestidnost, a poronik (i bezbonik) iri
svoju po ronost (i bezbonost).
Ujavno ispoljavanje grijeha spadaju i te bestidne i sramotne slike (po novinama i
asopisima) , kao i rijei i izrazi koji vrijeaju ast i dostojanstvo, a to su i roka vrata
belaja i iskuenja u kojima veina sredstava informisanja ima velikog uea.
Jedna od velikih nesrea lei u tome da onaj na koga se sruila kazna ne osjea
da je kanjen, a jo je tei sl uaj kada se raduje onome to predstavlja iskuenje i
kaznu: raduje se haram-imetku, ozaren je kada se domogne da uini grijeh, sretan je
kada poini to vie prijestupa. Kada e onaj ko je u ovakvom stanju uspjeti da uini
kakvo dobro djelo?!
Kada se povea doticaj srca sa grijesima, oni ga lie osjeanja ljubomore prema
familiji i enskoj
eljadi
,
pa
ne
vide
vie
runim
ono
to
je
runo
niti
nijeu
ono
to
je
.
pokueno i zabranjeno. Upeatljiv primjer takvog ponaanja jeste "dejjus"
ov]cv
koji tolerie nemoral u svojoj porodici (tj. nemoral svoje ene i svojih keri) . On spada
u najgora Allahova stvorenja i njemu je ulazak u Dennet zabranjen, kako doslovno
stoji u hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Uzastopno injenje grijeha presijeca puteve pokornosti i zatvara mogunosti hairli
djela nakon ega srce postane okrutno,dua otvrdne i njen vlasnik se sve vie udaljava
od iskrenog pokajanja (tevbei-nesuh). Na to upuuje injenica da mnogi poinioci
grijeha jezicima izgovaraju tevbu i ustima izriu istigfar (mole za oprost), meutim
njihova srca to nijeu (ne priznaju) i u grijesima ustrajavaju. To je jedno od najveih i
najopasnijih oboljenja.
Potovani vjernici:
Umnogim drutvima se danas proirila kamata, nemoral, troenje alkohola, opojnih
pia i droge ... , namnoilo se jedenje harama a putevi stizanja do njega postali
raznovrsni: poevi od lanog svjedoenja, preko krivog zaklinjanja do nepravednih
parnienja ... itd. Zatim, buni su postali glasovi muzikih instrumenata a meu
omladinom, mladiima i djevojkama, proirili se moralni poroci i runi obiaji, pa dokle
emo to ostati ravnoduni prema (nepromjenjivim) Allahovim zakonima? Utjeemo se

n uto E:

7, 1t

_J

Allahu da se sigurnim osjetimo od kazne Njegove.

To je zato ito Allah nee liiitiblagostanja narod kome ga je podario

sve dok se on sam ne promijeni... (El-En fal: SJ)
11

11

Kada jedan ummet (narod) zapusti i zanemari Allahove zakone~ utopi se u svojim
strastima i prohtjevima i odluta od Pravog puta sve dok ga ne zadesi zla sudbina
(nesrea koja mu donosi propast i smrt). To je zakon Allahov koji nastupa kada se
namnoe nevaljala djela, a baza ivotna postanu grijesi i prijestupi . Moralna
raskalaenost, rasprostranjenost prostitucije te slijeenje puteva zabave i raskoi vode
kobnim posljedicama, jer due tada obuzme mlitavost pa se ponu naslaivati
grijeenjem i ludostima aomalovaavati moralne vrline, potcjenjivati sve to je plemenito
i dobro, kaljati (skrnaviti) dostojanstvo i svetost. Kao rezultat toga iri se razvrat i
nepristojnost i padaju visoke moralne vrijednosti, pa se ummet opusti i oslobodi svih
stega, nakon ega pone gubiti snagu (energiju) i osnovne elemente opstanka, da bi
na posijetku doivio propast i zapeatil a se njegovao historija. A Allah unitava samo
onoga ko je propast zasluio.
Stoga, bojte se Allaha, Allah vam se smilovao, jer istina je oevidna a put vjere je
jasan, pa budite svjesni Allahovih zakona i uvajte se sigurnosti od Allahove kazne.
Gospodaru na, Ti grijeh oprosti, preko pogreke prijei i budi blag prema onome
ko samo uTebe nadu polae. Gospodaru na, obaspi nas Svojom milou i otkloni od
nas od ove domovine nae posebno, a i od svih domovina muslimanskih openito
- razvrat i porona djela, o gospodaru svih svjetova!
E'uzubillahi mine-ejtanir-radim:

1mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo posla/~ a da stanovnike

njegove neimatinom i boleu nismo kaznili da bise pokajali. Poslije bismo
kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne biumnoili i rekli: J nae su pretke
pogaale i alosti i radosti
i tada bismo ih/ a da oni ne predosjete,
neoekivano kaznili. A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se
kloni/~ Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slal~ ali oni su porical~ pa
smo ih kanjavali za ono ito su zaradili. A zar su stanovnici sela i gradova
sigurnida ih Naa kazna nee snainou dok budu spavali?ili, zar su stanovnici
sela igradova sigurnida ih Naa kazna nee snai danju dok sebuduzabavQali?
Zar oni mogu biti sigurni odAllahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo
narod kome propast predstoji. (EI-E araf: 94-99).
11

11

32

Hutbe

LOSI PREDZNACI GRIJEHA

POGUBNOST GRIJESENJA)
v

DRUGA HUTBA
Neka je hvala Uzvienom Allahu. Ko se vrsto prihvati Njegove upute, On ga Sebi
primakne i prikui , a ko se o odredbu Njegovu oglui, On ga udalji i otkui. Njega
uzvien neka je On hvalim, jer kome On zatitu prui tome ponienja nema, a koga
za neprijatelja uzme njemu poasti nema.
Svjedoim da je samo Allah Bog, Koji nema druga i pored Koga nema drugog
boga niti drugog gospodara i svjedoim da je na prvak Muhammed, Njegov rob i
Njegov poslanik, koga je Gospodar -njegov odabrao i odlikovao neka je salavat i
blagoslov Allahov na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji njegovom pozivu
budu pozivali i uputu njegovu budu slijedili.
Bojte se Allaha, brao muslimani, loih djela se uvajte, a dobra to vie inite.
Abdullah b. Abbas, r.a., rekao je: "Posljedice su dobrog djela: blistavost na licu, svjetlost
u srcu, izobilje u nafaci (opskrbiL snaga u tijelu, naklonost (ljubav) u srcima ljudi, a
tragovi loeg djela jesu: crnilo na licu, tmina usrcu , nemo utijelu, oskudnost uopskrbi
i odbojnost (mrnja) u srcima ljudi."
Imam Semsuddin lbn-Kajjim, Allah mu se smilovao, nabraja neke od pozitivnih
posljedica ostavljanja grijeha, pa navodi sljedee:
"Odravanje ovjenosti, odbrana asti, uvanje ugleda, zatita imetka, ljubav
ljudi, lagodnost (usklaenost) ivota, dobrodunost, irokogrudnost, bezbrinost,
veselost, samopotovanje (ponos), strpljivost (na uvredama), otvaranje nafake,
otklanjanje potekoa, olakavanje dobrih djela, lijep ugled, strahopotovanje usrcima
(ljudi), siunost dunjaluka u srcu (oima), osjeanje slasti pokornosti i vjerovanja...''
Stoga, uvajte se, Allah vam se-smilovao, potcijenjivanja i omalovaavanja grijeha,
jer to god je grijeh u oima roba vei, kod Allaha je sve manji, a to god je u ocrnia
roba manji, kod Allaha je sve vei . Neko od selefa, naih dobrih prethodnika, lijepo je
rekao: .,Ne gledaj u malenkost grijeha nego u veliinu Onoga Kome si zgrijeio."
v

H uto e

JE NA DOBRO I

ODVRACANJE OD ZLA
/

Neka je slava Allahu, Njemu Jedinom svako savrenstvo pripada, i neka Mu je

hvala, On neizmjernim dobroinstvom obasipa. Svjedoim da je samo Allah Bog, On
nema druga, i svjedoim da je na prvak i vjerovjesnik Muhammed Njegov rob i Njegov
poslanik posjednik najljepe udi i najplemenitijih vrlina neka je salavat Allahov i
blagoslov na njega, njegovu porodicu, njegove vrle ashabe, tabiine i sve one koji ih u
dobru slijedili budu do Dana sudnjega.
Preporuujem

vam, o robovi Allahovi, a i sebi samom, da sei i utajnosti i u javnosti,

Uzvienog Allaha bojite, a zabranjujem vam, kao i sebi samom, da Mu neposluni
budete i da se za eljama svojim i doaptavanjima ejtanskim povodite, jer razborit je
onaj ko se na pokornost prisili i za ono to nakon smrti slijedi djeluje, a beznadean
(n emoan ) je onaj ko za prohtjevima svojim ide, a opet nade u Allaha polae.
Brao muslimani!
to vie se uzajamno savjetujte..., dobro pr.eporuujte, a od zla odvraajte, i
bezumnicima na put stanite (u nakanama njihovim ih sprijeite) .
Znajte da je upuivanje na dobro i odvraanje od zla vrsti bedem islama, tit koji
ga uva od zala i iskuenja, zid koji spreava preputanje grijesima i zabludama i
brani (titi) sljedbenike islama od ejtanskih poriva i lanih (nitavnih} poziva.
To je neraskidivi obru (veza) kojim se propisi vjere odravaju na okupu i kojim se
uvaju (tite) svetinje muslimanske.
Azar ima drugog naina da znamenitosti Serijata dou do izraaja i da se proire
odredbe islama osim upuivanja na dobro i odvraanja od zla? Bez toga se ne mogu
upotpuniti temelji (uvjeti) koji um met Muhammedov, s.a.v.s., ine najboljim um metom:
v

11

Vi ste narod (ummet) najbolji odsvih koji se ikada pojavio. traite da se

ine dobra djela a odnevaljalih odvraajte, i u Allaha vjerujete. (Ali-Jmran:
ll

110)
To je neumorna i neprekidna borba u koju se ukljuuje svaki musliman kako bi
znamenja islama bila istaknuta i izraena, aruna i nevaljala djela pohranjena i udaljena
(uklonjena). To je konani kriterij (sud) razlikovanja munafika (licemjera) od mu'mina
(viernika):

34

Hutbe

'1icemjeri i licemjerke slini sujedni drugima: trae da se ine nevaljala

djela, a odvraaju od dobrih... " (Et- Tevba . 67)
'j4 vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima: trae da se ine dobra
djela, a odneva/ja/ih odvraaju... " (Et- Tevba: 71)
Na osnovu ovoga, Gazalija, Allah mu se smilovao, rekao je: "Onaj ko zapostavi
(napusti) upuivanje na dobro i odvraanje od zla iskljuen je iz ovih vjernika."
Cijenjena brao, vjernici!
Uzdizanjem bajraka upuivanja na dobro a odvraanja od zla (tj. uspostavljanjem
institucije nareivanja dobra i odvraanja od zla) uzdiu se i pobjeuju sljedbenici
istine i vjerovanja, a gube i padaju sljedbenici zablude i nemorala. To dosljednim i
privrenimvjernicima ulijeva snagu i ponos: a grjenicima i sljedbenicima strasti donosi
ponienje i slabost.
Sufjan (Es-Sevri), Allah mu se smilovao, kazao je: "Kada ukae na dobro, podupre
lea svome bratu (tj. potpomogne mu), a kada odvrati od zla, potue nos munafiku
(tj. ponizi ga)."
Aimam je Ahmed rekao: "Kada se munafik pomijea sa vjernicima i njegova zaraza
se proiri (urodi plodom): vjernik tada postane izolovan meu ljudima, jer licemjer
preutno prelazi preko nevaljalih djela i njihovih poinilaca pa ga !judi okarakteriu
otroumnim i nenametljivim, a vjernika proglase nasrtljivim i radoznalim."
Robovi Allahovi!
Kada se praksa upuivanja na dobro i odvraanja od zla rasprostrani (i proiri),
onda se sun net jasno razlikuje od bid'ata (novotarije), a halal se raspoznaje od harama,
ljudi spoznaju i dokue ta je vadib (obaveza), a ta sunnet, mubah ili mekruh, dok
nova pokoljenja odrastaju u okrilju dobra, naviknuti na njega, a otkueni od zla i s

prez1rom prema nJemu.

Meutim , onaj ko je razborit svjestan je do ega je dolo u mnogim muslimanskim
zemljama zbog nepoznavanja sunneta i vadiba te uputanja u novotarije i harame.
Razlog tome jeste, prije svega, neefikasnost uleme u ovom domenu, zatim loe
raspolaganje programima za obrazovanje, odgoj i usmjeravanje. Tako su odrasle itave
generacije a da ne znaju ta je dobro niti osuuju ono to je zlo. Onaj ko to prati vidi
mnogobrojne primjere takvog ponaanja kroz raznorazne vrste pretjerivanja upogledu
"dobrih" (es-salihin), rasprostranjenost velikih grijeha: zapostavljanje namaza,
poslovanja kamatom, prostitucije, konzumiranja alkoholnih pia i mnogo ega drugog,
bilo blaeg ili teeg.
Uistinu. brao vjernici!

----

tOE

Kada se zapostavi ova obaveza, obori ovaj bedem i porui ova ograda, onda se
moe poselamiti sa obiljejima (i znamenjima) islama. A teko li toga dana vrlinama
od poroka, teko li sljedbenicima istine od onih koji su u zabludi i teko li estitima i
potenima od blesavosti (drskosti) neupuenih i oholosti razvratnih i poronih .
Ni jedno drutvo ne padne ubijedu niti ijedan narod doivi propast sve dok lanovima
svojim ne ostavi odrijeene ruke (prepusti uzde): da ive kako im se dopada, da
slobodno prekorauju Allahove granice, da se poigravaju sa moralnim vrijednostima,
da nasru na ast i dostojanstvo te da skrnave ono to je sveto (i neprikosnoveno), i to
bez ikakve smetnje ili zapreke i bez ikakvog ogranienja ili zabrane.
Namnoavanje zabranjenih i pokudeni hdjela otklanja svjetlost iz srca, gasi plamen
vjerovanja i umrtvljuje ljubomoru za Allahovim zabranama (svetostima), nakon ega
zavlada anarhija i prevladaju zl oini (zlodjela): azatim se na zajednicu (drutvo, narod)
srui Allahova kazna. Cak, uestalo posmatranje zabranjenih pokuenih radnji zauzima
poziciju njihovog praktikovanja u otklanjanju svjetlosti raspoznavanja iz srca i
oduzimanju snage negiranja. Zato? Zato to grijesi, kada uestaju, njihovi doticaji sa
srcima, uine ih grubim i okrutnim, pa se due (ljudi) naviknu na njih i vie im i ne pada
na pamet da su to runa djela, a svijest gubi osjeaj da su to grijesi.
Jedan od salihina, dobrih Allahovih robova, rekao Je: liUistinu treba strahovati da
se srca ne naviknu na grijehe, jer kada se grijesi i nevaljala djela uzastopno ine i
posmatraju, due se priviknu na njih (zavole ih), a kada se due na neto naviknu,
onda to obino malo djeluje na njih.:'
Va vjerovjesnik, Muhammed, s.a.v.s., a on je iskren i istinoljubiv
kazao je:
"(Nikako), tako mi Allaha, vi ete, uistinu, upuivati na dobro a odv raati od zla, te stati
na put onome ko nepravdu ini, (silom) ga prinudivi da se istine i pravde dri ili e
Allah srca vaa jedna protiv drugih okrenuti, a zatim vas prokleti kao to je i njih (tj.
lsraeliane) prokleo." (Prenosi ga od Ibn-Mes'uda, r.a. , Ebu-Davud, tekst hadisa je
njegov, i Tirmizija, koji veli da je hasen dobar).
Stoga, obaveza je svakog muslimana i muslimanke da u granicama svojih
mogunosti upuuje na dobro a odvraa od zla, a posebno tamo gdje su to u stanju i
mogunosti
kada se radi o zlodjelima vezanim za kue (domove, porodice) i ono
to je u njihovom domenu. Takoe r je obaveza svakog onog ko posjeduje znanje ili je
nadaren rjeitou ili sposobnou pisanja, zatim svakog onog ko je od (ugleda i)
utjecaja u drutvu, uz nuno posjedovanje znanja i mudrosti, da preuzme.na sebe
odgovornost upuivanja i usmjeravanja, da prua savjete (i smjernice) u vezi s
nareivanje m (dobra) i spreavanja (zla) i da uloi maksimum truda kako bi se dobro
v

36

Hutbe

to vie proirilo a zlo zatrlo i sprijeilo.

Musliman ne smije dopustiti da ga, pod izgovorom da i sam nije potpun i savren,
na tom putu spopadne slabost ili malaksalost jer ulema je ustanovila da nije uvjet da
onaj ko upuuje na dobro i odvraa od zla bude savren, odnosno da praktikuje svaku
naredbu i da se kloni svake zabrane. Naprotiv, na njemu je da se trudi da dostigne taj
stupanj, ali uz praktikovanje upuivanja drugog na dobro i njegovog odvraanja od
zla. Kao jedan od dokaza za to uenjaci navode rijei Uzvienog Allaha u kojima
opisuje lsraeliane, pa kae:
/edni druge nisu odvraali od grjenih postupaka koje su radili... (EI
11

1/

Ma'ida: 79)
Iz ajeta se razumije da su oni bili sauesnici u injenju grijeha, meutim i pored
toga upuen im je prijekor to jedni druge nisu odvraali od njih. Zatim, u prilog tome

svjedoe i rijei Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Allah, uistinu, potpomae ovu vjeru sa

grjenim (poronim ) ovjekom . " (Prenose ga: Buharija, Muslim, lbn-Made, Ahmed i

Darimi).
Onaj ko preuzme na sebe ovu obavezu mora se okititi blagou i irokogrudnou.
Ako bi do njegovih uiju doprlo ono to mu se ne dopada, ne smije se srditi i djelovati

poput onoga kome je stalo do linog trijumfa i pobjede. On na one koji su se uglibili u

grijehe i poroke treba gledati pogledom saaljenja, samilosti i srdanosti. Zatim, uvijek

mora biti svjestan Allahove blagodati prema njemu to se on nije naao u onom u

emu su oni i ne treba ih posmatrati pogledom ispunjenim prezirom i samoljubljem.

Nadalje, na njemu je da ?trpljivo podnosi sve to ga zadesi, jer nesumnjivo je da e se

susretati sa mnogim neprijatnostima, s tim to se ne smije obazirati ~a slasti laskanja

i ulagivanja, i ne treba aliti za onim ko ga se bude klonio i prezirao niti tugovati za

onim ko ga bude napustio i razoarao (na cjedilu ostavio). Postupajui na takav nain
. on e presjei sve svoje nade i poude za onim to je kod ljudi i ograniiti svoju

ovisnost od sviju samo na Gospodara, Zatitnika (Pomagaa) svoga. Samo se na

Njega treba oslanjati, jer ko se na Njega osloni, On e mu dovoljan biti.

Zatim, neka vam je na znanje, brao vjernici, da je naelni princip da muslimana,
kada poini grijeh, treba pokriti i prikriti. Na to upuuje openitost rijei Allahovog

Poslanika, s.a.v.s.: "Ko pokrije muslimana, Allah e pokriti njega i na dunjaluku i na

ahiretu." (Prenose Muslim, Ebu-Davud , Tirmizi, lbn-M ade i Nesai). Zatim

Alejhisselamov odgovor upuen onome ko mu je doveo prijestupnika (grjenika): "Da

si ga pokrio odjeom svojom, bolje bi ti bilo.~' (Prenose Ebu-Davud i Nesaija). To se,

meutim , odnosi na onoga ko nije postao poznat po ezijjeenju (n asrtljivosti),

H u t oe

'

izopaenosti

i uzastopnom grijeenju, jer pokriti (i prikriti) nekoga ko je postao takav

znai bodriti ga jo vie na vrijeanje, po ronost i skrnavljenje svetinja.
Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, kazao je: "Covjek koji je privren grijeenju
nema hurmeta (svetosti)."
Stoga, bojte se Allaha, Allah vam se smilovao, i znajte da kada bi se institucija
upuivanja na dobro a odvraanja od zla u potpunosti ugasila i zapostavilo se njeno
prouavanje i praktikovanje, nastupili bi veliki neredi i poremeaji: primjena Serijata
(vjerozakona) bila bi obustavljena,vjera bi ieznula, zavladala bi ravnodunost i nehat,
proirile bi se zablude, neznanje i fesad (poroci). Stanje vie ne bi bilo popravljivo,
naselja (zemlje) bila bi opustoena, a ljudi (narod) doivjeli bi propast, da bi nakon
svega toga nastupila Allahova kazna, a kazna Allahova je, uistinu, strana.
Nesaija i Ebu-Davud prenose od Ebu-Bekra, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
"Nema naroda u kom se ine grijesi (i poroci) pa to oni, iako su u mogunosti, ne
sprijee, a da ih Allah nee ubrzo sve kazniti." (Tekst hadisa je Ebu-Davudov).
Ebu-Davud, takoer, prenosi od Derira b. Abdullaha, r.a., da je rekao: "Cuo sam
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., gdje kae: ,Nema ovjeka koji se nae ujednom narodu,
inei meu njima grijehe, pa ga oni, nakon to su to u mogunosti, ne sprijee , a da
ih Allah nee, prije smrti njihove, kazniti."'
Nadalje, Muhamed, s.a.v.s., kae: "Tako mi Onoga u Cijoj je ruci moja dua, vi
ete nesumnjivo upuivati na dobro a odvraati od zla ili e Allah ubrzo na vas poslati
kaznu, pa ete Mu se obraati (moliti Ga), a On vam se nee odazivati (molbi vaoj
udovoljiti)." (Prenosi Tirmizi od Huzejfea, r.a., i kae da je hasen). Od Ibn-Omera, r.a.,
prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., izjavio: "0 ljudi, upuujte na dobro i odvraajte
od zla prije nego to se budete Allahu obraal i , a On vamse ne bude odazivao, i prije
nego to Ga za oprost grijeha budete molili, aOn vam ih ne bude opratao. Upuivanje
na dobro i odvraanje od zla, uistinu, ne potiskuje nafaku i ne prikuuje edel (smrtni
as) . Kada su kranski sveenici i jevrejski monasi zapostavili upuivanje na dobro i
odvraanje od zla, Allah ih je, jezikom vjerovjesnika njihovih, prokleo, a zatim su svi
na kunju (belaj) bili stavljeni." (Hadis prenosi Asbahani, a Munziri se ne izjanjava o
njegovoj deredi).
Gospodaru na, uvrsti ovaj ummet na Pravom putu, uini da cijenjeni u njemu
budu oni koji su Ti posluni, a ponieni oni koji su Ti neposluni i pomozi da se u
njemu praktikuje upuivanje na dobro i odvraanje od zla, Ti, uistinu, sve moe.
Neka Allah uini da se okoristimo uputom Njegove Knjige (Kur'ana) i sunnetom
Njegovog vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s.
v

38

Hutbe

Kazah ovaj govor svoj, a Allaha molim da i meni i vama i ostalim muslimanima
oprosti sve grijehe. Traite i vi oprosta od Njega, jer On, uistinu, mnogo prata i
samilostan je.

H u tbe

DOVA I NJENE KORISTI

PRVA HUTBA
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Koji je naredio da Mu se dova ini i Koji je
obeao da e se odazvati. Svjedoim da je samo Allah Bog i da nema drugog. On je
zloincima zaprijetio kaznom a bogobojaznima obeao nagradu. Zatim svjedoim da
je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, neka je salavat Allahov i selam neizmjerni
na njega, njegovu asnu porodicu i vrle ashabe...
O ljudi (potovana brao)!
Bojte se Uzvienog Allaha i znajte da je dova jedan od najuzvienijihvidova ibadeta.
Nu'man b. Beir, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je kazao: "Dova je ibadet",
a potom je prouio:
Cospodar va je rekao:'Pozovite Me i zamolite, fa u vam se odazvati!
Oni koji iz oholosti nee da Mi se klanjaju ui e, sigurno, u Dehennem
ponieni,'"(EI-Mu'minun , 60)
(Hadis prenose Ebu-Davud i Tirmizija i kau da je hasen sahih, a vjerodostojnost
njegovu potvruje i Hakim). Allah je u mnogobrojnim ajetima zapovijedio da Mu se
dova ini , obeao da e dovu usliati i pohvalno se izrazio o Svojim vjerovjesnicima i
poslanicima, rekavi:
"Onisu se trudili da ito viie dobra uine i molili su Nam se u nadi i strahu
i bili su prema Nama ponizni." (EI-Enbija' . 90)
Nadalje, uzvieni je izvijestio da je (On) blizu i da se odaziva molbi onog ko Ga
doziva, pa je, Uzvien neka je On, objavio Vjerovjesniku Svome:
"A kada te robovi MojizaMene upitaju, ja sam, sigurno, bliZU/ odazivam
se molbimolitelja kad Me zamoli. " (El-Bekara : 186) Zatim, Allah, d.., zapovijedio je da Mu se ponizno i iskrueno u dovi obraa, a
11

40

Hutbe

naroito

kada nastupe nedae i potekoe, i izvijestio je da se (On) nevoljniku odaziva

te da samo On nevolje otklanja pa je rekao:

"Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrat~ odaziva, i koji zlo otklanja...

(En-Nemi ,' 62)

ll

S druge strane, osudio je (i prekorio) one koji odbijaju da se Njemu obrate kada
nesree, neimatina i nevolje nastupe, pa je rekao:

1Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo posla/~ a da stanovnike

njegove neimatinom i boleu nismo kaznili da bi se pokajali. (EI-Earaf.
11

11

94)

l jo je rekao Uzvieni:

"A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neimatinom i boleu ih

kanjavali ne bili posluni postali. Trebalo je da su posluni postali kad biim
kazna Naia doi/a! Al~ srca su njihova ostala tvrda, a ejtan im je lijepim
prikazao ono ito su radili. (EI-En am: 42-41)
11

U ovome se ogleda plemenitost i samilost Uzvienoga Allaha, jer On, iako je

neovisan od Svojih stvorenja, zapovijeda im da Mu se obraaju (i mole), s obzirom da
su oni Njega potrebni. Kae Uzvieni:

no ljud~

vi ste siromas~ vi trebate Allaha a Allah je neovisan i hvale

dostojan. n (Fatir: lS)
1

l kae, uzvien neka je On:

/~ ..Allahje bogat

a viste siromani. n (Muhammed: 18)

U hadisi-kudsijju (hadisu kojeg Poslanik, s.a.v.s., prenosi od svoga Gospodara)

stoji:

no robovi moj~ svi ste vi u zabludi osim onoga koga ja uputim pa molite
1

Me za uputu ja u vas uputiti! Orobovi Moj~ svi ste vi gladni osim onoga
koga ja nahranim pa traite odMene da vasnahranim ja u vas nahraniti!
O robovi Moj~ svi ste vi neodjeveni (goli) osim onoga koga ja odjenem1 pa
traite odMene da vas odjenem ja u to uiniti! O robovi Moj~ vii nou i
danju grijehe (i prijestupe) inite1 a ja grijehe sve opratam, pa molite Me za
oprost ja u vam oprostiti. //(Prenosi Muslim).
1

Stoga, davite Allahu, o robovi Allahovi, i znajte da za usliavanje dove (molbe)

postoje uvjeti koji se moraju ispuniti, jer je Uzvieni Allah obeao da e se odazvati
onome ko Mu se obrati, a Allah e obeanje Svoje sigurno ispuniti, meutim zapreke
uslianju dove dolaze od roba.
Jedna od zapreka uslianja dove jeste da rob (ovjek) zapostavi Allahove naredbe

nu Dc

(farzove)! a upusti se u ono to je On zabranio (harame i grijehe). Takav ovjek se

udaljio od Allaha i raskinuo vezu izmeu sebe i Njega, pa je, stoga, zasluio da mu se,
kada padne u nevolju i dovu uputi, ne udovolji. Ujednom hadisu Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
rekao je: "Znaj za Allaha kad si u izobilju, On e znati za tebe kad si u.nevolji." To
znai: kada se rob (ovjek) boji Allaha, kada je paljiv prema Njegovim granicama
(odredbama) i kada ispunjava obaveze prema Njemu dok je ublagostanju, dokazao je
time da zna za Allaha i uspostavio izm eu sebe i svoga Gospodara specijalnu vrstu
poznanstva, pa je zasluio da i Allah zna za njega kad se Njegov rob nae u nevoij_i,
da uvai njegovu panju prema Njemu d?k je bio u blagostanju i da ga izbavi iz
potekoa.
,
U drugom hadisu stoji: "Rob Mi se ne moe pribliiti niim to fv1i je drae od
onoga to sam mu udunost stavio (tj. od farzova). A rob Mi se neprestano pribliava
nafilama (nakon farzova) sve dok ga Ja ne zavolim, a kad ga zavolim, postanem
njegov sluh kojim slua, vid kojim vidi, r~ka kojom djeluje i noga kojom hodi. Kada bi
neto od Mene zatraio, sigurno bih mu udovoljio, a kada bi Me za zatitu od neega
zamolio, sigurno bih ga zatitio." (Prenosi Buharija)
Dakle~ ko se odnosi prema Allahu bogobojaznou i pokornou dok je u izobilju
(i b lagostanju )~ Allah se odnosi prema njemu sami lou i podrkom kad zapadne u
nevolju, ba kako to Uzvieni govori o Svom vjerovjesniku Junusu, a.s., kada ga je
progutala ogromna riba (kit):
~

/1 da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale sigurno bi ostao u utrobi
njenoj do Dana kad e svi biti oivljeni /l (Es-Saffat - 143-144)
1

tj. da nije dobrih djela koja je inio dok je u blagostanju bio, a neki kau : da prije
toga nije bio od onih koji namaz obavljaju, "ostao bi uutrobi njenoj do Dana kad e svi
biti oivljeni", odnosno utroba riba bi mu postala kabur sve do Dana sudnjega. Neko
je od selefa rekao: "Sjeajte se Allaha dok ste u izobilju , Allah e se sjetiti vas kad
padnete u oskudicu (nevolju). Junus se, a.s., uistinu, sjeao Allaha, pa kada se naao
u utrobi ribe, uzvieni Allah rekao je:
nl da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale sigurno bi ostao u utrobi
1

njenoj sve do Dana kad e oivljeni biti. // (Es-Saffat : 143-144).

Firaun (Faraon) je nasilnik bio i na Allaha zaboravio "sve dok se daviti nije poeo,
pa je uzviknuo:

f 11 //
,a VJeruJem.._.
vunus: 90~\lt

HJ

na to mu je Uzvieni Allah odgovorio:

nzar sada/ a prije si neposluan bio i razdor sijao?!// Ounus: 91).

42

Hutbe

Jedna od najveih prepreka uslianju dove jestekonzumiranje haram-hrane i pia

te oblaenje haram-odjee. Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednom je prilikom spomenuo
"ovjeka razbaruene kose, pranjavog, koji mnogo putuje, kako prua ruke prema
nebu (molei): 'Ja Rabb, ja Rabb (Gospodaru moj, Gospodaru moj', a hrana mu je
haram, pie mu je haram, odjea mu je haram i othranjen je haramom,pa kako da mu
udovoljeno bude?!" (Prenosi Muslim) Ovim Vjerovjesnik, s.a.v.s., ukazuje na injenicu
da je naslaivanje haramom, bilo da se radi o jelu, piu , odjei ili opskrbi, najvea
zapreka uslienju dove.
Udrugom hadisu kae se: "Jedi halal (doputenu) hranu pa e biti od onih ija
se dova usliava."
Abdu llah, sin imama Ahmeda, u djelu "Zuhd" ("Skromnost")
pripovijeda pa
kae: "lsraeliane je pogodio belaj (nevolja) pa su izali traiti spasa, a onda je Uzvieni
i Svemogui Allah objavio njihovom vjerovjesniku da ih obavijesti (i kae im): "Izali
ste na visoravan sa neistim (zaprljanim) tijelima i pruate ka Meni ruke kojima ste
prolijevali (nedunu) krv i kojima ste kue svoje haramom napunili. Sada, kada se
srdba Moja prema vama poveala, samo ete jo vie biti udaljeni od Mene (tj. od
Moje milosti))!" Stoga, o ljudi, panju na sebe obratite! Osvrnite se na vae zarade,
vau ishranu, vae pie i ono ime odravate vaa tijela kako bi Allah ukabulio (usliao)
vae dove i vau pokornost!
Nadalje, uprepreke primanja dove spada i odsustvo iskrenosti prema Allahu prilikom
dovenja, jer Uzvieni Allah kae:

/1{/anjajte se Allah~ iskreno Mu ispovijedajui vjeru... n (EI-Mu minun .

1

14)

i kae:
/~ ..i ne molite se poredAllaha nikome!//(El-Dinn:

18)

Tako oni koji se pored Njega (Allaha) obraaju nekom drugom, bilo da se radi o
idolima, vlasnicima kabura i turbeta ili "evlijama" i "dobrim", kako to danas ine
poklonici kaburova kada od mrtvih trae pomo
njihove dove Allah nee usliiti jer
Mu nisu iskreno predani. Isto tako i oni koji u svojim devama mrtve uzimaju za
posrednike, pa govore: "Molimo Te posredstvom toga i toga ili posredstvom njegovog
daha
ugleda." Njihova dova, isto tako, nee biti primljena kod Allaha iz razloga
to predstavlja novotariju, Serijatom neopravdanu i neutemeljenu stvar, jer Allah nam
nije propisao da Mu se obraamo posredstvom nekoga drugog, odnosno posredstvom
njegovog daha
ugleda. On nam je zapovijedio da Mu se obraamo direktno, bez
iijeg posredovanja. Kae Uzvieni:
v

43

Hutbe

kada te robivi Mojiza Mene upitaju, ja sam, sigurno, blizu: odazivam

se molbi molitelja kad Me zamoli" (El-Bekara: 186),
i kae - uzvien neka je On:
//Gospodar vaje rekao. 'Pozovite Me i zamolite, ja iu vam se odazvati!'
(EI-Muminun: 60)
/j4

/l

Pazite se onda dova koje u sebi sadre irk (pripisivanje druga Allahu) ili koje
predstavljaju novotariju, a vrlo su rairene u ovom dananjemvremenu.
Zatim, od prepreka uslienja dove jeste i to da se ovjek (jezikom) obraa (Allahu),
a srce mu nemarno i nehajno, jer Hakim biljei usvome "Mustedreku", prenosei od
Ebu-Hurejrea, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: " Molite Allaha potpuno uvjereni
da e vam se odazvati, i znajte da Allah ne prima dovu (poteklu) iz nemarnog i nehajnog
srca."
Od prepreka uslianja dove jeste takoer i zapostavljanje institucije upuivanja na
dobro i odvraanja od zla, Jer Huzejfe lbn-Jeman, r.a., prenosi od Vjerovjesnika: s.a.v.s.,
da je rekao: "Tako mi Onoga u Cijoj je ruci moja dua, vi ete svakako upuivati na
dobro i odvraati od zla ili e Allah na vas ubrzo poslati kaznu, pa ete Mu se, nakon
toga, obraati , a On vam se nee odazivati." (Prenosi Tirmizija)
Imam lbn-Kajjim rekao je: "Dova je jedan od najjaih povoda za otklanjanje
neprijatnosti i ostvarivanje elja, meutim, ponekad izostane njena djelotvornost: zbog
slabosti same dove ukoliko je od dova koje Allah ne voli, zbog nasilja i nepravde
(odstupanja od istine) koju u sebi nosi; ili zbog slabosti srca i njegove odsutnosti,
odnosno neusredsreenosti na Allaha za vrijeme dove, poput totalno olabavljenog
luka iz koga strijela mlitavo odapinje; ili zbog prisustva zapreke uslienju dove kao to
je jedenje harama i okupiranost srca grijesima, nemarnou (gafletom), nepanjom i
zabavom." Zatim je dalje rekao: "Dova je jedan od najkorisnijih lijekova. Ona je
neprijatelj belaja (i nevolja), odupire im se i suprotstavlja, spreava njihovo nastupanje
i otklanja ih ili ublaava, kada nastupe. Dova je oruje vjernika" kako pripovijeda
Hakim u "Mustedreku", prenosei od Alije b. Ebi-Taliba, r.a., da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Dova je oruje vjernika, stup vjere i svjetlost nebesa i Zemlje." Hakim,
takoer, prenosi od Ibn-Omera, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., izjavio: "Dova je
korisna i za ono to je nastupilo i za ono to nije nastupilo, pa drite se dove, o robovi
Allahovi!"
Zato, bojte se Allaha, o robovi Allahovi (brao vjernici), i budite uporni u obraanju
(dovi) vaem Gospodaru , jer Aia, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Allah uistinu voli one koji su uporni (neumorni) u dovi."
v

44

Hutbe

Sobzirom da je dova najuzvieniji vid ibadeta, njeno izbjegavanje i zapostavljanje

ukazuje na oholost, okrutnost srca i udaljavanje od Allaha. To je i jedan od razloga
ulaska u Vatru (Dehennem) jer Uzvieni Allah kae:

//Gospodar vai je rekao: 'Pozovite Me i zamolite, ja u vam se odazvati!

Oni koji iz oholosti nee da Mi se klanjaju ui e, sigurno, u Dehennem
ponieni,'//(EI-Mu'minun: 60)
Dova je, isto tako, povod ulaska u Dennet, Uzvieni kae:
/~.,i obraa t e se jedni drugima i jedni druge e pitati:

'Prije smo meu

svojima strahovali' govorit e
'pa nam je Allah milost darovao i od
patnje u ognju nas sauvao/ mi smo Mu se prije obraali (klanjali), On je,
doista, dobroinitelj i milostiv./// (Et-Tur: 25-28)
Uzvieni Allah u ovim ajetima izvjetava kako e se stanovnici Denneta
meusobno raspitivati o dunjalukim prilikama i njihovim djelima na njemu, te orazlogu
koji ih je doveo u kuu poasti , tj. Dennet. Tada e jedni od njih rei drugima kako je
razlog zbog koga uivaju trenutnu poast i sreu to to su na dunjaluku strahovali od
svoga Gospodara i od Njegove kazne, zbog ega su se sustezali od grijeha i inili
dobra djela pa ih je Uzvieni Allah darovao uputom i podrkom i, iz dobrote i samilosti
Svoje, sauvao paklene vatre, jer oni su Ga na dunjaluku molili da ih zatiti patnje u
ognju i uvede ih u kuu blagodati i uivanja (Dennet). Stoga, molite se Uzvienom
Allahu, brao muslimani, i to vie Mu se devom iskreno obraajte .
E'uzu billahi mine-ejtanir-radim:

/Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previe

glasno mole. l ne pravite nered na Zemlj~ kad je na njoj red uspostavljen, a
Njemu se molite sa strahom i nadom; milostAllahovaje doista blizu onih koji
dobra djela ine. n (EI-E'araf: SS-56)
Neka nas Allah Uzvieni obaspe blagoslovom Kur'ana velianstvenog ...

Hutbe

4.)

DOVA I NJENE KORISTI

DRUGA HUTBA
Hvala Ailahu na poastima i dobroinstvu Njegovom, On se odaziva onima koji
Mu se obraaju i On voli one koji su bogobojazni. Istinski i pouzdano svjedoim da
nema drugog boga osim Allaha: Njemu nema druga: i svjedoim da je Muhammed
Njegov rob i Njegov poslanik najbolji misionar i sa najizraenijim strahopotovanjem i
bojaznou pred svojim Gospodarem, neka je salavat Allahov i selam neizmjerni na
njega! njegovu asnu porodicu i plemenite ashabe...
O ljudi (potovana brao u islamu)!
Bojte se uzvienog Allaha i znajte, Allah vam se smilovao; da za usliavanje dove
postoje uvjeti (razlozi), koje ako rob (ovjek) uspije ispu.niti, dova mu bude ukabuljena
(primljena). Pojanjavajui te uvjete (ili razloge) imam lbn-Kajjim, Allah mu se smilovao,
kae: "Kada se prilikom dove ostvari potpuno prisustvo srca i potrefi jedno od est
vremena u kojima se dova usliava, a ta vremena su: posljednja treina noi , vrijeme
uenja ezana, vrijeme izmeu ezana i ikameta, vrijemeneposredno poslije (obavljanja)
propisanih namaza, vrijeme penjanja imama na minber petkom pa sve dok se ne
zavri (duma) namaz i posljednji sat vremena nakon ikindije toga dana (tj. petka);
zatim se (u puivanje dove) poklopi sa strahopotovanjem u srcu , skruenou,
poniznou, pokornou i ljubaznou pred Gospodarom; potom se molitelj za vrijeme
dove okrene prema kibli, bude pod abdestom, digne ruke (ka Allahu) , pone sa
zahvalom i pohvalom Allahu, a zatim salavatom na Muhammeda, Njegovog roba i
poslanika, s.a.v.s.; potom pred upuivanje dove ui ni tevbu (pokajanje) i istigfar (zatrai
oprost grijeha); zatim se obrati Allahu i bude uporan u traenju, obraajui Mu se u
nadi i strahu te posredstvom Njegovih lijepih imena, savrenih svojstava i svjedoenja
Njegove j ednoe; zatim pred upuivanje dove podijeli sadaku ... (Kada se pred
upuivanje dove ispune svi ovi uvjeti), onda se takva dova teko ikada odbija, aposebno
ako se poklopi sa dovama za koje je Vjerovjesnik, s.a.v.s. , izvijestio da su pretpostavka
uslienja ili ukljuu ju u sebi Allahovo najuzvienije ime (El-ls mul-E'azam) .

46

Hutbe

Robovi Alahovi (potovana brao)!

Dova usebi nosi otklanjanje potekoa, izbavljanje iz alosti i tuge i pobjedu nad
neprijateljem , pa inite to vie dovu za sebe i za svoju brau muslimane, a proklinjite
nevjernike i neprijatelje vjere, jer Allah je blizu i usliava (dove). Zatim, znajte da se
dova onoga kome je nepravda uinjena usliava, pa se uvajte zuluma (nepravde).
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Cuvaj se dove maziuma jer izmeu nje i Allaha
nema hidaba (zastora)." Stoga, nemojte, o robovi Allahovi, jedni drugima nepravdu
initi, i znajte da je najbolji govor Allahova Knjiga...itd.
v

47

Hutbe

CISCENJE ZA N
PRVA HUTBA
Hvala Allahu: Gospodaru svih svjetova, On voli one koji se puno kaju i one koji se
mnogo iste. Svjedoi m da je samo Allah Bog, Koji nema druga, iskreno Mu vjeru
i spovij edajui , i svjedoim da je Mu hammed Njegovrob i Njegov istinoljubivi i povjerljivi
poslanik, neka je salavat Allahov i selam neizmjerni na njega, njegovu porodicu, ashabe
i sve one koji ih u dobru slijedili budu od Dana sudnjega.. .
.
O ljudi (draga i potovana brao)!
Bojte se Uzvienog Allaha i znajte da je taharet (ienj e)
najvanijih uvjeta njegove ispravnosti. Uzvieni Allah kae:

klju

namaza i jedan od

no vjernic~ kada hoete da namaz obavite, svoja lica i svoje ruke do lakata

a dio glava svojih potarite i noge svoje do iza lanaka. A ako ste
dunub~ onda se okupajte; a ako ste bolesn~ ili na putu, ili ako ste izvrili
prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa enama, a ne naete vode, onda
rukama svojim istu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih
preite. Allah ne eli da vam priinipotekoe, ve elida vas uini istim i da
vam blagodat Svoju upotpun~ da biste bili zahvalni. ''(EI-Bekara: 6).
operite

U ovom je asnom ajetu sadrana zapovijest tahareta (ienja) za namaz, i to:

od male neistoe putem abdesta i od velike (dunupluka) putem gusula (kupanja).
Unjemu je takoer uputstvo da se ienje od oba hadesa (tj. obje vrste neistoe)
vri istor11 vodom, ukoliko je prisutna i moe se upotrijebiti, dok, ako se ne nae voda,
ili se nae , ali se ne moe upotrijebiti, bilo zbog bolesti ili zbog nedostatka vode i njene
potrebe za pie i kuhanje, onda e se, umjesto vode, uzeti tejemum (istom) zem ljom
(prainom).
Zatim, u ajetu je sadrano pojanjenje da Allah, putem onoga to je propisao

48

Hutbe

Svojim robovima u vezi ienja vodom, ili zemljom, u sluaju odsustva vode ili

nemogunosti njene upotrebe

eli da im olaka i da otkloni od njih potekoe, kao

to eli da ih oisti od prljavtine i neistoe, odnosno od grijeha i pokuenih osobina.

//1 da vam blagodat Svoju upotpuni// (El-Bekara: 6)

propisujui vam olakicu tejemmuma umjesto ienja vodom, ukoliko je
,
nemoguce,
//da biste bili zahvalni// (EI-Bekara: 6).
Hvala Allahu na blagodati Njegovoj, olakici i otklanjanju potekoa od vas, i to
putem slavljenja Uzvienog Allaha, priznavanja Njegovog dobroi nstva i pokornosti i
predanosti Njemu.
l konano, u ajetu su pojanjeni dijelovi tijela koji se iste prilikom abdesta, a to
su: lice, ruke, glava i noge, kao to je ukazano da je dunost u odnosu na lice, ruke i
noge pranje, a u o9nosu na glavu mesh, potiranje; zatim da je u sluaju velikog
hadesa, odnosno dunupluka i njemu slino, obaveza oprati itavo tijelo (okupati se).
Sto se, pak, naina uzimanja tejemuma, ienja zemljom, tie, to je pojanjeno u
Poslanikovom, s.a.v.s., sunnetu, a sastoji se u tome da se udari rukama po istoj
zemlji na kojoj ima praine koja moe prionuti za ruku i potare se njima po licu i
rukama. Umjesto zemlje moe se posluiti svim drugim na emu ima iste praine,
kao to je postelja, zid i sl. , meutim , u sluaju da na njima nema praine, onda
tejemum, udaranjem po njima, nee biti ispravan.
Robovi Allahovi (potovana brao)!
Abdest se uzima na slijedei nain: prvo se srcem zanijeti otklanjanje neistoe
(odnosno uzimanje abdesta) a zatim se proui bismilla (bismillahir-rahmanir-rahim);
nakon toga se operu ruke do iza aka tri puta; zatim se dobro isperu usta i nos po tri
puta, tako to e se voda okruiti po cijelim ustima (do grla) i povui do vrha nosa,
izuzev ako ovjek posti kada utome ne treba pretjerivati iz bojazni da voda ne dospije
ugrlo; zatim se opere lice, uduinu odakle je kosa nikla pa do pod bradu, i u irinu,
od uha do uha, s tim to se brada smatra dijelom lica i mora se oprati njen vanjski
(vidljivi) dio, a lijepo je i da se mokrim prstima proe kroz nju; zatim se operu ruke do
iza lakata tri puta; nakon toga se potare cijela glava tako to se mokre ruke stave na
njen poetak i povuku do zatiljka, a potom se vrate na isto mjesto, uz napomenu da se
ui smatraju dijelom glave i treba potrati i njihov vanjski i unutranji dio, i to tako to se
kaiprsti uvuku u unu upljinu, a palcima potare njihova spoljanjost; zatim se operu
noge do iza lanaka tri puta. Obavezno je da voda prilikom uzimanja abdesta dopre
do svakog dijela organa koji se pere, jer ako bi makar ijedan njegov dio ostao suh,
v

Hutbe

abdest ne bi bio ispravan. Ibn-Omer, r.a., pripovijeda kako je neki ovjek, uzimajui
abdest, ostavio dje li desne noge neopran, i to veliine jednog nokta, pa ga je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., primijetio i rekao (mu): "Vrati se i upotpuni (lijepo uzmi) svoj
abdest." (Prenosi Muslim)
Ukoliko bi se na nekom od organa nalazila rana kojoj bi kodio doticaj s vodom,
onda e se to izbjei i umjesto pranja uzeti tejemmum, a oprati preostali dio. Ako bi,
pak, rana bila prekrivena zavojem, flasterom ili debirom (namjetaem kostiju) , onda
e se taj dio potrati vodom i nee se prati.
U sluaju da na nogama budu mestve ili kundure (cipele) koje prekrivaju lanke i
ono to je ispod njih, onda e se po njima uiniti mesh (potiranje mokrom rukom) i to
e biti dovoljna zamjena za pranje nogu. Isto tako, ukoliko bi arape bile dugake
(dosezale do iznad lanaka), a u isto vrijeme bile vrste i debele (skrivale kou), onda
e se, takoer, i po njima uiniti mesh, jer one u tom sluaju, prema ispravnom od dva
miljenja uleme, preuzimaju ulogu mestava.
Duina trajanja mesha po mestvama ili onome to ih zamjenjuje, kao to su npr.
arape, jeste dan i no za onoga ko je kod kue i tri dana i tri noi za putnika kojem je
doputeno skraivanje namaza, dok potiranje po zavoju i sl. traje sve dok se zavoj ne
skine ili ne ozdravi ono to je pod njim.
Sto se tie uzimanja gusula (kupanja) radi otklanjanja dunupluka ili iz nekog
drugog razloga, on se obavlja na sljedei nain: prvo se zanijeti obavljanje gusula u
svrhu otklanjanja denabeta ili njemu slino, zatim se proui bismilla, zatim operu
ruke do iza aka, zatim se operu stidna mjesta (podapere se kao nakon obavljene
nude), potom se uzme abdest, kao to se to ini za namaz, potom se pospe voda po
glavi tri puta tako da se obuhvati cijela glava i natopi korijen kose, zatim se vodom
prelije itavo tijelo tako da ne ostane nita do ega voda nije doprla, jer ako bi bilo ta
od tijela, makar i neznatno, ostalo suho, ienje (gusul, kupanje) ne bi bilo ispravno
sve dok se i taj dio ne opere.
Robovi Allah ovi (draga brao)!
Mudrost ienja navedenih organa prilikom abdesta ogleda se, a Allah najbolje
zna, u tome to rob (ovjek) posredstvom tih organa obavlja djela koja eli, ispoljava
svoju neposlunost ili poslunost Allahu, i to se ti organi kod ovjeka najbre pokreu
u svrhu pokornosti ili nepokornosti.
U tom smislu Vjerovjesnik, s.a.v.s., izvijestio je da (ovjek) kad god izvri pranje
jednog od tih organa, Allah mu oprosti sve grijehe koje je prethodno njime poinio.
Anakon to je zapovijedio ienje spomenutih organa prilikom abdesta i oblijevanje
v

50

Hutbe

itavog

tijela prilikom gusula, Uzvieni i Svemogui Allah rekao je:

/~ ..On/ naproti~

eli da vas uini istim i da vam blagodat Svoju upotpunt

da biste bili zahvalni,// (EI-Ma ida: 6)
1

Sve mogui

ovim pojanjava da mudrost toga lei u injenici to On eli odstraniti

od muslimana neistou i oistiti ga od grijeha. A u jednom hadisu navodi se kako e
sljedbenici ovog ummeta biti proivljeni sa (svijetlim) oznakama na elu i na nogama,
kao tragovima abdesta, i da e se po tome prepoznavati meu ostalim ummetima
(narodima), to upuuje na vrijednost abdesta i njegovu korist za muslimana i na
dunjaluku i na ahiretu.
Nadalje, kada se zavri sa ienjem (abdestom ili gusulom), lijepo je pro uiti:
"Ehedu en la illellahu vahdehu la erike lehu,ve ehedu enne Muhammeden 'abduhu
ve resuluh"
Svjedo im da je samo Allah Bog, On nema druga, i svjedoim da je
Mu hammed Njegov rob i Njegov poslanik jer Omer b. ei-Hattab, r.a., prenosi da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: //Kad god neko od vas lijepo i propisno abdesti a zatim
proui: 'Ehedu en la ilahe illellahu vahdehu la erike lehu, ve ehedu enne
Muhammeden 'abduhu ve resuluh'.
otvore mu se osmera denetska vrata
da ue
.
'
na koja hoe. ' (Prenosi Ahmed i Muslim) U drugom predanju dodaje se da treba rei
jo i sljedee : Allahummed'alni minet-tevvabine ved'alni minel-mutetahhirine Gospodaru moj, uin i me od onih koji se puno kaju i od onih koji se mnogo iste."
Mudrost u izgovaranju navedenog zikra poslije abdesta nalazi se u tome kako bi se
izvrio spoj izmeu unutranje istote (istote srca i due), svjedoenjem tevhida,
Allahove jednoe, i vanjske istoe (istoe tijela)
uzimanjem abdesta.
Robovi Allahovi!
Nakon svih ovih uputstava savjetujem vam da se uvate rasipanja (pretjeranog
troenja) vode prilikom uzimanja abdesta, odnosno kupanja: gusula, jer Vjerovjesnik,
s.a.v.s., to je zabranio. On je, sallellahu 'alejhi ve sei leme, abdestio sa jednim muddom
(manje od litra vode), a kupao se sa samo (etiri mudda, tj. oko tri i po litra vode), a
Poslanik, s.a.v.s., uzor je svakom muslimanu. Prevelika upotreba vode pri kupanju i
uzimanju abdesta predstavlja nepotrebni israf (pretjeranost), amoe se desiti da ovjek,
uz pretjeranost u prolijevanju vode, ne izvri propisno ienje, tj. ostane mu neto do
ega voda uope nije stigla, jer nije na to obraao panju.
Stoga,bojte se Allaha, orobovi Allahovi, vodite rauna o istoi za namaz, obavljajte
ienje onako kako vam je Allah zapovijedio, slijedite Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
1

ll

/~ ..i pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam bila milosot ukazana.

Jmran: 132).
Neka nam Allah, d.., podari blagoslov Kur'ana velianstve nog.

// (Aii

Hutbe

51

TAH

.LA.

ET, CISCENJE ZA N
DRUGA HUTBA

Hvala Al!ahu Gospodaru svjetova, na blagodatima i dobroinstvu Njegovorr1.

Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha, Koji nema druga, i svjedoim da je
Mu hammed Njegov rob i Njegov poslanik. Poslao ga je sa uputom i vjerom istinitom
da je iznad vjera svih uzdigne, pa neka je salavat Allahov i selam neizmjerni na njega,
njegovu asnu porodicu i vrijedne ashabe...
1

O ljudi (potovana brao)!

Bojte se Uzvienog Allaha i znajte da je istoa polovina vjere, a ienje za
namaz, uzimanjem abdesta ili gusula, emanet izmeu roba i Njegovog Gospodara za
koji e biti pitan na Sudnjem danu. Uzvieni Allah , opisujui vjernike, kae:

/1 koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu... //

(EI-Mu'minun . 8)
Neki ljudi, meutim, ne vode dovoljno brige o istoi i ne upotpunjavaju je onako
kako je Allah zapovijedio, pa se tako moe desiti da ovjek itavog svog ivota, ili vei
njegov dio, klanja bez valjane istoe (abdesta), to povlai za sobom neispravnost
njegovih namaza. Pripovijeda se da su neki beduini (seljaci), i pored prisustva vode,
stalno uzimali tejemum (istom zemljom), mislei da je tejemmum dovoljna zamjena
za vodu, meutim, Allah, d.., tejemmum je uinio zamjenom za vodu u sluaju kada
vode nema ili kada se nije ustanju njome koristiti. Stoga, ko uzme tejemmum u situaciji
kada ima vode i u stanju je da je upotrijebi, njegov namaz nee biti ispravan, jer je
klanjao bez istoe (abdesta) i tako izostavio jedan od uvjeta valjanosti namaza.
Zatim znajte, brao vjernici, kako je obavezno otklanjanje neistoe tijela (hadesa)
putem abdesta ili gusula isto tako je obavezno otklanjanje neistoe sa odjee i sa
mjesta (na kome se klanja), jer musliman je duan klanjati istog tijela, iste odjee i
na istom mjestu. Ukoliko bi tijelo, odjea ili mjesto na kome se klanja dolo udodir sa
nedasetom (neistoom), obavezno ga je vodom oprati sve dok neistoa upotpunosti
ne 1scezne.
Pa bojte se Allaha, o robovi Allahovi, i znajte da je najbolji govor Allahova, d..
Kniiaa... itd.
v v

52

Hutbe

STA JE DOPUSTENO, A STA NIJE

CINITI U NA ZU
v

PRVA HUTBA
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Koji je skruenost u namazu uinio jednim od
svojstava vjernika koji e ono to ele postii , i koji je izvijestio da e oni "Firdevs"
dennet naslijediti i da e u njemu vjeno ostati. Svjedoim da je samo Allah Bog, Koji
nema druga, makar se to ne svialo muricima (mnogobocima), i svjedoim da je
Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, peat svih vjerovjesnika i predvodnik onih
koji e na eli ma i nogama svojim (svijetle) oznake (od abdesta) nositi, neka je salavat
Allahov i selam neizmjerni na njega, njegovu porodicu i sve njegove ashabe do Dana
sudnjega.. .
O ljudi (potovana i cijenjena brao)!
Bojte se Uzvienog Allaha i znajte da je skruenost u namazu njegova dua (duh)
i da se kroz skruenost postie njegovo istinsko obavljanje (i odravanje). Stoga je
namaz bez skruenosti kao tijelo bez due, a Allah je Svevinji spas (i uspjeh) klanjaa
povezao sa njegovom skruenou u namazu. Uzvieni kae:

//Ono ito ele1 vjernici e posti~ oni koji namaz svoj ponizno (skrueno)
obavljaju... // (EI-Mu'minun: 1-2).
Na osnovu ovoga, onaj kod koga izostane skruenost i poniznost u namazu nee
biti od onih koji su spaeni.
Jedan od znakova skruenosti unamazu jeste spokojstvo tjelesnih organa i njihova
smirenost, zatim prisustvo srca i osjeaj slabosti pri uenju Allahovog govora i njegovom
dozivanju .
Nadalje, od njegovih znakova je potpuno izvravanje namaskih ruknova (artova),
vadiba i sun neta bez urbe pri njihovom izvravanju, zatim praenj e imama (kada se

53

Hut be

klanja u dematu) i nenastupanje prije njega ili izostajanje iza njega.

Zatim, u znakove skruenosti u namazu spada i izbjegavanje onoga to je u njemu
zabranjeno, jer postoje stvari koje je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zabranio initi u namazu, a
njih je dvije vrste:
prva vrsta: stvari koje kvare namaz, a ima ih osam: namjerni govor (prianje),
smijanje, jedenje i pijenje, otkrivanje avreta (stidnih mjesta), okretanje od kible,
pretjerano poigravanje (eanje i sl.) i dodir sa nedasetom (prljavtinom, uto, svakako,
spada i gubljenje abdesta)...;

druga vrsta: stvari koje su zabranjene u namazu, ali ga ne kvare, meutim , umanjuju
njegovu vrijednost, a ima ih vie vrsta:
tako je u namazu zabranjeno dizati pogled prema nebu, jer je Vjerovjesnik, s.a..v.s.,
prekorio onoga ko to ini, pa je rekao: Sta je to sa nekim ljudima, diu svoje poglede
prema nebu za vrijeme namaza?" Drugom prilikom je otrije na to upozorio pa je
kazao: "lli e se oni svakako toga okaniti ili e im pogledi njihovi biti oslijepljeni (tj.
njihove oi)." (Prenosi Bu harija) Ovo je otra prijetnja koja obavezuje muslimana da
obrati panju na to i da se sustegne od dizanja pogleda u namazu.
U namazu je, isto tako, zabranjeno da klanja baca pogled (razgleda) na stvari
ispred sebe, jer to mu odvlai panju od namaza. Neki ljudi malo vode rauna o ovome
pa ih vidi kako, dok stoje na namazu, bacaju pogled tamo-ovamo.
Za razliku od toga, od klan jaa se trai da ogranii svoj pogled na mjesto sedde
i da ne kola njime po stvarima ispred sebe; po zidovima, crteima, natpisima, viseim
kandi ljima i sl.
Nadalje, u namazu je zabranjeno oponaanje ivotinja. Tako je unjemu zabranjeno
kleanje kao to je kleanje kamile, osvrtanje kao to je osvrtanje lisice, opruanje
kao to je opruanje zvijeri (vuka, lava), sjedenje na (objema) petama poput sjedenja
psa na stranjim nogama i podizanje ruku (mahanje rukama) za vrijeme selama poput
repova jogunastih konja. Ovo je est vrsta ivotinja koje je klanjau zabranjeno
oponaati u toku namaza.
Zabranjeno mu je kleknuti onako kako to ini deva, tj. za vrijeme sputanja na
seddu, jer je propisano da klanja prilikom padanja na seddu prvo spusti na zemlju
koljena, zatim ruke a potom nos i elo. Dakle, on ne sputa na zemlju ruke prije nogu,
jer tako ini kamila, a nama je zabranjeno njeno oponaanje u namazu izuzev ako
je klanja u odmaklim godinama ili je bolestan pa ima potrebu da spusti ruke prije
koljena. Utom sluaju nema zapreke da se tako uini.
Zatim, klanjau je zabranjeno da se u namazu osvre poput osvrtanja lisice, jer
v

11

54

Hutbe

Vjerovjesnik, s.a.v.s., izvijestio je "da je osvrtanje u namazu otimaina koju ejtan

grabi od ovjekova namaza." (Prenosi Buharija)

Imam lbn-Kajjim, Allah mu se smilovao, rekao je:
"Dvije su vrste zabranjenog osvrtanja u namazu:
jedna je okretanje srca od Uzvienog i Svemogueg Allaha ka nekom drugom
mimo Njega...,
a druga je okretanje pogleda, a obje su zabranjene, jer Allah posveuje panju
Svome robu sve dok se rob zanima svojim namazam, a kad se njegovo srce ili njegov
pogled okrene (usmjeri prema neemu drugom), Uzvieni ga Allah ostavi. Allahov
Poslanik, s.a.v.s., upitan je ookretanju ovjeka unamazu, pa je rekao: "To je otimaina
koju ejtan grabi od ovjekovog namaza." U drugom hadisu stoji: "Uzvieni Allah
kae: 'Zar prema nekom boljem od Mene, zar prema nekom boljem od mene?!'" (tj.
zar se okree prema nekom boljem od Mene) . Primjer onoga ko se okree u namazu
jeste kao primjer ovjeka koga je pozvao sultan (vladar), zaustavio ga pred njim i
poeo ga dozivati i obraati mu se, a on se za to vrijeme okree od sultana sad desno
sad lijevo. Utakvom stanju ni .njegovo srce nije zabavljeno sultanom, nego je odsutno
(daleko) od njega, pa ne razumije nita od onoga to mu on govori. Sta misli takav
ovjek kako bi sultan sa njim postupio? Zar unajmanju ruku ne bi bio udaljen, od njega
prezren, protjeran i ponien (s izgubljenim potovanjem)?! Isto tako klanja koji se
okree u namazu nije jednak onome ije je srce u njemu prisutno i usredsreena na
Uzvienog Allaha, odnosno koji je srcu svome predstavio veliinu Onoga pred Kojim
stoji, pa se ono ispunilo strahopotovanjem i poniznou prema Njemu i stidi se svog
Uzvienog Gospodara da se usmjeri prema nekom drugom ili da se okrene od Njega...
Nadalje, klanjau je zabranjeno da se u namazu isprui poput zvijeri (divljai),
odnosno da prilikom sedde isprui (prostre) svoje ruke po zemlji i priljubi ih uz nju.
Propisno se to, meutim, obavlja tako to se unutranjost rairenih aka spusti na
zemlju, spram ramena klanjaa i njegovih uiju, laktovi se podignu a nadlaktice se
odmaknu od tijela. Dokaz za to su rijei Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Kada hoe
da uini seddu, spusti svoje ake, a podigni svoje laktove." (Prenosi Muslim)
Klanjau je, kako smo prethodno vidjeli, isto tako zabranjeno: sjedenje na petama,
poput sjedenja psa na stranjim nogama. Time se podrazumijeva, kako su uenjaci
protumaili, da klanja, za vrijeme sjedenja izmeu dvije sedde, gornje strane stopala
isprui po zemlji i sjedne na pete, dok je ispravno i propisno da se za vrijeme tog
sjedenja lijeva noga isprui po zemlji i sjedne na nju, a desna izbaci ispod sebe i
uspravi, sa prstima podvijenim i usmjerenim prema kibli.
v

Hut be

55

Zatim, klanjau je takoer zabranjeno kljucanje poput kljucanja vrane, tj. uriti
prilikom obavljanja namaza, ne upotpunjujui ruku' i seddu i zapostavljajui smirenost
i spokojnost na njima. Ebu-A9dullah ei-E'ari pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
jednom prilikom klanjao sa svojim ashabima a zatim sjeo meu (jednu) skupinu od
njih. Potom je uao neki ovjek i poeo klanjati brzo obavljajui ruku' i seddu (poput
kljuvanja vrane), a Allahov Poslanik, s.a.v.s., posmatrao ga je pa je rekao: "Vidite li
ovoga, ako bi umro (u ovakvom stanju), ne bi umro u vjeri Muhammedovoj, s.a.v.s.,
on kljuca (brza) u svom namazu kao to vrana kljuca krv. Primjer ovoga to klanja i ne
upotpunjuje seddu jeste kao primjer gladnog koji pojede jednu ili dvije hurme, ta mu
one mogu pomoi?!" Zatim, Allahov Poslanik, s.a.v.s., kradljivca je namaza proglasio
gorim od kradljivca imetka pa je rekao:
"Najgori kradljivac meu ljudima jeste onaj koji krade od svoga namaza."
"Kako krade od svoga namaza, o Allahov Poslanie?, upitali su (ashabi)."
"Ne upotpunjuje njegove ruku e i sedde" , kazao je on , ili je rekao:
"Ne izravnjava (ispravlja) svoju kimu prilikom rukua i sedde (tj. ne smiruje se na
njima)."
Jedna od stvari koje su zabranjene u namazu jeste i pucketanje prstima i njihovo
ispreplitavanje. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Se'ida da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
"Kada se neko od vas nae udamiji (mesdidu), neka ne preplie prste, jer preplitanje
prstiju je ejtansko, a jedan od vas se smatra da je u namazu sve dok je u damiji,
odnosno dok ne izae iz nje."
Ka'b b. Adre prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada jedan od vas
uzme abdest a zatim izae u namjeri da klanja namaz, neka ne preplie svoje prste,
jer on je (ve) u namazu." (Prenosi Ahmed, Ebu-Davud i Tirmizi)
Alija, r.a., prenosi od Vjerovjesnika s.a.v.s., da je izjavio: "Ne pucketaj svojim
prstima dok si u namazu." (Prenosi lbn-Made)
Pod preplitanjem prstiju podrazumijeva se uklapanje prstiju jednih u druge, a pod
njihovim pucketanjem pritiskanje njihovih zglobova sve dok se ne uje glas. Ove su
dvije radnje zabranjene zato to spadaju u poigravanje prilikom obavljanja namaza i
to ukazuju na lijenost. Tako neki ljudi kada stanu na namaz, uje glasove njihovih
prstiju: poigravaju se s njima, pucketaju i uznemiravaju one oko njih.
Nasuprot tome, klanjau je propisano da desnom rukom prihvati (obuhvati) lijevu
i stavi ih na prsa za svo vrijeme stajanja na namazu.
Nadalje, pokueno je protezati se u namazu, jer to ukazuje na tromost, lijenost i
odsustvo skruenosti, a isto tako je pokueno i zijevati u namazu. Ukoliko bi, pak,

56

Hutbe

zijevanje savladala ovjeka, onda e ga zadravati koliko bude mogao, a ako mu se

otme kontroli, stavit e (za vrijeme zijevanja) ruku na usta. Neki ljudi, meutim, za
vrijeme zijevanja (irom) otvore usta i isputaju neprijatna glasove.
Takoer, unamazu su pokueni uestali nepotrebni pokreti, kao naprimjer: potiranje
ela, glaenje brade, mrenje (diranje) kose, poigravanje sa odjeom, ienje nosa
prstom i sline druge radnje koje odvraaju pozornost srca i naruavaju skruenost u
namazu. Kada ovi pokreti i radnje postanu esti, bez neke opravdane nude, onda
oni, kako smo ranije naglasili, kvare namaz.
Pokudeno je, isto tako, da ovjek stupi u namaz idejno zbunjen i umno zaokupljen
(zauzet) zbog, npr. postavljene sofre na kojoj je hrana koju voli ili zbog osjeaja potrebe
za mokrenjem ili velikom nudom, ili zbog toga to je prostorija u kojoj treba klanjati
previe topla ili hladna i sl. Allahov Poslanik, s.a.v.s. , rekao je: "Nema namaza u
prisustvu hrane niti ustanju kada se ovjek odupire mokrai ili velikoj nudi." (Prenosi
Muslim)
Zatim, pokueno je klanjati tamo gdje se ispred klanjaa nalaze ukrasi i crtei koji
mu odvlae panju od namaza. Enes, r.a., pripovijeda da je hazreti Aia imala jednu
arenu zavjesu kojom je zastrla dio svoje sobe pa joj je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
"Ukloni nam ovaj svoj zastor jer mi se slike (sa njega) neprestano ukazuju dok sam u
namazu." (Prenosi Buharija)
Uenjaci tvrde da je ovaj hadis dokaz kako je pokueno klanjati na ilimima i
serdadama na kojima se nalaze slike i crtei te tako je pokueno aranje i ukraavanje
damija kao i okretanje prema svemu to odvlai panju klan jaa.
Isto je tako pokueno klanjati u mjestu gdje se nalaze kipovi, iz razloga to to vodi
u oponaanje idolopoklonika, i svejedno je, prema ispravnom miijenju, da li su kipovi
podignuti (uspravljeni) ili ne, s tim to je pokuenost jaa ako su podignuti.
Nadalje, pokueno je klanjau potirati mjesto na kome ini seddu ili, dok je u
namazu, brisati tragove sedde sa e la, jer u hadisu kojeg Ebu-Zerr, r.a., prenosi od
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., stoji: "Kada neko od vas ustane da klanja, neka ne
brie kamenie (prainu sa elaL jer milost mu se, uistinu, suprotstavlja." (Prenose
Ahmed i autori "Sunena").
Meutim , ako se na mjestu na kome klanja treba initi seddu nalazi neto to
mu smeta ili priinj ava tetu, onda je doputeno da ga pobrie i ukloni, s tim to je
efdalnije da mjesto sedde uredi prije stupanja u namaz.
Ovdje je zatim nuno ukazati i na stav islama prema nakaljavanju u namazu.
Tako, u sluaju da se nakaljavanje vri iz potrebe, kao kad bi neko zatraio izun

)7

Hutbe

(dozvolu) da ue kod ovjeka aon bio unamazu pa se nakaljao kako bi mu to dao do

znanja
onda nema zamjerke da se to uin i. Dokaz za to jeste predanje koju biljei
Ahmed i lbn-Made od Alije, r.a., a u kome on kae: "Ja sam dva puta ulazio kod
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., (jednom) nou i (jednom) danju, pa kada bih uao kod
njega (odnosno zatraio dozvolu da uem) a on bio u namazu, nakaljao bi mi se."
Ukoliko bi, pak, nakaljavanje bilo bez neke potrebe, onda je bolje kloniti ga se za
.'
VriJeme namaza.
Neka ulema ak smatra da bespotrebno nakaljavanje kvari namaz, meutim,
injenica je da ono uznemirava druge klanjae i ometa imama za vrijeme uenja pa ga
stoga treba izbjegavati, izuzev u sluaju potrebe i uz preporuku da se to vie spusti
glas.
Isti je sluaj i sa kanjenjem. Nema zamjerke da mu se pribjegne u sluaju potrebe,
uz preporuku da to bude to rjee i da se suzdrava od njega to je mogue vie.
Namaz je, brao muslimani, uzvieni ibadet i stoga se o 11jemu mora voditi rauna,
kao to se prilikom njegovog obavljanja mora drati onoga to je propisano, aizbjegavati
ono to ga kvari (ponitava) ili umanjuje njegovu vrijednost, bilo da se radi o radnjama,
govoru (uenju) ili pokretima.
Zato, bojte se Allaha za vae namaze, jer kada rob (ovjek) stane na namaz,
ejtana obuzme ljubomora i on uloi maksimum napora i truda da mu ga pokvari.
Tako, ukoliko ne uspije da ga u potpunosti odvrati od namaza, on nastoji da mu to
vie odvrati panju od njega pa ga za vrijeme samog klanjanja podsj ea na ono ega
se prije stupanja u namaz uope nije sjeao. Cak, ovje k ponekad neku stvar u
potpunosti zaboravi i izgubi nadu da e se ikada prisjetiti, pa ga ejtan podsjeti na nju
ba za vrijeme namaza kako bi mu odvratio panju od njega...
Stoga, bojte se Allaha, o robovi Allahovi, i uvajte se munafikog namaza, jer je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "To je namaz munafika, sjedi i posmatra sunce, pa
kada se pri kui njegov zalazak (tj. nastupi ejtansko vrijeme L ustane pa nabrzinu
(poput kljuvanja vrane) obavi etiri rekata, vrlo malo spominjui unjima Allaha." Ibnul
Kajjim, Allah mu se smiloyao, veli: "Sest svojstava vezanih za namaz jesu alameti
(znakovi) nifaka (licemjerstva): lijenost pri pristupanju njegovom obavljanju , dvolinost
(pretvaranje) pred ljudima za vrijeme njegovog obavljanja, kaljanje i otezanje sa
njegovim obavljanjem, brzina pri njegovom obavljanju, neznatno spominjanje Allaha
tokom njegovog obavljanja i izostajanje iza njegovog obavljanja u dematu."
Cuvajte se, o robovi Allahovi, navedenih svojstava pri obavljanju namaza!
Eu'zu billahi mine-ejtanlr-radim:
v

58

Hutbe

//Pomozite sebi strpljenjem i namazom, a to je, zaista, teko, osim

posluinima, kojisu uvjerenida e pred Gospodara sv_oga stati i da e se Njemu
vratiti.// (EI~Bekara: 45-46)
Neka nam Allah Uzvieni podari blagoslov Kur'ana velianstvenog ...

DRUGA HUTBA
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Koji je propise regulisao i lagahnim ih uinio i
Koji nam u vjeri nita teko -nije propisao. Svjedoim da nema drugog boga osim
Allaha, Koji nema druga, i svjedoim da je Muham med Njegov rob i Njegov poslanik,
neka je salavat Allahov i selam neizmjerni na njega, njegovu asnu porodicu i plemenite
ashabe...
O ljudi (cijenjena i potovana brao)!
Bojte se uzvienog Allaha i upoznajte se sa odredbama namaza da biste ga obavljali
onako kako je propisano. Uprethodnoj hutbi pojasnili smo neke stvari koje je zabranjeno
initi za vrijeme namaza, a sada emo ukazati na ono to je u njemu doputeno.
Prije svega, znajte da je lijepo (mustehab) da klanja sprijei onoga ko eli proi
ispred njega, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada neko od vas obavlja namaz,
neka ne dopusti nikome da prolazi ispred njegaf pa ako to on odbije (ne poslua),
neka se bori protiv njega (tj. neka ga silom sprijei), jer sa njim je njegov drugar (tj.
ejtan)." (Prenosi Muslim).
Klan jau je zatim doputeno ubiti zmiju i korpiona (akrepa), jer je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., zapovijedio da se to dvoje: zmija i tipavac, ubije za vrijeme namaza. (Hadis
prenose Ebu-Davud i Tirmizi, i kau da je sahih
vjerodostojan).
Neznatna radnja ili pokret u namazu jeste, isto tako, doputen, kao npr.: iz potrebe
se malo pomjeriti naprijed ili nazad i sl.
Nadalje, kada klanja prilikom uenja unamazu naie na ajet ukojem je sadrana

Hutbe

59

prijetnja (kazna), doputeno mu je zatraiti od Allaha da ga zatiti od toga, a kada

naie na ajet u kojem se spominje milost, doputeno mu je, u nafila-namazu, zamoliti
Allaha da mu se smiluje. Dokaz za to jeste praksa Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Zatim,
kada klan jau iznenada iskrsne neka stvar u namazu, kao npr. : neko pokuca na vrata
(zatrai dozvolu da ue) ili imam neto posehvi (pogrijei) ili se poboji za nekog ovjeka
da e ga zadesiti kakva opasnost, doputeno mu je upozoriti na to (a u prvom sluaju
"
da do znanja da je unamazu). Covjek e to uiniti izgovaranjem "tesbiha", subhanellah,
a ena pljeskanjem rukama, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada vam se
neto desi u namazu, neka ljudi tesbih donose (izgovaraju: subhanellahL aene neka
rukama pljeu." (Muttefekun 'alejhi)
Ukoliko kl anja osjeti potrebu da popravi svoju odjeu , nema zamjerke da to uini.
Isto tako, ako se prisjeti da na nekom dijelu njegove odjee ima neistoe: nema
zamjerke da je u toku namaza otkloni, jer Alejhisselam, s.a.v.s., omotavao se svojim
ogrtaem za vrijeme namaza, a kada je, dok bijae u namazu, saznao da na njegovoj
obui (papuama) ima neistoe, skinuo ih je i nastavio sa klanjanjem.
Sve to predstvlja neznatne radnje koje se ine iz potrebe ili radi otklanjanja tete
i one ne smetaju namazu (tj. ne kvare ga)..., pa neka je hvala Uzvienom Allahu na
olakicama Njegovim.
Potom znajte, robovi Allahovi, da je najbolji govor Allahova, d.. , Knjiga, anajbolja
uputa
uputa Muhammedova, s.a.v.s.. . itd. (dova)

60

Hutbe

PODSTIC JE NA PROUCAV~~ JE, UCENJE

I PRAKTIKOVANJE KUR' A
PRVA HUTBA
Neka je hvala Allahu , Dobroinitelju , Milostivom, Koji nas je neizmjernim
blagodatima Svojim obasuo, a najveom od njih Kur'an Casni uinio. Svjedoim da je
samo Allah Bog, Koji nema druga, svjedoanstvom koje onoga ko ga izgovori, znaenje
njegovo spozna i u skladu s zahtjevima njegovim djeluje spaava dehenemske vatre
i ini dostojnim ulaska u Dennet. Zatim svjedoim da je Muhammed Njegov rob i
Njegov poslanik, koji je mu'dizom Kur'ana potpomognut, neka je salavat Allahov i
selam neizmjerni na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih na putu imana
slijedili budu...

O ljudi (brao vjernici)!

Bojte se uzvienog Allaha i zahvalni Mu budite na blagodati imana (vjerovanja)
kojom vas je obdario i Koji je vas objavom Kur'ana poastio (odlikovao). Ato je, draga
brao, Kur'an velianstveni, Opomena mudra i put ispravni. To je govor Allahov, kojem
ne slii nikakav drugi govor. Njemu je la strana, bilo s koje strane, on je Objava od
Mudroga i Hvale dostojnoga. Allah se osobno obavezao da e ga uvati pa da ._mu
nita ni oduzeto ni dodate nee biti. On je ispisan u "Levhi-mahfizu", na ploi pomno
uvanoj, a i u musafima, pamti se u grudima, ui (ita) jezicima i olakan je za pouku
i razmatranje.
"~Mi smo Kur'an Uinili dostupnim

ko bipouku primio?/)' (EI-Kamer: 17)

(lahkim) za pouku, pa ima li ikoga

Hutbe

61

Njega su u mogunosti zapamtiti (napamet nauiti) i djeca i nearapi, od njegovog

uenja ne posustaju jezici aslast i ugodnost njegova ne dodijavaju uima. Uenjaci se
ne mogu zasititi razmiljanjem o njemu i izuavanjem njegovih znaenja, kao to ni
ljudi ni dini nisu u stanju sainiti ni najmanju suru slinu njemu, jer on predstavlja
vjenu mu'dizu i trajni autoritet (dokaz). Allah je zapovijedio da se Kur'an ui i da se
o njemu razmilja, a i blagoslovljenim ga je uinio, pa je, uzvien neka je On, rekao:

/1<njiga koju tiobjavljujemo blagoslovljenaje, da bioni o rijeima njezinim

razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.// (Sa d: 29)
1

A Poslanik, s.a.v.s. , kazao je: "Ko proui jedan hart (slqvo) iz Allahove Knjige,
pripast e mu dobro djelo (imat e za to nagradu) a dobro djelo se deseterostruko
nagrauje . Ja ne kaem 'Elif Lam Mim'je hart, nego: 'Elif je hart, 'La1n' je hart i 'Mim'
je harf..."' (Prenosi Tirmizija i kae da je hasen sabih)
Allah je, d.., hafize Kur'ana i one koji djeluju uskladu snjegovim uputama odabrao
i odlikovao nad ostalim ljudima. Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: "Najbolji su meu
vama oni koji naue Kur'an i druge njime pouavaju." (Prenosi Buharija)
U drugom hadisu, Alejhisselam je kazao: "Primjer vjernika koji ui Kur'an jeste
kao primjer etruna (utrudeta), koji ima lijep miris i dobar okus, a primjer vjernika koji
ne ui Kur'an jeste kao primjer datule (hurme), koja nE?ma mirisa, a dobrog je okusa.
Primjer munafika koji ui Kur'an jeste kao primjer bosiljka, koji ima lijep miris, a okus
mu je gorak, i primjer munafika koji ne ui Kur'an jeste kao primjer hanzala (gorke
tikvice), koji nema mirisa, a i okus mu je gorak." (Prenosi Bu harija i ~v1uslim)
Ovi hadiski tekstovi bodre i podstiu prije svega na prouavanje Kur'ana, zatim na
njegovo uenje i promatranje, a potom na njegovu praktinu primjenu.
Ljudi su u odnosu na Kur'an podijeljeni u nekoliko kategorija:
~~eki ga ue onako kako je propisano i zainteresovani su za njegovo prouavanje
i praktinu primjenu. Oni su pravi sretnici i oni su istinski sljedbenici Kur'ana.
Drugi su upotpunosti nezainteresovani za Kur'an: niti se bave njegovim studiranjem
i prouavanjem niti uope na njega panju obraaju . Njima Allah,d.., prijeti estokom
kaznom1 pa kae, uzvien neka je On:

//Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veliao, Mi emo

ejtana natovarit~ pa.e mu on nerazdvojni drug postati. // (Ez-Zuhruf.w 36)
l kae Uzvieni :

onaj ko okrene glavu odKnjige Moje taj e tekim ivotom ivjeti i na

Sudnjem danu emo ga slijepim oiviti. Cospodaru moj~ rei e
Zato si
me slijepa oivio kad sam vid imao?' 'Evo zaito~ rei e On: /Dokazi Nai su ti
/}1

62

Hutbe

dolazi/~

ali si ih zaboravljao, pa ei_danas tiisto tako biti zaboravljen.

l//

(Ta

Ha: 124-126)

Neki su se, pak, ljudi upoznali sa Kur'anom (tj. sa njegovim sadrajem i nainom
njegovog itanja), ali su zapostavili njegovo uenje. To praktino predstavlja naputanje
i ostavljanje Kur'ana, gubljenje velike nagrade koja se stie njegovim uenjem i put ka
njegovom zaboravljanju. Cak, takvi mogu biti zahvaen i rijeima (prijetnjom) Uzvienog
Allaha:
v

/~

onaj ko okrene glavu odKnjige Moje... //

jer zapostavljanje Kur'ana i njegovo izlaganje zaboravu predstavlja veliku tetu,

izlae ovjeka ejtanskoj dominaciji i povod je okrutnosti srca.
Drugi,opet, ljudi ue Kur'an radi samog uenja, bez ikakvog razmiljanja (o njegovim
ajetima) ili uzimanja pouke. Takvi nemaju bogzna kakve koristi od njegovog uenja,
jer Allah, d.., prekorava one koji se ograniavaju na golo recitiranje (uenje) Kur'ana,
bez njegovog poimanja i razumijevanja, pa, govorei o jevrejima, kae:

//Neki odnjih su neuk~ oni ne znaju za Knjig~ nego smo za gatke, i oni se
samo domiljaju// (EI-Bekara: 78),
to jest ue ga bez ikakvog shvatanja i razumijevanja.
Stoga je musliman duan prilikom uenja Kur'ana ukljuiti svoju svijest, kako bi
ga, ugranicama svojih mogunosti, to bolje shvatio i razumio i ne smije se zadovoljiti
njegovim golim citiranjem i svravanjem hatmi, bez nastojanja da ga razumije i da se
njime okoristi.
Zatim, ima ljudi koji uenje Kur'ana koriste kao zanat kojim pribavljajuopskrbu (od
kojeg se izdravaju). Oni ue Kur'an na skupovima, pogrebima (denazama) i
mevludima radi materijalne nadoknade koja im se za to daje, a vrlo esto to ine
nepravilno (tj. ue nepropisno) pa ga oteu i intoniraju poput pjevanja pjesama. Takvi
istovremeno ine vie grijeha i prijestupa:
-prvi: uenje Kur'ana na mjestima gdje se praktikuju novotarije (bid'ati) i ine
grijesi, kao to su: pogrebi (posmrtne sveanosti) , mevludi i poneki skupovi na
kojima su prisutna pokudena djela i ale (neozbiljnosti);
- drugi: iskoritavanje uenja Kur'ana kao sredstva za sticanje dunjaluka, a
uenje Kur'ana jeste ibadet kojem ne smije biti cilj ovaj svijet nego postizanje
Allahovog zadovoljstva i traenje Njegove (odnosno ahiretske) nagrade;
-trei: nepropisno uenje Kur'ana, odnosno njegovo uenje poput pjevanja i
zabranjenog. melodiranja.
l konano, ima ljudi koji pravilno i propisno ue Kur'an, ali iz licemjerstva i radi

Hutbe

63

reputacije (ugleda), dok, ustvarnosti, uope ne vjeruju unjega. To su istinski (dogmatski)

rnunafici za koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s. , rekao: "Primjer munafika koji ui Kur'an
jeste kao primjer bosiljka, koji ima lijep miris agorak okus." Takvi ponekad ue Kur'an
kako bi se njime koristili u raspravama i kako bi slijedili manje jasna mjesta u njemu,
kao to to Uzvieni Allah kae:

//Oni ija su srca pokvarena/ eljni smutnje i svog tumaenja/ slijede one
(ajete) to su manje jasni. // (Aii- /mran: 7)
1

Sto se, pak, tie onoga koji ui Kur'an i vjeruje unjega, meutim ui ga uljepanim
dotjeranimglasom u namjeri da ga ljudi hvale i veliaju i da se oko njega okupljaju, on
ini praktino licemjerstvo i mali irk (licemjerstvo i irk koji ne izvode iz vjere) koji
ponitavaju nagradu i zahtijevaju kaznu . Uzvieni Allah kae:

teko onima koj~ kad namaz obavljaju/ namaz svoj kako treba ne
izvravaju koji se samo pretvaraju.// (EI-Ma un: 4-6)
/}1

Meutim,

biti

ukoliko to ine u namjeri da se ljudi okoriste sluanjem Kur'ana, onda e

nagraeni .

Robovi Allahovi (draga brao)!

Uistinu je prisustvo Kur'ana meu nama, lahkoa stizanja do njega svakome ko
ga trai, dostupnost Musafa po damijama, kuama i kancelarijama, emitovanje
njegovog uenja na radiostanicama, koje je u stanju da uje i onaj ko je blizu i onaj ko
je daleko; sve to predstavlja jednu od najveih blagodati onome koga Allah usrei da
se upozna sa Njegovom Knjigom, da je slua i da u skladu s njenim uputama djeluje.
U isto vrijeme to je najvei dokaz protiv onih koji se okrenu od Kur'ana ili mu se
suprotstave jer Allah, d.., zapovijedio je Svome Poslaniku, s.a.v.s. , da dostavi:

/ft meni se ovaj Kurian objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre
opominjem// (EI-En am : 19)
1

a Alejhisselam je rekao: "Kur'an je dokaz tebi ili protiv tebe."

Stoga, bojte se Allaha, o robovi Allahovi, i vodite rauna o Njegovoj Knjizi i na
teoretskom i na praktinom planu: i na planu prouavanja i na planu prouavanja,
kako biste bili njeni istinski sljedbenici.
Eu'zu billahi mine-ejtanir-radim (Utjeem se Allahu od prokletog ejtana):

//Ovaj Kurian vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji ine dobra
djela donosi radosnu vijest da ih eka nagrada velika/ a da smo za one koji u
onaj svijet ne vjeruju bolnu patnju pripremili.// (El-Isra: 9-10)
Neka nas Allah Uzvieni daruje blagoslovom Kur'ana velianstvenog ...

64

Hutbe

OK

'ANU CASNOM

DRUGA HUTBA
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Koji je Kur'an svjetlom vjernicima a dokazom
protiv nevjernika uinio. Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha, nesumnjivog i
istinitog Vladara, i svjedoim da je Muham med Njegov rob i Njegov iskreni i povjerljivi
poslanik, koji je poslanstvo svoje jasno obznanio, neka je salavat Allahov i selam
neizmjerni na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve njihove sljedbenike...
O ljudi (potovana i cijenjena brao)!
Uzvieni Allah kae:
no vjernic~ bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao
muslimani!// {Aii-'lmran: 102)
Robovi Allahovi:
Znajte da Allahovoj Knjizi pripada svetost i uzvieno mjesto koje nalae muslimanu
da ga velia i potuje, da se za vrijeme njegovog uenja pristojno ponaa i da ga sa
panjom, skruenou i duhovnom prisebnou slua. Uzvieni kae :
/~ kad se ui Kur'an vi ga sluajte i utite da biste bili pomilovani. // (EI
E'araf: 104)
Jedan od naina velianja i uvaavanja Kur'ana jeste i taj da ga (tj. Musaf) ne
dotie onaj ko nije ist. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Kur'an dotie samo onaj
ko je ist (pod abdestom)." Nadalje, pod tim se podrazumijeva zabrana njegovog
uenja onome ko je dunup, bilo da se radi o uenju iz Musafa ili napamet, jer
Vjerovjesnika, s.a.v.s., nije spreavalo od uenja Kur'ana nita drugo osim dunupluka.
Isto tako eni za vrijeme hajza (mjesenog pranja) i nifasa (postporoajnog ciklusa)
nije duputeno uiti Kur'an sve dok se ne oisti, s tim to su joj neki uenjaci dopustili
da ga utom periodu ui napamet ukoliko bude strahovala da e ga zaboraviti. Sto se,
pak, tie onoga ko nije pod abdestom, njemu je dozvoljeno da ui Kur'an napamet (iz
memorije).
Zatim znajte da je zabranjeno s Musafomili sa bilo ime iz Kur'ana ulaziti uzahod,
kao to je zabranjeno uenje bilo ega iz Kur'ana u mjestu u kojem se vri nuda.
1

...

Hutbe

O.)

l na kraju, vano je napomenuti i sljedee : asopise i novine u kojima je ispisano

neto iz Kur'ana nije doputeno bacati niti izlagati poniavanju (nepanji), nego je
dunost uvati ih na uzvienom mjestu ili, prije njihovog bacanjai preputanja nepanji,
istrgnuti dijelove na kojima se nalazi neto iz Kur'ana.

'

66

Hutbe

PODSTIC JE NA INTENZIVNIJE

CINJENJE DOBRA U ZADNJIH

DESET D

. PRVA HUTBA
Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Koji je zapovijedio da se pouri sa
dobrim djelima i da se vrijeme koje je na raspolaganju iskoristi prije njegovog isteka.
Svjedoim da je samo Allah Bog, Koji nema druga ni u "rububijjetu" (gospodarstvu),
ni u "uluhijjetu" (boanstvu), ni uNjegovim imenima i svojstvima (sifatima), i svjedoim
da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, prvak u injenju dobrih djela, neka je
salavat Allahov i selam neizmjerni na njega, njegovu porodicu i ashabe, okiene
poastima i vrlinama...
O ljudi (brao u islamu)!
Bojte se Uzvienog Allaha, uzmite pouku iz brzog promicanja noi i dana i znajte
da su to dijelovi vaih ivota, odnosno riznice vaih djela. Zato, pohranite u njih ona
djelakoja e vas obradovati na Dan obrauna, na Dan kada e dobroiniteljima reeno
biti:
/Jedite i pijte radosn~ za ono ito ste u danima minulim zaradili!// (EI

Hakka:24)
Ne pohranjujte unjih ono to e vam nakoditi i raalostiti vas na dan kada e onaj
ko je ansu prokockao i nemaran bio rei:

//Kamo sree da sam se za ovaj ivot pripremio!// (EI-Fedr: 24)

67

Hutbe

Zatim znajte da ste stupili u najbolje dane mjeseca ramazana, jer ve ste navrili
njegovih prvih dvadeset dana i evo vas sada u zadnjoj desetini. Stoga, neka onaj ko je
od poetka mjeseca inio dobro nastavi sa svojim dobroinsvom, neka udvostrui
svoje napore u ovih deset blagoslovljenih dana kako bi to dobro jo vie poveao i
neka iskoristi prednost ovih dana kojom se odlikuju nad prethodnim danima. A onaj ko
je uprethodnom dijelu mjesecima nemaran bio neka to nadoknadi u njegovim preostalim
danima. Neka se iskreno pokaje Al lahu za svoju nemarnost i ravnodunost ne bi li mu
Allah oprostio ono to je prolo i pomogao mu da se popravi u onom to je ostalo, jer
djela se cijene prema zavrnici (koncu).
Robovi Allahovi!
Ovaj mjesec razlikuje se od drugih mjeseci, iako, openito gledano, cijeli ivot
muslimana predstavlja velianstvenu priliku i neprocjenjivi dragulj, meutim , Allah je,
d.., ovaj mjesec posebno odlikovao. Unjemu je On propisao djela koja se ne ine u
drugim mjesecima, pa je zapovijedio da se poste njegovi dani, uinivi to jednim od
ruknova (temelja) islama, a zatim je post, mimo svih drugih djela, odabrao za Sebe, te
je rekao: //Post pripada Meni i ja za njega nagraujem.// Tako je Uzvieni Allah
odlikovao post sa dvjema znaajnim odlikama:
Prva je to je post pripisao Sebi, rekavi: "Post je M9j'', ato podrazumijeva poast
za post
i druga to e Uzvieni Allah li no za post nagraivati, a to, opet, podrazumijeva
veliinu i izobi lje nagrade za njega, koja nije poznata nikom drugom osim Uzvienom
Allahu.
Zatim, Uzvieni je u ovom mjesecu propisao noni namaz, odnosno teraviju, koja
se obavlja zajedniki u damijama, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., izvijestio je da e onome
ko bude klanjao noni namaz za imamom sve dok se imam ne udalji (tj. ne zavri) biti
upisano kao da je klanjao cijelu no i da e onome ko, vjerujui (u Allaha) i uzdaj ui se
u Njegovu nagradu, bude obavljao uz ramazan noni namaz (tj .teraviju) biti oproteni
prethodni (manji) grijesi. (Muttefekun alejhi)
Iz ovoga vidimo da je itavo vrijeme ovog mjeseca zaposleno ibadetom: dani
postom a noi klanjanjem kako bi vjernik time objedinio dvije vrste dihada (borbe):
borbu sa sobom danju radi posta i borbu sa sobom nou radi kijama (nonog namaza).A
dihad, kao to je poznato, zahtijeva strpljivost pa je, stoga, ovaj mjesec i prozvan
mjesecom strpljivosti, a Uzvieni kae:
/~amo oni koji budu strpljivi bit e bez rauna nagraeni.

(Ez-Zumer: 10)

//

68

Hutbe

Dakle, onaj ko objedini ova dva dihada i strpljivo ih izdri bit e bez rauna
nagraen dok je onaj ko, iz lijenosti, ostavi teravija-namaz zanemario ono ime su
(ramazanske) noi odlikovane, izgubio jednu od dvije borbe i uskratio sebi spomenutu
veliku nagradu. Zato neka obrate panju na to oni koje cijelog mjeseca ili veinu njegovih
noi ne vidimo da klanjaju teravija-namaz, a ako ponekad i klanjaju, ne izdre do kraja
i ne nastavljaju kako bi upotpunili ramazanski kijam (tj. noni namaz).
Nadalje, Uzvieni je Allah propisao da se u ovom blagoslovljenom mjesecu to
vie ui Kur'an, pa je rekao:
//U mjesecu ramazanu poelo je objavQivanje Kur'ana... //(El-Bekara: 185)
Izbor ovog mjeseca za poetak objavljivanja Kur'ana podrazumijeva prednost
njegovog uenja unjemu, pa je, stoga, Vjerovjesnik, s.a.v.s., poaavao ovaj mjesec
dodatnim uenjem Allahove Knjige. Tako Buharija i Muslim navode da je Dibri, alejhis
selam, dolazio Vjerovjesniku, s.a.v.s., svake ramazanske noi i zajedno. s njim uio
(prouavao) Kur'an. Dibril kao najodabraniji melek i Muhammed, s.a.v.s., kao
najodabraniji poslanik zajedno ue (itaju) najodabraniju Knjigu uovom najodabranijem
mjesecu, zar to ne upuuje na prednost uenja Kur'ana u njemu u odnosu na ostale
mjesece? Nema sumnje da se njegovo uenje trai u svakom vremenu, za to slijedi
velika nagrada, meutim , nagrada za uenje Kur'ana umnogostruuje se u ramazanu
vie od drugih mjeseci. S druge strane, iz Dibrilovog zajednikog uenja sa
Vjerovjesnikom, s.a.v.s., razumije se da je mustehab (lijepo) da ovjek svoj hifz Kur'ana
provjeri pred nekim ko je uveni ji hafiz od njega i da se okoristi njegovom upuenou
1 ucenJem.
Uenje Kur'ana tokom ramazana obuhvata njegovo uenje na teravija-namazu,
na nonom namazu (teheddudu), kao i njegovo uenje mimo namaza. Ashabi su
obiavali dugo uiti Kur'an na nonom namazu (teheddudu), i to toliko da bi njihov
karija (imam) uio po dvjesto ajeta na jednom rekatu, pa su se ak i na tapove oslanjali
od duine kijama (stajanja). Ovo smo spomenuli snamjerom da se opamete oni kojima
(teravija) namaz izgleda preteka i koji je naputaju prije njenog svretka. S druge
strane, iako je imam duan voditi rauna ostanju i okolnostima dematlija, to ne znai
da treba uriti unamazu i brzati za vrijeme uenja, naruavajui time njegovu ispravnost.
Pod navedenom dunou imama misli se na osrednjost koja u isto vrijeme uvjetuje
solidnom obavljanju namaza i ne nanosi potekoe dematlijama, uz tano uenje
Kur'ana koje koristi klanjaima i djeluje na njihova srca. Nadalje, namaz treba biti
umjeren i ravnomjeran od poetka mjeseca do njegovog kraja, jer neki imami imaju
obiaj da u poetku mjeseca brzaju sa uenjem i oduljuju namaz, pa kada zavre

Hutbe

69

hatmu, postanu ravnoduni i nezainteresovani za kijam ( noni namaz) u njegovim

preostalim noima, a one su ustvari , najefdalnije i predstavljaju njegov konac
(zavrnicu). Neki imami ak i napuste svoje damije u tim noima i otputuju na umru
(u Meku), mada im je ostajanje u damiji i temeljito obavljanje namaza tokom svih noi
mjeseca bolje od obavljanja umre. Zatim, nije cilj teravije i tehedduda za vrijeme
namaza da se zavri hatma (izui cijeli Ku(an) i proui hatmenska dova, nego je cilj
da se sve noi ovog mjeseca zaposle 0spune) kijamom (teravijom i nonim namazom),
"
a sama hatma dolazi u drugom planu i ne predstavlja cilj. Cak, kada imam i ne bi
zavrio hatmu (odnosno prouio cijeli Kur'an), uz solidno obavljanje namaza u svim
noima (ramazana) i uz ispravnost nijjeta, njegova nagrada e biti potpuna i neokrnjena,
dok, ako bi svrio hatmu, ali uz nepotpuno obavljanje namaza i neispravnost uenja ,
ili uz ostavljanje kijama u posljednjim noima (tj. u noima poslije hatme), njegova e
nagrada biti okrnjena i umanjena u skladu s krnjavou samog djela.
Jedna od stvari koju je Allah propisao u ovom mubarek-mjesecu jeste i pojaana
angairanost u njegovoj zadnjoj desetini, jer u tim zadnjim noima oslobaaju se
(dehenemske) vatre oni koji su zasluili da u nju uu, pod uvjetom da se iskreno
pokaju za svoje grijehe i da se, s ispravnim nijetom, u njima dodatno angauju.
Zatim stoga to je i vjerovjesnik, s.a.v.s., pojaavao svoju angairanost u tim
noima, pa ih je provodio u teheddudu i kijamu ( nonom namazu) i praktikovao je
i'tikaf u mesdidu kako bi se u tim danima i noima u potpunosti posvetio ibadetu.
Dakle, pojaana angairanost u zadnjoj desetini ramazana znai ugledanje na
Vjerovjesnika, s.a.v.s., i djelovanje u skladu s rijeima Uzvienog Allaha:
/Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada

Allahovojmilosti i nagradina onom svijetu i koji esto Allaha spominje. // (EI

Ahzab: 21)
Nadalje, u tim
rekao :

noima

se

iekuje

" Lejletul-kadr",

/Wo Kadrje bolja odhiljadu mjeseci...

no

o kojoj je Uzvieni Allah

//(EI-Kadr: 3),

to jest: angairanje u toj noi bolje je od angairanja u hiljadu mjeseci u kojima

nema te noi. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Ko Lejletul-kadr provede u ibadetu (kijamu,
nonom namazu), vjerujui (u Allaha) i uzdajui se u Njegovu nagradu, bit e mu
oproteni njegovi prethodni grijesi." A provoenje Lejletul-kadra u ibadetu (kijamu)
ostvaruje se posigurno provoenj em svih noi mjeseca ramazana u njemu, aposebno
zadnjih deset.
jer u njima je vea mogunost da se ta no potrefi, odnosno vea
sigurnost da se sa njom podudari. To,opet, znai da Lejletul-kadr nije strogo ograniena

70

Hutbe

na odreenu no u mjesecu (ramazanu), jer ju je Uzvieni Allah sakrio kako bi se ljudi

(robovi) to vie angairali na njenom traenju i, u tu svrhu, sve noi mjeseca proveli
u ibadetu (kijamu). Na taj nain umnoavaju se njihova djela, poveava se njihova
nagrada i razdvajaju se marljivi od lijenih (nehajnih).
Stoga, potrudite se, Allah vam se smilovao, u ovoj zadnjoj desetini koja predstavlja
zavrnicu mjeseca i dane oslobaanja od (dehenemske) vatre, kako je to zabiljeeno
u hadisu: "To je mjesec iji je poetak (prva desetina) milost, sredina (druga desetina)
oprost i kraj (zadnja desetina) oslobaanje od vatre."
Na temelju ovoga, musliman koga je Allah tevfikom uinio (pomogao) da se
angauje uovom mjesecu, pored koga su naile sezone milosti, oprosta i oslobaanja
od vatre, te koji je Lejletui-Kadr proveo uibadetu, ispunjen imanom i nadom uAllahovu
milost, uistinu zavrjeuje da pobere sva dobra i darove ovog mjeseca, dostiui tako
visoke derede za ono to je uinio u minulim danima.
Nadalje, valja znati da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zadnju desetinu ramazana
obiljeavao posebnim djelima koja je u njoj inio, aod kojih su: oivljavanje njenih noi
kijamom i teheddudom (nonim ibadetom) i buenje familije radi namaza, kao i svih
drugih: i mladih i starih, koji su za to sposobni. Ovo su, naalost, mnogi ljudi danas
zapostavili sa svojim enama i svojom djecom, ostavljajui ih da do duboko u no
vrijeme provode u igri i zabavi, da se skitaju ulicama ili da sjede u kuama i gledaju
filmove i serije, odnosno sluaju muziku i pjesme tokom cijelih ramazanskih noi. Na
taj nain oni uramazanskim noima pobiru samo grijehe, akada nastupe dani, provode
ih u spavanju, pa prespu ak i tarz-namaze, jer nisu odgojeni da potuju i cijene ovaj
mubarek-mjesec. To je, svakako, rezultat nemarnosti njihovih pretpostavljenih, kakvog
li hravog odgoja i loe odgovornosti!, a Uzvieni Allah pitat e ih na Sudnjem danu
zato su zapostavili svoje stado (one za koje su bili odgovorni) i zato su zanemarili
svoju odgovornost, jer Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: "Svi ste vi pastiri i svaki od vas
e biti pitan za njegovo stado."
Zatim, od djela koja je Vjerovjesnik, s.a.v.s., posebno praktikovao uzadnjoj desetini
ramazana jeste i i'tikaf, odnosno boravak u damiji radi ibadeta i neizlaenje iz nje,
izuzev u sluaju nune potrebe. Poslanik~ s.a.v.s., te je dane provodio u i'tikafu kako
bi se oslobodio svoje zauzetosti, rasteretio svoj um i prepustio razgovoru sa svojim
Gospodarom, Njegovim spominjanjem i dozivanjem (dovljenjem). Stoga, Allah vam
se smilovao, angaujte se u ovoj desetini, zavrnici mjeseca ramazana: u kojoj se
najvjerovatnije nalazi i no Lejletul-kadr i provodite to vie vremena udamijama radi
zikra i uenja Kur~ana~ ukoliko niste u mogunosti boraviti u i'tikafu.

Hutbe

71

/1 nastojte da zasluite oprost Gospodara svoga i Dennet prostran kao

nebesa i Zemqa pripremljen za one kojise Allaha boje; za one koj~ i kad su u
obilju i kad su u oskudic~ udjeljuju/ koji srdbu savlauju i ljudima prataju
-a Allah voli one koji dobra djela ine; i za one kojise, kad grijeh poine ili
kad se prema sebi ogrijee1 Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole a
ko e oprostiti grijehe ako ne Allah? i koji svjesno u grijehu ne ustraju.
Njih eka nagrada oprost od Gospodara njihova i denetske bae kroz
koje e rijeke te~ u kojima e vjeno ostat~ a divne li nagrade za one koji
budu tako postupili!// (Ali- 'lmran : 133-136)
1

Neka nas Allah uzvieni obaspe blagoslovom Ku(ana velianstvenog ...

PODSTICAJ DA SE ISKORISTI ZADNJA

DESETINA
SECA R
Z A

DRUGA HUTBA
Hvala Allahu, Koji nas je obdario da mjesec ramazan doekamo i Koji je, kome je
On htio, u njemu pomogao da stekne oprost i zadovoljstvo Njegovo. Svjedoirn da
nema drugog boga osim Allaha, Koji nema druga ni u "rububijjetu" , ni u "uluhijjetu"
ni u lijepim imenima Njegovim (ni kao Gospodar ni kao Bog ni kao posjednik lijepih
imena Njegovih), i svjedoim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, iji je
cijeli ivot bio (kao) mjesec ramazan, neka je salavat Allahov i selam neizmjerni na
njega, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih u dobru slijedili budu ...
O ljudi (potovana i cijenjena brao), bojte se uzvienog Allaha!
Robovi Allahovi, znajte da su nai dobri prethodnici (es-selefus-salih) ulagali
maksimum truda kako bi svoja dobra djela priveli kraju, upotpunili ih i usavrili, da bi
ih, nakon toga, obuzela zabrinutost za njihovo primanje i strah od ni ihovog odbijanja,
kao to kae Uzvieni Allah:

--- -

72

Hutbe

/~ ..i oni koji od onoga to im se

daje udjeljuju, i ija su srca puna straha

zato ito e se Gospodaru svome vratiti... !// (EI-Mu'minun . 60)
l kae, uzvien neka je On:
/~l/ah prima samo od onih koji su bogobojazni.//(EI-Ma'ida . 27)
Pojedini ljudi, naalost, danas postupaju suprotno tome. Tako neki od njih ne
upotpunjavaju svoja djela, jer imali smo priliku vidjeti one koji su aktivni na poetku
mjeseca (ramazana) da su klonuli i popustili na njegovom kraju, pa ak, moda, u
potpunosti zapustili i zanemarili zajedniko obavljanje namaza. Oni nemaju neke velike
koristi od ramazana niti se njihovo stanje mijenja uodnosu na prethodnu neposlunost
i grijeenje, aonaj koga mimoie oprost u ramazanu, on je do maksimuma unesreen
(odnosno lien velikog dobra). Jednom prilikom Vjerovjesnik, s.a.v.s., popeo se na
minber i rekao: "Amin, amin, amin!" , a kada je upitan o tome, odgovorio je: "Doao
mi je Dibril i kazao: !Ko doivi ramazan i ne bude mu oproteno, pa umre i ue u
Vatru (Dehennem), neka je prokletstvo Allahovo na njega!
reci: amin',
i ja sam
rekao: amin."
Drugi, opet, provode noi u besposlenom govoru ili u zgrtanju prolaznih dobara
(ovoga svijeta), a u danu spavaju i proputaju zajedniko obavljanje namaza u
propisanom vremenu, nimalo ne strahujui od Allahove kazne.
Stoga, o robovi Allahovi, to vie u ovim danima inite tevbu i istigfar kako biste na
taj nain okonali ovaj odabrani mjesec i nadoknadili vae ranije propuste, jer istigfar
(traenje oprosta) treba biti zavrnica svakog dobrog djela. Nime se zavrava namaz,
had, ramazanski post i noni namaz, kao to se njime zavravaju i sijela (skupovi), a
Allah, d.., zapovijedio je da se istigfar ini i obeao onima koji se tome odazovu
oprost, pod uvjetom da njihov istigfar bude iskren, ane samo puko izgovaranje jezikom.
l opet, bojte se Allaha, o robivi Allahovi! Nemojte nikada biti sigurni od Njegove
kazne, a niti gubiti nadu u Njegovu milost. Cvrsto se drite Kitaba (Knjige) vaeg
Gospodara i sun neta (prakse) vaeg Poslanika, jer najbolji je govor Allahova Knjiga, a
najbolja uputa uputa Muhammedova, s.a.v.s... itd.
v

Hutbe

73

ODLIKE MJESECA ZUL-HIDZDZETA

PRVA HUTBA
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Koji je robovima Svojim upriliio raznovrsne
sezone hajra kako bi u njima poveal i svoja dobra djela i nadoknadili (ispravili)
povremene nastupe ravnodunosti i nemarnosti. Svjedoim da je samo Allah Bog,
Velianstveni i Uzvieni, Koji nema druga, i svjedoim da je ~J1uhatnmed Njegov rob i
Njegov poslanik, neka je salavat Allahov i selam neizmjerni na njega, njegovu asnu
porodicu i vrle ashabe...
O ljudi (brao u islamu)!

Bojte se uzvienog Allaha, izvravajui Njegove naredbe i klonei se Njegovih

zabrana, i znajte da je ovaj dunjaluk kua prolaska, da ste vi u njoj na neprestanom

putovanju i da ete se (na kraju) vratiti vaem Gospodaru. Zatim znajte da pored vas
nailaze znaajne sezone (prilike) u kojima se dobra djela udvostruavaju a loa
oprataju. Jedna od tih sezona jeste i mjesec zul-hidde u kojem je Allah, d..,
sabrao toliko vrlina i upriliio toliko raznovrsnih ibadeta da mogu ostati nepoznanica
samo onima koji su totalno nezainteresirani i ravnoduni. Tako je prvu blagoslovljenu
desetinu ovog mjeseca Allah pohvalio i uzdigao usamoj Njegovoj Knjizi, pa je, uzvien
neka je On, rekao:
/Tako mizore, i deset noi... // (EI-Fedr: 1-2)
Time se misli na deset prvih noi mjeseca zul-hiddeta, kojima se Allah zaklinje,
istiui time njihov znaaj i ukazujui na njihovu prednost. Buharija prenosi od Ibn
Abbasa, r.a. , da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
"Nema dana u kojima je dobro djelo drae Allahu od ovih dana,
mislei na
~

74

Hutbe

prvih deset dana zul-hiddeta.

"Allahov Poslanie" , upitali su (ashabi) , "zar ni dihad na Allahovom putu?"
"Ni dihad na Allahovom putu", odgovorio je on "izuzev ovjeka koji izae (u
borbu) sa imetkom svojim, a zatim se ni jedno ni drugo ne vrate (tj. i imetak i ivot svoj
u dihadu rtvuje)."
Iz hadisa se razumije da je dobro djelo u ovih deset dana drae Allahu od dobrog
djela u svim ostalim dunjal ukim danima, bez izuzetka, te da je efdalnije i od drhada
na Allahovom putu, izuzev jedne posebne njegove vrste koja je bolja ak i od dobrog
djela utim danima. Sto se, pak, ostalih vrsta dihada tie (mimo spomenutog u hadisu),
dobro djelo u toj desetini bolje je i drae Allahu od njih.
Nadalje, Allah,d.., propisaoje Svojim robovima da poste te dane, izuzev desetog,
odnosno prvog dana Kurban-bajrama, kao to je u tim danima takoer propisano to
ee spominjanje Allaha (zikrullah), a osobito uenje tekbira
(Allahu
Ekber).
Uzvieni
.
Allah kae:
v

/~ ..i da biu poznatim danima ime Allahovo spominjali.,.//(EI-Hadd: 28)

Pod tim danima se kod veine uleme misli na prvih deset dana zu l-hiddeta, dok
se pod "neznatnim" ili "odreenim danima" (ejjamun ma'dudat) misli na dane
"terika"
rezanja i suenja kurbanskog mesa na hadu, odnosno na 11 , 12. i 13.
dan zu l-hiddeta. Dakle, lijepo je (mustehab) da se u tim blagoslovljenim danima to
vie spominje Uzvieni Allah, i to izgovaranjem "tehlila" (la ilahe illellah), "tekbira"
(Allahu Ekber) i "tahmida" (elhamdulillah), kao to je lijepo da se to na trgovima ini
povienim tonom. Buharija usvome "Sahihu" spominje da su Ibn-Omer i Ebu-Hurejre,
r.a., imali obiaj da (u tim danima) izau u ariju i (glasno) tekbire donose, u emu bi
im se pridruio i ostali svijet.
Utome se ogleda velika Allahova milost prema Njegovim robovima, jer poto nije
svako u mogunosti da obavi had, sezona prve desetine zul-hideta uinjena je
zajednikom i hadijama i ostalim ljudima. Tako onaj ko nije u stanju otii na had, u
stanju je u ovoj desetini uraditi (dobro) djelo koje se smatra boljim ak i od samog
dihada. Zatim, u ovoj blagoslovljenoj desetini nalazi se i dan Arefata, a on je bolji od
svih ostalih dana. lbn-Hibban biljei u svome "Sahihu", prenosei od Dabira, r.a., da
je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Najbolji od svih dana jeste dan Arefata." Takoer,
prenosi se da Allah, d.., postom toga dana oprata grijehe prole i tekue godine,
uz napomenu da se time misli na manje grijehe. Tako Ebu-Katade, r.a., pripovijeda da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan o postu na dan Arefata, pa je odgovorio: "Njime
se oprata prethodna i tekua godina (tj. grijesi prethodne i tekue godine)." (Prenosi

Hutbe

75

Muslim) Udrugom predanju stoji da je Poslanik, a.s., rekao: "Uzdam se u Allaha da

postom na dan Arefata budu_oproteni grijesi godine poslije njega i godine prije njega."
Stoga je mustehab, lijepo, postiti na dan Arefata, izuzev onome ko je na hadu, jer
hadija ne treba postiti taj dan kako bi bio sposobniji i jai za stajanje na Arefatu i
spominjanje Uzvienog Allaha (zikrullah). Nadalje, dan je Arafata dan opratanja grijeha,
oslobaanje od (dehenemske) vatre i ponaanja sa prisutnima na njemu (tj. na Arafatu).
Muslim u svome "Sahihu" prenosi od Aie, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.: rekao:
"Nema dana ukome Allah oslobodi vie robova (dehenemske) vatre od dana Arefata.
On se tada priblii, azatim se sa njima (prisutnima na Arefatu) pred melecima ponosi."
lbn-Hibban biljei u svome "Sahihu" hadis Dabira, r.a., ukojem ovaj prenosi da
.je Vjerovjesnik, s.a.v.s., izjavio: "Nema dana koji je bolji kod Allaha od dana Arefata.
Allah se (u njemu) spusti na dunjaluko nebo pa se stanovnicima Zemlje ponosi pred
stanovnicima nebesa i kae (im): 'Pogledajte robove Moje, raupanih i zapraenih
kosa, zaposlenih hadskim obredima, koji su doli iz raznih mjesta dalekih, uzdajui
se u Moju milost, a nisu vidjeli Moju kaznu.' Stoga, nije se vidjelo vie osloboenih od
(dehennemske) vatre negoli na dan Arefata."
Imam Malik prenosi u "Muvettau" da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao: "Sejtan nije
vien ni u jednom danu siuniji , poraenWi i zavidniji kao na dan Arefata, a to samo
stoga to je (u njemu) svjedok sputanja (Boije) milosti i Allahovog opratanja veliki h
grijeha."
Timizija biljei : ''Najbolja dova jeste arefatska dova, a najbolje to sam izgovorio
ja i vjerovjesnici prije mene jeste: 'La ilahe illellahuvahdehu la erike lehu, lehul-mulku
ve lehul-hamdu, ve huve ala kuli efinkadi(
'Nema drugog boga osim Allaha, Koji
nema druga, Njemu pripada vlast i zahvala i On sve moe.'"
Uovom blagoslovljenom mjesecu se nalazi i Kurban-bajram, odnosno dan velikog
hada (jevmul-haddil-ekber). Nakon stajanja na Arefatu i izvravanja ovog najveeg
hadskog rukna te nakon stjecanja oslobaanja od Vatre, to se odnosi i na one koji
su bili na hadu i na one koji nisu, muslimani upotpunjavaju svoj had, koji predstavlja
peti temelj, odnosno .stup islama. Stoga, dan koji _slijedi iza dana Arefata predstavlja
praznik za sve sljedbenike islama, jer svi su uzeli uea u oslobaanju od vatre i u
njemu im je propisano klanje kurbana i prinoenje rtava. U njemu hadije dopunjuju
hadske obrede, izvravajui bacanje kamenia, brijanje ili skraivanje kose, tavat
(obilaenje) oko Kabe i s'aj izmeu Safe i tv1erve, dok ostali gaani klanjaju i bajram
namaz, ispunjavajui time obavezu zikrullaha
spominjanja Uzvienog Allaha.
Uovom blagoslovljenom mjesecu se, isto tako, nalaze i dani "terika", odnosno
v

76

Hutbe

dani boravka na Mini, (a to su tri dana nakon Bajrama ili 11, 12. i 13. dan zul-hiddeta).
Muslim biljei u svome "Sahihu", prenosei od Nebie ei-Huzelija, da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: "Dani su Mine dani jedenja, pijenja i zikrullaha (spominjanja Allaha)."
To su "odreeni dani" (el-ejjamul-ma'dudat) za koje uzvieni Allah u Kur'anu veli:

//1 spominjite Allaha u odreenim danima.// (EI-Bekara: 203)

Time se misli na tri dana nakon prvog dana Kurban-bajrama, a Allah je zapovijedio
da se u njima ini zikr (spominje Njegovo ime), s tim to zikrullaha u tim danima ima
vie vrsta.
Jedna od njih je spominjanje Uzvienog i Svemogueg Allaha uenjem tekbira
neposredno poslije obavljanja farz-namaza (tj. nakon predavanja selama).
Druga je: Njegovo spominjanje uenjem bismille i donoenjem tekbira prilikom
klanja kurbana.
Trea: spominjanje Uzvienog Allaha prilikom jedenja i pijenja, jer dani "terika"
(boravka na Mini) jesu dani jedenja, pijenja i zikrullaha, a musliman ui bismillu(spominje
Allahovo ime) na poetku objedovanja ili pijenja, odnosno zahvaljuje Mu nakon njihovog
okonavanja.
v

Cetvrta: spominjanje Uzvienog Allaha donoenjem tekbira prilikom bacanja

kamenia (kamenovanja ejtana na Mini)... itd.
Sve u svemu, mjesec zul-hidde obogaen je raznovrsnim vrlinama i
dobroinstvima , od kojih je najuzvienija obavljanje hada u njemu, odnosno
posjeivanje Bejtullaha, svete Allahove kue, a i on sam spada u svete mjesece u
kojima je Allah zabranio borbu (ratovanje), upravo radi izvravanja hadskih obreda.
Stoga, brao muslimani, budite zahvalni Allahu na ovim velikim blagodatima. iskoristite
hajrate ovoga mjeseca i ne budite od onih koji su nemarni i ravnodu i.
Eu'zu billahi mine-ejtanir-radim ( Utj eem se Allah o e": s :c~ 3=_-a..- ~
/~kada poete sa Arefata, spominjite Allaha kod a$nih mj esta/ spominjite

Njega, jer vam je On ukazao na Pravi put, a prije toga ste bili u zabludi h tim
krenite odakle kreu ostali ljudi i traite od Allaha oprost~ jerAllah, uistinu,
prata i samilostan je, A kad zavrite obrede vae, opet spominjite Allaha,
kao to spominjete pretke vae, i joi vie Ga spominjite!Ima ljudi koji govore.
'Daj Ti nama, Gospodaru na~ na ovom svijetu!/ Takvi na onom svijetu nee
imati nita. A ima i onih kojigovore: 'Gospodaru na, podaj nam dobro i na
ovom i na onom svijetu, i sauvaj naspatnje u ognju!' Njih eka nagrada koju
su zaslui/it A Allah brzo svia raune. l spominjite Allaha u odreenim
danima. A ni onome ko pouri i ostane samo dva dana nije grijeh/ a nee se

77

Hutbe

ogrijeiti ni onaj koji se dulje zadr~ samo ako se grijeha kloni. l bojte se

Allaha i znajte da ete svi biti pred Njim sakupljeni.//(EI-Bekara: 198-203)*

ODLIKE MJESECA ZUL-HIDZDZETA

DRUGA HUTBA
Neka je hvala Allahu, Koji to On hoe stvara i odabire. Svj edoim da je samo
Allah Bog, Jedini i Svemoni, i svjedoim da je Muhammed Njegov rob i Njegov izabrani
i odlikovani poslanik, neka je salavat Allahov i selam neizmjerni na njega, njegovu
porodicu i njegove estite i vrijedne ashabe...
O ljudi (cijenjena brao)!
Bojte se Uzvienog Allaha i znajte da je zabranjeno postiti u danima "terika"
(danima boravka na Mini, odnosno 11 , 12. i 13. dana zul-hiddeta): jer Poslanik,
s.a.v.s.: rekao je: "Dani su Mine dani jedenja i pijenja" (Prenose Ahmed i Muslim)
Hazreti Aia i Ibn-Omer, r.a. , izjavili su: "Nije doputeno da se u danima "terika"
posti, izuzev onome ko ne nae hedj (kurban)." (Prenosi Buharija)
U zabrani postenja ovih dana i naredbi da se u njima jede i pije krije se duboka
mudrost, jer poto Uzvieni Allah zna sa kakvim se potekoama susreu hadije na
svom putovanju, do koJe mjere ih iscrpljuju ihrami i koliko energije i truda ulau da bi
okonali hadske odrede, propisao im je nakon svega toga odmor koji se ogleda u
boravku na Mini prvog dana Kurban-bajrama i tri poslije njega, zapovijedivi im da se
u njima hrane kurbanskim mesom. Oni su, zapravo, u tim danima gosti Uzvienog i
Svemogueg Allaha, u emu pored njih uestvuju i ostali graani, koji nisu hadije, jer
su im se pridruili putem drugih djela: posta prvih devet dana zul-hiddeta, zikra
(spominjanja At~aha) i angairanja u ostalim vidovima ibadet-a, -kao-to su im se pridruili
u pribliavanju Allahu putem. klanja kurbana. Stoga, svi uestvuju i u bajramovanju,
jedenju, pijenju i odmaranju, i tako, na taj nain, svi muslimani u tim danima postaju
gosti Uzvienog Allaha.

78

Hutbe

Oni se u ovim danima hrane nafakom, kojom ih je Allah opskrbio i zahvaljuju Mu

na dobroi nstvu Njegovom, pa im stoga nije doputeno u njima postiti.
Zato, bojte se Allaha, brao muslimani, zahvalni Mu budite na blagodatima Njegovim
i znajte da je najbolji govor Allahova Knjiga... itd.
l

79

Hutbe

VJERA JE SA ....-.SENSTVO I ODANOST

PRVA HUTBA
Hvala Allahu, Koji nam je usavrio na din, upotpunio nam Svoju blagodat i
zadovoljan je da nam islam bude vjera. Njega, uzvien neka je On, slavim i Njemu se
zahvaljujem. Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha, Koji nema druga, i svjedoim
da je na prvak i vjerovjesnik Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i Njegov poslanik.
Ostavio nas je na stazi jasnoj..., jasnoj u tami nonoj kao i na svjetlu dana sa koje
skrenuti moe samo onaj ko je propast zasluio, pa neka je salavat i blagoslov Allahov
na njega, njegovu porodicu i ashabe, velikane Pravog puta i svjetiljke u tminama
mranim, zatim na tabiine i sve one koji ih u dobru slijede i njihovim stazama kroe.
Bojte se Allaha, brao vjernici, i znajte da bez islama nema ivota muslimanima.. .
Opstanak je njihov ovisan obdijenju nad njim apropast vezana za njegovo zaputanje.. .
Traju dok on traje u srcima njihovim, a iezavaju kad iezne iz dua njihovih. On je
statut i sistem ivota njihovog, on je izvor ponosa i slave njihove, on je sutina vjera
svih i peat njihov.

//On vam propisuje u vjeri isto ono ito je propisano Nuhu i ono to
objavljujemo tebt i ono to smo naredili Ibrahimu i Musau i lsau: 'Pravu vjeru
ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!' Teko je onima koji Allahu druge
ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu, Allah odabire za Svoju vjeru
onoga koga On hoe i upuuje unju onoga ko Mu se iskreno obrati. //(E-ura
: 13)
Vjerovjesnik islama Mu hammed, .s.a.v.s., peat je svih vjerovjesnika i najodabraniji
je od svih poslanika. Njegovim je dolaskom upotpunjena blagodat, rastjerane (oiene)

80

Hutbe

su tmine i otklonjene sumnje:

/~flah je

vjernike milou Svojom obasuo kad im je jednog izmeu njih

kao poslanika poslao, da im rijei Njegove kazuje, da ih oisti i da ih Knjizi i
mudrosti nau~ jer su prije bili u oitoj zabludi. //(Ali~ 1mran: 164)
1

Nijednom ummetu (narodu) nije darovan neko poput njega niti je ijednom
vjerovjesniku objavljeno ono to je objavljeno njemu, a sljedbenici su njegovi najbolji
ummet (narod) koji se ikada pojavio meu ljudima. Allah je zadovoljan s njime i nikada
se rasrditi na njega nee , usavrio ga je i nikada on manjkav biti nee. Njime je On
upotpunio blagodat i ovoga i budueg svijeta i ostvario sreu i ovoga i budueg ivota:

//Danas sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama
upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.// (El-Ma/ida: 3)
v

Ovaj ummet ima puno pravo da se ponosi svojom vjerom i da se hvali Serijatom
(vjerozakonom). Zar posredstvom nje nisu ujedinjeni redovi i zar posredstvom nje
nisu objedinjena srca... ?! Izbavila je ovjeanstvo iz provalije propasti i uzdigla ga do
visina dostojanstva i kreposti i vratila ga iz ponora ropstva i ponienja ka usponima
ponosa i asti .
Draga brao!
Sutinu ove vj ere predstavlja: otrina razu mijevanja i razboritosti, estitost
unutranjosti i spoljanjosti (due i tijela, javnih i tajnih radnji), iskrenost prema
Uzvienom Allahu i potenje sa ljudima, i to se ovjek sa njom vie upoznaje, vie je
cijeni, potuje i velia. Islam se prua na velikim prostranstvima a sa njime se, gdje
god on dopre, ire vrline i kreposti. Plemenitost i estitost jesu njegovi tragovi, ahrabrost
i ponos njegovi plodovi..., dostojanstvo u karakteru i uzvienost u ah laku ili moralu.. .,
sve su to u due sljedbenika njegovih utisnule poruke Kur'ana i istine poslanstva.
To je ista vjera i duboko vjerovanje kojim su porueni svjetionici ateizma
(nevjerstva) i pred kojim su se izgubili tragovi (obiljeja) i idolopoklonstva. To je ispravna
pokornost (ibadet) pored koje nestaju praznovjerja i novotarije i pred kojom iezavaju
vraari i arolije, emu jo treba pridodati pravino postupanje na bazi plemenite
moralnosti, jer nema dobra a da ga (islam) nije obuhvatio i njemu uputio niti ima zla a
da ga nije osudio (odbacio) i na njega upozorio. U njemu su sadrane vijesti o onome
to je bilo i onome to e biti, sve do Dana sudnjega.
Kae Ebu-Zerr, r.a.: "Meu nama je boravio Allahov Poslanik, s.a.v.s., i nema ni
ptice koja krilima u vazduhu mae a da nas o njoj nije izvijestio".
Njime (islamom) su zatiena prava i regulisani propisi, uz punu nepristrasnost
tokom njihove sprovedbe, odravanje duha pravednosti i jednakosti i potivanje kako

Hutbe

81

opih

tako i posebnih prava. Bazira se na ostvarivanju interesa (onoga to je korisno)

i otklanjanju tete (onoga to je tetno), uz uvaavanje (pozitivnih) obiaja i adeta
(navika).
Obuhvatio je sve aspekte ljudskog ivota i sve njegove relacije, bilo da se radi o
vjerovanju (akaidu) i ibadetima (vjerskim obredima) ili o porodinim pitanjima i
meuljudskim odnosima ili o kaznama i prijestupima. Oznaio je granice u odnosima
izmeu vladara i podanika (starjeine i potinjenih) i pojasnio obaveze prema vlastima
i voama muslimana. Zacrtao je pravila ratovanja i mira kao i pravila ponaanja prema
nemuslimanima. Izloio je pitanja ljudske prirode (uroenih svojstava) i njihove
zakonitosti i ukazao na razloge propadanja naroda i njihovog nestajanja. Otvorio je
pred umovima puteve izvlaenja pouke kroz kazivanje (o prethodnim ummetima) i
vijesti (o njihovim sudbinama). Ponitio je sve vrste fanatizma (pristrasnosti) i dokinuo
11
razlike po rasi i boji. Svi ste vi od Adema, a Adem je od zemlje. Nema prednosti Arap
nad nearapom aniti bijelac nad crncem, izuzev po takvaiuku bogobojaznosti." (Hadis
prenose Ahmed i Tirmizi od Ebu-Nadrea, a Hejsemi veli da su njegovi prenosioci
pouzdani, odnosno da mu je sened sahih).
On (islam)jeste izvor vjera i osnova religija, jer sav je sazdan od pravednih odredbi,
razborite uprave i mudre politike.

/Mi u Knjizi nismo nita izostavili!// (EI-En'am: 38)

/Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objanjenje za sve i kao uputu i milost i
radosnu vijest za one kojijedino u Njega vjeruju, // (En-Nah/: 89)
Islamski ummete!
Muslimani su dostigli vrhunac onda kada je njihova veza sa ovom vjerom bila
nepokolebljiva i vrsta . Njihovo je stanje tada bilo sreeno, njihovi redovi jedinstveni a
njihova drava potovana i cijenjena. Historija je, draga brao, svemu tome najbolji
svjedok.
Meutim, kada je ta veza oslabila a put im poeo izgledati teak i dalek, stali su,
sve malo-pomalo, uzmicati i nazadovati. Meu njirna su se pojavili veliki prijestupi,
promijenila su se njihova razumijevanja i izvitoperene su vjerske istine. ak, rairile
su se meu njihovim redovima novotarije i praznovjerja tako da su pojedine skupine
napustile slijeenje Serijata (zakona) i poele praktikovati radnje koje nemaju osnova
uNjegovoj Objavi (odnosno pribliavati Mu se djelima koja On nije propisao). Zapostavili
su Njegovu vlast i Njegove propise, usmjerili se prema nekome drugom i oslonili na
one koji su nepravdu inili pa se meu njima rairio nemoral ipo ronost, pojavio se
razdor i dvolinost i izbila je na vidjelo mrnja i nepodnoljivost. Nakon toga nastupila
v

82

Hutbe

je razjedinjenost i zapostavili su i svoju budunost i svoju sadanjost. Zadovoljili su se

od ivota da unjemu jedu i spavaju, odnosno da se ne natjeu uvrlinama i dobroinstvu

niti da tee ka plemenitim ciljevima. Uporno trkaraju (kaskaju)za neprijateljima islama,

suprotstavljajui se tako odredbama Serijata i odstupajui od Pravoga puta.

v

//Zar oni da trae da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je odAllaha

boljisudija narodu koji vrsto vjeruje?//(EI-Ma'ida: SO).
Brao

u islamu!
Vjera se ne ogleda u golim rijeima koje se slijevaju sa jezika niti u ogranienim
(sitnim) ambicijama, a ni u odanosti formalnostima, uz oito zapostavljanje prava i
obaveza.
Mnogim su muslimanima danas nepoznati dunjaluki (prirodni) zakoni u mjeri u
kojoj su im nepoznati i vjerski propisi.
Zato, ukoliko bi ummet uistinu elio probuditi se iz svoje umalosti (otrijezniti od
svoje bezbrinosti) i vratiti nekadanjoj poziciji elnitva i upravljanja, neophodno je
da se neopozivo vrati svome Gospodaru, jer staza je jo uvijek jasna i ouvana, a
Mustafa (Allahov odabranik), s.a.v.s., na njoj je ostavio ono ega ako se bude vrsto
drao, nee nikada zalutati: Knjigu njegovog Gospodara i sunnet (praksu) njegovog
poslanika Mu hammeda, s.a.v.s. Sdruge strane,neophodno je da se zna, brao vjernici,
da slabost koja je pogodila islamski ummet (muslimane) nije posljedica jednog mjeseca
ili jedne godine. Tirani i nasilnici koji su preoteli voljenu nam Palestinu i cijenjeni
Afganistan nisu to uinili za jedan dan i jednu no . Trajalo je to nekoliko desetina
godina, to snimanja i planiranja, to pripremanja i odgajanja njihovih pokoljenja i
narataja a kvarenja i unitavanja naih.
Ono to se rui i unitava desetljeima ili stoljeima ne moe se podii i izgraditi
za nekoliko godina ili mjeseci.
/~flah nee izmijenitijedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.

//(Er-Ra'd

: 11)
Stoga je neophodno da doe do iskrenog povratka, na dugoronom planu
(dugakog daha) i uz istinsko zalaganje, zatim do neprestanog i neumornog rada i
djelovanja kao i do revnosti i ozbiljnosti duha. Uistinu je mladim stabalcima, da bi se
razvila i narasla a potom plodove davala, potrebno dosta panje i vremena, pa ta
onda tek rei za odgajanje itavih generacija i buenje cijelih naroda?!
Zaista teak teret lei na pleima iskrenih misionara, a odgovornost onih koji odano
i vjerno podiu i grade (odgajaju) jeste v~lika.

Hutbe

83

/~ .. Vi

ste vie voljeli da vam padne iaka ona (skupina) koja nije bila
naoruana Allah je htio da rijeima Svojim istinu utvrdi i nevjernike u
korijenu istrijeb~ da istinu utvrdi i neistinu uniti; makar to ne bilo
mnogoboicima po volji. //(El-En fal: 7-8)
Meutim 1

ukoliko su odluke vrste i ispravne, namjere iskrene aput jasan i karavan

njime krene, nesumnjivo je da e, .Allahovom voljom, stii do cilja.
Eu'zu billahi mine-ejtanir-radim (Utjeem se Allahu od prokletog ejtana):
/~flah obeava da e one meu vama koji budu vjerovali i dobra djela
inili sigurno namjesnicima na Zeljipostavit~

kao itoje postavio namjesnicima

one prije njih, i da e im zacijelo vjeru njihovu uvrstit~ onu koju im On e/~
i da e im sigurno strah sigurnou zamijenit~ oni e se samo iWeni klanjat~ i
nee druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni
-oni su pravigrjenici. // (En-Nur: 55)
Kazah ovaj govor svoj, a Allaha Uzvienog molim da oprosti svaki grijeh i posrtaj
i meni i vama i svim ostalim vjernicima. Traite i vi oprosta od Njega, jer On, uistinu,
mnogo prata i samilostan je.

OST

DRUGA HUTBA
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Kraj i pobjeda pripadaju bogobojaznima a
neprijateljstvo se ispoljava samo prema zulumarima i nepravednima. Svjedoim da
nema drugog boga osim Allaha, Koji nema druga, i svjedoim da je na prvak i
vjerovjesnik, Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i Njegov poslanik, koji je kao milost
svjetovima poslan. Neka je salavat i blagoslov Allahova na njega, njegovu istu i
estitu porodicu~ sve njegove ashabe, tabiine i one koji ih, u dobroinstvu, slijedili
budu do Dana sudnjega.
Potovani vjernici:
Islam je spona koja objedinjuje ovaj ummet i on je neraskidiva veza izmeu njega

84

Hutbe

i njegovog Gospodara, pa je stoga neophodno njega se vrsto drati, jer stanje

posljednjih generacija ovog ummeta moe se popraviti samo na nain kako se to
desilo sa prvim. Zatim, iman nalae da ovjek odredi sebi granice kod kojih e stati i
znakove (obiljeja) kod kojih e se zaustaviti, jer to se tie tranja za hirovima i
porivima bez ikakvih prepreka ili ogranienja, ono niti i z grauje slavu niti vraa
(izgubljeno pravo. Zaista ummet koga savladaju njegove strasti i prohtjevi pa zaboravi
ono ime je zaduen i nastavi se ravnati u skladu sa svojim hirovima, ane pre'ma uputi
koja mu je dola, takav ummet ne zavreuje panju i nije dorastao da preuzme
odgovornost i ponese emanet.
Stoga, bojte se Allaha,vaeg Gospodara, potujte i cijenite vau vjeru i pokoravajte
se samo Njemu, istinski Mu ispovijedajui vjeru, pa e se stanje vae poboljati i
prilike vae popraviti.

Hutbe

85

VLAST PRIP . . . . . -A JEDINO ALLAHU

PRVA HUTBA
Neka je hvala Allahu, Jedinom posjedniku velianstva i uzvienosti, Kojem niko
nije slian niti Mu je iko ravan. Njega, uzvien neka je On, slavim i Njemu zahvaljujem
jer nas je obasuo neizmjernim dobroinstvom i bezbrojnim blagodatima. Svjedoim
da je samo Allah Bog i da nema druga, samo On stvara i upravlja, i samo On presude
donosi, On je Velianstveni i Uzvieni. Zatim svjedoim da je Muhammed, s.a.v.s.,
Njegov rob , Njegov poslanik i odabranik. Propisao je spas onome ko ga bude slijedio
i Serijata se bude drao, postiui tako uspjeh i na ovom i na buduem svijetu. Neka
je salavat i blagoslov Allahova na njega, njegovu asnu porodicu, vrijedne ashabe,
tabiine i sve one koji ih u dobru slijedili budu do Dana sudnjega.
v

Bojte se Allaha, potovana brao vjernici, jer pomou takvaluka cvjetaju dobra
djela i pomou njega se dostiu visoki poloaji ili derede. Teite za onim to je kod
Allaha jer u Njegovim je rukama svako dobro i On je Onaj Koji sve moe. Drite se
onoga to vam je objavljeno od vaeg Gospodara i ne uzimajte, pored Njega, nekog
drugog kao zatitnika.
Brao vjernici!
Ovaj um met, ummet islama, odnosno //najbolji ummet koji se ikada pojavio
meu ljudima// (Ali- Jmran . 110) ima puno pravo da se ponosi svojom vjerom i da
se uznosi Serijatom (vjerozakonom), jer njome su objedinjeni redovi i njome su
ujedinjena srca. Izbavila ga je iz provalije bijede i poronosti i uzdigla do visina
dostojanstva i kreposti, i vratila ga iz ponora ponienja, ropstva i potinjenosti ka
usponima ponosa, asti i istinske slobode. To je vjera mira i sigurnosti i erijat (zakon)
pravde i samilosti; vjera koju je Allah usavrio i koja nikada manjkava biti nee, sa
kojom je On zadovoljan i na koju se nikada rasrditi nee.
v

86

Hutbe

//Danas sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama
upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera,// (EI-Ma'ida: J).
Robovi Allahovi :
Serijat (zakon) jedini je pravi put koji titi ovjeanstvo od posrtanja i odvraa ga
od poskliznua u zlo i povodenja za strastima. On je lijek za srca, ivot za due i izvor
sa kojeg se napajaju umovi.
//0 ljud~ ve vam je stigla poruka od Gospodara vaeg i lijek za vaa srca
v

i uputstvo i milost vjernicima. Reci: 'Neka se zato Allahovojblagodati i milosti

raduju, to je bolje od onoga ito gomilaju.'// (/unus. 56-57)
v

Izvor Serijata i njegovo ishodite jeste Knjiga Uzvienog i Svemogueg Allaha i

sunnet Njegovog vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s.
Allahov Kitab i ni osnovu vjere i izvor zakonodavstva i milost je Allahova svim
svjetovima. U njemu su sadrane osnove Serij ata i njegovi temeljni principi, kako u
podruju vjerovanja i ahlaka tako i u podruju halala i harama. On imamima (ulemi)
osvjetljava puteve stizanja do spoznaje propisa vezanih za novonastale pojave i
sluajeve usvakom vremenu i u svakom prostoru, jer "nikom od sljedbenika Allahove
vjere nita se ne desi a da u Allahovoj Knjizi nije sadran dokaz, odnosno uputstvo za
njegovo rjeenje", kako kae imam Safija, Allah mu se smilovao.
A Satibi veli: "Kitab (Ku(an) predstavlja cjelokupni Serijat, osnovu vjere, izvor
mudrosti, ajet (dokaz) poslanstva i svjetlost spoznaje i razumijevanja. Nema puta ka
Allahu mimo njega niti ima spasa izuzev onome ko bude slijedio njegova uputstva."
Kur'an, daga brao , otvara puteve ka srcima i njime se prosvjeuju umovi.
To je Knjiga Allahova mudra, u njoj su vijesti o onome to je bilo prije vas i o
onome to e biti poslije vas, u njoj je presuda za ono to se dogodi meu vama, ona
je istina a ne ala. Ko je od silnika odbaci, Allah e ga unititi, a ko bude traio uputu
mimo nje, Allah e ga u zabludi ostaviti. Ona je neraskidivo ue Allahovo, Njegovo
svjetlo jasno, opomena mudra i put pravi. Ko iz nje govori istinito govori, ko po njoj
sudi pravedno sudi, ko u skladu s njom djeluje nagradu zasluuje i ko njoj poziva na
Pravi put je upuen .
Sto se, pak, sunneta Allahovog odabranika (Muhammeda), s.a.v.s., tie, a ogleda
se u njegovim rijeima, djelima i preutnim odobrenjima, on predstavlja tefsir
(objanjenje) Kur'ana i upuuje na njega. Njime je razjanjeno ono to je u Kur'anu
saeto i putem njega su detaljno izloene kur'anske odredbe. Sunnet je obavezno
sjediti i nije doputeno protiv njega istupati.
//Onaj ko se pokorava Pos/aniku pokorava se i Allahu... // (En-Nisa': 80)
v

Hutbe

8!

//Ono to vam Poslanik da (naredi), uzmite (posluajte), a ono ito vam

zabran~ ostavite. //(El-Hair: 7)
/Weka se pripaze oni koji postupaju sup~otno nareenju Njegovu, da ih
iskuenje kakvo ne stigne iii da ih patnja bolna ne snae.// (En-Nur: 63)
Brao

vjernici l
Islam je akidet (vjera) i Serijat (zakon): vjerovanje u All~ha i svjedoenje da je
samo On Gospodar,da je samo On Bqg ida samo On posjeduje lijepa imena i savrena
svojstva, odnosno: vjerovanje u Allaha, Njegove rnelekel Njegove knjige, Njegove
poslanike: Sudnji dan i kader, tj. da sve .to se zbiva i dogaa , bilo dobro ili zlo, biva sa
Njegovim odreenjem, potpuna pokornost i apsolutna potinjenost. To podrazumijeva
i zadovoljstvo Allahovirn dinom i vjerovanje uAllahovog Poslanika, s.a.v.s., bez ikakve
sumnje, nesigurnosti i neodlunosti, zatim slijeenje islamskog puta u praktinom
djelovanju: u poslovnim vezama i sudstvu: u vlasti i upravi, kako u odnosu sa
pojedincima tako i u odnosusa skupinama ili zajednicama.
Islam je ivot pobonosti koja srce muslimana ukljuuje u neprekidnu vezu sa
Njegovim Gospodarom i on u svim svojim stvarima i poslovima traga za Njegovim
zadovoljstvom.
To je moralni sistem koji je utemeljen na irenju vrlina i iskorjenjivanju poroka;
politiki sustav koji se bazira na uspostavljanju pravde i uvrivanju temelja istine;
drutveni poredak ije jezgro ini estita porodica a glavni oslonac mu je solidarnost
meu lanovima zajednice. To je vjera rada i doprinosa (uinka) ~ potpuni i savreni
program za sve vrste ljudske aktivnosti, koji poiva na Allahovoj uputi (objavi) i ima za
cilj postizanje Njegovog zadovoljstva.
Na temelju svega ovoga, ummete islamski (brao m~slimani), moe se jasno
z akljuiti da je ova vjera, sa njenim temeljima i principima, udovoljavala i da e
udovoljavati svim potrebama ovjeanstva~ u svakom vremenu i u svakom prostoru.
Proirila se, kao to vam je poznato, na sve strane svijeta i pod njenim okriljem nale
su se razliite klase i kategorije ljudi, pa je, naelima i pravilima svojim, uspjeno
pokrila i obuhvatila sve dijelove zemljine kugle do kojih je doprla njena vlast. Rjeavala
je sve probleme na koje je nailazila, bez obzira na raziiitost sredine i podneblja, i
nijednoga dana nije bila nemona da na svako pitanje dadne odgovor, za svaki sluaj
iznae pravno rjeenje i za svaku stvar izrekne presudu . Pisana djela iz podruja fi kha
(islamskog prava) i zbirke erijatskopravnih rjeenja (fetvi) oit su dokaz onima koji u
to sumnjaju.
A kako se to moe desiti kada je Serijat, u skladu s rijeima hafiza lbn-Kajjima,
v

88

Hutbe

r. h., "utemeljen na mudrosti i dobrobiti robova (ljudi) i na ovom i na buduem svijetu.

Cjelokupni je Serijat ustvari suta pravda, samilost, korist i mudrost, i svako pitanje

koje izae iz okvira pravde

u nepravdu, iz granica samilosti u njenu suprotnost, iz

.
domena koristi u polje tete i iz zone mudrosti u sferu ale i uzaludnosti ne pripada

Serijatu, odnosno nije sastavni dio Serijata." Serijat je u itavom islamskom svijetu
vie od trinaest stoljea bio osnova vlasti (upravljanja): sudstva i donoenja fetvi
(erijatskopravnih rjeenja), pod njegovom zastavom okupili su se ljudi razliitih korijena
i rasa i doao je u doticaj sa raznovrsnim sredinama i okolnostima; meutim , nikada
nije bio nemoan suoiti se sa novinama niti je ikada prestao udovoljavati obavezama.
Tako je bilo nekada, a tako moe biti i danas i sutra i u svako drugo doba. Potrebno
je samo da se rodi drava koja e biti utemeljena na Kur'anu, sunnetu Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., i primjeni Serijata (AIIahovog zakona). Kada se to desi, nema

sumnje da e njeno rukovodstvo, njena vlast i svi njeni graani pod okriljem Serijata,
Allahove Knjige i sunneta
ivjeti u punom miru, sigurnosti i spokojstvu, okrueni
hajratima i Allahovim blagodatima. Srca e biti ispunjena zadovoljstvom, a nagrada
koja se za sve to oekuje kod Allaha bolja je i trajnija. Molimo Uzvienog Allaha da
pomogne muslimanima u to skorijem formiranju takvih zajednica i drava.
Brao u islamu, potovani vjernici!
Jedan od nunih zahtjeva imana (vjerovanja) jeste priznavanje prava na
zakonodavstvo jedino Uzvienom Allahu: jer vlast pripada izriito Njemu.
v

//Sud (vlast) pripada jedino Allahu a On je naredio da se klanjate samo

Njemu.// (jusuf: 40)
1

Okretanje lea Allahovom zakonu (Serijatu) iodstupanje od njegove primjene spada

u ponaanje munafika i zali ma
licemjera i zulumara:
/'l<adbudu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On presudl nekiod

njih odjednom lea okrenu; samo ako znaju da je pravda na njihovoj stran~
dolaze mu posluno. Da li su im srca bolesna/ ili sumnjajU; ili strahuju da e
Allah i Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupiti? Nijedno1 nego
ele da drugima nepravdu ine. // (En-Nur: 40-SO)
/Zar ne vidii one koji tvrde da vjeruju u ono ito se objavljuje tebi i u ono
to je objavljeno prije tebe pa ipak ele da im se pred ejtanom sud~ a nareeno
imje da ne vjeruju u njega. A ejtan eli da ih u veliku zabludu odvede. //(En
Nisa1:60)
Ummete islamski, brao muslimani!
Bez obzira na svu ovu jasnou i oitost ... neprijatelji islama odbijaju prestati sa

Hutbe

89

pravljenjem smetnji, smiljanjem optubi i izmiljanjem sumnji usmjerenih protiv Serijata,

njegove sveobuhvatnosti i podobnosti. ~ak, idejni rat koji se vodi protiv islama i njegovih
sljedbenika uspio je da pojedine muslimane, pa i intelektualce meu njima, uini da se
stide ili zgraavaju pri spomenu nekih islamskih odredbi, kao to su naprimjer: erijatske
kazne (hududi), odmazda (kisas ili smrtna kazna za namjerno bespravno ubojstvo),
pokrivanje ene (hidab) i sl. Oni kao da ne vide nikakve prepreke da se islamske
zemlje pretvore u prostrani poligon na kojem e cvjetati sve vrste prostota i loih
moralnih osobina ili u iroku oblast u kojoj e razbojnici i divljaci (barbari) nai zgodnu
priliku za nasilje i ubojstva (atentate). Pa i vie od toga, ti meu onima koji kritikuju i
ocrnjuju Serijat primjeuje ljude koji uope ne poznaju put do damije ili koji se nimalo
ne susteu od injenja velikih grijeha i prijestupa. Vidi ih kako uporno insistiraju ili
izjavljuju da je zabrana alkoholnih pia i prostitucije, .kao i iskorjenjivanje lopova i
sijaa tesada (nereda)... okrutnost i primitivizam. Zar nisu uli ta Allah kae o
munaficima:
non nee djela njihova prihvatiti
zato ito ne vole ono ito Allah
objavljuje1 i On e djela njihova ponititi.// (Muhammed: 8-9)
v

/To e biti zato to su ono to izaziva Allahovu srdbu slijedi/t a ono ime
je On zadovoljan prezira/~ On e djela njihova ponititi. //(Muhamed: 28).
Brao

u islamu, potovani vjernici!

Iman (vjerovanje) ne ogleda se u golim rijeima i ispraznim nadama niti se islam
ogleda samo u formalnoj (nominalnoj) pripadnosti (islamu) , Iman je, draga brao, ono
u to je srce pouzdano uvjereno i to je nakon toga djelima potvreno .
Otuda, kada muslimani budu istinu govorili i vjeri svojoj se iskreno posvetili ,
uzimajui Allahovu Knjigu i sunnet Njegovog vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., za
osnovu vlasti i uprave i izgraujui na njoj programe odgoja i obrazovanja... , tada e
se obistiniti Allahovo obeanje, uvrstiti njihova vlast i mo (na zemlji) i ostvariti dugo
oekivana pobjeda.
Eu'zu billahi mine-ejtanir-radim

(Utjeem

se Allahu od prokletog ejtana):

1sudi im prema onome ito Allah objavljuje i nepovodi se za prohtjevima

njihovim, i uvaj ih se da te ne odvrate od neega ito ti Allah objavljuje, Aako
ne pristaju, ti onda znaj da Allah eli da ih zbog nekih grijehova njihovih
kazni. A mnogi ljudi su, zaista, nevjernici. Zar oni da trae da im se kao u
1

pagansko doba sudi?Akoje odAllaha boQJsudija narodu koji vrsto vjeruje?

(EI-Ma'ida: 49-50)

11

90

Hutbe

Molim Uzvienog Allaha da nam pomogne da se okoristimo uputom Njegovog

Kitaba i sunnetom Njegovog vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s.

DRUGA HUTBA
Hvala Al lahu, Koji je due vjernike otvorio, pa su se predali i pokorili Njemu, i Koji
im je iman dragim uinio i u srcima njihovim ga lijepim prikazao..., pa u slijeenju
Serij ata nikakve tekoe (tjeskobe) nisu osjetili. Svjedoim da nema drugog boga
osim Allaha, Koji nema druga,. i svjedoim da je Muhammed, s.a.v.s.: Njegov rob i
Njegov poslanik, neka je salavat i blagoslov Allahov na njega, njegovu porodicu i
ashabe, zatim tabine i sve one koji ih u dobru slijedili budu do Dana sudnjega.
v

Potovana brao vjernici!

Sutina imana (vjerovanja) ogleda se u: zadovoljstvu Allahom kao Gospodarem,
islamom kao vjerom i Muhammedom, s.a.v.s., kao vjerovjesnikom i poslanikoml a
potom upotpunoj potinjenosti, pokornosti: poslunosti i predanosti (Allahu i Njegovom
Poslaniku).
A to se tie tjeskobe u grudima, sumnje u srcima i preputanja strastima i
prohtjevima dua...,to su znakovi nifaka, odnosno licemjerstva.

/1 tako mi Gospodara tvoga/ oni nee biti vjernicidok za sudqu usporovima

meusobnim tebe ne prihvate i onda zbog presude tvoje u duama svojim
nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore. n (En-Nisa: 65).
/1(ad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozov~ da im On presud~
samo reknu: Siuamo i pokoravamo sef Oni e uspjeti. Oni koji se Allahu
i Poslaniku Njegovu budu pokorava/~ koji se Allaha budu bojalii koji odNjega
budu strahovali oni e postii ono to budu eljeli. n (En-Nur: 51-52)
1

\1

Stoga, bojte se Allaha, pokoravajte se Njemu i slijedite Serij at... pa e porasti va

ugled, ojaati vaa vlast i biti poraen va neprijatelj.

Hutbe

91

ISLAM PODSTICE NA OLAKSAVANJE

JA U BRACNU ZAJEDNICU

PRVA HUTBA
Hvala Allahu: Koji u Knjizi Svojoj jasnoj kae:

/1jedan od dokaza Njegovih jeste to ito za vas, od vrste vae, stvara ene
da se uz njih smirite, i to izmeu vas uspostavlja ljubav i samilost; to su,
zaista, pouke za ljude koji razmiljaju.// (Er-Rum: 21)
Svjedoim

da je samo Allah Bog i da nema druga

On je o svemu presudio i
mjeru mu odredio, On je Serijat propisao i lahkim ga uinio, i svjedoim da je
Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i Njegov poslanik. Podsticao je na stupanje u brak
(enidbu i udaju) i peporuivao njegovo olakavanje i uprotavanje, s obzirom da se u
njemu kriju velike dunjaluke i ahiretske koristi kao i pohvalne posljedice i ishodi.
Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: "Oiakavajte, a ne oteavajte, i obveseljavajte, a ne
zastraivajte (rastjerivajte)." Neka je salavat i selam Allahov na ovog plemenitog
Vjerovjesnika, na njegovu porodicu i na njegove ashabe, sve do Dana sudnjega.
v

O ljudi (potovana i cijenjena brao)!

Bojte se Uzvienog Al laha, slijedei ono to je naredio i klonei se onoga to je
zabranio, i znajte da su u braku sadrane mnogostruke koristi. Jedna od njih jeste
ouvanje ednosti i estitosti branih drugova i njihova zatita od padanja u nemoral.
Alejhisselam, s.a.v.s., rekao je: "O omladina, ko od vas ima mogunosti neka se
oeni, jer to je bolje za obaranje pogleda i sigurnije za zatitu od prostitucije." (Hadis)
.
Druga korist jeste stjecanje potomstva kojim se poveava broj lanova ummeta i

posredstvom koga jaa njihova zajednica. Kazao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Zenite

se enama koje mnogo vole i koje puno raaju, jer ja u se ponositi sa vama (vaim

brojem) pred ostalim ummetima (narodima)." (Prenose Ahmed i lbn-Hibban i kau da

92

Hutbe

je sahih). Nadalje, od branih koristi jeste i uzajamno potpomaganje izmeu ovjeka i

ene na putu izvravanja i ispunjavanja ivotnih obaveza. Tako ena nalazi u ovjeku
onoga ko e se brinuti onjoj na planu osiguravanja opskrbe i drugih materijalnih potreba
kao i na planu preuzimanja njenih poslova i obaveza koje ona, zbog enstvenosti i
slabosti svoje, nije u stanju sama realizirati. Sdruge strane, ovjek nalazi ueni onoga
ko e ga potediti kunih nevolja (poslova) i briga oko odgoja djece i poroda. Openito
reeno, nije jedini cilj braka zadovoljavanje strasti, naprotiv, brak je uzvieniji od toga
jer predstavlja vezu koja je ispunjena ljubavlju, odanou i prisnou. To je veza koja
objedinjuje srca, veza na kojoj poiva izgradnja i odgoj porodice, pa ak i vie, izgradnja
i odgoj itave zajednice. Uistinu je to uzvien cilj i plemenita tenja.
Cijenjeni muslimani !
Zbog svih ovih, i drugih dobrobiti, islam pobuuje elju za stupanjem u brak i
podstie na njegovo omoguavanje i olakavanje puta koji mu vodi, a zabranjuje sve
to se ispreava pred njim, ometa njegovo funkcioniranje ili pomuuje njegovu istotu
i ednost. Meutim , ljudi su, svojim nevaljalim postupcima i onim to im diktiraju ljudski
i dinski ejtan i, na putu sklapanja brane zajednice postavili mnoge prepreke i smetnje
tako da je stupanje u brak u ovom naem dananjem vremenu postalo jednim od
najteih pitanja, ako ne i najtee pitanje. Neke od tih prepreka i smetnji jesu:
Prvo: Nepravda prema enama, odnosno spreavanje ene da se uda za njoj
odgovarajuu osobu. Tako, kada se pojavi prikladan i podesan zarunik, bude vraen
i odbijen, bilo intervencijom njenog staratelja (skrbnika) ili uplitanjem kratkovidnih
pojedinaca, bilo ena ili bezumnih osoba, putem iznoenja bezvrijednih i nitavnih
argumenata, kao da, naprimjer, kau: ovaj je star, ovaj siromaan, ovaj pretjerano
poboan... itd., a u stvarnosti, mahana (nesrea) mu je kod njih jedino ta to ne odgovara
ukusu ovih bezumnika. Aonoga dana kada bezumnici i bestidnici preuzmu odgovornost
nad enama, toga dana e odgovornost biti izgubljena i zanemarena, mnoge koristi i
interesi bit e upropateni i stvar e postati nitavna i obezvrijeena. Stoga, dunost
je odlunog i razboritog skrbnika (staratelja) ene da, kada se uvjeri u podobnost
zarunika (prosca) i zarunica (mlada) izrazi zadovoljstvo njime, smjelo i preduzme
korake upravcu sklapanja braka i ne dopusti podrugljivcima i smutljivcima da iskoriste
priliku. Alejhisselam, s.a.v.s., rekao je: "Kada vam doe onaj s ijom ste vjerom i
moralom (ahlakom) zadovoljni, oenite ga. Ne budete li tako postupili, na zemlji e
zavladati smutnja i veliki nered (fesad)." Spreavanjem ene da se uda za prikladnog
i odgovarajueg mladia vre se tri zloina: zloin skrbnika ene prema samom sebi,
jer se ogrijeio prema Allahu i Njegovom Poslaniku. s.a.v.s.; zloin prema eni, jer ju

Hutbe

93

je zadrao od prikladne joj i podobne osobe i time upropastio (prokockao) priliku njene
udaje koja predstavlja sutinu njenog interesa i dobrobiti; i zloin prema samom
zaruniku (proscu), jer mu je uzurpirao pravo koje mu je zakonodavac dao. Takav
skrbnik ili staratelj gubi pravo starateljstva nad enom i ono prelazi u ruke onoga koji
je o tom pitanju bolji i podobniji za nju od ostalih skrbnika. Cak, ukoiiko se nepravda,
odnosno spreavanje ene da se uda za prikladnu osobu, ponovi od skrbnika vie
puta, on postaje grjenikom s nepotpunim imanom i nepotpunom vjerom i njegovo
svjedoenje se, kod odreenog broja uleme, ne prima.
Drugo: Podizanje cijene vjenanim darovima (mehrovima) i njihovo pretvaranje u
predmet ponosa, hvalisanja i trgovine, ni zbog ega drugog nego da bi se na sijelima
i skupovima prialo o veliini dotinog mehra (vjenanog dara), bez razn1iljanja o
posljedicama koje takav postupak za sobom povlai. Oni koji to ine nisu svjesni da
su uveii u islam jedan ruan obiaj iji e grijeh (teret) sami snositi, kao i grijehe svih
onih koji ga budu praktikovali
ime nimalo nee biti umanjeni njihovi grijesi, te da
su ljude opteretili takvo111 mukorn i potekoorn koja izaziva srdbu protiv njih i njihovo
ismijavanje. Nadalje, previsoka cijena mehra (vjenanog dara) jeste jedan od razloga
koji kod mua izazivaju osjeaj odbojnosti (mrnje) i neraspoloenja prema njegovoj
eni i kod najsitnijeg povoda, dok, s druge strane, lahkoa i jednostavnost vje nanog
dara vodi slozi i ljubavi meu suprunicima i donosi beriet (blagoslov) u braku. U
prilog tome svjedoe rij ei Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Najberietniji je brak onaj
koji najmanje optereuje (tj. koji je najlake opskrbe)." (Prenosi Ahmed). A voa
pravovjernih Omer ibn ei-Hattab, r.a., rekao je: "Nemojte pretjerivati u vjenanim
darovima ena jer da to predstavlj.a plemenitost na dunjaluku ili takvaiuk na ahi retu,
prei bi od vas utome bio Vjerovjesnik, s.a.v.s." Ibnu1-Kajji m, r. h., veli: "iz (prethodnih)
hadisa razumije se da najnia granica vjenanog dara nije odreena .i da se pregrt
(aka) brana, eljezni prsten ili papue mogu nazvati mehrom (vjenanim darom) i
enu uiniti doputenom; kao to se razumije da je pretjerivanje u visini vjenanog
dara prilikom sklapanja braka pokueno i da vodi oskudici berieta u njemu i njegovom
oteavanju.

Tree: Prveliki izdaci i trokovi koje su ljudi izmislili i uveii i sve granice u tom
pogledu prekorai li, stavljajui tirne teak teret na plea mua i izazivajui odbojnost
prema stupanju u branu zajednicu. Tu prije svega spada israf, pretjeranost u
nabavljanju skupocjene odjee i platna, kupovanju dragocjenosti i nakita prekomjernih
i prevelikih vrijednosti, kao i pretjeranost u opremanju mladine odaje ili brane sobe.
Zatim, tu je i pretjerivanje i rasipanje imetka u prireivanju svadbenih banketa i gozbi
v

94

Hutbe

na kojima se upropatavaju velike koliine hrane i mesa kao i usiljene i trokali- posjete
izmeu porodica mladenaca, branih drugova. Sve ove stvari predstavljaju optereenje
za mua i nisu u interesu ene ili mlade, a najveu korist od svega toga poberu vlasnici
duana i (modnih) izlobi. Uistinu je to uzaludno i beskorisno troenje i upropatavanje
imetka i zatvaranje puta koji muslimane vodi u okrilje braka, jedne od njihovih nunih
ivotnih potreba! Dodaj svemu tome da su pojedini obani i primitivci uvezli meu
muslimane raznovrsne rune obiaje i zabranjene postupke i uinili ih sastavnim dijelom
brane procedure. Meu njima je, prije svega, prireivanje veernjih zabava i banketa
u hotelskim salama i drugim mjestima, zatim dovoenje pjevaa i pjevaica da se,
posredstvom mikrofona, kroz pjesmu i muziku razlegnu njihovi glasovi, i to u masi
meusobno izmijeanih i nerazdvojenih ljudi i ena. Potom se pred svu tu svjetinu
izvedu mladenci da im se uzmu (zabranjeni) snimci za uspomenu, u atmosferi u kojoj
se mlada esto pojavljuje izazovno (tj. nepropisno) obuena, u formi raskalaenih i
razuzdanih ena. Sklapanje braka na ovakav nain pretvorilo se u arita fesada
(poroka) na kojima se, uputanjem u grijehe i prijestupe, otvoreno suprotstavlja Allahu
i Njegovom Poslaniku.

Robovi Allahovi, draga brao!

Ometanje i oteavanje braka, odnosno stupanja u branu zajednicu putem
navedenih i drugih stvari prouzrokuje velike smutnje i zlodjela, od kojih su:
- malobrojnost onih koji se odluuju na sklapanje brane zajednice zbog
nemogunosti snoenja njegovih trokova, a to, opet, vodi u nemoral
praktikovanje vanbranih odnosa izmeu ljudi i ena, odnosno prostitucije, jer
spreavanje onoga to je doputeno vodi u ono to je zabranjeno, s obzirom da
se sve to pree svoju granicu pretvara se u njegovu suprotnost;
- erijatom zabranjeno pretjerivanje i rasipanje, u korist ega svjedoe
mnogobrojni kur'anski i hadiski tekstovi;
- skrbnikovo obmanjivanje njegove tienice spreavanjem da se uda za
podobnu i prikladnu osobu, za koju on pretpostavlja da ne nudi odgovarajui ,
odnosno visoki vjenani dar (mehr) ili ne iskazuje spremnost da snese sve te
ogromne izdatke koje smo ranije spomenuli, pa mu okree lea i nudi je onome
ko je spreman sve to rtvovati, makar i ne posjedovao zadovoljavajua svojstva
u odnosu na vjeru i moral, niti ulijevao nadu da e ena kod njega biti usreena.
Ovo je nepravda (prema enama) koju smo prethodno spomenuli, akoju ko ponovi
vie puta smatra se grjenikom, osobom manjkave vjere igubi svojstvo pravednosti
sve dok se iskreno ne pokaje Uzvienom Allahu.
-

Hutbe

95

Stoga, bojte se Allaha, o robovi Allahovi, obratite panju na ovu stvar i dadnite joj
mjesto koje zasluuje.
Eu!zu billahi mine-ejtanir-radim (Utjeem se Allahu od prokletog ejtana):
''Udavajte neudate i enite neenjene, i estite robove i robinje svoje; ako
su siromain~ Allah e im iz obilja Svoga dati. Allahje neizmjerno dobar i sve

zna. A neka se suzdre oni koji nemaju mogunosti da se oene, dok im Allah
iz obilja Svoga ne pomogne!" (En-Nur: 32-13)
.

O BRACNOJ ZAJEDNICI
DRUGA HlTTBA
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Konac, kraj i pobjeda pripadaju
bogobojaznima, a neprijateljstvo i mrnja ispoljavaju s.e samo prema zulumarima i
nepravednima. Svjedoim d~ je samo Allah Bog i da nema druga. On je nakon
potekoe obeao olakicu, a nakon nevblje i nedae poputanje i utjehu. Potom
svjedoim da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i Njegov poslanik. Njemu nikada nije
ponuen izbor izmeu dvije stvari a da nije izabrao onu koja je laka, izuzev ako se
radilo ogrijehu, pa neka je salavat Allahov i selam neizmjerni na njega, njegovu asnu
porodicu i njegove ashabe, koji su dosljedno slijedili njegov sun net i sprovodili njegove
upute pa su postigli dobro i ovoga i budueg svijeta.
Robovi Allahovi, draga i potovana brao!
Ako je mehr, vjenani dar, prilikom sklapanja braka propisan i utvren in, onda
njegova visina treba biti realna i uobiajena, u skladu sa stanjem mua i poloaja
ene. Zato? Zato to je cilj braka da ena dobija mua koji e se brinuti i starati o njoj,
a nije mu cilj da se doe do mehra, odnosno vjenanog dara. Dakle, vjenani je dar
sredstvo a ne ci IL pa je iz tog razloga neophodno da se kree u realnim granicama i u
skladu sa mogunostima, makar se radilo o prstenu od eljeza ili o dugu (obavezi) na
savjesti mua. Stoga, niskoa ili malenkost vjenanog dara, ili, pak, njegovo potpuno
odsustvo, ne smije biti preprekom izmeu podobne i adekvatne osobe i izmeu

96

Hutbe

sklapanja braka.
Robovi Allahovi (cijenjeni vjernici)!
Ako je upriliavanje svadbene gozbe povodom sklapanja braka sunnet, onda je
dunost da to bude u razumnim granicama, da se za to odabere podesno vrijeme i da
ne pree odgovarajuu koliinu, kako ne bi dostiglo granice bespotrebnog pretjerivanja
ili bilo prireeno u neprikladno vrijeme pa velike koliine hrane i mesa ostale
neupotrijebljene ili baene u kantu za smee . To je stvar koju vjera strogo zabranjuje,
koju zdrav razum odbacuje i kojom nije zadovoljan ni Allah ni Njegov Poslanik, s.a.v.s.
Robovi Allahovi (draga brao)!
Ako je proklamovanje (oglaavanje) braka legitiman i propisan in, onda to treba
biti na nain kako nam je preporuio Allahov Poslanik, s.a.v.s.: udaranjem defova u
drutvu ena, i to odvojenih od ljudi. Zamjenjivanje svega toga prireivanjem plesova
i pjevaljki, uz zajedniko prisustvo ljudi i ena, a zatim iskoritavanje dotine prilike za
dovoenje pjevaa i sviraa, fotografa i snimatelja i za javno i otvoreno vrenje grijeha
i prijestupa samo izaziva Allahovu srdbu i rezultira loim posljedicama i pogubnim
zlodjelima (tetnostima).
Zato, bojte se Allaha, robovi Allahovi, i znajte da je najbolji govor Allahova Knjiga...
itd.

Hutbe

97

PAZNJA ISL

PREMA PORODICI

PRVA HUTBA
Hvala Allahu, gospodaru svjetova, na Njegovim vidljivim i nevidljivim blagodatima.
Mi nismo u stanju pobrojati sve Njegove pohvale, On je onakav kakvog je sam Sebe
pohvalio. Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha, Koji nema druga, Njemu pripada
vlast i zahvala i u Njegovoj je moi sve, i svjedoim da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov
roob i Njegov poslanik. Poslao ga je da istinu i ovjeanstvo uputi, pa je izloio ljudima
ono to im je od Gospodara njihova objavljeno i ostavio je um met svoj na stazi jasnoj,
kako na svjetlu dnevnom tako i utmini nonoj, sa koje zalutati moe samo onaj ko je
propast zasluio. Neka je salavat Allahov i selam neizmjerni na njega, njegovu porodicu,
ashabe i sve one koji ih u dobru slijedili budu.
O ljudi (potovana brao)!
Bojte se Uzvienog Allaha, slijedei ono to vam je naredio, klonei se onoga to
vam je zabranio i zahvaljujui ~v1u na blagodatima kojima vas je obasuo, jer On je
obeao sretan ishod bogobojaznima, kao i dodatne blagodati zahvalnima.
Robovi Allahovi (cijenjene dematlije)
Vama je poznato da se zajednica formira od porodica, aporodica od jedinki, poput
zgrade koja nastaje iz temelja i cigli ili erpia i uskladu sa snagom temelja te jainom
i rasporeenou erpia zgrada postaje visokim dvorcem i stabilnom tvravom. Isti
je sluaj i sa ljudskom zajednicom, ija estitost ovisi o estitosti jedinki i porodica od
kojih je formirana, pa je, stoga, Vjerovjesnik, s.a.v.s., muslimansko drutvo uporedio
sa vrstom zgradom iji se dijelovi meusobno veu i podupiru i sa jednim tijelom 'koje
kompletno osjea bolove kada se razboli jedan njegov organ. Zbog svega navedenog

98

Hutbe

islam posveuje potpunu panju formiranju muslimanske porodice i njenoj ureenosti,

a poto zasnivanje porodice poinje od kontakta mukarca sa enom, putem braka,
zapovijedio je da se utu svrhu bira estit mu i estita ena. Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao je: "Kada vam doe onaj ijom ste vjerom i moralom zadovoljni, oenite ga. Ne
budete li tako inili, na zemlji e zavladati smutnja i veliki fesad
nered." (Prenosi
Tirmizija i kae da je hasen, dobar) Uovom hadisu Vjerovjesnik, s.a.v.s., nareuje da
se onaj ko zadovoljava svojom vjerom i svojim ahlakom, oeni, iz ega se, opet,
razumije da onoga ko je slabe vjere i loeg morala nije doputeno oeniti. Dakle, hadis
podstie na izbor branih dugova i uvaavanje erijatskih (vjerskih) kvalifikacija,
meutim, mnogi staratelji (ili oevi) prilikom udaje njihovih tienica (odnosno kerki),
ne posveuju ovom pitanju nikakvu panju. Ne nastoje im izabrati ovjeka na koga je
ukazao Poslanik, s.a.v.s., nego im biraju osobu koja odgovara. njima, pa makar bila
slabog dina i hravog ahlaka, odnosno ne bilo udovoljeno interesu ene stupanjem u
brak s njim. Koliko je samo problema doprlo do naih uiju od ena koje su postale
rtve loeg izbora?! Jedna od njih kae kako je stavljena na kunju muem koji ne
klanja; druga veli da joj mu konzumira opojna pia i uzima drogu; trea se ali kako
joj suprug nareuje da se otkrije i skine hidab (maramu); etvrta izjavljuje kako se
mu naslauje njom na nedozvoljen nain: prilazi joj uz ramazan, za vrijeme posta,
spava s njom kada ima menstruaciju, ili opi u mjesto u koje to Allah nije dopustio (u
stranjicu) i sl.; peta otkriva da joj mu ne spava kod nje, jer provodi noi sa razvratnicima
i pokvarenjaci ma... itd... itd. Za sve ovo je odgovoran staratelj ene koji joj je odabrao
loeg branog druga i iznevjerio povjereni mu emanet, kao to je, takoer, odgovoran
i za eventualnu njenu izopaenost i izopaenost njenog potomstva zbog dotinog
mua kojim ju je obmanuo.
Akako islam podstie na izbor estitih mueva isto tako podstie i na izbor estitih
supruga. Abdullah b. Amr b. ei-'As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Dunjaluk je (prolazno) uivanje, a najbolji uitak na njemu predstavlja estita ena."
(Prenosi Muslim) A Ebu-Se'id ei-Hudri, r.a., pripovijeda da je Vjerovjesnik s.a.v.s.
kazao: "Zena se uzima zbog jednog od etiri svojstva: zbog njene ljepote, njenog
imetka, njenog ah laka (morala) i njene vjere. Dri se one koja je pobona i moralna,
Bog ti (svako) dobro dao!" (Prenosi Ahmed sa vjerodostojnim senedom i lbn-Hibban
usvom "Sahihu") Udrugom rivajetu Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "ena se uzima (vjenaje) radi etiri stvari: radi njenog imetka, njenog
porijekla (soja), njene ljepote i njene vjere (pobonosti) P? domogni se one koja je
pobona, Bog ti svako dobro dao (blagoslovljen bio!") Hadis prenose Buharija i Mus
v

99

Hutbe

lim, a njime se podstie na izbor estite i dobre ene,.bez osvrtanja na druge stvari
kao to su porijeklo, imetak i ljepota, ukoliko se radi o odsustvu pobonosti i vjere.
Abdullah b. 'Amr, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., sljedeu izjavu: "Ne uzimajte
ene zbog ljepote, jer mogue je da ih ljepota njihova upropasti niti ih uzimajte zbog
bogatstva, jer mogue je da ih bogatstvo njihovo osili i nepravednim uini. Zenite ih
zbog njihove vjere (pobonosti), jer i sakata i crna robinja, ukoliko je vjernica (pobona),
bolja je." (Prenosi lbn-Made) iz hadisa se razumije da vjera i pobonost ene pokriva
(odnosno prikriva) njene eventualne mahane, za razliku od bogatstva i ljepote koji, uz
odsustvo vjere, vode u zlo i poronost. f\~eutim, ukoliko se kod ene, pored vjere i
pobonosti, nau i ljepota i ostala svojstva potpunosti i savrenstva, onda je to cjelovita
i potpuna blagodat, uz napomenu da se svaki drugi nedostatak moe previdjeti i
zanemariti izuzev nedostatka vjere. Zatim, nakon stupanja u brak i zasnivanja brane
veze islam nalae suprunicima da lijepo ive i da se jedno prema drugom lijepo
odnose.
Iz svega navedenog postaje nam jasno zato islam posveuje veliku panju izboru
branih drugova, jer mu i ena okosnica su porodice i sa njihovom estitou i porodica
e, Allahovom voljom, biti estita. A s druge strane, pridavajui vanost izboru
suprunika i njihovoj estitosti, islam vodi brigu da u njihovom okrilju odraste estito
potomstvo. U tu svrhu islam zapovijeda roditeljima da odgajaju svoju djecu da budu
kreposna i potena i da se dre _
to dalje od grijeha i poroka. Alejhisselam, s.a.v.s.,
rekao je: "Nareujte vaoj djeci da klanjaju namaz kada napune sedam godina, a
udarite ih, ako to zapostave, kada navre deset, i rastavitie ih uposteljama." Nadalje,
Vjerovjesnik, s.a.v.s.~ zapovijeda da se pravedno postupa sa djecom kada i-m se neto
dodjeljuje ili poklanja i zabranjuje roditelju da jednu djecu daruje, a drugu zapostavi,
jer to izaziva mrnju i neprijateljstvo meu njima i podstie na kidanje rodbinskih veza
koje vodi raspadanju porodice i njenom ruenju. Nu'man b. Beir, r.a., pripovijeda pa
kae:
"Otac mi je udijelio neto svoga imetka pa je moja majka Amra, kerka Revvahe,
rekla: 'Nisam zadovoljna (tvojim postupkom) sve dok ne zatrai od Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., da ti posvjedoi. ' Potom mu je otac otiao kako bi ga uinio
svjedokom za ono to mu je udijelio, pa ga je Allahov Posl~nik, s.a.v.s., upitao:
'Jesi li tako postupio sa svom svojom djecom?'
'Nisam', odgovorio je on, a Poslanik je) s.a.v.s., na to rekao:
'Bojte se Allaha i budite pravedni meu vaom djecom.'
Nakon toga je otac (veli Nu'man) vratio (opozvao) tu sadaku." (Prenosi Muslim)
v

100

Hutbe

Vjerovjesnik, s.a.v.s., podsticao je na lijep odgoj djece, pa je rekao: "Nije nijedan

roditelj darovao (svoje) dijete boljim darom od lijepog odgoja." (Prenosi Timizija) U
drugom hadisu, kojeg biljei lbn-Made i Ibn-Abbas, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., kazao: " Budite plemeniti prema vaoj djeci i lijepo ih odgajajte."
A kako je Uzvieni Allah naredio roditeljima da vode rauna o svojoj djeci, da im
dobroinstvo ine i da ih lijepo vaspitaju isto tako je naredio djeci da uzvrateroditeljima
tu uslugu i to dobroinstvo i da lijepo sa njima postupaju, naroito kada u godine
zapadnu. Uzvieni kae:
//Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima
dobroinstvo inite.

Kadjedno odnjih, ili oboje, kod tebe starost doive, ne

reci im ni: 'Uh!' l ne podvikni na njih, i obraaj im se rijeima potovanja
punim. Budiprema njima paljiv i ponizan i reci. 'Gospodaru moj, smilujim
se, onisu mene, kad sam bio dijete, njegovali!'// (El-Isra: 23-24)
Eto, tako Svevinji Allah zapovijeda roditeljima da ine dobroinstvo djeci dok su
mlada i nejaka i zapovijeda djeci da ine dobroinstvo roditeljima kada postanu stari i
nemoni. Utome se, nesumnjivo, ogleda solidarnost i potpomaganje meu lanovima
muslimanskeporodice na planu materijalnih interesa, atu je i solidarnost i potpomaganje
meu njima na mnogo znaajnijem i korisnijemplanu od toga, kako na ovom tako i na
buduem svijetu
saradnja i potpomaganje u dobroinstvu i bogobojaznosti, putem
uzajamnog upuivanja na dobro i odvraanja od zla meu lanovima jedne te iste
porodice. Uzvieni Allah kae:
no vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje uvajte od vatre ije e gorivo
ljudi i kamenje biti... ''(Et- Tahrim: 6)
Tako Uzvieni nareuje vjernicima da i sebe i one koji su pod njihovim
nadlenitvom, od lanova njihovih porodica, uvaju (dehenemske) vatre od koje se
spasiti moe jedino injenjem dobrih djela, izbjegavanjem harama i meusobnim
potpomaganjem u dobroinstvu i bogobojaznosti. A nema sumnje da ovjek kako je
duan teiti da sauva samog sebe duan je teiti da sauva i druge, posebno svoju
brau i svoje blinje.
U drugom ajetu uzvieni kae:
Naredi eljadi svojoj da obavljaju namaz i istraj u tome!// (Ta-Ha: 132)
Iz ovoga se razumije da je poglavar porodice zaduen da zapovijeda njenim
lanovima da klanjaju namaz i ispunjavaju ostale obaveze ida se klone grijeha i harama,
odnosno onoga to je zabranjeno. Pod tim se, takoer, podrazumijeva i koritenje
svih sredstava i metoda kojima se razvija i njeguje dobro u kuama, kao to su:
11

l ol

Hutbe

obrazovanje, vaspitanje, u puivanje na dobro i odvraanje od zla, a odstranjivanje

sredstava kojima se u njim-a iri zlo, poput muzikih instrumenata (sredstava zabave
i razonode) i svih drugih runih pojava i manifestacija. S obzirom da su kue mjesta u
kojima se okupljaju porodice i susreu njihovi lanovi, neophodno je da te kue budu
islamske, utemeljene na dob roinstvu i bogobojaznosti i iste od svega to se kosi sa
islamom i islamskim ponaanjem.
Stoga, bojte se Allaha, o robovi Allahovi, i znajte da je estitost lanova porodice
bitan faktor njihovog okupljanja i sastajanja i povod najvee radosti i sree i na ovom
i na buduem svijetu, dok, s druge strane, iskvarenost i izopaenost lanova porodice
vodi kidanju rodbi nskih veza i prekidanju s rdan i h od nosa, kako na dunjaluku tako i
na ahiretu.
Uzvieni Allah kae:

nzar je onaj koji zna da je istina ono to ti se objavljuje od Gospodara

tvoga kao onaj kojije slijep? A pouku samo razumom obdareni primaju. oni
koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i ne kre obeanje; i oni koji potuju
ono ito je Allah naredio da se potuje i Gospodara svoga se boje i obrauna
munoga plae; i oni koji trpe da bipostigli naklonost Gospodara svoga, i koji
namaz obavljaju, i koji od onoga ito im dajemo, i tajno i javno udjeljuju, i koji
dobrim zlo uzvraaju njih eka najljepe prebivalite, edenski vrtovi u koje
e ui oni i roditelji njihovi i ene njihove i porod njihov
oni koji su bili
estiti
i meleki e im ulaziti na vrata svaka: Mir neka je vama/ zato ito ste
trpjeli, a divno lije najljepe prebivalite!' A oni koji ne ispunjavaju dunosti
prema Allahu, iako su se na to vrsto obaveza/~ i kidaju ono to je Allah
naredio da se potuje, i ine neredna zemlji njih eka prokletstvo i najgore
prebivalite!//(Er-Ra'd: 19-25)
1

Neka nas Allah uzvieni daruje blagoslovom Kur'ana vel ianstvenog ...

l 02

Hutbe

PRE

PORODICI

DRUGA HUTBA
Neka je hvala Allahu na blagodatima Njegovim i na Njegovom dobroinstvu.
Svjedoim da je samo Allah Bog i da nema druga, kako u boanstvu tako i u vlasti, i
svjedoim da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i Njegov poslanik. Pozivao je onome
ime se zadovoljstvo Njegovo (Allahovo) postie, pa neka je salavat Allahov i selam
neizmjerni na njega, njegovu porodicu i sve njegove ashabe...
O ljudi (potovana brao)!
.Bojte se Uzvienog Allaha pa e vas On u injenju dobrih djela podrati i od svih
opasnosti i neprijatnosti vas sauvati. Kae Uzvieni:
/~//ah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji
dobra djela ine. n (En-Nah/: 128)
Zatim znajte da je zapostavljenje islamskih uputa upogledu porodice razlog njenog
raspadanja i njene propasti i na ovom i na buduem svijetu
jer povod iskvarenosti
potomstva nije nita drugo do nemar i nebriga roditelja i lo odgoj njihove djece, a
neposlunost djece prema roditeljima nije izazvalo nita drugo do prethodna
neposlunost samih tih roditelja prema njihovim roditeljima. Uistinu, kazna odgovara
vrsti samog djela (odnosno nedjela)
kakav rad takav ar. Mogue je, isto tako, da
neposlunost prema roditeljima bude izazvana nepravednim odnosom oca prema
pojedinoj djeci, kao da naprimjer sa jednim od njih, mimo ostale njegove brae, uspostavi
poseban odnos, ispoljavajui prema njemu dodatne simpatije ili materijalno ga posebno
nagraujui. Sve u svemu, do kidanja rodbinskih veza meu roacima i blinjima
obino dolazi zbog njihovog prepiranja i nadmetanja oko prolaznih dunjalukih stvari,
a openito gledano, do poremeaja i neispravnosti u podizanju i odgajanju dananjih
familija ili porodica dolazi zbog poremeaja i neispravnosti u samoj vjeri (tj. vjeri onih
koji tu zadau vre).
Pogledajte u nevjernika drutva kako ive poput ivotinja ili poput stoke, ne spajaju
ih nikakve veze i ne povezuju ih nikakvi odnosi, ba kako je rekao Uzvieni Allah:

Hutbe

103

/~

oni koji ne vjeruju, koji se naslauju i deru kao ito stoka dere
njihovo e prebivalite Vatra biti!//(Muhammed: 12)
Oni koji su snani i jaki meu njima nimalo ne saosjeaju sa onima koji su slabi i
nemoni, niti oni koji su miadi i ivotni ispoljavaju potovanje prema onima koji su
ostarjeli i iznemogli, pa makar bili i njihovi oevi ili njihove majke. Kada neka osoba
meu njima arone i izgubi sposobnost da hoda i da se kree, smjeste je u staraki
dom sve dok u njemu ne umre poput klonule i malaksale ivotinje.
Mogue je da ta osoba ima i djecu koja su se rasula na sve strane i zaposjela
mnoga mjesta (ili poloaje), meuti m: poto su zanemarili i upropastili Allahovu vjeru,
Allah je zanemario i upropastio njih .
/Zaboravili su Allaha, paje i On njih zaboravio. //(Et-Tevba: 67)
Zato, strahujte od Allaha, o robovi Al lahovi, kako za sebe tako i za svoje porodice
i pouku i ibadet od drugih uzmite...
l znajte da je najbolji govor Allahova Knjiga...

104

Hutbe

VA TREBA BITI
KUCA

SLI

PRVA HUTBA
.

Neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, na blagodatima i na dobroinstvu

Njegovom. On nas je svim to nam je potrebno obdario i utoite i prebivaiite nam
pruio, On nam je opskrbu i pie dao, pa neka je slava i hvala Allahu na blagodatima
Njegovim, neizmjernim i neprebrojnim. Svjedoim da je samo Allah Bog i da nema
druga, Njemu pripada vlast i zahvala i u Njegovoj je moi sve i svjedoim da je.
Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i Njegov poslanik. Poslao ga je da radosne vijesti
donosi i da opominje i da svjetiljka koja obasjava bude, neka je salavat Allahov i selam
neizmjerni na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih u dobroinstvu slijedili
budu...
O ljudi (potovana i cijenjena brao)!
Bojte se Uzvienog Allaha onako kako vam je zapovijedio da Ga se bojite i na
blagodatima Njegovim Mu zahvalni budite, jer svaka blagodat koju uivate Njemu se
vraa i od Njega potie.
Robovi Allahovi (drage dematlije)!
Uistinu su blagodati Allahove prema nama izobilne, neizmjerne i neprebrojne i
stoga smo obavezni i duni uzvratiti na njih zahvalnou i iskoristiti ih kao ispomo na
putu dobroinstva i bogobojaznosti kako bi se na taj nain , uz Allahovu pomo, zadrale
i poveale. Uzvieni Allah kae:
/1 kadje Gospodar vai objavio: 'Ako budete zahva/n~ ja u vam/ zacijelo/

-l 'v.)
--

Hutbe

jo vie datt budete li nezahvalnt kazna Moja doista e stroga biti.'// (Ibrahim*

Jedna od najveih Allahovih blagodati prema ljudima jeste ta to im je stvorio

(podario) nepokretne kue da unjima borave u gradovima i naseljima i druge pokretne
(atore i sl.) da koriste na putovanjima kroz pustinje i otvorene prostore. Utim kuama
oni stanuju i u njima se odmaraju, u njima se od hladnoe zagrijavaju i od prevelike
toplote sklanjaju. Unjima se od pogleda skrivaju i imetke svoje unjima uvaju, u njima
se od neprijatelja svojih osiguravaju, a i za mnoge druge koristi ih upotrebljavaju.
Darujui robove Svoje ovim nepokretnim i pokretnim (atorskim) kuama, Uzvieni
Allah kae:
/~//ah vam daje da u kuama svojim stanujete i daje vam od koa stoke

atore koje lahko nosite kad na put idete i kad konaite... // (En-Nahl: 80)
Prvo je, kao to vidimo , spomenuo gradske (ili nepokretn e) kue, jer one
predstavljaju osnovu i koriste se za stalni i dugotrajni boravak i uin io ih je prebivalitem
(mjestom odmora), u smislu da se ovjek u njima okrepljuje od napora i kretanja i
izoluje od svega to ga uzbuuje i uznemirava, postiui na taj nain spokojstvo, mir
i rahatluk. Nakon toga je spomenuo nomadske i putnike (odnosno pokretne) kue,
rekavi: "l daje vam od koa stoke atore koje lahko nosite kad na put idete i kad
konaite ...", to jest: stvorio vam je (i li podario) lahke atorske kue koje su nai njene
od hajvanske koe i kojima se koristite na putovanjima
za vrijeme privremenog
boravka...
Tako je, eto, blagodat prebivanja u domovima (i atorima) jedna od najveih
Allahovih blagodati. Razmislite samo o onima koji ne nalaze stana da se u njemu
skrase i zapitajte se u kakvom su oni stanju, dok vi, u isto vrijeme, stanujete i boravite
u ovim savremenim i raskonim kuama i dvorima, snabdjevenim i osiguranim svim
sredstvima rahatluka i uivanja. Zar sve to ne obvezuje na zahvalnost i pohvalu Allahu:
onako kako to Njemu pristaje i dolikuje, jer se uistinu radi samo o Njegovom daru i
Njegovom dobroinstvu?
Robovi Allahovi (brao u islamu)!
Muslimanska kua treba se odlikovati nad ostalim kuama praktikovanjem i
primjenom onoga to je Allah propisao muslimanima u njihovim kuama: zikrullaha,
spominjanja Uzvienog Allaha, to eeg klanjanja nafila-namaza, uenja Kur'ana i
sl., kao i njihovim ienjem i oslobaanjem od svih sredstava poronosti i fesada.
Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Primjer kue u

106

Hutbe

kojoj se Allah spominje i kue u kojoj se Allah ne spominje jeste kao primjer ive i
mrtve (osobe)."
A Ibn-Omer, r.a., pripovijeda da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao: "Odvojite neto
od vaih namaza za vae kue i ne pretvarajte ih u kaburove", to jest: klanjajte u
njima
nafila-namaze
i
ne
drite
ih
kao
grobove
u
kojima
se
nita
ne
klanja.
Udrugom rivajetu, koga prenosi Ebu-Hu rejre, r.a., Allahov Poslanik, s.a.v.s., izjavio
je: "Ne pretvarajte vae kue u groblja! Uistinu ejtan bjei od kue u kojoj se ui sura
EI-Bekara." A Alejhisselam ~ s.a.v.s., rekao je i ovo: "Klanjajte namaz uvaim kuama,
jer najbolji je namaz ovjeka onaj u njegovoj kui, izuzev farza." (Citirane hadise
prenosi Muslim u njegovom "Sahihu") Iz prethodnih hadisa i onoga to se navodi u
njihovom znaenj u zakljuuje se da je legitimno i utemeljeno oivljavanje muslimanskih
kua i njihovo prosvjetljavanje zikrullahom, odnosno izgovaranjem: "tehlila", la ilahe
illellah, "tesbiha", subhanellah, "tekbira", Allahu Ekber, i drugih vrsta zikra, zatim
njihovo oivljavanje uestalim klanjanjem nafila-namaza, jer je klanjanje nafila-namaza
u kui efdalnije od njenog klanjanja u damiji (ili mesdidu). S druge strane, iz hadisa
se razumije da nije doputeno kue pretvoriti ukaburove, odnosno upotpunosti zapustiti
klanjanje nafile u njima.
Nadalje, citirani hadisi podstiu na uenje Kur'ana u kuama, a osobito sure EI
Bekara, jer njeno uenje u njima otjeruje i odgoni ejtana.
Kada se sve ove stvari, spominjanje Allaha, nafila-namazi, uenje Kur'ana i sl.,
nau i ostvare u kuama , one tada postaju kole dobroinstva u kojima se njihovi
itelji, ene i djeca, odgajaju u duhu pokornosti i plemenitih vrlina i mjesta u koja
navraaju i ulaze meleki, a bjee i udaljavaju se iz njih ejtani. U suprotnom, kada iz
kua ieznu navedene pokornosti i dobra djela, one se u tom sluaju pretvaraju u
opustjele kaburove i propale ruevine u kojima borave osobe izumrlih srca, bez obzira
na to to su tijelima prisutni u ivotu. Sa njima se drue i mijeaju prokleti ejtani, a
udaljavaju se i bjee od njih Milostivog Gospodara meleki, pa ta onda misli o onima
koji se odgajaju i vaspitavaju u takvim kuama, kakav e biti njihov hai, odnosno
njihovo stanje? Kakav e biti njihov hai kada su se kolovali i obrazovali uspomenutim
ruevinama u kojima se nije znalo za zikr, spominjanje Allaha i koje predstavljaju
grobnicu sranih mrtvaca?! Nema sumnje da e takve kue ostaviti lo utjecaj na one
koji u njima borave i u njima se odgajaju, pa ta onda tek rei kada se tome, odsustvu
sredstva dobra iz njih, doda njihova upoljenost i zauzetost sredstvima zla i povodi ma
neposlunosti i grijeha?! U takvim su kuama obino prisutni videoaparati koji,
razvratnim i poronim filmovima koji se na njima prikazuju u prisustvu ena i djece,

Hut be

107

pozivaju u nemoral i nevaljala djela. Nadalje, unjima se najee nalaze i audiokazete

sa bestidnim pjesmama koje izazivaju ljubav, strast i uzbuenje i podstiu na zloin i
kriminal. Zatim, u takvim kuama ima onih koji u potpunosti ostavljaju nama.z i
zapostavljaju dume i demate, zajedniko obavljanje namaza, a poznato je da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednom prilikom bio naumio da kue poput takvih vatrom spali,
zajedno sa onima koji ne prisustvuju dematskom klanjanju namaza, pa kako bi onda
tek postupio sa onimakoji nikako ne padaju na seddu, odnosno uope ne klanjaju?!
Uistinu, ovakve kue, a njih je danas mnogo, predstavljaju utoite (gnijezda) zla
i zaraznih bacila koji razaraju tijelo islamskog ummeta i neophodno je pristupiti njihovom
lijeenju ili potpunom iskorjenjivanju kako bi se izbjegao njihov utjecaj na one oko njih,
ba onako kako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio namjeravao da kue poput takvih spali i
nije ga u tome sprijeilo nita drugo do injenica da u njima ima onih koji su izostali
(iza demata) sa uzurom, opravdanjem, kao i onih koji nisu obavezni prisustvovati
zajednikom obavljanju namaza, ato su ene i djeca. Katkad se, opet, desi da poneki
o kojima je ovdje rije zauzmu istaknute poloaje u drutvu ili zajednici, kao da,
naprimjer, postanu visoki inovnici ili veliki bogatai pa im doe ejtan i kae (doapne):
'Vi ste iznad toga da biste izlazili udamiju i klanjali sa obinim svijetom, jer to umanjuje
va znaaj i slabi va autoritet (ugled)'
i oni, iz oholosti i umiljenosti, zanemare
klanjanje namaza udamijama. Sdruge strane, poneke od njih obuzme njihovo blago
i njihov imetak, a u hadisu se navodi da e osobe poput takvih biti na Sudnjem danu
proivljene zajedno sa njima slinim umiljenicima i uobraenjacima. Tako Abdullah
b. Amr b. el-As, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednog dana spomenuo namaz,
a potom rekao: "Ko bude o njemu vodio rauna, on e mu na Sudnjem danu biti
svjetlo, dokaz i spas, a ko ne bude o njemu vodio rauna, nee mu predstavljati ni
svjetlo, ni dokaz ni spas, i na Sudnjem danu e biti zajedno sa Karunom, Fir'aunom,
1
1
Hamanom i Ubejjom b. Halefom." Hadis prenosi Ahmed u ' Musnedu ' i Ebu-Hatim
11
ibn Hibban usvom Sahihu" , a imam lbn-Kajjim, Allah mu se smilovao, veli: /'istakao
je imena ove etverice zato to oni predstavljaju voe nevjerstva
kufra.''
Uhadisu se krije i jedno divno (jedinstveno) znaenje, a ogleda se u tome da e
onaj ko ne vodi rauna onamazuili je zauzet irnetkom, ili vlau, ili poloajem (upravom)
ili trgovinom, a od namaza ga odvrati njegov imetak biti sa Karunom, a onaj koga od
njega odvrati vlast bit e sa Fir'aunom; ko od namaza bude zauzet poloajem bit e sa
Hamanom i ko od njega bude odvraen trgovinom bit e sa Ubejjom b. Halefom.

108

Hutbe

Robovi Allahovi (draga brao)!

Oni koji su svojim kuama i domovima priskrbili ovakva runa i hrava svojstva,
liili ih zikra, spominjanja Uzvienog Allaha, zaposlili sredstvima igre i zabave (muzikim
instrumentima) i uinili mjestima u kojima se okupljaju i borave lijeni, buntovnici i oni
koji ne prisustvuju obavljanju namaza: takvi, uistinu, zavreuju da budu estoko
kanjeni, odnosno da im te kue u kojima borave budu na glave sruene ili zajedno sa
njima spaljene ili da ih neprijatelj njihov iz njih protjera pa da ostanu bez utoita, ba
onako kako su mnogi ljudi danas protjerani sa njihovih ognjita i udaljeni iz njihovih
domova. Zato? Zato to nisu zahvalni Allahu na blagodati o l ienoj u tim kuama i
stanovima i to su Mu se u njima suprotstavili grijeenjem i n eposlunou , a
grijeenjem i neposlunou Alahu ono to cvjeta i napreduje preputaju ruenju, a
blagodat i uivanje pretvaraju u patnju i kaznu.
Robovi Allahovi (potovani vjernici)!
Ono od ega muslimanska kua, isto tako, treba biti zatiena i sauvana jesu
slike i paad (psi), jer Ebu-Talha, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Meleki ne ulaze u kuu u kojoj ima pas i slika." Prenose Buharija i Muslim, a u
drugom Muslimovom predanju stoji: "Meleki ne ulaze u kuu u kojoj se nalazi pas ili
kipovi (figu re, kumiri)." A Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
kazao: "Doao mi je Dibril, 'alejhis selam, pa mi rekao: 'Jue sam ti dolazio i nije me
sprijeilo da uem nita drugo do kipovi koji se nalazie na vratima
a u kui bijae
jedan areni zastor na kome su se nalazili kumiri (slike), i to to u kui bijae pas.
Naredi da se glava kipa koji je u kui posijee i time se preobrazi ulik drveta, zapovijedi
da se zastor isijee i od njega naine dva bezvrijedna uzglavlja (jastuka) po kojima e
se gaziti i izdaj naredbu da se pas izbaci.'" (Prenose Ebu-Davud i Tirmizi i kau da je
hasen sahih, a prenosi ga i lbn-Hibban u svom "Sahihu"). Navedena dva hadisa
pruaju jasan dokaz da je zabranjeno vjeanje slika po zidovima soba, dvorana (za
sjedenje), kancelarija i sl., kao to, s druge strane, dokazuju da je kazna onome ko to
bude inio uskraivanje ulaska meleka Milostivog u njegovu kuu , to, bez sumnje,
predstavlja oitu tetu i gubitak.
Pojedini ljudi, meutim , u dananjem vremenu boluju od tih runih i loih pojava
pa vidi neke od njih kako uokviruju slike u skupocjene okvire i vjeaju ih po zidovima
soba i kabineta (kancelarija), dok drugi, opet, nabavljaju (ili podiu) ljudske kipove
(figure), male ili velike, ili kipove (figure) pojedinih ivotinja ili ptica i stavljaju ih kao
ukrase po stolovima u salama za sjedenje i drugim prostorijama. Sve to, naalost,
spada u paganske prizore i dahilijetsku praksu, jer podizanje kipova i vjeanje slika

Hutbe

109

spada usredstva koja vode ui rk, viebotvo, upravo onako kako se to desilo Nuhovom
i lbrahimovom, a.s., narodu koji je, ba zbog slika i idola, zapao u irk i idolatriju. S
druge strane, te slike i figure predstavljaju pokuaj imitiranja i oponaatlja Allahovog,
d.., stvaranja, to se, nesumnjivo, smatra jednim od najveih grijeha i prijestupa.
Nadalje, meu ljudima (muslimanima) ima i onih koji boluju od eije za slijeenjem i
oponaanjem kafira ili nevjernika pa su u tu svrhu nabavili u svoje kue i stanove
tenad ili pse i ponose se njihovim odgajanjem i druenjem sa njima, kako u svojim
kuama tako i u prevoznim sredstvima. A Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Ko
uzme u posjed psa, izuzev lovakog i psa uvara (tj. uvara stoke i sl.), njegova
nagrada se umanjuje svakog dana u visini od dva kirata." (Prenose Malik, Buharija i
Muslim, a hadisi koji govore na ovu temu poznati su i mnogobrojni).
Udranju pasa po kuama i njihovom izvoenju van kua, bez opravdane erijatske
dozvole (radi uvanja stoke i usjeva ili radi lova), kriju se mnogobrojne opasnosti od
kojih navodimo samo neke:
prvo: spreavaju ulazak Allahovih meleka u kuu, a koji to musliman ne osjea
potrebu za melekima Milostivog?;

drugo: umanjuju nagradu onoga ko ih posjeduje i dri uvisini od dva kirata dnevno,
to, nesumnjivo, predstavlja veliki i neprestani gubitak, a istinski musliman ne odrie
se tako lahko svoje nagrade.
U nekim hadiskim predanjima navodi se objanjenje rijei "kirat", pa se kae da
je to koliko jedno ogromno brdo;
tree: navedeni in predstavlja imitiranje i oponaanje nevjernika koji dre odgajaju
pse, a njihovo oponaanje je zabranjeno, kako se razumije iz rijei Vjerovjesnika,
s.a.v.s.: "Ko se poistovijeti sa jednim narodom, on mu i pripada";
etvrto: tetne posljedice koje za sobom povlai navedena praksa, odnosno praksa
dranja pasa u kui, a neke od njih su: uznemiravanje komija i susjeda njihovim
lajanjem i mogunou napada i ujeda, zatim opasnosti koje se kriju u njihovom
nedasetu ili neistoi i zdravstvene tetnosti koje prouzrokuje njihova pljuvaka (slina)
i njihovo dodirivanje.
Stoga, bojte se Allaha, o robovi Allahovi, i vodite rauna o vaim kuama i onima
koji u njima borave, ne bi li, uz Allahovu pomo, na taj nain postale istim i istinskim
muslimanskim kuama i domovima. Ispunite ih i oivite zikrom, spominjanjem
Uzvienog Allaha, a odstranite iz njih i udaljite sve to se kosi sa islamskim vladanjem
i ponaanjem ili vodi u grijehe i nevaljala djela...
Eu'zu billahi mine-ejtanir-radim (Utjeem se Allahu od prokletog ejtana):

11 o

Hutbe

/Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada

Allahovojmilosti i nagradi na onom svijetu i koji esto Allaha spominje. // (EI
Ahzab . 21)
1

Neka nas Uzvieni Allah obaspe blagoslovom Kur'ana velianstvenog ...

VA TREBA BITI
KUCA

SLI

DRUGA HUTBA
v

Neka je hvala Allahu, gospodaru svih svjetova, Cije pohvale mi nismo u stanju
nikada do kraja pobrojati. Svjedoim da je samo Allah Bog i da nema druga i svjedoim
da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i Njegov poslanik, neka je salavat Allahov i
selam neizmjerni na njega, njegovu porodicu i sve njegove ashabe ...
O ljudi (potovana i cijenjena brao)!
Bojte se Uzvienog Allaha "i znajte da je Allah sa onima koji se Njega boje." (Et
Tevba: 36).
Robovi Allahovi!
Neophodno je da muslimanska kua bude estita i zatiena od zatrovanihpogleda,
da oni koji u njoj stanuju i borave budu sigurni da 'niko nee imati uvida u njihove
manjkavosti (sramote) i njihove tajne i da u nju ne ulazi niko osim njenih vlasnika,
izuzev sa dozvolom i odobrenjem. Uzvieni Allah kae:

//0 vjernici, u tue kue ne ulazite dok doputenje ne dobijete i dok

ukuane ne pozdravite; to vam je bo/je1 pouite se! Aako u njima nikoga ne
naete1 ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti a ako vam se rekne: ~vratite
sell vi se vratite bolje vam je aAllah zna ono ito radite. //(En-Nur . 27)
1

Kae lbn-Kesir, Allah mu se smilovao: " ...dok doputanje ne dobijete" , to jest

prije ulaska, "i dok ukuane ne pozdravite", poslije ulaska. l jo kae: "Potom neka

-l - -

Hutbe

se zna da onaj koji trai dozvolu za ulazak u neiju kui ne treba stajati naspram vrata:
licem okrenut prema njima, nego treba stati sa njihove desne ili lijeve strane." U
Buharijinom i Muslimovom "Sahihu" prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Kada bi neki ovjek, bez prethodne dozvole, iznenada bahnuo(ili doao) kod tebe (u
tvoju kuu) pa se ti na njega bacio kame niem i izbio mu oko, ne bi za to snosio
nikakvu odgovornost (ne bi tir11e poinio nikakav grijeh)."
A Ukbe b. Amir, r.a., pripovijeda qa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: "Cuvajte
se ulaska kod ena (kada su same)!" Neki ensarija je na to upitao: "A ta kae za
n1uevog roaka?"
"Muev roak je smrt
predstavlja smrtnu opasnost",
odgovorio je Poslanik, s.a.v.s. (Prenose Buharija i ~J1uslim). Iz hadisa se razumije da
ulazak muevog roaka kod ene predstavlja veu opasnosot nego ulazak druge
osobe, a razlog tome je to se na njegov ulazak gleda sa veom tolerancijom nego na
ulazak drugih. Sve ovo upuuje na nunost potivanja svetosti i neprikosnovenosti
muslimanskih kua i njihovih obitelji (odnosno supruga ili enske eljadi) i na opasnost
ulaenja stranih ljudi kod ena, pa makar se radilo i o muevim roacima. Mnogi ljudi,
meutim, danas su bezbrini i nemarni prema ovoj veoma opasnoj stvari, pa moe
primijetiti kako se pojedine ene uope ne sklanjaju i ne pokrivaju pred muevljevim
roacima, kao to su, naprimjer, njegov brat ili njegov amida. Drugi su, opet, doveli u
--- svoje kue strane ene (pa ak i nemuslimanke, a svaka ena kojom se ovjek moe
oeniti za njega je strana) i komotno ulaze kod njih i mijeaju se sa njima, pa ak
moda i osamljuju
kao da su njihove najblie rodice. Sve je to, bez ikakve sumnje,
uputanje u ono to je isiam zabranio i jak motiv za padanje u zloin i nemoral. S
druge strane, dovoenje stranih ena i ljudi u kue (u svojstvu siuga i sl.) upuuje na
odsutnost osjeaja asti i ljubomore, zatim na pomanjkanje stida i na potpunu nehajnost
i ravnodunost. Zato? Zato to-ljubomoran i estit musliman nije zadovoljan da strani
ljudi ulaze u njegovu kuu i da se mijeaju sa njegovim enama i kerkama (odnosno
enskom eljadi). Ljubomoran i estit musliman nije zadovoljan da njegova ena ili
kerka sama sjeda u kola sa stranim vozaem
osobom koja joj nije mahrem (ili za
koju se zbog srodstva ne moe udati). Ljubomoran i estit musliman nije zadovoljan
prisu stvom strane ene u njegovoj kui, kod koje e on ulaziti kao to ulazi kod svoje
fami lije (ene i keri), koja e se ispred njega etati i sa njim stanovati i sa kojom e se
osamljivati kao to se sa svojom suprugom osamljuje.
v

Stoga, bojte se Allaha, o vi koji samo Njemu robujete, i dobro se pripazite zla
ukazanih i navedenih iskuenja. Neka vas lana kultura i civilizacija i slijepo oponaanje

112

Hutbe

nikako ne navedu da se upustite u ovu opasnu avanturu, pa da tako, vaim rukama i

rukama vaih neprijatelja, unitite i upropastite svoje kue

a da to i ne osjetite...

l znajte, Allah vam se smilovao, da je najbolji govor Allahova, d.., Knjiga... itd.

Hutbe

ll 3

OPASNOST OD OPOJNIH PICA I DROGE

PRVA HUTBA
Neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova) Koji je ovjeka stvorio i razum mu
podario, i njime ga nad ostalim hajvanima ili ivotinjama odlikovao. Svjedoim da je
samo Allah Bog i da nema druga, On je sveopi dobroinitelj Milostivi, i svjedoim da
je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i Njegov poslanik. On mu je Ku(an objavio kao
putokaz svim ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla, pa neka je
salavat Allahov i selam neizmjerni na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih
u dobroinstvu slijedili budu ...
O ljudi (brao vjernici)!
Bojte se Uzvienog Allaha i zahvalni Mu budite, jer Allah je ovjeku veliku
ukazao i nad ostalim ivim biima i stvorenjima uzdigao ga. Uzvieni kae:

poast

/Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali: dali smo im da kopnom i

morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad
mnogima koje smo stvorili.// (El-Isra ': 70)
Jedna od stvari kojima je Allah, d.., poastio ovjeka jeste razum ili pamet.
Njime se on odlikuje i istie nad ivotinjama i pomou njega raspoznaje ta je dobro a
ta zlo, ta je tetno a ta korisno. Stoga, kada ovjek izgubi razum, gubi se svaka
razlika izmeu njega i izmeu hajvana (ivotinje), pa, ak, hajvan je u tom sluaju u
boljoj poziciji od njega, jer od hajvana se ima koristi,
aod
ovjeka
koji
je
izgubio
razum
.

nema, poto on u opisanom halu postaje ovisan odrugome i prerasta u teret ili breme
koje drugi mora nositi.
Nadalje, posredstvom razuma ovjek razmilja o Allahovim znamenjima i pomou
njega ih razumijeva i spoznaje, kao to pomou razuma produktivnim postaje i nova

114

Hutbe

otkria

ili izume ostvaruje. Zatim, razum ovjeka navodi da se plemenitim svojstvima

okiti, a nedostatka i mahana oslobodi, da velikodunost i dobrotu iskazuje, a od tete
i nepravde suzdrava se i odrie. A Allah je razum nazvao razumom, okri ljem, parneu,
umom... itd., odnosno imenima koja upuuju na velianstvena znaenja, jer pamet
ovjeka ini razboritim i svjesnim i titi ga i odvraa od svega to mu, kao takvom, ne
pristaje i ne dolikuje.
Sdruge strane, one koji ne shvataju ne poimaju i ne razumiju, Allah, d.., kritikuje
i prekorava i svrstava ih u kategoriju ispod kategorije ivotinja, pa kae, uzvien neka
je On:

/Mislii li ti da veina njih hoe da uje ili da nastoji da shvati? Kao stoka
su on~ ak sujo dalje s Puta pravog skrenuli. //(EI-Furkan : 44)
Zbog navedene uloge razuma u ivotu ovjeka Svemogui Allah zabranio je
uzimanje i konzumiranje bilo ega to taj razum oteuje ili naruava i propisao je za
odstupanje od te zabrane zastraujuu sankciju i -prijeteu kaznu. Ta, zar razum ne
spada u jednu od pet nunih stvari koje je, u skladu s miljenjem svih nebeskih vjera
ili zakona, neophodno zatititi, jer u njihovoj zatiti i njihovom osiguranju lei sr ili
sutina ljudskih interesa i jer onaj ko je lien pameti ili uma priinjava tetu kako sebi
tako i svojoj zajednici? On u svakom momentu moe samog sebe izvrgnuti kakvoj
opasnosti i moralnom paroku ili nanijeti tetu i nepravdu drugom pa time naruiti red i
mir i izvrgnuti zajednicu strahu i nesigurnosti. Uzvieni Allah kae:
"O vjernic~ vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje odvratne su stvar~

ejtanovo djelo/ zato se toga klonite da biste postigli to elite. ejtan eli da
pomou vina i kocke unese meu vas neprijateljstvo i mrnju i da vas od
sjeanja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. Pa hoete li se okaniti?"
(EI-Ma'ida: 90-91)
Ucitiranim ajeti ma Svemogui Allah iznosi i pojanjava tetnosti alkohola i zloina
ili poroka koji se uz njega spominju, pa navodi da on uzrokuje propast i neuspjeh i da
spada u odvratne stvari i ejtanova djelo. Zatim da izaziva neprijateljstvo i mrnju
meu lanovima zajednice, da odvraa od zikra, spominjanja Allaha, koje predstavlja
ivot i hranu za srca, i da spreava obavljanje namaza, koji odvraa od razvrata i od
svega to je runo i pokueno. A sve ovo, kao to vidimo, spada u velike grijehe i
poroke i predstavlja ogromnu opasnost, kako za pojedinca tako i za zajednicu.
Definicija alkohola
U alkohol se ubraja svako opojno

pie

koje proima i prekriva razum, bez obzira

ll5

Hutbe

od kakve materije bilo proizvedeno i koje ime mu bilo nadjeveno. U nekim hadiskim
predanjima spominje se da e se pred kraj svijeta pojaviti ljudi koji e vino ili alkohol
nazivati drugim imenima: meutim, poznato je da imena i nazivi ne utjeu na promjenu
injenica ili sutine stvari.
Apoput alkohola, pa ak i opasnije od njega, jesu sve stvari koje slabe i omamljuju
tijelo i koje oteuju i unitavaju ljudska osjetila ili ula, jer Vjerovjesnik, s.a.v.s., zabranio
je konzumiranje bilo ega to _opija ili omamljuje, a pod onim to omamljuje
podrazumijeva se sve to izaztva iznemoglost i klonulost tjelesnih organa, to ih ini
uspavanim i neosjetljivim i to ovjeka liava osjeaja asti i ljubomore.
O ljudi (potovani vjerniCi)!
Vai neprijatelji neprestano i bez odmora planiraju kako da vas unite i kako da
vam, na bilo koji n ai n i bilo kojim putem, tetu nanesu, ba onako kako to Uzvieni
Allah za njih kae:
/~ .. Oni vam samo propast ele: jedva ekaju da muka dopadnete/

mrnja
izbija iz njihovih usta ajoje gore ono ito kriju njihova prsa. // (Ali- 1mran .
1

118)
A jedan od najprljavijih projekata i jedno od najrazornijih
oruja
kojim
se
danas
.
bore protiv vas jeste oruje narkotika ili droge. Tako oni drogu siju i proizvode, a
potom je vama izvoze, da bi je, nakon toga, na raznovrsne tajnovite naine meu
vama irili i plasirali, iskoritavajui utu svrhu trgovce ruitelje, odnosno ljudske ejtane
koji se bave nabavkom i prodajom narkotika umuslimanskim zemljama. Stoga ti iritelji
i propagatori droge, uistinu, zasluuju da najeom kaznom kanjeni budu, jer siju na
zemlji veliki tesad i smutnju, dok je, u isto vrijeme: svaki onaj ko sazna za njih ili ih
otkrije duan otome izvijestiti aktuelne vlasti, kako bi bili primjereno kanjeni, a njihovo
zlo iskorijenjeno. Mislim da je ovdje bespotrebno napominjati kako to spada uuzajamno
potpomaganje u dobroinstvu i bogobojaznosti, uz bitnu napomenu da nije doputeno
takve osobe skrivati i tititi ili se, pak, za njih zauzimati.
O ljudi (draga bao)!
Uistinu je droga opasnija itetnija od alkohola, jer unitava razum i pamet i naruava
ljudsku narav i ud , kao to, u isto vrijeme, ubija u ovjeku osjeaj asti i ljubomore.
Tako droga sauestvuje s alkoholom u svojstvu opijanja, da bi ga potom visoko
nadmaila po obimu i mnogobrojnosti tete, a neki uenjaci su to i brojano iskazali pa
su naveli da se u drogi krije stotinu i dvadeset teta ili kobnih posljedica bilo vjerskih
ili dunjalukih.

116

Hutbe

Neke od njenih vjerskih tetnosti ogledaju se utome to potiskuje uzaborav sjeanje

na Uzvienog Allaha, razara i odnosi stid i ovjenost i vodi ostavljanju namaza i
padanju u harame
zabranjena djela i radnje.
Droga je, nesumnjivo, najopasnije oruje kojim se koriste ruilake bande uljudskim
zajednicama kako bi ostvarile svoje mrane ciljeve i namjere, anajvie ga upotrebljavaju
jevreji u cilju unitavanja drugih naroda i u cilju dominacije nad njima i njihovog
poniavanja (pokoravanja). Stoga su droga i narkotici jedno od najopasnijih zala ili
bolesti koje prijete razaranju i unitenju ljudske zajednice i njihova opasnost nije nimalo
manja od opasnosti zaraznih bolesti i epidemija koje haraju meu narodima i skupinama.
Iz toga razloga su u veini zemalja svijeta uspostavljeni posebni sistemi i aparati koji
vode bespotedni rat i borbu protiv droge, pa ak dotle da su i nevjernike zemlje
osjetile njenu pogubnost i opasnost i poel e da joj se odupiru i suprotstavljaju, odnosno
da je suzbijaju i zabranjuju.
Aoni koji proturaju i ire drogu do te mjere ogrezli su usvom zloinu i kriminalu da
se koriste vrlo suptilnim (preciznim) i tajnovitim varkama kako bi je to lake
prokrijumarili i rasprodali, tako da ih mnogi ljudi uope ne zapaaju i ne primjeuju.
Proizvode je u raznoraznim oblicma i ubacuju u stvari za koje se malo vjeruje da se u
njima moe nai ..., zato, brao muslimani, dobro obratite panju na ovu zastraujuu
opasnost i pripazite da njena2araza ne pogodi i vau djecu. Ne ostavljajte ih da lutaju
ulicama i da se drue sa svakim koga sretnu i na koga naiu, jer kada se samo jedna
jedinka ili jedan lan drutva pokvari, on negativno djeluje na sve one koji s njim
kontaktiraju i one koji s njim sjede ili druguju! Aposebno ih uvajte od ovih izgubljenih
i zaputenih omladinaca koji krstare i tumaraju sokacima, jer oni su, nedvojbeno,
predmet sumnje i podozrenja, a mnogobrojna su i raznovrsna sredstva i skrivene
spletke koje ljudski i dinski ejtani smiljaju i njima omladinska drutva napadaju i
osvajaju. Ta, vi ivite u vremenu u kojem su se zlo i njegovi pobornici namnoili, u
kojem su agitatori i propagatori smutnje i nereda postali mnogobrojni. Zivite uvremenu
_u kojem su se ljudi sa svih strana, zbog olakanog i brzog prebacivanja, udruili i
pomijeali, zbog ega se i zlo poelo velikom brzinom iriti, a to: nesumnjivo, iziskuje
i zahtijeva vau intenzivnu panju i aktivnu opreznost, kao i veu brigu oko uvanja i
zatite vae djece od one koju posveujete zatiti i uvanju vae imovine. Stvar je,
draga brao, uistinu opasna a zlo rasprostranjeno i prijetee, i nema spasa i utoita
od propasti ove narkomanije izuzev utraenju pomoi od Uzvienog Allaha, a zatim u
bespotednoj primjeni adekvatne kazne nad svakim onim ko tu propast troi ili prodaje
(iri). Nadalje, neophodno je da se mala djeca sauvaju od nemarnog i aljkavog
v

ll 7

Hutbe

preputanja ulicama i druenja sa sumnjivim i nepoznatim osobama, kao to je, isto

tako; neophodno da se na to zlo i belaj upozori i ukae putem vazova, savjeta, hutbi:
predavanja, pisanja u novinama i asopisima, te putem drugih raznovrsnih sredstava
informisanja.
Neka nam Uzvieni Allah svima pomogne u onome u emu je dobro i korist...

Eu'zu billahi mine-ejtanir-radim ( Utjeem se Allahu od prokietog ejtana):

/1'omaite jedni drugima u dobroinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se

potpomagati u grijeienju i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah uistinu

teko kanjava. //(E/-Ma'ida : 2)

OPASNOST OD DROGE I OPOJNIH PICA

DRUGA HUTBA
.

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Koji je ovje ka stvorio i nad mnogim ivim
biima ga odlikovao i Koji je sve to je na nebesima i na Zemlji dao, njemu potinio i na
raspolaganje stavio. Svjedoim da je samo Allah Bog i da nema druga, kako urububijjetu
(gospodarstvu) tako i u lijepim imenima i savrenim svojstvima, i svjedoim da je
Muhammed, s.a.v.s. , Njegov rob, poslanik i odabranik meu svim stvorenjima i svi m
svjetovima. Neka je salavat Allahov i seiam neizmjerni na njega, njegovu porodicu i
njegove ashabe, one koji su vjernici bili i koji su Hidru uinili, koji su se na Allahovom
putu borili ( utoite i pomo pruili...
O ljudi (brao u islamu)!
Bojte se Uzvienog Allaha i zahvalni Mu budite na poastima i blagodatima kojima
vas je odlikovao. U najljepem liku vas je stvorio i zdrav um i pamet vam darovao,
potom ga jednom od pet nunih stvari za ivotni opstanak uinio i njihovu zatitu
strogo zapovijedio, a za onoga ko na njih nasrne, kaznu propisao. Tako se onaj ko
alkohol ili ono to opija i omamljuje popije sa osamdeset udaraca biem biuje, uvidu
kazne za ono to je poinio i u vidu opomene za naredne i budue dane, a Allahov
Poslanik, s.a.v.s., prokleo je alkoholiara, kao i onoga ko alkohol spravija, prodaje ili

118

Hutbe

bilo ime u tome pomae, i izvijestio je da je notorni pijanica isto to i idolopoklonik ili
oboavalac kipova. Utom smislu se onaj ko pijenje alkohola dri doputenim smatra
nevjernikom ili otpadnikom od islama, dok se onaj ko taj in ne dri doputenim, halalom,
smatra fasikom (prijestupnikom) i poiniocem jednog od velikih grijeha. Nad njim se
izvrava erijatska kazna i on gubi svojstvo pravednosti sve dok se istinski i iskreno
ne pokaje. Zato je, draga brao, kozumiranje alkohola zabranjeno, kako usvrhu uivanja
tako i u svrhu lijeenja, jer kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitan o spravljanju alkohola
u svrhu lijeenja, odgovorio je: "On je, uistinu, bolest a ne lijek." Meutim, ljudi su u
dananjem vremenu stavljeni na kunju spravljanjem takozvanog istog ili medicinskog
alkohola i njegovim ugraivanjem u pojedine lijekove, konzerve i mirise, pa je stoga
neophodno kloniti se upotrebe svih stvari u ijem sastavu ima alkohola, slijedei rijei
Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Ono to opija uvelikoj koliini zabranjeno je uzimati u
maloj koliini" , i rijei Uzvienog Allaha:
/~ ..zato ga se klonite... n

(El-Ma lida. 90)

Gospodaru na, uini nas halalom Tvojim neovisnim od Tvoga harama i daj da
smo dobroinstvom i milou Tvojom nepotrebni za bilo kim drugim mimo Tebe...
Potom znajte, potovana brao, da je najbolji govor Allahova, d.., Knjiga... itd.

Hutbe

,.

119

ULOGA O . . . . . ADINE U ISLA

I
OBAVEZA NJIHOVOG ZBRINAJV . . . . JA

PRVA HUTBA
Neka je hvala Uzvienom Allahu, Njega slavimo i od Njega pomoi traimo, od
Njega oprost za grijehe itemo i Njemu tevbu za njih inimo. AHahu se utjeemo od zla
naih dua i od naih hravih djela i postupaka. Kog~ Allah uputi, niko ga u zabludu
odvesti ne moe, a koga On u zabludi ostavi, niko ga na pravi put izvesti ne moe.
Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha, Koji nema druga, i svjedoim da je
Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i Njegov poslanik. Poslao ga je pred Sudnji dan da
radosnevijesti donosi i da opominje, da Allahu , voljom Njegovom, poziva i da svjetiljka
koja obasjava bude. On je poslanicusvoju vjerno dostavio i emanet svoj asno ispunio.
Ummetu je iskreno savjet pruio i na Allahovom putu se istinski borio, pa neka je
salavat Allahov i selam neizmjerni na njega, njegovu porodicu, ashabe i one koji ih u
dobroinstvu slijedili budu sve do Sudnjega dana.. .
O ljudi (potovani vjernici)!
Bojte se Uzvienog Allaha: i neka se svaki od vas prisjeti svoje odgovornosti
naspram islama i naspram muslimana. Dananji moj govor vama bit e posveen
ulozi omladine naspfam spomenute odgovornosti i vaoj obavezi naspram Ajihovog
usmjeravanja da tu odgovornost uspjeno ponesu i izvre.
Nema sumnje: draga brao, da je uloga omladine uivotu veoma znaajna i bitna,
jer kada je omladina valjana i estita) onda ona vodi naprijed svoj ummet i ispunjava
dunu obavezu naspram irenja svoje vjere i pozivanja u nju. Pitate se zato? Zato

120

Hutbe

to im je Allah, d.., dao tjelesnu energiju i umnu i idejnu snagu kojom daieko
nadmauju ljude u odmaklim godinama, makar im ovi prednjaili u vezi s pitanjem
znanja i iskustva, jer iznemoglost njihovih tijela: u najvie sluajeva, kao i slabost
njihove snage obino im ne omoguavaju da ostvare ono to je u stanju ostvariti
snana i jaka omladina. Otuda je uloga mladih ashaba, drugova Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., neka je Uzvieni Allah s njima zadovoljan , u irenju i razumijevanju Allahove
vjere i borbe na Allahovom putu bila ogromna i velika. Sjetimo se samo Abdulaha b.
Abbasa, Abdullaha b. Omera, Abdullaha b. Amra b. el-Asa, Muaza b. Debela, Zejda
b. Sabita i drugih mladia meu ash abi ma koji su se okitili korisnim znanjem i sauvali
i dostavili ovom ummetu miraz (nasljee, batinu) svoga Vjerovjesnika, s.a.v.s., a uz
njih se sjetimo i slavnih vojskovoa poput Halida b. Velida, Musenne b. Harisa e
ejbanije i drugih. Svi su oni pripadali jednom ummetu i vjerno i dosljedno zavrili
svoju zadau, igrajui veliku i znaajnu ulogu u odnosu na svoju vjeru, svoj ummet i
svoju zajednicu, iji su tragovi do dana dananjeg ostali i traju i, sa Allahovim izumom,
trajat e sve dok traje i ivi sam islam. A omladina dananjeg vremena predstavlja
njihove nasljednike, ukoliko seispravno ponesu prema samima sebi te ukoliko spoznaju
svoje mjesto i ulogu i odgovorno preuzmu svoju odgovornost ili emanet. Samo u
navedenom sluaju oni e biti istinski nasljednici tih drevnih (prvih) omladinaca, a
Vjerovjesnik, s.a.v.s., izvijestio je da e meu sedmericom koje e Allah uvesti u Svoj
hlad, onoga dana kada drugog hlada osim Njegovog ne bude bilo, biti i mladi koji je
odrastao u pokornosti i poslunosti uzvienom Allahu.
Odreeni broj svojih smjernica i savjeta Vjerovjesnik, s.a.v.s., upuivao je omladini.
Tako je Poslanik, s.a.v.s., lbn-Abbasu govorio: "Djeae, ja u te poduiti nekim rijeima
(stvarima): Pazi na Allaha pa e i On paziti na tebe! Pazi na Allaha pa e Ga uvijek
imati pred sobom! Kada trai, trai od Allaha, a kada trai pomo, trai je samo od
Allaha!" Muaza b. Debela je, dok sjeae na magarcu iza njegovih lea, pitao: "O
Muaze, zna li ta je dunost robova prema Allahu a ta dunost Allaha prema
robovima?"
do kraja poznatog hadisa. A Omeru b. Ebi-Selemi je, dok je jo bio
djeai i nakon to je izrazio elju da jede sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., pa mu ruka
poela lutati po krajevima posude, rekao, prethodno ga prihvativi za njegovu ruku:
"Djeae, reci 'bismillah' (spomeni ime Uzvienog Allaha), jedi desnom rukom i jedi
ispred sebe!" Eto, to su bile Vjerovjesnikove, s.a.v.s., smjernice koje je upuivao
maloj djeci, kako bi na taj nain usadio u njihova srca ove uzviene islamske adabe,
pravila lijepog islamskog ponaanja. Iz svega se navedenog jasno da zakljuiti kakvu
vanost i znaaj predstavlja usmjeravanje omladine ka dobru i kolika je obaveza i

Hutbe

odgovornost starijih prema njima.

Stoga, naa uzviena islamska vjera 'posveuje izrazito znaajnu panju odgajanju
i podizanju omladine, jer oni, ustvari, predstavljaju ljude budunosti i oni su ti koji e
naslijediti svoje roditelje i preuzeti njihovu ulogu u ivotu. Tako se neke od islamskih
smjernica i uputstava u pogledu panje prema omladini ogledaju u sljedeem :
Prvo: U izboru estite i vrijedne supruge koja, u stvarnosti, predstavlja mjesto
sjetve iz kojeg treba da niknu, odnosno da se porode djeca. Stoga nam Vjerovjesnik,
s.a.v.s., preporuuje da biramo estitu i dobru_ suprugu, pa kae: ''Dri se one koja je
pobona, Bog ti svako dobro dao!" Zato? Zato to e estita i dobra supruga, od koje
Allah, d.., muu podari evlad ili djecu, pruezeti ulogu njihovog usmjeravanja kao i
ulogu brige i panje oko njih dok su udjetinjstvu . Eto,to je jedna od islamskihsmjernica
namijenjenih omladini.
,
Drugo: Sljedea islamska smjernica odnosi se na novoroene neposredno nakon
njegovog izlaska na ovaj svijeC a ogleda se u tome da mu roditelji izaberu ili nadjenu
lijepo ime, jer iijepo ime ima svoj smisao i svoje znae nje. Utom smislu Vjerovjesnik,
s.a.v.s., podstie roditelje da biraju svojoj djeci lijepa imena i da se dre to dalje od
imena koja su poku ena ili od imena koja upuuju na neprikladna i neumjesna znaenja.
Tree: Naredna islamska smjernica posveena omladini upuena je, isto tako,
roditeljima, aogleda se utome da su duni da.za svoju djecu zakolju kurbane, odnosno
akike. Taj in predstavlja pritvren i sunnet i ostavlja na dijete plemenit i lijep utjecaj, a
njegov smisao ne og leda se u pukom prolijevanju krvi ili izraavanju veselja i radosti .
l ovaj postupak, kao to vidimo, upuuje na panju islama prema omladini u samom
zaetku njihovog razvoja.
Cetvrto: Jedna od panji islama prema omladini ogleda se u brizi za njihov odgoj
kada stupe u doba rasuivanja i kada se kod njih pojavi odreena doza svijesti i
zapaanja. Od tada poinje njihovo upuivanje i u voe nje u vjeru jer je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao : "Nareujte vaoj djeci da klanjaju namaz kada navre sedam godina,
a udarite ih za njegovo ostavljanje kada navre deset, i razdvojite ih u posteljama." Iz
ovoga se jasno vidi da islam vodi brigu o omladini i da postepeno, iz godine u godinu
i u skladu sa njihovim mogunostima i umnim sposobnostima, napreduje u njihovom
usmjeravanju. Nadalje, Vjerovjesnik, s.a.v.s., takoer je rekao: "Svako dijete rodi se
u istoj prirodi, ispravnoj vjeri (islamu) pa ga onda njegovi roditelji uine jevrejom ili
kraninom iii medusijom (oboavaocem vatre)." Dakle, dijete se raa u istoj prirodi,
odnosno u islamu i ukoliko njegovi roditelji tu prirodu budu njegovali i prema dobru je
usmjeravali, ona e se ka dobru i uputiti, poto u samoj svojoj osnovi predstavlja
v

122

Hutbe

plodno i prikladno tlo. Meutim, ukoliko roditelji zastrane u odgoju djeteta, njegova
ista priroda iskvarit e se i ono e , uskladu s roditeljem, isto tako zastraniti ili zalutati.
Tako, ako su mu roditelji jevreji, krani ili medusije, i dijete e odrasti utoj iskrivljenoj
i opakoj vjeri, ime e njegova ista priroda biti iskrivljena i izopaena . Usuprotnom,
ako su mu roditelji muslimani, a uz to jo i estiti, oni e njegovati i uvati tu istu
prirodu koju je Allah udjetetu pohranio, azatim je i dalje razvijati, unapreivati i nadzirati.
Peto: Meu stvari ma koje upuuj u na panju i brigu islama prema omladini jo od
ranog dobra (odnosno od djetinjstva) jeste i ta to je Uzvieni Allah zapovijedio djetetu
i zaduio ga da prema svojim roditeijima, kada ostare i duboku starost doive, lijepo
postupa i dobroinstvo im ini i da mu uvijek na umu bude kako su ga oni njegovali,
pazili i odgajali dok je mlad i nejaak bio. Uzvieni kae:
/'l<ada jedno od njih, ili oboje, kod tebe starost doive, ne reci im ni: 'Uh'
- i ne podvikni na njih, i obraaj im se rijeima potovanja punim. Budi
prema njima paljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj smiluj im se, oni su
mene, dok sam bio dijete, njegovali!'//(El-Isra': 23 24)
Dokaz za temu okojoj govorimo iz citiranih ajeta lei u rijeima Uzvienog: /~ .. oni
su mene, dok sam bio dijete, njegovali!// iz kojih se razumije da roditeljski
odgoj i panja prema djetetu predstavlja blagodat i dobroinstvo koje im je dijete duno
i obavezno uzvratiti. A pod njegom i odgojem djetata ne misli se samo na tjelesni
odgoj koji se ogleda u osiguranju hrane i pia, jer to je, ako se svede samo na to, puki
ivotinjski odgoj. fvleutim , mnogo vaniji od njega jeste duhovni i idejni, odnosno
moralni odgoj koji se ogleda unjegovanju zdrave djeije prirode i njenom usmjeravanju
ka dobru, odnosno usaivanju dobra u djetetovu duu i njegovo odgajanje u okvirima
dobrote i hajra. To je koristan i plodonosan odgoj iji tragovi ostaju na djetetu, rastu i
razvijaju se s njim i prate ga. A to se, pak, samo tjelesnog odgoja tie, on je blii
kvarenju i upropatavanjudjeteta, negoli njegovom oporavljanju i dovoenju uispravno
stanje, jer kada se djetetu prui svaka udobnost upogledu hrane, pia i ostalih prohtjeva,
a zapostavi se zdrava i ispravna strana odgoja, onda to obino bude razlog da se ono
razvije i odraste hajvanskim ili ivotinjskim odgojem. Meutim , ukoliko se panjaposveti
objema vrstama odgoja: tjelesnom, koji je nuan
ali u razumnim granicama i u
okvirima doputenog, bez pretjerivanja i rasipanja
a uporedo s njim i duhovnom,
idejnom i moralnom, onda to predstavlja neprocjenjivo dobro kojeg e se dijete sjetiti
kada spozna i dokui vrijednost roditeljskog dobroinstva prema njemu, pa e, kako
mu je to Allah zapovijedio, uskliknuti: //Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene,
'

dok sam dijete bio, njegovali!//

123

Hutbe
Brao

muslimanil
Omladina je udananjem vremenu izloena mnogobrojnim problemima i izazovima.
Izloena je, prije svega, veoma opasnim strujama, tokovima i pokretima kojirna, ako
se prepusti, njen moral i njeno e ponaanje nesumnjivo biti iskvarena, a nakon toga,
svakako, i njeno vjerovanje, odnosno njena vjera. Ate struje, tokovi i pokreti mnogobrojni
su i raznovrsni i imaju razliita ishodita, odnosno vraaju se na razliite izvore.
Predstavljaju ih i propagjraju raznorazna sredstva informisanja, poput radija: televizije,
novina i asopisa, zatim ruilakih i destruktivnih knjiga koje tamparije neumorno
izbacuju, a u kojima se krije smrtonosni i ubitani otrov i koje vrlo brzo stiu do ruku
omladine, ili do veine njih, koja obino nije u stanju da razlikuje izmeu onoga to je
tetno i onoga to je korisno. Stoga, ukoliko se tim raznolikim strujanjima i tokovima,
promovisanim kroz navedena sredstva, bilo itana , gledana ili sluana, prepusti da se
nesmetano okome l srue na omladinu, onda e posljedice i rezultati biti kobni i opasni.
Kao dokaz tornenije teko zan1ijetiti da se vladanje i ponaanje kod veine dananje
omladine uveliko izmijenilo. Poeli su se povoditi za Zapadom, ili Istokom, u nainu
njihovog odijevanja, u obliku njihovih frizura, u njihovim pokretima, sve u skladu s
ovim to uju ili proitaju u naprijed spomenutim sredstvima i izvorima koji, u najvie
siuajeva, kriju usebi mnogobrojne spletke i intrige za njihovo iskvarivanje i unitavanje.
A mnogo bitnije i znaajnije od toga jeste promjena njihovog uvjerenja i nji.hovog
vjerovanja, pa tako vidimo kako su se pojedini muslimanski omladinci preobrazili u
ateiste (bezbonike), komuniste, lanove "Bas" partije i u sljedbenike drugih ruilakih
ideja i nazora. Akako i ne bi kada objeruke prihvataju navedenu propagandu koja im
se jednostavno i jeftino nudi, a u isto vrijeme njihov um nije ispunjen ili zauzet niim
drugim niti posjeduju i111unitet, odnosno adekvatno znanje koje im omoguava da
proniknu u te skrivene nejasnoe i sumnje ili otkriju tu zavodljivu i obmanjljivu
propagandu. U takvom stanju ne preostaje im nita drugo nego da prime i prihvate
ono to im se nudi ili to do njih dopre.
Stoga, nema sumnje da e se kod omladine koja objeruke i bezrezervno prihvata
ponuenu propagandu i u ijem razumu postoji vakuum, praznina, koja nije ispunjena
korisnim znanjem, ta propaganda urezati duboko u njihoyu pamet i da e je, nakon
toga, biti jako teko iz nje izvui i odstraniti.
Nadalje, nakon svega spomenutog dolazi uloga putovanja vani ili odlaska u strane
zemlje. Tako mladi putuje i odlazi izvan svoje domovine kako bi posjetio nevjern ike
zemlje, zemlje koje su u mnogo en1u zastranile, u kojima su moral i estitost postale
izgubljene stvari i u kojima su vjerovanja i uvjerenja jo odavno iskrivljena i izvitoperena.

Hutbe

124

Odlazi da vidi i posjeti te zemlje, a ujedno da vidi i posjeti sve ono to se u njima nalazi
i to u njima, kao takvima, dominira. Da vidi rasputenost i anarhiju i da vidi isprazne
i nitavne ideje i nazore, i to uvrijeme kada ne posjeduje ono ime e im se suprotstaviti
ili to e mu njihovu lanost i neispravnost rasvijetliti i razotkriti. On,jadnik, ne posjeduje
zadovoljavjauu zalihu, odnosno podlogu na koju se moe pozvati, ili, to je jo gore,
ne posjeduje je uosnovi, aradi se o mladiu ucvijetu (jeku) mladosti koji, kada otputuje
u te zemlje i izmijea se sa njihovim stanovnitvom, vrlo brzo se promijeni u odnosu
na svoju vjeru i svoju musli111ansku zajednicu i na kraju se vrati i ostane praznih aka
bez igdje iega. Eto, i to je, odlazak u inostranstvo koje vrvi od smutnje i fesada, jedan
od razloga moralnog i ideolokog skretanja i zastranjivanja kod omladine. Zato, bojte
se Uzvienog Allaha, o vi koji Njemu robujete, i prisjetite se rijei u kojima On kae:
no vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje uvajte od vatre ije e gorivo
ljudi i kamenje bit~ i o kojoj e se meleki strogi i snani brinut~ koji se onome

ito im Allah zapovijed~ nee opirat~ i koji e ono ito im se nared~ izvriti. n
(Et- Tahrim: 6)
Neka nas Uzvieni Allah obaspe blagoslovom Kur'ana velianstvenog ...

I
ULOGA O .JLA,..".jADINE U ISLA
OBAVEZA NJIHOVOG ZBRINi\JV JA

DRUGA HUTBA
Neka je hvala Uzvienom Allahu na blagodatima i dobroinstvu Njegovom.
Svjedoim da je samo Allah Bog i da nema druga, i svjedoim da je Muhammed,
s.a.v.s., Njegov rob i Njegov poslanik, neka je salavat Allahov i selam neizmjerni na
njega, njegovu asnu porodicu i estite ashabe...
O ljudi (potovani i cijenjeni vjernici)!
Bojte se Uzvienog Allaha i potrudite se da izlijeite vau om ladinu od onoga to
ih je pogodilo u njihovoj vjeri, a lijek za to je, hvala Allahu, jednostavan i lahak ukoliko
su namjere iskrene a odluke vrste i ispravne. On se, ukratko: ogleda u sljedeih

Hutbe

-I L::J
--

nekoliko stvari:
Prva stvar:
Nunost obnove i reforme obrazovnih planova i programa s kojima se omladina
susree u kolama, u smislu da se ti programi popune korisnim vjerskim znanostima:
znanostima o akaidu, ispravnom vjerovanju i spoznaji onoga to je doputeno, halal,
i onoga to je zabranjeno, haram, u domenu uzajamnog poslovanja i meuljudskih
odnosa, kao i udomenu ishrane, obiaja i adeta, ahlaka i ponaanja... itd., sve dok se,
na taj nain , njihova srca ne ispune korisnim znanjem , kojim kada se naoruaju, bit e
osposobljeni praviti razliku izmeu onoga to je dobro i onoga to je nevaljalo, odnosno
i z meu onoga to je korisno i onoga to je tetno, kao to e biti u stanju oduprijeti se
sumnjama i dilemama s kojima se suoavaju. A nakon reforme navedenih programa
neophodno je posvetiti panju izboru sposobnih i estitih uitelja i profesora koji e
sadrinu tih programa i spomenutih korisnih nauka vjerno pretoiti u srca omladine i
zainteresovati ih za istu.
Druga stvar:
Neophodnost susreta izmeu omladine i uleme, odnosno uenjaka, i to putem
organizovanih skupova i savjetovanja po damijama, 'kolama i drugim mjestima. Ti
skupovi i savjetovanja trebaju biti otvoreni za odgovor na aktuelne probleme s kojima
se omladina susree i za pojanjenje i osvjetljenje puta kojim treba da se uputi i krene.
U tom je smislu odgovornost uleme naspram muslimanske omladine veoma velika i
znaajna , meutim, moram ovom prilikom kazati, i to sa velikom gorinom , da je raspon
izmeu omladine i uleme udananjem vremenu jakoizraen i velik. Ulema je, ili veina
njih, na jednoj strani a omladina na drugoj, i to je nesumnjivo jedan od razloga
izgubljenosti stradanja n1ladih generacija. U prilog tome jasno govori injenica da je
omladina, onda kada se druila i susretala sa svojom ulemom, bila dobro upuena i
obavijetena i potpuno svjesna svog poloaja i uloge. Meutim, kada su se mlade
generacije odvojile od svojih uitelja (alima), dolo je do ovog dananjeg ogromnog
preokreta i dekadence.
Trea stvar:
l na kraju, jedna od stvari kojom se i ij ei naglaena zastranjenost i devijantnost
kod om ladine i kojom se uspjeno odupire tim rullakim strujanjima: tokovima i
pokretima usmjerenim i uperenim protiv njih jeste i spreavanje mladih generacija da

126

Hutbe

odlaze i putuju u inostranstvo (nemuslimanske zemlje), izuzev u sluaju nune potrebe

i uz stroga pravila i sigurnosne mjere koje e ih udaljiti i zatititi od opasnosti putovanja
u nevjernike sredine. Usuprotnom, ako im se,takvim kakvi jesu ,prepusti da slobodno
putuju gdje hoe i kako hoe, onda je stvar, uistinu, veoma kritina i opasna.
Stoga, bojte se uzvienog Allaha, o vi koji Njemu robujete, i znajte da je najbolji
govor Allahova, d.., Knjiga,... itd.

127

Hutbe

NEKE

RAKTERISTIKE ODLIKE
VJEROVAt~JA

PRVA HUTBA
Neka je hvala Uzvienom Allahu, Sveopem Dobroinitelju , Milostivom, Koji kome
On hoe uputu daje i iman daruje. Svjedoim da je samo Allah Bog i da nema druga,
svjedoenjem koje onom ko ga izgovori, svjestan nje.govog znaenja i drei se u
praksi njegovih zahtjeva, garantuje ulazak u Dennet, i svjedoim da je Muhammed,
s.a.v.s., Njegov rob i Njegov poslanik. Njemu je On Kur'an objavio, kao putokaz svim
ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla, pa neka je salavat
Allahov i selam neizmjerni na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih u
dobru slijedili budu ...

O ljudi (potovana brao)!

Bojte se Uzvienog Allaha i-drite se onoga to vam je, jezikom Poslanika Svoga,
zapovijedio: da jezik svoj uvate, da komije i susjede ne uznemiravate i da gosta
lijepo doekate i poastite. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Ko vjeruje u Allaha i uSudnji dan neka govori ono to je dobro ili neka uti; ko
vjeruje u Allaha i u Sudnji dan neka plemenito postupi sa svojim susjedom; i ko vjeruje
u Allaha i u Sudnji dah neka lijepo poasti svoga gosta." (Prenose Buharija i Muslim)
Uhadisu se spominju tri stvari koje spadaju usvojstva vjerovanja i koje su vjerniku
stavljene u dunost i obavezu:
Prva stvar ili prvo svojstvo jeste:
jezik treba koristiti za prianje i izgovaranje onoga to je dobro i korisno, a uvati

128

Hutbe

ga i obuzdavati od izgovaranja onoga to je runo i beskorisno.

Izgovaranje onoga to je dobro obuhvata: zikr, spominjanje Uzvienog Allaha,
uenje Kur'ana, izgovaranje "tehlila" (la ilahe illellah) ~ "tekbira" (Allahu Ekber) i
"tesbiha" (subhanellah), zatim nareivanje dobra i odvraanje od zla, savjetovanje i
upuivanje muslimana, pouavanje neukih i neznalica, izmirivanje protivnika i
zavaenih, irenje selama (islamskog pozdrava), obraanje ljudima lijepim i pristojnim
rijeima, aosobito muslimanima, kako to Uzvieni Allah nalae u rijeima: ''...a ljudima
lijepe rijei govorite...'', to jest: obraajte im se lijepim govorom ...itd.
A uvanje i obuzdavanje jezika podrazumijeva utnju od runog i nepristojnog
govora, u to prije svega spadaju rijei koje vode u i rk, viebotvo i kufr, nevjerstvo,
zatim rijei koje sadre psovku i vrijeanje , kao i la, lano svj edoenje , ogovaranje,
klevetanje... itd. Pod tim se, nadalje, podrazumijeva i utnja od suvinog i beskorisnog
govora, odnosno od govora za kojim nema nikakve potrebe i od govora koji se ne tie
samog govornika...
Timzija prenosi od Ibn-Omera, r.a. , a on od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao:
"Nemojte mnogo priati, izuzev da se to odnosi na zikr, spominjanje Allaha, jer uestali
govor, mimo zikrullaha, ini srce okrutnim, a najudaljeniji ovjek od Allaha jeste ovjek
okrutnog srca."
Robovi Allahovi (draga brao)!
Cuvajte se vaih jezika,jer udvjema vjerodostojnim hadiskim zbirkama, Buharijinoj
i Muslimovoj, u hadisu Ebu-Hurejrea, r.a., stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao:
"Zaista ovjek izgovori jednu rije, ne obraajui panju na nju (i ne vodei rauna o
njoj), pa se zbog nje poklizne (strovali) u dehenemsku vatru dalje nego to je razmak
izmeu istoka i zapada."
A Ahmed i Tirmizija, isto tako, prenose od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s. , rekao: "Uistinu ovjek izgovori jednu rije, ne vidjevi u njoj nita runo ili
loe, pa se strovali zbog nje u (dehenemsku) vatru itavih sedamdeset godina."
Zatim, potovana brao, sve to mi kaemo ili izgovorimo registruje se i biljei na
na raun. Uzvieni Allah kae:
v

non ne izusti nijednu rije~ a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije n
(Kaf: 18),
to jest dva meleka koja su zaduena da se brinu o ovjeku i da biljee njegova
djela: onaj koji je na desnoj strani biljei dobra djela, a onaj koji je na lijevoj, loa. Zbog
toga nam je Vjerovjesnik, s.a.v.s., naredio da se uvamo, pa je rekao : "Neka govori

Hutbe

129

ono to je dobro ili neka uti." Zapovijedio je da se pria ono u emu je hajr, dobro, a
da se od svega ostalog uti, jer mogue je da samo jedna lzgovorena rije odvede
njenog vlasnika udehenemsku vatru, kao to je mogue da jedna jedina rije izazove
sn1rt onoga ko je izgovori. Zatim, mogue je da jedna izgovorena rije rastavi dvije
voljene osobe i mogue je da sa1110 jedna izgovorena rije izazove nered i smutnju i
raspiri dahilijetski bijes i fanatizam.
Druga stvar ili drugo svojstvo:
naredna vrlina koju Vjerovjesnik, s.a.v.s., zapovijeda jeste plemenit odnos prema
komiji ili susjedu, dobroinstvo prema njemu i sustezanje od njegovog uznemirivanja,

a lijep i ljubazan odnos prema susjedu preporuuje Uzvieni Allah u Svojoj savrenoj
Knjizi, Kur'anu.
e

Ko se smatra susjedom?
Susjedom ili komijom smatra se onaj ko stanuje u tvojoj blizini (susjedstvu), bez
obzira da li njegova kua bila neposredno uz tvoju ili u njenoj uoj blizini, ajedan broj
naih dobrih prethodnika (selefi-salih) kazao je da granice susjedstva seu do etrdeset
kua sa svake strane.

Plemenit odnos prema susjedu ogleda se u sljedeern: da mu se ini dobroinstvo,

da mu se prui pomo kada je potreban, da mu se, s vremena na vrijeme, urui hedija
ili poklon, da se s njim ljubazno razgovara, da se posavjetuje kada uini neto to ne
dolikuje, bilo u odnosu na Allaha ili u odnosu na ljud?... itd.
Ujednom hadiskom predanju kae se: '/Zna li ti koja su prava susjeda? Da mu
prui pomo kada je od tebe zatrai, da mu pozajmi kada te za zajam zamoli, da ga
ne napusti kada u oskudicu padne iii osiromai (da ga ne ostavi kada mu potreban
bude), da ga obie kada se razboli, da mu estita kada ga dobro hajr zadesi, da
ga utjei kada ga zlo ili nevolja pogodi~ da mu denazu isprati kada umre ili preseli,
i da ga
izuzev sa njegovi01 izunom i dozvolom, kakvom zgradon1 (ili graevinom)
ne nadvisuje pa time vjetar od njega zakloni.''
A to se tie uznemiravanja i vrijeanja komije, ono je zabranjeno, i to veoma
strogo, jer je neosnovano i bespravno vrijeanje bilo koga zabranjeno, haram, a kada
je u pitanju susjed ili komija, onda je zabrana jo ea i stroija. Tako se od lbn
Mes'uda, r.a., u dvjema vjerodostojnim hadiskim zbirkama (Buharijinoj i Muslimovoj)
prenosi da je Vjerovjesnik: s.a.v.s., jednom prilikom upitan: "Koji je grijeh najvei?",
pa je odgovorio: "Da Allahu pripie druga, a On te je stvorio." "Zatim koji?", bi tada
reeno, a on kaza: "Da ubije svoje dijete iz straha da s tobom,jede (ili nafaku dijeli)."

130

Hutbe

"A potom koji?", opet bi reeno, aon dodade: "Da uini zinaluk (nemoral) sa enom

svoga komije."
Buharija usvom "Sahihu" navodi, prenosei od Ebu-Surejha, r.a., da je Vjerovjesnik
s.a.v.s. rekao: "Tako mi Allaha, nije vjernik! Tako mi Allaha, nije vjernik!" "Ko, Allahov
Poslanie?", upita neko, a on odgovori: "Onaj iji susjed nije siguran od njegovog zla
i nepravde." A Muslim u svome "Sahihu" biljei, prenosei od Ebu-Hurejrea, r.a., da
je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao: "Nee ui u Dennet onaj iji komija nije siguran od
njegovog zlostavljanja i nepravde."
A pod zlostavljanjem i nepravdom podrazumijeva se svako djelo koje u sebi nosi
zlo i uvredu, kao to je naprimjer gledanje i posmatranje onoga to susjedi skrivaju u
njihovim kuama i ne ele da iko ima uto uvida, uto prije svega spadaju njihovi av.reti
(sramotni dijelovi tijela, mahane, nedostaci, tajne itd.), bilo da se to ini sa krovova i
balkona, ili kroz otvore na kapijama i u zidovima, ili, pak, posredstvom dogleda kojima
se otkrivaju zabranjeni i zatieni prizori u kuama i avlijama komija, odnosno putem
prislukivanja susjedskih razgovora i otkrivanjem njihovih tajni.
Nadalje, uzlostavljanje komija spada i njihovo uznemiravanje povienim glasovima
koji izazivaju njihovu nelagodnost i ne doputaju im da bezbrino spavaju ili se odmaraju,
a osobito ako se radi o zabranjenim glasovima kao to su glasovi pjesama i muzikih
instrumenata koje emituju sredstva informisanja ili se emituju putem magnetofona i sl.
Zatim, u njihovo uznemiravanje spada i bacanje smea i otpadaka po njihovim
sokacima i ispred njihovih kua , kao i putanje da voda iza pranja i kupanja tee
putevima kojima oni prolaze, to ih izlae opasnosti da se okliznu ili ih, u najmanju
ruku, ezijjeti njen neprijatni i neugodni zadah.
v

Trea stvar ili

tree

svojstvo:
konano, trea stvar koju je vjerovjesnik, s.a.v.s., u citiranom hadisu zapovijedio
jeste gostoljublje (lijep prijem i doek gosta).
Gostoprimstvo spada u norme lijepog islamskog ponaanja i u svojstva
vjerovjesnika i estitih ljudi, a primiti i doekati gosta, kada su u pitanju mjesta u
kojima nema hotela i restorana, obavezna je dunost u islamu. To obavezno
gostoprimstvo (ili primanje gosta) traje od jednog pa do tri dana, jer Bu harija i Muslim
biljee hadis Ebu-Surejha, r.a., koji kae da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko
vjeruje u Allaha i u Sudnji dan neka poasti gosta onoliko koliko ga sijeduje." "Koliko
ga to sljeduje?", upitali su (ashabi). "Dan i no", odgovorio je on a potom dodao:
"Gostoprimstvo traje tri dana, a ono to slijedi nakon toga spada u sadaku."
v

Hutbe

l 31

Dakle, potvrena obaveza gostoprimstva traje jedan dan i jednu no, a naredna
dva dana i dvije noi predstavljaju njegovo upotpunjenje oko ije obaveznosti ima
neslaganja i razilaenja.
Nadalje, prenosi se da je gostu zabranjeno duljiti sa boravkom kod gostoprimca
(ugostitelja), pa se tako navodi da je Alejhisselam, s.a.v.s., rekao : "Nije doputeno da
ostane kod njega sve dotle dok ga u kripac (kirtino stanje) ne dovede", a u drugom
predanju: "sve dotle dok ga.na grijeh ne navede." Stoga je dunost i obaveza gosta
da za odsijedanje potrai i izabere onoga ko je u mogunosti da ga primi i ugosti, a da
izbjegava onoga ko to, zbog oskudice i siromatva, nije u stanju jer to mu priinjava
potekou i dovodi ga u nezgodnu poziciju ...
Onaj, pak, ko odbije da prui obavezno gostoprimstvo (a u mogunosti je da to
uini ), ini tim postupkom grijeh i zlodjelo, jer izbjegava izvriti obavezu kojom je
zaduen..., i gostu je u takvoj situaciji doputeno da svoje pravo na gostoprimstvo
trai i zahtijeva, dok je onaj od muslimana koji za njegov sluaj douje duan da ga
pomogne sve dok to pravo i ne ostvari. Buharija i Muslim prenose od Ukbea b. Amira
da su (ashabi, r.a.) rekli:"Allahov Pos lanie, ti nas alje (na zadatke) i mi odsijedamo
kod naroda koji nam ne prua gostoprimstvo, pa ta veli na to?" Allahov Poslanik,
s.a.v.s., im je, veli Ukbe, na to kazao: aKada odsjednete kod nekog naroda pa zapovijede
da vam se prui ono to goste sljeduje, vi to prihvatite, a ako odbiju da to uine, vi
svoje pravo gostoprimstva od njih (silom) uzmite."
Abdu llah b. Omer, r.a., rekao je: "Ko odbije primiti i poastiti gosta on ne pripada
~~uh ammedu, s.a.v.s., a isto tako ni Ibrahimu, alejhis selam."
A Ebu Hurejre, r.a., jednom je priliko111 odsjeo kod nekog naroda i za gostoprimstvo
ih zamolio pa su ga odbili, nakon ega se on udaljio i sjahao, a potom ih na hranu
pozvao pa mu se nisu odazvali, pa im je rekao: "Niti pri hvatate gosta niti se odazivate
pozivu, kod vas nema nita od islama."
Robovi Allahovi (draga brao)!
.
Islamska vjera nalae i zapovijeda da se dobroinstvo ini, a vrijeanje izbjegava,
naroito kada su u pitanju gosti i susjedi, i to samo zato to se radi o vjeri samilosti,
vjeri jednakosti i vjeri uzajamnog potpomaganja u dobru i bogobojaznosti. A
dobrosusjedstvo i gostoprimstvo dvije su moralne odlike kojima su se Arapi isticali jo
u doba dahilijeta, pa ih je islam samo ratificirao i jo vie potvrdio, jer islam je vjera
,koja razvija etike vrline i plemenite osobine, pa neka je hvala Svevinjem Allahu na
ovoj uzvienoj vjeri koja, nesumnjivo, predstavlja najvei dar i blagodat ovjeanstvu.

'

Hutbe

132

Eu'zu biJiahi mine-ejtanir-radim

(Utjeem

se Allahu od prokletog ejtana):

"Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu1i vjernicima koji ine dobra
djela donosi radosnu vijest da ih eka nagrada velika, a da smo za one koji u
onaj svijet ne vjeruju bolnu patnju pripremili. "(El-Isra. 9-10)
Neka nas uzvieni Allah obaspe blagoslovom Kur'ana velianstvenog ...

NEKE ODLIKE VJEROV

..LA

DRUGA HUTBA
Neka je hvala Svevinjem Allahu, Koji nam je podario blagodat dini-islama, pomou
koje emo, uz Njegovu pomo, stii do Kue spasa, odnosno "Daris-selama."
Svjedoim da je samo Allah Bog i da nema druga, svjedoenjem onoga koji kae:
"Moj Gospodar je Allah", azatim svoj ivot stime uskladi, i svjedoim da je Muhammed,
s.a.v.s., Njegov rob i Njegov poslanik, neka mu je od njegovog Gospodara najljepi
salavat i selam, kao i njegovoj asnoj porodici i njegovim estitim ashabima...
O ljudi (brao) u islamu!
Bojte se vaeg Gospodara i lijepo postupajte prema onima prema kojima vam je
to Allah zapovijedio. Kae Allah uzvieni :
/1 Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima
dobroinstvo inite1 i roacima, i siroad~ i siromasima, i komiijama1 i
drugovima, i putnicima namjernicima/ i onima koji su u vaem posjedu. AI
Jah1 zaista1ne voli one koji se ohole i hvaliiu. // (En-Nisa: 16)
Uzvieni Allah u ovom ajetu sabrao je deset prava ili deset obaveza. Poeo ih je
sa Svojim, Uzvien neka je On, pravom (odnosno s obavezom prema Njemu), a zatim
na njega nadovezao pravo roditelja, potom pravo blinjih ili roaka, pa pravo slabih i
potrebnih, poput jetima (siroadi) i siromaha, onda pravo susjeda i onih sa kojima se
ovjek drui, zatim pravo putnika namjernika, u to spadaju i gosti, i na kraju pravo
ljudi koji su u tuem vlasnitvu (robova), gdje neki prethodnici ubrajaju i stoku koja je

133

Hutbe

u ovjeijem posjedu. U Bezzarovom Musnedu" zabiljeen je hadis Dabira, r.a., u

kojem on prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da se komije ili susjedi dijele utri kategorije,
a to su: komija koji ima jedno pravo, komija koji ima dva prava i komija koji ima tri
prava... Sto se tie komije koji ima jedno pravo to je komija nemusliman koji nije
roak, njemu pripada samo pravo susjedstva. Komija koji ima dva prava jeste komija
musliman koji, takoer, nije roak, njemu pripada pravo islama i pravo susjedstva i
komija koji ima tri prava jeste komija musliman koji je ujedno i roak: njemu pripada
pravo islama, pravo susjedstva i pravo rodbinstva.
11
Neki su pak rekli da se el-daru zul-kurba odnosi na blieg susjeda, a el
darul-dunubu" na daljeg. A to se tie konstrukcije "es-sahibu bil-denbi", ona je
protumaena sa enom, zatim sa saputnikom i sa nerazdvojnim kunim drugom.
11

ll

ll

l na kraju, bojte se Uzvienog Allaha i svakom pravo njegovo dadnite, odnosno

obavezu prema njemu izvrite, jer uistinu ete o tim pravima i obavezama pitani biti.
Zatim znajte da je najbolji govor Allahova, d.., Knjiga, najbolja uputa uputa
Muhammedova, s.a.v.s., a najgore stvari novotarije... itd.

'

...._

134

Hutbe

O STIDU I NJEGOVIM KORISTI

PRVA HUTBA
Neka je hvala Uzvienom Allahu, Sveopem dobroinite lju, Milostivom, koji je stid
uinio jednim od ogranaka imana, odnosno vjerovanja. Svjedoim da je samo Allah
Bog i da nema druga,
//Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlj~ svakog asa On se

zanima neim n (Er-Rahman : 29)

l svjedoim da je Muhammed, s.a.v.s. , Njegov rob i Njegov poslanik, koji je poslan

svim ljudima i dinima, neka je sal avat Allahov i selam neizmjerni na njega, njegovu
porodicu i njegove ashabe, koji su din njegov proirili na sve strane...
O ljudi!
Bojte se Uzvienog Allaha i istinski stid pred Njim ispoljavajte. Znajte da vas On,
ma gdje da se nalazili, prati i nadgleda, odnosno da sve uje i da sve vidi. Stoga,
nemojte Mu se suprotstavljati neposlunou i grijeenjem, mislei da ete Mu
neotkriveni ostati, jer On, uistinu, uje svaku skrivenu misao i svako potajno
doaptavanje.
Robovi Allah ovi (draga brao )!
Stid je plemenita vrlina koja odvraa njenog vlasnika od svega onoga to mu ne
prilii i ne dolikuje. Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao je: "Stid donosi samo dobro", i izvijestio
je da je on jedan od ogranaka vjerovanja ili imana. Tako Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od
njega da je rekao: "Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ili od esdeset i nekoliko,
ogranaka. Najvii (najbolji) od njih jeste izgovaranje kelimei-ehadeta (la ilahe illellah),
a najtei uklanjanje sa puta-onoga to smeta (ljudima), a i stid je jedan od ogranaka

Hutbe

135

imana." Jednom prilikom je Vjerovjesnik, s.a.v.s., naiao pored nekog ovjeka uvi
ga kako kritikuje svoga brata zbog stida, pa mu je rekao: "Ostavi ga, jer stid je, uistinu,
sastavni dio vjerovanja." Iz navedenih hadisa vidi se jasno da je stid jedna od moralnih
vrlina i plemenitih svojstava.
Kae lbnui-Kajjim, Allah mu se smilovao: "Rije haja' (stid) uzeta je od rijei hajat
(ivot), a otuda se i za kiu kae: "el-haja". Tako e se u skladu sa stupnjem ivota
(ivotnosti) srca u njemu odraavati snaga osobine stida, dok e njegovo pomanjkanje
biti rezultat umrtvljenosti srca i umalosti due. Dakle, sve to srce bude ivotnije,
osobina stida u njemu e biti potpunija, a stid u sutini predstavlja vrlinu koja podstie
na izbjegavanje svega to je runo i spreava nemarnost prema izvravanju dunosti
i obaveza."
Stid se ispoljava izmeu roba (ovjeka) i njegovog Uzvienog i Svemogueg
Gospodara, pa se tako rob stidi da ga gospodar njegov vidi u stanju neposlunosti i
suprotstavljanja Njemu, kao to se, s druge strane, ispoljava i izmeu ovjeka i ostalih
ljudi. Sto se tie stida izmeu ovjeka i njegovog Gospodara, Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
pojasnio ga je u hadisu kojeg prenosi Timzija, a u kojem on kae: "Istinski ispoljavajte
stid prema Allahu." "Mi se stidimo, o Allahov poslanie" ,odgovorie (ash abi), a on
ree: "Nisam mislio na to, nego, ko se istinski Allaha st.idi neka uva glavu i ono to (u
njoj) pamti, neka pazi na stomak i ono to se u njemu nalazi, neka se prisj ea smrti i
kunje (ili nevolje) i ko za ahiretom tei neka ukrase dunjaluke ostavi. Onaj ko sve
ovo ispun i istinski se Al laha, d.., stidi." Uovom hadisu Alej hisselam, s.a.v.s., istie
obiljeja stida od Uzvienog Allaha i pojanjava da se ona ogledaju u uvanju tjelesnih
organa od neposlunosti prema Allahu, podsjeanju na smrt i skraivanju nade .u
dunjaluk, te nezapostavljanju ahi reta preputanjemstrastvenim poudama i odanou
dunjaluku. A u drugom hadisu stoji: "Ko se stidi od Allaha i Allah se stidi od njega."
v

Stid Gospodara od Njegovog roba jeste: ustvari, stid poasti, dobroinstva,

velikodunosti i uzvienosti, jer Uzvieni i Svemogui Allah stidljiv je i dareljiv, stidi
se da ruke Svoga roba vrati praznim kada ih on usmjeri i' upravi prema Njemu i stidi se
da na muke stavi vlasnika bijelih vlasi, onoga koji je osijedio u islamu.
A to se tie stida iz meu ovjeka i ostalih ljudi, to je stid koji spreava roba da
radi i ini ono to mu ne dolikuje, jer on ne voli da ljudi otkriju kod njega kakvu mahanu
ili nedostatak, zbog ega ga stid njegov spreava od injenja runih djela i nemoralnih
postupaka. Stoga se onaj ko se stidi Allaha kloni onoga to mu je On zabranio u svim
svojim stanjima i situacijama: kada je prisutan meu ljudima i kada je odsutan od njih,

136

Hutbe

tj. kada je nasamo. To je, ustvari, stid iz pokornosti, straha i strahopotovanja prema
Uzvienom Allahu, a stjee se istinskom spoznajom Allaha, d.., spoznajom Njegove
veliine, bliskosti sa Njegovim robovima i upuenosti u njihova stanja, te vrstim
uvjerenjem da On zna poglede koji kriomice u ono to je zabranjeno gledaju, a i ono
to grudi kriju. Ovakav stid predstavlja jedno od najuzvienijih svojstava imana
(vjerovanja), zapravo to je jedna od najuzvienijihdereda ihsana {dobroinstva) , kako
je zabi ljeeno u hadisu: "lhsan {dobroinstvo) jeste da oboava Allaha kao da Ga
vidi, jer iako ti Njega ne vidi, On tebe, uistinu, vidi."
Onaj ko se stidi ljudi neophodno je da se dri daleko od runih i pokuenih svojstava,
kao i od hravi hdjela i loeg govora. Takav nije od onih koji grde i psuju ili koji ogovaraju
i potvaraju, kao ni od onih koji su nepristojni i bestidni ili koji se javno grijesima odaju,
a ni od onih koji neto to je runo otvoreno ispoljavaju. Njegov stid od Allaha spreava
ga da u dui pokvaren bude, dok mu stid od ljudi ne doputa da pokvarenost javno
iskazuje, pa je tako dobar i u dui i na djelima, odnosno i utajnim i ujavnim (postupcima).
Zbog svega je ovoga stid postao jednim od sastavnih dijelova imana, odnosno
vjerovanja, jer kod onoga ko je lien stida ne postoji nita to bi ga sprijeilo od uputanja
u hrava djela i pokuene navike i _on postaje s l ian onome ko iman nikako i ne
posjeduje, ba kako to Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu kae: "Od izrek :"' :.,. ,_':g
poslanstva ljudi su zapamtili: 'Ako se ne stidi, ini to hoe .'" ( P re r~us1 Buharija) A
to znai: onaj ko se ne stidi radi sve to eli od poroka i nepristojnih djela, jer ono to
ga od svega toga spreava jeste stid, koji je kod njega odsutan, aonaj ko ne posjeduje
stid uputa se u sve vrste bestidnih ina i pokuenih radnji.
Od Sei mana ei-Farisije, r.a., prenosi se da je rekao: "Kada Aliah, d..l eli .Svor;:e
robu propast, oduzme mu stid, akada mu se stid oduzme, vidi ga (nalazi ga) iskljuivo
odvratnim i omraenim. Tako, ako je nevjeran i predmet vjerolomstva, bude lien
samilosti pa ga vidi (susree) iskljuivo grubim i osornim, a ako je grub i osoran,
oduzme mu se iman (bude lien imana vjerovanja) pa ga ne vidi nikako drugaije
nego kao prokletog ejtana, odnosno kao predmet svake vrste prokletstva."
A od Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se da je kazao: "Stid i iman (vjerovanje) jesu
uzajamno povezani (srodni i bliski), pa kada se izgubi stid,izgubi se i vjerovanje (i man)."
Citirani hadis i izreke spomenutih ashaba jasno ukazuju da kod onoga ko je lien
stida nije ostalo nita to bi ga odvraalo od runih i pokuenih djela. Zato se on
nimalo ne ustruava initi ono to je zabranjeno, haram, niti prezati ili strahovati od
grijeha i prijestupa, niti, pak, sustezati svoj jezik od runog i nepristojnog govora.
Stoga, poto je stid u dananjem vremenu osjetno opao, a kod pojedinih ljudi i u

137

Hutbe

potpunosti iezao, namnoili su se grijesi i zlodjela i na vidjelo su izali avreti

ono
ega se, inae , treba stidjeti i od drugih skrivati. Sramote i sramotna djela postali su
javni prizori, ljudi su ono to je runo i odvratno poeli smatrati lijepim i privlanim i
vidno je opala ljubomora za au i svetinjama ili se kod mnogih ljudi totalno izgubila.
Pa ak i vie od toga, poroci i runa djela su kod pojedinih ljudi prerasli uvrline i odlike
s kojima se javno die i ponose. Neke od njih predstavljaju muziari, kompozitori i
raskalaeni pjevai (i pjevaice), zatim mukotrpni sportisti koji iscrpljuju svoja tijela i
troe dragocjeno vrijeme upranjujui raznovrsne igre i bezvrijedne sportske vjetine,
pored izlaganja i otkrivanja sramotnih dijelova tijela pred ljudima, izuzev malo krpice
kojom pokrivaju strogu golotinju: spolne organe i stranjicu. Meutim , jo bestidniji,
gluplji i banalniji od spomenutih pj evaa i sportistajesu oni koji sluaju njihovo isprazno
zavijanje ili prate njihove sportske igre, gubei u tome veliki dio svog dragocjenog
vremena.
Nadalje, na odsustvo stida meu dananjim enama ukazuje i injenica da se
veliki broj njih pojavljuje bez pokrivaa ili hidaba (odnosno bez Serijatom propisane
odjee), kao i injenica da mnoge od njih izlaze na sajmove i u arije nakon to se
prethodno.dobro dotjeraju, ukrase i namiriu, ne obraajui nimalo panju na ljudske
poglede koji ih gutaju, a nije daleko ni tvrdnja da im to izaziva ponos i zadovoljstvo.
Zatim, na odsustvo stida kod pojedinih ljudi ili ena upuuje i njihova strastvena
zaljubljenost u sluanje muzike i melodija koje se emituju putem radiovalova ili
posredstvom audiokazeta, i to do te mjere da zahtijevaju od pojedinih radiostanica da
neke od tih pjesama ili melodija iznova emituju, poklanj ajui ih tom prilikom svojim
roacima ili prijateljima.
l konano, gdje je stid kod onih koji nabavljaju parodine i bestidne filmove i prikazuju
ih (posredstvom videoaparata) u svojim kuama, uz prisustvo njihovih ena i djece i
bez osjeaja ikakvog stida pred razvratnim prizorima koji unitavaju moral, raspiruju
strast i pozivaju u grijeh i prostituciju?
Gdje je stid kod onih koji su svoju djecu prepustili ulicama, da se susreu s kim
ele i da se drue sa svakim koga sretnu i na koga naiu, bez obzira kako niskog i
loeg morala bio, ili da uznemiravaju ljude po putevima, zaustavljajui svoja auta u
njihovom sreditu kako bi sp rij eili prolaznike da se nesmetano kreu, ili da,
neodgovorno se poigravajui sa vozilima, izlau njihove ivote opasnostima?
Gdje je stid kod puaa koji isputaju iz svojih usta dimove usred lica svojih
sagovornika i onih koji su u njihovoj blizini, oteavajui na taj nain njihovo disanje,
izazivajui njihovu odvratnost i punei njihove noseve svojim smradom i odvratnim
v

----------------------------~~--------------------

Hutbe

138

zadahom?
Gdje je stid kod slubenika koji se nemarno odnosi prema svojoj odgovornosti i
koji bespotrebno zamara one koji mu se obraaju (odugovlaei sa okonavanjem
njihovih poslova)?
l na kraju, gdje je stid kod trgovca koji obmanjuje muterije, koji vara prilikom
prodaje robe i koji lae ljudima?
Ono to je naprijed pomenuto navelo da se spuste na ovako nizak nivo i stupanj
jeste odsustvo stida, kako je to Allahov Poslanik, s.a.v.s., lijepo kazao: "Ako se ne
stidi, radi ta hoe . " Stoga, bojte se Allaha, o robovi Allahovi, i neka ste uvijek
svjesni da Allah, d.., nadgleda i prati vaa djela i vae postupke.
Euzu billahi mine-ejtanir-radim (Utjeem se Allahu od prokletog ejtana):
nonima koji se Gospodara svoga boje i kad ih neko ne vidi oprost i
nagrada velika! Govorili vi tiho ili glasno govorili pa, On sigurno zna svaije
misli! A kako i ne biznao OnajKoji stvara, OnajKojisve potanko zna, Kojije
o svemu obavijeten.// (El-Mu/k: 12-14)
Neka nas Uzvieni Allah obaspe blagoslovom Kur'ana velianstvenog ...

O STIDU I NJEGOVIM KORISTI

DRUGA ~ HUTBA
Hvala Allahu, Koji kojem hoe od robova Svojih izobilje neizmjerno daruje.
., Svjedoim da je samo Allah Bog, Blagi i Plemeniti, Koji nema druga, i svjedoim da je
Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i Njegov poslanik, kojeg je On sa vjenom vjerom
poslao, neka je salavat i selam Allahov neizmjerni na njega, njegovu porodicu i sve
njegove ashabe...
O ljudi (potovana i cijenjena brao)!
Bojte se Uzvienog Allaha i znajte da se pohvalnim stidom smatra onaj stid koji
njegovog vlasnika odvraa od runih i pokuenih svojstava (djela) i potjee ga na

139

Hutbe
injenje

onoga to e ga okititi, uljepati i ukrasti. Sto se, pak, tie stida koji posjednika
njegovog spreava da se angaul~_n.? planu onoga to e mu koristiti, kako na dunjaluku
tako i na ahiretu, to je pokudeni stid, odnosno to je slabost, klonulost, nemo i ponienje.
Pitate se zato? Zato to se vjernik ne stidi da kae rije istine i da zapovijeda ono to
je dobro a odvraa od onoga to je zlo, kao to se ne stidi da postavlja pitanja i da se
interesuje o stvarima vezanim za njegovu vjeru. Stid koji spreava da se ini hajr,
dobro, ili da se kae hak, istina, nije nita drugo do puko ejtansko obeshrabrivanje,
pa, stoga, bojte se Allaha, o vi koji samo Njemu robuj ete, i znajte da je najbolji govor
Allahova, d.., Knjiga.. . itd.

140

Hutbe

TROSENJE I T
NA ALL
PUTU I IS ENOST Nr-"0>.-.L

PRVA HUTBA
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, na darovima i na dobroinstvu Njegovom.
On nas je stvorio i nafakom opskrbio a zatim nas zaduio da od onoga to nam je
darovao udjeljujemo, kako bi nam nagradu za to kod Sebe pohranio i s a u', : :: .
Svjedoim da je samo Allah Bog i da nema druga, svjedoenjem koje i tajno i javno
izriemo i u njega vjerujemo, i svjedoim da je Muhammed, s.a.v.s.: Njegov rob i
Njegov poslanik. Nije ostavio dobra, a da nam ga nije pojasnio, preporuio i naredio
niti je ostavio zla, a da nam ga nije zabranio i na njega upozorio. Neka je salavat
Allahov i selam neizmjerni na njega, njegovuporodicu i njegove ashabe, koji su ime t~8
svoje na Allahovom putu troili i drugima vie nego sebi voljeli, makar su i sami bili
potrebni...
O ljudi (potovana brao vjernici)!
Bojte se Uzvienog Allaha, zahvalni Mu budite na onome ime vas je opskrbio i
udjeljujte od onoga to vam je darovao. Potomznajte, Allah vam se smilovao, da je
vae od imetaka vaih samo ono to za va budui , ahiretski, ivot proslijedite. Allahov
Poslanik, s.a.v.s., jednom je prilikom upitao ashabe: ''Kome je od vas imetak njegovog
nasljednika drai od njegovog imetka?" "Allahov Poslanie", odgovorili su oni, "nema
nikoga meu nama, a da mu njegov imetak nije drai!" "Njegov imetak je ono to
proslijedi (udijeli, potroi na Allahovom putu), a imetak njegovog nasljednika je ono
to ostavi (zadri kod sebe)", kazao je Poslanik, s.a.v.s. (Prenosi Buharija).

Hutbe

141

To znai da ono to ovjek! dok je iv, potroi i udijeli od svoga imetka na putu
dobroinstva i raznovrsnih pobonih i hairli-djela, kao to su : sadaka, dobrotvorni
projekti , korisno uvakufljenje, zbrinjavanje jetima, nahranjivanje gladnih , izlaenje u
susret potrebnim, pomaganje siromanih...itd., sve to on, ustvari, prosljeuj e na svoj
raun, u svoju korist, za to e viestruko poveanu i umnoenu nagradu nai sauvanu
i pohranjenu kod Uzvienog Allaha. To je njegov istinski imetak koji e mu ostati i biti
sauvan, iju e korist on vidjeti i koja e do njega, Allahovom voljom, dospjeti. Sve
to je izvan toga njegova vlast nad njim je ograniena, uvjetovana njegovim zdravljem
i mentalnom podobnou , jer kada ga ophrva bolest i padne na smrtnu postelju,
uskrauj e mu se raspolaganje njegovim imetkom, makar se radilo o sadaki ili poklonu,
i to ak dotle da se, u navedenom stanju, njegovo priznavanje materijalnih obaveza
prema bilo kome ne smatra punovanim.
Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda: /INeki je ovjek doao Allahovom Poslaniku,s.a.v.s.,
i rekao: 'Aiiahov Poslanie, koja sadaka zavreuje najveu nagradu?' 'Da udjeljuje
kada si zdrav i lahkom, strahujeod siromatva i prieljkuje bogatstvo, i nemoj odlagati
(odugovl aiti) pa da onda, kada ti dua do grla dopre, (tj. smrt se pri kui ), rekne:
'Tome i tome pripada toliko, tome i tome toliko, a toga i toga je toliko (misli se na
oporuku i na miraz)", kazao je Poslanik, s.a.v.s." (Prenose Buharija, Muslim i drugi).
Uopisanom stanju ovjeku se zabranjuje raspolaganje njegovim imetkom na putu
do ijeg stjecanjaje iznurivao svoje tijelo i razum i troio svoj ivotni vijek. Zbog ega?
Zbog toga to se prikuio kraj njegovog raspoiaganja istim i pribliio se as njegovog
prelaska u vlasnitvo drugoga i zbog toga to se, dok je bio zdrav i snaan a njegova
vlast nad imetkom potpuna i raspolaganje istim punovane i dok je bio u prilici da
proslijedi neto od njega za svoju duu, neto to e mu ostati i u emu e na ahi retu
vjeno uivati, nemarno i nehajno prema tome odnosio.
Da, istina je da mu je Allah, d.., dopustio da pred smrt, opa rui da se, nakon to
preseli, neto od njegovog imetka potroi u dobrotvorne svrhe, ali samo u granicama
treine i izvan kruga njegovih nasljednika. Ebu-Derda', r.a., prenosi od Vjerovjesnika,
s.a.v.s., da je rekao: Allah vam je, pred smrt vau, poklonio (darovao) treinu vaih
imetaka kako bi se poveal o vae dobroinstvo i kako bi porasla vaa dobra djela... "
Stoga, musliman treba iskoristiti ovaj poklon (sadaku) kojim ga je Allah darovao za
ono u emu lei korist i dobrobit, oporuujui treinu svoga imetka, ili manje od toga,
u razne dobrotvorne svrhe i hairli-djela i ne upropatavajui ovu izuzetnu priliku tamo
gdje to nije doputeno, kao da, naprimjer: oporui da se tim imetkom podri ili
potpomogne grijeh (ono to u islamu nije doputeno) ili oivi neki bid'at, odnosno
ll

142

Hutbe

novotariju, ili da ga, pak, oporui nekome iz pristrasnosti i naklonjenosti.

Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: "Uistinu,
ovjek ili ena (punih) ezdeset godina iskazuju pokornost (Uzvienom) Allahu, a
zatim im se prikui smrt, pa pri oporuci priine (nekome) tetu i vatra im postane
obaveza." Potom je Ebu-Hurejre poruio:
/~ ..poto

se izvr~ ne oteujui nikoga/ oporuka koja je ostavljena ili

podmiri dug; to je Allahova zapovijed! A Allah sve zna i blag je. To su
Allahovi propisi. Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu On e
uvesti u denetske bae/ kroz koje e rijeke te~ u kojima e vjeno ostat~ i
to je uspjeh veliki. n (En-Nisa 12)
1

Hadis prenose Ebu-Davud i Tirmizija.. .

Zato, o vi kojima je Uzvieni Allah podario blago i imetke, izdvojite neto iz njih za
sebe neto ime ete kupiti (i osigurati) sebi dvore ili boravita uDennetu! Uzvieni
kae:
/~flah je

od vjernika kupio ivote njihove i imetke njihove u zamjenu za

Dennet koji e im dati... ~~ (Et- Tevba: 111)
v

Pojedini ljudi, naalost, gomi laju imetak i govore: "Zelimo da osiguramo

budunost" , mislei na dunjaluku budunost, ane znaju jadnici da li e utoj budunosti
uope biti ivi i uivati u sabranom i nagomilanom imetku ili e , pak, prije toga umrijeti
i ostaviti ga nekom drugom. Oni ne razmiljaju oosiguranju budunosti koja e neumitno
nastupiti, a to je drugi svijet, ahiret, tako to e dio svog imetka izdvojiti i uloiti tamo
gdje e ga nai sauvanog i viestruko umnoenog, i to ba onda kada im on
najpotrebniji bude bio ...
Zatim razmislite, o robovi Allahovi, o plemenitosti i dobroti Allahovoj prema vama!
Kupuje od vas ono to vam je Sam poklonio i darovao, zapovijeda vam da udjeljujete
od onoga to vam je On dao i pozajmljuje od vas ono to vam je i ino dodijelio. Kae,
Uzvien neka je On:

//1 od onoga ime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte... ll (EI-Munafikun: 10)

l kae:
~~ ..i koji drage

volje Allahuzajam budu davali... ~~ (El-Hadid: 18)

l/Ko je taj koji e Allahu drage volje zajam dat~ pa da mu ga On
mnogostruko vrati?~~ (El-Bekara. 245)
Robovi Allahovi (potovana brao) !
Zahtjev da se (na Al lahovom putu) udjeljuje nije ogranien samo na imune i
bogate. Cak i od siromanih trai se da udjeljuju, u skladu s njihovim mogunostima,

143

Hutbe

pa makar se radilo i o neemu neznatnom. Kae Alejhisselam, s.a.v.s.: "Bojte se

(odnosno zatitite se) od vatre pa makar i sa polovicom hurme", i kae: i'Ko uini
sadaku (podijeli na Allahovom putu) uvrijednosti jedne hurme od halal-zarade, a Allah
prima samo ono to je halal, Allah je prihvati Svojom desnicom a zatim je odgaja
(razvija) njenom vlasniku kao to neko od vas odgaja (odbijeno) drijebe, sve dok ne
postane poput (velikog) brda." A Uzvieni i Svemogui je Allah, kao to je poznato,
pohvalio one koji daju prednost drugima nad sobom, pa makar i sami potrebni bili .. .
Nadalje, dijeljenje na Allahovom putu (sadaka) jeste jedan od povoda stjecanja
nafake i nadoknade od Uzvienog Allaha. Uzvieni kae:
/~ ..Sto god vi udijelite/ On e to nadoknaditl On najbolje opskrbljuje//
v

(Sebe~~. 39)/

to jest daje zamjenu za to i bolje od toga, kako na dunjaluku tako i na ahiretu i

nadoknauje mnogo vie od onoga to se udijeli. ..
Dakle, sadaka ne umanjuje imetak, nego ga poveava. Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
kae: "Sadaka ne umanjuje imetak (sadaka nikada nije umanjila imetak)" i kae:
"Zaklinjem se za tri stvari i obraam vam se hadisom da ga zapamtite: imetak roba
(ovjeka) nije se umanjio zbog sadake niti je robu uinjena nepravda pa ju je strpljivo
podnio, a da mu Allah nije ugled podigao, niti je rob otvorio .vrata pronje (iskanja od
svijeta), a da mu Allah nije otvorio vrata siromatva (neimatine)." (Hadis prenosi
Tirmizija i kae: hadisun hasenun, sahih).
Stoga, neka niko od nas nikada ne pomisli da imetak kojeg udjeljuje propada i
nestaje. Naprotiv, treba vjerovati i da je vrsto uvjeren da mu on ostaje i da se
udvostruava (umnoava) a da ono to je u ruci (vlasnitvu svom) zadrava nestaje i
propada.
Majka pravovjernih, Aia, r.a., pripovijeda kako su jednom prilikom zaklali ovcu (i
11
podijelili njeno meso) pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: Sta Je ostalo od nje?" "Nije
ostalo nita izuzev njene pleke", odgovorila je Aia, a on je dodao: "Sva je ostala
izuzev njene pleke . " (Prenosi Tirmizija i kae: had isu n sahih).
Znaenje hadisa bilo bi sljedee: nakon to su podijelili cijelu ovcu, izuzev njene
pleke, Vjerovjesnik, s.a.v.s., izvijestio je da je sva ostala njima, tj. za ahiret, izuzev
pleke koju nisu podijelili, pa im tako nije ni ostala. Ovim on, s.a.v.s., pojanjava
svome ummetu da ono to se od imetka udijeli (potroi na Allahovom putu) ostaje
njegovom vlasniku, a da ono to se ne podijeli_ od njega odlazi i iezava iz posjeda
njegovog vlasnika.
Sdruge strane, spreavanje sadake (troenja na Allahovom putu) vodi propadanju
v

144

Hutbe

imetka, jer Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Nema dana u kome ljudi (robovi)
ostanu, a da se u njemu ne spuste dva meleka, od kojih jedan kae: 'Gospodaru na,
nadoknadi onome koji troi i udjeljuje', adrugi veli: 'Gospodaru na, upropasti (imetak)
onoga koji krtari (tj. ne troi na Allahovom putu i ne udjeljuje).'" (Muttefekun'alejhi)
Robovi Allah ovi (draga brao)!
Znajte da ste duni udjeljivati i troiti na Allahovom putu od vaeg dobrog (vrijednog)
a ne loeg (bezvrijednog) imetka, jer Uzvieni Allah kae:
no vjernicl udjeljujte odlijepih stvari koje stjeete i od onoga ito vam Mi
iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono ito ne vrijedi da biste to udijelili kad ni
vi sami to ne biste primi/t osim zatvorenih oiju. l znajte da Allah nije ni o
kome ovisan i da je hvale dostojan.// (EIBekara: 267).
U ovom ajetu Uzvieni Allah zapovijeda da se udjeljuje od vrijednog i valjanog
imetka, a zabranjuje da se to ini od loeg i bezvrijednog, i kae:
//Kao to vi ne biste bili zadovoljni da vam neko dadne i udijeli iz
bezvrijednog imetka tako ga isto i vi ne udjeljujte drugom, jer n~ on nee biti
zadovoljan. Kako da budete zadovoljni drugim ljudima onim ime niste
zadovoljni samima sebi?//
Nakon toga Uzvieni izvjetava da je On neovisan od vae sadake ili vaeg
udjeljivanja, nego vam to zapovijeda radi vas samih (da udjeljujete sami sebi), pa ne
servirajte sami sebi ono to je loe i bezvrijedno poto vam nee koristiti, kako to
Uzvieni pojanjava u ajetu:
/Weete zasluiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga to vam je
najdrae.//(Al- 'lmran: 92)
To jest: neete biti upisani u dobroinite lje i bogobojazne niti u one koji zavreuju
visoke poloaje u Dennetu, izuzev ako budete udjeljivali (i troili na Allahovom putu)
od vama najdraeg i najmilijeg imetka.
Kada je ovaj ajet objavljen, ashabi, neka je Allah s njima zadovoljan, pourili su sa
izdvajanjem najplemenitijih i najdraih im imetaka, kako bi se to vie pribliili Uzvienom
Allahu. Tako je Ebu Talha ei-Ensari, r.a., u svrhu sadake izdvojio svoju bau (vrt),
koja mu je predstavljala najdrai dio imetka, dok u posjedu Omera, r.a., bijae robinja
(darija) koja mu se puno dopadala, te ju on oslobodi rekavi: "Uzvieni i Svemogui
Allah kae:
'Neete zasluiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga to vam je
najdrae./// (Aii-'lmran: 92)
Isto tako njegov sin Abdullah, r.a., kada bi mu se dopalo neto od njegovog imetka,

Hutbe

145

uinio

bi ga sadakom u ime Allaha, u namjeri da stekne Njegovu nagradu i Njegovo

zadovoljstvo... A Allah je, d.. , dob roi nitelje opisao sljedei m rijeima:
//1 hranu su davali; mada suje i sami eljeli siromahu i siroetu i sunju
(zatoeniku). Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni
zahvalnosti ne traimo!'' (EI-Insan: 8-9)
Mnogi ljudi, meutim , danas udjeljuju od onoga prema emu sami odvratnost
osjeaju ili, pak, namjeravaju da ga u smee (otpad) bace, nakon to je beskorisno
postalo i elja za njim se osjetno umanjila. Takvo udjeljivanje im nee donijeti nikakvu
korist, kako se to jasno navodi u rijeima Uzvienog:
/Neete zasluiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga ito vam je
najdrae.// (Ali- 'lmran: 92)
Stoga, na vama je, o vi koji Allahu robujete, da od onoga to je lijepo udjeljujete,
jer Allah Svevinji i Svemogui lijep je i prima samo ono to je lijepo (tj . nagrauje
samo za ono to je lijepo). A pod lijepim se podrazumijeva ono to je halal i to je
korisno.

A uvajte se, o robovi Allahovi , onoga to spreava primanje i usliavanje sadake

(tj. stjecanje nagrade za ono to udjeljujeteL u to, izmeu ostalog, spada i to da
ovjek troi i udjeljuje (na Allahovom putu) mrzovoljnp~ protiv svoje volje. Uzvieni
kae:
/~prilozi njihovi nee bitiprimljeni i zato to u Allaha i uNjegova Poslanika
ne vjeruju1 to s predanou molitvu ne obavljaju i ito samo preko volje
udjeljuju. //(Et-Tevba: 54)
To jest udjeljuju bez radosti: vedrine i duevnog zadovoljstva, i bez elje za
stjecanjem i postizanjem nagrade koja za to slijedi. A onaj ko se~ tako ponaa smatra
udjeljivanje kaznom ili gubitkom a ne nagradom ili dobitkom.
Jedna od prepreka kabula ili prihvatanja sadake (milostinje) jeste i njeno popraanje
prigovorom ili isticanjem (natucanjem na nos), jer Uzvieni Allah kae: //lijepa rije
i izvinjenje vredniji su od milostinje koju prati vrijeanje. AAllah nije ni o
kome ovisan i blag je. O vjernie~ ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i

uvredama... //(ErBekara . 263-264)

Ovdje Svevinji izvjetava da prigovaranje i uvrede ponitavaju milostinju ili sadaku
(odnosno nagradu koja iz nje proistie) , a pod tim se podrazumijeva da se sa onim
kome se milostinja udijeli postupi na nain koji mu se ne dopada ili da mu se tom
prilikom izgovore nepristojne i uvredljive rijei. Navedeni postupak unitava steenu
nagradu za tu milostinju, jer nagrada steena za nju ne pokriva grijeh poinjen

146

Hutbe

spomenutim prigovorom i uvredom. Prenosi se vie hadisa u kojima se zabranjuje

popraanje milostinje ili sadake prigovorom i stjecanjem, od kojih je i hadis kojeg
biljei Muslim u svom "Sahihu ", prenosei od Ebu-Zerra: r.a. ~ a on od Allah ovog
Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "Trojici se Allah na Sudnjem danu nee obraati , niti
e u njih gledati, niti e ih (od grijeha) oistiti i njih eka bolna patnja: onoga koji
prigovara za ono to dadne (ili udijeli)..., onoga koji pusti da mu se odjea po zemlji
vue (koji donju odjeu ispod lanaka prepusti)... i onoga koji robu prodaje krivo se
zakl injui ... "
/~ ..kao to

to ine oni koji troe imetak svoj da bi se ljudima pokazal~ a

ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet oni su slini liticisa oskudnom zemljom
kad se na nju srui pljusak pa je ogoli... // (EI-Bekara : 264)
Da bi se ljudima pokazali znai: da bi im se licemjerno dodvorili.
A licemjer, dvolinjak ili onaj ko se pretvara pred svijetom jeste osoba kojoj je
drago da ljudi vide njegovo djelo i udi da ga oni uzdignu i pohvale, a ne tei za
Allahovom nagradom, jer u njegovom srcu nije prisutan iman ili vjerovanje. Njegovo
srce Uzvieni Allah poredi sa glatkim kamenom koga je prekrila praina, pa onaj ko ga
ugleda pomisli da e na njemu, nakon to padne kia, izbiti rastinje kao to izbija iz
plodne zem lje... Meutim , kia samo spere sa njega prainu i razotkrij e njegovu
stvarnost kao da se radi o kamenu na kojem nita ne moe i z nii. Isti je s l uaj i sa
srcem dvolinjaka ili licemjera u kojemnema imana ili vjerovanja, pa su, stoga, njegova
djela i njegove milostinje (sadake) nitavne, odnosno nedostaje im temelj ili osnova
na kojoj bi poivale.
Robovi Allahovi (uvaeni vjernici)!
Skrtost i tvrdiluk jesu dvije duevne bolesti koje spreavaju udjeljivanje milostinje
i troenje na Allahovom putu. Uzvieni Allah kae:
v

//Neka oni koji ikrtare u onom ito im Allah iz izobilja Svoga daje nikako
ne misle da je to dobro za njih/ ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit e im
o vratu objeeno ono ime su krtarili... ''(A/i- /mran: 180).
1

Dabir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Cuvajte se zuluma,

nepravde, jer nepravda e predstavljati tmine na Sudnjem danu, i uvajte se krtosti,
jer krtost j~ upropastila one prije vas, nakon to ih je navela na prolijevanje njihove
krvi (meusobno ubijanje) i na skrnavljenje njihovih svetinja." (Prenosi Muslim)
A Ebu-Hurejre, r.a. pripovijeda da je uo Allahovog poslanika, s.a.v.s., gdje kae:
" Primjer krtice (tvrdice) i onoga koji udjeljuje jeste kao primjer dvojice ljudi na kojima
se nalaze dva gvozdena oklopa, od njihovih grudi pa sve do njihovih nogu. Sto se tie

Hutbe

147

onoga koji udjeljuje, on to nikada ne uini , ada se njegov oklop ne povea ili proiri po
njegovoj koi (tijelu), sve dok ga ne zastre i ne poklopi cijelog. A to se tie krtice
(tvrdice), on ne nakani da bilo ta udijeli, a da se svaka halka na oklopu jo vie ne
priljubi za svoje mjesto, i on pokuava da ih proiri, ali u tome ne uspijeva." (Muttefekun
alejhi)
Znaenje hadisa bilo bi da onaj koji udjeljuje, kad god to uini, njegov oklop proiri
se i produi sve dok ga cijelog ne prekrije. U prenesenom smislu to bi znailo da onaj
ko je dareljiv kad god nakani da milostinju udijeli, obraduje se tom inu, pojavi se
zadovoljstvo u njegovoj dui, povea elja za troenjem (na Allahovom putu). Sdruge
strane, krtac kad god pone nagovarati duu da milostinju udijeli (sadaku podijeli),
ona to odbije (odnosno krtost ispolji), pa on tjeskobu ugrudima osjeti i ruke se njegove
stisnu.
Stoga, Allaha se bojte, o vi koji samo Njemu robujete , i pokuenih svojstava se
klonite apohvalnimi plemenitim se okitite. Euzu bill ahi mine-ejtanir-radim ( Utjeem
se Allahu od prokletog ejtana):
!

//0 vjernic~ neka vas imanja vaa i djeca vaa ne zabave od sjeanja na
Allaha. A oni koji to uine bit e izgubljeni. l od onoga ime vas Mi
opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt doe, pa da onda
rekne: 'Gospodaru mot da me jo samo kratko vrijeme zadri pa da milostinju
udjeljujem i da dobar budem!/ Allah sigurno nee ostaviti u ivotu nikoga
kome smrtni as njegov doe/ a Allah zna ono to vi radite. // (EI-Munafikun.
9-11)

Neka nas Uzvieni Allah obaspe blagoslovom Kur'ana velianstvenog ...

148

Hutbe

O INFAKU TROSENJU NA

ALL OVOM PUTU

DRUGA HUTBA
Hala Allahu, Gospodaru svih svjetova.On bogatstvo i mo sticanja daje; On onome
koji udjeljuje, grijeha se kloni i ono najljepe (vjeru) istinitim dri obeaje da e dobra
djela (koja u Dennet vode) olakati, dok onome koji tvrdii, neovisnim se osjea i ono
najljepe (vjeru) smatra lanim, prijeti da e mu loa djela (koja u Dehennem vode)
omoguiti. Svjedoim da je samo Allah bog, Koji nema druga, Njemu pripada vlast i na
ovom i na buduem svijetu, i svjedoim da je Mu hammed, s.a.v.s., Njegov rob i Njegov
poslanik, koga je On izmeu svih ostalih vjerovjesnika "velikim efaatom",
zauzimanjem na Sudnjem danu odlikovao i poastio. Neka je salavat Allahov i selam
neizmjerni na njega, njegovu porodicu i njegove ashabe, koji su se imecima i ivotima
svojim zalagali da rije Allahova bude gornja
pobijedi...
O ljudi (potovana i cijenjena brao)!
Bojte se Uzvienog Allaha i neto od vaih imetaka za svoje due proslijedite
(udijelite), prije nego vas smrtni as i as preseljenja u drugi ivot ne zatekne. Vodite
rauna da vae sadake i milostinje stignu na ispravno mjesto tako to ete ih uruiti
onima koji ih zavreuju i koji su uistinu potrebni: siromasima, jetimima (siroadi),
bijednicima, nemon im dunicima...itd. Zatim znajte da je tajno dijeljenje sadake
(milostinje) bolje od javnog, s obzirom da se na taj nain udaljava (zatiuje) od
licemjerstva i prikriva siromah koji se stidi da sadaku uzme. Meutim, ukoliko se u
javnom davanju sadake krije Serijatom opravdan interes, kao da, naprimjer, taj in
postane uzor drugima ili radi o ulaganju u neki javni dobrotvorni projekat, onda nema
prepreke da se to javno uini. Uzvieni Allah kae:
/1ijepo je kad javno dajete milostinju, ali je za vas bolje ako je dajete
v

Hutbe

149

siromasima kad niko ne vidi i On ie prei preko nekih vaih hra vih postupaka.

- A Allah dobro zna ono ito radite. // (El-Bekara : 271)

Trudite se i nastojte, o vi koji Allahu robuj ete, da vae milostinje dopru do onih koji
su potrebni, a koji se susteu (stide) prositi i iskati jer to je najbolja kategorija kojoj se
milostinja moe uruiti. Uzvieni kae:

//(Milostinja pripada) siromasima kojt zauzeti na Allahovom putll.t nemaju

vremena da zarauju pa onajkoji u to nije upuen mislida su, zbog skromnostt
imuin~ poznat e ih po izgledu njihovu, oniprosei ne dodijavaju ljudima. //
{ff.Bekara: 273)
Oni nisu u stanju stjecati i zaraivati, a opet, iz stida i skromnosti, ne trae od ljudi,
pa ko nije upuen u ovo njihovo stanje smatra da su bogati i imuni. U tom je smislu
Alejhisselam, s.a.v.s., rekao: "Nije bijednik onaj koji obilazi svijet (tj. trai i prosi od
ljudi) i koga zadovolji zalogaj-dva ili hurma ili dvije nego je bij ednik onaj koji ne nalazi
ono ime e se zadovoljiti (potrebu svoju podmiriti i imunim postati) , a nije primjetljiv
i zapaen pa da mu se milostinja da niti se obraa ljudima da od njih trai". (Muttefekun
'alejhi)
Onaj ko trai (ili prosi) ima hakk, pravo kod onoga od koga trai (i li prosi), pa ako
je iskren u tvrdnji da je potreban, nije grjean (zato to trai), a ako lae, onda je
grjean i ono to uzme haram mu je nedoputeno i (predstavlja) komad dehenemske
vatre. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Ko trai od ljudi kako bi zaimao i obogatio
se, tj.: bez potrebe da to ini ve iz namjere da poveava svoj imetak on trai eravicu,
pa neka to uzme za neto sitno i beznaajno (neka se toga okani) iii neka ga uzme za
neto krupno (opasno) i znaajno (neka nastavi sa njegovim gomilanjem)." (Prenosi
Muslim)
Allejhisselam, s.a.v.s., takoer je rekao: "Pronja (iskanje od ljudi) jeste ogrebotina
kojom ovjek para (unakaava) svoje lice, izuzev kada se (ovjek) pitanjem obraa
sultanu (vladaru) ili kada trai neto to je neophodno." (Prenosi Timizija i kae: hadisun
hasenun, sahih).
Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao: "Jedan (neko) od vas
ne prestaje prositi (iskati od ljudi) sve dok ne susretne Uzvienog Allaha (na Sudnjem
danu) bez ijednog pareta mesa na svom licu." (Muttefekun 'alejhi)
A Ebu-Abdullah, Zubejr b. Avvam, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
izjavio: "Da neko od vas uzme svoje ue, zatim ode na brdo i donese na svojim
leima naramak drva i proda ga, pa Allah time sauva njegovu ast (i ugled, zatiti
njegovo lice od iskanja) , bolje mu je nego da trai od ljudi, udovoljili oni njegovom

150

Hutbe

iskanju ili ne udovoljili (dali mu oni ili ga odbili)." (Prenosi Buharija)

Allaha Uzvienog molimo da nas halalom Svojim uini neovisnim od Svoga harama
i da nas iz neizmjerne dobrote Svoje uini nepotrebnim za bilo kim drugim mimo Njega...
Zatim ~najte da je najbolji govor Allahova, d.., Knjiga... itd.

Hutbe

151

SADRZAJ

HUTBE- ll DIO

PREDGOVOR .................................................................. ........... ..... ... ..................... 5

O ZABRANI POISTOVJECIVANJA SA NEVJERNICIMA .........................................7

SUSTINA VJEROVANJA l NJEGOVA OBILJEZJA ................................ .................14

TEVBA, POKAJANJE, l NJENI UVJETI .. .. .................................................... ......... 19

LOSI PREDZNACI GRIJEHA ILl GRIJESENJA ...................................... ................ 27

UPUIVANJE NA DOBRO l ODVRAANJE OD ZLA ........................................... 33

DOVA l NJENE KORISTI ...................................................................................... 39

CISCENJE ZA NAMAZ. TAHARET .... ................................................................... 47

TA JE DOPUTENO, A TA NIJE INITI U NAMAZU ....................................... 52

"
"
PODSTICANJE NA PROUCAVANJE, UCENJE l
PRAKTlKOVANJE KUR'ANA ................................................................................ 6O
PODSTICANJE NA INTENZIVNIJE CINJENJE DOBRA

U ZADNJIH DESET DANA RAMAZANA ............................................................... 66

ODLIKE MJESECA ZUL-HIDZDZETA ..................................................... .............. 73

VJERA JE SAVRSENSTVO l ODANOST ............................................................. 79

VLAST PRIPADA JEDINO ALLAHU ..................................................................... 85

ISLAM PODSTICE NA OLAKSAVANJE STUPANJA

U BRACNU ZAJEDNICU ..... .................................... .............................................. 91

PAZNJA lSLAMA PR EMA PORODlC l .................................................................. 97

KAKVA TREBA BITI MUSLIMANSKA KUCA ....................................................... 104

OPASNOST OD OPOJNIH PICA l DROGE ........................................................ 113

ULOGA OMLADINE U ISLAMU l OBAVEZA NJIHOVOG ZBRINJAVANJA ........ 119

NEKE KARAKTERISTIKE (ODLIKE) VJEROVANJA ..................................... ..... 127

O STIDU l NJEGOVIM KORISTIMA ................................................................... 134

TROSENJE IMETKA NA ALLAHOVOM PUTU l

ISKRENOST NAMJERE U TOME ....................................................................... 140

'

'