Gospodari Kaosa

Mojoj dragoj obitelji,
svim hrvatskim obiteljima

i svim obiteljima svijeta
Davor Domazet-Loo
Gospodari kaosa
Zagreb, 2005.
21I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer prvo

nebo i prva zemlja uminu; ni mora vie nema.
2
I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s
neba od Boga, opremljen kao zarunica nakiena
za svog mua. 3I zaujem jak glas s prijestolja:
Evo atora Bojeg s ljudima!
On e prebivati s njima:
oni e biti narod njegov,
a on e biti Bog s njima.
4
I otrt e im svaku suzu s oiju
te smrti vie nee biti,
ni tuge, ni jauka, ni boli vie nee biti
jer prijanje uminu.
5
Tada onaj to sjedi na prijestolju ree:
Evo, sve inim novo!
I doda: napii: Ove su rijei
vjerne i istinite. 6I jo mi ree:
Svreno je!
Ja sam Alfa i Omega,
Poetak i Svretak!
Ja u ednom dati
s izvora vode ivota zabadava.
7
To e biti batina pobjednikova.
I ja u njemu biti Bog,
a on meni sin.
8
Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima,
ubojicama, bludnicama
vraarima i idolopoklonicima
i svim laljivcima
udio je u jezeru
to gori ognjem i sumporom.
To je druga smrt.
Otk, 211-8
SADRAJ
UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
PRVO POGLAVLJE: UPRAVLJANJE INFORMACIJAMA U UVJETIMA SUKOBA NISKOG
INTENZITETA I SPECIJALNOG RATA
Uvodne napomene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1. Informacijsko doba i promjena strategijskog okruja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2. Razvoj i uloga zapovjedno-obavijesnih sustava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
3. Informacija u sustavu C3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4. Utjecaj T3 (tama, trvljenje, tankoutnost) na C4I (zapovjedno-obavijesni
sustav) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5. Upravljanje operacijama pomou zapovjedno-obavijesnog sustava . . . . . . . . . . . . . .
6. Upravljanje i zapovijedanje u uvjetima niskog intenziteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
7. Rat (sukob) lien strogih procedura meunarodnog ratnog prava . . . . . . . . . . . . . . . .
8. U mikro svijetu politike i diplomacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
9. Meka sila ili mediji kao oruje determinizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
10. Tko su rtve propagande . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
11. Svijet kao igrokaz determinizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
12. Prevladavajua struja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
13. Proizvodnja pristanka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
14. Informacijski rat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
15. Specijalni rat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
16. Primjeri operacija voenih prema modelu specijalnog rata. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
17. Napadaj informacijom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
18. Realno vrijeme u diplomatskim operacijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
19. Informacijski rat za vrijeme oslobodilakih operacija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
DRUGO POGLAVLJE: PARADIGMA INFORMACIJSKOG RATANA KOSOVU,
AFGANISTANU I IRAKU
A. Kosovo i strategija odgoenog kaosa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1. Srpsko putanje probnog balona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2. Saveznika snaga ili kako voditi rat bez vlastitih gubitaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3. Geopolitiko i povijesno obiljeje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4. Diplomatski napori pregovori i sporazumi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5. Glavni ciljevi NATO-a u operaciji Saveznika snaga. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
6. Razvoj situacije tijekom osamdesetodnevnih zranih udara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
7. Razvoj operacije u kasnijim fazama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
8. Pozicija Rusije prema operaciji Saveznika snaga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
9. NATO strategija i ciljevi amerikog vodstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
10. Promjena ciljeva NATO-a u odnosu na Slobodana Miloevia. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
11. Bitka za raspodjelu kosovskog kolaa

12. NATO operacija Joint Guardian
13. Povratak izbjeglica na Kosovo
14. Zdrueni uvar, operacija odgoenog kaosa
15. Odnosi i interesi na Kosovu za vrijeme operacije Zajedniki uvar
16. Gospodarsko i politiko post bellum stanje u SR Jugoslaviji
17. Prosvjedi poetak stvarnog ruenja reima Slobodana Miloevia
18. Potekoe oporbe u ruenju reima Slobodana Miloevia
19. Zato je Slobodan Miloevi dugo ostao na vlasti
20. Djelotvornost operacije Zajedniki uvar
21. Kredibilitet NATO-a i kriza na Kosovu prije operacije Saveznika snaga
22. Teorijsko-analitika analiza upravljane krize na Kosovu
23. Nepoznanice vojne intervencije u SR Jugoslaviji
24. Sukob racionalne i iracionalne strategije
25. Ideoloko-politike posljedice NATO-vog bombardiranja
B. Afganistan ili kako je terorizam postao globalni operator krize. . . . . . . . . . . . . . . . .
1. Inverzija rata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2. Novi oblik rata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3. Novovjeki armagedonski ratnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4. Dolaze li nova apokaliptika vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5. Meka sila i operacija ruenja talibanskog reima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
6. Svi u borbi protiv terorizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
7. Drugo lice rata protiv terorizma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
8. Nema brzih i istih rjeenja
9. Pozadina rata protiv terorizma
10. Bez druge faze rata
C. Rat u Iraku ili planetarna obmana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1. Tri scenarija napada na Irak
2. Strategija oka i strahopotovanja
3. Razlog za rat koji nije razlog
4. Obmana se isplati
5. Bijeda ili mo lai
6. Tko upravlja odgoenim kaosom
7. Lane informacije motiv rata
8. Rat protiv vrjednota ili rat za vrjednote rata
8. Rat protiv vrjednota ili rat za vrjednote
TREE POGLAVLJE: DOKTRINA PO KOJOJ RATUJU DETREMINISTI
1. Inverzija pojmova ili kako proskribirati protivnika
2. Tko su deterministi i to im je plan
3. Revolucije i ostvarivanje plana determinista
4. Frankfurtska kola izvorite suvremenog determinizma
5. Ustroj i funkcioniranje skupine (drutva) determinista
6. Teorija zavjere ili ostvarivanje plana
7. Zato demokracija postaje oruje u rukama determinista
8. Protiv koga ratuju deterministi

9. Kako razumijevati ratovanje determinista protiv vrjednota
10. Protiv inverzije mogue se boriti samo inverzijom
ETVRTO POGLAVLJE: GEOSTRATEKA I GEOPOLITIKA SLIKA SVIJETA
NA POETKU TREEG TISULJEA
1. Bitka za euroazijska vrata
2. Kako se postaje velesila svijeta
3. Film kao najava globalnih svjetskih zbivanja
4. Mo i bijeda geopolitike determinista
5. Tko i zato razoruava zemlje treeg svijeta
6. Svjetska globalna idila 2015.
7. Je li svijet blie globalnom sueljavanju nego regionalnom egoizmu
8. Svodi li se svijet, zaista, na partiju aha
PETO POGLAVLJE: HRVATSKA NA PRVIM VRATIMA EUROAZIJE
1. Srpska agresija dio plana determinista
2. Hrvatska opstojnost na prvim vratima Euroazije
3. Scenarij slabljenja Hrvatske
4. Tko od Hrvata pravi katolike teroriste
5. Pobjeuju li deterministi na prvim vratima Euroazije
6. Borba za hrvatske plave granice
ESTO POGLAVLJE: MEDIJSKA AGRESIJA NA HRVATSKU
1. Djelovanje Sorosove fondacije Otvoreno drutvo
2. Govor mrnje ili novi verbalni delikt
3. Katolika Crkva stalna meta jurinika determinizma
4. Medijski modeli proizvodnje neprijatelja
SEDMO POGLAVLJE: CIJELI SVIJET JE BOJNO POLJE
1. Uzroci zato cijeli svijet postaje bojno polje
2. Scenariji ratova budunosti
3. Demografska slika svijeta preduvjet da cijeli svijet postane bojno polje
4. Zamka univerzalizma
5. Tko je pozvan suprotstaviti se novovjekom Rimskom Carstvu
6. Uvod u bitku posljednjih vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
7. Bitka posljednjih vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 322
OSNOVNA LITERATURA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333
KAZALO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333
10
UVOD
Dananji je Irak na planetarnoj razini otvorio novu stranicu ratovanja, koja se, moda jo uvijek nedovoljno jasno, oituje kao rat
za i protiv vrjednota, odnosno rat pete dimenzije, ili nagovjetaj
apokaliptinih (posljednjih) vremena. Pred svijetom su velike
opasnosti. Naa bi civilizacija mogla izbjei vlastiti krah, u koji je
guraju gospodari kaosa, samo ako ponovno oivi svijet Kristove
civilizacije, objedinjene u katoliko-pravoslavnoj galaksiji ljubavi, koju e potpomoi islamska postojanost vjerovanja u jednoga
Boga.
Identitet i vrjednote, raznolikost i bogatstvo Stvoriteljeva
djela, glavni su neprijatelji gospodara kaosa, koji organizirano
nastupaju ve bar dva stoljea, tek poneto mijenjajui odore i
retoriku. Ako doe do konane, izravne konfrontacije, nasuprot
njima stajat e postroj uvara ljudskog dostojanstva, ljudi koji
kao osobe, ali i kao kolektiviteti ne ele biti ono to nisu. Zato e
svi oni i unutar povijesnih granica zapadne civilizacije, a i izvan
nje, biti na fronti pripravnih odbiti sustav vrijednosti i normi koje
im agresivno nameu apostoli kraja povijesti. Suprotstavit e
se duhovnoj pustinji samoe i strepnje onih koji ele ovladati
svijetom i dravama, dobrima i imovinom, a prije toga duama
porobljenih.
Veliki su prevrat gospodari kaosa, ljudi koji vjeruju u svijet
bez Boga, a ne vjeruju u iznimnost ljudske osobe, ljudi koji ele
ovladati materijalnim svijetom, uspostaviti svjetsku nad-vladu i
njezine institucije, zapoeli u Francuskoj 1789. Prvi im je cilj bio
unititi kranski identitet i kransko utemeljenje europske
drutvene zbilje. Moemo ih zvati i deterministima, koji svoje
postojanje uspjeno skrivaju, zadovoljavajui se time da radije
posjeduju realnu mo, nego njezinu vanjsku pojavnost. Ostaju
skriveni ak i najupuenijim istraivaima povijesti. To pomalo udi ako se zna da je njihova glavna metoda propaganda.
Unutarnji krug skupine determinista ine trojica-etvorica, ostali
su izvan formalne strukture. Operativnost im se i vrstina temelji
na tri naela: ideologija i osobna odanost, politiki utjecaj i ekonomska mo.
11
GOSPODARI KAOSA
12
Skupine determinista uvijek funkcioniraju kao mona tijela

izvan postojeih politikih stranaka. Nastoje oponaati ustroj po
naelima Drube Isusove. Ciljevi se ostvaruju ujedinjenjem nancijske moi, propagande, upornog rada i osobnih veza. Gospodari kaosa polaze od toga da je ljudski rod prerastao nacionalnu
dravu, pa stoga treba stvoriti nad-dravu i nad-vladu koja nije
odgovorna ni pred narodom, ni pred Bogom, nego samo pred
sobom samom. Njihov je govor uvijek isti, bez obzira na epohu:
govor jakobinaca, komunistika retorika i govor propovjednika
globalizma posve su slini.
Svijetom vlada deterministika elita. Kaos koji proizvode
suoit e ih s odgovorom milijuna ljudi koje preziru U pohodu
na vrjednote, gospodari kaosa odredili su da mir nee biti mir, a
rat ne e biti rat. Uspostavit e privid mira koga e zvati odravanje i nametanje mira. U takvom miru, koji nije mir, i ratu koji
nije rat cijeli svijet moe postati bojno polje. Novi imperij globalnih
razmjera gradili bi prema svojim monim uzorima: rimskom i
britanskom.
Ve su zapoeli ratovi bez deniranog neprijatelja, bez jasnih
granica, bez bitaka i pobjeda. Naglasak je na psiholokim operacijama, a vojna je sila tek jedna od komponenata, ali ne prevladavajua. Glavni je cilj ubiti volju protivnika to je mogue bre.
Primjena vojne sile je u funkciji ubijanja te volje. Zato se puno
prije vojnih operacija na protivnika kree mekom silom informacijskim ratom. ak i u miru pomou meke sile sve moe
postati virtualno. I vrui mir je samo eufemizam za ovladavanje
stratekim izvorima onih koji su do juer ivjeli iza eljezne zavjese, u hladnom ratu.
Sve se u determiniranom kaosu mora promatrati kroz matematiki iskaz koji oznaava inverziju. Sve je izokrenuto rat nije
rat, mir nije mir, drava nije drava, vlada nije vlada, moral nije
moral, vrjednote nisu vrjednote.
Hladni rat je unato svemu predstavljao stanje ravnotee u
kojoj je nadzirana raspodjela moi. Kad je ta ravnotea nestala,
mo je prela u ruke determinista koje nema tko nadzirati. Rat
na Kosovu, u Afganistanu, Iraku, sukobi izmeu Pakistana i Indije
samo su nagovjetaj onoga to slijedi na prostorima oko Crnog
mora, Kavkaza, Kaspijskog jezera, Kazahstana
Prije nego to su se deterministi upustili u osvajanje svijeta
morali su se obraunati s najopasnijim protivnicima u samom
europskom dvoritu. Najprije su, u prvoj polovini 20. stoljea,
likvidirali najmoniju konkurenciju: carsku Rusiju i carsku Njemaku jednu komunizmom, drugu nacionalsocijalizmom. S boljevicima i Hitlerom pobijedili su i jednu i drugu. I svjetski ratovi
u 20. stoljeu mogli bi biti djelo determinista. Nakon Francuske
revolucije, druga faza determinizma izrodila je komunizam i faizam. Danas smo svjedoci tree, odluujue faze moemo u
Uvod
13
ivo motriti pohod neoliberalistikog globalizma. to e ostaviti

za sobom: slobodne i nezavisne europske drave i nacije ili ropstvo?
Bolje pogledajmo dananje vrijeme kako to da, primjerice, reciklirani komunisti uivaju takvu potporu determinista? Po
svemu izgleda da njihove zadae nisu unaprjeenje demokracije, nego interes kapitala.
to je s Hrvatima i Hrvatskom?
Hrvatska je obiljeena time to je jedina katolika zemlja koja
se nalazi na ulazu u strategijsku crnu rupu (podruje Euroazije,
od jugoistoka Europe, preko Kavkaza i Kazahstana do Filipina)
gdje e se u 21. stoljeu odvijati veliki sukobi, radi preraspodjele
svjetske moi. I zbog toga nije niti malo sluajno to je Hrvatska
prva, u doslovnom smislu rijei, od strane svjetske moi devedesetih godina 20. stoljea, bila izloena terorizmu i teroristikoj
strategiji. Bili su je prisiljeni priznati, poetkom devedesetih, unato drugim namjerama. Ipak nisu mogli sakriti razoarenje koje
je sroeno u sintagmi o ranom priznanju, koje do dana dananjega zastupaju Velika Britanija i Francuska.
Bilo je bitno pacicirati jugoistok Europe (prostor bive
Jugoslavije) i u njemu razmjestiti vojne snage u neposrednom
dodiru s vrstim tkivom Euroazije i utaboriti se na njezinim prvim
vratima (zapadni i istoni Balkan Grka Turska), a onda ui u
samo sredite Afganistan. Kad su ti geostrateki uvjeti zadovoljeni pad Sadama Huseina bio je neminovan.
Hrvatska nije eljela ostati u Jugoslaviji, dravi miljenici determinista, koji su oni i stvorili i versaillesku i jaltsku i miloevievsku.
Determinirani kaos na prostoru nekadanje Jugoslavije, poetkom i sredinom devedesetih godina prologa stoljea, kojem
je glavni cilj bio nestanak samostalne hrvatske drave, ima svoj
nastavak u odgoenom kaosu, u kome se do dana dananjega,
nastavlja osporavanje hrvatske drave, drugim sredstvima da bi
se, uz ostalo, Hrvatima u Hrvatskoj i Hrvatima u BiH otela pitka
voda.
Drame na jugoslavenskom prostoru na kraju dvadesetog
stoljea denitivno su pokazale da Europska unija nije zajednica
zajednikih politikih ciljeva, gledanja i interesa, nego zajednica
interesa i ciljeva nekakve budue europske nad-vlade, koji onemoguavaju djelotvorno rjeenje zajednikih problema, nego ih
svojom iskljuivou produbljuju.
Za europske, a posebno britanske deterministe, i dalje je poeljno rjeenje ujedinjenje Hrvata sa Srbima u tzv. balkanski blok,
ali izvan EU. Hrvatska se nakon Domovinskog rata nala na udaru
medijske agresije. Obmana i prokazivanje dvije su bitne odrednice nastupanju hrvatskih medijskih determinista. Informacijskim
ratom napali su duh hrvatskog ovjeka i naroda. Nakon stvarnog
GOSPODARI KAOSA
14
rata krvi i ruevina, prelo se u metaziku razara se duh i identitet toga naroda.
Temeljna odlika psiholoko-propagandnog rata, to su je
deterministi uzeli za svoju platformu i usmjerili protiv Republike
Hrvatske je izjednaavanje rtve i agresora. Biljeimo da desetak godina nakon hrvatske Oluje, veliki i moni imaju pravo na
preventivni rat, ali Hrvatska nije imala pravo na obranu. Njoj se, i
kroz medije, jo uvijek nastoji nataknuti obru zla koji ne e moi
skinuti u iduih pedeset godina.
Hoe li uspjeti plan determinista kojim ele osloboditi Hrvatsku od Hrvata i Hrvate od Hrvatske? Hoe ako gospodari povijesti
inverzijom izbriu njezinu povijest, a Hrvati na to pristanu.
Ono to sam nakanio, odluivi se napisati ovu knjigu, ne
bih mogao izvesti sam, bez izravne i neizravne pomoi drugih.
Zbog toga su u njoj koritene misli, osvrti, reenice, pa i cijele
analize misleih ljudi, koji su u ovim, ponovno vrlo opasnim vremenima, kojima na sve naine pokuava ovladati ideologija Zla,
imali smjelosti progovoriti. Njihova imena, kao i njihova djela na
stranicama ove knjige nai e se izravno u tekstu i u biljekama,
a oni koja nisu navedena moi e se prepoznati u reenicama,
stavovima ili opisu neke pojave, odnosno procesa. Svima njima
iskazujem neizmjernu zahvalnost, na jednom ili vie kamenia
koji su, kao to je reeno, izravno ili neizravno ugraeni u mozaik
zvan Gospodari kaosa .
Autor
U Zagrebu, veljaa 2005.
Poglavlje 1
UPRAVLJANJE INFORMACIJAMA U
UVJETIMA SUKOBA NISKOG
INTENZITETA I SPECIJALNOG RATA
Informacija i specijalni rat sadre dva meusobno nadopunjujua pretpostavljena stava: (1) da su u okvirima bitnih imbenika,
na kojima se temelji zamisao djelotvorne obrane nacionalnih
interesa i njima primjeren sustav zatite, nastupile promjene naina ugroze zbog kojih je neophodan posve drukiji pristup tom
problemu, i (2) da je strategijski doek i, u svezi s tim, pojavnost
meke sile (mediji) za razliku od tvrde sile (vojna sila) takoer
pretrpio promjene koje upuuju na odreena uobliavanja, kako
zamisli promicanja i zatite nacionalnih interesa u najirem smislu, tako i nainu suprotstavljanja u novom obliku rata, koji nije
ni rat, a nije ni mir.
Nema sumnje, oba se ta stava mogu s dosta pouzdanosti i
iskustvene utemeljenosti prepoznati, tj. mogue je i na vanjskom
i unutarnjem planu uoiti brojne promjene koje obuhvaaju potrebu drukijeg poimanja i rata, a i obrane od agresije u uvjetima
asimetrinosti moi. U svakom sluaju te promjene zahtijevaju,
u obrani nacionalnih interesa malobrojnih naroda, i malih drava potrebu posebnih analiza na strunom i teorijskom planu
kako bi se utjecalo na zamisao, nauk (doktrinu) i strategiju.
15
Radi uspjenog odgovora na ova pitanja u okviru kojih se

problematizira djelotvoran strategijski doek, u uvjetima rata bez
rata i mira bez mira, upravljanje informacijama te njihov utjecaj
na specijalni rat, promatrat e se kroz dvije temeljne teze: prva, za
djelotvoran strategijski doeka kao temelj strategije odvraanja,
nuno je utjecati na procese, a ne njihovo bezuspjeno slijeenje; i druga, koja upuuje na neophodnu i poeljniju dogradnju
GOSPODARI KAOSA
sustava upravljanja i zapovijedanja, na koje bitno utjee informacija kao novi imbenik ratnog umijea.
U vrjednovanju teza valja imati na umu najmanje dvije injenice: (1) da se radi o odnosu koji je viestruko uvjetovan izgradnjom zapovjedno-obavijesnog sustava, unutar oruanih snaga
ne samo da bi razorna mo postala djelotvornija, nego da se
ona moe projicirati bilo kada i bilo gdje, i (2) da se proces upravljanja, nadzora i zapovijedanja neprekidno usavrava. Pri tome
mogui su otkloni u svim smjerovima ako se ne uvaava uloga
ljudskog imbenika.
Uvodne napomene
Promiljanje sadanjih i moguih vojnopolitikih uvjeta nedvojbeno upuuje na zakljuak, da je malim zemljama pa i Republici
Hrvatskoj nuna jaka oruana sila, koja e ve samom stvarnou svoje moi djelotvorno djelovati, a istodobno odgovoriti na
mogue izravne ugroze nacionalne sigurnosti u velikom dijelu
lepeze sukoba, od niskog do srednjeg pa i visokog intenziteta, a
istodobno biti otvorena za brzo ukljuivanje u vojne izazove bar
na simbolinoj razini diljem svijeta.
Nakon obrambenog Domovinskog rata, a poglavito poslije
uspjenih operacija za oslobaanje okupiranih podruja, ustroj,
opremanje i izobrazba Hrvatske vojske trebale su izvirati iz djelotvornosti i kakvoe postrojbi, a ne iz njihove sveukupne brojnosti.
Takva promiljanja rezultirala su kljunim pitanjem: na emu se
mora temeljiti strategijski doek kako bi se odgovorilo moguim
izazovima, uz najmanju cijenu. Nakon 3. sijenja 2000. kada na
vlast u Hrvatskoj dolazi vlada laicistikog usmjerenja, ona pod
izgovorom smanjena oruanih snaga, a pod budnom paskom
svjetskih determinista provodi junoameriki model ostaviti
dravu bez oruane sile.
1. Informacijsko doba i promjena strategijskog okruja
16
Strategijsko okruje u informacijskom dobu ne preputa se prirodnom procesu, koji i malobrojnim narodima prua mogunost
kakvog-takvog sudjelovanja u raspodjeli moi. Umjesto da se
odgovori kako ostvariti djelotvoran strategijski doek, koji uvjetuje originalne poglede na gotovo svu strukturu snaga (operativni razvoj, svrstavanje, manevar, oblikovanje bojnog rasporeda,
meugransko povezivanje, potporu, zapovijedanje i upravljanje),
krenulo se u dokidanje oruanih snaga zemalja treeg svijeta.
Hrvatska je paradigma tog procesa. U tijeku je proces povratka
na retrogradnu strukturu hrvatskih oruanih snaga. Vraanje na
stanje ante bellum. Naputa se modularna struktura oruanih
snaga, kojom se ostvaruje gotovo neogranien broj kombinacija
Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...
17
za ostvarivanje zadaa uz najveu i(ili) poeljnu djelotvornost,

kojom je Hrvatska vojska pobijedila u Domovinskom ratu, a
uvodi se tzv. postrojbeno i pravocrtno svrstavanje (korpusi),
odnosno nauk (doktrina) koja ui o sustavnom nastupanju napadaa i branitelja po dubini prostora, na uzastopnim poloajima
i pojasevima. Doktrina i struktura snaga kojima se pobijedilo
u ratu, i koje su na taj nain postali vrijednost, ele se ne samo
promijeniti, nego, unititi kao takve. Zato se u hrvatske oruane
snage od 2000. sustavno, pod izlikom reorganizacije (koja po
determiniranom obrascu postaje trajan proces) rui identitet
pobjednike vojske. Ta reformistika djelatnost bit e okonana
tek onda, kad u tom procesu tvar (vojska) koja se toboe reorganizira, ne sagori. Hrvatsku vojsku od programirane destrukcije,
nee spasiti ni injenica, da je ustroj i doktrinu koji joj se nameu,
ona nepovratno poslala u povijest vojne misli i prakse.
To nije sluaj samo s Hrvatskoj vojskom. S tim procesom suoavaju se mnoge zemlje treega svijeta. Ratovi dananjice, a
onima u budunosti da se i ne govori, imaju posve drugi oblik,
nego u stoljeu rata, kako jo nazivaju 20. stoljee. Stoga je
nuno odgovoriti to se to prevratnikog dogodilo da se postupno briu granice izmeu mira i rata, gdje je nakon hladnog
rata nastupio vrui mir. Na kojim se to tehnolokim zasadama
temelji integracija bojnog polja, tako da cijeli svijet postaje veliko ratite, odnosno cijeli svijet se moe smatrati bojnim poljem?
U emu je nastala promjena strategijskog okruja? To su dvojbe
koje trae odgovore. Promjene su nastale zbog posve drukijeg
iskazivanja prostornosti i vremenosti u uvjetima prevlasti informacije. Strategijsko okruje se iz simetrinog oblika preobrazilo
u asimetrini.
Tako prostor u smislu strategijskog imbenika (u uvjetima
voenja suvremenog rata) osim bitnih odrednica veliine, oblika,
reljefa, mogunosti manevra snaga, usredotoenje gospodarskih i ljudskih potencijala, trai odgovore kako se suprotstaviti
ne samo vojnim zapovjedno-obavijesnim sustavima na integralnom (upotpunjujuem) i uveanom bojitu. Vladanjem informacijama u realnom (stvarnom) vremenu vrijeme guta prostor, pa
se on moe uiniti stvarno i(ili) prividno uveanim ili umanjenim,
ovisno od toga, radi li se o obrani ili napadu, stvarajui tako optimalnu, potrebnu operativnu dubinu.
1 Pod uveanim bojitem porazumijeva se prividno uveanje zikih dimenzija
bojita, vremenski pomaknutih za pokret snaga iz dubine. Suvremena obavjetajna sredstva omoguavaju pravodobno otkrivanje protivnikih snaga na
njegovom operativnom prostoru, a nakon odluke i mogunost bojnog djelovanje (rakete, zrakoplovstvo) u svrhu sprjeavanja njihova manevra i(ili) unitenja.
Snage u pokretu iz dubini ako se pravodobno uvedu mogu bitno promijeniti
situaciju na stvarnom bojitu (snage u dodiru). Bojna djelovanja prenose se u
dubinu, tako da se bitka jednako vodi na bojinici i dubini, i tim nainom se
stvarno bojite prividno uveava.
GOSPODARI KAOSA
Borba za i protiv realnog (stvarnog) vremena u promijenjenom strategijskom okruju je borba za informaciju i njezino procesiranje unutar i izmeu razina upravljanja, nadzora i zapovijedanja bilo vojnim ili nevojnim strukturama. U takvim okolnostima
(spoznajama) vrsta hijerarhijska struktura upravljanja, nadzora i
zapovijedanja doivjela je korekcije, prvenstveno smanjivanjem
posrednikih stupnjeva u prenoenju zapovjedi, stvarajui novi
oblik tokaste usmjerenosti, odnosno usmjerenosti na pojedina
vorita na mrei. Poveanje inicijative i odgovornosti je daljnje
polje djelovanja. Tako izvrenje zadaa postaje na odreeni nain osobni problem ljudi (njihova sudbina). Kolektivitet postaje
suvian u mrenom sustavu ratovanja i zato ga treba ukloniti.
On nije popratna (kolateralna) teta, nego postaje cilj (svrha) asimetrinog ratovanja.
Informacijsko doba (kraj drugog i poetak treeg tisuljea)
ima najizraeniji utjecaj na vrijeme kao dimenziju. Tehnologijom
su poveani domet, preciznost, vatrena mo i ubojnost suvremenog oruja. Ona, takoer, poveava djelotvornost upravljanja,
nadzora i zapovijedanja, poboljava obavjetajno osiguranje
(prikupljanje informacija u realnom vremenu) i omoguava obmanjivanje odabranih ili prividno stvorenih protivnika. Obmana
je postala uvjet da se doe do pobjede u informacijskom valu
ratovanja.
Glavno je usmjerenje u tom novom obliku ratovanja, da se
protivnik ako ne postoji, virtualno stvori. To se postie upravljanjem i nadzorom informacijskih procesa, matematikim modelima bojnih i nebojnih djelovanja i na realizaciji situacijskog
modeliranja kao kvantitativnog pokazatelja djelotvornosti. Na
temelju svega toga ulazi se u bitku, gdje informacija (mediji)
postaju odluujua snaga, kljuni imbenik. Takva se bitka (rat)
moe voditi i bez klasinog vojnika, gdje se za napad ili obranu
drave (naroda) vie ne postrojavaju vojske, nego mediji koji,
ratuju ne protiv vojska, nego protiv ovjeka, odnosno protiv kolektiviteta. Jednom rijeju ratuju protiv vrjednota. Mediji u informacijsko doba postali su najdjelotvornije oruje, s atributom
meko, zato to mogu napasti koga god hoe, gdje god hoe, i
na koji god nain hoe. Vojni pojam ratovanja u uvjetima informacijske prevlasti: otkrij, odlui, uniti, u medijskom ratovanju
glasi: odaberi, napadni, rastroji.
Dakle, novi oblik ratovanja, uvjetovan znanstveno-tehnolokim dostignuima, potpuno je sruio postojei enklavni sustav
2 Limes vremena kao imbenika ratnog umijea je realno (stvarno) vrijeme,
a uvjetuje ga usavrena tehnologija na kojoj se razvijaju bespilotne letjelice,
avioni za rano otkrivanje i upozorenje, zrane postaje motrenja i navoenja
(ZMIN), izvidniki sateliti te inteligentna oruja. Ova sredstva omoguavaju da
se vrijeme od otkrivanja cilja do djelotvornog bojnog djelovanja skrati tako da
protivnik ne moe poduzeti odgovarajua protudjelovanja.
18
funkcioniranja upravljanja, nadzora i zapovijedanja u suvremenim oruanim snagama. Iako su zapovjedno-obavijesni sustavi
nastali unutar oruanih snaga, prilino je nagovjetaja da su se
poetkom treeg tisuljea proirili i na nevojno podruje. Iz
toga slijedi nunost obrazloenja njihova razvoja i uloge.
2. Razvoj i uloga zapovjedno-obavijesnih sustava

U minulim desetljeima operativno sredite (OS) je bilo mjesto
gdje su se prikupljale i obraivale informacije, logiki odreivali
njihovi meusobni odnosi i izvlaio zakljuak koja je informacija
vana da bi se prikazala i prenijela na zapovjedno mjesto (ZM)
radi donoenja odluke (slika 1.). Budui da informatika tehnologija bitno utjee na vrijeme kao imbenik ratovanja, nain
prikaza informacija od sredine sedamdesetih godina 20. stoljea
nije vie bio odriv u voenju operacija. Otkriveni ciljevi poeli
su se prikazivati na displayu (DISPLAY-ureaj za prikazivanje-reprodukciju). Raunalo je omoguilo da se procesi izvre daleko
bre i tonije. U operativnom sreditu prvo je usavren sustav
C2 (zapovijedanje i upravljanje-nadzor). Iz svih izvora podatci
se prikupljaju i nakon obrade postaju izlazne informacije za zapovijedanje (djelovanje). Sredite odakle se nadzire upravlja
zapovijeda svim borbenim sustavima poprimio je nov oblik.
Zbog brzine kojom se mijenja situacija na bojitu, sustavi C2 su
automatizirani u elementima motrenja i otkrivanja, prepoznavanja i gaanja ciljeva pojedinim orujima. Radi ostvarivanja uvjeta
za optimalno zapovijedanje u borbenoj (BS), taktikoj (TS) i udarnoj (US) skupini (dakle, operativnim snagama) i uvjebavanja
postrojbi, razvijen je automatizirani prijenos radio informatikih
veza (radio data link). Prijenos podataka u digitaliziranom obliku
ostvaruje se raunalima. Tako je veza (Communications) postala
3 Nejasni izriaji i neodreeni pojmovi esto izazivaju zbrku u ratnom umijeu
naega vremena. Rijei (pojmove) suvremenog ratnog umijea na hrvatskom
jeziku tek treba stvoriti, objasniti i prestaviti, a istodobno moraju biti u suglasju
s istim u drugim oruanim snagama. Iz tog razloga u ovom poglavlju i ako to
nije cilj, pokuat e se objasniti i predstaviti one rijei koje se u njemu pojavljuju, a ve dobrano su postale standard suvremenog ratnog umijea.
Danas se suvremenost jedne vojske odreuje po tome koliko je ona integrirala
sustav C4 (Command, Control, Communications, Computers and Intelligence).
To znai da: zapovjedanje, upravljanje (nadzor), veza, raunala i obavjetajni
podaci ine jedinstvenu cjelinu (sustav). U hrvatskom jeziku mogue je to
nazivati: zapovjedno-obavjesni sustav, jer su u tom nazivu objedinjene sve
funkcije, a pri tome nije izgubljena bit.
4 Operations room ili CIC Combat Information Centre (eng); COC Centrale Operativa di Combattimento (tal.); Centralnii post upravljenija (rus).
5 Usmjeravajua djelatnost zapovjednika nad njemu dodjeljenim snagama radi
ispunjenja zadae. Zapovijedanje i upravljanje u operacijama (borbenim djelovanjima) je bitni dio posla bilo koje razine (taktike ili strategijske), a njegove
funkcije odvijaju se unutar odgovarajueg sklopa osoblja i opreme. Smatra se
da je to najsloenija djelatnost u kojoj sudjeluje ljudski um.
19
GOSPODARI KAOSA
Slika 1. Evolucija operativnog planiranja kroz povijest uvijek je bila u skladu s evolucijskim procesima znanstvene spoznaje i tehnolokim mogunostima dotinog vremenskog razdoblja. Kako
danas (u budunosti jo vie), tako i u prolosti za zapovjednu strukturu informacija je predstavljala
imbenik ratnog umijea. Pred zapovjednikom je neprekidno lebdio dualitet bojita s vjenom borbom izmeu izvjesnosti i neizvjesnosti. Prevlast jednog ili drugog znailo je nuan uvjet za pobjedu
ili poraz na bojnom polju.
trei sastojak, pa je prvobitna tehniko-tehnoloka temeljnica C2

proirena na C3. Pomou nje, unutar postrojbi i izmeu postrojba, izmjenjuju se taktiki podaci (informacije).
3. Informacija u sustavu C3
Namjena C3 je prikupiti i razvrstati podatke (informacije) koji se
mogu prikazati i koji e pomoi u procesu donoenja odluke. Iz
ovako jednostavno denirane uloge C3, proizlazi da je cijeli sustav u funkciji informacija s velikim brojem parametara prikupljenih od mnogobrojnih izvora. Sve razvrstane informacije, nuno
je prikazati u razumljivom i jasnom obliku. To je potrebno zato da
zapovjedni sustav ne bude dezinformiran, tj. doveden u stanje
zbrke informacija. Neke od njih mogu biti nevane u procesu
20
6 Zapovjedanje, upravljanje i veza su uvezani sustav ustroja strukture, postupaka

osoblja i opreme te sredstava veze koji zapovjedni(cima)ku svih razina osigurava podatke, njihovu obradu i rasporeivanje radi planiranja, usmjeravanja i
upravljanja djelatnostima (bojnim djelovanjima, operacijama).
21
donoenja odluke. Na nioj razini, odluke i zapovijedi koje postaju operativne prenose se na orune sustave da bi se postigli
najbolji rezultati djelovanja protiv izabranog (oznaenog) cilja.
Unutar tvog procesa sustav mora biti sposoban ovjeku prikazati
stanje i mogunost izbora prednosti, a ovjek preko raunala
priopava odluku o izboru naina djelovanja. Na kraju, sustav
treba prikazati konani rezultat odluke i djelovanja: cilj uniten.
Za djelotvoran rad C3 nuan je stalan dotok informacija, njihova pravodobna i kvalitetna obrada, te da ih sustav veza sigurno prenosi. Na uinkovitost C3 bitno utjee koliina raspoloivih
informacija. U procesu upravljanja i zapovijedanja izmeu kakvoe odluka, izvrenja zadaa i brojnosti informacija postoji uska
veza. Za donoenje odluke zapovjedniku je potrebna odreena
koliina informacija. Poveanje ili smanjenje te koliine ne utjee
pravocrtno na djelotvornost odluke. Sustav C3 je dobar koliko je
raunalo sposobno za obradbu velike koliine informacija. Njih
treba prikupiti, pohraniti, prenijeti i prikazati (P4) u ujedinjenom
(sintetikom) obliku. Bit sustava C3 je raditi tono, velikom brzinom i u stvarnom vremenu.
Suvremena vojna tehnologija omoguava da se taktika situacija na bojitu promjeni u vremenu koje se mjeri minutama.
Zapovjedna struktura mora biti sposobna trenutano reagirati na
promjene koje se dogaaju na bojitu, bolje analizirati situaciju i
predvidjeti djelovanje protivnika da se vlastite snage uporabe s
jasnim ciljem, istodobno i usklaeno. Zapovijedanje, upravljanje,
veza i obavjetajni podaci (intelligence) su bitni imbenici zamisli
(ideje) koja uspjeno u borbenim djelovanjima usmjerava vlastite snage i namee volju zapovjednika, protivnikoj zapovjednoj
strukturi. Meutim, mnogi imbenici djeluju protiv C3I i zato ih
zapovjednik mora poznavati i boriti se s njima.
Sustavi C3I koji su preoblikovali voenje operacija razmetljivo su uli u rjenik ratnog umijea mnogih suvremenih oruanih
snaga s kraja 20. stoljea, u svojoj biti namijenjeni su za unoenje reda i izvjesnosti u borbenim djelovanjima ega jednostavno
nema niti moe biti na bojitu.
Na bojitu nuno je sveobuhvatno i brzo usklaivanje svih
snaga. Upravljanje i zapovijedanje, i pored neizostavnog informatikog osiguranja i oslanjanja na raunalo, i dalje ostaje
umijee, stvaralaka aktivnost, kojima su samo bitno izmijenjena
pomona proizvodna sredstva. Pri tome meusobno djelova7 Okvir sustava C3 proiruje se i postaje C3I (zapovjedanje, upravljanje, veza i
obavjetajni podaci). I je proizvod prikupljanja, obrade, vrjednovanja, uvezivanja i tumaenja raspoloivih informacija o neprijatelju (prostor, snage, taktika,
doktrina, strategija, ukupno gledajui njegova vojna mo).
8 Zapovjedanje, upravljanje, veza i raunala C4 uvezani sustav doktrina, postupaka, ustroja, struktura, osoblja, opreme, sredstava, veza i raunala oblikovan radi
potpore zapovjedniku u zapovijedanju i upravljanju u svih dionicama operacija
(bojnih djelovanja).
GOSPODARI KAOSA
nje dva protivnika s ciljevima koji su potpuno suprotni namee

temeljno mjerilo. To je sposobnost da se bre obrade informacije. Osim poznatih imbenika ratovanja (snage, vrijeme i prostor)
informacija je dobila teinu dodatne odrednice jednako vane.
Oito se, u suvremenim djelovanjima borba za taj imbenik vodi
s istom estinom kao za snage, prostor i vrijeme.
Mogunosti i namjena suvremenih informatikih sustava ne
smiju se precjenjivati. To nisu nikakva udotvorna sredstva, koja
mogu zamijeniti smiljeno, odluno i inventivno zapovijedanje.
Budunost nee zapovjedniku oduzeti pravo na donoenje odluke, niti e raunalo dati pravilnu odluku. esto za ishod jedne
borbe nije odluujui odnos snaga, ve bolji uvid u situaciju i
njezina bolja prosudba.
4. Utjecaj T3 (tama, trvljenje, tankoutnost) na C4I

(zapovjedno-obavijesni sustav)
22
Integrirano ili uveano bojite kojeg uvjetuju: velika dubina motrenja, mogunost manevra, razorna mo, preciznost i domet
naprava, upotpunjeno je i treom protenosti (dimenzijom) prostora. Letjelice s posadom ili bez nje, raketni sustavi i njihova pokretljivost te sustav veza nerazdvojni su dio borbenih djelovanja.
Glede toga, postoji troproteni borbeni prostor (kopno,
more, zrak) koji je obiljeio 20. stoljee. Kad se u taj prostor
ukljue elektronska djelovanja, on prerasta, uvjetno reeno u
etveroproteni. Preinauje se i relativizira vrijeme, pa i ono postaje protenost (dimenzija). Djelovanja na integriranom bojitu
usklauju se dakle, u 3+1 protenosti. To od zapovjednika zahtijeva da se zadae svih snaga obavljaju istodobno, bez ogranienja i obostranog ometanja.
Sustav C3I kao pseudomatematiki izraz tehniko/tehnoloke
baze treba pokazati da su upravljanje i zapovijedanje iznad metea boja. Mete-zbrka ta bitna suprotnost redu prevladava na
bojitu i ini ga mjestom gdje najvie postoji ono to je nejasno
i neodreeno (2n). Zapovjednicima C3I treba osigurati izvjesnost,
a potreba i traenje izvjesnosti stvara veliku napetost izmeu
onoga to zapovjednik eli uiniti, moguih rjeenja i utroaka
vremena za donoenje odluke.
Ovisnost izmeu djelotvornosti (D) upravljanja i zapovijedanja u sustavu C3I pri rjeavanju zadaa, vremena utroenog
za donoenje odluke (T) i brojnosti raspoloivih informacija
(I) prikazana je na slici 2. Grakon pokazuje da se poveanjem
brojnosti informacija djelotvornost upravljanja i zapovijedanja
ubrzano poveava. Nakon prikupljene optimalne brojnosti informacija, daljnje poveanje ne dovodi do znaajnog uveanja
djelotvornosti upravljanja i zapovijedanja. U borbenim djelovanjima kada bi se raspolagalo svim informacijama o vlastitim

Slika 2. Djelotvornost upravljanja i zapovijedanja u funkciji koliine informacija i vremena.
snagama i o protivniku, mogue je ostvariti maksimalnu (najbolju) djelotvornost-Dmax. Meutim, najee se ne raspolae svim
informacijama, posebno ne o protivniku pa se rauna na neku
dovoljnu (suboptimalnu) djelotvornost-Dsub. Prema tome djelotvornost upravljanja i zapovijedanja koja se nalazi unutar granica
Dmax i Dsub smatra se zadovoljavajuom.
Velika napetost izmeu izvjesnosti i neizvjesnosti podjednako je stvarna danas kao to je bila i u vrijeme Maratonske bitke,
Jutlandske bitke, bitke kod Matapana, ili u sukobu za povratak
Malvina, operaciji Pustinjska oluja ili operacijama Hrvatske vojske
u Domovinskom, odnosno u ratu protiv terorizma (Afganistan,
Irak). Uspjeh u borbenim djelovanjima uvijek je bio na onoj strani koja je na najbolji nain ostvarila stalni nadzor na bojitu.
Zbog prirode sukoba usprkos suvremenoj tehnologiji, bojite e
ostati mjesto gdje u velikoj ili manjoj mjeri vlada mete-zbrka.
Za potpuniju analizu djelotvornosti upravljanja i zapovijedanja
sa stajalita C3I neophodno je sagledati odnos brojnosti informacija i vremena za donoenje odluke (krivulja T). Kada zapovjednik
bilo koje razine nema na raspolaganju dovoljno informacija, potrebno mu je mnogo vremena za donoenje odluke. Donosi je
u uvjetima velike neizvjesnosti, pa postoji veliki broj moguih
rjeenja. Poveavanjem koliine informacija broj rjeenja je ma-
23
GOSPODARI KAOSA
nji i do njih se dolazi u znatno kraem vremenu, pa djelotvornost

raste. Daljnje poveanje koliine informacija dovodi do poveanja vremena za donoenje odluke. Meutim, obilje informacija
neznatno poveava kakvou odluke i uinkovitost upravljanja
i zapovijedanja. Kada je vrijeme za donoenje odluke ogranieno (Togr), to je u suvremenom ratovanju najei sluaj, tada
je dovoljna koliina informacija u intervalu a-d jer omoguava
donoenje odluke u zadanom vremenu. Koliina informacija u
intervalu b-c osigurava najveu djelotvornost upravljanja i zapovijedanja, tj. donoenje optimalne odluke u najkraem vremenu.
Ovu proturjenost izmeu sve manjeg vremena za donoenje
to kvalitetnije odluke i potrebne za to veom koliinom informacija za takvu odluku, rjeava se dodavanjem postojeem C3
novog C (Computer).
Temeljne mogunosti i funkcije sustava C3I odnosno C4I slue poveanju izvjesnosti, te predstavljaju kao i veza neku vrstu
maziva koja pomae prevladavanju nejasnosti-neizvjesnosti
(tame) situacije i trvljenja u njezinom razrjeavanju. Sloajem
T2 (tama i trvljenje) i tankoutnosti (osjetljivosti na situaciju) dobiva se izraz T3 (tama, trvljenje i tankoutnosti). Dakle T3 je izazov
za C4I. Neovisno od toga koliko neki sustav C4I bio suvremen i
imao velike mogunosti, u odreenim situacijama imbenici T3
mogu ga paralizirati i to iz nevidljivih razloga. Tehnologija razvija sve bolju opremu koja zapovjedniku (upravitelju) omoguava
stalan pristup informacijama za pripremu i izvoenje borbenih
(neborbenih) djelovanja. Stoga se moe dogoditi da postane
zaljubljenik sustava umjesto da se usmjeri na stvaranje ideja koje
e sustav prenositi. Slaganje informacija nije cilj za sebe. Smisliti
i izraditi C4I u sadanjim uvjetima tehnolokih mogunosti nije
odve teak posao u usporedbi sa savladavanjem T3 problema.
I uenje tijekom itavog ivota moe biti nedovoljno da se bude
uspjean u borbenim djelovanjima, zbog uvjerenja da ono moe
sve rijeiti. Pouzdati se samo na raunala orunih sustava u C4I
moe dovesti do opasnih ogranienja i posljedica u bojnim djelovanjima. Zato je u najnovijim sustavima C4I nerealno oekivati
9 Uvezani sustav postupaka, ustroja, strukture osoblja i opreme, veze i raunala,
usklaen s doktrinarnim naelima, a namijenjen za potporu zapovjedanja i
upravljanja na svim razinama.
10 Trvljenje je jedana od postavki Clausewitza. Trvljenje, pisao je on u 19. stoljeu predstavlja snagu koja neto to je jednostavno i oevidno ini sloenim i
tekim. On je elaborirao tu temu i iznio ideju da dok je rat stvrano jednostavan,
svaka zadaa u njemu pa ona i najjednostavnija je teka.
11 Sluaj raketne krstarice RKR Vincennes CG-49 koja je 3. srpnja 1988. oborila
iranski putniki zrakoplov Airbus rjeito govori. Unato tomu to je krstarica
opremljena sosticiranom elektronskom i informatikom opremom ujedinjenom u zapovjedno-obavjesnom sustavu Aegis, pogrjeka je napravljena u
identikaciji cilja.
Uinjena je tragina pogrjeka. Nuno je poveati utjecaj ovjeka osobito kada
je priljev informacija velik. Operativno sredite je imalo tekoa u identikaciji.
24
samo red i izvjesnost u situaciji kada je temeljni cilj dva sudionika meusobno unitenje. Ako se profesionalno znanje stalno
ne usavrava, stvari i pojave se promatraju neprecizno i nejasno.
Ako se poremeti zapovijedanje protivnika, tako da ga se oslijepi
i oglui, to ga dovodi do brzog poraza.
Usporedivost snaga ovisi od kakvoe upravljanja, djelotvornosti i umjenim potezima zapovjednika tijekom pripreme i
izvoenja operacija. Treba zakljuiti da su elektronika, informatika i automatski oruni sustavi ozbiljna stvar, ali se na njih ne
moe bezbrino osloniti stojei (sjedei) na zapovjednom mjestu, operativnoj sali ili za ureivakim stolom. Drugim rijeima,
zapovjednik treba nadzirati zapovjedno-obavijesni sustav (C4I),
a ne robovati mu.
Daljnji prodor zapovjedno-obavijesnih sustava, openito
uzevi, ima takve perspektivne pravce u oblasti umijea ratovanja (ili onoga to e ih funkcionalno zamijeniti), da je njihov
potencijal danas teko ocijeniti. irina primjene zapovjedno
obavijesnih sustava, njihov snaan utjecaj na sve djelatnosti u
oruanim snagama i ne samo njima, bez iznimke obvezatno dovodi do promjene strukture upravljanja i zapovijedanja. Primjena
zapovjedno-obavijesnih sustava u vojnoj i nevojnoj djelatnosti,
ne znai samo izvoenje postojeih aktivnosti na nov nain, ve
i pojavu potpuno novih aktivnosti ime se mijenja obiljeje i
sadraj rada ne samo oruanim snagama. Bitno je uoavanje te
promjene, a neto manje tehnoloko ovladavanje naoruanjem
i opremom.
Praksa je u oruanim snagama pokazala da se zapovjednoobavijesni sustavi ne mogu uvesti u opremu zapovjednitava i
stoera, a da se pri tome ne mijenjaju dosadanji nain i organizacija rada, odnosi meu ljudima, odnos izmeu znanosti i
prakse i sl. Vano je istaknuti ulogu koju imaju zapovjedno-obavijesni sustavi, zbog koje se iz temelja mijenja i sam proces rada.
U klasinim bojnim djelovanjima (operacijama) vidljiv je vjerojatniji oblik sukobljavanja snaga budunosti. Zbog toga treba
Neophopdno je u rad operativnog sredita uvesti nove metode kojma e se uvesti
razdvajanje vanih od manje vanih informacija. S operatorima provesti test u kojima e se vidjeti njihova spremnost za rad u borbenim uvjetima. Zbog neizvjesnosti
koja vlada u borbenim djelovanjima (potcrtao a.) uinjeno je nekoliko razumljivih
pogrjeaka. To je nekoliko bitnih primjedaba (u kojima je naglaena neizvjesnost na bojitu) koje je dao admiral William Crowe, tadanji naelnik Zdruenog stoera OS SAD na koferenciji za tisak.
Aegis set for change after Airbus incident, Janes Defence Weekly, volume 10,
number 8, 27. kolovoza 1988., str. 345. i AP, 5. srpnja 1988.
12 Jedino ovjek moe obavljati zadae ranije utvrenih pravila i procedura. Samo
on moe odgovoriti novim situacijama i prevladati iznenaenje. Na integriranom bojitu i u informacijskim djelovanjima samo je ovjek sposoban prepoznati logiku protivnikih protumjera i uzvratiti na nju svojom inventivnou
(protuprotu mjerama ili P2), a dok protivnik pronae novu protuprotuprotu
mjeru ili P3, boj je ve gotov.
25
GOSPODARI KAOSA
26
razlikovati u kojoj su mjeri razvoj i primjena zapovjedno-obavijesnih sustava u stanju ocjenjivati kvalitetu informacija. Stupanj
poznavanja protivnika, njegovih namjera, organizacije i njegova
zapovijedanja odreen je kakvoom informacija. Na temelju
toga proizlazi vlastito reagiranje, upotreba sredstava destrukcije,
i najzad, sposobnost da se borbena (neborbena) djelovanja djelotvorno privedu kraju.
Proao je period u kojem je vladala simetrinost, gdje su
dvojac koplje-koplje, konjanik-konjanik, top-top, brod-brod, avion-avion, avion-tenk, tenk-tenk, brod-podmornica ili brod-avion predstavljali klju djelotvornosti i ulo se u vrijeme voenja
operacije kojom se upravlja putem zapovjedno-obavijesnog
sustava. U funkciji toga progresa deniraju se, dakle i nova pravila, koja se prilagoavaju novim uvjetima izvoenja bojnih pa i
nebojnih aktivnosti. U takvim uvjetima zapovjednik (upravitelj)
svom osoblju neophodno mora pruati emotivnu pomo, da bi
u motivaciji za postizavanje cilja oni pomogli svom nadreenom
u ostvarivanju postavljenih zadaa. Dakle, u igru ulazi i izvjesna
emocionalnost, a ne samo racionalnost pretpostavljenog. To je
novo nalije primjene zapovjedno-obavijesnih sustava. Za to je
potrebna puna razmjena informacija, pri emu se meusobna
razmjena posebno naglaava, i ona zaista mora dolaziti s obje
strane. U suprotnom nije mogue na bojitu, onom stvarnom ili
onom virtualnom, rjeavati sloenost upravljanja i zapovijedanja.
Izravno upravljanje ustupa mjesto neizravnom, s kadrovskom izmijenjenom strukturom, pa se danas moe govoriti o
demokratizaciji svijeta djelovanja, odnosno svijetu destrukcije.
Sudjelovanje podreenih u odluivanju je neizbjena posljedica tehnolokih promjena. Obrnuti stoac kadrovske strukture
doveo je do toga da podreeni mnogo vie pitaju i mnogo vie
odluuju. To je jednostavno tako. U krizi je hijerarhijski odnos
izmeu zapovjednika (upravitelja, urednika) i podreenog. Za
potpuno izvravanje postavljenih zadaa neophodno je stvarno,
a ne formalno sudjelovanje u odluivanju. Ako nema suodluivanja to vodi demotivaciji posluitelja sustava, tako da oni ne
mogu postii uspjeh koji je objektivno poeljan. Za neizravno
upravljanje, stvaranje najrazliitijih putova za postizanje uspjeha
je nunost, da se zajedno moe obavljati nadzor. Nadzor postaje
bit uspjeha.
Hijerarhijska struktura upravljanja i zapovijedanja uope,
a ne samo u suvremenim oruanim snagama, u takvoj je krizi i
nastoji se u potpunosti zamijeniti onom liberalnog tipa. To je
posebno uoljivo kod uporabe meke sile, gdje je simbioza novinara i urednika potpuna. Urednikova je zadaa opremiti tekst naslovima i podnaslovima tako da se postigne odreeni psiholoki
uinak na potencijalnog itatelja. Dosadanji sustavi upravljanja
i zapovijedanja (20. stoljee) teino su naglaavali vertikalnu

sferu distribucije. U tom smislu hijerarhijska struktura zapovijedanja, upravljanja i nadzora na poetku 21. stoljeu ima niu
vrijednost, ne zato to uope ne postoji raison detre, nego zato
to sadanja ekspanzija informacija istie takminost i smiljenost
kako destrukciju dovesti do poeljne razine. Proces destrukcije
je stalan proces, pa se postavlja problem kako neizvjesnost bojnog polja dovesti na minimalnu vrijednost. Protivnik je stalno u
defanzivi, njegov izbor postupaka postaje suen, a esto ih i ne
moe ni imati jer ne vlada vremenom, odnosno informacijama.
U vojnoj i nevojnoj organizaciji mijenjaju se meusobni
odnosi po inerciji koju namee irina informacijskih bojnih
djelovanja. Uvijek je prva zadaa zapovjednika osigurati vladanje orujem, pri emu tekui tehnoloki razvoj zahtjeva da to
oruje opsluuju to sposobniji ljudi. Opa kretanja su takva da
su oruja sve raznovrsnija, a nain njihove uporabe sve intelektualniji. Primjenjuje se princip e pluribus unum od mnogih
jedno. Uspjenost ratovanja u uvjetima zapovjedno-obavijesnih
sustava i nehijerarhinosti strukture upravljanja i zapovijedanja
ima budunost samo ako se prilike dolazeeg vremena iskoriste
za stalno poveavanje znanja i vraanja vjere ovjeku i drutvu.
Openito, upravljanje i zapovijedanje moe po deniciji znaiti
uspostavljanje meuovisnosti koja se ogleda u: a) odnosu zapovjednika prema stjecanju znanja, jer kolovanje i usavravanje
moraju, s jedne strane, osiguravati ovladavanje novima alatima,
a s druge, metodom (nainom) primjene, budui da je prosjean
rok vaenja sadanjih znanja relativno kratak. To znai da osoblje
ne samo u oruanim snagama mora biti visoko informatiki obrazovano. Obrazovanje (usavravanje) pa i specijalizacija konvergira k sposobnosti i saznanju djelovanja znaajnog za cjelinu, kao
i ukupnom funkcioniranju sustava i uzajamnog odnosa njegovih
elemenata. To vodi obrnutoj strukturi kadra za postizavanje
postavljenog cilja. Prvo, mijenja se odnos podreenog prema
nadreenom jer on usmjerava djelovanje na cilj, i drugo, odabir
sredstava je razliit, kako bi se postigla poeljna djelotvornost u
postizanju cilja.
5. Upravljanje operacijama pomou zapovjednoobavijesnog sustava
27
Opa je postavka ovog dijela poglavlja, da je u pogledu sloenosti problematike, u uvjetima asimetrinosti ratovanja, nuno
poznavati kako se upravlja operacijama pomou zapovjednoobavijesnih sustava. Slijedom te postavke, stupanj sloenosti tih
sustava u primjeni u oruanim snagama (i ne samo u njima) je
zahtjevan, a to znai da je problem upravljanja i zapovijedanja
izuzetno sloen. Mnogi autori i vojni teoretiari uoili su ovaj
GOSPODARI KAOSA
28
problem. Prilaze mu s raznih aspekata, to je i razumljivo, bilo da

je to u oblasti odluivanja, nadreenosti, pojedinca ili pak udarne moi i manevra. Za navedene sluajeve konstatirano je: (1)
bitne promjene nastale su u sustavu upravljanja i zapovijedanja,
a naroito u odluivanju. Jasna decentralizacija, jer suvremeni
zapovjedno-obavijesni sustavi omoguavaju niim razinama
donoenje odluka na temelju procesiranja informacija. To pak
utjee na obrazovanje i usavravanje; (2) zaostajanje u obrazovanju i usavravanju utoliko se vie odraavaju na oruane snage
ako se nedostaci kadrova u kvalitativnom pogledu uslijed neadekvatnog kolovanja (nedostatna informatika znanja), spoje u
budunosti s jo veom informatikom tehnolokom bazom integracije. Problem e postati jo izraeniji ako se ima u vidu da je
takav kadar potreban civilnim strukturama za suvremenu razinu
tehnologije; (3) kad je prisutan nedostatak informatikih znanja
onda se same od sebe reproduciraju ozbiljne prepreke na putu
razrjeenja problema. Jednom rijeju, procesiranje informacijama je najvanija sastavnica uspjenosti suvremenih vojnih ali i
nevojnih operacija.
Postupno se depersonalizira proces upravljanja i zapovijedanja. Odnosi nadreenosti posredovani su zapovjedno-obavijesnim sustavom. U uvjetima kada se eli promijeniti hijerarhijski
sustav vrijednosti, mogunosti neposrednog i osobnog (karizmatskog) utjecaja zapovjednika se bitno smanjuju, pa je zadaa
upravljanja stvoriti kadrove za novu organizacijsko-sklopnu
strukturu. To znai da je dolo i jo vie dolazi do podreivanja
nainu funkcioniranja informatikog (tehnikog) sustava, a ne
kao do sada zapovjedniku. Ovako ovladavanje sustavom ini,
ponosnim i samostalnim osobe kojima se upravlja, ali istodobno i potpuno ovisnim o strukturi (mrei) u koju je inkorporiran.
Iz toga se sve vie, kod onih koji upravljaju, kao i onih kojima se
upravlja, stvara potpuno novo samorazumijevanje.
Odbacivanje hijerarhije tek je prvi korak u tom novom samorazumijevanju. Potom slijedi naputanje (odbacivanje) steenih
dotadanjih vrijednosti i napokon pristanak da informacijske
naprave ili mediji vladaju ovjekom.
Funkcionalna stega u kojoj se podvrgavaju osobe kojima se
upravlja u suvremenim operacijama (procesima) determinirana
je informatikim odreenjima. Zapovjedno-obavijesni sustavi osporili su mogunost postojanja formalnog autoriteta u
zapovijedanju, upravljanju i nadzoru. Faktor moi (iako je ona
prividna) koji jaa tehnologija, zahtijeva od sudionika neprestano usavravanje kao strunjaka za tehniku, ali i kao taktiara.
Danas je neophodna sposobnost uoavanja opeg kretanja, ali
ne vie prema prepoznatljivom vrijednosnom sustavu, kakav je
postojao ranije, nego prije svega prema integraciji osoba u tim
(mreu), koje su odvojene na svojim radnim mjestima i usmjere-
29
ne na procesiranje informacijama. Geslo je integrirati sve. Ako

u upravljanju takvim procesom doe do loih iskustava, onda
za to nije kriv princip, ve se razlog trai u neodgovarajuem
personalnom proliranju, odnosno neprilagodljivosti pojedinca
funkcioniranju tima (mree), zbog zadravanja steenih navika ili
vrijednosti. Drugim rijeima, motivacija i povjerenje ne mogu
se postii, ako stare vrijednosti postoje. One moraju nestati, kako
vijesti o neuspjehu ili promaajima ne bi mogle imati uporite za
vrjednovanje. Na bojitu gdje se primjenjuju sloeni tehnoloki i
tehniki sustavi pojedinana grjeaka moe se toliko poveavati,
da neminovno dovodi do unitenja tenka, broda, zrakoplova,
borbene ili taktike skupine. Svaka informacija kakva god bila
mora biti dostupna svima, ali istodobno kod sudionika u procesu
(bojnom djelovanju) ne smije izazvati nikakav osjeaj, poglavito
ne osjeaj samilosti. Nadreeni koji u doba informatikih bojnih
djelovanja vjeruje da postiu utjecaj i mo ako uskrauju informaciju podreenima, to se zna i dogoditi, ne samo to gube
svoju sposobnost za upravljanje i zapovijedanje, nego i svoj
znaaj u sustavu. Stoga prednosti koje su se postizavale uskraivanjem informacija pripadaju prolosti. Na djelu su proturjene
tendencije.
Veliki (vojni) sustavi obuhvaaju, usklauju i odreuju djelovanje golemog broja esto ziki razdvojenih, pojedinaca i
skupina. Raste njihova funkcionalna meuovisnost, oni su naprosto dio tima (mree). Istodobno, poveava im se relativna
samostalnost djelovanja. Zahtijeva se i vea samoinicijativnost.
Na taj nain najbolje se mogu ocijeniti mogunosti, a i zatiti
se od bezrazlone opinjenosti vrijednostima. U upravljanje i
zapovijedanje uvodi se metoda irokog poticaja i najniim razinama u ostvarivanju zajednikih postavljenih zadaa. Pitanje se
postavlja u ravnini ili stei sposobnost koraanja u provoenju
destrukcije, ili ne. Izbora za sada nema. Vano je osjetiti to novo
bilo situacije.
Zapovjedno-obavijesni sustavi koji su temelj zapovijedanja,
upravljanja i nadzora u doba suvremenih tehnologija, izrazito su
sloeni. Njihova je odlika da su istodobno subelementi upravljanja i zapovijedanja kao cjeline ili nezavisni element upravljanja
vatrenim (nevatrenim) djelovanjem nekog orunog (nevojnog)
sustava. Oigledna je nemogunost izvoenja djelovanja bez informacijskih sustava. Prema tome, zapovjedno-obavijesni sustav
neophodno je smatrati sredstvom koje je zapovjedniku (upravitelju) bilo koje razine znatno proirilo prostor za donoenje
odluke. Na taj nain se ovjek (djelatnik) oslobaa zikih naprezanja, prije svega od kvantitativne obrade informacija. Ono to
se oekuje od tehnikih sredstava u upravljanju i zapovijedanju
13 U biti, to nije nikakva novina. Preuzeto je iz komunistikog pojmovnika: Proleteri svih zemalja ujedinite se! i prilagoeno suvremenosti.
GOSPODARI KAOSA
30
u bojnim djelovanjima moe se svesti na dva zahtjeva: elim brzu

i sigurnu obradu i prenoenje informacija. Koritenje informacijskih sustava postavlja korisnicima znatno vie zahtjeva nego do
sada. Oni moraju biti osposobljeni da u duoj vremenskoj dionici struno opsluuju dio sustava koji im je dodijeljen. Korisnici
ustrojbene cjeline za potporu zapovijedanja, upravljanja i nadzora ne samo to moraju ocjenjivati sve dijelove informatikog sustava prema njihovom uinku, ve i biti osposobljeni za njihovu
primjenu. Sigurno je jedno, svi e biti izloeni jednoj vrsti stresa
koji izaziva poplava informacija (patologija informacija). Ovo
razarajue stanje, izazvano velikim brojem informacija, jo vie
umnoava kruto pridravanje zapovjedi, ime reakciju sustava
ine suvie sporom. Ovdje se postavlja pitanje kolika je najpovoljnija duina vremena posluivanja zapovjedno-obavijesnog
sustava kojim se prikazuje razvoj situacije na bojitu.
U informatiziranoj industriji se smatra da je kod slinih djelatnosti gornja granica neprekidnog radnog vremena etiri sata. Pri
veem psihikom optereenju djelotvornost se ne moe uvijek
poveavati daljim umnim naprezanjem, zbog praga izdrljivosti.
Meutim, te potekoe mogu se donekle otkloniti u svijesti, prvenstveno umnom simbiozom djelatnika (sudionika u informatikom procesu). U radu s informacijskim sustavima ophoenje
krije u sebi i druge rizike. Dok se u tradicionalnom sustavu upravljanja i zapovijedanja meuovisnost pojedinanih djelatnosti
ostvaruje osobnim kontaktom zapovjednika (rukovoditelja), sada
se obavjeivanje odvija preko raunala i njihovih iskaza, ureaja
za prijam i raspodjelu informacija i pokazivaa (display). Takav
oblik i tvarnost moe dovesti do suradnje koja ima vie obiljeje
stroja, a i bezlinosti. Posljedica toga je da se dokazi za i protiv vie
ne sueljavaju izravnim dodirom i svakodnevnim jezikom, nego
jezikom raunala. Dolazi dakle do oslanjanja na objektivnost
stroja (raunala) i mnogi elementi, koji se mogu samo osobno
shvatiti odstranjuju se s horizonta zajednikog miljenja. Sigurno
je, da se uspjesi tehnologije i njezin razvoj moe sagledati samo
u stvarnim bojnim djelovanjima. Ali i bez toga, uoljiv je znaaj
glavnih elementa boja, a to su vatra i manevar. Istina, ne u odnosu koji je u njihovim razvojnim oblicima stalan. Teko je utvrditi
kojem je, na dui rok, osigurana prevladavajua uloga, budui da
prevaga jednog elementa povlai za sobom suprotni napor da
se pojaa drugi. Uslijed napretka tehnologije bojno djelovanje
odvija bre u kraem vremenu i na veem prostoru (topniki,
raketni sustavi i djelovanje zrakoplovstva s velikih udaljenosti)
ali isto tako na veim meusobnim udaljenostima rasporeuju
se postrojbe-sastavi snaga. U isto vrijeme, odluke u bojnim djelovanjima zahtijevaju organiziranu i bru koncentraciju snaga, a
vatru u striktno odreenom vremenu (strategijski doek je tada
uvjerljiviji). Stoga akcija i reakcija trae veliku brzinu, ako se eli
31
osigurati ponovno stjecanje slobode djelovanja. Zapovjednikova je uloga u ovakvim djelovanjima odreivanje stoerne toke
(teita) i dinamike boja. Jedna od moguih opasnosti za ponaanje zapovjednika proizlazi iz njegove oaranosti jasnom slikom
situacije, iz ljepote njezine tehnike slike. Meutim, uvijek e se
traiti objektivnost, jer se nikada ne mogu predstaviti svi imbenici koji utjeu na bojna djelovanja. Tehnika slika u odnosu na
cjelinu nekog boja dovodi u zabludu.
Pod dojmom djelotvornosti zapovjedno-obavijesnog sustava ne smiju se gubiti iz vida imbenici kao to su: snaga i slabosti
podreenih, obiljeje meusobnog utjecaja sukobljenih strana
(kontrahent), moralne veliine i sl. u pogledu stvarnosti. Upravljanje i zapovijedanje od zapovjednika trai posebnu vrstu znanja koja su primjerena obiljeju suvremenih bojnih djelovanja.
Tehnika kao sredstvo za postizanje cilja je nejasna, tj. pogodna je
za dobro i loe. Njezina podvojenost i korisnost, koja se sastoji u
mogunosti da savreno prenosi informacije, suvie lako prikriva
injenicu da iza toga stoji ovjek.
Djelotvorno upravljanje i zapovijedanje u suvremenim bojnim djelovanjima, a to znai i u strategijskom doeku obuhvaa
tri bitna obiljeja: (1) na integriranom bojitu snage su u stalnom
meusobnom dodiru. Djelovanje i protudjelovanja odreuju
njihov odnos. to druga (protivnika) strana poduzima je neto
to se ne moe odrediti na temelju bilo kojih prorauna; (2) u
uvjetima informatikog okruja umne osobine, ili moral, proimaju bojna djelovanja. One se ne mogu davati u brojkama, niti
u razvrstavajuim odnosima pa ni ponderima koji se tako esto
rabe u suvremenom izraavanju odnosa snaga. Zapovjednik
mora, s jedne strane, nadzirati osobno ponaanje i ponuditi pomo i, s druge strane, osposobljavati posluitelje u odreenom
otklonu od stroja (raunala). Svijest o vlastitom znanju i saznanje
da je ovjek moniji od raunala uvijek e dobro doi; (3) i na kraju, svaka aktivnost u bojnim (nebojnim) djelovanjima predstavlja
muno (strpljivo) tapkanje u kretanju prema neizvjesnosti, tako
da se niti od jedne djelatnosti ne moe oekivati preciznost.
Suvremeni uvjeti, koje odreuju zapovjedno-obavijesni sustavi
vie nego ikada ranije, od upravljanja i zapovijedanja zahtijeva
oslanjanje na ovjeka (osobu).
Vidljiva je uzrono-posljedina veza izmeu djelotvornog
strategijskog doeka kao temelja strategije odvraanja i integriranog bojita (slika 3.) koji je izraz ne smo suvremenih tehnologija u voenju operacija, nego je ono i nunost da se povea
operativna dubina ako je nema.
Na integriranom bojitu unato primjeni najsuvremenijih
tehnolokih napadaja vlada neizvjesnost i nejasnost koje zapovjednik nadvladava pomou zapovjedno-obavijesnih sustava.
To nadvladavanje podrazumijeva prije svega prenoenje ideja
GOSPODARI KAOSA
Slika 3. Odnos strategijskog doeka, zapovjedno obavjesnog sustava i integriranog bojita prema
upravljanju i zapovijedanju.
32
destrukcije, koje podreeni ostvaruju izravnim sudjelovanjem

u neprekidnom procesuiranju informacijama, a istodobno ti
podreeni postaju prividno ravnopravni imbenik u nehijerarhijskoj strukturi. Poznavanje zapovjedno-obavijesnih sustava
(koji su prvotno nastali u okviru suvremenih oruanih snaga)
omoguuje razumijevanje vremena kao etvrte protenosti (di-

Slika 4. C2 (command and control zapovijedanje i upravljanje, nadzor) predstavlja usmjeravajuu
djelatnost nad njemu dodijeljenim snagama u svrhu ispunjenja zadae. Zapovijedanje i upravljanje
u operacijama je bitni dio posla bilo koje razine (taktike, ili strategijske), a njegove funkcije odvijaju
se unutar odgovarajueg sklopa osoblja i opreme koja mora omoguiti integrirano procesiranje i
prikaz podataka.
menzije) bojnog polja. Borba protiv zapovjedno-obavijesnih sustava protivnika na integriranom bojitu u strategijskom doeku
je glavno obiljeje djelotvornih operacija u sadanjosti (slika 4.),
a i u budunosti kada je u pitanju uporaba tvrde sile (vojna sila).
Meutim, kad se bitka (operacija) vodi i mekom silom (medijima) tada se postulati iz etvrte protenosti (vrijeme) ne mogu
tako jednostrano primjenjivati zato to se ratovanje premjeta u
viu petu protenost (dimenziju).
6. Upravljanje i zapovijedanje u uvjetima sukoba niskog

intenziteta
33
Ratovi s kraja dvadesetog i poetka dvadesetprvog stoljea odvijaju se preteito u uvjetima sukoba niskog intenziteta (Low
Intensity Conict LIC). Kad je ovakvim nainom ratovanja ugroena i(ili) se ugroava neka, zemlja a poglavito ona koja tei uvrenju svoje nacionalne sigurnosti, temeljni parametri, izvedeni
iz teorijskih postavki za upravljanje i zapovijedanje su slijedei:
nedovoljna spoznaja (stohastinost) situacije u sustavu i njego-
GOSPODARI KAOSA
34
vom bliem i daljnjem okruju; rizik, odgovornost i intelektualni

napor; vremensko ogranienje djelovanja, djelovanje sinergistikog efekta; brojnost i pouzdanost informacija, sloenost sustava i njegovog okruja i procesualnost; dinamika promjenljivosti
i mogunost iznenaenja; relacija i meusobni odnosi prolo
sadanje budue.
Obrazloenje navedenih parametara i njihovom usporedbom s poznatim obiljejima i empirijskim stanjem obrambenog
sustava kao odgovora na moebitnu ugrozu nacionalne sigurnosti, odnosno s osobenostima funkcioniranja takvog sustava u
miru koji nije mir, i ratu koji nije rat, moe se ustvrditi da u prosudbi situacije postoji nedovoljna spoznajnost (stohastinost).
To obiljeje naznaava svaka teorija ratnog umijea, uz brojna
empirijska svjedoenja. Dok je u klasinim ratovima (ratovi do
kraja 20. stoljea) pojava stohastikog uma bila i podnoljiva,
u uvjetima sukoba niskog intenziteta on djeluje razarajue jer
se djelotvorne protumjere ne poznaju, pa je entropija zajednice
posve sigurna. Isto tako, izvjesno je da u drugim modalitetima
ugroavanja nacionalne sigurnosti zemalja treeg svijeta (posebno oblici djelovanja specijalni rat, terorizam, ugroza dobara
ekoloka ugroza, prometna i gospodarstvena izoliranost te
nedovoljna spoznajnost jo je izraenija. Ako se na vlasti u tim
zemljama nau laicistike vlade, to je est sluaj, onda su pored
nedovoljne spoznajnosti nazona i brojna nedovoljno jasna saznanja na svim razinama upravljanja nacionalnom sigurnou.
Toj konstataciji treba dodati i injenicu da veina ljudi u tim
zemljama, ne samo intelektualno ve i emocionalno, teko podnose mnogobrojne, po svojoj pojavnosti uzastopne, nejasne,
nedoreene, rasute, neorganizirane i konfuzne situacije. Ljudi
naprosto ustaju i lijeu s takvim situacijama. Normalno ivljenje
za njih praktino ne postoji. Postoji samo ekscesno stanje, ak i u
vremenima koja su predviena za odmor.
Primjera radi, evo to se sve dogaalo ljeti 2004. u Hrvatskoj.
Kad je ponestalo dogaaja deterministi su ih poeli virtualno
proizvoditi kao na tekuoj vrpci: prvo je uslijedilo saenje i vaenje ustakog kupusa (spomen ploa Mili Budaku i obiljeje
Juri Francetiu), potom kriza oko Savudrijske vale svakodnevna
povreda dravnog suvereniteta i lakrdijako ponaanje graanina
Hrvatske, koji se izjanjava kao Slovenac i svih politikih stranaka
susjedne drave, nastavljeno je s igrom engleske obavjetajne
slube oko sluaja Gotovina, i koja je odlukom aktualne vlasti
na najgrublji nain povrijedila suverenitet Hrvatske (dozvoljeno
joj je legalno djelovanje unutar zemlje(!?)) da bi se ljeto okonalo uzastopnim tjednim poveanjem cijena goriva, nadzorom
ribolovno-ekoloke zone koja se nema ime nadgledati, i gdje
14 Usp. Hrvatska i veliko ratite, Davor Domazet-Loo, str. 287.-289, Udruga Sv.
Juraj, Zagreb, 2002.
35
se nema koga nadgledati, ali se zato privode tobonji jataci

generala Ante Gotovine. Nijedna od navedenih situacija nema
objanjenje zato su se dogodile, i koji su uinci razrjeenja. Stohastiki um se proirio, a ne smanjio. Nitko te igre ne denira
kao nain posebne (nevojne) ugroze nacionalnih interesa. To je
za vladajuu i oporbenu politiku elitu samo niz spontanih dogaaja, a ne mir bez mira.
Nije potrebno niti empirijski niti teorijski dokazivati da su
uvjeti rata bez rata, ali i uvjeti u kojima mir nije mir, naroito ako
se radi o strategijskoj razini, izuzetno rizini, a odgovornost izuzetno velika. Objektivno, ne postoji ljudska djelatnost osobna
ili kolektiva, koja zahtjeva vei stupanj umnosti i odgovornosti
od donoenja odluka i poduzimanja akcija u podruju obrane
nacionalnih interesa, kao u uvjetima kad je zemlja izloena sukobu niskog intenziteta. Svaka grjeka izaziva posljedice, koje idui
narataji nisu u stanju ispraviti. Intelektualni, emocionalni i ziki
napori u okolnostima ovakvog sukoba bliski su granicama, a esto mogu biti i iznad psiho-biolokih mogunosti ovjeka. Zbog
dugotrajnosti ovakvog sukoba, on se ne mjeri mjesecima, nego
desetcima godina, a moe obuhvati i nekoliko narataja.
Vremenska protenost, odnosno vrijeme koje stoji na raspolaganju za donoenje odluke i poduzimanja akcija jedan je
od univerzalnih imbenika ratnog umijea, ali i drugih uvjeta i
situacija funkcioniranja sustava nacionalne sigurnosti. Poznato
je iz prethodnog izlaganja da je vrijeme ogranieno i da su izuzetno teke i sloene strategijske odluke koje se moraju donijeti
u vremenskom tjesnacu. U uvjetima sukoba niskog intenziteta
ogranienja vremena, jo su izrazitija, jer vrijeme guta meka sila,
koja ne doputa da se neki dogaaj odvije do kraja, nego dok
on traje ili je pri kraju, ve slijede novi. To je rat bez poetka i bez
svretka, bez bojinice i bez vojnika.
Djelovanje tzv. zakona sinergistikog efekta, odnosno smanjenje djelovanja entropije, kao mjere neorganiziranosti sustava,
uvjetovano je, primarno, jedinstvom i hijerarhijskom strukturom
sustava obrane nacionalne sigurnosti. Ako je taj sustav cjelovit,
ako su njegovi podsustavi meusobno hijerarhijski povezani s
jasnom raspodjelom nadlenosti, i s vrjednotama koje mu daju
identitet, sasvim se zakonito pojavljuje djelovanje sinergistikog
efekta, koji se izraava tako, da se ostvari vea kakvoa (funkcioniranje i djelotvornost) sustava kao cjeline. Uinak suprotstavljanja entropiji drutva i njegovih institucija viestruko je vei, ako
se ostvari funkcionalna cjelovitost na razini drave, nego ako se
ostvaruje nekim mehanikim zbrojem na podrunom (regionalnom) principu. Regionalizam je prevelika (pogibeljna) opasnost
ako je drava napadnuta (izloena) sukobu niskog intenziteta.
Oduvijek je, i to ne samo u bojnim djelovanjima, jedan od
nerjeivih problema bio izdvojiti (uoiti) relevantne informacije.
GOSPODARI KAOSA
36
Onaj tko uspijeva u tome stvara preduvjete za pobjedu. Ne samo

da je teko osigurati pouzdane i relevantne informacije ve zbog
dvojnosti situacije (postojanje suprotstavljenih strana) nego jo
vie to u sukobu niskog intenziteta u opticaju su razliite dezinformacije i glasine. ak i onda kada, prividno, ima dovoljno
pa i previe informacija, uvijek je nedostatak pravih i pouzdanih.
Iako zapovjedno-obavijesni sustavi znatno pomau sporijem
poveanju ponora izmeu informacijskih potreba i mogunosti,
teko ga mogu razrijeiti. Meka sila moe proizvesti toliko nepotrebnih, zasljepljujui dezinformirajuih informacija, da svaki
sustav pa i zapovjedno-obavijesni bude paraliziran, na neki nain bolestan. Djelotvorni lijek za to bolesno stanje je, izolacija
karantena. Prestati konzumirati proizvode meke sile.
Poznavateljima sustava obrane nacionalne sigurnosti i njegovih podsustava, a posebno poznavateljima njezine unutarnje
procesualnosti i funkcioniranja, kao i njegovog okruja (unutranjeg i vanjskog) i djelovanja tog okruja, sasvim je jasno,
koliko je taj sustav sloen, vieslojan, razveden. Mjereno i prema
najstroim kriterijima, sasvim je lako utvrditi da je obrambeni
sustav nacionalne sigurnosti najsloeniji sustav uope, sloeniji
od svakog drugog organizacijskog, tehnikog ili sustava neke
druge vrste. Ako se pored te unutarnje sloenosti, uzme u obzir
i raznovrsnost njegove ugroze i mekom i tvrdom silom onda je
sasvim oigledno da sustav obrane nacionalne sigurnosti spada
u supersloene sustave, a da ga narod olako, ne tako rijetko, preputa putem tzv. demokratski izabrane vlasti u ruke neozbiljnih,
potkupljivih i svaalaki nastrojenih politiara. O takvom aspektu
rata, osim u vrlo uskom krugu poznavatelja, u iroj javnosti nema
ni rijei. Zato obrana nacionalne sigurnosti u uvjetima sukoba
niskog intenziteta zahtijeva posve drukiji prol politiara, pae
dravnika, koji nije podloan mijenama svakodnevnih stvarnih i
virtualnih dogaanja, a poglavito ne napadajima meke sile.
Bitna, moglo bi se rei univerzalna znaajka rata (sukoba)
jest izuzetno velika dinaminost i promjenljivost situacije, s
mogunou pojave iznenaenja. Ne postoje dvije istovjetne
borbene situacije a jo manje dva istovjetna rata (sukoba). Oni
se uvijek pojavljuju u novoj konstelaciji i kombinaciji, pa u svezi
s tim, uvijek treba traiti nove odgovore i nova rjeenja. Samo
u napadu, na taktikoj razini, djeluje vie desetina imbenika
(odnos, veliina, uvjeti i dr.) koji se svaki put manifestiraju u drugoj kombinaciji. ak i u okolnostima kada se predvide i poduzmu
sve preventivne mjere, uvijek postoje procjepi za pojavu razliitih
vrsta iznenaenja. to je razina hijerarhije nia, iznenaenja su
ea, ali i znatno manje opasna, grjeku je mogue ispraviti. Na
visokim (strategijskim) razinama ona su rjea, ali znatno opasnija
(pogubna), gotovo bez mogunosti ispravke grjeke. Strategijska
razina pogrjeke ne prata! Ako se radi o aktivnostima u okviru
djelovanju niskog intenziteta u kojima se teko otkrivaju i prepoznaju i najjednostavnije namjere i akcije (zbog ve spomenutog
stohastikog uma), navedena znaajka je jo izraenija. To je
opomena politiarima, koji olako stavljaju parafe na sporazume
kao to su pakt o stabilnosti ili stand by aranmani.
U teoriji ratnog umijea, ali i u teoriji saznanja i teoriji rekonstrukcije iskustava, poznato je da posebnu teinu ima relacija retrospektiva aktualno perspektiva. Bez obzira na to to je teko
saznati prole dogaaje (prola ratna praksa), poglavito jer je piu
pobjednici, to je, isto tako, teko otkriti aktualne zakonitosti i
principe, jer posredovanjem medija postaju nestvarni (virtualni),
najtee je ipak anticipirati i znanstveno predvidjeti neku buduu
ratnu praksu. Budui da je svako pitanje iz oblasti obrane, kao i
drugih modaliteta ugroavanja nacionalne sigurnosti prije svega,
fenomen oekivanog i budueg, to podrazumijeva koritenje
prolih i aktualnih saznanja, sasvim je izvjesno da su to fenomeni
prospektivnog karaktera, koji se bar moraju pokuati predviati.
injenica da se radi o predvianju budueg, eventualno mogueg i vjerojatnog, pri emu je poeljno odrediti vremensku distancu
kada e do toga moebitno doi (blia i daljnja budunost), upuuje na zakljuak da se radi o izuzetno teko rjeivom i sloenom
problemu koji zahtjeva maksimalnu imaginaciju, da se doe do
pouzdanih predvianja gdje svijet ide i kamo e stii ...
7. Rat (sukob) lien strogih procedura meunarodnog

ratnog prava
37
Povijest ovjeanstva gotovo je povijest sukoba. Vremena mira

bila su tek rijetka pojava (kratki predah) izmeu dva rata kao
ekstremne vrijednosti sukoba. Proturjenosti unutar drutva i
izmeu naroda stalne su kao to je i mijena stalna, pa je izgleda
rat postao nezaobilazna pojava. Krajem 20. stoljea rije rat manje se rabi, ali zato rije sukob postaje nezaobilazna (svakodnevna) u izriaju suvremenog ovjeka. Znai li to da se svi dogaaji
odvijaju, a rjeenja trae u podruju nekakvog sukoba. Teoretiari sukoba, izbjegavajui rije rat, drutvene procese diljem
svijeta koji se odvijaju kroz nasilje ispod ratnog praga, nazivaju
sukobom niskog intenziteta. Svjetska mo s ushitom je prihvatila
ovaj oblik sukoba jer mogu lako iz simetrije prijei u asimetriju,
kako bi uspostavili novi svjetski poredak. Protagonisti sukoba
niskog intenziteta bore se asimetrinim sredstvima i postupcima. Umjesto maa (simetrija) oni raspolau polugom i vrstim
uporitem (asimetrija) kojima, za razliku od Arhimeda, vie ne
ele, ve pomiu svijet. Njihova su poluga suvremene, lako dostupne dualne tehnologije poglavito informacijske, biokemijske,
nuklearne, a uporite dvojbenost koja proizlazi iz paradigme
globalnog slobodnog trita i njegovih produkata u sociopsiho-
GOSPODARI KAOSA
lokom, ekonomskom i religijskom smislu. Ova pojava u literaturi

sredinom devedesetih godina 20. stoljea oznaena je pojmom
sukob civilizacija. Zato je sukob niskog intenziteta tako prijemiv za svjetsku mo? Vrlo jednostavno njegova operativna
izvedba liena je strogih procedura, koje proizlazi iz meunarodnog ratnog prava i klasine diplomacije. Izostaju zamrene politiko-diplomatske procedure u stvaranju koalicija i omoguuju,
naravno prikriveno, iza paravana sukoba niskog intenziteta, unilateralnost djelovanja u meunarodnim odnosima. Motivacija za
ovakvo nastupanje je u prozainom razlogu plijen nije potrebno dijeliti s ad hoc saveznicima. Sluaj obnove Iraka nakon ruenja Sadama Huseina, najbolji je primjer. I ne samo to, poeljno je
pokazati da svjetski policajac moe biti samo jedan. Kontrapunkt
je to Zaljevskom ratu (Pustinjska oluja, 1991.) i politici tadanjeg
amerikog predsjednika Georgea Busha starijeg koji je imao trostruku opsesiju; nikad vie ne initi nita bez potpune potpore
Ujedinjenih naroda; imati izriitu potporu, bez ikakvih ograda,
to je mogue veeg broja arapskih i muslimanskih drava; pruati dojam o potpori svih europskih drava, prije svega Velike
Britanije i Njemake, ali i Francuske. Ta trostruka opsesija bila je
prava politika lozoja. Dokaz za to lei u nastojanju amerike
diplomacije koja uvijek djeluje na nain da se Izrael ne bi naao u
toj koaliciji. Tako su prividno vodili pravedan rat protiv Iraka koji
je izvrio agresiju na susjednu suverenu arapsku i muslimansku
dravu, a ne klasini vojni pohod radi nadzora teritorija.
U sukobu niskog intenziteta bitke se vode asimetrinim
sredstvima i postupcima. Antagonisti u asimetriji sukoba uglavnom se oslanjaju na oruje koje se moe kupiti u trgovinama,
kao i na ope dostupne sirovine za proizvodnju improviziranog
oruja i eksplozivnih naprava. Klasina vojna sila se ipak oslanja
na arsenal i postupak koji je prilagoen odnosno razvijen za konvencionalan , tj. simetrian rat drava protiv drave.
Prije nego to je sukob niskog intenziteta, odnosno asimetrini rat uao u uporabu bile su nune neke doktrinarne pretpostavke ostvariti strategijski sloaj est podruja djelovanja:
politikog, diplomatskog, gospodarskog, informacijskog, kulturnog te vojnog. Bitna izmjena nastaje u estom podruju (vojno
djelovanje) koje za razliku od standardnog podrazumijeva sraz
nekonvencionalne i konvencionalne vojne sile. Vojno djelovanje,
u sukobu niskog intenziteta karakterizira neodreenost prostora, vremena i nositelja akcije. Ono je ujedno lokalno i globalno.
Sloenost problema mogue je oslikati klasinim nainom relativnosti: gdje se sve mehanike pojave odvijaju po istim zakonima u svakom koordinatnom sustavu, i koji se prema temeljnom
referentnom koordinatnom sustavu kreu jednoliko pravocrtno.
15 Usp. Huntington, P. Samuel, The Clash of Civilizations, New York, 1996.
38
Analogija aproksimativno s klasinim simetrinim ratom je oita,

ali i ne potpuna. Iz jednostavnog razloga to je rat ipak drutvena pojava i podlona je kao to je ve reeno trvenju i neizvjesnosti. Uz strogo deniranu tehnologiju kojom raspolau suprotstavljene strane, te kao to kae Clausewitz rat je podreen
politici njegov kraj je izvjestan ili bi trebao biti izvjestan, tj. ne
smije eskalirati u totalni. Na strategijskoj razini politika, te ogranienja koja proizlaze iz meunarodnog ratnog prava, odreuju
i njegove metode. Njegovo okonanje je odreeno ispunjenjem
ciljeva jedne i(ili) druge sukobljene strane. Uz pretpostavku, da je
priblino ista tehnoloka razina sukobljenih snaga, umnost je ta
koja se izdie iznad ustaljenih pravila i ona postaje slijedei bitni,
ako ne i kljuni imbenik, koji rat kao drutvenu pojavu izdie
iznad mehanikog svijeta i postaje duhovna snaga vojski suprotstavljenih strana. Clausewitz smatra da duhovne sastavnice ne
mogu biti izvan rata i kae: Ratna djelovanja nikad se ne odnose
samo na tvar, ve uvijek u isto vrijeme i na duhovnu silu, koja ovu
tvar oivljuje. Problem, promatrajui na ovaj nain, takoer
upuuje na odreenu asimetrinost materijalno i duhovno.
No ona je zanemariva ako se uzme u obzir da se sukob odvija u
granicama meunarodnog ratnog prava i ire gledano u politiko-diplomatskoj praksi osloboenoj presedana. Za takav rat se
kae da ga karakterizira simetrinost i da se rat kao proces odvija
u koordinatnom sustavu za koje vai zakoni klasine mehanike,
tj. Newtonova mehanika.
to se dogaa kad se rat vodi u koordinatnom sustavu determiniranog kaosa i k tome jo i presedana. Reeno jezikom
zike na subatomskoj razini, odnosno u slobodnom izriaju
u domeni Heisenbergovih relacija neodreenosti? Presedani
se ponajprije odnose na tradicionalnu politiko-diplomatsku,
gospodarsku (nancijsku) i konvencionalnu vojnu praksu. Za
ovu prvu (politiko-diplomatsku) eklatantan primjer predstavlja
ameriki diplomat Richard Holbrooke, za onu drugu (nancijsku)
George Soros, a treu (konvencionalnu vojnu) njegov antipod
Osama bin Laden. Za Holbrookea kau da se metodologija njegove diplomacije kree se u koordinatnom sustavu planinarske
vjetine i aha. Za lake oslikavanje tog stanja nije teko sebi
predoiti slobodno, rekreativno planinarenje, bez obveza i igranje aha koji podlijee strogim i jasnim pravilima. Spoj te dvije
vjetine je vie od ahinaha ili ahanah ah nad ahovima. U
Holbrookovoj ahovskoj igri napadaj na protivnikog kralja ne
odvija se na 64 crno-bijela polja, nego na daleko irem prostoru,
ali uvijek s ciljem da se protivnika stalno dri u ahu. Kod toga je
vano, pae odluujue, protivnika imati zaokupljenog, ne i matiranog. Kako to izgleda u stvarnom svijetu presedana, Richard
16 Usp. Hrvatska i veliko ratite, str. 282.-286.
39
GOSPODARI KAOSA
Holbrooke je dao u svojim diplomatskim memoarima Zavriti

rat (To End the War).
Osvrt objavljen u asopisu The New York Review of Books
kao glavnu tezu knjige predstavlja tvrdnja da je predsjednik Bill
Clinton bio gurnut u oruanu intervenciju u Bosni i Hercegovini,
i to zbog toga jer je na kocki bio opstanak amerike vjerodostojnosti, a ne zbog humanog aspekta ili spaavanja novih rtava.
itava Holbrookeova diplomatska inicijativa sjajan je primjer
birokratske manipulacije, izvedene za vrijedni cilj obnavljanja
amerike vjerodostojnosti i djelotvornosti u inozemstvu te odravanje u ivotu najuspjenijeg vojnog saveza (NATO-a) u povijesti. U
knjizi se nadalje tvrdi da samo jasno i snano ameriko vodstvo,
uz potporu stvarne sile kad je to potrebno, moe obuzdati zlo i
prijetnje amerikim interesima. Bit e jo Bosni u naim ivotima,
napisao je samo nekoliko mjeseci prije nego su oruani sukobi
izmeu Srba i Albanaca (1998.) nagovijestili da je novi bosanskohercegovaki scenarij ve zapoelo.
U biti Richard Holbrooke u svojoj se knjizi slui determiniziranim pojmovnikom jer je nastojao prikazati da amerika mirovna inicijativa u Bosni i Hercegovini nije bila plod sustavnog
planiranja ve je ameriki predsjednik bio jednostavno gurnut u
balkansku pustolovinu kojoj se nee znati konani ishod. Pojmovnik determinista najlake je odgonetavati primjenjujui njihov
klju (n-1). Dakle, u ovom sluaju amerika inicijativa i Holbrookove planinarsko-ahovske diplomatske vratolomije nisu nita drugo nego dio (etapa) jednog dobro isplaniranog determiniranog
kaosa na jugoistoku Europe, odnosno na prostoru zvanom biva
Jugoslavija na kraju 20. stoljea.
8. U mikro svijetu politike i diplomacije

Ponaanje protagonista na subatomskoj razini ili u postmodernom drutvu podlijee drugim zakonitostima za razliku od klasine zike koja se odlikuje preciznim odreivanjem i mjerenjem
veliina, kao to su putanja, brzina, ubrzanje, masa, impuls i sl.
Postindustrijskom dobu sazdanom od neodreenosti i nejasnosti,
gdje su entiteti ne hijerarhijski ve mreno pozicionirani s izraenom dualnom prirodom nuan je radikalno drukiji pristup.
Pokuaj deniranja naina odvraanja ugroze ostatka svijeta od strane determinista (skupina monika), za polazite
ima pokuaj deniranja faza nasilja (determinirani kaos) koji oni
40
17 O temi Bosne I Hercegovine u kojima je dan potreban prikaz vanjskopolitikih

bitaka Clintonove vlade postavlja ozbiljna pitanja amerikog ukljuenja u sukobe
na Balkanu. U tim dogaajima Holbrooke igra ulogu pomonog ministra vanjskih
poslova za Europu, te arhitekta Daytonskog sporazuma kojim je zavrio rat na
velikom ratitu u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. U knjizi se opisuju mirovni pregovori u Daytonu kojima je prekinut rat, kao i dogaaji koji su im prethodili.
41
provode prema nekoj suverenoj dravi ili odreenoj regiji. Cijeli

proces planiranog nastupanja moi odvija se u oekivanoj i(ili)
prihvatljivoj razini nasilja. Prema vicarskom vojnom asopisu
Allgemeine Schweiterische Militaerzeitschrift faze nasilja odreene su sljedeim rasporedom: (1) agitprop i organizacija cilj
je da se u masi (narodu) razvije revolucionarna (prevratnika)
svijest i da se ona(on) potakne na sudjelovanje u borbi protiv
tlaenja. Istodobno nuno je pridobiti simpatizere i pomagae, a
potom ustrojiti tajne revolucionarne elije; (2) ulini nemiri organiziraju se prosvjedi (trajkovi) s velikom uestalou kao izrazom sve veeg nezadovoljstva. Skupovi se pretvaraju u pobunu.
Dolazi do ulinih nereda pa i krvoprolia u sukobu s dravnim
represivnim aparatom (redarstvo) koji je u stalnoj opasnosti da
pod pritiskom mase ne izgubi nadzor. Ukljuivanje redarstvenih snaga, a poglavito vojske u smirivanju nereda (koji djeluju
represivno), dodatno polarizira javno mnijenje; (3) zastraivanje
osobe (ciljevi) zastraivanja su pripadnici redarstva, vlade i javne osobe koje se izjanjavaju za opravdanost akcije policije i(ili)
vojske. Oni i njihove obitelji te njihovi istomiljenici izloeni su
ugrozi ili napadu, a esto izloeni i torturi. Dolazi do preutnog
sporazuma u kojoj ciljevi zastraivanja (osobe) zastupaju tezu o
uzajamnom ivotu, saetoj u uzreici ivi i pusti ivjeti; (4) terorizam njime se stvara klima kolapsa kao bi puanstvo izgubilo
povjerenje u redarstvo, vojsku i na posljetku samu dravu. Oduzimanje povjerenja se stvara tako da se zakon uini neprovedivim.
Svjedoci, porotnici i suci odnosno tuitelji izloeni su zastraivanju, prijetnji, otmici ili ak ubojstvu. Na taj nain se postie strah
koji odvraa rtve, kao i ostale da svjedoe. To vladu prisiljava na
izdavanje nunih (ad hoc) zakona koji doputaju da osumnjiene
osobe mogu uhititi bez optube ili da se osobe osude na temelju
izjava svjedoka koje se ne sasluava na sudu. Takvo smanjenje
prava na slobodu dalje potkopava povjerenje naroda u pravnu
dravu i njezin pravorijek. Iako je redarstvo nazono, zbog straha od represija prave se slijepi i nijemi na postupke izazivaa
nereda. Svoju djelatnost zatite ak sasvim naputaju odreenih
dana i(ili) noi. Zbog straha za vlastiti ivot, dijelovi puanstva se
samoorganiziraju i uzimaju zakon u svoje ruke. Spremno prihvaaju ponuenu ruku spasa, bilo da je to vojna hunta ili organizirana revolucionarna stranka koja ne obeava da e stvoriti ni red
ni mir. Jer preivljavanje obitelji vanije je od politike; (5) gerila i
graanski rat organizirani revolucionarni pokret s dobro etabliranom bazom moe dopustiti eskalaciju sukoba i prijei u prvoj
dionici voenje gerilskog rata, a kasnije u drugoj i u graanski
rat. Stvaraju se i osiguravaju (tite) pobunjenika podruja (oaze)
u kojima je potkopana vlast drave. Naputa se geslo ivi i pusti
ivjeti i u tim osloboenim podrujima vlada zakon revolucionara i slui kao temelj (baza) za daljnji tijek prevratnike kam-
GOSPODARI KAOSA
panje. Ako se razliita osloboena podruja obuhvati u jedino

jedinstveno podruje, tu se najee proglaava pobunjenika
vlada, unovauje se dovoljan broj vojnika i izgrauje sigurnost.
Kasnije, ako je to potrebno, moe se prijei na otvorene vojne
akcije protiv dravnih oruanih snaga. Gerilski se rat pretvara u
graanski rat.
Dogaaji u Hrvatskoj tijekom 1990. i 1991. (oruana pobuna
Srba) odvijali su se po scenariju nasilja onako kako je opisan u
asopisu Allgemeine Schweitzerische Militaerzeitschrift, odnosno
tono po svjetskim poznatim iskustvima slinih pobuna u Sjevernoj Irskoj, Libanonu, Baskiji, Vijetnamu i drugdje. Prva faza
je uvijek formiranje politike stranke s teroristikim planovima i
ciljevima. U drugoj fazi pripadnici stranke formiraju poluvojne
odrede, koji nou uznemiravanju civilno puanstvo i discipliniraju pripadnike vlastitog naroda ucjenom i terorom. U treoj fazi
teroristike aktivnosti ire se na to vee podruje kako bi snage reda bile rasprene, tako da nigdje nisu jake. Ta faza zavrava
formiranjem manjih vojnih jedinica pobunjenika (tzv. Martievi
specijalci). U etvrtoj fazi formira se pobunjenika vojska koja
prelazi u strategijski napad. Sasvim je bilo jasno da srpski dobrovoljaki odredi, tj. etnici, u Hrvatskoj nisu imali dovoljno snage
da preokrenu inicijativu u svoju korist. No, zato je tu bila JNA,
koja je omekavala teren polaganom inltracijom na vanih
komunikacijskim pravcima. Sve te faze nastupnog djelovanja,
dakle, odigrale su se i u Hrvatskoj od formiranja Srpske demokratske stranke, preko nonih straa, barikada, eksplozija, pa sve
do gerilskih operacija tipa Pakrac, Plitvice, Kijevo, Vukovar... Usli18 Uz zvuke jugoslavenske himne, u Kninu je 14. travnja 1990. odran predizborni
skup kojeg je vodio dr. Jovan Rakovi, predsjednik glavnog odbora Srpske
demokratske stranke, na kojem je najavljno da je vrijeme koje dolazi proljee
srpskog naroda. Kronologija rata, str. 21.
19 Okupljanje i neredi graana srpske nacionalnosti 30. rujna 1990. u Petrinji,
Dvoru na Uni i Glini pred stanicama javne sigurnosti nisu sluajni. Jo prije dva
tjedna bilo je evidentno da se na Banovini neto sprema, a svemu je predhodio zatvoreni sastanak intelektualaca s Banovine. Tako je, naime nazvan skup
odran u Komogovini nedaleko od Hrvatske Kostajnice, sazvan u tajnim okolnostima, bez najavljenog dnevnog reda, popisa pozvanih i razloga sazivanja.
Mnogi su se pitali tko su to intelektualci iz Banovine, prema kojem su kljuu
odbrani povlateni i nije li rije samo o odanima za veliku stvar. Na akciju nije
trebalo dugo ekati, spontani ustanak srpskog naroda, otpoeo je u Petrinji
upadom u Centar za zatitu od poara, te presretanjem vozila s orujem samo
nekoliko kilometara od Petrinje... Spontani ustanak na Banovini, Kronologija
rata, str. 31.
No provedena na barikadi plaa se straarima 1 000 do 1 500 dinara, a uz to
ide i boca pia. Jedino se ne zna tko ih plaa i odakle novac. Oni Kninjani koji ne
ele suraivati s orgnizatorima pobune trpe uvrede, ikaniranja, a dobivaju ak
i batine. Kronologija rata, str. 32.
20 irenje kninskog scenarija na Petrinju, Glinu, Dvor na Uni, Donji Lapac, Obrovac, Pakrac, Vukovar, Plitvice potvrdila su predvianja da e se nova demokratska Hrvatska biti na dulji rok izloena provokacijama velikosrpskih elemenata...,
Kronologija rata, str. 33.
42
jedilo je zatim formiranje nacionalne srpske garde a nakon toga

i srpske vojske krajine.
Ovakav scenarij determiniranog kaosa iz podruja sukoba
niskog intenziteta, dravi koja je napadnuta ne ostavlja mnogo
izbora. to joj ostaje na raspolaganju? Ili u dugoj agoniji umrijeti
ili se suprotstaviti. Tertium non datur. Budui da se namjera destabilizacije sastoji u tome kako potkopati dravopravnost, svako
vlastito djelovanje mora biti u okviru zakona. Protiv onih koji uzimaju zakon u svoje ruke (skupine, vojnici, graanska obrana i sl.)
mora se odgovoriti silom, (jer se u ovom sluaju, u biti terorom,
savladava teror) i njezina primjena mora biti odluna. Razmjer
primjene protusile postie se tzv. rules of engagement pravilima angamana poput, naputka o zlouporabi vatrenog oruja,
pravilima ponaanja ili naputcima o uporabi nesmrtonosnog
oruja kao i uvjebavanjem za odgovarajue postupke u obrani.
Kod uporabe vojne sile treba dobrano uzeti u obzir da je njezino
ograniavanje protivno prirodi vojnika. Osobito je to izraeno
u uvjetima kada se jedna strana bori konvencionalno a druga
naprotiv prikriveno dakle, kada u postupku vojske i potencijalnog protivnika postoji asimetrija. Ako drava uspije slomiti
otpor vojnom silom i vratiti svoju dravopravnost, tu mukama
nije kraj. One tek slijede na scenu stupa drugi postroj determinista meka sila mediji. Slijedi dugotrajan i iscrpljujui sukob
u kojem se putem medija dokazuje, kao je vlada prekrila sve
meunarodne pravne norme protiv vlastitog naroda jer je prekomjerno uporabila silu, poinila zloine, unitila gospodarstvo,
stvorila beznae. Vlada mora odstupiti i naravno vlast predati u
ruke determiniziranih poslunika, koji sve jesu, ali ne i vlast naroda kojim upravljaju.
9. Meka sila ili mediji kao oruje determinizma

Sluaj prvi. Krajem 2003. puanstvo Hrvatske (tj. graani kako
to vole rei deterministi) bilo je izloeno raspojasanoj medijskoj
kampanji protiv zakonske odluke da velike trgovine ne rade nedjeljom. Potom je nastavljena nesmanjenom estinom poetkom
2004., a ukljuila se i Hrvatska televizija s krajnje tendencioznim
izvjeima. Naravno tu su i sladunjave prie koje meka sila
kao svaka sila koristi rijetko, ali zato ne manje ubojito. Naprotiv!
43
21 Evo kako o tome pie Glas koncila: Urednici i novinari koji sudjeluju u toj kampanji zacijelo uope nisu primijetili kako su pretjeranu pozornost dali manjini
koja ni statistiki nije relevantna za ocjenu prihvata nekoga zakona, te su je
tako zapravo, ne prvi put, stavili nasuprot naroda, nasuprot veine koja si je
znala organizirati ivot ako i ne moe nedjeljom kupovati, a ako joj u krajnjem
sluaju ipak neto zatreba, zna da ima dovoljno otvorenih prodajnih mjesta u
svim krajevima Hrvatske. Ti novinari nisu ni pokuali doi do koje obitelji koja
se znala navrijeme opskrbiti niti do djelatnika u trgovini koji su tek sijeanjskih
nedjelja konano odahnuli od svakonedjeljnog, esto neplaenog rada. Upravo
GOSPODARI KAOSA
44
Jedna takva topla socrealistika pria osvanula je takoer u tisku

o dobroj susjedi koja kao baka uva cijeli tjedan djecu, a nedjeljom
za svoju duu odlazi u trgovake centre King Cross ili Mercatone:
odmara pogled na zdjelama, tanjurima, gleda odjevne predmete
za koje nema novaca, ali uiva kao u najljepem muzeju. Toj dobroj
bakici Crkva i Vlada oduzeli su toplinu nedjelje. Koja tuna pria o
zamjeni unuka i Boga za King Cross i Mercatone. Tako su itatelji tiskovina saznali kako se dobroudna bakica otila klanjati u
nove katedrale dananjice. Kao i svaka katedrala i ove deterministine moraju imati i zvonike. Piramidalni oblik koji stri na
proelju King Crossa u Jankomiru ne samo simboliki naznauje
ija je to katedrala, i tko je duhovni stvoritelj tog poganskog
zdanja, gdje se na oltaru potronje prinosi rtva samo u obliku
novca.
Sluaj drugi. U Hrvatskoj susjednoj dravi Bosni i Hercegovini na tzv. Televiziji BiH uposlenici se veoma trude dokazati da
su elektronski medij svih naroda, u Dnevniku su preutjeli kako
je stotinu tisua ljudi doekalo hrvatske zlatne rukometae,
svjetske prvake, na Trgu bana Jelaia u Zagrebu (sijeanj 2003.).
Bila je to vijest za sve svjetske agencije, ukljuujui i one najvee
(CNN ili BBC), ali za tzv. TV BiH, to nije informacija za sredinju
informativnu emisiju. Je li rije o utnji s nakanom, ili se radi o
profesionalnoj grjeci, moda i provincijalnoj primitivnosti?, pitali su se neki izvjestitelji.
Sluaj trei. Uz rame ovome prethodnom, samo s drugom
pozadinom, i podatak da je Slobodna Dalmacija, izdanje za BiH,
na svojoj naslovnici(!?); kada su hrvatski rukometai osvojili svjetsko prvenstvo, donijela preko cijele stranice sliku premjera Ivice
najpozitivnija iskustva takvih ljudi i vjernika uli su brojni sveenici prilikom
poboinog blagoslova obitelji. Medijska kampanja, koja vrvi konstrukcijama
i podmetanjima, kao to je ona komentatora Jutarnjeg lista da je taj zakon u
dubokoj suprotnosti s naelima liberalne demokracije a to bi znailo da barem
80 posto zapadnoeuropskih zemalja ne ivi u liberalnoj demokraciji, pokrenuta
je s jasnim ciljem otvorenog pritiska na novu vlast koja, ako se ne eli odjeliti
od hrvatskog graanstva, tim nedemokratskim i krajnje tendencioznim pritiscima ne bi smjela popustiti. Vane znakovite geste, komentar, Glas Koncila, 18.
sijenja 2004.
22 Tobonja glad za kruhom, urica Lieb, Glas Koncila, 18. sijenja 2004.
23 Vjesnikov pisac i novinar, prerano preminuli Veselko Tenera, kojemu se svojedobno ni nekrolog nije smio napisati, ve odavno prije uoio je istinu o novim
hramovima. U tekstu o grincajg-katedrali 1980. godine pie: Odakle ideja da
dom pileih bataka i bijelog kupusa izgleda bolje od ljudskog doma? Je li to
moda spomenik mesu i povru na temelju nekog apstraktnog humanizma
kojemu se uvijek frigalo za realnu ovjekovu sudbinu... Ne treba nam grincajgkatedrala da se u njoj molimo nego da kupujemo. U protivnom, neka nam se
vrate zapruanski stolovi, a u Novoj trnici neka se organizira festival monodrame i ostalog festivalskog zelja... Tekst kao da je pisan za dananje datume
i za dananje nove katedrale. Pouak akovakog modela, urica Leib, Glas
Koncila, 28. oujka 2004.
24 Smiljko agolj, Vano je to televizija objavi, ali je znaajnije to preuti, Motrita, Glasilo Matice hrvatske u Mostaru, broj 26. oujak 2003.
45
Raana sa hrvatskom zastavom u gledalitu, a posve minorizirala

junake portae, kao da je predsjednik Vlade osvojio titulu.
Brojni itatelji su odmah prosvjedovali zbog takvog urednikog
ulizivanja, to nedvojbeno pokazuje koliko obian ovjek ipak
prepoznaje informativnu robu s tvornikom grekom. I ovdje
se, uz ostalo, radi o preuivanju istine kako bi se istaknula veliina malog Ivice.
to zakljuiti iz ova tri sluaja? Slinih primjera moglo bi se
redati u nedogled. Za meku silu, preuivanje, promjena konteksta, uljepavanje ili diskreditacija je streljivo koje oni ne pojedinano, nego u paljboredima i bitnikom vatrom (vie oruja
zajedno, odnosno vie tiskovina, radija ili televizija istodobno)
ispaljuju po odabranim protivnicima, koji se nerijetko ne mogu
ni braniti. Doktrina takvog ratovanja eksperimentalno je provjerena u laboratorijskom uzorku na prostoru zvanom biva
Jugoslavija, kada su svjetski deterministi, pustili Miloevia da sa
srpskom vojnom silom (JNA), napadne nenaoruane Hrvate i Bonjake, kojima je voljom tih istih determinista uvedeno embargo
na naoruanje. Kad je Miloeviu ponestalo snage, a napadnuti
se naoruali i obranili, pae, pobijedili napadaevu tvrdu silu,
ve je bila pripremljena nova ofenziva, gdje je za napadajnu
operaciju bila spremna meka sila. Kada je rije o Hrvatima u
Hrvatskoj ili onima u Bosni i Hercegovini, svejedno ponovo su razoruani po istom principu kao i 1990. kada je JNA oduzela oruje teritorijalne obrane. Ostali su bez medija. Dok su u uvjetima
ratovanja tvrdom silom nekako uspjeli uspostaviti ravnoteu i
iz nesimetrije sukoba prijei u simetriju, kao stvari stoje, bar za
sada, to isto nee uspjeti u ratovanju s mekom silom. Dvaput
istu grjeku deterministi ne ine.
Laboratorijski uzorak na prostoru zvanom biva Jugoslavija
se nastavlja. Kako se boriti u uvjetima kada korporacije meunarodne moi kontroliraju sve ili gotovo sve medije, poglavito
televiziju. Intelektualci koji sebe nazivaju slobodnim (javnim)
i brojne satnije neovisnih novinara svrstali su se u taj borbeni
postroj kako bi proizveli pristanak naroda da politiki ivot bude
izvana demokratski, a unutra robovski. U ratu pobjeuje ona vojska koja je bolje uvjebana, moral visok, ije su bojne naprave
ubojitije, a doktrina odgovarajua uvjetima boja i konano ija
je strategija postojanija. Bez dobrih vojnika i asnika nema pobjede u bitkama. Kako deterministi novae svoje vojnike i tko su
oni? Odabrani ociri, iz redova takozvanih javnih intelektualca,
najvjernijih komunistikom svjetonazoru, najbre su prihvatili
liberalnu demokraciju iz prostog razloga to su te dvije ideologije komplementarne. Izmeu liberalnog elitizam i avangardnosti
partije u komunizmu nema gotovo nikakve razlike. To je valjani
razlog da brojni intelektualci od zanesenih staljinista postanu
najei pobornici demokracije i zapadnih vrijednosti. U ko-
GOSPODARI KAOSA
munizmu je avangarda radnike klase (partija) odreivala to je

interes obinog ovjeka, isto kao to odgovorni ljudi u kapitalizmu jedino znaju odluivati, a na drugima je raditi. Istina, u takvoj
demokraciji doputeno je glasovati (obino svake etiri godine),
ali uvijek na izborima pobjeuju odgovorni ljudi. Cilj se u komunistikim zemljama ostvaruje nasilno, dok se u demokratskim
zemljama do njega dolazi proizvodnjom pristanka. Proizvodnja pristanka obrazac je kolektivnog pamenja koji se namee,
preciznije, koji se namee kao prevladavajui obrazac miljenja.
Prema Noamu Chomskom proizvodnja pristanka novo je umijee demokracije. U razvijenim demokracijama narod se najbolje
moe nadzirati kontroliranjem misli. Misli su one koje mogu dovesti do djela i zato ih treba drati na uzici. Chomsky smatra da
mediji imaju presudnu ulogu u sustavu indoktrinacije, zajedno s
obrazovnim sustavom i sveuilitima. Sustav indoktrinacije jest
taj koji nas ui kako se trebamo ponaati, to trebamo misliti i
zastupati. I avangardisti ljudi posebnog kova i odgovorni
ljudi mogu poiniti mnoge grijehe ali ne jedan podlei dogmi
o tome kako obian ovjek najbolje zna to mu je u interesu.
Kako stvari stoje, ociri i vojnici determinizma s mekom silom kao sredstvom zadueni su za proizvodnju pristanka. Ima li
alternative ovomu? Kako se suprotstaviti? Ovdje poglavito vrijedi
Sun Tzu Vuovo naelo o spoznaji neprijatelja, poglavito njegove
doktrine. Kakva su naela te doktrine? Jesu li ona ve opisana?
10. Tko su rtve propagande?

Nerijetko se oglaavanje, promidba i propaganda poistovjeuju
i o njima se govori kao i istoznanicama. No, meu njima postoji
bitna razlika. Za oglaavanje moe se ustvrditi kako je ono u iskonu, mnogih ivotinjskih vrsta, a ne samo ovjeka. Postoji, dakle,
u prirodi da se neto oglasi kao djelo, kao obavijest selu i gradu
ali na ponos onoga tko je to ostvario. Oglaavanje ne mora biti i
planska aktivnost, nego je ona vie posljedina aktivnost nekog
dogaaja, ina. Promidba je za razliku od oglaavanja ve jedna
vrsta planske aktivnosti. Tu se javnosti nudi neto kao vrijedno,
to netko ima i htio bih to, na odreen nain, neprimjetno nametnuti, uvjeriti i druge kako je to dobro. Smisao je promidbe
46
25 Postavka W. Lippmanna.
26 Novinari, akademici, uitelji, strunjaci za odnose s javnou imaju institucijski
zadatak stvarati vjerovanje djelotvornog osiguravanja upravljanja pristankom.,
Noam Chomsky.
27 Dr. prof. Miroslav Tuman, Prikazalite znanja, Hrvatska sveuilina naklada
d.o.o., Zagreb 2003., str. 172.
28 To je vrlo primjereno opisao novinar Smiljo agolj u analitikom osvrtu Vano
je to televizija objavi, ali je znaajnije to preuti! . Postavke iznijete u tom
osvrtu daju se u preinaenom obliku. Usp. Motrita, Glasilo Matice hrvatske u
Mostaru, broj 26. oujak 2003.
prodati svoje okoladne prednosti na osebujan, diskretan nain

ili ih i drugima ne samo nuditi nego i nametnuti. Propaganda
je izum dvadesetog, industrijskog stoljea. Englezi su je razvili
u vrijeme Prvog svjetskog rata otvarajui pri svojoj vladi prvo
Ministarstvo informiranja kako bi izvrili planski pritisak, prije
svega, na intelektualnu javnost u Americi kako bi ona ula u rat.
Propagandom se planski proizvodi, usmjerava i nadzire javno
miljenje, poglavito intelektualnih elita. Zapravo, propaganda
najplodnije tlo nalazi upravo tamo gdje je roena u intelektualnim krugovima. Intelektualci su, po opim istraivanjima, mnogo ee rtve propagande nego obian ovjek, koji joj mnogo
manje vjeruje, otporniji je. U svojoj knjizi Javno mnijenje (Walter
Lippmann) tvrdi da se javno miljenje moe oblikovati na isti nain kao i vojne postrojbe.
U vrijeme nastanka i sve do kraja dvadesetog stoljea propaganda kao svjesna planska aktivnost vladanja javnim miljenjem, nije imala pogrdan smisao i znaenje. Negativni smisao
propaganda dobiva kada se iz funkcije pridobivanja javnosti za
obranu od ugroze preobrazila u nasilno sredstvo za proizvodnju
ovisnosti pojedinca i kolektiviteta.
11. Svijet kao igrokaz determinizma

Meka sila u svom nastupanju ima dvojaki iskaz obmanuti ili
destruirati. Obmana se danas bar kad je u pitanju Hrvatska zove,
Europska unija. Deterministi su upriliili igrokaz u kojima se Zapadna Europa prikazuje kao predstava dobra i raskoi. Uporno domae politike elite uvjeravaju puk kako je Euroatlantida obeana zemlja. Oni ne postavljaju jednostavno pitanje: kako e ta
Europa izgledati recimo, 2020., 2030. ili 2053. godine? A jo manje
da daju odgovor na njega. Namjerno zaboravljaju da, ako ikada
tamo Hrvatska i doe, nee ni priblino biti na istim startnim
pozicijama. Ne samo to zaostaje gospodarski, nego zato to joj
nee biti doputeno da bude ni rezervni igra. Jednakopravnost
ne postoji za malobrojne. Latinska izreka, Quod licet Jovi, non licet
bovi vrijedi jednako kao i prije dvije tisue godina. Jedino to se
u Hrvatskoj od 3. sijenja 2000. brzo ostvaruje, naravno po zapadnom modelu, jest zavoenje neoliberalne politike.
U igrokazu europskih determinista, oni istonoeuropskim i
junoeuropskim zemljama poruuju: ukoliko elite u nau Uniju,
morate ispuniti uvjete, postati slini nama! Sve su te zemlje u gotovo
jednakoj dvojbi: dobro, moramo se promijeniti, ispuniti ove ili one
47
29 Upravo su Englezi prvo pridobili propagandom elite Amerike za ulazak u Prvi

rat, a proizveli su naknadni pristanak masa uz pomo propagande.
30 O zemljama bive Jugoslavije govori i kao zakanjelim ili nedovrenim dravama. Sve se ee te zakanjele drave nazivaju banana zemljama poput onih
na afrikom ili latinoamerikom kontinentu.
GOSPODARI KAOSA
standarde, a onda kada to postignemo vi ete nas primiti. To je besmisao jer onog trenutka kada postanemo isti ne moramo ni ulaziti
u tu zajednici jer nema potrebe. Istovjetnost je i unutra i vani, pa
je ipak bolje biti vani zbog vee slobode djelovanja. Kakva kvadratura kruga! Sav ovaj igrokaz europskih determinista s poetka 21.
stoljea osmislio je njihov prethodnik J. J. Rousseau i to prije dva
stoljea kada je poeo njihov dugi mar europskim ozemljem.
Izgleda nevjerojatnim, ali istinitim, ono to je Rousseau u
svom Drutvenom dogovoru temeljio na mitu, mi danas to
proivljavamo kao stvarnost. Europski zakoni, su samo dobri
zakoni, uviamo njihove prednosti, prihvaamo ih bez zadrke i
najmanje sumnje, to je najznaajnije i kultiviramo se. Kako obian ovjek za razliku od intelektualne elite mnogo manje vjeruje
propagandi, a i otporniji je, politiku elitu junoeuropskih zemlja
zahvaa panika: hoe li to sve proi kod obinog ovjeka? Onog
ovjeka, kad je rije o Hrvatima, koji je ukorijenjen u svojoj zemlji, a svoje katolike vjere se jo nije odrekao, kao to to uinie
europejski deterministi. Zbog toga je referendum neto od ega
politike elite bjee, jer ankete pokazuju kako nova mitologija
ne prolazi kod obinog ovjeka.
to ne znaju ili zaboravljaju politike elite junoeuropskih
zemlja kad se o zapadnoj (europskoj) civilizaciji radi? Takozvana
novovjeka zapadna civilizacija, od 1789. godine gradila se na
unitavanju kranskog identiteta, stvarajui prividno (virtualno)
stanje koje propagandnom ostatku Europe (pa i svijeta) prikazuje
kao ovozemaljski raj. Ono ega se oni boje, jest kranska, u sluaju Hrvatske, katolika utemeljenost drutvene zbilje, koju oni s
potroakim boanstvima (kao ona pria o bakici i King Crossu)
nastoje dokinuti ili bar preoblikovati. Kako to ne mogu postii,
ako prije toga ne ponite crkvene dogme poglavito Objavu ili Misterij posljednje veere (euharistiju) zato e upravo one postati alfa
i omega svih protucrkvenih djelatnosti vanjskih upravljajuih i
domaih plaenih vojnika determinizma.
Ovladati duom malog ovjeka to je nerjeiv problem za
deterministe. Ako pristae pridruivanja uspiju mobilizirati te
skupine ljudi europske integracije e demokratski lake prolaziti na referendumu, a ne samo u parlamentima, gdje su ipak
elite dominante. Kako stvari stoje mali ovjek je mnogo vri
nego to su to deterministi oekivali.
Sa stajalita informacijske djelatnosti mediji su gure pamenja. Mediji kao gure pamenja imaju zadau uspostave i
odravanja vladajue doktrine pojedine drutvene zajednice.
Kada se demokracija svede na banaliziranje slobode, ona postaje
umijee proizvodnje pristanka. Glavni mehanizmi proizvodnje
pristanka su propaganda i industrija za odnose s javnou.
31 Prof. dr. Miroslav Tuman, isto, str. 172.
48
49
Dakle, u ovo vrijeme, kad se svijet umreio, oiio, snagom medija najprotabilnije se proizvodi pristanak. Vladanje narodom
preko kontrole misli nije novina ovovjekih determinista, ona je
samo operacionalizirana u vremenima s kraja 20. stoljea jer je to
omoguila informacijska tehnologija. Jo je kotski lozof David
Hume zakljuio da svaka vlast mora poivati na kontroli misli. S
tim u svezi denirao je glasoviti paradoks vlasti. Hume podsjea
da je nevjerojatna lakoa kojom se veina predaje na upravljanje manjini, i to u svakoj povijesnoj, do sada poznatoj, politikoj
i drutvenoj konstrukciji. Upravo zahvaljujui tom paradoksu
vlasti, manjina je imala mo nad veinom. Hume je ustvrdio da
podinjavanje je implicitno i da je tome uzrok to manjina ima
monopol nad miljenjem.
Hrvatska je i ovdje paradigma. Ne samo da su u vrijeme socijalistike Jugoslavije Srbi kao manjina vladali Hrvatskom (partija,
vojska, policija, nancije, tajne slube i sl.) a najjai adut za proizvodnju pristanka je hipoteka zloina (ustae i Jasenovac). Gotovo nita se nije promijenilo ni sada, kada je Hrvatska samostalna
drava, poglavito ne, nakon 3. sijenja 2000. pa ni nakon 23.
studenog 2003. Srpska manjina i dalje vlada. Ona odluuje tko
e biti predsjednik hrvatske Vlade, ona proglaava kad je i kako
ugroena. Tu je uvijek kao potpora i meunarodni imbenici,
poglavito OESS-a. Osim Jasenovca, pojavljuje se nova hipoteka
zloina, odnosno novo oruje za proizvodnju pristanka Oluja.
Agresija na Hrvatsku!? To ne postoji, jer da je to bilo, pa valjda bi
se tome sudilo u Haagu. Kako se u Haagu ne sudi za agresiju, a
sudi za zloine, ili kako to redatelj Vinko Brean ree, spirali zloina, pravdajui svoj antihrvatski lm Svjedoci. Poruka tog lma je
vrlo jasna: moda su Srbi neto i zapoeli, ali to nije agresija, jer
se njoj i ne sudi, pa Srbi ne mogu biti ni krivi. Poetak je poetak.
Moe biti ovakav ili onakav. Taj nedenirani poetak, nastavit e
endemski nacionalizam ili u prijevodu, genetski ratni zloinci
Hrvati i oni uvijek zavravaju tu spiralu zloina. Dakle, nije bitan
poetak, nego je uvijek bitan kraj. Tko njega prisvoji ili opie, taj
pie i povijest. Hrvati moda imaju pravo na poetku, ali ne i na
kraju, oni uvijek zavravaju spiralu zloina. I sami naslov lma
Svjedoci nije sluajan. Bit ete mi svjedoci, rijei su blaenog
Alojzija Stepinca. Njemu blaeniku spiralu zloina nastojali su
pripisati i jugoslavenski, i domai, ali i meunarodni deterministi.
Uzaludan im bijae trud. Njihova neuspjena nastojanja Brean
mlai ispravlja porukom jeste svjedoci ste mu, ali samo u spirali
zloina.
Obrascu kojem je funkcija proizvodnja pristanka, repliciranje
pamenja postaje zadaa: poruka na izvoru mora se prenijeti i
(bez vrjednovanja) prihvatiti na odreditu. Sve tehnike propagande i industrije odnosa s javnou usmjerene su na to da ne
bude zapreka u prijmu odaslane poruke. Zato poruka mora biti
GOSPODARI KAOSA
prihvaena kao instrukcija, ne smije biti izloena vrjednovanju i

konano treba biti primljena kao vlastito miljenje primatelja.
Od poetka revolucija, poevi od one engleske u 17. stoljeu,
preko francuske u 18., buroaske u 19., oktobarske u 20.i liberalistike u 21. temelj vladanja u njima je proizvodnja pristanka
kao i stvaranje nunih iluzija. Nakon engleske revolucije svijet
je obogaen za sintagmu: ne moe biti prave vlasti bez odgovarajuih misterija. Upravo pomou tih misterija sve do dana
dananjeg stvaraju se odgovorni pojedinci, posve u duhu Lockeova aksioma, po kojem obini ljudi moraju biti iskljueni iz
javnih poslova. Iako ima suprotstavljanja tom stavu, on je i danas prihvatljiva teorija po kojem su za implicitnu podinjenost
zadueni intelektualni menaderi koji i oblikuju konsenzus elita
(Henry Kissinger). U ovoj svojevrsnoj politikoj teologiji neoliberalizma zduno se zastupa ideja da elite ili odgovorni ljudi moraju proizvoditi pristanak naroda i nune iluzije masa kako bi
zbunjeno stado titili od demokratskog dogmatizma. Deterministiki pojmovnik unato promjenama izriaja ne mijenja svoju
bit poruke. Kakva je razlika izmeu lenjinskog naela avangarde partije koja je usreiteljski vodila neprosvijeeni narod do
eshatolokog cilja istinske demokracije ili odgovornih ljudi koji
obine ljude iskljuene iz javnih poslova tite od dogmatizma.
Kao to je vidljivo govor determinista uvijek je isti bez obzira na epohu. Komunistika naela i govor dananjih globalnih
javnih intelektualaca su apsolutno istovjetni. Moderna povijest
neizbjeno kree prema uspostavi lanih socijalistikih i kapitalistikih menaderskih birokracija! predvianja su anarhista Mihajila Bakunjina, koja su se pokazala povijesno tonim. Tehnika
proizvodnje pristanka i nunih iluzija naroda najsavrenije se
ostvaruje upravo u razvijenoj demokraciji u zemljama Zapada.
Svijetom vlada deterministika elita (okupljena u Trilateralnoj
komisiji, Grupi Bildeberger, Atlantskom Institutu, Komitetu 300 i
sl.) to su samo drugi nazivi za saveze neoliberalnih elita Amerike, Europe i Japana. Zapadni svijet razvijene demokracije ezdesetih godina 20. stoljea suoio se razvojem tzv. neumjerene
demokracije. U toj i takvoj prekomjernoj demokraciji, narod(i)
nisu mogli vie biti pod vrstim nadzorom. Zbog toga je, nakon
onih brojnih nemira od studenskih 1968. do radnikih i poljodjelskih, determinizirana elita smislila program umjerene demokracije. Smisao mu je u tome da nekoliko korporacija kontrolira
ukupni sustav informiranja i tako puanstvu nametne oktroirano
informiranje, kako bi ga se zatitilo od demokratskog dogmatizma. Zato danas, na poetku 21. stoljea sustav informiranja u
svijetu, kao i ukupno bogatstvo, posjeduju velike korporacije.
Dakle, umjerena demokracija omoguila je da nekadanja mo
32 Prof. dr. Miroslav Tuman, isto, str. 173.
50
51
drave prijee u ruke privatnih internacionalnih korporacija.

Kako razrijeiti taj novi paradoks vlasti gdje se veina preputa
ne manjini politike elite u nekoj zemlji, nego internacionaliziranoj manjini bez drave na upravljanje? Kad je trebalo ruiti
suverene i vlast u etabliranim parlamentarnim dravama ili u
onima koji su nastojali dosei neumjerenu demokraciju, teolozi
determinizma (od Bakunjina preko Russella do Chomskog) nudili
su jednu vrstu anarhizma, kao krajnjeg ideala u suprotstavljanju
moi manjine. Ali sada kad je uspostavljena umjerene demokracija takav recept za osporavanje moi internacionalizirane
manjine vie se ne preporuuje.
Narodom se najlake vlada kontroliranjem miljenja. Najjednostavniji obrazac kontrole je usmjeravanje plebsa to se postie uz pomo medija. Zato privatne korporacije i multinacionalne
kompanije preko svojih elita u rukama dre medije, ali i mnoga
sveuilita i kole. Sva je ta mrea obrazovno-informativnih institucija, u krajnjem sluaju, postavljena tako da se u pitanje ne
dovode temelji na kojima korporacije (kompanije) postoje. Ako
netko iz mrenog sustava iskoi iz tranica, brzo ga se iskljuuje
iz igre. Deterministi nadzor provode maksimalno, iznimaka nema
i ne smije biti. Nauk koji meka sila (masovni mediji) primjenjuju
uvijek je u funkciji odvraanja pozornosti puka s istinskih (bitnih)
tema, o kojima ovisi ivot, i sam opstanak drutva i drave, na
one sporedne (potronju i zabavu). I ovdje se univerzalizam izreke starih Latina, kruha i igara, potvruje u svojoj punini.
U biti privatne korporacije i multinacionalne kompanije su
tiranije. Iskaz tiranije nije samo prema vanjskom okruju, onom
koji se nadzire, nego je on i prema unutra, prema neposrednim
izvriteljima (bojovnicima meke sile). Zato je to tako? Prvo,
zbog toga to su novine i televizije u vlasnitvu determinizirane elite koji tono doziraju to moe doi do obinog ovjeka,
odnosno javnosti. S druge strane, glavnina osoblja onog koje radi
u medijima proli su kroz sveuilita i takve oblike socijalizacije
(posebno kolovanje) kojima je nametnuto kao neto prirodno
dokle mogu ii ukoliko ne ele iskoiti iz tranica.
Mnogi medijski djelatnici tvrde i uvjeravaju da im nitko ne
moe odrediti to e i kako pisati. To je samo djelomino istina,
jer oni zahvaljujui autocenzuri (istreniranosti kao onog psa iz
ivotinjske farme), tono znaju to mogu pisati i dokle mogu
ii. Razlog je prozaian, grjeka se plaa gubitkom radnog mjesta. Sve je stavljeno pod nadzor i sve je iza korporacijskih zidina
i sve se, pod izlikom uvanja poslovne tajne, stavlja u svojevrsnu
tehnokratsku izolaciju. Neprosvijeeni puk se dri podalje, na
odstojanju. Ljudi moraju biti samo posluni proizvoai i raditi
33 Ovo stanje duha vojnika detreminizma tako je slikovito naznaeno u tvrdnji:
Cirkuski psi skau kada krotitelj pukne biem. Uistinu istrenirani psi skau kada
bia nema George Orwell ivotinjska farma.
GOSPODARI KAOSA
52
to im se na poslu kae, a u ostatku ivota provoditi vrijeme kao

pasivni gutai reklama i odlaziti u nove katedrale potronje.
Politika je samo za odgovorne, one koji su odrekli i domoljublja
i vjere.
Njihovo i domoljublje i vjera sublimirani su u novcu i moi.
Narod, drava i vrjednote su ogranienja da se postigne apsolutna no, i zato ih nastoje promijeniti ili unititi. Izvan korporacije
ne postoji nita, sve je crna rupa. Korporacije uz pomo meke
sile iji su vlasnici, proizvode ne samo informaciju kao robu nego,
i samu italaku odnosno gledateljsku publiku, oni oblikuju javno mnijenje (svijest) prema poeljnom, unaprijed odreenom
obrascu. To je naizgled, apsurdno i u sporu sa zdravim razumom,
ali je tako. Korporacije svoje proizvode moraju prodati tritu, to
je ono vee to bolje. U pravilu, ne zarauje se prodajom tiska,
nego upravo proizvodnjom italake publike kojoj oglaavaju robu drugih korporacija. Na taj nain, vlasnici medija, u biti,
prodaju itateljsku publiku drugima kao prostor oglaavanja. to
vie itateljske publike (vie ovisnika) odreenog tiska ili gledatelja neke televizije, toliko oglaivai u medijima vie plate za reklame, a korporacijski vlasnici medija samim tim vie protiraju.
Taj obrazac je: mediji + reklame u njima = poveanje broja itatelja
vea prodaja vea dobit.
Shvativi bit navedenog obrasca nastala je nova industrija
industrija odnosa s javnou, zapravo, veliki nepresuni izvor
dobiti. Propaganda, iznjedrena u vrijeme Prvog svjetskog rata,
ostvarivi prvu proizvodnju pristanka, ulazak SAD u rat, u kojemu su srueni (nestali) suvereni sredinje i istone Europe, nastavila je svoj pohod pustoenja, kako ree Clausewitz drugim sredstvima. Ve se tada, poetkom dvadesetog stoljea dalo naslutiti
da je na pomolu nova sila. Edward Bernays, guru propagande
cinino e napisati da je mogue ljudske umove ustrojavati na
nain kako vojska ustrojava svoje postrojbe. Novo neotkriveno
stado duhanske industrije tridesetih godina 20. stoljea postat
e ene. Metode za to su ve udbenike. ene do tada praktiki
nisu puile. Krenuo je s enskim modelima najveih lmskih diva
s cigaretama u ustima na velikim panoima, u lmovima, kroz
tisak. Rezultat tog nastupa, vie je nego oigledan, postrojena
je nova armada ena ljubitelja cigareta. Poistovjeivanje s onim
divama s lmskog platna uinila ih je ovisnicima ivljenja u dimu
sagorjelog duhana s ispisom Chestereld. Stvarajui odnos s
javnou (propagandu) kao industriju ustrojavanja ljudskog miljenja i ponaanja, stvorio se i presedan da se ne smije dovoditi
u pitanje sud onoga koji poruku odailje, kako bi ona bila memorirana bez prevrjednovanja. Vrijednosti tako postaju kolateralna
rtva nastupa meke sile.
Upravo iz takvog pristupa propagandi, iznjedren je i novi
odnos glede razvijene demokracije koja e iskustvima steenim
53
u uvjetima ustrojavanja ljudskih umova kao vojnih postrojbi

biti izloena nesmiljenom udaru proizvodnje pristanka. Politika, od tog doba postaje bojno polje (ratovanje), uz primjenu
mehanizama propagande koji do savrenstva mogu kontrolirati
ljudsku misao. Kapitalizam nije u hladnom ratu pobijedio samo
zbog blagostanja ili uspjenijeg gospodarstva, nego zato to je
za razliku od socijalizma, postao upravo superiorniji i po tome
to je politiku temeljio na propagandi proizvodnje pristanka, a
ne na gruboj prinudi, kao to je to inio komunizam.
12. Prevladavajua struja

Nisu svi mediji meka sila, tj. sredstvo pomou kojeg se ratuje
na bojnom polju. U tu kategoriju sigurno ne spadaju asopisi i
glasila, primjerice obrazovnog karaktera. Glavnina medija to jesu
i oni se dijele na takozvane elitne medije koji u pravilu, imaju
dosta novca (njihova itateljska i gledateljska publika su povlatena klasa), i na medije za najiru publiku. Oni se meusobno
dopunjuju, to vie, na slian nain su i strukturirani. Unutar toga
izdvajaju se mainstream mediji koji su nadasve zadueni za masovnu publiku i svojevrsna su industrija zabave (serijali, sapunice,
reality showu ...), zadueni za stvaranje nestvarne (nepostojee)
stvarnosti.
Mediji poput New York Timesa, Washington Posta, The Gardiana, Le Mondea, zatim CBS-a, CNN-a, BBC-a ... postali su svojevrstan obrazac, okvir unutar kojeg se djeluje na stvaranje poeljne,
projektirane stvarnosti. Oni i elitne agencije odreuju na sosticiran nain ne samo to su dogaaji dana nego i najavljuju
koja su to zanimljiva zbivanja ak i sutra. To se postie, primjerice,
priopavanjem to drugi mediji sutra donose kao izvjea, teme,
komentare ... Praktiki tako se odreuju i stvaraju i vijesti i dogaaji. Onaj tko je izvan toga, smatra se profesionalno nedoraslim,
neaktualnim. Biti uvijek u trendu to je naelo. Da ne bi zaostali
lokalni mediji koji imaju svoje posebnosti i nekakav svoj lokalni
identitet poinju slijediti ono o emu najvei izvjeuju. Njihovo
oponaanje onih velikih globalnih, vodi ih u bezlinost, i gubljenje lokalnog duha jer ostaju blijeda preslika originala. Cilj je postignut, jer i oni globalni i oni lokalni mediji istodobno odvraaju
pozornost ljudi s glavnih zbivanja o kojima mogu i razmiljati i
razgovarati samo odgovorni, iz elite. Krajnji smisao tog odvraanja pozornosti je da odgovorni upravljaju, a publika neka
radi. Kako su mediji poglavito oni veliki, protabilne korporacije
ali i privatno vlasnitvo, u vlasnitvu puno veih, i ovdje je zastupljen odnos koji vlada na morskim prostranstvima da vea riba
guta manju ribu. Po prirodi stvari, privatno vlasnitvo je po strukturi hijerarhijsko, naprosto kontrolirano s vrha (odozgo). Takvi
mediji veoma blisko surauju sa sveuilitima, pa sveuilita uo-
GOSPODARI KAOSA
pe nisu neovisne ustanove. I mediji i sveuilita, jer se nalaze u

istoj mrei, bivaju socijalizirana na nain koji odgovara elitama.
Opstaju samo ona koja, u krajnjem, dokazuju da slijede zadanu
liniju. U procesu socijalizacije do krajnjih granica utiskuje se u
pojedince samocenzura, tako da kad ih se pusti na bojno polje
oni teko iskau iz bojnog reda i vrsto ostaju u formaciji nalik
klinu. Oni nita ne propituju, ne dovode u dvojbu, nego samo
juriaju. Upravo u tome i jest smisao socijalizacije: o svemu
moete raspravljati, ali i kad bia nema, o temeljima se uti. Pomono sredstvo (snage) u operacijama meke sile su navedeni
mainstream mediji, koji imaju zadau odvraanja pozornosti, ili
vojnim rjenikom reeno, njihova je uloga zamaskirati glavni
smjer udara, paralizirati obranu.
Odvraanje pozornosti, uz odobrene istine i dogovorene
granice kritike ivi veliki dio medija u Hrvatskoj. Moe se s velikom sigurnou ustvrditi i u ostalom dijelu Zapadnog Balkana. U hrvatskim mainstream medijima zamagljivanje i preuivanje uzelo je takvog maha da je sve postalo normalno, ak i
ono to je mimo i ustava i razuma. Tajno svjedoiti protiv svog
naroda i optuiti ga za agresiju, izrugivati sve institucije drave,
dijeliti dokumente s oznakom dravna tajna stranim obavjetajnim slubama, potpisivati sporazume s drugim dravama gdje se
odrie suverenitet nad ozemljem i akvatorijem, mijenjati blagdane tako da se vie ne zna to se uope slavi, nije in izdaje, nego
nain da se sazna istina. Tako se u Hrvatskoj za kratko vrijeme
(etiri godine) od svih industrija (i otvaranja novih radnih mjesta)
razvila samo ona oliena u armadi raznih glasnogovornika, nevladinih udruga, agencija za istraivanje javnog mnijenja, iji je
krajnji cilj proizvoenje pristanka naroda. Nema dana da na
nekakvoj konferenciji za novinare brojni glasnici (domai i strani) ne priopavaju odobrene istine i urbi et orbi brojne dokaze
zbunjenom puku kao Hrvatska nee u Europsku uniju dok ne
izrui Haagu generala Antu Gotovinu, dok se svi Srbi ne vrate i
dok ne provede reformu pravosua. Nema niti jednog pa i desetorazrednog birokrata iz tzv. meunarodne zajednice koji to ne
ponavlja, a esto drugo nita i ne kae. Ako sluajno izostanu,
onda mediji (i ako to nije dnevni dogaaj) u Hrvatskoj opetuju
kao su to predstavnici meunarodne zajednice rekli jer bez
ispunjenja ta tri uvjeta nema ulaska u Europsku uniju. Ako, ne
daj Boe, to papagajsko ponavljanje jednog dana izostane, Hrvati mogu biti posve sigurni da je nad njima postignut dovoljan
stupanj proizvedenog pristanka. Ali ni nakon toga, nee slijediti
34 Noam Chomsky, Mediji, propaganda i sistem, Zagreb: Marko Strpi 2002.
35 Ponavljanje istih tvrdnji, stavova ili reenica je zalog uspjeha u proizvodnji
pristanka. To su uoili i propagandisti 20. stoljea. Nije nemogue uz dovoljno
ponavljanja i psiholokog uvjeravanja dokazati da je kvadrat zapravo krug. To
su samo rijei, a rijei se ne mogu oblikovati sve dok ne sakriju pravo znaenje
54
bezbolan ulazak, nego naprotiv novi zahtjev, kao novi operator

nove proizvodnje pristanka. Igra mora tei dalje rekli bi deterministi. Redovita izvjea iz te glasnogovornike industrije pune
udarne elektronske emisije i glavne stranice tiskovina. I prolaze
tako dani na prvi pogled isti, ne primjeujui da je industrija za
proizvodnju pristanka slomila jo jedan stupanj nacionalne svijesti u Hrvata.
Tipian obrazac proizvodnje pristanka u Hrvatskoj su sintagme: potpuna suradnja s Haakim sudom + povratak Srba +
pravna drava.
13. Proizvodnja pristanka

Nadzor nametnut i temeljen na sili ipak ima svoja ogranienja.
To je osnovno polazite u industriji odnosa s javnou. Ljudi se
mnogo lake i tankoutnije zapravo demokratskije nadziru
ukoliko se izbace (smjeste) na margine dogaaja, postajui samo
puki promatrai, ali ne i sudionici zbivanja. Neprekidno skretanje pozornosti s glavnih na sporedna zbivanja (dogaaje), zatim
svoenje puka samo na promatrae, omoguuje gotovo potpuni nadzor odabranih nad masama i to pristankom samog tog
puka. Prihvaanje predodbi o svijetu kakve im nudi mainstream
mediji, odvija se bez uporabe gole sile, nego proizvoenjem
pristanaka puka na promatraku ulogu (pasivizaciju) umjesto
sudionitva (aktivnosti). To je jo jedan razlog zato mediji u suvremenom poimanju ratovanja nose atribut meka sila.
Danas se nadzor u tzv. demokratskim sustavima obavlja
sasvim drukije, svjesnim manipuliranjem veinom, umjesto
istinskog informiranja koje bi omoguilo sudionitvo u odluivanju. Zato su i rezultati bolji od onih koji se iskljuivo temelje na
sili. Naprosto, demokratske zemlje kroz obrazovni sustav i trajne
znanstvene institute uspostavljaju sustav dopustivog miljenja
koje se ograniava unutar demokracije kao dravne religije. Ta
svojevrsna dravna religija uspostavlja se unim raspravama
jastrebova i golubova. Rasprave, slue za stvaranje privida
sukoba, a ne da budu poprite stvarne borbe miljenja. U taj sukob obvezatno se ukljuuju mediji a njihova zadaa nije uvanje
ili obrana sudionika na popritu, nego je njihova uloga stvoriti
takvo okruje (atmosferu) da nitko ne posumnja u temelje na
kojima je ostvarena zapadna demokracija vlasnitva i dravna
demokratska religija. Tako je, na primjer, u Americi (2002.-2003.)
bjesnio demokratski sukob izmeu golubova i jastrebova a
neke zamisli. Ovu je zamisao prihvaao Hitlerov propagandist Gebels, ali ona
nije njegova originalna izmiljotina nego je ona izmiljotina demokracije Zapada, on ju je samo dosljedno primjenjivao. Nuno je podsjetiti se da je Hitler,
kao obian vojnik, naprosto bio opinjen ratnom propagandom engleskog tek
uspostavljenog Ministarstva informiranja 1914.
55
GOSPODARI KAOSA
56
rasprava se iskljuivo vodila o tome napasti Irak ili ne. Nitko,

meutim, od javnih intelektualaca u toj dravnoj demokratskoj
religiji nije posumnjao u opravdanost da se jedna suverena drava uope moe napasti. Takvo pravo mone sile naprosto se
podrazumijevalo. Nakon obaranja nedemokratskog reima i ruenja diktatora saga se nastavlja. I sve je isto, ve vieno, i opet
ni golubovi ni jastrebovi, ne smatraju upitnim opravdanost
napada na Irak, na temelju neistinitih informacija i bez rezolucije
Vijea sigurnost, nego dvoje o tome koliko je potrebno amerikih
vojnika da se kaos na ulicama irakih gradova svede na prihvatljivi prag snoljivosti, kako bi se poetkom 2005. odrali izbori i
tako odglumila demokracija. Ovakve i sline pristanke proizvodi
upravo industrija odnosa s javnou kroz prevladavajui trend
u tiskovnim i elektronskim medijima koji su dio sustava monog
korporacijskog vladanja svijetom. U umjerenim demokracijama
propagandom se postie ono to totalitarizam uspijeva postii
nasiljem.
U demokraciji u kojoj se dragovoljno pristaje na ispiranje
mozga uz privid slobode obrazac glasi: prividni sukob tvrdih
i mekih + mediji = skrivanje uzroka odranje umjerene demokracije.
Ovisnost medija o moi najbolje je vidljiva iz afere Watergate.
esto je ta afera u novinarskoj praksi navoena kao primjer moi
i slobode tiska koji odreuju tijekove demokracije na Zapadu.
Meutim, mo je novinara u aferi Watergate bila mogua samo
zbog toga to su to dopustili moni. Naime, namjerno se zaboravlja injenica kako je predsjednik Richard Nixon poslao bandu
malih kriminalaca da provale u sjedite mone Demokratske
stranke. A Demokratska stranka predstavlja najmanje polovinu
monog poslovnog svijeta i sustava. I tu je grjeka predsjednika
Nixona, jer moni imaju mo i braniti se. Informacija o Watergateu
dana je novinarima od monog u monoj Americi. Da je upad bio
u neku minornu stranku, a ne u monu Demokratsku, stvar bi
se, kao i bezbroj puta do tada, preutjela. Otuda Chomsky i tvrdi
da su upravo u aferi Watergate mediji pokazali koliko su ovisni o
monima, a ne slobodni od njih. Popratna svrha afere Watergate
bila je stavljanje na marginu jedne druge nita manje zanimljive afere o tome da su tajne policije vrile teror, zatim ubojstva i
prepade na prvake socijalistikih radnikih partija, prislukujui
ih, ucjenjujui i uznemiravajui. Kao to nisu bile mone stranke i
organizacije, sve je ostalo u sjeni.
36 Postavka, Noam Chomsky.
37 Danas se govori o prenaglaenoj slobodi medija, a upravo ta sloboda medija
govori o neslobodi onih koji piu u tim istim medijima. Postoji jaka veza izmeu
medija i materijalnih interesa , Kardinal Josip Bozani, 12. veljae, 2004. za posjeta VII. gimnaziji u Zagrebu.
38 Noam Chomsky na ovu pojavu duhovito je rekao: Naprosto, moni ljudi upravljaju i imaju mone medije i nita vie.
Takve odobrene istine i dogovoreni prostori slobode vidljivi su svakodnevno u hrvatskim pisanim i elektronskim medijima
pod kontrolom monih meunarodnih imbenika i predstavnika. Trik je jednostavan: uvijek se nae i uvrsti, po mogunosti u
manje gledanom terminu, neka emisija u televizijskoj shemi, ili
na zabaenim stranicama tiskovina, gdje se odobri novinarska
sloboda kritika i napada na domae zatiene politiare i javne
djelatnike ili meunarodnu zajednicu i njezine predstavnike. Ali,
doi do pozadine rasprodaje hrvatskih telekomunikacija, INA-e,
hotela, otoka i otoia, banaka, ugovora s MMF-om ili svjetskom
bankom, kredita za izgradnju prometnica, zabranjeno je voe,
ili u najboljem sluaju tabu tema. Donoenje odluka je u rukama elite (ovdje one meunarodne). To se zove demokracija.
Mediji su tu, isti kao u zapadnom svijetu, u funkciji proizvodnje
pristanaka stada. Pa zato se onda uope truditi za ulazak u euroatlantske integracije kako to danonono s televizijskih zaslona
i novinskih naslovnica propovijedaju politiki i ini djelatnici u
slubi determinizma? Hrvatski mediji su, iako mali vori, ve od
2000. dio informativne mree svjetske moi
14. Informacijski rat

Rat kao neprevladana pojava poetkom devedesetih godina
20. stoljea doivio je promjenu u odnosu na klasino ratovanje
jer su se snage vrsto uvezale u komunikacijsko-informacijske
strukture sposobne za djelovanje u etveroprotenom prostoru
(kopno, voda, zrak, vrijeme). Iz svijeta simetrinosti ulo se u
svijet asimetrinosti. Na popritu bojnog polja pojavila se i nova
vrsta ratnika virtualni ratnik ije je sredstvo ratovanja raunalo
i modem. Teoretiari ratovanja, prije svega oni na Zapadu, bili
su uvjereni da je konano dolo vrijeme da se taj novi oblik rata
informacijski rat sa stajalita vaeih odrednica meunarodnog ratnog prava, moe smatrati ratom nevojnim sredstvima.
Meutim, brzo su uvidjeli svoju zabludu. Spiralu rata nemogue je nadzirati pa i onda kada se raspolae monim zapovjedno-obavijesnim sustavima. Neizvjesnost i nejasnoa koje na
bojnom polju moe stvoriti protivnik nisu nestali. Odluka protivnika, bez obzira kakva bila, ostala je izvan nadzora. Zato tvrdnja:
Po mom vojnom miljenju koritenje informatikog rata protiv
Rusije ili njihovih oruanih snaga kategoriki nee biti smatrano
kao nevojna faza sukoba, bilo da se radi o kauzalnostima ili ne
ukljuujui mogue katastrofalne konsekvence nastale koritenjem
informatikog oruja od strane neprijatelja, bilo na ekonomsko ili
dravniko podruje, kontrolni sustav, ili na borbene potencijale naoruanih snaga, Rusija se pridrava prava da upotrijebi nuklearno
57
39 Usp. Davor Domazet-Loo, Hrvatska i veliko ratite, Udruga Sv. Jurja, Zagreb
2002.
GOSPODARI KAOSA
58
oruje najprije protiv sredstava i snaga informatikog rata, i onda

protiv samog napadaa (agresora). Te rijei najjasnije ukazuju
gdje spirala informacijskog rata moe zavriti.
Hladni rat ili ispravnije reeno sukob razliitosti drutvenih
sustava Zapada i Istoka uvjetovali su i razliite pristupe informacijskoj tehnologiji. Dok je Zapad jako rano uao u raunalno doba,
na Istoku iroko razgranata integracija raunalne tehnologije bila
je koena dvojako: eljeznim dranjem informacija i tehnologijskog sustava (potpuni nadzor umnoivaa, osobnih raunala,
patenta itd.) i protivljenje za ozbiljno prouavanje informacijskog
sustava.. Nakon pada eljezne zavjese, stvari su se promijenile.
Glad za informacijskom tehnologijom na Istoku ublaavana je
razgranatom piratskom nabavom softwarea i hardwarea. Kao
rezultat toga raunala su brzo prodelirala kroz zemlje Istoka,
osobito Rusije tako da se pojavila bojazan na zapadu da Rusija
ne samo to moe ubrzo uhvati, nego moda ak prestii njihovu
tehnologiju u nekim podrujima. Koliko je ta bojazan bila opravdana pokazat e vrijeme. Slian proces ubrzane informatizacije
odvija se i u Kini, to navodi na zakljuak da mogui informacijski
ratovi u budunosti nee biti ratovi samo dva protivnika. U raunalnom dobu, zaista ostaje malo mjesta za uivanje.
Kako pristupiti razumijevanju informacijskog rata? U situaciji
kad ne postoji ope prihvaen stav o informacijskom ratu, nije
razvidno denirana njegova doktrina, ne zna se to je napad a
to obrana u takvom ratu. Ako se u obzir uzme jo uvijek tehnoloka asimetrija (neravnotea) izmeu Zapad i Istoka, koritenje
nuklearnog zastraivanja, pa i uporaba nuklearnog oruja posve
je realna. Dok Rusija i Kina ne dostignu Zapad da mogu ui u
ravnopravnu bitku s onima koji koriste informacijske operacije
protiv njih, kao demonstraciju sile. Takva opcija je realna opasnost za sve, za cijeli svijet.
Veliki koji raspolau informatikim orujem moraju sjesti za
zajedniki stol i otvoriti diskusiju o specinim aspektima informatikog rata. Ako se to ne uini, otvara se jo jedna utrka u naoruanju, u ovom sluaju kako napasti informatiki sustav kroz
elektromagnetski spektar, preko tree generacije nuklearnog
oruja ili unititi software preko sosticiranog kompjuterskog
virusa. Istodobno, suradnja je nuna zbog jo jednog vanijeg
razloga: da se ta neprocjenjiva tehnologija dri to dalje od ruku
terorista i kriminalaca.
Kako nema slubeno prihvaene denicije informatikog
rata, iznijet emo nekoliko neslubenih. Zanimljive su dvije informacije koje dolaze iz ruskih izvora od ruskih slubenika sa
40 Rusko miljenje o informacijskom ratu, Airpower Journal, specijalno izdanje,
mr. Tim Thomas, srpanj, 1996.
41 Primjerice, kibernetika je slubeno propisana za vrijeme Nikite Hruova dakle,
pedesetih godina 20. stoljea.
59
Akademije za osoblje. Jedna od njih opisuje informacijski rat kao

informacijsku konfrontaciju., dakle, ostaje u podruju sukoba
a ne njegovog ekstrema rata. Zbog toga se denira na tehnikoj i psihologijskoj razini pa je: Informacijski rat nain rjeavanja
sukoba izmeu suprotstavljenih strana. Prednost jednih je zadobiti
i zadrati informacije, a da druga strana za njih ne zna. Ovo se postie upotrebom specinog informacijsko-psiholokog i informacijsko-tehnikog utjecaja na politiku odluku, na populaciju i na
zapovjedno-obavijesne sustave uz pomo dodatnih sredstava, kao
to su elektronika i nuklearna. Kad je rije o operativnoj verziji
strategijske razine opis informacijskog rata glasi: Informacijski rat
sastavljen je od posebno planiranih i usklaenih, povezanih akcija
snaga i efektivnom inteligencijom, ranim upozorenjem, zapovijedima i nadzorom, komunikacijama, lukavtinom i elektronskim
djelovanjem, ija je svrha osiguravanje uspjeha.
U drugoj analizi nema bitnih razlika osim to se ne govori o
informacijskom sukobu nego o informacijskom ratu; Meutim,
oba pristupa su vana za pravilno razumijevanje informacijskog
rata. U irem smislu, informacijski rat je jedna inaica hladnog
rata, bolje reeno vrueg mira protumjere izmeu protivnikih strana, koje se provode veim dijelom za vrijeme mira a nisu
teino usmjere prema oruanim snagama, koliko prema civilnoj populaciji i ljudima u javnosti, odnosno administrativnom,
produkcijskom (gospodarskom), znanstvenom, obrazovnom i
kulturnom sustavu. Dakle, on pripada kategorijalnom pojmu
sveobuhvatnosti ratovanja ili ratovanja velikom strategijom.
U uem smislu, informacijski rat je jedan od oblika vojne
aktivnosti (operacije, akcije), ili priprema za njih, u svrhu postizanja prevlasti nad protivnikom, uinkovitosti i mogunosti oslanjanja na informacije tj. na njihovu uporabu, kako bi se ostvarila
superiornost (pobjeda) na bazi djelotvornog rada oslonjenog na
pravodobne odluke.
Unato nepostojanju ope i prihvaene denicije informacijskog rata on se moe odgonetati ne samo iz strune literature
nego i iz medija kao meke sile, jer pruaju mogunost njegova
razumijevanja. Njegove su sastavnice: uporaba raunalnog (borbenog) virusa; informacijske komponente u borbenim sustavima; procesuiranje informacija i korisnost informacijskih sustava
(izvidniki i obavjetajni sustavi), te sustava za protuelektronska
i protuobavjetajna djelovanja i u vrijeme mira i u vrijeme rata;
specijalni rat (informacijske manipulacije i psiholoke operacije
PSYO).
Borbeni raunalni virus i drugo informatiko vezano oruje
moe biti uporabljeno kao jaka sila multiplikatora preko njegovih
42 Na ruskom, informatisionnoye protiviborstbo, tj. informacijska konfrontacija.
43 Na ruskom, informatisionnoya voyna , tj. informacijski rat.
GOSPODARI KAOSA
sinergetikih ili meusobno ublaavajuih efekata, a u budunosti bi bio jedan od najvanijih aspekata informatikog rata. Virus
predstavlja poseban problem na strategijskoj razini, zato jer
koristi znakove kao bezline imprinteve i omoguava prelazak iz
korelacijske sile na mogunost one koja se bazira na preciznosti
ubijanja implantatima virusa. Tako borbeni virusi postaju snaga
multiplikatora koja moe promijeniti poetnu fazu rata u isti
kaos, ako su oni (virusi) puteni pravodobno. Postoji nekoliko
borbenih virusa. To su: trojanski konj (ostaje miran neko vrijeme
i onda uzrokuje katastrofalne destrukcije informacijskih sustava);
zatim virus karantene (izbaci program iz jedinice u koju je on bio
utemeljen, i tako unitava cijeli sustav ako njegove komponente
nisu odvojene); pa onda virus optereenja (brzo se iri kroz cijeli
sustav i potpuno usporava njegove operacije); i senzorski virus
(probija ve prije isplanirane sektore raunalnog data-storage
podruja i unitava banku podataka i njezine informacije u kritinim trenucima).
Rusija je svojedobno optuila SAD da njezina sluba Computer Virus Countermeasures sraunato puta bugs u software.
Na taj nain informacijski rat postaje realistiniji, jer se unitavaju
linije jo u doba mira, znatno prije moguih stvarnih operacija,
to daje drugu dimenziju principu iznenaenja.
I u ovom informacijskom obliku rata postoje protumjere. Prva
je najjednostavnija a to je uvanje sustava od inltracije virusa, a
druga je znatno tea i obuhvaa detekciju i unitavanje virusa.
Kreiran je antivirus koji nosi pojavu lanog programa i koji se jo
naziva neprimjetni virus. Ovaj virus ne djeluje u normalnim prilikama tj. ne eksponira se u formi proirenog lea. Umjesto toga,
neprimjetni se virus krije zajedno sa leom koji vrsto dri svoju
originalnu veliinu i oblik. Razvijena je sloena matematika procedura koja usporeuje leve na disku sa strukturom lea i virtualno slobodnog prostora da bi se razotkrio neprimjetni virus.
U informacijskom ratu niti jedna informacija ne moe i ne
smije se smatrati sigurnom. Dinamika izmjene lanih informacija
postala je opasna za sudbinu ne samo osoba (pojedinca) nego za
itave naroda, pa i svijet u cjelini. Njihova djelotvornost ne lei u
injenici da ubrzano rastu, nego u tome, to im je jako teko otkriti izvore. Kolika je njihova opasnost govori i podatak da devet
od deset informacija koje ovog trenutka cirkuliraju u elektronikom obliku su lane. Neovlaten pristup informacijama uvijek je
mogu. Poto je svijet u veem dijelu kompjuteriziran i umreen
javlja se opasnost upada asimetrinih ratnika u informacijske sustave ije djelovanje moe prouzroiti tete globalnih razmjera.
Sredinom devedesetih godina 20. stoljea u razvijenim zemljama
osnivaju se vladine agencije za informacijsku sigurnost koje uz
44 Prema ruskom izvoru, mr. Tim Thomas , isto.
60
61
neznatne razlike imaju nadlenost u: zatiti specijalnih komunikacija (ukljuujui vladine komunikacije), kriptograji i inenjerijsko-tehnikom osiguranju otvorenih komunikacija, aktivnostima
izvjetajnih slubi u komunikacijskim sustavima i dostavljanju
specijalnih informacija viim tijelima u nadlenost. One se bore
tako da zaustavljaju neovlaten pristup informacijama i sauvaju administrativni sustav drave od kolapsa kad je napadnut
informacijskim orujem. Ciljevi napada informacijskim orujem
postaju: telekomunikacijski sustavi, sustavi zapovijedanja i nadzora, prometni i transportni sustavi, nancijska infrastruktura.
Uinak uspjenog napada moe se usporediti s efektom oruja
masovnog unitavanja.
U ovoj utrci tita i maa (obrane i napada) u informacijskom
ratu za sada izgleda prednost ima ma jer su varijacije prijetnji
brojnije i raznovrsnije: napad pojedinca, organizacija, asocijacija,
drava i koalicija. Obiljee napada informacijskim orujem je tokasto, pa se ciljano napadaju stabilizirajui imbenici kako bi se
stvorilo destabilizirajue okruje (okruje kaosa) da se prijetnja
kao informacija utisne u misli pojedinca ili javne svijesti, kako
bi bila percipirana kao spontana, a ne kao prijetnja napadaa
(agresora). U takvom prividu, destabilizacija (determinirani kaos)
ne iskazuje se kao posljedica vanjskog djelovanja (napada) nego
kao entropija sustava nastala zbog slabog ili nikakvog funkcioniranja institucija drutva ili drave.
Zato ne postoji potreba za deklariranjem rata protiv vidljivog
neprijatelja, jer se ne izvode klasine vee ili manje vojne operacije, a nastoji se izbjei i tradicionalno miljenje o borbenom
sukobu. Ono to stoji iza kulisa je plan o prikrivenom ratu koji
uzima u obzir korisne i razarajue granice usmjeravanog nasilja
(kontrolirani kaos), to sve zajedno postaje prihvatljivije za javno
mnijenje. Irak je eklatantan primjer ovakvog rata. Televizijske slike nakon vojnih operacija koje su odailjane diljem svijeta bile su
slike ruenja spomenika, pljaki svih vrsta, palea, ulinih sukoba
kako bi se pokazalo kako je to izraz spontanosti zbog ivljenja u
diktaturi, a ne posljedica izvanjske intervencije. No, meutim, tu
igru spontanosti od Amerikanaca i njihovih koalicijskih partnera preuzeo je Al Sadr i nastavio u biti njihovim putem.
Informacijska komponenta borbene moi provjerena je u
Zaljevskom ratu (1991.) i steklo se iskustvo o tome kako se mijenja omjer tijekom napada u uvjetima prevlasti zapovjednoobavijesnih sustava, te kako informacijska potpora neborbenim
sustavima pomae pri izvrenju borbene zadae. U biti to je bila
pobjeda superiornosti logistike i informacijske potpore sustavu
zapovijedanja u operaciji. U tom ratu pokazalo se i to da informa45 Najpoznatije dvije takve agencije su amerika NSA Nationa Secturity Agence
i ruska FAPS.
GOSPODARI KAOSA
62
cijska potpora unaprijed odreuje razvoj nove generacije motrilake opreme kao i to da je mogue njezino koritenje u svim
uvjetima, na cijelom prostoru bojnog polja i na svim razinama
ukljuujui i onu najniu obinog vojnika.
Sve ovo dovodi do zakljuka da prioritet prilagodbe informatike potpore borbenim postrojbama u svom razvoju vodi
do prevladavajue uloge elektronike, vatre, borbe u konceptu
voenja rata. Ako dvije borbene skupine imaju jednake borbene mogunosti u oruju, ali jedna ima prednost nad drugom u
pogledu informatike, tada e borbeni potencijal te strane biti
puno vii. Postoje razvijene metodologije koje izraunavaju
vrijednosti specinih indikatora svake vrste oruja i postrojba
pa je mogue odrediti visinu prilagodbe sveukupne informatike potpore vojnoj opremi, uzimajui u obzir njezine odnose i
sadraj i operacijske uvjete pri izvravanju borbene zadae.
U dananjem informacijskom valu ratovanja borba se vodi za
prevlast nad informacijama. Kad je u pitanju vojna komponenta
toga rata razvoj e u budunosti istaknuti dva podruja. Prvo, to
je razvoj oruja (ali neborbenog) za postrojbe koje sudjeluju u
mirovnim operacijama, i drugo, je razvoj oruja za funkcionalnu
destrukciju odnosno oruja, temeljeno na elektromagnetskom
i visokofrekventnom spektru. Pod funkcionalnom destrukcijom
sredstava podrazumijeva se paraliziranje neborbenih i borbenih
sustava koje se temelje na informatikoj tehnologiji. Po nekim
predvianjima elektromagnetsko pulsirajue oruje bila bi etvrta generacija nuklearnog oruja koje bi moglo unitavati zapovjedno-obavijesne sustave i X-laserske zrake. Peta generacija
nuklearnog oruja, temeljila bi se na novim zikim principima,
ukljuujui one koji e djelovati na ljudski organizam tako da
proizvedu promjenu u zikom i mentalnom sklopu. O estoj generaciji futuristi govore kao o naelnosti nove vrste oruja, a po
predvianjima ono bi ukljuivalo: geoziku, elektromagnetske
ili radio frekvencije, infrasonic, genetiku, etiku, psihoeletroniku i
nesmrtonosno oruje.
Nakon Zaljevskog rata, analitiari i znanstvenici razmatrali su
zbog ega koritenje (vladanje) bazama podataka te procesiranje
i prezentiranje informacija, omoguuje prednost u sukobu. Doli
su do zakljuka da je to brza integracija informacija i dovoljni
kapaciteti da se te informacije pouzdanim sustavom veza (data
link) prenesu do korisnika. Drugi je zakljuak da je najdjelotvorniji, naravno osim zikog unitenja, dezinformacija neprijatelja
u svakom pogledu, istodobno uvajui mogue kanale koji bi
46 Prije se omjer borbene moi odreivao usporeivanjem kakvoe i brojnosti
borbenih snaga i oruanih sustava, dok se danas taj omjer odreuje u postotku
udjela informatikih komponenti u postrojbama i u bojnim napravama.
47 Moda e nova otkria u prirodnim znanostima omoguiti drukije vrste oruja
koja mi danas ne moemo uope anticipirati.
mogli biti od koristi za prikupljanje vanih informacije. To je ono

to se zove paraliza zapovjedno obavijesnog sustava.
to je s dezinformacijama kada su one usmjerene protiv ljudi,
grupa ili naroda s temeljnim ciljem pritiska na ovjekovu svijest.
Takva vrsta informacijskog ratovanja posebno je pogodna u onim
drutvima, gdje je javno-politika i socio-ekonomska situacija
nestabilna, te cjelokupno stanovnitvo moe posluiti kao meta
za djelovanje. Znak da je neko drutvo izloeno dezinformiranju
jest pojava velikog broja glasina, njihovo ponavljanje, brojnost
diskusija od ulice do onih u programskim shemama elektronskih
medija. Svi raspravljaju, svi sve znaju, svi su toboe informirani,
svi imaju nekakve povjerljive podatke, i konano svih se prislukuje. Korak do kolektivne paranoje nije daleko. Samo da je malo
pribranosti, smirenosti i vjere brzo bi se ustanovilo da se neke
procedure dezinformiranja mogu odmah uoiti jer su oigledne,
a neke su pak neuvjerljive i svima bi potom bilo lake. Da do toga
ne doe brine se meka sila, ona proces nastavlja, novim glasinama, stvaranjem novih dogaaja i otvaranjem stranica, odnosno
emisija za nove diskusije. I proces se nastavlja!
Povijesno gledajui, dezinformiranje nije nova pojava. Odisejev konj rjeito govori. Vrijeme hladnog rata bio je dobro vrijeme
za razvoj teorija informatikog managmenta. Propagandni stroj
nije stao ruenjem berlinskog zida. Nastavio je novom estinom
u vruem miru. Jedna od najinteresantnijih metoda upravljanja
informacijama iz vremena hladnog rata, a primjenjuje se i nakon njega, je pridobivanje ljudi. Opisana je kao teorija reeksne
kontrole. Reeksna kontrola je grana teorije nadzora povezana
s utjecajem na odluke drugih. U vojnom kontekstu, to znai
omoguavanje zapovijedanja s mogunou posrednog nadzora preko oponenta zapovjednikovog procesa pri odluivanju.
Reeksna kontrola ukljuuje kreiranje uzoraka ili omoguavanje
djelominih informacija na koje e protivnik djelovati tono
onako kako mi elimo, a da nee biti svjestan da se manipulira
njime. Dakle, napada se cilj koji je podmetnut, koji nema specinu teinu, a napada misli suprotno, da je cilj s gravitacijskim
atributom, to e rei, od izuzetne vanosti. U cijeloj toj igri svrha
je prisiliti protivnikog zapovjednika da napravi takvu odluku (uz
48 Vladimir Lefebvre, sovjetski istraiva Ministarstva obrane poetkom ezdesetih godina prolog stoljea o reeksnoj kontroli se izrazio ovako: ... kod izgraivanja njegove (zapovjednik protivnike strane op. a.) odluke, neprijatelj koristi
informacije o podruju sukoba, o svojim i naim snagama, o njihovoj mogunosti za borbu itd. Mi moemo utjecati na njegove kanale informacija i poslati
poruke koje emo zamijeniti s onima koje nama odgovaraju. Neprijatelj koristi
najmoderniju optimizaciju i pronalazi optimalne odluke. Kako god, to nee biti
istiniti optimum, ve odluka koja je proizala od nae strane. Pri donoenju te
nae odluke, trebali bismo znati kako proizvesti neprijateljsku odluku baziranu
na informacijama za koje on vjeruje da su istinite. Airpower Journal, specijalno
izdanje.
63
GOSPODARI KAOSA
manipuliranje informacijama) koja je ve unaprijed odreena, ali

od suprotne strane.
Na strategijskoj razini igra reeksne kontrole, ako se ne poznaje moe uiniti toliko tete da je ni nekoliko narednih narataja nije u stanju popraviti. Kako ta teorija funkcionira u sluaj
Hrvatske i njezinog ulaska u Europsku uniju? Uzorak i djelomina
informacija je blagostanje i gotovo potpuna sigurnost (jer hrvatska politika vladajua i oporbena elita to tako percipira). Ona
na temelju toga odreuje da joj je ulazak u tu asocijaciju politiki
cilj bez obzira na cijenu. A cijena je izuzetno velika rasprodaja
svega. U tom urnom ulasku u Europsku uniju, Hrvatska postupa
tono onako to eli birokracija u Bruxellesu, ivi u uvjerenju da
je in ulaska hrvatski interes, a ne interes Europske unije.
U vojnom aspektu reeksna kontrola kao kontrola nad neprijateljem odvija se prema etiri principa: prvi, reeksivna priroda odluivanja trai da zapovjednik sebi mora zacrtati mogue
neprijateljske odgovore na uvjete za koje eli da se dogode; drugi
je problematina priroda vlastite odgovornosti, zbog neprijatelja
koji moe propagandom prikriti svoje aktivnosti i provoditi svoje
nadzorne mjere; trei je uoavanje rastue vanosti razvoja tehniko borbenog stanja, pogotovo motrenja; etvrti je koritenje
otrih oblika pritisaka na neprijatelja, pritisaka koje e se odraziti
na socijalne, intelektualne, psihike, etike i ideoloke imbenike.
Primjer za etvrti princip je: vidljiva okrutnost prema civilnoj
populaciji ili ratnim zarobljenicima u podruju sukoba. Potpuna
primijenjena navedenog naela uprizorena je u eeniji, Afganistanu, a poglavito u Iraku. Muenje irakih zarobljenika u zatvoru
Abu Graib, nije sluajnost, nego samo primjena etvrtog naela
reeksne kontrole. Slike muenja su s namjerom putene u medije, kako bi efekt pritiska bio to uvjerljiviji i vremenski to dui.
U informacijskom ratu zaista se nita ne dogaa sluajno.
Informacijski rat (sa svoje dvije komponente, vojna i medijska) otvorio je novu stranicu sueljava u sukobima budunosti.
Ako ne doe do razgovora glavnih protagonista isti onih koji su
kreirali hladni rat u vruem miru, proireni za Kinu, mogli bi
otvoriti novu trku u naoruanju. Je li to to veliki dio svijeta eli?
Sigurno ne!
Varavski pakt je propao jer nije mogao pratiti novu ameriku visoku tehnologiju osamdesetih i devedesetih 20. stoljea,
koja je stvorila mogunost nevidljivih operacija, s gotovo nepostojeim postotkom vlastitih gubitaka. Pravi (simetrini ) ratovi
se izbjegavaju, a regionalni (asimetrini) sukobi su sadanjost
ali i stvarnost vremena koji je pred nama. Popraena amerikom
49 Prema ruskom miljenju amerika Strategic Defense Initiative (SDI) nije nita
drugo nego reeksna kontrola dizajnirana da bi se nancijski iscrpio Sovjetski
Savez. Posljedice uspjeha tog projekta su poznate, komentar nije potreban.
50 General bojnik M. Ionov, Morskoy Sobornik, srpanj 1995.
64
Extended Information Dominance, ta globalna strategija nastupanja nastoji gospodariti svjetskim informatikim, informativnim
i obavjetajnim sustavom. Cijelo to postrojenje ima svoju veliku
slabost, svoju Ahilovu petu duh i identitet naroda ne mogu se
ba tako lako savladati.
***
Pria jednog lma veoma je pouna, pae obrazac za razumijevanje informacijskog rata. Glaveine ne smo engleske tajne, slube potajno nadziru ilegalnu trgovinu orujem meunarodnih
terorista na ruskoj granici. Meu kupcima je i Henry Gupta (Ricky
Jay), ovjek koji je praktiki izmislio tzv. tehnoterorizam. Naravno, James Bond (Pierce Brosnan) svojim vratolomijama rjeava
sve probleme osim jednog: Gupta je pobjegao s tempiranom
atomskom bombom i nuklearnim torpedom. No tu je jo ozbiljniji problem, naime, britanski ratni brod Devonshire nestao je u
kineskim teritorijalnim vodama (Juno kinesko more), a medijski
tajkun Eliot Carver (Jonathan Pryce) u svojim novinama i televiziji
ekskluzivno obznanjuje da su ga potopile kineske vlasti.
U ovom lmu uprizorene su postavke informacijskog rata
gdje meka sila postaje odluujua za stvaranje (oblikovanje)
virtualne stvarnosti. Najzanimljivija i najintrigantnija je postavka Eliota Carvera da nema bolje vijesti od loe vijesti jer je ona
postala prvo naelo meke sile u voenju informacijskog rata. A
drugo, takoer, iz navedenog lma Daj ljudima ono to ele!.
15. Specijalni rat

U znanstveno-strunoj literaturi ne postoji jednoznano odreenje pojma specijalni rat, odnosno psiholoki rat kao esti oblik
specijalnog rata. Sintagmom specijalni rat obuhvaa se po pravilu vrlo iroko podruje destruktivnog djelovanja, gotovo sve
osim oruanog sukoba: od dravnog terorizma, do industrijske
pijunae ili tajnih novarskih pothvata kojima je cilj potkopavanje gospodarskog sustava neke drave. Ako je rat po Clausewitzu nastavak politike drugim sredstvima, onda bi se moglo rei
65
51 Sutra nikad ne umire, (Tomorrow never dies), akcijski triler, 1997.

52 O specijalnom ratu pisano je mnogo. Od mnogih pristupa, a za objanjenje
ovog pojma u ovom dijelu poglavlja koritena je analiza, odnosno predloak za
multimedijsku prezentaciju Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997.
koja je izraana u Politikoj upravi, Ministarstva obrane Republike Hrvatske u
studenom 1997.
53 Financijski inenjering u Hrvatskoj, i Albaniji, upad Srbije u monetarni sustav
bive Jugoslavije kaos u novarskom sustavu neke zemlje u pravilu je prvi
pouzdan simptom koji inicira skori oruani ili nenaoruani napad na postojei
dravni ustroj. Kriza u Albaniji (1998.) isprovocirana je naizgled na beznaajnom dogaaju nancijskom inenjeringu. Ova tipina operacija voena prema principima specijalnog rata potaknuta je i koordinirana izvana u suradnji
s razvlaenim agentima i vlastodrcima iz vremena komunizma. Posljedice
GOSPODARI KAOSA
da je specijalni rat nastavak politike prije, poslije i za vrijeme rata.

Specijalni rat je po svojoj vremenskoj protenosti rat u svakom
vremenu i za svako vrijeme. Vodi se samostalno ili kao sastavni
dio vojnih operacija. Kao i u sluaju informacijskog rata bit neke
operacija iz podruja specijalnog rat primijeti se ili shvati kad je
ona ve okonana. Dakle, doktrina specijalnog ratovanja nije neposredno vidljiva i prepoznatljiva.
Za voenje specijalnog rata ne postoji unaprijed odreen organizacijska struktura i ustroj i naelno ne podlijee uobiajenim
standardima vojnog organiziranja. Iskljuivo okolnost odreuju
organizacijsku strukturu i ona postoji i funkcionira onoliko koliko
traje operacija.
Operacije specijalnog ratovanja, bez meke sile (medija) su
nezamislive. U biti specijalni rat se vodi pomou medija ili preko
medija. Oni predstavljaju platformu s koje se izvodi desant
preko horizonta ali bez desantnih snaga. Mediji su najjeftinije
ali najrazornije oruje u voenju specijalnog (psiholokog rata).
Mogu se uporabiti u svakoj prilici, u svakom trenutku, na svakom
mjestu, i protiv svakoga. Kad netko ili neto postane cilj ovoga
rata teko moe izbjei zahvat bojnog polja. Kao i u informacijskom ratu, informacije su i u ovom obliku ratovanja odluujui
imbenik za pobjedu. Tona informacija osigurava prednost, daje
izvjesnu mo, a kriva (netona) dezorganizira, slabi, smuuje.
Zato su sredstva za voenje specijalnog rata tako raznolika: svakojake tiskovine, plakati, leci, izjave prebjega (disidenata), izjave
diplomata, politiara, javnih djelatnika, graana, predstavnika
nancijskog inenjeringa u Albaniji bili su krvavi sukobi, parlamentarna kriza,
bezvlae, prijevremeni izbori. Meutim, krajnji cilj je bio preko oruane pobune izazvati politiki kaos kako bi se na kraju osigurao dolazak socijalista (kao
recikliranog komunistikog kadra) na vlast. Ovaj primjer s Albanijom naknadna
je pouka. Istodobno je i objanjenje (na sreu u samom poetku osujeenog)
pokuaja nancijskog inenjeringa veih dimenzija u Hrvatskoj (1990./1991.).
U vrijeme uspostave tek izabrane vlasti, poetnog nesnalaenja sigurnosnog
sustava iznevjerenog povjerenja pojedinih dravnih dunosnika ili smiljene
destrukcije to je bilo mogue. Dodue, i prije uspostave nove hrvatske vlasti,
za vrijeme Ivice Raana i Ante Markovia Srbija je upala u monetarni sustav ondanje Jugoslavije, tonije 28. prosinca 1990. Miloeviev reim je tim upadom
doao do 1,83. milijarde dolara!!! Ne treba zaboraviti injenicu da je Slobodan
Miloevi i prije svog predsjednikovanja bio prisni Eagelburgerov prijatelj i
najvaniji bankar Beobanke, kao ni injenicu da su komunistiki prvaci iz Hrvatske u tadanjoj vlasti preutjeli i bez ikakvog protivljenja, kukaviki prihvatili
posljedice ove pljake. Nije prolo ni est godina od tog dogaaja, a ti isti ali
kao socijaldemokrati uspjeli su domisliti svoju predizbornu parolu o istim
rukama, obrazu, potenju, i boljem ivotu svih ne samo njih.
54 Novinari su postali najdjelotvornije ubojice u ime determinizma. To je nova
vojska s djejim licem ili licem ene, zato je u medijima sve vie novinarki.
55 Mo neistinite tvrdnje razvidno iilustrira geometrijska progresija irenja informacija. Zamislimo da izvor neke informacije osoba (pojedinac) i on tu
informaciju u roku od petnaest minuta telefonom prenese najmanje petorici
svojih poznanika i zamoli ih da i oni tu informaciju prenesu petorici svojih poznanika, molei ih za petnaestominutnu urnost. I istim nainom informacije
66
manjina, udruga, nevladinih organizacija, grati, prijetea pisma,

pisma bombe, telefon, radio-amaterski ureaji, raunalne igre,
elektronska pota ...
Za voenje uspjenog specijalnog rata, potrebni su neki
preduvjeti. Jedan je neizbjean vladavina nad mekom silom
osobito komponentom zvanom elektronski mediji. Kada se osvoje
mediji, (bitka za njih je uvijek najea i najprljavija) etiri petine
posla je obavljeno, to znai da je to gotovo pobjeda u specijalnom ratu.
Iz navedenih razloga u analizi Specijalni rat protiv Hrvatske se navodi da zaista nije zauujue ili nije udno to su,
primjerice, meunarodne snage Federaciji Bosne i Hercegovine
ukinule program na hrvatskom jeziku ili u Republici Srpskoj zamraile frekventno podruje na kojim je mogue emitirati televizijski program. Nije sluajno to su prvi ciljevi raketnih udara JNA
bili odailjai Hrvatskog radija i televizije. Nije sluajno ni to da
je Soros najvie novca uloio u medije (milijun dolara godinje
samo za medije u Hrvatskoj) ili postao vlasnikom kabelske televizije. Nije sluajno da su BBC i VOA od 1993. vrbovali ravnatelje
lokalnih radio postaja u Hrvatskoj kako bi emitirali emisije za to
bi dobili svu opremu i odailjae. Nije sluajno to je trei kanal
Hrvatske televizijski olako i jeftino preputen determiniziranoj
multinacionalnoj televizijskoj kui. Nije sluajno to je svojedobno novinarska udruga Forum 21 traila reformu Hrvatske televizije i da postane javna televizija. Rezultati te pretvorbe itekako su
vidljivi. Razbacivanje anacionalnih zvonia u hrvatski medijski
prostor s te dalekovidnice svakodnevna je pojava. Nije sluajno
da su SAD-e vrile pritisak na Australiju da sa svog odailjaa na
sjevernom teritoriju omogui emitiranje programa Slobodna
Azija kako bi on mogao biti gledan u Kini. Nije sluajno da u
Hrvatskoj niu televizije s nacionalnom koncesijom kao gljive
poslije kie. Na kraju sigurno nije sluajno to su prostori televizije NTV u Rusiji izgorjeli u poaru. Zaista, kad se radi u borbi za
elektronske medije, nita nije sluajno.
Bitaka za medije nikad dosta i nikad ne prestaju. Vladavina
na njima mora biti apsolutna. Taktiki postupak za ovladavanjima
svim medijima u nekoj nacionalno dravi kao to je Hrvatska je
dalje nastave irenje. Ako se postupak ilustrira brojanim rezultatom dolazi se
do zakljuka da je u roku od sat vremena mogue obavijestiti dvadesetak tisua
ljudi (19 531) to odreuje brzinu protoka i mogui uinak informacije ili glasine telefonom. Kakav se tek uinak postie ako bi se slina informacija objavi na
lokalnoj radio postaji? Ili, kakav se uinak postie u sluaju da mrea lokalnih
radio postaja sinkronizirano objave neku vijest razarajueg uinka? A tek komercijalna televizijska mrea ili pak dravna televizija. Ako se sve to stavi na
Internet onda to poprima i planetarni razmjer. Specijalni rat protiv Hrvatske od
1987. do 1997., Ministarstvo obrane, Politika uprava, Zagreb, 1997., str. 6. i 7.
56 Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997., isto, str.6.
57 Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997., isto, str. 7. i 8.
67
GOSPODARI KAOSA
jednostavan. Stalno urlati kako nema slobode medija. Iza svakog ovakvog krika, drava ostaje bez neke tiskovine ili radijskog,
odnosno televizijskog kanala. Kad se osvojeno stavi u trezor determinista postupak se ponavlja, i tako Hrvatska u kratkom roku
ostade gotovo bez ijedne tiskovine koja dosljedno zastupa nacionalne interese, a na televizijskim programima hrvatsku himnu
mogue je uti samo kad igra reprezentacija (ako se u vrijeme
sviranja ne putaju reklame).
Zato su u Hrvatskoj prie (od 1993. do 2000.) o medijskoj
slobodi i neovisnosti medija bile iskljuivo u funkciji politikih
pritisaka, kako bi se ostvarila proizvodnja pristanka. Tu nisu
pomagali ni evidentni dokazi. O postojanju slobode medija, moglo se nai upravo u medijima koji su tvrdili da slobode medija
nema. Primjer prvi, u tjedniku Globus (prosinac 1996.) piui o
loem dravnom novinarstvu objavljuje se tekst u kojem se tvrdi kako tri nezavisna lista Nacional, Feral Tribune i Globus prodaju
200 tisua primjeraka, a etiri dravotvorna 30 tisua primjeraka.
Da nema o Sorosu ovisnog novinarstva kako bi broj prodanih
primjeraka bio sedmerostruko vei od broja prodanih primjeraka
dravnih listova? Primjer drugi, u Hrvatskoj (u 1997.) je izlazilo
562 domaa izdanja, a u prodaji je bilo 1264 inozemna izdanja,
dakle ukupno 1826. Govori li to o slobodi ili o neslobodi medija?
Primjer trei, svoj program na raznim frekvencijama sredinom
devedesetih godina 20. stoljea emitiralo je 105 radijskih postaja s odobrenom koncesijom i 11 televizijskih koncesionara.
Govori li to o slobodi ili neslobodi medija? Dakle, u vremenima
kad se Hrvatsku najvie prozivalo za neslobodu medija, ona je
bila zemlja u kojoj je u odnosu na broj stanovnika, bilo novinskih
izdanja i toliko radijskih i televizijskih postaja kao niti u jednoj
drugoj zemlji svijeta.
U Hrvatskoj u tim vremenima ne samo da je postojala sloboda medija ve su se tom, niim ogranienom slobodom sluili
ponajvie oni koji su u jakoj nacionalnoj dravi vidjeli prepreke
vlastitoj dominaciji.
16. Primjeri operacija voene prema modelu

specijalnog rata
Od prvih dana osamostaljenja Hrvatske ciljevi napada snaga
specijalnog rata gotovo su isti: predsjednik Republike dr. Franjo
68
58 Bilo bi zanimljvo da osporavatelji demokratinosti i medijske slobode u Hrvatskoj predoe dokaze o vlasnitvu Nacionala, Globusa, Novog lista, Bumeranga,
Ferala, DAN-a, Imperijala, Tjednika, Peata, Arene, Mile, Zaposlene, Vijenca, Arkizina, Erazmusa, ... Ili, neka izvedu dokaze o vlasnitvu drave nad Radio 101,
RTL televiziji, Nova TV, OTV, ali isto tko i pod ijom palicom vodi program na
tzv. dravnoj televiziji. Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske, od 1987. do 1997.,
isto, str. 8.
59 Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske, od 1987. do 1997., isto, str. 9.
Tuman, politika vrhovnitva temeljena na nacionalnim interesima, Hrvatska vojska, hrvatske izvjetajne slube i a posebno Katolika crkva. Ti e ciljevi napada zasigurno jo dugo ostati isti.
Magnum crimen prije svih ratnih dogaanja i srpske agresije na Hrvatsku, u vrijeme hrvatske utnje, istodobno kad i memorandum SANU (1996.), ponovno se pojavila knjiga, Viktora Novaka
Magnum crimen. Ta je knjiga trebala podsjetiti na hrvatsku povijesnu krivnju iz vremena Drugog svjetskog rata (19941.-1945.)
kao opomena za novo vrijeme. List Start je u nekoliko brojeva
potkraj 1989. odnosno poetkom 1990. (kada je Miloevievo
dogaanje naroda u tzv. antibirokratska revolucija bilo na vrhuncu) donio desetke intervjua s preivjelima iz logora Jasenovac. Nakon toga, objavljen je serijal o krinom putu i Bleiburgu
s jasnom porukom Hrvate bi mogla zadesiti slina sudbina ako
opet pokuaju s uspostavom svoje drave. Kontrapunkt Jasenovac
Bleiburg u ovom sluaju je imao svrhu naznaiti onu tezu koja
govori da je svaka dravotvorna ideja kod Hrvata dio zloinake
ideologije. U tim olovnim vremenima trebalo je zatomiti svaku
pomisao suprotstavljanja Miloeviu i odustati od samostalne
hrvatske drave, jer bi pokuaj stvaranja drave bio zloin sam po
sebi, a na kraju kazna opravdana. U politikom ozraju Magnum
crimena Hrvatska je ivjela utei, kome se to svialo ili ne, do
govora dr. Franje Tumana koncem osamdesetih i poetkom
devedesetih godina prolog stoljea.
Hrvatska je, poevi od vremena kada je u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog (24.-25., veljae 1990.), javno izreen
zahtjev za uspostavom samostalnosti, neprekidno izloena razliitim oblicima specijalnog rata.
Od 1990. do 2000. mogu se razlikovati tri dionice specijalnog
rata protiv Hrvatske.
(1) Od poetka oruane pobune (balvan revolucija, srpanj
1990.) do mirovnog sporazuma (3. sijenja 1992.) na djelu je
bio specijalni rat voen izravno iz Beograda uz potporu dijela
meunarodnih monika (Velike Britanije i Francuske).
60 Gazimestan, nedaleko od Pritine bilo je mjesto gdje se odrala 600. obljetnica
Kosovske bitke. Na manifestaciji je sudjelovalo od jedan do dva milijuna ljudi
(ovisno od izvora koji je procjenu davao) U svom petnaestominutnom govoru,
koji je esto dovodio prisutne do euforije i bio isprekidan uzvicima Slobo slobodo, Miloevi je naglasio da nesloga i izdaja prate srpski narod kao zla kob
kroz itavu njegovu povijest, to je pokazala i kosovska bitka, jer je uz primjere
junatva pokazala i primjere nesloge i izdaje. Kreendo je uslijedio kada je srpski voa, pred euforinom masom na Gazimestanu, zaprijetio: est stoljea
kasnije opet smo u bitkama i pred bitkama. One nisu oruane, premda i takve
jo nisu iskljuene. Ali, bez obzira kakve da su one, bitke se ne mogu dobiti
bez odlunosti, hrabrosti i portvovnosti. Dvije godine kasnije otpoele su i
oruane bitke za Veliku Srbiju.
61 Podjela na tri dionice i opis specijalnog rata protiv Hrvatske preuzeti su iz analize Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997., str. 10. i 11.
69
GOSPODARI KAOSA
70
(2) Od dolaska mirovnih snaga (21. veljae 1992.) do Oluje

(4.-7., kolovoza 1995.), u voenju specijalnog rata Beograd manje
koristi izravnije metode, djeluju posredno preko treih zemalja, i
agenture unutra Hrvatske. Istodobno zemlje kontaktne skupine
a prije svih Velika Britanija i Francuska pojaavaju svoj angaman,
sluei se specijalnim ratom kao politikim pritiskom.
(3) Od Daytonskog sporazuma (22. studenoga 1995.) do (3.
sijenja 2000.) sadraj specijalnih djelovanja protiv Hrvatske postaje raznovrsniji, metode suptilnije. Kombiniraju se djelovanja
iznutra i izvana, pojaan je upliv nevladinih udruga. Uravnoteuje se uloge utog tiska, elektronskih medija, oporbenog novinarstva i stranakog oporbenjatva.
Velikosrpski politiki ciljevi bili su postavljeni u Memorandumu SANU. Na tom konspirativno ideolokom predloku velikosrbijanska politika elita s Miloeviem na elu preuzima
djelatnu ulogu u ostvarivanju memorandumskog plana. Miloevi, zajedno s pojedincima iz udbakog miljea, formira zaseban
stoer za voene specijalnih operacija. U najranijoj fazi, prije
agresije na Hrvatsku, posredni ciljevi bili su preuzimanje vlasti u
samoj Srbiji, potom u Vojvodini i Crnoj Gori. Miloeviev dolazak
u Kosovo Polje 20. travanja 1987. moe se smatrati trenutkom
aktiviranja plana raenog prema scenariju i metodologiji specijalnog rata. Sve je detaljno isplanirano: Miloeviev susret s
legalnim rukovodstvom, obilazak gospodarskih objekata, susret
s ugroenim srpskim narodom koji prijeti iseljavanjem ako se
ne ispune njegovi zahtjevi, davanje jamstva o promjeni stanja,
odnosno promjeni Ustava. Ulogu jednog od predvodnika i poticatelja nezadovoljnih (ugroenih) Srba na Kosovu dobio je agent
Slube dravne sigurnosti Srbije Miroslav olevi. (Kasnije e taj
olevi formirati nekoliko dobrovoljakih, etnikih odreda, za
rat u Hrvatskoj). Na paroli promjene ustavnog statusa Kosova i
62 Vijee sigurnosti Ujedinjenih naroda usvojilo je Rezoluciju br. 743 o slanju
mirovnih snaga na prostore bive Jugoslavije. Rezolucija je donijeta u skladu s
mirovnim planom specijalnog izaslanika UN-a Cyrusa Vancea, te uspostavlja na
prostorima bive Jugoslavije Snage UN za zatitu UNPROFOR (United Nations
Protection Force) UNPROFOR. Postrojbe plavih kaciga bit e rasporeene u
UNPA-podruja (United Nations Protected Areas) s mandatom od 12 mjeseci.
Kronologija rata, Hrvatski informativni centar, Zagreb, 1998., str. 140.
63 Jedan od glavnih protagonista te politike bio je akademik Dobrica osi. U hajci na hrvatski narod i njegova suverena prava iao je tako daleko da je otvoreno
priznano da mrzi Hrvatsku i Hrvate. Naime, inozemnom glasilu (rujan 1989.)
talijanskom Il Tempu izjavljuje da je Istru, Zadar i otoke Tito okupirao i dao
Hrvatskoj. S jedne strane osi ne priznaje te krajeve hrvatskim teritorijem, a s
druge strane poziva na ponovno otvaranje jadranskog pitanja i pridobivanja
dijela talijanske javnosti za svoje ciljeve. Dobrica osi ponavlja ve jednom
doivljeno: poziva Talijane da bi zaplaio Hrvatsku i prisilio je na Ustav po mjeri
Memoranduma (tako je inio i kralj Aleksandar prije Drugog svjetskog rata),
zastraujuim rijenikom koji govori o mrnji. osi kae borimo se netrpeljivou i mrnjom, dakle, on priznaje da mrzi odgovarajui tako na vlastitu
hipotezu da njegov narod mrzi druge. Kronologija rata, str. 9.
71
zatite srpstva na Kosovu, Miloevi uspjeno mobilizira sve vei

broj pristalica i simpatizera, zadobivajui sve veu politiku mo.
Od tog vremena do njegove otmice i odvoenja u Haag (2001.)
preko stoera za specijalna djelovanja i Slube dravne sigurnosti, odnosno njezinih efova Jovice Staniia i Boidara Spasia,
paralelno s djelovanjem na tlu Srbije djeluje se u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Pojava lanaka u tisku o povijesnoj istini iz
Drugog svjetskog rata, esto spominjanje ustatva te hrvatskog
nacionalizma koje nitko ne sprjeava koincidira s naglaenim
obavjetajnim radom na tlu Hrvatske. Kontraobavjetajna sluba
(KOS) ugrauje agenturu u civilnim strukturama (i MUP-u) pridodajui posebnu pozornost kasnije okupiranim (a 1995. osloboenim) podrujima Hrvatske. Posebno su opsene pripreme bile za
kasniju pobunu srpskog naroda u Hrvatskoj. Umirovljeni ociri
JNA iz Beograda dobivaju ulogu organizatora pobune. Obilaze
sela i propovijedaju o nunosti obrane ugroenog srpstva. Operacija organizirane pobune, naoruavanje srpske teritorijalne
obrane iz skladita JNA koordinira naelnik KOS-a general major
Aleksandar Vasiljevi preko naelnika sigurnosti Vojno pomorske
oblasti kapetana bojnog broda oblasti Ljubie Beare (izmeu
ostalih, na agenturnoj vezi osobno dri Milana Martia). Cilj je
izazivanje pobune preanskih Srba i istodobno preuzimanje
skladita oruja u gradovima i mjestima s hrvatskom veinom,
kako bi se stvorili preduvjeti za sigurnu premo i vojnu pobjedu.
Operacije specijalnog rata protiv Hrvatske u predveerje
i u vrijeme Domovinskog rata bile su sastavni dio opeg plana
srpske agresije. Zbog svoje zamaskiranosti a ponekad i duine
64 Kosovski scenarij bit e ponovljen, ali na drugi nai dvije godine kasnije u Bosni i Hercegovini. Opet se Srbi iseljavaju pod pritiskom. Upravo je to bila bit
jedne tajne policijske informacije, koja je napisana u Beogradu 24. kolovoza
1989. a poput najrazornije bombe odjeknula u Sarajevu. U sreditu afere je
bila Sluba dravne sigurnosti, tvorac informacije. Naime, u tajnom izvjetaju
te slube stajalo je da se iz istonobosanskih opina Bratunac i Srebrenica ve
vie godina odvija proces iseljavanja srpskog stanovnitva, a presudan faktor u
tome je pritisak muslimanskih nacionalista. Meunacionalni odnosi u tom dijelu Bosne i Hercegovine zaotreni su do otvorene netrpeljivosti, bila je ocjena
srbijanske policije, te se navodi da pojedini lokalni rukovodioci, ak i oni srpske
nacionalnosti vode antisrpsku politiku, ba kao i pojedinci u Islamskoj vjerskoj
zajednici, za koje je tajna policija tvrdila kako rade na ienju ovog kraja od
srpskog stanovnitva. Politike su ocjene, kao to je vidljivo, vie nego teke i
imale su stravine posljedice na te gradove u srpnju 1995. Sudbina Srebrenice
bila je odreena est godina ranije jednog vrueg kolovokog dana.
65 Kasnije e tu ulogu preuzeti dobar dio nezavisnih medija, a pojedine televizijske emisije kao Latinica Denisa Latina su esto na repertoaru imale borbu
protiv povampirenog ustatva. I sam e Latin u rujnu 2004. izjaviti kako takve
emisije vie nisu potrebne jer se sada time navodno bavi Vlada.
66 Mitinzi istine kako su ih Srbi nazivali sluili su za mobilizaciju masa. Jedan od
najveih u Hrvatskoj bio je onaj koji je odran 4. oujka 1990. na Perovoj gori
gdje se okupilo oko 50 000 ljudi s Korduna, Banovine, Like, Bosanske krajine,
Pokuplja, Vojvodine, Srbije (a stigao je i poseban vlak s Kosova). Glavni govornik
na tom narodnom zboru bio je narodni heroj general pukovnik Duan Peki
GOSPODARI KAOSA
trajanja bilo ih je teko prepoznavati. To su valjani razlozi da se

neke od njih opiu, kao i to da se odrede modeli po kojima su
izvoene. Budui da su mnoge od njih opisane u analizi Specijalni rat protiv Hrvatske posao za odreivanje modela po kojima
su izvedene je olakan.
Operacija Blatua jedna od prvih akcija koja je voena
iz Beograda po modelu specijalnog rata bio je propagandni
projekt Blatua, krajem 1988. Na njemu je provjeren model koji
e kasnije doivjeti razne inaice. Akciju je otvorio gotovo beznaajan dogaaj. Netko je u studenome 1988. otkrio da je
prije osam godina (dakle one godine kada je umro Tito) u naputenom glinitu u Blatui, nedaleko od Gvozda (Vrginmosta)
netko iz Zagreba zakopao dvije bave radioaktivnog otpada. Taj
sluaj s radioaktivnim otpadom poeo je puniti stupce tiskovina
u Hrvatskoj, ali i u Srbiji. Dok se u hrvatskom tisku sluaj shvatio
kao ekoloki prekraj, tisak u Srbiji je razbuktao sluaj. Nedugo
zatim ubaena je glasina da je nekoliko stanovnika iz toga kraja
umrlo pod tajanstvenim okolnostima od neke udne bolesti.
Ubrzo se u srbijanskom tisku moglo proitati kako Hrvati truju
ostatak nepoklanog srpskog naroda u Hrvatskoj. Potom je
uslijedila faza pruanja pomoi ugroenom srpskom narodu u
Hrvatskoj. Ta se pomo izraavala mnogim brzojavima, pismima
potpore, protestima umirovljenih generala JNA i boraca iz rata
(kako onih iz Srbije tako onih iz Hrvatske) itd.
Model operacije Blatua je u etiri koraka i vrlo je jednostavan:
konstatira se ugroenost srpskog naroda ugroenost se potvruje
kao istinita injenica (koja se ne provjerava) krivac za tu ugroenost su Hrvati organiziraju se protesti da bi se ugroenima mogla
ponuditi pomo pomo dolazi u obliku vojne sile .
Operacija Mlinar sluaj Mlinar takoer je izveden prema
modelu specijalnog rata. U svibnju 1990. neidenticirane osobe
i tom prigodom je istaknuo da je deplasirano polemizirati s nacionalistikim
i separatistikim strankama koje nude mrnju i rat, jer e zakon o stranakom
sistemu takve stranke zabraniti. Okruujua atmosfera, nije ba odgovarala proklamiranoj paroli brastva i jednistva. Na tandovima su se prodavale knjige na
temu Kosova, znake, bedevi, zastavice i posteri sa svetosavskim obiljejima i
likom Slobodana Miloevia. Nosili su se transparenti i uzvikivale parole: Hoemo promene, Petrova gora uvaj nam Jugoslaviju, Vratite nam irilicu, to je
arjanovi raselio to je Slobodan ujedinio, Hvala vam na bogu, od vaeg boga
i krsta Glina ima oiljak, Dolje Tuman, Slobodane srpski sine, kad e doi do
Udbine, Ovo je Srbija, ivot damo, Kosovo ne damo, Ubit emo Tumana,
Jaa Srbija, jaa Jugoslavija. Kronologija rata, str.19.
67 Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske, od 1987. do 1997., isto, str. 12. i 13.
68 U operaciji Blatua godina Titove smrti nije slaajna. U metaforikom smislu ona
je znaila kraj Jugoslavije onakve koja je Srbima omoguavala dominaciju. Da
ne izgube ono to su stekli u drugoj Jugoslaviji, mogu sauvati samo u Velikoj
Srbiji. Doi do Velike Srbije mogue je samo ako se pokae i dokae njihova
ugroza od Hrvata. Za to je dovoljno i nekoliko baava sa radioaktivnim materijalom.
72
73
napale su studenta beogradske akademije dramskih umjetnosti

dvadesettrogodinjeg Miroslava Mlinara i nanijele mu povrede
u predjelu vrata. Mlinar se naravno vie nieg kasnije nije mogao sjetiti, ali je priopenje Glavnog odbora Srpske demokratske
stranke u Kninu objavljeno u svim novinama u to vrijeme. Zloin
na Mlinara nosi u sebi nesmiljenu agresiju, ubilaki instrument noa
i grlo predstavljaju asocijaciju na ono vrijeme od prije 50 godina
kad su Srbi mlai i stariji od naeg Mlinara postajali rtve masovnog
zloina... Poslije ovog politiko promidbenog teatra s Mlinarom
uslijedio je niz dogaaja: najprije sjednica SUBNOR-a Srbije, pa
se onda javio jugoslavenski savez Solidarnost, javilo se i kosovsko udruenje Bour, Glavni odbor Narodne stranke u Titogradu,
pa drutvo Srba iz Hrvatske itd. Svi ti toboe zbrinuti za sudbinu
mlaahnog Miroslava Mlinara mogli su se upitati nije li moda
student dramskih umjetnosti svoju ulogu loeg glumca stradalnika od ustakog noa uvjebao jo u Beogradu, gdje mu je za
to i novac isplaen. Nisu se potrudili saznati da je Mlinar napustio
zadarsku bolnicu na vlastiti zahtjev i zahtjev svog odvjetnika,
a protiv savjeta lijenika (dr. Anelko Gregov, ravnatelj kirurgije Medicinskog centra u Zadru) koji je utvrdio da se kod njega
radi o lakoj tjelesnoj ozljedi, posjekotinama koje nisu zahvatile
organe, ivce ili miie. Tu laku tjelesnu ozljedu nisu nanijeli
nepoznati izvritelji, nego sam sebi nesvreni polaznik dramskih
umjetnosti, ali je taj igrokaz posluio da Srpska demokratska
stranka prekine odnose s novom hrvatskom vlau i povede Srbe
na put pobune.
Model operacije Mlinar sastoji se od pet koraka: lo glumac
osobna ugroenost inom noa i grla nepovjerenje u legalne
institucije (naputanje bolnice) krivac za to je hrvatska vlast (prekidanje odnosa) potpora onih koji ve bili stradalnici (borci, Srbi s
Kosova) opravdana pobuna srpskog naroda u Hrvatskoj.
Operacija Pismo kninskih policajaca pedesetorica policajaca 4. srpnja. 1990. napisala je pismo tadanjem sekretaru
za unutarnje poslove Petru Graaninu u kojem ga izvjeuju o
tome kako MUP Republike Hrvatske priprema zamjenu policijskih
odora koje su sline odorama vojnika ustake NDH. Pismo su po
ve ustaljenoj praksi objavili svi mediji u Srbiji, odnosno u bivoj
Jugoslaviji. Pokrenula se velika hajka (reagirali su mnogi savezni dunosnici) jer se radilo, kako su tada tvrdili, o opravdanoj
pobuni. U vrijeme slanja pisma Graaninu, hrvatska policija nije
imala nikakvu odluku o izgledu odora. Ve sutradan, 5. srpnja
izbio je spontani revolt naroda ispred stanice javne sigurnosti u
Knin da bi sprijeio progon milicionara potpisnika pisma. Ovaj
71 Inaica ove igre s odorama poznatija je kao skup crnokouljaa na irokom
Brijegu s Ivanom Zvonimirom ikom i Marinkom Boiem u stvarnim glavnim
ulogama.
GOSPODARI KAOSA
74
primjer pokazuje kako potpuno izmiljena informacija, sadrajno

promiljena, vremenski dobro tempirana, emitirana u vie vrsta
medija, postaje istinitom. Mnogi su u ovu informaciju povjerovali. Operacija Pismo kninskih policajaca imala je za svrhu da na
neki nain legalizira opravdanost osnivanja srpske autonomne
oblasti krajine u Hrvatskoj koja je etiri dana ranije (1. srpnja
1990.) javno obznanjena pred mnotvom na proslavi Vidovdana
u Kosovu kod Knina. Po zamisli njezinih tvoritelja obuhvaala je
tri sjevernodalmatinske opine (Benkovac, Knin i Obrovac) i tri
like opine (Graac, Donji Lapac i Korenica), iji je glavni grad
Knin, a prvi predsjednik dr. Milan Babi. Ni jedan a poglavito
glavni grad ne moe biti pod nadzorom strane policije i to jo
zloinake, nego mora imati vlastitu, odanu predsjedniku.
Model operacije Pismo kninskih policajaca u etiri koraka je:
skupina nezadovoljnika ugroenost zloinakom odorom
medijsko multipliciranje informacije potpora dunosnika (politikih istomiljenika) stvaranje nelegalne politike tvorevine (srpska autonomna oblast u Hrvatskoj).
Operacija iji je Vukovar kako jedno obino pismo
moe biti u zlouporabljeno pokazuje i primjer pisma kojeg je
objavio beogradski NIN, 25. listopada 1991. u vrijeme najeih
napada na Vukovar. Radi se o pismu grupe Srba iz Vukovara koji
su 2. studenog 1932. godine uputili vojnom ministru Nediu
u Beograd. Navodno pismo je objavljeno pod naslovom iji je
Vukovar. to je Dravna sigurnost Srbije htjela postii objavljivanjem informacija ovakvog sadraja? Osnovna namjera nije
bila da plasirana informacija putem medija bude prenesena u
Hrvatskoj (koja je objekt napada izloena agresiji) iako takve
informacije u specijalnom ratu slue u tu svrhu. U potpunosti
iskonstruirana informacija o pismu vukovarskih Srba vladi u Beogradu bila je usmjerena prema inozemnim medijima a jo vie
na sudionike Mirovne konferencije koja je tog istog dana imala
plenarnu sjednicu u Haagu. Srbijanski predsjednik Miloevi nije
prihvatio modicirano rjeenje jugoslavenske krize kojeg je ponudio lord Carrington, tvrdnjom da Jugoslavija vie ne postoji.
Na press konferenciji reeno je da su akcije na Vukovar i Dubrovnik potpuno neopravdane. Da su te operacije ipak opravdane
trebalo je kao dokaz posluiti pismo Srba iz Vukovara vojnom
ministru Nediu.
73 To lano pismo namjerno je datirano na poetak mjeseca studenog, jer je Vukovar u to vrijeme bio pred padom i okonanje opracije za osvajanje grada Srbi su
predvidjali poetkom studenog.
74 U ovom sluaju mogla se dogoditi i nenamjerna pogreka, naime, mediji iji
urednici ili ne vode rauna ili ne prepoznavaju to je istinita a to konstruirana
informacija mogu prenijeti informacije i tako sami postati sudionici operacije
specijalnog rata a da uope nisu toga ni svjesni.
Model operacije iji je Vukovar ima samo tri koraka: nepostojee pismo (falsikat) usmjerenost prema glavnom igrau
(meunarodna zajednica) a ne prema objektu koji se napada (Hrvatska) sve sudionike vee isto vrijeme (datum dogaanja)
opravdati postupak koji e uslijediti (okupacija Vukovara).
Operacija Operetni rat Slovenski rat kao zamka za
Hrvatsku hrvatski stranaki prvaci (s desnice i ljevice) na poetku estodnevnog rata u Sloveniji (od 27. lipnja do 4. srpnja
1991.) u brojnim svojim nastupima, koristei i medije, postali su
uljivi zagovornici bratske pomoi Sloveniji, koja, gle uda, za
razliku od Hrvatske nije bila razoruana. Neto vie od pola godine prije rata u Sloveniji, Slobodni tjednik ugouje biveg agenta
KOS-a prebjega Romanka Ljeljaka. Ljeljak je u ST-u, (broj 28.
od 3. listopada 1990.) dao intervju pod naslovom: Kontraobavjetajac koji je progovorio. Govorei o planovima JNA u sluaju
odcjepljenja Hrvatske ili Slovenije, Ljeljak izmeu ostalog govori
o ... Varijanti da JNA ne reagira, jer se teko naoruanje odvozi u
Beograd (!?). U nastavku iznosi tvrdnju. ...Sve teko naoruanje
iz Slovenije i Pete armijske oblasti seli prema jugu zemlje, u Srbiju.
Tako je ve nekoliko artiljerijskih jedinica otilo prema junim krajevima. Ostaje samo iva sila s lakim naoruanjem. Slino se ini i u
Hrvatskoj. itatelja, i ne samo njega, eli se odvesti na krivi trag,
odnosno navodi ga se na pomisao kako se teko naoruanje seli
prema Kosovu, tj. da JNA nema nikakvih namjera ratovati ni u
Sloveniji ni u Hrvatskoj. Ova je dezinformacija imala za cilj prikriti
stvarne namjere, taktiki manevar, plansko izvlaenje i prestrojavanje snaga JNA za agresiju na Hrvatski i Bosnu i Hercegovinu,
a ne i na Sloveniju. Zanimljivo da su najgovorljiviji zagovornici
pomoi Sloveniji bili dopisni lan amerikog Kongresa Dobroslav Paraga i bivi ministar obrane general zbora Martin pegelj.
Nije teko zakljuiti kakve bi posljedice proizile u sluaju da se
Hrvatska (bez oruja) umijeala u jedan simulirani sukob. Da dravno vodstvo (tonije dr. Franjo Tuman) nije dobro procijenilo
karakter sukoba i da je kojim sluajem brzopletnim uplitanjem
dalo povoda JNA za radikalnu intervenciju svim sredstvima,
tadanja JNA bi imala pred meunarodnom javnou opravdavajui izgovor za agresiju na Hrvatsku.
Operacija Operetni rat po postavljenim ciljevima i moguim
posljedicama pripada strategijskoj razini i njezin model, je model
tri strane: otpoeti simulirati sukob s treom stranom (Slovenija)
drugu stranu (Hrvatska), stvarni objekt napada nastojati ukljuiti
75
76
77
78
79
75
Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske, od 1987. do 1997., isto, str. 17. i 18.
Usp. Simulirani rat, Hrvatska i veliko ratite, str. 69.-70.
U izdanu Slobodnog tjednika Ljeljak je objavio i knjigu.
Usp. Hrvatska i veliko ratite, str. 39.-98.
Usp. Veljko Kadijevi, Moje vienje raspada vojska bez drave, Politika, Beograd, 1993.
GOSPODARI KAOSA
76
u sukob u obliku pomoi treoj strani ukljuivanje druge strane

(Hrvatska) prikazati pred meunarodnom zajednicom kao napad
na prvu stranu (JNA) opravdanost napada prve strane (JNA) na
drugu stranu (Hrvatska), tj. na pravi cilj rata.
Operacija pegelj meu uspjelijim operacijama voenih
prema modelu specijalnog rata svakako je lm o naoruavanju
HDZ-a s ministrom obrane Martinom pegeljom u glavnoj ulozi. Film je proizveden u produkciji jugoslavenske kontraobavjetajne slube (KOS-a) i prikazan je uoi ve planiranog pua JNA
25. sijenja 1991. Montiran je tako da je preteiti dio materijala
snimljen tajnom kamerom a dio je montaa iz intervjua kojeg
je novinar HRT-a (Mladen Trnski) vodio s ministrom pegeljom.
Ako o lmu samo naoko postoje neka sporna pitanja, nuan je
odgovor na njih. Postavlja se prva teza da pegelj nije znao da
ga snimaju, onda je on nesvjesno otkrio KOS-u planove napada
na vojarne. Poinjena greka u tom sluaju je: da je bio aktiviran
plan kojeg je pegelj kasnije u javnosti zagovarao, zbog injenice
da je neprijatelj poznavao taj plan (do kojeg je doao takoreku
iz prve ruke) onda bi hrvatski pokuaj zavrio tragino. Teza druga: ako je pegelj znao da ga snimaju, u tom sluaju je svjesno
dezinformirao KOS. To znai da su planovi na vojarne bili samo
konstrukcija na papiru, odnosno varka, kako bi se neprijateljska
strana zastraila, odvratila od nauma. Ako je, dakle, plan napada
na vojarne bio samo konstrukcija na papiru, odnosno varka, zbog
81 Martin pegelj postao je ministar obrane Republike Hrvatske u rujnu 1990. O
Martinu pegelju novinarka Dunja Ujevi je napisala: Martin pegelj u to je
vrijeme bio lan SDP-a. Kada ga je Tuman imenovao za ministra obrane, Sabor
ga je doekao ovacijama. On je bio u predodbi ljudi respektabilno vojniko
ime, plus to sad, kao general JNA, ide kontra jugoslavenske armije i staje na hrvatsku stranu. To to ga je Tuman imenovao za ministra, a on je lan oporbene
stranke, bio je to dokaz vie da mu dravni vrh poklanja povjerenje i da vjeruje
u njegovu strunost. Ljude je obuzeo osjeaj sigurnosti i zajednitva. U jednom
trenutku zaista se inilo da je Hrvatska dobila svoga Kutuzova. Dunja Ujevi,
Ministar obrane jedno sjeanje na Gojka uka, Alfa d.d., Zagreb 2003.
82 U priopenju Saveznog sekreterijata za obranu (SSNO-a) od 23. sijenja 1991.
otvoreno se najavila intervencija snaga JNA u Hrvatskoj, dakle, samo dan prije
prikazivanja lma o ministru obrane Martinu pegelju. U njemu je stajalo: U
Republici Hrvatskoj mobiliziran je sastav raznorodnih, u biti, vojnih formacija...
Svi mobilizirani oruani sastavi moraju se odmah raspustiti. U protivnom, ako
se na podruju Hrvatske odmah ne raspuste svi mobilizirani oruani sastavi,
Jugoslavenska narodna armija e, postupajui po odredbama toke 4. i 7. naredbe Predsjednitva SFRJ, podii borbenu gotovost svojih jedinica na nivo koji
e garantirati provoenje na zakonu zasnovanog krivinog postupka i izvrenja
sudskih odluka. Kronologija rata, str.38.
83 Kamera za tajno snimanje bila je ugraena u televiziju koja se nalazila u prostoriji gdje su pegelj i Jagar razgovarali. Osim toga pripadnici Labradora, su
nekoliko sati unaprijed znali kada i gdje e biti dostava oruja. Tako je u ranu
jesen 1990. i provaljen lanac naoruavanja Zbora narodne garde (uveni TV
snimci koji su emitirani u sijenju 1991.) Glavni akter na KOS-ovoj strani u toj
akciji bio je kapetan Jager roak Martina pegelja.
77
ega je pegelj i nakon afere s lmom javno zastupao taj svoj

famozni plan sveopeg juria na vojarne i ocire JNA i njihove
obitelji u svojim stanovima.
Iz ovakve analize mogua su dva zakljuka: prvi, da je puka
namjera optuiti dravno vodstvo (predsjednika drave dr. Franju
Tumana) zbog nesposobnosti i neodlunosti, brzog, i takoreku, bezbolnog oslobaanja Hrvatske. Drugi, da Hrvatska gradi
sustav obrane na krajnje nasilnim metodama koje su u opreci s
meunarodnim ratnim pravom i u tome ona treba biti sprijeena
bilo intervencijom JNA, bilo politikim pritiscima izvana ili njihovom kombinacijom. U svakom sluaju bilo je iznimno vano poslati Zapadu poruku u kojoj e se kompromitirati hrvatska vlast i
sva zbivanja u Hrvatskoj svesti na ustaki stereotip.
Jo nekoliko opaski o pegeljevom planu. Naalost, u Hrvatskoj su viane svakakve dravne tajne po medijima, pa zauuje injenica da pegeljov plan nikad nitko nije objavio ili pak
da se netko pohvalio kako ga je vidio. To navodi na utemeljen
zakljuak da plan uope nije postojao. Kako dravni vrh nita
nije znao o namjerama obmanjivanja protivnike strane moe se
dalje zakljuiti da je to bila iskljuivo pegeljeva ideja i(ili) namjera. On na dunosti ministra obrane bez znanja Vrhovnitva
nikako se samostalno nije smio upustiti u takvu avanturu, ali je
ipak to uinio. Zato? U svakom sluaju proizlazi da je bivi ministar obrane Martin pegelj u oitoj kontradikciji. Izmeu ostalog,
malo je poznato da je u svom nastupu na jednoj tribini u Njemakoj pegelj, propovijedajui o svom slamanju JNA, objasnio
da se plan napada na vojarne JNA odnosio i na vojarne u Bosni i
Hercegovini, dakle, u onim republikama gdje je razoruana teritorijalna obrana, odnosno tamo gdje se na velikom ratitu trebala stvoriti velika Srbija. S druge strane Izetbegovieva ponuda
pegelju (u dva navrata!) da bude ministar obrane Bosne i Hercegovine, doista je indikativna. pegeljevo priznanje: Izetbegovi
je sumnjao da su se Miloevi i Tuman dogovorili o podjeli Bosne,
pa je stoga vjerovao kako e JNA branei jedinstvenost Jugoslavije
braniti u isto vrijeme jedinstvenost Bosne i Hercegovine nesvje84 U tom lmu pegelj, ne slutei da je Jagar zapravo agent KOS-a, detaljno opisuje kako u praksi treba izgledati plan eliminacije kljunih ljudi JNA u Zagrebu,
odnosno likvidacija ocira i njihovih obitelji: ide od kata do kata, dum, dum, i
ide dalje. Kada ga Jagar, da bi ga navukao, pita: A, djeca?, pegelj odgovara
da nema veze, treba ih sve!, Dunja Ujevi, isto, str. 94.-95.
85 Tuman je shvatio da ga netko eli kompromitirati. No, nije bio naistu je li to
bila glupost ili je posrijedi opstrukcija. iji je to bio cilj? Tko je radio svjesno, a
koga su navukli? No, to god bilo, bilo je identino scenariju famoznog lma
(potcrtao a.) koji se pojavio nedugo nakon tog sastanka na kojemu general
Martin pegelj razgovara s izvjesnim Jagarom, a koji je snimljen prema uputama jugoslavenske kontraobavjetajne slube., Dunja Ujevi, isto, str. 94.
86 Napad na Zagreb bio bi, dokazao bi to pegeljev lm preventiva protiv oivljavanja ustatva i neophodna zatita Srba u Hrvatskoj. , Dunja Ujevi, isto, str. 95.
87 Erazmus, br. 9. 1994.
GOSPODARI KAOSA
78
sno otkriva i njegov vlastiti motiv, alei se usput kako hrvatska

strana nije prihvatila taj prijedlog. Ako je Izetbegovi vjerovao u
JNA, logino je da je za svog ministra traio ovjeka s istim uvjerenjem. Na kraju, da je hrvatsko Vrhovnitvo postupilo kako je
to Martin pegelj predlagao to bi znailo nestanak Hrvatske na
samom poetku njezine samostalnosti.
Operacija pegelj predstavlja onu vrstu operacija specijalnog
rata iju je zagonetku teko odgonetnuti, i tijekom vremena ne
gubi na aktualnosti, njezin je model: visoko rangirana osoba (pegelj) u sustavu vlasti dobiva povjerenje osoba iznosi nekakav
plan koji je samo njoj poznat protivnika strana (KOS) objelodanjuje taj plan (lm) do kojeg je dola tajnim postupcima osoba
(pegelj) tvrdi da je lm falsikat, odnosno da je neistinit druga
strana (KOS, JNA) zna da je lm istinit vie ne zna, postoji li ili ne
postoji plan, je li lm istinit ili nije, i to nije ni bitno, bitna je poruka
koja je ostala u Hrvatskoj je na djelu oivljavanje destruktivne zloinake vlasti.
Operacija Zrani juri na Hrvatsku pokuaj stvaranja beznaa u narodu u uvjetima psihoze zabrinutosti i straha zbog
vanjske ugroze, izveden je u jesen 1991. u reiji tjednika Globus.
Krijui se iz anonimnog ekspertnog tima (kako bi uvjerljivost kod
itatelja bila vea) na nekoliko stranica te tiskovine otkrivena
je srpska strategijska napadna operacija za okupaciju Hrvatske.
Takav pristup odredio je i sadraj analize. U njoj je bio napisano. Prema procjenama vojnih strunjaka, JNA je izvukla pouke
iz slovenske kampanje kad su oklopno-mehanizirane postrojbe
angairane bez pjeake zatite i zrakoplovne pripreme, pa sad
ak i kolone kamiona koji se povlae iz Slovenije, prati znatnim
zrakoplovnim snagama.
Istodobno, JNA se isti od kolebljivaca i tu se nabrajaju nekakvi Kolek, Roi, pehar, Erceg. Iz rasporeda postrojbi Kopnene
vojske (KoV-a) lako se uoava plan Generaltaba za frontalni napad
na Hrvatsku. Za frontalni napad na Hrvatsku formirano je zapovjednitvo Sjevero-zapadnog vojita (SZV), s okosnicom 5. korpusa
kopnene vojske (KoV) u ijem su sastavu: zagrebaki, novosadski,
banjaluki, kninski, sarajevski, mostarski i podgoriki korpus. Podrku iz zraka pruit e ojaane snage 5. korpusa Ratnog zrakoplovstva i protuzrane obrane (RV i PVO) pod zapovjednitvom
general-majora Marka Kulia: doveden je na aerodrom Biha gdje
e vjerojatno biti i zapovjednitvo Sjeverozapadnog vojita.
88 To je vrijeme, bedema ljubavi zabrinutosti i molitve majki iji su sinovi na
odsluenju vojng roka u JNA. To je vrijeme mirovne konferencije o Jugoslaviji u
Haagu gdje se zakljuilo da nema promjena granica silom. To je vrijeme puzajue okupacije hrvatskog ozemlja (hrvatskog Podunavlja, zapadne Slavonije,
Banovine, Korduna , Like i Dalmacije), od strane JNA. To je vrijeme pogibije kamermana hrvatske televizije studija Osijek eljka Kajia. To je vrijeme poetka
mirovne misije EZ-a u Hrvatskoj... Kronologija rata, str. 90.-92.
79
Kopnena vojska sa svojim korpusima ima prioritetan zadatak izlaska iz vojarni i postavljanje na polazne poloaje za opi
napada. To potvruje raspored topnikih poloaja oko Zadra,
oklopnih jedinica oko Biograda i Vrlike, na Kuprekom polju, oko
Trebinja, oformljena borbena linija oko Belog Manastira do Morovia (Srijem), ukopane snage oko Okuana...Moe se zakljuiti
da Generaltab priprema klasinu zrano-kopnenu bitku s osnovnim ciljem unitenja snaga MUP-a i ZNG-a, zauzimanje teritorija
Hrvatske pod izlikom zatite srpskog stanovnitva, a zapravo
vraanje Hrvatske u sklop krnje Jugoslavije, te svrgavanje legalne vlasti.
Taktika podvarijanata jest operacija postepenog rasijecanja i odsijecanja manjih dijelova teritorija Hrvatske kao i u sluaju Baranje, gdje e se uporabiti zdruene snage Kopnene vojske i
Ratnog zrakoplovstva, uz angairanje priuvnih ratnih formacija
Rijene ratne otile (RRF) ...
Zrakoplovna ofenziva prva faza: izvianje i pregrupiranje
opisuje se detaljno kako u logistikoj potpori tako i u operativnom rasporedu zrakoplovnih snaga i zakljuuje se kako je dosad
Ratno zrakoplovstvo imalo prvenstvenu zadau izvianja teritorija Hrvatske te da je glavni operativac Ratnog zrakoplovstva
bivi obavjetajac kolovan u SAD pukovnik ovagovi (nepoznata osoba!) odlino zna svoj posao, ali mu je protuzrana
obrana ZNG jo uvijek nepoznanica. Zatim se navode nekakve
slabosti Ratnog zrakoplovstva kao npr. nedostatak ubojnih sredstava, kojih navodno imaju samo za sedam dana rata (to je oita
la) ili pak neispravnost zrakoplova (to je velika la), ali zato slijedi neobian zakljuak, Moral zrakoplovnih jedinica 5. korpusa
Ratnog zrakoplovstva oienih od veine Slovenaca i Hrvata
ocjenjuje se kao vrlo dobar. Zatim se toboe ti veliki eksperti
igraju vojnog umijea i nita manje nego se itateljstvu Globusa
nudi i ovo: Zrano-kopnena bitka ili zaljevski model rata u zauzimanju Hrvatske dilema koju e uskoro morati razrijeiti Generaltab JNA, a za hrvatski narod to znai nova razaranja. A, da se
zamaskira prava namjera ovog uratka psiholokog rata uskliknut
e: Ako je to cijena neka bude! Hrvatska je odlunija nego ikad
da brani i obrani svoj suverenitet. Ali odmah nakon te uvjetne
odlunosti slijedi podnaslov Faza: vatreni udar s udaljenosti
s obzirom na slovensku lekciju, valja oekivati pokuaj da se
Hrvatska slomi samim zrakoplovnim snagama. U takvom napadu moe se oekivati 100 do 250 zrakoplova, u 20 do 25 grupa i
na isto toliko objekata u 3 do 4 naleta u trajanju 3 do 7 dana. Svaka dva sata ponavljali bi se napadi na iste ili alternativne ciljeve,
ovisno o uinku napada. Nakon ovakve najave masovnih zranih
udara, slijedi prokuani recept psiholokog djelovanja, prividno
umanjenje prethodne tvrdnje koja je potkrijepljena brojkama i
ija je impresija na itatelja snanija, od one koja slijedi. Brojnost
GOSPODARI KAOSA
80
i estina zranih udara ipak nee biti kako je opisana, nego e

se dio zrakoplovstva angairati u zranoj obrani teritorije, za
izvianje i prevoenje, a dio lovake avijacije (MiG-21 i MiG-29)
ostao bi u zatiti snaga lovako-bombarderske avijacije. Ovdje
je obmana toliko prozirna da postaje ak i smijena. U to vrijeme
Hrvatska je zaista imala vrlo skromna sredstva protuzrane obrane (topove 20 mm i ponegdje 40 mm, te lake raketne prijenosne
sustave strijela-M), pa navodno odvajanje srpskog zrakoplovstva
za lovaku zatitu je groteskno. Hrvatska nije imala niti jednog
jedinog zrakoplova koji je bio u stanju voditi zrane borbe!!! Srpske obavjetajne slube znale su za to.
Zatim slijedi opis pripreme za zrakoplovnu ofenzivu Dan
D u kojoj bi se zauzele i blokirale kontrole letenja na zrakoplovnim lukama, a ciljevi napada srpskog zrakoplovstva su snimljeni
i piloti upoznati sa aero-foto snimkama. Neto ranije, s opim
zranim napadom uslijedile bi aktivnosti kopnenih snaga, a tu
je naravno i djelovanje KOS-ovih agenta, te u zavrnom dijelu te
faze, kako se kae u tekstu, uslijedila bi sinkronizirana aktivnost
etniko-teroristikih grupa na cijelom pojasu od Osijeka do
Dubrovnika. I konano na dan D zrakoplovne snage djelovale
bi u tri zrakoplovne grupacije: centralna sa zranih luka: Biha,
Banja Luka, Udbina, Sarajevo, i Bajna Bata jaine 80-120 zrakoplova; sjevernu zrakoplovnu grupu sainjavale bi postrojbe iz
zranih luka: Tuzla, Sombor, Kraljevo, Batajnica. Jaina ove grupe
je 60-80 zrakoplova i konano juna zrakoplovna grupa: stacionirana na zranim lukama: Udbina, Glamo, Mostar, Podgorica, bez
navoenja jaine. Hoe li se generali odluiti? Tako pita Globus i
zavrava reenicom ... Generalski vrh u svojim bunkerima bio
bi sposoban da donese i takvu odluku.
Naravno tu si i dvije sheme zrakoplovnih udara na cijelu
Hrvatsku jedna na pola, a druga na dvije treine stranice izraenih po svim pravilima stoernog rada tadanje JNA, tako da
ne bi bilo dvojbe ili pak sumnje u vjerodostojnost, plana kako bi
psiholoki uinak bio jo jai u obeshrabrenju pruanja otpora
takvim snagama.
Koliko li zablude u tom tekstu. Pripadnici JNA u cjelini kao i
njezin establishment u operacijskom i doktrinarnom smislu nisu
o zrano-kopnenoj bitki znali gotovo nita, jer je vaea doktrina
JNA bila doktrina naoruanog naroda, dakle, masovnosti, a ne
doktrina vladanja informacijama u realnom vremenu. Njezino
navoenje u kontekstu lanaka imao je za cilj podsjetiti itateljstvo na televizijske slike iz Pustinjske oluje koja se odvijala samo
osam mjeseci ranije. Slike unitenih irakih snaga bile su jo svjee, samo podsjeanje na njih u psiholokom smislu znailo je kod
itatelja stvoriti uvjerenje da je svaki otpor takvoj sili uzaludan.
Eto, tako je pisao Globus samo osam dana prije hrvatskog
napadaja na vojarne koji je donio prekretnicu u poetnoj dionici
81
rata na Velikom ratitu. Operacija Zrani juri na Hrvatsku

je tipina medijska operacija specijalnog rata. Njezin je model
zaista jednostavan: uvjerljivom strunom priom anonimnog
ekspertnog tima kod nestrune itateljske publike izazvati malodunost i strah.
Operacija Labrador prisjeajui se osnovne postavke o
povijesnoj krivnji hrvatskog naroda iznesene u knjizi Magnum
crimen, odnosno pokuaj da se tenje hrvatskog naroda za vlastitom dravom izjednai s faizmom, bit e jasniji cilj i prozirnija
namjera koja se htjela postii, na primjer, miniranjem zgrade
idovske opine. U tom smislu govorei, jasnije e se iskazati
metode specijalnog rata prema Hrvatskoj kojima se sluila mrea
Labrador. pijunsku grupu Labrador, u okrilju ire obavjetajne
mree poznate pod imenom Opera (Savjet za psiholoko-propagandnu aktivnost, Odjeljenje za psiholoki rad) organizirala
je sluba sigurnosti Ratnog zrakoplovstva i protuzrane obrane
bive JNA. Grupa Labrador nije imala samo zadatak skupljati
obavjetajne podatke o pojedincima, organizacijama i institucijama u Hrvatskoj, poglavito meu novoosnovanim strankama, i
izvoditi teroristike akcije i likvidacije, ve je njezin krajnji cilj bilo
obaranje legalno izabrane vlasti. U toj grupi su bili ljudi koji su radili na razliitim poslovima u politikim strankama, ministarstvu
unutarnjih poslova i drugim institucijama. S ciljem kompromitiranja hrvatske vlasti, grupa Labrador je izvela nekoliko diverzantskih akcija. Izmeu ostalog, postavili su eksploziv u zgradi
idovske opine u Zagrebu, minirali su idovski spomenik na
Mirogoju i postavili eksploziv na Zrinjevcu u neposrednoj blizini
amerikog generalnog konzulata. Hrvatska vlast u oima svijeta,
trebala je, nakon teroristikog napada na idovsku opinu i idovski spomenik izgledati kao antisemitska, faistika. Takvim se
inom htjelo meunarodnoj javnosti nametnuti teza da je nova
hrvatska vlast poput one ustake. Ovu propagandnu formulu
o neofaizaciji Hrvatske primjenjivat e redovito Feral Tribune,
Arkizn, Novi list, a kasnije e im se pridruiti Globus, Nacional i Jutarnji list, odnosno mnogi svjetski deterministi. Djelovanje mree
Labrador osjealo se najvie u medijima. U vrijeme promjene
sustava i politikih odnosa u Hrvatskoj 1990. u duhu plana Slog,
namjera mree Labrador je da preko svojih suradnika osigura
ponajprije opstanak, a potom revitalizaciju jugoslavenske ideje
preko svojih kondenata (zavrbovanih novinara) i pokretanjem
novih listova.
89 Zrani juri na Hrvatsku, Ljubo Kos i Globusovi eksperti, Globus, 6. rujna 1991.
91 U intervjuu koji je (u proljee 1994.) dao agenciji AIM iz Podgorice, potpukovnik
Ivan Sabolovi, ustvrdio je da su labradori bili ugraeni u sve razine hrvatske
vlasti: u Vrhovnitvu, MUP-u, Stoeru zbora narodne garde, vrhu HDZ-a, Hrvatskoj stranci prava i njezinim paramilitarnim formacijama (HOS) a pozicije u
nekim hrvatskim redakcijama vodile su se pod ifriranim imenom Slog.
GOSPODARI KAOSA
82
Vrhunac teroristikih aktivnosti prema Hrvatskoj bio je raketiranje banskih dvora. Ovu akciju napada na hrvatskog predsjednika planirala je sluba sigurnosti Ratnog zrakoplovstva i
protuzrane obrane JNA. Ta je sluba, na planovima likvidacije
hrvatskog predsjednika, mobilizirala svoje najsposobnije kadrove. O kakvoj se zahtjevnoj i opsenoj obavjetajnoj operaciji
radilo vidljivo je iz samog naina, mjesta i trenutka raketnog
udara. Neprijatelj je preko agenture doznao dnevni plan Predsjednikovih aktivnosti. Na prikupljanju obavjetajnih podataka
bila je angairana i skupina Labrador. U Odjeljenje za psiholoki
rad u Zemunu razraen je plan propagandnih aktivnosti nakon
atentata, raunajui 90 posto s uspjehom same akcije napada,
smrt ili teko ranjavanje Predsjednika. Obezglavljenjem Hrvatske agresor bi doao do nedostine strateke (vojne i politike)
prednosti, jer bi, prije svega kako je KOS raunao dolo do
rascjepa u dravnom vodstvu. Posljedice takvog rascjepa bile bi
blokada Hrvatske i na meunarodnom planu.
Zanimljivo je da, tuitelji hrvatskog Predsjednika i njegove
politike prema Bosni i Hercegovini nikada ne spominju loginu
injenicu da dr. Franjo Tuman uope nije bio u poziciji bilo
to dogovoriti s inspiratorima atentata kojeg su na njega izveli 7. listopada 1991. Ako je tomu tako onda JNA ne bi krenula
na Bosnu i Hercegovinu jer bi tada nestao jedan od djelitelja
Bosne i Hercegovine i Miloevi bi ostao sam. Teza o Tumanu
kao djelitelju Bosne i Hercegovine proizvedena je u laboratoriju Savjeta za psiholoko-propagandnu aktivnost u Beogradu,
a njezini distributeri i zagovornici postali su i meunarodni
i hrvatski glasnogovornici determinizma. I jedni i drugi su tako
postali izravni sudionici specijalnog rata.
Za razumijevanje operacije Labrador i sve oko nje to se
dogaalo neophodno je ui u njezinu genezu. Hrvatskom je u
prvoj polovici rata (1991.-1993.) kruio strah fobija od kosovaca i udbe. Ponekad je to imalo i razmjere paranoje. Zato je i
92 Tekst objavljen u Narodnoj armiji od 31. srpnja. 1991. na osobit nain najavio je
ovaj teroristiki in. Naime, u tekstu se komentira rad hrvatskih obavjetajnih
slubi i kae se kako su se obavjetajci i agentura hrvatskih obavjetajnih slubi
uljuljkali u osjeaj da su svemoni. Takav zakljuak temelje na injenici da (KOS)
jo ... ne primjenjuje pravila igre koja su u ovom poslu surova. Ova reenica
govori s kakvim se protivnikim slubama Hrvatska sukobljavala na svom tlu
u vrijeme Domovinskog rata. Prijetnji su se obistinile u raketnom napadu na
Banske dvore 7. listopada 1991.
93 Vijesti o napadu na Banske dvore izazvale su ogorenje diljem svijeta. Slubeni
odgovor srpskih politiara i federalne armije je stigao ubrzo. Naime oni su poricali da je JNA poslala zrakoplove kako bi ubili hrvatskog Predsjednika i njegove
goste. U njihovoj slubenoj izjavi se navodilo kako je hrvatska Vlada postavila
eksploziv unutar zgrade i u okolne ulice kako bi izazvala meunarodni skandal
i optuila JNA. Kronologija rata, str.100.
94 Zanimljiv je podatak da su uoi raketiranja Banskih dvora, mnogi predstavnici
(diplomati) Zapada kao i ruski konzul u Hrvatskoj, napustili Zagreb.
83
koliko u svemu tome bilo razloga za takvo stanje? Tko ga je proizveo? Koliko istine ima u svemu tome? Sudei po izjavama ocira
tajne vojne slube (KOS), i njihovim ispovijedima na sudskim
procesima odranim u Beogradu (1994.), u Hrvatskoj je zaista,
nakon pobjede HDZ-a na izborima (u proljee 1990.), formirana
specijalna obavjetajna mrea, koja e naknadno dobiti naziv
Labrador. Nastala je spajanjem vie postojeih lokalnih obavjetajnih centara, a ulogu koordinatora preuzeo je potpukovnik
Ivan Sabolovi. Izravno nadreeni potpukovniku Ivanu Saboloviu bio je pukovnik Slobodan Rakoevi, naelnik odjeljenja
sigurnosti u ratnom zrakoplovstvu. Istodobno u Generaltabu
JNA je formirana posebno opremljena (kadrovima i tehnikom)
kontraobavjetajna grupa (KOG) usmjerena na djelovanje prema
Hrvatskoj. Na njezinom elu nalazio se general major Aleksandar
Vasiljevi, kasnije naelnik KOS-a. Sa izbijanjem sukoba, a za stvaranje psihoze kaotinosti u dijelu Hrvatske izvan neposrednih
borbenih djelovanja, pobrinuli su se labradori koji su tijekom
ljeta 1991. izveli oko 450 eksplozija. Dvije najpoznatije ve su
navedene: bile su one podmetnute ispod idovske opine i idovskog groblja na Mirogoju. Nakon tog ina putane su glasine
o moguim minerima kako bi se stanje kaotinosti produbilo.
Hrvatska slubena politika je tvrdila da je to nedjelo in Radenka
Radojia, obavjetajaca KOS-a.
U rujnu 1991. Radoji naputa Zagreb (gdje mu je ostala
obitelj) i prelazi u Beograd. U krugu oko pukovnika Slobodana
Rakoevia tada ve naelnika KOS-a, kuju se planovi o formiranju Opere, tj. obavjetajno propagandne grupe za specijalni rat
protiv Hrvatske. Na operativno-obavjetajnoj razini Opera se
oslanjala na labradore, dok je na propagandnom polju koristila
svoje pozicije u hrvatskim medijskim redakcijama (prema planu
Slog), kontakte sa stranim novinarima kojima su dostavljali
najbolje fotograje i najbolje informacije o ustakom karakteru
protivnika, a proboj na srpskom medijskom prostoru, osiguran
je bio mnogo ranije jo za vrijeme antibirokratske revolucije.
95 Cilj mree bio je razbijanje pokreta za hrvatsku nezavisnost, stvaranje konfuzije
i poticanje projugoslavenskih elemenata.
96 Centar iz kojeg je potpukovnik Sabolovi djelovao bio je obavjetajni detaman
korpusa ratnog zrakoplovstva (RZ i PZO) u Zagrebu. Vjeruje se da su labradori
centrali u Beogradu i najviim dravnim tijelima dostavljali podatke izuzetnog
obavjetajnog sadraja. Potpukovnik Sabolovi tvrdi da su se na osnovu toga
mogli donositi pravovremeni i pravovaljani zakljuci i odluke. Vladimir Jovanovi, Labradori i interi, NIN 20. svibanja 1994.
97 Njegova kancelarija nalazila se u Zapovjednitvu ratnog zrakoplovstva i protuzrane obrane (RZ i PZO) u Zemunu.
98 Krug potencijalnih minera bio je u ta dva sluaja raznolik: od slovenskog desniara Zmaga Jelinia do Dobroslava Parage, preko tvrdnji da je to uraeno
po odluci Franje Tumana osobno (zbog njegovih, navodnih, antisemitskih
sklonosti). Vladimir Jovanovi, isto.
GOSPODARI KAOSA
84
U domu JNA u Zemunu otvara se radnja i stvar funkcionira

tako dobro da je dio hrvatskih politiara i hrvatske javnosti bio
uvjeren da postoji sukob izmeu zapovjednika obrane Vukovara
Mile Dedakovia Jastreba i predsjednika drave dr. Franje Tumana, ne znajui da je taj sukob potaknut i nadziran kanalima Labradora i Opere. To je, kao to je poznato, bio uvod ak i u oruane
sukobe ZNG-a i HOS-a, kao i kasnije uhienje Parage. Preko njega
se, nastojalo stvoriti to ustakiju sliku o hrvatskoj vlasti.
Dio labradora prilikom osvajanja Zapovjednitva 5. korpusa
RZ i PZO u Zagrebu (sredina rujna 1991.), bio je provaljen tako da
se mogla rekonstruirati obavjetajna mrea KOS-a u Hrvatskoj.
Obavljena je prema svim profesionalnim kriterijima i pokazalo
se da je te godine u Hrvatskoj bilo vie od etiri stotine agenata
KOS-a rasporeenih u svim podrujima. Organizacijska struktura
mree bila je sastavljena od deset jezgri (vorita) na dvije razine, tako da je svatko znao samo pet obavjetajaca, koji su znali
drugih pet.
Tijekom prosinca 1991. Generaltab JNA prihvaa u potpunosti politiku dravnog vrha Srbije o stvaranju krajine i Jugoslavije bez krnje Hrvatske i Slovenije. U tom pravcu razvija se
Opera i tog prosinca otpoinju operacije Opera-orjentis i Plitviceorjentis, s ciljem da osiguraju vojno, gospodarsko i obavjetajno
odravanje krajine. inilo se da Opera trijumra.
Poetkom 1992. dolazi, meutim, Vanceov plan o miru, a
6. sijenja 1992. zrakoplov JNA koji je poletio iz zrane luke Biha obara nad Hrvatskom helikopter s promatraima Europske
unije. Odmah nakon toga ostavku podnosi general armije Veljko Kadijevi, a general Zvonko Jurjevi, dotadanji zapovjednik
ratnog zrakoplovstva, biva suspendiran.
To je bio sukob uvjetno nazvano projugoslavenske i prosrpske skupne unutra vrha JNA. Potpisivanje mirovnog sporazuma u Sarajevu (3. sijenja, 1991.) i prihvaanje Vanceovog
plan prosrpska skupina doivjela je to kao pobjedu Hrvatske,
odnosno dr. Franje Tumana u toj prvoj dionici rata. Za taj ne99 Vladimir Jovanovi, isto.
100 Podatak je potvrdio i potpukovnik Ivan Sabolovi, agencija AIM, isto.
101 Usp. Veljko Kadijevi, isto.
102 U Sarajevu, u nazonosti Cyrusa Vancea, hrvatski ministar obrane Gojko uak i
predstavnik jugoslavenske armije general Andrija Raeta potpisali su sporazum
o bezuvjetnom prekidu vatre, dogovorenom u enevi 23. studenog izmeu
predsjednika dr. Franje Tumana i generala armije Veljka Kadijevia, koji stupa
na snagu 3. sijenja u 18 sati. To je otvorilo put dolasku meunarodnih snaga
UNPROFOR-a na prostor bive Jugoslavije. Kronologija rata, str. 127.
103 MiG jugoslavenske armije u 14 sati i 10 minuta borbeno je djelovao na dva
helikoptera Europske promatrake misije koji su letjeli na podruju Policijske
uprave Varadin. Jedan je helikopter pogoen, a drugi se spustio neoteen u
blizini pogoene letjelice. U pogoenom helikopteru, svih pet lanova posade
poginulo je, a njegovi djelovi razasuti su u krugu od 200 metara. Kronologija
rata, str.128.
85
uspjeh okrivila je projugoslavensku skupinu jer u ostvarivanju

memorandumskih ciljeva, po njihovu miljenju, nije bila dovoljno radikalna, pa je zato oekivani uspjeh izostao. To miljenje
jednako tako se odnosilo i na operacije specijalnog rata koje su
bile voene protiv Hrvatske. Dakle, nije su tu radilo ni o kakvim
razliitim pristupima jugoslavenskoj krizi, nego o nainu i brzini
stvaranja velike Srbije. Iza obaranja helikoptera europske promatrake misije, stajala je prosrpska skupina na elu s general
pukovnikom Boidarom Stevanoviem.
Nastalo stanje, podjela i obrauna unutar armijskog vrha,
posljedica je injenice (iako je bila planska) da se JNA (proljee
1992.) podijelila na tri srpske vojske: Vojska Jugoslavije, vojska
republike srpske i srpska vojska krajine. Dok je vojska republike srpske ostavljena da vodi rat protiv Bosne i Hercegovine,
odnosno srpska vojska krajine protiv Hrvatske, Vojska Jugoslavije je postala oruana sila nove drave sastavljene od bivih
jugoslavenskih republika Srbije i Crne Gore. Ta drava je nazvana
Savezna Republika Jugoslavija. U tim okolnostima dolo je i do
velike smjene mnogih visokih dunosnika JNA, preteito pripadnika meke projugoslavenske struje za koje se smatralo da nije
dovoljno vjerna velikosrpskoj ideji i preuzimanje vodeih vojnih
poloaja od strane pripadnika tvrde struje. Uloga vodstva jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva u istkama i potonjim dogaajima je bila odluujua. Skupina unutra ratnog zrakoplovstva,
koju je predvodio, kasnije njezin zapovjednik, general Boidar
Stevanovi, polako uzima stvar u svoje ruke. Poetkom oujka
u Veernjim novostima pojavljuje se tekst o navodnom ustakom leglu u zapovjednitvu ratnog zrakoplovstva. Bio je to kraj
Opere i poetak progona njezinih protagonista. U svibnju (1992.),
poslije emisije na RTB-u, Rakoevi, Saboli, Radoji i ostali bivaju smijenjeni i uhieni. Uslijedilo je suenje pred Vojnim sudom
u Beogradu poetkom prosinca 1992., koje je zavrilo u veljai
104 Misteriozno ubojstvo, krajem sijenja (1991.), eljka Paraina u zemunskom
kau O.K. bila je tek najava bure i obraun sa ljudima iz Opere. Pilot Parain,
izgleda, nekome je bio suvian. Puno je znao i sudjelovao u bombardiranju
poligona ZNG kod akovca, to e mnogi sebi pripisati kao iskljuivu zaslugu.
Vladimir Jovanovi, isto.
105 To vodstvo je moda naslijedilo neke karakteristike njihovih predratnih, kraljevskih prethodnika koji su izvrili pu protiv princa Pavla (1941.) sa svrhom
da se odbaci pakt sa silama Osovine; ta akcija potakla je Hitlera da napadne
Jugoslaviju. Dr. James Gow, predava u Centru za obrambene studije, London,
Beograd i Bosna procjena jugoslavenske vojske, Obavjetajna revija, Kraljevski koled, London 1993.
106 U prosincu je pobjeda vrste struje bila oita i na jedan drugi nain u to
vrijeme ona se ukljuila sferu vojnog izdavatva. Na godinjem sastanku uprave vrhunskog vojno-teorijskog urnala Vojno delo, nadmo Stevanovia je
pokazana njegovim postavljanjem za predsjednika urednikog odbora. To je
osiguralo njegovu vrstu kontrolu nad viim ealonima jugoslavenske vojske.
Dr. James Gow, isto.
GOSPODARI KAOSA
86
1993. Novi naelnik slube sigurnosti u ratnom zrakoplovstvu

postaje (na prijedlog generala Stevanovia) pukovnik Neeljko
Bokovi sa zadaom da identicira i odstrani pijune i izdajice
iz vojske u cjelini. To je bilo neobino postavljenje jer je Bokovi
povuen iz mirovine da bi preuzeo novu dunost i bio unaprijeen u in general-majora usprkos tome to nije imao potrebne
kvalikacije. Kulminacija ovih poteza dola je u prosincu 1992.
kada je s dunosti naelnika uprave sigurnosti Vojske Jugoslavije
smijenjen general major Aleksandar Vasiljevi i na njegovo mjesto postavljen general major Aleksandar Dimitrijevi (ovjek od
osobnog povjerenja Slobodana Miloevia). Uslijedilo je suenje generalu Aleksandru Vasiljeviu (oujak 1993.) na kojem se
general armije Veljko Kadijevi pojavio kao svjedok obrane.
Svi ovi dogaaji trebali su prikazati kako Slobodan Miloevi
nije utjecao na dogaaje na prostoru bive Jugoslavije i da nije kriv
za agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu (1991.-1992.) nego
da je to djelo projugoslavenskog vojnog vrha i kako su to, prema
feljtonu (od jedanaest nastavaka) objavljenog u listopadu 1992. u
Politici ekspres, organizirali pripadnici Opere i Labradora koji su u
svom obavjetajnom radu radili u korist hrvatskog reima. Optube su polazile od toga da su mnogi iz te dvije skupine hrvatske (Sabolovi) ili idovske (Radoji) nacionalnosti, to prirodno implicira
postojanje zavjere, do sumnjienja da se Opera bavila kriminalom,
vercom oruja, kao i terorizmom (miniranje idovskih objekata u
Zagrebu). Za srpsku javnost KOS je prikazan kako je imao namjeru
odravati ili ak iriti stupanj autonomije u odnosu na predsjednika
Slobodana Miloevia. Za potkrjepu takve teze u opticaj je putena
glasina da je glavna zadaa Vasiljevievog rada bila uhoditi antijugoslavenske snage, posebno srbijanskog predsjednika Slobodana
Miloevia, a to je ukljuivalo prislukivanje generala Stevanovia i
zapovjednitva 252. eskadrile u Batajnici.
107 Jedan misteriozni dogaaj, meutim, prethodi otpoinjanu sudskog procesa:
5. prosinca 1992. u ranim jutarnjim satima na Avali je pronaen le kasnije
identiciranog pukovnika Radosava Mitrovia, jednog od pomonika naelnika
KOS-a generala Neeljka Bokovia. Pukovnik Mitrovi bio je u komisiji koja je
utvrivala injenino stanje povodom sluaja Opera. Tvrdi se da je u pitanju
samoubojstvo. Prema pisanju Politike, Mitrovi je trebao 4. prosinca odvesti
sina u bolnicu zbog lake povrede noge. Ostavio ga je u predsoblju stana, a on
skoknuo da kupi cigarete. Vie se nije vratio. Originalno smiljeno samoubojstvo nema to. Vladimir Jovanovi, isto.
108 Prema vlastitom iskazu generala Aleksandra Vasiljevia na stranicama NIN-a
(1993.), njega je osobno smijenio generala major Neeljko Bokovi i to u pratnji dvojice agenata srpske Sluba dravne sigurnosti (SDB). Vladimir Jovanovi,
isto.
109 Koristei 252. eskadrilu, (baza u Batajnici), general Stevanovi je inicirao ponekad zrane napade protiv Hrvatske bez znanja Generaltaba. Ta eskadrila
se pokazala kao arina toka velikosrpskog tabora u jugoslavenskom ratnom
zrakoplovstvu. Isto tako vojnim helikopterima opskrbljivala je ekstremne paravojne skupine eelja, kapetana Dragana, Mirka Jovia te eljka Ranjatovia
Arkana. Dr. James Gow, isto.
87
Da bi stvar do kraja bila zamrena, odnosno da se planere i

izvritelje operacija specijalnog rata protiv Hrvatske ne moe i ne
smije podcijeniti, budui da su svoju ulogu odigrali vrlo dobro.
Naime, na suenju svi su uglavnom dobili vremenske kazne zatvora sa pravom albe, ali je postalo jasno da to nee drati vodu.
im su se nali na uvjetnoj slobodi, alili su se Vrhovnom vojnom
sudu Srbije. Kreu u ofenzivu: podnose 7. travnja (1993.) krivine
prijave protiv generala Neeljka Bokovia, Boidara Stevanovia i ostalih, kao i protiv Branka Kostia (bivi lan predsjednitva
Jugoslavije). Poetkom oktobra, na suenju u Vrhovnom vojnom
sudu, Radenko Radoji je u potpunosti osloboen optubi, a
u prosincu iste godine Vrhovni vojni sud ponitava odluku prvostupanjskog suda o vremenskoj kazni Rakoeviu (etiri godine)
zbog navodnog vercanja oruja i prislukivanja, to ionako nije
imalo nikakve veze s Operom. Potpukovnik Ivan Sabolovi, i ostali, osloboeni su optubi.
Konano, jo su se dvije znaajne promjene dogodile u Vojsci
Jugoslavije tijekom 1992. a koje su izravno vezane oko afera s
Operom i Labradorom. Prvo, dolo je do premjetaja nadzora nad
slubom sigurnosti iz Ministarstva obrane, gdje je ta sluba bila
pod izravnim nadzorom ministra obrane. Drugo, zapovijedanje
110 O prolu osoba koje koje su planirale i vodile operacije specijalnog rata protiv
Hrvatske moda najbolje pokazuje prol Radenka Radojia objavljen u NIN-u
20, maja 1994. Radenko Radoji je dijete vojnog lica (zastavnika), Crnogorca
po nacionalnosti, majka idovka. On se izjanjavao kao idov. Za vrijeme hrvatskog maspoka dobio je zadatak da vri pritisak na studenske lidere na Sveuilitu. Jednom od njih, Anti Rumori, nanio je teke tjelesne povrede. Tijekom
sedamdesetih, Radoji se specijalizirao za obavjetajno pokrivanje Katolike
crkve. Katkad je kao poetkom osamdesetih ulazio u otvorene polemike
zbog pisanja Glasa koncila, te tiskanja nekih knjiga koje su izlazile u poluprivatnim izdanjima. Polemike je vodio naroito u zagrebakom Oku. Sredinom
osamdesetih iz Beograda ugradila ga je UDBA u slovenski tzv. alternativne
krugove. Postaje bas-gitarista avangardne grupe Lajbah. Krajem osamdesetih
u Zagrebu organizira darkersko drutvo samoubojica Crna rua, koje izaziva
buru u javnosti. Vjeruje se da je Radoji bio sklon crnoj magiji i da je veze s
ljudima iz tog kruga, pored ostalog, koristio za dobivanje podataka. (...) U rujnu
1991. dolazi u Beograd i tu ulazi u operativno-propagandnu grupu Opera. Tvrdi
se da je sa sobom donio u Beograd i pozamanu dokumentaciju iz analitikog
odjeljenja CK SK Hrvatske (tajna partijska policija). Spominje se preko 150 000
stranica dokumentacije na mikrolmovima i raunalnim disketama sa kompromitirajuim dosjeima uglavnom ljudi iz hrvatske vlasti (na osnovu kojih je u
lancu trgovine sa drugim obavjetajnim slubama mogue kontrolirati hrvatski politiki ivot, vane odluke, rascjepe...). Nakon uvjetnog putanja iz zatvora
u veljai 1993. Radoji je imao namjeru osnovati svoju vjersku sektu u Beogradu, pod nazivom Univerzalna gnostika crkva. Prijavu za njezinu registraciju u
nekoliko navrata Ministarstvo vjera Srbije je odbilo. (...) Radoji se za to vrijeme
bavio biznisom o ijem karakteru se malo zna. Tvrdio je, pred sudskim vijeem,
da ima znaajne veze s Izraelom i Nizozemskom, kao i sa utjecajnim lobijima u
svijetu. Vladimir Jovanovi, isto
111 Od travnja do prosinca 1993. poloaj ministra obrane drao je Milan Pani,
ameriki graanin, roen u Srbiji, koji je u isto vrijeme bio savezni premjer; kasnije je taj poloaj preuzeo Paniev crnogorski prijatelj Pavle Bulatovi.
GOSPODARI KAOSA
88
i nadzor nad jugoslavenskom vojskom je postalo potpuno drukije nego to je to bilo u vrijeme JNA. Odgovornost za nadzor
nad jugoslavenskom vojskom je smjetena u tijelo koje se zvalo
Vrhovno vijee obrane. Ono je obuhvaalo predsjednika federacije (Dobrica osi), Srbije (Slobodan Miloevi) i Crne Gore
(Miomir Bulatovi). Federalni predsjednik bio je ujedno predstavnik ovog tijela ali odluke je donosilo vijee u cjelini. Podjela
nadlenosti i nain ustroja bez obzira na politiku i poloaje koje
su imali savezni politiari u Beogradu, omoguili su da je zapovijedanje vojskom u znaajnoj mjeri bilo je u rukama republika.
Ujedno, pred meunarodnom javnou htjelo se pokazati da
srbijanski predsjednik Slobodan Miloevi, zapravo, posjeduje
djelomino izravan nadzor nad vojskom Jugoslavije, a ni takav
nadzor nije imao nad JNA. Drugim rijeima da nije imao nikakve
veze s JNA. Meutim, Miloevi je u biti nakon te nove reorganizacije Vojske Jugoslavije imao potpun nadzor nad njom, jer
zaista samo potpora jednog od dvojice preostalih lanova vijea
bila je dostatna da Vojska Jugoslavije slijedi njegove zapovjedi.
Isto kao i prije Miloevi je ostao kljuna gura u politikom i
vojnom vrhu Jugoslavije (Srbije).
Sve ovo je ukazivalo da glumljeni nizak stupanj ukljuivanja
Vojske Jugoslavije u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj od vremena
podjele JNA na tri vojske se moe promijeniti u trenutku za koji
Beograd prosudi da je podesan. Tu podjelu na tri vojske koja je
izvedena isto iz diplomatskih razloga, objasnio je general pukovnik Boidar Stevanovi rijeima: da se osiguraju uvjeti za jaanje
vlasti nad srpskim podrujima u Bosni i Hercegovini koja e, kako se
nadamo, biti u budunosti u Jugoslaviji. Sve to, poduprto njegovom porukom svojim postrojbama u vrijeme kad je postavljen
za zapovjednika Ratnog zrakoplovstva u veljai 1993. nudim
vam samo rad i rat pokazuje da e se angairanje Vojske Jugoslavije u srpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovu i Hrvatsku
nastaviti. Ta potpora imala je vie zikih manifestacija. Tako je
jugoslavensko Ratno zrakoplovstvo nastavilo, pruati logistiku
i borbenu potporu srpskim postrojbama u Bosni i Hercegovini
na i okolo bojinica, a prema okupiranim podrujima Republike
Hrvatske odravati zrani most. Sve se to dogaalo usprkos zoni
zabrane letova iznad Bosne i Hercegovine, koju je UN nametnuo
u listopadu 1992. Meutim, takva se potpora jo vie odnosila
na kopnene snage izravnim sudjelovanjem operativnih sastava
Vojske Jugoslavije u istonoj Bosni. U isto vrijeme zapovjednik
vojske republike srpske general pukovnik Ratko Mladi odravao je redovite odnose s Beogradom. Dnevno je komunicirao s
jugoslavenskim ministrom obrane i naelnikom Generaltaba od
kojih je dobivao zapovijedi koje su mu davale iroka ovlatenja
na operacijskoj razini.
I konano, uspjean poduhvat tvrde struje (i generala pukovnika Boidara Stevanovia) unutar Vojske Jugoslavije bio je
izveden da se pokae otvoreno neprijateljstvo prema Zapadu,
odnosno, da se sugerira bude li zranih udara na srpske snage
u Bosni i Hercegovini, planeri NATO-a nee moi ne raunati s
otvorenim mijeanjem Vojske Jugoslavije.
Eho i posljedice operacija Opera i Labradora i sudbina njihovih protagonista posluit e hrvatskim deterministima za gradnju
teze o dogovorenom ratu, koju e oni javno zastupati od 1993.
Operacija Labrador po svojoj irini (ukljuenosti odabranih;
svjesnih i nesvjesnih; sluajnih protagonista), vremenu trajanja
(nekoliko godina), posljedicama (unutar Srbije, Hrvatske te meunarodne zajednice) predstavlja strategijsku operaciju specijalnog
rata najvie razine. Njezin pojednostavljeni model je: organizirana
visoko profesionalna skupina djelatnika tajne slue inltrirana na
teritoriju protivnike strane (u Hrvatskoj) razvijena obavjetajna
mrea u strukturama vlasti i institucijama a naroito u medijima napadnute strane (plan Slog) teroristike akcije sa svrhom diskreditiranja, odnosno oznaavanja aktualne vlasti napadnute zemlje
kao faistike (pomno odabrani ciljevi napada idovsko groblje i
opina), uhienje dijela vodstva skupine od strane za koju ratuju
(Srbija) improvizirano suenje uhienom dijelu skupine da se prikae kako njihovo djelovanje nije politika opcija agresora, nego da
je to opcija bivih poraenih i diskreditiranih politikih snaga
reorganizacija cjelokupnog sigurnosno-obavjetajnog sustava, te
sustava zapovijedanja oruanim snagama kako bi agresor u novim okolnostima nastavio agresiju.
Operacija Prijetnja atomskim orujem vrijedno je navesti
jedan primjer smiljenog medijskog planiranja i interpretiranja
nekog dogaaja. Srbijanski tisak 1993. i 1994. orkestrirano je
pisao o tome kako postoje sumnje da Beograd ima atomsko
oruje Takvo pisanje smjeteno je u kontekst napisa u stranom
tisku o postojanju meunarodnog podzemlja koje krijumari nuklearnu tehnologiju i radioaktivne materijale. Prema tekstovima
objavljenim u srbijanskom tisku meu takve materijale spada
i jedan ivin izotop (crvena iva) iz koje je onda mogue postojeim tehnolokim postupcima doi do atomske bombe. Ta
medijska pria o tajnom oruju kojeg posjeduje Beograd vezana
je za kontraverznog ruskog politiara Vladimira irinovskog. Za
vrijeme svog boravka u Beogradu irinonski je u jednom svom
intervjuu rekao kao e on posredovati da se Beogradu stavi na
raspolaganje tajno oruje kojeg posjeduju Rusi, oruje velike
razorne moi, tj. eliptonsko oruje (kako ga je on nazvao). Takvu
izjavu eksploatirala je srpska propaganda, piui u petnaestak
tekstova i intervjua o krijumarskim kanalima, o krai radioakti112 Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske, od 1987. do 1997., isto, str. 22. i 23.
89
GOSPODARI KAOSA
vnog materijala, pa i o tome kako postoje sumnje da krijumarski

lanac zavrava u Beogradu.
Pridodaju li se sumnja i otvorene prijetnje Radovana Karadia i generala Ratka Mladia da e raketirati ne samo Mnchen
i Be, ve i duge vee europske gradove, jasnijim se ini pokuaj
i namjera da se kod mnogih itatelja izazove strah od srpskog
oruja, odnosno srpske vojne moi. Hrvatske obavjetajne slube raspolagale su tonim podacima o vrsti i koliini oruja koje
je iz Rusije dolazilo u Srbiju. Bilo je to iskljuivo klasino oruje
(protuoklopna sredstva, sredstva zrane obrane, priuvni dijelovi
za zrakoplovstvo i sl.) oprema koju je Rusija isporuivala Vojsci
Jugoslavije na raun klirinkog duga. Jo jedan zanimljiv moment, pria o tajnom oruju iz srbijanskih medija imala je svoj
nastavak zagrebaki Globus objavio je nekoliko tekstova koji su
govorili o toj mogunosti. Poetkom kolovoza 1994. Globus objavljuje tekst pod naslovom Srpska vojna industrija ubrzano radi na
projektu uranskog pentratora za tenkovske topove. Nedugo zatim
novinar Baron Brljevi objavljuje intervju s Ivanom Supekom o
moguoj srpskoj nabavi nuklearnog oruja. Na tragu tih sumnji
napisana su jo tri teksta tako da se prijetnja uini vjerodostojnijom. U jednom intervju sa zamjenikom glavnog urednika
njemakog lista Fokus, Eugenom Georgom Schwarzom, novinar
Sreko Jurdana na slian nain spekulira o krijumarenju radioaktivnih materijala. Nedugo zatim novinari Vlado Vurui i Roman
Mateji, piui o slovakoj vezi i trgovini radioaktivnim materijalima, u tekstu pod naslovom Ciganski kralj Farka u rusko-srpskoj
vezi zakljuuje kako ruske ekstremne lijeve i desne politike snage
neposredno zdvajaju nad nepravdom koju Jeljcinova politika ini
sirotoj napaenoj Srbiji. ak i neki generali dre da su sva sredstva
doputena kako bi se ta nepravda ispravila... . Sve se to dogaalo
u vrijeme kada je hrvatska politika poela preuzimati strategijsku
inicijativu na velikom ratitu najavom otkaza UNPROFOR-u, a
vjebama Bandira i Posejdon 94 pokazala da raspolae respektabilnom vojnom moi i da je u mogunosti izvoditi napadne
operacije vie razine. Meunarodna zajednica, tonije Sjedinjene
Amerike Drave, u to vrijeme pokazivale su odlunost da zra113 Hrvatska ima podatke o dostavi ruskog oruja, pa i najsuvremenijeg, u Srbiju,
izjavio je ruskim novinarima (2. travnja 1993.), koji su u organizaciji hrvatskog
Ministarstva vanjskih poslova boravili u Hrvatskoj, naelnik Glavnog stoera
Hrvatske vojske general zbora Janko Bobetko. Njegovu je izjavu prenijela ruska agencija RIA. Hrvatska zadrava pravo da se obrati svjetskoj zajednici radi
postignua strogog potivanja embarga UN na opskrbu orujem sudionika
u jugoslavenskom sukobu, rekao je general Bobetko. Rusko oruje za Srbiju,
Krologija rata, str. 257.
114 Odlukom saveznika NATO-a u Bruxellesu, da konanu rije prepusti Vijeu
sigurnosti i glavnom tajniku Boutrosu Ghaliju, Britanija i Francuska praktino
su izborile pravo veta na vojnu intervenciju. Predsjednik Clinton zatraio je da
operaciju zrakoplovnih snaga vodi stoer NATO-a, ali saveznici nisu to prihvatili.
90
91
nim udarima prisile Srbe na potivanje postignutih sporazuma.

Ukupno gledajui te 1993. a poglavito 1994. Srbi su se nali u politikoj i vojnoj defenzivi. U propagandno spaavanje Srba, to
je i razumljivo ukljuila se Velika Britanija i njezini mediji. Naime,
izjavu generala Ratka Mladia kako e bombardirati London
ako Zapad intervenira u Bosni i Hercegovini, ocjenjena je u Britaniji kao dosad najizravniji izazov meunarodnoj zajednici. Zatim
je nekoliko lanova britanskog Parlamenta, kao i predstavnici
pojedinih ministarstava isticali da je Mladieva izjava potvrda
ekstremnog fanatizma u srpskim redovima i jo jedno upozorenje
da se ne moe raunati na razum srpskih predvodnika. I tadanji
ministar obrane Malkolm Rifkin, iako nije izravno spominjao Mladievu prijetnju, uzvratio je izjavom da je Britanija spremna za
vojnu intervenciju u Bosni i Hercegovini, ali je i dodao da se i dalje
protivi ukidanju embarga na uvoz oruja. Ova izjava se moe
iitati samo kao nastojanje da se odri status quo, odnosno da
Zapad odustane od zranih udara na srpske ciljeve u Bosni i Hercegovini. O multiplikaciji Mladieve gronje pobrinuo se The
Daily Mail koji je na naslovnoj stranici objavio Mladieve rijei:
Ako oni bombardiraju nas, ja u bombardirati London. U tekstu
su istaknute i Mladieve rijei kako Srba ima u Londonu, Srba ima
u Washingtonu. Jedan bijesan Srbin moe uiniti, mnogo tete sa
samo jednom ibicom, a zapadna vojska koja bi intervenirala u
Bosni, ostavit e ovdje svoje kosti. Mladieve prijetnje britanski
mediji povezivali su s izjavom Radovana Karadia, koji je rekao
da je Vance-Owenov plan mrtav, a srpska drava u Bosni i Hercegovini stvarnost. Svijet samo gubi vrijeme s Vance-Owenovim planom kako bi prijetnje dobile na uvjerljivosti.
Na temelju iznesenog slijedi logian zakljuak da su zagrebaka tiskovina i londonski mediji potvrdili propagandnu namjeru preuzetu iz klasinih udbenika o specijalnom ratu. No, ni tu
nije kraj, oni su bili prvi koji su poloili ispit ili malu maturu, ona
velika matura bit e poloena tek devet godina kasnije tj. 2003.
u specijalnom ratu protiv Iraka, o tobonjem kemijskom oruju i
opasnosti za cijeli svijet.
Vijee sigurnosti i glavni tajnik nee odobriti intervenciju, ako se Velika Britanija
i Francuska budu tome protivile. Te dvije zemlje imaju osobito veliki utjecaj na
Ghalija, s obzirom da su lanice Vijea sigurnosti i da imaju najvei broj vojnika
u Bosni i Hercegovini. Veto na intervenciju, London, 4. kolovoza 1993., Kronologija rata, str. 292.
115 Poetkom 1994. Sjedinjene Amerike Drave intenzivnije su se vojno ukljuile
u rat u Bosni i Hercegovini. Tako su 28. veljae iste godine dva amerika zrakoplova tipa F-16, stacionirana u bazi NATO-a u Avianu (Furlanija), sruila nad
sjevernom Bosnom etiri srpska zrakoplova J-21 jastreb. Po izjavi admirala
Jeremya Boorda zapovjednika junog krila Atlanskog saveza zrakoplovi su imali
za cilj bombardirati tvornicu streljiva i oruja u Novom Travniku. Poetkom travnja 1994. u samostalnim akcijama u nekoliko navrata ameriki su zrakoplovi
bombardirali i srpske cilje oko Gorada. Kronologija rata, str. 363. i 365.
116 Mladi bi bombardirao London, Kronologija rata, str.271.
GOSPODARI KAOSA
Operacija Prijetnja atomskim orujem je tipina medijska

operacija specijalnog rata u samo dva koraka, a njezin model je:
objava u medijima teko provjerljive informacije o razarajuem
oruju napadaa (Srbija) medijska multiplikacija te informacije
u zemlji mogueg napada (Hrvatska, Bosna i Hercegovina) i u zemlji
koja podrava politiku napadaa (Velika Britanija) zadrati status quo na ratitu, odnosno sprijeiti namjere da napada (agresor)
bude kanjen (poraen).
17. Napadaj informacijom

Da bi se razumjela priroda neargumentiranih napadaja treba
odgovoriti to se podrazumijeva pod pojmom psiholoko-propagandno djelovanje. U najkraim crtama to je skup mjera i
postupaka iz podruja duhovne nadgradnje, iji je cilj izvriti
utjecaj na svijest, opredjeljenja i ponaanje ljudi u zemlji prema
kojoj se poduzima operacija specijalnog rata. Nadalje, psiholoko-propagandna djelovanja imaju dvostruko znaenje: s jedne
strane pomou njih se pripremaju gotovo sve druge djelatnosti u
specijalnom ratu, a s druge strane, sve druge djelatnosti sadre i
namjeru da se izazovu odreeni psiholoko-propagandni uinci.
Suvremena psiholoko-propagandna djelovanja temelje
se na najnovijim dostignuima psihologije pojedinca i mase a
u praksi znae zlouporabu (u svakom pogledu) i bez obzira na
namjeru (koja je uvijek upitna) tih dostignua kojima se manipulira sa ovjekom, pojedincem ili cijelim drutvenim skupinama
i zajednicama. Preciznije, znae povredu ovjekove osobnosti i
integriteta i zbog toga taj vid djelovanja je u osnovi nemoralan.
Ovladavanje svijeu masa oduvijek je bio cilj politike sile.
To naelo sastavni je element svih doktrina o specijalnom ratu.
Danas, kad je u tijeku proces integracije svjetske zajednice, ovladavanje svijeu itavih naroda, postaje jedan od odluujuih
imbenika svjetske moi (velikih i manje velikih sila) u njihovom
pokuaju dostizanja ciljeva hegemonije i prevlasti na globalnoj
razini. Kod toga borba za duhovnu hegemoniju je najbitnija. Nadalje, novo doba obiljeeno je erupcijom informacija ali vie poplavom dezinformacija. Nikada kroz povijest ljudi nisu bili bre i
obilnije informirani o svemu to se dogaa u svijetu, ali isto tako
oni nikada nisu bili vie manipulirani nego sada. U neoliberalnoj
demokraciji ugraena je inverzija u odnosu na informiranje u
komunizmu. Deterministi su uoili da je slabost, koja je izmeu
ostalog dovela do pada komunizma, upravo nedostatak informacija. Nova obmana, koja se gradi na njegovim ruevinama je
inverzna (n-1) odnosno gradi se na abnormalnom broju infor-
92
117 Takve napadaje doivjela je Hrvatska 2. svibnja 1995. nakon zavretka operacije Bljesak. Dolazile su iz arsenala lorda Davida Owena, stoera UNPROFOR-a u
Zagrebu i pobunjenih Srba.
93
macija njezinoj patologiji. Nema sumnje da je takvim stanjem

stvari u borbi za ovladavanjem svijeu ljudi pridonio i opi
stupanj u razvoju znanosti i tehnike, a osobito nagli razvoj sredstava za masovno komuniciranje. U svjetlu ove tvrdnje mora se
sagledati i pojam informacijskog rata i napadaja informacijama
u okviru tzv. digitaliziranog bojita. Tako na primjer, u okvirima
amerike nacionalne politike i mjerodavnih vladinih ureda, koji
se bave problemima informacijskog rata (IW Information Warfare), ne postoji jasan stav oko preciznog imena koji bi ga kao
takvog oznaavao. Njemu se izmeu ostalog pribjegava zato jer
se u ratovanju po njegovim naelima ne moe suditi za ratne
zloine. Praksa pokazuje da se za ratne zloine sudilo onima koji
su rat vodili u drugoj dimenziji (kopneno ratovanje) a tek djelomino u treoj (zrano ratovanje). Zato se na prostoru bive Jugoslavije ne sudi asnicima zrakoplovstva, jer bi se tada sudilo i
saveznicima iz Drugog svjetskog rata, a o ratovima koji su voeni
nakon njega da se i ne govori, poput onog na Kosovu, Afganistanu ili Iraku, sutra u Iranu, Sudanu ili Siriji. Nazivi kao to su C2W
(Command and Control Warfare) ratovanje pomou zapovjedno-obavijesnih sustava, IO (Information Opertion) informacijske operacije, RT (Real Time) stvarno vrijeme (etvrta dimenzija
rata), rat temeljen na znanju i digitalizaciji, samo doaravaju svu
arolikost pokuaja deniranja IW-a (ili po staroj kvalikaciji
onoga to je poznato kao psiholoko-propagandna djelatnost)
i u stanovitoj mjeri oslikava nastojanje pojedinih grana vojske
Sjedinjenih Amerikih Drava, koje ele dati poblie znaenje
djelatnosti koju provode. Pojam IW informacijsko ratovanje je
uporabljen kako bi se poblie oznaio predmet o kome se raspravlja: kopnena vojska SAD koristi pojam digitalizacija, dok ratno
zrakoplovstvo SAD-a (USAF) koristi pojam koji upuuje na petu
dimenziju rata. Ponajbolji opis pojma informacijsko ratovanje
daju znaajke radne denicije koju rabi ameriko zrakoplovstvo
a koja glasi: Bilo koja akcija koja e porei ali i uskratiti, iskoristiti ili
iskriviti, razoriti neprijateljsku informaciju, ali i informacijski sustav i
onesposobiti njezino funkcioniranje, pri emu se maksimalno mora
eksploatirati informacijske operacije prijateljskih snaga. Nadalje, uz deniranje zadaa, USAF je predloio raspravu na temu
informacijskog ratovanja i njegove podjele na tri temeljne zadae: protuinformacije ili nadzor i eksploatacija iz informacijskog
okruenja s jedne strane, te zatita vlastitih informacijskih operacija od protivnikog napadaja; napadaj zapovjedno-obavijesnim
sustavima to znai eksploataciju informacija kao ofenzivnog
oruja; informacijske operacije ili sveobuhvatno poveanje djelotvornosti postrojbi (ali i drugih institucija) pomou prikupljanja
i uporabe vijesti (informacija) iz razliitih izvora.
118 Usp. Dodatak Hrvatskom vojniku, Oluja (III. dio) 1995.
GOSPODARI KAOSA
94
Informacijskim ratom napada se duh ovjeka i (ili) naroda

i rat sve vie iz zike strane rana, krvi, tjelesa, dima, zgarita
i ruevina prelazi u metaziku razara se duh i identitet bilo
ovjeka bilo naroda. Ovakav rat nema zikih rtava ali zato ima
duhovnih. Primjer za to su Sudite u Haagu i mediji u Hrvatskoj,
jer su na istom zadatku dokazati da je Hrvatska drava nastala
na zloinu. To dakle, nije napadaj u sferi zikog, nego duhovnog. I dok klasina dezinformacija sluajno pada na ciljanu
rtvu s odreenim stupnjem vjerojatnosti ostvarenja svojeg cilja
(analogija s navoenim ubojnim sredstvima) dotle informacijski
napadaj u suvremenoj doktrini (psiholoko-propagandnog rata)
ima sasvim drukiji znaaj. On se radi zornosti moe prikazati
kao napadaj na tokasti cilj, kako to na primjer izvodi laserski
navoena bomba. Nadalje, takva tehnologija napadaja informacijom (zahvaljujui informatikoj revoluciji i razvoju komunikacijskih sredstava) ima posebno psiholoko znaenje za ciljanu
rtvu, ali i za njezin okoli. Ubija se ne samo ovjek, nego i njegovi blinji, njegova obitelj, prijatelji, istomiljenici, a narodu se namee kolektivna krivnja za neto to nije uinjeno tako da se ne
moe obraniti, niti se kroz dugi vremenski period optuba moe
izbrisati. Kolektivna krivnja tako ostaje naratajima u nasljee.
Naalost, to su Hrvati dobrano iskusili.
Kako bi se pojasnila ova sloena problematika nuno je pogledati na trenutak povijest njezine terminologije. U zapadnoj
vojnoj misli susreu se dva razliita pojma. Prvi, psiholoko ratovanje potjee iz 1920. i smatra se da ga je prvi put uporabio
britanski vojni teoretiar J. F. Fuller u svojoj raspravi o tenkovima.
Prema njegovom vienju buduih ratova on je ustvrdio da e se
u budunosti tradicionalna sredstva ratovanja moi zamijeniti
isto psiholokim ratovanjem. U njemu se nee uporabljivati klasino oruje i u njemu nee postoji vidljivo bojite. Doktrina tog
novog ratovanja temeljit e se na korupciji ljudskog razmiljanja, pomraenju (smanjenju) ljudskog intelekta i dezintegraciji
morala i duhovnog ivota ovjeka i naroda. U novijoj vojnoj misli,
osobito u amerikoj rabi se pojam virtualnog bojita koje ima
ire znaenje od Fullerovog promiljanja i podrazumijeva i simulacijske modele koji zahvaljujui suvremenim komunikacijskim
sredstvima omoguavaju istodobnost odvijanja operacija. Drugi
pojam, su psiholoke operacije. Prvi put je uporabljen poetkom
1945. U kasnijem razdoblju tijekom 50-tih slubeno je prihvaen
pojam psiholoke operacije umjesto pojma psiholoko ratovanje, zato to je taj pojam bio prihvatljiviji u uvjetima relativnog
mira (hladnog rata), osobito u razvijanju odreenih djelatnosti
prema prijateljskim zemljama, saveznikim zemljama i zemljama
treeg svijeta. Namjera je naprosto izbjei uvijek diskriminirajui
119 Usp. Hrvatska i veliko ratite, str.280.-282.
95
pojam rat. U Velikoj Britaniji se pak, umjesto pojma psiholoki

rat, za koje su se opredijelili Amerikanci, uporabljuje pojam politiko ratovanje.
No, bez obzira na razliite nazive ove vrste rata tijekom vremena, njegova je bit uvijek ostala ista. Blie pojanjene pojma
psiholoki rat obuhvatilo bi propagandne postupke usklaene s
vojnim, politikim ili gospodarskim pritiscima koje dotina propaganda zahtjeva, tj. koji mogu izazvati eljene psiholoke uinke. Naravno i tu se tei sveobuhvatnosti i simultanosti propagandnih postupaka i odgovarajuih pritisaka u drugim podrujima
ime se dobivaju cjelovita psiholoko-propagandna djelovanja.
Psiholoko-propagandne djelatnosti su usmjerene u svjetonazorsko podruje, podruje ideologije, tekuih propagandnoinformativnih djelatnosti i posebice na montiranje raznih postupaka, ili umjetno iskonstruiranih objektivnih okolnosti sraunatih na eljene psiholoke uinke. Provode ih preteito vladine,
nevladine ali i nadnacionalne agencije s mreom sredita diljem
svijeta. Sva ta sredita surauju s akreditiranim novinarima i dopisnicima inozemnih listova. Nadalje, suradnja se proiruje i na
urednitva glavnih i lokalnih listova, asopisa, TV i radio postaja
u zemlji domaina. Ovim trima vrstama djelatnosti izraavaju se
i njihove temeljne znaajke: (1) svaki se postupak u ovoj djelatnosti prethodno detaljno prouava, odreuju se ciljevi i metode djelovanja koje jame najvei mogui uspjeh, kao i snage
koje su u stanju realizirati takve zamisli; (2) nastojanje subjekta
ovih djelovanja da uz akcije verbalne propagande koristi i vjeto
odabrane postupke, ijom se realizacijom postiu, ili makar oekuju eljeni psiholoko-propagandni uinci u sredinama prema
kojima su takve djelatnosti usmjerene. Ti postupci mogu biti: demonstracija vojne sile du dravne granice, uvlaenje u kriminal
ili zloinake radnje odreenog broja vie ili manje utjecajnih ljudi, a zatim njihovo kompromitiranje, pa sve do dovoenja pred
svren in pojedinca, skupina te razliitih organizacija; (3) bitna
znaajka psiholoko-propagandnog djelovanja je nastojanje da
se u pojedine akcije u cjelini ili djelomice ukljue informativna
sredstva zemlje prema kojoj se takve djelatnosti usmjeravaju. To
ima osobito znaenje, jer uspjeh na tom podruju ima vrijednost
sa stajalita izvoenja psiholoko-propagandnih djelatnosti,
kako u idejnom pogledu, tako i u podruju tekue, aktualne propagandne djelatnosti.
Moe se rei da ovisno od znaaja meunarodnih odnosa i
stanja u zemlji prema kojoj su usmjerene psiholoko-propagandne akcije, mogu biti ukljuene veoma razliite snage i primijenjeni razliiti oblici i naini djelovanja. Organizator nastoji da
mu akcije to due vremena ostanu neidenticirane u pogledu
GOSPODARI KAOSA
krajnjih namjera, pa pri izboru sadraja tema strogo vodi rauna

da ostanu prividno u granicama tekue unutarnje drutveno-politike i meunarodne kritike.
18. Realno vrijeme u diplomatskim operacijama

Hrvatska je predana miru i stabilnosti u bivoj dravi. aljenja
je vrijedno da lanak The Posta negira napore te drave. Na posljetku, Hrvatska se kao logistika baza potpore otvorila postavljanju amerikih (saveznikih) vojnika u Bosni. Uspjeh toga ovisi
o uporabi hrvatskih morskih i zranih luka, cesta i eljeznikih
pruga. Zagreb je jedini grad u kojem je amerikim vojnicima doputeno da se zbliavaju s mjesnim iteljima. Eto i to je Hrvatska
dobrohotna, otvorena, gostoljubiva i geostrateki znaajna, ali
ne u medijima, ni domaim, ni inozemnim, nego je to reeno
na dodjeli priznanja amerikom diplomatskom obavjetajnom
timu.
Ameriko veleposlanstvo u Sarajevu u rujnu 1996. poslalo je
aicu zaposlenika na teritorij radikalnih Srba radi nadgledanja
mjesnih izbora. Dunosnik za sigurnost u veleposlanstvu traio
je od lanova jedinstvenog obavjetajnog tima, pojaan rad i
vee mjere osiguranja njihovog kretanja i boravka. Meutim,
dunosnici su eljeli da lokacija na kojoj e raditi ostane tajna.
Obavjetajni tim zaduen za osiguranje imao je mogunost u
svakom trenutku dobiti satelitske izvidnike fotograje, povjerljiva obavjetajna vojna izvjea i osjetljivi materijali o moguim
civilnim nemirima, koji su bili mogui jer su se saznanja o njima temeljila na amerikom i saveznikom prislukivanju u tom
podruju.
Izbori su proli bez smetnji te veleposlanstvo nije moralo
otkrivati vojne planove radi spaavanja zaposlenika. No ameriki
dunosnici e ustvrditi da je vjeti nadzor nad moguim prijetnjama amerikom osoblju pridonio osvajanju jedne od najveih nagrada za obavjetajce. Nagrada je nazvana po Jamesu R. Killianu,
121 Izvor, R. Jerey Smith, Washington 1996.
122 Opinski izbori u Bosni i Hercegovini, kao i odravanje opih izbora, bili su
odgoeni za etiri dana i odrali su se 14. rujna 1996., zbog oitih nepravilnosti
pri registraciji biraa na podruju pod srpskim nadzorom, prema izjavi Robwerta Frowicka, OESS-ova predstavnika zaduenog za izbore u Bosni i Hercegovini.
Na izborima, sukladno odredbama Daytonskog sporazuma birao se sastav
Predsjednitva BiH, Zastupnikog doma Skuptine BiH, Zastupnikog doma Federacije kao i predsjednika i potpredsjednika Republike Srpske, te zastupnika
u Narodnoj skuptini srpskog entiteta. Izbore je nadgledalo 940 meunarodnih
promatraa, a izbore je pratilo i visoko izaslanstvo amerike Vlade i Kongresa
koje je vodio arhitekt Daytionskog sporazuma Richard Holbrooke. Vie od
60 tisua vojnika IFOR-a osiguravalo je 19 posebno odreenih cesta, kako bi
se osigurala sloboda kretanja svim biraima koji su eljeli glasovati u drugom
entitetu. Njih je bilo oko 110 tisua a bilo im je osigurano oko 1 000 autobusa
Kronologija rata, str. 567. i 569.
96
97
bivem predsjedniku Instituta za tehnologiju u Massachusettsu,

koji je bio obavjetajni savjetnik nekoliko amerikih predsjednika, a timu je dodijeljena prilikom zatvorene ceremonije u Bijeloj
kui, kojoj su nazoili mnogi visoki vladini obavjetajni djelatnici. Bosanski tim nagradu je osvojio za izvornost u izvravanju
aktivnosti inozemnog obavjetavanja. No, nagrada je imala jasnu
poruku. Politiki dunosnici su rekli da se ta postrojba razlikovala
od svakog drugog takvog tima postavljenog u inozemstvu, jer su
njezini klijenti bili diplomati. Sve do tada, do tog zatajnog (skrivenog) postavljanja tima u Bosni u proljee 1996. samo su amerike oruane snage imale pristup bazama podataka povjerljivih
informacija, na lokacijama izvan teritorija Sjedinjenih Amerikih
Drava.
Obavjetajni dunosnici analizirajui taj sluaj zakljuili su da
postoje dva osnovna razloga za taj izuzetak u amerikoj obavjetajnoj praksi. Amerike se obavjetajne zajednice bore u svijetu
u kome prijetnje amerikom interesu uglavnom nisu vojne, a
amerika se diplomacija mnogo ee bavi sprjeavanjem kriza
nego odgovaranjem na njih. Jedno je objanjenje, kau dunosnici, da su se povjerljivi podaci ljubomorno uvali, i njihovi bi se
uvari od njih razdvajali jedino kad su ameriki ivoti (nasuprot
politikih ciljeva) mogli biti ugroeni. Drugo je objanjenje, da
proraun za amerike vojne operacije uvelike prelazi namjene
diplomatskih napora, dajui oruanim snagama prednost za
uporabu njihovih najboljih strunjaka i tehnologije.
Postrojba u Bosni i Hercegovini iz 1996. bila je sastavljena od
analitiara iz CIA-e, obrambene obavjetajne agencije (Defence
Intelligence Agency DIA), Agencije na nacionalnu sigurnost
(National Security Agency NSA), Ureda za obavjetavanje i
istraivanje ministarstva State Departmenta, i bila je prva terenska proba novog koncepta, kojeg su obavjetajni analitiari
ministarstva vanjskih poslova nazvali Potporom za diplomatske
operacije. To je ime izabrano kako bi se naglasila ne samo nova
zamisao o diplomatskom nastupanju, nego da se te operacije
razlikuju od slinih ali skupih, ponekad i upitnih vojnih operacija,
i koje su iskljuivo planirane unutar CIA-e i Obrambene obavjetajne agencije (DIA-e).
Potpora diplomatskim operacijama do tada ovisila je o dobroj volji vojnog zapovjednika na ijem se podruju odgovornosti odvijala operacija. U tako postavljenoj koordinaciji nesporazumi su bili esti. Naime, cijela obavjetajna infrastruktura u
kriznom podruju bila je pod nadzorom vojnog zapovjednika i
on ju je podreivao preteito za provedbu svoje zadae, a ne i
za zadae diplomacije. Ako je situacija u kriznom podruju zahtijevala znaajniju ulogu diplomacije, veleposlanik ili neki drugi
dunosnik koji je dobio zadau po prirodi stvari sukobio bi se s
vojnim zapovjednikom jer je to bila borba za jednaku panju i
GOSPODARI KAOSA
98
urnost. Brzina i znaaj izvrenja zadae dovodili su do toga da

se ljudi u obavjetajnom sustavu vuku za rukav, i na neki nain
tako se varao i sam sustav.
U doslovnom smislu rijei, sva amerika zapovjednika mjesta (odnosno zapovjednici koji trenutno obavljaju dunost na
tim poloajima) rutinski (zakonski) imaju pristup povjerljivim
informacijama. Zanimljiv je podatak, da je do 1997. samo polovica amerikih veleposlanstva u svijetu imala sigurne ureaje i
opremu potrebnu za slian pristup. Taj je problem bio jo izraeniji kod onih dunosnika (diplomata) koji su u podruja kriza
odlazili radi intenzivnog pregovaranja, i nisu bili u mogunosti
dobiti najnovije informacije, budui da su one previe osjetljive
i da bi ih matina veleposlanstva u kriznim podrujima svojom
opremom nisu mogla poslati ili primiti.
Izbjeglika kriza sredinom devedesetih godina 20. stoljea u
Ruandi i Zairu potvrdila je slabost dotadanjeg sustava obavjetajnog osiguranja diplomatskih operacija. Ameriko veleposlanstvo u Kigaliu (kojem je nedostajala ak i baza CIA-e) nije moglo
primiti satelitske fotograje izbjeglikih kolona te su najbolje
informacije dobivene od djelatnika humanitarnih organizacija
koji su imali neogranienu slobodu kretanja u kriznom podruju.
No, kad su oruane snage Sjedinjenih Amerikih Drava razmatrale planove za slanje vojnika radi dostave humanitarne pomoi, iznenada je svo osoblje za obavjetajnu potporu operacije
stiglo u krizno afriko podruje.
Takvo stanje, po amerikim gledanju, trebalo je mijenjati. Za
eksperimentalno istraivanje novog koncepta Bosna i Hercegovina bila je vie nego dobar uzorak. Naime, eksperimentalna
baza (pokretaki motiv) za provjeru funkcioniranja obavjetajne
postrojbe za potporu diplomatskih operacija uspostavljena je
1995. za vrijeme druge slubene posjete dravnog tajnika Warrena Christophera amerikim vojnim obavjetajnim sreditima u
Europi. Tamo, u tim sreditima ameriki dunosnici vidjeli su iznenaujue fotograje koje su biljeile brojna srpska i muslimanska
krenja zona razdvajanja. Na upit dravnog tajnika moe li se
materijal smjesta poslati specijalnom izaslaniku Richardu Holbrookeu, koji se tada nalazio na podruju Bosne i Hercegovine
radi pregovora, odgovor je glasio da je mogue samo ukoliko
putuje s vojnim asnicima. Poslije ovog dogaaja Richard Hoolbrooke, Tobi T. Gati (tada pomonik ministra za obavjetavanje i
istraivanje) te Jennifer E. Simms (njegova zamjenica), mjesecima
su radili za dobivanje pristanka Ministra obrane i Direktora CIAe u stvaranju zdruenog obavjetajnog tima za potporu diplo123 Iz ovog se primjera vidi da je obavjetajna uloga glavna zadaa humanitarnih
organizacija u krizama diljem svijeta i da je esto humanitarna djelatnost pokrie za onu obavjetajnu.
matskih operacija. Glavni izazov za ustroj prvog tima za njegovo

upuivanje u Bosnu i Hercegovinu bio je adekvatna oprema koja
moe zadovoljiti uvjete zatite i sigurnosti procesuiranja povjerljivim informacijama u uvjetima mogue evakuacije ili borbenih
djelovanja. Naravno, i taj je problem rijeen uz znatno manja
nancijska sredstva nego to je to potpora vojnim operacijama.
Tim od etvoro ljudi dobilo je raunala, satelitski komunikacijski
sustav i prenosivu opremu za deifriranje i uputio se u Bosnu i
Hercegovinu na zadau. Uspjeh nije izostao, eksperiment je
uspio i od tada svi ameriki dunosnici za diplomatske operacije
imaju pristup doslovce istim informacijama koje bi imali da su
smjeteni za terminalima u Washingtonu, ukljuujui i povjerljivu elektronsku potu, izjavio je nakon primitka nagrade jedan
od etiri lana Bosanskog tima, gospodin Michael Morin.
Informacija u realnom vremenu nakon 1996. i bosanske
prie postala je dostupna mnogim diplomatima (pregovaraima) diljem svijeta u njihovim operacijama odravanja mira.
Upravljanje krizama poprimilo je jo vie nevidljivije i suptilnije
metode.
19. Informacijski rat za vrijeme oslobodilakih operacija

Rat na prostorima bive Jugoslavije (agresija na Hrvatsku i Bosnu
i Hercegovinu) osim svoje temeljne odlike, osvajakog znaaja,
iza koje je stajao koncept stvaranja velike Srbije, u sebi sadrava
i drugi element teror i teroriziranje, kao sredstvo ostvarivanja
strategijske zamisli.
Uinak teroriziranja nesrpskih naroda na prostorima dviju
Jugoslavija ogleda se u nasilnom nastojanju da se Srbi okupe u
nekoj umjetnoj dravnoj tvorevini svejedno je li kraljevina ili socijalistika federacija. To nastojanje je nazono i od strane meunarodne zajednice koja je po svaku cijenu eljela sauvati Jugoslaviju, a kad joj to nije polo za rukom, itavo vrijeme srpske
agresije njezino djelovanje se ogledalo u nastojanju obnavljanja
federalno/konfederalnih veza na prostoru bive Jugoslavije ili
iznalaenja modusa koji e te narode okupiti pod jednim krovom
Zapadni Balkan sa Srbijom na elu.
Postupak lorda Owena i njegov napadaj 2. svibnja 1995.
predstavlja klasini primjer politikog pritiska (koji djeluje uskla-
99
124 Agencija UPI (18. lipnja 1991.) javila je amerika administracija sprema podrati ogranienu autonomiju est jugoslavenskih republika, u pokuaju da
potakne federalne jedinice da ouvaju jedinstvo zemlje, te da e to u Beogradu
svojim sugovornicima prenijeti dravni tajnik James Baker.
Austrijski dnevnik Salzburger Nachrichten istog dana objavljuje: pokuaj talijanskog ministra vanjskih poslova Giannija de Michelisa da, u ime Europske zajednice kreditom Jugoslaviji od etiri do pet milijardi dolara, sprijei raspad te drave
zakanjeli je pokuaj jer je njeni narodi vie ne ele, Kronologija rata, str. 68.
GOSPODARI KAOSA
100
eno s propagandnim postupcima) iz podruja specijalnog

rata. Ono to je bio zaista neobino ve pri zavrnim satima
operacije Bljesak (prijepodne 2. svibnja 1995.) a zapelo je za oi,
jest to da su se svi pobunjeni Srbi, pripadnici 18. korpusa predali
u civilnim odijelima. Na upit pripadnika hrvatskih redarstvenika
koju su dunost obavljali u postrojbama odgovor je bio kuhari,
vozai saniteta, logistiari i tome slino. Sve neborbene dunosti.
Po njihovim izjavama takorei nitko nije nosio oruje. Odgovor
na tu udnu pojavu treba potraiti u samim temeljima srpske
strategije. Tijekom jednog savjetovanja, na temu Borba i otpor
u gradovima na privremeno zaposjednutoj teritoriji koje je bilo
zatvoreno za javnost, odranog 17. i 18. listopada 1977., rad Radomira urainovia, potpukovnika u mirovini, na temu Zasjede
u privremeno okupiranim gradovima, najbolje oslikava elemente
te doktrine koja je primjenjiva od Srba u Domovinskom ratu.
Srpski agresor nedvojbeno je bio educiran za nekonvencionalne naine voenja rata koji su zabranjeni meunarodnim
ratnim pravom, pa je u tom cilju bio spreman koristiti nevojna
sredstva i civile. Na temelju tih civilnih rtava elio je izvriti meunarodni pritisak na Hrvatsku. Enigma Owen-Gunness-Akashi
i psiholoko-propagandni napadaj na Republiku Hrvatsku tih
dana doveo je ak u nedoumicu i strane predstavnike medija koji
su utvrdili da se osjeaji prema Hrvatima primiu slijepoj mrnji.
Takvu ocjenu potvrivale su i izjave UN-ovih dunosnika na njihovim internim dogovorima o tome kako e se medijima prosljeivati informacije. Nadalje, temeljna znaajka napadaja je da
je on unaprijed planiran kao mogua opcija i da je po izjavama
navedenih dunosnika trebao prethoditi kritinim dogaajima i
na neki ih nain modelirati, tj. isprovocirati (umjetno iskonstruirati objektivne okolnosti). Jedan od pokazatelja je i masovno
predavanje pripadnika 18. korpusa srpske vojske krajine u
nezatiene i nenaoruane civile. Koji bi kaos nastao da hrvatske redarstvene snage od samog poetka nisu drale nadzor
125 Blii opis pojma politiki pritisak, podrazumijeva postupak odreene sile ili
njezinog predstavnika, koji koristei svoje pozicije, mo i utjecaj na meunarodnom planu, moe diskreditirati odreenu dravu, njezinu vladu, odnosno
politiki pokret i njegovo vodstvo. U operacijama politikih pritisaka najee
se napada drutveno ureenje dotine zemlje, program njezine oslobodilake
borbe, proglaavajui to ureenje i tu borbu naroda za slobodu kao nedemokratsko, diktatorsko, opasno za svjetski mir ili slino. Taj napadaj se kanalizira
na razne naine: kroz govore dravnika, intervjue odgovornih osoba, rezolucije
politikih organizacija. Pritom se tei za te napadake stavove pridobiti to je
mogue vie znaajnih imbenika u meunarodnom politikom ivotu kako bi
se politiki pritisak prema odreenoj zemlji internacionalizirao i time dobio to
vee znaenje. Dodatak Hrvatskom vojniku, Oluja (III. dio) 1995.
126 ... Radi ouvanja tajnosti i ostvarivanja punog iznenaenja ljudstvo namijenjeno za zasjedu. Naelno, nee koristiti uniforme ili vidan znak pripadnosti oruanim snagama, niti nositi otvoreno oruje, to sve izriito zahtjeva sadanje
meunarodno ratno pravo. Ove zahtjeve neprijatelj redovito zloupotrebljava,
situacije u svojim rukama i strogo vodile rauna da se predani

pripadnici srpske vojske krajine ne pomijeaju s civilima. Ako je
postojao kodirani naziv za taj plan, lako je mogue da mu je naziv
bio zamka za Hrvatsku. Iz postupaka i izjava samog Yasushija
Akashija moglo se vidjeti da je tom UN-ovom dunosniku znaenje pojma psiholoko-propagandnog rata nije strano. Naime,
Yasushi Akashi je svjetskoj javnosti, odmah nakon zavretka operacije Bljesak obznanio da izvjea UN-a ukazuju kao je Hrvatska
poinila itav niz krenja ljudskih i humanitarnih prava. Nakon
opravdane reakcije slubene hrvatske politike i diplomacije Akashi se pravdao da su podatci koji se navode u UN-ovom izvjeu
dobiveni od kninskog rukovodstva u Beogradu(!?). Potom, da
bi objektivne okolnosti mogle i dalje funkcionirati najavio je da
UN ve provjerava te navode, jer je izuzetno vano da njihova
izvjea budu zasnovana na potvrenim injenicama, kako ne
bi dolo do novih optubi za koje nema temelja ni potvrde. Na
konferenciji za tisak (10. svibnja 1995.) govorei o prvim izvjetajima o krenju ljudskih prava, Akashi je rekao da su se izvjea UN-a temeljila na onome to su govorili izbjegli civili i neki
pripadnici snaga UNCRO-a u tom podruju. Moda smo poslali
signale ranije i glasnije, nego to smo u tom trenutku trebali.
Misli dostojne Pitijinog izriaja. ak ni opovrgavanja francuskih
medija o neistinama dunosnika UN-a nisu pomogle da operacija Bljesak poglavito Oluja ne postanu presedani na kojima e
se dokazivati teza o zloinakom karakteru Domovinskog rata.
Brzo se u determiniziranim medijima (hrvatskim i inozemnim)
zaboravilo da su takva nevjerodostojna i neistinita izvjea
svakako tetila kredibilitetu Svjetske organizacija jer su ih ak demantirali i njezini slubenici. Tako Figaro (9. svibnja) objavljuje
izjavu Freda Eckarda, glasnogovornika UN-a u Zagrebu, da je pustio izvjee o srpskim rtvama po hitnom nareenju posebnog
izaslanika glavnog tajnika UN-a. Akashi je bio jako iritiran time
to nije mogao nametnuti uvjete mira vlastima u Zagrebu. Dakle,
Akashi je bio svjestan da plan Z4 (federalizacija Hrvatske) nakon
operacije Bljesak postaje neostvariv i da Hrvatsku treba napasti
drugim sredstvima. Vojna literatura, u pokuaju opisa ciljeva
psiholoko-propagandnih djelovanja, daje i slijedei opis: u krajprimjenjujui teke represije ne samo protiv uhvaenih pripadnika zasjede ve
svoje pravo odmazde za nezakonit rat proiruje na stanovnike proglaavajui
ih suradnicima zasjede. I sve dok bar stanovnitvo ne dobije meunarodnu
zatitu, a narod rtve agresije pravo da se od nje brani i tzv. neregularnim metodama i sredstvima borbe, jedina zatita od zloina je svenarodni otpor irom
dravne teritorije pa samim tim i u gradovima, uz spremnost stanovnika na rizik
i rtve (str. 308-309). U istom radu na str. 303. autor pojanjava transport oruja
nevojnim sredstvima: Ljudstvo nosi oruje ispod odjee ili u taki, koferu djejim kolicima i sl. Dodatak Hrvatskom vojniku, isto.
128 Moe li se nametati istina?, Kronologija rata, str. 479.
101
GOSPODARI KAOSA
102
njem rezultatu, psiholoko-propagandna djelovanja su usmjerena na to da ljudi, kao pojedinci ili kao skupina kojoj su upuene
odreene propagandne poruke, uine ili ne uine odreene
stvari. Pritom ciljevi tih poruka mogu biti prikriveni, otvoreni, vidljivi, lake prepoznatljivi. No, ciljevi su u svakom sluaju nazoni
i potrebno ih je pronai posebice kad su prikriveni. Namjere i
ciljevi posebnog izaslanika UN-a Yasushija Akashija bile su vie
nego vidljive i prepoznatljive.
U odnosu na operaciju Bljesak
Bljesak, operacija Oluja, osim ve
oprobanih metoda psiholoko-propagandnih napadaja, uporabit e se i neke nove. Jedna od tih novih metoda je neznanje.
Ono moe biti mono oruje ako akcija krene loe, a ujedno
moe biti i zatita njezinom nositelju. Znano je da je specijalni rat
ma s dvije otrice i da sve to krene po loem kao bumerang se
vraa njegovom nositelju.
Temeljna odlika psiholoko-propagandnog rata, to su je
deterministi uzeli za svoju platformu, i usmjerili protiv Republike Hrvatske je izjednaavanje rtve i agresora. U tom pristupu
krije se i najvea opasnost, jer se njome nastoji po svaku cijenu,
koristei sva sredstva osporiti pravo na obranu, a zatim i na voenje oslobodilakog rata. Hrvatska borba za slobodu posluit
e svjetskim deterministima, da na njezinom presedanu, pretvaranja rtve u agresora (sluaj Oluja) ospore (na svjetskoj razini)
ope vaee pravo na obrambeni rat. Zato na poetku 21. stoljea (desetak godina nakon Oluje) veliki i moni imaju pravo
na preventivni rat, ali mali i slabani nemaju pravo na obranu. U
laboratorijskom uzorku upravljanja krizom na jugoistoku Europe devedesetih godina 20. stoljea, dopustila se Srbima agresija,
uvelo embargo na oruje, vodili se beskorisni pregovori u nedogled, nudili i potpisivali svakojaki sporazumi, kako bi se na kraju
moglo rei svi su krivi. Svi osim upravljaa determiniranim kaosom. Ovakva formulacija u pristupu ratu na prostoru zvanom
biva Jugoslavija od strane svjetske moi, srpskom agresoru bila
je optimalna, jer mu omoguavala eksploataciju rezultata svoje agresije (osvajanje teritorija) dok je s druge strane kod rtve
(Hrvatska i Bosna i Hercegovina) uskraivana mogunost ak i
preivljavanja, a istodobno se je poistovjeivala s agresorom u
vidu sintagme svi oni ipak rade isto. Nije pomoglo ni to to se
rtva prije svega borila za opstanak u doslovnom smislu rijei,
za ouvanje golog ivota u dugom vremenskom periodu. Licemjerje meunarodne zajednice bilo je bezgranino. emu je to
imalo posluiti? Meunarodna zajednica nije 1991. jednostavno
mogla rei, izlazei iz pravnih okvira, eto vi Srbi imate pravo
druge pobiti i protjerati i osvojiti njihove teritorije, ali to moe
postii posrednim putem nakon rata, post bellum izjednaavajui
129 Dodatak Hrvatskom vojniku, isto, 1995.
103
rtvu i agresora, s tim da agresoru ostaju probitci u obliku republike srpske. Daljnjim cinizmom tog gledanja ispada da rtvi ne
preostaje nita drugo, i kao da zasluuje to to joj se dogaa. Ne
samo to, rtva ako se i uspije obraniti, kao to je Hrvatska uspjela
1991., ne smije djelovati ofenzivno tj. osloboditi svoja okupirana podruja, jer ako to uini, taj in bit e proglaen agresijom.
Inverzija tako postaje potpuna. Agresor nije agresor, nego je
rtva agresor, a agresor je rtva. Takoer i privilegij izvjeivanja
(nadzor nad medijima) o takvom nepravednom stanju je u rukama kreatora determiniranog kaosa, pa se u duem vremenskom
periodu (u sluaju Hrvatske od 1995. pa nadalje) neprestano
kad se to nekome prohtije moe potvrivati tvrdnja agresor je
identian rtvi.
Da bi se u proizvodnji objektivnih okolnosti poluili poeljni dobitci, najekonominije je na takav teren (ratite) poslati
novinara koji o toj problematici, povijesti tog prostora i narodima koji tu ive nema nikakvo znanje. U tom sluaju neznanje
je imbenik uspjenosti misije. Prema tome to je jedan od oblika
posrednog nastupanja. Drugi, tvri nastup ine novinari koji imaju vrsto izgraen stav o takvom stanju i izvjesnu, ali dovoljnu,
dozu zadojenosti mrnjom prema rtvi. Nadalje ti novinari prije
upuivanja na zadau prolaze obveznu izobrazbu na vojnim poligonima u smislu preivljavanja na potencijalnim ratitima, pri
emu se upoznaju s politikom i povijesnom problematikom
tog prostora. Oni za razliku od prethodnih imaju znanje. Njima
su i te kako poznate sve tajne vojnog zanata koje sustavno rabe
u svojim nastupima, na primjer, na konferencijama za novinare
obvezatno trae podatke o trenutanom stanju operacije koja se
provodi. No, to nije sve. Iz teorije informacija poznato je da vijest
koja dolazi iz vie izvora postaje lake prihvatljiva i probavljiva
postajui i time istinitijom. Cilj ovakvog djelovanja je postizanje
asimetrinosti. Ona je razvidna jer s jedne strane je novinar totalno neupuen u problematiku prostora kojem se vjeto podmeu
propagandisti u liku obinih graana koji predstavljaju ivu rije
obinog i napaenog ovjeka. S druge strane je ugledni novinar,
komentator ili humanitarac (portska ili lmska linost) koja se
svojim kutom vienja nekim sluajem poklapa s onim prvim.
Tako se asimetrijom a ne simetrijom postie istovjetnost.
U ovakvoj igri asimetrija istovjetnost svim silama eli se
stvoriti dojam o nunosti njihove (medijske) nepristrane prisutnosti. No i uz deklarirane namjere predstavnici meke sile u sebi
posjeduju niz predrasuda i neznanja pri emu je u velikoj mjeri
nazona i jednostrana pristranost. To se vrlo lako moglo uoiti u
pitanjima koja postavljaju i koja su i te kako sugestivna, nastojei
prikriti ime glavnog krivca za agresorski i osvajaki rat. Primjera
radi, prigodom ulaska srpske vojske u razrueni Vukovar u pozadini se vide topovi i teko naoruanje, no novinarski komentar
GOSPODARI KAOSA
ne naznauje ije je to naoruanje, pa gledatelju ostaje odgonetanje ije bi moglo biti. Na slian nain informacije usmjeravaju
i informacijske slube veleposlanstava a i novinske agencije, pa
ih mediji onda preuzimaju i dalje ire. Ovaj obrazac ne vrijedi za
sve jednako. Kad je za neto trebalo optuiti Republiku Hrvatsku
to se ini sasvim jasno, makar su se tek pretpostavljale stvari ili
dogaaji i premda je mnogo toga bilo jo dvojbeno.
Napori medijskih determinista da se svaka politika i(ili)
diplomatska akcija hrvatske drave i Hrvatske vojske dovede u
pitanje, svoju kulminaciju dosegli su tijekom i poslije oslobodilake operacije Oluja. U vanjskom iskazu imat e obiljeja sve
spontanosti novinske profesije koja e ipak, ako nita drugo,
biti siromana za temeljnu spoznaju istinu o ovom ratu na
prostoru zvanom biva Jugoslavija da je glavni uzronik svih
zala velikosrpska ideja i osvajaki apetiti prema Hrvatskoj i Bosni
i Hercegovini. Neznanje tih i takvih medija ne moe biti izgovor
za spretno izbjegavanje, prikrivanje i zatakavanje istine s uvijek
prisutnim naumom da se po svaku cijenu nastoji uspostaviti
izgubljena strategijska ravnotea nakon Oluje, kako bi se pokuali nadoknaditi srpski teritorijalni probitci dobiveni agresijom a
izgubljeni na bojnom polju.
Da se Srbima ne bi uvijek dogaalo da sve to dobiju u ratu
izgube u miru dio svjetskih monika nastojao je mitsku izreku
tvoritelja Memoranduma pretvoriti u ono to se moe nazvati
sve to Srbi izgube u ratu dobivaju u miru. Ta inverzna pojmovna igra znaila je odvratiti ili sprijeiti Hrvatsku da pobjedom
na bojnom polju zaokrui svoj teritorijalni integritet. Samo krai uvid u medije neposredno prije operacije Oluja (1. kolovoza
1995.) navodio je na zakljuak da ira meunarodna javnost, kroz
iskaze vodeih dravnika, ali i komentare uglednih novinara, nije
bila sklona nikakvoj operaciji Hrvatske vojske kako bi se konano
rijeio problem privremeno okupiranih podruja Republike Hrvatske, koja su bila pod nadzorom meunarodnih snaga.
U tom smislu kanalizirali su se meunarodni politiki pritisci na samo politiko vodstvo Republike Hrvatske, poglavito
na predsjednika dr. Franju Tumana. Odgovor Predsjednika
Tumana
mana na est toaka
aka koje je iz Knina donio gospodin Akashi razoaravaju
aravaju
e je brzo uslijedio pa se stjee dojam da hrvatske vlasti
nisu pozorno proitale to u tokama zapravo pie,
e, izjavio je (31.
e
srpnja 1995.) na redovitoj konferenciji za novinare Phil Arnold,
130 Tako je britanski ministar obrane Portillo izjavio: London i Washington moraju
obnoviti pritiske kako bi se prisililo predsjednika Tumana da pokae odreenu
suzdranost i ne alje svoju snanu vojsku u tzv. krajinu.
Takoer i Rim je iskazao negativan stav o moguoj operaciji Hrvatske vojske.
S druge strane procjene UN-a su naglaavale da za razliku od zapadne Slavonije
gdje hrvatske postrojbe u poetku svibnja nisu nale spomena vrijedan otpor u
ovom sluaju trebaju se oekivati estoke borbe. Dodatak Hrvatskom vojniku, isto.
104
105
direktor za informiranje mirovnih snaga UN-a u Zagrebu. Odgovor hrvatske politike i diplomacije na novu fazu poniavanja
i beskonane igre odugovlaenja reintegracije okupiranih podruja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske mogao je
biti samo jedan vojno rijeiti ono to usprkos mandatu meunarodne snage nisu i ne ele uiniti.
Temeljni pritisak na Hrvatsku u nastojanju da se sprijei operacija Oluja bilo je naglaavanje mogunosti izbijanja rata jo
veih razmjera, a Srbi su to koristili na nain samo svojstven
njima. Pregovori u enevi (3. kolovoza 1995.) bili su posljednji pokuaj Hrvatske da meunarodna zajednica ispuni svoju
obvezu i prisili Srbe na mirnu reintegraciju. Od predstavnika
pobunjenih Srba oekivalo se da odgovore: prihvaaju li mirnu
reintegraciju ili je ne prihvaaju? i, ako je prihvaaju, prihvaaju li
131 Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman urno je i odluno odgovorio pismom izaslaniku UN-a Yasusiju Akashiju, koji ga je pozvao da pregovara s
voom pobunjenih Srba Milanom Martiem. Ekselencijo, zauuje da u vaem
dopisu nigdje ne govorite o UNCRO mirovnim snagama UN, koje su pod tim
nazivom dobile mandat za djelovanje u Republici Hrvatskoj rezolucijom Vijea
sigurnosti UN, a nasuprot tome spominjete kninsko vodstvo i RSK.(...) Hrvatske
vlasti nee voditi pregovore s Milanom Martiem, koji je od Meunarodnog
suda u Haagu stavljen na listu ratnih zloinaca, a ni s drugim u njegovo ime.
Za nas je neprihvatljivo da se postrojbe UNCRO-a rasporede samo na granicu
prema bihakom depu. Na je zahtjev bio i ostaje da UNCRO snage preuzmu
nadzor nad meunarodno priznatim granicama izmeu Republike Hrvatske i
BiH, ali isto tako izmeu Republike Hrvatske i Srbije, odnosno SRJ, to je posebno aktualno, jer je i ovih dana dolo do novih prebacivanja postrojbi i opreme
jugoslavenske vojske preko Dunava. Knin ne eli mirnu reintegraciju, Kronologija rata, str. 502.
132 Najbolji odgovor na krajnje neodmjerenu tvrdnju UN-ovog glasnogovornika,
dao je ministar vanjskih polova Republike Hrvatske Mate Grani: neemo
dopustiti hrvatskim Srbima da i ubudue kupuju vrijeme. Hrvatska je sprema
pregovarati, spremni smo ii u enevu, ali nismo spremni ekati mjesece i mjesece. Oekujemo ozbiljne pregovore i konkretne rezultate. Dodatak Hrvatskom
vojniku, isto.
133 Hrvatski veleposlanik grof Janko Vranyczani istog je dana u razgovoru izvijestio
glavnog tajnika NATO-a Willya Claesa o razgovorima na Brijunima s Yashushijem Akashijem i francuskim generalom B. Janvierom, te o hrvatskom kritinom
stajalitu prema njihovom zadnjem dogovoru u Kninu, koji uz nepotivanje
mandata UNCRO-a meu ostalim predvia iskljuivo slanje UN-ovih promatraa na usko granino podruje prema Bihau i na Dinari. Dodatak Hrvatskom
vojniku, isto.
134 Hrvatski dunosnici (dr. Miomir uul i veleposlanik u SAD-u Petar Sarevi)
u razgovoru 1. kolovoza 1995. u Washingtonu s pomonikom amerikog dravnog tajnika Richardom Holbrookeom i amerikim predstavnikom u kontaktnoj skupini Bobom Frauserom o stanju u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj nakon
uspjene operacije hrvatskih snaga u Bosni i Hercegovini (operacija Ljeto-95)
razmotrili su ope politiko stanje u regiji. Tom prigodom kada je hrvatska strana iznijela put za rjeenje sveope krize, od amerike strane izreen je strah od
proirenja sukoba. Dodatak Hrvatskom vojniku, isto.
135 Evo nekoliko taktikih poteza Srba ne bi li se Republika Hrvatska pokuala zaustaviti u svojim namjerama. Tako se ameriki veleposlanik Peter Galbraith u veernjim satima 2. kolovoza 1995. sastao u Beogradu s dr. Milanom Babiem koji
je tada gurirao kao premijer vlade samozvane srpske tvorevine na hrvatskom
tlu. Ameriki veleposlanik je sutradan predsjedniku dr. Franji Tumanu uruio
GOSPODARI KAOSA
je odmah? Nitko od ozbiljnih svjetskih analitiara nije ni vjerovao

u neke konkretne rezultate o uspjenosti enevskih pregovora.
Prema njima bio je to prije svega pokuaj posrednika UN-a Thorvalda Stottenberga da se u posljednji as sprijei hrvatska ofenziva protiv srpskih pobunjenika. Da su analitiari bili u pravu,
potvrdila je i mini diplomatska inicijativa amerikog veleposlanika SAD Petera Galbraitha koji se u Beogradu (2. kolovoza 1995.)
sastao s Milanom Babiem koji se sloio s mirovnim planom u
pet toaka. Na pitanje o rokovima za primjenu ovih pet toaka s
kojima suglasan Babi, Galbraith je rekao: ako bi uspio Thorvald
Stoltenberg u enevi, onda bi se o eljeznici trebalo pregovarati
u roku od tjedan dana, a o politikom rjeenje u roku od dva tjedna. Nadalje ocijenio je da je takvu spremnost pobunjenih Srba
na pregovore stvorio uspjeh hrvatske ofenzive u zapadnoj Bosni,
ali da sada nije vrijeme za okretanje prema Sjevernom i Junom
sektoru, nego da treba dopustiti Srbima da razmotre ove nove
realnosti te da djeluju na temelju izjave Milana Babia. Dodao
je kako je i od srbijanskog predsjednika Slobodana Miloevia
zatraio potporu za miran razvoj dogaaja u Republici Hrvatskoj.
Tih nekoliko vezanih ako znailo je dobitak vremena za Srbe od
nekoliko godina. Da je srpska igra bila sinkronizirana potvruje
jedan drugi dogaaj istog dana. Naime, srbijanski predsjednik
Miloevi u dobro poznatoj ulozi mirotvorca upuuje pismo
bosansko-hercegovakom predsjedniku Aliji Izetbegoviu i generalu pukovniku Ratku Mladiu, zapovjedniku vojske republike
srpske preklinjui ih da prekinu meusobna neprijateljstva i
odmah potrae mirno rjeenje na temelju plana koji predlae
meunarodna zajednica. Bio je to prokuani pokuaj Miloevievog dobivanja vremena kako bi dobio nuan predah za konsolidaciju stanja na velikom ratitu i jaanja svoje diplomatske
pozicije. Izravni razlog takvom Miloevievom nastupu bile su
Babievu poruku u kojoj se on suglasio da se sve snage hrvatskih Srba povuku
iz Bihaa, te da se odmah, otvori naftovod kroz bivi Sjeverni sektor; prihvati
mandat UNCRO-a na hrvatskim meunarodno priznatim granicama; otvore
eljeznike veze Zagreb-Split preko Knina, te da su suglasni s razgovorima o
politikom rjeenju na temelju plana Z4. Veleposlanik Galbraith je prenio rijei
dr. Babia da e o tih pet toaka instruirati svoje izaslanstvo u enevi. Potpora
tom nastojanju od strane amerikog veleposlanika bilo je njegovo miljenje
da dr. Milan Babi ima veinu meu Srbima na tada okupiranim hrvatskim
prostorima, te da e provesti ono to je rekao. Nadalje veleposlanik Galbraith
je ocijenio da je tom Babievom izjavom u biti udovoljeno uvjetima hrvatske
Vlade. Dodatak Hrvatskog vojnika, isto.
136 Meunarodna diplomacija, dio koji zastupa Thorvald Stoltenberg, eli izbjei
rat, no moe li nai formulu za mir. Srpsko izaslanstvo dalo je svoje odgovore, ali
se oni od hrvatske strane ne cijene zadovoljavajuim, jer nisu dovoljno jasno
formulirani, niti su svi lanovi kninskog izaslanstva istog miljenja, to se tumai
i razlikom koje vladaju meu njihovim voama u Kninu... Hrvatska odluna
mirna reintegracija odmah, eneva 3. kolovoza 1995. Kronologija rata, str.502.
106
107
pobjede Hrvatske vojske (operacija Bljesak) i Hrvatskih snaga (Hrvatska vojska i Hrvatsko vijee obrane) kod Glamoa i Bosanskog
Grahova (operacija Ljeto-95), koje su konano probile psiholoku
barijeru o srpskoj nepobjedivosti. Isto tako uoljiv je Miloeviev
osjeaj za taktiziranje u emu mu poza mirotvorca vie pomae
od ratnih sjekira, jer e se u meunarodnoj diplomaciji uvijek
nai oni koji e u tome prepoznati istinsku mirotvornu inicijativu. Nadalje perdnost njegovog nastupa mogla se razabrati
i kroz adrese na koje je pismo bilo poslano. Logino je da je za
bonjaku stranu izabrao Izetbegovia i to u trenutku kada je
Sarajevo uzdrmano tragedijom Srebrenice i epe i kako bi oslabio sve uinkovitije hrvatsko-bonjako saveznitvo. Sa srpske je
strane pak izabrao sebi odanog generala Ratka Mladia, ime je
jo jednom pred svjetskom javnou distancirao od politikog
lidera Radovana Karadia. Nije bitno to to je takvim inom jae
stegnuo uzde oko zloinca sa Pala, nego je bitno to da je time
na posredan nain potvrdio da se rat na prostoru bive Jugoslavije zapravo vodi iz njegova kabineta. Znali su to, ali su se
pravili nemuti mnogi politiki i diplomatski dunosnici Zapada
osobito Velike Britanije i Francuske.
Kao to su mnogi predviali, pregovori s pobunjenim Srbima
u enevi nisu jamili brzu reintegraciju hrvatskih podruja. Bio
je to naprosto jo jedan pokuaj kupovanja vremena srpskih pobunjenika i meunarodne zajednice. Neodlunosti na hrvatskoj
strani nije moglo, a nije ni smjelo biti. Propust djelovanja kad
se u jednom vremenskom trenutku steknu uvjeti, strategija ne
prata. Nakon neuspjeha pregovora u enevi Republika Hrvatska e poduzeti poteze koje e smatrati svrhovitim. Hrvatske
snage su uoi akcije obavijestile zapovjednika UNCRO-a generala Bernarda Janviera, kao i zapovjednike sektora (Sjever i Jug) o
svojim nakanama. Ve prvog dana operacije Oluja otpoelo je i
stvaranje objektivnih okolnosti.
Neizbjeni objektivni okolnostiar Yasushi Akashi je izrazio
aljenje zbog hrvatske odluke da silom rjeava probleme rekavi
da u cijelosti nisu iscrpljene mogunosti za pregovore, ne pojasnivi koje bi to mogunosti nakon svih mirotvornih pokuaja
i jobovskog ponaanja hrvatske dravne politike omoguile
mirnu reintegraciju. Ve prvog dana operacije, London zajedno s
138 Poput, primjerice, lorda Davida Owena koji je, kada su bosanski Srbi drali kao
taoce vojnike UN-a, izjavio kao e srbijanski predsjednik Slobodan Miloevi
uiniti sve to je u njegovoj moi da vrati mir, Pariz/Beograd, Kronologija rata,
str. 487.
Britanski The Guardian poetkom lipnja 1995. napisat e da tek sada Zapad
otvoreno priznaje da su nade u Miloevievo mirotvorstvo bile uzaludne. Kronologija rata, str. 495.
140 To su rijei dr. Ivia Paalia, voditelja hrvatskog pregovarakog tima u enevi.
Dodatak Hrvatskom vojniku, isto.
GOSPODARI KAOSA
Parizom, Den Haagom i Rimom, izjasnilo se protiv hrvatske vojne

operacije. Prema miljenju britanske i francuske diplomacije nisu
bile iskoritene sve mogunosti za mirno rjeenje krajinskog
problema, a hrvatska vojna akcija opasno prijeti irenjem rata.
Neprekidno isti determinizirani rjenik europskog dvojca nisu
iskoritene mogunosti i opasna mogunost irenja rata. To to
su jedna i druga opcija bile iskljuivo u njihovim rukama, jer su
oni bili gospodari rata na prostoru zvanom biva Jugoslavija nije
im smetalo da nepodnoljivom lakoom inverzije to pripiu rtvi,
otvarajui tako prostor za novu hipoteku krivnje.
Londonu i Parizu bi nastavak odugovlaenja, kad je u pitanju
hrvatski okupirani teritoriji, izgleda najvie odgovarao, jer je vojni
poraz Srba znaio i poraz njihove politike na jugoistoku Europe
jo od vremena Versaillesa. S druge strane u odreenim medijima bilo je razumijevanja za hrvatske argumente i za odluke o
poduzimanju vojne operacije. Moda je najbolji komentar dala
francuska dravna televizija: Time to je Hrvatska zapoela opu
ofenzivu meunarodna je zajednica doivjela jo jedan totalni
neuspjeh. Nije sprijeila obnovu rata, zato to nije rijeila ni jedan
od problema koji su ostali poslije prekida rata 1991. godine. Pojedine su zemlje izrazile suzdranost i aljenje, a neke su iskazale
otvorenu simpatiju, preko izjava dravnih elnika, ili dajui informacije koji su mediji dotinih zemlja prenosili s bojita. Hrvatska
je tih dana od britanskih i talijanskih medija bila optuivana i za
totalnu informacijsku blokadu. Taj prigovor bio je posve neozbiljan jer je hrvatska Vlada organizirala svakodnevne konferencije
na kojima su se davale potpune i cjelovite informacije, uvaavajui s jedne strane medijsku znatielju, a s druge strane vodilo se
rauna da se ne ugrozi sigurnost izvoenja operacije. Upueni
prigovori, a takvih je bilo, prvenstveno iz britanskih i talijanskih
medija, ukazivali su da je u igru stvaranja objektivnih okolnosti
bio ubaen postroj tvrdih novinara, dakle, izobraenih za takvu
vrstu posla.
Na konferencijama za tisak novinari nisu traili objanjenja
za neto to se dogaalo u operaciji, nego nastupali s neutemeljenim tvrdnjama i za njih traili objanjenje. Tako je, ustvrdivi
da su hrvatske snage gaale pripadnike UNCRO-a, novinar britanskog BBC-ja zatraio je objanjenje. Odgovor koji mu je dan,
o takvim napadajima nema nikakvih podataka te drimo da to
nije tona informacija. To su vrlo vani i ozbiljni trenuci za nau
141 Da svijet politike moe i jednostavno funkcionirati pokazao je in. Hrvoje arini u svom odgovoru Akashiju slijedeim rijeima: povratak pregovorima mogu je samo ako budu zadovoljeni uvjeti koje je Republika Hrvatska postavila
na samom poetku, tj. da pobunjenici poloe oruje i prihvate reintegraciju u
ustavno-pravni sustav Republike Hrvatske i priznaju njezin ustav (bio bi nuan
i dovoljan uvjet da proces povratka pregovorima uope zapone). Dodatak
Hrvatskom vojniku, isto.
108
109
dravu i mi se ne elimo nikome zamjeriti nije puno znaio za

britanskog novinara. On je svoj cilj postigao. Ubacio je tvrdnju
koju u daljnjem medijskom prepariranju ne dokazuje on, nego je
mora opovrgavati hrvatska strana. to god u tom sluaju Hrvatska uinila i unato neistinitosti tvrdnje, nee moi opovrgnuti
ono to je moni BBC poslao u svijet. BBC-jev novinar u trenutku
izricanja neistinite tvrdnje, odnosno napadaja inverzijom, raspolagao je informacijom da su srpski pobunjenici loe postupali
prema nekim pripadnicima UNCRO-a, da su ih vezali za tenkove,
iz kojih su gaali hrvatske poloaje. U biti hrvatski Srbi ponovili
su isto ono to su bosanski Srbi svojedobno uinili pripadnicima
UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini, svezavi ih za stupove kako
bi sprijeili zrane udare snaga NATO-a.
Da bi se razumjele te nerazumne tvrdnje i (ili) zahtjevi
predstavnika velikih inozemnih medijskih kua mora se ukratko
osvrnuti na svekoliku ulogu medija u zemljama tzv. zapadne
demokracije. U kratkim crtama taj svijet nuno zahtijeva predstavu i na njoj funkcionira uz neke zahtjeve. Stvarna dogaanja,
da bi postala objektivne okolnosti, trebaju imati sve elemente
dramaturkog zapleta, s podjelom ulogama, i po mogunosti biti
to dalje od njih (time je uitak vei). Dotini meunarodni dogaaj uprizoren po unaprijed zadanom scenariju poinje i prestaje
postojati okretanjem prekidaa na televiziji. Ono to ostaje je
potvrda ve ukorijenjene predrasude o nekom katolikom plemenu na Zapadnom Balkanu. Zaista preteko breme za narod
koji se borio za slobodu protiv teroristike strategije i koji je sudbonosnog kolovoza 1995. poimao kucati i na vrata tog i takvog
svijeta, zasienog izobiljem, dokolicom i hedonizmom.
Da bi se rijeio problem nije dovoljno samo ukljuiti i iskljuiti televizor ve imati volje, potenja a prije svega snage duha i
suoiti se sa stvarnim problemima dananjega svijeta i pravim
imenom nazvati agresora i njegove rtve. Deterministi za takav
in nisu predodreeni. Njihov je posao neto drugo, uvijek i
iznova stvarati objektivnu okolnost. Za to se potrudio glasnogovornik UN-a u Zagrebu Philip Arnold na konferenciji za tisak
(5. kolovoza 1995.), koji je izvijestio novinare o neprestanom i estokom granatiranju Knina, a po njemu kao rezultat tih napadaja
je sedam poginulih civila, a na stotine ih je ranjeno. asnica
UN-a Rita Lepage ustvrdila je tom prigodom kako su hrvatske
postrojbe granatirale sve ciljeve u Kninu ukljuujui i bolnicu, a
granate su pale na stotinjak metara od stoera UNCRO-a. Samo
nekoliko sati poslije konferencije, po ulasku Hrvatske vojske u
osloboeni Knin moglo se vidjeti koliko su ti iskazi predstavnika
142 General bojnik Ivan Tolj na konferenciji za tisak u hotelu Intercontinental, 6.
kolovoza 1995.
GOSPODARI KAOSA
UN-a u Zagrebu ne bili netoni, nego su bili ista izmiljotina. To

dvoje djelatnika Ujedinjenih naroda svjesno su ispisali poetne
retke optunica hrvatskim generalima koje e se kao zloinaki
pothvat obznaniti devet godina kasnije. Ovdje kao i u prethodnom sluaju znaju bojovnici inverznog rata to ine. Ne ubijaju
oni odmah, niti se suoavaju s protivnikom oi u oi, to je za njih
in primitivaca (barbara). Ono ubijaju udarom s distance sjedei
za stolom na kojem su mikrofoni i na koji su usmjereni objektivi
televizijskih kamera. Ponekad se tu nae i cvjetni aranman. A za
smrt protivnika ima se vremena, koliko je to potrebno, i godinama ako je to situacijskim modelom zacrtano.
Ali ni to nije bio vrhunac ledenog brijega napadaja mekom
silom na Oluju koji e punom estinom uslijediti u vidu politikog pritiska na hrvatskog predsjednika dr. Franju Tumana. Pokuavali su ga izjednaiti s Milanom Martiem, odnosno pokuali
su povui paralelu izmeu raketnog napada pobunjenih Srba na
glavni grad Hrvatske i oslobaanja Knina. Nositelj tog napadaja
u svrhu stvaranja objektivnih okolnosti bio je Carl Bildt, ovjek
koji je na funkciji mirovnog posrednika EU-a za bivu Jugoslaviju zamijenio lorda Davida Owena a on se iskazao izvoenjem
slinog napadaja tri mjeseca ranije, tijekom operacije Bljesak:
osobe su se promijenile, ali su uloge ostale iste. Neupueni
predstavnici sedme sile taj nastup Carla Bildta su komentirali potpunim nedostatkom politike mudrosti ne znajui da Carl Bildt
svojim sraunatim izjavama ispisuje drugu stranicu zloinakog
pothvata. Pa ak da je u pitanju neznanje, ono ne oslobaa
odgovornosti, u ovakvom sluaju nikoga, a poglavito ne, iskusnog meunarodnog diplomatu. Upueno prosvjedno pismo
hrvatske Vlade, nije utjecalo na Carla Bildta, jer je u pitanju
ipak jedna politika strategija koja je prisutna od samog poetka
144 Carl Bildt imenovan je na dunost supredsjedatelja Meunarodne konferencije
o bivoj Jugoslaviji 12. lipnja 1995. i njegov prvi posjet bio je Moskvi gdje se sastao s ministrom vanjskih poslova Ruske Federacije Andrejom Kozirevim i gdje
su se sloili da se sukob u bivoj Jugoslaviji, posebno u Bosni i Hercegovini, ne
moe rijeiti vojno, ve iskljuivo politiki., Kronologija rata, str. 488.
145 Potpredsjednik hrvatske Vlade i ministar vanjskih poslova dr. Mate Grani
uputio je pismo mirovnom posredniku EU-a za bivu Jugoslaviju Carlu Bildtu
u povodu njegove izjave: Vaa Ekscelencijo, s dubokim aljenjem i krajnjom
zabrinutou saznali smo za vau izjavu kao supredsjedatelja Meunarodne
konferencije za bivu Jugoslaviju (MKBJ), u kojoj najcininije osuujete hrvatsku akciju koja je za cilj imala obnovu vladavine zakona, ustavnog poretka
i javne sigurnosti na trenutano okupiranom teritoriju Republike Hrvatske.
Vaa izjava okirala je vlasti, kao i javnost Hrvatske koja je srdano pozdravila vae imenovanje na mjesto meunarodnog posrednika, nadajui se da e
Vae dravnike i pregovarake sposobnosti, kao i Vaa duboka posveenost
miru, pravdi i slobodi u to mi duboko vjerujemo biti veoma vaan poticaj
potreban meunarodnim forumima, posebno MKBJ i njezinoj plemenitoj misiji
postizanja pravednog rjeenja krize uzrokovane agresijom protiv Hrvatske i
zatim Bosne i Hercegovine. Veoma je iznenaujue da govorite o spremnosti
Srba da naprave bitne ustupke u gospodarskim i politikim pitanjima kada
110
rata na prostoru zvanom biva Jugoslavija i ima svoj kontinuitet

u nizu tzv. posrednika, preko lorda Davida Owena zakljuno s
Carlom Bildtom. Njezin zajedniki nazivnik je uporno izjednaavanje agresora i rtve i uskraivanje elementarnih prava na
obranu od velikosrpske agresije. Sve ostalo je stvar dinamike i
vremena u iekivanju postizanja cilja kao produkta te strategije
determiniranog kaosa.
Da Carl Bildt nije bio usamljeni sluaj sinkronizirane kampanje determinista protiv Republike Hrvatske govori i podatak da
su diplomatski predstavnici Republike Hrvatske u Bruxellesu (4.
kolovoza 1995.) vodili pravu, doslovno rovovsku bitku za svaku
rije koja je trebala biti unesena u tekst slubene osude EU-a vojne akcije u krajini. U tom natezanju dugo je vremena ak visjela
opcija da ne bude osuda nego samo aljenje, ali su, kao to obino biva prevagnuli neki drugi interesi i aljenje bi bilo previe
blago za stranu koja se odluno zalae da pregovori nisu jedino
korisno rjeenje. Osuda se odnosila na vojne operacije, ali je
obnova neprijateljstava povukla za sobom izraavanje ozbiljne
zabrinutosti i ocjenu da se ovim sprjeava daljnji napredak u
politikim pregovorima, kao da je napretka i bilo. I ovdje se inverzija pokazala kao deus ex machina. Neuspjeh etverogodinjih
pregovora, neuspjeh primjene mandata UNPROFOR-a i UNCRO-a,
ugroenost stratekih interesa Republike Hrvatske i Bosne i Hersu jo juer na pregovorima u enevi njihovi odgovori na poziv za rjeenjem
zasnovanim na mirnoj reintegraciji privremeno okupiranih podruja Hrvatske
bili jasno negativni. Najstraniji dio Vae izjave je Va pokuaj da povuete odreene usporednice izmeu barbarskih napadaja pobunjenih Srba na glavni grad
Hrvatske Zagreb i legitimne akcije redovitih hrvatskih snaga radi reintegracije
okupiranih dijelova suverenog teritorija Hrvatske, koje donose mir, vladavinu
zakona i mogunost za demokratski napredak svih njezinih graana unutar
meunarodno priznatih granica. Povrh toga, besprimjeran pokuaj da demokratski izabranog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franju Tumana izjednaite s ratnim zloincem i samoproglaenim kninskim pobunjenikim voom,
Milanom Martiem, potpuni je nedostatak politike mudrosti.
Na alost, ini se da je Vaa izjava jedino sukladna s nekim od Vaih prijedloga
koje dajete otkad ste imenovani supredsjedateljom MKBJ. Pozicija moje Vlade
je da su takve izjave u jasnoj suprotnosti s duhom i dunostima meunarodne zajednice. To je ozbiljno oslabilo Vae kvalikacije i preporuke za daljnje
obavljanje Vaih dunosti vodeeg meunarodnog posrednika. Konano, Vaa
izjava i prijedlozi nisu pridonijeli postizanju mira. Suprotno tome, oni imaju
namjeru da svekoliki mirovni proces usmjere u suprotnome i veoma opasnom
smjeru.
146 The New York Times pie (17. srpnja 1995.) kako se ve tri (dakle od 1993. op.
a.) godine Britanija, Francuska i SAD uz pomo UN-a pretvaraju da nema razlike
izmeu agresora i rtve (isticanje a.). Kronologija rata, isto, str. 498.
147 Ve istog dana kada je poela Oluja, Vijee sigurnosti UN-a izrazilo je duboku
zabrinutost, kako se to obiava rei diplomatskim jezikom zbog izbijanja neprijateljstva U Republici Hrvatskoj, Predsjednikom izjavom, donesenom oko
ponoi (4. kolovoza 1995.), osudila se odluka hrvatske Vlade da poduzme iroku
vojnu ofenzivu te zahtijeva trenutano obustavljanje svih vojnih akcija i potivanje svih rezolucija Vijea sigurnosti. Dodatak Hrvatskom vojniku, isto.
111
GOSPODARI KAOSA
112
cegovine, stanje realne okupacije znaajnog dijela hrvatskog

ozemlja, te potpuno pogrena usmjerenost mirovnog procesa
nisu grijesi ni Europske zajednice ni Ujedinjenih naroda i njihovih predstavnika, nego je spasonosan izlaz naen u hrvatskom
opredjeljenju protiv pregovora i pregovaranja. Ako je i od monih previe je. Za grijeh obnove neprijateljstava protiv agresora,
Hrvatska nije dugo trebala ekati na pokoru. Pregovori Europske
unije i Hrvatske o ureenju meusobnih odnosa bili su automatski
suspendirani. U ovom sluaju EU je pokazala svu nedosljednost
svoje zacrtane politike i poruka koje su bile odaslane iz njezinih
klupa. Kasnije ne samo da nije smogla snage rei da nije bila u
pravu te 1995. nego e Hrvatsku optereivati novim objektivnim
okolnostima poput potpune suradnje s hakim sudom ili povratkom svih Srba. U raskranjenoj Europi nema mjesta za kajanje
svojih grijeha. Nee oni uiniti nita, bar u moralnom smislu, da bi
olakali ivote rtvama srpske agresije. Samo nekoliko dana ranije
iz tih istih klupa Europske zajednice mogla su se uti miljenja
bunih europarlamentaraca koji su na svojoj zadnjoj sjednici na
temu mirna Bosna i okolica, listom bili za vojnu opciju NATO-a.
No, kada je hrvatska strana u pitanju oito je da vrijede druga
mjerila i norme iz bruxelleskog kuta gledanja. Nisu u pitanju samo
druga mjerila i norme u pitanju je i bolesna tatina, pa i strah,
jer priznati za pravo Republici Hrvatskoj za njih bi znailo priznati
i promaenost svoje politike, koja je omoguila da srpski osvaja
provede one neviene ratne zloine nad Hrvatima i Bonjacima.
Branei agresora oni u biti brane sebe. I u determiniranom kaosu
zna se tko je glavni krivac.
Pritiscima nema kraja. Ili kako to jedno od doktrinarnih naela ratovanja mekom silom kae proces mora tei dalje. I u
trenucima kad se operacija Oluja privodila kraju i kad je sveopi
poraz pobunjenih Srba bio pitanje sati, talijanske televizijske
mree prenose slike srpskih izbjeglica iz Dalmacije, miksajui
ih sa slikama nedavnog egzodusa Bonjaka iz Srebrenice. Sada
bjee Srbi, zadesila ih je ista sudbina kao prije Muslimane konstatira komentator (Tg2, dnevnik RAI-jeva drugog programa),
napominjui da su Srbi u Srebrenici arili i palili, silovali ene,
ubijali mukarce, a da iz krajine jo nema takvih vijesti. One e
uslijediti poslije u naknadnoj proizvodnji objektivnih okolnosti.
To je bio samo jedan dio objektivnosti u razvijenoj demokraciji,
koje su se vrtjele na talijanskim dalekovidnim postajama pa do
onih da Hrvatska posjeduje rakete SS-20 te da moe gaati svu
talijansku obalu od Trsta do Brindisija. Htjelo se podosta stoljea kasnije rei da je predsjednik Hrvatske drave novi najgori
knez Hrvata.
to je Oluja, to je uope borba hrvatskog naroda tijekom

petogodinjeg rata najbolje je predoio sam ministar obrane Republike Hrvatske Gojko uak u jednom novinarskom intervjuu
poetkom 1995, uoi otkaza mandata plavih kaciga.
Pogledajte zemljovid. Status quo u krajini pod srpskom okupacijom za nas je gori od rata. Hrvatska ne moe egzistirati u tim
granicama. Srbija vie nema snage za veliki rat. Jedno od rjeenja
rata bio bi uinkoviti pritisak meunarodne
unarodne zajednice u vidu sankci
ja na Beograd ime bi se prisililo na priznanje hrvatskih meunaro
unarodnih priznatih granica. U tom sluaju
aju problem okupiranih podruja
Republike Hrvatske rijeio bi se bez rata.

ak i u toj opciji izvjesna
bi bila i manja, ograniena,
ena, vojna akcija u okolici Knina
Knina, rekao
je ministra obrane, pokuavajui novinaru objasniti ime se rukovodio predsjednik dr. Franjo Tuman u svojoj odluci da UN
postrojbe s istekom mandata napuste Republiku Hrvatsku. Novinar je na ove rijei reagirao uenjem, zapitavi ministra uka:
Znai li to oruanom silom?. Dotini novinar je iz neznanja s
namjerom zaboravio da su ta ista podruja okupirana oruanom
silom bive JNA i pobunjenih Srba. Isto tako on nije uo, ili nije
elio uti, odgovor na prethodno pitanje u kojem je jasno reeno
da Republika Hrvatska ulae sve napore kako bi problem tih okupiranih podruja prije svega rijeila mirnim putem i uz pomo
meunarodne zajednice. U tom i takvom nastupu krila se klica
sveopeg odnosa inozemnih, ali i nekih domaih nezavisnih
medija na kojima e se godinama kasnije graditi hrvatska spirala
zloina. Nadalje u tome se mogao uoiti i stav nekih meunarodnih imbenika i diplomata o nepobjedivosti srpske vojske,
odnosno da Hrvatska vojska nije ni u kom pogledu sama u stanju
rijeiti problem svojih okupiranih podruja. Naprosto nisu htjeli
vjerovati u tu mogunost unato injenicama koje su govorile
suprotno. Ali su zato vjerovali da Hrvatska vojska nee istodobno moi izai na kraj s krajikim i bosanskim Srbima.
***
I neznanje, pa i glumljeno, moe biti ubojito u rukama novinara
propagandiste. Zato se kroz predstavnike medija lansiraju (projiciraju) zamisli koje se kasnije proglaavaju slubenim stajalitem.
113
149 Sukladno svojim ustavnim ovlatenjima, donio sam odluku o prestanku mandata mirovnih snaga na podruju Republike Hrvatske s danom isteka sadanjeg
mandata 31. oujka ove godine (1995.)...A to, to UNPROFOR nije ispunio daljnje svoje zadae, to nije omoguio provedbu niti Vanceova plana, niti svojih
rezolucija Vijea sigurnosti, za to odgovornost snose srpski, pobunjeniki voe
na okupiranim podrujima i jo vie oni velikosrpski beogradski vrhovi, koji su
ih htjeli ukljuiti u veliku Srbiju, navodi dr. Tuman u svojoj poslanici. Kronologija rata, str. 442.
150 Dodatak Hrvatskom vojniku, isto.
151 Predsjednik Tuman proraunao je prigodom otkaza mandata UN sve imbenike pa i vojne. On je sam general i ve je sudjelovao u jednom ratu. Mi ne
GOSPODARI KAOSA
Upravo iz tog je razloga vrlo teko dokazati obavjetajni rad na

terenu novog postroja hummint intellegence, kada se ratuje
mekom silom. Tako je na primjer vrlo teko povui crtu izmeu
neke klasine obavjetajne slube i predstavnika medija ili neke
humanitarne udruge. No ono to je svima njima bitno za rad je
posjedovanje informacije. Ona ih stavlja u istu razinu. U tim uvjetima i granica djelovanja je pomaknuta, suptilnija je, dezinformacija trijumra i kroz mehanizam projicirane vijesti prolazi put
klasinog propagandnog djelovanja kao da je rije o proizvodu
iroke potronje. Prednost ima televizija koja svojim tehnolokim mogunostima priu prenosi tako rei trenutano i nema
vremena za sumnju u vjerodostojnost. Nigdje tako dobro ne
vrijedi pravilo svrenog ina kao u ovom obliku ratovanja. Odnosno vrijede pravila koje je svojedobno formulirao Ebinghaus, a
mogli bi ga saeti u slijedee: zaborav nastupa najprije brzo,
a kasnije sve sporije, pamenje se poboljava ponavljanjem, pri
emu ponavljanje koje je rasporeeno u nekoliko razdoblja daje
bolje rezultate od koncentriranog ponavljanja, ponavljanje temeljnih naela (postavki), moe imati bolji uinak od ponavljanja
identinog materijala. Duina poruke se ogleda u slijedeem:
kompleksnija i dua poruka zahtijeva vei broj ponavljanja. Vea
interferencija od konkretnih tj. slinih poruka zahtjeva vei broj
ponavljanja. Smisleniji i ivlji materijal bolje se pamti od manje
smislenog materijala, to je materijal na poetku potpunije nauen, to je pamenje due, i materijal koji se ui prvi ili zadnji bolje
se pamti od materijala koji se ui u sredini. Pouak svega ovoga,
a u odnosu na dezinformacije posebno, glasi ako je neto i neistina, upornim ponavljanjem sluatelju i gledatelju konano e
se probiti oi i ui i postat e istina Gebelsov aksiom.
Nadalje u propagandnom ratu postoji nepisano pravilo za
medije ne govore obini ljudi, ve propagandisti. Ve to upuuje
na izvjesni scenarij u kojem su jasno podijeljene uloge, a time
i pria koja se mora rei. U ovom ratu nema improvizacija. Sve
je uvjebano iza kulisa u studijima situacijskog modeliranja za
proizvodnju objektivnih okolnosti.
Umjesto zakljuka za kraj ovog poglavlja prisjetimo se kako
je jedan od UN-ovih dunosnika iznosio tvrdnju kako je za vrijeme svoje misije na prostorima zvanom biva Jugoslavija u pravilu
imao dobre odnose sa Srbima i Muslimanima i kako je vrlo avodimo obian rat ve oslobodilaki rat. To je vano za hrvatske vojnike. Meunarodna zajednica vjerojatno ne bi jednostavno tolerirala rat u krajini... ...
meunarodna zajednica ne bi reagirala kad bismo mi djelovali profesionalno i
brzo. Naa vojska to moe. Mi danas imamo 114 tisua vojnika i moemo preko
noi bez problema mobilizirati do 500 tisua ljudi, bile su rijei ministra Gojka
uka dane u intervjuu u poetku 1995. godine, prije operacije Bljesak i ostalih
vojnih operacija kojima je vojnim putem osloboen najvei dio privremeno
okupiranih podruja Republike Hrvatske. Dodatak Hrvatskom vojniku, isto.
114
115
lostan to nije stvorena dublja suradnja s Hrvatima u hrvatskim

medijima. Isti dunosnik nee pojasniti bi li to podrazumijevalo
razgovor s obinim ovjekom ili propagandistom i kakva bi bila
rije i slika u toj i takvoj poruci i u ijem interesu. esto smo,
ako ne i uvijek mogli vidjeti gdje predstavnici stranih medija na
prostoru pod srpskim nadzorom uvijek nalaze osobe iz obinog
puka koje ih jednostavno zasipaju priom i statistikim podacima, to je u opreci i s njihovim izgledom i naobrazbom.
To je mo dezinformacije prenoene u realnom vremenu u
svaki kutak global villagea.
Poglavlje 2
PARADIGMA INFORMACIJSKOG RATA

NA KOSOVU, AFGANISTANU I IRAKU
A. Kosovo i strategija odgoenog kaosa

Koje su posljedice operacije zranih napada na Jugoslaviju ili
rata bez vlastitih gubitaka, odnosno rata bez rezolucije Vijea sigurnosti? Na stanje post belum u nekadanjoj Saveznoj Republici
Jugoslaviji (SRJ) neposredno su utjecale i jo e dugo utjecati
dvije operacije NATO saveza, odnosno, Ujedinjenih naroda. Prva,
Allied Force, (Saveznika snaga) koja je trajala 79 dana (od 23.
oujka do 10. lipnja 1999.) a iji je glavni cilj bio slomiti vojnu
mo SR Jugoslavije i prisiliti je na prestanak dotadanje politike
na Kosovu. Druga, Joint Guardina
Guardina, (Zajedniki uvar) odobrena 10. lipnja 1999. Rezolucijom Vijea sigurnosti UN-a broj 1244,
a kojom je dio SRJ (Kosovo) stavljen pod meunarodni protektorat. Polazimo od spomenutih operacija, pogotovo nakon neposrednog vojnog djelovanja zranim udarima na SR Jugoslaviju,
ije su posljedice ostavile znaajan trag na meunarodni pravni
poredak, na odnose meu zapadnim saveznicima i velikim silama, na drukije poimanje suvereniteta, i to je dovelo do toga da
je presedan postao pravilo ponaanja svjetske moi.
Analiza strategije odgoenog
enog kaosa, osim u sluaju Kosova
bit e obraena i sagledavanjem rata protiv terorizma u Afganistanu i operaciji Iraka

ka sloboda
sloboda.
1. Srpsko putanje probnog balona

Tono deset godina nakon objavljivanja Memoranduma SANUa, dokumenta koji je posluio nacionalnoj homogenizaciji Srba i
obraunu s narodima bive Jugoslavije, Srpska akademija nauka
pustila je pokusni balon rjeavanja, po opoj ocjeni, najteeg i
najbolnijeg problema Srbije pitanja Kosova.
117
GOSPODARI KAOSA
118
Predsjednik SANU-a akademik Aleksandar Despi na godinjoj skuptini poetkom lipnja 1996. posve neoekivano postavio je kljunu dvojbu podijeliti Kosovo s Albancima ili ga zadrati u okvirima nepovredivih granica, s pristankom na buduu
demografsku eksploziju albanskog stanovnitva. Srpska javnost
je nakon toga bila zaokupljena analizama i pokuajima otkrivanja
razloga otvaranja ovog pitanja, odnosno moguim rjeenjima,
ne slutei, da e ono u pravom smislu rijei biti otvoreno dvije i
pol godine kasnije. Akademici, stranaki prvaci, lideri kosovskih
Albanaca, vieniji intelektualci, nezavisna glasila svi su imali neto rei o ovoj za Srbe kakljivoj temi. Kao to se moglo i pretpostaviti, slubena srpska politika i dravni mediji su utjeli.
Akademik Despi je u svom izlaganju polazio od teze da:
nema vie samozavaravanja, Kosovo je postalo problem takvih
nacionalnih dimenzija da bi daljnje njegovo ignoriranje i politiziranje iz dnevno-politikih razloga moglo imati katastrofalne
posljedice po srpsko nacionalno bie. Njegova dijagnoza da
insistiranje na teritorijalnom integritetu Srbije koje ne ostavlja
mjesta za novu secesiju imala je samo jednu alternativu pristanak na tenju Albanaca da stvore nezavisnu zemlju putem
odcjepljenja od Srbije. Srpski analitiari su otkrili da pristajanje
na opciju Kosova u Srbiji dugorono ima u sebi tempiranu
demografsku bombu, jer bi za dvadeset do trideset godina broj
Albanaca premaio broj Srba.
152 Despievo izlaganje uzburkalo je duhove na Akademiji i veina je ocijenila da
je tema previe delikatna i bolna i o njoj se na ovaj nain ne moe govoriti i
raspravljati... sada kad se na Jugoslaviju vri strahoviti pritisak, najvie od strane
zemalja koje su inae daleko ispod standarda pruanja prava manjinama od
naih prava, naznaio je Miloevievoj vlasti blizak Kosta Mihailovi. Mnogi su
u Srbiji bili uvjerenja da je govor akademika Despia bio naruen od utjecajnijih
osoba (Miloevia), da bi se ispitalo javno mnijenje. Despi je nakon govora u
SANU otiao na odmor s obitelji, a ostali akademici ili su se ba spremali na put
ili su bili umorni, ili su mislili da treba spustiti loptu, priekati pa onda izii pred
javnost s priopenjem. Upitan za miljenje Antonije Isakovi nije htio nita rei
za Nau borbu, jer mu se zamjerila. Dobrica osi je utio, iako su ga podsjetili
da je on prvi u meuvremenu ponudio rjeenje kosovskog pitanja po principu
sve ili nita. Oni koji su neto i rekli eljeli su ostati anonimni, a upozoravali su
da ni u kom sluaju nije u pitanju platforma SANU-a ve izdvojeno miljenje
osobe koja ne podlijee pritiscima i koja nije ponudila viziju Srbije sa ili bez
Kosova, ve samo mogue alternative. Pokusni balon SANU-a, Vesna Fabris Peruni, Vjesnik, 13. lipnja 1996.
153 Prvi su se toj tezi suprotstavili u Arkanovoj stranci. To nije tono, jer e Albanaca biti koliko Srba tek za sto godina (!?) kazao je portparol SSJ-a Pelevi i dodao
da je Despieva teza antisrpska i antijugoslavenska. U Demokratskoj stranci
Srbije naznaili su da je kroz usta Despia progovorio Miloevi, Demokratska
stranka se zalagala da problem uzme rjeavati drava tako to e Albance vratiti
u parlament i eventualno razgovarati o toj temi s Tiranom, a ne s predstavnicima kosovskih Albanaca, a SPO Vuka Drakovia vrlo je oprezno tvrdio da vlast
opipava teren u javnosti, ali nije rekao za to se sam zalae. Predsjednik Demokratskog centra, Dragoljub Miunovi, tvrdio je da bi svako naruavanje granica
SRJ bilo opasno i predlae vraanje Albancima autonomije iz 1974. godine,
Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...
Razliita pa i suprotstavljena miljenja kosovskih stranakih

lidera o izlaganju akademika Despia nisu izostala.
Europa e za to vrijeme pokuati inicirati vraanje povjerenja
izmeu Srba i Albanca, a Amerikanci, nakon to su otvorili svoj
centar u Pritini, sve e promatrati iz daljine i pripremati se za
ono to e slijediti 1999.
2. Saveznika snaga ili kako voditi rat bez vlastitih

gubitaka
Dana 23. oujka 1999. glavni tajnik NATO-a Javier Solana izdao je
zapovijed za poetak operacije pod nazivom Allied Force kojom
su zapoeli zrani napadi NATO-a na SR Jugoslaviju. Ovaj neslubeni ne-rat bez potpore Vijea sigurnosti UN-a imao je uistinu
mnogo ratnih nalija. Po jednima radilo se o multilateralnom
ratu NATO-a, po drugima o high-tech ratu Pentagona, The
New York ga denirao kao Clintonov rat, tvrdokorni pravoslavni
krugovi u Ukrajini i Rusiji smatrali su da se radi o Miloevievu
svetom ratu protiv NATO-a, umirovljeni njemaki general Gnter Kiesling nazivao ga je zranim ratom, a propaganda Radio
televizije Srbije (RTS-a) trubila je o ekolokom ratu.
3. Geopolitiko i povijesno obiljeje

Kosovo je regija june Srbije s mijeanim, ali uglavnom albanskim stanovnitvom. Do 1989. pokrajina je uivala visoki stupanj
autonomije unutar bive Jugoslavije (Socijalistika Federativna
Republika Jugoslavija SFRJ). Dolaskom Slobodana Miloevia na elnu poziciju biveg Saveza komunista Srbije, dolo je
do promjene statusa Kosova brisanjem autonomije i njegovim
119
a njegov stranaki kolega Desimir Toi kazao je da je teza o podjeli Kosova

odavno prisutna meu akademicima. On je takoer sugerirao autonomiju, ali
je iao i korak dalje k razgranienju u budunosti, tako da bi Albanci dobili vei
dio teritorija, za to je opravdanje vidio u nepostojanju integrativnih procesa
izmeu dvaju naroda. Ljeviari su ocijenili da je Despi istupio neodgovorno s
podjelom Kosova i zalagali su se za pristup prema svima ravnopravno, secesija
nikada. Vesna Fabris Peruni, isto.
154 Fehmi Agani je utvrdio da je u pitanju krah Memoranduma i prihvaa mogue
mirno i civilizirano razilaenje i razgranienje Srba i Albanaca. Nasuprot njemu,
Mahmut Bakali nije elio razlaz jer su raseljavanja ljudi runa i tuna i znae
etniko ienje, a Kosovo treba ostati multietniko. Azem Vllasi je smatrao da
se podjele teritorija ne mogu obaviti bez velikih krvoprolia, a kod Despia nazire elju za Kosovom u Srbiji, ali bez Albanaca, umjesto da se Albanci tretiraju
ravnopravno sa Srbima. Kaqusha Jashari je rekla da SANU hoe spasiti to se
spasiti moe, a do dijaloga ipak mora doi. Pritinski tjednik Koha (Vrijeme) iz
pera glavnog urednika Vetona Suroija procjenjivao je da Miloevi nije zainteresiran za otvaranje kosovskog dossiera jer ima ve dosta problema, pa e ga
nastojat odgaati barem do izbora, a do tada e Albance pokuati regrutirati u
JUL svoje supruge Mire Markovi. Vesna Fabris Peruni, isto.
155 Taoci rata, Danko Plevnik, Slobodna Dalmacija, 11. svibnja 1999.
GOSPODARI KAOSA
dovoenjem pod izravnu upravu Beograda. Albanski intelektualci i stanovnitvo od poetka su reagirali na pokuaje ukidanja
autonomije Kosova. Raspadom bive Jugoslavije tijekom 1991.
skupina kosovskih politiara su odluili proglasiti odreenu nezavisnost Kosova te su u ljeto 1991. izabrali svoju vladu koja je radila u ilegalnim uvjetima. Do 1998. borba Albanaca je uglavnom
bila kroz javne prosvjede i demonstracije koje su srpske snage
sigurnosti redovito pokuale guiti, i koje su bile proglaavane
kao iredentistika aktivnost separatista.
Tijekom 1998. napetosti doseu kulminaciju: pojaane su
srpske policijske i vojne snage koje su sustavno i planski dovoene na Kosovo. Posljedica je bila pojaana represija prema
albanskom stanovnitvu. Nakon radikalizacije stanja politiko
vodstvo kosovskih Albanaca podijelilo se, te su pojedina politika krila poela optuivati miroljubivi pristup Ibrahima Rugove i
zauzeli stavove o oruanim oblicima borbe kosovskih Albanaca.
Te 1998. zapoelo je naoruavanje Albanaca i formiranje UK
(OVK Oslobodilake vojske Kosova) kao paravojne formacije
kosovskih Albanaca.
Na irenje sukoba reagirala je i meunarodna zajednica te je
to iskazala rezolucijama Vijea sigurnosti UN-a. Prethodio im je
sastanak (12. lipnja 1998.) ministara obrane zemlja lanica NATO156 Dok je veina srbijanskih i reimskih i oporbenih medija izbjegava cjelovite prikaze o politikoj i sigurnosnoj situaciji na Kosovu uoi predsjednikih izbora u
Srbiji zakazanih za 7. prosinca, 1997. beogradski tjednik Argument je nagaao
je li u toj pokrajini poeo albansko-srpski rat i donio pouzdane informacije
iz policijskih izvora dosad nepoznate javnosti. Taj list tvrde nacionalne orijentacije pisao je da ve danima u brdima iznad opine Srbica zabarikadirano
vie od 60 pripadnika oslobodilake vojske Kosova, koji uspjeno odolijevaju
raketnim i minobacakim napadima srpskih policajaca, dok se helikopterima
i oklopnim transporterima na drugoj lokaciji, u nedostupnim gudurama iste
opine, Albanci suprotstavljaju minobacaima, lakim haubicama i topovima.
Naznaka da se tamo vodi pravi rat bilo je ve prolog tjedna, kada su na tim
lokacijama poginula dva Albanca i jedan srpski policajac. Ali, Argument to sada
potvruje tezom da kosovski Srbi ne vjeruju da e ih od Albanaca obraniti
policija, ve treba pozvati vojsku iji je posao obraun s tako jako naoruanim
teroristima. List je tvrdio i da je oruje Albancima stiglo tijekom prole i ove godine iz Albanije, da pripadnike Oslobodilake vojske Kosova (OVK) obuavaju
lanovi bive rumunjske Securitate kolovani u Vijetnamu i da je sredite OVK
u enevi. Tvrdilo se i da je sve to srpska policija doekala nespremna, ali je ipak
prolog etvrtka uhitila 150 Albanaca, jer se MUP ponadao da e otkriti jezgru
OVK. Meutim, pie Argument, ispostavilo se da je najvei grijeh uhienih to
nemaju ispravne osobne iskaznice. Inae, prema jednoj anketi meu pritinskim Albancima, koja je objavljena u albanskom tisku, od 465 Albanaca njih 290
je odgovorilo da bi se pridruilo Oslobodilakoj vojsci Kosova. Na Kosovu ve
poeo rat?, Vjesnik, 3. prosinca 1997.
157 Broj ubijenih Albanaca u tom vremenu bio je vie od 1500 mukaraca, ena i
djece. Istodobno je svoje kue napustilo ili je prognano oko 250 000 Albanaca.
158 Doneseno je nekoliko rezolucijama Vijea sigurnosti UN-a: broj 1160, od 31.
oujka 1998. zatim u svibnju 1998., sve do rujna i listopada 1998. (23. rujna
1998. godine i 24. listopada 1998.) kada se donosi odluka o osnivanju verikacijske misije OESS-a koja e nadzirati razvoj dogaaja na Kosovu.
120
121
a na kojem je zatraeno pokretanje priprema za mogue daljnje

mjere koje bi NATO mogao poduzeti zbog radikalizacije krize
na Kosovu. Tada su u politikom smislu izloene razliite opcije
koje bi NATO mogao poduzeti. Smatra se da je toga dana po prvi
put slubeno predloena kao jedna od opcija i zrani napad na
Jugoslaviju.
4. Diplomatski napori pregovori i sporazumi

Odluno odbijanje Slobodana Miloevia za bilo kakvo meunarodno sudjelovanje na Kosovu dovelo je do prijetnji zranim
napadima NATO-a, jer je 13. listopada 1998. Vijee NATO-a
predloilo aktiviranje zapovijedi za zrane napade. Taj je korak
uinjen zbog pritiska na Slobodana Miloevia, te je u posljednji
trenutak zapovijed povuena nakon to je glavni tajnik NATO-a
Javier Solana u Beogradu Miloevia upoznao s konanom odlukom. Tada je pristao na pregovore.
Sporazum o smanjenju srpskih snaga na Kosovu i o osnivanju Verikacijske misije OESS-a na Kosovu (KVM) potpisan je 16.
listopada 1998. Politiko vodstvo Jugoslavije ujedno je pristalo
i na provoenje NATO-ve zrane verikacijske misije iznad
Kosova o emu je potpisan poseban sporazum istog dana u Beogradu. Tim je inom NATO uspostavio izravan nadzor zranog
prostora nad Kosovom. Verikacijska je misija imala nedeniranu
situaciju glede osiguranja vlastite sigurnosti, iako su NATO i UN
zaduili postrojbe UNPREDEP-a (koje su u drukijem mandatu
UN-a bile stacionirane u Makedoniji zbog nadziranja stanja na
makedonsko-jugoslavenskoj granici), da interveniraju u sluaju
ugroenosti osoblja Verikacijske misije OESS-a na Kosovu. Te
su interventne snage NATO-a ojaane nakon to je potpisan
sporazum o uspostavi misije OESS-a na Kosovu. Ovakvo, na prvi
pogled nedenirano stanje, imalo je svrhu stvaranja izgovora o
ugroenosti pripadnika verikacijske komisije kad to bude situacija zahtijevala, a istodobno ojaanjem u Makedoniji osiguran
je operativni razvoj snaga za potporu izvoenja budue napadne operacije.
Rad Verikacijske misije OESS-a (kao to se u planu predvialo) na Kosovu je ometala uglavnom srpska strana. U okvirima koji
su postavljeni nije postojao nain na temelju kojeg bi se srpske
snage onemoguile u tim nastojanjima. Drugim rijeima, Srbi su
uvueni u zamku jer se njihovo suprotstavljanje verikatorima
(koji su oevidom potvrivali srpske postupke) moglo tumaiti
samo na nain, da se radi o opstrukciji ili ugrozi ivota pripadnika
meunarodne misije. U sijenju 1999. kada je dolo do dodatne radikalizacije stanja i ubojstva nekoliko desetaka Albanaca
u mjestu Raak, verikatori su ispunili svoju zadau potvrdivi
eklatantan srpski zloin. Nakon toga, meunarodna diploma-
GOSPODARI KAOSA
122
cija je mogla odlunije i jasnije djelovati. Stalnim diplomatskim

pogaanjima i pritiscima i nakon odluke Kontaktne skupine od
29. sijenja 1999. uspjelo se nagovoriti sukobljene strane na
urne ope pregovore u Rambouilletu kod Pariza, koji su trajali
sedamnaest dana (od 6. do 23. veljae 1999.) i koji su okonani
bez veeg uspjeha. Britanski i francuski pregovarai koji su vodili
pregovore uspjeli su u drugoj rundi (15. do 18. oujka 1999.) postii djelomian uspjeh, jer su predstavnici kosovskih Albanaca
potpisali ponueni mirovni sporazum o miru i statusa Kosova, a
srpska strana ga je odbila.
Propast mirovnih pregovora u Rambouilletu navelo je europsku, a poglavito britansku i francusku diplomaciju, na suglasje
glede radikalnih akcija prema Jugoslaviji, koje je zastupala amerika strana. Time je rjeavanje kosovskog problema ponovno
bilo u amerikim rukama, isto kao 1993. u Bosni i Hercegovini i
potvrdilo ve znanu injenicu da su Sjedinjene Amerike Drave
stvarni europski sigurnosni vladar.
Istodobno, nakon propasti pregovora, srpske snage na Kosovu pojaavaju aktivnosti dovoenjem posebnih pjeakih i oklopnih postrojbi, naruavajui time i sporazum iz listopada 1998. o
njihovoj ogranienoj prisutnosti na Kosovu.
Kada je Beograd 20. oujka 1999. Verikacijskoj misiji OESSa, otkazao gostoprimstvo i uputio prijetnje cijelom meunarodnom osoblju na Kosovu, sati o poetku zranih udara poeli
su se odbrojavati. Vie reda radi i zbog opravdanja onoga to
e uslijediti, posljednju diplomatsku inicijativu imao je ameriki
izaslanik Richard Holbrooke na kojega se raunalo kao zadnju
osobu koju bi Slobodan Miloevia eventualno mogao posluati. Ta tobonja posljednja karta meunarodnih diplomatskih
igraa temeljila se na tome da je Holbrooke uspio ishoditi kod
Miloevia potpisivanje Daytonskog sporazuma. Taj unaprijed
predvieni Holbrookov poraz, znaio je u biti pobjedu jer nakon Miloevievog odbijanja, povratka u Bruxelles i podneseno
izvjee, omoguili su glavnom tajniku NATO-a Javieru Solani
samo ustvrditi kako misiju predaje u ruke NATO-a. Odmah potom, (23. oujka 1999.), Javier Solana osobno je izdao zapovijed
za poetak zranih napada na Jugoslaviju.
159 Nasilnim povlaenjem promatrake misije OESS-a s Kosova poetkom 1999.

Njemaka je izgubila znatne izvore informacija, a glavnu ulogu predvodnika
preuzele su SAD ve i samim poetkom NATO napada. Po utjecaju na dogaaje
i potpori danoj NATO napadima odmah iza SAD-a nalazila se Velika Britanija
koja je svoj znaajni utjecaj poveala i aktivnim sudjelovanjem u prvom ulasku
KFOR-a na Kosovo i dobivanjem mjesta zapovjednika KFOR-a (general Michael
Jackson). Prestankom ratnih operacija i NATO napada dolazi do pada zanimanja
amerike strane za dogaanja na Kosovu, a pojaava se interes europskih zemalja, poglavito Njemake i Italije.
5. Glavni ciljevi NATO-a u operaciji Saveznika snaga

U trenutku pokretanja operacije Saveznika snaga ciljevi napada imali su za svrhu: (1) stvarni prekid svih vojnih djelovanja na
Kosovu i trenutni prekid nasilja i represije; (2) povlaenje Vojske
Jugoslavije, policije i paravojnih srpskih snaga sa Kosova; (3)
uspostavu meunarodne vojne prisutnosti na Kosovu, (4) bezuvjetan i siguran povratak svih izbjeglica i prognanika na Kosovo;
(5) pouzdane pokazatelje Miloevieve volje za potivanje naela iz Rambouilleta glede rjeenja politike situacije na Kosovu, u
skladu s meunarodnim zahtjevima.
No, tijekom izvoenja operacije, a to je diktirao i razvoj situacije, dolo je do promjene ciljeva, poglavito posljednjeg, jer
se naknadno utvrdilo da je sporazum iz Rambouilleta potpuno
mrtav i ne bi mogao vie biti primjenljiv na tim temeljima, nakon
zranih napada na Jugoslaviju. Jo tijekom provoenja zranih
napada postalo je jasno kako cijela operacija vie nema politiki
cilj dovesti Miloevia na pozicije sporazuma iz Ramboulleta.
Time je izgubljena politika podloga operacije. Posebice se to
oitovalo u spoznaji kako pokretanje vojnih efektiva NATO-a u
operaciji Saveznika snaga nije imalo blagoslov Vijea sigurnosti UN-a kao kljunog politikog tijela u svim meunarodnim
intervencijama. Sjedinjene Amerike Drave i njezini saveznici znali su kako pitanje pokretanja vojnih snaga NATO protiv
Jugoslavije ne smije doi na dnevni red Vijea sigurnosti zbog
oekivane mogunosti veta od strane Rusija i(ili) Kine. U politikom odnosu velikih to je u tom trenutku bila jedina mo koju
su i jedna i druga drava mogle iskazati glede suprotstavljanja
odlunosti Sjedinjenih Amerikih drave i NATO saveza.
6. Razvoj situacije tijekom osamdesetodnevnih

zranih udara
123
Prvih dana zranih napada NATO nije imao jasno denirano to

e politiki poluiti samim napadima. Kako je prvotni postavljeni
politiki cilj bio destabilizirati, ali ne i sruiti politiko vodstvo
Jugoslavije, on se morao mijenjati. Tvrdokornost Miloevia i nakon viednevnih napada, proizveo je odreenu bojaznost i bijes
zapadne alijanse. Dolazi do korekcije politikog cilja. Destabilizacija reima Slobodana Miloevia promijenjena je u ruenje
reima.
Isto tako, prvih dana ciljevi napad nisu bile postrojbe Vojske
Jugoslavije koje su razmjetene na Kosovu, niti sprjeavanje
borbenih djelovanja na Kosovu, ve onesposobljavanje radarskih postaja, raketnih sustava zrane obrane, vojnih proizvodnih
kapaciteta, znaajnih vojarni i skladita, te zrakoplovnih baza i
GOSPODARI KAOSA
124
potencijala zranih snaga Vojske Jugoslavije. Djelovanjem po

velikom broju ciljeva, te djelovanjem po ciljevima u Vojvodini i
Crnoj Gori eljelo se postii psiholoke uinke i usmjeriti javno
miljenje u tim dijelovima Jugoslavije protiv reima u Beogradu.
U strategijskoj igri uvijek pobjeuje onaj tko na psiholokom
planu nadmudri protivnika. Dok se na televizijskim zaslonima
odvija medijska slika rata i prikazuju toni pogodci pametnim
orujem, prava bitka je ipak bila iza kulise. Naime, saveznici su
znali (itaj Amerikanci) da je Miloeviev glavni cilj oistiti Kosovo
od albanskog puanstva i uiniti ga ponovo isto srpskim, kako
bi se spasila kolijevka srpstva. Miloevi je bio svjestan da dok
NATO izvodi operaciju samo u treoj dimenziji (zrani prostor)
moe uspjeno djelovati na kopnu i zato pokree protuudar,
ienje Kosova. Nakon radikalnog pristupa NATO-a Miloevi
je radikalizirao i svoj cilj Kosovo konano uiniti srpskim, uklanjanjem posljednje zapreke brojnog albanskog stanovnitva.
NATO planeri nakon ovakvog postupka Miloevia trljaju ruke
jer izbjeglika kriza njima ide u prilog. Spaavanje vie stotina tisua izbjeglica pred meunarodnom javnou opravdava pokretanje vojne sile bez rezolucije Vijea sigurnosti UN-a. Zato se iz
NATO-a moglo uti kako su oekivali radikalan korak Miloevia,
ali da ih je iznenadila izbjeglika kriza golemih razmjera koja je
preplavila okolne zemlje prve crte, poglavito Albaniju, Makedoniju i Crnu Goru. Ovdje se postavlja pitanje, kako se jedan, u biti
starosjedilaki narod, mogao pokrenuti u izbjeglitvo, ako to nije
inio nikada u svojoj dugovjekoj povijesti, unato nasilju kojem je
nedvojbeno bio izloen. Sigurno je jedino da je izbjeglika kriza
u kosovskom sluaju vie odgovarala NATO-u, nego Miloeviu.
Izbjeglika kriza izazvala je paninu reakciju susjednih zemalja, a poglavito Makedonije. Izgledalo je da e humanitarna katastrofa, koja se odigravala na terenu ispod saveznikih zrakoplova,
natjerati NATO na prekid zranih napada. To je bio drugi razlog
zato je Miloevi odluio etniki oistiti Kosovo raunao je na
osjetljivost zapadnih demokracija i javnosti zapadnih zemalja na
humanitarne patnje izbjeglica. Ali i tu se prevario, i izbjeglike
kolone i izbezumljenost susjeda otvorile su put NATO-u za radi160 Sastavni dio operacije Saveznika snaga bile su i psiholoke operacije. U tu
svrhu masovno su koriteni propagandni letci. Evo kako su izgledali oni letci
koji su bili u funkciji humanitarne katastrofe.
Sluaj prvi: Think Again - 03 - X -04 - L001
Grozote nad civilima Kosova i Metohije ...(puni naziv jer tako Srbi zovu Kosovo
op. a.)... nisu ratovanje... one su RATNI ZLOIN!
UPOZORENJE PRIPADNICIMA VJ ----- Da li mislite da svet nee otkriti istinu? Da
li mislite da e vai pretpostavljeni preuzeti odgovornost za vae akcije? da li
mislite da e vas Miloevi zatiti? ----- RAZMISLITE! Vi ete lino biti odgovorni.
Sluaj drugi: NATO Strikes II - 04 - B - 02- L001.
NATO NAPADI Proteklih nedelja, srpska vojska i policija, pod direktnim nareenjima Slobodana Miloevia, su ispraznili sela i varoi Kosova i Metohije i po-
kalizaciju zranih udara po svoj infrastrukturi na cijelom prostoru

Jugoslavije, ali istodobno i polemike oko pripreme kopnenih
NATO snaga koje su (po nekima) jedine mogle zaustaviti etniko
ienje i humanitarnu krizu. Kopnene snage u operaciji Saveznika snaga nisu uporabljene iz prostog razloga jer onda ne bi
bilo izbjeglike krize velikih razmjera i ne bi se pojmovnik vojne
strategije obogatio za novu vrstu rata humanitarni rat. Iz
tih je razloga NATO nastavio provoditi ve ranije pripremljene
planove zranih udara u tri faze, s uvjerenjem kao e se temeljni
ciljevi na Kosovu postii i bez angairanja kopnenih snaga.
Ustvari, Miloevi je nastojao provoditi ono to je do tada
nauio, i to mu je dio svjetske moi doputao u njegovoj viegodinjoj politici nasilja prema dravama nastalim raspadom SFR
Jugoslavije izvesti rat drugima (Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini).
Usporedno s etnikim ienjem, srpske obavjetajne slube dobile su zadau izvozom rata proiriti krizu, te od kosovske krize,
stvoriti regionalnu krizu. To su trebale uiniti koristei okolnosti
kod zemalja prve crte: (1) situaciju u Makedoniji, gdje su slubena politika i javnost bili ustraeni ratom, te izbjeglikom krizom,
pa su poeli naglaenim pomirljivim politikim tonovima iskazivati nezadovoljstvo izazivanjem rata u susjedstvu, (2) stanje u
Albaniji gdje je unutarnja nesigurnost uvjetovala i nemogunost
NATO-a da osigurava nadzor teritorija glede naoruanja OVK.
(3) nerijeeni status Bosne i Hercegovine pod meunarodnim
protektoratom; (4) naklonjenost Rusije i Grke, njihove politike
i javnosti prema Srbiji i politici Slobodana Miloevia; (5) situaciju kod svih susjednih zemalja koje trpe gospodarske posljedice
uzrokovane NATO-vom operacijom.
Srpske obavjetajne slube organizirale su demonstracije
i prosvjede u Skopju i napade na diplomatska predstavnitva
zapadnih zemalja, te u tim aktivnostima povukli su i dio makedonskog puanstva koje je imalo odreenu sentimentalnost
palili ili razorili hiljade kua. Glave porodica su bili otrgnuli od njihovih supruga
i dece i ustreljeni. Postoji bojazan da je hiljade nedunih ljudi ubijeno. Stotine
hiljada bee da ne bi postale rtve Miloevievog pogroma. Ne dozvolite da vas
pogreno
pogre
no usmeren patriotizam povee
pove e sa njegovim zlodelima. Atlanski Savez
brani nezatiene.
NATO e pojaati svoje napade sve dok se snage koje uestvuju u progonu civila na Kosovu i Metohiji ne povuku, dok se izbeglicama ne dozvoli bezbedan
povratak i dok vae voe ne pristupe plodonosnim pregovorima. NATO ostaje
odluan da odbrani nezatiene na Kosovu i Metohiji. NATO!
161 S namjerom izvoza rata u Makedoniji zapoele su i aktivnosti na izazivanju incidenata na makedonsko-jugoslavenskoj granici, koji su usklaivani s dogaanjem naroda u Skopju. U tom smislu organizirana je i otmica trojice amerikih
vojnika pripadnika UNPREDEP-a na granici unutar Makedonije. No, to je ipak
iskoriteno za politiku propagandu unutar Srbije. S tim ciljem treba gledati i
pokuaj koritenja lokalnih Srba u istonoj Slavoniji i pozive na demonstracije podrke Srbiji i Jugoslaviji preko TV Dunav koji su trebali biti organizirani
ispred Konzulata Jugoslavije u Vukovaru.
125
GOSPODARI KAOSA
(naklonost) prema Jugoslaviji. Istodobno, javna okupljanja i

demonstracije podrke Srbiji organizirana su u nizu europskih
zemlja, kao i u Kanadi i SAD-u, te Australiji. Posebice je paljivo
bilo pripremano okupljanje u Moskvi potpomognuto ruskim
politikim snagama koje su podupirale izravno uplitanje i sukobljavanje Rusije sa NATO-om.
7. Razvoj operacije u kasnijim fazama

Odluka Glavnog tajnika NATO-a o prelasku na drugi cilj operacije
Saveznika snaga
snaga, tj. odvraanje reima u Beogradu od daljnjih
napadnih djelovanja protiv kosovskih Albanaca operativno je
znaila: prvo, kako e sva oklopno-mehanizirana tehnika, topnitvo i postrojbe Vojske Jugoslavije ispod 44. paralele (koja prolazi
kroz Kragujevac) biti meta napada; drugo, kako je uvoenje kopnenih snaga NATO-a u operaciju postala realnost.
Djelovanja NATO zranih udara nakon prvih tjedan dana postigla
su odreeni vojni cilj, ali ne i politiki. U vojnom pogledu uniten
je sustav zrane obrane Vojske Jugoslavije do te mjere da su borbeni zrakoplovi NATO-a mogli s visokih prijei na srednje visine
leta (3 000 metara) i da su se mogli uporabiti borbeni zrakoplovi
tipa A-10 Thunderbolt namijenjeni za unitavanje pokretnih oklopljenih i dobro utvrenih kopnenih ciljeva. Time su mete postali
taktiki ciljevi, kao to su tenkovi, oklopnitvo, topnitvo, zapovjedna i logistika mjesta, to je izostalo u prvoj fazi. Zrani
udari su u meuvremenu proireni s faze jedan (unitavanje radarskih i protuzranih sustava) na fazu dva (djelovanje protiv vojnih ciljeva na podruju Kosovu) i konano na fazu tri (djelovanje
protiv infrastrukturnih i stratekih objekata, ukljuujui i objekte
za voenje propagandnog rata to je omiljeno Miloevievo oruje, ali ne samo njegovo elektronske medije (radio i televiziju,
te odailjae). Sve tri faze nisu izvedene u istom obliku nego su
se u odreenoj mjeri poklapale.
8. Pozicija Rusije prema operaciji Saveznika snaga

Stav Rusije od poetka sukoba na Kosovu je bio jasan. Nije odobravala ono to su zapadni saveznici provodili. No, razvoj dogaaja Rusiju je primoravao da relativno pomirljivo prati stanje
zbog toga to nije eljela biti uvuena u rat u Jugoslaviji, i doi
162 Propagandni letak u funkciji psiholokog pritisaka na postrojbe na bojnom polju. Upozorenje snagama VJ: NAPUSTITE KOSOVO, Maloas vas je bombardovao
avion B-52 koji upotrebljava MK-82, 225 kg. bombe. Svaki B-52 moe da nosi
vie od 50 ovakvih bombi! Ovi avioni e se vraati sve dok ne isteraju vau
jedinicu sa Kosova i Metohije i spree vas u vrenju zverstava. Ako hoete da
preivite i da opet vidite svoju familiju, ostavite svoju jedinicu i bojno (trebalo
bi borbeno) sredstvo ---- NATO, i odmah napustite Kosovo i Metohiju!
126
u izravnu konfrontaciju sa NATO-om. Jedino to je politiko vodstvo Rusije slubeno prualo Jugoslaviji jest naelna verbalna
potpora. Unutarnja gospodarsko-politika kriza u Rusiji prijeila
je bilo kakvo izravnije angairanje. Opredjeljenje za posredni
nastup bila je jedina mogunost. Prosuujui to je strategijska
gravitacijska toka operacije Saveznika snaga, ekala je svoj
trenutak, da ue u rat i to kad borbena djelovanja budu okonana.
Stav Rusije prema kosovskoj krizi dodatno je utjecao na raslojavanje politike reformistikih i prodemokratskih snaga na jednoj
i komunista i anacionalista na drugoj strani. U toj cijeloj situaciji
Rusija je verbalno zastupala vri stav opirui se svakoj NATO
intervenciji, no, bitnije joj je bilo u njezinoj oslabljenoj poziciji
odrati opi meunarodni utjecaj u Kontaktnoj skupini, OESS-u i
UN-u, uvajui svoje vlastite meunarodne interese, nego se snano suprotstavljati NATO-u u emu bi bila inferiorna. U takvim
uvjetima ireg politikog okruja Miloeviev reim je odabrao
radikalno nasilje i internacionalizaciju sukoba.
9. NATO strategija i ciljevi amerikog vodstva

Zrana intervencija je potrajala znatno due nego to su to
procijenili i CIA, i politiki i vojni vrh SAD-a i NATO-a. Pojaanim
snanim zranim udarima na vane strateke i infrastrukturne
ciljeve (vojni i civilni mostovi, tvornice, sjedita dravnih i vojnih institucija, prometnice i zrane luke) nastojali su postii
materijalno, gospodarsko i psiholoko slamanje srpskog reima
127
163 Iznenadni upad ruskih snaga u pritinsku zranu luku mini je model novog
intervencionizma. Model je prvi u praksi primijenio NATO, oruanom intervencijom u SR Jugoslaviji. Ovog puta o upuivanju ruskih snaga na strani teritorij
autonomno nije odluio ak ni regionalni vojni savez, ve jedna drava. Rusi
su jednostavno primijenili novu praksu koju su ustoliile Sjedinjene Amerike
Drave.
164 Epizoda ruskog upada na Kosovo kazuje koliko je iznenaeni Zapad lampav
i povran. Ne prouava mogue uinke vlastite prakse. Misle da su uokolo sve
sami hlebinci. Srea Boja da su Rusi u totalnoj gospodarskoj komi.
Proturjene su vijesti o tome tko je u Rusiji odluio uputiti snage u Pritinu. Politika konfuzija i agresivnost ekstremnih politikih skupina, gospodarski kolaps,
posjedovanje nuklearnog oruja i injenica da je Rusija prostorno trideset dva
puta vea od Francuske, zdravlje i podriven autoritet Jeljcina, gnjev Rusa zbog
svega to ih je snalo tjera Rusiju u traganje za novom politikom opcijom
koja e je vratiti na svjetsku politiku pozornicu kao znaajnog igraa.
Dranje Rusije u kosovskoj krizi i sporazum NATO Rusija u Helsinkiju (lipanj
1999.) o sudjelovanju i statusu ruskih postrojbi (3600 vojnika) na Kosovu potvruju tezu da Rusija nije u stanju ozbiljnije pomoi dravi koju proteira, ali
moe ugroziti meunarodni mir. Analize i razmiljanja poslije kosovskog boja,
akademik Davorin Rudolf, diplomatske biljeke, 19. lipanja 1999.
165 Propagandni letci kao dio psiholoke operacije u funkciji opravdanja (razloga)
napada na infrastrukturne objekte.
Sluaj prvi: Ask Miloevi 04-B- 02-L007.
Veliki upitnik.(????) Zato vae fabrike gore? Zato se vai mostovi rue? Zato
GOSPODARI KAOSA
i srpskog puanstva, odnosno srpskog jedinstva koje su Slobodan Miloevi, ali i razvoj dogaaja ponovno podigli na visoku
razinu.
Da se izbjegne inverzni uinak operacije, jaanje, a ne slabljenje morala, politiki cilj NATO-a, kao to je ve navedeno, naglo
je postala Miloevieva kapitulacija, a ne vie prihvaanje mirovnog sporazuma za Kosovo. Cijela zapadna, a poglavito amerika
propaganda usmjerila se na ruenje Miloevia s vlasti. NATO je
ulaskom u operaciju strateki postavio jo neke ciljeve koji su se
skrivali iza humanitarnih i moralnih razloga. Naime, ameriko je
vodstvo prosudilo kako su stvoreni povoljni uvjeti (slaba Rusija
i vrsto pozicioniranje na sjevernom dijelu prvih vrata Euroazije
Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Albanija) za prodor prema Istoku. U toj namjeri cijelo podruje Balkana ne smije biti podruje
nestabilnosti, niti smije zaustavljati integracijske procese, nego
ono mora postati podruje stabilizacije i nove integracije prostora. Slamanjem posljednje prepreke na prostoru zvanom biva
Jugoslavija zaokruivao se proces upravljanja krizom koji je strategijom diskretnih koraka poeo Hrvatskom (1991.) nastavio se
Bosnom i Hercegovinom (1992.) i okonao s Kosovom (1999.).
Padom te posljednje prepreke, u gotovo desetogodinjoj upravljanoj krizi, Sjedinjene Amerike Drave dole bi direktno pred
vrata Rusije i na obale Crnog mora, s vrstom namjerom daljnjeg
prodora na podruje Kavkaza i Kaspijskog jezera.
10. Promjena ciljeva NATO-a u odnosu na Slobodana

Miloevia
Pojaavanje NATO udara trebalo je rezultirati rjeavanjem i
politike sudbine Slobodana Miloevia. U politikim i diplomatskim krugovima zapadnih zemalja postojalo je vie razliitih
objektivnih scenarija o sudbini politikog sustava kojeg je on
personicirao. No, dva scenarija su bila najblia ostvarenju u
bliskoj budunosti: prvi, Miloevi gubi Kosovo, ostaje na vlasti, ali neutralizira svoje politike oponente i uvodi svojevrsnu
128
NATO bira ciljeve po Srbiji? Koliko e ovo jo da traje?----- Zato ne pitate Miloevia?
Sluaj drugi: Niksic Barracks-03-Q-16-L001.
---- Panja snage VJ u Nikikoj kasarni! 179 Motorizirane brigade, 71 Bataljon
granine strae - znak NATO - Ostanite u vaem garnizonu i biete bezbedni.
Razvijte se na Kosovo i VI ete biti uniteni.
166 Usp. Hrvatska i veliko ratite, isto, 319.-324.
167 Propagandni letak u funkciji diskreditiranja Slobodana Miloevia.
Gambler-04-b-02-L002.
Sa ime to on nae da se kocka? Slobodan Miloevi se ve godinama kocka
sa budunou srpskog naroda. Njegovom politikom izgubljena je Krajina, istona Slavonija, Baranja i Sarajevo. On se sada ponovo kocka svojim pogromom
na Kosovu. On se kladi sa srpskom kolevkom, sa srpskim mestom u svetu i sa
ivotima svojih ljudi. Zar je to sve njegovo lino i sme da se prokocka?
129
diktaturu; drugi, razdoblje nakon operacije snaga NATO postaje

poetkom Miloevieva kraja. Znatno je politiki oslabljen. Oporba trai izvanredne izbore, bori se za promjene svim sredstvima,
podie Srbiju na noge i pokuava sruiti Miloevia.
Prema prvom scenariju posljedice rata teko bi otrijeznile
srpski narod, jer ne postoje mogunosti za takvo neto: ljudi
su usredotoeni na preivljavanje, iako postoji nezadovoljstvo,
oporba ne moe oekivati izbornu pobjedu, jer su frustracija i patriotizam takvi da ga jo uvijek vezuje za postojeu vlast. Nema
volje za izazove tzv. tranzicije, ne postoji elita koja bi te promjene
iznijela. Postojanje samo marginalnih grupa i pojedinca nije dostatno. Prema tom scenariju Miloevi bi jo i protirao od NATO
napada i jo radikalizirao stanje na Sandaku i u Crnoj Gori.
Prema drugom scenariju dogodilo bi se posve suprotno.
Miloevi je u stanju odrati se do jeseni 1999. Oporba se ujedinjuje, mobilizira javnost protestima i demonstracijama, zahtijeva
izvanredne izbore na kojima moe sruiti Miloevia. Takav se
scenarij temelji na injenici da je reim svojom rigidnou i neracionalnou iziritirao meunarodnu zajednicu, koja je sprema
podupirati oporbena nastojanja za osvajanjem vlasti, ali u birakom tijelu jo uvijek ne postoji snana volja da se to uini.
Rjeenje je naeno u sloaju ova dva scenarija, Miloevi
ostaje na vlasti ali ne zadugo. Obrazloenje: ukoliko Miloevi
ostane kratko na vlasti, Srbija ostaje meunarodno izolirana,
bez nade za gospodarski i vojni oporavak, ne moe utjecati na
procese unutar Jugoslavije niti na situaciju u republici srpskoj
u skladu s proklamiranim interesima. Nad Kosovom se uspostavlja svojevrsni protektorat meunarodne zajednice s meunarodnim snagama. Preostali kosovski Srbi se iseljavaju, ili ive u
svojevrsnim sigurnosnim zonama (slinim onima bonjakim u
Bosni i Hercegovini iz 1992.-1995.) te po slijedu dogaanja Kosovo sve vie prestaje biti dijelom Srbije. U toj situaciji Miloevi
dalje ne moe opstati jer nije u stanju vie izazivati nove krize,
nema sredstava za kupovanje lojalnosti policije, vojske, direktora
i medija. I ako Miloevi u nekoliko mjeseci bude svrgnut, nova
vlast bez meunarodne zajednice teko moe opstati. Time se i
novoj vlasti vezuju ruke glede odluka o interesima u republici
srpskoj, Crnoj Gori i Kosovu pa i u Vojvodini. Politika mo vie
nije u rukama srpskih politiara nego njome vlada meunarodna
zajednica preko svojih predstavnika.
Konano, meunarodna zajednica e radije rtvovati Jugoslaviju, nego dopustiti irenje krize na okolne zemlje (Albanija,
Makedonija) i time onda pojaati stare nesuglasice na relacijama
Albanija-Grka, Makedonija-Grka, Turska-Grka, Bugarska-Makedonija. Uostalom, zrani napadi NATO-a djelatno su pokazali
kako je lake i bezbolnije rtvovati Srbiju i Jugoslaviju, nego dopustiti irenje krize izvan njihovih granica.
GOSPODARI KAOSA
130
Zaokruivi desetogodinji laboratorijski eksperiment upravljanja krizom na prostoru zvanom biva Jugoslavija ruenjem s
vlasti Slobodana Miloevia, kao planski odabranog operatora te
iste krize, i uvrstivi svoje pozicije na jugoistoku Europe, svjetska
mo mogla se usredotoiti na nove (stare) determinirane kaose u
strategijskoj crnoj rupi od Zapadnog Balkana do Filipina.
11. Bitka za raspodjelu kosovskog kolaa

I dok se operacija Saveznika snaga privodila kraju nastupila je
pojedinana utrka saveznika, i ne samo njih, za raspodjelu kolaa, ali iskljuivo prema kriteriju nacionalnih interesa. Koalicijski
sindrom bio je na djelu. Iz pomirljivog stanja prije i nakon poetka operacije Rusija se aktivnije ukljuila i pokrenula mirovnu
inicijativu u vrijeme kada su zrani udari trajali ve gotovo dva
mjeseca. Pokazalo se kako zapadni saveznici mogu bez Rusije
zapoeti vojne operacije na jugoistoku Europe, ali ih, bez nje
ne mogu okonati. Uspjeh ruskog predsjednika vlade Viktora
ernomirdina u razgovorima s Slobodanom Miloeviem vratio
je Rusiju u igru. Ona nije propustila prigodu, odigravi strateki
potez iznenaenja, ulaskom ruskih snaga na stoernu toku kosovskog prostora zranu luku u Pritini.
Europska unija je odluila, na elu s Njemakom i kancelarom
Schroederom, odmah biti znaajan imbenik novih pregovora.
Nisu htjeli Sjedinjenim Amerikim Dravama tek tako prepustiti
glavnu ulogu. Nova runda pregovora zapoela je razgovorima
europskog izaslanika nskog predsjednika Maarti Ahtisaarija i
ruskog premjera Viktora ernomirdina, a zatim se prelo na trojne razgovore, Ahtisaari-ernomirdin-Miloevi koji su za rezultat
imali poputanje srpske strane ulazak NATO snaga na Kosovo.
Ni tada, politiki gledano, SAD, NATO i zapadne zemlje jo uvijek
nisu imali denirano rjeenje za prostor bive Jugoslavije, niti iri
prostor jugoistone Europe. To pokazuje mnotvo vie ili manje
razliitih inicijativa (od SAD-a, EU-a, pojedinih zemlja, Rusije ...)
u cilju politikog, gospodarskog i vojnog stabiliziranja stanja u
regiji. Ta razliitost interesa zemalja koje ele imati utjecaj u regiji kroz takve inicijative dodatno je stvarala sloenost situacije.
Naelno, SAD i europske lanice NATO-a razliito su gledali na
stabilizaciju jugoistoka Europe, a o Rusiji da se i ne govori. Taj njihov antagonizam sve e vie dolaziti do izraaja nakon odlaska
Miloevia. Na poetku 21. stoljea produbit e se novim krizama
na prostorima Srednjeg Istoka i Sredinje Azije.
Do Saveznike snage nepromjenjivost granica je bio naelo
kojeg se meunarodna zajednica pridravala, no estina kosovske
krize i njezine posljedice i njega su dovele u pitanje. Dulji napadi
NATO-a sve su vie udaljavali Beograd od Moskve, ili Kosovo od
Beograda, iako je Beograd raunao kako NATO od Kosova nee
odustati. Neki analitiari tvrdili su da su Sjedinjene Amerike Drave razmiljale o novom selektivnom pristupu svakom pojedinom entitetu bive Jugoslavije, ali to je ipak bila njihova zabluda.
Naime, zaboravili su na glavni razlog suvremenog sukoba, nakon
upravljane krize dolazi integracija prostora povezivanjem informacijskih, telekomunikacijskih, prometnih, energetskih i transportnih vorita, sukladno interesima upravljaa krizom.
Pored humanitarnog i moralnog, postoje i politiki i strateki razlozi uplitanja NATO-a u krize poput one na Kosovu. Meutim, esto se glasno ne iskazuje motivacija koja je proizala
iz razvoja novih tehnologija unutar NATO-a i, poglavito, SAD-a,
prema kojima ulazak u novo tisuljee trai i novi pristup i sukobima i ratovima diljem svijeta. Ulazak u 21. stoljee obiljeio je
determinirani kaos, hoe li njegov daljnji tijek obiljeavati uvijek
i odgoeni kaos pokazat e vrijeme.
12. NATO operacija Joint Guardian

Iz analize operacije Saveznika snaga vidljivo je kao se ona ne
moe izdvojiti iz opeg konteksta i slijeda dogaaja koji su od
kraja osamdesetih godina 20. stoljea obiljeili politike procese
na prostoru zvanom biva Jugoslavija, pa tako i na Kosovu kao
posljednjem inu strategijskog nastupa diskretnim koracima.
Naime, nakon potpisivanja vojno-mirovnog sporazuma NATO-a i
Jugoslavije odmah se pristupilo novoj operaciji pod nazivom Joint Guradian (Zdrueni uvar) koja je samo nastavak Saveznike snage i sa vrlo slinim opim ciljevima, koji su postavljeni
jo na poetku NATO intervencije. Novom operacijom utvreno
je kako se sve srpske snage moraju povui sa Kosova, a na Kosovo e ui meunarodne mirovne snage predvoene NATO-om
i pod zajednikim nazivom Kosovo Forces (KFOR). Ta nova
operacija zapoela je 13. lipnja 1999. povlaenjem srpskih snaga
sa Kosova, sukladno rasporedu i dinamici utvrenim sporazumom, a istodobno na teren Kosova ule su (mirovne) snage
131
168 Nakon NATO operacije Saveznika snaga (Allied force) odnosno, nakon potpisivanja vojno-mirovnog sporazuma NATO-a i Jugoslavije otpoela je nova operacija pod nazivom Joint Guardian Zdrueni uvar. Vojno-tehniki (mirovni
sporazum) je potpisan u Kumanovu. Nositelj operacije jest NATO, odnosno, njegove lanice, uz suradnju sa drugim meunarodnim organizacijama, osobito
humanitarnim.
169 Dana 10. lipnja 1999. prihvaena je rezolucija Vijea sigurnosti UN-a o uspostavljanju civilne vlasti i odgovornostima za mirovni proces na Kosovu koji u sebi
ukljuuje povlaenje svih srpskih snaga sa Kosova, razoruanje OVK i osiguravanje povratka izbjeglica.
170 NATO i Jugoslavija su 12. listopada u Beogradu pararali sporazum od strane
predstavnika NATO-a i naelnika Generaltaba VJ generala Momila Periia.
Sporazum je sadravao slijedee odredbe.
U promjeru od 25 km od granice Kosova, prema sporazumu NATO-a i Vojske
Jugoslavije, bit e otvorena zajednika sigurnosna zona unutar koje jugosla-
GOSPODARI KAOSA
na elu s NATO-om rasporeene u pet dogovorom utvrenih

sektora. Zemljama lanicama NATO-a povjereno je upravljanje i
nadzor u pojedinim sektorima: (1) sektor na sjeverozapadu Kosova Francuskoj; (2) Sektor zapad-jugozapad Italiji; (3) sektor
na jugu Njemakoj; (4) sektor istok SAD; (5) sektor sredinjeg i
sjevernog Kosova Velikoj Britaniji. Sve ostale zemlje koje sudjeluju u operaciji Zdrueni uvar
uvar kao snage KFOR-a rasporeene
su unutar utvrenih sektora i podreene vojnom zapovjedniku
zemlje koja je nadlena za dotini sektor. Znaajno je istaknuti
kako Rusija (unato tekim i dugim pregovorima) nije dobila svoj
sektor, ve su se njezine snage rasporedile u francuskom i britanskom sektoru.
venski zrakoplovi ni druge letjelice ne smiju ulaziti u vrijeme dok NATO vri
promatrake letove pomou neborbenih platformi za promatranje s posadom.
Prema Sporazumu promatraki zrakoplovi NATO-a tipa U-2 koji lete na velikim
visinama imaju neogranieno pravo nadgledanja zranog prostora Kosova i
zajednike sigurnosne zone, dok e promatraki letovi na malim i srednjim visinama biti posebno najavljivani. itavo to vrijeme nad Kosovom e moi letjeti
jugoslavenski civilni i privatni zrakoplovi. Ali zrakoplovi Jugoslavenskog ratnog
zrakoplovstva RZ i PZO protuzrana obrana ne smiju letjeti nad Kosovom
u vrijeme dok neborbeni zrakoplovi NATO-a obavljaju promatrake letove na
malim i srednjim visinama.
NATO e generaltabu Vojske Jugoslavije predati tjedne rasporede letova svojih
promatrakih platformi tako da e Vojska Jugoslavije imati na raspolaganju blokove od 6-8 sati za izvoenje poduke svojih jedinica RZ i PZO. U sluaju izvanrednih situacija ili loeg vremena NATO e izvijestiti jugoslavenskog asnika za
vezu pa e EU i Vojska Jugoslavije odmah ukloniti sve borbene zrakoplove iz
Zajednike sigurnosne zone. Zrakoplovi NATO-a e ulaziti u zrani prostor oko
Kosova iz zranih prostora Albanije i Makedonije osim ako se dvije strane unaprijed drukije ne sporazume.
Prema sporazumu jugoslavenska strana ima pravo drati ukljuene radare
za rano otkrivanje. Svi ostali sustavi, a to, kako se navodi u Sporazumu znai,
sustavi tipa SAM i sustav PZO za pretraivanje zranog prostora, radari za praenje ciljeva, radari u sustavima protuzranog topnitva kao i runi protuzrani
sustavi moraju smjesta biti premjeteni s Kosova ili ostavljeni demontirani na
unaprijed dogovorenim lokacijama na Kosovu koje e biti identicirane i otvorene za nadzor. Na lansirnim rampama mogu ostati samo rakete tipa SA-6, ali
van stanja borbene spremnosti, odnosno moraju biti razdvojeni pripadajui radari za pretraivanje zranog prostora, i sustavi za praenje ciljeva i upravljanje
vatrom.
Vojska Jugoslavije u svrhu obuke moe koristiti sustave koji su povueni iz uporabe, ali za to mora dobiti odobrenje NATO-a 24 sata ranije. Vojska Jugoslavije
nema pravo rasporeivanja na Kosovu niti u zajednikoj zoni sustave tipa SAM
ili obrambenih oruja koja nisu ranije identicirana na tom podruju.
Krenje bilo koje odredbe ovog Sporazuma, ukljuujui neodobrene letove ili
aktiviranje sustava jugoslavenske PZO na Kosovu ili u zajednikoj sigurnosnoj
zoni bit e odmah zajedniki razmotreni kako bi bila utvrena odgovornost i
poduzeta odgovarajua akcija.
Dvije strane e to je mogue prije uspostaviti kanale za vezu tako to e biti
otvoreni uredi u Beogradu i u Zrakoplovnom zapovjednom sreditu NATO-a u
Vicenci. Jugoslavenska e vlada imenovati svoje asnike za vezu koji e suraivati s misijom verikatora NATO-a u Beogradu. Verikacija iz zraka i promatrake aktivnosti bit e koordinirane s verikacijskom na zemlji i zemaljskim
promatranjem na razini Verikacijske misije OESS-a Zapovjednitvo NATO-a.
132
133
Poetak dinamike operacije Zajedniki uvar

uvar zapoelo
11. lipnja 1999. povlaenjem srpskih snaga, te istodobnim
ulaskom meunarodnih mirovnih i NATO snaga na Kosovo. Povlaenja srpskih snaga sa Kosova uglavnom nije odstupalo od
utvrene dinamike, iako su pojedini dijelovi Sporazuma izvreni
i prije roka, a za dio dinamike povlaenja naknadno je odobreno
produenje od najvie 24 sata.
Meunarodne snage, koje su dobile naziv KFOR, formalno
su djelovale pod UN-om, iako su ostale pod izravnim zapovjednitvom NATO-a. Po uzoru na Bosnu i Hercegovinu (1995.)
snage KFOR-a rasporedile su se su u sektore kojima administriraju iskljuivo lanice NATO-a. Naknadni prividni patronat Ujedinjenih naroda nad stabilizacijskim snagama bio je nuan kako bi
se umanjile osude meunarodne javnosti zbog uporabe snaga
NATO- bez rezolucije Vijea sigurnosti.
Vlada SRJ se obvezala da e garantirati sigurnost svim lanovima misije verikatora NATO-a.
U posljednjem dijelu Sporazuma precizno se navode termini za svaki lanak,
odnosno razrauje se timing.
Operacije zrakoplova U-2 i bespilotnih letjelica poet e 72 sata nakon to
dvije strane uspostave kanale za vezu. U roku od 15 dana u zemljovid kojeg
obje strane budu prihvatile, bit e unijete granice zajednike sigurnosne zone
promjera 25 km. U istom roku na referentni zemljovid bit e unijete toke za
instrumentalno letenja. Jugoslavenskom RZ i PZO bit e odobreno jo 15 dana
od dana potpisivanja Sporazuma za izmjetanje postrojbi i za obavljanje svih
radnji potrebnih za poetak inspekcija vojarni i sustava zrane obrane u skladu
s operativnim procedurama.
Prikaz vojnog sporazuma NATO-a i SR Jugoslavije o Kosovu, Radio Slobodna Europa, prikaz Zoran Kusovac 20. listopada 1998.
171 Srpske snage su, prema Sporazumu, dobile zadau potovati slijedeu dinamiku povlaenja: (1) u roku od 24 sata od potpisivanja sporazuma srpske snage
su se morale povui sa sjevernog dijela Kosova, morale su prestati sve borbene
aktivnosti, prekinuti rad svih radarskih sustava, te izvan spremnosti staviti sve
borbene sustave zrane obrane; (2) u roku od 48 sati predati NATO-u sve planove o miniranim podrujima, te tipovima (vrstama) koritenih minsko-eksplozivnih naprava; (3) u roku od 72 sata kompletna srpska zrana obrana, te borbeni
zrakoplovi morali su se povui s prostora Kosova; (4) u roku od 6 sati srpske
snage su se imale povui s junoga dijela Kosova i s albanske i makedonske
granice, doputajui ulazak meunarodnih mirovnih snagama; (5) cijelo povlaenje se trebalo zavriti u roku od 11 dana.
172 Iako se glavni srpski pregovara general Svetozar Marijanovi u pregovorima
s britanskim generalom Michaelom Jacksonom (NATO), ponaao kao da je njegova strana pobjednik, nije mogao odbiti ve pripremljene uvjete Sporazuma.
Na kraju je uspio izboriti samo neke manje vane koncesije i ustupke: NATO je
prvo predvidio 7 dana za povlaenje srpskih snaga, a Marijanovi je traio 11
dana, to je i dobio, a jo je uspio smanjit irinu demilitarizirane zone oko Kosova sa 25 na 5 kilometara. NATO je bio u situaciji biti toliko velikoduan prema
poraenom da je pristao i na ove dvije beznaajne korekcije.
173 Snage KFOR-a imale su vie od 50 000 vojnika iz tridesetak zemalja, a prvi zapovjednik im je bio britanski general Michael Jackson. Meunarodne snage u
operaciji Zajedniki uvar sudjelovale su sa slijedeim brojem vojnika: SAD
7000, Velika Britanija 13000, Njemaka 8000, Francuska 7000, Italija 5000,
Nizozemska 2050, panjolska 1200, Belgija 1100, Grka, Turska, Norveka
po 1000, Danska 850, Poljska, Kanada i Finska po 800, Rusija 3600.
GOSPODARI KAOSA
Ulazak meunarodnih mirovnih snaga zapoeo je incidentom poinjenim od strane ruskih vojnih snaga koje su se ukljuile u operaciju Zajedniki uvar djelomino napustivi mandat
u Bosni i Hercegovini u sklopu SFOR-a. Naputanjem teritorija
Bosne i Hercegovine i ulaskom u SR Jugoslaviju i na podruje
Kosova bez ovlatenja i dogovora s NATO-om, Rusija je pokazala da je jo uvijek vojna velesila i da nee tako lako odustati od
svojih interesa na toplim morima.
Saveznie snage su, prema planu, na pritinsku zranu luku
Slatina stigle istog dana ali u prijepodnevnim satima britanske
iz smjera Blaca, a francuske iz smjera Kumanova. Naile su ruske
snage koje su im zaprijeile ulazak. Do postizanja konanog dogovora sa ruskom diplomacijom o nainu sudjelovanja Rusije u
KFOR-u, britanske i francuske snage vie nisu pokuavale ui na
prostor pritinske zrane luke. U kasnijem dogovoru sa ruskom
stranom, nadzor nad zranomu lukom su ipak preuzeli Britanci,
ali formalno. Zapovjednitvo su morali smjestiti u naputenoj
tvornici u jugozapadnom predgrau Pritine, a pod nadzorom
ruskih snaga ostala je infrastruktura zrane luke. Zapovijedanje
i nadzor nad operacijom ranog ulaska ruskih snaga na prostor
Kosova vreno je izravno iz Moskve. Taktiki gledano moglo bi
se rei da ruske snage zaposjedanjem pritinske zrane luke nisu
puno dobile, jer su ih snage NATO-a bile u mogunosti blokirati.
Britanska 4. oklopna brigada rasporedila se u Kosovu Polju na sjevernom prilazu i u Lipovljanima na junom prilazu zranoj luci.
Meutim, Rusija je zaposjedanjem zrane luke Slatina dobila
na strategijskoj razini i politiko-psiholoku prednost koju je gubila tijekom zranih napada NATO-a. Vratila se na najbolji nain
dobivajui status ravnopravnog imbenika u rjeavanju krize na
jugoistoku Europe. Ruske pozicije kao igraa u irim meunarodnim razmjerima bile su dobrano naete, jer nije uspjela politiki
sprijeiti odluku o napadima, budui da je donesena mino Vijea
sigurnosti UN-a. Vojno angairanje nije dolazilo u obzir zbog
moebitnog izravnog sukoba s NATO-om, za koji nije bila spremna. Moskovski politiki vrh uspio je omesti dugorone planove
NATO-a (stalno stacioniranje zrakoplovnih snaga na jugoistoku
Europe) i dovesti vodstvo zapadne alijanse u unutarnje razmirice
i razmimoilaenja oko naelnih stavova. Sukob britanskog general Michaela Jackson i amerikog general Wesely Clarka oko stava
prema Rusima koji e, kasnije se pokazalo, dovesti do smjene ge174 Ruske snage (200 vojnika) su 11. lipnja 1999. godine u 10.30 sati su ule na
teritorij SR Jugoslavije i uputile se u pratnji snaga Vojske Jugoslavije i MUP-a
Srbije k Beogradu na putu prema Kosovu. U Pritinu su ule 12. lipnja 1999. u
01.30 sati i zaposjele pritinsku zranu luku Slatina.
175 Tom poetnom prednou Rusija je pokuala uvjetovati vlastiti sektor na Kosovu, kojeg su se posebno pribojavali Albanci zbog potvrene naklonosti Rusa
prema Srbima (potvreno kroz kasnije incidente).
134
135
nerala Clarka s mjesta zapovjednika NATO snaga u Europi. Uz

vraanje povoljne politiko-psiholoke pozicije uvaenog svjetskog imbenika u rjeavanju velike europske krize, te dobivanja
boljih pozicija u pregovorima oko sektora i ometanja funkcioniranja samoga vrha NATO-a, moskovsko politiko i vojno vodstvo
dobro je znalo da je zrana luka pored Pritine trebala posluiti
kao jedan od kljunih objekata za bre rasporeivanje NATO snaga u njegovom nastupanju prema Kavkazu i Kaspijskom jezeru.
Svakako je zanimljiva i panje vrijedna informacija da su elnici
Ministarstva obrane i Glavnog stoera oruanih snaga Republike
Hrvatske u svojim prosudama naznaivali Ministarstvu obrane
Sjedinjenih Amerikih Drava da e ruske snage sigurno ui na
Kosovo. Izgleda da se tim prosudbama koje su se pokazale potpuno ispravnim nije u dovoljnoj mjeri vjerovalo.
Zahtjevu Rusije za vlastitim sektorom najodlunije se usprotivila Madelaine Albright, amerika drava tajnica, iju je politiku provodio Strobe Talbott, ameriki izaslanik u pregovorima
s ruskim ministrom vanjskih poslova Igorom Ivanovim. Jo do
pred kraj pregovora bilo je izvjesno kako e Rusija ipak dobiti
svoj sektor na Kosovu, no konani izgled sporazuma nije Rusiji
to omoguio. Rusija je spor s NATO-om konano rijeila 5. srpnja
1999. Znakovito je bilo da se rusko ministarstvo obrane, nakon
zavretka pregovora, prije svih oglasilo i s otvorenim zadovoljstvom objavilo postizanje sporazuma s NATO-om. Tim sporazumom ruske snage su rasporeene na Kosovu po ve utvrenim
sektorima lanica NATO. Do trenutka postizanja sporazuma o
176 General Jackson (podreeni) odbio je praktino zapovjed (nadreenom) generalu Clarku jer nije uao u izravan sukob s ruskim snagama u zranoj luci Slatina
kako mu je ova potonji zapovjedio. General dobio rat, a izgubio posao. To je
najkrai saetak etape blistave karijere Wesleyja Clarka (54). Premda tijekom 78dnevne vojne operacije na Kosovu nije izgubio ni jednog vojnika, to do tada
nije uspjelo ni jednom amerikom vojskovoi, Wes (nadimak iz West Pointa)
bio je spreman uvui svijet u trei svjetski rat. To je stav britanskog generala
Michaela Jacksona, prvog zapovjednika KFOR-a. Reenica: Neu zbog vas pokretati trei svjetski rat, kojom je Michael Jackson, praktino odbio poslunost
protivna je bespogovornom izvravanju nareenja, jednom od stupova vojne
subordinacije. Poglavito multinacionalne organizacije kakav je NATO. General
za trei svjetski rat, Bruno Lopandi, Nedjeljna Dalmacija, 6. kolovoza 1999.
177 Zrana luka se nalazi u sreditu Kosova i idealno je mjesto ne samo za baziranje
jaih zrakoplovnih snaga i za organizaciju zapovijedanja, ve i rasporeivanje
vojnih snaga i sredstava. Naime, poetni NATO plan je bio da se na zranu luku
Slatina transportnim zrakoplovima dovoze vei tereti i trupe. Daljnje rasporeivanje po Kosovu bi se obavljalo transportnim helikopterima. Sprjeavanje
ulaska NATO-vih inenjera i logistiara, iji je zadatak bio dovesti zranu luku u
najkraem roku ponovno u funkciju, umanjio je brzinu rasporeivanja snaga u
ostale dijelove pokrajine. Najvie su bili oteeni Francuzi koji su trebali zauzeti
sjeverozapadni sektor to bre, no na putu u Kosovsku Mitrovicu francuske snage su se zaustavile u Gnjilanima, u amerikom sektoru krajnjeg jugoistoka. Tako
blokirane ostale su manevarski onesposobljene.
178 Prema sporazumu do dvije ruske bojne rasporeuju se u njemaki sektor na
podruje Malieva. Isto tako, do dvije ruske bojne u ameriki sektor na podruje
GOSPODARI KAOSA
136
ruskom sudjelovanju u snagama KFOR-a nije bilo doputenom

prebacivanje dodatnih ruskih snaga na prostor Kosova i Jugoslavije. Zato su Maarska, Rumunjska i Bugarska sukladno zahtjevu
Sjedinjenih Amerikih Drava, odbile odobriti prelete ruskih zrakoplova preko svog zranog prostora.
Poetni zahtjev NATO-a kako e podruja razmjetaja ruskih
snaga meusobno biti odvojena, ipak nije do kraja proveden.
Bilo je znakovito kako se podruje dviju ruskih bojni u njemakom (talijanskom) sektoru i podruje jedne ruske bojne u francuskom sektoru meusobno teritorijalno dodiruju. Mogli bi, u
sluaju poremeaja i u koordinaciji s NATO snagama, djelovati
na jedinstvenom podruju sredinjeg dijela Kosova, zapadno od
britanskog sektora.
Osim Rusije drugi igra, koji je ostvario odreeni probitak,
bila je Italija. Strateka zainteresiranost Italije kao regionalnog
igraa u raspodjeli moi na istonoj obali Jadrana i jugoistoku
Europe oduvijek je bilo obiljeje njezinog politikog, diplomatskog, gospodarskog i kulturnog nastupanja. Po prvi put nakon
Drugog svjetskog rata, Italiji se pruila prilika da na krilima
kosovske krize zakorai na prostor Crne Gore, Albanije i Kosova,
te time nuno i na iri prostor jugoistoka Europe. Povijesno gledano, Italija je na tom prostoru interesno zastupljena stoljeima
i za taj interesni prostor vodila je bitke i sa turskim carstvom i
sa Austrougarskom monarhijom. Oduvijek joj je bilo bitno tko
kontrolira Otrantska vrata, kojima Italija iz Jadrana izlazi na Sredozemlje. Zainteresiranost Italije pokazala se i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu. U tom smislu NATO je dao mogunost Italiji
sudjelovati u rjeavanju krizne situacije na podruju njezina neposrednog povijesnog i stratekog interesa.
Kosovske Kamenice (na samom istoku Kosova). Trea lokacija za ruske snage je
u francuskom sektoru, gdje se na podruje Laue razmjeta jedna ruska bojna.
179 Italija je sudjelovala u kosovskoj kampanji ne samo zbog odanosti Atlantskom
paktu. Bila je jedna od najangairanijih drava, a istodobno je odravala diplomatske odnose s Beogradom i nije sudjelovala u izravnim zranim udarima. U
rimskoj Republici (21. lipnja. 1999.) objavljen je razgovor s naelnikom Glavnog stoera talijanskih oruanih snaga Mariom Arpinom. Naelnik Glavnog
stoera je naveo da je Italija po svom angairanju u ratu protiv SR Jugoslavije
bila druga ili trea drava. Hvali talijansku vladu. Sve je bilo usklaeno tijekom
78 dana bombardiranja. Sama akcija bila je politiki usmjeravana, pa su vojnici
ponekad ratovali s jednom rukom zavezanom iza lea! Mnoge su stvari bile
ne ratne: iz Aviana se, npr. redovito telefoniralo u Beograd kada su poletjeli
zrakoplovi. Usporedio je kampanju s onom u Vijetnamu, moralo se stalno djelovati jer je prijetila opasnost da se, protekom vremena, anuliraju rezultati bombardiranja dan prije. Rekao je i to da su se u NATO-u prouavale sve varijante
djelovanja, pa i uporabu kopnenih snaga. Za okupaciju cjelokupne Jugoslavije
prosueno je da bi trebalo dvjesto tisua vojnika, za a Kosovo u stanju neprijateljstva sto tisua.
Mnogo kontradiktornosti, pa i netonosti u izjavama jednog tako visoko pozicioniranog vojnog dunosnika. (op. a.)
Italiji je, kao lanici NATO-a dana uprava sektora koji se prostire na podruju Dukagjina (Metohije) pod iskljuivim albanskim
utjecajem i stanovnitvom. Talijansku zainteresiranost potvruje
iznimno precizno i pravodobno izvjeivanje talijanskih glasila o
stvarnom stanju na Kosovu ve od prvog dana operacije Zajedniki uvar. Talijanski mediji su daleko tonije i pravodobnije
izvjeivali o situaciji na terenu Kosova, nego su to inili njemaki, britanski, francuski ili ameriki. RAI je prije CNN-a i drugih
svjetskih televizijskih kua izvijestila o ruskom upadu u Kosovo,
o prvim sukobima OVK-a i britanskih snaga, nakon to su Albanci
odbili predati oruje. Talijanski su mediji odali priznanje taktikoj
spretnosti i divili se umijeu politikog vodstva Rusije na stratekoj odluci o upadu ruskih snaga na Kosovo i nain na koji su
iskoristili pretjeranu samouvjerenost Britanaca i Amerikanaca.
No, realno su procijenili kako najvea opasnost za mir na Kosovu
ipak prvo dolazi iz Beograda, zatim iz albanskog ekstremnog krila, a potom su kao eventualnu opasnost procijenili Moskvu.
13. Povratak izbjeglica na Kosovo

Odmah po razmjetanju snaga KFOR-a na podruje Kosova zapoelo je i neorganizirani povratak izbjeglica, pa se tako ve
jedanaest dana nakon poetka operacije Zajedniki uvar (do
22. lipnja, 1999.) na Kosovo vratilo 210 000 izbjeglica albanske
nacionalnosti. Istodobno, u prvih sedam dana operacija Zajedniki uvar sa Kosovo je otilo 40 000 Srba, poglavito iz june
zone. Po nekim procjenama do kraja srpnja je u uu Srbiju iselilo
100 000 Srba, a preostalih 50 000 koju su ostali na sjeveru Kosova
bili su bez sigurne budunosti.
Neorganiziranim povratkom Albanaca zapoinju svakodnevne odmazde nad preostalim civilnim stanovnitvom srpske nacionalnosti, terorom i zastraivanjem kako bi ih istjerali s Kosova.
U toj situaciji meunarodne organizacije su dobile zadau zapoeti s organiziranim povratkom izbjeglica. Nefunkcioniranjem
KFOR-a i drugih organizacija ukljuenih u operaciju Zajedniki
uvar otvorio se prostor za pojavu estih i mnogobrojnih incidenata koje je najbolje opisao u svojoj izjavi jedan dunosnik meunarodnih organizacija govorei kako dan na Kosovu zapoinje
sa srpskim zloinima, a zavrava sa albanskom odmazdom.
180 Tijekom posjete visoke izaslanice Glavnog tajnika UN-a za ljudska prava, bive irske predsjednice Mary Rombinson, reeno je kako je srpska strana, krei
ljuska prava i nakon poetka intervencije NATO-a, uzrokovala egzodus vie od
milijun kosovskih Albanaca.
181 Prvi organizirani povratak bio je u organizaciji UN-a dana 28. lipnja 1999. povratkom 332 osobe albanske nacionalnosti u Pritinu.
182 Svakako, puno o stanju sigurnosti govori podatak iznesen od strane pukovnika
Iana Mitchella, efa vojne policije na Kosovu, a povodom pronalaska grobnice s
137
GOSPODARI KAOSA
Kaotinost situacije u tim prvim danima operacije Zajedniki

uvar oslikava podatak kojeg je 2. kolovoza 1999. dao glasnogovornik NATO-a, ustvrdivi da se na Kosovu dogaa priblino
30-tak ubojstava tjedno. Tako se zadaa snaga KFOR-a pretvorila
iskljuivo u sprjeavanje incidenata, posebice onih kojima se poticalo daljnje etniko ienje i Albanaca i Srba. Ruska je strana
koristila navedene i sline incidente, kada su rtve kosovski Srbi
i propagandnim nastupom ukazivala na nedjelotvornost meunarodnih snaga i postojee misije KFOR-a u odravanju mira i
uspostavi civilne vlasti.
Ako se ova situacija na Kosovu usporedi s onom u Hrvatskoj
za vrijeme i nakon Oluje nedvojbeno se moe utvrditi da u meunarodnim odnosima nema jednake pravinosti za sve. Naprotiv,
kao to kae izreka, doista postoje jednaki i jednakiji. Sa svim instrumentarijem vojnim, politikim, diplomatskim, informacijskim
meunarodne snage nisu uspjele sprijeiti odlazak, ubojstva i
etniko ienje kosovskih Srba nakon operacije Saveznika
snaga. Za te propuste ili namjeru svejedno, nitko od pripadnika
mirovnih snaga ili njihovih politikih mentora nije ni prozvan, a
ne da ih je meunarodni kazneni sud oznaio kao udruivanje u
zloinaki pothvat. Dok za mone i velike vrijedi pravilo nepogrjeivosti i onda kad ignoriraju Vijee sigurnosti UN-a, dotle za
one s dna ljestvice moi primjenjuje se pravilo pravda nikad ne
spava.
Uspostava civilne vlasti bila je jedna od temeljnih zadaa meunarodne zajednice na Kosovu. U tom smislu (5. srpnja 1999.)
imenovan je civilni upravitelj UN-a za Kosovo francuski ministar
zdravstva Bernard Kouchner. Red i mir u poetku odravaju vojne snage KFOR-a, no s vremenom e ovu ulogu preuzeti policija
UN-a i civilno osoblje. U tu svrhu odreeno je kako e na Kosovo
pristii 3 100 UN-ovih policajaca. Pored civilnog upravitelja UN
je prethodno imenovao svoga voditelja misije na Kosovu Sergia
Viera De Mella. Politiki pregovori Albanaca i Srba o civilnoj vlasti
na Kosovu od poetka su imali prepreka, ne samo zbog meunarodnih tenzija uzrokovanih srpskim terorom, ve i zbog nejasne
politike situacije unutar albanskog politikog establishmenta.
jedanaest leeva Srba u blizini sela Ugljare sjeveroistono od Gnjilana, da je od
dana preuzimanja kontrole KFOR-a na Kosovu ubijeno 295 ljudi (109 Albanac,
102, Srba i 84 pripadnika drugih etnikih zajednica. Osim toga, kosovski odbor
za zatitu ljudskih prava i sloboda u izvjeu od 18. rujna 1999. iznio je podatak
o 4 000 rtava na Kosovu tijekom NATO bombardiranja, te 30 274 nestalih i otetih Albanaca i 400 dosad potvrenih masovnih grobnica.
183 U tom smislu je medijski najeksponiranije bilo ubojstvo 14 srpskih zemljoradnika u selu Grako, koje se dogodilo 23. srpnja 1999.
184 Nastojanja UN-a i KFOR-a da odre red i mir na Kosovu oituje se i kroz podupiranje uspostave parlamentarne civilne vlasti. Dana 12. srpnja 1999. ponovno je
otvorena pritinska vijenica u koju se vratilo 140 lanova mijeanog albanskosrpskog osoblja.
138
Izdvojile su se dvije albanske politike struje koje su imale

namjeru ostvariti prevlast u voenju civilne vlasti na Kosovu:
prvu predvodi Hasim Taqi, bivi voa OVK-a, a drugu na posljednjim demokratskim izborima izabrani predsjednik Kosova Ibrahim Rugova. Naelnim dogovorom KFOR-a, OVK-a i albanskog
politikog vodstva dogovoreno je kako e Hasim Taqi obavljati
dunost predsjednika prijelazne kosovske vlade do provedbe
kosovskih slobodnih izbora.
Razoruavanje OVK-a (albanski Ushtria Clirimtare e Kosoves) predvieno je odredbama sporazuma NATO Jugoslavija,
odnosno sporazumom OVK-a i KFOR-a. Zapadna politika je od
samog poetka zranih udara na Jugoslaviju zauzela rezervirani stav prema OVK-u i njegovoj poziciji u krizi. Naelno se nije
dovodilo u pitanje saveznitvo NATO-OVK ve samim time to
im je zajedniki neprijatelj Beograd, no naini borbe, politiko
pozicioniranje OVK-a na Kosovu, pa i ponaanje OVK-a na terenu
nisu nikad u potpunosti odgovarali Zapadu. Oslobodilaka Vojska Kosova je na odreen nain isto tako provodila teror kao i
srpska strana, poneka ak i prema albanskom stanovnitvu, to
ih je svrstalo u skupinu snaga koje SAD i NATO deniraju kao nekontroliranu gerilu bez jasno utvrene strukture i ciljeva borbe.
Politiko krilo OVK-a od samog osnivanja je smatrano previe
ekstremnim za suradnju sa Zapadom.
Amerika je administracija, predvodei NATO, odmah denirala razinu suradnje s OVK-om, a osobito kada su pristupili
pregovorima s OVK-a, nakon to je operacija Joint Guardian
ve zapoela. Odlueno je kako e pregovore s amerike strane
voditi glasnogovornik State Departmenta James Rubin, to nije
uobiajen pristup. Ve se ovakvim odabirom pregovaraa dalo
do znanja kako Zapad politiki tretira OVK. ak nije bilo jasno
s kim zapravo OVK pregovara: s NATO-om, ili sa SAD-om, ili sa
KFOR-om.
Garancije koje je Taqi dao u ime OVK-a, potvrdio je u ime SAD
James Rubin suglasivi se s amerikim predsjednikom Billom
Clintonom preko mobilnog telefona (!?), bez posebne diplomatske procedure. Hashim Taqi je potpisao sporazum kao politiki
predstavnik OVK-a, ali je za provedbu bio zaduen zapovjednik
185 Trodnevne pregovore OVK-a i NATO-a od 18. do 20. lipnja 1999. u Skopju vodili
su Hashim Taqi i James Rubin. Naelni sporazum o poziciji OVK-a i njezinom
razoruanju postignut je 20. lipnja. 1999.
186 Po potpisivanju sporazuma dunosnici NATO-a su izjavili kako bi se dio OVKa trebao pretvoriti u nacionalnu gardu po uzoru na ameriku, to je navodno
dogovoreno ve spomenutim razgovorom Rubin-Taqi-Clinton preko mobilnog
telefona. Kasnije je general Agim Qeku izjavio kako e vie tisua pripadnika
OVK-a traiti posao u novim kosovskim policijskim snagama pod pokroviteljstvom UN-a.
139
GOSPODARI KAOSA
OVK-a, general Agim Qeku. ak je i francuski predsjednik Jacques Chirac pokazao da nije postojala normalna procedura u
pregovorima sa OVK-om izjavivi na sastanku G8 u njemakom
Klnu kako zna da je OVK potpisao s NATO-om sporazum o razoruanju, ali misli da se mora razoruati u roku od 30 dana. Kasnije
se pokazalo kako je rok bio 90 dana.
Situacija na terenu nije bila zadovoljavajua. U situaciji bezvlaa i nedostatka ope javne sigurnosti nije se mogla sprijeiti
pljaka i osvetniki postupci OVK-a. Upravo e se OVK, odbijajui
potpuno razvojaenje nastojati nametnuti kao policijska snaga
koja e biti odgovorna za poslove unutarnje sigurnosti.
Neuobiajeni politiko-diplomatsko-pregovaraki postupci
prema OVK-u nisu bili sluajni. Imali su utemeljenje u doktrini
determiniranog kaosa, po kojoj u upravljanjima krizama kao to
je bila kosovska nema istih strana. Odnosno nema crno-bijele
slike njezinih protagonista. U odgoeni kaos albanska strana se
dovela sama, ali su je doveli i upravljai krize, da svoje relativno
bijele tonove koje je imala za vrijeme operacije Saveznika snaga premae onim crnim u operaciji Zajedniki uvar.
Od samog poetka sukoba srpskih snaga i Albanaca na Kosovu, meunarodni imbenici, politiki analitiari i diplomatski
predstavnici raspravljali su o opcijama za rjeavanje statusa Kosova. Meu albanskim stanovnitvom i elnicima provlaila se
ideja o odcjepljenju Kosova od Srbije i Jugoslavije i uspostavljanju dravne samostalnosti. Ta iluzija je razbijena izjavom glavnog
tajnika NATO-a Javiera Solane da opcija odcjepljenja i prekrajanja
granica ne dolazi u obzir. Rjeenje Kosova mora se pronai unutar postojeih granica, stabilizacijom stanja, demokratizacijom,
uspostavom politike strukture na meunarodnim principima,
uvoenjem i pokretanje gospodarskih tokova.
Zapadni politiari bili su svjesni kako e na Kosovu morati
pronai politikog partnera s kojim e zapoeti restauraciju
dravnih institucija. Premda je albanski premjer Pandeli Majko
otvoreno podupirao politiko vodstvo OVK-a na elu sa samoproglaenim predsjednikom kosovske vlade Taqijem, NATO i UN
se iz razumljivih razloga nisu izjanjavali o buduem poeljnom
politikom partneru meu kosovskim Albancima. Naime, bilo im
187 Za razoruanje OVK-a takoer je denirana odreena dinamika. Prema njoj
prva faza odnosila se na razoruanje tekog naoruanja u roku od 30 dana od
potpisivanja sporazuma OVK-NATO (istekao 22. srpnja 1999., te potom produen na 48 sati) kompletno razoruanje OVK-a treba provesti u roku od 90 dana,
tonije do 22. rujna 1999. Sporazumom je potvreno i naputanje svih stranih
dragovoljaca s Kosova.
188 Sloeno stanje poveavali su i bezbrojni humanitarci (oko 200 organizacija)
koje su preplavile Kosovo. Osim cijenjenih humanitarnih udruga kao to je Caritas pojavljivale su se i osebujne kao Centar za tjelesnu i duhovnu toleranciju. Pojava tolikog broja humanitaraca na Kosovu pravdana je pribliavanjem
zime, a njihova je uloga, ast izuzecima, uvijek ista obavjetajni rad.
140
141
je potrebno vrijeme da radikalni dio OVK-a sam sebe diskreditira

i da slika o pravednoj borbi kosovskih Albanaca poprimi tamnije
tonove, odnosnom da OVK na neki nain postane novi operator
krize. Djelomino odbijanje razoruanja, proglaenje ruskih trupa
nepoeljnima i ultimativno nametanje svoga politikog vodstva,
kao jedino legitimnog predstavnika kosovskih Albanaca, jasno je
pokazalo kako politiko vodstvo OVK-a oruanu borbu sada eli
pretoiti u dominanti politiki utjecaj na poslijeratnom Kosovu.
Jake tendencije u OVK-a za osamostaljivanjem Kosova ruile su
temeljni princip o nepromjenjivost granica. Ista radikalna struja
zagovarala je ujedinjenje svih Albanaca, a to je vodilo u izravno
posezanje za teritorijem Crne Gore, Makedonije i Grke. S druge
strane, iako nisu postojali jasni dokazi, zapadni dunosnici su
smatrali kako je radikalni dio OVK-a povezan s organiziranim kriminalom i islamskim fundamentalizmom. U sluaju nepovoljnog
politikog rjeenja moglo je doi do odvajanja radikalnog krila
OVK-a i obnove oruanog otpora. Zbog toga je svako politiko
rjeenje prije njihova razoruavanja za meunarodnu zajednicu
bilo krajnje rizino.
Drugi izvor nestabilnosti na Kosovu dolazio je iz Srbije. Na
politikoj sceni Slobodan Miloevi nastojao je zadrati inicijativu. Poraenu vojsku i policiju zasipao je brojnim odlikovanjima i
unapreenjima. Organizirao je mitinge diljem Srbije, na kojima
je osobno najavljivao poetak obnove i ponovno ukljuivanje
Srbije u meunarodni poredak. O Kosovu se uglavnom utjelo.
Pozornost se okretala prema stradanju kosovskih Srba koji su
izbjegli s Kosova. Potpuno povlaenje vojske na samo pet kilometara od granice s Kosovom ublaavalo se njezinom spremnou za ponovni ulazak ako se u pitanje dovede zatita preostalog
srpskog puanstva na Kosovu. Miloevieva igra je bila u tome
da za nesigurnost i nestabilnu situaciju na Kosovu optui prije
svega Sjedinjene Amerike Drave i politiko i vojno vodstvo
kosovskih Albanaca. Igrao je na posljednju kartu iako je bio svjestan da mu je politiki kraj vrlo blizu.
Financijski i gospodarski slom nazirao se dolaskom zime, a dio
oporbe (poglavito Zoran ini) trai brzu Miloevievu smjenu
kako bi spasio to se spasiti moe jer je Srbija na elu s Miloeviem i dalje ostala arite krize. Njegov silazak s vlasti, osim oporbe po prvi put je otvoreno poela zagovarati i Srpska pravoslavna crkva (SPC). Jo je sredinom lipnja 1999. Srpska pravoslavna
crkva, koja je neizostavno podravala i provodila nacionalistiku
politiku Miloevia, prvi put izrazila svoje negodovanje njego189 Za stabilnost situacije na Kosovu od presudne je vanosti bilo ne samo razoruanje OVK-a nego i srpskog civilnog stanovnitva, urna uspostava civilnog dijela misije KFOR-a, poetak obnove i organizirani povratak izbjeglica, uspostava
albanske policije (nakon UN-ove) i zatita preostalog srpskog stanovnitva.
GOSPODARI KAOSA
142
vom politikom. Od tada e ona znaajnije utjecati na politiku

scenu u Srbiji. Zbog toga je Zapad nastojao iskoristiti promjenu
stava Srpske pravoslavne crkve u slamanju i uklanjanju Miloevia. Uspostavljen je kontakt sa SPC-om i dana odreena garancija
glede njezina kontinuiteta na Kosovu. Posebno su bili aktivni
britanski politiki krugovi koji su poticali princa Karaorevia
da posjeuje Jugoslaviju, pa i Crnu Goru, te Srpsku pravoslavnu
crkvu, kako bi se srpskom puanstvu pokazalo da su svi znaajni
politiki i vjerski imbenici protiv reima Slobodana Miloevia.
Srpska pravoslavna crkva prihvatila je ispruenu ruku i svojim
zahtjevima prema Zapadu zaista polazila od toga da se ouva
srpstvo na Kosovu i njihova crkva kao obiljeje identiteta. Zapad
je odmah odgovorio i u poetku priskoio u pomo. Zatitio
je Peku patrijariju od napada OVK-a i ekstremnih albanskih
skupina. No, to nije imalo previe utjecaja na preostale Srbe na
Kosovu. I dalje su se iseljavali, pa svi napori Srpske pravoslavne
crkve i NATO-a u naelu nisu dali znaajnije rezultate. Psiholoki
gledano, Srbi s Kosova vie nisu vjerovali nikome. Traili su izlaz u
bijegu s vrueg terena oekujui da ih zatiti prvenstveno onaj
tko ih je jo davne 1987. doveo u ovu situaciju.
Srpska pravoslavna crkva je u naelu podupirala zahtjeve za
promjenu reima, ali je ostala suzdrana i nije davala znakove
kako ne bi svoje suprotstavljanje Miloeviu sjedinila s organiziranim prosvjedima koje je po Srbiji provodila oporba. U tom
smislu je bilo i odbijanje patrijarha Pavla da bude nazoan na
oporbenom mitingu koji je odran pod nazivom Pakt za stabilnost Srbije. Sve to je ukazivalo da SPC ipak ne eli sebe vezati
za oporbu i pomoi joj da uvjeri srpski narod kako je ba ona ta
koja bi ga trebala voditi u budunosti. Ne treba zaboraviti kako
ni odnosi SPC-Crna Gora takoer nisu nikad rijeeni (pitanje autokefalnosti crnogorske pravoslavne crkve). Nije bilo naznaka da
e uope o tome razgovarati. U odnosu prema Crnoj Gori politika Srpske pravoslavne crkve i Miloevia u potpunosti je bila
sukladna, odnosno, teila je k asimilaciji i brisanju crnogorske
dravnosti, nacije, kulture i tradicije.
Miloevievi socijalisti su na vrlo osebujan nain odgovarali
na zahtjeve Srpske pravoslavne crkve za promjenama, naglaavajui kako je to licemjerno jer promjene ne moe traiti ovakva SPC
koja tisuu godina nije uinila niti jednu promjenu, niti reformu u
svom ustroju i svojim stavovima u drutvu. To je bila jo jedna
pogrjeka Miloevia, jer je kritizirao instituciju koja svoj tisugodinji ustroj i dravotvorno obiljeje ne smatra manom nego
najveom vrlinom. ahovskim rjenikom reeno u vremenskom
tjesnacu najee se vuku krivi potezi, pa ih je vukao i Miloevi.
Pozicija Crne Gore, kao federalna jedinice Jugoslavije, bila
je neprestano optereena hipotekom drugog oka u glavi. Crna
Gora je u potpunosti podnosila teret sukoba Srbije s NATO-om
i smatrala kako nije bila poteena, a razlog za to je bio u velikoj nazonosti Vojske Jugoslavije na njezinom teritoriju. elnici
NATO-a su znali kako Crna Gora slubeno ne podupire srpski teror na Kosovu, no nije joj se eljelo dati toliko na vanosti sve dok
u Srbiji vlada Miloeviev reim. ak se moe ustvrditi da je Crna
Gora, kao dio Jugoslavije, bila kanjena za svoj udio u ratovima
na velikom ratitu, posebice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, i
to tek sada u odgoenom kaosu. Meutim, svi zrani udari na
ciljeve u Crnoj Gori pripisivani su injenici kako se infrastruktura
(objekti) Vojske Jugoslavije u Crnoj Gori takoer moraju operativno onesposobiti.
Zavretkom zranih udara i operacije Saveznika snaga
crnogorska vlast je jasno dala do znanja kako dotadanju politiku SR Jugoslavije ne podupire. Ujedno, predloila je promjenu
Ustava SR Jugoslavije i redeniranje odnosa unutar federacije. U
srpnju je crnogorska vlast prijetila referendumom o nezavisnosti
Crne Gore ako srpska strana ne zapone ozbiljne pregovore o
buduim odnosima. Traena je puna ravnopravnost sa Srbijom,
vlastiti suverenitet, jednodomno predstavniko tijelo u federalnoj Skuptini, te nadlenost nad vojskom, nancijama i vanjskom
politikom. Kasnije su prijetnje pojaane, posebice nakon susreta
ukanovi-Clinton, iako se znalo da Clinton nije podupirao Crnu
Goru u nakanama odvajanja od SR Jugoslavije.
U meuvremenu zapadne diplomacije su nedvojbeno dale
do znanja crnogorskoj vladi da ne posee za odvajanjem od
SR Jugoslavije i potpunom neovisnou, ve da rjeenje trae
unutra SR Jugoslavije makar i u konfederalnim vezama. Nuno
je naglasiti kako crnogorsko politiko vodstvo ni narod nisu u
potpunosti razvidno denirali svoj stav i odnos prema Srbiji.
Pojedini zapadni mediji u propagandnom ratu najavljivali su
kao e Miloevi silom zadrati Crnu Goru u sastavu postojee
SR Jugoslavije, iako su bili svjesni da Miloevi vie nije imao nikakve moi za tako neto. To im je sluilo kao dodatni pritisak za
to bri odlazak Miloevia. Sinkronizirano, u zapadnu medijsku
igru, ukljuili se i pojedini crnogorski politiari putajui informacije kako e do kraja godine Crna Gora biti nezavisna. U tu svrhu
bila je i izjava crnogorskog premijera Filipa Vujanovia da e biti
190 Poetkom srpnja 1999. istraivanja su pokazala kako se 29% graana Crne
Gore zalagalo za odcjepljenje od SR Jugoslavije, dok je 45% bilo za samostalnu
Crnu Goru u zajednici sa Srbijom u SR Jugoslaviji, kao savezu suverenih drava.
Istodobno, je bilo jasno kako ustroj SR Jugoslavije koji je bio do tada vie nije
odgovarao Crnoj Gori, jer ga je podupiralo svega 2% graana. Prijedlog Crne
Gore, tzv. platformu crnogorske vlade, srpska strana nije htjela ni razmatrati.
Koncept se temeljio na prijedlogu da se nova SR Jugoslavije nazove Zajednica
drava Crne Gore i Srbije. Sa srpske strane govorilo se kako je tim prijedlogom
Srbija uvrijeena i ne moe je prihvatiti. Ipak tri godine kasnije Jugoslavija e
nestati i kao pojam, a nova-stara drava dobit e naziv Srbija i Crna Gora.
143
GOSPODARI KAOSA
144
raspisan referendum o statusu Crne Gore ili o njezinom osamostaljivanju. Oekivano, referendum nikad nije raspisan.
14. Zdrueni uvar, operacija odgoenog kaosa

Operacija Zdrueni uvar kao nastavak operacije Saveznika
snaga u naelu je vojna operacija uklanjanja jedne vojne sile
suverene drave (u ovom sluaju sa podruja
ja Kosova), te uvoenje meunarodnih vojnih snaga koje imaju zadau uspostaviti
sigurnost i red, odnosno stabilizirati prostor prema unaprijed
zadanim parametrima doktrine odgoenog kaosa. To se provodi
sprjeavanjem daljnjih oruanih sukoba, i ono to je najbitnije,
razoruanjem svih strana koje su prije bile u sukobu. Tu izuzetaka
nema! Ujedno, pomono sredstvo u takvoj doktrini je mandat
meunarodnih snaga za uspostavom prijelazne civilne vlasti
koja bi je s vremenom predala, jednoj novoj, demokratski izabranoj vlasti, naravno po pravilima i nadzoru te iste meunarodne
zajednice. U sluaju Kosova to se odnosilo na vlast koja je formirana i od Albanaca i od Srba. Iako se, deklarativno, meunarodna
zajednica izjanjavala kako je Kosovo dio Srbije, odnosno SR Jugoslavije, a koristei argument da zbog odnosa Srbije prema Kosovu,
ta se pripadnost ukida do potpune stabilizacije stanja, pri tom nije
denirala koliko e to stanje potrajati. De facto i de jure suverenitet
Srbije (SR Jugoslavije) tim inom preao je u ruke pravno nedeniranog subjekta, koji se openito naziva meunarodna zajednica.
Politiki gledano, NATO i meunarodna zajednica nisu eljeli
nezavisno i odvojeno Kosovo jer bi to na neki nain bila ista situacija, a u odgoenom kaosu nema i ne smije biti istih situacija
jer bi se tada izgubili argumenti za vojnu nazonost na prostoru
koji je izloen upravljanoj krizi. Zato postaje jasnijim zato snage
KFOR-a nisu bile djelotvorne, a prema raspoloivim mogunostima to su mogle biti. U zraku uvijek mora ostati visjeti percepcija,
ako mi odemo, stvari e izbjei kontroli.
Provedba operacije Zajedniki uvar zbog svoje nedovoljne
uinkovitosti nije nikad dovedena u pitanje. I ovdje se je ponovio
sluaj Bosne i Hercegovine gdje je vojni dio Daytonskog sporazuma proveden gotovo u potpunosti, no, provedba uspostave ci191 Manjkavosti koje su dolazile s Kosova najuoljivije su u nedostatnosti podataka
o povratku izbjeglica. Nije bilo pouzdanih podatka o tome koliko se izbjeglica
vratilo na prostor Kosova. Sporadina izvjea o povratku izbjeglica govore
koliko je ve i sam povratak problem; Tako je naprimjer The Star Ledger u
amerikoj saveznoj dravi New Jersey navodio da bi kosovske izbjeglice koje su
smjetene u SAD za povratak na Kosovo sami morali platiti avionsku kartu to je
pravilo koje se primjenjuje u SAD-u od 1986., a s kojim izbjeglice s Kosova nitko
nije upoznao pri dolasku u SAD, to je inae dunost organizatora.
192 Ta potpunost znai da je Bosna i Hercegovina kao lanica Ujedinjenih naroda bez oruane sile. Zajednika vojska nije uspostavljena a entitetske vojske
i vojska republike srpske i vojska Federacije BiH praktino ne egzistiraju
vilne vlasti na demokratskim principima ni tijekom dueg vremena nije ostvarena. Svaku volju naroda iskazanu na izborima visoki
meunarodni predstavnik karama svog protektorskog poloaja
pretvara u poeljnu strukturu vlasti. Donoenje konane odluke (i
one u Bosni i Hercegovini i one na Kosovu) uvijek je u rukama elite, one meunarodne, koja to zove demokratska uspostavljena
vlast. Zato se uvijek nae opravdanje za kaotinost, bilo u radikalizmu unutar OVK-a i njegova politikog krila, bilo u iseljavanju
Srba s Kosova, bilo u nerijeenoj situacija unutar Srbije (Vojvodina,
Sandak), bilo u poziciji Crne Gore koja tei redeniranju svog
politikog i dravnog statusa. Nakon opravdanja od strane meunarodnih imbenika obvezno uvijek slijedi isti recept za rjeavanje
problema provedba slobodnih i demokratskih izbora, a nakon
toga uspostava civilne vlasti i konano gospodarski razvoj. I prolaze mjeseci i godine a onda odjednom slijedi konstatacija kao se
nije daleko odmaklo u uspostavi demokracije. Proces se mora nastaviti. U tom smislu bio je i poziv Svjetske banke zemljama Zapada
da izdano pomognu obnovu Kosova, ali na nain kako je to rekao
(21. srpnja, 1999.) tadanji njezin predsjednik Jamesa Wolfensohna
U prvo vrijeme radi se o humanitarnoj pomoi koja je nuna za
uspostavu normalnog ivota. Svaka daljnja investicija ovisit e o
stabilnosti stanja na Kosovu, pa i onog politikog.
15. Odnosi i interesi na Kosovu za vrijeme operacije

Zajedniki uvar
Operacija Zdrueni uvar manje je bila u funkciji uspostavljanja prihvatljivog ivljenja i Srba i Albanaca, a vie je sluila za
odmjeravanje snaga europskih sila u njihovom pozicioniranju
na jugoistoku Europe. Na samom poetku operacije dominantu
ulogu, koja se oitovala kroz najvei broj angairanih vojnika i
zapovjednu strukturu imala je Velika Britanija, dok je kasnije bilo
sve znaajnije angairanje Njemake koja e dati i novog zapovjednika NATO snaga za Kosovo generala Klausa Reinharda.
145
kao vojske jer se ne mogu uporabiti ni u najteim scenarijim ugroze te drave.

Jedina vojna sila koja se moe uporabiti i to unutar te drave (pa i za osvajanje banaka) je SFOR. Dok je u zemljama razvijene demokracije nezamisliva
intervencija oruanih snaga unutar zemlje, istodobno je poeljna i u banana
dravama i u jugoistonom predvorju Europe.
193 Promjena zapovjednika KFOR-a uslijedila je 8. listopada 1999. Naime, dotadanjeg zapovjednika KFOR-a, britanskog generala Michaela Jacksona zamijenio
je njemaki general Reinhardt na temelju prijedloga zapovjednika EUCOM-a na
odlasku, amerikog generala Wesleya Clarka. Izgleda da ameriki general nije
oprostio svom britanskom kolegi i podreenom ranije iskazanu neposlunost.
Istodobno sa promjenama na vrhu zapovjedne strukture dolo je do promjene mandata u sklopu zapovjedne odgovornosti unutar NATO snaga u Europi.
Mandat na Kosovu vie nisu imale NATO snage za brzo rasporeivanje u Europi
(SACEUR) ve su ga preuzele Zdruene kopnene snage NATO-a za srednju Europu (LANDCENT) kojim je inae zapovijedao general Klaus Reinhardt.
GOSPODARI KAOSA
146
Znaajnija uloga Njemake u operaciji Zdrueni uvar je bila

izuzetno dobro prihvaena od strane kosovskih Albanaca, ali
ne i od Srba, to je posve razumljivo. Rusija je i dalje svoje vlastite ciljeve pokuala realizirati koristei propuste rada KFOR-a,
odnosno Civilne uprave na elu s Bernardom Kouchnerom. Podatak o ubojstvu etrnaestoro srpskih seljaka u selu Grako za
Ruse je bio adut kojim su neprestano prozivali snage KFOR-a i
ukazivali na njihovu neuinkovitost, te naglaavali ugroenost
Srba na Kosovu. S druge strane Rusija se suoavala s otvorenim
protivljenjem albanskog stanovnitva nazonosti njezinih vojnih
snaga uope na podruju Kosova. Unato razliitom gledanju
kosovskog stanovnitva na ulogu ruskih snaga u operaciji Zajedniki uvar Rusija se denitivno potvrdila kao imbenik s kojim
Zapad mora raunati u rjeavanju kriza ne samo u europskom
dvoritu.
Uspostava civilne vlasti na Kosovu bila je jedan od temeljnih zadaa meunarodne zajednice i angairanih snaga na Kosovu. Odravanje reda i mira na Kosovu koje je, naravno, podrazumijevalo osiguranje ivota i imovine nije se odvijalo onako kako
su to oekivali civilni dunosnici. Iako je civilna vlast formalno
uspostavljenja 5. srpnja 1999. njezina nedjelotvornost pravdala
se navodnom nestrunosti osoblja, unato tome to je pored
ve rasporeenih civilnih UN-ih policijskih snaga na Kosovo
bilo upuen i dodatni kontingent od 3 100 policajaca. Istodobno
je zapoelo i kolovanje Kosovara za ukljuivanje u policijske
snage. Unato tim naporima sigurnost ivota i imovine se
dosad na Kosovu nije bitno izmijenila. O ovome najbolje govori
194 Simpatije Albanaca prema Njemakoj datira jo iz vremena Drugog svjetskog
rata. U sjeanju kosovskih Albanaca Nijemci su osloboditelji, odnosno, oni su
ti koji su ih 1943. nakon kapitulacije Italije oslobodili od talijanskih faista i
omoguili im formiranje nacionalne vlade. Ta je vlada proglasila neovisnost i
dravnost Albanije. Za kratko vrijeme tada je prvi put postojala velika Albanija
jer je Kosovo bilo ujedinjeno s ostalim albanskim krajevima.
195 Srbi su dogaaje iz Drugog svjetskog rata (vidi predhodnu biljeku) doivljavali kao okupaciju, a veliku Albanju kao neprihvatljivu politiku tvorevinu u
kolijevci srpstva.
196 Najoitiji primjer za to je spor oko rasporeivanja ruskih snaga u Orahovci gdje
se albansko puanstvo tome suprotstavilo i ruske snage nisu preuzele odgovornost za mirovnu operaciju u tom mjestu.
197 Civilna vlast na Kosovu uspostavljena je 5. srpnja 1999. Za civilnog upravitelja
imenovan je Bernard Kouchnera koji je prije ove dunosti bio ministar zdravstva u francuskoj vladi. Postao je poznat po humanitarnim aktivnostima Vijea
sigurnosti UN-a. Mirovna misija na Kosovu nazvana je UNMIK ( UN Interim
Administration Mission in Kosovo).
198 Raspored policijskih snaga ve angairanih po kosovskim mjestima bio je slijedei: Pritina 479, Kosovska Mitrovica 49, Prizren 35, Gnjilane 35, te u Pei
26. Ujedno, 78 UN-ovih policajaca nadziralo je 4 granina prijelaza na ulazu u
Kosovo. Zapovjednik policijskih snaga UNMIK-a bio je Sven Fredrikson.
199 Pod nadzorom meunarodne policije UNMIK-a osnovana je policijska kola
na Kosovu koja je zapoela s radom 7. rujna 1999. U prvom narataju kolu je
pohaalo 200 odabranih polaznika i trajala je 19 tjedana.
podatak (od 1. rujna 1999.) iznesen od strane glasnogovornika

KFOR-a o 286 ubojstava, 965 kraa i ak 912 palea kua to se
dogodilo od dana ulaska snaga KFOR-a, odnosno, od 2. lipnja do
28. kolovoza 1999.
Razoruanje OVK-a bila je, takoer, jedna od bitnih toaka
Sporazuma ije je izvrenje sporo napredovalo zbog gajenja potajne nade kod kosovskih Albanaca u ostvarenje ideje o
odcjepljenju Kosova od SR Jugoslavije i uspostavljanju vlastite
dravne samostalnosti, koja bi se pokopala predajom oruja. Meunarodna zajednica u svojem planu Kosovo bez oruane sile
rasprila je sve iluzije Albanaca. Zapovjednik Glavnog stoera
Oslobodilake vojske Kosova (OVK) general Agim Qeku, prema
pisanju pritinskog dnevnika Koha Ditore, potvrdio je kako e
OVK ispuniti sve obveze iz sporazuma s KFOR-om ali je zatraio
dodatnih deset dana za dovretak procesa. Da nikakvog poputanja od meunarodne zajednice nee biti naznaio je ameriki
veleposlanik pri Ujedinjenim narodima Richard Holbroooke rekavi kako OVK mora ispotovati preuzete obveze i do 19. rujna
1999. predati oruje. Radi sprjeavanja moguih otpora unutar
OVK naeno je spasonosno rjeenje o teritorijalnom rasporedu
i podjeli Kosova na operativne zone u kojima bi se trebao razmjestiti tzv. Kosovski korpus (zamjena za OVK-a) sa oko 5 000
vojnika, od toga 3 000 djelatnog sastava, te 2000 priuvnih, no
bili bi nenaoruani, po uzoru na Nacionalnu gardu SAD.
Kao odgovor na ustroj nove kosovske vojske i kao demonstracija nezadovoljstva stvaranjem Obrambenog korpusa Kosova, koji bi trebao biti multietniki, Srbi su formirali Srpske
zatitne snage (SZS) i srpske kantone. Formiranje SZS-a izvreno
je u Graanici gdje je formirano i Srpsko nacionalno vijee koje
se sastojalo od 49 lanova. Za predsjednika Srpskog nacional200 Kao najvie tijelo civilne uprave misije UN-a na Kosovu osnovano je tzv. Prijelazno vijee Kosova. Posebni izaslanik glavnog tajnika UN-a za Kosovo Bernard
Kouchner je u cilju boljeg funkcioniranja navedenog tijela predloio njegovo
proirenje. U proireni sastav Vijea bili su predloeni Bujar Bukoshi, bivi premjer kosovske vlade u egzilu, zatim Bardhyl Mahnuti, predsjednik novoutemeljene stranke demokratskog ujedinjena Kosova, kao i predstavnici politikih
stranaka ukljueni u kosovski Parlament Demokratski savez Kosova, Albanska
demokranska stranka, Socijaldemokratska stranka i liberalna stranka Kosova.
Time se htjelo postii smanjenje politikog utjecaja OVK-a na elu sa Hashimom
Taqijem.
201 Sporazum o demilitarizaciji Oslobodilake vojske Kosova i njezinoj preobrazbi
u nove civilne snage potpisali su politiki elnik OVK Hashim Taqi i UN-ov civilni
upravitelj Kosova Bernard Kouchner za dio koji se odnosio na politiki aspekt
procesa preobrazbe. Dio sporazuma koji se ticao vojne komponete sporazuma
potpisali su zapovijednik KFOR-a general Jackson i novimenovani zapovjednik
Obrambenog korpusa Kosova general Agim Qeku.
202 Molbe za pristup Kosovskom korpusu zapoele su pristizati odmah po razoruanju OVK, dakle, 20. rujna 1999. Bilo je planirano da se u njega mobiliziraju
ljudi s Kosova. Nakon preustroja uvjebavao bi se za reakcije na prirodne katastrofe i druge izvaredne prilike.
147
GOSPODARI KAOSA
148
nog vijea izabran je episkop rako-prizrenski vladika Artemije

Radosavljevi, a za dopredsjednika Momilo Trajkovi i Ranel
Nojki. Prema priopenju objavljenom nakon osnivake skuptine u Graanici reeno je da e Srpsko nacionalno vijee zastupati
srpsku zajednicu pred misijom UN-a, KFOR-a i meunarodnom
zajednicom.
Tim postupkom Srba u Graanici ustvari se ruila politika
UM-a na Kosovu, iju provedbu su jamile meunarodne vojne
snage. Ustrojavanje srpskih zatitnih snaga Kosova protivilo se
zamisli o postojanju Obrambenog korpusa Kosova kao multietnikim oruanim snagama na Kosovu, u kojem bi velikim dijelom trebali biti zastupljeni i sami Srbi.
Dvojica najcjenjenijih kosovskih Srba, predsjednik Srpskog
pokreta otpora Momilo Trajkovi i episkop Artemije Radosavljevi, napustili su prijelazno vijee Kosova kako bi javno demonstrirali neslaganje sa stvaranjem Obrambenog korpusa Kosova
i Prijelaznog vijea Kosova koje je trebalo imati ulogu izvrne
vlasti na Kosovu uspostavljene (5. srpnja 1999.) imenovanjem
Bernarda Kouchnera za civilnog upravitelja.
Suprotstavljanje kosovskih Srba meunarodnoj zajednici
kulminiralo je odlukom o formiranju srpskih kantona. Meunarodna zajednica, odnosno, svi europski ministri vanjskih poslova
i State Departmenta na elu sa dravnom tajnicom Madeleine
Albright, odbacili su zamisao o stvaranje etnikih kantona. Gordijski vor stvoren u Graanici trebao je razrijeiti novi glavni
tajnik NATO-a Britanac George Robertson. Odluilo je igrati na
vrijeme da ono uini svoje, da se strasti slegnu jer niti albanska
niti srpska vojska na Kosovu nisu u biti bile nikakve vojske, nego
samo obian surogat.
Ovdje je prvi put u jednoj upravljanoj krizi testiran model da
se vojna snaga koja je bila nositelj oruane borbe u svrgavanju
nedemokratskog reima preoblikuju u bezlinu masu nenaoruanih vojnika koje vie ni u vojnom ni u politikom smislu
nemaju nikakvo znaenje. Kasnije u raznim inaicama taj e se
model primijeniti i u Afganistanu i u Iraku, kao to je ve ranije
primijenjen u Bosni i Hercegovini, odnosno, kao to se u svom
posebnom obliku primjenjuje u Hrvatskoj.
Kad je rije o Hrvatskoj proces drugog razoruanja uslijedio je 3. sijenja 2000. po tono utvrenom planu, u kojem je
izravno sudjelovala izvrna vlast, naroito ministri obrane. Prvo
je provedena kriminalizacija Domovinskog rata, a gotovo itavi
203 Prvo razoruanje dogodilo se 23. svibnja 1990. kada je Hrvatskoj oduzeto oruje teritorijalne obrane i smjeteno na uvanje u skladita JNA: u velikosrpskim
i unitaristikim saveznim institucijama, a prije svega u JNA, ocijenilo se da bi
Hrvatska mogla i orujem tititi svoje tenje za ostvarenjem suverenosti i samostalnosti, pa su pourili oduzeti oruje koje je Hrvatskoj pripadalo za samozatitu po saveznom Ustavu. Kronologija rata, str. 23.
vojni vrh iz tog vremena oznaen je zloinakim. Slijedilo je umirovljenje i otputanje najsposobnijih i najzaslunijih za pobjedu.
Pod izlikom reorganizacije, a u biti vraanjem na koncepciju
ugasle JNA, ubio se duh i pobjedniki moral Hrvatske vojske. To
je proglaeno spasonosnom formulom za tobonju depolitizaciju Hrvatske vojske, a zapravo provoena je njezina destrukcija.
Tu su bile i dodatne metode razmekavanja kao to su civilno
sluenje, ukidanje vojnog roka, drastino smanjenje priuve, sve
siromaniji proraun za oruane snage, zbog ega Hrvatska vojska vie nije u mogunosti provoditi ni temeljnu obuku. U raznim
inaicama prilagodbe zapadnim standardima za samo etiri godine Hrvatska vojska u principu je dovedena da vie nije u stanju
nadzirati i(ili) zatiti svoj ni morski ni zrani prostor. Sve je to dio
plana koji je zapisan u strategiji diskretnih koraka da e pravo
na oruanu silu imati samo moni.
16. Gospodarsko i politiko post bellum stanje u SR

Jugoslaviji
Gospodarsko stanje u SR Jugoslaviji nakon operacije Saveznika
snaga svako treba promatrati i u kontekstu onoga to se eljelo
postii upravljanom krizom da bi se stvorila tona slika, jer se dogaanja meusobno isprepliu i uvjetuju. Svretkom saveznike
operacije na povrinu u Srbiji odmah su isplivali gospodarski i
politiki problemi. Nakon to su se NATO zrakoplovi prizemljili
SR Jugoslavija se probudila u konfuznom stanju. Prema izvjeu
engleskog lista The Economist SR Jugoslavija je saveznikim
napadima pretrpjela tetu od oko 60 milijarda dolara, a bruto
drutveni proizvod smanjen je na 40% te tako svedena gotovo
na poziciju Albanije, kao najsiromanije europske zemlje.
Takvo stanje nije uvjetovano samo NATO-vim bombardiranjem, ve je iscrpljivanje zapoelo prvenstveno agresijama i ratovanjima s bivim republikama lanicama SFR Jugoslavije. Prema
podacima Meunarodne organizacije rada Srbija, odnosno, SR
Jugoslavija prednjaila je u svijetu (1999.) po broju nezaposlenih. Izraeno u postocima, prije NATO-og bombardiranja to je
iznosilo 26,5%, a poslije bombardiranja, ekonomisti su prosudili
da je nezaposlenost narasla na vie od 50% radno sposobnih
Jugoslavena. Naravnao, takvo stanje vodilo je u krajnje pesimistike prognoze, pa se davala ocjena kako e Srbija poetkom zime
te 1999. krenuti u 19. stoljee. Najvei teret, naravno, past e
na srpskog seljaka od kojega e se traiti jeftiniji proizvodi, a stanovnitvo e samo preivljavati gomilajui dugove, to e drava
morati tolerirati.
149
204 Izjava mr. Slobodana Milosavljevia, rukovoditelja Centra za konjunkturu i

trina istraivanja.
GOSPODARI KAOSA
150
Teka gospodarska situacija izazvala je i burna politika previranja. Krivac je prepoznat u predsjedniku Slobodanu Miloeviu.
Demonstracije su se odravale gotovo svakodnevno, a najvea
je odrana u Beogradu (19. kolovoza 1999.) na kojoj je bilo nazono oko 200 000 ljudi. Iako osnovna namjera skupa, smjenjivanje
Miloevia, nije uspjela pokazalo se, kako su navodili inozemni
izvjestitelji, da je iscrpljena izdrivost naroda, te da se vlast ne
moe odravati prijetnjama i zastraivanjem. Ipak, skup je u konanici ocijenjen neuspjelim. Neuspjenost skupa pripisivala se
suparnitvu dvojice oporbenih politiara, Zorana inia i Vuka
Drakovia. To suparnitvo je na odreen nain odravalo vlast
da i dalje pluta na povrini.
Kako bi se rijeila teka gospodarska situacija u zemlji, u
organizaciji oporbe formirana je grupa G-17 koju su inili ekonomski strunjaci i koji su (6. kolovoza 1999.) podnijeli prijedlog
politikog ugovora o formiranju prijelazne vlade Srbije u kojem
se daje formalno-pravna podloga za njezinu legalizaciju u Republikoj Skuptini. Za koordinatora je imenovan Mlaen inki.
Politika i gospodarska situacija u Jugoslaviji dodatno je bila
optereena stanjem unutar Vojske Jugoslavije, za koju se smatralo da moe imati bitnog utjecaja, pa i biti nositelj buduih dogaanja u zemlji. Naime, njezini istaknuti pripadnici su se razdijelili
i ukljuili u tri tzv. generalske stranke: prva je Savez komunista
pokret za Jugoslaviju koju je predvodio general pukovnik Stevan Mirkovi, druga, socijaldemokratska stranka iji je osniva i
predsjednik bio general major Vuk Obradovi i trea, pokret za
demokratsku Srbiju na elu s neposredno umirovljenim naelnikom Generaltaba general pukovnikom Momilom Periiem.
U tom kolopletu politikih imbenika svakako je znaajnu
ulogu igrala Srpska pravoslavna crkva na elu s patrijarhom
Pavlom. Prema pisanju grkog lista Elefteropija, pridruila se elnicima oporbe u zahtjevima da predsjednik Slobodan Miloevi
ode s vlasti, te da aktualna vlast neizostavno podnese ostavku.
Iako se SPC distancirala od Miloevia, ipak, prema izjavama koordinatora G-17 Mlaena inkia, patrijarh Pavle je nastojao titi
Miloevia od Haaga jer bi se u tom sluaju sudilo cijeloj Srbiji.
Zbog toga je, Srpska pravoslavna crkva zadrala odreen otklon
prema oporbi svjesna da e njezinim dolaskom na vlast Srbija
morati ispunite obveze meunarodne zajednice glede Haaga.
Takvom stavu pridonio je i Vuk Drakovi svojim izjavama kako
Miloevia treba moda i zadrati na vlasti i ne dopustiti njegovo
dovoenje pred sud u Haag.
Za dodatnu sloenost post bellum stanja u SR Jugoslaviji
pobrinula se oporba maarske nacionalnosti iji su zahtjevi
denirani u stavovima Stranke pravde i ivota na elu s Istvanom
Csurkom, imali za konani cilj odcjepljenje dijela Vojvodine. Tome
se prikljuila i Republika Maarska koja je otvoreno poela zahti-
jevati rjeavanje statusa Maara u SR Jugoslaviji, s prijetnjama

kako nee dopustiti zadravanje sadanje pozicije Maara kao
nacionalne manjine bez odgovarajuih politikih prava.
Naravno, tu je i Crna Gora koja je poela postajati veliki
problem sa Srbiju, svojim sve veim distanciranjem od nje. Jo
za vrijeme NATO-vih zranih udara Crna Gora na elu s Milom
ukanoviem iskazivala je konfrontaciju s politikom Slobodana
Miloevia. Kao i u prethodnim slinim prilikama, namjerama
i prijedlozima Crne Gore, meunarodna zajednica iskazala je
negativan stav, i svoje vidljivo protivljenje ideji o podjeli SR Jugoslavije. Tako je glasnogovornik State Departmenta, James Rubin
izjavio: Mislimo da bi trebali raditi u okviru Jugoslavije kako bi
njihova prava bila zajamena. A to su meunarodni krugovi
stvarno misli o samostalnoj dravi Crnoj Gori moglo se u slikovitom opisu protumajakog tuitelja, Piera Luigi Vigna proitati
u talijanskom listu Corriere della Sera gdje je Crna Gora oznaena kako drava koja ivi iskljuivo zahvaljujui krijumarenju i
ugoavanju odbjeglih majaa.
Situacija u Crnoj Gori se komplicira pojavom serije plemenskih skuptina za koje se smatralo da su bile pokrenute u
Srbiji kao odgovor na pokuaj crnogorskog odvajanja. Takve
skuptine odrale su sva velika crnogorska plemena (Vasojevii, Drobnjaci, Kui, Zeta, Rovci ...) koja su se izjasnila o odbijanju
poslunosti (na svojim prostorima) crnogorskim vlastima i proglaavanju autonomije u sluaju odvajanja Crne Gore od Srbije.
Takve reakcije dogaale su se poglavito u pograninim podrujima Crne Gore sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom.
Sve procese na prostoru SR Jugoslavije nakon operacije Saveznika snaga meunarodna zajednica uspijevala je nadzirati i
odravati u okvirima poeljnosti tako da se laboratorijski uzorak
odgoenog kaosa mogao smatrati uspjenim. Razvoj situacije i
provedba mirovne operacije na Kosovu dovela je do prijedloga
za ustrojavanje novih meunarodnih vojnih tijela koja bi skrbila
o sigurnosti na kriznom podruju Balkana. Tako je 11. rujna 1999.
ustrojen Glavni stoer Mirovnih snaga za Jugoistonu Europu
(MPFSEE) u koji su bile ukljuene vojne snage Albanije, Bugarske, Grke, Italije, Makedonije, Rumunjske i Turske, dok su snage
SAD-a i Slovenije imale status promatraa.
17. Prosvjedi poetak stvarnog ruenja reima Slobodana

Miloevia
Zapadni analitiari politikih i gospodarskih prilika u Srbiji tvrdili
su kako su energetski problemi, koji su se iskazivali kao gorui,
151
205 Ozbiljne tenzije u Crnoj Gori u vrijeme bombardiranja NATO-a pojavile su se

izmeu policije koja je postupila prema zapovijedima Mile ukanovia i Vojske
Jugoslavije, koja je postupala prema zapovjedima iz Beograda.
GOSPODARI KAOSA
152
bili samo kameni mozaika koji je pokazivao da ta zemlja ubrzano ide prema potpunom gospodarskom kolapsu. To je bio i
zakljuak Konferencije za Junu Europu koja je u organizaciji EU
odrana poetkom listopada 1999. u Mnchenu. Njoj su nazoili
i predstavnici jugoslavenske grupe 17 koju su sainjavali znanstvenici, gospodarstvenici i politiari i koji su zastupali tezu kako
su izravne posljedice rata, kosovskih dogaaja i ope izolacije
Srbije doveli do 44,4 postotnog smanjenja industrijske proizvodnje u 1999. od one u prethodnoj godini.
Osim toga, tehnoloki je srpska industrija u zaostatku barem
20-25 godine u odnosu na zapadnu. Donekle protabilno samo
su poslovala privatna poduzea, to je bilo zanemarivo, jer je 72
posto gospodarstva i dalje bilo vrsto u dravnom vlasnitvu.
Eventualne strane ulagae odbijala je ne samo nesigurna politika budunost Jugoslavije, ve i nejasnost zakonskih propisa
i korupcija koja je dosegla nezapamenu razinu. Inacija, kao
dodatna i logina posljedica takvog stanja, bila je dodatni rizik
kojemu se strani ulagai nisu eljeli izloiti.
Gospodarski problemi postali su preduvjet za socijalne nemire koji se uestali nakon zavretka operacije Saveznika snaga
i koji su prema procjeni oporbe i zapadnih analitiara trebali do
proljea 2000. odnijeti Miloevia. Niz prosvjeda na ulicama Beograda i ostalih srpskih gradova nizali su se gotovo svakodnevno
u organizaciji razliitih politikih struktura i oporbenih stranaka.
Na tim se prosvjedima Miloevieva policija redovito sukobljava s prosvjednicima i njihovim voama, odnosno, liderima
pojedinih oporbenih stranaka. Gotovo svaki prosvjed zavravao
je s desecima ranjenih, a ponekad, kako je naveo jedan od voa
Saveza za promjene, Vladan Bati, policija bi gumenim palicama
pretukla Zorana inia, predsjednika Demokratske stranke,
Vuka Obradovia, predsjednika Socijaldemokratske stranke i
predsjednika Sindikata, Dragana Milovanovia. Prosvjedi nisu
gubili na intenzitetu i uvijek su bili s istim ciljem ruenje Miloevia, ali se primjeivalo da gube na brojnosti prosvjednika. Da
se izbjegne rutina u beskrajnim govorima stranakih lidera, pribjeglo se prosvjednim etnjama. Odgovor vlade na prosvjede
bila je njihova zabrana i pokretanje tubi protiv predvodnika, ali
206 Kako su navodili pripadnici Grupe 17 bruto drutveni proizvod Srbije u 1999.
pao je za 40,7%, a uvoz i izvoz u odnosu na 1998. smanjio se za 50%, dok se
stopa nezaposlenosti kretala oko 35% s trendom poveanja. Meutim, i ovaj
postotak koji pokazivao zaposlene najee se odnosio na ljude koji u tvrtkama
nisu radili jer nedostajalo i sirovina i energije i kupaca za eventualno proizvedenu robu. O standardu zaposlenih najbolje je govorio statistiki podatak da
je prosjena plaa iznosila 85 DEM u 1999., a rast plaa od 13,7 %, istodobno je
pratilo poveanje cijena robe za 45%.
207 Prema izjavi Dragoslava Avramovia, biveg efa narodne banke Jugoslavije,
inacija je u tom trenutku iznosila 50 posto mjeseno. Prema slubenoj teajnoj
listi, njemaka maraka vrijedila je est jugodinara, a na ulici tri puta vie.
153
to je imalo suprotan uinak jer su prosvjednici odgovorili novim

prosvjedima. Znakovit je dogaaj prometna nezgoda od 3.
listopada 1999. koja je u srbijanskom tisku nazvana atentatom
na elnika SPO, Vuka Drakovia, koji je nezgodu preivio. Odgovornost za atentat preuzela je Oslobodilaka srpska armija (OSA),
koja se oglasila preko podgorikog lista Glas Crnogoraca, na to
je glasnogovornik SPO-a Ivan Kovaevi uzvratio da priznavanje
atentata od neke nepoznate organizacije je skidanje odgovornosti s dravnih tijela koja nisu odmakla u istrazi.
Nakon ovih dogaaja stvar se zaotrila tako da je 7. prosinca
1999. Srpski pokret obnove objavio planove za utemeljenje posebne postrojbe protiv opasnosti od dravnog terorizma. Toj su
postrojbi koja nije imala naoruanje dali vojni prizvuk nazvavi
je Sokoli. Glasnogovornik SPO-a Ivan Kovaevi izjavio je da
postoji i Srpski obrambeni pokret koji je isto tako nastao kao
reakcija na atentate i uhienja lanova SPO-a koja je naredio
Miloevi. Kovaevieva izjava je iskoritena u dravnim medijima kao dokaz da SPO organizira paravojne organizacije protiv
Miloevieva reima. Strani analitiari, meutim, pitali su se treba li sve to shvatiti ozbiljno. U svojim komentarima odmah su
dodali kako SPO ima iskustva u stvaranju paravojnih postrojbi,
jer su poetkom 90-tih osnovali Srpsku gardu, kao paravojnu
organizaciju za lanove i simpatizere SPO-a koje su trenirali u
stilu posebnih postrojbi i naoruavali zapadnim modernim lakim
orujem kako bi bili ukljueni u borbe u Hrvatskoj sve do 1995.
kad su se povukli. Ostalo je otvoreno pitanje je li postojala
stvarna namjera SPO-a da se upusti u utemeljenje paravojnih organizacija pod nadzorom snane Miloevieve policijske drave.
Strani analitiari tvrdili su kako je Drakovi elio samo opipati
208 ini je, nakon mogueg pokretanja sudskog postupka i prijetnje njegovim
uhienjem, obrazloio da se nastavlja s prosvjednim etnjama jer su sudske zabrane i sudski procesi samo sredstvo Miloevieva reima da sprijei promjene
a mi to ne priznajemo.
209 Nesrea je bila samo jedna u nizu ubojstava, palea i napada na srpske oporbenjake. Nedugo prije prometne nezgode Vuka Drakovia srpski tisak izvijestio
je o pripremi atentata na predsjednika Lige socijalnih demokrata Vojvodine,
Nenada anka. Takoer, u srpskom tisku moglo se proitati o pretuenim aktivistima Saveza za promjene i demoliranju prostora SPS-a kao i paljenju prostorija
srpskih radikala u Zemunu.
210 Kad se Srpska garda vratila u Srbiju Miloevieva vlast je upozorila SPO da
svoju postrojbu treba ukinuti, osobito nakon smrti njihova voe ora Boovia Gike (osoba iz srbijanskog kriminalnog kruga) , kojeg je navodno ubila
srpska tajna policija. Znajui veliinu SPO-a kao stranke i mreu koju imali u
gotovo svakoj opini u Srbiji, Miloevieva vlast je pretpostavljala da bi mogli
mobilizirati veliki broj dragovoljaca za ponovno angairanje u velikoj paravojnoj formaciji. Sigurno je aktualna vlast imala na umu da je nakon NATO napada
razmjerno veliki broj rezervista odnio svoje naoruanje kuama. Ujedno, dosta
naoruanja po kuama potjecalo je iz ratova u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini,
te Kosovu. Zato je srbijanska Vlada najavila novi zakon o legalizaciji oruja kako
bi zapoela njegovu predaju ili legalizaciju posjedovanja onog dozvoljenog.
GOSPODARI KAOSA
154
puls Miloevievog reima i nije imao namjeru suprotstaviti mu

se na taj nain.
Politika situacija u Srbiji dodatno se komplicira pojavom srpske dijaspore na politikoj sceni. Naime, dana 13. listopada 1999.
dolo se do Ujedinjene oporbe iz dijaspore (Amerika, Kanada, i
zapadna Europa) i oporbe iz Srbije u Sentandreju kraj Budimpete, a pod pokroviteljstvom prijestolonasljednika Aleksandra Karaorevia. Sentandrejski sabor je trajao tri dana, a zapoeo je
uobliavanjem prijedloga to moe oporba iz dijaspore ponuditi
oporbi Srbije, te to od nje oekuje. Taj sabor neki su predstavnici
dijaspore nazvali parlamentom, alternativom onom u Beogradu.
U kuloarima sabora nagovijetalo se i formiranje srbijanske vlade
u egzilu. Posljednjeg dana sabora potpisana je Sentandrejska
deklaracija kojom se od aktualne srpske vlade trailo da se povue, jer je pogazila povijesno naslijee i dovela naciju do ruba
politike, ekonomske i bioloke propasti. Osim toga zahtijevala
se mogunost glasovanja dijaspore, te da se srpski narod oituje
o monarhiji, koja je ukinuta bez njegove odluke.
Inozemne aktivnosti srpske oporbe nisu time bile zavrile.
Naime, pojedini predstavnici srbijanske oporbe nazoili su i
samitu OESS-a u Istanbulu. Na samitu se oekivalo, a kao to je
oporba najavljivala, promoviranje prijelazne vlade na elu s bivim guvernerom NBJ, Dragoslavom Avramoviem. Najavljivana
prijelazna vlada, meutim, nije proglaena i time se ponovno
pokazalo nejedinstvo srpske oporbe. Prema pisanju srpskog
tiska bila su u igri tri razliita koncepta prijelazne, ekspertne i
vlade strunjaka koje su nudili: Savez za promjene; Vijee demokratskih promjena i Grupa 17. Razlike izmeu njih nisu bile velike, a svima se protivio SPO. U srpskom tisku ovakvo oporbeno
neslaganje prokomentirano je ... Ako se izuzme da SPO nee ni
sa kim i hoe sam, kada ve ne moe da bude na elu svih, razlike
izmeu poznata tri koncepta prijelazne vlade ostaju kao jedan
kamen spoticanja.
211 Ono to je dijaspora nudila oporbi u Srbiji bio je novac. Tonije, iseljeni Srbi
ponudili su milijun dolara za svrgavanje Miloevia. Prijestolonasljednik princ
Aleksandar Karaorevi na Sentandrijevskom saboru izjavio je da je monarhija opcija koja vraa kredibilitet zemlji i rjeenje za sadanje politike probleme.
Na saboru je utemeljena i radna skupina koja je trebala pripremiti osnivanje
Srpskog nacionalnog savjeta, to su neki nazvali srbijanskom vladom u egzilu,
a koji e koordinirati akcije dijaspore i oporbe u zemlji, te voditi rauna o slanju
pomoi, ali i o razvojnim planovima za uspostavljanje demokracije u SR Jugoslaviji.
212 Dragoslav Avramovi je radio na pomirenju svih koncepcija, ali nije uspio.
Predloio je ideju o prijelaznoj vladi u kojoj bi kljune pozicije imale stranake
osobe, a i vanstranaki strunjaci za razne oblasti. Traio je mandat od nekoliko
mjeseci dok se ne raspie slobodne izbore. U neslaganje srpske oporbe, prema
pisanju srpskog tiska, ukljuio se i svijet, pa tako je Amerika preferirala Avramovia, a Europa je bila blia Grupi 17.
U nalaenje kakvog takvog zajednikog stava oporbe za ruenje Slobodana Miloevia, ukljuile su se Sjedinjene Amerike
Drave i Europska unija. Posebni izaslanik amerikog Predsjednika za Balkan, James Dobbins, je prilikom posjete lidera srbijanske oporbe Washnigtonu rekao da e u Srbiju ui najmanje
milijardu dolara amerikih investicija i kredita. Jedini uvjet da
se to dogodi je raspisivanje slobodnih demokratskih izbora
na kojima se pretpostavlja da e Slobodan Miloevi izgubiti.
Prilikom razgovora s amerikom administracijom, srbijanskoj
je oporbi predloen osnutak unilateralne komisije koju bi inili
predstavnici SAD-a, EU-a i srbijanske oporbe, a koja bi koordinirala aktivnosti pritiska na Miloevievu vlast. Isti predstavnici
srbijanske oporbe koji su vodili razgovore u SAD-u sastali su se i
u Budimpeti s predstavnicima EU-a vodei razgovore o daljnjoj
suradnji i ukidanju sankcija Beogradu i o eventualnim izborima
u SR Jugoslaviji.
Unato aktivnosti oporbe, ili ba zbog njih, Miloevi i Skuptina Srbije, otvorili su raspravu o donoenju novog Zakona o
posebnim pravima i dunostima predsjednika Srbije i jo nekih
drugih zakona, dok je najvie pozornosti i reakciju oporbe izazvao Zakon o lokalnoj samoupravi, koji vlasti i njezinim ministarstvima daje, po miljenju oporbe, prevelike ovlasti u nadzoru
rada opina, pa ak i mogunost uvoenja prinudne uprave bez
vremenskog ogranienja. Poruka oporbe na uvoenje ovog zakona bila je da gradovi u Srbiji kojima upravlja oporba otkau
poslunost republikoj vlasti. Osim toga koordinator oporbenog
bloka Saveza za promjene Vladan Bati, pozvao je gradske vlasti
da naprave svoje enklave socijalne lokalne samouprave koje e
djelovati nezavisno od republike vlasti.
18. Potekoe oporbe u ruenju reima Slobodana

Miloevia
155
Medijskim prostorom prostrujala je vijest o etrnaest kamiona

cisterni s ukupno 350 tona ulja za loenje koje je Europska zajednica poslala kao pomo gradovima Srbije u kojima je oporba
bila na vlasti. Radilo se o gradovima Niu i Pirotu. Aktualna vlast
nije dopustila kamionima ulazak u zemlju jer su toboe bili pretovareni. Gradonaelnik Nia ovaj postupak nazvao je opstrukcijom od strane vlasti SR Jugoslavije jer namjerno zadravaju neophodnu pomo ucjenjujui time neposlune lokalne oporbene
vlasti. Ovaj pomalo naivno smiljeni scenarij od strane Europske
zajednice i bedastog odgovora srbijanske vlasti bio je test kako
e reagirati srpska javnost. Beogradski znanstvenici i neovisni
sociolozi, koji su prouavali raspoloenje na javnim skupovima
smatrali su da nema mjesta optimizmu. Zakljuili su da prosvjednici u Srbiji ele promjene, ali ne vole oporbene lidere.
GOSPODARI KAOSA
156
Istraivanje javnog miljenja koje je u Srbiji nancirala administracija SAD-a pokazalo je da bez udruivanja srbijanske oporbe
nema smjene reima u Beogradu. Da bi uinili dodatni pritisak na
vlast u Srbiji, ali i na oporbu meunarodna zajednica ostavila je
sankcije do izbora. Oporba, svjesna svoje razjedinjenosti, tek neto da izjavi, oglasila se priopenjem kao bi jedinstvena oporba
sigurno nokautirala Miloevia.
U cjelokupnu konfuznu situaciju podijeljenosti u zemlji ukljuio se i SPC. Metropolit zagrebako-ljubljanski Jovan, zatraio je
da sinoda SPC-a zabrani svaki daljnji rad informativne slube SPC
i smijeni s mjesta predsjednika i glavnog urednika Pravoslavlja
presa vladiku Atanasija. Obrazloenje takvog traenja objanjeno
je dijametralno suprotnim shvaanjima o ulozi i misiji crkve u srpskom narodu. Unato diplomatskim izjavama iz SPC-a, javnost
je bila uvjerena da se radilo o sukobu meu srpskim vladikama i
dunosnicima iz vrha Crkve, i da smjene nisu uinjene iz razliitih
odnosa prema narodu, ve zbog odnosa crkve prema aktualnoj
srpskoj vlasti. Smjenjivanje vladike Atanasija ukazivalo je da u
vrhu SPC-a postoje dvije suprotstavljene struje. Prvu struju inili
su vladika Atanasije i Amloje, pa i sam patrijarh Pavle, koji su
otvoreno prozivali Miloevia i srbijanski reim da se povue s
vlasti zbog dobra srpskog naroda. Drugoj struji pripadali su vladike koji su u potpunosti podravali srbijanski reim, a predvodio
ju je vladika Filaret, popularan po tome to se za vrijeme agresije
u Hrvatskoj slikao s mitraljezom u rukama. Ovoj struji pripadao je
i metropolit zagrebako-ljubljanski Jovan. Dakle, iz navedenog
se moglo zakljuiti da vrh SPC nije bio jedinstven u odnosima
prema aktualnoj vlasti u Srbiji i SR Jugoslaviji.
Posebno veliki problem za vlast Slobodana Miloevia predstavljala je Crna Gora koja se od Srbije sve vie distancira jo za
vrijeme NATO-ovih bombardiranja. Crnogorska vlada stalno je
prijetila raspisivanjem referenduma na kojem bi se od graana
trailo izjanjenje o samostalnosti Crne Gore ili uvoenje klasinih konfederalnih odnosa, te umjesto dvodomne, jednodomna
skuptina, kao i vijee drava kako bi se osigurao paritet dviju
strana. Inozemne reakcije na ovakve stavove crnogorskog politikog vodstva nisu bile ohrabrujue, odnosno, oitovalo se jasno
protivljenje ideji o podjeli SR Jugoslavije. Zbog pritisaka vanjskih
imbenika Crna Gora je pokuala pokrenuti dijalog sa Srbijom.
Tako je krajem listopada (1999.) dolo do dugo oekivanih pregovora izmeu vladajuih stranaka u Srbiji i Crnoj Gori, no bez
vidljivih rezultata, osima ako se rezultatom ne smatra ve i sam
sastanak. Komentari stranog tiska na pregovore bili su razliiti.
213 Komentarajui pregovore jugoslavensko glasilo Glas javnosti ustvrdilo je kako
je najintrigantnije u svemu bilo ponaanje predsjednice JUL-a, Mire Markovi
koja je prozivala Crnogorce da nisu dovoljno brinuli za Srbiju za vrijeme NATO
napada. Ministar u vladi Crne Gore, Vojin ukanovi uzvratio je Miloevievoj
Dok je ruski tisak pisao da su dvije republike na granici rastave,

zapadni su mediji naglaavali kako su euro-ameriki savjetodavci
sugerirali Crnoj Gori da ne forsira odcjepljenje. Crnogorski tisak
je cijelu situaciju komentirao kao razgovori zastraujue podsjeaju na ve viene slike koje su prethodile krvavom raspadu SFR
Jugoslavije.
U meuvremenu Crna Gora se pokuava tiho osamostaliti od
Srbije na vie naina. Crnogorska Skuptina je 28. listopada 1999.
prihvatila novi zakon o crnogorskom dravljanstvu kojim se tee
dolazilo do crnogorskog dravljanstva, a graani Srbije crnogorskog podrijetla vie nisu mogli glasovati na crnogorskim izborima. Potom je crnogorska vlada (2. studenoga 1999.) slubeno
uvela njemaku marku kao paralelnu monetu jugoslavenskom
dinaru. U vladinom ukazu ovaj je potez obrazloen rijeima:
Njemaka marka je uvedena s ciljem obrane gospodarskih interesa Crne Gore. Reakcija jugoslavenske vlade na ovaj potez
nije bila previe dramatina. Njezin potpredsjednik Jovan Zebi
samo je komentirao kako je uvoenje paralelne valute nezakonito obzirom da savezna vlada nije obavijetena o tome.
Napetosti u Crnoj Gori posebno su porasle nakon tiskovne
konferencije tajnika za informiranje Vlade SR Jugoslavije, Gorana Matia na kojoj je iznio podatke o uhvaenoj grupi od pet
terorista iz republike srpske koju je organizirala francuska tajna
sluba i uz logistiku pomo vlade u Podgorici planirala ubojstvo
Miloevia. Na navedenu izjavu otro je odgovorilo Ministarstvo
unutarnjih poslova Crne Gore koje je ustvrdilo da je Matieva
optuba samo jedan u nizu pokuaja da se u Crnoj Gori isprovocira graanski rat.
Beogradski reim nastojao je svim silama Crnu Goru unititi
na gospodarskom planu kako bi je lake politiki disciplinirao.
Zato je vlada u Beogradu poetkom prosinca 1999. zabranila
prodaju svih prehrambenih artikala Crnoj Gori. Postupajui po
toj zapovijedi srbijanska policija, po ve iskuanom receptu trgovinskog rata primijenjenog prema Hrvatskoj i Sloveniji, na
graninom prijelazu Kolovrat blokirala je oko stotinu kamiona
koji su prevozili hranu za Crnu Goru. Crnogorska vlada odmah je
reagirala ukidanjem carina na prehrambene proizvode, te tako
omoguila kupovanje robe iz Hrvatske, Slovenije i Italije.
Drugi napad na gospodarstvo Crne Gore je, podatak da su
vojne vlasti helikopterima dovozile velike koliine tek tiskanih
supruzi da problem nije samo u tome to je ona pregovara ve u tome to ona
odluuje o sudbini ove zemlje.
214 Koliko bi dvovalutni monetarni sustav bio uspjean teko je bilo zakljuiti. Teaj
dinara u odnosu na marku bio je uktuirajui i mijenjao se u skladu s kretanjem na
tritu. Meutim cijene proizvoda na tritu su porasle u odnosu na vrijeme prije
uvoenja dvovalutnog sustava za 20 posto, ali crnogorske vlasti su tvrdile da je rast
cijena manji od rasta minimalne cijene rada koja je bila odreena na 50 maraka.
157
GOSPODARI KAOSA
158
dinara u Podgoricu radi otkupa to vie njemakih maraka i slabljenja crnogorskog monetarnog sustava. Novinar Lista za Balkan, Julius Strauss pisao je o rastu zabrinutosti u Crnoj Gori zbog
kan
sve veeg broja pripadnika srpskih paravojnih skupina za koje se
sumnjalo da su tamo doli kako bi pripremili kampanju destabilizacije, ako bi se odnosi izmeu slubene Podgorice i Beograda
nastavljali zaotravati.
Burni dogaaji u Crnoj Gori, posluili su meunarodnim
igraima da jae pritisnu Slobodana Miloevia, pa su svoj vrsti
poetni stav o rjeavanju pitanja Crne Gore unutar granica Jugoslavije revidirali. To se moglo iitati iz izjave izvrnog direktora
Balkanskog vijea i biveg dunosnika State Departmenta, Jamesa Hoopera koji rekao ... ukoliko jugoslavenski predsjednik Miloevi nastavi provocirati sukob s Crnom Gorom, tada e i SAD
i NATO biti primorani ne dopustiti ruenje demokratske vlade u
Podgorici i priznati neovisnost Crne Gore, Washington nee biti
spreman ignorirati peti rat na ovom prostoru u posljednjih deset
godina.... To je bila odve jasna poruka Slobodanu Miloeviu da
mora otii s vlasti.
Pored Kosova problem SR Jugoslavije bila je jo regija koja
se, kao i Kosovo, smatra kolijevkom srpstva, odnosno, prostor
srednjevjekovne srpske drave Rake, a to je Sandak. Za Srbiju
problem Sandaka je nesrpsko stanovnitvo, kao i na Kosovu.
Sandak je naseljen preteito muslimanskim stanovnitvom
(52%). Svoju autonomiju Sandak je traio ve nakon referenduma u listopadu 1991. godine. Lider tog secesionistikog pokreta bio je Sulejman Ugljanin kojeg je vodila ideja integracije
Sandaka s Bosnom i Hercegovinom. U tu svrhu 1993. je izraen
Memorandum o posebnom statusu Sandaka. Situacija u
Sandaku bila je napeta, te je bio dovoljan jedan krivi potez da
doe do sukoba. Shvaajui osjetljivost vremena u kojem se Srbija nala, voa demokratske stranke Zoran ini je izjavio Mislimo da je to podruje, kao slijedee mogue arite, vrlo vano
za demokratsku oporbu. Ako ne stabiliziramo situaciju naim
djelovanjem s predstavnicima umjerenih muslimanskih i srpskih
stranaka, moemo strahovati da e tamo izbiti slijedea kriza.
215 Ovu tvrdnju potkrijepila je izjava generala Momila Periia (biveg prvog ovjeka Vojske Jugoslavije, a sada predsjednika Pokreta za demokratsku Srbiju)
o paravojnom bataljunu za discipliniranje Crne Gore. U izjavi beogradskom
listu Blic Perii je istakao da je pod utjecajem Crnogoraca iz savezne vlade,
formirana paravojska u okviru vojske Jugoslavije, te da 7. bataljun vojne policije
koji je zasnovan na ideolokim osnovama stranke Momira Bulatovia, treba da
bude tilj sukoba sa MUP-om Crne Gore.
216 Unutar stranke muslimanske stranke SDA postojala je umjerenija struja koju je
predstavljao Rasim Ljaji, i koja se protivila odcjepljenju od Jugoslavije. Ope
miljenje analitiara bilo je da muslimani Sandaka tek trae svoj politiki identitet. Muslimani koji se nalaze u crnogorskom dijelu Sandaka doli su u znatno
bolju poziciju kada je na vlast u Crnoj Gori doao Milo ukanovi.
159
Treba pronai kompromis, sa svim umjerenim snagama kako bi

se izbjeglo ponavljanje scenarija slinog onom koji se dogodio
na Kosovu...
Vojvodina najbogatija pokrajina Srbije takoer je bila na
udaru velikosrpske politike zbog mjeovite nacionalnosti njezinih itelja. Maarska vlada, na elu s predsjednikom vlade
Viktorom Orbanom maarskoj manjini u Vojvodini pruala je
veliku podrku, posebice politikim angairanjem i lobiranjem u
meunarodnim krugovima. Zbog toga je polovinom studenoga
1999. jugoslavenska dravna agencija Tanjug optuila maarskog premjera za velikomaarske ambicije i mijeanje u unutarnje poslove Jugoslavije. U tekstu koji je prenijela beogradska
Politika navodi se kako je Orban dva puta bez ikakvog obrazloenja i dokaza optuio jugoslavensko vodstvo zbog navodno sve
loijeg poloaja vojvoanskih Maara i iznio vrlo zlonamjernu
konstrukciju da je samo pristupanje Maarske NATO-u spasilo
vojvoanske Maare etnikog ienja i najavilo da e njegova
vlada na svim meunarodnim forumima navodno tititi interese vojvoanskim Maara i uiniti sve da oni preive ova teka
vremena. Ubrzo nakon tih optubi protiv maarskog premjera,
jugoslavenske su vlasti protjerale iz Beograda Janosa Dezsoa,
dopisnika maarskog radija koji je Jugoslaviju morao napustiti u
roku od samo nekoliko sati.
Srbi su nesrpskom stanovnitvu u Vojvodini posebno zamjerili nezainteresiranost za dobrovoljake brigade i neodazivanje
pozivima u rat za vrijeme agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, te za vrijeme rata na Kosovu. To su bili oiti razlozi zato se
Vojvodina takoer smatrala jednim od moguih buduih arita
sukoba koju je nacionalistika politika Miloevia mogla izazvati
meu nesrpskim stanovnitvom, traei unutarnjeg neprijatelja
za loe stanje u SR Jugoslaviji.
Nakon to je postignuta kapitulacija SR Jugoslavije u ratnom sukobu zbog Kosova i nakon to je zapadna NATO alijansa
oekivala da e zrani udari uiniti jako ranjivim reim Miloevia, sada, odmakom vremena, moglo se zakljuiti kako niti jedno
oekivanje nije do kraja ispunjeno. Vojni poraz nije bio dvojben,
ali puni uinak onoga to se namjeravalo postii odlukom o zapoinjanju zranih udara na SR Jugoslaviju, inilo se, u tom trenutku da e biti teko ostvaren.
Umjesto da u odgoenom kaosu na Kosovu meunarodna
zajednica ostvari vidljive rezultate stabilizacije, poela su se tako
otvarati nova potencijalna krizna arita na prostoru SR Jugoslavije. Postojala je mogunost da to kaotino stanje Miloeviev
217 Vojvodina u kojoj ivi veliki broj Maara i Hrvata, 1974. Ustavom SFR Jugoslavije postala je autonomna pokrajina kao i Kosovo. Svoju autonomnost izgubila je
1991. tzv. jogurt revolucijom.
GOSPODARI KAOSA
160
reim iskoristi. No, tu je Miloevi odigrao posve pogrjean potez. Nakon to je Beograd u javnosti iznio svoje sumnje u umijeanosti Francuske i njezinih tajnih slubi u razvoj dogaaja u
SR Jugoslaviji, postalo je jasno da vie nema zapadnih prijatelja.
Pored nekih udaljenijih ili manje znaajnih zemlja (Kina, Libija
ili Irak), jedini prijatelj Beogradu ostala je samo Rusija. To prijateljstvo bilo je uvjetovano drugim initeljima budui da je Rusija
osim svojih gospodarskih i nancijskih slabosti imala unutarnje
politike i sigurnosne probleme, kao i rat u eeniji, te zategnutosti u drugim regijama Ruske federacije. Sve je to Rusiju dralo
podalje od Zapada i dovodilo je u poziciju da su njezini odnosi sa
EU-om i SAD-om trenutno bili na vrlo niskoj razini suradnje. Beogradu takva situacija nije koristila, iako je Miloevievu reimu
bila psiholoka potpora kroz razmiljanje da je eto i Rusija dola
u sukob s amerikim imperijalizmom kao i on sam.
Sve su analize upuivale da je razvoj dogaaja krajem 1999.
u Saveznoj Republici Jugoslaviji mogao ii prema: (1) radikalizaciji poteza vladajue strukture u SR Jugoslavije stvaranjem novih
kriznih arita (Crna Gora, Sandak, Vojvodina), poradi uvoenja
izvanrednog stanja koje je jedino moglo odrati vladajuu strukturu na vlasti i odgoditi parlamentarne izbore; (2) obraunu s
politikim neistomiljenicima koristei potpuno razvidan raskol
unutar Srpske pravoslavne crkve, stvarajui sliku da u SR Jugoslaviji nema jedinstvene oporbe koju podrava narod i crkva; (3)
vrstom vezivanje uz takozvane strategijske saveznike (Rusija,
Kina), ali isto tako uz Irak, protivnika Zapada na elu s SAD-om.
To je pak znailo da je strategija odgoenog kaosa mogla
promijeniti predznak i ii u korist Miloevia a to bi znailo: (1)
visoki stupanj neizvjesnosti ili napetosti do ruba kolapsa; (2)
permanentno nestabilno stanje bez alternative, (3) nasilje kao
dio svakodnevice i nain ponaanja, (4) medijska slika da svaka
promjena vlasti znai katastrofu s nesagledivim posljedicama,
(5) perspektiva utemeljena na mitologiji tj. iracionalnim vrijednostima.
Koliina nasilja u odgoenom kaosu na beogradskim ulicama u sukobima izmeu prosvjednika i policijskih snaga traila je
odgovor na pitanje: je li kriza u SR Jugoslaviji dola u fazu prijeloma u kojem opozicija vidi priliku smjene sadanje vlasti, ili je to
jedan od niza pokuaja podjele heterogene oporbe da ne doe
do smjene vlasti?
Da bi se odgovorilo na postavljeno pitanje potrebno je prije svega analizirati to meunarodne sile dobivaju, a to gube
odlaskom Miloevievog reima?. Dakle, prvo je pitanje jesu
li stvoreni svi preduvjeti za odlazak Miloevia, ili je on i dalje
potreban na Balkanu, kao to je bio potreban ostanak Sadama
Huseina u Iraku nakon operacije Pustinjska oluja? Jedno je sigurno: o pitanju SR Jugoslavije kao i u mnogim drugim situaci-
jama, kao to je spomenuti Irak, odluivao je pragmatini interes

meunarodnih velikih sila, a ne neki drugi, kao to su ljudska
prava, razvoj demokracije, vladavina prava i slino. Stoga, to je
u sluaju SR Jugoslavije pragmatini interes, koji je odredio sudbinu Slobodana Miloevia kao to je odredio sudbinu Sadama
Huseina?
Pragmatini interesi odranja uvijek lee u injenici da se u
suvremenim ratovima ne ostvaruju samo vojni ciljevi, ve prije
svega politiki, gospodarski, kulturni i informacijski. Promatra
li se stoga Zaljevski rat odnosno operacija Pustinjska oluja
iskljuivo sa stajalita ostvarivanja vojnih ciljeva, on trpi brojne
kritike. Kritika, koja se u tom smislu postavlja pred snage koalicije
koje su u spomenutom ratu izvojevale pobjedu, ide u slijedeem
smjeru: (1) zato vojna operacija nije poela ranije? (2) zato prilikom njezinog izvoenja nije uniten vei broj irakog vojnog potencijala, a unitena je infrastruktura i gospodarski potencijali?
(3) zato nije dolo do zauzimanja Bagdada? (4) zato nije dolo
do smjene irakog predsjednika Sadama Huseina i stvaranja preduvjeta za uspostavu demokracije u Iraku, i slino.
Sva ova pitanja mogu se postaviti i u sluaju operacije Saveznika
ka snaga u SR Jugoslaviji: (1) zato nije dolo do vojne operacije ranije, to je izazvalo nezapameni val izbjeglica u susjedne
zemlje, poglavito u susjednu Makedoniji gdje ivi poprilian broja albanskog naroda? (2) zato nisu unitene policijske snage SR
Jugoslavije, glavni nositelj sukoba na Kosovu (a te iste snage su
kasnije u Beogradu uporabljene protiv prosvjednika), ve su po
nekoliko puta unitavani isti gospodarski ciljevi i infrastruktura?
(3) zato nije dolo do kopnene operacije na Kosovo odnosno,
meunarodne snage su ule kasno, nakon svih zloina i ubojstava? (4) zato nije odmah dolo do smjene predsjednika SR
Jugoslavije Slobodana Miloevia, kao preduvjeta za stvaranje
demokracije u SR Jugoslaviji.
Dakle, polazei sa stajalita ostvarenja vojnih ciljeva, i u
jednoj i u drugoj operaciji nameu se podjednaka pitanja bez
odgovora, koja se jednostavno ine normalnim. Neostvarivanje
odreenih ciljeva naprosto se ini nerazumnim i nevjerojatnim.
No, ovakva pitanja posljedica su promiljanja predmetnih sukoba na nioj, taktikoj, a nikako ne na strategijskoj razini.
19. Zato je Slobodan Miloevi dugo ostao na vlasti?
161
Razlozi dugog ostanka na vlasti Slobodana Miloevia kao i Sadama Huseina (1991.), lei u injenici da su oni, po uenju strategije
diskretnih koraka, bili operatori krize.
Obrazloenje opstanka jednog omoguava lake razumijevanje opstanka i drugog. Zato je predsjednik Iraka Sadam Huseina o(p)stao na vlasti i nakon Zaljevskog rata? Njegov ostanak
GOSPODARI KAOSA
162
imao je svoje duboko strategijsko opravdanje. Naime, zavretak

operacije Pustinjska oluja popraen je nizom negativnih medijskih komentara i analiza koje su ukazivale na nedovrenost
posla tj. da snage koalicije nisu ostvarile pobjedu, jer je Sadam
Husein ostao na vlasti. Takvi komentari i analize koje su u irokim
slojevima puanstva (javnog mnijenja) ostavile uvjerenje o nedoreenosti ili manjkavosti operacije Pustinjska oluja
oluja, najveim
djelom zanemarili su dugorone vojno-politike posljedice, ve
su u obzir uzimale samo kratkorone posljedice, koje su nastale
izvoenjem te operacije.
Puno vei problem strategijskog znaenja i strategijske razine
bila je opasnost od: (1) destabilizacije cijele regije, koja bi nastala
posvemanim porazom Iraka. Ne smije se zaboraviti da prema
doktrini o upravljanju krizama (determinirani kaos) u svakom trenutku on(a) mora biti pod nazorom (2) gubljenje protutee, koju
predstavlja Irak u odnosu na Iran potencijalno moniji i Zapadu
jo neskloniji protivnik, (3) anarhije, koja bi Irakom mogla zavladati nakon totalnog poraza i unitenja Sadamove vojske.
Stoga, iraka vojska nije unitena tijekom Zaljevskog rata,
niti u kasnijim sukobima izmeu Iraka i meunarodne zajednice
(poglavito SAD-a). Scenarij totalnog poraza Sadamove vojske,
njegova smjena i uspostava demokratskog vodstva, u tom
vremenu (1991.-1999.) zbog geopolitikih odnosa u svijetu nije
rjeava ukupni problem nacionalne sigurnosti i interesa velikih
sila jer: (1) novo demokratsko vodstvo bez izravne vojne potpore SAD-a, nije moglo sprijeiti raspad Iraka na tri politika i
dravna entiteta u kojima bi veinu inili, Suniti, ijiti i Kurdi, (2)
to bi povealo mogunost izbijanja daljnjih sukoba i destabilizaciju gotovo svih susjeda Iraku ukljuujui i Tursku najznaajniju
jugoistonu lanicu NATO saveza, (3) takvo stanje imalo bi nesagledive posljedice za stabilnost srednjeg Istoka, ali i jugoistoe
Europe i Europske zajednice. Naprosto trebalo je prije pacicirati
jugoistok Europe (prostor bive Jugoslavije) i u njemu razmjestiti
vojne snage u neposredan dodir s vrstim tkivom Euroazije.
Utaboriti se na njezinim prvim vratima (zapadni Balkan istoni Balkan - Grka Turska), a zatim ui u samo sredite Euroazije
Afganistan. Kad su ti geostrateki uvjeti zadovoljeni (ostvareni)
pad Sadama Huseina bio je neminovan.
Uzimajui u obzir spomenute uvjete, tadanja amerika
administracija pod vodstvom predsjednika Georga Busha starijeg, ostvarila je maksimum i postavila je pred irako vodstvo slijedee uvjete. (1) bezuvjetno povlaenje irakih snaga iz Kuvajta;
(2) ponovna uspostava legitimne kuvajtske vlade; (3) sigurnost
amerikih dravljana u regiji; (4) stabilnost regije i ireg okruja.
Prema tome, to pokazuje konani ishod Zaljevskog rata?
Prvo, da najznaajnije mjerilo strategijske pobjede nije poraz
protivnika ve ostvarivanje vlastitih strategijskih interesa, prije
163
svega gospodarskih i politikih, pa tek onda vojnih; i drugo, da

je zadaa strategije nacionalne sigurnosti, ija je vojna strategija
samo jedna od sastavnica, povezati zahtjeve nacionalnog gospodarstva, trita i sustava sigurnosti u jednu cjelinu jer je to
preduvjet gospodarskog razvoja. To najbolje pokazuje primjer
Zaljevskog rata, koji je SAD-u omoguio vrsto pozicioniranje
u gravitacijskoj stoernoj toki zemljama Perzijskog zaljeva i
gospodarske probitke ne samo u arapskom svijetu, ve i unutar
zapadnih saveznika. Nakon toga rata Sjedinjene Amerike Drave denitivno su potvrdile svoju globalnu mo supervelesile.
Polazei od analize razloga ostanka na vlasti Sadama Huseina (1991.) razumijevanje razloga opstanka Slobodana Miloevia nakon operacije Saveznika snaga, i za vrijeme masovnih
demonstracija na beogradskim ulicama, prije njegova pada, postaje lake. Bilo je trenutaka kada je Miloevi mogao odstupiti
znatno ranije da je to meunarodnoj zajednica bilo u interesu.
Miloevi je s vlasti u Srbiji sigurno mogao otii jo u jesen 1995.
da europski dvojac (Velika Britanija i Francuska) potpomognut
Sjedinjenim Amerikim Dravama nije zaustavilo Hrvatske snage
u napredovanju prema Banja Luci i dalje prema Bosanskoj Posavini.
Gotovo istovjetan primjer predstavljala je operacija Saveznika snaga 1999. Naime, glavni ciljevi spomenute operacije
NATO snaga bili su: (1) stvarni prekid svih vojnih djelovanja na
Kosovu i trenutni prekid nasilja i represije; (2) povlaenje vojske Jugoslavije, policije i paravojnih srpskih snaga s Kosova; (3)
uspostava meunarodne vojne prisutnosti na Kosovu; (4) bezuvjetan i siguran povratak izbjeglica i prognanika na Kosovo i; (5)
pouzdani pokazatelji Miloevieve volje za potivanjem naela iz
Ramboilleta glede rjeenja politike situacije na Kosovu u skladu
s meunarodnim zahtjevima i poveljom UN-a.
U tom trenutku nigdje se u navedenim i deklariranim glavnim ciljevima operacije Saveznika
ka snaga ne vidi, niti nasluuje, mogunost ruenja predsjednika Slobodana Miloevia
s vlasti. Razlozi su isti, kao to su bili i oni koji su ostavili na
vlasti Sadama Huseina (1991.): (1) bojazan da u Srbiji ne postoji
novo demokratsko vodstvo (jer se tadanja opozicija bitno nije
218 Predsjednik je talijanske Vlade Massimo DAlema (26. oujaka 1999.) izjavio:
Raunamo da e vojna akcija biti kratka i strogo usredotoena na ciljeve. Svrha
nije maknuti Miloevia niti unititi Srbiju, ve pritiskom i snagom dovesti do
pravih pregovora. Stoga emo iskoristiti prvi prekid vojnih operacija i predloiti
nastavak inicijative Kontaktne skupine sazvane na najvioj razini... Talijanski je
parlament jednoduan u osudi Miloevieve politike i represije nad civilnim
puanstvom Kosova i tei mirnom rjeenju. Veina u zastupnikom domu
Parlamenta zatraila je od Vlade da se angaira, zajedno s NATO saveznicima,
u davanju poticaja radi hitnog nastavka pregovora i obustavljanja bombardiranja. Analize i razmiljanja poslije kosovskog boja, akademik Davorin Rudolf,
diplomatske biljeke, 19. lipanja 1999.
GOSPODARI KAOSA
164
razlikovala od Slobodana Miloevia glede velikosrpskih ambicija) to je moglo dovesti do raspada Jugoslavije na Vojvodinu,
Sandak, Crnu Goru, Kosovo i uu Srbiju. Daljnja fragmentacija
Jugoslavije bila je u suprotnosti s operativnim planom zapadnog
Balkana; (2) to bi zasigurno povealo mogunost izbijanja daljnjih sukoba i destabilizaciju gotovo svih susjeda Rumunjske,
Bugarske, Makedonije, Albanije, i pogotovo Bosne i Hercegovine
u koje je meunarodna zajednica puno uloila, a naroito Grke
i Maarske kao lanica NATO-a. To su kreatori upravljanja krizom
na prostoru zvanom biva Jugoslavija nastojali izbjei po svaku
cijenu; (3) takvo stanje imalo bi i ire implikacije na jugoistonu
Europu, Europsku uniju i Rusku Federaciju.
Prema tome, vrijede ista pravila kao i u sluaju Sadama Huseina, koja su odravala Miloevia na vlasti: (1) destabilizacija
cijele regije (Jugoistona Europa), (2) gubljenje protutee, (3)
anarhija, koja bi zavladala u SR Jugoslaviji zemlji s velikim arsenalom konvencionalnog i kemijskog oruja.
Ponovno, kao i u sluaju Sadama Huseina, o sudbini Miloevia odluilo se naknadno, odnosno odluili su geostrateki
i gospodarski interesi. Naime, ne smije se zaboraviti da preko
Jugoslavije vodi put prijevoza nafte iz Kaspijskog bazena na
zapadna trita. Problem tranzita jedan je od najveih problema
za komercijalnu eksploataciju i razvoj naftnih postrojenja u Kaspijskom bazenu jer ne postoji izlaz na zapadna trita. Najvee
tete u SR Jugoslaviji pretrpjela su upravo naftna postrojenja,
ranerije i naftovodi i svi mostovi na Dunavu (plovni putu Crno
more sredinja Europa).
Na temelju prethodne analize moe se zakljuiti slijedee: (1)
na prostoru SR Jugoslavije nakon operacije Saveznika snaga
provodio se identian scenarij kao to je to bilo 1991. u Iraku. Svako promiljanje koje polazi samo od ostvarenja vojno-politikih
ciljeva, a ne uzima u obzir gospodarske, nancijske, kulturne i informacijske ciljeve dat e krive odgovore na postavljena pitanja;
(2) o(p)stanak predsjednika Slobodana Miloevia na vlasti imalo
je svoje duboko strategijsko opravdanje kao to je to bio sluaj
Sadama Huseina u Iraku 1991. Njega treba prije svega promatrati
kroz pokazatelje kao to su: destabilizacija regije gdje se odvija
determinirani kaos, gubljenje protutee i anarhija koja bi mogla
nastati na prostoru upravljanja krizom jer bi se time ugrozili vitalni interesi svjetske noi, i konano mora se sagledavati tko e i na
koji nain kontrolirati putove prijevoza nafte na zapadna trita
iz Kaspijskog jezera, gdje se prema procjenama nalaze priuve
od minimalno 42 milijarde barela.
165
20. Djelotvornost operacije Zajedniki uvar

Na temelju provedene analize djelotvornosti operacije Zajedniki uvar i prema temeljenim zadaama operacije (povlaenje
vojske Jugoslavije, rasporeivanje mirovnih snaga na Kosovu; razoruanje OVK-a; organiziran i nesmetan povratak izbjeglica na
Kosovo; uvoenje privremene civilne uprave na Kosovo, moe se
zakljuiti:
(1) strateko iznenaenje koje se dogodio prilikom rasporeivanja mirovnih snaga na Kosovu kad je ruska postrojba ula
neplanirano u zranu luku Slatina kod Pritine, izazvao je sukob
visokih vojnih dunosnika NATO-a i imalo je znatnog utjecaja na
politiki proces preobrazbe Oslobodilake vojske Kosova. Naime,
taj sluaj izvanplanskog upada ruskih snaga ohrabrio je politike
voe kosovskih Albanaca i Srba u radikalizaciji svojih stavova.
Prvih, u stvaranju Obrambenog korpusa Kosova (u koji se transformirala OVK) kao novih albanskih oruanih snaga na Kosovu, a
ne multietnikih kako je eljela meunarodna zajednica, a drugih
u organiziranju zatitnih snaga na Kosovu i srpskih kantona. Politika UN-a i NATO-a na Kosovu bila je pred porazom. U prilog tome
ila je i injenica da su kosovski Albanci traili posebno mjesto u
Ujedinjenim narodima, a odgovor Rusije bio je da u tom sluaju
povlai svoj kontingent s Kosova. Za upravitelja u upravljanoj
krizi uvijek postoji izlaz. Dakle, nije ni udno zato je dolo do
smjene glavnog tajnika NATO snaga Javiera Solane i zapovjednika
NATO snaga generala Wesleya Clarka. Vrui kesten prebaen je
englesko-njemakoj kombinaciji i novom glavnom tajniku NATOa Englezu Georgu Robertsonu i zapovjedniku kopnenih snaga
NATO-a za srednju Europu njemakom generalu Reinhardtu.
(2) drugi problem, koji nije bio rijeena na Kosovu je odravanje reda i mira. On je bio u uskoj vezi s problemom organiziranog i nesmetanog povratka izbjeglica. Izgovor, da vojne
snage KFOR-a nisu osposobljene za tu zadau teko se mogao
pravdati, budui da je na Kosovu pod zapovjednitvom UNMIK-a
bilo rasporeeno ukupno 34 155 civilnih policajaca. Nakon preuzimanja kontrole KFOR-a na Kosovu je ubijeno 295 ljudi. Pitanje
koje se ovdje namee i trai odgovor sukladno normama meunarodnog kaznenog suda je zasigurno slijedee: ija je zapovjedna odgovornost za ova ubojstva i zato nije nita poduzeto ili
uinjeno da se zloini sprijee i odgovorni uhite?
(3) novi dugoroni zaplet u rjeavanju kosovskog gordijskog vora otvorio je posebni izaslanik Glavnog tajnika UN-a
za Balkan Carl Bildt koji je u svom intervjuu (30. listopada 1999.)
istaknuo da je rjeenje Kosova u neovisnoj republici u sastavu SR
Jugoslavije, a ne u Srbiji. Ovaj neodrivi politiki prijedlog imao je
za svrhu ne samo iritirati obje strane u sukobu, nego meunarodnoj zajednici priskrbiti alibi za dugoroan ostanak na Kosovu.
GOSPODARI KAOSA
Njime su istodobno obje strane dovedene u potpunu ovisnost o

meunarodnoj zajednici. To je znailo da e zahtjevi srbijanske
oporbe prema Kosovu morati jednostavno reeno, biti meki. Sve
do tada srpska oporba bila je preputena nemilosti srpske policije, a prijetnjom novom federalizacijom SR Jugoslavije oporba
je dovedena u poziciju da ispunjava uvjete meunarodne zajednice. Za tu uvjetovanu kooperativnost slijedila je mrkva u obliku skidanja dijela sankcija, opskrba naftom za zimu i sl. Najava
uvoenja elemenata samostalnosti Kosova, ali nikako istupanje
iz SR Jugoslavije, bila je batina za Albance kojima je tako ostalo
samo ekanje. Tree to se postiglo Bildtovim prijedlogom bila
je daljnja erozija moi Slobodana Miloevia, i priprema njegovog odlaska s vlasti nakon provedenih izbora koje e on naravno
izgubiti. Ta demokratska procedura Zapadu je bila vana da se
ne poremeti ravnotea u regiji, jer bi se metodi otvorenog ruenja Miloevia sigurno suprotstavile Rusija i Kina. Dakle, poetni
relativni neuspjeh politike UN-a i NATO-a na Kosovu u konanici
se pretvorio u kakvu takvu pobjedu.
Ako se kratko i pojedinano ocjene zadae koje je su se htjele postii operacijom Zajedniki uvar onda to izgleda ovako:
povlaenje Vojske Jugoslavije uspjeno i na vrijeme; rasporeivanje mirovnih snaga neuspjeno zbog upada ruskih snaga;
razoruanje OVK-a neuspjeno zbog malog broja vraenog
oruja (ukupno 9 000 komanda lakog oruja); povratak izbjeglica
relativno uspjeno, nedostatak informacija o tonom njihovom
broju, to otvara mogunost daljnje manipulacije; uspostavljanje
civilne vlasti neuspjeno, neuinkovito odravanje reda i mira
(velik broj nerijeenih sluajeva ubojstava, iseljavanje Srba);
21. Kredibilitet NATO-a i kriza na Kosovu prije operacije

Saveznika snaga
Sjedinjene Amerike Drave i njezini NATO saveznici morali su
urno usvojiti novu strategiju glede Srbije u svijetlu dogaaja
na Kosovu krajem 1998. Postalo je razvidno kako je tolerancija
Washingtona glede Miloevia izazvala nove oruane sukobe na
Balkanu. Dolo (sazrelo) je vrijeme za promjenu nastupa, odnosno dolo je vrijeme za uklanjanje pravog uzroka regionalne
nestabilnosti.
166
219 Novi srpski car Lazar nije samo uporan u podjarmljivanju kosovske albanske
veine na Kosovu, nego ponovno ispituje spremnost NATO-a za odluno rjeavanje krize. Svojom prijetnjom da e izgnati amerikog diplomatu Williama
Walkera, efa OESS-ove misije na Kosovu, kao i uskraivanjem vize Louise Arbour, glavnoj tuiteljici UN-ova Suda za ratne zloine, Miloevi je uspio preusmjeriti panju sa svog djelovanja na Kosovu. Izraunao je da mu se isplati dati
ustupke na jednoj strani kako bi isprovocirao podjele meu liderima NATO-a i
tako odgodio vojnu intervenciju. The Times, Michael Evans, 25. sijenja 1999.
Beogradska taktika izbjegavanja kazne trajala je vie od

desetljea. Zapadni lideri putali su Miloeviu bijeg od posljedica njegovih postupaka (agresivnih ina prema susjednim
dravama). Kod ove tvrdnje uvijek je nuno pitanje. Zato? Je li
NATO-u trebao ovako kritian trenutak? Bez kritinih trenutaka
nema ni odluke o djelovanju. Dakle, kritini trenutak nije u biti
stvorio Miloevi i njegova politika, nego NATO. Miloevi je u
sluaju Kosova kao i prethodnim sluajevima na velikom ratitu
(Hrvatska i Bosna i Hercegovina) bio operator krize, ali posljednji
put.
Glumljena pasivnost NATO-a navela je na krivi zakljuak Miloevia da je dolo vrijeme ispunjenja dunosti i obveza koje
je on kosovskim Srbima obeao davne 1987. Proces se krajem
1998. i poetkom 1999. zbog nepoduzimanja NATO-a akcije sustavno kretao u smjeru koji je omoguavao Beogradu ne samo
da ponovno pone sa svojom agresivnom strategijom spaljene
zemlje na Kosovu, nego je postojala i realna prijetnja izvoza
sukoba u Albaniju, Crnu Goru i Makedoniju. Obavjetajni podaci
upuivali su da je jugoslavenski vojni vrh pripremao planove za
djelovanje prema sjevernoj Albaniji, kako bi se prekinuli kanale
opskrbe OVK-a i unitili vei gradovi na granici s Jugoslavijom.
Prosudbe su ukazivale kako je Miloevi takoer spreman
intervenirati u Crnoj Gori kako bi zbacio ukanovievu vladu i
zamijenio je onom lojalnom Beogradu. To bi se vjerojatno moglo
ostvariti u obliku insceniranog graanskog skupa popraenog
intervencijom srpskih specijalnih snaga. Mogunost unutarnjeg
vojnog udara u Podgorici u velikoj je mjeri smanjena zbog ukanievog nadzora nad crnogorskim sigurnosnim aparatom. Beograd je namjeravao iskoristiti etniki faktor, tvrdei da Podgorica
prua utoite albanskim teroristima.
Kad se trei Miloeviev rat dovoljno zahuktao lideri NATOa odluili su djelovati. Politiki i vojni plan je bio spreman. No,
zanimljivim se ini kako su planeri razmiljali. U njemu su poli su
od tvrih postavki uoblienih u etiri stava.
Prvo, bilo bi poeljno prestati s posjetima na visokoj razini
Miloeviu. Postupajui s njim kao s legitimnim voom, umjesto
kao s ratnim zloincem, jednostavno mu se davalo dodatno samopouzdanje za planiranje njegovih osvajakih avantura. Sada
njegov reim mora biti hermetiki izoliran od diplomatskih kontakata i mora mu se uskratiti privid bilo kakvog kredibiliteta.
220 Miloevi je svo vrijeme primjenjivao Machiavellijev dravniki recept pola

lav, pola lisica. U jednom je trenutku pomislio je da je samo lav. I to se dogodilo? Sruili su mu zemlju, a on je okonao u Haagu. Za male i srednje zemlje,
i dalje vrijedi Machiavellijev recept pedeset posto lav, ali istodobno devedeset
posto lisica! Analize i razmiljanja poslije kosovskog boja, akademik Davorin
Rudolf, diplomatske biljeke, 19. lipanja 1999.
167
GOSPODARI KAOSA
168
Drugo, mora mu se uputiti otar ultimatum s preciznim rokovima, bez izmotavanja i povlaenja izaslanika (pregovaraa)
u posljednjem trenutku. Odrediti toan broj dana za povlaenje
srpskih snaga s Kosova, ili se Miloevi mora suoiti s kaznom tj.
zranim udarima na srpske vojne ciljeve. Pri tome ne smije doi do
pomicanja krajnjih rokova, jer bi to Beograd samo uvjerilo u NATOvo bleranje. Kredibilitet Atlantskog saveza ne smije biti upitan.
Tree, kako Beograd nije voljan potpisati politiki sporazum
u kojem bi priznao pravo Kosova na samoodreenje uz nadzor
meunarodne zajednice, Washington mora pregovarati samo a
albanskim vodstvom o uspostavi politike vlasti na cijelom Kosovu. Pokazati da je isteklo vrijeme za politiki dogovor izmeu Pritine i Beograda, koji bi osigurao opstanak Kosova u jugoslavenskim granicama. OESS bi u tom sluaju trebao pripremiti izborni
zakon i odrediti vrijeme izbora, pravnici nacrt ustava, aktivisti za
ljudska prva trebali bi smisliti zatitno zakonodavstvo za Srbe,
Muslimane, Rome i ostale manjine na Kosovu.
etvrto, Kosovo, Albanija, Makedonija i Crna Gora bi morale
sklopiti regionalni ugovor koji bi jamio nove granice i ujedno
promicao slobodu kretanja, slobodu trita i sve oblike meunarodne suradnje. Sama Srbija bi se mogla pridruiti tom Balkanskom paktu, ali tek kada bude spremna ponaati se kao odgovorni meunarodni imbenik, bez teritorijalnih pretenzija prema
susjedima. Da bi se to dogodilo, trenutani bi reim trebao biti
zamijenjen prodemokratskim tijelom.
Nakon svih razmatranja na kraju je zakljueno, da bez odlunog djelovanja na Kosovu predstojei summit u povodu 50.
obljetnice NATO-a u Washingtonu mogao bi biti zasjenjen novim
krvavim okrutnostima na Balkanu i arogancijom sitnog despota
koji je izazivao najvei vojni savez u povijesti. Krajnji cilj je da
snage NATO nadziru sigurnosnu situaciju unutar Kosova, poput
one u Bosni i Hercegovini. ak bi se u nekim sluajevima ta
zadaa mogla pokazati i lakom. Ne bi trebalo zapravo patrolirati
trima meuentitetskim crtama jer je veina stanovnitva opredijeljena za integritet Kosova. Nuno je, takoer proglasiti zonu
zabrane letenja nad Kosovom i uspostaviti stalni obavjetajni
nadzor srpsko-kosovske granice.
Opi zakljuak je bio. Bez cjelovite nove strategije NATO-a
pod amerikim vodstvom i uz precizne politike i vojne ciljeve
221 Ameriku politiku prema Balkanu i Kosovu kritizira The Washington Post u
tekstu kome se bivi predsjedniki kandidat Patrick Bushanann pita zato se
SAD mijea u kosovsku krizu, prijete silom i izlau regiju ratnoj opasnosti. Buchanann tvrdi da Srbi nisu prijetnja NATO-u. Oni nisu napali Amerikance, oni se
bore da obrane provinciju koja je kolijevka srpske nacije. Buchnann se protivi
uporabi i prijetnji sile protiv Srbije i Jugoslavije, protiv suverene zemlje ije
trupe pokuavaju uguiti pobunu na svom teritoriju).
222 Dakle, nema nikakve dvojbe da se radilo o inaici Daytona.
169
jug Balkana nastavit e tonuti u krizu. Istodobno napori NATO-a

za preobrazbu Saveza u jaku i uvjerljivu snagu kontinentalne sigurnosti za novo tisuljee ostaju samo mrtvo slovo na papiru.
Nakon opeg suglasja da Atlantski savez na svoju pedesetu
obljetnicu ne smije ostati mrtvo slovo na papiru na stolu se nalo
est opcija za Kosovo:
(1) Ne initi nita. Za: ve iskuan i uvjerljiv odgovor Zapada
Slobodanu Miloeviu i njegovom politikom establishmentu.
Neka se kriza vue, neka se borba rijei sama od sebe. Nema
rizika za zapadne postrojbe. Protiv: kriza se nastavlja. Ljudi sve
vie umiru, stabilnost Balkana se pogorava, a problem nikako
ne prolazi. U tom sluaju to vrijeme vie protjee, broj opcija se
smanjuje. Razlike meu velikim silama su sve vee i one nadmauju samu krizu.
(2) Obratiti se UN-u. Za: Ujedinjeni narodi su pravo mjesto za
donoenje konsenzusa za bilo kakvu buduu akciju, i to je jedino mjesto gdje se moe stvoriti politiko rjeenje. Ako se mora
pribjei sili, suglasnost UN-a e se initi legitimnom, te nee biti
samo unilateralna gesta. Protiv: SAD su oprezne glede UN-a i
ogranienja koje bi UN mogao postavljati akcijama NATO-a u buduim krizama. U svakom sluaju, imajui u vidu politike razlike
izmeu velikih sila oko toga pitanja, ova opcija u stvari znai isto
to i opcija pod rednim brojem jedan.
(3) Pojaati
ati pritisak. Za: vrijeme je kljuni imbenik pa se nastoji dobiti na vremenu dok se koristi prijetnja da bi se stvari kretale. Jasno denirati to bi Miloevi trebao uiniti i jasno dati do
znanja da e ako se to ne ostvari, uslijediti zrani udari. Napasti,
znai zapoeti politiki proces. Protiv: sjeanje na Bosnu? Vrijeme je veliki saveznik Miloevia. Neke se stvari samo odugovlae
223 Europske lanice NATO-a stavile su veto (kraj sijenja 1999.) na ameriki prijedlog da se predsjedniku Slobodanu Miloeviu izda ultimatum od 96 sati,
prisilivi ga da ispuni dugaku listu zahtjeva glede Kosova ili se suoi sa zranim
udarima. Zbog pritiska Europljana, Amerikanci su pristali da se jo jednom
pokua diplomatskim putem prije razmatranja ultimatuma. Washington je
takoer pristao smanjiti shopping listu zahtjeva za nekoliko pitanja, kao to
su povlaenje veine srpskih postrojbi i policije s Kosova. Diplomatski izvori
NATO-a kau da se na amerikom popisu nalazi ak i zahtjev za uspostavu radio
postaje Verikacijske komisije Kosova (VKM). Amerikanci su se sloili da e se
vie panje posvetiti sadraju ultimatuma nakon iscrpnih pokuaja Kontaktne
skuptine da se nae diplomatsko rjeenje krize na Kosovu. The Times, Michael
Evans, 25. sijenja 1999.
224 Boris Jeljcin je u telefonskom razgovoru s Madeleine Albright upozorio da su
nedopustive bilo kakve akcije primjene sile, a osobito one koje se poduzimaju
mimo vijea sigurnosti UN-a. Potrebno je jaanje usuglaenih napora meunarodne zajednice kako bi se rijeio kosovski i iraki problem. I u susretu AlbrightIvanov Rusija je kritizirala primjenu sile u meunarodnim odnosima bez odluke
Vijea sigurnosti UN-a (TV Beograd 26. sijenja 1999.)
225 Sloni smo to se tie Kosova. Pritisak meunarodne zajednice mora biti usmjeren na Miloevia. No, oekujemo da e i OVK prekinuti s nasiljem. Kancelar
Schroeder, FOKUS, 25. sijenja 1999.
GOSPODARI KAOSA
i nita se nee dogoditi. U svakom sluaju, OVK i onako nema nikakvih interesa pregovarati ako neovisnost nije jedno od pitanja
na dnevnom redu. Unato svemu pravi rat je neizbjean.
(4) Bombardirati u svrhu kanjavanja. Za: uporaba vojne sile
protiv srbijanskih postrojbi je u prolosti bila uspjena u Bosni
i Hercegovini; Miloevi je pokazao da nije spreman izvrgnuti
se otrim napadima i pod stvarnim e pritiskom ipak popustiti.
Protiv: time se ne rjeavaju politiki problemi. Osnovna dvojba
oko Kosova ostaje nerijeena moe li ostati unutar Jugoslavije,
ili mora postati nezavisnim? I to e se dogoditi ako Miloevi
uzvrati vojno? Je li Zapad spreman za proirenje sukoba?
(5) Teko bombardiranje. Za: napadi na srbijanske ciljeve
imali bi za svrhu unitenje vojne sile te infrastrukturu zemlje i
nametanje politikog rjeenja Beogradu. Time bi se sprijeilo da
srbijanske snage igraju bilo kakvu ulogu na Kosovu a situacija
bi se pojaala dovoenjem promatrakih snaga. Protiv: ponovno
sjeanje na Bosnu i Hercegovinu? To e neizostavno dovesti do
toga da moraju poslati kopnene snage na to SAD pa i Velika Britanija gledaju nevoljko. Bez njih, samo bi dolo do pogoravanja
situacije. Sukob e se nastaviti s time to e OVK strategijski ojaati. U tom sluaju najvjerojatnija je humanitarna kriza.
(6) Kopnene postrojbe. Za: u konanici, podruja e pod kontrolom moi drati samo vojnici u sklopu kopnenih postrojbi koje
su vrlo pokretne i mogu reagirati prije nego to doe do ubijanja.
U meuvremenu, neka OVK i srbijanske postrojbe pregovaraju
dok kopnene postrojbe odravaju mir na tom podruju. Te bi
postrojbe na kopnu trebale biti dobro naoruane i imati zatitu
zranih i pomorskih snaga. Protiv: to je stvaranje mira a ne odravanje mira a ini se i kao stvaranje nacije. To nije imalo uinka
u Somaliji, a nee biti uinkovito ni ovdje. Cijena ivota zapadnih
vojnika je previe visoka. To bi zapravo bila prva invazija na jednu
suverenu zemlju. Kopnene snage znae, vjerojatno, ukljuivanje
Amerikanaca, a Washington to nikako ne eli.
Od est ponuenih inaica odabrana je ona pod rednim brojem pet.
22. Teorijsko-analitika analiza upravljane krize na Kosovu

Kako je zamiljen i to je sadravao situacijski model operacije
Saveznika snaga, nastao na temelju inaice broj pet? Koliko se
on kao model razlikovao od onoga simuliranog na raunalu i nje-
170
226 Moje je miljenje da akcija ne bi smjela biti isto kaznenog karaktera. Izolirani zrani napadi ne bi doveli do nikakvog poboljanja situacije za ljude na
Kosovu. Meutim, treba hitno razmotriti druge mogunosti vojnog pritiska. Za
Njemaku je takva politika mogua samo ukoliko je u suglasnosti s europskim
partnerima i SAD. Priklanjanje Rusije na nau stranu bilo bi od velikog znaaja.
FOCUS, isto.
171
gove izvedbe u stvarnosti? Zato prvi put u povijesti jedna vojna

organizacija, a ne drava, derogira meunarodno pravo suspendiravi UN, OESS i EU? Odgovor moda najbolje otkriva upravo
model tog rata. Sam taj rat je takoer jedna neobina pojava jer
se vodio u permanentnoj zamjeni teza.
Neposredni i posredni sudionici u rjeavanju sukoba na Kosovu bili su ulazne varijable situacijskog modela operacije i one
su izgledale ovako:
Kosovski Albanci: interes internacionalizacija kosovskog
pitanja; rjeavanje problema pod pokroviteljstvom i garancijom
svjetskih politikih imbenika; trajno rjeenje kosovskog pitanja
po mogunosti izvan granica SR Jugoslavije; osloboenje od
srpske represije; krajnji cilj neovisno Kosovo.
Narod koji je desetljeima bio u sjeni jednog totalitarnog
reima kreiranog u Beogradu, i kojem su uskraivana sva ljudska prava i slobode, koji je sakupljao gnjev u sebi, a provoenje
srpske politike plaao krvlju, skupio je hrabrosti da potegne
konkretnije i dugotrajnije rjeenje svog opstanka na kosovskom
prostoru. Na tom putu pomo e dobiti od demokratskih svjetskih imbenika.
Srbija (SR Jugoslavija): interes zadravanje vlasti na Kosovu;
rjeavanje sudbine Kosova samo unutar granica Srbije (SR Jugoslavije); izolirati Kosovo od utjecaja i mogueg pripojenja Albaniji, sprijeiti neovisno Kosovo; potpuno unitenje OVK-a.
Politika ekipa okupljena pod vodstvom Slobodana Miloevia, zasigurno je suoena s najveim problemom pred kojim je
Srbija bila u novijoj povijesti. Mogui gubitak Kosova i rat na vlastitom teritoriju zasigurno nije isto to i rat na podruju Hrvatske
ili Bosne i Hercegovine. Stoga je Srbija denitivno dovedena u
situaciju da strahuje od lananog otkidanja dijela po dijela svog
teritorija u sluaju mogueg odvajanja Kosova od Srbije (Sandak, Vojvodina, Crna Gora).
NATO: interes uspostava stanja odravanja mira i stabilnosti na Kosovu; ostvarivanje geostratekih interesa na Balkanu;
potvrda dominacije i uloge glavnog imbenika u meunarodnim
odnosima, vojno prisustvo i potpuni nadzor balkanskog prostora,
izbjegavanje mogueg uvlaenja u spor lanica NATO-a, Grke i
Turske; pribliavanje i ukljuivanje bivih lanica VU (Rumunjska,
Bugarska) u NATO.
Najjaa regionalna organizacija koja u skladu s liderstvom
u novom svjetskom poretku svoje djelovanje, prisustvo i interes
227 O zamjeni teza Danko Plevnik pie: NATO kae da je uao u rat zbog humanitarnih ciljeva, osiguranja prava Albanaca, a bombardira ciljeve u Vojvodini. S
druge strane, Mirko Marijanovi, srbijanski premijer, kae da su NATO-ovi udari
gori od onoga to je radio Hitler 1941. godine, a istovremeno, borei se protiv
tzv. NATO faizma, Miloeviev reim vri etniko ienje Kosova. Miloevi je
NATO-va zlatna ribica, Danko Plevnik, Nedjeljna Dalmacija. 23. travnja, 1999.
GOSPODARI KAOSA
172
ostvaruje i na podruju jugoistone Europe. Demonstracija i potvrda snage oituje se u pribliavanju i zalaenju u podruja koja
su u doba meunarodne politike bipolarnosti bila nepojmljiva.
Posrnulost ruskog diva dobra je prilika za prihvaanje pod svoje
okrilje nekadanjih lanica Varavskog ugovora, a samim tim i
jaanje ve potvrene dominacije u krojenju meunarodnih politikih odnosa u 21. stoljeu.
SAD: interes potvrda liderstva unutar NATO-a; potvrda
dominacije voe novog svjetskog poretka; ostvarivanje geostratekih interesa u Europi i poglavito na njezinom jugoistoku;
stvaranje preduvjeta za prodor prema kavkasko-kaspijskom podruju.
Samo prisustvo na podruju Europe potvrda je da su
SAD glavni imbenik u meunarodnim politikim odnosima, te
lider unutra NATO-a, ali da bi zadrao mo svjetske supervelesile
nuna je takva nazonost i u srcu Euroazije.
EU (OESS): interes izbjegavanje novog vala izbjeglica sa
zaraenih prostora; izbjegavanje humanitarne katastrofe; izbjegavanje amerike dominacije u rjeavanju kriznih situacija na tlu
Europe.
Regionalna organizacija u sjeni NATO-a koja jo uvijek trai
mehanizme i identitet u rjeavanju kriznih situacija na podruju
Europe. Neusklaenost stavova i razmimoilaenje interesa neutralizira djelotvornost i daje mogunost djelovanju NATO-a (Sjedinjenim Amerikim Dravama) na prostoru Europe, a EU gura
na marginu.
UN: interes zatita ljudskih prava i sloboda na Kosovu;
sprjeavanje daljnjeg zaotravanja sukoba; sprjeavanje humanitarne katastrofe; sprjeavanje novog vala izbjeglica; potivanje
meunarodnog ratnog prava.
Svjetska organizacija kojoj su glavni nancijeri drave lanice NATO-a, zasigurno ima kljunu ulogu u kreiranju svjetske
politike. Sama organizacija slui kao svojevrsni servis za potvrdu
i legaliziranje politike glavnih igraa u meunarodnim odnosima. I u sluaju Kosova ova je svjetska institucija marginalizirana
od strane NATO-a, pa joj se krug djelovanja svodi na rjeavanje
humanitarnih i slinih problema.
Rusija: interes potvrda da je jo uvijek jedan od imbenika
meunarodnih odnosa; udaljenje SAD-a i NATO-a od svojih granica; smanjenje utjecaja SAD-a i NATO-a na jugoistoku Europe,
na prostoru Crnog mora i Kavkaza; pomo Srbiji u ostvarivanju
njezinih ciljeva.
Jedan od vrlo bitnih svjetskih imbenika na strani je Srbije.
Iako je situacija u Rusiji posve neobeavajua, ona je ipak jo
uvijek ta koja dri prst na nuklearnom okidau i koja je svjesna
da prosjai, ali je isto tako svjesna da e joj Zapad pomoi da se
njezin sustav ne bi raspao. Zato Rusija koja je toliko slaba, ujedno
je i toliko mona, stoji iza Srbije, i o tome se mora voditi rauna.
173
Albanija: interes pomo kosovskim Albancima u ostvarivanju nacionalnih interesa.

Vrlo vano logistiko uporite kosovskih Albanaca i jezgra
oko koje lete sateliti vlastitog naroda u vidu nacionalnih manjina
u zapadnoj Makedoniji, Grkoj i Crnoj Gori. Kao takva Albanija
ima znaajan utjecaj na dijelove svog naroda izvan matice drave. U podsvijesti je stalna mogunost da se u budunosti svi
dijelovi pripoje matici i ostvari velika Albanija.
Mogui scenariji situacijskog modela rjeenja problema
Kosova bili su: (1) povratak Kosovu autonomnih institucija s
obzirom da je pregovaraki poloaj kosovskih Albanaca znatno
ojaao i da su ostvareni uvjeti za drukije rjeenje, meutim,
malo je vjerojatno da e se ono nai u okviru ovakvog scenarija;
(2) status Kosova kao federalne jedinice unutra SR Jugoslavije
najvjerojatniji mogui ishod rjeenja problema. Meutim to ne
rjeava dugorono problematiku Kosova, s obzirom da je priroda
federacije zasnovana na pravu mogueg odvajanja u budunosti; (3) nasilno odvajanje cijelog Kosova od SR Jugoslavije ovakav rasplet u sebi nosi dvije mogunosti, prvi da Kosovo bude
nezavisna drava i drugi, da se Kosovo pripoji Albaniji. I jedna i
druga mogunost se mogu ostvariti poslije velike i krvave borbe, jer Srbi nee pustiti Kosovo bez tekih rtava, a ostvarivanje
jedne od dviju mogunosti povlai ostvarenje pitanja Albanaca
u Makedoniji, Grkoj, Crnoj Gori i stvaranja novih moguih arita u regiji; (4) podjela na kosovski i srpski dio podjela Kosova
moe za Srbiju znaiti povoljan ishod, jer bi ipak zadrala dio
kosovskog teritorija i to upravo onaj gospodarski najvrjedniji,
no vrlo bitnu ulogu igraju povijesna optereenja koja svojataju
cjelokupno podruje Kosova, odnosno onih snaga u Srbiji koji
o podjeli Kosova i ne razmiljaju. Kosovskim Albancima podjela
Kosova niti u kojem sluaju ne ide u prilog.
Bit problema i rjeenje situacijskog modela prije izvedbe
same operacije je: promjena politikog statusa DA, promjena
teritorijalnih odnosa NE.
Nakon ulaznih varijabli i moguih scenarija polazite u modelu operacije Saveznika snaga bila je pretpostavka da Oruane snage SR Jugoslavije (vojska i policija) s 10 poginulih vojnika
u 10 dana ratovanja nee prestati s etnikim ienjem i povui
se s Kosova. to je stoga potrebno? (a) ili velike rtve na strani
Oruanih snaga SR Jugoslavije (b) ili ciljevi visokog rejtinga tzv.
kapitalni ciljevi.
Odluka ne veliki broj rtava, zbog medijske propagande
koja je jednako vana kao i zrani napadi, zato maksimalno proiriti vrstu i broj ciljeva pored vojnih i gospodarskih infrastrukturnih ciljeva unititi ministarstvo unutarnjih poslova, obrane
i glavni stoer oruanih snaga i srbijanske policije. S obzirom na
tako visok rejting ciljeva napada, razvoj dogaaja trebao bi se
GOSPODARI KAOSA
174
odvijati na slijedei nain: (1) zrana ofenziva (kampanja) ne bi

trajala dugo, te bi operacija Saveznika snaga mogla stajati oko
20 milijarda dolara; (2) zrani udari na jugoslavenske ciljeve su
nuni, i bila bi dostatna mjera za postizavanje uspjeha kopnene snage imati kao priuvu i kao sredstvo pritiska; (3) rat
na Kosovu, je humanitarni rat, bez velikog broja izbjeglica on
nema to obiljeje, zato zrani udari, a ne kopnene snage.
Saveznika snaga je operacija strategijske vanosti pa se
moe nazvati i Vojna intervencija u SR Jugoslaviji: Politiki cilj
vojne intervencije je kapitulacija Miloevia, a ne samo prihvaanje sporazuma za Kosovo. to su u ovom sluaju minimalno
prihvatljivi rezultati? Prvo, destrukcija Oruanih snaga SR Jugoslavije do te mjere da vie ne bude uzronik regionalnog sukoba
na Balkanu; drugo, SR Jugoslavija ne smije biti vie izazov buduoj transatlantskoj sigurnosnoj strukturi u politikom i vojnom
smislu. Dakle, ne smije vie izazivati zabunu i podjelu saveznika
na temeljnim sigurnosnim pitanjima ime se slabi europska stabilnost i stvaraju nesporazumi izmeu NATO-saveza i Moskve.
Prema tome, vojna intervencija u SR Jugoslaviji ima jedinu moguu strategiju izlaska (Exit
Exit Strategy
Strategy), a to je Miloeviev silazak
s vlasti u Beogradu.
ime je bio motiviran ovakav scenarij vojne intervencije
NATO-a u SR Jugoslaviji? Odrednica na kojoj se mogla utemeljiti
opravdanost vojne intervencije u SR Jugoslaviji nije zasigurno bila
humanitarna katastrofa na Kosovu (jer NATO nije intervenirao i u
228 Situacijski model je pokazivao da je potrebno izvesti udare na ukupno 600
ciljeva kako bi se Miloevi slomio. (op. a.)
229 Kada je general Wesley Clark uspio isposlovati dolazak maksimalno naoruanih
helikoptera apache, uslijedio je novi hladan tu. Doputenje za njihovo koritenje nije dolo. Clark je helikoptere apache naruio kako bi ih odmah uposlio
u napadima na tenkove, i ostala borbena jugoslavenska vozila. Tenkove, borbena vozila i pokretne raketne sustave Srbi su vjeto kamuirali pa tako nisu
mogli postati metom NATO-vih zrakoplova. Unato tome, Clinton nikada nije
potpisao zapovijed za koritenje helikoptera. U Clarkovu uredu navode da je tu
vijest primio vrlo teko uz puno dreke i galame.
Jedinu potporu Clark je mogao imati jedino u Klausu Naumannu, doskoranjem
efu vojnog komiteta NATO-a, njemakom generalu koji se takoer zalagao za
kopnenu operaciju. Premda je imao Naumannovu potporu u taktikim vojnim
potezima, njemaki general ga je upozorio i na drugu injenicu vojnici provode samo ono to politiari odlue. U toj injenici nalazi se razlog Clarkovog
pada. Clark je jednostavno elio previe toga na svoju ruku. Oni koji su tada intenzivno radili s njim danju i nou tvrde da je Clark NATO-vu kampanju shvatio
previe osobno i zavrio je frustriran zbog toga to ga politiari nisu vie sluali.
General za treii svjetski rat
rat, Bruno Lopandi, Nedjeljna Dalmacija, 6. kolovoza
1999.
230 Talijanski premjer DAlema, tijekom posjeta Washingtonu (oujak 1999.), upitao
je Clintona kakva je strategija, to namjerava poduzeti nakon bombardiranja
vojnih ciljeva u SR Jugoslaviji? Clinton se okrenuo svome savjetniku na nacionalnu sigurnost Samuelu Gergeru i upitao Sandy, to je slijedei korak? Berger
je odgovorio: Nastavit emo bombardiranje. Analize i razmiljanja poslije kosovskog boja, akademik Davorin Rudolf, diplomatske biljeke, 19. lipanja 1999.
daleko veim humanitarnim katastrofama), ve je to bila prije

svega potpuno razvidna povijesna prilika da se ponite rezultati
konferencije u Jalti 1945. i tadanja podjela Europe pomakne
na Crno more. No, iako je Zapad tvrdio kako vojna intervencija
u SR Jugoslaviji motivirana humanitarnim razlozima i moralnom
obvezama da se reagira, to oito nije bilo tono. Vojna intervencija NATO-a u SR Jugoslaviji bila je motivirana iskljuivom prosudbom amerikog politikog vodstva o povoljnom trenutku
za glavni prodor na Istok. Zato, podruje Balkana ne smije biti
podruje nestabilnosti. Isto tako ne smije doi do zaustavljanja
europskog integracijskog procesa u kojima one zemlje koje ulaze moraju izgubiti veliki dio svog suvereniteta. Novo otvoreno
sigurnosno pitanje od posebnog znaenja postalo je nametanje
nepotpunog ili ogranienog suvereniteta od strane zapadnih sila
nacionalnim dravama jugoistone, sredinje i istone Europe pa
tako i Hrvatskoj.
23. Nepoznanice vojne intervencije u SR Jugoslaviji

to je glavna nepoznanica vojne intervencije u SR Jugoslaviji?
Zasigurno se znalo tko e izgubiti, ali se sigurno nije znalo tko
e pobijediti?! Pitanja koja slijede i spomenute nepoznanice
regionalnog sukoba na Kosovu, mogu se formulirati na slijedei
nain: (a) je li sukob mogao zavriti bez pobjednika po principu
podijeljene odgovornosti? Vojna intervencija ne moe sama po
sebi donijeti mir, ona moe sprijeiti sukobe, etniko ienje i
humanitarnu katastrofu. To ni ne mogu uiniti snage za odravanje mira (one nisu dugorono rjeenje). Mir ne moe donijeti
ni samo kanjavanje ratnih zloinaca, jer tu nema podijeljene
odgovornosti (kolateralna teta) postoji li uope politika volja
za time?
231 Rat na Kosovu teko je usporediti s vijetnamskim ratom jer nema saveznikih
rtava koje bi se rtvoslovno podvrgle Flower Power ili djece cvijea koja
pjevaju o ljubavi, a ne ratu. Publika u Europi i SAD-u dri ovaj rat zasluenim
kanjavanjem Miloevieva reima koji zbog etnikog ienja Kosova zavrjeuje etniko bombardiranje. Zapad nije poeo plaati danak u krvi ovom ratu
pa se jo ne javljaju antimilitaristiki kantautori i pjesme poput Donovanove
Universal Soldier. Pokret protiv rata u Vijetnamu nije proistjecao iz suosjeanja
prema Vijetnamcima, nego iz protesta protiv usmrivanja Amerikanaca. Poziv
je umjetnika da ali sebe, a ne valjda Kosovare ili Srbijance. Pokazna vjeba,
Danko Plevnik, Slobodna Dalmacija, 5. lipnja 1999.
232 to bi stoga prema sudu autora ove knjige strateki interes obrambene politike Republike Hrvatske trebao biti: (1) prepoznatljivost Republike Hrvatske
kao kljunog igraa (Key Player) na nain da se sauva Hrvatska vojska i da
njezine postrojbe aktivno sudjeluju u mirovnim operacijama (Peace Keeping);
(2) ne, bezglavom ulasku u EU po svaku cijenu. To znai saekati i vidjeti kuda ta
Europska unija zapravo ide; (3) potpuno napustiti naelo zastupanja europskih
interesa u Hrvatskoj, a inaugurirati naelo zastupanja hrvatskih interesa u Europi. Sve je to znaajno upravo zato to se bez takve pozicije Republika Hrvatska
dovodi u stanje ograniavanja njezina suvereniteta.
175
GOSPODARI KAOSA
176
to znai pobjeda za pobjednika? Sluaj Kosovo moe postati vrlo opasan presedan sa stajalita suvereniteta i to je glavni
problem pobjede na Kosovu!!! Jer suverenitet Srbije na Kosovu
je neupitan, ali tamo ivi 90% Albanaca iji je politiki cilj nezavisnost. Otvaraju li se time novi procesi Crna Gora, Vojvodina ili
drugdje u Europi?
Sva pitanja i nepoznanice upuuju na to, da bi vojna intervencija bila mogua. Bilo je potrebno zadovoljit etiri uvjeta;
prvi, da doe do vidljive humanitarne katastrofe koju javnost
moe vidjeti na televiziji kako bi se time politiarima oslobodilo
prostor za primjenu sile, drugi, na protivnikoj, srpskoj strani u
samom poetku ne smije biti brojnih civilnih rtava osobito
meu enama i djecom; trei, uvjeriti javnost da nee biti gubitaka na vlastitoj strani tj. nee ginuti nai momci, bitku voditi iz
zraka; etvrti, mora se znati cijena koja e se platiti i to se za nju
dobiva.
Dakle, pobjednik e se morati nositi sa posljedicama koje je
sam dopustio ili koje je morao prihvatiti, da bi postigao cilj.
Operacija Saveznika snaga pokazala je da se neto novoga
dogodilo u meunarodnim odnosima, euro-amerikoj alijansi i u
regionalnom sustavu europske sigurnosti: (a) NATO je drugi put
u svojoj povijesti vojno intervenirao (prvi put u Bosni i Hercegovini), ponovno izvan podruja lanica i u situaciji kad nijedna od
drava koje okuplja nije bila niti napadnuta niti ugroena. Obje
intervencije su protiv oruane sile jedne preteno pravoslavne
drave i jednog takvog entiteta (bosanskih Srba); (b) NATO je
oruano napao SR Jugoslaviju, jednu suverenu europsku dravu
zbog razloga koji nisu vojne, politike ni gospodarske naravi, ve
humanitarne(!); (c) odluka o intervenciji donijeta je u NATO-u,
jednostrano, intervenciju nije zatraila nikakva legitimna vlast;
(d) zaobieni su Ujedinjeni narodi: jaltski sustav se denitivno
sruio u jo jednome segmentu jednoglasnosti svih stalnih
lanica prigodom odluivanja o vojnim namjerama. O vojnim
intervencijama se odluuje prvenstveno u krugu koji tvore SAD
i dominantne zapadnoeuropske drave; (e) proirene su vrijednosti zatiene (regionalnim) sustavom sigurnosti: umjesto teritorija (naruavanja teritorijalne cjelovitosti), u prvi plan dolaze
gospodarski, komunikacijski i humanitarni interesi; (f ) Europa se
tretira drukije negoli druga podruja u svijetu, afrika primjerice; (g) pootren je kriterij za kvaliciranje pitanja u iskljuivoj
nadlenosti drava kada se smatra, ili netko ustvrdi da su
ugroeni meunarodni mir i sigurnost; (h) u politikim i vojnim
pitanjima Sjedinjene Amerike Drave su potvrdile tko jo uvijek
233 Nakon Kosova ne postoj vie neto to je unutarnja stvar drave. Ona je de
facto suspendirana u meunarodnom pravu. Zato i sukob Srbije s vlastitom
nacionalnom manjinom, nije vie bio njezina unutarnja stvar.
nadzire Europu; (i) Vojna intervencija NATO-a u SR Jugoslaviji

osim ruenja postojeeg reima, imala je za cilj i obeshrabrivanje
separatistikih pokreta u Europi.
Na temelju prezentiranog moe se zakljuiti: (1) politiki cilj
vojne intervencije NATO-a u SR Jugoslaviji postaje ruenje Slobodana Miloevia, stoga je vojna operacija Saveznika snaga
operacija strategijske vanosti; (2) NATO eli iskoristiti povijesnu
priliku i proiriti svoje interese sve do istonih obala Crnog mora;
(3) stvoriti presedan, kako bi se otvorila mogunost nove denicije pojma suvereniteta gdje bi vrijedilo pravilo nepotpunog ili
ogranienog suvereniteta; (4) ulaskom Zapada duboko na Istok
mijenja se geopolitiko stanje na prvim vratima Euroazije i stvaraju se uvjeti za aktivniju igru zapadnih sila u bliskoj budunosti
na drugim vratima Euroazije.
24. Sukob racionalne i iracionalne strategije

Dogaaji na Kosovu omoguavaju razradu odreene teorijske
postavke i modela na temelju kojih je mogue izraditi prognozu
odnosno predikciju budue(ih)g stanj()a. to ini temelj postavke odnosno modela? U opisu dogaaja na prostoru Kosova rabili
su se razliiti ponekad suprotstavljeni pojmovi. Tako se primjerice
Slika 5. Struktura geopolitikih pojmova u modelu sukoba na jugoistoku Europe u devedesetim

godinama prolog stoljea.
177
GOSPODARI KAOSA
Slika 6. Struktura geostratekih pojmova u modelu sukoba upravljanja krizama.
susreu nazivi: Kosovska kriza, Udari na Jugoslaviju, Sukob u regiji

i slino. ak se i naziv same operacije NATO-a Allied Force krivo
prevodio kao Odluna snaga, a zapravo znai Saveznika snaga. Ve sam naziv operacije Saveznika snaga u suprotnosti je
s raspoloivim snagama u operaciji, a one su 90% bile amerike.
U tom kontekstu mogue je denirati strukturu pojmova koja se
moe zapisati na slijedei nain: prema slici 5. Jugoslavija (Drava), Kosovo (podruje),
je), Balkan (regija). Postoji i struktura geostratekih pojmova, sukob, kriza, rat (slika 6.). to su stoerne toke
u (1) i (2) sluaju geopolitikih i geostratekih ralambi? Ako se
promatra prikazane imbenike tada se pojavnost moe opisati na
slijedei nain: Kriza Sukob Rat. Krizu deniraju tri imbenika
(slika 7.), krizno podruje,
je, krizno arite i krizna organizacija. U
kosovskom sluaju postoje tri mogunosti: inaica I., Jugoslavija
(krizno podruje),
je), Kosovo (krizno arite), OESS (krizna organizacija). inaica II., Balkan (krizno podruje),
je), Jugoslavija (krizno
arite), NATO (krizna organizacija; inaica III., Jugoistok Europe
(krizno podruje),
je), Balkan (krizno arite), UN (krizna organizacija).
Stoga, slijedi upit, koja od inaice je stvarna opcija krize?
U suvremenom sueljavanju interesa pojam sukob obino
se vee uz sukob niskog intenziteta (Low Intensity Conict) ije
su operacijske kategorije: potpora pobunjenicima ili regularnoj
178

Slika 7. Odnos imbenika upravljane krize.
vladi, borba protiv terorizma, mirovne operacije (Peacekeeping

Operations) i iznenadne mirnodopske operacije za potporu
diplomatskog rjeenje. Sukob deniraju etiri imbenika u tzv.
mapi sukoba prikazanoj na slici 8.: prijatelj (Friend), protivnik
(Addresser),
Addresser), saveznik (Allay
Addresser
Allay) i neprijatelj (Enemy
Enemy) to je u sreditu
mape sukoba? To je upravo problem koji se denira kao sukob
interesa. On znai, da sudionici sukoba razliito procjenjuju i
ocjenjuju istu stvar, stanje, pojavu i dogaaj i da sudionici sukoba
istodobno ele istu stvar (slikovito reeno, biti na istom mjestu u
istom trenutku). Stoga je pravo pitanje: gdje je sukob interesa i
kojeg je on karaktera politikog, gospodarskog, informacijskog,
vjerskog ili vojnog? Sve upuuje da je on gospodarski, a zapravo
je geopolitiki jer u sukobu na jugoistoku Europe postoje dvije
opcije regionalni pristup EU i SECI inicijativa SAD. Sam naziv
Pakt o stabilnosti Jugoistone Europe daje odgovor na pitanje
o krizi i sukobu: krizno podruje je Jugoistona Europa, a krizno
arite je Balkan. Rjeenje je kompromis, glavni interes je SECI
inicijativa, a ne regionalni pristup. Je li rat bio potreban ako se
glavni interes nije mogao postii mirnim putem? Oito iz svega
navedenog stvarna inaica sukoba je inaica III. (slika 9.) Balkan
(krizno arite), jugoistona Europa (krizno podruje) i krizna organizacija (NATO).
179
GOSPODARI KAOSA
Slika 8. Mapa sukoba odnos imbenika u tzv. Sukobu niskog intenziteta.
Rat u promatranom kosovskom sluaju je sredstvo kojim se

eljelo postii prije deniran cilj glavni geostrateki (gospodarski) interes. Svaki rat ine dva imbenika Strana A i Strana B,
a razdvaja ih bojinica. Tri su pitanja na koja je nuno odgovoriti
kada se govori o ratu ije su strane denirane: prvo pitanje koja
se strategija primjenjuje?, drugo pitanje to je pobjeda, a to
poraz? i tree pitanje kakav se rat vodi kao oblik oruanog sukoba? Strategija kako je denirati? Na temelju teorije sukoba
visokog intenziteta ona ovisi od tri parametra: prostoru, vremenu
i informaciji. No, svaka strategija ima funkciju (F) koja se sastoji
od realne (Re) i imaginarne (Im) komponente. Realnu komponentu
ine znanje (Zn) i tehnologija (Teh) a imaginarnu: mitologija (Mt) i
promidba (Pr). Ako je Re vee od Im onda se takva strategija naziva
racionalna strategija, no ako je Im vee od Re onda se takva strategija naziva iracionalnom strategijom. Za sukobljene strane A i B
moe se rei da su suprotstavljene iracionalna i racionalna strategija, tj. moe se to prikazati kako strana A (SR Jugoslavija) vodi
iracionalnu strategiju, a strana B (NATO) racionalnu strategiju.
Pobjeda i poraz u iracionalnoj i racionalnoj strategiji razliito se deniraju. U iracionalnoj strategiji pobjeda je ostvarivanje
mita bez obzira na cijenu koja e se za to platiti. Poraz je ruenje
mita, a ne unitena infrastruktura i oslabljena vojna sila. Kako
180

Slika 9. Stvarna inaica
ica kriznog stanja na jugoistoku Europe u devedesetim godinama prolog stoljea.
a.
se rui mit? Odluujuom bitkom na kopnu, za to su potrebne

kopnene snage i mogui neprihvatljivi gubici ili zranim udarima
bez vlastitih ljudskih gubitaka?
Je li asimetrini (iregularni) rat bio oblik voenja oruanog
sukoba u SR Jugoslaviji? I jedna i druga strana koristile su se
principima iregularnog rata, ali u razliitim strategijama (iracionalnoj i racionalnoj). Stoga se na temelju provedene ralambe
moe zakljuiti: (1) stoerna toka promatranog problema je
opet stabilnost, a odrivo rjeenje je ono rjeenje koje jami stabilnost. Dakle, to opet nije pravedan mir, ve odravanje mira u
sukobu niskog intenziteta; odravanje mira zahtjeva: stvaranje
protektorata i sigurnosnih zona (za Srbe i Albance), organiziranje
snaga za odravanje mira (KFOR) kao meunarodnih snaga; (3)
ne treba se zavaravati i jedna i druga komponenta imaju Mit,
Mit
i Srbi i Albanci. Oba se unitavaju, prvi izravno (ruenjem), a
drugi neizravno (postignutim rtvama). Jer pobjednik je poznat,
a poraena moraju biti dva, odnosno, obadva moraju pasti.
I nadalje i u 21. stoljeu vrijedit e naelo iz Drugog svjetskog
rata da se mit moe pobijediti udarom iz zraka: emu je sluilo
bombardiranje Dresdena 1945. na samom kraju rata i druga atom234 Usp. Hrvatska i veliko ratite, isto, str. 339.-346.
181
GOSPODARI KAOSA
182
ska bomba na Japan. To se postiglo velikom koncentracijom udarne moi i uz velike rtve. U ovom kosovskom sluaju, vrijedi novo
pravilo (n-1), i zato NATO u planiranju operacije nije elio koncentraciju vojne moi (bez kopnenih snaga) i trenutno velike rtve, pa
je operacija potrajala. I konano rjeenje je moglo biti samo suspenzija autonomije Kosova i stvaranje sigurnosnih podruja
ja pod
protektoratom zapadnih sila i Sjedinjenih Amerikih Drava.
Naprosto, nije se eljelo rjeenje koje je primjerice ponudio bivi urednik asopisa Foreign Aairs William G. Hyland u
Washington Postu. Jugoslavija je postala bolesnikom Europe
(SR Jugoslavija, op. a) i ona se ne moe ponovno sastaviti, ali bi
europske snage mogle ponovno stvoriti sigurnosni sustav koji bi
mogao zadovoljiti sukobljene strane. Stvarna alternativa velikom
konvencionalnom ratu u brdima Kosova i Albanije je oivljavanje
meunarodne diplomacije jer je takozvani mirovni plan Clintonove vlade mrtav. Sjedinjene drave i Europa, ukljuujui Rusiju
i Ukrajinu, trebale bi skovati novi mirovni plan za Balkan, istie
Hyland i pridodaje da bi Kosovo trebalo podijeliti. Jedan dio trebalo bi postati neovisan prije nego se prikljui Albaniji, a drugi
du srpske granice ostao bi pod jugoslavenskim suverenitetom
kao razvojaena sigurnosna zona, dok bi glavni grad Pritina na
nekoliko godina ostao slobodni grad pod UN-ovom zatitom.
Kao odtetu za odustajanje od jednog dijela Kosova, Srbiji treba
dopustiti da kooptira Republiku Srpsku, istie Hyland i dodaje
da bi se, ako je to volja naroda, hrvatski dijelovi Bosne i Hercegovine trebali prikljuiti Hrvatskoj. On smatra da se i Crnoj Gori
treba dopustiti da sama odlui o vlastitoj budunosti. Za taj sporazum bi jamila itava Europa, ukljuujui i Rusiju, a amerike
bi se snage mogle povui iz podruja i zamijeniti mirotvorcima
iz svih europskih zemalja koji bi bili pod politikim zapovjednitvom vijea OESS-a, naglaava Hyland. Sporazum bi takoer
ukljuio i ukidanje sankcija, objavu amnestije ratnih zloina i
gospodarsku pomo cijelom podruju, istie William G. Hyland
u Washington Postu.
Zapadni politiki stratezi namjerno boluju od starog razmiljanja po kojima bi neovisno Kosovo neizbjeno destabiliziralo
Balkan. U novom sustavu sigurnosti dominiraju, dakle, unilateralne odluke temeljene na faktoru moi. Postupak tee slijedom:
najprije fait accompli, pa pregovori. Dakle, svren in, pa onda se
moe i razgovarati.
Plan o kojem je govorio Hyland bio bi jedno od moguih konanih rjeenja, a njih kao to je naznaeno u determiniranom
kaosu ne smije biti.
235 Balkanu treba novi mirovni plan, William G. Hyland , Washington Post, 2001.
236 Analize i razmiljanja poslije kosovskog boja, akademik Davorin Rudolf, diplomatske zabiljeke, 19. lipanja 1999.
183
25. Ideoloko-politike posljedice NATO-og bombardiranja

Kakvo je znaenje NATO-vog bombardiranja SR Jugoslavije glede njegovih ideoloko-politikih posljedica? NATO, je zazirao od
tono denirane politike rasprave, iako je njegova intervencija
otpoela iskljuivo rastezljivim i esto politiziranim opim ljudskim pravima, odnosno humanitarnim razlozima. Na neki nain
NATO je depolitizirao sukob, a njegovi protivnici u lijevim i neoliberalnim europskim krugovima promatrali su ga iskljuivo kroz
ideologijsku prizmu. Oni su bombardiranje smatrali posljednjim
inom u procesu raspada komunistike Jugoslavije, kraj jednog
obeanja, potonue utopije o multietnikom i autentinom
socijalizmu u virovima jedne agresivne politike. Ta determinizirana svijest oliena u lijevo-liberalnoj nostalgiji za izgubljenom
Jugoslavijom, nije mogla prealiti Miloevievu Srbiju jer ju je
smatrala nasljednicom dakle, upravo onu snagu koja je drugu
Jugoslaviju tako djelotvorno usmrtila.
I versailleska i jaltska Jugoslavija projekti su iste determinizirane politike svjetske moi kao pretea multi-kulti ideologije
s poetka 21. stoljea. Socijalistika Jugoslavija prema zamisli determinista trebala je biti suprotnost u odnosu na Jugoslaviju koja
je bila kraljevina, i koja je poivala na hegemoniji Srba. Ruei
monarhistike drave u prvoj polovici 20. stoljea deterministi su
poput socijalistike Jugoslavije gdje je to bilo mogue ustoliivali ateistike drave. Dakle, nije se radilo samo o tome da se prvoj
Jugoslaviji pod srpskom dominacijom suprotstaviti federalna
Jugoslavija slobodni savez jednakopravnih drava, koje su ak
trebale imati pravo na odcjepljenje. Srpska hegemonija je i dalje
ostala, a ono to se eljelo rastaliti u drugoj Jugoslaviji bila je
vjera i katolika i islamska i pravoslavna. Miloevievi kao operator krize bio je uvjeren da su ga deterministi pustili obnoviti
nekakvu nekadanju prvu Jugoslaviju. Ta njegova viegodinja
237 Euroljevica oplakuje titoizam!, Izjednaavanje krivnje je put u nove konikte,
Die Zeit, Slavoj iek, lipanj, 1999.
238 Titov plan, odobren u pismu Churchilla 5. veljae 1944. godine, neutralizirao
je razliite tenje balkanskih naroda Hrvata, Srba, Albanaca i na stratekom
Balkanu ostvario protuteu SSSR-u. Tito je odigrao veliku igru u interesu Velike
Britanije. Ali titovska je Jugoslavija preivjela toko onoliko, koliko je ona i bila
potreba Zapadu. Kosovo i svjetska zajednica, Natalija Naroinka, Ria Novosti,
Moskva, 30. oujka, 2004.
239 Tu postversaillesku Istonu Europu Amerikancima je bilo vano to prije
inkorporirati u zapadni postjaltski kalup pod anglosaksonskom kontrolom.
Meutim, u to vrijeme na junom balkanskom krilu Europe Jugoslavija se
pred oima pretvarala iz protutee SSSR-u i Varavskom paktu u antiatlantsku
snagu. Procesi rastakanja komunistikih struktura u Jugoslaviji isprovocirani su
ne samo od strane liberalnog, nego i u nita manjoj mjeri nacionalnog zanosa,
koji nije iskljuivao raspad federacije s perspektivom makar i djelominog ujedinjenja Srba. To bi strateki znaajni teritorij uinilo nedostupnim za projekte
nove mitteleurope. Kosovo i svjetska zajednica, Natalija Naroinka, Ria Novosti, Moskva, 30. oujka, 2004.
GOSPODARI KAOSA
zabluda morala je biti okonana na nain na koji je okonana.

Ako je prva Jugoslavija sluila za uvrenje rezultata razbijanja
katolike miteleurope i hegemonije nad nesrpskim narodima,
a druga za nametanje kolektivne krivnje Hrvatima, Miloevieva trea Jugoslavija posluila je deterministima za oblikovanje
strategijskog projekta jednake krivnje, odnosno projekta u kojem
malobrojni narodi nemaju pravo na obranu, pa ni u sluajevima
eklatantne agresije.
***
I operacija Saveznika snaga i Zajedniki uvar su zavrni dio
jedinstvenog laboratorijskog uzorka koji se od 1990. provodio
na prostoru zvanom biva Jugoslavija i gdje se iskustveno potvrdilo da upravljanje krizom moe biti novi model globalnog
nastupanja i da se determinirani kaos moe zadrati u zadanim
granicama, onako kako su to njegovi autori zamislili. Potvrda
uspjenosti laboratorijskog uzorka (iako je on jo trajao) potvrena je na konferenciji u Pragu, u sijenju 1996. kada je profesor
Sean Gervasi meu ostalim zakljuio: Tek nakon to je Jugoslavija raskomadana i pretvorena u kaos (kurziv a.), bilo je mogue
pristupiti preoblikovanju Balkana. Glavna bitka vodi se po jaltskom naelu pola-pola ovaj put izmeu europskih sila Velike
Britanije, Francuske, Njemake i Italije s jedne strane i Sjedinjenih
Amerikih Drava s druge. Zapadni Balkan trebao bi potpasti
pod europsku sferu utjecaja, to znai njihov pristup istonoj
obali Jadrana, i kontrola prometa rijenim tokovima Rajna-Dunav. Istoni Balkan treba pripasti amerikoj interesnoj zoni.
Zato su se jo 1991. u Makedoniji, koja kontrolira jedine prolaze s
istoka na zapad i sa sjevera na jug kroz balkanski planinski lanac,
razmjestili dijelovi amerikih oruanih snaga. Dakle, punih osam
godina prije nego e se odigrati zavrni in krize i na Kosovu i u
Makedoniji. tovie, diljem jugoistone Europe vodi se borba za
politiki utjecaj i ekonomsku prevlast. Najvei dio ovoga sukoba
jest izmeu europskih NATO saveznika i SAD-a, partnera u upravljanju krizom u bivoj Jugoslaviji, ali u njima sudjeluju velike
kompanije i banke iz ostalih europskih i neeuropskih zemalja.
184
240 Slian, ali pojednostavljen zakljuak, glede europskih igraa donio je The New
York Times u tekstu The Third American Empire u sijenju 1996. U lanku stoji
da nije iznenaujue da, iako su Njemaka i SAD zajedno radile na razbijanju
Jugoslavije, sad ove dvije zemlje vode borbu za prevlast na komadima bive
jugoslavenske federacije, ponajprije Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
241 Najbolja kontrola se ostvaruje ako se postane vlasnik toga, zato je nastala takva
bjesomuna pomama za nekretninama na hrvatskom dijelu Jadrana koje prelaze u ruke Talijana, Nijemaca, Britanaca, Austrijanaca, Maara, eha, Slovenaca,
odnosno lanica Europske zajednice.
242 Tim plovnim putem iz Sjevernoga u Crno more i obrnuto mogu ploviti brodovi
nosivosti do tri tisue tona.
Unilateralni sustav sigurnosti je svijet na poetku 21. stoljea. Poslije svega to se dogodilo na Kosovu, svijet je zaao, u formalni unilateralni NATO sustav svjetske sigurnosti, koji je vrsto
u rukama Amerikanaca. Unutar tog sustava, tijekom vremena,
mogue su stanovite modikacije ovisno o (teko ostvarivome)
vojnom jedinstvu Europe, a sustav e trajati sve dok paritetnu
razinu moi dosegne ili neki vojni istonoazijski savez, ili Kina, ili
oporavljena Rusija ili, to je vjerojatnije, sve zajedno.
Rat u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i kosovska kriza uklopili
su se u ope planove sa irenjem NATO-a, poto je prostor bive
Jugoslavije, s izlaskom na Sredozemlje, predstavljao nedostajuu kockicu mozaika, u kome cjelokupna obala Zapadne Europe
treba biti pod politikom kontrolom jedine u svijetu supersile.
Nakon ukljuivanja istonoeuropskih drava u partnerstvo za
mir i najave njihovog ulaska u NATO, i nakon Daytonskog sporazuma i uspostave protektorata u Bosni i Hercegovini, a takoer
nakon faktike okupacije Makedonije, Srbija s Kosovom (1999.)
ostajala je kao barijera za inkorporiranje cijele strateke regije u
novu geopolitiku konguraciju. Zato je od 1991. veoma planski,
i iskljuivo u etapama, modeliran kaos, odnosno krize u dijelovima bive Jugoslavije najprije u Hrvatskoj, zatim u Bosni i Hercegovini, a tek potom na Kosovu.
Nita se u ostvarivanju interesa na geopolitikoj razini ne
dogaa sluajno.
243 Dokaz je nuenje vladi Anti Markovia predsjedniku SIV-a pet milijarda dolara
za ouvanje jedinstvene Jugoslavije koja je bila pod okupacijom JNA da i
dalje ostane dravna tvorevina koju su uspostavili deterministi poslije Prvog
i Drugog svjetskog rata. Zato je trebalo Jugoslaviju sauvati kao uspjeli a ne
propali eksperiment.
185
GOSPODARI KAOSA
B. Afganistan ili kako je terorizam postao globalni operator krize

Nakon 11. rujna 2001. svijet je doivio ok. Scene koje su viene u hollywoodskim lmovima katastrofe postale su stvarnost.
Nur Salleh, politiki i vojni analitiar ustvrdi e to to smo vidjeli nije klasian terorizam, to je sosticirani terorizam koji vode
najvei strunjaci za terorizam na svijetu. Osnovno je pitanje tko
stoji iza svega toga? Ni ameriki strunjaci nisu mogli odmah
uprijeti prstom ni na jednu teroristiku organizaciju koju svijet
poznaje, jer se dogodilo neto novo... Najjednostavnije je bilo
ukazati i naznaiti da iza toga stoji najtraeniji ovjek na svijetu
Osama bin Laden. injenica je da je Osama bin Laden dulje
vrijeme prijetio amerikoj sigurnosti, ne samo izvan Amerike,
nego ak i u njezinom dvoritu, u srcu Amerike. Osim prijetnje, moglo bi se rei da je Osama bin Laden imao i preduvjete,
odnosno, mogunosti za to nancijsku potporu i sljedbenike
u cijelom svijetu. Osim toga, Osama bin Laden koristio je gnjev
arapskog islamskog svijeta protiv amerike politike prema arapskom i muslimanskom svijetu openito. Unato dva kljuna preduvjeta, pitanje je li bi Osama Bin Laden bio u mogunosti ostvariti i trei, najbitniji takvu inltraciju u ameriko drutvo da ga
CIA i FBI nisu mogli otkriti u organiziranju stravine teroristike
operacije neviene u povijesti. Gledajui samo taktiku stranu
operacije, pokazuje se da su njezini izvritelji ivjeli u SAD ve
dulje vrijeme, i imali uvid u sustav sigurnosti ne samo zranog
prometa nad Sjedinjenim Dravama, nego ak, moe se rei, i u
tajnim slubama. Izbor vremena operacije i zranih luka s kojih
244 to je danas na poetku 21. stoljea rat? Ameriki predsjednik George W. Bush
nakon sastanka (11. rujna 2001.) sa svojim timom za nacionalnu sigurnost,
kazao je da su teroristiki napadi na World Trade Centar i na Pentagon rat a
ne terorizam. Moe li se to zaista smatrati ratom. Ne samo da na toj novoj vrsti bojnog polja nema sukoba oruanih snaga nego u tom ratu nije ispaljen
niti jedan jedini metak. to su posljedice ovoga ina: mrtvi se broje na tisue,
izravna materijalna teta se procjenjuje na desetke milijarda dolara, potpuno
prekinut zrani promet, zaustavljen rad burzi, pad dolara i rast cijena nafte, i
ono to je u protenom smislu najvee i najire je strah. Strah ne samo u napadnutoj zemlji.
245 Retorika uoi operacije rat protiv terorizma najbolje se iitava iz stavova amerikog ministra obrane Donalda Rumsfelda: SAD nema izbora, mora napasti;
Zemlje koje pruaju utoite teroristikim organizacijama treba zatraiti da s
tim prestanu, a ako to ne uine, mi moramo pomoi da to prestane. Ako ne
moete napasti neku vojsku ili neiju mornaricu, onda morate napasti mreu.
246 Kako je gradirana opasnost u pripremi za operaciju pokazuje izjava amerikog
glavnog tajnika Colina Powella Svi tragovi vode prema Osami bin Ladenu.
A prema Daily Mailu: Pet otmiara je uvjebavano u Velikoj Britanije. Scotland
Yard odbio komentirati.
247 Za jedan arapski list 24. kolovoza 2001. dakle, tri tjedna prije teroristikog napada na blizance Osama bin Laden je izjavio da e napasti Ameriku i njezine
simbole i da e Amerika doivjeti od njega neto to nikad nije doivjela. Poela
je nova era terorizma, intervju, Vesna Kljaji, Hrvatsko slovo, 14. rujna 2001.
186
su zrakoplovi poletjeli i to u trenutku kad je oko 4000 zrakoplova letjelo amerikim nebom, ukazuje da su ti ljudi oito imali
pomagae unutra sigurnosnog sustava Sjedinjenih Amerikih
Drava. Drugo, oigledno se radilo o dobro uvjebanim pilotima,
i to upravo na vrsti zrakoplova kojim su izvrili teroristike akcije.
Odgovor treba traiti u jednostavnom pitanju koje je postavio i
Nur Salleh: Je li Osama bin Laden imao mogunosti obuiti takve
pilote ili ih okupiti? Unato injenici to je afganistanska vlada odbila bilo kakvu mogunost umijeanosti bin Ladena u toj
operaciji, a duhovni voa talibana Mulla Omar izdao priopenje
da Bin Laden nije umjean u to, nije se iz iroke svjetske javnosti
mogao izbrisati dojam (dodatno stvoren medijskim putem) da
iza toga stoji upravo Osama bin Laden i talibanski reim. Sama
pomisao da bi iza ovog teroristikog ina mogao stajati islamski
terorizam, za mnoge analitiare i geostratege znailo je jedno
otvaraju li se to vrata pakla u cijelom svijetu. Nitko vie nee
biti poteen, ni Europa, ni Amerika, ni Rusija, dakle, nitko tko
pripada zapadnoj civilizaciji.
1. Inverzija rata
Ruenje njujorkih tornjeva oznaio je poetak posve novog
oblika rata rata pete dimenzije, odnosno rata za vrjednote i
protiv njih. Je li i on planiran u laboratorijima determinista? Naznake postoje. Naime, jo sredinom osamdesetih godina prolog
stoljea Pentagonov ured za specijalne operacije i sukobe niskog
intenziteta priredio je studiju Teror 2000. Studija je godinama
drana daleko od oiju javnosti. U njoj je iznesen najcjelovitiji
prikaz promjena ciljeva, strategije i doktrine globalnog terorizma
na prijelazu tisuljea. Studija je morala ugledati svjetlo dana
jer su se pojedini njezini dijelovi, u trenutku nastajanja doimali
znanstvenom fantastikom, pokazali prokleto tonim i upozoravajuim. Temeljna poruka studije glasila je: Meunarodni terorizma dosegnut e amerike obale, a jedan od moguih ciljeva bit
e veliko ameriko nancijsko sredite.
Uvertira za ono to se dogodilo 11. rujna 2001. odigrala se
ve 1993. kada je kamion-bomba razorio podzemnu garau njujorkog World Trade Centera, ubivi pri tom est i ranivi vie stotina ljudi. Ovo je neprijeporno bila poruka koja je najavila korijenite promjene u strategiji globalnog ratovanja. Na ovu injenicu
sadrajno se nastavila studija o temeljnim znaajkama odnosa u
svijetu do 2010. koju je CIA stavila na raspolaganje amerikom
predsjedniku Georgu Bushu mlaem, po njegovu ulasku u Bijelu
kuu. Prema procjenama CIA-inih analitiara, uz kronini nedostatak pitke vode i neravnomjernu raspodjelu hrane u svijetu,
248 Intervju, Vesna Kljaji, Hrvatsko slovo, isto.
187
GOSPODARI KAOSA
temeljni problem modernoga svijeta bit e globalni transnacionalni terorizam posve promijenjene strategije, taktike i doktrine
djelovanja. Naime, 11. rujna 2001. napadnute su stoerne toke
vojne, nancijske i sigurnosne amerike globalne moi a time i
stoerne toke novog svjetskog poretka. Potvrujui tako da e
asimetrinost ratovanja biti obiljeje u 21. stoljea. U ovakvom
obliku rata, klasini odnos snaga u vojnim i sigurnosnim prosudbama prestaje vrijediti. Faktorom stratekog iznenaenja David
postaje ne samo ravnopravan Golijatu nego je on taj koji sada
bira mjesto i vrijeme napada. Kolateralna teta (Golijatov paradoks iz rata etvrte dimenzije) u ovom obliku ratovanja, je panika
i inducirani strah od ponavljanja slinih teroristikih napadaja.
Oni postaju kamen o vratu normalnog ivljenja. Damoklov ma
ovakve prijetnje ostavlja tragove na cijelome nizu globalnih
gospodarskih djelatnosti, utjee na cijene stratekih sirovina,
posebice nafte. Ono to je najbitnije, redizajnirao je ulogu SAD-a
koje su uspjele sebi prisvojiti ulogu iskljuivog jamca globalne
sigurnosti, ne samo u procesu stabilizacije trusnih podruja svijeta, nego i zatitnika sigurnosti europskog kontinenta.
2. Novi oblik rata

Koliko e trajati novi svjetski rat protiv terorista to ga je predsjednik Bush objavio poslije napada u New Yorku i Washingtonu
11. rujna? Kakav mu je smisao i koji su mu ciljevi? Vojne operacije
protiv talibanskog reima u Afganistanu bile su jo u poetnoj
fazi, a ve su se ule raznorazne kritike. Evo nekih.
Bombardiranje nije pravi put prema pobjedi: ono razara
tekom mukom okupljenu svjetsku koaliciju, predvoenu Amerikancima i Britancima, kojoj pripadaju i mnoge muslimanske
zemlje. ak i muslimani koji su protiv terorizma teko podnose
pogibiju muslimanske brae u ratu kojemu je na elu Amerika, za
mnoge muslimane arhidumanin islama. Na Zapadu pak nelagodu izaziva prevelik broj civilnih rtava kako izravno od bombardiranja, tako i posredno zbog toga to bombardiranje sprjeava
dopremu izgladnjelim i esto oboljelim Afganistancima oajniki
potrebne hrane i lijekova iz inozemstva.
249 Asimetrini rat, kako stvari, stoje postao je stvarnost pa vie uope nije bitno
tko ga je proizveo, nego kako ga i na koji nain sprijeiti ili obuzdati. To je
dvojba koja e u 21. stoljeu jednako muiti velesilu(e) i one na dnu svjetske
ljestvice. Hrvatska i veliko ratite, str. 346.
250 Bilo je razmimoilaenja i kolebanja i meu saveznicima. Tako je George Robertson generalni tajnik NATO-a po pisanju The Financial Times izjavio: NATO nema
ulogu pruanja neograniene pomoi. Pomo da, ako SAD iznesu dokaze da je
napad uistinu stigao iz inozemstva. Uslijedio je odgovor zapovjednika NATOa amerikog generala Josepha Ralstona: Neizbjena amerika ratna misija je
pokrenuta i mi emo je izvriti.
188
189
Neki su se pitali moe li Amerika zaglibiti u Afganistanu

kao to je potkraj 60-ih i poetkom 70-ih zaglibila u Vijetnamu.
Ameriki i britanski slubeni glasnogovornici optuili su medije
da potiu defetizam upravo kako su to inili za vrijeme rata za
Kosovo 1999., koji je ipak zavrio pobjedom za samo 78 dana.
Poruka je dakle bila: ne paniarite ljudi, nego budite strpljivi. Sve
e biti u redu. Kod mnogih takve poruke pobuivale su jo veu
sumnju i pitali se: znaju li doista odgovorni u Washingtonu i Londonu to hoe i kako to treba postii.
Jo za vrijeme izvoenja operacije ruenja talibanskog reima iznoene su mnogobrojne analize, a zanimljivim se ine one
koje su dali, general Wesley Clark, zapovjednik NATO-a za vrijeme
rata na Kosovu 1999., Henry Kissinger, geopolitiar i svojedobno
ameriki dravni tajnik za vrijeme rata u Vijetnamu, i Michael Howard, svjetski renomirani britanski vojni povjesniar i autor klasinog djela o naravi rata. Evo nekih njihovih osvrta i zapaanja.
General Wesley Clark usporeujui rat u Afganistanu i rat na
Kosovu ustvrdio je da su ciljevi NATO-a glede Kosova bili jasni
prisiliti jugoslavensku vojsku i policiju na povlaenje, kako bi
se silom protjerano albansko stanovnitvo moglo vratiti svojim
kuama. Po njegovom miljenju Miloevi je kapitulirao iz slijedeih razloga: znao je da su poele pripreme za NATO-ve kopnene operacije za oslobaanje Kosova; protiv njega je podignuta
optunica u Haagu, i Moskva ga je upozorila da mu nee moi
priskoiti u pomo. Bombardiranje Miloevia je, dodue, vojno
oslabilo, ali bilo je samo jedan od etiriju imbenika njegova
poraza. Dakle, general Wesley Clark rat u Afganistanu gledao je
iskljuivo s aspekta opravdanja svojih, ne ba uspjenih zapovjednih poteza u operaciji Saveznika snaga.
Henry Kissinger, bio je daleko precizniji i odreeniji. Naime,
ukazao je da se radi o novom obliku rata. Pozvao se na izjave i
govore predsjednika George W. Bush i njegovog najvjernijeg saveznika britanskog premjera Tonyja Blaira, a potom i na njihove
ministre i visoke dunosnike koji su ponavljali, da je to novi tip
rata u obrani svjetskog poretka bez jasno denirana neprijatelja
i bez jasnih granica, ali i naglaavali da je jasno to treba initi.
Kissinger je postavio tezu da svjetski terorizam ne moe djelovati
bez baza i bez potpore odreen(ih)e drav(a)e, te da te baze i one
koji teroriste naoruavaju i podupiru valja eliminirati. U sluaju
rata protiv terorizma, da bi se, im ciljevi operacija budu postignuti, Amerika i njezini saveznici trebali posvetiti onomu to se
u argonu moderne politologije zove graenje nacije (nationbuilding), naglasio je Kissinger. Po njemu taj bi posao valjalo povjeriti UN-u, oslanjajui se na Kontaktnu skupinu predstavnike
susjednih drava i drava koje su sudjelovale u ratnom pohodu,
uz zdunu gospodarsku pomo Zapada. Nakon, pobjede nad
Osamom bin Ladenom i njegovim talibanskim pokroviteljima, u
GOSPODARI KAOSA
koju Kissinger nije sumnjao, naglasio je da e doi nova, mnogo

kompliciranija i tea faza borbe protiv terorizma u kojoj e valjati
pokuati odrati i ojaati sadanji jo uvijek preutni, ali sve vidljiviji konsenzus u prilog svjetskog poretka s mnogo strpljivosti i
realizma eliminirati dublje uzroke terorizma, kako bi se doseglo
poeljno stanje.
Ali kao dosei to poeljno stanje? Prema Michaelu Howardu,
ono se nee moi postii nastavkom bombardiranja koje, prema
njemu, zajamuje da e Amerika i Britanija izgubiti rat za srce i
umove milijuna muslimana i mnogih drugih, ne samo u tzv. treem svijetu nego i na Zapadu. Prema Howardovu miljenju, bolje
bi bilo da je umjesto najave rata predsjednik George W. Bush
najavio svjetsku redarstvenu operaciju pod okriljem UN-a kojoj
bi bio cilj hvatanje terorista i suenje za zloine u New Yorku i
Washingtonu. Howardov je stav bio da tip ratovanja za koji se
Amerika odluila, u prvom redu bombardiranje, ide na ruku Bin
Ladenu koji eli izazvati rat meu civilizacijama. A to sad kad je
rat u tijeku? Howard odgovara da ga valja to prije privesti kolikotoliko uspjenom zavretku i tako talibanima i onima koji misle
poput njih omoguiti da ustvrde kako je pobjeda izvojtena. A
tada e valjati pristupiti iskorjenjivanju terorizma prvom zadatku u kojem nee biti ni spektakularnih bitaka ni jasne pobjede.
A to se tie moguih proirenja rata na druge drave to pruaju
utoite terorizmu i teroristima? Boe sauvaj! bio je vie nego
jasan Michael Howard.
Ove tri kratke analize zapravo na vrlo razvidan nain pokazuju o kakvom se to novom obliku rata na poetku 21. stoljea
radi. To je rat, bez deniranog neprijatelja, rat bez jasnih granica,
rat bez bitaka i rat bez jasne pobjede. Ima li ovom obliku rata
alternative? Ako je nema, onda se svi duboko zamislimo jer za to
postoje veliki razlozi.
3. Novovjeki armagedonski ratnici

Svjesno samortvovanje koje je tako uvjerljivo doarala CNN-ova
slika prilaznog manevra otetog Boeinga 767 i njegovog udara u
toranj World Trade Centera oznailo je da se iz racionalnog (te-
190
251 Latentnost konsenzusa o kojem je govorio Kissinger najbolje je oslikavala ratna psihoza pred poetak napada na Afganistan.
Odgoena opa skuptina UN-a, a SAD pozvao svoje graane da napuste Pakistan. U Karaiju protuamerike demonstracije. Rusija (25. rujna 2001) nastoji
odgoditi operaciju jer se kriza prenosi u dvorite njezinih interesa. Slubeno priopenje: Rusija e dati informacije za otkrivanje poinitelja. Ruska obavjetajna sluba FRB pokrenula istragu o napadu na SAD. Odgovor SAD-a u Napulju
27. i 28. rujna sazvan sastanak ministara obrane NATO-a, pozvana i Rusija.
Tu je i ukljuivanje i islamskog svijeta. ef iranske diplomacije Kamal Havazi
izjavljuje: Meunarodna koalicija mora biti pod nadzorom UN-a. Iran se ne protivi ciljevima napada.
191
hnolokog) prelo u iracionalno (duhovno) ratovanje. Pametno

oruje pobijedila je snaga samortve pojedinca. Zanimljivo je
da se pedesetiest godina nakon ve vienog ina samortve
japanskih vojnika, ba Amerika suoava s istom pojavom. Dok
japanskim pilotima-kamikazama s kraja Drugog svjetskog rata,
koji su za ciljeve napada imali iskljuivo amerike ratne brodove,
nije bio bitan medijski uinak njihovog ritualnog samoubojstva,
ovi novovjeki piloti-samoubojice na istog protivnika itekako
raunaju na velike materijalne tete i veliki broj rtava meu
sluajnim prolaznicima, a prije svega na iznimno visoku razinu
medijskog uinka svog iracionalnog ina. Ovdje se dogodila
inverzija rata (n-1) i kao bumerang se ratovanje mekom silom
vratilo onima koji u informacijskom ratu imaju gotovo apsolutnu
mo nad njom. Upravo ta injenica, naznauje sljedbenike kulta
estihada kao nove bojovnike rata pete dimenzije i denirajui
taj novi rat kao armagedonski sukob svjetonazora. Uz veliku razinu medijskog odjeka taj je rat postao obiljeje treeg tisuljea.
Tko su ti armagedonski ratnici? to ih razlikuje od klasinih
ratnika. Tko su ti ljudi koji su izveli samoubilaki napad na najmoniju velesilu svijeta? Moe li se iz toga iitati da u kolapsu
tornjeva nije sve tako kristalno jasno kako se to na prvi pogled
ini? Moe li se analizom dostupnih informacija proniknuti u
karakter i svijest ljudi koji su izveli i organizirali dogaaj koji je
obiljeio poetak treeg tisuljea.
Po amerikim slubenim izvjeima poznato je da je bilo
devetnaest izvritelja. Ako se primjene suvremeni kriteriji u
planiranju operacija onda odnos borbenog i neborbenog dijela
poeljno je da bude jedan prema jedan. U ovom sluaju znai da
je ukupan broj sudionika u operaciji morao biti barem dvostruko
vei nego to je broj samih izvritelja. Dakle, realno je za pretpostaviti da je teroristiki napad na Sjedinjene Amerike Drave
izvela organizacija u kojoj je bilo oko pedesetak ljudi.
Izvjea amerikih istraitelja u medijskoj interpretaciji ukazivali su da je priprema operacije trajala najmanje dvije godine.
To pak znai da se pedesetak ljudi u potpunoj diskreciji uvjebavalo odvojeno pune dvije godine na vie kontinenata. U uvjetima
informacijsko-tehnolokih mogunosti (od onih zemaljskih do
svemirskih) zaista zvui nevjerojatnim da je tajnost priprema
i uvjebavanja ostala neotkrivena od svih sigurnosnih sustava
glavne svjetske velesile i njezinih partnera u najveem i najmonijem vojno-politikom savezu. Zaista ovjek ne moe ostati
ravnoduan i ne upitati se, kakvo je to umijee vladanja svijeu,
252 Samoubilaki herojski pothvat za uzviene ciljeve svetog rata protiv nevjernika, koji borca samoubojicu vodi u raj.
253 Za odgovore na ta pitanja koristiti e se analiza koju je Marko Juri iznio na
stranicama Hrvatskog slova (12. listopada 2001.) u lanku pod nazivom, to se
dogodilo u glavama kamikaza.
GOSPODARI KAOSA
intelektualna samodisciplina, razina i (ili) duhovna snaga koja je

njih vie desetaka sudionika u operaciji u tako dugom vremenskom razdoblju ostavila van zahvata svemonih tajnih slubi, da
u potpunoj diskreciji dvije godine obave pripreme za napad na
New York i Washington.
Pripreme niti su mogle biti jednostavne niti su mogle ostati bez usklaenosti. Naprotiv! Netko je morao osmisliti plan,
odrediti ciljeve napada, utvrditi taktiku i nain izvrenja, oformiti organizaciju paljivo je popuniti izabranim ljudima te ih sve
uvjebati, a potom uskladiti njihove aktivnosti na interkontinentalnim razdaljinama i to bez ijedne jedine grjeke. Osim toga ta
je organizacija morala imati vrstu hijerarhijsku strukturu s vrlo
zahtjevnim intelektualnim osobinama na svim razinama hijerarhije. I konano, na dnu te hijerarhijske ljestvice nalazio se ovjek
spreman dati svoj ivot za ostvarenje plana te organizacije.
Simbioza misli i djela na relaciji voa-plan-izvritelji i obratno
morala je biti potpuna. Osoba na vrhu teroristikog pothvata
morala je posjedovati takvu karizmu koja ne samo da je inspirirala sve ostale sudionike nego je morala vie od dvije godine
besprijekorno upravljati pripremama i realizacijom te operacije.
U odabiru izvritelja takoer, nije smjelo biti grjeke. Onaj tko je
bio odabran nije mogao odustati jer bi u tom sluaju operacija
bila dovedena u pitanje. Dakle, u te dvije godine izvritelji nisu
smjeli doi u iskuenje i zapitali se ima li sve to smisla. To je bio
tek jedan od problema koje je voa morao ne samo predvidjeti
nego i rijeiti.
Duina trajanja priprema, brojnost pripadnika i njihova zika razdvojenost bile su najosjetljivije strane operacijskog plana.
Nadalje, vjerojatno i najtei dio plana operacije bio je pronai devetnaest samoubojica koji e oteti putnike zrakoplove i zajedno
s njima sunovratiti se u smrt ubijajui tisue drugih. Takvu zahtjevnu zadau mogli su izvriti ne samo hrabri nego i inteligentni
mladi ljudi ije je obrazovanje, kulturna i civilizacijska svijest
morala biti obojana u dovoljnoj mjeri zapadnim bojama. To je
bio uvjet donjeg praga da se zaponu pripreme za izvrenje zadae a da ne privuku panju sigurnosnih sustav tih drava. Zato
tvrdnja: Oni su, znai, najmanje dvije godine ivjeli u europskim
i amerikim gradovima sa svijeu da e uskoro sami sebi oduzeti
ivot odvodei u smrt tisue civila, prema kojima objektivno nisu
mogli osjeati nekakvo neprijateljstvo osim u nekoj kompliciranoj
neizravnoj vezi kako su svi graani
ani odgovorni za poteze vo
a svojih
dr ava koje su izabrali
dr
izabrali. najbolje ukazuje s kakvim su se psiholo254 Karizmatski znaaj voe moe razumjeti diverzant bilo koje vojske koji je bio
u borbenim akcijama u neprijateljskom okruenju, s tom razlikom da on u tu
akciju ide tek sa svijeu o riziku, a ne s odlukom rtvovanja.
255 Marko Juri, isto.
192
kim dvojbama izvritelji morali suoavati. Psiholozima bi trebalo

puno truda kako bi objasnili kako to da se tijekom vie od dvije
godine ni kod jednog od tih devetnaest ljudi nita nije slomilo
ili dogodilo to bi ih razotkrilo ili poljuljalo njihov naum. Ovdje
nije rije o neukim Arapima odraslim u okruenju posvemanje
bijede, gdje su islam i obiteljska tradicija bile jedine moralne i
obrazovne vrijednosti, nego o ljudima koji su za potrebe zadae
morali biti upoznati sa svim vrijednostima zapadne civilizacije,
pa i na odreen nain participirati u njima, a koje su u opreci sa
rtvovanjem ivota za neki vii cilj. To je klju sukoba suvremenog svijeta. S jedne strane neoliberalni svjetonazor kojemu je
uivanje u ivotu i hedonizam jedina vrijednost (izraen u svemonoj rije globalizam), a s druge strane rtvovanje vlastitog
ivota za uzvieni cilj vrjednote kao to su obitelj, vlastita kultura,
tradicija, narod, drava i konano ono to ovjeka ini ovjekom
a to je vjera. Reeno na drugi nain svijet dvadeset prvog stoljea bit e svijet sukoba racionalnog i metazikog, materijalnog i
duhovnog, korisne vrijednosti i uzviene vrednote. Jednostavno
reeno, borba zla protiv dobra. To je taj rat pete dimenzije.
No, vratimo se opisu iskuenja s kojima su se vjerojatno suoavali izvritelji napada na Trade World Center. Teko je ovjeku
zapadne civilizacije zamisliti kolika je bila njihova samokontrola i
stega da se izdri sve to vrijeme priprema, a istodobno na svojoj
savjesti nositi teret o skoranjem dobrovoljnom odlasku u smrt.
Ni u kojem sluaju za njih se ne moe rei da su to bili luaci,
maloumne osobe ili drogirani fanatici jer takvi sigurno ne bi mogli uraditi to to se od njih trailo. Stoga bi se politiari i stratezi
zapadne civilizacije u svakom potezu, a poglavito u onom gdje
imaju namjeru podignuti ma, mogli zapitati kakva je to duhovna
snaga pokrenula i vodila te ljude jednog rujanskog dana 2001.?
4. Dolaze li nova apokaliptina vremena?
193
Borba protiv terorizma nije samo puko pokretanje ruilake

snage mone vojne sile jer se radi o destrukciji u materijalnom
svijetu. U takvom linearnom nastupanju duhovni svijet ovjeka i
naroda ostaje neoteen i izvan je dosega bilo koje sosticirane
bojne naprave. Naprotiv, on se saima da bi se u jednom trenutku pretvorio u veliki prasak. Ono to mora brinuti analitiare i
psihologe jest to to su izvritelji teroristikog ina, unato svim
etikim iskuenjima i moralnim dvojbama kojima su bili izloeni,
ostali dosljedni svom cilju. To znai da su ostali imuni na novosteeno obrazovanje i ivot u zapadnoj civilizaciji, koji su ih na
svakom koraku dovodili u preispitivanje ideje vlastite rtve, stalno ih odvraali od nauma i konano stvorili im prostor da najmanje dvije godine preispituju ispravnost i smislenost svojih ina.
Ako je odista stvoren imunitet protiv zapadne civilizacije, ivei
GOSPODARI KAOSA
194
u toj istoj civilizaciji i ako je 20. stoljee bilo stoljee rata, onda
se s pravom moe rei da e 21. stoljee biti stoljee apokalipse.
Zato je poeljno oni koji ne vjeruju u dolazak apokaliptikih vremena da najdramatiniji dogaaja novije povijesti promatraju
kroz retoriko pitanje: moe li dravni i obavjetajno-sigurnosni
sustav Sjedinjenih Amerikih Drava osposobiti devetnaest mladia koji e vie od dvije godine ivjeti u Rijadu s ciljem da izvedu
samoubilaki napad na Meku i Medinu?
Po svemu, dakle, moe se govoriti da svijet na poetku 21.
stoljea nije uao u sukob civilizacija, kao su to neki govorili,
nego, u sukob dva civilizacijska koncepta, onog materijalnog
i onog duhovnog. I jedan i drugi uvjetno reeno egzistiraju i u
zapadnoj i u istonoj civilizaciji i to nije sporno. Sporno je, koji
prevladava u dotinoj civilizaciji u odreenom vremenskom razdoblju. Onaj materijalni koncept na kojem se prije svega bazira
amerika civilizacija i civilizacije zapadnih saveznika dobro je
znan. On se iskazuje brojem brodova, nosaa zrakoplova, borbenih lovca, raketa, specijalaca, koliine novca na bankovnom
raunu, posjedovanju nekretnina, zabavi i u ekanju svojih pet
minuta slave, ali i u odricanju od svojih korijena svog kranskog
identiteta. Svakako, to je koncept koji je po vanjskoj formi izuzetno snaan i nitko imalo upuen u snagu i djelotvornost te globalistike mainerije nema vrste argumente da dovede u pitanje uspjeh bilo kojeg ratnog pohoda kojeg on pokrene. Njega ne
mogu zaustaviti ni nepristupani tereni Afganistana, ni vjetina
talibanskih boraca, ni povijesno iskustvo nekih imperija koje su
loe prole u ratu s Afganistancima, njega moe zaustaviti samo
2v vrijeme i vjera.
Uspjeh amerike operacije ruenja talibanskog reima bio
je posve zagarantiran. Sovjeti (Rusi) su izgubili rat u Afganistanu
jer nisu primijenili temeljno strateko pravilo naputak vanjskog
kruga. Odnosno nisu osigurali potporu svjetskog mnijenja za
opravdanost vojnog nastupanja, pa tako vojnu silu nisu mogli koristiti u potpunosti, nego samo djelomino. U amerikom
sluaju situacija je posve obrnuta. Strategijski vanjski krug ili
svjetsko javno mnijenje za opravdanost rata u Afganistanu bilo
je gotovo unisono. Sve je bilo nabijeno stavom da treba uiniti sve da se terorizam, to svjetsko globalno zlo, porazi. Amerikancima i njihovim ad hoc koalicijskim partnerima ostavljena
su potpuno otvorena vrata za neogranienu uporabu vojne
sile. U prijevodu to je znailo potpuni vojni poraz i ruenje ne
samo talibanskog reima, nego unitenje i infrastrukture to je
256 U priprema za operaciju predsjednik SAD-a George W. Bush, 18. rujna 2001.
sastao se s britanskim premjerom Tonyem Blairom, francuskim predsjednikom
Jacquesom Chiracom, ministrom vanjskih poslova June Koreje Han Senndom,
Njemake Joscha Ficherom, a 19. rujna s Igorom Ivanovim ministrom vanjskih
poslova Ruske Federacije.
195
sa stajalita nove integracije prostora jo znaajnije. Ne smije

se zaboraviti da nakon rata u gravitacijskim stratekim tokama
Puta svile nastupaju graditelji novog poretka i nove infrastrukture, jer oni, to to nanovo grade na ruevinama i zgaritima, ne
grade za afganistanski narod i njegova plemena, nego za sebe,
jer je to sad njihovo, oni su sada vlasnici. Strategijski pouci zbog
svoje univerzalnosti uvijek vrijede. Onaj tko osigura vanjski krug
u strategijskim igrama taj pobjeuje. To su Amerikanci dobro
nauili od rata u Vijetnamu, ali i na grjekama drugih, u ovom sluaju od Rusa. Zato kolateralna teta ni u amerikoj ni u svjetskoj
javnosti ne znai gotovo nita, a ponajmanje da bi bila oznaena
kao ratni zloin, iako stradavaju neduni civili. Sve se to uspijeva
kompenzirati vladanje strategijskim vanjskim krugom.
Osim strategijskog vanjskog kruga uspjeh amerike operacije u Afganistanu bio je zagarantiran i zbog unutarnjih razdora
afganistanskih plemena, ali i na iroj pozornici muslimanskog
svijeta. Taj je razdor iskoriten za bre osvajanje i pokoravanje
Afganistana. Meutim, taj e se razdor jednom okrenuti protiv
SAD-a i antiteroristike koalicije. To je samo pitanje vremena.
Ruenje talibanskog reima nije rijeio temeljnu dvojbu: hoe li
se time pobijediti onaj neprijatelj koji je izveo napad 11. rujna?
U medijskoj kakofoniji o uspjenosti borbe protiv terorizma zaboravlja se da je skupina koja je izvela napad svoju snagu crpila
iz duhovnog civilizacijskog koncepta. Oni su stvorili asimetriju
ne samo na hiperstratekoj razini sukoba materijalno-duhovno,
nego na izvedbenoj, taktikoj razini gdje su uspjeno odigrali potez koji je stajao pola milijuna dolara i u kojem su ljudski gubici
na vlastitoj strani bili devetnaest ljudi. Gubitke koje su prouzroili kod svojih neprijatelja broje se u milijardama dolara i znatnom
broju ljudskih rtava.
Meutim, to nije bio jedini, a ni glavni cilj napada. Napadnuti
su simboli amerike moi. Onaj koji je odabrao Svjetski trgovaki
centar i Pentagon za ciljeve napada bio je u potpunosti svjestan
teine bacanja rukavice protivniku u lice. Namjera je planera
operacije bila navesti ameriku politiku i predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava da pokrenu svoju monu vojnu maineriju
i da zajedno sa saveznicima krenu u ratni pohod. Zato je to pla257 Znaaj strategijskog vanjskog kruga Amerikancima je dobro poznat. Zato su
prvo susjede Afganistana primorali na poputanje kako bi stvorili vanjski strategijski krug bez kojega ne bi bilo vojnih djelovanja u onom unutarnjem tj. u
samom Afganistanu. Primjer, tadanji indijski ministar vanjskih poslova Jaswant
Singh Indija je pripravna dopustiti SAD-u koritenje svojih vojnih baza.
258 Privremeni predsjednik Talibanskog vijea ministara mula Mohammad Hasan
Ahud izjavljuje: Sveti rat postat e dunost ako SAD napadnu Afganistan. Imperijalisti, idovi i krani i njihovi pomagai ele unititi islamski poredak. Talibanski uvjeti: (1) ukidanje UN sankcija afganistanskim talibanima, (2) prestanak
pomaganja sjevernog oporbenog saveza, (3) dokazati umijeanosti Osame bin
Ladena.
GOSPODARI KAOSA
ner uinio? Teko je povjerovati da mu je namjera bila doivjeti

siguran poraz. Kakav bi to interes imao talibanski reima da teroristikim inom uniti sam sebe? Kako je uvijek interes u pitanju i
ovdje moe pomoi inverzija (n-1) i zapitati se: tko je imao koristi
od napada na amerike simbole moi?
Pretpostavka o sposobnosti stratekih predvianja planera() napada na SAD moglo bi se potkrijepiti indicijama da su se
uoi teroristikih napada dogodile neke burzovne transakcije
koje su izgledale da ih je izveo netko tko je znao za taj napad.
Iako je takvu tezu teko dokazati, isto onako kao to se nije uspjelo otkriti tko stoji iza ubojstva predsjednika Johna Kennedya,
one e i dalje ostati samo indicije. Sama injenica da se dogodilo
posve nelogino trgovanje na burzi uoi napada, navodi na vrlo
izvjesnu pretpostavku da je organizacija koja je izvela napad u
stanju predvidjeti daljnji tijek zbivanja ne samo na politikom i
vojnom nego i na gospodarskom planu. Onaj tko je moda imao
informaciju o napadu ostvario je veliki prot. Ako su planeri bili
sposobni sainiti tone strateke prosudbe onoga to e se zbivati u jednom segmentu kao to je nagla promjena vrijednosti
dionica, onda je realno pretpostaviti da su mogli predvidjeti vojni pohod na Afganistan, a kasnije i na Irak. Ovdje nastaje dvojba.
Ako planerima koji su osmislili napad na blizance pokretanje
vojne sile za ruenje afganistanskog reima nije iznenaenje, a
istodobno nemaju pripremljenu valjanu (djelotvornu) obranu, u
tom sluaju napad putnikim zrakoplovima na Sjedinjene Amerike Drave postaje besmislen. Sigurno im cilj nije mogao biti
pobiti tri tisue ljudi, udariti pljusku najveoj svjetskoj velesili,
prouzroiti goleme nancijske tete i burzovne potrese, izazvati
katastrofu Afganistana kasnije i Iraka, a u budunosti jo nekih
muslimanskih drava, a potom ekati da ih prije ili kasnije pohvataju i smjeste u zatvore tipa Guantanamo i (ili) Abu Graib, a one s
boljom sreom likvidiraju. Moda ovu dvojbu ipak odgonetava
inverzija!?
5. Meka sila i operacija ruenja talibanskog reima
196
Vojni dio operacije ruenja talibanskog reima ve je vien i to u

operaciji Saveznika snaga na Kosovu. Razlika je samo u veem
prostoru na koji se djeluje (projekcija vojne sile), kao i prostora s
kojeg s djeluje (razmjetaj vojne sile napadaa). U afganistanskoj
operaciji integrirano bojno polje je uveano u odnosu na kosovsku operaciju. Doktrina ratovanja ostala je ista i u tom smislu za
dvije godine nije se nita promijenilo. Udari zrakoplovnih snaga
odvijaju se u valovima, rabe se kombinirana sredstva za gaanje
ciljeva, pojedini ciljevi pogaaju se opetovano, poglavito oni
infrastrukturni, vei broj zrakoplova sudjeluje u udarima koji se
izvode nou, talibanska zrana obrana je nedjelotvorna, vie i
197
od one kosovske, a ulogu kopnenih snaga na zemlji koju je imao

OVK na Kosovu u Afganistanu igra Sjeverni savez.
Ono to je bitno uznapredovalo od operacije Saveznika
snaga je uloga druge komponente rata etvrte dimenzije tj.
meke sile. Najvaniji medijski dogaaj ne samo Amerike ve i
cijelog svijeta i njezin napad na Afganistan doivio je globalno
uprizorenje u doslovnom smislu rijei. Iako su se mediji (pogotovo ameriki) i te kao potrudili da bi ovaj dogaaj uinili zanimljivim, u informativnim prilozima i nije se imalo to vidjeti. to
e rei da svaka, pa i ova meka sila ima slabosti. Snimci nonih
zranih udara su mrani, stalna javljanja o potpori operaciji postala su dosadna, a posebno je iritantan bio CNN-ov lmski pristup dogaajima. ak su i program nazivali America Strikes Back
iako nije rije o skupom hollywoodskom spektaklu. Rije Imepria
zamijenjena je rijeju America kako bi se u svijesti prosjenog
Amerikanca usadio osjeaj svemoi i asociralo ga da se radi o
ratu svjetova ili o ratu civilizacija, a on ima tu sreu ili sudbinu
svejedno da pripada onoj svemonoj pobjednikoj.
I doista se mogao stei dojam da mediji nisu prenosili, nego
stvarali dogaaje, te tako kreirali javno mnijenje za interese
svjetske moi. inilo se koji put da u tim slobodnim medijima
vladaju talibanske metode. Medijski uradak, koji bi s pravom
mogao nositi naslov Kako se stvara mrski dumanin,
manin, dokaz je za
manin
navedenu tvrdnju. Naime, dokumentarac Afganistan
Afganistan, prikazan
na drugom programu HTV u listopadu 2001. autorice Saira Shah
je potvrda navedenog. Posebno je bila dojmljiva vonja kamere
u automobilu s talibanskim obavjetajcem po gradskim ulicama,
koji objanjava to je njegova zadaa: Vozimo se gradom i traimo neprijatelja. Odmah ga prepoznamo. To su svi oni koji govore
protiv nas talibana, stranci... Svi koji se mijeaju. S njima se odmah
obraunavamo.
unavamo Jedan fanatini i naoruani taliban ima ovlasti
unavamo.
pokupit bilo koga na ulici i optuiti da je neprijatelj. Takvih je
mnogo u Afganistanu, sugerira nam dokumentarac, pae broje
se milijunima, i to uiniti s njima? Nita drugo nego sve to razoriti i stvoriti novi demokratski poredak. I to jedno jedino vozilo,
u kojem su se istodobno nali i kalanjikov i televizijska kamera,
oslikali su svijet na poetku 21. stoljea, rugajui se civilizacijskom licemjerju. U tom trenutku nije ubijao kalanjikov u rukama
priprostog i vjerski iskljuivog talibana, nego je ubijala kamera
kolovane i vjerojatno ateistiki iskljuive pripadnice njenijeg
spola igoui cijeli narod teroristikim zloincima. Moglo bi se
rei, da talibanizam izuzetno dobro cvijeta u rukama medijskih
determinista.
259 Talibanske metode u medijima, Hrvatsko slovo, Denis Vukoja, 12. listopada,
2001.
GOSPODARI KAOSA
Za kosovski rat je reeno da je bio prvi postmoderni rat, jer

je bio rat bez povijesti i (gotovo) bez oevidaca. Za afganistanski
moe se rei da je to bio prvi infowar, rat informacijama, ali ne
samo zbog toga to su promidba i manipulacije masovnih medija imale vanu ulogu, nego vie zato to je information technology dominirala komunikacijom kada su se granice Afganistana
otvorile samo za odabrane novinare i njihove kamere. U Iraku
dvije godine kasnije ak ni to, nego su novinari bili ugraeni u
postrojbe i oni su ih vodili na putu prema Bagdadu, a ne njihovi
zapovjednici.
Televizijski deterministi nisu htjeli predstaviti rat, pa su se ljudi prilagodili pretraujui Internet-mreu. U svojim nonim lovovima, internetski narod pokuao je spoznati prirodu rata protiv
terorizma koja mu je bila uskraena, zadovoljavajui tako svoj
frustrirani voajerizam slikama, zvukovima, komadiima svjedoanstva iz nekog amerikog zrakoplova ili daleke rijei iz logora
Crvenog kria ili Crvenog polumjeseca. Tako je zvuk rata prolazio
mreom i izravno ulazio u osjetila, a radoznali traitelj istine nije
bio ni svjestan da tako sam postaje sudionik kolateralne tete i
njezin svjedok. Idemo prema vremenu u kojemu e ratovi sve
vie biti izdvojeni iz institucionalnog svijeta komunikacija.
6. Svi u borbi protiv terorizma

Zahvaljujui djelotvornosti meke sile svi su poeli voditi rat protiv terorizma, svi su eljeli biti dio antiteroristike koalicije i svi
su imali koristi, osim Hrvatske. Na podugaak popis ve provjerenih koalicijskih saveznika, nadopisale su se Turska, Indija, Rusija, Kina, i druge drave ne skrivajui zadovoljstvo i ushienost
ratom protiv terorizma. Odjednom su svi postali Amerikanci
vei od samih Amerikanaca. U njihovim dvoritima utaborili su
se teroristi vei i opasniji od onih u putnikim zrakoplovima nad
Sjedinjenim Amerikim Dravama. U sjeni borbe protiv terorizma Turska se eljela rijeiti kurdskog pitanja. Indija razbiti otpor
Kamiraca. Putinova Rusija eeniju je pretvorila u ruevinu. A
Kina smije, a da ne bude prozvana, gaziti ljudska prva, primjerice ugnjetavati tamonje krane i zatvarati njihove biskupe bez
suda.
Zbrka koja je nastala sve je izokrenula naglavake, poglavito
u vrijednosnom sustavu. injenica je da su u doba hladnog rata
muslimani i cijeli svijet nesvrstanih iskoritavani kao bedem
protiv komunizma i komunistike revolucije. Neoboriva je inje260 Ostvarilo se ono to je kazao Matt Drudge one veeri kada su ga pozvali u
washingtonski National Press Club: S Internetom svaki graanin moe postati
i izvjestitelj. Zvuk rata preko Interneta, Mimmo Candito, La Stampa 2. kolovoza
1999.
198
199
nica da su talibani i Osama bin Laden djeca Sjedinjenih Amerikih Drava. Ne moe se tek tako izbrisati slika visokog amerikog politikog dunosnika kako s pakistanske strane granice
1979. ispaljuje rafal iz strojnice prema Afganistanu, opominjui
Ruse s ime e se suoiti i da se nee olako pomiriti s njihovom
intervencijom. Evidentno da su dijelovi islamskog svijeta 1993.
bili iskoritavani i protiv Hrvata u Bosni i Hercegovini. Neki ak
tvrde da je islamizam proizvod imperijalizma i moderne. Zaista
je teko u svemu tome pronai logiku.
I dok su na eksplozijama amerikih bombi po afganistanskim
gradovima i planinskim bespuima, a i po skromnim svatovskim
veselicama, svi nastojali okoristiti, u Hrvatsku su stizale hake
optunice. Unato svim moguim zaklinjanjima u ljudska prava i
slobodu medija Hrvatska je ostala u biblijskoj suznoj dolini, izloena okrutnostima varljive pravde i prijetvorne istine svjetskih
determinista. O Hrvatskoj kao prvoj koja je u doslovnom smislu
rijei bila izloena terorizmu i teroristikoj strategiji i koja je od
strane svjetske moi svjesno bila preputena teroru u prvoj polovici devedesetih godina 20. stoljea, u hladnoj meunarodnoj
oglusi smjelo se tek tiho progovoriti. A te 2001. nije smjela ni to.
Upitati je li Hrvatska negdje s Sjedinjenim Amerikim Dravama i njezinim europskim saveznicima Britanijom i Francuskom
uzrono-posljedino usporediva, znailo je izloiti se, u izvedbi
domaih medijskih determinista, nepodnoljivoj lakoi ispiranja
mozga kao nevinost treba dokazivati u Haagu. Za njih je
inverzija uobiajen postupak, ne treba sud dokazati krivnju, jer
je krivnja Hrvata genetski uvjetovana. Njima ne znai nita injenica da nije Hrvatska Srbiji, a kamoli svijetu, propisivala kao e
ivjeti, nije svoj model i interes svima u okolici (i ire) nametala,
nije im ruila ni vlade ni gospodarstva, htjela je samo slobodno
ivjeti na svome kroz povijest okljatrenom ozemlju.
Pouka interpretacije rata protiv terorizma u medijskoj izvedbi, za mone znai uiniti iskljuivo neto za sebe, za svoje
interese pa i na tragediji drugih, esto onih malih. A ti mali, kad
se na njih srui dostatno bombi pa i onih s pridjevom super ili
261 Povratak tradicionalne politike i nacionalne drave, Stjepan ulek, Hrvatsko
Slovo, 28. prosinca 200.
262 ivko Kusti u svojoj kolumni Jutarnja propovijed ovako je opisao tu imbecilnu sintagmu: Ono to je premijer rekao (Ivo Sanader, op. a.) o Gotovini treba
dobro shvatiti jer nije zlo mislio ali strano zvui: Gotovina je apsolutno
nevin, ali to on mora dokazati u Haagu. Zar smo zaista zaboravili da je nevinost
(bolje je rei:nedunost) pretpostavka koja se ne dokazuje? Gotovina moe, ako
je u Republici Hrvatskoj na snazi takav zakon, biti duan poi u Haag, ali ne
ondje dokazati na nije kriv, nego pruiti sudu priliku da mu krivnju dokae.(...)
Sud dokaze za njegovu krivnju ima ili nema. (...) Neemo se valjda odrei naela
Nemo malus nisi probetur (Nitko nije kriv dok mu se to ne dokae). Nevinost
se ne dokazuje, ivko Kusti, Jutarnji list, 22. listopada, 2004.
263 Humanizam i renesansa, Ivan Jindra, Hrvatsko slovo, 12. listopada 2001.
GOSPODARI KAOSA
penetrirajua pristati e prije ili kasnije na pregovore. Za irenje

njihova optimizma o boljitku i boljoj sutranjici pobrinut e se
meka sila.
Nakon amerikog dvomjesenog bombarderskog uvjeravanja krajem studenog 2001. slubeni i neslubeni zapadni mediji
odjednom su poeli iriti optimizam u svezi s Afganistanom. Na
konferenciji, koja se odravala u Petersbergu, nedaleko od biveg
zapadnonjemakog glavnog grada Bonna, razliita afganistanska plemena i politike skupine ponaale su se barem su tako
opisivali novinari vrlo konstruktivno i pokazivali su spremnost
na meusobnu suradnju. Teko je bilo povjerovati da je amerika vojna intervencija otkrila put u bolju budunost za tu srednjoazijsku zemlju, koja je smjetena gotovo u samom sreditu
strategijske crne rupe. Analitiari koji su po prirodi sumnjiavi,
nisu ba lakoumno zakljuili kao e se ratom protiv terorizma
Afganistan pretvoriti u zemlju uzorne demokracije, jer znaju da
on nije krvava zemlja samo od juer; afganistanske planine progutale su ve razliite vojske. Dok su pitomi Afganistanci pregovarali u njemakom luksuznom hotelu iznad Rajne, nedaleko od
Kabula bio je ubijen i osmi novinar, veanin, samo u petnaestak
dana mjeseca studenog 2001. Tako su djelatnici meke sile poeli plaati danak u krvi svojem sve veem angamanu u stvaranju
objektivne stvarnosti o opravdanosti rata protiv terorizma.
7. Drugo lice rata protiv terorizma

Kada je medijsku atraktivnost u stvaranju planetarnog straha
poeo gubiti rat protiv terorizam zamijenio ga je novi operator
antraks (bedrenica). Nova psihoza straha pojavom te zarazne bolesti zahvaljujui moi medija bre je no to su oekivali
planeri psiholokog ratovanja, zaokupila planetarnu svijest, pa
i svijest graana Hrvatske. Iako su se u hrvatskim medijima pojavljivale strune analize koje su naznaivale i upozoravale, da
premda zlo ne smije biti podcijenjeno, ono se jo manje smije
precjenjivati, jer se strah tada uviestruuje. Ta upozorenja nisu
poluila neke osobite rezultate. Nije se vjerovalo onim strunim
miljenjima koja su jasno ukazala da proizvodnja atmosfere
izvanrednog stanja nacije pripada operacijama psiholokog rata
i da je meka sila sredstvo pomou koje se on vodi. U takvim
objektivnim okolnostima izuzetno je teko stvoriti kritinu
masu u javnom miljenju da je pojedinac i narod u cjelini izloen
asimetrinom ratu, u kojemu, za razliku od klasinog, vojna mo
nema nikakvu ulogu, a psiholoki udar je na prvom mjestu. Jo je
264 Bedrenica je izabrana s namjerom jer je jo osamdesetih godina 20. stoljea
naznaena kao mogue sredstvo za bioratovanje, pa je opasnost od nje lake
mogla prodrijeti u svijest ljudi.
200
tee prihvatiti da je to uope rat, zbog toga, to se kod ovakvog

rata ne zna njegovo trajanje, teko je denirati neprijatelja, a ciljevi su potpuno skriveni i to rabi sve prednosti i negativnosti
informacijskih sustava.
Psiholoke operacije esto imaju dvojaku namjeru, jednu prema vlastitom javnom miljenju, a drugu, prema ostatku svijet.
Zato je psiholoki uinak opasnosti od bedrenice, u Sjedinjenim
Amerikim Dravama razliit, od onog primjerice u Hrvatskoj.
U SAD-u je dogaaj od 11. rujna izgubio medijsku atraktivnost
i pokazala se potreba za instaliranjem neega novog, kako bi
dolo do obnove homogenizacije nacije. Nita bre i vre ne
homogenizira naciju kao strah od kataklizmike ugroze. Ako je
dodatno, jo taj neprijatelj nevidljiv, i ako je uinak njegovog
napadaja neizljeivost, psihoza opasnosti postaje iracionalna i
cilj je postignut pojedinac prestaje racionalno rasuivati. Jednostavnije reeno stvara se panika. Najbolji primjer uinka
ovakvih operacija je usporedba s legendarnom emisijom Orsona
Wellsa Rat svjetova, kad je iracionalna panika od Marsovaca
izludila ameriku naciju.
Ovakve operacije ne traju dugo. Tako je bilo i s bedrenicom u
Sjedinjenim Amerikim Dravama i diljem svijeta, ona je sijana
sve dok se postizavao planirani efekt. Kada se on istroio, nestalo
je i bedrenice.
U Hrvatskoj je situacija oko bedrenice bila posve drukija.
Iako je opasnost od biolokog udara na Hrvatsku bila posve nerealna, tadanja aktualna vlast poela ju je koristiti kao dobro
dolu virtualnu opasnost, kako bi dala znaenje vlastitoj beznaajnosti. Vlast, kao i svaka vlast, preteito misli na odravanje
vlastite pozicije, utjecaja i interesa. Stoga je tadanja aktualna
hrvatska vlast nastojala sudjelovati u raspodjeli svjetske virtualne ugroenosti. Ta je vlast Hrvatsku naprasno i neodmjereno
uguravala u antiteroristiku svjetsku koaliciju, gdje objektivno
nije mogla pruiti mnogo, pogotovu zbog toga to je ta ista vlast
razorila obavjetajni, pa i vojni sustav. Cijelu tu infantilnu ideju
hrvatski determinizirani mediji su ipak prilino ismijali. Mali, da
bi postali jednaki velikima, moraju dijeliti istu razinu ugroenosti, pa i onda kada te ugroenosti u biti i nema. Zato je napuhavanje opasnosti od bedrenica dobro dolo hrvatskoj vlasti, ali
265 Za pojaanje dojma o opasnosti, slubena amerika administracija naglaavala je kako ne treba iskljuiti mogunost da sijanje antraksa vjerojatno dolazi
od domaih terorista. Kako nijedan terorist nije otkriven, ne samo za vrijeme
trajanja operacije rat protiv terorizma nego i kasnije, slubene izjave izvrne
vlasti upuuju na to da se postojea situacija koristila i od strane drave radi
homogenizacije amerike nacije.
266 U Hrvatskoj 2001. izvrnu i zakonodavnu vlast obnaali su: predsjednik Vlade
Ivica Raan, predsjednik Republike Stjepan Mesi i predsjednik Sabora Zlatko Tomi.
201
GOSPODARI KAOSA
i vlastima ostalih tranzicijskih zemljama (kako ih od milja zovu

deterministi), da bi se bar po neemu pokazali ravni Zapadu.
Manje su zabavne, meutim, posljedice koje izaziva ovakav
psiholoki rat ksenofobija se iri, zatvaraju granice, sigurnosni
i epidemioloki sustavi bivaju izuzetno napregnuti, bave se opasnou (jo virtualnom) to realno znai da se uvelike smanjuje
kontrola drugih bolesti koje realnije prijete stanovnitvu.
Nikad ne treba zaboraviti da onaj tko stvara paranoju eli
maskirati pravi cilj, odnosno navlaenje na jedan smjer, dok
moda prava opasnost dolazi iz drugog. To bi svaki razuman politiar morao znati.
8. Nema brzih i istih rjeenja

Iskustva iz operacije Zajedniki uvar na Kosovu naznaila su
da u odgoenom kaosu nema brzih i istih rjeenja, a afganistansko iskustvo moglo je samo to potvrditi. Dok je operacija u
Afganistanu ila svom kraju, u susjednom Pakistanu vladao je
bijes zbog ponaanja, takozvanog Sjevernog saveza tj. one
afganistanske vojske koja je postala saveznik i produena ruka
Sjedinjenih Amerikih Drava, premda je taj savez jo donedavno radio u sprezi s Rusima i Irancima. Da su sve kombinacije u
ratu etvrte dimenzije mogue pa i to da prijatelj mog neprijatelja bude i moj prijatelj. Vojnici sjevera, koji pripadaju uglavnom
tadikom i uzbekom narodu (za razliku od Patuna, koji ine
veinu talibana) namjerno su isprovocirali ustanak meu ratnim
zarobljenicima da bi dobili mogunost da ih to vie pobiju. U
borbama s ratnim zarobljenicima koji su toboe krijumarili
rune granate u zarobljeniki logor poginulo je nekoliko stotina stranih dragovoljaca, meu njima veliki broj pakistanskih
dravljana. Pakistanska javnost je smatrala da je rije o velikom
ratnom zloinu i da za nj ne snose odgovornost samo pripadnici
Sjevernog saveza nego i Amerikanci. Takve vijesti nedvojbeno
ukazuju da nema istih ratova, pa ni onih koje vode zapadni
koalicijski partneri na elu s Sjedinjenim Amerikim Dravama,
i koji su esto uvjereni u vlastitu nepogreivost. I na Kosovi i u
Afganistanu vidjelo se da, nisu kadri, na vlastitoj strani sprijeiti teror, ali i vee ili manje zloine. Ve samo bombardiranje iz
zraka, i to s najmodernijim smrtonosnim kasetnim bombama,
ne pravi razliku izmeu vojnih i civilnih osoba. I to za saveznike
nije nita novo, imaju oni iskustva u tome jo iz vremena Drugog
svjetskog rata.
267 Spliani i Zadrani starije dobi sjeaju se saveznikih zranih napada pred kraj
rata kad su njihovi gradovi biseri tisluljetne kulture bili izloeni strahotnim
zranim udarima a da razlog za to nitko ne zna. Ili Nijemci i Austrijanci kada
je kao posljedica engleskih i amerikih zranih napada na njemake gradove
202
Dok su visoki ameriki dunosnici upozoravali da obavjetajne slube imaju pouzdane podatke kako poetkom studenog
(2001.) treba oekivati nove teroristike napade u SAD-u i na
amerika predstavnitva diljem svijeta, pa je potreban visok stupanj budnosti, u Afganistanu, to se ratnih operacija tie, nita
se posebnog nije deavalo. Svjetski mediji su i dalje iznosili provjerene informacije, (bez slike dakako) kako talibani nastavljaju
koristiti stanovnitvo kao humani tit dovodei svoje borce i
opremu u njihovu neposrednu blizinu ne bi li na taj nain onemoguili, ili barem umanjili, uspjehe amerikih bombardiranja
njihovih poloaja pred, kako se najavljivalo, skoru jaku ofenzivu
snaga Sjevernog saveza. Primjenjujui tu taktiku doista su doveli Amerikance u kripac jer je zalutalih bombi, koje su padale
po civilima, bilo sve vie, a kada pritom pogine otac i sedmero
njegove djece, kao tog studenog 2001., slika djelovanja antiteroristike koalicije iz temelja se promijenila, osobito u muslimanskom dijelu svijeta. Mediji su uvijek tu, spremni objasniti tko je
kriv za kolateralnu tetu.
Jednako je izvan svake sumnje da nijedan ameriki vojnik ili
asnik ne e zbog takvih incidenata zavriti pred sudom za ratne
zloine. Razlog je jednostavan: Amerika nije samo svjetska
super sila ona je izvritelj svjetske vlasti. Pozicija Amerike kao
svjetske velesile ne zasniva se na klasinom, imperijalnom pokoravanju manjih drava kao su to provodile svjetske sile bivih
epoha. Pored nadmoi u tvrdoj sili ona je izuzetno mona i u
onoj drugoj jo znaajnijoj komponenti za rat u etvrtoj dimenziji, a to je neodoljiva privlana sila amerikog naina ivota
(American way of life).
9. Pozadina rata protiv terorizma

Nakon vietjednih bombardiranja, vojnih ciljeva po Afganistanu,
Pentagon je potvrdio ulazak amerikih specijalaca na juna podruja te zemlje. Istodobno, potporu Sjevernom savezu u borbi
protiv talibana davala je Rusija. I Kina je podrala akciju protuteroristike koalicije, dok je ameriki dravni tajnik Colin Powell,
osim Pakistana posjetio i Indiju, traei potporu te zemlje. U igri
oko Afganistana kao to je ve ranije naznaeno, dakle, ule su
sve aktualne najvanije ali i potencijalne velesile, naznaavajui
da je njihov prioritetni cilj eliminacija talibanskog reima i Osame
Dresden i Hamburg u jednoj noi stradalo blizu pedeset tisua civila. Niko od
tadanjih pilota i zapovjednika nije pozvan na odgovornost; naprotiv slavljeni
su kao junaci.
268 NATO to eufemistiki zove kolateralnom tetom.
269 Izjava biveg njemakog ministra vanjskih poslova Hans Dietrich Gennschera.
270 Tadikistan e pruiti potporu ako SAD zatrae. Taj je prijedlog iznesen u konzultaciji sa Rusijom.
203
GOSPODARI KAOSA
204
bin Ladena, kao glavnih osumnjienika za teroristike napade na

Sjedinjene Drave. To je previe jednostavan razlog za okupljanje
tolikog broja monih. Postoje li, meutim, i neki drugi razlozi
(ciljevi) za toliku uznemirenost dojueranjih ljutih neprijatelja a
sadanjih stvarnih ili pridruenih koalicijskih partnera?
Prvi vidljivi cilj mogao bi biti eliminacija terorizma koji ugroava mnoge drave svijeta. Meutim, sva ova dogaanja ipak treba staviti u jedan drugi kontekst, jer se nita ne dogaa sluajno.
U ovom 21. stoljeu, svjetska mo e se prelamati na putu svile,
odnosno kurdskom pravcu koji vodi od prvih vrata Euroazije,
dakle, od Jadrana, preko jugoistoka Europe, Crnog mora, Kaspijskog jezera, Kazahstana pa sve do Filipina. I to iz dva razloga: prvi
su velike priuve nafte i nadzor naftnih putova, a drugi je pitka
voda koja e tek postati kljunim izvorom u 21. stoljeu. To je
onaj nevidljivi drugi, primarni ali prikriveni cilj oko kojeg se hrvaju svjetski monici.
Budui da se u tom prostoru Euroazije dodiruju i civilizacije,
neki su analitiari, i prije rata za Afganistan, govorili o moguem
njihovom sukobu. O tome e biti rije na drugim stranicama ove
knjige. Glavni uzrok rata protiv terorizma lei u pozicioniranju
velikih sila na tom kurdskom pravcu, odnosno u njihovoj borbi
za raspodjelu moi u vremenima koja dolaze. Naprosto, velike
sile trae nain kako osigurati svoju nazonost u tom podruju.
Geostrateki gledano u tu stoernu toku moi 21. stoljea moe
se ui iz tri smjera, odnosno kroz troja vrata. Prva vode preko jugoistoka Europe, Crnog mora i dalje na Kaspijsko jezero, druga
preko Arapskog mora, Pakistana, Afganistana te Tadikistana i
Uzbekistana do Kaspijskog jezera odnosno Kazahstana, a trea
vrata vode u taj prostor od Indonezije preko Kine. I tu nastaje
problem. Kina je ve u procesu postajanja velikom silom. Ponajprije zbog mnogoljudnosti, potom zbog samosvijesti da je rije
o zemlji s vrlo starom tradicijom i kulturom, i ne manje vano,
zbog kontinuirano najveeg gospodarskog rasta po godinjoj
stopi od 8,5 do 9 posto. Stoga je logino da Sjedinjene Drave,
iako su danas glavna svjetska velesila, nisu ni pokuale ui kroz
istona vrata u sredite Euroazije.
Sjedinjene Amerike Drave to nisu uspjele ni kroz zapadna
vrata, preko jugoistoka Europe unato desetogodinjoj upravljanoj krizi na prostoru bive Jugoslavije, jer se Putinovska Rusija
ipak vratila na svjetsku politiku scenu. Deset godina se izgubilo
271 Na irem podruju
ju Kaspijskog jezera te na Bliskom istoku, nalaze se najvee
svjetske priuve nafte, dok se na spomenutom kurdskom pravcu nalazi oko
60 posto svjetskih priuva pitke vode. to, inae, znai pitka voda za pojedinu zemlju danas vidi se na primjer Izraela, koji je tijekom rata sa Sirijom stavio
pod nadzor Golan, gdje se nalaze izvori pitke vode koji pune Galilejsko jezero
i odakle se ta drava opskrbljuje pitkom vodom. Bez pitke vode drava Izrael
naprosto ne bi mogla opstati. Praktino gledajui, Izrael je u biti vodio etiri
rata zbog pitke vode.

Slika 10. Postojei i planirani naftovodi u podruju Kaspijskog jezera. Izvor: Hrvatski vojnik, kolovoz
1998. str. 18.
u oklijevajuoj amerikoj politici Billa Clintona i jedino to je

ostalo novoj amerikoj administraciji su ta druga vrata koja iz
Arapskog mora vode preko Pakistana u Afganistan.
Pritom valja imati na umu, da u toj stratekoj igri nisu problem samo izvori nafte, nego i otvaranje i nadzor putova za izvlaenje te nafte. Postoje tri mogua puta za izvlaenje (tranzit),
iz tih srednjoazijskih naftonosnih polja. Prvi je sjeverni ili ruskoeuropski put to je opcija Njemake). Jedan krak tog puta ide i
preko Hrvatske. Radi se o Jadranskom naftovodu (JANAF), koji,
ne samo u hrvatskim razmjerima nego i ire, predstavlja strateki
infrastrukturni objekt. Drugi je tzv. sredinji put, to je opcija
ostalih lanica Europske unije, koji od Kaspijskog jezera i preko
Kavkaza izlazi na Crno more, u gruzijskoj luci Supsa (slika 10.),
205
272 Za potpunu funkcionalnost jadranskog naftovoda potrebno je od Siska do

Omilja ugraditi ureaje koji mogu transportirati naftu u suprotnom smjeru. To
je relativno mala investicija i njezina realizacija je otpoela 2003.
GOSPODARI KAOSA
206
ija je izgradnja nancirana amerikim kapitalom. Odatle morskim putem ide do Constance u Rumunjskoj i Dunavom dalje u
Europu. I ovaj put jednim svojim krakom, preko rumunjskog
naftovoda i spojem u Panevu (Srbija), vezuje se na JANAF. Iz navedenog, se vidi koliko je JANAF znaajan za hrvatske strateke
interese. Ni jedna vlada radi obrane vitalnih nacionalnih interesa
ni po koju cijenu, ne bi smjela prodavati (privatizirati) JANAF do
mjere da hrvatska drava ne bude njezin veinski vlasnik. Trei
put transporta kaspijsko-kazahstanske nafte je zapravo ameriko-izraelska opcija. On od Kaspijskog jezera vodi do turske luke
Ceyhan. Meutim, osim infrastrukturnih zahvata, javlja se vei
problem, jer naftovod, prije dolaska u Tursku, osim Azerbejdanom prolazi Gruzijom, pa je njegova sigurnost u znatnoj mjeri
ovisna o politikoj stabilnosti ireg kavkaskog podruja. to to
znai najbolje se moe vidjeti iz stalnog latentnog sukoba koji
prijeti Gruziji. U potencijalnom sukobu suoile bi se s jedne strane gruzijska Vlada kojoj bi se opet nimalo sluajno, pridruili i
eeni, a na drugoj je crnomorska pokrajina Abhazija koja ima
otvorenu potporu Rusije. Preko tih, na prvi pogled, tobonjih
lokalnih sukoba, velesile odmjeravaju svoju snagu, poruujui jedna drugoj, kako nema jednostranih rjeenja, i da svaka za sebe
trai to znaajniju poziciju u predstojeoj raspodjeli svjetske
moi.
Pored tri navedena, tu je etvrti tzv. islamski put, ujedno i
najkrai, time i najznaajniji koji preko Irana izlazi u Perzijski zaljev (slika 11.). Zato Iran u geopolitikoj igri 21. stoljea postaje
znaajna strateka toka u globalnim razmjerima, jer bez njega
nije mogue staviti u funkciju najprotabilniji naftni put. Rat
izmeu Irana i Iraka osamdesetih godina 20. stoljea bio je u funkciji nadzora nad Perzijskim zaljevom, odnosno nadzora naftnih
putova u tom podruju. Iran ima i posebno strateko znaenje
jer je jedina zemlja koja vee jedan i drugi naftonosno bogati
prostor (Kaspijsko jezero i ono to se zove Bliskim istokom). Zato
put koji bi iz Kaspijskog jezera i Kazahstana preko Afganistana i
Pakistana vodio do mora, ne samo zbog politike nestabilnosti,
jo dugo e ostati alternativni.
Za najveu velesilu svijeta ulazak u srce Euroazije nije isto to
i ulazak na njezinu periferiju, odnosno u podruje jugoistone
Europe. Tu na jugoistoku Europe nije bilo toliko velikih svjetskih
igraa, koliko ih je prisutno u prii o ratu protiv terorizma ili u
prii oko Afganistana. Osim Sjedinjenih Amerikih Drava, tu je
Indija koja ve ima preko milijardu stanovnika, s tendencijom
daljnjeg rasta. I nuklearna je sila. Sa svojih 200 milijuna musli273 Bombardiranjem mostova na Dunavu u operaciji Saveznika snaga protiv
Miloevieva reima, osim unitavanja infrastrukture diljem Srbije, prekinut je
nimalo sluajno, i taj naftni put Dunavom prema zapadnoj Europi.

Slika 11. Postojei i budui naftovodi/plinovodi u Srednjoj Aziji i Zakavkazju. Izvor: Hrvatski vojnik,
travanj 1998., str. 19.
207
mana, dakle, vie nego to susjedni Pakistan ima stanovnika (170

milijuna). koji je takoer, nuklearna sila, predstavlja problem, koji
se ne moe tako olako rjeavati, igrajui se ve provjerenim modelom upravljanja krizama.
Iako samo malim dijelom granii s Afganistanom, Kina koja je
takoer nuklearna sila, ali i svemirska, itekako ima svoje interese
vezane uz taj prostor. Rije je o njezinom zapadnom okruenju
koje je ratom protiv terorizma postalo krajnje nestabilno.
Jednu od najvanijih uloga u tom podruju ima i imat e
Rusija. S Putinom na elu ona se vratila na politiku scenu kao
velesila. Geostratezi ne zaboravljaju da su sve bive zemlje Sovjetskog Saveza ostale u zoni ruskih vitalnih interesa. U Kazahstanu se nalazi najvanija ruska svemirska baza (Bajkonur), a u
Tadikistanu su ruski vojnici. Nakon rjeenja eenije, gdje se
glavna borba vodila za naftovode, koji idu preko te pokrajine i
nadzora Gruzije preko Abhazije, Rusija je uspjela ovladati sredinjim naftnim putem.
Dakle, svi svjetski igrai imaju interese vezane za taj prostor.
Zajedniki nazivnik svima njima, unato moi kojom raspolau,
je kako to vie nadzirati taj naftom bogati prostor i kao osigurati sigurnost naftnih putova koji iz njega vode prema ednom
GOSPODARI KAOSA
208
Zapadu. Na temelju vrstine pozicije, odreuje se i veliina dobivenog komada kolaa, koji je upravo proporcionalan veliini
uloga.
U svakom sluaju, meunarodna zajednica bila je jedinstvena u stavu da se pokrene konzistentan projekt obnove Afganistana, kako je to formulirao britanski ministar vanjskih poslova
Jack Straw, naravno pod okriljem UN-a i uz odluivanje, prije svega afganistanskog naroda, o budunosti zemlje, a uz posebnu i
dugoronu potporu meunarodne koalicije.
Meutim, ne treba dvojiti da iza svih tih nastojanja izvlaenja Afganistana sa crnoga dna, na koji su ga gurnuli teroristi i
talibani, pretvorivi cijeli narod u svoje taoce, stajao je samo goli
interes pojedinih dravnika, drava i koalicija. Rije je o stratekoj
vanosti Afganistana ije znaenje s energetske toke gledanja
kako je rekla amerika administracija proizlazi iz njegovog
zemljopisnog poloaja kao potencijalne tranzitne rute za izvoz
nafte i prirodnog plina iz sredinje Azije do Arapskog mora.
Aktualni potpredsjednik SAD-a (2001.), a (1998.) izvrni direktor
velike naftne tvrtke, Dick Cheney, primjerice, izjavio je da se ne
moe sjetiti vremena kad smo imali regiju koja tako iznenaujue raste u strateku vanost poput kaspijske, imajui na umu
priuvu nafte i plina u tom bazenu i injenicu da su one beskorisne dok se ne prenesu, a jedini je smjer koji ima politikog i gospodarskog smisla Afganistan. Britanski The Guardian (studeni
2001.) zapitao se jesu li ameriki napadi na Afganistan izmeu
ostalog i kolonijalna pustolovina. Jer prijevoz plina i nafte kroz
Rusiju ili Azerbajdan uvelike bi pojaalo ruski politiki i gospodarski nadzor nad republikama sredinje Azije, a transport preko
Irana obogatio bi reim koji SAD nastoji izolirati. Preko Kine bi
to bilo preskupo. Zato je rjeenje za Amerikance bio Afganistan,
koji im je omoguio stvaranje raznolike energetske opskrbe i
prodor na najunosnija trita, jer u Europi potronja nafte sporo
raste uz jaku konkurenciju Americi, a uz slabu u Aziji, koja je u
fazi ekspanzije.
Rat u Afganistanu, osim borbe protiv terorizma, ima oito i
drugo lice.
Ovi izvanjski strateki odnosi najbolje se mogu odgonetnuti
pratei tijek vojnih operacija. Zanimljivo je bilo primijetiti, da
se amerika vojna kampanja u sredinjoj dionici usmjerila na
dva afganistanska grada. Jedan je Mazaar-e-Sharif, na koji se
usmjerio Sjeverni savez, a drugi je Kandahar, u iju su se okolicu
nimalo sluajno iskrcali ameriki specijalci. Mazaar-e-Sharif je
vorite putova koji vode prema Uzbekistanu, zemlji koja vee
i Kazahstan i Kaspijsko jezero. Iako je Kabul glavni grad, on se
nastojao rjeavati politiki, a ne iskljuivo vojno, jer nema strateku vanost mjerenu kriterijem naftnog puta. Kandahar je, pak,
politiko i vjersko sredie talibana i u tom smislu ima odreenu
simboliku, meutim, Kandahar je puno vaniji, jer kroz njega ide

glavni prometni pravac koji iz Pakistana vodi zapadnim krakom u
Turkmenistan i izravno na Kaspijsko jezero, a drugim od Mazaare-Sharifa ulazi u Uzbekistan. To znai, da je borba za nadzor nad
tim stratekim pravcem, bila vidljiva jo dok je operacija trajala.
Nije bilo teko pretpostaviti da nakon vojne kampanje, problem Afganistana politiki nee biti rijeen. Jer svrha rata protiv
terorizma nije ni bila nai trajno politiko rjeenje. Kao i u sluaju Kosova, formirana je vlada, koja naravno odgovara amerikim
interesima. Nadalje, Kabul je morao doi pod patronat Ujedinjenih naroda kako bi svi veliki igrai mogli neto dobiti i za sebe. U
politikim i diplomatskim krugovima jedino o emu se govorilo,
bilo je to, koliko i koja drava treba dobiti afganistanskog teritorija za nadzor. Na isti nain, poput Kosova i Bosne i Hercegove,
svoje ekskluzivne zone odgovornosti dobile su svjetske sile i one
drave koje su u njihovim vojnim i politikim savezima. I na kraju
uzronik svih zala zapadnog svijeta, Osama bin Laden, je nestao, naprosto propao u zemlju jer on kao operator krize mora i
dalje postojati. Sve ve vieno i nita novo!
Tu nije kraj apetitima. Svaka od glavnih zemlja koje su se bar
formalno prikljuile Sjedinjenim Amerikim Dravama i Velikoj
Britaniji oekivale su i potporu za rjeenje nekih od svojih unutarnjih problema. Tako, primjerice, Kina osim to ima prilian broj
muslimana, ima i problem Tibeta za koji je traila odrijeene ruke. Sa Tajvanom koji je Kini moda i najvaniji problem moe
se neko vrijeme i priekati, ako se neto prije toga moe dobiti.
Indija, pak, ima problem svog sjevernog dijela Kamira,
preteito naseljenog muslimanima, i koji duboko ulazi u prostor
Euroazije. Zauzvrat za potporu Sjedinjenim Amerikim Dravama u ratu protiv terorizma, Indija je eljela uvrstiti svoju vlast u
Kamiru koliko je god to mogue. Pakistan, opet, koji u Indiji ima
svog velikog protivnika, u novonastaloj situaciji elio je iskoristiti
svoj geostrateki poloaj. Nije sluajno da je ta drava priznala
talibanski reim. Kada su se ukljuili veliki igrai, Pakistan je preko
noi promijenio svoju politiku, uz veliku opasnost podjela unutar
vlastite drave. Ali politiki pragmatizam je pragmatizam.
274 Kako su sve velike sile kao motiv svog djelovanja navodile borbu protiv terorizma, mogao se stvoriti dojam da su svi na istoj strani. Ipak je meu njima postoji bitna razlika te se iz njihovog ponaanja mogu nazrijeti orisi nove bipolarne
podjela svijeta. S jedne strane su Sjedinjene Amerike Drave, europske zemlje
i Rusija, a s druge Kina, Indija i arapske, odnosno, islamske zemlje.
275 Kina iznosi svoj stav: Razgovore voditi u UN-u. Napadi moraju dobiti potporu
UN-a. Kina za uzvrat trai potporu SAD-a za borbu protiv separatista u pokrajini
Xinjiang, Tibetu i na Tajvanu. Konkretni dokazi za Osamu bin Ladena. Provedba
operacija (vojne odmazde) prema meunarodnim zakonima.
276 Rjeenje Tajvana Kini, kao velikoj sili u budunosti, znai projekciju njezine
moi na moru. Bez te projekcije, odnosno vladanja morima Kina ne moe postati velesila i ona je toga u potpunosti svjesna.
209
GOSPODARI KAOSA
210
Iran, koji je u pred afganistansko ratno vrijeme vodio umjerenu politiku, bio je svjestan svog poloaja da je nakon rata protiv
terorizma postao glavni strateki igra u tom prostoru. Zato Iran
nastoji igrati na pravi nain, kako bi u duem periodu upravljane
krize u sreditu puta svile mogao jednog dana izii kao najvanija zemalja u tom prostoru, potvrujui tako da geostrateke znaajke duboke prolosti vrijede jednako i u dalekoj budunosti.
to se tie Rusije, njezin glavni strateki cilj nije se promijenio od Petra Velikog. Kao to Amerikanci ele dobiti protonost
prema unutranjosti Euroazije, tako Rusi ele iz nje izii vani na
oceanska prostranstva.
Afganistanska kriza u odreenoj mjeri utjecala je i na politika zbivanja na tzv. prvim vratima Euroazije? Iako su se na njima
ve rasporedili vaniji svjetski igrai, SAD, Rusija, Velika Britanija,
Francuska, Njemaka i druge zemlje situacija je dovedena u stanje
statusa quo. To znai da e protektoralni oblik jo dugo potrajati
u Bosni i Hercegovini. Ni na Kosovu do konanog rjeenja nee
doi dok se pozicioniranje velikih na drugim vratim Euroazije ne
zavri. Naalost, taj proces moe potrajati i vie desetaka godina.
Iza opeg stanja statusa quo odvijaju se promjene koje se
odnose iskljuivo na Italiju. Unato znaajnijem angairanju u
krizi na Kosovu sve do susreta Berlusconija sa amerikim dravnim vrhom Italija je igrala sporednu ulogu na jugoistoku Europe. Koristei amerike nove prioritete u njezinom pojaanom
angamanu u Afganistanu Italija koristi pruenu priliku ukljuivi
se u igru na jugoistoku Europe. Zamjena amerikih vojnika talijanskim Bosni i Hercegovini nije naalost ponukala Raanovu
vladu da ozbiljnije analizira novonastalu situaciju, ako nita
drugo onda zbog uloge koju je Italija igrala na ovim prostorima
u prolosti, jer s tim u svezi postoje ne ba ugodne povijesne reminiscencije. U tom kontekstu, postaje vrlo vanim kontinuitet
Osimskih sporazuma, kojima se dodatno osiguravaju hrvatski
strateki interesi kroz zadravanje zajednike morske granice s
Italijom. Ivica Raan i njegova vlada ne samo da nisu analizirali
novonastalu situaciju, nego je predsjednik Vlade samoinicijativno bez znanja Sabora pararao sporazum sa slovenskim
premjerom Janezom Drnovekom u kojem Hrvatska, de facto
gubi izravnu granicu s Italijom. Hrvatska je tako dola u strateki
i politiki vrlo nepovoljnu situaciju, jer poslije tog ina Italija u
svim pregovorima izbjegava spomenuti Osimske sporazume, a
dodatno su se pojaali pritisci optanata, a rastu i apetiti iredentistikih krugova.
Dodjeljivanje najvieg odlija talijanskoj opini Zadar iz
Drugog svjetskog rata od strane predsjednika Champija puno
ukazuje na stvarne namjere Italije. Prvo, ta je poruka u vrijeme
afganistanskog rata bila namijenjena saveznicima i htjelo se
rei: vi ste razorili talijanski Zadar pa ste sada obvezni nama
dodijeliti pravu ulogu na istonoj obali Jadrana. Jer ako vi idete

na istoni Balkan i Crno more nama ostavite Jadran kao nae
jezero(nazvano tako u talijanskom parlamentu u Rimu 1997.).
Drugo, pokazati Hrvatskoj tko je gazda. O kakvom vi to hrvatskom gospodarskom pojasu govorite, moda za vas vrijede
Osimski sporazumi, ali za nas ne. Prijateljstvo sa Hrvatskom da,
ali ako prodate banke, hotele, izvore pitke vode, prepustite nama
bogata ribolovna podruja, bila je neizreena poruka Hrvatskoj.
I tako je posredno pad talibanskog reima oivio imperijalni
duh Italije koji ponovo obavija jugoistok Europe, a Hrvatska mu
maloumnou svojih politikih elita itekako ide na ruku. Potpis
predsjednika Vlade Ivice Raana na tzv. pararani sporazum nije
nita drugo nego izdaja.
10. Bez druge faze rata

Rat u Afganistanu iz prve faze odmah je uao u treu, i to na neoekivan nain. Izravno iz zranog bombardiranja prelo se na
politiko manevriranje, tako da druga faza , kopnena operacija
nije bila ni potrebna. Ponovila se situacija kosovske operacije.
Prva faza, bombardiranje, voena je konvencionalno, ak sirovo, bez pretjeranih iznenaena, bez ikakvih taktikih novotarijama (slika 12.). U njoj su uporabljeni razni tipovi zrakoplova
i bespilotnih letjelica, inilo se da odreene zrakoplovne snage i vrste ubojnih sredstava koji su se koristili u operaciji vojno
(doktrinarno) gledano nisu bili nuni, ali su itekako dobro doli
za pokazivanje ve znane amerike tehnike i tehnoloke nadmoi. Uporaba najsosticiranijih sredstava kao demonstracija
mogunosti i odlunosti nije ni bila namijenjena Afganistancima
kojima je gotovo svejedno iz kojih im zrakoplova i koje vrste
bomba padaju na glavu nego prije svega amerikom javnom
mnijenju, kako bi se pokazalo da predsjednik George W. Bush i
ameriki vojni stoer koriste sve to imaju na raspolaganju kako
bi i Osami bin Ladenu doli glave.
Nakon to je bombardirano sve to je uope imalo smisla
bombardirati (u skladu s oekivanjima, osim postizanja premoi
u zraku i slabljenja i onako nikakva sustava komunikacija meu
talibanskim zapovjednicima, vie nije ni moglo biti uinjeno),
oekivao se poetak kopnenih operacija. U nagaanju kakvu e
doktrinu Amerikanci primijeniti, dvije opcije jedino su izgledale
logine. Prva, kapitalizirati svoju tehnoloku nadmo i posijati
211
277 Kako je CNN izvjetavao o amerikom bombardiranju ciljeva u Afganistanu:

AC-130, letei arsenal vrijedan 46 milijuna dolara unitava kopnene snage s
visina veih od 3500 metara.
278 U Afganistanu je prvi put operativno u borbenoj inaici koritena bespilotna
letjelica RQ-1 Predator naoruana protutenkovskim raketama Hellre.
GOSPODARI KAOSA
Slika 12. Prikaz vojne operacije Trajna sloboda. Izvor: www. globalsecurity.org i Reuters, http://
about.reuters.com/graphic. Prijevod Alan Sori.
po Afganistanu nekoliko desetaka manjih specijalnih postrojbi

koje bi iznenada, nou, s pomou opreme za gledanje u mraku,
udarale po talibanima i nakon toga se izvlaile helikopterima i
prebacivale na nove lokacije. Druga, konvencionalnija podrazumijevala je koritenje samih Afganistanaca, postrojba protutalibanskoga Sjevernog saveza, kao amerikog pjeatva. Ova druga
nakon iskustva s OVK-om na Kosovu, s manjim odstupanjima, je
prihvaena.
Naime, Sjedinjene Amerike Drave su uz nevieni publicitet izvele akciju upada komandosa na afganistansko tlo kao
prethodnicu kopnene operacije Sjevernog saveza, ali ona je
prije bila dio psiholokih, nego istinskih vojnih operacija. Struno-analitiki gledano, takav nelogian postupak mogao je biti
samo u funkciji smanjenja demoralizacije vlastite javnosti ve
zasiene bombardiranjem i koja je oekivala brz i vidljiv rezultat. Ako to nije tono onda sam cilj akcije ostaje nejasan, jer
212
279 Cilj akcije bili su ameriki TV gledatelji. Kljuni dokaz za to da su cilj akcije bili
ameriki televizijski gledatelji, a ne afganistanski talibani bila je injenica da je
nakon nepuna tri sata ista vojska evakuirana helikopterima. Ako su Amerikanci
imali premo u zraku a zna se da je imaju, i to potpunu, ve danima mogli
su uz pratnju bombardera i zrakoplova jurinika poslati borbene helikoptere
koji bi topovima i raketama uklonili eventualne opasnosti, te nakon toga trupe
nije bio usmjeren protiv talibanske vojne sile. Zrakoplovna baza

talibana u vrijeme kad je akcija izvedena, medijska je sintagma
bez znaenja. U situaciji kada su uniteni gotovo svi talibanski
radari i komunikacijska vorita, a gotovo svi avioni spreni na
zemlji preciznim bombardiranjem, nikakve zgrade po kojima
su ameriki komandosi tumarali i snimali specijalnim nonim
kamerama nisu mogle imati vojni znaaj. Da je iz tih kueraka
mogla izii bilo kakva opasnost po Sjedinjene Amerike Drave,
oni bi ve bili srueni ili spaljeni, pa sve ono rambovsko pretravanje, pokrivanje i pretraivanje vieno na televizijskom zaslonu
nije imalo previe smisla. Drugo, sam je nain izvoenja znatno
vie bio hollywoodski nego pentagonski: desantiranje vojnika
padobranima ima smisla kada se na mjesto desanta ne moe
prii zrakoplovima ili helikopterima ili, pak, treba osigurati toliku
tajnost akcije da se ne smije riskirati ak ni uporaba helikoptera
s priguenim motorima. Kako god bilo, kopnena operacija izvedena je na zadovoljstvo vojnih planera, a prema svemu sudei i
vojnih psihologa i strunjaka za praenje javnog miljenja. Bez
obzira na to to ba nije jasno kakav je vojni cilj imala, ako ga je
uope i imala, i koliko je on ostvaren, a i Osama bin Laden nije
vien, ipak je to bila nekakva zrano-kopnena operacija.
Drugih akcija kao dijela kopnenih operacije nije bilo. Na zemlji se poslije te none komandoske akcije dugo nisu pokrenule
amerike kopnene snage ni Sjeverni savez, to je ukazivalo na
to da se fokus u Afganistanu preselio s vojnog na politiki plan.
iskrcali iz transportnih helikoptera, to je uobiajeno u izvoenju takvih operacija, a Amerikanci su u tome najiskusniji na svijetu. Iskakanje padobranom
nou, na nepoznatom terenu, uvijek je povezano s nizom opasnosti i tekoa,
od kojih je najvea to to padobranac do trenutka kada dodirne zemlju ne vidi
gdje tono i na kakvu povrinu doskae. Dodatni problem je to se postrojba
uslijed djelovanja vjetra esto raspe na veliku povrinu.
280 Ameriki specijalci su iskakali iznad Afganistana iz zrakoplova MC-130, brata
letee topovnjae AC-130.
281 Akcija kopnenih snaga: specijalci su helikopterima prebaeni preko pustinjskog
terena do grada Dalbandina, koji je u blizini pakistanskog tajnog podzemnog
postrojenja za nuklearne testove. Tamo su se pripremili za prebacivanje na podruja pod nadzorom talibana. Sam poetak kopnene akcije ubrzali su i podaci
obavjetajnih slubi. Neposredno prije akcije talibanski voa mula Omar stigao
je u Kandahar, uporite svog reima u junom Afganistanu i proirio vijest da
e odrati vjersku slubu u damiji Halqa, za koju je pretpostavio da nee biti
meta bombardiranja jer se u njoj nalazi odjea za koju se vjeruje da je pripadala proroku Muhamedu. Ameriki obavjetajci doznali su za njegove namjere
pa su borbeni zrakoplovi raketirali konvoj s kojim je Omar stigao u Kandahar.
Dan kasnije, vie od 100 komandosa, predvoenih renderima, ukrcalo se u
helikoptere i zrakoplove MC-130. Jedna se grupa iskrcala oko 100 kilometara
jugozapadno od Kandahara, dok je ostatak komandosa prebaen do samog
grada u potrazi za mulom Omarom. Podaci o samom tijeku operacije, naravno,
nisu objavljeni, no poznato je da komandosi nisu uspjeli ui u trag Omaru. U
ovoj operaciji vrijedi pouak ili-ili. Ili je vojni stoer loe planirao operaciju ili su
talibani pustili lanu informaciju o putu i boravku mule Omara.
213
GOSPODARI KAOSA
214
U puni je zamah stavljena velika politika bitka za utjecaj nad

buduom vladom u Kabulu, iako ni ona oruana sa dotadanjom
vladom jo nije bila okonana. Tim srednjoazijskim podrujem
poeli su krstariti pregovarai, izaslanici, specijalni predstavnici,
savjetnici. Slubeno, svi u izraavali nadu da e se moi izbjei
kopnena operacija u Afganistanu, a neslubeno, su se borili kako
osigurati to vei utjecaj na buduu vlast koja e u Kabulu zamijeniti talibane.
Kada su poeli ameriki zrani napadi, gotovo cijeli svijet je
bio suglasan u osudi talibana i inilo se posve izvjesnim da e te
fanatine i brutalne pristae radikalnog tumaenja islama, nakon
vojnog poraza, politiko vodstvo morati ustupiti nekoj Zapadu
prihvatljivoj skupini. Gotovo euforino, veliao se Sjeverni savez,
iji su se voe ve vidjele na mjestu kalifa umjesto kalifa. Oprezniji su promatrai od samog poetka upozoravali da oduevljenje Sjevernim savezom nije na mjestu. Njegovo je vodstvo uvelike
odgovorno za to to su se talibani tako naglo i uspjeno pojavili
i preuzeli nadzor nad gotovo cijelim Afganistanom. Koliko god
to bilo teko shvatiti i prihvatiti, narod je talibane u poetku doekao s olakanjem jer je njihova vlast predstavljala dobrodolu
promjenu od kaosa, bezvlaa i rasula koje je zemljom vladalo
otkako su ujedinjene mudahedinske snage 1992. konano protjerale proruski reim Mohameda Nadibulaha. Upravo zbog
straha od ponovnih meusobnih krvavih sukoba zapovjednika
protutalibanske koalicije, meunarodna je zajednica poela
traiti osobu koja bi svima bila prihvatljiva i oko koje bi se mogla
formirati budua afganistanska vlada. Predloen je Muhamed
Zahir ah, posljednji kralj, svrgnut jo 1973. etiri su mu stvari
ile u prilog: pripadnik je veinskog patunskog naroda, sunit,
dovoljno je dugo izvan zemlje da nije umjean u trenutanu politiku i dovoljno je star za neku veliku politiku ambiciju. Isprva
su ideju o njegovu povratku podupirale i dvije vane regionalne
sile, meusobno otro sukobljene zbog utjecaja u Afganistanu
Pakistan i Iran. Ubrzo potom ta ideja je upala u tekoe.
Pokazalo se da se u Afganistanu prelamaju mnogi interesi.
Pakistan, iji su muslimani suniti, bio je kljuni imbenik u stvaranju talibanskog reima te su nastojali u to veoj mjeri odravati
dobre veze i ograniiti utjecaj ijita. ijitski Iran nije elio samo
282 Proruski nastrojeni predsjednik Mohamed Nadibulah, vojnu izobrazbu stekao
je u bivoj JNA.
283 im je svrgnut stari reim, poela je borba za mjesto u novome, i raznorazni
zapovjednici, kao to su Ahmedah Masud, Abdel Raid Dostam, Gulbudin
Hekmatijar, Abdul Malik, Abdulkarim Halili i Muhamed Fahim, sklapali su sve
mogue saveze i preko noi ih razvrgavali kako bi doli na vlast. Te su se igre
nastavile i nakon to su talibani poeli preuzimati Afganistan, a prestale su tek
nakon to je Sjeverni savez stjeran na otprilike pet posto teritorije. Obnova sukoba u svakom trenutku mogla je postati realna.
zatiti pripadnike te frakcije islama, koju u Afganistanu ine etrdesetak posto stanovnitva, nego je htio zadrati utjecaj na
buduu vlast. Turska je pak nastojala to vie uvrstiti etnike
Uzbeke koje je predvodio miljenik Ankare Dostam, a i susjedni
Uzbekistan, da i oni budu to jae zastupljeni u novoj vlasti.
Tadikistan je podravao Tadike, a umijeali su se i daljnji susjedi poput Saudijske Arabije koja je podrkom sunitima eljela
umanjiti utjecaj Irana i Indije iji je glavni cilj bio to vie oslabiti
pakistanski utjecaj. Kad se svemu tome doda Rusija, koja je eljela ouvati utjecaj u Afganistanu preko Sjevernog saveza koji su
pomagali vojno i politiki, i Sjedinjene Amerike Drave, koje su
nastojale Osami Bin Ladenu onemoguiti koritenje afganistanskih baza kao sklonita, ali istodobno nisu eljeli poremetiti regionalnu ravnoteu snaga, vidljivo je da je otpoela priprema za
borbu u budunosti za ostvarivanje geopolitikih i geostratekih
interesa u gravitacijskom sreditu puta svile.
Kako je operacija due trajala nego to su planeri predvidjeli
dodatno se i situacija zakomplicirala. Prve su reagirale Sjedinjene Amerike Drave, svjesne da zrani napadi nisu uspjeli brzo
sruiti talibanski reim, a u elji da izbjegnu kopnene operacije,
signalizirale su umjerenim talibanima iz redova Patuna i Sunita
da e i za njih biti mjesta u buduoj vladi. Nakon toga, u regiji
je nastao politiki potres, poeli su tajni dogovori, ponude i kalkuliranja te traenje talibanskih prevratnika koji bi bili spremni
odustati od borbe u zamjenu za udio u komadi vlasti. Tajnih je
i javnih sastanaka krajem listopada i poetkom studenog 2001.
bilo toliko da je gotovo nemogue utvrditi tko je sve s kim pregovarao.
U cijeloj toj guvi, nakon poetnog nesnalaenja, Iran se prvi
prestrojio i zauzeo vrst stav protiv ukljuenja talibana u vladu.
Prvo je objavljeno da je jedan od glavnih zapovjednika Sjevernog
saveza, Muhamed Fahim, boravio u Iranu i ovdanjim dunosnicima naglasio da Sjeverni savez ne eli biti rtva pasivne iranske
politike prema Afganistanu. Nakon toga su objavljena dva znakovita uvodnika u teheranskim novinama koji ukazali na novi slubeni stav te drave. U jednom se, to je znakovito, poziva da Iran
vie ne ponavlja grjeke iz prolosti kada je sve podredio podrci
ijitima. Drugi je komentar bio jo direktniji i inio se pragmatskijim jer je najavio korjenite promjene iranske vanjske politike i
tvrdo odbijanje prihvaanja bilo kakvog sudjelovanja talibana u
284 Najvea pogrjeka Irana i najskuplja odluka s negativnim posljedicama bila je
kada je Islamska republika prekinula podupirati vladu Burhanudina Rabanija i
Ahmedaaha Masuda koja je tada kontrolirala Kabul i podrala Hizbe Vahdat
(Stranku jedinstva) koji su vodili Abdolali Mazari i Gulbudin Hekmatijar. Ta nepromiljena odluka pogodovala je talibanskom preuzimanju vlasti i surovim
hladnokrvnim ubojstvima. Komentar zakljuuje da Iran ne smije ponoviti greke iz prolosti, kada je na pitanje Afganistana gledao samo kroz prizmu ijita.
215
GOSPODARI KAOSA
vlasti. Prva politika rtva ovog zakreta bio je mudahedinski

voa Gulbudin Hekmatijar kojeg je slubeni Teheran otro napao
kao marionetu Pakistana i koji je pod raznim izgovorima godinama granatirao Kabul, a danas prijeti Amerikancima.
Natjeran da se izjasni, Iran je odluio podrati vladu Burhanudina Rabanija, koju je slubeno priznao UN, iako je bio svjestan njezine slabosti. Potvrujui da se budua vlast nee moi
uspostaviti bez veinskih Patuna, Iran se nadao da bi njih mogli
predstavljati oni koji su odani Rabaniju. Time se otvorila nova
globalna diplomatska igra oko Afganistana u kojoj su se polako
nazirale dvije strane.
Situacija se u politikom stratekom nadmudrivanju mijenja
iz dana u dan. Sitni detalji bili su znakoviti pokazatelj kojem se
rjeenju teilo. Postalo je gotovo jasno da su se formirala dva
pola, a njihov je sastav bio vie nego interesantan. Za opciju kralja Zahira kao nominalnog voe uz umjerene talibane u vladi
zauzimale su se Sjedinjene Amerike Drave i Pakistan, a podupirala ih je Saudijska Arabija i manje zemlje u Zaljevu, te neto
285 U skupini koja je u Afganistanu poinila genocid, terorizirala narod, ubijala
strane diplomate, digla u zrak povijesne spomenike koja ne potuje i maltretira
ene te prua utoite teroristima nema umjerenih. Umjereni taliban je oksimoran. Ili ste taliban ili ste umjerenjak, ne moete biti oboje. Bila je to ocjena
talibanskog reima u iranskom tisku u studenom 2001.
286 Nedugo nakon toga Teheran je objavio da se Hekmatijar uskoro namjerava
pridruiti nekadanjim neprijateljima talibana u borbi protiv Amerikanaca. Je
li Hekmatijar namjeravao sam napustiti Iran ili je bio zamoljen da to uini, nije
vie bilo vano.
287 Odbacujui kralja Zahira, Iran u kojem je reim aha Reze Pahlavija svrgnut
revolucijom 1979. je djelomino pokazao strah od povratka dinastikih vladara na vlast u ovom dijelu svijeta, ali istodobno se tvrdo suprotstavljao bilo
kakvom udjelu talibana u buduoj vlasti.
288 Premda se, inilo da sa sastavljanjem posttalibanske vlade nee biti problema
jer su se oporbenjaci svi suglasili da, izmeu ostalog, bivi kralj Zahir Shaha
bude predsjednik novog Afganistana, stanje se, promijenilo. U igru se ukljuio
i Iran, koji je jasno i glasno stavio do znanja da je njihov favorit za predsjednika
bivi predsjednik Rabbani, kojeg su svrgnuli talibani, a otvorili su i svoju granicu
za prihvat afganistanski izbjeglica, upuujui apel Pakistanu da uradi to isto.
Budui da je i ruski predsjednik Putin obeao pomo Rabbaniju susrevi se s
njim u Tadikistanu poslije summita APEC-a, anse biveg kralja naglo su bile
smanjene. Pod okriljem Ujedinjenih naroda, odrani su konani dogovori o
sastavljanju privremene vlade koja je obuhvatila sve predstavnike svih vjerskih
i etnikih skupina gdje je glavni imbenik u sastavljanju privremene vlade bio
uspjeh na bojnom polju odnosno poraz talibanskih snaga i osvajanje Kabula, ili
preciznije reeno opcija Sjedinjenih Amerikih Drava.
289 Amerikanci su uurbano nastojali osim vojnih uspjeha postii s afganistanskim
oporbenim snagama politiki dogovor oko ustroja budue afganistanska vlade.
Zato se ameriki predsjednik George Bush (10. studenoga 2001.) u New Yorku,
na poetku zasjedanja Generalne skuptine UN-a, sastao s pakistanskim liderom
Hushavarrom. S jedne strane, da bi se denirali meusobni odnosi nakon to su
SAD ukinule sankcije Pakistanu nametnute poslije pakistanskih nuklearnih pokusa i s druge, da se razjasne pakistanski stavovi o formiranju budue afganistanske vlade za koju iskljuivanje talibana iz razgovora jo nije bila gotova stvar.
216
opreznije i veina zemlja Europske unije. Inaicu koja je ukljuivala Burhanudina Rabanija kao predsjednika onoga to je UN jo
priznavao kao legitimnu afganistansku vlast bez ikakvih umjerenih talibana u vladi podravali su Rusija, Iran i Turska, tri
kljune zemlje, a uz koji su bili i Tadikistan, Tukmenstan, pa ak
i Uzbekistan u kojem su se nalazile amerike vojne snage. Ovoj
se politikoj struji kasnije pridruila i Indija iz razloga slabljenja
pakistanskog utjecaja, a i Sirija je poslala znakove potpore.
U ovakvoj polarizaciji kompromisu nije bilo mjesta. Morala
je pobijediti jedna ili druga struja, a svaki sluaj traenja kompromisa unaprijed je bio osuen na neuspjeh. Pravi pokazatelj
koja e opcija pobijediti bila je sudbina Kabula. Dok god je Sjeverni savez ostao vrsto ukopan u svojim rovovima i nije krenuo
u napad na glavni grad, bila je to pouzdana potvrda da zakulisne
politike igre radi budueg utjecaja u Afganistanu jo nisu bile
razrijeene. Sjeverni savez je krenuo, Kabul je uz pomo amerikih zranih snaga pao i pobijedila je struja koja je od samog
poetka rata protiv terorizma bila predodreena pobijediti,
samo je bilo pitanje vremena i cijene koja se trebala platiti.
***
Nakon rata u Afganistanu i paradigmatskog ulaska Sjedinjenih
Amerikih Drava u samo sredite puta svile u jesen 2001. i drastinog pritiska na drave Perzijskog zaljeva, postalo je potpuno
razvidno da su slijedno inducirane krize na prostoru zvanom biva Jugoslavija tijekom 90-ih godina 20. stoljea bile radi stvaranja
novog mostobrana u Europi. Uz njihovu pomo je bilo i mogue
osigurati nadzor na plovnim putem od Dunava do Crnog mora i
kontrolirati trgovinske, sirovinske i vojno-strateke komunikacije
Europe s Malom Azijom. Osim toga, to je znailo pribliavanje
Kavkazu, Kaspijskom jezeru, Perzijskom zaljevu, Bliskom Istoku
i stratekim saveznicima Turskoj i Izraelu. Prostor bive Jugoslavije postao je samo klju za uvrenje transatlantskog par290 Znakovito je da je Turska kao lanica NATO-a podravala varijantu suprotnu
amerikoj.
291 Jedina mala nada koja je ostala bila je u turskom prijedlogu koji je sadravao
da treba stvoriti vijee od 120 lanova: pedeset bi imenovao Zahir ah u ime
Patuna, pedeset Sjeverni savez u ime manjinskih naroda, a onda bi ti delegati
sami imenovali jo 20.
292 Evo kako je zrano-kopnena bitka amerikih zrakoplovnih snaga i kopnenih
snaga Sjevernog saveza izgledala u interpretaciji amerikih medija. Kabul: Sjeverno od grada bore se snage Sjevernog saveza, a ameriki borbeni zrakoplovi
bombardiraju talibanske vojne ciljeve. Snage za specijalne operacije pomau
snagama Sjevernog saveza na bojinici.
Mazar-e arif: Snage Sjevernog saveza vode borbe za grad i zauzele su neka
juna predgraa. Ameriki zrakoplovi gaaju zranu luku, na koju bi se mogle
iskrcati amerike snage koje se nalaze u Uzbekistanu. Prema nekim izvjeima,
specijalci su se na tom podruju ve iskrcali.
217
GOSPODARI KAOSA
218
tnerstva odnosno, amerikog mostobrana na euroazijskom kontinentu, s time da rastua Europa postane realna skakaonica za
duboki skok u Euroaziju.
I kao to su nakon operacije Saveznika snaga Sjedinjene
Amerike Drave svojim vojnim efektivima zasjele na prva vrata
Euroazije, tako su dvije godine kasnije nakon operacije Rat protiv terorizma zasjele na dijelu drugih vrata Euroazije. Ono to je
ostalo za budunost to je povezati ta dvoja vrata u jedinstvenu
cjelinu novim upravljanim krizama, kako bi se nakon toga zaista
moglo rei Mi smo gospodari svijeta!
C. Rat u Iraku ili planetarna obmana

Na prvi pogled, sve je ve poznato i sve je ve vieno i u Bosni i
Hercegovini, i na Kosovu i u Afganistanu. Model rata je isti i jedna
strana je ista, ona koja nakon Afganistana nastavlja rat protiv terorizma samo je novi protivnik prividno razliit. Njegovo je ime
Irak i geostrateki gledano rasporedio se (ne svojom krivnjom)
tamo gdje se nalazi deset posto priuva svjetske nafte, i to na
pravcu zvanom put svile. Kao takav on je opasan ne samo za
svoje okruje, nego moe ugroziti njihove vrijednosti kao je to
rekao ameriki predsjednik George W. Bush. est mjeseci ranije
nego to e biti dana zapovijed za start krstareih raketa koje su
u obezglavljujuem udaru bile namijenjene Sadamu Huseinu,
otpoelo je jedno drugo bombardiranje, ono retoriko. Prvo su
u kolovozu 2002. predsjednik George Bush i potpredsjednik Dick
Cheney Sadama Huseina nazvali neprijateljem. Pridruio im se
ministar obrane Donald Rumsfeld usporeujui ga s Adolfom
Hitlerom, a savjetnica za nacionalnu sigurnost Condolizze Rice
rekla je kako je on zao ovjek koji e uzrokovati kaos u svijetu. Nakon svih tih izjava najviih amerikih dunosnika krenulo
se u uvjeravanje amerike javnosti i amerikih saveznika da
SAD ima pravo napasti, kako bi spasila svijet od tog velikog zla.
Profesor politikih znanosti sa Suthern Methodist Universityja,
Cal Jillson, ustvrdit e da priprema za rat uvijek ukljuuje da se
ljudima utuvi da se mora ii u rat jer ta osoba predstavlja zlo,
a zatim e naznaiti Amerikanci ve instinktivno znaju da je Sadam Husein zao ovjek i da bi nama svim bilo bolje da je negdje
drugdje, tri metra ispod zemlje ili negdje u zatvoru.
1. Tri scenarija napada na Irak

Kako se ratovi od kraja dvadesetog stoljea vie ne objavljuju, o
amerikom scenariju za prevrat, zranim napadima i invaziji na
Irak, ve se mjesecima prije nego to e se dogoditi, prepriavalo
i komentiralo u svim svjetskim medijima. Potanko su graki zorno prikazivane mogue inaice napada, koje je razradio odbor za
obranu u Pentagonu pod vodstvom Richarda Perlea. Objavljena
su tri scenarija ruenja irakog predsjednika Sadama Huseina.
Glavni razlog napada na Irak u svim inaicama je bio, navodno
posjedovanje oruja za masovno unitenje kemijskog, biolokog pa i nuklearnog.
219
293 Promjena reima je u interesu svijeta. Kako emo to postii jo je predmet za

konzultacije i raspravu rijei su predsjednika Georga W. Busha nakon sastanka
s amerikim vojnim vrhom (21. kolovoza 20002.) na svom ranu u Teksasu. Na
taj je nain Bush je odgovorio amerikim saveznicima koji su tih dana bez uvijanja otkazali poslunost u vezi s ratom u Iraku. AP, prema Jutranjem listu, 23.
kolovoza, 2002.
294 AP, isto.
GOSPODARI KAOSA
220
Prvi scenarij je ista klasika iz druge polovine 20. stoljea, iz

arsenala sukoba niskog intenziteta u izvedbi CIA-e potaknuti
graanski rat u Iraku. U tome bi glavnu ulogu imali Kurdi na sjeveru i ijiti na jugu zemlje, koji bi se uz potporu amerikih vojnika digli na ustanak protiv Sadama. Ovaj scenarij koji se moe
nazvati dva na jednoga imao je previe nedostataka. I jedan i
drugi ustanik bi ojaali, to znai da bi Kurdi imali vie izgleda za
stvaranje vrste jezgre svoje budue nacionalne drave, a Iran bi
se duboko inltrirao u tkivo Iraka. U tom sluaju ameriki interesi
bili bi vie ugroeni nego u vrijeme Sadamovog reima.
Drugi scenarij je predviao napade na Irak bombardiranjem,
i obuhvatni manevar oklopnim i pjeako-desantnim snagama
jaine 300 000 vojnika, s tri strane: iz Turske, Jordana i iz Kuvajta. Ovaj scenarij je isti model zrano-kopnene bitke, doktrine
koja je slubena u amerikim oruanim snagama od devedesetih
godina prolog stoljea. Iako su Sjedinjene Amerike Drave intervenirale (ratovale) i u Somaliji, Bosni i Hercegovini, SR Jugoslaviji (Kosovu) i Afganistanu nigdje u cijelosti, kao sveobuhvatna
doktrina, istodobne integracije zranih, kopnenih i pomorskih
snaga na bojitu, nije provjerena. Irak je bio idealna prilika za to.
Trei scenarij opisuje strategiju munjevitog rata. Amerike
elitne postrojbe iskrcale bi se iz zrakoplova (jedan vid prepada)
i u Bagdadu osvojili najvanija zapovjedna sredita, te likvidirale
Sadama Huseina i vodstvo njegova reima. Nestankom politikog vrha, irake oruane snage predale bi se Amerikancima i
zapoeo bi proces slino kao u Afganistanu postavljanjem
proamerike vlade. To je bio suvie riskantan scenarij, mogunost
neuspjeha relativno visoka, a tu su i negativna prisjeanja na slinu neuspjelu operaciju Orlove kande u pokuaju spaavanja
amerikih talaca u Teheranu jo davne 1979.
Kad je napad na Irak postajao sve izvjesniji reakcije Kurda,
Turaka, Kuvajta, jordanskog kralja i cijelog arapskog svijeta bile
su razliite, ali i umjereno suzdrane. Predsjednik Patriotskog
saveza Kurdistana Damal Talabani naglasio je kako Amerikance
nee slijepo podupirati. I Talabanijev suparnik Masud Barzani,
295 Pentagon je ve krajem 2000. razmjestio 235 tisua vojnika za potrebe rata
protiv Iraka. Taj operativni raspored invazijskih snaga pojedini analitiari u funkciji informacijskog rata poput Ivana Oelricha, visokog znanstvenog suradnika
Federacije amerikih znastvenika, objanjavali su zaista infantilnim razlozima.
Ponekad se u inozemstvo alje tek aica ljudi, njih pet ili est, koji ak mogu
biti vezani uz ameriko veleposlanstvo. Oni primjerice, mogu pomagati u vojnoj obuci ili u komunikaciji stranih vlada s amerikim snagama. Ukoliko neka
zemlja kupi ameriko oruje, Pentagon e u nju uputiti svoje osoblje koje e
obuavati lokalne snage u uporabi novog oruja. Dakle, ponekad razmjetaj
obuhvaa tek nekoliko pojedinaca. To znai da ne treba gledati u koliko su
zemalja ameriki vojnici razmjeteni, ve koliko ih je razmjeteno u svakoj
pojedinoj zemlji. Kada tako gledate, podaci o razmjetanju su daleko manje
dramatini. Glas Amerike VOA, 10. oujka, 2003.
221
voa demokratske stranke Kurdistana, izjavio je istog dana da

njegove oruane snage nee sudjelovati u amerikom napadu
na Irak, ako prije toga Amerikanci ne zajame buduu autonomiju Kurdistana. Smatralo se da obje organizacije imaju zajedno
oko 40 00 vojnika. Kurdi na sjeveru i ijiti na jugu imali su puno
razloga za sumnjiavost i suzdranost prema politici Sjedinjenih
Amerikih Drava, da bi joj a priori vjerovali. Oni su ih naime, nakon kuvajtskog rata 1990./1991. ve dva puta ostavili na cjedilu.
Neposredno nakon to je poetkom oujka 1991. meunarodna
ratna koalicija pod vodstvom Sjedinjenih Drava oslobodila
Kuvajt, Kurdi su osokoljeni obeanjima tadanjeg predsjednika
Georga Busha starijeg, digli ustanak protiv reima Sadama Huseina i u tom su ustanku bili poraeni. Amerike postrojbe nisu im
priskoile u pomo iako su obeali.
Iranski predsjednik Mohamed Hatami upozorio je Washington da ne rasplamsava vatru rata, zbog bojaznosti da bi ruenje
drava koje su u Americi proglasili osovinom zla, oni nakon pada
Iraka mogli biti idua meta. Ta bojaznost nije bila bez osnove.
Europa koja je nakon 11. rujna 2001. dala snanu moralu, politiku i vojnu potporu Sjedinjenim Amerikim Dravama u borbi
protiv globalnog terorizma, ovaj put se otvoreno protivila ratnim
planovima Sjedinjenih Amerikih Drava. U glavnim gradovima
europskih zemlja isticalo se da Irak nema nikakve veze s teroristikim akcijama islamista. Ako bi Sjedinjene Amerike Drave napale Irak bez privole Ujedinjenih naroda, ija povelja zabranjuje primjenu sile, to bi se moglo odraziti na napeto stanje na Srednjem
istoku i u meunarodne odnose unijelo samovolju najjae drave
svijeta. Ubudue bi se svaka drava ili koalicija mogla pozivati
na primjer Sjedinjenih Amerikih Drava, ako bi smatrala da svoj
problem sa susjedima moe rijeiti samo vojnim putem.
296 Kako je ratovima na Kosovu i Iraku, jednostranom voljom moi, bilo suspendirano meunarodno pravo neprestano se u politikim i pravnim krugovima poelo traiti opravdanje za uporabu vojne sile. Analiza (opravdanje) poput one
Mattiasa Herdegena vie je nego dvojbena. Naime, on pie: Ujedinjeni narodi
nalaze se pred najradikalnijom izazovom svoje povijesti. Od irakog sukoba Sjedinjene Amerike Drave i ostali tematiziraju neuspjeh Vijea sigurnosti u zatiti
temeljnih elemenata kao pogjeku u sustavu. Tradicionalna nauka o meunarodnom pravu zabranu nasilja razumije prilino strogo. Izvan samoobrane u
sluaju oruanog napada ona ustrajava na opsenom monopolu odluivanja
Vijea sigurnosti UN-a. U svakom pristupu zabrane nasilja vidi otvaranje Pandorine kutije. Plat ove zabrinutosti zatitniki se obavija oko svake drave bez
obzira na stanje u njihovim unutarnjim odnosima i na prijetnje neuraunljivih
reima poput Sjeverne Koreje. Ovo shvaanje temeljito je uzdrmano humanitarnom NATO intervencijom u cilju zatite zlostavljanog civilnog stanovnitva
na Kosovu. Sad nova nacionalna sigurnosna strategija Sjedinjenih Drava reklamira pravo jednostrane prevencije kod prijetnje od opasnosti oruja
ja masovnog
unitavanja u rukama neuraunljivih reima i teroristikih organizacija u prevenciju neposredno prije napada.
Zabrana nasilja i svjetski poredak
poredak, Mattias Herdegen, Die Welt
Welt, Hamburg, 12.
sijenja 2004.
GOSPODARI KAOSA
Geostratezi i analitiari uvijek su upozoravali da ogranieni

ratovi u Treem svijetu i na Srednjem istoku, gdje prolaze vani
trgovaki putovi i gdje su se ve u 19. stoljeu vodile borbe za
utjecaj i sirovine, ne mogu ostati bez opasnosti za cijeli svijet.
Dvadeset prvo stoljee nije isto to i devetnaesto, ako nita
drugo onda zbog informacijsko-tehnoloke revolucije koja je
ratovanje iz dvodimenzionalnosti prebacila u etverodimenzionalnost, gdje se ista potencijalna mo multiplicira mnogostruko
vie puta. Asimetrini ratovi i upravljane krize na drugim vratima
Euroazije i u podrujima oko sredita puta svile polagano ali
neizbjeno vodi svijet u planetarni sraz s istim takvim posljedicama. Zato ratovi oko Iraka, Irana, Afganistana, Palestine i Izraela,
eenije i Kamira, Kurdistana su uvertira ne za rat civilizacija
nego uvertira u posljednja vremena konane bitke za vrjednote.
Amerika je na vrhuncu svoje moi, ali ujedno duboko u moralnoj
krizi. Da nije tako ne bi u samo pet godina vodila tri rata. Ako je
jasko Sovjetskog Saveza u Afganistanu najavio njegov raspad,
hoe li eventualni jasko Sjedinjenih Amerikih Drava najaviti
da su one na redu?
2. Strategija oka i strahopotovanja

Amerikanci su na Sadama Huseina krenuli da uspiju. Dvojba o
uspjehu javljala se samo kod onih, a takvih je bila velika veina,
koji ne razumijevaju rat etvrte dimenzije. U napadu na Irak bilo
je manje vano hoe li uspjeh doi za etiri ili deset tjedana.
Ograniavajui imbenik bio je samo u prihvatljivom broju rtava na saveznikoj strani. Nakon obezglavljujueg udara krstareim raketama, gdje se eljelo odmah likvidirati Sadama Huseina,
koji je izbjegao smrt, i nakon relativno kraih zranih udara po
222
297 Godine 1960. u Americi je ivjelo samo esnaest milijuna ljudi koji nisu podrijetlom iz Europe. Danas (2003.) ima ih osamdeset milijuna.(...) tovie, u Americi
je upravo zavrio proces kulturne revolucije, tijekom kojeg je jedna nova elita
zauzela sve vodee poloaje. Zauzimanjem institucija koje oblikuju i prenose
ideje, miljenja, vjerovanja, vrijednosti TV, umjetnost, zabava, obrazovanje
ta elita stvara jedan novi narod. Ne samo etniki i rasno, nego kulturoloki i
moralno... Milijuni ljudi poeli su se u vlastitoj zemlji osjeati kao stranci. Uzmiu pred popularnom kulturom koja je nabijena sirovim seksom, i koja na sve
strane iri hedonistike vrijednosti. Svjedoci smo nestajanja starih blagdana i
obezvrjeivanja starih junaka. Gledaju kako se iz muzeja uklanja umjetnika
djela i znamenja slavne prolosti, a na njihova mjesta stavlja deprimirajuu,
runu, apstraktnu i antiameriku umjetnost. (...) Za razdoblje od pola ivotnog
vijeka mnogi su Amerikanci doivjeli kako im svrgavaju Boga, blate njihove
junake, zagauju kulturu, siluju vrijednosti, okupiraju zemlju, a njih igou kao
ekstremiste i oviniste zato to vjeruju u ono to su vjerovali toliki prijanji narataji. Smrt Zapada, Patrick J. Buchanan, Kaptol, Zagreb, 2003, str. 12.-15.
298 To bi se tako moglo zakljuiti itajui knjigu britanskog povjesnika Paula Kennedya o usponu i padu velesila. Tko e s Amerikom u rat protiv Iraka, Stjepan
ulek, Hrvatsko slovo, 16. kolovoza, 2002.
223
zapovjednim mjestima, informacijsko-komunikacijskim sustavima i sustavu zrane obrane, krenule su oklopno-mehanizirane

kopnene snage poduprte borbenim helikopterima i jurinim
zrakoplovstvom izravno s kuvajtsko-irake granice na Bagdad.
Dakle, primijenjena je druga inaica plana ali poneto modicirana u doktrinarnom smislu. Naime, glavna novina je primjena
elemenata nove strategije nazvana ok i strahopotovanje. Nastala je 1996., a temeljna ideja sastoji se u tome da se primjenom
nenuklearnog oruja (konvencionalnog) postigne ok kakav bi
izazvalo nuklearno oruje. Glavna karakteristika te strategije je
primjena tzv. inverznog rata, odnosno rata-1. U ovakvom obliku rata naglasak je na psiholokim operacijama, a vojna je sila
samo jedna od komponenti, i vie nije prevladavajua. Cilj u ovoj
strategiji je unititi volju protivnika to je bre mogue. Primjena
vojne sile je u funkciji ubijanja te volje. Zato se puno prije vojnih
operacija na protivnika kree mekom silom informacijskim
ratom. Novost je i to to je taj informacijski rat odnosi i na plebs i
onaj vlastiti i onaj neprijateljski, a ne samo na vojnike. Puanstvu
u napadnutoj zemlji se nastoji usaditi odvratnost prema vlasti,
oduzeti volja za otporom, a kasnije kada stvar bude gotova i
sami e doi pod udar nation-buildinga tj. preoblikovanja u
novu naciju, a zapravo u potpunu podreenost. Operacija Iraka
sloboda inaugurirala je novu ulogu tzv. ratnih izvjestitelja. est
stotina novinara koji su se pod punom ratnom opremom, s kacigama i pancirnim prslucima, nalazili unutra postrojbi, su zapravo
jedan od bitnih imbenika te nove strategije. Njima je dana
gotovo jednaka vanost kao i svim zapovjednicima na terenu.
Moda izgleda neobino, ali ti novinari, tehniki vrhunski opremljeni, su postali znaajniji i od samih zapovjednika. Oni prenose
sliku o bojnom polju kakvu ele poluiti stoerni upravljai informacijskog rata, a ne kakva ona objektivno jest. Gledatelji irom
svijeta tako ive u uvjerenju (jer sve gledaju izravno, u realnom
vremenu) da je to to gledaju stvarna stvarnost a ne posve virtu299 Amerikanci u ovom ratu nee ni pokuati kontrolirati komunikacijske kanale.
Kontrolu medija u ovom ratu oni su, pueni prijanjim negativnim iskustvima,
rijeili na elegantan nain, ukljuujui novinare u vojne postrojbe. Najnoviji,
teko predvidiv koncept zove se embedding, neto kao ukljuenje u amerike
postrojbe, komunicirat e posebno odreenim (i posebno pripremeljenim)
asnikom i ii e u akciju kao dio postrojbe. Slubena ogranienja postoje, ali
djeluju prihvatljivo: ne smiju se unaprijed objavljivati vojni planovi, tona lokacija postrojbe (dok to vojska ne odobri), slubeni podaci o rtvama ni njihov
identitet. Ukljuivanje je sjajna metoda manipulacije jer e vojska znati gdje
se novinari nalaze, bit e joj na oku, dozirat e im informacije prema svojim
potrebama a prikazat e im se i otvorenom. Ukljueni novinari bit e stalno
u pokretu, nee imati previe vremena za suptilnije analize, a uvijek e imati
dovoljno tema o kojima je zahvalno izvjetavati, od toga kako izgleda rat u
pustinji, preko divljenja tehnolokim udesima, do javljanja o osvojenjima
gradova i sela. Irak ve gubi u medijskom ratu, Zoran Kusovac, Jutarnji list, 15.
oujka 2003.
GOSPODARI KAOSA
224
alna stvarnost. Postrojbe, pak, u kojima se takvi novinari nalaze

uinit e neki potez ili radnju u funkciji informacije koja se eli
postati znatieljnom gledatelju diljem svijeta kako bi ga se i dalje prikovalo u fotelju ispred televizijskih zaslona. Koliko je taj
segment bio vaan u drugom irakom ratu pokazuje i sudbina
mnogih novinara zapadnih medijskih kua koji su samostalno,
izvan postrojbi, eljeli ui u Irak. Uglavnom su odstranjeni, neki
ak i ziki. Nasuprot njima, novinari prikljueni postrojbama
proli su posebnu obuku za ovu vrstu ratovanja. Tako je u irakoj
operaciji dolo do potpune simbioze izmeu vojnog i uvjetno
reeno novinarskog zapovjednika. U zajednikom stoeru prevladavajuu je ulogu imao novinar zapovjednik.
Poetni uspjean otpor Iraana amerikim kopnenim snagama na nekim tokama bio je vie rezultat (i to na taktikoj razini)
onoga to se naziva nejasnost situacije nego smiljene obrane
koja proizlazi iz vrste provedbe operacijskog plana irakog stoera. Za razumijevanje pojave ovakvih situacija na bojitu vano
se prisjetiti klasine dimenzionalne podjele ratovanja. Prve dvije
dimenzije pripadaju kopnu i(ili) moru, trea je zrak, etvrta su
informacije (tu se ubrajaju i mediji) a peta je cyber space, ali samo
u tehnologijskom dijelu. Glavno podruje sukobljavanja u petoj
dimenziji rata su vrjednote. Sjedinjene Amerike Drave jedine
su sposobne na poetku treeg tisuljea voditi rat u svih pet
dimenzija ili preciznije reeno u 4 + 1/2 dimenziji. Irak se Amerikancima suprotstavljao u drugoj dimenziji i tek neto u etvrtoj,
gdje je za njih posao odraivala Al-Jazeera koja je postala brat
blizanac CNN-u, ali u muslimanskom svijetu. Izdueni pravci
prodora amerikih snaga omoguavali su Iraanima postizanje
odreenog djelominog uspjeha, koji nije bitno utjecao na tijek
operacije, ali je imao psiholoki uinak snimljenih slika ubijenih
amerikih vojnika na ameriku javnost.
Prividni nedostatci amerike strategije poglavito prema civilima nisu grjeka strategije nego razlika izmeu situacijskog
modela koji se postavlja na raunalima i onoga to se dogaa u
stvarnosti. Ono to se do kraja ni u kakvom situacijskom modelu
ne moe predvidjeti jest upravo volja, odnosno moral protivnika.
Posebice je u irakom ratu to bilo vidljivo u sluaju Basre. Tu se
nisu obistinila amerika oekivanja o pobuni ijitskog stanovnitva protiv Sadama Huseina. Meutim kada primjena strategije
oka i strahopotovanje ne ide zacrtanim smjerom onda se
pribjegava klasinom ratovanju pa ak i onim naelima iz srednjeg vijeka, kao u sluaju Basre. Da bi se puanstvo prisililo na
poslunost i predaju ostavlja se bez vode, hrane i energije, ba
tim redom. A ako to ne da brze rezultate, onda se ide do takvog
praga izdrljivosti da se cijeli grad proglasi vojnim ciljem kao to
su to uinili Britanci s Basrom. Vjerojatno su se prisjetili svojih
iskustava iz Burskih ratova.
3. Razlog za rat koji nije razlog

Drugi rat protiv Iraka nije poeo 20. oujka 2003., nego okonanjem Zaljevskog rata (24. veljae, 1991.) i oslobaanja Kuvajta.
Irak je tada pristao prekinuti razvoj oruja masovnog unitavanja
i prihvatio je inspekciju UN-a. Nekoliko dana ranije, tonije 11.
veljae 2003. Ujedinjeni narodi proglasili su prekid vatre nakon
to je Irak prihvatio Rezoluciju 687 u kojoj se trailo uklanjanje
njegovog oruja masovnog unitenja. Rezolucijom je formirano
UN-ovo specijalno povjerenstvo (UNSCOM) iji e inspektori u
Iraku nadzirati unitenje kemijskog i biolokog oruja. UN-ovi
inspektori (9. lipnja 1991.) zapoeli su provjeru kemijskog oruja
pod vodstvom predsjedatelja UNSCOM-a Rolfa Ekeusa. Tri godine kasnije (14. lipnja 1994.) UNSCOM je objavio da je unitio irake zalihe kemijskog oruja. Nakon trogodinjih proceduralnih,
politiko-diplomatskih, inspekcijskih i inih postupaka uslijedila
je viegodinja igra skrivaa u kojoj su se obostrano igrali i Sadam Husein i amerika administracija. Najprije je mozak irakog
programa oruja masovnog unitenja general Husein Kamel
Hassan pobjegao u Jordan. Iraka je vlada nakon tog bijega
UNSCOM-u predala dokumente i materijale koje je Hassam navodno skrivao. Nakon pritiska Sjedinjenih Amerikih Drava UNSCOM u svibnju 1996. poinje nadzirati unitenje postrojenja za
proizvodnju biolokog oruja al Hakam. Krajem iste godine UN
je otpoeo provedbu sporazuma nafta za hranu kojim se Iraku
doputala prodaja nafte u vrijednosti od dvije milijarde dolara
svakih pola godine kako bi mogao nabaviti elementarne potreptine za svoje stanovnitvo. Pola godine kasnije Richard Butler
zamjenjuje Ekeusa na mjestu efa UNSCOM-a, a tri mjeseca kasnije Irak protjeruje amerike inspektore oruja koji su bili u sastavu
UNSCOM-a, ali im doputa povratak nakon intervencije Rusije. U
1998. Irak privremeno prekida suradnju prigovarajui da je meu
inspektorima UN-a mnogo Amerikanaca i Britanaca, te je inspektorima uskraen pristup predsjednikim palaama. Spor nastoji
rijeiti glavni tajnik UN-a Ko Annan osiguravi u diplomatskim
pregovorima pristanak Iraka na punu suradnju. Dogovor je bio
kratkog vijeka jer je ponovno nastao sukob izmeu amerikih inspektora i irake vlade i nakon obostranih optuivanja UNSCOM
je povukao svoje inspektore iz Iraka nakon to su zakljuili da
Irak ne surauje u potpunosti. Dan kasnije, tj. 17. prosinca 1998.
Sjedinjene Drave i Velika Britanija izveli su nekoliko zranih udara po irakim vojnim infrastrukturnim objektima. Uslijedilo je viemjeseno zatije do nove Rezolucije UN-a kojom je specijalno
povjerenstvo zamijenjeno Povjerenstvom za nadzor, verikaciju
300 Bijeg se dogodio 8. kolovoza, 1995.
301 Primopredaja je obavljena 1. srpnja, 1997.
225
GOSPODARI KAOSA
226
i inspekciju (UNMOVIC) ijim je efom postao Hans Blix. Irak je

odbacio rezoluciju. Slijedi obostrano podizanje retorike za oktavu vie, a dolazi i do radikalizacije postupaka. Naime, Irak priopava da su sankcije UN-a prouzroile smrt 1 471 425 ljudi od
1990. Ameriki predsjednik George W. Bush uzvraa tako da Irak,
Iran i Sjevernu Koreju nazva osovinom zla jer rade na proizvodnji oruja masovnog unitenja. Iraka vlada nastoji drati i dalje
odreenu razinu neizvjesnosti pa alje pismo glavnom tajniku
UN-a Koju Annanu i Hansu Blixu u kojem ih poziva u Bagdad na
razgovore o razoruanju. Odgovor glavnog tajnika UN-a bio je
oekivan, trai od irake vlade bezuvjetno prihvaanje inspekcije, na to Irak pristaje. U meuvremenu pokuavajui stvoriti
koaliciju za napada na Irak predsjednik George W. Bush nastojao
je dobiti novu rezoluciju Vijea sigurnosti, ali ne postavljajui rokove za povratak inspektora UN-a u Irak. Vijee sigurnosti 8. studenog 2002. jednoglasno prihvaa Rezoluciju 1441, kojom Iraku
daje posljednju ansu da ukloni oruje masovnog unitenja ili se
suoiti s ozbiljnim posljedicama. Igra se nastavlja tako da Irak
predaje UN-u 12 000 stranica izjave o svojem oruju masovnog
unitenja, a ameriki veleposlanik pri UN John Negroponte kazao
je da praznine u irakoj izjavi o oruju predstavljaju materijalno
krenje Rezolucije 1441. Cijeloj igri i svoj doprinos dao je glavni
inspektor UN-a Hans Blix naznaivi u izvijeu Vijeu sigurnosti
da inspektori nisu pronali u Iraku dokaz za nepotivanje zahtjeva UN-a, ali da Bagdad nije odgovorio na niz kljunih pitanja o
programima razvoja oruja. U izjavi za tisak Hans Blix je ipak
naglasio da ne moe zakljuiti kako Irak posjeduje zabranjeno
oruje. Na tu konstataciju glavnog inspektora UN-a odmah je
doao odgovor i to osobno od amerikog predsjednika Georga
W . Busha koji je u svom govoru 28. sijenja 2003. o stanju nacije
rekao kao je spreman upotrijebiti silu protiv Iraka koji je pokazao
prijezir prema UN-u. Potom je uslijedila konzultacija amerikog
predsjednika s britanskim premijerom Tonyem Blairom o prijedlogu nove rezolucije koja bi trebala odobriti uporabu sile u
Iraku. Ameriki dravni tajnik Colin Powell pojaava pritisak na
UN tako da je na posebnom zasjedanju Vijea sigurnosti ponudio amerike dokaze da Irak posjeduje i skriva oruje masovnog
unitenja i ak nastavlja njihovo razvijanje. Irak poputa sinkroniziranom pritisku i 10. veljae 2003. doputa prelet svog teritorija,
koji je izvan zone zabrane leta, izvidnikim zrakoplovima U-2.
Sjedinjene Amerike Drave ne poputaju i ulaze u zavrnu
fazu politike i diplomatske pripreme za napad na Irak. Naime,
302 Rezolucija je izglasana 17. prosinca 1999.
303 Navedana dogaanja su se odvijala od 3. travnja do 16. rujna 2002.
304 Hans Blix i elnik UN-ove organizacije za atomsku energiju (IAEA) Mohamed
El Baradei u izvjeu Vijeu sigurnosti (27. sijenja, 2003.) naglasili su da ima
praznina u informaciji o oruju masovnog unitavanja koju je dao Irak.
227
kada je Hans Blix u podnesenom izvjeu (24. veljae 2003.)

iznio tridesetak nerijeenih pitanja irakog oruja, one su zajedno s Velikom Britanijom i panjolskom predloile nacrt nove
rezolucije UN-a u kojoj je naglaeno da je Irak propustio svoju
posljednju ansu da se razorua i podsjeaju na ozbiljne posljedice iz rezolucije 1441. Rezolucija je praktiki odobravala vojnu
intervenciju u Iraku. Francuska, Njemaka i Rusija odmah
reagiraju i predlau Vijeu sigurnosti memorandum u kojem
kau da nema opravdanja za uporabu sile u Iraku. Pozvale su
na produljenje pootrenih inspekcija. U novom izvjeu efa
UN-ovih inspektora Hansa Blixa Vijeu sigurnosti 7. oujka, 2003.
naglaava se kako je Irak pokazao napredak u razoruanju, ali da
i dalje nije dao odgovore na kljuna pitanja svojeg kemijskog i
biolokog oruja. Trojac Sjedinjene Amerike Drave, Velika Britanija i panjolska podnose amandman na svoj nacrt rezolucije
u kojem daju Iraku rok do 17. oujka 2003. da se razorua ili e se
suoiti vojnom intervencijom. Francuska je ovaj ultimatum Iraku
odbacila. Vijee sigurnosti nakon ovih suprotstavljenih stavova,
odnosno kontradiktornih postupaka odrava sjednicu na kojoj
se pokazalo da Sjedinjene Drave nemaju vie od est glasova
za svoju rezoluciju, a Francuska je zaprijetila vetom na svaku rezoluciju koja bi odobravala uporabu sile u Iraku. Nakon te najave
Francuska zajedno s Njemakom i Rusijom u zajednikoj izjavi
upozoravaju da nema opravdanja za rat protiv Iraka i trae sastanak Vijea sigurnosti radi razgovora o realistinom roku koji bi
irakom predsjedniku Sadamu Huseinu pruio jo jednu priliku
za razoruanje. Nita vie nije pomoglo, pa ni zatvorena sjednica
Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda 17. oujka, 2003. na kojoj
se razgovaralo o francusko-njemako-ruskoj izjavi jer je odluka
o napadu na Irak donijeta dan ranije na sastanku amerikog
predsjednika Georga W. Busha, britanskog premijera Tony Blaira i
panjolskog premjera Jose Marie Aznara na Azorima.
Koalicijske snage za napad na Irak ve su bile razvijene i ekala se samo zapovijed koja je uslijedila 20. oujka 2003. Nakon est
tjedana amerike snage ule su u Bagdad, sruen je reim Sadama Huseina, a oruje masovnog unitavanja koje je bilo formalni
povod za vojnu intervenciju nije pronaeno. Poslije toga nastat
305 Glavni tajnik UN-a Ko Annan izjavio je da bi odluka amerike vlade da napadne Irak bila pogrjena, odnosno, jedini rezultat takvog napada bilo bi poveanje napetosti u regiji. Jedini nain da se pobjedi terorizam, organizirati zajedniku meunarodnu akciju. Temeljno je da ona bude pod nadlenosti UN-a. Osim
toga odluka amerike vlade o napadu na Irak u sklopu borbe protiv terorizma
bila bi pogrjeka. Ve sam inzistirao na injenici da nema dokaza o sudjelovanju
Bagdada u dogaajima 11. rujana. Le Figaro, oujak, 2003.
306 Irak da bi udovoljio sve veem pritisku pristaje 28. veljae 2003. na unitenje
raketa srednjeg dometa Al Samoud 2 , koje su navodno imale neto vei domet
od dozvoljenog rezolucijama Vijea sigurnosti.
GOSPODARI KAOSA
e odgoeni kaos ali za razliku od Kosova i Afganistana ovaj put

on e biti izveden u orkestraciji irakih snaga otpora. Stanje ante
bellum kao i post bellum u Iraku otvorilo je jednu novu stranicu
ratovanja na planetarnoj razini, koja se tek u beskrajno maglovitim orisima iitava kao rat za i protiv vrjednota, odnosno rat
pete dimenzije. Taj nagovjetaj dolaska apokaliptikih vremena
(posljednjih vremena) na planere determiniranog kaosa izgleda nema previe utjecaja jer oni ne odustaju od novog svjetskog
poretka u kojem e biti mjesta za svata, ali ne i za Boga.
4. Obmana se isplati?
228
ekati na istinu u povijesti, uzaludan je posao, jer je ona pisana perom determinista. Tu istine nema, u biti sve je zabluda, ali
smiljena. Na deterministikoj interpretaciji primjerice Francuske
revolucije, Oktobarske revolucije, Prvog i Drugog svjetskog rata,
Hladnog rata i konano Globalizma odgojeni su i odgajaju se
gotovo svi narataji tzv. zapadne civilizacije. Kae se da povijest
piu pobjednici. to je sa gubitnicima, jesu li i oni dio povijesti ili
samo oni kojima e se suditi, bilo stvarno, bilo prilagoenim interpretacijama tijekom vremena, kao bi deterministi uvijek imali
razloga pozvati se na hipoteku krivnje?
Kako je samo slavodobitno dravni tajnik Colin Powell 5.
veljae 2003. drao u ruci snimku navodnih irakih mobilnih
laboratorija kao krunski dokaz sa Sadam Husein proizvodi zabranjeno oruje. Bio je to jedan od najvrih dokaza amerike
administracije da se mora sruiti diktatora koji ugroava svijet,
podupire terorizam i kri rezolucije Vijea sigurnosti. Nije proteklo ni godinu dana a taj najvii ameriki diplomat priznaje da sve
nije bilo utemeljeno na potpuno pouzdanim izvorima. I to sad?
Upitati se, u kakvom mi to svijetu ivimo i gdje sve to vodi na
poetku 21. stoljea, kada se i ratovi vode s lanim povodima,
krivim procjenama i izmiljenim (lairanim) obavjetajnim podacima. Ima li u tome smisla? Vjerojatno ima.
Ulazi li zaista ovjeanstvo u sumrak demokracije i demokratskih sustava, zaslugom upravo onih koji sebi pripisuju pridjev
najdemokratskijih, u razdoblje u kojem se nee potivati pravda i
istina? Iraki rat potvrdio je ono na to su geopolitiari i vojni strateki analitiari upozoravali punih deset godina, da je Pustinjska
oluja Georga Busha starijeg bila smo uvertira, kojoj je mlai Bush
dvanaest godina kasnije dao epilog. Kada je trebalo donijeti odluku o drugom ratu protiv Iraka, terorizam je ve u medijskoj i inoj
interpretaciji ustolien kao jedino zlo ovoga svijeta i borba protiv
njega mora biti neprestana. I trebalo je nai neke pseudo dokaze
da je upravo Sadam motor svjetskog zla, pa se uinilo najekasnijim ustrajati na tezi da proizvodi za njega zabranjeno oruje
masovnog unitenja. U neravnopravnoj borbi zbog nedostatka
vremena i silne elje za to brim pozicioniranjem na desetpostotnom polju priuva svjetska nafte, a pod izgovorom djelotvorne
borbe protiv terorizma, ameriki su dunosnici pourili i u otkrivanju senzacionalistikih obavjetajnih podataka o krivnji Iraka.
Ovdje je senzacionalizam bio u funkciji reinkarnacije zla. To je
poruka i pouka, svim senzacionalistikim ratnicima koji koriste
meku silu kao glavno oruje u informacijskom ratu. Senzacionalizam je neoprostiva grjeka, postaje pravi grijeh ako se i dalje,
unato neoborivim dokazima, ne eli priznati, jer u konanici
moe dovesti u pitanje sigurnost ne samo jednog naroda, nego
svjetskog poretka u cjelini, kao u sluaju Iraka.
U odgoenom kaosu u Iraku poginule su tisue ljudi, potresne scene nasilja stiu svakodnevno na televizijske ekrane i pune
stranice tiskovina. Ponor izmeu Zapada i islamskog svijeta sve
je vei, a nakon sve razvidnijeg rasvjetljavanja pozadine irake
drame, i preutnog priznanja da su pravi razlozi za rat ipak bili
neki drugi, on e se jo vie produbiti. Nedvojbeno je da amerika administracija i britanska vlada nisu govorili istinu, no hoe li
ta naknadna istina odvratiti Sjedinjene Amerike Drave i njezine stalne ili potencijalne ad hoc partnere da se ne ponaaju kao
svjetski policajac, koji uvodi red tamo gdje eli i na nain kako
eli? Hoe li ta naknadna istina ikad vie dovesti Ujedinjene narode u poziciju da se oporave od irake blamae? Hoe li ona natjerati mone da reteriraju u sluajevima kada oito nisu u pravu
i pronai pravu formulu za ispravljanje poinjenih pogrjeaka?
U sluaju rata u Iraku to znai predati vlast Iraanima i napustiti
zemlju u koju oito nikada nisu ni trebali doi na nain na koji
su doli. Teko je da e determinizirana mo pristati na takvo
neto, jer je tek ula u bitku konanog obrauna s vrjednotama.
Od nje odustati nee!
5. Bijeda ili mo lai

Institucionaliziranju lai kao neega poeljnog za ostvarivanje
proirenja moi i poluivanju materijalnih probitaka najjasnije se
229
307 Britanski premjer poetkom prosinca 2003. naao se u sreditu skandala oko
irakog oruja
masovnog unitavanja. U intervjuu za britanski vojni radio Blair
ja
je ustvrdio da je Iraka istraivaka skupina (ISG) pronala brojne dokaze o postojanju velikog sustava tajnih laboratorija u Iraku. Bivi ef UN-ovih inspektora
za oruje
Hans Blix optuio je Blaira za insinuacije da su ti laboratoriji koriteni
je
za proizvodnju oruja
masovnog unitavanja, a britanska oporba ga je optuila
ja
za namjerno krivo interpretiranje navoda iz izvjetaja ISG-a. Suoen s tim optubama, Downing Street je nemuto ublaio Blairove netone insinuacije, ali ih
se nije odrekao i dalje ustrajavajui na lanim interpretacijama. Blix demantirao
Blairovo otkrie irakih laboratorija, Jutarnji list, 10. prosinca, 2003.
308 Ne doe li do toga, ostat e sumnja da je sve ipak bilo planirano zbog nafte,
tog maginog (crnog) zlata koje je oito privlanije od pustih rijei o opasnostima od terorizma. Amerika administracija nije govorila istinu, Jurica Kbler,
Vjesnik, isto.
GOSPODARI KAOSA
230
suprotstavlja katolika Crkva ona koja je i sama izloena estokom udaru determinista.
Rat u Iraku je nezakonit, nemoralan i nepravedan rekao
je u propovijedi biskup San Salvadora mons. Gregorio Rosa Chavez, koji je zatraio povlaenje salvadorskih vojnih postrojba iz
Iraka. Vojne akcije koje su vodile i vode Sjedinjene Drave
temelje se na laima naglasio je salvadorski biskup obraajui
se vjernicima.
U Velikoj Britaniji rasprave idu u neto drukijem smjeru. U
toj zemlji je anglikanski primas nadbiskup Rowan Williams od
vlade zatraio priznanje da je pogrijeila u voenju politike prema
Iraku. On je posebno naglasio da je povjerenje naroda u politiku
jako opalo jer Britanci sa svojim saveznicima u Iraku nisu nali
nikakav dokaz postojanja oruja
ja masovnog unitavanja. Upravo
je sumnja da Sadam Husein raspolae takvim orujem
jem
i da bi
ga mogao uporabiti bila pokreta rata za svrgavanje njegova
reima. No, sada je sasvim jasnije, nakon niza afera i istraga, da
su se Amerikanci i Britanci sluili lanim podacima i dojavama, a
njihove vlade nisu uope ozbiljno prouile materijale koji su im
dostavljeni. Osim toga, ogluili su se na opetovana upozorenja
Ujedinjenih naroda i njihovog tima koji je bio u Iraku, koji su ponavljali da nisu nali nikakvo oruje
je za masovno unitenje. Prije
poetka rata britanska je vlada tvrdila da tono zna neke stvari.
No, kasnije se pokazalo da je to bio trik, pa je vlada duna uiniti sve kako bi ljudi ponovno stekli povjerenje u politiare. A u
to spada svakako i spremnost priznavanja pogrjeke. Sad ionako
osiromaenoj zemlji prijeti rat svih protiv sviju koji bi mogao zavriti uspostavom fundamentalistikog reima, zakljuio je primas
Anglikanske Crkve, koji je i sam bio otar protivnik rata u Iraku.
Na odgoeni kaos u Iraku Sveta Stolica gleda u kontekstu
pratanja i pomirenja. Vatikan je istaknuo da podupire plan
generalnog tajnika Ujedinjenih naroda Koja Annana za poboljanje dijaloga u Iraku. Sukob u Iraku, u kojem je oito da Ameri309 U britanskoj su se javnosti i tisku obnovile rasprave o legalnosti invazije na
Irak. U sreditu rasprave bio je pravni savjet koji je dao dravni tuitelj Peter
Goldsmith i koji nikad nije objavljen. Observer pie da ima informacija da je
Goldsmith bio naglo prisiljen preraditi svoj pravni savjet Blairu kako bi dao
nedvosmisleno jamstvo da je rat legalan. Indepedent pie da su u studenome
2002. Goldsmith i dunosnici jo smatrali kao je potrebna jo jedna rezolucija
UN. No, nedavno se doznalo da je pravna savjetnica Foering Ocea dala ostavku uoi poetka rata nakon to je odbila konani Goldsmithov savjet da nova
rezolucija nije potrebna. Britanski generali traili pravni temelj za invaziju na
Irak. Vijesnik, 1. oujka 2003.
310 El Salvador u Iraku ima 330 vojnika, koji su tamo stacionirani od jeseni 2003.
311 Crkva se zauzima za taoce, Glas koncila, 19. svibnja 2004
312 Nadbiskup Rowan Eilliams predavanje je odrao na Cambridgeu o kojem je
izvijestio BBC, a 21. travnja, 2004. a preuzeo ga je i Katpress. Glas koncila, 19.
svibnja 2004.
231
kanci vie nisu nikako dobrodoli i da ih mjesno stanovnitvo

ne prihvaa kao osloboditeljsku vojsku, treba rijeiti dijalogom
i umjerenou. Amerikancima se najvie prigovara bahatost u
ophoenju prema Iraanima, a otkako su 30. travnja 2004. na raznim televizijskim postajama prenesene snimke loega, pa i brutalnog i besramnog ophoenja s irakim zarobljenicima, mnogi
u svijetu i Iraku prosvjeduju zbog nepotivanja prava ratnih zarobljenika. Sveta Stolica se snano zauzima za oslobaanje talaca i
otro osuuje nepotivanje ljudskog ivota i dostojanstva. Otmice i zadravanje talaca Vatikan je nazvao cininim nepotivanjem
ljudskog ivota, dodajui da se u Iraku vodi rat bez imena koji
se sastoji od otmica, prijetnja i grozota. To su elementi rata pete
dimenzije, rata protiv vrjednota, gdje se izravno i na najgrublji
nain napada ovjek i njegovo dostojanstvo. Upravo je tim
rijeima rat opisao, jo prije nego je pred televizijskim kamerama
ubijen Talijan Fabrizio Quettrocchu, komentator dnevnika LOsservatore Romanco
Romanco. Potvrdilo se vjeno i univerzalno pravilo
da posezanje za silom kao odgovorom na silu ne moe dati rezultate. U Iraku je potrebno odgovoriti orujem politike koju se
dosad nije dovoljno ulo, jer svakodnevni dogaaji pokazuju da
treba uspostaviti barem minimum pravnog poretka u toj ratom
opustoenoj zemlji. Pria o otmicama nije samo u funkciji sijanja
straha meu nepoeljnim tuincima koji su u Irak doli s amerikim tenkovima, nego su i prije svega u funkciji stvaranja razdora
meu samim Iraanima. Otmice talaca u Iraku, naruuje i potie
netko izvan Iraka. Takvi zloini nisu u praksi irakog naroda,
rekao je o. Nizar Semaan iz Mosula u razgovoru za vatikansku
misijsku agenciju Fides. Uloga Moktada al-Sadra, voe prosvjeda protiv Amerikanca, koji se usuuje pojavljivati javno unato
amerikim nastojanjima da ga uhite i sprijee u njegovom djelovanju, vrlo je dvojbena. On ima relativno malo pobornika, istie
o. Semaan. Veina ijita smatra ga opasnom osobom, koja i Iraku
i vlastitoj zajednici nanosi samo tetu.
Sluaj Moktada al-Sadra u operacijama specijalnog rata
opisan je ovako: najljui neprijatelj je korisni neprijatelj. U hrvatskoj inaici on se pojavljuje u obliku saenja ustakog kupusa. Naime, stvar je jednostavna, odabrana (odreena) skupina
propagira (provodi) radikalne ideje (postupke) koje diskreditiraju
jednu drugu pravednu, opeprihvaenu esto i nacionalnu ideju.
313 Otmice su kao doktrinarno naelo (uz savjet Britanaca) prvi u suvremenom
ratovanju inaugurirali Srbi u Bosni i Hercegovini. Oni su u travnju 1994. oteli
155 pripadnika plavih kaciga i potom ucjenjivali meunarodnu zajednicu da
obustavi zrane udare svezavi taoce u neposrednoj blizini moguih ciljeva
napada NATO zrakoplova.
314 Irakom danas hara rat, ije lice ima svaka oteta osoba, koja je talac nemilosrdne logike, napisao je komentator LOsservatore romano, alei zbog nemogunosti povratka UN-a u blioj budunosti. Glas Koncila, 9. svibnja 2004.
GOSPODARI KAOSA
Zatim, u medijskoj interpretaciji ta druga pravedna ideja prikazuje se kao vlasnitvo odabrane radikalne skupine, pa postaje
dvojbena, jer se u njezinom ostvarenju primjenjuju radikalne,
nepoeljne, pa i nasilnike metode.
Stajalita Svetog Oca i Svete Stolice od poetka rata u Iraku su
bila jasna. Papa je oruanu intervenciju u Iraku nazvao pustolovinom bez povratka i porazom za ovjeanstvo i to se naalost
pokazuje potpuno tonim. Vatikan je od poetka zahtijevao da u
Iraku interveniraju Ujedinjeni narodi, te da pomognu demokratizaciji te zemlje. Osim Svete Stolice mnogi nakon godinu dana
otkad je u Iraku na djelu odgoeni kaos vjeruju da bez UN-a nije
zamisliv demokratski i slobodni Irak. Ipak, neka iskustva nisu na
odmet. Previe povjerenje u UN i njegove misije u uspostavljanju
mira pokazale su se pogrjenim i nedjelotvornim kao to je sluaj
bive Jugoslavije i misije UNPROFOR-a, koja je sluila za uvanje
ili ouvanje rezultata agresije, a preko nje su meunarodne sile
(Velika Britanija i Francuska prije svega) zastupale svoje partikularne interese i tako pridonosile produenju krize, a u konanici i
do inauguriranja teze o podjednakoj krivnji agresora i rtve.
6. Tko upravlja odgoenim kaosom?

U kreiranju odgoenog kaosa u Iraku, Sjedinjene Amerike
Drave olako su pokuale primijeniti isti recept kao u Bosni i
Hercegovini, u kojem bi republiku srpsku zamijenila kurdska
autonomna oblast, a dualnost Federacije Bonjaka i Hrvata igrao
bi sunitsko-ijitski savez. Tu je nastala kardinalna grjeka. Recepti iz jedne civilizacije naprosto ne mogu vrijediti, niti vrijede u
drugoj civilizaciji. Niti su Kurdi pravoslavni Srbi, niti su unato
odreenim razlikama suniti i ijiti pripadnici razliitih vjera kao
Bonjaci i Hrvati. Na tu temeljnu zabludu odgovor je brzo stigao
tako da nakon godinu dana otkako je predsjednik George W.
Bush proglasio kraj operacije Iraka sloboda iskljuivi gospodari
odgoenog kaosa u Iraku vie nisu Sjedinjene Amerike Drave
i njezini podreeni koalicijski partneri.
Naime, amerika okupacijska sotona nala se najednom na
udaru i sunitskih i ijitskih pobunjenika. Nismo suniti, nismo
ijiti, mi smo muslimanska braa, postalo je geslo protiv opcije koja je igrala na kartu njihovih svaa i sukobljavanja. Dobro
232
315 Amerika, Britanija i njihovi glavni saveznici u okupaciji Iraka i dalje nas uvjeravaju kako je njihov antiteroristiki savez vrst, odluke ispravne usprkos
najkrvavijem nasilju koje je pogodilo Irak otkako je prije godinu dana sruen
Sadamov reim. Dana 12. travnja Amerikanci su priopili kako je u borbama
diljem Iraka od poetka mjeseca poginulo 70 koalicijskih vojnika i deset puta
vie (700) irakih pobunjenika. Kolika je kolateralna teta, broj ubijenih i ozlijeenih civila, nije priopeno. Amerikanci u sve dubljoj provaliji, Boo ubeli,
Fokus, 16.-23. travanja 2004.
233
usklaen a po oblicima raznovrstan (diverzije, otmice, zasjede,

atentati) gerilski otpor u Iraku je postao jai, kao da njime upravlja nevidljiva ruka. Napadi orujem na meki trbuh (logistika,
nova iraka policija i vojska) koalicijskih snaga ukazuje na to, da
su u igru uli neki novi veliki igrai i novi parametri koje situacijski model iz predratnog vremena nije mogao predvidjeti.
Bratsko-vjerski savez sunita i ijita postao je preopasan za
odravanje kakvog takvog nadzora u Iraku i kreatori odgoenog
kaosa krenuli su razbiti ga. Prvo se dogodio najkrvaviji sunitsko-ameriki obraun, i vodio se u opkoljenoj Falluji zapadno
od Bagdada. Zatim, dok su trajale teke uline borbe u Falluji,
milicije radikalnog vjerskog (duhovnog) voe Muqtade al-Sadra
digle su pobunu diljem sredinjeg i junog Iraka od sirotinjskih
predgraa Bagdada do luke Basre! Iako su mnogi analitiari smatrali kako je tu rije o obiljeavanju godinjice Sadamova pada i
pokuaju da se sprijei koalicijske snage u prijenosu suvereniteta
na prijelaznu iraku vladu (30. lipnja. 2004.) radilo se ipak o neemu drugom. Prvo to je neobino je to da su napadi Sadrovih
boraca poeli tijekom vikenda, u vrijeme kada su ijiti slavili svoje
vjerske blagdane u Karbali, a drugo Amerikanci su oekivali tu
iraku intifadu zavjetujui se pola godine ranije da e ubiti ili
uhititi mladog odmetnika i unititi njegovu miliciju. Nisu uinili
ni jedno ni drugo iako su i dalje ponavljali formulu za radikalnog
vou Muqtada al-Sadra kill or capture (ubij ili zarobi), nego su
lanovi prijelazne irake vlade poeli pregovore s al-Sadrom, traei da on raspusti svoju miliciju, a Amerikanci odustanu od lova
na njega.
Pregovori u svezi primirja i povlaenja al-Sadrovih ijitskih
milicija iz javnih zgrada i policijskih postaja iz Najafa, Karbale i
Kufa bio je kljuni ameriki zahtjev koji je trebalo ispuniti kako
koalicijske snage ne bi napale ta mjesta. U tim gradovima nadzor
bi preuzela iraka policija. Al-Sadr je odbio ameriki zahtjev da
razorua (raspusti) svoju miliciju. Veliki broj amerikih vojnika
rasporedio se u okolici Najafa, u kojem je al-Sadr imao svoj ured.
Misija amerikih snaga je ili ubiti ili zarobiti al-Sadra, izjavio je u
Bagdadu glavni zapovjednik koalicijskih kopnenih snaga u Iraku
ameriki general Richard Sanchez. Rezultat al-Sadrove igrokazne
intifade i amerike otre retorike je bio da su nadzor nad tim
gradovima u kojima do tada nisu imali, preuzele koalicijske snage
i iraka policija. Stvar se vratila u svoje normalno stanje u kojem
316 U sedmodnevnim borbama u gradu je ubijeno oko 600 sunitskih pobunjenika.
Amerikanci su napali sunitske gerilce u gradu nakon to su u njemu 31. oujka
ubijena i zapaljena etiri biva amerika vojnika, mogue obavjetajaca. Amerikanci u sve dubljoj provaliji, Boo ubeli, Fokus, 16.-23. travanja 2004.
317 Savjetnik u Iranskom veleposlanstvu u Bagdadu Hasan Kazemi Qomi izjavio
je da je 49 Iranaca bilo meu 106 poginulih osoba u Kerbali, a da je bilo 115
ranjenih Iranaca. HTV-TELETEXT, 4. oujka 2004.
GOSPODARI KAOSA
234
je druga strana u stvaranju odgoenog kaosa mogla ispunjavati

svoju normu od minimalno jedne samoubilake akcije, ili jedne
otmice, ili jedne diverzije ili jednog atentata dnevno.
Sve to ukazuje, da amerika coalition of the willing (koalicija
odlunih) sve vie pokazuje znake slabosti. Ni jedan problem u
Iraku ne bi trebao iznenaivati i slabije poznavatelje geopolitike,
a ponajmanje one koji su navjeivali kako e uspjeno posaditi
demokratsko cvijee i otkloniti krupne smetnje demokraciji u
poratnom Iraku. Oni su i prije nego to su pokrenuli vojnu silu
znali da Irak nije nacionalna drava. Da je to drava koju su skrpali
Britanci nakon Prvog svjetskog rata na ruevinama Otomanskog
Carstva. Zatim da tri glavne skupine Kurdi, suniti i ijiti nikada
nisu ivjeli podnoljivim suivotom i da ih je samo vrsta ruka
sredinje vlasti u Bagdadu drala na okupu, onemoguavajui
raspad te drave. Otkako je stvoren, Irak nikada nije uivao u blagodati demokratske vladavine onakve kakvu vidi Zapad.
Amerika politika u Iraku dola je u poziciju Buridanovog
magarca, otii ili ostati. U sluaju odlaska znailo bi se suoiti
s klasinom dvojbom kolonijalne sile kojoj domaini otkazuju
dobrodolicu. Kao to su kolonijalne sile uvijek dosezale toku
u kojoj su cijene (trokovi) ostajanja nadmaivali rizike izvlaenja,
a pojaana represija nije zaustavljala antikolonijalni otpor, ve je
samo proizvodila jaanje spirale nasilja, a tako e kako stvari stoje
318 SAD za novi val nasilja u Iraku sumnjii odbjeglog militanta Abu Musaba alZarqawija. On zabrinjava Bushovu administraciju vie od bilo kojeg militanta,
ne samo zbog rtava, nego i tete koju moe nanijeti amerikim politikim ambicijama. Vlada Georgea W. Busha smatra Zarqawija opasnim voom terorista
povezanog s Al Qaidom, koji sije kaos i nasilje Irakom. No neki kritiari istiu
kako SAD koristi upitne obavjetajne podatke o tome Jordancu palestinskog
podrijetla, kako bi podupro tezu da ubaeni militanti stoje iza krvoprolia u
Iraku. HTV-TELETEXT, 4. oujka 2004.
319 panjolska nova vlada, socijalisti izabrana u oujku 2004. nakon teroristikih
napada na Madrid najavila je da e povui svoje vojnike iz Iraka. Voa australske laburistike oporbe Mark Latham obeao je da e australske vojnike
vratiti kui ako pobijedi na izborima. Kazahstan jer najavio da e on uiniti isto
u sluaju da mora trpjeti tee gubitke. Tajlandski predsjednik vlade Thaksin Shinawatra dao je mig da i njegova zemlja razmatra ta pitanja. Poljska, talijanska i
japanska vlada izloene su stalnim pritiscima oporbe i javnosti radi razmatranja
povlaenja njihovih vojnih snaga iz Iraka.
320 U australskom nacionalnom dnevniku Cristopher Layne konstatira kako za SAD
stvari u Iraku idu od loeg na gore (from bad to worse). Deeper into the Abyss,
Cristopher Layne, The Australian, 7. travnja 2004.
321 Za SAD je najbolje rjeenje zazvati duh stare poslovice: Kad si ve u rupi, prestani kopati. Cristopher Layne, isto.
322 Kad je prije 45 godina Charles de Gaulle preuzeo vlast u Francuskoj, nacija je
bila usred gorke bitke za Alir. Francuska nije imala izgleda pobijediti u tome
ratu, ali su se mnogi zalagali za to da se njihova vojska ne povlai. De Gaulle
suoen s istim vrstom prigovora s kojom se danas suoava voa SAD-a pri
odluci o Iraku teka srca je odluio da je dolo vrijeme da sree svoje gubitke
u Aliru. To je bila prava odluka. Amerikanci u sve dubljoj provaliji, Boo ubeli, Fokus, 16.-23. travanja 2004.
i Sjedinjene Amerike Drave doi u poziciju ne samo bivih kolonijalnih sila, nego u slinu, u kakvoj su se ve jednom nale, onu u
Vijetnamu ezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljea.
U sluaju ostajanja, ne bi se dovelo u pitanje mo i presti
Sjedinjenih Amerikih Drava, kao i njezini odnosi s koalicijskim
partnerima u budunosti Velikom Britanijom, Australijom, Italijom, panjolskom, Poljskom, Japanom... Ne bi se izgubio utjecaj
u podruju Perzijskog zaljeva s oko 60 posto svjetskih priuva
sirove nafte ne bi bila dovedena u pitanje strategijska pozicija
u ostatku Srednjeg istoka. Ova druga opcija rjeava dvojbu i
Buridanov magarac e unato stalnim batinama morati ostati
jo dugo, dugo vremena na strani na kojoj se umjesto sijena nalazi nafta.
7. Lane informacije motiv rata

Zbog ega je irako kemijsko oruje bilo dovoljan dobar motiv za
rata, ali ne i sjevernokorejsko nuklearno oruje? injenica je da
predsjednik George W. Bush nikad nije dao iskren, a kamoli uvjerljiv odgovor zato je pokrenuo vojnu silu na Irak. Bush nije krenuo
u rat kako bi samo dovrio ono to njegov otac nije, niti kako bi
ponovno dobio izbore. Najmanje je plan bio da nakon osvajanja
i okupacije Iraka otpone lanana reakcija demokratizacije na
Bliskom i Srednjem Istoku. Najvie je onih, ini se, koji vjeruju u
teoriju o nafti kao glavnom pokretau, ali ima i onih koji vjeruju
da Bush nije krenuo u rat kako bi dodatno obogatio svoje prijatelje u naftnoj industriji, no oni su tim ratom bili zadovoljni, pa je
zato George W. Bush u rat krenuo jo samouvjerenije.
Bila nafta ili strateko pozicioniranje, u svakom sluaju
opravdanje za rat u Iraku temeljilo se na netonim i (ili) lanim
informacijama. I kada su ve krstaree rakete bile u letu prema
235
323 Amerika javnost teko bi mogla prihvatiti jo jedan Vijetnam. Sjedinjene su

Drave u tom krvavom ratu izgubile vie od 50 tisua ljudi. Iako je strah od
sline situacije razumljiv, Patrick Garrett iz organizacije Globalsecurity smatra
da Sjedinjene Amerike Drave vrlo vjerojatno nee vie biti uvuene u neku
slinu situaciju. Glas Amerike VOA, 10. oujka 2003.
324 Ako bi se Sjedinjene Drave okanile Iraka, to bi za islamske ekstremiste u cijelom svijetu bio znak presudne pobjede, Osama bin Laden bio bi pobjednik,
rijei su Patricka J. Buchanana pisca Smrti zapada u tekstu Je li poputanje
sada rjeenje?, Boo ubeli, isto.
325 Na tiskovnoj konferenciji za novinare u Rimu iraki vicepremjer Tarek Aziz je rekao kako je rat koji planiraju SAD nepravedan, nemoralan i nezakonit, te da je
rije o imerijalistikoj agresiji kod koje je, na kraju krajeva, rije o nafti. Milijuni
s Papom protiv rata, Glas koncila, 23. veljae, 2003.
326 Michael Kinsley, The Washington Post, 10. oujka 2003.
327 Lane informacije o irakom oruju masovnog unitenja imale su politikih
posljedica i na vrste amerike koalicijske partnere kao to je Australija. Tako
je australska Vlada imenovala biveg visokog australskog diplomatu i o bavjetajnog dunosnika Philil Flooda ravnateljem neovisnog istranog povjerenstva
GOSPODARI KAOSA
236
ciljevima u Bagdadu, The Washington Post doekao je probueno

ameriko itateljstvo vijeu da je amerika vlada dobila nove,
potencijalno vrijedne informacije o irakim programima za razvoj
biolokog i nuklearnog oruja. Podaci su, kako je pisao washingtonski dnevnik, dobiveni od irakih znanstvenika i obavjetajnih
agenata u inozemstvu kojima se zaprijetilo da e nakon pada
Bagdada snositi neugodne posljedice ukoliko sada odbiju suraivati. Unato ovakvim i slinim medijskim operacijama prepariranja amerikog i svjetskog javnog miljenja malo je onih koji jo
vjeruju da je glavno opravdanje Bushove administracije za invaziju na Irak bio strah od Sadamovog skrivenog oruja masovnog
unitavanja. Godinu dana kasnije nakon amerikog bezuspjenog
traganja za njim, stvari su se ipak dodatno pojasnile. Naime, vjerodostojnost pronalaenja znaajnije koliine oruja za masovno
unitenje gotovo je svedena na nulu nakon objavljivanja istranih
izvjea Bartona Gellmana novinara istog The Washington Posta
koji je na samom poetku operacije Iraka
ka sloboda pompozno
objavio kako Irak sigurno posjeduje oruje masovnog unitenja.
U irakim dokumentima koje je Gellman godinu dana od amerike invazije na Irak proitao i nakon razgovara s kljunim irakim
i amerikim lanovima tima koji su tragali za orujem, pronaao
je da su iraki napori da se proizvede oruje masovnog unitenja
bilo tako temeljito uniteni sukobom, sankcijama i embargom
na oruje, da se Sadamov program zabranjenog naoruavanja
svodio uglavnom na velike (puste) elje. Izvjea su pokazala da
je Sadam Husein, iako je nesumnjivo bio eljan uiniti od Iraka
svjetsku silu koja moe prijetiti, bio daleko od ozbiljnih koraka
da to stvarno i postigne, pa to uvruje uvjerenje da, kakvu god
da je Irak prijetnju predstavljao, to nije zahtijevalo urnu invaziju
bez meunarodne potpore. Tu lei i vanost odgovora na pitanje
u kojoj je mjeri opsesija Bushove administracije irakim diktatorom potjecala da izvjea amerikih obavjetajnih slubi uvjere
Kongres i ameriku javnost u opravdanost napada na Irak.
Program za proizvodnju projektila dovoljnog dometa da bi
se pogodili glavni gradovi susjednih zemalja, na primjer, postojali
su samo u nacrtima i u proraunima na dva kompakt diska. Struo obavjetajnim podacima, koji su doveli do ukljuivanja Australije u rat u Iraku.
Premijer John Howard je najavio da e Flood, podnijeti izvjee do 30. lipnja
2004. jer se nacionalni izbori oekuju u listopadu ili studenom. Howard je bio
suoen s rastuim pritiskom jer je parlamentarno povjerenstvo utvrdilo da su
obavjetajni podaci o irakom oruju za masovno unitenje bili preuveliani.
HTV-TELETEXT, 4. oujka 2004.
328 Na temelju vrlo tajnog dodatka javnoj diplomatskoj inicijativi, amerike i saveznike obavjetajne slube u stranim prijestolnicama upozorile su ih da mogu
ili promijeniti stranu ili biti vraeni u Bagdad i uivati u dobrodolici nove
irake vlade. Meu zemljama koje su pomogle ovu navodnu tajnu operaciju
nabrojene su Rumunjska, Maarska, Australija i vedska. Washington Post, 20.
oujka 2003.
njaci su procijenili kako bi bilo potrebno najmanje est godina

za izgradnju projektila, a ako bi on uope i poletio. Najdramatinije od svega, ipak je interno pismo koje je pisao najvii iraki
dunosnik za razvoj nekonvencionalnog oruja 1995. jednom
od Sadamovih sinova, koje neprijeporno dokazuje kako je Irak
unitio cijeli inventar biolokog naoruanja 1991., dokazujui
tako lanost procjena obavjetajnih krugova o tome kako Irak jo
posjeduje velike koliine biolokog oruja.
Da je ipak izvren politiki pritisak radi namjernih pretjerivanja najbolje ukazuje podatak da su tri obavjetajne slube, koje
su najbolje na svijetu: amerika, britanska i izraelska, davale razumno oprezne procjene do sredine 2002. Nakon to je donijeta
politika odluka o napadu na Irak, slubena obavjetajna izvjea
i procjene odjednom su postale izrazito alarmantne. Nastao je intenzivan pritisak Bushove administracije na obavjetajne krugove da se prilagode, za minimiziranje razliitih suprotnih miljenja
te za rutinsko ocrtavanje najcrnje mogue slike Sadama Huseina.
Nije se dakle, radilo o traginoj nesposobnosti obavjetajnih
slubi da prue tone informacije o Iraku, nego o prilagodbi za
izvrenje jedne ve donijete politike odluke.
Uzalud su bila naknadna prebacivanja krivnje za netonost
informacija, kao to su bili uzaludni prosvjedi milijuna ljudi
diljem svijeta protiv rata u Iraku. Nove vladare svijeta nije moglo zaustaviti nita pa ni Sadam Husein, koji je dijete dvostrukih
amerikih standarda. Ratni pohod na Irak je obraun s proizvodom (klonom) amerike politike koji se oteo nadzoru, jer insan,
eto, ne da naftu.
329 Kako se moglo dogoditi da su Sjedinjene Drave tako zavedene?, The International Herald Tribune, Pariz, 12. sijenja 2004.
330 Neprolaenje znaajnih dokaza posebice je uznemirilo Kennetha Pollacka,
nekadanjeg dunosnika Clintonove administracije zaduenog za nacionalnu
sigurnost, ija je knjiga navela brojne umjerenjake i demokrate da povjeruju
kako je invazija bila opravdana. (...) On najvei dio krivnje prebacuje na obavjetajnu zajednicu, ije su precijenjene analize o cilju i napretku irakog programa naoruanja zapoele jo krajem devedesetih, djelomino stoga to je
nedostatak dokaza naveo analitiare da posumnjaju u najgoru varijantu. No, on
takoer osuuje i Bushovu administraciju jer je iskrivila obavjetajne procjene
u prikupljanju argumenata za odlazak u rat. Posebice se to odnosi na procjenu
da bi Irak mogao imati nuklearno naoruanje u roku od godine dana, dok su
procjene govorile o pet do sedam godina. ak i ta procjena sada se ini pretjeranom, s obzirom da je iraki nuklearni program bio praktiki eliminiran. The
International Herald Tribune, isto.
331 U Rimu je 16. veljae 2003. prosvjedovalo vie od milijun ljudi, u Berlinu vie od
pola milijuna, kao i u Londonu, dok je u Madridu taj broj prelazio 600 000. Najvie je sudionika prosvjedne proturatne povorke izbrojeno u Barceloni milijun
i 300 000, a prosvjednici su na ulice izali u dvadesetpet europskih i etrnaest
glavnih gradova zemalja na drugim kontinetima. U Jordanu, gdje se nalazi mjesto Isusova krtenja, hodoastilo je oko 20 000 ljudi koje su predvodili kranski
poglavari iz Jordana, Izraela i Palestine. Glas koncila, 23. veljae 2003, isto.
332 Stvarni ciljevi nadzor nad naftom, dr. Anelko Milardovi, Glas koncila 16.
veljae 2003.
237
GOSPODARI KAOSA
238
Da tragine posljedice lai iz pera determiniziranih aktivista

mogu izgledati kao bajka moglo se proitati na stranicama The
New York Times 19. sijenja 2004. Naime, Chibli Mallat pie: Nakon to sam prolog mjeseca posjetio Irak kao bi se sastao s tamonjim vodstvom, smatram kako bolje rjeenje ve lei unutra
granica Iraka. Provesti dvadeset dana s Irakim upravnim vijeem
znai ono to ve svi poteni ljudi u arapskom svijetu priznaju:
najreprezentativnija vlada na cijelom Bliskom istoku nalazi se u
Bagdadu. Uz sve svoje nedostatke i kontradikcije, vijee pokriva
najopseniji spektar irakog drutva, od islamista do komunista,
ali i sve frakcije izmeu toga, ukljuujui ijite, sunite, Kurde,
Turkmene i krane. Trajna neslaganja u UN-u oko opravdanosti
svrgavanja Sadama Huseina te problemi oko osiguranja poslijeratnog mira prikrivaju jedan od najvanijih postignua u novom
Iraku: unutar Upravnog vijea i ire, vlada sloboda. Ona moda
izgleda ili zvui zbrkano ostatku svijeta, no to je est sluaj s
demokracijama. Ono to predstavlja ohrabrujui znak, to je da u
Iraku, bez obzira na kojoj se strani nalazio, nitko se ne boji izrei
svoje miljenje. No sigurnost, usprkos naslovima u novinama,
je stalna briga. Napokon, oruani otpor novom demokratskom
poretku nema anse za uspjeh protiv novog duha slobode, onog
trenutka kada se ponovno uspostave osnovne usluge, i ako se
uspostavi nacionalni politiki proces. Jasno je kako se radi o dvostrukom izazovu, a Iraani s pravom smatraju kako se nalaze u
najboljoj poziciji da sami vladaju svojom zemljom.
Za one koji se ne slau da imaju najreprezentativniju vladu
na cijelom Bliskom istoku, da demokracija ipak nije zbrkana
sloboda i da su Iraani u poziciji da sami vladaju zemljom Chibli
Mallat preporuuje : Ojaanje vlasti Iraana u vlastitoj zemlji,
moe se provesti samo uz uvjet da svaki politiki protivnik koji
vodi vlastiti politiki program nasilnim sredstvima treba biti
kanjen, bilo na nain da mu se zabrani vodstvo ili izvoenjem
pred meunarodni sud za te zloine.
Stvarna slika Iraka, koja je u istom osvrtu dana kroz sudbinu
Sheik Ulouma nije previe utjecala na apologetiku tekstopisca
teorije o zbrkanoj slobodi. Naime, Sheik Uloum je poput brojnih
drugih ljudi, koji se desetljeima borio protiv diktature Sadama
Huseina, uznemiren loim voenjem zemlje od strane Sjedinjenih
Amerikih Drava. Vie od osam mjeseci od pada starog reima,
struje i telefonskih linija ima samo povremeno, nema aerodromskih usluga, a na ulicama vladaju nadrealistiki redovi za gorivo,
i to u zemlji koja posjeduje druge najvee zalihe nafte na svijetu.
Sve to nee smetati apologet da trijumfalno zakljui: Sada kada
je veina diktatorskih reima u regiji sruena, ostatak svijeta du333 Poruka UN-u: dalje ruke od irake politike, Chibli Mallat, The New York Times,
19. sijenja 2004.
239
guje dugo zanemarivanim irakim rtvama poticaj njihovoj vladi

nacionalnog spasa.
I u Iraku je politika svrenog ina pokazala svoje pravo lice.
Nita se vie ne moe popraviti pa i onda kad se zasigurno zna
kako je la posluila za legalizaciju jednog nepravednog i jo k
tome preventivnog rata. I upravo taj rat postao je ipak glavni
imbenik koji je 2. studenoga 2004. odredio izbor novog (starog)
amerikog predsjednika.
8. Rat protiv vrjednota ili rat za vrjednote

Zato je arogantni imperij unato malog broja ad hoc koalicijskih partnera krenuo u vojnu kampanju protiv Iraka? Nikada
kao oujka 2003. nije bilo vie protivnika ratne opcije, nevjerice,
provokativnog i javnog miljenja i to prije nego je ispaljen i jedan
jedini metak. Rasprave po svijetu nisu se odnosile na Sadama
Huseina nego na Sjedinjene Amerike Drave i njihovu ulogu u
svijetu. Ono to je brinulo ljude diljem svijeta, iznad svega, jest
to da svijet na poetku 21. stoljea ivi u okruju lai, licemjerja i
neobuzdane moi.
Sjedinjene Amerike Drave zabrazdile su u jedan tip politike ekskluzivnosti nespojive s demokracijom, uplovivi u
vode debelih dvostrukih standarda. One su te koje su pomogle
Sadamu Huseinu doi na vlast. Preutno su vie od etvrt stoljea gledale kako Sadam Husein traga za kemijskim, biolokim
334 Opravdanje za nelegalne intervencije i na Kosovu i u Iraku pokuavaju se nai
vrlo upitnim, ak bi se moglo rei ekshibicijskim objanjenjima meunarodnog
prava. Tako ve spomenuti Mattias Herdegen pie: Vijee sigurnosti UN-a
odredilo se je prema pozitivnom pojmu mira uzimajui u obzir elementarna
ljudska prava i time proirilo osnovicu za napad pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda. Ipak u praksi previe esto dominiraju iste politike ambicije.
Ponaanje pojedinih predstavnika Vijea sigurnosti UN-a u svjetlu na Kosovu
poinjenih ratnih zloina, te podmukla taktika biveg irakog reima u ovom
smislu su tuni dokazi. Stoga je vrijeme da se lanove Vijea sigurnosti upozori
na stvaranje povjerljivih odnosa i odgovornosti za svjetski mir. U to ulazi obveza
nepristranog promiljanja svih meunarodnopravnih elemenata. Ukoliko vijee
sigurnosti UN-a zakae u angamanu elementarnih ivotnih interesa narodnih
grupa ili cijelih drava jednostrana prevencija mora ostati doputena opcija.
Osobito zatita elementarnih ljudskih prava ne smije od poetka zaostati iza
zabrane nasilja, iza koje se previe esto skrivaju diktature i teroristiki reimi.
Zabrana nasilja i svjetski poredak, Mattias Herdegen, Die Welt, Hamburg, 12.
sijenja 2004.
335 Pojam pod kojim je Newsweek objavio lanak autora Fareeda Zakarie. Glas
Amerike VOA 17. oujka 2003.
336 Pozitivno miljenje o SAD-u poetkom oujka 2003. palo je u Europi na najniu toku takvo miljenje ima 50 posto ljudi u Poljskoj, 34 posto u Italiji, 31
posto u Francuskoj, 25 posto u Njemakoj i samo 14 posto u panjolskoj, a u
Velikoj Britaniji, tradicionalnom savezniku Washingtona iznosilo je 48 posto, u
Rusiji 33 posto, dok u Turskoj SAD podrava samo 12 posto ljudi, pokazala su
ispitivanja centra Pew Research Center for the People and the Press. Hina, 19.
oujka 2003.
GOSPODARI KAOSA
240
i nuklearnim orujem, a jo nijemije su stajale kada je bojnim

plinovima ubio preko 60 tisua vlastitih graana 1996. u Halabiji.
Neizravno i izravno su poticale Sadama Huseina da povede dva
rata napadajui Iran i Kuvajt rtvujui skoro milijun Iraana i ubijajui i ranjavajui vie od milijun Iranaca.
Ovladavi, ratom na Kosovu, istonom obalom Europe, i
onim u Afganistanu, uskoile su u gotovo samo sredite Euroazije, Sjedinjene Amerike Drave dole su u poziciju da su same
sposobne voditi dva simultana velika regionalna sukoba i ostati
nazone vojnim snagama u nekoliko kriznih podruja. Zato je
operacija Iraka
ka sloboda mogla biti relativno brzo okonana, ali
ne i zavrena. U emu je strateka grjeka?
Ameriku desetljetnu strategiju nastupanja diskretnim
koracima, putem upravljanja krizama, temeljenu na sloaju politiko-diplomatskog, informacijskog i vojnog ratovanja dobro
je prouila i druga za sada nevidljiva strana. Kad je George W.
Bush nakon 11. rujna 2001. u patetinoj maniri, pozvao u kriarski rat protiv terorizma, Sadama Husein je znao da e uskoro
ba on doi na red. Sjedinjenim Amerikim Dravama i njihovoj
vojnoj sili koja je jedina sposobna voditi rat u etiri dimenzije
nije mogao suprotstaviti potpuno istroenu i tehniki inferiornu
vojsku. Nije mogao vojno uspjeno niim odgovoriti na kopnu,
moru i zraku a poglavito ne u informacijskom ratu. Gradei na
lanim premisama svoje opravdanje za napad na Irak, Sjedinjene
Amerike Drave same su Sadamu Huseinu, ili onima koji su sve
to promatrali sa strane, otkrile strategiju suprotstavljanja. I Sadam Husein i oni drugi bili su posve svjesni da Irak nema oruje
masovnog unitenja, da nema rakete kojima moe masovno ruilaki ugroziti blie susjede, a poglavito ne Sjedinjene Amerike
Drave. Logika strategijskog suprotstavljanja je odve jednostavna. Protivniku koji se ne moete napasti na njegovom terenu, a
on tvrdi da moe, najbolje je prihvatiti bitku, ali odgoenu i to
na vlastitom terenu. Prihvaajui igru medijskog rata oko oruja
masovnog unitenja Sadam je u Bagdadu ekao Amerikance.
Tim inom on je uspio napraviti inverzni rat (rat-1) jer je ameriku
meku silu izvrgnuo poruzi zbog lai, a istodobno otvorio dvodimenzionalni rat (iskljuivo rat na kopnu) u kojem kraja nema.
Eliminirajui treu (zrak) i etvrtu (informacija, meka sila)
Amerikancima za nastavak ratovanja u dvostrukom odgoe337 Evo kako je opisan jedan dio tog rata: Dnevnici velikih amerikih i meunarodnih televizija moi e se direktno pratiti s terena. Koliina informacija bit e
tolika da e zaguiti sve to bi moglo doi s bilo kojeg drugog mjesta i iz drugih
izvora. Time su Iraani unaprijed izgubili medijski rat. Rigidnou i nerazumjevanjem nove koncepcije oni e strane novinare (ako ih ne protjeraju) ograniiti
na dosadne slike s krova ministarstva informiranja, nejasne snimke detonacija
nad Bagdadom i svijetleih projektila protuzrane obrane. Irak ve gubi u medijskom ratu, Zoran Kusovac, Jutarnji list, 15. oujka 2003.
241
nom kaosu nevidljivi stratezi, i nakon uhienja Sadama Huseina,

uspjeli su rat u Iraku prebaciti u petu dimenziju. Naime, rat u
Iraku sve vie poprima obiljeje rastueg sukoba zapadnog svjetovnjakog i istonog muslimanskog fundamentalizma. Dakle,
jedna strana u sukobu je sekularni liberalni fundamentalizam,
koji je naalost postao prevladavajui u javnosti zapadnog svijeta, a s druge strane je vjerski fundamentalizam. To je sukob nevjere i vjere. Radikalni svjetovnjaki fundamentalizam iskljuuje
vjeru iz ivota i bez ljubavi objanjava sve razumom, dok religijski fundamentalizam slijepo slijedi svete spise i vjersku tradiciju
i ne pokuava ih u svjetlu razuma prilagoditi suvremenosti. U
takvom sukobu sueljava se zapadnjaki hedonizam, u kojem je
ivljenje, uivanje i zabava jedini smisao, s istonjakim umiranjem za vjeru i domovinu kao najveom vrjednotom.
Kada su zapadni deterministi, od kraja ezdesetih godina 20.
stoljea, uspjeli nametnuti laicistiki svjetonazor, kao prevladavajuu struju cijeloj zapadnoj kranskoj civilizaciji i praktino vjeru
sabiti u sakristije, pod geslom da je to osobna stvar pojedinca,
na poetku 21. stoljea nastoje to isto uiniti i s drugim monoteistikim vjerama. Druga vjera koja je dola na udar je islamska.
Tenja Zapada da nametne islamskim zemljama zapadnjaki
nain miljenja, ivljenja i politikog sustava nije nita drugo
nego zabluda jer metode prisile u jednoj civilizaciji ne moraju
dati rezultate i u drugoj. I tu je zabluda. Islamske zemlje naprosto
odbijaju nametnutu demokraciju, a Zapad ne moe shvatiti da
neki narodi, ak i cijele civilizacije nisu spremne na demokraciju
amerikog tipa. Ovdje treba razgraniiti retrogradni fundamentalizam koji je u svojoj biti protu-moderan i ne eli prihvatiti nikakvu promjenu od ivljenja prema pravilima vlastite vjere. Koliko
e se tek Europi osvetiti njezino dvijestotineipetnaesto godinje
jurianje na svoju kransku vjeru?
Sukob u Iraku nije kriarski rat iako ima i takvih kvalikacija,
jer su stvari tada prilino usko postavljene. Ako su se povijesni
odnosi Zapada i Istoka mogli promatrati kroz prizmu odnosa islama i kranstva, to vie nije tako jer igru sada vodi trei vrlo moan imbenik, zvan sekularizam. Motivi sekularizma nisu vjerski,
ponajmanje kranski, ve prije svega materijalni (gospodarski),
a potom geostrateki i geopolitiki. Cilj sekulariziranog zapada je
ostvariti vlastito kraljevstvo na zemlji olieno u: novcu, tehnologiji, nadzoru sirovina, vojnoj sili, mekoj sili, dezinformaciji, dvostrukim standardima kako bi se uspostavilo novo jednoumlje. U
tom smislu posve je besmisleno povezivati kranstvo s ekspanzijom sekulariziranog Zapada na vjerski islamski istok. Kranstvo
338 Iz predavanja Ahmada Iravanija, voditelja islamskih studija i dijaloga na Amerikom katolikom sveuilitu u Washingtonu. Rat protiv Iraka sraz sekularizma i
fundamentalizma, Gordan Panda, Vijesnik, 23. oujka 2003.
GOSPODARI KAOSA
242
je samo maska kako bi se moglo ustvrditi da je na pomolu sukob

civilizacija kao to je u svojoj knjizi pokuao podmetnuti Sammuel P. Huntington otvarajui put amerikom intervencionizmu
u Afganistanu, a potom i u Iraku ili u budunosti u Iranu i Siriji.
Poetak 21. stoljea nije isto vrijeme kao ono kad su tri zapadne sile Velika Britanija, Francuska i naposljetku Sjedinjene
Amerike Drave od 18. do 20. stoljea ostvarivale dominaciju u
islamskom svijetu na prostorima od Sjeverne Afrike do Indije.
Svijet sukoba u 21. stoljeu je sukob protiv vrjednota i sukob za
vrjednote. Amerika i zapadni svijet zaista nemaju potrebu da
islamskoj civilizaciji ugrauju svoju novovjeku sekularnu (bezbonu) kulturu iz lantropskih motiva, pa ak i onda kada bi ta
njezina kultura bila superiorna. Zla kob islamske civilizacije je u
tome to se dobrim dijelom rasprostire na izvorima nafte i plina. Ona je otvoreno veliko trite na kojemu Sjedinjene Drave
mogu nesmetano plasirati svoje proizvode, od duhanske industrije, bezalkoholnih pia do tenkova, raketnih sustava i borbenih zrakoplova. U svemu tome podalje od tih izvora gospodarske
a potom i druge moi moraju se drati zemlje Europske unije,
Japan, a prije svega Kina. U tom bosanskom loncu sueljavaju
se gospodarski interesi svjetskih monika te interesi islamskih
zemalja podijeljenih izmeu sekularizma i islamskog fundamentalizma. Zato Zapadu odgovaraju lokalne vazalne elite koje tvore
sekularizirane reime i koji pod nadzorom nastoje drati utjecaj
islamista. Upravo takav politiki model autoritarnih vlasti dodatno potie ekstremni fundamentalizam, a ne da ga suzbija. I
339 Napoleonova invazija Egipta, 1798.-99. godine, koja je utrla put kasnijoj francuskoj kolonizaciji zemalja Magreba, britansko osvajanje Indije (pripojena kruni
1876.) te misija Lawrencea od Arabije, 1915., koji je ujedinivi arapska nomadska plemena protiv oronulog Otomanskog imperija, otvorio vrata jo snanijoj
britanskoj ekspanziji na Srednjem istoku i osvajanju Jeruzalema krajem 1917.
godine. Vrhunac ovog vala predstavlja francusko-britanski sporazum Sykes-Picot o podjeli Srednjeg istoka, iz 1916. te konferencija u San Remu iz 1920. kojom
su zapadni saveznici dogovorili podjelu mandata nad arapskim teritorijima
osloboenim od Otomanskog carstva. No, moda najvei klin koji je Zapad,
moda i nehotice, zabio u islamski svijet, predstavlja podjela Palestine i stvaranje drave Izrael 1948. (...) Krvavi sukobi nakon raspada francuske Indokine
koji su izazvali ameriku intervenciju i desetogodinji rat u Vijetnamu, podjela
Indije nakon odlaska Britanaca, ratovi Indije i Pakistana, te sukobi muslimana i
hindusa oko Kamira, kaotino stanje u Aliru u kojem posljednjeg desetljea
gotovo neprestano traju sukobi izmeu sekularne vlade i islamistikih terorista,
samo potvruju da zapadne velesile svojom politikom i svojim poimanjem demokracije koju ele implantirati argumentom oruja i sile nisu uspjele donijeti
trajni mir i red na islamskom Istoku. Gordan Panda, isto.
340 Americi nije bitno jesu li ti reimi demokratski (kao u Turskoj, gdje postoji civilna vlada ali stvarnu vlast ima vojska), vojni (kao to je sluaj s Musharafovim
reimom u Pakistanu i kao to je sluaj s Sadamom Huseinom dok se nije, za
ameriki ukus, previe polakomio) ili polufeudalne monarhije (poput reima
obitelji kralja Fahda u Saudijskoj Arabiji), sve dok posluno slue ciljevima amerikog gospodarskog i politikog imperijalizma. Gordan Panda, isto.
tako se proizvodi spirala fundamentalizma koji u konanici raa

nasilje, a potom zapadni sekularizam nalazi opravdanje za svoje
ratove i za izvoz demokracije koja to u biti nije.
to ostavljaju iza sebe sekularizirani islamski reimi najbolje
pokazuje stanje u Afganistanu i Iraku. Nakon silne propagande i
obeanja o gospodarskoj obnovi obje zemlje danas su i razruenije i devastiranije nego to su bile neposredno nakon okonanja
vojnih operacija. Siromatvo je vee nego to je bilo i postaje potencijalni eldorado za raanje nekih posve novih fundamentalista kojima e biti popunjene nove postrojbe Bojih ratnika.
rvanj zapadnog sekularizma nakon uspjenog mljevenja u vlastitom dvoritu vie nije u stanju zaustaviti se sve dok konano
ne samelje samog sebe.
Tko je pobjednik u petoj dimenziji ratovanja? Posljednja vremena nisu tako daleko, pa e se i pobjednik znati. No, znali li to i
raskranjena Europa? Za nju koja je oigledno utonula u duboki
san samozadovoljstva i u neko stanje eutanazije ne dopiru rijei
biveg njemakog kancelara Helmut Khola Europo, probudi
se! Spava, dubokim snom!
***
Amerika je nakon Drugog svjetskog rata uspjela uspostaviti
meunarodni sustav koji je neprekidno bio pod presudim utjecajem amerikih predodaba o demokraciji, ljudskim pravima,
kolektivnom sustavu sigurnosti, ulozi NATO saveza, i regionalnoj
suradnji. Od osobitog interesa za Amerikance pisao je Hans
Ditrich Genscher je euroazijski kontinent, tj. Europa i Azija.
Ovdje ivi 75 posto stanovnitva svijeta, ovdje se nalazi najvei
dio svjetskih resursa (sirovina) ukljuujui zalihe energetike (nafta i plin). Ovdje se stvara 60 posto svjetskog bruto-proizvoda.
U prostoru izmeu Lisabona i Vladivostoka odluuje se budua
sudbina Amerike, smatrao je bivi njemaki ministar vanjskih
poslova.
Zbigniew Brzezinski, Amerikanac poljskog podrijetla i savjetnik za nacionalnu sigurnost za vrijeme predsjednika Cartera, izjavio je: Prvi svjetski rat bio je uglavnom europski, a ne i
svjetski rat. Njegov samorazarajui karakter oznaio je poetak
243
341 Objavljeni su podaci prema kojemu u istraivanju provedenom u vie mjesta

pojasa Gaze etvrtina mladih od 12 do 17 godina, kad navri osamnaestu eli
postati shahid, to jest muenik. Strunjak Yoni Fighel, koji je diplomirao u Londonu a zatim je prije petnaestak godina osnovao na podruju Gaze Program za
mentalno zdravlje, smatra da su te brojke veoma zabrinjavajue, jer to govori
o buduem kontinuitetu terorizma, koji e sprijeiti bilo kakav suivot, a koji
u danom trenutku moe prijei regionalne okvire. Zato smatra da je potrebno
urno pronai rjeenje za izraelsko-palestinski konikt, ali isto tako staviti kraj
irakoj krizi. etvrtina mladih u pojasu Gaze opredjeljuje se za samoubilaki
terorizam, Julio de la Guardia, El Pais, Madrid, 16. sijenja 2004.
GOSPODARI KAOSA
244
kraja politike, gospodarstvene i kulturne prevlasti Europe nad

ostalim svijetom. Umjesto toga danas postoji amerika hegemonija nad cijelim svijetom. Dok je trajao hladni rat, Rusi, odnosno
Sovjeti, gajili su iluziju da e oni dijeliti svijet s Amerikancima. Ali
ruski (komunistiki, sovjetski) sustav potpuno je bankrotirao, jer
se osnivano na nasilju (to je danas kontraproduktivno), dok se
amerika hegemonija zasniva na opem konsenzusu i na privlanosti amerikog naina ivota. To je ipak pojednostavljeno
gledanje. Istina je da je Prvi svjetski rat samo europski, istina je
da je Europa gubitnik u svakom pogledu, ali je i istina, naalost,
da je to poetak kraja kranskih vrjednota Europe, na kojima je
ona postala i ono to je nekada bila vjerska, duhovna, politika
pa i gospodarska sila svijeta. Ubivi njezin kranski identitet revolucijama (nasiljem) po doktrini determiniranog kaosa, ostala
su otvorena vrata za ameriko globalno nastupanje, poglavito
zato to su u Drugom svjetskom ratu uspjeli ovladati morima i
europskim kopnom kojeg su pomou NATO saveza stavili pod
svoj nazor. Europska Europa nakon toga vie ne postoji. Postoji
nekakva pseudo kulturna kolonija u kojoj harai amerika masovna kultura ili nekakvi europski surogati te kulture koji razaraju
i ono malo kranskog identiteta to je jo ostalo Europi u obliku
edema, kao to su Hrvatska, Irska, Baskija, Portugal, Slovaka ili
Poljska. Amerikancima je trebao hladni rat jer doktrina determiniranog kaosa nauava: drati izoliranim odreeno podruje, to
je mogue jae i due. Zato nije eljezna zavjesa tek puki pojam
neije dovitljivosti i duhovitosti, ne naprotiv, on duboko oznaava smisao determinizma. Unutar te vrste, pae jo i eljezne
zavjese neto mora stradati, a to to je bilo planirano da strada,
jest duhovni identitet majice Rusije i naravno svih vjera koje
su se ispovijedale na tom velikom euroazijskom prostoru pravoslavna, katolika i islamska, ali i one druge manje. Iza eljezne
zavjese morao je prije svega biti ubijen Bog. Komunizam je bio
samo druga dionica determinista u strategiji stvaranja novog
poganstva oliena u ateizmu. Ta je nova vjera bez Boga Stvoritelja, ali s mnotvom malih komunistikih bogova i nakon pada
eljezne zavjese otvorila put treoj zavrnoj dionici unitenja
kranskog identiteta zapadnog svijeta. U novoj prevladavajuoj
struji neoliberalistiko-globalistike ideologije u stvaranju mnotva malih bogova ii e se do samog kraja, tako da e svatko sebi,
postati bog. Kad nema pravoga Boga, Boga Stvoritelja kao to je
rekao Dostojevski onda je zaista sve doputeno i sve mogue.
Nakon hlada, hladnoe, studeni hladnog rata i eljezne
zavjese, moralo je doi neto toplo, ak vrue ne aj, nego
vrui mir. Zato determinizam nakon hladnog rata ustoliuje
vrui mir, pomou kriza, odravanja i (ili) nametanja mira. U
tom dananjem virtualnom miru, ne zaboravimo, pomou meke
sile sve moe postati virtualno, mora doi do boljitka, ali samo
245
za one koji taj mir odravaju ili nameu. Vrui mir je samo eufemizam kako ovladati sa stratekim izvorima onih koji su do juer
ivjeli u hladnom ratu. Sve se dakle u determiniranom kosu
mora promatrati matematikim iskazom n-1. Sve je izokrenuto
rat nije rat, mir nije mir, drava nije drava, vlada nije vlada,
vrjednote nisu vrjednote, moral nije moral, etika nije etika i tako
unedogled. Dokle e ta inverzija ivota i smisla potrajati? Prema
zamisli determinista, sve dotle dok se u potpunosti europski kranski identitet ne uniti, a Isus Krist i njegov kri ne protjeraju
iz Europe i ne samo iz nje.
Sjedinjene Amerike Drave su danas jedinstvena sila, ziki
i psihiki spremna vojno intervenirati na cijelom globusu. Amerikanci vladaju na oceanima (posljedica Drugog svjetskog rata), oni
su sposobni nosaima zrakoplova i ostalim pomorskim snagama
kontrolirati obale svih svjetskih oceana, odnosno jedini su sposobni voditi borbu, to se jezikom strategije zove, borbu mora
protiv kopna. Ono ega se Sjedinjene Amerike Drave plae je
inverzija te borbe, odnosno premoi kopna nad morem, tj. odreenog oblika asimetrije. Pretvoriti pomorsku bitku u kopnenu to
je pravi odgovor Americi pouak bitke kod Salamine.
Brzezinski pie: Amerike postrojbe nalaze se na zapadnim i
istonim dijelovima euroazijskoga kontinenta i kontroliraju Perzijski zaljev... Cijeli euroazijski kontinent je nastanjen amerikim
vazalima... Dinamika amerikog gospodarstva stvara preduvjete
za uspostavu globalne vlasti. Udio Amerike u svjetskoj industrijskoj proizvodnji iznosi 30 posto. I gospodarstveno je Amerika nadmona ostalim dravama. To vrijedi i za tehnologiju, za
telekomunikacije, ali i za industriju razonode i za podruje tzv.
masovne kulture.
Sjedinjene Amerike Drave svoju hegemoniju provode manje izravno, a daleko vie neizravno. U sluajevima Kosova, Afganistana, Iraka koristila su se pravna nasilna sredstva, odnosno
primijenjena je vojna strategija. Najmonije oruje za postizanje
amerike prevlasti je ipak jedna druga od est posebnih strategija strategija kulturnoga nastupanja. Treba samo ukljuiti hrvatsku ili njemaku, talijansku ili bilo koju drugu televiziju: svagdje
se prikazuju isti ameriki lmovi, iste serije, ista glazba, isti ukus,
ista masovna kultura sve do McDonaldsa ili Coca Cole. Veina
zapadnog svijeta a ne samo Amerikanci nemaju mnogo razumijevanja za probleme koji su vezani za razliite nacije i kulture. Oni
smatraju da treba stvoriti multi-kulti drutva kako bi se time,
toboe, izbjegli nacionalistiki etniki sukobi. Ovdje, takoer,
vrijedi pravilo n-1. Prvo se pomou determiniranog kaosa, uz ve
ustolieni i proizvedeni dualizam, potakne, pohrani, proizvede
etniki sukob, a onda se optui da je za sve zlo ovog svijeta i
remeenje mira kriv etnizam. Ta formula, u virtualnoj stvarnosti
stvorena medijskim ratom izvanredno funkcionira. Ovo gledite
GOSPODARI KAOSA
246
kao dio zapadne ideologije na udan nain se podudara sa

stavovima (bivih) komunista i marksista, koji takoer nisu imali
osjeaj, zapadnjaci bi rekli, ling, za nacije i nacionalne drave
koje su trebale odumrijeti. Naprosto to znai da su tvoritelji determiniranog kaosa proizali ispod istog injela, i oni u jakobinskoj i oni u komunistikoj diktaturi i ovi sada u neoliberalno-globalistikoj. Isti im je i neprijatelj identitet i vrjednota, jednom
rijeju raznolikost i bogatstvo Boga Stvoritelja i zato ga treba
izbaciti iz due europskog ovjeka, a kad se to postigne onda
e po planovima determinista biti znatno lake izvan zapadne
kranske civilizacije, jer ti drugi su na niem stupnju razvoja.
I tu e se deterministi prevariti, i tu e njihova strategija pasti.
A kolika e biti cijena te globalne svjetske zablude, te globalne
svjetske beutnosti? O tome na kraju knjige.
Vratimo se jo jednom Brezinskom. Ameriki autor i vrhunski
strunjak za geostrategiju i geopolitiku smatra da postoje etiri
podruja u kojima ni jedna druga drava ne smije postati suparnica Sjedinjenih Amerikih Drava. Te kljune pozicije su vojska,
tehnologija, gospodarstvo i kultura. Samo ako budu uspjeli
nadzirati euroazijski kontinent Amerikanci e osigurati globalnu
prevlast. Brzezinski smatra da su ak i tzv. europske velesile (Velika Britanija, Njemaka, Francuska) vazalne drave Amerike. To
je pozadina amerikog rata protiv terorizma i amerike vojne intervencije i na Kosovu i u Afganistanu, jednoj od najsiromanijih
zemlja svijeta ili u Iraku, jednoj od najbogatijih zemalja naftom.
Poglavlje 3
DOKTRINA PO KOJOJ RATUJU

DETERMINISTI
Kakvu doktrinu koriste deterministi na bojnom polju? Je li ona

posve nova? Prepoznaju li se njezina naela? Je li joj se mogue
suprotstaviti? Odgovori na sva ta pitanja ostaju zamagljena, jer
ivimo u vremenima koja su prenatrpana danononim priljevima svakojakih informacija. U konici tog izvan materijaliziranog,
ali i iskompleksiranog svijeta svi se vrtimo u krugu, a problemi
ne da postaju manji, ve bujaju inei nas nezadovoljnim duhovnim bogaljima. To je kratak opis doktrine po kojoj deterministi
juriaju na ovjeka, osobu. to je s dravama i narodima? Njih po
determinizmu jednostavno treba dokinuti, i oni moraju nestati.
Na njih se juria tako da se uniti jedinstvo subjektivne volje i
opega dobra. Nastoji se da u dravi ne vladaju pravo i pravednost, kako bi se dokinula sloboda pojedinca, a ne da bi on bio
slobodan. Tako pravednost vie nije opa krepost, a temelj svemu
nije zakon. Posljedica toga je da zakon vie ne predvoditi razum,
nego je obrnuto. Tu inverziju determinizma uoio je i Ante Starevi napisavi, da potujui zakon i vladar se posveuje. Danas
u biti svijetom upravlja um determinista, ma koliko god nam se
inilo da je bezumlje mono. Da bi lake ruili nacionalne drave deterministi u doslovnom smislu rijei primjenjuju doktrinu
iz knjige i danas intrigantnog naslova Proljea i jeseni autora
Ly Bu Wea koja je u Kini napisana prije vie od dvije i pol tisue
godina. U toj mudroj knjizi o psihologiji masa i politici opisani
su mehanizmi vladanja vladara i ponaanja naroda, s istaknutim
naelom po kojem je pokvaren onaj narod koji ima pokvarene
vladare. Ti pokvareni vladari lo su uzor narodu te narod i dravu
vode u propast jer oni kroje obiaje i ponaanje naroda. Primjenjujui ovo drevno naelo iz stare Kine suvremeni deterministi
u svojoj doktrini ratovanja protiv nacionalnih drava nastoje na
247
GOSPODARI KAOSA
elo tih drava dovesti to nesposobniju vlast, a tome jo i laicistiku. Tada je devedeset posto posla obavljeno, a onih deset
posto obavit e ta laicistika vlast za vrijeme svog mandata.
U ruenju nacionalnih drava dakle, nema spontanosti ni teorije zavjere, postoji samo plan. I po njemu deterministi sustavno
ratuju i za njih vrijeme nije neki znaajan imbenik jer ga imaju
dovoljno. Koliko je samo bio vidovit ameriki predsjednik George
Washington rekavi kako sve to se dogaa u politici negdje je i
zapisano. U svojem planskom boju protiv ovjeka i drave deterministi, poglavito oni europski, probodoe i Hegelove uzviene
rijei: Drava je hram ljudske slobode! Tako je sada, na poetku
21. stoljea, zahvaljujui doktrini determinista sloboda ostala zatoena u njihovim leksikonima i enciklopedijama jer oni su ti koji
piu svjetsku povijest svojim virtualnim perima.
1. Inverzija pojmova ili kako proskribirati protivnika

Za lake razumijevanje doktrine determinista potrebno je samo
primijeniti jedno od njezinih temeljnih naela i sve gledati (itati)
inverzno, odnosno n-1. Danas Europom pa i Hrvatskom krui bauk
desnice i desniarenja. Fenomen, naime prelazi granice dnevnopolitikih prepucavanja politikih neistomiljenika. Paradoks je u
tome da sve to je lijevo odmah se proglaava progresivnim, a
sve to je desno odmah je i rigidno. Tako, s jedne strane dolazi
do izraaja stanje europske ljevice, koja nije kadra artikulirati vlastite teme kao to su solidarnost i pravednost a proskribira svaki
identitet pa i vlastiti. To je klasini iskaz radikalnog i laicistikog
liberalizma. S druge strane, ruei instituciju drave, obitelji i
spolni identitet primjenjuje se stari poznati zakon jaega i monijeg.
to znai ljevica, a to desnica u politikom ivotu? Inverzija pojmova, bio bi najlaki, a moda i najtoniji odgovor. Ljeviari
esto uporabljuju izraz desnica ali ne kao atribuciju politikog
stajalita, nego je to buzdovan, kojim se protivnik izbacuje iz di342 to moe uiniti jedna laicistika vlast svom narodu primjer je Hrvatske. Samo
je vlast iz 2000. mogla nametnuti raspravu u Hrvatskom saboru je li Domovinski
rat bio opravdan ili nije! To je duboki povijesni i nacionalni pad po kojem se
Hrvati nemaju pravo ni braniti. I katolika moralka tvrdi: tko se napadnut ne
brani, sudjeluje u ubojstvu. Uspon s dna provalije. Ivan Pandi, Hrvatsko slovo,
29. prosinca 2000.
343 Odluka Odbora za graanske slobode Europskog parlamenta uskratila je talijanskom politiaru demokranskog usmjerenja Roccu Buttiglioneu, istaknutom katoliku, lozofu i osobnom prijatelju pape Ivana Pavla II imenovanje povjerenikom za pravosue, graanske slobode i sigurnost u Europskoj komisiji.
Razlog uskrate (glasovanje je bilo, 27 protiv i 26 za) jer se kao uvjerni katolik nije
odrekao svojih katolikih uvjerenja, osobitito glede homoseksualnosti i obitelji.
A to je za koaliciju socijalista, zelenih i liberala bilo neprihvatljivo. Sluaj Buttiglione, diskriminacija katolika. Glas Koncila 31. listopada 2004.
248
Poglavlje 3: Doktrina po kojoj ratuju deterministi ...
249
skusije jer biti desniar je neto sumnjivo, zloinako, te ak i

od faizma nije daleko! U laicistikoj Europi poeo je neki udan
antifaizam bez faista. Hrvatska u tome nije izuzetak, naprotiv ona je perjanica tog novog lova na vjetice. Po doktrinarnom
naelu determinista ta kampanja slui u prvom redu jednom
cilju: da bi se vlasti, one laicistike, i one koje to nisu, bavile sporednim, rubnim problemima. Kad se vlast bavi (imaginarnim)
problemima i virtualnim neprijateljima, ona vie nema vremena
primjerice za promicanje nacionalnih interesa, ili njihovu zatitu ako su ugroeni od globaliziranog divljeg kapitalizma.
Dok su takozvane desne stranke u prijelaznim zemljama
ipak na neki, moda nespretan nain, htjele obraniti barem dio
nacionalnog bogatstva i nacionalne imovine protiv nasrtaja zapadnog kapitala bivi komunisti u tim zemljama pokazali su
se kao najradikalnije pristae rasprodaje svih dobara od banaka,
telekomunikacija, osiguravajuih drutava, energetskih sustava,
poduzea, hotela, do morske obale, otoka, uma, poljoprivrednog zemljita pa ak i izvora pitke vode. U emu je kvaka? U
planu determinista. Ako reciklirani komunisti uivaju takvu
naklonost znai da je negdje bilo i planirano da oni dou na
vlast, kako bi ostvarili skrivene ciljeve kapitala, a ne da se borili
za demokraciju u vlastitoj zemlji, koja im je do juer bila strana.
Budui da ih zduno podravaju i Zapadna Europa i Sjedinjene
Amerike Drave, znai da ni u zapadnom svijetu vie nisu na
cijeni vrjednote, koje su se do juer imale kransko obiljeje. Tu
slijedi logian zakljuak ne samo da je Europa nego su i Sjedinjene Amerike Drave u rukama determinista. Oni naprosto
koriste ameriku mo usmjeravajui je ne samo preko krupnog
344 Orwell je tako esto sluao rije faist da je pretpostavio ovo: ako Jones nazove Smitha rasistom, onda on time eli rei: Mrzim Smitha!. Ali, da je rekao:
Mrzim Smitha, time bi priznao da gaji nekranski osjeaj mrnje. Nazvavi
Smitha faistom, ili ne mora objanjavati zato ga mrzi ili ga ne moe argumentima pobiti. Primorao je Smitha da dokazuje kako nije prikriveni oboavatelj
Adolfa Hitlera. Huey Long bio je u pravu: Kad faizam doe u Ameriku, doi
e u ime antifaizma. Smrt Zapada, Patrick J. Buchanan, Kaptol, Zagreb, 2003.,
str. 99.
345 Tranzicijske zemlje. Posve neprikladna, uvredljiva rije za zemlju (dravu) u kojoj
suverenitet ostvaruju narod. Rei da je ona neto to se prenosi, prevozi, zaista
je neprikladno. Ona ima smisla ako se u tom prevoenju suverenitet izruuje
svjetskoj determiniziranoj moi. Moda se zato i dodjelio takav pridjev.
346 Mnoge ustanove danas dre u rukama ameriku povijest djeluju prema naelima Ministarstva istine velikog brata, kroz rupu u pamenju baci domoljubne
prie o amerikoj veliini i slavi, a onda napii novu objektivnu povijest tako da
istakne njezine zloine i grijehove, ono to smo neko voljeli prikazivati u negativnom svjetlu, a one koje smo veliali prikai kao neasne, ak odvratne. Mnogi
stari junaci nisu uspjeli preivjeti klaonice nove povijesti. Njezin krajnji cilj: uniti domoljublje, ubij ljubav prema domovini, demoraliziraj narod, dekonstruiraj
(razori) Ameriku. Onda nas povijest vie nee ujedinjavati ni nadahnjivati, nego
e nas deprimirati i dijeliti na potomke rtava i potomke zloinaca iz amerike
prolosti. Smrt Zapada, Patrick J. Buchanan, Kaptol, Zagreb, 2003., str. 162.
GOSPODARI KAOSA
250
kapitala, multinacionalnih kompanija, za ostvarivanje dobiti,

nego i ruei sve vrjednote kako u toj zemlji tako i diljem svijeta,
a poglavito u zapadnoj civilizaciji. U tome je taj kopernikanski
okretaj koji pokazuje zato se nakon pada komunizma, ostaci
komunistikih struktura preobraaju u gorljive jurinike borbe za
demokraciju. Oni su poluga preko koje se rue nacionalne drave, i ostaci vrjednota kranske zapadne civilizacije.
U biti velikom kapitalu desnica vie nije potrebna, jer dananja je ljevica u meuvremenu na isti nain postala ovisna o
nancijskim prilozima kao to su to prije bile graanske stranke. Na podruju gospodarstva dolo je do temeljnih promjena,
koje su potpuno uzdrmale relaciju lijevo-desno. Ne radi se vie o
preraspodjeli meu bogatima i siromanima unutra jedne drave, nego o gigantskoj planetarnoj preraspodjeli. Na kraju tog
procesa Europa je ta prva koja e biti na strani gubitnika, jer je
prva samu sebe duhovno unitila odbacujui svoje kranske korijene. Nestat e i dosadanje njezino blagostanje jer e jedini
pobjednik biti meunarodni veliki kapital u rukama determinista. Nadalje, radna mjesta bit e premjetena iz Europe u jeftine
zemlje Euroazije. To e uzdrmati sve, i male ljude i srednji sloj.
Naprosto Europljani su ugroena vrsta.
Zato ljevica ne stupi u borbu protiv te politike velikog kapitala koja iskoritava jeftinu radnu snagu u azijskim zemljama
i time vodi europski radniki sloj u propast? Ona nije sposobna
to uiniti jer su laicistike lijeve vlade poslune i svaalake.
Poslune su prema kapitalu, a svaalake prema narodu kojega
zastupaju. Takva dualistika (raspoluena) politika vie ne zastupa nacionalne interese, pa ni interese malog ovjeka. Umjesto
toga, ona se bavi sporednim, infantilnim pseudo-problemima
na primjer borbom protiv rigidne desnice ili kako to u Hrvatskoj znaju rei protiv ustaizacije. U zavrnoj dionici rata protiv
vrjednota i raskrenja kranskog svijeta deterministi dobro
znaju naputak starih Rimljana kako je najbolji goni robova bivi
rob. Da su bivi, ili moda ak i ne tako bivi sljedbenici Marxa,
Lenjina, Staljina, Tita i Mao Ce Tunga danas najpodobniji par347 Deterministima te naftnom i vojnom lobiju poetkom devedesetih godina 20.
stoljea bio je potreban vei dobiveni rat uz svjetski spektakl, pa su zamirili na prijetnje Sadama Huseina prema Kuvajtu, navukli ga u klopku, da bi ga
zatim, glumei svjetskog uvara demokracije, nadmonom tehnikom dotukli,
te postigli dva cilja, prvi nadzor nad naftom u Perzijskom zaljevu, a drugi zadrali opravdanu potrebu za novim sosticiranijim naoruanjem kako bi zadrali
primat u vojnoj proizvodnji.
348 O kojim se korjenima radi pokazuje konfesionalna karta Europe. Naime, Europa
od Atlantika do Urala broji priblino 520 milijuna ljudi. Od toga su po konfesionalnoj pripadnosti gotovo 50% katolici, 20% pravoslavci, oko 15% pripadnici
reformiranih crkava i oko 15% bez religijske pripadnosti. Usp. Hans Maier Politische Religionen, Freiburg-Herder, 1995, str. 75-90.
349 London Times, 16. sijenja 2000.
251
tneri ideologije globalizma zaista nije ironina, niti neka, previe

zauujua pojava.
Kao u dobrim starim vremenima, i u dananjoj Hrvatskoj
ponovno se vodi rasprava o takozvanim desniarima. Realni
promatra i trezveni analitiar, naravno, ostat e zbunjen jer te
tajanstvene desnice, protiv koje takozvana lijeva opcija zove na
uzbunu i vodi ljuti boj, naprosto nema. Ako se izuzme nekoliko
redikuloznih budala (koji su najee instrument specijalnog
rata) zapravo takva desnica je samo virtualna u interpretaciji
deterministikih medija. Svi izborni rezultati u Hrvatskoj nakon
1990. bili su ak i za umjerenu desnicu skromni, zato dananji
javni obraun s desniarima nije nita drugo, nego obina borba protiv vjetrenjaa. Ona i takva, posve iracionalna, potrebna
je tzv. novoj ljevici da svoje sluganstvo deterministima opravda
neprekidnom borbom protiv povampirenih aveti prolosti
(obrazac Ivan Fumi). Uz izgubljeni kompas i orijentaciju u
obrani nacionalnih interesa njima je od diskreditirane i ruglu
izvrgnute lijeve ideologije, zaista ostao jo samo antifaizam i
borba protiv desnice, premda o nekom desnom ili faistikom
pokretu nema ni govora. Meutim, ljevica u tome ne posustaje.
Svjesno ili nesvjesno se slijedi predloak posve jednak partijskoj
liniji moskovskog centralnog komiteta, zacrtanoj 1943.: lanovi
i elne organizacije moraju neprestano dovoditi u nezgodan poloaj, diskreditirati i degradirati nae kritiare. Kad opstrukcionisti postanu previe uporni, etiketirajte ih kao faiste ili naciste ili
antisemitiste.... Ta e ideja, nakon stalnog ponavljanja, u glavama
sluatelja postati injenica.
Zato je razumljivo zato je bivi poljski disident Adam Michnik jedanput rekao da najvie strahuje od antiboljevikih
boljevika ili, to je gotovo isto, od boljevikih antiboljevika.
Znano je da pojmovi ljevica desnica, vuku podrijetlo i ne
sluajno, iz vremena Francuske revolucije. Krajem 18. stoljea
u francuskom parlamentu pripadnici revolucije imali su svoja
mjesta na lijevoj strani dvorane, dok su konzervativne i umjerene
snage sjedile na desnoj strani gledano iz perspektive predsjednitva parlamenta.
350 Tu je moda i geneza ovoga bijega u satanizam, hrvatski povijesni faustizam u
naelo hrvatskih ljeviarskih Katona: Ceterum censeo Croatiam ese delendam! i
multikulti intelektualaca kojima je antihrvatstvo glavno zanimanje. Kristologija kamena, Nikola Mate Roi, Hrvatska Provincija sv. Jeronima, Zagreb, str. 85.
351 Stephen Goode. Radical Leftovers, Inside on the News, 22. studenoga 1999.,
str. 10.
352 U jednom njemakom asopisu itao sam ovih dana zanimljivu deniciju tih
pojmova. Autor pie: Desno to znai vezanost uz deset zapovijedi i prihvaanje Bojeg poretka u pogledu, primjerice braka, obitelji naroda, obiaja, zaviaja. Desno znai vjeru u domovinu, u kojoj nas je sudbina rodila. Desno to
je dranje prije svega pretpostavljenog prema podinjenima, koje se orijentira
prema Bibliji i Evanelju, i obratno, dobrovoljnu slubu podinjenoga... Za
GOSPODARI KAOSA
Umjerenost i tradicija su grijesi koje ljeviarski deterministi i

njihove revolucije ne oprataju i ne zaboravljaju. Jedini koji oprataju i zaboravljaju uvijek sjede na desnoj strani, a to je ona Kristova, ona na kriu ili ona u ribarskom amcu na Galilejskom jezeru.
2. Tko su deterministi i to im je plan?

to je povijest ovjeanstva? Tko je pie? Je li ona odista uiteljica ivota? Zato se povijest ponavlja iako je iskustvo pogibelji
proao svaki narataj? Povijest ovjeanstva je povijest neprekidnosti sukoba, dobra i zla (slika 13.). Naizmjenino ili istodobno
povijest je stanje bezumnih ratova i slavnih pobjeda, ruenje
starih idola i stvaranje novih, nestajanje itavih naroda i drava,
da bi se uvijek iz ruevina starog raalo neto novo. Biljeg svojem
vremenu, po dobru ili zlu ostavljali su vladari, a oni koji su dolazili
nastavljali su isto ili slino, ponavljajui tako ve ponovljeno. Ono
to je ostajalo u svijesti ovjeka i itavih naroda bilo je nita ne
nauismo od povijesti. U svemu tome nije najtraginije politiko
ludilo i (ili) slijepilo pojedinih samozvanih genija na vlasti, ve
to to su ti geniji, ili oni koji su iza njih stajali, uspjeli itave narode uvjeriti u svoju mesijansku ulogu, nepogrjeivost pa ak i
boansku providnost.
Traginost devetnaestog a poglavito dvadesetog stoljea je
u tome to su zamijenjeni vladarski atributi, pa su se umjesto vladara po milosti Bojoj s novim determiniziranim ideologijama
pojavili graditelji svjetskog poretka tipa Staljin, Hitler, Mussolini.
Graditeljima novog svjetskog poretka na poetku 21. stoljea
za razliku od onih iz dvadesetog, ak se ni ime ne zna. Gdje oni
stoluju ili naprosto tko su oni? Protiv koga, ime, kako i zato oni
ratuju?
Natpis na srednjevjekovnim portalima Sveuilita u Cordobi,
Granadi, Toledu, i Sevilli gdje stoji zapisano da, Svijet poiva na
etiri stvari uenosti mudraca, pravednosti vladara, molitvi pravednika i junatvu hrabrih ukazuje kakva bi vlast trebala biti.
ljevicu njemaki autor je dao slijedeu deniciju: Lijevo znai da ovjek eli
to manje obveza i vezanosti, da eli biti osloboen okova vjere i religije, da zastupa skeptian stav prema tradicionalnim porecima, da je pristaa kozmopolitizma, da se u konkretnom sluaju osjea u prvom redu kao graanin svijeta
i tek zatim kao pripadnik jedne nacije. Tko pomno proita te rijei, u njima e
prepoznati dobar dio dananje unutarhrvatske rasprave, u kojoj se dravotvorne, nacionalne i vjerske snage sukobljavaju s kozmopolitskim, donekle unitaristikim, anacionalnim globalistikim (i kriptokomunistikim ili socijalistikim)
snagama. Ishod te konfrontacije jo nije jasan. Otpor amerikom globalizmu,
Carl Gustaf Strhm, Hrvatsko slovo, 19. listopada 2001.
353 Davno su ve grki mudroslovi progovorili o stoernim vrlinama i vrjednotama
na koje se treba osloniti zdanje dobro ureenog polisa (drave). Platon i Aristotel govorili su o etiri stoerne vrline koje bi trebale biti ugraene u temelje
Drave. To su pravednost i jakost, umjetnost i razboritost.
252

Slika 13. Histereza sukoba u metazikom podruju.
253
Bilo koja vlast (ili vladanje) ako se ne temelji na redoslijedu ovih

vrjednota, gotovo po pravilu zavrava u povijesnim ponorima.
Ima li danas mudrih ljudi ija je uenost presudna za razvoj svijeta? Ili je svijet u rukama skrivenih determinista, onih koji upravljaju krizama, odravaju ili nameu mir? Ako stoere koji zatvaraju
krug moi u dananjem svijetu ine: (1) oruana sila (2) stupanj
razvoja gospodarstva (3) znanost i konano (4) kultura, onda je
lako uoiti da mnoge vlade tzv. suverenih drava ne upravljaju
ovim polugama koje ine stabilnost. Ova etiri stoera mogu se
slikovito prikazati nogama stolca, na koji se moe sjesti ne samo
ako su sve etiri noge stabilne i vrste, nego ako su i podjednake
duine. Znaajne razlike u tom smislu onemoguavaju koritenje
stolca, pa ni zatita nacionalnih interesa i stabilnost drave nije
mogua bez vojske, znanosti, gospodarstva i kulture.
Deterministi su davno shvatili, a od Francuske revolucije svakako, da je etiri stoera koja tvore krug moi, mogue oblikovati
prema vlastitim ljudskim shvaanjima i eljama ako se etiri vrjednote: uenost, pravednost, molitva i junatvo proskribiraju i(ili)
uine virtualno beznaajnima. Po determinizmu sve to postoji
podvrgnuto je zakonu, uzronosti, odreenosti, predodreenosti i unaprijed moe biti zadano. Zato je plan i planiranje, ne
GOSPODARI KAOSA
254
bilo kakvo, nego dugorono, glavna djelatnost determinista. Oni

pomou plana odreuju ili zadaju granice kaosa (nereda) kako bi
on bio nadziran i upravljiv. Rezultat je uvijek isti, a to je, da nakon
svakog determiniranog kaosa strada neka od vrjednota, pa Kraljevstvo Boje djelomino ili u cjelini biva zamijenjeno onim to
se u raznim inaicama zove novi svjetski poredak ili novo doba,
a od ezdesetih godina 20. stoljea doba vodenjaka. Revolucije
nisu nita drugo nego eufemizam determiniranog kaosa, dakle,
one su plan pomou kojih deterministi pokuavaju ostvariti svoje kraljevstvo na zemlji. Uvijek unutar determiniranog kaosa je
sukob zla protiv dobra, a kako je on zamisao i djelo europskih
determinista i u svojim dvjema dosadanjim dionicama odvijao
se na europskom kranskom ozemlju to je u biti sukob Antikrista protiv Krista.
Prvi znani i uspjeni determinirani kaos nastao je u Francuskoj 1789. Za deterministe je najprikladniji i najpoeljniji
oblik dravne uprave republikanski poredak, koji otvara put
slobodnom djelovanju u kojem nema hijerarhije vrjednota. Relativizam, empirizam, i pragmatizam, bitna su obiljeja miljenja
determinista, u njemu nema mjesta za vjene i neprolazne istine i vrjednote. Odatle prvo to je moralo stradati bili su vladari
po milosti Bojoj, pa i na giljotini, kako bi se vertikalni dravni
ustroj zamijenio onim horizontalnim. Ova inverzija (n-1) koja je
prvi put primijenjena u Francuskoj revoluciji kasnije e postati
glavno naelo doktrine determinista. Horizontalni ustroj vlasti
inauguriran od strane determinista Francuske revolucije temelji
se na prividu slobode. Iako je libert omiljena uzreica, sloboda se ignorira ve samom injenicom da u takvom ustroju vlasti
nema slobode pojedinca, zato to postoji samo sloboda za mase,
koja svojom brojnou pritiska manjinu. U tom prevratnikom
djelovanju redoslijed gubitka slobode je induktivan. Prvo strada
pojedinana sloboda i sloboda manjine a nakon toga i sloboda
veine. Ako se zaista eli dobiti i (ili) ouvati sloboda osobe kako
to tvrde deterministi onda se sloboda ne trai za mase, kojom
se unitavaju vrjednote jer tada ovjek postaje dio stada koje ne
354 Tadanje europske sile nisu bile u poetku uznemirene Francuskom revolucijom. One su je ak blagonaklono primile, videi u njoj slabljenje Francuske. Tu
e svoju zabludu jedna po jedna platiti kasnije u dvadesetom stoljeu.
355 Francuska je Revolucija (1789.) u opticaj stavila ve poznati slogan sloboda, jednakost, bratstvo libert, galit, fraternit. Sva tri ova pojma preuzeta su iz
kranske, svetopisamske pojmovne riznice, imaju svoje vjersko i humanistiko
znaenje. U prevratnikom obratu ti su pojmovi raskranjeni, sekularizirani,
izopaeni. (primijenjeno je naelo inverzije n-1 op. a.) Kroz vie od dva stoljea
u ime i pod geslom tog tropleta ideologa revolucije dogodio se bezbroj stravinih zala, krvavih revolucija. Sloboda se pretvorila u stravine totalitarne reime, jednakost svih ljudi u nepravde i podjele, a bratstvo i solidarnost u ropstvo
i ponienje. Nova religija globalizma, Nikola Mate Roi, Hrvatska Provincija sv.
Jeronima, Zagreb, 2003. str. 117.
uva dobri pastir, nego on postaje bezlini objekt upravljaa determiniranim kaosom. Kako je cilj prevrata unitenje vrjednote,
koja nije materijalna, zamjena za nju nalazi se u preodgoju ljudi
za ovisnost o materijalnim dobrima, ime se dodatno ubijaju
moralna naela.
Determinizirani francuski prevrat iz 1789. odista je veliki
sudbonosni preokret za kranski identitet Europe, kako e se
to dvijestoipetnaest godina kasnije i pokazati. To je povijesna
katarza, kako pie Nikola Mate Roi, koja stoji kao kamen
mea na iskonu novog doba, novih odnosa, novih vrijednosti.
Temeljne vrjednote starog reima (ancien rgime) simbolino,
ali zbiljski, krvavo, zavravaju pod giljotinom. S njima se satire
i gazi stara bestidnica Crkva/vjera (Ancien infme Ecrasz l
infme). Nakon toga Europom se poinje iriti duhovna pustinja
oliena u sekularizmu, liberalizmu i ateizmu.
Svaki determinizirani prevrat pa i francuski s kraja 18. stoljea
ima svoje ideologe i (ili) glasnogovornike. Iako je kranstvo do
tada, bilo podijeljeno raskolom (1053.) i oslabljeno reformacijom,
a iz Europe se krenulo u osvajanje svijeta, velika opasnost dola
je iznutra, kako za crkvenu vlast u Rimu, tako i za kranstvo u
cjelini i, ono to je moda najbitnije, za kulturni i politiki poredak
to ga je ono zaelo i odnjegovalo. Na lozofsko-spisateljskim
obmanama trojice determinista Voltairea, Diderota i Rousseaua
i njihovim krilaticama poput Zbriite tu sramotu! Ecrasz l
infme, tj. crkvu, ili izrekama. ovjeanstvo nee biti slobodno
sve dok i posljednji kralj ne bude zadavljen crijevima posljednjeg
sveenika, odnosno: ovjek je roen slobodan, no posvuda je u
okovima. Francuska je ustala i krenula za svojim piskaralima.
Autor ove knjige i njegov narataj, ali i oni prije i oni poslije, uit
e iz lozoje o njima kao o najveim misliocima to ih je povijest zapamtila. Naalost! Monarhija je sruena, ispravnije je itati
Kralj je zatuen! Luj XVI, Marija Antoaneta i aristokrati zavrili
su na giljotini. A propaganda determinista i onda kao i danas
ini svoje nedjelo nastoji opravdati laima. Kako je mono u
uima prevratnika a i ostatka kranske Europe odjekivala determinizirana la: Ako narod nema kruha dajte mu kolaa. A kako
su tek stravino izgledala stratita i stravina giljotinska naprava,
izum revolucije bezbotva kojom su za glavu skraivani ne samo
nositelji vlasti nego i kipovi Majke Boje zatitnice kranske Europe. Crkva je razvlatena i opljakana. Razum je odnio pobjedu
356 Nova religija globalizma, isto.
357 S Francuskom je revolucijom nastao pokret koji je zanijekao kranske istine,
moralne vrijednosti humanizma i povijesne dostignua europske kulture. Razumijevanje Europe, Christopher Dawson, Verbum, Split, 2002.
358 Smrt Zapada, Patrick J. Buchanan, Kaptol, Zagreb, 2003, str. 281.
359 Konvent je izglasao smrtnu osudu Luju XVI koji je pogubljen 21. sijenja 1793.
Opa enciklopedija, (3), Leksikografski zavod, Zagreb, 1977. str. 35.
255
GOSPODARI KAOSA
nad vjerom i doveo do rujanskog pokolja, terora, Robespierrea

i njegove diktature, do Bonapartea i njegovog carstva te do rata
u Europi, to je potrajalo etvrt stoljea i nakon kojeg se katolika Francuska nije nikada opravila i postigla svoje nekadanje
jedinstvo i slogu. Na barikadama su umirala francuska djeca,
Gavroshe je samo simbol. Koliko e tek kasnije na barikadama
revolucije globalizma umrijeti djece. Nakon metka s francuskih
barikada, skala streljiva u revoluciji determinista s poetka 21.
stoljea proirena je iglom, aom i automobilom. Smrt vlastite
djece je snaga determinista. Zar to nije djelo Antikrista?
3. Revolucije i ostvarenje plana determinista

Od prevratnike 1848. mnoge zemlje Europe, jedne prije, druge
poslije, pod revolucionarnim pritiskom buroazije, postaju ustavne monarhije ili parlamentarne republike. To su oblici horizontalne vlasti koji odgovaraju kapitalistikom nainu proizvodnje
i osiguravaju politiku vlast buroazije. Ta vlast e se tijekom
dvadesetog stoljea, a poglavito na njegovom kraju preobraziti u monopolsku nekontroliranu vladavinu multinacionalnih
kompanija. Istodobno, svojim ciljevima deterministi buroaskih
revolucija podvrgavali su duhovni i kulturni ivot drutva, razvijajui razliite forme ideologije od materijalistikih shvaanja
lozofa Helvtiusa i Holbacha, ve spomenutog antiklerikalnog
stava Voltairea, empirizma engleskih lozofa, Lockea i njegovog
politikog liberalizma, ideje o narodnoj suverenosti Rousseaua
do teorije o podjeli vlasti Montesquieua.
Nastavljajui revolucionarnu nit Francuske revolucije, i buroaske (19. stoljee) i socijalistike revolucije (20. stoljee) nastavile su opijati iroke narodne mase idejom jednakosti. Ta jednakost
nije Boja, ona, da smo svi njegova djeca, nego je to jednakost
po mjeri determinista, jednakost amorfne mase. Uistinu, ako ljudi
256
360 Odbor javnog nadzora komune izdaje zapovijed da se ubiju svi sveenici i
druge sumnjive osobe. Dolo je tako 2.-4. rujna 1792. do pokolja u zatvorima.
Ubijeni su bez razlike obini i politiki zatvorenici, njih oko 1100-1400. Pokolji su se prenijeli i u unutranjost Francuske. Vojna encikopedija (3), Beograd,
1972. str. 85.
361 Antikrist se moe shvatiti i kao protusnaga Duhu Svetom, jer duh hoe otkriti
to je skriveno, a Antikrist prah hoe zatrti i to to se ve oitovalo. Antikrist je
opozicija ljubavi, ne rtva na Golgoti, nego egocentrizam, ne osjetljivo i ranjivo,
vedro i otvoreno djetinje povjerenje, nego neosjetljivo, oklopljeno, zatvoreno,
neraspoloeno nepovjerenje, ne otvaranje nego zatvaranje, ne jedinstvo nego
rastvoreno rasprivanje, povrh toga skrivanje stvari, izgradnja varljivog sustava
skrivanja, konano skrivanje i tog skrivanja, da se ono nikako ne bi moglo otkriti. Antikristovo skrivanje je beskonani proces, koji Duh Sveti umije uravnoteiti
samo beskonanim prosvjetljavanjem. Utjecaj Antikrista je najvei tamo gdje je
u opreci s ljubavi, gdje umije stvoriti privid da nemono treba odbaciti a mo
zadobiti. Nitko, Bla Hamvas, Status, magazin za (politiku) kulturu i drutvena
pitanja, broj 2., Mostar, 2004. str. 11.- 21.
257
nisu stvoreni jednaki u pogledu nadarenosti, sposobnosti i vrlina,

jedini nain postizanja jednakosti jest tiranija (nasilje). Ideja determinizma o jednakosti nije nita drugo nego ideoloka, utopijska
besmislica koja na posljetku uvijek biva pogubna. Ali u svom naumu deterministi ne odustaju, onu istroenu jakobinsku krilaticu
lako zamjenjuju drugom i na poetku 20. stoljea u opticaju je
nova. Zakorakom u tree tisuljee novi sloganski troplet humanizam, tolerancija, dijalog nalazi se na usnama svih onih koji
uporno prodaju novu ideologijsku maglu.
Na popritu ljuske misli svaka ideja ima pravo na javnost, ali
ni jedna nema iskljuivo pravo na to da joj ljudi vjeruju. Istinski
i pravedni napredak nacije i drutva uvijek je bio u sposobnosti
razdvajanja dobra od zla, ita od kukolja, pri emu se ovaj drugi
odbacuje. Samo nedemokratsko drutvo moe izabrati za premjera osobu koja nema niti jedan dan realnog radnog staa, ili
svoje najhrabrije branitelje, koji su dragovoljno riskirali svoj vlastiti ivot za domovinu isporuiti suditu boga Moloha. Koliko je
samo lord Acton bio u pravu rekavi: kad god demokracija umre,
ubila ju je jednakost!
Ruski je prevrat 1917. iskljuivo djelo determinista. Njih je
vodila opsesivna ideja ruenja dva velika kranska carstva: Ruskog i Austro-ugarskog. Voa revolucije Vladimir Ilji Lenjin-Uljanov prvo je proao izobrazbu na Zapadu gdje je dobio poduku o
ruenju vertikalnog oblika vlasti u horizontalni, a onda su zapadna bankarsko-nancijska sredita sunancirala revolucionarna
zbivanja u Rusiji. Boljevika revolucija obistinila je oekivanja
Dostojevskog i Solovjeva koji su navijetali dolazak vlasti koja e
odbaciti Boga. Komunistika se vladavina u metazikom smislu
odista pokazala kao potpuno ostvarenje carstva tame. Programirano se ubijalo kranstvo, a ljudima nametao marksizam, uenje
najpoznatijeg ideologa determinizma. Mrnja na Boga toliko
362 Moglo bi se rei da ovaj trojac zamjenjuje ve istroeno i kompromitirano
jakobinsko geslo libert, galit, fraternit. Te nove tri rijei i gesla po sebi, u
svom iskonskom i neoptereenom znaenju, progovaraju o idealnom i obasjanom usponu i dosegu ljudske uljudbe. I opet, sva tri pojma izviru iz sadrajne
batine Kristove poruke. Bogoovjek-ovjekobog Isus Krist po svojem uovjeenju i ovjetvu zacijelo je kruna ovjenosti i humaniteta. Po prihvaanju
Kria i Smrti radi nas ljudi i radi naeg spasenja nedostini je uzor tolerancije.
Svojim Evaneljem i porukom mira i ljubavi, svim ljudima i svim narodima, predvodnik je spasenjskog dijaloga. Nikola Mate Roi, isto, str. 118.
363 Ovakva jednakost kakvu propovijeda revolucija, moe se nai u zavrnim rezultatima stranake izborne skuptine u Alici u zemlji udesa (Alices Adventures
in Wonderland) Nakon to su svi sudionici pola sata trali ukrug, upitali su: A
tko je pobijedio? A Dodo je rekao: Svi su pobijedili i svi e dobiti nagradu.
Patrick J. Buchanan, isto str. 72.-73.
364 Lenjin je izmeu ostalog napisao: Moramo se boriti protiv religije. Dolje s religijom! ivio ateizam! irenje ateizma je na glavni zadatak. Komunizam ukida
vjene istine. On ukida svaku moralnost. Usp. Ralph Epperson, Nevidljiva ruka,
Cipeti, 2002., str. 425.
GOSPODARI KAOSA
258
je motivirala jurinike determinizma da je ruenje crkava i ubijanje duhovnika nadmailo jakobinska vremena.
Tko je i kako pripremio teren za duhovni pogrom jednog
uistinu kranskog naroda? Duhovno stanje meu ruskim intelektualcima koncem 19. i poetkom 20. stoljea bilo je kaotino.
Kako opisuje Berdjev tada je u ruskoj inteligenciji nekritino i pomodarsko bilo zaklinjanje u socijalnu pravdu i ope dobro, a ljubav za istinu bila je istisnuta i potpuno se razruilo zanimanje za
nju. Snani utjecaj determinista osjeao se i na carskom dvoru.
Prema naumu zapadnih determinista ve 1905. razraen je plan
razaranja carske Rusije i unitavanje dinastije Romanovih. Prije
tog ina uspostavljenja je mrea i horizontalna povezanost determinista unutar Rusije s onima u Zapadnoj Europi i Americi.
Jedni i drugi razvijaju silnu aktivnost. To je dalo rezultate pa su
praktino svi liberalno-demokratski politiari, kao i veliki dio buroaske inteligencije u Rusiji bili zaraeni virusom naprednosti.
Postojala je prava moda (utrka) u tim drutvenim krugovima da
se ire ideje determinizma, ime se stjecao izvjestan peat slobodoumlja i priskrbljivao epitet ovjeka otvorenih irokih obzora.
Kad je dostignuta kritina masa simpatizera, a njih je bilo i u
najuem krugu carevih savjetodavaca i suradnika, po naputku sa
Zapada deterministi kreu u mobiliziranje ruskog drutva za rat.
U cilju provoenja ovog naloga stvoreni su Sveruski savez zemstva i Sveruski savez gradova, dvije organizacije koje su uspjele
mobilizirati rusko javno mnijenje. U svojoj daljnjoj konsekvenciji,
365 Broj rtva crvenog terora u samo dva jesenska mjeseca 1918. iznosio je 10 do
15 tisua, do sredine 1919. broj rtva iznosio je 50 000, a do 1923. 760 000.
Prema slubenim sovjetskim podacima komunisti su u Rusiji razruili 14 000
crkava, a od poetka revolucije do poetka 1936. godine likvidirali su 42 800
duhovnih osoba. Arnold Cronberg, Welpolitik vom Sinai im 20. Jahrhundert.
Verlag Hohe Warte, Franz v. Bebenburg. Phl. 1991. str. 138.
366 Sam car je rado upoznavao spiritiste, katkad i nazoio spiritistikim seansama.
367 Plan su proveli boljevici u nekoliko etapa: pripremanje revolucije 1903.-1905.,
godine revolucije 1905.-1907., godine reakcije 1907.-1910., godine poleta
1910.-1914., period Prvog svjetskog rata, februarska i oktobarske revolucija
1917. Opa Enciklopedija (1), Leksikografski zavod, Zagreb, 1977. str. 601.
368 Na II. kongresu Ruske socijaldemokratske radnike partije (RSDRP) 1903. u
Londonu donijeta je odluka da je osnovni zadatak ujedinjenje marksistikih
kruoka i samostalnih socijaldemokratskih grupa u Rusiji u vrstu partijsku
organizaciju, na programskim i taktikim principima koje je, u opim linijama,
formulirao list Iskra (1900.-1903.) a potanko izloio Lenjin u svojoj knjzi to da
se radi? Opa Enciklopedija (1), isto, str. 600.
369 Rusiju je 1900.-1903. potresala ekonomska kriza, praena masovnom nezaposlenou, pogoravanjem uvjeta ivota, razaranjem mnogih sitnih i srednjih
industrijskih poduzea, ali i snanom koncentracijom kapitala, koja se ogledala
u jaanju krupnih poduzea i banaka, ruskih i inozemnih. Rastui monopolistiki kapitalizam preplitao se s mnogobrojnim ostacima kmestva. Sazrijevanje
revolucionarne situacije ubrzao je i rusko-japanski rat (1904.-1905.) Porazi u
njemu uvjerljivo su potvrivali istinu o trulosti carizma i pridonijeli opadanju
njegovog prestia. Vojna enciklopedija (8), Beograd 1974., str. 266.-267.
djelatnost determinista je dovela do februarske revolucije, a potom i oktobarske... Objanjenje, to je veliki dio dvorskih krugova,
aristokracije, ruske diplomacije, generaliteta, visoke birokracije,
pa ak i samih lanova dinastije Romanovih odmah prilo Privremenoj vladi, lei u injenici da su sve te vodee osobe usvojile
uenje determinizma.
Planski pridonosei opadanju prestia carizma, determinizam je omoguio i prodor ateizma sa Zapada, kojemu se snano
suprotstavljalo samo u nekim pravoslavnim duhovnim sreditima, posebno manastirima. Ta duhovna mo nije sama mogla
zaustaviti ruilaku snagu boljevikog determinizma i zapadni
svijet je uao u jedno od najmranijih razdoblja svoje povijesti.
Boljevika revolucija, koja je zapoela napadom na Zimski dvorac 1917., umrla je tek padom Berlinskog zida 1989. San njezinih
istinskih pobornika bio je stvoriti novog socijalistikog ovjeka
ovjeka bez Boga. Komunizam je bio obmana koja je jednom
morala pasti. Kad se mono zdanje, sagraeno na temeljima lai,
sruilo, narodi istone Europe i Rusija poskidali su Staljinove i Lenjinove kipove i zajedno s Marxovim i Engelsovim knjigama determinizma bacili u ropotarnicu povijesti zatvarajui tako drugu
dionicu strategijskog plana determinista razdoblje unitenja
kranskog identiteta Europe.(slika 14.)
4. Frankfurtska kola izvorite suvremenog determinizma

U onome u emu je Lenjinova revolucija doivjela neuspjeh,
revolucija to je ezdesetih godina 20. stoljea izbila na sveuilitima doivjela je uspjeh. Ta revolucija po zamisli determinista
imala je za cilj uspostaviti novu pseudo religiju poslije nazvanu
New Age. Od tada, pa do 2000. neprihvatljiva kultura (u biti antikultura) iz ezdesetih postala je dominantom kulturom zapadne
civilizacije. to su rezultati te etvrte revolucije stosedamdesetidevet godina nakon one jakobinske? Njezine nositelje, program,
doktrinu djelovanja i uinke u uznemirujuoj knjizi Smrt zapada
dao je Patrick J. Buchanan.
259
370 Pravoslavna je crkva u Rusiji do 1917., bila vrlo moan i utjecajan faktor, njezinu hijerarhiju sainjavali su: 3 mitropolita, 13 arhiepiskopa i preko 100 episkopa
a njezin kler (sveenstvo i monatvo) sastojalo se od 56 000 sveenika, 22 000
akona sa preko 55 000 crvenih opina i 100 000 crkava. Bilo je 1 130 manastira
s preko 100 000 kaluera i kaluerica. Dalje, imala je etiri duhovne akademije,
52 bogoslovije i mnogo tisua parohijskih kola. Njezin imovina bila je: 1 800
000 hektara zemlje sa pokretninama u vrijednosti od preko 40 000 000 rubalja,
a njezin kapital bio je vei od 1 000 000 000 rubalja. Osim toga, u riznicama
pojedinih crkava i velikih manastira uvale su se crkvene dragocjenosti i stvari
basnoslovne vrijednosti, a da se ne govori o velikim bibliotekama sa dragocjenim knjigama u rukopisima koji potjeu iz najstarijih vremena, ponikli u manastirima izvorima stare ruske kulture, nauke i knjievnosti. Beloemigracija u
Jugoslaviji 1818-1941. Knjiga II, Beograd, sijeanj, 1955. str. 69.
GOSPODARI KAOSA
Slika 14. Vremenski slijed prevrata u svrhu uspostavljanja ljudskog kraljevstva.
Ne nijeui Hitlerove zloine, Buchanan itatelja suoava sa

Staljinom, Lenjinom, Marksom, svim oblicima marksizma, naglaavajui da zlo ne samo to nije nestalo, nego ono jo nije u ovom
vremenu ni denirano. Faizam je odavno razotkriven i osuen.
Komunizam je mrtav, ali je obogaljenost sve prisutnija. al za
marksizmom, pa i komunizmom s humanim licem, kako se to nazivalo, ostalo je duboko ukorijenjen. Informatizacija i robotizacija
nisu izmijenili bit represije, samo joj je suvremenost multiplicirala
ubojitost unato drukijem bezazlenom obliku. Krajnji cilj etvrte revolucije determinista je: unititi domoljublje, ubiti ljubav
prema domovini, demoralizirati, razoriti, izvrgnuti vrjednote
ruglu. Povijest nakon tog neravnopravnog boja vie ne ujedinjuje, ne nadahnjuje, nego sve nas deprimira i dijeli na potomke
rtava i potomke zloinaca iz prolosti, koji se samo mrze. Ta for-
260
371 Kulturna revolucija to je preplavila amerika sveuilita bila je prava revolucija. U razdoblju od tridesetak godina milijuni ljudi su odbacili judeo-kranski
moralni poredak protiv kojeg je ona bila uperena. Naa kulturna elita prihvatila
je mrnju prema staroj Americi. Ti evanelisti revolucije zavladali su naim
institucijama koje stvaraju javno miljenje i oblikuju drutvene vrijednosti lmom, televizijom, kazalitem, tiskom, glazbom i preko njih to svoje evanelje
proirili diljem svijeta i stekli desetke milijuna svojih obraenika. Danas imamo
dvije Amerike koje se meusobno natjeu onu majke Angelice (asna sestra
261
mula je univerzalna i jednako se odnosi i na Ameriku i na Europu,

a o zemljama treeg svijeta da se i ne govori. Hrvatska je u toj
destrukciji iako malen u mnogoemu znaajan kameni.
Gdje je izvor tog zla, pita se autor? Vrlo uvjerljivo i s pravom nalazi ga u Frankfurtskoj koli koja je desetljeima obavlja
preodgoj mladei. Nastala je 1923. kada je agent (determinist)
Kominterne Gyrgy Lukcs, osnovao lozofski krug oko instituta
marksizma na Frankfurtskom sveuilitu. Njegova knjiga Povijest i klasna svijest donijela mu je slavu marksistikog teoretiara
koji nadvisuje i samog Marxa. Revolucionarno razaranje drutva
smatrao sam jedinim rjeenjem rekao je Lukcs, i dodao: Prevrat vrijednosti u cijelom svijetu ne moe se dogoditi ako revolucionari ne unite stare vrijednosti i ne stvore nove. Lukcs je
svoje demonske ideje, kako ih je sam nazvao, upregnuo u, kako
je kasnije rekao, kulturni terorizam. Otuda novovjekim deterministima teorija o ugrozi svijeta terorizmom!
Kasnije mu se pridruuju Theodor Adorno, Wielhelm Reich, Fromm... a bjeei pred Hitlerom u Ameriku prenose novu
razarajuu ideologiju determinizma. U Sjedinjenim Amerikim
Dravama u njihov unutarnji krug odabranih ulaze Antonio
Gramsci, Max Horkheimer, Herbert Marcuse, i svaki od njih je
imao svoju zadau, koja se pedesetak godina kasnije oituje u
nekoliko osnovnih postavki: pad nataliteta u zapadnoj civilizaciji,
masovno (nekontrolirano) useljavanje pripadnika naroda drukije boje koe, vjere i kulture, to mijenja osobine Zapada, prevlast
protuzapadnih kultura, te raspad drava i bijeg vladajuih elita u
svjetsku vladu, ija pojava oznaava kraj drava-nacija.
Svaki od sudionika Frankfurtske kole stvarao je svoj dio
cjelovitog modela. Jedan od glavnih ideologa determinizma Antonio Gramsci, smatrao je da e se uspjeh postii inltracijom
u zapadne institucije, a sve pod krinkom marksistike revolucije
Mary Angelica, utemeljiteljica i, vie od 45 godina, voditeljica televizijske mree
EWTN, Eternal Word Television Network, Televizijska mrea vjena rije, Zbog
prometne nesree u mladosti, vie od 40 godina bila je gotovo paralizirana, hodala na takama i nosila poseban remen za oteenu kraljenicu i bolovala od
astme. Godine 1998., dok je molila krunicu, posve ozdravila.) i nedjeljne mise i
onu Ally McBeal i Seksa i grada. A poruka to je dominantna kultura danonono
odailje grohotnim se smijehom ruga staroj kulturi po kojoj dobar ivot za enu
znai imati supruga i kuu punu djece. Patrick J. Buchanan, isto, str. 41.- 42.
372 Lukcs i drugi lanovi njemake komunistike partije osnovali su 1923. na
Frankfurtskom sveuilitu Institut za marksizam, po uzoru na Marx-Lenjinov
Institut u Moskvi. Razmislili su i odluili se za manje izazovan naziv instituta i
nazvali ga Institut za drutvena istraivanje. Ubrzo e taj institut postati poznat
jednostavno kao Frankfurtska kola. Patrick J. Buchanan, isto, str. 89.
373 Antonio Gramsci, talijanski revolucionar, r. 23. sijenja 1891. u Alesu (Cagliari) u.
27. travnja 1937. u Rimu. Voa talijanskog radnikog pokreta i osniva Talijanske
komuistike partije. Za njega je hegemonija proleterijata ekvivalent za diktaturu proleterijata. Svoja temeljna teorijska promiljanja izloio je u Zatvorskim
biljenicama (Quaderni del carcere). Opa enciklopedija (3), isto. str. 244.
GOSPODARI KAOSA
262
nazvane kulturnom. U njegovim Biljenicama iz zatvora nalazi

se glavno naelo doktrine determinizma inverzija (n-1). Ono u
Gramscijevoj interpretaciji glasi umjesto da se najprije osnuje
vlast, a onda namee kulturna revolucija, marksisti na Zapadu
moraju prvo promijeniti kulturu, a onda e im vlast pasti u ruke
kao zrela kruka. Da bi se to ostvarilo smatrao je Gramsci potreban je dugotrajni pohod na institucije umjetnost, lm, kazalite,
kole, fakultete, seminare, novine, asopise. Elektronske medije, kao to je razumljivo, nije navodio oni e doi kasnije na red,
to e uiniti deterministi s kraja dvadesetog i poetka dvadesetprvog stoljea. Ako bi netko ukazao i (ili) se suprotstavio takvom
djelovanju, njega odmah (a to je ve Lenjin u svojim knjigama naznaio) treba etiketirati kao faistu, nacistu, antisemitistu, umno
poremeenu osobu, homofoba, ksenofoba... Drugi kameni u
mozaiku pohoda na institucije bio je plan Herberta Marcusea o zaposlenosti u etabliranim institucijama. Onima koji su vas
primili i zbrinuli, najbolje je odgovoriti mrnjom, pouavao je
taj determinist. Doktrinarno naelo inverzije za Marcusea je bio
temelj djelovanja u razaranju drutvenih vrjednota. Naime, on je
polazio od teze da politike snage moraju djelovati tako da uvijek
nijeu postojee stanje. Tako je i Hegelovu dijalektiku, u smislu
njezina marksistikog obrata, smatrao izvanrednim orujem, jer
se pomou nje uvijek moe ostvariti postupak kritine negacije
neposredno danog (n-1). Politika sredstva revolucije za unitenje
kulture veoma su raznolika. Za Theodora Adorna je to i obitelj
koja je leglo faizma, jer joj je izvorite u tradicionalnoj kulturi.
Iz teorijske ostavtine frankfurtskih determinista desetljeima poslije, uz ostalo, u revolucionarnoj 1968. nastao je Mar
kroz institucije. I danas u Hrvatskoj i diljem zapadnog svijeta ono
374 Gramscijeva ideja o nainu provedbe revolucije u zapadnom drutvu pokazala
se tonom. Lenjinov je reim sedamdeset godina drmao svijetom, ali je njegova
revolucija na kraju doivjela neuspjeh, a reim propao. Lenjinova i Staljinova
Komunistika partija ostala je ono to je i bila od samog poetka zavjera politikih zloinaca, koji su iskoristili marksistike ideje i retoriku kako bi preokrenuli svoje zbiljske nakane apsolutnu vlast. Lenjinov je reim umro omraen i
nitko za njim nije plakao. No, gramscijevska revolucija se nastavlja i do danas
stalno pridobiva nove obraenike. Patrick J. Buchanan, isto, str. 83.-87.
375 Herbert Marcuse, jedan od najistaknutijih pripadnika Frankfurtske kole. Ideologiju je smatrao sastavnim dijelom samog procesa proizvodnje, a tehnoloku
racionalnost zbiljom totalitarne moi. Djela: Um i revolucija; Eros i civilizacija;
ovjek jedne dimenzije; Kultura i drutvo; Kritika teorija drutva i dr. Opa enciklopedija (5), isto, str. 318.
376 Theodor Wiesengrund Adorno, jedan od glavnih predstavnika Frankfurtske
kole. U emigriraciji u SAD 1934.-1949. Od 1953. direktor Instituta za socijalna
istraivanja u Frankfurtu na Majni. Djela: Kierkegaard; Filozoja nove glazbe; O
metakritici teorije spoznaje i dr. Opa enciklopedija (1), isto, str. 22.
377 Propagandni napad na obitelj, koji on zastupa, pridonio je krahu obitelji...
Danas milijuni amerikih ena osjeaju feministiku odbojnost prema braku i
majinstvu. Budui da su prihvatile Marcuseovo Naelo zadovoljstva svoje
dunosti u seksualnoj revoluciji udaju su ostavile po strani. Kontracepcija,
263
ime se ezdesetosmai ponose, meu ostalim je bacanje kamenja na institucije. Mukotrpno i uz velike rtve u obrani od agresije
izgraene institucije Hrvatske drave, postati e od sijenja 2000.
prve rtve novih (starih) determinista u njihovom poimanju demokracije. Pod udar raanovsko-mesievskog juria na institucije
stradat e redom: obavjetajne slube, policija, vojska, kolstvo,
sveuilita, kazalita, drutvo knjievnika, radio, televizija, i naposljetku pod udar dolazi i Katolika crkva. Za razliku od ezdesetiosme danas su bacai kamenja u tim istim institucijama, esto na
visokim funkcijama. Hrvatska je posebnost i u tome to je utjecaj
Frankfurtske kole bio najjai meu praksisovcima, svojevrsnim
disidentima od Komunistike partije Jugoslavije. Njihov tobonji
otklon od Staljina i Lenjina, bila je samo inverzija varljivih lanih
oblika njihova uenja, ali s istim utemeljenjem i eljom za istim
ishodom. Takve oblike inverzne preobrazbe je ve predvidio
Gramsci. Zanimljivo je da se nitko od praksisovaca, koji su bili u
sukobu s tadanjim ortodoksnim komunistima u Hrvatskoj, nije
nijednom zauzeo za hrvatsku inteligenciju u zatvorima, iako su
proklamirali ideje oslobaanja svih.
Danas u Hrvatskoj i na Zapadu na djelu je kulturna hegemonija determinista. Moda je to i uputa svima za promiljanje. Nije
naodmet podsjetiti da je Hitler govorio kako su mu puno drai
u redovima nacionalsocijalizma pokajani komunisti nego trajne
pristae. Ako se eli sasjei jedan narod, moraju se sasjei njegovi
korijeni, misao je Buchanana. to rei o Hrvatskoj, u kojoj svakih
nekoliko desetljea najinteligentniji bivaju sasjeeni, a najee
su i mladi od krinih putova, Bleiburga, Jasenovca, pa i u mirnijim vremenima poput onih 1971. kojima i danas sude svjedoci
optube ili onima iz 2001. koje sude u Haagu ili Rijeci svejedno.
Jednostavnije reeno: kulturna hegemonija obojana bojama
determinizma u Hrvatskoj je danas jaa od bilo koje druge hegemonije.
Kulturna revolucija kao i svi prevrati determinista dio su
plana kojim nastoje dokinuti vrjednote kako bi se uspostavila
hegemonija pseudoreligije. Pri tome koriste svoje najomiljenije
naelo inverzije (n-1), pa osim njihove vjere nijedna druga nema
sterilizacija, pobaaj i eutanazija, etiri su jahaa kulture smrti. Pilula i kondom
postali su srp i eki kulturne revolucije... novo gradivo kulturne revolucije sastoji se u tome kako bi se umove djece odvojilo od umova roditelja i otrgnulo
djecu od njihova naslijea. Smrt Zapada, Patrick J. Buchanan, Kaptol, Zagreb,
2003, str. 96.
378 Kao jedno od novih oruja kulturnog sukoba, Frankfurtska kola je razvila
kritinu teoriju. Samo ime zvui dobroudno, no praksa joj nije ni izdaleka
dobroudna. Jedan njezin znanstvenik opisao ju je kao u biti destruktivnu
kritiku svih glavnih elementa zapadne kulture, ukljuujui kranstvo, kapitalizam, vlast, obitelj, patrijarhat, hijerarhiju, moral, tradiciju, seksualne ograde,
odanost, domoljublje, nacionalizam, nasljedstvo, etnocentrizam, konvencije i
konzervatizam. Patrick J. Buchanan, isto, str. 89.
GOSPODARI KAOSA
264
jednake uvjete. Na toj podlozi, svijet se suoava s novom religijskom paradigmom. Pod providnim platem tolerancije, dijaloke
otvorenosti i humanizma, nude se neki novi pogledi i neke nove
vrjednote. Nakon to se kole oiste od Biblije, vjerskih knjiga,
kranskih simbola i slika, Deset zapovjedi i vjerskih blagdana,
bit e pretvorene u sredita te nove religije sekularizma. Nije novi
sekularizam neka bezvezna vjera. Na politikoj razini iskaza, ta
nova vjera proskribira domoljublje, jer prevelika ljubav prema
domovini, kako to navjeuje katekizam determinizma esto
izaziva nepovjerenje, a time i rat. A kako je povijest drava, povijest ratova nova vjera u ime humanizma, tolerancije i dijaloga
kani drave dokrajiti, kako bi se po njima osigurao vjeni mir.
Ovdje nije u pitanju ni mir ni humanizam ni tolerancija ni dijalog
ovdje je u pitanju apsolutna hegemonija, jer se drava rastavlja
na proste faktore, na ovjeka jedinku koji vie nema uporita ni
u obitelji, ni u dravi ni u vjeri. O kakvoj se obmani radi primjer je
Europska zajednica i njezin stav prema vjeri i Crkvi.
Sekularizirana Europa u svom ustroju po mjeri determinista
slijedi trag potpunog laicizma. Laicistika Europa nije nita drugo
nego pristalo ime za jakobinsku, marksistiku, liberalistiku, postmarksistiku, antiklerikalnu, antikransku i ateistiku Europu.
Uzalud su Vatikan i Sveti Otac, te biskupi svih europskih zemlja
prosjaili za vizu i dozvolu trajnog boravka Boga u europskom
Ustavu. Deterministi milosre kao krepost ne poznaju, zato su
tako nemilosrdni i sarkastini. Njima ustav i ne treba jer oni stvaraju naddravu, bez pravde, naroda i Boga. Cijela igra oko europskog ustava je u tome da se pomou njega legalizira progon
Krista iz Europe. Njegovo usvajanje u Rimu nadomak Petrove
stolice vie je nego jasna poruka i za sve one koje o deterministima i determinizmu malo ili nita znaju. Da sve bude jasno do
kraja, Europski ustav je zakonski dokument (certikat) presude
kranskoj Europi. To je njegova prva svrha. Sva nastojanja da
379 Kult pod nazivom Novi svijet ima svoj stoer u Hai. S naeg zvonika lijepo
moemo vidjeti njihov hram..., ... oni zastupaju univerzalnu toleranciju... Da.
Meutim, oni kau da je Rimokatolika crkva jedini preostali bastion netolerancije u svijetu. I zato je oni ne ele tolerirati. M. O Brien, Posljednja vremena,
str. 51. Ovu misao Nikola Mate Roi pojanjava: Tu se misli na hram behaizma
u Hai, a to je takoer jedna od religija Novog doba. Po njihovu uenju Boja
objava nije zakljuena, ve se neprestano zbiva po odreenim ciklusima. Svaki
ciklus ima po jednog objavitelja (Adam, Noa, Abraham, Mojsije, Buda, Isus, Muhamed) Prorok je sadanjeg ciklusa Bah U llah, sinteza dosadanjih objava.
Nikola Mate Roi, isto, str. 135-136.
380 Na sastanku 15 predsjednika EZ-a u Nici 2000. kada se raspravljalo o prijedlogu
Povelje o temeljnim pravima Europske unije, Francuska je predlagala da se iz
Preambule tog dokumenta, gdje se spominje humanistika i religijska batina
europskih naroda, ta sintagma zamjeni rijeima l hritage spirituel et moral.
Time se htjelo izbjei rije religija, jer ona znai institucionalnu religiju... izraz
duhovna batina ukljuuje mnogo toga, pa ak i europski ateizam, sekularizam i liberalizam. Nikola Mate Roi, isto str. 129.
se sauvaju kranske vrijednosti u Europskoj zajednici sizifov

je posao jer na suprotnoj strani su nevidljive sile koje u duhu
determinizma, tee redeniranoj panreligioznosti. to je s Hrvatskom? Zato je ona kao jedina europska katolika drava
nakon novih ukljuenja u Europsku zajednicu ostala izvan i u
nedeniranom statusu iekivanja. To nije, niti moe biti sluajnost! Iza toga netko i neto stoji. Ustvrdit e se. Je li u pitanju
sluajnost ili zavjera? Ni jedno ni drugo, ve plan. Hrvatsko stanje
i udes je u tome to se ona kao jedina katolika zemlja nalazi
na ulazu u strategijsku crnu rupu (podruje Euroazije, od jugoistoka Europe, preko Kavkaza, Kazahstana do Filipina) gdje e se
u 21. stoljeu odvijati niz sukoba radi nove raspodjele svjetske
moi. I ne samo to, nego e se tu vodi bitka sekulariziranog Zapada protiv svih vjera. To to je katolika Hrvatska na poetku,
a Filipini na kraju strategijske crne rupe pokazuje da e ta bitka
posljednjih vremena biti planetarna.
Jo se uvijek mnogi Europljani, a poglavito krani nadaju
kako e prevladavati uvjerenje i svijest o tome da je Europa
ipak neto vie od zbroja nacija i drava europskog kontinenta
i neto daleko vie od jedne podvrste suvremene meunarodne
zajednice. Nada ili plan? Tko e pobijediti? Ujednaena Europa kao ekonomski imperij, talionica naroda i kultura, koja vodi
brigu samo o boljim materijalnim uvjetima ivota, ona koju neki
mislioci i analitiari vide kao sosticiranu totalitaristiku tamnicu duha i stratite dostojanstva osobe ili Europa koja je kroz
moga stoljea bila naprosto zemlja kranstva, tovie ona se
poistovjeivala s kranstvom? Za sada je u trenutnoj prednosti plan determinista, naprosto zato to je na djelu posljednjih
dvjestoipetnaest godina, ali to je samo jedna desetina od Kristove Europe i zato bitka jo nije rijeena.
381 Nikola Mate Roi, isto, str. 133.

382 Razumijevanje Europe, Christoper Dawson, Split Verbum, 2002., str. 34.
383 Petar Balta, u Predgovoru hrvatskom izdanju za knjigu Christopera Dawsona,
Razumijevanje Europe, str. 5.
385 Sve to se dogodilo u povijesnom hodu i vrtlogu nemilih zbivanja u Europi, od
vremena Jana Husa, protestantske reforme Martina Luthera, Calvina, Zwinglija,
pa preko prosvjetiteljstva, Francuske revolucije, Bismarckova Kulturkampfa, do
faizma, nacizma i komunizma u 20. stoljeu, vodilo je Europu u proces raskranjenja, sekularizacije i sekularizma, laicizacije i laicizma. Sve do toga da se
danas vie ne govori o kranstvu kao sastavnici europskog identiteta. Nikola
Mate Roi, isto, str. 127.
265
GOSPODARI KAOSA
266
5. Ustroj i funkcioniranje skupine (drutva) determinista

Tko su deterministi i kako provode plan vidljivo je iz knjige Anglo-ameriki Establishment gdje su opisani ciljeve jedne intelektualne grupe, koja je ciljala na ouvanje Britanskog imperija
posredstvom njegova preureenja u federaciju, koje bi potom
preraslo u jednu svjetsku federaciju drava. Razotkrivanje (razoblienje) jedne skupine determinista uvijek je u potekoi to se
to ini izvana, od outsidera, pa su neke grjeke uvijek mogue,
ali one nisu toliko bitne za razumijevanje cjeline stvari.
Tko se nalazi unutar skupine determinista a tko izvana? Carroll Quigley je tu potekou rijeio, podijelivi skupinu u dva
koncentrina kruga: unutarnji krug (svojevrsno srce) prisnih drugova, koji neupitno znaju da su lanovi grupe, posveeni zajednikoj svrsi i na vanjski krug vee brojnosti (svojevrsnu mreu),
na koji unutarnji krug utjee osobnim nagovorima, podjelom
pokroviteljstva i drutvenim pritiskom (slika 15.). Ovakva podjela
skupine omoguavala je da veina lanova vanjskog kruga esto
nije bila ni svjesna da su (iz)koriteni od unutarnjeg dijela skupine (drutva). Neki su sigurno i znali, ali obiaj je determinista (a
kod Engleza svakako) biti diskretan i ne postavljati pitanja.
Pokuaj opisa ili ralambe ovakve jedne skupine determinista zahtijeva smirenost bez hvale ili proklinjanja. Njihov nain
organiziranja i okupljanja uvijek pobuuju sumnju da njihove
metode djelovanja nisu utemeljene na dobrim namjerama i(ili) visokim idealima. Takav zakljuak lei u injenici njihovog
pomanjkanja perspektive u kritinim trenutcima, njihove zlouporabe u koritenju inteligencije i zdravog razuma, njihovog nastojanja da padaju natrag u standardizirane (unaprijed zadane)
drutvene i verbalne klieje u krizama, njihova nastojanja da mo
i utjecaj stave u ruke onih, koji su radije izabrani putem prijateljstva (poznanstva) nego li putem zasluga, njihove zaboravljivosti
386 Anglo-ameriki Establishment, Od Rhodesa do Clivedena, Carroll Quigley,

1981. Emissary Publications, N.Y., SAD, prijevod Emil i, hrvatsko izdanje Split,
2003.
387 Naravno, nekome tko je izvana svega nije mogue pisati o tajnoj grupi, a da ne
upadne u pogrjeke. U tome to slijedi svakako ima i pogrjeaka. Nastojao sam
ih drati na minimumu, drei svoju interpretaciju na minimumu i preputajui
injenicama da govore za sebe. Carroll Quigley, isto, str. 23.
388 Carroll Quigley (1910.-1977.) bio je osobito potovan profesor na School of
Foreign Service pri Georgetown University. Bio je predava na Princetonu i Harvardu; savjetnik Ministarstva obrane SAD (Department of Defence), pri Odboru
Bijele kue za aeronautiku i koritenje svemira, te savjetnik u ratnoj mornarici
SAD. Njegova ostala glavna djela ukljuuju Evoluciju civilizacije i Tragediju i
nadu Povijest svijeta u nae vrijeme. Emissary Publications.
389 Sposobnost Engleza ove klase ostati neiskazanim, izuzev moda u nekrolozima, zagonetna je i poneto iritantna za nekog tko gleda izvana (outsider).
Carroll Quigley, isto, str. 23.

Slika 15. Struktura determinizirane skupine i naela po kojima djeluje.
267
u odnosu na posljedice postupaka, njihovog omalovaavanja

stajalita osoba (politiara i inteligencije) iz drugih zemalja ili
osoba drugih klasa iz vlastite zemlje. Te neoborive injenice dovele su svijet Zapada na poetku 21. stoljea vrlo blizu propasti,
a ostatak, veliku veinu gurnuli u sukobe tako da se zaista moe
ustvrditi cijeli svijet je bojno polje.
Ovako organizirane i voene determinizirane skupine sposobne su svoje postojanje vrlo uspjeno skrivati, i mnogi njezini
lanovi, zadovoljavaju se time da radije posjeduju realnu mo,
nego li njezinu vanjsku pojavnost, ostajui tako nepoznati ak i
najupuenijim prouavateljima povijesti. To je iznenaujue, ako
se zna da je glavna metoda, kojom se skupina (drutvo) slui je
propaganda.
Dugi period odranja i sprjeavanje unutarnjih sukoba determinizirana skupina postie kroz pronjene veze prijateljstva,
osobnih druenja i zajednikih ideala. Njezina nedeniranost u
vanjskim obrisima, pogotovo kod skupina na poetku 21. stoljea, je prednost. Budui da nije mogue tono rei tko je lan,
a tko nije, jer zaista, ne postoji otra crta razgranienja izmeu
onih koji su lanovi i onih koji to nisu, i da se lanstvo ostvaruje
u varirajuim stupnjevima, a stupnjevi vanosti mijenjaju se u
GOSPODARI KAOSA
268
raznim vremenima, zato prelazak iz unutarnjeg u vanjski krug i

obrnuto nije sluajna pojava, nego, smiljena namjera.
Da bi sve funkcioniralo gotovo bez grjeke, unutarnji krug
skupine poeljno je da ne bude prevelik, s trojicom ili etvoricom
uzor je rimski trijumvirat. Operativnost i vrstina skupine
(drutva) temelji se na tri naela: prvi, ideologija i osobna odanost, drugi, politiki utjecaj i trei, ekonomski izvori. Kohezivni
imbenici skupine, takoer su u znaku broja tri: (a) uvjerenje da
povijest Novoga carstva (nove imperije) predstavlja razvoj velike
moralne ideje ideje slobode i da se jedinstvo Carstva moe
sauvati putem proimanja tih ideja; (b) uvjerenje da glavna
panja svakog pojedinca treba biti vezana uz smisao dunosti i
obveze da se slui toj novoj ideji; i (c) osjeaj nunosti da se
vri (obavlja) rad drutvenog sluenja (posebno odgojni rad) za
ouvanje i ostvarivanje te nove ideje.
Stvaranje nove imperije globalnih razmjera ovovjeki deterministi su zamisli kao sloaj rimskog i britanskog imperija. To
podrazumijeva irenje demokracije zapadnog tipa ostatku svijeta, usavravanje sustava pruanja pomoi i edukacije kako bi se
ostvario neokolonijalni sustav nadzora nad prirodnim izvorima,
proizvodnjom, informacijama i znanjem. U politikom smislu takav globalni imperij temeljio bi se na inauguraciji podlonikog
zastupnitva u nad-parlamentu, koji bi formalno sjedinjavao
razjedinjene (razliite) regije svijeta. Krajnji cilj ovakvog ustroja
je, koncentracija moi koja bi bila tako velika da bi ratove izmeu regija toboe uinila nemoguim. U konanici takav imperij
mogao bi se prikazati (promovirati) kao najbolji mogui interes
ovjeanstva.
Determinizirana skupina (drutvo) uvijek funkcionira kao jedno mono tijelo ljudi koje je izvan postojeih politikih stranaka... i radi za ciljeve imperija u svrhu ouvanja jedinstva. Dva
obiljeja karakteristina su za djelotvornost skupine: jedno je, da
je to udruenje polureligiozno, i kvazipolitiko i zasnovano na
390 Graanski rat u Rimu traio je nova rjeenja, a prilike jo nisu sazrele za ukidanje ustanova republikanskog poretka. U toj situaciji dolazi do Prvog trijumvirata
(60 godina p.k.) sklopljenoga meu Cezara, Krasa i Pompeja. Osvajanjem Galije
koja postaje polazna toka za irenje Rimskog imperija prema srednjoj Europi... Oktavijan sklapa s Markom Antonijem i Markom Emilijem Lepidom Drugi
trijumvirat (43 godine p.k.) i u ratu protiv Cezarovih ubojica zadaje denitivan
udarac staroj rimskoj republici. Opa enciklopedija (7), isto, str. 125.
391 Ustroj tajnih skupina (drutava) prema gledanju jednog od najznaajnijih determinista Cecila Rhodesa trebaju se oblikovati pozivanjem na isusovce, rekavi
... Pri razmatranju sugeriranih pitanja uzmi konstituciju isusovaca, ako je moe
dobiti, i umjesto Rimokatolika crkva stavi Englesko Carstvo... Carroll Quigley,
isto str. 70.
392 ovjek ne moe imati sve. Siromaan sam ovjek i moram izabrati izmeu javne korisnosti i osobne sree. Izabirem ono prvo, ili radije, izabirem da se za to
borim. Carroll Quigley, isto, str. 37.
393 Carroll Quigley, isto str. 73.

Slika 16. Simbolika u determinizmu ima vanu ulogu. Tri dogaaja: britanska podmornica koja je
u ratu za Malvine (1982.) torpedirala argentinsku krstaricu Belgrano, srpski mimohod ulicama
razruenog Vukovara (1991.) i ameriki tenk u Bagdadu (2003.) a koji su vremenski i prostorno udaljeni jedan od drugog, s istovjetnom zastavom na stijegu protagonista, pokazuju da izvorite za sva
tri sukoba (rata) treba traiti u globalnom planu determinista.
principima ustroja poput Drube Isusove, i drugo, da instrumentarij djelovanja ima cezarijanski oblik s disperziranim (irokim) pojedinanim nastupom prema onima na koje se djeluje.
Pored znakovlja (slika 16.), prisege i formalne inicijacije, kriterij za lanstvo u determiniziranoj skupini udruzi izabranih je
znanje i spremnost da se surauje u smjeru zajednikih ciljeva
394 Druba je Isusova prema svom podrijetlu i ustroju poglavito misonarski red.
Njezina je svrha, kako je to ve reeno u prvoj buli o odbrenju 1540., irenje
vjere. Profesi polau posebni zavjet poslunosti Vrhovnom sveeniku da e
bez ekanja i ispriavanja ii u bilo koji dio svijeta, kamo ih on htjedne poslati,
meu Turke ili kojegud druge nevjernike, pa i u one krajeve koji se nazivaju
Indija, ili meu heretike, raskolnike ili pak meu vjernike krane (Bula od
1540.) Raspoloivost da pou bilo kamo, meu vjernike i nevjernike, postavlja
269
GOSPODARI KAOSA
270
zajedno s ostalim inicijantima (vanjski suradnici). Skupini pored lanova oba kruga koji su spremni suraivati i incijanata koji
znaju da pripadaju skupini, tzv. drutvo pomagaa u poetku
najee, ne zna da pripada skupini ili da za nju radi. Meutim,
kasnije, budui da rade u kooperaciji s drugim lanovim skupine
oni postaju svjesni da su njezini lanovi. Poveanjem brojnosti pomagaa krug izabranih vremenom postaje manje vaan,
(umiranje lanova, veliki broj projekata u kojima ne sudjeluju)
dovodi do takvog stanja da praktino determinirana skupina biva
predstavljena kroz drutvo pomagaa. Unutar drutva pomagaa tijekom vremena dolazi do horizontalne gradacije u kojoj
uvjetno reeno oni izabraniji lanovi participiraju u brojnim aktivnosti u raznim podrujima, dok se oni na periferiji bave manjim
brojem i manje znaajnim, podrujima. Unutarnji krug izabranih
ne prestaje postojati a popuna novim lanovima vri se iz drutva pomagaa. Ovakav ustroj omoguava da se vrlo teko moe
prosuditi tko jest a tko nije lan drutva kao cjeline, a ak je i tee
prosuditi je li pojedini lan inicijant ili pomaga.
Konane ciljeve koje postavi determinizirana skupina mogue je postii sloajem nancijske moi (novca) i propagande,
tvrdog (upornog) rada i osobnih veza. Dakle, cilj se ostvaruje
preko tajnog politikog i ekonomskog utjecaja iza scene i preko
nadzora medija, odgoja i kulture. To je znaajno zato to deterministi povijest predstavljaju inverzno (n-1), kao milenijsku dugu
borbu izmeu naela autokracije i naela zajednice naroda,
izmeu sila tmine i sila svjetla, izmeu teokracije i osobne slobode. U ovakvoj dualnoj podjeli ne treba posebno naglaavati da
deterministi iskljuivo sebe vide kao svjetlo. Zato razluna crta
izmeu njih i ostatka svijeta je u njihovom gledanju na zakon.
Sile svjetla promatraju zakon kao ovjekov svjesni in koji je
promjenljiv (moe se mijenjati), i iznad je ljudi, dok sile mraka
zakon motre kao boanski i vjean, podreen suverenu. Po deterministima prvi je pogled doputao razliitost, rast i slobodu,
dok je drugi proizveo monotoniju, okotalost i ropstvo. Ovakav
se kao cilj i program onome koji eli stupiti u Drubu. Cndido de Dalmases,
Sveti Ignacije Loyolski, ivot i djelo, Filozofsko-teoloki institut Drube Isusove,
Zagreb, 1989. str. 171.
395 Drutva determinista nisu djeja igra, ili stupidna udruga poput Ku Klux Klana,
i ono nema nikakvih tajnih odora, tajnih znakova rukama ili tajnih lozinka. Ono
ne treba bilo to od toga, jer oni imaju plan, program i doktrinu od kojih ne
odustaju.
396 Radije se eli raditi iza scene nego li u javnom ivotu, a rad u tajnosti je tako
vaan i toliko utjecajan da bi bilo koji javni poloaj znaio redukciju njegove
moi. Carroll Quigley, isto, str. 82.
397 Ovaj pogled na svijet, utemeljen je na djelima Zimmerna, E.A. Freemana, lorda
Brycea i A. V. Diceyja. Carroll Quigley, isto, str. 224.
398 Borba izmeu dva naela vodila se tisuama godina, od Perzijskih ratova,
Punskih ratova, Napoleonovih ratova, Prvog i Drugog svjetskog rata pa sve do
Afganistana i Iraka na poetku 21. stoljea.
271
inverzni pristup zakonu pa i vrjednotama sluio je determiniziranoj politici kao britanskoj, na primjer, da svagda mogu pravdati
svoju steenu mo imperijalne sile. Zato su britanski politiari
i povjesniari britansko pokoravanje naroda i ruenje njihovih civilizacija i kultura prikazivali kao prijenos slobode i svijetla protiv
sila teokracije i mraka u Aziji, Africi, ali ak i u katolikoj Sredinjoj
Europi. Za anglosaksonske deterministe ni drave poput Francuske i Njemake nisu iskoristile englesku ideju nadmoi zakona,
pa im se dogodio i Prvi i Drugi svjetski rat. One drave i narodi
koji nisu htjeli ili nisu razumjeli o kakvom se svjetlu radi morali
su iskusiti (proi) nasilni proces uvjeravanja. Uvjereni u superiornost i ispravnost svojih ideja, ne pruajui nikakve mogunosti
drugima za osporavanje. Engleska determinizirana misija irenja
napretka u Aziji, Africi sredinjoj i jugoistonoj Europi (dvije Jugoslavije) provodila se silom, jer ... je funkcija sile da moralnim
idejama dade vremena da puste korijen... Prema tome, mnogi
su narodi diljem svijeta u 19. i 20. stoljeu bili izloeni nasilju i
teroristikim metodama determinista i bili prisiljavani prihvaati zapadnu civilizaciju. Taj se postupak pravdao da je vlast
determinista bolja od bilo koje narodne vlasti. U blagoslovu sila
svjetla koje se trebao razliti nad manje sretne narode svijeta nije
ukljuivalo demokraciju. Za deterministe, demokracija nije neko
neizmjerno dobro, ili ak dobro, i kao takva treba biti upravljana
od najboljih (najmonijih) ili, kako oni to znaju rei od onih koji
imaju neki intelektualni kapacitet da prosuuju opi interes a,
to nije manje vano, i neki moralni kapacitet da ju tretiraju kao
vlastito vlasnitvo.
Prezir determinista prema demokraciji, iako svoje imperijalno nastupanje vode pod geslom uspostave demokracije, lei
u kontrastu izmeu visoko deklariranih ideala i skupne tiranije
koju provode. Svjesni su injenice da prije ili kasnije imperiji
moi upadaju u tekoe zbog nemogunosti rjeenja dvojbe.
Ona nastaje u kasnijim fazama kad odranje imperija zahtijeva
pojaanu tiraniju a to vodi u propast kao i odustajanje od nje.
Izlaz iz ove neminovnosti deterministi trae u stvaranju ireg
okvira okupljanja (integriranja) i stvaranju neke pseudopolitike
zajednice vee od nacionalne drave tj. nad-drave, nad-vlade,
a ova potonja nikome ne bi bila odgovorna (ni Bogu ni narodu)
osim sebi samoj. Oni budunost svijeta, dakle, vide bez drave,
zato njihova misao: Svijet je u smrtnim mukama, u mukama koje
prethodi ostvarenju smrti. itava naa rasa prerasla je nacional399 Britanija je stajala kao braniteljica svega onoga to je bilo civilizirano u suvremenom svijetu, upravo tako kao to je Atena stajala u korist istih vrijednosti u
starom svijetu. Carroll Quigley, isto, str. 225.
400 Carroll Quigley, isto, str. 225.
401 Gledanje Lionela Curtisa.
GOSPODARI KAOSA
nu dravu i, jednako sigurno kao to dan slijedi nakon noi, ili

no dan, prijei e u zajednicu naroda ili carstvo roblja. A pitanje
ove agonije poiva na nama, djeluje zastraujue.
Europska zajednica ue, ili globalizam ire, danas nije nita
drugo, nego ostvarenje plana determinista koje je poelo jakobinskim vremenima, i koje u sebi sadri dva naela, prilagodbu
standardima i vladavinu slobode pod zakonom, a ne to bi bilo
pravednije, ispravnije i svrhovitije angaman i suradnju nezavisnih slobodnih drava i naroda. To novo kraljevstvo, ali bez
Boga, poiva na tri ideje: (1) stvaranje zajednike ideologije
(pseudoreligije) i istovjetnog svjetonazora kod svih naroda koji
postanu dio te Zajednice, ili Imperija; (2) stvaranje instrumenata
i prakse suradnje izmeu raznih regionalnih komuna, s ciljem da
one nisu u stanju vriti neku paralelnu politiku neovisnu od vrhunaravne (sredinje) moi; i (3) stvaranje federacije na iskustvima prijanjih imperija a na bazi municipijalnog ustroja. Ovim
trima idejama vodiljama u sublimaciji postie se, kako smatraju
deterministi, apsolutna vlast koja se oituje u vladavini ljudima bez njih samih.
Europska zajednica je klasini primjer tog novog ideologijskog imperija. Naime, u Europi se eksperimentalno, od poetka
devedesetih godina 20. stoljea, provjerava regionalna suradnja
u projektu tzv. Zapadnog Balkana. U njemu suverene drave
nakon determiniranog kaosa i stabilizacije gube svoj suverenitet
i svode se samo na komune municipalnu samoupravu. Ovdje
europski deterministi opet primjenjuju inverziju (n-1) u odnosu
na Staru Grku, koja je propala iz nesposobnosti da stvori neku
vrstu politike zajednice vee od grada-drave. Globalizirani novi
europski imperij tvorit e neka vrsta municipija koji su prije bili
nacionalne drave.
402 Carroll Quigley, isto, str. 230.
403 Uvijek se insistira na tome da temeljno jedinstvo sustava mora poivati na
zajednikoj ideologiji.
404 Prva globalistika ideologija suvremenog tipa moe se smatrati eksperiment
engleskih determinista u Indiji. Naime, oni su u federalnom ustroju Indije
ugradili evoluciju tj. prenoenje vlasti na nie razine. Model se sastojao od
tri postupka: prvi stvaranje federacije Britanske Indije i Indijskih Drava, koritenjem provincija one prve kao federalnih jedinica s onom drugom; drugi,
modiciranje sredinje vlade stvaranjem legislativnog sabora kao federalne
organizacije, ali tako da se sredite ostavi nepromijenjeno; tree, dovrenje
dijarhije u provincijama inei Indijce odgovornim samo za sve provincijske
aktivnosti. Ovakvo rjeenje delegirane samoupravne vlasti neodoljivo podsjea
na socijalistiko samoupravljanje i regionalistiku ideologiju s kraja 20. stoljea.
Zakljuak: Rukopis determinista se ne mijenja tijekom povijesti.
405 Iako pojam oznaava znaenje u kojem grad ima samostalnu gradsku upravu,
a municipalna prava bar u hrvatskoj povijesti podrazumjevaju samoupravu,
autonomiju zemlje, u pojmovniku detreminista treba ga iitavati kao prisilnu
predaju prava vlasnitva nad zemljom (pitka voda, ume, more, otoci, obradive
povrine, infrastruktura, energetika i dr...) nepoznatim vlasnicima.
272
to se tie Hrvatske i Hrvata njezina (njihova) povijest, ona

19. i 20. stoljea svakako, je hrvanje s determinizmom i deterministima. Oni su planirali i odreivali sudbinu Hrvatske i nakon
1848. i nakon 1918. i nakon. 1945. a i sada na poetku 21. stoljea.
Nastanak obje Jugoslavije planirali su deterministi Milnerove grupe i njezini suradnici kao to su bili Arthur Johan Evans (1851.1941., pisac prosrpskih/protuhrvatskih ilirskih pisma iz 1877. i
podupiratelj etnika u Bosni i Hercegovini jo u 19. st.) i Robert
William Seton-Watson (1879.-1951)., podupiratelj jugoslavenskih
komunista u razdoblju 1941.-1945. Ne samo da su europski
deterministi Jugoslaviju drali podrujem u koje Njemaka ne
smije ui, ve su nakon Drugog svjetskog rata odredili i njezine
granice na moru. Dakle, pod snanim uplivom determinista,
poglavito engleskih, nastale su obje Jugoslavije u obje svoje
krvave varijante, pa i ona trea Miloevieva. Njima je svakako
vano da Hrvatska bude pod izravnim njihovim nadzorom, jer
je ona strategijska toka na sjevernom dijelu prvih vrata Euroazije. Za europske i britanske deterministe i dalje ostaje idealno
(poeljno) rjeenje ujedinjenje Hrvata sa Srbima u tzv. balkanski
blok, ali izvan Europske unije. Taj blok u najboljem sluaju kao dio
Europske unije moe biti u obliku pridruenog lana. Novo zajednitvo u zapadnobalkanskoj asocijaciji u budunosti europski
deterministi mogu ostvariti samo ako Bosna i Hercegovina ostane pod njihovim nadzorom, istim ili slinim kao to je sad pod
nazorom visokog povjerenika, jer se preko Bosne i Hercegovine
Hrvatska uvijek moe ucjenjivati i ometati njezini nacionalni interesi sa stalnom prijetnjom prekida komunikacija izmeu Hrvata u
Hrvatskoj i Hrvata u Bosni i Hercegovini. Bilo kako bilo, europski
deterministi posredno i neposredno nastavit e svoj plan ujedinjenja jugoistoka Europe kao regionalne komune kao mali kameni u mozaiku novog svjetskog poretka.
6. Teorija zavjere ili ostvarivanje plana

Predodbe o urotnikom utjecaju (teorija zavjere) na svjetska
dogaanja deterministima uvijek slue za diskreditaciju, proglaavajui to ekstremizmom politikog sljepila. Inteligencija i
akademska elita u cjelini odbacuju takva gledanja obrazlaui
to pomanjkanjem znanstvene prezentacije i analize injenica za
273
406 Usp. Anglo-ameriki establishment, Carroll Quigley, isto.

407 Iz Predgovora knjige Anglo-ameriki establishment, Emil i, Naklada, 2003.
Split, str. 14.
408 Posljednji vaan in Milnerove grupe bilo je iscrtavanje talijansko-jugoslavenske granice 1946. Britanski delegat za graninu komisiju bio je Britanca CH.
Waldock, Chicheleov profesor i nastavnik na All Souls, kojem (tada) pomae R. J.
Stopford. Emil i, isto, str. 14.
GOSPODARI KAOSA
razliku od plebsa koji instinktom u prosudbi dogaaja prihvaaju

takve konspirativne teorije. Ovi prvi skloni lagodi, nezamjeranju, uvajui mjesto u sinekuri ne podupiru teoriju zavjere da
ne bi sebe olako uinili podlonim ignoranciji, a zapravo, ivei
u pretpostavci da bi uvijek bili ignorirani, nedostaje im smjelosti. Ovi pak drugi imaju smjelost ali nisu opasnost za otkrivanje zavjere jer ih etiketa zavjeriarstva samo dodatno uvjerava u
njihov in hrabrosti, a to je njima dostatno.
Suoenje s determinizmom nije lako, ne zbog pomanjkanja
hrabrosti, nego zbog injenice da je on igrao i da igra najvaniju
ulogu u pisanju inverzne povijesti zapadne civilizacije. Kako stei
uvid u suvremena globalizacijska kretanja, to se u 21. stoljeu
odigravaju pod vodstvom determinista onako kao to su planirana
barem dva stoljea unazad, a ima naznaka i dokaza da je to plan
to se ostvaruje jo od vremena reformacije i prvih uspjeha irenja
britanskog imperija? Ako se stvari koje su se dogodile ne nazovu
pravim imenom, lutanjima povijesnom zbiljom nee biti kraja.
Ostvarivanje novog svjetski poretka, u vidu svjetske federacije, za prvi korak imalo je savez izmeu Velike Britanije i
njezinih kolonija, drugi je dominacija Sjedinjenih Amerikih Drava i Velike Britanije, a potom preko ameriko-britanske moi
njihova prevlast proiruje se na itav svijet. Nakon svih presudnih dogaaja u 20. stoljeu (jedna od faza plana determinista)
Anglo-Amerikanci su uvijek iznova naglaavali svoje specijalne
veze i saveznitvo. U vrijeme hladnog rata (sueljavanja s komunizmom) te veze u okviru NATO saveza i nisu bile pretjerano
primjetne (mada ipak oite), ali nakon neizbjenog sukoba interesa na prostoru Euroazije s Europom i ostalim svjetskim silama
(Rusija, Kina), poetkom 21. stoljea anglo-ameriko saveznitvo,
dolazi u prvi plan i do punog izraaja (Afganistan, Irak). Kao to je
409 Rijetki su intelektualci koji se ne ustruavaju rei da zavjere ima. Jedan od njih
Ralph Epperson, u uvodu knjige Nevidljiva ruka Povijest zavjere, pie: Ova
knjiga stoji na stanovitu da Zavjera postoji, da je ogromnih razmjera duboko
ukorijenjena i izuzetno mona. Ona djeluje da bi se postigla apsolutna i brutalna
vladavina nad cijelim ovjeanstvom, a za ostvarivanje svojih ciljeva slui se ratovima, depresijama, inacijom i revolucijama. Nepromjenjivi cilj Zavjere bio je
i ostao unitenje svih religija, svih postojeih vlasti i svih tradicionalnih ljudskih
institucija i izgraivanje Novog svjetskog poretka na stvorenim ruevinama.
Mogli bismo nizati bezbroj imena i programa koji su za cilj imali unitenje religije, napose Katolike crkve. Posebno pak od poznatog poklia jakobinaca protiv
Crkve u vrijeme Francuske revolucije Zgazite bestidnicu (Ecrasz linfme!),
prije vie od dvjesto godina, pa preko svih ateistikih ideologija i bezbonih
reima, koji su to i tvarno pokuali uiniti, do Bertranda Russella, autentinog
misionara i apostola toboe humanistikog ateizma, koji je jednom napisao;
Sve religije svijeta u isto su vrijeme pogrene i tetne. Nikola Mate Roi, isto,
str. 44.-45.
410 Clarence Streit je razradio prijedlog i plan kako bi se to trebalo ostvariti, pruajui tako jo pisanih dokaza za tezu povjesnika Ralpha Eppersona da se svjetska
povijest ne odvija sluajno ve prema tajnome planu. Emil i, isto, str. 6.
274
275
vidljivo u Drugom poglavlju, ad hoc koalicije na elu s Sjedinjenim Amerikim Dravama, s odlino izvedenim propagandnim
povodima, tipa Pearl Horbour, ali bez pravih dokaza o krivcima,
napada se Afganistan, a nedugo nakon toga, poslije razmirica
Sjedinjenih Amerikih drava i Vatikana, te dijelom europskih
drava i ostatkom svijeta, uslijedio je napad na Irak. Ostale geostrateke toke kao i izvorita energenata, na putu svile na red
e doi u godinama koje slijede.
to je prethodilo onome to e tek uslijediti na pozornici
svjetskih zbivanja? Ako se prihvati postavka da je sve to se dogodilo bilo isplanirano unaprijed i s ciljem dugoronog stvaranja
svjetskog imperija u novom liku, onda stablo ima i korijen i grane i lie. Prije nego to su se deterministi upustili u osvajanje
svijeta morali su se obraunati s najopasnijim protivnicima u
samom europskom dvoritu. Najprije su likvidirati najmoniju
konkurenciju to su je poetkom 20. stoljea inili carska Rusija i
carska Njemaka. Rusija je poela ispunjavati sve uvjete da osvoji
svijet, a naroito ukoliko bi se ujedinila s Njemakom. Da se to
ne dogodi, u Rusiji su deterministi posijali revoluciju. Jedna bolesna ideologija poput boljevizma bila je pravi nain da se blokiraju stvaralake snage Rusije i uniti njezin kranski identitet. Za
iskljuivanje Njemake iz igre trebalo je uiniti dvije stvari: prvo
dovesti je u stanje bezuvjetne kapitulacije (temeljito je poraziti) i
drugo, sprijeiti njezino irenje ili spajanje s Rusijom. Deterministi
su zakljuili da je za to najbolje rjeenje veliki europski rat. Nakon
to je Njemaka poraena, a u Rusiji instaliran komunizam, deterministi su u zgodan as, nakon uvrenja boljevike revolucije,
na vlast u Njemakoj doveli i uvrstili Hitlera. Nakon to su se
uruile snage glavnih konkurenata, anglo-britanski deterministi
mogli su krenuti u ostatak svijeta.
Drugi svjetski rat posljedica je Versailleskog ugovora koji je
namjerno bio sastavljen upravo tako da se izazovu nove tenzije
i budue sukobe. Dakle, da oslabe Europu i pojaaju svoju mo
anglo-ameriki deterministi s jedne strane podupirali su komunistiku revoluciju, a s druge strane u Njemakoj na vlast digli
Hitlera. Novi europski rat bio je neizbjean, za njegovo svjetsko
obiljeje pobrinut e se Sjedinjene Amerike Drave prenosei
rat na oceanska prostranstva.
411 Poeo se ispunjavati testament Petra Velikog o europskoj dominaciji Rusije
ostavljen njegovim nasljednicima prodor na topla mora.
412 Engleski Lord Milner u boljeviku je revoluciju uloio preko 21 milijun rubalja
(Carroll Quigley, isto, str. 79.-80.), dok je ameriki bogata Jacob Schie u travnju
1917. u amerikim novinama dao izjavu kako je revolucija uspjela zahvaljujui
njegovu novcu. Ovo upuuje na koordiniranost anglo-amerikih veza ve u
prvom kvartalu 20. stoljea.
413 Dio te prie ispriao je William Engdahl u knjizi Stoljee rata, a drugi dio je
Carroll Quigley u knjizi Anglo-Ameriki establishment.
GOSPODARI KAOSA
276
Anglo-Amerikanci su jedini u biti bili spremni za taj rat i oni

e postati osloboditeljima Europe. Europa je morala biti poraena zbog impregniranosti faistikom i nacistikom ideologijama,
a koje su instalirane po planu determinista. Ne samo to, nego e
Sjedinjene Amerike Drave, ovladavi oceanima, postati svjetska supervelesila, a deterministima e u rukama ostati mono
oruje kojima e hipotekom zloina iduih desetljea tui po
glavi sve one koji pokuavaju ukazati na nepravednost novog
svjetskog poretka.
Tko je i kako izazvao Drugi svjetski rat bojaljivo ali sigurno
na svjetlo dana nakon vie desetljea iznose pojedini analitiari i
povjesniari, razotkrivajui posredno tako i plan determinista.
U svojoj knjizi Anglo-ameriki Estabishment Carroll Quigley
dokazuje da je jedna skupina determinista okupljena oko lorda
Alfreda Milnerova isplanirala Drugi svjetski rat davno prije Hitlera. Uvjerljivo je dokazao da je Hitler toliko vjerovao Englezima da
se uope nije pripremio za rat, a ponajmanje za svjetski. Taj zakljuak Quigley izvodi iz intenziteta i razine proizvodnje oruje u
kritinim godinama (1933.-1939.) u Njemakoj koja je bila niska,
mirnodopska i neusporedivo manja od one britanske, koja je iz
godine u godinu ubrzano u vrijeme kada su Englezi uljuljkivali
Hitlera u iluzijama o saveznitvu Njemake i Velike Britanije. A
Hitler im je imao i zbog ega vjerovati. Kada je prekrio Locarno
sporazume i ponovo militarizirao Reinland u oujku 1936., reakcije od strane Velike Britanije nije bilo, tako da je ovaj sporazum
ostao mrtvo slovo na papiru.
Taj dogaaj iz oujka 1936., kojim je Hitler vratio njemake
oruane snage u oblast rijeke Rajne, je kljuni dogaaj u moda
itavoj povijesti mirovnih sporazuma u Europi. Da je podruje
zapadno od Rajne i pojas u irini od pedeset kilometara na istonoj obali rijeke bio trajno demilitariziran, kako je bilo propisano Versailleskim ugovorom i Locarno paktom, Hitler se nikada
414 William Engdahl u Knjizi Stoljee rata, djelomice, a autori James i Suzane Pool
u knjizi Tko je nancirao Hitlera uzdignue na vlast od 1919. do 1933. (ISBN
903-876-3256), opisuje na koji nain je Velika Britanija nancirala i podupirala
Hitlera.
415 Milnerova je grupa Versailleski ugovor smatrala prestrogim, i privremenim, te
je predmet gotovo trenutane revizije. Kada je The Round Table u lipnju 1919.
preispitivao ugovor, napisano je slijedee: kanjavanje Njemake je ispravno,
jer nitko ne moe povjerovati u bilo kakvu naglu promjenu u srcu te zemlje,
no, ugovor je prestrog. Duh predmirovnog sporazuma je prekren. I detalj po
detalj, Njemaka je tretirana nepravedno, premda je u sporazumu kao cjelini
opseno ostvarena pravda. Posebno su reparacije preteke, a njemaki susjedi
takoer bi trebali biti prisiljeni na razoruanje, kako je Wilson obeao etvrtom
tokom. Nikakav zahtjev da se Willima II. proglasi ratnim zloincem ne bi trebalo postavljati. Ako on predstavlja prijetnju trebalo bi ga poslati na otok, bez
suenja, poput Napoleona. Naa politika treba biti velikoduna, jer se na rat
vodio s njemakom vlau a ne s njemakim narodom. Carroll Quigley, isto,
str. 381.- 382.
277
ne bi usudio pokrenuti svoje oruane snage protiv Austrije,

ehoslovake i Poljske. On se ne bi usudio zbog nepovoljnog
operativnog rasporeda, jer preko zapadne Njemake, koja ne
bi bila utvrena i koja bi bila ispranjena od njemakih vojnika,
Francuska bi lako mogla prodrijeti u industrijsko podruje Ruhra
i toliko osakatiti Njemaku da bi teko mogla voditi i obrambeni
a kamoli osvajaki rat svjetskih razmjera. U provoenju operacije militarizacije Reinlanda (od oujka 1936.) Hitler nije ulazio
u ni u kakav rizik, jer su ga Britanska vlada i Milnerovi deterministi prije toga uvjerili da bi preutno prihvatili njegove poteze.
Ovo je uinjeno javno i privatno, uglavnom u Donjem Domu i
u lancima The Timesa. Hitlerov in, britanskim deterministima
omoguio je da jednim udarcem ubiju dvije muhe jer e se u
istonoj Europi Njemaka i Rusija suprotstaviti jedna drugoj
(uspjean recept iz Prvog svjetskog rata). Kako bi se proveo plan
doputanja Njemakoj da se pokrene istono prema Rusiji, bilo
je potrebno uiniti tri stvari: likvidirati sve zemlje koje su stajale
izmeu Njemake i Rusije; sprijeiti Francusku pri stvaranju saveznitva s tim zemljama; obmanuti engleski narod tako da to
prihvati kao nuno i kao odista jedino rjeenje meunarodnog
problema. Istodobno Britanci su Hitlerovoj Njemakoj nudili
ak i vrste saveznike pomoi i ustupke. Dakle, Hitler je imao
uvjerljive razloge povjerovati im.
Na Hitlerov potez reagirala je Francuska tako to je pokuala
napraviti protuteu njemakom naoruavanju, ukljuivi Sovjetski Savez u njezin sustav istonog saveznitva u svibnju 1935.
416 Na taj nain oni su osjeali da bi dva neprijatelja jedan drugoga doveli u pat
poziciju, ili da se Njemaka mogla zadovoljiti s naftom Rumunjske i itom Ukrajine. Nikada nikom na odgovornom poloaju nije palo na pamet da bi Njemaka i Rusija mogle napraviti, pa makar i privremeni sporazum protiv Zapada.
A jo manje im je palo na pamet da bi Rusija mogla poraziti Njemaku i tako
boljevizmu otvoriti Srednju Europu. Carroll Quigley, isto, str. 423.
417 Likvidacija zemalja izmeu Njemake i Rusije mogla je zapoeti im je Reinland bio forticiran, bez straha njemake strane da bi Francuska mogla biti
kadra napasti ju sa zapada, dok je ona preokupirana na istoku. Glavni zadatak
je bio da taj prodirui proces nije napravljen bre nego li je javno mnijenje u
Britaniji spremno prihvatiti ga, te da proces nije rezultirao bilo kakvim prolomom nasilja, koje britanski narod ne bi bio voljan prihvatiti. K toj dvostrukoj
svrsi britanska vlada je uloila napor da kod Nijemaca ogranie koritenje sile i
da smanje mogue rtve, tako da se oni ne bi morali oprijeti tom procesu i, prema tome, nepromiljeno prouzroiti proirenje rata. Zemlje koje su oznaene
za likvidaciju ukljuivale su Austriju, ehoslovaku i Poljsku, ali nisu ukljuivale
Grku i Tursku, jer plan engleskih determinista nije imao namjeru da Njemakoj
dopusti silazak ma mediteransku crtu ivota. Zaista, smisao plana Hoare-Laval
iz 1935. kojom je oteen sustav kolektivne sigurnosti, jer se Italiji nastojalo
dati najvei dio Etiopije, sastojao se u namjeri da se Italiju pacicira na strani
Engleske s ciljem blokiranja bilo kakvog pokreta Njemake prema jugu, i to radije nego li blokiranja prema istoku. Plan je propao, jer je Mussolini odluio da
od Engleske vie moe izvui prijetnjama od Njemake, nego li suradnjom na
strani Engleske. Carroll Quigley, isto, str. 435.
GOSPODARI KAOSA
Britanija na ovaj francuski potez vue svoj protupotez, napravivi 18. lipnja 1935. anglo-njemaki mornariki sporazum. Taj
sporazum, dopustio je Njemakoj gradnju do 35% veliine britanske mornarice (i do 100% u podmornicama !?). To je bio no
u lea Francuskoj, jer je sada Njemaka mogla imati mornaricu,
koja je u vanim vrstama brodovlja, bila znaajno vea od one
Francuske u Sjevernom moru (veliki brodovi i podmornice), i jer
je Francuska ugovorom u tim kategorijama bila vezana na samo
33% u odnosu na Veliku Britaniju. Osim toga, Francuska je morala zatititi svoje interese i na svojim mediteranskim obalama
jer je imala neprijateljski raspoloenu talijansku mornaricu. Gledajui sa stajalita operacijskog umijea sporazum je francusku
atlantsku obalu izloio (ne)milosti njemake mornarice, tako da
je Francuska, za zatitu tog podruja, postala potpuno ovisna od
britanske ote. Oito, ta britanska zatita ne bi bila pruena bez
velikih ustupaka od strane Francuske, a cijena bi bila odbacivanje
njezina istona saveznitva. I kao da to nije bilo dosta, Velika Britanija je u kolovozu 1936. zapoela je s farsinim sporazumom o
neinterveniranju u panjolskoj, i na preostalu francusku granicu
instalirala jo jednog potencijalnog neprijatelja.
Sve ove igre i protuigre pokazuju da se Drugi svjetski rat dogodio po elji anglo-amerikih determinista i da je dogaanje
Hitlera njihov plan. Da je to tako, vidljivo je kao to dokazuje
Quigley, jer Njemaka se u stvari nije pripremala za taj rat. Hitler
je za glavne neprijatelje drao Francuze, boljevizam i idove.
Engleze je sasvim previdio, jer su ga podupirali, osim toga nije
mu se urilo u napad na sovjetsku Rusiju, ili Francusku, a kamo li
napad na Veliku Britaniju.
Iz izvjea (listopad 1947.) pod naslovom Inozemna logistika organizacija i metode amerikog generala bojnika C.F.
Robinsona, koje je izraeno na temelju zaplijenjenih njemakih
dokumenta, i priloeno Tajnitvu rata, vidljivo je stvarno stanje
Njemake u oi rata. Njemaka se dodue ponovno naoruala, ali
ne i ubrzano kako inae ini zemlja koja se sprema za osvajaki
rat. Izvjee pokazuje da su sve prihvaene procjene i ocjene i
medijsko napuhivanje opasnosti o ponovnom njemakom naoruavanju u razdoblju 1933.-1939. bilo jedno veliko pretjerivanje.
Ovaj uspjeni obrazac mogue opasnosti bit e ponovljen ezdesetietri godine kasnije u pripremi napada na Irak. Od 1936.
pa do izbijanja rata, njemaka proizvodnja zrakoplova nije se
intenzivirala, ve je imala prosjek od 425 letjelica mjeseno. Ovo
je jo udnije ako se zna da je Drugi svjetski rat armirao treu
dimenziju rata i vojno umijee obogatio za pojam prevlasti u
zranom prostoru. Njemaka proizvodnja tenkova bila je niska
418 Usp. Anglo-ameriki establishment, poglavlje 12., isto.
278
279
ak i u 1939. a bila je manja od britanske. Da je britanska vlada

to eljela, Njemaka bi se istodobno suoila s Francuskom, Britanijom i Rusijom, kao to se je suoila s ehoslovakom.
Moda je vrijedno panje to, to u izvjeu stoji da je, u vrijeme Hitlerova reima, do kraja rujna 1939. njemaka mornarica
dobila samo 53 podmornice. Nikakva mobilizacija za rat nije
poduzeta i nikakve zalihe nisu pravljene. Kada je rat zapoeo, u
rujnu 1939, Njemaka je imala streljiva dovoljno za 6 tjedana, a
zrakoplovstvo bombi dovoljno za 3 mjeseca, raunavi prema
iznosu potronje koje je imala u napadu na Poljsku. Kako je
Hanson Baldwin istakao, najmanje sve do 1940. njemaka proizvodnja nije znaajno nadmaila britansku. Ako se tome doda
podatak da su britanski vojni zrakoplovi bili bolje kvalitete, onda
je odnos snaga jo nepovoljniji za Njemaku.
Iako je Chamberlainova vlada znala te injenice ili ih je
trebala znati (rjenik Haakog sudita) nije trebala britanske
dravljane i ostatak svijeta zapljuskivati neistinitim priama o
njemakom oruju. Oni su to inili i dalje unato tome to su
te prie neistinite. Prie su bile potrebne kako bi se dolo do
Mnchenskog sporazuma kojim je Njemaka uvuena u zamku i
gurnuta u rat koji nije eljela. Hitler i njegovi nacisti nisu planirali
ui u Sudete, tada, ali Britanci su im sve to ponudili na pladnju.
Namjera britanskih determinista bila je da Njemaka postane
sve agresivnija upravo u asu kada nije dovoljno dobro opremljena za rat. Anglo-amerikim deterministima rat je trebao, rat
u pravi as kao i pobjeda, koja je kao i u sluaju Iraka, temeljena
419 U prvih deset mjeseci 1939. Njemaka je proizvodila samo 50 tenkova mjeseno; u zadnjih 4 mjeseca 1939., u ratno vrijeme, Njemaka je proizvodila 247
tenkova i samopokretnih strojnica, u usporedbi s britanskom proizvodnjom
od 314 tenkova u istom razdoblju. U vrijeme Mnchenske krize Njemaka je
imala 35 pjeakih i 4 motorizirane divizije, i niti jedna od njih nije u cijelosti bila
popunjena osobljem niti opremljena. A to nije bilo vie od onoga to je imala
sama ehoslovaka. tovie, eka vojska bila je bolje trenirana, imala je bolju
opremu, bolje utvrde. Nijemci su u oujku 1939. zaplijenili 469 superiornih ekih tenkova. Istodobno zaplijenili su 1500 aviona (od kojih je 500 bilo visoke
borbene spremnost) 43 000 strojnica i preko milijun puaka. Carroll Quigley,
isto str. 457.
420 U to vrijeme zrane snage sastojale su se od 1000 bombardera i 1050 borbenih
zrakoplova. Nasuprot tomu, britanski program zranih snaga iz svibnja 1938.
planirao je opskrbiti Britaniju s prvoklasnom silom od 2370 zrakoplova; taj je
program povean 1939. Pod njim, Britanija je proizvela gotovo 3 000 vojnih
zrakoplova 1938. i oko 8 000 1939. Njemaki broj zrakoplova proizvedenih u te
dvije godine iznosi 5 235 i 8 295 i to se odnosi na sve zrakoplove ukljuujui i
civilne. Carroll Quigley, isto str. 458.
421 Carroll Quigley, isto str. 458.
422 Na primjer, Winston Churchill, u svojim ratnim memoarima ponavlja staru
priu o njemakom ponovnom naoruanju, premda je to pisao dvije godine
ili vie nakon to su zaplijenjeni arhivi Reichswera. Zbog toga ga je kritizirao
Hanson Baldwin u The New York Timesu od 9. svibnja 1948. Carroll Quigley, isto
str. 459.
GOSPODARI KAOSA
na obmanama i priama o njemakoj oruanoj premoi, agresiji

i potrebi demokratizacije, i sve to nakon to su upravo Britanci
bili ti koji su doveli Hitlera na vlast, kao to je amerika politika
to uinila sa Sadamom Huseinom etrdesetak godina kasnije. U
takvim okolnostima Njemaka je putena da osvoji gotovo cijelu Europu ekim orujem i germanskim fanatizmom, ali zbog
loe strategije i jo neprikladnije opremljenosti pobjeda im nije
dugo potrajala.
7. Zato demokracija postaje oruje u rukama

determinista?
Demokracija, u najirem smislu rijei, kao oblik vladavine ukljuuje dva dijela: vladavinu veine i manjinska prava. Kako je deterministima demokracija smo oruje i oni u nju nemaju odvie
povjerenja, do vladavine veine nije im ba stalo, pa sve napore
usredotouju na manjinska prava, ne kod sebe nego kod drugih.
Rezultat tog napora je uiniti manjinu ratobornom, a u isto vrijeme veini osporiti njihovu vlastitu iskrenost i dobre namjere
prema manjinama. Primjer krize koja je prethodila agresiji na
Hrvatsku: Srpska manjina se u cijelosti poticala na opstrukcionizam prema hrvatskoj dravi, dok se u isto vrijeme u hrvatskim
strankama stvarala odreena sumnjiavost prema srpskoj manjini. Politika determinista se usmjerila na ohrabrivanje ekstremista, a obeshrabrila je umjerene unutar srpske manjine. Kad je ta
asimetrija dosegla vrhunac u potrebi zatite ugroenog srpskog
naroda sukob je bio neizbjean. Ovaj u biti stereotipni obrazac
proizvodnje rata (Sudeti su jedan od primjera) deterministi e
koristi post bellum u pokuaju dokazivanju graanskog rata i hrvatske krivnje za tobonje etniko ienje.
Ovdje se vidi, kao to povijest pokazuje, da deterministi uvijek rtvuju naelo radi korisnosti. Grijeh je jo vei, jer oni uporno
tvrde da je njihovo djelovanje voeno iskljuivo naelima, iako
drugi, ugroeni, u ta njihova naela ne vjeruju. Kako moe hrvatski narod u Bosni i Hercegovini vjerovati u naela demokracije
koju mu donosi nitko drugi nego Paddy Ashdown onaj isti koji je
sam nacrtao podjelu Bosne i Hercegovine na salveti.
Deterministi u ostvarivanju svoga plana, openito govorei,
stvaraju sliku same situacije prema predodbi koju unaprijed
zamislile. Kao to je ve reeno, oni su teoriju povijesti razvili kao
borbu izmeu sila zla i sila pravednosti. Ovu drugu silu u raznim
vremenima oni su denirali kao vladavinu zakona, kao podinjavanje svakog pojedinca dobru svih, kao demokraciju, itd.
Na temelju toga, ratne ciljeve identiciraju s ratnim sloganom
280
423 Usp. Stoljee rata, William Engdahl, i Anglo-ameriki Establishment Carroll

Quigley.
281
pa uzreice svijet siguran za demokraciju, rat za dovrenje ratova, rat za borbu protiv terorizma rat za slobodu ugnjetavanog naroda nisu nita drugo nego znaenje onoga to su oni
shvaali pod pojmom vladavine zakona. To je pretpostavka da
se odabrani neprijatelji ili oni koji e to postati podjele u dvije
skupine: manja je skupina autokrata, diktatora jednom rijeju
loih momaka, a drugu veu, ine dobri i neslobodni, kojima
je demokracija uskraena. Uklanjanjem prve skupine s poloaja
moi i utjecaja, problem bi trebao biti rijeen. Meutim to nije
tako. Prevoenje druge skupine iz carstva despotizma k civilizaciji slobode ne ide lako i tu tek nastaju potekoe. Nemogue
je razlikovati dobre i loe na temelju bilo kakvog objektivnog
kriterija, a poglavito ne na kriteriju unaprijed zadane postavke.
Mnogo puta se pokazalo, kao i godinu dana kasnije (2004.),
u sluaju Iraka, da bi loim momcima poput Sadama Huseina
trebalo proglasiti barem polovicu Iraana. U Hrvatskoj inaici taj
stereotip determinista iskazuje se suenjem za udruivanje u
zloinaki pothvat skupini hrvatskih branitelja (generala) da bi
se u konanici hrvatski narod i njegova obrana od agresije prikazali zloinakim.
Donoenje demokracije i slobode u determiniziranoj inverziji (n-1) nije nita drugo nego pokuaj se da poetni stadij individualne krivnje (loi momci) preoblikuje u kolektivnu, kako bi se
cijelom narod(ima)u nametnula hipoteka zloina.
Ugrubo, ovaj pristup determinista o inverziji krivnje proizlazi
iz odnosa sile i drutvenog ivota. Njima su dobro poznati kranski stavovi da sila ne moe prevladati nad moralnim pitanjima,
da sila kvari one koji je koriste, i da su stvaran temelj drutvenog
i politikog ivota obiaji i tradicija. Da bi ostvarili svoje ciljeve
i umirili savjest, deterministi napadaj tvrdom silom vre samo
izuzetno (revolucije, veliki ratovi) pa im tako ostaje veliki prostor
i praktino neogranieno vrijeme za stalne napadaje mekom
silom (zakon, standardi, mediji). Nametnuta krivnja, pomou inverzije, deterministima postaje supstitucija za stalni rat, koji se i u
ovom sluaju iskazuje kao rat bez rata i mir bez mira.
Za voenje ovakvog inverznog rata bilo je nuno napustiti
klasinu strategijsku igru trokuta. Prema ovom starom strategij-
424 Nakon Prvog svjetskog rata detreministi opravadanje za njega nisu mogli nai
samo u despotskoj vladavini pa je krivnja prebaena i na njemaki narod. Kako
su to objanjavali? U prosincu 1918. Curtis u The Round Tableu o tom predmetu
pie: Nikakva klasa, ve sama nacija je bila upetljana u grijeh (kurziv a.). Bilo je
socijalista koji su oblizivali obraze nad Brest-Litovskom mirovnim ugovorom.
Svi osim malih ostataka, oni koji su naveliko bili u zatvoru ili egzilu, prihvaali su
ili pravdali vjeru u despotizam, toliko dugo koliko im je on poveavao vladavinu
nad svijetom. Njemaki se narod slagao s time, da bude rob u vlastitoj kui kao
s cijenom koju treba platiti za porobljavanje ljudske vrste. Carroll Quigley, isto,
str. 374.- 375.
GOSPODARI KAOSA
skom obrascu igra se sastoji u tome da trebala podupirati drugu

najjau silu na odreenom prostoru (kontinentu), tako da se ona
monija sprijei u postizanju premoi. Zamjena je naena u
naelu kolektivne sigurnosti. Deterministi su nakon Drugog
svjetskog rata smatrali da je najbolja opcija, koja e dugorono
gledano omoguiti ostvarivanje prevlasti, ako svijet bude podijeljen u saveze unutar kojih je svaka od velikih oruanih sila, ili jedna grupa njih, jasno nadmona, unutar koje se druge sile zbog
toga nee pokuati mijeati. Ovakva bipolarna podjela dovela je
do hladnog mira u kojem su pobjednici postali oni koji su za vrijeme njegovog trajanja ratovali i to preteito mekom silom, pa
njihov usklik pobijedila je sloboda i demokracija zvui ironino.
Podruja mira i demokracije u globaliziranom svijetu nisu
podruja istinskog mira nego podruja koja su pod nadzorom
determinista. Oni ih prividno dre mirnim, isto tako kao to se
dogaaju krize i ratovi tamo gdje jo nije uspostavljena njihova
supremacija. To sve ukazuje da bi u jednom trenutku u 21. stoljeu cijeli svijet mogao postati bojno polje. Stanje u kojem rat nije
rat a mir nije mir ne moe vjeno trajati unato svim planovima
determinista. Velika iskuenja tek nas ekaju.
8. Protiv koga ratuju deterministi?

Jednostavno reeno deterministi ratuju protiv vrjednota. I to
odreenih. Na udaru su ovjek, obitelj, drava i vjera. Vrijeme
junatva, heroizma, hrabrosti i domoljublja kako to vide deterministi je prolo. Nije uzvieni in rtva za nekoga ili neto, osim ako
to nije rtva za sebe samoga, za svoju ugodu. Sada je vrijeme
samoljublja i samoljubljivaca. Samoljubljivac je sam sebi junak,
sam sebi boanstvo. Deterministi ne vraaju svijet u daleke prolosti niti u vremena mnogobotva, oni ga vraaju u potpuno
nitavilo. I u vremenima prije Krista ne samo da se znalo to
je junatvo, nego se junaki in izuzetno cijenio. Za stare Grke
282
425 Primjer takve igre je razdoblje od 1920. do 1938. kad je Velika Britanija uspjela:
Zadrati ravnoteu snaga u Europi izgraujui Njemaku protiv Francuske
i Rusije; poveati britansku teinu u toj ravnotei moi stavivi se u isti red s
njezinim dominionima i Sjedinjenim Dravama; odbaciti bilo kakve obveze (naroito bilo kakve obveze putem Lige naroda, i bilo kakve obveze da se pomogne Francuskoj) izvan onih to su postojale 1919. Sauvati britansku slobodu
djelovanja; natjerati Njemaku prema istoku, protiv Rusije, ako jedna od njih ili
obje sile postanu ugroza miru u zapadnoj Europi. Carroll Quigley str. 384.
426 Narodi su danas nemirni i prestraeni. Jedni krvare u meusobnom klanju,
drugi stenju pod tekim reimima ije su forme nepoznate naoj civilizaciji i
bacaju nas unatrag u ve zaboravljena vremena. Je li to moralna epidemija koja
se iznenada rairila po siromanom ovjeanstvu? Ili je to sudbonosno i kobno
stvaranje novoga poretka? Bilo to bilo, dananja su vremena velika i zato treba
odbaciti tjeskobu koja nas titi. Moramo biti ponosni da ivimo usred tako velikih previranja Tako je 1939. godine pisao kardinal Verdier. Nikola Mate Roi,
isto, str. 5.
junaki ivot nije bio samo Heraklova povlastica. Oni su nazivali

i drali herojima ratnike, kraljeve, umjetnike, lozofe, lijenike.
Heroj je onaj, kako ree Seneka, kojeg se ne moe pobijediti; u
najboljem sluaju tek ubiti. Kojem uspije da bar u velikom trenutku svojeg ivota bude jai od sudbine. Koji ostvaruje veliinu,
bez obzira na to hoe li u tome propasti ili nee.
Samoljubljivac je ovjek koji je proizvod determinizama i za
njega naravnost nije krajnja granica. Naravnost za samoljubljivca
nema punovanost, smjernice nunosti, za njega nisu nita. Gura
se i prodaje i to naravno k onima od kojih neto oekuje, da bi
naplatio svoju poslunost. Heroja i samoljubljivca povezuje ponos; isto tako to je ono to ih razdvaja. Herojski ponos kulminira
u rtvi za druge, za obitelj za domovinu i za vjeru, to znai da na
kraju plaa i samim sobom. To je uzvien in. Zbog toga je heroj
plemenit. Jer rtvovanje znai, znati da postoji neto to je vie
(vrjednije) od samog ivota. Junaki je ivot zaokrueno djelo.
Samoljubljivca se ne moe ubiti, moda tek zgaziti. rtva samoljubljivcu ne pada napamet. Mala je korist od nje, ustvrdit e samoljubljivac. Zato je samoljubljivac bez razine i bez suprotnosti, ne
osvre se i ne obazire ima li koga tko bi mu prigovorio za ono to
ini. Takav se ovjek najvie pribliio bezbitnosti. Determinizam
takve ljude proizvodi kao na traci je oni e postati kolateralna
teta u njegovom konanom pohodu na vjeru. Samoljubljivce
ne treba osuivati, beznaajno je, ovjeka moe samo raalostiti
injenica da se ljudski ivot na takvo to moe svesti.
Pretvorivi ovjeka samoljubljivca u ovjeka bezbitnosti,
deterministi su na slobodnom tritu svijetu, a Hrvatska nije
izuzetak, ponudili nove proroke, vraeve, iscjelitelje, ezoteriju,
427 Kako je jednakost njezino sredinje naelo, kulturna revolucija (deterministi
op. a.) ui da pravi junaci povijesti nisu pobjednici, vojnici ni dravnici, koji su
izgradili zapadne drave i nacije i stvorili velika carstva, nego oni ljudi koji su
promicali vie ciljeve jednakost meu narodima. Tako je okonanje segregacije na amerikom Jugu ili aparthejda u Junoj Americi vei uspjeh od pobjede
nad komunizmom, a istinski junaci dvadesetog stoljea su Mandela i Gandhi.
Patrick J. Buchanan, isto, str. 69.-70.
428 Nitko, Bla Hamvas, Status, magazin za (politiku) kulturu i drutvena pitanja,
broj 2., Mostar, 2004.
429 Bla Hamvas, isto.
430 Obraun s juncima i junatvom nije posebnost onih malobrojnih drava nego
je i supersila. Kako to izgleda u Sjedinjenim Amerikim Dravama? No, Amerikanci vie nemaju jednako miljenje glede vrijednosti, povijesti i junaka. Ono
to jedna polovica Amerikanaca smatra slavnom amerikom prolou, druga
polovica to smatra sramotom i zlom. Kolumbo, Washington, Jeerson, Jackson,
Lincoln i Lee listom junake stare Amerike danas se odreda napada. Rijei
koje su prije bile simbol Amerike, jednakost i sloboda, danas za razliite Amerikance imaju razliito znaenja. Glede naih velikih nacionalnih dokumenata,
odluke Vrhovnog suda, koji tumai na Ustav, nisu nas ujedinile. Ve nas etrdeset godina gorko dijele, kada je rije o molitvi u kolama, integraciji, zajednikim autobusima, spaljivanju zastava, pobaaju, pornograji i Deset Bojih
zapovijedi. Patrick J. Buchanan, isto, str.156.
283
GOSPODARI KAOSA
284
kultove, sekte i nove religije. U vremenu izuzetnog tehnikog

i tehnologijskog dosega racionalnog i znanstvenog pristupa
ivotu, paradoksalno, ali istinito, cvjetaju svi mogui oblici parareligijskih pojava. Determinizam u 21. stoljeu globalizira sve
i praznovjerje i krivovjerje, stvarajui lanu novu duhovnost.
Razlika izmeu dananje laicistike Europe i one kranske iz
vremena sv. Augustina nije samo u stoljeima koje ih dijeli, nego
u poimanju ivota i bitka. Dok je sv. Augustin kranski ivot
tumaio kao prihvaanje sudbine (noenje kria) ovaj stav dananjoj Europi postao je iskljuiv ona kri odbacuje u doslovnom
smislu rijei. Na poetku 21. stoljeu stanje je takvo da sve to
nije egzistencija proglaava se kao zatucanost i primitivizam. Tko
ne stoji u prostoru vlastite slobode, gubi svoju egzistencijalnu
zbilju. Nema opasnijeg ropstva, nego biti zarobljen u slobodi.
Zato je nacizam, faizam, socijalizam, komunizam, liberalizam i
globalizam oajniki improvizirani pokuaj determinista, da
od ovjeka uine tek broj u masi istovjetnosti. ovjek vie nije
ak ni jedan drugom vuk, on je jedan drugom klon. U tom prividu da se ivi zajedno i da se dijele iste vrijednosti, ne vrjednote,
ovjek se izgubio. No, prije toga trebalo je razoriti obitelj, obezvrijediti odgoj i kolu, dehumanizirati port, unititi identitet,
jezike, kulturu, u konanici i vjeru otaca. To je bit globalizma.
431 Ovo je vrijeme vraara i gatara, uroka i egzorcizama, horoskopa, ezoterije,
sotanizma i brojnih slinih pojava. Otkrie istonjakih religijskih uenja,
obnavljanje ve zaboravljenih srednjevjekovnih alkemija, kabbale, tajanstvenih
drubi koji obeavaju svojim adeptima nove spoznaje, nove ivotne energije,
uvoenje u mistine i ezoterine sfere duhovnog iskustva i spoznaje. Nikola
432 Takoer valja se prisjetiti i brojnih ideologija koje su upravo k tomu smjerale, u
elji i nastojanju da postanu univerzalni predloak za stvaranje novog svjetskog
poretka i mira: racionalizam, iluminizam, liberalizam, evolucionizam, nacizam,
faizam, komunizam... A gdje su zavrili i to su postigli? Nikola Mate Roi,
isto, str. 49.
433 Evo, to o noenju kria misli hrvatski blaenik Ivan Merz: ivot bez kria, udoban, morao bi za mene biti sramotan. Ivan Merz, Misli, Postular za beatikaciju
Ivana Merza, Vlaka 93., Zagreb, 2001. str. 43.
434 Ne moemo, i ne smijemo zaboraviti da je u povijesti uvijek bilo svjetonazora,
politika, ideologija, i pokreta, koji su smjerali tome da budu svesvjetski, univerzalni. Helenska je kultura daleko nadilazila geografske i politike granice Grke.
Humanizam i renesansa zahvatili su cijelu Europu. Prosvjetiteljstvo nije zastalo
na granicama anglosaksonskih kneevina, i anglikansko-protestantskih vjerskih i politikih okruenja. Francuska revolucija postala je majkom svih krvavih
revolucija u brojnim zemljama tijekom 200 godina. Komunizam je od poetka
za svoju himnu imao Internacionalu i htio je obuhvatiti cijeli svijet. Nacizam
je nemilosrdno htio stvoriti novi i jedinstveni svijet, napose Novu Europu, na
rasnom, arijevskom identitetu. Mussolini je usred Rima, na Fori Imperiali pokraj
Koloseuma, u mramornim ploama dao zorno predoiti zemljovide (ne bez
primisli i poruke!) s granicama drevnog rimskog imperija. Sve su to pokuaji
nacistike, faistike i komunistike globalizacije i globalizma u 20. stoljeu,
koji su u stranim svjetskim ratovima i krvavim revolucijama progutali vie od
dvjesto milijuna nevinih ivota. Nikola Mate Roi, isto, str. 17.-18.
285
On stvara najovisnijeg i najposlunijeg ovjeka u povijesti. Put

prema totalnoj dravi je otvoren a ija je baza racionalistika
znanost. Nad-drava nastaje iz totalnog progona Boga. Da bi ovjek ivio u birokratskom aparatu i pomou birokratskog aparata
uguran je u megapolise, i otkinut od zemlje i ognjita. Sveden
je na male ivotne uitke, a u globalizmu i ne postoji nita drugo nego uitak. ovjek tako sebe sama ini neprimjetnim. Nita
za sebe nema i ne moe zadrati jer mu to unitava potroaki
mentalitet. Ono to je zaista njegovo je vraanje banci kredita.
Vremena koja nisu ni rat ni mir, su vremena u kojima se ne moe
nainiti razlika izmeu istine i lai. To je ono to deterministima
slui za ostvarivanje totalne nad-drave. Nema vie granice
izmeu dobra i zla, kao i one meu dravama. Suverenitet je
postao pojam iz duboke povijesti. Samo pogon i virtualnost postoji. Igra mora tei dalje. U virtualnom svijetu kojeg su stvorili
deterministi zajedno su istina i la, kao mir i rat, i meu njima
nema razlike. Istinom, koja to nije, naziva se samo ono to u datom trenutku osigurava kretanje procesa prema nad-dravi. Zato
Haaki sud ima tako dug mandat i vijek trajanja, gotovo dvadeset
godina. Koje li pravde, ili bolje rei koja je to istina, da joj treba
dvadeset godina da u dananjem informacijskom dobu ugleda
svjetlo dana. Onaj tko istinu stvarno izgovori, ili se obrani od zla,
biva zatvoren, poput hrvatskih generala. Za svoju la se optuuju
i sude drugi. Paradigma je Tumanova podjela Bosne. Pitanja o
istini ne postoje i ne smiju se postavljati, jer slijede kvalikacije
ili diskvalikacije. Zato je tako? Zato jer je la tehnika armacije.
Na lai, kau deterministi, moe se doi ak i do pravde. Haag je
primjer za tu tezu.
Ratujui protiv vrjednota deterministi su uvjereni da e
postii apsolutnu vladavinu nad cijelim ovjeanstvom ne shvaajui da je njihova nad-drava graena na lai, kao i one prije
sagraene na ateistikim ideologijama i bezbonim reimima,
koje su to isto pokuale uiniti, jedna je velika obmana.
Dobro pobjeuje samo ponekad, a zlo uvijek. ovjekova
je elja biti na strani pobjednika. Brojniji su ljudi s loim nego s
dobrim osobinama. Bolji se rezultati u upravljanju postiu silom
435 Svjetska vlada, u kojoj sve drave i svi narodi imaju jednaka prava odluivati o
ovjekovoj sudbini je apsurd. Zrakoplovom upravlja pilot a ne putnici. Roditelji
ne daju maloj djeci pravo da odluuju o obiteljskim stvarima. Ovo nije poziv na
bahatost, nego na moralnu sigurnost i samopuzdanje onih kojima je povjerena
istina. Patrick J. Buchanan, isto, str. 264.
436 Drutveni sustavi velikih razmjera koji tvrdoglavo prianjaju u takve zablude
osuuju se na propast, koja tijekom vremena mora neminovno doi. Taj samonaneseni usud moe se protezati stoljeima, kao u starom Rimu, ili nekoliko
desetljea kao u komunizmu. Katkad se dogodi brzo ili u jednom pokoljenju
kao u sluaju faizma i nacizma. Kako je klonirani princ poludio!, Novi vodi
za zbunjene, Lyndon H. Larouche, jr. Executive Intelligence Review, 21. rujna
2001., str. 62-64.
GOSPODARI KAOSA
286
i zastraivanjem, nego uvjeravanjem i raspravama. ovjek je egoist, samoljubljivac i veoma su rijetki oni koji ne bi rtvovali ope
dobro radi osobnih probitaka. To su polazita koje deterministima slui za ratovanje protiv vrjednota.
U politikoj borbi za vlast sva su sredstva doputena. Po
deterministima politika sloboda je ideja, a ne injenica. Vlast
i drave se rue ako se oslabe iznutra. Ta zadaa postaje laka
ako vlast popusti u svojoj snazi i izgubi vrstinu. Liberalizam je
podesno sredstvo za to, naime, apsolutna ideja slobode je neostvariva, jer se njom nitko ne zna umjereno sluiti. Jedna drava
se ne unitava vanjskom agresijom, nego unutarnjom konfuzijom, neredom, determiniranim kaosom. Uspjeh je zagarantiran
ako javno mnijenje (masa, svjetina) prihvati apstraktan pojam
prava sublimiran u znaenju dajte meni to ja elim ili inverziju
toga opljakali su nas, dok smo mi stvarali, ratovali (hrvatski
sluaj). Deterministi plan djelovanja u ruenju drava grade na
nestalnosti i prevrtljivosti javnog mnijenja, na njegovoj nesposobnosti razumijevanja i potivanja uvjeta vlastitog opstanka i
nacionalnih interesa. Narod se upropatava stranakim razdorima. Ako je stranaka i onih na ljevici i centru kao i onih na
desnici vie, to bolje, u igri su tada i liderski sukobi unutra iste
politike opcije. Hrvatski sluaj s vie od devedeset stranaka je
oiti primjer za to. Dok se na hrvatskoj politikoj sceni ljevica
kako tako sporazumijeva i objedinjuje pa i pod pritiskom vanjskih monika, desnica izmeu sebe vodi nepotedne bitke sve
do istrebljenja. U takvim okolnostima uvijek strada autoritet. Bez
autoriteta ne moe opstati ni drava ni narod. Kao supstituciju
autoriteta deterministi nude upravo javno mnijenje, namjerno,
jer dobro znaju da ono nikad ne moe voditi dravu i naroda jer
to ak nije vladavina u horizontalnom obliku. Takav oblik vlasti
prije ili kasnije pretvara se u anarhiju to je samo po sebi vii stupanj barbarstva. Niski intenzitet determiniranog kaosa je naelo
pokoravanja suvremenih drava i naroda, a lukavstvo i licemjerje
pravilo vladanja. Podmiivanje (korupcija), prijevare i izdaje sve
je u slubi postignua cilja. Odravanje kaosa je uvjet da dravne institucije i ona u cjelini uu u stanje entropije. Pravedna,
ali neumoljiva strogost koja je glavni imbenik dravne moi,
medijskom propagandom proglaava se kao samodravlje, koje
ograniava slobodu. U biti deterministi u svom planu ratovanja
protiv vrjednota nisu nita promijenili, oni su naprosto prilagodili pojmovnik suvremenosti. Kao to je ve reeno, jakobinski
troplet sloboda, jednakost, bratstvo, samo je zamijenjeno
novim tropletom demokracijom, tolerancijom i dijalogom. Te
rijei poput crva izjedaju identitet i vrjednote, unitavaju blagostanje naroda, i posvuda unitavaju mir, spokojstvo i solidarnost
ruei temelje drava. Koliko su te rijei po sebi proturjene
vidi se po tome to sljedbenici determinizma izgovarajui ih ne
uoavaju da u prirodi nema jednakosti, da je sama sazdana i

utemeljena na razliitosti umova, karaktera i sposobnosti, ali
istodobno tvorei skladnu cjelinu, pae harmoniju. Deterministi
uvijek igraju na iste karte vladanje informacijama i koritenje
ljudskih slabosti. Ljudska pohlepa i nezasitnost za materijalnim
dobrima je tolika, ako nema duhovnih vrjednota, da je u stanju
pojedinano i(ili) skupno unititi slobodu pojedinca i ubiti inicijativu, dovodei ovjekovu volju u potpunu ovisnost. Apstraktni
pojam slobode, koji u biti ne znai nita, osim uvjeriti narod
da se vlade mogu mijenjati po elji, onako kao to upraviteljima
determiniranog kaosa odgovara. Smisao viestranaja i tzv.
parlamentarne demokracije, sveo se samo na to kako mijenjati
vlade, u najboljem sluaju svake etiri godine, a ako ne i ee, a
ne kako one mogu najbolje promicati i zatiti nacionalne interese. Ovu paradigmu demokracije Hrvatska je dosegla na nain
da je Vesna Pusi mogla ustvrditi kako vlada Ive Sanader provodi
njezinu politiku. Koje li zablude da svijet ivi u najboljem drutvenom sustavu, zvanom demokracija.
Ako su mediji mono oruje pomou kojeg deterministi
ratuju protiv vrjednota, onda isto tako oni bi trebali biti mono
oruje u rukama suverenih vlada (drava) za pokretanje stvaralakih potencijala naroda. Ako se drave ne znaju koristiti tom
moi, ili, kao to je u sluaju Hrvatske, sva ta mo u stranim rukama, onih koji unitavaju kranski (katoliki) identitet, onda
je sa stajalita operacijskog umijea, drava (vlada) samu sebe
liila djelotvornog strategijskog doeka. Deterministi su medije
pretvorili u sredstvo za stvaranje odbojnosti prema vrjednota437 Meu ljudima postoji prirodna aristokracija. Njezini su temelji vrlina i nadarenost. Kao to pokazuje povijest, svi narodi, sve kulture i sve civilizacije nisu
jednaki. Neki su esto postizali prvorazredne rezultate, neki nikada. Nisu svi
naini ivota jednaki. Ni sve religije. Ni sve ideje. to je istinsko muenitvo
nego najrjeitije i najsnanije svjedoanstvo da sve ideje nisu jednake. Patrick
J. Buchanan, isto, str. 72.
438 Rije sloboda se esto i obino zlorabi. Zlorabi se veinom zato jer veina ljudi
danas jednostavno ne zna to je to. Rije Sloboda je iroko rasprostranjena i
ona ima odreeno znaenje, koje se s pravom preferira. To je znaenje, kao i
pravovaljana zakonitost zike znanosti, predmet s vrlo djelotvornim postojanjem, no nije predmet percepcije osjetilima kao takav. U praktinoj primjeni ona
znai poduzeti mjere i voditi politiku oslobaanja ovjeanstva od sadanjih
relativno sramotnih okolnosti i naina ponaanja i posvetiti otkriu i primjeni
istinitih, pravovaljanih zikih zakonitosti. U tom smislu to znai oslobaanje
osoba od okrutnih okova njegovog vlastitog neznanja. elja za pravom slobodom ne moe postojati bez odgovarajue, prikladne strasti za istinom, duboko
osjeajnom nakanom. Lyndon H. Larouche, jr, isto, str. 62-64.
439 Budui da je jednakost prvo naelo, najuzvieniji i jedini istinski legitiman oblik
vlasti jest demokratski sustav u kojemu jedna osoba znai jedan glas. A to se
moe nametnuti samo silom, kao u Njemakoj i Japanu, to je trebalo uiniti i u
Iraku. Vojna intervencija radi nacionalnih interesa sebina je i podla, ali moralna
intervencija koja prolijeva krv u ime demokracije, kao u Somaliji, na Haitima i na
Balkanu najgora je od svega. Patrick J. Buchanan, isto, str. 69.-70.
287
GOSPODARI KAOSA
288
ma i identitetu, poticanje stalnog nezadovoljstva prema vlasti

koja zastupa nacionalne interese, odstrel svakoga tko nije za ili
se protivi prevladavajuoj struji neoliberalizma. Danas je cijela
zapadna civilizacija stavljena u taj zmajski zagrljaj, u zagrljaj Big
Brothera. Trenutno na pomolu nema svetog Jurja koji bi tu zmajsku spodobu probo kopljem. To ne znai da se nee pojaviti. Od
nacionalnih drava deterministi su putem medija napravili borilita u kojima se odigravaju razdori i afere, stvarne ili izmiljene. O
dogaajima se ne izvjeuje, oni se stvaraju, to bizarniji to bolje.
Dvorske spletke iz kraljevskih salona preselile su se u svaki dom.
to obian ovjek ima od toga to su neki smuenjaci, smutljivci,
jalnuki diletanti, jednom rijeju prodane due, objavili pravo
na prianje u svim moguim oblicima tzv. talk-showa, novinari
pravo pisanja o svakojakim glupostima u usporedbi s ozbiljnim,
ivotnim, smislenim i stvarima problemima.
Tobonje pravo na javnu rije u interpretaciji determinista
samo je gorka ironija. U prevratima kroz povijest, a tranzicijom
u dananjici, unitena je izvrsnost koja je prirodna zatita i hraniteljica duha, sve radi koristi unutarnjeg kruga odreene deterministike skupine. Unitenjem izvrsnosti (elite naroda) suverene
drave padaju u jaram neokolonijalizma. Recept je uvijek isti, tobonji spasitelji nude, a narodi bez svoje elite (trenutni obnaatelji vlasti izgubili su vanost pa time i mo, jer nemaju kontakt s
narodom, budui da su odvojili od njega) prihvaaju globalizam
i neoliberalizam kao to su do juer prihvaali komunizam. Na
taj nain put deterministima ostaje otvoren da suverene drave
(narode) uz pomo medija podine svojoj volji, a to e se ostvariti u kolama, sveuilitima, kulturnim institucijama gdje e predavati jedinu znanstvenu istinu, poglavito onu povijesnu, kako
urediti ljudski ivot bez Boga. Narod lien duhovne vertikale
slijepo vjeruje tiskanoj rijei i lanom bljetavilu i slatkorjeivim
obeanjima s televizijskih zaslona, zbog sugeriranih mu zabluda
nosi neprijateljstvo prema svima i svemu, a u konanici i prema
vlastitoj dravi (narodu). To neprijateljstvo se poveava u gospodarskoj krizi, a ona prelazi u nacionalnu, pa tada obezglavljeni
narod (porezni obveznik) ne trai prave nacionalne voe, nego
se preputa potpuno u ruke, recimo, bruxelleskim monicima.
Pod vlau determinista ili njihovih visokih predstavnika (sluaj
Bosne i Hercegovine) takav narod poima gmizati, postaje be440 Vie od dva stoljea i esto ratobornog procesa sekularizma i laicizma, uz svu
orkestraciju medija, s uvijek zavjetnim prizivom na civilno drutvo, ovjekove
individualne slobode, na humanistiki pristup i stav, uz sve ostalo to s time
ide pod ruku, rui se jedna, prostorno i vremenski univerzalna (katholik, dakle
globalna!) Crkva. Mi, po nekima, ve ivimo u postkranskom vremenu, dio
smo raskranjene Europe. Naa generacija ve je usvojila ili danomice neprimjereno usvaja evanelje slobodnog mislioca, nakon sloma konvencionalnog
kranstva Nikola Mate Roi, isto, str. 45.
Slika 17. Projicirana budunost nakon to svijet djelovanjem determinizma bude doveden u stanje
bez vjere, bez drave, bez pravde i bez mira.
zduan prema slabostima i nemilosrdan prema pogrjekama, a

popustljiv prema nepravdi.
Deterministi, poznavajui strah, jer je u njima, autoritet odravaju upravo pomou straha nad stanovnitvom, a istodobno
sprjeavaju prirodno sposobne pojedince da dou na vlast, a dovode nesposobne. Primjer Stjepan Mesi i Ivica Raan. U stvorenoj inverziji vrijednosti, takva vlast je apsolutno neprirodna i ne
samo to stvara jaz izmeu politike s jedne strane i stanovnitva
s druge strane, nego stvara potpunu polarizaciju unutar naroda.
Dolazi do loma unutar svih segmenata drutva i neprestanog sukobljavanja ljudi. Nakon toga sustav bilo kakve vertikalne vlasti
nije mogu.
Zato je to tako? Mekom silom i ne samo njome, narodu se
prenosi poruka kako se sve to ini radi viih ciljeva opeg dobra, razvoja i obrane demokracije, solidarnosti i razumijevanja, a
protiv ksenofobije, iskljuivosti, netolerancije i govora mrnje. Na
taj nain narod osuuje prave, a opravdava krive. Zahvaljujui takvom stanju, sam narod rui svoju postojanost, vrjednote i identitet. Rijei poput ljudska prava potiu ovjeka protiv svake sile,
protiv svake vlasti i prirodne i Boje. U tom stanju, narod se lako,
iduih pedeset ili dvadeset godina, moe staviti u okove, a te
su godine dionice strategijskog plana determinista (vidi sliku 17.)
to nakon toga? Narod i drava, koja to vie nije, imaju teritorij
kao izvor dobara za ivot zemlju, pitku vodu, more, ume, neki
289
441 Ljudske priroene slabosti, oholost, lakomost, nezasitnost, neumjerenost,

gramzljivost, i osvetoljubivost omoguuju deterministima ostvariti vladavinu
nad ljudima, politikama i dravama koristei upravo te slabosti.
GOSPODARI KAOSA
290
naftu i plin. Po svaku cijenu deterministi ih ostavljaju bez toga. To

se Hrvatskoj kao determiniziranoj zemlji upravo dogaa. Nakon
rasprodaje hotela, obale, otoka i istarskih zaselaka, sutra su na
redu slavonska zemlja, like i gorskokotarske ume, zagorski bregi, i napokon nacionalni parkovi. Najlake i najbolje se to postie
putem zaduivanja zemlje. Otud bankarski krediti. Konani cilj je
sa(iz) zemlje otjerati sve inteligentne (sposobne) snage.
Kada su deterministi sredili Europu krenuli su na ostali svijet. Zadnje sreivanje Europe bio je determinirani kaos na njezinom jugoistoku, poblie na prostoru zvanom biva Jugoslavija.
Sreivanje je znaajno doktrinarno naelo u determiniranom
kaosu, jer se njegovi upravljai doivljavaju kao moni u izazivanju nereda (nasilja), a potom isto tako pokazuju se monima kako
nered ponovno dovesti u red, prema svom unaprijed zadanom
rjeenju. Svaki pokuaj otpora ili protuudara strane koja je obuhvaena determiniranim kaosom, odgovor upravljaa kaosa je
novi rat u susjednom dvoritu. Zato je rat na prostoru bive Jugoslavije imao manevar artioke simulirani rat u Sloveniji, stvarni
rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, i konano suspenzijski rat
na Kosovu. Svi postupci u determiniranom kaosu usklauju se
s djelovanjem diplomacije, a pravdaju se, oblikovanjem javnog
mnijenja koje te postupke odobrava, a da toga nije svjesno. To
se postie mekom, ali slobodno se moe rei velikom silom
medijima.
U inverziji dobra i zla, istine i lai sve postaje relativno, pa
i vrjednote. Sada, u vremenima relativizma i medijske virtualne
stvarnosti ovjek ima potekou razlikovati sramotu od vrline ili
zloin od rtve. Jedno i drugo nisu vie in, (ne)djelo pojedinca ili
skupine, oni su stvar odabira, predodreenosti, dio oekivanog
rezultata predvienog planom u nekom procesu upravljanja
krizom. initi loe i(ili) sramotno, vie nije kompromitacija nego
je to korisnost. Sve to je korisno i slui ugodi, nije nedjelo. U
najboljem sluaju moe biti skandal, a u njemu nema sramote i
loeg ina jer ovjek u njemu ne propada, nego postaje poznat,
netko, a doivi i svojih deset minuta slave. U relativizmu stvari
su postavljene naglavake, ovjekova stvaralaka armacija nije
put do slave, u najviem je tek sporadian uspjeh, nije veliina, u
najboljem sluaju tek glasina, nije djelo, moe biti tek kratkotrajna atrakcija. Zato su bestidnost ili bezobraznost postali preduvjet da se netko s prezirom moe odnositi prema dobru i rtvi.
Relativizam je izrodio i odnjegovao novi, do sada nepostojei,
karakter karakter gonia. On ne iznosi nikakav svjetonazorski
program, nego, neovisno od bilo kakvog programa, uznemiruje,
uzrujava, omalovaava, potkazuje, prokazuje, optuuje svakoga
i sve. Goni ne priopava i ne iznosi nikakve teze i misli, nego
liava ovjeka njegove sigurnosti, ravnotee, mira samog. On ni
sam ne vjeruje u to to govori i ni ne govori zato da bi mu se
291
povjerovalo, nego radi nemira, uzrujanosti, nereda, i velike zbrke,

radi nadziranog kaosa. Goni je inae pas rata u determinizmu.
On ini ono to su mu njegovi nalogodavci zapovjedili da ini.
Preduvjet za postati goni je stvar dragovoljnosti ali i odricanja
ovjeka od svoje biti, od etikih i moralnih vrjednota. Koliko je
samo u hrvatskim medijima danas gonia koji vojuju protiv
istine. Preplavili su: Nacional, Globus, Feral Tribune, Jutarnji list,
Veernji list, Novi list, Slobodnu Dalmaciju, Radio 101, HTV, RTL,
TV Novu ...
U itavoj znanoj povijesti dosad svojstvo nakane za istinom
se obino moglo nai meu malim brojem pojedinaca. Vrlo je
malo njih koji su se kvalicirali kao istinski voe svojih naroda.
Bitna funkcija koju te voe vre, koja ih odreuje voama ili ne,
jest sposobnost, pod uvjetima krize, pa i upravljane, izvesti svoj
narod itav iz loih, pogibeljnih prilika. Nema nieg tajanstvenog
u takvim ljudima i njihovim odlikama vodstva. Voa u vrijeme
krize je onaj, koji je svoj smisao osobnog, povijesnog identiteta
smjestio u prostor opeg dobra. Dosljedna strast za istinom o
svom narodu je duboki osjeaj svoje vlastite sposobnosti, jalne
osobe i romantiarski surogati tu ne dolaze u obzir. Strast mora
biti stvarna, mora se zasnivati na osjeaju da vlastiti ivot ima bitno poslanje koje u vremenu krize odjednom postaje jasno nositelju tog svojstva koje se s pravom zove umijee voenja ljudi.
Nije Hrvatima teko u ovome prepoznati da je dr. Franjo Tuman
imao upravo te osobine. Zato detumanizacija u politikoj i medijskoj izvedbi nije nita drugo, nego ubijanje istine o Hrvatskoj
i Hrvatima. Unato trenutnoj prividnoj moi koja je posljedica
utjecaja vanjskog strategijskog kruga hrvatski determinizirani
gonii nisu svjesni injenice: da onaj tko vodi bitku s mrtvima
nikada ne moe pobijediti.
A to ine novovjeki svjetski deterministi? Oni ostatku svijeta nameu neoliberalizam kao prevladavajuu struju u biti
nastavljaju kontinuitet boljevikih protuprirodnih postulata
zbog kojih je komunizam nestao sa svjetske scene: to je sudar
s informatikom, s drutvom treeg vala, zatim svrstavanje intelektualnog rada u potronju, a posebno zbog defektnosti u
pristupu ljudskoj elji za prepoznavanjem. Deterministi iz doba
komunizma nisu uvidjeli da je znanost, istinska znanost, a ne
njezina patvorina, dakle da je prava znanost meunarodna aktivnost koja mladim ljudima eljnih priznanja omoguava potvrdu
vlastitih vrijednosti. Odvodei te mlade ljude u svoje atare kako
bi mogli neposredno nadzirati i iskoritavati proizvod njihovog
uma, deterministi tranzicijskim zemljama ostavljaju hohtaplere, prodavae magle, proizvoae demagogije, umjetnike fraza i
profesionalne neradnike. Ovi posljednji, tj. neradnici, za ostvari442 Lyndon H. LaRouche, jr. isto.
GOSPODARI KAOSA
vanje plana otimaine opeg dobra, toliko su iskoristivi deterministima da ak mogu postati i predsjednici vlade ili drave.
U ratovanju protiv svih zastava deterministi s poetka 21.
stoljea nisu potedjeli ni samu znanost. Oni se nje ne odriu na
klasian nain izopenja, nego proglaavaju da je ovjeanstvo
dolo do kraja razvoja znanosti. Ustvrdit e, kao na primjer Johan
Horgan, da su ve postignuta sva velika otkria u znanosti. On e
poput drugog deterministe Francisa Fukuyame proglasiti kraj ne
povijesti nego same znanosti. Dakle, nakon Fukuyame i njegovog Kraja povijesti gdje autor zastupa tezu da je drutvena
evolucija dostigla svoj vrhunac u demokratskom kapitalizmu, te
da daljnjega razvoja u drutvu vie nema, na red je doao njegov
klon. Po principu spojenih posuda Johna Horgan, o kraju znanosti pie: Moja je tvrdnja da je znanost poduhvat ograniena
drutvenim, gospodarskim, zikalnim i spoznajnim injenicama.
Znanost je doslovno ugroena, u nekim sluajevima, raznim
tehnofobima, borcima za ivotinjska prava, kreacionistima i drugim vjerskim fundamentalistima, postmodernim lozoma i, to
je najvanije, krtim politiarima. Ovaj determinizirani klon nije
posve originalan on je preuzeo tezu ziara Tiplera koji kao i
Horgan vjeruje da e sav ivot i inteligencija konano zavriti u
jednoj toki Omega, beskrajnoj informatikoj procesnoj mrei.
Prema njegovom miljenju ovo e svemono kozmiko raunalo
dati na kraju odgovor na pitanje: zato postoji svemir, a ne nita?
Ovaj njegov stav moe se iitati kao savrenstvo horizontalnog
ustroja svijeta. Vertikale nema, pa kad nje nema, nema ni Boga.
Rije kraj koju tako vole i Horgan i Fukuyama znai u biti njihov obraun s Bogom. Zato Horgan zavrava epilogom pod
naslovom Boji teror, izjavljujui da je svijet zagonetka koju je
Bog stvorio da bi zatitio sebe od uasne samoe i straha od
smrti.(!?) Na takve besmislene stavove, kao to kae Lyndon H.
LaRouche, ne treba se posebno osvrtati. Ono to je zabrinjavajue iz teza ove dvojice determiniziranih klonova jesu rijei kraj
i mrea. Kraj iako o njemu govore, ne odnosi se toliko na povijest
ili znanost, koji su samo paradigme, ono to oni u biti prieljkuju
je kraj vrjednotama. Mrea je za njih organizacija pomou koje
love vrjednote, ako ih ne mogu ubiti, onda ih bar mogu drati
zarobljene. Svijet determinizma je svijet mrea i umreenosti.
443 To je temeljna postavka knjige Kraj znanosti autora Johna Horgana kolumniste asopisa Scientic American.
444 Usp. Fizika besmrtnosti, Zbor 3/97.
445 Veliki protestantski teolog Karl Barth jednom je rekao: kad se nebo isprazni od
Boga, zemlja se napuni idolima. A poznati engleski pisac G.K. Chesterton, suoen sa duhovnim stanjem naeg vremena, donio je svoju prosudbu i primijetio:
nesrea suvremenog ovjeka nije u tome da ne vjeruje u nita, nego je u tome
da vjeruje svata.
446 Lyndon H. LaRouche, jr, isto.
292
Zato postoje u svim moguim oblicima: televizijska mrea, radio

mrea, informacijska mrea, prometna mrea, elektrina mrea,
mrea naftnih putova, mrea hotela, mrea lanaca brze hrane...
Nigdje vertikale. Bez nje ovjeka je lake uhvatiti u mreu. Deterministi najbolje to znaju.
9. Kako razumijevati ratovanje determinista protiv

vrjednota?
U strategiji je vaan vanjski krug. Njega protagonisti determiniranog kaosa koriste da bi ostali neprepoznati, ak nevidljivi. Za
takvo neto podesan je pojam koji nije deniran i koje je neodreen (neodrediv) ali zvui mono i nedokuivo kao na primjer
meunarodna zajednica. Oko tog pojma sve se kree u podruju neodreenosti, rastezljivosti i nepreciznosti. Svakodnevno se
moe uti kako je meunarodna zajednica uinila ovo ili nije
uinila ono, trebala je to uinit ali nije, preporuila je ovo ali je
protiv onoga, ohrabrila je ove ali je kritizirala one i tako u nedogled. Nikada nitko, tko se poziva ili tko zastupa tu amorfnu
meunarodnu zajednicu nije jasno denirao tko nju ini i u ije
ime ona nastupa ili koga ona zastupa. Unato tome svi se na nju
pozivaju ili se u nju zaklinju, ne samo na prostorima zvanom biva Jugoslavija. Ona je za poslunike istodobno dobrotvor i sudac,
osloboditelj i luonoa slobode. Ta njihova sloboda koju donose
mogla bi moda biti nekodljiva i opstati u svakodnevnom ivotu naroda i drave ako bi se temeljila na naelima vjere u Boga,
na ovjekoljublju, bez pomisli o zapovjednoj jednakosti kojoj
proturjee prirodni zakoni. Narod vjere ide ponizno i krotko, ali
uspravno i ponosno pod ruku sa svojim duhovnim i svjetovnim
(politikim) voama. Zbog toga deterministi i njihova batina zvana meunarodna zajednica uporno radi na tome da potkopaju
vjeru naih otaca. Istjeruju Krista iz ustava, nastoje iupati naelo blaenstva i svetosti, ismijati euharistiju i prokazati crkvu, i
sve to zamijeniti duhovnou olienu u broju. Bankovni rauni, kreditne kartice, nagradne igre samo su ulaznice za stvaranje
potroake ovisnosti pa ovjek kupuje i ono to mu ne treba, a
nedjeljom pomou svih moguih trgovakih lanaca odvode se
447 Usp. Hrvatska i veliko ratite, isto.
448 to je Euharistija za kranina (katolika) ukazuje blaeni Ivan Merz: Odricanje i
Euharistija su putovi koji nas vode prema vjenosti. Ivan Merz, isto, str. 14.
449 Gdje e svijet izgonom Boga zavrtiti ovako upozorava Buchanan: Ako ode
kranstvo, otii e cijela naa kultura. Onda morate bolno poeti ispoetka,
a ne moete uvesti neku novu, ve gotovu kulturu. Morate priekati da trava
naraste da biste nahranili ovce koje e vam dati vunu od koje ete napraviti
odjeu. Morate proi mnogo stoljea barbarstva. Mi tu novu kulturu neemo
doekati, a nee ni naa pra-pra-praunuad; i ako mi nismo u njoj uivali, netko
na hoe. Patrick J. Buchanan, isto, str. 219.
293
GOSPODARI KAOSA
294
majke, bez djece i mueva, odnosno obitelji u ta suvremena poganska zdanja. Suverene drave i ljude u njoj tako deterministi
pretvaraju u veliku trgovinu u veliki shoping centar. To nije dovoljno nego se to sve stavlja na pekulacijsku razinu. Ono malo
to industrija ili poljoprivreda proizvedu ne mogu zadrati za
sebe nego doe u ruke pekulanata, kao to je na primjer Soros.
Sve to skupa stvara razoaranost, hladnou i zamor u drutvu. U
konanici kult materijalnog zgrtanja vodi tome da narasta mrnja prema onome (blinjem) koji neto vie ima. Tu je poetak
kraja, snoljivosti, ljubavi, dobroti, odanosti, domoljublju, pa se
redom odbacuju obitelj, domovina u konanici i sam Bog.
U drutvu (dravi) u kojima se vrjednote poimaju odbacivati podmitljivost (korupcija) nastaje posvuda, do bogatstva se
dolazi varanjem drugih i drave, lopovskim poslovima, prevladavaju 3r (raspojasanost, razuzdanost i raskalaenost), blijede
(slabe) osjeaji prema domovini i religiji koji se dodatno potiskuju kozmopolitskim utjecajima, najlake je tada nametnuti
(uspostaviti) vanjski gotovo drakonski oblik administrativne
uprave. Sluaj Bosne i Hercegovine i Visokog povjerenika. On
uz potporu meunarodne zajednice pomou nekakvih ad hoc
zakona oduzima jedan za drugim elemente kolektivnih i osobnih
prava svima a ponajvie hrvatskom narodu. To je u biti najgori
oblik despotizma, koji je u stanju u svako doba i na svakom mjestu i prema svakom pojedincu (prisilne smjene nepodobnih
politiara) sprijeiti i uguiti protivljenja. Eksperiment u Bosni i
Hercegovini koji jo traje posluiti e za primjenu u ostatku svijeta (Afganistan, Irak), a njegova modicirana inaica u ostalim
zemljama Zapadnog Balkana. Doktrina determiniranog kaosa
podrazumijeva da se u narod ili narode ubaci suprotstavljenost
osobnih i nacionalnih interesa, religiozne i zaviajne mrnje.
Nakon toga slijede, razgovori, pregovori i sve zavrava sporazumima. Niti jedan sporazum se ne moe sklopiti a da za stolom ne
sjede pripadnici determinizma (upravljai krizom). Na toj podlozi
Slobodan Miloevi je puten u agresivne ratove na susjede, a
Dayton je samo logina posljedica doslovne primjene doktrine
determinizma koja se odnosi na sporazume.
Jedno od doktrinarnih naela determiniranog kaosa je inverzni rat (rat-1). U njemu se ne osvaja i vlada tvrdom silom, nego se
ratuje mekom a vlada se pomou kapitala i stvaranja monopola
u proizvodnji, trgovini i uslugama. Po naelu inverznosti, narode
(drave) vanije je razoruati nego voditi ratove protiv njih ili ih
450 Kamo svijet ide bez Boga upuuju rijei: No, ako kranstvo vie nije privlano
i ako ono nije alternativa, revolucija e sve bre napredovati sve dok ne udarimo o zid realnosti. Moda je Cyril Connoly imao pravo kad je, prije pedeset godina napisao ovo: Doao je kraj radnome vremenu u vrtovima Zapada. Patrick
295
voditi u ratove, korisnije je razbuktati strasti nego ih gasiti, svrhovitije je doznati tue namjere i na svoj nain ih tumaiti nego ih
odbaciti i progoniti jer za to uvijek ima vremena. To je taj novi
ili izokrenuti rat rat bez poetka, bez bojinice, bez vojnika, bez
pobjede.
Inverzija je djelotvornija ako se dodatno javno mnijenje ili
vox populi oslabi neprestanom kritikom onih koji zastupaju nacionalne interese, a uzdie i velia one koji rade na njihovoj destrukciji. Tako se otupljuju razmiljanja koja izazivaju otpor, (zato bi
ja o tome razbijao glavu), a razumne ljude odvlai se na isprazno
raspravljanje na dugo i iroko Zbog toga su medijski deterministi i osmislili, spomenute talk showove. Prikazuju se u svako doba
dana, i svi su isti iako su im nazivi razliiti. to su oni promijenili ili
to su oni pomogli ovjeku i (ili) narodu? Nita. Unijeli su jo vie
konfuzije. To im je i svrha. Koncepcija showa je takva da sudionici
preteito govore o namjerama to netko treba initi ili e uiniti,
a u narednom ili narednim emisijama utvruje se da se nita nije
uinilo. Oekivani psiholoki uinak na gledateljstvo je da ga se
dovede u stanje premorenosti od silnih obeanja i neizvrenja.
Nakon to se postiglo stanje premorenosti slijedi faza stvaranja
odvratnosti prema svima koji u njima nastupaju. Svi su oni isti,
samo govore a nita ne kau, gotovo stopostotni je zakljuak
gledateljstva, nakon odreenog vremena. Kad gledanost padne
ispod razine koju medijski deterministi smatraju donjom granicom skida se stari a postavlja novi talk show. Kako bioritam
ovjeka nije isti ljeti i zimi tako nisu ni iste TV programske sheme.
Javno mnijenje se pod nazor determinista stavlja i naelom iznoenja proturjenosti i to toliko dugo, uporno i sveobuhvatno, po
prostoru i vremenu, kako kae jezik operacijskog umijea, dok
ljudi ne izgube smisao za bilo kakvo rasuivanje. U stanju programirane tuposti ovjek onda prihvaaju stav da je najbolje
ne imati nita s politikom niti ikakvo miljenje o politici. U konanom iskazu to znai da nema za koga glasovati, da nema nikoga
tko e ga voditi, pa se lake preputa vladavini meunarodne
zajednice.

452 Zapitajte se, koja je to mo zabluda u umu i volji pojedinca pa ak i nad vladajuim establishmentom itavih nacija koje same sebe osude na propast?
Odgovor tome je pouda pojedinca da se izloi suncu mazne topline polupraznih predrasuda, kao na primjer populariziranim obmanama aksiomatskog
karaktera.. Nijedna osoba koju cijenim ne bi se sloila s vama, tipini je nain
kako pojedinci pa i itave nacije u procesu samounitenja strastveno prianjaju
uz zablude koje ih vode unitenju, kao i utopljenik koji se grevito dri sidra
koji tone. Savreno tipina naklonost dananjih politiara za lizanjem peta popularnog mnijenja, bez obzira kako smrdljive bile, najobiniji je oblik moralne
korupcije suvremenog svakodnevnog politikog procesa vlade. Lyndon H.
Larouche, isto.
GOSPODARI KAOSA
296
Deterministi narod u kaos dovode poticanjem i irenjem

nedostatka grijeha. Razne navike (alkohol, puenje, droga), poude (homoseksualizam), unitenje pravila moralnog i etikog
ponaanja dovode zajednicu u takav nered da se nitko ne moe
snai, pa ljudi vie jedan drugoga uope ne mogu razumjeti. Za
determinizam u svemu tome najopasnija je osobna inicijativa jer
nije nadzirana i moe napraviti (pokrenuti) ono to nisu u stanju
milijuni ljudi. Sluaj generala Gotovine. Zato determinizam ubija
svaku i najmanju inicijativu. Nemono irenje ruku je dobar
znak da je determinirani kaos u punom zamahu. Da bi se narodi
zahvaeni ovom boleu nekako spasili, kao prodavaice ljubavi nude se meunarodnoj nedeniranoj vlasti ali ne besplatno
nego uz vlastitu veliku cijenu. Uz ushit to se proglaava velikim
postignutim uspjehom. Sluaj Hrvatske u dobivanju avisa. Koja
nepotrebna zamjena za hrvatsku rije, obavijest. Gledateljstvo
diljem Hrvatske nije moglo utvrditi tko je vie ushien bivi ili
trenutni obnaatelj dunosti predsjednika Vlade. Jedan i drugi,
znaju da ta obavijest znai da suverenom Hrvatskom, ako to jo
jest, nee vladati vlada izabrana voljom naroda nego nad-vlada
koju nitko ne bira i nikome ne odgovara. Njezina mo se ogleda u tome da se predstavlja kao zatitnik i darovatelj nagrada
svima koji joj se pokore. Za svoju poslunost Hrvatska je mogla
uti upravo takvu reenicu u kojoj se spominje nekakva nagrada.
Nad-vlada uklanja jedan po jedan narod i jednu po jednu dravu
a moe i deset odjednom, kao u sluaju novih deset lanica Europske unije.
Nad-vlada se uvijek prikriva pravnim klauzulama ili standardima, poglavito onda kad donosi odluke koje su neumjerene i
nepravedne, pa se te odluke iskazuju takvim izrazima da djeluju
kao najvia moralna pravila. Ratni zloin mora biti kanjen i sl. Dio
determiniranog kaosa uvijek je i preodgajanje naroda. Upravljai
kaosa su i zakonodavci i suci. Oni kanjavaju i pomiluju. Sjetite
se sluaja generala Tihomira Blakia. Na taj nain sve strukture
napadnute drave dre se u aci. Institucije drave se rue tako
da se ne napada ustanova, nego funkcija te ustanove. Napada se
tokasto (prema strategiji diskretnih koraka), a kako su funkcije
dio cjeline ustroja drave i vlasti ukoliko je napadnuta samo jedna
453 Homoseksualnost nije spasenje nego ovisnost. Homoseksualci sami sebe
ubijaju upravo onako kako sami sebe odreuju ziki, moralno i duhovno.
Tako kau sv. Augustin i sv. Toma Akvinski, Centar za kontrolu u Atlansti, Tora,
Novi zavjet i Kuran. Ima li ikoga tko tvrdi suprotno? Patrick J. Buchanan, isto,
str. 263.
454 Kulturni marksisti su to dobro znali. Njihova kritina teorija bila je prototip
politike napada na osobe i unitavanja osoba. Ono to ta politika ini popularnim voama, to kritina teorija ini cijeloj naciji neprestanim napadom na
njezinu povijest. To je moralna inaica ruenja grobova i oskrvnjavanja posmrtnih ostataka njezinih predaka. Patrick J. Buchanan,isto, str. 162.
297
to boli cijelu vladu. Na odgovorne izvrne funkcije uz pomo

medija i nancijske potpore deterministi na vlast dovode ljude
dvojbene prolosti, jer se mogu ucjenjivati, pa postaju vjerni izvritelji i onih djela koji su protivni nacionalnim interesima. Saboru
(parlamentu) se oduzima mogunost upita o vladinim mjerama,
pod izgovorom ouvanja politike djelotvornosti, tako da se on
pretvara u dosadnu, nematovitu, nedjelotvornu i svaalaku
brbljaonicu. Najbolji primjer za to je Hrvatski sabor. Upravitelji
determiniranog kaosa neprekidno u opreci dre odnose naroda
i vlasti, bilo zakonodavne bilo izvrne. Koliko je samo kontradiktornih i neprovedivih zakona donijela Raanova vlada, a isto
tako nastavila Sanaderova. Sluaj zakona o braniteljima, zakona
o dugu umirovljenika, ili zakona o gospodarskom pojasu. To sve
vodi u zamor, neslogu, pa i neprijateljstvo. Nema vie primirja sa
HDZ-om, izjavio je Ivica Raan. U determiniranom kaosu nema
prekida, nema predaha. Igra uvijek mora tei dalje...
Svaka suvremena djelotvorna doktrina a poglavito doktrina
determinista podrazumijeva pokrivenost prostora, kako bi se
bitka vodila integrirano po cijeloj dubini i u svakom trenutku
(vremenu). To se bez mree ne moe postii. Zato deterministi
imaju mree posvuda, od medija, preko nevladinih udruga, kulturnih institucija do same zakonodavne i izvrne vlasti, gotovo
u svakom segmentu drutva. U cjelini gledajui to ih dovodi u
poziciju da mogu utjecati na vlast u svakoj zemlji ili u vie zemlja
istodobno. U simbolici broja est koju ine sloboda, zabava,
slava, nasilje, nove teorije i nova religija inkorporirani su u doktrini vie ili manje, kao naela pomou kojih deterministi rue
suverene drave.
Sloboda, ili njezina inverzija ljudska prava, po katekizmu
determinizma znai pravo initi sve to je doputeno zakonom.,
Sve to nije zabranjeno dozvoljeno je. Takav pristup slobodi vodi
k tome da ona, kad je u pitanju narod, kultura, tradicija, identitet uvijek zavrava u rukama upravljaa determiniranog kaosa.
Mo, kako se to kae, slobodne volje je izrazito svojstvo ljudskog
roda, koje ga stavlja izvan i iznad svih drugih oblika ivota. Deterministi znaju da sloboda ne znai neophodno i dobro. Stoga
rije slobodan oni deniraju kao proizvoljni (poeljan) odabir, a
ne kao put u otkrivanju istine. inei inverziju pojma slobode (n1
) oni ne mijenjaju drutvo da bi ga doveli u sklad s istinom, nego
da bi i od istine uinili inverziju. Inae, neki mislioci imaju otklon
prema rijei sloboda jer je bezbona stvar osim kada se shvaa
u smislu traganja za istinom. Po njima najbolji uzor slobode pruaju najvea otkria opih zikih zakonitosti i najbolji primjeri
456 Broj 6 dvostruko je nesavren broj: 7 - 1 = 6, kao i polovica od 12, broja koji je
broj Izraela, naroda izabranog, i zato je broj Crkve savren broj. Biblija, Otkrivenje, Kranska sadanjost, Zagreb 1997. str. 1267.
GOSPODARI KAOSA
298
klasine umjetnike slobode. Sloboda je spoznaja, svojstvo po

kojem se ovjek razlikuje od ivotinja i stavlja ga iznad njih.
Mediji, sluei se inverzijom slobode razbuktavaju strasti ili
egoistine porive pojedinaca, skupina i stranaka. U tome prednjai dnevni tisak koji je esto prazan, laan, svaalaki i nepravedan. Koliko se samo puta moglo uti nemam to proitati. Ne
shvaajui, da su ne samo svojom krivnjom, postali ovisnici svakodnevne produkcije obmane, ljudi tisak kupuju zajedno s kruhom. Uvijek se nae dovoljno novaca za kruh, mlijeko i dnevne
novine. A u njima koje su pod stalnim nadzorom determinista
svako iskakanje, pa i sluajno, iz zadanih okvira, biva kanjeno.
Nitko, ne prolazi nekanjen tko pokua biti bar malo slobodan
u potrazi za istinom, a ne pisati o njezinoj inverziji. U tzv. neovisnom tisku niti jedna informacija ne stie na svjetlo dana bez doputenja upravljakog stoera. Tisak u Hrvatskoj samo je primjer
koji potvruje pravilo. Moe se s pravom nazvati kloniranim, jer
svi u isti dan piu isto, i svi u odreen dan prestaju pisati o tome,
recimo o Tomsonu, Gotovini, Crkvi, kriminalu, homoseksualcima,
nasilju u obitelji. U svih je isti negativistiki rjenik, iste siromane
reenice, ali bogate ukrasnim pridjevima. To siromatvo rijei ali
bogatstvo pridjeva koji naznauju mrnju je smiljena namjera
da to vei broj itatelja poima gledati dogaaje kroz iste naoale koje su im stavili upravljai determiniranog kaosa.
Stvarati novinsku galamu, stvarati dogaaje to je geslo
upravljaa kaosa, i to ne ine izravno. Uvijek skrenuti putem medija pozornost javnosti na druga pitanja. Sluaj Severine i rasprave u Saboru o gospodarskom pojasu. Stvaranje dogaaja slui
stvaranju navike ovisnosti da ljudi neprestano trae neto novo.
Saborske rasprave o svemu i svaemu koju namee i pozicija i
opozicija (a jedni i drugi su pod utjecajem determinista) slui smo
zavaravanju pa i sami zastupnici nakon glasovanja o prihvaanju
nekog prijedloga ne znaju zato su uope raspravljali i do kasnih
nonih sati. Rasprava radi rasprave, koju sutradan nastavlja tisak.
I proces se ponavlja sa svakim zasjedanjem Sabora. Zabava po
svaku cijenu u svim vremenima i na svim mjestima i u tisku i u
457 Sloboda, jasno, znai ukidanje ropstva i kmetstva. Znai isto tako ukidanje predrasuda i naina ivota koji pokazuju sklonost opravdanju ropstva i kmetstva.
Ona znai te i sline stvari. No, sve te dobre stvari mogu se zajamiti samo ako
deniramo znaenje slobode kao uvoenje inovacija zasnovanih na otkriu
pravovaljanih opih zikih zakonitosti. Lyndon H. Larouche, jr., isto.
458 Evo kako bi trebala izgledati protustrategija unitenju ovjeka i naroda. U
uzburkanom moru zabluda i strasti, koje tresu ovjeanstvo, Petrova je stolica
sidro nade i luka spasa u kojoj moramo nai zaklonite ako ne elimo nastradati. Ivan Merz, isto, str. 28.
459 Svakodnevno sluamo pitanje je si li vidio na televiziji. Ne vrijedi se uputati
u objanjenja kako taj dogaaj nije ba takav kako je prikazan, jer e odmah
dobiti odgovor: Pa pisalo je to u novinama.
Saboru. Te veselice esto akterima slui za iivljavanje strasti,

narodu za odvikavanje od vlastitog miljenja.
Politika vlast ve je davno prepoznala (jo od starog Rima)
koliko ovjeka kvari dokolica i koliko ga ini beskorisnim. Zabava
je najekasnije sredstvo lake vladavine nad ovjekom. Panem et
circenses. Deterministi su samo to usavrili. Zabava i samo zabava
to je njihovo geslo jer se tako raspruju i smanjuju ivotna i duhovna snaga, rastvara se kreativnost, odnosno sprjeava se misao i miljenje. Puta se mozak na pau. Ako se ovjeku dade jesti
do sitosti, on najee postaje pospan, a zabavom se pretvara u
idiota.
Dosta zabave, a to je s novim teorijama? Ni tu nita novog
pod kapom nebeskom. Neoliberalna i graanska opcija
deterministima slue samo za izmiljanje raznoraznih teorija: ravnopravnost spolova, civilno sluenje vojnog roka, potpuna profesionalizma vojske, prava istovrsnih spolnih skupina. Sve su to
toboe nove i napredne teorije i uvijek se opravdavaju ljudskim
pravima, a u biti su lane i slue da se inverzijom zamrauje istina
ili da se pojedinac i narodi pa ak i civilizacije optue za krivnju. S
tim novim teorijama svaki pa i najmanji problem postaje veliki, i
o njemu se diskutira od Sabora do ulice i kaa i oni tako postaju
stimulans za uzbuenje ovjeka i puka. Iako s tim teorijama nitko
ne moe rijeiti nita, ali to nije ni bitno, jer im to nije svrha, bitno
je, kako ui determinirani kaos, da igra mora tei dalje...
Pomou novih teorija cilj je determinista unitenje svih kolektivnih snaga drutva, poevi od najperspektivnijih, sveuiline mladei. Nastoji se da sa sveuilita izlaze apolitini ljudi jer
onda lako postaju objekti za prihvaanje i irenje novih teorija.
Posebno podruje na koje se polae pozornost je stvaranje zaborava, tj. uenje samo o loem, onom to ocrtava pogrjeke
460 U pripremanju mladih umova kole su ubrzo nadmaili novi mediji televizija
i lm. Villiam Lind, direktor Centra za kulturni konzervatizam u Zakladi slobodni
Kongres (Free Congress Association) pie ovako: Zabavna je industrija ... u cijelosti apsorbirala ideologiju kulturnog marksizma i neumorno ga propovijeda,
ne samo u govorima, nego i u parolama: jake ene savladavaju slabe mukarce,
djeca su pametnija od roditelja, zajedljive skitnice osujeuju planove pokvarenih sveenika, crnci iz viih slojeva odupiru se nasilju bijelaca iz niih slojeva,
mnotvo homoseksualaca ivi normalnim ivotom. Sve je to bajka, obrtanje
stvarnosti, no zabavni mediji to prikazuju kao stvarnost pa se sve to ini zbiljskijim od onoga to vidimo vlastitim oima. Patrick J. Buchanan, isto, str. 93.
461 Nove teorije slijede detreministiku Kritinu teoriju Frankfurtske kole i kuturne revolucije. to je njihova svrha? Odgovor daje sama Kritina teorija. Kritina
teorija s vremenom uvodi kulturni pesimizam, osjeaj otuenosti, beznaa i
oaja u kojemu narod, premda ivi u izobilju i slobodi, spoznaje da su njegovo
drutvo i zemlja ugnjetavaki, zli i da ne zavrjeuju njegovu odanost i ljubav.
Novi su marksisti kulturni pesimizam smatrali nunim preduvjetom revolucionarnih promjena. Patrick J. Buchanan, isto, str. 89.- 90.
462 Proizvodnja zaborava nije odlika samo protudrutva, niti je odlika samo onih
koji su izgubili svoje ekspanzionistike ratove. Proizvodnja zaborava je odlika
299
GOSPODARI KAOSA
naroda, kao bi mladi ljudi bez otpora prihvatili hipoteku zloina.

Hrvatima to ne treba objanjavati. Nove teorije slue da se umjesto vjerske dogme one same instaliraju kao dogma. Svrha je
kod ovjeka stvoriti sustav autoblokade miljenja kako bi se pretvorio u nemislee stvorenje.
Deterministi dobro znaju da je velika, ak neograniena
ljudska udnja za osjeajem uspjeha i slave. Aplauz je najljepa,
iako nije najharmoninija glazba, ali je uhu vrlo ugodna. Zato
oni stvaraju drutvo u kojem e svatko dobiti svojih deset minuta
slave (obrazac Andy Warhol). Kad se postigne takvo stanje da je
svatko u ivotu postigao desetominutni uspjeh znai da se dolo
na kraj puta samoobmane. Ljudima, nakon toga ne ostaje nita
drugo nego beskrajno razoarenje i najmanjim neuspjehom, a
da bi ponovno doivjeli svojih deset minuta spremni su sve rtvovati za novih, ne vie deset, nego pet minuta slave. Taj ponovni trenutak ima cijenu, a ona na tom oltaru neopoganstva znai
rtvovati ili sebe, ili obitelj ili domovinu ili vjeru otaca ili to je
najei sluaj sve zajedno.
Omiljena igra determinista je mijeanje dobra i zla. Nasilje za
njih je samo operator krize. Svako nasilje je samo po sebi zlo, ali
u jeziku determinista, ono doivljava inverziju (n-1) pa po njihovom tumaenju ono i ne mora biti zlo ako je u funkciji korisnosti.
Cilj opravdava sredstva. Simulacija nasilja (zato ga toliko ima na
televiziji, medijima openito) i izazivanje nezadovoljstva (trajkovi, prosvjedi) najlaki je nain da se potkopa vlast koja uporno
zastupa nacionalne interese, jer autoritet vlasti opada to je vie
nasilja i nezadovoljstva. Svrha je natjerati vlast da prizna nemo
u obavljanju javnih poslova, ostalo je tehnika za njezin odlazak s
vlasti. Nasilje i nezadovoljstvo naprosto je oruje determinista.
Vrhunac upravljanog kaosa je stvaranje jedne jedinstvene religije. Prije toga moraju biti sruene sve druge religije. U novoj
svih onih povijesnih i politikih sustava koji se zasnivaju na vrijednostima, ili su
poivali na vrijednostima, to su ih odbacili bilo sama drutva koja su provodila takvu politiku ili su pak te vrijednosti postale meunarodno neprihvatljive.
Prof. dr. MiroslavTuman, isto. str. 167.
463 U dokumentu Kongregacije za nauk vjere Dominus Jesus Deklaracija o jedincatosti i spasenjskoj univerzalnosti Isusa Krista i Crkve, u toki 4 stoji. Trajni
misionarski navjetaj Crkve danas je izloen opasnosti relativistikih teorija koje
nastoje opravdati religijski pluralizam, i to ne samo de facto nego takoer de
iure. Osim toga navodi se: relativistiki stav u odnosu na istinu, prema onom
to je istinito za jedne ne mora biti i za druge; korjenita suprotnost logistikog
mentaliteta Zapada i simbolikog mentaliteta Istoka; subjektivizam onoga koji,
smatrajui razum jedinim izvorom spoznaje, ne uspijeva svoj pogled uzdignuti
navie, u odvanosti da dosegne istinu postojanja; tekoa u razumijevanju
i prihvaanju toga da u povijesti postoje vazda vaui eshatoloki dogaaji
Nikola Mate Roi, str. 140.
464 Bilo bi vie nego netono misliti da je plan o stvaranju neke sveope svesvjetske religije, zajednike religije, panreligije, nastao tek u nae vrijeme. Naprotiv,
povijesno gledano, to je zamisao koja se u razliitim oblicima pojavljuje u na-
300
religiji koju stvaraju deterministi, jedna od subreligija je i tzv.

religija humanizma ili nova duhovnost. Izrazi duhovan i duhovnost valja razumjeti po znaenju to ga imaju u pojmovniku
Novog doba, a tu je rije o duhovnosti bez religije. Nakon
globalnog ateizma kojeg je propovijedao komunizam nakon
njegovog pada naen je supstitut, u biti drugo ime za ateizam,
sakriveno iza gordog naslova humanizam. Novo ime za komunistiku lozoju postalo je sekularni humanizam napisat e
Ralph Epperson. Svrha svih deterministikih prevrata u Europi
od jakobinskog do kulturnog, bilo je postupno ruenje kranstva. (vidi sliku 12.) Uloga ateista i ateizma je katalizatorska kojom
se usmjerava proces, ali se istodobno sami ne mijenjaju, zato je i
komunizam deniran kao prijelazno razdoblje. Postulat determinizma je uiniti sve da utjecaj sveenstva u narodu oslabi. Ne,
otvoreno osporavati Crkvu, nego je ruiti prikriveno, kritikom. Za
to su najpodesniji mediji. Openito putem medija izobliavati
uenje koje donosi radosna vijest, a lmovima (sluaj Zlikavci
na HTV), kazalinim predstavama, serijama na televiziji, crtanim i
igranim, poniavati Crkvu na najvulgarniji nain. Kako stvoriti gospodstvo svijeta, ali bez Boga to je krajnji strateki cilj upravljaa
determiniranog kaosa. Na taj njihov naum samounitenja stiu
em zapadnom (kranskom) okruenju ve bar tri stoljea. Ne moe se ne zamijetiti da se takve ideje javljaju uestalije nakon zapadnog raskola, to jest nakon anglikanskog (1534.) i protestantskog (1917. odnosno 1529.) kidanja veza
s Rimom, odnosno otpada od zajednitva s Rimokatolikom crkvom. Razdoblja
i procesi vezani uz teoloko-lozofske i svjetonazorske programe poznate pod
nazivima deizma, iluminizma, racionalizma, pozitivizma, ateizma kao da su bili
kolijevka i okrilje za takve ideje i planove. Nikola Mate Roi, isto, str. 51.
465 Ameriki humanisti izdali su dva Manifesta, 1933. i 1973. godine. U njima se
nalaze bitni proglasi i programi. Meu petnaest toaka Manifesta nalazi se
i slijedee: Religiozni humanisti smatraju univerzum samopostojeim, a ne
stvorenim ... Humanistika religija je ateistika i vjeruje da nema Boga...ovjek
se razvio kao rezultat kontinuiranog procesa. Ralph Epperson, Novi svjetski
poredak, Zagreb 1997. str. 199.-200.
466 Nije onda ni udno da pri organizaciji UNESCO postoji posebni program i sektor pod nazivom Duhovna ujedinjenja i meunarodni dijalozi, a Pablo Coelho, jedan od velikih proroka Novoga doba (New Agea), imenovan je posebnim
i zaasnim savjetnikom. Zamjetno je da relativno mnogi teolozi i redovnici kod
nas uope ne razumiju bitnu razliku, pa misle da je duhovno istovjetno s duhovnou u naem katolikom, klerikom i redovnikom pojmovniku. Nikola
467 Usp. Ralph Epperson, Nevidljiva ruka, Kastav Cipeti, 2002., str. 422.
468 Trideset godina udaranja kranski je moral pretvoren u prah. Danas se sveenike u lmovima i na televiziji esto prikazuje kao hipokrite i bludnike ili kao
netolerantne i zaostale osobe. Tko ima hrabrosti braniti vrijednosti obitelji, ako
e za to biti javno izvrgnut ruglu? Crkve su, poput svih drugih ustanova, pod
stalnom paljbom i ve pokazuju znakove umora. Pritisnute raskolima glede pobaaja i homoseksualizma, muene raznim skandalima, od enskih televizijskih
evanelizatora preko sveenika pedola do davanja ovlasti biskupima, crkve
nisu vie ono to su nekad bile. Ako se moralni autoritet ne vjeba, on, poput
miinog tkiva, atrora i umire... Patrick J. Buchanan, isto, str. 231.
301
GOSPODARI KAOSA
upozorenja. Ako je kranstvo stvorilo Zapad i ako je on temelj

njegovog moralnog i politikog poretka, moe li Zapad opstati,
preivjeti smrt kranstva? Will Durant nije uspio nai nijedan
znaajan primjer u povijesti, sve do naih dana, u kojemu je neko
drutvo, bez pomoi religije, uspjelo odrati svoj moralni ivot.
Prema Bellocovu epigramu, to glasi Vjera je Europa, Europa je
vjera Ali, ako ta vjera umre, koji e vjerski sustav, koje naelo jedinstva i koji izvor moralnog autoriteta odrati Zapad na okupu?
Po emu je Zapad jedinstven? Koje ga spone vezuju? Odgovor na sva ova pitanja lako je nai, a on glasi: Europo, na poetku
novog tisuljea, otvori jo jednom svoja vrata Kristu!
Cilj determinista je bio i ostao isti unititi raznovrsnost, narodnost, dravne granice, obitelj i njezinu odgojnu mo i konano
duhovnu vertikalu ivota i ivljenja, vjeru otaca. U pohodu na
vrjednote mir nee biti mir a rat nee biti rat, uspostavlja se privid
blagodati mira koje deterministi nazivaju odravanje i (ili) nametanje mira. U takvom miru koji nije mir i rat koji nije rat, cijeli
svijet postaje bojno polje.
10. Protiv inverzije mogue se boriti samo inverzijom

Globalizacija i globalizam zahvaljujui informatikoj tehnologiji i
ostalim tehnolokim dostignuima osobito na podruju telekomunikacija omoguavaju da ideje i zamisli determinista prilino
lako, brzo i nesmetano, ulaze u svaku kuu na cijelom svijetu.
Gledatelji, sluatelji, itatelji, izloeni su ideologiji nekog Novo
doba ili nekog Novog svjetskog poretka na putu prema novoj
Utopiji. Deterministi, dakle, nastavljaju misiju utopizma. U biti
oni su najvei utopisti. Njihov plan je utopistiki iz dva razloga.
Prvi, jer su nestale mogunosti stvaranja jedne religije, jedne nacije ili jednog naroda, ili jednog meunarodnog jezika ili jedne
klase, jer naprosto sve to nije ni potrebno, a da se i ostvari nita
bitno se ne bi promijenilo. Drugi je razlog to ukinue jedne religije ili kulture ili naroda, da bi se nametnulo njihov surogat je put
prema nitavilu. Koliko god nastojali deterministi nee moi ukinuti, izbrisati kolektivne (skupne) kategorije koje su date Bojom
voljom zajedno sa ivotom i time mnogovrsnou oblika iskaza
i oslobaanja. Deterministi naprosto moraju shvati da je zadaa
smisao i uloga svake religije, naroda klase i rase, kao i svakog
302
469 Patrick J. Buchanan, isto, str. 282.

470 Usp. Glas Koncila, 47/2002, str. 6.
471 U svijetu se sve vie obistinjuje na planetarni Big Brother. On ve prkosno i
nasilno djeluje kao misionar i satrap, vojnik i policajac, bankar i sudac, aneo i
zloduh, koji navjetava i namee New Age, New Deal, American way of live
i mnogo jo toga kao kategoriki preduvjet i zahtjev, conditio sine qua non,
za pristupnicu u obeani i razvikani Novi vrli svijet. Nikola Mate Roi, isto,
str. 18-19.
303
ljudskog bia, da se niim ne mogu nadomjestiti. Unato tome

deterministi ne odustaju u pohodu ruenja vrjednota, kako bi
se prijanje strukture zamijenile novim. Ali to ipak ne ide tako
lako, jer strukture se teko mogu mijenjati, drutva jo tee. No,
kako e se ta pustolovina zavriti, o tome moemo nagaati, u
najboljem sluaju tek postavljati pitanja.
U cijeloj zbrci sadanjice koju stvaraju deterministi moe se
zapitati: je li Francis Fukuyama, imao pravo kad je nakon sloma
komunizma u Europi 1989. proglasio kraj povijesti? Fukuyama
nije imao pravo u smislu tonog odreivanja tijeka budunosti,
nego je imao pravo u smislu ostvarivanja plana determinista.
Kraj povijesti, kao to vidi i prieljkuje Fukuyama, je kraj kranske
povijesti, prije svega one europske. Po njemu pad komunizma
znai da je ispunjena (provedena) druga faza determinizma (slika
12.), u jednoj polovici Europe, u istonom stratekom dijelu za 21.
stoljee, jer se ta istona Europa nadovezuje na Aziju, pa je tako
otvoren slobodan put prema sreditu Euroazije. Istonoeuropske
zemlje postale su pogodan plijen za deterministe ne samo zbog
velikih prirodnih izvora, nego, to je jo znaajnije, zbog komunizmom razdrmane (uruene) kranske duhovnosti. Tu prazninu, u
treoj fazi provedbe plana, e lako deterministi popuniti novom
vjerom koja stvara potroaku ovisnost. To je taj kraj povijesti
kako ga vidi Fukuyama, ili kraj ribe, a trijumf vodenjaka. Njemu
se priinilo, jer je tako htio vidjeti, da ideologija determinizma
trijumra i da se sva drutva i sve drave, pa i istonoeuropske
kreu u smjeru liberalne demokracije. Njegova predodba o
harmoniji svijeta demantirana je ve ratnima sukobima u bivoj
Jugoslaviji, a vie nego uvjerljivo onima u Afganistanu i Iraku.
Kraj hladnog rata i tobonjih ideolokih i politikih podjela
u drugoj polovici dvadesetog stoljea nisu kraj globalnih sukoba. Ovaj put cijeli svijet postaje bojno polje, jer u njemu ne
sudjeluju i nee sudjelovati drave koje najavljuju rat, jer najave
rata vie nema, nego u njemu sudjeluju mree, bila to mrea
multinacionalnih kompanija i kapitala ili teroristikih skupinama,
svejedno. U ovom sukobu ne radi se o sukobu civilizacija kako
je to 1993. najavio Samuel Huntington, koji je istupio s tezom
da e se novi veliki sukobi u globalnoj politici u 21. stoljeu dogaati na lomnim crtama izmeu velikih civilizacija i kultura.
Pristalice Huntingtonove teze smatraju da bi bilo kratkovidno
472 Inverziju vrjednota jednostavno i uvjerljivo dao je Patrick J. Buchanan: Ono
to je nemoralno i sramotno promiskuitet, pobaaj, eutanazija, samoubojstvo
postalo je progresivno i hvale vrijedno. Nietzsche je to nazvao transvrednovanjem vrijednosti; stare vrline postaju grijehom, a stari grijehovi vrlinama (kurziv
a.). Patrick J. Buchanan, isto, str. 15.
473 Osim sukoba na Bliskom Istoku kao jedan od primjera naveo je rat u Bosni i
Hercegovini. Nakon 11. rujna 2001. Samuel Huntington ponovno kao i 1993. je
dobrodoao u asopisima i analizama svjetskih dogaaja.
GOSPODARI KAOSA
304
odbijati naelo prema kojemu, neto ne moe biti, to ne smije

biti. Upravo i ovdje vrijedi obrazac (n-1). Neto to bi se trebalo
dogoditi, mora se dogoditi. Tada se postie nevjerojatan psiholoki uinak, jer onaj tko se suprotstavlja tom stanju koje nitko
nije predvidio i koje se ne smije dogoditi zadobiva neogranienu
mo da upravlja procesima na globalnoj razini. Huntington nije
uinio nita drugo nego inverziju i nagovijestio i otvorio put, u
teorijskom smislu, da cijeli svijet postane bojno polje, jer e se
toboe sukobljavati civilizacije, a nee deterministi ratovati protiv vrjednota.
Iako se na prvi pogled inilo da se nakon 11. rujna 2001. u
politiku arenu ponovno vraa tradicionalna politika i nacionalna drava, brzo se pokazalo da je to bila velika zabluda. To je ak
bio privid i za Sjedinjene Amerike Drave, jer suspenzija nekih
osobnih prava nije ugrozila njezinu projekciju moi na globalnoj
razini, nego je pojaala. Efektom kumulativnosti Sjedinjene
Amerike Drave su se potvrdile kao zaista jedina supervelesila.
Nakon tog poetnog, moglo bi se rei, planiranog zastoja globalizacija u gospodarskom, kulturnom i tehnolokom podruju nastavlja se ukidanje suverenosti nacionalnih drava i tradicionalne
politike. Ona tako produuje hod iz druge faze deterministikog
plana nastojei dovriti ideju Karla Marxa o izumiranju drave i
ukidanju politike. Nije deterministima nepoznato da samo drava ima snagu graanima osigurati zatitu i da samo njoj pripadaju kontrolne funkcije na nancijskim tritima i u svim drugim
djelatnostima osiguravanja boljitka za cijeli narod. Upravo zbog
toga je i ele dokinuti jer ona ljudima prua na dugi rok da mogu
u svom prirodnom stanju zatiti svoj ivot, svoju slobodu i svoje
vlasnitvo.
Opeprihvaena teza o dobru i zlu kao trajnim kategorijama
u svemiru, ali i u ovjeku samom, u politikom ivotu mogu se
iskazivati kao to je ve naglaeno u ovom poglavlju kao ljevica
i desnica. No, kako povijesno iskustvo pokazuje, u posljednjih
dvjesta godina sigurno je, da ljevica ovjeanstvo vodi prema
ponoru to ne znai da se njoj a priori moe pripisati prikriveno
zlo, kao to se ni desnici ne moe pripisati uvijek odsjaj dobra.
Iz jedne i druge skupine (iako s desnice ee) u trenucima kriza mogu se pojaviti ljudi koji irinom svog vidokruga (vizijom) i
vrstinom psihe koju karakterizira smjelost, vide daleko (strate474 Pristalica Huntigtonove teorije ima i na junoeuropskim prostorima. Zlorabei
ve poznatu sintagmu Samuela P. Huntingtona sukob civilizacija (The Clash of
Civilizations) Perica (dr. Vjekoslav Perica, nekadanji tajnik Komisije za odnose s
vjerskim zajednicama u Splitu) je sukobe i ratove na prostoru bie komunistike
Jugoslavije okrstio religijskim pojmovima (the Clash of Religions): To je bio rat
simbola. A onda je poeo rat mitova. Kategorikim svoenjem svega na nazivnik
vjerskih i nacionalnih simbola i mitova, to postaje klju za razumijevanje svih
dogaanja oko raspada SFRJ i nakon njega. Nikola Mate Roi, isto, str. 179.
305
ki promiljaju) i mogu izvesti narod iz pogibelji (postaju voe).

Upravo zbog te sveobuhvatne karakteristike ostali ljudi ih teko
ili nikako ne shvaaju, jer svatko od njih tumai svijet (pojave, dogaaje, procese) onako kako ih on shvaa i doivljava. Meutim,
kada proe glavna opasnost, veina tih ljudi malog horizonta,
koji su u momentima krize (agresije, rata) utjeli i paniarili, oslobaaju se straha, postaju glasni i poinju tumaiti blisku prolost
i stvarnost iz perspektive uske rupe u kojoj su se skrivali. No, oni
ne staju na tome, nego kreu u odgoeni juri, a cilj im nije zlo
(agresor, neprijatelj) ili netko drugi, nego voa (spasitelj). Nastoje
ga sruiti, a njegovo djelo izvrgnuti ruglu i prikazati kao zloin, da
bi opet stvorili kaotino stanje, kako bi oni mogli preuzeti vlast. A
njihova vladavina je vladavina poslunosti prema vanjskoj moi
a ne stvaralaka funkcija za dobro naroda. Ovdje je svaka usporedba s Hrvatskom i dr. Franjom Tumanom namjerna.
Ne moe se i ne smije se polaziti od teze, poglavito krani,
da veina ljudi ne eli pravni poredak i red? Naprotiv, svi to ele!
Meutim, nije velik broj onih koji istinski shvaaju kako to ostvariti, jer gradivo opstanka (mudrost) je golemo, a psihozike
mogunosti da ga se obuhvati, te logiki i objektivno uporabi
u ispravne svrhe dano je samo rijetkima. To deterministi itekako znaju, kao to znaju da ovjek prihvaa samo ono to i sam
smatra da je u redu i pozitivno (iako ono ne mora biti) a takvih
je veina. U tom subjektivizmu lee uvjeti za determinirani kaos
i jedina mogunost da se on izbjegne je da se na kljunim mjestima upravljanja dravom nalaze ljudi irokih vidika, a grjeke
koje e oni uiniti ukoliko neto propuste, mogu se prihvatiti jer
su esto odabir manjeg zla. Novovjeki farizeji prepoznaju se po
uzreici, za sve je kriv onaj drugi a njihov je najvei problem to
nikako ne mogu shvatiti svoju slabost, svoju grjenu stranu, pa
krivca nalaze u drugom, optuujui ga da je lo, zao, podloan
slabostima, uzronik kaosa pa i rata. ak su uvjereni, ili ih se uvjeri, da to rade u korist opeg dobra. Ovdje je rije o psiholokoj
borbi ovjeka sa samim sobom i okrujem. U toj igri bitno je
da rtve i grijesi budu to manji, jer su oni uglavnom proizvod
neshvaanja, a osveta je najvea zabluda.
Sa stajalita teorije sukoba svaka kriza ne mora zavriti ratom
kao svojim ekstremom. Povijest do kraja dvadesetog stoljea
pokazuje da je tako najee bivalo i da su kriza i rat tvorili jedan
ciklus. Nakon tog ciklusa bi poimao novi, obnoviteljski, gdje su
do izraaja dolazili ljudi sa stvaralakim osobinama i inicijativama
i ispravljali posljedice ratova. Ovdje se postavlja logino pitanje:
to se dogaa u uvjetima upravljanja krizama kad se ciklus ne
zatvara tj. ne zavrava ratom kao ekstremom? Nastavlja se trend
truljena drutva, njegova entropija, zato nakon upravljane krize
slijedi odgoeni kaos. To je razlog zato deterministi upravljanje
krizom ne zavravaju istom pobjedom. Primjeri su: sluaj Irak
GOSPODARI KAOSA
306
(1991.), biva Jugoslavija (1991.-1999.), Afganistan (2001.), ponovno Irak (2003.), Sudan (2004.) ...
Kljuni imbenik pobjede u sukobima, ili ratovima, uvijek
je leao u odabiru najdjelotvornije strategije. Analiza sukoba i
ratova dvadesetog i poetka dvadesetprvog stoljea pokazuje
da pobjeuje onaj na ijoj je strani svjetsko javno mnijenje i potpora, jer je to velika psiholoka prednost, a ona je preduvjet pobjede. Do pojave informacijskog rata takvu je prednost dobivao
uvijek onaj koji je bio napadnut. U novoj doktrini koju provode
deterministi uinjena je inverzija (n-1) pa se onaj koji napada, prije nego to napadne, godinama ne samo mjesecima prikazuje a
i dokazuje da je on, pae jedina, institucija koja titi od nereda,
uva pravni poredak i iri demokraciju, te dakle, ima ekskluzivno
pravo na ulogu uvara svjetskog poretka. irei dugotrajno takvu
inverznu sliku i sami poimaju vjerovati u to to propovijedaju,
stvarajui takve psiholoke preduvjete da to i takvo nastupanje
vremenom postane nedodirljivo, i kojim se moe napasti svakoga tko se pokua suprotstaviti.
Sluaj Sjedinjenih Amerikih Drava kao svjetskog policajca,
ili Europske unije najbolje govori da je inverzija svega postala
stvarnost naeg doba. Kako se suprotstaviti ovoj inverznoj doktrini u globalnom strategijskom nastupanju? Nikako drugaije
nego primijeniti inverziju inverzije, vratiti stvari na poetak. Ne
izbjegavati rat, to bi dugorono bila grjeka (zbog neogranienosti krize), nego natjerati veliku destruktivnu silu da ona napadne, i na taj nain je demaskirati i dokazati pred svjetskim javnim
mnijenjem tko je i to je. Zadobivajui potporu tog vanjskog
strategijskog kruga, dugorono gledajui, pobjeda za napadnutog nije nemogua, ona je pae izvjesna. No, mora se naznaiti
da je cijena u takvom strategijskom odabiru izuzetno velika
(ljudske i materijalne rtve), ali je i pobjeda velika. Tu je jo jedan
element koji igra znaajnu ulogu informacijski rat. U uvjetima
informacijske prevlasti (blokada informacija), nuno je rtvovati jake linosti koje e biti napadnute, ali i koje e se i braniti, pa
e na njih informacijski (medijski) sustavi troiti veliku energiju. U
tom mini inverznom ratu, unutar informacijskog sustava, otvaraju se pukotine za irenje prave istine o namjerama i karakteru
napadaa. I stvari se poimaju odvijati logino, a to da napada
(koji je ujedno i najvei grjenik) titei sebe mora rtvovati svoje
suradnike, generale ili vojnike (sluaj amerikih generala Frenksa
i Lopeza i vojnika u Iraku). Drugi nain suprotstavljanja je initi
ono to ini napada. Tako je prevladavajua i monopolska uloga
CNN zaduenog za samo jednu istinu, bitno smanjena nakon
pojave Al-Jazeere. Irak, kako razvoj dogaaja pokazuje sve vie
postaje primjer ovog novog sukoba inverznih doktrina.
Identitet je vaan jer ako se ovjekov ivot i ivot naroda
odvoji od te ksne toke, raspada se i krlja. Europa odbacu-
307
jui svoj kranski identitet, izdala je i svoju slobodu i izgubila

je ozbiljnost. Na mjesto kranskog muenitva instaliran
je bruxelleski birokratski aparat. ivei pod stalnim pritiskom
birokratskog aparata, europski ovjek je prisiljen poputati ali
i naputati sve vie svoj bioloki i duhovni bitak. Kako izii iz
toga? I ovdje vrijedi inverzija inverzije. Uiniti sebe sposobnim
za primanje vjerodostojnog duhovnog utjecaja. Da bi ovjek to
mogao izvesti, potreban je okretaj za tristaiezdeset stupnjeva
kako kae Bla Hamvas i doi do ovjekovog poetnog i vjenog
i apsolutnog stava, u stanje svjesne i budne komunikacije ne s
nadljudskim silama, nego sa silama svijeta veeg od ovjeka.
U izvjesnom smislu potrebno je vratiti se ranim crkvenim ocima.
Treba pogledati kakvu su borbu vodili da bi Evanelje razlikovali
od hebrejske, egipatske, grke, iranske, dapae i udaljenih predaja, i da bi se s njima usuglasili.
ovjek koji nema duhovnu bazu, on je inverzni ovjek i
moe se prepoznati po tome da u svemu vidi samo ono to je
dopadljivo na kratke staze. Determinizam je u ovjeku probudio
nostalgiju prema primitivnosti, jer je mu je stegu kranske civilizacije nametnuo kao teret. Meutim, ispostavilo se da je nastao
svijet novog barbarstva u kojemu su genocidi i koncentracijski
logori, masovna ubojstva i svjetski ratovi i prihvatljiva, normalna
pojava a da se i ne govori o raspadu zajednice, o kolapsu obitelji,
o unitenju morala i o duhovnoj anarhiji. Jednakost, demokracija
i ljudska prava samo su imenice iza kojih se skriva bezdunost i
licemjerje determinizma. Zato je mogue da u determiniranom
kaosu skupa idu dobro i zlo, pravda i nepravda, idealizam i materijalizam, nagon za pravdom i nasilje. Iz ovoga je rjeenje
opet inverzija. Kad su teret i patnja ve tu, ovjek treba prihvatiti i
teret i patnju i treba ih uiniti smislenim. Taj put je pokazao Krist.
Bez patnje ivot nema smisla i to je ono to se naziva ozbiljnost
ivota.
475 Poetak su Europe, kae Weber, Termopili, gdje je malena vojska od nekoliko
ljudi zaustavila perzijskog kolosa i pala, ali je grka sloboda obranjena. Smisao
bitke je sljedei: postoji neto to je vie od ivota i za to vie treba dati ivot.
To je izvorna baza europskog poretka ivota. Slava europskog ovjeka. Nakon
Termopila kranski muenici u svakom sluaju odravaju istinsku bit ljudske
osobnosti, ak i onda kada je trebalo dati ivot. Ono to se danas dogaa, inverzni su Termopili, obrnuto je od kranskog muenitva. Preteita veina ovjeanstva bi, da samo moe za kakav dobar novac, za puki i goli ivot bio on ma
kakvo sramotno ropstvo, prodali slavu slobode. Zajedno sa svojom, naravno i
slobodu drugih. Bla Hamvas, Pogovor o nekome, isto, str. 11.-21.
476 Bla Hamvas, isto, str. 11.- 21.
477Uniti kulturu i identitet to je jedno od glavnih naela u determiniranom kaosu,
a provodi se stvaranjem i izgradnjom bezumne, prljave, odvratne knjievnosti
(kulture), slikarstva posebno, utog tiska, pornograje, lma, kazalita.
478 Bla Hamvas, isto, str. 11.- 21.
GOSPODARI KAOSA
308
Hrvatska nezavisnost, u doktrini inverzije, iskazuje se ili kao

njezino dokinue ili kao ne ba bitni subjekt u nekoj asocijaciji.
Zapadni Balkan, na primjer. Svoje dugorone planske projekte
deterministi tite i onda kada tienik iskae iz razine ope
prihvatljivosti, kao u sluaju memorandumske ideje o stvaranju
velike Srbije. Naime, itav zapadnoeuropski politiki sustav je
bio povezan s jugoslavenskim i imali su zajedniki interes ouvanja postojeeg stanja u lomu bipolarne podjele svijeta, pa i po
cijenu izazivanja rata. U tom smislu su se meusobno titili. Zato
je prije i u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku na Zapadu vladao
potpuni muk i utnja, to je znailo potporu velikosrpskoj politici. Proboj iz takve diplomatske, politike i medijske blokade bilo
je mogue izvesti jedino ukoliko se izvede smjeli strateki plan,
inverzan njihovom nastupanju. Taj plan je bio samostalna i nezavisna hrvatska drava, ozbiljna i stvarna protutea europskim
deterministima koji su bili prisiljeni priznati Hrvatsku unato
drugim namjerama. Ipak, nisu mogli sakriti razoarenje koje je
sroeno u sintagmi o ranom priznanju koju do dana dananjeg
zastupaju Velika Britanija i Francuska.
Hrvatska pobjeda u Domovinskom ratu jest u vanjskom
iskazu pobjeda protiv srpske agresije ali je ona zapravo znaila
pobjedu protiv determinizma i determinista u jednom paradigmatskom obliku. Tom pobjedom deterministi su se uplaili da
Hrvatska, nakon tri njihova prevrata u dvjestogodinjoj europskoj povijesti, ne postane prva zemlja koja e uspostaviti prirodan pravni poredak i biti uzor ostalima. Kako deterministi ratuju
upravo protiv toga sustava vladavine i vlasti Hrvatsku se poput
Kartage nastoji razoriti. Ako se zna da se doktrinom inverzije od
rtve Hrvatska eli nainiti agresorom, a to ine i oni izvan i
oni unutra nje, poruka hrvatskoj politici moe biti samo jedna
uinite sve da se Hrvatska ne razorua i ne rasproda i ne preda
na raspolaganje svjetskim trgovcima. Neka se ne zaboravi, doi
e ponovno vrijeme nacionalnih drava, ali njoj se mogu nadati
samo oni koji sauvaju svoj bitak.
479 U tome je znaaj Vatikana koji je meu prvima priznao Hrvatsku i praktino
prisilio lanice Europske unije da to isto uine.
480 Izmeu ostalog ova se inverzija postie i pravnim sredstvima . Smisao determiniranog kaosa nije u izravnoj teritorijalnoj koristi, nego se ratni probitci
ostvaruju gospodarskim nastupanjem koja se u obliku tzv. pomoi iskazuje kao
mo. To zaraene strane koje su obuhvaene determiniranim kaosom dovodi
u poloaj da se prisiljavaju staviti na raspolaganje apstraktnoj meunarodnoj
zajednici. Nakon toga meunarodnim pravom unitavaju se njihova nacionalna
prava, odnosno dovodi se u pitanje funkcioniranje pravne drave. Apsurd ove
inverzije dogodio se u Hrvatskoj jo bolje reeno u tu sitauaciju dovela je samu
sebe. Naime, hrvatsko pravosue e suditi po diktatu meunarodne zajednice
svojim generalima i braniteljima. To Vlada smatra velikim politikim uspjehom.
Kojeg li licemjerja i podlosti od meunarodne zajednice, a sljepila i podlonosti
od hrvatske vlasti, koja sama sebi dokazuje da je agresor.
309
***
Deterministi odluivi da Kraljevstvo Boje, Kraljevstvo nebesko ili Kraljevstvo Kristovo zamjene ljudskim kraljevstvom ili
novim svjetskim poretkom, obnavljaju kao sintetiziranu cjelinu
ono to je davno vieno u pokrajinama rimskog carstva, u otomanskim miletima, u kolonijalnim protektoratima, u krunskim
zemljama Habsburgovaca, Bismarcovim zemljama (Lnder), u
republikama SSSR-a, u dravama Indije ili pokrajinama Kine.
Vie nije nejasno, ili ne bi trebalo biti, prema kojim se doktrinarnim naelima nastoji stvoriti ljudsko kraljevstvo. Inverzija (n-1)
je ta magina formula po kojom se istina, pravednost, ljubav i
sloboda, nastoje ubiti, ili u najboljem sluaju izokrenuti. Nakon
jakobinske i diktature proletarijata, Prvog i Drugog svjetskog
rata, kada su svi vladari po milosti Bojoj, osim onih u zemljama
reformacije (a i to je dio plana, njegova prva i druga faza) skraeni
za glavu ili svrgnuti, deterministi su utjelovili lozoju hedonizma, bogatstva, moi i preko vanjskog i unutarnjeg kruga svojih
mrenih organizacija cijelom svijetu, silom i nasiljem nameu
jednopolarnu (unipolarna) vlast (nad-vladu), zaogrui tu svoju
treu fazu plana u plat demokracije i ljudskih prava.
Ulaskom u novo tisuljee doktrina inverzije po kojoj deterministi ratuju protiv vrjednota uistinu je promijenila i strategije i
neprijatelje i saveznike ali i poslunike i izvritelje. Meutim, oni
zaboravljaju da su se od davnih vremena u razliitim dijelovima
svijeta raale imperije koje su podinjavale goleme teritorije i
brojne narode. No ni jedna od njih nije bila sposobna nametati
svoju volju cijelomu ovjeanstvu. U tome nee uspjeti ni ova
nova imperija unato tome to je plan u treoj fazi izvrenja i
to nosi prijemiv naziv Novus ordo seculorum. Ona e i kao sve
dosadanje zablude ostati opomena lakovjernim rtvama o stvaranju ljudskog kraljevstva.
481 Nikola Mate Roi, isto, str. 22.- 23.
Poglavlje 4
GEOSTRATEKA I
GEOPOLITIKA SLIKA SVIJETA NA
POETKU TREEG TISULJEA
Po planu determinista svijet bi 2010.-2015. trebao doi na toku

(razdjelnicu) kada za mnoge narode i zemlje svijeta nee biti suvereniteta i pravde, a mnogi e ostati bez vojske i vjere otaca (slika
15.). Jesmo li se doista pribliili tom dobu kad na zemlji nee vie
biti nacija i kad e na njoj cijeloj vladati jedan poredak, jedna nadvlada (vladar), jedno administrativno tijelo? Jesmo li doista na
putu ostvarenja plana o nastanku neke hibridne svjetske religije
u kojoj se svi ljudi slau? Jesu li se pribliila vremena u kojima
e samo moni imati pravo na vojsku? I konano, je li na pomolu
vrijeme da za kolateralnu tetu u kojoj umire stotine tisua civila, nitko ne odgovara? Iako svijet od tih posljednjih vremena
dijeli samo desetak godina jo nije kazano tko bi trebao biti na
elu tog novog svjetskog poretka koji se sastoji u slijedu rijei
bez. Ipak, nad-vlada ili nevidljivi vladar ovoga svijeta bi svakako trebao jamiti nestanak obitelji, jer e djecu morati odgajati
drutvo u ime nad-vlade (vladara) ukida se pravo na privatno
311
482 Strobe Talbott, Clintonov cimer s Oxforda, u jednom je lanku u asopisu Times prije desetak godina, izjavio da je dvadeseto stoljee uvrstilo uvjete za
svjetsku vladu. Smrt Zapada, Patrick J. Buchanan, Kapitol, Zagreb, 2003, str. 257.
Je li vam svima jasno da elimo izgraditi neto to moe teiti da postane
svjetska vlast, ne samo trgovaki blok, nego i politiki entitet?, zagrmio je
predsjednik Europske komisije Romano Prodi pred Europskim parlamentom u
veljai 2001. Shvaamo li da e naim nacionalnim dravama, ako ih uzmemo
pojedinano, biti znatno tee odrati se i ouvati identitet na svjetskoj pozornici?. Prodi Urges Fundamental Debate on Future of EU, Michael Mann, Financial
Times, 14. veljae 2001. str. 1.
483 Svjetskoj vladi bit e potrebna i svjetska religija. Humanisti se dobrovoljno javljaju da ispune tu prazninu. Nevidljiva ruka, Ralph Epperson, Kastav Cipeti,
2002, str. 428.
GOSPODARI KAOSA
312
vlasnitvo jer e nad-vlada (vladar) biti vlasnik zemlje i svih drugih dobara. Kako sloboda vjeroispovijesti ne e postojati, zbog
ustolienja jedne religije, nad-vlada (vladar) morat e se dobrano
potruditi da preostale vjernike monoteistikih vjera podvrgnu
rigoroznom preodgajanju. One koji ne uspiju promijeniti svoja
vjerovanja vjerojatno e trebati smjestiti u velike koncentracijske
logore ili ih ubiti kao neprilagodljive budui da e vjeru u Boga
nova nad-vlada (vladar) proglasiti zloinom. Dakle, bit e mnogo
posla za nad-vladu (vladara) jer e sve osobne odluke pojedinaca
donosit ona (on), jer sam ovjek vie nee moi odluivati ak
niti s kim e se moi druiti, a rijei (pojam) suverenost naroda
bit e izbrisana iz svih rjenika.
Hoe li u ovoj geopolitikoj paradigmi suvereni narodi na
poetku 21. stoljea dopustiti ostvarenje naela Humanistikog
manifesta u kojem se tvrdi da je najbolja opcija za ovjeanstvo prevladavanje granica nacionalnih suvereniteta i gdje se
poziva na izgraivanje svjetske zajednice u kojoj mogu sudjelovati svi tzv. dijelovi velike ljudske obitelji. Osim toga, u tom humanistikom katekizmu, stoji mi se uzdamo u razvitak sustava
svjetskog zakona i svjetskog poretka zasnovanog na transnacionalnoj saveznoj vladi. Narodima koji su proli drugu fazu determinizma i izali iz ralja komunistikog svijeta ovi pojmovi ne bi
trebali biti nikakvom nepoznanicom. No, je li tome ba tako? Ako
se samo malo bolje pogleda na geopolitiku pozornicu naalost
lako je zamijetiti da jednako loe vide nekadanji protivnici i oni
s istone i oni sa zapadne strane eljezne zavjese. Nije li veina
suverenih drava ve prenijela dio svog suvereniteta na Meunarodni kazneni sud, na elu kojeg e po nalogu svjetske nad-vlade
(vladara) sjediti isti oni (ili slini) s Haakog suda, a koji je toliko
ispolitiziran da predstavlja ruglo pravde i pravednosti.
Kako bi po zamisli determinista trebao izgledati jedan veliki
grad s anacionalnim obiljejima, a globalno umiven, zorno se
ocrtava na analizi Pariza koji su jo poetkom sedamdesetih godina 20. stoljea izradili strunjaci iz Programa svjetskih institucija. Da bi Pariz postao globalni grad, piu oni, mora se prvo podvrgnuti procesu denacionalizacije i postati manje francuski.
To pak zahtijeva psihokulturnu promjenu u odnoenju prema
tradicionalnoj ksenofobiji koju Francuzi ire oko sebe. Kako je
484 Ameriki humanisti izdali su dva manifesta, 1933. i 1973 godine.
485 O strategiji integracije prostora u 21. stoljeu usp. Hrvatska i veliko ratite, isto,
str. 297.-309.
486 Pariz je odabran s predumiljajem jer je bio prvi pokusni kuni u kojem je
vladar po milosti Boijoj skraen za glavu, pa valjda treba biti i prvi koji e
prestati biti glavni grad jedne suverene zemlje. Ako je u njemu poloen prvi
ispit detreminizma, logino je da i u njemu bude obranjen i diplomski ispit.
487 Da su Francuzi pristali do kraja odigrati svoju pionirsku ulogu u uspostavi detreminizma pokazuje i ovaj primjer: I Francuska ima svoje ikono klase. Kad je
Poglavlje 4: Geostrateka i geopolitika slika svijeta ...
313
nemogue izravno provesti tu zamisao, strunjaci determinizma

preporuuju, to je razumljivo, inverzni pristup (n-1), te dre, da bi
se to moglo postii veim izlaganjem puanstva drugim kulturama, drugim jezicima, drugim nainima da se neto provede, i
drugim uvjerenjima da se bude u pravu. Na tragu te doktrine jedan od strunjaka predloio je da se to vie kulturnih dogaaja
uine svjetskim, kao na primjer nadnacionalni rock-koncerti.
To bi sluilo kao protuotrov previe nacionalnoj i nekada nacionalistikoj kulturi. Dalje se u toj studiji navodi da Pariz vie ne bi
trebao biti glavni grad Francuske jer ako bi nastavio dosadanju
ulogu ostao bi previe etnocentrian da bi postao globalizirani
grad. Zato bi po zamisli autora Orleans trebao postati novi administrativni glavni grad francuskog prostora, to hoe rei, ne vie
Francuske drave. Nadalje, najvii vrhovi francuske vlade (vanjska i skalna politika) ostali bi u Parizu, a administrativna struktura preselila bi se u provinciju, ime bi ustroj, gledanje i utjecaj
francuske vlade postao svjetski, umjesto da bude francuski. U
takvom globalnom gradu kako tvrde strunjaci determinizma
nitko ne bi bio stranac. Menaderi globalnih udruaba koji nisu
Francuzi, a ivjeli bi u Parizu, morali bi biti u mogunosti birati i
biti birani u vijee Pariza. Ovakav globalni grad bi imao i svoju
potrebnu infrastrukturu: hotele visoke kategorije, centre za konferencije, mreu telekomunikacija koja ne bi bila vlasnitvo Francuske, svjetsko sveuilite i nancijski centar. Infrastrukturno
preoblikovani Pariz bi globalnim menaderima nudio dvije vrste
stanova. Jedni bi bili u samom sreditu grada i sluili bi onim rukovoditeljima koje zanima kultura, zabava i gradski ivot, a drugi
bi bio za one koji su vie okrenuti ugodi koju stvara priroda. Ovi
bi se nalazili izvan grada gdje je ist zrak, a drvee i zelenilo bi
smanjilo stres u onih koji pate od kulturnog oka. Toliko o Parizu
koji je naravno na svu sreu jo i dalje glavni grad Francuske, a
dokle, ne zna se.
francuska vlada, 1996. pokuala organizirati proslavu u ast obiljeavanja tisuu

petstote obljetnice pokrtavanja franakog kralja Klodviga, socijalisti, komunisti i sve ostale lijevo orijentirane stranke polovica Francuske usprotivile su
se bilo kakvom obiljeavanju godine u kojoj je Francuska postala kranskom
zemljom. Otto Scott, The War Against the Past Compass, 1. listopada, 2000., str.
11.
488 Otada i od tog vremena je krenula lavina rock koncerata u svim glavnim i velikim gradovima diljem Zapdne Europe, a nakon pada berlinskog zida, nastavljen je pohod, pae invazija u zemljama i gradovima Sredinje i Istone Europe.
Zagreb glavni grad Hrvatske je i u ovom bio poseban. Naime, koncert grupe
Rolling Stonesa odran je na Hipodromu, mjestu na kojem se skupilo vie od
milijun ljudi doekati i pozdraviti Svetog Oca u njegovom prvom od tri pastoralna posjeta Hrvatskoj. Pozornica na koji je grupa nastupana podignuta je na
istom mjestu na kojem je za vrijeme posjete pape Pavla Ivana II. bio glavni oltar.
Da bi simbolika bila potpuna koncert je odran pod naslovom Put za Babilon.
I kad su detreministi u pitanju, previe je.
GOSPODARI KAOSA
Ako deterministi dio geopolitike u 21. stoljeu vide kao

urbanizaciju po parikom modelu, to je s geostrategijom? Futuristika predvianja od prije desetak godina odigravaju se
u strategijskoj crnoj rupi po odreenim koordinatama kaosa i
presedana koji su vrlo esto na rubu odreenih moralnih ali i pravnih norma ponaanja. Rije je, naime, o slijedu upravljanih kriza
koje su poele na prostoru zvanom biva Jugoslavija a nastavljene presedanom Sjedinjenih Amerikih Drava (1998.) koje su
po ocjenama ozbiljnijeg dijela svjetskih analitiara prekrile sve
norme meunarodnog prava izvodei bombake, tj. napadaje
krstareim raketama tomahawk na Sudan i Afganistan kao znak
osvete teroristima za poinjena zlodjela oko amerikih veleposlanstava u Africi. Pandorina kutija se otvorila. To je bio prvi,
ali odluujui korak u procesu ukidanja meunarodnih dravnih
granica u izvedbi prvog svjetskog policajca u njegovoj ne vie redarstvenoj nego osvetnikoj akciji. Krenjem tisuljetnih pravila,
preskakivanjem svih meunarodnih institucija, prije svega Ujedinjenih naroda, Sjedinjene Amerike Drave, koliko god to same
kao drava nisu eljele otvorile su put determinizmu za ulazak u
njegovu treu fazu. Takvim postupcima, kako se mnogim analitiarima ini, Amerika nee kao drava postati novim Rimom. Dapae, rimsku racionalnost kasnije je dopunila kranska vjera pa
je grad progonitelj postao arite gdje je zapadni ovjek odbacio
mnogobotvo a prihvatio kristocentrinu uljudbu za razliku od
novovjekog Babilona, u kojem e ljudi razliitim globalnim, ali i
genetskim zahvatima i jednaenjima po boji, spolu, rasi, i jeziku
postati bezlina masa potrebna uzdravanju malog omeenog
prostora na vrhu hijerarhije u kojem stoluje nad-vlada (vladar)
novog svijeta. Zato Amerika pristaje na ulogu posrednika? Moda zato to je i sama u rukama determinista.
489 Usp. Zbigniew Brzenzinski, Veklika ahovska ploa Ameriki primat i njegovi
geostrateki imperativi, Interland d.o.o. Varadin, 1999.
490 to pak o amerikom globalnom pohodu i unilateralnim vojnim akcijama misli
veina, saeta je u reakciji malezijskog premjera Mahatira Muhameda: Kako
moemo znati da su ameriki napadaj na Afganistan i Sudan izvedeni u samoobrani, kako tvrdi Washington, kad za to ne prua ni jedan dokaz. Asimetrini
ratovi (2), Petar Juri, Hrvatski vojnik, listopad 1998.
491 Dekristijanizacija Amerike velika je kocka, a ulog je naa civilizacija. Amerika
je odbacila moralni kompas koji je njezinu republiku vodio dvije stotine godina i sada polovi naslijepo. Putokaz nam je iskljuivo razum, bez Otkrivenja.
Oevi utemeljitelji davno su upozorili da je to prevelik korak. Nijedna zemlja ne
moe ostati slobodna ako izgubi krepost, rekli su, a bez vjere nema krjeposti.
Nemojte se baviti zamislima da se moralnost moe odrati bez vjere, rekao je
Washington u svojem oprotajnom govoru, Od svih zamisli i navika to vode
napretku, religija i moralnost su neizostavne. Tako je mislio i John Adams: Na
je ustav napisan samo za moralne i religiozne ljude. Potpuno je neprikladan za
ljude bilo kojeg drugog svjetonazora. Patrick J. Buchanan, isto, str. 213.
314
315
Zanimljivim se ini odgovoriti (opisati) kakva je bila geopolitika i geostrateka slika svijeta pod utjecajem determinista a jo
vie kakva e ona biti u prvoj polovini 21. stoljea.
1. Bitka za euroazijska vrata

Azerbajdanski predsjednik Hajdar Alijev otvorio je u rujnu 1998.
u Bakuu summit posveen razvoju prometnih veza koje bi vodile
od Europe preko Kavkaza do Srednje i Daleke Azije. Poseban
znaaj tom skupu dalo je potpisivanje Sporazuma o izgradnji suvremenog Puta svile koji bi povezivao Tokio i Peking s Istanbulom
Parizom i Londonom. U sklopu tog dokumenta je i izgradnja eljeznikog i vodenog koridora koji bi poetkom 21. stoljea vrstim
gospodarskim i trgovakim vezama povezivao Europu i Aziju.
Koliki se znaaj pridavao tom skupu potvruje i injenica da su na
njemu sudjelovali predsjednici drava, predsjednici vlada, efovi
diplomacija i ministri prometa i veza iz 33 zemlje, ukljuujui i Sjedinjene Amerike Drave. Nazoni su takoer bili izaslanici svih 15
zemalja Europske unije (toliko je ona tada brojila lanova), zatim
Ujedinjenih naroda i drugih meunarodnih organizacija i institucija. Tursku, koja je iznimno zainteresirana za to hitniju izgradnju
tih prometnica koje bi je povezivale s turkofonskim zemljama
Zakavkazja i srednje Azije, osobno je zastupao tadanji predsjednik Sleyman Demirel. Inae, prema zamisli sam Put svile bio bi
dug vie od 12 000 kilometara, a u njegovu izgradnju uloilo bi se
vie od 25 milijarda dolara. Izgradnjom te prometnice, bolje rei
njezinom obnovom, posebice bi se potaknuo razvoj Azerbajdana, Turkmenstana i Kazahstana, bivih sovjetskih republika, koje
meu sobom dijele naftom i plinom bogato podruje Kaspijskog
jezera. Naime, zbog loih prometnih veza sa susjednim zemljama, praktiki je ogranien izvoz i drugih proizvoda iz regije. Od
te 1998. poela je konana bitka za vrata Euroazije izmeu svih
svjetskih sila koje neto znae na kugli zemaljskoj.
Kad se i povrno baci pogled na zemljovid razliitih meunarodnih ili pak unutarnjih sukoba onda se jasno razaznaje da se oni
po pravilu vode uzdu najvanijih prometnih pravaca. Tamo gdje
ne mogu prodrijeti mirnim putem velesile (sile) uvijek po pravilu potiu meudravne lokalne i etnike sukobe koji im onda
zbog svoje unutarnje nerjeivosti omoguavaju uglavljivanje
tzv. mirotvornim putem kad dolaze u ulozi pomiritelja stvarajui
zapravo najee quasi upravu (vladu) koja im onda omoguuje
nadzor nad svim potrebnim elementima zbog kojih su potaknuli
sukob. Rije je dakle, o induciranoj krizi, odnosno determiniranom kaosu i stabilizaciji prostora koja dolazi poslije njega.
492 Potpisan sporazum o obnovi povijesnog Puta svile Vjesnik, 8. rujna 1998.
GOSPODARI KAOSA
316
Borba za takve prometnice je zapravo borba za trgovaku

prevlast (trite) u kojoj onda pobjednik diktira svoje uvjete.
Stoga doista nevjerojatno, ak licemjerno, zvue upozorenja o
sukobima civilizacija. Naime, radi se prije svega o sukobima interesa, u kojima deterministi nastoje druge podvrgnuti svojem
vrijednosnom sustavu. U drugoj polovici 20. stoljea to se zvalo
sukobom demokracije i totalitarizma, a na poetku 21. stoljea
to prelazi u ideologiju ljudskih prava skrojenih po mjeri determinizma. Ratovima su se uvijek otvarali putovi i osvajala nova
trita. Ve stoljeima s istim ciljem, kako oni prvotni iz pljakakih ekspedicija (agrarni val ratovanja) preko lova na robove i
jeftinu radnu snagu (industrijski val ratovanja) do najnovijih najava kibernetikog ratovanja (informacijski val ratovanja). Mnogo je
primjera za to. Takozvano mirno prodiranje nekada trgovakih
velevlasti a danas multinacionalnih kompanija obino je prvi korak za pravo osvajanje.
Glavni prometni smjerovi na Putu svile (slika 18.) za koje su
se manje-vie u povijesti vodile bitke za prevlast, u 21. stoljeu
voditi e se ona najvea, odluujua, bitka posljednjih vremena. Ope povijesno znaenje trgovakih putova koji su ujedno
bili i vojniki i politiki, ali i uljudbeni, pokazuje upravo jagma
493 Tako je poinjao rat Engleza s Kinom godine 1839.-1842. zato to je Kina zabranila uvoz opijuma pa je tim potezom nastradala proizvodnja opijuma u
britanskim podrujima. Pa i ameriki graanski rat potekao je izmeu ostalog
to je sredinja vlast ukinula ropstvo, a time svojim junim dravama otimala
radnu snagu. Jedan od povoda otkria Amerike bio je traenje najkraeg puta
u bogatu istonu Aziju. Cortesovu ekspediciju na Mexico ili Pizzarovu na Peru
vukla je elja za zlatom. Takoer je poznat stogodinji rat izmeu Genove i
Mletaka kroz 13. i 14. stoljee za prevlast nad vanim tjesnacima izmeu Egejskog i Crnog mora. Treem pak punskom ratu pravi pokreta bilo je u rimskom
i italskom trgovakom i brodarskom svijetu da se ukloni jo uvijek jak takmac
Kartaga. U ovom je sluaju i sam stari Katon imao dioniku dobit u brodovima.
Iste je godine (146. prije Krista) pao i Korint kao drugi rimski trgovaki takmac.
Portugalski pronalazak puta pak u Indiju oko Afrike znatno je otetio gospodarstva, trgovinu pa ak i dravnu poziciju talijanskih republika pa i Dubrovake
republike. Stoga je njihova diplomacija, osobito mletaka uspjeno nastojala
da sultana Sulejmana II. navede na rat s Portugalcima koji su zatvorili izlaze iz
Perzijskog zaljeva i Crvenog mora u Indijski ocean. Povijesni cestovni smjerovi,
Matija Ivani, Hrvatski vojnik, rujan 1998. str. 25.
494 Tipian sluaj takvog poduhvata jest povlatena Istonoindijska kompanija
koja je na kraju i dravno za Englesku osvojila Indiju. Matija Ivani, isto.
495 Prometni smjerovi na Putu svile i njegovom bliskom okruju su: (1) Iz gornjeg
Egipta preko na Crveno more, pa dalje na Jemen i Somali, zemlje puntskog
puta starih Egipana. (2) Iz donjega Egipta ila je ve vrlo rano morska plovidba
u palestinske i fenike gradove, a kopneni put iao je preko Sinajskog poluotoka. Dalje se ovaj put razdvajao na ogranak koji je iao u Petrejsku Arabiju i dalje
k jugu preko Medine i Meke u Jemen, a drugi u listejsko primorje prebacivao
se preko Karmela u Jeruzalemsku ravnicu pa izmeu Libanona i Antilibanona
hvatao sjevernu Siriju. (3) Tu je dolazio i arapsko-sirijski put (Petra-DamaskHoms-Haleb-Aintab), a od njega su se, poglavito iz Damaska odvajali i pustinjski
popreni putovi k srednjem Eufratu , gdje se kasnije formirala Palmira. (4) Jedan
njegov ogranak vodio je preko Male Azije u Crno more. (5) Drugi je polazio pre-

Slika 18. Put svile kao svojevrsna metafora za kulturne doticaje Kine i Zapada. Nakon 250 mukotrpnih godina uspostavljena je kopnena prometnica, zahvaljujui naporima ureenih drava, kojima
je prolazila i na taj nain povezivala veliki euroazijski kontinent. Nesmetano kretanje omoguilo
je procvat trgovine i ta, u punom smislu, meunarodna prometnica, postala je most za politiku,
gospodarsku, znanstvenu i kulturnu razmjenu izmeu Istoka i Zapada. Izvor: Hrvatski vojnik, rujan
1998. str. 26.
ma istoku obilazei sa sjevera Sirijsku pustinju i traio povijesne prijelaze preko

Eufrata i Tigrisa. Jedan se put odvaja od ovoga preavi Eufrat i sputao dolje
prema Babilonu i Perzijskom zaljevu, a drugi tako isto niz Tigris preko Asura i kasnijeg Ktesifona takoer Perzijskom zaljevu. (6) Iz Babilona upisuje se put preko
Zagros gorja prema Hamdanu (Agbatani) i spaja se na iranska trita; ogranak
mu skree prema jugoistoku u staru Perziju, a odatle se produuje u juni dio
Irana prema donjem Indu. (7) Nastavak iz Hamadana obilazi sa sjevera Iransku
pustinju i prolazi tjesnacima Kaspijska vrata (Aleksandrov vojni pohod) i dalje
ide u Khorasan pa u oaze Merv i Herat ( u Aleksandriju Arijaca) i produuje se u
Turkmenstan na Balkh i Samarkand; od Herata i Balkha moe se dohvatiti Kabul
i niz klance spustiti u Pendab. Kabul i Balkh spajaju put preko Hindukua s
Bamijanskom prevlakom. (8) Iz Turkmestana (Ferghane) ide put izmeu Palmira
i Tianana na Jarkand i Kagar u istoni Turkmenstan, a onda se produuje od
Kagara obilazei Tarimsko pusto zavalje sa sjevera preko Akusa, Kue, Karaara,
Turfana i Barkula u Mongoliju na Ugru i u sjevernu Kinu odnosno u staru prijestolnicu Singan na Hoanghou. (9) I dalje prema istoku vezali se putovi iz Mongolije u Kinu, a put iz sjevernog Pendaba preko Kamira u Tibet i iz gornjeg i
srednjeg Pendaba obilazei Indijsku pustinju ulazio je u Hindustan ili se vezao
na Arapsko more i njegove indijske luke. (10) Od Assura iao je put u dolinu
Tigrisa preko Serta i Bitlisa na Vransko jezero ili prema zapadu preko Diarbekra
spajao gornji Eufrat, a onda su oba preko Armenije ila na Crno more sastajui
se ondje s poprijenim sirijskocrnomorskim putem (iz Antiaba i Iskenderuna)
ili u Kolhidu (Batum), gdje je ulazni put s Kaspijskog na Crno more. (11) Tu se sa
317
GOSPODARI KAOSA
318
koja je nastala na poetku 21. stoljea za prevlast na tim smjerovima. Biti dominantan na tom svilenkastom putu ujedno je
veliko i odluno geopolitiko i geostrateko pitanje. Danas pak
svekolike upravljane krize od jugoistoka Europe, Bliskog istoka,
Afganistana, Iraka, Kamira, nisu pitanja civilizacijskih sukoba niti
kriarskih ratova koja e rjeavati virtualni i (ili) stvarni teroristi, nego je to zapravo boj determinista da pod svoju izravnu ili
neizravnu vlast stave mjesta gdje se kriaju svjetske zapadne kopnene prometnice s prijelazima preko Hindukua, Pamira, Tjenana, a Kine i Indije s istoka. Na tim vorinim tokama prostora
nalaze se kljuevi kojima se otvaraju i zatvaraju opepovijesna
troja vrata (zapadna, juna i istona) izmeu istone i zapadne
polovice kontinenta, koji se zove Euroazija.
zapada svravala plovidba iz Egejskog mora koja je na tim primorjima traila

zlatno runo transkontinentalnih trgovakih dobiti. (12) Crnomorsko-kaspijski
put (dananja eljeznica Batum-Baku) produivao se na istonoj strani Kaspijskog mora dalje u Turkmestan i sa zapadne strane nadopunjavao veliki transkontinentalni put koji je u rimsko carsko vrijeme spajao crnomorsku trgovinu
s istono azijskim prostorom, odnosno Kinom. (13) Puntska plovidba starih
Egipana spajala se sa putevima produenim iz Jemena i Hadramauta, a isto
tako i plovidba od ua eufratsko-tigriskoga Perzijskim zaljevom dalje u Indijski
ocean uz juno primorje Irana i dalje prema uu Inda s tim da su obje ulazile
u kopnenu prometnu struju pendapsko-hindustansku. Vrlo je vjerojatno da je
obratna plovidba Aleksandrova admirala Nearha bila upravo istraivanje te prometnice. (14) Izmeu delte Nila i Krete postojao je promet s kretsko-egejskom
kulturom ve za starog egipatskog carstva, kriajui se s onom feniko-kartaanskom zapadnom plovidbom. Egipatsko-kretska plovidba produivala se
prema Dardanelima i ulazila u onu struju Zlatnog runa. (15) Odvojak egejskog
prometa prolazio je uz vardarsku dolinu prema srednjem Podunavlju, a s maloazijskoga dijagonalnog puta, preavi na Balkanski poluotok, uz dolinu Marice
hvatao se vardarsko-moravskog puta. (16) S egejskog istonog primorja ila su
preko Male Azije prema istoku dva kopnena puta, obilazei jedan sa sjevera, a
drugi s juga sredinju maloazijsku pustinju pa zatim ulazili u struju sirijsko-crnomorsku i u asirsko-armensku. Dijagonalno od maloazijskoga sjeverozapada
prema jugoistoku iao je trei put, koji je hetitsku glavnu dravu spajao sa Sirijom i Mezopotamijom (Angora-Kaizarije-Mara-Aintab). (17.) Iz Egejskog mora
izaavi u Crno poznata je grka plovidba znala skrenuti uz istono primorje
Balkanskog poluotoka prema uima Dunava, Dnjestra, Dnjepra i Dona pa su
kopneni putovi uz te rijeke traili veze s Baltikom i sredinjim ruskim zemljama.
(18) Protivno od ovih iao je put niz Volgu k Hvalinskom moru i ondje se nadovezivao na velike ve spomenute putove vodei prema istoku. (19) Uralskosibirski odnosno dananji eljezniki put koji je vodio u Mongoliju nadovezivao
je turkmenske smjerove. (20) Poznato je da su se jo za Augustova vremena
drale stalne pomorske trgovake veze izmeu egipatske luke Myos Hormos
na Crvenom moru i Indije preko Indijskog oceana. Bijae to veliko produenje
drevne Puntske plovidbe i vanjski plovidbeni luk usporedan uem Nearthovu. Oba su bila posebice znaajna kad bi velike politike promjene u Iranu i
Turkmestanu zakrili kopnenu vezu izmeu mediteranskih i dalekih istonih
zemalja. (21.) Poznata su pak putovanja budistikih misionara iz Indije u Kinu
preko Jawe na Kanton i kineskih hodoasnika u Indiju pomorskim putem poevi od 2. stoljea prije Krista, a isto su tako poznata takva kopnena putovanja
preko Mandurije do Koreje, a pomorskim u Japan pokazuje i irenje kineske
civilizacije u te zemlje. Matija Ivani, isto, str. 25.-26.
319
Zemlje koje su svoju novu nezavisnost u najveem broju sluajeva stekle mirnim raspadom sovjetskog imperija ili krvavim
raspadom bive Jugoslavije, zapadni geopolitolozi i geostratezi,
bankari, multinacionalne kompanije i posebice nevladine udruge
za promicanje demokracije i civilnog drutva vide i doivljavaju
kao jedinstven prostor u kome je budui razvoj mogue odrediti njihovim zdruenim politikim i gospodarskim djelovanjem,
pod nadzorom zapadnih centara moi. Sukladno navedenom,
zemlje Euroazije izloene su djelovanju tzv. regionalnog pristupa, gdje znaajniju ulogu nastoje igrati domicilne sile poput
EU ili Rusije. Spomenuti prostor dijele na vei broj, po njima
odreenih regija, ili poput Sjedinjenih Amerikih Drava, prema
tom prostoru nastupaju jedinstveno. Neovisno o civilizacijskim,
kulturolokim i gospodarskim dosezima, te se drave ponovno
pokuavaju svrstati u odreene geopolitike i geogospodarske
cjeline, pri emu se primjenjuje inverzna doktrina (n-1) kojom
se one pretvaraju u najatraktivnije trite za promidbu novih
utopija, poput onih o dekadentnosti nacionalnih drava i globalizmu kao najpovoljnijem rjeenju za izbjegavanje nacionalnih
sukoba i gospodarskog nazadovanja malih drava i naroda. Deterministi spomenute utopije u svojoj treoj fazi, kao i u drugoj
(komunizam i socijalizam) oslanjaju na objektivno nepovoljan
gospodarski poloaj u kome su se spomenute drave nale.
Vano pitanje u ovom kompleksu jesu neke stare geopolitike
zasade. U sreditu Euroazije nalazi se srce zemlje (Heartland) kao
kopnena neosvojiva tvrava svijeta. U velikoj mjeri Heartland je
bio obuhvaen bivim Sovjetskim Savezom, pa otuda prirodan
interes Rusije za ta podruja. A okolo te jezgre je prostor rubnih
zemalja (Rimland) u kontaktu s morem, u kojem su se sukobljavali
interesi Sovjetskog Saveza i ostalih prekomorskih sila. Sve strategijske igre stoljeima odvijale su se po obrascu, da one sile koje
su unutra zarobljene iziu vani, na mora, a one koje su slobodne vani, na moru, prodru unutra to blie sreditu Heartlanda.
496 Svjetska banka sve zemlje Euroazije svrstava u jednu skupinu tzv. ECA Europe
and Central Asia, te svoja izvjea za Sloveniju, Maarsku ili Hrvatsku objavljuje
zajedno s onim o Kirgistanu ili Turkmestanu. Britanski asopis The Economist u
svome izdanju Buisness Central Europe donosi zajedniku teajnu listu svih zemalja Euroazije, marketinka istraivanja telekomunikacijskog ili informatikog
trita koje izvode amerike multinacionalne tvrtke jednako se tako rade po
regionalnom naelu za sve zemlje Euroazije zajedno, a nalik tome je i program
NATO saveza Partnersvo za mir koji je takoer namijenjen za sve zemlje Euroazije, itd. Geostrategijska vanost Euroazije, Dubravko Trstenjak, Darko Bandula,
Hrvatski vojnik, kolovoz, 1998. str. 14.
497 Za razliku od SAD-a i meunarodnih institucija koje se nalaze pod njihovim
snanim utjecajem, EU kao regionalna sila prostor Euroazije geopolitiki dijeli
na njegov europski i azijski dio. Europski dio, koji obuhvaa bive lanice zajednive zemalja potpisnica Varavskog ugovora i one izvan njega, nastale nakon
raspada bive Jugoslavije.
GOSPODARI KAOSA
320
Odnos snaga je trenutno takav da su u velikoj prednosti oni koji

ele prodrijeti unutra kroz sva troja vrata. Geostrateka pozicija
na poetku 21. stoljea je takva da su rubni prostori Heartlanda
po mnogoemu problematini i kaotini zbog unutarnjih problema, a njih jo Rusija ne moe stabilizirati (politika i gospodarska
nestabilnost). Dok Kina strpljivo eka, tu su ulogu preuzele Sjedinjene Amerike Drave. Europska unija da bi ula u igru deniranja novih interesnih podruja (Nove Jalte), po naputku vlastitih
determinista, obraunava se s vlastitim kranskim identitetom
kao i sa suverenou i opstankom onih drava koje se rasprostiru
u istonom i junom dijelu europskog dvorita.
Privatizacija gospodarstva u zemljama Euroazije, u uvjetima
nepostojanja jasno deniranih nacionalnih interesa i prioriteta,
a zbog izostanka domaeg nancijskog kapitala rezultira prodajom najatraktivnijih izvora i poduzea. Pojavama udaljavanja od
vlastitih nacionalnih vrijednosti i uspjeha uz istodobno velianje
tue kulture i uspjeha, u zemljama Euroazije posebno pogoduje
injenica nepostojanja ili nerazvijenosti nacionalne inteligencije, koja je u veini sluajeva u manjini, u odnosu na onu koja
se zbog objektivnih okolnosti odgaja pod snanim utjecajem
determinista, te kao takva, uz ponuene mogunosti vlastitog
probitka i prisvajanja povlastica od novih kolonizatora, lako
prihvaa i neke od procesa koji vode u nacionalnu dezintegraciju. Pristajanje na ustupke velikih sila i kalkuliranje nacionalnim
suverenitetom, kako se susree kod pojedinih zemalja Euroazije, dovelo je ne samo do njihove daljnje destabilizacije ve i do
destabilizacije drugih regionalnih sila. Posljedica toga stanja, u
kakvom se danas nalazi podruje Euroazije, nepovoljno djeluje
na daljnju emancipaciju i razvoj ne samo onih euroazijskih zemalja koje su ga svojim postupcima prouzroile, ve i onih koji su
se stjecajem povijesnih okolnosti nale u vrtlogu sueljavanja na
euroazijskom prostoru.
Sjedinjene Amerike Drave s Europskom unijom i Rusijom
relativno lako sklapaju sporazume koji idu na tetu drugih manjih
drava i naroda, ali samo ukoliko se oni ne odnose na sigurnost
onih zemalja koje su smjetene na vanim geostrategijskim smjerovima tzv. vratima Euroazije. Tada u tim situacijama dolaze do
izraaja njihove meusobne razlike prije svega izmeu zemalja
Europske unije i Sjedinjenih Amerikih Drava. Ta razlika nije ideoloke prirode, ona je uvjetovana unutarnjim nevidljivim, gotovo
neprimjetnim potezima determinista u koritenju njihove moi
koju kao drave (sile) imaju. Zaplaeni egoizmom svojih biraa,
498 EU nove podjele u Europi proizvodi prema regionalno-politikim mjerilima a
prema njima Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora, Makedonija i
Albanija tvore loginu gospodarsku i politiku cjelinu koju nazivaju zapadni
Balkan.
zapadnoeuropski deterministi koriste instituciju vlastitih drava,

jer one same nisu sposobne ostvariti zahtjevnu viepolarnost, te
u stvarnosti tee onome to Amerikanci nazivaju prividnom ili poasnom viepolarnou. U biti je to lana, inverzna viepolarnost.
Naime, za razliku od stvarne viepolarnosti kod koje se zajedniki
dijele obveze, trokovi i probitci nastali njezinom uspostavom i
odravanjem, kod prividne ili poasne viepolarnosti, kakvu u
stvari zastupa Zapadna Europa, Sjedinjene Amerike Drave snose najvei dio moralne, materijalne i nancijske odgovornosti i
obveza, dok probitke od toga uivaju sve zemlje Zapada, a ponajvie bruxelleka vrhuka. Pretvorba objektivnih dosega vlastite
snage i moi kod veine zemalja Europske unije predstavlja sastavni dio njihove vanjske politike, s kojom posebice, nastupaju
prema malim i nerazvijenim zemljama Euroazije. Velika Britanija,
a nalik tome i Francuska, ravnopravno sudjelovanje u donoenju
odluka vijea sigurnosti UN-a koriste kao najjae oruje za izvoenje lane viepolarnosti, u kojoj one kao lanice zapadne civilizacije svoje probitke i vanost, objektivno gledano, ostvaruju
na temelju poretka ije provoenje i troenje najveim dijelom
snose Sjedinjene Amerike Drave. Ovo pokazuje da pored amerikih determinista i europski deterministi koriste njezinu mo
koju ona ima kao najvea velesila svijeta. Osim toga, poveanje
vlastitog prestia u uvjetima dominacije zapadne kulture, koja se
ostvaruje zahvaljujui amerikoj premoi, manjim zemljama Europske unije omoguuje ostvarenje kratkotrajne nancijske koristi, a Europskoj uniji u cjelini ostvarenje njezinog dugoronog
gospodarskog, politikog i djelomino vojnog jaanja. Takvo
ponaanje Europske unije izaziva konikte unutar drava Zapada, ali to sa stajalita deterministikog plana u stvaranju novog
svjetskog poretka nije previe bitno, jer u njemu nije predvieno
jaanje nacionalnih drava, nego njihovo razaranje.
Podruje Euroazije kao poprite dananjih ali i buduih
upravljanih kriza, za globalnu prevlast nad euroazijskim prirodnim izvorima, u novim se bitkama pokazuje kao geopolitiki
jedinstveno, u svijetu najvanije trite, gdje e se u borbi protiv
terorizma, nedemokratskih reima, diktatora, uzurpatora i inih
unaprijed etiketiranih pojedinaca i skupina voditi i konvencionalni ratovi, u kojima ak nije iskljuena ni taktika uporaba
nuklearnog oruja.
2. Kako se postaje velesila svijeta?
321
U Prvom svjetskom ratu Japan je bio saveznika sila, koja je dala

svoj doprinos otimanjem njemakih kolonija u Kini i na Tihom
oceanu, obranom imperijalnih posjeda europskih zemalja u Aziji
i slijeenjem australske i novozelandske vojske do Gallipolija.
Osim toga, poslao je jednu pomorsku eskadru u Sredozemno
GOSPODARI KAOSA
322
more. No, kada su ameriki predsjednik Harding i ministar vanjskih poslova Charles Evans Hughes, na Washingtonskoj konferenciji ratnih mornarica, napravili pritisak na London da prekine
svoje dvadesetogodinje saveznitvo s Japanom, Japanci su se
osjetili izdanima, ponienim i izoliranim. Kocka je baena. Dvadeset godina poslije dogodio se Pearl Harbore, i potpuno razaranje
Japana i njegova carstva graenog vie od ezdeset godina, uz
golemu cijenu u krvi i novcu. Poslije Hiroime i Nagasakia Sjedinjene Amerike drave imat e diljem Atlantskog i Pacikog
oceana baze i postat e jedini pravi vladar njihovih prostranstava. Velesila je roena.
etrdesetak godina kasnije, na kraju 20. stoljea, znajui
da pobjeuju u hladnom ratu Sjedinjene Amerike Drave ve
su imale spremne svoje pomorske snage za globalnu projekciju
moi. Na poetku 21. stoljea, one su bile jedine koje su mogle
voditi ono to se u strategiji zove rat mora protiv kopna. Organizacijske i doktrinarne pripreme za proboj i pozicioniranje na sva
tri vrata Euroazije do 2015. morale su ipak poeti znatno ranije.
Razvoj ratne mornarice Sjedinjenih Amerikih Drava, to
ona danas uz pripadajue zrakoplovstvo predstavlja, zapoeo
je jo u osamdesetim godinama, 20. stoljea, a bio je uoblien
planom ostvarivanja cilja od 600 brodova kapitalnog znaaja,
sa sosticiranim naoruanjem, koje bi prema amerikom gleditu trebalo onemoguiti svako ugroavanje njezine prevlasti na
svjetskim morima u iduim desetljeima. Bez obzira na tadanju
aktualnost strategije isturene obrane (prijetnja nuklearnim orujem u bipolarnoj podjeli svijeta) ameriki stratezi smatrali su da
treba eksibilnije promatrati mogunost odvraanja na moru.
Ono je po njima manje eskalirajue od odvraanja na kopnu,
jer na moru (s i ispod mora) ne postoje tono odreene granice i objektivne nunosti, koje iz toga proizlaze. Prevladavalo je
shvaanje da pomorske oruane snage, u trendu razoruavanja
supersila dvaju blokova, koje se u tim godinama prema sporazumima trebalo provesti, dobivaju jo vei, pae odluujui znaaj.
Zbog toga razmatrala se i mogunost izrade posebne pomorske
strategije koja bi zamijenila tzv. strategiju zamaha (Swing Strategy). Naelo ove strategije bilo je, da se sve snage udarne
skupine nosaa zrakoplova u vrijeme mira, nalaze u Tihom oceanu radi osiguranja stabilnosti u tom podruju. U sluaju rata
na europskom kontinentu one bi djelomino bile prebaene na
Atlantik radi kontrole vitalnih pomorskih komunikacija NATO-a.
Strategija zamaha neslubeno je prihvaena 1949., a slubeno
1952. Poetkom 1956. zapovjedne strukture u Ratnoj mornarici
proglasile su je nerealnom, to je znailo da je njezina primjena
bila teko ostvarljiva. Razlog za takav stav leao je u injenici da
323
je Ratna mornarica osim glavne zadae morala posjedovati i niz

dosta razliitih mogunosti zbog mjesta i uloge koju je imala u
okviru ope politike i strategije Sjedinjenih Amerikih Drava.
Dakle, morala je biti spremna na iznenaenja koja je odreivala,
a i dalje odreuje, vanjska politika Sjedinjenih Amerikih Drava,
kao to su bili lokalni ratovi i vojne intervencije u Koreji, Vijetnamu, Libanu, Grenadi, Libiji, Panami a nakon toga sudjelovanje u
upravljanim krizama od Perzijskog zaljeva, Srednje Afrike, jugoistoka Europe do Arapskog mora. Dugo godina traeno je iz ratne
mornarice Sjedinjenih Amerikih Drava da se povue strategija
zamaha, ali je do toga dolo tek u svibnju 1980. na inicijativu
administracije predsjednika Cartera, pa je tako otvoren put za
razradu nove i potpunije strategije.
Vieznano promatranje pomorske strategije proizlazi iz
njezine evolucije. Tako su predstavnici Ratne mornarice 1981. do
1983. branili pomorsku nadmo, ali su malo rekli o strategiji i
ciljevima za koje je potrebna ota od 600 brodova, s time to je
bila vie naglaena ofanzivna kontrola mora, nego suoavanje
s razliitim modalitetima upotrebe u zemljama treeg svijeta,
prilagoene specinostima amerike vanjske politike.
Osnovni zakljuak u novoj strategiji bio je da su ratnoj mornarici Sjedinjenih Amerikih Drava neophodni ekasni i skupi
ratni brodovi (nosai zrakoplova, krstarice tipa Ticonderoga,
razarai tipa Arleigh Burke i sl.) zato to je tijekom vremena
ustanovljeno, da su oni od golemog znaaja za izvrenje velikog
broja zadaa koji e joj se postavljati u vremenima koja dolaze.
Dakle, neizreena misao u pomorskoj strategiji Sjedinjenih Drava bila je: stvoriti snage ratne mornarice koje e biti djelotvorne u glavnom scenariju u sukobu sa Sovjetskim Savezom do
konane pobjede u hladnom ratu, ali istodobno biti podesne bez
bitnih promjena i za suoavanje s brojnim mogunostima iznenaenja i projekcije vojne sile prema zemljama treeg svijeta i
obratno. Ovdje se ve nazire da e glavna uloga Ratne mornarice
postati ne sukob s tadanjim protivnikim vojnim savezom nego
sa zemljama koje se prostiru od sredinjih i istonih obala Sredozemlja preko bliskoistonih mora do indijskog oceana i Junog
kineskog mora. Odnosno, spektar mogue upotrebe snaga ratne
mornarice Sjedinjeni Amerikih Drava trebao je biti takav da
optimalizacija za jedan scenarij ne utjee na smanjenje djelotvornosti u drugim, jednako vanim, pae vanijim scenarijima. Tu je
amerika politika odigrala vanu ulogu u prikazivanju inverzne
slike o namjeni njezine Ratne mornarice, budui da je skoro bilo
nemogue opravdati planiranje novih snaga za bilo koju drugu
nepredvienu situaciju, osim da se razvija zbog mogunosti
opeg rata sa Sovjetskim Svezom.
Da bi se pojaao uinak inverzije (n-1) o namjeni ratne mornarice Sjedinjenih Amerikih Drava uslijedila su osporavanja
GOSPODARI KAOSA
324
pomorske strategije. Argumenti da se planom Mornarica od 600

brodova ne uvaavaju posebnosti i da ona nije meugranska
(intervidovska) bila je samo dimna propagandna zavjesa. Unato
kritikama, to je i razumljivo, pomorska strategija ratne mornarice SAD je bila potvrena. Iako je, kao i ostale granske strategije,
bila uzrok mnogim unim raspravama, ona je na neki nain bila
i mjera njezine verikacije. Mnoge od izjava danih u poetnom
razdoblju njezinog stvaranja, kao i kasnije, nakon njezine inauguracije, imale su za cilj dotjerivanje. Ona nikad nije predstavljala statian dokument, ve se neprestano aurirala i podvrgavala
provjerama u upravljanim krizama kako bi se dokazala njezina
vjerodostojnost.
Osnovni ogranieni uvjet za strukturu snaga ratne mornarice Sjedinjenih Amerikih Drava je to to su se iste pomorske
snage morale suprotstaviti snagama Sovjetskog Saveza u sluaju
opeg rata, a istodobno biti spremne za sudjelovanje u asimetrinim ratovima na obalama zemalja treeg svijeta, u biti nije
postojao. Horizontalna eskalacija (koja je bila u sjeni) zahtijevala
je od ratne mornarice Sjedinjenih Amerikih Drava veliki broj
udarnih skupina nosaa zrakoplova i veliku sposobnost za izvodjenje zranopomorskih udara. Kad se to postiglo u devedesetim godinama 20. stoljea Sjedinjene Amerike Drave mogle su
krenuti u globalno nastupanje prema Putu svile.
Pomorska strategija nastala je istodobno kada i sukob niskog intenziteta i oni su komplementarni. Sukob niskog intenziteta ima izrazito obiljeje ofanzivnosti naroito u prostorima
treega svijeta. Njime se na odreeni nain, rearmiralo naelo
intervencionizma u praksi meunarodnih odnosa, suglasno
odgovarajuim uvjetima. Sjedinjene Amerike Drave nakon
iskustava iz bivih ratnih i vojno intervencionistikih sukoba
u jugoistonj Aziji petnaest godina traile su odgovor kako ne
izgubiti mogui mali rat. Pronale su ga u opet u inverziji (n-1)
mijenjajui karakter rata iz simetrije u asimetriju. U tom kopernikanskom okretaju pomorska strategija i sukob niskog intenziteta iz osamdesetih godina 20. stoljea dobili su obiljeje globaliteta i danas ostaju glavna prijetnja zemljama treeg svijeta.
Velike sile gube ponekad male ratove. Zbog toga se male zemlje
ne bi trebale osjeati previe sigurno, naprotiv. Meutim, ono
egzemplarno u dosadanjim asimetrinim sukobima, posebno
kosovske, afganistanske i irake varijante, pokazuje da se mali
ipak nee tako lako dati zastraiti od potencijalnih osloboditelja
i donositelja bratske pomoi. No, unato tome opi rat (koji je u
prolosti bio osnovna pretpostavka i preokupacija planera SAD)
sada poinje nalikovati uzrocima i mogunostima prolih opih
(svjetskih) i ogranienih ratova, ali u izmijenjenim prvenstveno
tehnolokim uvjetima i sveobuhvatnosti njihove protenosti.
Sukob niskog intenziteta i njemu pridruena nova pomorska
325
strategija Sjedinjenih Amerikih Drava, krajem osamdesetih

godina 20. stoljea evoluirali su do zamisli da je napad na suverene drave mogu i kao presedan u obliku humanitarnog rata ili
sveopeg rata protiv terorizma.
Osim strategija i doktrina koje su preduvjeti za status svjetske velesile izuzetno je vano, kao to je reeno u prethodnom
poglavlju, vladati vanjskim strategijskim krugom, odnosno imati
svjetsko javno mnijenje na svoj strani, a to bez velikog praska
ne ide. Dva su takva primjera koja su Sjedinjene Amerike Drave
inaugurirale u svjetsku super velesilu. Jedan je Pearl Harbor, a
drugi 11. rujna 2001. Dok je prvi omoguio Sjedinjenim Dravama postati velesila u 20. stoljeu, drugi joj otvara put prema
globalnoj hegemoniji.
O emu je rije? Vratimo se za trenutak Prvom svjetskom ratu.
Kako je Japan od saveznika Englezima u Prvom svjetskom ratu
postao ljuti protivnik Sjedinjenim Dravama u Drugom, pokazuje
nam kratki uvod ovog dijela poglavlja. U emu je pozadina jednog
suludog, nepromiljenog i nepotrebnog napada na pomorsku
bazu, daleko od japanskih obala, koji nije rjeavao rat, a izazvao je
Sjedinjene Drave koje su dobile izgovor (ali ne i opravdanje) da
Japan na najstraniji nain prisile na bezuvjetnu kapitulaciju?
Planirajui dugorono strategiju ovladavanja tihooceanskim
prostranstvima Sjedinjene Amerike Drave korak po korak pripremale su Japanu zamku, koja se zvala Pearl Harbor. Poetak Drugog svjetskog rata na Tihom oceanu naglo i neoekivano je doao
samo za one koji ratove prate iskljuivo na njegovoj vanjskoj pojavnosti, a ne i onima, koji ratove promatraju s one druge, nevidljive
strane. Ipak, bilo je to iznenaenje za svjetsku javnost, koja je u to
doba bila zaokupljena ratom u Europi i Sjevernoj Africi.
U tridesetim godinama 20. stoljea podruja Dalekog istoka
i Tihog oceana inila su se relativno mirnim, a osvajanje kineskih teritorija, koje su provodile japanske carske oruane snage
izmeu 1931. i 1938. predstavljale su za prosjenog amerikog
i europskog graanina dogaaje koji se odvijaju negdje daleko
od njega. Sve se to stubokom promijenilo 7. prosinca 1941. iznenadnim napadom japanskih zrakoplova na ameriku pomorsku
bazu Pearl Harbor na Havajskom otoju, u kojoj su se nalazili
usidreni ratni brodovi Tihooceanske ote (Pacic Fleet) amerike
ratne mornarice (US Navy).
500 Od mnogobrojnih analiza, osvrta i studija o sluaju Pearl Harbor, a za objanjenje strategijskog modela operacije Kako vladati oceanima, koritena je
analiza pod naslovom: Napad na Pearl Habor, autora Roberta Baria, Zvonimira
Freivogela, Mladena Trnskog i Daria Vuljania objavljena u Hrvatskom vojniku,
prosinac 2001., te sijeanj-oujak 2002.
501 Osim brodovlja Tihooceanske ote u pomorskoj bazi stacionirane su postrojbe
Korpusa mornarikog pjeatva (United States Marine Corps) kao i amerike
kopnene vojske (US Army), odnosno zranih snaga (Air Force, USAAF).
GOSPODARI KAOSA
To je taj prvi veliki prasak za koji su svi malo upueniji znali

da e se dogoditi, a jedini koji nije znao je onaj koga se to izravno ticalo, tj. Sjedinjene Amerike Drave. Teko je uz sva uvjeravanja, napisane knjige i snimljene lmove, povjerovati da najjaa
sila svijeta nije znala to joj se sprema. Sluei se inverzijom (n-1),
omiljenim naelom determinista, moe se ustvrditi da politika
Sjedinjenih Drava ne samo to je to oekivala, nego je planski
i smiljeno pridonijela da se to dogodi. Sjeme za veliki prasak
posijano je jo davne 1853. kad je amerika pomorska ekspedicija predvoena komodorom Matthewom Calbraithom Perryjem
prisilila Japan na otvaranje prema svijetu. Nakon toga Japan
vrlo brzo kree u ekspanziju izvan matinog otoja i pripaja niz
Kurila te otoje Ryukyu. Nakon toga pozornost je usmjerena
prema Koreji. Pobjedom u ratu s Kinom Japan sporazumom iz
Shimonosekija dobiva Formozu (Tajvan) i Preskadorske otoke, te
luku Port Arthur i poluotok Laiotung. U tom trenutku otpoet
e sukobljavanje interesa Japana i Sjedinjenih Amerikih Drava
koje su potkraj 19. stoljea takoer otpoele svoju ekspanziju na
azijsko-tihooceanskom podruju. Kljuni cilj politike Sjedinjenih
Drava bio je zadravanje statusa jedine velike sile u zapadnoj
hemisferi, to ju je u etrdesetim godinama 19. stoljea proklamirala Monroeva doktrina. Ekspanzija Sjedinjenih Drava na
azijsko-tihooceanskom podruju imala je karakter uporinih
toaka. Prvo su kupile Aljasku od Rusije, a nakon toga su anektirali atole Midway (1867.), a administracija predsjednika Ulyssesa
Simpsona Granta preuzela je (1872.) otoje Samoa. Pred sam
kraj 19. stoljea Sjedinjene Drave anektiraju Havajsko otoje
(1898.) a iste godine, nakon rata s panjolskom, zauzimaju Kubu
i Filipine.
502 Japan vie nije mogao ostati izoliran izbor je bio prihvatiti izazov i prii
modernizaciji zemlje, ili prihvatiti sudbinu Kine koja je zbog nesposobnosti
prilagoavanja novim geopolitikim uvjetima sljedeih 150 godina ostala
izvrgnuta milosti velikih sila. Vladavina oguna roda Tokugawa denitivno je
sruena 1868., a u slijedeih dvadeset godina (razdoblje Meiji) Japan je proao
politiku, ekonomsku i tehnoloku modernizaciju po uzoru na velike europske
sile. Hrvatski vojnik, prosinac 2001. str. 70.
503 Pod pritiskom velikih sila Japan je zadnje dvije steevine bio prisiljem prepustiti Rusiji.
504 Monroeva doktrina, naziv za izolacionistiku i hegemonistiku politiku SAD-a,
koju je 2. prosinca 1823. u amerikom kongresu proklamirao James Monroe. U
vrijeme svog nastanka, ta je politika prvenstveno bila usmjerena protiv ruske
ekspanzije na zapadnoj obali SAD-a (poluotok Aljaska) i protiv intervencionistikih namjera Sv. Alijanse prema osamostaljenim panjolskim i portugalskim
kolonijama u Junoj Americi. Na osnovu Monroeve doktrine, SAD su zahtjevale
povlaenje intervencionistikih trupa Napoleona III. iz Meksika. Inzistirale su
na pravu iskljuive kontrole nad gradnjom Panamskog kanala. Predsjednik
Theodore Roosevelt ukljuio je u Monroevu doktrinu i princip tzv. preventivne
akcije protiv eventualnog mijeanja europskih sila u ameriku hemisferu. Opa
ekciklopedija (5), isto str. 556.
326
Prva ozbiljna kriza u odnosima izmeu Sjedinjenih Drava i

Japana izbila je zbog amerikog preuzimanja Havaja. Luka Pearl
Harbor pruala je amerikoj mornarici iznimno pogodnu lokaciju za bazu na sredinjem dijelu Tihog oceana. No, i Japan je bio
svjestan tog poloaja Havajskog otoja, kao uostalom i druge
velike sile. Jedan dogaaj oko Havaja zasluuje pozornost jer je
u mnogome bio uvertira za ono to e slijediti etrdesetitri godine kasnije. Naime, havajska bjelaka vlada 1897. (koja je 1893.
svrgnula vladu stavljenu od autohtonog stanovnitva) poduzela
je korake za smanjivanje broja stanovnika japanskog podrijetla
na Havajima, ali i japanskih interesa na otoku. U tom trenutku
na Havajima se nalazilo oko dvadeset pet tisua Japanaca, to je
bila etvrtina stanovnika Havaja i bilo ih je tri puta vie od Amerikanaca. Ovakva struktura stanovnitva bila je za ameriku vladu
neprihvatljiva zbog stratekog poloaja Havaja i blizine otoja
Sjedinjenim Amerikim Dravama. Da bi ostvarili planirane ciljeve Sjedinjene Drave radikaliziraju stanje tako da su havajski
dunosnici sprijeili iskrcavanje tisuu i dvjesto japanskih radnika, na to je japanska vlada odgovorila slanjem jednog ratnog
broda. Ova japanska iznuena akcija dala je amerikoj strani
opravdanje za potpunu aneksiju Havaja, koja je izvedena 1898.
Dotada zagovornici aneksije Havajskog otoja nisu mogli dobiti
veinu u amerikom Kongresu. Ovdje se pokazuje da su Amerikanci dobro poznavali nain funkcioniranja japanske politike
koja je imala obiljeje radikalne protuakcije.
Model operacije osvajanja uporine toke zvan Havaji je slijedei: uspostaviti vlast pa i manjinsku povui radikalan potez
tako da se protivnik izazove protivnik reagira jo radikalnijim potezom izravno u dvoritu suparnike strane taj potez protivnika
iskoristiti kao izgovor za provedbu svrenog ina.
Zavretkom Prvog svjetskog rata uslijedilo je dvadesetak
godina neskrivenog rivalstva izmeu Japana i Sjedinjenih Amerikih Drava, koje e na kraju 1941. dovesti do japanskog napada
na Pearl Harbor. Kako je dolo do toga? Na mirovnoj konferenciji u Versaillesu 1919. Sjedinjene Drave nisu uspjele sprijeiti
japansko zadravanje njemakih posjeda na Tihom oceanu, no
umjesto aneksije Japan se morao zadovoljiti samo mandatom za
upravljanje tim posjedima, koji je, meutim, sprjeavao njihovu
militarizaciju. U tim trenucima situacija je imala obiljeje statusa
quo. Prema treoj inaici plana Orange iz 1919., Sjedinjenim
Amerikim Dravama omogueno je odravanje poloaja glo505 Preliminarna inaica Ratnog plana Orange (kodni naziv za Japan) iz 1907.
razraivala je ratni sukob s Japanom oko Filipina i prebacivanje amerikih pomorskih snaga u Tihi ocean. Druga inaica (1913.) odnosila se na provoenje
obrambene strategije, sa snagama Ratne mornarice SAD-a podjeljenim izmeu
Atlanskog i Tihog oceana.
327
GOSPODARI KAOSA
328
balne pomorske sile koja je na kraju Prvog svjetskog rata zadobila odlunu prednost u broju kapitalnih ratnih brodova pred
Japanom. Ali, novi japanski posjedi na Tihom oceanu ojaali su
obranu japanskog nacionalnog teritorija i pojaali prijetnju napada na Havaje. Ipak, japanska brojana nadmo na podruju
zapadnog Tihog oceana donekle je umanjena prebacivanjem velikog broja brodova ratne mornarice SAD-a s Atlantskog na Tihi
ocean. U tim uvjetima ameriki strategijski plan u eventualnom
ratu s Japanom bilo je zauzimanje tih otoka i njihovo pretvaranje u prednje baze namijenjene prodoru u zapadni Tihi ocean,
s krajnjim ciljem blokade Japana. Otvaranje Panamskog kanala
1914. takoer je znatno olakalo poloaj amerike ratne mornarice, omoguivi brzo prebacivanje ratnih brodova s Atlantika.
Podruje Tihog oceana tada je postalo gravitacijska strategijska
toka, te je sukladno tome ratna mornarica Sjedinjenih Drava
usmjerila pozornost (i snage) s Atlantika na njega. Nakon toga
glavni protivnik postao je Japan.
Sredinom 1940. uslijedilo je niz dogaaja koji su obje zemlje na kraju doveli do puta prema ratu. Sklapanjem ugovora o
nenapadanju s tadanjim Sovjetskim Savezom u travnju 1940.,
Japan je neutralizirao vojnu prijetnju Manduriji. No, za daljnji
razvoj dogaaja bila je kljuna odluka amerike vlade o obustavi
izvoza nafte s istone obale Sjedinjenih Amerikih Drava, koja je
donijeta u lipnju. Japanski politiki vrh, mjesec dana kasnije,
na ovaj potez reagira tako to donosi odluku o ekspanziji prema
jugu (Francuska Indokina, Filipini, Malaja), uz voenje rata protiv Sjedinjenih Amerikih Drava, Velike Britanije i Nizozemske.
Japanska oruana sila je 24. srpnja 1940. (uz doputenje vlade iz
Vichija) okupirala Francusku Indokinu; dva dana kasnije ameriki
predsjednik Franklin Delano Roosevelt donosi odluku o potpunom embargu na izvoz nafte u Japan, kojoj su se prikljuile
britanska i nizozemska vlada, te o potpunom zamrzavanju svih
japanskih nancijskih sredstava u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Predsjednik Roosevelt je ovim radikaliziranim potezom
506 Japan je pokuavao smanjiti ovisnost o uvozu nafte, a posebice smanjenje koliine nafte uvezen iz SAD-a, koji nije meutim donio znatnije rezultate. Japan je
1940. uvozio 90 posto nafte iz inozemstva. Koliina uvezene nafte je varirala, od
30,6 milijuna barela 1938., do 37,1 milijun barela dvije godine poslije. Hrvatski
vojnik, isto, prosinac 2001. str. 77.
507 U Japanu je amerika odluka izazvala ok i nevjericu. U kolovozu 1941. preostale
strateke zalihe nafte omoguavale su dvanaestomjesenu opskrbu kopnene vojske te osmamnaestomjesenu opskrbu ratne mornarice. Zalihe su bile 54 milijuna
barela, od ega je za ratnu mornaricu bilo osigurano 29 milijuna. Hrvatski vojnik,
isto, prosinac 2001. str. 77.
508 Kad je donesena odluka o embargu na izvoz nafte Japanu ameriki veleposlanik u
Japnu Joseph E. Grew upozorio je nadreene kako e Tokio, ukoliko bude stjeran u
kut, umjesto potinjavanja amerikim zahtjevima, reagirati nasilno i bez upozorenja, u skladu s japanskim karakterom. Hrvatski vojnk, isto, prosinac 2001. str. 77.
329
Japan doveo u dvojbu jer je sada bio suoen s poputanjem

i promjenom politike ili njezinom jo veom eskalacijom treeg nije bilo. Kako poputanje nije uslijedilo to je za Sjedinjene
Amerike Drave bio znak da je u igri druga opcija. Planiranje
rata protiv Sjedinjenih Amerikih Drava Japan je pokrenuo
poetkom rujna, a u listopadu vladu princa Konoyea zamjenjuje
nova, predvoena ministrom rata generalom Hideki Tojom. Ovo
je za Sjedinjene Drave bila sigurna potvrda da se Japan odluio
za rat. Ostao je samo jedan problem za ostvarenje politikostratekog plana kako Japan navesti da on prvi napadne i po
mogunosti u amerikom dvoritu. Havaji i Pearl Harbor bili su
to poeljno rjeenje, poglavito zato to Japanci nisu zaboravili
1898. i ameriku aneksiju. Amerika politiko-diplomatska igra
uvlaenja Japana u zamku zvanu Pearl Harbor moga je poeti.
Da bi Japan bio obmanut, naveden i natjeran da prvi povue
radikalan potez Sjedinjene Amerike Drave nisu bile spremne za
nikakvo poputanje. Tako je propao i posljednji japanski pokuaj
pronalaenja kompromisa sa Sjedinjenim Amerikim Dravama
koji se sastojao u ponudi trenutnog povlaenja japanskih snaga
iz Indokine, zaustavljanju daljnje japanske ekspanzije u Aziji, te
povlaenju iz Kine nakon sklapanja mirovnog sporazuma s kuomintangkom vladom. Japan je takoer ponudio istupanje iz
Trojnog pakta. No, i ta inicijativa je propala, jer Japan nije mogao
prihvatiti, moglo bi se rei, ameriki ultimativni protuprijedlog
o potpunom povlaenju s azijskog kontinenta. Amerika igra
sastojala se u tome da Japan neprestano dovodi u poziciju ouvanja obraza. Potpuno povlaenje za Japan bi znailo podviti
rep u trenucima kada su relativno imali snanu mornaricu.
Planirana japanska osvajanja u jugoistonoj Aziji, (do tada
najvea operacija japanskih oruanih snaga u povijesti), nosila
su sa sobom opasnost od mogueg sukoba sa Sjedinjenim Amerikim Dravama, pa su stoga planovi za rat na Tihom oceanu
509 Ponuda je poslana u Washington putem specijalnog izaslanika Saburua Kurusua. Hrvatski vojnik, isto, str. 77.
510 Potpuno povlaenje podrazumijevalo je naputanje kineskog teritorija ukljuujui i Manduko, to je 26. studenoga 1941. kao ameriki zahtjev postavio
dravni tajnik, tj. ministar vanjskih poslova Cordell Hull.
511 Nakon Prvog svjetskog rata poloaj Japana na Dalekom istoku znatno je ojaao,
a njegov status velike sile formalno je potvren i Washingtonskim sporazumom
o ogranienju pomorskog naoruanja iz 1922., kojim je ogranieno pomorsko
naoruanje velikih sila i utvren odnos 5:5:3 u kapitalnim brodovima (nosai
zrakoplova i bojni brodovi) za pomorske snage Velike Britanije, SAD-a i Japana.
Iako je taj sporazum izazvao veliko nezadovoljstvo japanskih militaristikih
krugova, injenica je kako je on stavio Japan u poloaj najjae pomorske sile
na Tihom oceanu. Japan nije potivao mnoge odredbe tog sporazuma, poput
ogranienja u pogledu istisnine brodova i utvrivanja pojedinih pomorskih
baza, relativnu slabost u kapitalnim brodovima pokuao je nadoknaditi izgradnjom veeg broja razaraa i podmornica. Hrvatski vojnik, br. 30. i 31. prosinac
1997. i sijeanj 1998. i br. 79. sijeanj 2002.
GOSPODARI KAOSA
pripremani dugo, jo od 1938. Potkraj 1940. Vrhovni vojni savjet

razmatrao je prvi plan, odnosno vojno-tehniku i ekonomsku studiju u kojoj se objanjava potreba novih osvajanja radi opskrbe
japanske privrede sirovinama prijeko potrebnim za razvoj japanske privrede. Ta je studija pokazala kako je sam Japan ekonomski
preslab voditi i izdrati rat velikih razmjera, ali je istodobno jasno
brojano pokazala koliko je bogatstvo podruja planiranih za
osvajanje. To bogatstvo, posebice nafta u Nizozemskoj Istonoj
Indiji (dananjoj Indoneziji), bilo bi dostatno da Japanu osigura
nesmetanu opskrbu sirovinama, uputanje u ratne operacije irokih razmjera i brz razvoj industrije potrebne za rat.
S prvobitnim planom sloio se i zapovjednik Zdruene ote
japanske carske mornarice admiral Taisho Isoroku Yamamoto,
koji je potkraj 1940. dopunio plan gleditem kako Japan mora
prvi izvesti jaki i iznenadni napad, oslanjajui se ponajprije na
raspoloive snage ote (posebice na nosae zrakoplova) i to
istodobno po najvanijim vojnim ciljevima SAD-a, Velike Britanije i Nizozemske u podruju Tihog oceana. Cilj je bio nanijeti to
tee gubitke neprijatelju na moru, kako bi se osiguralo potrebno razdoblje (oko 16 mjeseci) ostalim japanskim pomorskim i
kopnenim snagama za osvajanje eljenih podruja Jugoistone
Azije, te kako bi se sprijeila mogua amerika intervencija i protunapad. Taj plan odmah je odobrio naelnik stoera pomorskih
snaga admiral Osami Nagano.
Zanimljivo je da su ideju napada na Pearl Harbor (a i to nije
sluajno) dali sami Amerikanci. Naime, u pripremi plana napada japanski vojni strunjaci koristili su iskustva amerike ratne
mornarice koja je jo 1932. odrala vojnu vjebu u kojoj je neprijateljska strana izvela napad na brodove usidrene u luci palubnim zrakoplovima s nosaa, koji su se neprimijeeni pribliili
Havajima i zapadnoj obali Sjedinjenih Amerikih Drava. Scenarij
vjebe osmislili su ameriki admirali Frank A. Schoeld i Douglas
512 Admiral Yamamoto je na amerikom sveuilitu Harvard 1919. i 1920. studirao

engleski jezik, a tijekom 30-ih godina bio je mornariki izaslanik u Washingtonu.
513 Admiral Yamamoto odlino je poznavao vojnu situaciju u SAD-u, a plan su
trebali izraditi naelnik stoera 11. zrakoplovne ote kontraadmiral Shosho
Takijuro Onishi koji je ispitivao sve mogunosti napada na Pearl Harbor iz zraka razliitim tipovima palubnih zrakoplova koji su bili u operativnoj uporabi u
carskoj ratnoj mornarici i kapetan fregate Chusa Minoru Genda (tada na dunosti zrakoplovnog asnika na nosau zrakoplova Kaga), japanski heroj iz rata s
Kinom i bivi mornariki izaslanik u Londonu. Zavrni operativni plan napada
nainio je kontraadmiral Shigerua Fukudomea iz glavnog zapovjednitva pomorskih snaga.
Kapetan fregate Genda je na temelju pozitivnih iskustava (poput napada britanskih torpednih aviona Fairey Swordsh s nosaa aviona HMS Illustrious na
talijanske ratne brodove usidrene u luci Taranto 11. studenoga 1940.) izradio
studiju koja je opravdala zamisao i obeavala potpuni uspjeh. Hrvatski vojnik,
isto, sijeanj 2002, str. 79.- 80.
330
Slika 19. Plovidba japanske eskadre do Havajskog otoja za napad na Pearl Harbor i njezin povratak u Japan. Izvor: Hrvatski vojnik, veljaa 2002. str. 79.
331
W. Yaenell. Vjeba je u amerikim vojnim krugovima kasnije izazvala dosta proturjenih stajalita te je na kraju odbaena kao
nerealna(!?). Na taj nain Sjedinjene Drave bacile su mamac na
koji e se devet godina kasnije uloviti japanski vojni vrh na elu s
admiralom Yamamotom.
Postrojbe japanske mornarice, a posebice mornariko zrakoplovstvo, tijekom slijedeih godinu dana intenzivno su se
uvjebavale u zaljevu Kagoshima na jugu otoka Kyushu. Admiral
Nagano je s jo trinaest asnika od 2. do 13. rujna 1941. u Ratnoj
koli Carske mornarice proveo ratni igru u kojoj su napadne
snage izgubile dva nosaa zrakoplova to je bio prihvatljivo za
japansku stranu. Istodobno, sve do studenoga 1941. izraivani su
detaljni planovi napada, kada je Glavni stoer japanskih carskih
oruanih snaga (Gunreibu) izvjeten o spremnosti za provedbu
strategijske napadne operacije (slika 19.). Zdruena ota, prema
planovima uporabe, zapoela je u studenome 1941. prikupljanjem taktikih skupina na sjeveroistoku Japana. Svaka od njih
je imala zasebni zadau u sklopu Havajske operacije (Hawaii
Sakusen) poznata i pod nazivom Operacija Z koju su trebali
zapoeti istodobno s glavnim napadom.
Amerike radioprislune postaje u sklopu federalne agencije
za radio komunikacije (Federal Agency for Radio Communications) zabiljeile su u razdoblju koje je prethodilo japanskom
napadu znatno pojaani intenzitet radio prometa i to ne samo
u kontinentalnom dijelu Sjedinjenih Amerikih Drava ve i na
podruju Havajskog otoja. Japan je u fazi pripreme operaci514 Registrirano je i otkriveno oko 500 radio postaja japanskih i njemakih pijuna
(agenata i obavjetajaca).
GOSPODARI KAOSA
je veliku pozornost dao operativnom djelovanju obavjetajnih

slubi pa je tako ustrojio veliku agenturnu mreu u koju su bili
ukljueni razliiti ljudi, od diplomatskih slubenika, posada japanskih trgovakih brodova, trgovakih putnika, turista pa sve
do specijalnih agenata iz japanskih oruanih snaga koji su prikriveno djelovali u raznim zemljama.
Na bojnom brodu Nagato istoimene klase (zastavni brod
admirala Yamamota) 5. veljae 1941. kapetan bojnog broda Kanji
Ogawa bio je ukratko upoznat sa sadrajem Operacije Z. Impresioniran vanou operacije odluio je poboljati djelovanje
obavjetajaca na podruju Havaja. Zbog nedostane strunosti,
ali i nepouzdanosti spavaa odluio je da se na Havaje poalju
kolovani mornariki obavjetajni asnici. Osim toga dotadanji
generalni konzul je zamijenjen, a za novog je postavljen iskusni diplomat Nagao Kita, dotada generalni konzul u Shangaju i
Cantonu (podruja od velikog interesa za japansku obavjetajnu
slubu). Koliko je japanski Glavni stoer oruanih snaga pridavao
znaenje obavjetajnoj pripremi operacije pokazuje primjer
kapetana korvete Suguru Suzuki i Toshihide Maejima koji su se
rujna 1941. ukrcali na trgovaki brod Taiyo Muru koji je za krajnje odredite imao luku Honoluluu. Umjesto redovitog plovnog
puta, brod je plovio daleko na sjever, izmeu otoka Midway i
Aleutskog otoja i zapadno prema Havajima tono plovnim
putem koji je planiran za japansku eskadru to je trebala napasti
Pearl Harbor. Nakon povratka, ti su asnici izloili svoja precizna
zapaanja admiralu Naganou iz kojih je bilo jasno vidljivo kako je
plan izvrsno zamiljen i isplaniran, ali i realan. Isto tako, japanska
vojna obavjetajna sluba Kempei Tai angairala je postrojbe za
radio izvianje vojnih komunikacija amerike ratne mornarice i
njezinih saveznika pa je u tu svrhu rabila i posebno opremljene
brodove i podmornice kao i specijalizirane skupine za ralambu
podataka prikupljenih iz otvorenih izvora (radio, novine i razne
publikacije). Njezin tajni agent sa specinom zadaom bio je
Takeo Yoshikawa, asnik japanske mornarice i djelatnik japanske obavjetajne slube, koji je u oujku 1941. poslan u japanski
generalni konzulat u Honoluluu kao vicekonzul Tadeshi Mori-
515 Ta agenturna mrea nosila je naziv Organizacija crnog zmaja (Ryu Hensei) i
dostavljala je tijekom rata japanskom politikom i vojnom vrhu donekle tone
podatke iz kojih se mogla, dodatnom ralambom, stvoriti donekle precizna
slika o stvarnoj situaciji u pojedinoj dravi i aktivnostima u njezinim oruanim
snagama. Agenti na podruju Jugoistone Azije djelovali su u sklopu Organizacije F. Posebna pozornost davala se spavaima koji su ivjeli na Havajima,
suradnicima japanske obavjetajne slube koji su manje-vie uspjeno prikupljali podatke o aktivnostima u irem podruju Tihog oceana. To su bili vlasnici
lokala u koje su zalazili ameriki mornari, vozai taksija, vlasnici frizerskih salona
u kojima su redovite goe bile supruge amerikih asnika itd. Hrvatsko slovo,
isto, sijeanj 2002. str. 80.
332
333
masu. Prikupljao je podatke o amerikoj Tihooceanskoj oti

smjetenoj u bazi Pearl Harbor i slao ih diplomatskim porukama,
rabei pri tome posebnu ifru J-19 (ili TSU) s potpisom generalnog konzula.
Posljednji sastanak Vrhovnog vojnog savjeta odran je nekoliko tjedana prije poetka rata, a na njemu je jo jednom u
potpunosti prouen precizan plan napada. Havajska operacija
sinkronizirana napadna djelovanja taktikih borbenih skupina
na razliitim operativnim smjerovima, sastojala se od tri faze uz
jo jednu potpornu.
Nasuprot japanskom stajao je ameriki ratni plan Rainbow
5 izraen u travnju 1941., nakon konferencije amerikih i britanskih stoera u Washingtonu. Temeljna zamisao plana bila je
ofenziva na europskom ratitu, a defanzivna na Tihom oceanu.
Potkraj lipnja 1941. kada je japanski napad postao vjerojatan, u
Washingtonu je sklopljen novi sporazum o uporabi amerikih,
britanskih i nizozemskih kopnenih i zranih snaga u sluaju
japanskog napada, ali nije postignuta suglasnost o uporabi pomorskih snaga. Tek nakon izbijanja rata, na konferenciji Arcadia
u Washingtonu (24. prosinca 1941.-14. sijenja 1942.) izraen je
novi plan kojim je bilo predvieno da se u 1942. ostane u stratekoj defanzivi, a da teite obrane bude na Burmi i tzv. malajskoj
516 Iako nije bio kolovani obavjetajac bio je kolovani pomorski asnik to mu
je omoguilo vrlo precizno poznavanje ustroja Tihooceanske ote, te klasa i
tipova brodova amerike ratne mornarice.
517 Zanimljivo je da je Takeo Yoshikawa posljednju poruku poslao samo 12 sati
prije japanskog napada. Jo je zanimljivije i udnije da amerika vojna obavjetajna sluba kao ni FBI nisu Yoshikawu prepoznale kao glavnog japanskog
obavjetajca na Havajima, pa je tako zajedno s ostalim osobljem japanskog
konzulata protjeran u Japan tek u kolovozu 1942. Takav propust mogao je biti
samo dio plana, a ne nesposobnosti amerike obavjetajne slube ili sposbnosti prikrivnja japanskog obavjetajca.
518 U prvoj fazi, brodovi iz posebno ustrojenog taktikog sastava (eskadra) u
sklopu Zdruene ote, trebali su izvesti iznenadni napad na Pearl Harbor, a
zapovjednik tog sastava bio je viceadmiral Chuso Chuichi Nagumo. U drugoj
fazi Postrojba junih mora (etvrta ota ojaana zrakoplovnim snagama sa
zranih luka u Japanu) trebala je zauzeti luku Rabaul na otoku New Britania
u Bismarckovom otoju, otoke Wake, Guam u Marijanskom otoju i Makin u
Gilbertovom otoju. Za zapovjednika te postrojbe odreen je zapovjednik etvrte ote, viceadmiral Shigeyoshi Inoue. U treoj fazi, postrojbe Druge i Tree
ote pod zapovjednitvom viceadmirala Nobutake Konda i viceadmirala Iboa
Takahashija, 11. zrane ote i zranih snaga Kineske ote, nosai zrakoplova iz
Tree i etvrte divizije, uz potporu krstarica i razaraa iz sastava cijele ote, uz
sudjelovanje postrojbi June armije kojom je zapovijedao general Hiko Taisho
Hisaichi Terauchi trebali su napasti i osvojiti Filipine, Tajland, Malaju, Singapur,
Burmu i Nizozemsku Istonu Indiju. Za zapovjednika tih postrojbi odreen je
zapovjednik Druge ote viceadmiral Kondo. U etvrtoj fazi koja bi sluila kao
potpora treoj, tj. invaziji Filipina, Malaje, i Tajlanda, Druga ota trebala je pruiti potporu osvajanju spomenutih podruja, koje su trebale obaviti postrojbe
Tree ote pod zapovjednitvom viceadmirala Takahashija. Hrvatski vojnik, isto,
sijeanj, 2002. str. 80.-81.
GOSPODARI KAOSA
334
barijeri (lanac otoka od Malezije do Australije) te da se podre

snage na Filipinima i odre najvanije pomorske komunikacije u
tom podruju.
Da je amerika politika pripremala zamku Japanu da prvi
napadne, vidljivo je iz analize prebaziranja Tihooceanske ote
iz baze San Pedra u Kaliforniji u novu bazu Pearl Harbor na havajskom otoku Oahu, koja je kao pomorska baza ustrojena 1919.
Flota je 17. svibnja 1940. prebazirana na temelju zapovijedi predsjednika Franklina Delana Roosevelta. Tadanji zapovjednik Tihooceanske ote kontraadmiral James O. Richardson upozoravao je,
kako je ota u novoj luci baziranja bezrazlono izvrgnuta mogunosti japanskog napada, te kako ne postoje temeljni preduvjeti
za djelotvornu obranu te pomorske baze. Predsjednik Roosevelt
opravdavao je svoju odluku kao odgovor na rastue japanske
apetite u tom dijelu Azije. Do kraja 1940. admiral Richardson
nastojao je bez uspjeha upozoriti politiki vrh na nemogunost
provedbe amerikih aktivnosti na zapadu Tihog oceana u sklopu
ratnih planova ratne mornarice SAD, a pod nazivom Orange i
Rainbow 5. Posljednja inaica, Raimbow 5 predviala je u sluaju japanskog ulaska u rat ameriko osvajanje poloaja u Marshallskom otoju. Uporni i profesionalno odgovorni admiral nije
shvatio suptilnost igre koja se igrala na najvioj politikoj razini,
a jo manje je mogao shvatiti to e to znaiti za njegovu zemlju
i svijet u iduih pedeset godina. Kada je nesvjesno odigrao svoju
planiranu ulogu katastroara u sijenju 1941. admiral Richardson je smijenjen, a na dunost zapovjednika Tihooceanske
ote postavljen je kontraadmiral Kimmel koji je tom prigodom
promaknut u in admirala, pri emu su preskoena tridesetidva
via, pomorska asnika. To je najbolji dokaz da je novoimenovani
zapovjednik Tihooceanske ote imao povjerenje predsjednika
Roosevelta i vjerojatno je nasluivao to se iza brda valja.
Tijekom srpnja 1941. ameriki predsjednik Franklin Delano
Roosevelt uputio je otru poruku vladi u Tokiju u kojoj naglaava kako bi napad Japana na Sovjetski Savez (to je Japancima
predlagao njemaki ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop) ozbiljno poremetio mir u podruju Tihog oceana. Da bi
prikrili svoje namjere japanska strana pozitivno je odgovorila na
kritiku i istaknula kako e se striktno drati neutralnog poloaja
u njemako-sovjetskom sukobu. Za dodatno postizanje uvjerljivosti o tobonjim japanskim miroljubivim namjerama, japanski
veleposlanik u Washingtonu admiral Kichisaburo Nomura stalno
519 Radi to djelotvornije provedbe tog plana, bilo je ustrojeno zajedniko zapovjednitvo za jugozapadni Tihi ocean i jugoistonu Aziju nazvanom ABDACOM
(American-British-Dutch-Australian Command) pod kojim su bila podruja
Burme, Malaje, Nizozemske Istone Indije, sjeverne i sjeverozapadne obale
Australije i Filipini. Novi Zeland te preostali dio Australije inili su posebnu zonu
pod nazivom ANZAC koja je vojno bila podreena amerikoj mornarici.
335
je davao izjave o miroljubivosti svoje vlade. Tri tjedna prije napada na Pearl Harbor, u Sjedinjene Drave je kao specijalni izaslanik
poslan profesionalni diplomat Saburo Kurusu ija je glavna zadaa bila raiavanje svih nesporazuma na relaciji Tokio-Washington. Meutim, stvarna zadaa veleposlanika Kurusua bila je
odugovlaenje pregovora i zavaravanje amerike strane pokazivanjem lane kooperativnosti visoke razine, te provedba mjera
za ostvarivanje potpunog iznenaenja kao elementa japanskog
plana napada na Pearl Harbor. Potkraj studenoga 1941. ameriki
ministar vanjskih poslova Cordell Hull je izjavio kako su pregovori bezuspjeni i kako su japansko-ameriki odnosi izvan svakog
diplomatskog nadzora. Unato takvoj situaciji Sjedinjene Drave
nisu htjele pokazati Japanu da oekuju (znaju) za njegove namjeru pa nisu poduzele potrebne mjere opreza, kako bi ga i dalje
ostavili u uvjerenju da e napad na Pearl Harbore biti lak zalogaj.
Amerika politika, promilja o svim moguim posljedicama, prije
svega o opravdanosti za uzvratni udarac (meunarodno pravni
aspekt). Predsjednik Roosevelt uputio je 6. prosinca 1941. (dan
uoi napada na Pearl Harbor) osobnu poslanicu japanskom caru,
no ona je stigla prekasno, jer je japanska ota ve bila na putu
prema Havajima i obavljala posljednje pripreme za planirani
napad. Moe se s pravom ustvrditi da je predsjednik Roosevelt
sigurno imao informacije o isplovljenju japanske ote i da istiu
posljednji sati do poetka rata na Tihom oceanu.
Da je amerika strana sve inila da Japan ne odustane (promjeni) svoj ratni plan i napadne prvi, pokazuju i postupci visokih
amerikih vojnih dunosnika. Na temelju uhvaenih japanskih
poruka, zapovjednitvo ratne mornarice Sjedinjenih Drava je
od 24. do 27. studenoga 1941. poslalo zapovjedniku Tihooceanske ote admiralu Kimmelu nekoliko upozorenja o agresivnim
namjerama i mogunosti napada japanskih oruanih snaga tijekom slijedeih dana, usmjerenih prema Filipinima, Malaji, Borneu
i Guamu, napad na Havaje nije uope spomenut(?). Istodobno je
i zapovjedniku kopnenih snaga na Havajima, generalu Shortu,
poslano slino upozorenje o neprijateljskim aktivnostima koje
mogu otpoeti svakog asa, u kojem se naglaavalo kako e ukoliko doe do sukoba, to znaiti ratni in usmjeren protiv Sjedinjenih Amerikih Drava. Unato alarmantnim porukama admiral
Kimmel nije toboe elio stvarati paniku ni uznemirivati civilno
puanstvo na Havajima, te nije poduzeo nita bitnije glede podizanja bojne spremnosti Tihooceanske ote na potrebnu razinu,
osim ophodnih aktivnosti ispred same luke Pearl Harbor i pretraivanja ulaznog kanala uz pomo minolovaca (zbog mogunosti
da japanske podmornice poloe mine pred ulaz u luku). Ovakvi
nesmotreni i neodgovorni postupci najviih zapovjednika s
obzirom na japansku obavjetajnu strukturu na Havajima nedvojbeno su uvjerili Japance da Amerikanci ne oekuju napad.
GOSPODARI KAOSA
336
Za dodatno uvjeravanje japanskih obavjetajaca na Havajima,

a time i japanskog vojnog vrha general Short je poduzeo jedino
protumjere usmjerene na sprjeavanje moguih diverzija niseia
tj. lokalnog japanskog puanstva. U skladu s doktrinom Kopnene vojske SAD-a, na zranim lukama je provedeno okupljanje
ratnih zrakoplova prema naelu krilo na krilo, kako bi se mogli
lake nadzirati i titi od moguih diverzija. Upravo je taj postupak
borbenog osiguranja dodatno uvrstio uvjerenje Japanaca da e
operacija napada na luku Pearl Harbor poluiti iznenaenje, jer je
to kasnije japanskim pilotima omoguilo laki odabir i unitavanje ciljeva na zemlji. Jedina vanija aktivnost koja je bila poduzeta bilo je ojaavanje amerikih baza na otocima Midway i Wake
zrakoplovima, streljivom i opremom. U biti to je bio operativni
razvoj snaga za djelovanja nakon japanskog napada.
Situacije i aktivnosti koje su se dogaale uoi japanskog napada jo su jednom pokazale ne samo da su Amerikanci znali za
japanske namjere, nego da njihova postavljena strategijska zamka dobro funkcionira. Amerika radioprisluna postaja smjetena
na Havajima zabiljeila je bitno poveanje intenziteta japanskih
vojnih komunikacija kao i poveani broj poruka koje su odailjale iz japanskog generalnog konzulata u Honoluluu. Takoer ni
poruci o nestanku meusobne komunikacije tj. radioprometa
etiri japanska nosaa zrakoplova od 4. do 6. prosinca 1941. nije
pridavana odgovarajua pozornost viih asnika u zapovjednitvu Tihooceanske ote, jer se smatralo kako se nosai nalaze u
japanskim teritorijalnim vodama gdje provode vjebovne aktivnosti. Jedna od izuzetno vanih poruka (tzv. Bomb plot) koja
je uhvaena 24. rujna 1941. bila je upuena iz Tokija generalnom
konzulatu na Havajima, u kojoj se baza Pearl Harbor dijeli na pet
sektora, a od japanskog agenta Takea Yoshikawe se trai da javi
tone lokacije usidrenih brodova unutar pojedinih sektora. Naalost ta deifrirana poruka nije poslana u zapovjednitvo Tihooceanske ote u Pearl Harboru ve amerikoj Azijskoj oti (US Asiatic Fleet) koja se nalazila na Filipinima i u podruju Nizozemske
Istone Indije, te nekolicini viih politikih i vojnih dunosnika u
Washingtonu koji nisu reagirali(?).
Dan prije napada na Pearl Harbor ameriko ministarstvo
obrane raspolagalo je deifriranom porukom japanskom izasla520 Admiral Kimmel i general Short nisu poduzeli nita vie od spomenutog ni
kada su 3. prosinca 1941. primili obavijest o spaljivanju dokumenata u japanskim diplomatskim predstavnitvima u Londonu, Hong Kongu, Singapuru,
Jakarti, Manili i u Washingtonu. Ta aktivnost bila je poznata Amerikancima kao
vjetrovita poruka broj 2353 koja je u sadraju vjetar pue istono (Higashi
no kaze hame) upozoravala djelatnike japanskih diplomatskih predstavnitava na potrebu prekida svih diplomatskih aktivnosti, te na poduzimanju svih
potrebnih mjera u sklopu priprema za otpoinjanje ratnih djelovanja. Hrvatski
vojnik, isto, str. 87.-88.
niku u Sjedinjenim Dravama o prekidu diplomatskih odnosa

Japan i SAD-a, a u noi 6. na 7. prosinca 1941. saznalo je i za instrukciju o predaji ultimatuma SAD-u. Unato tome, odgovorna
tijela nisu nita poduzela, to samo moe znaiti da su posljedice
za ljudstvo, brodovlje i tehniku u Pearl Harboru i na Havajima
kolateralna teta u jednom sosticiranom stratekom planu
svjetskih razmjera.
U zapovjednitvo japanske eskadre u jutarnjim satima 6.
prosinca 1941. stigla je obavijest o stanju u Pearl Harboru prema
kojoj je u luci bilo ukupno osam bojnih brodova, tri krstarice i
16 razaraa, dok su u dokovima i radionicama bile na remontu
etiri krstarice i pet razaraa. Provevi ralambu obavjetajnih
podataka o aktivnostima Amerikanaca u proteklih nekoliko dana
bilo je vidljivo kako su iz luke isplovila dva nosaa zrakoplova USS
Lexington (CV-2) istoimene klase i USS Entreprise (CV-6) klase Yorktown sedam tekih krstarica i 12 razaraa, a u luku se vratila dva
bojna broda (USS Nevada i Oklahoma). Posljednje obavjetajno
izvjee, primljeno u 21.00 sat, govorilo je kako je u luku uplovio jedan bojni brod (bila je rije o brodu meti USS Utah, bivem
bojnom brodu) i jedan matini brod za hidroavione (USS Curtiss)
tako da su se u luci nalazili svi bojni brodovi, ali ne i udarne skupine nosaa zrakoplova, to je izazvalo zabrinutost stoera eskadre
zbog mogue intervencije zrakoplova sa nosaa tijekom japanskog napada. Poradi razmatranja novonastale situacije, zapovjednik eskadre viceadmiral Bagumo sazvao je sastanak stoera na
admiralskom brodu, nosau zrakoplova Akagi. Glavno pitanje je
bilo hoe li slijedeeg dana svi bojni brodovi zaista biti u luci i postoji li mogunost da se u bazu vrate nosai zrakoplova. Naelnik
stoera eskadre kontraadmiral Shosho Ryunosuke Kusaka, koji je
vrlo dobro poznavao Tihooceansku otu, tvrdio je da se nijedan
nosa zrakoplova nee vratiti, te da e na dan napada u luci biti
jedino bojni brodovi. Taj asnik imao je pravo, jer sljedeeg dana
u luci zaista nije bilo niti jednog nosaa zrakoplova(?).
Mnogi su se analitiari i povjesniari nakon Drugog svjetskog
rata pitali, pa i do dana dananjega, zato Amerikanci nisu poduzeli nikakve ozbiljne protumjere iako su raspolagali podatcima o
521 Na dan japanskog napada u bazi Peral Harbor nalazilo se oko 155 ratnih i pomonih brodova, od ega osam bojnih brodova, dvije teke i est lakih krstarica, 43 razaraa i etiri otne podmornice, a ostalih 104 broda Tihooceanske
ote bila su na zadaama u sjevernom dijelu Thog ocena (blizu Aljake), du
obala Sjeverne i Jue Amerike, te uz sjevernu Australiju i Solomonske otoke u
zapadnom dijelu Tihog oceana. Na brodovima se nalazio vei dio posada (95
posto na bojnim brodovima, 98 posto na krstaricama i 85 posto na razaraima);
asnika je na bojnim brodovima bilo 60-70 posto, na krstaricama 65 posto i
na razaraima 50 posto. Zapovjednika u trenutku napada bilo je nazono na
bojnim borodvima 60 posto, na krstaricama 90 posto i na razaraima 63 posto.
Hrvatski vojnik, isto, veljaa 2002. str. 76. i str. 79.
337
GOSPODARI KAOSA
japanskim pripremama za rat. Da bi se neki dogaaji, a poglavito oni koji imaju obiljeje najvieg strategijskog dosega, mogli
razumjeti, potreban je vremenski razmak pa i od nekoliko desetaka godina. Pearl Harbour u svakom sluaju nakon 11. rujna 2001.
nema isto znaenje i percepciju koju je imao vie od ezdeset
godina. Osim toga, da bi se stvari razumjele potrebno ih je promatrati inverzno (n-1) kao to to doktrina determinizma nalae.
Kako odreeni, na prvi pogled ne vani (ali smiljeni) postupci (detalji), imaju dalekosene posljedice pokazuje nekoliko
slijedeih primjera. Prvo, postupak japanskog veleposlanika u
Washingtonu. Naime, uoi japanskog napada, u noi 6./7. prosinca 1941. japanskom veleposlanstvu u Washingtonu poslan je
brzojav koji je trebao predati amerikom ministru vanjskih poslova Cordellu Hullu, a radilo se o otrom ultimatumu u kojem
se Sjedinjenim Amerikim Dravama objavljuje rat. Planirano
ja da japanski veleposlanik admiral Kichisaburo Nomura urui
dokument tono u 13.00 sati po washingtonskom vremenu (u
7.30 sati po havajskom vremenu tj. oko pola sata prije nego to
bi zrakoplovi prvog vala zapoeli s bojnim djelovanjima.) Na
taj nain japanski napad bio bi legalan i u skladu s odredbama
meunarodnog prava, a Amerikanci ipak ne bi stigli obavijestiti
svoje lokalne zapovjednike o poetku napada, ni poduzeti potrebne protumjere. Meutim, zbog sporosti japanske diplomatske
slube(?) ultimatum nije uruen na vrijeme tako da je napad
izveden bez prethodne objave rata.
Drugo, amerike prislune radiopostaje uhvatile su poruku upuenu japanskom veleposlaniku u Washingtonu tijekom
veernjih sati 6. prosinca 1941., a obavjetajna sluba urno je
proslijedila deifriranu poruku u Bijelu kuu. Oko 21.30 u subotu
naveer, desetak sati prije japanskog napada na Pearl Harbor, poruku je proitao ameriki predsjednik Franklin Delano Roosevelt
u drutvu savjetnika za nacionalnu sigurnost Harryja Hopkinsa.
Na temelju raspoloivih podataka o aktivnostima japanske vojske, prosueno je kao e rat ubrzo zapoeti, te je odlueno kako
teite obrane treba staviti na podruje jugoistone Azije, a Pearl
Harbor nije ni spomenut(?).
522 Radioprislune postaje uspjele su nekoliko mjeseci prije napada deifrirati

odreeni broj poruka u kojima su japanskom Glavnom stoeru u Tokiju dostavljane informacije o aktivnostim amerike Tihooceanske ote, ali to nije izazvalo potrebnu pozornost visokih asnika u Washingtonu. Ameriki FBI takoer je
raspolagao podacima o aktivnostima japanskih obavjetajaca i obavjetajne
slube japanskih oruanih snaga. FBI je posjedivao i precizne upute upuene
japanskim obavjetajcima u kojima se naglaavalo, kako je, u sluaju poetka
rata, najvanija zadaa unitenje, zranih i pomorskih snaga na otoju Midway
i Havaji. Meutim sve to nije bilo dostatno za poduzimanje potrebitih mjera
predostronosti. Logina posljedica toga je bila potpuna nepripremljenost
amerikih snaga u Pearl Harboru, te ostvarivanje potpunog iznenaenja.
338
339
Tree, deifrirana poruka poslana je istodobno i naelniku

Glavnog stoera generalu Georgeu Marshallu, ali ju je on navodno prekasno proitao(?). Stoga je upozorenje o moguem napadu na Havajsko otoje u neka zapovjednitva stiglo samo dvadesetak minuta prije napada, izmeu 7.35 i 7.40. sati to nije bilo
dostatno za poduzimanje djelotvornih protumjera. Oteavajuu
okolnost predstavlja je i injenica da se to zbivalo u nedjeljno
jutro, tako da mnogi zapovjednici nisu jo bili u svojim uredima.
Japansko veleposlanstvo uruilo je ultimatum amerikom ministru vanjskih poslova Hullu tek u 14.30 po washingtonskom
vremenu, a pola sata ranije nazvao ga je predsjednik Roosevelt,
te ga obavijestio kako je Pearl Harbor napadnut. Prema uputama
predsjednika, ministar vanjskih poslova trebao je primiti japanskog veleposlanika, ali mu nije smio dati do znanja kako je obavijeten o napadu.
U Japanskom napadu unitena su, tee ili lake 23 ratna
broda, koji su kasnije gotovo svi popravljeni i postali operativno
uporabljivi za konani obraun s japanskom mornaricom. Na
zemlji je uniteno 188 zrakoplova, to za gospodarski monu
dravu kao to su Sjedinjene Amerike Drava, koje su svjesno
ule u rat, da u njemu pobijede, i pokrenule ratnu proizvodnju
to nije bio neki veliki gubitak. Gubitci u ljudstvu iznosili su 2390
ljudi, od toga 1999 pripadnika Ratne mornarice, 109 pripadnika
Marinskog korpusa, 233 pripadnika Kopnenih snaga i njezinih
zranih snaga, te 49 civila, dok je 1178 ljudi ranjeno. Logina posljedica japanskog napada na Pearl Harbor bilo je smjenjivanje
zapovjednika Tihooceanske ote admirala Kimmela i zapovjednika kopnenih snaga na Havajima generala pukovnika Waltera
Shorta. Ministar ratne mornarice SAD-a Frank Knox je 17. prosinca
1941. viceadmirala Pyea imenovao privremenim zapovjednikom
Tihooceanske ote, a 31. prosinca 1941. stalnim zapovjednikom
postao je admiral Chester W. Nimitz.
Ubrzo nakon napada ustrojena su razna vojna i civilna povjerenstva koja su na temelju dostupne dokumentacije trebala
ispitati i otkriti razloge potpunog promaaja u organizaciji obrane Havaja. Sva ta silna povjerenstva nikada nita nisu smisleno
zakljuila, a vrijeme je uinilo svoje, poglavito propaganda, naroito lmska, pa je Perl Harbor postao mit o stradanju i herojstvu amerikih vojnika, pa je kazna koja je Japance na kraju rata
zadesila u svijesti amerikih graana i danas, opravdana, isto kao
to e to sutra biti s Afganistanom i Irakom.
523 Zapovijed za napad japanskim zranim snagama izdaje kapetan fregate Chusa
Mitsuo Fuchide zapovjednik eskadrile bombardera B5N2 za horizontalno bombardiranje u 7.49 sati 7. prosinca 1941. putem radio veze. Zapovijed je glasila
To-ra, To-ra, To-ra to je bio znak zapovjednicima ostalih eskadrila za poetak
napada, ali je istodobno predstavljalo i poruku zapovjednitvu eskadrile kako
je napad zapoeo u potpunom iznenaenju.
GOSPODARI KAOSA
340
Ozbiljnije geostrateke i geopolitike analize nakon Drugog

svjetskog rata, a posebice u posljednjem desetljeu ukazuju da
je teorija zavjere, samo iskaz plana kojem je predsjednik Franklin Delano Roosevelt i ameriki politiki vrh iskoristio japanski
napad za homogeniziranje nacije i ulazak Sjedinjenih Amerikih
Drava u Drugi svjetski rat. Naprosto, Sjedinjene Drave su
iskoristile japanski napad kako bi Njemakoj (saveznici Japana)
objavile rat, te se na taj nain ukljuile u rjeavanje sudbine Europe radi osiguravanja svojih politikih, gospodarskih i vojnih
interesa u tom dijelu svijeta u kojem je dominantnu ulogu imala
Velika Britanija. Istodobno, Sjedinjene Amerike Drave izborile
su se za slobodu djelovanja na Tihom oceanu s kojeg e nakon
zavretka Drugog svjetskog rata bitno biti smanjen utjecaj Velike
524 U prilog postojanju plana idu i istinite, provjerene ili manje provjerene injenice:
(1) Peruanski veleposlanik u Tokiju dr. Ricardo Riveira-Shreiber izvjestio je 10.
sijenja 1941. jednog od tajnika u tamonjem veleposlanstvu Maxa Bishopa (a s
tim je upoznat i ameriki veleposlanik Joseph Grew) kako raspolae podatkom
o japanskom uvjebavanju napada torpedima koja su posebno prilagoena
plitkim vodama, te kako postoji mogunost napada na Pearl Harbor. Slino
izvjee poslao je i mornarikom izaslaniku SAD-a u Tokiju, kapetanu fregate
Smith-Huttonu. O tome da se planira napad 1. veljae upoznat je i admiral Husband E. Kimmell.
(2) Vojni izaslanik SAD-a u Meksiku takoer je javio u Washington kako Japanci
ubrzano grade depne podmornice koje e biti uporabljene na jednu od amerikih pomorskih baza u poruju Tihog oceana.
(3) Britanski agent Duko Popov je 10. kolovoza raspolagao preciznim informacijama o japanskim pripremama za napad koje je saznao iz razgovora s
bojnikom Ludovicom von Karsthoom, efom ispostave njemakog Abwera u
Portugalu. Informaciju je dostavio britanskom MI-6, a oni su ih do kraja kolovoza stavili na raspolaganje FBI-u.
(4) Istog mjeseca Britanski premjer Wiston Churchill i presjednik Roosevelt sastali su se na amerikoj tekoj krstarici USS Augusta (CA-31) klase Nothampton
u zeljevu Argentina na Newfoundlandu, a nakon sastanka Churchill je svojim
suradnicima izjavio kako je Roosevelt izrazio elju za ukljuenjem u rat u Europi, a to moe postii jedino ukoliko Jpanci napadnu neku od amerikih baza u
Tihom oceanu.
(5) Prislune radiopostaje britanskih vojnih snaga u Singapuru takoer su raspolagale informacijama o aktivnostima japanske ratne mornmarice, posebice
nakon to su od Amerikanaca dobili stroj za deifriranje mornarikih ifri uz
pomo kodova JN-25 i JN-25B.
(6) Sovjetski pijun Richard Sorge u rujnu 1941., izvjestio je Kremlj kako napad
na Pearl Harbor poinje za 60-ak dana, a to je diplomatskim putem proslijeeno u SAD.
(7) Tadanji njemaki veleposlanik u SAD-u dr. Thomsen (bio je protiv nacizma)
tajno je 13., studenog izvjestio ameriku stranu o pripremama za japanski napad.
(8) Brodovima japanske ratne mornarice 14. studenoga stigla je zapovijed o
promjeni ifara s poetkom u jutranjim satima 1. prosinca.
(9) Japanskoj eskadrili 25. studenoga upuena je ifrirana radioporuka admirala
Yamamotaa o poetku provedbe plana napada na Pearl Harbor. Uhvatile su je
amerike radioprislune postaje i odmah je proslijeena na deifriranje u Washington, a s njom je najvjerojatnije bio upoznat i predsjednik Roosevelt.
341
Britanije, Francuske, Nizozemske, panjolske i Njemake, pa je to

otvorilo put da Sjedinjene Drave uistinu postanu jedina prava
velesila svijeta na kraju 20. i poetkom 21. stoljea.
Smjela operacija Japana nije bila nita drugo nego nepromiljeno ulijetanje u protivniku dobro pripremljenu zamku.
Moe se samo ustvrditi da su Japanci koji su zapoeli rat protiv
Sjedinjenih Amerikih Drava, zapravo postigli, nogometnim
rjenikom reeno, autogol. Negativan rezultat je toliko velik da
se napad na Pear Harbor moe smatrati najveom stratekom
pogrjekom Drugog svjetskog rata, ponajprije u politikom pogledu. Oni su svojim napadom bez objave rata pobudili gnjev
Sjedinjenih Amerikih Drava, probudili ponos amerike ratne
mornarice i pruili priliku amerikoj politici da cijelu ameriku
naciju, dotada podvojenu i veim dijelom nesklonu ulasku u rat,
homogenizira i spremi uiniti krajnji napor radi pobjedonosnog
zavretka rata. U stratekom pogledu napad na Pearl Harbor
(10) Britanska radoprisluna postaja u Singapuru je 25. studenoga uhvatila i
deifrirala poruku admirala Yamamotoa o isplovljavanju japanske eskade iz
zaljeva Hitokappu Wan (kurilsko otoje) u smjeru Pearl Harbora. Istog dana britanske prislune radio postaje uhvatile su poruku japanskog ministra vanjskih
poslova u kojim se daju upute japanskim diplomatima u veleposlanstvima u
sluaju rata (poruka kiovito s istonim vjetrom oznaavala je poetak rata sa
SAD-om, oblano sa sjevernim vjetrom oznaavala je napad na Sovjetski Savez, a poruka vedro sa zapadnim vjetrom oznaavala je poetak ratnih djelovanja prema Velikoj Britaniji i Nizozemskoj). Sljedeeg dana premijer Churchill
u telefonskom razgovoru izvjeuje predsjednika Roosevelta kao se priprema
japanski napad na Pearl Harbor u sklopu ire operacije te da se oekuje i napad
na britanske i nizozemske baze. Istodobno, ministar vanjskih polsova SAD-a
Hull alje ultimatum Japanu da carsku vojsku povue iz Francuske Indokine i
cijele Kine. Poruku kiovito s istonim vjetrom 28. studenoga deifriraju i amerike radioprislune postaje.
(11) Nedaleko Cantona u Kini 30. studenoga oboren je japanski vojni zrakoplov
u kojem je pronaena zapovijed ifrirana kodom J-25 u kojoj je jasno poisalo:
Japan je doao u poloaj samoobrane te dosegnuo toku kad mora objaviti rat
SAD-u. Sa sadrajem te zapovijedi bio je najvjerojatnije upoznat i predsjednik
Roosevelt.
(12) Obavjetajna sluba 12. vojnopomorskog sektora San Francisko 1. prosinca 1941. ralambom podataka dobivenih radioizvianjem komunikacija
japanskih civilnih i trgovakih kompanija utvruje priblinu lokaciju japanske
eskadre. Istog je dana sovjetska obavjetajna sluba raspolagala podatkom o
priblinoj lokaciji japanske eskadre jer su dva ruska trgovaka broda na povratku iz New Yorka (Azerbejdan i Habarovsk) naila na japanske brodove te je od
Japana zatraeno njihovo proputanje.
(13) Poetkom prosinca uhvaena je radio poruka s japanskog tankera Shiriya
u kojoj je on javljao svoj toan poloaj te poziciju na kojoj je morao biti 3. prosinca.
(14) Od 16. studenoga do 7. prosinca 1941. radiotelegrasti na amerikom putnikom brodu SS Lurline, na putu iz San Franciska u Honoluluu (i na povratku u
San Francisko) uhvatili su 633 poruke koje su radiovalovima niske frekvencije (i
kratkog dometa) slali i primali pojedini brodovi japanske eskadre, koja nije provodila potpunu radioutnju. Nosai zrakoplova primali su zapovijedi iz Japana
radiovalovima visoke frekvencije, dalje ih prenosili ostali m brodovima uz pomo signalnih zastava i svjetlosnih signala, ali to zbog loih vremenskih uvjeta
GOSPODARI KAOSA
342
bio je besmislen, posebice ukoliko se uzmu u obzir njegove negativne politike posljedice. Prva zadaa japanske ote bila je
unitenje glavnih otnih snaga neprijatelja, ali Japanci to ipak
nisu postigli, jer se temeljna zamisao o stavljanju Tihooceanske
ote izvan operativne uporabe tijekom slijedeih mjeseci (kad
je trebalo osvojiti sferu prioriteta i stvoriti njezinu djelotvornu
obranu) nije ostvarila.
Sa stajalita vojnog umijea grjeka je u tome to je izvan
dohvata Japanaca ostala glavna snaga amerike ote koju je
zapravo inilo vie novih nosaa zrakoplova i brzih bojnih brodova koji su se upravo dovravali ili nalazili u izgradnji, a ne oni
stari na pearlharborskom sidritu. Uz to, japanski ratni plan
imao je glavni cilj osvajanje Malezijskog arhipelaga i prevlast na
nije bilo dostano, stoga su rabljene radiopostaje malog dometa. Zapovjednik
SS Lurline izvjestio je o tome ameriku ratnu mornaricu nakon uplovljenja u Honoluluu 6. prosinca, ali je i ta vijest takoer zagubljena u birokratskoj mrei.
(15) Predsjednik Rossevelt dobio je u posljednjim satima 1. prosinca na stol
deifriranu poruku u kojoj japanski ministar vanjskih poslova obavjetava japanskog veleposlanika u Njemakoj kako se pribliava dan oruanog sukoba
Japana i anglosaksonskih drava.
(16) U jutarnjim satima radioprisluna postaja u Singapuru 2. prosinca deifrirala je poruku koju je dobio zapovijednik eskadre viceadmiral Nagumo sa sadrajem Popnite se na brdo Niitaka koja je odmah proslijeena u London.
(17) Istog dana zapovjednik nizozemskih vojnih snaga u Istonoj Indiji general
Hein Ter Poorten, takoer je upoznat s porukom kiovito s istonim vjetrom
koju su uhvatile nizozemske radioprislune postaje na otoku Javi, a ona je 4.
prosinca proslijeana naelniku Glavnog stoera OS SAD-a generalu Marshallu
putem nizozemskog vojnog izaslanika u Washingtonu pukovnika Wijermana.
(18) Amerike radioprislune postaje raspolagale su podatkom kako su japanski brodovi u sastavu eskadre 2. prosinca poeli primjenjivati novu inaicu koda
J-25.
(19) Korejski pijun u Japanu Kilsoo Haan 4. prosinca amerikim senatorima
Cuy Gilletu i Maxwell Hamiltonu javlja kako raspolae podacima o japanskom
napadu na bazu Pearl Harbor, o emu senatori obavjetavaju State Department
i predsjednika Roosevelta. Sutradan predsjednik Roosevelt upuuje pismo australskom premijeru u kojem ga obavjetava kako je situacija vrlo ozbiljna ta
da svakog trenutka moe rezultirati otpoinjanjem vojnih sukoba. Istog dana
britanski Admiralitet upuuje predsjedniku Rooseveltu urnu obavijest o tome
kako e Tihooceanska ota biti napadnuta 7. prosinca 1941.
(20) Poruku u kojoj se japanskoj eskadri daju toni podaci o aktivnostima u
luci Pearl Harbor amerike radioprislune postaje uhvatile su 6. prosinca. U
veernjim satima istog dana zasjedao je ui kabinet na elu s predsjednikom
Rooseveltom u oekivanju japanskog napada.
(21) Japanski konzul u Budimpeti 7. prosinca urno je javljao u Tokio kako je
britanski Admiralitet upozorio predsjednika Roosevelta o tonom datumu napada. Hrvatski vojnik, isto, oujak 2002. str. 75.-76.
525 Japanci su unitili dva stara bojna broda i za dulje ili krae vrijeme onesposobili
est bojnih brodova (iako moderniziranih, ipak zastarjelih u odnosu na novoizgraene njemake i japanske bojne brodove) koji zbog male brzine i donekle
nedostatnog naoruanja nisu vie predstavljali udarnu snagu amerike ote.
Hrvatski vojnik, isto, oujak 2002. str. 77.
526 U taktinom pogledu napad na Pearl Harbor bio je pogrjeno izveden. Japanski zrakoplovi ostavili su gotovo netaknute vane objekte infrastrukture, a
ponajprije stalne ureaje arsenala i radionice za popravak brodova (posebice
Dalekom istoku. Amerika Tihooceanska ota bila je, bez obzira

na japanski napad, u poetku rata nemona to sprijeiti, a to je
moralo biti poznato i japanskom vodstvu. Liena dobrih baza zapadno od Pearl Harbora, ona je, ukoliko bi eljela intervenirati na
jugozapadnom dijelu Tihog oceana, morala prevaliti etiri do pet
tisua nautikih milja i pritom bi putem bila izvrgnuta napadima
japanskih podmornica i snanog zrakoplovstva s mnogobrojnih
japanskih baza u sredinjem dijelu Tihog oceana.
Zato ameriki ratni plan u sluaju japanskog napada na Filipine nije ni predviao da ota odmah intervenira, nego se dralo
kako e ona postupno zauzimati i eliminirati japanske baze i
tek onda krenuti prema zapadu. I iz tog razloga napad na Pearl
Harbor i poetna inicijativa Japanaca u Tihom oceanu nisu nita
bitno izmijenili u amerikom strategijskom planu. Taj plan je u
idue etiri godine u potpunosti ostvaren i svaka zabodena amerika zastava na gotovo svaki tihooceanski otok znaila je korak
po korak raanja i potvrivanja jedine i prave velesile dvadesetog
stoljea. Baene atomske bombe poetkom kolovoza 1945. bile
su u funkciji ruenja japanskog mita, a potpisivanje kapitulacije
na bojnom brodu Missuri u Tokijskom zaljevu bilo je upueno i
Japancima i Amerikancima. Prvima, kao in osvete za one potopljene bojne brodove u pearlharborskoj luci 7. prosinca 1941., a
onim drugima kao in zadovoljtine za pretrpljeno ponienje.
Model operacije kako vladati oceanima glasi: pustiti da protivnik ojaa i postane arogantan ponudi mu mamac (cilj) do kojeg
je najvie stalo protivniku i putiti ga da prvi napadne iskoristiti taj
napad za homogenizaciju nacije i opravdanost rata svim sredstvima zavriti rat ruenjem protivnikog mita, a saveznike istisnuti
s oceana i uiniti ih ovisnima o svojoj vojnoj moi.
3. Film kao najava globalnih svjetskih zbivanja

Pitanje je u obliku dvojbe: kako je jedan lm o prvom velikom
prasku najavio drugi veliki prasak ili kako mona amerika
lmska industrija nastupa kao savren propagandni politiki
stroj? Gotovo godinu dana medijskom i inom promidbom najavljivao se jedan lm. Nita novo reklo bi se, pa promidba je dio
uspjene prodaje proizvoda. Razvikani i dugo najavljivani lm,
meutim, bio je na temu Pearl Harbora, a i najbolji poznavatelji
lma teko mogu odmah odgovoriti koja bi to bila njegova inaica. Zato ba lm s takvom temom u 2001.? Oni stariji gledatelji
elektrinu centralu), koji su bili od odluujueg znaenja za daljni opstanak
glavnog amerikog uporita u Tihom oceanu. Uz to netaknuta su ostala velika
spremita nafte o kojima je ovisila bojna spremnost amerike ote. Unitenjem
navedenih objekata i ureaja Japanci bi amerikoj oti nanijeli kudikamo veu
tetu nego to su je poinili onesposobljavanjem bojnih brodova.
343
GOSPODARI KAOSA
rei e zbog ezdesete obljetnice tog dogaaja, a mlai e se

prisjetiti prie da su njihovi roditelji ve davno odgledali neku od
lmskih verzija na tu temu.
Kako je svijet na poetku 21. stoljea, svijet igre i igra, proizvodnje osjeaja i njihove besprizorne vulgarizirane prodaje,
tako je i lm Pearl Harbor kombinacija ratnog spektakla i melodrame u okviru povijesnog lma. Sroen i oblikovan na proizvodnju emocija pa povijest, melodrama i spektakl u ovoj verziji
Pearla ne funkcioniraju integralno kao cjelina nego kao mehaniki spoj u razvodnjenom obliku. Meutim, ono to je najbitnije
da se lm pojavio u kinodvoranama irom svijeta neposredno
prije dogaaja od 11. rujna 2001. Da bi proizvodnja emocija,
bila to vea, svi mogui klieji i opa mjesta anra su u ovom
lmu na hrpi, bez imalo ironijskog ili poetskog odmaka. Zato e
se lmski kritiari ustvrditi kako redatelj Michaela Baya zajedno s
producentima otkriva toplu vodu. Zapravo Pearl Harbor je tanka priica napuhana do nesluenih razmjera slabanog scenarijskog balona. O lmu kritiar e napisati: ako podijelimo Pearl na
dva dijela prvo ljubavno-melodramski, drugi ratno dramski s
povijesnim injenicama, onda emo zakljuiti da je onaj prvi napravljen s naglaenim patosom koji se pretvara u limunadu a da
onaj drugi, premda zanimljiv nedovoljno iskoriten za dostojnu
dramaturku prevagu. Dirljivi su prizori ratnog kaosa u Pearlu i
mnotvo scenskih uinaka koji pojaavaju vizualnu nabrijanost
prizora i daju im trodimenzionalni tih. Takozvani mali ljudi koji
stvaraju povijest su u treem planu, nisu detaljnije karakterizirani niti je njihova uloga do kraja iskristalizirana... Predsjednik
Roosewelt prikazan kao svojevrsna moralna vertikala u kolektivnom poistovjeenju amerikog naroda u tekim trenucima, to
lmu daje stanovitu pomalo naivnu notu. Zgodno je napravljen
kontrast uspavanog zemaljskog raja Havaja nasuprot zagluujue
potmule tutnjave zla (kurziv a.) poput zatija pred buru... Ipak
previe je proizvoljnosti i abloniziranog odvijanja prie pa to
odmae uvjerljivosti cjeline koja se na kraju pamti kao odve
hollywoodsko-naftalinski, shematian i nenadahnut pogled na
dio amerike i svjetske povijesti. Tako o lmu pie, lmski kritiar. S njegovim pogledima o vrijednosti lma moe se ovjek
slagati ili ne, ali to u ovom sluaju nije ni bitno. Ono to je bitno
za razumijevanje kako jedan sladunjav, ljubavno-melodramski,
ratno-dramatski napuhana pria, slabaan scenarij, vizualna nabrijanost prizora, trodimenzionalni tih, predsjednik Sjedinjenih
Amerikih Drava moralna vertikala, kolektivno poistovjei527 Kao redatelj lma Pearl Harbour potpisuje se Michael Bay. Uloge: Ben Aeck,
Kate Beckensale, Alec Baldwin.
528 O jednom ratu i jednoj eni, Ivan Suak, Hrvatsko slovo, 14. rujna 2001.
529 Ivan Suak, isto.
344
vanje amerikog naroda i konano kontrast amerikog raja i

nadolazeeg carstva zla, moe biti u funkciji pripreme onoga
to e se dogoditi 11. rujna 2001. Ne snimaju se ovakvi lmovi,
niti zbog ljubavne prie niti zbog ratno povijesnih injenica. Oni
su iskljuivo u funkciji kolektivne pripreme prije svega amerike,
ali i svjetske javnost, da e se povijest opet ponoviti. Njih treba
pripremiti za borbu protiv nadolazeeg zla, koje remeti ovozemaljski raj slobodnog zapadnog svijeta. To zlo nema nikakvih
obzira i ne preza ni od ega, ono unitava sve, od ljubavnog raomona do rashodovanih ratnih brodova. Zato je glavna poruka
lma da se od nadolazeeg zla spas moe nai samo u moralnoj
vertikali predsjednika i u proizvedenom kolektivnom poistovjeenju u borbi protiv tog zla. Umjesto svaka slinost s stvarnim
osobama i dogaajima je sluajna trebalo je ipak, na kraju ovog
lma pisati: svaka slinost, s buduim skoranjim dogaajem je
namjerna. To potvruje i vrijeme snimanja i vrijeme prikazivanja
lma, i njegove poruke. Zato lm Pearl Harbor, nije lm o dogaaju koji se odvijao prije vie od ezdeset godina, nego je to lm
o dogaaju koji je uslijedio neposredno nakon to je lm obiao
svjetske kino dvorane.
Nije samo lm Pearl Harbor pridonio homogeniziranju amerike nacije u predveerje zagluujue potmule tutnjave zla
oliene u putnikim zrakoplovima amerikih kompanija. Nakon
11. rujna promijenjena je i koncepcija reklamiranja proizvoda. U
reklamnim emisijama glavne su rijei I am an American. Tako je i
zrakoplovna tvrtka Boeing apelirala na Amerikance da zbiju redove u obrani. Sad je vrijeme da budemo dio velike amerike nacije,
sugerirala je jedna marketinka parola. Jedna njujorka prodavaonica cipela izvjesila je u svom izlogu parolu: Vanije je ono za
to stojimo, nego u kojim cipelama stojimo. Tako se amerika
nacija uz pomo lma, medija i reklama moralno naoruava za
budue ratove protiv carstva zla, a vodea velesila svijeta, nakon
drugog velikog praska, ulazi u globalni sukob, po istom scenariju
kao i u prvom, ali s jednom malom izmjenom, ne na oceanskim,
nego na kopnenim prostranstvima oko i na Putu svile.
4. Mo i bijeda geopolitike determinista

Gledatelji diljem svijeta na svojim televizijskim zaslonima (monoj igrai determinizma) 14. sijenja 2002. gledajui prizore iz
Argentine, mogli su vidjeti masu u trku, ljudi s rukama punih namirnica kako bjee s mjesta koja su maloas orobili: obian, pristojan svijet, preko noi, reklo bi se, nesavladivom silom prazna
eludca, pretvoren je u masovnog lopova. Pred oima se odvijao
345
530 Amerika kree u rat protiv nedomoljubnog duha, Hrvatsko slovo, Stjepan ulek, 4. sijenja 2002.
GOSPODARI KAOSA
346
najcrnji, teko vidljiv i u hollywoodskoj tvornici proizvodnje zla,

lm stvarnosti naih dana prema scenariju i u reiji i distribuciji
svjetskih determinista, na poetku treeg tisuljea. Obian je
gledatelj mogao samo nemono promatrati apokaliptine slike
u zemlji koja je izmeu dva rata bila jedna od dvadeset najrazvijenijih zemalja svijeta.
Kako je dolo do sudnjeg dana i to se uistinu zbilo u toj
relativno velikoj zemlji? Tko stoji iza poivenja jednog cijelog
naroda koji nije ni galamio na ulicama, jer za to nije imao vie
snage, nego je otimao? Je li to taj scenarij po kojem e deterministi ruiti sve nacionalne drave u zemljama treeg svijeta
kako bi uspostavili svoje kraljevstvo na zemlji? Nije li to moda
postupak po kojem e se i u budunosti malog obinog ovjeka,
koji nigdje na svijetu ne zahtijeva previe, svoditi na razinu podivljalog opora? Osim toga, to se nije dogaalo bilo gdje, nego
u zemlji s organiziranim trinim gospodarstvom, sindikatima,
drutvenim poretkom i, u cijelosti, europskim nainom ivota
svim onim vrijednostima koji su dio postmodernoga svijeta.
Sve to ipak se rasulo, u samo nekoliko dana i itavi su drutveni
slojevi, a naroito srednji stale, ostali bez iega.
Plan i planiranje, krivci su za to i zaista se potvruju rijei da
se nita u politici a posebno u geopolitici ne dogaa sluajno, i
da je to negdje bilo planirano. Po kojem i kakvom su planu svjetski deterministi Argentinu doveli u poziciju gubljenja svog bitka,
dostojanstva i identiteta?
Gospodarski i socijalni kaos u Argentini poeo se valjati jo u
jesen 2001. a posljedicom je slijepog (poslunikog) izvrenja naredaba Meunarodnog monetarnog fonda (MMF) te provedbom
svojevrsne kulturne revolucije, koja je dolaskom Raula Alfonsina
(UCR) na vlast 1983. (nakon rata za Malvine), pokrenuta toboe
zbog preporoda i ope demokratizacije drutva. Kolaps je uslijedio osamnaest godina kasnije, a kako se u Hrvatskoj sve ee
govori o argentinskom sindromu, moda e se, s obzirom na vrijeme inkubacije proizvodnje kaosa, iste slike moi vidjeti, negdje
poslije 2010. i u Hrvatskoj. Tada e, kad zavri svoj rad haaki sud,
Hrvatskoj biti izreena konana presuda, o dravi koja je nastala
na zloinu. Poslije toga sve je mogue, pa i argentinski scenarij.
Kada je argentinski determinirani kaos poeo, predsjednik
Fernando de la Rua, iz Radikalne stranke URC, lanice Socijalistike internacionale, a to dovoljno govori iji je instrument bio,
nije uspio zavriti svoj mandat, napustio je vlast poetkom 2002.
Od tada u vrlo kratkom vremenu u Casa Rosadi izredala su se tri
privremena predsjednika. Zamrznuti su ulozi u bankama, nacionalni novac peso naglo je izgubio na vrijednosti, a u tri mjeseca
531 Od konvertibilnosti 1 peso = 1 ameriki dolar, pao je u nekoliko dana na
odnos 3:1.
347
na poetku 2002. samo na podruju Buenos Airesa denitivno je

zatvorilo svoja vrata etrdeset tisua trgovina, dok u bolnicama
koje su ve i prije radile s reduciranim zdravstvenim osiguranjem
60 posto pacijenta nije moglo primiti potrebnu njegu.
Zanimljivim se ini, ali prije svega zbog opomene svim politiarima i politikama tzv. prijelaznih zemalja koje gaje iluziju
o dobrohotnosti onih koji toboe donose demokraciju, ljudska
prava, vladavinu prava, slobodu medija, multikulturalnost i sline darove iz arsenala determinizma, razjasniti faze po kojima je
Argentina baena na koljena.
Faza prva privatizacija svega. Argentini je prethodno nametnut stav da sve to je vlasnitvo drave koi ulaganja i daljnji razvoj drutva. Zato je privatizirano sve to je bilo dravno i sve iole
gospodarski vrijednije vie nije pripadalo Argentincima. Banke,
javne usluge, nafta, telekomunikacije prodavani su ispod cijene,
bilo kako i bilo kome, uglavnom velikim multinacionalnim kompanijama koje se bave pekulacijom, a koje su pojedinano
irile korupciju meu onima koji su ta poduzea dodjeljivali. A
potom su mediji i nevladine udruge optuivali Argentinu kao
korumpiranu zemlju. Uz to ila je stroga dravna proraunska
tednja koju je zahtijevao Meunarodni monetarni fond racionalizacija i skraivanje zdravstvenog, mirovinskog i obrazovnog
osiguranja, a tu je bilo i sustavno ocrnjivanje i onesposobljavanje
vojske. Koliko je samo slinost u Hrvatskoj s ovom prvom fazom.
Druga faza unitavanje vrjednota. Dok se provodila privatizacija i Argentinci ostajali bez materijalnog bitka istodobno
se unitavao, nacionalni i vjerski duh i potkopavalo sve to je
povezano s zdravom logikom u okviru promicanja i zatite nacionalnih interesa. Meka sila poela je tui iz svih oruja, pa
su u tiskovinama neki kolumnisti poeli pisati ime Boga malim
poetnim slovom, a demokraciju s velikim. Svatko tko je pokuao
532 Da Argentina nije usamljen sluaj pokazuje meksiki model privatizacije telekomunikacija a i hrvatski. Mnoge je gospodarske analitiare zaudila odluka
meksike vlade o prodaji kontrolnog paketa dionica Telmexa, jednog od rijetkih
meksikih poslovno zdravih poduzea koje je redovito donosilo prot. Strunjaci Svjetske banke procjenili su kako su najvei guitnici takve privatizacije
pretplatnici Temexsa a najvei dobitnici strani investitori novi vlasnici kontrolnog paketa dionica. (Slino se dogdilo s HT-om za vrijeme Raanove Vlade
u Hrvatskoj op. a.). Svjetska banka nadalje zakljuuje kako se takva privatizacija
Telmexsa svela na naplaivanje poreza meksikim preplatnicima i distribuciju
takvog poreza novim dioniarima. Pri tome, korisnici Temmexsa, koji je meksiki ostao po imenu (HT od 15. rujna 2004. i to vie nije op. a.). nisu dobili niti
obeana poboljanja usluga niti manje cijene takvih usluga... Jesu li slinosti
aktualnog stanja pregovora s poukom o privatizaciji Telmexsa prije dvedeset
godina suajne ili ne, ili je u pitanju provedba ve prokuanog modela privatizacije perla nacionalnog bogastva malih drava, saznat emo uskoro. Samo
da ne bude kasno! (Ve je kasno i prekasno. op. a.) Rasprodajom nacionalnog
bogastva do stausa najamnika u vlastoj kui, Ilija Rkman, Hrvatsko slovo, 29.
lipnja 2001.
GOSPODARI KAOSA
348
progovoriti o nacionalnim interesima ili upozoriti na pogubnost

privatizacije, u ime demokracije ili slobode tiska bivao je ocrnjen
na najgori nain, ali se istodobno nije mogao braniti. Jedino to
je ne napadnutim ostalo bila je sudska tuba, ali su se sudski procesi vukli godinama i kad bi bila donijeta nekakva presuda ona
je uglavnom ila u korist meke sile jer bi se u drukijem ishodu
kako se tumailo povrijedila sloboda tiska. Mladi su se preparirali posebnim metodama gdje se pojam modernizacije i obeani ulazak u pravi svijet poistovjeivao s nunou odstupanja
od nacionalnih simbola i od tradicije. Kako se u latinoamerikim
zemljama ne moe govoriti, kao primjerice u Hrvatskoj, o ulasku
u Europsku uniju, ondje se nudilo dostizanje standarda koji postoji u visokorazvijenim zemljama. Determinizirane parole poput
bolje da me pokradu napredni stranci nego domai glupani,
vrijeme nacija je prolo, u novom svjetskom poretku uspostavlja se novi nancijski i trgovaki red, zaduivanje je osnova
gospodarskog razvoja, bile su toliko prijemljive i zasljepljujue
da ih je prihvaala ne samo argentinska mlade nego ak i mnogi
gospodarstvenici. Nije potrebno naglaavati da oni razumniji,
koji su se toj pomutnji suprotstavljali, nisu bili uvaavani i da su
se nali ispred streljakog stroja meke sile te da su morali snositi drutvene i strukovne sankcije. U obrazovnim ustanovama,
pjevanje argentinske himne ili podizanje zastave, pojedini profesori i(ili) mediji ocjenjivali su kao negativno nasljee, a svako
iskazivanje domoljublja proglaavano je nacionalizmom. Sustav
vrjednota koji je nekako odravao argentinsku naciju na okupu
se uruio pod neprestanim i jakim pritiskom meke sile.
Trea faza gubitak povjerenja u izvrnu vlast. U ozraju naruenih vrjednota koje su deterministi u Argentini namjerno i
sustavno stvarali, logika i duh potroakog mentaliteta postali su
sr argentinske krize. Bez duhovne vertikale koju ine vrjednote,
ni narod ni vlada nisu bili spremni, i sposobni, suoiti se s posljedicama globalne trgovine, svedene na smanjenje svih trokova
proizvodnje, naroito rada. Krvotok gospodarskog sustava svake
zemlje nancije predane su u ruke svemonog Meunarodnog monetarnog fonda koji pak uvijek preporuuje isti lijek, i
Argentini i ostalim zemljama treeg svijeta, bez obzira na bolest,
vrst teaj domae valute i ogranienje javne potronje. Koliko
533 U Buenos Aires su stizali do samog poetka 2001. strani politiari i bankari, te
prvi ljudi iz MMF-a, s ponudama dodatnih kredita i s pohvalama Argentini kao
zemlji koja mora biti za cijelu Latinsku Ameriku primjer modernizacije, demokracije, prilagoavanja novom svjetskom poretku. Korupcija se irila na vrhovima dravnih ustanova. Rezultat tog naglog procesa bilo je to da se vanjski
dug popeo na 200 milijarda dolara (Argentina ima 37 milijuna stanovnika), da
je nezaposlenost dospjela na 24 posto (smatra se da istinit postotak kree oko
32 posto) a od zaposlenih ljudi preko polovica njih ne moe uplaivati u svoj
privatni mirovinski fond. Neka odu svi!, Domagoj Ante Petri, Hrvatsko slovo,
12. travnja 2002.
su se samo ove dvije preporuke u Hrvatskoj ule u posljednjih

pet godina. Osim preporuka deterministi nisu inili nita zaista
korisno na organiziranju pomoi argentinskoj vladi u nunoj potrebi promjene duga nacije, promjene odnosa u samoj proizvodnji tako i u odnosu stanovnitva prema potroakim navikama.
Nego naprotiv, oni su te potroake navike poticali. Posljedice su
bile, zamiranje ili odumiranje vlastite proizvodnje, porast cijena
preostalih vlastitih proizvoda u odnosu na konkurenciju, gubitak
povjerenja naroda u sposobnost vlade da uope moe rijeiti bilo
koje ivotno pitanje, uz istovremen porast nepovjerenja ljudi u
sebe same, poten rad, neizbjenu potrebu skromnijeg ivota.
Stvorena potroaka ovisnost potakla je zavist i proizvela nered
(determinirani kaos) pa je izgubljen drutveni sklad izmeu
bitnih slojeva puanstva to je dovelo u slijepu ulicu beznaa i
prizivanja vremena kad se moglo bolje ivjeti. U sluaju Hrvatske
stvar je ista: putem determiniziranih medija stvara se virtualno
stanje kako je za vrijeme socijalizma bilo bolje, meutim, za razliku od Argentine, ovdje je i ideoloka matrica uvedena u igru, to
sloaj drutvenih odnosa moe uiniti jo kaotinijim nego to bi
to nakon pobjede u Domovinskom ratu trebalo biti.
Openito gledajui, stanje u kojem su vrjednote obezvrijeene, cvjeta potronja i zaduivanje pojedinca i drave, a vlasnik
dobara je netko drugi, pa se tako zatvara krug iz kojeg izlaska
nema, osim u neredima, a oni u suvremenoj, sve sloenijoj civilizaciji, znae inverziju normalnog ivota (n-1) to sve vodi u determinirani kaos. U takvim okolnostima vie nikakva izvrna vlast
nema povjerenje vlastitog naroda i on se je spreman podvri
volji determinista.
etvrta faza uspostava vladavine determinista. Kad se realiziraju prethodne tri faze u etvrtoj slijedi zavrni udarac. Sredinom
2001. Meunarodni monetarni fond iznenada je zaledio daljnje
kredite Argentini, a rejting zemlje je po udnim kriterijima oboren na samo svjetsko dno. To je za posljedicu imalo nancijski
534 A budui da velika veina gradskog puanstva vie nema drugih izvora i priuva za preivljavanje, ini se da je zaista osuena na divljatvo kakvo nam s
agrentinskih trgova promie pred oima. injenica je da je obian ivot, bez
ikakve raskoi, u sloenom suvremenom drutvu skup, i kao takav ne nudi
gotovo nikakve mogunosti za neko prirodno stvarnje zaliha (nema vlastite
zemlje) a graani su doslovce osueni na rad za druge da bi preivjeli u nadi
poboljanja svojih gospodarskih prilika. Prilika koja bitno ne mijenja njihov
poloaj i svu e svoju nadu takva ovisna (ovisnika) drutva, drutva bez drugih
priuva, stavljati u ruke vlade, u vapaj za steenim pravima. A kad se vlada,
kao u ovom sluaju, i sama nae u zatvorenom krugu, izlaz se prividno nalazi
u naputanju svih zasada modernog drutva i teko je rei je li povratak na
normalni poredak uope vie mogu. Tango argentino, Branko Tinodi, Hrvatsko
slovo, 25. sijenja 2002.
535 Napomena: ovo pokazuje koliko su vjerodostojne ljestvica o kranju ljudskih
prva, slobodi medija, korumpiranosti, gospodarskom rastu koje objavljuju raznorazne svjetske asocijacije.
349
GOSPODARI KAOSA
kolaps i socijalne prosvjede diljem zemlje. Argentinska vlada

nije shvaala to se iza brda valja, i nije na vrijeme poduzela korake kojima bi sprijeila krah. Nasilje se poelo kotrljati ulicama
argentinskih gradova jer su se iznenada pojavile organizirane
skupine nezaposlenih prosvjednika zvanih piqueterosi, koji su
blokirali vane prometnice diljem zemlje. Kad je izvrna vlast
pokuala represivnim aparatom (policija, sudovi) vratiti stvar u
normalu i prometnice oistiti od blokada, ni sudovi ni policija
vie nisu imali ovlasti i (ili) drutveni autoritet za to. Oni rijetki
koji su to pokuali, prvo su bili izloeni medijskoj paljbi, a potom
smijenjeni s poloaja zbog tobonje autoritativnosti. Pokazavi
slabosti izvrna vlast je tako sama pripomogla razbuktavanju
prosvjeda koji su poprimali nove oblike, posebno u gradovima.
Autentini argentinski protestni proizvod je cacerolazo, lupanje
praznim loncima, protiv nezaposlenosti, korupcije u dravnim
ustanovama, kanjenja plaa i slinih pojava. Vlast koja je znala
samo sluati i izvravati ono to joj je sugerirano iz inozemstva i
koja je ivot zemlje odravala infuzijom novih kredita, odjednom
vie nije mogla funkcionirati. Prosvjedi koji su postali sve uestaliji morali su jednom dovesti do prolijevanja krvi. Poglavito se
to moglo oekivati kada su piqueterosi i cacerolerosi udruili
snage i poeli djelovati jedinstveno, a narodne skuptine, asambleas populares, nastajale u svim etvrtima glavnog i drugih gradova. To se i dogodilo u prvoj polovici prosinca 2001. u samom
Buenos Airesu kada su prosvjedi zavrili veim brojem mrtvih.
Planeri argentinskog kaosa, nakon krvi, izbezumljenoj masi,
toboe spontano, ali sve usklaeno, stavljaju u usta, istu krilaticu Neka odu svi!. Odlazak svih odnosio se na sve, na predsjednika, na vladu, kongres, politiare, sindikaliste, drutvene i
privredne vodee linosti. Ta gotovo nevjerojatna usklaenost
i sve radikalniji zahtjevi moda su iznenadili mnoge sudionike
u prosvjedima, ali povratka nije bilo. Napadi na politiare na
javnim mjestima, na suce, na vojnike, na parlamentarce, bilo
vladine bilo oporbene, postajali su sve ei. Zanimljivo je da
se na prosvjedima, nakon to su vidljivo ispolitizirani, agitacija
usmjerila protiv Vrhovnog suda. Ta ustanova pod udar gonia determinizma dola je u trenutku kada je pokuala odravati
536 Kad se socijalna i privredna kriza pretvorila u nacijski kolaps, poetkom prosinca 2001., iz lokalnih banaka je ziki, u gotovini, posebnim zrakoplovima
prebaeno u inozemstvo najmanje 12 milijarda dolara. Domagoj Ante Petri,
isto.
537 Na komemoraciju povodom dvadeset godinjice poetka rata za Malvinske
otoke (2. travnja 1982.) odranu u opernom kazalitu Teatro Coln, visoki dravni dunosnici i narodni zastupnici bojali su se doi. Domagoj Ante Petri, isto.
538 Na teniskom dvoboju Hrvatska Argentina (Ivanievi i Ljubii, protiv Canasa
i Arnolda), u subotu 6. travnja 2002., do te mjere je izvrijean sudac Vrhovnog
suda Eduardo Moline OConnor, koji je ujedno i podpresjednik Argentinskog
350
pravno stanje, donijevi veoma vanu presudu koja je upravo ila

u korist dobrog dijela prosvjednika. Naime, Vrhovni sud je donio
presudu po kojima banke moraju vratiti ulagaima zamrznute
tednje i uloge, pa zaista nije zauujue da se nakon toga naao
na udaru, onih koji su stali iza argentinskog kaosa.
Kada su sve institucije prozvane i proskribirane, u reiji
upravljaa kaosa pojavljuje se deus ex machina stranka Partido 1810, koja je osnovana poetkom travnja 2002. u Buenos
Airesu. Za svoju politiku platformu osnivai su uzeli preinaeno
prosvjednikog geslo neka odu svi!, naime vodstvo te nove
stranke u javnim nastupima isticalo je da vlast moraju preuzeti
novi, mladi ljudi, te da treba ukinuti mnoge ustanove i sprijeiti
korupciju. To su bile te rijei koje su godile uhu preparirane ali
i ogorene mase, i naravno bile su prihvaene. Tko su bili glavni
osnivai te spasonosne politike opcije? Jedan je 35-godinji
neurolog koji je diplomirao na Harvardu(!?), a drugi njegov vrnjak inenjer koji je studije zavrio u Cambridgeu(!?). Nakon
osnivanja stranke oni su poslali otvoreno pismo amerikom
predsjedniku Georgu W. Bushu i Meunarodnom monetarnom
fondu, u kojemu su zahtijevali da se Argentini ne prui nikakva
nancijska pomo sve dok ona ne ispuni nove uvjete Meunarodnog monetarnog fonda. Umjesto epiloga ovoj argentinskoj
prii, razlono je rei deterministi krug nikada ne ostavljaju
otvorenim. Oni su i na poetku i na kraju, istodobno pokazujui i
mo i bijedu. Mo, kako lako mogu ruiti drave i vlade, a bijedu,
da su imuni na patnje naroda i ugrozu ljudskih ivota.
Model operacije argentinski tango 2002 glasi: nakon izgubljenog rata (Malvini 1982.) na vlasti dovesti laicistiku vladu (lanicu
socijalistike internacionale) koja doputa privatizaciju svega
otvoriti proces ruenja vrjednota a poglavito kranskog (katolikog)
identiteta neovisno o tome to se radi o poslunoj vlasti i nju sruiti
pomou masovnih prosvjeda i nereda zavriti proces kaosa dovoenjem na vlast vanjskih suradnika iz deterministike mree.
5. Tko i zato razoruava zemlje treeg svijeta?

Kada se nad kninskom tvravom zavijorio hrvatski barjak oznaavajui zavrnicu pobjednike Oluje, i kad je predsjednik dr.
Franjo Tuman poljubio pobjedniku trobojku, hrvatski je ovjek
duboko u sebi slutio kako je svjedokom velebnog postignua.
teniskog saveza, da je pod prijetnjama morao napusti gledalite. Stranim novinarima je reeno da je gospodin koji je sa suprugom morao pobjei iz poasne
loe neki nepoteni bankar. Domagoj Ante Petri, isto.
539 Stranka 1810, dobila je naziv po godini kada se Argentina oslobodila panjolske kolonijalne vladavine. A koga se sad Argentina oslobaa, vjerojatno od
same sebe, od svog bitka.
351
GOSPODARI KAOSA
352
Bila je to svehrvatska pobjeda, ne darovana, vei izvojtena na

bojnom polju. to se devet godina poslije, s tom paradigmom
hrvatske pobjede dogaalo, ili se dogaa? to je ostalo od hrvatske pobjednike oruane sile? Mnogi e branitelji, ali ne samo
oni ustvrditi, malo toga. Trae se odgovori na pitanje, zato se
to dogaa? Racionalni pristup zaista teko moe odgovoriti na
nepodnoljivu zagluujuu kakofoniju koja slui ne samo da se
rtva agresije i ratni pobjednik nastoji pretvoriti u agresora na
vlastiti teritorij, nego se promie jo stranija teza, kako je svaka
dravotvorna ideja kod Hrvata dio zloinake (ustake) ideologije. Haake optunice to pokuavaju i pravno uobliiti.
Kriminalizacija Domovinskog rata ujedno je i kriminaliziranje Hrvatske vojske. To su naprosto spojene posude. Plan je vie
nego razvidan. Informacijskim ratom pomou meke sile (mediji) Hrvatsku vojsku prikazati zloinakom, a njezine generale, asnike, doasnike vojnike proskribirati kao, primitivce, kriminalce,
nasilnike, neobrazovane. Ta vojska i njezini pripadnici kao ljudski
talog moraju biti odstranjeni kako ne bi uznemirivali tobonju
uljuenu graansku Hrvatsku. Zato korifeji te graanske opcije ve punih etrnaest godina govore isto ustanoviti istinu o
nastanku hrvatske drave i o Domovinskom ratu. A kako je Oluja
paradigma i Domovinskog rata i duha Hrvatske vojske onda je ta
istina samo jedna. No, pitanje je posve drugo, eli li se zaista znati
istina? Do nje je lako doi, ako se ima htijenja, dobre volje, objektivnosti, i konano i potenja. Istina o Oluji vrlo je jednostavna.
Oluja je sprijeila ponavljanje Srebrenice, Oluja je zaustavila federalizaciju Hrvatske, Oluja je porazila strategiju terorizma, Oluja
je pokazala da Hrvatska vojska batini najsuvremeniju vojnu
doktrinu, Olujom je de facto obranjena ne samo Hrvatska, nego
i susjedna drava Bosna i Hercegovina, Olujom je uspostavljena
strategijska ravnotea na prostoru bive Jugoslavije i osiguran
mir. To je istina o Oluji, i to je istina o Hrvatskoj vojsci!
Sadanji trenutak Hrvatske i njezino razoruanje po drugi
put (prvi se odigrao 1991. prije prvih demokratskih izbora kada
je oduzeto oruje teritorijalne obrane) nije neka posebnost sama
po sebi. Proces razoruanja zemalja tzv. treega svijeta otpoeo
je jo osamdesetih godina prolog stoljea. Naime, proces je
unutar stoera determinista tj. . onih koji upravljaju krizama diljem svijeta osmiljen tako da se raspuste vojne ustanove a kao
zadnji cilj i sve institucije od znaaja za nacionalnu suverenost
u latinskoamerikim dravama. Poslije, tj. krajem prolog i poetkom ovog stoljea, kad se on pokazao uspjenim, primjenjuje
se, naravno, prilagoen lokalnim (regionalnim) posebnostima
diljem svijeta kao opomena i poziv na akciju u dravama s podruja jugoistoka Europe, Azije, Afrike i Srednjeg istoka. Dakle,
glavni cilj ovog procesa je bio kako razoriti vojske onih drava
iji su narodi odreeni da budu nerazvijena i jeftina radna snaga,
353
koja e sluiti buduem industrijsko-tehnolokom prosperitetu

globalizirane svjetske moi, ili onih zemlja kojima treba oduzeti
prirodne izvore (naftu, plin, pitku vodu, ume, plodnu zemlju,
more, priobalje i otoke). U tim novim (starim) shematskim modelima kolonijalnog ponaanja nala se i Hrvatska i njezina pobjednika vojska. Naalost moe se ustvrditi, to se Hrvatske tie, da
se ona upravo sada nalazi u tom procesu, ali s drugim formalnim
povodima. Namjera je dvojaka. Prvo, uskratiti da Hrvatska bude
primjer ostalim malobrojnim dravama, poglavito onim koje
se jo uvijek bore za svoju opstojnost da mogu odlunou, rtvovanjem i moralom pobijediti, Drugo, u sklopu stabilizacije
jugoistoka Europe, poblie prostora zvanom biva Jugoslavija,
Hrvatsku vojsku, kao pobjedniku vojsku uiniti da ne predstavlja gotovo nikakav atribut suverenost hrvatske drave. To se ini
pod vrlo prijemivim geslom ulazak u NATO.
Da bi se lake razumijevao ovaj proces nuno je opisati ono
to se dogodilo latinskoamerikim zemljama. Proces razoruanja u tom dijelu svijeta poeo je u travnju-lipnju 1982. iz
dva razloga: zbog Malvinskog rata, kojim je Argentina iz vojno-gospodarskih potreba nastojala vratiti okupirani teritorij,
otoke Malvine (Fakland), to su ih 1832. zaposjeli (okupirali)
Britanci. Drugi razlog je bio moratorij na meksike dugove to
ih je u rujnu 1982. po savjetu LaRouchea (Lyndon H., LaRouche,
mlai, ameriki politiki zatvorenik i bivi kandidat za predsjednika SAD.) proglasio meksiki predsjednik Jose Lopes Portillo.
Argentinu je, na njezinu molbu, u politikim krugovima Zapada
zagovarao upravo L. H. LaRouche. On je naglaavao da je rat za
Malvine (operacija Corporate) isprovocirala anglo-amerika
nancijska oligarhija, ne zbog sukoba oko otoka, ve stoga to
je prijetila mogunost gubitka nadzora nad bankarsko-nancijskim sustavom latinskoamerikih zemalja. U kolovozu te 1982. L.
H. LaRouche je predloio da latinskoamerike zemlje stvore zonu
zajednikog trita kojom bi se oduprle anglo-amerikoj nancijskoj i vojnoj agresiji, i ujedno razvile svoje neovisno gospodarstvo, slino Europskoj uniji. Ovo je bila crvena krpa jer bi to sruio kompletan, ve ustolieni i nadzirani, neokolonijalni odnos
interesa i snaga Sjedinjenih Amerikih Drava i Velike Britanije
na latinskoamerikom kontinentu, i oni to nisu mogli dopustiti.
Da bi sprijeili razvoj situacije u neeljenom smjeru utemeljili su
tzv. Meu-ameriki dijalog unutar Centra za znanstvenike Woodrow Wilson. Iz te radionice pod ravnateljskom palicom Abrahama Lowenthala, i lana programske skupine Luisa Goodmana,
540 Usp. The Plot to Annihilate the Armed Forces and the Nations of Ibero-America,
(Urota da se unite oruane snage i drave (nacije) latinske Amerike, EIR News
Service, Inc. Washington D.C. 1994, skupina autora pod vodstvom Gretchen &
Dennis Small.
GOSPODARI KAOSA
354
etiri godine kasnije izaao je projekt: kako razgraditi oruane

snage latinskoamerikih zemalja.
Glavna teza programske skupine koju je iznio Heraldo Munoz, (bivi profesor ileanskog sveuilita), bila je da se pokuaj
uspostave argentinskog suvereniteta nad Malvinima nikada ne
bi dogodio da je na vlasti u Argentini bila demokratska vlast.
Pod sintagmom demokratska vlast podrazumijevala se ona koja
je posluna i koju nadzire anglo-ameriki establishment. Nakon
zavretka rada na projektu ogranienog suvereniteta laitinskoamerikih zemalja taj Heraldo Munoz postao je veleposlanikom pri
Organizaciji amerikih drava koja je vie bila nadzorna udruga
Sjedinjenih Amerikih Drava, nego savjetodavno tijelo Latinoamerikanaca. Temeljni zakljuak Meu-amerikog dijaloga bio
je, da je najvea zapreka globalne i nancijske moi u Srednjoj i
Junoj Americi postojanje latinskoamerikih nacionalnih oruanih snaga, kao zatitnica dravnog suvereniteta, jer suverenitet
je neprijatelj globalizma, te ga zbog toga treba razgraditi. Od
tog vremena ukljuuje se meka sila koja udara na tvrdu silu,
odnosno poimaju medijski propagandni napadaji na oruane
snage svih latinskoamerikih zemalja. Istodobno su komunistiki
(ljeviarski) gerilski pokreti (udarna snaga determinizma) u latinskoamerikim dravama bili su snano podrani od Sjedinjenih
Amerikih Drava. Dodatni zakljuak programske skupine bio je
vie nego intrigantan, odnosno, doktrina koja e se primijeniti u
razgradnji oruanih snaga latinskoamerikih zemalja. U njoj se
polazilo od toga, kako je najbri put za razaranje oruanih snaga
optuivanje za zloine i krenje ljudskih prava. U primjeni te doktrine pored medija predvidjelo se i neophodno ukljuivanje i tzv.
nevladinih udruga.
Politiki projekt Meu-amerikog dijaloga krenuo je krajem
1982., kada je ameriki predsjednik Roland Regan te ideje izloio
u Britanskom parlamentu. Projekt je imao daleko ire konotacije.
Pored razgradnje oruanih snaga latinskoamerikih drava, u
projektu se tvrdilo da svijet ulazi u krizu izvora sirovina, to e ga
voditi do ope politike nestabilnosti. Stoga je nuno nametnuti
nove institucije, koje e biti sposobne nadzirati mnoge nacije i
dogaaje. Taj projekt demokracije ukljuio je tehnoloke i
druge restrikcije za nerazvijene zemlje, a Sjedinjenim Amerikim Dravama otvarao je eskluzivitet nad politikima pravima.
Zato je prema zamisli bilo nuno stvoriti prijelazne mree vlasti
koje e u ime demokracije provoditi novi svjetski poredak. Za
javnu stranu tog projekta zadueni su (a i danas su) Meunaro541 Jo 1975. u studiji Trilateralne komisije Task Force on the Governability of Democracies Huntington je bio jedan od tri autora koji je tvrdio da svijet ulazi u
krizu izvora sirovina, to e voditi do ope poltike nestabilnosti. Demilitarizacijom do neokolonijalizma, Hrvatsko slovo, Emil i, 15, veljae 2002.
dni monetarni fond i Svjetska banka kako bi se suverene drava

uinile nancijski ovisne putem kreditnog zaduivanja. Druga
strana te batine je promocija maltuzijanizma, ljudskih prava
onako kako ih iskljuivo vide Englezi i Amerikanci. U cijeli projekt
ukljueni su i ekolozi (zeleni) kojima je zadaa u ime zapadnih
upravljaa kriza iriti ideju da su ume i mora zajedniko vlasnitvo, a ne suvereno vlasnitvo drava, te se stoga u ime opih
ljudskih interesa njihova eksploatacija mora podvrgnuti nadzoru
svjetske moi, jer je ona jedina ta, koja zna ispravno to initi. Napomena: saborski sluaj izglasavanja (neizglasavanja) hrvatskog
gospodarskog pojasa, kao i stavovi da e se rjeavati kao ope,
zajedniko dobro o kojem e se brinuti Europska unija najbolje
potvruje dokle je taj globalni plan u svojoj provedbi odmakao.
Nakon to je projekt u cjelini dobio zeleno svjetlo, prvo, se
poela slamati Argentina, nakon nje Brazil, potom Meksiko i
Venezuela, a one ostale manje latinskoamerike zemlje nisu
predstavljale vie neki ozbiljniji problem.
Jedna od doktrinarnih metoda razgradnje oruanih snaga
latinskoamerikih drava jest depolitizacija vojske. Oruane
snage latinskih zemalja odgajane su na kranskoj tradiciji i
vjeri, dok su Amerikanci njihove vojne kole nastojali pretvoriti
u liberalistike upravne kole u kojima je vojsci zabranjeno politiki misliti. To u prijevodu znai prestati nacionalno misliti,
odnosno prestati misliti o zatiti nacionalnih interesa. Svaka
slinost sa Hrvatskom dvadesetak godina kasnije nije sluajna.
Naprotiv! O takozvanoj depolitizaciji Hrvatske vojske hrvatska
javnost od 2000. bombardirana je svakodnevno, ne samo u medijima. Glavni depolitizatori Hrvatske vojske, koje li ironije, postali su njezin vrhovni zapovjednik predsjednik drave i ministri
obrane, svi do jednoga, od nesretnog i smuenog Joze Radoa,
koji skuplja peticije protiv vlastite vojske, do arogantne i posve
nekompetentne ministrice eljke Antunovi i sada zbunjenog
poslunika Berislava Ronevia. Oni su svi skupa prvo uz potporu
ili nasljee laicistike Raanove Vlade, koja je bila svaalaka i
destruktivna, bez osjeaja za vojna pitanja i obranu nacionalnih
interesa, krenuli u tzv. preustroj vojske. Tih tobonjih preustroja
bilo je nekoliko, koji nikada nisu dovedeni do kraja, a strune
sugestije o preustroju uvijek su redovito dolazile izvana, a u posljednje vrijeme ni od koga drugoga, nego od Velike Britanije.
Sva ta silna preustrojavanja, trebala su dovesti do toga da pravog
preustroja i ne bude. Govorilo se o nekakvim inovacijama koje je
542 Brazil je bio druga najjaa karika u lancu, ali ondje se Americi suprostavio general Ernesto Geisel (1975.-1979.) koji je uspjeno radio na ekonomskom razvoju Brazila. Potpisavi ugovor o atomskoj energiji s Njemkom Geisel je opasno
ugrozio amerike planove na tom podruju: umjesto da bude izvor sirovina
Brazil je trebao postati lokalna velesila! No, nije dugo izdrao.
355
GOSPODARI KAOSA
napustila i biva JNA. Potom se gotovo izjednailo redovno i civilno vojno sluenje vojnog roka, to ne postoji nigdje u svijetu!
Zatim je uslijedila halabuka o potpunoj profesionalizaciji vojske,
ne shvaajui, ili namjerno ne uvaavajui da istu profesionalnu
vojsku imaju samo mone i velike sile koje su jake gospodarski,
nancijski, tehnoloki i s velikom brojem stanovnika to Hrvatska nije. Isto tako te velike zemlje imaju svoje nacionalne garde.
Zatim, tu se govorilo i o tehnolokoj zastarjelosti oruja! Bit nije
samo u oruju, nego u modernitetu doktrine i strategije. Hrvatska je vojska kao to je u uvodu reeno, u Domovinskom ratu
primjenjivala najsuvremeniju doktrinu, tj. ratovanje u etvrtoj
dimenziji. Sve u svemu, svrha tog silnog preustrojavanja, je kao
uiniti da Hrvatska drava ostane bez vlastite oruane sile po junoamerikom modelu. Vojska iji su pripadnici u obrambenom i
oslobodilakom ratu nosili krunicu, po zamisli determinista mora
biti razgraena. Zato je svrha tobonje depolitizacije vojske, unitenje morala, duha i simbola pod kojim je ta vojska pobijedila.
Dakle, nije teko zakljuiti kako su hrvatski i latinskoameriki
model razgradnje oruanih snaga u dlaku isti. Hrvatska vojska
je, poput onih latinskoamerikih, takoer, optuena kao zloinaka, takoer je sklona puistikim namjerama, (prema izjavama
predsjednika Stjepana Mesia i ne samo njega), takoer je, kao
takva opasna za ljudska prava i demokraciju, i ako se svim tim
grijesima doda jo nepotrebno i nekorisno troenje novaca poreznih obveznika, onda je zaista jedina sudbina koju zasluuje
razgradnja.
Metoda koja su Sjedinjene Amerike Drave i Velika Britanija
preporuavale proamerikim vladama uvijek je bila: ako treba
potaknite vojsku na pobunu kada je nespremna, a nakon toga
nemilosrdno poistite oruane snage od svih nacionalistikih
elemenata. Tako su drave Latinske Amerike, jedna za drugom,
poele gubiti svoju nacionalnu samobitnost i suverenitet. Da bi
vojsku nakon istki zastraili, preporukama upravljaa kriza, latinskoamerikim vladama bilo je zapovjeeno suenje najviim
asnicima, bez pomilovanja. Rezultat takvih metoda je obezglavljenje vojske i njezino pretvaranje u policiju, koja ima zadatak
da djeluje u okviru institucije Ujedinjenih naroda, koju kao to se
zna kontroliraju Britanci i Amerikanci.
Pa, ako vam se potovani itatelji uini da ste sve ove metode, naravno, s neto izmijenjenim polazitima, negdje prepoznali
u Hrvatskoj ne varate se.
6. Svjetska globalna idila 2015.
356
Kakva e biti geopolitika karta svijeta negdje oko 2015., dakle,

u vremenu kada e mnogobrojni narodi po planu determinista
ostati bez religije, bez pravde, bez vojske i bez suverenosti?
357
Umreena globalna ekonomija e biti voena velikim, neogranienim protokom informacija, ideja, kulturnih vrijednosti, kapitala, dobara, usluga i ljudi. Takvo globalizirano gospodarstvo
bit e glavni doprinos poveanoj politikoj stabilnosti u svijetu
2015., i ako njezina bogatstva i dobrobiti nee biti univerzalna.
Ovim rijeima, da ne bi bilo zabune, dokument Globalni Trendovi do 2015. zapravo, najavljuje premo odreenih zemalja, ili
ispravnije reeno, odreenih izdvojenih, nadnacionalnih centara
moi u raspolaganju prirodnim izvorima drugih zemalja, kojima
e suverenitet biti ogranien, vjera zabranjena, kultura unitena,
vojska rasputena, a pravni poredak diskreditiran jer e, primjerice, liberalizacija nacionalnih trita i njihovo umreavanje u globalno gospodarstvo za pojedine zemlje znaiti rasprodaju gotovo svih nacionalni izvora, dok e za mone znaiti prisvajanje tih
istih izvora. Jedan od kljunih dokumenata globalnog poretka je
dokument izgraen u suradnji CIA-e, National Intelligence Councila NIC , strunjaka amerike Vlade, nevladinih strunjaka,
pod nazivom Globalni trendovi do 2015.: dijalog o budunosti s
nevladinim strunjacima.
U dokumentu koji na najvioj strategijskoj razini razmatra
svijet u bliskoj budunosti nee biti mjesta za sve. U tom sluaju
nekima sigurno slijedi izopenje, tako da ne bi bilo nikakvog zavaravanja. Zbog toga dokumenta CIA i predvia to e se dogoditi sa zemljama koje budu zaostale u globalizacijskim procesima: Regije, zemlje i grupacije koje se budu osjeale izostavljene
iz procesa suoit e se s produbljivanjem ekonomske stagnacije,
politikom nestabilnou i kulturnim otuenjem, Oni e biti ishodita politikog, etnikog, ideolokog i religioznog ekstremizma,
zajedno s nasiljem koji je esto popratna pojava ekstremizmu.
U ovoj u mnogo emu prijepornoj tvrdnji moe se jednostavno
iitati ona puka izreka koja govori: il se pokloni il se ukloni ili
ispravnije il u te uklonit.
Taj vrli zapadni svijet nee se baviti bilo s kim nego sa zemljama u kojima vjera jo nije izopena, a nacionalne vrjednote
proskribirane. Te i takve anakronistike zemlje, naznaava se u
dokumentu, prisilit e Sjedinjene Amerike Drave i ostale razvijene zemlje Zapada da ostanu usredotoene na izazove starog
svijeta, ali ih to nee omesti da se istodobno usmjere na uinke
tehnologija novog svijeta. Iza ove relacije staro-novo krije se
projekcija induciranih kriza u svim podrujima gdje Sjedinjene
Amerike Drave imaju posebne, strateke interese, kako bi se
posredovanjem u upravljanim krizama nametnule kao imbenik
mira i stabilnosti, a nakon toga pomaga gospodarskog rekonstruiranja u kojem e upravo za sebe osigurati koritenje strate543 Dokument je izraen u prosincu 2000. pod naslovom Global Trends 2015: A
Dialogue About the Future with Nongovernment Experts.
GOSPODARI KAOSA
358
kih energetskih, prometnih, telekomunikacijskih i rudnih izvora.

Iz ovog dokumenta, kao to se vidi, proviruje doktrina determinizma: kako vladati svijetom, a ne kako svijet uiniti slobodnijim
i demokratskijim.
Dakle, jednostavno reeno ovaj ameriki dokument, konkretan je plan geostrateke i geopolitike projekcije svijeta 2015., i
ujedno neoboriv dokaz da vrijedi geslo: sve to e se dogoditi
u politici negdje je i planirano. Dokumentom su predstavljeni standardi i procedure Novog svjetskog poretka, odnosno
uvjeti, pod kojima e anakronistikim zemljama biti mogue
opstati, ali s vie ili manje ogranienim suverenitetom. U planski
projektiranom Novom svjetskom poretku nee se priznavati
tradicionalni suverenitet koji proizlazi iz naroda, ve e uspostaviti mutantni oblik dravnog suvereniteta, koji je uvjetovan
odnosom drave prema globalnom poretku, nad-vladi. Volja naroda vie nee uvjetovati ponaanje upravljaa dravom, ve e
njihove postupke uvjetovati volja globalne vlasti. U protivnom
slijedi izolacija i ignorancija. Hrvatska je naalost paradigma ove
inverzije odnosa volje naroda i vlasti. Zbog toga u prvom sluaju
nema referenduma o odnosu Hrvatske i Haakog suda, jer volja
hrvatskog naroda, po tumaenju determinista, ne obvezuje ni
izvrnu ni zakonodavnu vlast (Vladu i Sabor). U drugom sluaju,
amerikoj je politici do kraja 1995., tonije do Daytona, predsjednik Franjo Tuman bio poeljan partner kada je trebalo uspostaviti ravnoteu na jugoistoku Europe, pobijediti srpsku vojnu
silu i spasiti Bosnu i Hercegovinu, ali odmah nakon toga, uporno
i sustavno se radilo na njegovoj diskreditaciji, zato jer se nije htio
pokloniti volji globalne vlasti. To je razlog takozvane izolacije
Hrvatske u Tumanovim vremenima, a ne neka tobonja njegova autoritativnost.
I u projektiranoj (planskoj) geopolitikoj slici svijeta mogui su otkloni, pa se na kraju dokumenta navode etiri mogua
scenarija o tome to bi se moglo dogoditi u budunosti. Po prvom scenariju, svijet e u sveobuhvatnosti dosei virtualni krug
izmeu tehnologije, gospodarskog rasta, demografskih faktora,
djelotvornog upravljanja, koji e omoguiti veini svjetskog stanovnitva koritenje dobrobiti globalizacije. U tim okolnostima
uloga drave e se bitno smanjiti. Njezine e funkcije biti privatizirane ili e se provoditi javno povratnim partnerstvom da se
intenzivira globalna suradnja na mnogim pitanjima, kroz razliite
oblike meunarodnih ugovora.
Drugi scenarij predvia postojanje globalne elite, ali veina
svjetskog stanovnitva ne uspijeva iskoristiti dobrobiti globalizacije. Globalno gospodarstvo se dijeli na tri dijela: rast se nastavlja
u razvijenim zemljama, mnoge zemlje u razvoju biljee nizak ili
negativan rast, to rezultira poveanim nerazmjerom glede razvijenog svijeta, nezakonito (sivo) gospodarstvo ubrzano raste.
359
Politika vodstava na nacionalnoj razini su slaba, a na meunarodnoj razini upravljaki mehanizmi nedjelotvorni.
U treem scenariju svijet bi uao u izotravanje regionalnih
identiteta u Europi, Aziji i Junoj Americi, potaknut rastuim politikim otporom u Europi i Istonoj Aziji amerikom globalnom
vodstvu i globalizaciji po amerikom projektu. Svaka regija bila
bi zaokupljena vlastitim gospodarskim i politikim prioritetima. Dolo bi do porasta regionalnih gospodarskih integracija u
trgovini i nancijama. Stupanj ekonomskog rasta i regionalna
konkurencija bili bi relativno visoki. Sve navedeno bi uzrokovalo
prijenos odgovornosti s globalnih na regionalne institucije.
Prema etvrtom scenariju svijet bi bio podijeljen. Dolo bi do
rasta tenzija izmeu Sjedinjenih Amerikih Drava i Zapadne Europe. Razlog se vidi u amerikoj preokupaciji unutarnjim stanjem
i stagnaciji gospodarskog rasta. Ostatak svijeta zemlje Azije,
obje Amerike i zemlje istone i june Europe bile bi marginalizirane, gotovo bez ikakvih izvora politike ili nancijske potpore.
Ova etiri scenarija koji se mogu nazvati globalna idila, globalna stagnacija, regionalni egoizam i globalno sueljavanje,
svakoj razumnoj politici ne pruaju mnogo izbora. Svako opredjeljenje ako nije za idilu vodi u neizvjesnost, pa izbor u biti i ne
postoji. Za doi na put koji vodi prema idili ima jedan uvjet a to
je, mandatnu vladu (ona koja danas jest, a sutra nije) i koja ne
moe upravljati vremenom kao bitnim imbenikom modernog
gospodarstva i sustava predvianja, te upravljanja budunou
zamijeniti virtualnom. Zato se zamarati neim to je nedjelotvorno, sugerira interakcijski odnos ova etiri scenarija, ve jednostavno prihvatiti koncept virtualne drave, koja dugorono
planira razvoj i osigurava stabilnost. Dakle, tvorci GT-2015 za
bolesnika zvanog suverena drava preporuuju recept opi,
javni, dijalog o budunosti, mogu je jedino, ako uloga moderatora pripada institucijama civilnog drutva (itaj nikome), a ne
institucijama drave.
Ameriki projekt GT-2015 je naprosto projekt globalne drave. Zato u dijelu Nacionalno i meunarodno upravljanje stoji:
Drave e i dalje biti na svjetskoj sceni ali e nacionalne vlade
imati sve manji i manji nadzor nad protokom informacija, tehnologijom, zaraznim bolestima, migracijama, orujem, nancijskim
transakcijama (zakonitim ili nezakonitim) preko njezinih granica.
Nevladine institucije, od gospodarskih, poslovnih do neprotnih
organizacija igrat e sve veu ulogu u nacionalnim i meunarodnim odnosima. Kvaliteta vladanja odredit e se prema tome
koliko e se drave uklapati u te globalne procese.
Sjedinjene Amerike Drave, odnosno deterministiki planeri koji iza toga stoje, nedvojbeno, do 2015., ele uspostaviti
jedinstvenu, globalnu vladu sa svjetskim premijerom na elu.
Pri tomu, pomou moi kojom raspolau i statusom jedinstvene
GOSPODARI KAOSA
svjetske velesile ne ele se odrei uzurpiranog prava da odreuju

kojim zemljama e biti, a kojima nee biti, omogueno sudjelovanje u svjetskim procesima. Kojim to mehanizmima Sjedinjene
Amerike Drave mogu odreivati poloaj pojedinih zemlja
u globalnom poretku, i kako je to mogue? Vrlo jednostavno,
manipulacijom ljudi koji su na pozicijama vlasti u nacionalnim
dravama. Prvo, kroz privatne i dravne fondove dovode se
poslunici i nesposobni na vlast, potom se prikrivenim nastupanjem odreuju (propisuju) naini po kojima e ta vlada upravljati
zemljom. Na temelju rezultata takvog upravljanja odreuje se
poloaj zemlje u ukupnom svjetskom poretku. Paralelno s time
procesom dogaa se i jedan drugi, u kojem se nancijski, kadrovski, tehnoloki i edukacijski pomae civilni sektor kako bi se
njegovom manipulacijom drutveni procesi usmjerili u smjeru
koji odgovara amerikim globalnim interesima.
Jednadba ovakvog upravljanja svjetskim procesima glasi:
dovesti na vlast (putem krize) laicistiku vladu + institucijama civilnog drutva (nevladinim udrugama) razbijati jedinstvo zemlje i
ruiti (proskribirati) vrjednote, imati dualizam vlasti i stalno latentno nasilje + vladu koja ne ispunjava zahtjeve koji su joj prije odreeni, promijeniti novom = surogat drava, koja nema nadzor nad
informacijama, nancijama, oruanom silom (vojskom), zaraznim
bolestima, migracijama, tehnologijom, energetskim sustavom, medijima, ona naprosto nije vlasnik niega.
Primjera za ilustraciju ove jednadbe je i previe: Hrvatska,
Bosna i Hercegovina, Makedonija, Srbija i Crna Gora, Bugarska,
Rumunjska, Madarska, Slovaka, eka Republika, Poljska, baltike republike, Afganistan, Irak i Ukrajina. Sve ove drave i one
koje nisu nabrojene smo su svjei primjeri da je prva faza determiniranog kaosa prela preko njih. U jednih, kao Hrvatska, Bosna
i Hercegovina, Srbija i Crna Gora, Makedonija, Afganistan i Irak
izravno oruanim nasiljem, a u drugih, medijskim nasilnitvom.
Sada se sve one nalaze u istoj poziciji, s tom razlikom, da je cijena onih prvih mnogo vea. Svoj ples determinizam e nastaviti
i dalje koristei maksimalno meku silu kako bi se 2015. moglo
ustvrditi da globalna idila, onakvu kakvu predvia prva opcija u
projektu GT-2015, ipak utopija.
7. Je li svijet blie globalnom sueljavanju nego

regionalnom egoizmu?
360
Poto su Sjedinjene Amerike Drave na cijeloj zapadnoj polutki

uspostavile prevlast, pojava projekta GT-2015 je samo logina,
slijedna posljedica tog stanja. Na poetku treeg milenija, one na
tragu doktrine iz 1823. (James Monroe), pokuavaju staviti pod
nadzor cijeli globus. Danas kada vie nema bliskih i udaljenih
predjela u svijetu i gdje je teko razlikovati europska i neeuropska
361
ratna poprita, postavlja se dvojba, mogu li Sjedinjene Drave,

kao drava, uvijek i u potpunosti nadzirati svoju mo, ili ona polako, ali sigurno prelazi u ruke determinista. Uoavajui ovu pojavu, neki zabrinuti geopolitiari predlau povratak idejama senatora Williama Fulbrighta, koji je prije nekoliko desetljea u knjizi
Arogancija moi traio da Sjedinjene Amerike Drave odustanu od dominacije u svijetu i da se vrate staroj internacionalizaciji,
to jest suradnji sa svijetom i pomoi siromanim zemljama. Imaju
li dananje Sjedinjene Drave snage da se dragovoljno odreknu
svoje moi u svijetu? Sudei po projektu GT-2015, teko, jer je
determinizam ovladao Amerikom. Jo je vea zabluda misliti da
bi ogranienju moi Sjedinjenih Amerikih Drava moga pomoi
snana Europa. Ona, meutim, za sada ne postoji, a i da postoji, to ne bi nita promijenilo, naprotiv, to bi dovelo do ubrzane
destrukcije treeg svijeta jer su njome za razliku od Sjedinjenih
Amerikih Drava deterministi potpuno ovladali.
Gdje su izvorita ovakvog dananjeg politikog, diplomatskog, gospodarskog, vojnog, i kulturnog nastupanja Sjedinjenih
Amerikih Drava. Za objanjene nunim se ini vratiti u drugu
polovicu 20. stoljea, ali i ranije i vidjeti to su bili uzroci pojave
sukoba veeg ili manjeg intenziteta u razliitim podrujima svijeta. Samo poslije Drugog svjetskog rata zemlje Zapada na elu
sa Sjedinjenim Amerikim Dravama izazvale su ili isprovocirale
vie od 200 lokalnih ratova i oruanih sukoba. Izgovor je uvijek
bio isti, obrana demokracije i borba protiv reakcionarnih, protunarodnih reima. Povijesna iskustva pokazuju da je politika vladajuih krugova Sjedinjenih Amerikih Drava bila uvijek usmjerena na ekspanziju. Gotovo u istom momentu kad su Sjedinjene
Amerike Drave postale drava, one su se pretvorile u zemlju
sklonu vojnim intervencijama. Pokazatelji govore da su Sjedinjene Drave od 1798. do 1945. godine stopedesetipet puta uporabile svoje oruane snage u inozemstvu, od toga u 73 sluaja bez
objave rata. Amerika agresivnost poslije Drugog svjetskog rata,
kad su ovladale oceanima i potisnule dotadanje kolonijalne sile,
jo se vie poveala. Teite politike s pozicije sile bilo je naznaeno odmah, u prvim poslijeratnim godinama.
Parola svijet sada na nas gleda kao na lidere kasnije je
nala odraz u svim vojnim strategijama Sjedinjenih Amerikih
544 Amerika vojna sila globalizira svijet kao to su prije dvije tisue godina rimski
vojnici globlizirali germansku i keltsku Europu prema naelima rimskog prava,
briui sve na putu to im se priinilo barbarskim. Amerikanci poput starih
Rimljana, Stjepan ulek, Hrvatsko slovo, 1. oujka 2002.
545 To je izjava amerikog predsjednika Hary Truman iz 1947. Njezino pojanjenje
glasi: Dogaaji diktiraju da mi preuzmeno tu ulogu. Mjesto, uloga i odgovornost Sjedinjenih Amerikih Drava u svijetu diktiraju da one moraju raspolagati
takvom vojnom moi koja je adekvatna toj odgovornosti. Petrov, N. i dr., SAD i
NATO: Izvori ratne opasnosti, Moskva, Voenizdat, 1979. str. 36.
GOSPODARI KAOSA
Dravama u poslijeratnom periodu masovne odmazde,

elastinog odgovora, realistikog zastraivanja i direktne
konfrontacije. Pri tome se kroz svaku od njih, provlai ideja koritenja lokalnih ratova za postizanje vanjskopolitikih ciljeva.
Niti u uvjetima najvee konfrontacije s protivnikim politikovojnim savezom, Varavskim ugovorom, Sjedinjene Drave nisu
prestale posveivati posebnu panju tzv. lokalnim ratovima
i lokalnim krizama. Naprotiv, to je bila preokupacija koja je
nala svoje mjesto i u koncepcijama kao to su dva i po rata
i jedan i po rat, i u razliitim inaicama kontrarevolucionarnih ratova i geografske eskalacije. Za voenje takvih ratova u
Sjedinjenim Dravama formirane su specijalne postrojbe, pa i
same snage za brzo rasporeivanje imaju vatrogasnu ulogu
u iznenadnim i(ili) oekivanim krizama diljem svijeta, a ne linearno suprotstavljanje oruanim snagama drugih sila (velesila).
Iskustva iz poslijeratnog perioda svjedoe da Sjedinjene Drave
zauzimaju vodee mjesto meu drugim monim zemljama po
udjelu u lokalnim ratovima. U vremenu od 1945. do 1960. postotak udjela Sjedinjenih Amerikih Drava u ratovima i vojnim
sukobima iznosio je 39 posto, a u vremenu od 1971. do 1984.
59 posto, to najbolje potvruje da je intervencionizam bio dominantniji od izolacionizma. Kad je hladni rat bio na vrhuncu
od ezdesetih do osamdesetih godina 20. stoljea, (bipolarna
ravnotea moi) dolazi do smanjenja izravnog a poveava se
neizravni udjel Sjedinjenih Amerikih Drava u lokalnim ratovima i vojnim sukobima.
Mijeanje Sjedinjenih Amerikih Drava u lokalne ratove i
krize u zemljama treeg svijeta ima nekoliko bitnih obiljeja.
Prvo, dolo je do proirenja njihovog geografskog okvira pa
je na poetku 21. stoljea teite s podruja Afrike i Sredinje
Amerike premjetano u Aziju, tonije na i oko Puta svile. Drugo,
Sjedinjene Amerike Drave su za izravnom uporabom oruanu
sile posegnule u vie od jedne etvrtine (27 posto) svih slua546 Analiza 179 takvih ratova i oruanih sukoba, voenih od 1945. do 1985. godine pokazuje da udjel SAD-a u njima, izraeno u postocima, iznosi 48 posto,
od toga 13 posto neposredno i posredno 35 posto. Uraunati su samo ratovi u
kojima su SAD priznale da su se angairale. Imperijalizam glavni izvor lokalnih
ratova od 1945 do 1985. godine, G. Malinovskij, Voenno-istorieskij urnal, 27,
sijeanj 1996. str. 51-58.
547 Postotak izravnog udjela SAD-a u lokalnim ratovima i sukobima: 1945.-1960.
16 posto, 1961.-1970., 15 posto, 1971.-1984. 11 posto; neizravni udjel (ista
razdoblja): 23 posto, 34 posto, 48 posto. G. Malinovskij, isto.
548 Sjedinjene Amerike Drave nakon Drugog svjetskog rata sudjelovale su u sukobima razliitog intenziteta u svim podrujima svijeta, od toga priblino jedna
treina odnosila se na Aziju i Afriku i dvije treine na Sredinju i Junu Ameriku.
Neposredni udjel: Azija 13 posto, Afrika 7 posto, Sredinja i Juna Amerika
19 posto; Posredni udjel: Azija 32 posto, Afrika 34 , Sredinja i Juna Amertika 47 posto. G. Malinovskij, isto.
362
363
jeva njihovog udjela u krizama i sukobima. Tree, povod za

koritenje oruane sile Sjedinjene Drave nalazile su u formalnim
i vrlo dvojbenim povodima kojima su opravdavali svoj vojni
angaman. etvrto, izravnoj uporabi amerike oruane sile
najee je prethodilo pomaganje revolucionarnih ili demokratskih pokreta i njihovih oruanih formacija, a oruanim odredima najamnika, pruana je vatrena potpora zrakoplovstvom
i(ili) pomorskim snagama. Peto, vie od polovine (57 posto)
sukoba i ratova koje su vodile Sjedinjene Amerike Drave imali
su koalicijski karakter. Washingtonu je takvo obiljeje nuno jer
intervencije dobivaju predikat meunarodne akcije pa se lake
izbjegava osuda meunarodne javnosti i Ujedinjenih naroda.
esto, orijentacija na neizravan pristup dosegla je gotovo tri etvrtine (73 posto) svih sluajeva sudjelovanja Sjedinjenih Amerikih Drava u lokalnim sukobima i krizama. Oblici neizravnog
549 Olakotnu okolnost za izravnu uporabu vojne sile ini i postojanje u 114 zemalja
svijeta, 2500 amerikih baza i vojnih objekata, u kojima se pri kraju 20. stoljea
nalazilo 523 800 pripadnika oruanih snaga SAD-a. Militraizam SA: Voennaja
maina, bloki, bazy i akty agressii: Spravonik, Moskva, Politizdat, 1985. str. 208.
550 Primjeri u kolovozu 1946. za eskalaciju posebnog rata koji su ve vodile u
Junom Vijetnamu i pred poetak intervencije protiv DR Vijetnama Sjedinjene Drave su izvele provokativnu akciju u teritorijalnim vodama DR VIjetnama
(Tokinki incident). Kongres SAD je zatim, usvojio rezoluciju (iji je projekt bio
unaprijed pripremljen) dajui Vladi punu slobodu djelovanja za poduzimanje
svih uzvratnih mjera. Prije svrgavanja zakonite vlade u Gvatemali, 1954, Washington je lansirao glasine da ta zemlja kupuje zrakoplove, to, toboe, moe
ugroziti sigurnost zapadne polusvefere. Slian model primjenjen je i u Nikaragvi. Kao neposredni povod za interveciju SAD protiv Grenade posluila je navodna molba nekih istonokaripskih zemalja da i same uzmu udjela u napadu na
Grenadu, toboe radi uspostavljanja ustavnog poretka i vladinih institucija, jer
je u toj zemlji nastao opasan vakum vlasti poslije ubojstva predsjednika vlade
Bishopa. To ubojstvo, kako je kasnije otkriveno, organizirala je CIA. Najsvjeiji
primjer je napad na Irak i pria o oruju masovnog unitenja (vidi drugo poglavlje). G. Malinovskij, isto.
551 Na primjer, SAD su protiv Patriotskog fronta Laosa najprije uporabile oruane
snage Sajgona i Tajlanda, a nakon toga, od 1964. poinju uprabljivati i svoje
oruane snage.
552 SAD su intervencijama u zemljama treeg svijeta esto koristile najamnike
iz razliitih zapadnih zemalja. U mnogim amerikim gradovima djeluju centri
za vrbovanje najamnika, a naciraju ih i pripremaju specijalne slube SAD.
Uporabljeni su u intrevenciji na Kubi, Zairu, Sejselkim otocima, a djelovali su u
neobjavljnim ratovima u Angoli, Afganistanu, Nikaragvi. G. Malinovskij, isto.
553 Pojavi kriznih arita pridonosi i stalno prisustvo pomorskih sastava ratne
mornarice SAD u vodama Tihog, Atlanskog i Indijskog ocena, u Sredozemnom
moru i Perzijskom zaljevu. Te snage osim to izravno sudjeluju u lokalnim ratovima, slue i za pritiske na mnoge suverene zemlje za vrijeme sukoba.
554 To potvruju injenice o simbolinom udjelu oruanih snaga satelita u koaliciji.
Tako, u korejskom ratu jedinice kopnene vojske 15 zemalja, koje su ulazile u sastav oruanih snaga UN inile su samo 4,1 posto ukupnih intervencionistikih
snaga; za vrijeme vijetanskog rata u junom Vijetnamu brojno stanje postrojbi kopnene vojske saveznika SAD iznosilo je 11,6 posto od ukup nopg broja
stanja intervencionistikih snaga. Prilikom intervencije SAD-a u Dominikanskoj
Republici, brojno stanje latinskoamerike brigade, formirane od kontigenta
GOSPODARI KAOSA
nastupanja su raznovrsni, od podrke drugim saveznikim i (ili)

prijateljskim zemljama, preko politike, diplomatske i nancijske potpore proamerikim reima i politikim skupinama, izvoza
naoruanja, slanja vojnih savjetnika i instruktora, stavljanja na
raspolaganje transportnih sredstava za prevoenje postrojbi i
drugih tereta, koritenja svojih vojnih baza na teritorijima drugih
drava, do pruanja diplomatske potpore u UN-u ili u drugim
regionalnim organizacijama, poduzimanja u njihovom interesu
razliitih mjera gospodarskog, politikog i propagandnog karaktera.
Oblikujui geopolitiku kartu svijeta prema svojim interesima i privikavajui tijekom druge polovice 20. stoljea svjetsku
javnost na stanje u kojemu su lokalni ratovi, sukobi i krize normalna, ak neizbjena pojava, a koristei itav sustav teoretskih,
pravnih, diplomatskih i propagandnih opravdanja za provedbu
politike intervencionizma, administracija Bijele kue uspjela je
priskrbiti za Sjedinjene Amerike Drave ulogu prvog policajca
svijeta. Meutim, sve inaice stvarne ili izmiljene prie juer o
komunistikoj opasnosti, a na poetku 21. stoljea o meunarodnom terorizmu otkrivaju oigledne proturjenosti izmeu enormnog poveanja prorauna amerike administracije u
pogledu uporabe sile i ostvarenih rezultata. Afganistan i Irak su
primjer za to. S geostratekog stajalita oslanjanje preteito na
intervencionizam i to iskljuivo u zemljama treeg svijeta iako
upravljane krize imaju lokalno obiljeje, u sadanjoj situaciji one
etiri saveznika SAD-a, iznosilo je svega 5,2 posto od ukupnih snaga koje su
sudjelovale u opraciji. U napadu na Grenadu SAD su oformile vienacionalne
snage. U stvari, snage est istonokaripskih zemalja inile su svega 2,3 posto
od ukupnog broja intervencionistikih snaga, koje su u svom sastavu imale 11
ratnih brodova, 85 borbenim zrakoplova, te nekoliko desetina transportnih
zrakoplova i borbenih helikoptera. Voenno-blokovaja politika imperijalizma,
Moskva, Voenizdat, 1980., str. 275-312.
555 Postupci amerikog neizravnog nastupanja u pojedinim sluajevima poticali
su eskalaciju oruanih sukoba, ili njihovo zaotravanje, odnosno razvoj. Na
primjer, politika, diplomatska i vojna pomo Sjedinjenih Drava Londonu
pridonijela je da britanska operativna grupacija ostvari pobjedu na Malvinima
u Junom Atlantiku (1982.). SAD su britanskom vojnom vodstvu dale podatke
o sastavu, stanju i predislokaciji postrojbi kopnene vojske i mornarikog pjeatva Argentine. Velika Britanija je dobila od SAD-a razliite vrste naoruanja i
vojne tehnike, koristila je amerike transportne brodove, tankere i aviocisterne
za punjenje zrakoplova gorivom u zraku. SAD su za koncentraciju i razvoj britanskih snaga stavile na raspolaganje svoje vojnopomorske baze. Upsoredno
s tim, zajedno s drugim saveznicima NATO-a, SAD su poduzele gospodarske
sankcije prema Argentini i na sve mogue nain su sprjeavale osudu Velike
Britanije u UN-u i u Organizaciji amerikih zemlja.
556 Destabilizaciji u svijetu i pojavi vojnih sukoba pridonosi sve vea amerika
trgovina orujem Na SAD otpada 75 posto trgovine orujem (u odnosu na sve
ostale zapadne zemlje). Sjedinjene Amerike Drave su od 1950. do 1980. prodale oruja i vojne tehnike u 93 zemlje svijeta za sumu od 110 milijarda dolara,
dok su 71 zemlji isporuile besplatno zastarjelo oruje u vrijednosti od 53 mmilijade dolara. Militarizam, Cifry i fakty Moskva, Politizdat, 1983. str. 172-173.
364
365
u sebi, kriju opasnost da prerastu u sukob globalnih razmjera. To

je razlog vie da je svijet u 21. stoljeu blie etvrtom scenariju
globalnog sueljavanja nego regionalnom egoizmu, a ponajmanje globalnoj idili.
8. Svodi li se svijet, zaista, na partiju aha?

Kad se u istu razinu i(ili) suodnos dovede, model operacije kako
vladati oceanima, lmsko-medijsko moralno naoruavanje za
budue ratove protiv carstva zla, model gospodarskog i socijalnog kaosa tipa argentinskog tanga, model razoruanja zemalja
treeg svijeta, upravljaki principi, globalni trendovi i lokalni
sukobi i krize onda determinizirana geopolitika slika svijeta na
poetku 21. stoljea postaje u mnogo emu razvidnija.
Determinizam oblikuje svijet koristei se moi pojedinih
velesila ili tonije reeno moi multinacionalnih kompanija pa
je na kraju 20. stoljea sve globalizirano i sve jednako odjea,
hrana, manjak hrane, ideje i manjak ideja, i zloin i strah, mrnja i
ljubav. Na ujednaenju svega, ustoliena je planetarna ideologija, koja u geopolitikom smislu svoje drutveno zasniva i ureenje na proizvodnji nereda koji postaje koristan kaos. Pomou
nadzora tog kaosa, umjesto tradicionalnih ili vjerskih identiteta
proizvode se takozvani sekundarni identiteti, odnosno identiteti subkulture kao to su seksualni ili potroaki identiteti.
Njima se, kao varijablama, etablirana razina kaosa moe poveavati do veliine postizanja inverznog uinka (n-1) kada nered
postaje vladajui red. To inverzno stanje determinizam proglaava demokracijom, a istodobno mekom silom i napadnom
(nasilnom) reklamom iri te nove identitete koji su promjenljivi,
tovie mogu se mijenjati svaki as, pa ih kapital zduno koristi
za nova osvajana i(ili) pokoravanja. Svaki otpor determiniranom
kaosu lomi se, ili humanitarnim intervencijama ili gospodarskom blokadom i sankcijama, ili izolacijom. Mono oruje za
lomljene tradicionalnih kultura i vrjednota je beskrajna retorika
557 Kompanije nose naziv multinacionalne jer rade istodobno u mnogim zemljama. Ali one su vlasnitvo malog broja zemalja, koje monopoliziraju bogastvo,
politiku, vojnu i kulturnu mo, znanost i naprednu tehnologiju. Deset najveih
multinacionalnih tvrtki zaradi vie nego stotinjak zemalja zajedno. Eduard Galean, Vrh na dnu, rujan 2001.
558 Usp. Hrvatska i veliko ratite, isto, str.282.- 292.
559 Postavka francuskog intelektualca i pisca Alaina de Benoista u njegovom djelu
Odgovor na globalizaciju.
560 Dok je u Istonoj Europi potroako drutvo pokopalo komunizam, tijekom
devedesetih godina (nakon uspostavljanja demokracije op. a.), svakodnevno
nasilje se istodobno umnoilo razmjernom padu plaa: za tri puta u Bugarskoj,
ekoj, Maarskoj, Letoniji, Litvi i Estoniji. Organizirani i neorganizirani zloin
zavladao je Rusijom, gdje su maloljetniki zloini u procvatu kao nigdje u svijetu. Kaos kao red, Carl Gustaf Strhm, Hrvatsko slovo, 29. oujka 2002.
GOSPODARI KAOSA
o ljudskim pravima koja ima samo jedan jedini cilj omoguiti

potpuni nadzor novih trita.
Sutranju tipinu politiku sliku svijeta mogue je vidjeti na
laboratorijskom uzorku Latinske Amerike, gdje su predsjednici
drava (vlada) pretvoreni u lokalne menadere inozemnih kompanija, gdje su se ministri vanjskih poslova i nancija pretvorili
u prevoditelje, gdje radnici gube radna mjesta, gdje djeca gube
pravo da budu djeca, gdje starci gube svoje mirovine, i gdje pobjednici kau ivot je lutrija. U trijumfu kontroliranog nereda,
u kojem su ljudi svedeni na status potroaa i gutaa sapunica
kao supstitucijama za izgubljene vrjednote, pobjedniki Zapad
sve manje predstavlja slobodni svijet, a sve se vie pretvara u
svevidljivog Big Brothera.
U uurbanom prekrajanu geopolitike slike svijeta, prvenstveno na prostoru Euroazije, mone Sjedinjene Drave sposobne
su proizvesti kontrolirani nered globalnih razmjera na iskustvima
povijesnih presedana kao to je onaj pearlharborski. Zbog inverzne stvarnosti pa i straha rijetke su kritike amerikog ureenja
svijeta. Kada je Thierry Meyssan u svojoj knjizi intrigantnog naslova to se zaista dogodilo 11. rujna: zastraujua prijevara
postavio tezu da 11. rujna 2001. nije bilo nikakvog islamistikog
napada (iako su izvritelji bili podrijetlom iz zemalja islamskog
svijeta op. a.) na nebodere New Yorka i na Pentagon u Washingtonu, nego da se radi o uroti unutar amerikog establishmenta,
zapadni mediji kojima je senzacionalizam jedini proizvod u potpunosti su ignorirali knjigu. Bar neki autorovi dokazi ili pitanja
po prirodi stvari morali su izazvati pozornost ili komentar, ali
nita od toga. Ni jednog retka ili reenice nisu poluila pitanja:
Kako je mogue da ne postoji ni jedna fotograja zrakoplova koji
se tada sruio na zgradu amerikog ministarstva obrane? Zato
je samo vanjski zid Pentagona oteen? Zato nigdje nema slike
sruenog zrakoplova? Autor ni sam nema odgovora na pitanje
gdje je i zato zrakoplov nestao. SIian pristup kao Thierry Meyssan imao je i njemaki socijaldemokrat i bivi zamjenik ministra
obrane (za vrijeme kancelara Helmuta Schmidta) Andreas von
Buelow, koji je zastupao tvrdnju da dogaaji 11. rujna ve po
svom opsegu ne mogu biti inom jednog usamljenog ovjeka
u afganistanskim spiljama i da u pozadini, po rijeima biveg
bonskog politiara, stoje neke druge, i nepoznate snage. Ako
su snage nepoznate a veliki prasak se dogodio znai da je on
negdje bio i planiran, u nekom od laboratorija determinista. U
svakom sluaju, to je zagonetka koja izaziva zbunjenost i nepovjerenje, ne samo obinog puka, koji nema pristupa dravnim
ili meudravnim tajnama, i nije uvijek kadar prosuditi gdje je
istina, a gdje je la, kleveta ili zabluda.
561 Alain de Benoist, Odgovor na globalizaciju.
366
Ali ako se temeljito analiziraju postavke, izjave, intervjui,

teze ili obrazloenja deurnih teoretiara determinizma onda je
mogue odgonetnuti, zato se dogodilo to to se dogodilo. Tako
naprimjer ve vie puta citirani, Zbigniew Brzezinski i njegova
Velika ahovnica mogu posluiti za odgonetanje neodgonetivog. Naime, on je pisao i tvrdio da se trae mogunosti kako bi
se oslabili potencijalni neprijatelji Sjedinjenih Amerikih Drava.
Smatrao je da je rije o partiji aha, u kojoj se glavne ahovske
gure dre postavljene jedne protiv drugih, a nacionalne se manjine ili dio nacije esto uporabljuju kao pjeaci... Kad se neka
vlada osjea ugroenom i poinje malo otrije reagirati, slijedi
javna teka optuba zbog krenja ljudskih prava ili ona najtea
o podupiranju terorizama. Velika ahovnica kao naslov nije sluajno izabran. Za to postoje bar dva razloga: prvi, ah je izmiljen
u srcu Euroazije i u njemu pobjeuju izuzetni velemajstori, iako
se moe igrati svagdje i svuda i moe ga igrati tko god eli i kad
eli. Ali vrhunske dosege u toj igri mogu poluiti uistinu rijetki
i izuzetni. Drugo, posebno je na cijeni pobjeda kada se rtvuje
neka od znaajnijih gura, konj, lovac, top a posebno kraljica.
Mat u tri poteza (dva nebodera i jedna pentagonalna graevina) vrsti je pokazatelj da oko svjetske geostrateke ahovnice
zvanom Euroazija sjede veliki igrai, ali je kod toga ipak teko
utvrditi, tko igra bijelim, a tko crnim gurama. Radi digresije, ali
i radi razumijevanja kontroliranog nereda, moe se postaviti pitanje: zato se veliki dio medija uporno i sustavno usredotouje
na sporedne, nevane pa i infantilne teme, na primjer, na razliite unutarstranake i unutarpolitike intrige, svae, skandalie i
skandale dok o presudnim dogaajima planetarnih razmjera,
kao to je onaj od 11. rujna 2001., itatelj gotovo nita ne sazna?
Moda je najbolji odgovor dao Andreas von Buelow u kojem se
doslovno kae: Svijet je udoban za novinare koji sjede u krilu
obavjetajnih sluni i ekaju dezinformacije, kojima mogu napuniti novinske stupce...
Nepotedna borba na ahovnici zvanoj Euroazija meu samim silama otvara nesporazume i sukobe. Proces se ne odvija
jednosmjerno. Tko ini vee grjeke Sjedinjene Amerike Drave
ili Zapadna Europa? Oni koji su in rei e, podjednako jedni i drugi, ameriki unilateralizam i europski manjkavi vojni kapaciteti.
Da se Amerikanci i Europljani u brojnim pitanjima borbe protiv
terorizma ne slau nije neka novost. Razmimoilaenja e se jo
proiriti ne zbog bitno razliitih interesa, nego zbog neadekvatne
podjele plijena. Zato vie ne postoji besprijekorna podudarnost
miljenja i akcija dva velika zapadna igraa. Sjedinjene Amerike
Drave osjeajui se nadmonima i vie nisu sklone prihvaati
562 Carl Gustaf Strhm, isto, 29. oujak 2002.
563 Konstatacija Georga Robertsona, biveg tajnika NATO-a.
367
GOSPODARI KAOSA
pravila koja dolaze izvana, jer bez ostatka vjeruju u vlastitu izvanrednost i u vlastite zakone. Ono to ostaje zajedniko i Sjedinjenim Dravama i Zapadnoj Europi je ruenje suvereniteta zemalja
treeg svijeta, pa je za te zemlje posve svejedno koji e koncept
prevladati, onaj europski o dijeljenju ili delegiranju suvereniteta
ili ameriki koji u duhu hladne realne politike ratuje protiv tobonjih nedemokratskih reima. I kod jednih i drugih radi se o
istome ratu protiv vrjednota i identiteta. Za svijet u cjelini previe je opasna amerika teza (a europska utnja o tome je znak
odobravanja) o osovini zla Irak, Iran, Sjeverna Koreja, gdje se
inducirani sukobi za vlastite interese, proglaavaju ratovima kao
moralnim kriarskim pohodima... Usporedba borbe protiv terorizma s kriarskim pohodima ista je blasfemija. Ustrajanje na
toj usporedbi svijet bi mogao biti odveden na put bez povratka.
Da bi to naalost moglo biti tono potvruju i teza uvijek budnog deterministe Francisa Fukuyame da je radikalni islam poprimio obiljeja koja podsjeaju na faistike pokrete u Europi.
Kako je europski faizam iz prve polovine 20. stoljea proizvod determinizma (vidi tree poglavlje) i u sluaju islamskog
faizma nudi se isti recept njega je mogue pobijediti samo
silom ili reformama iznutra. to su uzroci pojave radikalnog
islamizma? Deterministi po ve ustaljenom receptu inverzije (n-1)
imaju objanjene. Zato oni istiu, da, socioloki gledano, uzroci
islamskog radikalizma se ne razlikuju od onih koji su Europu na
poetku 20. stoljea vodili faizmu. Islamski je svijet, po deterministima, u posljednjem narataju doivio istrgnutost velikih
dijelova stanovnitva iz njihova tradicionalnog seoskog i plemenskog ivota. Mnogi od njih su urbanizirani i izloeni apstraktnoj knjievnoj formi islama, koja ih vraa iem obliku vjere,
upravo tako kako je ekstremistiki njemaki nacionalizam pokuao ponovo oivjeti davno nestali rasistiki identitet. U ovom
objanjenju nema informacije o tome tko je i zato otrgnuo
velike dijelove stanovnitva od tradicije i identiteta i gurnuo ih u
urbaniziranu i apstraktnu formu ivljenja jer onda ne bi stajala
postavka o islamskom faizmu kojeg ognjem i maem treba
unititi. Usporedba islamskog fundamentalizma s faizmom ima
dvojaku svrhu: prvo, opravdati dosadanju radikalnu uporabu
vojne sile na prostorima Euroazije i Puta svile; drugo, jer se nije
uspjelo prouzroiti potpuno ruenje vrjednota, izazvati kulturnu
dezorijentaciju u islamskom svijetu i ostaviti otvorena vrata za
daljnju proizvodnju determiniranog kaosa na tim prostorima.
564 Izjava Francisa Fukuyame. Hrvatsko slovo, 8. veljae 2002.
565 Tu je tezu Francis Fukuyama iznio u lanku pod naslovom Novi faisti u Die
Welt 2. veljae 2002., podlistak Die diplomatische Welt.
566 Francis Fukuyama, isto.
567 Francis Fukuyama, isto.
368
369
Iako nee javno priznati deterministi su svjesni da grijee u

dijagnozi glede islamskog svijeta. Naime, u dijagnostici za primjenu iste doktrine u borbi protiv vrjednota u islamskom svijetu
nedostaje jedna bitna etapa kroz koju je prolo kranstvo u
Europi, preko komunizma, ali i liberalizmom unutra kapitalizma,
a to je raskranjenost. U takvoj Europi je bilo relativno lako
ostvariti globalistike ideje neoliberalizma, jer je vjera gotovo
dokrajena. U islamskom svijetu je obrnuto, vjera je vrst temelj
identiteta i urbanog i ruralnog stanovnitva. To je glavna grjeka
determinista, to su previdjeli jednu odluujuu etapu i sada
povratka nema. Zato radikaliziraju procese. U tom sunovraenju
u provaliju oni vuku cijeli svijet pretvarajui ga u bojno polje. Dolo se do poetka kraja, gdje se vie tako olako ne moe govoriti
elimo, odmah, i ovdje. Da su deterministi svjesni usporavanja
provedbe plana razvidno je iz obrazloenja Francisa Fukuyame:
Zapadne institucije imaju ipak bolje karte, i zbog toga e nastavljati dugorono proirivati po cijelom globusu (od rata se ne
odustaje, op. a.). Ali da bismo dospjeli do dugoronosti moramo
kratkorono preivjeti. Nesreom nema neizbjenosti povijesnog
napretka. Samo se malo dobrih rezultata postie vez vodstva,
bez hrabrosti i bez odlunosti da se borimo za vrijednosti koje
omoguuju suvremena demokratska drutva.
Umjesto pretvaranja cijelog svijeta u bojno polje nuna je
cjelovita strategija ouvanja vrjednota i identiteta. Sigurnost u
568 Ravnajui se prema uvrijeenom miljenju (conventional wisdom) amerika
je administracija nasmijanog i optimistinog Billa Clintona krenula u djelo
provesti ideju o kraju povijesti (kraj povijesti za liberalizam je kraj kranske
civilizacije zapada, op. a.) i na tome temelju stvoriti novi svjetski poredak (u
kojem nee biti mjesta za Boga Stvoritelja, op. a.) Ameriki je Predsjednik na
svojoj europskoj turneji u sijenju 1994. pun optimizma, za koji su Amerikanci
smatrali da je zarazan, izjavio: Granice slobode sada e se odreivati novim
ponaanjem a ne starom prolou. Poruujem svima koji hoe povlaiti nove
crte razdvajanja u Europi: mi neemo unaprijed zatvoriti mogunost najbolje
budunosti za Europu demokracija posvuda, trino gospodarstvo posvuda,
zemlje koje meusobno surauju u cilju sigurnosti posvuda... dakako, temeljno
je naelo toga novog poretka, kako se dade razabrati iz upravo citiranih rijei,
miso kako cijeli svijet jedva eka da preuzme ideje liberalne demokracije i u
najkraem roku pretvori u sretnu obitelj multikulturalne globalne zajednice. U
takvoj zamiljenoj zajednici svi u redu i nestrpljivo ekaju da ih dotakne arobni tapi amerikog naina ivota. Vrijeme sukoba civilizacija, Mladen Ani,
Veernji list, 14. rujna 1997.
569 Ovaj stav Francisa Fukuyame je u skladu s motom Svjetskog privrednog foruma
u New Yorku: Vodstvo u tekim vremenima vizija za zajedniku budunost.
Neki listovi kao Financial Times Deutschland ovaj su forum oznaili lakrdijom,
koja je nemilice razotkrila kraj neograniene solidarnosti izmeu Sjedinjenih
Amerikih Drava i njezinih saveznika kako je tu suradnju proklamirao kancelar
Gerhard Schrder nakon 11. rujna 2001. Razlike Azijaca, Europljana i Amerikanaca, koje su se prikazale u New Yorku, ponukale su urednitvo uglednog
dnevnika Financial Times Deutschland da svoju analizu dogaanja na World
Economic Forumu objavi pod znakovitim naslovom Dva svijeta. Raspada se
antiteroristika koalicija, Stjepan ulek, Hrvatsko slovo, 8. veljae 2002.
GOSPODARI KAOSA
svijetu moe se postii jedino pravednou materijalnom, ekolokom, socijalnom i pravnom. Samo pravednost stvara klimu u
kojoj se mogu razvijati razliite kulture i identiteti i sauvati vrjednote. Deterministi pak smatraju da se uzroci terorizma skrivaju
u ouvanju identiteta i vjerskom fanatizmu, a ne da je za teror
u svijetu kriv neoliberalizam i siromatvo, koje uzrokuju multinacionalne kompanije i otuena determinizirana sredita moi.
Udarom na blizance 11. rujna 2001. nasilje se nije vratilo tamo
gdje je zapoelo, u obliku beskrupulozne globalizacije nego je
otvorilo spiralu rata nas protiv ostatka svijeta.
***
370
Na alost, 21. stoljee nee biti stoljee mira i idile, ve e to, kako
je najavio njegov poetak, biti stoljee sukoba i upravljanja krizama na podrujima tzv. strategijske crne rupe. Stoga je 11. rujna
2001. isto kao i Pearl Harbor pedeset godina ranije, samo nagovijestio dolazak kataklizmikih vremena. Mnogi zaboravljaju da
je unato svemu hladni rat, koji je prethodio ovome dananjem
vruemu miru, ipak na neki nain predstavljao stanje ravnotee
u smislu nadziranja raspodjele moi. Kako je ta ravnotea nestala, mo koja je prela u ruke determinista vie nema tko nadzirati,
pa je svijet neizbjeno uao u razdoblje sustavnih, ili jo bolje
reeno slijednih kriza na odreenim podrujima... Rat na Kosovu, u Afganistanu, Iraku, sukobi izmeu Pakistana i Indije samo
su nagovjetaj onoga to slijedi na prostorima oko Crnog mora,
Kavkaza, Kaspijskog jezera, Kazahstana ili Perzijskog zaljeva, Sudana, oba Jemena, kao i sredinje Afrike.
Geopolitika slika bit e gotovo jednoznana. Nadziranim neredom deterministi e ruiti i identitete i suverenitete. Laicistike
vlade bit e ustoliene od jugoistoka Europe do Filipina. Drave
e gubiti institucije jednu za drugom, a njihovi prirodni izvori
ostat e nezatieni. Sve e to biti popraeno gubitkom smisla
za zajednitvo, daljnjim padom nataliteta, dekadencijom nacija,
imigracijama ali i migracijama... Svatko e imati svoju kinesku
etvrt. U politici e prevladavati korumpiranost, na nancijskom
podruju lihvarenje banaka, a na ulicama organizirani kriminal.
Deterministi e pomou meke sile vladati s dvije poluge
moi znanjem i tehnologijom. Onu treu koju nemaju prirodne izvore (naftu, plin, pitku vodu, ume, ista mora, plodnu
nezagaenu zemlju) otimat e od zemlja treeg svijeta pomou
Hoe li geopolitika karta svijeta u 21. stoljeu, a poglavito
Europe odista izgledati kao to predvia deterministiki plan na
temelju uvrijeenog miljenja da e ona poprimiti izgled koju je
u lipnju 1995. javno prezentirao Odjel za ruska i euroazijska istraivanja washingtonskog Centra za strateka istraivanja, gdje je
ona mnogo arenija? Na toj karti je iscrtan cijeli niz novih egzo-
371
tinih dravica Neovisno kotsko Kraljevstvo, Walles, cjelovita

Irska, Valonija i Flandrija u konfederalnoj vezi s Luksemburgom,
Republika Sjeverna Italija, Poluautonomna Narodna Republika
Baskija na prostoru panjolske i Francuske, Bruxselles kao grad
drava i sjedite svih institucija budue Europe kao super drave
regija, te Nova Dalmacija(?). Na njoj nije pravoslavna Bjelorusije
i pravoslavni dio Ukrajine u zagrljaju Moskve, a Moldavija pripojena Rumunjskoj. Podruje Kosova i june Srbije na karti je
denirano kao podruje koje e preuzeti druge drave. Nadalje,
veina danas saveznih europskih drava, prije svega panjolska,
Francuska i Njemaka, su u labavim (kon)federacijama zajednica regija koje e svoje strateke interese ostvarivati, ne u nacionalnim, ve u Europskom parlamentu. Ovakvo proroanstvo
washingtonskog Centra za strateka istraivanja, koji Europu,
uz SAD, Japan, Kinu i Rusiju, promatra petom po redu, po snazi i
utjecaju, svjetskom velesilom, svoje neprijeporne tragove ima u
europskom Ustavu u kojem se umjesto kranskog identiteta
pokuava instalirati novi amorfni identitet superdrave regija.
Koliko god deterministi, poglavito oni europski, sjedili iza
kulisa u svojim klimatiziranim kabinetima i sanjali novu Europu
lienu kranskih korijena onu koja sve oko sebe gui, ipak nee
dosanjati taj san. Razlog, kako primjeuje Stefan Kornelius, je u
tome to je: Europa u ovom trenutku rastrojena, osjea svoju nemo i ujedno istodobno gaji velike ambicije. Ona je vanjskopolitiki patuljak. U gospodarskom pogledu je ostarjeli div. Ne stvore
li se nova pravila za davanje i uzimanje, za balansiranje izmeu
nacije i zajednice, Europska unija e najprije stagnirati, a onda
skrenuti u nesposobnosti djelovanja. To bi bila njezina polagana
smrt, kraj europske ideje. Tek sada, kada nam euro lei na stolu,
gomilaju se, dakle, problemi. Europa ide u smjeru katarzike krize. Njezini bi graani dobro inili da za to teko vrijeme sauvaju
euforiju iz prvih dana eura.
Europska politika pod palicom determinista naprosto glavinja, budui da ne uvaava injenicu da se veliki dio europskih
naroda ne obiljeavaju kao Europljani jer su mnogi svjesni da
se tu radi o oskuli s kojom se zemljopisne injenice pokuavaju
pretvoriti u misaonu nad-dravu (slika 20.). Na europskom tlu
globalizacija kao ideja, tri je puta propadala: prvi put u doba
Erazma Roterdamskog, drugi put za vrijeme ekspanzije Engleza,
trei put nakon Drugog svjetskog rata. Ali i etvrti put zabluda e
se raspriti, ali e njezina obmana potrajati neto due, moda i
nekoliko desetka godina dok se u multipolarnom svijetu ne ra570 Europa se iri kako bi se otela Americi, Ilija Rkman, Hrvatsko slovo, 28. srpnja
2000.
571 Nestvaran svijet Europe, Stefan Kornelius, Sddeutsche Zeitung, 5. sijenja,
2002.
GOSPODARI KAOSA
Slika 20. Podruja poveane etnike i politike napetosti u Europi, prema The Economistu 20. rujna
1997. Izvor: Hrvatski vojnik, veljaa 1998. str. 23.
zvije ponovno ideja kako je razumijevanje vlastitog kranskog

identiteta pretpostavka za suivot. Svjestan toga, tog novog
raanja Europe papa Ivan Pavao II. (2. svibnja, 2004.) jo jednom
je posjetio: ivotna snaga Evanelja moe Europi jamiti razvoj
dosljedan njezinu identitetu, u slobodi i solidarnosti, u pravdi i
miru. Samo Europa koja ne ponitava, nego ponovno otkriva svoje kranske korijene moi e biti na visini velikih izazova treeg
tisuljea. Kao to su mir, dijalog meu kulturama i religijama,
ouvanje stvorenog.
Papinskoj gradnji geopolitike slike svijeta u 21. stoljeu na
ouvanju stvorenog, ameriki determinizam, ako je suditi po
objavljenim detaljima tajnog izvjetaj Pentagona nudi budunosti u kojoj se ne iskljuuje mogunost uporabe atomskog
oruja na i oko Puta svile. Kao potencijalni ciljevi navedeni su
Sirija, Irak, Iran, ali su tu i Rusija, Kina i Sjeverna Koreja. Geostratege posebno zabrinjava onaj dio plana Pentagona koji predvia
uporabu atomskog oruja i protiv onih protivnika koji uope ne
372
572 Suvremeno europsko drutvo, ne samo u okviru EU-a, ranjeno je brojnim

ozbiljnim problemima: kulturom smrti od pobaaja do eutanazije starenjem
i izumiranjem stanovnitva, siromatvom, visokom stopom nezaposlenosti,
rastuim kriminalom, ideologijom ralativiziranja istine, pravde, dobra i zla i drugim problemima. Politika nije dorasla svojim sredstvima rijeiti te probleme pa
se otvara veliko polje rada za sve kranske zajednice. Euroska integracija nije
zavrena, Ivan Mikleni, Glas koncila, 9. svibnja 2004.
573 Ivan Mikleni, isto.
373
posjeduju takvo oruje. Zabrinutost polazi od injenice da e i

ovdje inverzija (n-1) uiniti svoje. Naime, taj plan kri temelje Ugovora o zabrani irenja atomskog oruja. Prilikom produenja
(1995.) tog ugovora velike atomske sile honorirale su odreknue
drugih drava proizvodnje atomskog oruja vlastitim obeanjem
da zemlje koje posjeduju samo konvencionalno oruje nikada
nee biti napadnute atomskim orujem. Kako je prema tajnom
planu otpalo to jamstvo, brojne male i srednje drave koje osjeaju ugroenost amerikim globalnim nastupanjem, sve tee
pristaju na daljnje odricanje od proizvodnje atomske bombe.
Kad krenu razmiljati ili pokrenu zaetke proizvodnje tu ih eka
nemilosrdna propagandna batina koja ih oznai kao carstvo zla
i spirala izopenja i slamanje poima svoj hod. I tako je tajni
plan koji je namjerno uinjen javnim, svojim inverznim uinkom,
prema miljenju biveg amerikog ministra obrane Roberta
McNamare, doveo do toga da danas ivimo u mnogo opasnijem
svijetu nego u prolosti.
Od svog plana globalne svemone vladavine deterministi
odustati nee. to ima atribut svemonog, to postaje ideologija
koja vodi u totalitarizam. Kako se obraniti od toga zla? Ni znanost
tu ne pomae, od nje se ne moe puno oekivati. Danas znanosti i znanstvenicima prijeti oportunizam u znanstvenom radu,
nadmo religije totalnog trita, koja je znanost pretvorila u
produktivni imbenik, zlorabei ga za svoju praksu. Pred oima
znanstvenika izumiru vrste, mijenja se klima, unitavaju klice
ivota, a globalno prijeti nestaica pitke vode i gubljenje istog
zraka. Determinizam je, a da uope toga nismo svjesni, uprizorio
najodiozniji oblik globalnog etnikog ienja svega onoga to
je djelo Stvoritelja. On je najopasnija ideologija koja etniki isti
sve koji joj se ne poklone ili priklone. U konanici etniko ienje inaugurirano je u engleskoj politikoj i geopolitikoj misli a
ne u balkanskim, afrikim, srednjoistonim i inim primitivnim
plemenima, a oni su ih samo poticali i njima upravljali putem
Ima li toj prijeteoj katastro kako to navjeuje projekt GT2015 alternative? Ima. Zajedniki odgovor vjerskog i kulturnog
identiteta, a ulogu spasa moraju u zajednitvu preuzeti kranske
crkve slino kao u Rimskom Carstvu i dignuti zastavu pobune,
kako bi se spasilo ovjeanstvo, a geopolitika slika svijeta bila
blia Kraljevstvu Bojem.
574 Ugovor je pod nazivom Treaty on the Non-Proliferation of Nuclear Weapons

postignut 1965.-1968.
Poglavlje 5
HRVATSKA NA PRVIM VRATIMA

EUROAZIJE
Republika Hrvatska neprijeporno je, od obnove svoje suverenosti i samostalnosti (1990.) otvoren i dinamiki sustav koji svo
vrijeme nastoji funkcionirati (opstati) unutar protenosti matrice
detreminiranog kaosa. Preko njezinog dravnog i(ili) povijesnog
prostora cijelo to vrijeme sijeku se i prepliu pet razliitih skupina interesa velikih sila. Prva dva su zapadnoeuropska, koji jedan
drugoga iskljuuju, onaj englesko-francuski uvijek je nastojao
potrijeti njemaki. Ruski, istonoeuropski interes svoju artikulaciju temelji na ostavtini Petra Velikog, a jugoistoni islamski nije
prestao jo od 14. stoljea. Peti ameriki globalistiki razvidnije
se iskazao devedesetih godina 20. stoljea kad su Sjedinjene
Amerike drave odluile ovladati sjevernim dijelom prvih vrata
Euroazije. Prometni koridori Baltik-Jadran i zapadna Europa-Bliski istok, na kojima se sueljavaju interesi monih, odreuju i geopolitiku poziciju hrvatske drave. Zato je geopolitika bila, jest
i bit e sudbina Hrvata i Hrvatske. Snaan utjecaj geopolitike
na sudbinu hrvatskog naroda oituje se od samog zaetka zaokruivanja (oblikovanja) njezine dravnosti, a potekoe koje su
neprestano pratile Hrvate glede vlastitog samoodreenja (identiteta), posljedino su odreivale i orise njezinog nacionalnog
teritorija. Ovi imbenici koji istodobno potjeu iz pravake ideje,
trinaeststoljetnog kranskog (katolikog) opredjeljenja, pritrujene povijesti i suvremenih geopolitikih gledita, pojavljuju se
kao odluujui za njezinu sudbinu. Oni su oslikali posebnosti zemljovida Hrvatske na kojemu dvije geostrateke stoerne toke
2K (Ravni Kotari i ue Neretve) ostaju i dalje i u 21. stoljeu mjesta lomljenja ili obrane njezinog dravnog teritorija i akvatorija.
375
575 Usp. Hrvatska i veliko ratite, isto, str. 292.- 294.
GOSPODARI KAOSA
Ta svojevrsna hrvatska Ahilova peta odreuje njezine odnose s

ostalim zemljama na prvim vratima Euroazije, a posebno s onima
iz najblieg susjedstva.
Ako je geopolitika, jedna vrsta znanosti, koja prouava razvoj i odnose politikih volja u prostoru i to one koju primjenjuju
drave, a osobito narodi, i ako se tome pridoda ideologija, multinacionalne kompanije ili administrativni centri moi, koji nastoje
zauzeti i nadzirati prostor(e), to znai da geopolitika na poetku
21. stoljea u biti izmie ispod plata nacionalnih drava i prelazi
u nadlenost determiniziranih upravljakih sredita.
Unato tome to Hrvatska, u svojim viestrukim povijesnim
mijenama kroz koje je prola, i to posjeduje povijesnu opstojnost
staru vie od jednog tisuljea, uspostavom svoje samostalnosti
je izloena snanom izvanjskom pritisku koji tei redukcionizmu
njezinog i onako reduciranog prostora. Poetkom devedesetih
godina prolog stoljea, srpskom agresijom Hrvatska je bila izloena intenzivnom otimanju svoga prostora, a u susjednoj Bosni
i Hercegovini nastojalo joj se uskratiti i prirodno i Boje pravo na
obranu opstojnosti hrvatskog naroda, kako bi se i tu njegov
ivotni prostor reducirao na tanki granini pojas ija je irina
ne bi prelazila doseg topa srednjeg kalibra. Ekstenzivno zauzimanje hrvatskog prostora nastaje nakon 2000. kada laicistika
vlast, ne imajui osjeaja za nacionalne interese, prvo odbacuje
Hrvate Bosne i Hercegovine, a nakon toga s politikim stavom
o integraciji u nadnacionalnu politiku zajednicu, odrie se dio
po dio svojeg suvereniteta, da bi konano rasprodajom mora i
obale kljueve svojih euroazijski vrata, prostor 2K, u potpunosti
predali po drugi put, (prvi se dogodio 10. travnja 1941.), determiniziranoj svjetskoj moi. Ova neobina situacija, gdje se gubi
identitet a ne razumiju novi geopolitiki procesi predstavlja za
576 Ono to se dosad manje-vie objanjavalo taktikim kategorijama u posljednje
se vrijeme sve vie oituje kao promiljanje strategije. Tako se napr. danas mnogo jasnije moe vidjeti da Herceg-Bosna nije nastala samo kao demonstracija
hercegovakog separatizma ili kao jednostranaki dravotvorni hir, ve da je
njezina prvenstvena zadaa bila strateka obrana hrvatskog mora od Bonjaka
Muslima. To je na nedavnoj konferenciji za novinare napokon i javno potvrdio
predsjednik Tuman, kazavi kako sukob Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini nije bio samo subjektivne, nego i opjektivne prirode, jer su nerealna meunarodna rjeenja predvidjela izlazak muslimanske republike na more od Mostra
do Neuma. Bosanski i hrvatski Srbi jo uvijek ne prestaju sanjati o svom izlasku
na Jadran, koji i dalje ostaje glavni strateki cilj okupatora kopnenih dijelova
Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pravokutnik nasilja poinje na Jadranu, Danko
Plevnik, Slobodna Dalmacija, 14, veljae, 1995.
577 Jedinstvena pozicija Hrvatske na Jadranu odreuje i njezinu ulogu na Sredozemlju, ali i u Europi, odnosno EU, budui da ona postaje neminovna spona
izmeu Mediterana i Srednje Europe. Sredozemlje je danas jedan od najvanijih poligona sueljavanja velikih svjetskih strategija. Zbog toga i Hrvatska nee
moi raunati samo s pozitivnim implikacijama vlastitog sredozemnog poloaja
(osiguranje putova Jadran Srednja Europa), nego i negativnim implikacijama
(balkansko zalee i civilizacijski tektonski poremeaji). Danko Plevnik, isto.
376
Poglavlje 5: Hrvatska na prvim vratima Euroazije ...
Hrvate i Hrvatsku moda prvi put u njihovoj povijesti opasnost

koja vodi u nestanak. Stoga, da izbjegnu sudbinu nestanka kao
pojedinci ili kolektiv Hrvati se prije svega moraju odrei opsjena
koje nudi determinizam i osvijestiti ono od ega ovisi njihova
sudbina. U tome moe pomoi razumijevanje geopolitike i svega
onoga to ona nosi sa sobom. U tom smislu, hrvatska e politika
lake pronalaziti podesne crte za promiljanje u okruju trijumrajue globalizacije, o budunosti i sudbini civilizacija, teritorija
i naela suvereniteta, na nain da se vrati izvornom identitetu
koji su uspostavili knez Branimir i papa Ivan VIII, a potvrdili dr.
Franjo Tuman i papa Ivan Pavao II.
1. Srpska agresija dio plana determinista

U kojoj su mjeri dogaaji iz devedesetih godina 20. stoljea na
prostoru nekadanje Jugoslavije bili dio ireg plana koji je osmiljen u laboratoriju determinizma kao odskona daska prema
istonoj Europi i dalje u dubinu Puta svile? Srpska agresija na
Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu iako prostorno ograniena
imala je iri geostrategijski znaaj, s obzirom da se odvijala
pod izravnim utjecajem geopolitikih interesa Velike Britanije i
Francuske. Ostale zemlje, nakon to su ove dvije pustile Srbiju
s lanca, traile su svoje mjesto pod suncem, pa je Njemaka
nastojala zadobiti poloaj primjeren njezinoj gospodarskoj moi,
a Rusija je preko Srbije htjela pojaati svoj utjecaj u tom dijelu
Europe, te naravno Sjedinjene Amerike Drave, koje su svoj
nacionalni interes provodile na crti razlika interesa spomenutih
zemalja, ali i igranja na provjerenu kartu ekanja do trenutka kad
neuspjeh (nemo) europskih igraa postane razvidan.
Tragedija prostora bive Jugoslavije nije nikada bila prijetnja
sigurnosti cijele regije, iako su to mnogi europski politiari i poneki analitiari naglaavali, zato to se ona odvijala unutar strogo
odreenih granica nadziranog nasilja koje je nastajalo ne toliko
samim ratnim sukobima koliko pristupom i nainom u rjeavanju
578 Poslanica pape Agatona iz 680. caru Konstantinu IV. (gdje se spominju Slaveni), ini se, slae se s jednom vanom vijeu koju donosi Prorogenet u 31.
poglavlju svojega djela O upravljanju carstvom: Pokrteni Hrvati nee ni s kim
da ratuju izvan svoje zemlje, jer su dobili neko proroanstvo i zapovijed od rimskog pape, koji je za vladanja Heraklija, cara romanskoga, poslao sveenike i
dao ih krstiti. Ovi, naime, Hrvati poslije krtenja napravili su ugovor, vlastoruno
potpisan i tvrdom i nepokolebljivom vjerom zakleli su se sv. Petru Apostolu,
da nee nikada provaljivati u tue zemlje i ondje ratovati; od istoga pape u
Rimu primili su blagoslov, ako ijedan drugi poganski narod provali na hrvatsko
zemljite i otpone rat, da e se Bog Hrvata boriti za njih i biti im na pomoi, a
Petar, uenik Kristov, da e ih obdariti pobjedom. Povijest crkve u Hrvata, Mile
Vidovi, Crkva u svijetu, Split, 1996.
579 Odgoeni ulazak Sjedinjenih Amerikih Drava u Prvi i Drugi svjetski rat je
duboko promiljeni in igranja na Clausewitzovo strategijsko naelo ekanja ili
zastoja u ratu, kao zaloga sigurne pobjede na njegovom kraju. (op. a.)
377
GOSPODARI KAOSA
378
nastalih problema, posebno od strane europskih determinista.

Potiskujui svoje unutarnje stoljetne sukobe i nesporazume, a
voeni zajednikim ciljem o odranju tvorevine Jugoslavije kao
nastavka istog eksperimenta, ali u treoj fazi determinizma, oni
su u tom kaotinom prostoru, u kojem su sami razbuktali rat,
potiho konfrontirali vlastite interese izjednaavajui agresora i
rtvu. Determinirani kaos na jugoslavenskom prostoru denitivno je pokazao da Europska unija nije zajednica zajednikih
politikih ciljeva, gledanja i interesa, nego zajednica interesa i
ciljeva nekakve budue europske nad-vlade, koji onemoguavaju djelotvorno rjeenje zajednikih problema, nego ih svojom
iskljuivou produbljuju.
Europska unija je de facto predajom oruja iz vojnih skladita
na teritoriju Republike Hrvatske u ruke bive JNA u kasnu jesen
1991. omoguila uvoenje u Bosnu i Hercegovinu isto toliko naoruanja za potrebe operativnog razvoja srpskih snaga koliko ga
je i Slobodan Miloevi doveo iz Srbije, da bi na kraju ponudila takvo politiko rjeenje koje sankcionira rezultate tako isplaniranog
rata. To kao model, predstavljao je presedan, te su u biti sruena
temeljna politika naela Helsinkija. Mirovnom konferencijom
pod predsjedanjem lorda Carringtona 5. studenog 1991. deterministi su izvojevali pobjedu jer je njezin daljnji rad bio otkazan,
a sankcije koje su toboe uvedene Srbiji sluile su umirenju zapadnog javnog mnijenja, a istodobno su znaile da Srbija moe
nastaviti svoj planirani pohod na Bosnu i Hercegovinu.
580 Zemlje EU tvorci su i uzronici dvaju najveih zala dvadesetog stoljea, moda
i tisuljea, a to su totalitarizam i glad u svijetu. Europa je kolijevka nacizma,
faizma, komunizma i imerijalizma. Nemogue je i nepotrebno sada mjeriti i
raspravljati koji je narod uradio vie zla prema vlastitim ili drugim narodima,
ali krajnje je podlo optuivati pojedine narode i pruveliavati njihove zloine
a prikrivati svoje, ili zloine svojih trenutnih saveznika. Otvoreni totalitarizam
uglavnom su prolost, ali danas se javljaju drukiji prikriveni oblici (globalizam,
medijski barbarizam, kulturno uniciranje). EU ne radi nita na uklanjanju totalitarizama, nego ih ak podupiru u povratku na vlast (Poljska, Slovaka, Hrvatska, Makedonija, Bugarska) ili daju privelegije zemljama u kojima komunisti
nisu nikada otili s vlasti (Slovenija, Srbija, Albanija). EU ima puno vie negativnog nego uzornog. Ona je donijela trgovinu drogom, huliganske skupine,
potroaki i estradni ki, razna otuenja, bezzaviajnost, etiki konfuzionizam,
okultizam, AIDS, organizirani kriminal, terorizam, ogranienje ljudskih sloboda
i prava, ekoloke incidente, i na kraju ak i kravlje ludilo. U komunistikom svjetonazoru postoje najvie dvije mogunosti teza i antiteza. U sluaju Hrvatske to
znai ulazak to kota da kota ili izolacija (to je tipini obrazac detreminizma,
op. a.). ivot je uvijek bio bezbroj mogunosti, samo treba nai pravu ili barem
jednu od bezbroj boljih. Od Europske unije oslobodi nas Gospodine, Mario Mimica, Hrvatsko slovo 29. prosinca 2000.
581 Kao to je bilo dogovoreno na haakoj konferenciji, u Zagrebu su 9. studenog
1991. zapoeli pregovori o povlaenju JNA s hrvatskog teritorija. Sastanku su
prisustvovali dunosnici hrvatske Vlade, predstvanici JNA, te lanovi promatrake misije EU-a. Dogovoreno je da e lanovi promatrake misije EU-a nadgledati povlaenje, a najbitniji dio dogovora je da se oruje izmjeteno iz Hrvatske
vie ne smije koristiti protiv Hrvatske, te da promatrai EU-a trebaju nadgledati
skladitenje i provesti nadzor nad tim orujem. Kronologija rata, isto, str. 111.
Naznake organizirane potpore europskih determinista srpskoj agresiji i to s vrlo jasnim geostrategijskim interesima moglo
se vidjeti na primjeru okupacije Baranje, od strane JNA i drugih
srpskih paravojnih snaga u kojoj je ivjelo jedva desetak posto
Srba prije zapoinjanja ratnih sukoba, ili okupacije juga Hrvatske
sve do doline Neretve gdje srpskog puanstva uope nije bilo.
Vojni nadzor i okupaciju tih podruja provodile su ruske snage u
sastavu UNPROFOR-a, te novosadski korpus, odnosno promatrai
UN-a, hercegovaki i podgoriki korpus vojske Jugoslavije. Takvi
aranmani proizlazili su iz zajednikih geostrategijskih interesa
Srbije i europskih sila instalirani kroz UNPROFOR kako bi poduprli legaliziranje srpske agresije najprije u Republici Hrvatskoj, a
potom u Bosni i Hercegovini. U biti, to je predstavljao legalizirani oblik okupacije od strane Srbije, gdje su Ujedinjeni narodi
europskim deterministima posluili kao sredstvo za ostvarivanje
cilja. Potvrda za tu tvrdnju lei u injenici potpunog neuspjeha
mandata UNPROFOR-a i UNCRO-a jer za pune tri godine nisu
uspjeli reintegrirati okupirana podruja Republike Hrvatske u
njezin ustavno-pravni poredak i razoruati oruanu silu Srba na
tim podrujima, nego su naprotiv prikrivenom i(ili) otkrivenom
opstrukcijom vlastitog mandata razinu determiniranog kaosa
uvijek drali na poeljnoj razini. Cilj je bio kupovati vrijeme kako
bi prema srpskoj strategiji realne prijetnje Hrvatska trebala u
dugoj agoniji umrijeti.
Svi igrai koji su sudjelovali u determiniranom kaosu imali
su svoje prikrivene strateke interese. Velika Britanija i Francuska
potpomagale su Srbiju i poticale sukobe na prostoru bive Jugoslavije (inducirani sukob Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini) radi ouvanja vlastite gospodarske i politike pozicije u
Europi, sprjeavajui Njemaku da s ostalim srednjeuropskim i
istonoeuropskim zemljama izbije na Jadran i time stvori vrstu
gospodarsku i politiku cjelinu. S druge strane Njemaka optereena jo uvijek povijesnom hipotekom sama je nakon poetnog
zamaha minimizirala svoj utjecaj prepustivi igru Velikoj Britaniji
i Francuskoj i tako prokockala jedinstvenu priliku da preuzme vo582 Problemi zapadnoeuropskih zemlja od nedovrenog politikog i gospodarskog modela EU-a; izostanaka obeane politike i gospodarske pomoi zemljama nastalim raspadom bivih socijalistikih zemalja srednje i istone Europe,
rivaliteta pojedinih zemalja koje sudjeluju u upravljanju meunarodnim organizacijama UN-a, EU-a, NATO-a i UNHCR-a; nerjeenih pitanja naciranja UN-a
koja onemoguavaju provedbu politikih dogovora na terenu; nedosljednosti
meunarodnih politikih subjekata da svoje odluke provedu, do nespremnosti
Vijea sigurnosti da Srbiju proglase agresorom, prelamali su se cijelo vrijeme na
prostoru Republike Hrvatske. Ti lomovi obiljeeni su sudarima interesa zemalja
koje su u misiji UNPROFOR-a participirale svojim postrojbama i personalom.
esto su se politika gledita vlada reektirali na nedjelotvornost postrojbi UNPROFOR-a na terenu, a rivalitet se se najasnije oitovao u najviim strukturama
UNPROFOR-a.
379
GOSPODARI KAOSA
380
deu ulogu u oblikovanju logine, prirodne i kulturne geopolitike cjeline koja bi u svom trokraku izlazila na Baltiko, Jadransko
i Crno more.
Londonskom konferencijom Rusija je postala imbenikom
rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a uz Veliku Britaniju i Francusku osiguravala je potrebito vrijeme Srbiji, te je postojano s istim
europskim dvojcem razvodnjavala rezolucije Vijea sigurnosti, a
povremenim prijetnjama (i preko ruske oporbe) obeshrabrivala
je u samom zaetku pokuaje odlunijeg pristupa pri rjeavanju
upravljane krize na jugoistoku Europe. Preko Srbije i Crne Gore
ukljuujui i osvojene prostore Bosne i Hercegovine, te Hrvatske
Rusija je nastojala ojaati svoj utjecaj na sredinjim podrujima
Balkana kako bi pristupila istonoj obali Jadranskog mora, kroz
okupirana podruja u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Srbija je, dakle, svojom ekspanzijom prema zapadu u biti produbila ruske strategijske interese u tom podruju, kompenzirajui
na taj nain gubitak ruskog utjecaja u zemalja srednje i istone
Europe. Zaokupljena unutarnjim kaotinim stanjem, Rusija je
poluila manji rezultat od onoga kojeg je objektivno eljela. No,
skroman rezultat Rusije utjecao je na aktivni ulazak u igru (od
1993.) Sjedinjenih Amerikih Drava.
Na istonu obalu Jadrana eljeli su i Muslimani kako bi uspostavili i uvrstili strategijske pozicije i interese niza islamskih zemalja radi stvaranja prve muslimanske drave u Europi, prodora
fundamentalistike ideologije i izravnog uplitanja u ovaj prostor
svjetske muslimanske zajednice ljudskim potencijalom, te materijalnom i nancijskom pomoi.
Nedosljednost, nedjelotvornost i glumljena tromost, temelji
su politike koju su vodili meunarodni subjekti UN, EU, i OESS,
prema prostorima bive Jugoslavije to znai da se determinizam duboko ukorijenio u te institucije. Isprepletenost razliitih
stratekih interesa velikih sila SAD-a, Rusije, Velike Britanije,
Francuske i Njemake i nakon prestanka oruanih sukoba i nedovrenog mira slui deterministima koji i dalje dre svojom
dunou Srbiju uiniti lokalnom silom. Takvu politiku Hrvatska
dodatno osjea na svim svojim meunarodno priznatim granica
od Savudrijske vale, Svete Gore, luke Ploe, Prevlake do Dunava
i arengradske ade, a iz potaje polako poinje provirivati Olujom
poraeni plan Z-4.
Posve je sigurno da prirodne razlike interesa, elja i ciljeva
naroda koji ive na prostoru bive Jugoslavije, ne bi same po sebi
dovele do ratne katastrofe, da te razlike nije s jedne strane pratila
znaajna disproporcija vojne moi i snage koja je bila gotovo u
potpunosti koncentrirana u rukama Srba, i s druge slijepo robovanje europske politike rezultatima prethodnih svjetskih ratova
u kojima Francuska nije eljela izgubiti prvi, a Velika Britanija
drugi. Logino je da je za provedbu plana ujednaenja etnikih,
kulturnih, vjerskih i inih razliitosti, koje zagovara europski determinizam, odabrana Srbija, u kojoj je u sprezi s Slobodanom
Miloeviem vladala biva JNA. To je bio najjednostavniji ali
i najreprezentativniji laboratorijski uzorak na europskom tlu,
gdje se mogao provjeriti determinirani kaos, u kojem je vojna
sila bila samo sredstvo za radikalno otvaranje procesa dokinua
suvereniteta naroda, glavnu je rije vodila politika. Dakle, pristup
konanom rjeavanju povijesnih, kulturnih, etnikih i vjerskih
razliitosti i njihovom uklanjaju nije, kao to se to ini na prvi
pogled, bio vojnom silom, nego stvaranjem nunih iluzija za
pristanak naroda da se podvrgne upravljaima determiniranog
kaosa, od Daytonskog sporazuma i Visokog predstavnika do potpune suradnje s haakim sudom. I ovdje vrijedi inverzija (n-1),
jer nije haaki sud osnovan da se sudi zloinu, nego da provede
proces ujednaenja svi su oni isti, i svi su krivi i svi se svima
trebaju ispriati. Politiko suprotstavljanje unitarnoj Jugoslaviji
tj. Velikoj Srbiji (dvije verzije velikosrpstva) demokratskim promjenama u Republici Hrvatskoj bio je dovoljan razlog da determinirani kaos izie iz arobne svjetiljke i pone prevrtati narode
i prostore kako bi se redenirao (umanjio ili dokinuo) koncept
drave-nacije, ili negirao narodni suverenitet. Inverznost pojmova i dogaaja, agresora i rtve, djelitelja i dijeljenog, graanskog
rata i nedovrenog mira ukazuju da su ratna zbivanja na prostoru zvanom biva Jugoslavija plansko djelo determinizma.
2. Hrvatska opstojnost na prvim vratima Euroazije

Kao kolijevka zapadne civilizacije i jedno od najprometnijih svjetskih pomorskih vorita, Sredozemlje je kroz povijest oduvijek
uspijevalo sauvati primat na ljestvici geostrategijske vanosti
svih svjetskih velesila. Od najranijih vremena i Feniana, koji
su u povijesti ostali zabiljeeni kao prvi narod koji je ivio isklju-
381
583 Da nije bilo intervencije Zapada ije su voe uvijek bili eljni vidjeti makar
malen poraz u velikoj pobjedi Banja Luka, glavni grad bosanskih Srba, takoer bi pala. Da se to dogodilo, Bosna bi bila ujedinjena drava u kojoj bi moglo
biti neke perspektive za razliite entitete da ive zajedno pod demokratski izabranom centralnom vlau, Margaret Lady Thatcher, Hrvatsko slovo, 5. travnja
2002.
584 Imenovati ili oznaiti jedan prostor nikada nije neutralni postupak, a ta je injenica naroito vaea za sredozemni prostor koji potie na raznolike povijesno-civilizacijske pluralne reprezentacije i na neprestane geopolitike evolucije
i rekonguracije. Sredozemna je zona ovisna o svom neposrednom prirodnom
okruju te kao saveznica komunicira s razliitim pomorskim prostorima:
Atlantikom putem prolaza Gibraltara, Crnim morem putem prolaza Bospora i
Dardanela te s Crnim morem putem Sueskog kanala. U antici su, Grci smatrali
Sredozemlje unutranjim morem nasuprot rijeke Ocean koja okruuje zemlju,
a njihova je kulturna i povijesna vizija prisvajala to more k ao iskljuivo grko
podruje, E par hemin Thalassa (nae more). Rimljani su, koji poput Grka
smatraju to more unutranjim morem, imali imperijanu reprezentaciju tog mora
GOSPODARI KAOSA
ivo od pomorske plovidbe i trgovine, pa sve do 21. stoljea,

geopolitika i geoprometna vanost Sredozemlja nikad nije bila
upitna.
Zemlje june Europe, koje su odigrale odluujuu ulogu
u stvaranju svjetske povijesti, danas na poetku 21. stoljea se
ponovno nalaze pred kljunim i dalekosenim odlukama. Novi
svjetski poredak i pomak sredita moi prema jugoistoku i istoku
prisilio je bogate zemlje europskog Sjevera na aktivnije pozicioniranje u tim podrujima. Njihovi nikad ugasli kolonijalni apetiti
ponovno su se probudili. Strah od ljudskog potencijala i glad za
prirodnim izvorima koji se kriju na istoku i jugu, zapadnoeuropske zemlje nastoje rijeiti ubrzanom proizvodnjom nadziranog
nereda (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Makedonija,
Ukrajina), koji se iskazuje kao sukobi i (ili) lokalne napetosti.
Osim toga, one su svjesne da su desetljea blagostanja razmazila njihove stanovnike i uinila ih u izvjesnom smislu nespremnim na bilo kakva odricanja (konformizam i hedonizam uini
su svoje) a time i za voenje sveobuhvatne bitke, koja e prije ili
(mare nostrum) dok Grci imaju kulturoloko poimanje tog mora, smatrajui da
se njegovim obalama iri grki genij od Europske kolijevke do Azije. Rimljanima, sredozemni Mare nostrum predstavlja asocijaciju na pax romana i na
rimsku, politiku, kulturnu, socijalnu i gospodarsku dominaciju koja podsjea
na imaginarni rimski sredozemni mit o zlatnom dobu. Naziv Mediteran Mediterranea (zaokruena zemlja) pojavljuje se tek u 5. stoljeu p.k. (raspadom
Zapadnog Rimskog Carstva). Bizantsko Carstvo je armiralo voluntaristiku pomorsku politiku te je pokualo denirati koncept pomorske granice (Thalassa
Horia) primijenivi ga na sredozemni prostor. Tek od 16. i 19. stoljea, nakon
velikih otkria, geogra deniraju Sredozemlje kao pomorske prostore koji se
nalaze izmeu juga Europe, sjevera Afrike i Istoka. Geograf E. Reclus po prvi put
govori o amerikom Sredozemlju, jednoj vrsti amerike zasebne geopolitike
reprezentacije koja obljeava Sredozemlje kao skup zatvorenih i homogenih
prostora nad kojima se vri amerika geostrateka i trgovaka dominacija.
Danas na poetku 21. stoljea Sredozemlje predstavlja pluralno podruje s 200
milijuna ljudi u kojem se preklapaju, susreu ili suprostavljaju geopolitiki podasambli: na sjeveru EU i NATO, na jugu Unija Arapskog Magreba (UMA), Afriko
jedinstvo, Organizacija islamske konferencije (OCI) Euromediteranski proces
(Barcelonski proces) koji nastoje poticati na zajedniku kulturnu, gospodarsku
i politiku suradnju svih navedenih geopolitikih snaga. Spomenimo jo i to,
da kad se govori o Sredozemlju, moe se misliti na razmee Istok-Zapad 395.
godine, kada je Rimsko Carstvo podjeljeno na pars occidentalis (s Rimom kao
prijestolnicom) i pars orientalis (s Konstantinopolisom kao prijestolnicom), na
upravnu i politiku podjelu koja je razvidna u vjerskom smislu sa dvije konkurentne sfere katoliki Zapad i pravoslavni Istok (i na kohabitaciju judaizma,
kranstva i islama kao vladajuih monoteizama na sredozemnom prostoru) ali
takoer i na Magreb i Macherk ije se granice nalaze izmeu Egipta i Libije, te na
Bliski i Srednji istok. Fragmenti geoplitike misli, Jure Vuji, IGT, Zagreb, 2004.
585 Uz dnevnu nazonost vie od 2000 brodova, od kojih otprilike 150 svakog dana
prolazi kroz Gibraltarski tjesnac, a otprilike 90 kroz Sueski kanal. Sredozemno
more ija povrina iznosi priblino tri milijuna etvornih kilometara predstavlja
izrazito gusto prometno podruje. Ovom pomorskom prometu, koji ne ukljuuje obalni promet, u kojem sudjeluje na desetine tisua ribarskih i drugih manjih
brodova, potrebno je dodati i otprike jednako vaan zrani promet.
382
383
kasnije uslijediti izmeu Istoka i Zapada. U toj bitci posljednjih

vremena sadanja mona meka sila nee biti dostatna. Igrajui
se s determiniranim kaosom Zapad proizvodi i onaj geopolitiki,
gdje se svijet od prvih (Hrvatska) do treih vrata Euroazije (Filipini) suoava s problemom esencijalne tenzije izmeu lokalnih
odreenosti (identiteta) i globalnog ruenja vrjednota. Iako
se lokalne napetosti i sukobi proizvode strategijom diskretnih
koraka, a geopolitiki su objanjivi putem zakonitosti odnosa
uzroka-uinka, neizravno proizvode dalekosene (mjerene i desetcima godina) perturbacije i neskladne (nepredvidive) efekte
u okviru tog novog svjetskog poretka. Izgleda da je arogantni
Zapad zaboravio da prema teoriji kaosa, postoji neto to se zove
leptirov uinak (buttery eect) u kojem najmanji utjecaj
nepredvidivog, pa i neznaajnog imbenika moe biti uzrokom
promjena svekolikom sustavu. U nekim situacijama, predikcija
je neprecizna i zatamnjena, kao primjerice u sluaju osamostaljenja i Hrvatske i njezine pobjede u Domovinskom u ratu, kada
su prognoze za ostvarivanje takvog pothvata bile iskazivane u
promilima. Dakle, svaki geopolitiki dogaaj mora se shvatiti i u
nelinearnoj i duhovnoj dimenziji, a ne samo u linearnoj i tvarnoj,
jer integracijski odnosi izmeu razliitih imbenika proizvode
sloene strukture, koje nije mogue objasniti klasinim redukcionistikim metodama. Zato uporno, sudite u Haagu, kao ispostava determinizma, nastoji odgonetnuti to je leptirov uinak,
koji je omoguio da Hrvatska ostane na nogama: Je li to genijalni
um koji je proniknuo u situacijski plan upravljanje krize, ili je to
moda duhovna sastavnica koju su istodobno inili identitet,
vjera i spremnost na rtvu? Jesu li pronali odgovor? Po duni
trajanja procesa u Haagu i kopernikanskog okretaja u konanim
presudama sudskog vijea, izgleda da nisu. Ali i to njima nije bitno jer je Haagom i zloinakim pothvatom otvoren proces za
selidbu naroda sa hladnog sjevera Europe na njezin topli jug pa
tako i na Jadran, more koje najdublje zadire u njezin kopneni dio.
Posezanje za novim ljudskim potencijalima (obrazovana mlaa
populacija) i prirodnim izvorima, Sredozemlje, u tom smislu,
predstavlja potencijalni prostor ija je integracija u europske
politike, gospodarske, i ine strukture potrebnija zapadnoj Europi nego zemljama koje se rasprostiru na njezinim obalama. Tu
inverziju (n-1) nastalu na mameoj sintagmi o ulaska u Europu
politike elite jugoistoka Europe, a Hrvatska nije izuzetak, da bi
razumjeli o emu je rije, trebaju samo primijeniti onu Vergilijevu
izreku o Danajcima i darovima.
Nesuglasice pojedinih zemalja zapadne Europe oko primanja ili neprimanja pojedine zemlje jugoistoka Europe u EU, potaknute su prije svega uskogrudnim interesima pojedinih lanica,
ali i one se polako sve vie smanjuju pod pritiskom saznanja o
moguoj krizi koja bi mogla i njih zahvatiti. Fraktalna geometrija
GOSPODARI KAOSA
384
krize koja je poela devedesetih godina na prostoru zvanom biva Jugoslavija, irila se na istok, Putem svile gdje se prokuhavaju
napetosti i rasplamsavaju nasilna arita. U jednom trenutku
budunosti dogodit e se inverzibilnost pa e se lanice Europske unije, ali i ostale zapadne zemlje, kao predvodnice i najvei
korisnici novog svjetskog poretka, nai u situaciji da vie nee
moi kontrolirati procese niti na svojim graninim podrujima.
Sredozemlje e biti primjer za to.
Nakon pada Berlinskog zida jedna vrsta trijumfalizma zahvatila je deterministe pa su koncepti poput globalizacije, jednopolarni naspram viepolarnog svijeta, ve spomenuti Fukuyamin
kraj povijesti i Huntingtonova oskula o sukobu civilizacija,
Baudrillardovi ekstremni i apsolutni fenomeni postali prevladavajui medijski trendovi. S druge pak strane, piui o mnogim
izvorima svjetske geoplitike krize i novim sukobima i ratovima,
Zbigniew Brzezinski ustanovio je da je euroazijski pravokutnik
nasilja zapoeo upravo od istone obale Jadranskog mora uz
Balkan, nastavit e se sve do granice kineske pokrajine Sinkiang.
Budui da je Brzenzinski svoja saznanja iznio tek u drugoj polovici devedesetih godina prolog stoljea, dr. Franji Tumanu se
mora priznati da je takve stavove o globalistikim korijenima
balkanske krize zastupao mnogo ranije u svojoj znanoj sintagmi
o prelamanju silnica interesa tog i takvog svijet, na ovim prostorima, to kritiare njegove bosansko-hercegovake politike ini
pukim neznalicama i(ili) denuncijantima u slubi determinizma.
Tuman je davno shvatio da e nastati jagma za Sredozemljem
itaj jagma za hrvatskim Jadranom, pa je nastojao sauvati
Hrvatsku samostalnost unosei u Ustav lanak o nedopustivosti
ulaska u bilo kakve Balkanske ili pseudojugoslavenske tvorevine.
Hrvatska opstojnost na sjevernom dijelu prvih vrata Euroazije ovisi i o razumijevanju geopolitike revitalizacije Sredozemlja.
To znai hoe li njezina politika elita napokon razumjeti da se
proces integracija ne odvija od sjevera prema jugu (jugoistoku)
nego obrnuto. Hrvatsko geopolitiko polje nije zapadno od
pravca Rim-Bruxselles, nego juno i sjeverno na pravcu Mnchen-Kreta. Hrvatska ne moe na zapad jer je tu Italija koja od
Jadrana eli napraviti svoje jezero, a zapadnije je i Francuska
koja jo boluje od versailleskog(??) virusa, istono je Balkan od
kojeg Hrvatska nastoji pobjei gotovo ve sto godina. Sredozemni prostor usko je povezan sa zaleem (hinterlandom), to se
izraava u aktivnoj geostratekoj ulozi luka povezanih s navedenim zaleem. Ako rasprodajom Hrvatska izgubi svoje Jadransko
predpolje (Pula, Rijeka, Zadar, ibenik, Split, Ploe i Dubrovnik)
izgubit e i svoje prirodno zalee koje see gotovo do paralele
koja prolazi rijekom Majnom.
Iza proklamirane europske geostrategije i dalje e ostati
prikrivene strategije Francuske i Njemake, kao stalnih i naizmje-
385
ninih europskih imbenika rata i mira. Njemaka e se i dalje

prirodno iriti u svojim razvojnim zamislima sve do Rusije pa i
Kine na istoku, a do Jadrana na jugu. Francuska e sve vie
ostajati u miolovci jer nee moi ni na istok ni na zapad, jer je
tu Njemaka, odnosno Atlantik. Moe jedino na Sredozemlje da
zajedno sa panjolskom, Portugalom, Italijom, a prije svega s Velikom Britanijom, kao silama zainteresiranim za ouvanje vlastite
dominacije, uspostavi naruenu ravnoteu na jugoistoku Europe. Francuska i Velika Britanija, stvarajui strateku protuteu
njemakom prodoru na istok i jug Europe a preko Rusije i prema
sreditu Euroazije, neprestano e Hrvatsku drati na zapadnom
Balkanu. Zbog toga uvijek e posezati za batinom povijesne
krivnje u proizvodnji ustakog kupusa koji nevjerojatno i nakon ezdeset godina uz pomo domaih deurnih determinista
dobro uspijeva.
Ako se poe od stajalita da se geopolitika misao sastoji
od reeksije prostora, odnosa prostora i vremena. naina organiziranja i evoluiranja konguracije prostora unutar vremenskog
razdoblja, onda geopolitike analize ne bi smjele proizvesti arbitrarne podjele ili neodreene zakljuke. Iako geopolitiki dogaaji mogu imati dvosmisleni znaaj, treba ih tretirati kao jednoznane kategorije. Zato bi Hrvatska, auriranjem i artikulacijom
svoje sredozemne politike, bitno promijenila svoju poziciju na
politikoj karti europskog jugoistoka, pogotovo to sredozemna
orijentacija nastupa kao glavni hit Europske unije, kako je to jo
1995. potvrdio tadanji predsjednik Europske komisije Jacques
Santer. Meutim, hrvatska politika neprekidno upada u istu
zamku, vjerujui da postoji ireverzibilnost strategija, a ne da je
implementacija odreene strategije put k dobitku. Svaka strategija koja titi nacionalne interese, pa tako i hrvatska sredozemna
strategija ovisi o kontinentalnim i globalnim kretanjima koja
reaktualiziraju odgovarajue opcije. Budui da je hrvatska politika misao umrtvljena i(ili) dezorijentirana dvanaestogodinjim
medijskim ratom, a i sama pokazuje inertnost (sindrom neimanja
drave) ne moe osvijesti svoj znaaj na prvim vratima Euroazije.
U tom slijepom hodu po bespuima razliitih interesa, nakon
2000. bezrazlono se odbacuje ameriko pokroviteljstvo (iako
586 Budui da svojim pojaanim geopolitikim i geoekonomskim pritiskom Njemka samo to nije zagospodarila zemljama male atante (osim Srbije), Francuska e se okretati sredozemnoj atanti. Ukljuivanje Britanije u taj, zasad samo
sigurnosno proklamirani savez, neminovno obnavlja sjeanja na sredozemne
saveze iz 1887. i kao odgovor na Bismarckovu izolaciju Francuske, kojima se
prikljuila Britanija, uz Italiju i Austriju, ponajprije da bi Rusiji sprijeili prolaz
kroz Tjesnace. Francuski premijer Edvurd Balladur, naravno, ovakve postavke
ovih dana nije iznosio u tom smislu, iako postoje mogunosti dolaska Rusije u
crnogorsko primorje, ve u smislu strateke obrane Europe i prodora islamskog
fundamentalizma. Drago Plevnik, isto.
GOSPODARI KAOSA
386
su i Ivica Raan i Stipe Mesi doli na vlast uz obilatu ameriku

medijsku i nancijsku potporu) a prihvaa ono britansko-francusko. Pronaavi utoite na krivoj strani, Hrvatska ne prestaje
glavinjati pristajui na sve mogue ucjene, od bruxelleske treerazredne birokracije, bjelosvjetskih nancijskih meetara, slovenskog neizljeivog kompleksa otvorenog mora, talijanskog nikad
neprestajueg boja za istonu obalu Jadrana, srbijanskog velikodravlja i bonjakog zaborava na hrvatski spasiteljski in obrane
bosansko-hercegovakog ozemlja. U tom hodanju zatvorenih
oiju, hrvatska politika na poetku 21. stoljea ne shvaa da je
izolacija Hrvatske iz druge polovice devedesetih godina prolog
stoljea bila posljedica robovanja geostrategijskim stereotipima,
kako dr. Franjo Tuman uva Jadran za Njemaku. On je naprosto
traio hrvatsko mjesto pod suncem i tragao za revalorizacijom
hrvatske uloge, kao razdjelnice izmeu britansko-francuske i
njemake europske polovice, izbjegavajui mlinski kamen zvan
Balkan. Taj vrsti i jasni hrvatski strateki brod detumanizatori
nasukae na prvi pliak, a zatim svo vrijeme ekaju remorker za
odsukivanje od onih istih koji su prethodno ugasili svjetla u balkanskoj krmi.
Sjevernoatlantska i eurounijska strategija nastupanja intenzivno se ve deset godina pomie sa sjevera i sjeveroistoka k jugoistoku i jugu, k Sredozemlju, na prva vrata Euroazije. Taj proces se
intenzivirao nakon to je Hrvatska oslobodilakim operacijama
uspjela uspostaviti strategijsku ravnoteu, a Daytonskim sporazumom europsko-ameriki stabilizatori uspjeli su je dugorono
razmjestili u sredite zapadnog Balkana. Promjenu teita sa
sjevera na jug, prvi je slubeno lansirao bivi ameriki ministar
obrane William Perry, poetkom 1995. na sastanku u Mnchenu
posveenom novoj kolektivnoj sigurnosti, naglaavajui potrebu
da se NATO prestroji u tom pravcu. S tim se poslije potpuno sloio i Willy Claes, tadanji glavni tajnik NATO-a, proglasivi islamski fundamentalizam glavnim neprijateljem NATO-a i EU, nakon
silaska komunizma sa strateke pozornice. Odabirom neprijatelja
i uvrenjem na sjevernom dijelu prvih vrata Euroazije Sjedinjene Amerike Drave primjenjujui tihooceansku strategiju skoka
s otoka na otok, prvo rjeavaju Kosovo (SR Jugoslaviju) potom
Makedoniju, a nakon Afganistana i Iraka, na red je dola Gruzija,
a na kraju 2004. i Ukrajina.
Na ove tendencije, Hrvatska ne moe utjecati, ali ih moe
iskoristi, to ona ne ini, niti na investicijskom niti na nancijskom podruju. Proklamirana jadranska i sredozemna orijentacija svela se samo na rasprodaju hotela, obale i otoka. Stoljeima
se borei da postanu gospodari svoje polovice Jadrana, kada su
to napokon uspjeli (1995.) i to u trenutku kada se poela obnavljati arapska dominacija na Sredozemlju, Hrvati olako dopustie
da njihovim morem bez vojne sile ovladaju zapadni nancijski
387
meetari. U ovom hrvatskom sluaju determinizirana inverzija

nastupanja (n-1) neto je sloenija. Ona se sastoji u tome da se
Hrvatska dri podalje od Bosne i Hercegovine (moe se stalno lupati izmiljenom hipotekom podjele), da se vrstom granicom
otea (onemogui) prometna, informativna, kulturna komunikacija istog naroda, da se sa zapadne strane bosansko-hercegovako-hrvatske granice ukljuujui i vanjske otoke Hrvati lie vlasnitva nad zemljom, da se kreditima za izgradnju autoceste
gotovo uz sam obalni rub sprijei prividno proirenje uskog
hrvatskog priobalja, odnosno da se ono uini jo uim. Tu bolnu
injenicu nerazumijevanja novih trendova geopolitikog nastupanja i pozicioniranja na prostoru zvanom mare nostrum hrvatska politika dosolila je najavom privatizacije te jo nesagraene
auto-ceste. Ako se to doista i dogodi to e biti konanica jednog
sosticiranog plana u kojem e Zapadna Europa uz pomo Srba
(njihovog tradicionalnog saveznika) biti sprema ui u bitku za
sprjeavanje arabizacije sjevernog dijela prvih vrata Euroazije,
ali bez Hrvata. U ovakvom razumijevanju geopolitike postaje
jasnije zato je europskom determinizmu poeljna Republika
Srpska, a ne i Herceg-Bosna ta kraljenica opstojnosti Hrvata na
istonoj obali Jadrana. Analizirajui ubrzani proces virtualizacije
i postupne dekroatizacije istone obale Jadrana, ne moe se taj
proces reducirati samo na politiko-gospodarsku sastavnicu, ne
sagledavajui onu vjersku katoliku. Upravo je ona glavni, vie
ne i prikriveni cilj europskog determinizma: kako liiti Vatikan
vrstog oslonca na prvim euroazijskim vratima. Nastojei preokrenuti proces destrukcije, papa Ivan Pavao II. za stotu pastoralnu posjetu odabire Hrvatsku, kako bi na istonoj obali Jadrana
u gradovima Rijeka, Dubrovnik, Zadar, a i u dubini hrvatskog
prostora Osijeku i akovu odaslao poruku urbi et orbi, o
Hrvatima kao neustraivim svjedocima Evanelja, o Hrvatima
kao narodu nade i narodu koji e uvijek biti u njegovom srcu i
njegovim molitvama. Te utjeiteljske i vizionarske Papine poru-
587 Prodaju se zemljita, tereni, cijela sela, oglaava se prodaja otoia, svjetionika,
trguje se politiki s morem i morskim dobrom (Savudrijska vala, Prevlaka). Tko
e od dananjih trgovaca tada biti iv da uje kletve unuadi nae djece? ini
mi se da je trenutak za uzbunu, treba dok se jo moe i koliko se moe zaustaviti
tu rasprodaju. Igor Zidi, Hrvatsko slovo, 26. srpnja 2002.
588 Zanimljivo bi hrvatskoj javnosti bilo da Ivica Raan obznani kako je najednom
doao na ideju o gradnji autocete Zagreb-Split (za to je imao trideset godina
vremena, pa nije uinio nita) i da trasa , koja je najdua i time najskuplja ide
to blie obalnom rubu , a ne uz samu granicu Bosne i Hercegovine. Isto tako
jedanko zanimljivo bilo bi da Ivo Sanader obznani tko mu je bio savjetnik za
gradnju mosta kopno-Peljeac, a poglavito ija je ideja o privatizaciji te kreditima optereene autoceste. (op. a.)
589 Hrvati u tu bitku nee moi ui zato jer vie nee biti vlasnici niega bitnoga od
Velebita do Prevlake. Iskljuivo pravo na obranu od fundamentalizma imat e
onaj tko je vlasnik otoka, obale, hotela i cesta.
GOSPODARI KAOSA
ke Hrvati brzo zaboravie, a politiari poglavito, pa se s pravom

moe upitati Quo vadis Hrvatska?
Da bi se Hrvatska odhrvala europskim strategijama i islamskim protustrategijama, vice versa, potrebno je prije svega uspostaviti unutarnji sklad, a potom smireno analizirati sve strategijske
zamisli svjetske moi i u njima pronai pukotine za adaptaciju
svojih stratekih, gospodarskih i geopolitikih interesa, pa je u tu
svrhu nuno to bre i temeljitije izraditi nove komplementarne
sredozemne planove i(ili) reprogramirati stare, na mnogo uinkovitiji i interaktivniji nain unutar nadolazeeg sredozemnog
plimnog vala. Jedino je sigurno to, da bez ouvanja tisuljetnog
katolikog identiteta na istonoj obali Jadrana nee biti mogue
da Hrvatska ostane i opstane na sjevernom dijelu prvih vrata Euroazije.
3. Scenarij slabljenja Hrvatske

Rat, kao posljedica pomno planirane i inducirane krize, to je
poetkom devedesetih godina 20. stoljea bjesnio prvo na tlu
Hrvatske, a potom na onom Bosne i Hercegovine nije mogao biti
kratak, upravo zbog prenaglaenog angairanja meunarodne
zajednice, ak ni u sluaju da su Srbi reducirali svoj prvotni plan
o izbijanju na crtu Virovitica, Ogulin, Karlovac, Karlobag. Prijetnja
teritorijalnoj cjelovitosti Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nije
dolazila samo od srpsko-armijskog osvajaa (koji je bio operator
krize), nego jo vie iz dvorana za mirovne konferencije, na kojima su europski deterministi nastojali dokrajiti jedinu katoliku
zemlju na prvim vratima Euroazije. Hrvatska se nala stijenjena
izmeu Miloevieva gazimestanskog obeanja i konformizma
zapadnih sila, sklonih kompromisu s vlastitim naelima (ali uvijek
na tetu drugih), kako bi planirani kaos u jugobarutani uz pomo
meke sile potrajao to due. Izjava lorda Carringtona uoi
388
590 Kako su hrvatski medijski izvritelji detreminizma nagovijestili to e se Hrvatskoj dogaati desetak godina kasnije pokazuje i pisanje tjednika Globus,
moglo bi se rei ve davene 1991. Carr-ing-ton, Carr-ing-ton!, vikale su tisue
hrvatskih i albanskih demonstranata u rane popodneve sate ispred ministarstva
vanjskih poslova u Haagu, u subotu na dan otvaranja Jugoslavie conferentie,
uzvikivale su pridolice iz raznih europskih krajeva, nagurane i pritjeenjene
uz eline ograde kojima je policija titila prostor visoke politike Nove Europe
(kurziv a.) od demonstracije masa. Na taj mamac plemenskih arki, gdje je, teko, utvrditi tko je krivac, a tko rtva (kurziv i potcrtavanje a.), uvijek se iznova
upeca poneki nedovoljno upueni novinar... Skriveni rat protiv Genschera, Kako
zaboraviti Hrvatsku, Globus, 13. rujna 1991.
591 Hvalospjeve o lordu Peteru Carringtonu i njegovom politikom umijeu ispjevano je na stranicama Globusa (ne sluajno) u predveerje Konferencije o Jugoslaviji u Haagu. Opaske autora su nuna intervencija u razumjevanje lika i djela
ovjeka koji je Miloeviu dao naputak Brzo i bez mnogo prolijevanja krvi.
Carrington je lord, pripadnik britanskog plemstva, lan Gornjeg doma parlamenta. Njegov davni predak Thomas Shmit osnovao je u srednje-engleskom
389
mirovne konferencije, kojoj je osobno predsjedavao u Haagu,

kako nije nita iskljueno, pa ni mogunost promjene granica u
Jugoslaviji navela je geopolitiare na zakljuak da bitka za hrvatske granice, nee prestati ni onda kada utihnu bubnjevi rata
i kada Hrvatska vojska u pobjedonosnom pohodu bojinicama
zapadne Slavonije, Banovine, Korduna, Like i Dalmacije izbije na
svoje avnojevske granice.
Imajui to u vidu, hrvatska politika treba biti svjestan toga,
da su, i da e, meunarodni monici uz pomo meke sile radije neprestano poticati nepravedan mir (paradigma jednake
krivnje), negoli ikada pristati na pravedan ishod rata u kojemu
gradu Nottinghamu banku, koja je u osamnaestom stoljeu postala znaajni
privredni centar tog dijela zemlje. Imao je podrunicu i u Londonu, ije je sjedite bilo u nacijskom dijelu grada, ali vie ne postoji, jer je ta banka kasnije
postala dio danas jedne od najveih britanskih banaka, National Westinster.
Njegov potomak Robert Shmit, koji se preselio u London i ivio u Whitehallu,
bio je bankar premijera Williama Pitta. Pitt je o njemu imao odlino miljenje,
pa ga je upitao, kakvu bi ast elio. Smith je zatraio da mu se dopusti da se provoza kroz dio Londona koji je uvala konjika garda, no Pitt mu to nije mogao
odobriti, pa mu je umjesto toga dodijelio titulu irskog lorda, koju je tada bilo
lako dobiti. On je uzeo titulu Carrington.
Dananji lord Ccarrington kolovao se, kako to ve prilii britanskoj aristokraciji,
u slavnoj privatnoj koli Eton, a potom je pohaao vojnu akademiju Sandhurst.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je u jedinici Grenadier guards, a nakon
rata, kao mladi lord, poeo se baviti politikom u Gornjem domu. Zapazio ga je
britanski konzervativni premijer Harold MacMillan i postavio ga za prvog lorda
admiraliteta, za ministra mornarice. Kasnije britanski premijer Edward Heath
imenovao ga je ministrom obrane. Kad se Heathova konzervativna stranka nala u opoziciji, a Margaret Thatcher postala voom konzervativaca, Carrington
je nastojao da se izmiri s njezinim predhodnikom Heathom, ali bez uspjeha.
Krajem sedamdesetih godina Carrington je ve bio ugledan i utjecajan politiar, pa se govorilo da bi mogao postati voom konzervativaca i premijerom.
Meutim, imao je jedan problem bio je lord. Neki ambiciozni politiari koji su
eljeli postati premijeri, odbacili su titule, ali Carrington to nije uinio, jer, kako
je sam rekao, nije imao takvih ambicija. Kad je 1979. godine Margaret Thatcher
postala premijerkom, a nije jo imala potreban ugled niti u stranci, niti u zemlji, odluila je sastaviti vladu od ljudi iz raznih struja konzervativne stranke.
Lord Carrington, za kojeg su tvrdili da je ovjek izuzetnog diplomatskog arma,
te sposobnosti da stvara kontakte i veze, nametnuo se kao prirodan izbor za
ministra vanjskih poslova. Impresivna osoba zanimljive zionomije, s velikim
naoalima, uvijek oduevljen kad sretne nekog znanca, vrlo duhovit i spretan
u ocjenjivanju ljudi, ali tvrde njegovi poznanici ovjek kratke koncentracije
i znaajnih manjkavosti u znanju, npr. u ekonomiji bacio se na posao, te brzo
obnovio brojne kontakte s diplomatima u Londonu i kolegama koje je upoznao
na raznim putovanjima po svijetu. Njegovi kritiari tvrde da se iza njegove duhovitosti i arma krije neto posve drugo. Carrington je, tvrde, vrlo pesimistina
osoba, ovjek aristokratskog pogleda na svijet koji nema razumijevanja za zemlje izvan europskog kruga, posebno ne za siromane, i za zamlje u razvoju.
Carrigton je bio, smatra Anthony Sampson, jedan od najboljih poznavalaca
britanske politike scene, vrlo uspjean ministar vanjskih poslova. Razvio je dobre odnose s amerikom administracijom, ublaavo antikomunistiku retoriku
Reaganovih suradnika, nastojao izgraditi zajedniku europsku politiku, a posebnu pozornost posvetio je Africi. Trudio se posebno oko Namibije, za stupajui
britanske interese (italic a.) odigrao je kljunu ulogu u rjeavanju tada krupnog
GOSPODARI KAOSA
390
agresor biva kanjen za svoje ine. Rat za nekadanja okupirana

podruja Republike Hrvatske pod nadzorom UMPROFOR-a nije
zavren. U takvom nedovrenom miru europski deterministi nikad nisu ni pomislili Srbiju oznaiti agresorom, jer se ne ele nai
na suprotnim stranama, ali zato treba vriti pritisak na Hrvatsku
kao bi ona pristala na surogat Jugoslavije u obliku zapadnog
Balkana. U tom smislu treba je smekati, a za to slui niz u
predhodnim poglavljima spomenutih, a onda od meunarodnih sila zla prihvaenih, ili ak podravanih drutvenih procesa
u Hrvatskoj koji e je destabilizirati, oslabiti njezinu otpornost i
pregovaraku poziciju ili napor za promicanje i obranu nacionalnih interesa. I to ne u bilo kojem trenutku, nego ba onda kada
Hrvatska stoji pred odlunim razdobljem i izborom potpune
podlonosti bruxelleskoj administraciji i gubljenja suvereniteta
ili osvjeivanja svog identiteta kako bi ouvala svoje mjesto na
problema Rodezije, odnosno Zimbabvea nakon preuzimanja vlasti od strane
Roberta Mugabea. Bio je to njegov politiki trijumf.
No, ubrzo je uslijedio njegov prividni debakl faklandska kriza. Lorda Carringtona su u britanskom tisku optuivali za pasivnost, da diplomatskim sredstvima
nije sprijeio zauzimanja Faklanda od strane Argentine u oujku 1982., pa je
preuzimajui odgovornost podnio ostavku. Radilo se o dobro isplaniranoj
operaciji specijalnog rata, kako bi Velika Britanija imala opravdanje za poduzete
korake kanjavanja Argentine (italic a.). Dvije godine nije imao funkcije, da bi
(kao nagradu za osobnu rtvu u operaciji Corporate, op. a.) 1984. bio izabran za
generalnog tajnika NATO-a, te je na toj funkciji ostao slijedee etiri godine, u
doba kada je NATO bio u velikom zamahu jaanja svojih efektiva, a potom je,
nakon dolaska Gorbaova na vlast u SSSR-u, uao u razdoblje vlastitih mijena i
preispitivanja sveukupne strategije.
Carrington je od 1988. bio u nekoj vrsti politike mirovine, i za njega se vrlo
malo ulo, a onda, ne sluajno, bio je predloen za predsjedavajueg konferencije kojom bi se pokuala rijeiti, uz prisustvo svih sukobljenih strana, situacija
u Sjevernoj Irskoj. Mnogi su smatrali da bi on zbog velikog iskustva mogao biti
idealan za tu funkciju, no neke sjevernoirske politike stranke stavile su veto na
njegovo imenovanje, pa nije dobio to zaduenje. Ali zato njegovo veliko kontraverzno politiko iskustvo (op. a.) iskoriteno je u svojstvu predsjedavajueg
jedne mogo sloenije meunarodne konferencije one o bivoj Jugoslaviji.
Hrvati i Bonjaci najbolje znaju kako je to izgledalo. (italic a.). Tko je lord Carrington, presjedavajui meunarodne konferencije o Jugoslaviji, Maroje Mihovilovi,
Globus, 6. rujna 1991.
592 Mirovna koferencija o Jugoslaviji zavrena je 7. rujna 1991. kada su svi sudionici potpisali zajedniku izjavu kojom se potvruje da je zajedniki cilj mir (!?)
u Jugoslaviji, te pronalaenje trajnog, nepristranog i legitimnog rjeenja (!?)
krize sa eljom za mir. U izjavi takoer stoji da mirovna konferencija oznaava
poetak razgovora (!?) o budunosti Jugoslavije i njezinih naroda. Rezultati ovih
razgovora moraju biti u interesu svih (!?) ljudi koji ive u Jugoslaviji. Osim toga,
u izjavi se naglaava suglasnost s Parikom poveljom u vezi s izgradnjom nove
Europe (!?), te jaanja i podravanja demokracije (!?) kao jedinstvenog sustava.
Kronologija rata, isto, str. 90.
Koliko eufemizama (italic a.) za jednu brutalnu agresiju koju nitko u hakoj konferencijskoj dvorani nije htio nazvati pravim imenom. Skrivanje iza naelnih openitih fraza koje nita ne govore. To skrivanje obiljeje je detreminizma. (op. a.)
593 Biva je Jugoslavija imala ulogu i poziciju tampon podruja izmeu istonog
i zapadnog bloka. Raspadom takve blokovske podjele svijeta, a prije svega
Europe, taj prostor i dalje ima veliko znaenje u geostratekim planovima no-
391
geopolitikoj karti na prvim vratima Euroazije. Kako e se pod

neprekidnim pritiscima determinista, ona odrediti bitan je uvjet
za osmiljavanje strategije opstanka pa je u tom smislu potrebno uoiti sinkroniziranost i kumulativno znaenje, potpune
suradnje s Haagom, povratka svih izbjeglih, ulaska u EU kao
cilja ogranienje socijalnih i zdravstvenih prava nekanjavanje
poinitelja ratnih zloina i kritelje ljudskih prava tijekom rata
1991.-1995., iz kojih proizlazi pet stoernih toaka pomou
kojih se lomi Lijepa naa.
Toka prva: treba izazvati ili prihvatiti parlamentarnu krizu,
ukljuujui i vladajuu stranku i njezine koalicijske partnere,
jer to slabi Hrvatsku kako bi se u odlunom trenutku moglo pokazati da ona nije sposobna za neki normalni demokratski i parlamentarni ivot i tako je diskreditirati u meunarodnoj javnosti.
Iskoristiti nezadovoljstvo (ili ga poticati) ivotnim standardom, a
prijetnjom trajkovima ili njihovom provedbom dezorganizirati
drutvo i usmjeriti ga na to da se ono bavi nekim drugim, a ne
krucijalnim problemima kakav je rasprodaja banaka, telekomunikacija, energetske infrastrukture, medija, mora, obale plodne
zemlje i izvora pitke vode.
Toka druga: treba prihvaati i poticati ideje o regionalizaciji
(autonomiji) jer se time razbija jedinstvo Hrvatske. Idealna je u
tom smislu Istra jer ako tamo Hrvati ele autonomiju, onda je to
jasan znak i poticaj Srbima da trae povratak plana Z-4.
Toka trea: treba prihvatiti izjednaenje odgovornosti za
ratne sukobe. Zato se uz svaku nacionalnu ideju pridodaju elementi ratnog zloina, a istodobno se raznim tumaenjem motiva
(proterstvo, zloinaki porivi, primitivizam, neobrazovanost,
nepotizam) obezvrjeuju njezini protagonisti. Na taj se nain
voga razdoblja Hrvatska i Albanija, sa svojim obalama prestavljaju vrata za
ulazak u prostor Euroazije. Bosna i Hercegovina je nedjeljiva od tog prostora,
a Srbija i Crna Gora i Makedonija kao bitni imbenici stabilnosti regije. Stoga
je taj cijeli prostor dobio jednoznani naziv Zapadni Balkan. Izbijanjem rata u
Hrvatskoj zapoela je velika utrka meu velikima tko e se prvi pozicionirati na
tom sjevernom dijelu prvih vrata Euroazije, te kako djelovati na taj dio podruja
u skladu s vlastitim interesima.
594 Iz izvjea Amnesty Internationala. HTV-TELETEX 13. prosinca 2004.
595 Neprekidan slijed izmiljenih i/ili prenapuhanih afera samo je dio medijskog
rata u svrhu deskreditiranja izvrne i zakonodavne vlasti.
596 to se pod autonomijom Srba u Hrvatskoj misli jo 1995. znastveno je u Erasmusu broj 5 obrazloio dr. Milorad Pupovac tadanji nezavisni intelektualac
a dananji (2004.) saborski zastupnik i lan vladajue koalicije HDZ-a. Autonomija Srba u Hrvatskoj trebalo bi da ima dva aspekta: jedan u odnosu prema
hrvatskoj dravi, a drugi prema Srbima na ostalim prostorima bive Jgoslavije.
Prvo se aspekt moe postii ukoliko se Hrvatska organizira kao sloena drava:
zajednica naroda u kojoj se o vitalnim nacionalnim interesima Srba u Hrvatskoj
odluuje sporazumno i na osnovu proporcionalnog predstvanitva, regionalno
organizirana drava u kojoj bi podruje na kojima su Srbi veina imalo obiljeje
demilitarizirane unutranje dravnosti... Od Rakovia do Pupavca, dr. Vlado
aki, Slobodna Dalmacija 1995.
GOSPODARI KAOSA
392
kod ljudi stvara osjeaj prevarenosti i odbojnosti prema vlastitoj

nacionalnoj dravi, te ih se dovodi u stanje pune rezignacije. Za
ispunjavanje te toke plana, kljunu ulogu imaju sud u Haagu
i domai mediji. Sud je najvaniji instrument, a hrvatski mediji su sredstvo potpore determiniziranom planu u slabljenju
nacionalnih ideja kako bi se provela federalizacija Hrvatske, a
izjednaavanjem razine standarda u svim zemljama jugoistoka
Europe, postiglo to da reintegracija u zapadni Balkan proe sa
to manje suprotstavljanja.
Toka etvrta: Hrvatsku kao dravu treba uiniti manje kranskom (katolikom), onu koju su protiv volje determinista
i njihove velevlasti, koja gospodari zapadom obnovili branitelji najee s krunicom oko vrata. Za njezino meunarodno
priznanje zahvala se ponajprije mora uputiti papi Ivanu Pavlu II.
Inltracija determinista u Hrvatsku poela je od samog poetka
stvaranja hrvatske drave. Uz potporu Zapada ulaze sekte i(ili)
nevladine udruge, koje, u funkciji irenja raznih ideologija, slue
inozemnim strukturama moi radi unitavanja hrvatskog duhovnog identiteta. Nekranski i protukranski elementi, koji su
se od poetka utaborili u strukturama vlasti i povezali s onima
prikrivenim u institucijama, zajednikim su snagama krenuli,
a poglavito od 2000., u juri na vrjednote, a time i posljedino,
na gospodarski i politiki slom Hrvatske. Predsjednik dr. Franjo
Tuman postao je metafora za uspravnu Hrvatsku, u svakom
smislu, prije svega zato jer je htio stvoriti samostalnu Hrvatsku,
utemeljenu na kranskim etikim zasadama. Deterministi, graditelji novog svjetskog poretka zadojeni ateistikim svjetonazorom i opsjednuti stvaranjem svijeta bez granica, doivjeli su
dr. Franju Tumana kao sablast, ija osobnost mora biti unitena,
a njegova politika misao obezvrijeena. Otuda detumanizam
i detumanizatori. ovjek koji je stvorio hrvatsku dravu i pred
samu smrt zaloio je u ruke Svetog Oca, naznaujui tako svim
sreditima determinizma da e Hrvatska, na prvim vratima Euroazije, i dalje, usprkos svemu, braniti svoj katoliki identitet, postao je velika smetnja. Tumanov odlazak u Vatikan (1999.) kao
poruku, deterministi su dobro shvatili, i njihova tobonja kazna
nedolaskom slubenika dravnih struktura na posljednji ispraaj, najdosljednije je priznanje neovisnoj osobnosti dr. Franje
Tumana.
Za provedbu svojeg subverzivnog djelovanja protiv Hrvatske
deterministi su prvo ovladali svim medijima, a potom instalirali
597 Mediji koji prednjae u destrukciji nacionalne ideje su: Globus, Nacional, Feral
Tribune, Jutarnji list, Novi list, u zadnje vrijeme Slobodna Dalmacija i Veernji
list, te HTV, RTL, TV Nova i Radio 101.
598 I kako napisa Ivan Bekavac Na Tunamov sprovod ipak je doao netko, doli
su mnogi, doao je njegov narod. Retuirana biograja, Ivan Bekavac, Vjesnik,
11. prosinca 2004.
393
novinarske i televizijsko-radijske jurinike koji danonono vode

ljuti boj s razapetom Hrvatskom i njezinim katolikim identitetom.
Toka peta: Hrvatsku treba neprestano drati pod prismotrom, jer se lake mogu ukloniti sve politike strukture koje
zastupaju nacionalne interese, a dovoditi one koje su impregnirane determinizmom. Istodobno sa sektama i (ili) nevladinim
udrugama u Hrvatsku su poslane vrlo jake ekipe obavjetajnih
sustava Velike Britanije, Francuske, Njemake, Sjedinjenih Amerikih Drava, Rusije, i nekih islamskih zemalja. One su u prvoj
fazi djelovale pod maskom raznih monitoringa, humanitarnih
aktivnosti, novinarskih izvjetavanja, dobrovoljaca-plaenika,
svekolikih diplomatskih slubi pri veleposlanstvima, kroz sudjelovanje snaga UNPROFOR-a, a u drugoj koja je poela odmah
nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, ta djelovanja poprimaju ire obiljeje u obliku klasinog specijalnog rata.
Kad je napokon uspostavljena strategijska ravnotea (1995.)
na prostoru zvanom biva Jugoslavija, a zapadne sile krenule u
politiko konsolidiranje podruja zapadnog Balkana i kad je
predsjednik dr. Franjo Tuman, odbivi uvesti Hrvatsku u takav
oblik integracije, oslabio tu njihovu inicijativu, od 1996. poinje
vrlo opsena operacija rubnih dijelova amerikog obavjetajnog
sustava i pripadajuih europskih satelita, Velike Britanije prije
svega, za smjenjivanje aktualne vlasti u Hrvatskoj.
Operacija je ukljuivala odreene dijelove kljunih europskih
i meunarodnih politikih organizacija, daljinski voene diplomatske aktivnosti, sud u Haagu, zaklade poput Soroevog Otvorenog drutva, HHO-a, i cijeli niz drugih tzv. nevladinih udruga
koje su u tom periodu nicale kao gljive poslije kie, te drugih
organizacija poput IRI, NED, NDI, USAID, CIO, CIPE. Svi su oni bili
upravljani iz jednog sredita to se moglo prepoznati po retorici
i irini zahvata nastupanja, a odnosio se na promicanje tobonjih
civilizacijskih vrijednosti i ljudskih prava, kroz edukacijske seminare, programe za nanciranje naprednih demokratskih proje599 Lijek protiv te nepogode, kao i svake nepogode je, s(za)kloniti se. Zbog toga
su oni Hrvati, koji ne doputaju da se njima manipulira, prestali pratiti odreene emisije i itati tiskovine, obrazalaui to potrebom ouvanja mentalnog
zdravlja. Nacionalno svjesnim analitiarima reimska glasima jo su zanimljiva
samo zato, to se na temelju izjava pojedinaca za medije, kao i onih koji o tome
piu, moe gotovo sa sigurnou utvrditi tko je od njih lan, a tko sljedbenik
determinizma.
600 Hrvatska je u prvoj polovici devedesetih godina prolog stoljea bila premreena najjaim svjetskim obavjetajnim sustavima. Zagrebaki hotel Intercontinental je u razdoblju 1993. do 1995. bio najvea svjetska multinacionalna
obavjetajna centrala. Na taj su se nain prikupljale informacije za kreiranje
politikih djelovanja prema krizi u regiji, ali i neki politiki zahtjevi prenosili na
obavjetajni teren, te zajednikim koordiniranim aktivnostima usmjeravali krizu.
Hrvatska postaje klasina kolonija, Marko Juri, Hrvatsko slovo, 14. rujna 2001.
GOSPODARI KAOSA
kata, sponzoriranje, manipuliranje ili vrbovanje politiara i novinara, ukljuujui poticanje i osnivanje ekstremnih (redikuloznih)
subkulturnih skupina ili marginalnih drutvenih pokreta, raznih
zelenih akcija ili liberalnih seksualnih udruga. Ta operacija specijalnog rata uvjebana na poligonima latinoamerikih zemlja,
u Hrvatskoj, ranjenoj i razruenoj ratom, brzo je dala rezultate.
Stvorena je klima, odnosno ozraje virtualne stvarnosti, za svrgavanje nekooperativnog Tumanovog reima i postavljanje
na vlast est stranaka koalicije i predsjednika drave dvojbenih
etikih i patriotskih osobina.
Nakon te prve faze operacije uslijedila je druga u kojoj je
meka sila, daljinski upravljana, sustavno ispirala mozak hrvatskoj javnosti po obrascu u Hrvatskoj se deset godina nije nita
radilo, osim to se pljakalo i inilo ratne zloine. Upornim ponavljanjem ove lai, u narodu, koji nije pripremljen i ne zna to
su operacije specijalnog rata, relativno brzo stvoreno je ozraje
nacionalne podjele, meusobnog optuivanja, straha i nesigurnosti, jednom rijeju kaos. Iza tog projektiranog psiholokog
stanja nacije odvijala se otimaina, determiniziranim rjenikom
reeno, privatizacija ve mnogo puta spomenutih telekomunikacija, banaka, energetskog sustava, hotela i prometnica, kako
bi se uspostavio izvaninstitucionalni nadzor nad dravom. Dodajui tome kriterij partijske podobnosti kojim se oistilo sve
to je bilo vrijedno i struno u institucijama izvrene vlasti, sve
do mikrorazine, to je kompletni dravni aparat dovelo do vrhunca nedjelotvornosti, to je izazvalo proces samodestrukcije.
Obavjetajne slube, policija, oruane snage, visokoobrazovni i
znanstveni sustavi samo su vrh ledenog brijega razaranja suvereniteta hrvatske drave. Kad je vlada Ivice Raana odigrala njoj
601 Po zavretku operacije, poetkom 2000. ta se mainerija prebacila u Bosnu i
Hecegovinu, potom u Srbiju i Makedoniju. Operaciji u Srbiji predhodila je vojna
akcija NATO-a kojoj je cilj bio omekati Miloeviev bastion i omoguiti poslunim (kooperativnim) snagama dolazak na vlast. U Bosni i Hercegovini koja je
pod protektoratom cilj je bio dovesti vlast koja se nee petljati u strateke odluke. Kosovo je bez ikakvog suvereniteta, niti je u skopu Srbije niti je samostalno,
a pobuna Albanaca u Makedoniji posluila je za opravdanje amerike vojne
nazonosti u junom dijelu zapadnog Balkana.
602 Stanje druge faze na osebujan nain opisao je akademik Josip upanov u jednom od svojih mnogobrojnih intervjua. Pitanje: ivimo u vremenu opeg kaosa. Zbog ega takav kaos u naem drutvu? Odgovor: Kaos moe znaiti razliite
stvari, moe znaiti totalnu zbrku u kojoj nema nikavog sustava, a moe znaiti
i ono to ziari nazivaju deterministiki kaos. Ne bi elio ulaziti u raspravu, ali
mi se ini da je ono to nam u Hrvatskoj izgleda kaotino tek medijski fenomen.
(...) Dakle, ono to imamo jedan je oblik estrade, estrade u politici. Tko nestane
s estrade je politiki mrtvac. Pitanje: Hoete rei da su dananji kaos proizveli
u sprezi mediji i politika? Odgovor: Da. Da. To je sprega koja je vrlo vrsta usprkos svim zaklinjanjima na profesionalnost i profesionalizaciju medija. To je vrlo
vrsta veza, zapravo mi se ini da je tu korijen. Politika je ozbiljna igra, a nai
politiari to ne shvaaju, akademik Josip upanov, Vjesnik, listopad, 2001.
394
namijenjenu ulogu razmekavanja suvereniteta Hrvatske,

uslijedila je trea faza operacije dovoenje na vlast detumaniziranog ili bruxselleskog HDZ-a, koji potpuno izvrava upute
svojih stranih sponzora, ak revnosnije nego predhodna laicistika Raanova vlada. U treoj zavrnoj fazi Hrvatska e pod
bevandiziranim i detumaniziranim HDZ-om a nakon predsjednikih (2004.) i lokalnih (2005.) izbora doi na razinu jedne
Bugarske, koja je potpuno kolonizirana, gdje je stanovnitvo
dovedeno na rub preivljavanja, gdje caruje korupcija, a strani
vlasnici kapitala diktiraju pravila ponaanja koja samo njima
odgovaraju.
Preuzimanjem vlasnitva na kljunim resorima za funkcioniranje drave, Hrvatskoj e de facto, zaobilaznim putem, biti oduzet suverenitet, a potom e je bez ikakvog otpora vrlo lako smjestiti u okvire pseudodravne zajednice zvane zapadni Balkan.
Obezglavljene, rasplinute i uzdrmane politike snage, pritisnute
tekoama svakodnevnog preivljavanja puanstva (tekoa i nemogunost vraanja kredita) i pod prijetnjom mogueg nasilnog
svrgavanja, pristat e na promjenu temeljne ustavne odredbe,
koja zabranjuje bilo kakva udruivanja u pseudojugoslavenske
asocijacije. Posljedice takve politike morat e naalost otklanjati
nekoliko buduih narataja.
Ako, se dakle, pet stoernih toaka (parlamentarna kriza,
regionalizacija, izjednaenje krivnje, ruenje kranskog (katolikog) identiteta i neprestana prismotra) lomljenja Hrvatske stavi
na isti pravac onda postaje posve razvidno da se radi o dobro
razraenom i usklaenom i na dui vremenski rok provoenom,
planu rashrvaivanja Hrvatske. A pri svemu tome ne treba zaboraviti ni na hrvatsku naivnost, nesnalaenje, nesposobnost a
ponajvie neznanje.
Hoe li uspjeti plan determinista da oslobode Hrvatsku od
Hrvata i(ili) Hrvate od Hrvatske? Nee, ako Hrvati uz pamet i slogu, ali i uz osposobljenost i odlunost djelotvorno sauvaju svoje
more, ozemlje, dostojanstvo, slobodu i vjeru otaca.
603 Takav slijed dogaanja ruenje institucija i rasprodaja otkrivaju rukopis

autora planova zapadnog Balkana. Prema tom planu MMF i Svjetska banka
stvorili su uvjete za smjenu Raanove vlade. Bez obzira to je ona bila poslunika prema meunarodnim centrima moi pa i prema MMF-u i Svjetskoj banci
sustavno je ruen kreditni rejting Hrvatske, a zaduenost otila u nesluene
visine, to je dovelo do toga da se u birakom tijelu stvori nedostatna ali ipak
nekakva kritina masa za promjenu vlasti.
604 To se odnosi na potpunu suradnju s Haakim sudom (iako nikad nitko nije
objasnio to to znai), povratku svih izbjeglih Srba (nitko nikad nije odredio
datum do kad e se odvijati taj proces), neprestanu borbu protiv ustaizacije
Hrvatske (sluaj Mile Budak, Jure Franceti, zadarskih domobrana), rasprodaja
obale i otoka, najava privatizacije autocesta, ostatak ostataka banaka, osiguravajuih drutava, eljenice itd.
395
GOSPODARI KAOSA
4. Tko od Hrvata pravi katolike teroriste?

Na raznim britanskim sveuilitima tijekom 2000. odravali su se
jedan za drugim seminari, konferencije i studijski projekti o Balkanu, a svima je zajedniki nazivnik bio, da su ih veinom organizirali britanski simpatizeri jugoslavenske provenijencije. Teme su
naizgled bile humanistike o ratu i pomirbi, postkomunizmu,
o Europi i Balkanu. U svemu tome ipak ne bi bilo nita neobino da se Hrvatska, ali i druge susjedne drave, nisu tretirale kao
da su jo u sastavu Jugoslavije, a srpske okrutnosti i ratni zloinci
uporno su se pokuavali svesti na neto to je diskutabilno i(ili)
relativno.
Nekako u isto vrijeme (rujan 2000.) kada su domaa determinizirana glasila uveliko poela najavljivati prve optunice iz
Haaga, raketom iz protuoklopnog raketnog bacaa pogoeno
je nita manje nego londonsko sjedite mone britanske obavjetajne slube MI6. Za prosjenog Britanca, ali i za paljiviju
svjetsku javnost, to je bio ok koji je na noge dignuo vrh njihove
obavjetajne zajednice i istrane timove. I igra je poela. Prvo su
informacije stizale na kapaljku, a potom je, za bolje poznavatelje
britanskih zakulisnih igara stigla posve oekivana informacija
prava IRA je izvritelj. Naravno da taj informacijski bum po
dobrom starom obiaju mora biti potkrijepljen dokazima. Rastrani britanski istraitelji po etvrtima Londona uspjeli su u
kratkom roku otkriti nekoliko lokacija na kojima su se navodno
nalazili dijelovi protuoklopnog raketnog lansera RPG-22, na
kojemu su bile oznake kragujevake tvornice oruja Crvena
zastava. Bilo je posve logino da se za taj teroristiki in prvo
osumnjie Srbi. Ali nije tako, jer glavnim igraima postaju Hrvati.
Naime, u isto vrijeme hrvatska policija u selu Dobranje (pokraj
Imotskog) otkriva ilegalno skladite oruja, streljiva i minsko
eksplozivnih sredstava, meu kojima je bio i jedan protuoklopni
lanser RPG-22. Uslijedila su uhienja s namjerom da se rekonstruira moebitni lanac krijumarenja oruja. Taj je sluaj po ve
ustaljenom postupku hrvatskog kloniranog novinarstva zavrio
na prvim stranicama tiskovina. Njihovo pisanje o senzacionalnom uspjehu hrvatske policije koriste engleski mediji kao temeljnicu za zakljuak o povezanosti prave IRA-e s uhienicima.
Nakon tog dogaaja kada je prispijee haakih optunica bivalo
sve izglednije (studeni 2000.) prestini britanski The Guardian
605 Brojni simpoziji i konferencije po britanskim sveuilitima namanje imaju veze
s akademskim karakterom. Carole Hodge iz istraivakog odjela za jugoistonu
Europu Sveuilita u Glasgowu u pismu The Guardianu upozorava kako srpska
inltracija u britanske akademije ima razne oblike poput povezanosti s marksistikim krugovima u Britaniji koji su irili revizionistike sumnje o stvaranom
karakteru srpske agresije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Britanska sveuilita
prepuna Konferencija koji relativiziraju, Veernji list, travanj 2000.
396
397
krenuo je korak dalje iznosei tvrdnju kako je visoki asnik Hrvatske vojske bio dobavlja oruja to ga je prava IRA nabavila
na podruju bive Jugoslavije. Tvrdnja The Guardiana dosoljena
je i podatkom kako Meunarodni sud za bivu Jugoslaviju toga
visokog asnika Hrvatske vojske spominje kao ratnog zloinca.
Pisanje The Guardiana bilo je tempirano pred jo jedan dogaaj
Zagrebaki summit, odnosno sastanak o Zapadnom Balkanu
odranom u hotelu Intercontinental. Time je dodatno u javnosti
zapadne Europe, poglavito u Velikoj Britaniji, stvorena jo vea
razina negativne slike o Hrvatskoj kao karici u lancu ne samo
krijumarenja oruja, nego zemlji koja i potie i provodi meunarodni terorizam, koji eto ne preza ni od toga da napadne
najuvaniju i najdjelotvorniju obavjetajnu instituciju Ujedinjenog Kraljevstva. No, ni tu nije kraj, jer ne navodei ime visokog
asnika Hrvatske vojske kao dobavljaa oruja za pravu IRA-u, u
tu prljavu rabotu svjetskog bratstva trgovaca orujem, terorizma
i proizvodnje smrti, implicite je upletena i institucija Hrvatske
vojske. Iako nije izravno reeno sugestija europskoj javnosti bila
je Hrvatska vojska unato tome to je branila dravu Hrvatsku,
ona je u biti teroristika, dakle, zloinaka. Drava ija vojska ima
takva obiljeja ne moe biti samostalna jer je ona prijetnja ne
samo susjedima, nego, eto ak europskom miru kojeg, to se podrazumijeva samo po sebi, personicira Ujedinjeno Kraljevstvo,
i ona mora imati patronat, a najbolje rjeenje za to je Zapadni
Balkan. Pored ove jo je jedna poruka: islamski fundamentalizam proizvodi globalni terorizam, ali pogledaj Europo! nama
prijeti terorizam od katolikog fundamentalizma.
U meuvremenu (neizbjeno) se ukljuila i ekipa BBC-a koja
je traila svoju istinu o putovima oruja kojim je prava IRA raketom napala londonsko sjedite MI6. Ekipa BBC-a nije utvrdila,
naprimjer, da je londonski RPG-22 mogao doi u ruke prave IRAe iz skladita bilo koje drave nekadanjeg Varavskog ugovora,
iz kojih se nakon pada Berlinskog zida, na alost, ilegalnim kanalima opskrbljivalo sivo i crno trite oruja, nego je potvrdila
navode The Guardiana. Njima nije znailo ni to, a informacije su
sigurno imali, ponajprije MI6, da je RPG-22 izvorno rusko oruje i
uz lansere RPG-7 i RPG-18 bio je temeljni najmasovniji protuoklopni lanser u vojskama nekadanjeg Varavskog ugovora, koje se,
1991. po licenci poelo proizvoditi u Kragujevcu u Srbiji. Oznaka
Crvene zastave naena na londonskom RPG-22 razotkriva tek
proizvoaa, a nikako dostavljaa, a ponajmanje napadaa.
Sve u svemu BBC je uz pomo MI6, kako se tvrdilo, rekonstruirao krijumarski lanac, ali od svih njegovih karika apostrorana je ona o hrvatskoj vezi kao opskrbljivau prave IRA-e. Na
tako baenu rukavicu BBC-a i The Guardiana, na alost, nitko od
institucija hrvatske Vlade (Hrvatske drave) nije reagirao. Njihova se utnja na insinuacije britanskih medija mogla protumaiti
GOSPODARI KAOSA
398
prema onoj pukoj mudrosti, koja kae, kako utnja esto znai
potvrivanje istinitosti kazanog. I ta utnja Ivice Raana i njegove Vlade, imala je smisao, naime oni su utjeli ali i potiho radili,
naravno uz pomo MI6, da razoblie ekstremiste svih boja iji
je jedan ogranak ulanen u meunarodni terorizam. Uslijedila
su, kao to je na poetku ove prie naznaeno, uhienja nekoliko
osoba iz sela Imotskog kraja, zbog posjedovanja oruja, ali su
sudskom presudom svi osloboeni.
Ono to je iza cijele ove bibisijevsko-raanovske medijske
operacije specijalnog rata ostalo, je slika o Hrvatskoj kao zemlji u
kojoj je katoliki terorizam posljedica agresivnog i zloinakog
rata kojeg je ona vodila.
No, svaka pria ima i drugu manje vidljivu stranu. Sedam godina ranije kada je Miloevi nakon agresije na Hrvatsku, uz potihu potporu britanskog dvojca kojeg su inila dvojica lordova,
Owen i Carrington, krenuo na susjednu dravu Bosnu i Hercegovinu, kao humanitarac u isto to podruje stigao je sveenik, Irac.
Njega je prethodno vrbovala britanska obavjetajna sluba MI6,
i kao svog dounika poslala na izvrenje zadae. Sveenik stupa
u kontakt s vozaem Hrvatom, koji je iz mnogobrojne katolike
obitelji. Razvija se odreeno povjerenje i nakon nekog vremena
Irac od svog novosteenog prijatelja zatrai informaciju o tome
gdje moe nabaviti nekakvo oruje. Hrvatski voza ne nasjeda
na igru, ali i dalje neko vrijeme ostaje u kontaktu s irskim sveenikom.
Negdje poetkom 2000. Hrvatska izvjetajna sluba (HIS)
zaprima slubeni zahtjev od britanskog MI6 za provjeru vlasnika
nekoliko telefonskih brojeva u Hrvatskoj, jer se navodno praenjem telefonskog prometa zabiljeilo da je netko s tih brojeva
kontaktirao pravu IRA-u. Taj je zahtjev novoj vladi Ivici Raana
bio signal za uzbunu i dokazivanje pravovjernosti. Hrvatske sigurnosne slube u suradnji s britanskom obavjetajnom slubom
MI6 kreu u lov na mogue teroriste i razbijanje krijumarskog
lanca oruja.
Uhienje i sudsko oslobaanje etvorice sumnjivaca ve je
itateljima poznato. Ono to je ostalo nepoznato do 6. studenog
2004. bilo je to da je bivi predsjednik vlade Ivica Raan 5. oujka 2003. bio na sastanku kojem su pored njega nazoili, Ranko
Ostoji (bivi ravnatelj policije!?) a s britanske strane operativni
ef obavjetajne slube MI6 gospodin Boyd i ondanji britanski
veleposlanik u Hrvatskoj Nicolas Jarrold. Na sastanku je do606 Tom tajnom sastanku predhodio je Memorandum koji je poetkom 2003. hrvatski veleposlanik u Londonu Joko Paro (glavni pregovara u sramotnom i
za Hrvatsku krajnje uvredljivom sporazumu sa srpsko-crnogorskom stranom o
Prevlaci, op. a.) poslao u Zagreb, koji se temeljio na njegovim razgovorima s nekim od vodeih britanskih politiara. U tom se Parovu izvjeu, meu ostalim,
navodi da je Velika Britanija sprema promijeniti svoj, tada dominatno negativan
399
govoreno da e Hrvatska pokrenuti opsenu tajnu operaciju za

uhienje generala Ante Gotovine, u kojoj e posebne postrojbe
hrvatske policije blisko suraivati s britanskom obavjetajnom
slubom. Na zagrebakom hrvatsko-engleskom sastanku, nije,
naravno, sudjelovao ni jedan od elnika hrvatskih obavjetajnih slubi(!?) jer kako pie Jutarnji list njima podjednako nisu
vjerovali ni hrvatski premijer, ni ef hrvatske policije, ni Haaki
sud, kao ni predstavnici meunarodne zajednice. Tako je
britanska obavjetajna sluba de facto i de jure, nelegitimno i
nelegalno, uz znanje samog predsjednika Vlade ula na prostor
hrvatske drave, grubo povrijedivi njezin suverenitet. Ovdje
se vidi sav paradoks Raanove politike, prvo se razbije vlastiti
obavjetajni sustav, a potom se postaje gostoljubiv domain
britanskoj obavjetajnoj slubi MI6, onoj istoj koja je radila na
proizvodnji hrvatskog katolikog terorizma. Njemu nimalo nije
smetalo, a hrvatskom determiniziranom novinarstvu jo manje,
to on kao jedna od poluga, pae glavna poluga izvrne vlasti,
kri suverenitet vlastite drave. Ovdje se pak postavlja jedno logino pitanje: Zato Velika Britanija na svom teritoriju ne dopusti
da hrvatski obavjetajci s vozilima za prislukivanje ne vrljaju
i trae generala Michaela Rosea, onog koji je mirno promatrao,
ako ne i pomagao Karadiev i Mladiev genocid u Bosni i Hercegovini?
Umjesto da ilegalan rad strane obavjetajne slube sprijei
izvrna vlast, to je uinio netko drugi, kada je u zagrebakom
predgrau Jankomir izgorilo jedno vozilo britanske obavjetajne slube s prislunom opremom, a navodno su neki CD-ovi s
iframa i snimljenim materijalom nestali. Iako se u britanskim
medijima pisalo kako je to djelo hrvatskih obavjetajaca, to je po
svoj prilici uinio ipak netko drugi, uvjetno reeno netko od britanskih partnera kojima se nije dopalo to oni ele imati glavnu
rije u Hrvatskoj.
Umjesto zakljuka. S vremena na vrijeme, kad ponestane
izmiljenih ili stvarnih senzacija u hrvatskim i britanskim medijima, pojave se u istom paketu general Ante Gotovina, krijumarenje oruja i prava IRA-a. Pria o Hrvatima kao potencijalnim
stav prema brzom ukljuivanju u EU, ako Hrvatska poduzme sve potrebne korake za uhienje generala Gotovine. U memorandumu, nadalje, pie da su Britanci
spremni zaboraviti na Raanovo odbijanje da Haagu isporui danas pokojnog
generala Janka Bobetka, da London nudi Hrvatskoj svu moguu obavjetajnu
pomo, te se, to je politiki posebno znakovito, deniraju uvjeti posjeta Ivice
Raana Londonu. Davor Butkovi, Jutarnji list, 6. studenoga 2004. str. 30.
I ovdje je vidljiva sva bijeda Raanove podlonike politike. Pristati na jedan
potpuno beznaajni posjet Velikoj Britaniji, koji nije imao nikakvo znaenje,
osim za hrvatsku javnost, gdje se eljelo dokazati da Hrvatska nije izolirana kao
u vrijeme dr. Franje Tumana, a da cijena za taj privid stvarnosti bude nepotrebno ponitavanje dijela suvereniteta vlastite drave, ipak je prevelika.
607 Davor Butkovi, isto.
GOSPODARI KAOSA
400
katolikim teroristima nee prestati, ona e se ponovno pojavljivati kada bude potrebno proskribirati Hrvatsku i kao to to ui
doktrina determiniranog kaosa igra uvijek mora tei dalje ...
5. Pobjeuju li deterministi na prvim vratima Euroazije?

Kako je povijest svijeta, povijest inverzije (n-1) koju piu deterministi, onda nije iznenaujue da se ne zna tko je stvarni pobjednik u rat(ovima)u na prostoru zvanom biva Jugoslavija. Je li
ba tako? Ipak netko mora biti pobjednik, ili e naknadno postati
pobjednikom. Kako stvari stoje Hrvatska oito nije, jer da je, ne bi
se sudilo njezinim generalima, iako su dobili sve bitke, poglavito
one oslobodilake iz 1995. Logino je zato zakljuiti da je stvarni pobjednik netko drugi to je onaj koji sudi i presuuje? Ima
takvih miljenja, s razlogom. Ako se francuska poslovica, koja
upozorava da, to se stvari vie mijenjaju, sve vie ostaju iste,
iita inverzno, onda ona u slobodnom tumaenju moe znaiti,
da ono to je istinito, moe se uvijek prikazati i na drugi nain. U
spoznajama uvijek ima lutanja pa i u razumijevanju upravljane
krize na jugoistoku Europe. Najbolje to potvruje razmiljanje
u velikom dijelu hrvatskog javnog mnijenja (politiari su naznaivali, a mediji objavljivali) da se ratnim pobjednicima, nigdje i
nikada nije za neto ozbiljno sudilo, iako su inili teke ratne zloine i(ili) zloine protiv ovjenosti. Prvi i Drugi svjetski rat, kao
608 Najprije, ako je tako onda nije realno oekivati da e sudski procesi krenuti
u povoljnom smjeru. Pa je i stoga tvrdnja da je Hrvatska pred Hakim sudom
samo jedna strana u postupku koji moe zavriti ovako i onako, vrlo tanka. Prije
e biti to to iskusni i neovisni odvjetnici ve sada vide veinu teza tuiteljstva
bit e vrlo teko, ako ne i nemogue, opovrgnuti. Zlatko i Mila Jazbinek, Vjesnik, 28. travnja 2004.
609 Iz teorije sukoba poznato je kako je upravljanje krizama poeljno i(ili) kreativno
stanje u kojoj se moe ostvariti dobitak.
610 To se javno mnijenje najrazvidnije oitovalo u prikupljenim potpisima za referendum o suradnji s Haakim sudom. O tome Darko Gapari pie: Nije, doista,
ni primjereno ni normalno u demokratskom svijetu da jedan stoer postavlja ultimativne zahtjeve legalno izabranoj vlasti. Ali, isto tako, apsolutno je u takvom
sustavu bez presedana da jedna vlast ve punih pola godine drsko ignorira
450 000 potpisa hrvatskih graana (10 posto ukupnog puanstva), odbijaui
raspisati referendum kojim bi se, u sluaju pozitivna odgovora o kojem nema
dvojbe, hrvatskim braniteljima i vojnicima u Domovinskom ratu priznao status
jednak onome to ga uivaju vojnici svih pobjednikih drava iz Drugog svjetskog rata (isticanje a.). Takvim stajalitem vlast de facto osporava ustavno pravo
narodu za neposredno izjaanjavanje o bitnim dravnim i nacionalnim pitanjima, osim onih u kojima bi ishod odgovarao njezinim politikim probicima. A to
za hrvatsku budunost zasigurno nije i ne moe biti dobro. Zastraujui razvoj,
Darko Gaparovi, Hrvatsko slovo, 26. listopada, 2001.
Ovo je bio poetak kraja u razvlaivanju hrvatske nacije. Vlast koja suspendira vlastiti narod kao u ovom sluaju, delegitimira i sebe, ali to je jo opasnije
deligitimira i vastitu dravu. Ona, kao u ovom sluaju, ponitava prije svega
onu veinu koja ju je izabrala, dakle, moe se rai da izvrna vlast suspendira
samu sebe.
401
i svi oni sukobi i oruane intervencije u posljednjih pedesetak

godina dokaz su za to. No, meutim, ti mnogobrojni i vie nego
uvjerljivi primjeri nisu pomogli Hrvatskoj da kao rtva i pobjednica u oslobodilakom ratu izbjegne otricu haakog politiziranog
suda. Dvije su stoerne toke koje mogu pomoi u objanjenju
zato je tako, jedna je na poetku, a druga je na kraju rata.
Prva govori o meunarodnom priznanju Hrvatske. Koliko
se samo s ponosom i ushienjem u ranim devedesetim godina
kazivalo, naznaivalo i isticalo to, kako je Hrvatska meunarodno
priznata drava. Meutim, zapadni politiari prije svih britanski i
francuski puno puta su rekli da se kaju to su je priznali. to onda
znai sa aljenjem priznata drava? Prije svega to da je taj i takav
svijet ne eli ukljuiti u meunarodni poredak, drati je izoliranu.
To je takoer al to miloevievsko-armijska odobrena agresija
nije uspjela, pa su se prilagodili novonastaloj situaciji, ali nikada ne prihvaajui novonastalo stanje slobodnu i nezavisnu
dravu Hrvatsku. to planiraju s Hrvatskom, i to se zna, kao to
se zna da na sve naine nastoje onemoguiti da funkcionira kao
normalna drava.
Hrvatska borba za nezavisnost od samog poetka nakon
glumljene osude Srba od strane Zapada nikada nije naila na
neprijepornu potporu na meunarodnoj razini. Dananji beki
dvor Europska unija nastavlja ono to je u planu zacrtano jo
krajem osamdesetih godina prolog stoljea Hrvatsku neprekidno drati u nemilosti. Zato su Bonjaci, a o Srbima da se i ne
govori, postali zanimljivijima. Moda je to jo jedan od razloga
zbog kojih se hrvatski osloboditelji sustavno pretvaraju u ratne
zloince.
Postoji u Hrvatskoj jedna kola miljenja koja kae da je s
Hrvatskom od 1991. do 1992., dok nije poela brljaviti u politici,
bilo sve u redu. Nakon toga sve se, kau, okrenulo protiv nje. to
je motiv tom kopernikanskom okretaju? Odgovor od sljedbenika te kole nikada nije doao. On bi mogao biti ovakav. Uvijek
je u politici bio dvojbeno, osobito u onoj determiniziranoj, to
predstavlja motive, a to opravdanje ili racionalizaciju, jer nikada
se, ak ni u obinom ivotu, ne otkrivaju pravi motivi postupka,
nego se uvijek iznose oni prihvatljivi. Meunarodna zajednica,
nije nikada mogla javno iznijeti mi smo protiv Hrvatske drave,
ali je mogla sve initi da njezinu dravnost ini upitnom. Prikrivajui svoje prave motive odnosa prema Hrvatskoj, europska sredita moi uvijek iznose one prihvatljive za javno mnijenje. Zato
je teko bez sustavne analize utvrditi u kojoj se mjeri radi o motivima meunarodne zajednice da kazni Hrvatsku, a u kojoj mjeri
o opravdanjima za jednu drugu politiku koja se vodi paralelno.
Zato bi Hrvatska, bez ikakve sumnje, vrlo brzo dobila pohvale od
tih istih sredita moi uz dva uvjeta da ne spominje Vukovar i
generala Antu Gotovinu i da Srbima dade politiku autonomiju.
GOSPODARI KAOSA
402
Druga stoerna toka koja pokazuje zato je Hrvatska izloena nepodnoljivoj lakoi izopenja je plan Z-4. Kirurkim zahvatom zvanim Oluja Hrvatska je preventivno odstranila moguu
federalizaciju u reiji tzv. meunarodne zajednice. Bitna posljedica plana Z-4 bila bi da UNPROFOR i dalje ostane u Republici
Hrvatskoj, a budui razvoj dogaaja bio bi slian onome u Bosni
i Hercegovini, gdje bi se Srbima nudile nove povoljnosti kako bi
ipak prihvatili odbaeni plan. Dakle, trebala je uslijediti faza
moljakanja, nagovaranja i podmiivanja s jedne, a novi i dodatni
pritisak na Republiku Hrvatsku s druge strane. Naum je bio, i
u ovom sluaju, od Republike Hrvatske napraviti krivca za neprihvaanje plana, pa bi uslijedile optube za regionalnu nestabilnost, a time i za novu mogunost ostanka UNPROFOR-a. Srbi
bi nakon odreenog vremena inkubacije ipak prihvatili plan, a
tada bi Republika Hrvatska ostala kao jedini krivac budui da
nikako ne bi mogla prihvatiti dravu u dravi na svojem teritoriju, pogotovo ne u kontekstu nagraivanja velikosrpske politike,
kao to je to kasnije uinjeno s Republikom Srpskom u Bosni i
Hercegovini. Dobro smiljen plan, mora se priznati!
Sekundarne posljedice plana Z-4 na politike prilike u Republici Hrvatskoj, koje nisu posve izvan velikosrpskog konteksta, ne
bi bile nita manje zabrinjavajue. Naime, sam plan oito je bio na
crti poticanja autonomatva u Istri, kao prvog koraka u zahtjevu
za pretvaranje Istre u federalnu jedinicu. Da je plan Z-4 sa Srbima uspio europski deterministi de facto bi podrali federalizaciju
Republike Hrvatske. ira meunarodna potpora tom procesu ne
bi izostala, a to pokazuju izjave i potezi iz tog vremena nekih elnika IDS-a da nee potovati odluke hrvatskog Sabora, da nee
ivjeti u dravi pod sankcijama, odnosno da se zauzimanju za
nekakav trojni istrijansko-slovensko-talijanski parlament, odnosno mogunosti dvojnog dravljanstva. Sve je to osnaivalo plan
611 Predstavnici kontaktne skupine 31. sijenja 1995. pokuali su u Kninu Martiu,
Mikeliu i Babiu uruiti plan Z-4 to su oni odluno odbili. Isto tako, odbio ih je
primiti i Slobodan Miloevi. Kronologija rata, isto, str.448.
612 Odbor za mirnu reintegraciju hrvatskih okupiranih podruja
ja na saborskom je
zasjedanju zakljuio da je plan Z-4 za Hrvatsku neprihvatljiv kao i svaki elementa koji se protivi hrvatskom Ustavu. Kronologija rata, isto str. 458.
613 Plan Z-4 oito potie automatvo/federalizam Istre, i to iz vie razloga: Ako je
proces federalizacije s tzv. krajinom ve zapoeo, i ako su Istrijani (ni zaboga da
bi bili Istrani) na pragu da postave zahtjev za priznanje posebne nacionalnosti onda je federalna jedinica mogua i za Istru i jezinu nacionalnu manjinu
(Istrijani), ba kao to je to mogue kada je u pitanju jedna druga nacionalna
manjina, tj Srbi. Logika e, dakle, biti sljedea: regionalizam je samo maska, automatvo je realnost koja vodi federalizaciji, jer ako Srbi imaju pravo na federalnu jedinicu, onda to imaju i Istrijani! Sve se to, naravno, uklapa u interese onoga
najdesnijeg krila IDS-a koji se zauzima za retalijanizaciju Istre, za nemogunost
naseljavanja Hrvata u Istri, za dovjezinost u itavoj Istri (godine 1991. u Istri je
bilo 6,7 posto Talijana) koji se zauzima ne samo za dvojezinost nego i samo za
jednojezine talijanske nazive. Bolje rat nego pakt, dr. Radovan Pavi, Slobodna
Dalmacija, 23. travnja 1995.
Z-4 pa se zahtjev za demilitarizacijom Istre naao u identinom

obliku u meunarodnom dokumentu o krajinskoj dravi. Cilj je
bio isti, ukloniti jo jedan znak hrvatskog suvereniteta Hrvatsku
vojsku. Katalizatorski uinak plana Z-4 vidljiv je i po tome to je
stranka Dalmatinska akcija 29. oujka 1995. istupila sa zahtjevom
o posebnom dalmatinskom regionalnom saboru. Zbog svega
navedenog znaenje plana Z-4 bilo je puno ire od samog rjeenja problema okupiranih prostora Republike Hrvatske.
Sada postaje jasnije zato je jedino povoljno mogue rjeenje za Republiku Hrvatsku zapravo bila vojna opcija, koja je jedina mogla na okupirane prostore uvesti potpunu hrvatsku vlast, a
sve ostale inaice bile bi kompromisi u kojima, bi po naravi stvari,
Republika Hrvatska morala biti samo gubitnik u veoj ili manjoj
mjeri. Trebalo je imati strpljenja i ekati da uvjerljive razloge
za vojnu opciju daju Srbi, to su oni i uinili kada su nakon Srebrenice napali bihaku enklavu, glavnim snagama s okupiranih
podruja Republike Hrvatske.
Za pisanje slubene, ali inverzne povijesti jugoistoka Europe
s kraja dvadesetog stoljea nuno je u vezu dovesti rano priznanje Republike Hrvatske, teniskim rjenikom reeno prisiljene
grjeke, i plan Z-4, opet teniskim jezikom reeno loptica izvan
igre. Za ispravljanje te dvije neplanirane grjeake jedino mjesto
moe biti ono gdje e inverzija dobiti pravni okvir, pa je osnivanje haakog tribunala logina i neizbjena posljedica takvog
pristupa. Posljedino tome, da se ispravi prisiljena grjeka i da
se postignu politiki ciljevi koji nee ponititi rezultate Prvog
614 Kada se radi o planu Z-4, jasno je da on znai federalizaciju Republike Hrvatske.
Samo po sebi to jo i nije najgora stvar, jer u svijetu ima jo federalnih drava.
Problem je, dakle, u neemu drugom. Problem je u pravoj namjeri federalizacije. Dok u SR Njemakoj ili SAD federalni ustroj slui unaprjeenju ivota i njegovom boljem i svrsishodnijem odvijanju, i nije ni u kakvoj funkciji razbijanja
drave svaka federalizacija na tlu Republike Hrvatske ima upravo taj (dugoroni) cilj razbiti i amputirati Republiku Hrvatsku, a to je, naravno, razlika. Zato
plan Z-4 treba odbiti. Dr. Radovan Pavi, isto.
615 Da je tomu tako kako prema prof. dr. Radovan Pavi pokazuje i tzv. Galbraithov
plan (za koji se tvrdi da ga nema, iz ega jasno slijedi da ga ima) apsolutno udovoljava prvenstvenoj i krucijalnoj elji osvajaa/pobunjenika: naime te bi snage
(UNPROFOR) trebale stati na crtu obustave paljbe (crta, de facto razgranienja
tj. nova granica) izmeu slobodnih i okupiranih dijelova Republike Hrvatske, titei tako srpsku steevinu i ostavljajui slobodne mogunosti veza, ujedinjenja
i zajednikog odravotvorenja s Republikom Srpskom i Srbijom. Osim toga,
te bi snage bile rasporeene s hrvatske strane granice i one bi zapravo time
kontrolirale Hrvatsku vojsku, dok bi djelovanje Srba sa zaposjednutih prostora
bilo slobodno. A sve to, valjda je jasno, neprijateljski je stav prema Republici
Hrvatskoj, s jedne, i zatitniki stav prema pobunjenicima, s druge strane. Takav
bi novi raspored vojnih snaga i novi mandat zapravo znaio denitivnu ciprizaciju, to je i cilj: neka bude i ciprizacija, samo da je mir, bolji je svaki nepravedni mir od pravdenog rata. Nepravedni mir je na tetu Republike Hrvatske i na
korist Srba i Srbije i to je mjera stvarima u optici meunarodnih monika, koji
su ve stvorili, ne novi meunarodni poredak, nego: obrnuti svijet! Slobodna
Dalmacija, 23. travnja 1995.
403
GOSPODARI KAOSA
404
svjetskog rata, logino je da se za zloinaki pothvat optuuje

sam vrh hrvatske drave. eli se, naprosto rei: Nae stajalite o
ranom priznanju je ispravno jer se sad vidi da je ta drava nastala
na zloinu, a da se to vie ne dogodi, tu dravu treba urediti tako
da ne moe kao cjeloviti samostalni subjekt nastupati. Federalizacija ili plan Z-4 je najbolje rjeenje.
Dakle, determinizirana svjetska politika, prema svojoj mjeri i
kako to njoj najbolje odgovara, kroji i oblikuje virtualnu prolost
da bi projicirana budunost bila u granicama predvienog plana.
Uostalom, to nije nita novo. Vei njegov dio ve je ostvaren, od
potpisa u Daytonu, preko prihvaanja suradnje s Meunarodnim
sudom za ratne zloine i saborskog suspendiranja od nenadlenosti Haakog suda za oslobodilake operacije Bljesak i Oluja,
doputanja i poticanja ubrzanog odlaska optuenika u Haag,
pa do ispunjenja svega potpisanog, a jo vie onog to je na tajnim sastancima obeano, i koje e na naplatu doi u godinama
koje dolaze. Mali kameni, koji jo nedostaje da mozaik bude
potpun: eka se 2010. da deset mranih godina bude i slubeno zapisano kao takve, u inverznoj slici povijesti jednog naroda
zapadnog Balkana.
U tom je itavom determiniziranom igrokazu samo jo jedna
prividno velika nepoznanica. Tko je pobjednik u upravljanoj krizi
na prostoru zvanom biva Jugoslavija? Ima onih koji ne bez razloga govore da je pravi pobjednik zadnjih balkanskih ratova
svjetska politika i oni koji iza te politike stoje. Nastojei poblie
naznaiti tko su subjekti ukazat e, kako svjetska politika sigurno
nisu Ujedinjeni narodi i njegove institucije, koje formalno upravljaju Haagom, ali da bi to mogle biti ponajprije Sjedinjene
Drave, Velika Britanija te najbogatije drave svijeta okupljene u
neformalnoj grupi sedmorice. Meutim, ipak rjeenje, da bi bilo
potpuno, treba traiti i izvan okvira navedenih drava, ili institucija bez obzira koliko one mone i bogate bile. Na balkanskim
616 Da je po toj organizaciji (UN op. a.) sve bi ostalo u kancelarijskim ladicama i
nikada se ne bi nalo dovoljno dolara za naciranje nepregledne haake birokracije. I ptice na granama znaju da administracija na East Riveru ne moe pokrenuti a kamoli rijeiti ijedan ozbiljniji problem ako iza toga ne stoji Amerika.
Zlatko i Mila Jazbinek, isto.
617 Svi oni zajedno, uz ostalo, bave se i Zapadnim Balkanom. Tko misli da nije tako
i da to mono drutvo samo gleda to se zbiva i da nita ne poduzima ljuto
se vara. Treba samo povezati, to se iz Zagreba moe initi nepovezanim. Od
sjeverne Amerike, preko Europe do Azije. Tek tada se mogu u pravom svjetlu
razumjeti na prvi pogled udni potezi. Primjerice, zato je nedavno konferencija o gospodarstvu zapadnog Balkana organizirana na drugom kraju svijeta, u
Japanu!? Gotovo u isto vrijeme dolaze pritisci iz Londona, a da bi nekoliko dana
kasnije pristizale samo pohvale. Za one koji to do sada nisu znali to se zove
koordinirana politika mrkve i batine. Malo s batinom po prstima, od Londona
ili Haaga, malo mrkve, iz Tokija i Bruxellesa! Kada se sve to zna nije teko uoiti
neraskidivu vezu izmeu suda u Haagu i ire politike. Zatim ne bi trebalo biti ni
problema s pobjednikom. Zlatko i Mila Jazbinek, isto.
poljanama smrti, ali i ire, pobjednik je ideja (plan) tvoritelja

novog svjetskog poretka. Kao glavne zapreke i smetnje za potpunu pobjedu, tom novom vrlom svijetu, ostaju i dalje nacija i
nacionalna drava, vjera i identitet. To u prijevodu, u hrvatskom
sluaju znai, da autokrata i nacionalista dr. Franju Tumana,
nakon Haaga, treba virtualno pobijediti nekakav demokrat i
anacionalist kojeg personicira Paddy Ashdown. Hoe li to
ba biti tako odgovor i odgovornost je na Hrvatima ne dozvoliti oduzimanje pobjede. Da bi uspjeli, Hrvati itekako dobro
moraju razumijevati ono to Zbigniew Brzezinski naziva trima
osnovnim zapovijedima za imperijalnu geostrategiju: sprijeiti
zajedniku igru vazala (tj. ovisnih drava) i odravati njihovu ovisnost na podruju sigurnosne politike. Treba tributarne obveznike (koji moraju platiti trokove svoje sigurnosti) drati u stanju
poslunosti i treba ih zatiti. I tree treba sprijeiti ujedinjenje
barbara. Hrvatima i ostalim nacionalistima na znanje.
6. Borba za hrvatske plave granice

Hrvatska jest suverena drava, ali njezine plave granice (more i
rijeke) neprekidno su pod udarom svih susjeda, i ne samo njih.
Polazite je gotovo uvijek isto Hrvatska je mala zemlja za tako
veliko more, a izvori pitke vode predragocjeni su da bi pripadali
samo jednom narodu. Jedni bi htjeli more, a drugi pitku vodu,
405
618 Prije nekoliko dan proitao sam dva intervjua, oba su na vrlo drastian nain
osvijetlila dananju situaciju Hrvata. Prvi intervju dao je Britanac Paddy Ashdown, visoki predstavnik BiH, Slobodnoj Dalmaciji. Na kraju je skinuo masku i
rekao za Franju Tumana da nije bio nita drugo nego destruktivni nacionalist.
Takve su rijei nepristojne i ne odgovaraju najosnovnijim pravilima civilizacijskog ponaanja. Bilo bi nepristojno vrijeati na takav nain, na primjer, lanove
engleske dinastije ili vodee britanske politiare. Osim toga, treba gospodina
Ashdowna podsjetiti da je Velika Britanija proglasila niz politiara, dravnika i
visokih sveenika iz bivih britanskih kolonija nacionalistima i neprijateljima.
Prethodnici gospodina Ashdowna svojedobno su ak uhitili i zatvorili, na primjer, nadbiskupa Makariosa na Cipru, koji je vodio borbu svog naroda protiv
britanskih kolonijalnih vlasti. Neto kasnije, oni su bili prisiljeni da ga prihvate
kao sugovornika i nadbiskup je postao prvi predsjednik drave. Na slian nai
Englezi su morali osloboditi politiare i voe poput Gandhija ili Nehrua iz zatvora. Ashdown se u BiH ponaa kao kolonijalni guverner. Uzalud im inenjering,
Carl Gustav Strhm, Hrvatsko slovo 11. listopada 2002.
619 U trenutku kad su se hrvatski vojnici vratili u Zagreb kao pobjednici poela
je meunarodna orkestrirana kampanja protiv tobonjeg diktatora Tumana,
protiv faistoidnih i svakao nacionalistikih Hrvata (koji su u Prvom i Drugom
svjetskom ratu bili na krivoj strani) Odjednom su zapadni mediji govorili o
etnikom ienju na osloboenom hrvatskom tlu. Sve to se dogaa do dana
dananjeg potvruje tezu da je pobjeda u Domovinskom ratu bila Hrvatima
na neki nain ukradena. Ta ukradena pobjeda, taj nezavreni posao to su tragedije ivota i smrti Franje Tumana, ali i svih Hrvata. Politika je nemilosrdan i
nezahvalan posao. Moral i velike rijei (ljudska prava i demokratizacija itd) esto
su samo ambalaa drugih sadraja. Hrvatima je ukradena pobjeda, Carl Gustaf
Strhm, Hrvatsko slovo, 8. oujka 2002.
GOSPODARI KAOSA
a oni izvan blieg susjedstva htjeli bi i jedno i drugo. Zato presizanje za hrvatskom plavom bojom nije sluajno. Naime, svi
bolji poznavatelji stanja ovjekovog okolia, prije svega u Europi,
jedinstvena su stajalita kako je dravni prostor Republike Hrvatske, osim vrijednog geostratekog poloaja na prvim vratima
Europe, i neovisno o vidljivim posljedicama ratnih razaranja, u
ovome trenutku europski ekoloki rezervat i potencijalno izvorite pitke vode i posljedino tomu, zdrave hrane, kojima e razvijeni svijet uskoro poeti oskudijevati. Tu nau neprijepornu
prednost prepoznaju mnogi osim hrvatske politike elite, koja ne
umije osmisliti strateki zamanjak gospodarskog razvoja koji bi
se temeljio na pozornom planiranju i gospodarenju Hrvatskom
kao ekolokim rezervatom. Jo su manje svjesni da ako to Hrvatska nee, a oigledno da nee, jer se ne bi sve rasprodavalo, to
e netko drugi uiniti, ali bez Hrvata.
Iz dokumenta Globalni Trendovi do 2015. vidljivo je i to
koje e tri temeljne znaajke obiljeiti prvu polovicu drugog desetljea 21. stoljea: prva, pored vika hrane, znaajnim dijelom
genetski modicirane, zbog njezine neravnomjerne raspodjele i
dalje e u ve tradicionalnim dijelovima treeg svijeta vladati
glad; druga, svijet e se suoiti s transnacionalnim terorizmom
i trea, sve e manje biti iste prirodne pitke vode. Ovaj trei
zakljuak potvruje prosudbe geopolitiara s poetka 90-ih
godina 20. stoljea kako e u 21. stoljea priuve pitke vode biti
strateka prednost i iznimno unosan izvozni proizvod. Kao to
je 20. stoljee bilo stoljee rata za naftu, tako e 21. stoljee, a
druga njegova polovica sigurno, biti obiljeeno ratovima, sukobima i krizama, ali ovaj put za pitku vodu. Ovakve prosudbe geopolitiara, analitiara i najmonije svjetske izvjetajne agencije
o budunosti svijeta morale bi hrvatsku politiku misao vratiti
na podruje jadranskog sliva od Gacke, Zrmanje, Krke, Cetine,
Neretve, Omble, ali i Kupe, Korane, Dobre, Une, Unice, uice, Bistrice, abljaka, Trebiata i Bregave. Tu na tom podruju Dinarida
obitavaju Hrvati ne samo kroz povijest, nego i sada na poetku
21. stoljea. Taj relativno uski, stijenjeni prostor izmeu planina
sredinje Bosne i Jadranskog mora, Hrvatsku po zalihama pitke
vode smjeta na peto mjesto u Europi, a u svijetu na etrdeset i
drugo, s tim da je po kakvoi na samom svjetskom vrhu. Kad se
620 Stockholmskom Deklaracijom o ovjekovu okoliu naglaeno je kako Zemaljske prirodne resurse, ukljuujui zrak, vodu, biljini i ivotinjski svijet a posebice uzorne primjere prirodnih ekolokih sustava, treba titi u korist sadanjeg
i budueg narataja, pozornim planiranjem i gospodarenjem, kako to trae
okolnosti (pojaani kurziv a.). lanak 2. Deklaracije, lipanj 1972.
621 Vidi predhodno poglavlje. (op. a.)
622 Ovi podatci su navedeni u Prvome svjetskom izvjetaju o vodnim zalihama u
svijetu to ga je objavio UNESKU u Parizu, a obuhvaeno je 188 zemlja svijeta.
edni pokraj vode, Ivan Milanovi Litre, Glas Koncila, 14. prosinca 2003.
406
407
u razmatranje uzmu ove neprijeporne injenice, onda upravljana

kriza na prostoru zvanom biva Jugoslavija, ima ne samo drugu,
nego i treu stranu. Teza koja slijedi, mnogima e moda biti
iznenaenje, a determinizirani medijski trbuhozborci doekat e
je ili sa utnjom ili estokim napadima. Ona glasi: Determinirani
kaos na prostoru nekadanje Jugoslavije, poetkom i sredinom
devedesetih godina dvadesetog stoljea, kojem je cilj bio sprijeiti nastajanje samostalne i nezavisne Hrvatske drave ima svoj
nastavak u odgoenom kaosu, gdje se produuje osporavanje
hrvatske drave drugim sredstvima, kao bi se Hrvatima u Hrvatskoj i onima u Bosni i Hercegovini otela pitka voda.
Plan je dugoroan i zamiljen je u dvije dionice: prva, protjerati, iseliti, raseliti Hrvate iz sredinje Bosne (Usora, Lavanska
dolina), a potom iz Zapadne Bosne (Livno, Kupres Tomislavgrad)
i Zapadne Hercegovine (Mostar, apljina, Stolac), a nakon to
se pokupuju gravitacijske toke ozemlja, od nacionalnih parkova Sjeverni Velebit, Plitvika jezera sve do Dubrovnika, izvori
pitke vode sami po sebi doi e u ruke svjetskih determinista.
Sa stajalita strategije Hrvatska se na poetku 21. stoljea napada istovjetno kao to se napadala 1991. i 1992. i to u stoernim
strategijskim tokama 2K (Zadar-Ravni Kotari i dolina Neretve)
samo ovaj put ne vojnoj silom, dakle, ne vojnom strategijom,
nego sloajem politike, diplomatske, informacijske (kulturne) i
gospodarske strategije. Naalost Hrvatska za razliku od 1991. ne
samo da nema protustrategiju, nego ona ne prua ba nikakav
otpor. Suenje u Haagu za tobonje ratne zloine, najprije Hrvatima iz sredinje Bosne, a potom Hrvatima iz Hercegovine i u
konanici Hrvatima iz Hrvatske, prostorno zahvaa upravo one
dijelove Hrvatske i susjedne drave Bosne i Hercegovine gdje su
priuve pitke vode. Nakon 2010. i proglaenja slubene virtualne
povijesti, deterministi e ustvrditi: tu na prostorima Lavanske
doline, Usore, Hercegovine, Banovine, Korduna, Like, i Dalmacije
vi ste Hrvati izvrili zloine, za to vam je sueno i za to ste osueni, pa vie ne moete batiniti ta podruja. Dakle, ta podruje
koja su oznaena nedirnutima i istima, s golemim podzemnim
priuvama pitke vode, i nakon to su sreeni rezultati geolokoseizmolokih istraivanja podruja Dinarida, koje je INA zapoela
1997. i gdje su denirane granice iznimno bogatih podzemnih
vodonosnih slojeva, od 50 do 200 metara, u ratu poslije rata
eli se oteti Hrvatima.
Od svih ekosustava na zemlji slatkovodni je najugroeniji.
Budui da u UN-ovu izvjetaju za 2000. stoji da ljudi danas troe
54% slatke vode te da se ubrzano smanjuju njezine raspoloive
zalihe ona postaje glavno ekoloko, sigurnosno, gospodarsko, a
sutra i politiko pitanje. K tome treba dodati kako su Ujedinje623 Voda vanija od nafte, Ilija Rkman, Hrvatsko slovo, 26. listopada, 2001.
GOSPODARI KAOSA
408
ni narodi u prosincu 2002. prvi put i formalno kazali da je voda

osnova ivota i zdravlja, te da se mora tretirati i kao socijalno i
kulturno dobro. Na taj nain, netko se je ipak suprotstavio sve
uestalijim negativnim posljedicama privatizacije vodoopskrbe.
Zbog ega je taj dogaaj vaan? Hrvatska e u bliskoj budunosti glede svojih izvora pitke vode biti dodatno izloena pritiscima
i Meunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. Naime, u
mnotvu sluajeva ove dvije institucije zemljama u razvoju odobravaju nove kredite tek pod uvjetom da se privatizira njihova
vodoprivreda. Budui da vodoopskrba u Hrvatskoj nije privatizirana, a zaduenost Hrvatske je tako velika, pa prijeti realna
opasnost da se prispjeli krediti budu vraali novim zaduenjima.
Gotovo je sigurno da e ta nova zaduenja, ali i vraanje i starih
dugova biti uvjetovano privatizacijom hrvatske vodoprivrede.
Do tog sudbonosnog trenutka nuno je izgradnja kritine svijesti kod puka, ali i stvaranje javnog mnijenja da se nerazumna
poslunika hrvatska vlast odvrati od tog pogibeljnog nauma.
U nadolazeoj globalnoj krizi i sve veoj nestaici pitke vode
i Hrvatsku, unato bogatstvu zaliha, moe pogoditi hollywoodski ameriki mrak kao to je bio sluaj 2003. kada su visoke
temperature i katastrofalna sua primorale mnoge gradske vlasti
na donoenje odluke o redukciji i ogranienom koritenju vode.
To nije nita u usporedbi sa stranom spoznajom da bi Hrvati kao
kranski (katoliki) narod osim u tvarnom i u simbolinom smislu izgubili vodu kao izvor i poelo ivota.
O vodi kao neiscrpnoj temi svi osvrti, govori, objanjenja, ma
koliko umni bili samo su svojevrsno tepanje. Nita tako ne ui o
ivotu i ljudskom smislu kao to to ini voda. Osim to nas ui
mudrosti ivljenja, ma kao to udno zvualo, klju budunosti planeta Zemlje nalazi se u vodi, tj. u rukama malih i sasvim
obinih ljudi. Mnoge multinacionalne kompanije, poput Coca
Cole, MacDonaldsa, Shella, Bechtela, nee ustuknuti pred mnogim vladama treeg svijeta jer ih dre u aci, ali e jednog dana
ustuknuti i uzdrhtati pred malim ovjekom, koji e lien vode
ivota, ustati protiv stanja bespomonosti. Stoga to moe biti
poruka ne samo hrvatskoj izvrnoj i zakonodavnoj vlasti, nego i
624 Uzmimo primjer izraelskog naroda koji u vodi, kako u prolosti tako i u sadanjosti, oitava Boju prisutnost i njegovu naklonost. U trenucima poljuljanosti
u Boju blizinu prorok Jeremija narodu poruuje: Bog nas nije zaboravio! Jer
kia i dalje u pravo vrijeme pada, rijeke i dalje natapajui zemlju, teku prema
moru... Isus se u svom govoru esto koristio simbolikom vode nazivajui sebe
izvorom ive vode i vodom ivota. Upravo zbog toga ne udi to je voda jedna
od vidljivih znakova sakramenta krtenja koja ima simboliku novoga ivota kojega krtenik prima na krtenju. Ivan Milanovi Litre, isto.
625 Uz reeno postoji jo jedna znakovitost vode. To je tzv. dimenzija malenosti
vode koju nam otkriva sv. Franjo Asiki u Hvalospjevu stvorenja u kojemu Gospodinu, zahvaljujui na vodi, kae kako je ona Vrlo korisna i ponizna i dragocijena i ista. Ivan Milanovi Litre, isto
409
svim zemljama i narodima koje je Bog Stvoritelj obdario vodom

simbolom ivota da se prema njoj svugdje i svagda ophode s
dunim strahopotovanjem.
Dakle, to se pitke vode tie, Hrvatska ima budunost, ali
pod uvjetom da se ne povodi za olakim obeanjima svjetskih
determinista, nego da o zatiti i promicanju svojih nacionalnih
interesa uvijek promiljanja crpi iz bunara ljudske mudrosti.
Da deterministi misle ozbiljno kako Hrvatskoj oteti i onu
vodu koja je slana pokazuje okrugli stol u koli za management u
Trstu poetkom 2004. koji je odran na temu Budunost Balkana
u Europskoj uniji, prigodom predstavljanja novog broja revije
Limes, koji je pak posveen temi Na istok(!?). to se s njihovim istokom mislili uiniti naznaio je Riccardo Illy naglasivi
da veliki potencijal, prirodni i ljudski resursi koji postoje u ovoj
regiji Jugoistoka Europe, a kako radije, nego imenom Balkan,
nazivaju ta podruja narodi koji ga naseljavaju. Nisu tu samo hrvatske obale nego unutranjost, pa tisue diplomiranih ljudi koji
obavljaju loije poslove, a koji bi mogli u irem tritu rada nai
odgovarajue zaposlenje. Naravno, proces integracije treba biti
popraen ulaganjem u infrastrukturu. Rasprava se dalje najvie
odvijala na osnovi ove postavke Riccarda Illya i za sve nazone,
vie ili manje, kljuna rije je bila integracija. Manje razlike u
miljenjima, nisu dovele u pitanje prosudbu o stanju u regiji i o
perspektivama zajednike zapadno balkanske kue i njezinih
buduih lanova.
Glavni urednik asopisa Limes Lucia Caracciola, otiao je i
korak dalje od zajednike balkanske kue naznaivi da se ne
moe prihvatiti hrvatsko proglaenje iskljuive ribolovno-ekoloke zone. Za nas je prioritetno uiniti zajednikom jadransku
granicu bez imalo umotavanja u celofan izjavio je Caracciolo,
i nadodao Treba je pomaknuti mnogo istonije, prvo na Bugarsku i Rumunjsku, zatim na bivu Jugoslaviju i Albaniju. Ipak
nekakav otpor takvom rjeenju Caracciolo vidi u tome to mlade
drave jo nisu sklone, iz anagrafskih razloga, ustupiti dio svoje
626 Voda ima sve dimenzije ljekovitosti, jer dodir s prirodom, kako kae Papa u
poruci Mir s Bogom Stvoriteljem mir s cjelokupnim stvorenjem, po sebi je
duboko obnoviteljski. Ivan Milanovi Litre, isto.
627 Rijei generalnog tajnika UNESKU-a Kichiroa Matsuura koji je izrekao na 3.
svjetskom forumu o vodi odranom u Kyotu 2003. Ivan Milanovi Litre, isto.
628 Sudjelovli su dotajnik vanjskih poslova Italije Roberto Antonione, predsjednik
regije Furlanija-Julijska Venecija, Riccardo Illy, direktor Limesa, Lucio Caracciolo, profesor na sveuilitu Sapienza, Predrag Matvejevi, te Stefano Pilte, profesor na MiB te koordinator ovog okruglog stola. Pier Paolo Garofalo, Il Piccolo
(Trst), 13. sijenja 2004.
629 Takav pristup prema izjavi Roberto Antonionea (MVP Italije) donesen je na
konferenciji EU-a u Solunu lipnja 2003. gdje se uspjelo jednoglasno odobriti
liniju koja prolazi na Balkanu kao stratekom podruju za cijelu Uniju. Pier Paolo Garofalo, isto.
GOSPODARI KAOSA
410
suverenosti nekoj multinacionalnoj ustanovi, ali da se to moe

rijeiti ako se Balkan jedna prazna kutija ispuni institucijama,
ljudima te idejama.
Sigurno su ovakva neformalna talijanska geopolitika ali
i formalna diplomatsko-politika razmiljanja utjecala da na
prijedlog uplaene Hrvatske vlade ribolovno-ekoloka zona
bude suspendirana u Hrvatskom saboru i da se nakon toga otvori nova (stara) stranica slovenskog agresivnog nastupanja prema
hrvatskom morskom i kopnenom prostoru. U emu je paradoks
Savudrijske vale? Mnogo vei od Svete Gore, koja je eklatantan primjer u suvremenoj Europi da se na ozemlju jedne suverene drave, nesporazumno nalazi vojska druge drave. To je po
svim pravilima meunarodnog ratnog prva, agresija, ali ne i za
hrvatsku slubenu politiku. I umjesto da se hrvatska vlast jasno
odredi o zatiti svog teritorijalnog i akvatorijalnog integriteta,
ona se sa Slovenijom uputa u dvojbene i protuustavne rasprave
i trgovine.
Pitanje Savudrijske vale je pravno jasno: zna se gdje utjee
rijeka Dragonja, iako su Slovenci ak promijenili tok i utok te rijeke na tetu Hrvatske, ali i bez toga, zna se toka razgranienja
na kopnu, a onda je na moru sve precizno odreeno meunarodnim pravom to je okomica na spojnicu dviju obala vale. Kad
je sve to tako pravno isto, postavlja se pitanje: zato Slovenci
ustrajavaju, iako su svjesni da ne mogu nikako imati izravan izlaz
na otvoreno more? Oni dobro znaju da su Talijani, koji glume
suzdranost, na njihovoj strani, i ekaju u zavjetrini povijesno
gledajui za talijansku politiku nita novo. Naime, u pitanju su
Osimski sporazumi, jer negranienje Hrvatske s Italijom otvara
novu meunarodnopravnu situaciju. Kao to je poznato Spo630 Jadran je potrebno pretvoriti u europsko more (kurziv a.), rekao je bivi talijanski ministar Gianni De Michellis za jueranji broj (11. sijenja 2004.) transkog
lista Piccolo, pozvavi istodobno talijansku diplomaciju na odluniju inicijativu
za proirenje EU na cijelu balkansku regiju. U talijanskom je interesu (kurziv
a.) da cijela balkanska regija bude spremna za integracije, pri emu nee nestati samo kopnene ve i morske granice (kurziv a.) Kad i Hrvatska ue u EU,
logike i perspektive cijelog Jadrana dobit e potpuno novo svjetlo, rekao je
De Michellis, koji se, kako navodi Piccolo, zauzima za Jadran kao europsko
more Farnesina (sjedite talijanske diplomacije) mora ponovno u svoje ruke
uzeti kompletan balkanski dosije, s obzirom na to da se o njemu vie nitko ne
brine, kako bi se rijeila otvorena pitanja u Bosni, Srbiji i Crnoj Gori i na Kosovu rekao je De Michellis. Potpuno za odravanje dobrih odnosa s novom
hrvatskom vladom. Sve bi perspektive suradnje trebale biti ocjenjene ne kroz
optiku zatite nacionalnih interesa (kurziv a.), ve kroz usuglaavanje, zakljuio
je De Michellis. Gianni De Michellis, bivi talijanski ministar vanjskih poslova,
Ulaskom Hrvatske u EU Jadran moe postati europsko more, Jutarnji list, Zagreb, 12. sijenja 2004.
631 O neosjetljivosti Hrvata na jezine nijanse koje oslikavaju namjere jedne agresivne politike vidi se po tome to se dugo govorilo o Piranskom zaljevu, a ne o
Savudrijskoj vali, a za Svetu Goru jo se i dalje koristi slovenizirani naziv Sveta
Gera.
411
razume su potpisale vlade SFR Jugoslavije i Italije, a pravno ga

nasljeuju one drave nastale na prostoru zvanom biva Jugoslavija koje izravno granie s Italijom, to u ovom sluaju znai da
su to Hrvatska i Slovenija.
Ako bi Hrvatska pristala da ustupi Sloveniji to to trai, bez
obzira na koridor, trokut ili neto slino o emu se u raznim
prilikama pregovaralo, Hrvatska bi izgubila izravnu granicu s
Italijom. U tom sluaju Osimski sporazumi sigurno bi poprimili
sasvim drukije konotacije izmeu Hrvatske i Italije. Jednostavno
reeno, Hrvatska bi bila dovedena u poziciju Srbije i Crne Gore,
Makedonije ili Bosne i Hercegovine prema kojima Italija, glede
Osimskih sporazuma nema nikakvu obvezu. Osim toga izravni
izlaz Slovenije na otvoreno more, otvara pitanje i gospodarskog
pojasa, jer bi Slovenci sutra traiti i svoj gospodarski pojas. Hrvatsko proglaenje gospodarskog pojasa na Jadranu jedni je
ispravni politiko-pravni potez od slovensko-talijanskih presizanja koje nee prestati unato promjenama politikih elita u ovim
zemljama.
Dok Slovenija i Italija znaju jasno artikulirati svoje interese,
pa i ondje gdje po meunarodnom pravu nemaju pravo, hrvatska politika luta do besmislenosti, pristajui ak na razgovore u
kojima se raspravlja o trgovini hrvatska sela za hrvatsko more.
U svim suverenim dravama to je in izdaje, osim u Hrvatskoj.
Teritorijalno i akvatorijalno razgranienje ne moe biti donijeto
ni u Saboru, pa ni s dvotreinskom veinom, ve to mora biti
predmet referenduma svih dravljana Hrvatske. Ako se hrvatski
narod eli odrei dijela svog akvatorija ili teritorija u korist neke
druge drave, onda se to moe uiniti samo referendumom i nikako drukije. U rezultat referenduma ne bi trebalo sumnjati, pa
je s tim vie zauujua drskost biveg predsjednika vlade Ivice
Raana da se u pararanom sporazumu (bez volje hrvatskog
naroda) Sloveniji prepusti ne samo dvije treine Savudrijske
vale, nego i teritorijalno more i koridor irine dvije milje, to je
sve skupa gotovo dvije povrine Katelanskog zaljeva. Kako
se u sporazumu Raan-Drnovek predvialo da se na podruju
ju
tzv. koridora zabrani iskoritavanje podmorja, instaliranje naftnih ili plinskih platformi, kao i ribarenje, Hrvatska se de facto i
de jure, trebala odrei i svog gospodarskog pojasa u vlastitom
teritorijalnom moru(?), to bi bio jedinstven sluaj u svijetu.
to bi za posljedicu mogao imati ovakav izdajniki in jednog
predsjednika Vlade? Prvo, u ovakvom obliku razgranienja sa
Slovenijom Hrvatska ne bi imala nikakvu zajedniku granicu
sa susjednom dravom Italijom jer tzv. trokuti teritorijalnog
632 Katelanski zaljev, najvei je zaljev u srednjoj Dalmaciji, i razmjestio se izmeu
Splita i Trogira te poluotoka Marjana i otoka iova. Duina najvee uzdune osi
iznosi 14,8 km a poprene 6,6 km.
GOSPODARI KAOSA
412
mora ne bi mogao predstavljati zajedniku granicu, budui

da, ne bi postojala neprekidna veza izmeu tog komadia teritorijalnog mora i ostalog teritorijalnog dijela Hrvatske, zbog
gubitka jurisdikcije nad morskim dnom. Drugo, u cjelini gledano
to bi za posljedicu imalo dalekosene politike implikacije jer za
Italiju Osimski sporazumi vie ne bi bili obvezujui, to bi ona
sigurno iskoristila pritiskujui i ucjenjujui Hrvatsku, naprimjer,
s esulima.
Pitanja meudravnih teritorijalnih razgranienja suvie
su ozbiljna da bi se njima mogli poigravati politiari tipa Ivica
Raan, koji je hrvatski narod, dok su pregovori trajali uvjeravao
kako javnost ne treba biti upoznata, jer to moe tetiti pregovorima! Dakle, glavni predstavnik izvrne vlasti, bez imalo stida
o kljunim, pae ivotnim pitanjima nacionalnog suvereniteta
samostalno (protuustavno) odluuje bez nositelja tog suvereniteta. Meutim, to pokazuje koliko laicistika vlast neke zemlje
moe raditi protiv interesa onih koji su je izabrali, ali pokazuje i to
da njihova poslunost i(ili) ropska poniznost nemaju kraja. Ovdje
se naprosto ne radi samo o nepromiljenosti, nego i o nasilju
prema vlastitom narodu, jer se drugome daje ono to nije tvoje
i to po diktatu treega. Hrvatsko more i ozemlje, nije vlasnitvo
nikakve izvrne politike vlasti, bez obzira na demokratski postupak njezina biranja, nego i more i ozemlje izvrna vlast mora
uvijek braniti kada su ugroeni, i tako ih sauvane predati iduim
naratajima. Sve drugo jednostavno reeno, je izdaja.
Jo neto, do sporazuma Raan-Drnovek Hrvatska je bila
zapadno od Slovenije, sa svojim teritorijalnim morem i kopnom
(rt Savudrija), a nakon njega Slovenija sa svojim teritorijalnim
morem trebala je postati zapad Hrvatskoj. Time je Ivica Raan
vlastoruno iscrtao zapadnu granicu zapadnog Balkana.
U ovom povijesnom trenutku na poetku 21. stoljea Hrvatska mora prepoznati svoj prostor, svoje more, svoje otoke, svoju
obalu, svoje izvore pitke vode, svoja podruja proglaena prirodnim ili nacionalnim parkovima, svoju kulturnu i duhovnu batinu, kao svoje posebne i najvee vrijednosti te ih zatiti na takav
nain da ne postanu vlasnitvo nehrvatskih europskih silnika,
ali i domaih sljedbenika determinizma, kako ih ne bi mogli
ugroziti i(ili) upropastiti. Ako sada Hrvatska uini krive korake
ili propusti uiniti one koji bi stvarno zatitili temeljne hrvatske
vrijednosti i interese, onda je realna opasnost da hrvatski narod
633 to je Hrvatska vrijednost na osebujan nain upozorava i ova reenica crnog

humora: Rvat koji vidi svako jutro kako sunce izlazi iza brda, koji vidi rosu na
travi, koji uje njak magareta, kukurik pivca, ubor potoka, cvrkut tica, koji imade svoju umu i planinu, svoje poje i svoj dolac, koji znade svoje ime i prezime,
i iji je, kojega zvono upozorva da ga Bog prati, teak je problem za suvremne
kiborge i androide. Tvoj Ognjilo, Hrvatsko slovo, 11. sijenja 2002.
413
doivi novo gorko iskustvo, u kojemu bi po prvi put u svojoj dugoj povijesti mogao ostati bez bitka.
***
Dok su u doba komunizma (druga faza determinizma) hrvatski
suverenitet i hrvatski interesi bili u rukama ideologa komunistike internacionale, danas su oni u rukama ideologa neoliberalistike kapitalistike internacionale (trea faza determinizma).
Veina dananjih hrvatskih politikih stranakih elita ne znaju to
su stvarni nacionalni interesi Hrvatske. Tim otuenim elitama vaniji je Haag, nego ast i dostojanstvo hrvatskih branitelja, njima
je proizvodnja hrvatskog paradoksa u kojima mrtvaci iz Drugog
svjetskog rata hodaju ulicama, vanije nego to da ivi ljudi ne
daju znakove ivota, njima je s predumiljajem nedenirana
europska utopijska koncepcija zanimljivija od sudbine vlastitog
naroda u susjednoj Bosni i Hercegovini, njima je znaajnija izjava
nekog treerazrednog svjetskog birokrate nego ouvanje vlastitog identiteta, njima je miljenje predstavnika svjetske nancijske oligarhije presudno, ali ne i rasprodaja vlastitog bitka. Naprosto, hrvatska politika stranaka elita nakon 2000. vie nema
ideja, odnosno ona ne zna to su hrvatski nacionalni interesi i
kako ih promicati. Na poetku 21. stoljea slubenu Hrvatsku
karakterizira neodreenost. Na takvo stanje duhovnog ozraja
Goethe je davno upozorio rijeima: Onaj tko je neodreen, taj
je ve umro.
Bez normativne predodbe nacionalne strategije ivljenja
i opstanka o tome emu nacija smije i treba teiti, hrvatska
politika misao se svodi na sitniavo, svaalako i destruktivno
nametanje svoje istine. U neimanju uobliene i opeprihvaene
strategijske zamisli kako obraniti svoje interese na prvim vratima
Euroazije, hrvatski politiari su najee samo loi glasnici rastrojenih institucionalnih dravnih sustava i uspjeni pronositelji
duhovnog (vrijednosnog) nereda koji vlada u hrvatskoj zbilji. Oni
su olienje zastraujuih sadrajnih praznina, gubitka identiteta
i etikoga kodeksa, te ope obamrlosti (ravnodunosti) hrvatske
nacije. Hrvatska je, moe se ustvrditi, zemlja bez ikakvog krite634 Prodaja bankarskog sustava, velikih divova poput INA-e, HEP-a te turistikih
kompleksa, zapravo dovodi nove gospodare. Tko gospodari kapitalom, gospodari i dravom. No, problemi u Istri su najgori jer se prodaje bitak, a to je zemlja.
Uravo u tome lei bit nove kolonizacije, koja e nas uiniti kolonima na vlastitoj
zemlji. Oriano Buli, vijenik Gradskog vijea Pule, HS, 12. travnja 2002.
635 Sjedinjene Drave, kao i sve demokratske europske zemlje, dakle i sve lanice
Europske unije, funkcioniraju na ideologiji liberalizma, koju je usvojila i moderna, blairovska i schrderovska socijaldemokracija. Svijet u kojem Hrvatska
ivi jest svijet liberalne demokracije i liberalnog kapitalizma, a ne svijet dominantnih katolikih vrijednosti. To je ona, presudno znaajna injenica, na koju
Crkva nema adekvatan odgovor. Bozaniev Boi, Davor Butkovi, Jutarnji list,
24.,25. i 26. prosinca 2004. str. 33.
GOSPODARI KAOSA
414
rija, a u substancijalnom smislu gotovo ga uope nema, jer da

ga ima, onda se svaki politiki nasilnik, susjedni ili bjelosvjetski,
svejedno, ne bi mogao bacati kamenjem na nju, predstavljajui
to kao njezinu dobrobit, a svaki domai demagog determinizma
nacionalnim spasiteljem. Ovdje zapravo vrijedi alosna maksima
francuskog katolikog moraliste, romantiara Lacordairea. Istinu
iznijeti plaamo skupim bitkama, la naprotiv ne stoji nita.
Dananja hrvatska arolika politika elita nije kadra komunicirati sa svjetskom politikom zbiljom, jer je ne razumje, a i ne
eli razumjeti. Ona naprosto odrava situaciju svoje povezanosti
s novim bogataima i s golemom masom sirotinje, koja ovisi o
dravnoj skrbi, i ne mari za to, to je ostala potpuno bez vizije.
Takvo stanje dovelo je da vlast i dravni interesi ne stoje na istim
pozicijama, oni su inkompatibilni. U takvoj konstelaciji snaga
gdje se mo iz legalnih institucija vlasti preselila u odreene
nancijsko-medijske udrube, ti su procesi logini. Interesi tih
izvaninstitucionalnih udruaba nemaju veze s hrvatskim nacionalnim interesima, ve poivaju na interesima odranja moi
koju su sebi priskrbili. U Hrvatskoj se politika ne vodi u okvirima
promicanja i zatite nacionalnih interesa, nego u ispunjenju zahtjeva koje svako malo postavljaju ti centri moi.
Kako se Hrvatska moe odhrvati matrici odgoenog kaosa
kojemu je izloena? Najvea prepreka pri tome moe biti nedostatak vlastite pameti, organiziranosti, sposobnosti da se prolira
i postavi kao samosvjesna (ponosna) drava, a ne se iscrpljivati
u iekivanju nekakvih datuma koji ne donose nita konkretno,
osim da politika elita samu sebe uvjerava kako je uspjena i
nema nita sa zapadnim Balkanom.
Stoga je poeljno postaviti pitanje: Koje sve iluzije treba
odbaciti hrvatska politika misao, da bi Hrvatska postala imbenik na prvim vratima Euroazije?
Prvo, napustiti (odrei se) prevladavajueg trenda klanjanja
zlatnom teletu, a prihvatiti se zakona koji proizlaze iz tisuljetne hrvatske kranske uljudbe. Biblijski su motivi vrlo zahvalni
za usporedbu jer su krajnje precizni. U emu je slinost i razlika
izraelskog i hrvatskog naroda? U Mojsijevo vrijeme Izraelci su postojali kao narod ali nisu imali ni teritorij ni dravu, Hrvati pak do
u Tumanovo vrijeme kao narod imali su teritorij, ali nisu imali
dravu. I jedan i drugi narod tragao je za zaokruivanjem svog
bitka, i jednom i drugom bilo je potrebno mnogo vremena, ali i
rtava i stradanja, da dosegnu institucionalno oblikovanje dravnosti. U Hrvatskoj je nakon njezinog meunarodnog priznanja
zavladao razumljivi (opravdani) trijumfalizam dok je druga determinizirana strana spremno ekala da hrvatsku pobjedu ne samo
relativizira, ve da je pretvori u poraz. Nevini odgovornosti za
vlastitu sudbinu, Hrvati su olako postali plijen lukavih i laljivih
determinista. Hrvatski jal, pomodarstvo, naivnost, trka za ma-
415
terijalnim probitcima postali su prevladavajui i nedugo zatim

nacija pobjednika poela se loe osjeati, isto kao izraelski narod
nakon to ga je Mojsije izveo iz egipatskog ropstva. Pustinjska
iskuenja su za bive robove bila veliki izazov. Ni Bog, koji ih je
uvao i bacao im mnu s neba, nije bilo dovoljan Izraelcima da
povjeruju. im je Mojsije nestao u sinajskim brdima na poziv
Gospodnji, izraelski je narod pozvao njegovog prvog suradnika
da im napravi novog boga, to on i uini, nainivi zlatno tele, kojemu se oni poklonie alei za sigurnou egipatskog ropstva.
Istovjetna stvar se dogodila i hrvatskom narodu 3. sijenja 2000.
nakon smrti predsjednika Tumana i dolaska laicistike vlasti.
Zlatno su tele ponudili Meunarodni monetarni fond i Svjetska
banka, a u Aronu ulogu odigrali su mnogi od posttumanovske
politike elite.
O raspletu ove sadanje pustinjske dionice hrvatske drave,
ne bi trebalo biti dvojbe pod uvjetom da ima tko pograbiti zlatno tele spaliti ga i u prah satrti, razbacati ga po vodi i natjerati
Hrvate da tu vodu piju. Naalost, nakon dr. Tumana Hrvatska
takvog politiara nema. Do pojave takve osobe Hrvatima ne
preostaje nita drugo nego da i dalje lutaju determiniziranim
pustinjskim bespuima, do ulaska u obeanu zemlju.
Drugo, odrei se zablude kako je Haaki sud mjesto gdje
treba dokazivati svoju nevinost. Ve gotovo desetak godina u
Hrvatskoj postoje dvije teze o Haakom sudu koje jedna drugu
iskljuuju. Po prvoj Haaki sud je urotniki prema Hrvatima, a
druga naznaava kako je, naprotiv, na djelu urotniko djelovanje
protiv Haaga. I jedni i drugi upadaju u zamku teorije zavjere
omiljenoj inaici determinizma po kojoj njihov operativni plan
ostaje u sjeni. Naime, sadanji dogaaji oko Haaga i Hrvata,
meutim, ne potvruju zavjeru ni s jedne ni s druge strane, ali
svakako potvruju postojanje usklaenog procesa koji uvjetuje i
odreuje ovaj meusobni odnos.
Mnogo je podudarnosti izmeu politikih procesa koji se odvijaju u Hrvatskoj, i stizanja optunica, u odreenim intervalima,
i proklamiranog temeljnog politikog cilja ulaska u EU i NATO.
U tom predvidivom slijedu analitiari, za razliku od politiara,
prepoznaju isplaniranu i usvojenu politiku EU-a prema prostoru
zapadnog Balkana, dakle i prema Hrvatskoj, a za koje su europski deterministi sastavili redoslijed normi i postupaka koji e sve
te zemlja dovesti u istu razinu krivnje, kako bi ih sve u paktu
poslije 2010. doveli u poziciju pridruenog, ali ne i punopravnog
lana Europske unije.
Kada se paljivije sagledaju konkretni zadani ciljevi koje Europska unija postavlja prema Hrvatskoj, sadrani u formulaciji o
funkcioniranju pravne drave, primjetan je visoki stupanj sukladnosti izmeu politikih procesa u Hrvatskoj i nastupanja Haaga.
Haaki je sud denitivno postao katalizator hrvatskog politikog
GOSPODARI KAOSA
416
javnog ponaanja, kao tobonji uvjet pribliavanja ciljevima EUa. General Ante Gotovina je samo paradigma tih zakulisnih igara.
U biti ciljevi plana su jednostavni prostor zapadnog Balkana,
a poglavito njegov zapadni dio pripremiti za potpuno eurozapadno integracijsko usisavanje njegovih prirodni izvora od mora,
pitke vode, uma i plodne zemlje do geostratekog poloaja,
kako bi se ulo u nadmetanje s ostalim velikim igraima na prvim
vratima Euroazije.
Budui da Europska unija politike procese na zapadnom
Balkanu nadzire i usmjerava, koristei se haakim suenjima za
ratne zloina kako bi dokazala da su sve politike jednako krive,
osim one njezine koja ih je omoguila, opet nije nimalo sluajno
da se rokovi hrvatsko pridruivanja EU-u preklapaju s rokovima
dovretka rada Haakog tribunala. Koliko god hrvatska aktualna
vlast uvjeravala hrvatski puk, a saborska oporba sekundirala, o
moguem ulasku u Europsku uniju 2007. ili 2008. realni politiari procjenjuju kako e Hrvatska, eventualno, doi na red kada s
radom prestane Haaki sud.
Ovaj selektivni odabir poeljnih i oni koji to nisu nee protei
bez velikih problema, s obzirom da e ovaj nadnacionalni ili
segregacijski kriterij, u sluajevima, kako Hrvatske, tako i ostalih
malobrojnih europskih, a i zemalja treeg svijeta, jednom morati naii na otpor. Teko e biti odrati stanje u kojemu e za odreena svjetska podruja, (sluaj Iraka i suenje Sadamu Huseinu)
vrijediti jedan pravni sustav, a za velike protagoniste svjetske
politike nekakav drugi, primjerice, Sjedinjene Amerike Drave
koje nastoje izboriti u itavom svijetu priznavanje svoje izdvojenosti od globalnog, nadnacionalnog sustava pravde. Ako je nekome do utanine poznata pravednost Haakog sudita onda
je to politici Sjedinjenih Drava, no, unato ovom evidentnom
primjeru hrvatska politika i dalje ostaje zarobljena u uvjerenju
kako je u Haagu mogue dokazati nevinost.
Tree, bez dvojbe i ostatka posluati savjet Gershona Peresa, koji je poetkom 2004. za vrijeme boravka u Hrvatskoj na
pitanje novinara gdje vidi mogunost razvoja Hrvatske, odgovorio: svakako ne u pristupu zajednikom tritu EU-a. Mislim da bi
to za vau zemlju bila katastrofa, iako svi ljudi s kojima sam ovdje
razgovarao govore o tome kao o ivotnom snu. Ja to ne mogu
razumjeti. Boriti se da iziete iz Jugoslavije i za to ste platili vrlo
visoku cijenu. Zato onda elite ui u drugu, veu Jugoslaviju?
to tamo moete dobiti to sad nemate... Ulaskom na to veliko
trite bit e te preplavljeni skupim proizvodima velikih zemalja
kojima vi nemate to ponuditi. Ako elite sauvati svoju kulturu,
636 Poduzetnik, vlasnik rijekog Konstruktora, lan Lige izraesko-hrvatskog prijateljstva, brat Shimona Peresa, nobelovca i vodeeg oporbenog politiara
Izraela.
417
svoj jezik, sve za to ste se borili, nemojte potraiti svoje izglede

prikljuenjem gomili Europljana... Mala zemlja nije osuena na
propast, naprotiv sama moe uspjeti prije nego u nekoj integraciji... U protivnom EU e vas uutkati na dva naina: uzet e vam
najbolje i najsposobnije ljude, a ostale pretvoriti u kupce svojih
skupih automobila koji e godinama otplaivati kredite i preskupe kamate... banke ste prodali strancima, oni truju vae drutvo
poticanjem potronje na kredit jer time ubiru pretjerano visoke
kamate. Nema novca za ulaganje jer banke nisu zainteresirane za
dugorone hrvatske interese, nego ele brz i lagan novac.
etvrto, osloboditi se zablude kako je Zapad jedinstven.
Nakon determiniranog kaosa na prostoru zvanom biva Jugoslavija, a poglavito nakon ratova u Afganistanu i Iraku pokazala se
sva estina duboke podijeljenosti unutar tog istog Zapada Sjedinjene Amerike Drave s jedne i europske sile s druge strane.
U kojoj mjeri e ta podijeljenost biti naglaena u trenutcima dok
je NATO-ov novi strateki pristup sigurnosti za 21. stoljee zapao
u krizu, zbog jednostranih odluka Sjedinjenih Amerikih Drava, nije potrebno previe nagaati, ako se uzme u obzir nova
razliita putanja interesa dviju vodeih kontinentalnih zemalja
zapadne Europe (Francuske i Njemake) te Rusije kao treeg
kljunog imbenika sigurnosti europskog kontinenta. Za prve
dvije spomenute zemlje interesne putanje su naruene amerikom SECI inicijativom, koja se uklinjuje u njihovo presjecite na
junom krilu Europe, i koja se nakon ulaska Slovake u EU spojila
sa sjeverno-europskim krilom. Ono svoju ishodinu toku ima na
Baltiku iz koje se okomica sputa na Jadran obuhvaajui kljune
kopnene i pomorske geostrategijske koridore Europe koji ini
izvorite njezine stabilizacije ili destabilizacije.
To novo merdijalno geopolitiko stanje nuno je promatrati
i u kontekstu srednjeeuropskog prostora. Geopolitiki prostor
srednje Europe, ruenjem Berlinskog zida, konano svoju crtu
pomie s rubnih dijelova Alpa i Panonske nizine na prostor Dinarida i jadransku obalu, izlazei na taj nain iz kontinentalne izoliranosti i omoguujui sredinjoj Europi izlaz preko Crnog mora i
Jadrana u sredite svijeta Sredozemlje geopolitiku spojnicu
Euroazije i Euroafrike.
Upravo je prostor zapadnog Balkana, kao presedan, globalno omoguio eskalaciju mirovnih zadaa NATO-a i stvaranje svjetskog koncepta sigurnosti za unipolarni svijet. Uz ve
standardni stav Rusije i Kine o multipolarnosti koji je postao
svojevrsna konstanta, prvo se Francuska, a potom i Njemaka
poela zalagati da je UN-ova ovlast nuna za budue NATO operacije izvan teritorija njegovih lanica. estina tih tvrdnji stigla je
637 Josip Jovi, Koktel na Titanicu Slobodna Dalmacija, 3. svibnja 2004.
GOSPODARI KAOSA
418
prekasno (sluaj Irak) pa su Njemaka i Turska odluile zaigrati

na Rusiju, ili obratno, nije odve bitno. Je li na pomolu novi moni savez koji bi s vie od tristo milijuna stanovnika, s najveom
kopnenim ozemljem (protee se na dva kontinenta) i najveim
zalihama prirodnih izvora na svijetu, a dodajui tome svemirsku
i nuklearnu mo, mogao postati ekvivalent Sjedinjenim Amerikim Dravama u raspodjeli moi na Putu svile? Ako je suditi po
susretu Putin-Schreder u super brzom vlaku za Kln (prosinac
2004.) i vrstom stavu Turske u pregovorima s Europskom
unijom onda se orisi novog europsko-azijskog saveza ve naziru. Da budui geopolitiki procesi nee biti tek diplomatsko
nadmudrivanje, upuuje vraanje naftnog diva Juganskneftegaza (glavni dio Jukosa) u vlasnitvo ruske drave i lansiranje
nove ruske interkontinentalne rakete Topol-M (NATO-oznaka
SS-27) koja e prema prosudbama najvjerojatnije u operativnu
uporabu ui 2006.
Gdje je u tom novom geopolitikom mijeanju karata Hrvatska? Ona jo i dalje hrli na Zapad, ne videi da je sredite vrtnje
u njezinom dvoritu. Bespogovorno i dalje pristaje na najezdu
celuloidno-digitalnih iluzija kojima je jedini cilj da izazovu kaos
i prepariraju hrvatsko nacionalno bie za zavrnu fazu neokolonizacije.
Zapadna Europa u zadnje vrijeme sve vie gubi dah, pa francuska povremena glasnost ne moe zamijeniti utnju njezinog
ostatka. Svekolika slojevitost Europe (kulturoloka, gospodarska)
te razliiti zemljopisni poloaji i otkloni u geostratekim prioritetima utjeu na razliite procjene prijeteih protenosti, sadranih u regionalnim krizama i sukobima na rubovima Europe.
Kad je rije o Sredozemlju samo dio lanica Sjevernoatlantskog
saveza smatra mogue opasnosti u toj regiji prijetnjom vlastitoj
sigurnosti. Geostrategijski konsenzus iz razdoblja hladnog rata
638 Turski primjer je posebno znakovit ako se zna da je ona jo 1999. gotovo zaprijetila vetom na savezniku odluku o Kosovu, ako je ne uvjere da kosovski
primjer nikad nee primjeniti na Ankarin tretman Kurda. Kako do tog uvjerenja
nikad nije dolo problem za Tursku nije nimalo bezazlen, a to potvruje promjena amerike politike prema Kurdima u Iraku gdje oni ve uivaju jedan oblik
politike autonomije.
639 CIA je otkrila da se novi direktor Jukosa sluio potkupljivanjem. CIA je skinula
oznaku tajnosti s dokumenta koji terete Semena Kukesa, predsjednika uprave
Jukosa, da je 2000. davao mito kako bi naftna kompanija TNK, kojoj je bio na
elu, kupila ernogorneft, tvrtku u steaju, objavio je ruski poslovni list Finansovije izvjestija. Oznaka tajnosti skinuta je nakon to je 2. prosinca 2003. ruski
parlamentarac Vladimir Judin, koji je potaknuo istragu protiv Jukosa i njegovih
elnika, zatraio od tuitelja Vladimira Ustinova da provede istragu protiv Kukesa o preuzimanju ernogornefta pomou potkupljivanja, ucjenjivanja, prijetnji, sve do oruanih metoda. U istragu se ukljuila CIA, koja je uspjela skupiti
nekoliko dokumenata. Najzanimljiviji je onaj u kojem stoji da je Kukes vladinim
dunosnicima priznao da je potkupljivao inovnike kako bi kupio ernogorneft.
Jutranji list 11. prosinca 2003.
419
je nestao dok Sredozemlje upravo zbog svoje geostrategijske

vrijednosti, a time i sloene sigurnosne problematike upravo
predstavlja sigurnosni izazov na kojem se Europa ovakva kakva
je sada, samodopadna i iskljuiva, ne moe potvrditi kao ravnopravan lan multipolarnog svijeta, iako veliki dio europskih drava iskreno to eli.
Sve do nedavno, sa sigurnosnog aspekta i zbog kooperativnosti Rusije prostor srednje i istone Europe Zapad je nazirao
politiku i gospodarsku stabilizaciju ponajprije injenicom zbog
proirenja Europske unije na Istok. Zbog sloenosti zemljopisnih,
gospodarskih, drutvenih odnosa, te iz njih proizalih kriza, koje
ve godinama (ire gledano moe se mjeriti desetljeima i stoljeima) Sredozemlje, kao zemljopisno vorite tri kontinenta
(u komunikacijskom smislu i mnogo ire), za Europu predstavlja
problem s kojem se ona u budunosti nee moi nositi, zbog bitno izmijenjene geopolitike slike.
Naime, proirenjem NATO-a na Poljsku, Maarsku i eku
ostvareni su slijedei strategijski ciljevi: ovladano je baltikim
geostrategijskim pomorskim smjerom te njemako-poljsko-bjeloruskom nizinom ime je osnaen NATO-ov (itaj Sjedinjenih
Amerikih Drava) istoni blok prema Rusiji. S primitkom Maarske, NATO nadzire Panonsku nizinu, tj. geostrategijski smjer koji
se preko Ukrajine i Maarske protee na sjevernu Italiju i Jadran.
Onaj tko dri vrata Jadrana je Hrvatska, pa primitak Slovenije u
NATO (koja nema izlaz na otvoreno more) u geostrategijskom
smislu ne predstavlja veliki dobitak, osim da bude batina kojom
se po elji velikog brata moe lupati po Hrvatskoj. Dakle, Hrvatska se nalazi na zavretku bitnoga geostrategijskog smjera koji
izbija na sjeverni Jadran, tj. na strategijsku gravitacijsku toku
zahvaljujui kojoj Sredozemlje preko Jadranskog mora najdublje
zalazi u europski kontinent. Taj geostrategijski zavretak, od Ukrajine do sjeverne Italije, treba promatrati u kontekstu njemake i
ruske putanje interesa, koje su sada u tom podruju sukladne, a
i ire na prostoru srednje i istone Europe tj. na uspostavljanju
sigurnosno konzistentnog prostora od Baltika do Jadrana i Crnog
mora. U takvoj novoj geostrategijskoj konstelaciji, te moguoj dinamici dogaanja, Hrvatska bi se trebala ohladiti od pristupanja
lanstvu u elitni europski klub zvan EU. To postaje aktualnije
ako se uzme u obzir da se celuloidno digitalnom invazijom (holivudskih lmova i TV sapunica, i uinkom Big Brothera) ve
izvrilo duhovno porobljavanje. itavo to novo ropstvo predstavlja svojevrsni reket, jer za tobonju politiku i gospodarsku sigurnost Hrvatska mora pristati na ogranieni politiki, te gospodarsko-nancijski suverenitet do njegovog konanog gubitka.
Ako je tome tako, tada tlapanje o demokraciji, ljudskim pravima,
slobodi medija, pluralizmu postaje nita drugo do majaki instrument u rukama europskih determinista i nevladinih udruga
GOSPODARI KAOSA
420
kao najelitnijih postrojaba neformalnih sredita svjetske moi u

neokolonijalnom nastupanju hrvatskim prostorima.
Hrvatska, da bi izbjegla geopolitiki kaos i Europu, koja na
poetku 21. stoljea tei gigantizmu i iskljuivosti, nosei u sebi
nagon nasilnitva kojim siluje prirodne i Boje zakone mora
napustiti klanjanje zlatnom teletu, odagnati zabludu o meunarodnim suditima kao mjestima pravde za malobrojne narode,
i konano shvatiti da osim nacionalnih interesa sve drugo u meunarodnim odnosima mijena jest.
Poglavlje 6
MEDIJSKA AGRESIJA NA HRVATSKU
Piui prije dvadeset i etiri stoljea Umijeee ratovanja Sun Tzu

Vu vjerojatno nije ni slutio da e njegove temeljne strategijske
postavke svoju pravu primjenu dosei tek na prijelazu iz drugog
u tree tisuljee. U ratu bez rata i miru bez mira gdje je meka
sila postala odluujua snaga moi, ratovanje je zaista, kako je
to smatrao umni kineski strateg postalo umijee prijevare, a in
vladanja, znanou mentalnog razoruavanja. Pobijediti neprijatelja bez borbe, to je genijalnost, tvrdio je on.
Kad su svjetski deterministi nakon pada Berlinskog zida
konano shvatili da se moe ostvariti ideja Antonia Gramscia
o mar
mar u kroz institucije od tada su krenuli stazom prijevara, a
uporabom medijskog nasilja i njegovim nadzorom samo su
potkrepljivali takvo djelovanje. U odgoenom kaosu hrvatski
deterministi u stanju rata bez rata ili mira bez mira
mira, kojeg
neprestano vode protiv interesa vlastitog naroda i cjelovitosti
vlastite drave, uklapa se u Sun Tzuovo naelo: prikrivati pravi cilj
javnih poteza, zbuniti i pokolebati, navesti na pogrjene poteze
svoje suparnike. Obmana i prokazivanje dvije su bitne odrednice
medijskog nastupanja hrvatskih medijskih determinista. Za njih
ne postoji istina da u ljudskom ivotu ima ono to je vano, i ono
to je beznaajno. Inverzija je potpuna. Ako hrvatski potroa
medija prelistava razliite publikacije i odgleda preko televizij-
421
640 Malo je poznata injenica da je 96% svih (masovnih) medija u posjedu (vlasnitvu) sedam kompanija, a kao primjer navodimo General Electric (GE) kao
vlasnika NBC-a, jedne od tri najvee TV postaje (uz CBS i ABC). To znai da sedam
predsjednika kompanija odluuje (zapravo samo kontrolira da se tko ne zaleti)
to e biti, a to nee biti objavljeno gotovo u svemu tisku, na radiju i TV. Treba
naglasiti injenicu da ono to nije objavljeno, to se nije ni dogodilo sa stanovita reakcije iroke publike. Vraajui se na onih 6%, tono je, moram priznati, da
u onih preostalih 4% pojedinac moe objaviti gotovo to hoe, na svoju odgovornost, naravno. I gotovo bez ikakvog odjeka. Ognjitar u mRanoj demonKraciji, Tomislav Nrnberger, Biblioteka Zvonimir, Zagreb, 2003., str. 21-22.
GOSPODARI KAOSA
422
skih zaslona ono to mu se nudi hrpu razliitih informacija on

na kraju ostaje neinformiraniji (zbunjeniji) nego to je bio na poetku, prije itanja ili gledanja. Sve je toliko zamreno i nejasno
da se te informacije i bez poznavanja informacijskog rata, nakon
nekog vremena mogu iitati kao dezinformacije. No, obian
ovjek pritisnut svakodnevnim brigama nema mogunosti, ni
nancijske, ni tehnike ali ni vremena da veinu tih tobonjih
vijesti, informacija i senzacija, provjeri. One se poput stalagmita
taloe i rastu u psihi ovjeka do konanog razoruavanja njegove
samosvijesti i unitavanja njegovih sposobnosti rasuivanja o
dobru i o zlu.
U tom novom valu ratovanja, nasilje se provodi, ali uglavnom
bez krvi pa preobraeni deterministi u Hrvatskoj za sebe uvijek
imaju odstupnicu, jer su se prilagodili doktrini inverznog rata,
ostajui kao napadai nevidljivi i(ili) neidenticirani, a njihovi
agresivni svakodnevni ini preueni. Primjena dezinformacija
najomiljeniji im je taktiki postupak. Njihovi mentori dobro su
ih uputili da se jedinstvenost lanca komunikator mediji puk
mora promatrati u sloenoj drutvenoj zbilji. U tom se kontekstu
mediji shvaaju kao mona sila, a ne samo kao sloene drutvene
institucije koje utjeu na oslikavanje prevladavajuih odnosa u
drutvu. Kao o monoj sili s djelotvornim uinkom misli se zbog
toga to od svakodnevne stvarnosti proizvodi virtualni smisao,
kojeg itatelj (gledatelj) prihvaa kao ivotan (stvaran). Oni imaju
mo (koja nije nadzirana) pruati sliku o svijetu u kojemu ivimo,
tako da svakome beznaajnom dogaaju ili akteru osobito
odabranim politiarima i(ili) istomiljenicima jame znaenje i
vanost, a one druge znaajne i vrijedne izloe poruzi ili preuivanju. Njihova jedno(pri)strana interpretacija drutvene stvarnosti vodi ih u neprestanu proizvodnju manipulacija kako bi
ideologiju besmisla odravali na ivotu.
641 De Kekhove smatra da nove tehnologije priopavanja primijenjene na televiziji i na radiju, na Internetu i na lmu, mogu ukalupiti mozak zioloki, na
podruju organizacije i rada neurona, isto kao i psiholoki, na podruju procesa
shvaanja. Samo jai umovi i ljudi koji su navikli na samostalno prosuivanje,
mogu odoljeti tom znanstvenom nametanju spoznaja. Novo ruho graanskog
rata, Domagoj Ante Petri, Hrvatsko slovo, 30. kolovoza 2002.
642 Interpretacijama se neke vrijednosti armiraju vie nego druge. Interpretacijama se, jednako tako, stavlja predznak i obiljeava neka vrijednost kao nazadna, a drugo miljenje smatra naprednim. Tako e, primjerice, bez ikakvog
dodatnog objanjenja veina komentatora u medijima politiare ljevice nazvati
naprednima, politiare desnice nazadnima. Mediji izbori i etika, Glas Koncila,
16. studenog 2003.
643 Prema miljenju uglednog hrvatskog komunikologa Pavla Novosela, kojeg
je za ivota iznio u razgovoru za Hinu 5. veljae 2003. u hrvatskim medijima o
pojedinim temama ili strankama na djelu nije cenzura, nego sosticirane manipulacijske tehnike koje veina ljudi nije kadra prepoznati kao la. Te tehnike
manipulacije lako je uoiti na primjeru preuivanja, svrhovitog redanja obavijesti (na prvim stranicama su vijesti o potezima neke skupine koje e itatelji
Poglavlje 6: Medijska agresija na Hrvatsku ...
423
Iako su se oblici rata kroz povijest mijenjali, namjera agresora

uvijek je ista unitenje suprotne strane, ili onemoguavanje njezinog slobodnog djelovanja. Hrvatska u dva svjetska rata i poraa
i onom Domovinskom, teino je bila izloena operacijama zikog unitenja, a sada se mekom silom prelo na druge naine
unitenja hrvatskog puka, hrvatskih institucija i hrvatskog bitka.
Sve to u Hrvatskoj predstavlja vrijednost i vrjednotu, pa i sama
Katolika crkva, izloeno je unutarnjem nagrizanju i rastroju.
Ubaenici determinizma znadu iskoristiti ljudske slabosti, zato je
rat bez rata u Hrvatskoj tako podmukao, vieslojan, mnogolik i u
stalnoj eskalaciji, a cilj mu je konano unitenje suverene hrvatske
drave. Samo letimian pogled na tiskovine i elektronske medije
u Hrvatskoj u(do)kazuje jednoglasje i usklaeno djelovanje o
otvorenim napadima i(ili) prikrivenim podmetanjima kojima je
svrha ruenje nacionalnog ponosa i obezvrjeivanje nacionalnih
interesa, isto kao i osoba i snaga koje ih zastupaju. Javno mnijenje u Republici Hrvatskoj, meka sila oblikuje na neprekinutom
slijedu umjetno stvorenih dogaaja, negativnih slika, vijesti, komentara i natuknica, te namjetenih anketa koje determinizirani
krugovi u inozemstvu objavljuju preko svojih agencija, kao odraz
raspoloenja stanovnitva. Hrvatski puk koji je mjesecima i godina izloen neprekidnoj paljbi meke sile postupno poputa jer
ga se suptilno uspjelo uvjeriti da je svaki otpor bezizgledan, da bi
obmana zvana integracija uvjerljivo bila prikazivana kao novi
korak na putu prema blistavim ostvarenjima.
U ne tako dalekoj budunosti Hrvatska bi mogla ui u kritinu fazu svoje opstojnosti, jer e sadanja i naredne vlasti nadolazee napetosti i proturjenosti rjeavati upravo novim prijevarama i obmanama. Zato je nuno upitati se: Kako e zavriti
povoljno primiti, dok su one manje povoljne ostavljene za treu ili neku udaljeniju stranicu), drogiranje svijesti senzacionalistikim dogaajima i napisima,
isticanje senzacija krupnim pismom, i na druge naine, zatim interpretacija
obavijesti kakva e nekom odgovarati, krivotvorenje anketiranih rezultata (jedna stranka dobiva 15 posto i vie samo za jedan tjedan), postavljanje javnosti usmjerenih pitanja i slino (u tome prednjai Jutarnji list i Globus op. a.). Dr.
Novosel je upozorio da mediji svijest naih graana oblikuju u skladu s vrjednotama dirigistikog kapitalizma koje nemaju nikakve veze sa zajednikim
ivotom, obitelji, solidnim stvaralakim radom, moralom i tome slino. Mediji
izbori i etika, Glas Koncila, 16. studenog 2003.)
644 Kada bismo analizirali mnoge novine u Hrvatskoj doli bismo do njihovih
zajednikih opih mjesta: slino i stereotipno tretiranje dnevnopolitikih dogaaja, niska razina pismenosti i analitinosti, nedostatak predznanja, pa ak i
ope kulture kod nekih novinara, iskljuivost prema neistomiljenicima, velika
sklonost olakim zakljucima, brzim prosudbama i osudama, navika u nizanju
politikih oskula, nekolegijalnost, nepotivanje elementarnih profesionalnih zasada, nedostatak vrstog etikog kodeksa, verbalna agresivnost prema
svemu to se ne uklapa u miljenje koje zastupate, i to je najgore, prikriveni
antiintelektualizam koji proizlazi iz averzije mnogih poluinteligenata u naem
poslu prema obrazovanju i prema intelektu kao kriteriju. Totalitarna iskljuivost
i destrukcija, Zoran Vukman, Hrvatsko slovo, 11. listopada 2002.
GOSPODARI KAOSA
ofenziva Stipe Mesia na bojinici prema Domovinskom ratu i

prvom predsjedniku hrvatske drave na kojoj je on samo vidljivi
jurinik? Kako e Banski dvori prikazati novu rasprodaju hrvatskog bitka ili nova zaduenja uz poskupljenje svih energenata
i drugih usluga? Kako e zakonodavna i izvrna vlast prikazati
svoje mizerno i kukaviko ponaanje prema Sloveniji, republici
Srpskoj, Beogradu i Sarajevu ili Italiji? A u to sve vodi eskalacija
proizvodnje ustakog kupusa? Gdje e Hrvatsku dovesti pravne
posljedice pararanih i(ili) potpisanih sporazuma?
Na sva ta pitanja sigurno nee dati odgovore oni medijski
urednici, koji su gospodari tekstova i emisija i koji e kao sljedbenici determinizma i dalje u svom mnogostrukom dodiru sa
stvarnou nuditi nove virtualne slike, temeljene na uzurpiranom vlasnitvu nad informacijama. Svjesni svog kontinuiteta i
zahvaljujui prividu da se sve moe i da je sve doputeno, i dalje
e utjecati na sudbine ljudi, sve dotle, dok ih neka druga sila ne
zaustavi. Bespotedni rat koji meka sila vodi protiv Hrvatske
jednom e se kao i svaki rat morati okonati. to e iza njega
ostati? Hoe li ruevine u potrebnoj duhovnoj obnovi imati tko
popraviti? Prije odgovora na to pitanje nuno je utvrditi tko su i
po kojim modelima medijski jurinici ratuju protiv Hrvatske.
1. Djelovanje Sorosove fondacije Otvoreno drutvo

Sredinom devedesetih godina 20. stoljea visoki dunosnici Meunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke bili su usmjereni
na izradu stratekih dokumenata koji e utvrditi planske postupke razgradnje suvereniteta (trea faza determinizma) novonastalih drava u srednjoj i istonoj Europi. Taj je proces otpoeo u
tajnosti 1989. neposredno prije pada Berlinskog zida, kada je oko
izrade danas aktualnih strategija nastupanja u svijetu strunjake
tajno okupljao i nancirao poznati pekulant George Soros.
Uvidjevi nezadrivost raspada nekadanjih komunistikih saveznih drava, Sovjetskog Saveza, Jugoslavije, ehoslovake on je
otvorio projekt privatizacije i provedbu politike masovnih steaja
424
645 George Soros Amerikanac maarskog podrijetla, roen je 1932., a diplomirao

je na London School of Economics. Od 1956. ivi u Sjedinjenim Dravama.
Rije je o nancijskom pekulantu koji se obogatio prodavajui ono to nije
posjedovao. Metru koji svoj image uprljan igrom novca nastoji oistiti pseudo
lantropskim akcijama. Upueni kau da nikada nije izdvojio ni novi za neku
tvrtku koja bi proizvodila dobra ili pruala usluge, a da pritom stvori i radna mjesta. Sablasna slika koju stvara njegova pojava pri spekulativnim operacijama je:
strah i trepet na svjetskom tritu deviza, vrijednosnica i sirovina; zelenaa koji
kupuju srebro, dijamante i loe vrijednosnice, ulagake fondove, budue sporazume i opcije prije nego im skoi cijena, glavni i odgovorni krivac za umjetno
dizanje cijena izazivanjem nestaica te samoubilakog sputanja cijena kako
bi se unitila konkurencija. Svoju mo moe zahvaliti samo globalnom tritu.
Asimetrini ratovi, Petar Juri, Hrvatski vojnik, listopad 1998. str. 34.
425
u tim zemljama kao pripremu za ulazak stranog kapitala, uglavnom multinacionalnih kompanija, koje Soros vidi kao glavne
poluge globalne moi.
Meutim, kada je u pitanju nekadanja Jugoslavija polazilo
se i od globalnog projekta stvaranja subnacionalnih i nadnacionalnih jedinica. Zato je sluaj Jugoslavije posebno zanimljiv. To
je konkretno znailo da se prostor bive Jugoslavije mora regionalizirati i regionaliziran ukljuiti u iri oblik integracije. U svoj
knjizi Podrka demokraciji, objavljenoj poetkom devedesetih
godina 20. stoljea, Soros razotkriva sve pokuaje meunarodne
zajednice da odri Jugoslaviju tajno nancirajui tadanjeg saveznog premijera Antu Markovia. Unato tome to je velikosrpska
ideja i galopirajua Miloevieva jogurt revolucija ve 1989.
dobrano rastoila Jugoslaviju Soros e ustvrditi: nacionalni su rivaliteti tu zemlju doveli na rub sloma, radikalni program, stabilizacije novca, koji je uveden istog dana kad i u Poljskoj, 1. sijenja
1990. poeo je mijenjati politiki krajolik... Sredinom godine ljudi
su opet poeli misliti u kategorijama Jugoslavije. Za ostvarenje
ove posljednje misli, politiku misiju prije prvih stranakih izbora 1990. zapoela je Jugoslavenska demokratska alternativa, i
to objavom nacrta sporazuma u deset toaka prema kojima je
mogue politiki preurediti a sauvati Jugoslaviju. Pod humanitarnom krinkom brige za ljudska prava i slobodu medija od
samog nastanka hrvatske drave, sluei se od Sorosa zavisnim
medijima i njegovom fondacijom Otvoreno drutvo, kao i udrugama, kao to je Hrvatski helsinki odbor (HHO) pripadnici Jugoslavenske demokratske alternative, a po naputku inozemnih
naredbodavaca rade na stvaranju privida nedemokratinosti i
neslobode u Hrvatskoj. U tom smislu moe se spomenuti pismo
646 Na poticaj engleskog obavjetajnog asnika Vaneta Ivanovia predstvanici

slovenske, hrvatske, srpske i muslimanske emigracije (I. Juki, V. Predavec, B.
Peelj, B. Vlajki i A. Zulkarpai) 1963. osnovali su u Londonu spomenutu alternativu zalaui se za novo (posttitovsko) ureenje Jugoslavije: Za Jugoslaviju na temeljima pluralistike demokracije. Iako se u kadrovskom smislu ova
Jugoslavenska demokratska alternativa od 1963. do 1990. mijenjala i dopunjavala, njezina je politika strategija ostala ista ouvanje Jugoslavije. Novanu
i svaku drugu potporu alternativa je isprva dobivala od Amerikog fonda za
slobodnu Jugoslaviju, a kasnije ju je potpomagao Ameriki fond za slobodnu
Europu, uz preporuku Allena Dullesa predsjednika tog fonda. Specijalni rat
protiv Hrvatske od 1987. do 1997., Ministrstvo obrane, Politika uprava, Zagreb,
studeni 1997. str. 41.
647 Ujedinjena jugoslavenska demokratska inicijativa, UJDI (Puhovski, Horvat,
1989.) Koalicija narodnog sporazuma (Goldstein, Tripalo, 1990.) zatim Meunarodna hrvatska incijativa (Cviich, Banac, 1991.-1992.), potom Demokratski
hrvatski opi sabor DEHOS (Paul Werner i svi oporbeni stranaki prvaci 1995.),
te Udruga domovina i dijaspora (Cviich, Banac, Maruna) i na kraju Pokret za demokraciju i socijalnu prvadu (Supek, Tus, laus, 1997.) inaice su jednog te istog
politikog programa poznatog kao Jugoslavenska demokratska alternativa.
Specijalni rat protiv Hrvatske, isto, str. 41.
GOSPODARI KAOSA
426
kojeg, su pod naslovom Vrijeme za povlaenje s vlasti objavili u

Erazmusu 20. rujna 1993. Ivo Banac, Krsto Cviich, Slavko
Goldstein, Vlado Gotovac, Vesna Pusi i Ozren unec ili preko sluaja Radija 101 kada je provociran i upravljan politiki
proces pobune dogaanja naroda protiv postojee vlasti
zbog nepostojanja slobode medija. Prije svega, iskoritena je
izonost predsjednika dr. Franje Tumana zbog njegove bolesti i
lijeenja i injenica mogue uskrate emitiranja programa spomenutoj, tada lokalnoj radio postaji koja, izmeu ostalog, nije bila
registrirana pri trgovakom sudu.
Po naputcima i potpori iz londonsko-washingtonskog politikog kruoka u cjelini gledajui njihov nain djelovanja a poglavito nakon oslobodilake operacije Oluja sveo se na primjenu
metoda psiholokog rata: prijetnjama izolacijom, uskratom spasonosnih kredita, optubama za postojanje faizma, hukanjem
na neposluh i nemire. U argonu specijalnog rata kazano: skinuli
su diplomatske rukavice! Od tada na djelu je otvoreni, izravni po-
648 Erasmus je jo od 1993. sluio kao znanstvena platforma za nalaenje i deniranje ruenja Hrvatske drave. Iz njegova okruja nastali su mnogi intelektualci
anarholiberalne provenijencije, za koje je svaki domoljubni i kranski diskurs
konzervativan i nazadan, i koji Hrvatskoj nameu danas svoj svjetonazor. (Iz
tog je krug izala ona postavka o Hrvatskoj kao zloinakoj dravi. op. a.) Vesna
Pusi kao zvijezda balkanskog neoliberalizma, Zoran Vukman, Hrvatsko slovo.
11. sijenja 2002.
649 Iizvravajui zadau Britanskog kraljevskog instituta, u ijoj je slubi, Cviich je
uoi predsjednikih izbora 1997. postao urednikom Sorosova lista Tjednik kako
bi novopokrenuti list servisirao oporbene stranke lijevog usmjerenja i nainom
pisanja utjecao na izborne rezultate. Kada je dr. Franjo Tuman pobijedio s
gotovo dvotreinskom veinom tjednik je prestao izlaziti neispunivi svoju
planiranu namjenu. Specijalni rat protiv Hrvatske, isto, str. 43.
650 Vesna Pusi cijelu svoju antitumanovsku lozoju gradi na apstraktnim
postavkama, na vlastitim predrasudama (HVO kao paravojne postrojbe ili o
agresiji Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu), kao to je cijeli liberalni prostor premreen mnotvom predrasuda, posebno o naciji i vjeri. Koliko god je rigidna
prema hrvatskom domoljublju toliko je popustljiva prema srpskom ovinizmu,
koliko je rigidna prema tumanovskom razdoblju u Hrvatskoj, toliko je blaga
prema titoistikom dobu, koje je nazvala benevolentnim totalitarizmom!?
Vesna Pusi nije klasina ekstremna ljeviarka. Doista je rije o neoliberalnoj
sosticiranoj politici koja u odreenim istresenim sferama, posebno kada je
rije o globalnoj kolonijalnoj ekonomiji, dolazi u sukob s etiketom ljevice. Djelovanje Vesne Pusi u budunosti bi se moglo pokazati kao isto liberalna utilitaristika politika anglosaksonskog tipa primijenjena na balkanske uvjete. Zato
nije nimalo sluajno da se u Hrvatsku vratila 1997. iz Amerike gdje je predavala
na sveuilitu Georgetown u Washingtonu, kada je Hrvatsku trebao rastrojiti.
Vesna Pusi kao zvijezda balkanskog neoliberalizma, Zoran Vukman, Hrvatsko
slovo. 11. sijenja 2002.
651 Na iskustvu dogaanja naroda oko Stojedinice i preko osnovanog novinarskog Foruma 21. kao odskone baze, scenaristi ovladavanja hrvatskim
medijskim prostorom uspjeli su do 2001. HTV od nacionalne televizije a pod
tobonjom krinkom javne televizije pretvoriti u katedralu hrvatskog zloduha
koja sustano provodi ubijanje onog malo preostalog hrvatskog ponosa i dostojanstva. (op. a.)
427
litiki pritisak na Hrvatsku kako bi se prijekim putem stiglo do

zamiljenog cilja, a on je zapadni Balkan.
Za intelektualno i svako drugo dizajniranje stanja u Istonoj Europi i na europskom Jugoistoku, a u Hrvatskoj svakako,
kao i za oivotvorenje politike integracije balkanskih zemlja u
objedinjujuem smislu neprestano se brine, zajedno sa svojim
plaenicima, George Soros.
U institucionalnom smislu Zaklada Otvoreno drutvo je glavna poluga pomou koje George Soros, kao asimetrini ratnik
juria na suverene drave. Svoju prvu zakladu otvorenog drutva (Open Society Foudation) osnovao jo 1979. a s pomou nje
znatno prije pada komunizma doveo se u poloaj ovjeka koji
e za potrebe anglo-amerikih bankovnih interesa i interesa Meunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke odigrati ulogu
za nametanje porobljivakog pojma tranzicije koji e se kasnije
na kraju 20. i na poetku 21. stoljea dogoditi u istonoeuropskim zemljama. Osim toga, kad je bila osnovana organizacija
Human Rights Watch (HRW) i s njom usko povezana organizacija
Amnesty Intrenational britanskog ministarstva vanjskih poslova, i nakon to su se te sestre bliznakinje nametnule kao vrsto
usklaeno meunarodno udarno drutvo protiv nacija koje se
protive slobodnom tritu i globalizaciji, a kampanja im je bila
i jo uvijek je umotana u otru kritiku povreda ljudskih prava,
njihov najistaknutiji nancijer postao je George Soros.
Podrunice Otvorenog drutva poele su se otvarati poetkom osamdesetih godina prolog stoljea i danas djeluju u vie
od trideset zemalja od srednje i istone Europe, preko srednje
652 U Jutarnjem listu jedino u njemu George Soros, rekao i ovo (uzdajte se
uvijek u najgore!): U interesu je hrvatske drave da se integrira s ostalim dravicama na prostoru bive Jugoslavije... To je vizija Europske zajednice s kojom se
ja slaem (na jednoj strani EZ, na drugoj megadrava Soros! op. J..) i shvaam
je vrlo ozbiljno, jer je vana ne samo u regiji, nego za Europu i cijeli svijet Dobro
ste uli: nakon versajske slijedi nam sorosevska Jugoslavija ili Euroslavija. Zato
nitko ne pita Raana i Mesia to misle o ovome ili je njihovo samo da sluaju?!
Treejanuarska Hrvatska, Joko elan, Pleter Split - Dugopolje, 2002. str. 31.
653 Soros je zajedno s Jimom Rogersom 1969. godine osnovao inozemni investicijski fond Quantum. Ime je dano prema Heisenbergovom principu neodreenosti, zikalnom pojmu iz podruja kvantne mehanike. Zapravo, rije je o seriji
fondova koji pekuliraju robama, devizama, dravnim vrijednosnim papirima,
obveznicama, i sloenim novarstvom. Fondovi kojima upravlja Soros procjenjuju se na 9 milijardi dolara. Time, lipanj 1993.
654 Amnesty Interational je 1961. utemeljio Sean Mcbride, lan okruglog stola,
dobitnik Lenjinove nagrade.
655 Izvjetaj Human Rights Watcha iz 1995. objavio je estok napad na pojedince
i vlade koje su dijelile viziju usklaivanja vlastitih ekonomskih interesa sa zajednikim dobrom, okarakteriziravi ih merkantilistikom opasnou njihovu
konceptu ljudskih prva. Osim toga HRW-Amerika djelovala je potpuno javno
kao grana lobija za legalizaciju droga, povezujui ljude i projekte, razvijajui
ih kao udarne jedinice u interesu kartela droge, protiv njihovih neprijatelja.
Zvonimir Kuhar, isto.
GOSPODARI KAOSA
428
Azije do june Afrike. Glavno sredite cijele mree podrunica je

u New Yorku, a sredite za Srednju Europu smjeteno je u Budimpeti, dok je za Institut Otvoreno drutvo kao sredite odakle e
djelovati, takoer odabrana Budimpeta.
Po naputku samog Georga Soros ustanovljeno je dvadesetak
programskih podruja, koja se mogu podijeliti u dva iroka
polja djelovanja: (1) izobrazba i kultura, (2) komunikacije, prava
ovjeka i dobrotvorne akcije.
Izobrazba i kultura To podruje Soros smatra vanim i po
dosezima i po uloenom novcu. Okosnica ovog programa je Srednjeeuropsko sveuilite u Budimpeti (CEU) koje je registrirano prema zakonima drave New York. Nadalje, Programom
pomoi visokom kolstvu obuhvaeno je Ameriko sveuilite
u Bugarskoj, Meunarodno sredite za upravu u Budimpeti, Trnavsko sveuilite u Slovakoj, Varavsko sveuilite, Moskovska
kola za drutvene i gospodarske znanosti. Pored toga, Soros je
predvidio, kroz program teajeva to ih vode entuzijasti iz SADa, provesti dvadeset tisua uitelja i profesora te 40 tisua studenata. U sklopu mree ustanova poput Instituta za privatizaciju
u Moskvi, a u suradnji s ruskim Ministarstvom za privatizaciju,
Zaklada Otvoreno drutvo osnovala je mree za izbor i pripravu
istonoeuropskih stipendista u zapadnim zemljama. Soros je
novano pomogao osnutak fakulteta na kijevskoj Mohyla Akademiji a osnovao je i Meunarodnu zakladu za znanost koja je
u tijeku dvije godine (92.- 93.) ruskim znanstvenicima dodijelila
pomo od stotinu milijuna dolara. Jedna od najvanijih Sorosovih investicija u podruju umjetnosti i kulture je i stvaranje do-
656 Nakon to je predsjednik Republike eke ponitio suglasnost za otvaranje

Sveuilita Srednje Europe u Pragu, sjedite CEU je premjeteno u Budimpetu.
Od tog trenutka Sorosova zaklada u Maarskoj (Open Society Institute, skraeno OSI) poela je obavljati mnoge poslove drugih zaklada, osnovanih u Srednjoj i Istonoj Europi. Kao sredinja Sorosova institucija osnovan je 1993. The
Open Society Institute New York, u koji je Soros ukljuio prije spomenuti Open
Society Fundation. George Soros imenovan je predsjednikom Open Society
Institute New York, a za ravnatelja OSI-New York imenovan je Ariech Neir, prije
toga 12 godina izvrni direktor Human Rights Watcha (HRW-Amerika). Flego
plete Sorosovu mreu, Zvonimir Kuhar, Hrvatski slovo, 6. rujna 2002.
657 Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997. isto, str. 48.
658 Central European University Srednjeeuropske sveuilite za poslijediplomske
studije i istraivanja osnovano je 1991. u Budimpeti, s dva ogranka jedan u
Pragu, drugi u Varavi. Godine 1995. na studij je upisano 420 studenata iz 34
zemlje. Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997. isto, str. 48.
659 Privremenu sveuilinu povelju za Sveuilite Srednje Europe u Budimpeti
(CEU), dodijelio je Senat Sveuilita drave New York, sukladno odredbama
Statuta Sveuilita, i to za razdoblje 1992.-1997. Privremenom poveljom bilo je
uzeto na znanje da CEU openito osigurava vrste programa i opih vjetina to
se oekuju od sveuilita smjetenog u New Yorku. Na kraju pokusnog razdoblja od pet godine, uzimajui u obzir sve budue uvjete koji e se pojaviti ...CEU
e dobiti trajnu sveuilinu povelju, stoji u odluci. Zvonimir Kuhar, isto.
kumentacijskog sredita u Budimpeti, jer je skupljanje i obrada

podataka jedna od vanih Sorosovih djelatnosti.
Devedesetih godina 20. stoljea paukova mrea institucija
Georga Sorosa postala je sredite iroke kulturoloke politike
operacije razgradnje, u Sredinjoj i Istonoj Europi i irom podruja biveg Sovjetskog Saveza, nacionalnog i kranskog (katolikog i pravoslavnog) identiteta. Stoerna toka spomenute kulturoloko-politike operacije u Srednjoj i Istonoj Europi upravo
je Sorosova zamisao i pod njegovim pokroviteljstvom, postalo je
ve spomenuto Sveuilite srednje Europe (CEU) u Budimpeti
s podrunicama u Varavi (za sociologiju) i Pragu (meunarodni
odnosi i europski studiji). U svim bivim komunistikim zemljama
CEU nastoji nametnuti neto to se naziva kulturno odreenje.
Poslije nekoliko desetljea ivljenja pod komunistikim totalitarizmom, ciljnoj populaciji ponuena je potpuno iracionalna
predodba slobode, ije sastavnice ukljuuju i slijedee nauavanje svaki pokuaj naglaavanja, potvrivanja ili svjedoenja
znanstveno utemeljene i razumljive istine je totalitaran, a obitelj, nacija i drava su tetne i suprotne slobodi pojedinca.
U sklopu CEU-a prema zamisli Georgea Sorosa uspostavljen
je posebni Centar za prouavanje nacionalizma. Njegovu ideju
u djelo proveo je dr. Ernest Gellner, antropolog sa Sveuilita
Cambridge, inae suradnik britanske obavjetajce slube MI6.
Temelj programa edukacije u Centru je nauavanje frankfurtske
kole da nacionalizam vodi prema autoritarnoj osobnosti, ali se
u programskoj shemi prouavanja nalazi i zamisao kako etnike
skupine i politike voe koje zastupaju nacionalne interese, ili
one koji se suprotstavljaju Sorosu i njegovom nancijsko-medijskom nastupanju, najdjelotvornije je uniti ako se svrstaju pod
pojam faista i kao takve putem medija prikau (predstave) iroj
javnosti. Ovaj programski koncept upuuje gdje je pravi izvor
este uporabe pojmova faizam i ustatvo u rjeniku Stipe Mesia, Vesne Pusi, Ive Banca, arka Puhovskog, Zvonimira i660 Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997. isto, str. 48.
661 arko Puhovski je vodei strunjak u Hrvatskoj za poslove dravnog izvaninstitucionalnog tuiteljstva. Njegova tzv. nevladina udruga dosegla je status
drutvene institucije koja de facto funkcionira kao ideoloko tuiteljstvo. Marksistiku rigidnost Puhovski je zamijenio globalizacijskom ideologijom ljudskih
prava. Svoje prokazivake sklonosti razvio je danas kao priznati pseudohumanistiki sustav utjerivanja optuaba protiv politikih neistomiljenika. Puhovski
je supervizor, tuitelj, opskurni plod tranzicijskog vakuuma u kojemu se nala
Hrvatska, plod raspada njezina vrijednosnog sustava gubitka pamenja, i nedostatka introspektivnog povijesnog zora, koji bi pojedine pojave iz prolosti
etiki izotrio i pokazao njihov amoralni kontinuitet. Upravo kada se Puhovskog
stavi u taj povijesni kontinuitet od 1971. do 1990. postaje jasnije koliki je pad
doivjelo hrvatsko drutvo, kad odnekud, iz starih jugoslavenskih inicijativa
izranjaju novi preporoeni tuitelji, nikad oholiji, nikad besramniji nego danas,
i spremniji na obraun s Hrvatima. Puhovski je stari marksistiki (deterministiki
429
GOSPODARI KAOSA
430
ka, Slobodana najdera i cijele naplavine novokomponiranih

novinara nezavisnih medija pri opisivanju nastanka Hrvatske
drave i tumaenju drutvenih i politikih zbivanja u posljednjih
desetak godina.
Dokle sve moe dosezati Sorosova paukova mrea pokazuje primjer zagrebakog Veernjeg lista koji se nakon privatizacije
od najitanijeg, a moglo bi se pravom rei i reprezentativnog
tumaa hrvatske politike, drutvene i kulturne zbilje pretvorio
u bezlinu utoliku tiskovinu bez prepoznatljivog identiteta.
Tajna veza Sorosa i Veernjeg lista prema pisanju Carla Gustava Strhma nastala je prije tri godine kada se u bekom Die
Presse najprestinijem glasilu koncerna Styria iz Graza pojavio
kao tuma balkanskih i jugoistonih prilika, nakon umirovljenja,
jedan od najistaknutijih austrijskih diplomata i bivi glavni tajnik
Ministarstva vanjskih poslova Albert Rohana. Osim zanimljive
injenice da najpoznatiji austrijski diplomat pie za jednu prestinu novinu, jo je zanimljivije da je Mega Speculator George
Soros pozvao gospodina Albert Rohan u novopeenu takozvanu
Policy Group (politiku skupinu za jugoistonu Europu) u ijem su se sastavu ve nalazili Martti Ahtisaari, bivi predsjednik
Finske, i Englez Paddy Ashdown, koji je u meuvremenu postao
visoki predstavnik meunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Uz ve tradicionalnu Sorosovu borbu protiv hrvatskog
nacionalizma i Ashdownovo salvetsko slikarsko umijee skupina
je obogaena za Rohanovu nenaklonost Hrvatima. Naime, u bekim politikim i diplomatskim krugovima nije nepoznato da je
austrijski diplomat za vrijeme aktivne slube imao vie razumijevanja za Srbiju, nego za Hrvatsku.
op. a.) ideolog, i njemu je jasno da je ideologija vaniji instrument vlasti i od
gospodarstva i od bankarstva. Zapravo sve je ideologija, pa tako i ekonomija,
ili bolje rei, sve je u slubi ideologije, posebno globalistike. Nekada je komunistima od proizvodnje, kvaliteta ivota i stvaralatva u drutvu, bilo vanije
tko to govori i misli o partiji i vlastodrcima. Sada je Puhovskom jednako tako
vanije da hrvatskim graanima ispire mozak i utjera svoju ideologiju kako bi
Soros i slini lantropi mogli vladati na ivotinjskim farmama, nego da ti graani stvarno, realno, ostvare svoja elementarna graanska prva. Tko je Hrvatsku
pretvorio u ivotinjsku farmu. Zoran Vukman, Hrvatsko slovo, 19. travnja 2002.
662 najder uz to na dva mjesta istie da su 1941. i 1991. jedno te isto. Ili, izriito
1941 odnosno 1991. to je samo replika. Tko ne razumije: ustaka vladavina,
ustaka drava i onda i danas. U njoj je, i onda i danas, bio proglaen lov na
Srbe. Joko elan, isto str. 90.
663 Novi austrijski vlasnici Veernjeg lista otkazali su ugovor s Hrvatskom novinskom agencijom HINA, koja je opskrbljivala list vijestima iz zemlje i svijeta. Austrijski vlasnici dre da Veernjaku agencijske vijesti nisu potrebne i da se list
moe umjesto toga koristiti Austrijskom novinskom agencijom APA. Takav stav
znai da itatelji najveeg (i donedavno najutjecajnijeg) hrvatskog lista nee
svjetske i domae dogaaje saznati iz hrvatske, nego iz austrijske perspektive.
Time itatelji gube suverenost oni nisu vie svoji na svome. Oporba bez
medija, Carl Gustaf Strhm, Hrvatsko slovo, 14. rujna 2001.
664 Novcem do politike moi, Hrvatsko slovo, 11. sijenja 2002.
431
Ova diplomatsko-nancijsko-politika veza znai to da izmeu (inae katolike) izdavake kue iz Graza koja je kao to je
znano vlasnik i zagrebakog Veernjeg lista i nancijskog pekulanta Sorosa uvijek spremnog za lov na njemu omraene nacionaliste, uspostavljena izravna i(ili) neizravna veza, to implicira
da e itatelji nekada vrlo popularnog dnevnog lista u Hrvatskoj
i dalje biti uskraeni za domoljubne, nacionalne, pa i kulturne
sadraje sve dok postoji trokut Styria-Soros-Zagreb.
Osim izvoza ideologije George Soros je preko fondova i organizacija ili njemu bliskih institucija bio najvei nancijski pomagatelj razvoja determinizma u Hrvatskoj kao i dolaska na vlast
laicistike vlade 2000. Njegov moglo bi se rei naputak: ljudi
mnogo priaju o privatizaciji, ali ja sam osobno doao do zakljuka da je besplodno ekati privatizaciju da ona rijei problem.
665 Od 15. lipnja 1992. do 15. lipnja 1993. pod upravnim vodstvom predsjednika
arka Puhovskog i izvrne tajnice Karmen Bai, korisnici Sorosove novane
pomoi u Hrvatskoj su u podruju, medija: Radio Labin, Radio Ozalj, i u pripravi
Radio Rijeka-Fiume International ukupno 112 735$, Feral Tribune 50 000$,
Arkzin 12 000$, Desk Top Publishing labaratory Zagreb 41 769$; Znanstveno
podruje: Institut Ruer Bokovi za 13 projekata 68 000$, Prirodoslovno-matematiki fakultet u Zagrebu za pet projekata 11 987 $, Institut za ziku za pet
projekata 11 676$, Institut za drutvena istraivanja dva projekta 20 000$,
Pravni fakultet u Splitu za jedan projekt 10 000$, Filozofski fakultet u Zagrebu
za est projekata 7 632$, Erazmus Gilda za jedan projekt 5000$; Na popisu
Sorosove skrbi nali su se: Hrvatsko udruenje za drutvene i humanistike znanosti 7 000$, Antiratna kampanja Zagreb sa sreditem u Beogradu 3 000$;
enevski informativno-dokumentacijski centar, te 49. svjetski kongres PEN-a u
Dubrovniku iznos nepoznat; Meu nanciranim projektima su Karta Hrvatske
5 200$, Socijaldemokracija u Hrvatskoj od 1918.-1945. 2 000$, Ljudski gubici
Dalmacije i Hrvatske 1991.-1992. iznos nepoznat; U medicinskom podruju
Sorosov novac su primili: Medicinski Fakultet 10 000$, Ruer Bokovi 17
000$, Institut za medicinska istraivanja 10 000$, Institut za tumore 15 000$;
Izdavatvo: Naprijed s deset naslova 10 000$, August Cesarec s pet naslova
27 252$, Novi Liber 20 000$, Duriex 3 480$, Politika kultura 13 206$,
PEN Zagreb 4 000$, HAZU 7 600$, Znanje 7 269$; Visoko obrazovanje:
Hrvatsko drutvo gudakih pedagoga za Hvarsku ljetnu kolu 10 000$, Filmska radionica u New Yorku (voditelj Rajko Grli) 10 000$, Glazbena akademija,
embalo 25 866$, V. gimnazija u Zagrebu 31 080$, Sveuilite u Osijeku
30 000$; Dokumentacija: Baza podataka za prinudne migracije, izbjeglice i
prognanike 60 000$, Psihosocijalna pomo izbjeglicama iz BiH 144 350$,
Procjena rada sa rtvama silovanja iz BiH (ameriki strunjaci) 15 000$, Psihosocijalna pomo izbjeglicama smjetenim u Hrvatskoj 90 000$, Suncokret
(organizacija s najpotpunijom bazom podataka o prognanicima) 44 500$, Rad
u prognanikim prihvatilitima 228 261$. Ukupno u prvoj godini djelovanja u
Hrvatskoj Soros uloio 2 815 135,10$.
Od 15. lipnja 1993. do 15. lipnja 1994., pod upravnim vodstvom predsjednika Mike Tripala i izvrne tajnice Karmen Bai, korisnici Sorosove pomoi su:
Institut Ruer Bokovi, projekt za ekoloki odrivo drutvo 12 585$; Filozofski fakultet u Zagrebu projekt uspostavljanje temelja za raunalnu obradu
hrvatskog jezika 10 000$, Ljetna gudaka kola na Hvaru 10 000$, Radionice zdravstvenog obrazovanja 12 666$, Kulturni centar Muzike omladine
Gronjan 10 000$, Sveuilite u Osijeku (informatika oprema) 31 455$,
Odsjek za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, govornika kola na Rabu
6 371$, Centra za europske studije u Osijeku, projekt inteligentno poduzee i
GOSPODARI KAOSA
432
U ovom trenutku je zapravo potrebno dravnim poduzeima

nametnuti trinu disciplinu. Steajeva praktiki ne bi ni bilo. Kad
bi gubitai bili otjerani u likvidaciju, i radna snaga i ostali resursi
postali bi ponovno raspoloivi. Tad bi se mogla ubaciti zapadna
poduzea i uposliti jeftinu radnu snagu za opskrbu zapadnih trita. Eto gdje bi u igru trebalo ubaciti dravnu pomo zapadnih
zemlja. Posluno i sa strahopotovanjem laicistika Raanova
vlada na tajnim konzultacijama sa Sorosevim ljudima tijekom
2001. prihvatila je ovaj naputak. Mnogobrojni steajevi kao glaprogram obrazovanja za demokraciju 6 700$, Ministarstvo kulture i prosvjete
(rano uenje stranih jezika) 2 020$, , program engleskog jezika u srednjim
kolama 7 775$, Centralna medicinska knjinica u Zagrebu i Osijeku, raunalna oprema 48 000$, E-Mail s opremom 51 740$, Sastanci Rimskog kluba
i ostali projekti 35 837$; Projekti: Strah i politika, Karta Hrvatske, data baza
hrvatske likovne umjetnosti, sastanci Hrvatskog udruenja drutvenih znanosti
12 283$; Viestranaki izbori u Hrvatskoj, Drutvena struktura i kvaliteta ivota
u Hrvatskoj u periodu tranzicije 10 510$, Promjene u tipu ideologizacije diskursa u postsocijalistikom drutvu 8 000$, Thesaurus psiholokih termina
na hrvatskom jeziku, sociodemografske, psiholoke i fenomenoloke karakteristike poinitelja razbojnitva u Hrvatskoj 6 905$, Research Suport Sheme
138 550$, Hrvatsko udruenje poreznih obveznika i Hrvatsko udruenje stanara, iznos nepoznat, XV. gimnazija u Zagrebu (razmjena uenika), Gimnazija u
Osijeku, Gimnazija u Pakracu, Gimnazija L. Vranjanina u Zagrebu, XVI. gimnazija
u Zagrebu, Gimnazija u Delnicama, Srednja kola Nikola Tesla u Zagrebu iznos
nepoznat. Ljudska prava: HHO za Skup Republika Hrvatska drava ljudskih
prava 15 509$; Dalmatinski odbor solidarnosti 2 000$, Akcija povratka imena Trgu rtava faizma 2 000$, struna pomo povratnicima, prognanicima
i izbjeglicama 176 977$, Psihosocijalna pomo prognanicima i izbjeglicama
165 800$, Djeja knjinica mira u Vinkovcima 190 000$, Mediji: Feral Tribune
162 957$, Vijenac 51 534$, Start nove generacije 35 808$, Arkzin 26 565$,
Zaposlena 12 278$, Bumerang 9 624$, Novinar, list Hrvatskog novinarskog
drutva 2 325$, radio L.A.E. Labin 62 085$, Radio Ozalj 57 706$, Hrvatski
radio Baranja 22 152$, televizijski odjel Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu 53 241$; Nakladnitvo: Nacionaletatizam Rade Kalanj, iznos nepoznat,
Erazmus 24 490$, Eurokaz 10 428$.
U drugoj godini djelovanja U hrvatskoj Soros je uloio 6 757 503$
Od 15. lipnja 1994. do 15. lipnja 1995. pod vodstvom predsjednika Mike Tripala
i dvojice dopredsjednika Ive Banca i Ivana Prpia, te izvrne tajnice Karmen Bai, meu brojim korisnicima Sorosove pomoi su: Pedagoki fakultet u Rijeci,
Filozofski fakultet u Zagrebu, Pravni fakultet u Zagreb, Pravni fakultet u Splitu,
Ekonomski fakultet u Zagrebu, Ekonomski fakultet u Rijeci, Sveuilite u Osijeku, Fakultet politikih znanosti u Zagrebu, Pravni fakultet u Osijeku, Institut
Ruer Bokovi, Medicinski fakultet u Zagrebu, brojne srednje kole, vrtii
knjinice, Feral Tribune, Bumerang, Arkizin imaju u 1994. na raspolaganju 807
321$, a u 1995. Feral Tribune 150 000$, Arkizin 70 000$, Bumerang 40
000$, splitski Dan 70 000$ te niz lokalnih i radio postaja. Otvorenom drutvu
u Hrvatskoj Soros je u 1996. godini dao vie od 6 000 000$, od toga 950 000$
dolara utroeno je na medije.
Kada je poetkom 1997. uspostavljena cjelovita Sorosova paukova mrea za
ruenje HDZ-ove vlasti novana potpora uvijek se kretala u iznosima od nekoliko milijuna amerikih dolara godinje, a nije prestala ni nakon 3. sijenja 2000.
Izvor, Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997. isto, str. 50.-52.
666 Raan je primio Sorosa (trei mjesec 2000.) i rekao da je on prijatelj, a ne neprijatelj, to je arhetipska situacija: avao kae da avla nema! Joko elan, isto,
str. 30.
433
vna opcija gospodarskog programa, po naputku Soros pokazuje gdje je Raanov potpredsjednik Slavko Lini, kao i cijela
laicistika vlada u cjelini, crpio pritajenu mo za svoje bahato
ponaanje u slanju hrvatskih radnika na ulicu, kao i to za koga su
Raan i suradnici odraivali posao.
Kada je u pitanju naobrazba i kultura, podruja na koje je
stalno usmjerena strjelica Sorosovog destruktivnog djelovanja
onda se ini nunim naznaiti koja je to kljuna metoda djelovanja budimpetanskog Srednjeeuropskog Sveuilita. Ona je nedvojbeno sadrana u jednom povjerljivom izvjeu Sveuilita
u kojem stoji: ... Jedna od kljunih metoda zaposlenih u CEU vrlo
je jednostavna kako god iskriviti povijest ideja izravno laui,
pogrjenim zakljukom ili pogrijeiti isputanjem ili kombinacijom svega to je prethodno spomenuto, a vodi k rezultatu koji
podsjea na metode cenzora novinskih lanaka u knjizi Georgea
Orwella 1984 kada znaajne pojave i teme tajanstveno nestaju
iz povijesnog pamenja...
Kako pie prof. dr. Miroslav Tuman znanje o povijesnim
dogaajima nije mogue bez pamenja. Pamenje je najvaniji
element pomou kojeg se oblikuje nae znanje o sadanjosti i
prolosti kada su stvari postale drukije. Pamenje je iskustvo o
vremenskom slijedu; pamenje je svijest o promjeni u vremenu,
i o tome da svaka promjena implicira kontinuitet neega. Dakle, uenjem na Sorosovom Sveuilitu studenti stjeu vjetinu
kako ostati bez iskustva, preskoiti promjenu i odrei se kontinu-
667 Soros nikada nije krio da je globalizacija, zapravo, korporacijski interes amerikog svjetskog biznisa i globalnog kapitala u njihovim rukama: sluaj je htio
da se tamo stvaranje novog svjetskog poretka poklapa s naim uskim sebinim
interesima. Zapravo se radi o tomu da globalni korporacijski kapital prije bankrota, steajeva i rasprodaje kapitalne imovine u tranzicijskim zemljama poput
Hrvatske, nije vie imao mogunost irenja svog utjecaja. Dok je slubena
amerika diplomacija jo podupirala reformske komunistike vlade, tajna diplomacija, iji je najbolji predstavnik Soros, ve je stupila u projekt gospodarske
preorijentacije nacionalnih ekonomija drava u nastojanju, kako bi osigurala
ameriku, korporacijsku, ekonomsku globalnu premo. Hrvatskom vladom
upravlja Soros, Domagoj Margeti, Hrvatsko slovo, 7. prosinca 2001.
668 Oekivanim studentima na CEU-Budimpeta na raspolaganju je izbor studija
ekonomije, koji traje tri godine (jednu godinu studenti sluaju na Odsjeku ekonomije Sveuilita Essex u Engleskoj) Studij moemo zvati George Soros ekonomska naobrazba. elnik nastavnog osoblja u Budimpeti u vrijeme izrade
povjerljivog izvjea bio je Jacek Anthony Rostowski, koji je od prosinca 1989.
do rujna 1991. bio savjetnik za makroekonomsku politiku Leczeka Balcerowiczsa, cara ok terapije u Poljskoj. Izbor je nudio studije: Znanost i politiku okolia,
Povijest, Meunarodne odnose i europske studije, Pravne studije, Studije srednjeg vijeka te studije Politike znanosti. Zvonimir Kuhar, isto.
669 Povjerljivo izvjee objavljeno je u Executive Intelligence Review iz 1996., s
naslovom A Prole of Mega Speculator, George Soros. To izvjee uz podroban
prikaz Sorosovih aktivnosti, koje nisu samo nancijske prirode, daje i opiran
prikaz lozofskih motrita, kojima se on vodi. Zvonimir Kuhar, isto.
670 Prof. dr. Miroslav Tuman, isto str. 173.
GOSPODARI KAOSA
434
iteta. I ovdje kao u determiniranom kaosu kriterij uspjenosti je

nadziranje i upravljanje pamenjem, koje odreuje krug odabranih ili sredinji stoer. Nadziranjem pamenja tite se upravitelji
krize i njihovi operatori nereda od odgovornosti za proizvodnju
duhovnog nasilja i(ili) destrukcionizma. Zato je Soros kao estoki
pobornik destrukcionizma studij sociologije u Varavi pretvorio
u arite zbliavanja destrukcionista, itaj determinista. Sorosov
destrukcionizam prema Zvonimiru Kuharu proistie iz njegovog prijateljstva s Amitaiem Etzionijem, koji je u kasnim ezdesetim 20. stoljea bio jedna od presudnih osoba u raznim Tavistock
mreama.
Destrukcionizam, kao podsustav determinizma, prema planskom hodu na dugi rok trebao bi slomiti suverenu naciju-dravu i zamijeniti je kulturom samoizraavanja, iracionalnim
individualizmom te sustavnim analizama zamiljene politike
svjetskog federalizma. I ovdje se bez ikakve dvojbe moe iitati
da stalno papagajsko Mesievo ponavljanje individualizacije krivnje, dolazi iz ove kole miljenja ali on, unato ponavljanjima,
nije svjestan njezinog znaenja. Meutim, onaj tko je njemu sugerirao da tako postupa dobro zna da je individualizam zloina
posredno optuivanje drave i (ili) naroda jer je ona(on) izvor terora koja je pojedinca prisilila na izvrenje takvog ina. Ako se
krivnja individualizira, kako to uporno ponavlja Mesi, ona je to
stvar pojedinca, i tada pojedinac ne snosi krivnju, nego krivnja
ostaje na dravi. Samo nekoliko, pomno odabranih, pravomonih
presuda na temelju individualne krivnje u konanici vodi prema
tome da cijela drava i cijeli narod budu osueni. Ovdje determinizirani postulat inverzije (n-1) itekako vrijedi, naime, individualnom krivnjom s pojedincem, koji je izmanipuliran (obmanut) od
politikog vodstva, itaj drave, skida se odgovornost bez obzira
to je on formalno osuen. Konaan zakljuak individualizacije
krivnje za ratni zloin prema destrukcionistikom tumaenju je
ako ne bude drave i njezinih nacionalnih interesa nee biti ni
ratnog zloina.
671 Hrvatsko slovo, isto.

672 Tavistock je gradi u Engleskoj gdje se nalazi sjedite NATO-a za psiholoko
ratovanje.
673 Sorosov stav o tetnosti nacije-drave za pojedinca, njezinoj suprotnosti pojedincu, rezultat je utjecaja prof. dr. Karla Poppera u vrijeme njegova studiranja
na London High Economic School. Karl Popper vodei aristotelijanac u Velikoj
Britaniji poslije Drugog svjetskog rata, autor je knjige Otvoreno drutvo i njegovi neprijatelji. Ta je knjiga pokuaj odstranjivanja, jednom za svagda, utjecaja Platonovih ideja o prirodnom pravu, na ijoj varijanti koju naziva Ideja
Dobrog mora biti utemeljena nacija. Suprotno Platonu i kranskom pogledu
na prirodno pravo, Popper zamilja bivstvovanje drutva voenog nagonima,
patnjama i uitcima, dakle iracionalnou. Prema Popperu, nema prepoznatljive istine: sve je relativno i subjektivno. Zvonimir Kuhar, isto.
435
Sva suenja u Haagu su u funkciji toga dokazati da zloin

nastaje samo ako drava posegne za zatitom svojih nacionalnih
interesa, pa i u sluaju ako je izloena agresiji. Zato je formulacija u
svim optunicama protiv hrvatskih generala ista udrueni zloinaki pothvat. Individualizacija krivnje slui izmeu ostalog i zato
da se pokae i dokae kako iza zloinakog pothvata stoje primitivci kao izvritelji, a naredbodavac je neki ili nekakvi genijalni
voa ili politiko vodstvo. Takav zakljuak naprosto proizlazi iz
pojmovnog odreenja zloinake organizacije ini je skupina
primitivaca koju vodi ili njome upravlja inteligentni voa.
Komunikacije, prava ovjeka,
ovjeka, dobrotvorne akcije i javni mediji
su najvaniji Sorosovi komunikacijski kanali djelovanja za podruje europskog Jugoistoka. Bez novca to ne ide. Zato je u jugoistonim zemljama Europe Soros u periodu intenzivnog nastupanja
(formiranja mree) od 1993. do 1998. potroio vie od milijardu
dolara. Pored novca tu su i povjerljivi ljudi, pa radijski dio koordinira Saa Vuini, bivi urednik beogradskog Radija B-92 a tiskane
medije vodi Stuart Auerbach iz Washington Posta. Suosniva
Fondacije Soros za bivu Jugoslaviju je nekadanje Savezno izvrno vijee SFR Jugoslaviju mandat Ante Markovia.
Zaklada Otvoreno drutvo registrirana je u Hrvatskoj 5. oujka 1993. Deklarativno djelovanje Sorosove zaklade je promicanje ideje o civilnom drutvu. To je samo njezina vanjska forma.
Iza krinke brige za ljudska prava, krije se i odvija stvarna (prava)
aktivnost Zaklade, koja je usmjerena na promjenu politikog i
gospodarskog ustroja suverenih drava. U sluaju Hrvatske, kako
se to naznauje u analizi Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987.
do 1997., Otvoreno drutvo ima jasan cilj: promjenu vlasnike i
upravljake strukture i kulturnog ozraja, posredstvom nancijskih donacija, kao i donacija u tehnikoj i raunalnoj opremi. O
djelokrugu Sorosovih aktivnosti u Hrvatskoj najbolje se iitava
po tome tko koristi i komu se daje nancijska potpora (usp. biljeku 665.), ali isto tako moe se ta aktivnost prosuivati na
temelju njegovih izjava ili izjava njegovih plaenika. Upitan,
674 Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997. isto, str. 48.
675 Ugovor o osnivanju fondacije potpisali su George Soros i u ime tadanjeg Saveznog izvrnog vijea tadanji, ministar za razvoj Boo Marendi. Ugovor je
potpisan 16. lipnja 1991. Dakle, devet dana prije odluke Hrvatskog sabora o
suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Specijalni rat protiv Hrvatske
od 1987. do 1997. isto, str. 48.
676 Mnogi, podcjenjujui rad Sorosovih udruga, ne prepoznaju vanost ugroza ni
veliinu mree koju na prikriven nain nad Hrvatskom razvlae njegovi plaenici. Iz injenica koje su navedene u podlistku 15. vidljivo je o kakvoj se protuhrvatskoj djelatnosti radi. (op. a.)
677 Piui u listu Vreme (20. prosinca 1993.) Jelena Lovri iznosi podatak da je ... za
znanstvene i kulturne projekte Zaklada za Hrvatsku dala oko milijun i 250 tisua
dolara.... U tom tekstu navodi kako ...fondacija stipendira mlade i perspektivne
kadrove iz Hrvatske nastojei za budunost stvoriti intelektualnu infrastrukturu
GOSPODARI KAOSA
436
radi li za CIA-u, Soros je lakonski odgovorio: Ne; CIA radi za mene. U intervjuu Feral Tribune-u (12. veljae 1996.) na pitanje
kako biste... ocijenili sadanje dosege slobode medija Soros
je odgovorio: Sloboda medija jedan je od glavnih izvora moje
zabrinutosti. Mislim da je situacija ovdje, u Hrvatskoj, ak i gora
nego u Beogradu. U Beogradu ipak imate nezavisne medije...
U inozemnim pak asopisima kao pristalica teorije razloga
jednakih totalitarizama, (predodba o drutva u kojem je sve doputeno) vidljiv je Sorosov prijezir, pae patoloka mrnja prema
suverenitetu drava. Tako je u intervjuu kojeg je dao talijanskom
asopisu Liberal 1998. izjavio: ... potreban je jedan novi Pax Britanica imperij, jer nacije-drave izazivaju rat... Ostavite li ih same,
drave nee podravati mir. Trebamo meunarodnu organizaciju
koja nastoji na ouvanju mira. To moe biti carstvo ili ravnotea
moi. To moe biti i neka vrsta meunarodne institucije. Sadanje institucije ne mogu uspjeti jer su sainjene od drava i zato
su one instrument dravnih interesa...
Sorosova zadnja namjera prema Hrvatskoj vidljiva je iz intervjua listu Vreme (14. srpnja 1997.) Nazivajui Daytonski sporazum
totalnim promaajem meunarodne zajednice, on tvrdi da je jedina ansa za opstanak Bosne i Hercegovine politika promjena
u Srbiji i Hrvatskoj.
Sam Soros svoju ulogu u operacijama specijalnog rata opisuje rijeima: Tijekom revolucije (misli na politike promjene
u Istonoj Europi krajem osamdesetih i poetkom devedesetih
godina 20. stoljea) moja uloga je postala daleko vea od mojih
zaklada, postao sam, kako to volim govoriti, dravnik bez drave. U toj ulozi uivam, i ja se potpuno identiciram s onim to
inim. Politiku determinista prema zemljama u tzv. tranziciji
najbolje ali i najcininije je opisao rijeima: Pomaganje Istonoj
Europi postalo je monom industrijskom granom.
Vie ne bi trebali imati sumnje da Soros sa svojim fondacijama, programima, i raznoraznim strunjacima koje je platio i
(kurziv a.), koja bi s vremenom mogla postati vrlo utjecajna i koja e ... svojim
znanjem i djelovanjem impregnirati drutvo... Specijalni rat protiv Hrvatske od
1987. do 1997. isto, str. 49.
678 Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997. isto, str. 49.
679 Kako naznaava Zvonimir Kuhar, Sorosov je stav, prema tome, da ni UN, pa ak
ni NATO, ne mogu biti jamci svjetskog mira, ve to moe biti ili imperijalna svjetska sila, ili pak institucija to bi ju osnovali i vodili vodei imbenici svjetskog
kapitala, sukladno svojim interesima, kojima mora biti podreeno ponaanje
cijelog ostalog svijeta. Sorosovo stajalite da je oblik globalnog kapitalistikog
sustava u 19. stoljeu bio stabilniji od ovoga sadanjeg samo potvruje zakljuak to smo ga prije iznijeli;... tada je postojala imperijalna snaga, Britanija prije
svih, to je donijelo znatnu korist od uloge sredita globalnog kapitalistikog
sustava, koja je opravdala slanje ratnih brodova u daleka podruja
ja radi zatite
mira i naplate dugova... Zvonimir Kuhar, isto.
680 Hrvatskom vladom upravlja Soros, Domagoj Margeti, Hrvatsko slovo, 7. prosinca 2001.
437
poslao u Hrvatsku i koji zajedno s onim domaim medijskim i

udrubenim bojovnicima rade na razbijanju hrvatskog politikog i gospodarskog suvereniteta i kulturnog identiteta, kako
bi se potpuno otvorio prostor za druge politike opcije, koje su
zasnovane na milijunskim dolarskim svotama i na empirijskim
rezultatima.
Posao djelatnika razliitih agencija i medija nije samo ispitivanje javnog mnijenja u predizborno vrijeme, ve da opsenim
istraivanjima dou do motivacijske slike nekog naroda. A kada
motivacijska slika naroda u jednoj dravi bude potpuno jasna,
tek se onda odreuju i ciljevi specijalnog djelovanja. Zato je
izuzetno vano prisjeti se objavljenih rezultata agencije Untied
States Information Agency (USIA) prema kojima su Hrvati u
drugoj polovici devedesetih godina prolog stoljea najvie povjerenja imali u Katoliku Crkvu i Hrvatsku vojsku. Jedan drugi
rezultat ove agencija, onaj o predizbornom istraivanju (1997.),
pokazao je da 81 posto stanovnitva podrava predsjednika dr.
Franju Tumana. Isto tako ova agencija dola je do emocionalne
strukture i naina miljenja i skale vrjednota kod veine ispitanika, a time i puanstva u cjelini.
S druge strane postaje razvidno zbog ega tolika Sorosova
novana pomo u pruanju strunih savjeta i psihosocijalne pomoi prognanicima i izbjeglicama (vidi biljeku 665.). Razlog je
dobitak dragocjenih podataka. Pa kako je prema objavljenim, i
neobjavljenim, podacima jasno da su hrvatski ljudi najosjetljiviji
na pojave nepravde, nepotenja, krae, prisvajanja, a s druge
strane najvie povjerenja iskazivali su Katolikoj crkvi, Hrvatskoj
vojsci i prvom Predsjedniku, logino je da su ciljevi specijalnog
rat bili podeeni prema tim rezultatima. Zato su odmah nakon
pobjede u Domovinskom ratu i hrvatski Predsjednik i Hrvatska
vojska postali predmetom veine operacija specijalnog rata koje
su se vodile preko medija i nevladinih udruga u dvije faze.
U prvoj fazi cilj je bio kompromitiranje Predsjednika drave
i Vrhovnog zapovjednika i drugih dravnih i vojnih dunosnika,
tako da se potenciraju sumnjienja u najiroj skali vanosti. Dru681 Untied States Information Agency (USIA) jedna je od brojnih agencija koje se
bave ispitivanjem javnog mnijenja a kojih je podruje opserviranja i Hrvatska.
Misija USIA-e je razumjeti, obavjeivati i utjecati na javnost stranih zemalja te
tako promicati amerike interese izjava o misiji Agencije SAD za informiranje. Godinji proraun USIA iznosi vie od milijardu dolara. USIA vodi ne samo
programe za kulturnu i znanstvenu razmjenu (Fulbrightov program) ve i radio
postaje, prvenstveno Glas Amerike, s 900 sati programa na 47 jezika ukljuujui
i hrvatski. USIA je jedan od agencija koja savjetuje amerikog predsjednika,
dravnog tajnika i ostale dunosnike na podruju vanjske politike. Agencija
provodi ispitivanje javnog mnijenja gotovo u svakoj zemlji svijeta!
682 Katolika crkva je dola na red neto kasnije, nakon to je postignuta destrukcija institucije predsjednika drave, a Hrvatska vojska dovedena do neprepoznatljivosti. (op. a.)
GOSPODARI KAOSA
ga, uvjetno nazvana objediniteljska faza, imala je cilj uvezivanja

parcijalnih nezadovoljstva, neovisno o motivacijskoj osnovici, pod
meunarodnim pokroviteljstvom preko udruga za zatitu ljudskih prava i na kraju insceniranje glavnog pokretakog dogaaja
iji je rezultat nespremnost naroda na rtvu. U hrvatskom narodu
ova paradigma nespremnosti za rtvu iskazuje se u ravnodunosti prema rasprodaji hrvatskog bitka, ali i ponovnim izborom
Stipe Mesia za predsjednika drave unato krajnje dvojbenom
obnaanju predsjednike dunosti u prethodnom mandatu. Olako Hrvati zaboravie da je meu prvima koje je Stipe Mesi kao
predsjednik drave 2000. primio, bio upravo George Soros.
2. Govor mrnje ili novi verbalni delikt

to podvesti pod govor mrnje omiljeni pojam koji osim hrvatske ljevice rado rabe novinari determinizma, kojih nije mali broj
u hrvatskim pisanima, ali i u elektronskim medijima. Lijepei tu
novosroenu etiketu iskljuivo neistomiljenicima, onima koji
se usude neto, pa i potiho, prozboriti o domoljublju, hrvatskoj
opstojnosti, pristranosti svjetskih sredita moi, vrjednotama ili
nacionalnim interesima nastoje ih zastraiti, uutkati ili onemoguiti, kako njihov tzv. govor mrnje vie ne bi kvario prelijepu
sliku koju ti politiari (izali ispod Sorosovog injela) i njihovi
medijski jurinici o sebi njeguju. Tako je 11. listopada 2001. u Vjesniku tadanja potpredsjednica vlade eljka Antunovi prigovorila da se nakon demokratskih promjena iz socijalistikog zakona
izbacilo i poneto to je u njima bilo dobro zabrana poticanja
na diskriminaciju i netoleranciju. Tko je to u komunizmu bio netolerantan i diskriminatorski nastrojen o tom potpredsjednica
nije govorila. Ali je zato njezin partijski kolega predsjednik Vlade
Ivica Raan, koji kritiko miljenje stoera za obranu digniteta
Domovinskog rata da vlast koja kri Ustav nije ni legitimna ni
hrvatska, nego marionetska i izdajnika, proglasio tipinim govorom mrnje, pa sudi kako je vrijeme da unutar institucija
sistema otvorimo raspravu, moemo li prihvatiti takav odnos u
politikom ivotu. Ovakav stav najvieg dunosnika izvrne
438
683 Ako je upozorba na krenje Ustava govor mrnje, bilo bi zanimljivo uti od
Ivice Raana to je onda pjesma o kojoj pie urica Lieb. Da bi armacija govora mrnje bila prisutnija, pobrinule su se ovih dana jedne dnevne novine, ali
zanimljivo piui armativno o amerikoj punk-skuptini US Bombs. Pjesma
je pisana krajem devedesetih godina (rije je prema amerikom izvoru koji se
ne spominje u tom tekstu napisao hrvatski autor) a spominje se Hrvatsku kao
zemlju treeg svijeta stihovima: uas i propagande /faistiki predsjednik/
oistio je bolnicu oboljelih od raka/ uzeo cijeli peti kat.../ diktator nas je vezao
u lance.../ Hrvatska bjei!? Europska ili balkanska opcije?, urica Lieb, Glas
Koncila, 29. veljae 2004.
684 Partiji ljubav,
ljubav dravotvorcima mrnja, Ivan Jindra, Hrvatsko slovo, 19. listopada
2001.
439
vlasti ubrzo je operacionaliziran u traenju naina kako pod izlikom zabrane govora mrnje onemoguiti pa ak u zatvor strpati
politike protivnike.
Da se o tomu ozbiljno razmiljalo vidljivo je iz intervjua Stojana Obradovia (glavni urednik STINE) s Orhidejom Martinovi.
Na pitanje: bi li bilo mogue podignuti krivine optunice protiv
govora mrnje u medijima?, njeni su odgovori bili: u naelu
da, ali bi to trailo vrlo ozbiljan i temeljit pravni napor, odnosno
moda moemo poeti razmiljati da ga zabranimo na istim
pretpostavkama i s istim kriterijima koje je Haaki sud koristio
za uspostavu tzv. objektivne odgovornosti. To nije nita drugo
nego potvrda da je namjera bila u slobodu govora intervenirati
zakonskim paragrama. No, tu je nastao problem, jer se nije moglo utvrditi tko je taj koji e odreivati to je govor mrnje. Na tu
dvojbu lucidno je odgovorio Ivan Jindra: To je bar jasno! Partija
se uvijek slui govorom ljubavi, a dravotvornim je nacionalistima uvijek bio svojstven govor mrnje.
Uporaba orvelijanske novogovorne fraze govor mrnje,
planirana kao medijsko streljivo, koje se sustavno ispaljuje u
hrvatski javni prostor, kako bi se stotinama tisua ljudi, koji su
najprije godinama pa i desetljeima amili u komunistikoj ispiraonici ljudskog mozga, i koji se zatim nisu bojali goloruki ii na
armijsko-miloevievske tenkove. Ponovno, ali ovaj put od novokomponiranih demokrata nastoji im se zaepiti usta i u slijedeih
pedeset godina.
Zato se, a poglavito od 2000. u hrvatskim medijima, izmeu ostalog lijepljenjem etikete govora mrnje nastoji stvoriti
crna (negativna) slika o ljudima i pojavama? Zbog slubene
ideologije, bio bi najkrai odgovor. Ako postoje pojedinci i skupine izopenika koji su ocrnjeni, oklevetani i nevrijedni spomena
onda medijski klevetnici i njihovi politiko-nancijski patronati
postaju veliine, iako lane. Takvo inverzno stanje vrijednosti
(n-1) u kojem odabrani i podobni nisu samo odabrani i podobni,
nego se od njihovoga imena stvara mit i paradigma veliine i
nedodirljivosti. Takvih imena od treesijeanjske vlasti (2000.)
u Hrvatskoj ima mnogo od Stipe Mesia do Ivice Raana ili od
Vesne Pusi do Jadranke Kosor a onih ambrovsko premazanih i
fukarovsko zaogrnutih po prilian je broj. Nasuprot njima stoji
vojska nepodobnih s etiketom govora mrnje, koju su im u
zadovoljenju svojeg egocentrizma, i u pozi liberalnog i humanog pregaoca prilijepili utoliki pripadnici meke sile. Sva ta inverzija ima svoju svrhu stvarati izopaenu sliku drutva u kojemu
se ne cijeni samozatajni rad, ljudska i moralna kvaliteta, nego se
verbalnim opsjenarstvom medijskih jurinika promiu ljudi koji
685 Joko elan, isto str. 218.
686 Ivan Jindra, isto.
GOSPODARI KAOSA
440
osim nekoliko nabubanih fraza, uz pomo inozemnih instruktora

determinizma, nemaju nita to bi mogli pokazati kao vrijednost
i(ili) djelo. Oni su naprosto ljudi bez djela. Ali zato znaju pametovati i mudrovati, davati recepte, osuivati i prodavati liberalne
lai kao svoje jedino djelo vjerujui da je to trajna vrijednost.
Liberalne se lai, umjeno upakirani proizvod determinizma,
dobro prodaju u tzv. tranzicijskim zemljama, koje su jo uvijek
natopljene demagogijom iz komunistikih vremena. Zapadna
celofansko-celuloidna demokracija mnogo je suptilnija u ispiranju i smekavanju mozgova, nego to je to bio istoni totalitarizam. Ugursuzi zapadnog slobodnog tiska otvoreno su priznali
kako njima nije stalo do istine ni do ovjeka. Najvei je trik
slobodnih medija u tome to oni virtualno mnijenje podmeu
kao javno mnijenje, a proskribiranje protivnika kao to je lijepljenje etikete govora mrnje ispravni postupak u borbi protiv
zla. Na temelju ove smiljene inverzije hrvatski determinizirani
mediji preuzeli su kadijsku ulogu o tubi i presudi. Na taj nain,
su uzurpirali pravo nadzora nad dobrim dijelom puka i time zauzeli poziciju za koju nisu legitimirani nikakvim demokratskim
postupkom izborima, na primjer pa se moe ustvrditi da to
predstavlja dravni udar na poseban nain. Svakojake kolumniste, komentatore, tzv. slobodne novinare i vazdazelena piskarala,
koji narodu propovijedaju njima bliski svjetonazor, nitko nikada
nije birao, niti su u sustavu trodiobe vlasti. Oni su iznad zakona,
za njih zakon ne vrijedi, i on se ne odnosi na njih, a ako ih se i tui,
zato valjanih razloga ima na pretek, onda novinarska cehovska
udruga halabukom ih prikae rtvom govora mrnje. I kako bi
to rekao Brean mlai, spirala nasilja, ali medijskog, nad domoljubima, braniteljima, zagovornicima kranskih (katolikih) vrjednota, intelektualcima nacionalnih opredjeljenja se nastavlja.
Kako su se regrutirali mnogobrojni medijski borci protiv govora mrnje? Na dva naina: prvi, hrvatska dravotvorna politika
od nastanka drave, zaokupljena obranom od agresije, to moe
biti opravdanje, ali i vidljivom popustljivou, defenzivom i neshvaanjem, to nikako ne moe biti opravdanje, svojim se protivnicima uope nije bavila, dok su ih ovi kako napisa Joko elan
napadali kao ose ili, bolje, strljenovi izvana i iznutra, gdje su
imali dobro organizirane prave pravcate obavjetajne slube,
koje su se negdje zvale Forum 21, a drugdje udruge malih dioniara. Odmah su izmislili djelotvorne propagandne slogane neovisno, profesionalno novinarstvo, javna televizija. itateljima
su uspjeno nametnuli i kljune teme pokradoe vas tajkuni i
687 Ideolog amerikog urnalizma William Randolph Hearst opominje svoje uenike: Nikada ne dopustite da vas istina lii dobre prie. Istina je, sukladno lozoji
amerikog pragmatizma, nita drugo do li uspjena praksa. Mladen Schwartz,
Hrvatsko slovo, 30 lipnja 2000.
osramotie vas Hercegovci pred Europom. Radili su to politiki

vjeto i profesionalno besprijekorno. Drugi nain je taj, da su
na kljuna urednika mjesta tzv. dravotvornih medija dolazili
smueni pjesnici, provincijski novinari autsajderi, karijeristi bez
ikakve politike vjere ili ak izravni politiki protivnici, koje se
onda navrat-nanos smjenjivalo i tjeilo luksuznim audijima i
dopisnikim mjestima u New Yorku. Na drugoj strani uz obilnu
pomo svojih planetarnih poslodavaca, tipa Soros, rojili su se i
jaali sve radikalniji dnevnici (Jutarnji list, Novi list,) i tjednici
(Nacional, Globus, Feral Tribune) te televizijske emisije (Latinica,
Nedjeljom u 2, i razni talk showovi). Hrvatska je tako bila zemlja
koja ve od samog svog nastajanja u sebi nosa jednu podzemnu,
podmuklu ruilaku snagu, koja joj je strasno i(ili) zlurado radila
o glavi.
688 Treejanuarska Hrvatska, isto, str. 11.
689 Joko elan, isto str.11.
690 Lijevo-liberalna, odnosno crveno-uta politika tada je u Hrvatskoj naizgled raspolagala samo s Feral Tribunom u Splitu, Novim listom u Rijeci na sjevernom
hrvatskom primorju pliana se revolucija, kao i u nekim drugim dijelovima
komunistikog Istoka, nikad nije dogodila te malotiranim Arkizinom i senzacionalistikim Globusom u Zagrebu. Pokazalo se, meutim, da je Globus bio
temeljem za nae prilike monog medijskog carstva (Europa Press Holding), iji
je dnevnik Jutarnji list, ini se zadao konani udarac HDZ-ovoj vlasti (kurziv a.).
Joko elan, isto, str. 10.
691 O kakvim se emisijama radi pokazuje jedan primjer emisije Nedjeljom u 2 novinara i voditelja Aleksandra Stankovia. Gledajui u nedjelju Gibonija kako se
znoji pred Stankoviem u emisiji Nedjeljom u 2, bilo mi ga je istinski ao, bio je
nemoan, pred glupou dakako. Nekakve novine i novinari, nekakvi susjedni
politiari proglasie ga hrvatskim nacionalistom jer sasvim zbog nepolitinih,
privatnih, sasvim suvislih razloga ne moe i ne eli pjevati Oprosti na otvaranju
obnovljenog mosta u Mostaru. Tko god poznaje Gibu privatno ili javno, nema
drugog komentara do: koja glupost! Uvuen u igru bez svog znanja, prozvan
je dok je jo leao u bolnici borei se za svoj vid pod prijetnjom sljepoe na
jedno oko, glupost i glupani uvukli su ga u svoje kolo. Jasno, sve to moe
s glupanima jest da ih otpili, premda strano boli iracionalnost gluposti, vie
nego bilo kakvo zlo. Ovdje se na paradigmatski nain pokazala metodologija
gluposti: glupan nije uinio tetu samo ovom genijalnom glazbeniku, nanijevi
mu vidljivu bol, nego i sebi, jer tko e ga vie kao novinara smatrati ozbiljnim,
kao i njegove novine i bilo to napisano od njega, osim dakako glupani kao
on(i) koji se hvale svojom i tuom glupou... Glupan najrasprostranjeniji
homid, Ivica ola, Glas koncila, 1. kolovoza 2004.
692 Nesrea je Hrvatske u tome to njezina Antihrvatska ne e biti samo reakcija
jednog vremena, histerini impuls neprilagoenih Jugoslavena, patoloka
posljedica njezine nacionalne geneze, bijes i mrnja onih koji kao da su prisiljeni ivjeti u neeljenoj Hrvatskoj; nego je ta Antihrvatska ve drava u sjeni
sa svojom golemom infrastrukturom nanciranom u inozemstvu, utkana u
nae drutveno tkivo kao demokratski regulator, to je najvea perverzija, jer u
svojoj novinarskoj praksi nisam vidio vee netolerancije i neeksibilnosti za suprotne stavove nego u krugovima koji gravitiraju tzv. Soroevoj medijskoj galaksiji. Zabrinut sama za budunost Hrvatske, ne u ekonomskom smislu, nego
u moralnom i duhovnom, ja sam zabrinut za budunost katolike Hrvatske, jer
je to jedina prava Hrvatska koju mogu zamisliti. Propast svijeta ili novo doba
poganstva, Zoran Vukman, Verbum, Split, 2000. str. 91.
441
GOSPODARI KAOSA
442
Ova dva imbenika ine da su mediji u Hrvatska postali, ne

kako je to u svijetu uobiajeno etvrta vlast i sedma sila,
nego mona vlast s velikom batinom koja je jo uz to zatiena
determiniziranim mitom o slobodi medija. Na taj nain blaeno
je osloboena bilo kakve odgovornosti. Reeno rjenikom strategije, oni su dio internacionalnih snaga koje od cijelog svijeta
ine bojno polje, ali za svoje zloine ne odgovaraju nikakvom
sudu, ni suditu, niti domaem, niti Haakom. Dok svojim djelovanjem juriaju na suverenitet i identitet vlastite drave, za sebe
su prisvojili ono to se moe nazvati medijskim suverenitetom.
Mediji i njihovi predstavnici su nedodirljivi, a novinari unaprijed
sami sebe smatraju savrenim, nepogrjeivim, i bezazlenim stvorenjima ije je poslanje uiteljevanje o mudrosti i ivotnom smisla. Novinari su u Hrvatskoj dodatno optereeni boleu efemerizma, jer i kad neto objave to je temeljeno na izravno danim
injenicama to je tek samo kratkorona prognoza, to i najbolje
ralambe, osvrte ili emisije ini bitno manjkavima. S druge strane, preuzeli su i ulogu novovjekih inkvizitora, nemilosrdnih istraitelja koji pod okriljem ideologije determinizma i tzv. slobode
tiska smiju, nekanjeno nuditi i prodavati lai, poluistine, smiju
i mogu preuivati i pretjerivati, natezati, podvaljivati, montirati,
strvinarski i nekrolno unitavati i ovjeka i vrjednote. Upravljai determiniranog kaos dobro znaju da sloboda ne nastaje ni u
novinama i na televiziji, jer je ona kategorija boanskog reda.
Ali isto tako dobro znaju, da su mediji kao meka sila podesni
za stvaranje surogata slobode, to se postie tako da istinske i
istinite ideje nemaju relevantni utjecaj. Postavi ono to su sada
stratite istine mediji stvaraju virtualnu lanu slobodu koja
je za ovjeka prijemljiva jer za nju nije potrebna nikakva rtva.
U prividnom (lanom) stanju slobode gdje narod nije spreman
na rtvu stradaju temeljne vrjednote, istina, pravda i potenje,
krepost, dobar ukus i konano nacionalni identitet. Deterministi,
za razliku od nepromiljenih i naivnih hrvatskih politiara, ali i
politiara u zemljama treeg svijeta, odavno su shvatili da sirovo nametanje slobode tiska slui samo irenju ucjena, pritisaka,
693 Bivi ravnatelj austrijskog dravnog radija RF (sterreichischer Rundfunk)
Gerd Bacher, bio je vrlo iskren kada je krajem prolog stoljea izjavio: post
moderno novinarstvo prisvaja si pravo da u isto vrijeme nastupa kao policajac,
javni tuitelj, svjedok i sudac(...) Mediji koji sebe vide kao etvrtu vlast doista su
neprijatelji drutva. etvrta vlast koja u ime slobode miljenja izdaje dravne
tajne, objavljuje sudske protokole, ukida diskreciju i intimnu sferu, koja brka
neurozu jednog novinara sa slobodom tiska i koja misli da cijeli svijet nije nita
drugo nego jedna velika publikacija takva etvrta vlast nosi u sebi totalitarna,
dapae teroristika svojstva (u biti danas globalni terorizam kojeg svakodnevno
gledamo na zaslonima etvrte vlasti nije globalan nego je globalan terorizam
koji svakodnevno proizvodi medijska etvrta vlast. Oni ubijaju i svog blinjeg,
i svoj narod i svoju domovinu, a u globalnim razmjerima cijeli svijet. Mladen
Schwartz, Hrvatsko slovo, 30 lipnja 2000.
443
senzacija i konano kaosa kako bi se najlake ostvario njihov

naum o ponitenju ovjeje, nacionalne i dravne slobode.
Sloboda tiska, dakle, moe se rei, uope nije nikakvo uzvieno demokratsko dostignue, poglavito ne u Hrvatskoj gdje je
postala sredstvom ideologije determinizma. Bit svake ideologije
sastoji u tome da umjesto ovjeka, jedne slike i prilike Boje, instalira ideju u ije ime se provode izokrenuti odnosi (n-1). Govor
mrnje je primjer za to. On nije svojstvo onih kojima se pripisuje,
nego naprotiv, pravi protagonisti govora mrnje su oni koji toboe ukazuju na njega. Ralambom jezinih formi i sadraja
tiskovina u Hrvatskoj moe se dokazati ova tvrdnja.
Prvo, pod koji se zajedniki nazivnik mogu svesti naslovnice:
Jutarnjeg lista, (sluajni uzorak od 3. travnja do 5. rujna 2003.)
Kraa
u vladi, lopov iz ureda tri ministra odnio 4 vrijedne slike;
a
Suenje
enje
Nevenki Tuman; Del Ponte: Stiu nove optunice; KGB:
Za
ernobil je kriv i uro akovi;
; Luin ubrzo raspisuje nagradu
za Gotovinu; Bandi mi psovao majku; NATO zahtjeva: Srbima
vratiti stanarska prava; Mesi se ispriao
za sve hrvatske zloine,
ao
Isti dan obiljeen Jasenovac i Bleiburg; Jo tristo turista zaraeno, Slovenski gosti opet otrovani; Nakon Pape opi trajk;
trajk Lov na
trajk;
Gotovinu: SFOR opkolio samostan u itu. Zadar: 120 tisua ljudi
na ispraaju Ivana Pavla II. Papa: Hvala vam na svemu; Gotovina
se predaje, Mesi on je rtva
rtva biv
bive vlasti; Mesi: Ja jamim Haagu za Gotovinu; Rodilja vie ne mora biti majka; Crkva gradi mali
Vatikan, Novo biskupsko sjedite bit e na zagrebakom Ksaveru
pokraj nuncijature i vojnog ordinarijata; Lista pomagaa Haakih
bjegunaca, EU: Gotovini su pomagali Legija i fra Krasi; Mesi:
Djeca moraju uiti o Jesenovcu; Tri nove Haake optunice; Jambo
gost na Mesievoj jahti; Novi tajni HDZ-ov raun; Rupel prijeti: Bez
nae podrke za EU; Hrvatska: Neka Europa posreduje oko Jadrana; Ljubljana tuii Zagreb Solani i Pattenu, Slovenija e odmah u
NATO-u i EU pokrenuti pitanje granica s Hrvatskom.
Globusa, uzorak od 4. travnja 2003. do 9. travnja 2004.
Krkom prijeti havarija; U Hrvatskoj djeluje 600 stranih pijuna
;
Petnaest velikih bolnica u bankrotu; Afera u Ministarstvu obrane;
Biskupov dom od 5 milijuna eura; Hrvati Papu ne sluaju; Gotovi694 to je pravi govor mrnje pokazao je Miljenko Jergovi izjavivi: Sjeate li se
Svjetskog prvenstva u nogometu? Tada sam alio zbog svake hrvatske pobjede
i svaka je reprezentacija bila vie moja od Hrvatske. Kao to sam i u Sydneyu
bio sretan i zadovoljan kada je u prvom kolu izgubila lanica Predsjednitva
Mladei HDZ-a Iva Majoli. Miljenko Jergovi, prijenos, Hrvatsko slovo, 6. listopada 2000.
695 Kurizv u tekstu D.L.D.
696 Kakve su tiskovine Globus i Nacional? O njima Mrako Juri pie: Paviev holding obuhvatio je velik dio hrvatske italake populacije. Denis Kulji evoluirao
je u sosticiranu inaicu pokojnog Marinka Boia, dakle ovladao je tehnikom
medijskog manipuliranja javnou, ali i sposobnou fascinacije svojih novinara
GOSPODARI KAOSA
444
na na ljetovanju; Al Qaida prijeti; Popis 200 lijenika iz afere s lijekovima; Gotovinu tite policajci i agenti u Sinju, Drniu i Zadru;
Ispovijest Gotovinina Majaa;
a; U 48 sati vlada se zaduila 500
a
milijuna eura; Superkompjuter Watson lovi Gotovinu; Gotovina:
Hrvatski vojnici u Kninu ponaaju se kao barbari i plaenici;
Nacionala, uzorak od 6. svibnja 2003. do 20. sijenja 2004.
Impotentan svaki trei Hrvat; SARS na vratima Hrvatske; Hrvatska
poligon za testiranje svjetskih lijekova; Ante Gotovina, Spreman
sam razgovarati s haakim istraiteljima u Zagrebu; Mesi i Del
Ponte razgovarali o Gotovininoj sudbini; Zahvaljujem svima koji
su podrali Mesievu inicijativu; Canjuga tito zagrebakog narkobossa; Lijeniki lobi korumpirao Ustavni sud; Koalicija ponovno
pobjeuje; Gotovina ivi u Europskoj uniji; EU protiv povratka HDZa; Al Qaida u Hrvatskoj; Tito najvei Hrvat; Tajna Titova prstena.
Svi ti lopovi, suenja, optunice, ernobili, nagrade, psovke, ugroeni Srbi, Mesieve isprike, inicijative, jamstva i jahte,
pomagai, hrvatski zloini, otrovani Slovenci, HDZ-ovi tajni rauni, rtve bive vlasti, rodilje koje nisu majke, prijetnje Hrvatskoj,
upitne granice na Jadranu, havarije, pijuni, bankroti, afere, milijuni eura, neposlunosti, ljetovanja, agenti, majai, zaduenja,
lovljenja, barbari, plaenici, impotencije, poligoni, istraitelji,
sudbine, narkobossovi, korumpirani lobiji, koalicije, tajne, prstenovi, kao i megalomanija Crkve, Papa i trajkovi, Jasenovac, Bleiburg, Al Qaida, Tito i Europska unija slue za prikriveni, manje
prikriveni, ali i izravni napad na vrjednote openito, ali i ciljano
na samu Hrvatsku, na njezin identitet i njezinu opstojnost da
se kao demokratska i nezavisna drava ne armira na politikoj
karti Europe.
Drugo, kako nazvati (imenovati) rjenik kojim se slue komentatori i kolumnisti u tjednicima Globus i Nacional:
Boris Deulovi (Globus, kolumna Ugovor s avlom, sluajni
uzorak 2003. i poetak 2004.) u hrvatskom parlamentu su krpine i besmislovi; majako-dr
ko-dr avotvorno plemstvo; cijeli crkveni
ko-dr
obavjetajni
tajni aparat
aparat; samoproglaeni vitezovi okruglih stolova o
koji su bez prigovora dopustili da se kroz redakturu njihovi tekstovi usklauju
za potrebe bombastinih naslova. Vjetim kombinacijama nadnaslova, naslova,
odgovarajue interpunkcije i veliine slova Kulji i redaktorska ekipa uspijevaju
od svakog teksta stvoriti ekskluzivni i senzacionalna tekst. No, osim tako stvorenog novinarskog imagea u Globusu, u redakcijskim zahvatima, poele su
se primjenjivati i metode izostavljanja ili dodavanja nekih rijei kako bi tekst
mogao poduprijeti senzacionalnu konstrukciju naslova. Ta praksa je postala
uestalija nakon razlaza Kuljia i Pukania od ostale ekipe koja je pokrenula
Globusu konkurentni Nacional. Globus je na naslovnoj stranici deniran kao
nacionalni tjednik, a Nacional se proziva globalnim tjednikom. Oba su upala u
vode tabloidnog utila. Gdje su korijeni novinskoizdavakog rata koji bjesni u
Hrvatskoj, Marko Juri, Hrvatsko slovo, 22. prosinca 2000.
697 Kako su mediji glavno oruje u specijalnom ratu, tako su Globus, Nacional i
Jutarnji list uz neke manje utjecajne listove (Feral, Novi list) postali perjanice
445
Domovinskom ratu; jer valjda jo od francuske revolucije nije

bilo takvog doprinosa ljudskosti zapadne civilizacije kao to
je to suenje ubojicama-pobjednicima pred njihovim vlastitim
sudovima (Gospika skupina); dalmatinski domoroci; dva faistoida (Rojs i Kovaevi); To je hahazija zemlja u kojoj se faisti
i oveni najslae smiju; od njih smo napravili heroje, prvoborce
Domovinskog rata, i tako nasilje legitimirali kao drutveno poeljno ponaanje; vano je samo dobro se potui, razbiti, zapaliti,
opljakati, prebiti, raskoliti, izbosti, iscipelariti, demolirati kamenovati, ubiti i teko
ko raniti sve u slavu domovine Hrvatske; hrvatski
desni dravotvorci, oni to su osvojili najvie glasova isti dakle
oni to su svojedobno dizali desnice u zrak, zaratili s Bonjacima,
likovali nad egzodusom Srba; ima li kraja hrvatskom bezobrazluku i lopovluku; nepokoreni i nesalomljivi hrvatski sitnod
sitnodeparoki
duh; Balkan je Disneyland prema ovoj memljivoj tundri; ta hladna
movara; taj tuni mrtvi pejza u kojem opstaju samo liajevi,
beskimeni mekuci, i besprizorne lopue; to je zadnja granica
bezgraninog balkanskog lopovluk-paaluka; to je zemlja snage
zlatnog ita i oiju boje mora, zemlja kratkih nogu i dugakih prstiju moja domovina, moja zemlja Hrvatska; kakva je to hrpa
diletanata, hohtaplera, propalica i idiota a sasvim mogue i etnikih agenata vodila HV u Domovinskom ratu kad je nekoliko
desetaka tisua pripitih etnika, rezervista i golobradih regruta
okupiralo treinu zemlje koju je branilo gotovo pola milijuna
stamenih vitezova; i odjednom eto ti na dobnica ne samo aralica nego i prevarant, lopov, hohtapler i kojeta drugo, Ambra i
Fukara, dva monumentalna spomenika hrvatskog paleofaizma,
napisati debeli ukorieni i duboko ukorieni paleofaistiki pameti; franjevaka dravotvorna misao (samostan na irokom
Brijegu), ideja to e izroditi nezavisnu hrvatsku dravu i njenog
gvardijana Franju Tumana; projekt ope pomirbe i ujedinjenje
svih Hrvata raspao se kao mjehur od meksike sapunice, mr
mr nja
koja nas je ujedinjavala i nasilje koje nas je mirilo, ne pada snijeg
da prekrije iroki Brijeg, nego da zvijeri pokau trag; retuiranje
vlastite crno-bijele slike, osobito njezina crnog spektra, Tumana i
rezidiuma njegove epohe; Tumanu su dravni interesi sluili kao
demagoki
ki prirepak
prirepak; Tuman i njegova klika; desniarski nasrtaji;
Tumanove uhode, mitski utemeljitelj moderne hrvatske drave,
Otac nacije, Doktor, Poglavar, General, Generalisimus, Vrhovnik,
borbe protiv hrvatskih dravnih simbola. U tome su im svestrano pomagale
strane agenture, koje su od samog veleposlanika Montgomeryja preko raznih
tzv. nevladinih udruga, oporbenih stranaka, sindikata, sve do graanskih udruga i istaknutih pojedinaca, sudjelovali u eroziji hrvatskih nacionalni vrijednosti. Slijede brojna putovanja na strune novinarske seminare u SAD ili Veliku
Britaniju, gostovanja na raznim domjencima, brojne veere i kokteli urednika i
raznih izaslanika veleposlanstava. Gdje su korijeni novinskoizdavakog rata koji
bjesni u hrvatskoj, Marko Juri, Hrvatsko slovo, 22. prosinca 2000.
GOSPODARI KAOSA
446
Bismark, na Japa, aa, Njofra, Tuki, Tule, George Washington,

Frane, Franc, Frantiek, Franjola, Frenki, dormitantium animorum
exubitor, i kako smo ga jo zvali; Franjo Tuman
man glavni je junak i
najnovijih haakih optunica.

Dr. Mirjana Kasapovi (Globus, kolumna Demokratismus und
Schlamperei, sluajni uzorak 2003.) melodramatini
ni vrhunac;
patetini
ni nastup; ikona nacionalnog politikog kia
; insceniranje
a
dogaaja; politiko kazalite; nesadr
nesadr ajna simbolina politika;
Hrvatska plaa grozni danak onog to je HDZ stvarno bilo i kako
je vladao od 1990. do 2000.; demonskopski instituti; medijska
kolonizacija politike; preoptereenost
enost politikim naslijeem; nova
reustaizacija zemlje; hrvatski Srbi zapoeli graanski
anski
anski rat u Hrvatskoj; savez SDSS-a i HDZ-a ublaava posljedice graanskog

anskog rata;
birai su na proteklim parlamentarnim izborima ponajprije glasovali za promjenu Vlade, a ne za promjenu politike; klerikalizacija
obrazovanja, nesnoljivost
ljivost prema manjinama i manjinski spolnim
zajednicama; zemlja tisuljetne uljudbe, a mjesto u istoj skupini
s Bangladeom, Dibutijem, Mauretanijom, Nepalom, Nigerijom,
Srednjeafrikom Republikom, Ugandom ili Zambijom; klijentelistika stranka (HDZ); atest neosporive domoljubnosti; politiko
denunciranje opozicijskih politiara koje je bilo tipino za stari
HDZ Katolika crkva kao glavna protuliberalna sila u zemlji.
HDZ,
Sreko Jurdana (Nacional, kolumna Surova politka, sluajni
uzorak 2003.) bakanalije; imbecili; nenarodni Tumanov re
re im;
nepotizam; jataci; ozloglaeni Tumanov operativac; banditi koji
su pod Tumanom opljakali
kali narod; ljudi koji su s Tumanom
paktirali; parahadezeovski jezik ulagivanja provincijalizmu; pripadnici Tumanova aparata; provincijski nastup standardne kolonije biskupa; propagandno potkupljivanje Crkve; za njih (biskupe)
u najsklupljem dijelu Zagreba sagraena palaa
u Sadamovom
a
stilu; ne moe izbrisati pogubne posljedice tumanizama; dvojica tumanoida
manoida
; domoljubni iluzionisti; plemenski izolacionistiki
mentalitet; ulatranacionalistika enklava poput Vukovara; ratnoplemenski kodeksi; ovjek rtva Franje Tumana i HDZ-a; lokalni
desniari
; Tumanovi pijuni
ari
, uhode, informatori; hadezeovski

prljavi dojavniki
ki milje; desniarska kabala, Tumanov udbaki
klub, ubilako
ko destruktivni nagon vojnika (hrvatskih); iracionalni
Tuman, ogrezli u domoljubnom kriminalu; rosovski proli; nekakvi modicirani tumanovci; bulumenta mimikriranih rigidnih
desniara; institucije postumanovskoga
manovskoga
sustava; Hrvatska uiva
status kr
kr anskog mrjestilita, (aluzija na Papinu poruku Hrvatima
Budite narod nade); ljudi tamjana i oltara; kolovani popovi i
raspopi; Papa je danas u Hrvatskoj ono to je ezdesetih bio Josip Broz; masovna euforija, praena skandiranjem Ivane Pavle!;
kronino bijesna gura; specijalno odabrani klimoglavci (hadezeovci); distribucija delirinih poruka; zastupnici patriotizma se
agresivno identiciraju s ustatvom; eksponent domoljubne kaba-
447
le; zaslijepljeni nacionalist; desniar

ar i tumanovac (odnosi se na
ar
biskupa Jezerinca); egzercirni indoktrinirani sadist (odnosi se na
generala Antu Gotovinu); bizantijsko eskiviranje obveza (general Ante Gotovina); Tumanova antifaistika gerila; egzekutor
koncepta razbijanja Bosne (general Janko Bobetko); nacionalistika autopropaganda; ekstremni nacionalist i ustaki simpatizer
(general Janko Bobetko); demaskirati tumanizam na svim razinama; novinari rasno domoljubnog prola; hrvatski pismotvoridr avotvorci; hercegbosanska kabala; tumanistika prijevara;
dr
pravocrtni utilitarni umovi (dr. Andrija Hebrang i dr. Ivo Sanader);
Tumanovi zadrti ideokrati; feudalni provincijski namjesnici;
zatakivaii ratnih zloina; kreatori uvari i branitelji partijske
tiranije; bulumenta Tumanovih idolopoklonika; kibic hrvatskih
opsjena; eksponent doboljubne kabale, zaslijepljeni nacionalist,
Tuman je licemjer bez premca; Hrvatska se pretvara u azil za
ekscentrike, dangube i jebivjetre; otvaranje horizonta hrvatskog
besmisla; tumanoidna
manoidna
desnica radikalna ili mimikrirana; reinkarnirani cjelokupni civilizacijski i politiki balast tumanizma;
Tumanova primitivna demagogija; veteranska kabala, hladnokrvni likvidatori domovinskog predznaka; izbrisati pogubne posljedice tumanizma; ozloglaeni
eni Tumanovi operativci; HDZ je
hijerarhijska zloinaka organizacija; Tumanov kriminalni milje;
hadezeovsko ucjenjivanje ili reket; hadezeovski gangsterizam;
Tumanov politbiro; u Hrvatskoj se potpuno slobodno prodaju
faistiki suveniri, ispisuju faistiki grati, tiskaju faistike novine, slave faistiki kultovi, djeluju faistike udruge; desniarske
karikature, vodei pokrovitelj neoustakog pokreta (ministar
Gojko uak), hercegovaki tumanol
manol
; ustaki pokret oivljen
za vrijeme Tumana; Tuman je bio prevrtljivi ekshibicionist bez
moralnih i legalistikih uvjerenja; Tumanova bulumenta idolopoklonika; Hrvatska nacija kolektivna je rtva Tumanova
manova
manova re
reima,
Denis Latin (Nacional, kolumna Elementa Latina, sluajni
uzorak 2003.) smradovi tumanistikog lopovskog koncepta;
tumanistiki karaval; tumanistiki nacionalizam i izolacionizam; blato aktualnog desnila; Tumanova Velika Hrvatska,
najokorjelija steevina tumanizma; Tuman i njegova komina
pijunska ekipa; hadezeovska eskaha amalgama; tumanistiki
interesi; tumanistika i ostala radikalna desnica; balkanizirani
Tumanov populistiki pokret; rtva tumanistikog reima;
jalovost tumanistike ideologije; Tumanova dvorska kamarila;
pustopoljine Tumanove i ukove spomen-kosturnice; razorno
ruilatvo tumanizma; tumanistika korumpirana umrljana kamarila; preplaeni tumanoidi
manoidi
; Tumanova lopovska pretvorba;
tumanistiki koncept zadrigloga dinarskog hrvatstva; nihilistiki monstr-tumanizam
manizam
: balkansko-tumanisti
manisti
ko grotlo.
to rei za rjenik ovo etvoro kolumnista gdje se u sintetiziranom obliku moe proitati: Franjo Tuman glavni je junak i naj-
GOSPODARI KAOSA
novijih haakih optunica; Katolika crkva kao glavna protuliberalna sila u zemlji; Hrvatska nacija kolektivna je rtva Tumanova
reima, tumanistika korumpirana umrljana kamarila; preplaeni tumanoidi; Tumanova lopovska pretvorba; tumanistiki
koncept zadrigloga dinarskog hrvatstva; nihilistiki monstr-tumanizam: balkansko-tumanistiko grotlo..., nego zastraujui
govor mr
mrnje prema dvije temeljne vrjednote hrvatskoj dravi
personiciranoj u prvom predsjedniku dr. Franji Tumanu, i duhovnoj vertikali hrvatskog naroda, Katolikoj Crkvi.
3. Katolika Crkva stalna meta jurinika determinizma

Sveti Otac, u povodu novinarskog jubileja, pozvao je tisak da se
dri istinoljubivosti i etinosti, ne bez razloga.
Mediji, odnosno meka sila, koji se svakodnevno u Hrvatskoj agresivno iivljavaju na ljudima, koji se ne mogu braniti to
je pouzdan znak da je mentalno nasilje na djelu. Kada nekoga
nazovete faistom, zloincem, primitivcem, ubojicom ili kriminalcem bez ikakvih argumenata, a Katoliku Crkvu kranskim
mrjestilitem, biskupe eksponentima doboljubne kabale, zaslijepljenim nacionalistima, desniarima i kao najvei grijehom
pripisati im da su tumanovci, onda je to vrhunac profesionalne
besramnosti. Ta besramnost osim na ljudima, kao pristranost, neobjektivnost, zluradost i zlonamjernost oituje se u medijskom
tretmanu Katolike Crkve. Frazeoloki rjenik koji se pri tome
koristi ukazuje da je na djelu veliki sudski proces deterministi
protiv vjere kojemu nema kraja, do konane presude Zbriite
tu sramotu!
To, je primjerice razlog, zato novinari i urednici (zbog sluganstva i podanitva determinizmu) nisu shvatili poruku transpa-
448
698 Frazeoloki rjenik determinista u svim je vremenima isti, iako se on mijenja

u rijeima, pa je jueranji prema komunistikom sudu, smrtni grijeh aveti
prolosti ili ruitelji samoupravnog socijalistikog poretka zamijenila neoliberalistika sintagma, govor mrnje.
699 Osim novinara u boju protiv Katolike crkve nastupaju i tzv. nezavisni intelektualci. Akademik Ivan Supek, naprimjer. Podlistak ovjek i njegov Bog
religija i humanizam, akademik Ivan Supek (od 3. srpnja 2002. osim nedjelje
ispisuje svoju kolumnu u Vjesniku (vie od pedesetak nastavaka). Meu najkarakteristinijim izrazima i sintagmama koje Supek esto rabi, kad ih u negativnom kontekstu pripisuje Katolikoj crkvi, istiu se slijedee: papizam, dogmatinost, sveta inkvizicija, revolucija, konikt izmeu znanosti i crkvenih
dogmi, sveenstvo pripremalo podanitvo i ponienje naroda, petricirana
crkvena hijerarhija, licemjeri su hijerarhiji esto bili korisniji, jezuitski Rim,
Tridentinski koncil je maem i vatrom proklamirao Papin autoritet, vjeronauk
u kolama danas stvara sukob izmeu znanstvenih spoznaja i biblijskih pria,
duboko krojenje praznovjerja, itd. Zatim, posebno je karakteristino autorovo
esto isticanje suprotnosti izmeu slobodoumnog (za sebe to on preferira i
simpatizira te smatra naprednim) i, s druge strane, totalitarnog (za sve to je
crkveno, katoliko, klerikalno...). Supek i njegov bog, Anelko Kaunko, Hrvatsko slovo, 6. rujna 2002.
449
renta na jednom od prosvjednih skupova branitelja Novinari

eka vas sud Boji koja je bila upuena onima koji bezrazlono
i zlobno progone, kleveu, sude i presuuju. Metaziki izriaj
u ovoj poruci determinizirani novinari nisu shvatili kao prijekor
njihovoj svijesti, jer do njihove svijesti to i ne dopire, nego su to
shvatili jednoznano i doslovno, kao prijetnju. Moe se rei da
oni drukije i ne znaju, jer nisu u stanju pojmiti da izvan i iznad
njihovog poncijepilatovskog, postoji jo jedan Boji sud.
Metaforino ili ne, blisko istini svakako, duboko u svojoj nutrini naredbodavci (upravljai) i izvritelji (poslunici) determinizma plaei se tog suda, svoje strjelice, nakon ciljanja u ovjeka
domoljuba, odapinju na Crkvu. Ali tu se moe ustvrditi koje li
zablude jer Crkva nije od Oca poslana kao i Krist da osudi
svijet, nego da ga spasi. Iz ovog novog, treeg po redu velikog
progona Crkve u posljednjih dvjestodvadesetpet godina, kojeg
upriliuju deterministi, nastat e buenje krana i kranstva
koj(e)i e svijet u bitci posljednjih vremena spasiti od sveope
tiranije tzv. novog svjetskog poretka. Do tog velianstvenog ina
pobjede Dobra nije potrebno braniti Crkvu od raspea to bi
bilo protuevaneoski.
Ako ikakva poruka novinare i urednike determinizirane
meke sile u Hrvatskoj trebala potaknuti na razmiljanje, onda je
to upravo poruka pape Pavla Ivana II. hrvatskim hodoasnicima
predvoenih kardinalom Josipom Bozaniem i svim hrvatskim
biskupima na audijenciji (8. studenoga 2003.) koju je posvetio
Hrvatima povodom 25. obljetnice pontikata. Papa Hrvatima
poruuje: Vie vjerujte u sebe! Vaa ljubljena zemlja ima snagu
i posjeduje sve sposobnosti (kurziv a.) koje su joj potrebne kako
bi se na prikladan nain suoila s izazovima sadanjeg trenutka.
elja mi je da uvijek znate iskoristiti tu snagu i te sposobnosti
kako bi izgraivali drutvo solidarno i spremno pruiti uinkovitu
potporu najslabijim slojevima; drutvo utemeljeno na vjerskim i
ljudskim vrijednostima, koje su minulih stoljea nadahnjivale ondanje narataje; drutvo, koje potuje svetost ivota i veliki Boji
700 Rigidno desniarsko orgijanje, pitoreskno ruralno-ustaki folklor, jurinici
ekstremne hrvatske desnice, samo je jedan od nizova novinarskih sintagma
kojima pojedini uvodniari ukraavaju svoje tekstove. Takve isljednike etikete
pisali su udbai u svojim opaskama o progonjenim Hrvatima, kad bi sastavljali njihove dosjee. Baviti se akcidentalnim, a ne onim bitnim, znai biti glup ili
pokvaren. Ili jedno i drugo. Vjerojatno inteligencija i otroumnost reimskih
novinara jednaka je onima koji kao Raan kad nemaju to rei onda izgovaraju
svoje omiljene fraze: to su prijetnje i govor mrnje. Mediji protiv naroda, Zoran
Vukman, Hrvatsko slovo, 26. listopada 2001.
701 Don Anelko Kaunko, kancelar Vojnog ordinarijata, Hrvatsko slovo, 24. prosinac, 2004.
702 O tome e don Anelko Kaunko rei: Mnogi krani i danas iz najplemenitijih
pobuda reagiraju po tijelu, ali ne smije Crkva bjeati od progona, ako vjeruje da
je krv muenika sjeme novih krana. Hrvatsko slovo, isto.
GOSPODARI KAOSA
450
naum o obitelji; drutvo koje na oku dri zdrave snage, promiui

duh zajednitva i suodgovornosti, zalaganje za ovjeka i njegovo
istinsko dobro, i koje crpi snagu iz Evanelja, a to je sastavni dio
poslanja Crkve.
Ni ova poruka, kao ni poruke Svetog Oca iz njegovog treeg
pastoralnog posjeta Hrvatskoj nisu potaknule djelatnike meke
sile na razmiljanje, nego naprotiv, na jo bezobzirnije jurianje
na Crkvu i na njezino poslanje gradnju Kristove civilizacije, civilizacija koja u budunosti jedina moe spasiti ovjeka i narode
od pogibelji duhovne praznine koju stvaraju determinizirani medijski ratnici, otuenjem i ideologizacijom masa. Srednjeg puta
nee biti, onog to bi se mogao nazvati suglasjem, jer suglasja
ne moe biti u inverziji (n-1) gdje je isto initi dobro ili zlo, a istinu
pretvarati u la. Pobornici, a takvih ima, koji tvrde da su medijske igre bolje nego ideoloka nesnoljivost u velikoj su zabludi,
jer mediji kao meka sila upravo slue za irenje i promicanje ideoloke nesnoljivosti. U hrvatskom sluaju najdugotrajnije i najupornije irenje ideoloke nesnoljivosti ogleda se prema Katolikoj Crkvi, kao i u neprekidnoj hipoteci zloina koja se namee
Hrvatima vie od ezdeset godina. Osim toga mediji prisiljavaju
svoje konzumente na odabir uvijek istog jela i istog pia. Rijetki
su oni koji apstiniraju, ali su zato mnogobrojni oni koji uzimaju
i jedno i drugo, osobito s trpeze televizijskih zaslona. Zato su
mediji u suvremenoj doktrini informacijskog rata ili rata etvrte
dimenzije, kao to je ve vie puta reeno meka sila. Hrvatsko
drutvo upravo zbog razarajueg djelovanja meke sile, koja je
u rukama determinista, snano je ideologizirano i proces moe
poprimiti pozitivan smjer samo pod uvjetom da se mediji deideologiziraju do prihvatljive mjere snoljivosti. To znai da prvi
korak prema stvaranju ozraja mogueg suglasja, kako bi se ipak
ostvario trei put, je promjena naina govora i pisanja. No, ako
je suditi po napadima na Katoliku Crkvu to se nee tako brzo
dogoditi, isto kao to nee tako olako prestati slavljenje kulta
potronje svaki dan, i to bez prekida. Naime, ta dva procesa idu
istodobno jer je cilj determinizma stvoriti okvir za zaborav onoga
to je uistinu bitno za ivot i stvoriti otuenje koje nastaje kroz
stalnu proizvodnju zabave i bezvrijednosti. Zato estoka i uporna
suprotstavljanja zalaganju Crkve za promicanje nedjelje kao neradnog dana, nisu samo tehnike ili organizacijske razine, nego
su razlozi za to puno dublji. U pitanju je shvaanje vremena kao
smisla ili besmisla. U potroakoj koncepciji vrijeme zapravo
703 Novi list, 9. studenog 2003.
704 ovjeanstvo se kao takvo jednostavno nalazi u takvome procesu preobrazbe
gdje se ini kako izvrtanju vrjednota nema kraja. Ali kraj se ipak nazire. Glasilo
svetita Gospe sinjske, fra Miroslav Busturac, (3), 2004. str. 4.
705 O tome dr. Ivica Ragu pie: U interesu samoga drutva, bilo ono kransko
ili nekransko, mora biti zatita nedjelje ili bilo kojeg drugog beskorisnoga
451
nema nikakvu vrijednost, jer ne doputa predah (zastoj) u kojem

e ovjek imati slobodu da u punoj poniznosti prigne koljena i da
se zahvali neizmjernoj Bojoj ljubavi, nego se uvijek i u svakom
trenutku eli stvoriti nova potreba i njezino konzumiranje. Naelo vojne doktrine iz rata etvrte dimenzije gdje vrijeme zbog
procesuiranja informacija na cijelom bojitu postaje irelevantno
i onda ono guta prostor, deterministi, u igri s nedjeljom, to naelo primjenjuju na nain, da vrijeme koje je takoer nevano,
umjesto prostora guta ovjekovu duu.
U velianju besmisla moramo se upitati: to oekivati od
drutva u kojemu je zgrtanje novca glavna vrjednota, pa predaha
nema ni nedjeljom? Ima li nade kad odslike manipuliranih matrica kakve nam dolaze posredstvom medija sve vie guraju ovjeka, jo od malih nogu, u ivi pijesak novog poganstva? Kako
pomoi tom mnotvu medijskih determinista koji sustavno i
svakodnevno nasru na Krista, Evanelje i Crkvu? Kako nemamo
trenutno drugih mogunosti, moda je na njihov neprekinuti rat
najbolje upozoriti. Evo nekoliko primjera, kako to protiv Crkve
ratuju neki od gorljivih sljedbenika determinizma.
Primjer prvi Ne mogavi otrpjeti to trei put Sveti Otac
dolazi u Hrvatsku zemlju neustraivih svjedoka Evanelja i to
vjerniki puk na taj pastoralni in uzvraa iskazom potovanja i
ljubavi, Zoran Feri, napisat e: itam u novinama pisma itatelja Papi, i strano me podsjeaju o na ona pisma Titu. Puna su
iskazivanja ljubavi, lojalnosti i to je jo najvanije, sva su potpi-
dana, jer je u pitanju samo ovjekovo dostojanstvo. Kakav je to ovjek koji

cijeli tjedan radi, koji nerijetko biva obina korisna roba na tritu te se onda
nedjeljom opet pretvara u korisnog kupca? Nije li zajednitvo koristi u trgovinama isprazno i povrno zajednitvo? Kakvi su to odnosi u obiteljima kada
trebaju troenje i korisnost kao simbole ujedinjenja i zajednikog ivota? Ne
trebamo li barem nedjeljom nakratko prekinuti takvu ovisnost, takve odnose
koristi i rada? Za krane je nedjelja dan Gospodnji: to je dana kada se krani
spominju Kristove muke, smrti i uskrsnua. Po tome spomenu ti se dogaaji
realno uprisutnjuju u njihovu ivotu te omoguavaju predokus ispunjenog
istinskog ivljenja. Teologija dokolice ili smislenosti beskorisnoga za ivot, dr.
Ivica Ragu, Glas Koncila 8. veljae 2004.
706 Ovo je stoljee (21. op. a.) nesumnjivo napadnuto, odnosno ve opsjednuto
fenomenom gomilanja, zaguenosti, besmisla, smea, odnosno razliitim
oblicima pretjerivanja. Atak na pogled, Andrea Radak, Slobodna Dalmacija, 9.
studenog 2003.
707 Nezaobilazni u tom cirkusu su i pojedini katoliki teolozi (Don Ivan Grubii,
Bono agi, Luka Vuco, Branko Sbutega) koji u svojim nastupima kritiziraju, kako
bi se svidjeli aktualnom gledateljstvu, ba sve to se dade u katolitvu kritizirati:
Papu, enciklike, katolike biskupe, sveenike, propovijedi, crkvenu povijesti,
sadanjost, biskupsku konferenciju, biskupske komisije, katoliki vjerski tisak,
katoliki vjeronauk, katolike novinare i sve to je katoliko. U toj kritici svega postojeeg to podsjea na glasoviti komunistiki postulat, oni jedino ne
preporuuju kritike osvrte na njihove teze jer ih smatraju najmjerodavnijim.
Hrvatski medijski cirkus, Stipan Bunjevac, Hrvatsko sovo, 5. travnja 2002.
708 Otpusno pismo, Nacional, 3. lipnja 2003.
GOSPODARI KAOSA
452
sna imenom i prezimenom, da se vidi i stavi na znanje tko pie,

koliko je vjeran i kakva srea sve te ljude proima zbog dolaska
poglavara Katolike Crkve u Hrvatsku. Naravno, ne sumnjam
da je veina njih uvjerena da doista voli Papu i svoju katoliku
zajednicu, ali ta potpisana pisma, to javno iskazivanje vlastite
pobonosti nalikuje, recimo, na milostinju kojom se netko hvali,
na besramno javno pomaganje, a itava je stvar zapravo prilino
egoistina i prilino nekranska. Zoran Feri vjerojatno nasluuje da kad gori kranska (katolika) ljubav onda se determinizam
poinje gasnuti, zato e posegnuti za vulgariziranim insinuacijama ustvrdivi da: Trei posjet Pape takoer je u znaku nepojmljivog kia i neukusa u koji se pretvara tako javno manifestirana
vjera. Konano i u naem jeziku ono javna esto ima negativno
znaenje, a primjeri su javna kua i javna ena. Crkva je dakako
javna institucija i zgrada otvorena javnosti, ali je nipoto ne zovemo javnom kuom. A to da radimo s javnom vjerom?
Kao to determinizam nauava od svega uiniti inverziju
(n-1) to ini i Zoran Feri u tobonjoj brizi ouvanje autoriteta
Crkve. Inverzija u njegovom osvrtu sastoji se u tome da nastoji
pokazati kako su od svih grjenika na svijetu najvei oni koji u
ime Kristovo od grijeha odrjeuju druge i zato on kae: Problem
je u zastarjelom shvaanju da pojedinac koji je dio nekog kolektiva svojim loim postupcima kompromitira itav kolektiv. Crkva se
tako stalno ponaa kao krivac koji se brani i zatakava, umjesto
da se prva ogradi od onoga to sama smatra neadekvatnim. Ako
su neki sveenici pedoli, ako neki sveenici koriste svoj poloaj
da bi u seksualno iskoritavali upljane, to ne znai da su to svi
i da zbog njih mora ispatati itava zajednica. Isto je i s celibatom. Toleriraju se tajna djeca, toleriraju se nevjenane supruge
ili ljubavnice, samo da javnost nita ne zna, samo da se vjernici
ne uznemire i da se ne narui autoritet Crkve. A on se zapravo
zbog ovakvih postupaka neprestano naruava. Iskreniji i liberalniji odnos prema pitanjima seksualnosti i sveenika i vjernika tu
bi mnogo pomogli. Upravo mi se zato svia prostoduna izjava
Dalaj Lame o tome kao mu fali seks. On je to rekao javno, u lice
cijelom svijetu, ali to ne znai da je pri tome drpao klince obrijanih glava koji ue za budistike redovnike. A kod seksa i celibata
postoji paradoks: ivot je svetinja, a upravo onaj koji je posveen
Bogu nema pravo legalno zaeti tu svetinju.
Ne odve skrivena poruka ovog inverznog uratka mogla bi
biti Pue zato ii kod onih koji su vei grjenici od vas. Nedjeljom, kod njih, nemate to traiti! Nove crkve i katedrale otvorene
su za vas. U njima, kao to savjetuje jedna propagandna poruka, je
samo troenje i to ne bilo kakvo, nego ono u kojem vie kupuje,
vie tedi. A to nije grijeh, rei e svaki sljedbenik determinizma.
709 Otpusno pismo, Nacional, 5. kolovoza, 2003.
453
Kako je jedno od omiljenih batina determinizma lupati neistomiljenike grijehom homofobinosti kako bi se ustoliila
nova religija humanizma zapravo antireligija, a to bez napada
na Crkvu i pokuaja njezine diskreditacije ne ide, zato neumorni
ratnik Zoran Feri nastavlja svoj skribomanski boj piui: Najnoviju pak cirkusku toku priredili su hrvatski biskupi. S jesenskog zasjedanja u Hvaru poslali su vjernicima pastirsko pismo,
upute kako da se ponaaju na izborima. U novinama smo mogli
proitati deset preporuka biraima pa ta okrugla brojka previe
podsjea na deset zapovijedi. Dodue, ovo su preporuke, a ne
zapovijedi, pa kao ne obvezuju, nego sugeriraju. No, za katolike
vjernike biskupska sugestija ima toliku teinu da ve moemo
govoriti o mijeanju Crkve u politiki ivot. Biskupi su poruili
vjernicima da ne glasuju za stranke koje toleriraju pobaaj, eutanaziju i homoseksualne brakove. Ako se zna da upravo ta tri pitanja jedna od najmarkantnijih toaka razlikovanja izmeu lijevih
i desnih stranaka, biskupska je preporuka jasna: ne glasujte za
lijeve stranke. Desne stranke, ili one koje su to postale u zadnjih
godinu-dvije, pozdravile su biskupsku preporuku. Lijeve su bile
oekivano suzdrane jer se u osjetljivom predizbornom trenutku
ne ele konfrontirati s Crkvom. U biskupskoj poruci je jako zanimljivo. Poslavi svoje pastirsko pismo i formuliravi svojih deset
zapovijedi, katoliki su pastiri na ironian nain potvrdili svoj
pastirski status: sve druge vjernike smatraju ovcama.
U ovom sluaju laicistiki politiki svjetonazor, koji je u biti
svaalaki i koji ljude dijeli po principu govora mrnje eli se
pripisati Crkvi, iako je deterministima dobro znano da ona ne dijeli ljude na lijeve i desne ili podobne i nepodobne, nego propovijeda Kristovu ljubav prema blinjemu i svakom drugom ovjeku. Zato Nikola Mate Roi s pravom ukazuje da: Troplet pojma
humanizam, tolerancija, dijalog ima prije svega svoju Kristovu
i kristoloku sadrajnost, koja se ne moe osporiti. Meutim,
prema naem ljudskom iskustvu, dobro znamo kako su velike i
znaajne rijei podlone i podatne za razliita, pa i suprotstavljena tumaenja.
Za Zorana Feria oigledno ne postoji naputak koji govori o
golemom znaenju i sudbini rijei pa e Crkvi nakon grjenosti
i homofobinosti pripisati i netoleranciju i dvolinost ustvrdivi
710 Otpusno pismo, Nacional, 4. studeni 2003.
712 O znaenju rijei Patrick J. Buchanan pie: Rijei su oruje, rekao je Orwell. Tradicionalistima jo predstoji otkrivanje uinkovitih protumjera. Kad protivnika
nazove rasistom ili faistom, vie ne mora davati odgovore i ni argumente.
Doveo si ga u poloaj da mora braniti vlastitu narav. Optueni je pred sudom
nevin dok mu se ne dokae krivnja, No, ako optuba glasi rasizam, homofobija
ili seksizam, pretpostavlja se da je optuenik kriv. Otad, mora, izvan razumne
sumnje, dokazati da je nevin. Patrick J. Buchanan, isto, str. 99.
GOSPODARI KAOSA
454
kako se: Stjee dojam da je Crkva u tom segmentu tolerantna

jedina prema sebi samoj. I Katolika Crkva u Hrvata, dakle, ima
problema s grijehom struktura. Da se pogreno ne shvati, nipoto nisam protiv homoseksualnosti kao spolne orijentacije. To je
normalno. Napominjem, normalno. Ali nije normalno s propovjedaonice grmjeti protiv homoseksualnosti, a onda se s kakvim
dekom skrivati po udaljenim plaama. Nije normalno istupati u
javnosti protiv homoseksualnosti, a ivjeti, zapravo, godinama u
homoseksualnoj zajednici koja nije okrunjena brakom samo iz
dva formalna razloga: zato to katoliki kler ne sklapa brakove i
zato to se Crkva protivi homoseksualnim brakovima, pa u pripadnici spomenutog klera prisiljeni ivjeti u divljim homoseksualnim brakovima.
Determinizam preformulira sve pa i katoliko moralno uenje po kojima su homoseksualni odnosi protivni prirodnim
zakonima, kao to je to rekao papa Ivan Pavao II., dok su tisue
ljudi marirale u povorci u povodu meunarodnog dana ponosa homoseksualaca u Rimu. Zato deterministi Svetog Otaca i sve
one koji to njegovo uenje prihvaaju oznaavaju kao netolerantne i homofobine. Dehumanizacija drukijeg miljenja kako
to naziva znanstvenik i pisac Paul Gottfried vodi svijet u kaos.
Podravanjem neprirodnih zakona i ekstremizama pod eirom
ljudskih prava ubrzava se trenutak umiranja ali i pokopa drutava
kojima su bogatstvo i zadovoljstvo jedine vrijednosti.
Svoju pravovjernost determinizmu Zora Feri dokazuje tako
da Katoliku Crkvu, nita manje nego, usporeuje s jednopartijskim komunistikim sustavom. U biti njega i sline njemu, neizmjerno srdi spoznaja da i mnogi mladi Hrvati postaju neustraivi
svjedoci Evanelja. Tu svoju srditost iskazuje rijeima: Svoj katolicizam mnogi doivljavaju kao nadomjestak sveorganizirajueg
drutvenog mehanizma kakav je bila Partija u jednopartijskom
sistemu. Pri tome, naravno, ne zauuje ponaanje ljudi koji su
vei dio ivota proveli u tom sistemu pa im je ostala snana potreba da se ulaguju nekom sveprisutnom drutvenom fantomu,
713 Da su derministi savreni klonovi vidljivo je iz njihovog istovjetnog i gotovo
istodobnog tretiranja neke teme. Pa tako o homoseksualizmu jedan drugi deurni jurinik na Katoliku crkvu pie: Ali, ako je Bog ljubav, nemogue je da
nekoga homoseksualca ne voli. Problem je u tome to Katolika i druge crkve
homoseksualce predstavljaju kao ljude s grekom. Ja, ipak vjerujem da je Bog
muko i ensko, to jest, izraz savrenog pluraliteta, i da je na Stvoritelj sasvim
sigurno iznad spolova te da nam ih je dao kao dar i kao odraz nae slobode.
Bog, ako ve hoete, voli pedere. Novi list, Drago Pilsel, 9. studeni 2003.
714 Otpusno pismo, Nacional, 5. kolovoza, 2003.
716 Jedan od pripadnika tog kruga je Drago Pilsel. Evo jedne od mnogobrojnih
njegovih umotvorine o Katolikoj crkvi: U Crkvu se uvukao nacionalizam, strah
i ljubav prema novcu i ona je trenutno jedna od najkorumpiranijih institucija u
drutvu. Drago Pilsel, Hrvatsko slovo, prijenos, 26. srpnja 2002.
455
ali zapanjujue mi je da se upravo mladi ljudi, oni koji su za komunizam bili klinci, ponaaju kao da Partija jo postoji, samo se
malo zamaskirala pa se sada zove Katolika Crkva.
Toliko o Zoranu Feriu i njegovim lutanjima bespuima determinizma pa njemu i svim medijskim jurinicima na Katoliku
crkvu u Hrvatskoj ne moe se pomoi ako on i(ili) oni to sami
ne ele. I kao to kae don Anelko Kaunko: Ritual
Ritual nije izgubio
na znaenju, ali Isus spasenje ne namee! On je prvi i jedinstveni
promotor formule uzmi ili ostavi. On je i Judi ostavio slobodu.
Na ove rijei moe se samo dodati i deterministima.
Primjer drugi Trei pastoralni posjet pape Pavla Ivana II. Hrvatskoj i njegova poruka Hrvatima kao narodu nade raalostila
je mnoga novinarska pera determinizma pa su u toj svojoj tuzi
pregolemoj posegnuli i za tim, da zemlju u kojoj se 88 posto
puanstva izjasnilo vjernicima katolicima oznae gotovo eldoradom nevjernika. Nita tako snano i uvjerljivo, ali i obeavajue,
kao Papina poruka o narodu nade ili u drukijem izriaju odabranom narodu novog doba rui tezu i sve stereotipe o zloincima s istone obale Jadrana. Ali, isto tako nita uspjeno kao
inverzija (n-1) ne iskrivljuje sliku stvarnosti, pa i nadu, i zato e
Marko Gri posegnuti za tim djelotvornim naelom determinizma i napisati ovo: Papin trei dolazak u Hrvatsku pobuivao je
u meni, vie nego prijanja dva, da on, unato, entuzijazmu crkvenih ljudi i medija, dolazi u krajeve nevjernika(?!), gdje je teko
dokuiti da li je pola stoljea komunizma iskorijenilo istinsku religioznost ili e biti blia istini Jungova ocjena zapadnog svijeta,
primjenljiva i na nas, da se Isusov nauk nije pretjerano ukorijenio
u due ljudi(?). U tom smislu, misionarski posjet Ivana Pavla II u
ovu pogansku zemlju kleptokracije, bezakonja i korumpiranosti
to se sve moe svesti barem na jedan od sedam smrtnih grijeha zadobiva puni smisao, i ako Crkva uspije ovdje u neemu u
emu nije uspjela od samih poetaka kranstva...
717 Otpusno pismo, Nacional, 2. oujka, 2004.
718 Napomena: Osim to Nacinal tepa Zoranu Feriu da je najpopularniji hrvatski
knjievnik (?) jo nije objavio gdje je specijalizirao dijagnostiku za bolesti hrvatskog drutva (!?). Usp. kolumnu Otpusno pismo.
719 Kako je raznovrsna taktika napada na Crkvu pokazuje jedna od Latinica Denisa Latina (poetak 2002.) koja je bila posveena strahu. O toj emisiji Mihovil
Donat pie: Na vjeronauku su nas uili da se Sotona, antavi, Neastivi, Belzebub, Vrag ili avao najvie boji Kristova kria, a jo malo vie lika Malog Isusa
u jaslicama. Sada nas Denis Latin ui da se mala djeca najvie boje lika raspetog
Krista u jaslicama. U pomo su mu priskoili marksisti s Filozofskog fakulteta u
Zagrebu, od kojih je jedan ak studirao indologiju, pa postao predava marksizma. Hindu djeca vjerojatno se najvie boje Alaha ili proroka Muhameda. To
se zove religijskom indoktrinacijom. Komunistika djeca najvie se boje Malog
Isusa ili Krista Raspetoga. TV Antikrist na slobodi, Mihovil Donat, Hrvatsko slovo, 15. veljae 2002.
720 Hrvatsko slovo, 24. prosinca 2004. str. 3.
721 Rijei, rijei, rijei, Marko Gri, Globus, 13. lipnja 2003.
GOSPODARI KAOSA
456
Da poruka narod nade nosi u sebi dalekosene, pae i stoljetne odjeke u budunosti nasluuje autor redaka o Hrvatskoj
kao poganskoj zemlji pa se poziva komentator RAI-una, od 8.
lipnja 2003. na dogaaje, u vezi s posjetom Hrvatskoj pape Ivana
Pavla II., prije, za vrijeme i nakon sveane mise na otvorenome u
Rijeci. U tom komentaru istaknuto je da se sve to zbiva tono na
granici izmeu nekadanjeg kraljevstva Italije i Kraljevine Jugoslavije, koja je anulirana nakon Drugog svjetskog rata, postavi
teritorijem nove drave, a danas, kao djelomino njezina slijednica, Republika Hrvatska.
Nije preteko dokuiti da odabravi Rijeku kao svoju putnu
bazu Papa poruuje gradu i svijetu da je doao u hrvatsku Rijeku isto kao to je doao u hrvatski Zadar, Dubrovnik, Osijek i
akovo ocrtavi tako u potpunosti prostor neustraivih svjedoka Evanelja.
Do slinog zakljuka, vjerojatno u trenucima kada ga je
neastivi determinizma napustio, doao je i teoretiar piui o
Hrvatskoj kao zemlji nevjernika: Mogue je, dakle, da je papa,
odabravi upravo Rijeku kao putnu bazu za obilazak graninih
postaja Republike Hrvatske, elio i na oit nain poruiti da je to
podruje, za budunost, smatra crkveno stabiliziranim. Isto
tako lucidno zakljuuje: Pod talijanskom se okupacijom zadarska metropolija gasi, a ostaje samo vrlo okljatrena nadbiskupija. Nakon Drugog svjetskog rata nadbiskupija je obnovljena u
starim granicama, ali od 1967. ostaje bez sufraganih biskupija.
Zadarska je nadbiskupija 1961. odlukom pape Ivana XXIII., ula
pod izravnu upravu Svete Stolice, pod kojom se i danas nalazi,
bez obzira na injenicu to je Zadar u sastavu Hrvatske drave,
pa su to neki tumaili kao oit ustupak Crkve onim snagama u
Italiji koje, to ne skriva ni sam Berlusconi, tee ne samo reviziji
Osimskih sporazuma nego i kojekakvim drugim pretenzijama.
Papin posjet Dubrovniku ocijenit e da nije nimalo, s politikog
gledita, kontraverzan i dodati; Oito je da je poglavar Katolike
Crkve drao na umu, prije svega, golemu vanost to ju je taj
grad imao u svojoj povijesti upravo na razmeu velikih dravnih
i religijskih formacija, ponajprije prema Otomanskom Carstvu i
islamu i ve poslovinoj trgovakoj povezanosti sa srednjevjekovnom bosanskom i srpskom dravom. O Dubrovniku kao jednoj
od odrednica treeg pastoralnog posjeta Hrvatskoj Globusov
kolumnist-analitiar pie jo i ovo: Njegovo stradanje u Domovinskom ratu bilo je, kao to je poznato, jedan od prekretnih
722 Marko Gri, isto str. 54.
723 Ta greka u strukturi ispravljena je u tono u podne 15. rujna 2004. kada je
Tiskovni ured Svete Stolice priopio da je papa Pavao Ivan II. imenovao 51godinjeg sveenika Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Martina Vidovia
naslovnim nadbiskupom drevne Ninske biskupije i apostolskim nuncijem u
Bjelorusiji.
457
dogaaja koji je, skupa s tragedijom Vukovara, uvelike pridonio

promjeni javnog raspoloenja u svijet prema srpskoj agresiji na
Hrvatsku. Svoju vie nego razlonu analizu nastavit e rijeima:
Papa, oito, ima, prije svega, na umu ekumenske potencijale tog
grada u stvaranju temelja za budui suivot izmeu velikih crkvenih religijskih zajednica, kao to su katolicizam, pravoslavlje
i islam. Moda bi se u istom kljuu mogao politiki protumaiti i
njegov posjet Osijeku, pograninom gradu koji je pretrpio teka
razaranja u Domovinskom ratu, podjednako kao i Dubrovnik, a
oito ima, u papinskim oima, svrhu da bude most prema pravoslavlju u buduem, proirenom, ureenju Europske unije. Da bi
konano zakljuio: Zapravo je cijeli ovaj Papin posjet, na izmaku
iznimno vrelog proljea, ostao pomalo u razrijeenom zraku teolokih apstrakcija to se povezuju, konvencionalno, s njegovim
uobiajenim pastoralnim putovanjima kao izrazitim obiljejem
njegova pontikata, radi susreta s katolikim zajednicama diljem
svijeta, i, podjednako vano, pribliavanja drugim kranima, pa
ak i pripadnicima drugih vjera, napose judaizma i islama, kako
bi se izgraivalo ozraje ekumenizma za papinsku politiku treeg
milenija.
Ali zao duh se ponovno vraa pa se i Marko Gri vraa
omiljenoj tezi o Hrvatima nevjernicima i Hrvatima mrziteljima
tvrdei: Oito je dakle, da Papa jasno obiljeava rubove svog
posjeda u naim, jo nevjernikim, stranama i da njegova evangelizacija, unato svim dosadanjim tradicijama, ukljuujui gotovo, za Hrvate, nadljudski zadatak: razvijanje ljubavi prema pravoslavnim Srbima i Bonjacima muslimanima. Analitiar Marko
Gri zapravo hoe rei: Papa Pavle Ivane II. uzaludan ti posao,
jer tvoj narod nade ima ugraenu genetsku grjeku. Postavka
londonskog Instituta za strateka istraivanja o tzv. endemskom
nacionalizmu izgleda najlake nalazi pobornike u Hrvatskoj pa i
onda kada za to ima najmanje razloga.
Primjer treii U Jutarnjem listu od 6. prosinca 2003. stalni
komentator tog lista u kolumni pod naslovom Hrvatska s HDZom uz ostalo je napisao: Zagovornici krajnje desnog stava, koji
se oglaavaju kako u minornim publikacijama poput Hrvatskog
slova i Fokusa, ali i u reprezentativnim (za stavove Katolike Crkve) Glasu Koncila, ele da Hrvatska drastino skrene udesno i
da se to je snanije mogue ospori liberalni sustav vrijednosti
(kurziv a.) koje je promovirala Raanova vlada, te da umjesto
dostignutog stupnja liberalizma imanentnog svim zemljama
Europske unije, neovisno tko je gdje na vlasti, poinje uspostavljati radikalni konzervativno nacionalistiki model, s Crkvom
kao glavnim orijentacijskim elementom u prosudbama to jest
a to nije poeljno za ovo drutvo, te s nacionalizmom kao glavnim politikim ideologemom postraanovske Hrvatske. Kako
GOSPODARI KAOSA
458
je uoio jedan drugi komentator, onaj Glasa Koncila, jutarnji

vrli uvar liberalne demokracije u Hrvatskoj u navedenoj reenici
ponajprije je izriito naveo, pae optuio, da je biva koalicijska
vlast bila ideoloka vlast jer je, kako navodi, promovirala liberalni sustav vrijednosti koji proizlazi iz ideologije liberalizma, a
vlast u tako demokratskoj dravi s pluralnim drutvom mora biti
ideoloki neutralna ili se pak pomiriti s injenicom da bude kvalicirana kao nedemokratska ili totalitaristika vlast, jer namee
odreenu ideologiju. Naprosto, svi dobronamjerni koji demokraciju doivljavaju kao svetu kravu teko mogu pojmiti da deterministi, nakon nasilnog nametanja ideologije marksizma, upravo
nju, demokraciju, koriste za inauguriranje (neo)liberalizma kao
jedino mogueg i poeljnog svjetonazora. Svi ostali svjetonazori
a poglavito tradicijsko-kranski moraju biti izbrisani, isto onako
kao to je i Bog izbrisan iz europskog Ustava.
Nije se teko sloiti s komentatorom Glasa Koncila da Hrvatskoj treba vlast, danas ali i sutra, koja se nee baviti ideologijama,
ni crvenim ni crnim, ve promicati ope humane i opeprihvaene vrijednosti bez ikakvog ideolokog predznaka. Zaista je
ozbiljan i preozbiljan problem u sadanjem hrvatskom drutvu
to pojedine ideoloke skupine, poput komunistiko-jugoslavenske ili liberalistike, imaju ambicija svoje stavove, sluei se
pritom kako to priznaje komentator Jutarnjeg lista uslugama dravnih vlasti, a osobito medija, nametnuti svima pa i onima
gotovo devedeset posto kojih se izjanjavaju kao katolici. Duh
inverzije nikako da se vrati u svjetiljku pa se na temelju pisanja
Jutarnjeg lista moe zakljuiti da je u hrvatskom drutvu barem
95 posto poklonika liberalistike ideologije. Ili drukije reeno,
nastavlja se al biveg amerikog veleposlanika Montgomerija,
to nije smanjio broj katolika u Hrvatskoj ispod pedeset posto.
Meutim, problem komentatora Jutarnjeg lista je u tome to i
on Hrvatsku dravu ne osjeaja kao vrjednotu, nego je ak protiv
nje, jer on podupire svaku vlast osim one koja e promicati i titi
nacionalne interese pa i u odnosu na mit, zvan Europska unija.
Voditi ideoloke borbe i stvarati neprijatelje, omiljena je zabava determinista. Po matrici determinizma neprijatelji postaju
svi oni koji i u najmanjoj mjeri promiljaju ili istiu hrvatske nacionalne interese. Kako je komentatoru i njegovim istomiljenicima
upitna hrvatska drava, slijedom toga upitna je i svaka obrana
njezinih nacionalnih interesa, pa je najlake, ako to zahtijeva
prevladavajui trend, zapucati u Crkvu, ovaj put neizravno preko jednog reprezentativnog katolikog tjednika ozloglaavajui, oznaujui i igoui ga da podrava radikalni konzervativni
nacionalistiki model. I kad je ve rije o liberalizmu, njegovo
glavno obiljeje je upravo inverznost pojmova i vrjednota, odno724 Treba li Hrvatska skrenuti udesno? Glas Koncila, 14. prosinca 2003.
sno to je ideologija bez ikakvih vrjednota, osim uvjetno reeno

vrjednote diskreditacije svih i svakoga. U biti liberalizam nije
nita drugo nego samo umiveni marksizam.
I konano Katolika Crkva u Hrvatskoj se s liberalizmom
raznih boja hrve ve poodavno. Prema ocjeni dr. Jure Krite
u Austro-Ugarskoj Monarhiji, Crkva je bila suoena s europskim
liberalizmom u pravno nerepresivnom ozraju,
ju, u prvoj Jugoslaviji sa svetosavsko-pravoslavno-liberalnom ideologijom u pravno
nedeniranom ozraju.
ju. U nezavisnoj Dravi Hrvatskoj s hrvatsko-liberalno-totalitaristikom ideologijom unutar pravednog
uidnog katolikog ozraja,
ja, u komunistikoj Jugoslaviji s liberalno-totalitarnom ideologijom u represivnom, pravno naoko neutralnome ozraju
ju i u Republici Hrvatskoj s globalistiko-liberalnom ideologijom unutra slobodnog i pravno oznaenog ozraja.
ja.
Zbog toga on i zakljuuje: Crkva je tijekom 20 stoljea, moda ne
jedino tijekom toga stoljea, pokuala osvojiti to vie prostora
za djelovanje, a ideologija (politika) pokuala je to vie suziti taj
prostor slobodnoga djelovanja ili ga ak dokinuti. To neprekidno
hrvanje Crkve s uskratom, proizlazi od paradoksa tafetne palice
koju su od Francuske revolucije prenosili deterministi iz jednog
politikog sustava u drugi ali uvijek s istom svrhom, ubiti bestidnicu to je mogue bre i besprizornije.
Primjer etvrti
etvrti Pismo vjernicima koje su uputili biskupi Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine (Zagrebake nadbiskupije
te biskupije akovako-srijemske, Krievake, Varadinske i Poeke), a koje je vjernicima itano u nedjelju 20. lipnja 2004. u
determiniziranim tiskovinama dobilo je konotacije koje njegovi
autori uope nisu imali na pameti. Jutarnji list (od 21. i 22.) tako
je s prve stranice senzacionalistiki iznad glave masnim slovima
poruio: Biskupi vjernicima: Poveajte milodare!. Iste novine u
rubrici Fokus 23. lipnja donose komentar pod naslovom Borba
za ispranjenu krabicu, a tjednik Globus od 2. lipnja bavi se crkvenim nancijama ak u dva teksta: jednim s naslovom: Nema
lemozine za limuzine i podnaslovom Zbog nestaice milodara ne moe se dovriti 50 novih vjerskih objekata, a sveenici s
Mercedesa spali na Volvo, te u kolumni: Ugovor s avolom pod
naslovom Tko e prikupiti novac za gradnju biskupskih dvora na
Ksaveru? Tri kuma i Maksovi mesari.
I tako se samo u dvadesetak dana u istom kontekstu nali
milodari, prazne krabice, mercedes i volvo, nove crkve, biskupski
dvori i Maksovi mesari. Kad je sve to tako stavljeno u jedan ko
onda je uzaludno tekstove iz Jutarnjeg lista i prvi iz Globusa
725 U dvorani Matice Hrvatske u Zagrebu od 27. do 29. travnja 2004. odran je
znanstveni skup Hrvatska politika u dvadesetom stoljeu na kojem je nastupilo dvadesetak predavaa. O Katolikoj Crkvi u Hrvatskoj politici u 20. stoljeu
govorio je dr. Jure Krito, sa zagrebakog Hrvatskog instituta za povijest.
459
GOSPODARI KAOSA
460
komentirati recimo na nain da autori uope ne poznaju Crkvu

niti injenicu da u Crkvi ima vie samostalnih pravnih osoba koje
imaju i svoju blagajnu, te da, im je nepoznat ivot upne zajednice
i njezina naravna potreba da ima svoju crkvu. Poglavito je uzaludno oekivati da e se autori i urednici ovakvih tekstova zgraati
to se desetljeima nisu mogle graditi potrebne crkve zbog politikih i ideolokih razloga i diskriminacije vjere i vjernika. Ali je zato
posve oekivajue da se autori zgraaju to Crkva sada pokuava
nadoknaditi ono to je prije bilo svjesno onemogueno, kao to
namjerno zaboravljaju da su sveenici jedini intelektualci koji u
najveem postotku nemaju ni vlastitog stana ni kue i kojima je
automobil jedino vee vlasnitvo, kao i injenicu da najvea veina sveenika vozi automobile nie i srednje nie klase.
Meutim drugi tekst u Globusu pamet je bez presedana kojim se Katolika Crkva u Hrvatskoj, tko vie zna po koji put,
pokuava povezati s ustatvom po klasinom deterministikom
obrascu govora mrnje i govora lai. Niim se, pa ni ironijom ili stilom ne moe opravdati zloesto podmetanje Crkvi, jer
autor koliko god nastojao prikriti dvojbene optube i privatne
ideologizirane stavove sluei se gurom pars pro toto ostaje
zarobljenik vlastite mrnje. Svakom je ostavljena sloboda pa i
autoru da ima pravo i na svoje osobne mrnje, ali, treba se zapitati: to ako one nisu osobne, budui da se uporno podastiru
javnosti? To znai da njegove osobne mrnje, uope nisu osobne, nego su one oruje u rukama jednog dresiranog poslunika
determinizma. On je samo onaj koji pritie okida, a voditelj
operacije sjedi negdje na nekom nepoznatom mjestu, u kui bez
adrese i iza vrata bez imena i prezimena. Ono to autor sigurno
ne poznaje je ljubav koja moe izgraivati sve, pa i nove crkve, a
govor mrnje, kakav on iri, samo moe razarati i unitavati.
Napokon svi ovi ali i drugi bezbrojni napadi glede Katolike Crkve u Hrvatskoj pokazuju, ukazuju i dokazuju da medijska
retorika s poetka 20. stoljea kao i ova dananja na poetku 21.
stoljea ima isto ishodite, a to je determinizam. Iako se svijet
mijenja nositelji i provoditelji determinizma uvijek imaju isti cilj,
726 Kolumna, Ugovor s avolom, Boris Deulovi, Globus, 2. lipnja 2004.
727 Demokratska Hrvatska je proizala je iz sustava ekstremistike ideologije u kojem je najnetolerantnija vladajua klasa tijekom 50 godina doivjela stanovitu
evoluciju, no sklonost za la je odrana. Objanjenje za takvo ponaanje moe
se pripisati fanatinoj indoktrinaciji, animozitetu prema neovisnoj Hrvatskoj i
priroenoj sklonosti za laljivost. To su tipina obiljeja fanatinih pristaa ekstremnih ideologija, a njih ima dvije vrste. Jedni su idealisti koji su obino zavedeni privlanim idejama lane propagande u vrijeme dok jo nisu sposobni za
zrelo rasuivanje, a drugi su oni koji ne mare mnogo za ideale, ali su privueni
potencijalnim povlasticama koje politike aktivnosti pruaju. Vlast u vrtlogu
vlastitih lai, Hrvatsko slovo, Franjo Flajman, 25. sijenja 2002.
728 Koliko je irok medijski arsenal u napadu na Katoliku Crkvu pokazuje i primjer
emisije kao to je Glamur cafe. Naime, o jednoj takvoj emisiji prof. Nada Pezo
461
kao dokrajiti bestidnicu i tako ispuniti Voltairovu elju. Ali to

pokazuje i neto drugo, da u svom dvijestodvadesetpetogodinjem ruilakom nastojanju nisu uspjeli nadvladati je, pa nee
ni danas, a sigurno ni sutra, usprkos svim moguim zlikovakim
scenarijima.
4. Medijski modeli proizvodnje neprijatelja

Hrvatska stvarnost u medijskoj optici iskrivljena, dovedena je do
neprepoznatljivosti. Kroz mnogobrojne staklene piramide koje
svakodnevno postavlja meka sila od Jutarnjeg lista do HTV-a,
od Nacionala do RTL-a, od Globusa do TV Nove, od Feral Tribuna
do Radija 101 svakodnevno do oiju i uiju hrvatskog ovjeka
dolazi izobliena, iznakaena, izokrenuta stvarnost. I potpuno
determinizirani Zapad, uza svu pokvarenost, ak i u najgorim
utim tiskovinama ima odreene kriterije, za razliku od hrvatskih
medija. U njima, odnosno u hrvatskom medijskom prostoru, prevladaju mrzitelji, koji preodjeveni u siuna bruxelleska potrkarala provode situacijske modele iz master plana novog svjetskog
poretka. Stoga je nuno upitati se: Tko su ti vojnici koji uspjeno
modeliraju stvarnosti u najkatolikijoj zemlji Europe? Jesu li to
oni medijski ratnici koji nita ne propitkuju, ni o emu ne razmiljaju, malo toga znaju, ali posjeduju odreene vjetine za obmanjivanje, koje su stekli u drugoj fazi determinizma (komunizmu).
Po nainu djelovanja, moe se ustvrditi, da su oni ba ti ta nova
determinizirana avangarda koja sustavno stvara izokrenutu sliku
hrvatske stvarnosti. Isto tako moe se ustvrditi da tu svoju avangardnu ulogu ispunjavaju i preko zadane norme, nastojei Hrvatskoj hladnim preanjem nataknuti obru zla, da ga ne moe
skinuti u iduih novih pedeset godina. Kroz proteklo desetljee
zlonamjernost u tretmanu Hrvatske u medijima toliko je oita, da
postaje bolna, sve do apsurda. Ali ta bolna spoznaja na svoj nain
raskriva svu zlou megapolitike i svu njezinu licemjernost.
Koje sve situacijske modele primjenjuju domai medijski
deterministi, ali i svjetski suci i tuitelji s apriornim stavovima o
hrvatskoj krivnji i predrasudama o Hrvatima kao devijantnom
narodu? Iz mnotva, neki se ipak izdvajaju.
u Glasu Koncila (4. oujka 2004.) pie: U ozraju glamura i bordelskog ugoaja
nastupio je ministar prosvjete, Dragan Primorac (u Websterovu rjeniku glavno
znaenje rijei glamur je opisano ovako: a magic spell or charm, bewitching
charm, tj. magijski urok, magijski ini, aranja). I na kraju emisije da ne bude
sumnje o emu je rije, voditelj izgovara neto za to bi se odgovorni urednik
trebao ispriati hrvatskoj javnosti: Neete imati glamura sljedee nedjelje, ali
ete zato imati Uskrs!. Jer, kae nisu uspjeli dobiti dozvolu za uskrsnu nedjelju;
to znai da je glavni urednik sasvim svjestan prljavtine tog programa pa smatra da bi njenim emitiranjem na sam Uskrs prevrio mjeru koju hrvatska javnost
moe podnijeti. Kako ui i predstavlja Hrvatska televizija? prof. Nada Pezo, Glas
Koncila, 18. travnja 2004.
GOSPODARI KAOSA
462
Primjer prvi Model optuenika Ako svatko optuuje svakoga, ako je izdaja domovine unosan politiki potez, ako se branitelj koji je izgubio nogu u Domovinskom ratu proglaava lanim
ratnim invalidom, ako se oni koju su bili na drugoj strani proglaavaju poeljnima, a oni koju su obranili Hrvatsku nepoeljnima,
ako se rtve agresije odjednom pretvaraju u zloince, a agresori
u rtve, onda ne prestaje nita drugo, nego se prisjetiti velikog
Goethea, i poput njega uskliknuti Razum se pretvara u besmislicu!. Poznavajui determinizam i njegovu fenomenologiju nita
nije nemogue pa i to da razum postane besmislen. Upravo je to i
namjera, kao to je nenadmaeni teoretiar i praktiar determinizma Vladimir Ilji Lenjin, neko rekao to gore, to bolje.
Kako se medijski, pomou rijei i formulacija, oblikuje model
optuenika, i kako se u novinskim izvjeima stvara odreena
atmosfera, moe se vidjeti iz primjera kako je svojedobno (kolovoz 2001.) o tzv. sluaju generala Ante Gotovine pisao austrijski
list Standard. U listu, prema stavu mnogobrojnih koji su generalu dali potporu, kao i onih koji ga smatraju nedunim iskazat
e se zaprepatenje i uenje, i naravno, neizbjeno jednima
i drugima slijedila je etiketa desniarski ekstremisti. Autor
doslovce pie: Tijekom akcije Oluja, bili su po potvrenim
enim izvje
tajima (kurziv a.), izvreni brojni ratni zloini
ini prema lokalnim Srbima... Ekstremno desniarska
arska udruga veterana HONOS eli sada
dokazati tobonju nevinost Gotovine. to se moe zakljuiti
iz ove vijesti (tvrdnje)? Prvo, ve nain prezentacije ove vijesti
ukazuje kao je u opticaju primjena principa, sugestivnih pitanja
i poeljnih odgovora. Za normalnog inozemnog pa i austrijskog
itatelja koji nije optereen predrasudama, ili poznavanjem pojedinosti nakon itanja gotovo sigurno stei e uvjerenje da se
radi o injenicama, ne tvrdnjama. Drugo, na temelju tog kreirano-poeljnog uvjerenja za zapadnog potroaa takvih dezinformacija, general Gotovina nije sumnjivo lice, nego dokazani
729 Ovo je drutvo u svojoj nutrini bolesno, udbako tkivo nikad nije odstranjeno.
Nikad nije provjetrena njegova savjest, a prljava jugoslavenska obavjetajna
infrastruktura ostala je u svim njegovim porama. Je li ikad itko odgovarao u
Hrvatskoj za suradnju sa zloglasnom jugoslavenskom slubom? Je li ikad otkrivena ijedna njezina tajna ili kljuna veza u Hrvatskoj? Je li osuen ijedan njezin
ubojica? Hrvatska ivi s lai o sebi samoj. Dopustila je prijevaru koja e nas jo
dugo skupo stajati. Kako onda izdaja ne bi bila u Hrvatskoj sasvim normalna rabota, ak posve neprepoznatljiva? Stvoreno je takvo ozraje da izdajice kod nas
mogu samo dobiti nagrade. Izdaja je unosan posao, Zoran Vukman, Hrvatsko
slovo, 17. studenog 2000.
730 Ljeviari veliki Europljani, Carl Gustaf Strhm, Hrvatsko sovo, 31. kolovoza
2001.
731 O dezinformacija Fran Vinar kae: U nas je dezinformacija, naalost, postala
unosan posao, pa se moe dogoditi da se hrpa nadrobljenih bedastoa u raznim segmentima sustava uzima kao putokaz za javne istrage i osobne medijske promocije... Teorija zavjere osvjedoena je zamka, Fran Vinar, Vjesnik, 30.
prosinca 2000.
463
zloinac a hrvatski veterani Domovinskog rata kao ekstremni

desniari, mogu biti samo prikriveni faisti. Primjenom Gebelsovog naputka o ponavljanju, i Hrvati i Domovinski rat, kad tad,
bit e inverznim postupkom (n-1) dovedeni u matricu povijesne
krivnje i hipoteke.
U medijskom ratu glavni proizvoa sugestivnih pitanja
i poeljnih odgovora je tzv. investigativno novinarstvo.
Omiljena metoda tog novinarstva je stavljanje sugovornika na
optueniku klupu tako da se razgovor odjednom pretvara u
presluavanje. Novinar igra ulogu tuitelja a svi koji sjede sa
suprotne strane stola su optuenici. Igra tee tako da novinartuitelj postavlja takva pitanja, a koja su u biti tvrdnje, kako bi
sugovornik bio primoran reagirati na neto to ne zasluuje
reagiranje. I tu je zamka, ovjekova prirodna reakcija protiv besmislice i proturjeja, odnosno gluposti, svojim demantiranjem,
jer mu drugo nita ne preostaje, besmislicu pretvara u smisao.
Nije teko u ovoj metodi ivestigativnog novinarstva prepoznati
deterministiko doktrinarno naelo inverzije, pa se je zato prikladno prisjetiti rijei njemakog pisaca Ernesta Jungera koji je
rekao: Kad prihvati pitanja protivnika onda je to prvi korak u
pravcu kapitulacije.
U hrvatskom medijskom prostoru najuporniji i najei
protagonisti ovakvog novinarstva su Globus, Jutarnji list, te
sve vie televizijske emisije, poput Latinice. Od mnogobrojnih
Latinica, a sve su gotovo takve, gdje se nastoji virtualizacijom
dokazati da su deset mranih godina Hrvatske drave injenica. Kao potvrda ove teze, mogu posluiti neke od tema emisija iz
2001. koje su bile u funkciji potvrivanja opravdanosti pristiglih
haakih optunica.
732 O istraivakom novinarstvu Marko Juri e napisati: Svoju su nakladu i Globus i Nacional ravnali prema istom cilju, a to je bila posljedica to su u drugoj
polovici devedesetih godina obje redakcije uspostavljene vertikale preko jugoslavenskih agentura do veleposlanstva SAD-a, Velike Britanije pa i Francuske.
Kako je po zavretku Oluje i nakon borbenih operacija u Bosni i Hercegovini
Hrvatska vojska demonstrirala svoju borbenu superiornost, meunarodnim
imbenicima ona je postala trn u oku. U tzv. nezavisnom tisku poela je kampanja iji je cilj bio kompromitirati sve hrvatske pobjede. Javna je tajna da su
elni novinari Globusa i Nacionala imali gotovo redovite tjedne bringe s
veleposlanicima SAD i Velike Britanije. Kada Hrvatska odbija integraciju u iru
Balkansku zajednicu (SECI) i uspjeno pravno parira sudu u Hagu obustavljanje subpoene ministru uku, CIA uz koordinaciju s britanskom obavjetajnim
sustavom zapoinje specijalni rat protiv Tumanova reima. Gdje su korjeni
novinskoizdavakog rata koji bjesni u Hrvatskoj, Marko Juri. Hrvatsko slovo,
22. prosinca 2000.
733 U prosincu 2004. u tko zna koji put po redu u Latinici tema je bila Domovinski
rat. Ovaj put Denis Latin otiao je korak dalje i dodatno iskazavi svoje pljuvake
novinarsko-voditeljske sposobnosti. Naime, Ani Fabijanovi pie: ...Jer, gotovo
u isto vrijeme (u odnosu na emisiju 2 u 9 na OTV-u, op. a.) Latin pronalazi
za svoju emisiju dokaze kako je u srpskim logorima bilo etnika koji su bili
milostivi. I jo pronalazi ljude koji ele svjedoiti kako se ta istina nije mogla
GOSPODARI KAOSA
464
Kolumnist Nacionala Denis Latin svoju televizijsku emisiju

Latinicu, uvijek pod krinkom silne objektivnosti i ravnopravnosti, ureuje tako da on osobno kao urednik emisije, novinari-suradnici, drugi uvijek brojniji sugovornici i pozvani gledatelji, kao
dovoljna kritina masa, pribivanjem na stup srama jednog ili
dvojice od pozvanih sudionika optue za razna zlodjela, a preko
njih izravno ili neizravno, branitelje, Domovinski rat i oslobodilake operacije, dijasporu poglavito Hrvate u Bosni i Hercegovini,
Tumanov reim, institucije Hrvatske drave, Katoliku Crkvu,
kako bi teza o deset mranih godina iz lebenja u zraku bila
prizemljena.
Domovinski rat kao glavna sastavnica deset mranih godina Latinova je omiljena tema, pa se poslije Oluje pozabavio
upitom zato nema heroja Domovinskog rata? Heroja ima, ali
onoj vlasti su smetali, a ta je vlast zapravo izdala Vukovar i dopustila njegov pad u ruke neprijatelja. Za tu su se morbidnu
tezu zalagali general Martin pegelj i posljednji zapovjednik
obrane Vukovara brigadir Borkovi, Mladi Jastreb. Na retoriko
pitanje generala Slobodana Praljka kako se Vukovar mogao uoglasno iskazati za vrijeme reima Franje Tumana?! Toliki bezobrazluk i tolika
gomila lai teko se moe nai na jednom mjestu, a toliko zagaanje medijskog
prostora da slui na sramotu HTV-u i svima onima koji odgovaraju za program.
Eto, u toj sramotnoj emisiji pronalaze se dobri ljudi i na strani Crnogoraca koji
su napadali Dubrovnik. Nitko ne kae da ih nije bilo, ali emu stalno nalaziti
opravdanje agresoru, a kod nas, u Hrvatskoj, u Domovinskome ratu nitko ne
moe prepoznati pozitivnog primjera?! Ako je od Latinice i HTV-a previe je.
Prijevare i politikanstvo umotani u celofan zabave, Ani Fabijanovi, Hrvatski
list, 30. prosinca 2004. str. 44.
734 Denis Latin sugovrnike bira po posebnom kriteriju. Njihova je uloga potvrditi
unaprijed donijetu presudu. Primjer takovog tipa sugovornika je naprimjer
Drago Pilsel. Akademik Josip Peari o njemu pie: Drago Pilsel nam u Latinici
tvrdi kako mi moramo suditi svojima i tako dokazati da pripadamo zapadnoj
civilizaciji. Tako smo saznali da moete dokazati svoju pripadnost nekoj civilizaciji ako radite neto to nitko iz te civilizacije ne radi. Tako se nama Hrvatima
predlae da trebamo postati posebna civilizacija civilizacija idealnih sluga, civilizacija iji pripadnici mogu izvravati elje svojih gazda i prije nego im gazde
tako neto i narede. Civilizacija koja se nee ponosit svojim ratnicima, ve ih
zatvarati. Jer oni su i stvorili dravu mimo volje gazda iz svijeta. Hrvatska vlast
stvara civilizaciju sluganstva, Josip Peari, Hrvatsko slovo, 12. listopada 2001.
735 Za postizavnje eljenog uinaka dokazati krivnju bez suenja slue ureivake kare. Zato televzijska emisija Denisa Latina ne ide uivo i ona se emitira
tek onda kada se prikrajanjem doe do to mogue vee virtualizacije nekog
dogaaja ili procesa. (op. a.)
736 Posljednja Latinica bila je prilino zlonamjerna ve po svom pretencioznom
naslovu Zato nema heroja Domovinskog rata iako je sve ono to je poslije slijedilo upuivalo upravo suprotno. Nakon to je Domovinski rat nazvan takozvanim ili pak agresorskim, to je samo jo jedan u nizu blaenja Domovinskog rata
u HTV-ovoj propagandnoj nizanki. to je najbolje, ovakvo pretenciozna emisija
nije uope bila na tragu da dokae kako nema heroja Domovinskog rata pa mi
ostaje nejasno zato je tako naslovljena. Stoga ne u gubiti previe vremena
na njezinu analizu jer je svaki nepristrani gledatelj jednostvano moe smatrati
provokacijom. Manje ureivaka, vie politika HRT-a, Denis Vukoja, Hrvatsko
slovo, 9. studeni 2001.
465
pe obraniti, Borkovi je ukoena lica i ne trepnuvi odbrusio:

Tako da ste ga vi i Dejan Kouti doli braniti. Nato se prolomio
oduevljeni pljesak petnaestak gledatelja. Ne da je samo general Praljak ostao zapanjen, nego, vjerojatno i svi oni gledatelji
koji su 1991. ivjeli u Hrvatskoj, a sauvali mrvicu objektivnosti,
potenja i asti u sebi.
Te 2001. na istoj toj televiziji, za koju je teko znati zato jo
uvijek nosi u svom nazivu pridjev hrvatska, gledatelji su sluati
tvrdnje kako je dr. Franjo Tuman dogovorio pad Dubrovnika,
da Vukovar nije branjen zbog slanja oruja u Hercegovinu, zatim
ponovno u jednoj od Latinica i ne samo u njoj, mogli su saznati
da je cilj Oluje bio genocid nad Srbima, a da su branitelji gotovo bez izuzetaka, ako ne zloinci onda ipak nekakvi mranjaci. I
tako u krug, sve dok se pomou sugestivnih pitanja i poeljnih
odgovora heroji Domovinskog rata na televizijskom bojitu ne
pretvore u zloince.
Dodue, u stvaranju inverzne slike o Domovinskom ratu
nema nieg novog, jer je tzv. slobodni tisak i tijekom rata pomogao obrani i moralnoj vrstini puanstva istim ili slinim
priama. Meutim, est godina kasnije i nakon toga, na djelu
je vrsta sprega pisanih i elektronskih medija, politikih neoliberalistikih struktura, a od 2000. i izvrne vlasti u poticanju i promicanju svekolike revizije i slike Domovinskog rata. Agresija na
Hrvatsku nastavlja se drugim sredstvima ali ova put za razliku
od tvrde na djelu je meka sila.
Algoritam Model optuenika je: iz sugestivnih pitanja ili tvrdnji, montiranih priloga, naina voenja emisija novinara-tuitelja, slijedi poeljni odgovor pojedinca-optuenika ili manje skupine, ali i stvaranje projektiranog inverznog opeg dojma o nekom
dogaaju ili pojavi, kako bi se neizravno itatelja ili gledatelja
dovelo u poziciju preispitivanja, ili jo bolje promjene njegovih
pozitivnih uvjerenja ili pogleda o tom dogaaju ili pojavi.
737 TV Latinica: zato nema heroja Domovinskog rata primjer je najgrubljeg antihrvatskog politikog pameta koji vrijea dostojanstvo, moral, Domovinski rat,
Hrvatsku vojsku, prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franju Tumana i
ministra obrane pobjednike vojske Gojka uka. Frustrirajui i pomalo komini outsajderi puni strastvene srditosti zbog osobne nepotvrenosti te s puno
patoloke mrnje i tatine obruavaju se na dr. Franju Tumana i Gojka uka,
na dva najvea hrvatska politika i vojna velikana kao personikaciju hrvatske
drave. Heroji na TV ratitu, Ante Belas, Trogir, Hrvatsko slovo, isto.
738 Televizijska (zlo)djela, Hrvatsko slovo, 9.studeni, 2001.
739 Veini sudionika u tom poslu poglavito je elja oboriti u to blato i zgaziti osobu
i djelo predsjednika Tumana. Proglaava se ratnim izdajnikom, ideologom i
naredbodavcem genocida, krivotvoriteljem, diktatorom... Udarajui u njega,
znadu to dobro predvodnici pogroma, obara se na koljena sama ideja neovisne
i pobjednike Hrvatske. A kad narodu ogade njegove svetinje i ponos, lako ga
je uvjeriti da postoje neprispodobivo bolja dravno-pravna rjeenja. Pomutite
li mu otrinu razlikovanja rtve i napadaa, pristat e i na kolektivnu krivnju
i na zaborav. to je preduvjet za svaku novu kombinaciju monika i domaih
poslunika. Televizijska (zlo)djela, Hrvatsko slovo, isto.
GOSPODARI KAOSA
466
Primjer drugi Model proizvodnje ustaa, ili donkihotovski

sindrom Poeo je konani obraun s ratnim zloincima. Ako bi
itatelj moda pomislio da je to novinski citat nekog saveznikog
politiara nakon Drugog svjetskog rat, grdno bi se prevario. Tono
pedesetipet godina kasnije takav naslov osvanuo je u Globusu
15. rujna 2000. To je bio startni pucanj za poetak usklaene
medijsko-haake i raanovsko-mesievske hajke na branitelje i
Domovinski rat. Usporedno s tom hajkom, kao i u ranim devedesetim godinama odjeknula je nona eksplozija, ali ovaj put ne
na idovskom groblju i idovskoj opini, nego na antifaistikoj
spomen grobnici na Mirogoju. Odmah su tu bile televizijske
kamere, provjerena posluna novinska pera, neizbjeni predsjednik Stipe Mesi i njegov alter ego Ivan Fumi obznanivi tko je
ideoloki a sami time i stvarni poinitelj tog nedjela, nitko drugi,
nego povampirene aveti prolosti.
Dok se postupno odvijala ova pripremljena farsa, u Hrvatskoj
je po staroboljevikom receptu ve bio krenuo lov na ustae i
njihove sljedbenike. Retorika koja je bila u opticaju, prema rijeima predsjednika Matice Hrvatske Igora Zidia, obnovila je sjeanja na Viinskog. Zato e on ustvrditi: da nitko, propagirajui
faizam, nije, valjda, stvorio u Hrvatskoj toliko faista, zlikovaca,
ustaa, sljedbenika Mile Budaka i drugih desniara koliko ih je, u
dva-tri intervjua i tri-etiri pameta proizveo, u dane interegnuma i malo prije, boljeviki bunker-bureau. Ponovo se, prema
starim predlocima, piu optunice protiv Stepinca (Goldstein &
Goldstein), a u nastavku tvrdnje e upozoriti: Na jednoj kui u
Mihanovievoj, u sreditu Zagreba, parola: Gorjet(!) e klerofaisti. Njeno! Jednom su protiv Crkve, drugi proglaavaju faiste,
trei sude nadbiskupu, etvrti vade igice. Drugovi! Sretna Vam
Nova 1947!
Nita drugo ne preostaje, nego sve to stoiki podnijeti, i
stvorene nove strahove, i izmiljane nove faiste, ali i nove senza740 Gotovo istovjetan sluaj nonog miniranja dogodio se 18./19. prosinca 2004.,
kada je u Kumrovcu eksplozijom sruen spomenik Josipu Brozu Titu. Deurni
uvari revolucije ili jo bolje proizvoai faista poput Ivana Fumia i predsjednika Stipe Mesia, ali i neki novinarski komentatori i prije istrage utvrdili su da
je to ba njihovo nedjelo.
741 Nakon izbora 2000. miniran je spomenik antifaistikim borcima na Mirogoju
po istom KOS-ovom obrascu. Na licu mjesta se odmah pojavio predsjednik
Stipe Mesi i po prije poznatom Manolievom obrascu, ignorirajui presudu
Vojnog suda u Beogradu, a koja mu je morala biti poznata, pred kamerama
HTV-a, odmah prepoznao ideoloke poinitelje. Grobnicu su minirali isti ljudi
koji su po Zagrebu minirali i poetkom devedesetih, rekao je Mesi. A kako se
ne bi pomislilo da je Mesi mislio na KOS, odmah je nastavio da postoje imena
osoba za koje se znalo da su minirale neke objekte, to biva HDZ-ova vlast nije
htjela procesuirati. Sve je to trebalo posluiti novim vlastima kako bi u naponu
novih(?) ideja legitimirale budue poteze. Fotoreporter minirao je idovsku
opinu u Zagrebu, Markica Rebi, Hrvatski list, 6. sijenja 2005. str. 13.
742 Igor Zidi, razgovor, Hrvatsko slovo, 2. kolovoza 2002.
cije, jer nekome je silno stalo do stvaranja nemira u Hrvatskoj.

Ne smije se zaboraviti kao je nuan uvjet za odravanje determiniranog kaosa upravo neprekidna proizvodnja sila mraka i zla.
Ta sintagma u svojim nepoznatim metaforikim varijacijama nije
od juer, ona je na snagu stupila 1945. kad je poelo ubijanje i
progon politikih neistomiljenika, zatim 1971., da bi se zlokobno vratila sada na poetku treeg tisuljea.
Tekstovi i emisije u hrvatskim medijima, na poetku 21. stoljea, o klerofaizmu i endehaziji, neodoljivo, podsjeaju na srbijanske medije iz gazimestanskih vremena tj. u predveerje agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. I rukopis se nije promijenio, oigledno da ga pie ista ruka upravljana iz istog sredita.
Saenje ustakog kupusa u hrvatskom vrtu izgleda pogodno je
za sva vremena. Po kojem se modelu on proizvodi?
Inaica prva svjesna provokacija njezina ilustracija oituje se u podizanju spomen-ploe Mili Budaku u neprimjerenom
okruju, izvan zida koji okruuje Katoliku crkvu. Tom inu prethodilo je dvomjeseno zagrijavanje u hrvatskim medijima,
hoe li se ili nee postaviti spomen-obiljeje, tko su naruitelji,
to misle mjetani Lovinca i Svetog Roka, hoe li je ili nee Vlada
ukloniti spomen-obiljeje, potom je uslijedio apel stotinjak javnih osoba koji su traili obnovu procesa Mili Budaku, a drugi
ostavku naelnika opine Lovinac. Kad je atmosfera za i protiv dosegnula poeljnu razinu kontaminacije spomen-obiljeje
Mili Budaku postavljeno je 21. kolovoza, 2004., a u rano-jutarnjem prepadu policijskih specijalca po nalogu Vlade uklonjeno
est dana kasnije. I tako dok je turistika sezona bila u punom
743 Nono(!?) uklanjanje spomen ploe Juri Francetiu u Mili Budaku u izvedbi
Hrvatske vlade, svakako spada u tu kategoriju. Vukui paralelu izmeu tog dogaaja i ruenja spomenika Josipu Brozu Titu Ivica Marijai pie: Vlada RH koja
je jo neto manje od pola godine nou poslala bagere na spomen obiljeja
jednom drugom totalitarnom reimu, onom NDH, dakle uklanjala obiljeja jednog mranog razdoblja. Sad netko drugi anoniman die u zrak obiljeja jednog
drugog, isto tako mranog perioda. Naelno su se svi sloili oko teze Svetog Oca
da su nacizam i komunizam dva najvea zla (kurziv a.) u povijesti ovjeanstva.
I dok su se u Hrvatskoj suglasili kako je nacizam najvee zlo i zloin, oko naravi
komunizma nastale su i ostale otre podjele budui da je komunizam navukao
masku antifaizma kojim se pokuavaju potisnuti strani zloini nad hrvatskim
narodom. Ivica Marijai, Hrvatski list, 23. prosinca 2004. str. 10.
744 Zoran Vukman, Hrvatski list, 6. sijenja 2005. str.11.
745 Apel javnih osoba za obnovu sudskog procesa Mili Budaku francuska novinska
agencija France Presse 24. kolovoza 2004. objavila je pod naslovom intelektualci trae reviziju procesa hrvatskom Gebbelsu. Jutarnji list, 25. kolovoza 2004.
746 Lokalni HDZ trai ispriku i ostavku naelnika Opine Lovinac tako je Vjesnik
naslovio lanak . Prozvani naelnik je odgovrio da nee dati ostavku i ustvrdio
da u pozadini postavljanja spomen-obiljeja stoji lokalni ogranak HDZ-a i da je
u tome dobrano sudjelovao. Vjesnik, 24. kolovoza 2004.
747 Vijest o postavljanju ploe Mili Budaku prenijele su svjetske novinske agencije,
izraelski tisak, kanadska dravna televizija CBC, a na svoje Internet stranice stavio ju je i CNN. Jutranji list, isto.
467
GOSPODARI KAOSA
468
jeku, a Olimpijske igre koje su se odravale u Ateni na vrhuncu, u

Hrvatskoj je voena jo jedna bitka protiv populistike rigidne i
nacionalistike veine unutar vjernikog puka kako je to sluateljima Glasa Amerike objasnio Vjekoslav Perica. Medijska uloga
Perice u modelu proizvodnje ustaa nije sluajna, kao to nije
sluajno da je za glavnog optuenika prozvana Katolika crkva.
Nakon to je Jorge Ramos, prvi ovjek Opusa Dei u Republici
Hrvatskoj ustvrdio kako je najkatolikija zemlja u Europi Hrvatska istog dana dakle, 30. kolovoza 2004. Perica preko Glasa
Amerike uzvraa kako vodstvo Katolike Crkve ovdje u Hrvatskoj, toliko se razlikuje od pape Ivana Pavla II. i da za veinu ljudi
u Crkvi, naroito klera, rat jo traje pa se ona tj. Crkva ne moe
prilagoditi miru, ne moe biti optimistina i ne moe pomoi
drutvu da postane normalno.
Ovim Periinim intervjuom kao zadnjim kameniem u
mozaiku sluaja Budak operacija temeljena na svjesnoj provokaciji od ideje do izvedbe, njezini su tvoritelji vjerojatno ocijenili
vrlo uspjenom. Zato ima i razloga jer su se mnogi njezini akteri
osjeali pobjednicima: izmanipulirani kanadski iseljenici za aku
dolara ostvarili su poeljni publicitet, mediji jer su otkrili zlo i
do kraja se borili protiv njega, Vlada jer nije dopustila da Hrvatska bude zarobljena prolou ime je poloila ispit pred komisijom europskih determinista, a jedni gubitnik je Hrvatska, ona
748 Vjekoslav Perica je profesor povijesti Istone Europe na Sveuilitu Utah u Salt
Lake Cityu. Kao pristalica determinizma Perica je sukobe i ratove na prostoru
bive komunistike Jugoslavije okrstio religijskim pojmovima (the Clash of Religions): To je bio rat simbola. A onda je poeo rat mitova. Kategorikim svoenjem svega na nazivnik vjerskih i nacionalnih simbola i mitova, to postaje klju
za razumijevanje svih dogaanja oko raspada SFR Jugoslavije i nakon njega.
Osim toga, Perica uspostavlja tezu da se na prostorima bive komunistike Jugoslavije dogodio i vodio religijski rat. U igri su bile etiri glavne religije: srpsko
pravoslavlje, hrvatski katolicizam, bosanski islam, a etvrta je ta varijanta nekog
zajednitva, temeljena na mitu o bratstvu u i jedinstvu, oboavanju antifaizma
i Tita kao velikog heroja. Tu etvrtu, Titovsku religiju, Perica svrstava i oznauje
ka civilnu religiju. Potom objanjava: Ja sam ih namjerno prilino izjednaio,
jer su u sva etiri sluaja u pitanju neki lani bogovi. Poruka titoizma dovela
je ovog povjesniara do zakljuka da ideja bratstva i jedinstva nije ideoloka, ni
marksistika, ve religijska. (...) Blagonaklono za tu svoju religiju tvrdi: Ipak je u
sutini stvar funkcionirala humano, da ne kaem religijski humano. Nikola Mate
Roi, isto, str. 179. i 187.
749 Da se blagonaklono ne gleda na hrvatsku kao najkatolikiju zemlju Europe
pokazao je doktor povijesti Vjekoslav Perica. Raspadom Jugoslavije dogodio
se revival triju religija. Zaustavljen je jaki trend sekularizacije koji je uinio da
se neprestano smanjivao broj ljudi koji vjeruju u Boga i prakticiraju vjeru, kao i
broj mladih ljudi zainteresiranih za to da budu sveenici (priziv na istraivanja
don Ivana Grubiia!). Padom komunizma poelo se govoriti o nekom naglom
i masovnom vjerskom preporodu... I sad odjednom imamo 90 posto katolika
u Hrvatskoj! U tom revivalu, po sudu dr. Perice, Franjo Tuman je dizajnirao
katoliku Hrvatsku, kada su hrvatski nacionalisti vladali u partnerstvu s hrvatskim biskupima, i kad su svi htjeli biti dobri Hrvati i dobri katolici. Nikola Mate
Roi, isto. str. 189-190.
469
razapeta, jer su joj prethodna tri pobjednika otvorili nove rane

na grudima.
U pobjednikoj atmosferi nad Hrvatskom nitko nije posluao
trezveni glas starice Marije Vrkljan, koja ivi dvadesetak metara
od postolja spomen-obiljeja u mjestu Sveti Rok, koja je novinaru na pitanje to misle i to ljudi govore? odgovorila, Tko
govori kada vie nikoga i nema. Evo, tu u mojoj kui ivjelo je
dvedesetijedan, a sada sam ja ostala sama. To je tragedija sine, a
ti mene za neke spomenike pita!
I tako Hrvatska, ne svojom krivnjom bez Budaka od najkatolikije zemlje Europe po scenariju determinista ostade prividno i dalje jedini bastion oba zla dvadesetog stoljea faizma i
komunizma.
Inaica druga pouzdani izvor koliko je samo puta u hrvatskim tiskovinama itatelj mogao u uvodu neke senzacije,
iskonstruiranog dogaaja ili neprovjerene objede mogao proitati sintagme, prema pouzdanom izvoru ili izvoru bliskom
vladi, odnosno neimenovanom izvoru u Bruxellesu. Gdje se
prema tim silnim pouzdanim izvorima Feral Tribuna, Nacionala,
Slobodne Dalmacije, Novog lista, Jutarnjeg lista, Globusa, Veernjeg lista sve skriva general Ante Gotovina teko je nabrojiti.
U ovom sluaju zamka zvana pouzdani izvor nije u nabrajanju
svih moguih i nemoguih mjesta boravka generala Ante Gotovine, nego je u determiniziranoj matrici jednoumlja koja treba:
stotine puta napisati kako su Hrvati protjerali iz republike srpske
krajine, s ili bez navodnika, to iako je, u ovom sluaju ak nije ni
vano, koliko su vane rijei etniko ienje, a jo vanija brojka
od 200 000 prognanih Srba. Svi su prognanici neduni, bar je to
razumljivo samo od sebe, a jedni koji je kriv to je hrvatski general
Ante Gotovina. Za optuivanje Hrvatske za etniko ienje(!?) i
tzv. progon Srba iz Hrvatske, danas brojnim hrvatskim medijskim
jurinicima nije potrebna nikakva Vojna enciklopedija iz Beograda niti Bulajievi izvori, jer imaju na raspolaganju mnogobrojne
pouzdane izvore. Nepouzdanost Bulajievih izvora i enciklopedijskog mita o hrvatskoj genocidnosti pretoenoj u brojku od
700 000 srpskih rtava vie nikoga razumnog ne mogu obmanuti, kao to to mogu dananji mistini, nevidljivi, sveznajui, ali
prije svega pouzdani dounici.
Jedan od takvih pouzdanika posluio je Slobodnoj Dalmaciji da objavi senzacionalnu vijest o skrivanju generala Ante
Gotovine u Hrvatskom kulturno-drutvenom centru u Norvalu.
Odmah se u tu priu ukljuio neizbjeni Globus sa svojim istraiteljima, a i ostala medijska utolika subraa. Za dodatno osiguranje uvjerljivosti u ovom, ali i u drugim sluajevima, svi oni na
750 Konano bi trebali pasti zastori boljevizma, urica Lieb, Glas Koncila 22.
kolovoza 2004.
GOSPODARI KAOSA
470
razne naine uz pouzdanog pouzdanika neizbjeno su ugradili i

konstatacije poput pria se ili neki misle kako bi itatelju sugerirali kako to nije njihovo, nego od nekoga posueno miljenje,
oni samo to prenose i nita vie, pa tko kupi, dobro kupio. Teko
se bilo oteti dojmu da je to veliko otkrie od mnogobrojnih tobonjih mjesta boravka generala Ante Gotovina, osim stvaranje
nove afere moralo imati i neku drugu manje vidljivu namjeru.
Kad mediji primjenjuju recept pouzdani izvor, koje oni, kako
kau, zbog novinarske slobode ne mogu i ne smiju otkriti, onda
je posve sigurno da je u pitanju koktel sainjen od lai i istine
koja je tek nuni dodatak da bi ga itatelj mogao popiti.
Nema opasnije lai od one koja je pomijeana s istinom, jer
se ona kao dio cjeline ne moe odvojiti i itatelj to god zagrabio uvijek e je izvui, a nakon konzumacije ostaje gorak ukus
da tu nema niega. Ali tu je bit igre. Najcjenjenija zamka vojnih
doktrina je natjerati protivnika, a u informacijskom ratu itatelja
(gledatelja) da vodi borbu protiv niega, a kod determinista to je
vrlo omiljeni postupak. Stalno natjeravati protivnika da se bori
oko niega, jer ga se tada lako moe dovesti u stanje potpune
nemonosti, besmisla, frustracije, jednostavno u stanje koje se
pukim izrazom iskazuje kao borba protiv vjetrenjaa, odnosno,
dovesti pojedinca i narod u stanje donkihotovskog sindroma.
Uradak novinarke Slobodne Dalmacije i istraiteljskog tima
Globusa s pozivom na pouzdane izvore osvanuo je kao lanak
17. veljae 2002. u kanadskom The Ottawa Citizen s podnaslovom:
Hrvatski izvjetaji govore da se bivi general skriva u Ontarijskom
seocu. I kako pie Vinko Grubii da ako bi netko to htio pobijati
morao bi se upustiti u raspravu ne s kanadskim novinama nego s
hrvatskim izvjetajima. Ali isto tako naznaava Grubii, to se
ne bi moglo traiti ni od hrvatskih slubenih diplomatskih predstavnitava da pobijaju svoje vlastite izvjetaje, da reagiraju protiv vlade koju predstavljaju i zato rezignirano zakljuuje: Eto tu
su razlozi da nam se daleko tee boriti protiv slubene Hrvatske,
nego li to je jo juer bilo protiv jugoslavenske dravne antihrvatske propagande.
Da je aktualna protuhrvatska propaganda u izvedbi domaih medija sosticiranija a time i opasnija od one nekadanje
jugoslavenske dokaz je upravo lanak u Slobodnoj Dalmaciji o
Norvalu i generalu Anti Gotovini. Kljuna rije za odgonetanje
namjere lanka je u rijei luburievski. Naime, takav je paualni
pridjev Hrvatskom drutveno-kulturnom centru u Norvalu prilijepila novinarka Slobodne Dalmacije. Moe se pretpostaviti da
dotina nije znala u kakvu se igru uputa, ali to se ne moe nika751 Original podnaslova je: Croatian reports say ex-general hiding in Ontario hamlet. Izvori protuhrvatske propagande su u Hrvatskoj, Vinko Grubii, Hrvatsko
slovo, 15. veljae 2002.
752 Vinko Grubii, Hrvatsko slovo, isto.
471
ko rei i za urednika, jer je putanjem lanka igru svjesno prihvatio. A koja je bit te igre? Hrvatski drutveno-kulturni centar u
Norvalu, kojim upravljaju hrvatski franjevci, uvijek je bio otvoren
svim Hrvatima, bez obzira na bilo kakvo politiko ili koje drugo
uvjerenje ili kakvu pripadnost. Zato je kao neko u vremenima
iz ezdesetih godina 20. stoljea ba taj centar olako proglaavan
luburievskim. Naime, kako pie Vinko Grubii za blagdan Sv.
Ante, tj. obino na prvi godinji piknik u tome se Centru okupi
ponekad i oko 15 000 Hrvata. Po determiniziranom pristupu
slijedi logian zakljuak, budui da je Centar luburievski svo
to silno mnotvo okupljenih Hrvata mora da su odreda sve sami
luburievci. Kad se to postiglo, odmah su stvorene i okolnosti
da je onaj tko boravi kod luburievaca i sam luburievac. Iz
ovako iskonstruiranog logikog slijeda gdje su A i B jednako C,
znai da je general Ante Gotovina automatski luburievac. Ali
slijed determinizirane logike tu ne staje. Kako su postrojbe kojima je zapovijedao general Ante Gotovina oslobodile Knin, pa on
time na neki nain simbolizira i konanu pobjedu nad srpskim
agresorom. Ako se takav general proglasi luburievcom onda
se podrazumijeva da bi trebao biti i zloinac, ako je tomu tako,
onda bi i postrojbe koje su ule u Knin trebale biti zloinake, a
slijedom toga i cijela Hrvatska vojska. To je dokaz da je Hrvatska nastala na zloinu ustvrditi e proizvoai etiketa i skrivai
pouzdanih izvora. Nije potrebno ni naglaavati kako u sluaju
Haaga i kojekakvih Blewitovih stvaranja okolnosti, svjedoenja
Stipe Mesia, i obrane Ante Nobila, takva etiketiranja ne samo
da su vana nego su i presudna u nametanju hipoteke zloinakog pothvata. Prema tome ona mala od kuine u Slobodnoj
Dalmaciji moda nije nita razumjela od igre u koju se upustila,
ali to je ne ini manje odgovornom u stvaranju novih crnih legenda o hrvatskom obrambenom ratu. Ako se i na nju mogu
odnositi Kristove rijei Oprosti joj Gospode jer ne zna to ini, to
se nikako ne moe odnositi na urednika te tiskovine ili to je jo
vanije na njegove nalogodavce, koji u svom deterministikom
zanosu nikako ne odustaju od stvaranja odgoenog kaosa u
osloboenoj Hrvatskoj.
Stotine i stotine puta ponovljena brojka od 200 000 prognanih Srba, u kontekstu etikete luburievac a uz pomo pouzdanih izvora model proizvodnje ustaa u duem razdoblju kako su
uvjereni ratnici meke sile mora poluiti rezultat.
Inaica trea provokator i njegova uloga u stratekom cilju
nametanja kolektivne krivnje Hrvatima medijski deterministi i
njihovi domai politiki patroni, ne preu ni od toga da u svakom
trenutku i gotovo na svakom mjestu pokau kako vode borbu
753 Vinko Grubii, Hrvatsko slovo, isto.
754 Rijei Vinka Grubiia, Hrvatsko slovo, isto.
GOSPODARI KAOSA
472
ne protiv bilo kakvog protivnika, nego takvog kojeg vie nema

nigdje u Europi, osim u Hrvatskoj. Zato tog protivnika protiv kojega se oni bore nastoje prikazati kao nazadnjaku, retrogradnu,
reakcionarnu snagu u hrvatskom drutvu. Taj ljuti protivnik nije
pojedinaan ili skupinski beznaajan, nego je on brojan i krije se,
vjerovali ili ne, u hrvatskoj braniteljskoj populaciji i cjelokupnoj
dravotvornoj opciji. A meu njima koji su odreda reakcionari
nije mali broj onih su stvarni ili potencijalni faisti. Stalna politiko-medijska borba protiv virtualnih reakcionarno-ustakih
snaga ima za posljedicu da determinizirana svjetska mo, poglavito ona europska moe manipulirati s jednom malobrojnom
dravom, na nain kakav eli i kad eli.
Posebno poglavlje u medijskoj patologiji proizvodnje reakcionarnih i ustakih snaga bili su prosvjedni skupovi u organizaciji
Stoera za obranu digniteta Domovinskog rata. Izvjetaji, komentari i reportae s prosvjeda (veljaa 2001.) na splitskoj rivi na
kojem se okupilo gotovo 200 000 ili na Trgu bana Josipa Jelaia
u Zagrebu (listopad 2001.) na kojem je bilo vie od 50 000 ljudi,
otkrivaju ulogu provokatora, a ne samo neshvatljiv, iracionalan
odnos medija prema svakoj javnoj i otrijoj manifestaciji nezadovoljstva vlau. Namijenjena i(ili) projektirana uloga medija
kao meke sile nije zato da se bavi razlozima prosvjeda, uzrocima
duboke krize i podijeljenosti unutar hrvatskog drutvenog bia,
a jo manje da se suosjea s braniteljima i cijelim jednim naratajem koji je proao svoj krini put u obrani domovine, nego da
sluei determinizmu u borbi protiv snanog i mnogobrojnog
reakcionarnog protivnika. Njega je najlake savladati ako ga se
demonizira, a to se pak postie ako mu se pronae neto da ga se
moe optuiti kao ruitelja poretka. Po provjerenom udbakom
receptu za to su najpodesniji provokatori.
Sprega novinara i provokatora u udruenom zloinakom
pothvatu protiv reakcionarnih snaga odve je jednostavna.
Pripremljeni novinari za ljuti boj dolaze unaprijed sa zadanom
tezom i s predrasudom kako je rije o primitivnim desniarima a
i faistima. Taj pristup samo je sirova operacionalizacija teorijske
postavke europskih determinista o endemskom nacionalizmu.
Zato na prosvjednom bojitu novinare Globusa, Nacionala,
Jutarnjeg lista, Novog lista, ali i televizijske kamere, kao u dobra
stara udbaka vremena, nije nita drugo zanimalo, nego provedba organizirane potrage za ustaama i nacionalistima. Nakon
to je meu desetke i desetke tisua prosvjednika, provokatorska
skupinica (njih ne vie od etiri pet) posadila ustaki kupusa u
obliku slike Ante Pavelia i (ili) ustakog znakovlja, a to medijski tragai lijepo zabiljeili, bitka protiv reakcionarnih snaga s
nekoliko fotoaparatskih bljeskova i kratkog zujanja televizijske
755 Mediji protiv naroda, Zoran Vukman, Hrvatsko slovo, 26. listopada 2001.
473
kamere je dobivena. I tu nastaje tipini hrvatski paradoks, dok su

se govornici na skupovima uzalud trudili pokuavajui oajniki
upozoriti na teko moralno, socijalno i politiko stanje nacije, sutradan i danima nakon prosvjeda u medijima je iz svake napisane
ili izgovorene reenice izbijala prikrivena predrasuda i otvorena
optuba prema prosvjednicima. I ne samo to, mediji su prosvjednicima svjesno pristupali kroz rasistiku politiku antropologiju,
koju su poetkom 20. stoljea utemeljili glavni ideolozi determinizma, tako to su ih podijelili na dinarski, primitivniji i onaj urbani proeuropski element. Ali ni tu paradoksu nije kraj, medijski
stvarajui politiki stereotip o postojanju reakcionarnih snaga
u biti problem za Hrvatsku tek nastaje, jer se virtualno stanje o
ustakom kupusu projicira kao dominatno i pae istinito tumaenje stvarnosti. I tako ne netko drugi, nego novinari i urednici
vlastitom narodu nameu hipoteku zloina, posredno dokazujui
da teorija endemskog nacionalizma nije samo teorija.
Osim ubaenih pojedinanih provokatora i onih u manjim
skupinama, hrvatska praksa promovirala je i to da paralelni prosvjedni skupovi budu u funkciji provokacije.
Primjer prvi nekoliko dana nakon prosvjednog skupa na
splitskoj rivi gdje se okupilo pet posto stanovnitva Hrvatske,
na Markovom trgu u Zagrebu (ispred sjedita Vlade i Sabora) u
organizaciji nekoliko braniteljskih udruga koje nisu sudjelovale
na prosvjedu u Splitu uprilien je takoer prosvjedni skup. Stoer
za obranu digniteta Domovinskog rata i Drutvo Domovinskog
ponosa i asti na elu s generalom Jankom Bobetkom ogradili
su se od tog skupa i izjavili kako nee biti prisutni. Svrhovitost
toga skupa nakon onoga u Splitu zaista je bila upitna. Meutim,
kako je zapadno zanimanje za zamrene hrvatske prilike nakon
prosvjednog skupa u Splitu poraslo, a mnogi su svjetski mediji
izvijestili o tom dogaaju, planeri odgoenog kaosa u Hrvatskoj
morali su neto poduzeti. Nesvjesno ili svjesno na ruku su im ili
organizatori zagrebakog prosvjednog skupa. Da je tomu tako
pokazuje injenica da su nakon njega u nekim svjetskim medijima objavljena slika koja pokazuje dvojicu mladia koji diu desne ruke, tj. slue se faistikim pozdravom. Sluajno u pozadini
vidi se drugi ovjek koji u rukama dri veliku sliku predsjednika
dr. Franje Tumana. Kako su jednostavno ali umjeno i namjerno
inscenirani faistiki pozdrav u prvom planu i Tuman u pozadini! To nita drugo ne znai nego da je tvorac hrvatske drave,
njezin prvi predsjednik i sam faist. Iako je svakom upuenijem,
bar u Hrvatskoj, poznato da je dr. Franjo Tuman bio antifaist,
756 Za usporedbu to je isto kao da se u Berlinu okupilo vie od etiri milijuna Nijemaca, ili u Rimu tri milijuna Talijana. (op. a.)
757 Te braniteljske udruge okupljene u Republiku koordinaciju udruga proisteklih iz Domovinskog rata, prethodno su se ogradile od zakljuaka prosvjeda u
Splitu (!?) i najavile da e pred javnost izii sa svojim zakljucima.
GOSPODARI KAOSA
474
ta slika ostavlja na neupuenog naivnog, a poglavito inozemnog

itatelja i gledatelja odreen dojam, emotivnu asocijaciju. Osim
toga, budui da skupina od nekoliko desetaka tisua ljudi, predstavlja zamalo prosjek cijelog drutva, malim manipulacijama ak
i sa dvije ruke podignute na faistiki pozdrav i jednom slikom,
dokazuje se da su svi sudionici prosvjeda bili faisti, a posredno
i da je cijelo drutvo zatrovano ideologijom faizma.
Primjer drugi takoer, nakon splitskog prosvjednog skupa
19. veljae 2001. na Trgu bana Josipa Jelaia kao protuprosvjed
odran je skup u organizaciji etrdesetak, nevladinih udruga pod
nazivom jedan dan za pravnu dravu. Zamiljen je kao mirni
prosvjed, a prethodila mu je peticija koju je prema izjavi organizatora potpisalo oko sedamnaest tisua graana. Na prosvjed
protiv prijetnji nasiljem i za funkcioniranje pravne drave odazvalo se od dvije-tri do petnaest tisua graana, ovisno o novinaru
procjenitelju. Predstavnici tih nevladinih udruga, poput Vesne Teeli, Zorana Pusia, akademika Ivana Supeka i drugih, govorili su
o nasilju, ljudskim pravima i slino. Zaokupljeni tobonjom moguom erupcijom nasilja u Hrvatskoj, kao posljedicom splitskog
skupa nisu vjerojatno namjerno zamijetili transparent koji im je
stajao gotovo ispred nosa i na kojemu je pisao Nacionalizam
prestaje sa smru drave. O tom sosticiranom nasilju nad cijelim
jednim narodom i dravom govornici nisu prozborili ni slova.
To navodi na zakljuak da je prosvjed na Trgu bana Josipa Jelaia ponajprije bio glas one pseudointelektualne javnosti, koja
se samo pro forme a eli distancirati od navodnog primitivizma
braniteljskih prosvjeda, a u biti se eli obraunati s nezavisnom
i demokratskom dravom Hrvatskom. Koliko je samo opasan taj
lani intelektualizam! Vie od svega i od govornika i od friziranih
medijskih izvjea govori transparent, koji se ne sluajno tamo
naao, to se je sve htjelo s tim skupom, i pseudointelektualnim
lamentiranjem o nasilju i pravnoj dravi. eli se smrt dravi i
to ne bilo kojoj, nego Hrvatskoj. U tomu je simbolika napisa na
transparentu i njegovog pojavljivanja na sredinjem trgu glavnog grada Hrvatske. Za bolje poznavatelje hrvatske zbilje to nije
bilo iznenaenje, budui da je iz tog istog pseudointelektulanog
kruga ve ranije bila putena teza kako je svaka dravotvorna
758 Skup u Zagrebu nije postavljao pitanje o medijskom nasilju HTV-a, mnogih
tiskovina koji govore o zloinakoj organizaciji, ratnim zloincima koji slobodno eu. Naravno, zaboravivi pritom da je netko zloinac tek kada ga sud
u pravno valjanom postupku proglasi zloincem.(...) Danas kada je puno toga
stvar imagea, u dijelu javnosti kao da je in, kako se u slengu, kae biti na tom
prosvjedu. Meutim, je li netko na tom skupu (skup nevladinih udruga op. a.)
pomislio i postavio pitanje o duevnim bolima, ali ovaj put zaista bez navodnika tih ljudi. Naime, ispada da su srcem krenuli u zloine te da su oni koji su taj
rat izazvali te ga osmislili jo 1986. a na Gazimestanu 1989. i najavili, jednaki u
krivnji za rat. Verbalno nasilja na kontra mitingu, Saa Karlovi, Hrvatsko slovo,
23. veljae, 2001.
475
ideja kod Hrvata dio zloinake ideologije. Uzrono-posljedina

veza skupa, transparenta i teze vodi do toga da se Hrvatska iz
1990. oznai kao zloinaka i da kao takva mora umrijeti.
Da nita u determinizmu nije sluajno, pokazuje i to da se gotovo istovjetna teza moe nai u srpskoj Strategiji realne prijetnje
iz 1993. gdje pie Hrvatska je kao drava osuena u dugoj agoniji umrijeti. Dakle, nema nikakve razlike izmeu srpskog stratekog cilja i stavova hrvatskih pseudointelektualnih sljedbenika
okupljenih na Trgu bana Josipa Jelaia dana 19. veljae 2001.,
kao i onih europskih determinista koji su otvoreno govorili da su
protiv Hrvatske drave na poetku njezinog osamostaljenja.
Fenomenologiju modela proizvodnje ustaa, ili donkihotovski
sindrom sa svoje tri inaice svjesna provokacija, pouzdani izvor i
provokator i njegova uloga vrlo razlono opisao je novinar Slobodne Dalmacije Duko izmi Marovi dajui opis opsesivne vezanosti za hrvatski faizam Viktora Ivania. Za njega kao upornog,
neumornog i tipinog medijskog proizvoditelja ustaa od 1990.
pa nadalje, Marovi pie: No, koliko takve tvrdnje Ivaniu donose? Vrlo mnogo! Prvo, oslobaaju ga od obveze svake sustavnije
analize fenomena o kojemu pie, jer to je faizam zna se. Drugo, opravdavaju i najbizarnija njegova pretjerivanja te izostanak
svake samokontrole i ljudskog obzira, on samo reagira na europski neprihvatljive pojave! A pri tako grubom terenskom radu
nema ni uvjeta za normalna graanski obzir, ni instrumenata za
preciznija mjerenja... Napokon, osigurava mu monopol na antifaizam, Jer ako je o faizmu progovorio najranije i najtvre to je
najvanije, pritom je itavo desetljee bio nepogreiv veinski
e mu paket antifaistikih dionica pripasti ako ve ne na osnovu nasljedstva, a ono pak po osnovi dosljednosti... Izravnim
rjenikom Duko izmi Marovi odgovorio je tko i kako u Hrvatskoj proizvodi faizam, a time i donkihotovski sindrom i zato on
naglaava: Lani je antifaizam la na djelu, iju se snagu nikad ne
smije podcijeniti. Jer ona je tolika da djelotvorno proizvodi faizam
i tamo gdje ga nema (kurziv a.). Ako su faistike potjernice logine, antifaistike su nedopustive... Komunistika ljevica koja
je na antifaizmu izgradila civilizacijski ugled to nije shvatila, i
ve bi i to bio dovoljan razlog njezina silaska s povijesne scene. A
taj je problem malo gdje jo aktualan kao u Hrvatskoj. Ponajvie
zbog naina na koji se hrvatska ljevica obraunala sa hrvatskim
faistima... no, razornu snagu Ivanevieva malograanskog antifaizma ne moe objasniti ni puka dijalektika malograanske
lai, ni sva opa mjesta iz povijesti ovdanjih sukoba.
Medijski uzgajivai ustakog kupusa oito nisu ni pokuali
razumjeti to im je kolega Marovi htio rei, pa je u hrvatskom
759 Malograanski antifaizam... i njegovi neprijatelji, Duko izmi Marovi, Slobodna Dalmacija, Forum, 9. studenog 2003.
GOSPODARI KAOSA
476
medijskom prostoru i dalje otvoren lov na faiste, odnosno na

klerofaiste, to je pouzdan znak da trea faza determinizma
neumoljivo nastavlja svoj hod.
Primjer trei Model suprotstavljanja autora i kritiara
ara
glede
psihologije, ne postoji jedinstvena denicija nasilja jer ne postoji
jedinstveno miljenje o njegovom uzroku i razvoju. U najirem
smislu rijei, nasilje je mentalni fenomen koji se oituje kao najnegativniji oblik komunikacije. U dananjem je drutvu teko pobjei nasilju, budui da je ono, u determiniranom kaosu postalo
poeljnim i neophodnim operatorom. Nasilje vreba svugdje na
ulici, u koli, tramvaju, na sportskim borilitima, ali ponajvie s
televizijskih zaslona. Ne samo to ga tu ima najvie, nego je
nasilje koje dolazi preko televizije i najraznovrsnije. Da je tomu
tako svakodnevno potvruje Hrvatska televizija.
Sluaj prvi Naizgled bezazlena tema Kuda ide hrvatski
lm, bila je povod za provoenje jo jednog pomno smiljenog
i realiziranog medijskog nasilja nad gledateljima, gostima i vlastitom profesijom, a koje je, u emisiji Forum 6. travnja 2004.
demonstrirao urednik i voditelj Tihomir Ladii, jedan od tri HTVove perjanice determiniziranog novinarstva.
Da ni ovoga puta urednikova namjera nije bilo slobodno
objektivno diskutiranje o najavljenoj niti ikojoj drugoj temi, ve
obraun s politikim neistomiljenicima u svrhu postizanja odreenog politikog uinka vidjelo se ve po izboru gostiju, ali i
po itavom nizu novinarskih radnja koje su prethodile emitiranju
emisije.
Ladiievi gosti te veeri bili su novinarka Branka Smen
i lmski redatelji Zrinko Ogresta i Vinko Brean, te predsjednik
odbora za Kulturu Hrvatske stranke prva (HSP) Anton Mate, koji
760 O utjecaju televizije na odgoj mladih provedena su brojna istraivanja. Tako
saznajemo da u tijeku samo jednog sata televizijskog programa za djecu i
mlade moete izbrojiti do 25 scena nasilja. Do zavretka osnovne kole svako
dijete na ekranu vidi izmeu 8 i 12 tisua ubojstava i vie od 100 tisua scena
nasilja svake vrste, a do 18. godine prosjeno e dijete provesti vei dio svog
ivota gledajui televiziju, nego u bilo kojoj drugoj pojedinoj aktivnosti, izuzev
spavanja. U podrujima gradskog sredita, jedna od tri obitelji koristi televiziju
kao neprestanu pozadinu veine drugih aktivnosti. Djeca koju odgaja televizija imaju potekoa u komunikaciji s drugom djecom, malo itaju i slabiji su
uenici, a emocionalne potekoe ne pokuavaju razrijeiti u obitelji nego u virtualnoj stvarnosti televizije ili videoigara. Nevenka Gaparovi, Veritas, prema
Glasu Koncila, 22. veljae 2004.
Pojedina istraivanja pokazuju kako dijete u prvih 15 godina ivota na televiziji vidi 85 000 ubojstva. Ako bismo krenuli u dublju analizu TV programa ili
raunalnih igara (vojni psiholog David Grossman tvrdi kako nasilne igre ue
malodobne ubojice kako ubijati), teko bismo mogli zakljuiti da u njima ima
ita pozitivno. Nasilje iz virtualnog svijeta sve vie nadahnjuje nasilje u stvarnosti pa se time poinju ruiti barijere koje dijele realnost od kcije. Stvarnost
virtualnog nasilja, Glas koncila 25. travnja 2004.
761 Ostala dva su: urednik i voditelj ve spomenute Latinice Denis Latin i urednik
i voditelj Nedjeljom u dva Aleksandar Stankovi.
477
uredniku i gostima nije bio zanimljiv kao lmski strunjak jer je

po profesiji slikar, nego kao organizator distribucije amerikofrancuskog lma Harrisonovo cvijee. Radi se o lmu vrhunske produkcije koji je snimljen 1999. i koji je kritika ali i publika u
svijetu povoljno primili. Iako su hrvatski distributeri bili upoznati
da se radi o ponajboljem lmu na temu Domovinskog rata nesklona politika (Ministarstvo kulture) uinili su sve da hrvatska
javnost o lmu praktino nije znala nita sve dok distribuciju
poetkom 2003. nije organizirala stranka Hrvatski istinski preporod (HIP). Iako lm vrlo dojmljivo prikazuje strahote stradanja u
Vukovaru i Slavoniji tijekom agresije na Hrvatsku, neskloni mediji
prikazivanje lma popratili su gotovo sa aljenjem.
Umjesto da se te veeri pokua odgovoriti na pitanje zato hrvatski gledatelji zbog smiljenog propusta mjerodavnih nisu mogli vidjeti jedan izuzetan lm strane produkcije o Domovinskom
ratu, nego je voditelj namjerno sukobio svoje goste potaknuvi
niz pitanja i napada na Antona Mateu. Pri tom zajednikom
juriu na jednog ovjeka, suprotno svim pravilima novinarske
struke, i sam se voditelj prikljuio pa je emisija umjesto diskusije
poprimila formu unakrsnog ispitivanja, kako to pie Glas Koncila. Vrhunac isljeivanja dogodio se kada je Mateu servirana
unaprijed pripremljena stupica u obliku neoborivog dokaza.
Naime, najprije je emitirana prethodno snimljena izjava redatelja Elija Chouraquija da prava za distribuciju Harrisonova
cvijea u Hrvatskoj nije prodao nikome, naroito ne nekoj ekstremistikoj politikoj stranci. Taj dokaz optube, Ladiiu je omoguio da ignorira Mateeve pokuaje argumentiranja, postigavi
i to da se posve zanemari upit zato Chouraqui uope govori da
lm distribuira ekstremistika politika stranka. Nije odve teko
rekonstruirati kao je nastao taj montirani dokaz o ekstremizmu
jedne hrvatske stranke. Ladii ili netko tko igra u njegovom
timu nazvao je redatelja, koji o distribuciji lma nije upoznat i ne
mora biti, jednom rijeju nema pojma, budui da to radi netko
tko je zato ovlaten (zaduen) i sugestivno mu postavio pitanje:
Molim vas, hoe te li odgovoriti kako to da u Hrvatskoj va lm
ovlateno prikazuje jedna ekstremistika stranka. Naravno da
na takvo pitanje slijedi jedini mogui odgovor: Film u Hrvatskoj
nisam prodao nikome, naroito ne nekoj ekstremistikoj politikoj stranci. Nakon toga slijede kare i odsijeca se sve to je viak
ostatak razgovora koji je prethodio i koji je nastavljen nakon
poeljnog inkriminirajueg odgovora redatelja. Tako to rade
psi medijskog rata na Hrvatskoj televiziji.
762 Harrissonovo cvijee je lm redatelja Elija Chouraquija, s holivudskim zvijezdama Andie McDowell i oskarovcem Adrienom Brodyjem u glavnim ulogama.
763 Tko podrava reirani medijski kaos?, Davor Maek, Glas Koncila, 19. svibnja
2004.
GOSPODARI KAOSA
478
Kada je gledateljima preko ekstremistike stranke odaslana

poruka da je lm nezakonito doao u sumnjive ruke uslijedio je
pokuaj dovoenja u dvojbu same teme lma realistian prikaz
srpskih zloina u Vukovaru. U tu svrhu, potom je prikazan isjeak
iz Harrisonovog cvijea u kojem strani reporter glavnoj junakinji govori kao su svi oni Hrvati, Srbi, pravoslavci, katolici, isti
Prvo pucaju, pa onda pitaju. I ovdje su montaerske kare kratkovidnice s Prisavlja odigrale dodatnu glavnu ulogu. Premda
se u lmu upravo dolaskom glavne junakinje na teren demantira taj stereotipni stav meunarodne zajednice, na kojem ona
bjeei od vlastite odgovornosti, insistira i dan danas, i unato
tome to je Anton Mate odmah zaprepateno reagirao na zlonamjerno vaenje iz konteksta, voditelj i gosti su se, ne ekajui
odgovor uglas obruili na Matea sugerirajui da lm Hrvatsku
zapravo prikazuje u negativnom svijetlu.
U ovom sluaju nedvojbeno se potvruje tvrdnja da deterministi opstaju jedino uz pomo inverzije (n-1). Film upravo kao nijedan dosad snimljeni, a poglavito ne onaj holivudske produkcije
rui stereotipe o jednakosti krivnje i teze o istovjetnosti protagonista na prostoru zvanom biva Jugoslavija. Zato je uz pomo inverzije i novinarskih kara sve mogue, pa i vratiti sve na poetak,
sugerirajui da se ne moe pobjei od unaprijed zadane krivnje.
Tu ne pomae ni Hollywood, ni najbolji glumci iz njegovog prvoligakog tima, ni nagrade koje je dobio, ne pomae nita, jer sud
ne donose gledatelji koji nisu imali mogunosti vidjeti lm, nego
sud namee nasilnim putem uigrana determinizirana televizijska
momad. Ona najbolje umije kako gledatelje uvjeriti da najbolji
i najpoteniji lm o Domovinskom ratu to nije, nego naprotiv u
njemu se toboe Hrvatska prikazuje u negativnom svjetlu. Za
takvu inverziju i virtualnu stvarnosti, potrebne su samo jedan
telefon, jedne kare i jedan voditelj determinist kojemu je omogueno da sa orujem iz arsenala meke sile provodi nasilje nad
cijelim jednim narodom, bez imalo srama i stida.
U ovoj emisiji taj voditelj sa svojim gostima nije dao odgovor
na najavljenu temu Kuda ide hrvatski lm, ali je jasno pokazao
kuda ide i gdje je hrvatsko novinarstvo. Takvi neprofesionalni
novinarski nastupi ne donose nikakve posljedice njezinim autorima, nego naprotiv zbog dobro obavljene zadae dobivaju nove
voditeljske uloge kao to je Tihomir Ladii 2004. promaknut u
voditelja jednosatne emisije Otvoreno. Dodue, u poplavi TVsadraja s protuhrvatskom tematikom na nacionalnoj televiziji,
nije neto neuobiajeno, jer u vremenima kajmaka i marmelade,
ekshibicionizam izuzetno odanih vojnika determinizma promoviranih u TV-zvijezde ta emisija bila je tek kap u moru neukusa,
dekadencije i vlastite degradacije, ali je dovoljno indikativna da
bude zabiljeena kao jedan od modela medijskog ratovanja,
gdje je do izraaja dola sirova, prozirna, ali djelotvorna zlopo-
479
raba moi, neprofesionalnosti i samovolje u hrvatskim medijima.

Pouka reirani medijski kaos ne bi bio mogu bez jake i dobro
organizirane politike potpore, kako one unutar Hrvatske ali jo
vie one vanjske.
Sluaj drugi to je potaknulo voditeljicu Hloverku NovakSrzi da u emisiji TV dvoboj (veljaa 2002.) suprotstavi autora i
kritiara Goldsteina mlaeg autora knjige Holokaust u Zagrebu
i gospodina Glavinu, arhivistu Kaptolskog arhiva, to ona najbolje zna. Meutim, ovakvim izborom voditeljica Novak-Srzi je
nainila najgrublji previd i medvjeu uslugu svima koji su se
sporili s profesorom Goldsteinom. Namjera ili neznanje jedne
od najeksponiranijih HT-ovih uzdanica dvoboj je unaprijed
uinila izvjesnim, jer je mlaem i, pred kamerama iskusnijem, s
puno utakmica u nogama, ali i vjetijem govorniku omoguila
relativno lagano poentiranje. Kako pie Mihovil Donat, ne zbog
toga to profesor Glavina ne bi imao argumenta, ili ih ne bi znao
uporabiti, nego zato to je televizija dinamian medij, a dvadesetominutna emisija ne doputa ira obrazlaganja i educiranja.
Dvoboj (emisija) u kojoj jedan od sudionika unaprijed gubi
bitku, zato jer mu je sudac (voditelj) pitolj napunio orcima
pokazuje barem tri stvari. Prva, da je dvoboj bio u pismenom
obliku ili u dvosatnoj emisiji, vrlo je izgledno da prednost na
strani profesora Goldsteina ne bi bila tolika. Zato nema nikakvog
opravdanja za voditeljicu jer je morala znati kakvu emisiju vodi i
to komu omoguuje. Druga, koja slijedi iz prve, a to je, da je voditeljica Novak-Srzi namjerno omoguila profesoru Goldsteinu
da pred hrvatskom javnou oblati kardinala-blaenika Stepinca.
Trea, to je svojstveno determiniziranoj mekoj sili od svega
uiniti zabavu pa i od ozbiljnih tema koje trae iskljuivo smislen i dostojanstven pristup.
Poduka ovog neravnopravnog dvoboja po obrascu i dva
loa ubie Miloa je pred HT-ove vukove ne izlaziti s dobrim
namjerama, nego s dobro pripremljenom obranom.
Sluaj trei televizijski cirkuski spektakl ne bi bio atraktivan
da u njemu izmeu glavnih toaka ne sudjeluju klaunovi s kraim ali zato vrlo efektnim nastupima. Kad je Raanova laicistika
vlada, odmah nakon dolaska na vlast krenula u razbijanje hrvatskog obavjetajnog sustava, mediji su dali svoju potporu tom
projektu pokrenuvi aferu o prislukivanju novinara u vrijeme
deset godina mraka. U toj predstavi klaunovsku ulogu igrala je
novinarka Nacionala Jasna Babi, privukavi nevjerojatnu me764 Tko se boji kria, tragovi mu smrde, Mihovil Donat, Hrvatsko slovo, 15. veljae
2002.
765 Novinarka Jasna Babi kroz tiskovine u kojima pie, kontinuirano vodi specijalni rata dezinformacijama, a ponajvie kriminaliziranjem Hrvatske vojske
i Domovinskog rata. Zato Jasna Babi nije uhiena, Marko Marini, Hrvatsko
slovo, 16. studeni, 2001.
GOSPODARI KAOSA
480
dijsku pozornost. Zato ba ona? Izbor nije bio sluajan, jer je

trebalo pokazati javnosti mi smo ponovo tu nae se vrijeme
vratilo. Zato je uprilien medijski spektakl da Jasna Babi poalje
takvu poruku jer je bila najpogodnija za to, budui da je prije demokratskih promjena (1990.) redovito posjeivala Kockicu gdje
je bio smjeten Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske i
stoer KOS-a kojeg je vodio Slavko Malobabi. Ondje je prema
pisanju Marka Marinia najee boravila u uredu Radenka Radojia, koji je hrvatskoj javnosti poznat kao pripadnik obavjetajno-propagandne grupe Opera, koja je za cilj imala voenje specijalnog rata protiv Hrvatske drave. Ta injenica sam po
sebi nametnula je potrebu da ona postane predmetom praenja
hrvatskih obavjetajnih slubi. Takva odluka nala je ubrzo svoje
opravdanje jer dotina novinarka objavljivala dokumente oznaene stupnjem vojne ili dravne tajne, a u jeku najeih velikosrpskih napada na Hrvatsku (1993.) susrela se kako je ona sama
rekla u emisiji na HTV-u (13. studenoga 2001.) s nadreenim
Ivanu Stamboliu, inae voi teroristike organizacije Labrador
u Beogradu(!?), i razgovarala s njime.
I ovdje kao i u svim sluajevima inverzija je potpuna. Umjesto da mediji napadnu obavjetajne slue, ako nisu pratile Jasnu
Babi i postave pitanje pravosudnim institucijama zato nije
uhiena, HTV organizira cirkusku predstavu zbog injenice da je
hrvatska obavjetajna sluba radila svoj posao. Bilo bi zanimljivo
to bi urednici HTV-a odgovorili na pitanje: Kao bi amerike obavjetajne slube NSA, CIA ili DIA postupile da se bilo koji ameriki dravljanin i(ili) novinar, poznat po objavljivanju povjerljivih
dravnih dokumenta u jeku teroristikog napada na New York i
Washington u Afganistanu susreo s jednim od voa Al-Qaide? Za
razliku od predvidivog pae sigurnog postupka sigurnosno-pravosudnog sustava Sjedinjenih Amerikih Drava, u Hrvatskom
medijskom cirkusu predstava, s klaunovskom ulogom novinarke
Jasne Babi, nagraena je pljeskom! Ne samo to, nego je u 2004.,
vjerojatno kao nagradu dobila novo radno mjesto u nekada popularnom Veernjem listu.
766 Novinarka Jasna Babi nije usamljen sluaj. Ulogu klauna u tiskanim medijima
igra Denis Kulji. O njemu Stipan Bunjevac pie: gospodar ljudskih sudbina,
koji u nekoliko redaka optuuje i presuuje bez suda (u svojim kolumnama
u Globusu) gazi ljudsko dostojanstvo, moralni ugled, profesionalni, obiteljski,
prijateljski svakog koga uzme na zub javno poruuje pravnoj dravi Hrvatskoj
da iz njega nee izvui ni rije pa makar po njega poslali pun kombi policajaca. No, njemu se dive, on je glavni, sa strahopotovanjem mu prilaze, on je u
sreditu pozornosti, publika uzvikuje Bravo! jer ga se u podsvijesti boje zbog
njegovog medijskog nastupa. A on se milujui bradu smije jer zna da svaka njegova predstava ulijeva strah i trepet. Stipan Bunjevac, Hrvatsko slovo, 5. travnja
2002.
767 Vidi Poglavlje 1.
481
Model suprotstavljanja autora i kritiara
ara
proizvodi poseban
oblik medijskog nasilja jer se svjesno manipulacijama suspendira dvostrani kanal u komunikaciji. Posljedica toga je da se kobni
nasilni tragovi prisutni u medijima, lukavo izdiu na pijedestal
nedodirljivosti, kao bi iza arene kulise neozbiljnosti, neodgovornosti i neistinitosti novinarstvo sluilo jednom svjetonazoru
i iskljuivo jednoj politikoj opciji, onoj koja je u zagrljaju determinizma.
***
Sad kada je postalo razvidnije tko su i po kojim modelima ratuju
medijski deterministi u Hrvatskoj i protiv nje, moe se ustvrditi
da e se ratovi budunosti voditi propagandom i nadzorom javne rijei. Tko nju bude nazirao, a Hrvatska je samo jedan od primjera, taj e tumaiti istinu, onu virtualnu, i pomou nje vladati
dravama i narodima. Kao to zorno pokazuju hrvatski determinizirani mediji, to nije bilo na HTV-u ili Jutarnjem listu, nije se ni
dogodilo! Naprosto, novinari su vojnici sadanjosti i budunosti,
a medijski prostor bojno polje. I to se Hrvatima dogodilo? Dobili
su mnoge bitke na bojnom polju pa i one zavrne oslobodilake, ali sada post bellum gube od vlastitih medijskih jurinika. Isto
onako kako su poetkom rata redomice padali hrvatski gradovi i
sela, sad padaju svi oni koji su ta sela i gradove oslobodili, ne od
metka, nego od etiketa zvale se one govor mrnje ili verbalni
delikt nije bitno, koliko je bitno da protuhrvatski domai i meunarodni udrubeni, pijunski i promidbeni osvajaki odredi,
uspjeno, gotovo bez otpora uutkavaju svaku slobodnu misao
u jednom malobrojnom narodu i to onom kojeg je Petrov nasljednik nazvao narodom nade.
Kako se Hrvatska moe obraniti u medijskom ratu i od determinizirane inverzije vrjednota sauvati svoju opstojnost na politikoj karti svijeta? Nikako drukije nego se oduprijeti medijskoj
obmani, da prolost i budunost nisu bitni, a da sve to nam treba
je ovaj trenutak, ova virtualna sadanjost. U bitki koja Hrvatima u
iduih desetak godina (do 2015.) tek slijedi, preporuka moe biti
samo jedna ne dozvolite da vam deterministi inverzijom izbriu povijest, a osobito onu s kraja 20. stoljea ako se to dogodi
prestat e te postojati! A da bi se tome uspjeno oduprli, a time i
dalje postojali osvijetlite svoje dostojanstvo!
Poglavlje 7
CIJELI SVIJET JE BOJNO POLJE
ovjeanstvo ima 50 posto izgleda da preivi 21. stoljee. To je

tvrdnja jednog od najpoznatijih astroziara sira Martina Reesa
koju on iznosi u svojoj knjizi Nae posljednje stoljee.
e. Razmie
ljanje i znanstvene kalkulacije o opasnostima koje prijete od
biotehnologije, asteroida, kataklizmikih uinaka zagrijavanja,
nuklearnih katastrofa ili novih bolesti dobile su i zajedniko ime
znanost sudnjeg dana. Katastronih proroanstava bilo je
mnogo kroz ljudsku povijest, i ona se gotovo sva nisu ostvarila.
Orwellova 1984 samo je izuzetak. Njezina paradigmatinost lei
u tome to je 1984. godina bila poetak jednog procesa jo nezabiljeenog u cjelokupnoj povijesti ljudskog roda. Naime, u tom
procesu prvi put e se dogoditi da u jednom narataju ukupnost
proizvedenih znanja bude manja od onoga koje e u vremenu
tog istog narataja biti izgubljeno, zaboravljeno ili e naprosto
nestati. Uzrok? Globalizacija kao ujednaenje. Mnogi jezici, kulture, identiteti i vrjednote kao akumulatori dosadanjeg sveukupnog ljudskog znanja, pred ruilakom stihijom globalizma e
nestati.
Hoe li se ovjeanstvo, nakon to determinizam zavri pohod na vjeru otaca, svesti na Tarzanovsku civilizaciju u kojoj
e se komunikacija kao esemesovski oblik odvijati samo s etiri
rijei Ja Tarzan, ti Jean?
Globalizacija zapravo devastira pojedinane identitete. Ona
eli progutati prepoznatljive due i svesti ih na razinu pojednostavljene globalne uniformiranosti. Globalizacijom se krade ono
materijalno, ali se nastoje ukrasti i due. Bez due ili identiteta u
globalnoj selendri svi ostaju neprepoznatljivi kao pripadnici po-
483
768 HTV-teletext, 11. sijenja 2005.
GOSPODARI KAOSA
484
jedinih kultura. Gdje i prema emu onda svijet koraa? Gotovo

sigurno prema vremenima u kojima e on cijeli postati bojno
polje. To je moda razlog zato sir Martin Rees daje relativno
malo izgleda da ovjeanstvo preivi 21. stoljee. No, stvarnost
uspostavljanja ljudskog kraljevstva bit e ipak bitno drukija od
onoga to deterministi prieljkuju, propovijedaju i emu se nadaju. Mnogo je nagovjetaja da e stara povijest igrati mnogo
znaajniju ulogu od one koju su joj namijenili tehnokrati neoliberalizma. Uvrije
Uvrije eno miljenje uoblieno u doktrinarnom naelu
determinizma Dobro pobjeuje
uje ponekad, a zlo uvijek! nee biti
uvjerljiv razlog da dobar dio ovjeanstva igra na zlo, kako bi

pripadao pobjednikoj strani. Jest da takva pobjednika strana
pie povijest, ali onu iskrivljenu, inverznu koja je vazda povrna,
lana i nitavna.
Tri ideologije koje je determinizam proizveo faizam, nacizam i komunizam s kojima se ovjeanstvo ve suoilo, bile su
razliite pa ak i meusobno suprotne. No, one kao i neoliberalizam danas poklapaju se u jednoj toki nijeu Boju stvarnost
i istinu. Sve su to ideologije bez Boga i protiv Boga. Izraz su cininoga i okrutnog ateizma koji pomou determiniranog kaosa
pokuava stvoriti novi svijet, novog ovjeka, nainjenog ne na
sliku Boju nego prema idejama utemeljenima na pogrjenome
pojmu naroda, nacije i drutva. Svijet bez Boga nee postati rajem, kao to to deterministi zamiljaju, nego paklom.
Zato bitka posljednjih vremena koja je pred ovjeanstvom
nije u tvarnoj dimenziji sukoba nego u duhovnoj. ovjek je u
velikoj napasti da ostane na razini zabave panem et circenses.
Novovjeki deterministi slijede rimske careve koji su nezadovoljni
puk drali pod svojom vlau dajui mu kruha i igara. Kranstvo
to rui, oslobaa ovjeka od tog zla, otvarajui mu put spasenju
preko rtve, u ljubavi s Bogom, jer: Ne ivi ovjek samo o kruhu,
nego o svakoj rijei to izlazi iz Bojih
jih usta. Ako Bog nije na prvom
mjestu, onda je sve ostalo u ivotu na krivom mjestu. Budui da
je tvarna dimenzija sukoba poimanje, ocjenjivanje i posjedovanje onda je duhovna posjedovanje, zadovoljenje i vladanje.
Put za pobjedu u toj dimenziji sukoba izgraen je prije gotovo
dvije tisue godina. Nakon neuspjeha sa napau posjedovanja
i zadovoljavanja tjelesnih potreba, avao je izvukao kartu vladanja. Ponudio je Isusu vlast i slavu u zemaljskom kraljevstvu
ako mu se samo pokloni. Dok je Bogoovjek odgovorio: Odlazi,
Sotono!, vlast i slava i dalje su veoma velika i neodoljiva napast
769 Ovo razmiljanje nije nikakvo nesuvislo trabunjanje, niti je pak miljenje oslonjeno na nekakve iracionalne strahove, niti je miljenje izvedeno iz animoziteta
spram jednog nezaustavljivog procesa, ve prosvjed protiv globalne amerike
moi koja svima na kugli zemaljskoj eli nametnuti svoja pravila. Globalizacija,
nacionalne drave, regionalizacija, identitet, Dr. Anelko Milardovi, Slobodna
Dalmacija, veljaa, 2000.
Poglavlje 7: Cijeli svijet je bojno polje ...
485
za ovjeka kojoj teko odoljeva. Deterministi znaju da je ovjek

spreman prodati Boga i svoju savjest, iznevjeriti svoje moralno
dostojanstvo, da postigne ili zadri vlast. Zato njima nije teko
mijenjati demokratski izabrane vlasti, udarima, novcem, medijima, dovesti, ili bolje reeno dati vlast kome oni hoe, onima koji
e sluiti njima i njihovim sebinim interesima, a ne onom kome
bi trebali svom narodu i svojoj zemlji.
1. Uzroci zato cijeli svijet postaje bojno polje

Trei pohod determinista na Europu, nakon onog prvog 1789.
(Francuska revolucija) i onog drugog 1917. (Oktobarska revolucija), s 1941. kao njegovim zavrnim inom, otpoeo je u Beu 9.
srpnja 1991. famoznom sjednicom socijalista Europe. Prethodio
mu je sastanak u oujku iste godine na kojem su glavi europski
deterministi raspravljali kakav stav zauzeti prema zemljama koje
su izale i socijalizma. Zakljueno je: strategiju nastupanja
usmjeriti preko socijalistike, a ne demokranske internacionale
budui da je vizija ovih potonjih po njihovom vienju nespojiva
s buduom raskranjenom Europom koju treba izgraditi. Na
Bekom sastanku ovo ope strategijsko polazite uoblieno je u
slijedea naela: (1) socijalisti u zemljama iza eljezne zavjese
nemaju jai utjecaj, pa iako su komunisti u pozadini, oni su jo
uvijek jaki i treba igrati na njih, na nain da ih se reciklira. Drugim
rijeima, treba ih ponovo upotrijebiti, kao to se koriste sekundarne sirovine u proizvodnom procesu, tj. preruiti ih u socijaliste, a nee biti potrebno ni dugo uvjebavanje za izvikivanje
parola kao to su demokracija, ljudska prava i sloboda medija;
(2) na svaki nain treba sprijeiti rast demokranskih snaga i
njihovu armaciju; (3) gospodarska kriza, manjak novca i nemogunost izvoza, prisilit e bive komunistike zemlje na zaduivanje, to e otvoriti prostor da se privatizacijom pokupuje sve
od banaka do plodnog zemljita; (4) to se tie multinacionalnih
drava (Sovjetskog Sveza, ehoslovake i Jugoslavije), ne dopustiti njihov raspad, a ako se to dogodi onda po unionistikom
principu, novonastale drave prisiliti da ostanu multinacionalne
(princip multi-kulti), kako bi se lake osvojila vlast, a time i upravljaki mehanizmi nad njima.
Ova naela postala su temelj najvanijeg suvremenog politikog projekta plana o ujedinjenoj Europi pod jednom vladom
kojoj e biti podreene sve vlade drava, njihovi parlamenti i
zastupnici lanica EU-a kao su to napisali Christopher Booker i
770 Pad komunizma 1989. zajedniki je projekt zapadnih determinista i istonoeuropskih laicistikih disidentskih krugova, a ne kao to neki to pripisuju Katolikoj Crkvi, napose Ivanu Pavlu II. Papi Poljaku.
771 Nakon toga dogodio se raspad demokrana u Italiji, dok komunisti ostaju na
istim pozicijama, pod novim oznakama.
GOSPODARI KAOSA
486
Richard North u svojoj knjizi Velika prijevara Tajna povijest Europske unije. Jedno je san o jedinstvenoj vladi u Europi, u kojoj
ivi 500 milijuna ljudi razliitih naroda i jezika, kultura i tradicija,
istiu autori knjige i dodaju kao je druga stvar hoe li takva vlada
u stvarnosti uistinu biti demokratska i koliko je to uope bitno
vizionarima i kreatorima Europske unije. U knjizi je opisan i neuspjeh predstavnika Europske zajednice da sprijee osamostaljenje Hrvatske i Slovenije 25. lipnja 1991. i sauvaju Jugoslaviju.
Meu ostalim, u tu je svrhu Europska zajednica darovala beogradsku saveznu vladu s oko 700 milijuna ekija (dananji euri op.
a.), navode autori.
Svijet se neprekidno nalazi pod pritiskom strategijske zamisli
Zastraivanja ili smanjivanja napetosti, a koju su prema Harmelovom izvijeu iz 1967. usvojile sile NATO-a, otkad je Sovjetski
Savez postigao nuklearni paritet. Ali da je zastraivanje zakazalo
znailo bi samo jedno da bi taktiko atomsko oruje najavilo
apokalipsu. Meutim, privid je ponekad vaniji od onoga to
jest. To su Amerikanci isprobali u medijskom ratu protiv Iraka, pa
je u konanici bilo svejedno je li Sadam Husein imao oruje masovnog unitenja ili ne. Njegova paradigma je u tome da djeluje
bez da ga se uporabi.
Sjedinjene Amerike Drave napadom na Irak otvorile su vrlo
dugu fazu asimetrinog voenja rata. Gotovo je nemogue denirati to predstavljaju iraki svakodnevni napadi. Jesu li oni gerilska oslobodilaka borba ili terorizam? U to svrstati veliki broj
lanova Baath stranke, ljude odane Sadamu, mnogobrojne skupine mudahedina, sunitske ali i ijitske vjernike, koji ameriku
prisutnost u Iraku smatraju okupacijom. Washington je u Iraku,
unato tome to to javno ne priznaje poinio groznu pogrjeku,
koja e u budunosti biti plaena visokom cijenom. Tako velikom
da e u pitanje doi i sam opstanak zapadne civilizacije. Moda
ovo izgleda previe katastrono. Ali ako se postavi pitanje: Je li
tzv. borba protiv terorizma umnoila broj terorista? bez sumnje,
odgovor je potvrdan prije svega meu mladim naratajem. Za
predvieni plan irenja demokracije anglosaksonskog tipa dugorono je izgubljeno jedno strateko gravitacijsko podruje.
Grjeka je pojaana i time to je dobar dio Zapada uvjeren da
je borba protiv terorizma stvarno kriarski rat. To pak postaje
najvei grijeh, koji je mogu u umijeu voenja politike jedne
772 Christoper Booker bio je novinar The Sundy Telegrapha, a objavio je vie knjiga
meu kojima i The Games War. Richart North donedavno je bio ravnatelj ureda u Europskom parlamentu koji se bavi prouavanjem demokratskih procesa
i razliitostima Europe. Knjigu, Velika prijevara Tajna povijest Europske unije
objavio je zajedniki londonski i newyorki nakladnik Continuum International
Publishing Group Academi. HINA je objavila kratki saetak knjige 23. lipnja
2004. ali je zanimljivo da nijedne novine u Hrvatskoj nisu to prenijele kao ni
elektronski mediji, osim Prvog programa Hrvatskog radija.
velesile. Osim toga pokazuje se tonim da su ideolozi determinizma kidnapirali ne samo vladu Sjedinjenih Drave, nego i sve
vlade europskih sila. Zato glavna pokretaka snaga irakog rata
nije samo nafta, iako je ona tu itekako bitna, nego je to njegova
druga, metazika strana. Ona ista koja ve vie od desetljea pokree ratove od jugoistoka Europe preko Afganistanu do Iraku, a
sutra e ih nastaviti u Siriji ili Iranu. Radi se o viziji, nekoj vrsti poslanja kako zavladati svijetom. Njezini tvorci nisu vlade, ni ove
ni one drave, pa ni najmonije, nego je to djelo determinizma.
Pesimizam povjesniara Paula Kennedya glede budunosti Iraka proistie upravo iz spoznaje da su nastali supstancijalni
i dugoroni problem Sjedinjenih Drava s arapskim svijetom koji
se nee tako lako rijeiti. Snage bijesa i frustracije su previe
jake, od Alira do Indonezije. Sjedinjene Drave snose za to
najveu krivnju, jer su svojim agresivnim nastupanjem latentno
stanje bijesa i frustracija unaprijedile i rasplamsale, te dodatno
pogorale situaciju. Nade za mir oko sredita Puta svile gotovo
da i nema.
2. Scenariji ratova budunosti

Kada je poetkom devedesetih godina 20. stoljea Sameul Huntington, docent na Harvardu, osniva revije Foreign Policy, objavio svoja razmatranja glede Sukoba civilizacija mnogi su njegova razmiljanja smatrali previe kategorinim i katastronim. Razmiljanja kod mnogih, zbog politiko-medijske indoktrinacije o
novoj sivoj fazi vjenog svjetskog mira izazvala su sumnjiavost
i nevjericu. Meutim, hardvardski je profesor kao glasnogovornik
determinizma samo obznanio da se plan o uspostavi svjetske hegemonije vie ne uva u tajnim pretincima determinizma. Ideja
o ideolokom ratu svjetskih razmjera uistinu se mogla initi kao
znanstvena fantastika. Mogla je, da globalizam kao ideologija
ve nije poela istiti sve koji joj se ne poklone ili priklone. Zato
Huntingtonov sukob civilizacija nije nita drugo nego pokuaj
opravdanja etnikog ienja planetarnih razmjera, koje je na
paradigmi laboratorijskog uzorka zvanom biva Jugoslavija, na
poetku 21. stoljeu uslijedilo du maginog Puta svile.
(1) Huntingtonov sukob budunosti
nosti Sveopi rat u koji bi bile
umijeane stoerne drave svjetskih civilizacija vrlo je nevjerojatan, ali ne i nemogu, pie posveeni telal determinizma. Takav,
bi se rat, tvrdi on, mogao razviti iz eskalacije rata na razdjelnici
izmeu skupina iz razliitih civilizacija, te bi najvjerojatnije uklju-
487
773 Paul Kennedy, britanski povjesniar, direktor je meunarodnih sigurnosnih

studija na amerikom sveuilitu Yale. Postao je poznat s jednom od svjetskih
najbolje prodavanih knjiga Uspon i pad velikih sila.
774 Amerika vanjska politika, Grozna pogreka, Carolin Emcke i Gerhard Sprl,
Der Spiegel, Hamburg, 5. sijenja 2004. Carolin Emcke i Gerhard Sprl
GOSPODARI KAOSA
Slika 21. Granice izmeu kranstva i islama od 8. do 17. stoljea. Izvor: Hrvatski vojnik, rujan 1998.
str. 14.
488
ivao muslimane s jedne strane i nemuslimane s druge strane.

Eskalacija postaje vjerojatna ako se astohlepne muslimanske drave nadmeu u pruanju pomoi svojim zaraenim istovjernicima. Ona postaje manje vjerojatna ako sekundarnim i tercijarnim
srodnim zemljama nije u interesu da se same duboko umijeaju
u rat. Promjena ravnotee snaga izmeu civilizacija i njihovih
stoernih drava opasniji je izvor globalnog meucivilizacijskog
rata. Po ve ustaljenom inverznom obrascu determinizma (n-1)
krivnju za mogui sukob planetarnih razmjera Huntington ne
okrivljuje astohleplje zapadne sile koje eli nadzirati i(ili) prisvojiti ono to nije njihovo, nego islamske drave (dodir kranstva
i islama kroz povijest slika 21.) koje hoe zatiti svoje, na primjer,
naftna bogatstva.
489
Huntigton zna da dominaciju Sjedinjenih Amerikih Drava

na globalnoj razini ne mogu osporiti islamske zemlje, nego Kina.
Zato on i tvrdi da ako se proces uspona i sve vee prodornosti
Kine nastavi, taj bi najvei igra u povijesti ovjeka meunarodnu stabilnost poetkom 21. stoljea mogao izloiti golemom
stresu. Pojava Kine kao dominantne sile u Istonoj i Jugoistonoj
Aziji bila bi suprotna povijesno shvaenim amerikim interesima,
zakljuuje Huntigton.
S obzirom na taj ameriki interes, Huntigton scenarij mogueg sukoba Sjedinjenih Drava i Kine ima slijedei slijed:
Uzroci i poetak sukoba Godina je 2010. Ameriki su vojnici
otili iz Koreje, koja je sada ponovno ujedinjena, i Sjedinjene su
Drave znatno smanjile svoju vojnu prisutnost u Japanu. Tajvan
i kontinentalna Kina postigli su nagodbu prema kojoj Tajvan i
dalje uglavnom uiva de facto nezavisnost, ali izriito priznaje
suverenitet Pekinga te je uz pokroviteljstvo Kine primljen u
Ujedinjene narode prema modelu koji je 1946. primijenjen kod
Ukrajine i Bjelorusije. Iskoritavanje naftnih izvora u Junom
kineskom moru nastavlja se ubrzanim tempom, uglavnom pod
okriljem Kine, iako u nekim podrujima pod vijetnamskom vlau
djeluju amerike kompanije. Budui da joj je samopouzdanje
poraslo zbog novih mogunosti iskoritavanja njezine moi, Kina
objavljuje da e uspostaviti potpuni nadzor nad cijelim morem
nad kojim je oduvijek svojatala suverenitet. Vijetnamci se tome
suprotstavljaju pa izbija sukob izmeu kineskih i vijetnamskih
pomorskih snaga. eljni osvete zbog ponienja pretrpljenog
1979. Kinezi upadaju u Vijetnam. Vijetnamci apeliraju na ameriku pomo. Kinezi upozoravaju Sjedinjene Drave da se ne mijeaju. Japan i druge azijske drave oklijevaju. Sjedinjene Drave
kau da ne mogu prihvatiti kinesko osvajanje Vijetnama, trae
ekonomske sankcije protiv Kine te alju jednu od preostalih malobrojnih operativnih skupina nosaa zrakoplova u Juno kinesko
more. Kinezi to osuuju kao povrjedu kineskih teritorijalnih voda
i pokreu zrane udare protiv operativne skupine. Nastojanje
glavnog tajnika UN-a i japanskog premjera da se pregovorima
postigne prekid vatre ne uspijeva i borbe se proiruju na druga
podruja Istone Azije. Japan zabranjuje koritenje amerikih
baza u Japanu za djelovanje protiv Kine, Sjedinjene Drave se ne
obaziru na zabranu pa Japan objavljuje neutralnost i stavlja baze
u karantenu. Kineske podmornice i zrakoplovi s kopnenih baza
na Tajvanu i kontinentalnom dijelu nanose ozbiljne udare amerikim brodovima i objektima u istonoj Aziji. U meuvremenu,
775 Huntigton ovdje polazi od jasno izreenog kineskog stava o jednoj Kini i dva
politika sustava.
776 Tamo gdje je nafta tamo obvezatno moraju biti i amerike naftne kompanije.
Pouak koji Sjedinjene Drave primjenjuju ve gotovo sto godina.
GOSPODARI KAOSA
490
kineske kopnene snage ulaze u Hanoj i okupiraju velike dijelove

Vijetnama.
Psiholoki uinci rata Budui da i Kina i Sjedinjene Drave
posjeduju rakete s nuklearnim glavama kojima mogu jedna drugoj ugroziti teritorij, dolazi do implicitnog neodlunog stanja, i
ta se oruja ne koriste u ranim fazama rata; Meutim, bojazan od
takvih napada postoji u oba drutva i osobito je snana u Sjedinjenim Dravama. Zbog toga se mnogi Amerikanci poinju pitati
zato su izloeni takvim opasnostima. Zar je vano ako Kina kontrolira Juno kinesko more, Vijetnam ili ak cijelu Istonu Aziju?
Otpor ratu je posebno jak u jugozapadnim saveznim dravama
SAD-a, u kojima prevladava hispansko stanovnitvo, i njihovi stanovnici i vlade kau ovo nije na rat i pokuaju se ograditi po
uzoru na Novu Englesku u ratu 1823. Poto su Kinezi konsolidirali
svoje poetne pobjede u Istonoj Aziji, ameriko se miljenje poinje kretati u smjeru kojem su se Japanci nadali 1942. trokovi
osujeenja tog najnovijeg svojatanja hegemonijske moi preveliki su; nagodimo se pregovorima o okonanju tih sporadinih
borbi ili lanog rata koji se odvija u zapadnom Paciku.
Proirenje ratnih sukoba Meutim, rat u meuvremenu utjee na glavne drave drugih civilizacija. Indija iskoritava priliku
koju joj Kina prua svojim angamanom u istonoj Aziji te pokree razorni napad na Pakistan kako bi potpuno unitila nuklearne
i konvencionalne vojne potencijale te zemlje. Napad je isprva
uspjean, ali se tada aktivira vojni savez Pakistana, Irana i Kine
pa Iran pritjee Pakistanu u pomo sa suvremenim i usavrenim
vojnim snagama. Indija potpuno zapinje u borbama protiv iranskih postrojbi i pakistanskih gerilaca, pripadnika razliitih etnikih skupina. I Pakistan i Indija pozivaju arapske drave u pomo
pri emu Indija upozorava na opasnost od iranske prevlasti
u jugozapadnoj Aziji ali poetni uspjesi Kine protiv Sjedinjenih Drava potiu jake protuzapadne pokrete u muslimanskim
drutvima. Islamistiki pokreti, noeni posljednjim kohortama
muslimanskog vala mladei, obaraju, jednu za drugom, malobrojne prozapadne vlade u arapskim zemljama i Turskoj. Provala
protuzapadnih osjeaja izazvana zapadnom slabou dovodi do
masovnog arapskog napada na Izrael koji vrlo smanjena amerika est ota ne uspijeva zaustaviti.
Bitka za vanjski strategijski krug Kina i Sjedinjene Drave
nastoje osigurati podrku drugih kljunih drava: Kako Kina
postie vojne uspjehe, Japan se nervozno poinje pridruivati
Kini, mijenjajui stav s formalne neutralnosti na prokinesku
pozitivnu neutralnost, a zatim poputajui zahtjevima Kine po777 Oigledno Huntigton aludira na Aliju Izetbegovia koju je on izgovorio nako
to su JNA i srpske paravojne snage razruile bosansko-hercegovako selo Ravno u rujnu 1991. u napadu na Dubrovnik.
staje zaraena strana na strani Kine. Japanske snage zauzimaju

preostale amerike baze u Japanu, i Sjedinjene Drave uurbano
evakuiraju svoje postrojbe. Sjedinjene Drave objavljuju blokadu
Japana, ameriki i japanski brodovi sporadino se sukobljavaju
u zapadnom Paciku. U poetku rata Kina je predloila Pakt o
meusobnoj sigurnosti s Rusijom (inaica pakta Hitler Staljin).
Meutim, uinak kineskih uspjeha na Rusiju suprotan je njihovom djelovanju na Japan. Mogunost kineske pobjede i potpune
kineske prevlasti u istonoj Aziji uasava Moskvu. Rusija kree u
protukineskom smjeru i poinje jaati svoje postrojbe u Sibiru, a
brojni kineski naseljenici u Sibiru ometaju te pokrete. Kina zatim
vojno intervenira kako bi zatitila svoje sunarodnjake i okupirala
Vladivostok, dolinu Amura i druge kljune dijelove istonog Sibira. Borbe izmeu ruskih i kineskih vojnika u srednjem Sibiru
rasplamsavaju se, a u Mongoliji, u kojoj je Kina ranije uspostavila
protektorat, izbijaju pobune.
Kontrola nad izvorima nafte i pristup tim izvorima od sredinje je vanosti za sve strane u sukobu. Unato velikim ulaganjima u nuklearnu energiju, Japan jo uvijek u velikoj mjeri ovisi o
uvozu nafte, to jaa njegovu sklonost prema nagodbi s Kinom
i osiguravanju dotoka nafte iz Perzijskog zaljeva, Indonezije i Junog kineskog mora. Tijekom rata, dok vlast u arapskim zemljama
preuzimaju militantni islamisti, isporuke zaljevske nafte Zapadu
smanjuju se na minimum pa stoga Zapad postaje sve ovisniji o
ruskim, kavkaskim i srednje azijskim izvorima. Zbog toga Zapad
intenzivira svoja nastojanja da privue Rusiju na svoju stranu i
podri Rusiju u proirenju kontrole nad naftom bogatim muslimanskim zemljama na njezinom jugu.
U meuvremenu, Sjedinjene Drave ustro nastoje mobilizirati punu podrku svojih europskih saveznika. Iako pruaju
diplomatsku i ekonomsku pomo, europske su zemlje nesklone vojnom angamanu. Meutim, Kina i Iran strahuju da e se
zapadne zemlje naposljetku svrstati uz Sjedinjene Drave, kao
to su Sjedinjene Drave naposljetku pruile podrku Britaniji i
Francuskoj u dva svjetska rata. Da to sprijee, Iran i Kina tajno
razmjetaju projektile s nuklearnim glavama srednjeg dometa u
Bosni i Aliru te upozoravaju europske sile da ne ulaze u rat.
Kao to je uvijek bio sluaj s kineskim nastojanjima da se zastrae
druge zemlje, osim Japana, uinak te akcije je posve suprotan
onome to je Kina htjela. Amerike obavjetajne slube otkrivaju
i izvjetavaju o razmjetanju projektila i Savjet NATO-a izjavljuje
778 Radi se o sindromu Sjedinjenih Amerikih Drva zvanom Kuba, odnosno pokuaju razmjetanja sovjetskih raketnih sustava u tu zemlju 1963. i odlunom
suprostavljanju tadanjeg amerikog predsjednika Johna F. Kennedyja tom
pokuaju. Iz najvee svjetske krize druge polovice 20. stoljea pobjednikom je
izaao ameriki Predsjednik.
491
GOSPODARI KAOSA
492
da se projektili moraju odmah maknuti. Meutim, prije nego li

NATO moe neto poduzeti, Srbija, u elji da ponovo stekne povijesnu ulogu branitelja kranstva od Turaka, upada u Bosnu.
Hrvatska se pridruuje, te dvije zemlje okupiraju i dijele Bosnu,
zaboravljaju projektile i kreu u dovr
dovr enje etnikog ienja koje
su morale prekinuti devedesetih godina (kurziv a.). Albanija i
Turska pokuavaju pomoi Bosancima; Grka i Bugarska upadaju u europski dio Turske i u Istanbulu izbija panika kad Turci
poinju bjeati preko Bospora. U meuvremenu jedan projektil
s nuklearnom glavom, lansiran iz Alira, eksplodira nedaleko od
Marseillea, a NATO uzvraa razornim zranim napadima na sjevernoafrike ciljeve.
Traenje izlazne strategije Tako su Sjedinjene Drave, Europa, Rusija i Indija ule u zaista globalnu borbu protiv Kine, Japana
i veine islama. Kako bi takav rat zavrio? Obje strane posjeduju
velike nuklearne potencijale i oito da bi glavne zemlje na objema stranama mogle biti uglavnom unitene kad bi se ti kapaciteti iskoristili iznad minimuma. Kad bi meusobno odvraanje
djelovalo, uzajamna iscrpljenost mogla bi dovesti do pregovora
i primirja, ali to, meutim, ne bi rijeilo temeljno pitanje kinesku hegemoniju u istonoj Aziji. S druge strane, Zapad bi mogao
pokuati poraziti Kinu primjenom konvencionalnih vojnih snaga.
Meutim, svrstavanje Japana uz Kinu prua Kini zatitu otonog
cordon sanitairea zbog kojeg Sjedinjene Drave ne mogu iskoristiti svoju pomorsku mo protiv glavnih kineskih gradova i
industrijskih postrojenja na kineskoj obali. Alternativa je pristup
Kini sa zapada. Zbog sukoba izmeu Rusije i Kine, NATO srdano
prima Rusiju u lanstvo i surauje s Rusijom u suzbijanju kineskih upada u Sibir, odravajui time rusku kontrolu nad muslimanskim naftonosnim i plinonosnim zemljama u srednjoj Aziji,
potiui pobune Tibetanaca, Ugura i Mongola protiv Kineza, te
postupno mobilizirajui i razmjetajui zapadne ruske snage u
Sibiru prema istoku, radi konanog napada na Peking, Manduriju i srce Hana.
Rezultati sukoba civilizacija Bez obzira na neposredni ishod
tog globalnog civilizacijskog rata meusobno nuklearno razaranje, pregovorima postignut prekid zbog meusobnog iscrpljivanja, ili, naposljetku, mimohod ruskih i zapadnih snaga na
Trgu Tiananmen iri dugoroni rezultat bio bi gotovo neizbje779 Ova konstatacija S. Huntigtona pokazuje kako stvoreni povijesni mitovi temeljeni na neistini mogu imati utjecaj na dogaanja u budunosti. Kako uvjeriti
zapadni svijet da je Hrvatska, a ne Srbija bila predzie kranstva? Vrlo teko.
780 Ovdje se pokazuje da je rezultat determiniranog kaosa na prostoru bive Jugoslavije unaprijed bio planski odreen nema pobjednika ni pobjeenih, svi su
krivi i svu su provodili etniko ienje. Operator jednake krivnje na naplatu e
Hrvatskoj doi nakon 2010. kada se u haakoj sudnici ugase svijetla. Ukopljena hrvatska politika od 2000. dobrano e tomu pridonijeti.
493
no drastian pad ekonomske, demografske i vojne moi svih

glavnih sudionika u ratu. Zbog toga bi se svjetska mo, koja se
tijekom stoljea selila s istoka na zapad, a zatim poela seliti sa
zapada na istok, sada preselila sa sjevera na jug. Veliki dobitnici
rata civilizacija su one civilizacije koje su se od njega suzdravale.
Sa Zapadom, Rusijom, Kinom i Japanom u raznim stupnjevima
razorenosti, otvara se put Indiji, ako je izbjegla tako razaranje
iako je bila sudionica, da pokua preoblikovati svijet na hinduski nain. Veliki segmenti amerike javnosti svaljuju krivnju za
ozbiljno slabljenje Sjedinjenih Drava na uskogrudnu zapadnu
orijentaciju isto amerikih (WASP) elitistikih krugova, a hispanski lideri dolaze na vlast poduprijeti obeanjem opsene
pomoi nalik Marshallovom planu od naglo rastuih latinskoamerikih zemalja koje su prosjedile rat. S druge strane, Afrika
ne moe ponuditi mnogo obnovi Europe, ve umjesto toga
izbacuje horde socijalno mobiliziranih ljudi da vrebaju ostatke.
Ako su Kina, Japan i Koreja razorene ratom i u Aziji se mo seli
na jug. Indonezija koja je ostala neutralna postaje dominantna
drava koja, pod vodstvom svojih australskih savjetnika, djeluje
u oblikovanju tijeka dogaanja od Novog Zelanda na istoku do
Burme i ri Lanke na zapadu te Vijetnamom na sjeveru. Sve to
nagovjetava budui sukob s Indijom i nekom obnovljenom Kinom. U svakom sluaju, sredite svjetske politike seli se na jug.
Vjerojatnost scenarija Ako ovaj scenarij itatelju nalikuje
na krajnje nevjerojatnu fantaziju, tim bolje. Nadamo se da nijedan drugi scenarij svjetskog civilizacijskog rata nije vjerojatniji.
Meutim, ono to je kod ovog scenarija najvjerojatnije, a time
781 Huntigtonovo balonsko putanje projicirane (planirane) budunosti ima svoj
nastavak deset godina kasnije kada je Nacionalno-obavjetajno vijee Sjedinjenih Drava 13. sijenja 2005. objavilo izvjee u kojem se navodi da e do
2020. Indija i Kina biti velike sile. Dakle, nakon te 2020. islamski terorizam kao
globalni operator straha bit e zamijenjen novim hindu-konfuijanskim operatorom. Zato prema Izvjeu Al-Qaidu zamjenjuju decentralizirani islamistiki
ekstremisti koji e se proiriti po islamskim zajednicama izvan Bliskog istoka.
Za umirenje svekolike zapadne ali i svjetske javnosti, stvari ipak nee biti previe
dramatine zbog kako to u Izvjeu stoji: SAD e ostati pojedinano najvanija
drava u svim dimenzijama moi, ali e imati manje autoriteta zabog veeg
utjecaja Indije i Kine, a moda i drugih drava kao to su Brazil i Indonezija.
Projektirana budunost novog globalnog operatora krize potkrjepljena je na
temelju konzultacija vie od 1000 nevladinih strunjaka na 20 konferencija odranih 2004. na pet kontinenata. Spasonosni lijek od veeg zla je globalizacija.
Zato, ne sluajno u izvjeu nacionalno-obavjetajnog vijea pie da e glavni
pogonski motor svjetskih trendova biti globalizacija, sve jai meunarodni
tijekovi robe, usluga, kapitala, ljudi i informacija. Ako ne bude katastrofalnog
rata ili svjetske krize, globalno gospodarstvo bi 2020. trebalo porasti za oko 80
posto u odnosu na 2000. a prosjeni dohodak po glavi staniovnika za 50 posto.
A da sve ipak nee biti idilino u Izvjeu se naznaava da iako e mnogo ljudi
doivjeti napredak, i dalje e biti siromanih i nestabilnih podruja, ponajprije
na Bliskom istoku, podsaharskoj Africi i Latinskoj Americi. Izvor, HTV-Teletext,
14. sijenja 2005.
GOSPODARI KAOSA
494
i najvie uznemirava, jest uzrok rata: intervencija stoerne drave jedne civilizacije (Sjedinjenih Drava) u sporu izmeu drave
druge civilizacije (Kine) i zemlje lanice te civilizacije (Vijetnam).
Sjedinjenim Dravama takva intervencija bila bi potrebna radi
podravanja meunarodnog prava, suzbijanja agresije, zatite
slobode mora, odravanja pristupa nafti i Junom kineskom
moru i spreavanje jedne jedine sile da ovlada istonom Azijom.
Kini je ta intervencija bila potpuno nepodnoljiv i tipino arogantni pokuaj jedne zapadne drave da ponizi i zastrai Kinu,
izazove otpor Kini u njezinoj legitimnoj sferi utjecaja i uskrati Kini
ulogu koja joj pripada u svjetskim poslovima.
Ukratko, izbjegavanje velikih meucivilizacijskih ratova zahtijeva od stoernih drava da se ubudue suzdre od intervencije u sukobima u drugim civilizacijama. To je istina koju e neke
drave, osobito Sjedinjene Drave, nedvojbeno teko prihvatiti.
To pravilo o suzdravanju prema kojem se stoerne drave moraju sustegnuti od intervencije u sukobima u drugim civilizacijama
prvi je uvjet za mir u multicivilizacijskom, multipolarnom svijetu.
Drugi je uvjet pravilo zajednikog posredovanja prema kojem
stoerne drave trebaju meusobno pregovarati radi blokiranja
ili zaustavljanja ratova na razdjelnici izmeu drava ili skupina iz
njihovih civilizacija.
Nova nuklearna ravnote
ravnotea Prihvaanje tih pravila i svijeta
vee jednakosti civilizacija nee lako pasti Zapadu ili onim civilizacijama koje bi htjele sudjelovati u dominantnoj ulozi Zapada
ili ga istisnuti iz nje. U takvom svijetu, na primjer, stoerne drave
mogu lako smatrati da je posjedovanje nuklearnog oruja njihovo posebno pravo te uskratiti takvo oruje drugim lanovima
svojih civilizacija. Osvrui se na svoje nastojanje da razvije potpuni nuklearni potencijal Pakistana, Zulkar Ali Bhutto (bivi
predsjednik te zemlje) opravdao je ta nastojanja slijedeim rijeima: Znamo da Izrael i Juna Afrika posjeduju potpuni nuklearni
potencijal. Kranske, idovske i hinduske civilizacije imaju taj
potencijal. Samo je islamska civilizacija bila bez njega, ali ta bi
se situacija ubrzo trebala promijeniti
promijeniti. Nadmetanje za vodstvo
u civilizacijama bez jedne jedine stoerne drave moe takoer
potaknuti natjecanje za nuklearno naoruavanje. Premda ima
vrlo kooperativne odnose s Pakistanom, Iran oito osjea da mu
je nuklearno naoruanje potrebno isto toliko koliko i Pakistanu.
782 Huntigton kao izvidnik amerike politike misli u ovom svom stavu jasno je
dao do znanja da Europa nije, niti e biti ravnopravan partner u igri na Velikoj
ahovnici. Ono to moe Europa najvie dobiti je da sjedi na rezervnoj klupi
bez velikog izgleda da ue u igru. (op. a.)
783 John l. Esposito, the Islamic Threat; Myth or Reality ( New Yoprk: Oxford University Press, 1992), Ali E. Hillal Dessouki, The Islamic Resurgence, u Ali E. Hillal
Dessouki, izd, Islamic Ressurgence in the Arab World (New York: Praeger, 1982),
str. 9-13.
495
S druge strane Brazil i Argentina odustali su od svojih programa

u tom smjeru, a Juna Afrika je unitila svoje nuklearno naoruanje, premda bi mogla lako poeljeti da ga ponovno stekne ako
Nigerija pone razvijati takav potencijal. Iako irenje nuklearnog
naoruanja oito podrazumijeva i opasnost, kao to su istakli
Scott Sagan i drugi, svijet u kojemu jedna ili dvije stoerne drave u svakoj civilizaciji imaju nuklearno naoruanje, a nijedna
druga drava nema, moglo bi biti prihvatljivo za stabilan svijet.
Novi ustroj Vijea sigurnosti UN-a Veina glavnih meunarodnih institucija osnovana je ubrzo poslije Drugog svjetskog rata
i oblikovana je u skladu sa zapadnim interesima, vrijednostima i
praksi. Opadanjem moi Zapada u odnosu na druge civilizacije,
razvit e se pritisci da se te institucije preoblikuju prema interesima tih civilizacija. Najoitije, najvanije i vjerojatno najspornije
pitanje odnosi se na stalno lanstvo u Vijeu sigurnosti UN-a.
Stalni su lanovi pobjednike glavne sile Drugog svjetskog
rata, to je sve manje povezano s realnostima snaga u svijetu. U
dugoronijem razdoblju doi e do promjena lanstva ili e se
vjerojatno razraditi drugi, manje formalni postupci u rjeavanju
sigurnosnih pitanja, kao to sastanci grupe G-7 rjeavaju svjetska
ekonomska pitanja. U multicivilizacijskom svijetu bilo bi idealno
kad bi svaka velika civilizacija imala barem jedno stalno mjesto u
Vijeu sigurnosti. Sada je to sluaj s tri civilizacije: Sjedinjene Drave su podrale lanstvo Japana i Njemake, ali je oito da e te
zemlje postati stalni lanovi samo ako to postanu i druge zemlje.
Brazil je predloio pet novih stalnih lanova, premda bez prava
veta Njemaku, Japan, Indiju, Nigeriju i sebe. Time bi, meutim, jedna milijarda muslimana na svijetu ostala nezastupljena,
osim u mjeri u kojoj bi Nigerija mogla preuzeti tu odgovornost.
S civilizacijskog gledita, oito je da bi Japan i Indija trebali biti
stalni lanovi, dok bi Afrika, Latinska Amerika i muslimanski
svijet trebali imati stalna mjesta koja bi zauzimali na temelju
rotacije vodee drave tih civilizacija: izbor bi obavile Organizacija islamske konferencije, Organizacija afrikog jedinstva i
Organizacija amerikih drava (pri emu bi se Sjedinjene Drave
uzdravale). Bilo bi takoer upitnije da se britansko i francusko
mjesto spoji u jedno jedino mjesto Europske unije, pri emu bi
Unija na temelju rotacije birala zastupnika. Tako bi svih sedam
civilizacija imalo jedno stalno mjesto, a Zapad bi imao dva. Takva
raspodjela uglavnom odgovara distribuciji naroda, bogatstva i
moi na svijetu.
U emu
emu je zamka Huntintonovog sukoba civilizacija? Ona
nije u injenici podjele za ili protiv, nego u misaonom obrascu
inverzije. Zapravo, nakon podrobnije ralambe, uoava se da
svijetu ne prijeti nikakav sukob civilizacija, nego potiranje vrjednota u civilizacijama. Sukob na prostoru bive Jugoslavije nije
bio posljedica svijesti o pripadnosti ili nepripadnosti istom ci-
GOSPODARI KAOSA
496
vilizacijskom i kulturnom krugu, ve je on proizlazio iz idejnog

sklopa kraja povijesti, koji je proizveo tzv. regionalni pristup
oitovan u determiniranom kaosu.
Strategija korak po korak ili iz upravljane krize u drugu
upravljanu krizu pomou medijskog uprizorenja postala je posve prihvatljiva za svjetsko javno mnijenje od kataklizmikog sukoba civilizacija. Huntigton je italakom svijetu ponudio ili-ili.
to znai, ili prostorno tokaste nadzirane krize ili kontinentalni
sukob civilizacija kojeg nema tko nadzirati. Rije je zapravo o
velikoj obmani jer svijet na poetku 21. stoljea nije poeo pucati po civilizacijskim avovima, nego po varu spajanja nespojivih metala ili po naelima na kojima se jo 1991. pokuala odrati na ivotu Jugoslavija. Dakle, svijetu sutranjice nisu prijetnja
razliite civilizacije, ve ujednaenje svega od kultura do religija
ili drukijim rjenikom reeno od determinizirane multi-kulti
civilizacije.
(2) Vi
Vi narov sukob budunosti
nosti Drugi scenarij globalnog
nosti
sukoba budunosti dolazi iz domaih, hrvatskih izvora. Naime,
zagrebaki Vjesnik prije izvjesnog vremena objavio je opirniji
osvrt novinara, analitiara i publiciste Frana Vinara o globalnom
sukobu u budunosti pod nazivom Ilijada u Svemiru 2025.
Uzroci i poetak sukoba Zamislimo na trenutak da smo u
2025. Oko zemlje stalno krui pet-est, moda i vie velikih svemirskih postaja, uglavnom s amerikom posadom i oznakama UN-a.
Slubeno ti objekti slue svim narodima u svijetu u znanstvene
i istraivake svrhe. U stvari te postaje nadzire iskljuivo SAD
koji taj projekt (Kako pomoi humanijem svijetu) opskrbljuju
vlastitim kapitalom i tehnologijom. Njihova je svrha voenje
humanitarnih ratova. im negdje u svijetu izbiju vei neredi, ili
doe, do pljake i ubojstva veih razmjera, Vijee sigurnosti izdaje rezoluciju nakon koje sa svemirske postaje usmjeravaju svoje
laserske topove na toko oznaene toke. Kakvom agresivnom
dravniku ili voi pobunjenika koji provodi etniko ienje daje
se ultimatum da se smjesta preda ovlatenim povjerenicima UNa i prieka da ga hipersonine zemaljske putnike letjelice prebace u Haag, gdje e mu se suditi za poinjene zloine.
Oglui li se prozvani na ultimatum, lasersko oruja iz svemira, ija je snaga vea od ukupne koliine streljiva ispaljenog u Pustinjskoj oluji 1991. godine, poinju metodino spaljivati sve zone
i objekte koje koristi odmetnuti lider i njegov zloinaki reim,
koji se otrgnuo od, ve dvadeset godina stabilnog, svjetskog poretka poznatog neslubeno kao Pax Americana.
I u 2025. Amerikanci igraju samo pozitivne uloge. Oni vole
biti dobri momci, ali ipak nisu toliko bedasti. Mo SAD-a je na vrhuncu. ak ni bruto-nacionalni dohoci stotinu zemalja ne mogu
dosei nacionalni proizvod SAD-a (dravni je proraun vei od
ukupnog bruto proizvoda Europske unije). Pojava novog afri-
497
kog (azijskog) voe koji na primitivan nain iri svoju karizmu,

a strahom se odrava na vlasti, po sigurnost Sjedinjenih Drava,
opasna je jednako kao i demagoki populizam i verbalni antiamerikanizam libijskog pukovnika Gadaja u zadnjim godinama
20. stoljea.
Eskalacija sukoba U 21. stoljeu su Sjedinjene Drave jo
pragmatinije i energinije. One e loeg i okrutnog dravnika iz
sredinje Nigerije, koji se ovako ili onako dokopao vlasti, maknuti
ne samo zbog humanitarnih razloga, nego i sanitarnih. Naime,
taj se momak uputa u neto nedopustivo: zagauje amerike
interese u regiji nudei koncesije za istraivanje nafte i drugih minerala, prvo Francuzima koji su spremni uz svoj kapital ponuditi i
sredstva ostalih zainteresiranih ulagaa iz Europske unije koja je
potpuno dola pod preteni francuski i njemaki utjecaj. Rusija
je pak vie zabavljena serijom malih ratova na Kavkazu (eeni
se jo uvijek bore) i povremenim graanskim sukobima unutar
neke mone drave. Rusija postoji zapravo jo samo preko velikih gradova-dravica (Moskva, Sakt Petersburg, Vladivostok) koji
imaju zasebne interese i nisu voljni nancirati snanu zajedniku
vojsku nego radije u ratne zone alju strane plaenike i dobro
motivirane dragovoljce (bivi profesionalni vojnici) koji se ne
bore za zemlju nego tvrtke koji ih unajmljuju.
Nekadanji ruski nuklearni arsenala razdijeljen je ravnomjerno izmeu najveih gradova-dravica od kojih svaka kontrolira
iru regiju. Atomsko oruje vie slui za meusobno zastraivanje
nego to je vanjska prijetnja. Kina je prola jo gore nego Rusija.
Jo se uvijek nije oporavila od svog pokuaja da vojno povrati
Tajvan. Nita ne slutei, Kinezi su digli veliku invazijsku otu i
odluili da konano prijeu preko Tajvanskog tjesnaca. Ameriki
svemirski brodovi u iznenadnom preventivnom udaru prvo su
unitili sva kineska nuklearna postrojenja i gotovo sve raketne
poloaje i sustave za lansiranje, tako da je ak izostala i najavljena kineska atomska protuodmazda. Unutarnje nemire koji su nakon toga izbili u svim kineskim pokrajinama (ukljuujui i Tibet)
Amerikanci namjerno ne smiruju jer ele Kinu potpuno oslabiti.
Indija, pouena kineskim primjerom, uvukla je svoje nuklearne pande, te se radije bavi brojnim unutarnjim problemima
i danonono uva granicu prema Pakistanu gdje su konvencionalni okraji svakodnevni. Amerikanci se ne mijeaju u taj sukob
ak ni iz humanitarnih razloga (ni vijee sigurnosti UN-a u kojem
sada sjede sve vane zemlje EU-a, Japan i Australija) jer su Pakistanci vjerni ameriki mini-policajci u regiji, pa kopnom nadziru
Afganistan i Iran. Iransku vojnu mo ameriki svemirski laserski
topovi uniti su u prvom velikom humanitarnom ratu u kojem je
Iran u zamjenu za mir ponudio svoja novootkrivena naftna polja
ameriko-britansko-australskim kompanijama na eksploataciju
u daljnjih dvadeset godina.
GOSPODARI KAOSA
498
Glavni igrai u sukobu budunosti

nosti Novi svjetski poredak u
prvoj polovini 21. stoljea jasan je: o karakteru nekog sukoba
odluuju Amerikanci, predlau mjere i provode ih preciznou
kirurkog lasera. Za razliku od 20. stoljea, sada svoje mete vie
ne gaaju s pet kilometara visine, nego su se sakrili u svemirskom
prostoru oko Zemlje (gdje su svoj stari satelitski pijunski sustav
dodatno osuvremenili i doveli do savrenstva), odakle povlae
sve konce i svaki put za to imaju pokrie preoblikovane meunarodne zajednice...
Iako se ova futuristika vizija vjerojatno nee u cijelosti
ostvariti barem jo tri desetljea (prepreka su i golemi trokovi),
Amerikanci su ve sada kao planetarni policajci udarili temelje
buduim humanitarnim akcijama koje predviaju i angairanje vojnih postrojba i specijalnih (jo uvijek tajnih) oruja. Washington i sada i u blioj budunosti moe raunati na dva svoja
stalna saveznika: Veliku Britaniju (Tonyja Blaira) i Australiju (gdje
australski premjer John Howard upravo provodi novi politiki
smjer nazvan Howardova doktrina). Britancima je pripala uloga glavne interventne europske sile koja ureduje u jugoistonoj
Europi i na Srednjem istoku, dok Australci nastupaju agresivno
na podruju Azije i Pacika. Zajedno s Amerikancima oni uvaju
strateke, vojne i trgovake putove iz Europe i Srednjeg istoka
preko jugoistoka Azije i Japana. Velika Britanija se dokaza u Iraku
i na Kosovu, a Australija mora uspjeno obaviti humanitarnu misiju na Istonom Timoru.
Zavravajui pomalo ironian svoj osvrt Fran Vinar e se s
pravom zapitati: Za sve manje narode stoga je kljuno pitanje tko
e i kako nadzirati one koji su si uzeli pravo da nadziru sve ostale i
da nevjerojatnom brzinom prosuuju to je dobro, a to zlo?!
(3) Weinberger-Schweizerov sukob budunosti
nosti Malo tko
nosti
je pozvan da govori o pitanjima rata i mira kao autor knjige
Slijedei rat, Caspar Weinberger. Po zanimanju pravnik s diplomom vrhunske Pravne kole Harvard University, Weinberger
je bio visoki dunosnik amerike vlade pod tri predsjednika, a
posebice se istakao kao ministra obrane Ronalda Reagana, i to
punih sedam godina. Peter Schweizer, koautor, knjige, sura784 Kao ef Reaganova Pentagona, Weinberger je meu najzaslunijima za pobjedu
Zapada u hladnom ratu. No, Weinberger dobro poznaje i pravi rat. Tijekom Drugog svjetskog rata borio se u redovima 41. pjeake divizije amerike vojske, a
zatim je bio lan obavjetajnog stoera generala Douglasa MacArthura. Za svoje
zasluge, Weinberger je primio ameriki Medalju slobode s osobitim odlijem,
jem,
japanski Visoki red izlazeeg sunca, a Kraljica Elizabeta II. uruila mu je Veliki viteki kri i Odlije
je najvieg reda britanskog imperija. Iako se povukao iz politike
Cap Weinberger i dalje zadrava znakovit utjecaj na ameriku javnost kao voditelj popularnog poslovnog asopisa Forbes Magazine. Amerika na rubu rata,
Vladimir P. Gross, Obzor, 8. oujka 1997.
785 Peter Schweizer objavio je vie knjiga. Pie na granici znanosti i knjievnosti, a
neke su, kao Prijateljski pijun i Pobjeda postale bestseleri. Vladimir P. Gross, isto.
499
dnik je istaknutog Hooverova instituta na Stanford University.

Njihov Sljedei rat kao u prethodna dva sluaja nije rat daleke
budunosti, ve bliske prolosti i neposredne sutranjice.
U zapaenom osvrtu na knjigu Sljedei rat Vladimir P. Gross
e napisati: Poraz pobjednika hladnog rata Pax Americana!
Pax Clintoniana! Mir u nae doba! Kraj povijesti! Komunizam se
raspao. Zapad je odnio pobjedu u hladnom ratu, zauzdao bagdadskog silnika. Amerika je jedina supersila. Zar netko moe i
pomisliti da joj predstoje nove kunje, ili, zaboga, ratni izazovi?
Pitanje dana je ovjekovjeenje blagostanja, gospodarski rast,
irenje demokracije, zatita okolia. Samo zatucani konzervativci
mogu plaiti narod sablastima buduih ratnih sukoba!
Uzrok sukoba budunosti
nosti Ameriko blagostanje izravno je
vezano uz meunarodni stabilitet, Weinberger i Schweizer istiu
u uvodu. Kao to je Sizif morao neprekidno gurati kamen uzbrdo, tako i SAD moraju nositi breme odgovornosti koje zahtijevaju
mir i sloboda.
Zapad je uhvatilo pobjedniko oduevljenje nakon pobjede
nad komunizmom i Sadamom Huseinom. Posljedica? Pretjerano
samopuzdanje i hitno razoruanje. Amerika zanemaruje obranu
od nuklearnih napada i ustvari unitava infrastrukturu obrambenih raketnih sustava. Udarna snaga vojske 50 posto je manja
nego 1991. kae zapovjednik amerikog Drugog korpusa, general Poul E. Funk. Sljedei rat je opomena i odgovor na razoruanje Amerike i Zapada.
Autori su ponudili pet odvojenih scenarija sukoba Koreja
1998., Iran 1999., Mexico 2003., Rusija 2006. i Japan 2007. Valja
istaknuti da se ne radi o nizu ratova. Stoga se glavne osobe,
ukljuujui i zabrinutog amerikog predsjednika Michaela St.
Johna, javljaju u svim ratovima, iako bi ustavno St. Johnu 2004.
istekao mandat. Ne smatramo se prorocima, kau autori, tek
nastojimo ukazati na neke mogue (ili manje mogue) opasnosti
s kojima bismo se mogli suoiti u nedalekoj budunosti.
Ameriko-korejski sukob 1998., poetak
etak (ukratko) u demilitariziranoj zoni izmeu June i Sjeverne Koreje, 6. travnja 1998.
porunik Choe Kwang tajnim tunelom vodi skupinu diverzanata
na jug. Komunisti su godinama gradili te tunele. Uz granicu sjevernokorejski diktator Kim Jong II. gomila golemu vojnu silu. Kim
ima prirodnog saveznika u kineskom generalu Hu Shihu, koji de
facto vlada Kinom nakon smrti Deng Xiao Pinga. Rat na korejskom
poluotoku bila bi zgodna prilika da Kina zauzme Tajvan i niz otoka
u junokineskom moru. No to e na to Amerikanci? Kim uvjerava
svog kineskog predsjedatelja: Lako emo, njihove snage oko Seoula ne predstavljaju problem. Imaju samo jednu pjeaku diviziju
u Koreji, a njihove snage nisu od 1991. nosile nuklearne naboje...
Dok diverzanti siju smrt i paniku u pozadini, golema sjevernokorejska armada slijeva se preko granice. Seoul pada za nekoliko
GOSPODARI KAOSA
500
dana. Komunisti koriste i bioloko oruje,

je, antraks, koje izbacuje
iz stroja pola amerikih vojnika. Ostaci amerikih i junokorejskih
snaga povlae se prema jugu, u Teagu. Kina koristi priliku i poinje napad na Tajvan. Stanje je dramatino, Amerikancima nedostaju baze blizu ratita i logistika hitre dopreme novih snaga i
opreme. Ipak, savezniko zrakoplovstvo vlada nebom (u rat ulaze
Japan, Francuska, Australija i Velika Britanija) i donekle usporava
komunistiku lavinu. Kina zauzima otok Quemoy, pretvara Tajvan
u prah i pepeo, no Amerikanci ipak zaustavljaju sjevernokorejske
mehanizirane postrojbe kod Teaga, a Tajvansko zrakoplovstvo i
mornarica nanose znakovite gubitke kineskom napadau, iako je
Hu Shin ultimativno zatraio predaju.
Eskalacija sukoba Nalazimo se na prijelomnoj toki. Moramo se probiti kroz amerike redove. Smjesta, urla Kim Jong II i
nareuje generalu O Kuk-Yulu da ispali taktiku raketu s nuklearnim punjenjem. Ameriki vojni strunjaci upozorili su na opasnost od sjevernokorejskog atomskog oruja, no ameriko vodstvo, vrlo osjetljivi predsjednik St. John, smueni ministra obrane
Tom Bodine, jako razumni savjetnik za nacionalnu sigurnost, Jack
Fowler, i beskimeni pregovara, dravni tajnik Vaughn Brown,
oklijevaju. Sjevernokorejska taktika raketa s nuklearnim punjenjem ubija desetak tisua amerikih vojnika, no Amerikanci ipak
uspijevaju odrati bojinicu i odgovaraju nuklearnim napadom
na sjevernokorejska atomska postrojenja. U meuvremenu, u
Junom kineskom moru kinesko zrakoplovstvo napada ameriki
nosa zrakoplova Nimitz. Amerika je sada u ratu i s Kinom. Iako
je bijesan zbog Kimove naglosti, Hu Shin zna da nema izbora:
stvara se strateki savez Kine i Sjeverne Koreje. Dok Amerikanci
tjeraju komuniste prema sjeveru, milijuni Kineza ulaze u Sjevernu Koreju i hitaju k jugu. No usprkos tomu, saveznici ostvaruju
premo u konvencionalnom ratu. Kim odluuje da ponovno koristi nuklearno oruje, usprkos protivljenju Kine. General O Kuk-Yul
shvaa da je vrijeme da se rijei luaka, ubija diktatora i preuzima
vlast.
Okonanje
anje sukoba Sjevernokorejski i kineski generali uviaju da je najbolje prekinuti rat. No kako? Atomskom prijetnjom!
Kina ispaljuje taktiko nuklearno oruje na poloaje amerike 82.
zrano desantne divizije kod Seoula, i zatim se obraa amerikom
predsjedniku s prijedlogom za prekid vatre. Nakon beskonanog
natezanja, Amerika odluuje uzvratiti. S amerike podmornice
tipa Los Angeles lansiraju se dvije rakete tomahowk s nuklearnim glavama, koje unitavaju kinesku pjeaku diviziju u Koreji.
Sad je i Amerika spremna za mir. No kakav? Kina i Sjeverna Koreja
zahtijevaju status quo. Agresor ostaje nekanjen. ak i predsjednik St. John kae: ne mogu prihvatiti takav sporazum. Na to
ministar obrane, Tom Bodine, odgovara: Mislim da moramo prihvatiti sporazum... nemamo one snage koje smo imali u vrijeme
Pustinjske oluje. Morali bismo upotrijebiti sve rezervne snage, i to

ne kao potporu ve na bojinici. Savjetnik za nacionalnu sigurnost, Jack Fowler, sada se slae. Traljavi Vaughn Brown odlazi u
Vladivostok i 24. lipnja potpisuje mirovni sporazum.
Posljedice sukoba Ocjena Ministarstva obrane (odnosno
samih autora): velik broj rtava (SAD su izgubile 18 124 ljudi)
mogao se sprijeiti da su Amerikanci imali proturaketnu obranu
u Koreji. Amerika iva sila je nedostatna. Amerika je u Koreji
morala poslati svih deset aktivnih divizija. Amerika nije dovoljno
naoruala Tajvan kako ne bi razljutila Kinu. Dugorono, oekuje
se novi sukob s Kinom, oko 2005., koji e zavriti amerikim porazom. Konani zakljuak: Amerika je zaustavila rast svoje vojne
sile i nije dopustila prodaju najsuvremenijeg oruja Tajvanu, to
je osuuje na poraz u buduem ratu u Aziji.
Kao to komentira Vladimir P. Gross scenarij Drugog korejskog rata nije osobito izvoran. Weinberger u stvari ponavlja
poteze rata iz 1950. (kad je Amerika takoer spasila Koreju u
posljednji as i morala pristati na status quo). Samuel Huntington je u Sukobu civilizacija predvidio mogunost sukoba zapadne i kineske civilizacije (oko 2010.), u kojem se islam svrstava
uz Kinu, a Rusija uz Zapad. Huntingtonova vizija je geostrateki
bolje utemeljena, no kao i Weinbergerova zapoinje u Koreji. Zaista, neobjanjiva popustljivost Clintonove administracije glede
sjevernokorejskog atomskog programa (umjesto da blokadom
skre komuniste, Amerikanci ih danas hrane!), ini Weinbergerov
scenarij sasvim uvjerljivim. A popustljivost prema Kim Jong Il.,
znai i popustljivost prema Kini (uloga Kine u novanoj potpori
Clintonovoj izbornoj kampanji najnoviji su veliki skandal u Washingtonu). I otvara vrata Huntingtonovim slutnjama o sukobu
civilizacija oko 2010.
Ameriko-iranski sukob 1999., poetak i dvojbe U enevi 4.
travnja 1999. dolazi do velike svae izmeu naftnih ministara
OPEC-a, prije svega izmeu saudijskog princa Abdulillaha i iranskog ministra Mohtashemija. Istodobno, odbjegli ruski znanstvenik, Igor Vladimirov, izvjetava iranskog predsjednika Muhammada Montezerija, da je Iran spreman. Iran ima atomsku bombu i
tri rakete srednjeg dometa (oko 4 000 kilometara) na pokretnim
lansirnim rampama. Raketa se zove Zulquare, po mau slavnog
ijitskog ratnika Alija. Jo tri Zulquara bit e spremna za dva
mjeseca, nastavlja Vladimirov. Montezeri se smijei: Postali smo
gospodari Perzijskog zaljeva. Udarit emo u roku od mjesec dana.
estog svibnja iranske snage interveniraju u Bahreinu na strani ijitskih pobunjenika. Kao upozorenje, Iran detonira jednu od svojih
nuklearnih bombi nad pustim dijelom Irana. Eto novih glavobolja
za amerikog predsjednika Michaela St. Johna i njegove savje786 Amerika na rubu rata, Obzor, 8. oujka 1997.
501
GOSPODARI KAOSA
502
tnike, ministra obrane Toma Bodinea, savjetnika za nacionalnu

sigurnost, Jacka Fowlera i dravnog tajnika Vaughna Browna. Dok
iranski komandosi lome otpor Bahreina, Amerikanci oklijevaju.
Treba sve to oprezno razmotriti, kae predsjednik St. John. Ne
elim se prenagliti. No Iranu se uri. Slijedi napad na Ujedinjene
Arapske Emirate, posebice na Dubai i Abu Dhabi. Amerike su ruke
vezane. Uplete li se Amerika, Iranci mogu raketu s nuklearnim punjenjem lansirati na Europu. Ne elim da me povijest zapamti kao
amerikog predsjednika koji je prouzroio atomske udare na Rim,
Pariz ili Berlin, kae St. John. Dravi tajnik Vaughn Brown u najboljem stilu amerike diplomacije preporua povlaenje amerikih
snaga iz Zaljeva, kako bi se dala ansa pregovaraima. Ako im
damo to ele i s tim se pomirimo, smanjit emo vlastite gubitke.
Treba se dogovoriti o slobodnom pristupu Zaljevu, kae taj klon
Warrena Christophera. Ministra Bodine upozorava da poputanje
samo poveava apetite agresora, no ostaje osamljen. Amerikanci
prebacuju svoje snage iz Zaljeva na otok Diego Garcia u Indijskom
oceanu. Iran koncentrira svoje raketne snage (dobrim dijelom
naoruane kineskom raketom Silkworm) na Hormuki tjesnac i
zatvara Perzijski zaljev. Cijena barela nafte skae na 100 dolara, a
predsjednik St. John poziva voditelja CIA-e (Central Intelligence
Agency sredinja amerika obavjetajna sluba) Marka Unruha
na odgovornost.
Nemo obavjetajne slube to CIA zna o iranskom nuklearnom programu? Unruh se nervozno vrti. CIA ne zna nita. Tonije,
jo prije nekoliko mjeseci CIA je tvrdila da Iranu treba pet godina da izgradi nuklearnu bombu. U emu je stvar? Imamo jako
malo HUMINT-a (human intelligence, tj. ivi pijuni) glede Irana,
kae Unruh. Nae je znanje ogranieno. Amerika je radikalno
skresala budet za CIA-u i ostale obavjetajne slube, osobito za
operacije na trenu, jer se otkrilo da je jeftinije i sigurnije koristiti
pijunske satelite. A to je, Unruh upozorava, nedovoljno da se sa
sigurnou otkriju poloaji iranskih lansera raketa i da ih se sa
sigurnou uniti. Amerika i Zapad su bespomoni! to je prouzroilo krizu? Autori knjige Slijedei rat, Caspar Weinberger i Peter Schweizer, iznose vrlo munu sliku amerike nespremnosti
787 O autorima knjige P. Gross pie i ovo: Glavni autor knjige Sljedei rat (Washington, D.C., Regnery Publishing, Inc., 1996.) posjeduje savrenu svjedodbu
konzervativca. Kao ministar obrane u vladi Ronalda Reagana, Caspar Weinberger je sedam godina radio na pobjedi Zapada u hladnom ratu. Njegov koautor,
Peter Schweizer, suradnik je poznatog konzervativnog think tanka, Hooverova
Instituta na Stanford University. A predgovor je napisala kupola suvremenog
konzervatizma, lady Margaret Thatcher. Kao briljantni ministar obrane Ronalda
Reagana, Weinberger je izravno zasluan za jaanje amerike obrane tijekom
osamdesetih, bez ega ne bi dolo do razmjerno brze i jeftine pobjede u hladnom ratu. Zaista, da su kritiari Reagana, Weinbergera i Thatcher nadvladali,
do pobjede nikad ne bi ni dolo, kae u predgovoru lady Margaret. Vladimir P.
Gross, isto.
503
za novi rat na Bliskom istoku nedovoljnu prisutnost na terenu,

diplomatsku nespremnost (nepouzdani saveznici, popustljivost
koja granii s kukavilukom) i, nadasve, ope zapostavljanje
obavjetajnih slubi. I dok Amerikanci kre ruice, rat se nastavlja
svom estinom.
Eskalacija sukoba Saudijsko zrakoplovstvo pod vodstvom
princa Abudlillaha isti s neba iranske MIG-ove i uspostavlja
kakvu-takvu ravnoteu. No, iranska tajna sluba VEVAK i njezina
odlino organizirana peta kolona sad zapoinje nizom uasnih
diverzija na podruju Saudijske Arabije. Saudijci, naputeni od
Amerikanaca, pristaju na iranske uvjete: prestanak saudijskih zranih operacija, povlaenje saudijskog ratnog brodovlja u Crveno
more, prihvaanje iranskih cijena nafte na svjetskom tritu. Iran
je sada i stvarno vladar zaljeva i najveeg dijela svjetskih naftnih
zaliha!
Da to pokau, Iranci zaustavljaju u Hormukim vratima kuvajtski tanker. Od sada Iran naplauje porez na plovidbu kroz
Hormuz. U Washingtonu, naravno, panika. Mogu li Amerikanci
pogoditi iranske lansirne poloaje? Europski saveznici vrite i
trae da se neto uini, ali sami nee uiniti nita. Dravni tajnik
preporua rezoluciju Vijea sigurnosti UN-a, kojom bi se osudili
iranski potezi!
Konano, usprkos nedostatnim informacijama, predsjednik
St. John daje odobrenje za napad na Iranske raketne poloaje.
Rakete i bombe sa zrakoplova i podmornica sruuju se na postavljene lansirne poloaje zapadno od Teherana i uz obalu Zaljeva.
No taj uragan vatre ipak ne pogaa sve iranske poloaje (sjetimo
se igre skrivaa sa SCUD-ovima Sadama Huseina u prvom Zaljevskom ratu). Iranska nuklearna raketa pogaa grad Monzu u
Italiji i ubija desetke tisua civila (cilj Zulquara bio je Rim, no
tu se pokazalo iransko neiskustvo u navoenju). Hoe li Amerika
odgovoriti istom mjerom? Nakon beskonanog natezanja u Bijeloj kui, Amerika odluuje da to ne ini. No, obavjetajni izvori
upozoravaju da Iranci pripremaju novi raketni udar. U meuvremenu agenti VEVAK-a siju smrt i teror diljem Sjedinjenih Drava.
Ponovno smo u Bijeloj kui. Predsjednik St. John alje pismo upozorenja predsjedniku Montazeriju. Iran ne odgovara. Gospodine
predsjednie, kae ministar Bodine, mislim da trebamo unititi
iranske raketne poloaje taktikim nuklearnim udarom, nema
izbora. Predsjednik St. John kima glavom: pripremite potrebne
zapovjedi. I nou 26. srpnja kree iz zrane baze McConnell u
dravi Kansasu B-1B lancer bombarder, s nuklearnim teretom. U
pratnji lovaca prelijee Atlantik, Sredozemno more i ulazi u iranski zrani prostor. Nad ciljem kapetan John Martz isputa nuklearnu bombu, za nekoliko asaka no se pretvara u dan uz golemi
bljesak i zagluujuu grmljavinu. Martz javlja u bazu: Operacija
uspjela. Kreemo kui. Kraj rata!
GOSPODARI KAOSA
504
Pouci sukoba Drugog kolovoza Bijela kua priprema izvijee sa stratekom procjenom Drugog rata u Zaljevu. Izvjee
naglaava velike pukotine u amerikom obavjetajnom sustavu
koje su dovele do toga da je Amerika bila potpuno nespremna
za suoavanje s opasnou iranskih raketa srednjeg dometa (oko
4 000 kilometra). Nadalje, povlaenje amerikih snaga iz Zaljeva,
nuklearni napad na Monzu i, konano, potreba da se posegne
za nuklearnim orujem kako bi se urazumio Iran (ne zna se to
se dogaa nakon rata, no treba pretpostaviti da se uspostavlja
neki status quo) uvjetovani su time to Amerika nije sprijeila
prijenos raketne i nuklearne tehnologije u Iran, i nije o tome
imala dostatna obavjetenja. Iran je najveu pomo u prijenosu
visoke tehnologije dobio od Kine i Sjeverne Koreje. Clintonova je
administracija dodue protestirala 1993. i 1994., ali to nije dovelo
do stvarnih rezultata. Kina je nastavila pomagati Iran dok joj je
Washington istodobno irom otvorio ameriko trite. Izvjee
zahtijeva da se u budunosti takve zemlje moraju otrije izolirati,
i politiki i gospodarstveno.
Amerika obavjetajna sluba je zakazala, jer je Amerika gotovo sasvim obustavila tajne operacije CIA-e. Izvijee istie da
Amerika mora vie raditi na stvaranju pijunskih lanaca koji e
se posebno baviti nuklearnim programima u razvoju. Zakljuak:
slini sukobi nisu iskljueni u budunosti.
Iranski scenarij Caspara Weinbergera i Petera Schweizera
odraz su amerikog gotovo paranoidnog straha od muslimana.
Pritom Amerika zaboravlja da islamu pripadaju narodi svih moguih rasa i tradicija i stvara iskrivljenu sliku, islamskog ekstremista. Banalnost se sastoji u tome, da je fundamentalist srednjoistoni Arapin, i zatim se ta pojednostavljena i netona slika
projicira na druge muslimanske narode na Turke, Malezijce,
Pakistance, Indoneane pa tako i na Irance. Nadalje, zbog uspjeha Izraela u ratovima s arapskim susjedima, Amerika podcjenjuje
sposobnosti muslimana, dok ih istodobno demonizira. Jednom
rijeju amerika politika ne poznaje islamski svijet. I tu je njihova
najvea grjeka koja se u Iraku pokazala vie nego traginom. Iraki odgoeni kaos nastao je jo iz jednog razloga, rasputanjem
irake vojske. Umjesto da nakon uklanjanja politikog vodstva
Iraka zadre u potpunosti vojnu strukturu na elu s generalima,
rasputanjem su dobili stotine tisua nezadovoljnika, koji, svedeni na puko preivljavanje, smisao svoje vojnike asti i dunosti
nalaze u gerili. Uz sav trud Amerikanaca i golemi novac nova
iraka vojska nije vojska drave Irak, nego Sjedinjenih Drava
i stoga su njezini pripadnici postali glavni cilj gerilskih napada.
788 Drugi zaljevski rat uvjetno se odnosi na ameriki napad na Irak 2003. Irak je
samo uvertira, jer strateki glavni protivnik Sjedinjenim Dravama u podruju
Zaljeva je Iran. (op. a.)
505
Bomba samoubojica u smrt odlazi s uvjerenjem da ne ubija

svog sudravljanina, nego okupacijskog amerikog vojnika.
Smjesa predrasuda i sirove amerike politike na Bliskom
Istoku polako ali sigurno vodi prema zapletu koji Weinberger i
Schweizer nude u svom drugom sljedeem ratu.
3. Demografska slika svijeta, preduvjet da cijeli svijet

postane bojno polje
O ovoj ideji, o kraju drava i stvaranju svjetske vlade europski,
deterministi sanjaju poodavno, ve vie od dvjesto godina. U
poetku je izgledala utopijskom i nakon prve i nakon druge faze
determinizma. Meutim, trea faza zlokobno najavljuje da to
moda nije samo utopija, poglavito kada se kranstvo u cjelini,
a Katolika Crkva poglavito nala na nesmiljenom udaru koja
takvu ideju s pravom smatra bogohulnom. Kada su lozo determinizma odbacili Crkvu, a njihovi sljedbenici na poetku 21.
stoljea dobrano odmaknuli u svom projektu da Boje Kraljevstvo zamjene ljudskim, prodajui onostrano za ovozemaljsko,
prvi kat svjetske vlade ve se nadzire. I dok se kula za odabrane
gradi, kao to kae Patrick J. Buchanan Europa postaje hodajui
mrtvac.
Uz vrjednote, ono to e bitno odluivati o ouvanju zapadne kranske civilizacije na geopolitikoj karti svijeta sredinom
21. stoljea bit e demografska struktura. Kakva e ona biti?
Prema demografskim projekcijama, nevladine organizacije iz
Washingtona koja prouava populacijske trendove, stanovnitvo
zemlje od dananje 6,4 milijarde u iduih 45 godina narast e na
9,3 milijarde, odnosno poveat e se 45 posto. Do ovakvog
e porasta doi iskljuivo zahvaljujui demografskom rastu nerazvijenih zemalja. Prema toj projekciji, u razvijenim zemljama
praktiki nee biti demografskog rasta a najnapuenija zemlja
postat e Indija, koja e po broju stanovnika pretei Kinu. Indija
e sa sadanjih 1,08 milijarda narasti na 1,63 milijarde stanovnika, i tako pretei Kinu, za koju se predvia da e narasti na 1,44
milijarde sa sadanjih 1,3 milijarde stanovnika. Razlika u rastu sta789 Neko velike ratnike drave, koje su na Europska bojita 20. stoljea slale milijune vojnika, danas imaju vojske tek malo vee od policijskih snaga. Ratovi
na Balkanu iz devedesetih godina 20. razotkrili su koliko su nemone bile bez
Sjedinjenih Amerikih Drava. Dok su britanske i francuske snage bile u Bosni,
obje su te zemlje morale pozvati u pomo Ameriku, kako lokalni Srbi ne bi njihove vojnike uzeli za taoce. Patrick J. Buchanan, isto, 117.
790 Do 2050. na Zemlji e ivjeti deset milijarda ljudi, Veernji list, 19. kolovoza
2004.
791 Danas u sedamnaest europskih zemalja ima vie pokopa nego raanja, vie
kovega nego zipka. To su: Belgija, Bugarska, eka, Danska, Estonija, Hrvatska,
Italija, Letonija, Litva, Maarska, Njemaka, Portugal, Rumunjska, Slovaka, Slovenija, panjolska i Rusija. Patrick J. Buchanan, isto, str. 18.
GOSPODARI KAOSA
506
novnitva razvijenih i nerazvijenih najvidljivije pokazuje primjer

Japana i Nigerije. Sada imaju priblino jednak broj stanovnika.
Nigerija ima 137 milijuna, a Japan 128. No, do 2050. Nigerija e
imati trostruko brojnije stanovnitvo 307 milijuna stanovnika
dok e Japan pasti na 100, odnosno 22 posto manje nego danas. Istodobno e se poveati i raskorak izmeu prosjene dobi
stanovnika industrijaliziranih zemlja i zemalja u razvoju. Pri tome
e Europljani i Sjevernoamerikanci postajati sve stariji, a stanovnitvo zemalja u razvoju sve mlae. Najvee smanjenje broja
stanovnika oekuje se u Bugarskoj, ije bi se stanovnitvo moglo
smanjiti 38 posto, te u Rusiji, gdje se prognozira smanjenje od
17 posto.
U Africi e biti 1,5 milijarda ljudi. Od Maroka do Perzijskog
zaljeva prostirat e se arapsko-tursko-islamsko more od 500
milijuna ljudi. U Junoj Aziji ivjet e 700 milijuna Iranaca, Afganistanaca, Pakistanaca i Bangladeana. Bit e i 300 milijuna
Indoneana.
Jedina industrijalizirana zemlja koja e biljeiti rast stanovnitva jest SAD. Do sredine stoljea broj stanovnika Sjedinjenih
Drava porast e na vie od 400 milijuna. Meutim, amerika
struktura stanovnitva bitno e se izmijeniti. Dva imbenika utjecat e na tu izmjenu: prvi, porast broja stanovnitva hispanskog
podrijetla na amerikom Jugozapadu. Za razliku od europskih
doseljenika, Latinoamerikanci openito, a poglavito Meksikanci
imaju ukorijenjen otklon prema Sjedinjenim Amerikim Dravama. Na poetku 21. stoljea u SAD ivi 21 milijun stanovnika
meksikog podrijetla, a milijuni Meksikanaca u SAD borave ilegalno, zatim je tu i 6 milijuna Latinoamerikanaca koji nisu naveli
792 ini se da se ameriki Jugozapad polako vraa u nadlenost Meksika, bez ijednog metka. Excelsior, meksiki narodni list, Mexico City, 1982. prema Patricku
J. Buchananu, isto, str. 133.
793 Sameul Huntington, u svojoj nedavno objavljenoj knjizi Tko smo? pozabavio
se opasnou nekontrolirane emigracije. Taj proces prema Huntigtonu predstavlja opasnost da bi Sjedinjene Drave mogle izgubiti zajednike vrjednote i svoj
identitet pod pritiskom hispanske emigracije. Isto tako smatra da se istovjetna
analiza moe proiriti i na Europu, s obzirom da emigracija Sjevernoafrikih zemalja i Turske predstavljaju izazov za Njemaku, Francusku, Italiju i panjolsku.
Zamjetni su politiki pokreti u tim zemljama koji se protive emigraciji. U Austriji
su ti pokreti stigli i do vlade. Za talijansku naciju koja je dugo vremena i sama
pripadala emigracijskim narodima, za njih je to sasvim nepoznata pojava. Pristiu milijuni novih stanovnika, govore razliitim jezicima, imaju drukiju vjeru,
ive u odvojenim zajednicama, ljubomorno uvaju svoj kulturni identitet. U
Francuskoj postoje islamski lideri koji trae priznavanje svojih vjerskih blagdana kao nacionalne praznike ali i pravo na prekid radnog vremena radi dnevne
molitve. Ako se nadoda da je siromatvo i nezaposlenost najvie izraene u
islamskim zajednicama, izazov i rizik za Europu ak je vei nego u Sjedinjenim
Dravama od hispanske emigracije.
Prema Huntingtonu, u biti, Americi nisu poznate tenzije koje proivljavaju Europljani s islamskim emigrantima, dok europska niska stopa nataliteta ne daje
alternativu, potrebno je da se emigranti asimiliraju. Zato je njegov prijedlog,
507
zemlju podrijetla. Zbog susjedstva matine zemlje mnogi od

njih ne ele uope nauiti engleski ni postati ameriki dravljani.
Bore se i uvaju svoj identitet, a budui da imaju vlastite radio
postaje, novine, lmove i asopise, Amerikanci meksikog podrijetla u Americi grade latinoameriku kulturu, odvojenu od ire
amerike kulture.
Drugi imbenik je radikalna promjene etnikog sastava
amerikog stanovnitva. Kao to pie Patrick J. Buchanan cijela
Amerika ide stopama Kalifornije i Teksasa. Godine 1960. bijelaca
je u SAD bilo 88,6 posto; godine 1990 bilo ih je tek 75,6 posto
to znai da im se za trideset godina udio smanjio za 13 posto
... do 2020. udio bijelaca moga bi se smanjiti na ak 61 posto.
Popis stanovnitva iz 2000. otkrio je da su u Kaliforniji, otkad je
postala saveznom dravom, bijelci prvi put u njoj postali manjina. Na djelu je i iseljavanje bijelog stanovnitva. Tijekom devedesetih godina prolog stoljea broj stanovnika Kalifornije poveao
se za tri milijuna, dok se broj stanovnika engleskog podrijetla
smanjio za gotovo pola milijuna. To je bilo iznenaenje i za
mnoge demografe. Osim toga, danas u SAD ima 31 milijun osoba roenih izvan SAD. Polovica ih je iz Latinske Amerike i Kariba,
etvrtina iz Azije, a etvrtina iz Afrike, s Bliskog istoka i Europe.
Svaki peti stanovnik New Yorka i Floride roen je izvan SAD. Na
ovu kaotinu demokratsku sliku Sjedinjenih Amerikih Drava J.
Buchanan upozorava podsjeajui se rijei biveg predsjednika
Theodore Roosevelta: Jedini apsolutno siguran nain da se ova
drava uniti, da se sprijei svaku mogunost da ona uope nastavi ivjeti kao drava, bio bi taj da se dopusti da ona postane
klupko razliitih nacionalnosti koje se meusobno potiru.
Na temelju procjena o broju stanovnika 2050. (bez rata,
kriza, elementarnih katastrofa, velikih epidemija) demografska
slika nekih od velikih nacija mogla bi izgledati ovako: (1) Rusija bi
2050. imala tek 114 milijuna stanovnika. Gotovo svi Rusi ivjet e
zapadno od Urala, tako da e Rusija opet biti samo u Europi; (2)
emigranti razliitog podrijetla i razliitih kultura moraju se rairiti po itavom
teritoriju. Potrebno je razdvojiti njihovu zajednicu, tako da se pomijeaju s
ostalim stanovnitvom, u sitnim kvartovima gdje ivi domicilno stanovnitvo.
Taj prijedlog temelji se na amerikom asimilacijskom iskustvu disperzije koje
je dalo rezultat poglavito prema imigranata pristiglih iz Europe prije Prvog
svjetskog rata, kao i injenica da se dvadesetih godina 20. stoljea provela
puna blokada amerikih dravnih granica. Migracijski valovi prema SAD-u bili
su zakonom ogranieni tijekom dueg razdoblja, pa imigranti koji su ve bili
doseljenici nisu mogli biti ojaani neprekidnim dolaskom novih sunarodnjaka,
ve su se morali stopiti s amerikim drutvom. Meutim, Huntigton zaboravlja
da je pozitivan rezultat bio mogu jer se radilo o pripadnicima istog civilizacijskog kruga.
794 Patrick J. Buchananu, isto, str. 133.
GOSPODARI KAOSA
508
Europa ako eli broj stanovnika u dobi od petnaest do ezdesetetri godine zadrati na dananjoj razini morat e do 2050. uvesti
169 milijuna ljudi; (3) godine 1950. panjolska je imala tri puta
vie stanovnika nego Maroko, s onu stranu Gibraltarskog prolaza. Godine 2050. Maroko e imati vie stanovnika od panjolske;
(4) Japan kojemu je natalitet upola manji nego 1950. ubrzo e
dosegnuti brojku stanovnika od 127 milijuna, ali e se do 2050.
smanjiti na oko 100 milijuna. Godine 2050., ak e i Filipini, koji
su 1950. imali tek etvrtinu japanskog broja stanovnika, imati 25
milijuna vie od Japana; (5) slijedeih etrdeset pet godina broj
stanovnika u Izraelu (idova i Arapa) poveat e se za 4 milijuna,
a u susjednim arapskim zemljama za 120 milijuna; (6) ljudi europskog podrijetla 2050. initi e samo jednu desetinu svjetskog
stanovnitva, za razliku od 2000. kada su inili jednu estinu;
(7) zapadni ovjek, koji je u prvoj polovici dvadesetog stoljea
vladao Afrikom i Azijom, nestat e s tih dvaju kontinenata, osim,
moda malih enklava u Junoj Africi i Izraelu; (8) u Australiji, sa
samo 19 milijuna stanovnika, gdje je natalitet bijelca ispod razine odravanja, europski e ovjek poeti nestajati.
Gdje je u ovoj demografskoj slici budunosti Hrvatska? Dravni zavod za statistiku objavio je u Zagrebu, 30. srpnja 2004., da
je u Hrvatskoj broj ivoroenih u odnosu na prethodnu 2003., bio
nepovoljniji nego ikad ranije: roeno je 39 668 djece, a umrlo 52
575 osoba, to znai da je broj ljudi u Hrvatskoj 2003. prirodnim
nainom smanjen za itav gradi, odnosno, tono 12 907 osoba.
Jedino je Splitsko-dalmatinska upanija imala za 23 osobe vie
roenih nego li umrlih, a sve druge upanije, ukljuujui i grad
Zagreb, imali su vie umrlih nego roenih. ak je u 459 gradova i
opina, to iznosi 85,3 posto, biljei vie umrlih, nego li ivo roenih. Ti strani podatci oito nisu uzbunili ni politiare na vlasti, ni
politiare u oporbi, a nisu pogodili ni jednog drugog monika a
najmanje determinizirane medije. Mediji su, tek toliko da ne preute, o tome izvijestili vrlo kratko, ta to bi uznemirivali hrvatsku
javnost. Dakle, Hrvatskoj kao jednoj od sedamnaest europskih
zemalja koja ima vie pokopa nego raanja, prijeti da do 2050.
izgubi treinu stanovnitva tj. 1,5 milijuna ljudi. I kao to kae
Ivan Mikleni, komentator Glasa Koncila, taj krucijalni problem
797 Ako se natalitet u Europi ne povea, broj djece mlae od petnaest godina
smanjit e se do 2050. za 40% tj. na 87 milijuna, dok e se broj umirovljenika
poveati na 169 milijuna... Francuski demograf Alfred Sauvy kae da e Europa
ubrzo postati kontinent starih ljudi u starim kuama sa starim idejama. Patrick
798 Razlog japanskog pada nataliteta? Vie od polovice ena u Japanu ne udaje se
do tridesete godine. Njihov je moto ivjeti sama i uivati. Patrick J. Buchanan,
isto, str. 30.
799 Od dvadesetdvije zemlje s najniim natalitetom, samo su dvije izvan Europe
Armenija i Japan, prve azijske zemlje koje su ule u moderno doba. Patrick J.
Buchanan, str. 29.
od hrvatskih politiara trai odgovore kako zatiti legitimne i

naravne hrvatske nacionalne interese, a isto tako u velikoj mjeri
to se tie i Katolike Crkve i njezina pastoralnog rada, osobito s
mladima.
Moe li se kota povijesti kojeg su deterministi inverzijom
okrenuli u suprotnom smjeru, zaustaviti? Hoe li nekadanji kranski Zapad sredinom ovog 21. stoljea moi zaustaviti drugi
islamski val, ali i drugi azijski val? Tko e i gdje u sekulariziranoj
Europi biti taj koji e uspostaviti novu bojinicu kao predzie
kranstva? Ima povijesnih primjera da nema uvijek apsolutne
veze izmeu moi i broja stanovnika. Ali, broj stanovnika jest
komponenta moi. Odve je teko u povijesti nai bilo koju obitelj, pleme, narod, dravu ili civilizaciju, iji su stanovnici postali
stari i broj im se poeo smanjivati, a da im nije bilo oduzeto ono
to su imali. Samo ouvanje vjere otaca i, kao ree Patrick J. Buchanan masovno obraenje zapadnih ena na ideju koju su, ini
se, napustile tj. da je smisao dobra ivota u raanju i podizanju
djece i u slanju te djece u svijet kako bi se odrala obitelj i nacija
moe sprijeiti smrt Zapada. Ako se ne ispunu ova dva uvjeta Zapad nee moi odgovoriti na izazove sadrane u prethodna
tri pitanja.
4. Zamka univerzalizma
Ide li svijet korak po korak, globalnom plesu nereda? Ako je
suditi po slikama od Argentine do Iraka, a sutra od Gruzije, do
Irana i Filipina to je teko upozorenje svima koji jo sanjaju novi
svjetski poredak. Te slike otvaraju vrata pitanju o ispravnosti zamisli determinista o svijetu sutranjice u kojem bi gotovo deset
milijarda ljudi bilo ugurano u matricu sveope potronje, gdje
dogma o porastu svjetske trgovine u globalnom selu ima za posljedicu nepravednu raspodjelu bogatstva. Tko jami da se gnjev
onih koji e ostati bez pitke vode, plodne zemlje, mora, obale i
uma, nee preliti ulicama prenapuenih gradova? I tko jami
deterministikim graditeljima novog svjetskog poretka da e
svijet besprizornih do kraj ostati posluan i sagnut i kao slijepac i
dalje pipati i bauljati za svojim izgubljenim bitkom?
U emu je zabluda determinista? U zamci zvanoj univerzalizam. Ispraznost zapadnog univerzalizma i globalistika
ujednaenja neizbjeno i neopozivo vode prema moralnom i
kulturnom relativizmu. Dok univerzalizam daje legitimitet imperijalnom nastupanju monih, dotle relativizam otvara legitimni
put represiji. Umjesto promicanja navodno univerzalnih znaajki
jedne civilizacije, kulturni suivot zahtijeva traganje za onim to
509
800 Glas Koncila, Ivan Mikleni, komentar, 15. kolovoza, 2004.

GOSPODARI KAOSA
510
predstavlja vrjednotu u svakoj od njih. Dakle, konstruktivni kurs

za odranje svijeta ivota pretpostavlja odbacivanje univerzalizma, a prihvaanje raznolikosti i njihovo ouvanje, a ne njihovo
ujednaenje.
Globalizirani luteransko-kalvinistiki svjetonazor eli se po
svaku cijenu prvo nametnuti katolikom dijelu Europe a nakon
toga islamskom svijetu. Dakle, zgrtanje materijalnih dobara, hladnoa, skepticizam, potroaki mentalitet kao prevladavajui
trend nastoji dokinuti svijet potovanja nedjelje, odnosno svijet
slavljenja ivota. Unato bezobzirnosti temeljenoj na prividu
moi svijet budunosti nee biti svijet hladne anglosaksonske
inverzije vrjednota, nego svijet Kristove civilizacije objedinjene
u katoliko-pravoslavnoj galaksiji ljubavi i potpomognute islamskim postojanou vjerovanja u jednog Boga. Uspostava determiniziranog poganstva kao preslika egipatsko-rimskog mnogobotva ostat e u povjesnici ovjeanstva zabiljeen kao trei,
ali i kao posljednji pokuaj da se Kraljevstvo Boje nadomjesti
praznim nitavilom.
U konanici na pitanje: gdje se danas u svijetu najkvalitetnije
ivi? mnogi bi odgovorili: na sjevernim obalama Sredozemlja.
Dodatno pitanje ne bi bilo potrebno, jer svi oni znaju da je to
katoliki prostor Europe, one Europe koja je prije dvije tisue godina prihvatila Krista i njegovu civilizaciju.
U emu je paradoks Zapada? U tome to modernizacija i
standardizacija (institucionalni oblik ujednaenja) openito poveavaju materijalnu razinu, ali ne i moralnu i kulturnu dimenziju.
Ta divergentnost izmeu materijalne i moralne sastavnice ivota
802 Signapur je poetkom devedesetih bio mjesto nastojanja da se odrede takve
zajednike oosobine na vrlo malom prostoru. Stanovnitvo Singapura sastoji se
odprilike 76% Kineza, 15% Malajaca i muslimana te 6% Hindusa i Sika. U prolosti je vlada pokuala promicati konfucijanske vrijednosti u svom narodu, ali je
takoer inzistirala na tome da svatko bude obrazovan na engleskom i da dobro
govori taj jezik. U sijenju 1989. predsjednik Wee Kim Wee, u govoru prigodom
poetka rada parlamenta, istaknuo je veliku izloenost 2, 7 milijuna Singapuraca vanjskim kulturnim utjecajem sa Zapada koji su ih tijesno pribliili novim
idejama i tehnologijam iz inozemstva, ali ih isto tako izloili tuem nainu
ivota i vrijednostima. Tradicionalne azijske ideje morala, dunosti i drutva
koje su nas odravale u prolosti upozoro je, ustupaju mjesto pozapaenijim,
idividualistikijim i sebinijim pogledima na ivot. Potrebno je, ustvrdio je,
odrediti sredinje vrijednosti koje su zajednike razliitim etnikim i vjerskim
zajednicama Sigapura i koje sadre bit singapurskog bia. Predsjednik Wee
predloio je etiri takve vrijednosti: stavljanje drutva iznad sebe, podravanje
obitelji kao osnovnog elementa drutva, rjeavnje velikih problema konsenzusom, a ne sporom, te naglaavnje rasne i vjerske tolerancije i sklada. Njegov
je govor potaknuo opu rasparavu o singapurskim vrijednostima, a dvije godine kasnije vlada je izloila svoj stav u Bijeloj knjizi. Bijela je knjiga denirala
zajednike vrijednosti Singapuraca ovako: nacija prije (zajednice) te drutvo
iznad sebe; obitelj kao osnovna jedinka drutva; tovanje pojedinca i potpora
zajednice pojedincu; konsenzus umjesto spora; rasni i vjerski sklad. Sukob Civilizacija, isto.
pojaava se u uvjetima kada se duhovna dimenzija zapostavlja

ili se kao u sluaju Europe vjera ne smatra temeljnim identitetom. Nasilnitvo zapadne masovne kulture nad ostatkom svijeta doivjet e svoj obrat kad se mo Zapada smanji. Poetak
21. stoljea upravo obiluje dokazima o kolateralnoj teti, to
nastaje iza proizvodnje determiniranog kaosa, kao to su slom
svjetskog zakona i reda, sve vea anarhija u mnogim dijelovima
svijeta, porast opeg vala zloina, mo transnacionalne maje i
narkokartela, sve vea ovisnost o drogama u mnogim drutvima,
ope slabljenje obitelji i porast svih vrsta nasilja. U svim gradovima svijeta zloin vrtoglavo raste, a temeljne vrjednote su ugroene. Na svjetskom planu obogaivanje ivota i smisla ivljenja
zamjenjuje se nerazumijevanjem, napetostima, sukobima i katastrofama. Moe li Zapad izbjei novo doba poganstva, odnosno
moe li izbjei posljedice vlastitog pada, budui da od inverzije
vrjednota ne odustaje?
5. Tko je pozvan suprotstaviti se novovjekom Rimskom

Carstvu?
Deterministima je lake nadzirati ujedinjenu dravnu cjelinu
nego li nezavisne drave i narode. Zato je Europska unija njihov
projekt. Slijedom toga moraju se postaviti pitanja: ele li uistinu
njezine velike drave Njemaka, Velika Britanija, Francuska, Italija, Rusija i njezine drevne drave Portugal, panjolska, Austrija,
Maarska, Nizozemska, Poljska, Grka i ostale i dalje postojati
kao posebni i jedinstveni narodi? Jesu li umorne od nezavisnosti? Imaju li volje i dalje biti ono to jesu? Odriu li se oni tako
olako svog identiteta? Hoe li se Europa ponovo nai oi u oi s
nacionalnim pitanjem? Tee li zaista one jednoj socijalistikoj
nad-dravi ili bi vie voljele njezinu eutanaziju? Jesu li se stvarno
opredijelile za ivot u stalnoj ovisnosti o birokraciji u Bruxellesu?
Druga faza determinizma izrodila je faizam i boljevizam.
No, to nije kraj povijesti iako bi Fukoyama elio. Trea faza je tu
kao to je reeno i posljednja, najtea bitka protiv meunarodnog neoliberalizma. O ishodu te bitke ovisit e hoe li jedinstvene, autentine kulture Zapada preivjeti, ili e postati kulturni surogati jedinstvenog multi-kulti kontinenta. Njezin ishod e
odluiti hoe li europske drave i nacije opstati kao slobodne i
nezavisne, ili e biti pretvorene u pokrajine superdrave u kojoj
e oitovanje njihovog iskonskog prava na ouvanje jedinstvenog identiteta zauvijek biti stavljeno izvan zakona.
511
803 Italija je vidjela kakva su zbivanja popratila zahtjev za skidanjem kria iz uionica. Taj pokus nije se dogodio bilo gdje nego u Prodijevoj Europi i Prodijevoj
Italiji. Ne sluajno, kri je skidan tamo gdje je u simbolikom smislu nastalo kranstvo a poglavito katolianstvo, pa ako se tu postigne, lake e biti u ostatku
Europe, razmiljali su talijanski deterministi. (op. a.)
GOSPODARI KAOSA
512
Pouak za Hrvatsku, ako je neizbjean ulazak pod skute

Bruxellesa onda je bolje to kasnije jer e biti vea mogunost
lakeg osloboenja iz tog novog ropstva. Europska periferija je
u ovom sluaju prednost, a ne nedostatak. Izbjei ma liberalnosocijalistike kulturne revolucije ini se razumnom strategijom.
Mogu li se Hrvati i ostali europski narodi oduprijeti bezuvjetnim
zahtjevima europskih determinista? Imaju li snage odustati od
izvrenja demografskog, nacionalnog, kulturnog i ponajprije
vjersko-kranskog samoubojstva svojih zemlja za tobonju
dobrobit ovjeanstva?
Nad-drava kao popratna pojava totalnog trita vodi ovjeanstvo prema ponoru, u propast. Europska unija u mnogoemu
nastoji sliiti Rimskom carstvu Imperium Romanum. Obiljeje
tog drutva bila je lienost stanja koje prelazi podruje ovjekove svijesti, to jest transcendentalnosti. Nijekanje svake transcendencije bila je jedina transcendencija tog drutva. I kako kae
Stjepan ulek u gradskim kulisama izmijeanih kultura Rimskog Carstva grke i rimske klanjali su se brojnim bogovima.
Imperijalni rezon bio je progon krana. to je smetalo kranskoj manjini u toj metareligiji svemonog kulta rimskog carstva?
To to je taj kult zatvorio vrata svakoj nadi, svakoj novoj alternativi, svakoj transcendenciji, kranskoj vjeri u jednoga Boga, Boga,
koji im je otvarao alternativu, smisao ivota. Nad-drava, pa zvala
se ona i Europska unija, podrazumijeva u prvom redu dominaciju izdvojene birokratizirane skupine nad mnogim dravama, a to
znai put u kaotinu budunost.
Otuene politike elite mogu predati suverenitet svojih drava da bi one nestale unutar nadeuropske drave, no narodi e
jednom ustati i protiv novovjekog Rimskog Carstva i ponovno e
stvoriti zemlje iz kojih potjeu. I to portvovnije i snanije nego
to je to u povijesti do sada ikada bilo. Katarza e biti strana jer
e morati biti sruena sva zlatna telad sagraena od francuske
revolucije do bruxselleskih bezbonika. Kao to je hladni rat
protiv svjetskog komunizma dobiven, tako ni vrui mir protiv
svjetskog determinizma nije izgubljen.
804 Totalno trite vodi ovjeanstvo u propast, Stjepan ulek, Hrvatsko slovo, 12.
travnja 2002.
805 Kad se Europska unija proiri na istok, dogodit e se prasak. Europskom unijom
od dvadeset pet drava ne moe se vladati iz Bruxellesa, osim ako Bruxelles ne
bude imao mo kakvu vlada SAD-a ima nad svojih pedeset drava. Patrick J.
Buchanan, isto, str. 259.
806 Zametak otpora Buchanan vidi u tome to su europski narodi sve oprezniji
prema divnome, novome svijetu kakav im pripremaju ljudi poput Strobea Talbotta i Romana Prodija. Na sastanku Europske unije u Nici, manje su se drave
usprotivile daljnjoj predaji nacionalnog suvereniteta. Danci su odbili euro. U
oujku 2001. 77% vicaraca i svi vicarski kantoni rekli su ne na referendumu
Da Europi. Kad se Irska ogluila o direktive Europske unije i smanjila poreze,
Dublin su disciplinirali. Oprostite rekao je predsjednik Prodi, no nastavnik
513
Zato ovo novo-staro carstvo ne moe opstati? Prvo, zato

to elita odabranih, koja ga stvara, ne uiva ni malo ljubavi ni
povjerenja u drutvu, osim onog medijskog lanog i virtualnog.
Mnogi narodi ili veina u tim narodima preziru ga zbog njegove
nesnoljivosti i nemoralnosti i zbog onoga to je uradila i to kani
uraditi tradicionalnim vrjednotama i vjeri otaca. Drugo, to to
carstvo poiva na ideologijskoj matrici koja je oprena zakonima
ljudske naravi i Bogu te naravi. Svijet ujednaenja suprotan je
Bojem svijetu raznolikosti. Stoga ovo novo carstvo koje je sagraeno na ljudskoj oholosti, lakomosti, nezasitnosti, neumjerenosti i nemoralnosti samo je sebi presudilo potonue u bezdanima
nitavila.
Tko je pozvan povesti narode liene suvereniteta u boj posljednjih vremena? Kako postoje velike paralele izmeu rimskog
drutva i dananjeg zapadnog drutva Carl Amery iz toga izvlai
zakljuak da su u prvom redu kranske crkve pozvane da poput
prvih krana dignu zastavu pobune, kako bi se spasilo ovjeanstvo i cijeli globus. Jedino bi crkve dokazuje Carl Amery
kao najstariji uvari judejsko-kranske poruke mogle svijetu
dati novu nadu, novu perspektivu. Njihova bi zadaa trebala biti
ne samo upozorenje, nego i pruanje aktivnog otpora, dakao
ne zikog. Kranske crkve moraju dakle preuzeti civilizacijski
nalog u 21. stoljeu i povesti odlunu borbu u novom dobu poganstva.
Pri razmatranju bilo koje strategije a poglavito strategije za
ouvanje vrjednota i ljudskoga smisla, potrebna je prosudba
odnosa snaga. Deterministi jesu preuzeli sve kulturne ustanove
kranskog Zapada, jesu ovladali gospodarskim sreditima i jesu
stvorili snanu meku silu, ali sva ta silna koncentrirana mo nije
dostatna da funkcionira u svakom prostoru. Strategija temeljena
na rtvovanju svakoga i svega na oltaru prota i nemoralnosti
nigdje nema vrste korijene, ona stvara virtualni prostor, a izvan
tog prostora domoljublje i tradicija itekako su postojani i ivi.
To znai da deterministi vladaju tvarnom snagom moi, ali ne i
metazikom snagom. I dalje e unato svemu, nezavisnost biti
dragocjenija od trenutnog materijalnog probitka. Za dobru staru
domaju se vrijedno boriti. Nee europski narodi tako olako ni
katkad mora kazniti i najboljeg uenika. Irski ministar vanjskih poslova, iji je
gospodarski rast bio 8%, uzvratio je: Kada druge europske zemlje postignu
uspjeh kakav je postigla Irska, moda u onda pozornije sluati. Potom su irski
glasai torpedirali sporazum iz Nice i irenje Europske unije kao utapanje glasa
Dublina u Europu i opasnost za suverenitet Irske. Talijani imaju vladu desnog
centra koja namjerava Italiju staviti na prvo mjesto. Njemaki kranski demokrati sve su glasniji glede svoje elje da odre nacionalni identitet i kulturu.
Britanski torijevci su izgubili, no njihovi ciljevi ouvanje drave i spas funte
imaju potporu veine. Patrick J. Buchanan, isto, str. 259.
807 Njemaki katoliki publicist Carl Amery taj stav iznosi u svoj Knjizi Global Exit
Die Kirchen und der Totale Markt, Luchterhand 2002. Stjepan ulek, isto.
GOSPODARI KAOSA
514
ljubav ni odanost podariti Europskoj uniji ili nekoj drugoj meunarodnoj zajednici. Zato je prema strategijskom naelu odnosa
snaga mogue bitku za neovisnost dobiti zauvijek ako se domoljubi okupe oko jednog stoera i poput kranskih muenika,
kojima se klanjaju, ne izgube hrabrost. Bijednim i beskrvnim apstrakcijama zamotanim u liberalizam koje nude deterministi
na hiperstratekoj razini nuno je suprotstaviti dovoljno snane
motive za osobnu, patnju, rtvu pa i smrt. Spremnost na rtvu
tako postaje veliki koraljni greben na koji e se globalizirani
brod graditelja novoga poganstva sigurno nasukati. No postavlja
se pitanje kad e onih sto etrdeset i etiri tisue, koji na usnama
ne imahu la zasvirati na svojim citrama u jedno vrijeme i dva
vremena i pola vremena? Da e to vrijeme doi to je sigurno.
Zato to ne bi bilo u ovom 21. stoljeu. Vojnika za taj boj nee
nedostajati. to kau brojke?
Na svijetu u 2004. bilo je 6 milijarda i 212 milijuna stanovnika.
Od tog broja krtenih katolika ima vie od milijarde (1.071 000)
to jest 17,2 posto. To znai da je gotovo svaki peti zemljanin
katolik. U biti stabilan ostaje i dalje broj sveenika i redovnikih
zvanja, a ohrabrujui je podatak da sve vie zvanja ima u Africi i
Americi, dok je u laganom opadanju broj zvanja u Europi i Aziji. To su samo neki podaci koje donosi novi Papinski godinjak
2004, koji je papi Ivanu Pavlu II. predstavio dravni tajnik kardinal Angelo Sodano 3. veljae 2004. Prema tim podacima, od
ukupnog broja katolika polovica ih ivi u Americi (50 posto), i taj
kontinent i dalje ostaje rasadnik katolitva; dok ih u Europi im a
26,1 posto. U Africi ivi 12, 8 posto katolika, u Aziji 10,3 posto, a
Oceaniji 0,8 posto. U odnosu prema sadanjem ukupnom broju
stanovnika po kontinentima, u obje Amerike katolika ima 62,4
posto, u Europi 40,5 posto, Oceaniji 26, 8 posto, dok ih je u Africi
16,5 posto i Aziji samo 3,0 posto.
Osloboeni iz ropstva determinizma, katolici nee biti
sami, njima e se pridruiti i preko 350 milijuna pravoslavaca i ta
objedinjena snaga Kristove crkve zgrabit e Zmaja, staru zmiju,
808 Monici u tranzicijskim zemljama pa tako i u Hrvatskoj, bez prethodnih analiza vlastitih strunjaka i politiara prihvaaju sva pravila nepotene globalne
igre, apsolutnu i apsurdnu mo novca, neoliberalnu teologiju kao zamjenu za
komunistiku teologiju, ucjenu transnacionalnih organizacija, kako bi se drave
stavile u defanzivan poloaj, kako bi se unitila njihova moralna i narodna supstanca. Nacionalnih zakona vie ne smije biti, to e se diskvalicirati i proglasiti
primitivnim nacionalizmom, koji stavlja prepreke slobodnoj trgovini. Hrvatska
kako se to vidi i u brojnim novinskim napisima i strunim analizama puna
je robova za takvu globalnu politiku. Stjepan ulek, isto.
809 Otk, 1214, 143-5, Jeruzalemska Biblija, Kranska sadanjost, Zagreb 1996.
str.1770. i 1771.
810 Sve ove podatke donosi Papinski godinjak 2004, a pod naslovom Vie od
milijarde katolika prenio je Glas Koncila 15. veljae 2004.
811 Kao primjer za egzodus iz ropstva globalnog kapitalizma Amery vidi i Crkvu
osloboenja u latinskoj Americi. Ako bi se crkve odluile na tako snaan otpor
to jest avla, Sotonu i okovati ga za tisuu godina. Baciti ga u

Bezdan, koji nad njim zatvori i zapeati, da vie ne zavodi narode
dok se ne navri tisuu godina.
ovjeanstvo se mora obraniti od hororizacije svijeta i deterministikog pakla kao bi se bavilo prospekcijom sunanih avenija budunosti. I kao to predlae teolog Hans Kng kranski
humanist, sve vjerske zajednice trebale bi prihvatiti svjetski etos
milosra i osnovati meunarodni parlament (Parlament der
Weltreligionen), jer samo zakon etike i morala mogu nametnuti ovjeanstvu dva udoredna zakona: (1) svaki ovjek mora biti
ophoen na ljudski nain; (2) to eli da drugi tebi ini, ini to i
drugima. Iz tih dviju maksima o obrani ivota blinjega i pravednosti u slubi istine ovisi i gdje e se narodi u 21. stoljee nai i
hoe li druga knjiga, knjiga ivota, biti otvorena.
6. Uvod u bitku posljednjih vremena

to e prethoditi bitci posljednjih vremena? to e je uvjetovati? Kakva e biti geopolitika slika svijeta u njezino predveerje? Kako, je dobro znano, drugu polovinu dvadesetog stoljea
obiljeila je ideoloka proturjenost koja je bila usko vezana s
odnosima dviju drava, kao nositeljicama dva razliita socijalna
sustava. Predstavljali su ih Sovjetski Savez s jedne a Sjedinjene
Amerike Drave s druge strane. Ta proturjenost bila je ishodite za vojnu ugrozu obiju strana i njihovih drava saveznica.
Obostrano su se promatrali, iskljuivo kao protivnici, nadmeui
se na globalnoj razini i neprekidno se pripremajui za rat. U tu
svrhu voenje nuklearnog rata je postala zbiljska mogunost,
pa su se stvarale saveznike (koalicijske) snage i gradila globalna
vojna infrastruktura.
Period bipolarne podjele svijeta, ije je sredite bila Europa,
se zavrio, nestajanjem socijalizama (komunizma). U sadanje
vrijeme, koje je vrijeme upravljanih kriza i determiniranog kaosa
nije nestalo ideolokog sueljavanja, no, ono se od polariteta
preselilo na subpolitiku razinu, unutar drava-nacija. Vanjsko
sueljavanje se nastavlja ali iskljuivo oko materijalne komponente sirovina i energetike. Rusija je zbog bogatstva sirovinskih izvora i dalje u sreditu pozornosti Sjedinjenih Drava,
Europe, Japana i Kine. Trka izmeu njih uzrokuje sukob interesa
515
protiv programiranog samoubojstva ovjeanstva, to bi odgovorna politika

trebala pozdraviti. Zdravlje ljudi i obrana opstanka naroda i ovjeanstva protiv
smrtonosnog zagrljaja totalnog trita trebala bi posti zajednika zadaa. Stjepan ulek, isto.
812 Otk, 202-3, Jeruzalemska Biblija, isto str. 1776.
813 Dijalog o globalizaciji nasilja i provokaciji rasizma u svijetu, Nelly A. Chadirat,
Slavko Kuli, Novi list, 14. rujna 1997.
814 Otk, 2012, Jeruzalemska Biblija, isto, str. 1777.
GOSPODARI KAOSA
516
koji po prirodi stvari otvara i mogunost moebitnog vojnog

sueljavanja.
Dvije su skupine proturjenosti koje vode prema sueljavanju na globalnoj razini. Prva je to Putinova Rusija prepoznaje
da je ona cilj i sredstvo za gospodarstvo mnogih zemlja. Jo
vei interes za Rusiju bit e kada se realno sagledaju materijalne mogunosti s ivotnim prostorom (ekologija). Osim toga
kriza sedamdesetih godina 20. stoljea rijeena je racionalnijim
odnosom glede izvora i znanstveno-tehnolokim progresom
(informatizacija). Meutim to je bilo samo djelomino, pa i kratkorono rjeenje, mnoge zemlje na poetku 21. stoljea imaju
problem s ekolokim i demografskim izazovima.
U drugu skupinu ulaze proturjenosti meunacionalnih
odnosa. U tom razmatranju Rusiji ima posebno znaenje kao
jedno od sredita svjetske civilizacije pravoslavno kranske. To
je razlog zato Rusija polae pravo na zatitu od ugroze drugih
civilizacija (sredita) ne samo sebe nego i slijedeih drava: Armenije, Gruzije, Bjelorusije, Bugarske, Rumunjske, Makedonije,
Srbije, Kazahstana i Ukrajine. Ako je suditi po nastupanju Zapada
prema Gruziji (2003.) i poglavito prema Ukrajini (2004.) i njegovoj
agresivnoj urbi za pozicioniranjem u dubini prvih vrata Euroazije, oigledno su zaboravili da time produbljuju ve postojei
ponor na razdjelnici civilizacija.
Ove dvije skupine proturjenosti uvjetuju novu geostrateku
postavku. I u 21. stoljeu postojat e est sredita moi: Sjedinjene Amerike Drave, Europa, Kina, Japan, Rusija i Indija koji se
podudaraju s pet civilizacija i njihovo uzajamno djelovanje odreivat e prostornost i razinu buduih sukoba. To je vrlo znaajno
uoiti kao bi s naao odgovor na proces koji nije zavren nego
tek poinje, a to je samoindentikacija drava i istih civilizacijskih
podruja. Taj uvjetno nazvan prijelazni period bit e glavno obiljeje budueg vremena.
On nee protei bez sukoba. Kakvi e oni biti? Budui da se
pod obiljejem sukoba u etvrtoj dimenziji podrazumijeva sveukupnost socijalnih, politikih, gospodarstvenih i informacijskih
potencijala, a tek onda vojnih, u oblikovanju strategijskog oblika
sukoba njihov karakter bit e usklaivan s postavljenim ciljem.
Usmjerenost mnogih zemalja treeg svijeta k sveobuhvatnom
sustavu sigurnosti pod nadzorom UN-a, kako bi se sprijeile ili u
krajnjoj mjeri znaajno umanjile posljedice nastupanja monih,
ili posljedice sukoba meu njima samima, nakon presedana u
sluaju Kosova, Afganistana i Iraka, a sutra Irana, ostavljaju malo
prostora za optimizam. Marginalizacija UN-a, natjerat e mnoge
zemlje da pristupe regionalnim sustavima sigurnosti. Dakle, u
novom sustavu sigurnosti oslikavat e se viepolarnost svijeta,
pa umjesto jednog centraliziranog, nastat e parcijalni sigurnosni sustavi sjeverno-ameriki, juno-ameriki, zapadno-europski,
517
istono-europski, azijsko-tihooceanski, afriki, bliskoistoni. U

takvim okolnostima mogue su dvije opcije. Prva za eskalaciju
sukoba unutar regionalnog sustava stvarat e se nadnacionalne
koalicijske snage, ali iskljuivo od zemalja koje pripadaju tom
sustavu. Svaki pokuaj intervencije izvana od nekog drugog regionalnog sustava smatrat e se inom agresije. Drugim rijeima
svatko e rjeavati svoj kuni problem. Druga podrazumijeva
koalicijske snage dvaju ili vie regionalnih sustava sigurnosti u
obrani ili napadu protiv takve ili sline protivnike koalicije.
Preslagivanje regionalnih sustava sigurnosti nee proi bez
potresa. Sjedinjene Amerike Drave kao prevladavajua sila svijeta iskoristit e politiku tribinu da u oslabljenom UN-u nastavi i
dalje nametati svoje interesa, a istodobno nastavit e osporavati
viepolarnost, a time i regionalne sustave sigurnosti kao novu realnost. Sjedinjene Amerike to sebi mogu priutiti, jer kako ree
francuski diplomat Jules Jusserand one imaju veliku sreu: Na
sjeveru i jugu granie sa slabim susjedima, uinile su ih je jo slabijim i ovisnijim, a s ribama granii na istoku i zapadu. Zato one
sve manje imaju razumijevanja za bojaznost Europe za mogui
geopolitiki potres koji uvjetuje pribliavanje NATO-a granicama
Ruske Federacije. Dok Velika Britanija obavlja posao za Sjedinjene
Drave na jugoistoku Europe, Njemaka, Francuska i Italija, sve
tee prihvaaju jednostrane poteze ovog dvojca. Izmeu velikih
zapadnih sila sve je moglo biti u redu dok su se vitalni interesi
poklapali i dok je pred njima bio isti ideoloki neprijatelj. Takvog
neprijatelja vie nema. Poslije nestanka Carstva zla, geostrateki
se zemljovid kontinenta prokleto zamrsio, ili se uinilo sve da se
zamrsi. Europski interesi nisu nuno jednaki amerikim to vrlo
zorno pokazuje sluajevi bive Jugoslavije, Afganistana, Iraka,
Izraela, Zapadne obale i Gaze, Gruzije, Ukrajine, i sadanjeg stanja oko Irana. Proirenjem NATO-a na istok, Europljani, gledano
iz perspektive Madrida, Pariza ili Rima, su sve dalje od planetarne
gravitacijske stoerne toke zvane Put svile, a time su i sve nie
na ljestvici moi. Krajem devedesetih godina prolog stoljea
prvo se pojavila pukotina izmeu srednje-junih i srednje-sjevernih Europljana. Dok su se prvi predvoeni Italijom i Francuskom
borili za stvaranje ravnotee na jugoistoku i za proirenje ogranieno na zemlje s podruja njemake marke, drugi su se predvoeni Engleskom okupili oko Amerikanaca za to dublji prodor na
istok ukljuujui i Baltike zemlje. Taj je pristup doveo do agonije
francusko-njemake osovine, koja je dodatno umrtvljena politikim projektom zapadnog Balkana i njegovim stavljanjem pod
nadzor Velike Britanije.
Rijeivi jugoistok Europe, Sjedinjene Amerike Drave poetkom 21. stoljea, usredotoile su se na dva najvanija, za obranu amerikih interesa Bliski istok i Daleki istok. Od zavretka
hladnog rata Sjedinjene Drave nisu promijenile svoju temeljnu
GOSPODARI KAOSA
strategijsku zamisao koja je iznijeta u Wolfvitzovom izvjeu

(prema imenu biveg zamjenika ministra obrane), koja polazi od
toga da je ameriki interes sprijeiti pojavu bilo kakve sile koja
bi se mogla mjeriti sa SAD-om kao to je to bio sluaj s bivim
Sovjetskim Savezom. Iz tog razloga ameriki politiki i vojni dunosnici nisu doveli u pitanje postojanje NATO-a, svog glavnog
instrumenta projekcije moi iz vremena hladnog rata. Ono to je
promijenjeno to je nova uloga NATO-a u upravljanim krizama.
Nakon kratkih kontraverzi, unutar samih Sjedinjenih Drava
postignuto je ope suglasje i njime se prelazi preko crta razdvajanja suprotstavljenih strana i tradicionalno suparnikih intelektualnih i politikih tenji u vezi s ciljevima te strategije. Kako
je to ve iznijeto, kao mogui suparnici Sjedinjenim Amerikim
Dravama uvijek se spominju Rusija ili jo ee Kina, nego li
Japan ili Europa, pa i ujedinjena. Iako je oruje za uklanjanje tih
navodnih suparnika ponajprije gospodarske i politike prirode,
ne proputa se nikada prilika da se posjeti na to kako je vojna sila
glavni imbenik nadmoi SAD-a.
U slijedeih desetak godina stoerna toka oko koje e se vrtjeti svjetska mo i dalje e biti Bliski istok. Irak za sve navedene
igrae, bez iznimke, ostat e poprite sueljavanja meunarodne politike dugo godina. Budui da je neuspjeh poslijeratnog
reguliranja u Iraku, unato izborima, sve izvjesniji doi e do
preslagivanja na globalnoj politikoj sceni pa e Rusija sve vie
igrati na kartu, Njemake, Turske, ali i Kine. U tom kontekstu Rusija e graditi odnose sa Sjedinjenim Dravama ovisno od toga u
kojoj e se mjeri ostvariti njezini ciljevi u Europi. Rusko-ameriki
odnosi uglavnom e biti usredotoeni na probleme nadzora nuklearnog oruja. Rusija e nastojati koordinirati svoju politiku
liniju u odnosu na velike probleme regije s vodeim europskim
zemljama, ali e nastaviti suradnju s Iranom, Sirijom i Indijom, zastupat e jaanje uloge UN-a u regiji, a glede korejske nuklearne
problematike zauzet e meupoziciju. Zato e nastaviti prodaju
svog naoruanja Kini i razvijati politiki dijalog s njom.
Rusija, Putinovim drugim predsjednikim mandatom, iz
objekta politike Sjedinjenih Amerikih drava i Europske unije,
pretvara se u subjekt svjetske geopolitike. Amerikanci, a takoer
i stari i novi Europljani poinju shvaati da njihov projekt globalnog nastupanja izvozom demokracije vie ne prolazi u Rusiji.
Stoga postaje sve oiglednije da Rusija, nee igrati po pravilima
Zapada. Ona u ujedinjenu Europu eli ii svojim putem, pri815 Nesuglasice izmeu Rusije i Zapada mogu dovesti do scenarija na koji upozoravaju politiari, kao ministar obrane Rusije Sergej Ivanov: Rusija bi mogla
razvrgnuti Sporazum o ograniavanju konvencionalnog naoruanja u Europi
zbog rastueg suparnitva sa SAD-om na prostoru ZND, blokirati svoje lanstvo
u Vijeu Europe zbog nesuglasica sa Zapadom oko eenije i ne pridravanja
518
519
mjenjujui strategiju ekanja, jer e Europa u bliskoj budunosti

trebati Rusiju, a ne ona Europu.
to e se to dogoditi na svjetskoj sceni? U emu je istinski
razlog krize koja se nadzire? Teko je povjerovati da su Sjedinjene Amerike Drave i Europska unija spremne pokopati svoje
strateko partnerstvo s Rusijom zbog eenije, vojne baze u
Gruziji, Kalinjingrada ili uhienja Hodorovskog? U igri mora biti
neto vee, mnogo znaajnije. Odgovor lei u ideologiji, naime
Rusija se nastoji osloboditi zapadnog liberalizma upijenog devedesetih godina prolog stoljea, radi toga kako bi, bez obzira na
sve, ponovno bila autentini svjetski politiki imbenik ali i da
bi uspostavila ruski sustav vrijednosti od zatomljenog kranstva
do uvanja uistinu neprocjenjive kulturne batine. Rusija je iz
sna probudila nakon 11. rujna 2001. a poglavito nakon Iraka,
kad se opametila i ponovno osjetila neophodnost objedinjavanja radi odbijanja postojeih, stvarnih, a ne tobonjih, zamiljenih ili izmiljenih prijetnji za opu sigurnost. Moskva amerikim
suzama nakon Iraka ne moe vjerovati.
Sueljavanje na globalnoj politikoj sceni iz tvarne sastavnice sve vie seli u metaziku. Moni Zapad na elu sa Sjedinjenim
Dravama to e nijekati i nastavit e izravno s novim uplitanjima,
uz uporabu oruanih snaga pravdajui takvo nastupanje nacionalnim sigurnosnim interesa. Ti e se interesi imati dvije razine.
Prvu, ivotnu u koju e i dalje ulaziti obrana nacionalnog teritorija, osiguranje energetskih stratekih zaliha (posebno Srednjeg
Istoka) kao i zatita kljunih amerikih saveznika od Europe do
Dalekog istoka. Druga, sekundarna obuhvaat e pitanja regionalne sigurnosti, odravanja mira, nametanje mira, izgradnju
demokracije u ostatku svijeta i humanitarne intervencije. Takav
pristup nacionalnim sigurnosnim interesima zahtijeva i odgovarajuu doktrinu. Ona e se po svemu sudei temeljiti na irakom sindromu, tj. uporabe velike vojne sile, sigurne pobjede i
nedenirane strategije izlaska. Takav pristup kao i u sluaju Iraka
pokazat e se krajnje kontraproduktivnim osobito u podrujima
gdje sukobi postaju vrlo zamreni i odupiru se brzom rjeenju.
Proturjeje
je u svijetu moi i oruja
ja zakonito trai rasplet. Odravanje svjetskog poretka na pravu jaega mogue je, ali je onda
na pomolu sukob veih razmjera, pa i takav da cijeli svijet postaodredbama Sporazuma o partnerstvu i suradnji s EU, potpisanom prije deset
godina, budui da on ograniava rusku trgovinu s novim lanicama.
Zapad moe liiti Rusiju punopravnog lanstva u velikoj osmorki i oduzeti
od nje tek dobiveni status zemlje s trinim gospodarstvom. A Rusija, na svoj
nain, moe ukazati zapadnim zemljama na to da ona ima i druge alternative
stratekog partnerstva. Naime, Igor Ivanom je nedavno (...) odnose s Kinom
opisao kao najbolje u povijesti dviju drava. O suradnji s EU i SAD ministra
vanjskih poslova je govorio manje laskavim rijeima. Zapad daje prednost dranju Moskve na odstojanju, Aleksandr Rahr, Nezavisimaja Gazeta, Moskva, 1.
oujka 2004.
GOSPODARI KAOSA
520
ne bojno polje. Prvo, Europa nije bila svjesna da je lom njezine

civilizacije i njezinog modela razvoja zapoeo Prvim a nastavljen
Drugim svjetskim ratom jer su se probudili i Sjedinjene Amerike
Drave i Daleki istok kao neka podsvijest europskog kontinenta.
Uostalom, zna se da je Europa nastala iz Azije, geotektonski i demografski. Potom su Sjedinjene Drave ostvarile status svjetske
velesile na funkcionalizmu meunarodnih odnosa, utemeljenih
na pravu jaega, monijega, i uz pomo teorije meunarodnih
odnosa nametnule to pravo kao pravilo ponaanja, unato geopolitike podjele prostora, izvora i uvjeta ivota mnogobrojnih
drava i naroda u svijetu. Nejednaki uvjeti ivota, rasta i razvoja
upravo su posljedica takvog politikog stanja i takvih politikih
odnosa. Ali to ipak ne znai da je podjela prostora okonana, a
jo manje da je konana politika karta svijeta dovrena. Do uspostavljanja nove ravnotee i stare hijerarhije vrjednota zapadni
svijet e morati proi kroz istilite kako bi okajao svoje grijehe.
Zapadni deterministi uinili su sve da iz dvadesetog stoljea
u budua vremena prenesu produbljene odnose nadreenosti i
podreenosti i najdublju nagrienost prirodnih pretpostavki za
sva tri ivota svijeta. Zato, unato civilizacijskim dostignuima
u cjelini, nikad ljudska vrsta nije bila zabrinutija i uznemirenija
radi svojega opstanka. Strah i zabrinutost proizlazi iz pogrjene
percepcije prirodnih zakona, iz ekologije svijesti, iz pogrjene
uporabe znanja, tehnologije, sile i mastodonta prota. Ponovno vrjednovanje onoga to znamo i to smo postigli je neizbjeno. Oklop svijesti koji pritie svijet na poetku 21. stoljea
posljedica je nasilnog miljenja u odreivanju svijeta interesa.
Kako ublaiti ili ukloniti to nasilno miljenje? To nikakva znanost
ne moe. To je pitanje duha i vjere, samo oni mogu ukloniti nasilje. Ova sadanja biblijska vremena, svijet je ve jednom proao.
Stranputica poganstva, pa i ovog novovjekog rijeena je prije
dvije tisue godina rijeima Ja sam Put, Istina i ivot.
816 Stvarnost dananjice izravno je povezana s epohom izravne kolonizacije i postojanja kolonija. Ona je samo raskorak kolonijalne situacije, ali na kvalitetno vioj razini. Dananja globalna stvarnost osnovana je na objektivnoj injenici postojanja sila koje pod svojim monopolom dre vojnu mo, privredu, bogatstvo,
politiku, sustav informacija, tehnologiju, komunikacije, kulture. Takva stvarnost
poiva na golemom jazu koji dijeli svijet monih od svih ostalih svjetova. Mumir ek: Zavisnost u eri nezavisnosti, Round Table, 1987. str 22.-25., Cavtat,
Dubrovnik (referat), prema Strategija nasilja kao strategija razvoja, Slavko Kuli,
Naprijed, Zagreb, 1996., str. 187.
817 Dvadeseto je stoljee crna kutija koja u sebi krije posljedice, degradaciju ive
vrste.(...) Moda bi ve sada bilo potrebno govoriti i o stoljeu involucije, pohlepe, nasilja prirodnog razvoja, procjepa ljudskog svijeta, sile i kapitala. (...) Po
svoj prilici rije je o tome da nas je zavela materijalna kultura s niskim stupnjem
razvoja. Slavko Kuli, isto, str. 151.
818 Slavko Kuli, isto, str. 147.-148.
819 Odgovori mu Isus: Ja sam Put i Istina i ivot: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.
Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga. Otk 146-7, Jeruzalemska Biblija, isto, 1529.
521
7. Bitka posljednjih vremena

Gotovo svaka kritika determinista, njihovih planova i projekata
smatra se da je neki zloin sam po sebi, to ga treba odmah kazniti. Oni ne postavljaju pitanje jesu li njihove koncepcije i strategije od Francuske revolucije do dananjih dana, tj. do dodjeljivanja atributa carstva zla, moda bile ili su pogrjene? Nakon
druge faze determinizma, u treoj oni neprekidno propovijedaju
uglavnom dvije vrline parlamentarnu demokraciju i trino
gospodarstvo. Svijet sustavno obilaze takozvani Harvard Boys i
preporuuju zemljama treeg svijeta i tamonjim esto naivnim
politiarima, a nerijetko i potpunim neznalicama, da vode politiku potpune liberalizacije i privatizacije, zajedno sa slobodnim
izborima i viestranakim sustavom.
Samo po sebi je jasno da ovi conspirateursi nemaju zadau
pruiti pomo siromanima. Ne, to nikako. Njihov posao precizno se sastoji u tome da preuzmu razvoj prevratnikog procesa,
da ga umjetno dovedu do krize, da stvore prevrat ex nihilo nihil,
i da ga izvedu bez uvjeta za prevrat, jednostavno da determinirani kaos posiju svugdje. Jedini neophodan uvjet da prevrat
uspije je adekvatna organizacija njihove urote, a to su mediji.
Oni su bitni alkemiari novih revolucija. Pribliava li se svijet
820 U treoj fazi determinizma, slijedi unitenje drave i njezinih institucija operator za tu provedbu je parlamentarna demokracija. Prema tom planu vlade drava bit e suvine, nepotrebne, anakrone. Kad nema ni vlade, nema ni drave,
nema ni naroda a u konanici nema ni ovjeka. To je krajnji cilj svih determinista
i determinizma. U hrvatskom sluaju to znai treba Tumana izopiti, Hrvatsku
vojsku dokinuti, a Crkvu oblatiti. To je sveta zadaa hrvatskih determinista
uprizorenih u raanovcima, mesievcima, pusikama, radoima, bancima,
gongovcima, fakovcima, osesovcima, humanitarcima, europejcima, globalistima, novodobovcima, udrugarima i zadrugarima te raznim alijansama za treu,
etvrtu ili tko zna koju Hrvatsku, ali samo ne Hrvatsku. op. a.
821 Svjedoci smo kako nam se iz dana u dan na ovome naem kulturolokom i
civilizacijskom etrnaestostoljetnom prostoru javljaju stanoviti anonimni meunarodni promatrai, politiki i moralni nadzornici kulturtregeri, instruktori
i agenti globalizacije i planetarizacije, sa svojom uzvienom paneuropskom
misijom da nas instruiraju i da nam oforme znanstvene autoritete, koji e nam
oblikovati globaliziranu svijest i redenirati nacionalnu povijest. U deklamiranju svoje strasburke, autokratske i inovnike politike retorike, nastoje nas
u duhu bezuvjetne rasnopolitike subordinacije disciplinirati, ukoriti i na naelima liberalnog anacionalnoga multikulturalizma dekroatizirati i civilizacijski
globalizirati. A kao drugu fazu politikog egzorcizma i kulturoloke cenzure moemo oekivati zahtjev, da se obavi jedan inkvizicijski autodafe nae autentine
historiograje i da se sve nae nacionalne enciklopedije, leksikoni, monograje,
bibliograje, hrestomatije, kolski prirunici, povijesni udbenici i nepoudni
knjievni tekstovi po miljenju apsolutne istine zapadnoeuropsko-atlantskog
Ocija i po uzoru na srednjovjekovnu proskribiciju na lomai spale. Globalizacija i identitet, grupa autora, Nedjeljko Mihanovi, UHIP, Zagreb 2004. str.193.
822 Njegov ideoloki prethodnik Vladimir Ilji Lenjin u to da se radi? (1902) napisat
e: Dajte nam organizaciju revolucionara i mi emo prevrnuti cijelu Rusiju. Te
proroke misli marksistikog Mesije determinizma izreene na poetku burnog
20. stoljea doista e se i ostvariti.
GOSPODARI KAOSA
hipotetikoj stvarnosti koju e veleumni ljudi i akademska elita

budunosti s primjerenog povijesnog rastojanja tek cinino okarakterizirati kao smijenu stranu prolosti prve polovice 21. stoljea u ijem je politiko-vojnom i diplomatskom igrokazu, pod
ravnanjem neoliberalistike ideologije vie u asimetrinim a
manje u simetrinim ratovima, masovnim drutveno politikim
i gospodarskim eksperimentima na pozornici zbivanja ivote
izgubilo na desetke pa i stotine milijuna statista?
Prevratniki krug prolih vremena u 21. stoljea oito se
nastoji zatvoriti. Deterministi dananjice zahvaljujui bogatom
iskustvu svojih prethodnika stvorili su globalnu organizaciju
prevratnika kojima je oito namjera prevrnuti cijeli svijet. U
udarnom postroju te prevratnike garde stupaju nancijski pekulanti, usamljeni ratnici-teroristi te dobrotvori odmetnuti od
Boga i vjere kojima su usta puna pria o svjetskom miru. Nova
prevratnika garda i te kako dobro zna da nisu rijetki oni koji su
spremni rtvovati ope dobro svojim zasebnim probitcima. Takvo stanje ljudskog duha je nepresuni izvor onoga to oni zovu
prevratnike mase. Tu slijepu prevratniku masu, kontaminiranu
neoliberalizmom i iz njega proistekle neobuzdane slobode i socijalnih trvljenja deterministi vode u bitku posljednjih vremena.
Nasuprot njima stajat e postroj uvara ljudskog dostojanstva i identiteta. To su oni koji kao osobe ili kao kolektiv ne ele
biti ono to nisu. Zato e svi oni i unutar povijesnih granica zapadne civilizacije, a i izvan nje, tvoriti postroj pripravnih za odbijanje sustava vrijednosti i normi koje im agresivno nameu nasmijana i optimistina lica apostola kraja povijesti. Suprotstavit e
se duhovnoj pustinji samoe, slutnje i strepnje i onima koji ele
ovladati svijetom i dravama, dobrima i imovinom pa i duama.
Bojinica za bitku posljednjih vremena je povuena. Na
jednoj njezinoj crvenoj strani Humanistiki manifest postrojio
823 Neoliberalizam kao ideologija nancijske oligarhije je samo oblik novog kolonijalizma. Zemlje u razvoju su samo potencijalna skladita otpada, rezervat
jeftine radne snage i vojnika, izvor energije i vode, jo nezasieno trite na
kojemu se moe prodati i ono to razvijeni ne mogu vie prodavati kod kue,
ukljuujui i istroene tehnologije. Relativno zaostajanje je sve vee, a jedini
rizik za razvijene zemlje je snaan imigracijski pritisak. Krize koje povremeno
potresaju nerazvijene, kao to se to dogodilo u Meksiku i Argentini, najbolje
potvruju disfunkcionalnost sadanjih odnosa u pogledu sudbine treeg svijeta u sadanjim modelima integracija. Globalizacija i identitet, grupa autora,
Josip Jovi, UHIP, Zagreb 2004. str. 71.
824 Od kraja Drugog svjetskog rata liberalna je ljevica uspjela zauzeti ne samo
umjetnost, kazalite, knjievnost, glazbu, i balet nego i lmsku industriju, fotograju, obrazovanje i medije. Kontrolirajui kulturu, ljevica ne diktira samo
odgovore, nego i pitanja. Ukratko, u rukama imaju cijeli kozmoloki aparat. Ta
se kozmologija temelji na dva velika aksioma: prvi je taj da na svijetu nema
nikakvih apsolutnih vrijednosti, nikakvih standarda ljepote ni runoe, dobra
ni zla. Drugi je taj da, na svijetu bez Boga ljevica ima moralnu nadmo kao konaan sudac ovjekovih aktivnosti. Urednik asopisa American Arts Quarterly,
James F. Cooper, prema Patrick J. Buchananu, isto, str. 103.
522
je vojnike determinizma one sa irokom vizijom i plitkim obzorom, na drugoj, bijeloj strani su oni koji jo uvijek vjeruju da na
prvome mjestu trebaju biti odanost svojoj obitelji, zemlji, crkvi
i kulturi. Na ratitu 21. stoljea nai e se suelice domoljublje i
globalizam, odnosno drava-nacija i novi svjetski poredak kako
bi se nakon sraza moglo ustvrditi nezavisnost je zauvijek pobijedila svjetsku nad-vladu. Pobjednik je dakle, izvjestan, ali ono
to ostaje kao nepoznanica je koliina krvi koja e se proliti u
ovom ratu pete dimenzije.
Prva dionica bitke posljednjih vremena Od poetka treeg tisuljea do 2020. najprije e se ostvariti strateki cilj prodora NATO-a na istok to dublje i to dalje prema samom srcu
biveg Varavskog pakta. Njegovu vanjsku granicu od sjevera
prema jugu initi e Baltike zemlje, Poljska, Slovaka, Maarska, Rumunjska Bugarska, Gruzija, Armenija i Turska. Podruje
upravljanih kriza s Afganistana i Iraka proirit e se na Siriju, Iran,
Azerbajdan, Turkmestan, Uzbekistan, Kirgistan i Kazahstan. Na
Dalekom istoku upravljane krize zahvat e Indoneziju, obje Koreje, Filipine i Vijetnam. Drave Srednje i June Amerike potresat
e argentinski sindrom, a zemlje Sredinje Afrike muiti e glad
i zarazne bolesti.
Istodobno etiri jahaa apokalipse Meunarodni monetarni Fonda, Svjetska trgovinska organizacija, Svjetska banka i
NATO nastavit e svoj pohod i dobivati uglavnom bojeve u ime
i za raun jedine svjetske velesile i njezinih ad hoc koalicijskih
partnera.
Trei svijet tonut e jo vie u siromatvo. Mnoge zemlje
oko Puta svile, te latinskoamerike zemlje, iako nee dosei granice afrikog siromatva past e ispod razine stanja na kojem su
bile poetkom treeg tisuljea. Opi trend poveanja drutvene
nejednakosti e se nastaviti. Nejednakost e se snano povea825 Globalizacijska koija juri. Njezina etiri konja iste sve pred sobom. Za to
vrijeme u svijetu je sve vie siromanih, bolesnih, gladnih i obespravljenih.
Tamo gdje ne moe MMF i WTO, prostor e oistiti NATO uz pomo CIA-e i inih
agencija u slubi demokracije i novog svjetskog poretka. Terorizam je rije koja
se odnosi na pojedinca, ili grupu, nikako naciju. Terorizam drave sakrio se u
procesu globalizacije. Kako (o)vladati Svijetom?, Miro Kui, Slobodna Dalmacija, 27. travnja, 2004.
826 Gospodarski razvijene zemlje i nancijski centri moi, sve vie e proirivati
ljestvicu kredita kao svoje monetarno oruje. U stvari, u meunarodnoj monetarnoj zajednici svako drutvo imat e precizno svoje mjesto, jedni povlateno,
drugi e jedva preivljavati, trei e biti kanjeni. Prema naumu determinista
novac e jo vie postati sredinje mjesto nove religioznosti a u njoj za Boga
Stvoritelja nee biti mjesta. Jedino vrijedan potovanja bit e novac, i uz pomo
broja on e ravnati i odreivati sudbinu ljudi i svijeta. Meka sila i dalje e biti
propovjedaonica te i takve religioznosti pa e se broj ljudi koji nee biti svjesni
tog novog materijalno-nancijskog svjetonazora poveavati. Zahvaljujui tome
moda e se ostvariti misao sedam grkih mudraca kako je novac krv i dua
ljudi, i onaj koji ga uope nema, hoda mrtav meu ivima.
523
GOSPODARI KAOSA
524
vati i u Sjedinjenim Amerikim Dravama i u Kini, a poglavito u

prijelaznim zemljama, dakle, svuda. U razvijenim zemljama ljudi
e se dijeliti na prvi svijet, koji e ivjeti jako dobro i sigurno
i na trei pa i na etvrti svijet. To ope raslojavanje posvuda
e strukturno ljude, kao to je rekao Manule Castells, uiniti
irelevantnim. Osnovni problem vie nee biti iskoritavanje
ljudskog rada ili znanja, nego e problem biti strukturna irelevantnost. Zapravo ljude ili obinog ovjeka kao se to puki ree,
nitko nee trebati. Gospodarstvo i drugi sektori razvijat e se i
bez njih, njih nitko nee u klasinom smislu rijei iskoritavati,
ali e postati problem reda i zakona, odnosno policijski i sudski
problem u vlastitoj zemlji, ali i meunarodni problem zbog terorizma i ilegalnog doseljavanja. Ukratko svi oni e biti problem
reda i zakona.
Novi svjetski poredak osim za rijetke (odabrane) stvarat
e brojnu masu gubitnika, koji uope nee sudjelovati u nekim
dogaajima, koji e se zbivati daleko od njih, ali e ipak snositi
posljedice tih dogaaja. Stanje determiniranog kaosa neprestano e biti generirano. Pogodovat e mu i klonirana drutvena
svijest koja e legitimitet traiti u institucijama globalne moi, a
ne u unutarnjoj snazi vlastitog identiteta. Sve e biti preputeno
iskljuivo vanjskom strategijskom krugu. I tu e nastati glavni
problem, s jedne strane osporavanje tradicionalnog vrijednosnog sustava i s druge strane traganje za izgubljenim vremenima
kada je taj sustav u svoj hijerarhiji vrjednota odreivao smisao
ivota.
Sve e zemlje treeg svijet otvoriti vrata novcu (zaduenjima) ime e izgubiti i ono malo steene ravnotee, ime e
osloboditi snage, koje otad vie nee biti pod nazorom. Nova
igra promijeat e karte tako da e povlatenje zadobiti nekolicina rijetkih, a drugi mnogobrojni bit e odbaeni na zlu stranu
sudbine. Cijeli svijet u tom procesu e se izmijeniti. Utjecaj novca
bit e totalan. Jo vie e postati predmet pohlepe i pozornosti.
ivot i tokovi novca na taj nain postat e najmonije oruje u
827 Zbigneiew Brzenzinski izrazio je dvadeset nedostataka koji Ameriku dovodi u
pitanje kao globalnu silu. Ti nedostaci su: zaduenost, trgovinski decit, niska
stopa tednje i ulaganja, industrijska nekonkurentnost, niske stope rasta produktivnosti, neodgovarajua zdravstvena zatita, loe srednjokolsko obrazovanje,
pogrena drutvena infrastruktura i propadanje gradova, gramzivi imuni trei
stale, izrazita parazitska opsjednutost parniarenjem, produbljivanje rasnih
problema i siromatva, raireni kriminal, masovno uivanje droge, usaivanje
beznaa, irenje seksualnih sloboda, masovno irenje moralne izopaenosti
putem masovnih medija, slabljenje graanske svijesti, nastavak mogueg razjedinjujueg multikulturalizma, kolaps politikog sustava, poveanje osjeaja
duhovne praznine Izvan kontrole, Globalna previranja uoi 21. stoljea, Zbigniew Brzezinski, Zagreb, 1994., str. 91.-94.
828 Politika je ozbiljna igra, a nai politiari to ne shvaaju, akademik Josip upanov, Vjesnik, listopad, 2001.
829 Josip upanov, isto.
525
rukama sila neformalne moi i koji e iz podzemnih tokova svijeta upravljati njegovom vanjtinom. Slobodnije reeno, oni e biti
dispeeri pojavnosti tog istog svijeta. Novac e postati totalno
oruje asimetrinog rata i njegova neminovna prisutnost. Nagle
promjene cijena temeljnih namirnica postat e svakodnevica i
koje e kao lavina pokretati nezadovoljstva, socijalne nemire i
krize, te na kraju i ratove.
Nakon prve dionice bitke posljednjih vremena iza dvadesetljetne agresije crvene strane drutveni sustavi na planetarnoj
razini pretvori e se u bezlinu demokraciju civilnog drutva, u
kojoj e demokratska politika postati arena borbe sukobljavajuih interesa, a ne proces izgradnje zajednikih ciljeva. Drutvene
veze koje su povezivale obitelj, zajednicu, dravu bit e razorene
kao i baza povjerenja. Kako bez toga ne moe funkcionirati nijedan sustav mnoge zemlje treeg svijeta bit e uvedene u geto,
poput onog varavskog. Ta geta u kojima e se nai mnoge drave i narodi bit e svijet bez vjere, bez drave, bez pravde i bez
mira, odnosno cijeli svijet e prije druge faze bitke posljednjih
vremena postati potencijalno bojno polje. Prije te druge faze
svijet e proimati niz simultanih urota, dravnih udara i sukoba
niskog intenziteta kako bi se u konanici mogla potvrditi teza o
nesposobnosti demokratskih laicistikih vlada, a koje e voljom
svjetske moi prethodno biti dovedene na vlast. Svoje mjesto
ustupit e svjetskoj nad-vladi. Prema operacijskom planu alkemiara determinizma nakon toga trebao bi zavladati vjeno
blagostanje i mir. Tako e kompromitirano i iscrpljeno razdoblje
neoliberalizma kao operator krize i iz njega proizili kaos, na
pladnju novom gospodaru svijeta ponuditi slobodu ovjeka i
naroda kao zalog stvaranja kraljevstva ljudskog. I nakon toga
e svim onima koje se god ne budu klanjali kipu Determinizma,
malim i velikim, bogatim i ubogim, slobodnjacima i robovima
830 Drugi proces uspostavljanja civilnog drutva, sekularizacije, laicizacije kroz
ruenje monarhija i odvajanje Crkve od drave, kroz minula dva stoljea, zabiljeio je i zapamtio mnoge i razliite prevrate, krvave revolucije, raznorodna
zakonodavstva i totalitarizme. A ini se da taj proces jo nije okonan, dogotovljen, pa kao da u nae vrijeme nastaje potreba novog deniranja i uspostavljanja istinskog civilnog drutva. Treba dakle stvoriti novi poredak ije se odlike i
programska usmjerenja saimlju u sintagmi civilno drutvo. To sada vrijedi i za
Hrvatsku. Euforini poklici o konanoj uspostavi civilnog drutva, semantiki
gledano, sadre u sebi prizvuk i suzvuk jakobinskog, revolucionarnog, prosvjetiteljskog, antiklerikalnog, antimilitaristikog i antimonarhistikog naboja. U
tom i takvom rabljenom izrijeku, lako se moe i treba iitati kritika dosadanjeg
oblika vladavine u Hrvatskoj, koja bi prema izvornom znaenju rijei upuivala
na to da se radilo o monarhijskom apsolutizmu u sprezi s klerikalizmom i militarizmom. S tim se ele radikalno raskinuti te graditi novi oblik vlasti, drutvenih
odnosa i cjelokupnih obiljeja javnog ivota. Stari reim, vojska i Crkva, tri su
poglavita ogledna uzorka, na kojima se novo civilno drutvo oituje, ogleda i
dokazuje. Nismo utjeli, Nikola Mate Roi, Hrvatski katoliki zbor Mi, Zagreb,
2004. str. 155.
GOSPODARI KAOSA
526
biti udaren ig na desnicu ili elo, i nitko nee moi kupovati ili
prodavati osim onoga koji nosi ig s imenom Determinizma ili
brojem imena njezina.
Ali bitka ovim ipak nee biti okonana.
Druga dionica bitke posljednjih vremena Klanjanje kipu
Determinizma u mirnoj koegzistenciji kraljevstva ljudskog
nee znai mir, nego rat koji e potrajati gotovo tridesetak
godina. Borba za i protiv vrjednota zavrit tek nakon to jedna
strana pobijedi, a druga bude poraena. Dekristanizacija zapadnog svijeta kao nova ateistika civilizacija otvorit e put da
prazne prostore izmeu umreenog svijeta poinju popunjavati besprizorni. Slijed u metodikom smislu bit e logian. U
prevladavajuem trendu dekonstrukcije nacionalnih drava iz
vertikalnog ustroja, dakle i nadziranog, mo e se raskomadati
(fragmentirati) i kao takva u disperzivnom obliku preseliti u vlast
pojedinaca i skupina. Okna na mreama determinizma bit e
prevelika da je zadre.
U uvjetima propusnosti i nestanaka kakvih takvih meunarodnih institucija koje bi odravale meunarodnu sigurnost,
a unato gotovo apsolutnoj moi gospodar svijeta nee uspjeti
sprijeiti da okida za novi tridesetogodinji rat bude povuen
u nekoj od lokalnih nadziranih kriza, a u njega da budu uvueni
svi regionalni sustavi sigurnosti. Eskalacija sukoba dogodit e
se u tri koraka. Prvi e biti pobuna brojnih asimetrinih ratnika
okupljenih u mirijade vojnih organizacija, a drugi e predstavljati
intervenciju nekog od regionalnih sustava sigurnosti radi ostvarivanja nadzora ili utjecaja na sukob putem stabilizacije stanja,
kao to je to bilo poetkom 21. stoljea, dok e trei znaiti ubacivanje snaga nekog od vanjskih igraa radi jednostrane koristi,
bez nuno neposredne veze s poetkom sukoba.
U takvom ratu nee odluivati vojna sila, a niti meka sila, jer
e potpuno izgubiti svoju mo za stvaranje izokrenute, virtualne
slike stvarnosti (nikoga vie nee moi uvjeriti u la osim samu
sebe), nego e odluiti svemona brojka besprizornih. Njihova
lavinu gospodar svijeta pokuat e zaustaviti jedino onim to e
mu ostati na raspolaganju, a to su oruja masovnog unitavanja.
I ovdje e se dogoditi inverzija (n-1). Na eskalatornu stepenicu
rata s nuklearnim taktikim udarima, nee zakoraiti carstva zla
nego oni koji su tu sintagmu prvi uporabili.
U hodu prema vrhu spirale globalnog sukoba vie nee biti
bitno jesu li na njegovom poetku Kinezi upali u Vijetnam, a na
njegovom kraju jedan projektil s nuklearnom glavom, lansiran
831 Otk, 1315-17, Jeruzalemska Biblija, isto, str. 1771.
832 Moda e sudbina Kinezima, muslimanima, i narodima June Amerike njihove
ivotne tegobe i bijedu u ovom stoljeu nadoknaditi tako to e u slijedeem
stoljeu (21. op. a.) zemlja pripadati njima. Uistinu nije li nam reeno: Blago
poniznima... oni e naslijediti zemlju. Patrick J. Buchanan, isto, str. 44.
527
iz Alira, eksplodirao nedaleko od Marseillesa, a NATO uzvratio

razornim zranim napadima na sjevernoafrike ciljeve, kako to
sugerira Huntington, ili da su ameriki svemirski brodovi u iznenadnom preventivnom udaru prvo unitili sva kineska nuklearna
postrojenja i gotovo sve raketne poloaje i sustave za lansiranje
kao u Vinarovom scenariju, odnosno Weinberger-Schweizerovoj zamisli, kako je ameriki bombarder u pratnji lovaca preletio
Atlantik, Sredozemno more i uao u iranski zrani prostor te nad
ciljem ispustio nuklearnu bombu, koja je za nekoliko asaka no
pretvorila u dan uz golemi bljesak i zagluujuu grmljavinu, ve
e biti bitno to da li e ovjeanstvo kao to to stoji u prvoj reenici ovog poglavlja imati samo pedeset posto izgleda preivjeti.
Ako je suditi po planovima determinista onda nema ni toliko
izgleda. Zato i zbog toga puka izreka ovjek snuje a Bog odluuje ima svoj puni smisao.
Na zgaritima tridesetogodinjeg rata sredinom 21. stoljea
koji e bjesniti na prostorima euroazijskog Heartlanda i Rimlanda, europskim i sjeveronoamerikim gradovima movarama,
afrikim batustanima i latinoamerikim favelama zavrit e svoj
dvjestosedamdesetgodinji hod asimetrini oblik nastupanja
svjetskog prevratnitva.
Determinirani kaos koji je smisao ivljenja uinio izgubljenim, a proizveo: slabljenje drava i pojavu neuspjelih drava,
slom vertikalnog oblika vlasti, raspad drava, pojaane etnike i
vjerske sukobe, pojavu meunarodnih kriminalnih i inih maja,
umnogostruenje broja izbjeglica na stotine milijuna, irenje nuklearnog i ostalih oruja za masovno unitavanje, institucionalizaciju terorizma, veu uestalost nasilja i pokolja, podjelu svijeta na
Zapad i mnogo ne-Zapada, anarhinost, univerzalizam, multikulturalizam, hedoinizam, antireligiju; a unitio naravne vrjednote:
obitelj, zaviaj, domovinu, ljudsku samilost i solidarnost, u svom
konanom posljetku otvorit e put za novo oovjeenje ovjeka.
Ishod kraljevstva ljudskog nee se biti drukiji od ishoda
Pax Romanae. I ono e poput Rimskog imperija, koji je stoljeima
ognjem i maem nastojao uniti barbare, na kraju sam biti uniten od njih. O njegovom konanom svretku odluit e dakle,
njegova unutarnja moralna i svaka druga dekadencija, te izvanjski mladi vitalizam barbarskih naroda s juga. Hoe li, u prah i
pepeo rastoenu zapadnu civilizaciju i kulturu, imati tko vie na
istoku obraniti od konfucijanskih a na jugu od islamskih nasrtaja? Tko e i pod ijim okriljem stajati na zapadno-sjevernoj
833 Do 2025. Iran e imati gotovo jednak broj stanovnika kao Rusija. Biva sovjetska
republika Azerbejdan ve je u opasnosti od Irana. Povlaenje Moskve iz Azije
ini se jednako neizbjenim poput najezde Kineza u muslimanska podruja kojim su neko vladali ruski carevi, a zatim komunistiki komesari. Zapanjena tim
populacijskim predvianjima, Ruska je akademija znanosti skovala novi izraz
katastrojka. Patrick J. Buchanan, isto, str. 113.
GOSPODARI KAOSA
528
strani bojinice od Urala preko Bospora, Peloponeza, Sicilije do

Gibraltara?
Odgovor na ova dva pitanja jo u prolom stoljeu dao je hrvatski blaenik Ivan Merz rekavi: U uzburkanom moru zabluda
i strasti, koje tresu ovjeanstvom, Petrova je stolica sidro nade i
luka spasa u kojoj moramo nai zaklonite ako ne elimo nastradati.
Trea
a dionica bitke posljednjih vremena epilog Determinizam, juriajui na vrjednote, prvo je zapalio vlastitu kuu, a
kada je htio to uiniti i mnogobrojnim susjedima ovi se usprotivie. Oni tj. susjedi ne samo to ga izbacie iz svojih dvorita nego
krenue nastaniti i njegove ruevine koje ostavi iza sebe. Ali u tim
ruevinama ostadoe mnogi, najmanje njih stoetrdesetetiri tisue koji ouvae vjeru otaca. Onu vjeru koja je kroz dva tisuljea neprekidno pronosila Kristovu spasenjsku i mirotvornu misiju
za svakog ovjeka i cijelo ovjeanstvo. Zato svijet ni 2053. kada
bitka posljednjih vremena bude okonana nee postati duhovna pustinja i mrtva zemlja. Tada e se konano za 21. stoljee
moi rei Njega e biti jer e biti kransko! To pak znai da e
Crkva u svom potpunom otvaranju prema apsolutnom sreditu
svog bavljenja i cilja, ispuniti zadau svog utemeljitelja, Bogoovjeka i potvrditi da se barbarstvo ne pobjeuje silom oruja, nego
ljubavlju prema ovjeku kao jedinki u opem opsegu znaaja i
znaenja. Ustrajni napori Svetog Oca s prijelaza iz drugog u tree
tisuljee siguran su znak da ovjeanstvo unato iskuenjima i
pogibeljima nee zaglibiti u nitavilu determinizma.
I konano, nestat e ideologije utemeljene na lai i inverziji,
koje su stoljeima uvjeravale da e stvoriti novi svijet tj. svijet
bez obitelji, naroda i nacionalnih granica, svijet bez identiteta i
vrjednota, svijet bez pravednosti i svijet bez Boga. Naukovanje
svih determinista od jakobinaca, komunista do globalista koje je
stvorilo pusto u ljudskim duama nestat e s propau novovjekog Babilona tako da: Svjetlo svjetiljke nee vie u njemu sjati!
834 Ivan Merz, Misli, Postulatura za beatikaciju Ivana Merza, Vlaka 93, Zagreb,
2001. str. 28.
835 Nije nekadanje kranstvo, koje je osvojilo svijet, bilo mlaka vjera, niti su njegovi uvari vjerovali da su sve religije jednake. Jedna je vjera bila istinita, a sve
druge lane. Patrick J. Buchanan, isto str. 129.
836 Jedinstvo i jednodunost Crkve jest veliko i vano dobro. U Djelima apostolskim trajno se naglaava jednodunost prave Ckve. Znamo da jedinstvo ne znai jednolikost, razliitost karizma i darova, pokreta i redova jest bogastvo Crkve
i njezina ljepota. No potreban je pluralizam kao u zboru. Kao to je rekao biskup
muenik sv. Ignacije Antiohijski: Trebamo se uskladiti, trebamo biti poput struna glazbala. Dar i snaga nae Crkve jest i injenica da imamo centra jedinstva
i zajedniko sjecite u Petrovoj slubi, koja predstavlja pomo i osvjeenje,
osobito za one Crkve koje ive u stanju progonstva, te im prua usmjerenje i
podrku, i daje glas svima koji su primorani na utnju. Vjera mu je dala snage
za odolijevanje lanim ideologijama, Tin ipo i Antun Sente, Glas Koncila, 22.
veljae 2004. godine.
837 Otk, 1823, Jeruzalemska Biblija, isto str.1775.
529
Bog e imati zadnju rije! Doi e dani, kada e cijela Zemlja

biti ispunjena slavom Bojom, kao to je more puno vode. Bit e
uspostavljeno Kraljevstvo Boje. Izabranici Njegovi, iz svakog
naroda i onog najmnogobrojnijeg i onog koji po brojnosti nije
velik, kao i iz svih plemena i jezika vodit e Zemlju u kojoj e
vladati Pravednost, Ljubav i Mir. To je Kraljevstvo Kristovo, ono i
Njegova Crkva ostaju Zauvijek.
I vrata paklena nee je nadvladati!
838 Mt 1618, Jerzualmska Biblija, isto, str. 1416.
OSNOVNA LITERATURA
(1) Avramov, Smilja, Trilateralna komisija, Svjetska vlada ili svjetska tiranija?, Idij, Veternik, godina 1998.
(2) Bernhardt, Georg, Hellwig Cristian, Fuhren und Kampfen
in dei Dimensionen, Europaische Werhrkunde, broj 6, lipanj
1987.
(3) Bijela kua, Strategija nacionalne sigurnosti za novo stoljee,
prosinac, 1999.
(4) Boicov, M., Konfrontacionnoe mislenie ne likbidirovano (O
nastupateljnom haraktere morskoj strategii SSA), Morskoj
sbornik 10, 1989.
(5) Bruner, G., Nationality Problems and Minority Conicts in Eastern Europe, Guetersloh 1996.
(6) Brzezinski, Zbigneiw, The Grand Chessboard, American Primacy and its Geostrategic Imperatives, 1997.
(7) Brzezinski, Zbigneiw, Izvan Kontrole, Zagreb, 1984.
(8) Buchanan, Patrick J., Smrt Zapada, Kapitol, Zagreb, 2003.
(9) Carr, F., Ifantis, K., NATO in the New European Order
Order, London
1996.
(10) Centar za strategijska istraivanja, Strategija oruane borbe, SSNO, Beograd, godina 1983.
(11) Centar za strategijska istraivanja, Strategija ONO i DSZ,
SSNO, Beograd, 1987.
(12) Clausewitz, von Karl, Vom Kriege, Zagreb, 1997.
(13) Chomsky, Noam, Mediji, propaganda i sistem, Marko Srpi,
Zagreb 2002.
(14) Cottey, A., Stability and Security in East Central Europe, London 1995.
(15) elan, Joko, Treejanuarska Hrvatska, Pleter, Split Dugopolje. 2002.
(16) Domazet-Loo, Davor, Hrvatska i veliko ratite, Udruga S.
Jurja, Zagreb, 2002.
(17) Ellis, O. James, admiral, US, Navy, Pogled s vrha, Zapovjednik zdruenih snaga NOBLE ANIVIL tijekom operacije Allied
Force, godina 1999.
(18) Cndidio de Dalmases, Sveti Ignacije Loyolski, ivot i djelo,
Filozofsko-teoloki Institut Drube Isusove, Zagreb, 1989.
(19) Glas Koncila, Katoliki tjednik, Zagreb, 2000.-2004.
(20) Glavni stoer OS RH, Hrvatska vojna strategija - Put prema
stabilnosti u sigurnom okruju
, prosinac, 1999.
ju
531
GOSPODARI KAOSA
532
(21) Grupa autora, Globalizacija i identitet, UHIP, Zagreb, 2004.

(22) Grupa autora, Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 19911995., Naklada Jesenski i Turk, DANI, Zagreb, godina 1999.
(23) Gugi A., Matika D., Pojam informacijskog rata i informacijskog napada, Vojska i javnost, Zagreb, sijeanj, 1999.
(24) Harry, G. Szummers, The New World Strategy: A Millitary Policy and Americas Future Touchstone, New York, 1995.
(25) Hrvatsko slovo, Tjednik za kulturu, Zagreb, 2000.-2004.
(26) Huntington, P. Samuel, The Clash of Civilizations, New York,
1996.
(27) Janes C3I C4I SYSTEMS, 1990.-1996.
(28) Jeruzalemska Biblija, Kranska Sadanjost, Zagreb 1996.
(29) Joxe, Alain, La nouvelle le grande strategie americaine et
LEurope, Strategique, mart 1897.
LEurope
(30) Kadijevi Veljko, Moje vienje
enje
enje raspada - vojska bez dr

drave,
Politika, Beograd, 1993.
(31) Kegley, Ch., W.Jr. and Raymond, G., A Multipolar Peace? Great Power Politics in the Twenty rst Century
Century, New York 1994.
(32) Kujundi M., Dizdar Z., Hrvatska borba za opstojnost 19181998., Hrvatski dravni sabor, Zagreb, sijeanj, 2000.
(33) Kuli, Slavko, Strategija nasilja kao strategija razvoja, Naprijed, Zagreb 1996.
(34) Linin, J., VMF SSA: Stariie postulati Novoj morskoj strategii
strategii,
Morskoj sbornik 2, 1989.
(35) Mateljan, Neven, Terorizam i gerila, Rijeka 1995.
(36) MORH, Kronika, vojnih i drutveno-politikih dogaaja
aja u ra
zdoblju 1988-1996., Zagreb, 1996.
(37) MORH, Hrvatski vojnik, Zagreb, 1996-2003.
(38) Newel, Clayton, Fog and Friction; Chalanges to Command
and Control. Military review, broj 8., 1987.
(39) Nrnberger, Tomislav, Ognjitar u mRanoj demoNkraciji,
CC Marketing, Zagreb, 2003.
(40) Opa enciklopedija, Jugoslavenski leksikografski zavod,
Zagreb 1982.
(41) Paji dr. I. Uvod u hrvatsku strategiju obrane, HVU, Zagreb,
1995.
(42) Pasija, 100 pitanja i odgovora o lmu Pasija Muka Kristova,
VERBUM, Split, 2004.
(43) Plani, Frane, Strategijski nazor na 21. stoljee, Strategijski koncept NATO saveza, prilog Hrvatskog vojnika, travanj,
2000.
(44) Plevnik, Danko, Novi NATO ili stara geopolitika strategijske
studije, Impressum, Karlovac, 1999.
(45) Plevnik, Danko, Osvrti u Slobodnoj Dalmaciji, 1999-2000.
(46) Radni materijali autora od 1985.-2004.
(47) Roi, Mate Nikola, Kristologija kamena, Hrvatska Provincija Sv. Jeronima, Zagreb 2003.
Osnovna literatura ...
533
(48) Roi, Mate Nikola, Nova religija globalizma, Hrvatska Provincija Sv. Jeronima, Zagreb 2003.
(49) Roi, Mate Nikola, Nismo utjeli, Hrvatska Provincija Sv.
Jeronima, Zagreb 2004.
(50) Strategijski koncept NATO saveza, Hrvatski vojnik, Zagreb,
travanj 2000.
(51) Sun, Tzu, Umijee ratovanja, Hrvatsko vojno uilite, Petar
Zrinski, Zagreb 1995.
(52) Quigley, Carroll, Anglo-Ameriki Establishmrnt, Naklada
E.i, split, 2003.
(53) Thatcher M., Statecraft, New York, Hurper Collins Publishers,
2002.
(54) Tuman, Miroslav, Prikazalite znanja, Hrvatska sveuilina
naklada, Zagreb, 2003.
(55) Ujevi, Dunja, Ministar obrane, ALFA, Zagreb, 2003.
(56) USEUCOM, Strategy of Engagement and Preparedness, 1996.
(57) W.T. Johnson, D.V. Johnson, J.O. Kievit, D.C. Lovelace,
S.Metz, U.S. Army War College, Strategic Studies Institute,
The Principles of War in the 21st Century: Strategic Considerations.
(58) Vojna doktrina Ruske Federacije, Moskva, 1999.
(59) Vojna enciklopedija, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1970.
(60) Vukadinovi, Radovan, Postkomunistiki izazovi europskoj
sigurnosti - od Jadrana do Baltika, Grafotisak, Grude, 1999.
KLAPNA I.
Biljeka o piscu
534
Davor Domazet-Loo roen je 1. svibnja 1948. u Sinju. Zavrio je

gimnaziju, prirodoslovno-matematikog smjera, te diplomirao
na Vojnopomorskoj akademiji u Splitu 1971. Sluio je na razliitim vrstama brodova, kao strunjak za protupodmorniku i proturaketnu obranu; obnaao je dunost pomonika zapovjednika
i zapovjednika na razliitim brodovima, ukljuujui i dunost
zapovjednika raketne fregate Split. Diplomirao je na zapovjedno-stoernoj koli taktike i operacijskog umijea 1984., a na Ratnoj koli koli strategije 1981.Od 1987.-1990. obnaa dunost
naelnika za obavjetajnu analitiku i prosudbe u zapovjednitvu
Vojnopomorske oblasti (Ratna mornarica).
Kao hrvatski dragovoljac 3. srpnja 1991. postaje lanom
stoera Zbora narodne garde. Obnaa dunost naelnika obavjetajnog odjela, a nakon toga dunost naelnika odjela za uporabu Hrvatske vojske u Upravi za strateka istraivanja. Na dunost
naelnika Obavjetajne uprave Glavnog stoera oruanih snaga
Republike Hrvatske imenovan je 5. prosinca 1992. U in kontraadmirala promaknut je 28. svibnja 1994. Dunost zamjenika
naelnika Glavnog stoera oruanih snaga obnaa od studenog
1996. do listopada 1998. U in viceadmirala promaknut je 28.
svibnja 1998.
Ukazom vrhovnog zapovjednika oruanih snaga u listopadu
1998., imenovan je naelnikom Glavnog stoera oruanih snaga
RH. U in admirala promaknut je 10. oujka 2000., a potom smijenjen s dunosti naelnika Glavnog stoera oruanih snaga RH.
Nakon potpisa pisma dvanaestorice generala hrvatskoj javnosti,
u kojem se traila zatita vrjednota i digniteta Domovinskog rata,
umirovljen je 20. rujna 2000.
Strune radove, osvrte i lanke na temu protupodmornike
borbe, iz proturaketne borbe, te taktike i doktrine ratovanja na
moru objavljuje od 1976. U tim radovima daje znaajan teorijski
prinos prouavanju operacijskog umijea, vojne strategije i ope
strategije. Do 2001. predavao je na visokim vojnim i civilnim kolama umijee ratovanja. Poseban je prinos dao teorijskoj i praktinoj razradi traenja podmornica, obrani od samonavoenih
protubrodskih raketa, integriranom bojitu i realnom vremenu
kao etvrtoj dimenziji bojnog polja.
Objavio je knjigu o Domovinskom ratu pod naslovom Hrvatska i veliko ratite (2003.) koja je doivjela vie izdanja i postala,
ubrzo nakon objavljivanja, velikim hrvatskim bestselerom. Proglaena je i najboljom knjigom o Domovinskom ratu u 2003.
Odlikovan je Redom Ante Starevia, Redom Nikole ubia
Zrinskog, Redom bana Josipa Jelaia, Redom hrvatskog trolista,
Redom hrvatskog pletera, Spomenicom domovinske zahvalnosti,

Spomenicom domovinskog rata i medaljama Ljeto-95, Bljesak i
Oluja.
KLAPNA II.
Gospodari kaosa knjiga je koja donosi okantan prikaz prevratnikog plana ovladavanja svijetom, koji se poeo ostvarivati
Francuskom revolucijom koncem 18. stoljea, a u drugoj fazi svijet
okrvavio zlom komunizma i faizma danas, u treoj fazi, marira
u injelu neoliberalnog globalizma. Gospodari kaosa drugo je ime
determinista, koji poriu Boga Stvoritelja, ovjekovu iznimnost i
identitet, koji ratuju protiv vjere i vrjednota u nakani da ovladaju
materijalnim svijetom i stvore svjetsku nad-vladu. Oni ele postati gospodarima svijeta, unititi obitelj, naciju i dravu. Prevratniki plan Domazet naziva determiniranim kaosom.
Davor Domazet Loo u ovoj knjizi pokazuje kako postoje
teze da su upravo deterministi na vlast doveli i komuniste i nacionalsocijaliste, da bi unitili Rusiju i Njemaku i upozorava na
mogue veze Pearl Harboura 1941. i 11. rujna 2001. Posebnu pozornost posveuje Hrvatima i Hrvatskoj koji su ve desetljeima
metom gospodara kaosa.
Prvi put se itateljstvu nudi uvid u veze izmeu hrvatske sudbine, Kosova, Afganistana, Iraka ?
Analizira domete moi meke sile u Hrvatskoj, koja je uglavnom u vlasnitvu determinista i pokazuje kakve sve oblike
specijalnog rata primjenjuju protiv nje. Cilj im je inverzijom povijesne istine, od rtve agresije napraviti krivca, kako bi sve vratili
na stanje ante belum, a Hrvatima oteli obalu, zemlju i posebno
vaan izvor ivota pitku vodu. Hrvati moraju u krivnji biti izjednaeni s agresorima od kojih su se branili.
Daje opiran prikaz neprijateljskih obavjetajnih operacija
protiv Hrvatske, od djelovanja lanova Labradora i tita do Opere
i drugih pijunskih i teroristiki operacija.
Ova se Domazetova knjiga ne boji govoriti o apokaliptikim
posljednjim vremenima, iznosei nadu da e u moguem velikom sukobu s deterministima pobijediti milijuni ljudi koji vjeruju
u Boga Stvoritelja, ujedinjeni katolici, pravoslavci i islamisti, koji
ne pristaju postati robljem gospodara kaosa.
535
536

Gospodari Kaosa

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Gospodari Kaosa

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Mojoj dragoj obitelji,

svim hrvatskim obiteljima

21I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer prvo

11. Bitka za raspodjelu kosovskog kolaa

8. Protiv koga ratuju deterministi

Skupine determinista uvijek funkcioniraju kao mona tijela

ivo motriti pohod neoliberalistikog globalizma. to e ostaviti

Radi uspjenog odgovora na ova pitanja u okviru kojih se

1. Informacijsko doba i promjena strategijskog okruja

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

za ostvarivanje zadaa uz najveu i(ili) poeljnu djelotvornost,

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

2. Razvoj i uloga zapovjedno-obavijesnih sustava

trei sastojak, pa je prvobitna tehniko-tehnoloka temeljnica C2

6 Zapovjedanje, upravljanje i veza su uvezani sustav ustroja strukture, postupaka

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

nje dva protivnika s ciljevima koji su potpuno suprotni namee

4. Utjecaj T3 (tama, trvljenje, tankoutnost) na C4I

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

nji i do njih se dolazi u znatno kraem vremenu, pa djelotvornost

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

i zapovijedanja (20. stoljee) teino su naglaavali vertikalnu

5. Upravljanje operacijama pomou zapovjednoobavijesnog sustava

problem. Prilaze mu s raznih aspekata, to je i razumljivo, bilo da

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

ne na procesiranje informacijama. Geslo je integrirati sve. Ako

u bojnim djelovanjima moe se svesti na dva zahtjeva: elim brzu

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

destrukcije, koje podreeni ostvaruju izravnim sudjelovanjem

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

6. Upravljanje i zapovijedanje u uvjetima sukoba niskog

vom bliem i daljnjem okruju; rizik, odgovornost i intelektualni

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

se nema koga nadgledati, ali se zato privode tobonji jataci

Onaj tko uspijeva u tome stvara preduvjete za pobjedu. Ne samo

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

7. Rat (sukob) lien strogih procedura meunarodnog

Povijest ovjeanstva gotovo je povijest sukoba. Vremena mira

lokom, ekonomskom i religijskom smislu. Ova pojava u literaturi

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

Analogija aproksimativno s klasinim simetrinim ratom je oita,

Holbrooke je dao u svojim diplomatskim memoarima Zavriti

8. U mikro svijetu politike i diplomacije

17 O temi Bosne I Hercegovine u kojima je dan potreban prikaz vanjskopolitikih

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

provode prema nekoj suverenoj dravi ili odreenoj regiji. Cijeli

panje. Ako se razliita osloboena podruja obuhvati u jedino

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

jedilo je zatim formiranje nacionalne srpske garde a nakon toga

9. Meka sila ili mediji kao oruje determinizma

Jedna takva topla socrealistika pria osvanula je takoer u tisku

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

Raana sa hrvatskom zastavom u gledalitu, a posve minorizirala

munizmu je avangarda radnike klase (partija) odreivala to je

10. Tko su rtve propagande?

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

prodati svoje okoladne prednosti na osebujan, diskretan nain

11. Svijet kao igrokaz determinizma

29 Upravo su Englezi prvo pridobili propagandom elite Amerike za ulazak u Prvi

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

prihvaena kao instrukcija, ne smije biti izloena vrjednovanju i

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...