Professional Documents
Culture Documents
issn 1512-8180
GODISNJAK 2010.indd 1
4/20/11 1:15 PM
GODISNJAK 2010.indd 2
4/20/11 1:15 PM
SADRAJ
UVODNIK Senadin LAVI: Dvadeset godina od Obnoviteljske skuptine BZK Preporod ... 7 POLITIKA I DRUTVO Esad ZGODI: Ustavni patriotizam za Bosnu i Hercegovinu ............................... 13 Omer IBRAHIMAGI: Bosna i Hercegovina je nacionalna drava Bosanaca .... 26 Rusmir MAHMUTEHAJI: O tumaenjima bosanskog trajanja....................... 39 Hasan BALI: Foanska kataklizma...................................................................... 59 Sanja SPAHI: Jezika situacija u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini ................ 65 Jasminko MULAOMEROVI: Lokalni razvoj i speleoturizam u Bosni i Hercegovini........................................................................................................ 80 Senad HASANAGI: Tendencije poricanja, minimiziranja i prikrivanja osmanske tolerancije .................................................................... 87 GODINJICE Stogodinjice roenja Skendera Kulenovia (1910-1978-2010) i Mee Selimovia (1910-1982-2010) Osamdesetpetogodinjica roenja Dervia Suia (1925-1990-2010) Osamdesetogodinjica roenja Muhsina Rizvia (1930-1994-2010) Sedamdesetogodinjica roenja Nijaza Alispahia (1940) Stodesetogodinjica asopisa Behar Stogodinjica asopisa Muallim Stogodinjica asopisa Pregled Enver KAZAZ: Etika sjeanja Kulenovieva Ponornica kao novohistorijski kulturoloki roman ...................................................................111 Enver KAZAZ: Sjeanja kao dokumentarni okvir politike parabole u Derviu i smrti i Tvravi Mee Selimovia .......................................... 123 Sanjin KODRI: Kanonska vrijednost kao iva tradicija: Knjievno djelo M. Selimovia, S. Kulenovia i D. Suia. ............................................................ 137
Godinjak 2010 / 3
GODISNJAK 2010.indd 3
4/20/11 1:15 PM
Muhidin DANKO: Muhsin Rizvi (1930-1994) (Povodom 80 godina od roenja) ................................................................... 144 Muhidin DANKO: Dervi i pria ispisana srcem (Povodom 70. godinjice roenja Nijaza Alispahia) ..................................... 147 Muhidin DANKO: Uz 110. obljetnicu asopisa Behar (Prinos tipologiji i povijesti bonjake knjievne periodike u 20. stoljeu) .... 158 Zehra ALISPAHI: asopis koji svjedoi viestoljetno organizirano i institucionalno djelovanje Islamske zajednice u BiH (U povodu 100 godina od prvog broja asopisa Muallim. ......................... 161 Senadin LAVI: Stotinu godina univerzitetskog asopisa Pregled ................. 164 IZ HISTORIJE BOSNE I HERCEGOVINE Devad DRINO: Societas rimskog prava u bosanskom srednjovjekovnom pravu. ................................................................................. 169 KNJIEVNI PRILOZI Emsura HAMZI: Pjesme .................................................................................... 183 Mujo MUSAGI: A Srebrenice nije bilo .............................................................. 187 Ferida DURAKOVI: Pjesme.............................................................................. 190 Atif KUJUNDI: kola kreativnog pisanja ....................................................... 198 Zilhad KLJUANIN: Filduz ................................................................................ 202 Amir TALI: Kalatua. ........................................................................................ 209 Faruk EHI: 1992., Nulta godina....................................................................... 213 Mehmed EDOVI: Idu ele... ........................................................................... 216 REFERENCE BONJAKE KULTURE enana BUTUROVI, Lada BUTUROVI: Bosanski krajinici-graniari u memoriji i trajanju. .......................................................................................... 227 Mirsad KUNI: Mustaj-beg Liki kralj Artur krajike epike ............................ 253 Adnan KADRI: Smrt Alije erzeleza i Alije Torlaka u poeziji na osmanskom turskom jeziku. ................................................................................................. 272 Alen KALAJDIJA: Utjecaj usmene epske formule na jeziki izraz sevdalinke .. 289 Emina MEMIJA: Pouka u alhamijadu ................................................................. 309 Vedad SPAHI: Kulturno-povijesni kontekst bosanske alhamijado knjievnosti . 314
4 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 4
4/20/11 1:15 PM
ITANJE DRUGOG Tarik UI: Ideoloke dimenzije Gorskog vijenca ....................................... 321 Alisa KADRI: Sumatraizam kao poetiko razumijevanje svijeta u djelima Miloa Crnjanskog. ......................................................................... 327 Nermana MEHMEDAGI: enska strana svijeta u knjievnom djelu Borisava Stankovia. ....................................................................................... 338 Nehrudin REBIHI: Transformacija mitske svijesti u poeziji Vaska Pope i drami Sinie Kovaevia. .............................................................................. 350 PRIJEVODI Poezija Bonjaka Sandaka na orijentalnim jezicima: (izbor) (prireiva Sead emsovi) ............................................................................. 365 Ahmed Vali NOVOPAZARAC (preveo Adnan Kadri). ...................................... 365 Ahmed GURBI (preveo Redep krijelj). ............................................................ 368 Ahmed Hatem BJELOPOLJAC (preveli Mirza Sarajki, Sabaheta Gaanin) ..... 370 Paul GARDE: Mitovi i rijei (odlomak) (prevela Lada Buturovi). .................... 374 PRIKAZI I OSVRTI Nedad IBRIIMOVI: Najzad veliki roman bonjake knjievnosti (Halid Kadri: Dugo svitanje). ........................................................................ 389 Fadila Nura HAVER: ekajui Dobroga da ga u dobro uvede (Amir Tali: Vraa se kui bosanski kralj, Bosanska rije, Tuzla, 2006; Trojanski konj, Centar za kulturu i obrazovanje, Teanj, 2010.). .................... 393 Fahira FEJZI-ENGI: Dobri ljudi u sebi ujedinjuju Istok i Zapad [Safiye Erol: Tvrava u srcu (Digerdelen), Connectum, 2009.]. ................... 403 Zehra ALISPAHI: Perzijsko-bosanski rjenik leksikografski poduhvat i novi most meu kulturama perzijskog i junoslavenskog govornog podruja. ......................................................................................... 407 Fahira FEJZI-ENGI: ena bez tajne je kao vaza bez dna (Rusmir Mahmutehaji: Tajna Hasanaginice, Buybook, Sarajevo, 2010.). .. 409 Lamija HADIOSMANOVI: Bogatstvo je u davanju (Majo Dizdar: Sarajevski vakifi i njihovi vakufi 1462-2001: od Isa-bega Ishakovia i Gazi Husrev-bega do Adil-bega Zulfikarpaia). ....................... 413 Ismet BUATLI: Dobri duh i zlatno pero Maje Dizdara (Majo Dizdar: Sarajevski vakifi i njihovi vakufi 1462-2001: od Isa-bega Ishakovia i Gazi Husrev-bega do Adil-bega Zulfikarpaia). ....................... 418 Enes PELIDIJA: Behija Zlatar, Gazi Husrev-beg, Orijentalni institut, Sarajevo, 2010. ................................................................................................ 420
Godinjak 2010 / 5
GODISNJAK 2010.indd 5
4/20/11 1:15 PM
Osman SUI: Zlatko Hasanbegovi, Muslimani u Zagrebu 1878-1945. Doba utemeljenja. Zagreb: Medlis Islamske zajednice u Zagrebu, Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, 2007. 624. str. .................................. 424 Amir DURANOVI: Adnan Jahi, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini u vrijeme monarhistike Jugoslavije (1918-1941). ......................................... 427 Mustafa SEFO: Jedna ivotna ispovijest (Omer Behmen, Na dnu dna, Sarajevo, 2006.). .............................................................................................. 433 Hamza KARI: Na Istoku neto novo [Philip H. Gordon, Omer Taspinar: Winning Turkey. How America, Europe, and Turkey can revive a fading partnership (Pridobiti Tursku: kako Amerika, Evropa i Turska mogu obnoviti oslabljeno partnerstvo). Brookings Institution Press, 2008.]. ........... 436 Mirsad KUNI: Pjevai i njihove prie u XXI stoljeu: naslijee Milmana Parryja i Alberta Lorda veliki meunarodni simpozij o Parryjevoj zbirci na Harvardu..................................................................................................... 438 Jasenko KAROVI: Fluidni svijet Zygmunta Baumana. ..................................... 441 IZ PREPORODOVE DJELATNOSTI Hatida DUMAN: Izvjetaj o radu BZK Preporod Sarajevo za 2010. godinu. .............................................................................................. 453 DOKUMENTI: Predsjednik BZK Preporod, lanovi Izvrnog odbora, Matinog odbora, Savjeta, Nadzornog odbora i Suda asti koji su izabrani na 11. skuptini BZK Preporod 2010. godine. ................... 458 Isma KAMBEROVI: Izvjetaj o radu Biblioteke Instituta za bonjake studije BZK Preporod za 2010. godinu. ...................................................... 461 Aktivnosti opinskih drutava BZK Preporod u 2010. godini ......................... 464 Adresar opinskih drutava BZK Preporod...................................................... 538 BONJAKI MERHUMI (2010) Isma KAMBEROVI: Sudionici nae povijesti umrli u 2010. godini ............. 547 Autori priloga ........................................................................................................ 565 Upute autorima...................................................................................................... 567
6 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 6
4/20/11 1:15 PM
Uvodnik
Senadin Lavi
rolo je dvadeset godina od Obnoviteljske skuptine Preporoda, koja je odrana 5. oktobra 1990. godine u Sarajevu. Od tada do danas Preporod je postao prepoznatljiva institucija bonjake kulture koja po sadraju i formi ne moe biti reducirana na jedan ekskluzivan element, a kroz koji bi se iskljuivo iskazivalo bonjako narodno bie. Svi pokuaji da se cjelina bonjakog povijesnog djelovanja u dvadesetom stoljeu reducira na jednu dimenziju i da se bonjaki narod getoizira nisu uspjeli. Bonjaci danas iskazuju pluralizam u kulturi, a nju shvatamo kao prepoznatljivo djelovanje koje u vremenu i prostoru ostavlja tragove jednog naroda. Bonjaci u kulturnom djelovanju svjedoe da se ne mogu svesti na neku partikularnu formu religijske, politike, ideoloke, znanstvene ili umjetnike naravi, ve da sve to kao cjelina, koja se plodonosno proima, daje prepoznatljiv povijesni lik. Prvi vaan doprinos Preporoda u proteklih dvadeset godina djelovanja jeste u uvanju pluralnih formi u kulturi bonjakog naroda. O tome svjedoe knjige i asopisi, znanstveni radovi i nauni skupovi, odnosno knjievni, leksikografski, znanstveno-istraivaki, umjetniki, scenski, organizacijski, orijentirajue-predviajui i drugi doprinosi na koje s ponosom ukazujemo... Druga bitna uloga Preporoda, koja se prepoznaje u proteklih dvadeset godina, jeste kulturna borba protiv izolacionizma, getoizacije ili iskljuenosti te razvijanje kulture konvergencije. U Preporodu je iskazana svijest da je sadraj boGovor predsjednika BZK Preporod, prof. dr. Senadina Lavia na Sveanoj akademiji, koja je odrana 17. 12. 2010. godine u Bonjakom institutu u Sarajevu, povodom dvadesetogodinjice obnove Preporoda.
Godinjak 2010 / 7
GODISNJAK 2010.indd 7
4/20/11 1:15 PM
LAVI
njake kulture nemogue poimati i misliti bez odnosa prema drugim kulturnim tvorevinama. Zapravo, kulturno proimanje je ono na emu poiva ovjeanstvo to je jedan od osnovih oblika funkcioniranja kultura. Vjerujemo da je clash of civilisations samo jedna nesretna konstrukcija koja se nee ostvariti. Ako razliite kulture ne mogu postojati i proimati se, onda nije mogue ni ovjeanstvo. Trei akcent o djelovanju Preporoda stavljen je na razvijanje kulture mira. Kultura je ljudsko podruje slobodne konstrukcije. O kulturi ne bi trebalo da govore etnoklerikalni lideri i vojni stratezi, jer oni kulturu preobraavaju u polje neprijateljstva i barbarskog obrauna. A onda to vie nije kulturno djelovanje, ve nasilje i militarizam. Preporod je, evo, ve dvadeset godina vjesnik i zagovaratelj kulture mira na junoslavenskim prostorima, a prije svega u dravi Bosni i Hercegovini. Ono na to jo treba da ukaemo jeste da je Preporod jedan od puteva bonjakog traganja za slobodom i dostojanstvom. Kulturno ispoljavanje jednog naroda pokazuje kako taj narod misli svijet, kako prezentira sebe u svijetu kroz znanost, knjievnost, umjetnost te kako doivljava njegove sadraje. Poslije genocida u Srebrenici, Podrinju, Krajini, poslije ovoga posljednjeg genocida nad nama, sruene su mnoge zablude, ogoljen je i dezavuiran velikosrpski projekt. Postgenocidna egzistencija bonjakog naroda nuno vodi autorefleksiji. Nastupilo je suoavanje sa sobom. Izrasta miljenje o vlastitom stanju i miljenje o vlastitoj budunosti. Preporod je institucija koja otvara puteve prema budunosti uz zadau ouvanja zasada bonjake kulture tokom minulih stoljea. Ponosimo se djelovanjem Preporoda 1993. godine, kada je ova institucija jasno kazala da ne pristaje na etnonacionalnu podjelu Bosne i Hercegovine. Preporod je ove godine, takoer, bio protiv etnikih saborovanja koja ponitavaju institucije drave Bosne i Hercegovine te probleme Bonjaka svode na etniko predstavljanje, pri emu se zanemaruju pitanja drave i nacionalnih, tj. dravnih interesa. S ponosom se danas sjeamo imena ljudi iz nae prolosti, od kojih neke navodimo u simbolikom znaenju: Safvet-beg Baagi, Mula Mustafa Baeskija, Husein Bai, efik Belagi, Semka Bertok-Sokolovi, Demal Bijedi, Abdulah Bonjak, Demaludin auevi, Adem ejvan, Bato engi, Enver olakovi, Husein ii, Umihana uvidina, Mirza Delibai, Rejhan Demirdi, Mehmedalija Mak Dizdar, Emir Dragulj, Ali Fehmi Dabi, Zulfikar Zuko Dumhur, Mustafa Ejubovi (znan kao ejh Jujo), Asim Ferhatovi, Gazi Husrev-beg, Husein Gradaevi, Bahrija Nuri Hadi, Osman Nuri Hadi, Salih Sidki Muvekit Hadihuseinovi, Muhamed Hadijahi, Hivzija Hasandedi, Ahmed-paa Hercegovi, Mehdin Hodi, Sandalj Hrani, Alija Isakovi, Isa-beg Ishakovi, Safet Isovi, Alija Izetbegovi, Mehmed Kapetanovi Ljubuak, Tvrtko I Kotromani, Hamdija Kreevljakovi, Safet Krupi, Hajrudin Krvavac, Alija Kuukali, Skender Kulenovi, Kulin ban, Ibrahim Ljubovi, Ibrahim Maglajli, Avdo Meedovi, Fuad Muhi, Ismet Mujezinovi, Edhem Mulabdi, Ahmed Muradbegovi, Izet Nani, Hamza Orlovi, Fadila Oegovi, Avdo Pali, Safet 8 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 8
4/20/11 1:15 PM
Uvodnik
Paali, Himzo Polovina, Hamdija Pozderac, Kasim Prohi, Atif Purivatra, Muhsin Rizvi, Nafija Sarajli, Mehmed Mea Selimovi, Behaudin Selmanovi, Nerkez Smailagi, Mehmed Spaho, amil Sijari, Habiba Stoevi Rizvanbegovi, Avdo Sueska, Dervi Sui, Ali-beg abanagi (poznat kao Ali-paa Gusinjski), Hazim abanovi, Hiba erbi-Ramadanovi, Arif Tanovi, Ismet Ico Voljevica, Safet Zajko, evala Zildi-Iblizovi, Adil-beg Zulfikarpai... Ovim, zapravo, nastojimo izbjei historijsko samoljublje, egoizam savremenosti, njenu umiljenost da je samo ona bitna ili da samo mi dananji jesmo vrijedni. Ali, da li mi uope drimo do svojih ljudi? Bonjakom narodu danas su potrebni racionalizacija, demokratizacija i sloboda. Smatramo da je suvian spor izmeu tzv. vjerske i tzv. svjetovne inteligencije. Ova i druge nae jalove podijeljenosti nanose nenadoknadive tete Bonjacima i dre nas u stanju povijesne raspoluenosti. Bonjaci se danas moraju orijentirati na stjecanje znanja. S druge strane, brojni su oni koji danas u naem drutvu imaju mo i vlast, a koji kulturnu djelatnost shvataju povrno, prije svega, mislimo na sistem obrazovanja koji doivljavaju kao potronju. Preporod nastoji razviti svijest u zajednici da je obrazovanje ljudi osnovna proizvodna djelatnost dananjeg vremena irom razvijenog svijeta. Imamo veliku priliku da znanost bitno usmjerava na drutveni ivot, da znanje bude stoer nae kulturne djelatnosti i da na osnovu znanja vodimo na kolektivni i pojedinani sadraj egzistencije. I na kraju. Smatramo da Preporod jeste i da treba ostati bonjaka institucija kulture, vakuf generacija Bonjaka koji su odvani, portvovani i spremni da se odriu za ope dobro. Oni ine hizmet svome narodu. Odbacujemo sve vrste razdora, oholost feudalne bajke, plemike ispraznosti koje iznutra cijepaju bonjaki narod, regionalizam i uskogrudost, eshatoloka bespua i epistemiku nedoraslost. Na poetku 21. stoljea mi smo po nacionalnosti ili pripadnosti dravi bosanskohercegovaki graani koji se zovu Bosanci (neki kau Bosanci i Hercegovci); nae narodno ime je Bonjaci to je nae etniko odreenje meu drugim narodima svijeta; po vjeri smo ono to jesmo muslimani. A kao stari evropski narod svoju budunost vidimo u izgradnji zajednice slobodnih evropskih naroda. Evo nas tu! Hvala Godinjak 2010 / 9
GODISNJAK 2010.indd 9
4/20/11 1:15 PM
GODISNJAK 2010.indd 10
4/20/11 1:15 PM
POLITIKA I DRUTVO
GODISNJAK 2010.indd 11
4/20/11 1:15 PM
GODISNJAK 2010.indd 12
4/20/11 1:15 PM
Problematizirajui tezu da je Bosna i Hercegovina drava bez patriotizma, tekst u sublimiranim i kritikim uvidima predstavlja razliite, tako ih autor naziva, tipove odnosa spram patriotskog ethosa u politikom javnom mnijenju postratne Bosne i Hercegovine. U njih uvrtava i pledoaje za nekonvencionalni, i u javnosti nedovoljno objanjeni, projekt ustavnog patriotizma za Bosnu i Hercegovinu. U kritikom diskursu ukazuje se kako na hendikepe ove zamisli tako i na ono to u njoj moe biti inspirativno i orijentirajue. Kljune rijei: antipatriotizam, kultura patriotizma, obiajni patriotizam, ustavni patriotizam, Bosna i Hercegovina
savremenim politikim kulturama evroatlanskih drava figuriraju sloene kontroverze u vezi s patriotizmom. U njima pitanje patriotizma nije ne samo anahornizirano nego je, naprotiv, stavljeno u iu javne politike i njenih relevantnih aktera dravne vlasti, politikih partija, medija, vjerskih zajednica, znanosti, kulture i njihovih institucija, organizacija civilnog drutva, i sl. Posebno uoljivo figurira, kroz razliite interpretativne diskurse, pitanje patriotizma u postsocijalistikim zemljama: i u njima se shvata kao drutvena, kulturna i politika vrijednost, ideoloki upotrebni entitet i konfliktno kontroverzni aktualitet. No, ne namjeravamo se uputati jer ona ne ulazi u nae tematske i spoznajne aspiracije u raspravu o kulturama patriotizma u postsocijalistikom svijetu: zadovoljit emo se sublimiranim uvidima u tretman patriotskog ethosa u politikom javnom mnijenju postratne, postsocijalistike i djetonske Bosne i Hercegovine. Godinjak 2010 / 13
Uvod
GODISNJAK 2010.indd 13
4/20/11 1:15 PM
ZGODI
Ima, naravno, taj tretman iza sebe svoju noviju historiju: poeo se oblikovati u vrijeme pojave te nakon izborne pobjede i politikog trijumfa monoetnikih i nacionalistikih partija, a svoje ekstremne izraze i u unutar apologija bosanskog patriotizma i u ideologiji i praksama njegovog zloinakog poricanja i razaranja zadobio je, nakon 1992. godine, u doba ratova protiv Bosne i Hercegovine. Neemo se, meutim, baviti rekonstrukcijom te historije, mada emo, razumljivo, imati na umu da je postratni status kulture patriotizma u Bosni i Hercegovini njena posljedica i budui da ta historija sutinski jo uvijek, dakle, i u mirnodopskom kontekstu, traje njeno ovovremeno djelo i njen ivi ovovremeni izraz. Drava bez patriotizma. U tekstu s naslovom Drava bez patriota ...uvodnik Frankfurter Algemeine Zeitunga upozorava da je Bosna i Hercegovina, uprkos rezultatima koji su u njoj postignuti tokom sedam posljednjih godina, jo uvijek drava koju odbija znaajan dio njenog stanovnitva. ...Dva od tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine, meutim, osjeaju dravu u kojoj ive jo uvijek kao neto nametnuto. Njihovi interesi, ili ono to njihove politike voe prodaju kao interese, suprotni su interesima zajednike drave, tvrdi uvodniar, koji dodaje da je to razlog situaciji u kojoj je primat zajednike drave nad entitetima i dalje samo na papiru. Tak kada se to promijeni, drava moe funkcionirati, kae Frankfurter Algemeine Zeitung. Bosni i Hercegovini ne nedostaje samo patriotizam njenih graana, nego i sredstava da se prihvati svojih zadataka. (Bucalo, 2002.) Da li, meutim, i u kojoj mjeri, zaista Bosna jest drava bez patriotizma? Da li je to stanje, ako postoji, neto prirodno, spontano, iskonsko, naslijeeno, historijski ukorijenjeno, proizvod vjekovnih averzija spram Bosne, ili je, pak, neto to je politiki isfabricirano, to je kroz angamane nacionalistikih entokratija i teritorijalnih nacionalizama vjetaki stvarano i stvoreno, pa se, otuda s abdikacijom ili marginalizacijom socijalnih snaga, ideologija i politika unutarbosanskog antipatriotizma moe promijeniti, preformatirati i vratititi u stanje koje podrazmijeva da graanstvo i to bez obzira na svoje nacionalne pripadnosti, ali i uz njih i s njima u njihovoj punoj slobodi kao neto normalno posjeduje, uiva i afirmira svoj bosanskohercegovaki patriotizam? Ko, dakle, s kakvim, javnim ili mimikriranim, ciljevima, s kakvim demagogijama i indoktrinacijama, i s kakvim metodama javnog i tajnog djelovanja radi na minimalizaciji, obezvrjeivanju, falsificirajuem tumaenju, ideolokim zloupotrebama ili destrukciji ve postojeih patriotskih opredjeljenja, osjeanja, stavova i volja kao i na onemoguavanju socijalizacije nadolazeih generacija u duhu bosanskog dravnog patriotizma: i to su, izmeu ostaloga, pitanja koja iritiraju i motiviraju kritike refleksije o patriotizmu. U toj motivaciji sudjeluje i na uvid u nekoliko figurirajuih tipova odnosa spram bosanskohercegovakog patriotizma. O kakvim je odnosima, zapravo, rije?
14 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 14
4/20/11 1:15 PM
GODISNJAK 2010.indd 15
4/20/11 1:15 PM
ZGODI
Bosnom i Hercegovinom kao dravom. A u tom kontekstu, s takvim satusom i s takvim aspiracijama, nije bosanski antipatrotizam neto prema emu bi graanstvo moglo biti ravnoduno: otuda su razumljiva reaktivna negodovanja, razumljiv je i bijes u replikama na Dodikov oholi, prkosni, ali, svakako akcentirajmo to i neprirodni antipatriotizam. A neprirodan je, artificijelan je utoliko to se s njim vri nasilno samoiskorjenjivanje s bosanskog tla kome i on, htio to, ili ne, potjeui iz njega, do kraja pripada. Ostavimo po strani intimne frustracije i psiholoke traume koje dolaze sa samoiskorjenjivanjem: ovdje su vane javne dimenzije njegovog retorikog i praktinog antipatriotizma. S njima se, zapravo, otvorilo niz pitanja u vezi s fenomenom patriotizma: tu su, naprimjer, pitanja o patriotizmu kao privatnoj stvari i patriotizmu kao javnoj stvari, o znaenju i smislu politike oktroiranja patriotizma, i, uope, o statusu patriotizma i antipatriotizma u multinacionalnim dravama, i sl. Prema tome, relevancija antipatriotizma kao javne stvari i iritacije koje produciraju Dodikova stajalita, stajalita s kojima porie osobnu i, navodno, opesrpsku naklonost bosanskohercegovakom patriotizmu: to, zapravo, ne moe probosansku svijest, svijest koja je kritiki i emancipatorski orijentirana, ostaviti ravnodunom. Podvostruavanje. Figuriraju, meutim, i pokuaji, nazovimo to tako, otupljivanja i razvodnjavanja bonjakih osjeanja patriotizma. Pokazuju se ti pokuaji u povremeno deklariranim i publiciranim htijenjima obnavljanja nostalgija prema historijskoj Turskoj, vezivanja dijela bonjakog identiteta za tradiciju Osmanske carevine, mentalnog iskorjenjivanja s bosanskog tla i naknadnog inkorporiranja u jednu imaginaciju kakva je sada, u retrospektivi, Osmanska imperija. Paradigmatine primjere tih vezivanja kao metode oblikovanja podvostruenog identiteta i podijeljenje lojalnosti, odnosno rasprivanja bonjakog patriotizma kao bosanskog patriotizma nalazimo u stanovitima koja tvrde a te tvrdnje nisu nita eksecentrino nego se osvijeteno i revnosno publiciraju i propagiraju da Bonjaci jesu Turci, i to, navodno, jesu po svom povijesnom sjeanju, po povijesnom odreenju, po obiajnom i vjerskom identitetu, odnosno po islamu koji su Bonjacima Turci donijeli, i sl. Kada se, meutim, narod raspoluuje i iskorjenjuje i to je implikacija tih vezivanja ni odnos prema vlastitoj dravi on ne moe definirati na nepodijeljen nain. Nije tada taj odnos jednoznaan, razgovjetan i homogen, u sebi je podvojen, podvostruen, razapet, u njemu egzistiraju dvije paralelne ali nespojivi struje osjeanja, doivljaja i misli: i u Bosni i u historijskoj Turskoj, u jedoj stvarno, a u drugoj u mati, valja prebivati pa se tako nepotrebno, u vjetakim konstrukcijama, do kraja iracionalno, oblikuje jo jedan teret koji se svaljuje na narodna plea teret izmiljenog, odnosno dvostrukog identiteta. Kaemo izmiljenog jer u stvarnosti, prema naem miljenju, apsolutna veina Bonjaka nema problema s vlastitim nacionalnim identitetom, niti u odnosu spram Bosne ima kod njih bilo to kolebljivo, nesigurno, predomiljajue i konfuzno: nemaju niti za njima 16 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 16
4/20/11 1:15 PM
GODISNJAK 2010.indd 17
4/20/11 1:15 PM
ZGODI
tudemokratskog kolektivizma: htjeti Bosnu osloboenu od patriotizma u ovom kontekstu, rei emo to tako, znai htjeti Bosnu koja se emancipira od presija i praksi bilo kakve sociokratije ili naciokratije. I, istovremeno, s tim htijenjem, ta je svijest preokupirana afirmacijom pojedinca kao pojedinca, individue kao individue, osobe kao osobe. Ovo htijenje i ova preokupacija pripadaju, prema naem miljenju, temeljnom diskursu unutar kojeg treba da se kreu kritike i emancipatorski orijentirane refleksije o patriotizmu uope i, naravno, o patriotizmu u Bosni i Hercegovini. Za kulturu patriotizma. U bosanskohercegovakom javnom ivotu figuriraju, naravno, i stanovita koja tretiraju patriotizam kao vrijednost. Ona se kreu unutar onoga to moemo nazvati obiajni patriotizam: a to znai da se kreu unutar konvencionalnih odreenja patriotizma kao prirodne ljubavi i samorazumljive moralne dunosti. Uz svjetovnu inteligenciju i teoloka inteligencija zastupa ovakvo shvatanje patriotizma. Teoloka shvatanja patriotizma, i u svojim deskriptivnim, i u svojim normativnim dimenzijama, kao i svjetovna shvatanja unutar znanosti o drutvu, naprimjer, unutar filozofije, politologije, sociologije politike, socijalne i politike psihologije, kreu se unutar recepcije kljunih komponenti obiajnog patriotizma. Samo to ona sada tim komponentama daju i dodatno utemeljenje u boanskoj volji i u autoritetu teolokog socijalnog nauka: patriotizam jeste sada se tako poima vjerska vrlina i sveta dunost. Prema tome, i unutar teolokih pogleda na patriotizam daje se kulturi patriotizma religijska, odnosno teoloka potpora pa se, s njom, patriotizam uope, i bosanskohercegovaki patriotizam posebno, svrstava u krug pozitivnih etikih vrijednosti, a ne poroka, i drutveno poeljnih normativiteta. (O teolokim shvatanjima patriotizma vidjeti, naprimjer, u: agi, 1995; Veljan, 2000; Anii, 2007; Milojkov, 2008; Dobraa, 2005; Handi, 1999.) No, mi emo ostati unutar svjetovnog diskursa i ilustrirati stanovita koja, kreui se unutar obiajnog patriotizma, plediraju kulturu bosanskohercegovakog patriotizma kao drutvenu vrijednost. U jednom od njih, naprimjer, kae se: Patriotizam je, ustvari, ljubav prema domovini, otadbini, djedovini prema roditeljima, obitelji ... prema uem zaviaju, prema ivotnom prostoru grupe, naroda, nacije. ovjeku je priroeno da voli sve to, da ini djela koja e to unapreivati, da to brani od napada... Patriotizam je faktor kojem treba zahvaliti opstojnost mnogih ljudi, naroda, nacija i njihovih zajednica. (Nuhi, 2006: 321) A Rusmir Mahmutehaji patriotizam shvata kao ...osjeanje veze s precima i potomcima, te ljubav prema njima, ljubav prema otadbini ili domovini. (Mahmutehaji, 2002: 204) Ukljuivanje odnosa prema precima i potomcima u pojam patriotizma nije uobiajeno, ali ovdje omoguava da se uvedu dvije kljune dimenzije patriotizma: otkriva ono historijsko utemeljenje identiteta i nosi u sebi budunosnu perspektivu. S jedne strane, patriotizam jeste ... osjeanje identiteta, znanja ta neko jeste pa, prema tome, i raspolaganje odgovorom na pitanje o tom otkud se dolazi; potom, to je djelomino osjeanje pripadanja, koje nije posve 18 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 18
4/20/11 1:15 PM
GODISNJAK 2010.indd 19
4/20/11 1:15 PM
ZGODI
Sa svojom etikom sadrinom bosanski patriotizam hoe, i njemu ona treba, postojanu dravu. No, rije je, recimo to tako, o etikoj dravi: to je drava ...koja se ne moe uzdii iznad etike odgovornosti pojedinca i neporecivosti ljudskih prava u ukupnosti drutva i politike. (Mahmutehaji, ibid.: 208) Patriotizam spram takve drave uvao bi ljudsku slobodu, a ...sloboda pojedinca ne moe biti u slubi nieg osim potpunosti ... njoj su potinjene sve politike i s njima povezana drutvena i dravna ustrojstva. A tome ne mogu sluiti sadanje ideologizirane i teritorijalizirane nacije, partije i vojske. (Mahmutehaji, ibid.: 208) Bosanski patriotizam za koji se zalae Mahmutehaji jeste, dakle, patriotizam s kojim i ...u kojem bosanskim biva imenovano okupljanje raznolikosti radi njihovog usaglaavanja u normalnom drutvu i dravi koja se ne moe uzdii iznad interesa i potreba svojih graana vidljivih u slici bolje budunosti. A takva slika je, budui da sabire dobro i ljepotu, privlana, te, prema tome, odrediteljica onog stanja pojedinca koje se moe imenovati bosanskim patriotizmom. (Mahmutehaji, ibid.: 219) Ustavni patriotizam za BiH. Uoimo i izdvojimo jo jedan tip odnosa spram patriotizma: njegovo figuriranje, mada uzgredno ili marginalno, sa svoje strane, demonstrira kako se, i u kojem se sve smislu, moe aktualizirati pitanje patriotizma u postratnoj Bosni i Hercegovini. Rije je o tome da se povremeno u akademskoj i medijskoj javnosti prodemokratskoj javnosti unutar koje se, inae, smatra da je dravni patriotizma vrijednost, a graanska kultura patriotizma neto poeljno publiciraju stanovita po kojima je u dejtonskoj Bosni i Hercegovini nepohodno, umjesto zlotvorne samogetoizirajue etnopolitike i etnonaciokratskog nacionalizma, meu graanima promovirati kulturu i politiku ustavnog patriotizma te raditi na izgradnji drutvene svijesti, socijalnih, pravnih i politikih odnosa prema njegovim naelima. Upravo se odsustvo ustavnog patriotizma smatra jednim od izvorita neprestane reprodukcije nacionalnih antagonizama, secesionistikih politika i nedovoljne patriotske privrenosti dijela stanovitva Bosni i Hercegovini kao dravi. Potreban je, dakle, Bosni i Hercegovini ustavni patriotizam: on je, navodno, spasonosni odgovor na razliite vidove ugroavanja teritorijalne cjelovitosti i dravnog suvereniteta Bosne i Hercegovine kao i realnih ansi za prograansku integraciju njenog drutva. Zato se graani, tu i tamo, u aranmanu pojedinih intelektualaca ili novinara, pozivaju na politiko prihvatanje koncepta ustavnog patriotizma i njegovu praktinu objektivaciju. Zanimljivo je, meutim, kako se oni koji zagovaraju ustavni patriotizam za Bosnu i Hercegovinu ne uputaju u objanjenja ovog shvatanja patriotizma: ostaju na razini formalnih, retorikih i deklarativnih poziva pa se ini da, prihvatajui, po uvenju, jednu ideju koja se, inae, prvobitno oblikovala unutar intelektualnih krugova u Njemakoj, i koja im se ini proevrpskom i promodernom, ne znaju o emu se, zapravo, tu, kad je rije o ustavnom patriotizmu uope, i, posebno, o zamiljenom ustavnom patriotizmu za BiH radi. S druge strane, moda se pozivi na ustavni patriotizam za Bosnu i Hercegovinu recipiraju i pod utjecajem 20 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 20
4/20/11 1:15 PM
GODISNJAK 2010.indd 21
4/20/11 1:15 PM
ZGODI
pozivanjem na sopstvenu moralnost. Unutranja moralnost ustava sastoji se od liberalno-demokratskih principa jednake slobode i vladavine prava, shvaenih na poseban nain kao univerzalistiki principi. To su vrednosti i principi koji zahtevaju, neogranieno vaenje i koji su apsolutno nadreeni demokratskim institucijama i procesima ... Politika dokazuje svoj demokratski karakter vernou poretku vrednosti koji sam stoji izvan dometa demokratskog procesa. (Mirovi, 2007: 530) Prema Habermasovom shvatanju ustavnog patriotizma ...graani treba da interiorizuju taj ustavni vrednosni poredak kao jezgro sopstvenog identiteta i, takoe, da razumeju i prihvate politike aranmane kao nunu institucionalizaciju i proceduralizaciju tog istog vrednosnog poretka. Na taj nain, graani ne bi uspostavljali svoj individualni identitet i lojalnost politikoj zajednici kao rezultatu svoje puke ukorenjenosti u odreenu pretpolitiku grupu, ili kao poizvod istorijske sluajnosti, ve bi to bio jedan postkonvencionalni ja-identitet koji bi otelotvoravao univerzalne politike principe zapisane u ustavu. (Mirovi, ibid.: 531) U sublimiranom rezimeu Habermasovog poimanja ustavnog patriotizma moe se rei ...da se njegova diskurzivna interpretacija samoreferentnog ustava i na njemu zasnovanog specifinog tipa patriotizma zasniva na davanju apsolutnog primata principu jednake slobode za sve, uz potovanje kontekstualno odreenih partikularnih datosti, tako da se zajednica uini smislenom i univerzalno prihvatljivom, a to zahteva da ustavna pravila koja reguliu ove odnose moraju da budu apstraktna i, time, jednako primenljiva na sve. (Mirovi, ibid.: 534) Kada, imajui u vidu prethodne uvide, znamo to koncepcijski jeste ustavni patriotizam, to su njegove sutinske komponente i politike svrhe te da je, ustvari, to je i najvanije, rije o jednoj idealno normativnoj, a nedeskriptivnoj, nepozitivistikoj i neoperativnoj, zamisli, onda bi protagonosti ove ideje u Bosni i Hercegovini trebali odgovoriti i na pitanje: spram kojeg bi ustava, osim Dejtonskog ustava, graani mogli gajiti ustavni patriotizam, zasluuje li, uz to, Dejtonski ustav Bosne i Hercegovine patriotsku odanost, ili bi, nasuprot tome, prije bilo patriotski raditi na njegovoj sporazumnoj a radikalnoj reviziji ili, ak, potpunoj zamjeni novim ustavom? Ne bi li, zapravo, patriotska privrenost tom ustavu a imajui u vidu njegovo porijeklo, njegove primarne promirotvorne funkcije kao i sve ono to je s njim sankcionirano te legalizirano kao rezultat agresije i to je s njim u dravno, odnosno teritorijalno ureenje i politiki reim instalirano kao nedemokratsko i protulibertansko bila privrenost ratnim plijenovima protagonista ratova protiv Bosne i Hercegovine kao drave. A na njoj se, toj privrenosti, ne moe, osim u nuno privremenom i prisilno pragmatinom smislu, insistirati, ona je sutinski nemogua, iracionalna i nehumana, porie htijenja pravde, prava, slobode i ljudskog dostojanstva. I jo neto: prepoznajui usamljene bosanske apele u kojima se hoe, sugerira i pledira kao vrijednost ustavni patriotizma za Bosnu i Hercegovinu, a pozivajui se na jednu izjavu Mustafe Ceria objavljenu 2006. godine u Njemakoj, Jean-Werner Mller e pisati kako se ustavni patriotizam predlae ...i kao oblik pripadanja u duboko podjeljenim poratnim drutvima: na primer, voa bosanskih Muslimana eksplicitno je pozvao na sve22 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 22
4/20/11 1:15 PM
GODISNJAK 2010.indd 23
4/20/11 1:15 PM
ZGODI
moemo, kao inspiraciju i orijentir, preuzeti jeste njihova, to implicitna, a to eksplicitna, zamisao da se na teorijskoj razini patriotizam oslobodi zlotvornih iracionalizma, to ih u historijskim praksama producira obiajni patriotizam sa svojim psihoafektivnim, moralistikim, religijskim i ideolokim sadrajima kao i sa svojim sakralizacijama i mistifikacijama nacionalnih historija, nacija, nacionalnih identiteta, drava i njihovih tvorevina. Sa stanovita te zamisli moemo koncepte ustavnog patriotizma shvatiti i kao jedan od vrijednih oblika racionalne kritike obiajnog patriotizma
LITERATURA: Anii, Miljenko: Nacionalizam u svjetlu socijalnog nauka Crkve, Crkva u svijetu, br. 2, 2007. Bucalo, Elvir: Bosna - drva bez patriota, VOANews.com, 17. 07. 2002. Dimitrijevi, Nenad: Stojei na ruevinama: Kako obnoviti plemenski entitet, u: Hodge, Carole, Grbin, Mladen, uredili, Evropa i nacionaliozam, Nacionalni identitet naspram nacionalnoj netrpeljivosti, Meunarodni simpozij, Korula, 21.-28. 9. 1998, Zagreb: Durieux, 2000. Dimitrijevi, Nenad: Ustavna demokratija shvaena kontekstualno, Beograd: Fabrika knjiga, 2007. Dobraa, Kasim: Nacionalizam i patriotizam u islamu, u: Dautovi, Ferid (2005), Kasim ef. Dobraa ivot i djelo, Sarajevo: El-Kale; Medlis Islamske zajednice Sarajevo, 2005. Handi, Mehmed: Patriotizam, narodnost i nacionalizam sa islamskog gledita, u: Izbrana djela Mehmeda Handia, Knjiga 3. Sarajevo: Ogledalo, 1999. Mahmutehaji, Rusmi: Subotnji zapisi, S politikih razmea, Sarajevo: Buybook, 2002. Milojkov, Aleksandar: Ljubavlju pobediti krizu patriotizma i identiteta, iz teksta objavljenom u listu Pravoslavni misionar, preuzeto iz: Pismo Televizije Vojvodine, 30. oktobar 2008. Mirovi, Aleksandra: Habermasov koncept konstitucionalnog patriotizma, Politika revija, br. 2-4, 2007. Mller, Jan-Werner. Ustavni patriotizam evropska dunost?, Trei program Hrvatskog radija, br. 67/68, 2004. Mller, Jan-Werner: Ustavni patriotizam: oblik politike lojalnosti u nacionalnim dravama i Evropskoj uniji, Re, br. 76, 2008. Mller, Jan-Werner: Nacije bez svojstava? Ka teoriji ustavnog patriotizma, Re, br. 76, 2008. Mller, Jean-Werner: Ustavni patriotizam, Beograd: Fabrika knjiga, 2010. Nuhi, Muhamed: Globalizacija: suverenitet patriotizam i kultura u tokovima globalizacije (ili) globalizacija za i protiv, Godinjak Fakulteta politikih nauka, 2006. Podunavac, Milan: Put Srbije ka normalnoj dravi, Republika, br. 318-319, 2003.
24 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 24
4/20/11 1:15 PM
Godinjak 2010 / 25
GODISNJAK 2010.indd 25
4/20/11 1:15 PM
Autor u radu tvrdi da se Bosni i Hercegovini ve stoljeima zbog njene historijske neplemenske narodnosne pripadnosti i multikonfesionalne strukture njenog stanovnitva osporava teritorijalni integritet te, uz to, i politiki i kulturni identitet Bosanaca od njenih susjeda kao nosilaca graanskog suvereniteta. Naime, u autorovom uvidu Bosna od poetka svoje srednjovjekovne dravne egzistencije nije bila plemenska ve graanska drava. Bosna je, ustvari, nacionalna drava Bosanaca. U Bosni i Hercegovini ive Hrvati, Srbi i Bonjaci koji, zajedno s nacionalnim manjinama, ine politiku naciju graana (dravljana) Bosanaca meunarodnopravno priznate nezavisne i suverene drave Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, autor smatra da tu historijski utvrenu injenicu treba unijeti u Ustav Bosne i Hercegovine, to e doprinijeti politikoj stabilnosti Bosne drave Bosanaca na putu ka Evropskoj uniji. Kljune rijei: drava Bosna i Hercegovina, Bosanci, teritorijalni integritet
osna i Hercegovina se stoljeima zbog svoje historijske neplemenske narodnosne pripadnosti, a multikonfesionalne strukture njenog stanovnitva, nalazi u procijepu osporavanja od susjeda svog teritorijalnog integriteta i politikog i kulturnog identiteta Bosanaca kao nosilaca graanskog suvereniteta, mada historiarka Nada Klai, u svome djelu Srednjovjekovna Bosna, meritorno tvrdi: Bosanska drava je meu svojim susjedima najstarija1. U istom djelu ona navodi podatak da je prostor ranosrednjovjekovne Bosne naseljavala slavenska
1 Nada Klai, str. 5.
26 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 26
4/20/11 1:15 PM
Godinjak 2010 / 27
GODISNJAK 2010.indd 27
4/20/11 1:15 PM
IBRAHIMAGI
Osmanlije su kao osvajai 1463. godine pokorili srednjovjekovnu bosansku dravu, donijeli novu vjeru islam umjesto nestajue tzv. bosanske vjere, odnosno Crkve bosanske zasnovane na manihejstvu i arijanstvu, dozvolivi slobodno ispovijedanje zateenih pravoslavne i katolike vjere, a poetkom 16. stoljea dozvolila je Jevrejima protjeranim iz panije da se nasele u Bosni. Turci, osvajai Bosne iz leksikih razloga umjesto rijei Bonjanin, kako su se njeni stanovnici ranije nazivali, ostavili su nam u narednih 500 godina u upotrebi rije Bonjak, koja se odnosila na narod Bosne neovisno o pripadnosti vjeri, da li bili muslimani, katolici ili pravoslavci (... ime Bonjak je staro ime, turcizirani oblik imena Bonjanin koje odavnina oznaava ovjeka iz Bosne).4 Svi su, dakle, bili Bonjaci. U Bosni nije bilo Srba i Hrvata, ne samo u srednjovjekovnoj Bosni ve i u periodu Osmanske uprave u Bosni. Popis domainstava Osmanlije su vrile po vjerskoj pripadnosti. Svi su narodnosno, dakle, bili Bonjaci. Ni Njegou nije bilo nepoznato da su stanovnici Bosne sebe nazivali Bonjacima, a i drugi su ih tako nazivali. U Gorskom vijencu, kada Mletaki dud pita gosta iz Crne Gore, ima ovaj stih: zapita me za nae susjede, za Bonjake i za Arbanase.5 Jo za vrijeme Osmanske uprave u Bosni, Srbija je zajedno sa Crnom Gorom imala teritorijalne i nacionalne pretenzije prema Bosni, sa eljom da se nakon turskog povlaenja iz Bosne, ona prisajedini Srbiji. O tome 1844. godine Garaanin pie u svome Naertaniju. On polazi od historijske injenice da narod Bosne ine Bonjaci svih triju vjera: muslimani, pravoslavci i katolici. Dakle, nema Hrvata i Srba u Bosni, samo ima Bonjaka. Garaanin pie: ... najglavnije bi trebalo za ideju sojedninjenja Bosne sa Srbijom zadobiti (bosanske fratre)... osim toga mogla bi se kao trei stepen tampati kratka i obta narodna istorija Bosne u kojoj ne bi se smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri preavi Bonjaka... Na istonog veroispovedenija (pravoslavnih O.I.) Bonjaka vei upliv imati nee biti za Srbiju teak zadatak. Vie predostronosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katoliki Bonjaci zadobijedu. Na elu ovih stoje franjevaki fratri.6 Garaanin je u svome Naertaniju upozorio Srbiju da ona svojom politikom prema Bosni nju mora uvjeriti da je ona prirodna pokrovitelljica sviju turski Slavena i da na edu samo onda kad ona dunost ovu na sebe uzme, ostali Slaveni njoj pravo to ustupiti da ona u imenu njihovom neto kae i ini. Ako bi Srbija svojim sosjedima taj nesreni i zli primjer davala da ona samo na sebe misli, a za nevolju i napredak ostali ne bi marila, nego bi to ravnoduno smatrala, to bi onda jamano i ovi samo njenom primjeru sledovali, ne bi je sluali, i tako bi umesto sloge i jedinstva nastupilo nepoverenje, zavist i nesrea.77
4 5 6 7
Mensur Seferovi, str.114. Njego, str. 106. Garaanin, str. 75. Isto, str. 74.
28 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 28
4/20/11 1:15 PM
Godinjak 2010 / 29
GODISNJAK 2010.indd 29
4/20/11 1:15 PM
IBRAHIMAGI
Isto ili slino osporavanje teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine i nepriznavanje politikog nacionalnog identiteta Bosanaca postoji i od Hrvatske. Ante Starevi, autor je sintagme, koju je preuzeo i ustaki pokret Ante Pavelia, da su bosanski muslimani Hrvati, tavie da su cvijee hrvatskog naroda. To im je trebalo da bi opravdali svoj projekt velike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom i granicom na Drini. Oni su taj projekt realizirali u vrijeme Drugog svjetskog rata u slubi Hitlera i Musolinija stvaranjem paradravne tvorevine tzv. Nezavisne drave Hrvatske u ijem sastavu je bila Bosna i Hercegovina, koja meunarodnopravno nikada nije bila priznata. Kao to su Srbija i Crna Gora ratom ponovili 1992.-1995. svoje teritorijalne pretenzije prema BiH iz 1941. godine, to je isto uinila i Hrvatska. Historija im nije bila dovoljno uiteljica ivota. Nasuprot iskazu profesorice Nade Klai da je bosanska drava meu svojim susjedima najstarija, njen bivi student Franjo Tuman amerikom ambasadoru Zimmermannu 14. januara 1992. godine tvrdio je suprotno: Bosna nije stara drava kako Hrvatska. Mora da Tuman, historiar po obrazovanju, nije bio dobro savladao gradivo svoje profesorice. U nastavku razgovora Tuman je Warrena Zimmermanna ubjeivao da BiH treba podijeliti izmeu Srbije i Hrvatske: Neka Miloevi uzme vei dio, ionako ga kontrolira. Mi emo se zadovoljiti s manje od 50%. Spremni smo Muslimanima ostaviti mali dio oko Sarajeva. To im se nee svidjeti, ali stabilan Balkan mogu je jedino ako se promijeni Bosanska granica, pa to god Muslimani o tome mislili. Pa nisu te granice svete. Bosna nije stara drava kako Hrvatska.13 Na pitanje novinarke Slobodne Dalmacije Olge Ramljak, na prijemu krajem 1991. godine: Kako e se stvaranje srpskih pokrajina (SAO O.I.) u BiH odraziti na Hrvatsku, Tuman je odgovorio: U hrvatskom je interesu da se taj problem rijei na naravan nain, na nain kako je bila rijeena Banovina (1939-O.I.) Pri tome bi mogao ostati dio zemljice Bosne, gdje bi Muslimani imali veinu i ta bi drava Bosna mogla biti tampon izmeu Hrvatske i Srbije. Time bi ujedno nestala kolonijalna tvorevina BiH.14 Ovom prilikom navest u jo nekoliko citata negacije Bosne i njenog politikog naroda Bosanaca. Krunoslav Draganovi i Dominik Mandi u knjizi Herceg-Bosna i Hrvatska piu: Bez Bosne i Hercegovine hrvatska drava bila bi prostorno unakaena i gotovo prekinuta, ne bi imala pravog jedinstva ni zaokruenosti. Hrvatska bez Herceg-Bosne, kako je jedanput mudro rekao Ante Radi, ideolog HSS-a, bila bi slina jednoj polovini kruha kojemu je izrezana sredina i ostala samo vanjska kora. Tuman tome nadodaje: Bosna nije nacija, nema ni prava ni povijest nacije. Nacija je zemlja, ali je i rasa i krv, a takozvanu Bosnu naseljava nekoliko rasa i krvi. Kako bi neki iz te mijeane i neiste etnike situa-
13 Warren Zimmermann, str. 213-214. 14 Branka Maga i Ivo ani, str. 119-120.
30 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 30
4/20/11 1:15 PM
Godinjak 2010 / 31
GODISNJAK 2010.indd 31
4/20/11 1:15 PM
IBRAHIMAGI
je domovina automobilska guma pa kad otkae jedna zamijeni se drugom.19 Slijedom tih dogaaja nastale su i naune teorije o hrvatskoj Bosni i Hercegovini prije Turaka i hrvatskim vladarima srednjovjekovne bosanske drave, zanemarujui objektivne historijske analize Nade Klai, pa sve do danas. Bilo je potrebno Bonjake katolike kroatizirati da Bosna ne bi imala svoju autohtonu i autentinu politiku naciju Bonjake, da bi je se lake moglo pripojiti materi Hrvatskoj. Taj isti postupak, ali ne tako javno i institucionalno, prema uputama Ilije Garaanina u njegovom Naertaniju iz 1844. godine, uradila je Srbija s Bonjacima pravoslavcima da se preobraenje Bonjaka istonog vjeroispovjedenija tako ini kako bi ono samo sluilo kao priugotovlenije za ono opte sojedninjenje sviju Srba i provincija ujedno.20 Praktini dio posla obavila je Srpska pravoslavna crkva na terenu rukovoena sintagmom Jovana Cvijia koji je Bosnu nazvao srcem srpstva, proklamirajui integralno srpstvo, podreujui tome i Bonjake pravoslavne u Bosni. Tu politiku je potkraj XX stoljea Miloevi saeo u reenici: Srpski narod e ivjeti u jednoj dravi. Teorija integralne srpske nacije srpstvo svodi na politiku religiju, to je dovelo do toga da su se mnogi bosanski Srbi poslije ovog rata raselili irom Zemlje da ne uestvuju u tome. Meutim, do danas se meu bosanskim Srbima nije naao intelektualac dostojan toga zvanja da svojim sunarodnicima objasni da je njihova domovina Bosna i Hercegovina, a ne Srbija, kao to je to briljantno uradio prof. dr. Dubravko Lovrenovi u svome sjajnom eseju Stoljee hrvatskih lutanja poznatim putevima, objavljenom u Osloboenju, Pogledi, od 20. februara/veljae 2010. godine i Prikazu zbornika radova Hrvati u BiH: ustavni poloaj, kulturni razvoj i nacionalni identitet.21 Naziv Bonjaci kao narodno obiljeje stanovnika Bosne i Hercegovine sve tri konfesionalne zajednice: muslimana, pravoslavnih i katolika, formalno se zadrao do kraja austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, posebno u vojnim strukturama, u etiri bonjake vojne regimente, koje su uestvovale u Prvom svjetskom ratu, dok su se u politikim strukturama zadrali nazivi po vjerskoj pripadnosti (Bosanski sabor), a u politikim strankama su kod pravoslavnih i katolika ve dobili nacionalna obiljeja Srba i Hrvata, a muslimani su radije zadrali obiljeja po vjerskoj pripadnosti da bi se oduprli nacionaliziranju u Srbe i Hrvate, raunajui da im se bonjatvo podrazumijeva, jer ive u Bosni, reinkarnirajui ga kao svoj etnicitet, tek 1993. godine, kada je zaprijetila opasnost od njihovog nestanka kao naroda i nestanka Bosne kao njihove domovine. Zanimljivo je, da su se i u doba Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije, kada je rije o popisu stanovnitva, stanovnici popisivali po vjerskoj, a ne nacionalnoj pripadnosti. Prvi popis po nacionalnosti u BiH izvren je tek 1948. godine, u vrijeme komunistikog reima, kada su se definitivno, koristei se blagodatima meunarodnih standarda o ljudskim pravima, Bonjaci pravoslavni opredijelili
19 Isto. 20 Garaanin, str. 74. 21 Dubravko Lovrenovi, Osloboenje, Pogledi, 15. maj/svibanj 2010.
32 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 32
4/20/11 1:15 PM
Godinjak 2010 / 33
GODISNJAK 2010.indd 33
4/20/11 1:15 PM
IBRAHIMAGI
prije Drugog svjetskog rata svoj organ nazvali Pokrajinski komitet KPJ za Bosnu i Hercegovinu. Trei naziv naroda koji je zaivio na tlu Bosne i Hercegovine poslije Prvog svjetskog rata je Bosanci. To je naziv koji, takoer, proizlazi iz naziva njihove domovine Bosne. U doba austrougarske uprave Bosna je dobila dvoimeni naziv Bosna i Hercegovina sasvim sluajno iz naziva dviju provincija koje su u Berlinskom ugovoru iz 1878. godine navedene kao provincije Bosna i Hercegovina u koje treba da ue Austro-Ugarska s mandatom Berlinskog kongresa, namjesto Turske, iji je sultan zadrao formalni suverenitet nad Bosnom do aneksije 1908. godine. Kada kaem da je taj naziv sluajan, onda mislim na propust turske diplomatije koja nije insistirala kod redigovanja sadraja Ugovora iz 1878. godine na slubenom nazivu koji je Bosna tada imala po osnovu turske uredbe iz novembra 1864. godine o organizaciji Vilajeta Bosna, u kome je Hercegovina jedan od njenih sandaka. Da je Ugovorom reeno da Austro-Ugarska dobija mandat u Vilajetu Bosna, a ne u provincijama Bosni i Hercegovini, Bosna bi i tada i danas zadrala svoje historijsko ime Bosna iz doba srednjovjekovne Bosne i doba osmanske uprave u Bosni. Poto stanovnici Bosne nikada nisu pripadali nekom slavenskom plemenu po kome bi se nazivali, ve po Bosni, svojoj domovini, smatram da su nazivi Bonjani, Bonjaci i Bosanci sinonimi i da oznaavaju stanovnike Bosne, graane Bosne, politiki suveren narod Bosne, neovisno od toga to su to u srednjem vijeku bili pripadnici Crkve bosanske, Crkve katolike i Crkve pravoslavne, a u osmanskom dobu muslimani, pravoslavci i katolici, svi su oni bili u datom historijskom vremenu i Bonjani i Bonjaci, a danas su Bosanci, politiki suverena graanska, a ne plemenska nacija Bosne, od kojih je u meuvremenu moderna politika historija Bosne i Hercegovine napravila tri etnike zajednice, od katolika Hrvate, od pravoslavnih Srbe i od muslimana Bonjake. Toj modernoj politikoj graanskoj naciji Bosanaca pripadaju i brojne nacionalne manjine. Ako poemo od tih historijskih injenica, danas u svijetu se stavlja znak jednakosti izmeu naziva drave i politike nacije njenih graana: Francuska = Francuzi, panija = panjolci, Belgija = Belgijanci, vicarska = vicarci, Bosna i Hercegovina = Bosanci i Hercegovci, s tim to bi trebalo Bosni i Hercegovini vratiti njeno historijsko ime Bosna, pa bi naziv njene nacije bio samo Bosanci. Ako u Belgiji, Valonci = katolici (govore francuskim jezikom) i Flandrijci = protestanti (govore holandskim jezikom) mogu biti politika nacija Belgijanci, kako pie u njihovom Ustavu, zato u Bosni katolici Hrvati, pravoslavni Srbi i muslimani Bonjaci koji govorimo istim jezikom, ne bi mogli biti politika dravljanska nacija Bosanci i to upisati u Ustav Bosne i Hercegovine. Kao to je Belgija nacionalna drava Belgijanaca, zato Bosna i Hercegovina ne bi bila nacionalna drava Bosanaca. Ali za taj obrat u nacionalnoj i dravnoj politici, sve tri etnike zajednice trebaju se okrenuti prema svojoj dravi Bosni i Hercegovini, kao svojoj jedinoj domovini, i ne smatrati svojom materom Tursku, Hrvatsku i Srbiju. Tek tada bi Bosna bila mirna i dovoljno komotna, ne samo za ova tri naroda u Bosni: Hrvate, Srbe i Bonjake, ve i za sve nacionalne manjine koje ive u njoj. 34 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 34
4/20/11 1:15 PM
Godinjak 2010 / 35
GODISNJAK 2010.indd 35
4/20/11 1:15 PM
IBRAHIMAGI
da muslimanski narod genocidom i raseljavanjem eliminiraju kao politikog inioca, a Bosni i Hercegovini ponite njeno meunarodno priznanje kao suverene i nezavisne drave podjelom izmeu sebe. Otuda osporavanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine ide ruku pod ruku osporavanju politikog nacionalnog identiteta Bosanaca i Hercegovaca kao politikog naroda i nosioca dravnog suvereniteta Bosne i Hercegovine. Zato je potrebno da Bosna i Hercegovina ima svoj politiki narod Bosance24, koji e initi etniki Hrvati katolici, etniki Srbi pravoslavci i etniki Bonjaci muslimani, razumije se s nacionalnim manjinama koji e svi skupa biti suverena politika nacija graana (dravljana) Bosne i Hercegovine koju e svi zajedno smatrati svojom jedinom domovinom i svi zajedno braniti njen teritorijalni integritet, dravni suverenitet, politiku nezavisnost i meunarodnopravni subjektivitet od nasrtaja njenih susjeda Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Tako e i Bosna i Hercegovina konano postati drava nacija multikulturalnog drutva, kao to su to danas Belgija, vicarska, Malezija, panija, Rusija, Amerika, Velika Britanija i dr. Bosna i Hercegovina kao lanica UN-a je jedina drava koja nema imena svoga politikog naroda koji se sastoji od triju etnikih zajednica: Bonjaka, Srba i Hrvata. Historijski je opravdano da se taj politiki narod naziva Bosanci. Da zakljuim: Bosna je nacionalna drava Bosanaca. U posljednjih vie od stotinu pedeset godina historija je ognjem i maem razrijeila bosanski Gordijev vor. U skladu s meunarodnim standardima o ljudskim pravima i o pravu na narodnosno samoopredjeljenje u Bosni i Hercegovini ive Hrvati, Srbi i Bonjaci, koji zajedno s nacionalnim manjinama ine politiku naciju graana (dravljana) Bosanaca meunarodnopravno priznate nezavisne i suverene drave Bosne i Hercegovine. Samo tu historijski utvrenu injenicu treba unijeti u Ustav Bosne i Hercegovine i imat emo mirnu Bosnu, dravu Bosanaca na putu ka Evropskoj uniji
24 U kojoj mjeri je to osporavanje od Srbije i Hrvatske kao drogom opilo bosanske Srbe i Hrvate, da ne razaznaju etniku od dravne pripadnosti, najbolje govori nedavna izjava Milorada Dodika: Roen sam kao Srbin, 12. marta 1959. godine, ovdje u Banjoj Luci. Ali, to nije ona Bosna od prije rata, ovo je neka druga Bosna. A s ovakvom Bosnom ja se ne identifikujem... Meni kada neko kae: Gdje si, Bosanac, za mene je to uvreda... Ne moe se nama Srbima nametnuti ni bosanski jezik, jer mi govorimo srpski jezik. (Dnevni avaz, 31. 12. 2010. i 1. 1. 2011. u razgovoru sa ii Almedinom). Dodik ovdje nije iskren, on insinuira, on zavodi druge da mu povjeruju na rije. Zato nije rekao kada i koja institucija ili linost je pokuala Srbima u BiH nametnuti bosanski jezik ili osporiti da bosanski Srbin ne bude etniki Srbin. Takav njegov govor je primjer kako se zavodi, vri politika manipulacija rijeima neupuenog puka.
36 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 36
4/20/11 1:15 PM
LITERATURA: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. Nada Klai, Srednjovjekovna Bosna, Eminex, Zagreb, 1994. iro Truhelka, Dravno i sudbeno ustrojstvo Bosne u doba prije Turaka, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, januar-mart 1901., Sarajevo. Mensur Seferovi, Vojska za jedno ljeto, Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1999. Petar Petrovi Njego, Gorski vijenac, Svjetlost, Sarajevo, 1989. Ilija Garaanin, Naertanije, u zborniku radova: Izvori velikosrpske agresije, August Cesarec-kolska knjiga, Zagreb, 1991. Vuk Stefanovi Karadi, Kovei za istoriju, jezik i obiaje Srba sva tri zakona, u zborniku radova: Izvori velikosrpske agresije, A. Cesarec kolska knjiga, Zagreb, 1991. Dr. Fadil Ademovi, Poloaj muslimana-Bonjaka u periodu izmeu dva svjetska rata (1918-1941), Takvim za 2000. godinu, Sarajevo. Stevan Moljevi, Homogena Srbija, Stanko ilji u zborniku: Izvori velikosrpske agresije, Cesarec - kolska knjiga, Zagreb, 1991. Dnevni avaz, 10. 9. 2002. godine. Warren Zimmermann, Izvori jedne katastrofe, Globus-Znanje, Zagreb, 1997. godine. Branka Maga i Ivo ani, Rat u BiH 1991-1995., Naklada Jesenski, Turk i Dani, Zagreb-Sarajevo, 1999. Bernard Hanry Levy, Ljiljani i pepeo-Dnevnik pisca u Bosanskom ratu, Sarajevo. Stenogram razgovora sa rukovodstvom bosanskih Hrvata u Zagrebu 6. novembra 1993. godine, Dani, 15. 11. 2002. godine. Dubravko Lovrenovi, Stoljee hrvatskih lutanja poznatim putevima-godina 1900. godina 2010., Osloboenje, Pogledi, 20. februar/veljaa 2010. godine, Sarajevo. Dubravko Lovrenovi, Prikaz zbornika radova Hrvati u BiH: ustavni poloaj, kulturni razvoj i nacionalni identitet, Centar za demokraciju i pravo Mika Tripalo, Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2010., Osloboenje, Pogledi, 15. maj/svibanj 2010. Sarajevo. Demaludin auevi, Nacija i vjera, Novi Behar, Sarajevo 1935. godine, Broj 1-3, str. 1-2, ponovo tampan u knjizi aira Filandre Bonjaci i moderna, Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1996. Omer Ibrahimagi, Politiki sistem Bosne i Hercegovine, knjiga 1., Sarajevo, 2008. godine. Milorad Dodik, razgovor sa Almedinom ii, Dnevni avaz, 31. 12. 2010. i 1. 1. 2011. godine, str. 8-9.
Godinjak 2010 / 37
GODISNJAK 2010.indd 37
4/20/11 1:15 PM
IBRAHIMAGI
BOSNIA AND HERZEGOVINA IS A NATIONAL STATE OF BOSNIANS Omer Ibrahimagi Summary
The author of the paper claims that in Bosnia and Herzegovina for centuries because of its historical, non-tribal nationality and malty-confessional structure of its population denied territorial identity, in addition, political and cultural identity of Bosnians from its neighbours as the provider of civil sovereignty. Specifically, as author claims, Bosnia was not tribal but a civic state, since the beginning of its medieval state existence. Bosnia is, in fact, the national state of Bosnians. In Bosnia and Herzegovina live Croats, Serbs and Bosniaks who, together with national minorities make up the political nation of citizens (nationals) Bosnians, citizens of internationally recognized independent and sovereign state of Bosnia and Herzegovina. In this regard, the author believes that the historically established fact should be entered in Constitution of Bosnia and Herzegovina, which will contribute to political stability of Bosnia the state of Bosnians on the road towards European Union. Key words: State of Bosnia and Herzegovina, Bosnians, territorial integrity
38 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 38
4/20/11 1:15 PM
UDK 11
U studiji O tumaenjima bosanskog trajanja istraivana su pitanja o konstruiranju ideologijskih historija kao okvira nametanja takozvanog diskontinuiteta u ivotu Bonjaka. Teorijska osnova ovog istraivanja su postmoderna predstavljanja ili nova znanstvena otkria perenijalne tradicije i perenijalne filozofije. Ideologijske konstrukcije historija su redovito u funkciji politikih programa. Zato one iskljuuju odnose prema tradicijskoj ontologiji, kozmologiji, antropologiji i psihologiji. Pretpostavka razumijevanja tih suprotstavljanih slika svijeta je usvajanje prava na dva vidika jezika simbola i znaenja jedan moderni i drugi tradicijski. Usvajanje te pretpostavke otklanja tiraniju apsolutiziranog stanovita o historiji kao neupitnoj istini. Kljune rijei: perenijalna tradicija, bosanski krstjani, bosanski muslimani, tumaenja historija, sveto naslijee
Proslov
vijet je savrena obznana Stvoriteljeve volje. Sve u nebesima, na zemlji i meu njima je u potpunome skladu, ali to ne moe obuhvatiti nijedna pojava u postojanju niti ono u cijelosti. Ni ovjek, kao sabirua pojava postojanja, ne moe nijednim od svojih stanja obuhvatiti jednost poela u kojoj iezava dvojina, pa tako i razlika. Savrenost odnosa Stvoritelja prema svem stvaranju ne znai da ovjek, kao suma tog, dosee savrenost u svome odnosu sa sobom, svijetom i Bogom. Neprekinutost u silaznome pokazanju ne znai to isto u ovjekovom nastojanju da uzlazi iz svoje nizine prema svojoj najvioj mogunosti. Stvaranje je neprekinuti tok. Ni u jednome asu ono ne prestaje, pa slijedi nunost njegovog neprestanog obnavljanja. Svrha tog trajanja je u Jastvu. Da bi ovjek otkrio tu svrhu, nije mu dovoljan vanjski svijet. Ljudsko jastvo obuhvata Godinjak 2010 / 39
GODISNJAK 2010.indd 39
4/20/11 1:15 PM
MAHMUTEHAJI
i razlog i svrhu stvaranja. Potpuna iskrenost u jastvu znai priznanje da ovjeku pripadaju nered i nepostojanje obreda, a to znai i neusmjerenost i neritam, te da ih jedino Bog preinauje u poredak, obred i ritam. Otkrivanje neizmjernog svijeta jastva s njegovim nebom, zemljom i svim pojavama meu njima pretpostavlja poredak ili obred. To povezivanje jastva i Jastva je svjedoenjem da nema jastva do Jastva. U cjelini ljudskosti ukljuena je i volja preko koje je ovjekova svijest u ukupnosti svijeta i naspram nje. Samo postojanje njegove volje namee njenu usklaenost ili njeno mirenje u odnosu na Volju i njeno protivljenje ili njen otpor Volji. Usklaenost ili mirenje znai ukljuenost u poredak jastva i obzorja. Protivljenje ili otpor znai poricanje poretka jastva i obzorja kao danih. Poredak svijeta je, prema tome, neodvojiv od volje u ljudskome jastvu. Obred je nain ovjekovog ukljuivanja u opi poredak svijeta. Tim ukljuivanjem ovjek se usmjerava prema prostorima i vremenskim granicama, pa ih opaa i priznaje radi odravanja i prelaenja. Nijedno iskustvo ostajanja, prelaenja ili vraanja ne zaustavlja ovjeka. Iskrenost ili asovito iskustvo izdvajanja iz poretka ne dokida ritam svijeta. Svako se neposredno iskustvo obznanjuje u pamenju ili elji koje uokviruju jastvo, drutvo, kozmos i onostranost. Jednost obznanjuje sebe u dvojini, a to znai u protjecanju i mnotvu. Ako to objavljenje bude izreeno u prvoj dvojini, Hval-Djeva, te njihovoj prisutnosti u svem mnotvu obznanjenja Rijei kao Sina i kao Knjige, obred nije mogu bez odnosa prema sluanju, govorenju, pisanju i itanju. U bosanskome trajanju prisutni su Evanelje i Kuran kao presudno vani sadraji razliitih obreda. Tim su knjigama odreene uloge mjesta i znaenja sluanja, govorenja, pisanja i itanja objave u obredu. Time se poredak sveg postojanja uspostavlja u jastvu. Objava Kurana potvruje Evanelje, pa je nemogue prihvatanje posljednjeg mimo prethodnog. Ta dva govora obznanjuju na dva razliita naina svoje isto Poelo ili jednog Objavitelja. Kao stvoreno bie, pa tako i uvjetno, ovjek zaboravlja da nema volje do Volje, pa mu se u tome od jednog do drugog asa svijet rui, gubei svoju ureenost. U sjeanju mu se ponovo vraa. Obred je okvir i sredstvo tog vraanja. Njime je ovjek usmjeravan prema Svetom radi ponovnog povezivanja s njime. Poredak ukupnog postojanja ovjek sabire u svome graenju, i to svjedoenjem da je svako njegovo obredno djelovanje odreeno vezom s Krajnjim. Mihrab je okvir tog obrednog usmjeravanja radi sluanja i govorenja. U njemu se usmjereni ovjek pokazuje kao pisanje i itanje. Nema obreda koji na neki nain ne ukljuuje Knjigu. Nema, jer je sluana, pamena, govorena, pisana i itana knjiga nain ukljuivanja u poredak svijeta, ali tako da sluatelj, pamtitelj, govornik, pisar i itatelj povezuje sebe i svijet s Jednim kao izvorom i uem cijelog poretka. Poredak svijeta je stalno pred granicom na kojoj se zbiva obrat mrtvog u ivo i ivog u mrtvo. Iskustvo smrti namee i odrava obred. U tome obredu obnavljano je podsjeanje o jastvu i svijetu, koji se sputaju i uzlaze. Kada god je ivi ovjek 40 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 40
4/20/11 1:15 PM
Stanovita
Kada se govori o bosanskim krstjanima i njihovoj Crkvi te bosanskim muslimanima i irokom rasponu njihovog nikada neustrojenog ustrojstva, neosporivo je da su to dvije svete tradicije koje su spregnute tako da je prva u velikoj mjeri svoje trajanje nastavila u drugoj. U velikoj mjeri znai da je u muslimanskome svjedoenju jednosti, vjesnitva i povratka poznata i priznata sutina krstjanskog svjedoenja o istom. I obrnuto, u krstjanskom svjedoenju poznata i priznata je poelna istost tog u muslimanskome. Za iznijetu tvrdnju ima toliko oitih dokaza da su oni za nacionalne ideologije postali feti: oito i neosporivo mora biti pokrivano i nijekano do njegovog potpunog unitenja. Tako su jasno vidljive pojave postale zabranjene u svijesti i znanju osporavatelja.2 A kada god podsjea na njih ili ih pokazuje, njegova prisutnost za historiarska uiteljstva postaje neprihvatljiva i neizdrljiva.
1 Tekst je dio knjige Hval i Djeva: Sabiranje rasutog koja e biti objavljena do kraja 2011. godine. 2 U historijskom uobliavanju nacionalnih ideologija u Bosni tokom devetnaestoga i dvadesetoga stoljea religijskim pripadanjima dodijeljeni su moderni sadraji preko kojih je tradicijska intelektualnost pervertirana u fantaziju poretka razvijanog u uzrono-posljedinom slijedu odozdol prema gore ili iz prolosti prema budunosti. U svakome hrvatstvu i srpstvu muslimanstvo je predstavljano kao prekid i kao nametanje na taj tok. U takvome gledanju rije je o psiholokom preslikavanju osjeanja krivice za usvajanje ili ukljuivanje u ideologijsku sliku nacije kao osvijetenog naroda prema obrascima koji su izvorno uspostavljeni i upravljani izvan Bosne. Krivica muslimana je odbrana razlomljenog ega u nastojanjima racionaliziranja nacionalnoga pripadanja. U takvoj slici svi kulturni oblici koji ukazuju na neprekinutost muslimanskog intelektualnog trajanja u kranskome muslimanstvu i muslimanskome kranstvu postaju feti. Taj nain ponaanja uzrokuje ograivanje dijelova ivota i njihovo zatvaranje za druge iz neposrednog okruenja s kojima postoje esti i vrlo razvijeni odnosi drugarstva i prijateljstva, na jednoj,
Godinjak 2010 / 41
GODISNJAK 2010.indd 41
4/20/11 1:15 PM
MAHMUTEHAJI
Netom iznijeta tvrdnja o neprekinutoj povezanosti bosanskih krstjana i bosanskih muslimana nije ni na koji nain upitna kada se u obzir uzme sutinska jednost svih svetih predaja. Jedna istina se oduvijek objavljuje u razliitim jezicima i putem razliitih simbola, ali vazda s jednakim znaenjima. Ta objava traje ili iezava u razliitim naslijeima, nikada ne gubei svoju izvornu jednost. Njeni vanjski ili egzoteriki oblici mogu biti razliiti i neshvatljivi itavim naratajima svojih nasljednika. Ali ta neshvatljivost vanjskih oblika razliitih objavljenja perenijalne predaje nikada ne dokida njihova znaenja. Jastvo svakog ovjeka je oblikovano u jeziku, znaenjima i simbolima, tako da ga nikada nije mogue poistovijetiti s bilo kojim drugim od svih jastava. Ako su preene te granice njegovog uoblienja, iza njih, pa tako i ispred njih, jeste univerzalni ovjek prema kojem su usmjerena sva pojedinana jastva koja su u svakome od svojih stanja njegov znak. Sve to konkretni ovjek moe govoriti odraava i njegovu pojedinanu ogranienost i njegovu povezanost s univerzalnim ovjekom. Nema govorenja koje nije odreeno prvom konkretnou kao odreujuim stanovitem govornika. Kada govornik pretpostavi mogunost iskljuenja svoje ljudske konkretnosti, pa umjesto nje usvoji neku openitost iza koje se nastoji skriti, to je mogue nazvati njegovom konstrukcijom. Govorenje o ovjeku koji nastoji prei granice ogranienog, koji trai stanovite-ne-stanovita, u okviru takve konstrukcije nuno svodi taj odnos na zatvoreni svijet znanosti i historije. Takav svijet postoji samo u ideologijskim konstrukcijama, a to znai u poremeaju uzajamnosti jastva, svijeta i Boga. Poremeaj o kojem je tu rije ukljuuje razdvajanje zamiljanja i onog to je zamiljano ili slike i onog to ona predstavlja. Tako je ovjek u mogunosti da zamiljeno usvoji kao sebi dovoljno. Nema nieg a priori spornog u ideologijskim konstrukcijama. U njima pojedinci i skupine grade svoje slike svijeta. A svijet ne moe biti sveden ni na jednu od neizbrojivog mnotva svojih slika. Nastojanje da svijet bude uhvaen u neku od tih slika slino je tenji da more bude uhvaeno u ribarsku mreu. Sporno i opasno je kada sudionik i zagovornik neke od tih slika usvaja njenu nadmo nad drugim, pa je nastoji nametnuti koritenjem moi koje su mu na raspolaganju. U svim mrnjama i progonjenjima drugih ljudi mogue je prepoznati apsolutiziranje jedne slike svijeta kao jedine. A sama istina jednosti Boga ini nunim mnotvo njenih pokazanja, pri emu nita uvjetno, a to znai nijedan ovjek i nijedno tumaenje slike svijeta, ne moe zamijeniti istinu, iako je ona prisutna u svakoj pojavi. Priznanje tog je nain ovjekovog obistinjenja. Svako ljudsko jastvo je uoblieno u odnosu sa sobom, svim drugim ljudima, svijetom i Bogom. Nema uoblienja koje u dva asa ostaje jednako. Odnos pojedinanog jastva sa
te nepovjerenja i odbojnosti, na drugoj strani. Feti kontinuiteta tih drugih proima najintimnije miljenje pojedinaca s istim razlomljenim egom. To stanje jastva Freud odreuje kao raskoljenje ega. (Vidjeti: Freud, The Splitting of the Ego in the Process of Defence)
42 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 42
4/20/11 1:15 PM
Krstjani i muslimani
Prikazivanje odnosa bosanskih krstjana i bosanskih muslimana kao historijskog prekida uoblieno je u ideologijsku sliku koja se namee kao neupitna. Svako takvo nametanje ima feti ili tabu koji ga dovodi u pitanje. Na slici 1. (vidi na sljedeoj strani) prikazana je ta ideologijska konstrukcija bosanske historije. U njoj su posve razdvojeni kranski i muslimanski tokovi. U ta dva odvojena vidika drugi je stalno na granici promatraa, ali nikada i niim istovjetan s njime. Razlike su presudnije to su manje. Uloga i nauka i obreda je odravanje tih malih razlika. U bosanskome sluaju te su razlike esto zaudne: u razliitim oblicima imena Adam i Adem, Abraham i Ibrahim, Mojsije i Musa, David i Davud, Isus i Isa, naprimjer osjeane su, a nerijetko i predstavljane razliite osobe, pa su na osnovi toga graene odvojene i nepovezane slike Tradicije.
Godinjak 2010 / 43
GODISNJAK 2010.indd 43
4/20/11 1:15 PM
MAHMUTEHAJI
ADAM
ADEM
Historijsko trajanje koje je imenovano kao bosansko krstjanstvo odvojeno je od bosanskog muslimanstva. To je credo preovlaujuih historiografskih pristupa tim pojavama. U skladu s njima potrebno je izgraditi opise krstjanskog i muslimanskog trajanja kao razliite, tako da sve krstjansko bude ne-muslimansko i sve muslimansko ne-krstjansko. To nije mogue postii preko sadraja u nauku, obredu i vrlini krstjanstva i muslimanstva, pa je nuno poticati razilaenja u jeziku i oblicima obreda. I vie od tog. Budui da mjerljive pojave, a to znai upravo predmet historije koja slijedi obrasce znanosti o prirodi kao svoje uzore, jasno upuuju na neprekinutost, tvrdnju o prekinutosti historijskog toka u kojem bosanski muslimani nasljeuju bosanske krstjane mogue je pravdati jedino u fetiizmu i izofreninom egu. Kada je razlika i uobliena, u ijem graenju sudjeluju dvije ideologijski suprotstavljene strane, ostaju prisutnosti jednakih sadraja na obje strane. Ta prisutnost biva odreena kao mrana i nejasna, nepovrediva i tabu, pa se prema njoj odnosi kao prema fetiu. To su preklapajua trajanja u kojima dvije razluene zajednice imaju poneto zajedniko u obredima ili zajednike sakralne prostore i dijelove sakralnih kalendara, kako je prikazano na slici 2.
44 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 44
4/20/11 1:15 PM
ADAM
ADEM
Gledanja na sadraje kulture, historije i ivota koji su i kranski i muslimanski pokazuju se kao naroito upitni i teki za historijska tumaenja. Kada se neki od historiara i odlui da ih tumai, najee ih predstavlja kao ostatke prethodnog trajanja u novom, kao sinkretizam, ili kao pseudomuslimanstvo u kranstvu ili pseudokranstvo u muslimanstvu.3 Nijedno od tih tumaenja ne zadovoljava prisutnost tih pojava u ivome trajanju uz svijest sudionika u njemu.
3 Pojava kranskih sadraja u muslimanskoj kulturi tumaena je, uglavnom, kao dokaz o izvornom kranstvu koje su muslimani voljno ili pod prisilom ostavili. Ti su kranski sadraji tumaeni kao nepatvoreni i primordijalni temelj kranskog trajanja kojem su muslimanski sadraji dodati ili nametnuti izvana, pa ga remete ili prekidaju. Takva se tumaenja, naprimjer, mogu nai u sljedeim djelima: ati, Boi kod muslimana (Prozor u Bosni); orevi, Preislamski ostaci meu jugoslavenskim muslimanima; Filipovi, Uskrs kod muslimana; Hasluck, Christianity and Islam under the Sultans; Daja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine; Zirojevi, Islamizacija na junoslovenskom prostoru: Dvoverje. Kljuna pretpostavka takvog tumaenja je opredmeenje islama u islam kao vremenski i prostorno ogranienu pojavu. Tako je poreen najvaniji sadraj tog svetog predanja iji su sudionici oni koji vjeruju u ovo to je sputeno tebi i ono to je sputeno prije tebe (Kuran, 2:4). Narav tog tumaenja pokazuje njegova neprihvatljivost za iste pisce u sluaju odnosa kranstva i jevrejstva. Kada god je primijenjena na odnos kranstva i jevrejstva, ta matrica je pokazana kao antijevrejstvo. Valjalo bi istaknuti da se u takvim tumaenjima diskontinuitet konstituira kao ideologijsko svoenje historijskih pojava na njihova utjelovljenja prema zadanim ciljevima graenja nacije i nacionalne drave. Friedrich S. Krauss pie 1886. godine o toj pluralnosti u bosanskome trajanju: Na deblu junoslavenstva tri su se kalama pridrala: muhamedovske vjere jedan, kranske dva. Trista godina cvala je muhamedovska vjera u junih slavena ko u nikoga naroda indogermanskoga; sada preotee mah sljedbe dvije kranske, muhamedovska stala malaksati. (Krauss, Rije, viiiix) Ta slika triju grana iz jednoga stabla u Dajinim je tumaenjima postala nemogua konstrukcija: grana muslimanskog trajanja nema nikakvu vezu sa stablom.
Godinjak 2010 / 45
GODISNJAK 2010.indd 45
4/20/11 1:15 PM
MAHMUTEHAJI
Za muslimane nema nieg ni tueg ni pozajmljenog u spomenutome trajanju. Nema, jer knjiga koju oni prihvataju kao Objavu od Boga preko vjesnika Hvala priznaje i jami Knjige koje joj historijski prethode. Znaenje pojma historijski tu je sasvim uvjetno i upitno. Iako su objave razliite i vazda u prostoru i vremenu, njihov Objavitelj je vazda isti i On je srijeda svake prave tradicije. Uvoenje je povezivanje s Njime, ali tako da svaka pojava u svijetu postane viena kao Njegov znak u Njegovom carstvu. Kad se ovdje kae za muslimane, naznaena je mogunost i prisutnost takvog tumaenja u toj ljudskoj zajednici. Nijedno od takvih tumaenja ne iscrpljuje sve mogunosti naukovnih stanovita koja su predstavljiva kao muslimanska. U takvoj predstavi ljudskog trajanja nema prekida u prisutnosti jednog i istog odnosa Boga i ovjeka i njenim razliitim objavljenjima od Adema do Muhammeda, kao Boijih vjesnika koji na razliite naine objavljuju jednu istinu, kako je naznaeno na slici 3. Svjedoenje da nema boga do Boga i da je Hval (Muhammad) Njegov Poslani, nije odvojivo od prihvatanja Uenja (Quran) kao Boije Rijei. Ta je rije uputa onima koji vjeruju u ovo to je sputeno tebi i ono to je sputeno prije tebe4.
ADEM
U svakom dosljedno izvedenom metafizikom vidiku Jedan je prvo obznanjenje i prva potvrda Sutine. Dvojina je prvo obznanjenje i prva potvrda Jednog. To to je obznanjeno kao dvojina ima zbilju samo u odnosu s Jednim. Ono moe biti nazvano i prvim poslanjem. Ali, to prvo poslanje je razlueno u svoju prima-
Kuran, 2:4.
46 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 46
4/20/11 1:15 PM
Rasprave
O Mesihu Isau krani raspravljaju s Jevrejima kroz cijelu svoju povijest. U tim raspravama krani nastoje dokazati da su svi razlozi za prihvatanje Mesiha Isaa u jevrejskom svetom naslijeu. Ti dokazi ostaju, meutim, neuvjerljivi za sve one Jevreje koji u svojoj tradiciji nalaze sve to je potrebno za izbavljenje ili ozbiljenje ljudskog pojedinanog i skupnog bivanja. To to kranski sudionici tih rasprava smatraju dokazima nije, prema takvome gledanju, prihvatljivo kada istu logiku u odnosu s njima koriste muslimani. Svoje razloge svjedoenja Muhammeda muslimani nalaze u svim prethodnim objavama, ukljuujui tu i Toru i Psalme i Evanelja. Iz tog ne slijedi zakljuak da oni imaju pravo ikome nametati to svoje svjedoenje. Naprotiv, iz njihovog svjedoenja da nema boga do Boga i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslani te da je Bog preko Muhammeda objavio Kuran slijedi i svjedoenje da su Jevreji i krani, uz uvjet da vjeruju u Boga i sudnji dan, izbavljeni kako su to i
Muslim, 1:2122.
Godinjak 2010 / 47
GODISNJAK 2010.indd 47
4/20/11 1:15 PM
MAHMUTEHAJI
muslimani, uz taj isti uvjet. Izbavljenje ili obistinjenje znai u tome sluaju dosegnue najvie ljudske mogunosti u povratku jednom i jedinom Bogu. Kada neki kranin smatra da su Jevreji i muslimani a priori iskljueni iz izbavljenja, ili kada to smatra neki musliman u svome odnosu prema Jevrejima i kranima, ili neki Jevrej u odnosu prema kranima i muslimanima, oni e razloge za svoje stanovite traiti svugdje. Glavni cilj u tim osporavanjima bit e kljuni sadraj svjedoenja drugog. Osporavanje muslimana ukljuuje, otvoreno ili prikriveno, graenje ili nijekanje Muhammeda i svega to je s njim u vezi. Kada to ini Konstantin iril, on kae: Ako je Muhammed prorok, kako moemo vjerovati Danielu? On je, naime, rekao: Nakon Krista prestat e svako vienje i proroanstvo. A on se javio nakon Krista, pa kako moe biti prorok? Ako njega proglasimo prorokom, onda moramo odbaciti Daniela.6 Konstantin iril taj svoj zakljuak protiv Muhammeda izvodi iz sljedee opomene koju iznosi vjesnik Daniel: Sedamdeset je sedmica odreeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se dokraji opaina, da se stavi peat grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vjena pravednost, da se stavi peat vienju i vjesnicima, da se pomae Sveti nad svetima.7 Shvatljivo je irilovo vienje navjetenja Pomazanog u tome kazivanju Daniela. Nita manje nije shvatljivo kada u tim rijeima njihov muslimanski tuma vidi navjetenje Hvala. Potvrda za njihovo takvo vienje je irilova tvrdnja o okonanju vjesnitva s Pomazanim. Vjesnik Jahja zna za Pomazanog kao izalog u njegovome vremenu i u Izraelu iz kojeg dolaze njih obojica. Na pitanja sveenika i Levita on odgovara da nije ni Pomazani ni Ilija, niti onaj vjesnik.8 Vjesnik Elijas je ve bio u Izraelu i on je iz Jakubova potomstva. Pomazani je izaao kao posljednji u tome potomstvu. Poruke o izlasku onog vjesnika kojeg oekuju kada je Pomazani ve izaao valja traiti na drugim mjestima u objavljenim knjigama. Ako su vienje i vjesnitvo zapeaeni, a onaj vjesnik nije izaao, onda je jasno da on nee izai meu Izraelianima. Da je tako, mogue je proitati u Boijim Rijeima Musau: Ja u im podii vjesnika izmeu njihove brae, slinog tebi, i Moje u rijei staviti u njegova usta.9 Da onaj vjesnik o kojem pitaju sveenici i Leviti nije od Izraeliana, jasno je vidljivo iz Tevrata gdje Bog kae: I ne ustade vie nijedan vjesnik u Israilu slian Musau, kojeg je Gospod znao Licem u lice.10 I to da su Ismailiani braa Izraeliana, jasno je vidljivo iz iste knjige.11 O tome vjesniku podignutom od Ismailiana, brae Izraeliana, za kojeg prema izriitom svjedoenju zna vjesnik
6 7 8 9 10 11
itja Konstantina irila i Metodija, 6364. Daniel, 9:24. Vidjeti Ivan, 1:1925. Ponovljeni zakon, 18:18. Isto, 34:10. Vidjeti: Postanak, 25:18.
48 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 48
4/20/11 1:15 PM
Inicijacija i ezoterizam
O bosanskim krstjanima i njihovoj Crkvi raspravljano je preko historijskih izvora ili ostataka njihove egzoterike prisutnosti.13 O njihovoj inicijatikoj i ezoterikoj naravi gotovo svi istraivai ute, iako su njihovo javljanje, trajanje i nestajanje neobjanjivi bez uzimanja u obzir upravo onih sadraja njihovog naslijea koji upuuju na takvu narav njihovog krstjanstva i njihove crkvenosti.14 ak i ime Crkva bosanska upuuje na mogunost da iza njega stoji neki drukiji poredak od obino pretpostavljanog, ne religijskog ve inicijatikog, jer sve to se odnosi na povezanosti razliitih tradicija, neprekinutosti o kojima se ovdje govori, nuno pripada inicijatikom ili ezoterikom podruju. Ren
12 Kransko poistovjeenje tog obeanja Svetog Duha, Duha Istine Parekleta s udom Pedesetnice (gr. Pentecost) ne znai da se ono ne moe odnositi takoer i prije svega na Hvala. Sveti iskazi mogu imati brojna znaenja. Frithjof Schuon o tome kae: Da je Muhammed lani vjesnik, nema nijednog razloga zato Krist ne bi govorio o njemu onako kako govori o Antikristu; ali, ako je Muhammed istinski vjesnik, odjeljci koji se odnose na Parakleta moraju se neizbjeno ticati njega ne iskljuivo, ali prvenstveno jer je nezamislivo da Krist, kada govori o budunosti, preuti pojavu takve veliine. (Schuon, The Transcendent Unity of Religions, 116) 13 O tome vidjeti u sljedeim knjigama: okovi, Crkva bosanska u XV stoljeu; anjek, Fenomen krstjani u srednjovjekovnoj Bosni i Humu; isti, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima; isti, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku; Fine, The Bosnian Church; idak, Studije o crkvi bosanskoj i bogumilstvu; Loos, Dualist Heresy in the Middle Ages; irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave; Mandi, Bogumilska crkva bosanskih krstjana. 14 Da je Crkva bosanska bila inicijatika organizacija bosanskih krstjana jasno pokazuje potpuna skrivenost njihovog obreda i uvoenja na svim razinama. Iako je poznata vanjska strana njihovog ustrojstva kojeg su sainjavali krstjani i krstijanice, starci, gosti i djed, mogue je rei da nikakvo znanje danas nije dostupno o postupcima uvoenja i promicanja na asti i poloaje od najnieg do najvieg. Crkva bosanska je davala kljuni okvir ili posveenost bosanskoj banskoj i kraljevskoj vlasti. Mogue je govoriti o te dvije strane jedne cjeline kao niim i viim tajnama inicijatikog ustrojstva, kako je to bilo u svim dosljedno izvedenim tradicijskim porecima. (O odnosu posveujueg autoriteta i posveene vlasti vidjeti vie u: Gunon, Prespectives on Initiation, naroito u poglavljima The greater & Lesser Mysteries i Sacerdotal & Royal Initation.) Kada je u drugoj polovini petnaestoga stoljea bosanski kralj Toma nastojao iskoristiti svoju mo da nasilno premjesti duhovni izvor svoje vlasti od Crkve bosanske na Crkvu rimokatoliku, nastao je razorni potres u cijelom drutvu u kojem je njegovo kraljevstvo propalo.
Godinjak 2010 / 49
GODISNJAK 2010.indd 49
4/20/11 1:15 PM
MAHMUTEHAJI
Gunon o tome pie: Ezoterizam, bio on religijski ili ne bio, nikada ne ide mimo tradicijskog oblika kojem strogo pripada. To to nadlazi te granice ne moe pripadati nekoj crkvi kao takvoj; crkva moe jedino sluiti kao njegova vanjska potpora.15 Nema nikakve sumnje da su Crkva bosanska i kraljevstvo bosansko bili povezani, i to tako da je crkvena podrka omoguavala bansko/kraljevsko trajanje. Zato je mogue govoriti o nekim od sadraja egzoterikog ustrojstva te Crkve, jer su ona nuno ostavljala tragove u historiji. O ezoterikom ustrojstvu te Crkve nema historijskih tragova. Nije poznato kako su u nju uvoeni njeni vjernici da bi postali krstjani niti kako su ti uvedeni postajali strojnici, a to znai starci i gosti, niti kako je neko od njih postajao djed, duhovni prvak te Crkve. Kada navedena podrka postane predmet historije, njena tumaenja u vidiku znanosti iskljuuju ivog promatraa: to je vie znanosti, manje je ivog sudionika ili promatraa. Tako izgraena slika, shvaena kao odvojena od onog koji je gradi, nudi se kao zbiljna i neosporiva. Pojedinana i drutvena zbilja onih koji tu sliku grade i nasljeuju uglavnom je zanemarena. Gotovo svim historijskim prikazima bosanskih krstjana priznato je njihovo krstjanstvo, pri emu se podrazumijeva da to znai potpunu odvojenost od muslimanstva. Takva slika je, valja naglasiti, jedan od moguih vidika historije. Nije ga mogue opravdati ni stanovitem koje uvaava muslimansku savremenost niti stanovitem koje je odredljivo kao krstjansko. U tim gledanjima koja iskljuuju inicijatiku narav bosanskog krstjanina sve pojave u muslimanskom naslijeu, koje svjedoe neprekinutost, postaju za historiara feti. Znaenja Mekke i Jerusalema koja Mesiha Isaa dovode u neraskidivu vezu s vjesnikom Muhammedom bivaju odluno i strasno poricana. Prisutnost djeve Merjeme i njenog Sina u objavi Hvalu je ustrajno preuivana. Pomazanje knjigom koju Hvalu snosi Sveti Duh, Duh Istine za koje su bosanske krstjane okrivljivali, a koje bosanski muslimani uvaju i danas, jeste preuivano. Prisutnost istih simbola na stecima i nianima je zanemarivano i prezirano. uvanje starog krstjanskog kalendara u muslimanskim blagovanjima Jurjevdana, Petrovdana, Ilindana, Miholjdana i drugih previeno je i zaobilaeno u gotovo svim govorenjima u Bosni. Okupljanja ivih i mrtvih na mjestima koja su ukljuena u sveti zemljovid nikada nisu priznata, iako su njihova trajanja neprekinuta. Budu li uzeti najvaniji obredi kojima muslimani potvruju svoje svjedoenje da nema boga do Boga i da je Hval Boiji poslani klanjanje, davanje milostinje, poenje i ophodnja Kue u dolini Bekka odredljivi su usporedni oblici u predanjima koja u svome sreditu imaju Pomazanog kao vezu svijeta i onog to ga nadlazi, te ovjeka i jednosti kao njegove nestvorene i nestvorljive srijede. Odredljivi su i isti sadraji u drugim predanjima, uz uvjet da bude priznato njiho-
50 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 50
4/20/11 1:15 PM
Oiti dokazi
U svakom kranskom naslijeu, pa tako i onom bosanskih krstjana, mogue je jasno vidjeti drukiju objavu onog to je muslimanska ukljuenost u svjedoenje jednosti Boga, vjesnitva Hvala i povratka Bogu radi suenja. To je mogunost itanja Knjige koju je Bog objavio preko Pomazanog, itanja koje je odreeno stanovitem muslimanskog svjedoenja o Bogu i Hvalu. Takvo stanovite je izvorna mogunost ovjeka. Bez njeg kao otvorenosti i slobode jastva nije mogue govoriti o nalaenju ili ozbiljenju ovjeka u njegovoj izvornoj savrenosti. Radi prikaza takvog vidika prisutnosti kranskih sadraja u muslimanskome stanovitu, kao razliitih oblika obznanjenja istine, ovdje e biti navedeno devet oblika te uzajamnosti. Prvi, jednost Boga je neosporiv sadraj i svakog kranskog i svakog muslimanskog stanovita. Nema jednostavnog odgovora na pitanje o Troje Bogu/ Ocu, Sinu/Vjesniku i Svetome Duhu.16 Odgovor na to pitanje kako je to Troje povezano, a kako razdvojeno, dan je u teko izbrojivome mnotvu kristologija, i kranskih i muslimanskih. Niko u svome tumaenju ne moe posezati za isklju16 Nema govorenja o Bogu koje nije simboliko. To znai da i svaki jezik u svome odnosu s Bogom simboliki usmjerava govornika i sluatelja. Otac i majka su kljuni simboli preko kojih je mogue naznaiti odnose ovjeka i Boga. O ocu i majci kao simbolima preko kojih se u tradiciji govori o Bogu vidjeti, s obzirom na muslimansko i kransko sveto naslijee, u: Roberts, God as Father-Mother, and More. O nainima usporedivosti kljunih priziva u muslimanskoj i kranskoj tradiciji, Basmalah i In Nomine U ime Boga, Milosnoga Premilosnoga! i U ime Oca i Sina i Svetoga Duha! vidjeti u: Lings, A Sufi Saint of the Twentieth Century, 150.
Godinjak 2010 / 51
GODISNJAK 2010.indd 51
4/20/11 1:15 PM
MAHMUTEHAJI
ivim pravom na istinitost svoje kristologije a protiv istinitosti tue. Na pitanje da li je Bog Trei od Dvojice ili od Trojice dani su razliiti odgovori. Svaki od njih postoji, ipak, u jastvu primatelja. A jastvo je uvjetno i s uvjetnim stanovitem. Drugi, Hval kao najvia mogunost u ozbiljenju ljudskosti nije odvojiv od bilo kojeg jastva. On ne moe ovisiti o svjedoenju ili poricanju nekog pojedinca. Zato neko imenovanje opredjeljenja muslimanskim ili kranskim ne iskljuuje tu najviu ljudsku mogunost. Spor moe biti o njenom imenovanju, ali nikako o njenoj obuhvatnosti ili presudnosti. Bog kao Hvaljeni i ovjek kao Hval su u odnosu preko hvaljenja. Pristajanjem da je samo Bog dostojan hvaljenja ovjek se ozbiljuje u povratku Njemu. Na tome putu povratka ljudsko jastvo slijedi u sebi Hvala kao lijepog primjera i peata svake savrenosti. Nijedno stanje u tome slijeenju ne moe biti poistovijeeno sa savrenou Hvala kao stalnog vodia. Trei, poslanost Pomazanog je Boija rije. O pitanju stvorenosti ili nestvorenosti te rijei otvorene su brojne mogunosti tumaenja za svako jastvo. Kada se o toj rijei govori sa stanovita tih razliitih mogunosti, nijedno postignue ne moe biti potpuno i dovoljno. U tome je razlog za tienje ljudske otvorenosti ili slobode u odnosu s Bogom kao neusporedivim i dalekim, ali i slinim i bliskim. etvrti, Djevica je prema saglasnom govorenju i krana i muslimana primateljica Svetoga Duha, Duha Istine i Rijei koju objedinjuje osoba Pomazanog i njegov govor. Kao takvi i ona i on su isti, nikada dotaknuti bilo ime to odvraa od Boga. O njima kao takvim svjedoi Hval, prema Objavi koju mu na srce snosi Sveti Duh, Duh Istine. Uenje je Rije koja mu je tako snijeta. Jedino ensko ime spomeno u toj Rijei je Merjema. Tako je Hval primatelj rijei koja je neodvojiva od Merjeme, kako je to i s Pomazanim kao drugim oblikom te iste Rijei. Peti, Pomazani svjedoi i navjeuje Parakletosa. Niko danas s pouzdanjem ne moe rei ta ta grka rije prevodi iz izvornog govora Pomazanog na aramejskom jeziku. To njegovo svjedoenje je u vremenu, ali i izvan njega. Ovisno o stanovitu ovjeka koji to svjedoenje prima, ono moe, ali i ne mora, znaiti navjetenje i one historijske pojave koju muslimani prepoznaju kao izlazak oekivanog i stalno prisutnog Hvala u historiji i najvioj ljudskoj mogunosti. Muslimani nude u svome svjedoenju mnotvo razloga za takvo prevoenje imena Parakletos. esti, Hval je odluan svjedok Pomazanog kao istog i njemu najblieg. Sve to je o njemu reeno, u muslimanskome svjedoenju i priznavanju, ponueno je u vidiku koji je u Rijei sputenoj Hvalu preko Svetog Duha, Duha Istine kazao niko drugi do Bog. Ta rije potvruje i jami, prema takvome svjedoenju, Knjigu koja je kazivanje Pomazanog. Sedmi, Pomazani je Rije koju je Bog spustio Merjemi i stavio pred sve ljude kao njezinoga sina. Uenje je Rije koju je Bog spustio preko Svetoga Duha, Duha Istine na srce Hvala. Ta dva razliita oblika jedne Rijei, objavljena preko Djeve i Hvala, jesu posve ujedinjena u svojoj sutini ili jednosti koja ih objavljuje. Kao najblii meu svim ljudima, Pomazani i Hval su nezaobilazni na putu ovjekovog povratka, nalaenja ili ozbiljenja u savrenoj ili najvioj mogunosti jastva. 52 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 52
4/20/11 1:15 PM
U trajanju
Svaki od tih devet odabranih sadraja moe biti prepoznat u razliitim oblicima dananje kulture bosanskih muslimana. Tako ti oblici, kao i brojni drugi, naznauju gramatika pravila koja upravljaju sadrajima kulture onako kako upravljaju govornim iskazima, kako to odreuje Edmund Leach: U tome to slijedi uzet u da su svi razliiti negovorni sadraji kulture, kao to su stilovi odijevanja, seoskog poretka, arhitekture, pokustva, ishrane, kuhanja, glazbe, tjelesnih kretnji, dranja tijela i tako dalje, organizirani u oblikovanim sastavima tako da ukljue kodiranu obavijest na nain koji odgovara glasovima, rijeima i reenicama prirodnog jezika. Zato uzimam da govorenje o gramati-
17 Muslim, 1:292. Ako je odnos Pomazanog i Hvala razmotren s obzirom na njihovu vezu s Bogom kao Mirom, jasno je da njihovo bivanje mirnim i miriteljem postaje klju za shvatanje i odnosa meu njima. U muslimansko (miriteljsko) svjedoenje Hvala ukljueno je i svjedoenje Pomazanog. To je tako, jer su njih dvojica, prema svjedoenju Hvala, najblii jedan drugome u ovome i buduem svijetu. Odnos prema njima kao dvojici najbliih je odnos prema Bogu i veza s Njime. Za muslimana/miritelja tu vezu ne posreduju ni crkva, ni sveenik, ni vlast, niti sakramenti koji su s njima u vezi. Nita iz ruke drugog ovjeka, ma ko on bio, ni voda ni hljeb, ne uvjetuju tu vezu ovjeka i Boga. Potinjavanje toj ruci za miritelja znai uzimanje sveenika i monaha za bogove. (Vidjeti Kuran, 9:31) Nema nikakvih opravdanja za odustajanje od robovanja Jednome Bogu. Kada je prisiljen da se potini nositelju moi i odrekne svog javnog svjedoenja jednosti Boga i poslanosti Hvala, od miritelja se oekuje da ne zastre i ne oteti srijedu svoga jastva. Kada su ljubav prema Bogu i slijeenje Hvala utajeni, oni su i tada odnos s Njime: Na onima koji skrivaju Boga, nakon to su vjerovali izuzimajui one koji su prisiljeni, pa su im srca jo smirena u vjeri a kojima su grudi proirene u skrivanju, bit e Boiji gnjev i teka ih kazna eka. (Kuran, 16:106) Ni poreci ni ustanove ne mogu zamijeniti tu perenijalnu mogunost ovjekove ukljuenosti u svjedoenje jednosti Boga, poslanosti Hvala i povratka svega Bogu. Znanje o tome ne moe ovisti ni o kakvoj vanjskoj vlasti.
Godinjak 2010 / 53
GODISNJAK 2010.indd 53
4/20/11 1:15 PM
MAHMUTEHAJI
kim pravilima koja upravljaju noenjem odjee ima upravo toliko smisla koliko i govorenje o gramatikim pravilima koja upravljaju govornim iskazima.18 Svi kljuni simboli kranskog i muslimanskog naslijea su jednaki. Njihova znaenjska polja su razliita s obzirom na podrke koje usvajaju njihovi promatrai. Kakve god bile te podrke u ustrojstvima i obredima, naukovnim tumaenjima i pridruenim moima, oni nikada ne mogu iskljuiti inicijatiku ili ezoteriku srijedu, ili Jednog Koji Sebe objavljuje u razliitim govorenjima. Pored svih razliitosti koje moe imati u svom sinhronijskom i dijahronijskom pokazanju, koliko god bila odvojena od svoje sakralne jezgre, kultura se nikada ne preobliava tako da u njoj bude izgubljena svaka veza ovjekovog mogueg stanja i nalaenja, otkrivanja, ozbiljenja ili izbavljenja. Gdje god bio, koliko god duboko siao u tminu, ovjek nikada ne moe izai iz neograniene obuhvatnosti Boije milosti i znanja, kako On kae preko Hvala u Uenju: Moja milost obuhvata sve.19 I On kae: Bog obuhvata sve u znanju.20 Najniu nizinu ili najveu udaljenost od Boga simbolizira dno Doline. Na tome dnu Bog podie Hvala kao svoj najvei znak, kao prvog od miritelja da bi bio vodi ljudima na putu uzlaenja do njihove najljepe uspravnosti na kojoj i radi koje su stvoreni. Hval svojim uzlaenjem od najnie nizine ili dna Doline do najljepe uspravnosti ili vrha Brda pokazuje svakom ovjeku tu mogunost u njegovom ivotu. Mesih Isa kazuje to isto, ali s naglaavanjem da je to uzlaenje bezuvjetno iz greba i smrti i suprotno obinom ljudskom miljenju zatvorenom u svijet mnotva. Govorei o njegovom stradanju te ljudskim tumaenjima, Bog objavljuje: Ipak ga oni nisu ubili, niti su ga oni raspeli, samo im je prikazana slinost tome. (...) i doista ga oni nisu ubili ne doista. Bog ga je podigao Sebi. Bog je Moni, Mudri.21 Mogunost uzlaenja od najnie nizine do najljepe uspravnosti je zajamena ljudskom prirodom. To je Boiji Duh u ljudskome jastvu, izvorna prisega Bogu kao Gospodu i prihvatanje ponude povjerenja te prisega svih vjesnika Bogu da svjedoe Hvala. To je istina ljudske srijede. Nju nita ne moe unititi. Nalaenje ili ozbiljenje nje je dosezanje mone udi Hvala kao najljepeg primjera i svijetlee lampe. Ta mogunost je ljudska, pa ne ovisi ni o mjestu ni o vremenu, ni o roditeljima ni o jeziku, te ni o predanju niti o drutvu. Svaki narod je, naelno govorei, narod Knjige. A narodi su razliitih rasa i jezika, te prostora i mjesta. Kada je rije o Merjeminome sinu, njegov maternji jezik je aramejski, a njegovo sveto naslijee je prvenstveno hebrejsko. Sve to je on govorio sauvano je prvo u grkom prijevodu odakle je prenijeto u prijevode
18 19 20 21
Leach, Culture and Communication, 10. Kuran, 7:156. Isto, 65:12. Isto, 4:157, 158.
54 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 54
4/20/11 1:15 PM
Godinjak 2010 / 55
GODISNJAK 2010.indd 55
4/20/11 1:15 PM
MAHMUTEHAJI
njima i njihovome jeziku, tako su oni i njihov jezik otvoreni za primanje Hvala i Uenja koje im Bog objavljuje. Pomazani i Hval svjedoe jedan za drugog, a Radosna vijest (Evangelion) i Uenje (Quran) su dvije knjige koje ljudima objavljuje jedan Bog. Za ljude koji svjedoe njihovu takvu objavljenost i jedna i druga nude neizbrojivo mnotvo dokaza svojih razloga i potpora svojim kazivanjima. Bog ljudima pokazuje Svoje znakove u obzorjima i njima samim da bi shvatili da je On Istina.29 Cijelo postojanje, pa tako i sve to je u njemu, je stvoreno s istinom.30 Priznanje te stvorenosti je ovjekov dug. S tim priznanjem svog duga svemu u obzorjima i svome jastvu ovjek ozbiljuje svoje pravo da se vrati Bogu, i to u punome zadovoljstvu Boga njime i njega Bogom.31 Taj i takav povratak je usreenost. Na tome putu vraanja ili dosezanja sree svi znakovi u obzorjima i jastvu napominju tu mogunost ili Hvala kao monu ud. Nita u historiji ne moe biti poistovjeeno s tim ciljem. Kada god to bude uinjeno, kada god cilj postane odreen ili zatvoren, ovjekovo jastvo je pokriveno i zamraeno. Padanje niice napominje ponitavanje svakog dostignua jastva radi onog to je za njeg pripremljeno na vioj razini. Ta via razina niim nije odreena. Povratak je Bogu Koji niemu nije slian
BIBLIOGRAFIJA Arberry, Arthur J., The Koran Interpreted, London: George Allen & Unwin, 1980. ati, Alija, Boi kod muslimana (Prozor u Bosni), Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, 26 (1928): 379380. irkovi, Sima, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd: Srpska knjievna zadruga, 1964. okovi, Pejo, Crkva bosanska u XV. stoljeu, Sarajevo: Institut za istoriju, 2005. okovi, Pejo, Bosanski krstjani u oima svojih kranskih suvremenika, Nastava povijesti, 3/4 (1988): 183191. Daja, Sreko M., Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine: Predemancipacijsko razdoblje 1463. 1804., prev. Ladislav Z. Fii, Mostar: Ziral, 1999.
179. U raspravama o bosanskim krstjanima od poetka je ukljueno pitanje o njihovoj ortodoksnosti ili heretinosti. Kako je to bilo u sluaju svih kranskih i drugih sljedbi, njihovi lanovi su sebe smatrali pravovjernim. Krivovjerni su mogli biti samo u oima drugih koji su sebe smatrali pravovjernima. Bosanski krstjani svoju vjeru odreuju kao pravu, nau, didovu, bosansku i Boiju. Ta i druga njihova gledanja na vjeru koju vjeruju su posve drukija u oima drugih pripadanja. Njihovi su ih katoliki savremenici nazivali nevjernicima, krivovjercima, bosanskim krivovjercima, Bosancima, manihejima, patarenima, nestorijancima i jakobitima, a pravoslavni babunima, bogumilima i kudugerima. O tome vidjeti vie u: okovi, Bosanski krstjani u oima svojih kranskih suvremenika, 18391. 29 Vidjeti Kuran, 41:53. 30 Isto, 15:85. 31 Isto, 89:2730.
56 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 56
4/20/11 1:15 PM
Godinjak 2010 / 57
GODISNJAK 2010.indd 57
4/20/11 1:15 PM
MAHMUTEHAJI
ON INTERPRETATIONS OF THE BOSNIAN CONTINUITY Rusmir Mahmutehaji Summary
This paper on Interpretations of Bosnian Continuity deals with issues related to the construction of ideological histories as frameworks for the imposition of so-called discontinuities in Bosniak life and history. This research is theoretically grounded in the post-modern presentation and new scientific discoveries of the perennial tradition and perennial philosophy. Ideological constructions of history are normally designed to serve political programmes. This is why they dismiss from consideration traditional ontology, cosmology, anthropology, and psychology. In order to understand these opposed world-views, one must first master two different approaches to the language of symbols and semantics one modern, the other traditional. Mastering this precondition removes the tyranny of a totalizing approach to history as undisputed truth. Key words: perenijal tradition, Bosnian Christians, Bosnian Muslims, interpretations of histories, sacred heritage.
58 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 58
4/20/11 1:15 PM
Foanska kataklizma
Foanska kataklizma nije prirodna pojava. Nju su izazvali ljudi. Zbog toga je ona u sluaju Foe drutvena pojava. Dogodila se u ratu 1992.-1995., kada su vojska i policija bosanskih Srba iz Foe protjerali i pobili sve ne Srbe. Foa je prema popisu stanovnitva iz 1991. godine imala 49.513 stanovnika. Od toga bilo je 20.898 ili 51,6% Muslimana Bonjaka, 18 339 ili 45,3% bili su Srbi, Hrvata, Jevreja i Slovenaca i ostalih bilo je 104 ili 0,3%. U gradu Foi u ratu 1992.-1995. ostao je samo jedan Bonjak Nedad Neko Njuhovi sa suprugom Srpkinjom i dvoje djece. Godine 1993. Srbi su predjenuli ime Foi u Srbinje. Nosilac tih aktivnosti bio je prof. dr. Vojislav Maksimovi s Univerziteta u Sarajevu. Nakon zavretka rata Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je Odluku kojom je opini i gradu vraeno ime Foa. U Foi su Srbi poruili sve damije bilo ih je 17. Meu njima Aladu koja je bila pod zatitom UNESCO-a i Turhan Emin-begovu damiju najstariju na Balkanu. Danas u gradu Foi ivi 19 bonjakih porodica. Nakon 18 godina rodilo se prvo bonjako dijete. Postoji Zajednica bonjake kulture Preporod, iji je predsjednik Ismet Hotovi. Kljune rijei: foanska kataklizma, Foa, Srbinje, Vojislav Maksimovi, Auschwitz, Preporod, patrijarh Pavle i Biljana Plavi u Foi, umiranje i raanje civilizacije u Foi
U
GODISNJAK 2010.indd 59
Godinjak 2010 / 59
4/20/11 1:15 PM
BALI
Iako je postojee ime (Foa) prilino staro i etimoloki sadri nae korijene, u adaptivnom izgovoru ono je poprimilo oblik TURSKOG IMENA, koje tim dodatnim znaenjem sigurno iritira nas Srbe, poto nas to podsjea na vijekove ropstva, pod stranim islamskim ugnjetaima. Umjesto toga, on je predloio novo ime Srbinje, bazirano na korijenu Srbin, poto ono u svom korijenu sadri rije koja istie nae nacionalno ime i bit. U ovome ratu borci iz Foe i iz lokalnog regiona bili su pravi branitelji srpstva i pravoslavlja. Stoga, oni su zasluili da glavni grad njihove oblasti i cijele oblasti nosi ime sa nedvosmislenim nacionalnim obiljejem. Ime Srbinje oblikovano je kompletno u duhu srpskog jezika. Ono se istie poretkom, fonetskom lakoom i armom. Napisao je i objavio pjesmu SRBINJE Ime ti samo sve kazuje, Srbinje, A neki to jo ne znaju i ne primaju, Kada se jednom odvoje od svog maloumlja, Oprosti za sve zablude novi grade, Tvoje temelje davno su udarili nai preci, Mi smo ti samo pravo ime nadjenuti. Razdvojili smo tako svjetlo od pomrine, Iznad naih glava i tvojih obrisa, Prostire se iroko i vedro nebo. U svakoj naoj noi svetli utap Od onih koji su ovdje vjeno bili I samo smo Srpske mu odredili. (1993.) A prije toga ta se dogodilo? Dogodila se foanska kataklizma.
ta je foanska kataklizma?
To je vrijeme kada je prestao da ivi jedan grad. Kada je u njemu muslimanska, islamska civilizacija i bonjaka kultura i sve to nije srpsko prestalo da postoji. To je vrijeme kada su kranska Evropa i kontraverzna Amerika otile daleko ispod donjeg praga etikih vrijednosti. Nita od toga nije se dogodila sluajno niti kao posljedica poremeaja prirodnih sila. Foansku kataklizmu proizvele su ljudske sile. Zbog toga je ona u foanskom sluaju drutvena pojava. To je osnov za pojedinanu krivinu odgovornost. Ali i vie od toga. Naunik i publi-
60 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 60
4/20/11 1:15 PM
Foanska kataklizma
cist Novak Kilibarda priznao je genocid. Konstatirao je da je promjena imena Foa u Srbinje historijski genocid.1 Prije nego to je postala Srbinje Foa je bila pitom prelijepi grad na uu ehotine u Drinu, puna ljudi, puna mladosti Srba, Muslimana, pa neto i Hrvata, Slovenaca, Jevreja i ostalih. Prema popisu stanovnitva iz 1991. godine, opina Foa prostirala na 2.70.... km2 povrine. Na tom prostoru ivjela su ukupno 49.513 stanovnika. Od toga 20.898 ili 51,6% bili su Bonjaci, 18.339 ili 45,3% bili su Srbi, Hrvata i ostalih je bilo 104 ili 0,3%. Nakon to je obustavljen rat, 14. decembra 1995., u Foi je preivio samo jedan Bonjak Nedad Neko Njuhovi, bogat mlad ovjek sa suprugom Srpkinjom i dvoje djece. Svi drugi Bonjaci iz grada su protjerani i poubijani. Meu njima su moj najmlai brat Demal Bali i ura efik Omerbai. Ubijeno je vie od 20 lanova mojih roaka, a vie od stotinu mojih prijatelja i komija. Moja porodica u Foi je stara due od 500 godina. Ja sam tamo bio prvi sudija Bonjak, moj brat Husein bio je profesor matematike i fizike, Demal ekonomist, moja supruga slubenik, Huseinova profesor hemije, Demalova domaica. Imali smo sve i pet kua. Sve je to do temelja popaljeno i srueno. Sedamanaest godina nakon to je zaustavljen rat, u gradu se u junu 2010. rodilo prvo dijete. Roditelji su mu u Fou doli kao vjerski dunosnici u 2008. godini. U gradu Foi danas ivi ukupno 19 porodica s jednim ili dva lana. Svi su penzioneri ili ive od socijalne pomoi. Ima ih ukupno 35. Obnovljena je i damija na Musluku. Foa je udaljena od Sarajeva 75 km. Ali nas Bonjake za ovih 18 godina nije posjetio niti jedan visoki dunosnik iz reda bonjakog naroda, izuzev Sulejmana Tihia, na predizbornom skupu SDA-u julu 2010. godine. To ukazuje da je foanska kataklizma dio velikosrpskog i evropskog projekta. Zbog toga je razumno postaviti pitanje. Je li razumno baviti se Foom? Nadobudni i sumnjivi intelektualci iz reda Bonjaka i bonjake politike imaju odgovor od koga bi im bilo kao grijeh okrenuti se na drugu stranu. Oni dalje od Begove damije ne vide, i ne idu. ak! Ne znaju da su prije Begove damije sagraene damije u Foi. I prije nego to je islam doao u Sarajevo, on je postajao u Foi. Donijeli su ga Osman, sin Jusufov, Hasan, sin Osmanov, Omer, sin Ibrahimov, Bojadija i sin kljuarev.
Godinjak 2010 / 61
GODISNJAK 2010.indd 61
4/20/11 1:15 PM
Patrijah Pavle i prof. dr. Biljana Plavi u Foi 1992. godine I tuba pred prvim Pariskim sudom
Prije, u vrijeme, i poslije kada su protjerani i poubijani ne-Srbi u Foi, porueni svi materijalni tragovi islamske civilizacije i bonjake kulture, u Foi su boravili patrijarh Pavle i Biljana Plavi. O tome je prof. dr. Mirko Dakovi iz Beograda na Tribini Forum Bosna, odranoj u Sarajevu 13. decembra 2008. godine, kazao sljedee: Moralni svijet bio je uznemiren zbog zloina u Foi i prisustva patrijarha Pavla i Biljane Plavi na mjestu zloina, gdje je ubijeno toliko ljudi i gdje su porueni svi tragovi jedne civilizacije pa i onih poput Alada damije, koja je bila pod zatitom UNESCO-a. Srpska pravoslavna crkva tuila je Francusku zbog navodne neistine pred Prvim pariskim sudom. Na Sudu su se pojavili svjedoci Pol Gardi i Ivan urii. Tubu je zastupao zapoadnohercegovaki episkop Aleksej. Sud je odbio tubu Srpske pravoslavne crkve. A evo ta su u Foi uradili samo na vjerskim i kulturnim dobrima islama i Bonjaka: Mjesta na kojima su porueni vjerski objekti u gradu: lokacija Sultan Bajazidove damije, 62 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 62
4/20/11 1:15 PM
Foanska kataklizma
lokacija Atik Ali-paine damije, lokacija Hasan-paine damije, lokacija Memi-eh begove damije, lokacija Mumin-begove damije, lokacija Kadi Osman ef. damije, lokacija Hadi Seferove damije, lokacija Hadi Mustafine damije, lokacija ejh Pirijine damije, lokacija Dev Sulejman-begove damije, lokacija Ali ohodareve damije, lokacija Mustafa-pae Kukavice damije, lokacija mekteba u Susjenu, lokacija mekteba u ohodar Mahali, lokacija mekteba u Alada Mahali, lokacija mekteba u Musluku, lokacija mekteba areni Mejtef tekija Bajazit Babina u Foi, 8 duana, 3 magaze, han i upravne zgrade Islamske zajednice U naseljima oko grada: lokacija Turhan Emin-begove damije u Ustikolini najstarija na Balkanu (sagraena 852. godine po Hidri ili 1448.-1449. godine), lokacija damije u Slatini, lokacija damije u Godijenu, lokacija damije u Vikou, lokacija damije u Bastasima, lokacija damije u adiima, lokacija damije u Jeleu, lokacija damije u Izbinu, lokacija damije u Droinama, mekteb u Bastasima, mekteb u Popovom polju, mekteb u Godijenu, kue u kojima su stanovali imami, a ije prizemlje je koriteno kao uionica za vjersku pouku. Takvih kua je bilo 12 na podruju opine Foa.
Godinjak 2010 / 63
GODISNJAK 2010.indd 63
4/20/11 1:15 PM
BALI
Danas u Foi postoji Bonjaka zajednica kulture Preporod Foa. Smjetena je u privatnoj kui Ismeta Hotovia u mjestu Paunci u Republici Srpskoj. Ismet je predsjednik Zajednice, a lanovi su ugledni profesori, doktori nauka i mladi akademski obrazovni ljudi, aci i studenti, koji ne gube nadu da e se jednog dana obnoviti multikulturalna Foa. Zahvaljujui njima, Ustavni sud BiH donio je Odluku kojom je Foi vraeno staro ime. Naziv Srbinje je prolost koga nikada nije prihvatio ni najvei broj gradskih Srba.2
Predsjednik Udruenja Foaka koji je dao inicijativu za Tubu bio je Halim Brajlovi.
64 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 64
4/20/11 1:15 PM
Ovaj rad bavi se jezikom u Bosni i Hercegovini koji je danas vie nego ikad pod utjecajem nacionalnih politika koje se provode unutar same drave. Autorica razmatra i usporeuje teoretine pretpostavke te realno stanje jezike situacije u BiH i mogua rjeenja, koja bi doprinijela boljoj osnovi utemeljenja funkcionalne drave Bosne i Hercegovine, gdje je meu ostalim politikim problemima jezik bh. populacije jedan od vrlo znaajnih faktora. Autorica na kraju predstavlja rezultate istraivanja, koje obuhvata odnos spram jezika u BiH meu graanima Sarajeva, Banje Luke, Mostara i bh. graana koji danas ive u tuini. Cilj ovog rada nije da nanovo otkriva nastale probleme, ve da istakne neke poglede i miljenja o moguim rjeenjima. Kljune rijei: bosanski jezik, nacionalni jezik, nacionalna politika, namjenska diferencijacija
Uvod Jezik je ona kljuna dimenzija Bosne i Hercegovine, po kojoj je ova zemlja jedinstvenija od svih drugih zemalja sa zajednikom jezino-govornom supstancom. No, rezultati rata i ideologijska apsolutizacija nacionalne kulture od BiH su napravili udnu jezinu kreaturu. Pri tomu ak nije najvei paradoks trostruko imenovanje jezika: bosanski, hrvatski, srpski, jer je neosporivo politiko pravo da svatko jezik kojim govori zove svojim narodnim imenom. Takoer, u Bosni mora biti upravo sveto pravo na jezinu nijansu, u kojoj se prirodno razlikujemo Godinjak 2010 / 65
GODISNJAK 2010.indd 65
4/20/11 1:15 PM
SPAHI
ali i prepoznajemo. Sporna je, meutim, tendencija politiko-jezinih ininjera, svrstanih u etniko-partijske tabore, da nasilnim intervencijama u tijelo jezika proizvode umjetne razlike. Sporna je etnika ideologizacija jezika, koja se tako uvodi, emu obilno doprinose slubena rjeenja u kolstvu, javnoj upotrebi jezika itd.1 Jezik u Bosni i Hercegovini je tema o kojoj su se svrstavale razne polemike meu samim strunjacima, pa i meu obinim ljudima. Mnogi zagovaraju postojanje bosanskog jezika te to postojanje argumentiraju historijskim dokazima, dok opet drugi uope ne priznaju bosanski jezik i govore kako nikada nije ni postojao. No, u krajnjem sluaju uvijek je politika bila ta koja je odreivala koji jezik postoji a koji ne. U sluaju BiH rije je o nacionalnoj politici koja svako svoje djelo ini, po uestalom principu, u svrhu vitalnih nacionalnih interesa. Sada, u postdejtonskoj BiH, vladaju zbunjenost i haos koji su nastali uslijed politikog, vjerskog a posljedino i nacionalistikog manipuliranja ljudima, koji su danas vie nego ikada prije podijeljeni u tri nacionalno-vjerske korpuse: bosanski Hrvati katolici, bosanski Srbi pravoslavci te Bonjaci muslimani. Dakle, tri naroda, odnosno tri samosvoje cjeline, koje su u Ustavu Bosne i Hercegovine zapisane kao tri konstitutivna naroda od kojih svak trai svoja prava, pa tako i pravo na svoj jezik. Kao slubeni jezici unutar BiH u upotrebi su bosanski, hrvatski i srpski jezik. Multietnini i multikonfesionalni, u Ustavu nominirani kao Ostali kojih, uprkos proskripciji (posebno kod Bonjaka/muslimana) od svih tzv. konstitutivnih naroda, u BiH jo ima nekoliko stotina hiljada2, nemaju ravnopravnog odreenja imena svog jezika. Tu elimo ustanoviti da li se radi o istom jeziku ili su to tri posebna jezika. Teko je sa sigurnou tvrditi jedno ili drugo, jer o tom pitanju imaju i jezikoslovci puno potekoa, zbog kojih ne mogu doi do usaglaenog rjeenja. Jezici naroda Bosne i Hercegovine Za vrijeme SFRJ u Bosni i Hercegovini je bila od 1970. pa nadalje promovirana sintagma bosanskohercegovaki standardnojeziki izraz koja je trebala pokazati sveobuhvatnost i otvorenost norme, ali i osobenost jezika u BiH u okviru tadanjeg hrvatskosrpskog/srpskohrvatskog jezika.3 Iako je prolo ve neko vrijeme otkako srpskohrvatski jezik vie ne postoji, ostao je zakorijenjen u ljudskoj svijesti i mnogi ga jo smatraju svojim maternjim jezikom, odnosno jezikom kojim govore u svakodnevnom ivotu. I dan-danas
1 2 3 Uvodnik feljtona Jezik kojim govorimo, koji je izaao u sedam dijelova u Nezavisnom magazinu Dani u Sarajevu, tokom 1999. godine. Les cahiers demografiques, 4/2007., Strasbourg. Katni-Bakari, 2009., str. 73.
66 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 66
4/20/11 1:15 PM
5 6
Godinjak 2010 / 67
GODISNJAK 2010.indd 67
4/20/11 1:15 PM
SPAHI
1. da se u jeziku negira ili iz jezika protjeruje sve ono to, prema miljenju naciokrata, ne odgovara vlastitoj naciji, 2. da se po svaku cijenu iznalaze i veliaju sve nacionalno markirane posebnosti, 3. da se, lingvistiki neselektivno, rehabilituju one forme koje su u minulim vremenima nosile prepoznatljiv peat nacionalnog i slino. 4. da se insistiranjem na jezikom separatizmu, na izdvajanju zasebnih jezika po svaku cijenu, opravda ne samo meunacionalno distanciranje ve i eventualno teritorijalno prestrojavanje, pa i potpuno razgraniavanje.7 Drugim rijeima, Vajzovi dalje objanjava da jeziki naciokratizam podrazumijeva nastojanje grupa ili pojedinaca, koji su obino s neije strane delegirani odnosno ovlateni, a moe biti i samozvani, najee ideoloko-politiki pokretani, da odreenim jezikim pitanjima prilaze sa nacionalnih pozicija i to samo u onom pravcu koji trenutno odgovara njihovoj naciji i njihovim vlastitim interesima.8 Meu ljudima oduvijek postoji dobro poznata podjela: mi i oni. U tom kontekstu Vajzovi govori o najefikasnijem i najeem ve isprobanom receptu: MI smo ugroeni, a ugroavaju nas ONI koji zabranjuju, ignoriu, svojataju, otimaju nae i(li) istovremeno nam nameu svoje. Dakako, nikad ne ugroavamo MI ve su uvijek takvi ONI. Dodaje i kako je znaajno i 'moderno' insistirati na meusobnim razlikama, tvrdei kako nita zajedniko nije mogue ni jezik, ni kole, ni razredi, ni zakoni, ni institucije, ni mediji ni prostor itd.9 Nietzscheova teorija malih razlika Segregacija je u jin-jangovskom (boanskom ili drugaije shvaenom) stvaranju ljudskog roda imanentna ovjeku. Bilo koji identitet (a ovjek i grupe imaju vie njih) ne moemo ni stvoriti, osim na osnovi razliitosti/razlika od drugih i drugaijih. Isto je i s fudbalskim navijaima kao i s pripadnicima najrazliitijih skupina/udruenja, a najosjetljivije je sa nacio-vjerskom i etnikom identifikacijom. Uvijek je rije o rivalitetima i konfliktima, gdje jedni hoe biti dominantni nad drugima. To se izraava u svakodnevnoj ve spomenutoj paradigmi MI i ONI. Mi, naravno dobri i Oni, naravno loi. Kad je rije o stvarno razliitim rasama, narodima, jezicima, tu je (uz sve probleme konfrontacije) stvar jasna; razliitost je oita.
7 8 9
Vajzovi: Navrat-nanos norma, koji je dio spomenutog feljtona, Dani, br. 131. Isto. Isto.
68 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 68
4/20/11 1:15 PM
10 Vidi B. Spahi, 1985. in 2001. 11 Vidi B. Spahi, 2001.; 62/63. 12 Ranko Bugarski u intervjuu za splitski Feral Tribune, 6. septembar 2007., br. 1144.
Godinjak 2010 / 69
GODISNJAK 2010.indd 69
4/20/11 1:15 PM
SPAHI
Ivo Pranjkovi, ugledni hrvatski jezikoslovac, u intervjuu za asopis Slobodna Dalmacija kae da su na standardolokoj razini, hrvatski, srpski, bosanski, pa i crnogorski jezik razliiti varijeteti, ali istoga jezika13, te da se na isto lingvistikoj razini, odnosno na genetskoj razini, na tipolokoj razini, radi o jednom jeziku. Sa tim je saglasan i profesor Midhat Rianovi koji kae da ko god tvrdi da su u pitanju etiri razliita jezika ili je gluh ili aknut, ili to je gore nego biti gluh i aknut ekstremni nacionalista.14 Rianovi takoer pie kako nekim ljudima smeta ime 'bosanski' jer, kau oni, tako svoj jezik zovu bosanski muslimani pa je to nepoteno prema ostalim stanovnicima ove zemlje15 i podsjea sve koji tako misle da je pridjev bosanski izveden od imenice Bosna i da se moe dovesti u vezu i sa imenicom Bosanac. Ali, kako kae, ni Bosanac nije pripadnik nijedne nacije jer takva nacija ne postoji najvie zato to ne odgovara politiarima: ona bi drastino smanjila broj ministarskih fotelja, tj. prilika za pljaku naroda. Orwellovski novogovor Novogovor, izvire iz engleske rijei Newspeak (new + speak), to znai namjernu upotrebu dvosmislenih termina od vladnih slubenika s ciljem utjecanja na javno mnijenje. Ovaj izraz prvi je upotrijebio George Orwell u svojoj knjizi 1984.16 Na slian nain su se u ex-YU republikama nakon rata krenule kampanje post festum mijenjanja jezika i odreenih rijei, kako bi se svaki jezik to vie distancirao, odnosno to vie razlikovao od do tada zajednikog jezika (srpskohrvatskog) a i od zajednikog identiteta. Tako su poeli komponovati i nanovo izmiljati rijei ili ih pak izvlaiti iz starih rjenika, koji su ve davno pali u zaborav. Kao primjer moemo navesti hrvatsku rije dalekovidnica. U HRT-ovoj emisiji Po ure torture, koja se emitirala prije nekoliko godina, novinarke su otile na ulicu i ispitivale ljude da li znaju ta ta rije znai. Nijedan od ispitanika nije tano znao o emu se radi, ali su svi po nekoj logici zakljuili da se radi o lovskoj kuici iz koje se daleko vidi. Uzimajui u obzir neke od navedenih pretpostavki, iz njih moemo izvui sljedee zakljuke: 1. Postoje svi povijesni, jeziko-iskustveni i politiki uvijeti za kontinuirano postojanje bosanskog, kao oficijelnog dravnog jezika meunarodno priznate drave Bosne i Hercegovine (na bazi referenduma 1992. godine za samostalnu BiH se izjasnilo 64% njenih itelja).
13 14 15 16 Ivo Pranjkovi u intervjuu za asopis Slobodna Dalmacija, 7. februar 2006. Rianovi, 2009., str. 21. Isto, str. 26. Vidi N. Chomsky, 2001.
70 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 70
4/20/11 1:15 PM
1. vicarski model
vicarska je drava u kojoj ive etiri razliita etniteta, koji objektivno govore etiri razliita jezika; radi se o vicarskim Nijemcima, vicarskim Francuzima, vicarskim Italijanima i o najstarijoj malobrojnoj grupi Retoromana. Nijedna od nabrojanih etno-nacionalnih grupa ne predstavlja nacionalnu manjinu, sve su one konstitutivni narodi koji tvore populaciju vicarske drave te dravotvorno predstavljaju vicarsku naciju. Svi govore svoj maternji etno-nacionalni jezik, a svi su jezici jednakopravni dravni jezici. Prema ovom modelu ili paradigmi, s moda neto boljom teritorijalnom (re) organizacijom Bosne i Hercegovine, stvar je vie nego mogua. Neka svako svoj jezik imenuje svojim profiliranim/samosvjesnim etno-nacionalnim imenom i neka potuje njegovu standardizaciju iz matinih nacionalnih drava i neka su slubeni jezici u BiH hrvatski, srpski i bosanski, s tim to bi u tom sluaju (vis en vis proporcionalnosti i jo prisutnih nacionalnih tenzija) bilo loginije da se jezik Bonjaka definira kao bonjaki jezik. Bosanski jezik kojim u dravi BiH Godinjak 2010 / 71
GODISNJAK 2010.indd 71
4/20/11 1:15 PM
SPAHI
govore jedino najbrojniji Bonjaci, osim supremacijskih konotacija, donosi jo jedan problem, jer i sam naziv drave koji pojam Bosanac izjednaava s pojmom Hercegovac implicira da postoji i hercegovski jezik (...). vicarski model potvren je u brojnim dravama, koje nemaju naziv jezika koji bi bio proporcionalan nazivu drave i nacije, npr. Amerikanci u SAD-u, Australci, Novozelanani, a svi oni govore engleski jezik, Kanaani engleski i francuski jezik, Crnogorci govore srpski itd. Tako ni u BiH ne bi trebalo biti problema o tom pitanju.
2. Belgijski model
Belgijska paradigma bi, osim jezike politike (uz mnoge druge sline primjere) BiH vie pomogla u redefiniranju (to je u nenauno baziranoj praksi vjerovatno teko ostvariti, ali nije i nemogue) imena drave. Iako u Belgiji ive holandsko-germanski Flamanci i francusko-romanski Valonci, gdje su oba jezika ravnopravna i oba u upotrebi, drava se (kao zajedniki imenitelj populacije) zove Belgija i svi itelji su u smislu politiki definirane nacije (posebno prema vani) Belgijanci. Kroz svoju cijelu povijest, koja datira od 8. stoljea (banovina Bosna)17, dananja BiH se u daleko veem periodu zvala Bosna; od banovine, kraljevine, ejaleta, vilajeta, paaluka18. Hercegovina (kroz najvei dio svoje slavenske prolosti) se due zvala Zemlja Pavlovia, Humska zemlja, Zahumlje i bila je najdue pokrajina u vazalnom odnosu ili u sastavu bosanske srednjovjekovne drave. Sve do separatistikih tendencija humskog kneza Stjepana Vukia Kosae (Bosanac, roen u do danas postojeem selu Kosae, izmeu Gorada i Foe), potpomognutim Maarskim dvorom, dobivi maarsku titulu Hercoga (vojvode). Potom se Zahumlje (maarskom inicijativom) poinje zvati Hercegovina (Vojvodina). Turci u kasnijim teritorijalnim prestrukturiranjima (zbog svoga lakega vladanja) cjelovitu i ve okrnjenu Bosansku kraljevinu/na poetku ejalet (gube od Venecijanaca vei dio obale, a kasnije od Austrougara i osvojenu Slavoniju-Sklaviniju) dijele na bosanski, hercegovaki i sandaki paaluk, to, bez Sandaka i Austrougari nazivaju Bosna i Hercegovina19. Taj naziv je ostao i danas. Meutim, u identitetsko-nacionalnim previranjima, hercegovaki Hrvati pojmam Hercegovac izjednaavaju sa pojmom katolik-Hrvat, a pojam Bosna vide iskljuivo s tursko-islamskim predznakom, prezirui na svojevrstan nain i bosanske katolike-Hrvate, koji su politikom HDZ-a zamijenjeni za Kninske Srbe iz Hrvatske. Za razliku od Bosne i Bosanaca, Hercegovina nikada nije bila samostalna ni banovina niti drava, a i sam Herceg Stjepan
17 Vidi E. Imamovi, Stablo bosanskih vladajuih dinastija, 2008. 18 Vidi M. Vego, 1985. 19 Vidi N. Klai, Srednjovjekovna Bosna, 1986.
72 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 72
4/20/11 1:15 PM
20 21 22 23
Vidi B. Spahi, 2006. in 2008. Vidi M. Vego, 1985. ter N. Klai, 1986. Uporedi Imamovi, Vego, Klai, Fojniki Grbovnik, Hvalov zbornik. Vidi B. Spahi, 2006. in 2008.
Godinjak 2010 / 73
GODISNJAK 2010.indd 73
4/20/11 1:15 PM
SPAHI
Hrvaki/slovenski/srpski model jezike politike Stiui uvid u geografski oblik dananje Hrvatske, vidljivo je da je i ona (kao mnoge druge drave) nastala kao austrougarska vojna krajina u odbrani Evrope od Turaka. to znai da je naknadno, vie kao nagradu, negoli osvajanjima, dobila neka slavensko-govorea podruja, koja joj nisu prije pripadala. Konanim pridobivanjem junog primorja i Dalmacije do Zadra tek po Prvom svjetskom ratu, a Istre tek nakon Drugog svjetskog rata, Hrvatska se suoila s veoma kompleksnom (daleko veom negoli Bosna prije i danas) jezikom situacijom; izvorni zagorski i podravski jezik je i danas ekavski i ima niz specifinosti u govornom vokabularu. U Istri se, uz italijanski/istrijanski i uz mnogo slovenizama (jo od Karantanije do Rijeke) govorio akavski naglasak, prisutan i do danas, osim Istre i na otocima Kvarnera. U Dalmaciji se govorio ikavski, koji je naseljavanjem (bjeanjem pred Turcima) doao iz Bosne (u vrijeme rimskih osvajanja Ilirika, Dalmacija je podrazumijevala gotovo cijelu dananju BiH od Une do Drine i od Save do mora. U Bosni je do srpskohrvatskih konvencija i standardizacija hrvatskog i srpskog jezika te tzv. bosanskog izraza u tom sh/hs jeziku24, dakle do uvoenja ijekavske varijante bila dominantna ikavica, a kroz cijelu povijest nikada prisutna ekavica, osim kasnijih ekavskih doseljenika. Hrvatska je (kao i Slovenija i Srbija, koja je odustala od izvornog srpskog ijekavskog standarda Zakonik Carstva Duanovog na ijekavskom) jednostavno dravnom politikom uvela ijekavsku standardizaciju hrvatskog jezika, za koju su se prije Vuka Karadia borili bosanski franjevci fra Matija Divkovi i fra Nikola Lavanin25. Standardizacija hrvatskog, slovenskog i srpskog jezika do danas nije iskorijenila lokalne dijalekte, koji se bar nekoliko puta manje meusobno razumiju od svih Bosanaca i Hercegovaca meusobno i u okrunom miljeu izvan granica BiH. Dakle, uvoenje bosanskog kao zvaninog jezika drave Bosne (i Hercegovine) bilo bi najmanje pet puta bezbolniji po lokalne dijalekte u BiH, gdje je dolo do gotovo potpunog izjednaenja. No, to se ne uklapa u vanbosanske nacionalne programe, koji su, briui historiju Bosne, njegovanim neznanjem i neprosvijeenou obinih ljudi, te nepostojanjem bosanske dravotvorne svijesti, podobro uspjeli udaljiti sve tri konfesije-nacije od svoje autohtone autentinosti i napraviti ih surogatima (denaturaliziranim karikaturama autentinog sadraja) i primarno vjerski profiliranim poslunicima vanjskih centara vjerske i politike moi. Sve uz nepostojanje unutarbosanskog integrirajueg i autohtonog programa, iji bi zagovornici prije bili multietnini i Bonjaci, ali kada ovi zadnji ne bi primarno insistirali na islamu i pripadnitvu islamskoj naciji od Indokine do Peloponeza, zanemarujui istogovoree kranske i bezbone bh. sunarodnjake, sa kojima bi skupa svoju domovinu BiH pretvorili u funkcionalnu dravu, koja bi temeljila
24 Vidi Vajzovi, 2008. 25 Uporedi Vego, 1985. i uri, 1983.
74 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 74
4/20/11 1:15 PM
Godinjak 2010 / 75
GODISNJAK 2010.indd 75
4/20/11 1:15 PM
SPAHI
i nacionalnih programa, s konanim ciljem negacije bosanskog jezika, a time dovoenjem u pitanje i opstojnosti drave BiH. Uprkos povijesnim i znanstvenim injenicama, znatan dio (veina) pripadnika bh. Hrvata ili Srba tvrdi da bosanski jezik nikada nije ni postojao, ne postoji, niti ima ansu da opstane i da je u krajnjem sluaju izmiljen, uprkos tome da priznaju pravo Bonjacima na nacionalno opredjeljenje i na svoj jezik, ali je markantno da 25% smatra da bi se trebao zvati bonjaki, a ne bosanski. Skladno tome 76% ispitanika iz Mostara i Hercegovine te 100% ispitanika iz Banje Luke i Republike Srpske ne priznaje bosanski jezik kao nacionalni jezik u BiH. 3. Markantno je da je jezika istost ili slinost omoguavala i omoguava sporazumijevanje iseljenim Bosancima i Hercegovcima u susjednim dravama i da im, npr., nita (ili manje) ne smeta da jezik kojim se slue nazivaju hrvatskim ako ive u Hrvatskoj, odnosno srpskim ako ive u Srbiji. Ali, patriotski osjeaj se esto poveava ivljenjem u tuini, pa vei dio ispitanika, koji ive izvan BiH i priznaje BiH i zagovara bosanski jezik kao jezik suverene drave, koja bi se trebala zvati Bosna. No, u veem broju sluajeva, rije je o intelektualcima s fakultetskom izobrazbom, koji, dakle, bolje poznaju historiju bosanske drave. 4. Nacionalni mentalitet nije izostao ni u ovoj anketi. Tako se ispitanici iz Mostara, odnosno Hercegovine u ak 92% izjanjavaju za Hrvate koji govore hrvatskim jezikom i smatraju ga svojim maternjim jezikom, dok tek 8% sebe smatra za Bonjake koji govore bosanskim jezikom. Rezultati iz Banje Luke, odnosno RS-a pokazuju slinu sliku. 64% ispitanika izjasnilo se da su Srbi i da govore srpskim jezikom, dok 24% ispitanika jo smatra srpskohrvatski jezik svojim maternjim jezikom. Ispitanici iz tuine pak u 43% smatraju da u BiH postoji samo jedan jezik bez obzira kako ga zvali. U Sarajevu i srednjoj Bosni 52% ispitanika smatra bosanski za svoj maternji jezik, 42% kae da je sve to isti jezik, a 6% jo smatraju srpskohrvatski za svoj maternji jezik. 5. Tokom ispitivanja kod mnogih ispitanika moglo se osjetiti da im je bilo neugodno. Mnogi su komentirali da je glupo postavljati takva pitanja jer je situacija u Bosni i Hercegovini ionako toliko komplicirana da je bilo koji problem teko ili ak nemogue rijeiti. Veina njih se uznemirila, jer im je dosta nacionalnih opredjeljenja kada su u pitanju svakodnevne stvari kao to je jezik. Njihovo miljenje je da bi trebalo Ministarstvo zajedno sa znanstevnim strunjacima rijeiti ovaj problem da time prekinu previranja etnonacionalne elite i da uvedu u sve dravne institucije jedan jezik. Otprilike 15% ispitanika misli kako je ovaj problem definitivno nemogue rijeiti pa zato uope ne razmiljaju o tome. Zanimljivo je da veina ispitanika iz Banje Luke i RS-a kae kako bi najbolje rjeenje bilo da se ponovo uvede srpskohrvatski jezik, dok neki smatraju kako bi trebalo uvesti neki strani jezik, npr. engleski, kao slubeni jezik
76 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 76
4/20/11 1:15 PM
LITERATURA Bugarski, R. : Svaki je naki 90 posto vaki, razgovarao Bojan Munjin, Feral Tribune, br. 1144, 6. rujna 2007, Split Chomsky, N. : Propaganda, mediji, politika. Beograd: Clio, 2001. uri, B. : Lietopis Bosanski. Sarajevo: ZM BiH, 1981. Fojniki grbovnik, Sarajevo, Svjetlost, 1984. Greenberg, Robert D.: Language and Identity in the Balkans, Oxford University Press Inc., New York, 2004.
Godinjak 2010 / 77
GODISNJAK 2010.indd 77
4/20/11 1:15 PM
SPAHI
Horvat Marjan: Novi jezikovni babilon na Balkanu, Mladina, 6. novembar 2009, br. 44, Ljubljana Hvalov zbornik, Sarajevo, Svjetlost, 1984. Imamovi, E. : Stablo bosanskih vladajuih dinastija, Sarajevo, Paleta, 2008. Katni-Bakari, M. : Bosanskohercegovaka sociolingvistika previranja:Jezina situacija u Bosni i Hercegovini nakon 1991, Med stvarnostjo in politiko, Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta, 2009. Klai, N.: Srednjovjekovna Bosna, Rijeka, Otokar Kerovani, 1984. Monaghan, J. i Just P.: Socijalna i kulturna antropologija, Sarajevo, TKD ahinpai, 2003. Nuhi, M. : Komuniciranje od peinskog crtea do interneta, Sarajevo, Studentska tamparija Univerziteta u Sarajevu, FPN, 2000. Pranjkovi, I.: Srpski, bosanski i hrvatski su isti jezik, razgovarala Vesna Laui, Slobodna Dalmacija, 7. 2. 2006, (http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20060207/ kultura01.asp) Rianovi, M. : O bosanskom jeziku, o propadanju Bosne, i ... o vama, Sarajevo, Studio Zalihica, 2009. Spahi, B. : Strategija savremene propaganda, Sarajevo, ID Osloboenje, 1985. Spahi, B. : Izazovi politikog marketinga, Sarajevo, Compact, 2000. Spahi, B. : Nacionalni anti-marketing ex Yu i bh naroda, Sarajevo, VKBI, 2001. Spahi, B. : BiH na razkriju budunosti, Sarajevo, Godinjak FPN, 2008. Vego, M.: Postanak srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo, ZM BiH, 1985. Vajzovi H. : Navrat-nanos norma, Dani, br. 131, 3. 12. 1999. Vajzovi H.: Jezik i nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini identitet jezika i determinante jezikih identiteta, Sarajevo, Godinjak FPN, 2006. Vajzovi, H. : Jezik i nacionalni identiteti, Sarajevo, Fakultet politikih nauka, 2008.
78 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 78
4/20/11 1:15 PM
Godinjak 2010 / 79
GODISNJAK 2010.indd 79
4/20/11 1:15 PM
U Bosni i Hercegovini je registrovano vie od 4.000 speleolokih objekata. Mnogi od njih su peine koje karakteriziraju znaajne estetske ili kulturne vrijednosti, ali su kao turistiki potencijal prepoznate samo dvije-tri (Vjetrenica, Srednja Bijambarska peina, Banja Stijena), ali ni one, zbog politike razvoja, nisu postale znaajne turistike destinacije. Sadanji problem siromatva, nejednakosti i nezaposlenosti u lokalnim zajednicama trai nove politike lokalnog ekonomskog razvoja utemeljene na novim teorijama lokalnog ekonomskog razvoja. Okvir za rjeenje treba traiti u punoj valorizaciji svih prirodnih, ljudskih i infrastrukturnih potencijala svake lokalne zajednice. Jedan od takvih potencijala su peine u 15 opina (Hadii, Velika Kladua, Tesli, Trnovo, Foa, Kladanj, Ilija, Ravno, Drvar, Bosansko Grahovo, Pale, Praa, ipovo, Stolac, Sanski Most). Kljune rijei: speleoturizam, lokalni razvoj, Bosna i Hercegovina
okalni ekonomski razvoj u Bosni i Hercegovini posljednje dvije decenije oblikovao se kao rezultat tranzicije drutvenog, ekonomskog i politikog sistema, formiranja drave Bosne i Hercegovine, teritorijalne organizacije utemeljene na Ustavu i Vaingtonskom sporazumu, ratnih razaranja 1992.95., destrukcije stanovnitva i lokalne ekonomije, destrukcije infrastrukture, presijecanja tokova stanovnitva, kapitala, angamana meunarodne zajednice (UNDP, EC, Delegacija EC u BiH, USAID, GTZ, SIDA i drugi), meunarodnih programa
* Rad predstavlja dio cjeline doktorske disertacije koja je s naslovom Determinante i efekti speleoturizma na razvoj nerazvijenih podruja odbranjena na doktorskom programu Krasoslovje na Univerzitetu Nova Gorica (Slovenija) 2009. godine.
80 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 80
4/20/11 1:15 PM
Godinjak 2010 / 81
GODISNJAK 2010.indd 81
4/20/11 1:15 PM
MULAOMEROVI
1. Opina Hadii (peina Megara) (Mulaomerovi, 2001), 2. Opina Velika Kladua (peina Hukavica) (Osmankovi & Mulaomerovi, 20002001), 3. Opina Tesli (peina Rastua), 4. Opina Trnovo (peina Klokoevica) (Mulaomerovi, 2001), 5. Opine Trnovo Foa (peina Ledenjaa), 6. Opina Kladanj (Djevojaka peina) (Osmankovi & Mulaomerovi 1998), 7. Opina Ilija (peine na Bijambarama) (Mulaomerovi & Osmankovi, 2009), 8. Opina Ravno (peina Vjetrenica), 9. Opine Drvar Bosansko Grahovo (peina Ledenica), 10. Opina Drvar (Titova peina), 11. Opina Pale (peina Orlovaa), 12. Opina Praa (Mrana peina), 13. Opine ipovo Kupres (Vaganska peina), 14. Opina Stolac (peina Badanj), 15. Opina Sanski Most (peina Hrustovaa) (Mulaomerovi, 20002001). Generalno, sve navedene opine karakterizira ispotprosjean nivo ekonomske razvijenosti, natprosjean nivo nezaposlenosti (tabela 1), neiskoriteni prirodni resursi, ispotprosjean nivo infrastrukturne povezanosti, ispotprosjean kvalitet urbane i komunalne opremljenosti, demografska struktura koju karakterizira starenje, depopulacija i migracije.
Opina Hadii Trnovo Ilija Pale Praa Foa Kladanj Tesli Velika Kladua Sanski Most Drvar ipovo Kupres Ravno Stolac GDP pc FBiH 100 99 39 38 164 41 150 53 72 58 54 33 97 101 57 46 Stopa nezaposlenosti 62 64 72 ... 61 ... 57 ... 62 49 48 35 ... 39 72
82 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 82
4/20/11 1:15 PM
Godinjak 2010 / 83
GODISNJAK 2010.indd 83
4/20/11 1:15 PM
MULAOMEROVI
S obzirom na trendove u turistikoj potronji, kod analize potencijalnog trita za navedene objekte u preliminarnu analizu bi se mogli uzeti i podaci o turistikoj atraktivnosti, mjerenoj brojem turista kontaktnih podruja, Hrvatske i Crne Gore. Prema podacima dravnih zavoda za statistiku ovih zemalja, 2007. godine registrirano je vie od 11 miliona turista: Hrvatska vie od 10 miliona i Crna Gora blizu 1,1 milion (Anon., 2008k; Anon., 2008j). Prema dostupnim podacima, rije je o potencijalu od gotovo 1,2 miliona posjetilaca u prvom krugu izvan samih lokalnih zajednica, odnosno od blizu 11 miliona u drugom krugu, krugu neposrednog regionalnog okruenja (slika 1). Kako od ovog potencijala kreirati trite za speleoturiste, kako njima ovladati i kako njime dominirati? Lokalne zajednice u Bosni i Hercegovini imaju priliku da podignu zavjesu sa svojih prirodnih vrijednosti, pa i s peina, i tako otvore prostor za razvoj speleoturizma. To je mogunost kojom bi se ovaj, za sada, nevidljivi ekonomski potencijal uinio vidljivim i kroz turizam ekonomski valorizirao. Mogla bi to biti vrata ka budunosti, ka razvoju lokalnih zajednica. To zahtijeva novo razmiljanje, praenje promjene navika i novih razvojnih paradigmi u lokalnom razvoju. Kreatori razvoja u kojem speleoturizam moe imati odreenu razvojnu ulogu su poduzetnici, javni sektor, lokalna vlada, biznis i civilni sektor. Veliki broj kreatora pretpostavlja odreenu fleksibilnost, drugaiji odnos prema veliini, razmjerama, praktinim pitanjima, koordinaciji, brendiranju peina i lokalne zajednice, kao i organiziranje. Platformu napretka speleoturizma u bosanskohercegovakim lokalnim zajednicama odreuje iskljuivo pogled naprijed, razvijanje novih ekoloki, ekonomski, socijalno i humano osjetljivih platformi razvoja. Bitna komponenta je pristup znanju, informacijama, tehnologijama, sredstvima, institucijama, programima, projektima i tritu. Osim prirodnih i drugih vrijednosti bosanskohercegovakih peina, veoma bitni su i mitovi, prie, bajke i emocije kojima speleoturizam mora biti veoma vjeto protkan. Speleoturizam kao komponenta lokalnog razvoja podrazumijeva reinvenciju vlasti, posebno lokalne vlasti (ija mo je u nastajanju i/ili jaanju), viziju promjene, ali ne i fantaziju (to je u periodu od kraja rata naovamo bio est sluaj). Lokalna zajednica treba u svoju viziju inkorporirati speleoturizam tako da i ona, lokalna zajednica i peina, iji razvoj se valorizira budu uoljive. Obrazovanje u tome ima naroit znaaj. Lokalna zajednica mora prihvatiti da se sve mijenja, da se trite budunosti oblikuje, te da je potrebno ukljuiti se u taj proces, prihvatiti proaktivnu ulogu (pa ak i liderstvo), fleksibilnost, vrednovanje inovacija i informacija, otvorenost i kooperaciju (Ohmae, 2007). Promiljanje ekonomske valorizacije peine kroz turistiku eksploataciju treba da pomogne lokalnoj zajednici da viziju i matu transformiraju u lokalni razvoj utemeljen na novim pristupima razvoja. Lokalne zajednice bi trebale razumjeti, kreirati, prenijeti i plasirati peine kao naroitu turistiku vrijednost. Bitno je identificiranje trinih mogunosti i razvijanje ciljane vrijednosti ponude kako bi se generirala nova energija lokalnog razvoja 84 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 84
4/20/11 1:15 PM
LITERATURA Anon., Statistike informacije 2008., Dravni zavod za statistiku Republike Hrvatske, 121 str., Zagreb, 2008. Anon., Statistiki godinjak 2008., Zavod za statistiku Crne Gore MONSTAT, 340 str., Podgorica, 2008. Mulaomerovi, J., Turistiki potencijal speleolokih objekata. Fondeko svijet, 3, 7, 14, Sarajevo, 2000. Mulaomerovi, J., Speleoloka istraivanja nekoliko potencijalnih turistikih peina u okolini Sanskog Mosta. Na kr, 33-34, 155-166, Sarajevo, 2000-2001. Mulaomerovi, J., Mogunosti peinskog turizma na podruju Sarajeva. U: Strategija razvoja turizma gradakantona Sarajevo. Ekonomski institut, 19 + X str., Sarajevo, 2001. Mulaomerovi, J., Turistiki potencijali SRC Sebei. U: Studija potencijalne opravdanosti daljeg nastavka rada na realizaciji ideje izgradnje Sportsko-rekretivnog centra Sebei, Ekonomski institut, 54-56, Sarajevo, 2007. Mulaomerovi, J. & Osmankovi, J., Bosanskohercegovake peine kao baza turistikog i regionalnog razvoja. U: Zbornik radova Meunarodna konferencija Turistike mogunosti Jadranskog zalea, Mostar, 2.-4. travnja / aprila 2008., str. 201-209, Sarajevo, 2008.
Godinjak 2010 / 85
GODISNJAK 2010.indd 85
4/20/11 1:15 PM
MULAOMEROVI
Mulaomerovi, J. & Osmankovi, J., Planning for the future Learning from the past Case of tourist complex Bijambare, Bosnia and Herzegovina, U: 4th International Scientific Conference Planning for the Future Learning from the Past: Contemporary Developments in Tourism, Travel & Hospitality, University of the Aegean, Rhodes Island, Greece 35 April 2009. Ohmae, K., Nova globalna pozornica Izazovi i prilike u svijetu bez granica. MATE d.o.o., 284 str., Zagreb, 2007. Osmankovi, J. & Mulaomerovi, J., Neki aspekti valorizacije peina u kontekstu implementacije filozofije odrivog razvoja: Some aspects of the valorization of caves in contextof implementation of sustainable development philosophy. Na kr, XVIII, 31, 95110, Sarajevo, 1998. Osmankovi, J. & Mulaomerovi, J., Peina Hukavica u opini Velika Kladua preliminarna ekonomska valorizacija: Razvojna ansa ili zabluda. Na kr, XX XXI, 3334, 133153, Sarajevo, 2000-2001. Osmankovi, J. & Mulaomerovi, J., Speleoturizam kao komponenta ruralnog turizma sluaj BiH. U: Prvi Hrvatski kongres ruralnog turizma Perspektive ruralnog turizma, Hvar, 17. 21. listopad 2007. Osmankovi, J., Mulaomerovi, J. & Biaki, N., The Caves of Bosnia and Herzegovina as a Basis for Tourism and Regional Development. U: International Conference on Regional and Urban Modeling, Brussels, Free University of Brussels, 1-2 June 2006, online: http://www.ecomod.org/files/ papers /1268.doc
86 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 86
4/20/11 1:15 PM
Malo je naroda prikazano u negativnom svjetlu poput Turaka. Ovakvo prikazivanje bilo je prisutno u narodnim predanjima, pisanim djelima, literaturi. Ponekad je ovo izraavano u vidu istog rasizma. Sve to je olakavalo neobjektivan prikaz osmanske tolerancije kao sastavnog dijela osmanskog prava i funkcioniranja vlasti u naunim djelima i radovima. To dovodi u nauci do poricanja i prikrivanja osmanske tolerancije od zanaajnog broja autora. U posljednje vrijeme ovakav odnos se od pojedinih krugova otvoreno iskazuje, ak i kroz zahtjeve za neizlaganje ili mijenjanje originalnih dokumenata koji dokazuju osmansku toleranciju. Kljune rijei: osmanska tolerancija, tendencije, poricanje, prikrivanje, dokumenti, cenzure
ad govorimo o osmanskoj toleranciji, treba imati u vidu njene islamske pravne osnove i karakteristine manifestacije, kao to su obezbjeivanje nemuslimanskim podanicima, posebno sljedbenicima knjige (kranima i Jevrejima), osnovnih ljudskih prava, slobode vjere, prihvata u drugim zemljama progonjenih vjerskih i etnikih grupa, posjedovanja, popravke i izgradnje nemuslimanskih bogomolja, uea u osmanskoj upravi, sudova nemuslimanskih zajednica i odreene pravosudne autonomije.1 Poricanje, minimiziranje i prikri1 O osnovama i manifestacijama osmanske tolerancije vie pogledati Senad Hasanagi, Pojam, osnove i manifestacije osmanske tolerancije magistarski rad, biblioteka Pravnog fakulteta u Zenici.
Uvod
Godinjak 2010 / 87
GODISNJAK 2010.indd 87
4/20/11 1:15 PM
HASANAGI
vanje ove tolerancije odnosi se na poricanje, minimiziranje i prikrivanje ovih manifestacija i njihovih osnova, te na prikazivanje Osmanlija (tj. Turaka) u svjetlu koje je nespojivo s ovim manifestacijama. Prvo to upada u oi kad se itaju analize vladavine Osmanske drave, jeste razliitost i ponekad potpuna oprenost miljenja koja ukazuje ne to da postoje tendencije da tu dravu pokau u najgorem svjetlu, da nemuslimanske podanike predstave kao rtve mrane tiranije i netolerancije. Halil nalck u vezi s ovim kae: Kada se pie historija jednog naroda ili drave, uvrijeeni imid u svjetskom javnom mnijenju, prijateljstvo i neprijateljstvo, politike ideologije i nova kulturna usmjerenja istinu deformiu, preuveliavaju ili je blate. Ovo je neizbjena sudbina. Iz ovog ugla osmanska historija je najvie deformisana i jednostrano tumaena.2 Iz ovakvih stavova i na naunom polju su povodom odreenih pitanja, posebno pitanja koja se dotiu osmanske tolerancije, proizali pogled za koje bismo mogli rei da nemaju veze jedni s drugima. Kada se itaju razni autori, koji bi trebali biti nepristrasni, jer ne pripadaju turskom ili muslimanskom kulturno-historijskom krugu, moglo bi se pomisliti da ne piu o istom pitanju. Oito je da su uzroci ovakvog stanja predubjeenja steena na ranije istaknutoj tendenciji poricanja pozitivnih strana Osmanlija i nastojanje da se negativnom pristupu daju to je vie mogue naune osnove. U posljednjim godinama uoeni su vrlo zabrinjavajui i ozbiljni pokuaji lairanja osmanske historije, koji idu toliko daleko da se na otvoren nain negiraju i pokuavaju izmijeniti originalni dokumenti iz osmanskih arhiva, pa ak i sprijeti njihovo javno izlaganje. Isticanje ovih tendencija, koje se javljaju u raznim oblicima, potrebno je zbog toga to formiranje takvog odnosa prema Osmanlijama priprema teren za nauan prikaz koji e zbog ve stvorenog negativnog predubjeenja biti lako prihvaen, bez potrebe za kritikim naunim preispitivanjem. Osmanska tolerancija se potpuno zasnivala na islamskom erijatskom pravnom poretku. Kroz duge vijekove vladavine Osmanlije su prema svojim nemuslimanskim podanicima postupali neuporedivo tolerantnije nego to je osmansko okruenje postupalo prema drugom i drugaijem. Tu lei osnovni razlog poricanja, minimiziranja i prikrivanja osmanske tolerancije. Priznati istinu znailo bi priznati Osmanlijama i njihovom pravu koje se zasnivalo na njihovoj vjeri pozitivne osobine, a to bi istovremeno nalagalo priznanje sopstvenog nedostatka u pitanju toleranacije u istom historijskom periodu. Negativan opis Osmanlija gotovo na svim poljima poput predanja, umjetnikih djela i knjievnosti rezultirao je pripremanjem terena za jednostran nauni prikaz Osmanlija i njihove vladavine. Zbog toga je neophodno izvriti analizu ovakvih prikazivanja Osmanlija, odnosno Turaka, te utvrditi kako se ovo odraava na nauni pristup pitanju osmanske tolerancije.
2 Halil nalck, Osmanlnn 700. Yl, COGTOnun Osmanllar zel Saysndan alnmtr http://www.os-ar.com/modules.php?name=Encyclopedia&op=content&tid=501210
88 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 88
4/20/11 1:15 PM
Godinjak 2010 / 89
GODISNJAK 2010.indd 89
4/20/11 1:15 PM
HASANAGI
njavom ta opasnost stalno odravala u svijesti ljudi. Sredinom 15. stoljea odravana je misa contra turcas. Dubinu i snagu ove opsesije u kojoj su Turci prikazivani kao neljudska udovita pokazuje i podatak da je u 16. stoljeu u Evropi tampano blizu 2.500 publikacija o krvoednim Turcima. U periodu od 1480. do 1610. godine o turskoj opasnosti je tampano dva puta vie publikacija nego o otkriu amerikog kontinenta. Beki biskup Fabri, koji je u 16. stoljeu izjavljivao da Turci sijeku i stare i mlade, mukarce i ene i vade djecu iz majinih utroba, Turke je upotrebljavao ak i u kritici opijanja. Upozoravao je da se pijanica koja ne moe stajati ni na svojim nogama ne moe boriti protiv trijeznih Turaka.6 Primijeeno je da je postojala izvjesna razlika u pogledu na Osmanlije onih koji su bili u direktnom sukobljavanju s njima i onih koji to nisu bili. Marija Todorova istie da su Mleci i Habsburzi bili u direktnom sukobu s Osmanlijama, dok Francuzi nisu. To je dovelo do toga da se meu Francuzima o Turcima mogla nai i koja pozitivna rije.7 Meutim, Halil Inalck naglaava da su Venecijanci (Mleci) koji su bolje poznavali Turke imali pravinije sudove o njima. 8 O situaciji kakva je vladala na balkanskim prostorima u smislu generalnog odnosa prema svemu to se odnosi na Osmanlije moemo se osloniti na ono to je ostalo zapisano od osoba koje su putovale Balkanom i uoile kakve je dimnezije poprimilo ovo plansko ocrnjivanje. Boidar Jezernik i samim naslovom svog djela Zemlja u kojoj je sve naopako eli da istakne kako se nastoji prikazati osmanski period vladavine na Balkanu. On prenosi zapaanja od nekoliko autora: Meu Crnogorcima je najomiljeniji oblik politiziranja bilo obasipanje Turaka sa uvrjedama i nijedan drugi predmet razgovora im nije izazivao veu radost... Tako se vremenom ljubav prema slobodi pretvorila u golu mrnju prema Turcima, odnosno, kako je zapisala Durhamova: Sloboda za veinu balkanskih hriana znai slobodu ubijanja muslimana i oduzimanje njihove svojine... Posljednje naroito vai za Crnu Goru gdje je neprijateljstvo prema Turcima bilo prava dravna religija.9 Jezernik prenosi i zapaanja u vezi sa Srbijom: Sigurno nije sluajno da se upravo u 19. stoljeu u srpskim dravama razvila ideja o divljacima koji su bili izazivai sveg zla. Kao to se sjeala engleska putnica, Turci su bili krivi za sve, ak i za to to se izgubio njen kiobran... Jasno je da su im, takoer, pripisivali sve to je bilo naopako ili oteeno u ckvama.10 Ovakvi kliei su doveli do ustaljivanja krovolone etike prema kojoj je ubijanje Turaka i onih koji su s njima identificirani in vrijedan svake hvale. S tim u vezi,
6 Ingmar Karlsson, The Turks as a Threat and Europes Other, Turkey, Sweden and EU Experiance nad Expectations, Report by Swedish Institute for Europian Policy Studies, April 2006., str. 6. 7 Marija Todorova, Imaginarni Balkan, Beograd, 2006., str.164-165. 8 Kumrular, zlem, Trk Korkusu, Istanbul, 2008.,str. 20. 9 Jezernik, Boidar, Zemlja u kojoj je sve naopako, Sarajevo, 2000., str.143. 10 Isto, str. 143.
90 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 90
4/20/11 1:15 PM
11 Isto, str. 33. 12 Jezernik, Boidar, Zemlja u kojoj je sve naopako, Sarajevo, 2000., str. 24. 13 Sleyman, Kocaba, Hindistan Yolu ve Petrol Uruna Yaplanlar, Trkiye ve nglitere, 1.b., stanbul, 1985., str. 231.
Godinjak 2010 / 91
GODISNJAK 2010.indd 91
4/20/11 1:15 PM
HASANAGI
nacionalistikim stremljenjima i uvrijeenim predrasudama prema Turcima, posebno naglaava: Nacionalistike struje su uinile velike napore da unite simpatije nemuslimana prema onom to je osmansko. Evropske drave koje je zahvatila panika zbog osmanskog napredovanja na Balkanu, optuujui Osmanlije za barbarstvo od ovih optubi su napravile dio svog folklora i kulture.14 Primijeeno je da su u ovakve tendencije na Balkanu posebno bile prisutne u vrijeme dok je vladala slubena marksisitika ideologija udruena s naslijeenim nacionalistikim stavovima, izrazito kritinim prema osmanskom periodu. U vezi s takvim stavovima, Halil Inalcik izvlai ovakav zakljuak: Osmanska uprava je radila na tome da otvoreno pokae da je uvijek zatitinik raje, da titi raju od lokalnog nasilja. U 15. stoljeu koje obiluje dokumentima nalazimo jasne izraze ovoga. Mora da osmanska uprava koja je oivjela reim centralistike imperije irokim seljakim masama na Balkanu nije izgledala kao reim stranog pritiska i izrabljivanja, kako su to opisali nacionalistiki i marksistiki balkanski historiari. Lakoa i tempo irenja Osmanlija na Balkanu, nepopularnost plemstva naspram Osmanlija moe se objasniti samo prihvatanjem ove istine.15 U pogledu aktivnosti usmjerenih na to da se radi sopstvenih nacionalistikih stremljenja i ciljeva sve to se moe povezati s Osmanlijama predstavi na najcrnji mogui nain, treba naglasiti i napade na islam koji je bio temelj ureenja Osmanske drave. Prevelika elja da se sve islamsko, a time i osmansko prikae negativnim neke renomirane naunike tjera da napiu tvrdnje koje zaista nemaju nikakve veze s osmanskom tolerancijom koja podrazumijeva na islamskim osnovama ureen odnos Osmanlija prema nemuslimanskim podanicima. Izmeu ostalog, pie se i ovo: Islam zabranjuje versku toleranciju i prema erijatskom islamskom pravu za muslimana koji napusti islam sledi iskljuivo smrtna kazna.16 Zaista nije jasno kakve veze u smislu islamske tolerancije ima smrtna kazna za naputanje islamske vjere s odnosom prema nemuslimanima zasnovanom na kuranskim ajetima, Medinskoj povelji, ahdnamama, fermanima, beratima, te slobodnim ispovijedanjem vjere, to karakterie islamska drutva, a time i osmansko. Broj onih koji su u islamskim drutvima napustili islam je tako zanemarljivo mali da ga niko nikad ni spomenuo nije. Meutim, stie se utisak da se trai bilo kakva veza koja bi stvorila neku negativnu predstavu o islamskoj, a time i osmanskoj toleranciji.
14 Gler, Eren, (editor) - Bilal Erylmaz, Osmanl Devletinde Farkllklara ve Hgrye Kavramsal bir Yaklam, Osmanl 4 Toplum, Ankara, 1999. 15 Halil nalck, Osmanl Imperatorlunda Kltr ve Tekilat, www.ulkuocaklari.org.tr/uh/egitim/kultur51.htm 16 Jevti, Miroljub, Poreklo Albanaca (3), Islam zabranjuje versku toleranciju, www.arhiva.glasjavnosti.co.yu/arhiva/2001/03/29/srpski/F01032801.shtml
92 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 92
4/20/11 1:15 PM
Godinjak 2010 / 93
GODISNJAK 2010.indd 93
4/20/11 1:15 PM
HASANAGI
izraz krajnje neljudske sprdnje s pravoslavnim vjernicima. Tako se jedan in tolerancije za dolazee narataje pretvara u djelo koje svakako treba izazvati mrnju prema mrskim paama, a time i begovima, vezirima i drugim Turcima.
94 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 94
4/20/11 1:15 PM
Godinjak 2010 / 95
GODISNJAK 2010.indd 95
4/20/11 1:15 PM
HASANAGI
Na Sevastu, iva se ipak svegj uzdri asna uspomena sveeva groba, koji ne samo odmetnici [armenski monofiziti], dali i sami nevjernici osobitim aenjem potuju. S toga premda varvarska bijest sve podloi pod guozgje i oganj, i razori do sveeva hrama koji pokrivae taj veliki spomenik, uzdri se ipak neoskvrljeno ovo velecjenjeno i sveto mjesto. Banac u nastavku prenosi od ovog kanonika da se sveev grob nalazi u bai jednog muhamedanca po imenu Bakir-Oglua, ispod jedne sobe, te da je 1736., ili 1746. poglavar muslimanske obitelji, koja je posjedovala grob, elio unititi svetite i prostor upotrijebiti za druge potrebe, ali mu se svetac prikaza i prijetnjom zabrani tako svetogrdno djelo. Od Skurle se prenosi i da Turci sveca u njihovom jeziku zovu Bogaz evliasi svetac od grla jer ozdravi ono dijete komu bijae zasjela u grlu kost od ribe.26 Ovo je tipina situacija sa svetinjama krana i tipian prikaz te situacije od onih koji ne ele priznati osmansku toleranciju. Dakle, kroz duga stoljea Turci su u Sivasu sauvali grob Sv. Vlahe, to, mora se priznati, predstavlja akt tolerancije koji zasluuje pohvalu, posebno od onih kojima taj grob tako puno znai. Priznaje se da je grob sauvan, ali se dodaje da je sve drugo izloeno gvou i ognju turske barbarske obijesti. Turci potuju ovaj grob kao neto to je kranima sveto. Potuju i linost Sv. Vlahe. Grob je sa zemljitem na kojem se nalazi doao u posjed jednog Turina koji ga nije htio unititi. Meutim, u kanonikovom opisu se ovaj turski barbarin jednom zaletio da uniti grob, ali mu se svetac namah ukazao i zaprijetio mu, nakon ega se Turin, valjda na smrt preplaen, predomislio. eli se poruiti da bi nevjerniki barbarin bez izuzetne kranske duhovne snage pokojnog sveca, te njegovog ukazivanja i upozorenja sigurno unitio grob. Tako se jedan akt tolerancije u sutini opisima, natuknicama i dodacima pretvara u zlu kob kranskog sveca koji meu nevjernikim barbarima samo udima poput ukazanja moe sauvati mjesto na kojem poiva. Da bi se sauvale svetinje, nisu trebala uda i ukazivanja. Sama injenica da se na teriotoriji dananje Turske nalaze za kranstvo izuzetno vane crkva Sv. Thekle u Silifku, crkva Ivana Evangeliste u Selduku i njegov grob, grob Sv. Nikole, kua Djevica Marija u Efesu, crkva Sv. Petra, jedna od prve etiri crkve svijeta s kua u kojoj je ivio, te izmeu ostalih, sedam Azijskih crkava, najbolje svjedoi da je kroz duga stoljea osmanske vladavine jedino udo bila njihova tolerancija koja je titila ove svetinje, uprkos od dugih prema njima i njihovim svetinjama iskazane potpune netolerancije. Ovakav odnos dijela sveenika prema Osmanlijama protee se u kontinuitetu do danas. elja da se osmanska tolerancija porekne ili minimizira tjera autore sa zavidnim naunim renomeom i opusom da iznose tvrdnje i vienja koja nemaju nauno uporite i suprotna su vienjima svih objektivnijih autora. Jedan primjer za ovo je pogled na Sarajevo za vrijeme osmanske vlasti. Sarajevo je kroz duga stoljea osmanske vladavine upravo zahvaljujui osmanskoj tolerancije u odnosu na druge evropske prijestolnice bio izuzetno multikonfesionalan, multietnian i
26 Banac, Ivo, Acta turcarum, Zagreb, 2006., str. 10-11,
96 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 96
4/20/11 1:15 PM
27 Smaji, Ramiza, Prikazi, Prilozi, 32, Sarajevo, 2003, str. 370., www. iis.unsa.ba./prilozi/32/32_prikaz_samajic.htm
Godinjak 2010 / 97
GODISNJAK 2010.indd 97
4/20/11 1:15 PM
HASANAGI
Ante Nazor prenosi izraze koje su hrvatski humanisti, djelujui u osmansko vrijeme, u svojim pismima upotrebljavali pri opisivanju Osmanlija, elei nagnati evropske kranske krugove na pruanje pomoi: Kao temeljna znaajka govora hrvatskih humanista moe se istaknuti njihovo obraanje Europi za brzu i efikasnu pomo, jer se zbog neprestanih osmanlijskih provala Hrvatska nala u jadnom stanju Analizirajui sadraj spomenutih govora i pisama moe se rei da su Osmanlije u njima prikazane izrazito negativno. Za njih se kae da su: mrski rod (genus invisum), krivovjerna gomila (perfida turba), neprijateljski narod (gens inimica), gadna gomila (foeda turba), podmukli Turin (perfidus Turcus), bijesan neprijatelj (furens hostis), straan neprijatelj (dirus hostis), bezboan neprijatelj (impius hostis), te opaka neman, grozna, grabeljiva zvijer, nezasitna zmija, okrutan narod; a osmanlijski vojnici navedeni su kao vrlo okrutne i strane zvijeri, zlikovci, uasno divlji i strahovito bijesni neprijatelji, bezbona rulja itd.28 Umjetniki izraaj Juraja igoria sam po sebi predstavlja dovoljan primjer za odnos prema Turcima: ...Pleme svim ljudima mrsko na itavoj kugli zemaljskoj Bio je Turaka taj kleti i podmukli rod Onom Muhameda zakonu kletom, Odan Koranu je svom, vjeruje u njega sav... Ali od krmeta ta gadnija je rulja sva29 U Evropi se na poljima umjetnosti takoer primjeuje negativna konstanta prisutna do danas. Tako u pozorinim predstavama imamo ovakav primjer iz 17. stoljea: Mehmed Osvaja, koji je zapravo bio kosmopolitski, sofisiticirani, multilingvistian renesansni princ, umjesto toga u francuskom pozorinom komadu iz 1612, koji je opisao njegovu majku kako pije krv rtava portretisan je kao okrutni, brutalni tiranin.30 O uvenom opisu nabijanja na kolac iz Andrievog djela Na drini uprija Michael A. Sells pie: Sam prizor savreno odgovara onom anru hrianske knjievnosti koja navodi patnje i muenitvo Isusovo... Praksu nabijanja na kolac kao kaznu onima to su se suprotstavljali sili srpski i hrvatski nacionalisti su izokrenuli u simbol turske izopaenosti, usprkos injenici da je ova kazna u ono vrijeme bila uobiajena u i u kranskoj Austriji i drugdje u Evropi... Ironino je da je najpoznatiji
28 Nazor, Ante, Strahovito divlji, podmukli, najodvratniji neprijatelj: Opis Osmanlija u protuturskim govorima i pjesmama, www.zrs-kp.si/EN/Zaloznistvo/acta/Acta15_2007_1/nazor 29 Darko Novakovi, Hrvatski latinisti ( Juraj igori Elegija o pustoenju ibenskog polja), Zagreb, 1997., str. 34. 30 Donald Quataert, The Ottoman Empire 17001922, www.scribd.com/doc/3666166/The-Ottoman-Empire-17001922-Donald-Quataert, 8.
98 / Godinjak 2010
GODISNJAK 2010.indd 98
4/20/11 1:15 PM
31 Michael A. Sells, Iznevjereni most, Sarajevo, 2002., str. 71. 32 Emir, Hodi, Erotske matarije o Balkanu, Slobodna Bosna, 02. 04. 2009., broj 646, str. 62. 33 www.birgun.net, evirmenin kaygs nelere kadar, 30/12/2006
Godinjak 2010 / 99
GODISNJAK 2010.indd 99
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
HASANAGI
i narodima. Prikrivanje ove dimenzije njegove teorije evolucije je, vjerovatno, uraeno da bi se prihvatanje ove teorije olakalo meu rasama i narodima koje je Darwin smatrao niim i nedovrenim i samim tim manje vrijednim na evolucijskoj ljestvici. Za njega su upravo Turci primjer za nazadne rase. U pismu koje je W. Grahamu uputio 3. jula 1881. godine, Darwin istie sljedee: Mogu dokazati da je borba koja se oslanja na prirodnu selekciju napretku civilizacije obezbijedila i obezbjeuje mnogo vie koristi nego to mislite. Zamislite, u koliki su rizik pali evropski narodi prije nekoliko stoljea kada su Turci zauzeli Evropu, a koliko nam je danas vie smijeno ovo osvajanje Evrope od Turaka. Civilizovane rase poznate kao evropske pobijedile su tursko barbarstvo. Kad pogledam u ne tako daleku budunost svijeta, vidim da e veina ovakvih vrsta niih rasa biti eliminirana (unitena) od visokih civilizovanih rasa.39 Ovakav duboki rasizam je drugima olakavao da osmansku toleranciju u naunim djelima poreknu ili prikriju, ili da je, ako je u nekom primjeru neporeciva, minimiziraju. Tako su itav period osmanske vladavine mogli prikazati kao vladavinu barbarstva koja je zasluila da bude eliminirana. Najzad, oni kojima ne odgovara historijska istina nastoje da dokumenti koji jasno pokazuju da njihova verzija historije nije tana ne ugledaju svjetlost dana. Tipian primjer je Sumarni popis sandaka Bosna iz 1468/69. godine koji pokazuje konfesionalnu, socijalnu i ekonomsku strukturu Bosne neposredno nakon osmanskog osvajanja. Mnogima nije odgovarala historijska istina koja pobija njihove stavove protkane nacionalizmom i klerikalizmom, zbog ega je ovaj defter dugo ekao na objavljivanje. Defter je vaan i sa stanovita osmanske tolerancije, jer pokazuje da je proces prihvatanja islama bio veoma spor, tako da nije moglo biti govora o prisilnoj islamizaciji. Zatim, defter pokazuje da je bilo mnogo onih koji su predali bosanske tvrave Osmanlijama, mnogo vie od poznatog sluaja vojvode Radaka i predaje Bobovca. Ove predaje utvrda ukazuju na aman i istimalet kao na vjerskim odredbama zasnovani osmanski pristup, te na injenicu da su domai elementi bili svjesni da se radi o tolerantnom i milostivom osvajau koji e im dopustiti da nastave ivjeti u svojoj vjeri.40 Ahmet Alii istie: Ovaj defter je trebao biti objavljen prije, najmanje, etrdeset godina... Rei u samo toliko, da je on bio skrivan od pojedinih historiara, kao neprocjenjivi dragulj, vie od deset godina. Za neke je bio opasnost za dotadanju historiografiju, jer se njime jedino moe utvrivati istina...41
39 Darwinin Turk Dusmanligi, www.darwinizmdini.com/darwinturk.html - Uzeto od: Francis Darwin, The Life and Letters of Charles Darwin, Vol. I, 1888. New York:D. Appleton and Company, str. 285-286. 40 Aman je institucija islamskog ratnog prava koja predvia poziv na predaju uz uslov poteivanja druge strane, njenog vlasnitva i bogomolja; Istimalet je bila osmanska taktika koja se sastojala u tome da se na teritorijama koje se namjeravaju osvojiti lokalno stanovnitvo privue na svoju stranu i da se pridobije njegova naklonost, ime se olakavalo samo osvajanje. 41 Alii, Ahmet, S., Sumarni popis sandaka Bosna iz 1468/69. godine, Mostar, 2008., str. XV
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
HASANAGI
a. Peticija jermenskih slubenika i trgovaca Jedan dio Jermena je bio ukljuen u dogaaje kojima se htjela izazvati anarhija. Peticija pokazuje da najvei dio Jermena nije podravao ove akcije i da ele da budu odani podanici Osmanske drave. 1889 / BOA.Y.PRK.AZJ.18-13 b. Pismo pokajanja voa Jermenskog komiteta Mi kao jermenski narod smo svjedoci da osmanlijski padiasi izuzetno ljubazno i milostivo postupaju prema Jermenima, kao i prema drugim narodima. I onako od davnina izmeu islama i jermenskog naroda postoje prijateljske veze. Uprkos laima pojedinih defetista, mi neemo izbjegavati odano sluenje Osmanskoj dravi, poto je biti dravljanin Osmanske drave za nas pitanje asti. 1898 / BOA.A.DVN.NMH 34/2_4 c) Pismo na jermenskom jeziku U ovom pismu voe Jermenskog komiteta izjavljuju da se kaju zbog poinjenog i od Osmanske drave trae utoite. 1898. A.DVN.NMH34/2_3 d) Poduzimanje mjera za spreavanje nemira u Srbiji Nalog knjazu srpskog naroda Mihailu Obrenoviu je: uo sam da su, u situaciji kad srpski narod koji se sastoji od mojih odanih podanika ivi po zakonima u izobilju i miru, pojedini probisvijeti, da bi pokvarili ovaj mir, organizovali grupe, te da su se ponaali u suprotnosti sa zakonom i meu narodom irili glasine. Za ovaj sluaj sam zaduio biveg defterdara Musu Safvetija i dao mu potrebni novac. U skladu s tanzimatskim zakonima, da bi se obezbijedio javni red i mir, dobro prouivi ove neprikladnosti zaustavite sve glasine. Budite krajne paljivi i izbjegavajte aktivnosti koje su u suprotonosti s mojim fermanom. 1840 / BOA. Mhimme Defteri 254, hkm 104) e) Dodjeljivanje plae lanovima Senata Srbije i nekim uglednicima koji su traili utoite (azil) u Osmanskoj dravi lanovi srpskog senata i jo neke osobe nisu vie mogli podnositi postupke Miloa prema njima i zatraili su utoite u Osmanskoj dravi. Najprije dolaze dva lana senata kojima se odredila plaa od 2.500 kurua. Osmorici osoba koji poslije dolaze, za plau i nabavku robe odredilo se ukupno 10.000 kurua. 1869 / BAO I.Hariciye 19331.) Dokumenti u kojima su potcrtani dijelovi ija se izmjena eli: 1. Upisi u tahrir deftere Jevreja koji su nakon to su protjerani iz panije i Portugala nali utoite u Osmanskoj dravi i smjeteni u Edirnama. 1519. / BOA, Tahrir Defteri 77, s.39-41)
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
HASANAGI
TENDENCIES OF DENIAL, MINIMIZING AND COVER-UP OF OTTOMAN TOLERANCE Senad Hasanagi Summary
There are only a few of nations shown in negative light, such as the Turks. This view was present in folk traditions, writings, literature. Sometimes, this is expressed in terms of pure racism. All this had been relieved un-objective view of Ottoman tolerance as an integral part of Ottoman law and functioning of government in scientific writings and works. In science, that leads to denial and cover-up of Ottoman tolerance by a significant number of authors. Recently, such relation has been openly stated by certain scientific circles, even through requests for non-presentation or changing of original documents that proved the Ottoman tolerance. Key words: Ottoman tolerance, tendencies, denial, covering, documents, censorship
4/20/11 1:15 PM
GODINJICE
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
Stogodinjice roenja Skendera Kulenovia (1910-1978-2010) i Mee Selimovia (1910-1982-2010) Osamdesetpetogodinjica roenja Dervia Suia (1925-1990-2010) Osamdesetogodinjica roenja Muhsina Rizvia (1930-1994-2010) Sedamdesetogodinjica roenja Nijaza Alispahia (1940) Stodesetogodinjica asopisa Behar Stogodinjica asopisa Muallim Stogodinjica asopisa Pregled
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
Zasnivajui roman Ponornica kao ispovijest naratora Muhameda, u iju osnovu smjeta priu utemeljenu na obrascima porodine, Kulenovi uspijeva u skladu s modernistikim istraivanjem granica anra ostvariti polifonijski roman u kojem se kombinira nekoliko romanesknih anrovskih obrazaca: novohistorijskog kulturlokog romana, porodine hronike, drutvenog romana, psiholokog romana linosti itd. Istodobno s time njegov narator, kreui se u postuliranju prie na skali od autodijegetskog do metadijegetskog, razvija sistem sjeanja i prisjeanja kao forme etikog preispitivanja prelomnog trenutka u svome ivotu, davnoj mladalakoj odluci da se pasivno postavi prema rasulu svoje patrijarhalne porodice. Takav narator vri promjenu filozofije vremena i povijesti u romanu, da bi lineranom konceptu vremena suprotstavio prustovsku projekciju subjektivnog, tj. vremena egzistencije, a monumentalistikoj analistiku filozofiju povijesti. Prolost na toj osnovi postoji u naratorovoj prii kao neprestana unutranja sadanjost, a iz pozicije pasivnog kritikog intelektualca, narator analitiki razmatra kulturoloki hijatus nastao u procesu evropeizacije BiH nakon to je austrougarska vlast smijenila osmansku. Kulturoloki hijatus se u Kulenovievom romanu ukazuje kao topos tvorbe itavog niza novih identiteta, da bi se svaki od njih na skali od individualnog do kolektivnog ukazao kao stalni proces i performans, lukaevski shvaen nikad zavreni identitet. Tako se u Kulenovievom romanu sukob inidividue i svake vrste kolektivne norme otkriva i kao sukob kultrnoidentitarnih koncepcija i procedura u kojima tradicijski model patrocentrine i religocentrine kulture zamjenju modernistika antropocentrina kultura. Kljune rijei: Skender Kulenovi, Ponornica, narativna ispovijest, kulturalni hijatus, romaneskna hibridizacija, identitet, etiko preispitivanje, novohistorijski kulturoloki roman
4/20/11 1:15 PM
KAZAZ
ulenoviev roman Ponornica ostvaren je u obliku porodine hronike i ispovijesti njegovog naratora Muhameda, koji se njome, poput pripovjedaa u Kovaevim Vratima od utrobe, pokuava liiti svega ranjivog u sebi i kroz naslage vremena doprijeti do zbivanja iz mladosti, kako bi razmotrio njihovu moralnu i egzistencijalnu dimenziju i preispitao svoje mladalake odluke. Ova dvojnost naratorove prie, u kojoj uporedo teku etiko preispitivanje vlastitih postupaka i analitiki zahvat u sadrinu povijesti i kulture, omoguuje prekoraenje tradicionalnih anrovskih granica u romanu, a Ponornica se nepovratno udaljava i od klasine romaneskne ispovijesti i od obrasca porodine hronike, postajui polifonijskom romanesknom strukturom. Polifoninost ovog romana, meutim, nije omoguena samo razbijanjem hroniarskog, ekstradijegetskog naratora koji je distanciran od zbilje to je predoava u prii, nego i injenicom da je on u sebe usisao narativne postupke karakteristine za historijski, drutveni, psiholoki roman linosti itd. Ako je na planu naracije transformirao hroniarski tip iskaza, Kulenovi je na planu romanesknog anra preoblikovao brojne narativne obrasce, udaljavajui se na nain modernistikog poetikog istraivanja romanesknih anrovskih granica od svake formalne zadatosti, da bi ostvario roman modernistike kombinacije i hibridizacije razliitih anrovskih obrazaca. U krunoj kompoziciji romana u kojoj starac Muhamed iz take sadanjosti, ponukan davnim Senijinim pismom kao dokumentarnim izvorom i motivacionim pokretaem svoje ispovijesti, odmotava vrpcu sjeanja na davnu bosansku mladost, Kulenovi izvandijegetskog preobraava u autodijegetskog naratora, a potom i u metadijegetskog. Pripadajui zbilji koju predoava u romanu, Muhamed gubi neutralnost hroniara prema zbivanjima o kojima pria, pa se njegovo prianje o svojoj mladosti i porodinoj prolosti pretvara i u ispovijedanje o vlastitom ivotu i traumi pri donoenju mladalakih odluka. Potom se ispovijednoj liniji prie pridodaju obrasci etike rasprave, socioloke i kulturoloke analize, te emocionalno nabijenog pripovijedanja o neminovnom povijesnom udesu itavog jednog drutvenog obrasca u procesu raspadanja, da bi sve to bilo natkriljeno esejistikim diskursom o metafizikom zasnovu ovjekove sudbine i neminovnosti njegovog poraza u varljivim povijesnim tokovima. To znai da je Kulenovi hroniarsko notiranje dogaaja pretoio u psiholoki nabijeno sjeanje kao etiko preispitivanje vlastitih odluka, te, na diskursu razliitih oblika analize zasnovano, predoavanje trenutka loma patrijarhalne kulture i begovske klase, ali i tradicionalnog modela drutva u Bosni, uslovljenog dolaskom novog osvjaa/kolonizatora, Austro-Ugraske, i njegovog modela drutva u drugoj polovini 19. stoljea, nakon to je onaj raniji, Osmansko carstvo, zahvaen dezintegracijom morao otii. Meutim, ovo predoavanje povijesnog loma kroz sjeanje kao vlastito etiko preispitivanje pretvara se i u ispovijest o prostornosti ljudske due. Prelaskom s hroniarskog pripovijedanja na analitiko predoavanje povijesnih dogaaja, a potom i na ispovijedanje, Kulenovi je, zapravo, ostvario i prelom klasinog historijskog u novohistorijski roman kulturolokog tipa. I to onaj model kulturo-
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KAZAZ
sebe biveg, porodice, klase, drutvene zajednice u cjelini, da bi se iznad svega toga postavilo pitanje o metafizikom planu ljudske egzistencije. U tminama prolosti i onom zaustavljenom vremenu mladosti Muhamed pokuava nai odgovore na pitanja: zar je sve ba tako moralo biti, da li povijesni lanac zbivanja ima altrenativu, je li mogua mnotvenost povijesnih alternativa, ili su povijesna zbivanja podlona iskljuivo zakonima neminovnosti. U podlozi njegovog sjeanja kao etikog preispitivanja stoji, dakle, analistika filozofija povijesti, pri emu izranja temeljna moralna dilema da li je svojom akcijom mogao usmjeravati prole dogaaje, ili nije, jesu li oni ba onakvi kakvi su ostali u njegovom sjeanju, ili imaju neki drugi smisao i znaenje, te da li ovjek uhvaen u povijesne dileme postaje proces, a njegov identitet ponorna protonost, stalna hajdegerovska promjena u vremenitosti bitka i procesualnosti jezika kao njegovog stanita. Upravo zato je i uvod u roman, onaj poutjeli komad papira na kojemu je ispisano Senijino pismo, obiljeen ba problematiziranjem smisla Muhamedove mladalake pasivnosti u odnosu prema povijesnim silama koje i iznutra i izvana dezintegriraju njegovu porodicu. Jer, zarad njegove pasivnosti, ostao je neuslien Senijin vapaj, i ljudski i ljubavni, Muhamedu za pomo, stoga to hoe, u skladu s patrocentrinom kulturnom normom i moralom, da je udaju bez njenog pristanka, protivno njenoj volji, a ona nema drugog prijatelja osim Boga i njega, Muhameda, a oba joj daleko. Na drugoj strani, i to pismo donosi stav to e ga Muhamed u mladosti prihvatiti kao vlastito ivotno naelo. Eto ih tamo, rei e Senija u pismu za Muhamedove amide koji hoe da dijele imanje i na toj osnovi rasture begovsku porodinu zajednicu i s njom usklaenu kulturnu i moralnu normu, da bi takvim stavom i ona i on opravdali vlastitu pasivnost i nemo da usmjeravaju zbivanja koja e usloviti raspad Muhamedove porodice i ukupne tradicionalne patrocentrine zajednice. Ali, dok je Senijina nemo rezlutat androcentrizma patrijarhalne kulture, Muhamedova dolazi iz gerontocentrinosti hijerarhije i strukture autoriteta na kojima se zasniva patrijarhalna porodica. Zato iskaz: Eto ih tamo odraava saznanje i jednog i drugog o vlastitoj nemoi da se bilo ta promijeni u haotinom lancu zbivanja, nemoi uslovljenoj pozicijom koju zauzimaju unutar zajednice. Senija je ena, uz to mlada, djevojka prispjela za udaju, a Muhamed, tek stasali mladi koji je odlukom da napusti vjerski studij i upie, protivno djedovoj volji, onaj laiki nainio prvi korak u odbijanju pokornosti patrocentrinom autoritetu i linom ispadanju iz zajednice. I jedno i drugo, pak, svojom pasivnou ne produavaju tradicijsko pokoravanje autoritarnoj moi kulture i zajednice u cjelini, nego zauzimaju pasivnu, kritiku i promatraku poziciju, pri emu Senija strada, a Muhamed u oiglednoj svai s patrocentrinim konceptom ivota ostaje na margini zajednice i iz svoje, vlastitom voljom odabrane, autsajderske pozicije zasniva proces individualizacije, raskidajui, ba pasivnim stavom, na radikalan nain s tradicionalnom kulturolokom normom. Pasivnost na toj osnovi postaje svjesno odabrano naelo borbe za individualizaciju unutar autoritarne patrijarhalne kulture, za razliku od radikalne akcije 114 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KAZAZ
svjedoio o njegovoj drami, a istodobno i s margine, iz pozicije individue koja je odbacila pokoravanje patrijarhalnom autoritarnom sreditu. Iz ovog proizlazi i naredna vana osobina Kulenovievog romana. Muhamed kao okularni, neposredni svjedok zbivanja, a onda i njihov komentator i analitiar s vremenske distance, svoju ispovijest organizira na dvostruk nain. Ona je istodobno i kazivanje i prikazivanje, prianje i dramsko predstavljanje, a roman se razvija, izmeu ostalog, i na principu dramskog predstavljanja sukoba koji je as vani, u samoj dogaajnoj niti, a as unutra u psiholokom raspoluivanju likova. Na toj osnovi Ponornica se pribliava uzusima drame, a zbivanja u prii odvijaju se na nekoliko scenskih prostora: u Muhamedovoj kui, u lovu i na sijelu poslije njega, u neninoj avliji, na sijelu poslije dume u damiji, u gostima kod kmeta Todina, u arijskom hotelu, na konjskim utrkama itd. Dramskost Ponornice, meutim, nije ostvarena samo na ovoj razini. Ona se zaokruuje dramom pisanja kao etikog preispitivanja sebe i sadanjeg i biveg, ali i ukupnih dogaaja u romanu, pri emu narator preispituje i etika stajalita svih drugih uesnika drame porodinog rasula. Stoga ovaj roman izjednaava sam in pisanja s inom priskrbljivanja smisla egzistencije, ime se on pribliiva egzistencijalistikom stavu o stvaranju kao toposu spasa egzistencije pred njenim apsurdnim propadanjem u nepojamno Nita. U drami pisanja kao osmiljavanja egzistencije Kulenoviev narator nije blizak samo Kovaevom iz Vrata od utrobe, nego i Selimovievom iz Dervia po stavu da je pisanje kao samoispitivanje istodobno i katarktiki in kojim se nadvladava granica smrti. Selimoviev i Kulenoviev narator piu da bi ostao njihov zapis o njima, zapisana muka razgovora u svoenju rauna sa samima sobom, s dalekom nadom da e se nai neko rjeenje u kukama slova i bjelini hartije to eka kao izazov. To je, ustvari, kamijevski in i njegovo poimanje stvaranja kao sizifskog posla, koji je u sebe unaprijed uraunao apsurd, ali se ba inom pisanja i jedan i drugi narator apsurdu suprotstavljaju. Time oni objektivnom vremenu i njegovom neumitnom proticanju ne suprotstavljaju samo prustovsku projekciju psiholokog, odnosno vremena egzistencije, nego i esencijalistiku projekciju vjenosti umjetnikog ina u kojem se egzistencija spaava od neumitne prolaznosti i apsurda. Drukije reeno, i Muhamed i Nurudin, s dva razliita etika kraja, prvi iz drame svijesti i savjesti zato to je kao intelektualac ostao pasivan prema zbivanjima u svojoj zajednici, a drugi zato to se nakon drame uma i emocije upustio u dramu akcije koja ga je dehumanizirala, inom pisanja nastoje se samospoznati i nadvladati zadatost povijesnog i kulturolokog identiteta te ostvariti u kukama slova transtemporalnost umjetnosti. Tu se i dolazi do viestrukosti znaenja naslovne metafore romana. Ponornica je lino vrijeme egzistencije, igra zaborava i sjeanja, onog zabranjenog to se frojdovski potiskuje i odlazi u podsvijest, da bi ponorno iknulo u svijesti nakon to se odigrao proces njegove simbolizacije. Tako je to metafora protonosti linog identiteta koji se ne samo mijenja, nego i prividno gubi u igri izviranja i poniranja i svijesti i podsvijesti, sjeanja i potiskivanja, promjene identifikacijskih 116 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KAZAZ
taj sukob ukljuuju Senija, Memnuna, Tahirbeg, Muhamedov brat i sestra, nena, da bi se on profilirao i kao sukob izmeu patrocentrine mukosti i enskog i enstvenog koncepta identiteta u kojem marginalizirani rodni i spolni identitet nastoji decentrirati muko kulturno sredite. A to znai da je Kulenovi napisao roman o procesu identitarnih decentriranja i klizanja u asu kad se monolitni, autoritarno centriran identitet patrijarhata razgradio. Meugeneracijski, spolni, rodni, klasni, obrazovni i itav niz drugih identitarnih sukoba u zajednici, meutim, nisu predstavljeni s etiki radikalnog, nego iz ugla saosjeajnog stajalita etikog relativizma. Jer, Muhamedov pogled dolazi iz sredita kulturalne krize. Njome roman i poinje, a djed i muftija kao centralni patrijarhalni autoriteti nisu vie u mogunosti nametnuti volju zajednici. Emancipatorska gesta u kulturi razvlastila ih je, pa Muhamedov pogled na njih otkriva da su to nemoni starci, ispali iz vremena, arhaizirani, a nekadanji centralni patrijarhalni autoriteti otkrivaju se tek kao nemoni starci koji dotrajavaju svoje ivote i kojima u tome treba pruiti utjehu. Kriza patrijarhalne kulture tako demaskira svakog uesnika drame njenog raspada. Do nje dolazi stoga to je ivot zajednice zbog povijesnih mijena promijenio sadraje, a sauvao stare forme koje su se petrificirale, nemone da se transformiraju i prilagode novim kulturalnim procesima. Zato se patrijarhalna zajednica raspada i na psiholokom, i na etikom, i na ekonomskom planu, a individua otrgnuta od svjetovnog i vjerskog patrijarhalnog sredita otkriva vlastitu, ali i moralnu napuklinu zajednice u cjelini. Ta se napuklina manifestira koliko u muftijinom pijanstvu (Do ahmedije se pije, a poslije krije, komentira ovu situaciju Vepar, jedan od najradikalnijih zagovornika hedonistike, potjelenjene mukocentrine kulturne norme) na sijelu poslije lova toliko i u itavom nizu drugih linija polifonijski postulirane radnje romana. Muhamedovu ispovijest presudno odreuju saznanje o pogubnosti etiki radikalnog stava i svijest o ogranienosti ljudskih moi, te spoznaja da svakom individuom i zajednicom u cjelini upravljaju istodobno tamna, mutna strast (Tu dimenziju Muhamed e okvalificirati stavom prema kojem je muki begovski kolektivitet sito-pijana sirovina iji ivot prolazi u izleavanju po ljivicima i ekanju veernjeg akamluka u praiskonskoj medvjeoj prijesnosti to po ledinama tutnji i reve) i svjetlo ljudske dobrote, logika pobune, ali ne i revolucionarne destrukcije, naelo zauzimanja pasivne pozicije prema krizi zajednice, ali i princip njene destrukcije. Zato se smjena jednog osvajaa drugim i iz nje proizala deosmanizacija i evropeizacija BiH i predoava kroz fokus krize kulture i s njom usklaenog procesa promjene individualnih i kolektivnih identiteta. Kulenovi stoga kulturoloki hijatus nastao dolaskom novog osvajaa promatra s distance koja podrazumijeva njegovu analizu ne samo iz nove epistemoloke i civilizacijske pozicije, nego krizu kulture analizira i iz moralne i psiholoke ravni, da bi je otkrio i kao krizu as radikalnog, as postupnog preoblikovanja identiteta. Zato Muhamed u procesima dezintegriranja jednog i uspostavljanja novog kulturalnog identiteta uoava nekoliko osnovnih tendencija identitarnih mijena: 118 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KAZAZ
kulturne forme tradicije. Drukije reeno, ako je patrocentrina tradicija odrana na autoritarnoj vertikali od zemnog do nebeskog, depatrijarhalizirane forme moderne kulture koje nastaju u kulturolokom hijatusu, utemeljuje se na horizontalnim antropocentrinim nizovima, pri emu je doveden u pitanje religiocentrini i bogocentrini koncept kulture i s njom usklaen pojam ovjekovog identiteta. Dakle, ako se na razini sukoba izmeu individualnog zahtjeva i kolektivne norme dogodio pad patrocentrinog autoriteta, na razini Muhamedovog ili Tahirbegovog pitanja o transcendentalnoj postuliranosti etike dolazi do razvlaenja one kulturalne norme koja se moe oznaiti kao religio i bogocentrina. Upravo zato se namjesto romantino-nostalginog fokusa iz tradicionalnog romana u Kulenovievom zasniva kritiki fokus pasivnog intelektualca koji rezonira nad povijesnim procesima i kulturalnim promjenama, te metafizikom zasnovu ljudske egzistencije. Stoga se i moe rei da u romanu kljuni momenat uspostavljanja antropocentrinog pogleda na ovjekov metafiziki, povijesni, kulturoloki i svaki drugi identitet dolazi s Tahirbegovom raspravom o etikim implikacijama Jovanove slike: Sve je ovo naslikano iz ovnujske glave! Njemu je ovjek nevin i za sva zla na svijetu kriva je neka slijepa sila, nebo, Bog, kojim najedanput padne u pamet da se prolome i da srue na nas svoj bijes u vidu poplava, poara, ratova, boletina i svih drugih nesrea! A nama ne preostaje nita drugo nego da buljimo u to kao ovnovi i duu da predamo ptici, koja ima krila pa moe da uzleti u nekakav svijet van sveg tog rusvaja (...) Islam je doao do jednog panteizma, ali taj panteizam je nedonoe! Nije po islamu Bog negdje gore, u nebesima, u nekakvom svom nedohvatnom ardaku, odakle ravna svijetom, svojom tvorevinom i kroz svoj boanski durbin vidi sve to se u njemu deava, biljeei u svoj tefter sva naa dobra i zla djela. Spustivi, dakle, Boga na zemlju, islam je pronaao savrenije raunovodstvo i policiju! Ima, dodue, tumaa Kur`ana koji tvrde da je Bog u svemu, izbija iz svega kao dah iz nas i plamen iz fitilja, i da je sve u Bogu kao kruka u turiji. Ali im stvar prenesu na glavnu etiku poledicu, ovi drugi padaju gore na ispitu nego prvi. Moraju i oni da je podupru takom slobodne volje koju je Bog dao ovjeku (opet spasavaju tog svog Boga), jer inae bi morali priznati da bi Bog, koji je u svemu, dakle ui i u zloinu, mogao, prema tome, u utrobi zloina da bude ljekovita trava, a on to nee, nego hoe da bude zloina droga. Nedonoe ostaje nedonoe. Sve je to luk i voda, najdublji je pogled u onog jadnog ifuta staklara.3 Sve to postoji je bog, i bog je sve to postoji, kako nam se ve svia da kaemo. Taj svebog niti je dobar ni zao, on je tvorac-tvorevina koja tvori smo sebe iza sama sebe, i sve to u tom samotvorenju nastaje, pa i etiki problem, nastaje iz ovog svijeta i rjeava se u njemu. take nae dosadanje logike odsluile su svoje, naa psihologija obajatila je i obuavila. Stare utvrde kule naeg naina miljenja i osjeanja rue se, a nove koje danas na um i mata, kao tvorevina tog samotvorenja, grade
Kulenovi, oito, misli na Spinozu, ijom e filozofijom biti obiljeeno njegovo ukupno djelo.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KAZAZ
ETHICS OF REMEMBERING - KULENOVICS UNDERGROUND STEAM AS NEW-HISTORICAL AND CULTURAL NOVEL Enver Kazaz Summary
Founding the novel Underground steam on confession of narrator Muhamed, whose basis is placed in a story established on patterns of family, Kulenovi has managed, according to modern research of genre boundaries, to create polyphonic novel combining several novelistic genre patterns: new-historical cultural novel, family chronicle, social novel, psychological novel of personality, etc. At the same time, with it, his narrator, moving the story on scale from autodiegetic to metadiegetic, has developed the system of memories and remembering as a form of ethic investigation of critical moment in his life, former youthful decision to be passive towards the falling apart of his patriarchal family. Such narrator has made a change of philosophy of time and history in novel, in order to oppose the Prusts projection of subjectivity to linear concept of time, i.e. the time of existence, and analytic philosophy of history to monumentality. The past exists on that base in narrators story as a constant inner present, and from the point of passive critical intellectual, the narrator analytically considered cultural hiatus emerged in the process of Europeanization of Bosnia and Herzegovina, after Austro-Hungarian rule relieved the Ottomans. Cultural hiatus in Kulenovis novel indicates as a topos of establishing of varieties of new identities, to show each of them on scale of individual to collective as a constant process and performance, according to Luka, understood as never-ending identity. Consequently, in Kulenovis novel the conflict of cultural corresponds the concepts and procedures in which the traditional model patro-centric and religio-centric culture, has been replaced by modern anthropocentric culture. Key words: Skender Kulenovi, Underground steam, narrative confession, cultural hiatus, novelistic hybridization, identity, ethic reconsideration, new-historical cultural novel
4/20/11 1:15 PM
Sjeanja kao dokumentarni okvir politike parabole u Derviu i smrti i Tvravi Mee Selimovia
Sjeanja Mee Selimovia dovedena u vezu s njegova dva glavna romana, Derviem i smrti i Tvravom, ukazuju na model modernistikog transponiranja elemenata pieve biografije u autobiografske, ispovijedne iskaze naratora oba romana. Na toj osnovi autobiografski diskurs Sjeanja omoguuje ne samo da se uvidi postupak romaneskne transpozicije kao model upisivanja autorovog biografskog i ukupnog drutvenog iskustva u romane kao politike parabole i alegorijski zasnovanu njihovu naraciju, nego i da se uoi mogunost da se univerzalistiki koncipirane ove romaneskne prie promatraju u kontekstu subverzivnog djelovanja prema poretku titoizma. To rezultira mogunou dekonstrukcije esencijalistikog tipa kritike Selimovievih romana, ali i novim osmatranjem granice u interliterarnoj junoslavenskoj zajednici izmeu modernistikog politikog romana, sa skeptinim stavom prema vladajuoj ideologiji, i onog postmodernistikog koji e u odnosu na ideologiju postat e disidentski. Propitivanje smisla revolucije i ideje revolucionarnosti uope iz modernistikog postat e u postmodernistikom distopijski pogled na revoluciju i svaku ideju revolucionarnog preobraaja drutva. Istodobno, mehanizmi povezivanja Nurudinovog i abinog autobiografskog iskaza s autobiografskim iskazima samog romansijera u Sjeanjima otkrivaju mnogostruku funkciju upisivanja pieve biografije u politike parabole svojih romana. Sjeanja, pak, u kontekstu u kojem su objavljena pokazuju tijesne veze s dokumentaristikim, fakcijsko-fikcijskim autobiografskim iskazima Kievih pria i romana, te Pekievih Godina koje su pojeli skakavci, ali i Kovaevih i Zupanovih romana. Istodobno s tim ona ukazuju na ketmansku prirodu esencijalistike kritike u doba SFRJ koja je u svojim intrepretacijama Selimovievih romana ukidala njihovu subverzivnost prema titoizmu, reproducirajui soc-marksistiku ideologiju i titoistiki model politike diktature. Esencijalistika interpretacija Dervia i Tvrave prebacila se preko granice sloma titoizma/socijalizma, pa u postkonfliktnom
4/20/11 1:15 PM
KAZAZ
drutvenom kontekstu reproducira u srbocentrinoj i bonjakocentrinoj interpretaciji ovih romana nacionalistiku ideologiju. Kljune rijei: Mea Selimovi, Dervi i smrt, Tvrava, Sjeanja, modernistiki skepticizam, politika parabola, autobiografija, biografija, esencijalistika kritika, postmodernistiki i modernistiki politiki roman, titoizam, nacionalizam, modernistika transpozicija, ideologija, subverzija.
Derviu i Tvravi Selimovi slijedi, ali i sintetizira modelativni tok modernistikog politikog romana interliterarne junoslavenske zajednice. Meutim, za razliku od drugih romansijera, on e u Sjeanjima, obrazlaui svoju poetiku i dajui nacrt za interpretaciju svojih romanesknih struktura, prizemljiti njihove povijesno-politike parabole, vezati ih za referentni okvir NOB-a i titoistike Jugoslavije i ukazati na injenicu da im je polazni motivacioni izvor poloen u njegovu biografiju. Sjeanja na taj nain postaju ne samo dokumentarnom osnovom ovih pievih djela ve i njihovom asocijativno-semantikom i interpretativnom nadopunom, pri emu autopoetika razmiljanja daju mogunost da se tadanje esencijalistike interpretacije i Dervia i Tvrave revidiraju i nadograde. Meutim, Sjeanja nisu utjecala na stajalita tadanje akademske kritike, a niko nikad nije naslonio Selimovieve romane na ono to je sam pisac, za moj ukus moda i previe, napisao o njima. Temeljno pitanje: jesu li ona promijenila interpretaciju romana, dobija jednostavan odgovor ne, nisu. Ali italaka publika dobila je mogunost da potpuno drugaije tumai i Tvravu i Dervia u odnosu na vladajuu, kanonsku, normativnu akademsku interpretaciju. U Sjeanjima Selimovi je opisao svoje ratno i revolucionarno iskustvo i pripadnost komunistikom pokretu, istiui injenicu da je ak sedmero lanova njegove ue porodice bilo izravno ukljueno u partizanski pokret. Nadalje, ova knjiga sadri precizan opis pieve poratne biografije i njegov sukob s razliitim oblicima jugoslavenske dogmatske politike prakse. U autobiografskoj ispovijesti, bez gotovo bilo kakvog naknadnog trijumfa nad protivnicima, Selimovi precizno iznosi razloge zbog kojih je morao napustiti Sarajevo i preseliti se u Beograd, nain na koji je udaljen s Filozofskog fakulteta u Sarajevu i kako je ivio bez posla u ovom gradu te modele njegovog izoliranja od itave sredine koja ga je tretirala kao partijskog otpadnika. Istodobno, pisac opisuje i svoj razvod, te osudu od partijskih aparatika, koji su mu pripisivali izdaju krutog partijskog morala i komunistikih naela zarad enidbe sa enom iz tzv. graanskog stalea. A potom oslikava i nain na koji je iskljuen iz Saveza komunista SFRJ, da bi u tragiki intoniranoj ispovijesti opisao okolnosti u kojima je od partijskih monika 1944. godine u Tuzli osuen i strijeljan njegov nevini brat efkija. Taj e dogaaj 124 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KAZAZ
romana, postaje podlogom za gradnju vieslojne slike sudara pojedinca i sistema u kojem je pojedinac unaprijed na gubitku. Taj postupak u kojem se lino pretae u ope Selimoviu je nuan da bi transcendirao ne samo likove i njihove egzistencijalne situacije, nego i vremena, politike sisteme, kulture, pa njegovi romani klize du povijesne ose da bi ukrstili prolost, sadanjost i budunost, potujui ono to u svom eseju Tradicija i individualni talenat naglaava i T. S. Elliot.3 Naime, stav prema kojemu svako vrijeme nosi neto od ukupnog vremena, te da jedna od osnovnih tenji modernizma jeste upravo to da na osi vremena doe do transvremenih, odnosno svevremenih slika. Isti je sluaj i s konceptom prostora u modernistikom politikom romanu. I prostor se postupkom simbolizacije, alegorizacije, parabolizacije ili na neki drugi nain pretae u sveprostor, odnosno transprostornu dimenziju ljudske egzistencije. Spajanjem alegorijskog s parabolikim iskazom o politikom prezentu, Selimovi se pridruuje magistralnom toku svjetskog politikog romana, gdje su u prvom planu svakako Kafka i njegovo djelo, Orwel sa svojim romanima ivotinjska farma i 1984, Bulgakov i njegov roman Majstor i Margarita itd. Insistirajui, pak, na unutranjem iskustvu, odnosno na oblasti nesvjesnog i podsvjesnog, Selimovi se zalae za frojdovski postupak simbolizacije u kreativnom inu u kojem ono potisnuto, zabranjeno izbija na vidjelo, ukljuuje se u sferu simbolikog da bi postalo podlogom za razumijevanje svega ljudskog. Ustvari, radi se o konstruiranju konkretnih univerzalija koje svaku ljudsku situaciju univerzaliziraju, pri emu je knjievni tekst, ili umjetniki svijet znak koji u univerzalno usisava konkretno, dok mu je konkretno nezamislivo bez spajanja s univerzalnim. Zapravo, citiranim ulomkom pisac obrazlae osnovnu teorijsku podlogu na kojoj je razvio oba svoja romana koji upisuju njegovo ivotno iskustvo u tekst politike parabole. Dervi i Tvrava nose u svojim fabularnim osnovama mnogo ta od pieve biografije. Oba romana kazuju priu o povratniku iz rata koji, optereen traumatskim ratnim iskustvom, ne moe da se snae u kompliciranom, viestruko zamaskiranom miru, koji je, kako naglaava narator Tiina, treeg Selimovievog romana koji se bavi temom povratnika iz rata, nepotena borba, kao meu ljudima, dok je rat potena borba, kao meu ivotinjama. Svijet mira, vie puta je to implicitno naglaeno u Sjeanjima je viestruko zamaskirana meusobna borba politikih monika koji nastoje ostvariti apsolutnu kontrolu drutvenog polja. Nadalje, oba romana destiliraju Selimovievu biografiju. Dervi to ini temeljnim sukobom u romanu istragom Ahmeda Nurudina o smrti nevinog brata, gdje se uspostavlja paralela izmeu Nurudinovog brata Haruna i Selimovievog brata efkije. Tvrava, pak, oslikava politiki sukob izmeu Ahmeta abe i licemjernih politikih monika okupljenih oko Duhotine, pri emu abo biva ponien, pretuen, a potom ostaje bez posla, da bi ga politika mo nastojala potpuno iskljuiti iz drutvene zajednice. abin sluaj razvija asocijativnu paralelu sa Se3 Isp. Tomas S. Eliot, Izabrani tekstovi, Beograd, 1963.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KAZAZ
u montirane politike procese u kojima institucije vlasti i ukupan dravni aparat satiru pojedinca. U tom smislu i sam Selimovi u povodu Dervia potcrtava: Zato sam otiao u istoriju? Moda i zato to sam se plaio direktne faktografske silovitosti teme i privatne omeenosti koje bi me opet mogla povui u neeljeno afektivno reagovanje. A ja sam elio da izvuem njen univerzalni smisao.5 Ako je historija podloga za univerzalizaciju i ako je narativni postupak na kojem se zasniva univerzalizacija autobiografije u prii ostvaren alegorizacijom i parabolizacijom, onda je pitanje konstituiranja romanesknih struktura vrlo zanimljivo. Dervi je organiziran kao autobiografska ispovijest njegovog autodijegetikog naratora koji se neprestance izmee u metadijegetiku instancu pripovijedanja. Tvrava je narativno konstruirana na slian nain. Ahmet abo se ispovijeda neprestano skreui panju na injenicu da svoju ispovijest organizira kao roman. Oba autodijegetika naratora ostvaruju svoju ispovijest na bazi autobiografskog pisma i oba naratora ispovijest dramatiziraju ukazujui kroz promjenu fokusa iz kojeg promatraju vanjska zbivanja da se njihov identitet mijenja s promjenom okolnosti u kojim se zatiu. Te promjene u Derviu mrskaju Nurudinov identitet, da bi ga na koncu dehumanizirale, dok abo pokuava ostati vedar i moralno ist od poetka do kraja prie, kako naglaava i Selimovi, piui u Sjeanjima o Tvravi. Nurudin je pritom dervi koji prolazi nekoliko taaka svoje identitarne promjene: bezuvjetnog dogmatika koji pada u stanje sumnje, pa potom povrijeenog brata, a onda ovjeka koji se pokuava pobuniti protiv sistema, istodobno s tim i ovjeka koji zapada u stanje mrnje, zatim vlastodrca koji manipulira drutvenim sistemom i izdaje svog najboljeg prijatelja, a onda i rtve u rvnju vlasti. Sve te identitarne take natkriljuje identitet pripovjedaa koji pie zapis svoj o sebi, zapisanu muku razgovora sa samim sobom, s dalekom nadom da e se nai neko rjeenje kad raun bude sveden, ako bude u procesu pisanja kao samooptuivanja, samoisljeivanja i suenja, pokuavajui da se tokom ispisivanja vlastite ispovijesti samospozna kao udo koje nastaje i koje se mijenja, a onda da spozna i zakonitosti svijeta u stalnoj promjeni u kojoj se zatie. Pritom, jedino to transcendira njegovu egzistencijalnu situaciju jeste pisanje samo, pismo koje ostaje kao zapis moj o meni, nadvladavajui besmisao i smrti i ivota. Tu, u toj taki identitarnih mijena i skrivena je Nurudinova moralizatorska gesta. Naime, on svojom ispovijeu nastoji moralizirati drutvenu scenu i stvoriti uvjete za drutvenu katarzu. Promjene vanjskih okolnosti mijenjaju i abu. Njegov idenitet na poetku romana odreen je traumatinim ratnim iskustvom i traumom ovjeka bez porodice koja je umrla za vrijeme kuge dok je on bio na ratitu. Taj se identitet mijenja u nekog ko preko ljubavi s Tijanom pokuava da oformi svoju privatnu tvravu autonomnu u odnosu na tvravu drutvene zajednice i sistema dravne vlasti. Iz te
5 Ibd., str. 177
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KAZAZ
Evo kako to objanjava sam pisac u Sjeanjima: Krajem 1944. godine, strijeljan je u Tuzli moj najstariji brat, partizan, oficir komande Tuzlanskog vojnog podruja, presudom vojnog suda III korpusa. (Imena ne navodim, iako ih, naravno, znam; oni ne znaju, ili se ne sjeaju ta su uinili mome bratu i meni, uvjerio sam se u to nedavno kad mi je jedan od njih pruio ruku a ja je nisam prihvatio, i on je zaueno pitao neke moje prijatelje zato se to ljutim na njega?) Na afiama izlijepljenim po gradu pisalo je da je efkija Selimovi osuen na smrt strijeljanjem zato to je iz magazina GUND-a (Glavne uprave narodnih dobara) uzeo krevet, ormar, stolicu i jo neke sitinice, a tako stroga presuda je donesena, pie na objavi, zato to je okrivljeni iz poznate partizanske porodice. Tako se naa porodina privrenost revoluciji i naa zanesenost okrenula protiv nas i pretvorila nas u rtve. A taj okrivljeni, moj brat, kome su ustae odnijeli sve stvari iz stana, oekivao je svoju enu koja je sluajno ostala iva u koncentracionom logoru i trebalo je da se vrati kui.7 A ba ovaj podatak i nain na koji Selimovi u Sjeanima povezuje sluaj strijeljanja svoga brata s priom iz Dervia bacaju vano svjetlo na kontekstualnu situaciju koju roman dohvaa svojom politikom parabolom i alegorijskim tipom iskaza. Strana tragedija koja je pogodila itavu porodicu slomit e se ba na autoru Dervia i Tvrave. Jer, nepotkupljivo iskreno, veoma bolno Selimovi u Sjeanjima odmotova vlastita osjeanja nakon saznanja o strijeljanju brata povezujui ih direktno s priom iz svog glavnog romana: Kad sam uo da je efkija strijeljan, doivio sam ok. Leao sam nemoan da ita shvatim i neprestano plakao. Nakon nekoliko dana nakon toga doao mi je ofer UDB-e8 koji je moga brata odvezao na strijeljanje, i donio mi poruku mrtvog ovjeka. efkija je bio miran pred strijeljanje; rekao je pozdravi Meu, reci mu da sam nevin. Ja sam znao da je nevin, ni sudije nisu tvrdile drukije. ofer nije smio da mi kae gdje je sahranjen, pa ni danas ne znam gdje mu je grob. Taj nevjerovatan, slijepi, maloumni in bio je prekretnica u ivotu svih lanova moje porodice: svi smo osjetili da su se desile stvari koje nikad nismo mogli oekivati. I nije rije o smrti nekog od nas, na to smo bili spremni, sedmoro nas je bilo u revoluciji, ve o tako uasnoj nepravdi, bez razloga i bez smisla...9 Na ovaj nain Selimovi znaenjski spaja svoja dva djela, pri emu dokumentarno autobiografsko pismo Sjeanja postaje naknadno objanjenje romana, ak nacrt za njegovu neobiografsku interpretaciju. Ali Sjeanja direktno potvruju da je pievo iskustvo gubitka brata bilo impuls za oblikovanja fiktivnog autobiografskog iskaza Dervievog naratora, pa se nuno na toj osnovi politika parabola prizemljuje. Pieva biografija koja se uliva u atobiografski diskurs romana vee
7 8 Mea Selimovi, Sjeanja, Beograd-Sarajevo, 1990, str. 170. Radi se o veoma monoj represivnoj policijskoj strukturi koju je profilirao Titov reim koja se na najuasnije naine obraunavala s Titovim neistomiljenicima i sa svakim onim ko je na bilo koji nain proglaen sumnjivim od reima. Mea Selimovi, nav. djelo, str. 171.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KAZAZ
noslavenske zajednice ve uveliko nastupio Kiev po-etiki dokumentarizam, a vie od dvadest godina je prolo od sluaja Milovan ilas, koji je demaskirao Titov diktatorski model vlasti. Sistem, dakle, nije vie mogao kontrolirati kreativni um, a njegov model nadzora raspao se pred otrinom politikih narativa koje na drutvenu scenu donosi Kieva knjievna generacija. Iste godine kad i Meina Sjeanja u Beogradu izlazi Kieva Grobnica za Borisa Davidovia, a dvije godine kasnije as anatomije, polemika knjiga kojom je Ki raskrinkao ketmansku prirodu jugoslavenske esencijalistiki utemeljene akademske kritike. Te godine Mirko Kova u Vratima od utrobe razraunao se s titoistikom interpretacijom razlaza sa Staljinom 1948. godine i golootokom prirodom reima. Uporedne tablice politike knjievnosti pokazale bi da u kolanju drutvenih energija reim nije uspio sauvati niti jedan svoj metanrativ. Pa, ipak, u knjievnoj naraciji o staljinistikom i titoistikom teroru, politika knjievnost u tadanjoj Jugoslaviji nije titoizmu ponudila neku altrenativnu ideoloku konfiguraciju. Ona je dosljedno ostajala na narativnoj figuri pojednica koji u svom zahtjevu za slobodom postaje rtvom sistema. Kritika koja je narativne figure trebala prevoditi u poredak drutvenih diskursa, dakle i u ideoloki raster, ostajala u granicama esencijalistike intrepretacije, da bi se ispostavilo kako su to granice miloevski shvaenog ketmanskog, zarobljenog uma. Jednostavnije reeno, Sjeanja nisu potakla niti jednog akademskog ili ma kojeg drugog kritiara da izvri dekonstrukciju vladajueg modela interpretacije. Iako je ilas u Novoj klasi i Anatomiji jednog morala jo pedesetih godina dao teorijske osnove za dekonstrukciju dogmatskog titoistikog/komunistikog uma i njegovih utopijskih fantazmi, te time i mogunost kritici da iskoristi te ili neke druge liberalnije stavove za polazita u borbi za redefiniciju drutvene diskurzivne prakse i dekonstrukciju moi koja ju kontrolira. Sjeanja su stoga viestruko vana knjiga. Ona autobiografskim iskazom romansijera koji je viestruko nagraivan prokazuju logiku totalitarnog reima koji se, bez samokritike katarze, izmee u projekt tzv. liberalnog, odnosno socijalizma s humanim licem, kako su se voljeli kvalificirati jugoslavenski komunisti. Istodobno s tim, ona svjedoe o tome kako se jedna velika spisateljska figura muno osloboala sebe biveg, razarajui komunistiki mit o kontinuiranoj revoluciji, jer ona je ve odavno poela, kako istie i sam Selimovi, jesti svoju djecu, da bi u kievoj Grobnici postala krmaom koja jede svoj okot. Ali, Sjeanja, bez obzira na sve njihovo akademsko preuivanje, nisu ostala bez utjecaja na tumaenje Selimovievih romana. U aspektu onoga to Niklas Luhman naziva kvalitativnom lektirom, smatrajui da je ona omoguila pojavu individue na horizontu evropske kulture, individue koja u inu recepcije vie ne polae raun pred bilo kakvim kolektivitetom i drutvenim autoritetom, stjeui autorefencijsku svijest, Sjeanja spadaju u jednu od najvanijih autobiografskih knjiga objavljenih za vrijeme Titove Jugoslavije. Naslonjena na Selimovieve politike romane, ali i ukupnu politiku knjievnost, ona su svoje semantike potencijale realizirala u privatnim itanjima. 132 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KAZAZ
primjeru romana Alamut slovenskog pisca Vladimira Bartola, koji e uoi Drugog svjetskog rata objaviti ovaj roman kao parabolu o hitlerizmu, a u okvir te parabole stat e svaki totalitarni reim zasnovan na dogmatskom umu. Autobiografski, odnosno biografski narativ kao osnov alegorijsko-parabolikih svjetova knjievnih djela, dakle, poloen je u tradiciju politike knjievnosti u interliterarnoj junoslavenskoj zajednici. Postmodernizam e, ukidajui parabolino-alegorijski diskurs, autobiografiju i biografiju pretoiti u dokumentaristiki i pseudodokumentaristiki narativni postupak. Selimovieva Sjeanja, pak, skinula su maske parabolizacije i alegorizacije sa njegovih romana Dervi i smrt i Tvrava. A to znai da su ona predosjetila veliku promjenu poetikih paradigmi. Drukije reeno, nakon to su Andri, Selimovi, Novak, Marinkovi i drugi modernistiki romansijeri subverzivno djelovali svojim modernistikim naracijama prema titoistikom politikom umu, Ki, Peki, Kova, Zupan, pa i Dubravka Ugrei e modernistiku subverziju prevesti i postmodernistiki otpor i disidentstvo. Ali, nisu li u tom smislu Sjeanja subverziju Dervia i Tvrave takoer prevele u disidentski diskurs utemeljen na pievoj autobiografiji. Na koncu, nisu li i ona demaskirala onodobno esencijalistiku akademsku kritiku koja narativne figure nije smjela prevoditi u ideologijsku borbu unutar drutvene diskurzivne prakse. Nije li mogue na osnovu toga postaviti pitanje o odgovornosti kritike za neuspjelu liberalizaciju diskurzivne prakse u titoizmu i postitoistikom periodu Socijalistike federativne republike Jugoslavije. Nije li esencijalistika kritika svojim univerzaliziranjem knjievnosti i podravanjem ideje njene autonomije napravila, to bi rekao Vaclav Havel, Berlinski zid izmeu knjievnosti i politike, pervertirajui ideju autonomije knjievnosti. Nije li ona, nadalje, omoguila politici da stekne autonomiju u odnosu na knjievnost. Bez ansi da se oslobodi svojih postulata o imanentnoj interpretaciji, ona je politiki diskurs prihvatila kao svoju metarazinu koju nije smjela dovesti u pitanje, a ideologiju kao raster unutar kojeg se kretala. Titoizam i soc-marksizam postali su njeno transcendentalno oznaeno, a svaka polemika nije mogla biti drugaije tretirana do sukob u okviru istog ideolokog polja. Drugaije reeno, njena dvostruka transmigracija unutar puleovskog koncepta saivljavanja kritiara i teksta, gdje jednom transmigrira jezik kritike u jezik poezije, a drugi put u interpretaciji kao susretu lijepih dua kritiareva u duu pjesnika, bila je zapravo transmigracija odgovornosti u kojoj je kritiareva odgovornosti za slobodu unutar drutvenog diskurzivnog polja transmigrirala u odgovornost ideologije za tu slobodu. Nasuprot ovoj kritici, ona nacionalistiki postulirana, ona koja je slijedila osi-Araliin model nacionalnog kvazihistorijskog romana, kojemu je cilj da s nacionalistikog stajalita revidira komunistiku interpretaciju povijesti, dovela je drutvenu diskurzivnu praksu u situaciju da jedina ideoloka alternativa titoizmu-socmarksizmu postane krvoloni nacionalizam. Iz te manihejske matrice esencijalistika kritika se izmakla, preputajui totalitarnim ideologijama nacionalizma i titoizma ekskluzivno pravo da se jedino one bore za prevlast u tumaenje individualne i kolektivne slobode na drutvenoj sceni. Pobjednik je krvavo 134 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
REMEMBERINGS AS DOCUMANTARY FRAMEWORK OF POLITICAL PARABLE IN DERVISH AND THE DEATH AND THE FORTRESS BY MEA SELIMOVI Enver Kazaz Summary
If we connect Mea Selimovis Memoirs (Sjeanja) to his two main novels (Dervi i smrt and Tvrava), what transpires is a modernist model of the transposition of some elements of the authors biography into the autobiographical, confessional narratives of the two novels narrators. On this basis the discourse of Sjeanja allows us not only to observe the device of the novelistic transposition as the model of the inscription of the authors biographical and social experience into the novels political parable and allegorical narration, but also to see that behind the novels concept of offering a universal human story perhaps lies a subversive critique of Titos regime. This allows the possibility of the deconstruction of the essentialist type of criticism of Selimovis opus, as well as of establishing a new type of distinction (within the South Slav interliterary community) between the
4/20/11 1:15 PM
KAZAZ
modernist political novel (which is sceptical towards the ruling ideology) and the postmodern one (which takes up a dissident position in relation to it). The questioning of the revolution and its purpose and meaning, as well as the very idea of it, in the modernist novel, in the postmodern one becomes a distopian view of the revolution and of every idea of revolutionary change. At the same time, connecting Nurudins and abos fictional autobiographical narration with Selimovis own autobiographical narration in Sjeanja reveals the full plurality of functions of the inscription of the authors biography into political parables in his novels. Sjeanja, in the context of their publication, reveal close relations with the documentaristic, fictional/factional autobiographical narratives in Kis short stories and novels, Pekis Godine koje su pojeli skakavci, as well as Kovas and Zupans novels. They also reveal how the essentialist interpretations of Selimovis work in the Socialist Yugoslavia swept aside its subversiveness towards Titoism, and simply reproduced Socialist-Marxist ideology and the Titoist model of political dictatorship. Essentialist interpretations of the two main Selimovis novels survived the end of Titoism and socialism, and in these post-conflict times they re-enact nationalistic ideologies in Serbocentric and Bosniakocentric readings of these novels. Keywords: Mea Selimovi, Dervish and the death, The Fortress, modernist scepticism, political parable, autobiography, biography, essentialist criticism, postmodern and modernist political novel, Titoism, nationalism, modernist transposition, ideology.
4/20/11 1:15 PM
Kanonska vrijednost kao iva tradicija: Knjievno djelo M. Selimovia, S. Kulenovia i D. Suia*
1
togodinjice roenja Mee Selimovia (Tuzla, 1910. Beograd, 1982.) i Skendera Kulenovia (Bosanski Petrovac, 1910. Beograd, 1978.), ba kao i osamdesetpetogodinjica roenja Dervia Suia (Vlasenica, 1925. Sarajevo, 1990.), jesu istinski vani jubilarni trenuci prisjeanja itave jedne knjievnosti i kulture, pa su, otud, i one take knjievno-kulturalne sadanjosti iz kojih se, pogledom unatrag, otvara mogunost i za retrospektivni, knjievnohistorijski usmjeren osvrt na cjelinu knjievnog rada ovih triju pisaca danas, istina, ostvaren tek na prigodan, svearski nain. Tad, ukupno i Selimovievo, i Kulenovievo, i Suievo knjievno djelo ukazuje se, prije svega, kao nesporna kanonska vrijednost kako bonjake, tako i ukupne bosanskohercegovake knjievnosti, ali i cjeline (srednjo)junoslavenske interliterarne zajednice uope, pri emu su pozicije knjievnih opusa ovih triju autora unutar ovdanjeg knjievnog kanona najmanje dvostruko odreene: i njihovim neupitnim imanentnim literarno-estetskim vrijednostima, ali to, takoer, treba uzeti u obzir i posebno elaborirati i knjievnohistorijski definiranim njihovim ulogama u procesima institucionaliziranja te kanoniziranja domae knjievne prakse te njezine povijesti. Svoje prestine i, vrlo vjerovatno, najizrazitije pozicije u ukupnosti domaeg knjievnog kanona knjievni opusi M. Selimovia, S. Kulenovia i D. Suia
* Tekst predstavlja uvodno plenarno izlaganje na Meunarodnoj naunoj konferenciji Sarajevski filoloki susreti I: Kanonska vrijednost kao iva tradicija (M. Selimovi, S. Kulenovi i D. Sui), organizatori: Bosansko filoloko drutvo i Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 9. i 10. 12. 2010.
1.
4/20/11 1:15 PM
KODRI
duguju, pritom, u prvom redu injenici da knjievni rad svakog od ovih triju autora na vaan, iako ne i uvijek isti nain obiljeava ono to su savremeni povijesnorazvojni procesi i pojave i bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti kao cjeline: u samim svojim poecima, uoi, tokom ili neposredno nakon Drugog svjetskog rata, u tad karakteristinom maniru Selimovi, Kulenovi i Sui najee tek suuestvuju u povijesnorazvojnim procesima i pojavama ovih dviju literatura, dok u svojim zrelim fazama, svojim jakim pozicijama, knjievni opusi svakog ovih triju pisaca presudno odreuje i bonjaku i bosanskohercegovaku knjievnost, ba kao i junoslavensku knjievnu praksu uope, pri emu domau knjievnost uvode ili su u stanju uvesti u jo ire, evropske i svjetske knjievne okvire, a to nije, dakle, sluaj samo kod M. Selimovia, u irem kontekstu vjerovatno najpoznatijeg autora iz ovog izrazito vanog ovdanjeg knjievnog niza. Ovakvo to, uostalom, bit e i jedan od razloga i za, izmeu ostalog, to da, naroito poev od sedamdesetih godina 20. st., odnosno od, naime, vremena poetaka pune afirmacije ideje i bosanskohercegovake i bonjake knjievnosti, knjievno djelo svakog od ovih triju pisaca zajedno s knjievnim radom drugih ovdanjih kanonski istaknutih autora, kakvi su jo i, prije svih, Ivo Andri te Mak Dizdar postane i jedan od vanih argumenata u korist ideje zvaninog priznavanja i institucionalnog etabliranja najprije bosanskohercegovake, a potom i bonjake knjievnosti kao takve, a to je, konano, dodatna osnova na kojoj se temelji izrazito visoka kanonska vrijednost i Selimovievog, i Kulenovievog, i Suievog knjievnog djela. U takvoj situaciji, knjievni rad M. Selimovia, S. Kulenovia i D. Suia zadobiva vanost i sam po sebi, ali i po tome to osobenom povratnom spregom osvjetljava gotovo cjelokupnu dotad uglavnom marginaliziranu i sve donedavno ak i vlastitog imena lienu bonjaku te bosanskohercegovaku knjievno-kulturalnu povijest, zbog ega visoki poloaj knjievnih opusa ovih triju autora unutar i bonjakog i bosanskohercegovakog knjievnog kanona i jeste odreen kako njihovim imanentnim literarno-estetskim vrijednostima, tako i knjievnohistorijski definiranim njihovim ulogama u procesima institucionaliziranja te kanoniziranja domae knjievne prakse te njezine povijesti. Otud, konano, Selimovievo, Kulenovievo i Suievo knjievno djelo, zajedno s knjievnim djelom drugih izrazitih kanonskih autora ovdanje knjievne prakse, predstavlja i neka od kljunih mjesta imanentnog konstituiranja literarnih identiteta bonjake te bosanskohercegovake knjievnosti, ali je i bitan medij kulturalnog konstruiranja kolektivnih identiteta zajednice(a) koje(ih) se najneposrednije tie. A sve ovo zajedno knjievni rad i M. Selimovia, i S. Kulenovia, i D. Suia ini, pored svega drugog, i osobenom ivom tradicijom, i to kako bonjakom, tako i bosanskohercegovakom, ba kao i junoslavenskom te jo irom, a to, meutim, nipoto ne podrazumijeva mitski nedodirljiv niti bilo kakav drugi sakrosanktni poloaj bilo kojeg od ovih triju pisaca i njegovog djela, ve naprotiv ba kao i nuna otvorenost, neiskljuivost i viestrukost bilo bonjakog, bilo bosanskohercegovakog knjienog kanona, na emu uvijek treba insistirati neminovno poziva na dijalog umjesto monologa, na polifoniju umjesto monofonije, odnosno na pluralnost umjesto singularnosti. 138 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KODRI
onizma, pa do, konano, poetika tzv. socijalne literature i knjievnosti NOB-a), samo e potvrditi meuzavisnost knjievnog opusa i ovog autora i irih, a vrlo sloenih i esto atipinih knjievnopovijesnih procesa i pojava savremene bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti, istovremeno ukazujui na jo jedan nain i na njegovu s vremenom sve znaajniju i, konano, jednu od kljunih uloga u konstituiranju onog to je savremeno stanje u ovim dvjema junoslavenskim literaturama, ba kao i na osobenosti ovih dviju knjievnosti u irem kontekstu (srednjo)junoslavenske interliterarne zajednice. Slian je sluaj i kod M. Selimovia te D. Suia, iji je knjievni rad takoer isprva skroman. On je, dakle, dio neposredno nakon Drugog svjetskog rata uobiajene jugoslavenske socrealistike knjievne prakse, a to je onaj okvir u ijem maniru nastaju prvi Selimovievi knjievni tekstovi pripovijetke Pjesma u oluji (1946), Uvrijeeni ovjek (1947), Jedna eta e ostati (1947) te Sin (1949), odnosno autorova prva pripovjedaka zbirka Prva eta (1950), ba kao i prvi Suievi knjievni radovi partizanski dnevnik S proleterima (1950), pripovijest Jabuani (1950) i kratki roman Mome iz Vrgorca (1953), i kod jednog i kod drugog pisca sve redom knjievni tekstovi koji se najee ni po emu nee bitnije izdvajati u odnosu na ukupnost knjievno-kulturalnog konteksta u kojem se javljaju. Pritom, ba kao i kod Kulenovia u revolucionarnom dobu, ova, inicijalna faza u razvoju Selimovievog te Suievog knjievnog djela tipoloki pripada prosvjetiteljskom ili assmannovski shvaenom kanonskom kulturalno-poetikom makromodelu, i u znaku je manje ili vie strogo ideoloki zadatih ili barem drutveno potenciranih i preferiranih okvira knjievnog rada i uope ideoloki posredno ili neposredno proskribirane funkcionalizacije i upotrebe (zloupotrebe) knjievnosti i kulture, a kad cjelokupnu knjievnu praksu obiljeava, izmeu ostalog, ideoloki nalog da pisac djeluje (i) kao ininjer ljudskih dua, a knjievnost kao slukinja ideologije, a zapravo ona situacija kad knjievni tekst funkcionira prije svega u slubi Revolucije, konstituirajui se prvenstveno kao mjesto sjeanja herojske ratne prolosti te kao memorijski poticaj za poratnu izgradnju svijetle socijalistike budunosti. Pa ipak, kod sva tri autora, i u njihovom socrealistikom knjievnom radu s vremenom e se javljati elementi koji e ih najee isprva oprezno, a kasnije sve vidljivije odvajati od zadate matrice socrealistike knjievne prakse, kako e to, barem djelomice, biti sluaj i potkraj Suievog Mometa iz Vrgorca ili, pak, u pojedinim, sve vie individualistiki usmjerenim pripovijetkama M. Selimovia, poput tek primjera radi due pripovijetke Tua zemlja (1951), a posebno u satirikoj komediji Djelidba (1947) S. Kulenovia, dramskom tekstu ija je praizvedba u Narodnom pozoriu u Sarajevu (1948) zavrila zabranom igranja ovog teatarskog komada, pretvorivi se tako u prvi vei javni politiko-ideoloki skandal u bosanskohercegovakom knjievno-kulturalnom prostoru u vremenu neposredno nakon Drugog svjetskog rata.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KODRI
pokazati kao presudan po kasnija zbivanja i u Selimovievu knjievnom djelu, ali i u savremenoj bonjakoj te bosanskohercegovakoj knjievnosti uope. 4. Ono to, s obzirom na tad aktuelni trenutak i njegovu ukupnu poetiku kulture, nije moglo poi za rukom S. Kulenoviu s Djelidbom uspjelo se, dakle, ostvariti u prvim romanima M. Selimovia i D. Suia, pisaca koji su upravo u vremenu poratnog predmodernizma poeli izgraivati osnovne konture svojih prepoznatljivih autorskih knjievnih rukopisa, ime, meutim, nisu mijenjali samo oblija vlastitog knjievnog djela, ve i cjelinu horizonta poratne bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti. Upravo i zato, ukupna bonjaka i bosanskohercegovaka knjievna praksa od ovog trenutka, iako na sasvim nov, savremen nain, poela se vraati nekim od najkarakteristinijih svojih obiljeja, pa tako i sloenijoj psihologizaciji te, posebno, izraenoj poetizaciji pripovjednog teksta, koji sad ponovo postaje orijentiran ne prvenstveno ka raznolikosti partikularne povijesne ili savremene vanjske, dogaajne pojavnosti ve, naprotiv, prije svega ka univerzalnoj, svevremenoj ovjekovoj, opeljudskoj nutrini, intimi i privatnosti, unutranjim mukama i lomovima te dramama i traumama pojedinca a ne zajednice, a zapravo ka itavom jednom unutranjem svijetu individualne egzistencije, u kojem prvenstvena i ak jedina istinski bitna pojavnost postaje ono doivljajno i misaono. Odavde e, uostalom, i proizai ona kasnije amblematina selimovievska, ali i, jednako tako, kulenovievska te suievska lirska meditativnost i produhovljena esejistinost, odnosno naroiti psiholoko-poetski karakter prepoznatljivih knjievnih rukopisa sva tri ova autora, a potom i velikog broja drugih autora i autorica savremene bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti. Sve ovo, konano, knjievne opuse M. Selimovia, S. Kulenovia i D. Suia vodit e ka njihovim vrhuncima, koji se ostvaruju u okvirima poratnog modernizma, najee onog sa sad ve cjelovito uoblienim egzistencijalistikim poetikim utemeljenjem, a zapravo u onom kontekstu koji je, naravno, i dalje artistiki, ali je ovaj put ve nesporno vezan za iznova assmannovski definirani postkanonski kulturalno-poetiki makromodel, to, inae, svojevrsno zlatno doba i bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti uope. Njega e upravo obiljeavati oita dominacija individualne, ali i sve ee i sve upadljivije kulturalne, ba kao i metakulturalne perspektive u knjievnom motrenju svijeta i ivota, pa ovakvo to, takoer, jeste i onaj trenutak kad se u bonjakoj te bosanskohercegovakoj knjievnosti tradicionalno prisutna pria o prolosti i njihova okrenutost tradiciji u cijelosti konstituiraju i kao osobeni bosanski tekst ovih dviju literatura, u kojem za ove dvije knjievnosti inae karakteristini smisao za prolost, a posebno povijesna pripovijest, postaju prvenstveno metafore sad do samog kraja univerzalizirane prie o ovjekove situaciji i ljudskoj sudbini, a to, meutim, ne ponitava ono to je ovdje inae vrlo vaan osobeni identitarni autorefleksivni diskurz knjievne prakse, ve ga, naprotiv, do kraja esencijalizira i tako 142 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
ada bi kojim sluajem postojala neka virtualna Bosanska akademija znanosti i umjetnosti (BAZU), onda bi u njoj jedno od najzaslunijih mjesta pripadalo i Muhsinu Rizviu (Mostar 14. 4. 1930. Sarajevo 9. 6. 1994.), knjievnom historiaru, kritiaru, univerzitetskome profesoru, polihistoriku. U takvoj jednoj virtualnoj znanstvenoj konstelaciji danas bismo se prisjeali njegovog lika i djela u akademijskome jubilarnom kontekstu. No, u ANUBiH za Muhsina Rizvia i za mnoge druge bosanske znanstvenike i intelektualce, naalost, nije bilo mjesta. Ipak, dat u sebi za pravo da u ime ove proklamirane akademske virtualnosti, makar u njoj bilo i puno gorke ironije oslovljavam prof. dr. Muhsina Rizvia kao akademika, podrazumijevajui pritom najplemenitije znaenje ove rijei i ove znanstvene i ljudske titule i asti. Jedan takav astan ovjek to sigurno zasluuje u punome kapacitetu. Akademik Muhsin Rizvi roen je 14. aprila 1930. godine u Mostaru, i po oevoj porodinoj lozi potjee iz ugledne bonjake alimske porodice koja svoje porijeklo vue iz okolice Konjica, dok po majinoj lozi potjee iz sarajevske porodice Musakadi. Otac mu je bio veoma cijenjeni kaligraf, a Muhsinov brat Ismet bio je uveni bosanski akvarelist. Muhsin Rizvi zavrio je sarajevsku Prvu gimnaziju i jo kao gimnazijalac poeo je suraivati u asopisu Novi Behar, aljui urednitvu prie za najmlae, te ga u tome smislu moemo tretirati i kao djeijeg pisca. U Bibliografiji Novog Behara (Sarajevo, 2007., priredila Azra Kantardi) zabiljeeno je 13 kratkih pria za djecu Muhsina Rizvia, mlaahnoga sarajevskog gimnazijalca koji je revnosno suraivao u Novome Beharu tokom 1944. godine kao etrnaestogodinji djeak. Tada je vjerovatno i nastala Muhsinova ljubav i interesovanje za bosansku asopisnu produkciju, to e kasnije rezultirati i njegovim magistarskim radom o kritici u Bosanskoj vili i knjievnohistorijskom monografijom o 144 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
DANKO
Mauranievog epa Smrt Smail-age engia, tumaei ova djela u kljuu Jausove teorije recepcije. U znamenitoj biblioteci Kulturno nasljee BiH obradio je gotovo sve znaajnije bonjake pisce iz austrougarskog i meuratnog perioda (Baagi, Mulabdi, Osman-Aziz, H. Humo), a napisao je i niz briljantnih studija i eseja o usmenoj knjievnosti, knjievnosti Bonjaka na orijentalnim jezicima, alhamijado literaturi, bosanskim krajinikim pismima, kao i o piscima i knjievnim kritiarima iz 20. stoljea (o M. Begiu, E. Durakoviu, M. Selimoviu, N. Idrizoviu, N. Ibriimoviu i dr.). Muhsin Rizvi bio je jedan od najzaslunijih ljudi za obnovu Preporoda, Merhameta, asopisa Ogledalo, a do zadnjega dana svoga ivota bio je angairan na poslovima redovnog profesora na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je koncem 1970-ih godina uveo nastavni kolegij iz bh. knjievnosti. Kao predava i nastavnik gostovao je na brojnim fakultetima, interuniverzitetskim centrima i slavistikim seminarima u bivoj Jugoslaviji (u Beogradu, Zagrebu, Zadru, Dubrovniku, Skoplju, Novom Sadu), a sudjelovao je i na brojnim naunim skupovima u Jugoslaviji i u inozemstvu (Sofija, Istanbul). Takoer, bio je urednik i autor tekstova za nekolike bh. i exYu enciklopedije i leksikone pisaca, kao i suradnik u gotovo svim relevantnim knjievnokritikim i kulturnim asopisima u BiH i exJugoslaviji (Godinjak Instituta za knjievnost u Sarajevu, Izraz, Odijek, ivot, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Prilozi za orijentalnu filologiju i dr.). Muhsin Rizvi dobitnik je i uglednih nagrada za znanstvenoistraivaki i drutveni rad: Nagrada 27. juli, Nagrada Veselin Maslea, ali je, unato tim opim priznanjima, zadugo bio na meti brojnih kritiara, to e na neki nain i obiljeiti znaajan dio njegove znanstvene karijere. O njegovim nagraenim knjigama pisane su ak i kontra-knjige (Stania Tutnjevi: Knjievne krivice i osvete), organizirani nauni skupovi, a posebno je napadana i njegova knjiga o Andriu; u kritikim tekstovima koji nerijetko nisu bili lieni malicioznosti i pamfletizma. No, usprkos svim tim osporavanjima, Rizvievo znanstveno-kritiko djelo i danas je aktualno i ivo, i, naravno, otvoreno za dalja kritika iitavanja i (re)valorizacije. To uistinu monumentalno ivotno i stvaralako djelo apsolutno zasluuje da se danas neki virtualni Institut za prouavanje knjievnosti u BiH nazove Muhsin Rizvi. Tako smo se vratili na poetak ovoga prigodnog teksta: virtualni akademik zasluio je virtualni Institut. Da li e nekada ta nebeska virtualnost moda prei u ovozemaljsku stvarnost svakako ne ovisi o Muhsinu Rizviu. O njemu sada govore i svjedoe iskljuivo njegova djela, a mi moemo samo da mu odamo dunu poast u duhu one maksime po kojoj ivima dugujemo samo istinu, a mrtvima samo poast. Na kraju, spomenimo jo i to: mezar Muhsina Rizvia stoji u haremu Ferhadije damije u Sarajevu, pokraj mezara Muhsinovih prijatelja, knjievnika Alije Isakovia i slikara Ibrahima Ljubovia. Nije li, moda, harem Ferhadije damije i mezarluk virtualnih bonjakih akademika?! 146 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
...jer svako pisanje o sebi, i u ivotu, i u knjievnosti, pisanje je drugima, svaki dnevnik je pota, pisac uvijek nudi svoj ivot drugim ljudima, a drugim piscima nudi i svoj knjievni ivot. (Tvrtko Kulenovi)
vojom prvom knjigom pripovjedaka Vrtovi sirotog Halimije (1979) Nijaz Alispahi (Kozluk, 1940.) ukljuio se u bujini tok bonjake pripovjedne proze koja je 70-ih godina XX stoljea propulzivno dosezala svoje artistike visove u fascinantnim pripovjedakim ostvarenjima kao to su, izmeu ostalih, bile zbirke amila Sijaria (Na putu putnici, 1970., Kad djevojka spava, to je kao da miriu jabuke, 1973., Francuski pamuk, 1980.), Nedada Ibriimovia (Prie, 1972.), Muhameda Kondia (No nema svjedoka, 1979.), Zaima Azemovia (Zlatna i gladna brda, 1972.), Ise Kalaa (ejtansko groblje, 1978.), Zuvdije Hodia (Gluva zvona, 1973.), Irfana Horozovia (Talhe ili edrvanski vrt, 1972., Salon gluhonijemih krojaica, 1979.), Skendera Kulenovia (Gromovo ule, 1975.), Alije Isakovia (Taj ovjek, 1975.), Rusmira Mahmutehajia Krhkost, 1977.)... Vrtovi sirotog Halimije po svojoj su narativnoj sri potpuno urasli u tkivo tadanje bonjake pripovjedne proze koju su snano obiljeavala tri naratoloka momenta: prvo, problematiziranje prie i njenog autora; drugo, koritenje legende kao mistinog, opeljudskog stratuma svekolikog ovjekovog bitisanja i iskustva; i tree, opsjednutost refleksijama o smrti i umiranju na nain orijentalnih mistika (dervia)1. Sav uronjen u derviku kontemplaciju ve samim naslovima
Ova e tri momenta prvi detektirati Radovan Vukovi u studiji o prozi amila Sijaria. V. o tome u knjizi Problemi, pisci, dela, Sarajevo, 1974., str. 73-91.
4/20/11 1:15 PM
DANKO
svojih mistino-refleksivnih pria (Zapis o tome kako je Bosna udna zemlja i kako je siroti pjesnik ahmanija platio glavom, Mejit, Azrail, Drvo nad grobom i dr.), Alispahi je sugerirao Veliku Priu ovjekova mortaliteta, bosanski memento mori proet tunom dramatikom ovjekove zemne tronosti i dunjaluke prolaznosti s kojima se u potpunoj duhovnoj sabranosti, u mistikome soivu mire dervii i siroti pjesnici, poput Boijega pravednika ahmanije kojeg je nekriva i neduna posjekla sablja silnikoga bimbae Karamuidage. No, umjesto jeda, ili hirovite elje za osvetom, siroti e ahmanija glasom transcendentalnog pripovjedaa tek izustiti tihi vapaj nad krhkom i ranjivom ljudskom sudbinom i zaricat e svoj lament do neba, kao da ponavlja davno izgovorene i zapisane rijei sarajevskog ejha Mejlije: Ah, alosti! Nikad se ne zna kome e i u kom trenu punuti vjetar smrtni I kad je za koga aa smrti prelivena.2 Alispahieva mistino-refleksivna, dervika proza potpuno je osloboena od bilo kakvoga materijalizma; njezina je tvarnost i na tematskoj i na formativnoj ravni isto transcendentalna, sva pretoena u volebni fluid rijei i u zapodijevanje prie u kojoj se krije zapreteni i vrhunaravni smisao ovjekovog bitisanja i njegovog pojedinanog jastva. To e najbolje posvjedoiti sam Halimija: Prie nam jesu mrak to se svijetom valja, ali nisu iste. Ja svoj mrak svijetlim mislima rastjerujem. Priom zarumenjujem prostrani nebeski svod i snudena lica oko sebe.3 Pria Vrtovi sirotog Halimije nosea je i ishodina pria cijele istoimene knjige, ifrirani ulaz u njezine skrivene i sloene narativne svjetove (ume) zgusnute i zbrane u borhesovski zamreni Labirint iz kojega itatelj i stvarno i simboliki treba izai. Simbol vrta (kao prostora koji se rava u svim mogue zamislivim pravcima ) nije samo puki naratoloki rekvizit pozajmljen iz Borhesove radionice pria ve je u Alispahievoj prialakoj optici on mnogo vie potvrda pieve teorijske osvijetenosti i znak njegovog uronua u onu pripovjedaku tradiciju koju e u bonjakoj prozi otvoriti prekretniki vano djelo bosanskoga magijskog realizma Talhe ili edrvanski vrt Irfana Horozovia. No, dok Horozovieve vrtne staze vode u sjetu djetinjstva (M. Stoji), vrtovi sirotog Halimije vode itatelja u mistike prostore Knjige, pa su tako Alispahievi vrtovi zapravo metafora Biblioteke (uvijek borhesovski shvaene kao jedne te iste Velike Knjige), odnosno oni su metafora Jezika unutar kojega se putem prie zbraja, rekonstruira, otkriva i osmiljava cjelokupna ljudska egzistencija.
2 V. priu Zapis o tome kako je Bosna udna zemlja i kako je siroti pjesnik ahmanija platio glavom, u knjizi: Vrtovi sirotog Halimije, Sarajevo, 1979., str. 6. U daljem tekstu vidjeti pod: Vrtovi. Inae, Alispahieva intertekstualna veza s mistikim pjesnitvom bosanskih dervia koji su pisali na orijentalnim jezicima je oita. Razmatranje takvih intertekstualnih i interkulturalnih veza sa orijentalnim pjesnitvom moe biti predmetom posebne kritike studije, ili ak magistarske radnje, odn. disertacije. V. Vrtovi, str.8.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
DANKO
Halimija je dervi (a zato ne rei: i bogumil, pataren) koji heretiki pie srcem iz koga istie ljubiasta svjetlost-rijeka i pie knjigu-vrt u prostransvu nebeskom u kojemu e uivati budui itatelji, jer svaki list te zamiljene knjige predstavlja jedan volebni vrt s ruama i pticama (opet kao znakovi narativne i estetske utopije). Dok se Selimoviev dervi Ahmed Nurudin kobno i bolno suoava s izgubljenom vjerom i sve izglednijim nitavilom i besmislom vlastitog postojanja, Alispahiev dervi Halimija nema to niti izgubiti, njegova je ljudska pozicija primordijalno tragina (krivnja bez krivnje), jer je on od samoga poetka skeptik, heretik, nesretan ovjek ophrvan slutnjama vlastitoga duhovnog klonua, ali mu upravo ta fatumski zadana ivotna nesrea i okrutnost ivotnoga kruga daje privilegiju i omoguava in estetskoga djelovanja prianja pria, to e ga neminovno odvesti do sizifovski iskazanog paradoksa vlastitoga bitka: Biti nesretan u ivotu istovremeno znai i biti sretan u umjetnosti (prianju). Dakle, ukletost i udesnost egzistencijalnoga ravna je srei i mogunostima estetskoga ispoljavanja (osmiljavanja). Otuda paradoksalno atribuiranje Halimijino kao sirotoga siromatvo egzistencije omoguava bogatstvo duha i estetike: Tako mlim ja siroti Halimija, i vjerujem da sam u pravu. Tako mlim i ispredam prie svakojakih rijei. U prii mi se esto pomrsi nit. Ne mirim se s tim. Tragam, i sretan sam kad naem izgubljeno, razmrsim, zamreno, uhvatim neuhvatljivo, zadovoljan to se igra nikad ne zavrava. I dobro je to je tako.7 Na ovome mjestu otkriva se i drugi pripovjedaki kanon u koji je utkana Alispahieva pria to je Andri i njegova hiperestetska ideja o umjetnosti koja spaava i nadilazi egzistenciju (kao u noveli Aska i vuk koja je pria na tragu 1001 noi). Alispahiev Halimija je prozni sabrat i Sijarievom Dimiru Tuhovcu, jer su obojica uklesani u egzistencijalistiki mit o Sizifu koji u guranju kamena nalazi glavni smisao, a ne u dolasku na krajnji cilj na vrhu brda. Ovaj egzistencijalistiki uklon posebno je vaan za Alispahievu poetiku, jer pria o Halimiji nije vie samo mistiko-refleksivna pria nego i egzistencijalistiko-aktivistika skaza. Slian narativni postupak primjeujemo i u pripovijeci Mejit, koja asocira na Andrievu novelu Smrt u Sinanovoj tekiji, naroito po koncu same prie, budui da su i jedna i druga pria kondenzirane u paradoks o besmislu ivljenja i umiranja, jer i jedno i drugo ostaju vjeitom zagonetkom, ba kao i samrtniki hropac Aga-dede iz Dobora, nad ijom se agonijom udio i duhovno propitivao Ibrahim, sin irbega Muratagia iz Jakea. Smrt kao gorko ironijsko osmiljenje ovjekovog ivljenja gotovo da je opsesivna tema Alispahieve knjige Vrtovi sirotog Halimije, (isto kao i njegove druge knjige Sihirbaz), jer je svaka pria u njoj, zapravo, pria o ivotu i smrti koji se meusobno potiru i zaotravaju do krajnjega paroksizma (Mejit, ejtanska pria,
Isto, str. 9.
4/20/11 1:15 PM
8 9
Isto, str. 21. Rije je o sljedeim dramama: Irfan Horozovi: Soba, eremet, Safet Plakalo: Vrh, Feniks je sagorio uzalud, Nasiha Kapidi-Hadi: Glas djetinjstva, Ahmet Obradovi: Ljudi s juga, Alija Isakovi: Hasanaginica, Dervi Sui: Veliki vezir, Sead Trhulj: Tamo kud je otiao drug imun, Nedad Ibriimovi: Karabeg, Fadil Hadi: Gospoda i drugovi, Abdulah Sidran: Djeija bolest:otac na slubenom putu, Devad Karahasan: Kralju ipak ne svia se gluma, Zlatko Topi: Kolaps.
4/20/11 1:15 PM
DANKO
Alispahiev Zmaj od Bosne tragiki je junak koji nosi u sebi usud onih Suievih Bonjaka to su oduvijek snatrili o slobodi i bivali sitan kusur u krvavim obraunima velikih sila. Tragizam Zmajev bio je u njegovome unutarnjem raskolu, odnosno rascjepu, kako je to dobro imenovao hrvatski kazalini kritiar Dalibor Foreti. Meutim, ovaj e kazalini i dramski kritiar pogreno shvatiti Alispahievu ideju o Zmajevome rascjepu, pa e gotovo diskvalificirati temeljnu dramaturku ideju Alispahieve drame o Husein-kapetanu: Teko je rei da li je on (misli se na rascjep u junaku, op. M.D.) Alispahiu promaknuo nehotice, u odanosti povijesnim podacima kojima se u gradnji drame precizno slui, ili je on rezultat voljnoga dramskog htijenja: bilo kako bilo njegov Zmaj od Bosne pokazan je, unato svoj pozitivnosti, i kao politiki prilino nepismen ovjek, koji se, uza svu svoju inteligenciju i obrazovanje, sasvim budalasto uputa u pobunu, iji je ishod ve gotovo unaprijed poznat, vukui sa sobom u propast masu zavedenih ljudi.10 Uvidjevi sasvim lucidno rascjep u junaku, Foreti, naalost, nije mogao shvatiti dubinu i sutinu Zmajeve tragedije, jer ta tragedija ne izvire primarno iz junakove linosti (prijekog karaktera i politike nedozrelosti), ve iz itavog spleta povijesnih okolnosti i iz usuda zemlje Bosne, kojoj je junak Husein-kapetan epidermalno pripadao. Tragedija pojedinca nuno proizlazi iz tragedije zemlje, pa se moe kazati da je Alispahieva drama Zmaj od Bosne prije svega autohtona drama bosanskoga tragizma, istog onog povijesnog fatuma u kojemu su skonali antijunaci kakvi su bili Hadi Lojo, erzelez Alija, Kaimija, Ilhamija, Budalina Tale... Alispahiev Zmaj od Bosne je antijunak, sputen iz mitskih visina u surovu i nesklonu svakodnevicu, on je metafora bosanske povijesti, a nikako njezin ideoloki simbol, kako je to mislio Dalibor Foreti u svojoj kritikoj diskvalifikaciji Alispahievog dramskog teksta. Ipak, Alispahiev Zmaj od Bosne nije lien svoje humane aure i njegov tragiki pathos stalno je naglaen, jer ovaj tragiki antijunak ne ali dati i vlastitu glavu zarad ostvarenja viega cilja, a to je uzviena ideja o domovini i njezinoj uenoj samostojnosti stalno ugroenoj na vjetrometini povijesnih zbivanja. Zato e Husein-kapetan radije prihvatiti da bude zadavljen na Stambolskome dvoru nego da bude na elu sultanove vojske, pa e, istina patetiki ( u stilu junaka iz dramskoga fragmenta Alipaa Safvet-bega Baagia), odbrusiti kamengradskom beglerbegu Sejfudinu efendiji: Da Bosnu zaboravim! Da se bijem za sultana i vodim vojsku protiv koje sam ratovao? Da obuem uniformu nizamskog vojskovoe? Ja... Gradaevi! Nikad! Dok je u drami Zmaj od Bosne povijesne fakte tretirao kao mizanscen za linu dramu glavnoga junaka, tvorei tako jednu vrstu novohistorijske drame, u svojoj
10 V. Dalibor Foreti: Rascjep u junaku, u knjizi: Nijaz Alispahi: Zmaj od Bosne, Sarajevo, 1989., str. 100.
4/20/11 1:15 PM
11 V. Gordana Muzaferija: Predgovor za Antologiju bh. drame XX vijeka (Priredili: Gordana Muzaferija, Vojislav Vujanovi, Fahrudin Rizvanbegovi), Sarajevo, 2000., str. 15.
4/20/11 1:15 PM
DANKO
Kazivai u dijalokom prijepletu govore baladu i oni donose dah starine dajui metafiziku dimenziju zbivanjima koja slijede, kao pri antikim inscenacijama mita, a Pehlivani komentiraju njihovu priu iz aspekta savremenog ovjeka i unose komika olakanja u tragini ton baladeskne grae.12 Prolog je tako u Alispahievom dramskom tekstu preuzeo funkciju pseudokatarzinog komentara, ali i uspjenog dramaturkog rjeenja da se prezentira uveni poetak narodne balade (slavenska antiteza). U tome smislu proloki govor Kazivaa i Pehlivana predstavlja metatekst jedne stilske figure, to je, uistinu, jedinstven dramaturki postupak u cjelokupnoj bh. dramaturgiji. Paljivom inter i metatekstualnom analizom Hasanaginice kao finalnoga teksta uvidjet emo da je Alispahi vjeto kombinirao vie varijanata usmenobaladesknog arheteksta, vrei transformaciju i transkodiranje poetskog u dramski tekst, ali je pritom i sam teio poetskoj realizaciji vlastitoga dramskog diskursa, pa s pravom ovu dramu moemo oznaiti kao postmodernistiku poetsku dramu, to e Nijazu Alispahiu kasnije omoguiti da napie i libreto Hasanaginica, drugi libreto u bonjakoj knjievnosti nakon Morene Ahmeda Muradbegovia, pisca kojeg bismo takoer mogli oznaiti kao spisateljskog uzora i prethodnika Alispahiu, naroito u drami. Ponegdje je Alispahi pravio tek neznatne transformacije stihova iz usmenobaladesknog predloka (naprimjer izraz momu mijenja se u izraz mome), a na drugim mjestima je proces transformacije znatno izraeniji, kao u stihovima (iz narodne balade): I pobjee Hasanaginica Da vrat lomi kuli niz pendere Transformirani su u gotovo prozni diskurs (iz Alispahievog teksta): Ja ga iva doekati neu. Vrat lomiu Kuli niz pendere. Iz ovakvog procesa transformiranja usmenobaladasknog, arhetekstualnog prijedloka Alispahi je kreirao posve novi tip personalnog dramskog iskaza, jer su u baladi Hasanaginicine rijei i postupci uglavnom iskazani putem komentara narodnoga kazivaa, dok je u Alispahievoj dramatizaciji balade taj iskaz preveden u lini iskaz glavne junakinje, Hasanaginice, to e snano potcrtati njezin karakter i kasnije, u teatarskoj izvedbi omoguiti vrsnu glumaku kreaciju tragikih lomova u liku junakinje, kao na verbalnom, tako i na ekspresivnom nivou. Isti postupak dramaturke transformacije inicijalnog baladesknog prototeksta Alispahi je ostvario i u kreiranju lika Hasanage, pa e njegova drama postati drama o dvoje ljudi, a ne samo drama enske junakinje. Mijeanjem vremenskih
12 Isto.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
DANKO
u pjesmi Rije, koja je pravi mali traktat o pisanju (stvaranju) i zapravo je prototekst iz novele Vrtovi. Uzmimo samo prvu strofu ove pjesme: Rije jest ludost im okrilati Da li onda u utnji rjeenje Ili je utnja otrov jai od onog to ga u svojoj nemirnoj klatnji nosi jezik Il je otrov smrtni ko to to i Rije jest Il dosjetljiv i isplativ izum Ko to to i la jest Eliminacijom interpunkcijskih znakova i razlamanjem proznih reenica iz novelistikog prototeksta u stihovne forme pjesnikoga metateksta Alispahi, ustvari, pravi novi tekst, a nipoto ne repetira ve napisani tekst. Tu osobinu postmodernistike autocitatnosti Alispahi je iskazao i u knjizi Sihirbaz, makar ona predstavlja uglavnom ponavljanje ranijih pria iz zbirke Vrtovi sirotog Halimije. Zapravo, cjelokupni opus Alispahiev iz druge polovice 1990-ih godina (dramatizacije i zbirke poezije i proze) dokaz je njegove specifine ars poetike, koja je prvenstveno nastala na umreavanju inter i metatekstualnih odnosa. U tim sloenim i duboko promiljenim i artificijalnim odnosima Alispahi kao da se skriva i autoifrira kao pisac koji potuje sebe kao pisca, ali istovremeno nuka i izaziva svoje itaoce da u brojnim auto i pseudocitatima uvijek iznova otkrivaju mnogoznanost Alispahievih tekstova i delikatnost njegove postmodernistike poetike. Svojom posljednjom knjigom, zbirkom poezije oksimoronskoga naziva Pjesmovite prie (2007.) Nijaz Alispahi potvruje znamenite rijei Tvrtka Kulenovia, prezentirane i u mottou ovoga ogleda o Nijazu Alispahiu: ...jer svako pisanje o sebi, i u ivotu, i u knjievnosti, pisanje je drugima, svaki dnevnik je pota, pisac uvijek nudi svoj ivot drugim ljudima, a drugim piscima nudi i svoj knjievni ivot. Pjesmovite prie svojevrsni su poetski dnevnik, nuenje vlastitoga ivota drugima, svjedoanstvo o mapiranju imaginarne geografije i o potrazi za izgubljenim vremenima, kako bi se pronaao i konano osmislio vlastiti identitet. To je poezija due koja pria pjesme. U takvoj narativnoj poeziji, ili poetskoj naraciji nema mjesta za jeftine rime, jer je Alispahieva poezija srcopis bez rijei pria koju pjeva/govori dua pjesnika, a ispisuje je njegova vlastita ruka, i doslovno (rukopisom) i simboliki (srcopisom). Zato su Pjesmovite prie istovremeno i rukopis i srcopis (i poetika i emocija, i teorija i kreacija). Istodobno, Pjesmovite prie jesu i duboko proivljeno svjedoanstvo o kulturi pamenja, pjesmovito sjeanje na prividnio i prisilno izgubljeni zaviaj, drevni Kozluk na Drini. Stvaranjem rijeima pjesnik eli da se otrgne od destrukcije zaborava na nain kako je to u poetskoj pseudobiljeci o autoru sam pjesnik vlastitom rukom zapisao i zavjetao svojim itateljima:
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
godini kada obiljeavamo 110. obljetnicu od osnutka asopisa Behar (1900-2010) i sada ve 40 godina od objavljivanja knjievnohistorijske monografije o ovome izuzetno znaajnom asopisu, koju je napisao Muhsin Rizvi, trebalo bi se koliko-toliko odmai od prigodniarske frazeologije i pokuati sagledati znaaj Behara u kontekstu eventualne tipologije bonjake knjievne periodike tokom 20. stoljea. U srpskoj knjievnoj historiografiji potkraj 20. stoljea pokrenut je ak i veliki nauni projekt pod ambicioznim i hvale vrijednim nazivom: Istorija srpske knjievne periodike i u okviru toga projekta objavljene su dvije knjige: asopis kao knjievni oblik Stanie Tutnjevia i as opisa asopisa arka Roulja. To dovoljno govori o zrelosti srpske knjievne historiografije i openito znanosti o knjievnosti. Bonjaka knjievna historiografija, naalost, povijest asopisa dri na margini svojih interesovanja i o asopisima kod nas pie se tek prigodniarski i uzgredno. Istina, o Beharu je napisana nenadmana znanstvena studija iz povijesti knjievne periodike u Bosni i Hercegovini. Zato je veoma teko pronai neki novi ugao u posmatranju Behara, a da se pritom ne ponavlja ono to je ve reeno u Rizvievoj knjievnohistorijskoj i kulturalnoj monografiji. Ipak, ini mi se da bi se i Behar mogao sagledavati u kontekstu novih studija o knjievnoj periodici, dakle, unutar definicije asopisa kao knjievnoga oblika, a na tragu postavki koje je dao Viktor klovski, tretirajui asopis kao originalni knjievni oblik koji svoj puni smisao dobiva tek u uspostavljanju veza izmeu razliitih asopisnih tekstova. Muhsin Rizvi, dodue, napravio je klasinu, tematsko-kronoloku tipologiju asopisa Behar, uzevi kao kriterije tipologizacije urednike pojedinih perio158 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
DANKO
umjetnosti openito. U tome smislu, asopis Behar bio je mnogo vie od jedne tampane publikacije: to je bio izraz epohe sa raskra stoljea i kljuna etapa u modernom razvoju bonjake knjievnosti i kulture openito. Kako je to izvanredno primijetio Muhsin Rizvi: Behar je trasirao liniju prirodnog narodnosnog ispoljavanja Muslimana na osnovama njihove junoslavenske izvornosti i specifinih duhovnih nanosa i tradicija, te neposredan potez politikog odvajanja i oslobaanja od turstva koje je za njih dugo vremena predstavljalo identitet vjere (M. Rizvi: Behar. Knjievnohistorijska monografija, Sarajevo, 1971., str. 447., 448.) Promatran iz dananje knjievnohistorijske i kulturalne perspektive, Behar je uistinu bio multianrovski asopis: knjievni, kulturni, politiki, vjersko-prosvjetni i, to je moda najznaajnije bonjaki porodini asopis. Behar je doslovno bio u svim bonjakim kuama, kulturnim drutvima, kolama, itaonicama; bio je to, zapravo, svenarodni asopis kakav se vie nikada nee ponoviti u povijesnici bonjake kulture. Nakon 11 godina redovitog izlaenja asopis je, naalost, morao biti ugaen i danas ima znaaj prvorazrednog kulturnog i knjievnohistorijskog artefakta, kao svjedok strujanja jednog doba (M. Rizvi) i kao jedan od kreatora modernog bia bonjake nacije. Zahvaljujui kritikom i znanstvenom pregalatvu Muhsina Rizvia, Behar je vrhunski elaboriran u vidu knjievnohistorijske monografije koja se i danas smatra obrascem akribike studije u domenu prouavanja knjievne periodike u Bosni i Hercegovini. Zato bi od krucijalnoga znaaja bilo iniciranje (zato ne i pod okriljem BZK Preporod) da se u dogledno i razumno vrijeme pristupi sistematinom istraivanju cjelokupne bonjake periodike (kulturne, knjievne, jezike, politike, dnevne) koja je izlazila tokom 20. stoljea, s oslonom na onu znanstveno-kritiku metodologiju i tradiciju koju je zasnovao upravo Muhsin Rizvi sa svojom monografijom o Beharu
4/20/11 1:15 PM
asopis koji svjedoi viestoljetno organizirano i institucionalno djelovanje Islamske zajednice u BiH
(U povodu 100 godina od prvog broja asopisa Muallim)
lema u Bosni i Hercegovini muderisi, profesori vjeronauke, erijatski suci, vaizi, imami i muallimi, u razliitim povijesnima fazama prolazila je kroz brojna iskuenja u kojima je kao vana intelektualna supstanca hrabro odgovarala na brojne izazove vremena s kojima se suoavala svjedoei tako svoju vjerodostojnost, portvovanost i predanost interesima islama, opem dobru i opstojnosti naroda iz kojeg je izrastala. Udruenje uleme, odnosno ilmijje, kao udruenje imama i muallima, postoji ve jedno stoljee, od 1909. godine, najprije kao Muslimansko muallimsko-imamsko drutvo za Bosnu i Hercegovinu koje je osnovano radi zatite i unapreenja strukovnih interesa imama i muallima. U tu svrhu pokrenuo je i svoje glasilo naslovljeno Muallim List za pouku i za staleke interese muallima i imama u Bosni i Hercegovini. Prvi broj asopisa Muallim iz tampe je izaao u oktobru 1910. godine. Tim povodom na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, 24. decembra 2010. godine, u prisustvu velikog broja visokih dostojanstvenika Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini upriliena je tribina i sveana akademija u povodu obiljeavanja 100 godina od prvog broja asopisa Muallim. Iako Muallim nije prvi asopis kod Bonjaka niti asopis s najduom tradicijom izlaenja niti s najveim brojem autora koji su svojim pisanjem nastojali intervenirati u drutvenu zbilju svoga vremena, u intelektualnoj historiji Bonjaka pripada mu posebno mjesto zato to je uvijek predstavljao izraz nastojanja, prvenstveno ulemanskog stalea da ponudi drukiji pristup znanju, interpretaciji vlastite savremenosti i znanju posredovanja znanja. Pojava Muallima na medijskom nebu Bosne i Hercegovine potaknula Godinjak 2010 / 161
4/20/11 1:15 PM
ALISPAHI
je pojavljivanje i drugih glasila Islamske zajednice kao to su Preporod, Takvim, Glasnik, Islamska misao, te ake listove poput Zemzema. Ovaj jubilej, kako je to u Uvodniku jubilarnog izdanja zabiljeio mr. Meho ljivo, predstavlja nepobitno svjedoanstvo i potvrdu viestoljetnog organiziranog i institucionalnog djelovanja Islamske zajednice i njezinih odgojno-prosvjetnih ustanova te svojevrsnu hroniku imamsko-muallimske misije u Bosni i Hercegovini koja se suoavala s razliitim politikim, kulturnim i socijalnim utjecajima, s jedne, i mnotvom nerijeenih statusnih, finansijskih, organizacijskih pitanja, s druge strane. U svom povijesnom hodu Muallim je prolazio kroz razliite faze. Prvobitno, Muallim je izlazio mjeseno na ezdeset stranica u formatu knjige. U prvom razdoblju Muallima od 1910. do 1913. godine izalo je 39 brojeva, oznaenih od 1 do 12 za svako godite. Uz injenicu da je od poetka izlaenja bio list za prosvjetu i za strukovne interese muallima i imama u Bosni i Hercegovini, kao asopis Udruenja ilmijje Muallim je zagovarao poboljanje materijalnog stanja i unapreenje obrazovnog nivoa imama, muallima i muderisa. Imajui u vidu historijske okolnosti s poetka XX stoljea, a zanimljivo je da je Muallim izlazio na bosanskom jeziku i da je tampan arapskim pismom s tim to su uz neke brojeve tampani prilozi i latinicom. Nekoliko lanaka je tampano i na turskom jeziku. Demaludin ef. auevi, reisu-l-ulema i poznati reformator, bio je jedan od osnivaa Muallima. Dugo godina Muallim je ureivao i za njega pisao poznati bosanski alim Muhamed Seid Serdarevi. Uz brojne druge teme u prvoj polovici XX stoljea prosvijeena ulema u Muallimu pisala je tekstove o potrebi aktivnijeg i svestranijeg uea ena muslimanki u drutvenom ivotu Bosne i Hercegovine, to je za te drutveno-historijske okolnosti bio znaajan i vaan iskorak. Druga faza u izlaenju Muallima poinje oktobra 1990. godine. U novim drutveno-povijesnim okolnostima raspada komunistikog reima, Muallim poinje izlaziti kao islamska revija, mjeseno, na 34 strane. Od 1990. do 1998. godine ukupno su izala 64 broja. Nakon dvogodinje pauze, 2000. godine Muallim mijenja ime u Novi Mualim, nastavljajui svoj povijesni hod, sada kao asopis za odgoj i obrazovanje. Od 2000. do 2010. asopis Novi Mualim izlazi etiri puta godinje i do sada su iz tampe izala 44 broja. Trea etapa u egzistiranju ovoga asopisa, koji je bez sumnje dao znaajan doprinos razvoju pedagoke misli na ovim prostorima, Muallim je uinila nezaobilaznom stanicom brojnih autora i istraivaa te referentnim izvorom s kojeg se napajaju brojni tragai znanja. Muallim danas nije samo prisutan u damijama, mektebima i medresama, nego i u vrtiima, osnovnim i srednjim kolama. Sadraji Muallima predmet su istraivanja studenata Odsjeka za pedagogiju i psihologiju, a na njegovim stranicama uz brojna kompetentna imena ovog podneblja, kako iz oblasti pedagogije i kolstva, tako i iz oblasti teologije, filozofije, pravne 162 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
ubilarni broj Pregleda potaknut je historijskom, znanstvenom i kulturnom potrebom da se javnost u Bosni i Hercegovini obavijesti da je prolo prvih stotinu godina od pokretanja ovoga asopisa u Sarajevu, u februaru 1910. godine. Namjera urednitva jeste da ovim primjerkom asopisa Pregled znanstvenoj i iroj drutvenoj javnosti predstavi stotinu godina postojanja asopisa koji je tokom tog perioda izlazio s prekidima. Ovaj jubilej je posebno vaan za nau drutvenu i znanstvenu situaciju zbog injenice da se odgovornim i istrajnim radom na polju znanosti, odnosno kulture u punom smislu, mogu ostvariti znaajni rezultati i dati primjer kako se u stotinu godina moe sakupiti izuzetna graa. Vie od 500 svezaka Pregleda u periodu od 1910. do 2010. svjedoi o bogatoj riznici informacija, obavijesti, izvjetaja, prikaza, osvrta, analiza, studija radova koji svjedoe o kulturnoj i znanstvenoj povijesti bosanskohercegovakog drutva tokom 20. stoljea. Dosadanje redakcije Pregleda, posebno one poslije 1946. godine, posveivale su posebnu panju odravanju razine radova koji se objavljuju, tako da se itanjem i analizom brojnih tekstova moe stei jasan uvid u paljiv odnos prema znanstvenom i strunom dignitetu sadraja asopisa. Pregled je dosad proao kroz etiri perioda, serije ili faze izlaenja. Prva faza njegovog izlaenja je ona pionirska, odnosno utemeljiteljska u periodu od februara 1910. do kraja 1913. godine, kada je asopis pustio svoje korijene u Sarajevu. No, doao je Prvi svjetski rat i teke godine asopis se ugasio. Druga faza izlaenja asopisa poela je u januaru 1927. i trajala je do marta 1941. godine. Opet je, naalost, veliki svjetski rat zaustavio njegov rad. U poratnoj Bosni i Hercegovini asopis je poeo izlaziti u maju 1946. godine, da bi se u septembru 1949. zaustavio. Ponovo je nastupio period mirovanja i neizlaenja. No, u januaru 1953. godine, zahvaljujui entuzijazmu i odvanosti nekolicine ljudi, Pregled se ponovo pojavljuje tako je glasio naslov uvodnika redakcije. Godine izla164 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
Savremena ustavno-pravna literatura ukazuje nam na garancije osnovnih ljudskih prava, od kojih su mnoga proistekla iz romanistike tradicije, pa tako i na novu afirmaciju prava na slobodno udruivanje, ije daleke korijene, prema velikom rimskom pravniku Gaju, nalazimo ve u Zakoniku XII ploa iz 451/450. godine stare ere. Udruivanje radi namjere ostvarivanja dobiti, ortakluk (societas) je svakako pojava rane pravne historije, danas predstavlja temeljnu odrednicu zapadne kulture u oblasti razvitka poslovanja, a u ovom radu emo se posvetiti romanistikom supstratu ortakluka u pravu srednjovjekovne bosanske drave. Pritom pod pojmom bosanskog srednjovjekovnog prava, u historijskom smislu rijei, podrazumijevamo cjelokupno pravo koje se, od ranog srednjeg vijeka pa do pada Kraljevstva 1463. godine, primjenjivalo na podruju banovine, odnosno od 1377. god., kraljevine Bosne. Pritom pravni oblici ortakluka bosanskog srednjovjekovnog prava, od poetnih elemenata davanja stoke na pripau, preko societeta s primorskim, pogotovo dubrovakim trgovcima, dovode do pojave da i bosanski kralj sklapa trgovako drutvo sa strancima. Kljune rijei: bosansko srednjovjekovno pravo, rimsko pravo, societas, trgovako pravo
U
* 2
GODISNJAK 2010.indd 169
rimskom pravu ortakluk je konsenzualni kontrakt kojim dvije ili vie stranaka (socii) udruuju sredstva ili rad, ili i jedno i drugo, radi postizanja odreene privredne koristi.2 On je svakako ugovor bona fidei, ali
Ovaj rad predstavlja izvod iz doktorske disertacije pod nazivom Elementi rimskog prava u trgovakom i rudarskom pravu srednjovjekovne Bosne, koju je autor odbranio na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 2008. godine. Romac, A.: Rimsko pravo, 318.
4/20/11 1:15 PM
DRINO
njegov historijski razvoj se razliito objanjava: starije miljenje njegovo porijeklo nalazi u rimskoj porodinoj zajednici (consortium),3 neki u starim rimskim udruenjima zakupaca poreza (societas publicanorum), dok trei smatraju da je stvoren tek u klasino doba. Miloevi4 tvrdi da je klasini ortakluk iz svih izvora peuzeo neke osobine, osim bona fidei na ortake odnose primjenjuje se i bratsko pravo (ius fraternitatis), pa trajanje dok postoji saglasnost ortaka upuuje na neoekivanu slinost s brakom (Ulpijan i tu saglasnost naziva affectio, ba kao kod braka !). Jering5 tvrdi da je spadao u Rimu u moderno trgovako pravo (ius gentium), dok kupovina u obliku mancipatio i zajam u obliku nexuma, potjeu iz najdrevnijih vremena, pa je zabluda pomjerati porijeklo socijeteta u starorimski porodini ivot, njega je pravno titila actio familiae eriscudae. iroka sloboda udruivanja je bitna karakteristika i starog rimskog prava, poevi jo od Zakonika dvanaest ploa. U starom Rimu najbrojnija su tzv.collegia tenuiorum, tj. udruenja lica siromanog imovnog stanja, za koja u jednom pismu Pliniju Mlaem, imperator Trajan navodi da su organizovana radi lakeg snoenja bijede. 6 (npr. posmrtne blagajne-collegia funeratitia). Postojala su i udruenja zanatlija, ali i brodara koji su se bavili najrizinijim prometom pomorskim prijevozom, dok je poloaj publicana zakupaca javnih poreza specifian. Razlika ortakluka od pravne osobe jeste ta to ortakluk ne stvara poseban pravni subjektivitet razliit od svojih lanova, to je najbitnija karakteristika svake pravne osobe. Najvei doprinos razvoju ortakluka u trgovakom pravu svakako je societas alicuius negotiationis, udruenje za trajno obavljanje odreene djelatnosti njemu pripadaju societas publicanorum (udruenja publikana za zakup poreza, carina i javnih radova), societas venaliciorum (trgovaka udruenja) i societas argentariorum (udruenja bankara). Ortakluk samo za jedan pravni posao (societas unius rei), u grkom pravu je koinonija, dok trajno obavljanje jedne vrste posla (societas alicuius negotiationis), jeste manje prisutno, kao i oblik udruivanja u kome ortaci obavljaju sve poslove (societas omnium bonorum).7 Rimski privredni ortakluk treba shvatiti kao rezultat jedinstvenog diferenciranja imovinskih i linih veza u porodinoj zajednici, jer je tek od Gajevih Institucija societas svrstan meu konsensualne kontrakte. Zajednika prva forma ortakluka je arhaina porodina zadruga consortium, sljedea karika je societas omnium bonorum,a potom privredni ortakluci razliiti po tipu i formi ugovora. Italijanski romanist Arangio-Riuz, u svojoj znaajnoj monografiji, navodi da societas nema linearni razvitak ve da on ima razliite korijene: jedan od njih je consortium, a drugi trgovaka praksa,naroito promet s peregrinima.8 Jo dalje ide Gvarino koji pot3 4 5 6 7 8 Prvi je ovu tvrdnju postavio Gaj Miloevi, M.: Rimsko pravo, Beograd, 2005., 345. Jering, R.: Cilj u pravu, Podgorica,1998., 67. ..seda ad sustinendam tenuiorum inopiamutuntur, Plinius C. Sec.min., Ep.ad Traian, 92. Stanojevi, O.: Rimsko pravo, Sarajevo, 2000., 318. Arangio-Ruiz, V.: Societa in diritto romano, Napoli, 1950., passim.
4/20/11 1:15 PM
Guarino, A.: Societas consensu contracta, Napoli, 1972.,vidi u: Polojac, M.: Rimski societas u novijoj literaturi, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, god. LIV, 2/2006., 177-204, 182. 10 Gaius, Institutiones, 3.148. i Justinijan, Institutiones, 3. 25 11 Meissel, F. S.: Societas. Struktur und Typenvielfalt des romischen Gesellschaftsvetrages, Frankfurt a/M, 2004,passim. Ova monografija o ortakluku u rimskom pravu ocijenjena je veoma dorom i autor je dobitnik prestine nagrade Premium Boulvert. 12 Kasser, M.: Neue literatur zur Societas, SDHI, 41/1975., vidi u: Plojac, M.; Podela dobiti i gubitka meu ortacima-rimsko pravo i moderna reenja, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, god. LIII, 2/2005, 130-144. 9
4/20/11 1:15 PM
DRINO
predstavlja snanu afirmaciju principa autonomije volje, izraenom u Gajevim i Justinijanovim Institucijama.13 Izvjesno je da su nove ekonomske potrebe, a pogotovo pomorske trgovine na Mediteranu, bile nuno udruivanje sredstava za trgovaku i pomorsku djelatnost i pogotovo zajedniko snoenje rizika, pa su rimski temelji ovoga ugovora u trgovakom pravu bili jasno vidljivi. Pod trgovakom societas, u srednjovjekovnoj Dalmaciji odakle je stigla i u Bosnu, najee se misli na tzv. dvostranu koleganciju, nejee koritenu kod ugovora koji se u izvorima naziva ad pascendum, societas, soceda i sl. Tu postoji rad i sredstva pastira (pastor, gastaldus, socius) i vlasnika stada (dominus animalium). Ve u rano doba je solidarna odgovornost dunika prihvaena u dubrovakom pravu, u suprotnosti s Justinijanovim pravom prema kojem svaki dunik odgovara samo za svoj dio (tzv. beneficium divisionis)14. Prema starom mletakom pravu postoje tri glavna tipa pomorskog ugovornog prava, a koje susreemo i u Dalmaciji: 1.Transmissum, kada jedna strana trai od druge, u povodu puta, da odnese neku stvar na odredite. 2.Rogadia, je znatno sloenija, jedna strana prenosi tuu stvar i ujedno obavlja za drugoge neki posao, tzv.causam facere. 3.Collegantia, kada najee obje strane unose u posao glavnicu, s tim da onaj koji nije iao na putovanja (stans, iactor) unosi dvostruko vei iznos novca od drugoga (procertans, tractator). Dobit se dijeli popola, teta srazmjerno ulogu, a od kraja XII vijeka glavnicu unosi samo stans. Kod ugovora rogancije (rogadia) stjeu se elementi zajma (mutuum), mandata (mandatum) i ugovora o djelu (locatio condictio operis). Prema remoniku (Naa trgovaka drutva u srednjem veku, GZMS, XXXVI/1924., 69-82.) rimski societas u srednjem vijeku je commenda ili collegancija, odnosno societas maris u gradovima Tirenskog mora jeste colleganti na Jadranu. On istie da u koleganciji 2/3 uloga ima komandist a 1/3 javni drugar, entega bi bila beskamatni ulog u radnju trgovca, a rogadia ili rogancija besplatan prevoz robe, to ne odgovara injenicama iz izvora. Dubrovaki statut (knjiga VII,48.) poblie razrauje institut entega-novac koji trgovci nose sa sobom da bi njime trgovali, s novcem se izjednaava i roba koja ima pravno svojstvo entege. Margeti je definie kao zajedniki trgovaki posao u kome sudjeeluje entegirani novac i roba (entege u uem smislu), brodovlasnik i mornari koji sudjeluju u poslu, svaki sa tano utvrenim dijelom ali se konana dobit ili gubitak, utvreni na osnovu pravnih propisa, ugovorno utvreenih prava i obaveza veliine udjela, raspodjeljuje meu sudionike. Je li neki ugovor kolegancija, entega ili pomorski zajam, nuno je sagledati odredbe ugovora, a ne samo naziv koja od strana nosi rizik vie sile, ako ugovorom nije preciziran iji je periculum? Pravei paralelu s drugim sistemima,
13 Zimmermann, R.: The Law of Obligationis, Roman Foundationis of the Civilian Tradition, Oxford, 1996, 475. I d. 14 Margeti, L.: Obvezno pravo, 239.
4/20/11 1:15 PM
15 Braudel, F.; Igra razmjene, Zagreb, 1992., 637. 16 Pezelj-Bulat, V.; Ugovor o koleganciji prema odredbama srednjovjekovnih dalmatinskih statuta, ZPFST, 51-52/1998; 627-647 ,629. 17 DAD, Lam. De fo., 7-1415. Pokrajac Juanovi, Vlah vojvode Pavla, uva 80 goveda i 40 janjadi 18 Medele i ahkjami erije, Sarajevo, 1906, reprint izdanje, Sarajevo, 1997., 664.
4/20/11 1:15 PM
DRINO
est primjer trgovakog ortakluka predstavlja takav oblik udruenja da bosanski trgovci dopremaju robu u Dubrovnik, a kompanjoni iz Dubrovnika alju je na prodaju uz podjelu dobiti: koncem 1413. god. poznati bosanski trgovci Brailo Tezalovi i Radoslav Muri dopremaju ogromnu koliinu istog olova (vie od 93 tone), uz 28 kg olovne rude, u ukupnom iznosu od 1.565 dukata. Olovo preuzimaju ortaci dubrovaki trgovci i transportuju na prodaju u Veneciju, konanu dobit, uz odbitak trokova prijevoza, dijele popola.19 Mihovil Miloti iz Olova sklapa sporazum sa ibenaninom Antoniom de Mihailom, patronom lae, o isporuci odreene koliine olova i glete. U ortakluk Mihovil ulae 1.602 komada olovskog i 71 komad boljeg olova, a ibenanin se obavezao da e ga prevesti u Dalmaciju i prodati po cijeni od 8 dukata za milijar.20 U ortakluku s dubrovakim trgovcima, bosanski trgovac uvijek preuzima ulogu sociusa tractatusa, jer ulae manji dio kapitala, ali obavlja praktiko poslovanje, to je i razumljivo. Nerijetko ortaki odnosi stranih trgovaca, suprotno ugovorima, zavravaju se i pred bosanskim organima: sporadina vijest iz 1429. godine govori da je jedan od dvojice Dubrovana, koji su zajedno trgovali po Bosni, opljakao svog kompanjona, a potom ga predao u ruke Bosanaca kod kojih je ostao zatvoren trinaest mjeseci i nakon toga umro.21 Najpoznatiji ugovor o ortakluku bosanskog srednjovjekovlja svakako predstavlja trgovaki ugovor bosanskog kralja Stjepana Tomaa i kneza Nikole Trogiranina, zakljuen u Vranduku 1449. godine.22 Ugovor predvia da e svaka strana uloiti po est tisu dukat, ali u srebru, da se stave zajedno u opinu na pet godina, da s njima trguju na sve etiri strane. Posebno je ugovoreno otvaranje trgovakih duana u Splitu, Fojnici i Jajcu, da kralj obezbjeuje prostor u naih mistih, da se iz tih stacuna nabavlja i za kuu i za dvor uz plaanja kao i drugim trgovcima. U ugovoru stoji odredba da se sve srebro koje dojde u nau komoru daje na prodaju Trogiraninu za gotove dukate, dobit se dijeli popola, kralj odgovara za tetu u naem rusagu, izuzev turske sile koja je oito vis maior. Predmetni ugovor ima sva obiljeja ugovora societas unius rei rimskog prava-zajedniki obavljaju pojedinane poslove i udruuju sredstva namijenjena za to (po est tisu dukata) i obezbjeuju prostor. Oito je da je kralj Toma ovim ugovorom htio uspostaviti monopol na ogranienom prostoru, meutim, izvori govore da ga se nije strogo drao jer je srebro
19 DAD, Div.Not. 12, f 4-15.12.1413. 20 DAD, Deb. Not.7, f 98.-27.8.1495. 21 Solovjev, A.; Odabrani spomenici srpskog prava, 213-214., SSPP I/2.481; Klai, N.; Izvori za hrvatsku povijest, 287-288; Jalimam, S.; Izvori, 69; auevi, Denana; Pravno-politiki razvitak, 50; Kovaevi, D.; Trgovina, 99; orovi, V.; Historija Bosne, 486; Napretkova povijest, 519. 22 Solovjev A., Odabrani spomenici srpskog prava, 213-214, SSPP I/2, 481., Klai, N., Izvori za hrvatsku povijest, 287-288., Jalimam, S., Izvori, 69., auevi, D., Pravno-politiki razvitak, 50. Kovaevi, D., Trgovina, 99., orovi, V., Historija Bosne, 486., Napretkova povijest, 519.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
DRINO
bosanski trgovci su se razumljivo ravnali po lokalnim propisima i obiajima, koje su potom, kao iskustvo razvijenog trgovakog svijeta prenosili i u Bosnu, tako se odredbe prava primorskih gradova putem trgovakih udruenja uvode u pravni sistem srednjovjekovne Bosne: u primjeru navodimo trgovako udruenje foanskih i goradanskih trgovaca za trgovinu voskom iz 1463. god. oni su vezani drutvom i imaju in dicta carum commitiva ceram vel alias mercantias.28 Bosanski trgovac se tako razvijao u zajednikoj poslovnoj atmosferi Bosne i Mediterana, prihvaajui sva iskustva koja olakavaju i ubrzavaju poslovanje, prvenstveno trgovaka drutva. Sve do kraja bosanske srednjovjekovne drave, sklapanje razliitih oblika societeta predstavlja daleko najdinaminiji oblik trgovine, esto meunarodnog karaktera, uz dva jaka aduta: nia stopa poslovnog rizika i apsolutno vei opseg trgovine.! Trgovac moe sam organizirati trgovako drutvo i u njega ukljuiti i druge partnere, ali istovremeno moe dati svoja sredstva drugome ili uloiti u drugo trgovako drutvo u kome sam lino ne sudjeluje (collegantia). Dok on u prvom drutvu sam trguje, u drugomu sudjeluje iskljuivo svojim sredstvima. Oba oblika societeta, i kompanija i kolegancija, mogu donijeti dobit ili gubitak, ali je osnov poslovnog rizika vidljivo smanjen! Osim angamana u uvozu i izvozu roba, lokalna trgovina je raena putem stacioniranih trgovakoh lokala (stacuni, botege) u kojima se izrekom navode prodavai (stacionarii), o ijem irokom asortimanu mjeovite robe najbolje govore inventari takvih radnji prilagani uz testamente. Meusobno udruivanje u zajednikom uzgoju stoke pripaa, esta vrsta socijeteta srednjovjekovlja, gdje primalac stoke ima obavezu dobro, vjerno i bez prevare drati, uvati i napasati primljenu stoku.29 Rokovi mogu biti razliiti, ali je u ugovorima najea odrednica po volji gospodara stoke (ad vluntarem patroni)30. Nerijetko se trae povremeni izvjetaji o preuzetom ulogu te godinjem prirastu mladih (telad, drijebad, janjad, jarad, prasad) i prihodima od prodatih proizvoda (vuna, sir, mlijeko). Naknada zavisi od vrste stoke krave, ovce, koze, krmae, pa ak i kobile se uzimaju na popau uz uzimanje odreenog dijela steenog novog podmlatka, dok volovi, konji i magarci slue kao radna snaga. Najee se regulie naknada od jedne polovine teladi, janjadi i jaradi roene na pripai i prikupljenog mlijeka, sira, vune. Akademik Margeti je izriit: ugovor soceda iz primorskih statuta nije ugovor o djelu ili najmu radne snage nego ima karakteristike socijetetnog ugovora u kome su oba saugovaraa zainteresirana vlasnik stoke daje kapital, a drugi radnu snagu i znanje! U tom smislu ovaj ugovor je slian nekim vrstama pomorskih ugovora, osobito koleganciji i ugovoru o obradi zemlje, a naroito nekim oblicima tzv. dalmatinskog kolonata.31
28 DAD, Div. Not. 20., f 234.,-11. 1. 1463. god. Ortaci su trgovci Radain Vukosali, Vukain Pribisali, Obrad Radosali i Radonja Bogosali. 29 DAD, Div.Canc. 10, f 190-27. 7. 1347. 30 DAD, Div.Canc., 22, f 198-12. 11. 1398. 31 Margeti, L., Ugovor soceda po primorskim statutima te statutima Istre, Kvarnera i Dalmacije, ZRPFR, supplement, 3/2003.
4/20/11 1:15 PM
Zakljuak
Ortakluk je dosta rana pojava u pravnoj historiji naroda Mesopotamije, nalazimo ga i u antikoj Grkoj pod nazivom koinonia, ali je tek u rimskom pravu izgraen kao cjelovit i rairen konsenzulani kontrakt pod nazivom societas. Kako su trgovina i pekulacije na tritu uvijek pruali mogunost dobre zarade, a sredstva pojedinaca esto nedovoljna, udruivanje radi ostvarivanja i podjele dobiti postaje rairen institut, primijenjen i u bosanskom srednjovjekovnom pravu. Ono u svakom sluaju odraava dravno-pravni i javno-pravni poloaj Bosne; dok su Sasi sa sjevera donijeli tehniku kulturu i rudarsko pravo, iz primorskih gradova Mediterana, prvenstveno Dubrovnika, dolo je trgovako umijee, ali i norme trgovakog prava, pa i ortakluka. Pritom, analizom rimskopravnog societasa i ortakluka bosanskog prava dolazimo do zakljuaka da postoje odreeni elementi koji ukazuju na izgradnju ovog instituta s dosta razliitosti od klasinog rimskog prava. Naprimjer, u ortakluku bosanskog prava solidarna obaveza dunika je vrlo rairena, pogotovo u periodu od poetka XV stoljea, kada i dolazi do pravog procvata bosanske trgovine. Sklapanje pravnih poslova u tue ime, tj. zastupanje, u cijeloj bosanskoj kraljevini prisutno je i prihvaeno daleko vie nego to je to priznavalo ak i kasnije, Justinijanovo pravo. Zastupanje ostalih ortaka po jednom od ortaka jedva je prisutno, ne zbog stavova rimskog prava, nego zato to takvi trgovaki poslovi u najveem dijelu nisu proizvodili obavezno pravne uinke
32 DAZ, Splitski arhiv, XIX, 36/8, 4-5, 14-15; XXI. 38/1, 549
4/20/11 1:15 PM
DRINO
IZVORI I LITERATURA
1.IZVORI a. Neobjavljeni izvori: - Dravni arhiv Dubrovnik, Diversa Cancellariae (Div.Canc.),10,,f190-27.7.1347.22.,f198-12.11.1398. Debita Notariae (Deb.Not.),7.f98.-27.8.1495.14.f93.-10.2.1427. Diversa Notariae (Div.Not.),12,f.4.-15.12.1413.,20.f234.-11.1.1436., Lamenta de Foris (Lam.For.),folija 7-1415.g.,f.8.189.-30.05.1429. - Dravni arhiv Zadar Splitski arhiv,18, 34/6,f55-1453.,19.,36/8,4-5,14-15,21.,38/1,549. b. Objavljeni izvori: 1. auevi, D.: Pravno-politiki razvitak Bosne i Hercegovine, dokumenti s komentarima, Sarajevo: Magistrat, 2005. 2. Gaj: Institucije (Gai Institutionum Commentarii), prevod O. Stanojevi, Beograd: Nolit, 1982. 3. Jalimam, Salih: Izvori za istoriju srednjovjekovne bosanske drave, Tuzla, 1997. 4. Justnijan: Institucije (Institutiones Iustiniani), prevod, uvod i komentar A. Romac, Zagreb: Latina et Graeca, 1994. 5. Klai, Nada: Izvori za hrvatsku povijest do 1526.g., Zagreb, 1972. 6. Medele i ahkjami erije, Sarajevo 1906., reprint izdanje, Slubeni list, Sarajevo, 1997. 7. Plinije Mlai: Pisma (Gaius Plinius Caecilius Secundus: Epistulae), prevod A.Vilhar, Beograd, 1982. 8. Solovjev, Aleksandar: Odabrani spomenici srpskog prava (od XII do kraja XV veka), Beograd, 1926. 9. Stare srpske povelje i pisma, knjiga I, Dubrovnik i susedi njegovi. Prvi deo, sredio Lj. Stojanovi, Posebna izdanja Srpske Kraljevske Akademije, Beograd-Sremski Karlovci, 1929.
2. LITERATURA 1. Arangio-Ruiz: Societa in diritto romano, Napoli, 1950. 2. Babi, Anto: Iz istorije srednjovjekovne Bosne, Sarajevo, 1972. 3. Braudel, F.: Igra razmjene. Materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam od XV do XVIII stoljea, Zagreb, 1992.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
DRINO
Joining for the purpose of making profit, partnership (societas) is an issue of early legal history, and nowadays it represents fundamental guideline of western culture in the area of trade development. In this paper we will pay attention to Roman substratum of partnership in law of medieval Bosnian state. In the same time, under the term of Bosnian medieval law, in a historical sense, this implies that the entire law, from early Middle Age to fall of Kingdom in 1463, was applied on area of Banate, as regards from 1377 - Kingdom of Bosnia. In this matter, legal forms of partnership of Bosnian Medieval law, from initial elements such as giving the cattle grazing through societas with seaside, especially Ragusian merchants, brought the issue that Bosnian King made trade association with strangers. Key words: Bosnian Medieval law, Roman law, societas, trade law
4/20/11 1:15 PM
KNJIEVNI PRILOZI
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
UDK 821.163.43*-1
Pjesme
Emsura Hamzi
Milosti u svemu
Zdravo blagosti lia, obilje behara, utvaro zelena, ume, nestalnosti maslaka i bijeli zuju sporia; nakano zlatna kantarije i spora radosti ploda! O, zdravo milosti u svemu to gmie i leluja dahom ivota poneseno, s duvakom nevjestinskim preko glave prebaenim! Zdravo ljubavi sokova lijeske to u ustima zmijskog cara, kroz upalj, zlatan zub u otrov se pretvara! Pozdravljam te, shrvana tobom, iva ptico oaja to arena iri krila. Koga lae dok kljunom kristalnim eka da ugrabi duu moju nada me nadnesena. Zbogom sunce! Tvoji se dukati, po vodi prosuti, meni vie odazvati nee! Vjetre, tajnoviti ljubavnie, aptau, tajni znale i zavjerenie izabranog reda, peat tvoj na mome licu razvedrio je zjenice zamrle i ivost unio u pejza zalazeeg tijela! Ruka te moja, plemenitosti livade, pozdravlja, klonuvi meu vlati!
4/20/11 1:15 PM
HAMZI
udnja
Kasandra sam, ko mi za ime pita. O dui, o rodu mojemu, nita kazati ne znam. Ubrana sam dok jo pupolj bijah i presaena meu zidine grada tuinskoga. Ovdje mi cvjetanje sueno bjee, i bez moje volje procvjetah! Znade ruka ona to me uzbra, da u najfiniji metnuu se cvijet. Milovae i mirisae me, uiva mnogi u ljepoti to toih je bez znanja i htijenja svojega. Pomirena s ovim bijah, znajui da druge mi nije. Sad venem polako, i tuga miluje ovu duu to ne znam ija je! Iz kog vrta nie? U koji bjee zasaena? Za stablom udim to mi ivot dade, ruinjak sanjam iz kog hladne odnijee me ruke. Tamo voljela bih, i u Svemilosnog se uzdam, da moje sasuene tijelo svoj smrtni miris vratie onoj zemlji iz koje je niklo!
Labirint
Iz kog vremena si?! Iz kog vijeka me tvoja dodiruje ruka?! Ko ti je ljubav?! Gdje si zalutao u labirintu svjetlosti i zvuka?!
4/20/11 1:15 PM
Pjesme
4/20/11 1:15 PM
HAMZI
4/20/11 1:15 PM
UDK 821.163.43*-1
Mujo Musagi
4/20/11 1:15 PM
MUSAGI
gluhonijemi kradljivci srebrenih gradova, ili su je, moda, uhode kosmike neke, nakon utrnua zvijezde Kasiofeje, sluajno nali u mulju skrivenu, traei koljke svjetlucave, u rijeci srebrenoj to su rasle, pa je uznijeli sa sobom u visine mone? Bio sam u Srebrenici, a Srebrenica dola nije. Pa gdje je ta Srebrenica, pitao sam potare, andare, vodnike starije, vodnike mlae, kapetane svih klasa i svih boja, majore sa krgama, pukovnike bez krga, generale izgubljene, generale poraene; zato Srebrenica nije dola, pitao sam prodavae srebrenih brda, kopae grobova, mlinare, umare, putare, zmijske careve, vuije kraljeve i glodare, zbunjene ljudskim glasom. Otila je, pravdali su se oni svjee nauenom bajkom, otila je pod zemlju, u vatru, u pepeo, u oblake, u vjetar, laama krilatim; vidara nigdje nije bilo, a stoljee se dvadeseto guilo u dimu i irevima bolnim; planine su se otvorile za suneve vatrene pjege, traile su mjesta gdje e svoju snagu zakopati; nisu rodile bosanske ljive, jabuke bosanske dozrele nisu, nije bilo ita, nije bilo kia i ljeto novo od visokih vrhova snjenih nije moglo ui u ovaj grad. Bio sam u Srebrenici, a Srebrenicu vidio nisam. I niko nita tada vidio nije, i niko nita tada uo nije. Niko se tih dana iz rata vraao nije, a svi su u rat, kao u bajku spasonosnu, odlazili; niko se tih dana blizu naao nije, pa da Planetu pod sobom, Planetu ovu nau neposlunu, prljavu, varljivu, smrdljivu, izudara barem vrbinim tapom, da joj psovkom kosmikom, kakvom, uneredi lice zemaljsko, i poteno da joj kae: e dosta vie tebe i obeanja tvojih lanih, ili se oko sebe okrei, poteno i bez stida, ili Suncu priznaj da si grijeha puna, da ne moe vie, da si mnogo stara, da si umorna mnogo, pa neka te ono nekoj drugoj, potroenoj, pokloni zvijezdi. Bio sam u Srebrenici, a Srebrenica me vidjela nije.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
UDK 821.163.43*-1
Pjesme
Ferida Durakovi
4/20/11 1:15 PM
Pjesme
poeo je, i prsti njegovi ponavljali su: Mes enfants, mes enfants, mes enfants, usred Akademije nauka sijede su glave mislile samo o njegovoj koulji do vriska bijeloj Mes enfants, ovdje umire Evropa. Potom sve je u film poredao, u slike, u rijei velike, kao histoire, Europe, kao responsabilit i, naravno, les Bosniacs. Tako se, eto, gleda u lice Historije, ne kao ti: u sirovim neodgovornim ulomcima, u snajperskom hicu to se zabija u lobanju, u grobove koje je ve pokrila neumorna trava, u tvoje dlanove poloene preko Edvarda Muncha, koji je i sam, jednom, izmislio sve, uzalud. Za B.H. Levyja, sa akom soli 1993.
Nestajanje domovine
Prvo je bila talijanska lutka na branom krevetu prekrivenom bordo pokrivaem preko kojeg se prebacivala koperdeka od bijele ipke. Kad je domovina poela da nestaje, lutka se preselila u srce to boli, a brani krevet izgorio je zajedno s koperdekom i kuom. Onda je bilo more: ti si bila mala, a ono veliko plavo. Kad je domovina poela da nestaje, ti si bila velika i stara kao bol, a more se smanjilo do Neuma i postalo krvavo. Zatim je bilo narodnjaka, kojima je sve bilo u aci. Patila si zbog pogibije Silvane Armenuli kao da ti je majka. Kad je domovina poela da nestaje, nestalo je, napokon, i Silvane, koja uostalom i nije bila Silvana nego Zilha. Narodnjaci su otili: patili su i pjevali o svojoj domovini daleko od nje, to dalje, toliko daleko da se rat koji je buknuo smanjio u njihovom pogledu na niticu, i time Godinjak 2010 / 191
4/20/11 1:15 PM
DURAKOVI
prestao da bude njihov, a postao tvoj. Bilo je i kolektivne smrti, ali samo u knjigama: logori su bili nona mora djedova i roditelja. Kad je domovina poela da nestaje, Srebrenica je postala tvoja nona mora. Djeca su ostala pod zemljom, a djedovi i roditelji sklupali su se meu sruenim zidovima kua, umirali od stida i odbijali da odu. Na kraju, bila je tvoja ulica, strma kao put u komunizam: juri na gvozdenim sankama, s vrha do dna, kao da sanja, mislei o tome kako e ti neko jednog dana u uho apnuti: Ja vas volim, Naenjka! Kad je domovina poela da nestaje, sjurila si niz strmu ulicu posljednji put, zajedno s komunizmom, odvodei djedove i roditelje, i njihove djedove i roditelje, to dalje od plamena koji je, napokon, zacvrao i ispekao plastino meso talijanske lutke. Lutka se preselila u srce to boli, s plamenom koji je tri duga dana radosno gutao tvoje knjige. Knjige su vikale za tobom: Rukopisi ne gore! Rukopisi ne gore! Ja vas volim, Naenjka! Od svega je ostala drava. Domovina je ionako bila dmod.
4/20/11 1:15 PM
Pjesme
Proglasie kunom: tako se, vidi mi ti, ivot od probranog Gada znade spasiti njime samim! To, vidi, dvoje Taj dual dva lica jednoga kala pomoe mi da bez nje prije roka Ne ostah. Pa, vrativ se kui iz vojne, etrestrepete, na jedan i dva dana, Jastuk uljiv naoh, a na jastuku: kosa mi sestrice vrna Spava ko crna zmija, a seja kuom, tifusar, razrooka, Radost materi ini priaju svima tek njojzi svojstvenu bajku O tome kako e, jednom, imati hrane svako, i svakom Toliko e je davat da vie nikad nee roenu svoju majku Glodat ko gladno tene Ljudi su, potom, neki, s petokrakom, Doli u nau kuu. Trumanova su jaja, patike bijele, i so, I nekakav gospocki kuni kaput, i sahat su donijeli, I lijek nekakav od kojeg seji rasli su kosa, i mata, i za sve to Ne rekoe Daj! neg Evo! I moji tad prvi put jeli Kruha su bijela, ko kola, prismau ga s tvrdom Kukuruzom i s vodom. Svi sanjat tada smo poli I nikad nismo ni stali, s povelikim brdom Od godina i bola u dui, cijeloga vijeka pola. Onda opet smo doli Do ruba zbog ljudskoga gada na kraju dvadestog vijeka! Al vie ni majke da me brani, ni seje da mi gudi Ne osta na svijetu ovom... Ama ni estita ovjeka, Ni ene, ni Bojeg stvora, sem djece velikih ljudi to postaju sve manji kad bivaju sve vii! Sauvaj, mili Boe! Sve ovo naopako se krenu: Najpametniji postae tihi, i mudri najtii, A zli s magarca na konja popinju se u trenu! Al vidio je babo, prolaze kroz svit ovi kao to ine gosti: Proao ivot je kroz nas ko kroz mrtve vojnike I nikom nita. Tek: djece nejma pa nejma Ostadoe tek kosti to pae gloe ih po gori i po dolu Ni slike Od te djece, a kamoli im smijeha Ni ruke da te smiri I da ti nadu u bolje mladou svojom dade. Samo se gadost i kuga, od usta do usta, iri, Od srca pa do drugog, bez Boga i bez nade
4/20/11 1:15 PM
DURAKOVI
Meni je, da kaem, dobro. I dobra vidjeh tman Onoliko koliko moja djeca nee ga vidjet ale. Ne ivjeh ipak ivot ko ovca i uzaman!
4/20/11 1:15 PM
Pjesme
Umorni Mujo su i Suljo nit su u zemlji nit na njoj. Rasprskavamo svi se, od uasa i smijeha! Dubravki U., Sarajevo, novembra 2002.
U novembru 2004. godine, na 27. no ramazana, pred mostarsku bolnicu dovezena je i ostavljena dvadesetjednogodinja Olena Popik, Ukrajinka, majka trogodinjeg djeteta. Pred vratima bolnice ostavili su je mukarci koji su na njoj zaraivali novac do njenog posljednjeg daha. Umrla je od AIDS-a, sifilisa, upale plua, predoziranja i tuberkuloze.
4/20/11 1:15 PM
DURAKOVI
DJECA TRANZICIJA MUKARCI MUKARCI MUKARCI TRANZICIJA TRANZICIJA HERCEGOVINA MUKARCI MUKARCI MUKARCI OLENA MUKARCI MUKARCI MUKARCI MUKARCI OLENA MOSTARCI DVADESET SEDMA JE NO RAMAZANA 2004. MUHAMMEDE IQRE
Nije uzalud Oslo grad za oslonit se na taksistu, a misliti na Sarajevo s ljubavlju i tugom
Munibu Delaliu njegovoj pjesmi o suboti Subotom uveer ma ni u godinama naim, priznaj! niega dosta nije! Samo pjesnika po Sarajevu, to jest po svijetu, ima vika, do povraanja! U dosadnim gradovima samo svima je svega dosta! U Oslu, meutim, dosta je da bude dosta! Dignite snijeg i pokrijte se njime! Dolje, pod snijegom kad budete, zapalite vatricu poezije, pa se grijte i snijeg topite, subotom uveer, kad kosti kripe sukladno kripanju due, pa se prehladite potom, pa u postelji zanovijetajte svima, povazdan! Dok, naprimjer, ja: poeziju u glavi nemam svaki dan; samo subotom, kad nacija dozvoli, mada i o nedjelji razmilja, dua moja, ali zakon o tome o dugu tapu visi... Subotom, dakle, samo subotom, kad idem gdje ne moram nego gdje hou, pa bilo-ne bilo sutine u pjesmama koje subotom bogate otvaraju svoje duane, daj mi, Boe Boe s velikim i malim stvorom! da me ima tamo gdje bar namirisat po tragu predakom mogu dijete iz pjesme subotnje, to na Sjeveru ivi, tu dobrost njegovu, pa ne daj
4/20/11 1:15 PM
Pjesme
da ne bude mene u dragom njegovom biu, piu, iu, ako ve nema dom svoj koji stei nee, ako bude sm onda kad svako sm e biti, ako e pisma pisati, i bditi i nemirno e gledati drvee kad vjetar lie stane zrakom viti... Dok raun svode Rilke, pjesme i drave, muevi i ljubavnici jer svakom od njih duni smo, to kolektivno to po zaslugama i sutinama... Ovo Jedno u ti, o gradovima, svojim, o bljama u tim gradovima, o ratu to se u nekima od njih jo vodi: Ako je grad kako treba, kao Oslo naprimjer, onda znam da neu sresti taksi vozaa koji kae: Odjebi i ti i tvoje dijete, ja da vas vozim na kratke relacije! Mar!
4/20/11 1:15 PM
UDK 821.163.43*-1
Atif Kujundi
ispred drumske birtije KOD VRIKE uz magistralni put Tuzla Sarajevo, anno Domini, 1997.
***
Nijazu Alispahiu, spisatelju i prijatelju
*** Da ne opisujem kojim poslom, ali nadalo nam se: svako malo, u Sarajevo i iz Sarajeva, Nijaz Alispahi i moja malenkost. U povratku, uvijek na istom mjestu, meni koji vozim, Nijaz kae: E, ovdje e stat! Ovdje, KOD VRIKE! I, ta u, stanem. Bolje nego da panem. Na proelju, KOD VRIKE, na deformiranom i iskislom lesonitu, herlavim i nevjetim slovima, 198 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KUJUNDI
bijelim kreom premazano slovo G pa zjapi rupa u tekstu. Sada pie: JA NJEE PEENJE. E, ovo ti, opet nije dobro! kae Nijaz. Ja, brate: hou peenje! Samo reci koliko hoe! Maloprije, ba sam skino raanj i janjca. Jo se pui! A to, to emo ispravit! kae vlasnik. *** Zakratko, eto nas Kod vrike, opet. Vidi se, na lesonitu je opet mazano i pisano i sada stoji: JA NJE IJE PEENJE! Nijaz gleda, gleda, pa se podboi i izbei na birtaa: Kako ti je ovo sad i ko ti je slavni firmopisac taj? JA NJE IJE PEENJE! ita dio po dio. Aaaa... Dragi Boe... udi se Nijaz. Pa, eto, tako. Peenje je onoga ko plati. Slua ga i nepogrjeivo konta vlasnik drumske birtije Kod vrike, istraiva u bosanskom jeziku kad ne prodaje janjee kosti. E, ljudi, moji! Godinama ivim i putujem otvorenih oiju, opismenjavao sam odrasle i radio u koli i teatru, ali tako talentiranog firmopisca, ne vidjee moje oi. Odustajem ispred tvoga dara za kreativno pisanje! Kae Nijaz i nastavlja:
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
UDK 821.163.43*-32
Filduz
Zilhad Kljuanin
e volim poinjati priu opisom lika. U ivotu sam se uvjerio da gotovo nijedan opis ovjeka ne znai nita. Pogotovo ono blebetanje o oima kao izvoru due. I sline baljezgarije. Ali ovu priu moram poeti upravo opisom. Ako postoji slaganje opisa s onim to je to ovjek, onda se ono moglo primijeniti na moga daidu Filduza. Kad malo bolje razmislim, izvan opisa daide Filduza nita se drugo i nije nalazilo. Moda samo tuga. Dakle, daida Filduz je imao brkove koji nikad nisu bili posvaani izmeu sebe. Leali su na njegovom licu kao da su upravo izvaeni iz starog udbenika, ni mali ni veliki, uvijek uredni, i nasmijani. Da, moj daida Filduz imao je nasmijane brkove. Ne, usne, brkove! Na glavi je imao eir, ni veliki ni mali, neto izmeu onih alpskih eiria (samo bez ikakvog perca, molim!) i kaubojskih eira. Kada skine taj eir, a to se deavalo rijetko, moj daida Filduz na glavi je imao op. Ko ne zna ta je op, ne mogu mu ni objasniti, pa taj neka ode na internet i pogleda fotografiju Jamesa Deana (ili Gagarina) tamo e ga nai. Na glavi, naravno. Oi moga daide Filduza bile su zelene, i uvijek vodnjikave. Da bih bio precizniji, moram rei ovako: vodnjikavo je bilo cijelo oko, a zjenice zelene, pa se imao osjeaj da jedna stamena zelena mrlja pluta po vodi. Takve oi. I jo brada. Brada moga daide Filduza. Opet prizivam jedan filmski lik. Kirk Douglas. Sa svojom rupicom na bradi u koju sasvim slobodno moe stati metalni dolar. Razlika izmeu brade Kirka Douglasa i brade moga daide Filduza bila je samo u tome to se u bradu moga daide Filduza ne moe staviti cijeli dolar, moda tri etvrtine dolara, ali takav novac mislim i ne postoji, tako da je ovo poreenje moda i neprikladno. Ali, poreenja i jesu tu da bi se pokazalo ono to je neuporedivo. Ispod brade, uvijek se nalazila kravata. Nikad nisam vidio daidu Filduza bez kravate. Moda neko i jeste, ja nisam. Jednom sam pitao i oca: Jesi li vidio ikad daidu Filduza bez kravate? On me je samo zaueno pogledao. Uz kravatu je ilo odijelo. Pepito kaput, i hlae koje su se mijenjale. Ali pepito obavezno. Bez pepita ne bi bilo ni moga daide Filduza.
4/20/11 1:15 PM
Filduz
Eto, to je to. Mislim da je to dovoljno da se shvati kakav je ovjek bio moj daida Filduz. Ako ne ba cijeli ovjek, onda veselje koje takav opis podrazumijeva. Daida Filduz nije, ustvari, bio moj pravi daida. Bio je oev daida. Ali svi smo ga zvali daida Filduz. A pravo da kaem, ne znam kako bih i nazvao nekoga ko je mome ocu daida. Bio je rudar. I nakon penzije poludio. To ve kae moj otac. Ja to nikad ne bih rekao. Daida Filudz mi je bio drag, a i nisam se tada ba razumio u stalee. Kad je ko vidio rudara onako nakinurenog govorio bi otac. Ja nisam ni to shvatao. Nakinurenost je za mene bio pojam koji sam vezao za enski rod. ima Bajina, koju smo zvali Jovanka po Titovoj Jovanki, bila je nakinurena kada iz grada donese punu na cipelama s visokom potpeticom i s nekakvim alom oko vrata. Ili ona enska koju je doveo Jasko iz Slovenije, s velikim naunicama, erdanima i svim tim. Ali, daida Filduz nikako nije mogao biti nakinuren. To, ne! Jedino to to ocu nisam smio rei. Zato je poludio? upitao sam, ipak, jednom oca. Ne znam, kad je bio rudar, bio je normalan. im je skinuo rudarsko odijelo, okupao se, nakinurio, i krenuo da se budalasa po svijetu. To me je, kad bolje razmislim, najvie i privlailo daidi Filduzu. Svijet. Ta rije me je bacala u delirij. Od nje sam dobijao vrtoglavicu. Nita nisam znao o svijetu. Ali, ta rije je bila velika. Ogromna. Kao najvea karamela. Karamela koja se ne moe ni zamisliti. Svijet je dolazio vozom. Drugog naina nije bilo. Moda i jeste, ali nama se ovaj inio najpraktiniji. Voz stane, i izae svijet. Barem njegov siuni dio. Takav je svijet, uvijek se malo pomoli. Katkad samo protutnji. Svijet protutnji. To se deava kada umjesto putnikog proe teretni voz. Zanimljiviji je putniki. Naravno. I s njim je dolazio daida Filduz. Poludio i sjeo u voz. I ne skida se s njega. To kae moj otac. Zato su vozovi budalama neodoljivi? Ne znam. To ja odgovaram ocu. Zar vas u koli ne ue o tome? Odgovorio bih mu, ali mu u glasu vidim da ne oekuje nikakav odgovor. utim. Daida Filduz izlazi iz voza. Volio bih vidjeti tu sliku. Nikad nismo prisustvovali izlasku daide Filudza iz voza. Razlog je jednostavan: daida Filduz je dolazio jutarnjim vozom, onim u pet. Mi smo tada spavali. Moda i sanjali da putujemo vozom. U taj san upadao je glas daide Filduza. Vikao je. Daida Fil-
4/20/11 1:15 PM
KLJUANIN
duz je uvijek vikao kada bi dolazio kod nas. Razlog tome vikanju bio je moj otac. Nervirao ga je. im bi sjeo, Filduz bi rekao: Nema ti pojma, Ademe, ta sve ima tamo! To tamo bio je svijet. Ti e mi rei! odvraao je otac. Ja svijet bolje poznajem nego ti svoj kokoinjac! To ti meni, sestriu! To ti meni! ve je kljuao Filduz. Jednom svjetskom putniku! Kakav si mi ti putnik, kada nisi otio dalje od Prijedora! podrugljivo e otac. Prijedor je bio nama najblii grad. Svi smo u njemu bili. Uvreda je zbilja bila velika. Obrnuto srazmjerna razdaljini naega mjesta i Prijedora. Zna li ti, nesestriu, ta je uope eTePe? vikao je Filduz. eTePe! eTePe! Molit u lijepo! Znam, pa ta? eljezniko transportno preduzee. Preduzee! Samo preduzee! eTePe je, utuvi u tu svoju glavurdu, krvotok Jugoslavije. Krvotok! vikao je jo ee Filduz. Vi ste Prdina bara! rekao je otac. Nazvati nekoga Prdinom barom znai proglasiti ga potpuno nevanim. Takva je Prdina bara. Sestro sada se Filduz okrenuo neni ovo tvoje dijete i pokazivalo je neke znake pameti kad je bilo malehno. Gdje je izgubi? Ne znam, brate Filduze, ne znam pravdala se nena. A ja sam bio zaprepaten. Daida Filduz je pokazivao na oca, i govorio dijete. Otac, pa dijete?! Ko da, bogami, nikad ni do Prijedora nije otio. Tako se ponaa rekao je Filduz. Vidio sam svijeta vie nego ti! viknuo je otac. Jesi, gledajui sa stanice onaj stranjski svijet u vozu. A i mene meu njima. A Ni?! vrisnuo je otac. Kakav Ni, Ademiu, kakav Ni? oprezno je negodovao Filduz. Pa, bio sam u vojsci u Niu. A, tamo sam mogao otii jedino vozom, nije me hadiroda odnijela. Pa? jo se pravio nevjet Filduz Ni je dalje od svake vukojebine u koju si ti zavirio sa svojim iricom rekao je, likujui, otac. A K15! A K15!, nesestriu! kliknuo je Filduz. ta: K15? ustraeno je pitao otac. K15 je karta, molit u lijepo. I ta karta me moe provozati besplatno po cijelom dunjaluku. I provozala me je! slavodobitno je uzviknuo Filduz. Ipak, u Niu nisi bio pokuao je s posljednjim argumentom otac. 204 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
Filduz
Nisam, ali sam bio na Bledu. A Bled je dalje od Nia. Nije! jeknuo je otac. Donesi kartu, sine Ademov! naredio je Filduz. Ja sam sin Ademov. Donosio sam kartu Jugoslavije i lenjir. Mjerili smo koliko centimetara ima od naega mjesta do Nia, pa od mjesta do Bleda. Nekoliko centimetara bio je dalje Ni. Ne moe se to mjeriti tako, Ademii! Nije pruga svuda ravna. Piam ja na vae lopovske arine! rekao je Filduz. Otac je tada ustajao. Nekako slavodobitno. Bilo je vrijeme za odlazak na posao. Nije iao vozom, biciklom. Daida Filduz je ostajao. Pio je i brundao. Najea rije u tome bila je Ni. Uz nju su ile rijei koje ja nisam smio uti. Nena mi je zaepljivala dlanovima ui. Ali, mislim da nije posve uspijevala. Dlanovi nikad do kraja ne mogu zaepiti ui. Dlanovi su, uostalom, nepodesni za tu stvar. Ne znam zato se uope za to upotrebljavaju. Otac je dolazio s posla poslijepodne. Mislim da mu se uope nije dolazilo kui. Kada je tu daida Filduz, mislim. To se vidjelo po njegovom silaenju s bicikla. Kada tu nije bio daida Filduz, moj otac je naprosto skakao s bicikla, i odmah u ruke uzimao neku alatku. Istovremeno je vikao: Arbajt! Sada, otac je siao s bicikla nevoljko, da smijem upotrijebiti njegovu rijei, rekao bih: ko prebijena maka. Filduz je oca doekivao kao kolarca koji je neto uprskao u koli. To me je udilo. Niko nije smio tako se ponaati prema ocu. Osim daide Filduza. Slao ga je po rakiju, po vodu (koja mu, vidjelo se, nije trebala, i koju je mrzio), po mezu i sl. Osim to sam se udio, bilo mi je i drago. Priznajem. Ne znam zato, ali mi je bilo i drago. Otac nije pio s Filduzom. I to je bio neki njegov revolt. Daida Filduz, meutim, to nije ni primjeivao. Bio je dovoljno pijan. U neko doba noi, daida Filduz bi postao sentimentalan. Naravno, tada nisam znao ta znai ta rije. Zahtijevao je od oca da ide po Tiu. To je bio taj trenutak. Otac se nekao. Oenjen si rekao je. Kakve to ima veze?! vikao je Filduz. Otac je okretao zabezeknutu glavu prema neni. Tamo ga nije ekao nikakav odgovor. to je nisi zadrao, imao si priliku pokuao je drugim putem otac. Ti si, nesestriu, budala rekao je Filduz. Prava budala. Ti o ljubavi ne zna nita! Nita! dodao bi jo jednom, uzviknuvi. Znali smo sljedee: daida Filduz je bio oenjen naom kominicom Tiom; kratko su ivjeli skupa, pa se Tia vratila; Filduz se ponovo oenio; ali, kada bi
4/20/11 1:15 PM
KLJUANIN
god doao kod nas, i nastupao onaj trenutak sentimentalnosti, daida Filduz je zahtijevao od oca da ode po Tiu. I otac je odlazio. Povijenih lea. Kao da e Tiu donijeti na njima. To sam nekako oekivao. Naravno, nikad se to nije desilo. Oca dugo nije bilo. Daida Filduz je utio, trupkajui nervozno desnom nogom. Izgledao je kao zaljubljeni momi. Kako je otac ubjeivao Tiu, ostat e nepoznato. Ali, ona se uvijek pojavljivala. Lijepa. Pojavljivala se. Nasmijana. ta hoe? To je govorila s vrata. Daida Filduz nikad nije odgovarao na to pitanje. Jednim pokretom ruke istjeravao nas je iz sobe, sve. Mi smo se smjetali u drugu sobu, i utjeli. Nismo gledali jedno u drugo. I to bi trajalo sve dok otac ne bi rekao: Idi i sluaj. To bi rekao meni. Odlazio sam do vrata, namjetao uho na kljuaonicu, i sluao. I? Nema nita aputao sam. Pa ta rade? Nita. Zbilja, nita se nije ulo. Vrijeme je curilo. Malo s ove, malo s one strane, kljuaonice. Plau rekao sam napokon. Plau?! prosiktao je otac. Nena je odmahnula glavom kao nepostojeim tapom. Plau rekao sam. Ko plae? pitao je otac. Oboje. Oboje?! otac je bio zaprepaten. Oboje rekao sam. A ko bi od njih dvoje trebao plakati? Ne znam rekao je iskreno otac. Malo se prije toga zamislio. Budale rekao je otac. Zato? upitao sam. Nije mi bilo jasno da daida Filduz i Tia mogu biti budale ako plau. Nisu svi ljudi budale ako plau. Otac mi nikad nije odgovarao na to pitanje. Jadni oni rekla je nena. Budale rekao je otac. Jadne budale. Bilo je tuno. Neke ljubavi su tune. Vjene i tune. to su tunije, to su vjenije. Izgleda. Da te uhvati jeza. I tako je to trajalo. Svi smo pozaspali, u jednoj sobi. Niko ne zna kad je otila Tia. Ujutro, nije bilo ni daide Filduza. Odnio ga voz. U svijet, gdje, mogue, ljubavi nisu tako tune. 206 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
Filduz
Slijedei put sreo sam ga u vozu. Daidu Filduza. Bio je pijan, kosa mu je padala na elo, umorna od skitnje. Na koljenima je imao akn-tanu. Dugo je gledao u mene. Sine Ademov nije pitao za oca, nego tako sine Ademov, ti si ono dobar uenik, sine Ademov? Jesam, daida rekao sam. Ti si ono najbolji uenik u koli, sine Ademov? Jesam, daida. On je otvorio akn-tanu, izvadio jednu hemijsku olovku, i pruio mi je. To su bile one olovke koje, kada se izvrnu, na njima se skida jedna lijepa ena. Zastidio sam se, ali me je obuzela radost, odavno sam elio takvu olovku. utjeli smo. Ja i moj daida Filduz. Sine Ademov, ree li ti ono da si najbolji uenik u koli? Rekoh, daida. Onaj moj Hikmet je najgori rekao je ogoreno daida Filduz. A ti si ono najbolji dodao je. Jesam, daida. Filduz je otvorio akn-tanu, iz nje izvadio jedan rokovnik, i pruio mi ga. Korice su mu bile obloene lanom koom. Pa smo opet utjeli. Sine Ademov tako je ilo jo nekoliko puta. Sav sadraj iz akn-tane daide Filduza preao je u moje naruje. Bilo je tu svata. Jedan ealj, pekir, malo ogledalo, neka etka za odijela, neke novine... Sine Ademov rekao je posljednji put daida Filduz evo! I pruio mi akn-tanu. Potrpao sam stvari u akn-tanu, voz je stao, i otili smo, svako na svoju stranu. Ja sam volio svoju akn-tanu. Nosio sam je u kolu, kroz cijeli grad. Mnogi su se smijali. Nisam znao zbog ega. Moda im je bilo smijeno da vide jednoga desetogodinjeg djeaka kako nosi akn-tanu. Meni nije. Meni je to izgledalo dostojanstveno, gospodski. Vidi Filduzia! sprdao se otac. Ba mu lijepo stoji rekla je nena. I ovaj e se jednom ukrcati u voz rekao je otac. Izgleda da u svakoj generaciji u naoj familiji nae se jedan da se ukrca u voz dodao je. Nije spominjao budale. Izgleda da se, ipak, neemu nadao. Daida Filduz doao je iz Nia. U sanduku. Mrtvakom. Otac je bio zaprepaten. ta e on u Niu!? Otili smo na daidinu denazu. Svi su bili zaueni da se daida Filduz zakopa u sanduku. Nikad se niko na nije zakopao u sanduku, nego u efinu. Meni je to bilo nekako logino. Daida Filduz nije bio obian, on, ako se malo razmisli, Godinjak 2010 / 207
4/20/11 1:15 PM
KLJUANIN
odavno nije ve pripadao nama. Nego, svijetu. A tamo su mrtvaki sanduci normalna stvar. Kao i nepoznati stvorovi koji tragaju za neim. Najee za onim o kome ni oni nisu nita znali. On i nije bio u onom sanduku rekla je Tia. Poslao mi pismo s Bleda rekla je nakon izvjesnog vremena. Mnogi su se tome udili. Neki ak i povjerovali. Bog nikad ne uzima budale u paru rekao je otac. Uvijek ostane jedna. teta. I mjerio me pogledom od glave do pete. Ja sam ponosno nosio akn-tanu daide Filduza. Cijelu osnovnu i srednju kolu. Kad sam poao na fakultet, sa sobom sam ponio akn-tanu daide Filduza. Naravno
4/20/11 1:15 PM
UDK 821.163.43*-32
Kalatua
Amir Tali
u stranu sliku nosio sam u dui tog dana kada smo Sead E. i ja krenuli u Srebrenicu. Naa misija je bila da zajednikim izlobenim performansom iz B. Krajine povuemo liniju zla i tako dokaemo da je planetarno zlo bilo u svakom kutku BiH. Haralo je u posljednjem ratu kao kuga. Uspjeh naeg poduhvata je minoran i beznaajan, koliko god njegova umjetnika vrijednost oslikavala tragediju zemlje i naroda iz kojih smo nas dvojica. Slika prisutne smrti u Potoarima i doivljaj poslije deset godina genocida, mene, malehna pred Bogom, bacila je na koljena pred enu koju sam u akam vidio na sinovljevom mezaru u Potoarima, no uoi velike denaze. Vidio sam majku kako rukama obuhvata malehni mezar kao beiku. Zadnji sunev zrak umirueg dana i lahor vjetra pred kiu njihali su tu enu u vlastitoj nemoi, pa mi se inilo da se mezar njie kao beika. Tihu molitvu koju je izvodila melodino kao uspavanku nad usnulim sinom pratio sam kao u transu. Glas joj se stapao u stotine umilnih molitvenih jauka na ogromnom mezarju. inilo se da pele zuje nad konicama ili denetski hor ilahijama ispraa ehide u vjenost. Kada je dostojanstveno ustala, vidio sam balzamirano lice i zapis o smrti kao peat na pergamentu. Eto, to se dogodilo na pravdi Boijoj. Priao sam joj, nazivajui selam. Ona, kao da je slutila razlog mog pokuaja da razgovaramo, otvorila je duu. Sin Miralem Moj mu Mehmedalija jo nije pronaen. Kad je krenula ofanziva i kad sam vidjela da je ejtan nadvladao, napustila sam kuu. Vodila sam za ruice kerku Zejnebu i sina Miralema. Zejneba je u Sarajevu, studira medicinu. esto dolazi. Miralem je ovdje, eno vidi li onaj baluk na kojem je ilibarski tespih. Boe, kako samo svijetli mom Miralemu nad kaburskim jastukom. Kada su nas uhrGodinjak 2010 / 209
4/20/11 1:15 PM
TALI
pavali u autobuse, ko ovce, oteli su mog sina. (Zaplakala je tada tiho bez suza.) Razdvajali su od nas sposobne mukarce. Boga mi, i neke lijepe ene. Miralem je imao esnaest godina. Bio je visok. Mrica. Ispod nosa mu je raslo bijelo paperje. Nagovarala sam ga da to obrije,a ali on se nije dao. Sve se prsio i nasilu htio da odraste. Po tom paijem perju jedan zlotvor ga je biljegovao. Zgrabio ga je i gurnuo meu jadnike koje su opkoljavali uperenim pukama. Vukla sam za rukav onog stranog vojnika i plakala da mi vrate sina. On me je nijemo gledao i kao da ga se nita nije ticalo. Odmahivao je rukom kao da sam dosadna muha. Prila sam drugom. I on me odgurnuo u autobus, koji je skoro kretao. Ostale su mi oi na Miralemu dok je autobus praio prema Tuzli, naem odreditu. Pored puta sam vidjela puno ubijenih. Neke sam prepoznala. Na nekim mjestima su bili ubijeni zajedno sa stokom koju su vodili. Kao da je prohujalo neko strano nevrijeme. Odvedoe mog Miralema, oko moje iskopae, duu izvadie da je nosam ovom pustopoljinom. Vidjela sam ga prvi put, ustvari, prepoznala sam ga po gumenoj izmi, na kojoj je bila zelena fleka. Babo mu je tu izmu zakrpio kada je zadnji put dolazio kui s linije. Ubili su ga muki. To mi je pokazao neki gospodin iz Dravne komisije, okreui skelet i lobanju. Pokuala sam mu ispod koatog nosa vidjeti brie zbog kojih je moda izdvojen, ali ga je Boija ruka obrijala i rasijala ovom tunom zemljom. Kum Moj mu Mehmedalija je radio u tvornici, ovdje prekoputa mezarja. Zajedno s njim radio je i njegov jaran Mihailo iz Bratunca. Pazili su se ko braa. Kua se pravila Mihajlova, svi mi ili pomagali. Naa se kua pravila, pomagali Mihajlovi. Rodio se Mihajlov sin Savo, Mehmedalija ga kumovo. Kada se rodio Miralem i na sunetluku, Mihajlo ga drao da se kumstvo potvrdi. Kako su se samo Miralem i Savo pazili i druili. Negdje tu prema Bratuncu, imali smo vonjak, moju didovinu. Kada se rodio Miralem, Mihajlo donese sadnicu divlje kruke i ukalemi kalatuu. Kako je samo raala. Poetkom rata u Hrvatskoj Mihajlo ode u dobrovoljce. Vraao se s posavskog ratita pijan i dolazio u nau avliju pucajui. Zvao je Mehmedaliju da izie: Izlazi, Meho, kum ti se vratio iv sa ratita, nosim ti poklon iz ustake zemlje. Zavukao je ruku u torbak i prebirao neke stvari. Izvadio je sahat, neto starinsko s ispisanom posvetom iz Budimpete. Mehmedalija pogleda u me i nekako udno prozbori: Nemoj, kume, nemoj, meni sahat ne treba, meni je Bog izmjerio vrijeme u ovom ludilu.
4/20/11 1:15 PM
Kalatua
Mihajlo se ko malo naljuti i ostavi sahat na verandi mrtav i nenavijen. Tu se njegovo vrijeme okonalo i zaustavilo. Daj rakiju, kume, pusti sat!? Kad zavrimo s Hrvatima, onda emo mjeriti vrijeme kako mi hoemo i odmjeravati kome hoemo po naoj pravdi, galamio je Mihajlo, kolutajui zakrvavljenim oima. Gledao je mog Mehmedaliju: Sluaj, kume, ja kumstvo neu pogaziti, ali ti mora znati s kim si i za koga si. Ovo je zemlja Srbija. I Bog je s nama, na, a mi smo njegov narod odabrani. Zato, kume moj, prikloni se nama. A ime tvoje. to ba da ti aa da ime i Mehmeda i Alije. Ba dva imena da nosi. Otfikari bar to zadnje, jer Alija e vas u belaj odvesti. Bar se u imenu odreci Alije. Mehmedalija je utio i ni rije nije progovorio. inilo mi se da se kao malo pribojavao kumovih besjeda. Ona bratska ljubav i jaranluk izgubila se u pucnjavi i pijanoj vrisci. Tako je to trajalo sve dok i kod nas nije poelo. Mihajlo je doao jo samo jednom i, zaudo, bio je trijezan: Kume, bolje bjei u Tuzlu, spaavaj vamiliju, voe e biti klanja. Ja sam te upozoravao, ne mogu ti pomoi. Neka ti tvoj Alija pomogne. Vi ste za njim krenuli, pa, eto, neka vam tako i bude. Zlo je dolo preko Drine, dovaljalo se iz Zvornika. Kalatua Vratila sam se im se moglo nazad. Kum Mihajlo je ostao bez noge, kumstva i kumeta. Sin mu se oenio. Od mene zazire i okree glavu, kao da misli: Zato se ova ludaa vrati da mi ovdje prkosi i izaziva? Naiem kraj njega ispred trgovine, gdje pije pivo i neto raspravlja o ratu. ivim sama u svome emeru. Samo me Zejneba ponekad obraduje. Pita za babu. Ja jadna sve iekujem da se odnekud pojavi, iako znam da nikad nee doi. Bar da i njegove kosti pronaem, da na njegov mezar, na baluk tespih od ilibara stavim da svijetli u ovoj podrinjskoj pomrini. Zejneba mi je radost jedina i ekam da postane doktorica da bar malo pripomogne ovom napaenom narodu, da im suze mehlemima posui na dui. Moje srce kameno moe samo da se rasprsne, u prainu da se pretvori i da ga duom mojom rasijem na mezarima skrivenim. Da se Mehmedalija i ja bar tako sjedinimo i sinu naem pripomognemo na onom svijetu. Rano moja, dijete moje, jo je tebi tvoja mater potrebna. Kad sam prvi put otila u vonjak, krenula sam prema kalatui. Ona bi mi radost bila. Sona i jedra, slatka ko da je novoroene moje u stomaku. Ko moj Miralem da se ponovo raa. To bi mi bar malo duu povratilo i razgalilo. Gledala bih kako kruka raste, behara i raa. Taj miris bi me osvajao i nosio brdima i proplancima, ispod oblaka, za suncem i mjesecom. Tiho bih lebdjela za Miralemovom sjenkom. Miraleme moj, kalatuo moja. Godinjak 2010 / 211
4/20/11 1:15 PM
TALI
Vonjak je pust. Stari dedin orah, ispod kojeg sam aikovala s Mehmedalijom, a orasi nam padali u krila, posijee neko motorkom. Samo gradne ostale razbacane. Nanina jabuka senabija nestala. Nema nane, nema senabije. A zelenika moja, to je dedo ukalemi kad sam bila mala nestala. Sve ljive pekmezue od kojih se kumska rakija pravila sasjeene. Pronikle neke mladice eljne njegovanja i okopavanja. Kruka kalatua odsjeena je u visini koljena, kao dotiklava neiju izgubljenu nogu. Iz tog patrljka mladica iznikla ko brk Miralemov. Plakala sam i gorko listala sjeanja iz vonjaka. Jednom tako, dok sam sjedila pored onog patrljka kalatue, ispod, polugola protrala luda Janja, Mihajlova rodica, pjevajui udnu naricaljku: Kalatuo, kruko muka, kumain je posjeko te, sjekirom je zaklao te, da ga nou ne probudi, u ludilo ne odvodi, zbog kumeta jedinoga to vonjakom nou eta. Miraleme, kruko muka, neu da mi lie uka, jer mi mozak razvaljuje, duu moju nastanjuje, od toga u da poludim. Ne prkosi, ne prkosi, jer mi kume vie nisi. Zaklat u te, sasjest u te, kalatuo, kruko muka, jer ne mogu ja podnijeti da mi tvoje lie uka. Rastanak Kia i led te noi uoi velike denaze. Sead i ja pakujemo nae pokretno umjetniko dobro za Sarajevo. Majka Hatka nam pomae u pakovanju, kao da negdje selimo. ao joj kao da se od bliskog roda rastaje. I meni je ao. Ali mi moramo na put, jer put slike smrti kroz Bosnu nastavljamo. Naa namjera je da dokaemo da je Srebrenica bila u svakom budaku BiH. To su osjetili svi oni koji su bili s nama u Potoarima. Naa rana na dui je jedna rana i nosit emo je dok je ovoga svijeta. Boija pravda e da nadvlada i ona je jedino dostina. Kazni ih, Boe, jer znali su ta rade. Dok smo stajali negdje na Romaniji na putu za Sarajevo, zbog nevremena, gledao sam kako se munje igraju nebom, gromovi vrite, uinilo mi se da majka Hatka njie beiku na nebu, u Potoarima, uspavljuje sina Miralema. Ispod jastuka ubrana kruka kalatua mirie. Ti znaci na nebu otvorie mi se kao potvrda da nas sami Bog gleda
4/20/11 1:15 PM
UDK 821.163.43*-32
Faruk ehi
nao sam starca iz jednog sela koji je kao tenkista SS divizije Princ Eugen uestvovao u tenkovskoj bici kod Kurska. Imao je vie osamdeset godina, nizak rastom, ivahna temperamenta, priao je kao da je Drugi svjetski rat juer zavrio. Zadizao je koulju i pokazivao trbuh i torzo govorei: Vidi, izranjavan sam posvuda, nema mjesta bez oiljaka ni kolko da se ugasi cigara. I onda bi povukao dubok dim iz cigarete i zagledao se u zeleno penino polje kojim je arlijao suhi majski vjetar. Kroz doline i iznad brd razlijegala se tiha grmljavina detonacija na udaljenim ratitima. Nepoznat neko se upravo u ovom trenutku borio za ivot, drugi nepoznat neko ve je bio mrtav. Karelijeva kua je liila na kou njemakog tenkiste, krajikog dida iz sela Pitaline. Teko je pronai jednu ciglu u njenim zidovima koja nije zakaena gelerom XXL formata. S unutranje strane zida, u prostoriji gdje smo odmarali od strae, neko, bez sumnje talentovan, uspio je pronai tu ciglu i, s naknadnom pameu, plosnatom zidarskom olovkom zapisati: Izgubljenost i beznae obuze nae lae, prvi dani rata su mlada rosa, mi smo pijani bumbari. Znate ko je Kareli, ovjek, prema usmenoj predaji, koji je pojeo itav bicikl pred drugom Titom i jo nekoliko kilograma dinamita. Poslije su ga pitali kako je to uspio i da li je imao posljedica. Kareli je rekao: Samo me malo bolio eludac, vjerovatno od dinamita. Njegova kua, ogromno i neuseljeno ljudsko gnijezdo, bila je udotvorno neunitiva, uplja kao rende, ali je nikakva granata ni raketa nije mogla konano oboriti na zemlju. U njenom betonskom podrumu bili smo nedodirljivi. Protjerani smo na lijevu obalu Une. Usredotoitu se na lica ljudi i stvari koji mi uskrsavaju u sjeanju. Mjesto radnje su naputene kue lijeve obale, koje su ve drugi ili trei dan rata potpuno izgubile svoju toplinu i prvobitnu namjenu. Ukuani su nestali i postali izbjeglice. Njihovi anfasi su zamagljeni i izvan fokuGodinjak 2010 / 213
4/20/11 1:15 PM
EHI
sa. Katapultirani iz vlastitog grada, u tuim gradovima i mjestima oni se tek ue biti izbjeglicama. Iako su se svi ljudi s orujem brzo kretali i stalno trali pod granatama i mecima, sve mi je sada izgledalo usporeno, zaleeno kao u muzeju votanih figura. Jedno lice se posebno izdvaja u opem haosu, lice mladia u ranim dvadesetim godinama s oiljkom i razrokim oima. Kosa mu je tamna, a put svijetla, oi rasporeene tako da lice ima pomalo azijatski izgled. Njegovi pokreti tijela su energini, tijelo mu je miiavo i skladno graeno. Lice je grubo i njeno istovremeno, i u njemu se elja da izgleda opasno sudara sa mladou njegovih godina. Jednom nogom je na prozoru, a drugom je stao na kau, gleda napolje prema drugoj strani rijeke, gdje se nalazi skriveni i do zuba naoruani neprijatelj. To su nai gradski Srbi i njihovi roaci sa grmekih obronaka sili u grad da se konano obraunaju sa Turcima, govori mi gledajui prema drugoj strani rijeke. Ti si zalutao ovdje. Lii na tatinog sina. Bjei dok jo moe. Obratio mi se podrugljivo, arajui oima po sobi koja je iznenada postala klaustrofobina zbog tenzije izmeu nas. Predmeti u sobi su bili naduti od vlage. Nedirnut luster je bio i vie nego iritantan. Parket je izigravao morske talase zaustavljene pokretom neije sveprisutne ruke. Da se u zraku usidrila sedmotakasta bubamara velika kao crveni delies, maui usporeno krilima, i poela se histerino smijati, krov bi se sruio i cijela kua bi zajedno s naim tragikominim likovima propala do sredita zemlje, tamo gdje su lutali profesor Oliver Lindenbrook, Lars s patkom Gertrudeom, zli grof Saknussemm i njegov vjerni sluga Torg. itava mladieva vanjtina je isputala nervozne silnice, i strah me pogledati ga u oi. Neto u njegovom licu se zauvijek otkoilo, jer je veliki zavrtanj u srcu popustio. Tad sam ga vidio prvi i posljednji put. Hiljadu devetsto devedeset tree grad koji smo poznavali nestaje pred naim oima. Maskiraju ga biljke i ruevine, a unato cjelodnevnim eksplozijama on zadobija hipnotiku auru, i mi ga potujemo. Postaje stran i nepregledan glavni grad nae utopije koja glasi: hou da se vratim kui i da sve bude kao prije. Ima neeg zadivljujueg u propadanju koje napreduje iz sekunde u sekundu. Propadanje obuhvata svu materijalnu stvarnost, a prvo strada ono to je ovjek napravio, mrtve stvari postaju jo mrtvije, vraaju se u hemijske elemente. Ugljik je najraireniji, dominira u pepelu isto koliko i u dijamantu. Razorenost Karelijeve kue dostie svoj zenit. Niko vie ne razmilja o vodi i ribama. Ribari su postali ratnici. U potpunoj transformaciji jednog svijeta u drugi noga predratnog nogometaa ne dodiruje loptu nego pazi da ne stane na nagaznu minu. Krajem aprila priroda se budi iz zimske uspavanosti, i to prolazi neprimjetno. Polagano se vraamo primitivnim oblicima ivljenja, gdje je najvanije biti sit, u toplom i na sigurnom. Uimo se mrnji, jer je ona jedini nain preivljavanja, i pomou nje je mogue probuditi bijes i silu, koji e te odrati u ivotu, koji e ti dati volju za ivotom. Nije se te214 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
UDK 821.163.43*-32
Idu ele...
Mehmed edovi
Godina je 1955. Od usta do usta, u selo Rice stigla je vijest koja je uznemirila tihe stanovnike. Seljak je imao nos za loe vijesti i nekako znao kad one dolaze i kad e mu oteati ionako teak ivot. Ova je bila od onih koje su se uplaili i nisu krili svoj strah. Dan nije priveden kraju, a ve su svi znali da u selo dolaze ljekari. Vele, doktori pregledaju glavu, upaju dlaku iz kose, gledaju tu dlaku kroz nekakvu napravu i ako na njoj nau bolest, iaju. Ubrzo se potvrdi da su doktori ve bili po drugim selima i da je barem polovina seljana oiana do glave. Najvie su se zadeverale seoske djevojke stasale za udaju; one kojima je kosa upletena u bujne pletenice bila simbol njihovog curinstva, ali su se potajno nadale da e to ianje njih obii, jer u njih je kosa duga, gusta i zdrava. Kad su doktori stigli, a stigli su bre nego to se iko nadao, smjestili su se u kuu Ajne Husejinove; ugledne ene, pametne i uvene po svojoj snalaljivosti i inicijativi. Takva vrsta pregleda itavih sela uglavnom se obavljala po privatnim kuama, onim malo veim i prostranijim, jer drugog mjesta nije bilo po mjestima opustoenim ratom. Ajna je bila Huseinova ena, ali su svi eto upamtili nju, a Huseina se jedva ko sjeao. Bila je bogata, pitala se o svemu u selu i njena rije je, poesto, bila zadnja. Tokom rata, selo Rice je potpuno izgorjelo i kuerci koji su izgraeni na zgaritima bili su mali, tijesni i sirotinjski. Kua Ajne Huseinove bila je neto vea od ostalih, imala tri sobe, hodnik, hamam i podrum. Njena kua je, ustvari, bila najvea u to vrijeme. Ajna je imala etvero djece; najstarija je bila Zilha, ljepotica prispjela za udaju.
4/20/11 1:15 PM
Idu ele...
Oko Zilhe je oblijetalo mnogo udvaraa, zbog njene ljepote, ali i zbog ugleda majke i bogatstva u zemlji i stoci. Visoko, krupno djevoje, crvenih obraza, lijepih vedrih oiju, duge, crne kose upletene u debele pletenice koje su padale po bujnim grudima. Zilha se drala ponosno i gordo, majka je nauila da hoda uspravne glave. Kada bi djevojku, odluta li u kraj vrta, majka Ajna pozvala, a zvala bi je glasno da svi koji se zateknu u okolici uju, u glasu joj se osjeao majinski ponos. Oko Ajnine kue, u prostranoj avliji okupilo se mnogo seoskog svijeta koji je ekao pregled. Doktori su se smjestili u najveu sobu, koja je koritena samo kada bi doli kakvi ugledni gosti. Guva, galama, cijelo selo pred kuom; nita od toga Ajnu nije omelo u njenom naumu. Zamijesila je pogolem kola maslenjak, koji se pripremao samo u posebnim prilikama, da doktorima koji su neprestano pregledali ljude i nisu odmarali ve nekoliko sati, napravi da jedu i da ih povrh svega zamoli da ne iaju njenu Zilhu. U to vrijeme Kasim je bio djeak od sedam godina. iv, nemiran, inteligentan djeak koji se nije smirivao na jednom mjestu i koji je u svemu traio nain da se naali sa svojim vrnjacima. Na pregled su doli njegov otac Haso, majka Muhiba i brat Avdija, koji se tek zamomio; te godine je napunio osamnaest. Ajnin najmlai sin Mehmed bio je generacija s Kasimom, a s njima je nerazdvojan drug bio i azim. azim je imao majku Rahimu i dvije sestre. Starija Nezira, ve prispjela za udaju, seoska mezimica, lijepa djevojka oko ije kue su oblijetale muterije, ali se ona nadala samo jednom mladiu. Nezira i Zilha su bile dobre drugarice, lijepo su se slagale i stalno druile kao i njihove majke. Ustvari je to bio samo privid koji su obje strane uspjeno odravale i njegovale. Dvije djevojke jedna drugu ba i nisu voljele, jer su poesto u svemu bile konkurencija, takmiile se, imale iste momke i udvarae. ee je u toj tihoj bici na dobitku bila Zilha, zbog ugleda majke i miraza, a Nezira je ostajala da tiho odboluje svaki poraz od svoje dobre drugarice. Kasimov brat Avdija vaio je za najljepeg mladia u selu i za njim su uzdisale mnoge djevojke. Otac Haso, imao je naum da ubrzo oeni Avdiju. Za svoga sina on je odabrao Zilhu ili Neziru; njemu je bilo manje bitno kojom e se Avdija oeniti jer su obje imale lijep i bogat miraz koji e donijeti u kuu u koju se udaju. Avdija se oko izbora i djevojke malo pitao; ta Haso kae to tako i bude. Da ne bi doktora i ianja, Avdiju bi dosta prije oenili, i ko zna da li bi tada bilo ono to e biti, jer taj dan e mnogima zauvijek promijeniti ivot. Djeci je sva ta guva oko doktora, mnotvo svijeta kao da je pilav, i vrijeme bez poslova i obaveza bilo zanimljivo. Niko ih nije dirao, zabavljeni sobom i igrom oni su uivali. Godinjak 2010 / 217
4/20/11 1:15 PM
EDOVI
Doao je dan pregleda. Majke ije keri su dolazile na preglede bile su zabrinute, posebno ako su cure stasale za udaju kao to je to bio sluaj sa Zilhom i Nezirom. Cure bi sigurno zvali ele, takav je seoski svijet, zadirkivali bi ih, dizali na ruglo i za sva vremena bi bile pod mahanom. Djeaci, Kasim, azim i Mehmed nisu previe brinuli zbog ianja, jer za njihovih sedam godina to nije bilo nimalo bitno. Kada su ih doktori pregledali, sva trojica su morali na ianje; da je bilo drugaije, moda bi se neki i ljutio, ovako im je bilo svejedno. iali su ih odmah, u manjoj prostoriji, na kratko. Iz susjednih mahala, koje su sve to ve prole, dola je vijest da oni kojima zapadne ianje, naredni dan moraju ii u Toie, u Dom zdravlja, a djeci je bila golema radost to e vidjedi Toie. Mislili su da od Toia nema dalje svijeta i kad su majkama govorili koliko ih vole, govorili su: Volim te do Toia, to je bilo najdalje mjesto za koje su znali, ustvari, udaljeno od Rica tek nekoliko kilometara. Taj dan e Zilha Ajnina zapamtiti dok je iva, jer su ljekari, koji se niim pa ni sonim maslenjakom nisu mogli podmititi, odluili da se Zilha mora iati. Ajna je bila jednako oajna kao i njena kerka, jer ona je moda i bolje znala ta to ianje znai djevojci njegog ugleda. I Kasim je zapamtio taj dan, Zilhin pla i pla njenih drugarica koje su oiali i prije nego to su se snale. U rukama su drale debele, guste pletenice odsjeene kose koje su ovlaile od njihovih suza. Jecale su i plakale, okretale glavu od ostatka svijeta na avliji, skrhane i unesreene. Jednima ao djevojaka pa i oni s njima plau, a drugi ih saaljevaju, a likuju i drago im. Tako je to u ivotu, uvijek e se nai neko koga tua nesrea usreuje, drugaije nije bilo ni toga dana. Doktore, niko niim nije uspio potkupiti i sprijeiti ianje. Ukoliko su u korijenu kose pronali to to su traili, ianje je bilo istog trenutka, bez ekanja i predomiljanja. Zilhina tragedija bila je vea jer je ianje mimoilo njenu nerazdvojnu drugaricu Neziru, a i Avdija, mladi za kojeg su se djevojke tiho otimale, ostao je s kosom na glavi. Raspored u Toiima se tano znao. Svaka mahala imala je svoj dan kada su morali svi biti na pregledu, i ve se znalo ta ih tamo oekuje. Glas o pregledu brzo putuje. ekalo ih je brijanje oiane glave i stavljanje gipsa na glavu, gipsa koji je izgledao kao ljem. Tu u Toiima, vrena je jo jedna selekcija zavisno od stepena oboljenja. Tako su jedni dobijali gips preko cijele glave, a drugi samo bijelu kapicu. To je izazvalo jo dublju podijeljenost i zlobu meu narodom; podsmijehe i ogovaranja, podjelu na one nie vrijedne i one bolje, s kapicom.
4/20/11 1:15 PM
Idu ele...
U uskom hodniku u kojem se sve deavalo prolivene su gore suze nego onda kada su morali biti iani. Ljudi su se bunili, svaali, galamili, ene vritale, kukale... Gips na glavu stavljao je bolniar koji se zvao Muharem Karika, on i njegov kolega Bajro. Bolniari deveraju s narodom, ne zna se ko se vie dere i urla, ko je nervozniji i ljui. U nekoliko navrata se uinilo da bi moglo doi i do tue, no sve se brzo smirivalo, sve osim plaa i jecanja koje nije izlazilo iz tog hodnika od poetka do kraja pregleda. U ratu je Muharem ostao bez noge. Na mjesto njegove sad je bila drvena noga na ijem vrhu je bila metalna karika da se drvo ne bi rascijepilo kad hoda. Zbog toga je dobio nadimak Karika. Bio je prgav ovjek, isfrustriran, vjeito ljut. Krupan, hodao je ponosno i sigurno se oslanjao na onu nogu bez ikakve take; eljao se na razdeljak. Muharemov otri, autoritativan glas jeao je onim hodnikom kad bi podviknuo, a podvikivao je na svakoga. U prepunom hodniku koji je vritao nezadovoljstvom jedva da su se primjeivala trojica djeaka; Kasim, azim i Mehmed, koje su u Toie dovele majke. Ambulanta zvoni od Karikina glasa koji proziva Kasima i njegovu majku Muhibu. Letimian pogled na glavu i naredbodavan ton: Gips vie Karika. More li kapa, iv bio? Ne moe, eno, gips i gotovo neumoljiv je Muharem. Kasim je mirno sjedio na gruboj drvenoj stolici. Obrijali su mu glavu, onda namazali jodom koji je klao da se jedva moglo izdrati, a izdralo se zbog straha od Karikina podvikivanja. Na jod su mu, oko itave glave zamotali zavoje potopljene u gips, sve do uiju. Sloj mokrih zavoja, sloj samog gipsa i za par minuta na glavi je pravi, vojniki, gipsani ljem. Od trojice djeaka samo azim je imao sreu i dobio bijelu kapicu, pa se smijao Kasimu i Mehmedu kada ih je vidio sa gipsom. Poslije su saznali da je ta kapica od takvog materijala da ispod nje kosa nikako ne raste. Od bolniara u Toiima su dobili stroge upute kojih se moralo pridravati. Kapica i gis nisu se smjeli skidati sa glave trideset dana, ukoliko bi se neko usudio da ne poslua stroga uputstva, rizikovao je da sve ponovi od poetka. Za nekoliko dana pola stanovnitva u svim mahalama hodalo je bijele glave, sretniji sa kapom, ostali sa gipsom. Seljak je navikao na belaje, pa je vrlo brzo svikao i na novu muku. Udatim enama je bilo dosta lake, njima niko nije zamjerio ni zbog ianja ni zbog gipsa. Preko glave bi omotale amije pa se jedva primjeivalo da ita drugo ima ispod. Djevojke su omotavale alie, stariji ljudi motali franjelu oko gipsa i nabijali kapu, kao i momci koji su odjednom svi imali kojekakve kapice i kape.
4/20/11 1:15 PM
EDOVI
Jedino djeca se niega nisu stidjela, u poetku im je to bilo i zabavno. Jo isti dan su izmislili novu, praktinu i zanimljivu igru s tim gipsom na glavi. Udarali su se glavama kao ovnovi iskuavajui iji gips je tvri i ko moe vie izdrati. Kasim je bio glavni u tom ducanju i mogao je najsnanije udariti i izdrati kad drugi udaraju. Imalo je to i svojih negativnih strana. Svrbilo je ipod gipsa da se nije moglo izdrati. Prvo su trpjeli i stenjali, a onda se i tu pronaao lijek. Ispod gipsane kape bi, od uha do uha provukli kai pa ga povlaili sa jedne i druge strane gdje svrbi, ali samo toliko da gips sluajno ne bi spao, jer bi ga u tom sluaju ponovo trebalo nositi trideset dana. Oiani su preko noi postali seljani drugog reda, osramoeni i ponieni, predmet podsmijeha. Neko je u toj euforiji i nadmudrivanju izmislio pjesmu: Idu ele, kape im se bijele... Mnoge djevojke su zbog ianja raskinule vjeridbu sa momcima, mnogima je to ianje i gips na glavi promijenio ivot. Zilhina majka je javno obznanila da daje vei miraz uz kerku, zbog toga jer je oiana, pa je osim pogoleme i lijepe njive davala i kravu brezu. inilo se da je sve uzalud, jer s takvim djevojkama niko nije htio da aikuje i svi su ih zaobilazili. Zilha je bila neutjena, svake veeri je vjeala svoje odsjeene pletenice ispod rafe i gledala u njih, gledala i jecala. Danju je gips pokrivala alom, a mrtvu kosu vezala oko vrata. Trideset dana ponienja, ducanja i svrbei oteglo se dosta due onima s gipsom nego sretnicima koji se nisu iali nego pakostili onim s bijelim glavama, no i to je prolo. Opet se u zakazano vrijeme valjalo pojaviti u Toiima, i opet se znalo ta ih ovaj put eka. Bilo je vrelo, sparno ljeto. Lijepo vrijeme, glava se znoji, ispod gipsa svrbe, sve se urotilo protiv oianih nesretnika. Bolniari skidaju gips. Svi Boga mole da im gips skida Bajro, jer Bajro pokvasi glavu pa se sve lake odlijepi od glave. Ne trza i ne vue, ne galami kao to Karika galami. Onaj ko doe Kariki u ruke, tome je znala potei i krv iz glave, vriti se i plae, jer on vue i trza i otkida, nemilosrdan je i nije ga briga za tuu bol. Oni koji su se usudili da gips skinu ranije, ne obazirui se na molbe, kuknjavu i pla, od bolniara su dobijali jo trideset dana noenja novog gipsa na glavi, a i takvih je bilo. Nita nije pomagalo da Karika bude malo njeniji prilikom skidanja oklopa s glave. Donosio je narod jaja, sir, kajmak, ta je ko imao, donosio i davao, ali je rijetko pomagalo. Kasim je cijelu no sanjao Muharema Kariku, kako mu vadi zube, plakao i vritao, otimao se, bjeao, a nije mogao pobjei, noge ga nisu sluale.
4/20/11 1:15 PM
Idu ele...
U ekaonici ambulante stajao je sav ukoen i kada ga je Karika prozvao da ue, zaplakao je od straha. Gips na njegovoj glavi drao se jo samo malo za tjeme, ostatak se odvojio od eanja kaiem. Majka ga je posavjetovala da plae kad mu budu skidali gips i da glumi da ga boli, boljelo ne boljelo, da se ne bi desilo da sve opet ponovi. Bilo je ena koje su zbog straha od boli i Karike Muharema dan prije skinule gips kod kue, pa ga, kada bi krenule na pregled formalno stavljale na glavu. Kasim je vritao, a da Muharem nije estito ni poeo raditi. ta se dere, mali, nemoj biti tolika kukavica doeka ga bolniar, koji je bio prepreden i kojem se moglo podvaliti samo ako je on to htio. Kasimova majka Muhiba donijela deset jaja, samo da joj ne trga gips i da je ne boli. Ostavi to na sto, ako si skidala gips ranije, nita ti nee pomoi pa ni ta jaja. Hladno e Muharem. Muhiba skida amiju s glave, a gips spade zajedno sa amijom. Skidala si prodera se Muharem. Nisam, ivota mi. Prestraeno e ena. Jesi, jesi, skidala si govori Karika, onda se okree Kasimu koji sjedi na stolici sav u gru od straha i pita ga: Je l skidala Kasime, je l skidala!? Kasim pretrnu od strogog Karikinog glasa. Jest rekao je, a da, ustvari nije znao ni ta je rekao. Majka ga je samo tuno pogledala, ljuta toje izdao pred bolniarom. To je spalo dok sam spavala, samo od sebe, nisam ja skinula rekla je. Muhiba je bila jedna od rijetkih koje Karika nije kaznio s jo mjesec dana noenja gipsa. Stavio je drvenu kaiku u posudu s jodom i Kasimu namazao glavu. Klao je jod, nije da nije, ali Kasimu je bilo ao to je izdao majku pa je to peckanje osjeao kao zasluenu kaznu. Nakon skidanja gipsa, bolniar bi po glavi razmazivao jod, i tako svaka tri dana. Nije dodue vie moralo da se dolazi u Toie, nego je to radio svako kod svoje kue. Zaudo, od straha da se kompletan proces ne ponovi, ljudi su se pridravali uputa, jer vie niko nije htio Kariki u ruke. Jod je redovno razmazivan po glavi. Kad nije bio jod, bila je neka krema koja je smrdjela a glava svrbila za ne izdrati. Kad je nanoena ta krema, preko nje je stavljan tanki papir. Za vrelih dana se to cijedilo niz lice, neizdrivo svrbilo, ali niko nije pomislio da preskoi koji dan i ne namae glavu. Radost je, ipak, bila vea kada se razmazivala ta krema, u odnosu na crvenouti jod, koji zaudara, pee i boli vie nego ita. Bolovi se brzo smire, ali je to trebalo izdrati.
4/20/11 1:15 PM
EDOVI
Nakon mjesec dana naizmjeninog mazanja glave ilo se Muharemu i Bajri na kontrolu u Toie. Ovaj put su davali litar joda da svako nosi kui i nastavi tretman jo neko vrijeme. Nepridravanje je moglo gips ponovo vratiti na glavu, a to niko nije elio. Kasimov stariji brat Avdija lake je odluio o enidbi. Nezira se nije iala, postala je popularnija od svoje drugarice pa je Avdija odluio da mu ona bude enom, a otac se sloio s tom odlukom. Ocu je bio bitan miraz koji je iao uz curu, a Avdiji to to se nije iala pa mu enu nee zvati ela. Godinama kasnije, dvije njive koje e Nezira donijeti u miraz oduzet e drava i od njih Avdija vie nee vidjeti koristi. erbe je bilo lijepo. Sviraju braa Begi s violinom i argijom, puna avlija naroda koji je doao na veselje. U mraku, Zilha neutjeno plae. Glava joj namazana jodom i prekrivena aliem; oko vrata svezana njena kosa upletena u pletenice. Kasim je i na bratovoj svadbi pokazao da je spreman da se naali i podvali drugovima, ne znajui da posljedice mogu biti goleme. Flaa s jodom koji su dobili u Toiima stajala je na malom drvenom prozoru, trone kue u kojoj je bilo veselje, zavuena izmeu drvenih ipki koje su ile preko prozora. Kue su tada obino imale svega dvije sobe, u jednoj se ivjelo, a ona druga je bila rezervisana za goste. ene sjede, piju erbe i kahvu u jednoj sobi. Traaju ene i ogovaraju. Neka ree da je Ajna poruila Avdiji da odmah iste noi otjera Neziru, a ona e uz svoju kerku Zilhu utrostruiti miraz. Gotovo je sad, ta je bilo, bilo je... otac je volio miraz, ali je sinovljevu enidbu smatrao gotovim inom i to vie nije mislio mijenjati. U onoj drugoj sobi igrao se Kasim sa svojim vrnjakom Muhom, koji je bio nizak i bucmast djeak i volio Kasima, tek godinu starijeg. Jednom prije Kasim je Muhu navratio da se popne na stub i dodirne ice od struje koja je tek dola u selo. Muho je posluao i jedva preivio strujni udar. Drugi put ga je navratio da skoi sa drveta, stare johe s padobranom napravljenim od ebeta, i tada se Muho dobro razbio. ta god da mu je Kasim rekao, Muho je sluao, svaki put, pa i ovaj. Muhu je zainteresovala ona flaa s jodom to je stajala na prozoru. Kasim ga je samo malo nagovorio da je dohvati, govorei mu da je to sok od kojeg se pravi erbe. Mogu li se malo napiti? Pita Muho. Skupo je to, al moe malo... zadirkuje i nagovara Kasim. Muho dohvati flau s prozora, nagne i napije se. Kako je popio onaj jod, tako je poeo skakati i vritati i plakati i prevrtati se... Sreom da je malo popio i da su mu ene, prekinute u ogovaranju, dale da pije mlijeka i erbeta i tako nekoliko puta.
4/20/11 1:15 PM
Idu ele...
Muhi je brzo bilo bolje, a jo bre je zaboravio da ga je Kasim nagovorio da se napije joda. Taj dogaaj nimalo nije pokvario prijateljstvo dvojice prijatelja. Nakon dvije godine i Zilha se udala i to za ovjeka koji se prije nje ve jednom enio. Smatralo se da je cura s manom, a i on se enio, tako da su se nali. ivjela je sretno i rodila troje djece. Nikada nije zaboravila sramotu onih dana kada je morala da se oia i nosi gips na glavi. Kasim, Mehmed i azim ostali su da rastu, drue se, vesele, tuguju, podvaljuju jedan drugom sitne pasjaluke. Nezira je s Avdijom ostala do kraja ivota, i oni su imali troje djece i brak na kojem su im mnogi zavidjeli. Nakon trogodinjeg deverata s gipsom, jodom i kremom djeacima je porasla kosa, lijepa i gusta. Nikada nisu shvatili zbog ega je bilo ono to je bilo, zbog ega su ih iali. Priano je da je to zbog spreavanja irenja uiju, neke vrste epidemije, neko je spominjao i kugu, ali niko nije znao tano ta je to i zbog ega bilo. Kasim e, godinama kasnije, bolniaru Bajri, starom, iznemoglom i u penziji, kad god bude u prilici, naruiti evape, kafu i pie, zahvalan to nije muio ljude kada im je skidao onaj gips s glave. Bajro nee znati ime je zasluio da ga Kasim toliko simpatie, a ovaj mu to nije govorio. Proi e godine i vie niko se ianja i gipsa nee sjeati...
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
U ovom radu u centru panje su krajinici-graniari posmatrani u memoriji, usmenoj tradiciji i procesima globalizacije. Pratimo ih, na odabranim primjerima, od osmanskog perioda, kada je bosanskim muslimanima, Bonjacima, dodijeljena uloga glavnih uvara granica. Borci za odbranu granica Bosne, njenih krajina koje su bastioni odbrane Bosne i Carstva, ive kroz memoriju i tradiciju, dopunjujui definitivno sliku povijesti prema pro domo modelu. U suodnosu stvarnosti i tradicije, izgraene su norme koje je ine prepoznatljivom, u svjetlu javnog mnijenja iz dometa usmenih kultura. Idetifikacijom memorije i usmene historije u tkivu usmenih formi i njihovih prototipova dolazimo do kategorije Krajinici u trajanju. Tako kroz povijest koju narod pie dolazimo do savremenosti i svevremenosti. Kljune rijei: bosanski krajinici, Krajinici, usmena memorija, usmena tradicija, globalizacija u tradicionalnoj usmenoj kulturi, kristalizirane slike, junak, heroj
osni je od samih poetaka osmanskih osvajanja dodijeljena znaajna strateka uloga: da postane muslimanska zemlja i kao takva odbrambena linija prema hrianskom Zapadu. Tako je itava Bosna stoljeima krajite, granica, serhat, zemlja krajinika, graniara, serhatlija. Sloj epske tradicije 15. i 16. vijeka uva sjeanje na uspon Bosanaca na prve poloaje u Carstvu, njihov
*
Ovaj tekst je nastao opirnom razradom naeg izlaganja pripremljenog za XIII meunarodni kongres usmene historije Sjeanja i globalizacija, Rim, Italija od 23. do 26. juna 2004. Na Kongresu gaje pod nazivom Oral Memory and Bosnian frontier men from Krajina in the XVII th Century saopila Lada Buturovi.
4/20/11 1:15 PM
BUTUROVI
polet u osvajakim borbama, pri emu je Bosna istaknuta kao najpouzdanija turska krajina prema hrianskoj Evropi. Od kako je osvojio Ugarsku i Hrvatsku hoe turski car da Bosanci budu samo krajinici istie Kuripei. Ovoj Kuripievoj konstataciji prethode vrijedne zabiljeke o bosanskim krajinicima, nosiocima timara i njihovim obavezama da ratuju i izvan Bosne i da, nakon osvajanja novih teritorija, uvaju nove granice, kao i njihova nastojanja da se tome odupru, a da zadre timare i druge privilegije.1 Zaustavljamo se na karakteristinim primjerima krajina i krajinika koji pokazuju kakvu je snagu imala usmena memorija u globalnim kretanjima etnikih zajednica i razvitka njihove narodonosne svijesti, piui istovremeno njihovu povijest i doseui visoke domete stvaralatva. Ve turski popisni defteri iz 15. vijeka, zbirni katastarski popis iz 1455. godine, kojim je obuhvaeno krajite Isa-bega Ishakovia, prva organizovana turska oblast na podruju bivih jugoslavenskih zemalja i detaljni popisni defteri Bosanskog sandaka iz 1485. i 1489. pruaju relevantne podatke o prvom, najuglednijem, bosanskomuslimanskom krajiniku, timarniku spahiji, Grz Ilyasu, epskom erzelezu. Samo desetak godina kasnije, nakon vijesti iz deftera / a moda istovremeno/ o njemu e pisati turski hroniari.2 S juga, gdje je bio uivalac timara ekindija skopskog vilajeta 1466. godine (Grz Ilyas je upisan i u popisu 1467. 68. kao Ilyas, kao uivalac istih posjeda i naveden je kao gulami mir i serasker), ovaj Krajinik je iz Makedonije, krenuo, odnosno vratio se, u srce Bosne, u nahiju Brod, a u 1485. posjeduje timar i u Dobrunu, dok je odranije uivalac onog u nahiji Brod. Defter iz 1489. donosi podatke o uveavanju Grz Ilyasovih prihoda u nahiji Brod, pa je njegov timar upisan kao timar Ilijas-bega, odnosno odobreni su mu na uivanje prihodi jednog zeameta. Da je Ilyas-beg upisan u defteru 1489. godine bez ikakve sumnje Grz Ilyas pokazuju analize ukupnih podataka o timarima koji su se vezivali za njegovo ime, kako je utvrdila . Buturovi.3 Podaci iz deftera, kao i sauvane vijesti o njemu kod osmanskih historiara i hroniara, dosljedno potvruju u Grz Ilyasu istu linost, a zabiljeena predanja i sauvana epska tradicija, kao i vjerodostojna usmena historija otklanjaju svaku sumnju da su Grz Ilyas i erzelez Alija ista linost. Turski izvori hroniarskog karaktera donose obilje podataka o ivotu ovog junaka i svjedoe o epskoj slavi hrabrog muslimanskog ratnika iz Bosne
1 2 Benedikt Kuripei, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530., Svjetlost, Sarajevo 1950., str. 31. Hazim abanovi, Krajite Isa-bega Ishakovia. Zbirni katastarski popis iz 1455. godine. Orijentalni institut u Sarajevu. Monumenta turcica. Serija II, Defteri, knjiga 1. Sarajevo, 1964; Istanbul, Babakanlk Arivi (BBA), Tapu defter (TD), No 18-fotokopija Orijentalnog instituta u Sarajevu, br. 61 (defter iz 1485); Istanbul, Babakanlk Arivi (BBA), Tapu defter (TD), No 24, fotokopija Orijentalnog instituta u Sarajevu, br. 62 (defter iz 1489). Osmanski izvori koji se ovdje citiraju navedeni su, uglavnom, u ranijim radovima enane Buturovi, i tom prilikom citirana su imena njoj veoma dragocjenih saradnika koji su joj pomogli u prevoenju odabranih izvora. . Buturovi, Bosanskomuslimanska usmena epika, Svjetlost, Sarajevo, 1992., str. 294-305.
4/20/11 1:15 PM
6 7
4/20/11 1:15 PM
BUTUROVI
njih. Svi zajedno ine i predstavljaju lik junaka. Znaajna su zapaanja Radmile Trikovi i njene teze o slavizmu i terminu junak koji se ponekad pojavljuje u sauvanim manuskriptima fragmentima turskih spisa iz prve polovine 17. vijeka i u kojima se predstavljaju srpski ratnici iz Erdelja i habzburke Madarske, a koji osvjetljavaju dalju ulogu i sudbinu nekadanjih pobunjenika iz Bake i susjednih podruja s kraja 16. vijeka. Rije je bila dio svakodnevnog govora na granici i na graninim podrujima (Dubrovnik). U meuvremenu, istie ova autorica, rije junak je promijenila svoju temeljnu ulogu, od nekadanjeg znaenja mladi, sada znai heroj. Junak, po ovoj autorici, bio je termin poznat i Peeviju i navodi kako je bio u upotrebi u njegovom Tarih-i u 16. i u 17. stoljeu. / Mi u nama dostupnim izdanjima i prevodima nismo kod Peevija pronali ovaj slavizam.9 /Ona istie da ga je u /osmansku/ nauku uveo turski historiar C. Orhonlu /1970/ napomenom da junak na srpskom jeziku znai hrabar ovek, heroj.10 Taj termin je vrlo vaan za granina podruja, jer su hrabri ljudi potrebni na tim prostorima vjenog preklapanja interesnih sfera i to su oni sposobni da vladaju situacijom koji se znaju postaviti i vladati kao primjer drugima, kako prijateljima tako i neprijateljima. Upravo po ovim zakonitostima megdan koji se odigrao na podruju izmeu Sane i Kamengrada razradit e kasnije usmena tradicija u poznati epski dvoboj Marka Kraljevia i erzelez Alije.11 I saznanja o Grz Ilyasovoj smrti upotpunjuju podaci iskljuivo uzeti iz vie izvora, ali, pritom su memorija i globalizacija bili temelji u procesu povezivanja i konane identifikacije, oni su vodili do povijesnih dokumenata kakvi su defteri, preko hronika, pjesnikih djela i uzoraka iz epistolarne knjievnosti. Podaci iz usmene historije koja prati tradiciju kulta Grz Ilyasova groba, odnosno erzelezova groba turbeta, od kraja 15. vijeka do savremenosti, potvrdili su se u povijesnim dokumentima /Historiari bi kazali: u izvorima prvog reda/. Evo kako: u jednoj proirenoj verziji hronike Orua, s poetka 16. vijeka (Tarih-i al-i Osman), u izvjetaju anonimnog savremenika o Krbavskoj bici spomenuto je da je ban Derenin (Derendil) pao u ropstvo, a upravo je on pogubio junaka, pehlivana, iita, znamenitog vojvodu Grz-Ilyasa, to upuuje na poblie datiranje Grz Ilyasove pogibije, dakle, neosporno je da se ona dogodila prije
brahim Peevi, Tarih-i Peevi, Istanbul, 1968.; brahim Peevi, Historija 1520 1576. 1., predgovor, prijevod i biljeke Fehim Nametak, Sarajevo: El-Kalem [ etc], 2000; ...Historija 1576-1640. 2. knj. 10 R. Trikovi dalje navodi da je madarski osmanist L. Fekete ovaj slavizam prevodio kao da pred sobom ima obinu osmansku rije iz turskog, arapskog ili persijskog jezika i to dva puta sa Soldat, a dva put sa Krieger. Trikovi Radmila, Junaci dugog rata u Zborniku radova: Starina Novak i njegovo doba. SANU, Balkanoloki institut, Posebna izdanja, knj. 35, Beograd, 1988., str. 39 62. 11 Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hrmann 1888-1889.; II izd., Sarajevo, 1933., str. 592-595; v. pjesmu: erzelez Alija i Kraljevi Marko, Behar, 1901/1902., II, 139. 9
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
BUTUROVI
pjesnik Esr je izvrio odabir iz obima prianja o Grz Ilyasu., ukazujui da bi bilo predugako kada bi ispriao sve to mu je bilo poznato o ovome junaku. Interesantno je daje ve Esr uoio da je Grz Ilyas imao znaajnu ulogu u odbrani Sarajeva 1480. godine, u vrijeme napada Vuka Grgurovia na ovaj grad, da su prianja s kraja 16, i s poetka 17. stoljea o Grz Ilyasovoj ulozi u tim dogaajima centralni sloj epskog jezgra oko erzeleza, da je predanje o Grz Ilyasovoj smrti istinito, kao i slanje njegove glave u Budim. Mjesto gdje je zakopana njegova glava postalo je mjesto hodoaa jo u Esrjevo vrijeme. Citirana graa iz povijesnih dokumenata i usmene historije, uz bogatu publikovanu i rukopisnu junoslavensku grau epskog karaktera, s predanjima i memoratima, ukupna albanska tradicija o Gjergj Elez Aliju i rezultati do kojih je dola . Buturovi, iscrpnim etnoloko-folkloristikim prouavanjima usmene predaje o erzelez Aliji u Sarajevu, u centralnoj i jugozapadnoj Bosni, dopunjuju se na nain onih zakonitosti, poznatih velikim usmenim epikama, koje prate izrastanje heroja i pretpostavljaju posebnu poetiku, onu usmenog pjesnitva, to je predmet izuavanja Lade Buturovi. Kada se ima u vidu da je Bosna u periodu o kome smo govorili u periodu osmanskog osvajanja bila ratite skoro pola stoljea, da je njeno osvajanje trajalo vie od jednog i po stoljea15, onda su se, jasno je, u tom dugom periodu neprestano mijenjale granice ove nove regionalne cjeline velike Carevine. Kao to smo napomenuli, prvi osvojeni dijelovi bosanskog teritorija u 15. vijeku bili su pripojeni Isa-begovom krajitu, potom Bosanskom krajitu; kasnije su Osmanlije na osvojenom podruju organizovali novu upravnu jedinicu, zaseban Bosanski sandak (1463.), koji je bio u sastavu Rumelijskog ejaleta. Osvajanjima od poetka 16. do kraja 17. vijeka Osmanska imperija je zaokruila granice Bosanskog paaluka na prostoru osam teritorijalnih cjelina sandaka ( bosanski, hercegovaki, zvorniki, kliki, poeki, krki ili liki, pakraki ili erniki i bihaki).16 Zbivanja na ovom ukupnom prostoru ostala su u memoriji njegovih stanovnika, pa i dogaaji koje ne pamti pisana historija. Tako su ukupna zbivanja na ovom itavom prostoru dala peat sadrini i likovima najvitalnijih slojeva muslimanskih epskih pjesama i predanja o muslimanskim krajinicima (graniarima, uvarima granica, tzv. dnevniarima17, etenicima), o junacima rasprostranjenih oblika bosanskomuslimanskih epskih pjesama, kojima pribrajamo i pjesme o tzv. unurskim muslimanskim junacima. Krajem 17. vijeka znatno se suuju granice Bosne. To je vrijeme kada Osmanlije gube Ugarsku, osim Banata, zatim Slavoniju i Hrvatsku do Une i juno od Velebita, te gradove i oblasti koje je osvojila Venecija (Herceg-Novi, Knin, Sinj i
15 Enciklopedija Jugoslavije, Zagreb, 2, str. 174-189 (Autor Ahmed S. Alii). 16 H. abanovi, Bosanski paaluk. Postanak i upravna podjela. Sarajevo, Svjetlost (1982). 17 Ustvari, to je stalna vojska plaena prema dnevnici Adem Handi, O organizaciji vojne Krajine bosanskog ejaleta u XVII stoljeu. Sjeverna i sjeverzapadna granica. Prilozi. Institut za istoriju. Sarajevo, God. XXIII/ 1988., br. 24, str.45-60.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
BUTUROVI
Pa sam otle otisko dorata, na Kunaru u esarovinu, pa sam plau do do Karlovca, u Karlovac utjer dorata.19 U povijesti razvoja usmene epske pjesme Bonjaka liki sandak je bio izvorite nove faze u njenom razvoju, jedan od njenih izrazito snanih centara. Osvrui se na problem zaviaja krajinske epike / oblik i struktura su, po Schmausu, dominantna odrednica / ovaj istraiva njen zaviaj vidi u Lici, s tim to smatra da naziv Lika treba da se shvati ire, tako da obuhvata i Krajinu i dijelove nekadanje turske Dalmacije.20 Mi zastupamo miljenje daje liki sandak bio izvorite nove faze u historiji razvoja muskimanske epike, zapravo samo jedan od njenih izrazito snanih centara. Poislamljeni liki starosjedioci, rani muslimanski doseljenici u Liku iz susjedstva, brojno vlako stanovnitvo u turskoj slubi porijeklom od Ibra, Lima, Pive, Tare i Morae sklono epskoj pjesmi, doprinijeli su iz fonda svoga tradicijskog naslijea novoj ivotnoj i kulturnoj sredini koja e sve do kraja 17. vijeka podsticati i stvarati ovdje epsku poeziju nove sadrine i o novim junacima. Kasniji muslimanski doseljenici (17. stoljee) iz zapadnobosanskih krajeva osvjeit e ovu tradiciju nanosima ueg zaviaja i nanosima iz onih komunikacija koje su ih povezivale sa sjeveroistonom i centralnom Bosnom. O dugotrajnom utjecaju martoloza, veoma esto kao pjevaa i prenosilaca ovih pjesama, svjedoe snani nanosi i refleksi muslimanske epike i u onim krajevima Dalmacije i dalmatinskih otoka u kojima Turci nisu bili nikada na vlasti i u kojima nije bilo muslimana, a koje naseljavaju martolozi od kraja 17. vijeka. Primorsko zalee naseljeno muslimanskim stanovnitvom utjecalo je na usmenu tradiciju primorskih oblasti. I obrnuto. Najranije zabiljeene bugartice na podruju Dubrovake republike obiluju podacima iz usmene historije koja govori o bliskim poslovnim i prijateljskim odnosima Bonjaka na uglednim poloajima u Carevini i Dubrovana u Republici, koje mogu posvjedoiti jo samo nedostupni dakovi dokumenata iz minulih vremena. Usmena predaja sauvana u bugarticama koje su zabiljeene u posljednim decenijma 17. vijeka (zabiljeio dubrovaki sveenik, leksikograf i pjesnik uro Matijaevi /ivio od 1669. do 1728. godine/) i koje istiu kako je uticaj uglednih Bonjaka na sultanovom dvoru bio esto presudan za sultanov odnos prema Dubrovniku. Usmena historija na kojoj se temelje ove bugartice prikazuje Bosance kao prijatelje Dubrovnika, kao svoje, kao pripadnike slovinskog naroda, to oni i jesu. Na taj nain su oni postajali odmah dio povijesti koja tee paralelno uz onu pisanu (dokumente, povelje, fermane ).
19 Narodne pjesne Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini. Sabrao Kosta Hrann. Knjiga druga. Sarajevo, 1889., str. 324. 20 Alois Schmaus, Studije o krajinskoj epici. Poseban otisak iz 297. knjige Rada Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU), Zagreb, 1953., str. 97.
4/20/11 1:15 PM
21 V. studiju . Buturovi, Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine od poetka 16. vijeka do pojave zbirke Koste Hrmanna (1888). Poseban otisk Glasnika Zemaljskog muzeja, Etnologija, sv. XXVII/XXVIII, Sarajevo, 1972/1973., posebno str. 16-20. 22 Luka Marjanovi, Junake pjesme (muhamedovske). Uredio dr Luka Marjanovi, knjiga ervrta, Zagreb, 1899., ( v. pjesmu: Liki Mustaj-beg brani Udbinu) .
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
1.
ja 2. ja sada ovdje ti Epistolarni stil je po svome duhu slian usmenoj knjievnosti, jer se obraa izravno nekome. Dakle, opet prezent, mjesto i 1. lice jednine u osnovi, a na drugom mjestu odnos prvog i drugog lica jednine. Prvo, poiljalac i primalac su u nekoj vrsti bliskosti i imaju blisku ideju i cilj, to
4/20/11 1:15 PM
BUTUROVI
nog sauvanog pisma Jusuf-bega Filipovia, klikog alaj-bega, koje ovaj pie 30. marta 1653. iz Verone, gdje se nalazio u ropstvu, zakljuujemo da je Mustafaga, kapetan udvinski i liki (1648) 1653 Mustaj-beg Hurakalovi sandak-beg Like, paenog (badanak) pisca pisma, tj. obojica su oenjena kerima Ali-bega Ferhatpaia, / a unukama poznatog vojskovoe Ferhat-pae Sokolovia/.28 Savremenik stvarnom Mustaj-begu Hurakaloviu sandakbegu Like, po svemu sudei, je bihaki kapetan, koga istraivai i znalci navode kao Mustaj-bega Hasumovia, za koga se zna da je bio kapetan od 1642. do 1676. Evlija elebi, ovlaten od bosanskog beglerbega Ahmed-Melek pae, oslobodio je bihakog kapetana iz ropstva Zrinskog. I u trenutku dok je to inio, mijeala se tek stvarana predaja s vijestima u tek izgovorenim rijeima da je bihaki kapetan veliki junak i da se o njemu pjevaju pjesme u hercetvu Zrinskog. I nakon njegovog oslobaanja (po elebiju) bihaki kapetan nije naveden po imenu, ve upravo samo kao bihaki kapetan i godina 1660. kao godina u kojoj je osloboen).29 Posebno je zanimljiv susret bihakog kapetana i Ahmeed-Melek pae, banjalukog pae, do koga je dolo u prisustvu elebija, u Banjoj Luci, a od njega je trebalo da primi zapovijed za odlazak u Istanbul. I kako to bonjaka tradicija Erlangenskog rukopisa, najranijeg zbornika junoslavenske epike, potvruje, bonjaki paa je u ovom sjeanju karika od lokalnih bosanskih glavara do sultana. On je saopio kapetanu:
Kapetane, mi smo te na zapovijed njegovog velianstva oslobodili za osamdeset hiljada groa. Tebe zovu na Portu radi savjetovanja o dravnim i narodnim poslovima.
Pjesma Erlangenskog rukopisa nam snagom slikovite rijei daje osnova da naslutimo vane i znaajne susrete bosanskog glavara i osmanskog cara, a elebi je toj usmenoj historiji dodao vjerodostojan podatak da su vani razgovori, zapameni u pjesmi, i voeni. Karakteristina je reenica koju je elebi zabiljeio, a koju je bihaki kapetan uputio sultanu: Samo, moj padiahu, potrebno je povesti ekspediciju na Erdelj! Erdelj je u 17. stoljeu imao dobru utvrdu, jer je bio zbog stratekih ciljeva esta meta turskih napada. Na primjeru borbe oko Erdelja, Radmila Trikovi, u citiranom radu, pokazuje karakter tih ratovanja na maarsko-rumunskoj granici, izraslost graniara i junaka iz estih, malih ratova, prihvaanje kao i neprihvaanje tih ratnika od razliitih strana, ukljuenih u sukob na granici. Posmatrani su razliito
je svrha poruke meu njima Drugo, i u uzorku usmene knjievnosti i epistolarnog pisanja glagol rei je u osnovi. Reenice su govorne, mada napisane. Poiljalac ih pie na nain kako bi ih i izrekao, njihova svrha je hitno djelovanje na onoga ko ih slua / ita. Reenice su stoga povezane prostim veznicima, a, i. Upitne reenice su jednostavne, direktne, neto se trai bez pogovora i zastajkivanja. Taj trag usmenosti mogue je pronai i u kompletnijoj formi umjetnike knjievnosti u romanu. 28 Ibrahim Filipovi, Filipovii, Bosanska muslimanska porodica, njen postanak, razvoj i uticaj u vremenu od 1574. do 1991. godine, Sarajevo, 199l., str. 88-90. 29 Evlija elebi, Putopis, Odlomci o jugoslovenskim zemljama. Preveo, uvod i komentar napisao Hazim abanovi, Svjetlost, Sarajevo, 1967.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
BUTUROVI
imam ime u Bosnu se vratit, imam za to bjele dvore zgradit, a i moji ostali Bonjaci; nego hou, care od Stambola, da ti dade bosanskim spahijam, to imaju zemlje u timarim, da na zemlju i tapije daju, i da im se digne tefterhana, iz Stambola do Travnika bjela, i tvojijem, care, jarlikulim, da s ulefa sva u Bosni daje, da ne idu do Stambola bjela, da ne idu i ne troe blago. (Hrmann, I, str. 67) To to Danan buljug-baa trai od sultana izraava, ustvari, ona nastojanja Muslimana Bosanaca ijom bi realizacijom bili ostvareni njihovi najvitalniji interesi. Poetkom 18. vijeka u Bosni je stvarno voena borba za vlastitu tefterhanu, borba koja je na kraju i rodila uspjehom. Navedenim stihovima iskazana su nastojanja bosanskih spahija da timar pree u lini posjed, to nikada nije postignuto, ni do ukidanja timarskog sistema. Bosancima pjesma dodjeljuje ulogu najboljih vojnih stratega, pa se po njihovom planu odvija i napad na hriansku vojsku. Bosanski junaci su u vienju epskog pjevaa svi podjednako po izbor junaci, meu kojima se ne raspoznaju age od nefera, a uz to su svi u srmi i zlatu. I svima im je bio jednako tuan rastanak sa Bosnom, kulama, avlijama, majkama i djevojkama, svima je neizvjesnost u koju idu neodgodiva stvarnost: Mi odosmo na carevu vojsku, da pijemo vodu zaboravku, da nas stare zaborave majke i djevojke nae jaranice. (Hormann, I, str. 56) Vratimo se Erdelju. Uz memoriju i nedovoljno istraene zakonitosti globalizacije u usmenoj tradiciji koje odreuju svevremenski stav, stajalite, javno mnijenje usmenih kultura kroz umjetnost usmene rijei i njeno mjesto u gramatici paratakse usmeni pjeva figurom zeugme Sultan- care, sveevo koljeno, podaj muhur pai Durmiliji, bijel Stambol Rakociji kralju!
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
BUTUROVI
poznati, odnosno koji su postojali u stvarnosti, tradicija esto ostavlja kazano nedoreenim. To je svakako zbog toga to je to lanac sjeanja, ali i zbog toga to mnogi detalji samo nagovjetavaju dogoeno, ime se zatiuje jaz meu porodicama, meu linostima, grupama, a fokusira se unutranja sutina dogaaja koja ima svoje zakonitosti i doputa onaj odabrani tok zbivanja za koga se opredjeljuje kolektivna memorija i koja je uvijek u mogunosti da se prikljui globalnom, vlastitom globalnom i globalnom u nizu razliitih tradicija. Na krajikom Olimpu moi i slave istaknuto mjesto je imala Velika Kladua. Do osmanskih osvajanja bila je vlasnitvo hrvatskih knezova kladukih i Frankopana. I nakon to su je osvojile Osmanlije (1577) ona je bila dobro poznata i u Hrvatskoj ve time to je bila prvo vee mjesto na bosanskoj, odnosno osmanskoj strani, do krajina hrianskog Karlovca. Premda je prema ugovoru iz 1625. god., koji su potpisali i jedna i druga strana dvije krajine, Velika Kladua trebala da ostane pusta, oko 1633. hrvatski general, Vuk Frankopan Traki, u slubi Austrije, obavjetava pretpostavljene da su Turci poeli da uvruju kladuki grad. Strateki poloaj Velike Kladue cijenile su obje strane. Rana pisanja o Velikoj Kladui, s kraja 19. stoljea od Radoslava Lopaia vrlo su emotivna, to ne znai da su antimuslimanska. Naprotiv, on je izvrstan prenosilac usmene memorije, on je naprosto medij za primanje one istine koja se pojavljuje kao taka presjeka razliitih linija istina i neoptereeni komentator zbivanja s dubokim razumijevanjem za cijepanja tzv. povijesnih podruja i stvaranja novog u starom. Sudionik dogaaja, vojnik, spomenuti hrvatski general Frankopan, sa sinovima Gaparom i Jurjem, i zetom Petrom Zrinskim, bio je posljednji branik na ovom podruju malih gradova, feuda hrvatskih velikaa, koji su postali meta najljueg malog rata u Bihakoj krajini. U citiranom radu Radmile Trikovi data je karakteristina i tipina slika malog rata. Ona ju je ilustroirala primjerom pisma budimskog vezira Sofi Mehmed-pae, upuenog palatinu 28. jula 1626. i u njemu vezir naglaava da se u proteklih osam godina dogodilo ezdeset povreda na granici, meu kojima je spomenuo samo nedavnu provalu nekoliko stotina katana pod grad Jankovac blizu Segedina (str. 40). Mali ratovi su voeni u periodima koji su se svakodnevno ponavljali i karakteristika su graninih podruja ije su zemlje pripadale razliitim carevinama. Tu su postojale interesne sfere stanovnitva i vlasti koji su eljeli proiriti granicu. Junaci koji su izrastali u takvom okruenju bili su kao stvoreni za takav ivot, izvirali su iz takvog podneblja i tu su crpili razlog svoga postojanja. Oni su bili linosti koje su spajali sadanji trenutak s prethodnim. Identiteti junaka su se spajali tako da je u jednom junaku bilo nekoliko identiteta. O Vuku Frankopanu kao povjerljivom carskom predstavniku moemo takoer da saznamo neto novo kroz Lopaieva kazivanja, koja su i usmena historija i usmena memorija, i kolektivna i individualna. Njegova uloga carskog povjerenika u Senju povezana je s organiziranim napadom, u jesen 1623., na uskoke oko Otoca i Prozora i kojom prilikom su, zahvaljujui izdaji, uhvatili Vida Lumbardia, poznatog u pjesmi kao Vid Senjanin. Zanimljivo je da pjesma o ovom dogaaju Pogibija Senjana, o hrianskim krajinicima 242 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
BUTUROVI
Maglajcem u Liku. / itav krug predaja i legendi najpotpunije je, a i prvi je, iznio pred javnost Ibrahim-beg Baagi./35 Prema predaji Fazli-paa je bio muhafiz (zapovjednik) grada Knina u Dalmaciji. Zatim se pripovijeda kako se otac brae Hrnjica oenio kerkom ondanjeg udbinskog ajana, Kozli Hurem-age. Nakon to je poginuo u jednom od ratova, najstariji Hrnjica, brat i ujak odvodi sestru udovicu i njene estoke sinove /Muja, Halila, Omera, Murata i Ahmeta/ u Veliku Kladuu. Kao najstariji, Mujo odlazi u potragu za egzistencijom: majka ga alje u Banju Luku da kupi kravu. Od slube kod trgovca, pred kojim pokazuje svoju snagu i hrabrost da kazni nasilnika i kradljivca, do susreta s paom / muhafizom Banje Luke/ koji mu poklanja etiri vola i vodi ga sa sobom u Krajinu i najzad gradi za Muju i itavu porodicu kamenu tvravu na jednom uzdignutom mjestu razvija se nova Mujina biografija. Najzad uspjeh: dobiva posao graniara. Ovdje se zatvara osnovni krug ovih predaja, a usmena historija pratit e itavu porodicu, posebno dva brata: Muju i Halila. Omiljene su linosti usmene tradicije dvojica brae, i ovu pojavu imamo prisutnu do naih dana, usmena predaja o brai Abdia, Fikretu i Hasanu (Hasana bi mogao zamijeniti Muhamed) kao i dvojici brae Pozderaca, Hakiji i Hamdiji, koji su imali izuzetno znaajnu ulogu u politikom ivotu kladukog i cazinskog kraja, u razvoju ekonomije i privrede, u ovim, decenijama zaputenim podrujima. Prethodio im je legendarni Huska Miljkovi, s bratom abanom. Kada sultan eli da nagradi Halila i nudi mu najveu moguu nagradu vezirstvo, ovaj odgovara: Neu nita, sultan-padiahu, ve daj meni tvojega fermana, da me niko opanjkat ne moe, niti mene, niti moga brata. Nesumnjivo su to bile i elje krajikih prvaka naega doba, prvih linosti u politikom ivotu Avnojevske Jugoslavije i savremene Bosne i Hercegovine. Od Muja Hrnjice do naih dana katul-fermani su stizali na Krajinu i do Krajinika. O emu se ovdje radi? O povezanosti ovjeka i tla. O ovjeku i podruju na vjetrometini stoljea. Simbol je slijeen, pratili su ga memorija i usmena historija i vrijeme ga je raspoznavalo u trenutku dogaanja. Usmena tradicija se oslanja na sadanji trenutak, ali onaj koji je povezan s prolou u svijesti ljudi, pamtilaca, kao prolost u sadanjosti. Tako, posredstvom memorije ili sjeanja u fragmentima (sjeanja su u biti fragmentarna), uvaju se u tradiciji slike iz razliitih perioda, i to za nas, ovdje fokusiranih, iz 16., 17. i 18. vijeka, ljudi i dogaaja,
35 / Ibrahim-beg Baagi/, Biografije junaka Hrnjice Muja, Halila i Omera. Bosna ve hersek vilayeti salnamesi. VI, 1305/1887., str. 81-83. Vidi napomenu 5 na str. 588 u knjizi : . Buturovi, Bosanskomuslimanska usmena epika...(IV Karakteristike i osobenosti bosanskomuslimanske epike).
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
BUTUROVI
stanovnitva i spremnost toga naroda da se na razliite naine povee u opoziciji prema centralnoj vlasti, to je kao pojava prisutno i u muslimanskoj epici i to odreuje onu ideju autonomnosti koju pamti bonjaka tradicija, kao bosansku, odnosno bonjaku. Tradicija je izabrala iz povijesti brau Hrnjice kao specifine predstavnike poznatih zbivanja. Oni su imali ono to nema svaka porodica, povezanost, organiziranost, kvalitete po kojima se ivjelo i u najteim vremenima umiralo, kada se to moralo. Pa i zato su bili pripremljeni. I materijalni podaci o njima odolijevali su vremenu, dugo su se zadrali ostaci njihove kue, bunara i dr. Posebno su odolijevali vremenu grobovi, Mujin u Kladui, Halilov u Banjoj Luci. U memoriji Krajinika stoji zabiljeeno: Mujo je umro jedanput, a Halil vie puta! Naime, kada je Halil umro prvi put, u tradiciji se pamti, na njegovo mjesto je uskoio sljedei brat i zvali su ga Halil, pa nakon ovoga, opet sljedei. Halil je predstavljao junaka, ali i ljepotu junaka, on je carski megdandija. Hrnjice u ukupnoj tradiciji, proznoj i poetskoj, pokazuju da epopeju ne ini samo duina ve izraslost njenih junaka. Kao takav Mujo Hrnjica je arhetip ratnika s bosanskih granica, junak bosanske geografije, solarni junak. Moglo je da ga ubije samo zlatno tane, a da obori samo neprijatelj ravan mu po junatvu. Zato njegov ljubomorni pobratim Meho Katarica ne moe da izdri probu prijateljstva, ne poznaje dobro onoga koga je morao poznavati, pobratima Muju. Trebalo je da zna da je njegov pobratim Mujo izvan naravnog, da je vila njegova posestrima i da je mogla uzeti oblije Mehine supruge. Morao je da vjeruje Muji da on, Mujo, ne moe biti izdajica. Eto upravo dotle idu Krajinici. Kada ga je Meho Katarica izdao i ubio zlatnim tanetom, Mujo je ostao itavu sedmicu u stojeem poloaju, to pojaava njegovu poziciju solarnog junaka.37* ekalo se da solarni junak sam potvrdi svoju smrt, tj. da ga srui neprijatelj, a ne onaj za koga se vjerovalo da mu je pobratim. On treba da pogine onako kako je ivio, ratniki. Ban dobiva njegovu glavu a to je visoka linost, po junatvu njegovog ranga. Tradicija bira, gradi i pamti svoje modele koji se uklapaju u odreene norme junaka, iji ivot posjeduje za nju odreeno znaenje. Npr., itav ivot posljed37 * UAarrne Thompsonovom indeksu predstavljen je nizom motiva: magijskim pogledom due koja naputa tijelo ( D 1825.3.3.2. ). Dua naputa tijelo, ali ostaje u blizini. Tijelo je, dakle, u blizini i nije mrtvo. Tijelo je duh na konju ( E 723.7.7.) sa duom koja bdije pored mrtvog tijela ( E 722.3.7.1.). Sedam dana je vrijeme u kojem se tijelo odralo na konju i simbolino je vrijeme u tradiciji i prii. To je nadnaravno vrijeme, brojka 7 koja uz brojke 3, 9, 24 izraava neumitno i nadnaravno proticanje vremena i nakon kojeg neto udesno se deava, drugaije i to se kao takvo prihvata. Vila, Mujina posestrima je njegova zatitnica, njegovo drugo ja u nadnaravnom svijetu, njegov alterego. Mujo kao odabrani s njom se sjedinjuje i postaju jedno. Muju je odabrala ve kod samog njegovog roenja, od tada bdije nad njim, daje mu svoja nadmona svojstva i ini ga drugaijim od obinih smrtnika. Ona je stoga njegov duh, njegov dupli . On ne umire. Samo se, kada za to doe vrijeme seli u drugi svijet zauvijek. Aarne, Antti and Thompson, Stith, The Types of the Folktale, A Classification and Bibliography. A. Aarnes Verzeichnis der Mrchentypen, Translated and Enlarged by S. Thompson, Second Revision, FF Communications, 184, Helsinki, 1961.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
BUTUROVI
Bio je kao i tradicija protiv totalitarizma / faizma i komunizma/, bio je u potpunosti ovjek tradicije i njenih normi ponaanja. Posjedovao je prirodnu inteligenciju. kolovao se na visokoj koli krajikih vjetina ratovanja i organiziranja masa. Kao to krajiki junaci odlaze do hrianskih tamnica, ba tako je i on iao do Jasenovca, skidajui partizansku odjeu, a oblaei domobransku, tebdil se uinio da oslobodi brata abana. Taktika koju je prihvatio kasnije od partizana, od Vece Holjevca, da prihvati njemaki prijedlog da ga Nijemci naoruaju i da tako naoruanu vojsku prevede u partizane40 njemu je bila identina onom to je morao uiniti za svoga brata, a ovaj put ga je vodio kroz ustaki Poglavnikov ured. Ta snaga da pravi ovakve ljudske poteze, skidajui se s visina voe grabila je javno mnijenje mase, obinih ljudi, kakav je i sam bio. Susret s Paveliem, kako ga je Bakir Tanovi prikazao u romanu, slijedi poznatu kristaliziranu sliku o susretu zarobljenog bihakog kapetana i Zrinskog, a koji je opisao elebi. Ove kristalizirane slike iz tradicije potvruju tradicionalni ivot Huskin. Moda je upitno njegovo vladanje pismima (latinicom, arebicom), ali nije upitna njegova trezvenost, prirodna inteligencija, sposobnost da cijeni svoje i tue, da brani svoja prava i prava zajednice kojoj pripada, komija kao i svih prijateljski raspoloenih ljudi. Junaci poput tih ambivalentnih likova, plijenili su i plijene mnoge ugledne ljude, posebno pisce, poput Skendera Kulenovia, koji je podnio izvjetaj o Huski Miljkoviu kao pisac, izvjetaj literarnog dometa. On je bio fasciniran Huskom i osjeao je prema njemu potovanje i uvaavanje, divio mu se i volio ga je. Ostao je zaprepaten Huskom kao uzorom i modelom ponaanja prema drugima i za druge, i to, odnosom Huske i popove keri, /Huskine nevjenane supruge, u stvari keri lugara/, Huske i njegovog tjelohranitelja Alije, faustovske pojave kako ga je Skender doivio lino, Huske kao posrednika izmeu Boga i hode, Huske i seljaka kojima donosi blagostanje Huske kao kulturnog junaka, Huskine smrti, njegovog mukog ubistva poput ubistva boga Osirisa, na vrhuncu ljetne sjetve. Prema prianju oevidaca, tabut mu je, noen tokom denaze visoko kao gazijama. Karakteristine su rijei Huskinog savremenika, Steve Boia, uesnika Cazinske bune 1950.: Moram da kaem da je Huska pravi heroj, a ni danas mi nije jasno to to i zvanino nije. 41 Ipak, postojala su odreena predubjeenja o Huski. Spominje ih i prvi nama poznat pisac Huskine ratne biografije, Skender Kulenovi, u ve citiranom rukopisu. Izrazi kojim se karakterie Huska, koje Skender Kulenovi prenosi kao izraze koje za Husku upotrebljavaju ljudi Partije, oito je da izraavaju stav onog dijela komunistiog establimenta koji je bio povezan sa srpskim nacionalnim krugovima koje su optereivale bojazni da u Bosanskoj krajini ne prevlada hrvatski nacionalni interes, a takoer, moda jo vie indicija ima da je Muslimanska vojska Huske Miljkovia i njegovo autonomatvo vodilo pretpostavkama budue Republike Bosne i Hercegovine u okvirima budue avnojevske Jugoslavije, to srpski nacionalni interes nije mogao
40 ilas Milovan, Gae Nadeda, Bonjak Adil Zulfikarpai. Bonjaki institut. Zrich, Nakladni Zavod Globus, 1994.,str. 94-95. 41 Krinik - Buki, Vera, Cazinska buna 1950, Svjetlost, Sarajevo, 1991., str. 470.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
BUTUROVI
Pomalo udno, ali oksimeronski logino, poput kulturnog junaka, politiar i politolog (njegove ostale kvalifikacije ovdje nisu bitne), izrie ocjenu Huskine pojave, linosti, uloge, smjetajui ga u prostor i vrijeme ocjenom onog javnog mnijenja koje daje vijee staraca tradicionalnih kultura, izreenog kroz rije koja ostaje. Evo kako to Adil Zulfikarpai kae: Iz Topuskog sam otiao u Cazinsku krajinu. Tamo je bio, u Bosni uveni, Huska Miljkovi. Karizmatina osoba. On se malopomalo sam izgradio u izvanrednog politiara i vojnog komandanta. Imao je svoju miliciju u snazi jedne povee brigade. Kontrolirao je cijelu Cazinsku krajinu, zaveo je svoj sistem uprave. Ustaama nije dozvolio pristup, branio je srpska sela. etnici se, pak, nisu smjeli ni pojaviti na njegovoj teritoriji. Trgovina je bila slobodna, privatna imovina potovana, ali su bogatiji morali davati vojsci. Borci su se hranili, mahom, po vlastitim kuama. Zauzeo je neutralni stav, pa su se svi poeli za njega otimati. Ako bi zatraio prolaz, on je domobranima, partizanima, pa ak i Nijemcima to dozvoljavao, uz uvjet da plate odtetu u hrani, oruju i municiji. Njegove jedinice bile su disciplinirane i vrlo borbene, tako da su se svi dogovori s njim respektirali. Na svojoj teritoriji Huska je tolerirao sve vojne bjegunce, iz raznih formacija, i od toga je stvoren zeleni kadar koji se dugo zadrao u tim krajevima. Nijemci su mu predloli da njegovu jedinicu moderno naoruaju, da mu dadnu velike koliine municije, uniformi, ali su zauzvrat traili da partizane ne puta na svoju teritoriju. U isto vrijeme, partizani su mu ponudili pregovore. Cazinska krajina je tada bila vezana za Hrvatsku i s njim je pregovarao Veco Holjevac45 ...On je sve dogovore izvrio, kao i tab korpusa. Njegova divizija Unska operativna grupa oslobodila je prolaze za Bosansku krajinu i tada poinju njegove nevolje. Bosanski kadrovi i pokrajinski komitet Bosne gledali su drugaije na cijelu stvar i Huskina samostalnost, po njima, nije bila uklopljiva u sistem partizanakog ratovanja. Malo-pomalo on je likvidiran i kompromitiran. Organizirano je ubistvo, toboe od neprijatelja, a zatim mu je prireena velika denaza. Mene je tragedija Huske Miljkovia jako dojmila. Narod je njemu pjevao, pjevao i iskreno ga volio. Mnogo je truda utroeno dok su jedinice Unske operativne grupe prihvatile borbeni nivo. Poslije rata njegova je jedinica transformirana i skoro svi kadrovi izbaeni iz Armije. Jo e se jedanput Adil Zulfikarpai vratiti ocjeni Huske Miljkovia:
45 (Veco Holjevac, popularni partizanski komadant, komesar korpusa, poslije rata gradonaelnik Zagreba /tekst u napomeni/), komesar korpusa. Uspjeli su ga nagovoriti da prihvati njemaki prijedlog, pa da prijee u partizane kada ga naoruaju i opreme. Obean mu je in pukovnika, Halilu, njegovom zamjeniku in potpukovnika, svim komandantima eta in kapetana, a komandirima vodova in porunika. Osim toga, obeano mu je da e biti komandant divizije i poto je prije bio u vezi sa Pokretom da e biti primljen u Okruni komitet divizije. Jo mnogo ega mu je obeano. U nekim pregovorima oko Huske sam i ja uestvovao i, moram priznati, dobio za njega simpatije. Bio je narodni ovjek, koji nije imao kola, ali je uvijek znao ta hoe i vodio se interesima Krajine i naroda, divizija... ilas Milovan, Gae Nadeda, Bonjak Adil Zulfikarpai. Bonjaki institut. Zrich, Nakladni Zavod Globus, 1994., str. 94-95.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
BUTUROVI
Tako je globalizacija bitna za memoriju uope i za procese pamenja zato to odabira i alje kao bitno ono to se pokae znaajno za nju. Odabira one slike i modele koji se pokazuju vjenim i simbolinim na irem planu i stoga pamtljive preko jedne zajednice i tako vezuje prostore proirujui granice
(Napomena: Ovaj tekst publikovan je na engleskom jeziku u asopisu Bosnian Studies, Sarajevo: BZK Preporod, Vol. I, No, 1/2007., str. 38-67)
BOSNIAN KRAISNICS-FRONTIERSMEN IN MEMORY AND CONTINUITY OF TRADITION enana Buturovi Lada Buturovi Summary
In this paper, the Kraisnics-frontiersmen are in focus, observed in memory, oral tradition and globalization processes. We followed them on selected examples, from Ottoman period when the Bosnian Muslims - Bosniaks were given the rule to guard the borders. The fighters for defending of Bosnian borders, its Krajinas, that were bastions of defence of Bosnia and the Empire, have lived through memory and tradition, supplementing the picture of history according to pro domo model. In correlation of reality and tradition, were constructed the norms that make it recognizable in the light of public opinion from domain of oral cultures. By identification of memory and oral history in tissue of oral forms and its prototypes, we come to category frontiersmen in span. Thus, through the history which has been written by people, we come to modernity and eternity. Key words: Bosnian Karisniks, Kraisniks, oral memory, oral tradition, globalization in traditional oral culture, crystallized pictures, hero.
niku i generalu napisana je pjesma-posveta, takoer od jednog borca (generala Ismeta Hadia Mutevelije) koji je bio na elu odbrane Dobrinje. Stihovi si izali iz naslaganih slojeva slika i sintagmi poznatih mu ili nepoznatih balada i ilahija, ali koji jesu u njemu. Stihovi u kojima se prepoznaje heroj u borbi otkrivaju duboku bol borca za najveu ratnu nesreu krvave Krajine njenu razdijeljenost. Potvrdu pronalazi svugdje u prirodi, najvie u rijeci Sani, nijemom svjedoku njegove tuge i ogromne elje da pomiri Krajinike.
4/20/11 1:15 PM
Mustaj-beg Liki je jedan od najvanijih likova krajike epike, a krajika epika je zaseban usmenopripovjedni fenomen bonjake usmene knjievnosti. Lik je, u skladu s novohistoricistikim pristupima, graen u kombinaciji historiografskih, predajnih (od predaja) i isto epskih tekstova: historijski tekstovi su tragali za historijskim prototipovima, predaje su se bavile njegovim porijeklom, a epski tekstovi su pratili njegov ivot na granici. Nasuprot nikad do kraja odgonetnutim tajnama historijskih, te nedovoljno razvijenim priama predajnih tekstova, stoji iznimno razvijena tradicija epskog opijevanja ivota krajikih junaka. Iz velikog broja pjesama, te iz gotovo realistiki motiviranih postupaka i radnji, konstruiram portret junaka, koji je neupitni autoritet i voa jedne savreno organizirane udbinske zajednice, junaka poetka i kraja epske pjesme i junaka koji ima pravo biti odsutan s bojita. U takvoj biografiji akcent je stavljen na ivot a ne na smrt, junak postaje umjetnik ivljenja a ne borbe. Otuda ne udi srazmjerno mali broj pjesama o Mustaj-begovoj pogibiji: jedna u Hrmannovoj, dvije u Marjanovievoj i pet u Parryjevoj zbirci. Kljune rijei: Mustaj-beg Liki, krajiki junak, krajika epika, realistika motivacija, udbinska zajednica
4/20/11 1:15 PM
KUNI
rema jednom dosta uvrijeenom miljenju,1 u bonjakoj epici ima vie historije nego u drugim epikama, to joj je jo jedna crta, izmeu ostalih, koja je ini drugaijom. Taj viak historije se konkretno odnosi na mogunost vezivanja veine likova za odreene historijske prototipove i nekih opjevanih dogaaja za konkretne historijske dogaaje. Ko je Mustaj-beg Liki, zapravo, koja ili koje historijske linosti se kriju iza najpoznatijeg junaka krajike epike? Gotovo svi su saglasni da nije rije o jednom nego o dva, tri ili ak i vie historijskih prototipova. Mora se, meutim, primijetiti da, dok se jedni vrsto dre historijskih izvora (Lopai, Kreevljakovi, Imamovi, Buturovi, Maglajli), drugi sasvim slobodno i legitimno poseu za predajom, pa i samom pjesmom (Hrmann, Marjanovi, Frndi),2 te na taj nain kompletiraju sliku o historijskom prototipu Mustaj-bega Likog. S aspekta historiografije, Hrmanna i druge mogao bih proglasiti neozbiljnim istraivaima, ali ta onda rei za prave historiografe poput Muvekita i Imamovia, koji i sami suhu faktografiju, kako sam ve pokazao, obilato podupiru predajom i epskom pjesmom, i to s istim povjerenjem u istinitost ispripovijedanog, kao to to ine usmeni pripovjedai/pjevai. U ovom sluaju rijei je o pridavanju iste vanosti i historiografskim i nehistoriografskim, fakcijskim i fikcijskim tekstovima, to je u nae vrijeme i vrijeme novohistorizma sasvim legitiman postupak.3
1 Ovakvo stanovite zastupaju svi oni koji se zalau za prototipsko-mimetsku ovjeru epskih junaka, a time se bave i Hrmann i Maglajli i Duri. enana Buturovi je u tom pogledu najizriitija: Osnovne karakteristike bosanskomuslimanske epike su u njenom viestoljetnom kontinuitetu, u njenoj autohtonosti i autonomnosti, kao i u njenoj utemeljenosti na povijesnim zbivanjima. (Buturovi, 1992., 580) Na ovu pojavu ukazuje i Aia Softi u svojoj knjizi o usmenim predajama: Hrmann je posredno pokazao da je i pjesmu i predaju shvatao kao jedinstvenu nedjeljivu cjelinu, u iju istinitost nije sumnjao. (Softi, 2002, str. 249) Kakav god bio naglasak, pozicija Novih historista ne privilegira ni povijesnost niti tekstualnost toliko da iskljui bilo koju od njih. Umjesto toga, posredovanja i interakcije meu njima nalaze se u aritu prakse Novog historizma. (Biti 1997., str. 130-131) Pod historinou tekstova podrazumijevam kulturnu specifinost, socijalno utemeljenje, svih modeliteta pisanja ne samo onih tekstova koje kritiari izuavaju ve i tekstova unutar kojih ih izuavaju. Pod tekstualnou historije podrazumijevam, prvo, da mi nemamo pristupa punoj i autentinoj prolosti, ivoj materijalnoj egzistenciji, neposredovanoj opstalim tekstualnim tragovima drutva o kojem je rije tragova za iji opstanak moramo pretpostaviti ne da se samo dogodio ve i da je posljedica sloenih socijalnih procesa prezervacije i eliminacije; a drugo, da su ti tekstualni tragovi i sami podloni naknadnim tekstualnim posredovanjima kad se i konstruiraju kao dokumenti na kojima historiari zasnivaju svoje vlastite tekstove zvane historije. (Lei 1999.) Novi historicizam je pojam primijenjen u trendovima amerikih akademskih knjievnih studija tokom osamdesetih godina prolog vijeka, naglaavajui istovremeno povijesnu prirodu knjievnih tekstova i (kontrastirajui starijem historicizmu) tekstualnu prirodu povijesti. (Oxford Dictionary of Literary Terms, preuzeto sa http://www.answers.com/library/Literary%20Dictionary-cid-4175224)
4/20/11 1:15 PM
4 5
Rije je o najpoznatijem krajinikom pismu transkribiranom i objavljenom u knjizi: Krajinika pisma. Odabrao i priredio Muhamed Nezirovi, Preporod, Sarajevo, 2004. U smutnjama na Krajini 1639. (1049), koje su prouzrokovali Idris kapetan i Mahmud ef. Zeniak postao je beg kapetanom bihakim. (Baagi, 1900., str. 78)
4/20/11 1:15 PM
KUNI
Prije nego je preao u Liku, zvao se Mujo. U Mostaru je zavolio ker Gjuraina kneza, koju mu je paa oteo, a on ubio pau i pobjegao s djevojkom u Liku, gdje je svojom pameti postigao ast likog poglavara i prozvao se Mustajbegom. (Marjanovi I, 585) Marjanovi se zadrava i kod Mustaj-begova zasunjenja i izbavljenja, odnosno na pjesmama koje opijevaju taj dogaaj, o kojem dogaaju, kao to je pokazano, sasvim pouzdano svjedoi i elebi. Rije je o tri pjesme iz Hrmannove zbirke broj XXI, XXIII i XXIV i o tri pjesme Marjanovieve zbirke: pjesma Mehe Kolakovia br. 37, Salke Vojnikovia broj 36 i Vele Ahmetovia broj 24. Posljednji kljuni momenat epske biografije ovoga junaka je njegova smrt, o emu, takoer, postoji vie ispjevanih verzija. Onu koju je Marjanovi uvrstio u svoju zbirku ispjevao je Salko Vojnikovi i nalazi se pod rednim brojem 35. Prema toj verziji, izvjesna Janja Uzolaka je bila uzrokom begove pogibije, jer se uhvatila u kolo na begovu sramotu, a Huremaga Kozli neizbjenim izdajnikom, jer ga ostavlja samog u borbi. Dvojica harambaa, Tutek i Trivun, ranjavaju bega i konja mu Goluba, a bezimeni kozar odsijeca glavu i nosi je, najprije Janji, a zatim ibenskom i zadarskom banu. Oni ga prekorijevaju zbog tog ina i nabijaju na kolac. Marjanovi ak navodi podatak da je isti pjeva u prethodnoj pjesmi najavio begovu pogibiju, ime se jo jednom potvruje prethodno izreena teza o pjevaevoj cjelovitoj slici svijeta. S druge strane, Salko Vojnikovi, kao, uostalom, Kurtagi i drugi, ima potrebu da dodatno ovjerodostoji svoju predaju vraanjem Mustaj-bega tamo odakle je i uzet u zbilju. On pripovijeda da je pjesmu o Mustaj-begovoj pogibiji preuzeo od izvjesnog Delila abia, ali ne samo pjesmu, ve i jednu zanimljivu zgodu. Naime, taj abi se jednom obreo na pijaci u ibeniku, ubrzo se saznalo za njega da je dobar pjeva i zamoljen je da neto zapjeva. Kada je abi ispjevao pjesmu o Mustaj-begovoj pogibiji, oglasila se neka starica i kroz pla kazala da je upravo ona ta uzolaka Janja zbog koje je beg poginuo. Pjeva Alija Proi, meutim, ima svoju verziju zbiljske potvrde junaka Mustaj-bega, priom o svome djedu, koji je u kaurima u jednoj mehani naao Madaricu svu bijelu kao varenika (mlijeko), a u miici bijelu, pa je upitao, koliko joj je godina, a ona mu odgovorila, da je glavom Janja uzolaka.6
Marjanovi IV, str. 639. Marjanovi, meutim, prepriava i treu verziju pjesme o Mustaj-begovoj pogibiji, zabiljeenu od Beira Islamovia. Prema toj verziji, bega ubijaju tri harambae a glavu mu odsijeca etvrti Tutek harambaa. Like nabodice nalaze bega bez glave i odnose na Udbinu da ga sahrane. Tutek harambaa nosi glavu na poklon bekome esaru, oekujui veliku nagradu, ali ga esar izgrdi to je takvog junaka pogubio. Glavu preuzimaju okice i igraju kolo oko nje. Na kraju se Rade odvai krenuti u potragu za begovom glavom, nalazi najprije Tutek harambau i dostojno ga kanjava, zatim pronalazi i glavu, donosi je na Liku i sastavlja s tijelom.
4/20/11 1:15 PM
Naravno, ovdje se ograniavam samo na one predaje koje se odnose na pojedine junake epskih pjesama, ostavljajui po strani vrlo bogat repertoar drugih tema, o emu je iscrpno pisala Aia Softi u spominjanoj knjizi.
4/20/11 1:15 PM
KUNI
nn II, 23), sin Beir,8 koji gine u borbi s dvojicom banova,9 brat Mehmed, koji bjei od nevoljene i silom dovedene nevjeste (Hrmann II, 26). U dvije pjesme se spominje i brat aban Lipovaa (Hrmann II, 26 i Marjanovi I, 18), ime se zapravo uva spomen na mogue begovo porijeklo iz poznate porodice Lipovaa.
Smrt junaka
Da je smrt junaka vana tema za epsku pjesmu, govori injenica da i kod Hrmanna postoji pjesma o Mustaj-begovoj pogibiji. Zapravo se njegova pogibija spominje tek u prisjeanju starog ejvan-age, kojemu je krivo to se niko nije potrudio da osveti svoga bega. A znate li, a bezobraznici, Evo puno sedam godin dana, Kako nam je bego poginuo; Nijeste se more poteili, Da siete na begovu luku, Da vidite oburvane kule I begovu sirotinju teku I Beira, Mustaj-bega sina. (Hrmann I, br. 30, stih 16-20, str. 419) Ipak, osvetniki pohod poduzimaju Mujo i Tale, zarobljavaju begovog ubicu Jovana od Uzavlja i poklanjaju mu ivot, jer je izrazio elju da se poturi. Kao i u sluaju Vojnikovieve najave Mustaj-begove pogibije, tako i Hrmannov pjeva najavljuje Beir-begovo stradanje (Hrmann I, 29). Naime, hoda tumai Mustajbegov san i najavljuje begovo ranjavanje i pogibiju dvojice begovih sinova. ta znai smrt u biografiji epskog junaka? Smrt je neto s ime junak stalno ivi, prieljkivana kao zavrni in jedne viteke egzistencije, ali i sama, po mogunosti, mora biti u duhu vitekih ideala, dodatno ovjenati slavom ovjenani ivot. Dakle, ona jeste tu negdje, ali nikad ili rijetko na djelu, jer pjesmi je, ipak, potreban iv a ne mrtav junak, osim ako se od samog ina umiranja ne eli izvui neka via korist i, u skladu s tim, stvoriti, moda, mit. Krajiki junak, meutim, ima i razlog vie zato ivjeti a ne umirati to je prostor uz granicu koji njegovu egzistenciju ini svrhovitom i potpunom do te mjere da junaci prestaju biti umjetnici borbe (vitezovi) a postaju umjetnici ivljenja, ili moda jo preciznije umjetnici preivljavanja. Naelo biti spreman da se umre u svakom trenutku okree se u naelo preivjeti po svaku cijenu. Razlozi postojanja iz uzviene
8 9 Postoje dvije verzije pjesama o Beirovoj, pogibiji: prva je pjesma Hrmann I, br. 34 i druga je Boj pod Udbinom iz zbirke Esada Hadiomerspahia. Kada Rade zakuka za poginulim Beirom beg ga tjei: Muko bio, pa i poginuo / Radovane, taka je Krajina Hrmann I, pjesma 34, stih 425-426.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KUNI
man Jakobson i Pjotr Bagatirjov prepoznali kao langue-parole odnos u folkloru i to se moe, recimo, uzeti kao teorijsko pokrie za Parry-Lordove empirijske rezultate. Naime, De Saussureovu podjelu na jezik kao sistem znakova (langue) i na jezik u upotrebi (parole) dvojac Jakobson-Bogatirjov primjenjuje na folklor, pri emu pod pojmom folklor podrazumijevaju uglavnom usmenu knjievnu tradiciju. Ukupna tradicija usmene knjievnosti moe se posmatrati kao zaliha formula, tema i postupaka, a svaka pojedinana izvedba kao konkretna realizacija tog potencijala. U folkloru je odnos izmeu umjetnikog djela i njegove objektivacije (tj. takozvanih varijanata tog djela u izvoenju razliitih osoba) potpuno analogan odnosu izmeu langue i parole. Poput langue, folklorno djelo postoji izvan pojedinih osoba, ono postoji potencijalno i samo je kompleks odreenih normi i poticaja, podloga ivoj tradiciji koju izvoai oivljuju kienim individualnim stvaralatvom, kao to stvaraoci parole postupaju sa langue. (Jakobson/ Bogatirjov, 21) Elem, radnja etiriju pjesama moe se objediniti i predstaviti kao radnja jedne pjesme. Dakle, langue pria o Mustaj-begovoj pogibiji izgledala bi ovako: 1. Mustaj-begova odluka da Janu/Janju uzme za ljubu 2. Slanje izvidnice u Uzolac/Uzo da se potvrdi Janjina ljepota 3. Uzaludno protivljenje postojee begove ljube 4. Pozivanje i skupljanje vojske/svatova 5. Odlazak vojske do Uzolca, izvianje i zauzimanje grada 6. Otmica Janje i Mustaj-begovo uivanje u njenim arima 7. Bijeg Jovanov u Italiju i povratak s monom vojskom 8. Poraz Krajinika i pogibija Mustaj-bega 9. Nagrada kranskih kraljeva Jovanu za begovu glavu Pjesma Sulje Tunovia Smrt Likog Mustajbega PN 921, 526 stihova, spadala bi u grupu pjesama koje pjevaju o osveti za Mustaj-begovu pogibiju. Radnja je smjetena u Kanidu, vano mjesto za bonjaku epiku, koje se nalazi u Unurovini,13 u mejhani u kojoj stari ejvan-aga podsjea prisutne junake na begovu pogibiju i potrebu za osvetom. Pjesma ima dvije zanimljive scene: prva govori o Halilovom lutanju umskim bogazima a druga, s dozom humora, o Halilovim pokuajima da se uhvati u djevojako kolo.14 Prvu scenu bih mogao (zlo)
svesti bilo kog pevaa pesme. Tako dobijamo samo zajednike elemente tog ogranienog broja tekstova, nita vie i nita manje. (Lord, 101) 13 Kriterij prema kojem je Luka Marjanovi takve pjesme nazvao unurskim. 14 U usporedbi pjesmom iz Hoermannove zbirke pod rednim brojem XXX u knjizi, koja takoer pjeva o osveti Mustaj-begove pogibije, i koja je isto tako zabiljeena na podruju Gacka (mjesto Avtovac), samo nekih pedesetak godina ranije, uoavaju se sljedee razlike: skuptina junaka nije u Kajnidi ve na Udbini; u osvetniki pohod idu Mujo i Tale, a ne Halil.
4/20/11 1:15 PM
Prva tema razvijena je po standardnom obrascu: 1. Mustaj-beg na Bajram ljubi saopava namjeru da dovede Janju Uzolaku; ljuba se protivi zato to je u pitanju Vlahinja; 2. alje bajraktara Mejria u izvidnicu, da potvrdi Janjinu ljepotu; 3. Sakupljanje vojske, dolazak i otmica Janje; 4. Begova odluka da se prepusti Janjinim arima pod adorom; 5. Motiv izdaje: strau ine Koziliii i Huremovii na Kozari; 6. Jovan bjei u Taliju; 7. Vraa se sa vojskom i napada; 8. Mujo i Tale upozoravaju bega da se kani milovanja i da krenu kui, jer opasnost vreba; 9. Izvode bega do planine, a oni se vraaju u borbu; 10. Beg se opet zaustavlja i preputa Janjinim arima; 11. Dolazi Jovan, ubija ga, odsijeca mu glavu i nosi je u Taliju. Zato je, meutim, tema ispjevana tek u 293 stiha, vidi se iz pojedinih dijelova: Ferizovi je, naime, zakazao u onim dijelovima koji nose potencijal za kienje, kao to je podtema slanja poziva i sakupljanja junaka te podtema slanja izvidnice u utvreni grad Uzor. Zato je u drugoj temi bio znatno opirniji15 i samo na pozivanje junaka troi gotovo 370 stihova (od 443 do 775),16 vie nego u cije15 1) Skup na Bajram kod Mustaj-begovice poslije sedam godina: ona je tuna to jo niko nije osvetio njenog bega, ali ne zbog samog ina otmice Janje, nego zbog toga to je osramoena Lika i sam sultan; proziva Muju; Mujo kazuje da je ve iao u izvianje, ali je zakljuio da je grad utvren tako da ga se ne moe osvojiti; 2) odluka da se ide u osvetu; 3) pisanje knjiga junacima: od 403 do 775 stiha; 4) logistika priprema i sakupljanje junaka (do 1039-og stiha); 5) Halilovo izvianje 1450; susret sa krmaricom Pavom i Janjom; Janjina spremnost da mu pomogne u osveti; 6) opsada i osvajanje grada; pogubljenje Jovanovo. 16 Pozivaju se sljedei junaci: 1. budimski vezir sa 30 000 janjiara i 30 topova, 2. travniki vezir sa 20 000 janjiara i 20 topova, 3. Osman-beg estokrilovi iz Ojeka sa 30 000 janjiara i 30
4/20/11 1:15 PM
KUNI
loj prethodnoj temi, a na sakupljanje junaka novih 200 stihova (od 815 do 1039), to je ukupno neto manje od 700 stihova. Tema Halilovog izvianja utvrenog grada Uzora protee se sve do 1450-og stiha, tako da je na borbe oko opsade i zauzimanja grada potroeno svega 161 stih.
Avdine izvedbe
Izvedba Avde Meedovia PN 6807 od 2393 stiha snimljena 28. juna 1935. godine u Bijelom Polju bavi se samo temom begove pogibije, ali je unato svemu bila za 792 stiha dua od Ferizovieve. Avdo je pokazao prefinjeno umijee opisivanja ili razvijanja postojeih scena do nesluenih razmjera. Opis Janjine ljepote, koji dolazi odmah nakon pripjeva od 5 stihova, zapravo je himna Janinoj ljepoti i njega nema ni u jednoj drugoj izvedbi. U ezdesetak stihova govori se o njenom roenju i stasavanju, o ponosu s kojim odbija prosce najvieg ranga sa svih strana. Otkako je postala Krajina, Nije bolja podrasla devojka, Nego to je u Uzovlje ravno, Mila sestra Uzovca Jovana, E gospoa Jana Jovanova. 10 Koliko je u stasu visoka I u pasu tanka i lijepa! Tud evojka lica gosposkoga, Jal je vila ja li je rodila, Jal joj vila na babine bila 15 Mulim nije to joj svoje nije. Jana ruse kose odgojila, Bi se s rusom kosom opasala. Ovakav uvod ima i drugu funkciju: da pripremi teren za ono to slijedi, da opravda begovu namjeru da uzme Janu za ljubu uz ve postojeu, ali i da, kao u Ilijadi, na neki nain nagovijesti svu tragiku dogaanja. Drugu mogunost proirenja Avdo je koristio u podtemi slanja knjiga/poziva junacima/svatovima, njegov spisak ide od broja 26, toliki je, naime, broj pozvatopova, 4. dva bega Fetibegovia i Rustem-beg iz Sarajeva, 5. beg Ljubovi iz Nevesinja, 6. Dadi Alibeg iz Mostara, 7. Novljanin Alija iz Novoga Grada, 8. beg Zatovi i Ograi sa 40 vojnika, 9. beg Alajbeg sa Klisa, 10. Hadi-kapetan iz Udbine, 11. baba Ahmetovi dedo sa Cetinja, 12. Smajil-beg, 13. Murat-beg Kapetanovi iz Bosne, 14. Tuzla Alibeg, 15. Alipaa atovi sa enica ravnih, 16. Fehrat-paa Fehratagi od Novog Pazara, 17. Hivzi-beg iz Banje Luke, 18. Beir buljubaa sa Stijene, 19. Blaevi Omer iz Otoke, 20. Oroovi Tale (jedino se Tale poziva lino preko glasnika Osman-bajraktara a ne knjigom, jer Tale ne zna knjige itati) i 21. knez Naja i kmet Matija.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KUNI
spreman poginuti u svakom trenutku, onda to znai da i problem smrti poprima drugaije obrise. Naime, za ovoga junaka smrt od metafizike postaje isto fizika pojava, koja ne znai vie ulazak u svijet slavnih, ve prestanak daljeg egzistiranja: gubitak mogunosti da se, naprimjer, uiva u draima takve ljepotice kao to je Uzolaka Janja (Mustaj-beg). Stvari su definitivno usmjerene ka tlu i problemima svakodnevne egzistencije, etika herojske rtve se mijenja za estetiku uivanja u svakodnevnim blagodatima. Zanimljiva je prethistorija Mustaj-begove pogibije. U spomenutoj pjesmi Salke Vojnikovia Marjanovieve zbirke uzrokom begove pogibije je Janjino izazovno ponaanje u djevojakom kolu, potpomognuto izdajom Huremage Kozlice. Pjesme Parryjeve zbirke, meutim, uzrok pogibije trae u protivljenju i kletvi begove ljube, u izdaji izvjesnih podanika i u begovom preputanju arima Janjine ljepote u kritinim trenucima borbe s Jovanom. Begova ljuba prihvata odluku da dobije suparnicu, ali pod uvjetom da nije vlakog roda, a kada saznaje da, ipak, jeste, protivi se njegovoj odluci ili bega ispraa s kletvom.18 Repertoar moguih kletvi odgovara broju ispjevanih pjesama o ovoj temi: Motiv izdaje vee se, kao i u spomenutoj pjesmi Marjanovieve zbirke, za: 1. Hajro Ferizovi dva Kozlia i tri Huremovia 2. Avdo Meedovi PN 6807 sedam ura Atlagia iz Bia 3. Avdo Meedovi LN 203 sedam ura Atlagia iz Bia 4. eo Koli uvrijeena ljuba Mustaj-begova U sve etiri pjesme beg ne odolijeva ljepoti Janjinoj, uivanje u njenim arima ga vodi u pogibiju. Svi pobrojani uzroci potvruju tezu o isuvie ljudskim a manje uzvieno etikim razlozima Mustaj-begove pogibije.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KUNI
U udesnoj pjesmi Trka na Tihovu beg vri smotru svojih konjanika i pravi poseban poredak meu njima: Da vidimo Liku Mustajbega, Kako svoje Udbinjane reda: Najprje mee ate ogataste, Pa za njima ate alataste, P onda mee ate dorataste, Pa za njima vrane bez biljega. (Hadiomerspahi, 336) Trai od svojih Liana da dobroga konja, ili dobru odjeu, dadnu boljemu junaku od sebe. Time to dri do ceremonije i do izgleda svojih junaka on se jo jednom pokazuje kao reprezentant stalekog sloja koji potuje red i obiaje vitekog nadmetanja. Zato e ulazak Mustaj-begove vojske u Budim biti prvorazredna atrakcija. Od vitekih pravila vojevanja ne eli odstupiti ni kada je ivot u pitanju. Ne dozvoljava Mehi Dizdareviu da pritekne u pomo uliu, jer je to bio uliev mejdan s Konjeviima (Hrmann II, 62), zabranjuje junacima da pljakaju Mostar zbog ega se Krajinici ljuti vraaju na Krajinu (Hrmann II, 74), ne dozvoljava Tali da posijee varalicu Kozli Alijagu, jer eli prvo svadbu obaviti (Marjanovi I, 20), ne pristaje da Mujo Hrnjica ide u potragu za njegovim bratom Mehmedom, jer ne eli izgubiti jo jednog junaka (Hrmann II; 26), zabranjuje i drugima da se svete jer i nevjerni mogu tribovati (640), ili Nek saznadu Kotarani / Nek se kanje s njima ne kumuju (651-652). Ova izuzetna pjesma zavrava se razmjenom zarobljenih i dogovorom s banom zadarskim o pravilima ponaanja u buduim sukobima: to ban begu ree na rastanku: Mustajbee, od sve Like glavo! Da ko snese sa Like divojku, Ako bude volja djevojaka, Da s oeni s njome na Kotaru, Nemojte mi tome zavidjeti, Neka nam, bee, zavidjenja nejma! Njemu veli liki Mustajbee: Tome ti, bane, zavidjeti ne u. Kada bude volja djevojaka, Na silu ih nemojte krstiti, Ni ja nikad ne dam poturiti; A to vako podignemo vojsku, Porobimo, dobro dobijemo, Nek ni za to zavidjenja nejma. (Marjanovi II, 55)
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KUNI
plae, u pjesmi Marjanovi II, 34 (Liki Mustajbeg brani Udbinu) beg suze roni ak sedam puta. On to ini i u brojnim drugim situacijama: kada vidi da jednoruki Kumalij Alaga mora izai na mejdan Sori Kapetanu (Marjanovi I, 21), kada sazna od Ajke Bajagia da joj je brat u suanjstvu (Marjanovi I, 23), kada sazna za izdaju Huremage Kozlia (Marjanovi II, 27), plae za poginulim saborcima (Marjanovi II, 33) itd. Ali zato ne puta nijedne suze za poginulim sinom Beirom, ve tjei i Radu da ne plae (Marjanovi II, 34). Kao privilegovani lan zajednice beg ne smije biti zaboravljen dok se vodi borba na bojnome polju, stoga su navedeni primjeri idealan nain da ga se zadri u prii. Zadravanje u prii je tako motivirano razbijanjem epsko-agonalne motivacije i eljom za ouvanje cjelovite slike, ime se prethodnom popisu realistikih sredstava pripovijedanja pridodaje i ovaj.19 Junak koji plae je, mora se priznati, vrlo netipina slika za epsku pjesmu, ali zato primjerenija epu, to je jo jedan od dokaza epizacijske zrelosti bonjake epike. Mustaj-beg je tako obuhvaen i procesom karakterizacije/psihologizacije, on se ponaa kao kompletna linost, linost koja planira i odreuje taktiku, a ne samo kao junak koji ide iz boja u boj, on je linost koja eli da ima znanje o dogaajima u kojima ne uestvuje, linost koja osjea, ali i plae, linost koja svoje postojanje eli ovjerodostojiti i na drugi nain osim orujem, linost koja eli biti prisutna u prii i kada nije na bojitu. S druge strane, epski pjeva nam daje do znanja da za priu vie nije samo vano bojite ve i ono to se deava oko njega, on postaje svjestan injenice da je bojite samo jedna lokacija u prostoru i da u boju ne uestvuju svi. Drugim rijeima, on postaje svjestan prostora u koji smjeta svoje likove, to je vaan pomak u razvoju epike. Od prvobitne radnje koja se zbiva samo u vremenu dolazimo do radnje koja se zbiva i u vremenu i u prostoru.20 Smanjuje se razmak izmeu pripovjedakog i realnog vremena, prostor epske pjesme postaje blii, ispunjeniji i konkretniji. Mesto koncentracije radnje, postignute dominantom vremena i izvesnim procesima izolovanja, dobija se vea konkretizacija zbivanja sa obelejima blizine i oiglednosti. Ali to prostorna komponenta uzima vie maha, utoliko se vie smanjuje dinaminost radnje. (Schmaus, 151) Sve dosad reeno navodi na zakljuak da epski pjeva, s kategorijom prostora, uvodi u svoju pjesmu i kategoriju konteksta. Sa svijeu o realnom vremenu i prostoru, sa svijeu o prostoru koji se iri i vremenu koje traje, pjeva postepeno
19 Schmaus ih je uglavnom prepoznao u paralelizmu radnje, u detaljnim opisima, karakterizaciji (s posebnim aspektom na psihilogizaciji) likova, razvijanju srednjeg plana itd. 20 U hrianskoj pesmi prostorna komponenta potpuno je podreena vremenskoj. Prostor je takorei obeleen sa malo taaka za prolaz radnje; on je zato apstraktniji i udaljeniji. Razmak izmeu pripovedakog i realnog vremena je vei; stoga se epsko zbivanje kree napred velikim koracima. (Schmaus, 151)
4/20/11 1:15 PM
KORITENA LITERATURA Izvori 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Antologija bonjake usmene epike, priredila enana Buturovi, Alef, Sarajevo, 1997. Junake narodne pjesme bosansko-hercegovakih Muslimana, sabrao i izdao Alija Nametak, Sarajevo, 1967. Junake pjesme (muhamedovske), I i II, (III i IV), Luka Marjanovi, Matica hrvatska, Zagreb, 1898. Mrtva glava jezik progovara, Zlatan olakovi / Marina Rojc-olakovi, Almanah, Podgorica, 2004. Narodne junake pjesme, Esad Hadiomerspahi, nakladnik i izdava S. Ugrenovi, Banja Luka, 1909. Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini I-II, Kosta Hrmann Preporod, Sarajevo, 1996. The Milman Parry Collection of Oral Literature, digitalni resursi na http:// chs119.chs.harvard.edu/mpc/, printana izdanja Zbirke kao i nepublicirani dio koji posjedujem u vie od 30000 skeniranih stranica materijala.
Struna literatura 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. Bahtin, Mihail, Stvaralatvo Fransoa Rablea i narodna kultura srednjega veka i renesanse, Beograd, 1978. Baagi, Safvet-beg, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti (reprint), Svjetlost, Sarajevo, 1986. Baagi, Safvet-beg, Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (od g. 1463. 1850.), vlastita naklada, Sarajevo, 1900. Bibliografija radova o narodnoj knjievnosti I VI, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Odjeljenje za knjievnost i umjetnost, posebna izdanja, Sarajevo 1972. / 1974. / 1976. / 1977. / 1979. / 1981. Biti, Vladimir, Pojmovnik suvremene knjievne teorije, Matica hrvatska, Zagreb, 1997. Bokovi-Stulli, Maja, Usmena knjievnost kao umjetnost rijei, Zagreb, 1977. Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici usmena knjievnost, priredili . Buturovi i M. Maglajli, Alef, Sarajevo, 1998. Braun, Maksimilijan, Srpskohrvatska junaka pesma, preveo Tomislav Beki, Zavod za udbenike i nastavna sredstva / Vukova zadubina / Matica srpska, Beograd, 2004.
4/20/11 1:15 PM
KUNI
16. Buturovi, enana, Bosanskomuslimanska usmena epika, Institut za knjievnost / Svjetlost, Sarajevo, 1992. 17. Buturovi, enana, Studija o Hrmanovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama, Sarajevo, 1976. 18. Duri, Raid, Junaci epske pjesme Bonjaka, Bosanska rije, Tuzla, 2000. 19. Imamovi, Mustafa, Historija Bonjaka, BZK Preporod, Sarajevo, 1997. 20. Jakobson, Roman / Bogatirjov, Pjotr: Folklor kao naroit oblik stvaralatva u: Maja Bokovi Stulli Usmena knjievnost. Izbor studija i ogleda, kolska knjiga, Zagreb, 1971. 21. Krajinika pisma, odabrao i priredio Muhamed Nezirovi, Preporod, Sarajevo, 2004. 22. Kujundi, Enes, Narodna knjievnost Bonjaka, Dom tampe, Zenica, 2001. 23. Kujundi, Enes, Usmena epika Bonjaka, Svjetlost, Sarajevo, 1997. 24. Lei, Zdenko, Novi historicizam ta je tu novo?, Novi izraz No 6, Zima/ Winter Sarajevo, 1999. (preuzeto sa http://www.scribd.com/doc/31266329/ Zdenko-Lesic-Novi-historicizam-sta-je-tu-novo, januara 2011.) 25. Lord, Albert B., Peva pria, Idea, Beograd, 1990. 26. Magajli, Munib, Mustaj-beg Liki od krajinikog junaka do epskog zapovjednika, Radovi Filozofskog fakulteta Sarajevo, knjiga XIII, Sarajevo, 2004, str. 145 - 165. 27. Murko, Matija, Tragom srpsko-hrvatske narodne epike, JAZU, Zagreb, 1951. 28. Oxford Dictionary of Literary Terms, preuzeto sa http://www.answers.com/library/Literary%20Dictionary-cid-4175224 29. Petrovi, Svetozar, O prevladavanju granice meu prouavanjem usmene i prouavanjem pisane knjievnosti, Letopis Matice srpske, godite 151, knjiga 416, sv. 6, 1007 1020, Novi Sad, 1975. 30. Schmaus, Alois, Studije o krajinskoj epici, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1953. 31. Softi, Aia, Usmene predaje Bonjaka, BZK Preporod, Sarajevo, 2002. 32. Tordinac, Nikola, Tale budalina ili au u narodnoj pjesmi, Pozor broj 20/1 i 22/1, 1884. 33. Usmena knjievnost, priredila Maja Bokovi-Stulli, kolska knjiga, Zagreb. 1971.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
U radu se daje integralni prijevod na bosanski jezik jedne poeme o smrti Alije erzeleza zabiljeene na turskom jeziku 1039. H./ 1629.-30. godine. Takoer se daje i prijevod jedne poeme o smrti Alije Torlaka, roenog u travnikoj tvravi a ukopanog u blizini Vinca, kod Jajca. Svaki novi podatak o Aliji erzelezu otvara nove mogunosti prouavanja suodnosa kolektivnog i individualnog u epskom poetskom oblikovanju historijskih linosti u dugoj povijesti Bosne. Pokuat emo, takoer, donekle doarati kakve sve podatke i detalje o Aliji erzelezu nude osmanske hronike, a dalja istraivanja preputamo buduim istraivaima. Kljune rijei: poetizirane hronike, epska poezija, Alija erzelez, Alija Torlak, turski jezik
U
1
zbirnom katastarskom popisu stanovnitva Krajita Isa-bega Ishakovia iz 1455. godine spominje se Gerz Ilijas (Alija erzelez).1 Spomenuti Gerz Ilijas vojniku karijeru poinje na irem podruju Skoplja, a potom nastavlja slubu u Bosni. Na poetku se prvo spominje kao ekindija, konjanik, sa timarom u okolici Skoplja (5. 14. jula 1466.), a malo kasnije dat mu je vei
Na vezu izmeu epskog i historijskog lika Alije erzeleza upuuju i rani radovi Aleksija Olesnickog, od kojih treba izdvojiti rad Jo o linosti erzelez Alije, Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, knj. XXIX, sv. 2, Zagreb, 1934. Kasnije se navedenim pitanjem bavi i enana Buturovi u radu Gerz Iljas erzelez prema historijskim izvorima iz XV, XVI i XVII vijeka, Prilozi za knjievnost jezik i folklor, knj. XLI, Beograd, 1975. Prema: Husi, Aladin, Gerz Ilijasova erzelezova vojnika sluba ....
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KADRI
Varidi Ungurusun bir hisr nnla zabt iderdi ol diyr Yakarlar ol hisar cey-i cerrar Olur pr-nr ii n gr- kffr ... (TAO:536) Izmeu Kljua i Kamengrada, izmeu te dvije utvrde naseljene, jedna ugarska utvrda bijae. Te krajeve, zajedno s njom, oni osvojie Vojska ureena tu je utvrdu spalila: Ona je puna vatre bila poput groba afira. Ibni Kemal pohvalno opisuje Davud-pau i Junus-vojvodu, kojeg je Davudpaa poslao na ugarsku vojsku. No, nau panju privlai opis Alije erzeleza: U to vrijeme na kraju Bosne bijae jedna osoba ugledna imena to se u hrabrosti ispela do samog vrha; na ratnome megdanu i u boju hitar u odluci, za vrijeme ratnih frula konjanik brzi bijae. Po izgledu i uznositosti, podsjeao je na opijenog lava, po visini i stasu podsjeao na platan visoki. Takoer i u stihovima opisuje Aliju erzeleza: Seng-i saht idi cismi kuvvetde Kalb-i selbidi kuhsr gibi r-i sermeste pene urard Ki zeber-dest idi nar gibi Po tjelesnoj snazi bio je kamen tvrdi. Njegovo jako srce bijae kao vijenac planinski. Kandom bi udario i na opijena lava Jer stasit bijae poput platana ... Ibni Kemal opisuje ugled Alije erzeleza koji je uivao jo za ivota u Bosni: On je meu ljudima stekao slavu s imenom erzelez Alija. Hrabrou i strahopotovanjem prouo se u tim krajevima. Kad izvue ma blistavi, i kad zasvira, ni u unutranjosti mora nema smiraja, a ako u svoju ruku buzdovan uzme i njim zamahne, uini da stas neosvojive Elburz planine zatreperi; ako zvuk otrice luka njegova uju, u podnoju planine ni vukovi tad ne ostaju... (TAO:542). Junusvojvoda je Alijin saborac u pohodima na Ugarsku 1479. godine. Tako su, prema Ibni Kemalu, Alija erzelez i Junus-vojvoda, prilikom povratka iz uspjenog boja, zastali na rijeci Sani.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KADRI
Aftb- zafer tul etdi kd Yunus dehn- mhden Ovadan ovaya ve krdan kra Kfiri ovdan kova ve vfir kra (TAO:546) Svijet postade osvijetljen i pun sjaja sa proljetnom pobjedom u ruinjak se zemlja pretvara sunce pobjede se javlja Junus izae iz kitovih usta5 iz polja do polja drugoga, od panjaka do panjaka da nevjernika iz polja otjera i posve svlada. Pobjednika vojska vraa se u Sarajevsko polje. No, iste godine velika ugarska vojska kree ka Sarajevu. Tu vojsku predvodi ban Tolosi Pedray, a zajedno s njim je despot Grguroglu (Gregoire Labatan).6 Jedan dio ugarske vojske predvodi ban Miklo, drugu Horvad Jano, treu Kurjakovi Ivan, etvrtu Izrik.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KADRI
Uzun ne sana ne bana olsun Sennle iimz bir yana olsun (TAO:559) Nek dugako ne bude ni za tebe ni za mene Na drugu stranu neka krene ono to je izmeu tebe i mene! Meutim, kad je erzelez Alija otvorio prolaz kroz klanac i pustio ugarsku vojsku da proe, Grgurovi (Gregoire Labatan) projuri sa svojim dijelom vojske kroz klanac, ne osvrui se. Alija erzelez je povikao: O Bane, gdje je dogovor i sporazum! Vraaj se nazad da ispunimo ono to se dogovorismo, elim se suoiti s tobom, hou se ogledati s tobom kao junak na megdanu!. Grgurovi (Gregoire Labatan) mu odgovara: Dosta se mi gledasmo i suoavasmo, dobro se spasih iz tvojih ruku! Bio sam se u boju uhvatio na kuku i dopao muka otre kande, pola sree izgubio, ali se opet spasio! Alija erzelez brzo shvata podvalu ugarskoga vojskovoe. S druge strane, ban Tolosi Pedray i ostali ugarski banovi pohvatani su po planinama i smaknuti. Grgurovi (Gregoire Labatan) uspijeva izmai sudbini bjeei od Alije erzeleza, a Alija erzelez, kako biljee pisci hronika, nije se elio boriti protiv onih koji su okretali lea i bjeali sa bojnoga polja.10 Usporedbom podataka iz osmanskih deftera i hronika dobijaju se precizniji podaci o ivotu tadanjeg bosanskog spahije Gerz Ilijasa Alije erzeleza. Naime, na osnovu opisa poloaja vojske Alije erzeleza 1480. godine u vrijeme borbi za osloboenje Sarajeva, vidi se da je Alija erzelez u to vrijeme s vojskom boravio na prostoru srednje Bosne. Nakon uspjeha u borbama za odbranu Sarajeva erzelezov timar je dodatno uvean. Kao to je poznato, prema popisnim defterima stanovnitva Bosanskoga sandaka iz 15. stoljea, Alija erzelez (Gerz Ilijas) biljei se kao timarnik ve 1468. godine, a po defteru iz 1485. ima i titulu bega. U periodu od 1485. do 1489. godine glavninu erzelezovog timara inilo je naselje Gradie, koje je dijelom pripadalo dizdaru Vranduka (77 domainstava, sa prihodom od 5.604 ake), a dijelom trojici mustahfiza (posadnika) te tvrave (63 domainstva, sa prihodom od 5.424 ake).11 Gradie je omoguavalo najvie prihoda Aliji erzelezu, a, prema zvaninom dravnom popisu, sastojalo se od
gibi derbend bekleyb reh-zenler gibi yol urasn, Merdnelik tarkine sar m ki ciz zenler gibi gadr yolnda turasn, kimz iki diyrun nmdryuz, bu iki leker-i cerrarn yo varyuz, meydn yerine kalum merdne tutualum; sennle nerd-i neberdi oynayub utualum. 10 Navedenu predaju o erzelez Aliji iskoristili su i usmeni srpski epski pjevai u kasnijem periodu koji su se pozivali na velikodunost Alije erzeleza, te su pokuavali u svoju epiku i uz hajduke iz kasnijeg perioda u priu uvesti Aliju erzeleza. 11 Husi, Aladin (2004) Gerz Ilijasova erzelezova vojnika sluba i refleksije na toponomastiku, Baharistan br. 14, god.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KADRI
Alije erzeleza, koju biljei Esiri. Treba takoer napomenuti da se meu Esirijevim pjesmama nalaze i neke pjesme koje preuzima izravno od pjesnika s kraja 15. stoljea koji su vidjeli ili uestvovali u odreenim dogaajima (a one se po jeziku razlikuju od onih koje prenosi i pripovijeda iz druge, pa ak i tree ruke). Ograujui se od bilo kakvih krupnih ocjena o kanoniziranoj upotrebi jezika kao distinktivnog obiljeja odreenog usmenog ili pisanog anra, smatramo da je u ovom radu korisno skrenuti panju itateljima i na takvu moguu tendenciju u upotrebi jezika, tendenciju koju osjeaju, ini se, kako nativni govornici, tako i oni koji turski jezik ue kao strani. Takva stilska tendencija ne mora biti distinktivna, ali je vrlo vana i za ozbiljniju analizu sadraja same pjesme.25 Ovako je opjevana smrt Alije erzeleza, u verziji pjesme koju biljei Esiri: Sultan Mehmed-han Fatih takav je: Da dobro ime njegovo vjeno ostade! Kad grad Istanbul osvajae kad u najvee osvajanje odlazie, I Bosnu, u to vrijeme veliki padiah taj; uzeo je i osvojio je. Nesuh-beg, rekoe, to ratnik je u to vrijeme hrabar vitez bijae. Njemu Bosanski sandak dodijelie. On ga tad napusti i sam ode. Nedilete, kau Vilajet je. Pun afira i kamenja bijae. Kralj eni svojoj porez davae. U to vrijeme njemu slina mjesta ne bijae. U to doba u njemu jedna osoba bijae. Zvali su ga Vuk Despot, naravi nesretne. Koliko god da tada odabranih nevjernika bijae, Svi su se slagali dobro, a on, lo, u stranu se izmicae. Prema zemlji Bosni pokrenu se. Do Jajce tvrave doe. Zatim odatle ka eher Sarajevu kree. Tako, on prii e i u meuprostor stii e. Tako on Sarajevo pljaka. On, prokletnik, otpadnik i izdajica. Tako se i vraae, u to vrijeme. Kad svo Sarajevo on ve opljakao je. U Bosni jedan hrabri junak i gazija bi.
25 Dakako, takva prividno uoljiva granica izmeu hroniarsko-historijskih mesnevija i epskohistorijskih mesnevija esto moe biti poremeena ubacivanjem autorskih napomena kojima se neka pojava (ili, pak, sam pripovjeda) u datom povijesnome kontekstu nastoji legitimirati.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KADRI
I Hidr je erzelez njegov saputnik je. Toga dana Vuka Despota topuzom sastavio je. Za duu afirsku rastanak sprema se. Sa konja na zemlju ruei, sve poobarat e. Svim nevjernicima pamet on pomuuje. Opet zlotvori afirski navalit e. Jednog ata njemu dovest e, to vjeran je. Na kraju i taj otpadnik pobijeen bie. Jer Bog pomae gazije. A Alija erzelez taj neobini gazija bijae. On, voa svim gazijama, bijeli carski soko, bio je. Koliko samo godina neprestano vojevae! Nevjernike na razliite naine kanjavao je. Ako se popie svo njegovo ratovanje, Sve objedini i jo to opie. Govor e se razvui i prei u dugake opise. Ma koliko da se same, na kraju ovako bie: Alija erzelez je onaj koji ehid u boju postade!27 *** Poslije svega toga dosta godina proe. U uho se ti pretvori, posluaj moj govor, dobro nek se uzme! Dok se jedanput vitez taj iz boja vraae, Taj voa tako zamiljen bijae28
27 U tekstu transliteracije nedostaje jedan stih. 28 Lakab Milenevik dirlermi ana / Ol imi Bosnada Atlu Aas / O Grz lys imi aknc ba / Yitirler kaan kfir alayn / O Grz Iys geer sa canibinden / Ururlar kfir alayna bbk / Kyar can ile baa gazilerle / u denl idiserler ceng ub / Krarlar kfiri bihadd u gaye / Esiri cmle kfirler braur / O cenk ire meer ol Gazi lys / Urur Vuk despot topuz ile ol gn / Atndan ykuban yire drr / Yine gayret idb kffr- bed-kr / Muhassal mnhezim olur o merdd / O Grz lys acib gazi imi / Nice yllar klub dim gazalar / Gazas ger anun tahrir olnsa / Uzanur sz olur gayet de tafsil /
Kaard kfir irse her ne yana Var imi atlus degl yayas Ol imi Bosnanun bu v ba Grr bunlar Vuk despot o hain Varur Ferhd Aa yine solndan Olurlar cmle kfirler vehimnk Urur kfir alayn olarle Kzl kanlar akar su gibi taub Nice balar kesilr binihye Ganam ne ise cmle kaar kor Ana yolda olur Hzr ile lys Urlur kfirn canna dn Kamu kfirlern akln aurur Bir at ana yitidrrler iy yr Virr gazilere nusret u mabd Kamu zilern ahbaz imi Idb kfirlere drl cezalar kamu itdkeri dahi yazulsa Bu denl muhtasar olnd tahsil
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KADRI
Njega na ovom mjestu ostavivi, svi otii e. Mjesto hodoaa to mjesto i sada je. Poslije njega sve izgleda loe i puno gore. Da Bog njegovoj dui milost daruje! Neka uini da mjesto gdje on je Dennetom postane!29 Osnovne osobitosti navedenog odlomka iz Esirijeve poeme o smrti Alije erzeleza jesu sljedee: stil je epski, naracija je prepuna neosvjedoenih pripovjednih glagolskih formi, a ono to se uvia na osnovu ukupne strukture pjesme jeste jasno saznanje da autor pjesme nije prisustvovao dogaaju niti je dogaaj preuzeo iz kakve hronike napisane u erzelezovo vrijeme, ve se oslanjao na narodne usmene predaje. Slinu narodnu, usmenu predaju sreemo i kod Peevije. Za tu predaju Peevija navodi da je narodna. Za razliku od poetiziranih historijskih hronika, epske narodne pjesme u formi mesnevije, kao i pjesme koje se temelje na narodnoj predaji, sadre neke neloginosti historijske naravi. Tako se u tzv. nehistorijskoj epici moe vidjeti kako je Alija erzelez bio glavni zapovjednik bosanske vojske, to se ne slae s logikom zvanja i historijskim injenicama: dovoljno je pogledati veliina timara koji je posjedovao Alija erzelez. Kao to smo ve naveli, na osnovu katastarskih popisa stanovnitva Bosanskog sandaka, znano je da je Alija erzelez prvo bio sitni spahija, a potom zaim, ali nikako nije mogao biti glavni komandant Bosne. Ovakva historijska nesuglasja i neloginosti, openito promatrajui, ne javljaju se u poetiziranim historijskim hronikama o osvajanjima na Balkanu u 15. i 16. stoljeu, a ima ih u epskoj poeziji koja se oslanja na narodne predaje. Stoga su, prema naem miljenju, historijske
29 Cnud kfirn pusuda olub / ikeste olur cunud- ehl-i islm / Haberdar olak ol Grz lyas / Ki slm Hce imi nm anun / Gaza imi anun kr da her dem / Var imi kfirn yaya anda / Hcum u hum idb derbend iinde / O Grz iys atndan ayru dmi / amur iinde kalmken piyade / Hcum ider o kffr zerine / Yitidrr bir at lysa ol dem / Klurlar anda ok cenk u cidali / Meer pusuda kfir atlus da / Pusudan kfirn atlus dahi / Pes hr lib olak o kffr / ehid olub ikisi dahi iy cn / Ziyaretgah olub Bosna ucnda / Ban alub giderler ngrsa / u denl ad olur Budun kral / Budun kurbnde ban defn iderler / Ziyretgh olubdur imdi hl / Hda ruhna rahmet itsn anun / Afelgaflet zerlerine varub Daglur her yana itmeyb aram Yannda var imi bir gzi-i has Yarar pehlivan gziynun Bile imi hem lyas ile ol dem Tfenk-endzlar imi ol mahalde amurlu bir derede sedd iinde Tfenk ile at zira urulm Ol slm Hce irib pes ande Dadur kafiri sa u solne Suvar olur o cenk ire hemn dem O kffr ile harb u hem ktali Nihn olmlar imi ol arada Gelrler ol yire yatlus dahi ehid eylerler anlar o bed-kr kisin dahi defn eylerler ol n Yirin eyleye Hak cennet iinde Dahi ilm iderler L i h e Rsa Virr mjde in mal u menli An ol arada koyub giderler Pes andan hep grinr zir u bl Meknn dahi cennet itsn anun.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KADRI
Kad do tog mjesta poe Kad putem iae, tu negdje bi voda to protie On ka vodi krenu, s konja sie Saputniku konja i oruje dade Svoj ma i svo oruje to bijae Do vode doe, abdest da uzme Pogleda desno i lijevo, na sve strane A tad u busiji afir bijae Koji se u brdu skrivae On e abdestom zauzet biti, u to vrijeme I ba tada nevjernici iz zasjede izai e Oni napadaju i kreu na njega A on hoe stii do konja Meutim, njegov saputnik tad od njeg sa konjem pobjee Zar, a jo sa orujem i oklopom on bijae!? Tako ga tada u borbi ubie Neka mu Bog mjesto u Dennetu daruje! Glavu njegovu otkinue i u pravcu Jajca odnesoe Svi afiri razdragani, silno se veselie Neka Bog daruje smiraj za duu tog gazije Neka mu da najljepe mjesto, Dennet nek mu daruje!32 Alija Torlak, kako Esiri pjeva, roen je u Travniku, u travnikoj tvravi, proslavio se u raznim bitkama u bosanskom krajitu. Poginuo je u blizini nekog
32 Var idi ol arda bir dilver / i dim gaz idi eb u rz / Eer nmn sorar isen kim idi / Ki Torlak Ali dimegile mehr / Zebn itmi imi kfir laini / Travnik kalesi mevldu anun / Al sfatlu hem nm Aldi / Bahdrlkda akrn yogimi / Meer var ise var Battl Gz / Meger bir gn Ovunca kalesinden / Tevecch eyleyben Akhisre / Giderken yolda var imi akar su / Virr yoldana at u yaragn / Varur ol suya bdest almaga ol / Var imi kfirn pususu ande / Ol megl olcak bdeste ol dem / Hcm iderler stine dutub r / O yolda kaar andan at ile / ehd eylerler an ol zamnda / Ban alub giderler Yayca hem / Huda ol gznn rhna rahmet / Zebn itmidi kffr ser-a-ser Ol idi kr her dem gice gndz Pes ana Gazi Torlak dirler idi Ol idi ol zamn dillerde mezkr Belinden komaz imi klcn Pes ol ehbz idi gziynun Ki Torlak Gz dirler velidi Eeri nice gziler var imi Anun gibi dilverlikde gz Ki bir yolda ile gidermi anden Azmet eyleyb gider o yire Atndan suya gelicek iner bu Klcn her ne var ise yaragn Bakar her cnibe sag ile sol Ki pinhn oluban ol tag iinde kar kfir pususndan hemn dem O dahi azm ider atna togru Dahi hem yarag ile hem yat ile ? Yirini Hak anun kla cinnda Kamu kfirler olur d u hurrem Klub hem yirini eyleye cennet
4/20/11 1:15 PM
LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. Buturovi, enana i Maglajli, Munib: Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici. Usmena knjievnost. Sarajevo, 1998. Buturovi, enana: Gerz Iljas erzelez prema historijskim izvorima iz XV, XVI i XVII vijeka, Prilozi za knjievnost jezik i folklor, knj. XLI, Beograd, 1975. Ertaylan, . Hikmet: iz njegova lanka Manzum Tarihi Vesika, objavljenom u asopisu Trk Dili ve Edebiyat Dergisi. Edebiyat Fakltesi, Cilt II, 31 Aralk 1947., say 1-2, stanbul, 1948. Husi, Aladin: Gerz Ilijasova erzelezova vojnika sluba i refleksije na toponomastiku, Baharistan br. 14, god, Sarajevo, 2004. bn Kemal, Tevrih-i l-i Osman, VII. Defter (Tenkidli transkripsyon), hazrlayan: Turan, erafettin, Trk Tarih Kurumu, Ankara 1991. Maglajli, Munib: Usmeno pjesnitvo od stvaralaca do sakupljaa, Tuzla, 1989.
4/20/11 1:15 PM
KADRI
THE DEATH OF ALIJA ERZELEZ AND ALIJA TORLAK IN POETRY IN OTTOMAN TURKISH LANGUAGE Adnan Kadri Summary
In this paper is given det ailed description of Alija erzelez by Ibn Kemal, integral translation of epic tradition in verses about erzelez, as well as translation of short poem in Turkish language about the death of Alija Torlak from Travnik. Since Alija erzelez is described in both epic and historical chronicle in Ottoman language in the end of 15th Century, the death of Alija Torlak is found in only one poem registered by Esiri at the beginning of 17th Century. Historical figure/personality of Alija erzelez can be explored in detail through Register Books Defter and Ottoman chronicles in the end of 15th Century. On the other hand, on the basis of works written by means of oral folk tradition, it can be studied epic figure of Alija erzelez in poetry in Turkish language. Integral translation of a poem by Esiri in Turkish language, occurred on the basis oral folk tradition about Alija erzelez, can be very useful and interesting for such kind of studying. Translation of poem about epic (and maybe historical) hero Alija Torlak, more precisely, about his death, is also given because of some similarities with figure and destiny of Alija erzelez. Comparing personality and figure of Alija erzelez and Alija Torlak, it could be good to find particular documents about Alija Torlak, even as much as we have for studying life of Bosnian leader Alija erzelez. Key words: poetic chronicle, epic poetry, Alija erzelez, Alija Torlak, Turkish language
4/20/11 1:15 PM
U radu e se dati djelimian popis i opis jezikih osobina sevdalinki iz odreenog broja dosadanjih tampanih zbirki. Teite rada bit e dato na opisu onih jezikih struktura koje su uvjetovane epskom formulom, odnosno usmenom gramatikom teksta. Osim toga, bit e ukazano na injenicu da sami jeziki izraz sevdalinke u bitnome zavisi od poetikih i stilskih osobenosti pjesama. Lingvistiki opis bit e usmjeren na neke aspekte jezike strukture sevdalinki s ciljem da se poenta rada eli fokusirati na postojanje zajednikih jezikih elemenata u svim oblicima usmenoga poetskog stvaralatva na bosanskom jeziku: epskoj, lirskoj i epsko-lirskoj pjesmi, koji impliciraju i neka druga, pa i nelingvistika zapaanja u vezi s ovom pojavom. Ovakav odabir jezikih elemenata uklapa se u imanentne jezike zakonomjernosti usmene poezije, i uz upotrebu odreenih jezikih varijacija, bez obzira na to koliko se tekst pjesme uobliava odreenim standardizacijskim postupcima, posebno u razini fonetike i fonologije, gramatike, a u izuzetno malom procentu i leksike. To znai da pitanje izvornosti pjesama nije relevantno kada se u obzir uzima ovakva metodologija, za razliku od nekih drugih istraivanja u kojima je sutina metodologije upravo u kriteriju izvornosti pjesama. Kljune rijei: sevdalinka, usmena formula, poetska gramatika, ritam, rima, prozodija, semantika, stilistika, kolokacija, leksika, gramatika
4/20/11 1:15 PM
evdalinka je u okvirima prouavanja bosnistike1 dobila svoje zaslueno mjesto s obzirom na njenu umjetniku vrijednost i kulturnohistorijski znaaj specifinog oblika oralne poetske knjievnosti. Tako je sevdalinka istraena prvenstveno iz perspektive knjievnohistorijskog metoda, a u neto manjoj mjeri obraena je i knjievnoteorijski. I pored toga, sevdalinka zasluuje da se iz jo nekoliko znanstvenih i teorijsko-metodolokih razliitih aspekata izuava i istrauje, to nipoto ne znai da su knjievnoteorijska i knjievnohistorijska prouavanja konana i zatvorena. Naprotiv, ona su dobra osnovica za ostala, jo nepotpuna i nedovrena istraivanja. Meu tim ostalim disciplinama i granama nauka posebno mjesto pripada lingvistici i filologiji. Takoer je vano prouavanje iz aspekta muzikologije, etnologije, folkloristike, kulturne antropologije, pa ak i historije i historiografije (koje su dosada bile vano polazite u svim bosnistikim istraivanjima sevdalinke). Ne treba posebno naglaavati da sevdalinka zasluuje, u skladu s tim istraivanjima, zaokrueno definiranje i ustanovljavanje njenih razliitih kulturno-znanstvenih osobitosti, to se moe uraditi prvenstveno interdisciplinarnim pristupom izuavanja. Ovakav pristup podrazumijeva angairanje brojnih intelektualnih snaga u sagledavanju zaokruene fizionomije sevdalinke, kao, najopenitije kazano, prvorazrednoga kulturnog i duhovnog proizvoda stvaranog na bosanskom jeziku. Sevdalinka se, s obzirom na dosadanja istraivanja, moe definirati kao usmeni produkt bonjake (muslimanske) arijske sredine Bosne i Hercegovine i Sandaka kao specifinoga kolorita orijentalnog i slavenskog jezikog, muzikog i tradicijskog miljea. Ono to se u opejezikoj upotrebi ne podudara s konkretnim znaenjem pojma sevdalinke jeste poimanje po kojem je sevdalinka ljubavna pjesma. Takvo razumijevanje sevdalinke treba shvatati u njenu uem znaenju zato to je korpus lirskih usmenih pjesama koje se poistovjeuju sa sevdalinkom upravo ireg znaenja i znaaja i zato to u taj domen spadaju ne samo ljubavne, ve i druge pjesme kojima se iskazuju osjeanja vezi; ne samo s ljubavlju (ali koji su u posrednom smislu opet u vezi s ovim fenomenom), ve i roenjem, smru, bitkom, domovinom, pojedinanim junakom koji potjee iz neke zajednike drutvene zajednice, suprunika, dijete, roditelje, brata, sestru i sl. Sevdalinka je pjesma o ljubavnom osjeanju, iskazanom u odreenom tematskomotivskom okviru kraeg sadraja, koja se iskazuje u tano odreenoj ritmikoj, poetikoj, jezikoj i muzikoj formi. Ona se na osnovu pojedinih poetikih, jezikih i muzikolokih kriterija povezuje i s nekim drugim oblicima prvenstveno usmenoga stvaralatva, ali se i izdvaja po tano odreenim osobinama koje nisu samo formalno-sadrajne i poetike prirode.
1 Bosnistiku uzimam kao kompleks nacionalnih znanstvenih oblasti i disciplina u ijem su fokusu nauka o jeziku i nauka o knjievnosti.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KALAJDIJA
stilskim i znaenjskim elementima koji se direktno ispoljavaju na planu strukturiranja samoga jezikog izraza. Oigledno je da metriki aspekt ima presudnu ulogu u primarnom oblikovanju formule, dok preostali elementi u skladu s odreenim stilskim i semantikim relacijama dodatno zaokruuju fizionomiju usmene pjesme prema konanom uobliavanju postupka izvoenja, prenoenja i pamenja. U sevdalinci metriki aspekt formule kao prozodijske injenice par excellence korespondira s principima rime i ritma, uz fenomen versifikacije kao tipino poetikog obiljeja. On podrazumijeva specifinu upotrebu broja slogova koja uvjetuje posebnost jezike strukture, to usmenu knjievnost uope ini prepoznatljivom. Kada se u metodolokom smislu primijeni ovakav pristup izuavanju jezika usmene knjievnosti, onda se na izvjestan nain mogu nivelirati razliiti teorijsko-metodoloke pristupi u lingvistiko-filolokom izuavanju jezika usmene bonjake epike, lirike i balade. To znai da ovakav metodoloki pristup vrijedi u prouavanju imanentnih jezikih zakonomjernosti direktno uvjetovanih formulom usmene knjievnosti. Ovakva metodologija moe se nadopunjavati i drugim teorijsko-metodolokim pristupima u kojima bi se, npr., pazilo na dijalekatsko i idiolekatsko porijeklo pjesama u kojima mora se paziti na izvornost i originalnost tekstova. Metodoloki pristup koji se bavi jezikim osobinama proisteklim iz unutarjezikih i epskom formulom uvjetovanih oblika principijelno ne trai autentini originalni korpus, koji je uope problematian u pruavanju usmene knjievnosti zato to je nesigurno i ono to je prvo zapisano u odnosu na ono to je usmena pjesma bila prilikom svog primarnog iskazivanja, jer je usmena pjesma prilikom svoga izvoenja uvijek izloena odreenim varijacijama koje proizvodi dati pjeva, ali zavisi i od samoga zapisivaa. Zajednike, i pritom specifine jezike crte, objedinjene usmenom epskom formulom, koje se podjednako uoavaju i u epskim pjesmama i u sevdalinkama, a najvjerovatnije i u baladama, mogu biti sljedee: pokretni vokali i fakultativni fonemi nekada se gube a nekada dodaju; dolazi do vokalnih asimilacija i disimilacija; vokali se nerijetko gube usljed zadovoljavanja metra; vrlo esto vokativ se javlja umjesto nominativa; ee se upotrebljava skraena mnoina negoli je to sluaj s proirenom; pomoni glagol moe biti izostavljen; oekivani pade deklinabilne rijei, bilo da je uveden po principu rekcije ili kongruencije, moe se javiti u nestandardnom obliku, upravo uvjetovanom rimom i ritmom; pridjevi se ee upotrebljavaju u obliku neodreenog vida, kongruirajui se tako u odnosu na supstantivni lan istim gramatikim nastavkom kakav se upotrebljava kod supstantivnih rijei; upotrebljavaju se, zbog zadovoljavanja metra i rime, i nepromjenjivi pridjevi formirani dodatkom sufiksa -li; nepromjenjive rijei (najee prijedlozi i veznici) mogu se ponavljati u sklopu konstrukcija koje nisu uobiajene u govornom jeziku, ili su zaline; esto se dodaju partikule u sklopu glagola i zamjenice; mogu se dodavati pojedini uzvici, najee na poetku stiha; esta je upotreba partitivnog i slavenskog genitiva koji je i formalno markiran u 292 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KALAJDIJA
vie u toj funkciji upotrebljavaju imenice, pridjevi i glagoli. Tako, npr. imenica kosa gotovo uvijek dolazi u obliku mnoine: kose, pri emu se potpuni stilsko-poetski efekt dobija dodavanjem pridjeva ruse, ime se upotpunjuje metriki obrazac od etiri sloga (koji obino dolazi u prvom dijelu deseterca, rjee osmerca, inei cezuru), na stilskom planu dobija se ritam u vidu ponavljanja jednakih slogova, a na semantikom sintagma proiruje svoje osnovno znaenje, gdje atribut rusa ne oznaava riu, crvenkastu kosu. Na leksiko-semantikom planu uoava se takoer upotreba jakih leksema koje su i stilski i semantiki izrazito markirani, na to upuuje ne samo veliki broj njihova ponavljavanja u usmenim pjesmama, nego i tano odreena kolokacija ovih rijei s drugima. Rije je o leksemima koje imaju i svoju pozadinski duboku vanjeziku i simboliku upotrebu u ivotu individue i kolektiva. Tako je uoljivo da u sevdalinki od boja prevladava bijela, koja dolazi uz imenica kao to su grad, lice, ruke, dvori i sl. Od ptica najfrekventnija leksema odnosi se na sokola, koji je vrlo est simbol bonjake usmene knjievnosti uz koji se vee pridjev siv ili rjee sivzeleni. Od ostalih ivotinja, vrlo je uoljiva i oekivana upotreba leksema konj, koji ima vie razliitih naziva i hipokoristika, u zavisnosti od njegove osobine: dorat, doro, ogat, ogo, vranac, vran, zelenko, parip i dr. Od mitskih bia, u sevdalinki, ali i epici uope, kao motiv vrlo esto pojavljuje se vila, koja je najee bila ili bijela: bila vila, te zmaj, obino ognjeni. Od cvijea je najee u upotrebi rua, koja je obino rumena (rumena rua), ali se za ruu upotrebljava i sinonim ul(a).4 Najfrekventniji brojevi jesu brojevi tri, sedam i devet. Od ljudskih osobina istie se perin, kao simbol junatva, a koji se u sevdalinki ili baladi javlja obino kao zamrena kosa koja vodi ka realizaciji radnje: junak ili umire zbog nje, ili se deava da djevojka, koja taj perin elja i ureuje, kune kose zato to ih druga mrsi.
3. Metar i jezik
Fenomen metrike versifikacije dominantno utjee na razvoj usmene formule i u skladu s tim direktno se odraava na sami jeziki izraz i tipine jezike formulacije svojstvene upravo usmenom umjetnikom stvaralatvu, to predstavlja vanu jeziku karakteristiku sevdalinke. Metar sevdalinke, kako je poznato, dat je najee i dominantno u obliku tzv. epskog deseterca, a rjee i osmerca, u ijoj se strukturi cezura redovno pojavljuje nakon etvrtoga sloga. Ovakav princip metrike strukture primarno se, kao tipino formalna jezika konstrukcija, realizira u skladu s naelima koja postavlja metar i u sutinskom smislu odnosi se na sami jeziki izraz u kojem se moraju, prije svega, ispotovati formalni ritmiko4 Bilo bi zanimljivo uporediti simboliku upotrebu i znaenje spomenutih motiva usmene knjievnosti u odnosu na simbolike motive steaka, niana, ali i drugih kulturnih produkata na naem tlu, npr. u drvorezbarstvu i sl.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KALAJDIJA
me dae. 55; draga ti se za drugog udala, / za drugoga, za jarana tvoga. 63]; Maglajli (2006): [kerca cara estitoga, / mila seka pae bosanskoga, / vjerna ljuba zmaja ognjenoga. 59; i sokola, zmaja ognjenoga. 69; ta je ire od sinjega mora. 72; podaj, Boe, svakome ta hoe. 73; al se nosi na gospodskom grlu. 77; po polju ravnom, na konju vranom. 84; U mog dragog bjeli dvori. 90; to e lole oko moga dvora, / u mom dvoru jo djevojke nema. 93]. Dodavanje ili izostavljanje pokretnih vokala i fakultativnih fonema direktno je uvjetovano zadovoljavanjem potreba usmene versifikacije teksta u skladu s obrascem: 4 + 6 stihova, ili 4 + 4 stiha, to se odnosi i na pojavu drugih fonetskofonolokih i tvorbeno-leksikih promjena: asimilacije vokala, dodavanje neetimolokih fonema, upotrebljavanje afiksa, dodavanje uzvika i sl. 3.1.3. Asimilicija vokala Guni (1997): [Ve garava ko to sam i sama. 83]; Lovrenovi (2004): [sa zavicom, dilber Umihanom... / Zava nevi tiho govorila. 78; Mog erdana popili hajduci. 119]; Maglajli (1997): [Nao ju je Kujundiu Smajo. 41; reko mi je dragi doi u akam. 64]; Maglajli (2006): [otio je eher Sarajevu, / otio je krojiti haljine. 55; Poeto je gonde Mehmed-bee. 107]. 3.1.4. Dodavanje neetimolokih vokala Guni (1997): [Tri sam elja mlada salomila. 64; Ne uzima gonde Mehemede. 160; Me njima je gonde Mehemede. 166; Jer je davno sahat sakovao. 201]; Maglajli (1997): [A valaha nema ni momaka. 68; I u gori nogu salomila. 105; nit je davno sahat sakovao. 112; Pa mi sakuj stanu stativnice. 126]; Maglajli (2006): [Zmaj prelee s mora na Dunavo. 59; sanak snila, iz sana skoila. 68; naetvero moj sat salomio. 100]. 3.1.5. Dodavanje neetimolokog suglasnika h Guni (1997): [Kopi kuje na moru sahata. 201]; Lovrenovi (2004): [pred sabah je sahat polomio. 125]; Maglajli (1997): [ostade mu zlatan sahat. 62; i pogleda sahat iz njedara. 70; ne aikuj, ne vei sevdaha / od sevdaha gorjeg jada nejma. 103; niti kuje, niti kuca sahata. 112]. Prema pokazateljima koji se pojavljuju u vezi s asimilacijama samoglasnika te dodavanjem neetimolokih samoglasnika i suglasnika, evidentno je da su ove fonetske pojave zavisne od strukture stihova, odnosno polustihova koji se javljaju kao prvi polustih sastavljen od etiriju slogova te drugi polustih formiran uglavnom od est slogova. Asimilacija samoglasnika uglavnom je regresivnog (otio, ko), a rjee progresivnog tipa (zavica). Evidentno je, takoer, kada je u pitanju neetimoloki glas h, da on skupa s vokalom nastupa kao slogovna jedinica (sahat, sevdaha). Kada su u pitanju neetimoloki vokali, oni se mogu podijeliti u dvije grupe. Jedna je grupa neetimoloki vokal koji je po analogiji nastao od poluglasa koji je vokaliziran u 296 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
Ova rije u rjenicima ne tretira se jednako. Prema Skoku (1971: 386) de moe biti uzvik i priloki sufiks; a prema porijeklu je domaa i strana rije.
4/20/11 1:15 PM
KALAJDIJA
3.2.3. Upotreba i funkcija uzvika Guni (1997): [Ah, moj ogo, dobri ogo. 13; Haj Moanice, vodo plemenita. 43; O, Boga ti, pehlivanko djevojko. 47; Po Sarajvu pala magla, / Of aman, of aman. 50; Oj, Mujaga, moj premili brate. 52; Haj, srdo moja, ne srdi se na me / Haj, jer ako se ja rasrdim na te... 59; Oj, Almasa, mladosti ti tvoje. 78; Oj, Petrove, moje misto bilo. 102; Aja, bogme, moja stara majko. 112; Lake, more, elebija Mujo. 159; O, damijo Karaozbegova. 176; O, Neretvo, vrelo ti prokleto. 180; Oj, Prijedore, pun si mi sevdaha. 190]; Lovrenovi (2004): [Ja iskopah, more, bunar u avliji, more, bunar u avliji. 57; Oj, djevojko, slatka moja sladijo. 59; Moj penderu, juhaj, haj. 98]; Maglajli (1997): [Ah, mili Boe i dragi. 51; Oj, more Hajko-evojko. 59; Ah moj dragi, moje milovanje. 115; jo su crnje moje kose, more idijo. 128]. Dodavanje uzvika u slubi je popunjavanja slogovne strukture pjesme. Bosanski uzvici su ah, haj, o, oj, aja, dok se javljaju i neslavenski: aman (ar.) i more (gr.). Zanimljivo je da se slavenski uzvici veinom upotrebljavaju kada nedostaje jednoslona rije, dok su neslavenski dvosloni. 3.2.4. Krnji perfekt Guni (1997): [Zasukala uz ruke rukave. 45; Sarajka djevojka majci plakala. 55; Zanijela garavim oima, / Bjelim licem i mednim ustima. 81; Vrbas voda nosila jablana. 83; Od ponoi igru zametnuli. 120; Vezen jagluk izgubio. 211]; Lovrenovi (2004): [Djevojka sokolu zulum uinila. 39; Draga dragom na ruci zaspala. 41; Zava nevi tiho govorila. 78; Hrti srnu uhvatili. 88; Govorila za gradom jabuka. 89; Mehmeda majka budila... / eerli kahvu popila. 93]; Maglajli (1997): [i ukrala sahat iz njedara / i odvela ata iz ahara / i povela Muju haznadara... / Susreli je paini kavazi. 36; Izgubila sitnu hamajliju. 41; Zapjevala bulbul tica. 45; Lov lovila dva Imamovia. 46; Gnjezdo vila ptica lastavica. 50; Dva cvijeta u bostanu rasla. 53; ul-evojka pod ulom zaspala... / Progovara zaspala evojka. 54; Magla pala po Taslidi, jergivan. 64]; Maglajli (2006): [Bila vila Bie dozivala. 55; Kad nastala deseta godina. 57; sanak snila, iz sana skoila. 68; Osman-agi govorila majka; Rosna livada brdom njihala. 81]. Iz navedenih primjera uoljivo je da je izostavljanje enklitikog oblika glagola uvjetovano zadovoljavanjem metriko-ritminih zakonomjernosti pjesme, u prvom redu cezure iza etvrtog sloga, posebno onda kada se glagol javlja na poetku stiha. To, meutim, ne znai da se ukidanje enklitike, odnosno upotreba tzv. krnjeg perfekta ne vri i u drugom dijelu stiha, nakon cezure, ali je tendencija upotrebe leksikog jezgra glagola esta, posebno onda kada je glagol etverosloan, pa po automatizmu, uz mogue odreeno variranje odnosa teme i reme, dolazi u prvom dijelu stiha, pri emu se ostvaruje mogunost zadovoljavanja cezure. Takvu tendenciju zakonomjernosti potvruju ovdje dati primjeri. Ako se glagolski pridjev pojavljuje kao trosloan u prvom dijelu stiha do cezure, ispred njega se obino javlja neki jednosloni veznik, intenzifikator, mogue i uzvik i sl., a ako 298 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KALAJDIJA
Iz primjera je vidljivo da je upotreba pridjeva neodreenog vida uvjetovana rimovanjem s imenicom uz koju stoji, poto se obje lekseme dekliniraju po imenikoj deklinaciji te tako imaju isti gramatiki nastavak. Upotreba pridjeva odreenog vida takoer je zastupljena, ali je metriki i stilski manje markiran, iako je u nekim sluajevima upotreba odreenog vida uvjetovana rimom. No, upotreba odreenog vida pridjeva u velikom broju sluajeva tie se stilski markiranih kolokacija (sintagmi), koje redovno funkcioniraju kao tano odreeni pojmovi u jasno odreenom i formalnojezikom obliku, prepoznatljivom kao epitetu. 3.2.7. Nepromjenjivi pridjevi formirani sufiksom -li Guni (1997): [Samo moja draga na demirli penderu. 29; Prekri sevdah ikmali sokake. 42; Sevli stasa, tanka pasa. 80; Vide l mi se damfezli dimije. 149; U ruci mu sedefli tambura. 180; Ja poetah efteli sokakom. 195; Zlatnom icom za srmali kolje. 210]; Lovrenovi (2004): [kako huknu, damli tahta puknu. 19; zaovici srmali jagluke. 25; arnim okom kroz srali pender. 44; eerli kahvu popila. 93; uz noge danfezli dimije. 127]; Maglajli (1997): [da ti vidim terli dibu. 43; Na njemu je morajli dolama, / na dolami srmajli pucati. 67; za veerom, eerli baklavom. 72; i dimije damfezlije. 73; moja draga na demirli penderu. 84; Razvili se alajli bajraci... / uz noge im gajtanli akire. 89; sevli stasa, tanka pasa. 95; eerli ti veer veerasmo, / biserli ti eljade vidismo. 104; Kaharli sam, veerala nisam. 120]; Maglajli (2006): [Na nogam joj sedefli nalune... / a po njima ereeli koulja... / i biserli pjevac-paftam spasala. 104]. Iako je upotreba ovakvog oblika pridjeva u nekim sluajevima zamjenjiva promjenjivim pridjevom pomou dodavanja odgovarajueg sufiksa, vidljivo je da ovakva tvorba ima svoju stilistiku i metriku podlogu. Tu je rije o nepromjenjivom pridjevu koji bi, ako bi bio promjenjiv, traio nastavke u kosim padenim oblicima, to bi moglo izazivati poremeaj broja slogova. Osim toga, ipak je vei broj primjera u kojima promjena nastavka li s nekim drugim sufiksom za izraavanje pridjeva (npr. n, na, no) ne moe biti realizirana (npr. sintagma eerli kahva u stihu eerli kahvu popila ne moe biti zamijenjena oblikom eernu kahvu; eventualno bi moglo poeerenu kahvu, ali to vie ne bi bio usmeni poetski diskurs). Ako bi nastavak i mogao biti zamijenjen, onda bi se naruila poetska markiranost teksta, to se nije smjelo niti moglo desiti. Navedeni primjeri pokazuju da to nije mogue uini uglavnom kod, u naem jeziku, ustaljenih orijentalizama i gdje prema tvorbeno-semantikim pravilima nema mogunosti tvorbe deklinabilnog pridjeva (npr. pridjevi: demirli, damli, damfezli, ikmali, ereeli, morajli, terli itd.)6. Inae, sufiks li vodi porijeklo iz turskog jezika, koje
6 Ovakvi primjeri otvaraju, s druge strane, probleme u vezi s prouavanjem funkcije orijentalizama u usmenom poetskom diskursu, ali i pitanja u vezi s preuzimanjem tih rijei i njihovom upotrebom u bosanskom jeziku. Jedan od razloga zato je u leksici savremenog bosanskog jezika znaajan udio orijentalizama zasigurno jeste u vezi s frekventnom upotrebom tih leksema u usmenoj knjievnosti.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KALAJDIJA
3.3.3. Dativ sa upotrebom znaenja granine direktivnosti Guni (1997): [Sva gospoda vodi dolazila. 74; Hou l ii Gornjemu eheru. 88... / I odvede bjelu dvoru svome. 89; Dobo kuca amcu na pijaci. 106; Vodio je svomu bjelu dvoru. 138; I odvede svome bijelu dvoru. 161; Pa on ode dvoru bijelome. 167; ulo bi se ravnom Nevesinju, / ulo bi se Fazlagia kuli. 170; Pa se penju bjelu erefetu. 176; Ja u ii gradu pod bedeme. 216; Vodi vojsku amu i Bagdadu, / Tvrdom Beu i Budimu ravnu. 226]; Lovrenovi (2004): [pa odvede svom bijelu dvoru. 123]; Maglajli (2006): [otio je eher Sarajevu. 55; pa odvede svom bijelu dvorcu. 56]. Izraavanje cilja kao podtipa mjesnog znaenja u standardnom jeziku dijeli se na graninu i negraninu direktivnost. Negranina direktivnost obiljeava se principijelno prijedlokim i besprijedlokim dativom (Jahi i dr. 2000: 387). U sevdalinkama je specifina zamjena formalnih jezikih sredstava kojim se obiljeava granina direktivnost, koja se u savremenom jeziku izraava prijedlokim genitivom i akuzativom (Jahi i dr. 2000: 387). Razlog zbog kojeg se u sevdalinkama obiljeavanje granine direktivnosti vri dativom potjee iz metrikog zadovoljavanja stiha, to se dodatno manifestira na stilskom planu. 3.3.4. Upotreba vokativa umjesto nominativa Guni (1997): [I sam care sa divana svoga. 87; I sa njima bee Ali-bee. 98; Igru igra pehlivan Hasane. 100; Hair ini Husein-Kapetane. 130; Gradio je Mujo neimare, / Alem mee Husein-kapetane. 132; Zarobi je bane kaurine. 138; Ulazi mu sluga Huseine. 141; Kod dvora je Firdus-kapetane. 149]; Lovrenovi (2004): [Govori joj Maiu Mehaga. 32; Kad se eni uriu Lutvaga. 70; Konja kuje brate Sulejmane. 82; Jedva eka, mlado mome, sunce da zae. 117; Omer-bee na kuli sjeae. 122]; Maglajli (1997): [Nao ju je Kujundiu Smajo. 41; Zavadi se orle i sokole. 49; pred njima gonde Asim-bee. 50; Konja kuje zlato Muhareme. 63; Doe meni zete u pohode. 118; Gleda li me Firduskapetane. 125]; Maglajli (2006): [Vilu ljubi Murtez Alagiu. 50; osim jedan Babi Ahmed-bee. 105]. Sintaksika upotreba vokativa umjesto nominativa daje se u primjerima u kojima se javlja vlastito ime, dok je izrazito nizak stepen upotrebe opih imenica. U ovakvoj upotrebi pojavljuju se najee muka imena koja uglavnom imaju funkciju subjekta u reenici, mada nisu iskljuene i druge sintaksike funkcije ovoga vokativa koji je u slubi nominativa. 3.3.5. Izraavanje posesivnosti vlastitih enskih imena s upotrebom prezimena ili patronima u genitivu Guni (1997): [Meu njima Dehva Fazlagia. 43; Kolovoa Hata Maglajlia. 82; Prelijepa Boria Begzada. 100; Odgovara Atlagia Ajka. 148; Poetala Hana Pehlivana. 149; A vezla je Harpagia Uma. 158; Kad zapjeva Lakiia 302 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KALAJDIJA
3.3.8. Dekomponirani predikat Guni (1997): [Bjeloj koi hrum uiniti. 127; Hair ini Husein-kapetane / Hair ini bijelu damiju. 130; Nemoj, Zlato, initi harama. 165]; Lovrenovi (2004): [Velik si mi zijan uinio. 26; udan mi je zulum uinio. 86; da sam tebe sihir uinila. 114]; Maglajli (1997): [tu junaci seir ine. 90]; Maglajli (2006): [Djevojka sokolu zulum uinila. 63]. Dekomponirani predikat formiran je u konstrukciji glagola initi u linom glagolskom obliku i orijentalne lekseme koja je nosilac leksikog znaenja. Razlog nastanka ovakvog tipa predikata jeste nemogunost formiranja glagola koji je izveden iz orijentalne lekseme. Imenica se upotrebljava u obliku nominativa u pasivnoj konstrukciji ili akuzativa u aktivnoj dijatezi (Jahi i dr. 2000: 369). Glagol initi, uiniti, poiniti semantiki je nemarkiran i tipian u usmenom diskursu. Drugi glagoli koji mogu imati slinu funkciju formiranja dekomponiranih predikata, kakvi su u savremenom jeziku npr. vriti, voditi, pruiti, izraziti i sl., potjeu iz razliitih stilova standardnog jezika, i usmenoj knjievnosti nemaju znaajniju ulogu. Iz ovoga se moe naslutiti da je jezik predstandardnih idioma, kakav je zabiljeen u usmenoj knjievnosti, omoguio na formalnom planu proizvoenje onih jezikih konstrukcija koje su svojstvene standardnom jeziku i njegovim razliitim stilovima, kao kulturno-civiliazacijskom produktu koji zadovoljava razliite potrebe jezike zajednice. Prema tome, jezik predstandardnih idioma u nekim svojim segmentima bitno utjee na dinamiku razvoja formalnojezikih i semantikih kategorija standardnoga jezika, jer je jeziki izraz predstandardnog idioma upravo bio uvjetovan kulturnim razvojem jezike zajednice koja se njime sluila. U konkretnom sluaju, vidljiv je utjecaj usmene knjievnosti, a samim tim i sevdalinke, u progresivnim jezikim inovacijama. Drugaiji tip dekomponiranog predikata predstavljaju primjeri u kojima dolazi do ponavljanja korijenskoga imenikog morfema, koji je inae u vezi sa samim glagolom koji preuzima funkciju nosioca gramatikih kategorija. Za razliku od prethodno objanjenog tipa, glagol u ovome tipu nosi i gramatiko i leksiko znaenje i nije znaenjski defektan. Ovakav tip dekomponiranog predikata pojaava znaenje zbog ponavljanja istoga korijenskog morfema koji se pojavljuje i u imenici i u glagolu, s napomenom da je mogua upotreba odreenih varijacija, tipa igru igrati i igru zametnuti: Guni (1997): [Igru igra pehlivan Hasane. 100; Od ponoi igru zametnuli. 120; A u petak igru zametnuli. 209;]; Lovrenovi (2004): [Jad jadujem, nikom ne kazujem. 30; Lov lovio Muharem-beg. 88; gdje dva brata lova lovijahu. 131; nego s Diom dane danovati. 32; pa on ne zna turski ezan uiti. 68]; Maglajli (1997): [Put putuje Latifaga. 53; Rod rodila vinjiica. 92; eerli ti veer veerasmo. 104; San zaspala dilber-Dika u bai. 111; to te nije nauila majka / laf lafiti i aikovati. 115]; Maglajli (2006): [Lov lovila dva Imamovia. 61].
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KALAJDIJA
dolo bi do naruavanja metra, to je izbjegnuto prijedlogom s(a), koji s toninom rijeju ispred koje stoji ini akcenatsku cjelinu.
3.4. Tautologija Da bi se dobio cjelovit metriki izraz stiha, u nekim sluajevima dolazilo je do tautologije, tj. ponavljanja odreenih leksiko-semantikih i gramatikih kategorija. Zanimljivo je da se u naenim primjerima javlja posesivno znaenje izraeno linim zamjenicima, koje se javljaju u punom i enklitikom obliku. Upravo u takvim primjerima upotrebe zamjenica dolazi do tautologije, to predstavlja svojevrsnu zakonomjernost semantikih i gramatikih odnosa. Guni (1997): [Oj, Almasa, mladosti ti tvoje. 79]; Maglajli (1997): [ne budi mi moga sina Smaje. 40; Popie mi moje oi vrane. 61; Zalud njojzi sva ljepota njena. 90; Odoe mi crne oi moje. 117].
4. Zakljuna razmatranja
Kada je u pitanju jeziki izraz sevdalinke, do danas nemamo ozbiljnijih studija ili istraivanja koja govore o utjecaju usmene epske formule na njegovu strukturu. Poreenjem temeljnih jezikih osobina epike, za koju je napomenuto da je, ipak, donekle istraena, ustanovljena je prepoznatljiva analogija jezike konstrukcije spram sevdalinke. Naime, jeziki prepoznatljive odlike epike gotovo u cijelosti, ili principijelno, mogu se uoiti i u sevdalinci, kao specifinoj kulturno-poetikoj knjievnojezikoj nadogradnji. To znai da se principi jezikoga formuliranja epike mogu primijeniti na sevdalinku i njezin jeziki izraz. Principi formiranja jasno su uoljivi i prepoznatljivi kao poseban jeziki sloj sevdalinke. Iz toga se moe zakljuiti da je jeziki izraz usmene knjievnosti, bez obzira kojega je ona tipa: epskog, lirskog, odnosno i narativno-lirskoga, pod utjecajem ne jednakih, ali opih metrino-stilsko-semantikih tendencija usmene formule koja ima direktan utjecaj na samu jeziku formu pjesama. Na osnovu toga, dalje, mogli bi se izrei i neki dodatni zakljuci koji se implicitno nameu kada je u rije o ovako postavljenom problemu. Izvjesno jeste da bi se u sistematskom lingvistiko-filolokom istraivanju dolo do utvrivanja jasnih jezikih zakonomjernosti u vezi sa svakim od poetikih obrazaca usmene poezije, koji direktno zavise od brojnih faktora, a kljuni bi upravo mogli biti 1. faktor duine pjesme; 2. faktor drutvene usmjerenosti individualna ili kolektivna predstava i 3. tematsko-motivski okviri. Isto tako, nedvosmisleno je da i epska i lirska usmena poezija posjeduju bazini jeziki fond koji je zajedniki za usmenu knjievnost poetskoga tipa, koji prvenstveno zavisi od principa uvjetovanih usmenom formulom proizvoenja ovih pjesama. Prema tome, onaj implicitni zakljuak koji se putem jezikih 306 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
BIBLIOGRAFIJA Izvori: 1. Guni, Vehid: Sevdalinke o gradovima, Biblioteka Kljuanin, Biha, 1997. 2. Lovrenovi, Ivan: Za gradom jabuka. 200 najljepih sevdalinki, Biblioteka Dani, Sarajevo, 2004. 3. Maglajli, Munib: Antologija usmene bonjake lirike, Izdavaka kua Alef, Sarajevo, 1997. 4. Maglajli, Munib: Usmena lirika Bonjaka, Bonjaka zajednica kulture Preporod, Sarajevo, 2006. Literatura: 1. Jahi, Devad: Jeziki izvori sevdalinke, Jezik bosanskih muslimana, Biblioteka Kljuanin, Sarajevo, 1991. 2. Jahi, Devad: Bonjaki narod i njegov jezik, Ljiljan, Sarajevo, 1999. 3. Jahi, Devad; Halilovi, Senahid; Pali, Ismail: Gramatika bosanskoga jezika, Dom tampe, Zenica, 2000. 4. Kuna, Herta: Jezik bosanskohercegovake muslimanske narodne poezije u odnosu prema standardnom jeziku, Knjievni jezik, VII/3, Sarajevo, 1978.
4/20/11 1:15 PM
KALAJDIJA
5. 6. 7. 8. 9. Lord, Albert B.: Peva pria, Idea, Beograd,1990. Naka, Lejla: Jeziki izraz usmenog stvaralatva Bonjaka, Jezik u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik u Sarajevu i Institut za istonoevropske i orijentalne studije, Oslo, Posebna izdanja, knjiga 13, Sarajevo, 2005. Rianovi, Midhat: Jezik i njegova struktura, Svjetlost, Sarajevo, 1985. Skok, Petar: Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1971. kalji, Abdulah: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1965.
IMPACT OF ORAL EPIC FORMULA TO LINGUISTIC IDIOM OF SEVDALINKA Alen Kalajdija Summary
This paper will give a partial list and description of linguistic characteristics of sevdalinka from a certain number of existing print collections. The focus of the paper will be given to description of those linguistic structures which are caused by epic formula, i.e. oral grammar of text. Besides, we will point out the fact that the linguistic idiom of sevdalinka itself, significantly depends on poetic and stylistic characteristics of songs. Linguistic description will be focused on some aspects of linguistic structure of sevdalinka, in order to point that the paper will be focused on existence of mutual linguistic elements in all varieties of oral poetic opus in Bosnian language: epic, lyric and epic-lyric poem, that include and some other, even non-linguistic observations connected with this issue. Such selection of linguistic elements fits into the immanent linguistic patterns of oral poetry, and using of certain linguistic varieties, regardless how much the poems text is shaped on certain standard procedures, particularly on the level of phonetics, phonology and grammar, and even the vocabulary, in extremely small percentage. This means that the question of songs origin is not relevant when we consider such methodology, unlike some other studies where the essence of methodology is just criterion of songs origin. Key words: sevdalinka, oral formula, poetic grammar, rhythm, rhyme, prosody, semantics, stylistics, collocation, vocabulary, grammar
4/20/11 1:15 PM
UDK 821.163.43*.09
Pouka u alhamijadu
Fenomen alhamijado pisanje svojim jezikom a tuim pismom nije specifikum bonjake knjievnosti, ta pojava zabiljeena je na mnogo irem prostoru Evrope. U naim uvjetima ova literatura ima kulturnohistorijski, ali i nezanemariv estetski znaaj. To je vieslojan i vieznaan fenomen koji je mnogo bogatiji i anrovski razueniji u poeziji nego u prozi. S obzirom na nain prenoenja u dugom periodu usmenim putem i prepisivanjem dosta je anonimnih autora i razliitih verzija, pa je teko precizno utvrditi koliko je stvarno takvih tekstova. I iz onoga to moemo izvjesno saznati mogu se dati najbitnije karakteristike i znaaj. Ovaj tekst je tematizirao jedan od moda najznaajnijih sadraja alhamijada didaktiku, iskazanu u stihu i u prozi. Kljune rijei: pouka, bonjaka knjievnost, alhamijado
lhamijado je vieznaan i vieslojan knjievni izraz Bonjaka, on je tematski i anrovski razuen, a ipak bi se, u generelnom svoenju mogao karakterizirati kao pouka, kao tendencija. Ovaj knjievni tok nastao je kao datost odreenih kulturnohistorijskih prilika, konkretnije kao mogunost izraza na svome jeziku i grafiji koju su jedino znale mase, na arapskom pismu. U vrlo irokoj mrei mekteba pouavan je gro stanovnitva arapskom pismu radi obavljanja vjerskih dunosti, a za knjievne tekstove korieno je modificirano arapsko pismo prilagoeno glasovnom sistemu narodnoga jezika. Alhamijado se u anru, u tematici, u nazivima vrsta tekstova naslanja na uzore Istoka. Otud u poeziji, ilahija, kasida, vefat, mevlud, nasihat, a u prozi hikaja, ejtanam i dr. U sadraju posebno mjesto ima nasihat (savjet), inae vrlo popularna tema istone literature. Iako, dakle, alhamijado mnogo duguje Istoku, bez imalo dileme moemo ga smatrati specifinim knjievnim tokom Bonjaka. Ilijahija i kasida su ovdje i formom i sadrajem daleko od uzora. Zadrale su veinom samo nazive, a tek nekoliko ilahija iz ovoga fonda odgovara onima na koje su se ugledale. Kod Godinjak 2010 / 309
4/20/11 1:15 PM
MEMIJA
nas su se ilahije i kaside usmjerile na jedan sadraj, na pouku, na savjet. A pouka, po uzoru na islamsko shvatanje toga pojma, obuhvata i materijalni i duhovni svijet kao cjelinu. Svaka pjesma s tendecijom utjecaja, posebno na djecu, sadri savjete o obavezi ispunjavanja vjerskih dunosti, ali i o odnosu prema roditelju, starijima uope, prema uiteljima, o ponaanju u kui, na ilici, na poslu... Osim bogobojaznosti, pjesnik u vrh vrlina stavlja znanje i radinost. Dakle, ovdje pouka, savjet, imaju funkciju obuhvata cjelovite linosti i njenog odnosa prema vjeri i realnom ivotu. Sticanje znanja u islamu, a to je prema kuranskom nalogu, obavezan je a ne voljan in. Ne preputa se naime, osobi da zatvorenih oiju hodi svijetom, ona je obavezna da gleda, analizira i iz toga stie korist. Niko u alhamijado literaturi nije tako eksplicitno ubjedljivo i koncizno napisao odu znanju kao Abdulvehab Ilhamija: Hajde sinak, te ui, Ko je dahil i neznan On je po se nesretan, Kod ljudi je sramotan, a kod Boga grehotan. Neznanje je ovdje podignuto na razinu sramote, nesree pa ak i grijeha, to je opasnost i po svjetovni i po vjerski ivot. Ilhamija, inae ejh, sav je predan Bogu i dobroti, pa njegovi tekstovi, i pjesniki i prozni, nose puninu tih osobina. Interesantno je, ipak, da on miri duhovno i svakodnevicu: Gledaj duu i Boga A dunjaluk, neka ga Ui, karde rad Boga Inae, kod svakog alhamijado pisca koji se bavi savjetom i poukom, moemo nai visoko mjesto nauci i znanju. Tako Muhamed Rudi u pjesmi Savjeti mudraca Aleksandru Karneinu kae i ovo: Siromahe i ulemu dri Ti! ..... Dji god bude tu ulemu iskupi I pametne ljude sebi okupi. Ili nepoznati autor veli: Znanje je snaga, znanje je mo, uimo se brao, dan i no. Uz Duvanjski arzuhal Mehmed-age Pruanina najpoznatija pjesma alhamijado je Abdija (Avdija) ima 43 katrena, mnogo je prepisivana, i uena napamet, pa se zbog takvog prenoenja ova, a i mnoge druge alhamijado pjesme javljaju u razliitim verzijama. To je pjesma namijenjena konkretnom djeaku, ali je po310 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
Pouka u alhamijadu
primila opi karakter pouke i savjeta. Velika popularnost ovoga spjeva navela je Mehmed-bega Kapetanovia Ljubuaka, inae prvog Bonjaka koji je ukazao na potrebu sakupljanja i valoriziranja alhamijado tekstova, da dopuni engia sa itave 183 strofe iste veliine i rime. Dok je engi svog sinovca Abdiju savjetovao preteno u duhu vjerskih obaveza, Ljubuak nudi vie svjetovnog sadraja kako bi linost bila kompletnija. On, naime, mladiu predoava razliite ivotne tekoe na koje se odrastanjem nailazi, odnosno savjete kako ih prebroditi i ostati estit. On dodaje teme: domovina, roditelji, stari, bolesni, iskrenost, zloa, istoa, oholost, sebinost, zavist, komiluk, milostinja i dr. Ovom Ljubuakovom doradom Abdija je najpotpunija didaktika pjesma, ona je, zapravo, prototip moralnodidaktine tvorevine. Najplodniji didaktiki alhamijado pjesnik je Alija Sadikovi iz Janje, koji je cio radni vijek proveo kao pedagog, pa je tu profesionalnu opredijeljenost prenio i u svoje tekstove. Kao to je engi svog Abdiju napisao savjetujui svog sinovca, tako je i Sadikovi svom sinu Mustafi povodom njegovog odlaska na kolovanje u Sarajevo, posvetio tri pjesme: Oino pismo, Oin savjet i Djeije dunosti. Isto kao Abdiju, i ove pjesme prihvatili su mladi, prepisivali ih i pamtili, iako je tada ve bilo tampom umnoenih. Prva pjesma, epistola, nabijena je preporukama o moralnim normama kojih se ovjek mora pridravati bez obzira na kakve tekoe nailazio. S obzirom na ispraaj na kolovanje, razumljivo je to ima pouka o znanju. Ovi stihovi mogu se nazvati univerzalnim savjetom mladome ovjeku: Ilum je imetak nepotroivi, A i pravo plemstvo, nek ti na um pane.... Vrlo zanimljiva usporedba moralnih vrijednosti i znanja izreena je ovim stihovima: Zlatnu au ako kamen razbije Obadvoga ista cijena ostane. Iz novijega vremena, konkretno iz 1880. godine, jedna didaktika pjesma govori nam koliko se promijenio jezik ovog knjievnoga toka, ali ne samo jezik.To je Poziv Jusuf bega Filipovia na nauk, gdje se savjetuje ovako: U nas mnoga djeca mlada Za nauke svake sada A nauka svjetom vlada Dajdermo ih izuiti. Vjerujte mi nije muke Dati djecu na nauke S tim nam budu proste ruke Dobro nae odrati. Jo je nama Svetac reko Godinjak 2010 / 311
4/20/11 1:15 PM
MEMIJA
Trate nauk nadaleko Lud bi bio ko bi eko Zato valja pohieti. Svi nauni napreduju A neznani propadaju S toga svata znat je bolje Bez razlike neg ne znati. I radinost je osobina bez koje nema sree u ivotu. Ne daj proi jednom asu uzalud Ako eli sreu, nek ti na um pane. U ukupnoj didaktikoj poeziji samo jedna pjesma posveena je eni. To su Savjeti enama, u kojoj se eni preporuuje da bude pokorna muu, tedljiva, skromna, da ne bude kaiperka, traava i sl., a svaki od 32 katrena zavrava refrenom: Bacte zlu ud od sebe Samo jo u jednoj ilahiji eksplicite se pjesnik obraa eni: Muko, ensko ti naputi, ja Subhan Vie alhamijado pjesnika pisali su vefate. Karakteristika ovih spjevova o smrti Boijih poslanika i bogougodnika, jeste to kroz njihovu biografiju i rtvu istiu najvie etike vrijednosti, pa ih tako i preporuuju. I prozni tekstovi, naroito oni nastali nakon austrougarske okupacije, sadre mnogo didaktike. To su uglavnom tampani tekstovi sa savjetima o vjerovanju i posebno o domoljublju, kako bi se zaustavio val iseljavanja Bonjaka u Tursku. Na kraju, treba rei i neka opa mjesta: alhamijado je proizvod odreenih kulturnohistorijskih uvjeta, traje dok oni traju i nestaje iz knjievne prakse kad vie nije bilo razloga za to. Pojava alhamijada je izuzetno znaajan fenomen izvan i iznad svoje estetske vrijednosti kao viestoljetni napor da se kroz iskaz duhovnih stanja i knjievnih ideja na vlastitom jeziku sauva upravo taj jezik
4/20/11 1:15 PM
Pouka u alhamijadu
LESSON IN ALHAMIADO Emina Memija Summary
Alhamiado phenomenon - writing in own language but alien script is not specific only for Bosniaks literature, this phenomenon is registered throughout the Europe. In our terms and conditions, this literature has cultural-historical and immeasurable aesthetic significance. It is multileveled and multiple-meaning phenomenon which is richer and expanded in poetry but in prose. With regard to the way of transfer during the long period by means of oral way and transcription there were a lot of anonymous authors and numerous versions, so it is very difficult to determine precisely how much of those texts we have. It could be given the most important characteristics and importance even from those that we could find out undoubtedly. This paper has focus on one, maybe the most important contents of Alhamiado didactics, expressed in verse and prose. Key words: Lesson, Bosniaks literature, Alhamiado
4/20/11 1:15 PM
UDK 821.163.43*.09
Alhamijado knjievnost, otprilike u isto vrijeme kada i puki orijentirana knjievnost bosanskih franjevaca, prvi put nakon srednjega vijeka inaugurira maternji bosanski kao knjievni jezik. Njena pojava i razvoj koincidiraju s krizom koja je uzimala maha kako su propadali pokuaji reformi militaristikog u mirnodopski model organizacije osmanskog drutva. Fenomen bosanske alhamijado poezije u tom smislu ogledno je ovjerodostojenje Eliotovih teza o odnosu tradicije i individualnog talenta pa u dobroj mjeri i Burdijeove teorije kulturalnog polja kao poprita stalnog kompetitivnog nadigravanja naslijeenih, dominantnih i novonastajuih formi. Na tom tragu ini se objanjivim moda kljuni paradoks alhamijado knjievnosti da je, s jedne strane, rije o iznimno popularnim tekstovima (pojedini su sauvani u desecima razliitih prijepisa) koji su, saglasit emo se s Muhamedom Hadijahiem, nerijetko usiljeni, idejno rastrgani i na jednom nemoguem srpskohrvatskom jeziku Kljune rijei: bonjaka knjievnost, alhamijado knjievnost
tkad se bosanska knjievna historiografija bavi istraivanjem literature osmanskog perioda traje jedna vrsta polemike s postavkama Stojana Novakovia, izreenim prije vie od 140 godina, kojima je diskvalificirao pjesnike tvorevine bosanskih muslimana pisane arapskim pismom na narodnom jeziku, karakteriziraji ih kao travke bez soka i sa suhe zemlje koje su se odmah s poetka pri samome klicanju suile izgledajui ute i popijene1. Zanimljivo je to da nakon poetnog verbalnog neslaganja bosanski autori u svojim radovima
1 Stojan Novakovi: Prilozi k istoriji srpke knjievnosti, IV, Srbi Muhamedovci i turska pismenost, Glasnik Srpskog uenog drutva, knjiga IX, sveska XVI (XXIV) staroga reda, Beograd, 1869., str. 220-225.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
SPAHI
osmanskog drutva. Srazmjerno intenziviranju krize smanjivale su se, naroito u rubnim pokrajinama Carstva, anse pojedinaca za obrazovanjem u elitnim carigradskim uilitima, to je nuno podrazumijevalo oslanjanje na sopstvene, vie nego skromne, edukacijske resurse. Vrijedilo bi se, usporedbe radi, prisjetiti opservacije Vatroslava Jagia a propos prvog junoslavenskog pisanog spomenika na narodnom jeziku Povelje Kulina bana iz 1189. godine za koju ovaj filolog tvrdi da ni u kom sluaju ne moe samoniklo stajati na poetku bosanske pismenosti, budui da tekst takve retorike profinjenosti iz sebe nuno implicira postojanje bogate tradicije pisane korespondencije, iji nam artefakti do sada, naalost, nisu poznati. Pioniri alhamijado pismenosti su u daleko nezahvalnijoj poziciji od Kulinova dijaka Radoja. Diskontinuitet bosanskomuslimanske pismenosti, u odnosu na srednjovjekovnu batinu te konstitutivna izoliranost kulturalnog miljea u kome djeluju od domaih inokonfesionalnih istojezinih tradicija autore alhamijado tekstova stavlja u traumatinu ulogu totalnih autodidakta. Fenomen bosanske alhamijado poezije u tom smislu ogledno je ovjerodostojenje Eliotovih teza o odnosu tradicije i individualnog talenta pa u dobroj mjeri i Burdijeove teorije kulturalnog polja kao poprita stalnog kompetitivnog nadigravanja naslijeenih, dominantnih i novonastajuih formi. Na tom tragu ini se objanjivim moda kljuni paradoks alhamijado knjievnosti da je, s jedne strane, rije o iznimno popularnim tekstovima (pojedini su sauvani u desecima razliitih prijepisa) koji su, saglasit emo se s Muhamedom Hadijahiem, nerijetko usiljeni, idejno rastrgani i na jednom nemoguem srpskohrvatskom jeziku3. Ista analitika matrica daje odgovor na pitanje zato se pojedini autori, Hasan Kaimija, Abdurahman Sirrija, npr., neusporedivo bolje pjesniki izraavaju na turskom nego na bosanskom jeziku. Neemo pritom zanemariti ni psiholoku prenapregnutost pjesnika uzrokovanu svijeu o vanosti i ozbiljnosti posla (pisanje je teak srklet, kae jedan od njih) koji obavljaju locirajui svoje ciljeve unutar rigidno projiciranog horizonta oekivanja, s puko-didaktikom usmjerenou i skromnim receptivnim mogunostima svoje potencijalne publike. A da sve moe biti drugaije, makar i pod cijenu ouvanja osnovne poune orijentacije, uz uvjet da se svemu tome prie oputenije, govori primjer Fejze Softe i uvenog Aiklijskog elif-bea. Tu vrstu kondicije bosanska alhamijado knjievnosti nije unutar datog kulturno-povijesnog konteksta mogla stei, ali je taj kontekst to je uspjela mogla promijeniti. Od sredine 17. stoljea bosanski kulturalni prostor, zahvaljujui pisanoj knjievnoj rijei bosanskih muslimana na maternjem bosanskom jeziku, sutinski je redizajniran i pripremljen za moderniziranje koje e uslijediti
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
ITANJE DRUGOG
4/20/11 1:15 PM
U poglavlju ITANJE DRUGOG donosimo radove najmlae generacije bonjakih knjievnih kritiara o drugom. Radovi su nastali kao akademske zadae prve generacije bolonjskih diplomaca na Odsjeku za knjievnosti naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Radovi predstavljaju suvremeno teorijsko preitavanje djela srpske i crnogorske knjievnosti i nastali su kao vienje mlade bonjake knjievne kritike. etiri priloga koja donosimo ovom prilikom ine izbor iz veeg broja radova o temi drugog i reprezentativni su predstavnci znanstvene misli ovoga narataja italaca.
4/20/11 1:15 PM
Rad nudi jedno novo itanje romantiarskog epa crnogorske knjievnosti objavljenog 1847. godine, naslova Gorski vijenac. Dosadanja knjievnokritika itanja ponajee su tendenciozno previala pitanja etikog u ovome epu, osim Muhsina Rizvia i Esada Bajtala, to ovaj rad eli propitati iz drugaijeg ugla pomatranja. Kljune rijei: Petar Petrovi Njego, Gorski vijenac, knjievna kritika
njievno-stilska formacija romantizma javlja se kao reakcija ili revolt na klasicizam, odnosno racionalizam. Umjesto klasicistikih i racionalistikih ideja, romantizam je okrenut ka slobodi stvaralake linosti, njenom osloboenju od klasicistikih okova i slobodnom ispoljavanju osjeanja, strasti i sveukupne psihike energije... Vie od svega romantiari su afirmirali izraajnu snagu emocija, pa su sve svoje teme i motive podredili emocionalnom intenzitetu. Nisu se libili hiperbola, niti uope jake rijei, u izraavanju osjeanja, jer su smatrali da osjeanja nikad nisu dovoljno jako izraena (...), (Lei, 2005: 337338). Kad je rije o srpskoj knjievnosti, 1847. je jedna od vanijih godina za konstituiranje poetike romantizma. Te godine tampaju se: Pesme Branka Radievia, Gorski vijenac Petra Petrovia Njegoa, Lazarica Joksima Novia Otoanina i dr. Petar Petrovi Njego (18131851) je crnogorski knjievnik, ali je njegov knjievno-idejni utjecaj neosporan u srpskoj knjievnosti, emu ide u prilog injenica da ga Jovan Skerli uvrtava u Istoriju nove srpske knjievnosti.
4/20/11 1:15 PM
UI
U posljednjih sedam godina ivota izlaze Njegoeva glavna i reprezentativna djela; to su: Lua mikrokozma (Beograd, 1845), Gorski vijenac (Be, 1847) i Lani car epan Mali (Zagreb, 1851). Zahvaljujui Gorskom vijencu i jo nekim epovima na junoslavenskom prostoru, tipa Smrt Smail-age engia, romantizam poprima drugaije odlike u odnosu na evropski romantizam. Osnovna razlika jeste to su junoslavenski epovi (osim Preernova Sonetnog vijenca) djela s markantnim kolektivnim karakterom, to e rei da je spomenuta sloboda stvaralake linosti transformirana u slobodu kolektivnog stvaralatva. Dakle, razlika je u odnosu individualno kolektivno, pri emu se romantiarski subjekt iskazuje kolektivnim subjektom. Prema tome, sam ep proizaao iz duha kolektiva, kao dominantna knjievna forma junoslavenskog romantizma, umnogome obrazuje i semantiku razinu romantizma na ovim prostorima. Pomjeranje ka kolektivnom u Gorskom vijencu nuno uvjetuje izrazito nacionalni karakter ovog djela. Jedno je kad pjesnik romantiarski govori o zajednici kojoj pripada, a sasvim drugo je kad pjesnik u ime svog kolektiva govori o tenjama i sudbini tog kolektiva, a pri emu gradi figuru neprijatelja. Razlika je u posljedici. Efekt djela u kojem pisac kreira epskog heroja prema kolektivno-nacionalnom karakteru je obrnuta mimeza sadraj knjievnog djela uope ne ivi kao fikcionalni instrument, ve kao neoboriva fakcija, bar za lanove kolektiva ije sjeanje pisac evocira u svom djelu. Djelima, poput Gorskog vijenca, pjesnici, poput Njegoa, mogu manipulirati kolektivom izai iz svijeta svoga djela i pronai pristalice svoje ideoloke misli, pri emu ostvaruje izrazito negativnu predodbu Drugog. Gorski vijenac je primarnom formom ep, ali njegova struktura obuhvata elemente i lirskog i epskog i dramskog. Poetike odlike lirskog prepoznajemo u pojedinim opisima, na temeljna naela poetike epskog sasvim je naslonjena izgraenost epskih likova, dok je cijeli Gorski vijenac konstruiran nizovima monologa i dijaloga kao osnovnih strukturnih elemenata drame. Naravno, Njego nimalo sluajno ne posee za formom epa. Za epsku pjesmu je karakteristina injenica da forma umnogome odreuje idejno-semantiku razinu djela. Forma epske pjesme fundamentalno implicira shvatanja, vjerovanja i uvjerenja jednog kolektiva, a manifestiraju se kroz lik glavnog protagoniste. Za epsku pjesmu na junoslavenskom prostoru forma podrazumijeva mogunost pomjeranja ka mitskom karakteru, to e rei da se dogaaji iz epske pjesme javljaju u svijesti pjevaa (uloga Njegoa) i njegovih slualaca kao fakcionalni a ne fikcionalni. Tome u prilog ide injenica da epska pjesma glorificira prolost kolektiva o kojem govori Njego glorificira prolost Crnogoraca nemuslimana, tako to u Gorskom vijencu pobjeda jednih znai unitenje drugih. Iako je knjievnost esencijalno fikcionalna, kako to Terry Eaglton i kae imaginative writing ili pisanje izmiljenog, ipak za Gorski vijenac i druga djela s ruilakom idejom uvijek treba istai da se radi o fikcionalnom, budui da se u svijesti kolektiva, koji pjesnik glorificira, epska pjesma javlja (njen svijet, dogaaji, likovi, vrijeme) kao 322 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
UI
U epu su dominantne dvije figure figura heroja i figura neprijatelja. S jedne strane, figura heroja prepoznaje se u likovima Vuka Miunovia i Vuka Manduia koji su se spremni rtvovati zarad viih ideala, odnosno homogenizacije kolektiva, dok je vladika Danilo ideolog te ideje totalitarizma koju epski heroji realiziraju. S druge strane, figuru neprijatelja ine crnogorski muslimani kao konfesionalni imagoloki Drugi i to bez obzira na injenicu da se neprijatelji pozivaju na etniko bratstvo, pa Skender-aga kae: to je ovo, brao Crnogorci? ko je ovaj plamen raspalio? otkud doe ta nesrena misa o prevjeri naoj da se zbori? Nijesmo li braa i bez toga, u bojeve jesmo li zajedno? Zlo i dobro bratski dijelimo (81 str.). Kljuni faktor koji svjedoi injenici da je Gorski vijenac ep s totalitarnom ideologijom (ideologijom istrebljenja Drugosti) jeste samo provoenje istrage poturica. Njegoeve ubilake ideoloke ideje najbolje se razaznaju iz samog znaenja pojma istrage: Jer on je znao da drasticitet istrage nije u epskom junakom ubijanju mukih protivnika, nego u zatiranju roda, u ubijanju onih (ena i djece) koji upravo nose genetsku liniju roda, kako to kazuje etimologija ove rijei: istraga> iz- traga; traga znai rasa, soj, rod, a prefiks iz oznaava totalnost glagolske radnje u negativnom znaenju; tako istraga znai unitenje gentilne jedinice, istrebljenje porodice, roda, bratstva ili plemena, soja, da mu traga ne ostane, a glagol istraiti u Karadia znaci ausrotten, extermino, zatrti1. (Rizvi, 1989) Dakle, Njego ciljano uzima ep kao knjievnu formu, budui da se njim glorificira prolost crnogorskog kolektiva i konstituira njegov mitski nacionalni karakter. Gorski vijenac postaje djelo sjeanja na slavnu prolosti zabaurenu kroz faktografsku varku ostvarenu ovim epom. Kao to historija potvruje, a i Rizvi primjeuje u navedenoj knjizi, istraga se nikad nije ni dogodila. Definitivno postaje jasno i da je Njego svjesno inscenirao linu dramu vladike Danila ne bi li se sakrio iza iste, te je istraga poturica glavni i pokreta i cilj ovoga epa. U samom epu je nakon istrage poturica objanjeno ta to, ustvari, oznaava rije istraga: Kue turske ognjem izgorjesmo, da se ne zna ni stana ni traga od nevjerna domaega vraga.
1
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
UI
jedne knjievne koncepcije interpretira Gorski vijenac. U tom smislu treba istai tzv. teoriju recepcije prema kojoj je teite na recipijentu. Gorski vijenac se u razliitim sredinama razliito ita, to se potvruje i Deretievom i Rizvievom kritikom, tako da se i ovaj rad posmatra kao mogunost novog itanja Gorskog vijenca. Meutim, neki elementi epa se mogu analizirati a ne interpretirati. Meu tim elementima, svakako, najvanije je samo provoenje istrage poturica, to je glavni motiv i pokreta radnje epa. Govorei o homogeniziranosti kolektiva u Gorskom vijencu, moemo istai da je posljedica takve prirode epa stvaranje mitskog nacionalnog karaktera i manipulacija onima kojima Gorski vijenac predstavlja neoborivu injenicu. Ovaj tip etike uasa se u modernom svijetu definira kao genocid zloin kojim se eli unititi neki narod, pleme, vjerska ili rasna skupina (Ani, . N. Klai . Domovi, 1998: 490)
LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. Ani, . N. Klai . Domovi, Rjenik stranih rijei, Sani-Plus, Zagreb, 1998. Dereti, Jovan: Kompozicija Gorskog vijenca, Zavod za izdavanje udbenika Socijalistike republike Srbije, Beograd, 1969. Lei, Zdenko, Teorija knjievnosti, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2005. Njego, Petar Petrovi, Gorski vijenac, Izdavaka djelatnost Niro Osloboenje, Sarajevo, 1990. Rizvi, Muhsin Kroz Gorski vijenac, Svjetlost, Sarajevo, 1989. Skerli, Jovan, Istorija nove srpske knjievnosti, Prosveta, Beograd, 1967.
4/20/11 1:15 PM
Rad govori o idealistikom unutarnjem svijetu knjievnog teksta, nastalom kao lirski pogled na bolju budunost, koji je u djelima Miloa Crnjanskog imenovan pojmom sumatraizam. Ovakvo jedinstveno vienje autorica prepoznaje u nizu djela Miloa Crnjanskog i pokuava dosegnuti poetike zakonitosti njegovog postojanja. Kljune rijei: Milo Crnjanski, sumatraizam, knjievna kritika
aslov Sumatraizam kao poetiko razumijevanje svijeta u djelima Miloa Crnjanskog inio mi se zanimljivim zbog injenice da se radi o jednoj originalnoj i jedinstvenoj poetici, koja je znaila veliku prekretnicu za srpsku, pa i junoslavensku knjievnost, jer je Milo Crnjanski u svojim djelima ponudio jedan posve drugaiji pogled na svijet i otkrio nove veze meu stvarima i pojavama u svijetu. Odabiru ove teme pomalo je doprinijelo i stanje koje vlada u savremenom drutvu; razoaranost ljudi vladajuim drutvenim sistemom, elja za promjenama i tenja ka nekom boljem ivotu. U toj injenici pronala sam vezu s djelima Miloa Crnjanskog koji je zastupao slinu ideju. Razoaran uasom rata i uzaludnom borbom za lane ideale, te stanjem koje je zadesilo srpsku naciju nakon Prvog svjetskog rata, Crnjanski je jedini spas od uasne svakodnevice naao u dalekim plavim morima, u lijepim pejzaima, i openito u prirodi koja ga okruuje. Bijeg od stvarnosti pronaao je u nekom izmatanom, transcendentalnom svijetu, u kojemu su mogue dosad neotkrivene veze meu stvarima i pojavama u svijetu, i nove veze izmeu ovjeka i prirode. Svijet koji Crnjanski Godinjak 2010 / 327
Uvod
4/20/11 1:15 PM
KADRI
stvara u svojim djelima, samo je jedna vizija mogueg svijeta. Taj svijet je, zapravo, samo jedan ideal kojemu se tei, s ciljem da se pokae da se i u uasu svakodnevice moe pronai neki traak svjetlosti. Meutim, vizija svijeta koju je Crnjanski imao u svojim djelima ostala je samo jedna velika utopija. Posve novi, dotad nevieni pogled na deavanja oko sebe, Crnjanski je iznio u svojim djelima u vidu poetike koju je nazvao sumatraizam. Budui da je Milo Crnjanski veoma plodan pisac koji je ostavio iza sebe znaajna djela gotovo svih anrova, u radu sam obratila panju samo na ona djela kojima je svojstvena poetika sumatraizma. Posebno mjesto zauzima lirika kojom i poinje poetika sumatraizma Lirika Itake i ciklus Privienja. Poetika sumatraizma poeta lirikom u velikoj mjeri svojstvena je i romanu Dnevnik o arnojeviu, te manjim dijelom romanu Seobe. Sa ovog stajalita zanimljiv je i Roman o Londonu, te putopisi (Ljubav u Toskani). U ovom kratkom isjeku rada predstavljam poglavlja o sumatraizmu u romanu Dnevnik o arnojeviu.
Dnevnik o arnojeviu je vano djelo iz kojega se moe upoznati poetika sumatraizma Miloa Crnjanskog. Ova knjiga istovremeno je i roman, i lirski roman, i poezija, i dnevnik, ali i ratni memoari. Sve ovo moe se uoiti u Dnevniku o arnojeviu zbog same strukture, naina na koji je pria predstavljena, naina na koji je izgraen glavni lik i sl. Za svaku od ovih tvrdnji postoji dokaz u samoj knjizi, ali i u literaturi, o emu e biti govora u daljem dijelu rada. Slino kao i u poeziji, i u ovom djelu naporedo se javljaju dva svijeta, stvarni svijet uasne svakodnevice, i vizija sumatraistikog svijeta. U prikazivanju ratnog besmisla i uasa svakodnevice dominiraju impresionistiki i ekspresionistiki postupci, a sumatraizam kao bijeg u novi, ljepi i bolji svijet za kojim tei glavni lik razoaran ratnim uasom javlja se kao jedno novo poetiko razumijevanje svijeta. Osvrui se na Dnevnik o arnojeviu (1921), prelomni roman srpske knjievnosti, Milo Lompar je podsjetio da je rije o vanoj liniji u razvoju srpskog kratkog lirskog romana kojemu se mogu prikljuiti jo neka znaajna djela. Reprezentativni primjeri ove linije ine i Prokleta avlija Ive Andria, Kad su cvetale tikve Dragoslava Mihajlovia, i mnogi drugi kasniji romani. Generacija koja je izala iz rata 1918. godine, i kod nas i u svijetu, bila je generacija koja se u mnogo emu odlikovala slinim duevnim raspoloenjima i slinim pripovijednim postupcima. Sve pisce ove generacije odlikuje izraziti antiratni stav u prvom momentu poslije 1918. koja obiljeava poetak jednog novog vremena. To vrijeme obiljeava Oktobarska revolucija 1917. i kraj perioda velikih carstava. Hijerarhija i vrijednosti nestaju i pojavljuje se neto potpuno novo i nepoznato, a povezano s fenomenima koji su pripremili duhovni preokret: brzina, promijenje328 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KADRI
Petar Raji, a s druge, on je onaj o kome Raji sanja i mata. I ovdje se uoava sumatraistiko buncanje Miloa Crnjanskog. O koja dva svijeta je rije u ovom romanu? Dva svijeta koja se javljaju u Dnevniku o arnojeviu Novica Petkovi je uporedio s tumaenjem filozofske tradicije: Postoji, naime, u filosofiji prastara podela na fenomenom i noumenom, na fenomenalni i noumenalni svet, od kojih je prvi spoljnji, neposredno dat naim ulima, dok se drugi tek milju uspostavlja kao ista inteligibilna tvorevina.3 Budui da je u ovom romanu postavljen i problem glavnog lika, ovdje emo samo natuknuti da ja Rajiev svijet uporediv s ovim prvim, a arnojeviev je ista pjesnika, snovidna tvorevina, pa ga je zato Crnjanski vezao za pripovjedaev san. Dnevnik o arnojeviu je jedna od najtrajnijih novina u modernoj srpskoj knjievnosti. Ono po emu je posebno znaajna ova knjiga jeste to to se u njoj, kao i u poeziji, otkriva jedna sasvim nova, dosad neviena poetika, i jedan novi pogled na svijet sumatraizam. U ovome romanu sumatraizam se ogleda u podvojenosti glavnog lika i podvojenosti svjetova u kojima se on nalazi, te u samom nainu na koji se gleda na deavanja oko nas, openito u nainu pogleda na svijet i tenji ka lijepim sumatraistikim pejzaima. Kada je Ivo Andri jednom prilikom rekao: Vidite, umetnik to je sumnjivo lice, maskiran ovek u mraku, putnik sa lanim pasoem, nije skrenuo panju da budemo isto tako oprezni i s knjievnim junacima. S njima je, bar nekad, sve bilo jasno: na kraju knjievnog putovanja italac romana bio je sasvim dobro upuen u njihove doivljaje, misli i osjeanja. U svakom sluaju, nije ga morilo pitanje kako se, zapravo, zove glavni junak. U novija vremena deavalo se da pisac postavlja pred itaoca takav istraivaki zadatak, uljudno doaptavajui odgonetku onima koji imaju sluha i volje da se igraju, kao to je to sluaj s postmodernim itaocima. Ni na jednom mjestu Crnjanskovog Dnevnika o arnojeviu neemo nai poziv na igru takve vrste, ali odgovor na pitanje kako se zove glavni protagonist neemo dobiti tako jednostavno. Upustit emo se u analizu glavnog lika, kako bismo proniknuli u poetiku sumatraizma i viziju svijeta koju nudi ovo djelo.
Novica Petkovi, Dva srpska romana, Studije o Neistoj krvi i Seobama, Narodna knjiga, Beograd, 1988., str. 186.
4/20/11 1:15 PM
Sumatraizam kao poetiko razumijevanje svijeta u djelima M. Crnjanskog Dva lika romana Petar Raji kao svijet zbilje, arnojevi kao vizija sumatraistikog svijeta
(Vodi nas dalje, svejedno da li u raj ili u pakao, samo nam daj neto nepoznato i novo)
Zagonetnost glavnog lika upravo je jedna od poetikih odrednica sumatraizma koji se javlja u ovome romanu. Glavni lik je istovremeno i stvaran i izmatan, kao to se istovremeno nalazi i u stvarnom svijetu uasne svakodnevice, i u viziji svijeta koju je stvorio, u ljepem, dalekom, egzotinom svijetu, daleko od uasne historije i svakodnevice. Pitamo se ko je, ustvari, glavni, pravi lik: da li Petar Raji, ili izvjesni arnojevi, i koji od ova dva lika ima ulogu naratora. U veini studija o ovoj knjizi stoji miljenje da je to knjiga o Petru Rajiu i njegovom alter egu arnojeviu, sinu izvjesnog Egona arnojevia. Ovdje emo se saglasiti s tom injenicom. Raji je lik iz stvarnosti, koji ponukan stanjem u kojem se nalazi, stvara svoje drugo ja, koje je vie naklonjeno viziji sumatraistikog svijeta. Ipak jedna injenica je sigurna Raji je u Dnevniku samo san, kao to je san i sam arnojevi. I to je jedna od odlika sumatraistikog buncanja u ovome romanu dva naporedna lika koja su zapravo jedno, i teko je pogoditi koji od njih je sa svijeta zbilje, a koji je s nekog drugog, dalekog, ljepeg svijeta. Zagonetni arnojevi pojavljuje se u Rajievom pripovijedanju najprije kao jedan mladi u svetu, koji nije zasebno lice, nego zapravo Rajiev dvojnik. Ta dvojnost Rajieva najbolje se moe uoiti u kolebanju izmeu sna i jave, jer Raji sebe prepoznaje u arnojeviu ba u trenutku kada treba da zaspi, pa mu se ini da ve sanja, ali se trza i vidi da to nije san nego java. Meutim, ta java u koju se Raji iz sna budi, i pred sobom vidi arnojevia, zapravo nije java, nego je dio jednog obuhvatnijeg sna. Glavni junak dvostruko sanja, a kada se zaista probudi, ispred sebe, umjesto arnojevia, vidi sestru u krakovskoj bolnici. O tom postupku sna u snu pisao je Novica Petkovi u svojoj studiji, i zapazio sljedee: San u snu, ili dvostruki san, nije novina u knjievnosti; niti je novina to to je Crnjanski pomou sna motivisao udvajanje lika. Mnogi su se i pre i kasnije ovim postupkom sluili. Ali je zato nova funkcija koju je postupak dobio u romanu Miloa Crnjanskog. Kad se blie pogleda vidi se da prelazak iz jave u san, kao i udvajanje Rajievo, slui za uspostavljanje dveju ravni na kojima se u romanu daju opisi.4 Te dvije ravni su svijet svakodnevice, i vizija sumatraistikog svijeta koja se javlja stvaranjem lika arnojevia. Petar Raji u Dnevniku ima ulogu naratora: u prvom licu pripovijeda roman, i to u ispovijednom obliku, predstavljajui dnevnike zapise jednog rezigniranog,
4 Novica Petkovi, Dva srpska romana, Studije o Neistoj krvi i Seobama, Narodna knjiga, Beograd, 1988., str. 36.
4/20/11 1:15 PM
KADRI
pobunjenog ratnika. Junak Dnevnika, Petar Raji je udan ovjek, koji posmatra svijet i ljude oko sebe kroz samog sebe i povodom sebe, koji ispovijedno misli i govori. On je razoaran drutvom i njegovim vrijednostima, te trai nove vrijednosti u neemu to je potpuno daleko i nepoznato. On nije romaneskni lik koji razvija radnju, nego lik koji se osipa, izvjesno lirsko lice razliitih i protivrjenih osjeanja. Za njega se ne moe rei da je ovjek odreenih ideja koji se zalae za odreene drutvene vrijednosti. Jedino za to se on zalae jeste ideja sumatraizma on je sumatraist. Ustvari, arnojevi, Rajiev alter ego, jeste sumatraist. Petar Raji uglavnom posmatra svijet oko sebe, na lirski nain se udi, ponekad se sarkastino smije glupostima i ludostima, ponekad ironizira sa svog egocentrinog stanovita. Dnevnik o arnojeviu je, kao i Lirika Itake, jedna antiratna, antipatriotska knjiga memoara. U njoj susreemo junaka koji hoe da se odvoji od svega to je smijeno, to je sinonim za besmisao. Sav taj besmisao Raji prikazuje kroz svoju zaljubljenost u drvee, u ume, u nebesa i oblake, u jesen kad je sve zrelo i u punim bojama. Raji se od svakodnevice odvaja pronalazei i svoga dvojnika, ono neto u ovjeku to mu omoguava da vjeruje da negdje daleko postoji neki bolji ivot. U tome se ogleda sumatraizam i u ovome romanu stremljenje za dalekim, lijepim, utopijskim pejzaima. Uasne ratne slike pisac daje kratko impresionistiki, kratko opisuje ratne prizore ne samo zato to nije volio da daje opise bitaka nadugako i nairoko, nego zato to je u Crnjanskog neposredan ratni sukob izvjestan mete i komar, u kojima odasvud prijeti nasilna smrt. Zbog toga je kratko prikazivao takav mete da bi naglasio udarnost i brzinu ratnog besmisla. Za Rajia pouzdano znamo da je on lik iz zbilje, ovjek koji lei u bolesnikom bolnikom krevetu. S bolnikog kartona moemo proitati podatke o njemu. On je lik koji nam u stvarnosti pria o arnojeviu: Hou da Vam priam. O jednom oveku koga ne mogu da zaboravim, i koji mi bee vie nego brat. Jedan jedini ovek. Jedan mladi u svetu.5 Raji je, slino kao i moderni Odisej iz Lirike Itake, pobunjeni ratnik, razoaran uasom svakodnevice, ovjek koji eli raskinuti sa stvarnou i uputiti se u jedan ljepi svijet, zato i izmatava svoje drugo ja, zanesenjaka koji poznaje jedan bolji ivot. To drugo ja traga za imaginarnim pejzaima svijeta i duha, i sjetno lirski se smijei na sve to bi moglo biti njeno i lijepo. arnojevi je jedinstven lik, koji ima posve drugaija gledanja na svijet. Raji, koji pria priu, za njega kae: Ja sam od njega nauio da govorim iskreno. Priao je stolu tiho i pozdravio: Polinezija, gospodo.6 Ve u samom nainu na koji arnojevi pozdravlja primjeuje se neto neobino. Polinezija, kao otoje u tihom okeanu, slino kao Sumatra, ponovo asocira na sumatraizam tenju za mirnim pejzaima, za mirnijim ivotom.
5 6
Milo Crnjanski, Dnevnik o arnojeviu i druge proze, Svjetlost, Sarajevo, 1967., str. 48. Ibid. str. 50.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KADRI
Uvrijeenost miljenja o njoj kao takvoj dugujemo izjavama Crnjanskog o tome da je rukopis bio skraivan, a na kraju krajeva ispreturan od urednika. Nimalo ne sumnjajui u vjerodostojnost svjedoanstava pisca, moe se primijetiti da on, unosei ispravke u sljedea izdanja, izbacujui i vraajui dijelove i zaplete, nikad nije mijenjao redoslijed fragmenata. Dodatnu nedoumicu kod itaoca izazvat e neodreenost vremena i mjesta, stalno susjedstvo sadanjosti i prolosti, a jo vie uzajamno preplitanje jave i sna. Upravo to je jo jedna od odlika sumatraistikog buncanja, koja proizlazi iz podvojenosti glavnog lika, koji je istovremeno i u sadanjosti, i u prolosti, i u nekoj ljepoj budunosti, ali je istovremeno i u stvarnosti, i u snu. Taj dnevnik snova i jave temelji se na vjeto promiljenoj umjetnikoj konstrukciji, koja se ukazuje malo paljivijim itanjem. Jedan od njenih aspekata moe se sagledati kroz ljubavne prie junaka, od kojih se svaka uklapa u sliku jeseni, zime, ljeta ili proljea. Dakle, arnojevi, odnosno Raji, smjeten je u etiri godinja doba, kojima je, takoer, odreena vizija sumatraistikog svijeta. Jesen, i ivot bez smisla tako glasi poetak ove knjige. Poinjemo od jeseni kojoj pisac Dnevnika daje izrazito povlateno mjesto slikom tog godinjeg doba, koje najee vlada i u unutranjem pejzau junaka, poinje i zavrava se roman. Boje jeseni rumena i uta obiljeavaju najrazliitija stanja njegove due i tijela. utom bojom prikazan je besmisao ljudskog ivota, da bi se odmah potom spominjanjem rumene boje istakla saglasnost ovjeka i prirode, i naslutio novi smisao ljudskog postojanja: Oseao je: da je njegov ivot samo rumene jedne biljke radi, na Sumatri. I smeio se mirno.9 uta boja to je boja arnojevia, za koga tetke kau da je ut ko smilje, ne slutei da se ne radi samo o znaku bolesti koju junak njeguje, kojom se on, zapravo, ponosi. Boja tako bliska sjaju Sunca javlja se nekoliko puta u kratkoj epizodi kada junak nastupa kao personifikacija mladosti: ivot, mlad ivot igrao je tako veto biljara u nepoznatoj kafani tog grada, a ne ja. Tople, ute oi to je prvo to doznajemo o njenoj i strasnoj Lusji koja se pojavljuje u zracima mlakog Sunca. Ima i plavu kosu, umiljatu. Njihova kola ljuljaju se po brijegu pod utim, zlatnim umama. Kasnije e vrhovi ume postati rumeni, a bit e rumena i mjeseina koja pada na junake. Kod Crnjanskog povlateni prostor (uma sa rumenim vrhovima) daje ovoj epizodi poseban znaaj u jednom trenutku dolazi do stapanja uzviene ljubavi prema rumenom drveu i tjelesne poude. Jesen je alfa i omega glavnog junaka, njegov poetak i kraj. Nije ni udo, kad mu jesen tee ilama. Zato je blijed i ut. Ona je uvod u druga, prolazna godinja doba. I samo se ini da poslije nje dolazi zima. U jeseni glavni junak otkriva ivot bez smisla, sav besmisao najbolje do izraaja dolazi s proljeem, s kojim se gasi ljubav, koja kopni zajedno sa snijegom.
Milo Crnjanski, Dnevnik o arnojeviu i druge proze, Svjetlost, Sarajevo, 1967., str. 60.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
KADRI
Pravi dnevnik otkucaja srca ostaje u nasluivanom podtekstu. Nije beznaajno ni insistiranje na pisanju a ne, recimo, biljeenju uspomena, to korespondira s postmodernim postupkom, u kojem se naglaava knjievni karakter zapisa. Fikcionalno iskustvo zamjenjuje stvarno, koje pisac ljubomorno uva za sebe i koje se na momente javlja kao proplamsaji rijetke svjetlosti. Ti trenuci istine oznaeni su pojedinim favoriziranim reenicama na ije posebno mjesto ukazuje stalno pievo vraanje njima. Uvoenjem ovih injenica Crnjanski dovodi u pitanje anrovsko odreenje dnevnika. Dnevnik podrazumijeva ispovijest, zapisi o drugom odreenu distancu, koja moe biti izuzetno povoljna u sluaju ako pisac, stavivi masku naratora, progovara o sebi. Kad bi Crnjanski ivio u postmoderno doba, sigurno bismo mogli da se oslonimo na njegove autopoetike iskaze (o njegovoj sklonosti istim svjedoe Komentari uz Liriku Itake) ali zato moemo da se obratimo tekstovima, gdje progovara o djelima koja smatra bliskim. Senzacije Novembra nisu one scene koje gomila tako rado ita, one su one strane gde se, u krpama, po stranama prostire raskidana gola dua Floberova. Nikada se u XIX stoleu nije ovako duboko osetila velika i beskrajna veza izmeu bolova i patnji celog sveta... Nikada se u XIX veku, nije ovako osetilo, da je gola dua ono to je najdragocenije u knjievnosti.11 Raskidana gola dua, izmuena patnjama cijelog svijeta zar nije to dua junaka Dnevnika o arnojeviu? Podsjetimo se: Mladi taj, iji dnevnik sainjava knjigu, osea ljubav prema svima ivotima istorije... I te rastrgnute misli mladosti niu se u reima tvrdim kao noevi koji probadaju i oduzimaju smisao ivotu. Ova knjiga odvodi u san. Kako je lako razumeti sad onog usamljenog, razbaruenog oveka, sa neizrecivom dosadom u pogledu, koji godinama ivi, lutajui u jesen utke po vrtovima i poljima. (...) Bol njegov vezan je za sve patnje u svetu... Osetivi putovanje i more, on zna da ni zakoni, ni granice, ni rastojanja ne mogu da prepree put sumornoj magli koja se iri u svemu to je ljudsko. Rad, sve struke, java, ivot, sve to gubi smisao i snagu pred jednom tajanstvenom tugom, koja je u prirodi, vena i neizbena.12 Sve ovo moglo bi biti napisano o Dnevniku o arnojeviu, ali to su Crnjanskova zapaanja povodom Floberovog Novembra. Dnevnik o arnojeviu to je roman o sinu Egona arnojevia, a istovremeno roman o Milou Crnjanskom kao o njegovom piscu, memoari, koje on pie ponosno, kao Kazanova, i koji nisu doslovce verni. Pie ih, kao Andri svoje zapise, vjenoj uzdanici mladosti, mladiima i mrtvacima, onima koji su otili i onima koji tek dolaze. Svima nama i sebi samom. Kako na kraju anrovski odrediti ovo djelo: kao roman, kao dnevnik, kao memoare ili kao lirski roman?
11 Milo Crnjanski, Novembar Gistava Flobera, U: Milo Crnjanski, Eseji, Beograd, Nolit, 1983., str. 239. 12 Ibid. str. 240., 241.
4/20/11 1:15 PM
SUMATRAISM AS POETICAL UNDERSTANDING OF WORLD IN MILO CRNJANSKIS WORKS Alisa Kadri Summary
The paper deals with idealistic inner world of literary text, emerged as lyrical view of a better future that is named as sumatraism in works of Milo Crnjanski. This unique view is recognized by the author of the paper in series of Milo Crnjanskis works and author tries to reach poetical principles of its existence. Key words: Milo Crnjanski, sumatraism, literary criticism
13 Mirko eelj, Milo Crnjanski, SKZ, Knj. LVIII, 1993., str. 211. 14 Slavko Leovac, Romansijer Milo Crnjanski, Svjetlost, Sarajevo, 1981., str. 14.
4/20/11 1:15 PM
Slijedom raznolikih teorijskih propitivanja roda u knjievnosti, ovaj rad pokazuje mogunost primjene ovakvih savremenih dostignua nauke o knjievnosti na djelima srpskoga romanopisca Borisava Stankovia. Budui da su u najznaajnijim njegovim djelima glavne linosti uglavnom ene, rad je prepoznao veoma bogatu grau za svoja propitivanja upravo u ovom korpusu. Kljune rijei: Borisav Stankovi, enski likovi, knjievna kritika
Suvie esto smatramo da je rasa ono to imaju samo crnci; seksualna orijentacija neto to pripada homoseksualcima, a da spol imaju samo ene. Ako ne pripadamo nijednoj od tih kategorija, tada se ne moramo zabrinjavati. (Henry Louis Gates)
trane svijeta, desna i lijeva strana ljudskoga tijela, pozitivna i negativna strana linosti..., ali enska i muka strana svijeta! Pitam se na samom poetku, da li zaista moemo govoriti o postojanju muke i enske strane svijeta i u kojem kontekstu? ene i mukarci podvrste su ljudske vrste, pa se u tom kontekstu moe rei da oni predstavljaju dvije razliite strane iste medalje. Meutim, vjerujem kako se ukazivanjem na postojanje enske i muke strane svijeta, ustvari, istie nepremostiva razlika izmeu ova dva spola, razlika koja mukarcima dodjeljuje uzvieni, nedodirljivi poloaj voe, a enama podreeni poloaj ivotne slukinje.
4/20/11 1:15 PM
1 2
Gejl Rubin: Trgovina enama: beleke o politikoj ekonomiji polnosti, U: Antropologija ene, Prosveta, Beograd, 1983., str. 116. Zdenko Lei: Feministika teorija i kritika, U: Suvremena tumaenja knjievnosti i knjievnokritiko naslijee XX stoljea, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2006., str. 454.
4/20/11 1:15 PM
MEHMEDAGI
prostora, u prirodi, ali su one opet robovi svoje unutranje podvojenosti izmeu elje za sopstvenom sreom i potrebe potovanja drutvenih zakona. enska inferiornost, dakle, esto proistjee iz njihove nemogunosti da aktivno uestvuju u svakodnevnim ivotnim aktivnostima van kue, budui da im je namijenjena uloga uvara domaeg ognjita. Kao takve, one moraju posjedovati jednu naglaavanu vrlinu spremnost na oprost mukarcu bile to verbalne uvrede ili ak i fiziki napadi. Kako svaka stvar ima svoj uzrok i posljedicu, tako i enska podreenost zahtijeva osobu koja e je drati pod kontrolom i biti joj voa. Naravno, u patrijarhalnim sredinama poput Stankovieve to mora biti mukarac (obino suprug ili otac), koji je apsolutni enin gospodar. Osim o supruzi, mukarac odluuje i o kerki i njenoj sudbini dok se ne uda; ona nema prava na vlastitu volju, budui da je do udaje tretirana kao oeva imovina nakon ega postaje suprugova imovina. Takvi rigidni stavovi o enskoj slobodi tipian su primjer odnosa patrijarhalne kulture prema eni, koja se smatra neravnopravnom mukarcu, na ta ukazuje i injenica da su svi enski identiteti izgraeni u odnosu na mukarce ena je iskljuivo kerka i/ili supruga. Stoga je jedini njen izlaz (i funkcija) u patrijarhalnoj sredini udaja, koja se odobrava kao slijeenje dominantnog modela ponaanja. Naime, time se iskazuje poslunost patrijarhalnim vrijednostima, to je veoma cijenjena osobina kod ena, a izbjegava se sudbina stare i neudate ene kao najvea opasnost. Stankovieve junakinje uglavnom su konstruirane na ovaj nain. Naime, cijeli njihov ivot vezan je za kuni prostor, iji je glavni gospodar otac, da bi nakon udaje prele u drugi zatvoreni prostor, iji su gospodari njihovi muevi. Najreprezentativniji primjer za ovo je, naravno, Stankovieva Sofka, koja je cijeli ivot provela u svojoj sobi matajui o idealnom mukarcu, da bi je njen vladar otac prodao njenom drugom gospodaru. Na taj nain, ona je izbjegla sudbinu starih djevojaka, ali i otila utrtim putem kojim su otile mnoge djevojke prije nje. Meutim, za razliku od drugih Stankovievih junakinja (naprimjer Cvete), Sofka nikoga nikad nije voljela; njen idealni mukarac bio je proizvod matanja, po emu je ona jedinstven i jako zanimljiv lik. Sofka nije imala snage da se pobuni, jer se osjeala nedovoljno vanom da bude uzrok propasti porodice, koja je davno propala samo to niko nije elio unititi lani sjaj. Stoga je ostatak ivota provela u drugoj gospodarskoj kui, uvajui ognjite i strpljivo iekujui mueve udarce. Za razliku od nje, Naza iz istoimene pripovijetke je na neki nain digla glas protiv takvih drutvenih vrijednosti. Mada prekasno (njena Lenka ve je bila mrtva), Naza se, ipak, pobunila protiv vladajuih drutvenih struktura olienih u silovatelju njene keri: Osloboenje od muka dolazi samo u zaboravu i ludilu. Dok Sofka ne moe da izae iz tamnice tela nego se tu slama i kri, Naza (iz istoimene pripovetke) svoju osvetu slobodno ostvaruje u bezumnom gaenju svih hrianskih i ljudskih obiaja ona je mrtvo telo svog zlotvora iskopala iz groba i dala psima. Njena
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
MEHMEDAGI
Ovakvo psihologijsko stajalite pomae nam shvatiti da nisu samo ene rtve drutveno nametnutih uloga. enama se namee ve spominjana drutvena pasivnost i nemogunost djelovanja, dok se mukarcima daje u zadatak da nastave dobar rad patrijarhalnih drutvenih struktura. Nuka, Cveta, Anica, Naca, Naza, Lenka, Stana, Zlata i Sofka propale su zbog nemogunosti konstruiranja ivota po vlastitim pravilima, odnosno zbog njihovog doivljavanja kao manje vrijednih linosti, neega potpuno drugaijeg. Mukarci su, na drugoj strani, prikazani kao njihovi tlaitelji, odnosno krojai njihovih sudbina efendi-Mita, kao pravi gospodar, prodao je svoju kerku zarad spasa lanog sjaja svoje bogatake porodice; Anicina braa odabrala su joj mua prema vlastitim kriterijima, koji su upitni, budui da se oni u pripovijeci karakteriziraju kao osobe u sukobu sa zakonom; cjelokupno drutvo odredilo je Stanu (pripovijetka Baba Stana) kao enu niskog morala, a Zlata (pripovijetka Tetka Zlata) mogla je slobodno ii gradom tek kad je ispunila svetu ulogu majinstva. Sve ovo pokazuje da su Stankovieve junakinje rtve segregacije po spolu, njihovim ulogama pridaje se manji znaaj u odnosu na muke, dok su mukarci ti koji izlaze kao drutveni pobjednici. Meutim, ukoliko paljivije sagledamo Stankovieva djela, uzeta na razmatranje u ovom radu, vidjet emo da su i neki muki likovi prikazani kao rtve patrijarhalne ideologije. Meu takvim likovima izdvojila bih, prije svega, Sofkinog mua Tomu iz romana Neista krv. Njih dvoje, Sofka i Toma predstavljaju robu koju su izmeu sebe razmijenili njihovi oevi u inu prodaja / kupovina. Tomi je, kao i Sofki, vjenanje nametnuto od njegovog oca koji samo eli ispuniti funkciju velikoga gazde, koji e, oenivi svoga maloljetnog sina, ispuniti oekivanja okoline, ali priskrbiti uitak i sebi. Sofka i Toma samo su pijuni kojima upravljaju stvarni predstavnici njihovih porodica efendi-Mita i Marko. Stoga je jako simbolina Tomina mala ruka u Sofkinoj velikoj, tokom njihovog vjenanja; Toma je samo jo jedna rtva koja je posluila za zadovoljavanje drutvenih prohtjeva. Njihovi oevi raspolau njihovim tijelima, zaboravljajui pritom na njihove osjeaje i osnovna ljudska prava. Bez obzira na sve to, Sofka i Toma ivjeli su poprilino dobro u nametnutom braku, da bi spominjanje ina Sofkine prodaje dovelo do naglog preokreta u njihovim ivotima. Efendi-Mita, kao drutveni uzor, nije se mogao odrei svoga novca te ga trai od Tome. Taj moment bio je dovoljan za Tomin preobrat u svog oca, odnosno u pravog gazdu svoje porodice, prije svega, u oima drugih: Opis Tominog vraanja u Tursku, koji je kratak ali vrlo paljivo uraen, pokazuje da je ponaanje Stankovievih likova neto sloenije motivisano nego to nam na prvi pogled izgleda. To to Toma, im poeli da se vrati, odmah trai oevog konja, zatim i oeve izme, predstavlja in sinovljeve identifikacije s ocem: simboliko preobraanje sina u oca.6
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
MEHMEDAGI
kao vrhovnog autoriteta da plae: Evo na! Ubij ti mene... ti me ubij! Grcao je starac, a ruke mu, plea, glava, celo telo drhtalo je. Stojan na sve gotov, spreman, samo ne na to njegovu, oevu molbu, trgao se preplaeno: Ne...! prignu se da ga digne, uspravi, ali kad spazi ak i krupne, vrue suze kako iz stareva oka kaplju i padaju mu na ruke, on ustuknu, prepade se i pobee iz sobe.9, dok Kostu, kao i Sofku, majin izgled podsjea da se treba rtvovati za odravanje porodinog sjaja: Tek sada spazih da joj je jo ono staro odelo ali ve ulaskano. Prvi put, ispod bele maramice oko vrata, videh joj neopranu koulju. Prsti ruku joj behu pomodreli i izbodeni iglom. Kao da me neija ruka uhvati za srce i stee ga jako, pa ga onda otpusti te da se to vie rairi i razlije gorinom.10 Iako u njegovim djelima prevladava interes za sudbinu ene, ovi likovi pokazali su nam da je Stankovi znao psiholoki prodrijeti i u svoje muke likove i na taj nain pokuati razobliiti patrijarhalnu ideologiju, odnosno pokazati da se njen utjecaj protee i na muki dio populacije. Ipak, u predoavanju svojih enskih likova Stankovi ide najdalje u razgoliavanju ljudske psihe i nalija patrijarhata. ena je u ovom djelu data sa svima svojim nijansama tjelesne, beskrajno razliite, a ipak jedinstvene ljepote, u sloenostima duha i srca u strogim drutvenim okvirima. Ve po svom poloaju u porodici i drutvu ona je predodreena za pobunu, za bol i tragediju. Ona je ujedno i najsloeniji uzronik poremeaja u mukome svijetu, i u radosti i u kobi. Bila Ciganka kao Kotana ili hadika kao Sofka, ona je tragina junakinja svijesti o sebi i svijetu oko nje.11 Stankovieve junakinje jesu tragine junakinje svijesti oko sebe i svijetu oko njih, ali one nikako nisu i ne mogu biti uzronik poremeaja u mukom svijetu. Pasivnou koja im je nametnuta ene nemaju mogunost djelovanja, odnosno ne mogu mnogo uiniti na izmjeni mukoga svijeta. Naprotiv, muki svijet, odnosno patrijarhalni svijet je taj koji utjee na promjene u enskome svijetu. Takav vid promjen najbolje moemo pratiti na primjeru Stankovievih junakinja, kod kojih dolazi do rascjepa linosti pod utjecajem, s jedne strane, historijskih drutvenih prilika, a s druge, pod utjecajem unutranjih faktora, njihove neiivljene strasti. Dakle, nisu i ne mogu Stankovieve junakinje uzrokovati raspad patrijarhalnog sistema; njegovom raspadu mogu doprinijeti samo historijske prilike, ali i neodrivost njegovih osnovnih zakona. Kao to emo i vidjeti, Stankovi je u svojim djelima, a prije svega u romanu Neista krv, prikazao rodni grad Vranje nakon oslobaanja od Turaka, pri emu je dolo do postepenog raspada patrijarhalnih porodica. U raspadanju duboko ukorijenjenih drutvenih zakona ena je samo jo
9 Borisav Stankovi: U noi, U: nav. djelo, str. 139-140. 10 Borisav Stankovi: Uvela rua, U: nav. djelo, str. 50. 11 Midhat Begi: nav. djelo, str. 97-98.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
MEHMEDAGI
voljom, djelo po kojem e je okolina pamtiti, djelo koje e ivjeti i poslije njene smrti. Ovim postupkom, Bjelevac nam je dao do znanja kakav e biti njegov odnos prema eni, ali i prema ostalim likovima u romanu. Mukarca tako prikazuje u okviru imovinskih odnos, kao osobu ija se veliina mjeri prema koliini bogatstva a ne znanja; osobu koja je nesposobna izai izvan okvira jednog patrijarhalnog drutva: Jednog sina kolovao je u Turskoj, gdje je imao blie rodbine, a drugi mu je ostao, moe se rei bez kola, jer je mislio da se veliki imetak Ahmed-bega Srebrena ne moe potroiti.13 Na drugoj strani, enu prikazuje kao osobu zatvorenu iza demira koje su napravili mukarci; osobu nesposobnu da napravi iskorak iz jednog takvog zatvora; osobu koju zanima samo moda, pa su modni asopisi i najea literatura s kojom se susree: Eto, glavno je bilo da proe glavnom ulicom i da vidi jesu li duani kao i juer iskieni i je li togod novo dolo. Navratila bi se u knjiaru i kupila modni list, onako samo da neto nosi kui, a esto se dogodilo da je ve imala kod kue isti broj.14 Bjeleveva ena toliko je emancipirana da dvaput kupuje jedan isti modni asopis, a ukoliko i ode na neku kulturnu manifestaciju, to je samo da bi je drugi vidjeli: Gdjekad bi naredila da se spreme kola, pa bi pola u kino. Kroz itavo trajanje programa morala su kola ekati da se zna da je dola begovica u kino. Dogodilo se i takih sluajeva: tek kad bi komad poeo, ona bi primijetila da je to juer gledala, pa bi nervozno ustala i ne pazei na publiku otila kui.15 Nije potrebno mnogo istraivati Bjeleveve tekstove da bismo shvatili da je upao u onu zamku o kojoj govori De Beauvoir, ali i druge feministkinje. Naime, njegova ena moe spoznati sebe, ali i svijet oko sebe samo preko mukarca i u dodiru s njim. Tako radnja cijelog romana prati potragu ove ene za idealnim mukarcem, koji e moi ispuniti njena oekivanja. Meutim, da li ova ena ili bilo koja druga koju je stvorio Bjelevac moe imati svoja oekivanja? Vjerujemo kako prava enska oekivanja u njegovom svijetu i ne postoje, jer su uvjetovana mukarcima, a Melikina potraga za idealnim mukarcem (ideali ne postoje ni u jednoj sferi ivota, a kamoli u vezi s mukarcima), ustvari je potraga za vlastitim identitetom. Poznato nam je da i Stankovieva Sofka, takoer, cijeloga ivota mata o idealnom mukarcu, mukarcu koji bi joj pomogao da proivi svoju strast
13 Ibidem, str. 245. 14 Ibidem, str. 246. 15 Ibidem, str. 246.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
MEHMEDAGI
videle ga prvi put uoi venanja.17 Jelena Dimitrijevi pratila je sudbinu emancipiranih turskih ena koje mataju o francuskom svijetu, Bjelevac bonjakih muslimanki koje tee ka turskom svijetu, Stankovi sudbinu ene razdijeljenu izmeu vlastitog erosa i drutvenih zabrana, a ustvari su se svi bavili istim pitanjem porazom ene u borbi s drutvenim normama.
Zakljuak
Nakon svega kazanog, potrebno je jo jednom podsjetiti na zakljuke do kojih sam dola interpretacijom knjievnog djela Borisava Stankovia. Kontekstualiziranjem Stankovia u period moderne i interpretacijom njegovih odabranih djel u tom aspektu, pokazala sam da su njegova djela ocrtana modernim krugom. U biti regionalan pisac, vezan za svoje rodno Vranje, Stankovi je uspio u svoja djela unijeti i lirske elemente, postavi, na taj nain, najizrazitiji lirski realist. Tako za njegova djela moemo rei da su po anrovskom odreenju epska sa znaajnim lirskim crtama, a da je kvalitet dramskog, ustvari, novost to svojim djelom unosi u srpsku modernu prozu. Naime, psiholokim poniranjem u svoje knjievne likove, Stankovi osnovnu dramu, glavne sukobe smjeta upravo u same likove, u njihovu unutranjost. Zadirui u svjesni i nesvjesni ivot svojih junaka, Stankovi se pokazao kao vrsni moderni pisac. Osim upuivanja u osnovne odlike Stankovieve modernosti, u svom radu bavila sam se kao osnovnim pitanjem pitanjem postojanja enske i muke strane svijeta u njegovom djelu. Drei se osnovnih postavki feminizma i feministike kritike, pokazala sam da je ovakva formulacija naslova moga rada neopravdana, jer bi to znailo posmatranje ene kao Drugosti, to je u suprotnosti sa zalaganjima zastupnic ove kritike, ali i mojih stajalita. Meutim, s druge strane, interpretacijom odabranih knjievnih djela Borisava Stankovia, pokazala sam da je naslov rada sasvim opravdan s obzirom na poznati poloaj ene u tom kontekstu. ivei na razmeu dvaju sistema ivota, Stankovievi enski likovi, zaista, predstavljaju posebnu, drugu stranu svijeta. Historijske prilike raspada patrijarhalnog drutva i njihovi unutranji konflikti, dovest e do rascjepa linosti ovih junakinja, ali i njihovog propadanja openito
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
UDK 821.163.41.09
Moderna itanja knjievnosti podrazumijevaju i prepoznavanje raznolikih relacioniranja djela savremenih autora i tekstova starijih oblika knjievnosti. U takvim se tenjama esto daju dovesti u vezu djela srednjovjekovnih knjievnosti i knjievna ostvarenja koja su u svojevrsnom intertekstualnom odnosu s njima. Ovaj rad upravo na nain slojevitog itanja palimpsesta pokuava itati djela savremene srpske knjievnosti u intertekstualnom odnosu sa srednjovjekovim srpskim tekstovima, pri emu posebnu panju posveuje transkodiranju preuzetih mitskih matrica. Kljune rijei: Vasko Popa, Sinia Kovaevi, mitska svijest, knjievna kritika
njievnost u junoslavenskoj interliterarnoj zajednici u vremenu modernistike i postmodernistike knjievne prakse vraa se tradiciji i njenim mjestima pamenja. Meutim, na samom poetku treba razluiti naine
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
REHIBI
Schelling je pripisao ljudsku svijest kao subjectum agens mitologije, odnosno mita. Mit i mitske prie se konstruiraju u jeziku odreenog kolektiva; tako razumijevati odreeni narod podrazumijeva razumijevanje njegove mitologije. Kada je rije o knjievnom poimanju mita, moemo uoiti nekoliko naina referiranja na mit i mitsku svijesti. Prva faza referiranja na mit i mitologiju izriito se vrila u usmenim predanjima i legendama ija je vremensko-prostorna instanca daleko u prolosti, ali, istodobno, takva predanja i legende mogu samo da egzistiraju u mitskom svijetu. Druga faza referiranja je ona koja pokuava da relativizira i kritiki se odnosi prema takvoj kulturi sjeanja5; kao to je istakao T. S. Eliot da svaka tradicija, svaka rasa ima ne samo svoj stvaralaki, nego i kritiki nain miljenja.6 Smisao za prolost ne treba biti u onom domenu da se izriito na nju referira kao neto to je prolo, nego da pronalazi u njoj neto to je i danas prisutno, ono to se iz nje preobrazilo. Knjievnost nee smatrati neprirodnim to sadanjost mijenja, daje drugu perspektivu, dekonstruira, redefinira, relativizira prolost, kao to nee smatrati loim ni to to prolost upravlja sadanjou, ona e pokuati da iz razliitih perspektiva sagleda na koji nain se ovakve mijene oslikavaju na drutvenoj sceni. Kada je rije o odnosim knjievnosti i mita, knjievnost nuno odvaja upeusvojeni motiv mita od njegove teoloke podloge, te tako sebi otvara prostor da mit izvrgne predrasudama i provjerama. Ono to se iz ovoga moe zakljuiti jeste da mit egzistira u metaprii jednog kolektiva ili lokalne zajednice, odnosno njihovoj metapovijesti, a mitoloka bia izrastaju u monumentalna bia ije se mitoloke realizacije mogu sagledati jedino iz teoloke perspektive. Junoslavenski narodi, upravo, egzistiraju u mitolokoj svijesti koja svoje utemeljenje pronalazi u religiji Slavena. Takva mitoloka svijest e metastazirati u hriansku religiju i kulturu, i ona e nai svoj novi oblik kojim e se prilagoditi zvaninom uenju nove religije. U hriansku religiju se prenose oni motivi tipa: oboavanje predaka, odnos prema kolektivu, motivi bogova, natprirodne pojave, kult rtve, obiljeavanje heroja itd. Ovakva motivika omoguava da se konstruiraju novi oblici mitologije koju Schelling naziva hrianska mitologija7. Na ovakav nain ustrojena duhovnost i kultura ni u jednom segmentu svoga razvoja u kvalitativnom smisli ne moe se smatrati zastarjelim, iz razloga to ovakav prijenos motiva u kulturi obnavlja primarna obiljeja na kojima je kultura konstruirana, tako da sadanjost ima kulturnu svijest o prolosti. U fazi hrianske mitologije koja se konstruira, takorei, u historijskom vremenu u sebi nosi transformirane motive starih mitova. Ono to ovu fazu odlikuje je historijska interpretacija dogaaja koji obiljeavaju ovaj oblik mitologije, meutim, ova faza mitologije je podlona razliitim interpretacijama i ideologizaciji. Schelling smatra da graa hrianske mitologije nije priroda nego istorija, naroito udesno u
5 6 7 Usp. Kulji, Todor: Kultura sjeanja, igoja, Novi Sad, 2006. Eliot, Tomas Stearns: Tradicija, vrijednosti i knjievna kritika, Matica hrvatska, Zagreb, 1999. Kulenovi, Tvrtko: Lektira III, Svjetlost, Sarajevo, 1988.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
REHIBI
gmente kada je religija i mitologija postala ideoloki instrumentarij za ostvarivanje politike moi. Knjievnim postupkom kojim su se koristila ova dva pisca su parodija i ironija, tim prije to ova dva postupka omoguavaju relativizaciju mitoloke i ideoloke svijesti, a samim tim ova dva pisca znaju da se mit, koji je u ovom sluaju ideologiziran, moe dovesti u pitanje jedino ako se uvidi njegova apsurdna strana. Meutim, ono to je vidljivo kod ova dva pisca jeste i to to oni i pojam kulturnog pamenja vide na dva razliita naina. Vasko Popa pamenje vidi u dirkemovskom smislu poimanja kulturnog pamenja, kada se pamenje formira izvan bilo kakvih drutvenih normi, i da je ono sudbinska datost sama po sebi, dok, s druge strane, Kovaevi kulturno pamenje promatra u nieanskom smislu, tj. kada se kulturno pamenje promatra sa stanovita drutvenih normi, odnosno klasne strukture, gdje svaka klasa kulturu pamti razliito. U tom smislu, Kovaevi formiranje kulturnog pamenja vidi kao konstrukte elitistike kulturne norme. Prva pjesma u ciklusu pjesama o sv. Savi je pjesma Savin izvor. Ova pjesma govori o nainima na kojim se konstruirao kult sv. Save, o njegovim poecima i misiji. Poeci njegove misije su izrazito vezani za mitski svijet i mitologiju starih naroda. Takva jedna mitska pojava koju ova pjesma donosi jeste osnova na kojoj se formirao kult o sv. Savi. Ova pjesma donosi niz mitskih simbola od vode, tapa, kamena, vuka itd. Na dnu ove vode Sija biljurna vuja glava Sa dugom u eljustima (Savin izvor) Legende koje govore o mitolokim biima esto navode vuka9 kao boanstvo slavenske mitologije (Dabog)10. Postoji legenda koja govori o tome kako je sv. Sava ivio u planini i hranio vukove11. Meutim, kod starih Slavena vuku su se prinosile i rtve, i vuk, ujedno, predstavlja simboliku predaka. Ono to bih moglo odgovarati tumaenju ove pjesme jeste da je simbolika vuka (hromog vuka koji je bio vrhovni vuk meu vukovima) tumaena u smislu da je se on pretvarao u ovjeka12 (pastira); kao to znamo, svi biblijski sveci su bili pastiri, imali su tap, i uvali stado (narod). S druge strane, simbolika duge u eljustima donosi sliku rtve, s jedne strane, dok, s druge, simbolika duge je promjena, novo vrijeme. U kontekstu ove pjesme simbolika vuije glave bila je osobenost vjerovanja pagan9 Usp. uni, Dragan, Vuija knjievnost: Tradicionalni motiv vuka u srpskoj knjievnosti. Iz knjige: Nacionalizam i knjievnost, Srpska knjievnost 1985-1995, Open society institute, Hungary, 1999. 10 ajkanovi, Veselin, Mit i religija kod Srba, Beograd, 1973. 11 Vidi ajkanovi, Sv. Sava i vuci, str. 319 12 Transformacija vuka u ovjeka je vrena postepeno prvo u ovjeka koji je sjedio na vuku, potom, ovjeka s vuijom glavom, a tek onda u ovjeka. Poto je vuk bio vrhovno boanstvo, njegove transformacije u ovjeka proizvode obogotvorenog ovjeka.
4/20/11 1:15 PM
13 Usp. ajkanovi, 385. Vidjeti svekolike simbolike tapa kod sv. Save. 14 ajkanovi, 382.
4/20/11 1:15 PM
REHIBI
on je bio dokaz njihove boanske naravi (U ruci tap premudri peva15). Takva simbolika tapa javlja se i u hrianskoj religiji. tapom pred sobom Mrak na etvero see Hitne debele rukavice Pretvorene u maketine Na sivu vojsku mieva (Putovanje sv. Save) Na tragu svih ovih osobenosti koje odlikuju paganske bogove, a kasnije i sv. Savu, moe se utvrditi velika transformacija osobina i osobenosti iz jednog vremena u drugo, iz paganstva u hrianstvo. Tako lik i linost sv. Save moemo uporediti s vrhovnim bogom starih Slavena koji se zvao Dabog. Dabog je bio najvei bog (summus deus) paganstva; tako nije sluajno to neke njegove osobine nose kasniji sveci u hrianskom dobu. Dabog je bio, takoer, najvei nacionalni bog, koji je bio zaetnik cijelog jednog naroda; u tom smislu ovakve osobine moemo uoiti i u liku i linosti sv. Save, koji se smatra najveim nacionalnim svecem kod Srba u hrianskom dobu, ali i zaetnikom srpske pravoslavne crkve u religijskom i politikom smislu. Paganska boanstva prije nego to su antropomorfirana u ljude imali su ivotinjske oblike koji su se s vremenom mijenjali. Najkarakteristinije boanstvo naih predaka je bio vuk (Vidi svoju vuju glavu/I na elu ispisan znak), a vrhovni vuk bio je hrom u jednu nogu (hromi Dab). Dabog je bio vrhovni bog vukova, to se moe povezati s predanjima kako je sv. Sava ivio i hranio vukove u planini (I doziva gladne vukove/Sa vrha kruke baca im listove/Pune crvenih dugovratih slova/I belih jaganjaca16). U srpskoj mitologiji ima predanje da se vuk pretvorio u ovjeka s vuijom glavom, a nakon ega je postao bogom sitne stoke. Ovakvo to vidimo i kod sv. Save koji je, prema predanjima, bio pastir, kao i vei broj svetaca hrianske mitologije, ali i biblijski tekstovi govore o svecima koji su bili pastiri, to e docnije prei u simboliku da stado (narod) uva pastir (svetac) (uva belo kameno stado/Na zelenom obronku). Mjesta gdje su boravili paganski bogovi (Dabog) su preteno bila u brdima, bez ljudi, na nekoj nepristupanoj planini. Ovakva simbolika moe se vidjeti i u grkim mitovima, i to da je mjesto Zeusa na nepristupanom mjestu planine Olimp. Meutim, ovakvo to vidimo i kod sv. Save koji je otiao od kue svaki svetac se morao udaljiti u nepoznat prostor od ljudi; prema predanjima, sv. Sava je otiao u planinu.17 (Gladan i edan svetosti/Napustio je zemlju/I svoje
15 Atribut premudri nosi simboliku dokaza, znaka. 16 U ovim stihovima V. Popa postupkom parodije ismijava one koji vjeruju i zalueni svojim uvjerenjima kao gladni vukovi. O funkcijama humora i parodije kao njegovim postupkom vidi u : Bokovi, Aleksandar, Pesniki humor u delu Vaska Pope, Institut za knjievnost, Beograd, 2008. 17 Meutim, prema itiju, on je otiao u manastir. Kasnije emo vidjeti kao se s ovim poigrava Sinia Kovaevi.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
REHIBI
nastaje u vremenu postmodernizma, i ona nastoji proispitati na kojim osnovama se konstruiralo drutveno vrijeme i kultura pamenja. Postmodernistika knjievna praksa daje alternativni nain smislu svijeta, ona, kao takva, istie da postoji vie znaenja i interpretacija stvarnosti, osim to odbacuje formalnu pozitivistiku epistemologiju i gaji nepovjerenje u razum, postmodernizam donosi i nepovjerenje u metanarative. Uostalom, Lyotardova odredba postmodernizma glasi: nemogunost da se vjeruje u metanarative. Na tragu ovih razmiljanja Kovaevieva drama nastoji sagledati drugu perspektivu prolosti na takav nain da interpretaciju o povijesti sagleda iz kritike kulture sjeanja. Meutim, kulturno sjeanje/pamenje sagledano na ovakav nain ne donosi monolitno kulturno sjeanje/pamenje iz razloga to, kada se kultura rekonstruira, postoje, u nieanskom smislu rijei, razliiti vidovi sjeanja na prolost ovisno o klasi koja kulturu pamti. Upravo, na ovim prostorima Balkana kultura je podlona instrumentalizaciji ideologija, prije svega to svaka nacionalna kultura donosi svoje ideoloke interpretacije kulturne posebnosti na dva naina: (1) s ciljem razgranienja od srodnih naroda, i(2) radi predstavljanja svijetu u naroitom misionarskom svjetlu. Ova dva modela mogu se proiriti na jo tri segmenta, to je posebice Kovaevi donio u drami, a to su: (1) objanjenje porijekla nacije, (2) nain njenog opstanka i (3) istorijski rtveni uinak. Takoer, na osnovu ovoga moemo postaviti pitanje na koji nain se mitovi i cjelokupna mitologija interpretira na podruiju Balkana? Paul Kolston20 izdvaja tri naina: (1) izriu samosvojnost (sui generis), (2) o predziu (ante murale), i (3) o starini (witiquitas). U tom smislu, svi ovi segmenti kulturnog razdvajanja sjeanja/pamenja kod razliitih naroda doprinose tome da sjeanja i pamenja budu predmetom razliitih zloupotrebe. Kovaevi, na tragu ovoga, cjelokupnu nacionalnu povijest vidi kao domen razliitih ideolokih i politikih konstrukcija. Kovaevi metanarativnog subjekta iz mita u liku sv. Save decentrira na razliite naine, pri emu kult sv. Save prikazuje kao igru moi za ouvanje vlastitog elitnog poloaja, a ne kao transcendentalnu predodreenost. Ovakva drama je pokazala, u duhu postmodernistike knjievne prakse, da ne postoji metaistina, nego vie istina i interpretacija. Na tragu ovoga, drama Sveti Sava donosi jednu drutvenu priu i historijsku pozornicu borbe za mo oslikane u porodici Nemanjia. Ova drama je apsolutno dovela u pitanje mjesta pamenja kulture, porodicu Nemanji i itije o sv. Savi. Kao to znamo, itije o sv. Savi (Teodosijevo) donosi jednu biblijsku naraciju o sv. Savi, i da je, pritom, cjelokupna njegova misija sagledana iz metafizio-asketske portvovanosti za svoj narod, s jedne strane, dok, s druge, itije donosi naraciju o samosvojnosti i stapregnua. Usp. eri, Gordana, Pr(a)vo lice mnoine: Kolektivno samopoimanje i predstavljanje: mitovi, karakteri, mentalne mape i stereotipi, Institut za filozofiju i drutvenu teoriju I. P. Filip Vinji, Beograd, 2005. 20 Drugim rijeima, svaki narod se predstavlja razliit od drugih susjednih naroda, jer je odbranio svoje vrijednosti i duboke korijene, ali i vrijednosti civilizacije (Zapad od Istoka, i obratno).
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
REHIBI
slu, u ovoj drami moe se vidjeti na koji se nain cjelokupno kulturno pamenje formira unutar vladajue elite, a da, pritome, svekolika drutvena zajednica samo biva izmanipulirana. Meutim, i vladajui centri moi, prije svega crkve, katolika i pravoslavna, ele da ouvaju mir na granicama carevina/religija, zato pristaju na sve zahtjeve Nemanjia, a Nemanjii vide svoju posebnost kao posrednika u politikom smislu. Patrijarh: Ni preterana skromnost nije ba uvijek vrlina. Moete li vi spreiti irenje katolicizma u Srbiji? Moete. Ako ste se reili bogumila, koji su, tamo kod vas, ve pustili korene, moi ete i ovo. Tada ste leili, sada spreite i gotova stvar. Za ostavarenje vlastite politike moi Nemanjiima je bila potrebna apsolutna kontrola nad stanovnitvom. Takvo to, u vjerskom smislu24, bilo je mogue jedino odvajanjem od grke autokefalne crkve. U ovoj drami sv. Sava je prikazan kao politika figura koja je manipulirala i lanovima svoje porodice, i ostalim centrima moi. Meutim, kada se u elitnoj porodici pojavi neko od njenih lanova ko opstruira porodine ciljeve i vrijednosti, oni su bili ubijani25, ovakvo to je vidljivo i u ovoj drami. Na koncu, sv. Sava krunie Stefana Prvovenanog za kralja Srbije, i proglaava autokefalnom srpsku crkvu, a njegova smrt, kao to sam kae u drami, mora nositi mistini i rtveni karakter. Sava: Ostala je jo samo autokefalnost crkve i srpski arhijepiskop. I onda smo zavrili. Onda e stvari ii svojim tokom. Kad budem vidio srpsku crkvu i srpske episkope, onda samatraj stvar gotovu. Sava: (obraa se patrijarhu) (...) ako srpska crkva u najkraem roku ne bude autokefalna, Vizantija e se uskoro graniiti sa Vatikanom. Imaete, s jedne strane, na granici Turke na drugoj pokatoliene Srbe. Sava: Jedino te u ovom trenutku moe proglasiti kraljem je papa. Od Grka i patrijarha krunu nee dobit nikad. Oenit e Anu Dandolo, erku venecijanskog duda. Konano, na osnovu ovih nekoliko primjera vidljiva je u drami politika uloga sv. Save. Na tragu ovoga moemo zakljuiti da kod ova dva pisca vidimo razliite interpretacije lika i linosti sv. Save, tim prije to Vasko Popa sv. Savu sagledava na mitolokoj razini u kojoj se moe vidjeti da su njegove pojedine osobine u vezi s paganskim bogovima i htoninim boanstvima, s jedne strane, dok s druge, Popa je pokazao na kojim osnovama se vri mutiranje mita i mitske svijesti. Kovaeviev osvrt na ovu problematiku, kao to smo vidjeli, zahvatio je
24 poev od vremena kada se politika pretvarala u teologiju, ideologija u liturgiju, a istorija u poeziju, u vreme kad je ovek bio mnogo blii zemlji, a zemlja nebu., eri, str. 25 (fusnota) preuzeto iz djela B. Bojovi: Geneza kosovske ideje u prvim postkosovskim hagiografskoistoriografskim spisima. U zborniku Kosovska bitka 1389. godine i njene posledice. Beograd, 1991., str. 28 25 U drami lik Radoslava koji eli da se srpska crkva vrati pod okrilje grke crkve, ali i da se vrati grki jezik. Sava mu izmanipulira bratom i on ga ubije zbog prijestolja, tj. da ne naruava Savin koncept srpske drave i crkve.
4/20/11 1:15 PM
LITERATURA: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. Assmann, Jan, Kulturno pamenje, Vrijeme, Tuzla-Zenica, 2008. Bokovi, Aleksandar, Pesniki humor u delu Vaska Pope, Institut za knjievnost, Beograd, 2008. Cassirere, Ernst, Filozofija simbolikih oblika/Mitsko miljenje, Novi Sad, 1985. ajkanovi, Veselin, Mit i religija kod Srba, Beograd, 1973. Dereti, Jovan, Istorija srpske knjievnosti, Neolit, Beograd, 1983. eri, Gordana, Pr(a)vo lice mnoine: Kolektivno samopoimanje i predstavljanje: mitovi, karakteri, mentalne mape i stereotipi, Institut za filozofiju i drutvenu teoriju I. P. Filip Vinji, Beograd, 2005. Eliot, Tomas Stearns, Tradicija, vrijednosti i knjievna kritika, Matica hrvatska, Zagreb, 1999. Erich Fromm, Pojam povijesti, iz knjige: Dogma o Kristu /Bit ete kao Bog/Psihoanaliza i religija, Zagreb, 1986. Foucault, Michel, Historija i historinost ovjeka, iz knjige: Rije i stvari, Beograd, 1971. Kulji, Todor, Kultura sjeanja, igoja, Novi Sad, 2006. Kulenovi, Tvrtko, Lektira III, Svjetlost, Sarajevo, 1988. Nora, Pierre, Kultura pamenja i historija,Tehnika knjiga, Zagreb, 2006. Popa, Vasko, Izabrane pesme, Beograd, 1978. Walker, Thomas, Futures Research Quarterly, 1996., prev. Ognjen Strpi (Postmodernizam i prouavanje budunosti uni, Dragan, Vuija knjievnost: Tradicionalni motiv vuka u srpskoj knjievnosti. Iz knjige: Nacionalizam i knjievnost/ Srpska knjievnost 1985-1995, Open society institute, Hungary, 1999.
4/20/11 1:15 PM
REHIBI
TRANSFORMATION OF MYTH CONSCIOUSNESS IN VASKO POPAS POETRY AND SINIA KOVACEVICS DRAMA Nehrudin Rebihi Summary
Modern readings of literature imply the recognition of different relationships of contemporary authors works and texts of older forms of literature. In such tendencies, we can often connect works from medieval literature and literary achievements which are in specific inter-textual relation with them. This paper, in a way of multi-layered reading of palimpsest, tries to read works of contemporary Serbian literature in intercultural relationship with medieval Serbian texts, and beside this, paying special attention to trans-coding of taken myth matrix. Key words: Vasko Popa, Sinia Kovaevi, myth consciousness, literary critics
4/20/11 1:15 PM
PRIJEVODI
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
Gazel XIV
Hiroviti ovjee, pusti sudbu da vreba iz prikrajka Ako ima elju, strpljiv budi ili sagaj u nemirima. Do ljubavnog sjedinjenja vodi nas udnja Njega ostvaruju oni koji su sebe savladali i ija dua je savrena. Ako se ne boji treptaja niti pogleda zanosna Dosegnut e visine i ostvariti ono to ti je dua eljela. Rosa cvijet ukraava i ini ga Poput vene na obrazu to zlatom je nagizdana. Kad ugledaju njen odraz u ogledalu Iz elje za njom sve blagodati nijeme postanu. Samo se srcem moe postii ljubavno sjedinjenje Do njega se ne moe stii lahko i bez tegobe. Da li onaj ko o Hatemu pie stihove Moe to uiniti lahko i kako dolikuje?
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
Pla oblaka je poput hrane koljki carskoj A suza krupna i biser carski za mene isto je. Ako se od odraza trepavica mojih na licu joj nemir pojavi Ne alim se to i kosa i ealj za mene isto je. Zarad bena i uvojaka zahvala zikrom ne pristoji Ptica sam izmuena, to joj zamka i zrno isto je. Izmuen sam dobrim i loim kao tespih nanizan od vorova Sve to se desilo i trebalo je, zalud pria, isto mi je. Od razoarenja svijesti me priziva Onaj to svijet poji Devet aa je, svijetle ili ne, isto mi je. Pohvalu u da izreknem o stilu Hatema, znalca, uenoga Ovdje sam se za njim poveo, stoga mi svejedno nije.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
UDK 94 (497)
Mitovi i rijei
Paul Garde
alkanska historija, a naroito historija naroda Junih Slavena, najee se predoava itaocu, a koji nije specijalista, kroz jednostrane spise. Svi narodi su razvili historiografsku tradiciju, ponekad mitsku, i uvijek selektivnu, nespojivu s historijom svojih susjeda, i stvorili su odgovarajuu terminologiju. Brojni zapadni autori, ponekad i oni jednostrani, ali ee neosjetljivi na jednostranost njihovih izvora, ponavljaju te neobjektivne prezentacije. Dekodiranje te vrste tekstova (ista propaganda ili nauni sastavi) jeste neophodno za kritiki pristup historiji naroda i drave koji su se skupa formirali u vremenu od tri etvrtine stoljea: Jugoslavije.
4/20/11 1:15 PM
Teritorije
Nacionalno pripajanje prolosti otvara put pripajanju teritorija, koje se ini u ime prolosti. Svaki narod polae pravo na odreenu i pojedinanu regiju onim to on naziva svojim historijskim pravima: dovoljno je da se odabere u dugakoj historiji favorizovani trenutak, ma kako bio kratak, u kojem je ta odreena regija bila posmatrana kao da je pripadala tom i tom odreenom narodu, ili da ju je on naseljavao. to se tie primorskih regija (Dubrovnik) i njihovog zalea (Hercegovine i Crne Gore), Srbi i Hrvati4 napadaju srednjovjekovnim epigrafima. Prvi podsjeaju da, prema Constantinu Porfirogeneetu (De administrando imperio, X stoljee) ,Srbi su se irili do rijeke Cetine (blizu Splita)5, drugi citiraju latinsku hroniku popa Dukljanina iz X11 stoljea po kojoj Crvena Hrvatska ide do Diraciuma u Albaniji.6 Oko Bosne se polemie da bi se saznalo da li su preci dananjih Muslimana, prije prelaska na islam, bili pravoslavni, teza srpska, katolici, hrvatska teza, ili bogumili, teza samih Muslimana, a koju priznaju takoer i neki Hrvati. Implikacije: prema prvim dvjema tezama, ustvari islamizirani Srbi ili Hrvati, bili bi potomci otpadnika, to stvara prezir prema njima7; prema treoj, oni bi oduvijek
2 3 4 Citirano prema Nenadu Fejiu, Philippe de Mzires i Srbi. U : Jugoslovensko-francuski odnosi - Rapports franco-yougoslaves. Belgrade, Istorijski institut, 1990., str. 22. Danas se predstava tog djela u Zagrebakoj operi zavrava razvijanjem velike hrvatske zastave. Podrazumijeva se da se u ovom lanku termini Srbi i Hrvati, itd. upotrebljavaju skraenicama, da bi se oznailo, prema sluajevima, neke autore, brojne osobe, vlastodrce, itd. koji pripadaju narodima koji se razmatraju. Vidjeti npr. Slobodan Milanovi i Petar Kaavenda, Vekovi Srba. Srbi, Srpske drave i zemlje, Dankomerc, Gornji Milanovac. 1992., str. 10. S. M. Stedimlija, Crvena Hrvatska. Split, Laus, 1991., str. 12 (1. izd 1937). Od Splita do Duireciusa ima 400 km. Muslimani daleki potomci Srba koji su primili islam da bi stvorili karijeru u otomanskoj upra-
5 6 7
4/20/11 1:15 PM
GARDE
postojali kao zasebna zajednica, i njihovi preci bi bili oni koji se odupiru dvjema hrianskim crkvama. Dokumenti ne doputaju priklanjanje jednoj ili drugoj od ovih teza, nego pokazuju konverzije u svim pravcima.8 Svaa o pravu starijega u naseljavanju Kosova izmeu Srba i Albanaca je dobro poznata. Srbi istiu pripadnost ove regije carstvu cara Duana i umjetnikom blagu njenih pravoslavnih manastira. Albanci se pozivaju na svoje ilirsko porijeklo9: ako su direktni potomci od Ilira, onda su doli na ovo podruje mnogo prije Slavena. Svaka epizoda demografske historije regije, dvije strane trijebe .10 to se tie Makedonije, znaju se rivalske pretenzije Grka, Bugara, i Srba, i konano, samih Makedonaca.
Skoranja historija
Moderna historija je, takoer prostor oprenih interpretacija. Primjer: kada je poeo antagonizam izmeu Srba i Hrvata? Srpske publikacije stavljaju akcent na Drugi svjetski rat i masakriranje Srba od hrvatskih ustaa. Hrvati insistiraju na opresivnom karakteru koji je za njih imao prethodni monarhistiki reim, sa srpskom dominacijom u Jugoslovenskoj dravi i diktaturi kralja Aleksandra. Neki srpski historiari stavljaju tako u prvi plan diskriminaciju ije su rtve oni bili u Hrvatskoj od njihove imigracije u XV1 stoljeu11. Ubistvo hrvatskog voe Stjepana Radia 1928. od crnogorskog izaslanika, kao i ubistvo kralja Aleksandra 1934. na podstrek hrvatskih ustaa su dvije neosporne injenice: prvo je prije istaknuto u hrvatskim pisanjima, dok srpski autori insistiraju na drugom.
4/20/11 1:15 PM
Mitovi i rijei
prekomjerno napuhala ili uveliala broj srpskih rtava: 700.000, 1 milion, 1,5 milion...13, brojke koje su u kontradikciji s najoiglednijim demografskim podacima, ali koji su uveliko prihvaeni u Srbiji i veoma obilno raireni u inozemstvu. U isto vrijeme, masakri koji su srpski etnici izvrili nad Hrvatima i naroito nad Muslimanima su umanjeni, opravdani14, ili jo jednostavnije, utiani. Sa hrvatske strane, masakri koje su izvrile ustae, nisu otvoreno poricani. Ali su utiavani svaki put kada je to bilo mogue, i pokuava se dokazati da su samo bili brzi odgovor na srpska nasilja izvrena poetkom rata. Stavlja se nasuprot akcent na masakre koje su izvrili etnici i isto tako i partizani, naprimjer, onaj blajburki koji je nainio na hiljade rtava, naroito hrvatskih, u maju 1945. godine na austro-slovenskoj granici15. Stoga svaki se narod sam uvjerava da je bio rtva. Titov reim se u vezi s tim pitanjima odnosio preutno i proizvoljno. Masovna ubistva koje su partizani izvrili bila su apsolutni tabu o kojima se nije smjelo ni govoriti, ak ni u porodinoj intimnosti. Slina ubistva etnika ili ustaa bila su stalno prizivana i cifre nadimane, ali njihov isto etniki karakter je bio izbrisan, samo se govorilo o patriotima, rtvama okupatora16 i komemoracije su imale apstraktan karakter. Odatle opa frustracija, osjeanje da su rtve lai. Zbog toga pad reima ide s osjeanjem oslobaanja od tabua, koji prua slobodan tok kod svih u onom to je neko bilo zabranjeno: otkrivanja masovnih ubistava od svakog naroda ija je on rtva bio, zaborav onih koje je vlastiti narod izvrio, etniku interpretaciju svega. Rado se slavi u Srbiji izmirenje starih partizana i etnika, i u Hrvatskoj izmirenje partizana i ustaa. Dvije velike linosti koje je osudio 1946. Titov reim, srpski general Mihajlovi strijeljan, hrvatski nadbiskup Stepinac osuen na 16 godina zatvora, vlastiti narod je uzvisivao, ak i kanonizovao, dok im je druga strana neumorno podizala tubu.17
Teorija zavjere
Historijske injenice se rado objanjavaju zavjerama. To je naroito jasno u Srbiji, gdje sve odluke koje je Tito donio za etrdeset godina se objanjavaju
ponovno izd. Sarajevo, 1990; Vladimir Zerjavi. Gubici stanovnitva Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, Zagreb, Jugoslovensko viktimoloko drutvo. 1990. id., Manipulacije o broju rtava iz Drugog svjetskog rata, Zagreb, Croatian information center, 1993., vidi rezime zakljuaka ovih dvaju autora i diskusiju u knjizi Paula Gardea, ivot i smrt Jugoslavije, Paris, Fayard, 1992., str. 75-85. Ovu posljednju cifru citira, naprimjer, srpski politiar Vuk Drakovi. Odgovori. Beograd., Stilos, 1993., str. 84. Kao na primjeru Anne Yelen. Kossovo 1389-1989. Bitka za prava due, Lausanne, L ge d homme, 1989., str. 106. Cf. Ante Beljo, Yugoslavia. Genocide. A documental Analysis, Sudbury, Conn, Northern Tribune, 1985. Jedan natpis tako sastavljen citira Vuk Drakovi, op. cit. Cf. N 12, str. 26 Cf. Branimir Stanojevi, Alojzije Stepinac. Zloinac ili svetac? Beograd, Nova knjiga, 1988.
13 14 15 16 17
4/20/11 1:15 PM
GARDE
samo eljom da se naudi srpskom narodu, smanjujui njegovu teritoriju i njegovu ulogu u federaciji, prema politici kovanoj u zvijezde 20 godina od Kominterne. Odatle mrnja u sadanjoj Srbiji na sjeanje na preminulog marala18. Pravoslavna Srbija procjenjuje da joj se uvijek prijetilo i da joj jo prijete katolicizam i islam kao i Njemaka, tako se javno prokazuje kominterno vatikansko islamo-germanska zavjera. Tragovi takve etverostruke osude dotiu se u mnogim tekstovima srpskog porijekla. Hrvati, naime, uvjereni su da su Srbi stalno imali jednu misao, a to je da pripoje teritorije svojih susjeda i da tu izvre etniko ienje19 I kod bosanskih muslimana neki akredituju ideju o zavjeri Zapada protiv muslimana itavog svijeta.
Koncepcije drave
Nacionalne ideologije se karakteriu takoer razliitim koncepcijama drave. Otomanska imperija je bila jako centralizovana, Habzburka je poznavala neke regijske slobode. Podanici Turaka su ih se oslobodili oruanim pobunama, podanici Austrije su bili upueni u X1X stoljeu u borbu za njihova prava uz pomo kompromisa u okviru reima. Odatle sve i nita kod Srba, okus stvari otprilike i prelaza kod Hrvata i Slovenaca. Za prve nezavisnost postoji ili ne postoji, i idealna drava je unitarna: drugi su skloniji federalizmu.20 Srbi su vrlo ponosni to su imali u cjelini nezavisnu dravu od X1X stoljea, Hrvati zahtijevaju tobonji kontinuitet njihove drave od srednjeg vijeka ak i pod oblikom zvaninog jedinstva s Madarskom, zatim s Austrijom. Odatle razliita koncepcija granica: za same Srbe jedinu vanost imaju meunarodne granice: druge, naprimjer granice federalnih jedinica, jesu samo administrativne granice21 koje mogu po volji biti modificirane. Za Hrvate, nasuprot, te iste granice, koje priznaje jugoslavenski ustav su bile prave granice, i imaju historijsku vrijednost u mjeri u kojoj one nastavljaju granice starih carstava ili
18 Gnuanje koje se ilustruje u filmu Emira Kusturice Underground, gdje su njenaka invazija 1941. i Titova sveana sahrana tretirani paralelno i gdje se Tito pokazuje kako se sahranjuje uz glas Lily Marlen, vrhunska je uvreda njegovom sjeanju. 19 Knjiga Mirka Grmeka, Marca Gjidara i Nevena Simaca, Etniko ienje. Istorijski dokumenti o srpskoj ideologiji, Paris, 1993, ima tu zaslugu da uini dostupnim francuskom itaocu brojne srpske tekstove koji nisu do sada bili prevedeni, koji su vani za razumijevanje dogaaja. Ali njegov naslov objedinjuje vrlo razliite tekstove pod rubrikom etniko ienje koji ne odgovara sadrini vie njih: Garaanin, Vuk Karadi, ili Memorandum iz 1986. slavili su u zvijezde pod razliitim oblicima srpsko irenje, ali ne i masakr i istjerivanje nesrpskog stanovnitva. 20 Barem do stjecanja njihove nezavisnosti, jer od 1991. Hrvatska poznaje ultracentralistiki reim. 21 Termin administrativne granice , neodgovarajui za federalnu dravu, a tipian za srpske teze upotrijebili su naroito Roland Dumas, na televiziji u septembru 1991, i Franois Mitterrand, Le Figaro, 9 -9-1994.
4/20/11 1:15 PM
Mitovi i rijei
dijelova austru-ugarske cjeline22. Za Srbe, poetna taka je tabula raza koja je stvorena 1918. u jugoslovenskoj unitarnoj dravi, za druge narode cjepkanje koje je postojalo prije toga datuma.
Zakljuak: vulgate
Samo smo postavili neke putokaze da bismo iznijeli ideju ta predstavljaju interpretacije prolosti kod balkanskih naroda. Radi se o zatvorenim sistemima, bez komunikacije meu njima. Naroito se radi o univerzalnim sistemima, koji imaju odgovor na sva pitanja i svaki hoe da bude suvisao i bez greaka. Moe se tako govoriti o nacionalnim balkanskim vulgatama, srpski, hrvatski, slovenski, bosanski, ali takoer albanski, bugarski, grki itd. Njih je prihvatila u svakoj dravi iroka javnost, inspiriu tampu i naune radove za iroku javnost, neki historiari im takoer poputaju, i brojni zapadni autori na njih nasjedaju. One su pojaane odlaskom komunizma: reim je meunarodno gajio izvjesne elemente tih vulgata23, a druga pitanja, koja su zamraena, stoga su zadobila privlanost zabranjenog voa.
Imena naroda
Prije nacionalne integracije u X1X stoljeu, imena naroda bila su upotrijebljena malo nasumice, prema potrebi koju su imali ili nisu, da bi se razlikovali od svojih susjeda, a da taj koriteni termin ne pretenduje da predstavi iskljuivu nacionalnu stvarnost. Tako, prema svjedoenju velikog slovenskog lingviste Jerneja Kopitara 1808. godine24, Slovenci su se oznaavali tim imenom u tajerskoj i Ko-
22 U atlasu nedavno objavljenom u Hrvatskoj na karti gdje evropske granice su sreene po njihovoj starini, gotovo sve granice Hrvatske i Bosne su date kao fiksirane prije XX stoljea, Atlas Europe, Zagreb, Leksikografski zavod, 1997., str. 233. 23 Cf. Bernard Paqueteau , Sous la glace, lhistoire. Les rapports du nationalisme et du communisme en Europe de l Est, (Pod ledom, Historija, Odnosi nacionalizma i komunizma u Istonoj Evropi) Dbats. Br. 84. mart-april 1995, str. 107-120. 24 Jernej Kopitar, Grammatik der slavischen in Krain, Karnten und Steyerrmark, Laibach, Bei Wilhelm Heinrich Korn. 1808. str. V1.
4/20/11 1:15 PM
GARDE
rukoj da bi se razlikovali od njihovih germanskih susjeda, ali imenom Kranjci u Kranjskoj, gdje se nije susretalo nikakvo drugo stanovnitvo. Isto tako stari etnonimi: Hrvat ili Srbin su se upotrebljavali u konkurenciji kao samooznake od katolika iz Dubrovnika ili muslimana iz Bosne25. Uvijek su imali u konkurenciji jo i druga tradicionalna imena: Slovinci, okci, Bundevci (Hrvati), opci (Srbi ili Bugari), Vlasi (Srbi i ponekad Hrvati, na drugim mjestima Rumuni26), regionalnim imenima: Slavonci, Dalmatinci, Bonjaci ili Bosanci: prividno etnikim oznaavanjima, ali, ustvari, konfesionalnim: doslovno Turci, dugo samo oznaka svih muslimana koje su njihovi susjedi zvali poturice islamizirani ili Balije, peorativni nadimak. Makedonski Slaveni se oznaavaju potpuno isto kao Bugari, stari etnonim, ili Makedonci, regionalno ime. Proces nacionalne integracije ini da svaka nacija ima tendenciju da sebi odreuje samo jedno ime u lingvistikom domenu srpskohrvatskog (Bosna, Hrvatska, Crna Gora, Srbija) diferenciranje nacija se ini prema konfesionalnim kriterijima: za svakog pravoslavnog se kae da je Srbin ili Crnogarac, za svakog katolika Hrvat, za svakog muslimana se danas kae Bonjak (ime prihvaeno nakon brojnih oklijevanja, vidjeti nie). Bilo je u X1X stoljeu pokuaja da se nametnu drugi kriteriji. Imena, Ilir na poetku stoljea, kasnije Jugosloven, bila su predloena, naroito u Hrvatskoj, da bi se oznaili svi Juni Slaveni27. Godine 1849. srpski lingvista Vuk Karadi, u svom traktatu Srbi, svi i svuda, predlae lingvistiku definiciju: bie Srbi svi oni koji govore tokavskim dijalektom28, to bi obuhvatilo osim pravoslavnih Srba, sve Bonjake muslimane i gotovo polovinu Hrvata. Ta teza premda u kontradikciji sa osjeanjem identiteta te dvije posljednje grupe i koju su oni odluno odbili ostala je popularna kod Srba. Nasuprot 1869. hrvatski politiar Ante Starevi, u svojoj brouri Ime Srbin (Srb)29 estoko odbija upotrebu ovog imena i tvrdi da se svi stanovnici Hrvatske i Bosne trebaju zvati Hrvatima. Vidi se da se raspravom ukljuuje ime. Muslimani Bosne su se prije mogli zvati skoro jednako Srbi ili Hrvati. Ali u XX stoljeu, otkad su ta imena zadobila konfesionalni sadraj, oni ih ne mogu vie prihvatati, premda su ih sljedee vlasti, monarhistika Jugoslavija, zatim
25 Dvojica od najznaajnijih muslimanskih pjesnika iz Bosne u XVII stoljeu, Muhamed Hevaji Uskufi i Hasan Kajimija , prvi oznaava svoj jezik srpskim, cf. Pavle Ivi, Srpski narod i njegov jezik, Beograd, 1971., str. 155, a drugi svoj jezik oznaava kao hrvatski, cf. Vlajko Pavleti, Zlatna knjiga hrvatskog pjesnitva od poetaka do danas, Zagreb, Matica hrvatska, 1991., str. 162. Svaki od dva navedena izvora preutkuju drugu injenicu ovdje spomenutu. 26 O etimologiji i razliitim prihvatanjima rijei Vlah, mnoina Vlasi, cf. Petar Skok., Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb, JAZU, 1973., t. 3. str. 606-609. s.v. 27 Ilirizam poinje s Ljudevitom Gajem dvadesetih godina X1X stoljea, i jugoslavenstvo s Jurajom trosmajerom 50-ih godina. 28 Vuk Stefanovi Karadi, Srbi, svi i svuda u: Kovei za istoriju, jezik i obiaje Srba sva tri zakona, Be, tampa jermenskog manastira. 1849., Djelomini francuski prevod u M. Grmek et alii. Op. Cit. Cf. Br. 19., str. 37-56. 29 Ante Starevi, Ime Srb, Zagreb, K. Albrecht,1868.
4/20/11 1:15 PM
Mitovi i rijei
ustaka Hrvatska, pozvale da to uine. Nakon 1945. oni su se iskazali prvo kao nacionalno neopredijeljeni, zatim nakon 1968. Muslimani sa velikim slovom: konano, nakon nezavisnosti Bosne, zovu se Bonjaci30, termin koji posveuje njihovo priznanje kao nacije. Te svae oko imena slue kao orue zahtjevima na stanovnitvo i teritorije. Podarujui ime, vjeruje se da se izraava bit, i pokuava se pokazati da je ta odreena populacija drugo od onoga to ona misli da je. Strategija svake nacionalne vulgate je jednostavna: potvrditi da svoj vlastiti narod ima isto ime oduvijek, i detaljno s dopadljivou izlagati mnogostrukost naziva koji su oznaavali kroz historiju susjedne narode: poricati historijski karakter vlastite nacionalne integracije, insistirati na svim etapama integracije drugog. Ali tako znaajan naunik kao srpski lingvist Pavle Ivi31 pobrojava sva imena kojima su neko oznaavani Hrvati, i iz toga zakljuuje da su se podvrgli progresivnoj kroatizaciji, ali ne podie nikakav slian fenomen za Srbe. Srpski ugledni novinar u Sjedinjenim Dravama obeao je 1985. da e se nakon pada komunizma, nacije konstruisati po objektivnom karakteru, a to je jezik i da subjektivna osjeanja kao i posljedica neprijateljske indoktrinizacije koju je stvorilo Habsburko carstvo, trebaju biti zapostavljena... Srbija e biti tamo gdje se govori srpski32. S druge strane , esto je za hrvatske autore da podravaju da Srbi iz Hrvatske i Bosne nisu pravi Srbi nego su ustvari Vlasi. Neki ak hoe da daju tom terminu objektivni sadraj, potvrujui iz toga, bez ikakvoga dokaza, da su ta stanovnitva govorila nekada romanski jezik33. Da bi se odbio subjektivni osjeaj za identitet protivnika, ima se na raspolaganju zastraujue lingvistiko orue sufiks ize. Muslimani iz Bosne ne bi bili pravi muslimani ve islamizirani Srbi , ili islamizirani Hrvati. Dubrovani bi bili katolicizirani Srbi. Statistika Srpskog konzulata iz Pritine 1905.34 samo spominje za Kosovo 20 000 Albanaca, ali 390 000 albaniziranih muslimanskih Srba (sic). Stalno se aktualizira da u svijesti identiteta individue na njegovu prvobitnu tobonju bit, da bi se bolje pripojila.
30 Bonjaci oznaava samo Muslimane Bosne, nacionalnost, i Bosanci svi stanovnici ove zemlje. Nezavisno od njihove nacionalneili graanske pripadnosti. Mi predlaemo da prevedemo termin Bonjaci kao Bosniaques, a Bosanci kao Bosniens. 31 Pavle Ivi, Evolucija knjievnog jezika na teritoriji srpsko-hrvatskog, Revue des tudes Slaves, LV1 (1984). 3., str. 313-344. 32 Rade Kora, Antisrpstvo kao dravni program Jugoslavije , Ameriki Srbobran, Pittsburgh. 2-1-1985. Citirao Ante Beljo, op. cit. , cf. br. 15, str. 62. Tekst pretpostavlja da se autor priklanja tezi Vuka Karadia: tokavski =srpski. 33 Teza koju je izmislio u toku Prvog svjetskog rata Ivo Pilar u svojoj knjizi pod pseudonimom Sdland, Die Sdslawische Frage und der Weltkrieg, Be Verlag u. Universitatsbuchhhandlung, 1918. 34 Citirano po Duanu Batakoviu, Ulazak u sferu interesa Evrope u: Radovan Samardi et alii, Le Kosovo-Metohija dans l histoire serbe, Lausanne. L ge d homme. 1990., str. 190.
4/20/11 1:15 PM
GARDE
Albanci svome jeziku daju ime iptarski, koje se prevodi na veini jezika albanskim. U srpsko-hrvatskom se zvanino kae Albanci, ali esto familijarno iptari. Neki Srbi trae da se specijaliziraju ta dva termina, i da se prvi upotrijebi za Albance iz Albanije, a drugi za one sa Kosova, tako implicirajui da ovi posljednji nisu pravi Albanci. Prirodno, Albanci odbijaju takvo razlikovanje, koje ima tendenciju da porie jedinstvo njihovog naroda i zahtijevaju da se zovu Albanci a ne iptari na svim jezicima osim njihovog. Termin jugoslavenski je bio u X1X stoljeu, shodno njegovoj etimologiji, sinonim Junih Slavena i ukljuivao je takoer i Bugare. Od stvaranja jugoslavenske drave 1918., on oznaava samo graane te drave (svedene kasnije 1992. na dvije republike umjesto est). Uz to, ta rije je uvijek imala ideologijsku vrijednost: biti jugoslavenske orijentacije bilo je biti pristaa jedinstva te drave. S tim dvosmislenostima propagande se mogu do beskraja igrati.
Regionalno ime
Najoitija osporavanja se odnose na rijei cijelih regija, koje su maska za teriotorijalne zahtjeve. Poznat je sluaj Makedonije, kraljevine povezane s grkom historijom u starom vijeku, danas grke provincije na jugu, jugoslavenske republike koja je nedavno postala nezavisna na sjeveru. Stanovnitvo je grko na jugu, slavensko na sjeveru, i te Slavene koji su se neko izjanjavali kao Bugari priznao je Titov reim 1945. kao makedonsku naciju. Grci su tvrdili da ime Makedonija implicira teritorijalno zahtijevanje na grku Makedoniju i angairali su, protiv toga imena, sa vrlo popularnom podrkom u Grkoj, kampanju koja je ila do ekonomske blokade njihovog susjeda. Samo ga zovu Skopljanska republika, imenom njegovog glavnog grada. Sa svoje strane, Bugari priznaju Dravu makedonsku, ali ne makedonsku naciju, jer za njih Makedonci su Bugari. Za Srbe Makedonija je dugo vremena bila Srbija sa juga, Kosovo su rado zvali Stara Srbija i Sandak, tursko ime, teritorija s veinskim muslimanima, Raka, Raka, ime starog srpskog kraljevstva. Jugoslavenski ustav iz 1974. bio je dvosmislen, poto su Kosovo i Vojvodina tu bili odreeni (lan 2) u isto vrijeme kao lanovi Jugoslavenske federacije na istom rangu kao Republika Srbija. Tako termin Republika Srbija je oznaavao dio u isto vrijeme jednu od osam sastavnica federacije i cjelinu, troje od tih istih sastavnica. Izvlailo se iz toga govorei okrnjena Srbija ili velika Srbija, ali ta dvosmislenost35 je pothranjivala kontradiktorne tenje Albanaca za transformacijom Kosova u republiku, i Srba za istiskivanjem njegove autonomije, koja je bila ostvarena tokom 1989-1990.
35 Snano su je kritikovali srpski pravnici, cf. Kosta Gavoski, Instauracija i kasniji razvoj autonomije Kosova , u: Samardi et alii. op. cit. cf. br. 34., str. 291-312.
4/20/11 1:15 PM
Mitovi i rijei
Hrvatska poznaje, takoer, ue i ire znaenje svoga imena, ali u irokoj upotrebi sadanja Republika Hrvatska sadri pet historijskih regija: Dubrovnik, Dalmacija, Istra, Slavonija, konano Hrvatska u strogom smislu oko Zagreba. Ta dvosmislenost ne izgleda da provocira Hrvate koji nisu skovali termin da bi to ispravili. Ali nju su obilno iskoristili Srbi kojima se svidjelo da istaknu da Dalmacija ili Slavonija nisu Hrvatska. Ime Krajina Granica se upotrebljava u tri znaenja. Tradicionalno oznaava dvije strane granice neko austro-turske, danas hrvatsko-bosanske, postoji jo hrvatska Krajina i Bosanska Krajina. Prvu su 1630.-1881. podigli Austrijanci u teritoriji pod posebnom vojnom upravom, Vojna Krajina. Konano, 1991.-1995. Srbi su prozvali Republiku srpsku Krajinu regije Hrvatske koje su kontrolisali. Ali teritorijalno ta tamo Krajina nije odgovarala u granicama s onom nekadanjom. Dati joj tu rije, to znai priznati srpsku terminologiju. Hrvati su uvijek odbijali da ga upotrijebe u tom smislu. Srbi odbijaju danas ime Bosne i Hercegovine i govore o bivoj Bosni i Hercegovini. Oni su stvorili na teritoriji te zemlje Republiku Srpsku s glavnim gradom Pale, da se ne pomijea s Republikom Srbijom, glavni grad Beograd. Promijenili su sva gradska imena gdje se nalazi ime Bosanski u Bosni. Isto tako, Hrvati govore o Republici ili Zajednici hrvatskoj Herceg-Bosne. Bosanci sami uzdiu u zvijezde ime Bosne ili Bosne i Hercegovine. Vidi se da upotreba nijednog geografskog imena nije naivna, svi se odnose na precizni politiki problem.
Imena jezika
Kako nazivaju jezik kojim govore stanovnici etiri republike, situirane u centru bive Jugoslavije (Bosna, Hrvatska, Crna Gora, Srbija)?36 Imena srpski i hrvatski, rjee bosanski, bosnien, jesu neke od tradicionalnih odrednica idioma koji oni koriste i oznaavaju u pravom znaenju jednu ili drugu od dvije ili tri norme po kojim se on danas pie i ui. Srpsko-hrvatski je nauni i zvanini termin koji se pojavio u XlX stoljeu, koji oznaava lingvistiki sistem zajedniki svim tim normama. One, osim upotrebe dva pisma, irilice i latinice, za srpski, ali samo latinice za hrvatski, samo se razlikuju brojnim jezikim ili stilistikim detaljima koji nemaju ni najmanju praktinu vanost za razumijevanje, ali kojima brojni govornici prilau veliku simboliku vrijednost. Reklo bi se, stoga, izvan naune upotrebe, koja namee jedan ili drugi termin u zavisnosti od tretiranog predmeta, srpsko-hrvatski jezik ako se insistira na jedinstvu, srpski jezik, ili hrvatski ili
36 O pitanju jezika, vidjeti Paul Garde, op.cit., cf. br.11, str. 127-138; id., Jezik i nacija: srpski, hrvatski i bosanski sluaj, u Paul Garde izd., Langue et nation en Europe centrale et orientale du XV111e sicle nos jours, Universit de Lausanne. Cahiers de lILSL. br. 8. 1996., str.123148; i ovdje isto lanak Paul-Louis Thomas, La dsintgration de la Yougoslavie et la question linguistiqur.
4/20/11 1:15 PM
GARDE
bosanski, ako se eli istaknuti razliitost. U prvom sluaju imenovao bi se lingvistiki sistem, a u drugom norme na snazi. Ali veina korisnika tako ga ne shvata. Polau gotovo teoloku vrijednost na pitanje da se zna da li postoji jedan ili vie jezika. Oni zamiljaju da mogu putem jezika odrediti naciju. Potvrditi jedinstvost jezika terminom srpsko-hrvatski to moe biti, za izvjesne Srbe, sredstvo da poreknu nacionalnu realnost druga dva naroda. Neki srpski autori inspiriui se, eksplicitno ili ne, doktrinom Vuka Karadia po kojoj je tokavski jednako srpski, misle da, sami Hrvati, zato jer su prihvatili tokavski, govore srpski: oni su, kako se ponekad kae, ukrali jezik Srbima. Samo tako se moglo itati u asopisu ovaj zaprepaujui izraz hrvatska varijanta srpskog jezika.37 Obrnuto, neki Hrvati ne samo da e upotrijebiti iskljuivo termin hrvatski jezik s voljom da brane svoj nacionalni identitet, nego e smatrati potrebnim zbog toga da poreknu sve to ima zajednikog izmeu njihove norme i srpske, tako da termin srpsko-hrvatski je danas tabu tema u Hrvatskoj. Konano, Bonjaci ili Crnogorci rei e za svoj jezik bosanski ili ak crnogorski38, da bi odbranili osporavanja identiteta vlastitog naroda od Srba39 ili Hrvata i zbog toga to procjenjuju da je jezik koji govore isto tako njihov kao i njihovih susjeda, i ne treba da nosi njihovo ime. Problem bugarsko-makedonskog (bulgaro-macdonien) je malo drugaiji u lingvistikoj i historijskoj realnosti, ali upotreba tih imena podstie iste kontraverze. Za Makedonce, makedonski i bugarski su dva razliita jezika, i stoga, ak iako je meurazumijevanje totalno, normativna upotreba je razliita u te dvije zemlje; ali za Bugare makedonski je samo dio bugarskog. Oito je: kad se govori o Balkanu, svi historiografski diskursi, sve rijei mogu predstavljati zamku, sa velikom subtilnosti, od nacionalnih strasti. Ali ne bi se bilo u pravu kad bi se vjerovalo da ta karakteristika suprotstavlja autore tih zemalja u razmatranju s onim zemljama ostatka Evrope. Zemljama Balkana ne nedostaju istinski historiari koji znaju da izbjegnu ove zamke, ponovo uspostaviti injenice bez jednostranog odabira, koristiti samo rijei koji mogu objektivno odrediti. I ak u zapadnim zemljama ima vrlo mnogo autora koji ponekad jednostrano, ali jo ee neznanjem, daju se uhvatiti u zamku selektivne prezentacije injenica ili zloupotrebom kodiranih rijei. Balkanski problemi su bili naroito gorui u Evropi , u odreenoj epohi Prvog svjetskog rata. Svugdje su miljenja bila tada trajno uslovljena patriotskom
37 Svet. 2-10-1991. 38 Na primjer: Senahid Halilovi, Bosanski jezik. Sarajevo, Bosanski krug, 1991. Vojislav Nikevi, Crnogorski jezik, u Sreten Zevkovi: Posjetnik o Crnoj Gori i crnogorstvu. Cetinje, Dignitas, 1996, str. 91-100. 39 U romanu pisca i politiara Vuka Drakovia, No, napisan 1982. , francuski prijevod Paris, Latts. 1993, str. 81, dijete pita starateljicu koja ga je usvojila: Majko, kako to da mi govorimo srpski? To pitanje je trebalo da zbuni majku i epizodom se namjerava podvui da su Bosanci muslimani Srbi.
4/20/11 1:15 PM
Mitovi i rijei
propagandom, poznato punjenje glava, prema sklonosti saveznika svake strane.40 Iz toga rezultira da u Francuskoj i Engleskoj vulgate i srpske, grke i rumunjske terminologije su ve dugo u sebi prihvaene (interiorizirane), esto smatrane danas kao izraz objektivnih injenica, dok njihovi bugarski, albanski ili hrvatski ekvivalenti, koji nisu ni bolji ni gori, totalno su nepoznati, i kad se iskazuju smatraju se udnim ako ne i udovinim. U Njemakoj i Austriji, podrazumijeva se suprotno. Svim tekstovima koji tretiraju balkanske i jugoslavenske probleme mora se, dakle, pristupiti kritiki, traei da se otkrije selektivnost u izlaganjima injenica i prikrivene ideologije u rijeima. Za nadati se da e se predoeni tom (zbornik) moi pobjedniki oduprijeti toj kunji i ponuditi javnosti hladnu i naunu viziju ovih pitanja
(Preuzeto iz : DE L UNIFICATION L CLATEMENT L ESPACE YOUGOSLAVE, UN SICLE DHISTOIRE.Ouvrage publi sous la direction de Laurent Gervereau et Yves Tomi. Muse d histoire contemporain BDIC. 1998, str.10-17)
40 Citirat e se meu hiljade drugih u Parizu Ernest Denis, Velika Srbija, Delagrave, 1915 i u Beu Sudland, Die Sudschlawisce Frage. 1918 cf. n br. 33, isto tako pretjerani u svojim uvrijeenim stavovima koji se tiu prosrpskog i antisrpskog.
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
PRIKAZI I OSVRTI
4/20/11 1:15 PM
4/20/11 1:15 PM
osanskohercegovaki knjievnik Halid Kadri (ro. 1936.), osim romana Drugi ljudi, koji je napisao jo davne 1977. (rukopis je uniten u etnikom divljanju po Maloj Bukovici 1992., kada mu je unitena biblioteka od blizu dvije hiljade knjiga, kao i svi rukopisi i knjievni materijal), a onda po sjeanju obnovljen i ponovo napisan 1994., a objavljen 1999., uglavnom je pisao za djecu i omladinu i u tom dragocjenom, i u nas uglavnom zanemarenom anru, stekao osobene, visoke domete i znaajnu knjievnu reputaciju. Romanom Dugo svitanje sada je obimom i kvalitetom izjednaen Kadriev opus namijenjen djeci i omladini i njegov opus namijenjen odraslima. Roman Dugo svitanje je golem roman, plod desetogodinjeg intenzivnog rada i suma i vrhunac Kadrievog cjelokupnog knjievnog pregnua, sastoji se od etiri toma od ukupno dvije hiljade i sedam stotina stranica i zapravo je peta, esta, sedma i osma knjiga Izabranih djela, od kojih su do sada, u izdanju izdavakih kua Oko i ahinpai, izale etiri: I Izabrane prie za malu i veliku djecu, II Omaladinska trilogija, III Drugi ljudi, IV Drame i igrokazi. Obimni romani kao to je roman, recimo, Fee ehovia: Ilijazbegovii, (1999), u pet knjiga (vie od hiljadu stranica), koji obrauju povijest jedne porodice u rasponu od tri stotine godina na relaciji Trebinje Dubrovnik, ili Borislava Pekia: Zlatno runo, (1971. i 2005) u sedam tomova (gotovo etiri hiljade stranica) koji obrauju nekoliko vijekova historije Cincara, takoer su imresionirali itaoce i knjievne znalce. Privlanom i maginom pojavom kratkih romana nobelovaca: E. Hemingveja: Starac i more, A. Kaimija: Stranac, . P. Sartra: Munina, P. Lagerkvista: Kepec i u, recimo, srpskoj knjievnosti B. Mihajlovia: Kad su cvetale tikve, ili B. Stevanovia: Usta puna zemlje, roman rijeka, ili epopeja, ili hronika, potisnut je uurbanim ivotom, filmom i televizijskim ekranom uglavljenim u policu s knjigama u stanu savremenog ovjeka. Dvije hiljade stranica jednotone nerazorive reenice u jednotomnom velikom romanu Josip i njegova braa T. Mana, jo zrae kao literarno udo neobino irokog i dugog zamaha, pa ak i kao svojevrstan raskoan eksces velikoga majstora pera. Otuda, kada mi se u rukama naao rukopis romana Dugo svitanje, u isti mah mi se u rukama nalo i nerazmrsivo klupko najrazliitijih sumnji, nevjerica, nedoumica, pitanja, dilema, pa i pritajene surevnjivosti, ali kada sam rukopis proitao, da je pisac naao za shodno, priroda ovoga romana Godinjak 2010 / 389
4/20/11 1:15 PM
Prikazi i osvrti
mogla je u sebe apsorbovati jo dodatnih pet stotina stranica! Jer obimno ovdje ne znai i opirno, a pogotovo ne dosadno! Dakle, Dugo svitanje je hrabro i iz sebe opravdano, po svojoj unutarnjoj nunosti ukoliko tu preutno nametnutu formu kratkog romana, romana jednoga duha i, paradoksalno, obimnost Dugog svitanja ima snagu koja privlai ba za to jedno potpuno novo i neuobiajeno savremeno italako iskustvo, za dugotrajnu, smirenu, staloenu prisutnost s knjievnim djelom i sa samim sobom. Nasreu, autor je odolio i davnanjim i dananjim eksperimentalnim strujanjima u svjetskoj knjievnosti, jer je Halid Kadri pisac klasinog postupka, a bez takvog postupka ova knjiga se ne bi dala ostvariti kao itljiva i pristupana za sve naine italakog uranjanja u tekst, od sloenih do lakih i povrnih. Duh bonjake knjievnosti odavno je vapio za jednim ovakvim romanom, iako ivimo vrijeme koje kao da je odluilo da se takve knjige vie ne piu. Moda su u drugim knjievnostima takve knjige odavno napisane i moda malo kasnimo, ali Dugo svitanje je pred nama i u bonjakoj knjievnosti vie ne zjapi praznina koja je nastala u kunjama literarnih i vanliterarnih silnica. Dugo svitanje je dragocjena, puna i potpuna okrepa za duu bonjakog itaoca, a da bi knjievna tvorba bila hrana za bilo kog itaoca, ona najprije mora biti znalaki, vjeto, primamljivo, snano i potresno knjievno satkana. Inae, ne moe biti hrana nikome. Dugo svitanje je upravo tako napisano, pa iako govori o stotinu godina bonjakog usuda, roman, dabome, pripada i ostalim knjievnostima s podruja bive Jugoslavije, jer, ako nita drugo, sudbine naroda na ovom prostoru su oduvijek tijesno i neodvojivo isprepletene. Dugo svitanje je iskustvo i za drugoga. Ali Dugo svitanje ima, prvenstveno, ogromno znaenje za bonjaku knjievnost i bonjakog ovjeka. Uostalom, ova gromada romana je i odvaljena od bonjakih prsa! Kako i zato nam se dogodio roman Dugo svitanje? ta je Halida Kadria nagnalo na ovako golemu i teku, s pozicije pisca, gotovo nezamislivu zadau? Na jedan dio tog pitanja nije teko odgovoriti, jer H. Kadri, zapravo, nije izabrao svoj zadatak, zadatak je izabrao njega! I ako ta treba odgonetati, onda bi trebalo suptilno gonetati prirodu, bit i poslanje samoga Halida Kadria kao pisca i ovjeka, odnosno razaznavati kako je nastao red, skup i sklad sretnih elemenata i okolnosti da se dogodi ovakav knjievni poduhvat. Te tu sretnu okolnost sraza pisca i odreene materije je teko odgonetnuti, to su stvari koje rasporeuje neka via neuhvatljiva sila, ona odabire elemente koji e se sloiti u odreen kod za odreen plod odreenog vremena, za potrebe duha odreenog naroda. To se, da tako kaem, ne moe uiniti namjerno, bez obzira to u jednom trenutku, ne samo pisci nego i itaoci, ude i osjeaju potrebu za literarnim tivom koje niko jo ne zna imenovati. Kada je u francuskoj preveden M. Crnjanski sa Seobama, izvjesni tamonji novinar je izjavio: Znam da je Seobe napisao genijalan pisac, ali znam i da Rat i mir nije napisao niko! Bilo kakav pomak toga sraza o kome je rije, bilo u negativnom, pa ak i u pozitivnom smjeru, ne bi urodio plodom. U svemu je izgleda potrebno imati i malo sree, pa i kada je i knjievno djelo u pitanju. 390 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
Prikazi i osvrti
S pojavom romana Dugo svitanje Halida Kadria, rijei koje sam uvijek podrazumijevao, najzad sam glasno i izgovorio: Hvala Bogu da postoji majka knjievnosti koja je jedino i mogla na svijet donijeti i iznijeti bol i dramu Dugog svitanja. To nije mogla istorija, to nije mogla filozofija, to nije mogla muzika, to nije moglo nita drugo... ovjek u prostoru i vremenu nema nain, ni bolji ni dojmljiviji, da izrazi ono to eli i to osjea kao potrebu i nuno, ono to je za njega ivotno i bitno, osim tog golom obinom rijeju koja pripada obinom govoru obinog ovjeka, rijeju od koje samo pisac moe sagraditi magiju smisla poezije i poruke. Bie Dugog svitanja, taj koloplet jedne stotine godina historijske i ljudske sudbine bonjakog naroda, ni na koji se drugi nain ne bi mogao tako zorno pokazati, osim u krilu knjievnosti. Ogroman broj autentinih dokumenata, koji su sastavni dio grae od koje je satkano Dugog svitanje, mogu se nai i u historijskim, sociolokim, panoramskim, monografskim ili naunim biografskim i autobiografskim djelima, ali u Dugom svitanju, zato to odreuju ivot ljudi, bilo da su nad njima, pod njima, ili u njima, drugaije zrae, ak nude novo, drugaije itanje, itanje koje ne naruava autentinost, ali drugaije isijava, drugaije nego pod hladnim naunim pogledom. Ta dokumentarna graa poprima dramu knjievnog lika; povremeno se dva knjievna bloka, blok ivih likova i blok autentinih dokumentaristikih injenica sudaraju, udaraju, proimaju i nadvladavaju, a onda opet idu svojim putem i ive svoj ivot. Sauvana dragocjenost autentinosti dokumenata i tanost historijskih injenica najednom dobiva novi vid u romanu, gdje paralelno postoji i ivi vie od tri stotine linosti Kadrieve imaginacije, osim to direktno i nedvojbeno zasijeca u opisane ljudske sudbine odreenog doba. I kada se ine preopirni i naglaeno autentini, ostaju dragocjeni za uvid u vrijeme na koje se odnose. Zato? Zato to ti dokumenti, stisnuti ivom, plodotvornom knjievnom rijeju, ponekad i nehotino zrae onim ime nisu zraili kada su nastajali: ironijom, apsurdom i obmanom, i obratno: ljepotom i istinom. Roman Dugo svitanje, dakle, obuhvata stotinu godina bonjake povijesti. Svako poglavlje poinje godinom; prvo sa 1901-vom i asocira malo na eherzadinu frazu iz Hiljadu i jedne noi: a u godini 1901., u danu kada je roen dvadeseti vijek, u hladni zimski akam, sastali su se... I jedno poglavlje obuhvata jednu godinu zbivanja, i sve tako, bez preskakanja godina, sve do posljednjeg poglavlja IV toma: Pod atorima emo doekati i novu 2000. godinu i Bajram... Osnovne odlike Dugog svitanja, a koje i inae krase prozu Halida Kadria, jesu jasan stil, jasna, ista, vrsta, vlastita, pa ipak topla i funkcionalna reenica, uvijek razabrana, dat s mjerom i prirodno upotrijebljen dijalog. Takvom reenicom i takvim dijalogom Halid Kadri gradi pripovijest, radnju, likove i odnose, odgovarajui svemu dohvaenom dovoljno, s mjerom, ali i odolijevajui svakom literarnom ponosu, stranputici, zavoenju, i tako postiui razabrane, ali i dramatine tokove pripovijedanja. Niti ide preduboko da se ne izgubi, niti ide plitko i povrno da se ne iskae. To je naroito vidljivo, plodotvorno i uspjeno u svim odnosima muko ensko. Autor, u svim nijansama i znaenjima raznolikosti Godinjak 2010 / 391
4/20/11 1:15 PM
Prikazi i osvrti
pojma ljubavi, u smjenjivanju tragedije i euforije, nade i ostvarenja, vjeto se zaustavljajui na mjestima koja prijete toj osjetljivoj, sloenoj i delikatnoj tematici, postie zaokruenost svojih likova i upeatljivost njihovih odnosa i snaan dojam punine, ivotnosti. Otuda su svi enski likovi, ispod Kadrieva pera, veoma uvjerljivi, to je rijetkost u naoj knjievnosti. Autor romana pored niza imaginarnih linosti, pa i najvjerovatnije autobiografske linosti Hamida Kadria (linosti Hamida Kadria ni po imenu i prezimenu nije daleko od Halida Kadria!), priljeno i iroko i s oitom panjom unosi, predstavlja i predoava i vie autentinih likova bonjake historije i kulture. Tu se, prije svega, istie linost Ademage Meia, a onda Muse azima atia, Edhema Mulabdia, Safvet-bega Baagia, Mehmeda i Fehima Spahe, do Halida Kajtaza, Omera Behmena, Alije Izetbegovia, i sve do savremenih ivih i mrtvih pjesnika i pisaca, Bisere Alikadi, Nijaza Alispahia, Alije Isakovia... Kraj Turske, Austro-Ugarska, Prvi svjetski rat, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, partizani, komunisti, Jugoslavija, etnici i ustae. Meunarodna zajednica, Republika Srpska... da li nam se sve to, uistinu, dogodilo, da li smo sve to, uistinu, preivjeli? Sam naslov Dugo svitanje, u ukupnom obolu romana, s obzirom na dramu Bonjaka u Bosni, na Balkanu i u Evropi, ovih posljednjih stotinu godina, iako u sutini njeno i izdaleka optimistian, ipak moda krije i dvosmislenost, veoma je teko razaznati, ako se tano ne zna da li je kraj, ili poetak dana, svjetlo svitanja od svjetla sutona. Kada ova knjiga, ako Bog da, bude objelodanjena, njena, da tako kaem, bosanskohercegovaka umjetnika dua i struktura, najprije e se zauditi bosanskohercegovakom prostoru isparcelisanom autonomnim intelektualnim feudalnim lenima, pa e u prvi mah pomisliti da moda i nije roena spoetka dvadeset i prvog stoljea. Nadati se je da Dugo svitanje narednih sto godina samoe, svojom vanjskom nee potvrditi svoju unutranju bonjaku sudbinu. Jer ovaj je roman ipak nastao samo iz gladi bonjake due za samom sobom
Nedad IBRIIMOVI
4/20/11 1:15 PM
Prikazi i osvrti
mir Tali (ehovci, Sanski Most, 1953.) pjesnik je nebozemne poetike, transcendentalni traga prostorom iza iskustva, ovjek koji uporno pokuava raspoznati i odgonetnuti (ne i tumaiti!) Boije znake, ali njegova hipersenzibilna emocionalna jezgra ostaje djetinje uzburkana pod velovima nedokuive Tajne, nikad smirena i sigurna u konani ishod. Zato su potrage njegove due u stalnom sudaru i sukobu sa svijetom iskustva i, napose, s pamenjem linim i kulturno-povijesnim, na emu Talieva poetika inzistira i egzistira a po emu je i ne samo po tome srodna poetici Osipa Mandeljtama. Slinost je i u teleologijskom osjeaju svijeta kao projekta, sa unaprijed zadatim pravcima vrtloenja u kojima pjesnik otkriva i prepoznaje sve u svemu, odnosno samu narav fizikalnih pojava. Ozbiljno zaroniti u poeziju Amira Talia poduhvat je koji u sebi nosi i ozbiljan rizik da se uvalimo u poniruu, gotovo hipnotiku mehkotu metafizike prirode jedne tvrde, mune ljudske intime, skrojene makazama traginog iskustva svijeta. Gotovo svaka njegova pjesma raspolae snagom koja itatelja neprimijetno uvlai u vlastite dubine, u kojim ga vrtloi, ispire, natapa i davi, sve dok ne osjeti i osvijetli muninu ljuljanja na granici svjetova kad Sve je na dohvat ruku/ opruenih niz/ tijelo/ na dohvat oka ugaslog/ u kojem se nemona/ svjetina duboko/ ogleda. Na prvi pogled (tj. itanje), Talieva knjiga Trojanski konj zbirka je onirikih predstava sablasnog mrtvila, beznaa i odustajanja od suglasja sa svijetom koji je za pjesnika, ini se, nepovratno izgubio etiko-estetike vrijednosti, te bijeg u okrilje infantilnosti kao posljednjeg odbrambenog tita pred nesnoljivom zloom i runoom stvarnosti. Jer ovjeka nema ni u snu Diogenovu/ Sve prekriva zaborav i/ Tama, pa se tako cijela knjiga po svom lirskom tonalitetu i leksiko-semantikoj naravi doima znatno drugaijom od prethodne/ih. Upravo me ta djelimino netalievski malaksala atmosfera ponukala da se vratim ponovnom itanju njegove pretposljednje zbirke Vraa se kui bosanski kralj. Ubrzo e postati razvidno da su ove dvije knjige, zapravo, pojednostavljeno kazano, dvije strane iste medalje. S tim to je Bosanski kralj po svom lirskom naboju uspon na simboliku Sinajsku goru (trijumf saveza ovjeka s Bogom), dok je Trojanski konj Godinjak 2010 / 393
4/20/11 1:15 PM
Prikazi i osvrti
sunovrat, poraavajui pad natrag u Dolinu suza. Tu lee razlozi moje potrebe da se paljivije pozabavim i usponom i klonuem pjesnikova duha. Zbirka pjesama Vraa se kui bosanski kralj sva je satkana od udnje za povratkom, za povracima iz razliitih smjerova, u okrilje mitskog jedinstva svjetova. U ovoj Talievoj knjizi suoeni smo sa gotovo opipljivom enjom lirskog subjekta za harmoninim udomljenjem, koje nipoto ne podrazumijeva samo dom i domovinu, ve prvenstveno plemenitog gospodara s kojim bi se uspostavio odnos uzajamnog potovanja, ljubavi i povjerenja, onako kako je uspostavljena duhovna veza s vrhovnim Gospodarom univerzuma. U tom smislu, prosto su oaravajue predodbe jednog davno minulog svijeta, priblino nalik predstavi idilinog raja na Zemlji, koje nam je Tali uprizorio u dvije centralne pjesme u ovoj knjizi: Vraa se kui bosanski kralj i Kraljiino vrilo. Ova kraljevska lirika nema nieg zajednikog s banalnom epsko-refleksivnom nostalgijom za srednjovjekovnom Bosanskom monarhijom, a pogotovo nema nita sa sveprisutnom histerinom i vulgarnom gramzljivou u procesu kapitalizacije svoji na svome nacionalnog identiteta. Daleko je Talievo pjesniko pregnue od barutine bosanskog svakodnevlja, zaokupljene prekrajanjem kulturno-povijesnog pamenja po etnikim nitovima. Kao vrhunski majstor slike i tona, skoknuo je na pjesnik pet-est vijekova unatrag i donio nam otuda zadivljujue snimke naeg (bosanskog) ivota prije suivota: Kralju bosanskom su tog maja 1463. godine/ djeca vadila med iz majuhnih pilja Lubice/ I sa je eerni padao u virove Sane// Visila su djeca na lijanama brljana/ hor elinji zujao je na nebesima// iznad provaljenih vrata Kljua// Ispraen je posljednji bosanski kralj/ prema Jajcu u dubine Historije// Sutradan je sultan Fatih sa podanicima/ mone turske carevine klanjao dumu/ na Musali podno Kamengrada// Usprhnu tica nad Sokolovom put sunca/ gradei lelujavu sjenku anela/ nad zemljom Bonjana// Kao to su djeca vadila med iz Lubice/ danas vadimo lubanje iz pilja bosanskih/ kripe mozgovi pamenja// Od tog vremena u Bosni odzvanja ezan/ izmijean zvonjavom crkvi/ A krv se mijea vodom, zemljom, zrakom // Vraa se kui bosanski kralj. Mogla bih ispisati desetke stranica analize ovog arobnog brijega poezije, ali u samo kratko rei: Maestralno! I prijei na sljedei uitak, na enski/materinski princip u duhovnoj punini kraljevstva uspostavljenog u Talievoj dui, kroz pjesmu Kraljiino vrilo: Staroj bosanskoj kraljici/ podanici su sa izvora/ ispod Grada kamena/ u pregrtima iz ruke/ u ruku vodu donosili/ da se napije// Ona im iz zahvalnosti/ cvjetove maslaka u/ kose stavljala/ a vjetar, glas Boji/ rasipao prezrele sjemenke/ svijetom velikim/ da se udesna zemlja/ peludom Boanskim/ oplemeni/ Kad runa vremena stignu/ zamuti se vrilo kraljiino/ a oko Grada kamena/ vukodlaci krvolono kolo/ na kostima predaka zaigrae// Kraljica podanike svoje/ pod skute odore sakri/ dok se vrilo podno Grada/ ne izbistri. Blago onome ko je od biranih slika povijesnog pamenja u svom srcu uspostavio kraljevstvo iste ljubavi. Jer, ta je pjesnik, ako je uope pjesnik, ukoliko nije u stanju sazdati kraljevstvo vlastitog uma u kojemu odasvud cure i kaplju 394 / Godinjak 2010
4/20/11 1:15 PM
Prikazi i osvrti
medovi i bistre vode, te ljekovite slike svijeta koje e tititi duu od emernih iskustava kad runa vremena stignu (i) zamute se vrila? Bez toga imamo rojeve ogorenih mnoitelja mrnje, buke i bijesa.. Istina, prezentna rastegnutost zbivanja u naslovu/stihu Vraa se kui bosanski kralj, kojem po naravi ogranienja u fizikom svijetu ne pripada trajno stanje, puti na injenicu da je lirski subjekt u trajnom procesu stvaranja svog duhovnog kraljevstva, to podrazumijeva mijene uspona i padova. Tzv. realni svijet nee tek tako ostaviti pjesnika da u miru Bojem usmjeri svoje kreativne snage na stvaranje vlastite oaze sklada, ljepote i ljubavi. To je drama svakog istinskog pjesnika koji intimu dosegnute harmonije vlastitog univerzuma pretae u stihove i izlijeva ih pred svjetinu zlom zaaranu. Stoga ne udi to je Tali nakon ovakvog briljantnog lirskog uspona glavom udario u kruti oklop Trojanskog konja i klonuo u blato beznaa, iz kojega se poodavno bio iupao snagom vlastitog duha. No, vratimo se udnji za povratkom, koja je tematsko-motivska baza Bosanskog kralja. Rije je, naravno, o jedinom moguem povratku u budunost, ponovo mandeljtamovski shvaenom (Sladak nam je tek prepoznavanja tren), dakle, putem raspoznavanja krajolika iz sjeanja. Vraati se to je simultano zbivanje svih vremena i prostora koje se rastee bezvremenim duhom. U tom smislu, povratak je budunost due okupane radosnim prepoznavanjem poetka u kraju, ivota u smrti, svega u svemu. Zato se Talievo mudronosno stihotvorstvo toliko upinje razbiti svekoliki zaborav u koji ovjeanstvo tone, hvatajui se za svaku slamku najsitnijih titraja pamenja. To nije obina borba produhovljene individue sa svijetom zaborava, jer samo se valjda Bog sjea svega reenog koje se unedogled otjelovljuje, to je prije i vie jedan dramatian tok svijesti koji nastoji pojavnost Dobra i Zla uklopiti u svoju pjesniku misao po filozofijskom modelu raznolikih kuica u Kui Bojoj. U Talievom vrtu kraljevske lirike, osim navedenih pjesama, zatiemo jo jednu iznimne duhovne snage i ljepote, koja glasom skrivenog lirskog subjekta ostavlja itatelju slobodu irokog spektra znaenja. Posebna specifinost je gotovo neprimijetni prelazak iz prvog lica jednine u prvo lice mnoine ime se glas razrasta u sveobuhvatno vieglasje, te dinamika izmjena vremena u savijenom luku perfekta, prezenta i futura, ime je uspostavljen ritam vjenosti, a krajnji rezultat tog majstorstva je rijetko i pravo poetsko udo. Pjesma ima naslov Mirisi. Davno sam se okupala miloduhom jo za krunisanja prvog Kralja bosanskog Imali smo tada mirisne Slave paganske o itu, vou, vodi, suncu, pticama Godinjak 2010 / 395
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
A imena naa miomirisna u istom cvatu Podiemo ruke istoku ekamo sunce da nas pomiluje Dida mudraca dozovemo Molitvom svojom livadski cvat pred rojeve ela iznosili Pelud u tijelu treperio himnom zanosnom Srsi u prsima srce nadimaju da pred mome omahom okupane iskoe Za mene, ovo je onaj tren u pamenju pjesnikovu kad se u dui zainje Bosna i Duh bosanski. Matino i magino stanite jedinstva ovjeka i zemlje, sa svim svojim mirisima, bojama, molitvama, blagodatima i slavama. I, svakako, bit same potrebe pamenja kao mjesta roenja udnje za povratkom, to trajno pohranjuje radosni poj due u emocionalni arhiv. ta hou rei? Ovo je savrena patriotska pjesma, sama sutina pripadanja Duhu rodne zemlje. Sveukupno Talievo pjesnitvo niklo je iz osjeaja svijeta koji je fra Petar Anelovi precizno saeo u karakternu sintagmu bosanskih franjevaca: Vjerni Bogu vjerni Bosni. To je Talieva poetika: vjera i vjernost domu, domovini i Gospodaru. Kad ve spominjemo Boga, ne bih ovom prilikom ire analizirala Talieve pjesnike veze s krunskim Kreatorom, jer bi to iziskivalo puno vie prostora nego to pravila pristojnosti ostavljaju kritikom prikazu knjiga. Rei u samo da ova komunikacijska linija u Talia nema nieg zajednikog sa sveprisutnim vulgarnim kinurenjem znamenjima svetim i svetakim, kao da je vjera paradni prvomajski karanfil, pa da ga svaki nadripjesnik zatakne u rever svog maskirnog odijela. Amirov Bog Bog je istine i pravdoljublja. On ima svoje pomonike na zemlji, koji se openito zovu Dobri. Dobrog svako malo moete sresti u Talievim pjesmama. Ali meni je od svih njegovih Dobrih najdobriji onaj iz pjesme Prizor. Jer, kako ree pjesnikinja: srea je lijepa samo dok se eka. Evo Talievog lirskog saetka odnosa Tvorca sa stvorenim Mu svijetom, i obratno: Mujezin toploga glasa/ otrese smrznuto inje/ Bjelinom zemlja osvanu// Na seddu sve ivo/ pade/
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
beskunik pas/ bez doma/ i gospodara/ eka pred damijom/ Dobroga/ da ga u dobro/ uvede. ta nam je to upravo rekao pjesnik pomou etiri naizgled vrlo jednostavne, gotovo bezbojne slike? Prizorom dominiraju studen i bjelina. Glas koji poziva na molitvu jedini je izvor topline, ali i njegova mo je tek u domeni grebanja po povrini sleene stvarnosti. Zato je sve ivo na seddu palo, a ne samo ljudi? I, kad se ve sve ivo klanja Gospodaru, zato to ne ini i pas beskunik? Paradoksalno, ali i ubitano tano, mona ifra za itanje ove pjesme sakrivena je na najistaknutijem, najvidljivijem mjestu, u dva posve namjerna pleonazma, koji rezultiraju treim u vidu poente. Na ovome u mjestu napraviti malu dramaturku pauzu, i ustvrditi da je u bh. knjievnosti tek aica onih koji se po pjesnikom umijeu mogu mjeriti s Taliem. Zato? Zato to sva preostala pjesnika masa bezveze talasa, burljajui po pjesnikom nebu rovokopaima i buldoerima (ukoliko to nije isto), dok majstori skidaju zvijezde s neba. Dakle, svrhoviti pleonazmi? Prvi je smrznuto inje, drugi beskunik bez doma i, najzad, Dobri (koji) u dobro uvodi. Krenimo redom. Pet puta dnevno topli mujezinov glas otrest e inje. Nee ga otopiti, samo e ga otresti recimo s drvea. Svaki slijedei javni poziv na molitvu, unato sebi svojstvenoj toplini, samo e nagomilavati inje koje e se, sloj po sloj, mrznuti u sveprisutnu ravnodunu bjelinu. Bjelinom zemlja osvanu (prekrasan stih). Ono to je osvanulo bjelinom osvanulo je i prazninom. I, premda na seddu sve ivo pade, prethodna bjelina/ praznina osvanula je da pokae kako nije rije o prakticizmu ve o Boanskom naelu, znanom nam iz Objave, po kom je sve ivo pokorno Gospodaru, htjelo-ne htjelo. No, samo je ovjek svjesno pokoran Bogu, svjesnim izborom padanja na seddu. Po tome se razlikuje od psa. Pas beskunik bez doma, stvorenje je bez doma, ali samo zato to je bez gospodara. Udomljenost je, dakle, nemogua bez gospodara. To to takav eka Dobroga pred damijom, uzaludno je smrzavanje. Dobri nema kud uvoditi osim u dobro, i upravo to ga ograniava. Moe biti vodi samo onima koji su u dobro upueni, onima koji svjesno padaju na seddu. Dobri je duhovna kategorija, i vezan je uz apsolutnu Dobrotu. Svaka druga dobrota nije bezuvjetna, ljudska je a time i promjenjiva i nesigurna. Vrlo je uoljivo da u ovoj pjesmi nema ljudi, nema ljudskog sadraja, osim mujezinovog glasa. I taj glas dolazi s visine. ak i da nam to nije poznata, podrazumijevajua injenica (a u poeziji se nita ne podrazumijeva), na to nas upuuje glagol otresati koji pripada zraku (nebu), a ne zemlji. Vrijeme je sabah-namaza (zemlja bjelinom osvanu), a damija osvanu prazninom Sve ivo je ukupna masa ivota, podlona i pokorna Zakonu ivota, ali ne i svjesna. Stanje (ljudske, a kakve druge?) svijesti prokazano je kroz jedinog konkretnog ivog stvora u ovoj pjesmi psa. A pas eka da mu Dobri (Bog) pomogne. ta rade ljudi? Isto to. Eto, to je, otprilike, dugaka povijest diferencijacije ovjeka kao svjesnog bia (bia slobodnog izbora) i ivotinje nad kojom provodi svoju volju samo zato Godinjak 2010 / 397
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
to ima volju, koju (povijest) nam je Amir Tali arolijom pjesnikog umijea, svojstvenim mu lapidarnim slogom, uspio sabiti u bezvremenu poruku, kao da ju je netom prepisao sa srednjovjekovnog steka. Najmanje jo desetak vie nego odlinih pjesama iz knjige Vraa se kui bosanski kralj zasluuju da ih spomenemo. Evo barem fragmenata iz onih koje ne mogu nikako preskoiti: Ratni vojni invalid se abdesti: (Tebi se Boe svevinji/ molim/ tijelom sakatim i duom/ opahnutom); Kismet: (Ve prilino dotrajao/ zbog rata/ ko list jesenji lelujam/ na ovom svijetu/ kvarnom/ Slutim herbarijum vjeni/ i povratak u krilo/ majino); Jutro: (Kroz odkrinuta vrata vidim/ kako mati na oklagiji/ tijestom mae/ u kuhinji/ ko bajrakom na bojitu); Hod: (On u moja stopala/ upire/ iz dubine pamenja/ U stanite moje/ hoe da se/ useli// Mogu li Boe/ da predahnem/ do novog/ povratka); Za putovanjem sunca: (U daleku budunost/ hitamo/ Prolosti se vraamo/ identinoj/ Da li me to sunce/ na zalasku/ zavodi). Posebno bih skrenula panju na tri pjesme ratno-poratne bosanske zbilje, koje mogu posluiti kao modalitet dobro uspostavljenog spoja (post)traume i lirinosti. To su pjesme: Mrtva priroda, Slika smrti i U kapi krvi: (Nosim u dui/ etiri kapi/ krvi/ hodam svijetom/ rasijanim/ oca traim/ brata/ mua/ sina/ traim/ U kapi krvi/ ih naoh). Nai svoje blinje u kapi krvi (DNK analizom) jo je jedan blistavi primjer jezgrovitosti svojstvene Talievoj poetici.
***
Posljednja knjiga pjesama Amira Talia, naslova Trojanski konj, otvara se kroz otvorenu masovnu grobnicu Hrastova glavica. Krenuvi od opeg mjesta bosanske zbilje (Mrtvi su oni koji istinu znaju/ u utnji ive ubice njihove.), Tali oznaava granice meu kojima krajnje rezignirani lirski subjekt svoja vrludanja meu ivima izjednaava i u potpunosti poistovjeuje s kosturima u mranoj jami zagrljenim, postavi njihov glas. Tim tonom bit e ispisana cijela knjiga nesnoljivo ozvuene utnje, ravnodunosti, zaborava, uzaludnosti vjere u pravdu i vjere u pravdoljubiva ovjeka, sve do posljednje pjesme Zapiavanje teritorije iji reski, istiniti zvuk stvari u unutranjim rezonatorima duha i due (S. Tonti) nepogreivo odzvanja kao zakucavanje zadnjeg avla u mrtvaki sanduk. Kucanija e trajati sve dok intori meunarodni ne kau: Dosta! A oni e to, jasno je, kazati tek, i samo onda, kad je njima dosta. Vjera i nada u zemaljsku pravdu, utkana u optimistini naslov pretposljednje Talieve zbirke pjesama Vraa se kui Bosanski kralj, netragom su nestale u Trojanskom konju, a ostala je jo samo tanka nit pouzdanja u konanu nebesku pravdu. Pjesnik koji se, unato traumatinom ljudskom i pjesnikom iskustvu Malog logora, sve do 398 / Godinjak 2010
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
sada ispisivao politiki korektno, svjesno se opredijelivi da ga u pisanju vodi narodna mudrost: Ako udi za osvetom, iskopaj dva groba, u Trojanskom konju rasvjetljava samu sutinu ljudskosti, a to je zamrenost ovjekove psihe u uzlovima nemoi da podnese saznanje kako je Zlo tako dubok bunar da mu nikad ne moemo sagledati dno. Gdje je prag tolerancije, gdje je granica ovjekovom trpljenju nepravde? Da li na mjestu kad patnik pone moliti viu silu da barem ne dozvoli zlotvoru da se opere od grijeha? Kao to e to Tali uiniti u fantastino uprizorenoj pjesmi Trojanski konj se kupa na mjeseini. Oh mjesee izdajnie ugasi lani sjaj iza mrtvog Ogledala da se Konj trojanski nikad od grijeha ne opere Ko je ili to je, zapravo, Taliev Trojanski konj? I zato je ovaj motiv/simbol dobro upakiranog Zla u tobonji dar tako snano okupirao njegov pjesniki nerv? (Tu je trojanski konj/ u vrletima smislenim/ jer besmisao koji nas/ okruuje/ njegovo je pagansko/ djelo). Prema svemu sudei, posrijedi je Dejtonski sporazum, koji je izvor nesnoljive tenzije u biu koje ima potrebu da prevazie situaciju i samorealizira se (u sartrovski shvaenom politiko-egzistencijalnom smislu), a ija je potreba osujeena i dugotrajno prikraena time to je Drugome priznat i na uivanje dat ratni plijen (Trojanski konj u trojstvu/ bosanskom/ gricka slamu iz jednog/ samara), ali bez stvarne odgovornosti za silne masovne grobnice, logore, muenja i sakaenja (ekaju mejiti na ekrk da ih/ uznesemo na svjetlost/ sunanu// Bljesnue istina tada badava/ svjetina je zlom/ zaarana). Izmeu ove dvije slike lirski subjekt klonuo je u rezignaciju. Sve vrijednosti na kojima se zasnivalo ostvarenje bia kao projekta izvrnute su u svoje ruglo. Nepovratno je izgubljena vjera u pravdu, ak i u krajnji smisao Hakog tribunala, to je posebno vidljivo u pjesmi Sudska farsa: (Ne kolje jai ve krvoloniji/ kolje/ Arena koljaka je za javnost/ zavjesom zamraena/ i izolirana// Meunarodni promatrai nadziru/ humanost kasapljenja/ Konvencija enevska/ na snazi/ smiljena da se/ gazi// A kad se krvavi pir zavri/ kolja mora da se/ sklanja/ dolazi ekipa za sanaciju/ tragove krvave da sakrije/ pamenje izbrie// Nita nije sluajno u reiji/ Promatraa/ uloge i kostimi/ rekviziti/ producenti/ I kad se pir okona uslijedie/ sudska farsa/ u teatru/ jer kazna je za delate i nagrada/ kazalina. U spomenutoj pjesmi Hrastova glavica zloudnost pjesnikove zbilje multiplicira se deminutivnim oblikom rijei glava u toponimu, deminutivom pojma koji sam po sebi, kao mjesto otvorene masovne grobnice, sadri snanu vieznanu metaforu. Kao to sam ve naglasila, knjiga Trojanski konj otvara se kroz ovu pjesmu, dakle, kroz otvorenu glavicu. Kaemo li glavica, pomislimo na djecu. Ljudski um, naravno, bjei od uoavanja ovakvih podudarnosti, ali sam posve sigurna da ih pjesnikova dua duboko urezuje u vlastito tkivo, te stilski i semanGodinjak 2010 / 399
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
tiki oblikuje cijelu pjesmu intuitivno slijedei prosede preuzet iz stvarnosti. Ve u prvoj strofi imamo zauujui spoj nespojivog: Na Glavici hrastovoj velika je/ masovna grobnica/ Neto manja od Bezdana i / Lanita/ I srne su izbjegle sa tog/ grmekog porodilita. Prvo, zamjena redoslijeda rijei u toponimu nosi pravopisno pravo imenici glavica da bude pisana velikim poetnim slovom. Vizualni efekt ove permutiranosti zapravo je reflektor usmjeren na centralni pojam iz kojeg nadalje emaniraju lirske slike snano pojaane emocionalne gustoe. Nadalje, na Glavici, odnosno, na maloj glavi velika je masovna grobnica, neto manja od Bezdana. Ova aproksimativna igra stvara dojam haosa u redu veliina, gotovo da se ne zna ta je od ega vee, dublje, bezdanije, a, ustvari, nas upuuje na sutinu, ne na veliinu. Sutina je, naravno, haotina utroba masovne grobnice koja e se uskoro pretvoriti u masovno porodilite. Ali ne prije nego to uoimo vezu izmeu Lanita i izbjeglih srna. Premda je Lanite uobiajeni naziv zemljine parcele na kojoj se nekad sijao lan, vjerujem da je zvuk ove rijei (jer lanite zvui kao mjesto na kojem srne na svijet donose lanad) iz pjesnikovog sjeanja dozvao srne. No, srne su izbjegle. Nisu pobjegle. Srne doivljavaju svoj obini svakodnevni strah od zvijeri i ljudi, i tad pobjegnu, ali se i vrate na svoje stanite kad opasnost proe. Bit e da se deavalo neto stranije od lovaca i gladnih zvijeri na tom grmekom (grmljavinom otvorenom) porodilitu. Da, doista se iskapanjem, razvrstavanjem i identificiranjem kostura masovna grobnica pretvara u porodilite. Iz haotine utrobe ukazuje se Glavica svakog pojedinanog ponovo roenog bia koje dobiva svoje ime i prezime. No, budui da je istina badava bljesnula, svi e se oni useliti u pjesnikovu glavu i postati njegova nona mora. Ista unutarnja logika kompariranja i suptilnih aluzija, ouvana tanost pjesnikog izvjetaja/svjedoenja s mjesta dogaaja odrat e se kroz cijelu poemu Hrastova glavica. Ovom prilikom navest u samo nekoliko strofa radi onih koji bi se i sami htjeli prepustiti uitku odgonetanja mnotva veza i prenesenih znaenja kojim obiluje ova Talieva pjesma, ali ne mogu odoljeti da ne usmjerim panju na boanstvenu komparaciju Slaemo ih u ator redom po brojevima kao na umskom izletu djecu pred poinak koja me je doslovno raspametila. Spojivi u istu sliku kosture iz masovne grobnice Hrastova glavica i djecu na umskom izletu, nainjen je skok u vremenu kojim se suptilno sugerira kako je potpuno mogue da je rije o istim osobama na dva razliita umska izleta. Ovim postupkom izvuen je na povrinu cijeli snop znaenja koji je poemi Hrastova glavica dao nevjerojatno irok spektar moguih tumaenja, a ja bih eretski dodala sve i da mu se ova zlatna pjesnika nit nesvjesno omakla, previe je, ak i za pjesnika formata Amira Talia. Iz jame duboke mornarskim ljestvama Jasmin O. izlazi: Jo ima kostiju izmijeanih! Eva K. vjetim rukama 400 / Godinjak 2010
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
prste polomljene birka Iz crne vree iz dubine stigle kostur virka Slaemo ih u atore redom po brojevima kao na umskom izletu djecu pred poinak Na Boanskom klaviru vjetar hrastove dirke mie u mozgu kripe zaboravljene prie jer ovdje su u jami i u onom ratu nasilno uspavani a nove su skoro dovezli iz Omarske Po troje nad jamu dovodili i pucali im u glavu rafalno Evo vide se jo rane na hrastu mladom () Ove rane na hrastu mladom, u umi hrastovoj koja je Boanski klavir, stoje u opoziciji s poslovinom (lienom emocija) atmosferom u pogrebnom kampu. Time kao da se hoe rei: ali, Boe, mi imamo prea posla. Ovaj transfer emocija s ljudi na Prirodu svojevrsni je nijemi protest Vioj Sili koja je sve ovo dozvolila. Istovremeno, ovim postupkom pjesma zadobiva formu objektivnog svjedoanstva, lienog patetike i intimnog doivljaja. Ovo su samo neki od razloga zato ovu Talievu pjesmu smatram biserom u moru bljutavih, patetinih pjesama koje su ini ispisali tematizirajui pojedinana i masovna ratna stradanja. Za razliku od prethodne, knjiga Trojanski konj obiluje rimom, i to onom najjednostavnijom glagolskom, koju ozbiljni pjesnici (a Tali to jeste) izbjegavaju (ii/stii, znati/shvati, pazi/zagazi, rodi/vodi, vidi/stidi). Nakon iznimno uspjele Hrastove glavice, niu se pjesme izrazito sumornih tonova i, barem se meni tako ini, pjesnik je pribjegao pojednostavljenoj rimi kao prozraivanju, razmekavanju oteale melanholije, odnosno otvaranju puta rascvjetavanju individualnih dahova i razgibavanju zglobova reenice (M. Stanisavljevi). Stoga nemam zamjerku populistikoj rimi, jer bi, u suprotnom, pjesme ostale neprohodne, prava dungla crnih misli i osjeanja. Godinjak 2010 / 401
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
Uostalom, moto sredinjeg ciklusa u ovoj knjizi dva su stiha (biblijski motiv Smaka svijeta) Talievog omiljenog pjesnika Branka Miljkovia: Prvoga dana pomree ptice i/ zmije nastanie gnezda i vetrove. Jednako tako, Tali se odijelio, zatvorio pred kunou svijeta: Zatvori prozor sine da se/ ne uguimo/ Izvana u sobu oevu uvlai/ se pogana zmija/ da ga zadavi/ Soba je kao boca kisika/ iz koje se ivot u plua/ pretae/ da ga za tren/ produi// Svira harmonika u grudima/ dok zraka ima/ Ako otvorim prozor/ i sprava disajna/ se ratima/ Utihne// Jo sve nije gotovo na ovom/ svijetu prolaznome/ kapnica nebeska na ugruku/ zemlje iskru raspuhuje/ ugaenu/ kao za umjetno/ disanje (Eutanazija). Pjesnik se uvukao u sebe, jer vani Zapiavaju psi krvoloni teritoriju/ svoju/ obiljeavaju oko brloga/ granice carstva/ ivotinjskoga/ () Ni vuci nisu sigurni u tom/ zvjerinjem brlogu/ ekaju da se psine/ pokolju/ a umom mirisnom/ Dobri u miru/ zavladaju, (Zapiavanje teritorije). Na kraju svega, evo nas, dakle, u viziji velikog pjesnika Amira Talia, jednako skrhanih kao i on ekajui Dobrog da nas u dobro uvede. Jada Boga! Toliko inja u srcima naim ezan ne moe otresti. A i da moe, opet bi bilo do nas Fadila Nura HAVER
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
Samo ili samo prije 130-ak godina Bosna, Sarajevo, Beograd, Budim, Peta, Siget, Kabul, Bagdad, Mekka, Van, Kairo, Medina, Sekefehervar, Kania, Eger, Kean, Trakija, Rumelija nalazili su se u jednoj dravi, raunajui i prethodnih 300-tinjak godina. Bijahu svi ovi gradovi i varoi, dijelovi sloene graanske onovremene imperije Osmanske carevine, na nain onovremeni i toliko specifini da ovaj prosti geopolitiki i geografsko-povijesni podatak ne pada na pamet valjda nikada, ili vrlo rijetkima; onima za koje se moe kazati da pripadaju kosmopolitskome narativu i kosmopolitskom, holistikom pristupu u razumijevanju sutina svijeta. Ne tako davno, stoljee i po unazad, raznovrsne veze i komunikacije u najirem smislu shvaene, meu ovim gradovima i njihovim iteljima bijahu vrlo slobodne, vrlo jednostavne i este. Na svaki nain este i na svaki nain slobodne. Obini su se smrtnici, rjee od elita, ali ipak i oni enili i udavali, putovali i vraali, preseljavali i doseljavali, ratovali i mirili, umirali i raali pod onom vrstom zastave koja prije spaja razliite polutke svijeta, no to ih razdvaja ili cijepa. Veina nas, voli te polutke i dan-danas nazivati istonom i zapadnom, ili Zapadnom i Istonom, kako ko ve osjea i razumijeva ove nazive i ove odrednice izvanjske. Razlike kao prednost, a ne razlike kao nedostatak ili mahana. Savremena geografija, pa ak i zakuita teorija geopolitika, politika svakako, udaljile su na razlici linosti i razlici grupe mnogo vie no to su daleke ili udaljene njihove stvarne kote, na malom prostoru Zemlje. A i meusobne komunikacije su u bitnome smanjene, reducirane. Posebno bi se to mogli rei za Bosnu i za Sarajevo, u odnosu na pobrojane toponimske odrednice ili take. I da nije posljednjih okopnjelih snjegova i ledova koji razljevaju meukulturalni susret, ili tvore meteroloki usud kao novi kosmopolitizam koji ne prepoznaje politike i socijalne granice, ne vjerujem da bismo ak i uli za savremenu tursku autoricu Safiye Erol, a pogotovo sumnjam da bismo je itali u dobrom prijevodu i opremi njen vrlo impoznati roman Digerdelen.
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
vidimo ta e kazati kada budu pisali o ratu iz 1939. Godine? Ko je tada zaprijetio Evropi? Da vidimo koga e optuiti za taj rad.
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
menu jo od pae Hercegovia. Njihova golema ljubav e razoarati onu aroliju daleke prolosti. I spojiti ih na neobian nain. Ili, posve obian, ali neprevazien. Danzi e u dramatinom i blagoslovljenom trenu njihove ljubavi ostati trudna s voljenim Turhanom. Otkriva relaksirajuu stranu jednostavne spoznaje kada ena (ili mukarac) prestane skidati velove sa voljene osobe, tj. kada prestane prekomjerno kritizirati (traei u jajetu dlaku) sve to joj se ne dopada na mukarcu svoga ivota, poinje otkrivati dubinsku sreu. Jer, s mukarca, shvata Danzi, i ne treba poskidati sve tajne sa sedam koprena, ako poneka koprena i ostane na voljenome, bit e ljubav potpunija. Posve raaran i gol, svaki voljeni lik postat e nezanimljiv. Jednako kao i voljena ena. Moto romana koji nije doveden do kraja, utopija miljenja i djelovanja otisnut je na koricama knjige: Jedno zlatno doba koje je ovjeanstvo ivjelo jest vrijeme drevne Grke. Antika Grka je u svojoj kulturi uspjeno objedinila Istok i Zapad; zato je bila savrena. A onda se naslijee podijelilo: Zapad je naslijedio grku ljubav prema znanosti, prema ljudskim sloboda i sposobnost sistematiziranja i preorganiziranja. ta je ostalo na ovoj strani? tovanje tajne stvaranja, svijest o prolaznosti, poimanje svijeta koje pojedincu prua spokoj i zajednici sklad, drugim rijeima, vjerovanje u sudbinu i odreenje. Osim u spomenutom zlatnom dobu, idealan ovjek je ivio na jo dva mjesta. Jednom kod Arapa u paniji, drugi put kod Turaka u Krajini... Fahira FEJZI-ENGI
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
Perzijsko-bosanski rjenik leksikografski poduhvat i novi most meu kulturama perzijskog i junoslavenskog govornog podruja
(Perzijsko-bosanski rjenik, sastavile dr. Mubina Moker i mr. enita Haveri, Naunoistraivaki institut Ibn Sina, Sarajevo, 2010.)
doticajima perzijskog i bosanskog jezika, uglavnom se govori u osmanskom kulturno-povijesnom miljeu. No, pria zasigurno ide dalje u povijest. I bosanski i perzijski jezik pripadaju istoj skupini indoevropskih jezika, genetski su slini, s tim to perzijski pripada iranskoj a bosanski slavenskoj porodici jezika. Budui da su jezici oduvijek bili mostovi meu narodima i kulturama, prema raspoloivim historijskim izvorima, kulturna razmjena izmeu Bosne i Hercegovine i Irana traje ve vie od 600 godina, jo od vremena bogumila. Znanstveni i knjievni radovi na perzijskom jeziku koji se uvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu najbolja su svjedoanstva povezanosti znanstvenika ovog podneblja s perzijskim jezikom. Historiari koji su se bavili utjecajem perzijske knjievnosti, i uope iranske civilizacije na Balkanu, bili su iznenaeni brzinom irenja perzijskoga jezika u Bosni i Hercegovini. Jer, nije nam nepoznato da su Bonjaci nekoliko stoljea ispisivali najljepe stihove upravo na perzijskom jeziku. Dersovi mesnevije, ak i nakon povlaenja Osmanlija s ovih prostora bili su i ostali do dananjih dana bitna odrednica bosankohercegovake duhovne i kulturne elite. U vremenu kada je nastajao Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, 1950. godine, utemeljen je i Odsjek za iranistiku, a od akademske 2008/2009. godine na istom ovom odsjeku postoji neovisan jednopredmetni studij perzijskog jezika i knjievnosti. Meu brojnim imenima Bonjaka koji su na razliite naine pomagali promicanju ideje perzijskog jezika na prostorima BiH, ali i ire balkanske regije, potrebno je prisjetiti se uvaenih rahmetli profesore aira Sikiria, Fehima Bajraktarevia, Demala ehajia, Safvet-bega Baagia, Hazima abanovia, Saliha Trake, Beira Dake, ali i drugih alima poput reisa Demaludin ef. auevia, h. Mujage Merhemia, h. Fejzulaha Hadibajria, h.hfz. Halida ef. Hadimulia, koji su svojim tihim i istrajnim radom generacijama koje su dole poslije njih ostavili briljantne radove s kojih se napajamo do danas. Kao rezultat njihovih aktivnosti mi danas na bosanskom jeziku itamo Mesneviju, Pend-namu, ulistan, Divan... Godinjak 2010 / 407
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
Pa i pored svih spomenutih injenica, tokom ovog relativno dugog perioda intenzivnog kontakta s perzijskim jezikom i knjievnou, na cijelom balkanskom podruju nije bilo nijednog rjenika perzijsko-bosanskog jezika. Koriteni su ruski, turski ili rjenici nekih od evropskih jezika. Zato i pojava prvog cjelovitog Perzijsko-bosanskog rjenika autorica dr. Mubine Moker i mr. enite Haveri u izdanju Naunoistraivakog centra Ibn Sina u Sarajevu i nije kao pojava nekog drugog rjenika. To je radost za nauku, za knjievnost, za povijest, za orijentalnu filologiju i za bh. leksikografiju. Pojava ovog rjenika u Sarajevu, u BiH, kako je to u svom predstavljanju ovog rjenika u Osloboenju istakao akademik Esad Durakovi, leksikografski je podvig i izuzetan znanstveniki i kulturoloki dogaaj. Svaki Bonjak i Bonjakinja, prema rijeima prof. dr. Ismeta Buatlia, na prvoj promociji Rjenika na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, jesu mali ivi rjenik perzijskog jezika, jer su izmeu Iranaca i Bonjaka izbrisane granice onog trenutka kada je ovaj komad Balkana uao u sastav Osmanskoga carstva i kada su se oni udruili na putu ideja, znanja i umjetnosti. Publikovanja prvog cjelovitog Perzijsko-bosankog rjenika u izdanju Nauno istraivakog centra Ibn Sina, nakon desetaka drugih autorskih naslova i prijevoda sa perzijskog i drugih jezika te nakon krunskog poduhvata prijevoda Hafizovog Divana, koji je uradio r. prof.dr. Beir Daka, historijski je poduhvat, koji vratimo li se etrdeset godina u prolost jeste ravan puduhvatu r. dr. Teufika Muftia, kada smo slavili publikovanja prvog arapskog rjenika za tadanje srpsko-hrvatsko govorno podruje. Prvi cjelovit rjenik perzijskog jezika u junoslavenskom govornom podruju sadri vie od pedeset hiljada rijei, termina i frazema, te brojne primjere koji olakavaju razumijevanje i pravilnu upotrebu rijei. Preciznost u odreivanju znaenja svake rijei, upute za njihovu praktinu primjenu i pregled nepravilnih glagola, vane su odlike ovoga rjenika, ijim su objavljivanjem, nastojanja Naunoistraivakog instituta Ibn Sina u Sarajevu, nakon vie od jedne decenije, urodila plodom. Ovo je rjenik suvremenog perzijskog jezika, ali i rjenik leksikog blaga klasinog perzijskog jezika, budui da se perzijska knjievnost ne moe motriti bez tesavvufske poezije. Zahvaljujui naporima ovog Instituta i Odsjeka za iranistiku Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, danas u BiH ivi i radi vie od stotinu osoba koje, slijedei tragove svojih uzoritih predaka, govore perzijski jezik i izravno koriste perzijsku literaturu. Publikovanje prvog cjelovitog Perzijsko-bosanskog rjenika autorica dr. Mubine Moker i mr. enite Haveri historijski je vaan dogaaj koji ostavlja blistav trag na znanstveni rad i rezultate autorica, ali ukazuje i na ozbiljnost i posveenost rada Instituta Ibn Sina na gradnji novih mostova meu kulturama perzijskog i junoslavenskog govornog podruja i produbljivanju kulturnih veza i razmjene izmeu iranskog i naroda velikog dijela Balkanskog poluotoka. Pojava ovog rjenika zasigurno e olakati rad studenata perzijskog jezika i knjievnosti, svih ljubitelja perzijskog jezika i istraivaa na ovom polju Zehra ALISPAHI 408 / Godinjak 2010
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
z proslovni, uvodni tekst u traenju i nalaenju tajne ljubavne balade Hasanaginice i njenog kognitivnog jezgra (kao historijskog i faktografskog jezgra) Rusmir Mahmutehaji donosi trinaest pria, a s njima njegovu, tj. svoju viziju ta bi to mogla biti ili ta jeste duhovna, skrita i tajnovita tajna, pozadina ili okvir, ishodite ili poanta tune, pretune sudbine, prelijepe pjesme jedne davne ene Hasanagine ljube, Hasanaginice Pintorovi Arapovi. Stoga je ovo, jedno od mnogih, ali istovremeno i jedno najsvjeije, ako ne i ponajzaudnije dosad, ako ne i najsuptilnije itanje alostne pjesance plemenite Hasanaginice, kako je prepisuje opat Alberto Fortis daleke 1744. godine. Kratak, kroki narativ ovog itanja prelijepe imotske balade bi bio: u doba estokih sukoba u srdnjovjekovnim istrebljivakim vojevanjima i okrajima po krajitima Osmanske imperije na samoj granici prema moru i Mlecima, u Klisu i oko njega je izvren nezapamen pokolj muslimanskog ivlja, progon, izgon, zapravo genocid iz kojega je mogao pretei ili preivjeti samo neko ko se spasao pokrtavanjem, prelaskom na kranstvo (katolianstvo u konkretnim sluajevima). Hasanaga Arapovi svoj ivot, porodicu i bogatstvo odluuje sauvati uz pomo ovoga ina. Tako je preivio. Njegova supruga, ena, Hasanaginica, ta dobra bezimena ena odluuje ostati muslimankom, i stoga, usljed ovog neuobiajenog hrabrog ina mora pristati na rastavu, razvod, izgon iz vlastitoga doma-kule, iz braka i mora pristati na odvajanje od svoje petero djece. Bolno svjesna svih razmjera drame i boli koja e je pratiti, i ta se sve moe desiti njoj, njenoj djeci i njihovom ocu, ali i u njenom starom-novom materinom domu, Hasanaginica odluno ostaje u vjeri Gospodara svih svjetova /Rabbu-l-Alemina/, i ostaje u Predaji-Sunnetu Hvaljenoga, kako autor, Mahmutehaji sve vrijeme prenominira, prevodi i konotira ime posljednjeg Boijeg poslanika, pejgambera islama, vjerovjesnika historijske prirode Objave povijesne, Muhammeda alejhisselama (Neka je mir na njega). Ostajui tako vjerna svom vjeitom izvoru, ezelskom poelu, dakako da na vremenskom, prolaznom i materijalnom svijetu dunjaluku to mora platiti zemnom patnjom neviene razmjere, rastavom od mua, izgonom iz doma, rastankom sa petero djece, dva sina i tri keri, te konano ispustiti duu na seddi, dodirujui elom i licem crnu krajiku zemlju na kunome pragu, dok je svatovi pokuavaju odvesti u neki drugi, praktino svatovski i egzistencijalni svijet. Godinjak 2010 / 409
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
Dalmaciji; Franjo Difnik (Divni), Povijest kandijskog rata u Dalmaciji; Nicollo Barbucci, Thaloczhy: Studien zur Geschichte Bosniens im Mittelalter I jo neki drugi dokumenti). Posebno je vano obratiti panju na sredinji dio knjige, koji e, za pretpostaviti je, izazvati mnogo vie polemikih narativa, no, ta bi ijedna ovako tumaenja povijesna balada ikada i igdje drugo mogla. Zato? Ovaj je narativ u savremenosti vie nego aktualan. Iz najmanje dva razloga. Najprije stoga to su opcije nasilnog ili prinudnog prevjeravanja u razuzdanim opcijama bodrijarovske inteligencije zla svakako i dalje mogue, i drugo, to je autor aktualizirao trajno znaajno pitanje kako se prolazno i vjeno vrednuju kada se naporedno ili komparativistiki vrednuju od neutralnih i postfaktualnih faktora. Kako in Hasanagin kao pragmatini i danas moebitni prolazni, ili in Hasanaginicin kao prkosni i zarad trajanja u vjenosti prevani. Ovaj prvi in je, moglo bi se kazati, kukaviki i ego-antropoloki obuhvatan, pa, dakle, racionalan, ovaj drugi je herojski i vanvremeno-vanprostorno neobuhvatan, pa, dakle, iracionalan. Prvi se u zemne nizine valja, drugi se u kosmikim prsima doekuje i pohranjuje kao ritam savrenih frekvencija. Onih koje samo rijetkima pripadaju kao znane i otkrivene. Oni na seddama kao gubitnici ovakve datosti izdiu kako bi udahli vjene frekvencije.
Ostat e spomen i uspomen na svakoga onog roba koji bude ispravan i dosljedan.
U multikulturalnim, multivjerskim, sloenim pa dakako i vie prirodnim sredinama u savremenim napetim drutvima i napetome svijetu, u globalnom prostoru mijenjajuih svjetonazora i sve nestalnijih identiteta, mnoge su opcije u igri. Pa i ona najnepoeljnija, opcija klea civilizacija, koje svako razuman osuuje i odbija, ali, ona, ta opcija time ne biva izbrisana. Ta velika tajna, ta da se radi kad i ako takva kunja naie, tajna je, ali kao da i nije tajna. Autor promie tezu da valja ostati dosljedan sebi. Ne pokleknuti. Ne kompromitirati se. I to ova knjiga nedvojbeno sugerira. Vrlo kitnjastim i reklo bi se uslonjenim jezikom i stilom dakako, zar bi Rusmir Mahmutehaji mogao protiv sebe samoga? Zar ijedan autor moe protiv sebe samoga? Zar je to mudro i praktino oekivati? Zar bi imalo smisla oduzeti autoru njegovo autorsko pravo na svoje boje i svoje mirise, pa i svoje okuse stila rairi na najzamamniji nain? I zar bi to neko ko imalo bolje poznaje rukotvorstvo i misaoni sklop, iroki vidokrug i istraivaki opus i mogao zatraiti od autora ove knjige?
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
prostor na zaviajni. I na toj velianstvenoj tajni je preivjela, zapravo, enska pjestnica alosna, njen labui pjev i zov, proiskrila je ova enska suptilna, njenija i meka strana svijeta, strana trajanja i sufijskim miomirisom pomirisana strana da daje odgovore na sva pa i najzakuitija pitanja svijeta i ovjeka. To je nesumnjivo i upeatljivo sufijska pa, dakle, enska interpretacija, stoga je nadivjela zaborav, povijesni i usmeni zaborav od preko nekoliko stotina godina kasavetnih i kukavnih kako su interesi, egoizam i imetak u sprezi. Ona je sauvana, uspomena na tajnu ensku je sauvana. Do dana dananjeg. A to sam Bog Uzvieni svome ispravnom robu garantira, u svim svojim vanim porukama koje je poslao ovjeku. Pa i ovjeku kukavici. Poruka je jednostavna ostat e spomen i uspomen na svakoga onog roba koji bude ispravan i dosljedan. I jeste zapravo tako. Svi su Boiji vjerovjesnici ostali neizbrisani. Nezaboravljeni su. Vjeni su. Ono protiv njih ili izmeu njih je davno zaboravljeno. Istrijebljeno. U vihoru nevane i nereferentne povijesti zapalo, kao komadi hrane to se akalicom iaka izmeu zubiju.
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
Bogatstvo je u davanju
(Majo Dizdar, Sarajevski vakifi i njihovi vakufi 1462-2001. od Isa-bega Ishakovia i Gazi Husrev-bega do Adil-bega Zulfikarpaia, Sarajevo: Autor, 2010.)
ek povremeno se kod nas pojave knjige koje po svome sadraju i vrijednosti moemo imenovati znaajnim, pa evo da odmah kaem da nedavno promovirana monografija Sarajevski vakifi i njihovi vakufi 1462-2001. od Isa-bega Ishakovia i Gazi Husrev-bega do Adil-bega Zulfikarpaia, autora Maje Dizdara, spada u takve knjige, pri emu je ova knjiga takav epitet priskrbila zbog autorovog doprinosa u istraivanju, prikupljanju i prezentaciji onoga to je za nas od osobite vanosti, a to je nae kulturno-historijsko naslijee. Pri tome, ne mogu a da ne komentiram i ne izrazim vlastito uenje kako se i zato, upravo u ovom, toliko znaajnom segmentu nae kulturne batine, toliko malo zna i toliko je malo objavljivano. Uz, naravno, ogradu da se na tome jeste radilo, ali nedovoljno, i ne na ovaj i ovakav nain kao to je to uinio Majo Dizdar, integralno obradivi fenomen vakufa u islamskom svijetu, pa i u Bosni i Hercegovini (i to od pojave prvih vakufa u osmanskog doba do dananjih dana), to je autor smjestio u prvi dio svoje knjige, dok je drugi dio knjige posveen sarajevskim vakifima i njihovim vakufima, pri emu je cijela monografija bogato ilustrirana kolor fotografijama.
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
S druge strane, ovoj je monografiji, nakon to je promovirana, odmah iskazana duna panja, i to od onih od kojih se to prvenstveno i oekivalo, dakle od vodeih islamskih obrazovnih institucija, Fakulteta islamskih nauka i Gazi Husrev-begove medrese, na ta je autor, kako sam kae, veoma ponosan. Pri emu napominje da oekuje kako e se se za njegovu monografiju zainteresirati i druge institucije iz ovdanjeg, prije svega islamskog okruenja, to bi bilo i logino, jer je ovo knjiga koju bi trebala imati svaka ovdanja islamska institucija, od ureda reisu-l-uleme i Rijaseta, do svakog alima, mualima i imama, dakle svaka damija, mekteb i biblioteka, ali i svaka druga biblioteka. Autora je u istoj mjeri poastvovalo, ali i iznenadilo, nekoliko poziva iz islamskog svijeta van Bosne i Hercegovine, pri emu su mu se javili pojedinci i institucije, obrativi mu se s molbom da ih uputi na nain kako mogu doi do ove njegove, pa sada i nae Monografije. Dakle, eto, daleko se ulo...
Sve o vakufima
Pa da onda, kao jedan od promotora Monografije, koja se u Bonjakom institutu dogodila prije otprilike dva mjeseca, kaem nekoliko konkretnih injenica do kojih sam dola iitavajui ovo djelo. ovjek je uvijek teio da ostavi biljeg o sebi, da svoje ime ovjekovjei i uree u vrijeme. To se najoitije vidi iz uspostavljanja vakufa, koji su u Bosnu stigli s osmanskom vlau, dakle sa islamom. Meutim, naglasimo da vakufi nisu fenomen koji su slijedili samo islamski narodi. Jo nam je antiko doba ostavilo niz zadubina, recimo, Aleksandrijsku biblioteku, Terme u Rimu i mnoge druge znaajne institucije. To se nastavlja u cijelom svijetu tokom vijekova, do danas. Stoga, monografija Maje Dizdara Sarajevski vakifi i njihovi vakufi 1462-2001 od Isa-bega Ishakovia i Gazi Husrev-bega do Adil-bega Zulfikarpaia predstavlja znaajan doprinos oivljavanju jednog vrijednog fragmenta nae kulturne batine. Autor na jedan vrlo prihvatljiv nain objanjava fenomen vakufa u islamskom svijetu, dajui, normalno, poseban naglasak na Bosnu. U konciznom, saetom i informativnom uvodu govori o vakufima openito, njihovoj pojavi, rastu, rasprostranjenosti... U poglavlju Pojava prvih vakufa autor navodi da zaetke islamskih vakufa moemo pratiti ve od vremena Poslanika islama. On nas u ovom dijelu svoje monografije upoznaje sa izvorima od kojih je prvi Kuran asni, o emu jasno kazuje sura Imran u ajetu 92. Drugi izvor su hadisi.
Tekst sa duom
Majo Dizdar veoma inventivno nudi korisniku znaajne podatke o vakufima i toj obimnoj grai koju je trebalo organizirati i klasificirati. Autor je uspio da tekstu udahne duu i da izbjegne suhi, esto dosadni pragmatizam. On kree od znaajne injenice da je Sarajevo kao grad utemeljio Isa-beg Ishakovi, a da je 414 / Godinjak 2010
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
urbano bie ovoga grada uobliio Gazi Husrev-beg, najvei vakif Bosne i Hercegovine. Meutim, nisu samo visoki dostojanstvenici poput spomenute dvojice valija na Bosni, podizali vakufe po zemlji Bosni (naravno, najvie u njenom najznaajnijem i najveem gradu Sarajevu, koji se i najbre razvijao), nego se njima, sve do vremena u kojem ivimo, pridruuju i bogati trgovci, intelektualci, pa ak i neki koji pripadaju srednjem staleu. Autor poimenice nabraja vrste vakufa kao to su mostovi, esme, damije, biblioteke, bezistani, karavan saraji, hamami i tako dalje. Zanimljivo je za Sarajevo da su mostovima, koji su u starini redovito nastajali kao zadubine, tokom historije mijenjani nazivi, da bi im se danas ponovo vratila njihova stara imena, pa nas autor i u tom smislu upozorava na zaboravljene ili pak zanemarene injenice o njihovim legatorima i onima koji su ih tokom stoljea opravljali nakon poplava i drugih nepogoda. esme, koje su najee nosile ime svoga vakifa, krasile su i gotovo sve sarajevske mahale, i bile veoma prisutne, jer je u islamu kult vode podignut na visoki pijedestal i njeno izvorite nalazimo u vjeri, to ne zanemaruje ni autor. O tome nam zorno kazuje i izvor Zemzem u Meki. Vodom se ovjek doekuje i vodom se ispraa. Dizdar naglaava da su prvi vodovodi u Sarajevu uspostavljeni u 15. stoljeu, o emu nam u detaljima ostavlja svjedoanstvo Evlija elebi, u svome putopisu Po junoslavenskim zemljama. Autor poimenice nabraja i sebilje i javne banje (hamame), navodei njihove vakife s elementarnim podacima o svakom. Tu su i medrese i biblioteke, kao jasan znak tenje za prosvjeivanjem, zatim mektebi, i mnoga druga prosvjetna zdanja.
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
stala i prva sarajevska tekija, ona to ju je uz vodu Miljacke podigao jo Isa-beg Ishakovi, osniva Sarajeva. Kako je vrijeme kada su nastajale sahat-kule sat bio prava rijetkost, da bi se znalo tano vrijeme namaza i da bi se ovjek umio orijentirati u vremenu, u svim veim mjestima podizane su sahat-kule, pa je tako sarajevska sahat-kula jedna je od najznaajnijih graevina starog Sarajeva, koja i danas pokazuje vrijeme ala turka. I za njenu izgradnju je sredstva omoguio Gazi husrev-beg, a kao i sve drugo iz njegove ostavtine to, u meuvremenu, nije nasilno srueno, ona i danas stoji uspravno i slui svojoj svrsi.
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
estitam, dakle, od srca autoru to nam je pruio zadovoljstvo da se na jednom mjestu upoznamo s vakifima i vakufima Sarajeva. Jo bih samo uputila apel mladim orijentalistima i profesorima Fakulteta islamskih nauka da obrate panju na uvodne dijelove vakufnama, od kojih veina predstavljaju remek-djelo stilske umjetnosi, pa u tom smislu zasluuju veliku strunu i naunu panju. One imaju i veliku literarnu vrijednost i pokazuju istanan senzibilitet njihovih autora, te ovdje treba istai da Adil-begova vakufnama o utemeljenju njegovog vakufa predstavlja jedan takav primjer. I na samom kraju, uz sve komplimente ovoj monografiji, koja predstavlja jedan od rijetkih primjera da se neko konano dosjetio i da se, u ime svih nas, barem djelimino oduio dobrotvorima Sarajeva, da jo jednom konstatiram da je najvea vrijednost Monografije, ipak, u njenom prvom dijelu, u kojem autor detaljno govori o fenomenu vakufa u islamskom svijetu, to je, nesporno, bio veoma sloen i teak posao, jer se do ovoga djela, barem u trenutku njegovog nastajanja, nije moglo na jednom mjestu pronai sve o vakufima, nego se moralo istraivati fragmentarno, po monografijama i asopisima. Zbog svega to sam prethodno rekla, eljela bih izraziti nadu da e autor, s obzirom na to da je ova monografija tampana u relativno malom tirau, uskoro napraviti proireno i dopunjeno izdanje, u kojem e ve obraenim, najveim i najpoznatijim sarajevskim vakufima, dodati i one koje nije spominjao u ovome izdanju, pri emu e biti znaajno to e u toj knjizi biti u mogunosti da predstavi i posljednji veliki savremeni vakuf, novo sjedite Rijaseta islamske zajednice i reisove rezidencije na Kovaima. Sljedstveno tome, tu bi monografiju trebala pratiti jo jedna, koja e prikupiti sve to je znaajno o vakufima u Bosni i Hercegovini, dakle oekujemo knjigu pod naslovom Vakufi u Bosni i Hercegovini. Ovaj prikaz elim zakljuiti jednim vjerovanjem koje se u islamskom svijetu sve manje spominje i upranjava, a koje svako od nas treba barem nekoliko puta dnevno sjetiti. Ono glasi: Bogatstvo je u davanju, a ne u uzimanju. Uz ovu, naravno, ide i druga drevna mudrost, koja glasi: Bogati smo onoliko koliko smo dali, a ne koliko imamo Lamija HADIOSMANOVI
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
utor je monografiju Sarajevski vakifi i nihovi vakufi, 1462-2001., poeo uvodnim tekstom O vakufima u kome, nakon neophodnih i lijepo sroenih uvodnih napomena, dobrotvorstvu i vakufima pristupa iz vie perspektiva, od religijske i pravne, do tradicijske, kulturoloke i socijalne. Pri tome Majo Dizdar znalaki govori o milostinji u islamskom svijetu, kratko se osvre na pojavu prvih vakufa, dostatno predstavlja pravnu nauku fikh, izlae vrste vakufa i obrazlae punovanost uvakufljenja, a potom prati razvoj vakufa u Osmanskom carstvu, pa zatim i u Bosni i Hercegovini, i to kroz pet karakteristinih i po ovu instituciju sudbonosnih perioda, piui o vakufima za vrijeme osmanske uprave, u vrijeme austrougarske okupacije, u vrijeme Kraljevine SHS/ Jugoslavije, u vrijeme SR Jugoslavije i na kraju o vakufima u savremenoj Bosni i Hercegovini. Glavni dio monografije ispisan je na sasvim originalan nain, tako to ljudi i dogaaji (osnovni tekst i antrefilei) idu ruku pod ruku kroz vrijeme bosansko (od krajita do paaluka, preko okupacije, aneksije, banovine, diktature i agresije do samostalnosti) i mahale sarajevske (niz polje ispod dvora i uz padine s obje strane vode koja se viekratno mostovima prstenuje), kroz malu kasabu i eher, od saraja do musale, od damije do tekije, od esme do hamama, od duana do bezistana, od mekteba do medrese, od mehkeme do biblioteke, kroz imareta i hanove, ispod sahat-kule... Autor nie godine i teme: 1455/6. godine Isa-begova damija; 1439.-1462. godina Careva uprija; 1460. godina Kolobara han; 1551. godina Brusa bezistan; 1638/9. godina Hadi Sinanova tekija; 1656. godina Izgorjela arija; 1697. godina Provala Eugena Savojskog; 1727.-1739. godina Gradnja sarajevske tvrave; 1747.-1756. godina Razdoblje anarhije u Sarajevu i smrt brae Moria; 1759. godina Izgraena Osman ehdijina biblioteka; 1783. godina Epidemija kuge u Sarajevu; 1827. godina pobuna janjiara u Sarajevu; 1830. godina Pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine; 1999. godina damija Adil-bega Zulfikarpaia; 2001. godina Bonjaki institut Adil-bega Zulfikarpaia... Vie od 130 tema sloio je u jednu monografiju Majo Dizdar poput pelinjeg saa, tako da se svaka od njih moe posmatrati i itati ponaosob, ali i sve skupa u savreno slojevitom skladu koji ine teme o dogaanjima, hajratima i ljudima.
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
Raznovrsna je i zanimljiva galerija likova/dobrotvora i ponekog zlotvora (avo nit ore nit kopa, pa za njih uvijek ima vremena) koje nam predstavlja autor, uglavnom u antrfileima: Isa-beg Ishakovi, Mehmed II el-Fatih, Ajni dede i emsi dede, Firuz-beg Mihaloglu, Gazi Hsurev-beg, Salih Sidki Muvekit, Mehmed Mejli Guranija, Rustem-paa Opukovi, Ferhat-beg Vukovi-Desisali, ejh Hasan Kaimija, Eugen Savojski, Fadil-paa erifovi, Karl Parik, Josip Vanca, Adil-beg Zulfikarpai i mnogi drugi. Monografijom Sarajevski vakifi i nihovi vakufi, 1462-2001. Majo Dizdar se predstavlja kao neumoran sakuplja s izrazitim darom i damarom, kao selektor s istananim ukusom i visokim stilom, autor sa stavom i mjerom, pisac koji zna ta hoe da kae, na to da podstakne i na to da ukae, kakvu poruku da prenese i kako da je izrazi, a u ovom djelu iskazao se biranim rijeima i jedinstvenim stilom. Monografijom Sarajevski vakifi i nihovi vakufi, 1462-2001. Sarajevo je predstavljeno, znalcima i onima koji e to s ovom knjigom postati, u svoj svojoj raskoi i raznovrsnosti, kojima su ga kroz historiju obogaivali nesebini pojedinci od Isa-bega i Gazi Husrev-bega do Adil-bega, a Majo Dizdar svojim dobrim duhom i zlatnim perom Ismet BUATLI
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
Behija Zlatar, Gazi Husrev-beg, Orijentalni institut, Sarajevo, (Posebna izdanja, XXII), Sarajevo 2010., 236 str.
isanje o poznatim historijskim dogaajima i linostima oduvijek je izazivalo interesovanje ire naune javnosti. To je i razlog da o ovim temama u raznim vremenima i povodima piu brojni autori. U pravilu, osim navoenja osnovnih, od ranije poznatih podataka, svako novo napisano dijelo donosi i nove, do tada manje poznate podatke. Zato u pravilu takvi nauni radovi privlae panju i ire italake publike. itajui djela iz ove tematike, mogu se bolje shvatiti neki procesi, ne samo iz vremena dogaaja i linosti na koju se to odnosi, nego imamo priliku da ih uporedimo i sa savremenim zbivanjima. To je utoliko interesantnije, kada je novo djelo obogaeno s izvorima razliite provenijencije i strune literature.. Imajui u vidu navedeno, studija Gazi Husrev-beg, autorice dr. Behije Zlatar je zbog toga izuzetno interesantna i vana. Iako je o Gazi Husrev-begu pisalo vie autora, zbog veliine i znaaja ove linosti, kao i ugleda koji uiva ne samo u Sarajevu, Bosni i Hercegovini, nego i iroj regiji, te vrijednosti njegovih zadubina koje imaju duhovnu, humanitarnu, edukativnu, privrednu, kao i kulturno-historijsku vrijednost od svog nastanka do danas, razlogom je da se o svemu tome pie i upotpunjava s novim saznanjima. Upravo nam ova napisana studija i potvruje takvo miljenje. Ve u Uvodu, dr. Zlatar daje krai osvrt na koritene izvore i literaturu. Posebno ukazuje na dosadanje pisanje o Gazi Husrev-begu, te navodi razloge zbog ega se odluila pisati o najznamenitijoj linosti osmanske Bosne. Ne zanemarujui vrijednosti ove linosti kao dravnika i vojskovoe, naglaava ili za nas je daleko znaajniji njegov doprinos urbanom razvoju Sarajev. (pp. 9) Tako itaoca polahko uvodi u dalje stranice ove knjige i prvim dijelom, koje je naslovila Gazi Husrev-beg (Od Sereza do Sarajeva) (pp. 11-66). Kao izuzetan znalac vremena o kome pie, autorica upoznaje itaoca s vrlo interesantnim podacima o Osmanskom carstvu iz vremena sultana Bajezita II, oca Gazi Hurev-begove majke sultanije Selduke. S pravom, posebnu panju posveuje glavnim dogaanjima osmanske drave na prijelazu iz XV u XVI stoljee. Time daje odgovore na mnoga deavanja iz vremena ivota i rada Gazi Husrev-bega. Tek tada prelazi na pisanje biografskih podataka o Gazi Husrev-begu. Na osnovu strune literature, te osmanskih i dubrovakih izvora, tematskog i hronolokog izlaganja, upoznaje nas sa ivotnim putem mladog Husreva koji je rano ostao bez oca Ferhata. Takoer, donosi i interesantan podatak koji e imati utjecaja na linost gazi Husrev-bega, a to je da mu se majka preudala. U takvim okolnostima, kao sultanov unuk i bez roditelja, ivio je na dvoru Bajezida II (1481-1512). 420 / Godinjak 2010
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
U tom periodu stekao je, kao i drugi lanovi osmanske dinastije, visoko obrazovanje. Ve kao mladi s daidom, proncom Mehmedom, koji je imenovan na poloaj namjesnika Krima, prvih godina XVI stoljea, kao jedan od njegovih savjetnika, dolazi na Krim. Tom prilikom e radi dravnih poslova ii i u Moskvu na razgovor s ruskim vladarom Ivanom III (1462-1505). Upravo, ova diplomatska misija govori da je ve u svojoj 25. godini ivota Husrev-beg uivao ugled sposobne i povjerljive linosti. No, kako je princ Mehmed 1504. godine iznenada umro, bio je to razlog da se Husrev-beg vrati u Istanbul. O ovome, kao i dogaajima koji su se deavali narednih godina do Husrev-begovog imenovanja za smederevskog sandak-bega (1519), dr. Behija Zlatar nas kratko, jasno i pregledno upoznaje. Uporedo sa tim donosi brojne podatke i o Osmanskom carstvu iz vremena vladavine sultana Selima I (1512-1520). Bilo je to vrijeme burnih historijskih deavanja, kada osmanska drava osvaja gotovo sve tadanje arapske zemlje. Imenovanje Husrev-bega na poloaj smederevskog sandak-bega, kao i za sve druge, bila je velika ast i priznanje. Tu dunost on e obavljati u naredne dvije godine (1519-1521). Kao smederevski sandak-beg, Gazi Husrev-beg je vrlo zapaena linost u prvom vojnom pohodu Sulejmana Kanunija (1520-1566) na Beograd. Od ranije s pripremljenim vojnim planovima, novi osmanski sultan je 1521. godine napao i osvajio Beograd (29. 08. 1521.). Zbog mjesta i poloaja koji je imao, Gazi Husrev-beg je bio jedan od glavnih aktera ovih historijskih deavanja. S mobilisanim jedinicama iz smederevskog sandaka ne samo da uestvuje u napadima na beogradsku tvravu, nego napada i osvaja susjedni Zemun. Zbog steenih zasluga sultan mu dodjeljuje najvee vojno priznanje, zvanje Gazije. Istovremeno ga imenuje ga na novu dunost bosanskog sandak-bega. Kao i na prethodnom poloaju, Gazi Husrev-beg i u bosanskom sandaku ne zadovoljava se obavljanjem samo administrativnih poslova. Neposredno po dolasku u Bosnu aktivno uestvuje u daljem irenju vlasti osmanskog sultana na raun susjednih teritorija. Na ovom mjestu u knjizi se upoznajemo s mnogim poznatim, ali i manje znanim deavanjima u vezi s vojnom djelatnosti bosanskog sandak-bega do 1525. godine, koliko je u prvom mandatu obavljao povjerenu mu dunost. Zbog neuspjeha u prvom pokuaju osvajanja Jajca, 1525. godine je smijenjen. Nekoliko mjeseci kasnije, Gazi Husrev-beg je odlukom sultana i Visoke porte drugi put na poloaju bosanskog sandak- -bega. Ubrzo nakon toga slijedi trei vojni pohod sultana Sulejmana Kanunija na teritoriju tadanjeg Ugarskog kraljevstva. Odluujua bitka protivnikih strana bila je na Mohau 29. 8. 1526. godine. I ovdje Gazi Husrev-beg ima znaajnu ulogu u izvojevanoj osmanskoj pobjedi. Cijenei znaaj, ali i posljedice ove bitke, autorica vrlo detaljno i pregledno pie o ulozi bosanskog sandak-bega. Za itaoca su posebno interesantni i podaci koji se odnose na ratovanja Gazi Husrev-bega u Lici, te na prostorima Dalmacije, a neto kasnije i Slavonije. Razultati ove njegove vojne aktivnosti su nova osvajanja s brojnim tvravama, naseljima i bogatim ratnim plijenom. Godinjak 2010 / 421
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
Ne udaljavajui se od teme, dr. Zlatar pie i o vremenu kada je izmeu 1533. i 1536. godine Gazi Husrev-beg drugi put bio na dunosti smederevskog sandak-bega. Ovaj dio studije zavrava s Gazijinim treim mandatom u svojstvu bosanskog sandak-bega. Tu dunost obavlja do smrti u Sarajevu 18. juna 1541. godine. itajui ovaj dio knjige, dobri poznavaoci ivota i djela Gazi Husrevbega primijetit e da na nekoliko mjesta, u odnosu na do sada poznato, autorica vri izvjesne korekcije i obogauje nas s novim podacima, a koje prethodni autori o Gazi Husrev-begu, kao to su Mehmed Spaho, Mirza Safvet (Safvet-beg Baagi), iro Truhelka, Hamdija Kreevljakovi i drugi nisu naveli. Gazi Husrev-begov vakuf je naslov narednog poglavlja (pp. 67-119). Kao to se i iz samog naslova vidi, na ovom mjestu su doneseni podaci o Gazi Husrevbegovim vakufskim dobrima. To se ne odnosi samo na Sarajevo. Uvakufljena dobra ovog vakifa bila su i u drugim mjestima, meu kojima su: Teanj, Jajce, Poega, podruje Dalmacije, kao i rodni Serez u dananjem grkom dijelu Trakije. Najvie na osnovu osmanskih izvora navodi vrlo precizan iznos visine prihoda od uvakufljenih dobara. U mnotvu tih podataka susreemo se najee da se iznesene injenice prvi put navode u ovj knjizi. Takoer, pie i o tri Gazi Husrevbegove vakufname, te po potrebi na odreenim mjestima citira pojedine dijelove njihovog sadraja. Nove podatke donosi i o stanovnitvu koje je ivjelo na posjedima ovog vakifa. elei dati odgovore na neka pitanja koja se nameu sama od sebe, dr. Zlatar na osnovu novih izvora, prije svega onih koje je nala u Babakanlk Osmal Arv (BOA) u Istanbulu, navodi vrste i visinu poreza, te nabraja odakle su sve bili prihodi. Vrlo interesantne podatke daje i o zloupotrebama koje su pojednici inili Gazi Husrev-begovom vakufu. I pored svih potekoa i izazova, dr. Zlatar konstatira da je ovaj vakuf zadrao svoj znaaj i ulogu sve do sada. Radi preglednosti s podnaslovima: Slubenici u Gazi Husrev-begovom vakufu, Slubenici u damiji, Slubenici u medresi i mektebu, Slubenici u hanikahu i imaretu, Ostali slubenici, itaoca upoznaje i s nosiocima rada i djelatnosti ovog vakufa. Time izbjegava suhoparno brojano nabrajanje, te ovaj dio knjige obogauje zvanjima vakufskih slubenika, to je u iroj javnosti manje poznato. Svoje tematsko i hronoloko pisanje o Gazi Husrev-begu dr Behija Zlatar nastavlja u izuzetno interesantnom dijelu knjige Gazi Husrev-begov kompleks graevina (pp. 119-136). Na ovome mjestu pregledno i struno pie o svim sakralnim i profanim objektima koji su bili u sastavu Gazijinog vakufa. Zbog znaaja i vanosti pojedinano pie o sljedeim objektima: damiji, medresi i biblioteci, hanikahu, bezistanu i talihanu, imaretu i musafirhani, hamamu, sahat-kuli i muvekithani, hanovima i vodovodu. Svaki od navedenih objekata je u ovom radu posebno istraen. O njima je kao i cjelom kompleksu pisala pregledno i struno. Radi preglednosti i preciznijeg navoenja, posebno je napisala poglavlje o zemljinim posjedima. Zato je ovaj dio studije i naslovljen sa Hasovi Gazi Husrev-bega (pp.137-146). Na stranicama poglavlja upoznajemo se s veliinom i mjestima posjeda koje je posjedovao najvei dobrotvor Bosne osmanskog pe422 / Godinjak 2010
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
rioda. Posebno su interesantni podaci o Gazi Husev-begovim prihodima koji su 1528.-30. godine iznosili 600 000, a 1540. godine 800 000 aki. S pravom smatrajui da treba prokomentirati ove navode, jer su iznesena novana primanja Gazi Husrev-bega u to vrijeme bila u visini linosti koje su obavljale dunost begler-begova. Takoet je pojasnila zbog ega i zato ovaj bosanski namjesnik u odnosu na druge sandak-begove imao je vee prihode. Poglavlje Gazi Husrev-begov dvor i svita (pp. 147160), dr. Zlatar posveuje drugim linostima koji su bili saradnici ili u pratnji Gazi Husrev-bega. Tu na prvom mjestu pie o Murad-begu Tardiu, prvom Gazijinom saradniku i muteveliji njegovog vakufa. O ovoj linosti daje nam vie interesantnih i novih podataka, kao i imena 15 vojvoda koji su bili prvi Gazi Husrev-begovi saradnici u svim pohodima na teritorije susjednih zemalja, kao i drugim poslovima. Takoer, donosi i spisak osloboenih robova koji e s vremenom postati znamenite linosti, a neki od njih su bili iz Gazi Husrev-begovog okruenja. Poseljednje poglavlje Sarajevo u vrijeme Gazi Husrev-bega (pp.161-194) posvetila je u donoenju brojnih novih podataka, kada Sarajevo, zahvaljujui ovom bosanskom namjesniku, od kasabe prerasta u velegrad eher. ta je sve u toku svoje dvodecenijske uprave u Bosanskom sandaku uinio tadanji sandak-beg i koliko je lino, a koliko su i drugi uinili da ovaj grad postane jedan od najznamenitijih urbanih mjesta u evropskom (rumelijskom) dijelu Osmanskog carstva, dr. Zlatar nas upoznaje piui o 50 tadanjih sarajevskih mahala, njihovoj naseljenosti i znamenitostima po kojima su bile poznate. Sve to vrlo struno uporeuje sa stanjem prije dolaska ove najznamenitije linosti Bosne osmanskog perioda. Takoer pie i o sadanjem stanju mahala u ovom gradu. To knjigu ini jo interesantnijom i korisniijom. Posebno je interesanatn podatak da su meu osnivaima dviju tadanjih sarajevskih mahala bile i ene. Svi izneseni podaci pisani su struno, jasno i pregledno. Na kraju je Rezime na bosanskom (pp. 195-200), Summary na engleskom (pp.201-206), te Izvori i literatura (pp.207-218), kao i Indeks geografskih naziva (pp.219-229) i Indeks linih imena (pp.231-236). Posebna vrijednost ove knjige je u njenoj tehniko-strunoj obradi s vie kopija dokumenata pisanih arpskim, latinskim i staroslavenskim pismom, kao i kopije tariha s niana, slike vie objekata koji se u knjizi navode i najznamenitijih uvakufljenih dobara najveeg vakifa Bosne i Hercegovine Gazi Husrev-bega. Imajui u vidu sve navedeno, objavljivanjem ove knjige, ne samo historiari koji se bave osmanskim periodom, nego i ira intelektualna javnost, dobili su vrijedno dijelo na koje je ekano ve dui period Enes PELIDIJA
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
Zlatko Hasanbegovi, Muslimani u Zagrebu 1878.- 1945. Doba utemeljenja. Zagreb: Medlis Islamske zajednice u Zagrebu, Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, 2007., 624. str.
njiga Muslimani u Zagrebu 1878.1945. Doba utemeljenja autora Zlatka Hasanbegovia, predstavlja donekle izmijenjen i prilozima dopunjen magistarski rad s nazivom Muslimanska zajednica u Zagrebu 1918. 1945., odbranjen 2005. na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. U ovoj knjizi autor kroz est poglavlja i zakljuak, hronoloki opisuje postanak, razvoj i djelovanje muslimanske zajednice u Zagrebu, opisujui odnose u zajednici, razvoj kulturno-prosvjetnih drutava, primjenu erijatskog prava, meuvjerske sporove, procese vjerskih prelazaka od 1878.1945. Vano je napomenuti, a to i sam autor navodi, da se pod pojmovima musliman i muslimanska zajednica iskljuivo misli na muslimane koji dolaze iz Bosne i Hercegovine i Novopazarskog Sandaka, tj. na Bonjake. U uvodnom poglavlju, s nazivom Antemurale christianitatis. Banska Hrvatska i islam prije 1878. (str. 2129), autor govori o periodu od sredine 15. stoljea pa do okupacije Bosne i Hercegovine. Autor ovo razdoblje dijeli na dva razdoblja, i navodi da su islam i Osmanska drava snano, skoro vie od 400 godina utjecali na prilike u Hrvatskoj. Prvi dio obuhvata vrijeme od sredine 15. pa sve do kraja 18. stoljea. Osnovna karakteristika ovog razdoblja je izraziti antiosmanski i antimuslimanski mentalitet hrvatske kranske elite, koja se, kako autor navodi, oblikovala pod snanim utjecajem pretprosvjetiteljskog kranskog crkvenog naziranja o islamu kao krivovjerju koje treba sustavno i svim sredstvima pobijati. Autor ovo potkrepljuje i govorei o predmodernoj ideji habzburke i mletake rekonkviste evropskih podruja, koja su se nalazila u sklopu Osmanske drave, koja ne samo da je podrazumijevala uklanjanje Osmanske drave na Balkanu nego i islama kao religije i onemoguavanja opstanka muslimana na kranskim podrujima. Drugi dio obuhvata razdoblje od Dubikog rata pa do ulaska Bosne i Hercegovine u dravno-pravni prostor Austro-Ugarske, u kojem govori o postupnom poputanju protivosmanskog i protivislamskog naboja kod hrvatskog graanstva, koje se donekle jo zadralo u knjievnosti, i o pojavi Ante Starevia i njegovog afirmativnog eseja Muhamed, koji u to vrijeme ima potpuno suprotna stajalita na osmansko-islamsku problematiku od svojih savremenika. Na kraju ovog poglavlja autor zakljuuje, da ulaskom Bosne i Hercegovine u habzburki dravni sklop, islamsko-osmanski kompleks u hrvatskom drutvu gubi svoj znaaj i da dolazi do novog razumijevanja islama i pribliavanjima bosanskohercegovakim muslimanima. 424 / Godinjak 2010
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
U drugom poglavlju Austro-Ugarsko razdoblje 1878.-1918., (str. 3153), autor daje simbolian podnaslov Prvi dodiri. Knjievnost, studenti, nacionalizam, gdje opisuje prve dodire bosanskohercegovakih muslimana sa Zagrebom. Do 1918 najznaajnija muslimanska grupa u Zagrebu su bili studenti, koji na Zagrebako sveuilite poinju dolaziti nakon 1892 i odluke Zemaljske vlade hrvatsko-slavonske, da se acima sarajevske erijatske sudake kole dozvoli upis na Pravni fakultet. Meu prvima koji su iskoristili ovo pravo bili su Osman Nuri Hadi, Edhem Mulabdi, a kasnije u Zagreb dolaze i Safvet-beg Baagi i Musa azim ati. Oni svoje radove objavljuju u Matici Hrvatskoj i drugim zagrebakim listovima. Autor upravo navodi da Matica Hrvatska predstavlja jednu od najznaajnijih veza izmeu Banske Hrvatske i bosanskohercegovakih muslimana, pored veze s Antom Stareviem i njegovom Strankom prava, koja se nastavila i nakon Starevieve smrti, kada vodstvo stranke preuzima Josip Frank. U zavrnom dijelu drugog poglavlja autor opisuje zakonsko priznanje islama u Banskoj Hrvatskoj do kojeg dolazi 1916 i upravo ovim priznanjem, autor tvrdi da se uklanja glavna prepreka trajnom naseljavanju muslimana u Zagrebu. Tree poglavlje Jugoslovensko razdoblje 1918.1941., (str. 56167), govori o razvoju vjerskog ivota i uspostavi vjerskog predstavnitva koje se vee za Prvi svjetski rat i rad Carinskog i kraljevskog islamskog vojnog duebrinitva, a kasnije dolazi i do razvoja vjerskog ivota izvan vojnog duebrinitva, kada Ministarstvo vjera iz Beograda 1919. imenuje Ismeta Muftia za prvog zagrebakog imama, koji je tu dunost obavljao sve do 1945. U nastavku se govori o razvoju muslimanske zajednice u Zagrebu i socijalnoj strukturi stanovnitva, gdje autor navodi da su pored reprezentativnog sastava prve islamske vjerske opine u Zagrebu, veinu te zajednice inili ljudi sa dna drutvene ljestvice skromnih prihoda, esto bez stalnog zanimanja i u pravilu bez vlastite imovine. Poseban akcent u ovom poglavlju stavlja se na formiranje i rad muslimanskih kulturno-prosvjetnih drutava, Gajreta koje se od 1929., zvalo Srpsko muslimansko kulturno-prosvjetno drutvo Gajret, Muslimanskog kulturnog drutva Narodna uzdanica, koje predstavlja najznaajnije muslimansko kulturno drutvo, osnovano od vodstva JMO a, koje je djelovalo u Hrvatskoj i Drutva zagrebakih muslimana Hrvatsko muslimansko drutvo. Na kraju ovog poglavlja se govori o osnivanju Kotarskog erijatskog suda u Zagrebu, osnovanog 1935., i izuavanju erijatskog prava na Zagrebakom sveuilitu osnivanjem katedre za erijatsko pravo 1940. etvrto poglavlje U Nezavisnoj dravi Hrvatskoj 1941.-1945. (str. 167.384.), autor je podijelio na est dijelova, Ope prilike, vjerski ivot i odnos prema ratu, gdje na poetku govori o uspostavi NDH a, djelovanju islamske zajednice u Zagrebu, stavljajui poseban akcent na rad nejnog najznaajnijeg predstavnika zagrebakog muftije Ismeta Muftia, za kojeg kae da su njegovi javni nastupi i iskaz odanosti NDH a ostavljali dojam izrazite moi i utjecaja, ali i dalje navodi da je zagrebaki muftija intervenisao u sluajevima hapenja muslimana optuenih za komunizam, ali da je esto bio nemoan pred ustakim represivnim aparatom. Dalje opisuje i djelovanje lijevo orijentiranog dijela zagrebake muslimanske zajednice, iji su najznaajniji predstavnici bili Skender Kulenovi, Godinjak 2010 / 425
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
Hasan Kiki, Edhem amo, Safet Krupi. Takoer govori o djelovanju Mehmeda Pande, koji se 1944. naao u jednom ustakom zatvoru u Zagrebu. U vrijeme hapenja Panda je bio formalno najvii islamski vjerski dunosnik i autor navodi da je ovo hapenje nepovoljno odjeknulo meu muslimanaima NDH-a pogotovo Zagreba i dodatno produbilo antiustako raspoloenje. U drugom diijelu ovog poglavlja prezentiran je rad muslimanskih drutava u Zagrebu. Hrvatskog muslimanskog kulturnog drutva Narodna uzdanica i Hrvatskog muslimanskog drutva u Nezavisnoj dravi Hrvatskoj. Trei dio je posveen Zagrebakoj damiji, gdje govori o ideji gradnje damije koja se javlja jo 1908. pod okriljem Frankove Stranke prava, pa sve do njenog sveanog otvorenja augusta 1944., i popraen je izvrsnom serijom fotografija Zagrebake damije. U etvrtom dijelu se govori o sukobima i podjelama meu zagrebakim muslimanima, koji se poinju javljati tridesetih godina, a svoju kulminaciju doivljavaju u periodu 1941.1945., pogotovo nakon smrti reisul-uleme Fehima Spahe, a centralna linost ovih sukoba je bio zagrebaki muftija Ismet Mufti. U posljednja dva dijela ovoga poglavlja govori se o meuvjerskim odnosima, mjeovitim brakovima, vjerskim prelazima i demografskim kretanjima meu zagrebakim muslimanima jo od poetka dvadesetog vijeka pa do 1945. godine. Peto poglavlje je nazvano Epilog. Komunistika represija 1945. (str. 387 425.), u kojem su opisani poslednji dani NDH-a i procesi protiv uglednih zagrebakih muslimana koji su voeni nakon 1945., od komunististikih vlasti, s posebnim osvrtom na suenje zagrebakom muftiji Ismetu Muftiu, i sudbina koja je zadesila Zagrebaku damiju nakon 1945. esto poglavlje je posveeno muslimanima (str. 437447.) koji su saraivali u zagrebakom novinarstvu i publicistici prije 1945. godine. U zakljuku (str. 447453.), autor saeto iznosi rezultate svoga istraivanja. Sedmo poglavlje moemo posmatrati kao dodatak glavnom djelu knjige u kojem se nalaze 42 priloga, u kojima su prezentirani razna izvjea, zakoni, deklaracije, zapisnici sa sastanaka, govori, predstavke, pisma, tube, izjave, proglasi, rjeenja, nacrti, presude, odgovori, rezolucije i krai tekstovi pojedinih autora kao to su Alija Nametak, Zvonimir Pogaj, Stjepan Plani, Asimbeg Dugali. Na kraju je dat saetak na engleskom jeziku, popis slikovnih priloga i tablica, kratice, izvori i literatura, kazalo osobnih imena i biljeka o autoru. Na kraju, treba istai da je autor u knjizi prezentirao gotovo tri stotine fotografija, faksimila dokumenata i tabela, koji proizlaze iz ogromne relevantne historijske grae koju je autor prikupio za izradu ove knjige i koja se sastoji iz nekoliko stotina bibliografskih naslova i bogate arhivske grae. Ipak, najvee priznanje treba odati autoru na tome to je ova knjiga meu prvima, ako ne i prva koja se bavi muslimansko-bonjakom zajednicom Zagreba i Hrvatske, te e uvijek predstavljati neizostavnu literaturu i jednu od poetnih taaka za sva dalja istraivanja muslimansko-bonjake zajednice Zagreba i Hrvatske Osman SUI
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
Adnan Jahi, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme monarhistike Jugoslavije (1918-1941). Zagreb: Bonjaka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebaku upaniju i Islamska zajednica u Hrvatskoj Medlis Islamske zajednice Zagreb, 2010., 664. str.
azliite koncepcijske varijante za stvaranje prve jugoslavenske drave svoju su konkretizaciju doivjele krajem Prvog svjetskog rata, kada su, zahvaljujui kombinaciji meunarodnih okolnosti i lokalnih nastojanja, na ruevinama Austro-Ugarske monarhije Drava Slovenaca, Hrvata i Srba i Kraljevina Srbija 1. decembra 1918. godine sjedinjene u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Od tada pa do kraja 20. stoljea zajednika drava Junih Slavena doivjela je vie dravno-pravnih i organizacionih modela kao i ideolokih matrica, dok se nije tragino samouruila u krvavom zavretku kratkog 20. stoljea (Eric Hobsbawm). Kako je bilo u sluaju formiranja jugoslavenske drave, i za njen nimalo sretni zavretak moe se sa sigurnou kazati kako je plod kombinacije razliitih meunarodnih okolnosti i nerazumnog djelovanja lokalnih nacionalizama. Izmeu poetka i kraja, itav ivot zgusnute dogaajnosti i zanimljivog vremena. U kontekstu drutva izrazito agrarne orijentiranosti, niskog stepena obrazovanja i slabo razvijenih industrijskih potencijala, a na temeljima viestoljetnog modela ponaanja i na putu traganja za novim obrascima vlastitog identitetskog (re)definiranja, djelovanje religijskih zajednica u javnom prostoru nezaobilazno je injenino stanje. Stoga je detektiranje uloge religijskih zajednica u takvom drutvu, njena analiza i sistematino prezentiranje naunoj, prije svega, ali i iroj javnosti u svakom sluaju posao vrijedan nae panje. Na tom tragu bio je i Adnan Jahi, docent na Filozofskom fakultetu u Tuzli, kada je disertaciju odbranjenu na matinoj ustanovi 20. oktobra 2007. godine ponudio na uvid javnosti u formi obimne knjige, koju ovom prilikom prezentiramo. Polazei od nezaobilazne uloge religije i religijskih zajednica u kreiranju znaajnog broja drutvenih procesa, oslanjajui se na ve uobiajeno razmatranje uloge religija u kreiranju tzv. kulturalnih nacija na prostoru jugoistone Evrope, te uviajui prisutnu zatvorenost drutva, Jahi ovom knjigom nudi vie od sintetskog prikaza djelovanja Islamske zajednice izmeu dva svjetska rata. Tako ve na poetku knjige, u prvom poglavlju (Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini posljednjih godina austrougarske uprave) na osnovu iznesenih podataka o irem drutvenom kontekstu, a imajui u vidu znaaj koji ima u ivotu Bonjaka, zakljuuje kako je u vrijeme nestajanja Monarhije Islamska zajednica bila i vie od religijske zajednice, podastirui niz dokaza o obrazovnom, ali i humanitarnom Godinjak 2010 / 427
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
angamanu njenih najistaknutijih prvaka. Sve to, dakako, u burnom ratnom vremenu i nastojanju da se pronae izlazak iz niza unutranjih problema konceptualno-organizacijske naravi. Susret Islamske zajednice i Kraljevstva SHS poeo je sudarom naslijeenih prava i obiaja sa novim modelima pravnog organiziranja i drutvenog djelovanja. S jedne strane, naslijee autonomije i svijest o posebnom poloaju, a s druge, elja za centraliziranim modelom dravnog organizma. Polazei sa ovih pozicija, u traganju za vlastitim odgovorom na pitanja koja postavlja novo vrijeme i okolnosti, definiranje pravnog poloaja Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i traganje za modelom organizacije rada ponudilo je okolnosti koje autor saima u dijelu podnaslova koji mnogo toga kazuje sam za sebe ([...]: autonomija na udaru drave). Dvadesetih godina 20. stoljea Islamska zajednica prola je kroz vie testova na otpornost vremenu u kojem je djelovala. Provoenje vjerskih anketa, traganje za adekvatnim materijalima za novi statut Zajednice, Vidovdanski ustav, odnos dravnih finansijskih institucija prema Zajednici, sukobljavanja u odnosima s vladom, odnosi s islamskim svijetom, pitanja prosvjete i idelogije samo su neki od problema s kojima se Islamska zajednica nastojala nositi istovremeno tragajui za novim modelom vlastitog unutarnjeg organiziranja. Vrijedi na ovome mjestu apostrofirati nastojanja Demaludina ef. auevia da modernizira Islamsku zajednicu. Uviajui teak ekonomski poloaj imama, hatiba i muderisa, zatim loe ekonomsko poslovanje vakufa zbog nesolventnosti u rjeavanju kreditnih linija, predlagao je, izmeu ostalog, i reformu obrazvnog sistema unutar Zajednice (166-167). Konani cilj ovakvog djelovanja trebala je biti Zajednica koju karakteriu ekonominost, efikasnost i odgovornost. Cijenei nastojanje tadanjih, ali i potonjih lidera, ini se kako pojedine od navedenih atribucija ne bismo s punim pravom mogli pripisati ni sadanjem stepenu razvijenosti Islamske zajednice. Naprijed ve iznesena konstatacija kako u ovoj knjizi pronalazimo i vie od historije Islamske zajednice, potvrena je i u nastavku knjige, koji otvara jedno od znaajnijih pitanja kod Bonjaka u 20. stoljeu, o poloaju ene i njenoj ulozi u drutvenom ivotu. Vrijedi naglasiti kako je istaknut znaaj enskog pitanja u ukupnosti drutvenog ivota. Osim ove, druga znaajna tema razmatrana u ovoj knjizi je stanje vakufa, njihovi prihodi i rashodi, racionalno koritenje i upravljanje njima te nuna povezanost stanja vakufa s problemima u obrazovnom sistemu unutar Islamske zajednice. Viegodinja nastojanja za unaprjeenjem obrazovnog sistema, reformski zahvati i otpori ukazali su na kljuni problem obrazovnog sistema, neadekvatne kvalifikacije vjerouitelja i s tim povezani lanac nastajuih tekoa. U knjizi detaljno prikazani problemi samo su dio jedne vee cjeline, ivotne prie o zajednici u vremenu u kojem izazovi vremena i prostora nisu dobili adekvatan odgovor iz Islamske zajednice, izuzmemo li vrijedne i asne pojedince. Ovakvu konstataciju moda e najbolje potvrditi primjeri koji govore o pojavi na koju unutarmuslimanski diskurs nije imun ni danas. Deava se, naime, to da se vrlo esto (!) u tom diskursu marginalne stvari javljaju kao magistralne 428 / Godinjak 2010
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
te da svojom pojavom i tokom kreiraju ozbiljne potekoe za Islamsku zajednicu. U tom kontekstu valja razumijevati i dva pitanja iz ovog poglavlja (Jedan zanimljiv vaz i Kape sa strehom, 273-280) u kojima pojedinci iz uleme, ali i drugi, nadugo i nairoko raspravljaju o duini brkova, kapama, kaketima, eirima i fesovima dok vakufsko-mearifsko pitanje i dalje ostaje bez adekvatnog rjeenja! Osim navedenih, takoer je opravdano spomenuti jo jednu pojavu, za koju bismo takoer mogli rei da je, unutar Islamske zajednice, problem dugog trajanja i za ijim rjeenjem valja intenzivno tragati. Radi se o neobinoj moi pojedinaca na najniem nivou organizacije (dematski odbori) koji svojom samovoljom, neadekvatnim upravljanjem vakufom i vjerskim ivotom ili drugim oblicima djelovanja ponekada rue sistem Zajednice kojoj pripadaju, to bi se najbolje moglo ilustrirati primjerima nelegalne smjene imama u pojedinim dematima kao to je bio sluaj u Cazinu i Buimu (285-288). Na ovim primjerima pokazana je sva mo destruktivnog susretanja porodinih i linih antagonizama, neprosvijeenosti i zavodljivosti masa i najgoreg oblika politike manipulacije. Ovakve ili njima sline primjere mogue je nai i u drugim vremenskim okvirima, to nam govori kako su to problemi na koje i ovom prilikom treba ukazati. U zakljunom dijelu ovog poglavlja ponovljena je injenica da formiranje Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca nije direktno utjecalo na pravni poloaj Islamske vjerske zajednice i njeno organizacijsko ureenje, ali jeste donijelo niz novih izazova s kojima se Islamska zajednica morala suoavati. Kraj 1920-ih Kraljevstvo SHS je doekalo uvoenjem diktature. Odrazi diktature i nove ideologije imali su znaajan domino efekt i na IVZ, koja je pretrpjela prvu veliku teritorijalno-organizacijsku promjenu u svojoj historiji. Politika kreiranja zakonskih rjeenja za ostvarivanje kontrole nad Zajednicom, iji je najznaajniji eksponent bio Milan Srki, radikalski ministar pravde, estoko se sukobila sa tada jo aktuelnim reisul-ulemom Demaludinom ef. aueviem. Njihovo neslaganje trajalo je do 6. juna 1930. godine, kada je auevi umirovljen, a njegovu sutinu saeo je auevi u direktnom pismu Srkiu u kojem kae da [...] ne uvaavate elje i prijedloge reisul-uleme, kao predstavnika I.V.Z., izgleda mi, da Vi hoete da budete i ministar pravde i reis-ul-ulema, a da reis-ul-ulema pored Vas samo figurira to zvanje [...] (359). auevievo umirovljenje znailo je poetak kadrovskih promjena u Islamskoj zajednici. Novi reisuul-ulema postao je Ibrahim ef. Maglajli, a nierangirane kadrove karakterite odanost kralju Aleksandru, novom reimu i ideologiji, bliskost prosrpskom Gajretu i politika suprotna politikom pravcu JMO. U organizacijskom pogledu, IVZ je ustrojena kao jedinstvena vjerska organizacija svih muslimana Kraljevine Jugoslavije sa sjeditem u Beogradu. Prema odredbama Ustava iz 1930. godine, sve bitne ovlasti bile su koncentrirane u rukama visoke uleme sa znatno reduciranim legitimitetom pripadnika Zajednice (muslimana). Njihovo primjetno uee u ivotu Zajednice bilo je samo na nivou dematskih medlisa. Ustav je predviao da sva ostala tijela postavlja ili ministar pravde ili organi koje formira drava. Time je, u smislu organiziranja i djelovanja organa IVZ, ministar pravde postao centralna Godinjak 2010 / 429
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
linost svih organizacijskih kretanja. Iako je svojevremeno ovakav model organizacije i rada Mehmed Begovi nazvao sistemom kontrolirane autonomije, sutinskom opisu novog stanja blii je Adnan Jahi kada kae da autonomije vie nije bilo. Iz ovog vremena, za budunost Zajednice u cjelini, vrijedno je bilo pokretanje Glasnika Vrhovnog starjeinstva Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, prvog medija IVZ iji e znaaj u narednim decenijama uveliko doprinijeti cjelokupnom napretku Zajednice. Podsjeajui na knjigu edomila Mitrinovia Nai Muslimani, koja je, kada se dvadesetih godina pojavila, u javnosti izazvala velika negodovanja zbog opservacija o mentalitetu i karakteru Bonjaka, Jahi otvara veliku temu mentalnog, psiholokog, drutvenog, ekonomskog, socijalnog, politikog i svakog drugog stanja bonjakog bia tridesetih godina 20. stoljea. Sporost, zaostajanje i nesistematinost bile su samo neke od zapaenih karakteristika. Bez namjere da detaljnije raspravljamo o ovim karakteristikama, a slijedei niz navedenih podataka u nastavku ovog poglavlja, ini nam se kako pojedina Mitrinovieva zapaanja i nisu bila daleko od istine. Veliki ekonomski i obrazovni zaostatak pokazan je i u brojkama koje nisu bile nimalo ohrabrujue (tek 197 studenata na univerzitetima u Kraljevini Jugoslaviji) uz izvjestan, ali ipak nedovoljan, napredak u svjetovnoj naobrazbi te generalnom nastojanju za poveanjem broja obrazovanih ena, doprinose potvrdi naega stava. Bolja situacija bila je u jednom znaajnom kvalitativnom iskoraku naprijed u prosvjetnim aktivnostima, gdje je akcent stavljen na poboljanje vjeronaune izobrazbe u osnovnim kolama. Hronine probleme neadekvatnog upravljanja vakufskim dobrima nova struktura uprave vakufsko-mearifskog sistema unutar Zajednice nastojala je rijeiti dijelom redefiniranjem uloge mutevelija u ivotu vakufa, a dijelom i novim modelom poslovanja vakufske uprave, koju karakteriu racionalna tednja i budetska ravnotea. Dinaminijem napretku doprinosio je i rast vakufskih prihoda, mada je prostora za unapreenje cjelokupne imovine dakako uvijek bilo. Najbolje to potvruju pokazatelji prema kojima je bio veliki procent ruevnih damija, koje je valjalo sistematski odravati. Nova je uprava zbog toga s manje ushita gledala na ideje izgradnje novih damija, insistirajui na zakljuku Ulema medlisa, od 24. januara 1929., prema kojem je odluka o izgradnji nove damije mogla biti odobrena tek nakon to bi unaprijed bilo osigurano najmanje 600 dinara stalnog mjesenog prihoda za odravanje. Spomenuti zakljuak je djelimino preinaen 24. aprila 1935. godine odlukom Vakufsko-mearifskog vijea, prema kojoj je iznos podignut na 2.400 dinara stalnog mjesenog prihoda. Uviajui odgovornost tadanje vakufske uprave iskazanu ovim odlukama, naglaavamo ove zakljuke kao veoma znaajne i poune i za kasnija vremena. Novi dinamiki impuls krenuo je nakon 1927. i otvorenijih reformatorskih zahtjeva reisul-uleme Demaludina auevia, mada se tridesetih godina velikir dio energije potroio na meusobno nadmetanje reformatorskih i tradicionalistikih pogleda na tada aktuelna pitanja. Dakako, u ovom procesu ozbiljnije su uestvovali svi znaajniji akteri javnog ivota tree decenije 20. stoljea. I dok su, s jedne strane, meu muslimanima bili prisutni estoki zagovornici otpora prema 430 / Godinjak 2010
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
loginim zahtjevima vremena, s druge je istovremeno bilo prisutno neshvatljivo prakticiranje uobiajenih oblika praznovjera protiv ega su vieniji predstavnici uleme javno prosvjedovali (478-481). Bez obzira na poticaje reformistike struje, koji bi ili u smjeru obnove i modernizacije, nad vjerskom i vakufsko-mearifskom upravom su prevladale konzervativne predodbe o zajednici formiranoj na nepovredivim propisima, to u konanoj ocjeni ovog perioda (do 1936. godine) opravdava tvrdnju kako se vie radilo o organizaciji a manje o zajednici. Tree znaajno razdoblje za Islamsku zajednicu zapoelo je sredinom tridesetih godina 20. stoljea, kada je, nakon smrti kralja Aleksandra 1934. i kreiranja novog politiko-stranakog koncepta Jugoslavenske radikalne zajednice (JRZ) 1935. godine, otvorena mogunost za promjenu ustavno-organizacijskog modela Islamske zajednice. Povratak u politiki ivot Mehmed Spaho je iskoristio i za povratak izgubljenih pozicija, ali i utjecaja u Islamskoj zajednici. Kao rezultat politikog kompromisa na nivou Vlade inicirana je inicijativa za promjenu ustava Islamske zajednice, to se i desilo 1936. godine, kada je Zajednica dobila najobimniji pravni akt u svojoj historiji tokom 20. stoljea. Povratkom autonomije, iako opet po volji politike, stvari su se u znaajnoj mjeri vratile na predestojanuarsku koncepciju. Novim organizacijskim rjeenjima mogli su biti zadovoljni pripadnici Zajednice, razvlaene mutevelije i tradicionalistiki usmjerena nia ulema, dok je visoka ulema, koja je tokom diktature vodila kljunu rije funkcioniranja Zajednice, izraavala veliko nezadovoljstvo. Jedan od reprezentativnijih primjera bilo je ukidanje institucije muftija, to je, uz druga kadrovska i personalna rjeenja, otvaralo put novoj kadrovskoj prekompoziciji Zajednice. Vrhunac je bilo instaliranje Fehima ef. Spahe za reisu-l-ulemu 1938. godine kao oitog znaka politikog utjecaja na Islamsku zajednicu. Narodna podrka novom reisu u sutini je bila plod ogromnih simpatija koje je Mehmed Spaho uivao kao najistaknutija politika linost. S druge strane, ovom kadrovskom rjeenju otro se protivila opozicija, osporavajui Mehmedu ef. Spahi kako moralne, tako i profesionalne te obrazovne predispozicije za obnaanje funkcije na koju je izabran. Nove i obimne normativne aktivnosti uz vaee ustavne odredbe transformirale su Zajednicu u sistemski ureen prostor vjerskog ivota, mada je, jaanjem mlae uleme, mahom kolovane u postosmanskom ambijentu, okupljene oko El Hidaje, rastao nivo tenzija naspram zvaninog lidera Zajednice, to se oituje u velikim neslaganjima o tumaenju erijatsko-pravnih problema i drugih, tada aktuelnih, pitanja iz ivota muslimana (mjeoviti brakovi, kalendar i sl.). Obnovom autonomije udaren je temelj novom konceptu organizacije i uprave laicizmu modelu koji e u narednom periodu, pa i tokom Drugog svjetskog rata, imati velikih protivnika unutar tradicionalistikih ulemanskih krugova. U osnovi, radilo se o dihotomiji laiko-demokratskog i ulemansko-elitistikog koncepta u profiliranju Zajednice, koji je markirao unutarnji ivot Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u vrijeme monarhistike Jugoslavije. Ova, po mnogo emu izuzetno vrijedna knjiga, nastala je nakon temeljitog istaivakog postupka kojeg je Adnan Jahi proveo. Potvruju to brojne biljeke s obiljem vrijednih podataka prikupljenih iz vie arhiva (Arhiv Bosne i HerGodinjak 2010 / 431
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
cegovine, Arhiv Hercegovako-neretvanskog kantona, Arhiv Jugoslavije, Arhiv Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Arhiv Tuzlanskog kantona, Bonjakog instituta, Istorijskog arhiva Sarajevo te Medlisa Islamske zajednice u Graanici). Velika je teta, meutim, to se ove biljeke nalaze kao krajnje biljeke na kraju poglavlja to zainteresiranima oteava kontinuirano praenje navoda tokom iitavanja ove obimne knjige. Pretpostavljamo da je ovakav model primijenjen zbog racionalnije tehnike pripreme knjige. U svakom sluaju, na tim stranicama nalazi se obilje vrijednih podataka, uputa, sugestija i pokazatelja koji zanatu historiara daju neobinu dra. Tumaiti odreene procese, dogaaje, postupke odreenih linosti, adekvatno kontekstualizirati tumaenja tih dogaaja, sastavnim su dijelom te drai. Kao primjer za to navodimo samo jedno zapaanje o izjavi Stojana Protia o muslimanima izneseno tokom formiranja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca koje je zabiljeio kipar Ivan Metrovi u svojim uspomenama. Kritizirajui, Metrovievo sjeanje na Protievu izjavu Atif Purivatra je, piui odlinu knjigu o Jugoslovenskoj muslimanskoj organizaciji, sedamdesetih godina 20. stoljea Metrovievo sjeanje uzimao s rezervom, da bi devedesetih godina 20. stoljea u drami uasnog rata u Bosni i Hercegovini, isto sjeanje navodio kao vjerodostojnu potvrdu genocidnosti srpske politike prema Bonjacima (84-85). Vjerujemo kako ovaj, ali i drugi primjeri mogu pruiti dovoljno dobar dokaz o Jahievom temeljitom pristupu ovoj temi, ali i zadovoljstvu ve spominjane drai zanata historiara. Dakako, uz to svakako ide i stil pisanja koji je u ovoj knjizi na visokom nivou, jer se autor pokazao kao dobar poznavalac problematike kojom se bavi u najirem znaenju te rijei. Moda bismo mogli sugerirati da bi na nekim mjestima jedan vid shematskog prikaza modela organizacije Zajednice bio puno efikasniji za razumijevanje od tekstualnog prezentiranja (139-140), no ove sugestije ni u kom sluaju ne umanjuju vrijednost knjige.
***
Na odnos prema odreenim temama i knjigama pokazujemo, izmeu ostalog, i njihovim potenciranjem. Gotovo sva naa dosadanja saznanja o ovoj temi bila su parcijalna ili nepotpuna, jer smo ih crpili iz knjiga, studija i lanaka koji su bili ili preglednog karaktera ili su detaljnije obraivali samo pojedine aspekte ove teme. S ovom knjigom, konano imamo kompletirano i cjelovito prezentiranje ove, i za dananje uvjete unutarbonjakih drutvenih odnosa, veoma znaajne teme. Ne umanjujui vrijednost uspjeha Jahievih prethodnika koji su pisali o ovoj temi, cijenimo kako e, ipak, ova knjiga biti osnovno polazite za temeljitije analiziranje historije Islamske zajednice meuratnog perioda. Prezentirana graa i obilje informacija, niz lucidnih zapaanja i odmjerenih komentara samo su potvrda da se radi o knjizi kojoj se, jednostavno, morate iznova vraati Amir DURANOVI
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
njiga Na dnu dna je memoarsko, autobiografsko i historijsko djelo autora Omera Behmena, osuenika s najduim zatvorskim staom u Bosni i Hercegovini. Mnogi ga nazivaju bosanskim Mendelom. Djelo, koje je ponueno javnosti na uvid, jeste izraz dubokog proivljavanja ivotne sudbine i ono je, kako kae recenzent ove knjige Fahira Fejzi-engi: Njegova ispovijest, teko proivljena i sakramentalno uvana u ljuturi njegove due.... U svojim poznim godinama Omer Behmen se odluio napisati svoju autobiografsku knjigu i otvoreno prikazati svoj ivotni put. Knjiga obuhvata Behmenov ivot od ranih gimnazijskih dana, preko ukljuivanja u organizaciju Mladi Muslimani, zatim kroz Drugi svjetski rat, hapenje 1949. godine, istragu, zatvorske dane u KPZ Zenica, vrijeme poslije zatvora, kolovanje na Graevinskom fakultetu u Sarajevu, enidbu, posao, aktivno uee u radu IZ i sve to praeno budnim okom i pritiscima UDB-e. Onda i drugo hapenje i ponovo istraga, zatvorski dani u KPZ Zenica, amnestija, pa politiko aktiviranje i uloga u formiranju SDA i pomo u odbrani Republike Bosne i Hercegovine, te ratni dani, diplomatska aktivnost, a onda i penzija i ponovno vraanje Mladim Muslimanima u svojstvu predsjednika Udruenja. U svojoj knjizi Omer ovako kae: Odluio sam da, koliko-toliko, dadeblokiram sjeanje, da progovorim, da to to je uraeno meni (i hiljadama drugih) radi nekih viih ciljeva pojedinaca i Partije, za ta sam osuen na 35 godina strogog zatvora, uz oduzimanje svih graanskih i ljudskih prava, ne umre sa mnom, da mladi ljudi shvate kroz ta smo mi proli, ... da spoznaju da nikada u ime ideologije ne trebaju drugim ljudima initi zlo, ... da ne gube nadu kada su u jadu i belaju, da se vrsto oslone na Boiju pomo i da znaju da uvijek poslije noi dolazi sabah, dolazi zora.... (str. 38)
Patnja u mladosti
Omer Behmen otvara vrata tajni najstranijeg perioda svog ivota, koji je svakom insanu najljepi. Uhapen je kao mladi i osuen na 20 godina robije!? Uhapen je, jer je kao musliman, Bonjak, elio i istrajavao da ouva svoj narodni, vjerski i nacionalni identitet i upuivao druge na to u vrijeme kada je tadanja komunistika vlast pokuavala, a predstavljala sebe u iluzijama, pod krinkom istote komunizma, pod krinkom bratstva i jedinstva, da uniti i zatre svaki trag toga. Godinjak 2010 / 433
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
Tada, za Omera, njegovog brata Saliha i mnoge druge poinje tzv. prevaspitavanje, gdje se kroz razne torture, muenja, batinanja, (psihika i fizika) iscrpljivanja ili izgladnjivanja do besvijesti, pokuava, ali ne uspijeva, da istjeruje sve ono dobro do tada steeno da ne bi, toboe, negativno utjecalo na narod ili tetilo dravi, koja je sebe predstavljala u iluzijama istote komunizma i prosperiteta radnikog samoupravljanja.... Tokom istrage nije mogao dobijati pakete, imati posjete, dran je u samici, i stalno je tuen i maltretiran. Te 1949. Godine, dok je bio u istrazi, nije imao nikakvu predstavu o vremenu, o danu i noi, o datumu, i to je jedina godina kada nije postio ramazan, jer nije znao ni kada je. Jedan od primjera patnje kroz koju je proao tokom istrage 1949. godine. Behmen opisuje ovako: Moje isljeivanje se nastavlja, 4, 5, 6, 7 dana, odnosno noi. Tada su me prvi put objesili s rukama svezanim konopcem pozadi, iza krsta, koji jako zategnue, a visoko podignutim odzada i objesie me na prozor. Osjetih veliki bol u ramenima i kimi. Visei tako jedva sam malo uspijevao dohvatiti nonim prstima pod, a tijelo je u povijenom - naprijed nagetom poloaju. ovjek tad teko die. Pokuava da bol, koji s vremenom postaje nesnosan, u mislima ignorira. Tako objeenog me ostavljaju, a oni izlaze iz kancelarije. Provodim sam neko vrijeme, oni ulaze s vremena na vrijeme. Pitaju hou li priznati, udaraju me tako objeenog vojnikom cokulom u cjevanicu, amaraju, udaraju akama u stomak, slabine....
Omerova istrajnost
Meutim, Behmen je ipak uspio preivjeti sve to. Mnogi nisu, kako Mladi Muslimani, tako i drugi politiki zatvorenici. Poto je bio nepokolebljiv i nespreman da odstupi od svojih stavova i ideja, od klanjanja, posta, bio je pod stalnom torturom. O tome u knjizi ovako kae: Reeno nam je da ko se pregne da klanja, taj glave nee nositi. Mislio sam, zato sam ovdje to hou da klanjam, pa neka bude, ta e biti. Radio je u livnici po 14 sati, a za hranu je imao samo mlijeko i neto malo hljeba, jer je odbijao svinjetinu koju su mu redovno nudili. Zbog ponosa i prkosa nikada nije htio napisati nijednu molbu kako bi dobio neko olakanje. Nakon izlaska iz zatvora 1960. godine, Behmena UDB-a, sada ve SDB, nije ostavila na miru. Nastavili su ga pratiti sve do ponovnog hapenja 1983. godine i na Sarajevskom procesu osuen je na 15 godina robije. Porodica Behmen bila je pod stalnim pritiskom, a djeci su zabranjivali da s drue sa Omerovom djecom. Iz zatvora izlazi 1988. i nakon toga 1990. godine s istomiljenicima, pokree politiku stranku (SDA) i uestvuje u formiranju Patriotske lige i Zelenih beretki. Omeru Behmenu i ljudima slinim njemu moemo se s pravom diviti, moda ak da im i zavidimo. Afrikanci imaju svoga Mendelu, Albanci svoga Demaija, a mi Bonjaci svoga Behmena. Kakvo bi to bilo nasilje prema svim svjetovima, da nije onih koji su se odvaili da se isprijee faraonima, nasilnicima, zulumarima Ma koliko to u tom trenutku izgledalo ne svrsishodno. Trebamo razumjeti 434 / Godinjak 2010
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
ljude koji se zovu idealisti. Koji je njihov rezon kada sve raunice koje se tog trenutka mogu izvesti vode u orsokak. No, ti ljudi na kojima poiva svijet kao na moralnim stubovima, nemaju raunice. Oni ne stavljaju svoja uvjerenja na vagu interesa i prorauna. Oni su jednostavno reeno prvoklasni ljudi. Oni ne mogu drugaije. Hapsite ih, bijete ih, muite ih, i nita. Oni su heroji i zasluuju nae potovanje. Ne zbog njih, ve zbog nas. Onoliko koliko budemo razumjeli poruku ovakvih personalnih lekcija, toliko personalno vrijedimo. Omer Behmen je ovjek koji je sve muke i mjesto koje je imao na samom dnu izganjao zarad slobode, zarad istine i zarad vjere. Odreenje dna jeste da je dno dna neto to je namijenjeno nekome, u ovom sluaju Bonjacima kroz hiljadugodinju historijsku scenu. S druge strane, ukazuje na to da je dno dna prostor gdje treba da budu ljudi koji provode projekt koji je namijenjen Bonjacima, to su oni ljudi koji pripadaju tom nacionalnom korpusu. Projekt Mladih Muslimana u skladu s evropskim demokratskim principima podrazumijeva da sloboda vjere u bitnoj mjeri moe biti stavka za kulturno odreenje jedne skupine. Knjiga Na dnu dna posebno je znaajna jer govori o vremenu i sistemu ije nas posljedice i danas itekako pogaaju i donose nam tolike probleme, jer nismo ba dobro prouili uzroke stradanja, putokaze prethodnika koji su imali dovoljno mudrosti, odvanosti i vjere u nadolazee generacije da nam u tom stravinom vremenu, ostave po neki iaret i jasan biljeg. Pred nama je zrelo, iskustvom izotreno pero koje neumorno sintetizira, kroz prizmu kolektivne i line doivljenosti, sva po bonjaki narod bitnija dogaanja u dvadesetom vijeku. Iz sjemena koje su posijali Mladi Muslimani iznikla je jedna itava nacija potpuno samosvjesna i spremna da izae na kraj s bilo kakvim izazovima. Omer Behmen je radi nas odblokirao sjeanja koja je, kako sam na jednom mjestu kae, potiskivao da bi mogao normalno funkcionirati. Ta sjeanja su nam prijeko potrebna kako ne bismo odustali od borbe za ostvarenja onih prava koja nam pripadaju. Na kraju, treba naglasiti da u ovoj knjizi imamo priliku uti o naliju etrdesetpetogodinje komunistike vladavine u kojoj su mnogi uivali i u koju su se mnogi kleli, ne znajui i drugu stranu, onu koja je guila, koja nije izjednaavala i davala ista prava svim ljudima, koja je uzurpirala i gazila dostojanstvo i ast jednog naroda. Ovo svjedoenje Omera Behmena je svojevrsna bonjaka unutarnja historija, koja govori o neslobodi i robijanju, o proivljenoj stvarnosti zla Mustafa SEFO
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
njiga Pridobiti Tursku u sutini predstavlja proirenu verziju policy papera. Philip Gordon i Omer Tapinar polaze od pretpostavke da su odnosi Turske i Zapada napeti i da je ovo prvi put da su odnosi i sa SAD-om, i EU-om u krizi. Niz faktora je prouzrokovalo ovaj ishod, prvenstveno amerika invazija Iraka, ali i usporeni proces pregovaranja s EU-om i odsutnost rjeenja pitanja Kipra. U meuvremenu, Turska razmatra evroazijske alternative razvitkom unaprijeenih odnosa s Rusijom, Iranom i Sirijom. Zabrinutost autora je da kriza u relacijama sa SAD-om i EU-om, oita samopouzdanost Turske, rastui nacionalizam, euroskepticizam kao i otpor laicistikog establishmenta prema Partiji pravde i razvoja (Adalet ve Kalkinma Partisi, AKP) potencijalno moe dovesti do nacionalistikog i autoritarnog preuzimanja vlasti. Rezultat ovog scenarija bio bi gubitak Turske, manifestovan u obliku voenja nezavisne vanjske politike. Gordon i Tapinar su u pravu kada identifikuju paradoks da je vladajua AKP, pokreta impresivnih reformi od kraja 2002. godine, pro-EU i pro-SAD, dok se laicistiko-nacionalni ancien regime pokazao manje nego entuzijastinim u pitanju reformi i predstavlja izazov zapadnjakoj orijentaciji Turske. Izazov potonjeg manifestovao se u sluaju tkz. e-udara 2007. godine kao i pokuaja da se zatvori AKP. Kako bi se sprijeio scenarij gubitka Turske, autori predstavljaju pet preporuka za politiku SAD-a i EU-a prema Turskoj. Razumno je oekivati da e jedan od autora Philip Gordon, dananji pomonik dravnog sekretara SAD-a za evropske i evroazijske poslove, imati priliku da implementira neke od preporuka navedenih u knjizi iji je koautor. Preporuke ukljuuju postizanje velikog dogovora s Kurdima (u sutini investicije u irako-kurdsku regiju i pruanje veih politikih i kulturnih sloboda za Kurde u Turskoj), snaniju podrku SAD-a liberalizmu i demokratiji u Turskoj, supstancijalnije podsticaje EU poput specijalnih viza i programa razmjene, historijski kompromis s Jermenijom, i postizanje dogovora o pitanju Kipra. U posljednjih godinu dana, Turska je preduzela korake, pokreui novu kurdsku inicijativu kao i potpisivanje protokola s Jermenijom o uspostavi diplomatskih odnosa. 436 / Godinjak 2010
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
Vei stepen nezavisnosti vanjske politike Republike Turske nuno ne znai i ne dovodi do gubitka Turske, kako to istiu autori. Rije je o manifestaciji volje kao i mogunosti Turske da ostvari ulogu u meunarodnoj politici za koju smatra da joj je bila uskraena nakon raspada Osmanlijskog carstva. Proirenje fokusa turske vanjske politike na Bliski istok i ire je komplementaran tradicionalnom euro-atlantskom fokusu Republike Turske. Vidljivo proireni angaman i oito poveano samopouzdanje jaaju regionalni strateki znaaj Turske, i na taj nain dodatno potkrepljuju argument za lanstvo u EU. Beneficije ovog angamana (bilo da je barometar politiko prisustvo ili trgovinske razmjene) slue kao instrument ka lanstvu ali i kao cilj, posebno ako perspektiva punopravnog lanstva izgleda udaljenom. Uzimajui u obzir dogaaje od potpisivanja Ankarskog sporazuma 1963. godine i posebno nakon zadnje faze proirenja EU, razumljivo je zbog ega dananja turska vanjska politika nije iskljuivo fokusirana na EU. Da politika EU prema Turskoj ima kljunu zaslugu za sve vei euroskepticizam u Turskoj, vidljivo je, izmeu ostalog, i iz odluke da se liberalizacija viznog reima dodjeli Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori, dok slini konkretni podsticaji za Tursku nisu realna mogunost u bliskoj budunosti. Ovo je unato injenici da je Turska, u poreenju sa spomenutim dravama Zapadnog Balkana, u znatno vioj fazi pregovora s EU-om, kao i da je status kandidata Turskoj dodijeljen 1999. godine a pristupni pregovori su poeli krajem 2005. godine. Odsustvo rjeenja pitanja Kipra je jo jedan primjer. Nakon to je Republika Kipar (grki dio) pristupila EU 2004. godine, upitno je da li trenutno postoji dovoljna struktura podsticaja grkoj strani za rjeenje ovog pitanja, s obzirom na to da posjeduje instrument veta unutar EU, to nije bio sluaj prije 2004. godine. Imajui u vidu rastue interesovanje za tursku vanjsku politiku u BiH, gdje postoje razliite percepcije i tumaenja povratka Turske na Balkan, knjiga Gordona i Tapinara moe posluiti kao saeti prikaz sadanjeg stanja odnosa Turske s SAD-om i EU-om Hamza KARI
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
Pjevai i njihove prie u XXI stoljeu: naslijee Milmana Parryja i Alberta Lorda
(veliki meunarodni simpozij o Parryjevoj zbirci na Harvardu)
a Harvardu (Cambridge, Massachusetts, USA) je od 03. do 05. decembra 2010. odran veliki meunarodni simpozij o temi Singers & Tales in the 21st Century: The Legacies of Milman Parry and Albert Lord (Pjevai i njihove prie u XXI stoljeu: naslijee Milmana Parryja i Alberta Lorda). Ovim skupom organizatori su (Harvard University i njegov Centar za helenske studije) eljeli obiljeiti pedesetogodinjicu od izlaska prvog izdanja znamenite knjige Alberta Lorda Pjeva pria (The Singer of Tales) i sedamdesetpetogodinjicu od smrti Milmana Parryja. Milman Parry (1902-1935) svoje BA i MA diplome stekao je na University of California, Berkeley, a doktorski studij upisao u Francuskoj na Sorbonnei, kod uvenog profesora Antoinea Meilleta. Kao mladi doktorant uao je u folkloristiku i homerologiju, elei se pozabaviti vruim pitanjima i dilemama tzv. homerskog pitanja. U samome startu imao je revolucionaran pristup u ve dugo prisutnoj dilemi u vezi s autorstvom Homerovih epova, ali su, u njegovim pariskim danima, sudbonosni uinak na njegovu znanstvenu karijeru imali susreti sa slovenskim folkloristom Matijom Murkom. Naime, Murko ga je, kao folklorist koji je upravo doao sa viegodinjih istraivanja iz tadanje Jugoslavije, upoznao s injenicom postojanja jedne izuzetno zanimljive tradicije pjevanja dugih epova na junoslavenskim prostorima, kod pripadnika muslimanske/bonjake zajednice. Ove su Murkove upute ambicioznom homerologu bile dovoljne da odustane od puta u srednjoazijske republike tadanjeg Sovjetskog saveza i da se odlui za to skoriji odlazak na Balkan. Uoi samog odlaska upoznao se s najznaajnijim zbirkama usmene epske tradicije na junoslavenskim prostorima: s Vukovom, Hrmannovom i Marjanovievom zbirkom, kao i s radovima Friedricha Kraussa i Matije Murka. Prvi odlazak deava se 1933. s namjerom da se uvjeri u ono o emu mu je Murko kazivao. Slijedi povratak na Harvard, gdje je Parry ve bio poeo karijeru univerzitetskog profesora, i bjesomuna logistika priprema za ponovni odlazak. Sa za tadanje uslove najsavremenijom tehnikom opremom za snimanje zvuka, odlazi/vraa se u Sandak uljeto 1934., pronalazi itav niz zanimljivih i kvalitetnih epskih pjevaa i ostaje sve do jeseni 1935. godine. Iz ovog dueg od godinu boravka i istraivanja nastat e nukleus budue Parryjeve 438 / Godinjak 2010
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
zbirke sainjen od blizu 12.500 rukom zapisanih tekstova i gotovo 3500 zvunih zapisa. Sve to to je sakupio, a naroito dugi epovi Avde Meedovia, mladome homerologu posluit e kao krunski dokaz teze da su Homerovi epovi mogli nastati samo usmenim putem i da je Homer bio samo usmeni epski pjesnik, kakav je bio i Avdo Meedovi. Kljunu tezu o formulainom stilu epskog pjevanja, zajednikom koliko za Homerove isto toliko i za Avdine i druge epove toga doba, Parry nee uspjeti otjelotvoriti u knjizi, koju je namjeravao tada pisati. U tome e ga prekinuti zagonetna smrt, svega dva-tri mjeseca po povratku iz Jugoslavije. Albert Lord (1912-1991) bio je Parryjev harvardski student u ekspediciji koja je 1934. i 1935. boravila na prostorima tadanje Jugoslavije. Svoje zanimanje za istu epsku tradiciju potvrdit e povratkom ve 1937. na prostore sjeverne Albanije, gdje e nainiti vanu zbirku albanske epske tradicije. Za nas su vaniji podaci da se Lord, tada takoer mladi profesor na Harvardu, vraa u Sandak i Bosnu i Hercegovinu pedesetih godina XX stoljea, tanije u Bijelo Polje, kod istih onih pjevaa koje je Parry snimao/zapisivao esnaest godina ranije, prije svega kod Avde Meedovia. Lord e ciljano traiti iste pjesme od istih pjevaa, kako bi istraio ta se deava s pjevaem i njegovom pjesmom kroz vrijeme i da li je usmena tradicija u to doba bila jo iva. Da je bila itekako iva i zanimljiva, potvrdit e Lordovi stalni dolasci i sakupljako-istraivaki rad u nekoliko sljedeih godina, sve do kraja ezdesetih, kada e mu se pridruiti i David Bynum. Oni e svoje ineteresovanje za bonjaku usmenu tradiciju, prije svega epsku, krunisati i teorijskim radovima. Moda najznaajnija knjiga o toj istoj tradiciji, ali i jedna od najvanijih u svjetskoj folkloristici uope, pojavit e se 1960. godine pod naslovom The Singer of Tales (Pjeva pria). Lord je ovom knjigom, zapravo, elio nastaviti Parryjev teorijski rad, razraujui na terenskim istraivanjima potvrenu, tezu da Homer jeste autor svojih epova Ilijada i Odiseja, u istoj onoj mjeri u kojoj je Avdo, na Homer XX stoljea, autor svojih enidba Smailagi Meha, Osman Delibegovi i Luka Pavievi i drugih. Analogijom je doao do odgovora na viestoljetnu dilemu u nauci poznatu kao Homersko pitanje. Njegov, rad, meutim, ne zvarava se na toj antologijskoj knjizi, Lord e, naime, do kraja svoga ivota neumorno raditi na svojevrsnoj afirmaciji i promociji bonjake usmene tradicije Sandaka i Bosne i Hercegovine. To e potaknuti i niz drugih istraivaa da krenu njegovim putem, na samome Harvardu (Aida Vidan, David Elmer i Peter McMurray) i drugdje: David Bynum, John Miles Foley (University of Missoury). Decembarski simpozij na Harvardu svojevrsni je nastavak slinog simpozija odranog uljeto 2008. godine u Tuzli, u organizaciji Filozofskog fakulteta i Univerziteta u Tuzli, kada je i najavljeno odravanje potonjeg. Gotovo pedeset procenata tuzlanskih uesnika pojavilo se i u Harvardu poetkom decembra 2010. godine. Naravno, organizacijska i logistika podrka Harvardove konferencije bila je u skladu s renomeom samog univerziteta. Tema skupa Pjevai i njihove prie u XXI stoljeu: naslijee Milmana Parrya i Alberta Lorda nagovjetavala Godinjak 2010 / 439
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
je mnogo raznovrsnije pristupe, a renome kue koja je organizirala skup, garantirala je visok znanstveni nivo i veu zainteresiranost potencijalnih uesnika iz svih dijelova svijeta. Direktnim referatima na simpoziju je uestvovalo 30 znanstvenika iz Njemake, vicarske, Kine, Rusije, Danske, Francuske, vedske, Kosova, Italije, Islanda, Grke, Finske, SAD i Bosne i Hercegovine. Aplikabilna vrijednost Parry-Lordove teorije formule demonstrirana je na razliitim usmenim tradicijama diljem svijeta kod veine autora, od usmene tradicije amerikih Indijanaca, preko srednjovjekovnih islandskih i norvekih saga, te finskih narativa kasnijeg doba, pa sve do mongolskih i kineskih istraivanja tamonjih usmenih tradicija. Sedam znanstvenika svoje radove i svoja istraivanja radilo je direktno na materijalima Parryjeve zbirke, uglavnom na bonjakim epskim i lirskim pjesmama. John Miles Foley, moda najvea zvijezda skupa, autor vie desetaka knjiga iz ove oblasti, osniva i urednik znamenitog asopisa Oral Tradition, propitivao je odnose izmeu kolektivne tradicije i individualnog umijea na primjerima pjesama zabiljeenih u Stocu i okolici, Ronelle Alexander (University of California, Berkeley, USA) bavila se leksikolokim istraivanjima materijala iz Parryjeve zbirke, Anna Bonifazi (Universitt Heidelberg, Deutschland) i David Elmer (Harvard University, USA) problem vizualnosti, John Franklin melodijom epskih junakih pjesama, Aida Vidan (Harvard University) usporedbom motiva izgubljene nevjeste u enskim pjesmama Parryjeve zbirke i djelima hrvatske renesansne knjievnosti te Margaret Beissinger (Princeton University) incestuoznim temama u usmenim epikama balkanskih naroda. Jedini predstavnik Bosne i Hercegovine, ali i irih junoslavenskih prostora, Mirsad Kuni, govorio je o korpusu pjesama Parryjeve zbirke koje pjevaju o smrti krajikog junaka Mustaj-bega Likog. Dodatnu vrijednost simpoziju dali su nastupi dvojice autentinih pjevaa/performera: prve veeri nastupio je Odhon Bayar iz Mongolije a druge ik eref Taliova iz Turske. Cijeli tok simpozija sniman je videokamerom, kako bi se mogao staviti na stranicu Parryjeve zbirke i tako uiniti dostupnim iroj javnosti bez ikakvih ogranienja. Kao specijalni gosti skup su svojim prisustvom uveliali i ivi potomci dvojice znanstvenika: Marrian Parry, kerka Milmana Parryja, te dvojica sinova Alberta Lorda. Moram priznati da je, uz veliku odgovornost, bilo i osjeaja ugode, zbog toga to sam dolazio iz zemlje koja je bila glavnim predmetom interesovanja dvojice slavnih znanstvenika ranije, ali i veine uesnika na samome skupu, kao i zbog toga to je veliki dio uesnika, zahvaljujui upravo toj injenici, poznavao na jezik. A uz taj pozitivan i lijep osjeaj opekao me i gorak okus spoznaje da nivo istraivake radoznalosti i interesovanja za Parryjevu zbirku u naoj sredini nije ni priblian ovome amerikom i, generalno, inozemnom Mirsad KUNI
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
ygmunt Bauman je roen 1925. god. u Poznanu, u Poljskoj. U Engleskoj ivi od 1971. godine, gdje je i napisao i objavio veinu svojih radova koji su mu obezbijedili ugled jednog od najznaajnijih sociologa i filozofa savremene fenomenologije i antropologije. Sa svojih vie od ezdeset objavljenih knjikih naslova Bauman je odavno obezbijedio mjesto ivueg klasika socioloke misli. Problemi kojima se bavio u svojim radovima bili su u vezi s etikom, identitetom, globalizacijom, modernizmom, postmodernizmom i drugim savremenim drutvenim fenomenima. Jedan od najznaajnijih i najreferentnijih pojmova koje je Bauman ustanovio i na koji se pozivaju brojni analitiari savremenog ivljenja, jeste pojam fluidnog drutva iz kojeg je izveo pojmove fluidni ivot, ljubav, strah, modernost, ukratko itav fluidni opus. Bauman tvrdi da je kasna ili fluidna modernost u potpunosti emancipirala ovjeka tako to ga je oslobodila svih tradicionalnih obligacija. Tako je ovjek u potpunosti i konano postao slobodan. Ovdje e biti rijei o pojmu fluidnosti i o mogunostima izraavanja novoosvojene individualne slobode u ambijentu savremenog fluidnog moderniteta.
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
koja ima ambiciju da razliite svjetske kulture, informacijski, ali i na sve druge naine, integrie u jedno, globalno selo, ime realizuje jednu opu, integrativnu funkciju, a u isto vrijeme tretirati trend pluralizacije kao formu afirmacije individualnih, partikularnih interesa i svjetonazora. Dok, dakle, na jednoj strani imamo trend generalne unifikacije, istovremeno se deava obratni proces partikularizacije, to predstavlja temeljni paradoks postmodernizma koji na pojavnom nivou generira napetosti i sukobe. Posmatrajui konkretnu individuu i savremeni ivotni kontekst u kojem boravi, zapaa se simultani trend relativiziranja i rastakanja elementarnih, tradicionalnih individualnih odnosa koji su ranije predstavljali sistem i mreu ljudskih kontakta. Osnovni oblici ljudske uvezanosti su izgubili vrstou, a taj proces ugroava ak i elementarnu eliju, instituciju braka i koherentnost porodice ija integrativna funkcija, posmatrajui globalne trendove, slabi a jaa pozicija i utjecaj individue. U ovakvim okolnostima dolazi do relativiziranja do tada, vrstih etikih normi, a u praktinom ivotu, ljudi se suoavaju s potpuno novim i nepoznatim problemima. Mnogi su autori upozoravali na pogubne opasnosti koje donosi postmoderni nain ivota. Meu najrelevantnije kritike implikacija savremenog ivota, koja povremeno prerasta u dramatina upozorenja o prezentnim fenomenima koji u pitanje dovode temeljne, generike, antropoloke pretpostavke, svakako spada gotovo cjelokupni opus Zygmunta Baumana. Fluidni ivot, Baumanovo djelo iz 2005. god., koji s ostalim fluidnim opusom predstavlja svojevrsnu kritiku i svjedoanstvo, jeste jedna kompleksna freska koja pred itaocem razvija injenice o fenomenologiji savremenog ivota. U njoj se ogledaju sve implikacije paradoksalnosti i alijeniranosti dananjeg ovjeka i njegove pozicije u svijetu i drutvu. Rije je o ontolokoj neizvjesnosti fluidnih vremena iju anamnezu Bauman izvodi in vivo. Ova knjiga stoji u direktnom i neposrednom kontekstu s takoer sjajnim analizama istog autora naslovljenim Fluidna modernost, Fluidna ljubav i Fluidni strah, koji zajedno ine tematsku cjelinu. Tekstovi koje nalazimo u ovim knjigama jednim preciznim, konkretnim i povremeno, dramatinim pristupom omeavaju na svijet kojim gospodare brze, drastine i neoekivane promjene. U tom i takvom svijetu individua jednostavno nema dovoljno vremena za bilo kakav oblik aklimatizacije i usvajanja novih pravila ponaanja, uz iju pomo bi se prilagodila novim okolnostima, jer nakon njih slijede nove, nenajavljene i brze promjene. Svakako da autorove lapidarne definicije savremenog ivota, proizlaze iz njegovog ireg teorijskog konteksta. Bauman je, naime, izvore ovih radikalnih drutvenih previranja otkrio u dubokim promjenama u samoj drutvenoj strukturi i njezinoj dinamici. Osnove ove teorijske orijentacije u vezi s navedenom problematikom, iznesene su u Baumanovom radu Intimations of postmodernity, iz 1992. godine.
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
pulirani konzumerskim uticajima, osloboeni svake druge kriteriologije, olako pristaju na autoritet moi potronje kao na jedini autoritet. ta vie, sloboda konzumiranja, tj. potronje, sada se identificira sa slobodom uope. ta se u tim okolnostima deava s drutvenom stratifikacijom i kako funkcionira drutveno raslojavanje? Religijske i etnike razlike vie ne igraju kljunu ulogu, a kriterije koji vae u procesu raslojavanja, Bauman zorno navodi opisujui kako se formira tzv. ljudski otpad, odnosno opisujui ta je to zajedniko izbjeglicama, nezaposlenima, beskunicima...: Zajednika im je beskorisnost njihovog ivota. Giorgio Agamben ih je opisao u svojoj knjizi Homo sacer kao one koji su iskljueni iz demokratskog skupa pravila. Takoer i nezaposleni ispadaju iz drutvenog poretka: oni se u potroakom drutvu, kao oni koji ne proizvode, vide kao loi potroai i kao finansijski problem. Kao socijalni sluajevi. Za njih moe postati teko da potuju pravila demokratskog drutva. (Fragmenta philosophica 1., 2007:204) Diskrepancija izmeu modernizma i postmodernizma je uslovila i zapravo isprovocirala ovakvo stanje drutva. Modernizam sa svojim univerzalnim vrijednosnim sistemom koji je obuhvatao cjelokupni drutveni milje i imao jednoobraznu, unificiranu subordinaciju kojoj je bila imanentna odreena vrsta reda i loginosti, sada se razbio na bezbroj malih cjelina, na sistem linih kosmosa kao zatvorenih sistema, kako ih Bauman naziva, kontejnera. Paralelno s tim procesom dogaa se i proces radikalne destrukcije i raspada principa objektivnosti kao univerzalne forme suglasja volja i konsenzusa principa. Dolazi do raspada modernistikog svijeta transcendiranih principa a uspostavlja se carstvo partikularnih entiteta, carstvo pluralizma kao ambijenta pogodnog za razvoj konzumerizma.
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
kovanog i vaeeg koncepta stvarnosti, nastojala i ustrajavala na interpretaciji takve stvarnosti kao i na rigidnim korekcijama svake aberacije i zastranjivanja koji su iskakali iz generalne linije. Sociologija kasnog modernizma mijenja svoju paradigmu u pravcu uvaavanja individualnih interpretacija drutvene stvarnosti, dakle u pravcu jedne ope, pluralistike validnosti razliitih doivljavanja zbilje. Ova emancipacija individue i individualizma kao nove paradigme, imala je velikog utjecaja na sve oblike drutvenog ivota, na drutvene znanosti, na politiku, primjerice, kroz snanu novovjekovnu afirmaciju liberalizma itd. Istovremeno, okolnosti drutvenog ivota su se u novim uslovima postmodernistikog ambijenta, kojeg Bauman naziva kasnim modernizmom, drastino promijenile. Te nove okolnosti i posljedice koje one po individuu i drutveni ivot proizvode, a koje su predmet istraivanja u radu nazvanom Fluidni ivot, takoer imaju svoj utjecaj na znanost i obrazovanje uope. Naime, za razliku od klasinog obrazovanja, gdje je kultura kontinuiteta, uenja i akumuliranja znanja i iskustva vaila kao temeljni obrazac prikupljanja znanja i uenja uope, u fluidnom drutvu imamo fenomen opeg diskontinuiteta, zaboravljanja i izostavljanja konteksta. Postmoderno trite rada ne zagovara kontinuitet obrazovanja i uenja kadrova, nego su oni preputeni sebi, odnosno stihijskoj inerciji kojoj je imperativ trina nesigurnost radnog mjesta. (Ajdukovi, 2004). Ova orijentacija svoje ishodite i teorijsku eksplikaciju moe imati u radovima drugih autora, primjerice kod Liesmanna i njegove Teorije neobrazovanosti, gdje u bespotednoj kritici, kroz ironinu analizu raznih kvizova kuasi znanja, Bolonjskog procesa i drugih autodestruktivnih trendova, pokazuje kako u savremenom, fluidnom drutvu zapravo vlada vritea, masovna neobrazovanost koja je direktno i sistematski pothranjivana.
Fluidni svijet
Raiavanje terminolokih nedoumica, kao preduslov svakom iitavanju teksta se, u sluaju pokuaja interpretiranja ovog Baumanovog rada, prije svega, odnosi na pojanjavanje termina fluidno. Sintagmu liquid life bi se mogla a engleskog jezika prevesti kao tekui ivot. Domai prevodilac je upotrijebio termin Fluidni ivot, a Enciklopedija JLZ pojam fluidno prevodi kao tekue. Smisao koritenja ovog termina, koji je vie primjeren vokabularu teorijske fizike, uvia se tek kada se vrati u kontekst u kojem ga Bauman koristi. Oponentni termin bi glasio-solidno, solidni, kruti, vrsti, tradicionalni ivot za razliku od tekueg, nepostojanog, promjenjivog, neizvjesnog i esto ambivalentnog. I tako, na isto etimolokom planu, dolazimo in medias res, dolazimo u svijet koji nije vie solidan, pouzdan, vrst i konsekventan na stari, tradicionalni nain. To sobom nosi mnotvo implikacija koje fundamentalno kreiraju na ivot u novim okolnostima. Knjiga Fluidni ivot je zbirka uvida u razliite aspekte fluidnog ivota ivota ivljenog u fluidnom modernom ivotu. Zbirka ne pokuava da bude konana. (Bauman, 2009: 24). Godinjak 2010 / 445
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
Jedna od dominantnih karakteristika ivota kasnog modernizma je specifian osjeaj toka, proticanja vremena. Kauzalnost zbivanja u jednoj linearnoj i harmoninoj vremenskoj dinamici je relikt zaostao iz prethodnih vremena kada se podrazumijevalo da sveukupna zbivanja, kao uostalom i cjelokupna ljudska povijest, vode jednom uzvienom i izvjesnom kraju ija ishodina i progresivna taka koincidira sa svjetlom apsolutne, hegelovske ideje. Ovaj horizont zamijenjen je jednom novom dinamikom: Fluidni ivot je niz novih poetaka a ba zbog toga su brzi i bezbolni zavreci, bez kojih su novi poeci nezamislivi, ti koji u njemu najee predstavljaju najtee trenutke i najneprijatnije glavobolje. Meu umeima fluidnog modernog ivljenja i meu vetinama potrebnim za praktikovanje tih umea, odbacivanje stvari ima prioritet nad njihovim sticanjem. (Bauman, 2009:10). Takva praksa zaista podrazumijeva visoku organiziranost komunalnih odlagalita smea, deponija koje svakodnevno mogu akceptirati ogromne koliine prevazienih, potroenih vrijednosti. U fluidnom modernom drutvu industrija odlaganja smea preuzima komandnu poziciju u ekonomiji fluidnog ivota. Opstanak tog drutva i blagostanje njegovih lanova zavise od brzine kojom se proizvodi odreuju za otpad, te brzine i efikasnosti uklanjanja otpada. U tom drutvu nita ne moe zahtevati izuzee od univerzalnog pravila zamenjivosti i niemu se ne moe dozvoliti da ostane tu due nego to treba. Postojanost, vezivnost, viskoznost stvari, kako ivih, tako i neivih, su najstranije i najzlokobnije opasnosti, izvori najuasnijih strahova i mete najeih napada. (Bauman, 2009:11) Postmoderna, fluidna svakodnevnca u svojoj sutini lii na neprestano oslobaanje od prevazienih vrijednosti, na bjesomunu, permanentnu trku kojoj je, zapravo, cilj ostajanje u mjestu. Osmiljena je i organizovana itava mrea kolektora koja je razvila posebne tehnike i tehnologije prikupljanja i deponovanja stvari koje su izgubile upotrebnu vrijednost, odnosno deponije samih vrijednosti kao relikata i anakronizama zaostalih iz prethodne marketinke kampanje. Lakoa neobaveznog, povrnog ivljenja koji i ne pokuava dublje ui u sutinu stvari je, na pomalo jeziv nain, obuhvaena citatom Lao Cea sa poetka ovog teksta. Sam tekst Fluidnog ivota predstavlja lucidnu, pronicljivu i bespotednu anamnezu bitisanja u kontekstu kasnog modernizma, odnosno analizu naeg, konkretnog fluidnog ivota. Poglavlja u koja je podijeljen tekst su, zapravo, male rasprave o najvanijim kategorijama praktinog, savremenog ivljenja. Rije je o individui u fluidnom svijetu, o pojmu kulture u novom znaenju, potroakom mentalitetu i njegovim izvorima, pitanju slobode i ulozi intelektualca, ulozi djece u konzumerizmu, dakle, rije je o dijagnozi razliitih aspekata ivota veoma bitnih za savremenog ovjeka i to u okolnostima kada je u potpunosti izostala tradicionalna pouzdanost, izvjesnost, vrstoa i solidnost a razvila se fluidnost. itati poglavlja teksta Fluidni ivot podrazumijeva konstantni napor referiranja bitnih uporinih mjesta iz preostalog Baumanovog fluidnog opusa. Interpretacija Baumanovih stanovita u njegovom punom kapacitetu moe funkcionirati u izvornom znaenju samo kao rezultat kumulativnog uvida u cijeli opus. Fluidni strah je analiza ne samo onog generikog egzistencijalnog strah,a nego i 446 / Godinjak 2010
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
terora globalnog koji tu fluidnu strepnju generira u ontoloku neizvjesnost fluidne epohe. Individualizacija koja je najmanji zajedniki sadrilac kasnog modernizma dovedena je u iskuenje u kontekstu problematiziranja krhkosti ljudskih veza: posmoderni ovjek oajniki eli da stupi u vezu, ali je isto tako oajniki pokuava izbjei kako bi ouvao slobodu koja e mu omoguiti da uvijek iznova stupa u veze. Ova lebdea, fluidna pozicija je sukus Fluidne ljubavi koja je u Baumanovoj Liquid modernity interpretirana kao duboka, generalna pozicija sveopte postmoderne anksioznosti i raspoluenosti. Danas, naime, ivimo u doba kada je pojedinac preputen sam sebi da uiva u slobodi o kojoj su teoretiari Frankfurtske kole toliko sanjali. On sigurnost vie nigdje ne moe potraiti i ostavljen je da trai smisao, oslanjajui se iskljuivo na sebe i svoje sposobnosti. (Baak, 2007)
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
ovu igru preputanja vlastitog suvereniteta viem autoritetu na globalnom planu je sveprisutna i svemona industrija masovne kulture. Autoritet oca iz infantilnog perioda je tako zamijenjen autoritetom masovne kulture koja formira, dotjeruje i cizelira poeljni, oekivani i prihvatljivi lik savremenog, postmodernog ovjeka, podanika koji bespogovorno prihvata svoju konzumentsku ulogu. Tako se pozicija egzistencijalne neizvjesnosti i straha transformie u ulogu iluzije sigurnosti i stabilnosti. Udovoljava se toj enji za vrstim tlom koja oslikava infantilnu potrebu za zatitom, pre nego elju za uzbuenjem. (Bauman, 2009:169ovjek je na svom cjelokupnom kulturnom, historijskom hodu i razvoju duha, kulture i spoznaje, u toj mjeri ovladao sredstvima za emancipaciju da je najzad mogao otpoeti njegov zlatni period. Postalo je oigledno da se u borbi oveka protiv prirode ravnotea moi pomera u korist oveka. (Bauman, 2009:156). Ta je mogunost oigledno, iz iracionalnih razloga, odbaena. Ljudska potreba za autoritetom je u potpunosti akceptirala ogromni utjecaj kulturne industrije koja putem masovnih medija kreira kulturni i duhovni prostor na nain konstantnog i globalnog projiciranja poeljnih i drutveno oekivanih i prihvatljivih obrazaca. Nad ulogom, pozicijom i perspektivom slobodnog intelektualca kao avangarde Bauman tuno lamentira, ne nalazei pretjerane mogunosti za njegov snaniji utjecaj. U tom pesimistinom lamentiranju on se poziva na Habermasa i njegovu metaforu poruke u boci. Naime, Habermas a evo, i Bauman, saglasni su da je intelektualno ispravnije i potenije poruku, podrazumijeva se, vrijednu zapisivanja, staviti na hartiju, zapeatiti i poslati u neizvjesnost nepoznatom itaocu, nekom mornaru ili slinom recipijentu, nego se konformistiki saglasiti s postojeim stanjem neslobode. To je nain na koji intelektualac transcendira postojee, nepodnoljive okolnosti u kojima ne postoji recipijent poruke koja dijagnosticira aktuelno katastrofalno stanje i istovremeno anticipira budueg itaoca i drugaije, povoljnije okolnosti. Ne samo da time podrazumijeva privremenost postojeeg, nego taj in ima i druge implikacije: Sredstvo poruke u boci ima smisla samo ako (i samo ako) osoba koja joj pribegne veruje da su vrednosti vene, veruje da je istina univerzalna i pomilja da e brige koje trenutno aktiviraju potragu za istinom i okupljanje u odbranu vrednosti istrajati. Poruka u boci je svedoanstvo prolaznosti frustracije i trajanja nade, kao i neunitivosti mogunosti i slabosti nedaa koje su prepreka realizaciji. (Bauman, 2009:171). ini se da, uprkos oitom defetizmu o mogunostima spasavanja aktuelnog svijeta putem progresivne misli, dakle intervencijom intelekta i intelektualaca, kod Baumana ipak tinja tiha nada pa bila ona i slabaka kao to je metafora poruke u boci. A jednak defetizam Bauman iskazuje kada traak nade za kraj fluidne epohe, odnosno epohe slobode, vidi u povratku religije kao predznaku povratka na pozicije sigurnosti. Baumanov iskaz je preuzet iz intervjua datog 2005. god. za Die Zeit: Pre 250 godina zemljotres u Lisabonu suoio je savremenike sa iskustvom, koje lii na cunami u nae vreme. Zemljotres je u filozofiji znaio kraj teodiceje. Ideja o svemonom, brinom Bogu vie se nije dala odrati. Taj Bog nije pravio nikakvu razliku u prirodnoj katastrofi izmeu pobonih i grenika. Zemljotres je u Lisabonu 448 / Godinjak 2010
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
jo jednom javno predstavio biblijsku knjigu o Jovu. Od tada je nastala ideja da se priroda da u ruke oveku i da se poveri njegovom razumu. Katastrofe kao to su cunami ili uragan danas nas opet pogaaju kao slepe sile i mnogi u nae vreme reaguju na njih sa velikim pojednostavljenjem, koje za njih znai Bog. Bog? To je glad za apsolutnim, potreba za istoom, to se izraava u povratku religije. Iscrpljenost u svetu koji je tako nerazumljiv, vodi elji da se ponovo zameni sloboda za sigurnost. Sigmund Frojd je u svojem delu Nelagodnost u kulturi izneo kako je civilizacija smena izmeu slobode i sigurnosti. Klatno naizmenino udara u jednu ili drugu stranu, neprestano. Mi beskonano eksperimentiemo sa tom dilemom. (Fragmenta philosophica 1.,2007:205). Mehanizmi bjekstva od slobode Ericha Fromma akcentiraju autoritarni model koji funkcionira na principu ovekove tenje da odustane od nezavisnosti svog pojedinanog ja i da ga sjedini sa nekim ili neim izvan sebe, kako bi ono steklo snagu koja mu nedostaje; ili, drukije reeno, da trai nove, sekundarne spone kao zamenu za primarne, izgubljene. (From, 1978:131). Mehanizmi potinjavanja izvanjskom autoritetu i omalovaavanja vlastitog sebstva su brojni a njegov naei i masovni oblik je onaj religijski. lajermaherova definicija religijskog doivljaja kao doivljaja apsolutne zavisnosti je definicija mazohistikog doivljaja uopte; naroitu ulogu u tom oseanju zavisnosti igra greh. ...Crta zajednika svem autoritarnom miljenju jeste uverenje da ivot odreuju snage koje se nalaze izvan ovekovog linog ja, njegovih interesa, njegovih elja. Jedina mogua srea lei u potinjavanju tim snagama. (From, 1978:154). Vidljiva je slinost mehanizama potinjavanja u okolnostima konzumerizma i religijskog pronalaenja autoriteta. Ali, iako Bauman u povratku potrebe za religijom vidi potrebu za istoom, za apsolutom, ne bi se reklo da e ta zamjena autoriteta donijeti kvalitet ljudskoj individui. Ta vrsta eskapizma, bjeanja, odnosno povratka u sigurnost blagotvorne sjene vrhunskog autoriteta nipoto ne moe predstavljati evolucijski kvalitet jer je zapravo cijeli postmodernistiki prevrat ukidanja apsoluta imao osnovnu zadau oslobaanja ovjeka od izvanjskog, stranog autoriteta a na pravcu afirmacije njegovih neizmjernih slobodnih potencijala. ini se loginijom interpretacija koja bi eventualni povrat na teistiki autoritarizam smatrala retrogradnom intencijom, ali koja bi svakako bila signifikantna da markira nepodnoljivu lakou egzistiranja slobodne individue u savremenim okolnostima koje Bauman naziva fluidnim. I samo u tom pogledu, ona je dobrodola Jasenko KAROVI
LITERATURA Ajdukovi, Marina , Vrijednosti kao izazov u fluidnom drutvu. Revija za soc. politiku. Zagreb, god. 11. br. 3-4, str. 427-442, 2004.
4/20/11 1:16 PM
Prikazi i osvrti
Baak, Valerio, O pojednostavljivanju modernosti: kritika Baumana i Gidensa. Diskrepancija, sijeanj 2007. svezak 8/broj12, 2007. Bauman, Zygmunt, Intimations of postmodernity. London, Naw York: Routledge, 1994. Bauman, Zygmunt, Liquid Modernity. Cambridge, UK: Polity Press, 2000. Bauman, Zygmunt, Postmoderna etika. Zagreb: AGM, 2009. Bauman, Zygmunt, Fluidna ljubav. Novi Sad: Mediteran publishing, 2009. Bauman, Zygmunt, Fluidni ivot. Novi Sad: Mediterran publishing, 2009. Fragmenta philosophica 1. Loznica: Karpos, 2007. From, Erih, Bekstvo od slobode. Beograd: Nolit, 1978. arevi, Abdulah, U labirintu svijeta. Sarajevo: Svjetlost, 1990. Vrcan, Sran, Suvremeni prijepori oko sociologije... Revija za sociologiju. Zagreb, No.3-4, 2005.
4/20/11 1:16 PM
IZ PREPORODOVE DJELATNOSTI
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
biljeili smo dvadeset godina od obnove rada Bonjake zajednice kulture Preporod. Na Obnoviteljskoj skuptini 5. oktobra 1990. godine pokrenut je rad KDM Preporod. Prisjetimo li se da je Gajret osnovan 1903., a Narodna uzdanica 1923., potom da je njihov rad objedinjen 1945. pod zajednikim imenom Preporod, te njegove zabrane rada 1949., vidjet emo da je ova zajednica u kulturi istiniti svjedok i aktivni sudionik preobraaja Bonjaka u subjekt svog kulturnog uoblienja i izrastanja. Obnavljanju Preporoda 1990. godine pristupili su istaknuti Bonjaci: Muhsin Rizvi, Atif Purivatra, Hajrudin Numi, Halid auevi, Rusmir Mahmutehaji, Alija Isakovi, Munib Maglajli, Enes Durakovi... Dijelei sudbinu svoga naroda, mijenjajui oblike, ali ne i svrhu i poslanje svoga djelovanja, Preporod je izrastao u respektabilnu instituciju nacionalnog profiliranja Bonjaka. Sama injenica da je njegovo djelovanje od Obnoviteljske skuptine 1990. do danas bio uglavnom uzlazni i plodotvorni hod prema osmiljenom i unaprijed zadatom cilju dovoljno govori o drutvenoj opravdanosti njegovog postojanja. Ali, takoer, o samoprijegoru i ozbiljnosti ljudi od opinskih drutava do Matinog odbora, koji su poaeni zadaom izgradnje, promoviranja i unapreenja programskih naela Preporoda. Na Obnoviteljskoj skuptini 1990. za predsjednika Preporoda izabran je Muhsin Rizvi, a potom slijede Enes Durakovi, Munib Maglajli, air Filandra i Senadin Lavi, sadanji predsjednik. U proteklih dvadeset godina pripala nam je i zadaa obiljeavanja stotinu godina od osnivanja. U januaru 2010. godine odrana je redovna Izborna skuptina BZK Preporod. Skuptina je odrana 15. januara u Bonjakom institutu Fondacija Adil Zulfikarpai. U radu Skuptine uestvovali su predsjednici opinskih drutava iz Bosne i Hercegovine, lanovi organa Preporoda kao i veliki broj potovalaca ove zajednice u kulturi. Na Skuptini su izabrani lanovi Matinog odbora, Savjeta, Nadzornog odbora, Suda asti i predsjednik BZK Preporod. Za predsjednika je izabran prof. dr. Senadin Lavi. U sveanom dijelu Skuptine uestvovao je Vokalni ansambl iz Bugojna. U protekle dvije decenije Matini odbor BZK Preporod svoj rad je usklaivao na zborovima predsjednika opinskih drutava. Zborovi su odrani esnaest puta irom Bosne i Hercegovine. Razmjena iskustva i prijateljstva izmeu druGodinjak 2010 / 453
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
Dokumenti
Dokumenti
Predsjednik BZK Preporod, lanovi Izvrnog odbora, Matinog odbora, Savjeta, Nadzornog odbora i Suda asti, koji su izabrani na 11. skuptini Bonjake zajednice kulture Preporod, koja je odrana 16. 1. 2010. godine Predsjednik BZK Preporod: Senadin Lavi Izvrni odbor: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Aida Abadi-Hodi, predsjednica Hatida Duman air Filandra Lejla Gazi Hadem Hajdarevi Munib Maglajli Asim Mujki Jasminko Mulaomerovi Sead emsovi
Matini odbor: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. Nijaz Bajgori Kemal Balihodi (Bugojno) Uzeir Bavi Selma Begi Izet Beridan Adnan Busuladi Ismet Buatli Kemal olak (Donji Vakuf) Amira Dervievi (Biha) air Filandra Azra Gazibegovi (Tuzla) Mehmed Gribajevi Amira Hadagi-Turbi (Tuzla)
4/20/11 1:16 PM
Dokumenti
14. Dijana Hadizuki (Mostar) 15. Hadem Hajdarevi, predsjednik 16. Senahid Halilovi 17. Adnan Jahi (Tuzla) 18. Devad Jahi 19. Husnija Kamberovi 20. Enes Kujundi 21. Alija Kulenovi (Zenica) 22. Mufid Lazovi 23. Munib Maglajli 24. Adnan Muftarevi 25. Hasnija Muratagi-Tuna 26. Zehra Mustoo 27. Fehim Nametak 28. Senad Nani (Zagreb) 29. Rapko Orman (Livno) 30. Vahidin Preljevi 31. Munir Raidovi 32. Sulejman Redi 33. Selma Rizvi 34. Suad Selimovi 35. Adnan Silajdi 36. Vedad Spahi (Tuzla) 37. Mersida Sueska 38. azim Suljevi (Brko) 39. Rifat krijelj 40. Jusuf Trbi (Bijeljina) 41. Adnan Tufeki (Tuzla) 42. Amir Tali (Sanski Most) 43. Semir Vrani 44. Behija Zlatar 45. Sibila Zvizdi-Meco 46. Jusuf iga Savjet BZK Preporod 1. 2. 3. 4. 5. Nijaz Alispahi (Tuzla) Zijad Bajramovi Amila Baki Azra Begi Muhamed Begovi (Tuzla) 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. Ilijas Bonjovi enana Buturovi Muhamed Cico Smail eki efkija eki Almasa DefterdareviMuratbegovi ahzija Dreca Selma Ferovi Ejup Gani Lamija Hadiosmanovi Fatma Hasanbegovi Muharem Hasanbegovi Irfan Horozovi Devad Hozo Muhamed Hukovi Nedad Ibriimovi Enver Imamovi Mustafa Imamovi Salih Jalimam (Zenica) Enes Kari Ibrahim Krzovi Emina Memija Nedad Mulabegovi Rasim Muminovi Ferhat Mustafi (Gradaac) Omer Nakievi Salim Obrali Amila Omersofti Muris Osmanagi Enes Pelidija, predsjednik Munir Raidovi Fahrudin Rizvanbegovi Enes Sara Mevlida Serdarevi Avdo Sofradija Izet aboti (Tuzla) Arif Tanovi Mehmed Zaimovi Esad Zgodi Arif Zuli
4/20/11 1:16 PM
Dokumenti
Nadzorni odbor: 1. 2. 3. 4. 5. Hasan Bali, predsjednik Ismet Hotovi (Foa) Ferid Buo Smajo Fetahovi Smajo Hadi
Sud asti:
1. Vahid Kljai, predsjednik 2. Ibrahim Festi 3. Salko Selimovi
4/20/11 1:16 PM
Izvjetaj o radu Biblioteke Instituta za bonjake studije BZK Preporod za 2010. godinu
ktivnosti koje su se odvijale u biblioteci u 2010. godini imale su svoj uobiajeni tok. Poslovi nabavke knjiga: kupovina, pokloni i razmjena; obrade knjiga: inventarisanje, klasificiranje, katalogiziranje; kucanje kartica, unoenje u kompjutersku bazu, rad s korisnicima (itaonica, telefonskim putem i elektronskom potom) i druge obaveze zavrene su u predvienom vremenu. Proirili smo krug djelovanja uspostavljanjem saradnje sa ceeol digitalnom bibliotekom (Central and Eastern European Online Library iz Frankfurta am Main) u vezi s indeksiranjem naih asopisa Bosnian Studies i Godinjak BZK Preporod u ovoj digitalnoj bazi.
Nabavka knjiga
Biblioteka je bogatija za 530 novih naslova, od kojih je 101 kupljen, a ostalo smo dobili na poklon od naih sljedeih darodavaca: gospoe Amile kalji, koja je poklonila 116 knjiga i 115 brojeva razliitih asopisa, Fondacije za biblioteku djelatnost (52 naslova), te Adnana Alikadia, Senadina Lavia, Borislava Spasojevia, Rijaseta Islamske zajednice, Franjevake teologije, Slavistikog komiteta, Centra za kulturu i obrazovanje iz Tenja, Drutva pisaca Bosne i Hercegovine, Udruenja za ouvanje kulturne tradicije Odjek, PEN centra, Udruenja ilmijje Islamske zajednice u BiH, Naunoistraivakog instituta Ibn Sina, Udruenja Selam iz Zenice, Udruenja Monos iz Graanice, Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba, Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH, Biblioteke Alija Isakovi iz Gradaca, Fakulteta humanistikih nauka iz Mostara i dr. Publikacije smo razmijenili sa sljedeim institucijama: Akademijom nauka i umjetnosti BiH, Institutom za istoriju, Orijentalnim institutom, Forumom Bosna, Fakultetom politikih nauka, Pravnim fakultetom, Filozofskim fakultetom, Fakultetom islamskih nauka, Gazi Husrev-begovom bibliotekom, Zemaljskim muzejom BiH, HKD Napredak, opinskim drutvima BZK Preporod i dr.
4/20/11 1:16 PM
Biblioteko-informacijske usluge
Nae biblioteke usluge u 2010. godini koristilo je 200 korisnika: 150 ih je italo knjige u itaonici, a ostalih 50 informacije je trailo telefonskim putem i elektronskom potom, nakon pregledanja naeg online kataloga.
4/20/11 1:16 PM
Izvjetaj o radu Biblioteke Instituta za bonjake studije... Koordinacija sa ceeol digitalnom bibliotekom
U proloj godini ostvarili smo saradnju s Central and Eastern European Online Library iz Frankfurta am Main u vezi s indeksiranjem naih asopisa u ovoj uglednoj online biblioteci. lanci iz asopisa Bosnian Studies i Godinjak BZK Preporod ve se nalaze u ovoj bazi i mi emo i ubudue redovno saraivati i slati nove brojeve, kako bi bili dostupni iroj javnosti. Ova digitalna baza je dostupna na sljedeoj web adresi: http: // www.ceeol.com
Ostale aktivnosti
Dokumentarnom izlobom o radu Preporoda, ije su autorice direktorica Muzeja knjievnosti i pozorine umjetnosti BiH, Medhija Maglajli i Isma Kamberovi, obiljeili smo 20 godina od obnove rada Preporoda. Za ovu izlobu napravljen je izbor iz bogatog arhivskog i knjinog fonda Preporodove biblioteke, koji se prikuplja, uva i prezentira prilikom obiljeavanja ovakvih i slinih sveanosti. Izlobom je prikazan put Preporoda od obnove 1990. do 2010., njegove aktivnosti (promocije, izlobe, okrugli stolovi, nauni skupovi), najvanije linosti, te izdavaka djelatnost. Eksponate su inile: pozivnice, fotografije, plakati s promocija knjiga, likovnih izlobi, naunih skupova, dokumenti iz rada Preporoda, tekstovi o Preporodu, te Preporodova izdanja Isma KAMBEROVI
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Banovii Sa skromnim budetom od svega 3500,00 KM na godinjem nivou, nesebinim trudom i radom nekoliko najaktivnijih lanova drutva u kalendarskoj 2010. godini uradili smo, izmeu ostalog i sljedee: Nastavili uee u pripremi jednosatne emisije iz nauke i kulture, koja se ve etvrtu godinu realizuje svake sedmice (etvrtkom od 16:00 do 17:00 sati) putem Radija Banovii s kojim imamo izuzetnu saradnju. Proveli smo, sada ve dobro uhodani i provjereni, projekt saradnje s osnovnim kolama s ciljem to uspjenijeg profesionalnog usmjerenja uenika buduih srednjokolaca pod nazivom Koju srednju kolu a potom fakultet upisati. Naime, i 2010. godine smo svim zavrnim razredima osnovnih kola Vozua i Ribnica odrali predavanja s ciljem da se uenicima i njihovim roditeljima odreene nauke pribliile i ukae na potrebna predznanja, sklonosti i nune pretpostavke da se mogu upisati odreene kole a potom samozapoljavanja, rada u dravnim institucijama te rada i studiranja u inozemstvu. Teme su bile iz sljedeih oblasti: medicina, stomatologija, farmacija. Predava Edin dr. Huski graevina, geodezija, arhitektura. Predava Vehid Kudumovi, dipl. in. geod. ekonomija, turizam, trgovina. Predava Senad Hadi, dipl. ecc umarstvo, poljoprivreda, hortikultura. Predava Enes Modri, dipl. in. um. pravo, sociologija, pedagogija. Predava Amir Omerevi, kolski pedagog I na kraju je svako od zavrnih odjeljenja posjetio i banoviki pisac Halid Mehii s ciljem da uenicima prenese iskustvo o ljepoti pisane rijei i pisanja, ohrabri barem neke od njih da se okuaju kao budui pjesnici, pisci... Kompletna organizacija navedenih predavanja i posjeta kolama je provedena od i o troku Opinskog drutva Preporod Banovii. Kao i svake godine, i u 2010. smo ostali vjerni u pomoi (ako nismo iz finansijskih razloga bili izdavai) svima koji piu i pripremaju se za iz464 / Godinjak 2010
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Biha Godina 2010., zbog poznatih razloga, bila je u finansijskom smislu veoma teka, to se odrazilo i na aktivnosti Drutva. S neto malo donacija uspijevalo se koliko-toliko zadrati postojee stanje. Iz budeta Opine Biha kao i Unskosanskog kantona nisu dobijena sredstva za programe koji su kandidirani. Nita nije bilo bolje ni s programom koji je predat Ministarstvu civilnih poslova BiH. Zahvaljujui prodaji knjiga koje je Opinska organizacija izdala u proloj i pretproloj godini, koliko-toliko su se podmirivale potrebe. U odnosu na redovne aktivnosti koje se godinama obavljaju, u ovoj godini je osnovana muzika sekcija koju ine uenici osnovne i srednje kole, a koji imaju muzika znanja steena u osnovnoj i srednjoj muzikoj koli. Cilj je bio da se ovi mladi ljudi muziki obrazuju i u duhu tredicionalne muzike kulture Bonjaka, u prvom redu sevdalinke. Pogodovala je injenica to smo angaovali vrhunskog pedagoga i muziara Dinka Mujanovia koji je ovaj posao uio kod znamenitih muziara u Bosni i Hercegovini. Za kratko vrijeme ova sekcija je imala javne nastupe. Nade postoje da e ova grupa biti rasadnik vrsnih muziara koji e uvati bonjaku muziku tradiciju na ovim prostorima. U saradnji s Kulturnim centrom u Bihau, Preporod je uestvovao u svim kulturnim manifestacijama. Bilo je nekoliko gostovanja na Godinjak 2010 / 465
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Bijeljina Tokom 2010. godine nastavlja se redovna aktivnost BZK Preporod Bijeljina Janja. Tokom zimskih mjeseci uestvovali smo u radu vie tribina i okruglih stolova o temama Tranzicijska pravda, Promjene Ustava BiH, Rad nevladinog sektora itd, kao i na promocijama knjiga iji je izdava Gariwo iz Sarajeva. Nastavljena je saradnja s bonjakim klubom Vijea naroda NS Republike Srpske, ija je delegacija posjetila nae sjedite. U 2010. godini obnovljena je saradnja sa Islamskom zajednicom Hrvatske. U posjeti su nam bili predsjednik Medlisa Zagreb Mirsad Srebrenikovi sa saradnicima, a publika u Janji je prisustvovala predavanju o 400 godina islama u Hrvatskoj. Gosti iz Zagreba donirali su i vie stotina knjiga naoj biblioteci u Janji. Veliki poklon u knjigama dobili smo i od enske sekcije Rotari kluba iz Tuzle. Obje nae biblioteke, u Bijeljini i Janji, nastavile su da rade i popunjavaju svoj knjini fond. I ove godine obiljeen je prigodno 2. april, Dan sjeanja na pokolj civila u Bijeljini 1992. godine. U toku ljeta odrana je tradicionalna manifestacija Ljetne veeri u Janji, uz veliki broj tribina i muzikih sadraja. Izdvajamo promocije knjiga Amira Brke, Nedima Rifatbegovia, Uzeira Bukvia, Nizame auevi-Granov, veeri Amora Maovia, Semira Osmanagia, Edina Ramia i univerzitetskih profesora iz Tuzle, a promovisana je i Istorija Janje dr. Mahmuda Nurkia. U saradnji sa FRTV pripremili smo specijalnu emisiju o Bonjacima Janje i Bijeljine za Federalni radio, kao i vie novinskih i TV priloga za medije u zemlji i inozemstvu, ukljuujui i TV Justice, iji je prilog emitovan na 16 TV stanica u BiH. Nastavili smo saradnju s drugim opinskim odborima Preporoda, a u Graanici je odrana promocija naih knjiga. Pripremili smo za tampu i nove knjige Zlatka Dukia i Jusufa Trbia. I ove godine (a takoer i za 2011. god.) uspjeli smo obezbijediti neto vie od 20 hiljada maraka finansijske podrke iz budeta Skuptine optine, to bi trebalo da omogui nesmetan rad u nae dvije kancelarije, a ostalo to nam je potrebno obezbijedit emo iz donacija Predsjednik Jusuf Trbi 466 / Godinjak 2010
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Bosanska Dubica U toku protekle godine nae drutvo nastavilo je s planiranim aktivnostima, okupljanjem omladine, povratkom i, to je veoma bitno, prezentiranjem kulture Bonjaka. Na dosadanji predsjednik Samir Krivdi, koji je veoma uspjeno obavljao svoju dunost, zahvalio se na tom ukazanom povjerenju i zbog objektivnih razloga prepustio tu funkciju, jer nije mogao uskladiti svoje aktivnosti. On je i dalje u upravi Drutva, a na mjesto predsjednika imenovan je Semir Krivdi. Ova mala rotacija ni u kom smislu nije utjecala na rad i aktivnosti u Drutvu. Takoer, moramo da napomenemo da smo u naoj akciji meu bonjakim narodom u naem gradu organizirali humanitarni Bajramski koncert za pomo prijatelju Drutva oboljelog od bolesti raka. BZK Preporod Bosanska Dubica sa svojim brojnim sekcijama broji 40 lanova razliitog uzrasta. U sljedeim sekcijama: folklorna dramska sekcija slobodnog plesa, likovna hor ilahija, radionice i sl. Takoer da napomenemo da imamo i jedan tamburaki orkestar. Moemo slobodno rei da smo postali jedno od najpoznatijih drutava na prostorima na kojima djelujemo. Imali smo vei broj gostovanja: 22. maja 2010. godine uestvovali smo na erijatskoj-muslimanskoj svadbi, naeg dragog prijatelja Drutva, takoer i naeg donatora. 24. maja 2010. godine nastupali smo na trgu u Bosanskoj Kozarskoj Dubici povodom manifestacije Gastro dani. 6. juna 2010. godine nastup sa folklornom i dramskom grupom u Domu Kulture Bosanska Kozarska Dubica povodom mektebskih dana, 10 godina od izgradnje prve damije nakon rata. 11. juna 2010. godine smo pozvani u Dubrave Optina Gradika na druenje koje oni tradicionalno organiziraju svake godine. 19. juna 2010. godine nastup na otvorenju restorana Konak kraj rijeke Une u Bosanskoj Dubici. 21. jula 2010. godine jedan veliki nastup u Bosanskoj Kozarskoj Dubici povodom Dana dijaspore. 31. jula 2010. godine nastup u Orahovoj Optina Bosanska Gradika. Sedamnaestog novembra 2010. godine u saradnji s Medlisom Islamske Zajednice Bosanska Dubica organizovan Bajramski koncert povodom Kurban-bajrama, na kojem smo uestvovali s folklorom i horskim sekcijama u domu kulture u Bosanskoj Dubici.
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Brko Najvanija aktivnost branskog Preporoda u 2010. godini je zavretak rekonstrukcije/restauracije i sveano otvaranje zgrade Islahijjeta. Za ovu prigodu realizovan je bogat i raznovrstan program kulturnih aktivnosti. Sveana akademija, kojom je zgrada Islahijjeta otvorena, realizovana je u etvrtak, 17. juna u 12.00 sati. Na sveanoj akademiji govorili su azim Suljevi, predsjednik BZK Preporod Brko Distrikt BiH, glavni imam Medlisa islamske zajednice Brko Distrikt BiH Mustafa ef. Gobelji, Vahid ef. Fazlovi, direktor Behram-begove medrese u Tuzli, muftija tuzlanski Husein ef. Kavazovi, prof. dr. Senadin Lavi, predsjednik BZK Preporod BiH, prof. dr. air Filandra, dr. Enes Kujundi, te gradonaelnik Brko Distrikta BiH gosp. Dragan Paji i gosp. Mirsad apo, predsjednik Skuptine Brko Distrikta BiH. U umjetnikom dijelu programa uestvovali su hor Mous Udruenja mladih Izvor, pijanistica Denana ehanovi, violinistica Jasmina ehanovi, diplomirana glumica Dana Krasni Matanovi, magistar gitare Elvis Sivevi te mladi branski umjetnici Fatmir Sulejmani (solo), Lejla Imamovi (gitara) i Asja andi (gitara). Akademiji su prisustvovali i lanovi Izvrnog odbora BZK Preporod BiH prof. dr. Asim Mujki, Hadem Hajdarevi, knjievnik, te brojni ugledni graani i predstavnici javnog i politikog ivota u Brkom. U okviru programa otvaranja Islahijeta realizovani su i sljedei kulturni sadraji: Izloba fotografija o Islahijetu Galerija Islahijjet, 17. juni Izlobu ine odabrane fotografije koje svjedoe o raznovrsnosti i kvalitetu aktivnosti te dometima ove kulturno-potporne institucije. Tim povodom tampan je katalog, a izloba e initi stalnu postavku u galeriji Islahijjeta. Koncert klasine muzike Jasmina ehanovi violina, klavirska pratnja Denana ehanovi. 468 / Godinjak 2010
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Bugojno U toku protekle godine Opinski odbor BZK Preporod Bugojno svoje aktivnosti je fokusirao u realizaciji programskih ciljeva koji je izvrni odbor postavio u periodu 2007.-2011. godine. Nae aktivnosti su se ostvarivale u razliitim oblicima, na raznim poljima kulture i umjetnosti, izdavakom djelatnou, javnim manifestacijama, promocijama, sportskim aktivnostima i drugim djelatnostima. U toku ove godine istakli bismo znaajne manifestacije koje smo realizovali. Promocija romana Pjesme divljih ptica, tree izdanje, autora akademika prof. dr. Enesa Karia. Roman su predstavili: prof. dr. Hilmo Neimarlija, dr. Devad Hodi, knjievnik Hadem Hajdarevi i travniki muftija mr. Nusret ef. Abdibegovi.. U prostorijama velikog amfiteatra Kulturnog centra princeze Devhere u Bugojnu uprilieno je druenje s hafizom Sulejmanom Bugarijem. Amfiteatar Kulturnog centra princeze Devhere bio je ispunjen do posljednjeg mjesta. Na druenju su, osim Bugojanaca, bili ljudi iz okolnih krajeva: Gornji Vakuf, Prozor, Donji Vakuf, Jajce, Travnik, Kupres.
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Busovaa U toku 2010. godine BZK Preporod Busovaa imao je mnogo aktivnosti. Odrana je izborna skuptina BZK Preporod Busovaa je na kojoj Ferida Kari izabrana za predsjednicu. U martu smo poslali nekoliko naih najaktivnijih lanova na seminar u Donji Vakuf na obuku za koreografe i rukovodioce folklornih sekcija. Godinu smo poeli gostovanjem u Vitezu, tanije 30. januara 2010. godine, a 26. februara ugostili smo gostovanje kod KUD Dem i Mali vrh. Takoer smo prigodnim programom obiljeili Dan nezavisnosti i tom prigodom ugostili dva drutva iz Slovenije (KUD Mali vrh, Kranj, KUD Sevdah, Ljubljana). 19. juna posjetili Potoare. 15. maja u Kljuu su lanovi folklorne sekcije, uestvovali na smotri folklora, a 19. maja smo bili u slubenoj posjeti u Konjicu. U junu smo organizirali predavanje Kultura Bonjaka u 20-om stoljeu a predava je bio prof. dr. Senadin Lavi. U toku ove godine bili smo gosti irom Bosne i Hercegovine. lanovi folklorne sekcije, koja je ujedno i najbrojnija, nastupali su na smotrama folklora u Karauli, Vitezu, Doboju, Konjicu, Vinjevu, Travniku, Mehuriu, Tojiima, Brku, Rahiu, eliu, Srebreniku, Raljanima. Vano je napomenuti da smo u Kaunima 24. jula odrali Meunarodnu smotru folklora na kojoj smo ugostili goste iz Turske, Hrvatske, Slovenije, a brojna folklorna drutva iz nae drave. Poetkom oktobra lanovi folklorne sekcije pozvani su na smotru folklora u Kiseljak. Takoder smo 10. septembra obiljeili i Bajram, tako to smo u Katiima odrali bajramsko sijelo. Potrebno je spomenuti i da smo uzeli udjela i u ceremoniji otvaranja bajramskog nogometnog turnira u Lugovima. 22. oktobra bili smo u posjeti Sloveniji; 19. decembra bili smo u posjeti Zagrebu, a 22. decembra gostovali na humanitarnom koncertu u Vitezu. Zahvaljujui pomoi Matinog odbora iz Sarajeva, uspjeli smo opremiti kancelariju Predsjednica Ferida Kari
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo eli 1. mart U organizaciji Opinskog drutva Preporod eli povodom Dana nezavisnosti u opinskoj sali odrano je prikazivanje dokumentarnog filma Otpor Bosne uo se do neba. 30. april U Gornjim Humcima odran je kulturno-zabavni program U susret proljeu u organizaciji U Humci iz Humaca i MZ Gornji Humci. Opinsko drutvo Preporod eli uestvovalo je uee u finasiranju dijela programa. 18-20. juna Predsjednik Opinskog drutva Preporod eli je uestovao u 16. Zboru predsjednika opinskih drutava BZK Preporod koji je odran u Zvorniku. 4. juli U organizaciji Opinskog drutva Preporod eli odrana je kulturna manifestacija Smotra bubnjara i zurlaa Gornji Humci 2010. Na manifestaciji su uestvovalii: bubnjari i zurlai iz Gornjih Humaca, bubnjari i zurlai iz Srebrenika, bubnjari iz Vraia, bubnjarski podmladak iz Gornjih Humaca i sazlija iz Srebrenika. SZR Fotobosna eli snimila je program i izradila DVD. 6. i 7. augusta Pod organizacijom Mjesne zajednice Vraii odrana je tradicionalana kulturno-zabavna manifestacija u Vraiima. Opinsko drutvo Preporod eli uestvovalo je u organizaciji i finansiranju kulturnog programa u kojem su nastupali: Alternativni teatar Srebrenik, KUD Zumbul Vraii i Vraiki bubnjari. 30. aprila Opinsko drutvo Preporod eli organizovalo je jednodnevnu ekskurziju u Jajce. Uesnici ekskurzije bili su uzrasta od 12 do 30 godina, iz svih mjesnih zajednica Opine. etrdeset dva uesnika ekskurzije posjetila su muzej AVNOJ-a, katakombe, tvravu, crkvu, damiju i druga kulturno-historijska mjesta Predsjednik Mersad Tanji
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Doboj Istok Smotra kulturne batine, naziv je kulturne manifestacije odrane 13. februara 2010. godine u kahovici, opina Graanica, a u organizaciji KUD-a Izvor iz kahovice, na kojoj je uestvovao i folklorni ansambl BZK Preporod Opinskog drutva Doboj istok. Znaaj ove manifestacije folklornog stvaralatva je to su, osim nekoliko folklornih ansambala iz FBiH, uestvovala i KUD-a iz manjeg bh. entiteta: KUD Ozren i dr. Nae drutvo predstavilo se s nekoliko koreografija, svoje umijee, ljubav i dio nae muzike batine predstavili su i na sazlija Suljo Osmanovi, kao i njegov kolega koji svira violinu, gospodin Reid Hrnji. Bingo show: Nakon viegodinjeg ekanja, nae drutvo je dobilo priliku da bude gost popularne emisije u realizaciji FTV-a Bingo show. Dvadeset estog februara 2010. godine predstavili smo se iroj gledalakoj publici putem malih ekrana najgledanije TV u BiH. Vrijedno je naglasiti da su nam novana sredstva u iznosu od 7.00,00 KM dobro dola za trokove koji se u nas ekali ve u julu prilikom odravanja II. Meunarodne smotre folklornog stvaralatva Sprea 2010. Jedna si jedina: Dva dana po povratku iz Sarajeva, 28. februara 2010. godine, BZK Preporod Doboj Istok je, kao i svake godine, upriliilo sveanu akademiju Jedna si jedina, u ast 1. marta, Dana nezavisnosti BiH. Osim prigodnog referata, lanovi recitatorsko-dramske sekcije govorili su stihove, dok su se lanovi folklornog ansambla i muzike sekcije potrudili da svojim umijeem naprave pravu prazninu atmosferu za vie od 600 okupljenih graana Doboj Istoka. Bingo show: Da BZK Preporod Doboj Istok, barem na podruju najmnogoljudnijeg kantona slovi za veoma uspjeno, iako relativno mlado kulturno drutvo, govori i injenica da smo od RTVTK u minulih sedam godina esto pozivani da za potrebe Redakcije kulturno-zabavnog programa snimamo emisije povodom vjerskih ili dravnih praznika. Tako smo i drugog marta 2010. godine pozvani da ponovno uestvujemo u snimanju emisije Bingo show TK-a, kada smo brojnim gledaocima RTVTK predstavili svoju kulturno-umjetniko ostvarenje, uglavnom kroz igru i pjesmu. Osim toga, predsjednik Drutva je predstavio i ostale aktivnosti Drutva, programske ciljeve i zadatke, kao to su izdavatvo, promocije knjiga, gostovanja, knjievne susrete Kasim Derakovi, iji je inicijator i organizator nae drutvo. Dan Opine: 10. marta 2010. godine, u organizaciji opine Doboj Istok, na prigodan nain je obiljeena dvanaesta godinjica nastanka nae opine. Pored sveane sjednice OV Doboj Istoka, kojom prilikom su pojedincima, udruenjima Godinjak 2010 / 475
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Donji Vakuf Aktivnosti BZK Preporod Opinski odbor Donji Vakuf u 2010. godini realizirane su kroz razliite forme, kao i proteklih godina. Intenzitet aktivnosti je bio razliit od mjeseca do mjeseca, tako da su aktivnosti u proljetnim, ljetnim i jesenskim mjesecima bile intenzivnije, a posebno u vrijeme ljeta. Posebno treba istai da je u 2010. godini nastavljena aktivnost na pripremi knjige Donji Vakuf u prostoru i vremenu autora Donjovakufljanina Mule Hadia, te da je u martu knjiga izala iz tampe i promovirana u Domu kulture u organizaciji Opinskog odbora BZK Preporod Donji Vakuf. Promotori, za nas Donjovakufljane izuzetno znaajne knjige bili su dr. Enes Milak, dr. Ahmed Kico i mr. Kemal olak, predsjednik Opinskog odbora BZK Preporod Donji Vakuf i lan Matinog odbora BZK Preporod Bosne i Hercegovine. Posebno interesantno i posebno zapaeno izlaganje imao je muftija travniki mr. Nusret ef. Abdibegovi. Svakako treba naglasiti da je u toku godine najintenzivniju aktivnost ostvario hor Preporod Donji Vakuf i da je u toku godine imao vie od dvadeset nastupa u Donjem Vakufu, susjednim mjestima pa ak i u drugim kantonima. Aktivnosti BZK Preporod su realizovane u razliitim sredinama kao i ranijih godina (kole, mjesne zajednice, domovi kulture, otvorene scene, trgovi i sl.), a najee u povodu bonjakih i bosanskih praznika u toku godine, kao i u povodu Ramazanskog i Kurban-bajrama, Dana opine, Ajvatovice, raznih prigodnih akademija, Dana dravnosti BiH itd. U realizaciji programa esto je ostvarivana saradnja i odravani zajedniki programi u saradnji s Domom kulture s kojim je ostvarena posebno dobra saradnja, zahvaljujui prije svega direktoru Doma Godinjak 2010 / 479
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Dubrovnik 18. januara odrana je knjievna veer, posveena bonjakim knjievnicima: Mehmedaliji Maku Dizdaru, Mei Selimoviu, Abdulahu Sidranu, Enesu Kieviu i Nedadu Ibriimoviu. Veer je odrana u hotelu Lero u Dubrovniku: Izvoai su bili: enski zbor Preporod, Dubrovaki zumbuli, Arnela Spahovi vokalni solist, Armina Dano recitator, Dana Spahovi, Elvis Agovi recitator, Minela ampara recitator i Himzo Ogleevac recitator. 7. februara KDB Preporod sa svojim aktivistima i enskim zborom Dubrovaki zumbuli estvovali su kao gosti na HTV-u u emisiji Prizma. U povodu 1. marta, Dana nezavisnosti BiH, organizirana je Bonjaka no 29. februara 2010. hotelu Lero. Gosti su bili: predsjednik Matinog odbora BiH Preporod, prof. dr. Senadin Lavi, predsjednik Svjetske federacije Albanaca gosp. Simoni Kuzmin, glavni imam Medlisa Islamske zajednice u Dubrovniku Salkan ef. Heri, enski zbor Preporoda Dubrovaki zumbuli, Muki zbor Behar iz Gorada, KUD ulistan iz Novog Pazara, Arnela Spahovi solistica, Alma Srebrenikovi solistica, Lamija Alielebi solistica. U organizaciji KDB Preporod Dubrovnik, dubrovake Bonjakinje i Bonjaci i graani Dubrovnika, u prekrasnoj dvorani hotela Lero, sveano su obiljeili Dan nezavisnosti svoje matine domovine Republike Bosne i Hercegovine, koji se slavi svake godine 1. oujka / marta.
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Foa U 2010. godini napravili smo plan i program naih aktivnosti, koji je podijeljen u dva dijela. Prvi dio ine operativni primarni zadaci: Organizovanje zajednice; Organizovana su dva potrebna tijela po Statutu; Odrali smo tradicionalno druenje i zajedniki iftar u Hotelu Zelengora u Foi, 20. augusta 2010. To je prvi put nakon rata 1992.-1995. da se okupe Foaci i prijatelji Foe u centru grada. Druenju su prisustvovala 94 lana. Ovaj dogaaj popratili su elektronski mediji i tampa. Smatramo znaajnim uspjehom da se upisala na Studije Medicine u Foi prva Bonjakinja Denana Gabela i zajednica joj je obezbijedila donaciju (kompjuter). Donator je bio prof. dr Nedad Brankovi, kome se i ovom prilikom zahvaljujemo. Zajednica e nastojati da joj se obezbijedi stipendija. 484 / Godinjak 2010
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Gorade BZK Preporod Gorade organizovao je trei sedmodnevni seminar o Kulturi i istoriji islama od 5. do 11. januara 2010. Predava je bio Bilal Dervii, prof. i hafiz Abdulah Dervii. Program seminara je bio cjelodnevni, a poinjao je u 9:00 h radom s djecom, poslijepodne je program bio namijenjen enama, a od 19:00 do 21:00 h je program za mukarce. Seminar je obuhvatio pet oblasti iz historije i kulture islama. Za sve polaznike seminara organizovan je kviz znanja iz oblasti koju su uili na seminaru i podijeljene su nagrade najboljim. 27. marta u prostorijama BZK Preporod Gorade organizovano je predavanje o temi Emanet je najvee dobro dunjaluka. Gost predava je bio mr. Sanin Musa. Odrano predavanje o temi Uputa najvee dobro ovoga svijeta u prostrijama BZK Preporod Gorade. Predava mr. Sanin Musa. U prostorijama BZK Preporod Gorade odrano predavanje o temi Vrijednost znanja i potivanje uenih, predava hafiz prof. Bilal Dervii Kapitalno dijelo zbirka hadisa Sahihu-l-Buhari, koje je raeno due od 40 godina, BZK Preporod Gorade dobio je na poklon od direktora Kulturnog centra Kralj Fahd iz Sarajeva za svoje lanove. Safvet (Mustafa) Halilovi, profesor tefsira i kuranske antropologije na Islamskom pedagokom fakultetu Univerziteta u Zenici, te lan Vijea povjerenika Svjetske unije islamskih uenjaka, posjetio je Gorade, u organizaciji BZK Preporod Gorade i Goradanskog muftijstva, u petak 23. aprila 2010. i odrao hutbu u Sinan-begovoj damiji. Zatim je posjetio Kayseri damiju i u prostorijama BZK Preporod Gorade odrao predavanje o temi Kako izabrati pravog uzora. Godinjak 2010 / 485
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Gornji Vakuf Kao i svake godine i 2010. je BZK Preporod Gornji Vakuf imao pune ruke posla. Zahvaljujui materijalnoj pomo Fondacije za biblioteku djelatnost iz Sarajeva realiziran je projekt Dopunjavanje fonda biblioteke, koji je poveao fond u biblioteci za jo 200 novih izdanja. Osim Fondacije, i neka fizika lica su donirala odreeni broj naslova za nau biblioteku. BZK Preporod Gornji Vakuf tei ka poboljanju svog rada pa je tako za potrebe rada svojih sekcija nabavio muzike instrumente, fotoaparat i dr. opremu. U septembru su formirane nove sekcije: historijska, plesna i sekcija savremene umjetnosti. Organizirane su razne manifestacije i posjeeni gradovi u Bosni i Hercegovini: U organizaciji BZK Preporod Gornji Vakuf Medlisa IZ Gornji Vakuf, i Centra za kulturu i obrazovanje Gornji Vakuf Uskoplje, 13. februara 2010. godine organizirana je tribina s nazivom Hafiz Bugari u naem gradu. Povodom Prvog marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, odrana je Sveana akademija na kojoj je uestvovao hor BZK Preporod Gornji Vakuf prouio nekoliko ilahija. 14. aprila 2010. sa poetkom u 18,00 sati, u Centru za obrazovanje i kulturu odrana je Sveana akademija organizirana od Koordinacionog odbora borakih organizacija opine Gornji Vakuf Uskoplje koju ine: Jedinstvena organizacija boraca (JOB), RVI Gornji Vakuf, OP i PB Gornji Vakuf, Savez udruenja boraca Narodnooslobodilakog rata, Patriotska liga, Ratni rezervni sastav policije, udruenje Branioci grada, udruenje Goranovi i Udruenje logoraa. Hor BZK Preporod Gornji Vakuf prouio je nekoliko ilahija. Bonjaka zajednica kulture Preporod Gornji Vakuf i Centar za obrazovanje i kulturu Gornji Vakuf Uskoplje 19. maja 2010. godine (srijeda) sa poetkom u 19,00 sati organizirao koncert folklornog ansambla K I T K A iz Makedonije. Godinjak 2010 / 489
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Graanica 22. januara odrana je promocija knjige Kako doivjeti stotu Senaida Kahrimanovia. Promotori su bili prim. dr. Abdulkadir ii i mr. Nerminka Junuzovi. 26. februara otvorena izloba slika za Dan dravnosti. Izlagalo je 12 lanova drutva u Domu kulture. Knjievni susreti u Srebreniku, na kojim su uestovala etiri pjesnika Proljetna izloba slika u Tuzli ULUTKA. Izlagalo je sedam lanova. 30. juna promocija knjiga Jusufa Trbia iz Bijeljine: Majstori mraka i Semberija u stihu i srcu u dershani Medrese. Promocija romana Izjava Zlatka Dukia iz Tuzle u dershani Medrese 1. jula doek turske folklorne grupe Pendik. Grupa je otvorila manifestaciju Ljeto pod lipama Graanice. 13. jula tradicionalna izloba slika na terasi Medrese, zatim izloba levhi Rasima Maslia iz Travnika. Izloba levhi u drvetu i drugih predmeta Alije Dervievia. 15. jula knjievni susreti na terasi Medrese. Uee naih lanova s gostima iz Srebrenika. 23. jula promocija knjige Bajre Perve Razgovori 3 iz Sarajeva. Promotori su bili mr. aban Nuri i Bajro Dafi. Promocija odrana na terasi Medrese. Izloba levhi i rezbarenih predmeta Alije Dervievi u Domu kulture Kladanj povodom manifestacije Djevojaka peina. 9. augusta Predramazanski koncert terasa Osman-kapetanova medresa. Uesnici su bili: Ibrahim Jukan, Jakub Dafi, Nisveta Kantardi, Amir Mai i Alisa Brkievi. Izlobe slika i levhi. Izloba keranja (Udruenje Graaniko keranje). Modna revija okeranih amija. Uesnici slikari Preporoda i drvorezbara Alije Dervievia. Slikari: Refka aji, Enes Imamovi, Fikret uri, Amira Tataragi, Mehmed Ali, Refik Mustajbai i Emina Ibrahimovi Obiljeen Bajram u krugu lanova Preporoda s gostima. Memorijalni sastanak povodom smrti mladog lana slikara Aldina Mehinovia u prostorijama Preporoda. Knjievni krug odrao svoje susrete u Osman-kapetanovoj medresi. Godinjak 2010 / 493
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Gradaac BZK Preporod Gradaac ve je dvadesetu godinu najznaajniji nosilac kulturnih zbivanja u opini, a na posljednjoj sjednici Izvrni odbor je konstatirao da smo planirane sadraje, i jo mnogo vie, u cijelosti realizirali i pored oteavajuih finansijskih okolnosti. Napominjemo da smo sadraje prilagoavali dravnim i vjerskim praznicima, te ih usklaivali i sa tradicionalnim manifestacijama opine Gradaac. Ovim saetim Izvjetajem navodimo aktivnosti realizirane po mjesecima: 22. januara promocija romana Utjeha autorice Nizame auevi iz Janje. Knjigu je promovirala doc. dr. Azra Verlaevi, profesorica na Filozofskom fakultetu u Tuzli, uz prisustvo autorice. 26. januara u ast 1. marta promovirana je knjiga prof. dr. Husnije Kamberovia Mehmed Spaho: 1873-1939. politika biografija. Moderator promocije bio je prof. dr. Munib Maglajli, a promotor prof. dr. Fehim Nametak. 12. aprila prezentacija nove knjige autora Vahida Klopia iz Gradaca Kad paprat ozeleni. Knjigu je promovirala Sadeta Subai, prof., a upriliena je i pozorina predstava istog autora pod naslovom Kandidat br. 1. 10. maja, u okviru kulturno-vjerske manifestacije Dani islamske kulture u Gradacu, a u saradnji sa Medlisom Islamske zajednice, realiziran je Okrugli sto o temi Recepcija islamske kulture u Evropi. Uestvovali su: dr. Ismet Buatli, dekan Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, dr. Nusret Isanovi, Islamski pedagoki fakultet u Zenici, mr. Mustafa Prljaa, Sarajevo, i mr. Nusret ef. Kujrakovi, glavni imam, kao uesnik i moderator Okruglog stola.
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Kalesija U 2010. godini Preporod je u kontinuitetu radio na polju kulture i organiziranju sljedeih kulturnih sadraja u Kalesiji: 28. januara, Preporod je, u saradnji s Gradskom bibliotekom u Kalesiji organizirao knjievno vee i druenje s knjievnikom Faizom Softiem. Tom prilikom su predstavljena djela ovog knjievnika, s posebnim osvrtom na njegov roman Strah od rodne kue. Razgovor s Faizom Softiem vodio je kalesijski knjievnik Mehmed Mea edovi. U povodu Dana nezavisnosti BiH Preporod i GKUD Halisije Kalesija bili su domaini KUD Mehmed Ibrahimovi iz Srebrenika, koji su svojim nastupom oduevili publiku u punoj sali BKC Alija Izetbegovi u Kalesiji. Malonogometna ekipa Preporoda uestvovala je na malonogometnom turniru Devad Bukvarevi u Kalesiji. 23. aprila, u povodu Svjetskog dana knjige, Preporod je u saradnji sa JU Gradskom bibliotekom u Kalesiji organizirao malonogometni turnir s nazivom Knjiga je najvanija glavna stvar na svijetu. Na turniru su, osim ekipe Pre-
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Kladanj Okupila nas je iskonska potreba da negdje pripadamo, elimo promicati istinske vrijednosti nae tradicije i kulture, elimo utjecati na kreiranje kulturnog ivljenja u Kladnju ovo su razlozi zbog kojih se mladi Kladnja odluuju da svoj polet, darovitost, entuzijazam i mladost stave u slubu Preporoda. Njihovi razlozi uinili su mi se kao najprimjereniji uvod za izvjetaj o radu Drutva u godini koja je za kladanjski Preporod bila posebno uspjena. Za kontinuiran rad, bogate kulturne sadraje i sudjelovanje u kreiranju kulturnog ivota u Kladnju Drutvo je nagraeno Zlatnom plaketom Opine Kladanja i svrstano u glavnog nosioca kulturnih sadraja u opini. U protekloj godini Drutvo je realizovalo sljedee sadraje: Uestvovalo u organiziranju sveane Akademije u povodu obiljeavanja 17. godinjice 1. Muslimanske Podrinjske brigade, 2. februara 2010. godine. Uestvovalo u sveanosti uprilienoj u povodu polaganja kamena temeljca za izgradnju Sportske dvorane u Kladnju, 8. aprila 2010. godine. Drutvo je uestvovalo u manifestaciji sveanog obiljeavanja 1. marta, Dana nezavisnosti BiH u organizaciji sindikata PPIDIVUTA-a BiH. Uee na Drugoj konferenciji sindikata poljoprivrede Jugoistone Evrope u Vogoi, 6. maja 2010. godine. Uee u obiljeavanju 8. maja, Dana opine Kladanj. Ovaj znaajni datum kao nijedne druge godine obiljeen je u svim mjestima zajednicama, s Preporodom kao glavnim nosiocem kulturnih sadraja. 498 / Godinjak 2010
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Konjic U skladu sa svojim programskim ciljevima i u skladu sa Statutom BZK Preporod, Opinsko drutvo Konjic svoje je programske ciljeve u 2010. godini realizovalo kroz slijedee aktivnosti: Nastojei da obezbijedi to bolje uslove za svoj rad Preporod je aplicirao kod Turske vojne misije u BiH sa projektom renoviranja i izgradnje novih prostorija u Narodnom univerzitetu, projekt je odobren i realizovan je u protekloj godini. Uloeno je pedeset hiljada KM od Vlade Turske i deset hiljada od Opine Konjic. Preporod je za svoj rad tako dobio veliku salu, svlaionice, kancelariju s namjetajem, mokre vorove. U protekloj godini takoer bila je i Izvjetajno-izborna skuptina na kojoj je izabrano novo rukovodstvo. Za predsjednika je izabran Jasmin Mehanoli, a lanovi Izvrnog odbora su: Samira Bise, Sanela Talovi, Sabina ukle, Lela Nuahovi-Gaki, Benjamin Muinovi, Aldin ibo, Asad Heri, Adis Bakalovi, sekretar Osman ati. U sklopu BZK Preporod Konjic djeluje istoimeno kulturno-umjetniko drutvo, klub studenata i Bosansko-turski kulturni centar Preporod u kojem e u narednom periodu biti realizirane zajednike aktivnosti iz oblasti kulturne i naune razmjene. U 2011. godini planirana je edukativna ekskurzija u Istanbul, Bursu, Altinovu za studente IV godine Fakulteta humanistikih nauka iz Mostara, Odsjek historija. Preporod iz godine u godinu biljei sve bolje rezultate na polju ouvanja kulturne batine, a dokaz za to jeste i Povelja sa zlatnim grbom Opine Konjic, koja je za nas obavezujua da jo vie i kvalitetnije radimo. Na angaman na tom polju prepoznala je i Turska-radio televizija od koje smo dobili poziv da budemo predstavnici Bosne i Hercegovine na 32. meunarodnom djeijem festivalu, koji se odrao u Izmiru, a jedan dio bio je i u Istanbulu i Efesu. U sklopu programa Festivala imali smo prijem kod gradonaelnika Izmira, valije Izmira, poasnog konzula Bosne i Herecgovine u Izmiru Kemala Baysaka, kao i prijem u Ankari kod predsjednika Republike Turske Abdulaha Gla, premijera Redepa Tajipa Erdoana, predsjednika Velike narodne skuptine Mehmeta Ali ahina, i generalnog direktora TRT-a Ibrahima ahina. Preporod iz Konjica bio je uspjean organizator desete po redu tradicionalne manifestacije meunarodni festival folklornog stvaralava Konjika sehara. Sehara je okupila 1 500 uesnika iz vie od 30 KUD-a iz BiH, Turske i Crne Gore. U prostorijama Preporoda tradicionalno prireujemo prijem za najaktivnijeg lana, najvolontera godine, najuspjenijeg studenta, te na osnovu aktivnosti svake godine na prijedlog Preporoda Opina stipendira jednog studenta, putem ovog projekta stipendiralo se deset studenata aktivnih lanova BZK Preporod Konjic. Titulu volontera Drutva ponijela je Adela Muinovi, najaktivniji lan je Amer ukas, najuspjeniji student je Anel Trenjo, dok je za opinsku stipendiju predloena 500 / Godinjak 2010
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Novi Travnik 12. februar promocija knjige apat due autorice Dobrice Milutinovi ulafi i izloba fotografija Mirsada Mujanovia u Osnovnoj muzikoj koli u Novom Travniku. 1. aprila ureenje nekropole steaka Kaurla u Zagrlju s arheologom Komisije za ouvanje nacionalnih spomenika BiH Silvanom obanov (utvren broj od 70 steaka). 11-15. juna uee na Kulturno-vjerskoj manifestaciji 500. Ajvatovica i Danima opine Novi Travnik. 11. juna tribina Kulturno-historijske i prirodne znamenitosti opine Novi Travnik, organizirana u saradnji sa Zaviajnim muzejom Travnik, kojom prilikom je prezentovan multimedijalni DVD, te izloba fotografija Mirsada Mujanovia. 12. juna koncert hora Sultan Mehmed Fatih iz Sarajeva s nazivom Salavat tebi duom pojim. 13. juna monodrama Dervi i smrt glumca Muharema Osmia u Domu kulture u Novom Travniku. 14. juna promocija knjige Bonjakinje govore autora Selmana Selhanovia, promotori: prof. dr. Delal Ibrakovi, Fuad Kova i Aida Krzi.
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Osmaci U toku 2010. godine BZK Preporod Opinsko drutvo Osmaci nastavilo je kontinuitet odravanja manifestacija koje je drutvo ustanovilo i koje provodi od svog osnivanja: Dani stradanja Bonjaka Gornje Spree, u saradnji s Udruenjem porodica zarobljenih i nestalih lica Kalesija 1992. i Medlisom Islamske zajednice Kalesija. Ova godinjica se tradicionalno odrava krajem maja i poetkom juna, u znak sjeanja na poetak progona Bonjaka ovog podruja. Dani povratka, tradicije i kulturnog naslijea Bonjaka Gornje Spree, u saradnji s Udruenjem prognanika Gornja Sprea Kalesija. Manifestacija se odvijala od augusta do novembra 2010. godine, a sastojala se od vie kulturnih i sportskih manifestacija, kao to su turniri u malom fudbalu i tradicionalnim narodnim vjetinama u Mahali, mjestu prvog povratka Bonjaka na podruju sjeveroistone Bosne, okupljanja i sijela u mjestima povratka, promocija asopisa, i dr. Nastavljeno je izdavanje asopisa eherdik, koji se bavi istraivanjem kulturne historije Bonjaka Gornje Spree. Drugi po redu broj ovog asopisa tampan je u saradnji s Udruenjem prognanika Gornja Sprea Kalesija i BZK Preporod Kalesija. Pripreme na izdavanju treeg broja asopisa voene su u drugoj polovini godine i privode se kraju. U saradnji s drugim bonjakim institucijama i uz pomo resornih ministarstava za pitanja izbjeglica privedene su kraju aktivnosti na dovretku izgradnje drutvenog objekta u eheru, u kojem je predviena i biblioteka, kao i sjedite Opinskog drutva. Uporedo su voene aktivnosti na prikupljanju knjiga za biblioteku Preporoda u eheru. Voene su i aktivnosti na popisu, utvrivanju stanja i zatiti kulturno-historijskih spomenika na irem podruju, u okviru kojeg je, u saradnji s Opinskim drutvom Preporod Kalesija i udruenjem Mladi Muslimani Kalesija, obraena nekropola steaka Lemino brdo u Kamenici. U saradnji sa Opinskim drutvom Preporod Zvornik vrene su aktivnosti na istraivanju i publikovanju grae o prolosti zvornikog Podrinja i Gornje Spree. Zbog nerijeenog finansiranja neke od planiranih aktivnosti drutva samo su djelimino realizirane Predsjednik Devad Tosunbegovi
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Prozor U protekloj godini moemo se pohvaliti irokim spektrom aktivnosti, s obzirom na finansijske probleme s kojima smo se stalno susretali. Takoer, elim da istaknem de je odziv za finansijsku pomo BZK Preporodu Prozor pokazao ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK, gosp. Esad Delilovi, a da su opinske strukture vlasti gotovo pa ostale gluhe na nae apele za pomo. 15. jula 2010. godine Ljetni koncert u gradu Prozoru; 22. jula 2010. godine Uestvovali na 10. meunarodnom festivalu folklornog stvaralatva Konjika sehara Konjic; 23. jula 2010. godine Vee folklora otvoreni koncert na stadionu Osnovne kole u Prozoru (organizator SDA Prozor i BZK Preporod Prozor), uesnici: lanovi BZK Preporod Prozor i gosti iz Turske Uskudar Istanbul; 7. augusta 2010. godine Uestvovali na 4. smotri folklora u Mehuriu kod Travnika; 10. augusta 2010. godine Uestvovali na Veeri bonjake kulture Voljevac Gornji Vakuf; 14. septembra 2010. godine Podjela humanitarnih paketa od Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica u realizaciji BZK Preporod Prozor; 19. septembra 2010. godine Koncert povodom Ramazanskog bajrama u Prozoru; 8. novembra 2010. godine Uestvovali na Veeri sevdaha takmienje pjevaa amatera u Jablanici; 9. novembra 2010. godine jednodnevni izlet lanova BZK Preporod Prozor u Mostar; 3. decembra 2010. godine Uestvovali u organizaciji humanitarnog koncerta u Prozoru povodom obiljeavanja dana osoba s invaliditetom Djeca nade; 8. decembra 2010. godine Uestvovali na koncertu u Konjicu povodom obiljeavanja nove hidretske godine Predsjednik Almir Muminovi
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Sanski Most Program je realiziran samostalno i u saradnji s drugim organizacijama kulture. U protekloj kalendarskoj godini, odlukom Opinskog vijea Sanski Most za Opinsko drutvo BZK Preporod nisu odvojena sredstva prema zahtjevu koji je na vrijeme upuen. Tek na kraju godine posredstvom Kult Media izdvojeno je 1500,00 KM. To je onemoguilo da zacrtani program bude uspjeno realiziran. Januar 15. januara Knjievni program posveen Danilu Kiu u Narodnom pozoritu Prijedor. Uesnici: Gradimir Gojer, Muhidin ari, Darko Cvijeti, Amir Tali, Milenko Stojii. 29. januara Knjievni petak u Narodnoj biblioteci Sanski Most uee sanskih pjesnika. Februar 4. februara Obiljeavanje godinjice smrti generala Mehmeda Alagia. Uesnici: Zilhad Hodi i Amir Tali. 26. februara Knjievni petak u Narodnoj biblioteci Sanski Most uee sanskih pjesnika i gosti iz Prijedora, Bezhad irkin i Muhidin ari; Izloba slika Mehmeda Alihodia 26. februar 9. mart 2010. Kaffe Kapa; Poetsko muziki program. Mart Dan nezavisnosti BiH Sveana akademija u Gradskoj vjenici S. Most. Uestvovala pjesnikinja Aja Hadiahmetovi April Svjetski dan djeije knjige; Djeije literarno stvaralatvo sanskih kola Gradska vijenica. 9. aprila Izloba slika Dafera Ceria Gradska vijenica. 16. aprila Promocija monografije BiH Magbul koro. 23. aprila Meunarodni dan knjige i autorskih prava Knjievni petak u Narodnoj biblioteci. Maj 13.-14. maja Sarajevski dani poezije u Sanskom Mostu i Prijedoru.
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Sapna BZK Preporod Oinsko drutvo Sapna se i u 2010. godini susretalo s veinom onih problema s kojima se susretalo i ranije, a oni su uglavnom finansijske prirode. Do polovine kalendarske godine radilo se sa sredstvima koja su preostala iz 2009. godine te sa sredstvima koja su pristigla iz budeta Opine Sapna. Uestvovali smo u organizaciji naunog skupa u Tuzli skupa sa ZOD Preporod Tuzlanskog kantona i jo nekoliko opinskih drutava. U povodu Dana opine Sapna u sali Opinskog vijea upriliena je izloba grafikih i keramikih radova Seada i Halide Emri iz Buima. Ova izloba, koja je trajala dva dana, privukla je panju javnosti i bila je izuzetno posjeena, a na samom otvaranju o radu ovih umjetnika govorili su sami umjetnici i akademik Enver Mandi. Ovom prilikom Halida Emri je naelniku Opine, koji, naalost, nije mogao prisustvovati otvaranju, uruila u keramici uraen grb opine Sapna, a za BZK Preporod Sapna pripremila je takoer nekoliko vrijednih poklona. Kaimijini dani su jedna od manifestacija u ijoj organizaciji BZK Preporod Sapna uestvuje ve nekoliko godina. I ove godine je ovim povodom u sali Opinskog vijea upriliena promocija knjige. Rije je o zbirci poezije Kako je tamo? mladog autora Zijada Pandura. O zbirci su pored autora i predsjednika IO BZK Preporod OD Sapna, govorili Mehmed Pargan i Hazim Kari. Tradicionalno Kulturno ljeto u Sapni odrano je i ove godine. Uprilieno je ukupno devet druenja u periodu od 9. juna do 4. augusta. Druenja na otvorenom obogaena su nizom drugih sadraja kao to su pozorina predstava Kandidat br. 1 Art teatra iz Tuzle, gostovanje izvoaa (amatera) sevdalinki, nastup KUD-a Merak iz Sapne, a prigodne tekstove prilikom svakog druenja itale su i dvije uenice srednje kole. Ovogodinje Kulturno ljeto realizirano je u saradnji s privrednicima s podruja opine Sapna, koji su sponzorirali znatan dio dogaaja, Godinjak 2010 / 507
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinskod rutvo Srebrenik 15. januara BZK Preporod iz Srebrenika organizovao je druenje s nazivom Sijelo uz sevdalinku i saz s ciljem druenja svojih lanova i prijatelja, kojima je predstavljena bosanska urbana pjesma sevdalinka, i njen utjecaj na bosansku i bonjaku kuturu i tradiciju. Uesnik i izvoa sevdalinki je bio sazlija Ahmet Hogi-Beca. 18. februara organizovana je i realizovana promocija prvog broja Godinjaka BZK Preporod O O Srebrenik, u kome je retrospektivno zapisano sve ono to je Preporod u Srebreniku radio i uradio u proteklom periodu. Bila je to i prilika za mnoge nae lanove i sugraane, knjievnike, pjesnike, historiare i umjetnike da prvi put neto napiu ili objave svoje radove u formi i obliku knjige, dajui time svoj doprinos naem zajednikom cilju. Promovisali smo i CD, prvjenac naeg aktivnog lana, sazlije i pjevaa Ahemeta Hogia, a u okviru manifestacije Dani povelje 2010. Promotori su bili: Esad Dedi, Edin Mutapi, te gl. i odgovorni urednik Nermin Tursi. 26. februara u povodu Dana nezavisnosti BiH, promovisali smo knjigu autora Avde Huseinovia Delati naroda mog. Promotori knjige su bili Nermin Tursi i Esad Dedi. Autor knjige, prisutne posjetioce upoznao je s problemima i nedaama a kojima se susretao u toku pripremanja grae za svoju knjigu, kao i materijala za svoj dokumentarno-igrani film Vanzemaljci iznad Sarajeva koji je prikazan srebrenikoj publici u prepunoj dvorani Kino Sale Doma kulture u Srebreniku. U saradnji sa O Duboki Potok i njihovom historijskom sekcijom, kao i klubom knjievnika BZK Preporod OO Srebrenik, u periodu 26. decembar 1. mart u Domu kulture Srebrenik, organizovana je izloba starina i antikviteta naih krajeva. Sama izloba je pripremljena i uraena veoma profesionalno, s dosta izloenih predmeta koji su privukli panju posjetilaca na sam dan otvaranja izlobe, kao i u desetak dana, koliko je postavka bila izloena u holu Doma kulture u Srebreniku. Takoer smo na prigodan nain obiljeili i Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Naa knjievna sekcija je, kao i svake godine, realizovala knjievnu manifestaciju Pjesnici proljeu koja je okupila nae srebrenike pjesnike koji su svojim stihovima oduevili publiku, to je uivala u knjievnim dometima svojih sugraana. U maju je poela realizacija projekta snimanja dokumentarno-igranog i kratkometranog filma Srebrenik-Stoni grad. U filmu su, osim naturika, bili angaovani i profesionalni glumci iz Tuzlanskog narodnog pozorita, Nermin Omi Godinjak 2010 / 509
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Teoak Opinsko drutvo u Teoaku u 2010. godini imalo je sljedee aktivnosti: Posjeta dobitnika najveih ratnih prizanja Preporodu (23. januara 2010.) Preporodova humanitarna akcija za Demala Sejdinovia, kurira rahmetli Hajrudina Meia (7. februara 2010.) Prvi mart, Dan nezavisnosi BiH, gost tribine je bio prof. dr. Izet aboti i dr. Ibrahim Nakievi (1. 3. 2010.) Dan Opine Teoak, obiljeen je prigodnim kulturno-umjetnikim programom (10. marta 2010.) Donacija knjiga Preporodu Besima ef. Hodia i Opine Teoak (31. marta 2010.) Petnaesti april, Dan armije RBiH, gosti dobitnici najveih ratnih priznanja i uenici O Teoak (15. aprila 2010.) Federalna televizija u posjeti Preporodu, pri emu je snimljena dokumentarna emisija o Preporodovoj spomen-sobi i najpoznatijim teoanskim herojima (29. aprila 2010.) Adaptacija Preporodovog prostora (strehe i krova) (11.-16. juna 2010.) Kulturno-umjetniki program povodom Teoanskog trenjareva (19. juna 2010.) Kulturno-umjetniki program povodom Teoanskih dana otpora, izloba slika akademskog slikara Enesa Handia i posjete spomen sobi (21. i 23. jula 2010.) Promocija knjige Na istonom bedemu Bosne autora Kemala Durakovia (10. augusta 2010.) Kulturno-umjetniki program povodom Ramazanskog bajrama u Janjarima (11. septembra 2010.) Memorijalni turnir Hajrudin Mei (30. oktobra 2010.) Kulturno-umjetniki program Preporoda u O Teoak povodom Kurban bajrama (17. novembra 2010.) Tribina u povodu 25. novembra, Dana dravnosti BiH (25. novembra 2010.) Preporod u svojstvu domaina obiljeavanja Dana artiljerije 255. Sbb Hajrudin Mei (26. novembra 2010.)
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Tesli U okviru promotivno-zabavnog programa, Izvrni odbor Preporoda iz Teslia donio je odluku o odravanju Veeri ilahija i sevdaha. Izvoai programa su bili lanovi hora Dah ljubavi. Bio je to prvi vei uspjeni projekt Preporoda iz Teslia koji je svima dao snagu za nastavak rada. Na manifestaciju bili su pozvani predstavnici Opine Tesli s naelnikom Savom Kasapoviem, predstavnici politikog ivota Bonjaka u Tesliu, predstavnici Islamske zajednice s glavnim imamom Mirzom ef. Zolotom, te predstavnici Prosvjete. U okviru izdavake djelatnosti Izvrni odbor Preporoda donio je odluku o izdavanju i tampanju knjige za djecu Islamske prie za djecu u saradnji s Javnom bibliotekom iz Tenja. Izdato je 500 primjeraka knjige. S obzirom na teko stanje povratnikih porodica Preporod je donio odluku da se socijalno ugroenim porodicama pomogne prigodnim prehrambenim paketima povodom roenja Poslanika Muhammeda a. s. Podjelom prigodnih paketa, mjetani Teslia upoznati su s poetkom rada Preporoda i na naoj Opini. Zbog nemogunosti pokretanja aktivnosti, te zbog naina rada i udaljenosti rukovodstva (predsjednika Drutva), Izvrni odbor Preporoda pokrenuo je niz aktivnosti s ciljem poboljanja rada i pokretanja aktivnosti. Navedene aktivnosti rezultirale su sjednicom i odlukom o hitnom odravanju vanredne skuptine Preporoda. Skuptina je odrana u maloj skuptinskoj sali Opine Tesli. Organi izabrani na Osnivakoj skuptini dobili su podrku veine skuptinskih Godinjak 2010 / 513
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Travnik Ovaj izvjetaj sadri opis najznaajnijih djelovanja i hronoloki popis aktivnosti koje je Bonjaka zajednica kulture Preporod Opinsko drutvo Travnik realiziralo tokom 2010. godine. U ovom izvjetajnom periodu odrano je 11 sastanaka na kojima je razmatrana problematika u vezi s realizacijom aktivnosti planiranih Programom rada Bonjake zajednice kulture Preporod Opinskog drutva Travnik za 2010. godinu, kako ga je utvrdio Izvrni odbor. U toku 2010. godine travniki Preporod je realizirao jedan veoma znaajan i vrijedan projekt. Naime, u okrilju Preporod i u Preporodovoj produkciji snimljen je dokumentarni film Travnik i njegove damije. Kulturna manifestacija Dani ejha Abdulvehhaba Ilhamije epaka bila je centralna kulturna manifestacija u Travniku krajem 2010. godine. I u okviru ovogodinje manifestacije Preporod je meu srednjokolskom omladinom raspisao Konkurs za najbolji literarni rad, te organizirao Malu kolu aha, to je dobar nain da se animiraju mlade osobe i ukljue u Preporodove aktivnosti. Tokom 2010. godine, u organizaciji travnikoga Preporoda, kulturna javnost Travnika mogla je prisustvovati sljedeim sadrajima: 22. juna, u sklopu 500. Ajvatovice, u holu Eli Ibrahim-paine medrese u Travniku, premijerno je prikazan film Travnik i njegove damije. Publici su predstavljeni autor Meho iljak i autorica teksta Fatima Masli. 26. augusta u restoranu Divan organiziran je zajedniki iftar za lanove Izvrnog odbora Preporoda te Travniane koji svojim djelovanjem potpomau rad Preporoda. 16. novembra, u sklopu bajramskoga programa TV BH1, emitiran je film Travnik i njegove damije. 10. decembra u Ilhamijinom turbetu odrana je sveanost povodom poetka ovogodinje manifestacije Dani ejha Abdulvehhaba Ilhamije epaka. U sveanom programu su uestvovali lanovi Hora i uenici Eli Ibrahim-paine medrese. O programskim sadrajima ovogodinjih Dana govorila je predsjednica Amra Loli, a manifestaciju je otvorio naelnik Opine Travnik gosp. Tahir Lendo. 11. i 12. decembra u Preporodu je organizirana Likovna radionica Bojenje pastilama. Radionicu je vodio Hamo Muhovi, slikar iz Sarajeva, koji je tokom radionice polaznike uputio u osnove tehnike slikanja pastilama.
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Tuzla Program rada Opinskog drutva BZK Preporod Tuzla zasniva se na osnovnim programskim zadacima i ciljevima BZK Preporod BiH usklaenim s osnovnim zadacima Drutva utvrenim Statutom. BZK Preporod Tuzla kontinuirano, ve 19 godina svoju aktivnost ostvaruje u razliitim oblicima kulture i umjetnosti, izdavakom djelatnou, javnim manifestacijama, naunim tribinama, promocijama i drugim segmentima Drutva. U sklopu rada Drutva, 14. aprila 2008. formirana je podrunica BZK Preporod Gornja Tuzla kao organizaciona jedinica BZK Preporod Tuzla koja djeluje u lokalnoj zajednici Gornje Tuzle. Slijedei kontinuitet trajanja, godinji plan i program Drutva i podrunice, rad Drutva je prilagoen sociokulturnim potrebama trenutka, kadrovskim potencijalima i kulturnim interesima lokalnih zajednica. BZK Preporod Tuzla radi na bazi nekoliko segmenta Drutva: Izdavaka djelatnost Kulturni krug SAZ-a i sevdaha 518 / Godinjak 2010
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Vitez BZK Preporod Vitez u 2010. godini proslavio je 20. godina postojanja i djelovanja na podruju opine Vitez. U skladu s tim Upravni odbor usvojio je odluku prema kojoj e sve realizovane aktivnosti u 2010. godini biti posveene obiljeavanju ovog vanog jubileja. Predloeni plan i program aktivnosti u 2010. godini izgledao je ovako: uee u obiljeavanju dana Opine Vitez, organizacija 3. meunarodne smotre folklornog stvaraltva Vitez 2010., uee na Meunarodnoj smotri folklora Konjika sehara, obiljeavanje dravnih praznika, obiljeavanje vjerskih praznika, odravanje minimalno jedne promocije knjige, gostovanje folklorne sekcije u Sloveniji, organizovanje sveane akademije u povodu 20. godina od osnivanja BZK Preporod Vitez. Navedene aktivnosti predstavljale su okvirni plan i program djelovanja u 2010. godini i zakljueno je da e se realizovati i sve ostale aktivnosti za koje rukovodstvo BZK Preporod procjeni da se mogu ostvariti. Najobimniji i sigurno na najkvalitetniji projekt bio je organizacija 3. Meunarodne smotre folklornog stvaralatva Vitez 2010. Ova velika kulturno-zabavna manifestacija odrana je 25. jula 2010. u Gradskoj sportskoj dvorani u Vitezu. Dogaaj je imao meunarodni karakter jer su pored Kulturno-umjetnikih drutava iz nae zemlje uestvovala i drutva iz Turske, Hrvatske i Slovenije. Na smotri je ukupno uestvovalo 18 folklornih sekcija (ukljuujui i folklornu sekciju BZK Preporod Vitez) s vie od 500 izvoaa. Ovaj dogaaj pobudio je panju velikog broja graana opine Vitez, ali i ire, pa je tako smotru posmatralo blizu 1.500 gledalaca, koliko je i kapacitet novoizgraene sportske dvorane u Vitezu. Osim realizacije planskih aktivnosti, Upravni odbor BZK Preporod Vitez puno je radio i na nabavci materijalno-tehnikih sredstava koja bi, prije svega, unaprijedila rad Drutva. Realizirana je nabavka klavijatura i muzikog razglasa koji su omoguili bolji i kvalitetniji rad folklornoj, ali i muzikoj sekciji te sekciji vokalnih solista. Takoer, jedan dio raspoloivih finansijskih sredstava uloen je u nabavku muke i enske obue za potrebe folklorne sekcije. U 2010. godini nastavljena je praksa edukacije naih folklornih koreografa koji su uestvovali na dva seminara odrana u Donjem Vakufu.
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Vlasenica Ovaj izvjetaj o radu BZK Preporod Vlasenica, sadri hronoloki opis najznaajnih djelovanja i aktivnosti u proteklom periodu, koji se odnosi na period od prvog obnavljanja, ratni prekid i ponovno obnavljanje do danas. Kulturno drutvo Muslimana Preporod Opinsko drutvo Vlasenica, prvi put je obnovilo svoj rad krajem 1990. godine, meu prvim na prostoru sjeveroistone Bosne. Nove izmijenjene drutvene i politike prilike na prostoru Bosne i Hercegovine i ire su omoguavale obnavljanje i rad KDM Preporod. Prvi predsjednik KDM Preporod bio je knjievnik Isnam Talji. Rad Preporoda na podruju opine Vlasenica bio je veoma sadrajan: obiljeavanje vjerskih blagdana, organizovanje okruglih stolova, organizovanje veeri poezije, formiranje vie sekcija itd. U Vlasenici su se od 1992. do 1995. godine desile strane stvari sa zastraujuim posljedicama: ubistva, zatvaranja, progoni, izgladnjivanje, silovanja itd. Zbog svega navedenog Vlasenica se posljednja otvorila u smislu povratka, a samim tim i obnavljanje bonjakih institucija. Tako da je 4. aprila 2008. drugi put obnovljen rad, sa izmijenjenim nazivom BZK Preporod. Dakle, prekid je trajao u periodu od 4. aprila 1992. do 4. aprila 2008., punih 16 godina. etvrtog aprila 2008. na Obnoviteljskoj skuptini, nakon agresije, za predsjednika je izabran Sakib Zubovi, prof. koji ujedno obnaa i funkciju predsjednika Skuptine Opine Vlasenica. Uprkos prisutnim problemima, radimo i uradili smo sljedee: kontinuirano smo radili na izradi vie projekata, mnogo vremena smo utroili oko 524 / Godinjak 2010
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo Zenica 16. januara U domu Preporoda odran Djeiji festival sevdaha u organizaciji ansambla Bosnia folk Zenica. 21. januara Organizovan program s nazivom Raspi nam se raspi, eer etenijo u okviru kojeg je obavljeno javno pravljenje etenije, tradicionalnog bosanskog slatkog jela i izveden prigodan kulturno-umjetniki program. eteniju je pripremala hanuma Muvedeta Pojski kao glavna maja, a pomagale su joj Nejira Serdarevi, Nura Isakovi, Fatima Mai i Lejla ati. U kulturno-umjetnikom programu predstavili su se lanovi Preporodovih sekcija: dramska sa izvodom iz lirsko-dramske predstave Ptica u kafezu (Edbir ari, Mirza Huseti, Merima erim, Rukaja Podojak, Edin Frljak i Hikmet Trako); vokalna grupa i vokalni solisti Sejad Podojak i Selma Kaji uz pratnju orkestra; folklorni ansambl (koreograf Nazif Didi). 23. i 30. januara U organizaciji Foruma graana Zenice u domu Preporoda odrane prezentacije i radionice sa NVO u okviru projekta Zajedno bolje, a pod pokroviteljstvom UNDP-a. U realizaciju ovog projekta BZK Preporod se ukljuila kao partner Forumu graana Zenice. 14. januara Prisustvo predsjednice i sekretara BZK Preporod Amne Sofi i Faruka Kadria na Boinom prijemu u SPKD Prosvjeta Zenica. 13. januara Odran sastanak s voditeljima sekcija o temi ostvarenih aktivnosti u protekloj godini i odrednicama programa rada u 2010. godini. 30. januara U domu Preporoda odrana godinja skuptina Rafting kluba Bosna Zenica. U okviru Izbora sportiste za 2009. godinu Sportski savez Opine Zenica dodijelio je Muhamedu Brdareviu-Hami specijalno priznanje za njegov dugogodinji predan i stvaralaki rad u razvoju i afirmaciji sporta u Zenici. Prijedlog je uputila BZK Preporod. 13. februara Promocija porodinog magazina Semerkand u izdanju Udruenja Semerkand Sarajevo. Promotori magazina bili su Nedad eman, glavni i odgovorni urednik, te dr. hfz. Demail Ibranovi i dr. Almir Fati, lanovi redakcije. Program su prigodnim ilahijama i kasidama upotpunili lanovi hora Aksaraj iz Kaknja. Organizatori promocije su bili lanovi Udruenja iz Zenice i BZK Preporod. Tokom ovog mjeseca odrane su tri kreativne likovne radionice u koje se ukljuilo dvadesetak ena. U okviru radionice nastali su brojni radovi naslikani na svili, platnu i predmetima od stakla, a izraivan je i ukrasni nakit. Voditelji 526 / Godinjak 2010
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo ZOD TK U toku 2010. godine BZK Preporod, Zajednica opinskih drutava Tuzlanskog kantona ostvarila je raznovrsne aktivnosti u skladu s Programom rada koji se zasniva na osnovnim programskim zadacima i ciljevima BZK Preporod ZOD TK usklaenim s osnovnim zadacima Zajednice utvrenih Statutom. Promocije Predsjednica BZK Preporod, Zajednice opinskih drutava uestvovala je u otvaranju izlobe slika autora Mahmuta Latifia, koja je odrana u BZK Preporod, Opinskom drutvu u Gradacu. BZK Preporod, Opinsko drutvo Graanica, organiziralo je promociju knjige Semberija u stihu i srcu autora Jusufa Trbia i roman Izjava autora Zlatka Dukia, gdje je, takoer, uestvovala i predsjednica BZK Preporod ZOD TK. Sjednica Izvrnog odbora i Savjeta ZOD TK 28. januara 2010. godine 1. marta 2010. godine, sveano obiljeen Dan nezavisnosti i odrana redovna sjednica IO i Savjeta, 8. juna 2010. godine 27. oktobra 2010. godine 25. novembra 2010. godine odrana Sveana sjednica u povodu Dana dravnosti Kontakti i saradnja Predsjednica i dopredsjednik su prisustvovali manifestacijama opinskih drutava u 2010. godini: Meunarodna smotra folklora odrana u Doboj Istoku Likovna kolonija odrana u Tuzli Likovna kolonija odrana u ivinicama Izloba slika odrana u Gradacu Dani Djevojake peine u Kladnju Promocija knjige Semberija u stihu i srcu, autora Jusufa Trbia i romana Izjava autora Zlatka Dukia odrana u Graanici Pjesniko vee odrano u Srebreniku Susreti opinskih drutava u Zvorniku o organizaciji Matinog odbora Sarajevo
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
BZK Preporod Opinsko drutvo epe U 2010. godini odrali smo nekoliko manifestacija u saradnji s Opinom epe i Islamskom zajednicom u epu: S Opinom epe organizovali smo sljedee manifestacije: Sveana akademija povodom Dana nezavisnosti Sveana akademija povodom Dana Opine Sveana akademija povodom Dana dravnosti S Islamskom zajednicom u epu organizovali smo: Sveanost u povodu Ramazanskog bajrama Sveanost u povodu Kurban-bajrama enski hor je imao svoje aktivnosti tokom itave godine. Svakoga petka u sedmici omoguili smo posjetiocima da posjete Spomen-sobu ehidima, poginulim borcima i civilnim rtvama rata 1992-95 Predsjednik Suvad Hadi
4/20/11 1:16 PM
1. Opinsko drutvo Banovii Branilaca Banovia bb Predsjednik: Vehid Kudumovi Tel/Fax: 035/882-154 Mob: 061/737-886 75290 BANOVII 2. Opinsko drutvo Banjaluka Gorana Radulovia Bimbe 7 Predsjednik: Fuad Bali Tel: 051/251-343 78000 BANJALUKA 3. Opinsko drutvo Biha Mali Lug Predsjednik: Smail Klii Mob: 061/479-451 Fax: 037/226-084 adnanklicic@gmail.com 77000 BIHA 4. Opinsko drutvo Bijeljina/Janja Kozaraka 5 Predsjednik: Jusuf Trbi Tel/fax: 055 / 204-258 065 / 787-032 E- mail: preporodbn@yahoo.de 76300 BIJELJINA 5. Opinsko drutvo Bosanska Dubica Kninska 5 Predsjednik: Semir Krivdi Mob: 061/878-548 Sekretar: Saed Murtehai Mob: 06/197-81 bzkpreporod.bosdubica@gmail.com 79240 BOSANSKA DUBICA
6. Opinsko drutvo Bosanska Gradika Partizanska 6 Predsjednik: Ejub Bievi 78400 BOSANSKA GRADIKA 7. Opinsko drutvo Bosanska Krupa Dom kulture Trg Avde uka bb Tel: 037/471-693 77240 BOSANSKA KRUPA 8. Opinsko drutvo Bratunac Predsjednik: Elvir Hodi E-mail: hodzicelvir@yahoo.com BRATUNAC 9. Opinsko drutvo Brko Distrikt BiH Bosne srebrene 16 Predsjednik: azim Suljevi Tel/Fax: 049/214-594 Mob: 061/344-946 E-mail: kultura@teol.net www.preporod-brcko.ba 76100 BRKO Distrikt BiH 10. Opinsko drutvo Breza Alije Izetbegovia bb Predsjednik: Fikret Herco Tel: 032/784-433 Fax: 032/784-596 (O..) Mob: 061/783-260 E-mail: josebreza@gmail.com 71370 BREZA
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
U 2010. godini umrlo je 19 istaknutih Bonjaka, koji su u ovom radu biografsko-bibliografski obraeni. U naslijee su nam ostavili djela iz ekonomije, historije, geologije, brodogradnje, mainstva, novinarstva, pedagogije, knjievnosti, medicine, orijentalistike, filozofije, jezika, muzike i bibliotekarstva. Ovaj rad podsjea na ivote i djela ovih istaknutih strunjaka. Kljune rijei: Bonjaci, Meho Bai, Ilijas Bonjovi, Safet ii, Rasim Deli, Sead Fetahagi, Ismet Hadiahmetovi, Iljas Hadibegovi, Naim Kadi, Fahrudin Kalender, Deo Mei, Osman Mufti, Alija Nuhbegovi, Omer Pobri, Jaar Redepagi, Safet Smajki, Emir akovi, Arif Tanovi, Ilijas Tanovi, Salih Trako
S
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
mjenjuju se ivot i smrt, dunjaluki svijet napustilo je devetnaest strunjaka, istaknutih Bonjaka. U naslijee su nam ostavili svoja ivotna djela iz sljedeih oblasti: ekonomije, demografije, historije, geologije, brodogradnje, mainstva, novinarstva, pedagogije, knjievnosti, medicine, orijentalistike, filozofije, jezika, muzike i bibliotekarstva. Kau da vjernici vjeruju da smrt unitava tijelo i oslobaa duh, a umjetnici vjeruju da smrt unitava linost, a oslobaa djelo. Kako god bilo, mi emo na sljedeim stranicama biografsko-bibliografski obraditi 19 znaajnih Bonjaka koji su umrli u 2010. godini:
Bai, Meho Bonjovi, Ilijas ii, Safet Deli, Rasim Fetahagi, Sead Hadiahmetovi, Ismet Hadibegovi, Iljas
4/20/11 1:16 PM
BAI, Meho (1946-2010) Redovni profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, prof. dr. Meho Bai, roen je 1. 9. 1946. godine u Domanoviima kod apljine. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu 1969. godine. Zvanje magistra stekao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu s temom Makroekonomska analiza investicija u Bosni i Hercegovini 1977. godine. Doktorsku disertaciju Investicije kao faktor privrednog razvoja Bosne i Hercegovine odbranio je 1983. godine na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Nakon odbrane doktorata, ukljuuje se u politiku, gdje provodi najvei dio svoje karijere, obavljajui poslove rukovoditelja Sektora za drutveno-ekonomske odnose u Predsjednitvu Centralnog komiteta Saveza komunista BiH, u periodu od 1986. do 1990. godine. Bio je politiki aktivan kao lan Predsjednitva Saveza komunista Bosne i Hercegovine, a kasnije i lan Predsjednitva Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine. Kao ekonomist bio je lan Ekonomskog savjeta Federacije BiH, lan Predsjednitva Drutva ekonomista BiH, te lan redakcija nekoliko asopisa za ekonomiju. Na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu predavao je predmet Ekonomska teorija i politika. Uestvovao je na mnogim strunim seminarima i konferencijama u zemlji i inozemstvu. Objavio je niz strunih lanaka iz ekonomije, uradio je nekoliko naunoistraivakih projekata pri Ekonomskom institutu, te objavio sljedee knjige: Investicije i privredni razvoj Bosne i Hercegovine, Sarajevo: FEB, 1984.; BH ekonomija u klinikoj smrti, Teanj: Planjax, 1998.; Ekonomija javnog sektora, Sarajevo: Ekonomski fakultet, 2004.; Osnove ekonomije: knjiga za svakoga (s Esadom Vilogorcem), Sarajevo: Ekonomski fakultet, 2008. Dobitnik je Ordena rada sa srebrenim vijencem. Umro je 12. 2. 2010. godine u 64. godini ivota u Sarajevu.
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
FETAHAGI, Sead (1935-2010) Knjievnik Sead Fetahagi, roen je 23. 12. 1935. godine u epu. Gimnaziju je zavrio u Sarajevu. Studirao je na Odsjeku za filozofiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je zaposlen u Sutjeska filmu, zatim je bio urednik lista Front koji je izlazio u Beogradu. Nakon preseljenja u Sarajevo, radio je kao scenarist na RTV Sarajevo. Bio je saradnik sljedeih listova i novina: Omladinske rijei, Mlade kulture, Osloboenja , Odjeka, Naih dana, ivota, Puteva, Revije slobodne misli 99, sedminika Slobodna Bosna i dr. Okuao se u pisanju pria, romana, radijskih i televizijskih drama, pozorinih kritika, a poznate su i njegove kritiarske kolumne, koje je objavljivao u nekoliko listova. Njegovi tekstovi su prepoznatljivi po humoru, duhovitosti, satiri i kritici drutva i vlasti, one prije rata, ratne i poratne. Knjievni kritiari Demaludin Ali, Ivan Fogl, Vuk Krnjevi, Nazif Kusturica, Juraj Martinovi, Luka Pavlovi, Enver Kazaz i dr. visoko su rangirali knjievno djelo Seada Fetahagia, smatrajui neka njegova djela prekretnikim i utemeljiteljskim proznim modelima u bosanskohercegovakoj knjievnosti. Sead Fetahagi je predstavnik modernistikog i egzistencijalistikog pravca u naoj knjievnosti. Objavio je sljedee knjige: etvrtak poslije petka, Sarajevo: Svjetlost, 1960.; Go ovjek na krenjaku, Sarajevo: Svjetlost, 1969.; Drugo kraljevstvo smrti, Banjaluka: Glas, 1989.; Velika rasprodaja: komedija, Sarajevo: Poslovna zajednica profesionalnih pozorita Bosne i Hercegovine, 1990.; Pripovijetke, Sarajevo: Svjetlost, 1984/1985., (Savremena knjievnost naroda i narodnosti u 50 knjiga; Godinjak 2010 / 551
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM
Autori priloga: AHMED Gurbi (roen krajem 17. ili poetkom 18. vijeka) AHMED Hatem Bjelopoljac (umro 1754. godine) AHMED Vali Novopazarac (1564-1599) ALISPAHI, mr. Zehra, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo BALI, dr. Hasan, Pravni fakultet, Sarajevo BUATLI, dr. Ismet, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo BUTUROVI, dr. enana, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo BUTUROVI, mr. Lada, Sarajevo UI, Tarik, diplomant Filozofskog fakulteta, Sarajevo DRINO, dr. Devad, Pravni fakultet, Zenica DUMAN, Hatida, BZK Preporod, Sarajevo DURAKOVI, Ferida, knjievnica, PEN centar, Sarajevo DURANOVI, Amir, Filozofski fakultet, Sarajevo DANKO, dr. Muhidin, Filozofski fakultet, Sarajevo EDOVI, Mehmed, knjievnik, Kalesija FEJZI-ENGI, Fahira, Fakultet politikih nauka, Sarajevo GAANIN, dr. Sabaheta, Orijentalni institut, Sarajevo GARDE, Paul, Francuska HADIOSMANOVI, dr. Lamija, Filozofski fakultet, Sarajevo HAMZI, Emsura, knjievnica, Novi Sad, Srbija HASANAGI, mr. Senad, Skuptina HNK, Mostar HAVER, Fadila Nura, knjievnica, Sarajevo IBRAHIMAGI, dr. Omer, Fakultet politikih nauka, Sarajevo IBRIIMOVI, Nedad, knjievnik, Sarajevo KADRI, Alisa, diplomantkinja Filozofskog fakulteta, Sarajevo KADRI, dr. Adnan, Orijentalni institut, Sarajevo KALAJDIJA, mr. Alen, Fakultet humanistikih nauka, Mostar KAMBEROVI, Isma, BZK Preporod, Sarajevo KARI, mr. Hamza, Fakultet politikih nauka, Sarajevo KAROVI, mr. Jasenko, KPZZT, Zenica KAZAZ, dr. Enver, Filozofski fakultet, Sarajevo KLJUANIN, dr. Zilhad, knjievnik, Sarajevo KODRI, dr. Sanjin, Filozofski fakultet, Sarajevo KUJUNDI, Atif, knjievnik, Lukavac Godinjak 2010 / 565
4/20/11 1:16 PM
Autori priloga
KUNI, dr. Mirsad, Filozofski fakultet, Tuzla LAVI, dr. Senadin, Fakultet politikih nauka, Sarajevo i predsjednik BZK Preporod MAHMUTEHAJI, dr. Rusmir, Meunarodni forum Bosna, Sarajevo MEHMEDAGI, Nermana, diplomantkinja Filozofskog fakulteta, Sarajevo MEMIJA, dr. Emina, Filozofski fakultet, Sarajevo MULAOMEROVI, dr. Jasminko, Fakultet poslovne ekonomije, Sveuilite / Univerzitet Vitez u Travniku MUSAGI, Mujo, knjievnik, Prosvjetni list, Sarajevo PELIDIJA, dr. Enes, Filozofski fakultet, Sarajevo REBIHI, Nehrudin, diplomant Filozofskog fakulteta, Sarajevo SARAJKI, Mirza, Filozofski fakultet, Sarajevo SEFO, Mustafa, student, Fakultet politikih nauka, Sarajevo SPAHI, Sanja, Ljubljana, Slovenija SPAHI, dr. Vedad, Filozofski fakultet, Tuzla SUI, Osman, Fakultet politikih nauka, Sarajevo EHI, Faruk, knjievnik, Sarajevo EMSOVI, mr. Sead, Filozofski fakultet, Sarajevo KRIJELJ, Redep, Dravni univerzitet u Novom Pazaru TALI, Amir, knjievnik, Sanski Most ZGODI, dr. Esad, Fakultet politikih nauka, Sarajevo
4/20/11 1:16 PM
Upute autorima Rukopisi koji se nude za objavljivanje u Godinjaku BZK Preporod trebaju biti novi, neobjavljeni tekstovi. Potrebno ih je dostaviti u printanoj i elektronskoj verziji. Tekst mora biti u MS Wordu, font Times New Roman, veliina 12, prored 1,5. Tekst u fusnotama i biljekama treba biti veliine 10, sa proredom single (jednostruki). Veliina rukopisa ne treba prelaziti jedan autorski tabak (15 stranica). Rukopise itaju i recenziraju glavni urednik i lanovi Redakcije, te oni odluuju hoe li se tekst objaviti ili ne. Uz rukopis je potrebno poslati sljedee podatke: 1. Naslov rada 2. Prezime i ime autora 3. Naziv institucije u kojoj je autor zaposlen 4. Adresa i e-mail adresa 5. Saetak s kljunim rijeima na bosanskom jeziku 6. Summary and key words 7. Biljeke 8. Literatura Literatura koja se navodi u tekstu treba slijediti sljedei model navoenja: za knjige koje su djelo jednog autora: Smailagi, Nerkez: Politika vizija Dantea Aligijerija. Sarajevo: Veselin Maslea, 1964. za zbornike ili druge publikacije kolektivnog autora: Rasprave o nacionalnom identitetu Bonjaka: zbornik radova. Sarajevo: Institut za istoriju, 2009. za lanke u asopisima ili drugim prublikacijama: Rebronja, Nadija: Prie o Boijim poslanicima u podtekstu romana Dervi i smrt Mee Selimovia. Godinjak BZK Preporod, God. 8 (2008), str. 211233. Radove slati na sljedeu adresu: BZK Preporod (za Redakciju Godinjaka) Branilaca Sarajeva 30 71000 Sarajevo E-mail: preporod@bih.net.ba
4/20/11 1:16 PM
4/20/11 1:16 PM