Ahmet Hromadi PATULJAK VAM PRIA

TAJNA NEOBINOG JEZERA ILI KAKO JE NASTALA OVA KNJIGA Naa je uma puna tajni i udnih stanovnika koje nikad niko nee uspjeti sakupiti na jedno mjesto i izbrojati. Tako je Ljiljanov otac poinjao svoje prie o planini koja se prostirala iza sela, u nedogled prema moru. Priao ih je esto, naroito zimi, pored toplog ognjita dok je napolju padao snijeg i gladna zvijer traila sklonite. Ljiljan je paljivo sluao oeve prie, a poslije toga kovao smione planove kako e obii itavu planinu i zaviriti tamo gdje niko nije zavirio, Ako jo uspije da pronae patuljka Zlatibora, (o kome je otac esto, govorio) i da se sprijatelji sa njim, onda e mu sva vrata biti otvorena. esto i znatieljno je posmatrao visoke planinske vrhove na kojima su se odmarali oblaci i pitao se: Gdje li se zapravo nalazi taj Zlatibor? I ko ga uopte moe pronai u tolikoj planini? To su bila pitanja na koja mu niko nije mogao dati pouzdan odgovor, ak ni otac koji je znao da Zlatibor ivi u planini i nita vie. Nikad ga nije sreo, i kad je Ljiljan jednom zapitao kako zapravo izgleda taj Zlatibor, on se malo zamislio i odgovorio neodreeno: Pa tako malen i uvijek nasmijan. Moe se bez muke popeti na svako drvo, esto jae na jelenima, vukovima i starim lisicama. A kako je odjeven? pitao je dalje Ljiljan. Kau da nosi odijelo napravljeno od umskog cvijea. Naoruan je lukom i strijelom a vjerovatno nosi i kakav ma. Tako je Ljiljan stekao neodreenu predstavu o Zlatiboru, ali je jo uvijek glavno pitanje kako pronai patuljka ostalo bez odgovora. Veliku planinu ovjek nije mogao prei ni za mjesec dana, a djeak nije smio ni pomisliti na takvu avanturu. Zato se koristio svakom prilikom da ode u umu, bilo s ocem bilo s djeacima iz sela koji su ljeti, na sunanim