Biblija Martinjak2012

SVETA
BIBLIJA
STARI I NOVI ZAVJET
Biblija Sion
Boja Rije
Duhovna hrana
Ovaj prijevod Biblije je u skladu
s Engleskom Biblijom King James
Biblija je dar Boji
svakomu narodu plemenu i jeziku

Ova se Biblija prua svakome tko ju moe itati s namjerom da bude prihvaena
od svakoga kao rije Boja, a ne ljudska.
Sve je Sveto pismo od Boga nadahnuto i korisno za uenje, za karanje, za poprav-
ljanje, za odgajanje u pravednosti. (2 Timoteju 3:16).
Najprije znajte, da nijedno proroanstvo u Pismu nije samovoljno tumaenje. Jer
proroanstvo nije nikad dolo od ljudskoga htijenja, nego su sveti Boji ljudi govorili
kako su bili potaknuti Duhom Svetim. (2 Petrova 1:20,21)
U poetku je bila Rije, i Rije je bila s Bogom i Rije je bila Bog. (Ivan 1:1)
Rije je tijelom postala i prebivala meu nama. I mi smo promatrali njegovu slavu,
kao slavu Jedinoroenoga od Oca, pun milosti i istine. (Ivan 1:4)
Isus Krist je ta Boja rije koju je Gospodin Bog navijestio ljudima. Isus Krist je dao
sam sebe ljudima zabadava da bi se tako po Njemu, jedinomu, mogli spasiti.

Gospodin Bog je objavio svoju Rije putem Svetih Pisama i preko Isusa Krista i
dao ljudima da bi upoznali Istinu, spasenje i dobili dar vjenoga ivota.
Treba itati Biliju, hraniti tom duhovnom hranom i tako upoznati Istinu koja je
opet sam Isus Krist.
Prijevod i priprema za tiskanje: George uro Martinjak
Godina 2012
Jehova, Gospod ili Gospodin?
U ovoj Bibliji u odnosu na Svemoguega Boga, pie ovako: Gospodin, a u odnosu na Isusa Krista,
pie ovako: Gospodin.
Sadraj
NOVI ZAVJET
Radosna vijest ....................... Broj Stranica
MATEJ Radosna vijest .......................... 669
MARKO Radosna vijest ......................... 695
LUKA Radosna vijest ............................. 713
IVAN Radosna vijest .............................. 742
DJELA Apostolska ................................. 763
Poslanice Apostola Pavla
RIMLJANIMA Poslanica ........................ 791
PRVA KORINANIMA Poslanica ........... 803
DRUGA KORINANIMA Poslanica ....... 814
GALAANIMA Poslanica ....................... 821
EFEANIMA Poslanica .......................... 825
FILIPLJANIMA Poslanica ...................... 828
KOLOANIMA Poslanica ...................... 831
PRVA SOLUNJANIMA Poslanica .......... 834
DRUGA SOLUNJANIMA Poslanica. ...... 836
PRVA TIMOTEJU Poslanica .................. 837
DRUGA TIMOTEJU Poslanica .............. 840
TITU Poslanica ...................................... 843
FILEMONU Poslanica ............................ 844
HEBREJIMA Poslanica .......................... 845
Poslanice drugih
JAKOVLJEVA Poslanica ........................ 853
1 PETROVA Poslanica. .......................... 856
2 PETROVA Poslanica ........................... 859
1 IVANOVA Poslanica ............................ 861
JUDINA Poslanica ................................. 865
OTKRIVENJE ......................................... 866
STARI ZAVJET
Knjige ..................................... Broj Stranica
POSTANAK ................................................ 1
IZLAZAK ................................................... 44
LEVITSKI ZAKON ..................................... 79
BROJEVI. ............................................... 105
PONOVLJEN ZAKON ............................. 142
JOUA .................................................... 172
SUDCI .................................................... 193
RUTA ..................................................... 213
PRVA KNJIGA SAMUELOVA ................. 216
DRUGA KNJIGA SAMUELOVA .............. 243
PRVA KNJIGA KRALJEVA ..................... 265
DRUGA KNJIGA KRALJEVA ................. 292
PRVA KNJIGA LJETOPISA .................... 317
DRUGA KNJIGA LJETOPISA ................ 342
EZRA ...................................................... 371
NEHEMIJA ............................................. 379
ESTERA .................................................. 391
JOB ........................................................ 398
PSALMI .................................................. 419
MUDRE IZREKE .................................... 469
PROPOVJEDNIK .................................... 486
VELEPJESMA ........................................ 492
IZAIJA .................................................... 495
JEREMIJA .............................................. 534
TUALJKE ............................................. 577
EZEKIEL ................................................. 581
DANIEL ................................................... 621
HOSEA ................................................... 634
JOEL ....................................................... 639
AMOS ..................................................... 642
OBADIJA ................................................ 646
JONA ...................................................... 647
MIHEJ .................................................... 648
NAHUM .................................................. 652
HABAKUK .............................................. 653
SEFANIJA ............................................... 655
HAGAJ ................................................... 657
ZAHARIJA .............................................. 658
MALAHIJA .............................................. 665
BOG JE IZGOVORIO SVE OVE RIJEI
I
Ne smije imati drugih bogova uz mene.
II
Ne smije sebi praviti rezbarena kipa, ni bilo ka-
kve slike od bilo ega to je gore na nebu, ili dolje
na zemlji, ili u vodi pod zemljom. Ne smije im se
klanjati niti im sluti. Jer ja sam Gospodin, tvoj
Bog, ja sam ljubomoran Bog, pohaam zlodjela
otaca na djeci do treega i etvrtog koljena onih
koji me mrze, a milosre iskazujem tisuama, koji
me ljube i dre moje zapovijedi.
III
Ne smije uzimati uzalud Imena Gospodina, svo-
jega Boga, jer Gospodin nee pustiti bez kazne
onoga koji uzima njegovo Ime uzalud.
IV
Sjeti se Subotnjega dana, dri ga svetim. est
dana radi i obavljaj sve svoje poslove, a sedmi dan
je Subotnji dan Gospodina, tvojega Boga. Na taj
dan ne smije obavljati nikakva posla, ni ti, ni tvoj
sin, ni tvoja ki, ni tvoj sluga, ni tvoja slukinja, ni
tvoja stoka, ni doljak koji boravi kod tebe unutar
tvojih vrata. Jer u est dana Gospodin je stvorio
nebesa i zemlju, more i sve to je u njima, a sedmi
dan je otpoinuo. Zato je Gospodin blagoslovio
Subotnji dan i posvetio ga.
V
Potuj svojega oca i svoju majku da dugo ivi u
zemlji koju ti daje Gospodin, tvoj Bog.
VI
Ne smije ubiti.
VII
Ne smije praviti preljuba.
VIII
Ne smije krasti.
IX
Ne smije lano svjedoiti protiv svojega blinje-
ga.
X
Ne smije poeljeti kue svojega blinjega; ne
smije poeljeti ene svojega blinjega, ni njegova
sluge, ni njegove slukinje, ni njegova vola, ni
njegova magarca, ni igdje ita to pripada tvojem
blinjemu!
ISUS JE IZGOVORIO OVE RIJEI
Ljubi Gospo-
dina, svojega
Boga, svim svo-
jim srcem, svom
svojom duom i
svom svojom pa-
meu. To je prva
i najvea zapo-
vijed.
A druga je isto
takva: Ljubi
svojega blinje-
ga kao samoga
sebe! O ovima
dvjema zapovi-
jedima visi sav
Zakon i proroci.
ZAPOVIJEDI BOJE
1
Postanak
Prva Knjiga Mojsijeva
21 Tako je Bog stvorio velika morska
stvorenja i sva iva bia to se miu, s ko-
jima voda obiluje, po svojim vrstama, i sve
krilate ptice po svojim vrstama. I vidio je
Bog da je to dobro.
22 I Bog ih blagoslovio, rekavi: Raajte
se i mnoite se i napunite vode u morima,
i ptice neka se mnoe na zemlji.
23 I veer i jutro bili su peti dan.
24 Zatim je Bog rekao: Neka zemlja pro-
izvede iva stvorenja svake vrste: marvu,
stvorenja to gmiu i zemaljske zvijeri, sve
po njihovoj vrsti. I bilo je tako.
25 I Bog je stvorio zemaljske zvijeri po nji-
hovoj vrsti, marvu po njihovoj vrsti, i sva
stvorenja koja gmiu po zemlji po njihovoj
vrsti. I vidio je Bog da je to dobro.
26 Zatim je Bog rekao: Stvorimo ovjeka
na svoju sliku i priliku. Neka on vlada nad
morskim ribama, nad nebeskim pticama,
nad marvom, nad svim zemaljskim zvije-
rima i nad svim stvorenjima to gmiu po
zemlji.
27 Tako je Bog stvorio ovjeka na svoju
sliku, na sliku Boju stvorio ga, muko i
ensko stvorio ih.
28 Zatim ih je Bog blagoslovio, i Bog im
rekao: Raajte se i mnoite se, napuni-
te zemlju i podloite ju sebi. Gospodari-
te nad morskim ribama, nad nebeskim
pticama i nad svakim ivim biem to se
mie na zemlji.
29 I Bog je rekao: Eto, predajem vam
sve na cijeloj zemlji, bilje to nosi sjeme, i
sve plodonosno drvee u kojem je sjeme;
neka vam bude za hranu.
30 I sve zeleno bilje dajem za hranu svim
zemaljskim zvijerima, svim nebeskim pti-
cama i svemu to se mie na zemlji i ima
u sebi ivot. I bilo je tako.
31 Onda je Bog vidio sve to je stvorio, i
zaista bilo je veoma dobro. I veer i jutro
bili su esti dan.
Zemaljski raj
2
Tako su se dovrila nebesa i zemlja i
sva njihova vojska.
2 Sedmoga dana Bog je zavrio svoje dje-
lo koje je stvorio; i poinuo je sedmi dan
od svih svojih djela koja je stvorio.
3 Zatim je Bog blagoslovio sedmi dan i
posvetio ga, jer je taj dan poinuo od svih
svojih djela koja je stvorio i napravio.
4 To su izvjea o nebesima i zemlji kad
su bili stvoreni. U dan kad je Gospodin
Bog stvorio zemlju i nebesa,
Postanak svijeta i izabranog naroda
1
U poetku Bog je stvorio nebesa i ze-
mlju.
2 Zemlja je bila jo pusta i bez oblija;
tama je bila nad bezdanom i Duh Boji se
kretao nad vodama.
3 Onda je Bog progovorio: Neka bude
svjetlost. I pojavila se svjetlost.
4 Bog je vidio da je svjetlost dobra; i Bog
je odvojio svjetlost od tame.
5 Bog je nazvao svjetlost dan, a tamu
je nazvao no. I veer i jutro bili su prvi
dan.
6 Zatim je Bog rekao: Neka bude svod
posred voda, i tako neka rastavlja vode
od voda.
7 Tako je Bog stvorio svod, i rastavio vode
koje su bile pod svodom od onih koje su
bile nad svodom. I bilo je tako.
8 I Bog je nazvao svod nebo. I veer i jutro
bili su drugi dan.
9 Zatim je Bog rekao: Neka se vode pod
nebesima skupe na jedno mjesto, i neka
se pokae kopno. I bilo je tako.
10 I Bog je kopno nazvao zemlja a sku-
pljene vode je nazvao more. I vidio je Bog
da je to dobro.
11 Zatim je Bog rekao: Neka zemlja pusti
iz sebe travu, bilje to donosi sjeme, i plo-
donosno drvee koje donosi plod svako
po svojoj vrsti, ije sjeme nose u sebi, na
zemlji. I bilo je tako.
12 Zemlja je pustila iz sebe travu, bilje to
nosi sjeme po svojim vrstama, i stabla
koja u sebi samima donose svoje sjeme. I
vidio je Bog da je to dobro.
13 I veer i jutro bili su trei dan.
14 Zatim je Bog rekao: Neka budu nebe-
ska svjetlila na svodu da rastavljaju dan
od noi, te kao znaci neka ona slue i po-
kazuju vremena, dane i godine.
15 Neka svijetle na nebeskom svodu da
rasvjetljuju zemlju. I bilo je tako.
16 Onda je Bog stvorio dva velika nebeska
svjetlila: vee da vlada danom, i manje da
vlada nou, uz to jo i zvijezde.
17 Bog ih je postavio na nebeskom svodu
da rasvjetljuju zemlju,
18 i da vladaju danom i nou, te da ra-
stavljaju svjetlost od tame. I vidio je Bog
da je to dobro.
19 I veer i jutro bili su etvrti dan.
20 Zatim je Bog rekao: Neka se vode na-
pune i provrve ivim stvorenjima u izobi-
lju, i ptice neka lete iznad zemlje pod ne-
beskim svodom.
2
5 prije nego je na zemlji raslo ikakvo polj-
sko grmlje i prije nego je na poljima raslo
ikakvo bilje. Jer Gospodin Bog jo nije pu-
stio kiu na zemlju i nije jo bilo ovjeka
da obrauje zemlju.
6 No magla se dizala iz zemlje i natapala
svu povrinu tla.
7 Onda je Gospodin Bog oblikovao ovje-
ka od zemaljskog praha i udahnuo mu u
nosnice dah ivota, i ovjek je postao ivo
bie.
8 Onda je Gospodin Bog zasadio vrt isto-
tono u Edenu i ondje smjestio ovjeka
kojega je oblikoao.
9 I Gospodin Bog je dao da iz zemlje izra-
stu svakojaka stabla, ugodna za pogled i
dobra za jelo, i stablo ivota usred vrta i
stablo spoznanja dobra i zla.
10 A od Edena je izlazila rijeka koja je
natapala vrt, i odatle se granala u etiri
izvorne rijeke.
11 Prvoj je ime Pion; to je ona koja optje-
e cijelu havilsku zemlju, gdje ima zlata.
12 Zlato je ove zemlje izvrsno; a ondje ima
i bdelija i kamena oniksa.
13 Drugoj je ime Gihon; to je ona koja op-
tjee cijelu zemlju Ku.
14 Treoj je ime Hidekel; to je ona koja
tee istono od Asirije. etvrta rijeka je
Eufrat.
15 Tada je Gospodin Bog uzeo ovjeka i
postavio ga u edenski vrt da ga obrauje
i uzdrava.
16 I Gospodin Bog je dao ovjeku zapo-
vijed, rekavi: Sa svakoga stabla u vrtu
smije slobodno jesti,
17 ali sa stabla spoznanja dobra i zla ne
smije jesti, jer onoga dana kad s njega
jede, sigurno e umrijeti.
18 I Gospodin Bog je rekao: Nije dobro
ovjeku biti sam; napravit u mu priklad-
nu pomonicu.
19 I Gospodin Bog je oblikovao iz zemlje
svaku zemaljsku ivotinju i svaku nebesku
pticu, i doveo ih Adamu da vidi kako e ih
nazvati. Kako je god Adam nazvao svako
ivo stvorenje, tako mu bilo ime.
20 Tako je Adam dao imena svoj marvi,
nebeskim pticama i svim ivotinjama u
polju. Ali se Adamu nije nala pomo koja
bi mu bila prikladna.
21 I Gospodin Bog je pustio dubok san na
Adama, i dok je on spavao, uzeo mu jed-
no rebro i mjesto opet ispunio mesom.
22 Onda je Gospodin Bog napravio enu
od rebra koje je uzeo od ovjeka i doveo
ju ovjeku.
23 I Adam je rekao: Ta je sada kost od
mojih kostiju i meso od mojega mesa;
neka se zove ena, jer je uzeta od o-
vjeka.
24 Stoga e ovjek ostaviti oca i majku i
prionuti uz svoju enu, i bit e njih dvoje
jedno tijelo.
25 Oboje su bili goli, ovjek i njegova ena,
i nisu se sramili jedno drugoga.
Istoni grijeh
3
Zmija je bila lukavija od svih zemalj-
skih ivotinja koja je Gospodin Bog
stvorio. Ona je rekla eni: Je li uistinu Bog
rekao: Ne smijete jesti sa svakoga stabla
u vrtu?
2 ena je odgovorila zmiji: Od plodova
stabala u vrtu smijemo jesti,
3 samo od plodova stabla koje je usred
vrta, Bog je zapovjedio: Ne smijete jesti,
pa ni dotaknuti ga, da ne umrete.
4 Zmija je rekla eni: Neete sigurno
umrijeti.
5 Jer zna Bog da e vam se otvoriti oi
im budete jeli s njega i da ete postati
kao Bog i spoznati to je dobro i zlo.
6 Kad je ena vidjela kako je plod stabla
dobar za jelo i ugodan za pogled, i da je
plod stabla poeljan za dobiti mudrost,
uzela je od njegova ploda i jela, i dala je
i svojem muu, koji je bio uz nju, i on je
jeo.
7 Onda se obadvjema otvorile oi i oni su
spoznali da su goli; pa su spleli smokvino
lie i od njega si napravili pregae.
8 Nato su uli um koraka Gospodina
Boga, koji je etao po vrtu za hladnog
dana, a Adam i njegova ena su se skri-
li meu grmljem u vrtu pred Gospodinom
Bogom.
9 Onda je Gospodin Bog zovnuo Adama i
rekao mu: Gdje si?
10 A on je rekao: uo sam tvoj glas u vrtu,
bojao sam se jer sam bio gol, pa sam se
sakrio.
11 A On je rekao: Tko ti je rekao da si
gol? Da nisi moda jeo sa stabla s kojega
sam ti zapovjedio da ga ne smije jesti?
12 Onda je ovjek rekao: ena koju si mi
dao da bude sa mnom dala mi je sa sta-
bla i ja sam jeo.
13 I Gospodin Bog je rekao eni: Zato
si to poinila? ena je odgovorila: Zmija
me zavela, pa sam jela.
14 Nato je Gospodin Bog rekao zmiji:
Zato jer si to poinila, prokleta si meu
svom marvom i svim zemaljskim ivotinja-
ma. Na svojem e trbuhu puzati i prah
e jesti sve dane svojega ivota.
15 Neprijateljstvo u staviti izmeu tebe i
ene, izmeu tvojega roda i njezina roda.
On e ti zgnjeiti glavu, a ti e ga raniti
u petu.
Postanak
3
16 eni je rekao: Mnoge u ti muke
umnoiti kad zatrudni; u bolovima e
raati djecu, udjeti e za svojim muem
i on e nad tobom gospodariti.
17 Onda je rekao Adamu: Jer si popustio
molbi svoje ene i jeo sa stabla za koje
sam ti zapovjedio, rekavi: Ne smije je-
sti s njega: Neka je prokleta zemlja zbog
tebe; mukom e se od nje hraniti sve
dane svojega ivota.
18 Oboje trnje i korov raat e ti i ti e se
hraniti poljskim biljem.
19 U znoju svojega lica e jesti kruh dok
se ne vrati u zemlju iz koje si uzet; jer
prah si i u prah e se vratiti.
20 Adam je nazvao svoju enu imenom
Eva, jer je majka svim ivima.
21 I Gospodin Bog je napravio Adamu i
njegovoj eni odjeu od krzna i u njih ih
odjenuo.
22 Tada je Gospodin Bog rekao: Eto, o-
vjek je postao kao jedan od nas, da spo-
znaje dobro i zlo. A sad da ne prui i svoju
ruku i ne uzme i sa stabla ivota i jede, pa
vjeno ivi
23 Zato ga Gospodin Bog prognao iz
edenskog vrta da obrauje zemlju iz koje
je bio uzet.
24 Tako je on prognao Adama, i posta-
vio kerubine istono od edenskog vrta s
ognjenim maem, koji se okretao na sve
strane da uvaju put stablu ivota.
Kain i Abel
4
Nato je Adam spoznao Evu, svoju enu,
ona je zatrudnjela i rodila sina, Kaina,
rekla je: Dobila sam ovjeka od Gospo-
dina.
2 Nato je opet rodila jo jednoga sina, nje-
gova brata Abela. Abel je bio pastir ova-
ca, a Kain poljodjelac.
3 Nakon nekog vremena dogodilo se da je
Kain prineo Gospodinu rtvu od poljskih
plodova.
4 I Abel je prineo od prvina svojega stada,
i to od njihova sala. Gospodin je pogledao
Abela i njegovu rtvu,
5 ali Kaina i njegovu rtvu nije pogledao.
Kain je bio jako srdit i lice mu se namrgo-
dilo.
6 A Gospodin je zapitao Kaina: Zato si
srdit i zato ti lice namrgodilo?
7 Ako pravo radi, ne odsijeva li ti lice ve-
drinom? Ako ne radi pravo, grijeh vreba
pred vratima i udi za tobom, ali ti treba
nad njim vladati.
8 A Kain je razgovarao sa svojim bratom
Abelom; i dogodilo se, dok su bili na po-
lju, da se Kain podignuo na svojega brata
Abela i ubio ga.
9 Onda je zapitao Gospodin Kaina: Gdje
ti je brat Abel? On je rekao: Ja ne znam;
jesam li ja uvar svojega brata?
10 On je rekao: to si napravio? Glas krvi
tvojega brata vie meni sa zemlje.
11 Tako sada neka si proklet na zemlji koja
je otvorila svoja usta da popije krv tvojega
brata iz tvoje ruke.
12 Kad zemlju obrauje, ona nee vie
imati snage da ti daje uroda. Bjegunac i
lutatalica bit e na zemlji.
13 A Kain je rekao Gospodinu: Prevelika
je moja kazna, a da bih ju mogao snositi.
14 Zaista evo, ovoga me dana tjera s lica
zemlje; bit u skriven od tvojega lica i bit
u bjegunac i lutalica na zemlji, i moglo bi
se dogoditi da me bilo tko nae i ubije.
15 A Gospodin mu rekao: Zato tko god
ubije Kaina, bit e sedam puta osveen.
I Gospodin je stavio znak na Kaina da ga
nitko ne ubije kad ga susretne.
16 Kain je nato otiao ispred lica Gospo-
dinova i prebivao je u zemlji Nod istono
od Edena.
17 Kain je spoznao svoju enu, ona je za-
trudnjela i rodila Enoka. On je sagradio
grad, i nazvao ga po imenu svojega sina,
Enok.
18 Enoku se rodio Irad. Iradu se rodio Me-
hujael, Mehujaelu se rodio Metuael, Me-
tuaelu se rodio Lamek.
19 Tada je Lamek uzeo sebi dvije ene.
Jedna se zvala Ada, a druga Zila.
20 Ada je rodila Jabala, koji je bio pra-
otac onima koji prebivaju pod atorima i
goje marvu.
21 Njegov se brat zvao Jubal. On je prao-
tac svih koji sviraju na liru i sviralu.
22 A Zila je rodila Tubal-Kaina, koji je bio
uitelj svih vjetaka i kovaa od mjedi i e-
ljeza. A sestra Tubal-Kainova bila je Naa-
ma.
23 Lamek je rekao svojim enama: Ada i
Zila, ujte moj glas, ene Lamekove, po-
sluajte moju rije: Ubio sam ovjeka koji
me ranio a i mladia koji me ozlijedio.
24 Ako e Kain biti sedam puta osveen,
Lamek e biti sedamdeset i sedam puta.
25 Adam je opet spoznao svoju enu i ona
je rodila sina i nazvala ga imenom Set.
Pomislila je: Bog mi je dao drugoga sina
umjesto Abela kojega je ubio Kain.
26 I Setu se rodio sin, i on ga nazvao ime-
nom Eno. Tada su ljudi poeli prizivati
Ime Gospodinovo.
ovjeanstvo od Adama do Noe
5
Ovo je spisak Adamova rodoslovlja. Na
dan kad je Bog stvorio ovjeka, obliko-
vao ga na Boju slinost.
Postanak
4
2 On ih je stvorio muko i ensko, blago-
slovio ih i nazvao ih Adam na dan kad su
bili stvoreni.
3 Adam je ivio stotinu i trideset godina i
rodio mu se sin koji mu je bio po obliju
slian, i nazvao ga imenom Set.
4 Poslije roenja Setova, Adam je ivio
osam stotina godina i rodili mu se sinovi
i keri.
5 Tako je ivio Adam svega devet stotina i
trideset godina i umrije.
6 Set je ivio stotinu i pet godina i rodio
mu se Eno.
7 Poslije roenja Enoeva, Set je ivio
osam stotina i sedam godina, i rodili mu
se sinovi i keri.
8 Tako je Set ivio svega devet stotina i
dvanaest godina i umrije.
9 Eno je ivio devedeset godina i rodio
mu se Kenan.
10 Poslije roenja Kenanova, Eno je ivio
osam stotina i petnaest godina i rodili mu
se sinovi i keri.
11 Tako je Eno ivio svega devet stotina i
pet godina i umrije.
12 Kenan je ivio sedamdeset godina i ro-
dio mu se Mahalalel.
13 Poslije roenja Mahalalelova, Kenan je
ivio osam stotina i etrdeset godina i ro-
dili mu se sinovi i keri.
14 Tako je Kenan ivio svega devet stotina
i deset godina i umrije.
15 Mahalalel je ivio ezdeset i pet godina
i rodio mu se Jared.
16 Poslije roenja Jaredova, Mahalalel je
ivio jo osam stotina i trideset godina, i
rodili mu se sinovi i keri.
17 Tako je Mahalalel ivio svega osam
stotina i devedeset i pet godina i umrije.
18 Jared je ivio stotinu i ezdeset i dvije
godine i rodio mu se Enok.
19 Poslije roenja Enokova, Jared je ivio
osam stotina godina i rodili mu se sinovi
i keri.
20 Tako je Jared ivio svega devet stotina
ezdeset i dvije godine i umrije.
21 Enok je ivio ezdeset i pet godina i
rodio mu se Metuselah.
22 Poslije roenja Metuselahova, Enok je
ivio hodajui s Bogom tri stotine godina
i rodili mu se sinovi i keri.
23 Tako je Enok ivio svega tri stotine i
ezdeset i pet godina.
24 A Enok je hodao s Bogom, pa ga ne-
stalo, jer ga Bog uzeo.
25 Metuselah je ivio stotinu i osamdeset
i sedam godina i rodio mu se Lamek.
26 Poslije roenja Lamekova, Metuselah
je ivio sedam stotina i osamdeset i dvije
godine, i rodili mu se sinovi i keri.
27 Tako je ivio Metuselah svega devet
stotina i ezdeset i devet godina i umrije.
28 Lamek je ivio stotinu i osamdeset i
dvije godine i rodio mu se sin.
29 I on ga nazvao imenom Noa, i rekao:
Ovaj e nas tjeiti u tekom poslu naih
ruku na polju koje je prokleo Gospodin.
30 Poslije roenja Noina, Lamek je ivio
jo pet stotina i devedeset i pet godina i
rodili mu se sinovi i keri.
31 Tako je ivio Lamek svega sedam stoti-
na i sedamdeset i sedam godina i umrije.
32 Noi je bilo pet stotina godina, i rodili
mu se em, Ham i Jafet.
Bog unitava zlo ovjeanstvo
6
Poslije toga kad su se ljudi poeli mno-
iti na povrini zemlje i keri su im se
rodile,
2 vidjeli su Boji sinovi da su bile lijepe
ovjeje keri, i oni su ih uzimali sebi za
ene, koje su god izabrali.
3 Gospodin je rekao: Moj duh se nee
zauvijek muiti s ovjekom, jer on je zai-
sta tjelesan; neka mu ivot bude stotinu i
dvadeset godina.
4 U ono doba ivjeli su divovi na zemlji,
jo i kasnije, kad su Boji sinovi uzima-
li sebi ovjeje keri, i kad su ih spoznali
one su im rodile djecu. To su bili gorostasi
davnine, glasoviti ljudi.
5 Tada je Gospodin vidio da je ovjekova
pokvarenost na zemlji velika i da su sve
nakane i miljenja njihova srca nepresta-
no samo na zlo.
6 Gospodin je poalio to je stvorio ovje-
ka na zemlji i bio u srcu oaloen.
7 I Gospodin je rekao: Unitit u s lica
zemlje ovjeka kojega sam stvorio, oboje
ovjeka i zvijeri, sve to gmie i ptice u
zraku, jer alim to sam ih stvorio.
8 A Noa je naao milost u oima Gospo-
dinovim.
9 Ovo je rodoslovlje Noino: Noa je bio o-
vjek pravedan i besprijekoran u svojem
narataju; Noa je hodao s Bogom.
10 Noi su se rodila tri sina: em, Ham i
Jafet.
11 Zemlja je bila pokvarena pred Bogom i
puna nasilja.
12 Tako je Bog pogledao i vidio kako je
zemlja zaista pokvarena, jer je svako tijelo
u svojem djelovanju polo zlim putom na
zemlji.
13 I Bog je rekao Noi: Doao je pred
mene kraj svim ivim stvorenjima, jer je
zemlja ispunjena nasiljem, i evo, unitit u
ih zajedno sa zemljom.
14 Napravi sebi korablju od smolastoga
drveta, napravi pregratke u korablji i pre-
Postanak
5
mai ju iznutra i izvana smolom.
15 Ovako e ju sagraditi: tri stotine laka-
ta neka bude duina korablje, pedeset la-
kata njezina irina i trideset lakata visina.
16 Napravi na korablji prozor za svjetlo, i
odmjeri lakat iznad njega; stavi onda vra-
ta korablji sa strane i napravi u njoj dolnji,
srednji i gornji kat.
17 Jer evo, pustit u potop na zemlju da
unitim sva bia pod nebom koja imaju u
sebi dah ivota; sve to ivi na zemlji neka
izgine.
18 A s tobom u ustanoviti zavjet: ti e
ui u korablju i s tobom tvoji sinovi, tvoja
ena i ene tvojih sinova.
19 Od svih ivih bia uzet e u korablju
po dvoje da ih sobom odri na ivotu;
neka bude po jedno muko i jedno en-
sko.
20 Od ptica po njihovim vrstama, od mar-
ve po njihovim vrstama i od svih stvorenja
to gmiu po zemlji neka ue s tobom po
dvoje da ostanu na ivotu.
21 Sobom uzmi sve to treba za hranu
i spremi to kod sebe; to e biti za hranu
tebi i njima.
22 I Noa je uradio sve onako kako mu je
Bog zapovjedio.
Potop
7
Onda je rekao Gospodin Noi: Ui u ko-
rablju s cijelom svojom obitelji, jer sam
samo tebe vidio pravedna pred sobom u
ovom narataju.
2 Od svih istih ivotinja uzmi sebi po
sedmero, muko i ensko, a od neistih
ivotinja po dvoje, muko i ensko.
3 I od nebeskih ptica po sedmero, muko
i ensko, da se vrste odre na ivotu na
zemlji.
4 Jer, nakon sedam dana pustit u kiu na
zemlju za etrdeset dana i etrdeset noi,
i unitit u s lica zemlje sva iva bia koja
sam stvorio.
5 I Noa je uradio sve onako kako mu je
Gospodin zapovjedio.
6 Noa je imao est stotina godina kad je
doao potop na zemlju.
7 Tako je Noa sa svojim sinovima, svojom
enom i enama svojih sinova uao u ko-
rablju zbog voda potopa.
8 Od istih ivotinja i od neistih, od ptica
i od svega to gmie po zemlji,
9 ulo je Noi u korablju po dvoje, muko i
ensko, kako je Bog zapovjedio Noi.
10 I dogodilo se nakon sedam dana da su
prodrle vode potopa na zemlju.
11 U eststotoj godini Noina ivota, seda-
mnaestoga dana drugoga mjeseca, na taj
dan prodrli su svi izvori velikog bezdana i
otvorile se nebeske ustave.
12 Kia je padala na zemlju etrdeset
dana i etrdeset noi.
13 Onoga istog dana uao je u korablju
Noa i njegovi sinovi em, Ham i Jafet, i s
njima Noina ena i tri ene njegovih sino-
va;
14 oni i sve zvijeri po svojim vrstama,
marva po svojim vrstama, sve to gmie
po zemlji po svojim vrstama, i sve ptice
po svojim vrstama, sve to je imalo krila
i perje.
15 Uli su Noi u korablju po dvoje od svih
ivih bia.
16 Tako je ulo muko i ensko od svih
bia, kako mu je Bog zapovjedio. I Gos-
podin je za njim zatvorio vrata.
17 Nato se izlio potop na zemlju za etr-
deset dana. Voda je narasla i podigla se
korablja, tako da je plovila nad zemljom.
18 Voda je silom nadolazila i sve se vie
dizala visoko nad zemljom, a korablja je
plovila po povrini vode.
19 Do tako silne visine nabujala je voda
na zemlji da su bila pokrivena sva visoka
brda pod cijelim nebom.
20 Voda se popela petnaest lakata visoko
iznad brda, tako da su ona bila poplavlje-
na.
21 I izginula su sva bia koja su se micala
na zemlji, ptice, marva, zvijeri i sva stvore-
nja to gmiu po zemlji, a i svi ljudi.
22 Sve to je imalo u sebi dah ivota, sve
to je ivjelo na suhu, izginulo je.
23 Tako je On unitio sva bia koja su i-
vjela na licu zemlje: oboje ovjeka i mar-
vu, sve to gmie i nebeske ptice. Sve je
bilo uniteno na zemlji. Ostao je na ivotu
samo Noa i oni koji su bili s njim u kora-
blji.
24 Voda je jo dalje nadolazila na zemlji
stotinu i pedeset dana.
Svretak potopa
8
Onda se Bog sjetio Noe i svih ivih
bia i svih ivotinja koje su bile s njim
u korablji. I Bog je pustio vjetar da puhne
po zemlji tako da je voda opadala.
2 Izvori bezdanu se zatvorili i nebeske
ustave se isto zaustavile, i kia s neba je
prestala padati.
3 I vode su neprestano otjecale sa zemlje.
I nakon stotinu i pedeset dana vode su se
smanjile.
4 Sedamnaestoga dana sedmoga mjese-
ca zaustavila se korablja na Gori Ararat.
5 Voda je onda dalje opadala do desetoga
mjeseca. Prvog dana desetoga mjeseca
pokazali se vrhovi brda.
6 I dogodilo se nakon etrdeset dana,
Postanak
6
otvorio Noa prozor korablje koji je napra-
vio.
7 Tada je ispustio gavrana koji je odlije-
tao i dolijetao dok nije presahnula voda
na zemlji.
8 Zatim je ispustio golubicu da vidi je li
voda otekla sa zemlje.
9 Ali golubica nije nala mjesta gdje bi
stala njezina noga, pa se vratila njemu
u korablju, jer je voda jo pokrivala svu
povrinu zemlje. Tako je on pruio svoju
ruku, prihvatio ju i uzeo sebi u korablju.
10 Priekao je jo sedam dana, pa opet
ispustio golubicu iz korablje.
11 Tada se golubica vratila k njemu tek
pred veer; i gle, imala je u kljunu svjei
maslinov list. Noa je po tom znao da su
vode otekle sa zemlje.
12 Onda je priekao jo sedam dana, pa
opet ispustio golubicu, ali se ona k njemu
nije vie vratila.
13 Dogodilo se est stotina prve godine,
prvog dana prvoga mjeseca, usahnule su
vode na zemlji. Noa je skinuo pokrov na
korablji i pogledao, i vidio da se povrina
zemlje poela suiti.
14 I dvadeset i sedmog dana drugoga
mjeseca bila je zemlja suha.
15 Onda se Bog oglasio Noi, rekavi:
16 Izai iz korablje, ti i s tobom tvoja
ena, tvoji sinovi i ene tvojih sinova.
17 Izvedi sve razne vrste ivotinja koje su
s tobom: ptice, marvu, i sva stvorenja to
gmiu po zemlji da se slobodno kreu po
zemlji, da se rasplode i razmnoe na ze-
mlji.
18 I tako je izaao Noa, i s njim njegovi
sinovi, njegova ena i ene njegovih sino-
va.
19 Sve zvijeri, sve to gmie, i sve ptice,
sve to se samo mie po zemlji, po svojim
vrstama, izali su iz korablje.
20 Onda je Noa podignuo Gospodinu r-
tvenik, uzeo je po komad od svih istih
ivotinja i od svih istih ptica i prineo na
rtveniku rtvu paljenicu.
21 Kad je Gospodin omirisao ugodan mi-
ris, rekao je u sebi: Nikada vie neu pro-
kleti zemlje zbog ljudi; i makar je miljenje
ovjejega srca zlo od njegove mladosti,
neu vie unititi sva iva bia kao to
sam sada.
22 Od sada, dok bude zemlje, nee vie
nestajati sjetve ni etve, studeni ni vrui-
ne, ljeta ni zime, dana ni noi.
Bog blagoslivlja Nou
9
Tada je Bog blagoslovio Nou i njegove
sinove, rekavi: Raajte se, mnoite i
napunite zemlju.
2 Strah pred vama neka bude na svim
zemaljskim ivotinjama i svim nebeskim
pticama, sve to se mie na zemlji i sve
morske ribe; one su predane u vae ruke.
3 Sve to se mie i to ivi, neka vam bude
za hranu. Sve to Ja vama dajem, kao i ze-
leno bilje.
4 Ali ne smijete jesti meso sa svojim ivo-
tom to jest s krvlju.
5 Zaista za krv vaega ivota trait u
obraun; od svake ivotinje trait u za
to obraun, od svakoga ovjeka, pa i od
njegova brata, trait u obraun za ivot
ovjeji.
6 Tko god prolije krv ovjeju, njegovu e
krv proliti ovjek; jer je Bog stvorio ovje-
ka po Bojoj slici.
7 A vi se sada raajte i mnoite, rairite se
po zemlji i namnoite se na njoj.
8 Tada je Bog rekao Noi i njegovim sinovi-
ma koji su bili s njim, rekavi:
9 Evo, Ja sada sklapam s vama zavjet i s
vaim potomcima poslije vas,
10 i sa svim ivim biima koja su s vama,
s pticama, s marvom i sa svim zemalj-
skim zvijerima koja su s vama, i sa svim
zemaljskim ivotinjama koje su izale iz
korablje.
11 Ja sklapam svoj zavjet s vama: da ni-
jedno stvorenje ne bude vie uniteno od
vode potopa, i da od sada vie nee doi
potop da uniti zemlju.
12 I Bog je rekao: Ovo je znak zavjeta
koji sklapam izmeu sebe i vas i svih ivih
stvorenja koja su s vama za sve vae do-
lazee narataje.
13 Stavljam svoju dugu u oblak koja e
biti znak zavjeta izmeu mene i zemlje.
14 I bit e, kad navuem oblake na zemlju
pokazat e se duga u oblacima,
15 i Ja u se sjetiti svojega zavjeta koji po-
stoji izmeu mene i vas, i svih ivih stvo-
renja; vode nikada vie nee postati po-
top da uniti sva stvorenja.
16 Kad se ukae duga u oblacima, pogle-
dat u ju i sjetit u se vjenoga zavjeta
izmeu Boga i ivih stvorenja svake vrste
koja su na zemlji.
17 I Bog je rekao Noi: To je znak zavjeta
kojega sam ustanovio izmeu sebe i svih
ivih bia na zemlji.
18 A Noini sinovi, koji su izali iz korablje,
bili su: em, Ham i Jafet. Ham je bio Ka-
naanov otac.
19 Ova trojica bila su Noini sinovi i od njih
se sva zemlja napuila.
20 A Noa je poeo obraivati zemlju i za-
sadio vinograd.
21 Onda je pio vino, napio se i leao je
otkriven u svojem atoru.
Postanak
7
22 Ham, Kanaanov otac, promatrao je go-
lotinju svojega oca i rekao to vani obojici
svoje brae.
23 A em i Jafet su uzeli ogrta i stavili
ga obojica na svoja ramena, ili su natra-
ke unutra i pokrili njime golotinju svojega
oca. Njihovo lice bilo je pri tom natrag
okrenuto tako da nisu vidjeli golotinje
svojega oca.
24 A kad se Noa rastrijeznio od vina do-
znao je to mu je napravio njegov mlai
sin.
25 Onda je on rekao: Neka bude proklet
Kanaan, i neka bude najnii sluga svojoj
brai.
26 I on je rekao: Neka je blagoslovljen
Gospodin, Bog emov, Kanaan neka mu
je sluga.
27 Neka rairi Bog Jafeta, neka prebiva
u emovim atorima; Kanaan neka mu je
sluga.
28 Noa je ivio nakon potopa jo tri stoti-
ne i pedeset godina.
29 Tako je Noa ivio u svemu devet stoti-
na i pedeset godina i umrije.
Noini potomci
10
A sada ovo je rodoslovlje Noinih sino-
va, ema, Hama i Jafeta, kojima su se
rodili sinovi poslije potopa.
2 Jafetovi sinovi bili su: Gomer, Magog,
Madaj, Javan, Tubal, Meek i Tiras.
3 Gomerovi sinovi bili su: Akenaz, Rifat i
Togarma.
4 Javanovi sinovi bili su: Eliah i Tari,
Kitim i Dodanim.
5 Od ovih su se razgranali neznaboa-
ki narodi po otocima u svojim zemljama,
prema svojim jezicima, prema svojim obi-
teljima u svoje narode.
6 Hamovi sinovi bili su: Ku, Mizraim, Put
i Kanaan.
7 Kuovi sinovi bili su: Seba, Havila, Sa-
bta, Ramah i Sabteka. Ramahovi sinovi
bili su: eba i Dedan.
8 Kuu se rodio Nimrod; on je bio prvi i
silni vladar na zemlji.
9 On je bio silan lovac pred Gospodinom,
zato se govori: Silan lovac kao Nimrod
pred Gospodinom.
10 Poetak njegova kraljevstva bili su: Ba-
bel, Erek, Akad i Kalne u zemlji inearu.
11 Iz ove je zemlje otiao u Asiriju i sagra-
dio Ninivu, Rehobot-Ir, Kalah
12 i Resen izmeu Ninive i Kalaha (to je
glavni grad).
13 A Mizraimu se rodio Ludim, Anamim,
Lehabim, Naftuhim,
14 Patrusim i Kasluhim, od kojih su pote-
kli Filistejci i Kaftorimci.
15 Kanaanu se rodio Sidon njegov prvo-
roenac, i Het.
16 Onda Jebusejci, Amorejci, Girgaejci,
17 Hivejci, Arkejci i Sinejci,
18 Arvadejci, Semarejci i Hamatejci; posli-
je se kanaanska plemena dalje rairila.
19 Dosezalo je podruje Kanaanaca od
Sidona prema Geraru do Gaze i prema
Sodomi, Gomori, Adami i Seboimu do
Lee.
20 To su Hamovi sinovi po svojim rodovi-
ma po svojim jezicima, u njihovim zemlja-
ma i narodima.
21 I emu, ocu svih Eberovih sinova, sta-
rijemu bratu Jafetovu, rodili su se sinovi.
22 emovi sinovi bili su: Elam, Aur, Ar-
faksad, Lud i Aram.
23 Aramovi sinovi bili su: Uz, Hul, Geter i
Ma.
24 Arfaksadu se rodio Salah, a Salahu se
rodio Eber.
25 Eberu su se rodila dva sina: jednomu
je bilo ime Peleg, jer se u njegovo vrijeme
razdijelilo ovjeanstvo, a njegovu bratu
bilo je ime Joktan.
26 Joktanu se rodio Almodad, elef, Ha-
sarmavet i Jerah,
27 Hadoram, Uzal i Diklah,
28 Obal, Abimael, eba,
29 Ofr, Havila i Jobab: svi su ovi Jokta-
novi sinovi.
30 Njihova prebivalita se protezala od
Mee prema Sefaru do istonih gora.
31 To su emovi sinovi po svojim rodovi-
ma, po svojim jezicima, u njihovim zemlja-
ma i narodima.
32 To su obitelji Noinih sinova po svojim
naratajima u svojim narodima. Od njih
su se narodi razgranali po zemlji poslije
potopa.
Babilonska kula
11
Tada je zemlja imala jedan jezik i jedan
govor.
2 I dogodilo se, kako su putovali od isto-
ka, nali su ravnicu u zemlji inear i ondje
se smjestili.
3 Onda su rekli jedan drugome: Hajdemo
praviti opeku i da ju ispeemo. Opeke su
im bile mjesto kamena a asfalt za buku.
4 Onda su rekli: Hajde da sagradimo sebi
grad i kulu s vrhom do nebesa, da pribavi-
mo sebi ime, da se ne rasprimo po cijeloj
zemlji.
5 A Gospodin je siao da vidi grad i kulu
koju su zidali ovjeji sinovi.
6 I Gospodin je rekao: Doista, svi su sad
jedan narod i svi imaju jedan jezik, i to su
poeli raditi. Od sada ih vie nita nee
zaustaviti izvesti to god naume.
Postanak
8
7 Hajdemo sii i poremetiti im jezik da ne
razumiju jedan drugoga govor.
8 Tako ih je Gospodin rasprio odande po
cijeloj zemlji i tako su odustali od zidanja
grada.
9 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje
Gospodin poremetio jezik cijele zemlje, i
odande ih je Gospodin rasprio po cijeloj
zemlji.
10 Ovo je rodoslovlje emovo. emu je
bilo stotinu godina kad mu se rodio Ar-
faksad, dvije godine poslije potopa.
11 Poslije Arfaksadova roenja, em je i-
vio pet stotina godina, i rodili mu se sinovi
i keri.
12 Arfaksad je ivio trideset i pet godina i
rodio mu se Salah.
13 Poslije Salahova roenja, Arfaksad je
ivio jo etiri stotine i tri godine, i rodili
mu se sinovi i keri.
14 Salah je ivio trideset godina i rodio
mu se Eber.
15 Poslije Eberova roenja, Salah je ivio
etiri stotine i tri godine, i rodili mu se si-
novi i keri.
16 Eber je ivio trideset i etiri godine i
rodio mu se Peleg.
17 Poslije Pelegova roenja, Eber je ivio
jo etiri stotine i trideset godina, i rodili
18 Peleg je ivio trideset godina i rodio
mu se Reu.
19 Poslije Reuova roenja, Peleg je ivio
dvjesto i devet godina, i rodili mu se sino-
vi i keri.
20 Reu je ivio trideset i dvije godine i ro-
dio mu se Serug.
21 Poslije Serugova roenja, Reu je ivio
dvjesto i sedam godina, i rodili mu se si-
novi i keri.
22 Serug je ivio trideset godina i rodio
mu se Nahor.
23 Poslije Nahorova roenja, Serug je i-
vio jo dvjesto godina, i rodili mu se sinovi
i keri.
24 Nahor je ivio dvadeset i devet godina
i rodio mu se Terah.
25 Poslije Terahova roenja, Nahor je i-
vio jo stotinu i devetnaest godina, i rodili
26 Terah je ivio sedamdeset godina i ro-
dio mu se Abram, Nahor i Haran.
27 Ovo je rodoslovlje Terahovo. Terahu se
rodio Abram, Nahor i Haran, a Haranu se
rodio Lot.
28 Haran je umro jo za ivota svojega oca
Teraha u svojoj postojbini, Uru u Kaldeji.
29 Abram i Nahor su se oenili. Abramo-
voj eni bilo je ime Saraja, a Nahorovoj
eni bilo je ime Milka, ki Haranova, oca
Milke i Jiske.
30 A Saraja je bila nerotkinja, nije imala
djece.
31 Onda je Terah uzeo svojega sina Abra-
ma i svojega unuka Lota, sina Haranova, i
snahu svoju Saraju, enu Abrama, svoje-
ga sina, i iselio se s njima iz Ura u Kaldeji,
da idu u zemlju Kanaan, i doli su do Ha-
rana i smjestili se ondje.
32 Tako je bilo Terahovih dana dvjesto i
pet godina, i umro je Terah u Haranu.
Poziv Abrama
12
Nato je Gospodin rekao Abramu:
Idi iz svoje zemlje i od svojega roda
i iz doma svojega oca u zemlju koju u ti
pokazati.
2 Napravit u te velikim narodom, blago-
slovit u te i uzveliat u tvoje ime; i ti e
biti blagoslov.
3 Blagoslovit u one koji tebe blagosliv-
ljaju, i proklet u one koji tebe proklinju;
u tebi e biti blagoslovljena sva plemena
na zemlji.
4 I poao je Abram, kako mu je Gospodin
zapovjedio, i s njim je poao Lot. Sedam-
deset i pet godina bilo je Abramu kad je
otiao iz Harana.
5 I uzeo je Abram Saraju, svoju enu, i
Lota, sina svojega brata, i sav imetak koji
su imali, i svu druinu koju su bili dobili u
Haranu, i izali su da se zapute u zemlju
Kanaan. Tako su oni doli u zemlju Kana-
an.
6 Proao je Abram zemlju sve do svetita
ekema, sve do Hrasta Moreh. Kanaanci
su tada prebivali u zemlji.
7 Onda se Gospodin ukazao Abramu i re-
kao mu: Tvojim potomcima dat u ovu
zemlju. I on je ondje podignuo rtvenik
Gospodinu koji mu se ukazao.
8 I krenuo je odatle dalje u gore istono
od Betela i postavio svoj ator izmeu
Betela na zapadu i Aja na istoku. Tu je po-
dignuo Gospodinu rtvenik i prizvao Ime
Gospodinovo.
9 I tako je Abram putovao jo dalje prema
jugu.
10 A nastala je glad u zemlji, i Abram je
siao u Egipat da se ondje za koje vrije-
me skloni, jer je glad teko pritiskivala ze-
mlju.
11 I dogodilo se, kad se pribliio Egiptu,
rekao je Saraji, svojoj eni: Znam dobro
da si vrlo lijepa ena.
12 Stoga kad te vide Egipani, rei e: To
mu je ena i mene e ubiti, a tebe ostaviti
na ivotu.
13 Pa reci da si mi sestra, da mi zbog tebe
bude dobro, i da bi zbog tebe ostao na
Postanak
9
ivotu.
14 A kad je Aram doao u Egipat, vidjeli su
Egipani da je njegova ena vrlo lijepa.
15 Vidjeli su ju i faraonovi dvorjani i hvalili
ju pred faraonom. I ena je bila dovedena
na faraonov dvor.
16 On je bio zbog nje dobar Abramu, dao
mu je ovaca, goveda, magaraca, sluga i
slukinja, magarica i deva.
17 Ali je Gospodin pustio teka zla na fa-
raona i na njegov dom zbog Saraje, Abra-
move ene.
18 I faraon je dozvao Abrama i zapitao ga:
to si mi to napravio? Zato mi nisi rekao
da je ona tvoja ena?
19 Zato si rekao: Ona mi je sestra, pa
sam ju zamalo uzeo sebi za enu. Zato
sada, eto ti tvoja ena, uzmi ju i idi.
20 I zapovjedio je faraon svojim ljudima
za njega, i oni su ga ispratili s njegovom
enom i sa svim to je god imao.
Abram i Lot
13
Onda je Abram otiao iz Egipta dalje
na jug, on i njegova ena i sve to je
god imao i Lot s njim.
2 Abram je bio vrlo bogat marvom, sre-
brom i zlatom.
3 Od juga putujui dalje sve do Betela, do
mjesta gdje mu je prije bio ator, izmeu
Betela i Aja,
4 do mjesta, gdje je prije podignuo rtve-
nik. Ondje je Abram prizvao Ime Gospo-
dinovo.
5 A i Lot, koji je iao s Abramom, imao je
ovaca, goveda i atora.
6 Ali zemlje nije bilo dosta da bi ih uzdr-
avala kad bi ostali zajedno, jer je njihovo
imanje bilo tako veliko da nisu mogli osta-
ti boraviti zajedno.
7 I tako je nastajala svaa izmeu pastira
Abramova stada i pastira Lotova stada.
Tada su jo prebivali i Kanaanci i Perizejci
u toj zemlji.
8 Zato je Abram rekao Lotu: Neka ne
bude svae izmeu mene i tebe, izmeu
mojih i tvojih pastira, jer smo braa.
9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se
radije od mene. Ako li ti krene na lijevo,
ja u na desno; ili, ako ti krene na desno,
onda u ja na lijevo.
10 I Lot je podignuo svoje oi i vidio da
je sva ravnica Jordana posve natopljena
(prije nego to je Gospodin unitio Sodo-
mu i Gomoru) kao vrt Gospodinov, kao
egipatska zemlja, kako se ide prema Zo-
aru.
11 Tada je Lot izabrao sebi svu ravnicu
Jordana, i otputovao na istok. I tako se
oni odijelili jedan od drugoga.
12 Abram je ostao u zemlji Kanaan, a Lot
je ivio u gradovima ravnice i razapinjao
svoj ator sve do Sodome.
13 A ljudi u Sodomi bili su veoma zli i jako
su sagrijeili protiv Gospodina.
14 I Gospodin je rekao Abramu, poslije
kako se Lot odijelio od njega: Podigni
svoje oi i pogledaj s mjesta gdje stoji:
prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu;
15 jer cijelu zemlju koju vidi, dat u tebi i
tvojim potomcima zauvijek.
16 I napravit u tvoje potomstvo kao prah
na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah
na zemlji, moi e onda prebrojiti i tvoje
potomstvo.
17 Ustani i proi zemlju u duinu i u irinu,
jer u ju dati tebi.
18 I Abram je podignuo svoje atore i
smjestio se kod Hrastova Mamre koji su
u Hebronu, i ondje je podignuo rtvenik
Gospodinu.
Abram i Melkizedek
14
I dogodilo se u vrijeme Amrafela,
kralja ineara, Arioka, kralja Elasara,
Kedorlaomera, kralja Elama i Tidala, kralja
Gojima.
2 Oni su zaratili s Berom, kraljem Sodo-
me, Birom, kraljem Gomore, sa ina-
bom, kraljem Adme, sa emeberom, kra-
ljem Seboima i s kraljem u Beli, to jest u
Zoaru.
3 Svi su se oni skupili u Dolini Sidim, (to
jest Slano more).
4 Dvanaest godina sluili su Kedorlaome-
ru, ali su u trinaestoj godini podigli usta-
nak.
5 A u etrnaestoj godini doao je Kedorla-
omer i kraljevi koji su bili s njim i napali su
Refaimce u Atarot Karnaimu, Zuzijce u
Hamu, Emijce u ravnici kod Kirjatajima,
6 i Horijce na gorama Seira sve do El-Pa-
rana koji je uz pustinju.
7 Onda su se vratili i doli u En-Mipat, to
jest Kade, napali su i pokorili cijelu ze-
mlju Amaleana i Amorejaca, koji su pre-
bivali u Hazezon-Tamaru.
8 A kralj Sodome, kralj Gomore, kralj
Adme, kralj Seboima i kralj u Bali, to jest u
Zoaru, izali su i skupa se postavili u boj
protiv onih u Dolini Sidimu:
9 protiv Kedorlaomera, kralja Elama, Ti-
dala, kralja Gojima, Amrafela, kralja ine-
ara, i Arioka, kralja Elasara: etiri kralja
protiv pet.
10 A Dolina Sidim bila je puna jama sa
paklinom; a kraljevi Sodome i Gomore su
bjeali i neki su pali u njih, a ostali pobjegli
u gore.
11 Onda su oni uzeli sve blago Sodome i
Postanak
10
Gomore i svu njihovu hranu, i otili svojim
putom.
12 Uzeli su i Lota, sina brata Abramova
koji je boravio u Sodomi, i njegovo blago,
pa otili.
13 Onda je doao neki bjegunac i javio
Abramu, Hebrejcu, koji je onda boravio
kod hrastova Mamre, Amorejac, brat E-
kolov i Anerov; ovi su bili u savezu s Abra-
mom.
14 A kad je uo Abram da je njegov brat
zarobljen, naoruao je svoje izvjebane
sluge, tri stotine i osamnaest ljudi roenih
u njegovoj kui, i poao za njima u potjeru
do Dana.
15 On je podijelio svoje ljude, udario na
njih sa svojim slugama, tukao ih i tjerao
sve do Hobe, koja je sjeverno od Dama-
ska.
16 Tako je povratio sve blago, i Lota, svo-
jega brata, i njegovo blago, kao i ene i
ostali narod.
17 A kad se vraao s pobjede nad Kedor-
laomerom i kraljevima koji su bili s njim u
savezu, izaao mu u susret kralj Sodome
u Dolinu ave, (to jest, Dolinu kraljevsku).
18 Tada je Melkizedek, kralj Salema, do-
nio kruh i vino; on je bio sveenik Boga
Svevinjega.
19 On ga je blagoslovio i rekao: Blago-
slovljen budi Abrame od Boga Svevinje-
ga, Vlasnika neba i zemlje.
20 I neka je slavljen Bog Svevinji, koji je
predao tvoje neprijatelje u tvoje ruke. I
dao mu je desetinu od svega.
21 A kralj sodomski rekao je Abramu:
Daj meni samo ljude, a blago zadri za
sebe.
22 Ali Abram je rekao sodomskom kralju,
rekavi: Diem svoju ruku Gospodinu,
Bogu Svevinjemu, Vlasniku neba i zemlje
i zaklinjem se:
23 Neu uzeti nita od konca, do remena
obue, i neu uzeti nita to je tvoje da ne
ree: Ja sam obogatio Abrama,
24 osim onoga to su pojeli momci i dijel
ljudima koji su ili sa mnom: Aner, Ekol i
Mamre; oni neka uzmu svoj dijel.
Boja obeanja Abramu
15
Poslije tih dogaaja dola je Gospo-
dinova rije Abramu u jednom vie-
nju, rekavi: Ne boj se, Abrame, Ja sam
tvoj tit, tvoja nagrada bit e vrlo velika.
2 Ali je Abram rekao: Gospodine Boe, to
mi moe dati kad sam bez djece, a moj
batinik je Eliezer Damaanin?
3 Abram je rekao: Eto, nisi mi dao po-
tomstva, pa e onaj roen u mojoj kui
biti moj batinik.
4 Ali gle, odmah mu je dola Gospodinova
rije, rekavi: Taj nee biti tvoj batinik,
nego onaj koji e izii iz tvojega tijela bit
e tvoj batinik.
5 Tada ga izveo van i rekao mu: Pogledaj
na nebo i prebroji zvijezde, ako ih moe
prebrojiti. I onda nastavio: Toliko e biti
tvoje potomstvo.
6 Abram je povjerovao Gospodinu i on mu
je to uraunao u pravednost.
7 Zatim mu je On rekao: Ja sam Gospo-
din koji te izveo iz Ura u Kaldeji da ti dam
ovu zemlju u posjed.
8 A on je rekao: Gospodine Boe, po
emu u ja znati da u ju posjedovati?
9 Nato mu je On rekao: Prinesi mi junicu
od tri godine, kozu od tri godine, ovna od
tri godine, grlicu i mladoga goluba.
10 Onda mu je on donio sve te ivotinje,
rasjekao ih na pola i stavio svaku polovi-
cu jednu prema drugoj, ali ptice nije ra-
sjekao.
11 A kad su se ptice grabeljivice sputa-
le na komade mesa, Abram ih otjerivao.
12 I kad je sunce zalazilo, pao je na Abra-
ma dubok san, i ujedno ga obuzeo strah i
veliki mrak pao na njega.
13 Tada je On rekao Abramu: Za sigur-
no znaj da e tvoji potomci biti stranci u
zemlji koja im ne pripada, i morat e slu-
iti drugima, i oni e ih tlaiti etiri stotine
godina.
14 Ali samom narodu kojemu e sluiti Ja
u suditi, a poslije e oni izii s velikim
bogatstvom.
15 A ti e poi u miru svojim precima i bit
e pokopan u sretnoj starosti.
16 A u etvrtom narataju oni e se vra-
titi ovdje, jer zlodjela Amorejaca jo nisu
potpuna.
17 I dogodilo se, kad je sunce zalo i na-
stao mrak, gle, pojavila se zadimljena e-
ravica i gorui plamen i proli su izmeu
onih rtvenih komada.
18 Istoga dana ustanovio je Gospodin za-
vjet s Abramom, rekavi: Tvojem potom-
stvu dajem ovu zemlju, od rijeke Egipta
sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata.
19 Kenijce, Kenizejce, Kadmonejce;
20 Hitijce, Perizejce, Refaimce;
21 Amorejce, Kanaance, Girgaejce i Je-
busejce.
Hagara i Imael
16
A Saraja, ena Abramova, nije mu ra-
ala djece, a imala je slukinju Egip-
anku ije je ime bilo Hagara.
2 Onda je rekla Saraja Abramu: Gle, Gos-
podin mi je uskratio roditi djecu. Hajde idi
mojoj slukinji, pa moda u po njoj dobiti
Postanak
11
djecu. Abram je pristao na Sarajinu rije.
3 Zatim je Saraja, ena Abramova, uzela
Hagaru Egipanku, svoju slukinju, i dala
ju Abramu svojem muu za enu, poslije
deset godina Abramova boravka u zemlji
Kanaan.
4 Tako je on uao Hagari i ona je zatrud-
njela. A kad je opazila da je trudna, pre-
zrela je svoju gospodaricu.
5 Onda je rekla Saraja Abramu: Neprav-
da to mi se nanosi ti si skrivio. Ja sam
ti dala svoju slukinju za enu, a ona sad
kad je vidjela da je trudna, s prezirom gle-
da na mene. Gospodin neka sudi izmeu
mene i tebe.
6 Abram je rekao Saraji ovako: Gle, tvoja
je slukinja u tvojoj ruci; uradi s njom kako
ti je drago. A kad je Saraja poela s njom
strogo postupati, ona je pobjegla od nje.
7 Nato ju Gospodinov Aneo naao na
izvoru vode u pustinji, pokraj izvora na
putu u ur.
8 On ju zapitao: Hagaro, slukinjo Saraji-
na, odakle dolazi i kamo ide? A ona je
odgovorila: Bjeim od svoje gospodarice
Saraje.
9 Nato joj je Gospodinov Aneo rekao:
Vrati se natrag svojoj gospodarici, i pod-
loi se njezinoj vlasti.
10 Tada joj je Gospodinov Aneo rekao:
Umnoit u tvoje potomstvo tako da se
od mnotva nee moi prebrojiti.
11 I Gospodinov Aneo joj rekao: Eto,
trudna si sad i rodit e sina, kojega e
nazvati imenom Imael, jer je Gospodin
uo tvoju muku.
12 On e biti ovjek slian divljemu ma-
garcu: ruka e se njegova dizati na svako-
ga, a svaija ruka na njega i boravit e u
blizini sve svoje brae.
13 Onda je ona nazvala Gospodina koji je
s njom govorio: Ti si Bog Svevidljiv, jer
je rekla: Jesam li zaista vidjela onoga koji
mene vidi i ostala iva?
14 Stoga se onaj studenac nazvao Beer-
Lahai-Roi, Studenac Svevidljivoga, ondje
je izmeu Kadea i Bereda.
15 Hagara je rodila Abramu sina, a Abram
je nazvao sina, kojega mu je rodila Haga-
ra, imenom Imael.
16 Abramu je bilo osamdeset i est godi-
na kad je Hagara rodila Abramu Imaela.
Abram dobiva ime Abraham
17
Kad je Abramu bilo devedeset i devet
godina, pojavio se Gospodin Abramu
i rekao: Ja sam Bog Svemoni, hodaj pred
menom i budi besprijekoran.
2 I sklopit u moj zavjet izmeu mene i
tebe i prekomjerno u te umnoiti.
3 Onda je Abram pao na koljena licem do
zemlje i Bog je govorio s njim rekavi:
4 Evo, Ja sklapam moj zavjet s tobom, i ti
e postati otac mnogim narodima.
5 Zato od sada tvoje ime nee vie biti
Abram, nego e ti ime biti Abraham, jer te
postavljam ocem mnogim narodima.
6 napravit u te prekomjerno plodnim; i
napravit u od tebe narode, i kraljevi e
izii od tebe.
7 Ja u utvrditi moj zavjet izmeu mene i
tebe i tvojega potomstva poslije tebe kroz
sve njihove narataje za vjeni zavjet, i bit
u Bog tebi i tvojim potomcima poslije
tebe.
8 I tebi i tvojem potomstvu poslije tebe,
dat u zemlju, u kojoj sad boravi kao
stranac, cijelu zemlju Kanaan u vjeni po-
sjed; a Ja u biti njihov Bog.
9 I Bog je rekao dalje Abrahamu: A ti dri
moj zavjet, ti i tvoje potomstvo poslije
tebe kroz sve njihove narataje.
10 A ovo je moj zavjet to e ga drati,
izmeu mene i tebe i tvojega potomstva
poslije tebe: svako muko meu vama
neka bude obrezano.
11 A obrezat ete okrajak svoje prednje
koice, i to neka bude znak zavjeta izme-
u mene i vas.
12 Svako muko dijete meu vama kad
mu bude osam dana neka bude obrezano,
kroz sve vae narataje; onaj koji je roen
u tvojoj kui ili kupljen za novac od koga
god stranaca, koji nije tvoj potomak.
13 Svaki onaj koji je roen u tvojoj kui
i onaj koji je kupljen za tvoj novac mora
biti obrezan. Tako e moj zavjet, utisnut u
vae meso, biti vjeni zavjet.
14 A neobrezan muki, kome nije obrezan
okrajak prednje koice, neka se iskorijeni
iz svojega naroda; on je prekrio moj za-
vjet.
15 Zatim je Bog rekao Abrahamu: Saraju,
svoju enu, ne zovi vie Saraja, nego neka
joj bude ime Sara.
16 Ja u ju blagosloviti i dat u ti od nje
sina; onda u ju blagosloviti, i ona e biti
majka narodima i kraljevi narodima potei
e od nje.
17 Onda je Abraham pao na koljena licem
do zemlje i nasmijao se, jer je pomislio u
sebi: Hoe li se ovjeku od stotinu godi-
na roditi dijete? Zar e Sara koja ima de-
vedeset godina roditi dijete?
18 I rekao je Abraham Bogu: Oh, da bi
samo Imael ivio pred tobom.
19 Tada je Bog rekao: Ne, tvoja ena
Sara e ti roditi sina i ti e mu nadjenuti
ime Izak. S njim u utvrditi vjeni zavjet i s
njegovim potomcima poslije njega.
Postanak
12
20 A i za Imaela usliao sam te: eto, bla-
goslivljam ga, i napravit u ga plodnim i
prekomjerno u ga umnoiti. Dvanaest
glavara izii e od njega i napravit u ga
velikim narodom.
21 A utvrdit u svoj zavjet s Izakom koje-
ga e ti roditi Sara sljedee godine u ovo
doba.
22 Kad je zavrio s njim svoj govor, Bog
se podignuo od Abrahama.
23 Nato je Abraham uzeo Imaela, svojega
sina, i sve koji su se rodili u njegovoj kui,
i sve koje god je kupio za novac, svako
muko u Abrahamovoj kui, i obrezao jo
isti dan okrajak njihove prednje koice,
kako mu je Bog rekao.
24 Abrahamu je bilo devedeset i devet go-
dina kad je bio obrezan okrajak njegove
prednje koice.
25 A Imaelu, njegovom sinu, bilo je tri-
naest godina kad je bio obrezan okrajak
njegove prednje koice.
26 Istoga dana bili su obrezani Abraham i
njegov sin Imael.
27 I svi muki njegove kue, roeni u kui
ili kupljeni za novac od stranca, bili su s
njim obrezani.
Sodoma i Gomora
18
Onda se Gospodin pojavio Abraha-
mu kod hrastova Mamre dok je za
dnevne ege sjedio na ulazu u ator.
2 Tako je on podignuo svoje oi i pogle-
dao, i gle, tri ovjeka su bili pred njim. Kad
ih je opazio, potrao im od ulaza u ator u
susret i poklonio se sve do zemlje,
3 i rekao: Moj Gospodine, ako imam mi-
lost u tvojim oima, nemoj mimoii svoje-
ga slugu.
4 Dajte, molim, da vam se donese malo
vode da si operete noge, i odmorite se
pod stablom.
5 A ja u vam iznijeti neto kruha, da se
okrijepite. Poslije toga onda moete poi
dalje, jer zato ste i proli pokraj svojega
sluge. I oni su rekli: napravi kako si re-
kao.
6 Nato je Abraham otrao Sari u ator i re-
kao: Uzmi brzo tri mjerice bijeloga bra-
na, zamijesi i ispeci pogae.
7 Onda je Abraham otrao govedima,
uzeo mlado debelo tele, i dao ga mladiu
da ga bre-bolje pripravi.
8 Nato je uzeo masla, mlijeka i tele koje
je dao pripraviti i postavio to pred njih; a
sam je stajao pred njima pod stablom dok
su oni jeli.
9 Onda su ga zapitali: Gdje je Sara, tvoja
ena? A on je rekao: Ovdje u atoru.
10 On je rekao: Vratit u se k tebi kad
istee vrijeme trudnoe, onda e tvoja
ena Sara imati sina. A Sara je prisluki-
vala na ulazu u ator koji je bio iza njega.
11 A Abraham i Sara bili su ostarjeli, od-
makli u godinama; a Sara je ve prola
vrijeme raanja djece.
12 Stoga se Sara sama u sebi nasmijala,
mislei: Sad kad sam ostarjela da po-
miljam na uivanje, a i moj gospodar je
star.
13 A Gospodin je rekao Abrahamu: to
se Sara smije mislei: Hou li ja zbilja jo
roditi, kad sam ostarjela?
14 Je li Gospodinu ita nemogue? Do
godine u ovo doba opet u doi k tebi, i
onda e Sara imati sina.
15 A Sara je zatajila, rekavi: Nisam se
smijala. Jer se bojala. A on je rekao: Ne,
ali se jesi smijala.
16 Tada su ljudi ustali i krenuli prema So-
domi, a Abraham je poao s njima da ih
isprati.
17 A Gospodin je rekao: Hou li skrivati
od Abrahama to to pravim?
18 Abraham e ipak postati narod velik i
moan, i u njemu e biti blagoslovljeni svi
narodi na zemlji.
19 Dat u mu to do znanja, da bi on za-
povjedio svojoj djeci i svojem buduem
domainstvu da se dre Gospodinova
puta radei po pravednosti i pravici, da bi
Gospodin izvrio na Abrahamu to mu je
obeao.
20 I Gospodin je rekao: Zato jer je tuba
na Sodomu i Gomoru velika i jer je njihov
grijeh veoma teak.
21 Ja u sii i vidjeti jesu li uistinu postu-
pali prema tubi to je doprla do mene,
ako ne znat u.
22 Tada su ljudi krenuli odande prema So-
domi, a Abraham je jo ostao pred Gos-
podinom.
23 I Abraham je pristupio blie i rekao:
Zar e i pravednoga pogubiti s bezbo-
nim?
24 Moda ima pedeset pravednih u gra-
du. Hoe li unititi mjesto radije nego ga
potedjeti zbog pedeset pravednih koji su
u njemu?
25 Neka je to daleko od tebe da takvo to
uradi i da zajedno s bezbonim usmrti
i pravednoga, i da bude pravedniku kao
i bezboniku. Daleko neka je to od tebe.
Nee li Sudac cijeloga svijeta suditi po
pravdi?
26 A Gospodin je rekao: Ako naem u
Sodomi pedeset pravednih u gradu, po-
tedjet u cijelo mjesto zbog njih.
27 Onda mu je Abraham odgovarajui re-
kao: Ja sam se, eto, ve usudio govoriti
Postanak
13
s svojim Gospodinom, premda sam samo
prah i pepeo.
28 Moda ih ima pedeset pravednih ma-
nje pet. Hoe li zbog ovih pet unititi ci-
jeli grad? On je rekao: Neu ga unititi,
ako ondje naem etrdeset i pet.
29 Onda mu je jo rekao ovo: Ako bi se
ondje nalo samo etrdeset. On je rekao:
Neu to uiniti zbog tih etrdeset.
30 On je rekao: Neka se Gospodine ne
ljuti ako jo progovorim. Ako bi se ondje
nalo samo trideset. On je rekao: Neu
to uiniti ako ih ondje naem samo tride-
set.
31 Tada je on rekao: Ja sam se ve usu-
dio govoriti Gospodinu. Ako bi ih se on-
dje moda nalo samo dvadeset. On je
rekao: Neu ga unititi i zbog tih dvade-
set.
32 I on je rekao: Ah, ne ljuti se Gospodine,
ako samo jo jednom progovorim. Ako bi
ih se ondje nalo samo deset. On je re-
kao: Neu ga unititi ni zbog tih deset.
33 Tako je Gospodin otiao svojim putom
im je zavrio razgovor s Abrahamom, a
Abraham se vratio u svoje mjesto.
Lotovo izbavljenje
19
Nato su ona dva anela stigla na-
veer u Sodomu dok je Lot sjedio
na vratima Sodome. im ih je Lot opazio,
ustao je pred njima i poklonio se licem sve
do zemlje.
2 On je rekao: Molim vas, gospodo, svra-
tite se u kuu svojega sluge da prenoite
i operete svoje noge; onda sutra rano mo-
ete nastaviti svoj put. A oni su rekli: Ne,
mi emo prenoiti vani na trgu.
3 Ali ih je on uporno nagovarao, pa se oni
svratili k njemu i uli u njegovu kuu. On
ih je ugostio i dao ispei beskvasnih po-
gaa, i oni su jeli.
4 Ali prije nego su otili lei, opkolili su
kuu ljudi grada Sodome, mlado i staro,
sav narod do posljednjega ovjeka.
5 Oni su pozvali Lota i rekli mu: Gdje su
ljudi koji su veeras doli k tebi? Izvedi
nam ih da ih tjelesno upoznamo.
6 Nato je Lot izaao njima van pred vrata,
a vrata je zatvorio za sobom,
7 pa rekao: Molim vas, moja brao, ne
pravite takva zla.
8 Evo, imam dvije keri koje jo nisu spo-
znale mukarca, pa u vam njih izvesti, pa
napravite s njima to vam je drago, samo
ne dirajte u ove ljude, jer su uli pod sjenu
mojega krova.
9 A oni rekli: Odstupi odatle. i jo su re-
kli: Ovaj je doao ovdje kao doljak i sad
se pravi sudac. Sad emo napraviti tebi
jo gore nego njima. I navalili su silom na
ovjeka, na Lota, i primicali se sve blie
da razbiju vrata.
10 Ali ona su ona dvojica pruili svoje ruke
i uvukli Lota sebi u kuu i zatvorili vrata.
11 A ljude pred kunim vratima, malo i
veliko, udarili su sljepoom tako da su se
uzalud muili da bi nali vrata.
12 Onda su ljudi rekli Lotu: Ako ima ov-
dje jo koga svojega, zeta, svoje sinove i
keri, ili koga jo drugoga u gradu, izvedi
ih iz ovoga mjesta.
13 Mi emo unititi ovo mjesto; jer se te-
ka tuba podigla protiv njih pred Gospo-
dinom, i Gospodin nas je poslao da ih uni-
timo.
14 Tako je Lot iziao van i porazgovorio
se sa svojim zetovima, koji su bili oenjeni
njegovim kerima, i rekao: Ustajte, i iza-
ite iz ovoga mjesta, jer e Gospodin uni-
titi ovaj grad. Ali su njegovi zetovi mislili
da on prebija alu.
15 Kad je osvanula zora, aneli su pouri-
vali Lota, rekavi: Ustani, uzmi svoju enu
i svoje dvije keri koje su jo kod kue, da
i ti ne pogine kaznom grada.
16 Kad je on jo uvijek oklijevao, uzeli su
ga ljudi za ruku, njegovu enu i obje nje-
gove keri, po smilovanju Gospodinovu, i
izveli ih izvan grada.
17 I dogodilo se kad su ih izveli van je-
dan mu rekao: Bjei, da si spasi ivot.
Ne ogledaj se natrag i ne zaustavljaj se
nigdje u toj ravnici; bjei u goru da i ti ne
pogine.
18 Onda im Lot rekao: Nemoj tako, Gos-
podine.
19 Evo sada, ako je tvoj sluga naao mi-
lost u tvojim oima, a veliko si mi milosr-
e ve iskazao spasivi mi ivot; ali ja ne
smijem bjeati u goru da me nesrea ne
snae i ne poginem.
20 Eno, ondje je grad dosta blizu da u nje-
ga pobjegnem, a malen je. Daj da ondje
bjeim, nije li malen? pa da ostanem na
ivotu,
21 On mu rekao: Evo, neka ti bude, i u
tom u ti udovoljiti, da neu razoriti grad
o kojem govori.
22 Bjei bre i skloni se ondje, jer ne mogu
nita izvriti dok ne stigne ondje. Stoga
je tomu gradu ime Zoar.
23 Sunce je ba izlazilo na zemlju kad je
Lot ulazio u Zoar.
24 Onda je Gospodin pustio na Sodomu i
Gomoru kiu sumpora i ognja, od Gospo-
dina s nebesa.
25 Tako je unitio one gradove, svu ravni-
cu sve itelje tih gradova i sve to je raslo
na poljima.
Postanak
14
26 Ali se njegova ena iza njega osvrnula,
i ona je postala stup soli.
27 Abraham je otiao rano ujutro na mje-
sto gdje je stajao pred Gospodinom.
28 Onda je pogledao dolje prema Sodomi
i Gomori i prema cijeloj pokrajini one rav-
nice, i vidio kako se dim dizao od zemlje
kao dim iz pei.
29 I dogodilo se, kad je Bog unitio gra-
dove u ravnici, da se Bog spomenuo
Abrahama i izveo je Lota van iz sredine
propasti, kad je unitavao gradove u koji-
ma je Lot boravio.
30 Tada je otiao Lot od Zoara dalje gore
i smjestio se sa svojim kerima u gori, jer
se bojao ostati u Zoaru. I prebivao je u
jednoj pilji s obje svoje keri.
31 Onda je rekla prvoroena mlaoj: Na
je otac star, a nema ovjeka na zemlji koji
bi uao nama kako je to obiaj po cijelom
svijetu.
32 Hajdemo dati svojem ocu vina neka
pije, pa emo s njime lei, tako emo s
ocem sauvati potomstvo.
33 Tako su onu no opile svojega oca vi-
nom. I prvoroena je otila i legla uz svo-
jega oca, a on nije opazio ni kad je ona
legla ni kad je ustala.
34 I dogodilo se sutradan da je rekla pr-
voroena mlaoj: Eto, leala sam noas
uz svojega oca. Dajmo mu piti vina i ovu
no, pa onda idi ti unutra i lezi uz njega,
tako emo s ocem sauvati potomstvo.
35 Onda su i tu no dale svojem ocu vina i
opile ga. I mlaa je ustala, otila i legla uz
njega, a on nije opazio ni kad je ona legla
ni kad je ustala.
36 Tako su obje Lotove keri zatrudnjele
od svojega oca.
37 Prvoroena je rodila sina i nazvala ga
imenom Moab; on je praotac dananjih
Moabaca.
38 A mlaa, ona je isto rodila sina i na-
zvala ga imenom Ben-Ami; on je praotac
dananjih Amonaca.
Abraham i Abimelek
20
Abraham je krenuo odande na jug i
boravio je izmeu Kadea i ura, a
zadrao se u Gerari kao doljak.
2 Onda je Abraham rekao za Saru, svoju
enu: Ona je moja sestra. I poslao ondje
Abimelek, gerarski kralj, i dao je dovesti
Saru.
3 Ali Je Bog doao Abimeleku po noi
u snu i rekao mu: Eto, umrijet e zbog
ene koju si dao dovesti k sebi, jer ona je
udata ena.
4 Ali Abimelek jo joj se nije pribliio, pa je
odgovorio: Gospodine, hoe li i praved-
nika pogubiti?
5 Nije li mi on sam rekao: Ona je moja
sestra; a i ona je rekla: On je moj brat. U
nedunosti svojega srca i istim rukama
napravio sam tako.
6 Onda mu je u snu Bog rekao: Da, znam
da si napravio u nedunosti svojega srca.
Ja sam te sam zadrao da protiv mene
ne sagrijei, i zato nisam dopustio da ju
dotakne.
7 A sada vrati ovjeku njegovu enu, jer je
on prorok i zagovarat e te da ostane na
ivotu. A ne vrati li je, onda znaj da e
umrijeti, ti i svi tvoji.
8 Tako je Abimelek rano ujutro sazvao je
sve svoje sluge i rekao im sve to se do-
godilo, a ljudi se vrlo prestraili.
9 Abimelek je dozvao Abrahama i rekao
mu: to si nam napravio? to li sam ti
skrivio da si navukao na mene i na moje
kraljevstvo toliku krivnju? Napravio si mi
to se nipoto nije smjelo dogoditi.
10 Onda je Abimelek rekao Abrahamu:
to si mislio kad si tako radio?
11 Abraham mu odgovorio: Mislio sam,
ako u ovomu mjestu ne vlada Boji strah,
onda e me pogubiti zbog moje ene.
12 A ona mi je zaista sestra, ki mojega
oca, samo nije ki moje majke; tako mi je
postala ena.
13 I dogodilo se, kad je Bog napravio da
odem od doma mojega oca, rekao sam
joj: Ovu e mi dobrotu iskazati: u sva-
kom mjestu kamo doemo reci za mene
da sam ti brat.
14 Onda je Abimelek uzeo ovaca i goveda,
sluga i slukinja, te ih darovao Abrahamu
i vratio mu Saru, njegovu enu.
15 Abimelek je rekao : Evo, moja ti je ze-
mlja otvorena, ostani gdje ti se svia.
16 Onda je rekao Sari: Evo, dajem tvo-
jem bratu tisuu srebrnjaka, neka to bude
za tebe odteta u oima svih koji su s to-
bom. Tako je ona bila opravdana.
17 Nato se Abraham pomolio Bogu, i Bog
je ozdravio Abimeleka, njegovu enu i nje-
gove slukinje, tako da su opet mogle ra-
ati.
18 Jer je Gospodin zbog Sare, ene Abra-
hamove, bio zatvorio svaku utrobu u Abi-
melekovu domu.
Izakovo roenje
21
Gospodin je pohodio Saru kako je bio
obeao, i Gospodin je napravio Sari
kako je bio rekao.
2 Sara je zatrudnjela i rodila Abrahamu
sina u njegovoj starosti, u odreeno vrije-
me o kojem mu je Bog govorio.
3 Abraham je nazvao, svojega sina kojega
Postanak
15
mu je rodila Sara, imenom Izak.
4 Abraham je obrezao svojega sina Iza-
ka kad mu je bilo osam dana, kako mu je
Bog zapovjedio.
5 Abrahamu je bilo stotinu godina kad mu
se rodio sin Izak.
6 A Sara je rekla: Dao mi je Bog da se
smijem tako da svi koji uju o tomu, smijat
e se.
7 Jo je rekla: Tko bi bio ikad rekao
Abrahamu, da e Sara jo dojiti djecu? Pa
ipak ja sam mu rodila sina u njegovoj sta-
rosti.
8 Tako je djeak rastao i bio odbijen od
prsiju. Abraham je na taj dan, kad je bio
Izak odbijen od prsiju, priredio veliku goz-
bu.
9 A Sara je vidjela kako se sin Egipanke
Hagare, kojega je bila rodila Abrahamu,
podsmijeva.
10 Stoga je rekla Abrahamu: Otjeraj tu
slukinju i njezina sina, jer sin te sluki-
nje ne smije biti batinik s mojim sinom,
Izakom.
11 A to je Abrahamu bilo vrlo neugodno
zbog njegova sina.
12 Onda je Bog rekao Abrahamu: Neka
ti ne bude ao djeaka i tvoje slukinje.
Posluaj Saru u svemu to e ti rei, jer e
se po Izaku zvati tvoje potomstvo.
13 Ali u i sina slukinje napraviti naro-
dom, jer je tvoj potomak.
14 Tako je Abraham ustao rano ujutro,
uzeo kruha i mijeh vode i dao je to Hagari
stavivi joj na ramena, i djeaka joj je dao
i otpustio ju. Tada je ona otila i lutala po
pustinji Beer-ebe.
15 A kad se voda u mjehu potroila, stavi-
la je djeaka pod jedan grm.
16 Potom je otila dalje i sjela naprotiv
njemu koliko moe luk dobaciti; rekla je u
sebi: Ne mogu gledati kako umire dijete.
Tako je sjedila po strani i poela glasno
plakati.
17 A Bog je uo djeakov glas. Tada je
Boji aneo viknuo Hagari s neba i rekao:
to ti je, Hagaro? Ne boj se, jer Bog je
uo glas djeaka tu gdje lei.
18 Digni se, podigni djeaka i dri ga svo-
jom rukom, jer Ja u ga napraviti velikim
narodom.
19 Bog je otvorio njezine oi, te je opazi-
la studenac. Ona je otila ondje, napunila
mijeh vodom i dala djeaku piti.
20 I Bog je bio s djeakom; on je odrastao
i smjestio se u pustinji i postao vjet stri-
jelac.
21 A prebivao je u Pustinji Paran, a njego-
va majka dobavila mu enu iz egipatske
zemlje.
22 I dogodilo se u ono vrijeme, Abimelek
i Fikol, zapovjednik njegove vojske, rekao
je Abrahamu, rekavi: Bog je s tobom u
svemu to poduzima.
23 Stoga zakuni mi se ovdje Bogom da
nee nikada nevjerno raditi ni protiv
mene ni protiv svega mojega potomstva.
Kako sam ja tebi iskazivao dobrotu, tako
ti iskazuj i meni i zemlji u kojoj sad boravi
kao doljak.
24 Abraham je rekao: Ja u se zakleti.
25 Onda je Abraham prekorio Abimeleka
zbog studenca koji su sluge Abimelekove
bile na silu posvojile.
26 Abimelek je rekao: Ne znam tko je to
napravio, a ti mi o tomu nisi nita javio niti
sam do danas to o tomu uo.
27 Nato je Abraham uzeo ovaca i goveda i
dao ih Abimeleku, pa su njih dvoje napra-
vili meu sobom savez.
28 Abraham je odvojio od stada napose
sedmero janjadi.
29 Onda je Abimelek zapitao Abrahama:
to znai ovih sedmero janjadi koje si
same stavio na stranu?
30 On je odgovorio: Ovo sedmero janja-
di uzet e iz moje ruke, da mi to bude
za svjedoanstvo da sam ja iskopao ovaj
studenac.
31 Zato se ono mjesto nazvalo Beer-e-
ba, jer su se ondje njih dvoje meu so-
bom zakleli.
32 Tako su oni uspostavili savez u Beer-
ebi. Nato su se Abimelek i zapovjednik
njegove vojske Fikol, vratili natrag u ze-
mlju Filistejaca.
33 Onda je Abraham zasadio stablo ta-
marisk u Beer-ebi i prizvao ondje Ime
Gospodina, Boga Vjenoga.
34 Abraham je proboravio jo dugo vre-
mena u zemlji Filistejaca.
Abraham na kunji
22
I dogodilo se nakon toga, da je Bog
stavio Abrahama na kunju i rekao
mu: Abrahame. On je odgovorio: Evo
me.
2 I On je rekao: Uzmi Izaka svojega sina,
svojega jedinca, kojega ljubi, pa idi u po-
krajinu Moriju i ondje ga prinesi kao r-
tvu paljenicu na jednom od gora koju u
ti pokazati.
3 Tako je Abraham rano ujutro osamario
svojega magarca, poveo sobom dvojicu
svojih sluga i svojega sina Izaka; nacije-
pao je drva za rtvu paljenicu, dignuo se i
krenuo prema mjestu o kojem mu je Bog
govorio.
4 Onda trei dan podignuo je Abraham
svoje oi i opazio mjesto u daljini.
Postanak
16
5 Abraham je rekao svojim slugama:
Ostanite ovdje s magarcem, a ja i djeak
idemo gore da se poklonimo, pa emo se
vratiti k vama.
6 Tako je Abraham uzeo drva za rtvu pa-
ljenicu i stavio ih na Izaka, svojega sina,
a sam je uzeo u svoju ruku kremen i no,
i tako su obojica poli zajedno.
7 A Izak je progovorio Abrahamu, svo-
jem ocu, rekavi: Oe. On je odgovorio:
Evo me, sine. I zapitao: Evo je kremen
i drva za oganj, ali gdje je janje za rtvu
paljenicu?
8 Abraham je rekao: Moj sine, Bog e
ve sebi pribaviti janje za rtvu paljenicu.
Tako su obojica ila zajedno dalje.
9 Kad su doli na mjesto o kojemu mu je
Bog govorio, Abraham je ondje podignuo
rtvenik, naslagao drva na njega, svezao
svojega sina Izaka i stavio ga na rtvenik,
gore na drva.
10 I Abraham je pruio svoju ruku i prihva-
tio no da zakolje svojega sina.
11 Ali ga je zovnuo Gospodinov Aneo s
neba, rekavi: Abrahame, Abrahame On
je odgovorio: Evo me.
12 On je rekao: Ne stavljaj ruku na dje-
aka i ne pravi mu nita, jer sad znam da
se Boga boji i da mi nisi uskratio svojega
jedinog sina.
13 Onda je Abraham podignuo svoje oi,
pogledao i vidio iza sebe ovna koji se bio
svojim rogovima zapleo u trnje. Abraham
je otiao ondje, doveo ovna i prineo ga
mjesto svojega sina za rtvu paljenicu.
14 Abraham je nazvao to mjesto Jahve-
Jire (to znai, Gospodin e pribaviti)
tako da se sve do danas govori: Na brdu
Gospodina bit e pribavljeno.
15 Onda je Gospodinov Aneo pozvao
Abrahama s neba po drugi put,
16 i rekao: Zaklinjem se sobom, govori
Gospodin, zato to si tako postupio i nisi
mi uskratio svojega jedinog sina,
17 blagoslovom u te blagosloviti, i mno-
enjem u umnoiti tvoje potomstvo kao
zvijezde na nebu i kao pijesak na morskoj
obali; i tvoji potomci e osvajati vrata svo-
jih neprijatelja.
18 U tvojim potomcima bit e blagoslov-
ljeni svi narodi na zemlji, jer si posluao
moj glas.
19 Tako se Abraham vratio svojim sluga-
ma, i oni se digli i otili zajedno u Beer-
ebu; Abraham je boravio u Beer-ebi.
20 I dogodilo se poslije tih dogaaja da
su javili Abrahamu, rekavi: Gle i Milka je
rodila djecu tvojem bratu Nahoru:
21 Huza, njegova prvoroenca, i njegova
brata Buza, Kemuela, oca Aramova,
22 Keseda, Haza, Pildaa, Jidlafa i Be-
tuela.
23 A Betuelu se rodila Rebeka. Njih je
osam rodila Milka Nahoru, bratu Abraha-
movu.
24 Njegova prilenica, kojoj je bilo ime
Reuma, isto mu je rodila sinove: Tebaha,
Gahama, Tahaa i Maaku.
Sarina smrt i pokop
23
Sara je u svemu ivjela stotinu dva-
deset i sedam godina; to su bile
godine Sarina ivota.
2 Tako je Sara umrla u Kirjat-Arbi, to jest
u Hebronu, u zemlji Kanaan, i Abraham je
odrao alost za Sarom i oplakivao ju.
3 Nato se dignuo Abraham ispred svoje
pokojnice i progovorio Hetovim sinovima,
rekavi:
4 Ja sam samo stranac i doljak meu
vama. Dajte mi polje za grob meu vama,
da mogu iznijeti svoju pokojnicu i poko-
pati ju.
5 Hetovi sinovi su odgovorili Abrahamu,
rekavi:
6 uj nas, gospodaru: Ti ivi ovdje meu
nama kao Boji vladar; u naoj najboljoj
grobnici pokopaj svoju pokojnicu. Nitko
od nas nee ti uskratiti da pokopa svoju
pokojnicu.
7 Onda se dignuo Abraham, duboko se
poklonio narodu zemlje, Hetovim sinovi-
ma.
8 I rekao im ovako: Ako elite da iznesem
svoju pokojnicu i da ju pokopam, saslu-
ajte me i govorite za mene Efronu, sinu
Soharovu,
9 da bi mi ustupio pilju Makpelu, koja
je njegova, a lei na kraju njegova polja.
Neka mi ju proda za punu cijenu, kao mje-
sto za sahranjivanje meu vama.
10 A Efron je sjedio meu Hetovim sino-
vima; i Hitijac Efron je rekao Abrahamu
pred svima koji su doli na gradska vrata,
rekavi:
11 Ne, gospodaru, posluaj me: Pokla-
njam ti polje i pilju koja je na njemu; da-
jem ti ju pred svojom braom. Pokopaj
svoju pokojnicu.
12 Onda se Abraham poklonio pred ljudi-
ma zemlje,
13 i rekao Efronu u nazonosti naroda ze-
mlje, rekavi: Ako mi ju daje, posluaj
me ipak. Plaam cijenu za polje, uzmi je
od mene, da mogu ondje pokopati svoju
pokojnicu.
14 Efron je odgovarajui Abrahamu re-
kao:
15 Moj gospodaru, posluaj me; ze-
mlja vrijedi etiri stotine ekela srebra.
Postanak
17
to je to meu nama? Pa pokopaj svoju
pokojnicu.
16 I Abraham je posluao Efrona; i izmje-
rio je Abraham Efronu srebro koje je taj
zatraio u nazonosti Hetovih sinova, na-
ime, etiri stotine ekela srebra trgovake
vrijednosti.
17 Tako je polje Efronovo koje je u Makpe-
li ispred Mamre, polje zajedno sa piljom
koja je bila na njemu i sa svim drveem
koje je bilo na polju i po njegovoj okolnoj
mei, prelo pravno,
18 u posjed Abrahamov pred svim He-
tovim sinovima koji su doli na gradska
vrata.
19 Poslije toga Abraham je pokopao Saru,
svoju enu, u pilji na polju Makpeli, ispred
Mamre, to jest Hebrona, u zemlji Kanaan.
20 Tako je prelo, polje i pilja koja je na
njemu, od Hetovih sinova pravno na Abra-
hama kao mjesto za sahranjivanje.
Izak i Rebeka
24
Abraham je bio star i zaao u godi-
ne; a Gospodin je blagoslovio Abra-
hama u svemu.
2 Tako je Abraham rekao svojem najsta-
rijem sluzi u svojoj kui, koji je upravljao
svim njegovim imanjem: Stavi svoju ruku
pod moje stegno,
3 da te zakunem Gospodinom, Bogom
neba i Bogom zemlje, da nee uzeti mo-
jem sinu enu izmeu keri Kanaanaca
meu kojima boravim,
4 nego e otii u moj rodni kraj mojoj
rodbini i ondje e uzeti enu za mojega
sina Izaka.
5 A sluga mu rekao: A ako ena nee
poi za mnom u ovu zemlju. Moram li ja
onda povesti tvojega sina natrag u zemlju
iz koje si doao?
6 Abraham mu rekao: Pazi da ondje ne
povede mojega sina.
7 Gospodin, Bog neba, koji me je odveo
iz kue mojega oca i iz mojega rodnog
kraja, i koji mi je rekao i zakletvom obe-
ao, rekavi: Tvojem u potomstvu dati
ovu zemlju, on e poslati anela svojega
pred tobom i ti e odande dovesti enu
mojem sinu.
8 Ako li ena nee poi s tobom, onda tebe
ne vee ova zakletva; ali nipoto ne smije
ondje natrag odvesti mojega sina.
9 Tako je sluga stavio svoju ruku pod ste-
gno Abrahamu, svojem gospodaru, i za-
kleo mu se.
10 Potom je sluga uzeo deset deva svoje-
ga gospodara i svakovrsne dragocjenosti
svojega gospodara sobom na put, podi-
gnuo se i krenuo u Mezopotamiju, u grad
Nahor.
11 Izvan grada kod jednog studenca pu-
stio je svoje deve da polijeu. Bilo je pred-
veer, vrijeme kad izlaze ene zagrabiti
vodu.
12 Onda je on rekao: Gospodine, Boe
Abrahama, mojega gospodara, daj mi
uspjeha danas i udijeli milost Abrahamu,
mojem gospodaru.
13 Evo, ja stojim ovdje pokraj studenca i
keri itelja ovoga grada izlaze zagrabiti
vodu.
14 Neka bude da djevojka kojoj reknem:
Molim te, spusti svoj vr da se napijem,
a ona odgovori: Napij se, pa i deve u ti
napojiti, onda je to ona koju si odredio za
Izaka, svojega slugu, i po tomu u spo-
znati da si iskazao milost mojem gospo-
daru.
15 I dogodilo se da on jo nije ni izrekao
svoje molitve, i gle, dola je Rebeka ki
Betuelova, sina Milke, ene Abrahamova
brata Nahora, svojim vrem na ramenu.
16 A djevojka je bila veoma lijepa, djevica,
koju jo mukarac nije tjelesno spoznao.
Ona je sila k studencu, napunila svoj vr
i dola opet gore.
17 Sluga je pritrao njoj u susret i rekao:
Daj mi malo vode da se napijem iz tvoje-
ga vra.
18 A ona je odgovorila: Napij se, gospo-
daru. Tada je bre spustila svoj vr na
ruku i dala mu piti.
19 Kad ga je napojila, rekla je: I tvojim u
devama naliti dok se ne napiju.
20 I bre je izlila svoj vr u korito, otra-
la opet studencu da zahvati vode i nalije
svim njegovim devama.
21 A ovjek ju samo promatrao, a ostao
utei da vidi je li Gospodin dao uspjeha
njegovu putu ili ne.
22 Kad su se deve napile, ovjek je uzeo
nosnu viticu, pola ekela zlata teku, i dvi-
je narukvice za njezine ruke, deset ekela
zlata teke.
23 Onda ju zapitao: ija si ti ki? Reci mi
molim te, ima li u kui tvojega oca mjesta
za nas za prenoiti?
24 Ona mu je odgovorila: Ki sam Be-
tuelova, sina Milke, kojega je ona rodila
Nahoru.
25 I jo mu dalje rekla: Slame i hrane
imamo mnogo a i mjesta za prenoiti.
26 Tada se ovjek duboko poklonio tuju-
i Gospodina.
27 Govorio je: Blagoslovljen neka je Gos-
podin, Bog Abrahama, mojega gospoda-
ra, koji nije uskratio svoju milost i vjernost
mojem gospodaru. A mene je Gospodin
pravim putom doveo u kuu brae moje-
Postanak
18
ga gospodara.
28 A djevojka je otrala i sve ispripovijedi-
la onima u kui svoje majke.
29 A Rebeka je imala brata ije je ime bilo
Laban; a Laban je pourio van ovjeku
kod studenca.
30 I dogodilo se, kad je on vidio nosnu
viticu i narukvice na rukama svoje sestre
te uo rijei svoje sestre, rekavi: Ovako
mi je ovjek govorio, poao je ovjeku
koji je jo uvijek stajao kod deva na stu-
dencu.
31 I on je rekao: Hajde unutra, blagoslov-
ljen od Gospodina! Zato stoji tu vani? Pa
ja sam pripremio kuu i mjesto za deve.
32 Onda je ovjek uao u kuu, a oni su
rastovarili deve, donijeli slame i hrane za
deve i vode da opere sebi noge, i noge
ljudima koji su bili s njim.
33 I hrana je bila stavljena pred njega, ali je
on rekao: Neu jesti prije dok ne iznesem
svoju stvar. Laban je rekao: Govori.
34 On je rekao: Ja sam sluga Abraha-
mov.
35 Gospodin je veoma blagoslovio mojega
gospodara tako da je postao vrlo bogat;
dao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata,
sluga i slukinja, magaraca i deva.
36 Sara, ena mojega gospodara, rodila je
u svojoj starosti mojem gospodaru sina, i
njemu je predao sve to posjeduje.
37 A mene je zakleo moj gospodar, rekav-
i: Ne smije uzeti mojem sinu ene od
keri Kanaanaca, u ijoj zemlji prebivam;
38 nego e otii u kuu mojega oca i
mojoj rodbini i ondje uzeti enu za moje-
ga sina.
39 Ja sam rekao svojem gospodaru: A
to ako ena nee poi sa mnom?
40 A on mi je rekao: Gospodin, pred kime
hodam, poslat e s tobom svojega anela
i dat e uspjeha tvojem putu, i dovest e
enu mojem sinu iz moje rodbine i iz kue
mojega oca.
41 A tebe nee vezati zadana zakletva ako
doe mojoj rodbini, i ako ti ju ne dadnu
nee te vezati zadana zakletva.
42 I doao sam danas studencu i rekao:
Gospodine, Boe Abrahama, mojega
gospodara, ako e sada dati uspjeh mo-
jem putu,
43 evo, ja stojim na studencu, i ako se do-
godi da mi djevojka koja doe zagrabiti
vode, a kojoj reknem: Daj mi malo vode
da se napijem iz tvojega vra,
44 i ona mi ree: Napij se samo, pa i
tvojim devama u naliti vode, onda je to
ena koju je odredio Gospodin sinu moje-
ga gospodara.
45 A jo nisam ni zavrio rijei u svojem
srcu, a eto, izala je Rebeka s vrem na
ramenu, ona je sila studencu i zagrabila
vodu. A ja sam joj rekao: Molim te daj mi
piti.
46 A ona je odmah pourila, spustila dolje
sa svojega ramena svoj vr i rekla: Napij
se, pa i tvoje deve u napojiti. Tako sam
se ja napio, a ona je napojila i deve.
47 Onda sam ju zapitao: ija si ki? Ona
mi je odgovorila: Ki sam Betuela, sina
Nahora kojega mu je rodila Milka. Nato
sam joj objesio nosnu viticu i stavio joj na-
rukvice na ruke.
48 Onda sam se duboko poklonio Gospo-
dinu, i blagoslivljao sam Gospodina, Boga
Abrahama, mojega gospodara, koji me je
vodio pravim putom da uzmem ker brata
mojega gospodara za njegova sina.
49 A sad ako hoete iskazati milost i vjer-
nost mojem gospodaru, recite mi; ako li
ne, recite mi i to, da se okrenem na desno
ili na lijevo.
50 Onda su odgovorili Laban i Betuel, re-
kavi: Od Gospodina to dolazi, mi ti ne
moemo rei ni da ni ne.
51 Eto, Rebeka je pred tobom; uzmi je pa
idi da bude ena sinu tvojega gospodara,
kako je odredio Gospodin.
52 I dogodilo se, kad je uo Abrahamov
sluga njihov pristanak, bacio se na kolje-
na pred Gospodinom sve do zemlje.
53 Onda je sluga izvadio nakit od srebra
i od zlata i haljine i darovao ih Rebeki. I
njezinu bratu i njezinoj majci darovao je
dragocjene stvari.
54 Onda su jeli i pili, on i ljudi koji su bili
s njim, i ondje su prenoili. Kad su ujutro
ustali, on je rekao: Pustite me da se vra-
tim svojem gospodaru.
55 Ali su njezin brat i njezina majka rekli:
Neka ostane djevojka kod nas jo nekoli-
ko dana, pa poslije toga moe poi.
56 A on im rekao: Ne zaustavljajte me,
jer je Gospodin dao uspjeh mojem putu;
pustite me da se vratim svojem gospoda-
ru.
57 A oni su rekli: Pozovimo djevojku i nju
zapitajmo.
58 Tada su pozvali Rebeku i rekli joj: Ho-
e li ii s ovim ovjekom? Ona je rekla:
Hou ii.
59 I otpustili su Rebeku, njihovu sestru i
njezinu dojilju i Abrahamova slugu i nje-
gove ljude.
60 Blagoslovili su Rebeku i rekli joj: Se-
stro draga, budi majka nebrojenim tisua-
ma i tvoji potomci neka zaposjednu vrata
svojih neprijatelja.
61 Nato su se digle Rebeka sa svojim
slukinjama, posjedale na deve i pole
Postanak
19
za ovjekom. Tako je sluga uzeo Rebeku
i otiao.
62 A Izak se ba vraao od studenca La-
haj-Roi, jer je prebivao na Jugu.
63 Predveer je Izak iziao na polje da
razmatra; i kako je on podignuo svoje oi
i pogledao, a to su dolazile deve.
64 Onda je Rebeka podigla svoje oi, pa
kad je opazila Izaka, spustila se brzo s
deve,
65 pa zapitala slugu: Tko je onaj ondje
ovjek koji ide preko polja u susret nama?
Sluga je odgovorio: To je moj gospodar.
A ona je uzela koprenu i pokrila se.
66 I sluga je ispripovjedio Izaku sve to je
uradio.
67 Tada je Izak poveo Rebeku u ator
svoje majke Sare; uzeo je Rebeku i ona
mu postala ena, i on ju je ljubio. Tako se
Izak utjeio nakon smrti svoje majke.
Abrahamova smrt
25
Abraham je sebi uzeo jo jednu
enu, a njezino je ime bilo Ketura.
2 I ona mu je rodila Zimrana, Jokana,
Medana, Midjana, Jibaka i uaha.
3 Jokanu se rodio eba i Dedan. Deda-
novi sinovi bili su: Aurim, Letuim i Leu-
mim.
4 Midjanovi sinovi bili su: Efa, Efer, Ha-
nok, Abida i Eldaa. Sve su to bila Keturina
djeca.
5 A Abraham je predao Izaku sve svoje
imanje.
6 A sinovima od svojih prilenica dao je
Abraham samo darove i otpravio ih dok
je jo ivio, daleko od svojega sina Izaka
prema istoku u istonu zemlju.
7 A ovo je broj godina Abrahamova ivo-
ta: stotinu sedamdeset i pet godina.
8 Onda je Abraham preminuo, umro je u
sretnoj starosti, star i pun godina, i bio je
pridruen svojim precima.
9 Njegovi sinovi Izak i Imael pokopali su
ga u pilji Makpeli, na polju sina Sohara
Hitijca Efrona, sina Soharova, ispred Ma-
mre,
10 na polju koje je Abraham kupio od He-
tovih sinova. Ondje su bili pokopani Abra-
ham i njegova ena Sara.
11 I dogodilo se, po smrti Abrahamovoj
da je Bog blagoslovio njegova sina Izaka.
Izak je prebiva kod Beel-Lahaj-Roi.
12 Ovo je rodoslovlje Imaela, sina Abra-
hamova, kojega je bila Abrahamu rodila
Egipanka Hagara, slukinja Sarina.
13 Ovo su imena Imaelovih sinova, po
njihovim plemenima poredana: prvoroe-
nac Imaelov Nabajot, onda Kedar, Ad-
beel, Mibsam,
14 Mima, Duma, Masa,
15 Hadar, Tema, Jetur, Naf i Kedma.
16 To su Imaelovi sinovi, i to su njihova
imena po selima i atoritima njihovim,
dvanaest glavara po njihovim plemenima.
17 A ovo su godine Imaelova ivota:
stotinu trideset i sedam godina. Zatim je
izdahnuo, umro je i bio pridruen svojim
precima.
18 Imaelovi sinovi prebivali su od Havile
do ura koji je istono od Egipta u smje-
ru prema Asiriji. Naselili su se ispred sve
svoje brae.
19 Ovo je rodoslovlje Izaka, sina Abraha-
mova: Abrahamu se rodio Izak.
20 A Izaku je bilo etrdeset godina kad se
oenio Rebekom kerkom Sirijca Betuela
iz Padam-Arama, sestrom Sirijca Laba-
na.
21 A Izak se molio Gospodinu za svoju
enu, jer nije imala djece. Gospodin ga
usliao i tako je njegova ena Rebeka za-
trudnjela.
22 A djeca su se sudarala u njezinoj utro-
bi, ona je rekla: Ako je tomu tako, to e
onda biti od mene? I ona je otila pitati
Gospodina.
23 I Gospodin joj rekao: Dva su naroda u
tvojoj utrobi, dva plemena e se odvojiti u
tvojoj utrobi; jedno e biti jae od drugo-
ga, a stariji sluit e mlaemu.
24 I kad je dolo vrijeme za roditi, a to za-
ista blizanci u njezinoj utrobi.
25 Prvi koji se pojavio, bio je crven, sav
kao runo rutav; zato ga je nazvala ime-
nom Ezav.
26 Poslije je izaao njegov brat, a njegova
ruka je prihvatila Ezava za petu; zato ga je
nazvala imenom Jakov. Izaku je bilo ez-
deset godina kad mu ih je ona rodila.
27 I kad su djeaci odrasli, Ezav je bio
vjet lovac, ovjek pustinje. A Jakov je bio
ovjek krotak i ivio u atorima.
28 Izak je vie volio Ezava, jer je rado jeo
divlja, a Rebeka je vie voljela Jakova.
29 Jednom je Jakov skuhao jelo; a Ezav je
doao s polja sav gladan.
30 Ezav je rekao Jakovu: Daj mi bre jesti
toga crvenog jela jer sam ogladnio. Sto-
ga mu je ime Edom.
31 A Jakov je rekao: Prodaj mi ovoga
dana svoje pravo prvoroenstva.
32 A Ezav je rekao: Ah, moram eto umrije-
ti; to mi vrijedi to pravo prvoroenstva?
33 A Jakov je rekao: Zakuni mi se ovo-
ga dana. I zakleo mu se, i tako je prodao
svoje pravo prvoroenstva Jakovu.
34 Nato je Jakov dao Ezavu kruha i jela od
lee. On je jeo i pio, ustao i otiao. Tako je
Ezav prezreo pravo prvoroenstva.
Postanak
20
Izak i Abimelek
26
Nastala je u zemlji glad, druga nego
ona prijanja to je bila za vremena
Abrahamova. Onda je Izak otiao flistej-
skom kralju Abimeleku u Geraru.
2 Onda mu se pojavio Gospodin i rekao:
Ne silazi u Egipat; boravi u zemlji za koju
u ti rei.
3 Budi kao doljak u ovoj zemlji i Ja u
biti s tobom i blagoslovit u te, jer u tebi
i tvojem potomstvu dati sve ove zemlje i
tako ispuniti zakletvu kojom sam se za-
kleo tvojem ocu Abrahamu.
4 Umnoit u tvoje potomke tako mnogo-
brojno kao zvijezde na nebu; sve ove ze-
mlje dat u tvojim potomcima, i u tvojem
potomstvu bit e blagoslovljeni svi narodi
na zemlji;
5 a to zato to je Abraham sluao moj glas
i drao moje zapovijedi, uredbe, propise i
moje zakone.
6 I tako je Izak boravio u Gerari.
7 A kad su ga mjetani pitali za njegovu
enu, rekao je: Ona mi je sestra. Jer se
bojao rei: Ona mi je ena, mislio je:
Mogli bi me mjetani ubiti zbog Rebeke,
jer je lijepa.
8 Nato se dogodilo, dok je bio ondje due
vremena, Abimelek, flistejski kralj, pogle-
dao je kroz prozor i vidio kako Izak ljubi
svoju enu Rebeku.
9 Onda je dozvao Abimelek Izaka i rekao
mu: Eto, ona je zacijelo tvoja ena. Kako
si mogao rei da ti je sestra? Izak mu od-
govorio: Mislio sam da bih zbog nje mo-
gao umrijeti.
10 I Abimelek je rekao: to si nam to na-
pravio? Kako je lako mogao netko od ljudi
lei s tvojom enom i tako bi ti navukao
na nas krivnju.
11 I zapovjedio je Abimelek svemu naro-
du: Tko se dotakne ovoga ovjeka ili nje-
gove ene, neka se sigurno usmrti.
12 Onda je Izak zasijao u onoj zemlji i po-
eo u onoj godini stostruko, jer ga je Bog
blagoslovio.
13 ovjek se poeo bogatiti i nastavio se
bogatiti, dok nije postao vrlo bogat.
14 Posjedovao je stada ovaca i goveda i
mnogo sluinadi, tako da su mu Filistejci
zavidjeli.
15 Nato su Filistejci zasuli sve studence
koje su iskopale sluge njegova oca u vri-
jeme njegova oca Abrahama, i oni su ih
zemljom napunili.
16 A Abimelek je rekao Izaku: Idi od nas,
jer ti si mnogo moniji od nas.
17 Tako je Izak otiao odande, razapeo svoj
ator u Dolini Gerar i smjestio se ondje.
18 A Izak je opet iskopao studence koji su
ih bili iskopali za njegova ivota oca Abra-
hama, a Filistejci ih, poslije Abrahamove
smrti, zasuli. On ih je nazvao istim imeni-
ma kako ih je zvao njegov otac.
19 Sluge Izakove kopale su takoer u do-
lini i nale ondje studenac s tekuom vo-
dom.
20 Ali se posvadili gerarski pastiri s Iza-
kovim pastirima, rekavi: Naa je voda.
Zato je on nazvao studenac Esek, jer su
se ondje bili posvadili s njim.
21 Potom su iskopali drugi studenac, pa
su se i zbog njega posvadili, zato ga on
nazvao Sitna.
22 Onda je otiao odatle dalje i iskopao
drugi studenac. Oko njega nije bilo svae,
pa ga on nazvao Rehobot, rekavi: Sad
nam je Gospodin dao prostor da se moe-
mo namnoiti u zemlji.
23 Tada je otiao gore u Beer-ebu.
24 U onoj noi javio mu se Gospodin i re-
kao: Ja sam Bog tvojega oca Abrahama;
ne boj se, jer Ja sam s tobom i blagoslo-
vit u tebe i umnoit u tvoje potomstvo
zbog svojega sluge Abrahama.
25 On je podignuo ondje rtvenik, prizvao
Ime Gospodinovo i razapeo svoj ator, a
sluge Izakove su ondje iskopale stude-
nac.
26 Onda je doao k njemu Abimelek iz
Gerare s pouzdanikom svojim Ahuzatom i
sa zapovjednikom svoje vojske Fikolom.
27 Izak im rekao: Zato ste doli k meni
kad me mrzite i otjerali ste me od sebe?
28 A oni su odgovorili: Vidjeli smo na
svoje oi da je Gospodin s tobom. Sto-
ga smo rekli: Neka bude zakletva izmeu
nas i tebe; pa daj da s tobom napravimo
zavjet,
29 da ti nama ne pravi nikakva zla, kako
se mi tebe nismo dotakli, nego smo ti
samo dobro pravili i pustili smo te ii u
miru. Ti si, eto, blagoslovljen od Gospo-
dina.
30 Onda im on pripremio gozbu, i oni su
jeli i pili.
31 Onda rano ujutro se ustali i zakleli je-
dan drugome; a Izak ih otpustio i oni su
otili od njega u miru.
32 Dogodilo se isti dan da su dole sluge
Izakove i pripovjedile mu za studenac koji
su bili iskopali: Nali smo vodu.
33 On ga prozvao eba. Zato je ime onom
gradu sve do dananjega dana Beer-e-
ba.
34 Kad je bilo Ezavu etrdeset godina,
uzeo je za enu Juditu, ker Hitijca Beeri-
ja, i Basematu, ker Hitijca Elona.
35 Obje su zadavale mnogo jada Izaku i
Rebeki.
Postanak
21
Jakov i Izak
27
Nato se dogodilo da kad je Izak
ostario i oi mu potamnjele da nije
mogao vidjeti, dozvao je svojega starijeg
sina Ezava i rekao mu: Moj sine. On mu
odgovorio: Evo me.
2 A on je rekao: Vidi, ostario sam i ne
znam kad u umrijeti.
3 Zato sada, molim te uzmi svoje oruje,
svoj tobolac i svoj l k, pa idi u polje i ulovi
mi divljai.
4 I pripremi mi od toga teno jelo, kako
to ja volim i donesi mi ga da jedem, da te
moja dua mogne blagosloviti prije nego
umrem.
5 A Rebeka je sluala kad je Izak tako
govorio sa svojim sinom Ezavom. I Ezav
je otiao u polje uloviti divljai i donese
kui.
6 A Rebeka je progovorila svojem sinu Ja-
kovu, rekavi: ula sam kako je tvoj otac
rekao tvojem bratu Ezavu, rekavi:
7 Donesi mi komad divljai i priredi mi
teno jelo da mogu jesti i tebe pred Gos-
podinom blagosloviti prije nego umrem.
8 A sada, moj sine posluaj moj glas i pra-
vi kako ti zapovijedim.
9 Idi sada k stadu i donesi mi odande dva
lijepa jareta, a ja u od njih prirediti teno
jelo tvojem ocu, kako on to voli.
10 Onda e to odnijeti svojem ocu da
bi on to jeo, i onda tebe blagoslovio prije
nego umre.
11 A Jakov je rekao svojoj majci Rebeki:
Gle, moj brat Ezav je ovjek rutav, a ja
sam gladak.
12 Moe biti da bi me moj otac opipao,
i onda bi ispao pred njim kao varalica, i
tako bih navukao na sebe prokletstvo
mjesto blagoslova.
13 A njegova mu majka odgovorila: Na
mene neka padne to tvoje prokletstvo,
moj sine; posluaj moj savjet idi i donesi
mi.
14 On je otiao i donio svojoj majci, a nje-
gova je majka priredila od toga teno jelo,
kako je to volio njegov otac.
15 Nato je Rebeka uzela najbolje haljine
svojega starijeg sina Ezava, koje je imala
kod sebe u kui, i odjenula ih svojem mla-
em sinu Jakovu.
16 A jaree koice ovila mu je oko njego-
vih ruku i oko glatkoga vrata.
17 Onda je dala svojem sinu Jakovu u ruke
teno jelo s kruhom koje je bila priredila.
18 On je uao svojemu ocu i rekao: Oe
moj. On je odgovorio: Evo me. Tko si ti,
moj sine?
19 Jakov je rekao svojem ocu: Ja sam
Ezav, tvoj prvoroenac; uradio sam kako
si mi rekao. Sjedni sada uspravno pa jedi
moju lovinu, da me onda mogne blago-
sloviti.
20 Tada je Izak zapitao svojega sina:
Kako si mogao tako brzo neto nai, moj
sine? A on je rekao: Gospodin, tvoj Bog,
dao je da naie.
21 Ali Izak je rekao Jakovu: Primakni se
blie da te opipam, moj sine, jesi li ti zai-
sta moj sin Ezav ili ne.
22 Jakov je pristupio svojemu ocu Izaku,
on ga opipao, i rekao: Glas je dodue Ja-
kovljev, ali su ruke Ezavove.
23 I nije ga poznao, jer su njegove ruke
bile rutave kao ruke njegova brata Ezava;
i tako ga je on blagoslovio.
24 Onda je rekao: Jesi li ti uistinu moj sin
Ezav? On je odgovorio: Jesam.
25 I on je rekao: Donesi pred mene i ja u
jesti lovine svojega sina, pa da te blago-
slovi moja dua. Jakov mu je donio, i on
je jeo; i donio mu vina, i on je pio.
26 Nato mu rekao njegov otac Izak: Doi
sada ovdje blie, moj sine, i poljubi me.
27 On je pristupio i poljubio ga. Kad je on
osjetio miris njegovih haljina, blagoslovio
ga, rekavi: Zaista, miris mojega sina jest
kao miris polja kad ga blagoslovi Gospo-
din.
28 Neka ti Bog daje nebeske rose, i rodne
zemlje, i izobilja vina i ita.
29 Neka ti narodi sluili i pred tobom se
klanjali. Da bio gospodar svojoj brai, i
klanjali se tebi sinovi tvoje majke. Proklet
bio svaki koji tebe proklinje, a blagoslov-
ljeni bili oni koji tebe blagoslivljaju.
30 im je Izak zavrio blagoslivljanje Ja-
kova, a Jakov jedva to je otiao ispred
svojega oca Izaka, vratio se njegov brat
Ezav iz lova.
31 I on je priredio teno jelo, donio svo-
jem ocu i rekao mu: Sjedni uspravno,
oe dragi i jedi lovine svojega sina, da me
onda dua tvoja moe blagosloviti.
32 Onda ga zapitao njegov otac Izak: Tko
si ti? On je rekao: Ja sam tvoj sin, tvoj
prvoroenac, Ezav.
33 Izak se neizmjerno prestraio i rekao:
A tko je bio onaj koji je ulovio divlja i do-
nio mi? Ja sam jeo od svega prije nego si
ti doao, i njega sam blagoslovio, i on e
tako ostati blagoslovljen.
34 Kad je Ezav uo rijei svojega oca, vri-
snuo je u pla, i plakao veoma gorkim pla-
em i zamolio svojega oca: Blagoslovi i
mene, moj oe.
35 A on je odgovorio: Doao je tvoj brat s
prijevarom i odnio tvoj blagoslov.
36 A Ezav je rekao: Nije li mu se dalo pra-
vo ime Jakov? Ve dvaput me prevario:
Postanak
22
moje pravo prvoroenstva uzeo mi, a sad
mi eto jo oteo i blagoslov. Onda je za-
pitao: Zar nisi za mene sauvao nikakva
blagoslova?
37 Izak je rekao Ezavu ovako: Eto, posta-
vio sam ga tebi za gospodara i svu njego-
vu brau dao sam mu za sluge, i opskrbio
sam ga itom i vinom. Pa to bih sad jo
mogao uraditi za tebe, moj sine?
38 Ezav je rekao svojem ocu: Zar ima
samo jedan blagoslov, moj oe? Blago-
slovi i mene, moj oe. I Ezav je glasno
plakao.
39 Onda mu rekao njegov otac Izak, re-
kavi: Eto, daleko od rodne zemlje bit e
tvoje prebivalite i odozgor od rose nebe-
ske.
40 A od svojega e maa ivjeti i svojem
e bratu sluiti. Ali jednom kad posta-
ne nemiran, istrgnut e njegov jaram sa
svojega vrata.
41 Tako je Ezav mrzio Jakova zbog bla-
goslova kojim ga blagoslovio njegov otac.
Ezav je rekao u sebi: Dolaze dani alo-
sti za mojim ocem; onda u ubiti svojega
brata Jakova.
42 I kad su Rebeki javili rijei svojega sta-
rijeg sina Ezava, dala je dozvati svojega
mlaeg sina Jakova i je rekla mu: Sluaj,
tvoj se brat Ezav tjei s namjerom da te
ubije.
43 Ali ti, sine dragi, posluaj moj savjet;
ustani i bjei mojemu bratu Labanu u Ha-
ran.
44 I ostani jedno vrijeme kod njega dok se
slegne srdba tvojega brata.
45 im se srdba tvojega brata odvrati
od tebe, i on zaboravi to si mu napravio,
poslat u po tebe i odande te dovesti ov-
dje. Zato bih vas obojicu izgubila u jedan
dan?
46 Potom je rekla Rebeka Izaku: Omr-
znuo mi je ivot zbog keri Hetovih. Ako i
Jakov uzme sebi za enu jednu takvu He-
tovku, jednu izmeu keri u zemlji, onda
to jo imam dobroga od ivota?
Jakov bjei od Ezava
28
Onda je Izak dozvao Jakova, blago-
slovio ga i zapovjedio mu: Ti nee
uzeti sebi ene od keri Kanaanaca.
2 Nego ustani, idi u Mezopotamiju u kuu
Betuela, oca tvoje majke, i uzmi sebi
odande enu, jednu izmeu keri Labana,
brata tvoje majke.
3 Bog Svemoni neka te blagoslovi, neka
te napravi plodnim i umnoi te da posta-
ne mnotvo naroda.
4 I neka ti da Abrahamov blagoslov, tebi
i tvojim potomcima, da batini zemlju u
kojoj boravi kao stranac, a koju je Bog
dao Abrahamu.
5 Tako je otpremio Izak Jakova i on je kre-
nuo u Mezopotamiju Labanu, sinu Sirijca
Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i
Ezava.
6 A Ezav je vidio da je Izak blagoslovio
Jakova i poslao ga u Mezopotamiju da
odande dovede sebi enu i da mu je, bla-
goslivljajui ga, zapovjedio, rekavi: Ti
nee uzeti sebi ene od keri Kanaana-
ca,
7 te da je Jakov posluao svojega oca i
svoju majku i otiao u Mezopotamiju.
8 I vidio je Ezav da njegovom ocu Izaku
nisu po volji keri Kanaanaca.
9 Tako jeo Ezav otiao Imaelu i uzeo sebi
za enu, uz svoje dvije ene, jo Mahala-
tu, ker Imaela, sina Abrahamova, sestru
Nebajotovu.
10 Nato je Jakov otiao iz Beer-ebe i ot-
putovao u Haran.
11 Tako je doao na jedno mjesto i preno-
io ondje, jer je sunce bilo zapalo. Uzeo je
jedan kamen s toga mjesta, namjestio ga
sebi pod glavu i legnuo tu da spava.
12 Onda je on sanjao: i gle, ljestve su sta-
jale na zemlji koje su svojim vrhom dopi-
rale sve do neba, i aneli se Boji po nji-
ma penjali i silazili.
13 I gle, gore nad njima stajao je Gospodin
i govorio: Ja sam Gospodin, Bog tvojega
oca Abrahama i Izaka. Zemlju na kojoj le-
i dat u tebi i tvojim potomcima.
14 I tvojega potomstva bit e kao praha
na zemlji; rairit ete se prema zapadu
prema istoku, prema sjeveru i prema
jugu; u tebi i u tvojim naratajima bit e
blagoslovljeni svi narodi na zemlji.
15 Eto, Ja u biti s tobom i uvat u te
kamo god ide i opet u te dovesti natrag
u ovu zemlju, i neu te ostaviti dok ne iz-
vrim to sam ti rekao.
16 Onda se Jakov probudio od svojega
sna i rekao: Zaista, Gospodin je bio na
ovom mjestu, a ja nisam znao.
17 Pun straha rekao je: Kako je grozno
ovo mjesto. Ovo nije nita drugo nego
Boja kua, i ovo su nebeska vrata.
18 Rano ujutro uzeo je Jakov kamen koji
je namjestio sebi pod glavu i postavio ga
za spomen-stup i izlio je na njega ulje.
19 I nazvao to mjesto Betel, a prije je tom
gradu bilo ime Luz.
20 Onda se Jakov zavjetovao, rekavi: Ako
Bog bude sa mnom i sauvao me na ovom
putu kojim idem, ako mi da kruha za hranu i
odjeu za odjenuti se,
21 i tako se s mirom vratim u svoju oinsku
kuu, onda e Gospodin biti moj Bog.
Postanak
23
22 A ovaj kamen koji sam postavio za
spomen-stup, bit e Boja kua, i od sve-
ga to mi bude dao, vjerno u ti dati de-
setinu.
Jakov slui kod Labana
29
Tako je Jakov krenuo na put i doao
u zemlju naroda Istoka.
2 On je pogledao oko sebe, i opazio u pu-
stinji studenac na kojem su tada poivala
tri stada ovaca, jer su se na tom studencu
obino napajala stada. Na otvoru studen-
ca leao je veliki kamen.
3 Tek kad bi se ondje stjerala sva stada,
odvaljali bi kamen s otvora studenca i na-
pajali bi ovce; onda bi opet stavili kamen
na na otvor studenca.
4 Jakov im je zapitao: Brao, odakle
ste? Oni su odgovorili: Iz Harana smo.
5 On im rekao: Poznajete li Labana, sina
Nahorova? Oni su rekli: Poznajemo
ga.
6 On ih pitao dalje: Kako mu je? Oni su
odgovorili: Dobro, evo ba dolazi njego-
va ki Rahela s ovcama.
7 Onda je on rekao: Eto, jo je dan dug
i nije jo vrijeme vraati marvu. Napojite
ipak ovce i pustite ih onda da jo pasu.
8 A oni su rekli: Ne moemo dok se ne
skupe sva stada; onda tek odvaljamo ka-
men s otvora studenca i napojimo ovce.
9 Dok je on jo govorio s njima, bila je
dola Rahela s ovcama svojega oca, jer je
ona bila pastirica.
10 I dogodilo se, kako je Jakov opazio
Rahelu, ker Labana, brata svoje Majke,
i ovce Labana, brata svoje Majke, pristu-
pio je Jakov, odvaljao kamen s otvora stu-
denca i napojio ovce Labana, brata svoje
Majke.
11 Onda je Jakov poljubio Rahelu i poeo
glasno plakati.
12 I Jakov je pripovjedio Raheli da je ro-
ak njezinu ocu, sin Rebekin. Nato je ona
otrala i javila to svojem ocu.
13 Onda se dogodilo, kad je Laban uo
glas o Jakovu, sinu svoje sestre, potrao
mu u susret, zagrlio i poljubio ga i uveo u
svoju kuu. Tako je on je pripovjedio La-
banu sve to se dogodilo.
14 Laban mu rekao: Jest, ti si moja kost
i moje meso. I ostao je kod njega mjesec
dana.
15 Onda je Laban rekao Jakovu: Zar e
mi badava sluiti samo zato to si mi ne-
ak? Reci mi kolika e biti tvoja plaa?
16 A Laban je imao dvije keri; starijoj je
bilo ime Lea, a mlaoj je bilo ime Rahela.
17 Lea je imala njene oi, a Rahela je bila
lijepoga stasa i lica.
18 A Jakov je zavoljeo Rahelu i rekao:
Sluit u ti sedam godina za tvoju mlau
ker Rahelu.
19 Laban je odgovorio: Bolje je da ju tebi
dam nego kakvom drugom ovjeku. Osta-
ni kod mene.
20 Tako je Jakov sluio za Rahelu sedam
godina, i one su mu se priinjale kao ne-
koliko dana, jer ju je toliko volio.
21 Onda je Jakov rekao Labanu: Daj mi
sad moju enu jer se navrilo moje vrije-
me, da mogu ii k njoj.
22 I Laban je skupio sve ljude onoga mje-
sta i priredio gozbu.
23 Nato se dogodilo, kad je dola veer
uzeo je svoju ker Leu i uveo ju k Jakovu i
on je uao k njoj.
24 I Laban je dao svoju slukinju Zilpu
svojoj keri Lei za slukinju.
25 A dogodilo se ujutro, gle, to je bila Lea,
a Jakov je rekao Labanu: Zato si mi to
napravio? Zar ti nisam sluio za Rahelu?
Zato si me prevario?
26 A Laban je rekao: U naoj zemlji nije
obiaj da se udaje mlaa prije starije.
27 Zavri samo s njom svadbeni tjedan,
onda emo ti dati i ovu drugu, za slubu
koju e mi sluiti jo daljnjih sedam go-
dina.
28 Onda je Jakov uradio tako i navrio s
njom svadbeni tjedan. Onda mu je dao i
svoju ker Rahelu za enu.
29 I Laban je dao svoju slukinju Bilhu
svojoj keri Raheli za slukinju.
30 Tada je Jakov uao Raheli, i volio je
Rahelu vie nego Leu. Tako je on sluio
Labana jo daljnjih sedam godina.
31 Kad je Gospodin vidio da Lea nije vo-
ljena, otvorio joj utrobu, a Rahela je bila
nerotkinja.
32 Tako je Lea zatrudnjela i rodila sina, ko-
jega je nazvala imenom Ruben, jer je rekla:
Gospodin je pogledao na moju bol; stoga
e me sada moj mu ljubiti.
33 I opet je ona zatrudnjela i rodila sina,
i rekla: Gospodin je uo da sam bila za-
postavljena, zato mi je dao i ovoga sina.
I nazvala ga imenom imun.
34 I kad je opet zatrudnjela i rodila sina,
rekla je: Sad e mi moj mu biti naklonjen
jer sam rodila tri sina. Zato ga je nazvala
imenom Levi.
35 I zatrudnjela je jo jedanput, rodila sina
i rekla: Sada u slaviti Gospodina. Zato
ga je nazvala imenom Juda. Potom je pre-
stala raati.
Jakovljeva obitelj
30
Kad je Rahela vidjela da ne raa
Jakovu djece, zavidjela je Rahela
Postanak
24
svojoj sestri, i rekla Jakovu: Daj mi djece,
ili u umrijeti.
2 Onda se Jakov rasrdio na Rahelu i re-
kao: Zar sam ja, namjesto Boga, koji ti je
uskratio plod utrobe?
3 A ona je rekla: Evo ti moja slukinja Bil-
ha, ui k njoj da ona rodi dijete za moje
krilo, te tako po njoj dobijem djecu.
4 I dala mu je svoju slukinju Bilhu za pri-
lenicu, i Jakov je uao k njoj.
5 I Bilha je zatrudnjela i rodila Jakovu
sina.
6 Tada je rekla Rahela: Dosudio mi je Bog
pravo kad je usliao moju molbu i poklo-
nio mi sina. Stoga ga je nazvala imenom
Dan.
7 I opet je zatrudnjela Rahelina slukinja
Bilha i rodila Jakovu drugoga sina.
8 Onda je rekla Rahela: Boe estoko
sam se borila sa svojom sestrom, i zaista
sam pobijedila. Tako ga je nazvala ime-
nom Naftali.
9 A kad je Lea vidjela da je prestala raati,
uzela je svoju slukinju Zilpu i dala ju Ja-
kovu za enu.
10 I slukinja Leina Zilpa rodila je Jakovu
sina.
11 Onda je rekla Lea: Srea dolazi. Tako
ga je nazvala imenom Gad.
12 Potom je Leina slukinja Zilpa rodila
Jakovu drugoga sina.
13 Onda je rekla Lea: Sretna sam ja jer
e me ene zvati sretnom, Tako ga je na-
zvala imenom Aer.
14 I kad je Ruben iao jedanput u vrijeme
penine etve, naao je na polju man-
dragoru [nadlike] i donio ih svojoj majci
Lei. Onda je rekla Rahela Lei: Molim te
daj mi koju mandragoru svojega sina.
15 A ona joj je rekla: Zar ti nije dosta to
si mi oduzela mua, pa e mi sada uze-
ti i mandragoru mojega sina? A Rahela
je rekla: Zato noas neka on slobodno
bude kod tebe za mandragoru tvojega
sina.
16 Kad je predveer dolazio Jakov iz po-
lja, izala mu je Lea u susret i rekla: Mo-
ra ui k meni, jer sam te zaista kupila za
mandragoru svojega sina. Tako je on le-
ao s njom onu no.
17 Bog je usliao Leu, i ona je zatrudnjela
i rodila Jakovu petoga sina.
18 Onda je rekla Lea: Dao mi je Bog pla-
u, jer sam dala svoju slukinju svojem
muu. Zato ga je nazvala imenom Isa-
kar.
19 Onda je opet zatrudnjela Lea i rodila
Jakovu estoga sina.
20 Lea je rekla: Bog me je obdario lijepim
darom, sad e moj mu ivjeti sa mnom,
jer sam mu rodila est sinova. Zato ga je
nazvala imenom Zebulun.
21 Kasnije je rodila ker koju je nazvala
imenom Dina.
22 Tada se Bog sjetio Rahele, usliao ju i
otvorio njezinu utrobu.
23 Ona je zatrudnjela i rodila sina, te re-
kla: Oduzeo mi Bog moju sramotu.
24 Nazvala ga imenom Josip i rekla: Neka
mi Gospodin pridoda jo jednoga sina.
25 I dogodilo se, kad je Rahela rodila Jo-
sipa, rekao je Jakov Labanu: Pusti me,
htjeo bih poi u svoje mjesto i u svoju ze-
mlju.
26 Daj mi moje ene i djecu za koje sam ti
sluio da mogu otii; jer ti zna kako sam
te dobro sluio.
27 A Laban mu odgovorio: Molim te osta-
ni, ako sam naao milost u tvojim oima;
jer sam se praksom nauio da me Gospo-
din blagoslivljao zbog tebe.
28 Onda je jo rekao: Odredi plau koju
trai od mene, i dat u ti je.
29 A Jakov mu rekao: Zna sam kako
sam te dobro sluio i kako je bilo tvojemu
blagu sa mnom.
30 Malo je bilo to si imao prije nego sam
doao k tebi, i to se silno umnoilo, jer te
je Gospodin blagoslivljao od mojega do-
laska. A sad u se i ja moi brinuti za svo-
ju kuu?
31 A on je rekao: to da ti dam? Jakov
je odgovorio: Ne treba mi nita platiti.
Ako pristane na ovo to u rei, opet u
ti pasti i uvati tvoje stado.
32 Pusti da proem danas sve tvoje ivo-
tinje i da odvojim od njih sve arene i pru-
gaste ovce, i sve smee izmeu janjadi i
sve areno i pjegavo meu kozama; neka
to bude moja plaa.
33 I na tom neka se pokae moje pote-
nje da kad ubudue doe provjeriti moju
plau: sve to nije areno i pjegavo meu
kozama i smee izmeu janjadi, neka
bude kao od mene ukradeno.
34 Onda je rekao Laban: Dobro, neka
bude po tvojoj rijei.
35 Tako je odvojio Laban jo isti dan a-
rene i pjegave jarce i sve arene i pjega-
ve koze, sve na emu je bilo neto bijelo,
i sve to je bilo smee izmeu janjadi, i
predao to svojim sinovima.
36 Onda je odredio daljinu od tri dana
hoda izmeu sebe i Jakova. Jakov je pa-
sao ostalu marvu Labanovu.
37 Nato je Jakov donio sebi zelenih pruto-
va topolovih, ljeskovih i kestenovih i ogu-
lio na njima bijele pruge tako da je otkrio
bjelinu na prutovima.
38 Potom je stavljao oguljene prutove ba
Postanak
25
pred stado u ljebove, u korita, kamo su
stada dolazila piti vodu, tako su se parila
kad bi dolazila piti.
39 Tako su se stada parila i oplodila gle-
dajui u prutove, i ivotinje su se omladile
arene i prugaste.
40 Onda je Jakov odvojio janjce, i glave
im okrenuo prema prugastima i svim sme-
ima u stadu Labanovu; a svoja je stada
drao posebno i nije ih mijeao s Labano-
vim stadima.
41 I dogodilo se, kad su se god parile jake
ivotinje, stavljao bi Jakov prutove u lje-
bove ispred oiju ivotinja da bi se parile
pred prutovima.
42 A pred slabe ivotinje nije ih stavljao;
tako su Labanu pripadale slabe ivotinje,
a Jakovu jake.
43 Tako se ovjek vrlo obogatio i dobio
mnogo marve, slukinja i sluga, deva i
magaraca.
Jakov naputa Labana
31
Nato je Jakov douo rijei Labanovih
sinova, rekavi: Jakov je sve prenio
na sebe to je imao na otac; od posjeda
naega oca on je stekao sve to bogat-
stvo.
2 A Jakov je vidio na licu Labanovu da on
vie nije prema njemu onakav kakav je bio
prije.
3 Onda je Gospodin rekao Jakovu: Vrati
se u zemlju svojih otaca i svojoj rodbini, i
ja u biti s tobom.
4 Tako je Jakov dao dozvati Rahelu i Leu
svojemu stadu u polje,
5 i rekao im: Vidim na licu vaega oca da
on nije prema meni kao prije; ali je Bog
mojega oca bio sa mnom.
6 Znate same da sam sluio vaem ocu
koliko sam god mogao.
7 Ali va otac me je varao i mijenjao mi
plau deset puta; ali Bog ipak nije dopu-
stio da mi nakodi.
8 Ako je rekao: arene ivotinje neka
budu tvoja plaa, onda su stada omla-
dila arene. Ako je rekao: Prugaste neka
budu tvoja plaa, onda su stada omladila
prugaste.
9 Tako je Bog oduzeo stado vaemu ocu
i dao ga meni.
10 U vrijeme kad su se parile ovce, vidio
sam jasno u snu kako su ovnovi, koji su
skakali na ovce, bili prugasti, areni i pje-
gavi.
11 I Boji Aneo javio mi se u snu, rekavi:
Jakove. A ja sam odgovorio: Evo me.
12 On je rekao: Dobro pripazi na to da
budu svi ovnovi to skau na ovce pru-
gasti, areni i pjegavi. Ja sam, zaista, sve
vidio to ti pravi Laban.
13 Ja sam Bog Betela, gdje si uljem po-
mazao spomen-stup i meni se zavjetovao.
Sada ustani, idi iz ove zemlje i vrati se u
zemlju svojih otaca i svojoj rodbini.
14 Onda su mu odgovorile Rahela i Lea,
rekavi: Zar jo imamo dio i batine u
kui svojega oca?
15 Zar nas on ne dri kao strankinje? Pa
on nas je prodao i novac to je dobio za
nas u potpunosti potroio.
16 Jer sve blago koje je Bog oduzeo na-
em ocu nae je i nae djece. A sada
samo pravi to ti je Bog rekao.
17 Onda se Jakov podignuo, stavio svoju
djecu i svoje ene na deve;
18 i poveo svu marvu i sve svoje blago
koje je stekao, marvu to je sebi priskrbio
u Mezopotamiji, da se vrati svojemu ocu
Izaku u zemlju Kanaan.
19 Nato je Laban otiao da strie svoje
ovce, a Rahela je prisvojila kune idole
koji su pripadali njezinu ocu.
20 A Jakov je otiao kradom, tako da Si-
rijac Laban to nije znao, jer mu nije rekao
da misli bjeati.
21 Tako je pobjegao sa svim to je imao.
Ustao i preao preko rijeke i krenuo pre-
ma Gori Gilead.
22 Trei dan javili su Labanu da je Jakov
pobjegao.
23 Onda je on uzeo sobom svoje roake,
poao za njim u potjeru sedam dana hoda
i stignuo ga u Gori Gilead.
24 Ali se Bog javio Sirijcu Labanu nou
u snu i rekao mu: Pazi da ne govori s
Jakovom ni dobro ni zlo.
25 Tako je Laban dostignuo Jakova. A Ja-
kov je razapeo svoj ator na gori, a Laban
s roacima svojim razapeo svoj ator na
gori Gileadu.
26 I Laban je rekao Jakovu; to si to na-
pravio, kradomice si odveo moje keri kao
maem zarobljene?
27 Zato si tajno pobjegao i pokrao me?
Niti si to rekao da te ispratim s radou i
pjesmom, uz bubnje i lire.
28 Niti si dao da izljubim na rastanku svo-
je unuke i svoje keri. Time si tako ludo
postupio.
29 Mogao bih sada s vama zlo postupi-
ti, ali mi se Bog tvojega oca javio prole
noi, rekavi: Pazi da ne govori s Jako-
vom ni dobro ni zlo.
30 A sada dobro, otiao si jer si se zaelio
oeve kue; ali zato si mi ukrao kipove
mojih bogova?
31 Tada je Jakov rekao Labanu ovako:
Jest, bojao sam se jer sam mislio da bi
mi ti mogao oteti svoje keri.
Postanak
26
32 Kod koga god nae svoje kipove, taj
neka vie ne ivi. Pretrai samo pred na-
om braom, sve to imam kod sebe, pa
si ih uzmi. Jakov, naime, nije znao da ih
je Rahela ukrala.
33 Laban je uao u ator Jakovljev i u a-
tor Lein i u ator dviju slukinja, ali nije
naao nita. Izaavi iz atora Leina uao
je u ator Rahelin.
34 A Rahela je bila uzela kune kipove, pa
ih stavila pod sedlo svoje deve i sjela na
njih. I Laban je pretraio cijeli ator, a nije
naao nita.
35 A ona je rekla svojem ocu: Nemoj mi
zamjeriti, gospodaru, to ti ne mogu usta-
ti, jer je meni to bude u ena. On je tra-
io dalje, ali nije naao kunih kipova.
36 Onda se rasrdio Jakov i ukorio Labana,
i Jakov je rekao Labanu ovako: Kakva je
moja krivnja i koji moj prekraj da me tako
estoko progoni?
37 Sve si mi, eto, stvari prekopao, pa to
si naao iz svoje kue? Daj stavi ih sve
ovdje pred svoju i moju brau i oni neka
prosude tko od nas dvojice ima pravo.
38 Ima ve dvadeset godina koje sam
sproveo kod tebe. Tvoje ovce i tvoje koze
nikad se nisu izjalovile i nikad nisam pojeo
ovna tvojega stada.
39 to bi zvijer rastrgla, nikad ti nisam do-
nio, sam bih uvijek podmirio tetu. Ti si od
mene traio ili je bilo ukraeno danju ili
ukraeno nou.
40 Ondje sam bio: danju me ubijala vrui-
na, a nou mraz, i san je bjeao od mojih
oiju.
41 Eto, od dvadeset godina to sam sluio
u tvojoj kui, etrnaest godina sam sluio
za tvoje dvije keri i est godina za tvoju
marvu, a plau si mi mijenjao deset puta.
42 Da nije bio sa mnom Bog mojega oca,
Bog Abrahamov Strah Izakov, ti bi me za-
ista sada otpustio praznih ruku, ali je Bog
vidio moju nevolju i trud mojih ruku, pa te
prole noi ukorio.
43 A Laban je rekao Jakovu ovako: Moje
su keri, moja su djeca, i moja je marva,
sve to vidi, jest moje. Pa to da uradim
danas svojim kerima ili njihovoj djeci koju
su rodile?
44 Stoga, sada hajde da ti i ja napravimo
zavjet i to neka bude za svjedoanstvo iz-
meu mene i tebe.
45 Onda je Jakov uzeo kamen i postavio
ga uspravno kao stup.
46 I Jakov je zapovjedio svojima: Naku-
pite kamenja. I oni nakupili kamenja i na-
bacali na hrpu i onda odrali gozbu tu na
hrpi.
47 Laban je to nazvao Jegar Sahaduta, a
Jakov je nazvao Galed.
48 I Laban je rekao: Ova je hrpa kamenja
danas svjedok izmeu mene i tebe. Zato
joj je dao ime Galed,
49 a i Mispa, jer je rekao: Neka bude
Gospodin straar izmeu mene i tebe dok
smo daleko jedan od drugoga.
50 Ako bi zlo postupao s mojim kerima,
ili bi uzeo jo druge ene uz moje keri,
onda pomisli, makar i nije nitko uz nas, da
je Bog svjedok izmeu mene i tebe.
51 Dalje je rekao Laban Jakovu: Eto, ova
hrpa kamenja i ovaj spomen-stup to sam
ga postavio izmeu mene i tebe.
52 Ova hrpa je svjedok, i ovaj stup je svje-
dok, da ja neu prijei preko ove hrpe i
ovoga stupa k tebi, a ni ti nee prijei
preko ove hrpe i ovoga stupa k meni u zloj
namjeri.
53 Bog Abrahamov i Bog Nahorov, i Bog
njihovih otaca, neka sudi meu nama. I
Jakov se zakleo Strahom njegovog oca
Izaka.
54 Nato je Jakov prineo rtvu na gori i po-
zvao svoje da jedu. Tako su oni jeli i ostali
preko noi na gori.
55 Rano ujutro Laban se dignuo izljubio
svoje unuke i svoje keri i dao im svoj bla-
goslov. Potom je Laban krenuo i vratio u
svoje mjesto.
Jakovljev strah od Ezava
32
Tako je Jakov putovao svojim pu-
tom, i susreli su ga Boji aneli.
2 Kad ih je Jakov opazio, rekao je: Ovo
je tabor Boji. I nazvao je to mjesto Ma-
hanaim.
3 Onda je Jakov poslao pred sobom gla-
snike svojem bratu Ezavu u zemlju Seir, u
pokrajinu Edom,
4 i zapovjedio im, rekavi: Ovako recite
mojem gospodaru Ezavu: Tvoj sluga Ja-
kov poruuje ti ovo: zadrao sam se kod
Labana kao doljak.
5 Stekao sam volova, magaraca, marve,
sluga i slukinja. Tako poruujem svojem
gospodaru, da bih naao milost u njego-
vim oima.
6 Glasnici su se vratili Jakovu i javili mu,
rekavi: Doli smo tvojemu bratu Ezavu;
on ti ide u susret, i to sa etiri stotine lju-
di.
7 Onda se Jakov jako prestraio, i obu-
zela ga briga, pa je razdijelio ljude koje je
imao sobom i marvu i goveda i deve u dva
tabora.
8 Mislio je: Ako napadne Ezav jedan ta-
bor i svlada ga, drugi e tabor moi po-
bjei.
9 Onda se Jakov pomolio: O Boe moje-
Postanak
27
ga oca Abrahama, Boe mojega oca Iza-
ka, Gospodine koji si rekao i meni: Vrati
se u zemlju svojih otaca i svojoj rodbini, i
ja u ti biti jako dobar.
10 Nisam vrijedan svih milosti i sve vjerno-
sti koju si iskazao svojem sluzi, jer samo
sa svojim putnikim tapom prekoraio
sam ondje Jordan, a sad posjedujem dva
tabora.
11 Izbavi me, molim, iz ruke mojega brata,
iz ruke Ezavove, jer se bojim da ne doe i
ne pobije nas i majke s djecom.
12 Jer ti si rekao: Ja u ti biti dobar i na-
pravit u tvoje potomstvo mnogobrojno
kao morski pijesak to se ne moe izbro-
jiti od mnoine.
13 Onu no je ondje prenoio, onda je od
onoga to je imao pri ruci izabrao dar za
svojega brata Ezava:
14 dvjesto koza i dvadeset jaraca, dvjesto
ovaca i dvadeset ovnova;
15 trideset deva dojilica s mladima njiho-
vim, etrdeset mladih krava i deset mladih
bikova, dvadeset magarica i deset magar-
ia.
16 Tada ih predao svojim slugama, svako
stado posebno, i zapovjedio svojim slu-
gama: Idite naprijed pred menom i osta-
vite prostora izmeu jednoga stada i dru-
goga.
17 I zapovjedio prvomu, rekavi: Kad te
susretne moj brat Ezav, pa te zapita: iji
si i kamo ide i ije su to ivotinje pred
tobom?
18 Onda ti reci: Tvojega sluge Jakova; ovo
alje on na dar svojem gospodaru Ezavu,
on sam dolazi odmah za nama.
19 Tako je zapovjedio i drugomu i treemu
i svima koji su gonili stado, rekavi: Ovo i
ovako recite Ezavu kad ga susretnete.
20 I jo recite: Tvoj sluga Jakov dolazi od-
mah za nama. Jer je mislio: Darom to
ide pred menom umirit u ga, a onda u
se s njim suoiti, moda e me onda lije-
po primiti.
21 Tako je otiao dar naprijed pred njim, a
on je sam ostao onu no u taboru.
22 Ipak se dignuo jo one noi, uzeo je
obje svoje ene, i obje svoje slukinje i
svojih jedanaest sinova i preao gaz Ja-
boka.
23 Uzeo ih, preveo preko potoka i onda
ostalo svoje imanje prenio prijeko.
24 A Jakov je ostao sam; i onda se ovjek
hrvao s njim sve do osvitka zore.
25 I kad je On vidio da ga ne moe nadja-
ati, taknuo je zglob njegova kuka, tako
da se Jakovu iaio kuk iz zgloba dok se
hrvao s Njim.
26 A On je rekao: Pusti me jer je zora ve
osvanula. Ali on je odgovorio: Ne pu-
tam te dok me ne blagoslovi.
27 A on mu rekao: Kako ti je ime? On je
odgovorio: Jakov.
28 A On je rekao: Od sada se vie nee
zvati Jakov, nego Izrael, jer si se borio s
Bogom i s ljudima i nadjaao si.
29 Onda ga Jakov zamolio, rekavi: Mo-
lim te reci mi svoje ime. On je rekao: Za-
to me pita za moje Ime? I On ga ondje
blagoslovio.
30 I Jakov nadjene onom mjestu ime Pe-
niel, jer je rekao: Vidio sam Boga licem u
lice, i ostao sam na ivotu.
31 Ba je sunce nad njim ogranulo, kad je
proao Peniel, a on je hramao zbog svo-
jega kuka.
32 Zato Izraelovi sinovi sve do dana-
njega dana ne jedu miicu na bedrenom
zglobu, jer je On taknuo zglob Jakovljeva
kuka, po miici koja se stegnula.
Jakov i Ezav se pomiruju
33
Kad je Jakov podignuo oi i opazio
Ezava gdje dolazi sa etiri stotine
ljudi. Tako je on razdijelio djecu na Leu i
Rahelu i obje slukinje.
2 Sprijeda je postavio slukinje i njihovu
djecu, a za njima Leu i njezinu djecu, a
najposlije Rahelu s Josipom.
3 A sam je poao pred njima i poklonio se
sedam puta do zemlje dok se nije pribliio
svojem bratu.
4 Ezav mu je potrao u susret, zagrlio ga,
pao mu oko vrata i poljubio ga, a obojica
su zaplakali.
5 I on je podignuo svoje oi, vidio ene i
djecu, i zapitao: Tko su ovi s tobom? A
on je odgovorio: To su djeca koju je Bog
milostivo darovao tvojem sluzi.
6 Potom su se bribliile slukinje sa svo-
jom djecom i duboko se poklonile.
7 I Lea se bribliila sa svojom djecom te
se duboko poklonila. Najposlije su pristu-
pili Josip i Rahela i duboko se poklonili.
8 Onda je Ezav rekao: to si htjeo s tom
svom povorkom koju sam susreo? On je
odgovorio: nai naklonost u oima svo-
jega gospodara.
9 Ali je Ezav rekao: Ja imam dosta, moj
brate, zadri to je tvoje.
10 A Jakov je rekao: Ne, ako sam naao
naklonost u tvojim oima, onda primi moj
dar iz moje ruke, jer gledam u tvoje lice
kao to se gleda u Boje lice, i ti si tako
zadovoljan sa mnom.
11 Molim te, primi moj pozdravni dar to
sam ti ga doveo, jer mi je Bog bio milostiv
imam svega dosta. I on ga nagovorio, i
on je primio.
Postanak
28
12 Nato je rekao Ezav: Hajde, idemo na
put i ja idem s tobom.
13 Ali mu je Jakov rekao: Moj gospodar
vidi da su djeca jo nejaka, a imam na
svojoj brizi i ovce dojilice i goveda; i ako
ih samo jedan dan previe gonim, izginut
e mi sve stado.
14 Pa neka ide moj gospodar pred svo-
jim slugom, a ja u onda polako ii koliko
moe stado koje gonim i koliko mogu ne-
jaka djeca dok doem svojemu gospoda-
ru u Seir.
15 Ezav je rekao: Pa da ti barem ostavim
nekoliko ljudi to me prate. Ali je on re-
kao: emu to? Neka ja samo naem mi-
lost u oima mojega gospodara.
16 Tako se Ezav vratio istog dana svojim
putom u Seir.
17 A Jakov je otputovao dalje u Sukot i
napravio sebi kuu, a za svoju marvu na-
pravio torove. Stoga se nazvalo ono mje-
sto Sukot.
18 Tada je Jakov doao sretno u grad
ekem koji je u zemlji Kanaan, doavi
iz Pan-Arama; i podignuo je svoj ator
ispred grada.
19 A komad zemlje na kojem je razapeo
svoj ator kupio je od sinova Hamora, e-
kemova oca, za stotinu komada novca.
20 Onda je ondje podignuo rtvenik i na-
zvao ga El-Elohe Israel (to znai, Bog
Izraelov).
Jakov u ekemu
34
Dina, ki Leina, koju je ona rodila Ja-
kovu, izala je jednoga dana gledati
keri te zemlje.
2 A kad ju je vidio ekem, sin Hivejca Ha-
mora, vladara te zemlje, pograbio ju i si-
lovao.
3 I prionulo je njegovo srce za ker Jakov-
ljevu Dinu; on je zavoljeo djevojku, pa joj
se udvarao.
4 A ekem je zamolio svojega oca Hamora,
rekavi: Zaprosi mi tu djevojku za enu.
5 A Jakov je doznao da je on obeastio
njegovu ker Dinu, ali je utio, jer su nje-
govi sinovi bili u polju kod marve, dok se
oni ne vrate.
6 Uto je doao otac ekemov Hamor k Ja-
kovu da se porazgovori s njim.
7 Kad su Jakovljevi sinovi doli kui iz po-
lja i uli to se dogodilo, bila je ljudima
teka muka i jako se razljutili to je onaj
nanio veliku sramotu Izraelu time to je
obeastio ker Jakovljevu. Takvo to se
nije smjelo dogoditi.
8 Ali im je Hamor rekao ovako: Srce mo-
jega sina ekema prionulo je za vau ker,
pa dajte mu je za enu.
9 Sprijateljite se s nama i svoje keri uda-
jite za nas i sa naim kerima.
10 Prebivajte kod nas, zemlja neka vam
stoji otvorena. ivite ovdje, trgujte i steci-
te sebi imanja.
11 Tada je rekao ekem njezinu ocu i nje-
zinoj brai: Neka bih ipak naao milost u
vaim oima, to god zatraite od mene
dat u vam.
12 Zatraite od mene koliko god hoete
otkupa i enidbenih darova, ja u vam
dati to vi od mene zahtijevate, samo mi
dajte djevojku za enu.
13 A Jakovljevi sinovi dali su ekemu i
njegovom ocu Hamoru lukav odgovor, a
rekli su tako jer je onaj obeastio njihovu
sestru Dinu.
14 I oni su im rekli: Ne moemo na to pri-
stati da svoju sestru damo ovjeku koji
nije obrezan jer je to nama sramota.
15 Mi moemo ispuniti vau elju samo
pod uvjetom, da vi budete kao i mi, da se
sve muko meu vama da obrezati.
16 Onda emo vam davati svoje keri i
uzimati sebi vae keri i boraviti kod vas i
postati s vama jedan narod.
17 Ako li neete pristati na na prijedlog
da se obreete, onda emo uzeti svoju
ker i otii.
18 Njihov je prijedlog bio po volji Hamoru
i ekemu, sinu Hamorovu.
19 I mladi ovjek nije oklijevao da prijed-
log izvri, jer je volio ker Jakovljevu, a bio
je najugledniji od svih u kui svojega oca.
20 A Hamor i njegov sin ekem su oti-
li na gradska vrata i rekli ljudima svojega
grada:
21 Ovi su ljudi miroljubivi prema nama,
pa stoga neka borave i trguju u zemlji. Za-
ista zemlja ima na sve strane dosta pro-
stora za njih. Njihove keri uzimat emo
sebi za ene i davat emo im za to svoje
keri.
22 A ljudi e pristati da borave s nama i
biti s nama jedan narod, samo pod uvje-
tom da se meu nama sve to je muko
da obrezati kao to su oni sami obrezani.
23 Njihova stada i njihovo imanje i sva
njihova goveda nee li nam onda dobro
doi? Udovoljimo im pa neka borave s
nama.
24 I posluali su Hamora i njegova sina
ekema svi koji su izali na gradska vrata;
svi muevi i svi koji su izali na gradska
vrata dali su se obrezati.
25 Dogodilo se treega dana, kad su oni
bolovali od rane, oba sina Jakovljeva, i-
mun i Levi, braa Dinina, uzeli su svaki
svoj ma, navalili su na grad koji nije nita
zlo slutio i poubijali sve muko.
Postanak
29
26 A ubili su maem i Hamora i njegova
sina ekema, uzeli su Dinu iz kue eke-
move i otili.
27 Ostali Jakovljevi sinovi navalili su na
pobijene i oplijenili grad, zato to je njiho-
va sestra bila obeaena.
28 Njihove ovce, goveda i magarce to je
bilo u gradu i u polju uzeli su.
29 Sve njihovo imanje, i svu njihovu djecu,
i njihove ene su pohvatali i odveli i po-
grabili su sve to je bilo u kuama.
30 Tada je Jakov rekao imunu i Leviju:
Stavili ste me na muke, jer ste me omra-
zili narodu ove zemlje, Kanaancima i Pe-
rizejcima. A ja imam samo malo ljudi, ako
se oni skupe i dignu na mene, ubit e me i
onda sam propao ja i moja kua.
31 A oni su odgovorili: A je li on smio
postupati s naom sestrom kao s blud-
nicom?
Jakov u Betelu
35
Onda je Bog rekao Jakovu: Usta-
ni, idi gore u Betel, boravi ondje i
podigni ondje rtvenik Bogu koji ti se pri-
kazao kad si bjeao pred svojim bratom
Ezavom.
2 I Jakov je rekao svojem domainstvu i
svima koji su bili s njim: Maknite tue bo-
gove to se nalaze u vaoj sredini, oistite
se i preodjenite.
3 Onda emo se dignuti i poi gore u Be-
tel; ondje u podignuti rtvenik Bogu koji
me je usliao u vrijeme moje nevolje i bio
sa mnom na putu kojim sam hodio.
4 Tako su predali Jakovu sve tue kipove
koje su imali kod sebe i naunice koje su
nosili na svojim uima i Jakov ih je zako-
pao pod hrast koji je kod ekema.
5 I dok su putovali, Bog je velikim stra-
hom napunio sve gradove unaokolo, tako
da nisu ili u potjeru za Jakovljevim sino-
vima.
6 Tako Jakov i sva druina koja je bila s
njim stigli su u Luz, (to jest Betel) u zemlji
Kanaanskoj.
7 Ondje je on podignuo rtvenik i nazvao
to mjesto El Betel, jer mu se bio ondje
prikazao Bog kad je bjeao pred svojim
bratom.
8 Onda je umrla Debora, dojkinja Rebeki-
na, i pokopali su ju ispod Betela pod hra-
stom, koji se otada zove Alon-Bakut.
9 Onda se Bog opet javio Jakovu, otkada
se vratio iz Mezopotamije, i blagoslovio
ga.
10 I Bog mu rekao: Tvoje je ime Jakov ali
se od sada vie nee zvati Jakov, nego
e tvoje ime biti Israel. Tako ga je nazvao
Izrael.
11 Jo mu je Bog rekao: Ja sam Bog
Svemoni. Budi plodan i mnoi se; narod
i mnotvo naroda e potei od tebe, i kra-
ljevi e izii iz tvoje utrobe.
12 Zemlju koju sam dao Abrahamu i Izaku,
dajem ju i tebi i tvojim potomcima dajem
ovu zemlju.
13 I Bog je otiao gore od njega s mjesta
gdje je govorio s njim.
14 Nato je Jakov postavio spomen-stup
na mjestu gdje je govorio s njim, stup od
kamena, i on je izlio na njega rtvu ljeva-
nicu, i ulje je izlio na njega.
15 Jakov je nazvao mjesto, gdje je Bog
govorio s njim, Betel.
16 Onda su krenuli iz Betela dalje. A kad
su doli u blizinu Efrate, Rahelu su napali
poroajni bolovi, a imala je teak poro-
aj.
17 I dogodilo se, da kad se pri tekom po-
roaju tako jako muila, rekla joj je babi-
ca: Ne boj se i sada ima sina.
18 A kad je izlazila dua njezina, jer je umi-
rala, ona ga nazvala Ben-Oni, ali njegov
otac ga nazvao imenom Benjamin.
19 Tako je umrla Rahela i pokopali su ju
na putu u Efratu, to jest Betlehem.
20 Jakov je postavio spomen-stup na nje-
zin grob, to je na Rahelinu grobu sve do
danas.
21 Onda je otiao Izrael dalje i razapeo
svoj ator s onu stranu Migdal-Edera.
22 I dok je Izrael boravio u tom kraju, oti-
ao je Ruben i legnuo s Bilhom, prileni-
com svojega oca, i to je saznao Izrael. A
Jakovljevih sinova bilo je dvanaest:
23 Leini sinovi bili su: Ruben, prvoroe-
nac Jakovljev, i imun, Levi, Juda, Isakar
i Zebulun;
24 Rahelini sinovi bili su: Josip i Benja-
min;
25 Bilhini sinovi, od Raheline slukinje:
Dan i Naftali;
26 Zilpini sinovi, od Leine slukinje bili su:
Gad i Aer. To su Jakovljevi sinovi koji su
mu se rodili u Padan-Aramu.
27 Onda je Jakov doao svojemu ocu Iza-
ku u Mamre, u Kirjat-Arbu, (to jest Hebron)
gdje su kao prolaznici boravili Abraham i
Izak.
28 Izakovih dana ivota bilo je stotinu i
osamdeset godina.
29 Tako je izdahnuo Izak i umro, i bio pri-
druen svojim precima, a bio je star i pun
ivota. Pokopali su ga njegovi sinovi Ezav
i Jakov.
Ezavovo rodoslovlje
36
Ovo je rodoslovlje Ezavovo koji se
zvao i Edom.
Postanak
30
2 Ezav je uzeo sebi svoje ene izmeu keri
kanaanskih: Adu, ker Hitijca Elona, Oholi-
bamu, ker Ane, ker Hivejca Zibeona,
3 I Basematu, ker Imaelovu, sestru Ne-
bajotovu.
4 Ada je rodila Ezavu Elifaza, a Basemata
je rodila Reuela.
5 Oholibama je rodila Jeua, Jalama i Ko-
raha. To su Ezavovi sinovi, koji su mu se
rodili u zemlji Kanaan.
6 Ezav je uzeo svoje ene, sinove i keri
i sve ljude iz svoje kue, svoje stado, svu
svoju marvu i sve svoje imanje koje je ste-
kao u zemlji Kanaan, pa je otiao u drugu
zemlju daleko od svojega brata Jakova.
7 Njihov je posjed bio prevelik da bi mogli
ostati zajedno, a zemlja, u kojoj su boravi-
li kao doljaci nije im bila dosta velika za
sva njihova stada.
8 Ezav je boravio na Gori Seiru. Ezav je
Edom.
9 Ovo je rodoslovlje Ezava oca Edomaca,
na Gori Seiru.
10 Ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz,
sin Ade, ene Ezavove, Reuel, sin Base-
mate, ene Ezavove.
11 Elifazovi sinovi bili su: Teman, Omar,
Sefo, Gatam i Kenaz.
12 Timna bila je prilenica Elifazu, sinu
Ezavovu; ona je rodila Elifazu Amaleka. To
su bili sinovi Ade, Ezavove ene.
13 Ovo su bili Reuelovi sinovi: Nahat, Ze-
rah, amah i Mizah. To su bili sinovi Base-
mate, ene Ezavove.
14 I ovo su bili sinovi Oholibame, ene Eza-
vove, keri Anine, keri Zibeonove. Ona je
rodila Ezavu Jeua, Jalama i Koraha.
15 Ovo su bili elnici Ezavovih sinova: si-
novi Elifaza, Ezavova prvoroenca, bili su:
elnik Teman, elnik Omar, elnik Zefo,
elnik Kenaz,
16 elnik Korah, elnik Gatam i elnik
Amalek. To su bili Elifazovi elovoe u ze-
mlji Edom. Oni su bili sinovi Adini.
17 Ovo su bili sinovi Reuela, sina Ezavova:
elnik Nahat, elnik Zerah, elnik amah,
elnik Mizah. To su bili glavari koji su pro-
izali od Reuela u zemlji Edom; to su sino-
vi Basemate, ene Ezavove.
18 Ovo su bili sinovi Oholibame, ene
Ezavove: elnik Jeu, elnik Jalam, el-
nik Korah. Oni su bili glavari koji su pro-
izali od Oholibame, keri Anine, ene
Ezavove.
19 To su bili Ezavovi sinovi, koji je Edom, i
to su bili njihovi glavari.
20 Ovo su bili sinovi Seira, Horijca, koji su
prebivali u zemlji: Lotan, obal, Zibeon, Ana,
21 Dion, Ezer i Dian. To su bili glavari
Horejaca, Seirovi sinovi u zemlji Edom.
22 Lotanovi sinovi bili su: Hori i Heman, a
sestra Lotanova Tamna.
23 Ovo su obalovi sinovi: Alvan, Mana-
hat, Ebal, efo i Onam.
24 Ovo su bili Zibeonovi sinovi: oboje Aja i
Ana. To je isti Ana koji je naao vrua vre-
la u pustinji kad je pasao magarca svoje-
ga oca Zibeona.
25 Ovo su bila djeca Anina: Dion i Oholi-
bama, ki Anina.
26 Ovo su bili Dionovi sinovi: Hemdan,
Eban, Jitran i Keran.
27 Ovo su bili Ezerovi sinovi: Bilhan, Zaa-
van i Akan.
28 Ovo su bili Dianovi sinovi: Uz i Aran.
29 Ovo su bili elnici Horeja: elnik Lotan,
elnik obal, elnik Zibeon, elnik Ana,
30 elnik Dion, elnik Ezer, elnik Dian.
To su elnici Horijaca po njihovim rodovi-
ma u zemlji Seir.
31 Ovo su bili kraljevi koji su vladali u ze-
mlji Edom prije nego je vladao kralj nad
Izraelovim sinovima.
32 Kralj u Edomu bio je Bela, sin Beorov, a
ime prijestolnici njegovoj bilo je Dinhaba.
33 Kad je umro Bela, mjesto njega kralje-
vao je Jobab, sin Zeraha iz Bosre.
34 Kad je umro Jobab, mjesto njega kralje-
vao je Huam iz zemlje Temanita.
35 Kad je umro Huam, mjesto njega kra-
ljevao je Hadad, sin Bedadov koji je pobio
Midjance na Moapskom polju; a ime nje-
govu gradu bilo je Avit.
36 Kad je umro Hadad, mjesto njega kra-
ljevao je Samla iz Masreke.
37 Kad je umro Samla, mjesto njega kralje-
vao je Saul iz Rehobota na rijeci.
38 Kad je umro Saul, mjesto njega kralje-
vao je Baal-Hanan, sin Akborov.
39 Kad je umro Baal-Hanan, sin Akborov,
mjesto njega kraljevao je Hadar, a ime
njegovu gradu bilo je Pau. Njegova ena
se zvala Mehetabela, ki Matrede, keri
Mezahabove.
40 Ovo su imena Ezavovih elnika po nji-
hovim obiteljima, i mjestima i imenima:
elnik Tamna, elnik Alva, elnik Jetet,
41 elnik Oholibama, elnik Ela, elnik Pinon,
42 elnik Kenaz, elnik Teman, elnik Mi-
bsar,
43 elnik Magdiel, elnik Iram. To su bili
edomski elnici po njihovim prebivaliti-
ma u zemlji koju su bili zaposjeli. Ezav je
bio praotac Edomaca.
Braa prodaju Josipa u Egipat
37
Jakov je boravio u zemlji, gdje je
njegov otac bio stranac, u zemlji
Kanaan.
2 Ovo je rodoslovlje Jakovljevo. Josip,
Postanak
31
mladi od sedamnaest godina, uvao je
ovce sa svojom braom i pomagao je si-
novima Bilhe i Zilpe, ena svojega oca.
Josip bi javljao svojem ocu sve to bi se o
njima loe govorilo.
3 A Izrael je volio Josipa vie nego sve
svoje sinove, jer je on bio sin njegove sta-
rosti. On mu je napravio i gornju haljinu u
raznim bojama.
4 A kad su njegova braa vidjela, da ga
njihov otac vie voli nego svu njegovu
brau, zamrzili su ga, te nisu mogli s njim
lijepo govoriti.
5 Jedanput je Josip sanjao i pripovjedio
san svojoj brai, a oni su ga jo vie za-
mrzili.
6 On im je pripovijedao: ujte kakav sam
imao san.
7 Bili smo ondje i vezali snoplje u polju.
Onda gle, moj se snop uspravio i ostao
stojei, a vai se snopovi postavili unao-
kolo i klanjali se mojem snopu.
8 Onda su mu njegova braa rekla: Ti
jo hoe kraljevati nad nama i vladati s
nama? Tako su ga jo vie zamrzili zbog
njegovih snova i njegovih rijei.
9 Onda je drugi put sanjao i opet san pri-
povjedio svojoj brai, i rekao: Gle, sa-
njao sam opet jedan san. Ovaj put, sunce,
mjesec i jedanaest zvijezda klanjali su mi
se.
10 Kad je to pripovjedio svojem ocu i
svojoj brai, ukorio ga njegov otac i re-
kao mu: Kakav je to san koji si imao?
Zar da ja, tvoja majka i tvoja braa zaista
doemo i da se pred tobom do zemlje
poklonimo?
11 I otada su mu bila njegova braa zavid-
na, ali otac je to pamtio.
12 I kad su jedanput njegova braa otila
pasti ovce svojega oca kod ekema,
13 Izrael je rekao Josipu: Tvoja braa u-
vaju ovce kod ekema. Doi, poslat u te
k njima. A on mu odgovorio: Evo me.
14 Onda mu rekao: Hajde i vidi kako su
tvoja braa i kako je stado pa mi javi.
Tako ga poslao iz Doline Hebron, i on je
otiao u ekem.
15 A jedan ovjek ga naao gdje luta po
polju i zapitao ga: to trai?
16 On je odgovorio: Traim svoju brau,
pa reci mi gdje sad uvaju stado.
17 ovjek je odgovorio: Otili su dalje
odavde; uo sam ih govoriti: Poi emo
u Dotan. I otiao je Josip za svojom bra-
om i naao ih u Dotanu.
18 Oni su ga izdaleka opazili, i prije nego
im se pribliio, skovali lukav dogovor pro-
tiv njega da ga ubiju.
19 Onda su oni rekli jedan drugome: Eno
dolazi sanjar.
20 Hajde da ga sad ubijemo i da ga baci-
mo u neku jamu, pa emo onda rei da ga
je proderala divlja zvijer. Vidjet emo to
e biti od njegovih snova.
21 Kad je to uo Ruben, pokuao ga iz-
baviti iz njihovih ruku i rekao: Neemo ga
ubijati.
22 A Ruben im je rekao: Ne prolijevajte
krvi; bacite ga radije ondje u jamu u pusti-
nji, ali ne stavljajte ruke na njega. Tako ga
je htjeo izbaviti iz njihove ruke i povratiti
ga opet njegovom ocu.
23 I dogodilo se, im je Josip doao svo-
joj brai, svukli su Josipu gornju haljinu,
haljinu u raznim bojama koju je imao na
sebi.
24 Zgrabili su ga i bacili ga u jamu, koja je
bila prazna; nije bilo u njoj vode.
25 Onda su sjeli jesti; pa su podigli svoje
oi i pogledali, a to je dolazila povorka I-
maelaca ondje od Gileada s njihovim de-
vama koje su bile natovarene mirodijama,
balzamom i smirnom, na putu da to odne-
su u Egipat.
26 Juda je rekao svojoj brai: Kakva ko-
rist ako ubijemo svojega brata i sakrijemo
njegovu krv?
27 Hajde da ga prodamo Imaelcima i da
ne stavljamo ruke na njega, jer je na brat
i nae meso. I njegova braa su ga po-
sluala.
28 I kad su prolazili midjanski trgovci,
izvadili su Josipa iz jame i prodali ga za
dvadeset srebrnjaka Imaelcima, a ovi su
odveli Josipa u Egipat.
29 Kad se Ruben vratio k jami i vidio da
nema Josipa u jami, on je razderao svoje
haljine,
30 vratio se svojoj brai i rekao: Djeaka
nema vie tu, pa kamo u ja sada?
31 A oni su uzeli Josipovu haljinu, zaklali
jare i zamoili haljinu u krv.
32 Onda su poslali haljinu u raznim bo-
jama svojem ocu i poruili mu: Gle to
smo nali, vidi je li to haljina tvojega sina
ili nije.
33 A on ju prepoznao, i rekao: To je halji-
na mojega sina. Divlja zvijer ga je prode-
rala. Rastrgan, rastrgan je Josip.
34 Tada je Jakov rastrgao svoje haljine,
stavio kostrijet oko bokova i tugovao dugo
vremena za svojim sinom.
35 I podigli se svi njegovi sinovi i keri da
ga utjee, ali se on nije dao utjeiti i rekao:
Ne, s tugom u sii u grob svojemu sinu.
Tako ga je oplakivao njegov otac.
36 Nato su ga Midjanci prodali u Egipat
Potifaru, faraonovu dvorjaniku i zapovjed-
niku tjelesne strae.
Postanak
32
Judini potomci
38
Dogodilo se u ono vrijeme da je
Juda otiao od svoje brae i posje-
tio nekoga ovjeka iz Adulamita po imenu
Hira.
2 Ondje je Juda vidio ker nekog Kana-
anca, kome je bilo ime ua; on ju uzeo za
enu i ivio je s njom.
3 Ona je zatrudnjela i rodila sina, i on ga
nazvao imenom Er.
4 Ona je opet zatrudnjela i rodila sina i na-
zvala ga imenom Onan.
5 Ona je zatrudnjela jo jedanput i rodila
jo jednoga sina, kojega je nazvala ime-
nom elah. Bila je u Kezibu gdje ga je ro-
dila.
6 I Juda je uzeo enu za svojega prvoro-
enca Era po imenu Tamaru.
7 Ali Er, prvoroenac Judin, nije bio po
volji Gospodinu i Gospodin ga ubio.
8 Onda je rekao Juda Onanu: Idi eni
svojega brata i uzmi ju sebi za enu da
pribavi potomke svojem bratu.
9 A Onan je znao da djeca ne bi pripadala
njemu, prosipao bi Onan sjeme na zemlju
kad bi bio sa enom svojega brata da nije
dao potomaka svojem bratu.
10 A Gospodinu je bilo mrsko to je radio,
pa zato je i njega ubio.
11 I rekao je Juda svojoj snahi Tamari:
Prebivaj kao udovica u kui svojega oca
dok poodraste moj sin elah. On se, nai-
me, bojao da bi mogao i ovaj umrijeti kao
njegova braa. I Tamara je otila i ivjela u
kui svojega oca.
12 A nakon nekog vremena, umrla je ki
uaova, ena Judina, a Juda, nakon a-
lovanja, se zaputio sa svojim prijateljem
Hirom Adulamcem u Tamnu, da bi dao
ostrii svoje ovce.
13 A kad se javilo Tamari, rekavi: Evo,
ba ide tvoj svekar u Timnu da strie
ovce.
14 A ona je svukla sa sebe svoju udovi-
ku odjeu, pokrila lice koprenom, i sjela
ondje gdje se ide u Enaim, koji je na putu
u Timnu; jer je ona vidjela da je elah bio
odrastao, a nju nisu udali za njega.
15 Kad ju Juda opazio, pomislio je da je
bludnica jer je bila pokrila svoje lice.
16 Tada je on skrenuo s puta k njoj i re-
kao: Molim te daj da ti uem. Nije znao
da mu je to bila snaha. A ona je rekla: to
e mi dati da mi ue?
17 On je odgovorio: Poslat u ti jare od
stada. Ona je rekla: Ali da mi da zalog
dok ga poalje.
18 Tada je on rekao: Kakav zalog da ti
dam? Ona je odgovorila: Svoj peat-
ni prsten s vrpcom i svoj tap to ti je u
ruci. Onda joj je on to dao i uao k njoj, i
po njemu je zatrudnjela.
19 Ona je ustala i otila, svukla svoju
koprenu i odjenula opet svoju udoviku
odjeu.
20 Juda je poslao jare po svojem prijate-
lju Adulamejcu, da natrag dobije od ene
zalog, ali ju on nije naao.
21 Onda je pitao ljude njezina mjesta, re-
kavi: Gdje je ona bludnica to obino
sjedi u Enaimu na putu? A oni su mu od-
govorili: Nije ovdje bilo bludnice.
22 I vratio se on k Judi i rekao: Ne mogu
ju nai, a ljudi u mjestu su mi potvrdili:
Nije ovdje bilo bludnice.
23 Onda je Juda rekao: Neka joj bude,
samo da se ne osramotimo. Eto, ja sam
joj poslao jare, a ti ju nisi naao.
24 I dogodilo se oko tri mjeseca kasnije,
javili su Judi: Tvoja snaha Tamara je za-
bludila i povrh toga zatrudnjela. Juda je
rekao: Izvedite ju van neka se spali.
25 Kad su ju htjeli povesti van, poslala je
ona poruku svojem svekru: S ovjekom,
ije su ove stvari, zatrudnjela sam. I jo
mu porui: Pogledaj samo iji je taj pe-
atni prsten s vrpcom i taj tap.
26 Juda je pogledao te stvari i rekao.
Ona je pravednija nego ja, jer ju nisam
dao svojem sinu elahu za enu? A on
otada nije vie priao k njoj.
27 I dogodilo se za vrijeme roenja, gle, a
to su bili blizanci u njezinoj utrobi.
28 A kad je raala, jedan je pruio ruku; a
babica je uzela crven konac, privezala ga
oko njegove ruke, rekavi: Ovaj je izaao
prvi.
29 Tada je on povukao natrag svoju ruku, i
njegov se brat pojavio; ona je rekla: Kako
si napravio prodor? Prodor neka bude na
tebi I zato su ga nazvali imenom Peres.
30 Poslije se pojavio njegov brat na ijoj
je ruci bio crveni konac i nazvali su ga Ze-
rah.

Josip kod Potifara u Egiptu
39
Josipa su doveli u Egipat. I Potifar,
faraonov dvorjanik, zapovjednik tje-
lesne strae, Egipanin, kupio ga od Ima-
elaca, koji su ga ondje doveli.
2 A Gospodin je bio s Josipom, te mu je
sve ilo za rukom. Ostao je on tako u kui
svojega gospodara Egipanina.
3 Njegov gospodar je vidio da je Gospo-
din s njim i da je Gospodin po njegovoj
ruci davao uspjeh svim njegovim djelima.
4 Tako je Josip naao milost u njegovim
oima, dvorio ga, i on ga postavio upravi-
teljem svoje kue i povjerio mu sve svoje
imanje.
Postanak
33
5 I otkada ga je postavio upraviteljem
svoje kue i svega svojega imanja, otada
je Bog blagoslovio kuu tomu Egipaninu
zbog Josipa, i blagoslov Gospodinov bio
je na svemu to je imao u kui i u polju.
6 Zato je on povjerio sve svoje imanje
rukama Josipovim i uz njega nije se vie
brinuo ni za to, osim za jelo to bi ga bla-
govao. A Josip je bio krasna stasa i lijepa
lica.
7 I dogodilo se, poslije nekog vremena
ena njegova gospodara zagledala se u
Josipa i rekla mu: Legni sa mnom.
8 Ali je on to odbio i rekao eni svojega
gospodara: Eto, moj gospodar se ne bri-
ne za mene ni za to u kui i sve to po-
sjeduje meni je povjerio.
9 Sam nije vei od mene u ovoj kui i nita
mi ne uskrauje osim tebe, jer si mu ena.
Pa kako bi ja mogao napraviti tako grdno
zlo i sagrijeiti protiv Boga?
10 I tako je ona dan na dan govorila Josi-
pu, on ju nije posluao, da legne s njom i
da bi bio s njom.
11 A kad je jednoga dana Josip doao u
kuu na svoj posao, a nije bilo nikoga od
ukuana unutra,
12 prihvatila ga ona za njegovu haljinu,
rekavi: Legni sa mnom. A on je pustio
svoju haljinu u njezinoj ruci, pobjegao i
otrao van.
13 Kad je ona vidjela da je pustio svoju
haljinu u njezinoj ruci i pobjegao van,
14 pozvala je svoje sluge i govorila im, re-
kavi: Vidite, on nam je doveo Hebrejca
da nas sramoti. On je uao k meni da le-
gne sa mnom, a ja sam glasno povikala.
15 A kad je on uo da sam glasno povi-
kala, ostavio je svoju haljinu pokraj mene,
pobjegao je i otrao van.
16 I ona je stavila njegovu haljinu uz sebe
dok njegov gospodar doe kui.
17 Onda mu je pripovijedila isto, rekavi:
Hebrejac sluga koga si nam doveo, uao
je k meni da me osramoti.
18 Ali kad sam ja povikala iza glasa, on je
ostavio svoju haljinu kod mene i pobjegao
van.
19 A kad je uo njegov gospodar rijei
svoje ene koje mu je izgovorila, rekavi:
Tako mi je napravio tvoj sluga, i jako se
razljutio.
20 Tada ga je Josipov gospodar uzeo i
bacio u zatvor gdje su bili kraljevi sunji. I
on je leao ondje u zatvoru.
21 Ali je Gospodin bio s Josipom, iskazao
mu milost, i stekao mu naklonost tamni-
arovu.
22 I tamniar je povjerio Josipu sve sunje
koji su bili u zatvoru; sve to bi se ondje
vrilo, vrilo bi se po njegovoj zapovijedi.
23 Tamniar nije vie nadgledao ono to
je bilo u Josipovoj ruci, jer je Gospodin bio
s njim i to god je on poduzeo, Gospodin
je tomu davao uspjeh.
Josip u tamnici
40
Dogodilo se poslije toga da su skri-
vili peharnik i pekar egipatskog kra-
lja svojem gospodaru, egipatskom kralju.
2 I faraon se razljutio na svoja dva dvor-
janika, na glavnog peharnika i na glavnog
pekara,
3 i dao ih u kui zapovjednika tjelesne
strae baciti u isti zatvor u kojem je Josip
bio zatvoren.
4 Zapovjednik tjelesne strae im je odre-
dio Josipa da ih posluuje; tako su bili
due vremena u zatvoru.
5 Onda su peharnik i pekar egipatskog
kralja, koji su bili zatvoreni u zatvoru sa-
njali san, obojica; san od svakoga iste
noi i san od svakoga od njih imao je svo-
je znaenje.
6 Kad je sutradan Josip doao k njima,
opazio je da su alosni.
7 On je zapitao faraonove dvorjanike koji
su bili s njim zatvoreni u kui njegova gos-
podara: Zato su vam lica danas tako
alosna?
8 Oni su mu odgovorili: Sanjali smo san,
a za to nema tumaa. A Josip im je rekao:
Ne spada li tumaenje na Boga? Hajde,
pripovjedite mi ih.
9 Onda je glavni peharnik ispripovjedio
Josipu svoj san, rekavi: Vidio sam u snu
pred sobom okot,
10 a na okotu su bile tri loze; izgledalo je
kao da je napupao, procvao i groe na
njemu sazrelo u isti as.
11 Tada je u mojoj ruci bila aa farao-
nova i ja sam uzeo groe, iscijedio ga u
au faraonovu i dao sam au faraonu u
ruku.
12 Josip mu je rekao: Tumaenje toga je
ovo: tri loze tri su dana.
13 Sada u sljedea tri dana faraon e uz-
dii tvoju glavu i vratiti te u tvoju slubu,
i ti e davati au faraonu posve kao i
prije dok si mu bio peharnik.
14 Ali se sjeti mene kad ti bude dobro, pa
mi napravi uslugu i spomeni me faraonu
da me izbavi iz ove kue.
15 Jer zaista sam silom odveden iz zemlje
Hebreja, a i ovdje nisam poinio nita za
to bi me se moralo baciti u zatvor.
16 Kad je glavni pekar vidio kako je tuma-
enje bilo dobro rekao je Josipu: I ja sam
sanjao, imao sam na svojoj glavi tri bijele
koarice.
Postanak
34
17 U najgornjoj koarici bilo je svakojakih
peciva za faraona, ali su ih ptice jele iz ko-
arice na mojoj glavi.
18 Rekao je Josip ovako: Tumaenje toga
je ovo: tri koarice tri su dana.
19 U sljedea tri dana faraon e uzdii sa
tebe tvoju glavu i objesit e te na vjeala,
a ptice e s tebe jesti meso.
20 I dogodilo treega dana, a to je bio fa-
raonov roendan, pripremio je on gozbu
za sve svoje dvorjanike; i uzdigao glavu
glavnom peharniku i glavnom pekaru iz-
meu svojih dvorjanika.
21 Glavnog peharnika postavio je opet u
njegovu peharniku slubu, i on je opet
stavljao au u ruku faraonu.
22 A glavnog pekara dao je objesiti, posve
prema tumaenju to im ga je dao Josip.
23 Ali glavni peharnik se nije sjetio Josipa,
nego ga zaboravio.
Josip dobiva vlast
41
Tada se dogodilo, nakon dvije pune
godine, da je faraon sanjao: Gle, sta-
jao je pokraj rijeke.
2 Iznenada izilo je iz rijeke sedam krava,
lijepih i debelih; one su pasle po livadi.
3 Tada je iza njih izilo iz rijeke sedam
drugih krava, grdih i mravih i stajale su
uz druge krave na obali rijeke.
4 I grde i mrave krave prodrle su onih
sedam krava lijepih i debelih. Tako se fa-
raon probudio.
5 On je spavao i sanjao drugi put; i izne-
nada je izraslo sedam klasova, jedrih i li-
jepih, na jednoj slamci.
6 I gle, isklijalo je sedam klasova sitnih, od
istonog vjetra opaljenih.
7 A sitni klasovi progutali su sedam kla-
sova debelih i punih. Faraon se probudio i
opazio da je to bio san.
8 I dogodilo se ujutro se osjeao uznemi-
ren, pa dao pozvati sve egipatske arob-
njake i mudrace. Faraon im je pripovjedio
svoje sne, ali se nije naao ni jedan koji bi
ih mogao faraonu protumaiti.
9 Onda je progovorio faraonu veliki pe-
harnik, rekavi: Danas se sjeam svoje
krivnje.
10 Kad se jednom faraon rasrdio na svoje
dvorjanike i mene dao zatvoriti u kui za-
povjednika tjelesne strae, mene i veliko-
ga pekara.
11 U istoj noi sanjali smo, ja i on. Svaki
od nas imali smo san koji je od svakoga
od nas imao je svoje znaenje.
12 A bio je ondje s nama jedan mladi He-
brejac, rob zapovjednika tjelesne strae.
Njemu smo to pripovijedili i on nam je
protumaio nae sne; on je svakome pra-
vo protumaio san.
13 I bilo je da kako nam je protumaio,
tako se dogodilo: mene su opet postavili
u moju slubu, a onoga dali objesiti.
14 Tada je faraon poslao i dao pozvati
Josipa, i oni su ga brzo izveli iz zatvora;
oiao je kosu i preodjenuo se, te doao
pred faraona.
15 Faraon je rekao Josipu: Imao sam
san, ali nitko ga ne zna protumaiti. A za
tebe sam uo da samo treba uti san i
odmah ga moe protumaiti.
16 Josip je rekao faraonu ovako: Ne
mogu ja, nego e Bog dati faraonu odgo-
vor mira.
17 Faraon je pripovijedao Josipu: U mo-
jem snu stajao sam na obali rijeke.
18 Iznenada je izilo iz rijeke sedam krava,
debelih i lijepih; one su pasle po livadi.
19 Tada je iza njih izilo sedam drugih kra-
va, loih, grdih i mravih; nikad nisam vi-
dio u cijelom Egiptu tako grdih kao to su
bile ove.
20 I grde i mrave krave prodrle su onih
prvih sedam debelih krava.
21 Kad su one bile pojedene, nitko ne bi
mogao rei da su ih pojele, jer su opet bile
grde kao i prije. Tako sam se probudio.
22 I vidio sam u svojem snu: iznenada
izraslo na jednoj slamci, sedam punih i li-
jepih klasova.
23 I gle, isklijalo je sedam klasova sitnih,
od istonog vjetra opaljenih.
24 A sitni klasovi progutali su sedam kla-
sova debelih i punih. Ovo sam pripovjedio
arobnjacima, ali mi ih nitko ne zna pro-
tumaiti.
25 Onda je Josip rekao faraonu: Sni fara-
onovi su samo jedan. Bog je objavio fara-
onu to kani izvesti.
26 Sedam lijepih krava znai sedam go-
dina, i sedam lijepih klasova znai sedam
godina; snovi su samo jedan.
27 I sedam krava mravih i grdih koje su
izale iza onih znai sedam godina, i se-
dam klasova praznih, od istonog vjetra
opaljenih znai sedam gladnih godina.
28 To sam mislio kad sam rekao faraonu:
Bog je pokazao faraonu to kani izvesti.
29 Eto, doi e sad sedam godina kad e
vladati u cijeloj zemlji Egipat veliko izobi-
lje.
30 Ali iza njih nastat e sedam gladnih go-
dina i nee ostati ni traga od svega izobilja
u zemlji Egipat, i glad e unititi zemlju.
31 Od izobilja nee se ni znati u zemlji
zbog gladi koja e poslije doi, jer e biti
vrlo velika.
32 A to je faraon dvaput uzastopce sa-
njao, to znai da je Bog to tvrdo odluio, i
Postanak
35
Bog e to bez otezanja izvesti.
33 I sada neka potrai faraon ovjeka mu-
dra i razumna i neka ga postavi nad egi-
patskom zemljom.
34 Neka nadalje faraon odmah postavi
nadglednike po zemlji i neka pokupi pe-
tinu od egipatske zemlje u sedam godina
izobilja.
35 Neka se pokupi sav prihod etve ovih
dobrih godina to sad dolaze, i neka se
saspe ito na raspolaganje faraonovo kao
zaliha u gradovima, i neka se pohrani on-
dje.
36 Onda e ta zaliha hrane biti za sedam
gladnih godina to e doi na Egipat, tako
da zemlja ne bude unitena glau.
37 Ovaj govor je bio po volji faraonu i svi-
ma njegovim dvorjanima.
38 I faraon je rekao svojim dvorjanima:
Moemo li nai ovjeka u kojem bi bio
Boji Duh kao u ovomu?
39 Tada je faraon rekao Josipu: Kad je
tebi objavio Bog sve ovo, nema nikoga
koji bi bio tako mudar i razuman kao ti.
40 Ti e biti nad mojom kuom, i sav moj
narod pokorit e se tvojim zapovijedima,
samo u prijestoljem ja biti vei od tebe.
41 I faraon je rekao Josipu: Evo, postav-
ljam te nad cijelom egipatskom zemljom.
42 I skinuo je faraon svoj peatni prsten
sa svoje ruke i stavio ga Josipu na ruku,
dao ga onda odjenuti u haljine od najljep-
eg platna i stavio mu zlatni lanac oko
vrata.
43 I dao ga voziti na svojim drugim kolima
i pred njim klicati: Na koljena. Tako ga
je postavio nad cijelom egipatskom ze-
mljom.
44 Faraon je jo rekao Josipu: Ja sam
dodue faraon, ali protiv tvoje volje neka
nitko ne makne ruke ili noge u zemlji Egi-
pat.
45 Faraon je dao Josipu ime Zafnat-Pane-
ah i dao mu za enu Asenatu, ker Poti-
Fere, sveenika u Onu. Tako je Josip oti-
ao da proputuje svu egipatsku zemlju.
46 Josipu je bilo trideset godina kad je
stupio u slubu faraona i egipatskog kra-
lja. A Josip otiavi od faraona, obiao je
svu egipatsku zemlju.
47 I u sedam rodnih godina zemlja je do-
nijela urod u izobilju.
48 On je pokupio sav prihod etve koje
je bilo u tih sedam godina u Egiptu i dao
nanositi ito u gradove; u svaki je grad na-
nosio ito s okolnih polja.
49 Tako je Josip nakupio ita kao pijeska
u moru, u tolikoj mnoini da ga je prestao
mjeriti, jer se vie nije dalo mjeriti.
50 Prije nego je nastala glad, rodili su se
Josipu dva sina: rodila mu ih Asenata, ki
Poti-Fere, sveenika u Onu.
51 Svojega prvoroenca Josip je nazvao
imenom Manaseh, jer: Bog je napravio
da zaboravim svu svoju nesreu i svu
kuu svojega oca.
52 A drugoga je nazvao imenom Efraim,
jer: Bog me napravio plodnim u zemlji
moje nevolje.
53 A kad je prolo sedam godina izobilja
u zemlji Egipat,
54 nastalo je sedam gladnih godina kako
je bio Josip prorekao. Bila je glad u svim
zemljama, ali u cijeloj zemlji Egipat bilo je
kruha.
55 A kad je poela gladovati i sva egi-
patska zemlja, narod je zavapio faraonu
za kruh; a faraon je uputio sve Egipane:
Idite k Josipu i to vam on rekne, to vr-
ite.
56 Glad je vladala po cijeloj povrini ze-
mlje, a Josip je dao otvoriti sve itnice i
prodavao je ito Egipanima. A glad je
pritiskivala egipatsku zemlju sve vie.
57 Iz svih zemalja su dolazili k Josipu u
Egipat kupiti ita, jer je bila velika glad u
svim zemljama.
Josipova braa idu prvi put u Egipat
42
Kad je Jakov uo da ima ita u Egip-
tu, rekao je svojim sinovima: to tu
zurite jedan u drugoga?
2 I jo je rekao: Zaista uo sam da ima
ita u Egiptu. Idite i kupite nam ondje ita
da ostanemo na ivotu i ne pomremo.
3 I tako su desetorica brae Josipove sili
kupiti ita u Egiptu.
4 Ali Benjamina, brata Josipova, nije Ja-
kov poslao s njegovom braom, jer je re-
kao: Da ga ne bi snala kakva nesrea.
5 I tako su doli meu drugima, koji su
pridolazili, i Izraelovi sinovi da bi kupili
ita, jer je i u zemlji Kanaan vladala glad.
6 A Josip je bio upravitelj u zemlji; on je
bio koji je prodavao ito svima ljudima u
zemlji. I Josipova braa su dola i poklo-
nila se pred njim sve do zemlje.
7 Josip je vidio svoju brau i prepoznao
ih, ali se pravio njima kao stranac, otro
se otresao na njih i rekao im: Odakle do-
lazite? Oni su odgovorili: Iz zemlje Ka-
naan, da bi kupili ita.
8 Tako je Josip je prepoznao svoju brau,
a oni njega nisu prepoznali.
9 Onda se Josip sjetio snova koje je neka-
da sanjao o njima, i rekao im: Vi ste uho-
de, i dolazite ovdje da izvidite gdje zemlja
ima slabo mjesto.
10 Oni su mu odgovorili: Ne, gospodaru,
nego tvoje sluge su dole kupiti ita.
Postanak
36
11 Mi smo svi sinovi jednoga ovjeka, mi
smo poteni ljudi; tvoje sluge nisu uho-
de.
12 Ali im je on rekao: Ne, nego ste doli
da izvidite gdje zemlja ima slabo mjesto.
13 Oni su mu rekli: Dvanaest tvojih sluga
su braa, sinovi jednoga ovjeka u zemlji
Kanaan, ali eto, najmlai je sada s naim
ocem, a jedinoga vie nema.
14 A Josip im rekao: Kako sam vam re-
kao tako jest, rekavi vam: Vi ste uhode.
15 O tom ete biti iskuani: tako mi ivoga
faraona, neete izii odavde dok ne doe
ovdje va najmlai brat.
16 Poaljite jednoga izmeu sebe da do-
vede vaega brata, a vi drugi idete u za-
tvor, da se tako ispitaju vae izjave, je li
istina kod vas ili nije. Drukije, tako mi i-
voga faraona, vi ste uhode.
17 On ih je dao zajedno zatvoriti na tri
dana.
18 Onda trei dan Josip im je rekao: Ura-
dite ovo i ostanite na ivotu, jer se ja bojim
Boga:
19 Ako ste poteni ljudi, onda neka ostane
jedan od vas brae zatvoren u zatvoru, a
vi drugi idite i uzmite sobom ito za svoju
gladnu druinu.
20 I dovedite mi ovdje svojega najmlaeg
brata, tako e se pokazati da su vae izja-
ve istinite, i vi neete umrijeti. Oni su pri-
stali na to.
21 Onda su rekli jedan drugome: Zaista
smo skrivili na svojem bratu, jer smo vi-
djeli njegovu duevnu muku dok nas je
molio za milost, a mi ga nismo htjeli uti, i
zato je na nas dola ova nesrea.
22 Ruben ih je prekorio, rekavi: Nisam
li vam rekao, ne grijeite protiv djeaka,
ali me niste htjeli posluati. Stoga se sada
trai od nas raun za njegovu krv.
23 Oni nisu znali da ih Josip razumije, jer
je on s njima razgovarao preko tumaa.
24 On se okrenuo od njih i zaplakao. Po-
tom se opet vratio k njima i razgovarao
je s njima. Onda je dao izmeu njih uzeti
imuna i svezati ga pred njihovim oima.
25 Potom je Josip zapovjedio da im se
napune vree itom, a pritom da se sva-
kome njegov novac opet stavi u njegovu
vreu, i da im se da hrana za put. Tako su
s njima postupili.
26 Tako su oni natovarili svoje ito na svo-
je magarce i otili odande.
27 A kad je jedan od njih u prenoitu
otvorio svoju vreu da nahrani svojega
magarca, opazio svoje novce koji su bili
odozgor u njegovoj vrei.
28 On je rekao svojoj brai: Moji su novci
opet tu, evo ih u mojoj vrei. I zadrhta-
lo je srce u njima. Prestraeni pogledali
su jedan drugoga i rekli: Zato nam je to
Bog uradio?
29 Tada su otili svojem ocu u zemlju Ka-
naan, i pripovjedili mu sve to se dogodi-
lo, rekavi:
30 ovjek koji je gospodar one zemlje,
otresao se otro na nas i drao nas za lju-
de koji su doli uhoditi zemlju.
31 A mi smo mu odgovorili: Mi smo po-
teni ljudi, mi nismo uhode.
32 Nas je dvanaest brae, sinovi jedno-
ga oca; jednoga vie nema, a najmlai je
sada s naim ocem u zemlji Kanaan.
33 Onda ovjek koji je gospodar one ze-
mlje, rekao nam je: Ovako u doznati, da
ste poteni ljudi: jednoga od vas brae
ostavite kod mene i uzmite sobom sve to
trebate za svoje gladnu druinu.
34 Ali morate mi dovesti svojega najmla-
eg brata; tako u doznati da niste uhode
nego poteni ljudi. Onda u vam vratiti i
vaega brata, i vi ete moi u zemlji slo-
bodno trgovati.
35 A kad smo praznili svoje vree, svaki je
naao zaveljaj svojih novaca u svojoj vre-
i. Kad su vidjeli zaveljaje svojih novaca,
prestraili su se oni i njihov otac.
36 Rekao im je njihov otac Jakov: Vi ste
napravili da ostanem bez djece: Josipa
vie nema, imuna vie nema, a sad mi
hoete oduzeti i Benjamina. Sve se to
sputa protiv mene.
37 Onda je Ruben rekao svojem ocu ova-
ko: Ubij dva moja sina ako ti ga ne dove-
dem natrag. Povjeri ga meni i ja u ti ga
opet dovesti.
38 Ali je on rekao: Moj sin ne ide s vama;
njegov je brat, eto, mrtav, i on je ostao
sam. Ako bi ga snala kakva nesrea na
putu kojim idete, onda biste moju sijedu
kosu od tuge stavili u grob.
Josipova braa idu drugi put u Egipat
43
Tada je bila velika glad u zemlji.
2 I dogodilo se, kad su potroili sve
ito koje su bili donijeli iz Egipta, rekao im
njihov otac: Idite opet ondje i kupite nam
neto hrane.
3 Ali mu progovorio Juda, rekavi: Onaj
ovjek nam je zaprijetio, rekavi: Ne do-
lazite mi na oi ako ne bude s vama va
brat.
4 Ako e pustiti s nama naega brata mi
emo otii dolje i kupit emo ti hrane.
5 A ako ga nee pustiti s nama, onda ne
idemo ondje, jer nam je rekao onaj o-
vjek: Ne dolazite mi na oi, ako ne bude s
vama va brat.
6 A Izrael je rekao: Zato ste mi tu muku
Postanak
37
nanijeli i rekli tomu ovjeku da imate jo
jednoga brata?
7 A oni su mu rekli: ovjek se potanko raspi-
tivao za nas i za nau rodbinu i zapitao je:
Je li va otac jo iv? I Imate li jo kojega
brata? Mi smo mu odgovorili na njegova
pitanja. Jesmo li mogli znati da e rei:
Dovedite ovdje svojega brata?
8 Tada je Juda zamolio svojega oca Izra-
ela: Pusti djeaka sa mnom; onda emo
se zaputiti i otii ondje da ostanemo na
ivotu i ne pomremo mi, ti i naa djeca.
9 Ja jamim za njega i iz mojih ruku za-
trai ga. Ako ti ga ne dovedem natrag i ne
stavim ti ga pred oi, bit u ti kriv svega
vijeka.
10 Da nismo tako dugo oklijevali, do sada
bismo se sigurno ve dva puta vratili.
11 Onda im je rekao njihov otac Izrael:
Kad mora biti, onda uradite ovako: uz-
mite to najbolje ima u ovoj zemlji u svoje
vree i ponesite onomu ovjeku na dar,
neto balzama i neto meda, mirodija i
smirne, ljenjaka i badema.
12 Uzmite sobom novaca dvaput toliko,
a novce koji su vraeni odozgor u vaim
vreama uzmite opet sobom; moda je tu
zabuna.
13 I svojega brata uzmite sobom, dignite
se pa idite opet k onomu ovjeku.
14 Bog Svemoni neka da da naete mi-
lost kod onoga ovjeka i da vam on opet
pusti vaega brata i Benjamina. A ja osta-
nem bez djece, neka ostanem bez dje-
ce.
15 Onda su ljudi uzeli taj dar, i dvaput to-
liko novaca, uzeli su sobom i Benjamina,
podigli se, otili u Egipat i stupili pred Jo-
sipa.
16 A kad je Josip vidio s njima Benjamina,
zapovjedio je upravitelju svoje kue: Od-
vedi te ljude u moju kuu, zakolji jedno
ivine i priredi ga, jer e ti ljudi o podne
jesti sa mnom.
17 Tada je ovjek uradio kako mu je Jo-
sip zapovjedio i odveo je ljude u Josipovu
kuu.
18 A ljudi su se bojali kad su bili povedeni
u Josipovu kuu, i rekli su: Zbog novaca
koji su prvi put bili stavljeni natrag u nae
vree, vode nas ovdje unutra da nas op-
tue i domognu se nas i naih magaraca,
te nas onda uzmu za robove.
19 Kad su pristupili blie k upravitelju Jo-
sipove kue, progovorili su mu na kunim
vratima,
20 rekavi: Gospodaru, uistinu mi smo
ve jedanput prije doli ovdje kupiti hra-
ne;
21 pa kad smo doli na mjesto prenoi-
ta i otvorili svoje vree, nali su se novci
svakoga od nas odozgor u njegovoj vrei,
novci nai po svojoj punoj teini; a mi to
sad donosimo natrag.
22 A imamo sobom i druge novce za ku-
piti hrane. Ne znamo tko nam je to stavio
nae novce u nae vree.
23 A on je odgovorio: Budite mirni i ni-
ta se ne bojte. Va Bog i Bog vaega oca
potajno je stavio blago u vae vree; ja
sam primio vae novce. Onda im je izveo
imuna.
24 Nato su uveli ljude u Josipovu kuu,
donijeli im vode, i oni su oprali sebi noge,
a njihovim magarcima su poloili hranu.
25 Tada su oni pripravili dar, prije nego je
Josip o podne doao, jer su bili uli da e
oni ondje ruati.
26 Kad je Josip doao u kuu, izruili su
mu u kui dar koji su ponijeli sobom i po-
klonili su mu se sve do zemlje.
27 On ih je zapitao za zdravlje i rekao: Je
li va otac dobro, starac za koga ste mi
govorili; je li jo iv?
28 Oni su odgovorili: Dobro je tvoj sluga,
na otac, jo je iv. I oni klanjajui se pali
su na koljena.
29 Tada je on podignuo svoje oi i opazio
svojega brata Benjamina, sina svoje maj-
ke, te zapitao: Je li vam to najmlai brat
o kojem ste mi govorili? Onda pridoda:
Bog neka ti bude milostiv, moj sinko.
30 Josipu se srce uzbudilo zbog brata,
i bilo mu je da zaplae. Stoga je uao u
svoju sobu i tu se isplakao.
31 Tada se umio, izaao opet van svlada-
vajui se rekao je: Posluite jelo.
32 Onda su mu postavili posebno mje-
sto, posebno njima i posebno Egipani-
ma, koji su jeli s njim odijeljeno od njih, jer
Egipani ne smiju jesti s Hebrejima, zato
to je to Egipanima odurno.
33 Sjedili su pred njim, od najstarijega do
najmlaega, tono po dobi razmjeteni;
zato su ljudi gledali jedan drugoga zau-
eni.
34 Onda je dao donositi od jela koja su
bila pred njim; a dio to se davao Benja-
minu bio je pet puta vei od drugih. Tako
su oni pili i veselili se s njim.
Josip opet kua brau
44
Nato je on zapovjedio upravitelju
svoje kue, rekavi: Napuni vree
ovih ljudi hranom, koliko god mogu ponijeti
i svakome stavi odozgor njegove novce.
2 I moju srebrnu au stavi najmlaemu
u vreu odozgor njegove novce za ito.
I on je napravio kako mu je Josip zapo-
vjedio.
Postanak
38
3 im je svanulo jutro, otpustili su ljude s
njihovim magarcima.
4 A kad su bili ostavili grad i nisu jo bili
daleko odmakli, Josip je zapovjedio upra-
vitelju svoje kue: Ustani, pohitaj za lju-
dima, i kad ih stigne reci im: Zato ste
vratili zlo za dobro?
5 Zato ste ukrali srebrnu au? Nije li to
aa iz koje pije moj gospodar i iz koje on
prorie? Tako radei zlo ste poinili.
6 Tako ih je on stignuo i izgovorio im te
iste rijei.
7 A oni su mu rekli: Kako moe gospodar
takvo to rei? Boe sauvaj da tvoje slu-
ge naprave takvo to.
8 A mi smo ti donijeli natrag iz zemlje Ka-
naan novce koje smo nali odozgor u svo-
jim vreama. Pa kako bismo mogli ukrasti
iz kue tvojega gospodara srebro ili zla-
to?
9 U koga se od tvojih sluga nae, taj neka
umre, a mi emo, dragi gospodaru, biti
tvoji robovi.
10 I on je rekao: Sada neka bude tako
kako ste rekli; a onaj kod koga e se nai
bit e moj rob, a vi ostali bit ete slobod-
ni
11 Tada je bre skinuo svaki svoju vreu
na tlo, i svaki je otvorio svoju vreu.
12 A on je poeo traiti; poeo od najsta-
rijega i doao do najmlaega, i nala se
aa u Benjaminovoj vrei.
13 Onda su oni razderali svoje haljine; i
svaki je opet natovario svojega magarca,
vratili se natrag u grad.
14 A Juda i njegova braa doli su u Josi-
povu kuu, a on je jo bio ondje, i bacili se
pred njim na zemlju.
15 A Josip im rekao: to ste to uradili?
Zar niste znali da ovjek kao ja moe pro-
rokovati?
16 Onda je Juda rekao: to emo rei
svojem gospodaru, to da govorimo i
kako da se opravdamo? Bog je pronaao
zlodjela tvojih sluga. Eto, mi smo sad svi
robovi svojem gospodaru, mi i ovaj u koga
se nala aa.
17 A on je rekao: Daleko neka je to od
mene, da ja tako pravim; ali u koga se
nala aa, samo on neka mi bude rob; a
vi drugi idite s mirom svojemu ocu.
18 Onda je k njemu pristupio Juda i rekao:
Molim, gospodaru, tvoj sluga bi htjeo
progovoriti rije svojem gospodaru, i ne
srdi se na svojega slugu, jer ti si, eto, jed-
nak faraonu.
19 Moj gospodar zapitao je svoje sluge,
rekavi: Imate li jo oca ili brata?
20 Mi smo odgovorili svojem gospodaru:
Imamo jo stara oca i malena brata koji
mu se rodio u starosti; njegov je pravi brat
umro, i tako je on ostao jo sam od svoje
majke, i zato je ljubimac svojega oca.
21 Ti si zapovjedio svojim slugama: Do-
vedite ga k meni, htjeo bih ga vidjeti svo-
jim oima.
22 Odgovorili smo svojem gospodaru:
Ne moe djeak ostaviti svojega oca;
kad bi ostavio svojega oca, njegov otac
bi umro.
23 A ti si rekao svojim slugama: Ako ne
doe s vama va najmlai brat, onda ne
smijete vie na moje oi.
24 I kad smo se vratili tvojem sluzi, mojem
ocu, priopili smo mu rijei mojega gos-
podara.
25 Opet nam je na otac rekao: Idite opet
ondje i kupite nam neto hrane.
26 A mi smo rekli: Ne moemo ondje sii,
ako na najmlai brat ne poe s nama,
onda emo sii, jer ne smijemo na oi
onomu ovjeku ako ne bude s nama na
najmlai brat.
27 Onda nam rekao tvoj sluga, moj otac:
Znate sami da mi je moja ena rodila
samo dva sina.
28 Jedan je otiao od mene, mislim da je
bio rastrgan, jer do danas ga nisam vie
vidio.
29 Ako mi sad jo i ovoga odvedete i sna-
e ga kakva nesrea, spravit ete onda
moju sijedu kosu od tuge u grob.
30 Pa stoga kad bih ja sada doao natrag
tvojemu sluzi, svojem ocu, a djeaka, iji
je sav ivot vezan uz njega, ne bi bilo s
nama,
31 on bi umro kad bi vidio da nema dje-
aka; i tvoje sluge zaista bi spravile sijedu
kosu tvojega sluge, naega oca, od tuge
u grob.
32 Jer je tvoj sluga pred svojim ocem jam-
io za djeaka kad je obeao: Ako ti ga
ne dovedem natrag, bit u onda svojem
ocu kriv dok sam iv.
33 Zato neka tvoj sluga, molim, ostane
mjesto djeaka, da bude rob mojem gos-
podaru, a djeak neka ide sa svojom bra-
om.
34 Jer kako bih se ja mogao vratiti svoje-
mu ocu bez djeaka. Ne bih mogao gle-
dati jad to bi snaao mojega oca.
Josip se otkriva svojoj brai
45
Onda se Josip nije vie mogao dalje
suzdrati pred svima koji su stajali
oko njega, i povikao je: Neka svi izau
ispred mene. Tako nije bilo nikoga uz nje-
ga kad se Josip pokazao svojoj brai.
2 On je plakao tako glasno da su ga uli
Egipani, a doula je za to i kua farao-
Postanak
39
nova.
3 Tada je Josip rekao svojoj brai: Ja
sam Josip; jeli moj otac jo iv. Ali njego-
va braa nisu mu mogla odgovoriti, tako
su bili zapanjeni pred njim.
4 A Josip je rekao svojoj brai: Samo pri-
stupite blie k meni. Kad su pristupili bli-
e, rekao je: Ja sam va brat Josip onaj
kojega ste prodali u Egipat.
5 Ali sad se nita ne uznemirujte i ne kori-
te sebe zato to ste me prodali ovdje, jer
me Bog poslao pred vama da vas odri
na ivotu.
6 Ve dvije godine vlada glad u zemlji, a
bit e jo pet godina u kojima nee biti ni
oranja ni etve.
7 Ali Bog me poslao pred vama da vas sa-
uva na zemlji i da vam spasi ivot velikim
izbavljenjem.
8 Tako niste vi koji ste me ovdje prodali,
nego Bog, jer on me postavio ocem fa-
raona i gospodarom cijele njegove kue i
vladarom cijele egipatske zemlje.
9 Pourite mojemu ocu i javite mu: Ovako
poruuje tvoj sin Josip: Bog me postavio
gospodarom svega Egipta; sii k meni
bez otezanja.
10 Prebivat e u zemlji goenskoj i bit
e blizu mene, ti i tvoja djeca, i tvoja
unuad, i tvoje ovce, i tvoja goveda i sve
tvoje imanje.
11 Ja u te ovdje snabdijevati, tako da
nee osiromaiti sa svojom obitelji i sa
svim to ima; jer e jo pet godina po-
trajati glad.
12 Eto, vidite vi i moj brat Benjamin svojim
oima da sam to ja i da vam to moja usta
govore.
13 Tako ete javiti mojem ocu moje viso-
ko dostojanstvo u Egiptu i sve to ste vi-
djeli; pa onda brzo dovedite ovdje mojega
oca.
14 Onda je pao oko vrata svojem bratu
Benjaminu i plakao, a Benjamin je plakao
o njegovom vratu.
15 Povrh toga izljubio je svu ostalu svoju
brau i plakao nad njima. Potom su nje-
gova braa s njim razgovarala.
16 A i u kuu faraonovu dopro je glas, re-
kavi: Dola su braa Josipova. Tako je
to bilo drago faraonu i njegovim dvorjani-
ma.
17 I faraon je rekao Josipu: Reci svojoj
brai neka naprave ovo: Natovarite svoje
ivotinje i idite u zemlju Kanaan.
18 Uzmite svojega oca i svoje obitelji i do-
ite k meni; dat u vam sve najbolje to
ima egipatska zemlja, i uivat ete od obi-
lja ove zemlje.
19 Sada ti zapovjedam ovo: Uzmite sebi
kola iz egipatske zemlje za svoju djecu i
za svoje ene, posadite i svojega oca i do-
ite ovdje.
20 Nemojte aliti za vaim stvarima, jer e
biti vae sve to ima najbolje u zemlji Egi-
pat.
21 Izraelovi sinovi su uradili tako. Josip im
je dao kola po zapovijedi faraonovoj; isto
tako opskrbio ih hranom za put.
22 I svakom od njih dao je nove haljine; a
Benjaminu je dao tri stotine srebrnjaka i
petere haljine.
23 A svojem ocu je poslao deset magara-
ca natovarenih najboljim plodovima kojih
ima u Egiptu, i deset magarica natovare-
nih itom, kruhom i jestivom ocu za put.
24 Tako je on ispratio svoju brau, i kako
su odlazili on im je rekao: Nemojte se pu-
tom svaati.
25 Tako su otili iz Egipta i doli u zemlju
Kanaan svojemu ocu Jakovu.
26 Oni su mu javili, rekavi: Josip je jo
iv, i on vlada nad cijelom egipatskom ze-
mljom. Ali se Jakovu srce skamenilo, jer
im nije vjerovao.
27 Ali kad su mu ispripovjedili sve to im
rekao Josip, i kad je vidio kola koja je po-
slao Josip da ga dovezu, onda je oivio
duh njihovu ocu Jakovu.
28 Tada je rekao Izrael: Dosta, Josip moj
sin jo je iv. Poi u i vidjeti ga prije nego
umrem.
Jakov se seli u Egipat
46
Tako se zaputio Izrael sa svim to je
imao i doao u Beer-ebu, te prineo
rtvu Bogu svojega oca Izaka.
2 Bog je progovorio Izraelu u jednom no-
nom vienju, i pozvao ga: Jakove, Jako-
ve. A on je odgovorio: Evo me.
3 On je rekao: Ja sam Bog, Bog tvojega
oca. Ne boj se otii u Egipat jer u te on-
dje napraviti velikim narodom.
4 Ja u ii s tobom u Egipat, i ja u te
zaista opet dovesti natrag; a Josip e ti
svojom rukom zaklopiti oi.
5 Onda se Jakov dignuo iz Beer-ebe.
Izraelovi sinovi su posadili svojega oca
Jakova, svoju djecu i svoje ene na kola
koja je poslao faraon da ga dovezu.
6 Uzeli su sobom i svoja stada i svoje ima-
nje koje su bili stekli u zemlji Kanaan. Tako
su doli Jakov i sve njegovo potomstvo u
Egipat.
7 Svoje sinove i unuke, svoje keri i keri
svojih sinova i sve svoje potomstvo doveo
je sobom u Egipat.
8 A ovo su imena Izraelovih sinova koji su
doli u Egipat, Jakov i njegovi sinovi: Ja-
kovljev prvoroenac bio je Ruben.
Postanak
40
9 Rubenovi sinovi bili su: Henok, Palu,
Hezron i Karmi.
10 imunovi sinovi bili su: Jemuel, Jamin,
Ohad, Jakin, Zohar i aul, sin jedne Ka-
naanke.
11 Levijevi sinovi bili su: Geron, Kohat i
Merari.
12 Judini sinovi bili su: Er, Onan, elah,
Perez i Zerah; (ali Er i Onan su umrli u ze-
mlji Kanaan). Peresovi sinovi bili su: He-
zron i Hamul.
13 Isakarovi sinovi bili su: Tola, Puah, Ja-
ub i imron.
14 Zebulunovi sinovi bili su: Sered, Elon i
Jahleel.
15 To su Leini sinovi koje je ona bila rodila
Jakovu u Mezopotamiji, uz njegovu ker
Dinu. Svih osoba, njegovih sinova i keri,
bilo je trideset i tri.
16 Gadovi sinovi bili su: Zifon, Hagi, uni,
Ezbon, Eri, Arodi i Areli.
17 Aerovi sinovi bili su: Jimna, Iuah, Isui
i Beriah i sestra njihova Serah. Beriahovi
sinovi bili su: Heber i Malkiel.
18 To su bili Zilpini sinovi koju je Laban
dao svojoj keri Lei; ona ih je rodila Jako-
vu: svega esnaest osoba.
19 Sinovi Rahele, ene Jakovljeve bili su:
Josip i Benjamin.
20 Josipu su se rodili u zemlji Egipat Ma-
naseh i Efraim koje mu je rodila Asenata,
ki Poti-Fere, sveenika u Onu.
21 Benjaminovi sinovi bili su: Belah, Be-
ker, Abel, Gera, Naaman, Ehi, Ro, Mu-
pim, Hupim i Ard.
22 To su bili Rahelini sinovi koje je ona ro-
dila Jakovu: svega etrnaest osoba.
23 Danov sin bio je Huim.
24 Naftalijevi sinovi bili su: Jahzeel, Guni,
Jezer i ilem.
25 To su Bilhini sinovi, koju je Laban dao
svojoj keri Raheli: ona ih je rodila Jako-
vu, svega sedam osoba.
26 Svih osoba koji su s Jakovom ili u
Egipat, koji su izali iz njegova tijela, bez
ena Jakovljevih sinova, bilo je u svemu
ezdeset i est.
27 Josipovi sinovi koji su mu se rodili u
Egiptu bili su dvojica. Svih osoba iz kue
Jakovljeve koji su doli u Egipat bilo je se-
damdeset.
28 Tada je poslao Judu pred sobom k Jo-
sipu da bi dao upute prije njegova dola-
ska u Goen. I oni su bili doli u zemlju
Goen.
29 A Josip je dao upregnuti svoja kola i
izaao u susret svojem ocu Izraelu u Go-
en; i on se pojavio pred njim, pao mu oko
vrata i plakao je dugo na njegovom vratu.
30 A Izrael je rekao Josipu: Sada neka
umrijem, kad sam vidio tvoje lice, i znam
da si jo iv.
31 Nato je Josip rekao svojoj brai i uku-
anima svojega oca: Idem gore da javim
faraonu i rei mu: Moja braa i ukuani
mojega oca koji su ivjeli u zemlji Kanaan
doli su k meni.
32 Ti su ljudi pastiri ovaca, jer se oni bave
stoarstvom, i doveli su sobom svoje ovce
i svoja goveda, i sve svoje imanje.
33 Tako kad vas faraon pozove i zapita:
Kakvo je vae zanimanje?
34 vi odgovorite: Stoari su bili tvoje slu-
ge od mladosti sve do sada, mi kao i nai
oci, da biste smjeli ostati u zemlji goen-
skoj, jer su svi pastiri ovaca Egipanima
odurni.
Smjetaj Izraaela u Goenu
47
Tada je Josip otiao i javio faraonu,
rekavi: Moj otac i moja braa sa
svojim ovcama, i svojim govedima, i svim
svojim imanjem doli su iz zemlje Kanaan
i eno ih u zemlji Goen.
2 Petoricu od svoje brae bio je uzeo so-
bom, pa ih predstavio faraonu.
3 A kad je faraon zapitao njegovu brau:
Kakvo je vae zanimanje? Odgovorili su
faraonu: Pastiri su tvoje sluge, mi kao i
nai oci.
4 Jo su rekli faraonu: Doli smo da se
ovdje u zemlji jedno vrijeme zadrimo,
tvoje sluge vie ne nalaze pae za svoja
stada, jer glad teko pritie zemlju Ka-
naan. Stoga dopusti da tvoje sluge smiju
ostati u zemlji Goen.
5 Onda je progovorio faraon Josipu, re-
kavi: Tvoj otac i tvoja braa su doli k
tebi.
6 Zemlja Egipat je pred tobom, pa naseli
svojega oca i svoju brau u najboljem di-
jelu zemlje, i neka borave u zemlji Goen.
A ako nae meu njima sposobnih lju-
di, postavi ih za nadglednike nad mojom
vlastitom marvom.
7 Onda je Josip doveo svojega oca Ja-
kova pred faraona; i Jakov je blagoslovio
faraona.
8 Faraon je zapitao Jakova: Koliko ti je
godina?
9 Jakov je odgovorio faraonu: Godina
mojega putovanja ima stotina i trideset
godina; malo ih je na broju, a i zle su bile
godine mojega ivota, i nisu dostigle go-
dina ivota mojih otaca koje su oni proveli
na svojem putovanju.
10 Tako je Jakov opet blagoslovio faraona
i otiao ispred faraona.
11 A Josip je smjestio svojega oca i svoju
brau i dao im je posjed u zemlji Egipat
Postanak
41
u najboljem dijelu zemlje, naime, u kraju
Ramsesovu, kako je zapovjedio faraon.
12 Onda je Josip opskrbio hranom svoje-
ga oca, i svoju brau i sve domainstvo
svojega oca po broju njihovih obitelji.
13 A nigdje na zemlji nije vie bilo kruha,
jer je glad bila jako velika, tako da je egi-
patska zemlja, i sva zemlja Kanaan, bila
glau iscrpljena.
14 Josip je pomalo pokupio sve novce koji
su se nali u zemlji Egipat i u zemlji Ka-
naan u svoju ruku za ito to se moralo
kupovati, a Josip je izruio te novce fara-
onovoj kui.
15 A kad je nestalo novaca u zemlji Egipat
i u zemlji Kanaan, poeli su svi Egipani
dolaziti k Josipu, rekavi: Daj nam kruha,
zato da pomremo pred tvojim oima?
Jer nema vie novaca.
16 Onda je Josip rekao: Dajte ovdje svo-
ju marvu, i ja u vam za vau marvu dati
kruha kad vie nemate novaca.
17 Tako su dovodili svoju marvu k Josipu,
i Josip im davao kruha za konje, za ovce,
za goveda i za magarce. Tako ih je opskr-
bljivao u onoj godini kruhom u zamjenu za
svu njihovu marvu.
18 Kad je prola ta godina, dolaziii su u
drugoj godini k njemu i rekli mu: Ne mo-
emo ti, gospodaru, skrivati. Novaca je
nestalo, a tako i marva, gospodaru, i nita
vie nije preostalo, gospodaru, osim na-
ega tijela i naih polja.
19 Zato da pomremo pred tvojim oima,
mi i naa polja? Kupi nas i naa polja za
kruh, a mi emo zajedno sa svojim poljima
sluiti faraonu; daj nam sjemena da osta-
nemo na ivotu i ne pomremo i da polja
ne budu opustoena.
20 Tako je Josip pokupovao faraonu sva
polja u zemlji Egipat, jer su svi Egipani
prodavali svoja polja kad ih je glad teko
pritisnula, tako je zemlja postala faraono-
va.
21 A narod se preselio u gradove, od gra-
nice jednoga egipatskog kraja do granice
drugoga kraja.
22 Samo nije kupio sveenika polja, jer
su sveenici dobivali od faraona utvren
dohodak i ivjeli su od svojega utvrenog
dohotka to im ga je odredio faraon. Sto-
ga sveenici nisu prodali svojih polja.
23 Tada je Josip rekao narodu: Zaista
kupio sam vas zajedno s vaim poljima
za faraona. Evo vam sjemena da moete
posijati polja.
24 Ali od prihoda morate jednu petinu dati
faraonu, ostale e etiri petine biti vama
kao sjeme za polja i za hranu vama i oni-
ma u vaem domainstvu, kao i za pre-
hranu vae djece.
25 Tako su oni rekli: Ti si nam spasio i-
vot, pa neka naemo milost u tvojim oi-
ma, gospodaru, i rado emo biti sluge fa-
raonove.
26 A Josip je iz toga napravio zakonsku
obvezu to do dananjega dana vrijedi na
posjedu u zemlji Egipat, da se daje petina
faraonu; samo posjed sveeniki ne pri-
pada faraonu.
27 Tako se Izrael naselio u zemlji Egipat,
u pokrajini Goen; ondje su stekli imanja i
veoma se umnoili.
28 Jakov je ivio u zemlji Egipat jo seda-
mnaest godina. Tako je bilo dana ivota
Jakovljeva stotinu i etrdeset i sedam go-
dina.
29 A kad se pribliilo vrijeme Izraelu umri-
jeti, dozvao je svojega sina Josipa i rekao
mu: Ako sam naao milost u tvojim oi-
ma, molim te, stavi svoju ruku pod moje
stegno, da mi bude dobar i vjeran. Molim
te nemoj me pokopati u Egiptu,
30 nego daj da legnem kod svojih otaca;
odnesi me iz Egipta i pokopaj me u njiho-
vu grobu. On mu je rekao: Napravit u
kako si rekao.
31 On mu je rekao: Zakuni mi se. I on
mu se zakleo. Tako se Izrael prignuo na
uzglavlju postelje.
Jakov blagoslivlja Josipove sinove
48
Dogodilo se nakon nekog vremena
da su javili Josipu: Doista otac ti je
bolestan. Onda je on uzeo sobom svoja
oba sina Manaseha i Efraima.
2 Javili su Jakovu: Tvoj sin Josip dolazi
k tebi, Izrael je skupio svoju snagu i sjeo
na postelji.
3 Tada je Jakov rekao Josipu: Bog Sve-
moni, objavio mi se u Luzu u zemlji Ka-
naan, i blagoslovio me,
4 i rekao mi: Napravit u te plodnim i
umnoit u te i napravit u te mnotvom
naroda i dat u ovu zemlju tvojem potom-
stvu nakon tebe u vjeni posjed.
5 A sada tvoja oba sina koja su ti se rodi-
la u zemlji Egipat, i prije nego sam doao
k tebi u Egipat, neka budu moji: Efraim i
Manaseh neka budu moji kao Ruben i i-
mun.
6 A djeca koja su ti se rodila poslije njih
neka budu tvoja, a po imenu svoje brae
neka se zovu u svojem batinstvu.
7 A ja, kad sam doao iz Mezopotamije,
umrla je Rahela pokraj mene u zemlji Ka-
naan na putu kad je jo ostalo samo malo
puta do Efrate, i ja sam ju ondje pokopao
na putu u Efratu, (a to je Betlehem).
8 Kad je Izrael vidio Josipove sinove, za-
Postanak
42
pitao je: Tko su ovi?
9 Josip je rekao svojem ocu: To su moji
sinovi koje mi je Bog ovdje darovao. On
je rekao: Molim, privedi ih k meni da ih
blagoslovim.
10 Oi Izraela bile su oslabile zbog staro-
sti tako da nije vie mogao dobro vidjeti.
Tada ih je Josip priveo blie, on ih je po-
ljubio i zagrlio.
11 Izrael je rekao Josipu: Nisam mislio da
u te opet vidjeti, a eto, Bog mi je dao vi-
djeti jo i tvoje potomke.
12 A Josip ih je odmaknuo od njegovih
koljena i prignuo se pred njim sve do ze-
mlje.
13 Nato je Josip uzeo obojicu, Efraima
svojom desnicom, tako da je stajao Izra-
elu slijeva, i Manaseha svojom ljevicom,
tako da je stajao Izraelu zdesna, i poveo
ih k njemu.
14 Izrael je pruio svoju desnicu i stavio
je na glavu Efraimovu, iako je bio mlai, a
svoju ljevicu na glavu Manasehovu, drei
ruke unakrst, iako je Manaseh bio prvoro-
enac.
15 I on je blagoslovio Josipa, rekavi:
Bog pred ijim su licem hodili moji oci
Abraham i Izak, Bog koji me hranio svega
mojega ivota do dananjega dana,
16 Aneo koji me izbavljao iz svake nevo-
lje, blagoslovi ove djeake; na njima neka
bude moje ime i ime mojih otaca Abraha-
ma i Izaka; i u mnotva neka se namnoe
po zemlji.
17 Kad je Josip vidio da je njegov otac
stavio svoju desnicu na glavu Efraimovu,
bilo mu je krivo, pa je prihvatio ruku svo-
jega oca da ju premjesti s glave Efraimove
na glavu Manasehovu.
18 Pritom je Josip rekao svojem ocu: Ne
tako, oe moj, ovaj je prvoroenac, pa
stavi svoju desnicu na njegovu glavu.
19 A njegov otac je to odbio i rekao: Znam
ja, moj sine, znam. I on e postati narod, i
on e biti velik, ali njegov mlai brat bit e
vei od njega, i njegovi e potomci postati
mnotvo naroda.
20 Tako ih je toga dana blagoslovio, re-
kavi: S vama e Izrael blagoslivljati
ovako: Bog neka te napravi kao Efraima
i Manaseha. Tako je on stavio Efraima
pred Manaseha.
21 Onda je Izrael rekao Josipu: Evo, ja u
umrijeti, ali Bog e biti s vama i odvest e
vas natrag u zemlju vaih otaca.
22 Povrh toga tebi dajem jedan dio ze-
mlje, vie nego tvojoj brai to sam ga
oduzeo Amorejcima svojim maem i svo-
jim l kom.
Jakov blagoslivlja svoje sinove
49
Zatim je Jakov dozvao svoje sinove
i rekao im: Skupite se da vam javim
to e vas snai u kasnije dane.
2 Skupite se i posluajte, Jakovljevi sino-
vi, posluajte Izraela svojega oca.
3 Rubene, ti si moj prvoroenac, moja ja-
kost i prvina moje muke snage, odlian u
dostojanstvu, odlian u snazi.
4 Nesiguran kao voda, nee imati prven-
stva, jer si otiao u postelju svojega oca,
onda ju obeastio: u moju postelju je le-
gnuo.
5 imun i Levi braa su, maevi su im
oruje nasilja.
6 U njihov savjet neka ne ulazi moja dua,
s njihovim zborom neka se ne drui moje
srce, jer su u svojoj srdbi ubili ovjeka i u
svojoj ljutnji ohromili vola.
7 Prokleta da im je njihova srdba to je
tako estoka i njihova ljutina to je tako
okrutna, pa u ih razdijeliti u Jakovu i ras-
priti ih u Izraelu.
8 Juda, hvalit e tebe tvoja braa; tvoja
ruka bit e za vratom tvojim neprijatelji-
ma, i klanjat e se pred tobom sinovi tvo-
jega oca.
9 Juda je mladi lavi; moj sine, od plijena
si se uzdigao; a onda se spustio i legnuo
kao lav, kao lavica, tko ga smije draiti?
10 ezlo se nee udaljiti od Jude, ni vla-
darski tap od njegovih nogu, dok ne doe
Mir; i Njemu e se pokoravati narodi.
11 Koji vee svoje magare za okot, za
plemenitu lozu mlado svoje magarice;
pere u vinu svoju haljinu i u krvi groa
svoj ogrta.
12 Ima iskre u oima od vina i zubi su mu
bjeliji od mlijeka.
13 Zebulun e prebivati uz morsku obalu;
postat e luka brodova, a njegova granica
dosezat e do Sidona.
14 Isakar je ilav magarac koji lei izmeu
dviju granica;
15 vidio ugodan odmor i lijepa zemlja; po-
gnuo je svoja lea da nosi tovare, i postao
grupa robova.
16 Dan e suditi svojem narodu kao jedno
od Izraelovih plemena.
17 Dan je kao zmija na putu, kao guja na
stazi koja ugriza konja za petu, tako da e
konjanik pasti nauznak.
18 Na tebe sam ekao da me izbavi, o
Gospodine.
19 Gad, razbojnici e ga gaziti, ali e ih on
na kraju potisnuti.
20 Aer, imat e hrane izobilja, imat e
poslastice kraljevske.
21 Naftali je putena kouta; on govori li-
jepe rijei.
Postanak
43
22 Josip je plodno stablo, plodno stablo
na vrelu; preko zidova penju se njegove
grane.
23 Strijelci su ga teko pritisnuli, odapinju
strijele na njega i mrziju ga.
24 Ali njegov l k ostaje vrst, njegove su
miice na rukama ojaane rukom Svesil-
noga Boga Jakovljeva, (odande je Pastir,
Hridina Izraelova),
25 Bogom tvojega oca, koji e ti pruiti
pomo, od Svemonoga koji e te bla-
gosloviti punim blagoslovom odozgor
s neba, punim blagoslovom odozdol iz
dubine, punim blagoslovom iz prsiju i iz
utrobe.
26 Blagoslovi tvojega oca nadvisili su
blagoslove mojih predaka, sve do vjenih
breuljaka. Oni neka budu na glavi Josi-
povoj, na tjemenu izabranoga od njegove
brae.
27 Benjamin je vuk grabeljivi, neka jede
grabe ujutro, i dijeli plijen predveer.
28 Svi ovi jesu dvanaest Izraelovih pleme-
na; i to je bilo to im je njihov otac izgo-
vorio kad ih je blagoslivljao. Svakome od
njih dao je prigodan blagoslov.
29 Nakon toga im je zapovjedio, rekavi:
Naskoro u se pridruiti svojim precima,
pokopajte me kraj mojih otaca u pilji na
polju Hitijca Efrona,
30 u pilji to je na polju Makpeli, ispred
Mamre u zemlji Kanaan, na polju koje je
kupio Abraham od Hitijca Efrona za mje-
sto sahranjivanja.
31 Ondje su pokopali Abrahama i njegovu
enu Saru, ondje su sahranili Izaka i nje-
govu enu Rebeku i ondje sam ja poko-
pao Leu.
32 Polje i pilja na njemu bila je otkupljena
od Hitijca.
33 Kad je Jakov dovrio zapovijed svojim
sinovima, povukao je svoje noge natrag
na postelju i preminuo i bio pridruen svo-
jim precima.
Jakovljev pokop
50
Onda je Josip pao na lice svojega
oca, plakao nagnut nad njim i ljubio
ga.
2 I Josip je zapovjedio svojim lijenicima
da balzamiraju njegova oca. I tako su li-
jenici balzamirali Izraela.
3 Prolo je etrdeset dana jer je toliko vre-
mena trebalo za balzamiranje. Oplakivali
su ga Egipani sedamdeset dana.
4 Kad su proli dani alosti za njim, Jo-
sip je progovorio faraonovim dvorjanima,
rekavi: Ako sam naao milost kod vas,
govorite, molim, za mene faraonu ovako:
5 Otac je moj traio da mu se zakunem,
rekavi: Evo, umirem i u grobu mojem to
sam ga iskopao sebi u zemlji Kanaan, on-
dje me pokopaj. Zato bih sad poao da
pokopam svojega oca; onda u se opet
vratiti.
6 Faraon je rekao: Idi i pokopaj svojega
oca, kako te je zakleo.
7 Tako je otiao Josip pokopati svojega
oca, a s njim su pole sve faraonove slu-
ge, dvorske starjeine i svi dostojanstve-
nici egipatske zemlje;
8 kao i sva Josipova druina, njegova
braa i kuna druina kue njegova oca.
Samo svoje ene i svoju djecu, svoje ovce
i svoja goveda ostavili su u zemlji Goen.
9 A pola su s njim i kola i konjanici, i bila
je to jako velika povorka.
10 Tada su doli do gumna Atad, s onu
stranu Jordana, i ondje su odrali veliko
i veoma sveano jadikovanje. On je prire-
dio svojem ocu alost od sedam dana.
11 Kad su itelji one zemlje, Kanaanci, vi-
djeli kod gumna Atad alosnu sveanost,
rekli su: Tu se dri velika alobna svea-
nost Egipana. Zato se nazvalo ono mje-
sto Abel-Mizraim; nalazi se s onu stranu
Jordana.
12 A njegovi sinovi su mu napravili onako
kako im je zapovjedio.
13 Njegovi sinovi su ga odnijeli u zemlju
Kanaan i pokopali su ga u pilji na polju
Makpeli, na polju koje je Abraham otku-
pio za grob od Hitijca Efrona, ispred Ma-
mre.
14 Nakon to je Josip pokopao svojega
oca, vratio se natrag u Egipat, on i njego-
va braa, i svi koji su bili s njim i poli na
pokop njegova oca.
15 Kad su Josipova braa vidjela da im
je otac umro, rekli su: to ako se Josip
naljuti na nas, pa nam uzvrati za sve zlo
to smo mi njemu napravili?
16 Tako su poruili Josipu, rekavi: Tvoj
otac pred svoju smrt odredio je rekavi:
17 Ovako recite Josipu: Molim, oprosti
svojoj brai njihov zloin i njihov grijeh koji
su ti napravili. A sad oprosti nam, molimo,
zloin na, oprosti prijestupe slugu tvo-
jega Boga oca. Kad su mu to izgovorili,
Josip je zaplakao.
18 Onda su sama njegova braa dola,
pali su pred njega i rekli: Evo nas, mi smo
tvoje sluge.
19 A Josip im rekao: Ne bojte se, jesam li
ja namjesto Boga?
20 A vi, iako ste mislili zlo protiv mene, ali
Bog je to okrenuo na dobro da izvri ono
to se danas dogaa, da spasi mnogo-
brojan narod.
21 Ne bojte se sada, jer ja u se brinuti za
Postanak
44
vas, za vae ene i za vau djecu. Tako ih
je tjeio i ljubazno im govorio.
22 Josip je prebivao u Egiptu, on i doma-
instvo njegova oca. Josip je ivio stotinu
i deset godina.
23 Josip je vidio Efraimovu djecu do tre-
ega koljena. I sinovi Makira, sina Mana-
sehova, rodili su se jo za Josipova ivo-
ta.
24 Josip je rekao svojoj brai: Ja u usko-
ro umrijeti, ali e vas Bog sigurno posje-
titi i odvesti iz ove zemlje u zemlju koju je
pod zakletvom obeao Abrahamu, Izaku
i Jakovu.
25 Onda je Josip zakleo Izraelove sinove,
rekavi: Bog e vas zaista posjetiti, onda
uzmite sobom moje kosti odavde.
26 Tako je Josip umro, a bilo mu je stotinu
i deset godina. Balzamirali su ga i poloili
u lijes u Egiptu.
Postanak
Izlazak
Druga Knjiga Mojsijeva
Egipani tlae Izrael
1
Ovo su imena Izraelovih sinova, koji su
doli u Egipat; svaki sa svojim domain-
stvom zajedno s Jakovom:
2 Ruben, imun, Levi, Juda;
3 Isakar, Zebulun, Benjamin;
4 Dan, Naftali, Gad i Aer.
5 U svemu Jakovljevih potomaka bilo je
sedamdeset; a Josip je ve prije boravio
u Egiptu.
6 I Josip je umro, sva njegova braa i sav
onaj narataj.
7 A Izraelovi potomci bili su plodni, veoma
se namnoili i postali vrlo mnogobrojni i
jaki, i zemlja ih se bila napunila.
8 Uto je zavladao novi kralj u Egiptu, koji
nije poznavao Josipa.
9 On je rekao svojem narodu: Gle, Izra-
elovi sinovi su postali brojniji i moniji od
nas.
10 Hajde, postupimo mudro s njima, da
jo dalje ne rastu i u sluaju kakva rata ne
pridrue naim neprijateljima, da ne uda-
re na nas i ne odu iz zemlje.
11 Stoga su postavili nad njima nadgled-
nike da ih tlae tekim poslovima. I oni su
sagradili faraonu gradove za skladita Pi-
tom i Ramses.
12 Ali to su ih vie tlaili, jo se vie mno-
ili i vie se irili, tako da su strahovali od
Izraelovih sinova.
13 Tako su Egipani silom gonili Izraelove
sinove na posao.
14 Zagoravali su im ivot tekim poslom:
pravljenjem buke i opeke i svakovrsnim
poslom u polju, i gonili ih silom da im slu-
e svim tim poslovima.
15 Tada je egipatski kralj progovorio he-
brejskim babicama, od kojih se jedna
zvala ifrah, a druga Puah;
16 i rekao je: Kad kod Hebrejki vrite
slubu babice i kod poroaja vidite, pa
ako je sin, onda ga usmrtite, a ako je ker,
neka ostane na ivotu.
17 Ali su se babice bojale Boga i nisu iz-
vravale kako im je zapovjedio egipatski
kralj, nego su ostavljale muku djecu na
ivotu.
18 Zato je egipatski kralj dao dozvati
babice pa im rekao: Zato tako radite i
ostavljate muku djecu na ivotu?
19 A babice su odgovorile faraonu: He-
brejke nisu kao egipatske ene, nego zna-
ju same sebi pomoi; jer prije nego doe
babica, one se ve porode.
20 Zato je Bog postupio dobro s babi-
cama, i narod se mnoio i postao veoma
moan.
21 I tako je bilo, poto su se babice bojale
Boga, on im je pribavio velika domain-
stva.
22 A faraon je zapovjedio svemu svojem
narodu, rekavi: Svakoga sina koji se
rodi, bacite u rijeku, a svaku ker ostavite
na ivotu.
Mojsijevo roenje odgoj
2
Jedan ovjek iz Levijeve kue otiao je
i uzeo si za enu jednu Levijevu ker.
2 Tako je ena zatrudnjela i rodila sina. A
kad je vidjela, da je lijep, skrivala ga je tri
mjeseca.
3 A kad ga nije mogla due skrivati, uzela
je koaricu od papirusove trske, prema-
zala ju asfaltom i smolom, stavila djeaka
u nju i stavila ju u trstiku kraj rijeke.
4 Njegova sestra stajala je podalje da vidi
to e biti s njim.
5 Onda je dola faraonova ki na rijeku da
se kupa. A dok su slukinje njezine hoda-
le po obali rijeke, opazila je ona koaricu
u trstici, i poslala svoju slukinju ondje da
45
ju donese.
6 Kad ju je otvorila, vidjela je dijete, a to je
bio djeak i plakao. Saalilo joj se i pomi-
slila je: To je jedno od hebrejske djece.
7 Onda je zapitala njegova sestra ker fa-
raonovu: Hoe li da odem i da ti dove-
dem dojkinju Hebrejku da ti doji dijete?
8 A ki faraonova joj je rekla: Idi. I otila
je djevojica i dovela majku djeteta.
9 Onda joj je rekla ki faraonova: Uzmi
ovo dijete i doji ga, a ja u ti za to platiti.
Tako je ena uzela dijete i dojila ga.
10 A kad je dijete odraslo, donijela ga na-
trag keri faraonovoj, on je postao njezin
sin i ona ga nazvala imenom Mojsije, re-
kavi, Jer sam ga iz vode izvadila.
11 I dogodilo se u ono vrijeme, kad je Moj-
sije odrastao, posjetio je on jednoga dana
svoju brau i vidio kako moraju obavljati
teke poslove. A kad je opazio kako jedan
Egipanin tue Hebrejca, jednoga od nje-
gove brae.
12 Okrenuo se na sve strane, pa kad je vi-
dio da nema nikoga u blizini, ubio je Egip-
anina i zatrpao ga u pijesak.
13 Sutradan on je izaao opet van, i gle,
ba se potukla dva Hebrejca, i on je do-
viknuo onomu koji je imao krivo: Zato
tue svojega blinjega?
14 A on je rekao: Tko je tebe postavio
za glavara i sudca nad nama? Hoe li i
mene ubiti kao i Egipanina? A Mojsije
se prestraio, jer je pomislio: Zaista se to
ipak saznalo.
15 Faraon je to uo i htjeo je Mojsija po-
gubiti. A Mojsije je pobjegao ispred fara-
onova lica i doao je u midjansku zemlju,
pa je sjeo ondje pokraj nekog studenca.
16 Midjanski sveenik imao je sedam ke-
ri. One su dole zahvatiti vode i napuniti
korita da napoje ovce svojega oca.
17 Onda su doli pastiri i potjerali ih; a
Mojsije je ustao, obranio ih i napojio im
stado.
18 Kad se one vratile svojem ocu Reuelu,
zapitao ih on: to ste se danas tako brzo
vratile?
19 One su odgovorile: Jedan Egipanin
obranio nas od pastira, zahvatio dosta
vode za nas i napojio ovce.
20 A on je rekao svojim kerima: Pa gdje
je on? Zato ste ondje ostavile toga ovje-
ka? Pozovite ga neka doe s nama jesti.
21 Mojsije je pristao ostati kod onoga o-
vjeka, a on je dao Mojsiju svoju ker Zipo-
ru za enu.
22 Kad mu je ona rodila sina, on ga na-
zvao imenom Gerom, jer je rekao: Stra-
nac sam u tuoj zemlji.
23 A dogodilo se poslije nekog vremena,
umro je egipatski kralj. A Izraelovi sinovi
su uzdisali jo uvijek pod tekim poslom
i vapili su glasno za pomo, i njihov vapaj
se podignuo Bogu zbog ropstva.
24 Bog je uo njihove vapaje, i Bog se sje-
tio svojega zavjeta s Abrahamom, Izakom
i Jakovom.
25 I Bog je pogledao na Izraelove sinove,
i Bog im je svratio panju.
Bog zove Mojsija
3
Nato je Mojsije uvao ovce svojega
tasta Jetra, midjanskog sveenika. I
on je vodio stado po pustinji i doao do
Horeba, Boje gore.
2 Gospodinov Aneo mu se pojavio u
ognjeno plamenu to je izbijao iz grma.
Kako je on pogledao, a to grm plamenom
gorio, ali nije izgarao.
3 Mojsije je pomislio: Idem vidjeti izblie
taj rijetki prizor, zato grm ne izgara.
4 A kad je Gospodin vidio da on prilazi po-
gledati, Bog ga je pozvao iz grma: Mojsi-
je, Mojsije. On je odgovorio: Evo me.
5 Onda je On rekao: Ne primii se blie
ovom mjestu. Izuj obuu sa svojih nogu,
jer mjesto na kojemu stoji sveto je tlo.
6 On je nastavio: Ja sam Bog tvojega
oca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog
Jakovljev. A Mojsije je zaklonio svoje lice,
jer se bojao gledati u Boga.
7 A Gospodin je rekao: Zaista sam vi-
dio nevolju svojega naroda u Egiptu i uo
sam njihovu tubu na njihove tlaitelje, i
Ja znam njihove muke.
8 Tako sada Ja sam siao da ih izbavim
iz ruku Egipana i da ih izvedem iz te ze-
mlje, u zemlju dobru i prostranu, zemlju
u kojoj tee mlijeko i med, u mjesta gdje
su Kanaanci, Hitijci, Amorejci, Perizejci i
Jebusejci.
9 Zato, sada gle, vapaji Izraelovih sinova
doprijeli su do mene, i takoer sam vidio
tlaenje kojim ih tlae Egipani.
10 Stoga sada doi, poslat u te faraonu
da izvede moj narod, Izraelove sinove, iz
Egipta.
11 A Mojsije je rekao Bogu: Tko sam ja
da idem faraonu i da izvedem Izraelove
sinove iz Egipta?
12 On je rekao: Ja u zaista biti s tobom,
i ovo neka ti bude kao znak da sam te Ja
poslao: kad izvede narod iz Egipta, sluit
ete Bogu na ovoj gori.
13 Tada je Mojsije rekao Bogu: Ali kad
doem Izraelovim sinovima, pa im re-
knem: Bog vaih otaca alje me k vama,
i ako me zapitaju: Kako mu je ime, to u
im odgovoriti?
14 A Bog je rekao Mojsiju: JA SAM TKO
Izlazak
46
SAM. I nastavio: Tako reci Izraelovim si-
novima: JA SAM, poslao me k vama.
15 Nadalje Bog je rekao Mojsiju: Ovako
e rei Izraelovim sinovima: Gospodin
Bog vaih otaca, Bog Abrahamov, Bog
Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.
To je moje Ime zauvijek, i tako e me zvati
kroz sve vae narataje
16 Idi i skupi Izraelove starjeine i reci im:
Gospodin Bog vaih otaca, Bog Abraha-
mov, Izakov i Jakovljev, pojavio mi se, re-
kavi: Doista sam vas pohodio i vidio sam
to vam se dogaa u Egiptu,
17 i rekao sam ja u vas izvesti iz patnje
u Egiptu u zemlju Kanaanaca, Hitijaca,
Amorejaca, Perizejaca, Hivejaca i Jebuse-
jaca, u zemlju u kojoj tee mlijeko i med.
18 Onda e te posluati, onda e ii sa
Izraelovim starjeinama egipatskom kralju
i rei e mu: Objavio nam se Gospodin
Bog Hebreja, i sada te molimo da nas pu-
sti tri dana hoda u pustinju, da bi mogli
rtvovati Gospodinu, svojem Bogu.
19 Ali Ja znam da vas egipatski kralj nee
pustiti, ako na to ne bude jakom rukom
prisiljen.
20 Tako u Ja pruiti svoju ruku i udarit u
Egipat svim svojim udesima koja u izve-
sti meu njima; i poslije e vas pustiti.
21 I dat u da taj narod nae milost pred
oima Egipana, pa kad poete, neete
otii praznih ruku.
22 Tako da e svaka ena zatraiti, od
svojih susjeda i od onih koje borave u bli-
zini, srebrnih i zlatnih predmeta i haljina, i
vi ete ih staviti na svoje sinove, i na svoje
keri i tako oplijeniti Egipane.
Mojsije se vraa u Egipat
4
Onda je Mojsije odgovarajui rekao:
Ali ako mi ne budu vjerovali i ne po-
sluaju me, nego mi reknu: Nije ti se Gos-
podin pojavio.
2 A Gospodin mu rekao: to ti je to u
ruci? On je odgovorio: tap.
3 A On je rekao: Baci ga na zemlju. I on
ga bacio na zemlju, a tap je postao zmi-
ja; a Mojsije je pobjegao od nje.
4 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: Prui
svoju ruku i primi ju za rep on je pruio
svoju ruku i prihvatio ju, i ona je opet po-
stala tap u njegovoj ruci.
5 Da bi oni povjerovali da ti se objavio
Gospodin Bog njihovih otaca, Bog Abra-
hamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev.
6 Dalje mu rekao Gospodin: Sada sta-
vi svoju ruku u svoja njedra. On je stavio
svoju ruku u svoja njedra, a kad ju izvadio,
gle, njegova ruka bila je od gube bijela kao
snijeg.
7 A On je rekao: Stavi opet svoju ruku
u njedra. On je opet stavio svoju ruku u
svoja njedra, i kad je opet izvadio iz nje-
dara, gle, bila je opet kao ostalo njegovo
tijelo.
8 Onda e biti, da ako ti ne povjeruju i ne
posluaju poruku prvoga znaka, povjero-
vat e poruci drugoga znaka.
9 I bit e, ako ne povjeruju i ta oba znaka
i ne posluaju tvoj glas, onda uzmi vode
iz rijeke i prolij je na suho tlo. I voda to si
ju uzeo iz rijeke, na suhom tlu pretvorit e
se u krv.
10 Onda je Mojsije rekao Gospodinu: Moj
Gospodine, ja nisam ovjek rjeit, nisam
bio prije, a nisam ni sada otkada govori
sa svojim slugom, nego sam spor u govo-
ru i spora jezika.
11 A Gospodin mu rekao: Tko je napravio
ovjeku usta? Ili tko ga pravi nijemim ili
gluhim, tko mu daje vid ili ga osljepljuje?
Nisam li to Ja, Gospodin?
12 Stoga, sada idi, i Ja u biti s tobom i
tvojim ustima i uit u te to e govori-
ti.
13 Ali je on rekao: Oh moj Gospodine,
molim poalji koga god drugoga hoe.
14 Sada se rasrdio Gospodin na Mojsija i
rekao: Nije li tvoj brat Aron, Levit jo tu?
Znam da on moe dobro govoriti. Gle, on
je ve na putu da te susretne, a kad te
vidi, od srca e se veseliti.
15 Govori s njim, stavi ove rijei u njegova
usta. A Ja u biti s tvojim ustima i njego-
vim ustima, i uit u vas to ete praviti.
16 Tako on neka bude tvoj govornik naro-
du. On sam neka ti bude kao usta, a ti e
njemu biti kao Bog.
17 Uzmi taj tap u svoju ruku i s njim e
praviti znamenja.
18 Tako je otiao Mojsije i vratio se natrag
svojem tastu Jetru, i rekao mu: Molim te
pusti me da se vratim natrag svojoj brai
u Egipat da vidim jesu li jo ivi. A Jetro
je odgovorio Mojsiju: Idi u miru.
19 A Gospodin je rekao Mojsiju u zemlji
Midjanu: Idi vrati se sada natrag u Egi-
pat, jer su mrtvi svi koji su traili tvoj i-
vot.
20 Tada je Mojsije uzeo svoju enu i svo-
je sinove, posadio ih na magarca i vratio
se u zemlju Egipat. I Mojsije je uzeo Boji
tap u svoju ruku.
21 Gospodin je rekao Mojsiju: Kad se vra-
ti u Egipat, izvedi pred faraonom sva ona
udesna djela koja sam ti stavio u ruku. A
Ja u otvrdnuti njegovo srce tako da nee
pustiti narod otii.
22 Onda e rei faraonu: Ovako govori
Gospodin: Izrael je moj sin, moj prvoro-
Izlazak
47
9 Stavite vie posla na te ljude, da budu
njim zaposleni i da se ne obaziru na lane
rijei.
10 Nadglednici i straari naroda su otili i
javili narodu, rekavi: Ovako govori fara-
on: Neu vam vie dati slame.
11 Idite, i nabavite si slamu gdje god ju
moete nai; a od vaega posla nita vam
se nee smanjiti.
12 Tako je narod bio raspren po cijeloj
egipatskoj zemlji da skuplja strnjiku na-
mjesto slame.
13 A nadglednici su ih gonili, rekavi:
Imate svaki svoj dnevni posao obaviti
kao i prije kad je bilo slame.
14 I korilo se straare Izraelovih sinova,
koje su bili postavili nad njima faraonovi
nadglednici, i prigovaralo im se, rekav-
i: Zato posljednjih dana niste dovrili
odreeni broj opeka kao prije?
15 Onda su doli straari Izraelovih sinova
faraonu i zapitali ga, rekavi: Zato daje
da se tako radi sa tvojim slugama?
16 Slama se vie ne daje tvojim slugama,
a govore nam: Opeke nam pravite. Pa i
tuku tvoje sluge, a krivnja je na tvojem na-
rodu.
17 A on je rekao: Lijeni ste, lijeni ste. Zato
govorite: Hajdemo rtvovati Gospodinu.
18 Stoga sad idite na posao; slama vam
se nee davati, ali vi morate napraviti
odreene koliine opeke.
19 Straari Izraelovih sinova vidjeli su da
su u tekom poloaju zbog zapovijedi da
se ne smije smanjiti broj opeka na dan.
20 Nato kako su izlazili ispred faraona,
susreli su Mojsija i Arona, koji su tu stajali
i ekali ih.
21 I oni su im rekli: Gospodin neka vas
pogleda i sudi, to ste nam uradili da se
omrznemo faraonu i njegovim dvorjanima,
jer ste im dali ma u ruku da nas pobiju.
22 Onda se Mojsije obratio Gospodinu i
rekao: Gospodine, zato nanosi toliko
zlo na ovaj narod? Zato si me poslao ov-
dje?
23 Otkako sam otiao faraonu da prego-
varam s njim u tvoje Ime, on zlo postupa
tvojim narodom, a ti ni ne izbavlja svoj
narod.
Bog pouava Mojsija
6
Onda je Gospodin rekao Mojsiju: Ti
e vidjeti to u napraviti faraonu.
Jakom rukom pustit e ih, i sa jakom rukom
prisiljen istjerat e ih iz svoje zemlje.
2 I jo je Bog rekao Mojsiju ovako: Ja
sam Gospodin.
3 Ja sam se objavio Abrahamu, Izaku i Ja-
kovu kao Bog Svemoni; ali svojim Ime-
Izlazak
enac.
23 Ja traim od tebe da pusti mojega
sina da mi slui. Ako li ga odbije pustiti,
onda u usmrtiti tvojega sina, tvojega pr-
voroenca.
24 I dogodilo se putom u prenoitu su-
sreo Gospodin Mojsiju i htjeo ga usmrtiti.
25 Onda je Zipora uzela otar kamen,
i njim obrezala prednju koicu svojega
sina, bacila mu pred noge i rekla: Zaista
si mi krvav mu.
26 Tako ga On pustio. A ona je rekla: Ti si
krvav mu zbog obrezanja.
27 Gospodin je rekao Aronu: Idi u pusti-
nju u susret Mojsiju. Tako se on zaputio,
stignuo ga na Bojoj gori i poljubio ga.
28 Tako je Mojsije ispripovjedio Aronu sve
Gospodinove rijei kojima ga poslao, i sva
znamenja to mu je zapovjedio izvesti.
29 Tada su Mojsije i Aron otili i skupili
sve starjeine Izraelovih sinova.
30 Aron im je rekao sve to je Gospodin
zapovjedio Mojsiju. Onda je on izveo u-
desna znamenja pred oima naroda.
31 Narod mu je vjerovao, i kad su uli da
je Gospodin pohodio Izraelove sinove i da
je pogledao na njihovu patnju, pognuli su
glave klanjajui se.
Mojsije i faraon
5
Poslije toga otili su Mojsije i Aron i
rekli faraonu: Ovako govori Gospodin,
Bog Izraelov: Pusti moj narod otii da mi u
pustinji odri sveanu gozbu.
2 A faraon je rekao: Tko je taj Gospodin
da ga posluam i pustim Izraela otii?
Ne poznajem Gospodina, a i neu pustiti
Izraela.
3 A oni su rekli: Bog Hebreja nam se po-
javio. Molimo te pusti nas ii tri dana hoda
u pustinju da ondje rtvujemo Gospodinu,
svojem Bogu, da se ne spusti na nas ku-
gom ili maem.
4 Onda im je egipatski kralj rekao: Mojsi-
je i Arone, zato odvraate narod od nje-
gova rada? Idite natrag svojem poslu.
5 A faraon je nastavio: Eto, ovaj narod je
sad mnogobrojan u zemlji; a vi biste htjeli
da se odmara od njihovih poslova.
6 Tako taj isti dan izdao je faraon, nad-
glednicima naroda i straarima zapovijed,
rekavi:
7 Od sada vie neete davati narodu sla-
me za pravljenje opeke kao prije. Neka
sami sebi idu skupljati slamu.
8 Ali ete od njih traiti onoliko opeka
koliko su ih do sada pravili. Od toga ne-
ete nita smanjivati. Oni su lijeni, zato
viu, govorei: Hajdemo rtvovati svojem
Bogu.
48
nom, Gospodin, nisam im bio poznat.
4 I ustanovio sam moj zavjet s njima, da
u im dati u posjed zemlju Kanaan, zemlju
u kojoj su prije prebivali kao stranci.
5 A uo sam i tubu Izraelovih sinova koje
su Egipani drali u ropstvu, i sjetio sam
se svojega zavjeta.
6 Stoga reci Izraelovim sinovima: Ja sam
Gospodin. Ja u vas osloboditi bremena
Egipana, Ja u ih izbaviti iz njihove ro-
bije, spasit u vas podignutom rukom i
strogim kaznenim sudovima.
7 Uzet u vas za svoj narod i bit u va
Bog. Onda ete spoznati da sam Ja Gos-
podin, va Bog, onaj koji vas izbavlja is-
pod bremena Egipana.
8 I dovest u vas u zemlju za koju sam
se zakleo da u ju dati Abrahamu, Izaku i
Jakovu, i dat u vam ju u batinu: Ja sam
Gospodin.
9 Mojsije je tako to rekao Izraelovim sino-
vima, ali nisu posluali Mojsija zbog tje-
skobe duha i okrutna ropstva.
10 I oglasio se Gospodin Mojsiju, rekavi:
11 Idi i reci faraonu, egipatskom kralju,
da mora pustiti Izraelove sinove iz svoje
zemlje.
12 A Mojsije je rekao pred Gospodinom
ovako: Kad me, eto, ni Izraelovi sinovi ne
sluaju, kako e me, ovako nespretna u
govoru, posluati faraon?
13 Onda je Gospodin govorio Mojsiju i
Aronu i dao im zapovijed za Izraelove si-
nove i faraona, egipatskog kralja, da pusti
Izraelove sinove iz egipatske zemlje.
14 Ovo su glavari domova njihovih otaca:
Rubenovi sinovi, prvoroenca Izraelova,
bili su: Henok, Palu, Hezron i Karmi. To su
Rubenove obitelji.
15 imunovi sinovi bili su: Jemuel, Jamin,
Ohad, Jakin, Zohar i aul, sin Kanaanke.
To su obitelji imunove.
16 Ovo su imena Levijevih sinova po nji-
hovim naratajima: Geron, Kohat i Me-
rari. A godine Levijeva ivota bile su sto
trideset i sedam godina.
17 Geronovi sinovi bili su: Libni i imi po
svojim obiteljima.
18 Kohatovi sinovi bili: su Amram, Ishar,
Hebron i Uziel. A godine Kohatova ivota
bile su sto i trideset i tri godine.
19 Merarijevi sinovi bili su: Mahli i Mui. To
su obitelji Levijeve po svojim naratajima.
20 Amram je uzeo oevu sestru Jokebe-
du, za enu i ona mu je rodila Arona i Moj-
sija. A godine Amramova ivota bile su
sto i trideset i sedam godina.
21 Isharovi sinovi bili su: Korah, Nefeg i
Zikri.
22 Uzielovi sinovi bili su: Miael, Elisafan
i Sitri.
23 Aron je uzeo Eliebu, ker Aminada-
bovu, sestru Nahonovu, sebi za enu; i
ona mu rodila Nadaba, Abihua, Eleazara
i Itamara.
24 Korahovi sinovi bili su: Asir, Elkana i
Abiasaf. To su obitelji Korahove.
25 Eleazar, sin Aronov, uzeo si je jednu od
keri Putielovih za enu; ona mu rodila Fi-
nehasa. To su glave Levijevih domova po
svojim rodovima.
26 To su oni isti Aron i Mojsije kojima je
Gospodin zapovjedio: Izvedi Izraelove
sinove po njihovim vojskama iz egipatske
zemlje.
27 To su oni koji su govorili faraonu, egi-
patskom kralju da izvedu Izraelove sinove
iz Egipta. To su ti isti Mojsije i Aron.
28 I dogodilo se na dan kad je Gospodin
govorio s Mojsijem u zemlji Egipat,
29 da se Gospodin oglasio Mojsiju re-
kavi: Ja sam Gospodin. Govori faraonu,
egipatskom kralju sve to ti reknem.
30 A Mojsije je rekao pred Gospodinom:
Ah, ja sam nespretan u govoru, pa kako
e me faraon posluati?
Mojsije tapom izvodi uda
7
A Gospodin je rekao Mojsiju: Evo, po-
stavljam te kao Boga pred faraonom, a
tvoj brat Aron bit e tvoj prorok.
2 Govorit e sve to ti Ja zapovijedim.
A tvoj brat Aron neka govori faraonu da
mora pustiti Izraelove sinove da odu iz
njegove zemlje.
3 A Ja u otvrdnuti srce faraonu i umnoit
u znamenje i udesa u zemlji Egipat.
4 Ali faraon vas nee posluati, tako da
u Ja staviti moju ruku na Egipat, i izvest
u svoje skupine, svoj narod, Izraelove si-
nove, iz egipatske zemlje strogim sudovi-
ma.
5 Onda e Egipani spoznati da sam Ja
Gospodin, kad pruim svoju ruku protiv
Egipana i Izraelove sinove izvedem iz nji-
hove sredine.
6 Tada su Mojsije i Aron uradili tono ona-
ko kako im je Gospodin zapovjedio.
7 Mojsiju je bilo osamdeset godina, a Aro-
nu osamdeset i tri godine kad su govorili
s faraonom.
8 Onda je Gospodin rekao Mojsiju i Aronu
ovako:
9 Ako vas pozove faraon da izvedete ipak
kakvo udo, onda reci Aronu da uzme
svoj tap i baci ga pred faraona neka tap
postane zmija.
10 Mojsije i Aron su otili faraonu i ura-
dili tako kako im je Gospodin zapovjedio.
Aron je bacio svoj tap pred faraona i nje-
Izlazak
49
gove sluge, i tap je postao zmija.
11 A faraon je dozvao mudrace i vraare, i
arobnjaci egipatski napravili su isto tako
svojim tajnim aranjem.
12 Svi su bacili svoje tapove i tapovi se
pretvorili u zmije, ali je tap Aronov pro-
gutao njihove tapove.
13 A srce faraonovo je raslo sve tvre, i on
ih nije posluao, kako je rekao Gospodin.
14 A Gospodin je rekao Mojsiju: Srce je
faraonovo otvrdnulo; on odbija pustiti na-
rod.
15 Idi sutra ujutro faraonu, kad on polazi
k rijeci, i stani pred njega na obali rijeke.
Uzmi u ruku tap to se pretvorio u zmi-
ju.
16 I ti e mu rei: Gospodin, Bog He-
breja, poslao me k tebi, rekavi: Pusti moj
narod da mi moe sluiti u pustinji, a ti sve
do sada nisi posluao.
17 Ovako govori Gospodin: Po ovom e
spoznati, da sam Ja Gospodin, evo gle,
udarit u sada tapom koji imam ruci po
vodi rijeke i ona e se pretvoriti u krv.
18 Ribe e uginuti u rijeci, rijeka e se
usmrdjeti i gadit e se Egipanima piti
vodu iz rijeke.
19 Onda je Bog rekao Mojsiju: Reci Aro-
nu: Uzmi svoj tap i prui svoju ruku na
vode u Egiptu, na njegove rijeke, proko-
pe, bare i na sve njegove jame da postane
krv. I bit e krv posvuda u zemlji Egipat,
pa i u drvenim i kamenim posudama.
20 Mojsije i Aron su postupili tako kako im
je Gospodin zapovjedio. On je podignuo
tap i udario njim po vodi u rijeci pred oi-
ma faraona i pred oima njegovih slugu. I
sva se voda u rijeci pretvorila u krv.
21 Ribe koje su bile u rijeci uginule su, i
rijeka se usmrdjela, tako da Egipani nisu
vie mogli piti vodu iz rijeke. Bila je krv po
cijeloj zemlji Egipat.
22 Onda su arobnjaci egipatski napra-
vili isto tako svojim aranjem. A srce fa-
raonovo je raslo sve tvre, i nije ih htjeo
posluati, kako je unaprijed rekao Gos-
podin.
23 Faraon se okrenuo i otiao kui, ne
uzimajui ni to k srcu.
24 A svi Egipani su kopali oko rijeke da
bi nali vode za pie, jer nisu mogli piti
vodu iz rijeke.
25 Tako je prolo sedam dana otkako je
Gospodin udario po rijeci.
Poasti
8
Onda je Gospodin rekao Mojsiju: Idi
faraonu i reci mu: Ovako govori Gospo-
din: Pusti moj narod da mi moe sluiti.
2 Ali ako ih odbije pustiti, gle, udarit u
svu tvoju zemlju abama.
3 Tako e se rijeka obilno iznijeti abe koje
e prodrijeti u tvoj dvor, u tvoju spavaoni-
cu, u tvoju postelju, u kue tvojih sluga i
tvojega naroda, u tvoje pei i u tvoje na-
ve.
4 I skakat e abe na tebe, na tvoje poda-
nike i na sve tvoje sluge.
5 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: Reci
Aronu: Prui svoju ruku sa svojim tapom
na rijeke, prokope i bare, i neka izau abe
na egipatsku zemlju.
6 Tako je Aron pruio svoju ruku na egi-
patske vode, i abe su izale i pokrile egi-
patsku zemlju.
7 A arobnjaci su napravili isto svojim a-
ranjem, te su abe izale na egipatsku ze-
mlju.
8 Onda je faraon dozvao Mojsija i Arona
i rekao im: Molite Gospodina da mene i
moj narod oslobodi od aba, ja u onda
pustiti narod da moe rtvovati Gospodi-
nu.
9 A Mojsije je odgovorio faraonu: Dostoji
mi se odrediti tono kad da se molim za
tebe, za tvoje sluge i za tvoj narod da se
abe odstrane od tebe i od tvojih kua i
samo u rijeci da ostanu.
10 A on je rekao: Sutra. Mojsije je rekao:
Neka bude po tvojoj rijei da spozna da
nitko nije kao Gospodin, na Bog.
11 abe e otii od tebe, od tvojih kua,
od tvojih sluga i od tvojega naroda; ostat
e samo u rijeci.
12 Nato su Mojsije i Aron otili od farao-
na. I Mojsije je zavapio Gospodinu zbog
aba kojima je kaznio faraona.
13 A Gospodin je napravio po molitvi Moj-
sijevoj, i abe su uginule u kuama, u dvo-
ritima i u poljima.
14 Oni su ih zgrnuli na hrpe i zemlja se
njima usmrdjela.
15 A kad je vidio faraon da je dolo olak-
anje, otvrdnuo je on svoje srce i nije ih
posluao kako je rekao Gospodin.
16 A Gospodin je rekao Mojsiju: Reci
Aronu: Prui svoj tap i udari po prahu
na zemlji da bi se pretvorio u ui po cijeloj
egipatskoj zemlji.
17 Oni su napravili tako: Aron je pruio
svoju ruku sa tapom i udario njim po
prahu na zemlji, i dole su ui na ljude i na
marvu. Sav prah na zemlji pretvorio se u
ui po cijeloj egipatskoj zemlji.
18 arobnjaci su pokuali svojim aranjem
napraviti isto da dou ui, ali nisu mogli.
Tako su ui napale na ljude i na marvu.
19 Onda su arobnjaci rekli faraonu: To
je prst Boji. Ali je faraonovo srce raslo
sve tvre i nije ih posluao, kako je una-
Izlazak
50
prijed rekao Gospodin.
20 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: Usta-
ni rano ujutro idi pred faraona kad ide k
vodi i reci mu: Ovako govori Gospodin:
Pusti moj narod da mi moe sluiti.
21 Jer ako ne pusti mojega naroda, onda
u napraviti da dou rojevi obada na tebe,
na tvoje sluge, na tvoj narod i na tvoje
dvorove. Kue Egipana, pa i zemlja na
kojoj stoje bit e puna rojeva obada.
22 Ipak sa goenskom zemljom, u kojoj
prebiva moj narod, napravit u na taj dan
da ne bude ondje rojeva obada da spo-
zna, da sam Ja Gospodin na zemlji.
23 Napravit u razliku izmeu svojega na-
roda i tvojega naroda. Sutra e se dogo-
diti to udo.
24 I Gospodin je napravio tako. Doli su
debeli rojevi obada u dvor faraonov, u kue
njegovih slugu i na svu egipatsku zemlju.
Zemlja je teko nastradala od obada.
25 Onda je faraon dozvao Mojsija i Arona
i rekao: Idite, rtvujte svojem Bogu ovdje
u zemlji.
26 Mojsije je rekao: To nije pristojno
obavljati jer prinosimo Gospodinu, svojem
Bogu, rtve koje su Egipanima odurne.
Kad bismo pred oima Egipana prinosili
rtve koje su njima odurne, ne bi li nas na
mjestu kamenovali?
27 Mi emo ii tri dana hoda u pustinju i
ondje rtvovati Gospodinu, svojem Bogu,
kako nam je zapovjedio.
28 Faraon je rekao: Pustit u vas da r-
tvujete Gospodinu, svojem Bogu, u pusti-
nji, samo ne idite predaleko. Molite se za
mene.
29 Tada je Mojsije odgovorio: Ja odlazim
sada od tebe i pomolit u se Gospodinu,
sutra e otii rojevi obada od faraona, od
njegovih sluga i njegova naroda. Samo
neka faraon vie ne vara naroda, pa da
ga ne pusti rtvovati Gospodinu.
30 I otiao je Mojsije od faraona i pomolio
se Gospodinu.
31 I Gospodin je napravio prema rijei
Mojsijevoj i uklonio rojeve obada od fara-
ona, od njegovih sluga i od njegova naro-
da. Nije ostao ni jedan jedini.
32 Ali je faraon i ovaj put otvrdnuo svoje
srce i nije pustio narod otii.
Druge razne poasti
9
Onda je Gospodin rekao Mojsiju: Idi
faraonu i reci mu: Ovako govori Gos-
podin, Bog Hebreja: Pusti moj narod da
mi slui.
2 Ako ga odbije pustiti i jo ga due bu-
de zadravao,
3 evo, Gospodinova ruka udarit e stra-
nom kugom tvoju marvu u polju, konje,
magarce, deve, goveda i ovce. Bit e vrlo
velika poast.
4 A Gospodin e razlikovati marvu izrael-
sku od marve egipatske, tako da nita to
pripada Izraelovim sinovima nee poginu-
ti.
5 Gospodin je odredio i rok, rekavi: Su-
tra e Gospodin napraviti to u zemlji.
6 Sutradan je Gospodin tako i napravio.
Sva je egipatska marva uginula, a od mar-
ve izraelske nije uginulo ni jedno.
7 Onda se faraon raspitao, i zaista, iza-
lo je na vidjelo da od Izraelske marve nije
uginulo ni jedno grlo. Ali je srce faraono-
vo ostalo otvrdnuto i on nije pustio narod
otii.
8 A Gospodin je rekao Mojsiju i Aronu:
Uzmite si pune pregrti pepela iz pei, a
Mojsije neka ga razaspe prema nebesima
pred oima faraonovim.
9 I postat e on sitan prah po cijeloj ze-
mlji Egipat, a od njega e nastati mjehuri
to e se pretvoriti u ireve na ljudima i na
marvi po cijeloj zemlji Egipat.
10 Tada su oni uzeli pepela iz pei i stupili
pred faraona, i Mojsije ga razasuo prema
nebu. I nastali su mjehuri koji su se pre-
tvorili u ireve na ljudima i na marvi.
11 A arobnjaci se nisu mogli pokazati
pred Mojsijem od ireva, jer su se mjehuri
pretvorili na arobnjacima kao i na svim
Egipanina.
12 Ali je Gospodin otvrdnuo srce farao-
nu i on ih nije posluao, kako je Gospodin
unaprijed rekao Mojsiju.
13 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: Usta-
ni rano ujutro, stupi pred faraona i reci
mu: Ovako govori Gospodin, Bog Hebre-
ja: Pusti moj narod da mi moe sluiti.
14 Jer ovaj put poslat u sva moja zla na
tebe, na tvoje sluge i tvoj narod, da spo-
zna da nitko nije na cijeloj zemlji kao Ja.
15 A da sam svoju ruku pruio i tebe i tvoj
narod udario poau onda bi te nestalo
sa zemlje.
16 Ali sam te zbog toga i podignuo da po-
kaem moju snagu na tebi i da se moje
Ime objavi po cijeloj zemlji.
17 Ali se ti dalje uzdie nad mojim naro-
dom i ne puta ga otii.
18 Gle, Ja u sutra u ovo doba pustiti jako
teku tuu kakve nije bilo u Egiptu od
onoga dana kad je postala do danas.
19 Stoga poalji sada i skupi na sigurno
svoju marvu i sve to ima u polju. Jer e
pasti tua na sve ljude i ivotinje to se
zateknu u polju i ne dovedu se kui i za-
klone pod krov, izginut e.
20 Tko se od sluga faraonovih bojao pri-
Izlazak
51
jetnje Gospodinove, skupio je svoju drui-
nu i svoju marvu u kue na sigurno.
21 A tko nije mario za prijetnju Gospo-
dinovu, nije ostavio svoju druinu i svoju
marvu u polju.
22 Tada je Gospodin rekao Mojsiju: Prui
svoju ruku prema nebu da po cijeloj egi-
patskoj zemlji padne tua na ljude i na
marvu i na sve bilje po polju u zemlji Egi-
pat.
23 I Mojsije je pruio svoj tap prema
nebu, a Gospodin pusti gromove i tuu i
munje su padale na zemlju. I Gospodin je
sipao tuu po egipatskoj zemlji.
24 Padala je tua i munje su se mijeale s
tuom; tako strano kako se nije jo nika-
da doivjelo u egipatskoj zemlji otkako su
ljudi u njoj.
25 I tua je udarila po cijeloj egipatskoj
zemlji sve to je bilo u polju, od ovjeka
do ivineta; sve bilje po polju unitila
tua i polomila sva stabla u polju.
26 Samo u zemlji Goen, gdje su prebivali
Izraelovi sinovi, nije pala tua.
27 Onda je faraon poslao po Mojsija i Aro-
na i rekao im: Sagrijeio sam ovaj put.
Gospodin je u pravu, a ja i moj narod smo
krivi.
28 Molite Gospodina, da vie ne puta
stranih gromova i tue, jer je vie nego
dosta toga. Ja u vas pustiti, i neete vie
ovdje ostati.
29 Mojsije mu odgovorio: im izaem iz
grada, rairit u svoje ruke Gospodinu,
pa e prestati gromovi i nee vie padati
tua, tako da bi ti spoznao da je zemlja
Gospodinova.
30 Ali znam dobro da se vi, ti i tvoje sluge,
jo ne bojite Gospodina Boga.
31 Tako je propao lan i jeam, jer je jeam
bio ve u klasu i lan u cvijetu.
32 A penica i ra nisu propale, jer kasnije
dolaze.
33 Tako je Mojsije otiao od faraona izvan
grada i rairio svoje ruke Gospodinu, i
prestali su gromovi i tua, i kia nije vie
padala na zemlju.
34 Kad je faraon vidio da su prestali kia,
tua i gromovi, ustrajao je u svojem grije-
hu i otvrdnuo svojim srcem on i njegove
sluge.
35 Srce faraonovo je ostalo tvrdo i on nije
pustio Izraelove sinove, kako je unaprijed
rekao Gospodin preko Mojsija.
Tree razne poasti
10
Nato je Gospodin rekao Mojsiju: Idi
faraonu, jer sam mu Ja otvrdnuo
srce, njemu i njegovim dvorjanima da bih
napravio ova svoja znamenja na njemu:
2 da moe pripovijedati svojoj djeci i svo-
joj unuadi to sam napravio Egipanina i
koja sam udesna djela izvrio meu nji-
ma i da tako spoznate da sam Ja Gospo-
din.
3 Tako su Mojsije i Aron otili faraonu i
rekli mu: Ovako govori Gospodin Bog
Hebreja: Dokle e jo odbijati da se po-
nizi pred menom? Pusti moj narod da mi
moe sluiti.
4 Jer ako odbije pustiti mojega naroda,
gle, sutra u navesti skakavce na tvoju ze-
mlju.
5 Oni e pokriti povrinu zemlje tako da
se nee vie vidjeti zemlja i pojest e ono
to vam je jo preostalo kao posljednji
ostatak iza tue; i oglodat e sva stabla
to rastu u vaim poljima.
6 Oni e napuniti tvoje kue, i kue svih
tvojih sluga, i kue svih Egipana, koje
nisu vidjeli ni tvoji oci ni oci tvojih otaca
otkako su na zemlji do dananjega dana.
I on se okrenuo i otiao od faraona.
7 Faraonovi dvorjani su mu tada rekli:
Dokle e nam ovaj ovjek biti zamka?
Pusti ljude neka odu i slue Gospodinu,
svojem Bogu. Zar jo ne zna da Egipat
propada?
8 I dozvali su Mojsija i Arona natrag fara-
onu, a on im je rekao: Idite, sluite Gos-
podinu, svojem Bogu. A koji su to koji e
ii s vama?
9 Mojsije je odgovorio: Ii emo sa svo-
jim mladima i sa starima, sa svojim sino-
vima i kerima, sa svojim stadima ovaca i
sa govedima, jer moramo odrati sveanu
gozbu Gospodinu.
10 Onda im je on rekao: Gospodin uistinu
treba biti s vama kad vas pustim s vaom
djecom. Pazite, jer vas na putu eka zlo.
11 Ne tako, nego samo vi mukarci moe-
te ii i sluiti Gospodinu, jer to ste i eljeli.
Nato su ih otpratili ispred faraona.
12 Tada je Gospodin rekao Mojsiju: Prui
svoju ruku na egipatsku zemlju da zazo-
ve skakavce da dou na egipatsku ze-
mlju i pojedu sve poljsko bilje na zemlji,
sve to je preostalo iza tue.
13 I Mojsije je pruio svoj tap na egipat-
sku zemlju, a Gospodin je pustio istoni
vjetar na zemlju da pue cijeli dan i cijelu
no. Kad je svanulo jutro, istoni vjetar je
nanio skakavce.
14 Skakavci su pali na svu egipatsku ze-
mlju i spustili se u silnom mnotvu na sve
egipatsko podruje. Bili su vrlo estoki;
nikada prije nije tu bilo toliko skakavaca,
niti e ih ikada biti.
15 Oni su pokrili povrinu cijele zemlje,
tako da je od njih zemlja potamnjela, i po-
Izlazak
52
jeli su sve bilje u polju i sav plod sa staba-
la to je preostalo iza tue. Tako da nita
zeleno nije ostalo na stablima i na polj-
skom bilju po cijeloj egipatskoj zemlji.
16 Tada je faraon bre dozvao Mojsija i
Arona i rekao: Sagrijeio sam protiv Gos-
podina, vaega Boga, i protiv vas.
17 Stoga oprostite mi moj grijeh samo
jo ovaj put i molite se Gospodinu, vaem
Bogu, da odstrani od mene barem samo
ovu smrt.
18 Tako je otiao Mojsije od faraona i po-
molio se Gospodinu.
19 I Gospodin je pokrenuo sa zapada jaki
protivni vjetar koji je odnio skakavce i po-
bacao ih u Crveno more. Nije ostao ni je-
dan jedini skakavac u cijelom egipatskom
podruju.
20 Ali je Gospodin otvrdnuo srce faraonu
tako da on nije pustio Izraelovih sinova.
21 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: Pru-
i svoju ruku prema nebu da doe na egi-
patsku zemlju tako velika tmina, koja se
moe opipati.
22 Tako je Mojsije pruio svoju ruku pre-
ma nebu i spustila se gusta tmina po cije-
loj egipatskoj zemlji za tri dana.
23 Nisu vidjeli jedan drugoga i nitko se
nije ustao sa svojega mjesta tri dana. A
svi Izraelovi sinovi imali su svjetlost u svo-
jim kuama.
24 Tada je faraon dozvao Mojsija i rekao:
Idite, sluite Gospodinu; samo vaa sta-
da i vaa goveda neka ostanu ovdje. I
vaa djeca neka idu s vama.
25 A Mojsije je rekao: Ti nam mora dati
to emo prinijeti i spaliti za rtve, da bi to
rtvovali Gospodinu, svojem Bogu.
26 Naa marva treba ii s nama; ni papak
ne smije ostati. Jer od toga emo mora-
ti uzimati, da sluimo Gospodinu, svojem
Bogu, a i mi ne znamo im moramo sluiti
Gospodinu dok ne stignemo ondje.
27 A Gospodin je otvrdnuo srce faraonu
tako da ih on nije htjeo pustiti.
28 Nato mu je rekao faraon: Odlazi od
mene i pazi da mi vie ne dolazi pred
oi. Jer onog dana kad mi doe pred oi
umrijet e.
29 Mojsije je rekao: Dobro si rekao; vie
ti nikad neu vidjeti lica.
Prijetnja pomorom prvoroenaca
11
A Gospodin je rekao Mojsiju: Jo u
samo jednu poast pustiti na faraona i
na Egipane. Poslije e vas pustiti odavde.
A kad vas pusti, on e vas doista i potjerati
odavde.
2 Govori narodu tako da uje, neka sva-
ki ovjek trai od svojega susjeda i svaka
ena od svoje susjede srebrnih predmeta
i zlatnih predmeta.
3 Gospodin je napravio da Egipani budu
naklonjeni narodu. A sam je Mojsije bio
cijenjen u egipatskoj zemlji u oima fara-
onovih sluga i u oima naroda.
4 Tada je Mojsije rekao: Ovako govori
Gospodin: U pola noi proi u kroz Egi-
pat.
5 Umrijet e svaki prvoroenac u egipat-
skoj zemlji, od prvoroenca faraonova,
koji bi trebao sjediti na njegovu prijesto-
lju, do prvoroenca ropkinje kod runoga
mlina, i svako prvene od marve.
6 Tada e se dignuti velik jauk po cijeloj
egipatskoj zemlji, kakva jo nikada nije
bilo niti e ga ikada biti.
7 Ali protiv Izraelovih sinova nee ni pas
zalajati, ni na ovjeka ni na ivotinju, da
spoznate da Gospodin pravi razliku izme-
u Egipana i Izraelaca.
8 Onda e doi sve te tvoje sluge k meni
pokloniti mi se i govoriti: Idi sa svim na-
rodom koji je pod tobom. Poslije toga u
otii. Nato je on otiao od faraona s veli-
kim gnjevom.
9 A Gospodin je rekao Mojsiju: Faraon
vas nee posluati, tako da bi se umnoila
moja udesna djela u egipatskoj zemlji.
10 Tako su Mojsije i Aron napravili sva ta
udesa pred faraonom. A Gospodin je
otvrdnuo srce faraonu, i tako on nije pu-
tao Izraelovih sinova iz svoje zemlje.
Bog uspostavlja Pashu
12
Nato je rekao Gospodin Mojsiju Aro-
nu u zemlji Egipat, rekavi:
2 Ovaj mjesec neka vam bude poetak
mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u
godini.
3 Objavite cijeloj zajednici Izraelovih sino-
va, recite im: Desetoga dana ovoga mje-
seca svatko neka uzme sebi jedno janje,
po oevoj kui, jedno janje za jedno do-
mainstvo.
4 Ako li je domainstvo premaleno za jed-
no janje, neka ga uzme skupa sa svojim
najbliim susjedom, prema broju osoba;
prema potrebi svake pojedine osobe po-
dijelit ete janje.
5 Vae janje neka bude bez mane, muko,
od godinu dana. Moete uzeti bilo janje
bilo kozle.
6 uvajte ga do etrnaestoga dana isto-
ga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska
zajednica zakolje kad se spusti mrak.
7 Neka uzmu neto krvi i neka njom po-
mau oba dovratnika i nadvratnik na ku-
ama u kojima e se jesti.
8 Onda te iste noi neka jedu meso pee-
Izlazak
53
no na vatri, s beskvasnim kruhom i gor-
kim biljem neka ga jedu.
9 Ne jedite sirovo ili u vodi kuhano nego
samo na vatri peeno, s glavom, nogama
i drobom.
10 Nita od toga ne smijete ostaviti do ju-
tra; a to bi od toga preostalo do jutra,
spalite na vatri.
11 A ovako ete ga jesti: pojasom opasa-
nih bokova, obuom na nogama i sa ta-
pom u ruci. Jedite ga u hitnji. To je Pasha
Gospodinova.
12 Jer Ja u u toj noi proi kroz egipat-
sku zemlju i pobit u sve prvoroence
u zemlji Egipat, oboje ovjeka i marvu; i
kaznit u sve egipatske bogove: Ja sam
Gospodin.
13 A krv na kuama u kojima ste bit e
vam zatitni znak. Kad vidim krv proi u
vas, i poast vas nee taknuti da vas po-
mori kad udarim egipatsku zemlju.
14 Tako taj dan neka vam bude za spo-
men. Svekujte ga kao sveanu gozbu u
ast Gospodinu kroz sve svoje narataje.
Obdravajte ga kao sveanu gozbu po
vjenoj uredbi.
15 Sedam dana jedite beskvasni kruh.
Odmah prvi dan odstranite kvasac iz svo-
jih kua, jer svaki koji bude to kvasno
jeo od prvoga do sedmoga dana, neka se
taj iskorijeni iz Izraela.
16 Prvi dan neka vam bude sveti saziv,
a tako i sedmi dan neka vam bude sveti
saziv. Na ta dva dana ne smijete obavljati
nikakva posla. Samo to svatko treba za
hranu, moe si zgotoviti.
17 Tako ete obdravati Sveanost Be-
skvasnih kruhova, jer ba na taj dan izveo
sam vae skupine iz egipatske zemlje.
Zato trebate svetkovati taj dan kroz sve
vae narataje po vjenoj uredbi.
18 etrnaestoga dana prvoga mjeseca
predveer jedite beskvasni kruh sve do
naveer dvadeset i prvog dana toga mje-
seca.
19 Kroz sedam dana neka se ne nae kva-
sac u vaim kuama, jer svaki koji bude
jeo neto kvasno, taj isti neka se iskorije-
ni iz izraelske zajednice, bio on stranac ili
domorodac u zemlji.
20 Nita kvasno ne smijete jesti; u svim
svojim prebivalitima, jedite samo be-
skvasni kruh.
21 Onda je Mojsije sazvao sve starjeine
Izraelaca i rekao im: Idite i pribavite sebi
janjad prema svojim obiteljima i zakoljite
Pashalno janje.
22 Onda uzmite kitu hisopa, zamoite ju u
krv to je u zdjeli, i pomaite krvlju to je
u zdjeli, nadvratnik i oba dovratnika. I nit-
ko od vas neka ne izlazi kroz kuna vrata
svoje kue do jutra.
23 Kad onda bude izaao Gospodin da
bije Egipat i vidi krv na nadvratniku i na
oba dovratnika, proi e Gospodin mimo
vrata i nee dati anelu pogubitelju da
ue u vae kue da ubija.
24 Drite ovo kao uredbu koja vrijedi za
vas i za vae sinove zauvijek
25 I neka bude da kad doete u zemlju
koju e vam dati Gospodin, kako je obe-
ao, vrite taj obred.
26 I bit e, da kad e vas pitati vaa djeca:
to vam znai taj obred?
27 vi ete onda odgovoriti: To je Pas-
halna rtva za Gospodina koji je prolazio
mimo kua Izraelovih sinova u Egiptu, kad
je ubijao Egipane, a nae kue potei-
vao. Onda je narod pognuo svoje glave
klanjajui se.
28 Onda su Izraelovi sinovi otili i napra-
vili tako; ba kako je Gospodin zapovjedio
Mojsiju i Aronu, oni su tako napravili.
29 I dogodilo se, u pola noi da je Gos-
podin udario sve prvoroence u zemlji
Egipat, od faraonova prvoroenca, koji bi
ga naslijedio na prijestolju, pa do prvoro-
enca sunja koji je bio u zatvoru, i svako
prvene marve.
30 U onoj noi ustao je faraon sa svima
svojim dvorjanima i sa svima Egipanima.
Nastao je velik jauk u Egiptu, jer nije bilo
kue u kojoj nije bio mrtvac.
31 Onda je on u noi dozvao Mojsija i Aro-
na i rekao: Ustajte, idite iz mojega naro-
da, vi i Izraelovi sinovi. Idite, sluite Gos-
podinu, kako ste traili.
32 I svoje ovce i goveda uzmite sobom,
kako ste zahtijevali; idite, pa i mene bla-
goslovite.
33 A Egipani su pourivali narod da bi
bre otili iz zemlje, jer su govorili: Svi
emo pomrijeti.
34 Tako je narod ponio, svoje jo beskva-
sno tijesto, svoje nave uvijene svojim
ogrtaima, na svojim ramenima.
35 Nato su Izraelovi sinovi napravili onako
kako im je Mojsije bio rekao, i zatraili od
Egipana srebrne predmete i zlatne pred-
mete i odjee.
36 A Gospodin je napravio da Egipani
budu naklonjeni prema narodu, tako da
su im dali to su ovi traili. Tako su oni
oplijenili Egipane.
37 Tada su Izraelovi sinovi otili iz Ramse-
sa u Sukot, oko est stotina tisua pjea-
ka, samih ljudi, pokraj ena i djece.
38 Ali i mnotvo drugog naroda zaputio
se s njima, i ovce i goveda, silna mnoina
marve.
Izlazak
54
39 Od tijesta koje su bili ponijeli sobom iz
Egipta ispekli su beskvasne pogae; jer
jo nije bilo kvasno, jer su ih bili potjerali
iz Egipta, i nisu mogli ekati i sebi pripre-
miti hranu za put.
40 Vrijeme boravka Izraelovih sinova u
Egiptu bilo je etiri stotine i trideset go-
dina.
41 I dogodilo se na svretku etiri stotine
i trideset godina, ba toga istog dana, su
izale sve Gospodinove skupine iz egipat-
ske zemlje.
42 To je bila no bdjenja za Gospodina
kad ih je izveo iz egipatske zemlje. To je
no Gospodinova, svean obred za sve
Izraelove sinove kroz sve njihove narata-
je.
43 Gospodin je rekao Mojsiju i Aronu:
Ovo je uredba za Pashu: ni jedan stranac
ne smije od nje jesti.
44 Ali svaki mukarac sluga koji je kupljen
za novac, kad si ga obrezao, onda smije
od nje jesti.
45 Doljak i najamljenik ne smije od nje
jesti.
46 U jednoj kui neka se jede. Ne smije
nita od mesa iznijeti iz kue i na njoj ne
smije prelomiti kostiju.
47 Sva zajednica Izraelaca neka ju tako
obdrava.
48 A kad kod tebe boravi stranac i hoe
svetkovati Pashu u ast Gospodinu, neka
se svi mukarci obreu, onda neka doe
na sveanost i bit e kao domorodac ze-
mlje. Jer neobrezan ne smije od nje jesti.
49 Jedan zakon neka bude za domorodca
kao i za stranca koji boravi meu vama,.
50 Nato su svi Izraelovi sinovi napravili
tako; kako je Gospodin zapovjedio Mojsi-
ju i Aronu, oni su tako napravili.
51 I dogodilo se, da je toga istoga dana
izveo Gospodin Izraelove sinove iz egipat-
ske zemlje po njihovim vojskama.
Prvoroenci su posveeni Bogu
13
Onda se Bog oglasio Mojsiju, rekav-
i:
2 Meni posvetite svakoga prvoroenca,
sve to prvo otvori majinu utrobu Izra-
elovih sinova, kod ovjeka i marve, meni
pripadaju.
3 I Mojsije je rekao narodu: Sjeajte se
ovoga dana u kojem ste izali iz Egipta, iz
kue ropstva, jer vas je Gospodin jakom
rukom izveo i onoga mjesta. Kvasni kruh
se ne smije jesti.
4 Ovoga dana, u mjesecu abibu izlazite.
5 I bit e, kad vas Gospodin uvede u ze-
mlju Kanaanaca, Hitijaca, Amorejaca,
Hivejaca i Jebusejaca, za koju se zakleo
tvojim ocima da e ti ju dati, u zemlju u
kojoj tee mlijeko i med da ete odravati
taj obiaj u ovom mjesecu.
6 Sedam dana jedite beskvasni kruh, a
sedmi dan neka bude sveana gozba u
ast Gospodinu.
7 Samo beskvasni kruh neka se jede kroz
sedam dana. Kvasni kruh ne smije se vi-
djeti kod vas, ni kvasac se ne smije vidjeti
na cijelom tvojem podruju.
8 A objasnit ete svojem sinu toga dana,
govorei: to se vri zbog toga to nam
je napravio Gospodin kad smo izlazili iz
Egipta.
9 I neka vam to bude kao znak na vaoj
ruci i kao spomen na vaem elu, da Gos-
podinov zakon bude uvijek u vaim usti-
ma, jer vas je jakom rukom izveo Gospo-
din iz Egipta.
10 Zato ete vriti ovu uredbu obreda u
svoje doba od godine do godine.
11 I bit e, kad vas uvede Gospodin u ze-
mlju Kanaan, kao to se zakleo vama i va-
im ocima, i kad vam ju dade,
12 da ete odvojiti za Gospodina sve to
otvori majinu utrobu, svako prvene od
marve koju imate; muko neka pripadne
Gospodinu.
13 A svako magare prvene otkupite ja-
njetom, ili ako ga neete otkupiti, onda mu
slomite vrat. Izmeu svojih sinova morate
otkupiti svakoga prvoroenca.
14 I bit e, da kad vas jednoga dana zapi-
ta va sin, rekavi: to znai to? da ete
mu odgovoriti: Jakom rukom izveo nas
Gospodin iz Egipta, iz kue ropstva.
15 I dogodilo se, kad nas faraon nije htjeo
pustiti otii, pobio je Gospodin sve prvo-
roence u zemlji Egipat, od prvoroenca
ovjejega do prvenca marve. Zato rtvu-
jem Gospodinu sve muko to prvo otvori
utrobu, i otkupljujem svakoga prvoroen-
ca svojih sinova.
16 I neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci
i kao spomen na tvojem elu da nas je ja-
kom rukom izveo Gospodin iz Egipta.
17 I dogodilo se, kad je faraon pustio na-
rod otii, nije ih odveo Bog putom prema
zemlji flistejskoj, makar bi to bio put naj-
blii, jer pomislio je Bog: Mogao bi se na-
rod pokajati kad bi se morao boriti, pa se
opet vratiti u Egipat.
18 Tako je Bog vodio narod putom pre-
ma pustinji na Crvenom moru. I Izraelovi
sinovi su izali u vojskama iz egipatske
zemlje.
19 Mojsije je ponio sobom Josipove kosti;
jer je on bio sveano zakleo Izraelove si-
nove, rekavi: Bog e vas sigurno poho-
diti, i vi ete odavde sobom ponijeti moje
Izlazak
55
kosti.
20 Tako su se podigli od Sukota i utaborili
u Etamu, na kraju pustinje.
21 Gospodin je danju iao pred njima u
stupu od oblaka da im pokazuje put, a
nou u stupu od ognja da im svijetli, da bi
mogli putovati danju i nou.
22 On nije uklanjao ispred naroda stup od
oblaka danju ni stup od ognja nou.
Prijelaz preko Crvenog Mora
14
Nato se Bog oglasio Mojsiju, rekav-
i,
2 Reci Izraelovim sinovima da se okrenu
i utabore pred Pi-Hahirotom izmeu Mig-
dola i mora, prema Baal-Sefonu postavite
tabor uz more.
3 Faraon e onda rei za Izraelove sinove:
Pustinja ih zatvorila, pa lutaju zemljom.
4 Onda u otvrdnuti srce faraonu, tako
da poe za njima u potjeru da pokaem
svoju mo na faraonu i na cijeloj njegovoj
vojsci i da Egipani spoznaju da sam Ja
Gospodin. I oni su tako napravili.
5 Nato je bilo javljeno egipatskom kralju
da je pobjegao narod, i srce faraonovo i
njegovih sluga se okrenulo protiv naroda,
rekli su: to smo to napravili, te pustili
Izrael iz svoje slube?
6 Tako je on dao opremiti svoja kola i po-
veo sobom svoju vojsku.
7 Poveo je sobom est stotina izabranih
bojnih kola, i sva bojna kola koja su bila u
Egiptu s njihovim zapovjednicima.
8 Gospodin je otvrdnuo srce faraonu, egi-
patskom kralju, i on je poao u potjeru za
Izraelovim sinovima; a Izraelovi sinovi su
hrabro izali.
9 Tako su ih tjerali Egipani sa svim fara-
onovim bojnim kolima, njegovim konjani-
cima i njegovom vojskom, i dostignuo ih
kad su taborili na moru kod Pi-Hahirota
pred Baal-Sefonom.
10 Kad se pribliio faraon, Izraelovi sinovi
su podigli oi i opazili da Egipani idu za
njima, vrlo su se prestraili Izraelovi sinovi
i glasno zavapili Gospodinu za pomo.
11 Onda su oni rekli Mojsiju: Zar nema
grobova u Egiptu da si nas odveo da po-
mremo u pustinji? to si nam to napravio,
te nas izveo iz Egipta?
12 Nije li to rije koju smo vam rekli u
Egiptu: Pusti nas u miru, da moemo slu-
iti Egipanima. Jer bolje bi bilo za nas,
da sluimo kao robovi Egipanima nego
da pomremo ovdje u pustinji.
13 A Mojsije je rekao narodu: Ne bojte
se. Stojte vrsto i gledajte spasenje Gos-
podinovo, koje e on jo danas skonati.
Jer Egipane koje danas vidite, neete ih
vie nikada vidjeti.
14 Gospodin e se boriti za vas, a vi ete
biti na miru.
15 I Gospodin je rekao Mojsiju: Zato va-
pi k meni? Reci Izraelovim sinovima neka
krenu naprijed.
16 A ti podigni svoj tap, i prui svoju ruku
na more i razdijeli ga, da mogu Izraelovi
sinovi ii kroz more po suhoj zemlji.
17 A ja u doista otvrdnuti srce Egipa-
na da pou za njima. Tako u ja zadobiti
svoju ast na faraonu i na cijeloj njegovoj
vojsci, na njegovim bojnim kolima i njego-
vim konjanicima.
18 Tada e Egipani spoznati da sam Ja
Gospodin kad zadobijem ast na faraonu,
na njegovim bojnim kolima i njegovim ko-
njanicima.
19 Onda je Boji Aneo, koji je iao ispred
Izraelskog tabora, krenuo i postavio se iza
njih. A stup od oblaka pred njima krenuo i
stupio iza njih.
20 Tako je uao izmeu tabora Egipa-
na i tabora Izraelaca. Tako je bio oblak i
mrak jednomu, a davao svjetlost drugo-
me. Tako se nisu mogli svu no pribliiti
jedan drugome.
21 Tada je pruio Mojsije svoju ruku na
more; i Gospodin je napravio da se svu
no uzbija more natrag jakim istonim
vjetrom, tako da se osuilo more i vode
razdijelile.
22 Tako su Izraelovi sinovi koraali posred
mora po suhoj zemlji, a vode su im stajale
kao zid s desne i s lijeve strane.
23 A Egipani su se dali u potjeru za njima
i svi faraonovi konji njegova bojna kola i
njegovi konjanici poli su za njima usred
mora.
24 I dogodilo se za vrijeme jutarnje strae,
pogledao je Gospodin na vojsku Egipa-
na, iz stupa ognja i oblaka, i smeo egipat-
sku vojsku.
25 Zakoio kotae njihovim kolima i napra-
vio da su jedva mogla naprijed. Onda su
rekli Egipani: Bjeimo od Izraelaca, jer
se Gospodin bori za njih protiv Egipana.
26 Tada je Gospodin rekao Mojsiju: Pru-
i svoju ruku na more da se vode natrag
vrate na Egipane, na njihova bojna kola i
na njihove konjanike.
27 I Mojsije je pruio svoju ruku na more;
i u osvit dana vratilo se more natrag na
svoju dubinu, dok su Egipani bjeali pre-
ma njemu. Tako je Gospodin utjerao Egip-
ane u sredinu mora.
28 Vode su se vratile natrag i potopile boj-
na kola, konjanike i cijelu faraonovu voj-
sku koji su poli za njima u more. Ni jedan
jedini od njih nije ostao na ivotu.
Izlazak
56
29 A Izraelovi sinovi su ili po suhoj zemlji
posred mora i vode su im stajale kao zid s
desne i s lijeve strane.
30 Tako je Gospodin izbavio u onaj dan
Izraelove sinove iz ruke Egipana, a Izra-
elovi sinovi su vidjeli Egipane mrtve na
morskoj obali.
31 Izraelovi sinovi su vidjeli veliko djelo
koje je Gospodin napravio u Egiptu, pa se
narod bojao Gospodina i pouzdao u Gos-
podina i u njegova slugu Mojsija.

Mojsijev hvalospjev
15
Onda je Mojsije sa Izraelovim sino-
vima zapjevao ovu pjesmu Gospodi-
nu, rekavi: Pjevat u Gospodinu, jer se
slavno pobjedom proslavio. On je konja s
jahaem bacio u more.
2 Bog je moja jakost i pjesma, i on je po-
stao moj Spasitelj; on je moj Bog, i ja u
ga slaviti. Bog mojega oca, ja u ga veli-
ati.
3 Gospodin je ratnik; Gospodin je njegovo
Ime.
4 Faraonova bojna kola i njegovu vojsku
pobacao je u more; njegovi izabrani zapo-
vjednici utonuli su u Crvenom moru.
5 Dubina ih pokrila, propali su na dno kao
kamen.
6 Tvoja desnica, o Gospodine, postala je
slavna jakou; tvoja desnica, o Gospodi-
ne, razbila je neprijatelja u komade.
7 Puninom svojega velianstva sruio
si one koji su ili protiv tebe; pustio si
svoju srdbu koja ih je proderala kao
strnjiku.
8 Puhanjem tvojega nosa nabujale su
vode visoko, poplava je stajala usprav-
no kao nasip, dubine se stvrdnule usred
mora.
9 Neprijatelj je onda pomislio: Potjerat u
ih, stignut u ih, razdijelit u plijen; nasitit
e ih se moja pohota; trgnut u svoj ma,
unitit e ih moja ruka.
10 Ti si puhnuo svojim dahom i more ih
progutalo; kao olovo utonuli su u vodi si-
lovitoj.
11 Tko je kao ti, o Gospodine, tko je kao
ti? Velianstven u svetosti, strahovit u
slavlju, izvodei uda.
12 Ti si ispruio svoju desnicu i zemlja ih
je prodrla.
13 Milou svojom vodio si narod kojega
si oslobodio; vodio si ga svojom jakou
u svoj sveti stan.
14 ut e to narodi i zadrhtat e; muka e
spopasti narod flistejski.
15 Vladari edomski e se smesti, drhta-
nje spopast e moapske junake; sav e se
kanaanski narod istopiti.
16 Strah i trepet spopast e ih; od jakosti
tvoje ruke bit e mirni kao kamen, dok ne
proe, o Gospodine, tvoj narod, dok ne
proe tvoj narod koji si otkupio.
17 Ti e ga dovesti i zasaditi na gori tvoje
batine, na mjestu, o Gospodine, koje si
stvorio sebi za prebivalite, u svetitu koje
su, o Gospodine, tvoje ruke postavile.
18 Gospodin e kraljevati u vijek vjeko-
va.
19 Kad su faraonovi konji, njegova bojna
kola i konjanici uli u more, povratio je
Gospodin na njih morske vode, a Izraelo-
vi sinovi su proli po suhoj zemlji posred
mora.
20 Onda je uzela proroica Mirjam, sestra
Aronova, bubnji u ruku, i sve ene su
pole za njom s bubnjiima i plesom.
21 Mirjam im je odgovorila: Pjevajte Gos-
podinu, jer se slavno pobjedom proslavio.
On je konja s jahaem bacio u more.
22 Mojsije je poveo Izraelove sinove od
Crvenoga mora; onda su oni otili dalje u
Pustinju ur. Putovali su tri dana u pusti-
nji, a nisu nali vode.
23 A kad su doli u Maru, nisu mogli piti
vode u Mari jer je bila gorka. Stoga joj je
nadjenuto ime Mara.
24 Narod je mrmljao protiv Mojsija, rekav-
i: A to emo piti?
25 A on je zavapio Gospodinu i Gospo-
din mu pokazao drvo; kad ga on bacio u
vodu, postala je slatka voda. Ondje je dao
narodu zakon i uredbu i ondje ih je stavio
na kunju,
26 i rekao: Ako budete sluali glas Gos-
podina, svojega Boga, i ako budete vrili
to je pravo u njegovim oima, i ako se
pokorite njegovim zapovijedima i ispuni-
te sve njegove uredbe, onda ni jedne od
onih bolesti to sam ih pustio na Egipat
neu pustiti na vas. Jer Ja sam Gospodin
koji vas ozdravlja.
27 Onda su doli u Elim, gdje je bilo dva-
naest izvora i sedamdeset stabala palmi;
tako su se tu kod vode utaborili.
Bog alje manu i prepelice
16
Oni su putovali od Elima, i sva za-
jednica Izraelovih sinova dola je u
Pustinju Sin, koja je izmeu Elima i Sinaja,
petnaestoga dana drugoga mjeseca od
izlaska iz egipatske zemlje.
2 Onda je cijela zajednica Izraelovih sino-
va mrmljala protiv Mojsija i Arona u pu-
stinji.
3 A Izraelovi sinovi su im rekli: Radije
bismo ipak bili pomrli od ruke Gospodi-
nove u egipatskoj zemlji, kad smo sjedili
kod svojih lonaca s mesom i jeli do sitosti.
Izlazak
57
A vi ste nas odveli u ovu pustinju da glau
pomorite svu ovu zajednicu.
4 Tada je Gospodin rekao Mojsiju: Gle,
napravit u da vam pada kruh s neba. Na-
rod neka ide i sebi skupi koliko mu treba
za dan, da vas time ispitam, hoe li oni
drati moj zakon ili nee.
5 I bit e u esti dan da priprave to su
donijeli, i bit e dvaput toliko koliko bi na-
kupili svaki dan.
6 Tada su Mojsije i Aron rekli svim Izraelo-
vim sinovima: Veeras ete spoznati da
je Gospodin onaj koji vas izveo iz egipat-
ske zemlje.
7 A sutra ete vidjeti slavu Gospodinovu,
jer je on uo vae mrmljanje protiv Gos-
podina. A to smo mi, da mrmljate protiv
nas?
8 Mojsije je jo rekao: Kad vam Gospo-
din veeras bude dao jesti mesa i ujutro
kruha do sitosti, spoznat ete da je Gos-
podin uo vae mrmljanje to ste ga podi-
gli protiv njega, jer to smo mi? Nije protiv
nas bilo upravljeno vae mrmljanje nego
protiv Gospodina.
9 Onda je rekao Mojsije Aronu: Reci cije-
loj zajednici Izraelovih sinova: Pristupite
pred Gospodina, jer je on uo vae mr-
mljanje.
10 I dogodilo se da kako je Aron to saop-
io cijeloj zajednici Izraelovih sinova, oni
su pogledali prema pustinji, i gle, pojavila
se u oblaku slava Gospodinova.
11 I Bog je rekao Mojsiju ovako:
12 uo sam mrmljanje Izraelovih sinova.
Govori im ovako: Veeras ete jesti meso
a sutra ete se ujutro nasititi kruha. Tako
ete spoznati da sam Ja Gospodin, va
Bog.
13 I zaista, predveer se pojavilo jato pre-
pelica i pokrilo tabor, a sutradan prostrla
se rosa okolo tabora.
14 A kad se ishlapila rosa, lealo je po po-
vrini pustinje neto malo i okruglo, me-
kano kao mraz na zemlji.
15 Kad su to vidjeli Izraelovi sinovi, pita-
li su jedan drugoga: to je to? Jer nisu
znali to je bilo. Mojsije im rekao: To je
kruh koji vam daje Gospodin za jesti.
16 Ovo je to zapovjeda Gospodin: Svaki
od vas neka nakupi toga koliko mu treba:
jedan gomer za svakoga prema broju va-
ih osoba; svaki neka uzme od toga samo
za one koji su u njegovu atoru.
17 Izraelovi sinovi su napravili tako i naku-
pili, neki mnogo, neki malo.
18 Kad su izmjerili na gomer, nije dolo
vie onomu koji je nakupio mnogo, niti
manje onomu koji je nakupio malo; svatko
je nakupio koliko mu je trebalo.
19 Mojsije je rekao: Nitko neka ne sauva
to od toga do jutra.
20 Svejedno oni nisu posluali Mojsija,
nego su neki sauvali neto od toga do
jutra, ali to se ucrvalo i usmrdjelo. I Mojsi-
je se rasrdio na njih.
21 Tako bi oni to skupljali svako jutro, sva-
ki koliko bi mu trebalo. A im bi sunce za-
grijalo, to bi se rastopilo.
22 A estoga dana nakupili bi dvaput to-
liko hrane: dva gomera na osobu. I svi
glavari zajednice su doli i to javili Moj-
siju.
23 Tada im on odgovorio: Ovo je to je
rekao Gospodin: Sutra je Subotnji dan,
dan odmora, sveti Subotnji dan u ast
Gospodinu. to hoete pei, pecite da-
nas, i to hoete kuhati, kuhajte. Sve to
preostane, ostavite za sebe na stranu da
se sauva za sutra.
24 Tako su oni ostavili to na stranu do su-
tra, kako je zapovjedio Mojsije, i nije zau-
daralo i nije se u tomu naao crv.
25 Tada je Mojsije rekao: Jedite to danas,
jer je danas Subotnji dan u ast Gospodi-
nu; danas neete nita nai na polju.
26 est dana skupljajte, a na sedmi, to je
Subotnji dan, nee biti nita.
27 Kad su sedmog dana izali neki ljudi
skupljati, nisu nali nita.
28 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: Do-
kle ete jo odbijati izvravati moje zapo-
vijedi i moje zakone?
29 Gledajte, Gospodin vam dao Subotnji
dan, i zato vam daje esti dan hrane za
dva dana. Svaki neka ostane na svojem
mjestu; neka nitko na sedmi dan ne ostav-
lja svoje mjesto.
30 Tako je narod mirovao na sedmi dan.
31 A Izraelovi sinovi nazvali su to Mana.
Bila je bijela kao s korijandrovo sjeme, a
imala je ukus medena kolaa.
32 Onda je rekao Mojsije: Ovo je to vam
zapovjeda Gospodin: Jedan pun gomer
neka se od toga sauva za budue nara-
taje, da vide hranu kojom sam vas hranio
u pustinji kad sam vas izveo iz egipatske
zemlje.
33 Mojsije je rekao Aronu: Uzmi posudu,
stavi u nju jedan gomer mane i poloi ju
pred Gospodina, da se uva za vae na-
rataje.
34 I stavio ju Aron pred Svjedoanstvo
da se uva kako je Gospodin zapovjedio
Mojsiju.
35 Izraelovi sinovi su jeli manu etrdeset
godina dok nisu doli u napuenu zemlju;
jeli su manu do dolaska na granicu zemlje
Kanaan.
36 Gomer je deseti dio efe.
Izlazak
58
Bog daje narodu vodu iz kamena
17
Nato je sva zajednica Izraelovih si-
nova, po zapovijedi Gospodinovoj,
krenula dalje na svoj put iz Pustinje Sin, i
utaborila se u Refdimu; ali ondje nije bilo
pitke vode za narod.
2 Zato se narod posvadio s Mojsijem i po-
vikao: Daj nam vode za piti. A Mojsije im
rekao: Zato se svaate sa mnom? Za-
to kuate Gospodina?
3 A narod je ondje eao za vodom, i da-
lje mrmljao protiv Mojsija i govorio: Zato
si nas izveo iz Egipta, da eu pomori
nas i nau djecu i nau marvu?
4 Nato je Mojsije zavapio Gospodinu, re-
kavi: to da napravim s ovim narodom?
Jo samo malo pa e me kamenovati.
5 A Gospodin je rekao Mojsiju: Idi pred
narodom, uzmi sobom nekoliko izraelskih
starjeina, i uzmi tap u ruku kojim si uda-
rao po rijeci, i idi.
6 Gle, ja u stajati ondje pred tobom na
hridi, na Horebu. Udari onda po hridi i
voda e iz nje potei da narod moe piti.
I Mojsije je napravio tako pred oima izra-
elskih starjeina.
7 Tako je on nazvao mjesto Masa i Meri-
ba, jer su se ondje Izraelovi sinovi svaali
i Gospodina kuali, rekavi: Je li Gospo-
din meu nama ili nije?
8 Nato su doli Amaleani i borili se s Izra-
elovim sinovima u Refdimu.
9 A Mojsije je rekao Joui: Izaberi za nas
ljude i zametni sutra boj s Amaleanima.
Ja u se staviti na vrh brda sa Bojim ta-
pom u ruci.
10 Joua je napravio kako mu je rekao
Mojsije i borio se s Amaleanima, a Moj-
sije, Aron i Hur uzali su na vrh brda.
11 I tako je bilo da dokle je Mojsije drao
u vis svoje ruke, pobjeivali su Izraelovi
sinovi; a kad bi spustio svoje ruke, pobje-
ivali su Amaleani.
12 Ali su se Mojsijeve ruke umorile, pa su
uzeli kamen, te ga stavili pod njega i on je
sjeo na njega. A Aron i Hur su mu poduprli
ruke, jedan s jedne strane, drugi s druge;
tako su mu ruke bile u jednakom poloaju
do zalaska sunca.
13 I Joua je pobijedio Amaleane i njiho-
vu vojsku otricom maa.
14 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: Za-
pii to za spomen u knjigu i reci Joui da
u spomen na Amaleane pod nebom sa-
svim zatrti.
15 Onda je Mojsije napravio rtvenik i na-
zvao ga Gospodin je moj stijeg;
16 jer je on rekao: Jer se zakleo Gospo-
din. Gospodin e ratovati protiv Amaleka
od narataja do narataja.
Jetro posjeuje Mojsija
18
Kad je Jetro, midjanski sveenik,
Mojsijev tast, uo sve to je Bog na-
pravio Mojsiju i Izraelu, svojem narodu,
da je Gospodin izveo Izraelove sinove iz
Egipta.
2 Onda je Jetro, Mojsijev tast, uzeo so-
bom Mojsijevu enu, Ziporu, kad ju je on
poslao natrag,
3 i oba njezina sina, od kojih je jednomu
od njih bilo je ime Gerom, jer je rekao:
Stranac sam bio u tuoj zemlji.
4 A drugome Eliezer, jer je rekao: Bog
mojega oca bio je moja pomo i izbavio
me od faraonova maa.
5 I doao je Jetro, Mojsijev tast, sa njego-
vim sinovima i njegovom enom Mojsiju
u pustinju, gdje se bio utaborio na Bojoj
gori.
6 Nato je rekao Mojsiju: Ja, tvoj tast Je-
tro, dolazim k tebi s tvojom enom i s oba
njezina sina koji su kod nje.
7 Tada se Mojsije dignuo i izaao u susret
svojem tastu, poklonio se i poljubio ga.
Potom su pitali jedan drugoga za zdravlje
i tako uli u ator.
8 I Mojsije je ispripovjedio svojem tastu
sve to je napravio Gospodin faraonu i
Egipanima zbog Izraelaca, i sve nevolje
koje su ih bile snale na putu i kako ih je
Gospodin izbavio.
9 Jetro se radovao svemu dobru koje je
Gospodin iskazao Izraelovim sinovima
kad ih je izbavljao iz ruku Egipana.
10 Jetro je rekao: Neka je blagoslovljen
Gospodin koji vas je izbavio iz ruku Egip-
ana i iz ruku faraona, i koji je spasio na-
rod iz ruku Egipana.
11 Sada vidim da je Gospodin vei od svih
bogova, iz toga to se dogodilo kad su se
oni onako oholo ponaali prema njima.
12 Onda je Jetro, Mojsijev tast, prineo
Bogu rtvu paljenicu i zaklanicu, a Aron je
doao sa svim Izraelovim starjeinama da
s Mojsijevim tastom odre pred Bogom
rtvenu gozbu.
13 Drugi dan odrao je Mojsije sudniku
sjednicu, da sudi narodu. Narod se tiskao
oko Mojsija od jutra do naveer.
14 A kad je Mojsijev tast vidio to sve on
obavlja za narod, on je rekao: to je to da
ima toliki posao s narodom? Zato sje-
di ti sam na sudu, a sav se narod tiska
oko tebe od jutra do veeri?
15 Mojsije je odgovorio svojem tastu: Na-
rod dolazi k meni da dobije Boje odluke.
16 Kad god imaju kakvu prepirku, dolaze
k meni da im sudim i govorim Boje zako-
ne i njegove uredbe.
17 A Mojsijev tast mu rekao: Nije dobro
Izlazak
59
kako postupa.
18 Ti i ljudi koji dolaze pred tebe, pri tom se
izmaraju, jer je taj posao preteak za tebe;
nisi u stanju sam ga obavljati.
19 Pa posluaj savjet to u ti ga dati, i
Bog e biti s tobom. Ti zastupaj narod
kod Boga i prinosi njihove tekoe pred
Boga.
20 Onda ih ui zakonima i uredbama i po-
kazuj im put kojim moraju hodati, i djela
koja moraju obavljati.
21 Povrh toga izaberi iz svega naroda
valjane ljude, one koji se boje Boga, po-
uzdane i nesebine, i postavi ih da budu
nad njima glavari nad tisuu, glavari nad
stotinu, glavari nad pedeset i glavari nad
deset.
22 Oni neka sude narodu u svako doba. A
svaki vaniji sluaj neka ipak iznesu pred
tebe, a u stvarima manje vanim neka od-
luuju sami. Tako e olakati sebi teret;
a oni neka ga nose s tobom.
23 Ako tako napravi i Bog ti to zapovi-
jedi, moi e izdrati i sav e taj narod
zadovoljan otii svojemu mjestu.
24 Mojsije je posluao savjet svojega ta-
sta i napravio sve to mu je on svjetovao.
25 Iz svega Izraela izabrao je Mojsije valja-
ne ljude, i postavio ih za glavare narodu:
glavare nad tisuu, glavare nad stotinu,
glavare nad pedeset i glavare nad deset.
26 Oni su sudili narodu u svako doba; sve
teke sluajeve su iznosili pred Mojsija, a
manje stvari sudili su sami.
27 Nato je Mojsije otpustio svojega tasta,
i on se vratio natrag u svoju zemlju.
Kod Sinajske gore
19
Trei mjesec nakon izlaska Izraelovih
sinova iz egipatske zemlje, toga istog
dana doli su u Pustinju Sinaj.
2 Jer su oni su bili krenuli od Refdima,
doli u Pustinju Sinaj i utaborili se u pu-
stinji. Tako se ondje pred gorom utaborio
Izrael.
3 I kad je Mojsije uzaao Bogu, povikao
mu Gospodin s gore: Ovo reci kui Ja-
kovljevoj i objavi Izraelovim sinovima:
4 Vidjeli ste, kako sam postupao s Egip-
anima, kako sam vas nosio na orlovim
krilima i doveo vas ovdje sebi.
5 Zato sada ako budete vjerno sluali
moju rije i drali moj zavjet, bit ete moja
osobita svojina izmeu svih naroda, jer
moja je sva zemlja.
6 I bit ete mi kraljevstvo sveenstvo i
svet narod. To su rijei koje e rei Izra-
elovim sinovima.
7 Mojsije je doao, sazvao starjeine na-
roda i priopio im sve te rijei koje mu je
8 Tada je sav narod odgovorio jedno-
glasno: Sve to je Gospodin rekao vrit
emo. Tako je Mojsije prenio Gospodinu
rijei naroda.
9 A Gospodin je rekao Mojsiju: Evo, dola-
zim k tebi u gustom oblaku, da uje narod
kad s tobom govorim i da ti vjeruje dovi-
jeka. Mojsije je priopio Gospodinu rijei
naroda.
10 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: Idi
k narodu i posveti ih danas i sutra, i neka
operu svoju odjeu.
11 I neka budu spremni za trei dan. Jer
e na taj dan sii Gospodin na Goru Sinaj
pred oima svega naroda.
12 Oznai narodu meu unaokolo i reci
im: uvajte se da ne uzaete na goru ili
da se i samo dotaknete njezina podnoja,
jer tko se god dotakne gore, neka se si-
gurno usmrti.
13 Nijedna ruka ne smije se njega dota-
knuti, nego e se kamenovati ili ustrijeliti:
bio ovjek ili ivine, ne smije ostati na i-
votu. Tek kad zatrubi ovnov rog smije se
pribliiti gori.
14 Onda je Mojsije siao s gore dolje k na-
rodu i on je posvetio narod, a oni su oprali
svoju odjeu.
15 I rekao je narodu: Budite spremni za
trei dan. Ne smijete se pribliiti vaim e-
nama.
16 I dogodilo se trei dan kad je osvanulo
jutro, nastala je grmljavina gromovi i sije-
vanje munja. Teki se oblaci nadvili nad
gorom i odjeknuo je veoma jak glas trube,
tako da je zadrhtao sav narod koji je bio
u taboru.
17 A Mojsije je doveo narod iz tabora da
se susretne s Bogom, i oni su stajali na
podnoju gore.
18 Gora Sinaj bila je sva u dim ovijena, jer
je Gospodin u ognju siao na nju. Dim se
iz nje dizao kao dim iz velike pei, i sva se
gora silno tresla.
19 I kad je glas trube bio dug i sve jai i
jai. Mojsije je govorio, i Bog mu je gla-
som odgovarao.
20 Tada se Gospodin spustio na Goru
Sinaj, na vrh gore. I Gospodin je pozvao
Mojsija na vrh gore, i Mojsije je uzaao.
21 I Gospodin je rekao Mojsiju: Sii dolje
i opomeni narod da se oni ne bi protisnuli
do Gospodina i da zure u njega, jer druk-
ije, bi ih mnogo poginulo.
22 I sami sveenici, koji se obino smiju
pribliiti Gospodinu, moraju se posvetiti
da ih ne uniti Gospodin.
23 Mojsije je rekao Gospodinu: Narod ne
moe uzii na Goru Sinaj, jer si nas ti opo-
Izlazak
60
menuo, rekavi: Oznaite meu oko gore
i posvetite ju.
24 A Gospodin mu rekao: Idi. Sii dolje i
doi opet gore s Aronom. Ali sveenici i
narod ne smiju prodrti preko mee da se
popnu do Gospodina, jer bi ih on drukije
unitio.
25 Tako je Mojsije siao k narodu i sve im
objavio.
Deset Bojih zapovijedi
20
Nato je Bog izgovorio sve ove rijei,
rekavi im:
2 Ja sam Gospodin, tvoj Bog, koji te izveo
iz egipatske zemlje, iz kue ropstva.
3 Ne smije imati drugih bogova uz
mene.
4 Ne smije sebi praviti rezbarena kipa, ni
bilo kakve slike od bilo ega to je gore
na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi pod
zemljom.
5 Ne smije im se klanjati niti im sluiti.
Jer Ja sam Gospodin, tvoj Bog, ja sam lju-
bomoran Bog, pohaam zlodjela otaca na
djeci do treega i etvrtoga koljena onih
koji me mrze,
6 a milosre iskazujem tisuama, koji me
ljube i dre moje zapovijedi.
7 Ne smije uzimati uzalud Imena Gos-
podina, svojega Boga, jer Gospodin nee
pustiti bez kazne onoga koji uzima njego-
vo Ime uzalud.
8 Sjeti se Subotnjega dana, da ga dri
svetim.
9 est dana radi i obavljaj sve svoje po-
slove,
10 a sedmi dan je Subotnji dan Gospo-
dina, tvojega Boga. Na taj dan ne smije
obavljati nikakva posla, ni ti ni tvoj sin, ni
tvoja ki, ni tvoj sluga, ni tvoja slukinja,
ni tvoja marva, ni stranac koji boravi kod
tebe unutar tvojih vrata.
11 Jer u est dana Gospodin je stvorio ne-
besa i zemlju, more i sve to je u njima, a
sedmi dan je otpoinuo. Zato je Gospodin
blagoslovio Subotnji dan i posvetio ga.
12 Potuj svojega oca i svoju majku da
dugo ivi u zemlji koju ti daje Gospodin,
tvoj Bog.
13 Ne smije ubiti.
14 Ne smije poiniti preljuba.
15 Ne smije krasti.
16 Ne smije lano svjedoiti protiv svoje-
ga blinjega.
17 Ne smije poeljeti kue svojega bli-
njega. Ne smije poeljeti ene svojega
blinjega, ni njegova sluge, ni njegove
slukinje, ni njegova vola, ni njegova ma-
garca, ni igdje ita to pripada tvojem bli-
njemu.
18 Kad je vidio sav narod gromove, munje,
glas trube i goru gdje se dimi, prepao se
narod i zadrhtao i ostao stojei u daljini.
19 Onda su oni rekli Mojsiju: Govori ti
nama, a mi emo sluati; Bog neka ne go-
vori s nama da ne pomremo.
20 Mojsije je rekao narodu: Ne bojte se,
jer je Bog doao samo da vas ispita i da
strah od njega bude pred vama da ne gri-
jeite.
21 Narod je stajao u daljini, a Mojsije je
pristupio gustoj tmini u kojoj je bio Bog.
22 Tada je Gospodin rekao Mojsiju: Ova-
ko e rei njegovu i Izraelovim sinovi-
ma: Vidjeli ste da sam s neba govorio s
vama.
23 Ne smijete praviti sebi uz mene sre-
brnih bogova niti smijete za sebe praviti
zlatnih bogova.
24 Napravi mi rtvenik od zemlje i prinesi
na njemu svoje rtve paljenice i svoje mi-
rotvorne rtve, svoje ovce i svoja goveda.
Na svakom mjestu koje u svaki put odre-
diti za tovanje mojega Imena, doi u k
tebi i blagoslovit u te.
25 A ako e mi praviti rtvenik od kame-
nja, ne smije ga zidati od klesana kame-
nja, jer ako ga obrauje svojim dlijetom,
obeauje ga.
26 Ne smije uzlaziti mojemu rtveniku
uza stube da se ne otkrije pred njim tvoja
golotinja.
Postupak s robovima
21
A ovo su zakonske uredbe koje e
staviti pred njih:
2 Ako kupi hebrejskog roba, neka ti slui
est godina, a u sedmoj godini neka se
pusti na slobodu bez otkupa.
3 Ako je doao neoenjen, neka opet ode
neoenjen; ako je bio oenjen, neka i nje-
gova ena ide s njim.
4 Ako ga njegov gospodar oeni, i ena
mu rodi sinove ili keri, ena sa svojom
djecom neka pripadnu svojem gospoda-
ru, a on sam neka se pusti na slobodu.
5 Ako li izjavi rob: Volim svojega gospo-
dara, svoju enu i svoju djecu, neu ii na
slobodu,
6 onda neka ga njegov gospodar dovede
pred sud i postavi ga pred vrata ili pred
dovratnike. Neka mu njegov gospodar
probui ilom njegovo uho, pa neka mu
bude rob dovijeka.
7 Ako netko proda svoju ker u ropstvo,
neka ona ne bude putena na slobodu
kao robovi.
8 Ako ona ne bude po volji svojem gospo-
daru kome je predana da mu bude ena,
neka pusti da se otkupi. A nema vlasti
Izlazak
61
prodati ju stranom narodu, jer ju je nepo-
teno odbacio.
9 A ako ju bude dao svojem sinu, neka
postupa s njom po pravu keri.
10 Ako on uzme sebi jo drugu enu, ne
smije joj uskratiti hranu, odjeu i enidbe-
no pravo.
11 Ali ako joj ovo troje ne ispuni, onda
smije ona slobodno otii bez odtete, bez
otkupa.
12 Tko drugoga udari tako da umre, neka
se sigurno usmrti.
13 Ako to nije napravio hotimice, nego mu
ga Bog stavio pod ruku, odredit u ti mje-
sto kamo moe pobjei.
14 Ali ako netko usmrti drugoga hotimice
i iz prijevare, odvuci ga od mojega rtve-
nika da umre.
15 Tko udari svojega oca ili svoju majku,
neka se sigurno usmrti.
16 Tko pograbi ovjeka pa ga je ve pro-
dao ili je jo u njegovoj ruci, neka se sigur-
no usmrti.
17 Tko proklinje svojega oca ili svoju maj-
ku, neka se sigurno usmrti.
18 Ako se ljudi posvade, i jedan udari dru-
goga kamenom ili zemljanom grudom,
tako da ovaj dodue ne umre, ali padne
u postelju,
19 ako se pridigne i moe van o svojem
tapu, onda onaj drugi, koji ga je udario,
neka se ne kazni, samo mu mora nado-
knaditi dangubu i platiti trokove lijee-
nja.
20 Udari li netko svojega roba ili svoju
ropkinju tapom tako da mu pod rukom
umru, to se mora kazniti.
21 Ako li on, jo dan ili dva, ostane na i-
votu, neka se ne kazni, jer je njegovo vla-
snitvo
22 Ako se posvade ljudi i pritom udare
trudnu enu tako da pometne, ali nikakve
daljnje tete ne bude, onda neka krivac
plati novanu kaznu koliko mu odredi e-
nin mu i presude sudci.
23 Ako li nastane daljnja teta, onda neka
se da ivot za ivot,
24 oko za oko, zub za zub, ruku za ruku,
nogu za nogu,
25 opeklinu za opeklinu, ranu za ranu,
modricu za modricu.
26 Udari li netko svojega roba ili svoju
ropkinju u oko, te ga iskopa, neka ga pu-
sti na slobodu za njegovo oko.
27 Ako svojem robu izbije zub ili svojoj
ropkinji, neka ga pusti na slobodu za nje-
gov zub.
28 Ako vol ubode mua ili enu i tako
usmrti, neka se kamenuje vol, ali njegovo
meso neka se ne jede, a gospodar vola
ipak se ne kazni.
29 A ako je vol ve od prije bio boda i
gospodar njegov bio opomenut, a on ga
ipak nije uvao, onda neka se vol kame-
nuje, ako je usmrtio mua ili enu, i njegov
gospodar neka se usmrti.
30 Ali ako mu se odredi novana kazna,
onda za svoj ivot neka plati otkup koliko
mu je odreeno.
31 Ako ubode djeaka ili djevojku, neka se
postupa s njim po istom pravu.
32 Ako vol ubode roba ili ropkinju, neka
plati njihovu gospodaru trideset srebrnja-
ka, a vol neka se kamenuje.
33 Ako li netko ostavio otkrivenu jamu, ili
ako netko iskopa jamu pa je ne pokrije, i
upadne u nju vol ili magarac,
34 vlasnik jame neka napravi pravo i na-
plati gospodara, a uginula ivotinja neka
bude njemu.
35 Ako iji vol ubode vola kome drugome
tako da ugine, onda neka oni prodaju vola
ivoga i dobiveni novac neka podijele, a
uginulu ivotinju neka meu sobom podi-
jele.
36 Ali ako se znalo da je vol ve od prije
bio boda, a vlasnik njegov nije ga uvao,
onda on mora, kao punu odtetu, dati
vola za vola, a uginula ivotinja neka nje-
mu pripadne.
Odgovornost o vlasnitvu
22
Tko ukrade vola ili ovcu, pa to zako-
lje ili proda, neka kao odtetu da pet
volova za vola i etiri ovce za ovcu.
2 Ako se ulovi lopov kod provale i bude
ubijen, nema tu krivnje za proljevenu krv.
3 Ako je sunce izilo nad njim, neka je
krivnja za proljevenu krv. On neka da od-
tetu. Ako nema nita, neka se on proda
za ukradeno.
4 Ako se nae to je pokrao jo ivo u nje-
govu posjedu, bio vol ili magarac ili ovca,
neka vrati dvostruko.
5 Tko opustoi njivu ili vinograd pustivi
svoju marvu da tue popase, neka nado-
knadi onim to najbolje nae na svojoj nji-
vi i u svojem vinogradu.
6 Ako se poar proiri tako da vatra za-
hvati trnje, spali stog ita, ili ito to jo
stoji, ili polje izgori, onda mora dati odte-
tu onaj koji je upalio vatru.
7 Ako netko preda blinjemu novce ili
predmet na uvanje, i to bude iz kue do-
tinoga ukradeno, onda mora kradljivac,
ako se pronae, platiti dvostruko.
8 Ako se ne pronae kradljivac, onda
mora vlasnik kue doi pred sud da se
vidi da uistinu nije posegnuo rukom na
stvari blinjega.
Izlazak
62
9 Kod svakog sluaja pronevjere, pa ra-
dilo se o volu, magarcu, ovci, haljini ili o
emu god drugom to je nestalo i to sad
netko trai kao svoje vlasnitvo, neka taj
sluaj obojice doe pred sud. Koga osudi
sud, taj neka da drugomu dvostruku od-
tetu.
10 Ako netko da susjedu na uvanje ma-
garca, vola, ovcu ili kakvo god ivine, pa
ono ugine, ozlijedi ili pobjegne a da nitko
ne vidi,
11 onda prisega Gospodinova neka bude
izmeu njih obojice, da nije posegnuo
svojom rukom na vlasnitvo drugoga.
Vlasnik se mora time zadovoljiti, a onaj ne
treba dati odtetu.
12 Ali ako mu je ipak bilo ukradeno, onda
mora vlasniku dati odtetu.
13 Ako li je bilo od zvijeri rastrgano, onda
neka to donese za dokaz, a za rastrgano
ne treba dati odtetu.
14 Ako tko posudi bilo to od svojega
susjeda: ivine, pa ono ohromi ili ugine,
onda mora, ako gospodar nije bio nazo-
an, nadoknaditi
15 Ako je vlasnik bio s njom, ne treba dati
odtetu; a ako je dano na poslugu, neka
doe po nadnicu.
16 Ako netko zavede djevojku koja nije za-
ruena, te opi s njom, onda joj mora dati
miraz i uzeti ju za enu.
17 Ali ako mu ju njezin otac nee dati,
onda neka plati toliko koliko ide za miraz
djevica.
18 Ne smijete dopustiti da vraara ivi.
19 Tko god legne sa ivinetom, neka se
sigurno usmrti.
20 Tko rtvuje bogovima, osim jedino
Gospodinu, neka bude potpuno uniten.
21 Stranca ne smijete zakidati i ugnjeta-
vati, jer vi ste sami bili stranci u Egiptu.
22 Udovicu i siroe bez oca ne smijete ra-
stuivati.
23 Ako ih budete rastuivali, i oni zavape
k meni za pomo, sigurno u usliati nji-
hov vapaj,
24 i raspalit e se moja srdba i dat u vas
pobiti maem tako da vae ene postanu
udovice, a vaa djeca siroad.
25 Ako posudite novaca nekome siro-
mahu iz mojega naroda meu vama, ne
smijete mu biti kao lihvar; ne smijete mu
raunati kamata.
26 Ako ikad uzmete od svojega susjeda
ogrta u zalog, trebate ga vratiti natrag
do zalaska sunca.
27 Jer to je njegov jedini pokriva, kojim
pokriva svoje tijelo i u kojem e spavati?
Ako zavapi k meni, usliat u ga jer sam
milosrdan.
28 Ne smijete psovati Boga i proklinjati
vladara svojega naroda.
29 Ne smijete otezati s davanjem prvine
svojega gumna i sok svojega tijeska. Pr-
voroenca izmeu svojih sinova trebate
dati meni.
30 Tako postupajte i svojim volom i svo-
jom ovcom. Sedam dana neka ostane sa
svojom majkom, a osmi dan prinesi ga
meni.
31 Budite mi sveti ljudi i ne smijete jesti
mesa ivotinje koju su zvijeri rastrgale u
polju, nego ju bacite psima.
GOSPODINov Aneo vodi Izrael
23
Ne smijete svjedoiti krivo i ne pru-
ati svoju ruku onomu koji je u ne-
pravdi da svjedoite krivo.
2 Ne smijete ii s velikom veinom da na-
pravite zlo i u parnici ne smijete iskazivati
tako da stojei na stranu veine preokre-
ete pravdu.
3 Siromahu ne budite pristrani u njegovoj
parnici.
4 Ako naiete na vola svojega neprijate-
lja ili na njegova magarca gdje su zalutali,
odvedite ih natrag k njemu.
5 Vidite li gdje je vaem protivniku pao
magarac pod svojim teretom, ne propu-
stite pomoi da se digne; s njim zajedno
pruite mu pomo.
6 Ne smijete izvrnuti pravo svojem siro-
mahu u njegovoj parnici.
7 Klonite se lane tube; ne ubijajte ne-
dunika i pravednika. Jer krivcu ne dajem
pravo.
8 Ne smijete uzimati mito, jer mito zaslje-
pljuje one koji vide i preokree rije pra-
vednika.
9 Ne smijete zlostavljati stranca, jer vi
poznajete srce strancu, jer ste sami bili
stranci u egipatskoj zemlji.
10 est godina ete sijati svoju zemlju i
skupljati njezinu ljetinu.
11 Sedme godine ete ju pustiti da poi-
ne, da se hrane od nje siromasi vaega
naroda i da mogu jesti poljske zvijeri to
iza njih preostane. Tako morate raditi i sa
svojim vinogradima i svojim maslinicima.
12 est dana ete obavljati svoje poslove,
ali sedmi dan ete poivati, da se odmore
va vol i va magarac, da mognu odahnu-
ti sin vae ropkinje i stranac.
13 Drite se svega to sam vam zapovje-
dio. Ne smijete zazivati imena drugih bo-
gova; neka se ono ne uje iz vaih usta.
14 Tri puta na godinu drite mi sveanu
gozbu.
15 Obdravajte Gozbu Beskvasnih kru-
hova. Sedam dana jedite beskvasni kruh,
Izlazak
63
kako sam vam zapovjedio, u odreeno
vrijeme u mjesecu abibu, jer onda ste izi-
li iz Egipta; ne smijete izii pred moje lice
praznih ruku.
16 I Sveanu Gozbu etve: prvina koje
dolaze od ljetine onoga to ste posijali u
polju. Na svretku godine Sveanu Gozbu
Berbe, kad s polja skupljate svoju ljetinu.
17 Tri puta u godini neka se pokau sve
vae muke osobe pred, Gospodinom Bo-
gom.
18 Ne smijete rtvovati krv mojih rtvenih
ivotinja zajedno s ukvasanim kruhom, i
loj mojih rtava ne smije ostati do jutra.
19 Najbolje od prvina svojega polja do-
nesite u kuu Gospodina, svojega Boga.
Ne smijete kuhati jareta u mlijeku njegove
majke.
20 Evo, ja aljem Anela pred vama da
vas uva na putu i da vas odvede na mje-
sto to sam ga odredio za vas.
21 Pazite na njega i sluajte njegov glas i
ne izazivajte ga, jer on ne bi oprostio vae
krivnje, jer je moje Ime u njemu.
22 Ali ako rado budete slijedili njegov glas
i radili sve to velim, bit u neprijatelj tvo-
jim neprijateljima i pritisnut u tvoje pro-
tivnike.
23 Jer moj Aneo e ii pred vama i vodit
e vas k Amorejcima, Hitijcima, Perizejci-
ma, Kanaancima, Hivejcima i Jebusejci-
ma, koje u unititi.
24 Ne smijete se klanjajte njihovim bogo-
vima, ni sluiti im i ne radite po njihovim
djelima, nego ih potpuno unitite i razorite
njihove kamene spomen-stupe.
25 A sluite Gospodinu, svojem Bogu. I
on e blagosloviti va kruh i vau vodu i
udaljit e bolesti od vas.
26 Nee biti u vaoj zemlji ene pometki-
nje ni nerotkinje, i dane vaega ivota u
dignuti do njihova potpunog broja.
27 Strah svoj pustit u pred vama, i na-
pravit u mete meu narodima kojima
doete i da svi vai neprijatelji bjee pred
vama.
28 I strljene poslat u pred vama da tje-
raju ispred vas Hivejce, Kanaance i Hitij-
ce.
29 Ali ih neu otjerati ispred vas u jednoj
godini da ne postane zemlja pustinja i da
se ne namnoe divlje ivotinje na vau
tetu.
30 Sve pomalo potiskivat u ih ispred vas
dok ne postanete mnogobrojni i mognete
zauzeti zemlju.
31 Onda u protegnuti vae granice od
Crvenoga mora sve do mora Filistejaca i
od pustinje sve do rijeke, jer u ti u ruke
dati itelje zemlje, tako da ih mognete
otjerati ispred sebe.
32 Ne smijete sklapati savez s njima i s
njihovim bogovima.
33 Oni ne smiju prebivati u vaoj zemlji;
drukije, sagrijeit ete protiv mene. Jer
ako sluite njihovim bogovima, to e vam
biti zamkom.
Mojsije sa starjeinama na gori
24
Nato je On rekao Mojsiju: Uzai
gore Gospodinu: ti i Aron, Nadab i
Abihu i sedamdeset izraelskih starjeina,
neka se oni klanjaju izdaleka.
2 Mojsije sam smije pristupiti Gospodi-
nu, a oni ne smiju blie pristupiti; ni narod
neka ne uzlazi s njim gore.
3 Mojsije je doao i objavio narodu sve za-
povijedi Gospodinove i sve uredbe. Sav je
narod odgovorio jednoglasno: Sve zapo-
vijedi koje je dao Gospodin, drat emo.
4 I Mojsije je napisao sve zapovijedi Gos-
podinove. On je ustao rano ujutro napravio
rtvenik pod gorom i dvanaest kamenih
spomen-stupova za dvanaest izraelskih
plemena.
5 Onda je poslao mlade ljude Izraelovih
sinova da prinesu Gospodinu rtvu palje-
nicu i da zakolju junce za mirotvornu r-
tvu.
6 Mojsije je uzeo polovicu krvi i ulio u r-
tvenu zdjelu, a drugu polovicu krvi izlio na
rtvenik.
7 Onda je uzeo knjigu zavjeta i proitao
ju glasno narodu. Oni su rekli: Sve to je
Gospodin zapovjedio, vrit emo ih i bit
emo pokorni.
8 I Mojsije je uzeo krv, njom pokropio po
narodu i rekao: Evo, ovo je krv zavjeta
koji je Gospodin ustanovio s vama prema
svim ovim rijeima.
9 Nato su uzali na goru Mojsije, Aron,
Nadab, Abihu i sedamdeset izraelskih
starjeina.
10 Oni su vidjeli Izraelova Boga i pod nje-
govim nogama neto to je bilo slino
ploama od safra i razlijevalo bistar sjaj
kao sama nebesa.
11 Ali on nije pruio svoju ruku prema iza-
branicima Izraelovih sinova. Tako su oni
vidjeli Boga, i jeli su i pili.
12 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: Uza-
i k meni na goru i ostani ondje. Dat u ti
kamene ploe sa zakonom i zapovijedima
koje sam napisao, da ih njima poui.
13 Mojsije se podignuo sa svojim slugom
Jouom i uzaao na Boju goru.
14 A starjeinama je rekao: ekajte nas
ovdje dok se vratimo k vama. Aron i Hur
su s vama. Tko ima kakvu razmiricu, neka
idu k njima.
Izlazak
64
15 Onda je Mojsije uzlazio na goru, i oblak
je pokrio goru.
16 A slava Gospodinova spustila se na
Goru Sinaj, i est dana pokrivao ju je
oblak. Sedmog dana pozvao je on Mojsija
iz oblaka.
17 Oima Izraelovih sinova prikazala se
slava Gospodinova kao oganj to gori na
vrhuncu gore, u oi Izraelovih sinova.
18 Mojsije je poao unutra usred oblaka
i posve uzaao na Goru Sinaj. etrdeset
dana i etrdeset noi ostao je Mojsije na
gori.
krinja Zavjeta
25
Onda se Gospodin oglasio Mojsiju,
rekavi:
2 Reci Izraelovim sinovima, neka za mene
poberu prinos. Od svakoga, koji hoe dati
drage volje, uzmite za mene prinos.
3 A ovo je prinos to ete ga skupljati od
njih: zlato, srebro i mjed;
4 modro i ljubiasto i grimizno predivo i
prepredeni lan, kostrijet;
5 koe ovnujske crveno obojene, jazave-
ve koe i drvo akacije;
6 ulje za svjetiljke, mirisi za ulje pomaza-
nja i za miomirisni k d;
7 kamenje oniksovo i drugo kamenje dra-
go za ukivanje na opleak i naprsnik.
8 Neka mi sagrade svetite da mogu meu
njima prebivati.
9 Neka mi ga naprave posve po onomu
to u ti pokazati, po uzorku atora i po
uzorku svih njegovih predmeta.
10 Neka naprave krinju od drva akacije,
dva i pol lakta dugu, lakat i pol iroku, i
lakat i pol visoku.
11 Obloi ju istim zlatom, iznutra i izvana
obloi ju, i unaokolo odozgor joj napravi
zlatni okvir.
12 Salij joj etiri zlatna koluta i privrsti-
ti ih na etiri noge; dva koluta na jednoj
strani i dva koluta na drugoj strani.
13 Napravi motke od drva akacije i obloi
ih zlatom.
14 Utakni motke u kolutove na stranama
krinje da se o njima moe nositi krinja.
15 Motke neka ostanu u kolutima krinje i
neka se nikada ne izvlae.
16 U krinju stavi Svjedoanstvo koje u
ti dati.
17 Napravi onda pokrov pomirilite od i-
stoga zlata, dva i pol lakta dugo i lakat i
pol iroko.
18 Napravi uz to dva zlatna kerubina. Izra-
di ih kovanim radom tako da prave jedan
komad s oba kraja pomirilita.
19 Napravi jednoga kerubina na jednom
kraju a drugoga na drugom kraju. Postavi
oba kerubina na oba kraja tako da sai-
njava jedan komad s pomirilitem.
20 Kerubini neka dre svoja rairena krila
prema gore i tako ujedno svojim krilima
neka pokrivaju pomirilite. Njihova lica
neka su okrenuta jedno prema drugome,
i neka su ujedno lica kerubina upravljena
prema pomirilitu.
21 Stavi pomirilite odozgor na krinju, a
u krinju stavi Svjedoanstvo koje u ti
dati.
22 Ondje u se ja s tobom sastajati i go-
voriti s tobom odozgor s pomirilita, iz-
meu oba kerubina koji su na krinji Svje-
doanstva, i sve ti govoriti u zapovijedima
za Izraelove sinove.
23 Napravi i stol od drva akacije, neka
bude dva lakta dug, jedan lakat irok i la-
kat i pol visok.
24 Obloi ga istim zlatom i napravi na
njemu zlatni vijenac unaokolo.
25 I napravi mu unaokolo za dlan irok
okvir i na tom okviru napravi unaokolo
zlatni vijenac.
26 Salij za to etiri zlatna koluta i privrsti
kolutove na etiri strane, i to na etiri nje-
gove noge.
27 Tik uz okvir neka budu kolutovi da se u
njih utaknu motke za noenje stola.
28 A motke napravi od drva akacije i obloi
ih zlatom, da se o njima moe nositi stol.
29 Napravi mu onda njegovo posue, var-
jae, vreve, zdjele i pehare kojima e se
prinositi tekue rtve. Napravi ih od isto-
ga zlata.
30 Na stol neprestano postavljaj pred
mene prikazne kruhove.
31 Napravi i svjetiljku sa stalkom od isto-
ga zlata. Svjetiljka i njezin stalak moraju
se izraditi kovanim radom; njezine ae,
njezine jabuice i njezini i cvjetovi neka
budu s njom iz jednoga komada.
32 est grana neka izlazi s obje strane, tri
grane na jednoj strani svjetiljke i tri grane
na drugoj strani svjetiljke.
33 Na svakoj grani neka budu tri aice,
napravljene u obliku badema, s ukrae-
nom jabuicom i cvijetom, i na drugoj
grani neka budu tri aice, napravljene u
obliku badema, s ukraenom jabuicom
i cvijetom. Tako neka bude na svih est
grana to izlaze iz svjetiljke.
34 Na samom stalku svjetiljke neka budu
etiri aice, napravljene u obliku bade-
ma, s ukraenom jabuicom i cvijetom.
35 I to neka bude neprestano jabuica is-
pod svake dvije grane to izlaze iz svjetilj-
ke, onda opet jabuica ispod dvije grane,
i onda opet jabuica ispod dvije grane,
onda prema est grana koje izlaze iz nje.
Izlazak
65
36 Jabuice i grane njezine neka budu s
njom iz jednoga komada. Sve neka bude
kovani rad iz jednoga komada od istoga
zlata.
37 Napravi za njih i sedam iaka, i neka
se postave tako da daju svoje svjetlo na
prostor sprijeda.
38 Usekai i pepeljare za njih neka budu
od istoga zlata.
39 Za sve te predmete neka se potroi je-
dan talenat istoga zlata.
40 Gledaj da to izvede tono po uzorku
to ti je pokazan na gori.
Sveti ator
26
ator napravi od deset zavjesa izra-
enih od prepredenog lana, i od
modrog i ljubiastog i grimiznog prediva,
umjetniki izvezenih, s likovima kerubina,
kako ih napravi umjetnik.
2 Svaka zavjesa neka bude dvadeset i osam
lakata dugaka i etiri lakta iroka. Ista mjera
neka bude za sve zavjese.
3 Pet zavjesa neka se sastave jedna s
drugom, a drugih pet zavjesa opet jedna
s drugom.
4 Napravi petlje od modrog prediva na
rubu krajnje zavjese jednog sastavljenog
komada, isto tako na rubu krajnje zavjese
drugog sastavljenog komada.
5 Pedeset petalja privrsti na jednoj za-
vjesi i pedeset na rubu zavjese to pripa-
da drugom sastavljenom komadu, tako
da petlje stoje jedna prema drugoj da se
mogu skopati.
6 I napravi pedeset zlatnih kopa i svei
zavjese kopama, jednu s drugom, tako
da bude ator jedna cjelina.
7 Napravi i zavjese od kostrijeti za pokrov
nad atorom, i upotrijebi za to jedanaest
zavjesa.
8 Svaka zavjesa neka bude trideset laka-
ta dugaka i etiri lakta iroka. Ista mjera
neka bude za svih jedanaest zavjesa.
9 Sastavi pet zavjesa napose u jedan ko-
mad, i isto tako est drugih zavjesa napo-
se. estu zavjesu na prednjoj strani ato-
ra podvostrui.
10 Napravi pedeset petlja na rubu posljed-
nje zavjese jednog sastavljenog komada i
isto tako pedeset na rubu posljednje za-
vjese drugog sastavljenog komada.
11 Napravi onda pedeset mjedenih kopa,
utakni ove kope u petlje i sastavi tako po-
krov u jednu cjelinu.
12 A to je vie od atorskih zavjesa, po-
lovica zavjesa to preostane, neka visi na
stranjoj strani atora.
13 Neka jedan lakat visi na jednoj strani
i jedan lakat na drugoj strani, od onoga
to preostane na duini atorskih zavje-
sa, neka visi na obje strane atora da ga
zaklanja.
14 Napravi pokrov atoru od koa ovnuj-
skih crveno obojenih i povrh njega pokrov
od koa jazavevih.
15 Napravi za ator daske od drva akacije
to e stajati uspravno.
16 Svaka daska neka bude deset lakata
dugaka, a lakat i pol iroka.
17 Svaka daska neka ima po dva klina koji
su meu sobom svezana. Tako napravi
sve daske za ator.
18 Napravi daske za ator, dvadeset da-
saka za junu stranu.
19 Ispod dvadeset dasaka napravi etr-
deset srebrnih stopica, dvije stopice pod
jednu dasku za dva klina njezina i dvije
stopice pod drugu dasku za dva klina nje-
zina.
20 Isto tako za drugu stranu atora, za
sjevernu stranu, ondje neka dude dvade-
set dasaka,
21 i etrdeset srebrnih stopica, dvije sto-
pice pod svaku dasku;
22 Za stranju stranu atora, zapadnu
stranu, napravi est dasaka.
23 Napravi jo i dvije daske za uglove a-
tora na stranjoj strani.
24 Neka budu odozdol dvokrake i isto
tako odozgor dvokrake do prvoga kolu-
ta. Tako neka budu napravljene obje. One
neka budu za oba ugla.
25 Tako neka bude osam dasaka sa svo-
jim srebrnim stopicama, u svemu esna-
est stopica, po dvije stopice ispod svake
daske.
26 Dalje napravi prijevornice od drva aka-
cije; pet za daske na jednoj strani atora,
27 pet prijevornica za daske na drugoj
strani atora i pet prijevornica za daske
na stranjoj strani atora prema zapadu.
28 Srednja prijevornica neka ide sredinom
dasaka od jednoga kraja do drugoga.
29 Daske obloi zlatom, a kolutove, kroz
koje se utaknu prijevornice, napravi od
zlata, i prijevornice obloi zlatom.
30 Onda podigni ator po njegovom uzor-
ku koji ti je bio pokazan na gori.
31 Napravi zavjesu otkanu od modrog,
ljubiastog i grimiznog prediva i od pre-
predenog lana. Neka su na njoj vjeto
izvezeni kerubini.
32 Privrsti ju na etiri stupa od drva aka-
cije koji su obloeni zlatom i imaju kuke
od zlata i stoje na etiri srebrne stopice.
33 Objesi zavjesu na kope i unesi iza ove
zavjese krinju Svjedoanstva. Zavjesa
neka vam slui kao pregrada izmeu sve-
tog mjesta i Nasvetijega Mjesta.
Izlazak
66
34 Stavi pomirilite na krinju Svjedoan-
stva u Nasvetije Mjesto.
35 Stol postavi izvan zavjese, a svjetiljku
sa stalkom naprema stolu na junoj stra-
ni atora; stol, naime, postavi na sjevernu
stranu.
36 Napravi i za ulaz u ator zavjesu ot-
kanu od modrog i ljubiastog i grimiznog
prediva i od prepredenog lana, umjetniki
izraenu.
37 Za ovu zavjesu podigni pet stupova
od drva akacije i obloi ih zlatom. Njihove
kuke neka budu od zlata, i salij za njih pet
stopica od mjedi.
rtvenik za paljenice
27
Napravi rtvenik od drva akacije,
dugaak pet lakata i pet lakata irok,
neka bude etvorinast, i tri lakta visok.
2 Stavi mu na etiri ugla rogove; njegovi
rogovi neka prave s njim jednu cjelinu. A
obloi sa mjedi.
3 I lonce mu za skupljanje pepela, lopati-
ce, kotlie, vilice i klijeta; sve mu posue
napravi od mjedi.
4 Onda mu napravi reetku od mjedi kao
mreu i stavi na reetku etiri koluta od
mjedi na etiri njezina ugla.
5 Stavi ju ispod koluta rtvenika odozdol
tako da reetka dopire sve do pola visine
rtvenika.
6 Napravi za rtvenik motke od drva aka-
cije i okuj ih u mjed.
7 Motke neka se utaknu u kolutove, a mot-
ke da budu s obje strane rtveniku, kada
se nosi.
8 Napravi ga od dasaka da je upalj. Kako
ti je pokazano na gori, neka ga naprave.
9 Napravi dvorite atoru. Na junoj strani
neka budu zavjese za dvorite otkane od
prepredenog lana, stotinu lakata dugake
za jednu stranu.
10 Uz to, dvadeset stupova sa dvadeset
njihovih stopica od mjedi. Kuke stupova i
njihovi kolutovi neka budu od srebra.
11 Isto tako napravi za sjevernu uzdunu
stranu zavjese stotinu lakata dugake, uz
to dvadeset stupova sa dvadeset njihovih
stopica od mjedi. Kuke stupova i njihovi
kolutovi neka budu od srebra.
12 Za irinu dvorita na zapadnoj strani
neka budu zavjese pedeset lakata duga-
ke; uz to deset stupova sa njihovim deset
stopica.
13 irina dvorita na istonoj strani neka
bude pedeset lakata.
14 I to neka budu zavjese od petnaest la-
kata na jednoj strani, uz to tri stupa s tri
njihove stopice.
15 Na drugoj strani isto tako zavjese od
petnaest lakata, uz to tri stupa s tri njiho-
ve stopice.
16 Ulaz u dvorite neka ima zavjese dva-
deset lakata dugake, otkane od modrog
i ljubiastog i grimiznog prediva i od pre-
predenog lana. Imat e etiri stupa sa e-
tiri njihove stopice.
17 Svi stupovi dvorita unaokolo neka
imaju srebrne kolutove. I njihove kuke
neka budu od srebra, njihove stopice od
mjedi.
18 Dvorite neka bude stotinu lakata
dugo, pedeset lakata iroko i pet lakata
visoko. Zavjese neka budu otkane od pre-
predenog lana, i stopice od mjedi.
19 Sve posue u atoru, za svaku slubu
u njemu, i svi kolii njegovi, kao i svi kol-
ii dvorita neka budu od mjedi.
20 Zapovijedi Izraelovim sinovima da ti
donesu istoga ulja od stuenih maslina
za svjetlo da bi svjetiljke mogle gorjeti ne-
prestano.
21 U atoru sastanka izvan zavjese to
je pred krinjom Svjedoanstva, neka ga
opremaju Aron i njegovi sinovi, da gori
od veeri do jutra pred Gospodinom. Ova
uredba neka bude zauvijek kroz sve nara-
taje Izraelovih sinova.
Sveenika odjea
28
Uzmi k sebi izmeu Izraelovih sino-
va svojega brata Arona sa njegovim
sinovima da mi slui kao sveenik: Aron
i Aronovi sinovi Nadab, Abihu, Eleazar i
Itamar.
2 Napravi svete haljine svojem bratu Aro-
nu, njemu u ast i za ukras.
3 Govori ti sa svim vjetim obrtnicima,
koje sam obdario duhom mudrosti, neka
naprave Aronu haljine da se moe posve-
titi i da mi slui kao sveenik.
4 Neka naprave ovu odjeu: naprsnik,
opleak, ogrta, vjetaki vezena koulja,
kapa i pojas. Neka naprave svete haljine
tvojem bratu Aronu sa njegovim sinovi-
ma, da mi slui kao sveenik.
5 Neka prime za to zlata, modrog i ljubi-
astog i grimiznog prediva i prepredenog
lana.
6 Neka naprave opleak od zlata, modrog
i ljubiastog i grimiznog prediva i od pre-
predenog lana, umjetniki vezen.
7 Neka ima dvije poramenice da se mogu
oba njihova kraja skupa svezati.
8 I vjeto izraen pojas opleka koji je na
njemu, da se njim privee, neka bude jed-
nakog rada i od jednoga komada, izraen
od zlata, od modrog i ljubiastog i grimi-
znog prediva i od prepredenog lana.
9 Uzmi onda dva oniksa kamena i urei u
Izlazak
67
njih imena Izraelovih sinova:
10 est imena na jedan kamen i ostalih
est imena na drugi kamen, po redu kojim
su bili roeni.
11 Sa vjetom izradom rezbara u kamenu
kao i rezbarenje ukrasa, urei u oba ka-
mena imena Izraelovih sinova. Kovanjem
usadi ih u zlato.
12 I stavi onda oba kamena na porame-
nice opleka, kao kamene spomene na
Izraelove sinove. Aron neka nosi pred
Gospodinom njihova imena na svojim ra-
menima za spomen.
13 Onda napravi kope od zlata,
14 i dva lania od istoga zlata. Opleti ih
i napravi kao vrpce i privrsti te pletene
lanie za kope.
15 Onda napravi naprsnik Bojih presuda
umjetnikim vezom izraen. Napravi ga
kao i opleak od zlata, od modrog i ljubi-
astog i grimiznog prediva i od preprede-
nog lana.
16 Neka bude etvorinast, podvostruen,
pedalj dug i pedalj irok.
17 Umetni po njemu drago kamenje u
etiri reda unaokolo. U prvom redu neka
bude karneol, topaz i smaragd;
18 u drugom redu neka bude rubin, safr
i dijamant;
19 u treem redu neka bude hijacint, ahat
i ametist;
20 u etvrtom redu neka bude krizolit,
oniks kamen i jaspis. Neka se kovanjem
usade u zlato.
21 Broj kamenova neka bude dvanaest,
toliko je bilo imena Izraelovih sinova. Neka
budu umjetniki urezani kao peat, svaki
provien imenom jednoga od dvanaest
plemena.
22 Privrsti onda na naprsnik kao vrpce
pletene lanie od istoga zlata.
23 Napravi za to na naprsniku dvije zlatne
karike i privrsti obje karike na oba kraja
naprsnika.
24 Onda privrsti oba pletena zlatna lan-
ia na dvije karike na krajevima naprsni-
ka.
25 Druga oba kraja od oba lania privr-
sti na obje kope i ove stavi na porameni-
ce opleka sprijeda.
26 Napravi dvije druge zlatne karike i pri-
vrsti ih na oba kraja naprsnika, na nje-
gov unutranji rub to je okrenut prema
opleku.
27 Napravi jo dvije zlatne karike i privrsti
ih na obje poramenice opleka, odozdol
na prednjoj strani, ba na rubu povrh vje-
taki izvezenog pojasa opleka.
28 Neka oni priveu naprsnik s njegovim
kolutiima za kolutie opleka vrpcom od
modroga grimiza, tako da naprsnik stoji
povrh vjetaki izvezenog pojasa opleka
i da se ne odvoji od opleka.
29 Neka tako nosi Aron imena Izraelovih
sinova na naprsniku Bojih presuda na
svojem srcu kad god ulazi u svetite na
vjeni spomen Gospodina.
30 U naprsnik Bojih presuda stavi Urim i
Tumim da poivaju na srcu Aronovu kad
god stupi pred Gospodina. Tako neka
Aron neprestano nosi pred Gospodinom
na svojem srcu Boje presude za Izraelo-
ve sinove.
31 Napravi ogrta za opleak sav modar.
32 Na sredini neka bude prorez za glavu,
a rub naokolo proreza neka bude obru-
bljen naivenom vrpcom kao ovratnik na
oklopu, tako da se ne podere.
33 Odozdol na rubu napravi mogranje od
modrog i ljubiastog i grimiznog prediva
okolo ruba i meu njima unaokolo zlatne
zvonie;
34 tako da se oko ruba ogrtaa redaju
zlatno zvonce pa mogranj, zlatno zvonce
pa mogranj.
35 Aron neka ga nosi da u njemu obav-
lja svetu slubu, da se uje zvonjenje kad
god on ulazi u svetite pred Gospodina i
kad god izlazi; da ne bi morao umrijeti.
36 Onda napravi ploicu od istoga zlata i
na njoj urei, kako se urezuje pismo u pe-
at, ove rijei: Posveeno Gospodinu.
37 Privrsti ju za modru vrpcu da se moe
nositi na kapi; neka stoji sprijeda na kapi.
38 I neka bude na elu Aronovu da Aron
uzme na sebe zlodjela koja poine Izrae-
lovi sinovi kod prinosa svih svojih svetih
darova. Neka bude neprestano na nje-
govu elu, da bi tako bili prihvaeni pred
Gospodinom.
39 Napravi vjetaki vezenu koulju od
prepredenog lana i napravi kapu od pre-
predenog lana i napravi pojas vezom izra-
en.
40 Za Aronove sinove napravi koulje i
napravi im pojasove i visoke kape u ast
i za ukras.
41 Pa tim zaodjeni svojega brata Arona i
njegove sinove s njim. Pomai ih, stavi ih
u njihovu slubu i posveti ih da mi slue
kao sveenici.
42 Napravi im gae lanene da se pokrije
njihova golotinja, i neka doseu od pojasa
do stegna.
43 Aron i njegovi sinovi neka ih nose kad
god ulaze u ator sastanka ili prilaze r-
tveniku da obave slubu u svetitu, da ne
navuku krivnju na sebe i umru. Ova ured-
ba neka bude zauvijek njemu i svim nara-
tajima poslije njega.
Izlazak
68
Posveta sveenika
29
Ovako postupaj s njima, da mi ih
posveti za sveeniku slubu: uzmi
junca i dva ovna bez mane;
2 beskvasni kruh i s uljem zamijeene
beskvasne kolae i uljem namazane be-
skvasne pogae, prireene od bijeloga
brana.
3 Stavi ih u jednu koaricu i u koarici pri-
nesi ih ovdje, uz to junca i oba ovna.
4 I treba dovesti Arona i njegove sinove
na ulaz u ator sastanka i treba ih oprati
u vodi.
5 Onda uzmi odjeu i stavi na Arona kou-
lju, ogrta to pripada opleku i opleak s
naprsnikom i opai ga vjetaki izvezenim
pojasom opleka.
6 Stavi mu kapu na glavu i na kapu privr-
sti svetu ploicu.
7 Uzmi onda ulje pomazanja, izlij mu ga
na glavu i pomai ga.
8 Nato dovedi njegove sinove i odjeni im
koulje.
9 Opai Arona i njegove sinove, pojasom
i stavi im visoke kape na glave. Sveen-
stvo neka bude njihovo; to je trajna ured-
ba. Postavi tako Arona i njegove sinove u
njihovu slubu.
10 Onda dovedi junca pred ator sastan-
ka. Aron i njegovi sinovi neka poloe ruke
juncu na glavu.
11 Onda zakolji junca pred Gospodinom
na ulazu u ator sastanka.
12 Uzmi neto juneve krvi i pomai pr-
stom rogove rtvenika. Svu ostalu krv izlij
na pokraj podnoja rtvenika.
13 Uzmi sav loj to pokriva droba, tusti
privjesak na jetrima i oba bubrega s lojem
na njima, i spali ih na rtveniku.
14 Ali meso od junca, njegovu kou i nje-
govu izmetinu neka spali na vatri izvan ta-
bora. To je rtva za grijeh.
15 Uzmi jednoga ovna, a Aron i njegovi
sinovi neka poloe ruke na glavu ovnu.
16 Zakolji ovna, uzmi neto njegove krvi i
njom pokropiti uokolo rtvenika.
17 Ovna rasijeci ovna na dijelove, operi
mu droba i noge, i stavi ih uz ostale dije-
love i uz njegovu glavu.
18 Spali cijeloga ovna na rtveniku. To je
rtva paljenica Gospodinu, rtva ognjem
spaljena na ugodan miris Gospodinu.
19 Uzmi takoer i drugoga ovna, a Aron
i njegovi sinovi neka opet poloe ruke na
glavu ovna.
20 Onda zakolji ovna, uzmi neto od nje-
gove krvi i njom pomai resicu desnoga
uha Aronova, i resicu desnoga uha njego-
vih sinova, isto tako palac desne njihove
ruke i njihov noni palac, i njom pokropi
rtvenik unaokolo.
21 Uzmi neto krvi to je na rtveniku i
ulja za pomazanje i pokropi tim Arona i
njegove haljine, isto tako njegove sinove i
haljine njegovih sinova, da se posvete on
i njegove haljine i isto tako njegovi sinovi i
haljine njegovih sinova.
22 Uzmi loj od ovna, tusti rep i loj to po-
kriva droba, privjesak na jetrima i oba bu-
brega s lojem na njima i desno stegno, jer
je to ovan posvetni.
23 Dalje, jedan kruh, jedan kola s uljem
peen i jednu pogau iz koarice s be-
skvasnih kruhova koja stoji pred Gospo-
dinom.
24 To sve stavi u ruke Aronu i njegovim
sinovima i mahat e ih za rtvu mahanja
pred Gospodinom.
25 Uzmi im to opet iz ruku i zapali na r-
tveniku kao rtvu paljenicu da bude ugo-
dan miris pred Gospodinom; to je rtva
ognjem spaljena Gospodinu.
26 Onda uzmi grudi ovna za Aronovo po-
sveenje mahat e ih za rtvu mahanja
pred Gospodinom; to e biti tvoj dio.
27 A grudi ovna posvetnoga koja su bila
prinesene mahanjem i stegno to se po-
dizalo, to to se mahalo, te podizalo od
ovna posvetnoga za Arona i njegove sino-
ve proglasi posveenim.
28 To neka od Izraelovih sinova dobivaju
Aron i njegovi sinovi po vjenoj uredbi, jer
je to rtva podizanja, i kao rtvu podizanja
neka Izraelovi sinovi daju od svojih miro-
tvornih rtava, kao svoju rtvu podizanja
Gospodinu.
29 Svete haljine Aronove moraju prijei na
njegove sinove nakon njega da se u njima
pomazuju i u njima budu posveeni.
30 Sedam dana neka ih nosi izmeu nje-
govih sinova onaj koji umjesto njega bude
sveenik kad ulazi u ator sastanka da
slui u svetitu.
31 Uzmi ovna za posveenje, skuhaj nje-
govo meso na svetom mjestu.
32 Meso ovna i kruh to je u koarici neka
jedu Aron i njegovi sinovi na ulazu u ator
sastanka.
33 To smiju jesti samo oni za koje se pri-
bavila rtva pomirenja, kad bi se u svoju
slubu postavljali i posveivali, ali stranac
ne smije od toga jesti, jer je sveto.
34 Ali ako neto preostane do ujutro od
mesa posvetne rtve i od kruha, onda
spali na vatri to je preostalo. Ne smije se
nita vie od toga jesti, jer je sveto.
35 Postupaj s Aronom i njegovim sinovi-
ma tono onako kako sam ti zapovjedio.
Posveta neka traje sedam dana.
36 rtvuj svaki dan junca kao rtvu pomi-
Izlazak
69
renja za grijeh. Oisti rtvenik od grijeha
obavljajui na njemu obrede oienja, i
pomai ga da ga posveti.
37 Sedam dana obavljaj slubu pomirenja
na rtveniku i posveuj ga. Tako e rtve-
nik postati najsvetije mjesto i sve to se
dotakne rtvenika postat e sveto.
38 A ovo prinosi na rtveniku: dva janjeta
od godine, dan na dan bez prekida.
39 Jedno janje rtvuj ujutro, drugo pred-
veer.
40 S prvim janjetom desetinu efe bijeloga
brana zamijeena s etvrtinom hina ulja
od stuenih maslina i rtvu ljevanicu od
etvrt hina vina.
41 Drugo janje rtvuj predveer. Postupaj
pri tom kao ujutro s itnim prinosom i na-
ljevnicom. Neka bude rtva ognjem spa-
ljena na ugodan miris Gospodinu.
42 To neka bude redovita rtva paljenica
kroz sve vae narataje na ulazu u ator
sastanka pred Gospodinom, gdje u se ja
sastajati i govoriti s tobom.
43 Ondje u se objavljivati Izraelovim si-
novima i slavom mojom posvetit e se.
44 Posvetit u ator sastanka i rtvenik. I
posvetit u Arona i njegove sinove da mi
slue kao sveenici.
45 Prebivat u meu Izraelovim sinovima
i bit u njihov Bog.
46 Oni neka spoznaju da sam Ja Gospo-
din, njihov Bog, koji ih je izveo iz egipat-
ske zemlje da bih prebivao meu njima:
Ja sam Gospodin njihov Bog.
Kadioni rtvenik
30
Napravi i rtvenik za paljenje miomi-
risa; napravi ga od drva akacije.
2 Neka bude jedan lakat dug i jedan lakat
irok, bio je etvorinast, i dva lakta visok.
Njegovi rogovi neka prave s njim jedan
komad.
3 Obloi ga istim zlatom, i plou njegovu
i stijene njegove unaokolo i rogove. Na-
pravi mu zlatni vijenac unaokolo.
4 I napravi mu dva zlatna koluta ispod vi-
jenca s obje strane i privrsti ih na obje
njegove strane. Kroz njih neka se provuku
motke da se moe na njima nositi.
5 Motke napravi od drva akacije i obloi
ih zlatom.
6 Postavi ga pred zavjesu to visi pred
krinjom Svjedoanstva, pred pomirili-
tem to je nad krinjom Svjedoanstva,
gdje u se ja s tobom sastajati.
7 Aron neka onda na njemu pali miomiri-
sni k d, kad sprema svjetiljke, neka ga na
njemu pali.
8 I kad Aron predveer pali svjetiljke, neka
ga pali. Neka to bude vae kaenje redo-
vito, pred Gospodinom, kroz sve vae na-
rataje.
9 Ne smijete na njemu prinositi ni nezako-
nita miomirisnog k da ni rtve paljenice i
prinosa. Ne smijete ni rtvu ljevanicu lije-
vati na njemu.
10 Aron neka jedanput u godini na njego-
vim rogovima izvri oienje. Krvlju rtve
za grijeh to se prinosi za oienje neka
na njemu izvri oienje jedanput u go-
dini kroz sve vae narataje. To je najsve-
tije Gospodinu.
11 Onda se Gospodin oglasio Mojsiju, re-
kavi:
12 Kada bude pravio popis Izraelovih
sinova za njihovo brojenje, neka svaki da
Gospodinu otkup za svoj ivot kad ih se
broji i upisuje, da ih ne snae kakvo zlo
kad ih se broji i upisuje.
13 Ovo je to treba dati svaki koji se kod
brojenja upisuje: pola ekela po ekelu
svetita (dvadeset gera ima ekel), neka
bude pola ekela kao prinos Gospodinu.
14 Svaki, koji se mora podati popisu, od
dvadeset godina navie, treba dati prinos
Gospodinu.
15 Bogata neka ne daje vie, a siromah
neka ne daje manje od pola ekela, kad
dajete prinos Gospodinu, i vrite otkup za
sebe samoga.
16 Upotrijebi otkupne novce, koje uzima
od Izraelovih sinova, za slubu u atoru
sastanka da bude za Izraelove sinove na
spomen milostiv pred Gospodinom i za
otkup za sebe samoga.
kavi:
18 Napravi i umivaonicu od mjedi i njezi-
no mjedeno podnoje za umivanje, posta-
vi je izmeu atora sastanka i rtvenika i
nalij u nju vode,
19 za Arona i njegove sinove u njoj peru
svoje ruke i noge.
20 Neka se peru vodom da ne umru kad
ulaze u ator sastanka ili kad prilaze k r-
tveniku da slue i da pale rtvu ognjem
spaljenu Gospodinu.
21 Oni onda neka peru svoje ruke i noge
da ne umru. Ova uredba neka bude zau-
vijek, za njega i njegove potomke kroz sve
njihove narataje.
kavi:
23 Uzmi takoer sebi najboljih mirisa,
naime, najistije smirne pet stotina e-
kela, i pola toliko, dvjesto pedeset ekela
mirisavoga cimeta, onda dvjesto pedeset
ekela mirisave trstike,
24 i pet stotina ekela kasije, po ekelu
svetita, uz to jedan hin maslinova ulja.
Izlazak
70
25 Od toga napravi sveto ulje za pomaza-
nje, miomirisnu pomast kakvu pravi po-
mastar. To neka bude sveto ulje za poma-
zanje.
26 Pomai njim ator sastanka i krinju
Svjedoanstva;
27 stol i sav njegov pribor, svjetiljku sa
stalkom i njezin pribor i kadioni rtvenik;
28 onda rtvenik za rtve paljenice i sav
njegov pribor i umivaonicu i njezino pod-
noje.
29 Tako ih posveti da budu najsvetiji i to
god ih se dotakne postat e sveto.
30 Pomai njim i Arona i njegove sinove i
posveti ih meni, tako da mogu sluiti kao
sveenici.
31 I objavi Izraelovim sinovima ovako: to
neka je sveto ulje za pomazanje meni kroz
sve vae narataje.
32 Na ni koje ovjeje tijelo ne smije se
izliti; ni praviti nijedno drugo ulje po istom
sastavu. Ono je sveto, i bit e vama sve-
to.
33 Tko takvo ulje zamijea ili neto od
toga da neovlatenu, neka se iskorijeni iz
svojega naroda.
kavi: Uzmi sebi mirisa, naime, stakte,
kadionih koljki, galbana, mirisnih trava
i ista miomirisna k da, sve u jednakim
dijelovima,
35 Od toga napravi miomirisni k d za ka-
enje, smjesu kakvu pravi vjet pomastar,
posoljen, ist, i svet.
36 Jedan dio od toga istucaj posve sitno
i stavi neto od toga pred krinju Svjedo-
anstva u ator sastanka gdje u se s tom
sastajati. To e vam biti najsvetije.
37 Slinoga miomirisnog k da, kakav e
napraviti, ne smijete sebi praviti. To e
vam biti sveto za Gospodina.
38 Ako bi tko sebi napravio slian, da ga
mirie, neka se iskorijeni iz svojega naro-
da.
Poziv vjetih graditelja
31
Tada se Gospodin oglasio Mojsiju,
rekavi:
2 Evo, po imenu sam pozvao Bezaleela,
sina Urije, unuka Hurova, od plemena Ju-
dina,
3 i napunio sam ga duhom Bojim, u mu-
drosti, uviavnosti, razuma i svake vjeti-
ne,
4 da osnuje i izradi umjetnike radove u
zlatu, srebru i mjedi,
5 da klee i ukiva drago kamenje, da ure-
zuje drvo, i da izrauje svakovrsne poslo-
ve.
6 Ja sam, doista, odredio mu i Aholiaba,
sina Ahisamakova, od plemena Danova, i
svima drugim nadarenim zanatlijama udi-
jelio sam mudrost da mogu izraditi sve
ono to sam ti zapovjedio:
7 ator sastanka, krinju Svjedoanstva, po-
mirilite to je na njemu, i sav namjetaj
atora;
8 stol i njegov pribor, svjetiljku sa stalkom
od istoga zlata sa svim njezinim pribo-
rom i kadioni rtvenik;
9 rtvenik kao rtvu paljenicu sa svim
njegovim priborom, umivaonicu i njezino
podnoje;
10 sjajne haljine i sveta odjea za svee-
nika Arona i haljine njegovim sinovima za
sveeniku slubu;
11 ulje pomazanja i miomirisni k d za sve-
tite. Sve neka naprave tono onako kako
sam ti zapovjedio.
kavi:
13 Govori Izraelovim sinovima i reci im:
Drite moje Subotnje dane, jer one su
znak zavjeta izmeu mene i vas kroz sve
vae narataje, da vi upoznate da sam ja,
Gospodin, koji vas posveuje.
14 Stoga ete drati Subotnji dan, jer vam
je on svet. Tko god ga obeasti neka se
sigurno usmrti, jer tko obavlja bilo kakav
posao na taj dan, neka se iskorijeni iz svo-
jega naroda.
15 Za est dana neka se obavi sav posao,
a sedmi je Subotnji dan, odmor u ast
Gospodinu. Tko bilo to radi na Subotnji
dan, neka se sigurno usmrti.
16 Stoga neka Izraelovi sinovi dre Subot-
nji dan kroz sve njihove narataje i svet-
kuju Subotnji dan kao vjeni zavjet.
17 Ona neka bude znak zavjeta izmeu
mene i Izraelovih sinova zauvijek, jer je u
est dana stvorio Gospodin nebesa i ze-
mlju a sedmi je dan otpoinuo i osvjeio
se.
18 Kad je on bio zavrio svoj razgovor s
Mojsijem na Gori Sinaj, predao mu dvije
ploe Svjedoanstva, kamene ploe Bo-
jim prstom napisane.
Zlatno tele
32
Kad je vidio narod da Mojsije odugo-
vlai silazak s gore, skupio se narod
kod Arona i rekao mu: Hajde, napravi nam
boga koji e ii pred nama, jer ne znamo
to se dogodilo tomu Mojsiju, ovjeku koji
nas izveo iz egipatske zemlje.
2 Aron im odgovorio: Poskidajte zlatne
naunice koje nose na uima vae ene,
vai sinovi, i vae keri, i donesite ih
meni.
3 Tako je sav narod poskidao svoje zlatne
Izlazak
71
naunice koje su nosili na uima i donijeli
ih Aronu.
4 On ih je uzeo od njih, prelio ih i napravio
od njih ljeveno tele. Onda su oni povikali:
Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz
egipatske zemlje.
5 Kad je to vidio Aron, napravio je rtvenik
pred njim, i proglasio Aron glasno: Sutra
je sveana gozba Gospodinu.
6 Sutradan su rano ustali, rtvovali rtvu
paljenicu i prinijeli mirotvornu rtvu. Onda
je narod posjedao da jede i pije, i onda se
poeli zabavljati.
7 A Gospodin je rekao Mojsiju: Idi, sii
dolje, jer tvoj narod koji si izveo iz egipat-
ske zemlje, pravi zlo.
8 Brzo su zaokrenuli i zali s puta to sam
im ga zapovjedio. Napravili su sebi lijeva-
no tele, poklonili mu se, prinijeli mu rtvu
i povikali: Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te
izveo iz egipatske zemlje.
9 Jo je Gospodin rekao Mojsiju: Proma-
trao sam taj narod, i vjeruj mi, to je narod
tvrdovrat.
10 Sad me pusti da se raspali moja srd-
ba na njega i da ga unitim, a tebe u na-
pravim velikim narodom.
11 Onda je Mojsije usrdno molio Gospodi-
na, svojega Boga, pa rekao: Zato, Gos-
podine, da se raspaljuje tvoja srdba na
tvoj narod koji si izveo iz egipatske zemlje
snagom velikom i jakom rukom?
12 Zato da mognu govoriti Egipani: Lu-
kavo ih izveo da ih pomori u gorama i da
ih izbrie s lica zemlje. Povrati se od svoje
raspaljene srdbe, i neka ti bude ao zbog
zla koje si namijenio svojem narodu.
13 Spomeni se Abrahama, Izaka i Izraela,
svojih sluga, kojima si se sam sobom za-
kleo i obeao: Umnoit u vae potom-
stvo kao zvijezde na nebu i svu tu zemlju,
o kojoj sam govorio, dat u vaim potom-
cima, i oni e ju zauvijek posjedovati.
14 Tako je Gospodin odustao od zla kojim
se bio zaprijetio svojem narodu.
15 I Mojsije se vratio i siao s gore s obje
ploe zakona u svojoj ruci. Ploe su bile
napisane na obje strane; na jednoj strani i
na drugoj bile su napisane.
16 A ploe su bile od samoga Boga na-
pravljene, i pismo je bilo Boje pismo na
ploe urezano.
17 A kad je Joua uo veliku buku naroda
dok su vikali, rekao je Mojsiju: Bojna vika
je u taboru.
18 Ali je on odgovorio: Nije to vika po-
bjedna, a nije ni onih koji plau jer su po-
bijeeni, nego ujem samo pjevanje.
19 I tako je bilo, da im se pribliio taboru,
opazio je tele i ples. Onda se Mojsije ras-
palio gnjevom i bacio ploe iz ruke i raz-
bio ih pod gorom.
20 Onda je uzeo tele koje su bili napravili,
spalio ga vatrom i smrvio ga u prah, onda
to prosuo po vodi i prisilio Izraelove sino-
ve da to piju.
21 Mojsije je rekao Aronu: to ti je napra-
vio ovaj narod da si na njega stavio tako
veliki grijeh?
22 Aron je odgovorio: Nemoj se raspali-
vati, moj gospodaru, ta ti sam zna kako
je zao ovaj narod.
23 Zatraili su od mene: Napravi nam
boga koji e ii pred nama, jer ne znamo
to se dogodilo tomu Mojsiju, ovjeku koji
nas izveo iz egipatske zemlje.
24 Ja sam im rekao: Tko ima zlata, neka
ga skine sa sebe. I dali su mi ga, i ja sam
ga bacio u oganj i izalo je ovo tele.
25 Kad je Mojsije vidio da je narod bio
tako razuzdan, jer mu je Aron bio popu-
stio uzde na zloradost njihovih neprijate-
lja,
26 onda je stao Mojsije na ulaz tabora i
povikao: Tko je na strani Gospodina, ov-
dje k meni. Onda su se skupili oko njega
svi Levijevi sinovi.
27 Njima je rekao: Ovako govori Gospo-
din, Bog Izraelov: Svaki neka pripae svoj
ma uz svoje bedro, i neka ulazi i izlazi od
vrata do vrata kroz sav tabor, i neka ubije
tko svojega brata, tko svojega prijatelja i
tko svojega susjeda.
28 Levijevi sinovi napravili su po zapovi-
jedi Mojsijevoj. Poginulo je naroda toga
dana oko tri tisue ljudi.
29 Onda je rekao Mojsije: Posvetite se
danas Gospodinu, da vas moe blagoslo-
viti ovoga dana, jer se svaki borio protiv
svojega sina i protiv svojega brata.
30 I dogodilo se, drugi dan rekao je Moj-
sije narodu: Teko ste sagrijeili. Zato u
uzai Gospodinu; pa moe biti da izmolim
oprotenje za vae grijehe.
31 Tako se vratio Mojsije natrag Gospo-
dinu i rekao: Ah, teko je sagrijeio ovaj
narod, napravivi sebi boga od zlata.
32 Ipak mu sada oprosti njegov grijeh, a
ako nee, onda me radije izbrii iz knjige
koju si napisao.
33 Gospodin je rekao Mojsiju: Tko god je
sagrijeio protiv mene, izbrisat u iz svoje
knjige.
34 A sada idi i povedi narod k mjestu o
kojem sam ti govorio. Evo, moj e Aneo
ii pred tobom. Ali, kad doe vrijeme po-
hoda kanjavanja, pohodit u ih kaznom
za njihov grijeh.
35 I Gospodin je udarao narod pomorom,
zbog teleta koje je napravio Aron.
Izlazak
72
Bog alje svojega Anela da ih vodi
33
Tada je Gospodin je rekao Mojsiju:
Odlazi odavde, i idi, ti i narod koji si
izveo iz egipatske zemlje, u zemlju za koju
sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu
kad sam rekao: Dat u ju tvojim potom-
cima.
2 Poslat u pred tobom Anela i protjerat
u Kanaance, Amorejce, Perizejce, Hivej-
ce i Jebusejce.
3 Idi gore u zemlju u kojoj tee mlijeko i
med. Ja osobno neu ii u tvojoj sredini
da vas ne bih morao putom unititi, jer vi
ste narod tvrdovrat.
4 I kad je narod uo ovu zlu vijest, oa-
lostio se i nitko nije htjeo staviti na sebe
svoj nakit.
5 Jer je Gospodin rekao Mojsiju: Reci
Izraelovim sinovima: Vi ste narod tvrdo-
vrat. Kad bih samo jedan asak iao u
vaoj sredini, morao bih vas unititi. Ski-
ni zato svoj nakit sa sebe, onda u vidjeti
to mogu s tobom napraviti.
6 I poskidali su tako sa sebe Izraelovi si-
novi nakit svoj poevi od Gore Horeb.
7 Mojsije je uzeo ator i razapeo ga izvan
tabora u nekoj udaljenosti od tabora. Na-
zvao ga ator sastanka. I dogodilo se, ako
je tko htjeo pitati Gospodina, poao bi van
k atoru sastanka, koji je stajao izvan ta-
bora.
8 Kad god je Mojsije izlazio van k atoru,
ustajao bi sav narod. Svaki bi stajao na
ulazu svojega atora i gledao za Mojsijem
dok ne bi stupio u ator.
9 I dogodilo se, kad bi Mojsije stupio u
ator, spustio bi se dolje stup od oblaka i
stajao bi na ulazu atora dok je Gospodin
govorio s Mojsijem.
10 I kad bi sav narod vidio stup od oblaka
gdje stoji na ulazu atora, svi bi ustali i
svaki bi se bacio na koljena na ulazu svo-
jega atora.
11 Tako je Gospodin govorio s Mojsijem
licem u lice, kao to govori netko sa svo-
jim prijateljem. Potom bi se ovaj vratio u
tabor, a njegov sluga, Joua, sin Nunov,
nije se maknuo od atora.
12 Tada je Mojsije rekao Gospodinu: Evo,
ti mi zapovjeda: Vodi taj narod, ali nisi
mi objavio koga e poslati sa mnom. A
ipak si tvrdio: Znam te po imenu i naao
si milost u mojim oima.
13 Pa ako sam zaista naao milost u tvo-
jim oima, onda mi objavi svoje namjere
da na tebi spoznam da sam naao milost
u tvojim oima; ipak promisli da je ovo
tvoj narod.
14 A On je rekao: Ja da osobno idem i da
ti oduzmem svu brigu?
15 Odgovorio mu on: Ako nee osobno
ii s nama, onda nas radije ne vodi odav-
de.
16 Pa po emu e se onda spoznati da
smo ja i tvoj narod nali milost u tvojim
oima ako ne po tom da ide s nama i da
smo mi, ja i tvoj narod, time odlikovani
pred svima narodima koji su na zemlji?
17 Tada je Gospodin je rekao Mojsiju: I to
u napraviti to si izrekao, jer ti si naao
milost u mojim oima i znam te po ime-
nu.
18 On je rekao: Molim te, pokai mi tvoju
slavu.
19 Onda je On rekao: Napravit u da
proe sva moja slava ispred tvojih oiju, i
proglasit u pred tobom moje Ime. Bit u
milostiv, kome hou biti milostiv, i smilo-
vat u se, kome se hou smilovati.
20 Ali je on rekao: Mojega lica ne moe
vidjeti, jer nitko me ne moe vidjeti i ostati
iv.
21 I rekao je Gospodin: Evo mjesta kod
mene, ovdje moe stati na peinu.
22 Kad onda bude prolazila moja slava,
stavit u te u upljinu peine i zaklonit u
te svojom rukom dok ne proem.
23 Onda u odmaknuti svoju ruku, i ti e
mi vidjeti lea, ali moje lice se nee vidje-
ti.

Zakon upisan na ploe
34
Gospodin je zapovjedio Mojsiju:
Isklei si dvije kamene ploe, kao
to su bile prve, da napiem na ploe za-
povijedi koje su bile na prvim ploama koje
si razbio.
2 Budi onda spreman za sutra, da rano
izae na Goru Sinaj i ondje na vrhu gore
stupi pred mene.
3 Nitko ne smije izii s tobom gore i poja-
viti se na cijeloj gori. Ni ovce ni goveda ne
smiju pasti uz ovu goru.
4 Tako je on isklesao sebi dvije ploe od
kamena, kao to su bile prve. Sutradan
u rano jutro ustao je Mojsije i izaao na
Goru Sinaj, kako mu je Gospodin zapovje-
dio, uzevi u ruke dvije kamene ploe.
5 Onda je Gospodin siao dolje u oblaku,
stao on ondje uz njega i prizvao Ime Gos-
podinovo.
6 Onda je proao Gospodin ispred njega
i oglasio se: Gospodin je milosrdan i mi-
lostiv Bog, strpljiv, bogat milou i vjer-
nou,
7 koji uva vjernost tisuama, koji oprata
krivnju, zlodjela i grijeh, ali nikoga ne pu-
ta bez kazne nego zlodjela otaca pohodi
na djeci i na unuadi, na treem i etvr-
tom koljenu.
Izlazak
73
8 Mojsije se bre pognuo sve do zemlje i
poklonio se.
9 Onda je rekao: Ako sam naao milost
u tvojim oima, Gospodine, onda neka
bi iao Gospodin u naoj sredini. Ako je
i tvrdovrat narod, oprosti nam ipak naa
zlodjela i na grijeh i uzmi nas za svoju
batinu.
10 On je rekao: Evo, ja sklapam zavjet.
Pred cijelim tvojim narodom tvorit u u-
desa kakva se nisu dogodila na cijeloj ze-
mlji i ni u kojem narodu. Sav narod meu
kojim ivi vidjet e djelovanje Gospodi-
novo, jer je strahovito to u napraviti na
tebi.
11 Upamti dobro to ti danas zapovjedam.
Evo, protjerat u ispred tebe Amorejce,
Kanaance, Hitijce, Perizejce, Hivejce i Je-
busejce.
12 uvaj se da ne sklapa savez sa ite-
ljima zemlje u koju e doi, da ti oni ne
postanu zamka u tvojoj sredini.
13 Nego ete njihove rtvenike poruiti,
njihove spomen-stupove porazbijati i ga-
jeve njihovih idola sasjei.
14 Jer nijednomu drugom Bogu ne smi-
jete se klanjati, jer Gospodin, ije je ime
Ljubomoran, jest Bog ljubomoran.
15 Ne pravite savez sa iteljima zemlje.
Drukije, kad budu oni pravili preljub sa
svojim bogovima i rtvovali svojim bogo-
vima, pozvat e i vas, pa bi i vi mogli jesti
od njihove rtve,
16 i eniti svoje sinove njihovim kerima,
njihove keri pravei preljub s bogovima,
mogle i tvoje sinove zavesti na preljub s
bogovima.
17 Ne smijete praviti sebi lijevane bogo-
ve.
18 Obdravajte sveanu Gozbu Beskva-
snih kruhova. Sedam dana jedite beskva-
sni kruh, kako sam ti zapovjedio, u vrije-
me mjeseca Abiba, jer u mjesecu Abibu
izali ste iz Egipta.
19 Sve to otvori utrobu materinu, pripada
meni: svaki muki prvenac u tvojoj marvi,
bilo govedo ili ovca, e posvetiti.
20 Ali magariino prvene otkupi janjetom;
ako to nee, onda mu slomi iju. Svako-
ga prvoroenca izmeu svojih sinova e
otkupiti. Nitko ne smije pred mene stupiti
praznih ruku.
21 est dana radite a sedmi dan poivaj-
te. I u vrijeme oranja i etve poivajte.
22 Obdravajte Sveanu Gozbu Tjedana
u vrijeme prvina etve penine i Sveanu
Gozbu Berbe na svretku godine.
23 Tri puta u godini neka se svako muko
izmeu vas pokae pred Bogom Gospo-
dinom, Bogom Izraelovim.
24 Jer u protjerati narode ispred vas i
vae pokrajine rairit u, i nitko nee po-
eljeti sebi vae zemlje kad izaite da se
tri puta u godini pokaete pred Gospodi-
nom, svojim Bogom.
25 Ne smijete prinositi krv od zaklanice
moje rtve zajedno s kvasnim kruhom i
od rtve Sveane Gozbe Pashe neka ni-
ta ne preostane do ujutro.
26 Najbolje od prvina svojega polja do-
nesite u kuu Gospodina, svojega Boga.
Ne smijete kuhati jareta u mlijeku njegove
majke.
27 Potom je Gospodin rekao Mojsiju:
Napii sebi te zapovijedi, jer na temelju
tih zapovijedi sklapam zavjet s tobom i s
Izraelom.
28 etrdeset dana i etrdeset noi bora-
vio je Mojsije ondje kod Gospodina. Nije
jeo ni kruha, niti je pio vode. I Gospodin je
napisao na ploe zapovijedi zavjeta, De-
set zapovijedi.
29 Kad je Mojsije silazio sa Gore Sinaj, s
obje ploe zakona u ruci, i kad je siao s
gore, onda nije znao Mojsije da se svijetli-
lo njegovo lice od razgovora s njim.
30 Kad su Aron i svi Izraelovi sinovi vidjeli
Mojsija i vidjeli su da se svijetlilo njegovo
lice, bojali su se pristupiti k njemu.
31 Onda ih je Mojsije pozvao k sebi. I do-
li su k njemu Aron i svi glavari zajednice i
Mojsije se razgovarao s njima.
32 Poslije su svi ostali Izraelovi sinovi pri-
stupili i on im onda dao kao zapovijed sve
to mu je izrekao Gospodin na Gori Sinaj.
33 A kad je Mojsije prestao s njima govo-
riti, stavio je pokrivalo na svoje lice.
34 I kad god je Mojsije stupio pred Gos-
podina da govori s njim, skinuo bi pokri-
valo dok nije opet otiao i kad bi otiao,
rekao bi Izraelovim sinovima sve to mu
je bilo zapovjeeno.
35 Pritom su vidjeli Izraelovi sinovi lice
Mojsijevo kako se svijetlilo. Mojsije bi
onda opet stavio pokrivalo na svoje lice,
dok opet nije otiao govoriti s Njim.
Uredbe za Subotnji dan
35
Onda je Mojsije skupio svu zajedni-
cu Izraelovih sinova i rekao im: Ovo
je Gospodin zapovjedio da vrite:
2 est dana smije se raditi, ali sedmi dan
e vam biti sveti dan, Subotnji dan, dan
poinka u ast Gospodinu. Tko god radi
na taj dan, neka se usmrti.
3 U Subotnji dan ne smijete loiti ognja ni
u jednom od svojih boravita.
4 Jo je zapovjedio Mojsije cijeloj zajed-
nici Izraelovih sinova i rekao im: Ovo je
Gospodin zapovjedio, rekavi:
Izlazak
74
5 Skupite meu sobom prinos za Gos-
podina. Tko god ima volju za dati, neka
donese kao prinos za Gospodina zlato,
srebro i mjed;
6 modro i ljubiasto i grimizno predivo,
prepredeni lan, kostrijet;
7 ovnujske koe crveno obojene, jazave-
ve koe i drva akacije;
8 ulje za svjetiljku i mirise za ulje pomaza-
nja i za miomirisni k d;
9 kamenje oniksovo i drago kamenje za
okivanje na opleak i naprsnik.
10 Svi koji su meu vama vjeti u umjet-
nosti, neka dou i neka naprave sve to je
Gospodin zapovjedio:
11 ator, zavjese njegove, pokrov njegov,
njegove kope, daske, prijevornice, stu-
pove i njihove stopice;
12 krinju i motke njezine, pomirilite i za-
vjesu unutranju;
13 stol, njegove motke i sav njegov pribor
i prikazne kruhove;
14 svjetiljku sa stalkom za rasvjetu, i nje-
zin pribor, ike i ulje za svjetiljku;
15 kadioni rtvenik i njegove motke, ulje
pomazanja i miomirisni k d, zavjesu od
vrata za ulaz u ator;
16 rtvenik za rtve paljenice i reetku nje-
govu od mjedi, njegove motke i sav njegov
pribor, umivaonicu i podnoje njezino;
17 zavjese za dvorite, njegove stupove i
njihove stopice, zavjesu za ulaz u dvorite;
18 kolie za ator i kolie za dvorite s
uzicama njihovim;
19 sjajne haljine za slubu u svetitu, sve-
ta odjea za sveenika Arona i haljine nje-
govim sinovima za sveeniku slubu.
20 I sva zajednica Izraelovih sinova je
otila od Mojsija.
21 Onda je doao svaki ije je srce bilo
potaknuto, i svaki iji je duh bio voljan,
donio prinos Gospodinu za gradnju ato-
ra sastanka, za svu slubu u njemu i za
svetu odjeu.
22 Doli su ljudi i ene, svi koji su imali
volju za dati, i donijeli narukvice, nauni-
ce, prstenje, ogrlice, zlatninu svake vrste.
Svaki koji je obeao Gospodinu kakav dar
u zlatu.
23 Svi koji su imali modrog i ljubiastog i
grimiznog prediva, prepredenog lana, ko-
strijeti, ovnujskih koa crveno obojenih i
jazavevih koa, to su donijeli.
24 Tko god je htjeo dati kakav dar u sre-
bru i mjedi prineo je dar Gospodinu, i svaki
koji je imao drva akacije za uporabu kod
gradnje, pridonio je.
25 Sve vjete ene prele su svojim rukama
i donosile to su naprele: modro i ljubia-
sto i grimizno predivo i prepredeni lana.
26 I sve vjete ene koje su se osjeale
potaknute na to svojom vjetinom, prele
su kostrijet.
27 Glavari su donijeli oniksovo kamenje
i kamenje za ukivanje na opleak i napr-
snik.
28 Uz to mirise i ulje za svjetiljku, za ulje
pomazanja i za miomirisni k d.
29 Izraelovi sinovi donijeli su dragovolj-
no prinos Gospodinu, svi ljudi i ene koje
ponukalo njihovo srce da to prinesu za
sve djelo koje je Gospodin bio zapovjedio
preko Mojsija da se napravi.
30 Mojsije je rekao Izraelovim sinovima:
Evo, Gospodin je pozvao po imenu Be-
zaleela, sina Urije, unuka Hurova, od ple-
mena Judina,
31 i napunio ga duhom Bojim, umjetni-
ke mudrosti, sposobnosti, razuma i svake
vrste radne vjetine,
32 da napravi nacrte, da izvede radove u
zlatu, srebru i mjedi,
33 da klee i ukiva drago kamenje, da rez-
bari, i da izrauje svakovrsne umjetnike
radove.
34 A dao i dar, da poui druge, njemu i
Aholiabu, sinu Ahisamakovu, od plemena
Danova.
35 Napunio ih umjetnikim duhom, da
izvedu svakovrsne radove: od rezbara,
izumilaca i tkalaca modrog i ljubiastog i
od grimiznog prediva i prepredenog lana,
i od vezioca, oni koji izvode radove svake
vrste i pronalaze umjetnika djela.
Gradnja svetog atora
36
Tako neka izvedu djelo Bezaleel i
Oholiab i svi umjetnosti vjeti ljudi
kojima je Gospodin dao umjetnike mu-
drosti i sposobnosti tako da znaju izvesti
sve za svetite potrebne radove tono
onako kako je Gospodin zapovjedio.
2 Nato je Mojsije pozvao Bezaleela i Aho-
liaba i sve u umjetnosti vjete ljude kojima
je Gospodin udijelio osjeaj za umjetnost,
sve koje je na to gonilo njihovo srce da se
prihvate posla i da ga izvedu.
3 I oni su primili od Mojsija sve prinose
koje su bili donijeli Izraelovi sinovi da se
izvedu radovi za postavljanje svetita. Ovi
su mu i dalje donosili svako jutro drago-
voljne prinose.
4 Onda su doli svi umjetnici koji su bili
zaposleni na radovima za svetite, svaki
od rada kojim su bili zaposleni,
5 i oni su se oglasili Mojsiju, rekavi: Na-
rod donosi puno vie nego to treba za
izvesti rad koji je Gospodin zapovjedio da
se uradi.
6 Zato je Mojsije dao da se oglasi zapovi-
Izlazak
75
jed u taboru: Ni ovjek ni ena neka vie
ne donose prinosa za svetite. I narod je
prestao donositi darove.
7 Jer je bilo svega dosta da se izvede sve
djelo, zaista bilo je i previe.
8 Onda su svi nadareni izmeu onih koji su
radili na atoru, napravili deset atorskih
zavjesa, otkanih od prepredenog lana, od
modrog i ljubiastog i grimiznog prediva,
s umjetniki vezenim kerubinima, oni su
ih napravili.
9 Svaka atorska zavjesa bila je dvadeset
i osam lakata dugaka i etiri lakta iroka.
Ista mjera bila je za sve zavjese.
10 I on je sastavio zajedno pet zavjesa
jednu s drugom, i drugih pet je sastavio
jednu s drugom.
11 Onda je napravio petlje od modrog
prediva na rubu posljednje zavjese jed-
noga sastavljenog komada, isto tako na
rubu posljednje zavjese drugog sastavlje-
nog komada.
12 Pedeset petlja privrstio je na jednoj
zavjesi i pedeset na rubu zavjese to je
pripadalo drugom sastavljenom komadu
tako da su petlje stajale jedna prema dru-
goj.
13 Uz to je napravio je pedeset zlatnih
kopa i kopama sastavio zavjese jednu
s drugom, tako da je svetite tvorilo jednu
cjelinu.
14 Napravio je zavjese od kostrijeti za po-
krov nad atorom; napravio je jedanaest
zavjesa.
15 Svaka je zavjesa bila trideset lakata
dugaka i etiri lakta iroka. Ista je mjera
bila za svih jedanaest zavjesa.
16 Sastavio je pet zavjesa napose u jedan
komad i isto tako est drugih zavjesa na-
pose.
17 Na rubu posljednje zavjese jednog sa-
stavljenog komada napravio je pedeset
petlja i isto tako pedeset petlja na rubu
posljednje zavjese drugog sastavljenog
komada.
18 Uz to napravio je pedeset mjedenih
kopa da pokrov za ator sastave u jednu
cjelinu.
19 Potom je napravio pokrov za ator, po-
kriva od ovnujskih koa crveno obojenih
i povrh njega pokrov od jazavevih koa.
20 Za ator napravio je daske od drva
akacije to stoje uspravno.
21 Svaka je daska bila deset lakata du-
gaka, a lakat i pol iroka.
22 Svaka je daska imala po dva klina koji
su jedan s drugim bili svezani. Tako je na-
pravio sve daske za ator.
23 I napravio je na daskama za ator: dva-
deset dasaka za junu stranu.
24 Stavio je ispod dvadeset dasaka etr-
deset srebrnih stopica, dvije stopice pod
dasku za dva klina njezina.
25 Isto tako napravio je za drugu stranu
atora, za sjevernu stranu, dvadeset da-
saka,
26 I njezinih etrdeset srebrnih stopica,
dvije stopice pod je dnu dasku i druge
dvije pod drugu dasku.
27 Za zapadnu stranu atora, napravio je
est dasaka.
28 Osim toga, napravio je jo dvije daske
za uglove atora na stranjoj strani.
29 One su bile odozdol dvokrake i isto
tako odozgor dvokrake do prvoga koluta.
Tako je napravio obje u dva ugla.
30 Bilo je tako osam dasaka sa svojim sre-
brnim stopicama, u svemu esnaest sto-
pica, dvije stopice pod svakom daskom.
31 I napravio je prijevornice od drva aka-
cije, pet za daske na jednoj strani atora.
32 Pet prijevornica za daske na drugoj
strani atora i pet prijevornica za daske
na stranjoj strani atora prema zapadu.
33 Napravio je srednju prijevornicu koja je
ila kroz daske od jednoga kraja do dru-
goga.
34 Daske je obloio zlatom, kolutove kroz
koje bi se utakle prijevornice, napravio je
od zlata. I prijevornice obloio zlatom.
35 Napravio je zavjesu vezenu od mo-
drog, ljubiastog i grimiznog prediva i
prepredena lana; izraena vjeto vezenim
kerubinima.
36 Napravio je za njega etiri stupa od
drva akacije i obloio ih zlatom. I njihove
kuke bile su od zlata, i salio je za njih etiri
srebrne noge.
37 Za ulaz u ator napravio je zavjesu ot-
kanu od modrog i ljubiastog i grimiznog
prediva i prepredenog lana s umjetnikim
vezovima,
38 i pet njegovih stupova i njihove kuke.
Vrhove im i pojase obloio zlatom; pet
stopica bilo je od mjedi.
Predmeti u atoru
37
Bezaleel je napravio krinju od drva
akacije, dva i pol lakta dugu, lakat i
pol iroku i lakat i pol visoku.
2 Obloio ju iznutra i izvana istim zlatom
i napravio joj zlatan porub unaokolo.
3 Uz to je salio etiri zlatna koluta za etiri
noge, dva koluta na jednoj strani i dva ko-
luta na drugoj strani.
4 Napravio je motke od drva akacije i zla-
tom ih obloio.
5 Utaknuo motke a kolutove na stranama
krinje tako da se krinja mogla nositi.
6 Napravio je i pomirilite od istoga zlata,
Izlazak
76
dva i pol lakta dugo i lakat i pol iroko.
7 Napravio je dva znatna kerubina; izradio
ih kovanim radom tako da su tvorili jedan
komad s oba kraja pomirilita:
8 jednoga kerubina na jednoj strani, dru-
goga kerubina na drugoj strani. Napravio
je kerubina s pomirilitem povezana u
jednom komadu.
9 Kerubini su drali svoja krila prema gore
rairena i tako su ujedno svojim krilima
pokrivali pomirilite. Njihova su lica bila
okrenuta jedno prema drugome, tako da
su lica kerubina gledala na pomirilite.
10 Napravio je stol od drva akacije, dva
lakta dug, jedan lakat irok i lakat i pol vi-
sok.
11 Obloio ga istim zlatom i napravio na
njemu zlatni vijenac unaokolo.
12 I proveo oko njega unaokolo za dlan
irok okvir i na tom okviru zlatni vijenac
koji se isto tako vijao unaokolo.
13 Salio je za njega etiri zlatna koluta i
privrsti kolutove na etiri strane, i to na
etiri ugla uz etiri njegove noge.
14 Tik uz okvir bili su kolutovi za motke da
se stol mogao nositi.
15 Motke je napravio od drva akacije i
obloio ih zlatom da se stol moe nositi.
16 Napravio je od istoga zlata pribor to
je stajao na stolu, njegovo posue, ae,
zdjele i vreve za naljev.
17 Napravio je i svjetiljku sa stalkom od
istoga zlata. Kovanim radom izradio je
svjetiljku sa stalkom. S njom zajedno bile
su iz jednoga komada njezine ae, jabu-
ice i cvjetovi.
18 est grana je izlazilo iz svojih strana: tri
grane s jedne strane svjetiljke i tri grane s
druge strane svjetiljke.
19 Na jednoj grani su bile tri aice, na-
pravljene u obliku cvjetnog badema, s
ukraenom jabuicom i cvijetom i tri a-
ice, napravljene u obliku cvjetnog bade-
ma, s ukraenom jabuicom i cvijetom na
drugoj grani, tako je bilo na svih est gra-
na koje su izlazile iz svjetiljke.
20 Na samom stalku svjetiljke bile su eti-
ri aice, napravljene u obliku badema, s
ukraenom jabuicom i cvijetom.
21 Bila je jabuica ispod prve dvije grane
koje su izlazile iz nje, jabuica ispod druge
dvije grane svjetiljke, i jabuica ispod tre-
e dvije grane svjetiljke prema est grana
koje su izlazile iz nje.
22 Njihove jabuice i grane bile su s njim
iz jednoga komada: sve kovani rad iz jedi-
noga komada, od istoga zlata.
23 I napravio je uz to sedam iaka, njiho-
ve usekae i njihove pepeljare od istoga
zlata.
24 Od jednoga talenta istoga zlata na-
pravio je, i sav njezin pribor.
25 Napravio je kadioni rtvenik od drva
akacije, jedan lakat dug, jedan lakat irok,
bio je etvorinast, i dva lakta visok. Rogo-
vi su mu bili jedan komad s njim.
26 On ga obloio istim zlatom, njegov
vrh, njegove strane unaokolo i njegove ro-
gove. Oko njega unaokolo proveo je zlatni
vijenac.
27 Napravio je ispod vijenca na obje stra-
ne, naime, na dvije suprotne strane, dva
zlatna koluta za motke da se o njima mo-
gao nositi.
28 Motke je napravio od drva akacije i
obloio ih zlatom.
29 Pripravio je i sveto ulje pomazanja i
isti, miomirisni k d, prema izradi poma-
stara.
Predmeti za dvorite
38
I sagradio je rtvenik za etve pa-
ljenice od drva akacije, pet lakata
dug i pet lakata irok, bio je etvorinast, i
tri lakta visok.
2 Stavio mu rogove na etiri ugla. Rogovi
su s njim tvorili jednu cjelinu. Okovao ga
u mjed.
3 Napravio je sav pribor za rtvenik: lon-
ce, lopatice, kotlie, vilice i klijeta. Sav
pribor napravio je od mjedi.
4 Napravio je za rtvenik i reetku od mje-
di, ispod njegove izboine, odozdol sve
do pola visine.
5 Salio je etiri koluta na etiri ugla mje-
dene reetke za provlaenje motke.
6 I napravio je motke od drva akacije i
okovao ih u mjed.
7 Utaknuo je motke u kolutove na strana-
ma rtvenika da se o njima mogao nositi.
Napravio ga od dasaka tako da je bio u-
palj.
8 Napravio je mjedenu umivaonicu i njezi-
no mjedeno podnoje, od mjedenih zrcala
ena posluiteljica koje su sluile na ulazu
u ator sastanka.
9 Onda je postavio dvorite na njegovoj
junoj strani; zavjese dvorita bile su ot-
kane od prepredenog lana, stotinu lakata
dugake.
10 Uz to dvadeset stupova sa dvadeset
stopica od mjedi. Kuke stupova, uz njiho-
ve karike, bile su od srebra.
11 Na sjevernoj strani bile su zavjese sto-
tinu lakata dugake, uz to dvadeset stu-
pova sa dvadeset stopica od mjedi. Kuke
stupova i njihove karike bile su od srebra.
12 Na zapadnoj strani bile su zavjese pe-
deset lakata dugake, uz to deset stupova
sa deset njihovih stopica. Kuke stupova i
Izlazak
77
njihove karike bile su od srebra.
13 Na istonoj strani, bile su zavjese pe-
deset lakata.
14 Zavjese na jednoj strani bile su petna-
est lakata, s tri njihova stupa i s tri njihove
stopice.
15 Na drugoj strani, s obje strane ulaza u
dvorite, bile su isto tako zavjese od pet-
naest lakata s tri njihova stupa i s tri njiho-
ve stopice.
16 Sve zavjese dvorita unaokolo bile su
otkane od prepredenog lana.
17 Stopice stupova bile su od mjedi, kuke
stupova i njihove karike od srebra, navla-
ka njihovih glava takoer od srebra. Svi
stupovi dvorita imali su srebrne karike.
18 Zavjesa ulaza u dvorite bila je otkana
od modrog i ljubiastog i grimiznog pre-
diva i prepredenog lana, dvadeset laka-
ta dugaka i pet lakata visoka po irini; u
skladu sa zavjesama dvorita.
19 etiri njihova stupa sa etiri svoje sto-
pice bila su od mjedi, njihove kuke od sre-
bra, navlaka njihovih glava i njihove karike
isto tako od srebra.
20 Svi kolii za ator i dvorite unaokolo
bili su od mjedi.
21 Ovo je popis stvari atora, naime, a-
tora Svjedoanstva, koje su brojili i popi-
sivali, po Mojsijevoj zapovijedi, Leviti koji
su bili u slubi, pod rukovodstvom Itama-
ra, sina sveenika Arona.
22 Bezaleel, sin Urijin, unuk Hurov, od
plemena Judina, napravio je sve to je
Gospodin zapovjedio Mojsiju.
23 I s njim Aholiab, sin Ahisamakov, od
plemena Danova, rezbar, snova i vezilac
u modrom i ljubiastom i grimiznom pre-
divu i prepredenom lanu.
24 Svega darovanoga zlata potroenoga
na razne radove za svetite, iznosilo je
dvadeset i devet talenata i sedam stoti-
na i trideset ekela po vrijednosti ekela
svetita.
25 Sve srebro od onih koji su bili od za-
jednice brojeni, iznosilo je stotinu talenata
i tisuu sedam stotina i sedamdeset pet
ekela po vrijednosti ekela svetita;
26 Po jedan bekah za svakoga ovjeka (a
to je, polovica ekela po vrijednosti eke-
la svetita) na svakoga od svih onih koji
su uli u brojenje, od dvadeset godina na-
vie, est stotina i tri tisue i pet stotina i
pedeset ljudi.
27 Stotinu talenata srebra potroilo se na
lijevanje stopica za svetite i stopica za
zavjese; stotinu talenata na stotinu stopi-
ca, na svaku stopicu jedan talenat.
28 Onda od tisuu i sedam stotina i se-
damdeset i pet ekela napravio je on kuke
za stupove, obloio njihove glave i opre-
mio ih karikama.
29 Mjedi darovane bilo je sedamdeset ta-
lenata i dvije tisue i etiri stotine ekela.
30 Od toga napravio je on stopice za vra-
ta u ator sastanka i mjedeni rtvenik,
njegovu mjedenu reetku i sav pribor r-
tvenika.
31 Stopice u dvoritu unaokolo i stopice
na ulazu u dvorite i sve kolie dvorita
unaokolo.
Izrada sveenikih haljina
39
Od modrog i ljubiastog i grimiznog
prediva napravili su sjajne haljine za
slubu u svetitu. I napravili su svetu odje-
u Aronu, kako je Gospodin zapovjedio
Mojsiju.
2 Opleak je napravio od zlata, modrog i
ljubiastog i grimiznog prediva i prepre-
denog lana.
3 Zlato su skovali u tanke ploice i razre-
zali ih u niti da ih umjetnikim vezom izra-
de zajedno s modrim i ljubiastim i grimi-
znim predivom i prepredenim lanom.
4 Napravili su dvije poramenice koje su
bile s njim sastavljene na oba kraja.
5 Umjetniki vezena vrpca to je bila na
njemu da se njom privee, bila je izrae-
na od jednoga komada s njim i jednakim
radom, vezena od zlata, modrog i ljubia-
stog, i grimiznog prediva i prepredenog
lana, kako je Gospodin zapovjedio Mojsi-
ju.
6 Uredili su dva oniksa kamena tako da
su bila ukovana u zlato, a urezali su u njih
imena Izraelovih sinova.
7 On ih stavio na poramenice opleka kao
kamene spomene na Izraelove sinove,
kako je Gospodin zapovjedio Mojsiju.
8 Naprsnik je napravio umjetniki vezen
od zlata, kao i djelo od opleka, od mo-
drog i ljubiastog i grimiznog prediva i
prepredenog lana.
9 Napravili su naprsnik etvorinast i pod-
vostruen, pedalj dug, pedalj irok kad je
podvostruen.
10 A umetnuli su u njega etiri reda dra-
goga kamenja: u prvom redu karneol, to-
paz i smaragd,
11 u drugi red umetnuli su rubin, safr i di-
jamant,
12 u trei red umetnuli hijacint, ahat i ame-
tist,
13 u etvrti red krizolit, oniks i jaspis. Oni
su bili, pri njihovu umetanju na njihovo
mjesto, ukovani u zlato.
14 Bilo je dvanaest kamenova, prema
imenima Izraelovih sinova. Njihova imena
su bila urezana kao peat, svaki kamen
Izlazak
78
imenom jednoga od dvanaest plemena.
15 Privrstili su onda na naprsnik kao
vrpce pletene lanie od istoga zlata.
16 Napravili su i dvije kope zlatne i dvije
zlatne karike i privrstili su obje karike na
oba kraja naprsnika.
17 Oba lania zlatna privrstili su na dvi-
je karike na krajevima naprsniku.
18 Druga oba kraja od oba dva lania
privrstili su na dvije kope i ove na obje
poramenice opleka sprijeda.
19 I napravili su dvije druge zlatne karike i
privrstili su ih na oba kraja naprsniku, na
njegov unutranji rub to je okrenut pre-
ma opleku.
20 Napravili su jo dvije zlatne karike i pri-
vrstili su ih na obje poramenice opleka
odozdol na prednjoj njegovoj strani, on-
dje gdje se pripinje, povrh vezene vrpce
opleka.
21 Modrom vrpcom privezali su naprsnik
njegovim karikama za karike opleka tako
da je stajao naprsnik nad pojasom ople-
ka i nije se mogao pomicati od opleka,
22 Napravili su ogrta za opleak, sav
modro izvezen.
23 Prorez za vrat na ogrtau bio je u sre-
dini slian prorezu na oklopu. Oko prore-
za za vrat bio je rub, da se ne razdre.
24 Odozdol, na rubu ogrtaa, stavili su
mogranje od modrog i ljubiastog i grimi-
znog prediva i prepredena lana.
25 Od istoga zlata napravili su zvonie i
stavili su zvonie meu mogranje unao-
kolo na rub ogrtaa,
26 jedan zvoni dolazio je za jednim
mogranjem, oko ruba ogrtaa za vrenje
svete slube kako je Gospodin zapovjedio
Mojsiju.
27 Napravili su vezene koulje a od pre-
predena lana, Aronu i njegovim sinovima:
28 Kapu od prepredena lana, visoke kape
od prepredenog lana i gae od preprede-
na lana,
29 i pojas od prepredena lana, modrog
i ljubiastog i grimiznog prediva, vezen
30 Napravili su eonu ploicu, svetu kru-
nu od istoga zlata, i urezali su na njoj
kako se urezuje pismo u peat: Svetost
Gospodinu.
31 Privezali su na nju vrpcu modro veze-
nu, da se vee gore za kapu, kako je Gos-
podin zapovjedio Mojsiju.
32 Tako se dovrio sav posao za ator sa-
stanka. Izraelovi sinovi su izveli to posve
onako, kako je Gospodin zapovjedio Moj-
siju.
33 I donijeli su Mojsiju ator, i sav njegov
namjetaj: njegove kuke, daske, prijevor-
nice, stupove,
34 i pokrov ovnujskih koa crveno oboje-
nih, pokrov od jazaveve koe i zavjesu;
35 krinju Svjedoanstva i njezine motke
i pomirilite;
36 stol sa svim njegovim priborom i prika-
zne kruhove;
37 istu svjetiljku i njezine ike u jedan
red poredane, i sav njezin pribor i ulje za
svjetiljku;
38 i zlatni rtvenik i ulje pomazanja, mio-
mirisni k d i zavjesu za ulaz u ator;
39 mjedeni rtvenik s reetkom, njegove
motke i sav njegov pribor; umivaonicu s
podnojem;
40 zavjese dvorita sa stupovima i stopi-
cama njegovim, zavjesu za ulaz u dvori-
te s njezinim uetima i njezinim koljem
i sav pribor za slubu u atoru, za ator
sastanka;
41 i sjajne haljine za slubu u svetitu,
svetu odjeu za sveenika Arona i haljine
njegovih sinova za sveeniku slubu.
42 Po svemu kako je Gospodin zapovje-
dio Mojsiju, izveli su sav taj posao Izrae-
lovi sinovi.
43 Tada je Mojsije razgledao sve djelo, i vi-
dio je da su ga izveli onako kako je Gospo-
din zapovjedio. I Mojsije ih blagoslovio.
Postavljanje i posveta atora
40
rekavi:
2 Na prvi dan prvoga mjeseca postavit
e ator, ator sastanka.
3 Postavi unutra krinju Svjedoanstva i
objesi zavjesu pred krinju.
4 Unesi unutra i stol i poloi na njega pri-
kazne kruhove. Svjetiljku stavi unutra i
postavi njezine ike.
5 Zlatni kadioni rtvenik namjesti pred
krinju Svjedoanstva i objesi zavjesu na
ulaz u ator.
6 Onda e podignuti rtvenik za rtve
paljenice pred ulazom u ator sastanka,
7 I stavi umivaonicu izmeu atora sa-
stanka i rtvenika i nalij u nju vode.
8 Postavi onda dvorite unaokolo i stavi
zavjesu na ulazu u dvorite.
9 Uzmi onda ulje pomazanja, pomai a-
tor i sve to se nalazi u njemu i posveti ga,
i sav njegov pribor, da bude sveto.
10 Pomai i rtvenik za rtve paljenice i
sve njegovo posue i posveti tako rtve-
nik, da rtvenik bude najsvetiji.
11 I umivaonicu i njezino podnoje poma-
i i posveti.
12 Zatim dovedi Arona i njegove sinove k
ulazu u ator sastanka i operi ih vodom.
Izlazak
79
13 Odjeni Arona u svete haljine, pomai
ga i posveti ga da mi tako moe sluiti kao
sveenik.
14 Njegove sinove onda privedi i odjeni im
koulje
15 i pomai ih, kako si im pomazao oca,
da mi slue kao sveenici. Jer ovo poma-
zanje e im zaista biti za vjeno sveen-
stvo, kroz sve njihove narataje.
16 Mojsije je napravio tono tako kako mu
je Gospodin zapovjedio.
17 I dogodilo se, u prvom mjesecu druge
godine, na prvi dan mjeseca, bio je ator
podignut.
18 Mojsije je postavio ator, namjestio mu
stopice i postavio na njih njihove daske,
utaknuo njihove prijevornice i podignuo
njihove stupove.
19 I razapeo pokrov za ator, nad atorom
i stavio povrh njega gornji pokrov atora,
20 Nato je uzeo Svjedoanstvo i stavio ga
u krinju, utaknuo motke na krinju i sta-
vio pomirilite gore na krinju.
21 I unio je krinju u ator, objesio unu-
tranju zavjesu za zaklon, i tako odijelio
krinju Svjedoanstva, kako je Gospodin
zapovjedio Mojsiju.
22 Postavio je stol u ator sastanka, na
sjevernu stranu atora, izvan zavjese.
23 Na njega je poredao prikazne kruhove
pred Gospodinom, kako je Gospodin za-
povjedio Mojsiju.
24 Postavio je svjetiljku sa stalkom u ator
sastanka naprema stolu na junoj strani
atora.
25 I zapalio svjetiljke pred Gospodinom,
26 Postavio je zlatni rtvenik u ator sa-
stanka pred zavjesu.
27 I na njemu spalio miomirisni k d, kako
je Gospodin zapovjedio Mojsiju.
28 Onda je objesio zavjesu na ulaz ato-
ra.
29 rtvenik za rtve paljenice postavio je
pred ulaz u ator sastanka i prineo na nje-
mu rtvu paljenicu i itni prinos, kako je
30 On je postavio umivaonicu izmeu a-
tora sastanka i rtvenika i nalio u nju vode
za pranje.
31 Prali su iz nje sebi ruke i noge Mojsije i
Aron i njegovi sinovi.
32 Kad god bi ulazili u ator sastanka ili
pristupali k rtveniku, prali bi se, kako je
33 I napravio je dvorite oko atora sa-
stanka i oko rtvenika i objesio zavjesu
na ulaz u dvorite. Tako je Mojsije dovrio
posao.
34 Onda je oblak pokrio ator sastanka,
i ator se napunio Gospodinovom sla-
vom.
35 Mojsije nije mogao ui u ator sastan-
ka, jer se bio na njega spustio oblak, i
Gospodinova slava napunila je ator.
36 Kad god se za cijeloga njihova putova-
nja oblak podignuo od atora, zaputili bi
se Izraelovi sinovi.
37 A kad se oblak nije podignuo, oni se
ne bi zaputili sve do dana kad bi se opet
podignuo.
38 Jer je Gospodinov oblak bio danju nad
atorom, a nou je bio nad njim oganj,
pred oima svega Izraela na svemu nje-
govu putovanju.
Izlazak
Levitski Zakon
Trea Knjiga Mojsijeva
rtva paljenica
1
Gospodin je pozvao Mojsija i progovo-
rio mu iz atora sastanka, rekavi:
2 Govori Izraelovim sinovima i objavi im:
Kad bilo tko od vas donese rtvu Gospo-
dinu, neka prinese svoju rtvu od marve,
od goveda i od ovaca.
3 Ako je njegova rtva kao rtva paljeni-
ca od goveda, neka prinese muko bez
mane; neka je donese dragovoljno pred
ulaz u ator sastanka pred Gospodina.
4 Onda neka poloi ruku na glavu rtvi
paljenici. I bit e milostivo primljeno i za
njega pribavljeno pomirenje.
5 Onda neka zakolje junca pred Gospo-
dinom, a sveenici, Aronovi sinovi, neka
prinesu krv i neka krvlju pokrope una-
okolo rtvenik koji stoji na ulazu u ator
sastanka.
6 Neka odere rtvu paljenicu i neka ju ra-
sijee na dijelove.
7 Sinovi sveenika Arona neka naloe
oganj na rtveniku i neka stave drva na
oganj.
8 Onda neka sveenici, Aronovi sinovi,
poloe komade zajedno s glavom i lojem
80
na drva koja su naslagana na ognju na r-
tveniku,
9 a droba i noge neka operu u vodi, onda
neka sveenik spali sve zajedno na r-
tveniku kao rtvu paljenicu, rtva ognjem
10 Ako je njegova rtva paljenicu od sta-
da, ovce ili koze, neka prinese muko bez
mane.
11 Neka ju zakolje pred Gospodinom na
sjevernoj strani rtvenika; a sveenici,
Aronovi sinovi, neka pokrope krvlju r-
tvenik unaokolo.
12 Neka ju rasijee na dijelove i sveenik
neka ih poloi zajedno s glavom i lojem
na drva koja su naslagana na ognju i na
rtveniku,
13 a droba i noge neka u vodi opere. Nato
neka sveenik sve zajedno prinese i spali
na rtveniku. To je rtva paljenica, rtv2a
ognjem spaljena na ugodan miris Gospo-
dinu.
14 Ako netko prinese Gospodinu kao r-
tvu paljenicu ptice, neka prinese svoju r-
tvu grlice ili golubie.
15 Sveenik neka ju donese na rtvenik,
neka joj zaokrene vratom i spali ju na
rtveniku, a krv neka iscuri rtveniku sa
strane.
16 Neka joj ukloni guu s perjem i baci je
pokraj rtvenika na istonu stranu na pe-
peljinjak.
17 Potom neka ju raspori uzdu krila, a da
ju ne rastrgne, a sveenik neka ju spali na
rtveniku na drvima koja su naslagana na
ognju, to je rtva paljenica, rtva ognjem
itne rtve
2
Ako netko prinosi itni prinos Gospo-
dinu neka bude prinos bijelo brano i
neka ga polije uljem i na to stavi miomirisni
k d.
2 Neka ga donese sveenicima, Aronovim
sinovima, a jedan od njih neka od toga
uzme punu aku i ulje i sav miomirisni
k d. Sveenik neka spali k d na rtveniku
kao rtvu ognjem spaljenu na ugodan mi-
ris Gospodinu.
3 A ostali dio itnog prinosa, to neka pri-
padne Aronu i njegovim sinovima. To je
najsvetija rtva Gospodinu od rtava
ognjem spaljenih.
4 Ako prinosite itni prinos, neto u pei
peeno, onda neka pripravi od bijeloga
brana beskvasne pogae koje su zami-
jeene uljem, ili beskvasne mlince koji su
namazani uljem.
5 Ako ti je itni prinos neto peeno u tavi,
neka je pripravljeno od beskvasnoga bije-
loga brana, uljem zamijeena.
6 Rastrgaj ga na komade i polij ih uljem;
tako je to itni prinos.
7 Ako li ti je itni prinos prireen u kotli-
u neka je pripravljen od bijelog brana s
uljem.
8 Onda donesi itni prinos, to je tako pri-
reen Gospodinu, a predaj ga sveeniku
da ga odnese na rtvenik.
9 Sveenik neka uzme od itnog prinosa
njegov mirisni dio i neka ga spali na rtve-
niku; to je rtva ognjem spaljena na ugo-
dan miris Gospodinu.
10 to preostane od itnog prinosa, neka
pripadne Aronu i njegovim sinovima. To
je najsvetije od rtava ognjem spaljenih
Gospodinu.
11 Ni jedan itni prinos to se prinosi Gos-
podinu ne smije biti pripravljen s kvascem,
jer ne smijete kvasac ili med prinijeti Gos-
podinu kao rtvu ognjem spaljenu.
12 Kao rtvu od prvina plodova moete ih
prinijeti Gospodinu, ali na rtvenik se ne
smiju spaliti na ugodan miris.
13 Sve itne prinose od svoje itne rtve
mora se osoliti. Nikada ne smije sol zavje-
ta s tvojim Bogom uzmanjkati kod tvojega
itnog prinosa. Kod svih svojih prinosa,
mora prinijeti sol.
14 Ako hoe prinijeti Gospodinu prvinu
plodova, onda mora poprene na ognju
klasove od prvoga ploda u vrtovima prini-
jeti kao prinos od prvina.
15 Polij ulje na njih i okadi ih. To je itna
rtva.
16 Onda neka sveenik spali dio spomen-
rtve: jedan dio od itnoga ploda i od ulja
i sav miomirisni k d, kao rtvu ognjem
spaljenu Gospodinu.
Mirotvorne rtve
3
Kad hoe netko prinijeti kao mirotvor-
nu rtvu, i ako je prinos od goveda, bilo
muko ili ensko, neka ju prinese bez mane
pred Gospodina.
2 Neka poloi svoju ruku na glavu rtve i
zakolje ju pred ulazom u ator sastanka.
Sveenici, Aronovi sinovi, neka izliju krv
na rtvenik unaokolo.
3 Onda neka od mirotvorne rtve prinese
kao rtvu ognjem spaljenu Gospodinu loj
to pokriva droba i sav loj na drobima;
4 oba bubrega s lojem to je na slabina-
ma i privjesak to je na jetrima; neka to
izvadi s bubrezima.
5 Aronovi sinovi neka to spaliju na rtve-
niku nad rtvom paljenicom to lei na dr-
vima na ognju, kao rtvu ognjem spaljenu
na ugodan miris Gospodinu.
6 Ako je njegov prinos rtva mirotvorna
Levitski Zakon
81
Gospodinu od stada, muko ili ensko,
neka prinese bez mane.
7 Ako prinese ovcu kao svoju rtvu, neka
ju dovede pred Gospodina.
8 Neka poloi svoju ruku na glavu rtvi i
neka je zakolje pred atorom sastanka, a
Aronovi sinovi neka pokrope krv po r-
tveniku unaokolo.
9 Onda neka on prinese mirotvornu rtvu
kao rtvu ognjem spaljenu Gospodinu,
dijelove sala i sav tusti rep sve do trtice
neka ga odree. Loj to pokriva droba i
sav loj na drobima;
10 oba bubrega loj to je na slabinama i
privjesak s lojem na jetrima; neka to izvadi
s bubrezima.
11 Sveenik neka to spali na rtveniku kao
hranu, rtvu ognjem spaljenu Gospodinu.
12 Ako li je njegov prinos koza, neka je
donese pred Gospodina:
13 neka joj poloi svoju ruku na glavu i
neka ju zakolje pred atorom sastanka, a
Aronovi sinovi neka pokrope krv unao-
kolo rtvenika.
14 Potom neka od nje prinese kao rtvu
ognjem spaljenu Gospodinu. Loj to po-
kriva droba i sav loj na drobima;
15 Oba bubrega s lojem to je na slabina-
ma i privjesak na jetrima; neka to izvadi s
bubrezima.
16 Sveenik neka to spali na rtveniku
kao rtvu ognjem spaljenu na ugodan mi-
ris; sav loj pripada Gospodinu.
17 Ovo neka je trajna uredba kroz sve vae
narataje u svim vaim prebivalitima: ne
smijete jesti ni loja ni krvi.
rtve za Grijeh
4
Nato se Gospodin oglasio Mojsiju,
rekavi:
Ako netko nehotice sagrijei protiv koje
god zapovijedi Gospodinove i neto na-
pravi to ne smije praviti:
3 ako pomazani sveenik napravi grijeh
po kojemu krivnja pada i na narod, neka
on rtvuje Gospodinu za grijeh koji je po-
inio, junca bez mane kao rtvu za grijeh.
4 Neka dovede junca na ulaz u ator sa-
stanka pred Gospodina, neka poloi svoju
ruku juncu na glavu i zakolje junca pred
Gospodinom.
5 Onda neka uzme pomazani sveenik
neto juneve krvi i unese ju u ator sa-
stanka.
6 Sveenik neka umoi svoj prst u krv i
neka s neto krvi pokropi sedam puta
pred Gospodinom, ispred zavjese sveti-
ta.
7 Onda neka sveenik namae neto krvi
na rogove rtvenika s miomirisnim kadom
koji je pred Gospodinom u atoru sastan-
ka. Svu ostalu junevu krv neka izlije na
podnoje rtvenika za rtve paljenice koji
je na ulazu u ator sastanka.
8 Sav loj junca koji rtvuje za grijeh, neka
izvadi iz njega: loj to pokriva droba i sav
loj na drobima;
9 oba bubrega s lojem to je na slabinama
i privjesak na jetrima; s bubrezima neka to
izvadi,
10 onako kako se vadi iz junca za miro-
tvornu rtvu. Onda neka to sveenik spali
na rtveniku za rtve paljenice.
11 Ali junevu kou i sve njegovo meso s
glavom i nogama, njegova droba sa sadr-
ajem,
12 cijeloga junca neka iznese izvan tabora
na koje isto mjesto, ondje gdje se istresa
pepeo, i neka ga spali na hrpi drva, na mje-
stu gdje se istresa pepeo, neka se spali.
13 Ako bi sva zajednica Izraelovih sinova
nehotice sagrijeila, a da ne bi bila toga
svjesna, pa bi prestupila koju god zapo-
vijed Gospodinovu i tako upala u krivnju
zbog bilo ega to je zabranjeno;
14 kad se dozna za grijeh koji je napravi-
la, onda neka zajednica prinese jednoga
junca kao rtvu za grijeh i dovede ga pred
ator sastanka.
15 Starjeine zajednice neka pred Gospo-
dinom poloe svoje ruke juncu na glavu.
Neka se onda junac zakolje pred Gospo-
dinom.
16 Potom neka posveeni sveenik unese
neto juneve krvi u ator sastanka.
17 Sveenik neka umoi svoj prst u krv
i neka s neto krvi sedam puta pokropi
pred Gospodinom, ispred zavjese.
18 Onda neka sveenik namae neto krvi
na rogove rtvenika koji je pred Gospodi-
nom u atoru sastanka; a svu ostalu krv
neka izlije na podnoje rtvenika za rtve
paljenice koji je na ulazu u ator sastan-
ka.
19 Onda neka sav loj izvadi iz njega i spali
na rtveniku.
20 Neka onda napravi s juncem onako
kako je napravio s juncem kod rtve za
grijeh; tako neka pravi s njim. Kad im sve-
enik tako pribavi pomirenje, bit e im
oproteno.
21 Onda neka iznese junca izvan tabora i
neka ga spali onako kako je spalio prvoga
junca. To je rtva za grijeh zajednice.
22 Kad glavar sagrijei i napravi neto
nehotice i tako prestupi koju god od za-
povijedi Gospodina, svojega Boga, i tako
padne u krivnju,
23 ili ako se dozna za njegov grijeh kojim
Levitski Zakon
82
je sagrijeio, neka donese kao svoj prinos
muko jare bez mane.
24 Neka poloi svoju ruku jaretu na glavu
i neka ga zakolje ondje gdje se pred Gos-
podinom kolju ivotinje za rtve paljenice.
To je rtva za grijeh.
25 Sveenik neka uzme svojim prstom ne-
to krvi od rtve za grijeh i neka pomae
na rogove rtvenika za rtve paljenice, a
ostalu krv neka izlije na podnoje rtveni-
ka za rtve paljenice.
26 Sav loj neka spali na rtveniku kao loj
mirotvorne rtve. Kad mu sveenik tako
pribavi pomirenje za njegov poinjeni gri-
jeh, bit e mu oproteno.
27 Ako bilo tko iz obinoga naroda sa-
grijei i napravi neto nehotice i tako pre-
stupi koju god od zapovijedi Gospodina,
svojega Boga, i tako padne u krivnju,
28 ili ako se dozna za njegov grijeh kojim
je sagrijeio, neka donese kao svoj prinos
muko jare bez mane za poinjen grijeh.
29 Neka poloi svoju ruku na glavu rtvi
za grijeh i neka zakolje rtvu za grijeh na
mjestu odreenom za rtvu paljenicu.
30 Sveenik neka uzme prstom neto krvi
i neka pomae na rogove rtvenika za
rtve paljenice i neka izlije ostalu krv na
podnoje rtvenika.
31 Sav loj neka izvadi, kako se vadi loj kod
mirotvorne rtve; onda neka to sveenik
spali na rtveniku na ugodan miris Gos-
podinu. Kad mu sveenik tako pribavi po-
mirenje, bit e mu oproteno.
32 Ako prinosi ovcu kao rtvu za grijeh,
neka rtvuje ensku bez mane.
33 Onda neka poloi ruku na glavu rtvi
za grijeh i neka ju zakolje kao rtvu za gri-
jeh ondje gdje se kolje rtva paljenica.
34 Sveenik neka uzme prstom neto krvi
rtve za grijeh i neka namae na rogove
rtvenika za rtve paljenice. Ostalu krv
neka izlije na podnoje rtvenika.
35 Sav loj neka izvadi kako se vadi loj
ovce kod mirotvorne rtve. Sveenik neka
to onda spali na rtveniku, prema Gospo-
dinovim rtvama ognjem spaljenih. Kad
mu sveenik tako pribavi pomirenje za
poinjeni grijeh, bit e mu oproteno.
rtva za prijestup
5
Ako netko sagrijei time da uje poziv
na svjedoenje i mogao bi biti svjedok,
jer je sam vidio ili je drukije saznao, pa
ipak ne prijavi, krivnju nosi na sebi.
2 Ili ako se netko dotakne neega neista,
strvine, neiste zvijeri, ili strvine neiste
kune ivotinje, ili strvine neiste ivotinje
to gmie, a da toga nije svjestan, neist
je i kriv je.
3 Ili ako se dotakne ovjeje neistoe,
bilo kakve vrste neistoe kojom se moe
oneistiti, a da toga nije svjestan, kriv je
kad to shvati.
4 Ili ako se netko zaklinje nepromiljeno
da e napraviti dobro ili zlo, pa bilo koja
god stvar za koju se zaklinje nepromilje-
no, a da toga nije svjestan, kad to shvati
kriv je za svaku od tih rijei.
5 Neka bude, kad on bude kriv za bilo koju
od tih stvari, neka prizna da je sagrijeio u
toj stvari.
6 I neka onda dovede Gospodinu prino-
snicu za grijeh koji je poinio, ensko od
stada, ovcu ili muko jare, kao rtvu za
grijeh. Sveenik neka mu tim pribavi po-
mirenje za njegov grijeh.
7 Ako li ne bi bio u stanju prinijeti jedno
od stada neka prinese Gospodinu za svoj
prijestup dvije grlice ili dva golubia, jed-
no kao rtvu za grijeh, drugo kao rtvu
paljenicu.
8 Neka donese to sveeniku, a on neka
najprije rtvuje ono to je odreeno za
grijeh. Neka mu zaokrene glavom kod ije
tako da je posve ne otrgne.
9 Neka onda pokropi krvlju od rtve za
grijeh stranu rtvenika, a ostala krv neka
se iscijedi na podnoje rtvenika. To je r-
tva za grijeh.
10 Drugo neka onako kako se pristoji pri-
nese kao rtvu paljenicu. Kad mu tako
sveenik pribavi pomirenje za grijeh koji
je poinio, i bit e mu oproteno.
11 Ako li ne bi bio u stanju prinijeti dvije
grlice ili dva golubia, neka prinese svoj
prinos za prijestup svoj desetinu efe bije-
loga brana kao rtvu za grijeh. Neka na
nju ne izlijeva ulja i ne stavlja miomirisnog
k da, jer to je rtva za grijeh.
12 Neka to donese sveeniku, a sveenik
neka uzme od toga punu aku kao njezin
mirisni dio i neka spali na rtveniku nad
Gospodinovim rtvama ognjem spaljenih.
To je to rtva za grijeh.
13 Kad mu tako sveenik pribavi pomire-
nje za grijeh koji je u emu god od ovoga
poinio, i bit e mu oproteno. Ostalo neka
pripadne sveeniku kao itni prinos.
kavi:
15 Ako netko pronevjeri neto i nepromi-
ljeno sagrijei zbog stvari koje su posve-
ene Gospodinu, neka prinese Gospodinu
rtvu za grijeh od stada ovna bez mane,
koji po tvojoj procjeni vrijedi najmanje dva
ekela srebra po vrijednosti ekela sveti-
ta; to je rtva za prijestup.
16 Iznos za koji je otetio svetite neka na-
doknadi i jo peti dio iznosa priloi i preda
Levitski Zakon
83
sveeniku. Tako neka mu sveenik prine-
senim ovnom za rtvu za prijestup pribavi
pomirenje, i bit e mu oproteno.
17 Ako netko sagrijei i napravi to zabra-
njuju zapovijedi Gospodinove, ne znajui
o tomu, kriv je i nosi na sebi zlodjela.
18 I neka donese sveeniku od stada ovna
bez mane po tvojoj procjeni kao rtvu za
prijestup. Kad mu onda sveenik zbog
prijestupa koji je poinio, a da nije znao,
pribavi pomirenje, i bit e mu oproteno.
19 To je rtva za prijestup; on je zaista sa-
grijeio protiv Gospodina.
Zakoni za rtve paljenice i itne rtve
6
rekavi:
2 Ako netko sagrijei i pronevjeri Gospo-
dinu neto time da utaji svojem blinjemu
to mu je izrueno u pohranu i povjereno,
i tako kraom ili pritiskom iskoristi i pre-
vari svojega blinjega;
3 ili nae izgubljeno, pa utaji, ili se krivo
zakune za koju god stvar, kojom moe o-
vjek sagrijeiti;
4 onda neka bude, kad tako sagrijei i
skrivi, neka vrati ukradeno i nadoknadi
ono to je nepoteno prisvojio, ili to mu
je bilo izrueno u pohranu i povjereno, ili
izgubljeno to je naao;
5 ili sve ono za to se krivo zakleo, i to
neka vrati u cijeloj svojoj vrijednosti i jo
neka pridoda peti dio iznosa, neka to vra-
ti vlasniku onaj dan kad prinosi rtvu za
svoj prijestup.
6 I neka on donese sveeniku iz svojega
stada jednoga ovna bez mane, po tvojoj
procjeni, kao rtvu za prijestup Gospodi-
nu.
7 Tako neka mu sveenik pribavi pomire-
nje pred Gospodinom, i bit e mu sve ono
oproteno, pa bilo kakav prijestup bio koji
je poinio.
kavi:
9 Daj Aronu i njegovim sinovima ovu za-
povijed: Ovo su uredbe za rtvu paljenicu:
ova rtva paljenica mora ostati na rtve-
niku, gdje je bila zapaljena, cijelu no sve
do jutra; i oganj na rtveniku mora tako
gorjeti neprestano.
10 Sveenik neka odjene svoju lanenu ha-
ljinu i navue lanene gae na svoje tijelo, i
neka uzme pepeo od rtve paljenice koja
je ognjem bila spaljena, i neka ga istrese
pokraj rtvenika.
11 Onda neka svue svoje haljine, neka
odjene druge haljine i neka iznese pepeo
izvan tabora na koje isto mjesto.
12 Oganj na rtveniku mora gorjeti nepre-
stano i nikad se ne smije ugasiti. Svako
jutro neka sveenik naloi drva na oganj,
neka stavi na njega rtvu paljenicu i neka
spali na njemu komade sala od mirotvor-
nih rtava.
13 Oganj neka gori neprestano na rtveni-
ku; nikada se ne smije ugasiti.
14 Ovo je zakon za itni prinos: Aronovi
sinovi neka ga prinesu na rtvenik pred
Gospodina.
15 On neka od toga uzme svoju punu aku
bijeloga brana i ulja od itnog prinosa, i
sav miomirisni k d to je na itnom prino-
su i neka to spali na rtveniku na ugodan
miris, kao mirisni dio Gospodinu.
16 to jo preostane od njega, Aron i nje-
govi sinovi neka to jedu. Neka se jede s
beskvasnim kruhom na svetom mjestu, u
dvoritu atora sastanka neka to jedu.
17 Ne smije se pei s kvascem. Ja sam
im to dao kao njihov dio od mojih rtava
ognjem spaljenih. To je najsvetije kao r-
tva za grijeh i rtva za prijestup.
18 Svi muki Aronovi potomci smiju to je-
sti. Ovo neka bude vjena uredba u svim
vaim naratajima, za rtve ognjem spa-
ljene Gospodinu. Svaki koji ih se dotakne
bit e svet.
kavi:
20 itni prinos koji Aron i njegovi sinovi
moraju rtvovati Gospodinu na dan kada
se jedan pomae, neka se sastoji u jednoj
desetini efe bijeloga brana kao redovi-
tom prinosu, jedna polovica od toga uju-
tro, druga predveer.
21 Na tavi neka se pripravi s uljem i pri-
nese kad je dobro umijeen. Prinesi pe-
enoga u komadima kao itni prinos na
ugodan miris Gospodinu.
22 Sveenik izmeu njegovih sinova, koji
je pomazan na njegovo mjesto, neka ga
prinosi. To je vjena uredba Gospodinu.
Neka se posve spali.
23 Jer svaki itni prinos za sveenika neka
se sav spali; ne smije se od njega nita
pojesti.
kavi:
25 Govori Aronu i njegovim sinovima,
ovako: Ovo je zakon za rtve za grijeh: na
mjestu gdje se kolje rtva za grijeh, neka
se kolje rtva za grijeh pred Gospodinom.
To je najsvetije.
26 Samo sveenik, koji prinosi rtvu za
grijeh, smije ju jesti. Neka se jede na sve-
tom mjestu u dvoritu atora sastanka.
27 Svatko tko se dotakne njezina mesa,
postaje svet, i ako mu neto krvi pokropi
haljinu, operi na svetom mjestu onaj dio
Levitski Zakon
84
to je pokropljen.
28 Zemljana posuda, u kojoj je bila kuha-
na, mora se razbiti. Ako je kuhana u posu-
di mjedenoj, onda se mora istrti i vodom
isprati.
29 Samo muki pripadnici sveenstva
smiju od toga jesti. To je najsvetije.
30 Ali nijedna rtva za grijeh, od koje se je-
dan dio krvi unese u ator sastanka, da u
svetom mjestu pribavi pomirenje, ne smije
se jesti, nego se mora spaliti na vatri.
Zakon rtve za prijestup
7
Ovo je zakon za rtvu prijestupa. To je
najsvetije.
2 Na mjestu gdje se kolje rtva paljenica,
neka se kolje i rtva za prijestup, a nje-
zinom krvlju mora se pokropiti rtvenik
unaokolo.
3 Sav njezin loj neka se prinese: tusti rep
s lojem to pokriva droba,
4 oba bubrega s njihovim lojem to je na
slabinama i tusti privjesak na jetrima neka
se izvadi s bubrezima.
5 Sveenik neka to onda spali na rtveni-
ku kao rtvu ognjem spaljenu Gospodinu.
To je to rtva za prijestup.
6 Svi muki sveenici smiju to jesti. Neka
se jede na svetom mjestu. To je najsveti-
je.
7 rtva za prijestup je isto kao i rtva za
grijeh; za obje je isti zakon: neka pripadne
sveeniku koji je njom pribavio pomire-
nje.
8 Sveeniku koji za nekoga prinosi rtvu
paljenicu, neka pripadne koa ivotinje od
rtve paljenice koju je prineo.
9 Onda svaki itni prinos to je peen u
pei i sve to se priredi u kotliu ili na tavi,
neka pripadne sveeniku koji to prinosi.
10 Ali svaki itni prinos to se priredi s
uljem ili je suh, neka pripadne jednako
svim Aronovim sinovima, jednome kao i
drugome.
11 Ove uredbe vrijede za mirotvornu rtvu
to se prinosi Gospodinu.
12 Ako je netko prinosi u zahvalu, onda
e sa zahvalnom rtvom prinijeti jo be-
skvasne kolae s uljem zamijeene i be-
skvasne mlince uljem namazane i bijelo
brano zamijeeno s uljem i prireeno za
kolae.
13 S kolaima od kvasnoga tijesta neka
prinese svoj prinos zajedno s njegovom
zahvalnom mirotvornom rtvom.
14 Od toga e prinijeti po jedan kola kod
svakoga prinosa kao podizanje Gospodi-
nu. To e pripasti sveeniku koji pokropi
krvlju mirotvorne rtve.
15 Meso zahvalne mirotvorne rtve mora
se pojesti na dan kad se prinosi; ne smi-
je se nita od toga ostaviti do sljedeega
jutra.
16 Ako li se prinosi rtva zbog zavjeta ili
od slobodne volje, onda neka se pojede
meso na dan kad se prinosi rtva. Ipak se
smije to je od toga preostalo, jo sutra-
dan jesti.
17 Ali to trei dan preostane od rtvenog
mesa, mora se spaliti.
18 Jer ako bi se jo trei dan jelo od mesa
mirotvorne rtve, ne bi to bilo pravo. Ono-
mu, koji ju je prineo, ne bi se ubrojila, nego
bi se smatrala odurnom, i svaki koji bi jeo
od toga, nosio bi na sebi krivnju.
19 I takvo meso to se dotaklo bilo ega
neistoga, ne smije se jesti, nego se mora
spaliti. A isto meso smije jesti tko god je
ist.
20 A ona osoba koja jede od mesa od
mirotvorne rtve to pripada Gospodinu,
dok je neist, ta osoba neka se iskorijeni
iz svojega naroda.
21 Tko se dotaknuo bilo ega neistoga:
ili neist ovjeka, ili neiste ivotinje, ili
koje mu drago neiste grozote, pa ipak
jede meso mirotvorne rtve to je bila pri-
nesena Gospodinu, taj neka se iskorijeni
iz svojega naroda.
kavi:
Ne smijete jesti nikakva loja od goveda,
ovaca i koza.
24 Loj ivotinja to crknu, ili ih zvijer raz-
dere, smije se upotrijebiti u koju mu drago
svrhu, ali ga ne smijete jesti.
25 Jer svaki koji jede loj ivotinje to se
prinosi Gospodinu kao rtva ognjem spa-
ljena, onaj koji ju jede neka se iskorijeni iz
svojega naroda.
26 Isto tako ni u jednom svojem prebiva-
litu ne smijete jesti krvi ni od ptica ni od
ivotinja.
27 Tko jede bilo koju krv, neka se iskorije-
ni iz svojega naroda.
kavi:
29 Objavi Izraelovim sinovima ovu zapo-
vijed: Tko prinosi Gospodinu mirotvornu
rtvu, taj e prinijeti Gospodinu duni dio
od svoje mirotvorne rtve.
30 On neka sam prinese rtvu, ognjem
spaljenu Gospodinu. Neka prinese loj s
grudima da se grudi prinose mahanjem
kao prinos mahanja pred Gospodinom.
31 Ali loj neka sveenik spali na rtveniku,
a grudi neka pripadnu Aronu i njegovim
sinovima.
32 I desno stegno neka se da sveeniku
Levitski Zakon
85
kao rtvu podizanja od svojih mirotvornih
rtava.
33 Onomu izmeu Aronovih sinova koji
prinosi krv i loj mirotvorne rtve, kao dio
neka pripadne desno stegno.
34 Jer grudi, prinos mahanja i stegno
prinos podizanja uzimam od Izraelovih
sinova, dio od njihovih mirotvornih rta-
va i dajem ih sveeniku Aronu i njegovim
sinovima kao vjenu pristojbu od strane
Izraelovih sinova.
35 To je posveeno za Arona i njegove
sinove od Gospodinovih rtava ognjem
spaljenih, na dan kad ih je Mojsije posta-
vio da slue Gospodinu kao sveenici.
36 To je Gospodin zapovjedio da se preda
njima na dan kad ih je pomazao kao dar
od strane Izraelovih sinova. To je vjeita
uredba kroz sve vae narataje.
37 To je zakon za rtvu paljenicu, itni pri-
nos, rtvu za grijeh i rtvu za prijestup, r-
tvu posveenja i mirotvornu rtvu,
38 to je Gospodin zapovjedio Mojsiju na
Gori Sinaj kad je zapovjedio Izraelovim si-
novima da prinose svoje rtvene prinose
Gospodinu u Pustinji Sinaj.
Posveenje sveenika
8
rekavi:
2 Uzmi Arona i s njim njegove sinove, uz
to svetu odjeu, ulje pomazanja, junca
kao rtvu za grijeh, dva ovna i koaricu
beskvasnih kruhova.
3 Onda skupi svu zajednicu na ulazu u a-
tor sastanka.
4 Mojsije je napravio kako mu je Gospo-
din zapovjedio i zajednica se skupila na
ulazu u ator sastanka.
5 Onda je Mojsije rekao zajednici: Ovo je
sve Gospodin zapovjedio da se napravi.
6 I doveo je Mojsije Arona i njegove sino-
ve i oprao ih vodom.
7 I odjenuo mu koulju, opasao ga po-
jasom, ogrnuo ga ogrtaem, stavio mu
povrh njega opleak, stegnuo mu pojas
opleka i tako ga privrstio na njemu.
8 Onda privrstio na istom naprsnik i sta-
vio u naprsnik Urim i Tumim.
9 I stavio mu kapu na glavu i privrstio
sprijeda na kapu zlatnu eonu ploicu,
svetu krunu, kako je Gospodin zapovjedio
Mojsiju.
10 Onda je Mojsije uzeo ulje pomazanja,
pomazao sveto Prebivalite i sve u njemu
i tako ga posvetio.
11 Pokropio neto toga sedam puta na
rtvenik i pomazao rtvenik, i sav njegov
pribor njegovu umivaonicu i njezino pod-
noje, da ih posveti.
12 On je izlio neto ulja pomazanja na
Aronovu glavu i pomazao ga, tako ga po-
svetio
13 Nato je doveo Mojsije Aronove sinove,
odjenuo im koulje, opasao ih pojasom i
stavio im visoke kape na glave, kako je
14 I doveo je junca kao rtvu za grijeh i
Aron i njegovi sinovi poloili su svoje ruke
na glavu juncu rtve za grijeh,
15 i Mojsije ga zaklao. Onda je uzeo krvi
svojim prstima, namazao je na rogove r-
tvenika unaokolo, i oistio tako rtvenik
od grijeha. Ostalu krv izlio je na podnoje
rtvenika, i posvetio ga zavrivi tako po-
mirenje.
16 Onda je uzeo sav loj koji je pokrivao
droba i tusti privjesak na jetrima i oba bu-
brega s njihovim lojem i to je Mojsije spa-
lio na rtveniku.
17 Junca, njegovu kou, njegovo meso i
droba sa sadrajem, spalio je izvan tabo-
ra, kako je Gospodin zapovjedio Mojsiju.
18 Onda je doveo ovna kao rtvu palje-
nicu, i Aron i njegovi sinovi poloili svoje
ruke na glavu ovnu,
19 a Mojsije ga zaklao i pokropio krvlju
rtvenik unaokolo.
20 Rasjekao ovna na njegove dijelove i
Mojsije je spalio glavu i komade i loj.
21 Droba i noge oprao vodom. Onda je
spalio Mojsije cijelog ovna na rtveniku.
To je bila rtva paljenica, rtva ognjem
spaljena na ugodan miris Gospodinu,
22 Nato je doveo drugoga ovna, ovna za
posveenje, i Aron i njegovi sinovi poloili
su svoje ruke na glavu ovnu.
23 i Mojsije ga zaklao, uzeo neto krvi i
namazao je na resicu desnoga uha Aronu
i na palac njegove desne ruke i na veliki
palac njegove desne noge.
24 Onda je Mojsije doveo Aronove sino-
ve; namazao s neto krvi na resicu njiho-
va desnoga uha i na palac njihove desne
ruke i na desni veliki noni palac. A osta-
lom krvlju pokropio rtvenik unaokolo.
25 Potom je uzeo loj, tusti rep i sav loj to
pokriva droba i privjesak na jetrima i oba
bubrega s njihovim lojem i desno stegno;
26 i iz koarice s beskvasnih kruhova to
je stajala pred Gospodinom, jedan be-
skvasni kola, jedan kola s uljem prire-
en i jednu pogau, i stavio ih uz komade
loja i uz desno stegno.
27 Sve je to dao Aronu i njegovim sinovi-
ma u ruke i rtvovao mahanjem kao pri-
nos mahanja pred Gospodinom.
28 Onda ih je Mojsije uzeo njima iz ruku
i spalio na rtveniku nad rtvom paljeni-
Levitski Zakon
86
com. To su bile rtve posvetnice na ugo-
dan miris. To je bila rtva ognjem spaljena
Gospodinu.
29 Mojsije je uzeo grudi i rtvovao ih po-
dizanjem i mahanjem pred Gospodinom.
One su Mojsijev dio od ovna za posvee-
nje, kako je Gospodin zapovjedio Mojsiju.
30 Nato je uzeo Mojsije neto ulja poma-
zanja i krvi na rtveniku i tim pokropio
Arona i njegove haljine; isto tako njegove
sinove i haljine njegovih sinova, i tako po-
svetio Arona i njegove haljine, isto tako i
njegove sinove i haljine njegovih sinova.
31 Mojsije je rekao Aronu i njegovim si-
novima: Kuhajte meso na ulazu u ator
sastanka i ondje ga jedite s kruhom to
se nalazi u koarici za rtvu posveenja,
kako sam zapovjedio, rekavi: Aron i nje-
govi sinovi e ih jesti.
32 to preostane od mesa i kruha ognjem
ete spaliti.
33 I ne smijete sedam dana otii od ula-
za atora sastanka, sve do dana kad se
navri vrijeme vaega posveenja, jer se-
dam dana e trajati vae posveenje.
34 Kako je on danas obavljao, tako je
Gospodin zapovjedio obavljati, da vam se
pribavi pomirenje.
35 Morate sedam dana, po danu i po noi,
ostati na ulazu u ator sastanka i vriti
uredbe Gospodinove tako da ne pomrete,
jer takvu sam zapovijed dobio.
36 Aron i njegovi sinovi napravili su sve
to je Gospodin zapovjedio preko Mojsi-
ja.
Prva Aronova rtva
9
I dogodilo se na osmi dan da je Mojsije
pozvao Arona i njegove sinove i starje-
ine Izraelove
2 i rekao Aronu: Uzmi sebi junca kao r-
tvu za grijehe i ovna kao rtvu paljenicu,
oba bez mane i prinesi ih pred Gospodi-
nom.
3 A Izraelovim sinovima zapovijedi ovako:
Uzmite muko jare kao rtvu za grijehe i
tele i ovcu, oboje od jedne godine i bez
mane, kao rtvu paljenicu.
4 I vola i ovna kao mirotvornu rtvu da ih
rtvujete pred Gospodinom, uz to itni pri-
nos s uljem zamijeen, jer danas e vam
se objaviti Gospodin.
5 Donijeli su onda to to je zapovjedio
Mojsije pred ator sastanka i sva je za-
jednica dola u blizinu i stupila pred Gos-
podina.
6 Onda je Mojsije rekao: Ovo vam je Gos-
podin zapovjedio obavljati, i slava Gospo-
dinova e vam se prikazati.
7 I Mojsije je rekao Aronu: Stupi na r-
tvenik i prinesi svoju rtvu za grijeh i svoju
rtvu paljenicu da pribavi pomirenje sebi
i svojem narodu, i prinesi prinos za narod
da im pribavi pomirenje, kako je Gospo-
din zapovjedio.
8 Stoga je stupio Aron rtveniku i zaklao
tele to je bilo odreeno za njega kao r-
tva za grijeh.
9 Aronovi sinovi dodali mu krv, on je umo-
io svoj prst u krv i namazao na rogove
rtvenika. Ostalu je krv izlio na podnoje
rtvenika.
10 Onda loj i bubrege i privjesak na jetri-
ma od rtve za grijeh spalio je na rtveni-
ku, kako je Gospodin zapovjedio Mojsiju.
11 A meso i kou ognjem je spalio izvan
tabora.
12 Potom je zaklao rtvu paljenicu i Aro-
novi sinovi dodali su mu krv kojom je po-
kropio rtvenik unaokolo.
13 Onda su mu dodali rtvu paljenicu, ra-
sjeenu na komade, zajedno s glavom, i
on je to spalio na rtveniku.
14 Oprao je droba i noge i spalio ih na r-
tveniku nad rtvom paljenicom.
15 Onda je prineo prinos za narod. Uzeo
jarca to je odreen za narod kao rtva za
grijeh, zaklao ga kao prije i prineo ga kao
rtvu za grijeh.
16 I donio rtvu paljenicu i prineo ju na
propisan nain.
17 Nadalje je prineo itni prinos, uzeo od
njega punu aku i spalio na rtveniku, po-
kraj jutarnje rtve paljenice.
18 I zaklao je vola i ovna kao mirotvornu
rtvu za narod. Aronovi sinovi dodali su
mu krv kojom je pokropio rtvenik una-
okolo.
19 A komade loja od vola, tusti rep od
ovna i loj to pokriva droba, bubrege i pri-
vjesak na jetrima,
20 ove komade loja poloio je na komade
grudi, onda spalio komade loja na rtve-
niku.
21 A komade grudi i desno stegno rtvo-
vao je Aron podizanjem i mahanjem pred
Gospodinom, kako je Gospodin zapovje-
dio Mojsiju.
22 Onda je rairio Aron svoje ruke nad
narod i blagoslovi ga, i siao sa rtvenika
kad bio prineo rtvu za grijeh, rtvu palje-
nicu i mirotvornu rtvu.
23 Nato su otili Mojsije i Aron u ator sa-
stanka. Kad su izali, blagoslovili su na-
rod. Onda se objavila svemu narodu slava
Gospodinova.
24 I oganj je izaao od Gospodina i spalio
na rtveniku rtvu paljenicu i komade loja.
Kad je to vidio sav narod, klicao je i popa-
dao na koljena licem do zemlje.
Levitski Zakon
87
Aronovi sinovi usmreni
10
A Aronovi sinovi Nadab i Abihu uze-
li su svaki svoju kadionicu, stavili
su oganj u njih i tako prinijeli Gospodinu
zabranjeno kaenje, to im on nije zapo-
vjedio.
2 Ali oganj je izaao od Gospodina i spalio
ih, i tako su umrli pred Gospodinom.
3 Onda je Mojsije rekao Aronu: Ovo je
to je Gospodin navijestio, rekavi: Oni-
ma koji mi stoje blizu ja moram biti dran
svet; i pred svim narodom sebe u prosla-
viti. A Aron je utio.
4 I Mojsije je dozvao Miaela i Elisafana,
Uzielove sinove, strica Aronova i rekao im:
Doite i odnesite svoju brau ispred sve-
tita izvan tabora.
5 Oni su prili i iznijeli ih o njihovim ko-
uljama izvan tabora, kako je zapovjedio
Mojsije.
6 Mojsije je zapovjedio Aronu i njegovim
sinovima Eleazaru i Itamaru: Ne smije-
te svoje vlasi neureeno sputati i svoje
haljine derati, da ne umrete i Gospodin bi
se razgnjevio na sav narod. A vaa braa,
sva kua Izraelova, neka oplakuje poar
koji je zapalio Gospodin.
7 I ne smijete ostaviti ulaz u ator sastan-
ka da ne umrete, jer je na vas dolo Gos-
podinovo ulje pomazanja. I napravili su
tako po zapovijedi Mojsijevoj.
kavi:
9 Vina i jakoga pia ne smijete piti, ni ti ni
tvoji sinovi, kad ulazite u ator sastanka.
Da ne biste morali umrijeti. To neka je vje-
ita uredba kroz sve vae narataje;
10 da biste mogli razlikovati izmeu sve-
toga i nesvetoga, izmeu istoga i nei-
stoga.
11 I Izraelove sinove pouavaj u svim za-
konima koje vam je objavio Gospodin pre-
ko Mojsija.
12 Onda je Mojsije govorio Aronu i njego-
vim sinovima Eleazaru i Itamaru, koji su
jo preostali: Uzmite itni prinos to je
preostao od Gospodinovih rtava ognjem
spaljenih i jedite ga bez kvasa pokraj r-
tvenika; jer je najsvetije.
13 Morate ga jesti na svetom mjestu jer je
dio to pripada tebi i tvojim sinovima od
Gospodinovih rtava ognjem spaljenih; jer
takvu sam dobio zapovijed.
14 Grudi od prinosa mahanja i stegno od
prinosa podizanja morate jesti na istom
mjestu, ti i s tobom tvoji sinovi i tvoje ke-
ri; jer to su dio koji pripada tebi i tvojim si-
novima, to vam je predano od mirotvor-
nih rtava Izraelovih sinova.
15 Stegno od prinosa podizanja i grudi
od prinosa mahanja neka donesu s lojem
za rtvu ognjem spaljenu da se rtvuju
podizanjem i mahanjem pred Gospodi-
nom. Onda e to pripasti tebi i tvojim si-
novima s tobom kao vjena uredba, kako
16 Kada se Mojsije pomno propitao o jar-
cu rtve za grijeh, pronalo se da je bio
spaljen. A on se jako razljutio na Eleazara
i Itamara, Aronove sinove koji su mu jo
bili ostali, i rekao:
17 Zato niste jeli rtvu za grijeh na sve-
tom mjestu? Ona je najsvetija i Bog vam je
dao da oduzmete krivnju zajednice i pri-
bavite im pomirenje pred Gospodinom.
18 Krv njezina nije bila unesena u unutra-
njost svetita; vi ste ju morali jesti na sve-
tom mjestu, kako sam bio zapovjedio.
19 Aron je odgovorio Mojsiju: Evo, oni su
danas prinijeli svoju rtvu za grijeh i svoju
rtvu paljenicu pred Gospodinom, pa ipak
me to pogodilo. I da sam danas jeo meso
rtve za grijeh, bi li to bilo po volji Gospo-
dinu?
20 Kad je to uo Mojsije, umirio se.

iste i neiste ivotinje
11
Nato je rekao Gospodin Mojsiju i Aro-
nu, rekavi:
2 Govorite Izraelovim sinovima ovako:
Od svih etveronoaca na zemlji smijete
jesti ove ivotinje:
3 sve to ima papke razdvojene, i to pap-
ke razdvojene, i ujedno preiva meu i-
votinjama, to smijete jesti.
4 Ali ne smijete jesti od preivaa i od onih
to imaju papke razdvojene: devu, jer ona
preiva, ali nema papaka razdvojenih, ne-
ista vam je.
5 Nadalje svisca, jer on preiva, ali nema
papaka posve razdvojenih, neist vam je.
6 Onda zeca, jer on preiva, ali nema pa-
paka razdvojenih, on vam je neist.
7 Isto tako svinju; ona ima dodue papke
razdvojene, i to papke posve razdvojene,
ali ne preiva, ona vam je neista.
8 Mesa njihova ne smijete jesti i strvine
njihove ne smijete se dotaknuti: to vam je
neisto.
9 Od svih u vodi ivotinja smijete jesti ove:
sve ivotinje u vodi, u morima i rijekama
to imaju peraje i ljuske, smijete jesti.
10 A sve ivotinje u morima i rijekama to
nemaju peraja i ljusaka izmeu svega to
se giba u vodi, ili bilo to ivo to je u vodi
izmeu svih ivih bia koja su u vodi, one
su vam odurne.
11 One e vam biti odurne. Od mesa nji-
hova ne smijete nita jesti, strvina njihova
neka vam je odurna.
Levitski Zakon
88
12 Sve to je u vodi to nema peraja i lju-
saka, neka su vam odurne.
13 Izmeu ptica neka vam budu odurne
ove: ne smiju se jesti, nego su odurne:
orao, strvinar, jastrijeb,
14 tetrijeb, sve vrste sokola;
15 sve vrste gavrana;
16 noj, lastavica, galeb, sve vrste koba-
ca;
17 sova, gnjurac, uara,
18 labud, pelikan, i plamenac,
19 roda, sve vrste aplja, pupavac i i-
mi.
20 Svi krilati kukci to idu na etiri noge,
neka su vam odurni.
21 Izmeu svih krilatih kukaca to idu
na etiri noge, smijete jesti samo one
to imaju nad svojim nogama stegna, da
mogu njima skakati po zemlji.
22 Od njih smijete jesti ove: sve vrste ska-
kavaca selaca, sve vrste skakavaca pro-
drljivih, sve vrste skakavaca brzonogih i
sve vrste cvraka i zrikavaca.
23 A sve druge male krilate ivotinje to
imaju etiri noge, neka su vam odurne.
24 Po sljedeim ivotinjama vi ete se
oneistiti; tko se dotakne strvine njihove,
neist je do veeri.
25 I svaki, koji ponese komad strvine,
mora oprati svoje haljine i neist je do ve-
eri.
26 Sve ivotinje to imaju papke razdvoje-
ne, ali ne posve razdvojene i ne preivaju,
neka su vam neiste, i tko ih se dotakne,
neist je.
27 I sve etveronone ivotinje to idu na
apama izmeu svih vrsta ivotinja, neka
su vam neiste, Tko se dotakne njihove
strvine, neist je do veeri.
28 Tko ponese njihovu strvinu, mora opra-
ti svoje haljine i neist je do veeri. One su
vam neiste.
29 Izmeu malih ivotinja to puzu po ze-
mlji, neka su vam neiste ove: lasica, mi,
sve vrste guterica.
30 Rovka, kameleon, zidni macaklin, ze-
lemba i dadevnjak.
31 Ove neka su vam neiste izmeu svih
ivotinja to puzaju. Svaki koji ih dotakne
kad su mrtve, neist je do veeri.
32 Svaki predmet na koji padne bilo koja
od njih kad je mrtva, neist je. Bilo da je to
drvena posuda, haljina, koa ili vrea, bio
to bilo kakav predmet to se rabi, mora se
umoiti u vodu. I bit e neist do veeri;
onda e opet biti ist.
33 Ako li jedna od njih padne u koju ze-
mljanu posudu, onda je sve u njoj neisto
i morate ju razbiti.
34 Svako jelo to se jede i na koje doe
takva voda, neisto je. Isto tako svako
pie to se obino pije, u svakoj je takvoj
posudi neisto.
35 I sve na to padne takva strvina, nei-
sto je. Pe ili ognjite mora se poruiti; oni
su neisti i moraju vam biti neisti.
36 Samo izvori, studenci i nakapnice
ostaju isti. A tko se dotakne strvine jed-
ne takve ivotinje, neist je.
37 Ako li strvina padne na sjemenje koje
e se posijati, ono je isto.
38 Ako li doe voda na sjemenje, a onda
padne strvina na njega, neisto vam je.
39 Ako ugine koja od ivotinja to vam
slue za jelo, onda je onaj koji se dotakne
strvine neist do veeri.
40 A tko pojede neto od strvine, mora
oprati svoje haljine i ostaje neist do vee-
ri, i tko prihvati takvu strvinu, mora oprati
svoje haljine i ostane neist do veeri.
41 Svi mali gmazovi to puzu po zemlji,
odurni su; ne smiju se jesti.
42 Sve to gmie na trbuhu i sve to se
mie na sve etiri i sve mnogonoce od
svih malih ivotinja to puu po zemlji, ne
smijete jesti jer su odurni.
43 Ne smijete se sami napraviti neistim
bilo kojim puzavcem to gmie; i ne smije-
te se njima oneistiti, pa da budete zbog
njih neisti.
44 Jer Ja sam Gospodin, va Bog, zato se
iskaite kao sveti i budite sveti, jer sam ja
svet. Nemojte se oneistiti bilo kojim pu-
zavcem to pue po zemlji.
45 Jer Ja sam Gospodin, koji sam vas
izveo iz egipatske zemlje da budem va
Bog. Stoga budite sveti, jer sam ja svet.
46 To su zakoni o etveronocima i ptica-
ma i svim ivim biima to se miu u vodi
i o svim biima to puu po zemlji,
47 da se razlikuje i izmeu neistoga i i-
stoga i izmeu ivotinja to se smiju jesti,
i onih to se ne smiju jesti.
Oienje porodilja
12
rekavi:
Kad ena zatrudni i rodi djeaka, onda
je ona sedam dana neista; tako je dugo
neista kao u svoje dane neistoe zbog
svojega mjesenog pranja.
3 Osmoga dana mora se obrezati djea-
kova prednja koica.
4 Onda neka ostane kod kue jo trideset
i tri dana preko vremena ienja svoje
krvi. Ne smije nita sveto dotaknuti ni u
svetite stupiti dok ne prou dani njezina
ienja.
5 Ako li rodi djevojku, onda je neista dva
Levitski Zakon
89
tjedna kao kod mjesene neistoe i neka
ostane kod kue ezdeset i est dana
preko vremena oienja krvi.
6 Kad onda prou dani njezina ienja,
neka donese, bilo za sina ili za ker, na
ulaz u ator sastanka, sveeniku jedno-
godinje janje kao rtvu paljenicu i golu-
bia ili grlicu kao rtvu za grijeh.
7 On e ivotinje prinijeti pred Gospodi-
nom i njoj time pribaviti pomirenje. Tako
e ona biti ista od teenja svoje krvi. Ovo
je zakon za rodilju kad rodi muko ili en-
sko dijete.
8 Ako li nije u stanju dati janje, onda neka
uzme dvije grlice ili dva golubia, jedno
kao rtvu paljenicu, drugo kao rtvu za
grijeh. Tako neka joj sveenik pribavi po-
mirenje, i ona e biti ista.
13
rekavi:
2 Ako kod nekoga izbije na koi otekli-
na ili osip ili svijetla pjega i tako izgleda
kao rana gube, onda neka se on dovede
k sveeniku Aronu ili k jednomu od njego-
vih sinova, sveenika.
3 Sveenik neka pogleda to mjesto na
koi, i ako opazi da je dlaka na tom mjestu
postala bijela i da je to mjesto dublje od
ostale koe, onda je to guba. Kad to sve-
enik vidi, mora ga proglasiti neistim.
4 Ali ako bijela pjega na njegovoj koi nije
dublja od ostale koe na tijelu dotinoga,
i ako dlaka nije jo postala bijela, onda e
sveenik onoga koji ima boljeticu pritvori-
ti za sedam dana.
5 Ako ga onda sveenik sedmoga dana
pregleda i opazi, da je to mjesto ostalo
jednako u svojoj boji, jer se boljetica na
koi nije dalje razila, onda e sveenik
onoga koji ima boljeticu pritvoriti za dalj-
njih sedam dana.
6 Onda neka ga sveenik opet sedmoga
dana pregleda, i ako nae da je to mjesto
postalo bljee i da se boljetica nije dalje
razila, onda e ga sveenik proglasiti i-
stim: to je samo osip; neka on opere svoje
haljine i bit e ist.
7 Ako se dalje raziao osip po koi, poto
se dotini pokazao sveeniku za oie-
nje, i on se po drugi put pokae sveeni-
ku.
8 I ako sveenik opazi da se osip dalje
raziao, onda neka ga sveenik proglasi
neistim: to je guba.
9 Ako se pokae na ovjeku mjesto to je
kao gubavo, neka se on dovede k svee-
niku.
10 Sveenik neka ga pregleda, i ako je do-
ista oteklina na koi bijela, i da je tu dlaka
postala bijela i da se na oteklini pokazala
otvorena pjega,
11 onda je to zastarjela guba na njegovoj
koi. Neka ga sveenik proglasi neistim,
a da ga ne pritvori jer je on neist.
12 Ako guba izbije po cijeloj koi tako da
guba pokrije ovjekovu kou koji ima to
bolest, od glave i sve do pete, kamo god
bi sveenik mogao pogledati,
13 i sveenik pogleda i opazi da je guba
pokrila cijelo tijelo, onda neka proglasi
dotinoga istim: on je postao posve bi-
jel, i po tom ist.
14 A im se na njemu pokae otvoreno
meso, postaje neist.
15 I kad sveenik vidi na njemu otvoreno
meso, neka ga proglasi neistim. Otvore-
no meso je neisto; to je guba.
16 Ako se otvoreno meso promijeni i on
postane opet bijel, onda neka ide k sve-
eniku.
17 Kad ga sveenik pregleda i nae da je
mjesto postalo bijelo, onda neka ga sve-
enik proglasi istim: on je ist.
18 Ako se kod nekoga na koi napravi ir
i opet zacijeli,
19 ali onda na mjestu ira nastane bije-
la oteklina ili bjelocrvenkasta pjega, onda
neka se on pokae sveeniku.
20 Onda ako sveenik opazi da je ona du-
blja od koe i da je dlaka na njoj postala
bijela, onda e ga sveenik proglasiti ne-
istim; to je guba to je izbila u iru.
21 Ako sveenik pregleda mjesto i nae
da nema na njemu bijelih dlaka i da nije
dublje od koe i da je bljee postalo, onda
e ga sveenik odijeliti za sedam dana.
22 Ako se sve vie iri na koi, onda e ga
sveenik proglasiti neistim: to je guba.
23 Ako se pjega ogranii na isto mjesto
i nije se proirila dalje, onda je to samo
oiljak ira. Neka ga sveenik proglasi i-
stim.
24 Ako tko ima na koi oteklinu, i meso
to se napravi u opeklini izgleda kao bje-
locrvenkasta ili bijela pjega,
25 i opazi sveenik kad je pregledava da
je dlaka na pjegi postala bijela i ona se
pokazuje dublja od koe, onda je to guba
to je izbila u opeklini. Zato neka ga sve-
enik proglasi neistim; to je guba.
26 Ako sveenik, kad pregledava, ne nae
nikakve bijele dlake na pjegi i ova nije du-
blja od koe, ali izgleda blijeda, onda e
ga sveenik odijeliti za sedam dana.
27 Neka ga sveenik pregleda sedmoga
dana, ako se pjega na koi rairila sve da-
lje, sveenik e ga proglasiti neistim; to
je guba.
28 Ako svijetla pjega ostane na isto mje-
Levitski Zakon
90
sto i ne iri se dalje na koi i postala je
bljea, onda je to samo oteklina od ope-
kline. Sveenik neka ga proglasi istim;
jer je to oiljak opekline.
29 Ako u mua ili u ene nastane osip na
glavi ili na bradi,
30 i sveenik neka pronae oboljelo mje-
sto, koje izgleda dublje od koe i da je na
njemu tanka, zlatnouta dlaka, neka ga
sveenik proglasi neistim; to je krasta,
guba na glavi ili na bradi.
31 Ako sveenik pregleda oboljelo mjesto
i zaista ne izgleda dublje od koe i na nje-
mu ne bude crnih dlaka, onda neka sve-
enik oboljeloga od kraste odijeli za se-
dam dana.
32 Sedmoga dana neka sveenik pregle-
da oboljelo mjesto i ako nae da se krasta
nije dalje razila, da na njoj nije nastala
zlatnouta dlaka i da krasta nije dublja od
koe,
33 onda neka se dotini obrije, ali ne na
krastavu mjestu. I neka sveenik toga koji
ima krastu jo jedanput odijeli za sedam
dana.
34 Ako onda sveenik sedmoga dana
pregleda krastu i krasta se na koi nije
dalje rairila i nije dublja od koe, onda e
ga sveenik proglasiti istim. On e onda
oprati svoje haljine i bude ist.
35 Ako se krasta sve dalje iri po koi, po-
slije ienja,
36 i ako nae sveenik, kad ga pregle-
dava, da se krasta dalje rairila po koi,
onda vie ne treba sveenik traiti zlato-
utu dlaku: dotini je neist.
37 Ako krasta ostane jednaka u svojemu
izgledu i na njoj opet izraste crna dlaka,
onda je krasta ozdravljena. Dotini je ist,
i neka ga sveenik proglasi istim.
38 Ako se pokau u mua ili u ene na
koi svijetle pjege, posebne bijele svijetle
pjege,
39 i ako opazi sveenik da su na koi bli-
jede, svijetle bijele, onda je to blag osip
to je izbio na koi, takav je ist.
40 Ako nekome postane glava elava tako
da je na zatiljku elav, takav je ist.
41 Ako mu glava postane sprijeda elava
tako da mu je tjeme elavo, takav je isto
tako ist.
42 Ako se pokae na prednjoj ili stranjoj
eli bjelocrvenkast osip, onda je to guba
to je izbila sprijeda ili straga na eli nje-
govoj.
43 Ako nae sveenik, kad pregledava,
sprijeda ili straga na njegovoj eli bjelocr-
venkast osip to izgleda kao guba na koi
tijela,
44 onda je takav gubav, on je neist. Neka
ga sveenik proglasi neistim, on ima bo-
lest na glavi.
45 Gubavac, koji ima na sebi tu bolest,
neka ide u poderanim haljinama i kosa na
glavi neka mu je raspletena, neka pokrije
svoju bradu i neka vie: Neist. Neist.
46 On ostaje neist dokle god ima tu bo-
lest, a jer je neist, ivjet e odijeljeno; on
neka boravi izvan tabora.
47 Pokae li se na haljini mjesto gubom
zaraeno, bila haljina vunena ili lanena,
48 ili na tkanim ili pletenim lanenim ili vu-
nenim platnima ili na koi ili na konom
predmetu,
49 ako je to zaraeno mjesto na haljini ili
na koi, ili na tkanom, ili na pletenom plat-
nu, ili na konom predmetu zelenkasto ili
crvenkasto, onda je to guba, i neka se po-
kae sveeniku.
50 Neka sveenik pregleda to zaraenu
stvar i odijeli je za sedam dana.
51 Sedmoga dana neka sveenik opet
pregleda zarazu. Ako se onda osip dalje
raziao na haljini, ili na tkanom ili plete-
nom platnu, ili na koi ili na konom pred-
metu, onda je taj osip zarazna guba, ta-
kav je predmet neist.
52 On onda neka spali haljinu ili tkano i
pleteno laneno ili vuneno platno, ili koni
predmet bilo koje vrste, na kojemu se po-
kazao osip; to je zarazna guba i mora se
takav predmet spaliti.
53 Ako sveenik kod pregleda vidi da se
osip nije rairio na haljini, na tkanom ili
pletenom platnu, ili na konom predmetu
bilo koje vrste,
54 onda neka sveenik zapovijedi da se
pere ono na emu je osip. On neka se jo
jedanput odijeliti za sedam dana.
55 Onda neka pregleda sveenik, poto
se opralo dotino mjesto i izgled dotino-
ga mjesta nije se promijenio, onda je to, i
makar se osip nije dalje raziao, neisto, i
mora se spaliti, makar bilo zagrieno mje-
sto na njegovoj stranjoj ili prednjoj stra-
ni.
56 Bude li izalo iz pregleda sveenikova
da je dotino mjesto poblijedjelo nakon
pranja, onda neka se odree od haljine ili
od koe, ili od tkanog ili pletenog platna.
57 Ako li se pokae osip na haljini, ili tka-
nom ili pletenom platnu, ili na konom
predmetu bilo koje vrste, onda je to guba
to je nanovo izbila i mora se to, to je
zaraeno gubom, spaliti.
58 Haljina, ili tkano ili pleteno platno, ili
koni predmet bilo koje vrste, kad ih se
opralo i s njih osip ieznuo, moraju se
jo jedanput oprati, tek su onda isti.
59 To je zakon o gubi na haljini vunenoj ili
Levitski Zakon
91
lanenoj, ili na tkanom ili pletenom platnu,
ili na konom predmetu bilo koje vrste,
neka se proglase istima ili neistima.
ienje bube na ljudima i kuama
14
rekavi:
2 Ovo je zakon za gubavca za dan njego-
va oienja: neka se dovede pred sve-
enika.
3 I sveenik neka izae izvan tabora, onda
sveenik neka ga pregleda, i ako je guba-
vac ozdravljen,
4 neka sveenik zapovijedi da se, za ono-
ga koji oien, prinesu dvije ive iste
ptice, cedrovine, grimiznog prediva i hi-
sopa.
5 Onda neka sveenik uputi da se jedna
ptica zakolje nad zemljanom posudom sa
svjeom vodom.
6 Neka onda uzme drugu ivu pticu i ce-
drovinu, grimizno predivo i hisop i sve to
neka umoi, i ivu pticu, u krv ptice to je
bila zaklana nad vodom svjeom.
7 Onda neka pokropi onoga, koji e se
proglasiti istim sedam puta i tako neka
ga oisti. ivu pticu neka pusti da poleti u
slobodno polje.
8 Nato e onaj koji se daje istiti oprati
svoje haljine, oiati svu svoju kosu i oku-
pati se; tako postane ist. Onda smije ii
u tabor, ali mora jo sedam dana ostati
izvan svojega atora.
9 U sedmi dan jo e jedanput oiati svu
svoju kosu, glavu, bradu i obrve; svu e
kosu svoju ostrii, svoje haljine oprati i
okupati se, i on e biti ist.
10 Onda u osmi dan neka on uzme dva
muka janjeta bez mane i jednogodinje
ensko janje bez mane, i kao itni prinos
tri desetine efe bijeloga brana, zamijee-
na s uljem i jedan log ulja.
11 Onda neka sveenik, koji izvrava i-
enje, e onoga, koji se daje istiti i one
darove, postavi pred Gospodina na ulaz u
ator sastanka.
12 Sveenik neka uzme jedno janje, neka
ga prinese kao rtvu za prijestup s logom
ulja i neka oboje rtvuje podizanjem i ma-
hanjem pred Gospodinom.
13 Nato neka zakolje janje na mjestu gdje
se kolje rtva za grijeh i rtva paljenica,
na svetom mjestu, jer kao rtva za grijeh
pripada sveeniku i rtva za prijestup: to
je najsvetije.
14 Sveenik neka uzme neto krvi rtve
sa prijestup, pa neka sveenik namae
onomu, koji se daje istiti, na resicu de-
snoga uha, na palac njegove desne ruke i
na veliki palac njegove desne noge.
15 I sveenik neka uzme log s uljem i neka
nalije u lijevu svoju ruku.
16 Onda neka umoi desni svoj prst u
ulje to mu je u lijevoj ruci i neka svojim
prstom sedam puta pokropi neto ulja
pred Gospodinom.
17 A od ostalog ulja to mu je u ruci neka
sveenik namae onomu koji se daje i-
stiti na resicu desnoga uha, na palac nje-
gove desne ruke i na veliki palac njegove
desne noge, krvlju rtve za prijestup.
18 to jo preostane od ulja u ruci sve-
eniku, to neka izlije na glavu onomu koji
se daje istiti da mu tako sveenik pribavi
pomirenje pred Gospodinom.
19 Nato neka sveenik priredi rtvu za gri-
jeh i tim pribavi onomu, koji se daje istiti,
pomirenje zbog neistoe njegove. Zatim
neka zakolje rtvu paljenicu.
20 I sveenik neka prinese rtvu paljenicu
s itnim prinosom na rtveniku. I kad mu
je sveenik tako pribavio pomirenje, on je
ist.
21 Ali ako je siromaan i ne moe priskr-
biti, onda neka uzme jedno janje kao rtvu
za prijestup mahanjem i njemu se pribavi
pomirenje, i nadalje jednu desetinu efe bi-
jeloga brana, zamijeena s uljem, za itni
prinos i log ulja,
22 i dvije grlice ili dva golubia, to moe
priskrbiti, da bude jedno kao rtva za gri-
jeh, drugo kao rtva paljenica.
23 To neka donese u osmi dan iza svojega
oienja sveeniku na ulaz u ator sa-
stanka pred Gospodinom.
24 Sveenik neka onda uzme janje rtve
za prijestup i log ulja. Oboje neka rtvuje
mahanjem kao rtva mahanja pred Gos-
podinom.
25 Onda neka se zakolje janje rtve za pri-
jestup, a sveenik neka uzme neto krvi
rtve za prijestup i namae onomu koji se
daje istiti na resicu desnoga uha, na pa-
lac njegove desne ruke i na veliki palac
njegove desne noge,
26 I neka nalije sveenik neto ulja u svoju
lijevu ruku.
27 Sveenik neka neto ulja, to mu je u li-
jevoj ruci, pokropi svojim desnim prstom
sedam puta pred Gospodinom.
28 Onda neka sveenik s neto ulja u svo-
joj ruci namae onomu koji se daje istiti
na resicu desnoga uha, na palac njegove
desne ruke i na veliki palac njegove desne
noge na mjestu gdje je ve krv rtve za
prijestup.
29 A preostalo ulje u ruci sveenika, to
neka izlije na glavu onomu koji se daje
istiti da mu tako pribavi pomirenje pred
Gospodinom.
Levitski Zakon
92
30 Onda, neka priredi jednu grlicu ili jed-
noga golubia to je mogao priskrbiti,
31 jedno kao rtvu za grijeh, drugo kao r-
tvu paljenicu, zajedno s itnim prinosom.
Tako e sveenik onomu koji se daje isti-
ti pribaviti pomirenje pred Gospodinom.
32 To je zakon za onoga koji je zaraen
gubom i kod svojega ienja ne moe
priskrbiti to se trai.
33 Nato se Gospodin oglasio Mojsiju i
Aronu, rekavi:
34 Kad doete u zemlju Kanaan koju vam
dajem u posjed i ja pustim poast gube u
koju kuu u zemlji koju posjedujete,
35 onda neka vlasnik kue ode i javi to
sveeniku ovako: Pokazuje se neto na
mojoj kui to izgleda kao guba.
36 Onda neka sveenik zapovijedi da se
isprazni kua prije nego on stupi u nju ra-
zgledati tetno mjesto da se ne bi moralo
sve to je u kui oznaiti kao neisto. Tek
e onda sveenik ui u kuu da je razgle-
da.
37 On neka pregleda bolest, i ako se ona
pokazuje na zidovima kue kao rupice ze-
lene ili crvenkaste koje su naoi zida du-
blje,
38 onda neka sveenik izie iz kue pred
kuna vrata i neka zatvori kuu za sedam
dana.
39 Kad bi onda sveenik u sedmi dan do-
ao natrag i opazio da se bolest rairila
na zidovima kue,
40 onda neka sveenik zapovijedi da se
povadi kamenje na kojemu se pokazuje
bolest i da se pobaca van izvan grada na
koje neisto mjesto.
41 Onda neka da da se kua svuda iznu-
tra ostrue i ostrugani prah neka se pros-
pe izvan grada na koje neisto mjesto.
42 Nato neka uzme drugo kamenje i umet-
ne namjesto izvaenoga kamenja. Onda
neka se uzme druga buka i njom obuka
kua.
43 Ako se onda opet pokae bolest i ra-
iri se po kui, poslije otkako se kamenje
izvadilo i kua se ostrugala i obukala,
44 onda neka opet doe sveenik i pre-
gleda; i ako se pronae da se zaraza rai-
rila dalje po kui, onda je to zarazna guba;
neista je.
45 Neka se stoga porui kua sa svojim
kamenjem, gredama i sa svom kunom
bukom, i neka se iznese izvan grada na
koje neisto mjesto.
46 A tko ue u kuu dok je zatvorena neka
je neist do veeri.
47 I onaj tko spava u kui, mora oprati
svoje haljine, i tko jede u kui, mora oprati
svoje haljine.
48 Ako sveenik ue u kuu da pregleda
i opazi da se bolest rairila po kui, poto
se kua obukala, nije dalje razila, onda
e sveenik proglasiti kuu istom, jer se
iscijelila bolest.
49 Neka uzme, da bi oistio kuu, dvije
ptice, cedrovinu, grimizno predivo i hi-
sop.
50 Onda neka zakolje jednu pticu nad ze-
mljanom posudom sa svjeom vodom,
51 i neka uzme cedrovinu, hisop, grimizno
predivo i ivu pticu i neka ih umoi u krv
zaklane ptice i u svjeu vodu i neka tim
sedam puta pokropi kuu.
52 Tako neka pribavi kui pomirenje krvlju
ptice i svjeom vodom, ivom pticom, ce-
drovinom, hisopom i grimiznim predivom.
53 A ivu pticu neka pred gradom pusti
da poleti u slobodno polje, i tako neka pri-
bavi kui pomirenje; onda je ona ista.
54 To je zakon za razne vrste gube i kra-
ste,
55 i gube na haljinama i kuama,
56 otekline, osipe i svijetle pjege.
57 Oni neka se o tom poue, kad je to
isto ili neisto. To je zakon o gubi.
Tjelesne neistoe
15
rekavi:
Ako netko trpi od izljeva iz svojega tijela,
onda je izljev neist.
3 I ovako neka se postupa s neistoom
toga izljeva: ako njegovo tijelo puta izljev
ili zatvara tako da nita ne tee, onda je
neistoa na njemu.
4 Svaka postelja koju koristi bolesnik, po-
staje neista, i sve na to on sjedne, po-
staje neisto.
5 Tko se dotakne njegove postelje, mora
oprati svoje haljine i okupati se i neist je
do veeri.
6 I tko sjedne na predmet na kojemu je
sjedio onaj koji ima izljev sjemena, mora
do veeri.
7 Nadalje, tko se dotakne tijela onoga koji
ima izljev, mora oprati svoje haljine i oku-
pati se i neist je do veeri.
8 I ako onaj koji ima izljev doe svojom
pljuvakom u dodir s istim, to mora ovaj
do veeri.
9 Nadalje, neisto je svako sedlo na koje-
mu pri jahanju sjedi onaj koji ima izljev.
10 I tko dotakne neto to je onaj imao
pod sobom, postaje neist do veeri. Tko
ponese to, mora oprati svoje haljine i oku-
Levitski Zakon
93
11 Svaki koga se onaj koji ima izljev dota-
kne neopranim rukama, mora oprati svoje
haljine i okupati se i neist je do veeri.
12 Zemljana posuda koju dotakne onaj
koji ima izljev mora se razbiti, i svaka po-
suda drvena mora se isprati vodom.
13 A kad onaj koji boluje od izljeva, ozdravi
od svoje bolesti, onda neka on tada, kad
je ozdravio, broji sedam dana; onda neka
opere svoje haljine i okupa se u svjeoj
vodi i tako e biti ist.
14 Na osmi dan neka za sebe uzme dvije
grlice ili dva golubia, i neka doe pred
Gospodina na ulaz u ator sastanka i neka
ih preda sveeniku.
15 Sveenik neka ih onda prinese, jed-
no kao rtvu za grijeh, a drugo kao rtvu
paljenicu. Tako neka mu sveenik pribavi
zbog izljeva pomirenje pred Gospodinom.
16 Ako komu ovjeku istee sjeme, onda
neka on okupa cijelo tijelo svoje, i bit e
neist do veeri.
17 Odjea i stvar od koe na koju je dolo
sjeme, mora se vodom oprati i neista je
do veeri.
18 Ako tko bude sa enom tako da istee
sjeme, moraju se oboje okupati i neisti
su do veeri.
19 Ako enska osoba ima izljev i to mje-
seni izljev krvi, onda je na njoj neistoa
sedam dana; tko se je god dotakne, ne-
ist je do veeri.
20 Sve na to ona legne u vrijeme svoje
neistoe, postaje neisto, isto tako sve
na emu sjedi.
21 Tko se dotakne njezine postelje, mora
do veeri.
22 Tko se dotakne predmeta na kojemu
je ona sjedila, mora oprati svoje haljine i
okupati se i neist je do veeri.
23 I tko dotakne neto na njezinoj postelji
ili na predmetu na kojemu je ona sjedila,
neist je do veeri.
24 Ako li netko bude s njom, tako da neto
njezine neistoe doe na njega, onda je
on sedam dana neist i svaka postelja na
kojoj lei neista je.
25 Ako enska osoba trpi stalno od izlje-
va krvi izvan pravilna vremena, ili ako ima
izljev krvi preko pravilna vremena, onda
se dani u kojima ima neisti izljev smatra-
ju kao dani njezina pravilna izljeva; ona je
neista.
26 Za svaku postelju, na kojoj lei u dane
svojega izljeva, vrijedi isto pravilo kao za
postelju u vrijeme njezina pravilna izljeva
i svaki predmet na kojemu ona sjedi po-
staje neist kao u vrijeme njezina pravilna
izljeva.
27 Tako tko se dotakne tih stvari, postaje
neist, on mora oprati svoje haljine i oku-
28 Ako je ona ozdravila od njezina izljeva,
onda neka broji jo sedam dana; poslije
toga e biti ista.
29 A na osmi dan neka uzme za sebe dvi-
je grlice ili dva golubia i neka ih odnese
sveeniku na ulaz u ator sastanka.
30 Sveenik neka onda prinese jedno kao
rtvu za grijeh, drugo kao rtvu paljenicu.
Tako neka joj sveenik pribavi, zbog njezi-
na izljeva, pomirenje pred Gospodinom.
31 Tako ete pouiti Izraelove sinove o
njihovoj neistoi da ne umru zbog svoje
neistoe, ako bi oneistili moj ator koji
je u njihovoj sredini.
32 To je zakon za one koji su oboljeli od
izljeva i koji izljevom sjemena postaju ne-
isti.
33 I za one ene koje imaju pravilni izljev i
za sve koji imaju izljev, bilo muko ili en-
sko, i za onoga koji bude leao s neistom
enom.
Dan pomirenja
16
Gospodin je govorio Mojsiju nakon
smrti obojice Aronovih sinova, kad
su prinosili neposveeni oganj pred Gos-
podina, i umrli.
2 Gospodin je rekao Mojsiju: Reci svo-
jem bratu Aronu da ne smije u svako doba
ui u Sveto Mjesto iza zavjese, pred po-
mirilite odozgor na krinji, drukije mora
umrijeti, jer u se ja pojaviti u oblaku nad
pomirilitem.
3 Aron smije ui u Sveto Mjesto, s juncem
kao rtvom za grijeh i s ovnom kao rtvom
paljenicom.
4 On mora nositi svetu lanenu koulju,
lanene gae moraju pokrivati golo tijelo,
lanenim pojasom mora biti opasan i lane-
nu kapu mora staviti na glavu. To je sveta
odjea zato se on se mora okupati u vodi
i odjenuti ih.
5 Od zajednice Izraelovih sinova neka
uzme sebi dva muka jareta kao rtvu za
grijeh i jednoga ovna kao rtvu paljenicu.
6 Onda neka Aron prinese junca to je
odreen kao rtvu za grijeh i pribaviti sebi
i svojoj kui pomirenje.
7 Nato neka uzme oba jarca i stavi ih pred
Gospodina na ulaz u ator sastanka.
8 Aron neka baci drijeb na oba jarca, je-
dan drijeb za Gospodina, drugi za Aza-
zela.
9 Onda neka Aron donese jarca na kojega
je pao drijeb za Gospodina, i pripravi ga
kao rtvu za grijeh.
10 A jarca, na kojega je pao drijeb za
Levitski Zakon
94
Azazela, neka stavi iva pred Gospodina
da na njemu vri pomirenje i da ga poalje
za Azazela u pustinju.
11 Aron neka donese junca to je odreen
za njega kao rtva za grijeh i tako sebi i
svojoj kui pribavi pomirenje, i da zakolje
junca to je odreen za njega kao rtva
za grijeh.
12 Onda neka uzme kadionicu punu era-
vice sa rtvenika pred Gospodinom i dvije
pregrti pune sitno istucanoga miomiri-
snog k da i odnese iza zavjese.
13 Neka stavi miomirisni k d na oganj
pred Gospodinom, da oblak od miomiri-
snog k da zakloni pomirilite na krinji
Svjedoanstva i da on ne umre.
14 Neka uzme neto juneve krvi i neka
pokropi svojim prstom na istonu stranu
pomirilita; ispred pomirilita neka po-
kropi sedam puta krvlju svojim prstom.
15 Onda neka zakolje jarca koji je odreen
za narod kao rtva za grijeh i neka odnese
njegovu krv iza zavjese i neka napravi s
krvlju isto onako kako je napravio s krv-
lju junevom, i neka pokropi pomirilite i
ispred pomirilita.
16 I tako napraviti pomirenje za Sveto
Mjesto zbog neistoa Izraelovih sinova,
i zbog svih prijestupa, za sve njihove gri-
jehe. Isto tako neka napravi i sa atorom
sastanka to se nalazi kod njih usred nji-
hovih neistoa.
17 A nitko ne smije biti nazoan u ato-
ru sastanka kad on ue u njega izvriti u
Svetom Mjestu djelo pomirenja, dok ne
izie i ne pribavi pomirenje sebi i svojoj
kui i cijeloj Izraelovoj zajednici.
18 Potom neka izie van na rtvenik koji
je pred Gospodinom, pa neka izvri i na
njemu pomirenje tako da uzme neto jun-
eve krvi i jareve krvi i da je unaokolo
namae na rogove rtvenika.
19 Onda neka sedam puta pokropi r-
tvenik svojim prstom s krvlju i tako ga
oisti i posveti ga od neistoa Izraelovih
sinova.
20 Kad je tako zavrio pomirenje svetita
i atora sastanka i rtvenika, onda neka
dovede ivoga jarca.
21 Aron neka poloi svoje obje ruke na
glavu ivomu jarcu i neka prizna nad njim
sva zlodjela Izraelovih sinova i sve prije-
stupe koje su poinili. On neka ih poloi
na glavu jarcu i neka ga po ovjeku, koji
stoji spreman, da poslati u pustinju.
22 Tako neka jarac odnese sobom sva nji-
hova zlodjela u nenapuenu zemlju; neka
u pustinji pusti jarca.
23 Onda neka Aron ue u ator sastanka
i skine sa sebe lanene haljine koje je odje-
nuo kad je ulazio u Sveto Mjesto, i ondje
neka ih ostavi.
24 On neka se vodom okupa na svetom
mjestu, odjene svoje haljine, opet izie i
prinese rtvu paljenicu za sebe i rtvu pa-
ljenicu za narod i tim sebi i narodu pribavi
pomirenje.
25 A loj rtve za grijeh neka spali na r-
tveniku.
26 A ovjek, koji je odnio jarca van za
Azazela, mora oprati svoje haljine i oku-
pati se u vodi, poslije toga smije opet doi
u tabor.
27 Junca za rtvu za grijeh i jarca za rtvu
za grijeh, ija je krv bila unesena u Sve-
to Mjesto za izvrenje pomirenja, neka
se odnese izvan tabora i neka se ognjem
spali: njihove koe, njihovo meso i njihova
drobina sa svojim sadrajem.
28 Tada onaj koji ih je spalio, mora oprati
svoje haljine i okupati se, onda smije opet
doi u tabor.
29 Ovo neka vam je vjeita uredba: u sed-
mom mjesecu, na desetog dana mjeseca,
ponizite svoje due i ne obavljajte nikakva
posla, ni domai vae zemlje ni stranac
koji boravi kod vas.
30 Jer toga dana pribavlja se za vas po-
mirenje da vas se oisti, tako da budete
oieni od svih svojih grijeha pred Gos-
podinom.
31 Dan potpunoga odmora neka bude
za vas i ponizite svoje due. To je vjeita
uredba.
32 A pomirenje neka izvri sveenik koji je
bio pomazan i posveen za vrenje sve-
enike slube mjesto svojega oca. I on
neka odjene lanene haljine, svetu odjeu;
33 onda neka on pribavi pomirenje za
Sveto Svetite, i on neka pribavi pomire-
nje za ator sastanka i za rtvenik, i neka
pribavi pomirenje za sveenike i za sav
narod zajednice.
34 Ovo neka je vjeita uredba za tebe da
pribavi Izraelovim sinovima jedanput u
godini pomirenje od svih njihovih grijeha.
I on je napravio kako je Gospodin zapo-
vjedio Mojsiju.
Samo jedno mjesto rtvovanja
17
rekavi:
2 Govori Aronu, njegovim sinovima i svim
Izraelovim sinovima i reci ovako: Ovo je
to zapovjeda Gospodin:
3 Svaki Izraelac, koji zakolje vola, ovcu ili
kozu u taboru ili izvan tabora,
4 a ne donese ih na ulaz u ator sastanka
da ih prinese Gospodinu kao prinos pred
atorom Gospodinovim, taj neka bude
Levitski Zakon
95
okrivljen za krv. On je prolio krv; takav
neka se iskorijeni iz svojega naroda.
5 Zato neka Izraelovi sinovi svoje ivotinje
klanice, koje su do sada klali na slobodnu
polju, dovedu k sveeniku pred Gospodi-
na na ulaz u ator sastanka i prinesu ih
kao mirotvorne rtve Gospodinu.
6 Sveenik neka pokropi krvlju Gospodi-
nov rtvenik pred ulazom u ator sastan-
ka i neka spali loj na ugodan miris Gos-
podinu.
7 Oni neka vie ne prinose svoje rtve kla-
nice zlodusima, s kojima su do sada poi-
njali preljub. Ovo neka im je vjeita uredba
kroz sve njihove narataje.
8 A ti im reci: Ako jedan Izraelac ili stra-
nac koji boravi kod njih, prinese rtvu pa-
ljenicu ili rtvu klanicu,
9 a da je ne dovede na ulaz u ator sastan-
ka da je ondje rtvuje Gospodinu, onda taj
neka se iskorijeni iz svojega naroda.
10 Ako bilo koji Izraelac ili stranac koji bo-
ravi kod njih, jede bilo koju krv, ja u po-
stupiti protiv takva ovjeka, koji jede krv, i
iskorijeniti ga iz njegova naroda.
11 Jer ivot tijela je u krvi, i ja sam vam
dao da danom na rtveniku obavljate po-
mirenje za vae due; Jer je krv koja pri-
bavlja pomirenje za duu.
12 Zato sam rekao Izraelovim sinovima:
Nitko izmeu vas ne smije jesti krvi, ni
stranac koji boravi kod vas ne smije oku-
siti krvi.
13 Ako bilo tko od Izraelovih sinova, ili bilo
koji stranac koji boravi kod njih, kad ulovi
divlja ili pticu to se jede, neka iscijedi
krv i zaspe je zemljom.
14 Jer ivot svakog ivoga bia je u nje-
govoj krvi. Zato sam rekao Izraelovim si-
novima: Ne smijete jesti krvi nijednog i-
voga bia, jer je ivot svakog ivoga bia
u njegovoj krvi. Svaki koji ju jede neka se
iskorijeni.
15 Tko jede meso ivotinje koja je crkla,
ili ju je zvijer rastrgala, bio domai va ze-
mlje ili stranac, mora oprati svoje haljine i
u vodi okupati, i neist je do veeri. Onda
je opet ist.
16 Ako ne opere svojih haljina i ne okupa
se, onda snosi krivnju.
Zabranjen blud
18
rekavi:
2 Govori Izraelovim sinovima i reci im: Ja
sam Gospodin va Bog.
3 Ne smijete raditi to se radi u zemlji Egi-
pat gdje ste prebivali, i ne smijete raditi
to se radi u zemlji Kanaan, kamo u vas
voditi; ni po njihovim uredbama ne smije-
te ivjeti.
4 Nego vrite moje zakone, ivite i hodite
po mojim uredbama: Ja sam Gospodin,
va Bog.
5 Stoga drite moje zakone i moje uredbe;
tko ih vri imat e po njima ivot: Ja sam
Gospodin.
6 Nitko od vas ne smije se pribliiti svojim
roacima po krvi da otkrije njihovu goloti-
nju: Ja sam Gospodin.
7 Ne smije otkrivati golotinje svojega oca
ni golotinje svoje majke. Ona je tvoja maj-
ka; ne smije otkrivati njezine golotinje.
8 Ne smije otkrivati golotinje ene svoje-
ga oca; to je golotinja tvojega oca.
9 Ne smije otkrivati golotinje svoje sestre,
keri svojega oca ili keri svoje majke, bila
roena u kui ili izvan kue; ne smije ot-
krivati njihove golotinje.
10 Ne smije otkrivati golotinje keri svo-
jega sina ni golotinje keri svoje keri, jer
njihova je golotinja tvoja vlastita goloti-
nja.
11 Ne smije otkrivati golotinje keri ene
svojega oca. Jer roena je od tvojega oca,
ona ti je sestra, ne smije otkrivati njezine
golotinje.
12 Ne smije otkrivati golotinje sestre svo-
jega oca; jer je to rodna krv tvojega oca.
13 Ne smije otkrivati golotinje sestre svo-
je majke; jer je to rodna krv tvoje majke.
14 Ne smije otkrivati golotinje ene brata
svojega oca. K eni njegovoj ne smije se
pribliiti; ona je tvoja strina.
15 Ne smije otkrivati golotinje svoje sna-
he, ona je ena tvojega sina; ne smije ot-
krivati njezine golotinje.
16 Ne smije otkrivati golotinje ene svo-
jega brata; to je golotinja tvojega brata.
17 Ne smije otkrivati golotinje ene i
ujedno sa njezinom kerkom. Keri njezi-
na sina ili keri od njezine keri ne smije
uzeti da otkrije njihovu golotinju. To je
krvna rodbina, i to je zlodjelo.
18 Ne smije uzimati eninu sestru i time
izazivati ljubomoru, da otkrije njezinu
golotinju dok jo ena ivi.
19 Ne smije se pribliiti eni u vrijeme
njezine neistoe da otkrije njezinu go-
lotinju.
20 Ne smije lei sa enom svojega bli-
njega; njom bi se oneistio.
21 Ne doputaj da nijedan od tvojih poto-
maka proe kroz vatru Moleku za rtvu, ni
da psuje Ime svojega Boga: Ja sam Gos-
podin.
22 Ne smije lei s mukarcem kao sa e-
nom. To je odurnost.
23 I sa ivotinjom ne smije lei da se pa-
ri s njome i tako sebe oneisti. ena se
Levitski Zakon
96
ne smije podati ivotinji da se pari s njo-
me. To je izopaenost.
24 Nemojte se oneistiti nigdje niim ta-
kvim. Jer svim tim oneiavali su se na-
rodi koje u protjerati kad vi doete.
25 Jer je zemlja postala neista, pohodit
u ju zbog njezinih zlodjela tako da e ze-
mlja izbljuvati svoje itelje.
26 Drite moje zakone i moje uredbe. Ne
pravite ni jedne od tih odurnosti, ni doma-
i ni stranac koji ivi kod vas.
27 Jer sve te odurnosti poinjali su ljudi
koji su prije vas prebivali u zemlji i tako je
postala zemlja neista.
28 Onda vas zemlja nee izbljuvati to ste
je napravili neistom, kako je izbljuvala
narod koji je bio prije vas.
29 Tko god poini bilo koju od tih odur-
nosti, ljudi koji takvo to prave, neka se
iskorijene i svojega naroda.
30 Tako eto drite moje uredbe; ne rav-
najte se po gadnim obiajima koji su se
drali prije vas, pa da se time oneistite:
Ja sam Gospodin, va Bog.
19
rekavi:
2 Govori cijeloj zajednici Izraelovih sino-
va i reci im: Budite sveti, jer sam Ja Gos-
podin, va Bog, svet.
3 Svaki neka potuje svojega oca i svoju
majku i neka dri moje Subotnje dane: Ja
sam Gospodin, va Bog.
4 Ne smijete se obraati k idolima i ne
smijete praviti sebi lijevanih bogova: Ja
5 Kad prinosite Gospodinu mirotvornu r-
tvu, onda je rtvujte po svojoj slobodnoj
volji.
6 Na dan kad je rtvujete, ili dan kasnije
neka se pojede, a to preostane do tree-
ga dana, neka se ognjem spali.
7 Ako bi se ipak trei dan to od toga jelo,
to bi bilo gadno, i ne bi bilo primljeno.
8 Stoga tko god od toga jede, stavlja
na sebe zlodjela, jer je obeastio to je
Gospodinu sveto; takav neka se iskorijeni
iz svojega naroda.
9 Kad spremate etvu svoje zemlje, ne
smijete poeti polja sve do krajnjega ruba
i ne smijete pabiriti svoju etvu.
10 I u vinogradu ne smijete pabiriti i ne
smijete pobirati otpalih zrna vinograda,
nego ih ostavite siromahu i strancu: Ja
11 Ne smijete krasti, ni nepoteno postu-
pati, ni lagati jedan drugome.
12 Ne smijete se krivo zaklinjati mojim
Imenom i ne smijete obeastiti tako Ime-
na Bojega: Ja sam Gospodin.
13 Ne smijete zakidati i ne smijete pljaka-
ti svojega blinjega. Ne smijete zadravati
kod sebe do sutra plae poslenika.
14 Ne smijete psovati gluhoga i pred sli-
jepca ne smijete stavljati na put nita,
nego se boj svojega Boga: Ja sam Gos-
podin.
15 Ne smijete praviti nepravde kod pre-
sude. Ne smijete ii na stranu siromaha,
ni astiti odlinika, nego sudite po pravdi
svojem blinjemu.
16 Ne smijete prosipati klevete meu svo-
jom braom i ne stavljati tim u opasnost
ivot svojega blinjega: Ja sam Gospo-
din.
17 Ne smijete nositi u srcu mrnje protiv
svojega brata. Otvoreno uputite svojega
blinjega da zbog njega ne navuete kriv-
nju na sebe.
18 Ne smijete se osveivati, ni mrziti koga
iz svojega naroda, nego ljubite svojega
blinjega kao samoga sebe: Ja sam Gos-
podin.
19 Drite moje uredbe. ivineta svojega
ne smijete putati na ivine druge vrste.
Ne smijete zasijavati svoja polja dvojakim
sjemenom. Ne smijete odijevati haljine od
dvije vrste, lanene i vunene.
20 Ako bilo tko legne sa enom koja kao
prilenica pripada drugomu muu, a nije
osloboena ni otkupljena, neka se biuju,
ali da se ne usmrte, jer ona nije oslobo-
ena.
21 Neka on prinese na ulazu u ator sa-
stanka Gospodinu ovna kao rtvu za pri-
jestup.
22 Neka mu onda sveenik ovnujskom
rtvom za prijestup pribavi pred Gospo-
dinom pomirenje za poinjeni grijeh. Tako
e mu se oprostiti grijeh koji je poinio.
23 Kad doete u zemlju i zasadite svako-
jakih voaka, smatrajte njihove prve plo-
dove kao neobrezane. Neka vam budu
kroz tri godine neobrezani: oni neka se ne
jedu.
24 U etvrtoj godini neka budu svi njihovi
plodovi u zahvalu posveeni Gospodinu.
25 Tek u petoj godini smijete uivati nji-
hove plodove; to obilatiji bit e vam onda
prihod: Ja sam Gospodin, va Bog.
26 Nita ne smijete jesti s krvlju. Ne smije-
te vraati ni arati.
27 Ne smijete iati svoje kose na svojim
sljepooicama; ne iajte okrajke svoje
brade.
28 Zbog mrtvaca ne smijete praviti ureze
na svojemu tijelu; ne smijete urezivati na
sebi nikakvih biljega: Ja sam Gospodin.
29 Ne smijete obeastiti svoje keri pu-
tajui je za bludnicu da zemlja ne postane
Levitski Zakon
97
bludniko mjesto i napuni se pokvareno-
u.
30 Moje Subotnje dane obdravajte i po-
tujte moje svetite: Ja sam Gospodin.
31 Ne smijete se obraati na zazivae du-
hova i vraare; ne smijete ih pitati za sa-
vjet, da se njima oneistite: Ja sam Gos-
podin, va Bog.
32 Ustanite pred sijedom glavom, potujte
prisutne starce, i bojte se svojega Boga:
Ja sam Gospodin.
33 Ako stranac boravi u vaoj zemlji, ne
smijete ga ugnjetavati.
34 Neka stranac koji ivi meu vama bude
kao i domai koji je roen meu vama; lju-
bite ga kao same sebe, jer sami ste bili
stranci u egipatskoj zemlji: Ja sam Gos-
podin, va Bog.
35 Ne smijete praviti nepravde kod presu-
de, kod mjere za duinu, mjere za teinu,
ili obima.
36 Mjerila neka su vam pravedna, ute-
zi pravedni, efa pravedna i hin pravedni:
Ja sam Gospodin, va Bog, koji sam vas
izveo iz egipatske zemlje.
37 Zato drite tono sve moje zakone i
uredbe: Ja sam Gospodin.
Kazne za krenje zakona
20
Potom se oglasio Gospodin Mojsiju,
rekavi:
2 Govori opet Izraelovim sinovima: Tko
god od Izraelovih sinova ili stranaca koji
prebivaju u Izraelu, da bilo koje od svo-
jih potomaka Moleku, taj neka se sigurno
usmrti; narod neka ga kamenuje.
3 Ja u se sam okrenuti protiv njega i
iskorijenit u ga iz njegova naroda, jer je
dao neke od svojih potomaka Moleku i
tako oneistio moje svetite i obeastio
moje sveto Ime.
4 Ako bi narod zemlje bilo kako zatvorio
svoje oi pred ovjekom koji daje svoje
potomke Moleku i oni ga ne ubiju,
5 onda u se ja sam okrenuti protiv ta-
kva ovjeka i protiv cijele njegove obitelji;
iskorijenit u njega i sve koji su se predali
Moleku i s njim poinili preljub.
6 Ako se netko obraa na zazivae duhova
i vraare i s njima slui krivobotvu, onda
u se ja sam okrenuti protiv takva ovjeka
i iskorijeniti ga iz njegova naroda.
7 Zato se posvetite i budite sveti, jer Ja
8 Drite tono moje uredbe: Ja sam Gos-
podin koji vas posveujem.
9 Svaki koji proklinje oca ili majku, neka
se sigurno usmrti. Jer je oca i majku pro-
klinjao, neka njegova krv bude na njemu.
10 ovjek koji poini preljub sa enom
drugoga, sa enom svojega blinjega,
neka se sigurno usmrti preljubnik i pre-
ljubnica.
11 ovjek koji poini preljub sa enom
svojega oca, otkrio je golotinju svojega
oca, neka se oboje sigurno usmrti. Neka
njihova krv bude na njima.
12 Ako ovjek sagrijei sa svojom sna-
hom, neka se oboje sigurno usmrti. Oni
su time poinili izopaenost. Neka njihova
krv bude na njima.
13 Ako mukarac legne s drugim mu-
karcem kao sa enom, poinili su oboji-
ca zlodjelo; neka se oboje sigurno usmrti.
Neka njihova krv bude na njima.
14 Ako ovjek oeni enu i uz to jo njezi-
nu majku, to je zlodjelo. Neka njega i nju
obje spale, da se napravi kraj takvim zlo-
djelima meu vama.
15 Ako se ovjek pari sa ivinetom, neka
se sigurno usmrti; ivine neka se ubije.
16 Ako se ena priblii ivinetu da se pari
s njim, ubij enu i ivine. Neka se sigurno
usmrte. Neka njihova krv bude na njima.
17 Ako ovjek uzme za enu svoju sestru
od oeve ili majine strane, i ako je on vi-
dio njezinu golotinju i ona vidjela njegovu
golotinju, to je zlodjelo. Neka se usmrte
pred oima svojega naroda. On je obe-
astio svoju sestru; neka svoju krivnju
ispata.
18 Ako ovjek legne sa enskom osobom
u vrijeme njezine nemoi, i otkrije njezinu
golotinju, on je tako otkrio njezino mje-
seno pranje. Neka se oboje iskorijeni iz
svojega naroda.
19 Ne smijete otkrivati golotinje sestre
svojega oca ili svoje majke, jer takav obe-
auje svoju blisku rodbinu. Oni neka
svoju krivnju ispataju.
20 Ako ovjek legne sa enom svojega
strica, otkrio je golotinju svojega strica.
Oni neka svoju krivnju ispataju; umrijet
e bez djece.
21 Ako ovjek uzme k sebi enu svoje-
ga brata, to je neisto. Otkrio je golotinju
svojega brata. Oni e ostati bez djece.
22 Zato trebate drati sve moje zakone i
uredbe, i izvravajte ih, tako da vas ne iz-
bljuje zemlja u koju vas hou dovesti da
se u njoj smjestite.
23 Ne smijete ii po uredbama naroda
koje u protjerati ispred vas pri vaem
dolasku, jer su oni sve to vrili, zato su mi
omrznuli.
24 A ja sam vam rekao: vi ete batini-
ti njihovu zemlju, vama u dati u posjed
zemlju u kojoj tee mlijeko i med. Ja sam
Gospodin, va Bog, koji sam vas odvojio
od ostalih naroda.
Levitski Zakon
98
25 Zato trebate razlikovati izmeu istih
ivotinja i neistih, izmeu istih ptica i
neistih. Ne smijete se oneistiti, tako da
postanete odurni, sa ivotinjama ili sa pti-
cama ili bilo im to pue po zemlji, i to
sam vam odvojio kao neisto.
26 Budite mi sveti, jer sam Ja Gospodin
svet, i odvojio sam vas od drugih naroda
da budete moji.
27 Mu ili ena koji su zazivai duhova ili
vraari, neka se sigurno usmrte; neka ih
kamenuju. Neka njihova krv bude na nji-
ma.
Svetost sveenika
21
rekavi: Govori sveenicima, Aro-
novim sinovima i reci im: Neka se nitko ne
oneisti ni s kojem mrtvacem u svojemu
narodu,
2 osim sa svojoj blioj rodbini po krvi, na
svojoj majci, svojem ocu, svojem sinu,
svojoj keri, svojem bratu,
3 i svojoj sestri, ako ona jo kao djevojka
ivi kod njega i nema mua, smije se one-
istiti.
4 Drukije, on se ne smije oneistiti, jer je
glavar u svojem narodu, i bi se obea-
stio.
5 Ne smiju iati kose na svojoj glavi i svo-
je brade ne smiju podrezivati i ne smiju
praviti ureze na svojemu tijelu.
6 Neka budu sveti svojem Bogu i neka ne
obeauju imena svojega Boga, jer pri-
nose rtve ognjem spaljene Gospodinu,
kruh svojega Boga; zato neka budu sveti.
7 Neka ne uzimaju bludnicu ili obea-
enu za enu; i ne smiju se eniti enom
rastavljenom od svojega mua; jer je sve-
enik posveen svojem Bogu.
8 Stoga ga potujte, jer on prinosi hranu
tvojega Boga. Kao svet neka ti bude, jer
sam svet ja, Gospodin, koji vas posveu-
jem.
9 Ako se ki bilo kojega sveenika onei-
sti svojim bludom, i tim obeasti svojega
oca, neka se ognjem spali.
10 A visoki sveenik, koji je meu svojom
braom, na iju se glavu izlilo ulje poma-
zanja i koji je posveen i odjeven u svete
haljine, neka ne otkriva svoju glavu ni ne
razdira svoje haljine;
11 neka se ne primakne nijednomu mrtva-
cu, pa i na ocu i na majci neka se ne one-
isti.
12 Neka ne ostavlja svetita, i svetite
svojega Boga neka ne obeauje, jer je
na njemu posveenje ulja pomazanja nje-
gova Boga: Ja sam Gospodin.
13 Za enu neka sebi uzima djevicu.
14 Udovicom ili rastavljenom enom ili
obeaenom ili bludnicom, tima se ne
smije eniti; neka uzme djevicu iz svojega
naroda sebi za enu.
15 Neka ne obeauje svojega potom-
stva meu svojim narodom, jer Ja Gospo-
din posveujem ga.
kavi:
17 Govori Aronu ovako: Nitko od tvojih
potomaka u sljedeim naratajima, tko
ima na sebi kakvu tjelesnu manu, ne smije
pristupiti da prinosi rtvenu hranu svoje-
ga Boga.
18 Jer tko ima na sebi kakvu tjelesnu
manu neka ne pristupi: ni slijep, ni hrom,
ni sakat, nitko tko ima jedan ud previe
dug,
19 tko ima slomljenu nogu ili slomljenu
ruku,
20 ili grbav ili suiav, nitko tko ima nezdra-
ve oi, ni ugav, ni liajav, ni ukopljenik.
21 ovjek od potomaka sveenika Aro-
na koji ima manu, ne smije pristupiti, da
prinosi rtvu ognjem spaljenu Gospodinu.
On ima manu, ne smije prinositi kruh svo-
jega Boga.
22 Ali smije jesti kruh svojega Boga, nai-
me, od najsvetijih i svetih darova;
23 ali neka ne prilazi zavjesi i pristupi r-
tveniku, jer ima manu. Da ne bi obeastio
moja svetita, jer Ja Gospodin, posveu-
jem ih.
24 Mojsije je rekao ovo Aronu i njegovim
sinovima i svim Izraelovim sinovima.
Svetost rtava
22
rekavi:
2 Govori Aronu i njegovim sinovima da
se odvoje od svetih stvari Izraelovih sino-
va i da ne obeauju moje moje sveto
Ime: Ja sam Gospodin.
3 Reci im ovako: Ako ikad itko izmeu svih
vaih potomaka pristupi, u stanju neisto-
e, k svetim darovima koje Izraelovi sinovi
posveuju Gospodinu, taj ovjek neka se
odstrani ispred mene: Ja sam Gospodin.
4 Tko izmeu Aronovih potomaka trpi od
gube ili izljeva, ne smije jesti od svetih da-
rova dok nije opet ist. Tko se dotakne
koga god koji se oneistio od mrtva tijela,
ili tko se obeastio,
5 ili tko dotakne ivotinju to gmie po ze-
mlji, od ega se on oneistio, ili ovjeka
od koga navue na sebe bilo koju nei-
stou,
6 tko se onda dotakne takvog ega, osta-
je neist do veeri i neka ne jede nita od
svetih prinosa dok se nije okupao.
Levitski Zakon
99
7 A kad zae sunce, on je opet ist i tada
smije jesti od svetih prinosa, jer oni mu
dolaze kao hrana.
8 Od ivotinje poginule ili rastrgane ne
smije jesti. On bi se tim oneistio: Ja sam
Gospodin.
9 Stoga oni moraju drati moje uredbe, da
ne bi bi sagrijeili i morali umrijeti, ako su
obeastili posveeno. Ja Gospodin po-
sveujem ih.
10 Nijedan stranac ne smije jesti od sve-
toga prinosa; ni ukuanin ili nadniar ne
smije jesti neto sveto.
11 Ako sveenik kupi roba za novce, onda
taj smije od toga jesti, i oni koji su roeni
u njegovoj kui smiju jesti njegovu hranu.
12 Ako se ki sveenikova uda za koga
izvana, ona ne smije jesti od svetih prino-
sa.
13 Ali ako je ki sveenikova udovica ili
rastavljena, a nema djece, i vrati se opet
u kuu svojega oca, onda ona smije jesti
hranu svojega oca kao u svojoj mladosti,
ali nitko izvana ne smije to od toga jesti.
14 Ako netko jede sveto nehotice, onda
e povratiti sveto sveeniku i dometnuti
jo peti dio vrijednosti.
15 Oni ne smiju obeastiti svetih prinosa
Izraelovih sinova, koje ovi prinose Gospo-
dinu.
16 Navukli bi na sebe kanjiv prijestup,
kad bi oni jeli njihove svete prinose, jer Ja
Gospodin posveujem ih.
kavi:
18 Govori Aronu i njegovim sinovima i
svim Izraelovim sinovima i reci ovako:
Ako netko od Izraelove kue ili od stra-
naca u Izraelu prinese svoj prinos Gospo-
dinu, zavjetovane ili dragovoljne prinose
kao rtvu paljenicu,
19 onda za to neka se prinese dragovoljni
prinos, bez mane muko od goveda, ova-
ca i koza.
20 Ali ivotinju koja ima manu ne smijete
prinositi, jer vam to nee biti ugodno pri-
mljeno.
21 Ako tko god prinosi Gospodinu kao
mirotvornu rtvu govedo ili ovcu da izvri
zavjet ili kao dragovoljni prinos da bude
ugodan, ne smije imati nikakve mane na
sebi.
22 ivotinje koje su slijepe ili imaju koji ud
slomljen ili ranu ili su gnojave, krastave ili
liajave, ne smijete prinositi Gospodinu ni
od toga na rtvenik staviti Gospodinu r-
tvu ognjem spaljenu.
23 Junca ili ovcu s predugim ili prekrat-
kim udom smijete rtvovati kao dragovolj-
ni prinos, ali kao rtva zavjetna nee vam
biti primljena.
24 Ne smijete prinositi Gospodinu to je
stueno, zdrobljeno, istrgano ili isjeeno;
to ne smijete prinositi u svojoj zemlji.
25 Ne smijete iz ruke stranca, kao hranu
svojega Boga prinositi, jer njihova pokva-
renost je u njima, i mana je u njima. Nee
biti primljeno od vas.
kavi:
27 Junac ili ovca ili jare kad se omladi
neka ostane sedam dana kod svoje maj-
ke. Od osmoga dana i dalje bit e ugodno
primljeno kao rtva ognjem spaljena Gos-
podinu.
28 Govedo ili ovcu ne smijete klati zajed-
no s njihovim mladima i u isti dan.
29 Kad hoete prinijeti Gospodinu rtvu
zahvalnu, onda ju prinosite dragovoljno.
30 Neka se jo isti dan pojede; neka se
nita ne ostavi do drugoga jutra: Ja sam
Gospodin.
31 Stoga drite brino moje zapovijedi, i
vrite ih: Ja sam Gospodin.
32 Ne smijete obeastiti mojega svetog
Imena, a ja u biti tovan meu Izraelovim
sinovima. Ja sam Gospodin koji vas po-
sveujem.
33 Koji sam vas izveo iz egipatske zemlje
da budem va Bog: Ja sam Gospodin.
Redovite sveanosti
23
rekavi:
2 Govori Izraelovim sinovima i reci im
ovo: Gozbe Gospodinove koje ete pro-
glasiti svetim sazivima, ovo su:
3 est dana neka se obavi sav posao, a
sedmi dan je Subotnji dan, samo odmor,
sveti saziv. Taj dan ne smijete obavljati ni-
kakva posla; to je Subotnji dan Gospodi-
nov u svim vaim prebivalitima.
4 Ovo su gozbe Gospodinove, sveti sazivi,
koje ete svetkovati u odreeno vrijeme.
5 etrnaesti dan prvoga mjeseca predve-
er jest Pasha Gospodinova.
6 Petnaesti dan istoga mjeseca je Sve-
ana gozba Beskvasnih kruhova u ast
Gospodinu. Onda jedite sedam dana be-
skvasne kruhove.
7 Prvoga dana neka se odri sveti saziv.
Neka se onda ne obavlja nikakav teaki
posao.
8 Sedam dana ete prinositi Gospodinu
rtvu ognjem spaljenu. Sedmi dan opet je
sveti saziv. Neka se onda ne obavlja nika-
kav teaki posao.
kavi:
Levitski Zakon
100
Kad doete u zemlju koju vam dajem i
ondje ponete eti, onda donesite snop
prvina od svoje etve k sveeniku.
11 On neka onda rtvuje snop podiza-
njem i mahanjem pred Gospodinom, da
vas napravi ugodno primljene. Na dan po
Subotnjem danu neka sveenik rtvuje
mahanjem.
12 Taj dan, kad rtvujete snop mahanjem,
neka se rtvuje Gospodinu jednogodinje
janje bez mane kao rtvu paljenicu.
13 Uz to kao itni prinos dvije desetine bi-
jeloga brana, zamijeena s uljem, rtvu
ognjem spaljenu na ugodan miris Gospo-
dinu, onda kao naljev jo etvrt hina vina.
14 Kruha i zrnja prena ili stuena ne smi-
jete jesti dok niste prinijeli prinos svojem
Bogu. To neka je vjeita uredba kroz sve
vae narataje u svim vaim prebivaliti-
ma.
15 Od dana po Subotnjem danu, naime,
od dana kad ste prinijeli snop podizanjem
i mahanjem, brojite sedam punih tjedana.
16 Do dana to dolazi iza sedmog Subot-
njeg dana brojite pedeset dana. Onda pri-
nesite Gospodinu itni prinos od novoga
ita.
17 Iz svojih prebivalita donesite sobom
dva kruha za rtvu podizanjem i maha-
njem, to se sastoje od dvije desetine bi-
jeloga brana i peena su s kvascem. To
je prvina Gospodinu.
18 Uz te kruhove prinesite i sedam jedno-
godinjih janjaca bez mane, jednoga jun-
ca i dva ovna. To su kao rtve paljenice
Gospodinu, sa svojim itnim prinosom i
svojim naljevima kao rtvu ognjem spalje-
nu na ugodan miris Gospodinu.
19 Onda rtvujte jedno muko jare kao r-
tvu za grijeh i dva jednogodinja janjeta
kao mirotvornu rtvu.
20 Neka ih sveenik rtvuje podizanjem
i mahanjem pred Gospodinom, zajedno
s kruhovima od prvina, s dva janjeta. To
neka je sveto Gospodinu za sveenika.
21 U isti dan neka se sazove sveti saziv.
Ne smijete obavljati nikakav teaki po-
sao. Ovo neka je vjeita uredba kroz sve
vae narataje u svim vaim prebivaliti-
ma.
22 Kad ponete eti u svojoj zemlji, onda
ne smijete poeti polje sve do krajnjega
ruba i ne pabirite po etvi. Ostavite obo-
je siromasima i strancima: Ja sam Gospo-
din, va Bog.
23 Tada se Gospodin oglasio Mojsiju, re-
kavi:
24 Objavi Izraelovim sinovima ovu ured-
bu: Prvi dan sedmoga mjeseca neka vam
je dan odmora, dan spomena s trublje-
njem rogova, sveti saziv.
25 Onda ne smijete obavljati nikakva te-
akog posla, i prinijeti ete rtvu ognjem
spaljenu Gospodinu.
26 Jo se Gospodin oglasio Mojsiju, re-
kavi:
27 A deseti dan istoga mjeseca sedmo-
ga jest dan pomirenja. Neka bude za vas
sveti saziv, ponizite svoje due i prinesite
rtvu ognjem spaljenu Gospodinu.
28 Na taj dan ne smijete obavljati nikakva
teakog posla, jer to je dan pomirenja,
koji e vam pribaviti pomirenje pred Gos-
podinom, vaim Bogom.
29 Zato neka se svaki, koji se ne ponizi na
taj dan, iskorijeni iz svojega naroda.
30 Ako bilo tko obavlja na taj dan bilo ka-
kav posao, ja u tu osobu unititi iz njego-
va naroda.
31 Nikakva posla ne smijete obavljati. Ovo
neka je vjeita uredba kroz sve vae nara-
taje u svim vaim prebivalitima.
32 Neka vam to bude Subotnji dan, dan
potpunoga odmora, i ponizite svoje due.
Deveti dan mjeseca, predveer, svekujte
Subotnji dan i obdravajte ga od veeri
do veeri.
33 Opet je rekao Gospodin Mojsiju, rekav-
i:
Petnaesti dan istoga sedmog mjeseca
jest Sveana gozba Sjenica u ast Gos-
podinu za sedam dana.
35 Na prvi dan jest sveti saziv; neka se ne
obavlja nikakav teaki posao.
36 Sedam dana ete prinositi Gospodi-
nu rtvu ognjem spaljenu onda osmi dan
odrati sveti saziv i prinijeti Gospodinu
rtvu ognjem spaljenu. To je zavrna Sve-
anost; onda ne smijete obavljati nikakva
teakog posla.
37 To su Sveanosti Gospodinove, na koje
ete drati svete sastanke da prinosite
Gospodinu, rtve ognjem spaljene i itni
prinos, rtvu klanicu i naljev, kako ih trai
pojedini dan,
38 osim Subotnjih dana Gospodinovih i
darova, svih vaih zavjetnih rtava i dra-
govoljnih prinosa koje prinosite Gospodi-
nu.
39 Ali petnaesti dan sedmoga mjeseca,
kad skupljate prihod zemlje, svetkujte Sve-
anu Gozbu Gospodinovu sedam dana.
Prvi dan neka bude Subotnji dan odmora
i na osmi dan Subotnji dan odmora.
40 Na prvi dan ete donijeti za sebe naj-
ljepih plodova, palmovih grana, i grana
s gustolisnatih stabala i potonih vrba i
veselite se pred Gospodinom, svojim Bo-
gom, sedam dana.
Levitski Zakon
101
41 Svetkujte ovu Sveanu Gozbu svake
godine sedam dana u ast Gospodinu.
Ovo neka je vjeita uredba kroz sve vae
narataje. U sedmom mjesecu ete ga
svetkovati.
42 Sedam dana ete biti u sjenicama.
Svaki domai Izraelac neka boravi u sje-
nicama,
43 da vai narataji spoznaju da sam ja
napravio da Izraelovi sinovi borave u sje-
nicama kad sam ih izveo iz egipatske ze-
mlje: Ja sam Gospodin, va Bog.
44 Mojsije je tako objavio Izraelovim sino-
vima Sveanosti Gospodinove.
O svjetiljki i prikaznim kruhovima
24
rekavi:
2 Zapovijedi Izraelovim sinovima da ti
donesu ista ulja iz stuenih maslina za
svjetlo, da mogu svaki dan svjetiljke gor-
jeti.
3 Izvan zavjese Svjedoanstva u atoru
sastanka ima ga Aron spremati, da gori
stalno od veeri do jutra pred Gospodi-
nom. Ovo neka je vjeita uredba kroz vae
narataje.
4 Da on na svjetiljci od zlata oprema ike
trajno pred Gospodinom.
5 Uzmi onda bijeloga brana i ispeci od
njega dvanaest kolaa. Dvije desetine
neka dou na svaki kola.
6 Postavi ih onda u dva reda, po est u
jedan red, na istom stolu pred Gospo-
dinom.
7 Svaki red neka okadi istim miomirisnim
kadom da bude mirisni dio kruhu za spo-
men, a rtva ognjem spaljena Gospodi-
nu.
8 Redovito svakoga Subotnjeg dana neka
se tako postavljaju pred Gospodinom. Ovo
vee Izraelove sinove kao vjeni zavjet.
9 Oni neka pripadnu Aronu i njegovim si-
novima, koji ih moraju pojesti na svetom
mjestu, jer to je njemu najsvetije od Gos-
podinovih rtava ognjem spaljenih, po
trajnoj uredbi.
10 Jednoga dana umijeao se sin jedne
Izraelke, iji je otac bio Egipanin, meu
Izraelove sinove i tako se posvadili sin
Izraelke i neki Izraelac.
11 Pritom sin Izraelke pohulio i opsovao
Ime Gospodinovo; zato su ga doveli k
Mojsiju. Majka mu se zvala elomita i bila
je ki Dibrijeva od plemena Dana.
12 Onda su ga stavili u zatvor, dok im onaj
ne presudi po Gospodinovoj rijei.
13 I javio se Gospodin Mojsiju, rekavi:
14 Izvedi psovaa izvan tabora i svi koji
su uli neka stave svoje ruke na njegovu
glavu i neka ga kamenuje sva zajednica.
15 A Izraelovim sinovima reci: Ako net-
ko pohuli svojega Boga, neka se kazni za
svoj grijeh.
16 Tko opsuje Ime Gospodinovo, taj neka
se usmrti; sva zajednica neka ga kamenu-
je. Stranac i domai neka se usmrti, ako
opsuje Ime Gospodinovo.
17 Ako netko ubije ovjeka, neka se sigur-
no usmrti.
18 Tko ubije ivine, neka ga nadoknadi,
ivine za ivine.
19 Ako netko nanese svojem blinjemu
tjelesnu tetu, neka mu se napravi isto
tako kako je on poinio:
20 rana za ranu, oko za oko, zub za zub.
Ista tjelesna teta koju je on nanio drugo-
me, neka se i njemu nanese.
21 Tko god ubije ivine, neka ga nado-
knadi; tko ubije ovjeka, neka se usmrti.
22 Neka bude isti zakon za stranca kao i
za domaega, jer Ja sam Gospodin, va
Bog.
23 Onda je Mojsije govorio Izraelovim si-
novima; i oni su izveli psovaa izvan tabo-
ra i kamenovali ga. Napravili su Izraelovi
sinovi tako kako je Gospodin zapovjedio
Mojsiju.
Jubilarna godina
25
Gospodin se oglasio Mojsiju na Gori
Sinaj, rekavi:
2 Objavi Izraelovim sinovima ovu zapo-
vijed: Kad doete u zemlju koju vam da-
jem, onda neka zemlja ima odmor, to je
Subotnji dan u ast Gospodinu.
3 est godina zasijavajte svoje polje, est
godina obrezujte svoj vinograd i skupljate
ljetinu svojega polja.
4 Ali u sedmoj godini neka zemlja ima pot-
pun odmor, to je Subotnji dan u ast Gos-
podinu. Onda ne smijete zasijavati svoja
polja i gojiti svojega vinograda.
5 I prijanje etve to uzraste samo od
sebe, ne smijete poeti i groa svojega
neobrezana vinograda ne smijete pobrati,
jer to godina odmora za zemlju.
6 to urodi zemlja za svojega odmora,
neka vam bude za hranu, tebi, tvojim slu-
gama, slukinjama, najamnicima i stran-
cima koji ive kod tebe.
7 I marvi tvojoj i zvjeradi u tvojoj zemlji
neka bude sav urod za hranu.
8 Nabroji sedam takvih godina odmora
onda sedam puta sedam godina, tako da
vrijeme od sedam godina odmora iznese
etrdeset i devet godina.
9 Onda daj da glasno zatrubi truba u de-
seti dan sedmoga mjeseca. Na Dan po-
mirenja neka posvuda u zemlji odjeknu
Levitski Zakon
102
bune trube.
10 Posvetite pedesetu i proglasite slobo-
du za sve itelje u zemlji. To neka vam je
jubilejska godina, u kojoj opet svaki do-
lazi u posjed svojega vlasnitva i svojoj
obitelji se vraa.
11 Svaka pedeseta godina neka vam je
jubilejska godina. Onda ne smijete ni
sijati, ni ono to uzraste samo od sebe
poeti, ni groa pobrati u neobreza-
nom vinogradu.
12 Jer to je jubilejska godina, neka vam
je sveta. to uzraste na polju smijete po-
jesti.
13 U takvoj jubilejskoj godini neka svaki
od vas opet doe na svoje vlasnitvo.
14 Ako prodate to svojem blinjemu ili
kupite to od svojega blinjega, onda ne
smijete zakidati jedan drugoga,
15 nego prema broju godina, od posljed-
nje jubilejske godine, kupujte od svojega
blinjega i prema broju godina etve neka
ti on prodaje.
16 Ako bude vie godina, trebate prema
tomu vie platiti, i ako manje bude godi-
na, platit ete prema tomu manje, jer on ti
prodaje stanoviti broj etava.
17 Nitko neka ne zakida drugoga, nego se
bojte svojega Boga, jer Ja sam Gospodin,
va Bog.
18 Drite stoga moje zapovijedi i vjerno
vrite moje zakone, pa ete prebivati bez
straha u svojoj zemlji.
19 Zemlja e davati svoj urod da mognete
jesti do sitosti i u njoj prebivati bez stra-
ha.
20 Ako pitate: Od ega emo ivjeti u
sedmoj godini kad ne sijemo i ne anje-
mo?
21 Onda znajte da u estoj godini udijelit
u vam svoj blagoslov da vam urodi dosta
za tri godine.
22 Makar tek u osmoj godini sijete, imat
ete jo uvijek jesti od stare etve. Do de-
vete godine, do nove etve, imat ete jesti
staro ito.
23 Zemljite i tlo se ne smije za stalno
prodati, jer zemlja pripada meni, a vi ste
samo stranci i prolaznici kod mene.
24 Morate u zemlji koju posjedujete do-
pustiti da se opet svuda otkupljuje zemlji-
te.
25 Ako osiromai tvoj brat i proda neto
od svojega posjeda, onda neka nastupi
za njega najblii njegov roak kao otkupi-
telj i to opet otkupi, to je prodao njegov
roak.
26 Ako netko nema nikoga da ga otkupi,
ali sam doe do novaca za otkup,
27 onda neka odbije godine koje su prote-
kle od prodaje, i preostatak povrati ono-
mu komu je prodao, da bi se vratio svo-
jem vlasnitvu.
28 Ako nije u mogunosti otkupiti ga,
onda ostaje zemljite koje je prodao, u
posjedu kupca do jubilejske godine. A u
jubilejskoj godini neka se povrati tako
da on opet doe do svojega vlasnitva.
29 Ako netko proda kuu u gradu zidom
ograenom, onda neka ostane pravo ot-
kupa do svretka godine u kojoj ju je pro-
dao; godinu dana neka ostane za njega
pravo otkupa.
30 Ako otkup do svretka pune godine
nije izvren, onda neka kua koja je u
gradu zidom ograenom ostane dovijeka
kupcu i njegovim potomcima; ne mora se
povratiti u jubilejskoj godini.
31 A kue u selima koje nisu ograene zi-
dom, neka se uzmu kao dio posjeda ze-
mlje. One se mogu otkupiti i povratiti u
jubilejskoj godini.
32 U levitskim gradovima imaju Leviti pra-
vo kue, u gradovima koje pripadaju nji-
ma, uvijek otkupiti.
33 Ako jedan od Levita opet ne otkupi
svoju prodanu kuu, onda mu se ona,
ako je u gradu to je njemu dodijeljen,
opet povrati u jubilejskoj godini, jer kue
u levitskim gradovima njihova su batina
meu Izraelovim sinovima,
34 Ali panjaci njihovih gradova ne smi-
je se prodavati jer pripadaju njima za sva
vremena.
35 Ako je tko od tvoje brae zaduen kod
tebe i ne moe platiti, onda e mu pomo-
i kao da bi bio stranac i doljak, da moe
produiti svoj ivot uz tebe.
36 Ne smije uzeti od njega kamatu, nego
se boj svojega Boga i daj da tvoj brat ivi
uz tebe.
37 Ne smije mu davati svoj novac na ka-
matu, ni ne posuuj mu svoju hranu za
dobitak.
38 Ja sam Gospodin, va Bog, koji sam
vas izveo iz egipatske zemlje da vam dam
zemlju Kanaan i da budem va Bog.
39 Ako je tko od tvoje brae zaduen kod
tebe i tebi se proda, ne daj da ti slui kao
rob.
40 Kao najamljenik i doljak neka bude
kod tebe, samo do jubilejske godine neka
slui kod tebe.
41 A onda neka te slobodno ostavi, on i s
njim njegova djeca, i neka se vrati svojoj
rodbini na svoj oinski posjed.
42 Jer oni su moje sluge to sam ih izveo
iz Egipta; oni se ne smiju prodati kao ro-
bovi.
43 Ne smije otro nad njim gospodariti,
Levitski Zakon
103
nego se boj svojega Boga.
44 Ako trebate robova i ropkinja, smijete
ih kupiti od onih naroda koji su oko vas.
45 I djecu stranaca koji ive kod vas smi-
jete kupiti, i njihove potomke koji borave
kod vas i roeni su u vaoj zemlji; ove
smijete posjedovati kao vlasnitvo.
46 I moete ih ostaviti kao batinu svojoj
djeci iza vas da ih posjeduju kao vlasni-
tvo. Moete ih stalno imati za robove, ali
nad svojom braom, Izraelovim sinovima,
ne smijete, jedan nad drugim, otro gos-
podariti.
47 Ako doljak ili stranac uz tebe posti-
gne imanje, a jedan od tvoje brae pad-
ne u dug kod njega pa se proda za roba
strancu ili ukuaninu uza te, ili potomku iz
obitelji kojega stranca,
48 a kad je bio prodan, moe se opet ot-
kupiti: jedan od njegove brae smije ga
otkupiti.
49 Stric njegov ili sin strica njegova, ili koji
po krvi blinji roak njegov iz plemena
njegova neka ga otkupi, ili neka on sam
toliko sastavi novaca da se otkupi.
50 S onim koji ga je kupio neka prorauna
vrijeme od godine kad se prodao do ju-
bilejske godine. Cijena za koju se prodao
neka se jednako razdijeli na broj godina.
Kao nadniaru neka se njemu rauna vri-
jeme slube.
51 Ako jo ima mnogo godina do jubilej-
ske godine, neka za otkup plati primjereni
iznos od svote za koju je bio kupljen.
52 Ako li preostaje samo malo godina do
jubilejske godine, neka onda prema tomu
prorauna. Po godinama njegove slube
ravna se koliko treba platiti za svoj otkup.
53 Kao jedan koji godinu za godinom radi
za plau, neka on bude kod njega i ovaj
ne smije pred tvojim oima nad njim otro
gospodariti.
54 Ako se ovako ne otkupi u tim godina-
ma, onda u jubilejskoj godini neka slo-
bodno odu on i njegova djeca.
55 Jer meni pripadaju Izraelovi sinovi kao
sluge. Moje su sluge oni koje sam izveo iz
Egipta, Ja Gospodin, va Bog.
Blagoslov ili prokletstvo
26
Ne smijete sebi praviti idole postav-
ljati kipove i kamene spomen-stu-
pove, ni podizati kamenove sa slikarijama
u svojoj zemlji, da im se klanjate. Jer ja,
Gospodin, jesam va Bog.
2 Drite moje Subotnje dane i potujte
moje svetite, jer Ja sam Gospodin.
3 Ako budete ivjeli po mojim zakonima i
izvravali moje zapovijedi,
4 davat u vam kie u pravo vrijeme, ze-
mlja e davati svoju ljetinu i stabla u polju
davat e svoje plodove.
5 Vaa vridba e trajati do berbe, a berba
do sjetve. I kruh ete svoj jesti do sitosti i
prebivat ete bez straha u svojoj zemlji.
6 Napravit u da vlada mir u zemlji tako
da mognete lei, a da vas nitko ne stra-
i. Napravit u da i divlje zvjeradi nestane
iz zemlje, i nee ma provaliti u vau ze-
mlju.
7 Neprijatelje svoje tjerat ete u bijeg i oni
e pred vama padati od maa.
8 Petorica vas nagonit e u bijeg stotinu i
stotina vas deset stotina; neprijatelji vai
padat e pred vama od maa.
9 Okrenut u se k vama, napravit u vas
mnogobrojnima, umnoit u vas i svoj za-
vjet potvrditi s vama.
10 Staru etvu ete jesti, i morat ete
isprazniti staro da napravite mjesto novo-
mu.
11 Postavit u svoje prebivalite meu
vama i neu vas mrsko gledati.
12 Hoditi u meu vama i biti va Bog, a
vi ete biti moj narod.
vas izveo iz egipatske zemlje da im due
ne sluite kao robovi. Ja sam polomio
palice vaega jarma i napravio da hodite
uspravno.
14 Ako me ne budete sluali i sve ove za-
povijedi ne budete ispunjavali,
15 nego prezrete moje zakone i pogazite
moje uredbe tako da ne ispunjavate svih
mojih zapovijedi i krite moj zavjet,
16 onda u i ja prema tomu postupati s
vama i staviti na vas kunje strahovite: su-
icu i vruicu, koje e vam oni vid odu-
zeti i ivot vam oteti. Uzaludno ete onda
sijati svoje sjeme, jer e ga pojesti vai
neprijatelji.
17 Okrenut u svoje lice protiv vas tako da
vas potuku vai neprijatelji. Vai protivni-
ci gospodarit e nad vama i bjeat ete i
kad vas nitko ne bude progonio.
18 Ako me ni onda jo ne budete slua-
li, kaznit u vas jo sedam puta ee za
vae grijehe.
19 Slomit u vau drsku oholost i nebesa
nad vama napraviti kao eljezo i vau ze-
mlju kao mjed.
20 Onda ete se muiti uzalud. Zemlja
vam nee raati svojega roda i stabla na
polju nee vam davati svojih plodova.
21 Ako mi se i onda jo budete protivili i
neete htjeti sluati, kaznit u vas jo se-
dam puta ee za vae grijehe.
22 Divlju zvjerad divlju poslat u protiv
vas da vam pograbi vau djecu i podavi
vau marvu i umanji va broj tako da opu-
Levitski Zakon
104
ste vai putovi.
23 Ako vas jo ni tim ne opametim, nego
mi se jo uvijek budete protivili,
24 onda u se i ja usprotiviti vama i kazniti
vas sedam puta za vae grijehe.
25 Pustit u na vas ma koji e osvetiti za
krenje mojega zavjeta. Ako se onda po-
vuete u svoje gradove, poslat u meu
vas kugu, i bit ete predani u ruke svojom
neprijateljima.
26 Kad vam onda jo ukinem potporu kru-
ha, onda e vam deset ena pei kruh u
jednoj jedinoj pei, davat e vam se kruh
na mjeru i vi ete ga jesti, ali se neete
nasititi.
27 Ako me i poslije toga ne posluate i
stalno mi se jo budete protivili,
28 onda u se i ja vama pun srdbe odu-
prijeti i kazniti vas za vae grijehe sedam
puta vie.
29 Onda ete morati jesti meso svojih si-
nova i svojih keri.
30 Razorit u vae uzvisine i unititi vae
rtvenike, a vaa mrtva tijela pobacat u
na trupove vaih idola; i zgadit ete mi
se.
31 Vae u gradove poruiti i vaa sve-
tita opustoiti, i miris vaih rtava neu
vie mirisati.
32 Poharat u vau zemlju tako da e se
vai neprijatelji, koji borave u njoj, prene-
raziti.
33 A vas u raspriti meu narode i za
vama ma trgnuti, i vaa e zemlja i vai
gradovi postati pustinja.
34 Onda e zemlja uivati svoje Subotnje
dane, kad bude leala opustoena, a vi
budete ivjeli u zemlji svojih neprijatelja.
Zemlja e poivati i svoje Subotnje dane
uivati.
35 Cijelo vrijeme, kad bude leala opu-
stoena, odmor e imati, odmor koji nije
imala kad ste prebivali u njoj.
36 A onima koji jo preostanu, stavit u
strah u srca u zemljama njihovih neprija-
telja, tako da e ih tjerati u bijeg utanje
lista kad se zaljulja. I bjeat e kako se
bjei ispred maa i hrlit e iako ih nitko
nee progoniti.
37 Padat e jedan preko drugoga kao da
su u bijegu ispred maa kad nitko ne pro-
goni. Nee imati snage stajati pred svojim
neprijateljima.
38 Izginut ete meu neznabocima i ze-
mlja vaih neprijatelja proderat e vas.
39 A oni izmeu vas koji jo preostanu,
izginut e u zemljama svojih neprijatelja
u svojim zlodjelima. I zbog svojih zlodjela
otaca, koja su u njima, nestat e.
40 Ako oni onda priznaju svoja zlodjela i
svojih zlodjela otaca, nevjeru u kojoj su mi
bili nevjerni, i kako su mi se u svojem ho-
danju protivili,
41 i kako sam se ja protivio njima i doveo
ih u zemlju njihovih neprijatelja, jest, ako
se onda prigne njihovo tvrdo srce i oni se
pokaju za svoja grijena djela,
42 onda u se ja sjetiti svojega zavjeta s
Jakovom, i svojega zavjeta s Izakom, i s
Abrahamom i smilovat u se zemlji.
43 Ali prije mora biti zemlja od njih ostav-
ljena i uivati svoje Subotnje dane, da lei
opustoena kad oni odu. Oni se sami mo-
raju pokajati za svoja grijena djela, jer su
odbacili moje zakone i prezreli moje za-
povijedi.
44 Usprkos tomu neu ih zabaciti kad
budu u zemlji svojih neprijatelja, i neu ih
prezreti tako da ih posve unitim i svoj za-
vjet ponitim s njima, jer Ja sam Gospo-
din, njihov Bog.
45 Za njihovo spasenje sjetit u se svoje-
ga zavjeta s njihovim praocima, koje sam
izveo iz egipatske zemlje pred oima dru-
gih naroda da budem njihov Bog, ja, Gos-
podin.
46 To su zakonski propisi, uredbe i zakoni
koje je Gospodin ugovorio na Gori Sinaj
izmeu sebe i Izraelovih sinova.
Razni zavjeti
27
rekavi:
2 Objavi Izraelovim sinovima ove uredbe:
Ako netko zavjetuje Gospodinu ovjeka
po procjeni,
3 ako neka muka osoba u dobi od dva-
deset do ezdeset godina, onda neka je
vaa procjena pedeset srebrnih ekela po
vrijednosti ekela svetita.
4 Za ensku osobu iznosi procjena tride-
set ekela.
5 Za osobu u dobi od pet do dvadeset go-
dina iznosi procjena muke osobe dvade-
set ekela, a enske osobe deset ekela.
6 Kod djece u dobi od jednoga mjeseca
do pet godina iznosi procjena za djeaka
pet srebrnih ekela, a procjena za djevoj-
ku tri srebrna ekela.
7 Ako je nekome ezdeset godina navie,
onda neka iznositi procjena za mua pet-
naest ekela, a za enu deset ekela.
8 Tko je previe siromaan, pa ne moe
platiti procjenu, toga neka dovedu pred
sveenika da ga procijeni. Neka ga sve-
enik procijeni prema mogunosti onoga
koji se zavjetuje.
9 Ako je ivine to se moe rtvovati
Gospodinu, onda sve to netko daje Gos-
podinu neka vrijedi kao posveeno.
Levitski Zakon
105
10 On neka to ne nadomjeta ni zamje-
njuje, dobar komad za lo, lo za dobar.
Ako ipak ivine zamijeni drugim, onda
e, jedno i drugo biti sveto.
11 Ako li je ivine neisto, pa se ne moe
rtvovati Gospodinu, neka se to ivine
donese pred sveenika.
12 Neka ga sveenik ocijeni, je li dobro ili
loe. Kako ga ocijeni sveenik, tako neka
ostane.
13 Ako ga hoe otkupiti, onda neka jo
pridometne peti dio od procjene.
14 Ako netko svoju kuu posveti Gospo-
dinu kao sveti dar, neka ju procijeni sve-
enik je li dobra ili loa. Kako ju sveenik
procijeni, tako neka ostane.
15 Ako onaj koji je posvetio svoju kuu,
hoe ju opet otkupiti, neka jo pridometne
peti dio od procjene, i onda je njegova.
16 Ako netko komad svojega batinjenog
posjeda posveti Gospodinu, ravna se pro-
cjena po mjeri usjeva. Jedan homer je-
mena usjeva cijeni se pedeset srebrnih
ekela.
17 Ako posveti svoje polje od jubilejske
godine dalje, neka vrijedi po punoj pro-
cjeni.
18 Ako svoje zemljite posveti tek posli-
je jubilejske godine, onda neka sveenik
prorauna novce prema broju godina to
ostaju jo do jubilejske godine. Neka se
onda razmjerno odbije od pune procjene.
19 Ako onaj koji je posvetio zemljite, hoe
ga opet otkupiti, neka jo pridometne peti
dio od procjene, i onda je njegovo.
20 Ali ako nee otkupiti zemljita, ili ako
proda zemljite drugome, ne moe se vie
otkupiti;
21 ali zemljite, kad u jubilejskoj godini
oslobodi, neka je sveto Gospodinu, kao
komad zemlje; to pripada sveeniku kao
vlasnitvo.
22 Ako netko posveti Gospodinu zemljite
koje je kupio, a ne pripada njegovu ba-
tinskom posjedu,
23 onda neka mu sveenik prorauna
cijenu sve do jubilejske godine, i dotini
neka tu cijenu isplati u isti dan kao dar po-
sveen Gospodinu.
24 U jubilejskoj godini neka se komad ze-
mlje povrati onomu od koga je kupljen i
kome pripada kao batinski posjed.
25 Svaka vaa procjena neka bude po
ekelu svetita: jedan ekel ima dvadeset
gera.
26 Ali prvence od marve koji ve kao pr-
venci pripadaju Gospodinu ne smije nitko
posvetiti; bilo govedo ili ovca, to pripada
Gospodinu.
27 Ali ako su od neiste ivotinje, onda
ih mora dotini otkupiti po procjeni i do-
metnuti peti dio od procjene. Ako li se ne
otkupi, onda neka se proda po procjeni.
28 Nita od zakletoga to netko pod za-
kletvom posveti Gospodinu od svega
svojega posjeda, bio ovjek, ivine ili
batinski posjed, ne smije se ni prodati ni
otkupiti. Sve to je pod zakletvom posve-
eno, Gospodinu je najsvetije.
29 Ljudi nad kojima je izreena zakletva,
koji bi mogli pasti pod osudu, ne smiju se
otkupiti, nego neka se sigurno usmrte.
30 Sve desetine od zemlje, od poljskog
usjeva i od plodova stabala, vlasnitvo su
Gospodinovo; to je posveeno Gospodi-
nu.
31 Ako netko hoe otkupiti jedan dio svo-
je desetine, neka jo pridometne peti dio
svote.
32 to se tie desetine od goveda i ova-
ca, ili svega to prolazi ispod tapa pa-
stirskog, neka se deseti komad posveuje
Gospodinu.
33 Pri tom neka se ne istrauje je li dobro
ili loe, i neka se ne zamijeni, ali ako net-
ko ipak zamijeni, onda neka jedno i drugo
pripadne svetitu i neka se ne otkupi.
34 To su zapovijedi koje je Gospodin za-
povjedio Mojsiju na Gori Sinaj za Izraelo-
ve sinove.
Levitski Zakon
Brojevi
etvrta Knjiga Mojsijeva
Popis naroda
1
Prvi dan drugoga mjeseca, u drugoj
godini po izlasku iz egipatske zemlje,
Gospodin se oglasio Mojsiju u Pustinji Si-
naj u atoru sastanka, rekavi:
2 Izbrojite svu zajednicu Izraelovih sinova
po njihovim obiteljima, po njihovom oin-
skom domu tako da izbrojite imena svih
mukaraca, glavu po glavu.
3 Od dvadeset godina navie izbrojite ti i
Aron sve koji mogu ii u rat u Izraelu, po
njihovim vojskama.
4 S vama neka bude po jedan mu od sva-
koga plemena, svaki koji je vladar oeva
106
doma.
5 Ovo su imena mueva koji neka vas po-
mau: od Rubena Elisur, sin edeurov;
6 od imuna elumiel, sin Suriadajev;
7 od Jude Nahon, sin Aminadabov;
8 od Isakara Netanel, sin Zuarov;
9 od Zebuluna Eliab, sin Helonov;
10 od Josipovih sinova: od Efraima Elia-
ma, sin Amihudov; od Manaseha Gamali-
el, sin Pedahsurov;
11 od Benjamina Abidan, sin Gideonov;
12 od Dana Ahiezer, sin Amiadajev;
13 od Aera Pagiel, sin Okranov;
14 od Gada Eliasaf, sin Deuelov;
15 od Naftalija Ahira, sin Enanov.
16 To su oni koji su bili izabrani iz zajed-
nice, knezovi oinskih plemena, Izraelovih
glavara tisua.
17 Onda su Mojsije i Aron pozvali te ljude,
koji su im bili oznaeni po imenu,
18 i na prvi dan drugoga mjeseca skupili
su oni svu zajednicu na okup; i prozivali
su njihovo rodoslovlje po njihovim obite-
ljima, po njihovom oinskom domu, tako
da su izbrojili imena, od dvadeset godina
navie.
19 Kako je Gospodin zapovjedio Mojsiju,
tako ih je on izbrojio u Pustinji Sinaj.
20 A sinovi Rubena, Izraelova najstarijeg
sina, njihovo rodoslovlje po njihovim obi-
teljima, po njihovom oinskom domu, po
broju imena od dvadeset godina navie
koji su mogli ii na vojsku:
21 Od Rubenova plemena koji su bili iz-
brojeni: etrdeset i est tisua i pet sto-
tina.
22 Od imunova plemena, njihovo rodo-
slovlje po njihovim obiteljima po njihovom
oinskom domu, po broju imena od dva-
deset godina navie koji su mogli ii na
vojsku.
23 Od imunova plemena koji su bili iz-
brojeni bilo je: pedeset i devet tisua i tri
stotine.
24 Od Gadovih sinova, njihovo rodoslovlje
skom domu, po broju imena od dvadeset
godina navie koji su mogli ii na vojsku.
25 Od Gadova plemena koji su bili izbro-
jeni bilo je: etrdeset i pet tisua est sto-
tina i pedeset.
26 Od Judinih sinova, njihovo rodoslovlje
27 Od Judina plemena koji su bili izbroje-
ni bilo je: sedamdeset i etiri tisue i est
stotina.
28 Od Isakarovih sinova, njihovo rodo-
slovlje po njihovim obiteljima, po njiho-
vom oinskom domu, po broju imena od
dvadeset godina navie koji su mogli ii
na vojsku.
29 Od Isakarova plemena koji su bili iz-
brojeni bilo je: pedeset i etiri tisue i e-
tiri stotine.
30 Od Zebulunovih sinova, njihovo rodo-
slovlje po njihovim obiteljima, po njiho-
na vojsku.
31 Od Zebulunova plemena koji su bili iz-
brojeni bilo je: pedeset i sedam tisua i
etiri stotine.
32 Od Josipovih sinova, Efraimovih sino-
va, njihovo rodoslovlje po njihovim obite-
ljima, po oinskom domu, po broju imena
od dvadeset godina navie koji su mogli
ii na vojsku.
33 Od Efraimova plemena koji su bili iz-
brojeni bilo je: etrdeset tisua i pet sto-
tina.
34 Od Manasehovih sinova, njihovo ro-
doslovlje po njihovim obiteljima, po njiho-
na vojsku.
35 Od Manasehova plemena koji su bili iz-
brojeni bilo je: trideset i dvije tisue i dvije
stotine.
36 Od Benjaminovih sinova, njihovo rodo-
vojsku.
37 Od Benjaminova plemena koji su bili
izbrojeni bilo je: trideset i pet tisua i etiri
stotine.
38 Od Danovih sinova, njihovo rodoslovlje
po njihovim obiteljima po njihovom oin-
39 Od Danova plemena koji su bili izbro-
jeni bilo je: ezdeset i dvije tisue i sedam
stotina.
40 Od Aerovih sinova, njihovo rodoslovlje
po njihovim obiteljima po njihovom oin-
godina navie koji su mogli ii na vojsku
41 Od Aerova plemena koji su bili izbro-
jeni bilo je: etrdeset i jedna tisua i pet
stotina.
42 Od Naftalijevih sinova, njihovo rodo-
vojsku.
43 Od Naftalijeva plemena koji su bili iz-
brojeni bilo je: pedeset i tri tisue i etiri
stotine.
Brojevi
107
44 To su oni koji su bili izbrojeni koje su
izbrojili Mojsije i Aron uz pomo glavara
Izraelovih, kojih je bilo dvanaest, po jedan
od oinskog doma.
45 Izbrojeni su bili svi Izraelovi sinovi od
dvadeset godina navie, svi koji su mogli
ii na vojsku u Izraelu.
46 Svih izbrojenih bilo je est stotina i tri
tisue i pet stotina i pedeset.
47 A Leviti nisu bili ubrojeni meu njih po
njihovim oinskim domovima.
48 Gospodin je bio govorio Mojsiju, re-
kavi:
49 Plemena Levijeva ne smije brojiti; ni
popisati ih s ostalim Izraelovim sinovima.
50 Nego postavi Levite nad atorom Svje-
doanstva i nad svim njegovim posuem
i nad svim to pripada njemu. Oni neka
prenose ator i sve njegovo posue, neka
mu slue i neka tabore oko atora.
51 Kad ator treba prenositi i za ii na-
prijed, neka ga Leviti rastave, a kad ator
stane i treba ga postaviti, neka ga Leviti
postave. Tko nije Levit, pa se njemu pri-
blii, neka se usmrti.
52 Dok ostali Izraelovi sinovi tabore svaki
u svojemu taboru, i svaki kod svoje zasta-
ve po svojim vojskama;
53 a Leviti neka tabore oko atora Svje-
doanstva, da ne padne srdba na zajed-
nicu Izraelovih sinova. Leviti moraju biti
odgovorni za obavljanje slube kod ato-
ra Svjedoanstva.
54 A Izraelovi sinovi su napravili tako; po
svemu onomu to je Gospodin zapovjedio
Mojsiju.
Red u taboru i na putu
2
Nato se Gospodin oglasio Mojsiju i
Aronu, rekavi:
2 Izraelovi sinovi neka taboruju svaki kod
svoje zastave, kod znakova svojega oin-
skog doma; oni neka tabore u nekoj uda-
ljenosti od atora sastanka.
3 Na istonoj strani, prema izlasku sunca,
neka taboruje zastava vojske Judine po
njihovim vojskama; a elnik Judinih sino-
va neka bude Nahon, sin Aminadabov.
4 Njegova vojska brojila je sedamdeset i
etiri tisue i est stotina.
5 Do njega neka taboruje pleme Isakaro-
vo; a elnik Isakarovih sinova neka bude
Netanel, sin Zuarov;
6 Njegova vojska brojila je pedeset i etiri
tisue i etiri stotine.
7 Onda neka ide pleme Zebulunovo; a
elnik Zebulunovih sinova neka bude Eli-
ab, sin Helonov.
8 Njegova vojska brojila je pedeset i se-
dam tisua i etiri stotine.
9 Svi koji su bili izbrojeni po njihovim voj-
skama od vojske Judine bilo je, stotinu
osamdeset i est tisua i etiri stotine.
Oni neka krenu prvi.
10 Na junoj strani neka taboruje zastava
vojske Rubenove po njihovim vojskama; a
elnik Rubenovih sinova neka bude Elisur,
sin edeurov.
11 Njegova vojska brojila je etrdeset i
est tisua i pet stotina.
12 Do njega neka taboruje pleme imuno-
vo; a elnik imunovih sinova neka bude
elumiel, sin Suriadajev.
13 Njegova vojska brojila je pedeset i de-
vet tisua i tri stotine.
14 Onda neka ide pleme Gadovo; a el-
nik Gadovih sinova neka bude Eliasaf, sin
Reuelov.
15 Njegova vojska brojila je etrdeset i pet
tisua i est stotina i pedeset.
16 Svih u taboru Rubenovu, izbrojenih lju-
di bilo je: stotinu i pedeset i jedna tisua
i etiri stotine i pedeset po njihovim voj-
skama. Oni neka pou drugi.
17 Potom neka ide ator sastanka s ta-
borom Levita, usred ostalih tabora. Kako
taboruju, tako neka idu svaki na svojem
mjestu i pod svojom zastavom.
18 Na zapadu neka taboruje zastava voj-
ske Efraimove po njihovim vojskama; a
elnik Efraimovih sinova neka bude Elia-
ma, sin Amihudov;
19 Njegova vojska brojila je etrdeset ti-
sua i pet stotina.
20 Do njega onda neka ide pleme Mana-
sehovo; a elnik sinova Manasehovih Ga-
maliel, sin Pedahsurov.
21 Njegova vojska brojila je trideset i dvije
tisue i dvije stotine.
22 Onda neka ide pleme Benjaminovo;
a elnik Benjaminovih sinova neka bude
Abidan, sin Gideonov.
23 Njegova vojska brojila je trideset i pet
tisua i etiri stotine.
24 Svih izbrojenih ljudi po njihovim jedini-
cama od vojske Efraimove, bilo je: stotinu
i osam tisua i stotinu po njihovim vojska-
ma. Oni neka pou trei.
25 Na sjeveru neka taboruje zastava od
vojske Danove po njihovim vojskama; a
elnik Danovih sinova neka bude Ahiezer,
sin Amiadajev.
26 Njegova vojska brojila je ezdeset i
dvije tisue i sedam stotina.
27 Do njega neka taboruje pleme Aero-
vo; a elnik Aerovih sinova neka bude
Pagiel, sin Okranov.
28 Njegova vojska brojila je etrdeset i
jedna tisua i pet stotina.
29 Onda neka ide pleme Naftalijevo; a
Brojevi
108
elnik Naftalijevih sinova neka bude Ahi-
ra, sin Enanov;
30 Njegova vojska brojila je pedeset i tri
tisue i etiri stotine.
31 Svih izbrojenih ljudi od vojske Danove
bilo je: jedna stotina pedeset i sedam ti-
sua i est stotina. Oni neka idu najposlije
uza svoje zastave.
32 To su Izraelovi sinovi koji su bili izbroje-
ni po svojim oinskim domovima. Svi koji
su bili izbrojeni u taborima po njihovim
vojskama bilo je est stotina i tri tisue i
pet stotina i pedeset.
33 A Leviti nisu bili ubrojeni meu Izraelo-
ve sinove, ba kako je Gospodin zapovje-
dio Mojsiju.
34 Tako su napravili Izraelovi sinovi po
svemu kako je Gospodin zapovjedio Moj-
siju. Taborili su po svojim zastavama i
tako su kretali, svaki po svojim obiteljima
i svojem oinskom domu.
Brojenje levita
3
Ovo je potomstvo Aronovo i Mojsijevo
iz vremena kad je Gospodin govorio s
Mojsijem na Gori Sinaj.
2 Ovo su imena Aronovih sinova: Nadab,
prvoroenac, Abihu, Eleazar i Itamar.
3 Tako su se zvali Aronovi sinovi, koji su
bili pomazani i posveeni za sveenike da
obavljaju sveeniku slubu.
4 Nadab i Abihu poginuli pred Gospodi-
nom, kad su u Pustinji Sinaj pred Gospo-
dinom prinijeli oganj nezakonit; oni nisu
imali djece. Tako su Eleazar i Itamar obav-
ljali sveeniku slubu pod nadzorom
svojega oca Arona.
kavi:
6 Privedi Levijevo pleme i postavi ga pred
sveenika Arona da mu slue,
7 i da rade za njega i za svu zajednicu
pred atorom sastanka i da obavljaju po-
sao oko atora,
8 i da se brinu za sve posue u atoru sa-
stanka, i da obavljaju slubu za Izraelove
sinove i da obavljaju posao oko atora.
9 Pa predaj Levite Aronu; njegovim sino-
vima; oni su darovani njemu izmeu Izra-
elovih sinova.
10 A Arona i njegove sinove postavi da
obavljaju sveeniku slubu. Ako bi tko
drugi pristupio sluiti, neka se usmrti.
11 Opet se Gospodin oglasio Mojsiju, re-
kavi:
12 Evo uzeo sam Levite izmeu Izraelo-
vih sinova namjesto svih prvoroenih koji
su prvi otvorili utrobu Izraelovih sinova.
Stoga Leviti pripadaju meni.
13 Jer sve prvoroeno je moje. Na dan
kad sam pobio sve prvoroeno u zemlji
Egipat, posvetio sam sebi sve prvoroe-
no u Izraelu, od ovjeka do ivineta. Oni
meni pripadaju: Ja sam Gospodin.
14 Onda se Gospodin oglasio Mojsiju u
Pustinji Sinaj, rekavi:
15 Izbroji Levijeve sinove po njihovim
oinskim domovima, po njihovim obitelji-
ma. Sve muke osobe od jednog mjeseca
na vie izbroji.
16 Po Gospodinovoj zapovijedi Mojsije ih
izbrojio, kako mu je bilo zapovjeeno.
17 Levijevi sinovi po imenima svojim bili
su: Geron, Kohat i Merari.
18 Geronovi sinovi po svojim obiteljima
zvali su se: Libni i imi.
19 Kohatovi sinovi po svojim obiteljima:
Amram, Ishar, Hebron i Uziel.
20 Merarijevi sinovi po svojim obiteljima:
Mahli i Mui. To su obitelji Levita po svo-
jim oinskim domovima.
21 Od Gerona potjee obitelj Libnijevaca
i obitelj imijevaca. To je rodbina Gero-
novaca.
22 Svi oni koji su bili izbrojeni, prema bro-
ju njihovih mukaraca od jednog mjeseca
pa na vie, bilo je nabrojeno sedam tisua
i pet stotina.
23 Obitelji Geronovaca taborovali su za
atorom prema zapadu.
24 A elnik oinskog doma roda Gero-
novaca bio je Eliasaf, sin Laelov.
25 Geronovi sinovi su imali za posao bri-
nuti se kod atora sastanka za ator, krov
atora, gornji pokriva njegov, zavjesu na
ulazu u ator sastanka,
26 zavjesu za ulaz u dvorite i zavjese na
ulazu u dvorite koje su oko atora i oko
rtvenika i njegovu uad za svaku njegovu
upotrebu.
27 Od Kohata potjee obitelj Amramova-
ca, obitelj Isakarovaca, obitelj Hebrono-
vaca i obitelj Uzielovaca. To su sve obitelji
Kohatovaca.
28 Broj svih mukih od jednog mjeseca
pa na vie bio je osam tisua i est stoti-
na, koji su sluili oko svetita.
29 Obitelji Kohatovih sinova taborovali su
sa strane svetoga atora prema Jugu.
30 A elnik oinskog doma svih obitelji
Kohatovaca bio je Elisafan, sin Uzielov.
31 Oni su se brinuli za krinju, stol, svje-
tiljku, rtvenik, pribor svetita to se ra-
bilo kod slube i zavjese i sav posao oko
toga.
32 Vrhovni glavar svih levitskih glavara
bio je Eleazar, sin sveenika Arona; on je
imao vrhovni nadzor nad onima koji su se
morali brinuti za svetite.
33 Od Merarija potjee obitelj Mahlijevaca
Brojevi
109
i obitelj Muijevaca. To je rodbina Merari-
jevaca.
34 Broj svih njihovih izbrojenih mukaraca
od jednog mjeseca pa na vie bio je est
tisua i dvije stotine.
35 A elnik oinskog doma roda Mera-
rijeva bio je Suriel, sin Abihajilov. Oni su
taborovali na strani svetoga atora prema
sjeveru.
36 Merarijevi sinovi imali su za dunost da
uvaju daske atora, prijevornice njego-
ve, stupove i stopice njegove, sve posude
i sve to pripada njemu,
37 I stupove od dvorita unaokolo i njiho-
ve stopice i kolie i uad njihovu.
38 Sprijeda na istonoj strani atora, pred
atorom sastanka prema sunanom isto-
ku taborovali su Mojsije i Aron i njegovi
sinovi. Oni su imali slubu oko svetita,
slubu za Izraelove sinove. Ako bi se tko
drugi pribliio, neka se usmrti.
39 Svih Leviti koji su bili izbrojeni, koje
su izbrojili po Gospodinovoj zapovijedi
Mojsije i Aron po njihovim obiteljima, svih
mukih od jednog mjeseca pa na vie bilo
je dvadeset i dvije tisue.
40 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: Iz-
broji sve prvoroence muke meu Izrae-
lovim sinovima od jednog mjeseca pa na
vie i ustanovi broj njihovih imena.
41 Uzmi Levite za mene, Ja sam Gospo-
din, namjesto svih prvoroenaca meu
Izraelovim sinovima, i marvu levitsku na-
mjesto svih prvenaca od marve Izraelovih
sinova.
42 I Mojsije je izbrojio sve prvoroence
meu Izraelovim sinovima, kako mu je
43 I svih mukih prvoroenaca, izbrojenih
po broju njihovih imena od jednog mjese-
ca pa na vie bilo je: dvadeset i dvije tisu-
e dvjesto i sedamdeset i tri.
kavi:
45 Uzmi Levite namjesto svih prvoroe-
naca meu Izraelovim sinovima i marvu
levitsku namjesto njihove marve. Leviti
pripadaju meni: Ja sam Gospodin.
46 Za otkup dvjesto i sedamdeset i tri pr-
voroenca meu Izraelovim sinovima, ko-
jih ima vie nego Levita,
47 uzmi pet ekela za svakoga pojedinog
posebno. Uzmi ekel po vrijednosti ekela
svetita, ekel od dvadeset gera
48 I podaj novce Aronu i njegovim sino-
vima kao otkup za one kojih je bilo vie
nego otkupljenih od Levita.
49 Tako je Mojsije uzeo otkup od onih ko-
jih je bilo vie, i povrh onih koji su bili ot-
kupljeni od Levita.
50 Od prvoroenaca Izraelovih sinova
uzeo je novaca tisuu i tri stotine i ez-
deset i pet ekela, po vrijednosti ekela
svetita.
51 Po Gospodinovoj zapovijedi dao je
onda Mojsije Aronu i njegovim sinovima
otkup, kako je Gospodin zapovjedio Moj-
siju.
Dunosti levita
4
Onda je Gospodin rekao Mojsiju i Aro-
nu, rekavi:
2 Napravite popis Kohatovih sinova od
sinova Levita po obiteljima i po njihovom
oinskom domu.
3 Od trideset godina navie do pedeset
godina sve koji su sposobni za posao u
slubi oko atora sastanka.
4 A ovo je sluba Kohatovih sinova u ato-
ru sastanka da se brinu za sve stvari koje
su najsvetije.
5 Kad se tabor sprema na put, neka pri-
laze Aron i njegovi sinovi, skidaju zavjesu
to zastire ulaz i pokriju njim krinju Svje-
doanstva.
6 Onda neka po njoj prostru pokriva od
jazaveve koe, ozgora razastru platno
od modre tkanine i provuku mu motke.
7 Po stolu za prikazne kruhove neka pro-
stru platno od modre tkanine i stave na
njega njegovo posue, ae, zdjele i vre-
ve za naljev. A kruhovi prikazivanja neka
budu uvijek na njemu.
8 Povrh toga razastru platno od grimiza,
pokriju ga pokrivaem od jazaveve koe
i provuku mu motke.
9 Onda neka uzmu platno od modre tka-
nine i njim pokriju svjetiljku i ike njezine,
usekae, lopatice i sve posue za ulje ko-
jima slue oko njega.
10 Potom ga sa svim njegovim priborom
zaviju u pokriva od jazaveve koe i sta-
vili ga na nosila.
11 I po zlatnom rtveniku neka razastru
platno od modre tkanine i pokriju ga po-
krivaem od jazaveve koe i provuku mu
motke.
12 Onda neka uzmu i sav drugi pribor to
se upotrebljava kod slube u svetitu, sta-
vi ih u platno od modre tkanine i zaviju u
pokriva od jazaveve koe i stavili ih na
nosila.
13 I neka oiste rtvenik od pepela, pro-
stru preko njega platno od ljubiaste tka-
nine.
14 Neka stave na njega sav njegov pribor,
kojim slue na njemu: maice, vilice, lopa-
tice, kotlie i sav drugi pribor za rtvenik.
Pokriju ga onda pokrivaem od jazaveve
koe, pa mu provuku motke.
Brojevi
110
15 A kada Aron i njegovi sinovi pri pola-
sku tabora zavrili zamotavanje svetita i
sav sveti pribor, onda neka pristupe Ko-
hatovi sinovi da ih nose; ali se ne smiju
dotaknuti svetih predmeta da ne umru. To
je dunost Kohatovih sinova da ih obav-
ljaju u atoru sastanka.
16 A Eleazar, sin sveenika Arona, neka
se brine za ulje za svjetiljku, za miomirisni
k d, za dnevni itni prinos, i za ulje po-
mazanja; ima se brinuti za sav ator i na
sve to je u njemu, i sa svetitem i njegovi
namjetajem.
17 Onda se Gospodin oglasio Mojsiju i
Aronu, rekavi:
18 Pazite da se ne iskorijeni pleme roda
Kohatova izmeu Levita.
19 Napravite za njih ovo da ostanu ivi i
ne pomru kad prilaze najsvetijim stvarima.
Aron i njegovi sinovi neka dou i odrede
svakome posebno to e koji raditi i to
e nositi.
20 Sami neka ne ulaze unutra da pogle-
daju svete predmete, ni za samo as; da
ne bi morali umrijeti.
21 Dalje se Gospodin oglasio Mojsiju, re-
kavi:
22 Izvri popis Geronovih sinova po
obiteljima i po njihovom oinskom domu.
23 Od trideset godina navie, sve do pe-
deset godina izbroji ih sve koji su za slu-
bu da mogu sluiti u atoru sastanka.
24 Ovo je sluba rodbine Geronove to
e raditi i nositi:
25 Oni neka nose zavjese atora, ator
sastanka sa svojim pokrivaem, pokriva
od jazaveve koe to je odozgor na nje-
mu, zavjesu na ulazu u ator sastanka,
26 zavjese od dvorita i zavjesu na ulazu
u predvorje to je oko atora i oko rtveni-
ka, i njegovu uad i sav pribor za njihovu
slubu i sve to je potrebno oko toga na-
praviti neka tako slue.
27 Sva sluba Geronovih sinova neka
bude za sve to e nositi i to e raditi
po zapovijedi Aronovoj i njegovih sinova.
Dajte ih uputiti u sve to trebaju nositi.
28 To je sluba rodbine Geronovih sino-
va u atoru sastanka. Njihova sluba neka
bude pod nadzorom Itamara, sina svee-
nika Arona.
29 Izvri popis Merarijevih sinova po obi-
teljima i po njihovom oinskom domu.
30 Od trideset godina pa na vie, sve do
pedeset godina starosti, izbroji ih i popii
sve koji ulaze u slubu za obavljanje posla
atora sastanka.
31 Kod sve njihove slube u atoru sa-
stanka ovo im je dunost nositi: daske a-
tora, prijevornice, stupove i stopice,
32 stupove oko dvorita sa stopicama,
kolie i uad s njihovim priborom i sve
to treba za te stvari. Pokaite im predme-
te koje trebaju nositi, komad po komad.
33 To je sluba rodbine Merarijevih si-
nova, sav posao koji su duni vriti kod
atora sastanka pod vodstvom Itamara,
sina sveenika Arona.
34 I izbrojili su Mojsije i Aron s glavarima
zajednice Kohatove sinove po obiteljima i
po njihovom oinskom domu.
35 od trideset godina pa na vie, sve do
pedeset godina starosti, svi koji su bili za
slubu da slue u atoru sastanka.
36 I bilo ih je izbrojenih po njihovim rodo-
vima dvije tisue i sedam stotina i pede-
set.
37 To su oni koji su bili izbrojeni iz rod-
bine Kohatovaca, svi koji su bili u slubi
u atoru sastanka, koje su Mojsije i Aron
izbrojili, kako je Gospodin zapovjedio pre-
ko Mojsija.
38 I onih koji su bili izbrojeni od Sinova
Geronovih, po obiteljima i po njihovom
oinskom domu,
slubu za obavljanje posla u atoru sa-
stanka.
40 Oni koji su bili izbrojeni po obiteljima i
po njihovom oinskom domu, dvije tisue
i est stotina i trideset.
41 To su oni koje su bili izbrojeni i popisa-
ni od obitelji Geronovih sinova, svi koji
bi mogli sluiti u atoru sastanka, koje su
Mojsije i Aron izbrojili i popisali po Gospo-
dinovoj zapovijedi.
42 Onih od rodova Merarijevih sinova, koji
su bili izbrojeni po obiteljima i po njiho-
vom oinskom domu,
slubu za obavljanje posla u atoru sa-
stanka.
44 Bilo je izbrojenih ljudi po njihovim obi-
teljima tri tisue i dvjesto.
45 To su oni koji su bili izbrojeni iz rodova
Merarijevih sinova, koje su izbrojili Mojsije
i Aron, kako je Gospodin zapovjedio pre-
ko Mojsija.
46 Svi oni koji su bili izbrojeni od Levita
koje su izbrojili Mojsije i Aron s glavarima
Izraelovim po njihovom obiteljima i po nji-
hovom oinskom domu,
pedeset godina starosti, svi koji su bili
doli da obavljaju slubu i nosei teret
posla u atoru sastanka.
48 Bilo je ljudi izbrojenih osam tisua i pet
stotina i osamdeset.
Brojevi
111
49 Kako je Gospodin zapovjedio bili su iz
brojeni i popisani po Mojsiju, bio je sva-
ki odreen za ono to treba raditi i nositi.
Tako su bili popisani kako je Gospodin za-
povjedio Mojsiju.
Zakon za ljubomor
5
rekavi:
2 Zapovijedi Izraelovim sinovima, neka
udalje iz tabora sve koji su zaraeni gu-
bom, svatko tko ima izljev ili tko bude
oneien mrtvim tijelom.
3 Udaljite oboje mueve i ene i odvedite
ih izvan tabora da ne oneiste tabor u ko-
jemu ja boravim meu njima.
4 Izraelovi sinovi su tako napravili i izveli
ih izvan tabora. Kako je Gospodin bio za-
povjedio Mojsiju, tako su napravili Izrae-
lovi sinovi.
kavi:
6 Govori Izraelovim sinovima: Kad mu
ili ena poini kakav god grijeh na tetu
blinjemu, i tako sagrijei protiv Gospodi-
na, i on osjeti krivnju,
7 onda neka prizna grijeh koji je poinio,
neka nadoknadi ono po punoj svojoj vri-
jednosti i neka da onomu protiv koga je
sagrijeio, dometnuvi petinu svote.
8 Ali ako ovaj nije ostavio iza sebe bliega
roaka, kome se moe dati duna svota,
onda ta naknadna svota pripada Gospo-
dinu u korist sveenicima, osim ovna za
pomirenje kojim se pribavi krivcu opro-
tenje.
9 Svaki prinos svetih stvari Izraelovih si-
nova, koje oni prinose sveeniku neka
budu njemu.
10 Svakome neka budu stvari koje je po-
svetio. to netko da sveeniku, neka mu
to bude.
kavi:
Ako neija ena poe stranputicom i
iznevjeri mua,
13 i netko legne s njom, ali to ostane skri-
veno pred oima njezina mua, i to bude
skriveno da se oneistila, gdje je ne vidi
svjedok i ne moe se zatei,
14 ako onda obuzme duh ljubomore
mua, tako da postane ljubomoran na
svoju enu koja se oneistila, ili ako nje-
ga obuzme duh ljubomore, koji ga pravi
ljubomornim na svoju enu, a da ona nije
sagrijeila,
15 onda neka mu dovede svoju enu k
sveeniku i neka donese sobom, kao itni
prinos za nju, desetinu efe brana jeme-
noga, ali neka ga ne polije uljem i neka ne
stavi na njega miomirisnog k da, jer je to
prinos za ljubomoru, spomen-prinos koji
oituje zlodjela.
16 Sveenik neka je povede i postavi pred
Gospodina.
17 Neka uzme sveenik posveene vode
u zemljanu posudu. Uz to neka uzme sve-
enik malo zemlje s poda u svetitu i uspe
u vodu.
18 Onda sveenik neka postavi enu pred
Gospodina, neka joj otkrije kosu na glavi
i da joj u ruku itni prinos za oitovanje.
Ali vodu prokletstva i gorkosti neka zadri
sam sveenik u ruci.
19 Onda neka sveenik zakune enu ova-
ko: Ako ni jedan mu nije legnuo s to-
bom, i ako se nisi oneistila nevjernou
prema svojem muu, onda neka ti ne na-
nese nikakve tete ova voda prokletstva i
gorkosti.
20 Ali ako si postala nevjerna svojem
muu, ako si sagrijeila i upustila se s dru-
gim, koji nije tvoj mu,
21 onda neka sveenik izbaci protiv ene
strana prokletstva, i to neka sveenik
zaprijeti eni: neka te Gospodin postavi
za strailo kletve i prokletstva meu tvo-
jim narodom: Gospodin neka napravi da
ti se bedro osui, i trbuh ti otee.
22 Ova voda prokletstva neka prodre
u tvoju utrobu da ti trbuh otee i bedro
osui. ena neka odgovori: Tako neka
bude. Amen.
23 Sveenik neka onda ova prokletstva
napie na list i neka ih opet ispere u vodi
gorkosti.
24 Ovu vodu prokletstva i gorkosti neka
da eni da pije, da prodre u nju voda pro-
kletstva i bude joj gorak jad.
25 Sveenik neka onda uzme iz ruke eni-
ne itni prinos za ljubomoru, neka prinese
mahanjem pred Gospodinom i prinese ga
k rtveniku.
26 Punu pregrt neka uzme sveenik od
prinosa kao mirisni dio i neka to zapali na
rtveniku, a potom neka da eni vodu da
pije.
27 I kad joj je dao vodu da pije, i ako se
ona nevjernou oneistila protiv svojega
mua, onda e voda prokletstva prodrijeti
u nju i bit e joj gorak jad. Trbuh e joj
otei, i bedro e joj se osuiti. ena e biti
jedno strailo prokletstva u svojem naro-
du.
28 Ali ako se ena nije oneistila i nedu-
na je, onda joj nee nita biti, onda e ona
zatrudnjeti i postati majka.
29 To je zakon o ljubomori, kad ena, dok
je pod vlau mua, ode stranputicom i
Brojevi
112
oneisti se.
30 Doe li na mua duh ljubomore, tako da
on bude ljubomoran na svoju enu, onda
neka postavi enu pred Gospodina i neka
sveenik postupa s njim tono prema
ovim uredbama.
31 Onda je mu osloboen od krivnje zlo-
djela, a ena neka snosi svoju krivnju.

Nazireji
6
rekavi:
Poloi li netko, bio mu ili ena, nazirejski
zavjet da se posveti Gospodinu,
3 neka se suzdrava od vina i drugih opoj-
nih pia. Neka ne pije kiseline to je na-
pravljena od groa ni kiseline napravlje-
ne od neega slinog, ni samo groe ne
smije jesti, ni svjee ni osueno.
4 Dokle god traje vrijeme njegova zavjeta
Nazirejstva, neka ne jede nita to dolazi
od vinove loze, od zrna do koma.
5 Dokle traje zavjet njegova Nazirejstva,
neka britva ne dolazi na njegovu glavu;
dok se ne navre dani za koje se obvezao
Gospodinu, ima vrijediti kao Bogu posve-
en, i neka pusti da mu slobodno raste
kosa na glavi.
6 Cijelo vrijeme, za koje se posvetio Gos-
podinu, ne smije doi u dodir s mrtvim ti-
jelom.
7 I ako mu umru otac, majka, brat ili se-
stra, ne smije po njima navui na sebe ne-
istou, jer je posveta Boga njegova na
njegovoj glavi.
8 Dokle god traje njegovo Nazirejstvo, po-
sveen je Gospodinu.
9 Umre li netko posve nenadano uz nje-
ga, onda neka izjavi da mu je posvee-
na glava neista. im opet postane ist,
neka obrije svoju glavu; sedmi dan neka
ju obrije.
10 Onda na osmi dan neka donese dvije
grlice ili dva golubia k sveeniku na ulaz
u ator sastanka.
11 Sveenik neka prinese jedno kao rtvu
za grijeh, drugo kao rtvu paljenicu. Tako
neka mu pribavi pomirenje za grijeh koji je
navukao na sebe uz mrtvo tijelo. Ujedno
neka iznova izjavi da mu je glava posve-
ena.
12 Neka se posveti Gospodinu dokle tra-
je njegov zavjet Nazirejstva i neka prinese
jednogodinje janje kao rtvu za prijestup.
A prijanji dani ne broje se, jer je morao
svu posvetu oitovati kao neistu.
13 Ove su uredbe za Nazireja: kad se na-
vre dani njegova Nazirejstva, neka ga
dovedu na ulaz u ator sastanka.
14 Neka prinese Gospodinu kao prinos
jednogodinje bez mane janje kao rtvu
paljenicu, jednogodinje bez mane en-
sko janje kao rtvu za grijeh i bez mane
ovna za mirotvornu rtvu,
15 koaricu beskvasnih kruhova, zamije-
enih s uljem i beskvasnih uljem namaza-
nih pogaa s njihovim itnim prinosom i s
njihovim naljevima.
16 Sveenik neka ih prinese Gospodinu i
prinese njegovu rtvu za grijeh i rtvu pa-
ljenicu.
17 I neka prinese ovna kao mirotvornu r-
tvu Gospodinu, uz to koaricu beskvasnih
kruhova. I neka sveenik prinese za njega
itni prinos i naljev.
18 Onda neka Nazirej obrije, na ulazu u
ator sastanka, svoju posveenu glavu, i
neka uzme kosu sa svoje posveene gla-
ve i baci ju u oganj to gori pod rtvom
mirotvornom.
19 Nato neka uzme sveenik ovnovo ku-
hano plee, beskvasni kola i iz koarice
i jednu beskvasnu pogau, i neka to stavi
na ruke Nazireju, nakon to je ovaj sebi
obrijao posveenu kosu.
20 Onda neka to sveenik rtvuje pred
Gospodinom mahanjem, kao rtvu ma-
hanja. To je sveti prinos koji pripada sve-
eniku, osim grudi mahanja i osim plea
podizanja. Potom Nazirej smije opet piti
vina.
21 To je zakon za Nazireja koji se zavjeto-
vao o njegovu prinosu to e ga prinijeti
Gospodinu za svoju posvetu, osim onoga
to jo sam hoe napraviti, po zavjetu koji
je poloio, mora postupati po zakonu za
njegovu posvetu.
kavi:
23 Govori Aronu i njegovim sinovima i
reci im: Ovako blagoslivljajte Izraelove si-
nove, govorite im:
24 Neka te Gospodin blagoslovi i neka
te uva.
25 Neka Gospodin da, da njegovo lice sja-
ji nad tobom i neka ti bude milostiv.
26 Neka okrene Gospodin svoje lice k tebi
i neka ti udijeli mir.
27 Tako e oni staviti Moje Ime na Izraelo-
ve sinove i Ja u ih blagosloviti.
Prinosi elnika
7
I dogodilo se, kad Mojsije zavrio i
podignuo sveti ator, pomazao ga i
posvetio sa svim njegovim posuem i r-
tvenik sa svim njegovim priborom; tako ih
je on pomazao i posvetio.
2 Onda su donijeli darove Izraelovi elnici,
glavari pojedinih oinskih domova, i koji
Brojevi
113
su bili glavari plemena, oni koji su bili vo-
dili popisivanje.
3 Doveli su kao prinos za Gospodina, est
pokrivenih kola i dvanaest volova. Na dva
vladara dolo je po jedna kola i na svako-
ga po jedan vol, i doveli su ih pred ator.
4 Onda je Gospodin rekao Mojsiju ovo:
5 Uzmi to od njih, za popravljanje na a-
toru sastanka; onda to razdijeli Levitima,
svakome prema njegovoj slubi.
6 I uzeo je Mojsije kola i volove i predao
ih Levitima.
7 Dvoja kola i etiri vola predao je Gero-
novim sinovima prema njihovoj slubi.
8 etvera kola i osam volova je predao
Merarijevim sinovima prema njihovoj slu-
bi koju su trebali napraviti pod vodstvom
Itamara, sina sveenika Arona.
9 Kohatovim sinovima nije dao nita, jer
im je posao bio opraviti svete stvari koje
su morali nositi na ramenu.
10 Onda su donijeli glavari darove za po-
svetu rtvenika, kad je bio pomazan, i
tako su stavili glavari svoje prinose pred
rtvenik.
11 Jer je Gospodin rekao Mojsiju: Svaki
dan e jedan od glavara donijeti svoj pri-
nos za posvetu rtvenika.
12 Prvi dan donio je svoj prinos Nahon,
sin Aminadabov, od plemena Judina.
13 Njegov prinos bio je: jedna srebrna
zdjela stotinu i trideset ekela teka, je-
dan srebrni kotli sedamdeset ekela te-
ak, po vrijednosti ekela svetita, oboje
puno bijeloga brana umijeeno s uljem
prineseno kao itni prinos;
14 posudica, deset zlatnih ekela vrijed-
na, puna miomirisna k da;
15 jedan junac, jedan ovan, jednogodinje
janje kao rtvu paljenicu;
16 jedan muko jare kao rtva za grijeh;
17 dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet
jednogodinjih janjaca za mirotvornu r-
tvu. To je bio prinos Nahona, sina Ami-
nadabova.
18 Drugi dan donio je svoj prinos Netanel,
sin Zuarov, elnik Isakara.
ak, po ekelu svetita, oboje puno bije-
loga brana umijeeno s uljem prineseno
kao itni prinos;
20 jedna zlatna posudica deset ekela vri-
jedna, puna miomirisna k da;
21 jednog junca, jednog ovna, jednogo-
dinje janje kao rtvu paljenicu;
22 jedno muko jare kao rtvu za grijeh;
23 dva vola, pet jaraca i pet jednogodi-
njih janjaca za mirotvornu rtvu. To je bio
prinos Netanela, sina Zuarova.
24 Trei dan donio je svoj prinos elnik
Zebulunovih sinova, Eliab, sin Helonov.
loga brana umijeeno s uljem prineseno
kao itni prinos;
26 jedna zlatna posudica, deset ekela
vrijedna, puna k da;
27 jedan junac, jedan ovan, jednogodi-
nje janje kao rtvu paljenicu;
tvu. To je bio prinos Eliaba, sina Helono-
va.
30 etvrti dan donio je svoj prinos elnik
Rubenovih sinova, Elisur, sin edeurov.
33 junac, ovan, jednogodinje janje kao
rtvu paljenicu;
tvu. To je bio prinos Elisura, sina edeu-
rova.
36 Peti dan donio je svoj prinos elnik i-
munovih sinova, elumiel, sin Suriada-
jev.
tvu. To je bio prinos elumiela, sina Suri-
adajeva.
42 esti dan donio je svoj prinos elnik
Gadovih sinova, Eliasaf, sin Deuelov.
puno bijeloga brana to je bilo umijee-
Brojevi
114
no s uljem prineseno kao itni prinos;
jednogodinjih janjaca za mirotvornu rtvu.
To je bio prinos Eliasafa, sina Deuelova.
48 Sedmi dan donio je svoj prinos elnik
Efraimovih sinova, Eliama, sin Amihu-
dov.
jedna, puna kada;
jednogodinjih janjaca za mirotvornu rtvu.
To je bio prinos Eliame, sina Amihudova.
54 Osmi dan donio je svoj prinos elnik
Manasehovih sinova, Gamaliel, sin Peda-
hsurov.
56 jedna zlatna posudica, deset ekela
vrijedna, puna miomirisnog k da;
57 junac, ovan, jednogodinje janje kao
rtvu paljenicu;
tvu. To je bio prinos Gamaliela, sina Pe-
dahsurova.
60 Deveti dan donio je svoj prinos elnik
Benjaminovih sinova, Abidan, sin Gideo-
nov.
jedna, puna miomirisnog k da;
tvu, To je bio prinos Abidana, sina Gide-
onova.
66 Deseti dan donio je svoj prinos elnik
Danovih sinova, Ahiezer, sin Amiadajev.
dan srebrn kotli sedamdeset ekela te-
ak, po vrijednosti ekelu svetita, oboje
tvu. To je bio prinos Ahiezera, sina Ami-
adajeva.
72 Jedanaesti dan donio je svoj prinos
elnik Aerovih sinova, Pagiel, sin Okra-
nov.
loga brana to je bilo umijeeno s uljem
tvu. To je bio prinos Pagiela, sina Okra-
nova.
78 Dvanaesti dan donio je svoj prinos el-
nik Naftalijevih sinova, Ahira, sin Enanov.
loga brana to je bilo umijeeno s uljem
80 posudica deset zlatnih ekela vrijedna,
puna miomirisnog k da,
tvu. To je bio prinos Ahire, sina Enanova.
84 To su bili prilozi glavara izraelskih za
posvetu rtvenika, kad je bio pomazan:
dvanaest zdjela srebrnih, dvanaest kotli-
a srebrnih, dvanaest posudica zlatnih;
85 svaka jedna srebrna zdjela stotinu i tri-
deset ekela teka, svaki kotli sedamde-
set ekela teak. Sve srebro tih posuda
Brojevi
115
iznosilo je dvije tisue i etiri stotine eke-
la po vrijednosti ekela svetita.
86 Dvanaest posudica zlatnih punih k da,
svaka posudica deset ekela teka po
vrijednosti ekela svetita. Sve zlato tih
posudica iznosilo je stotinu i dvadeset e-
kela.
87 Svih ivotinja za rtvu paljenicu bilo je
dvanaest junaca, uz to dvanaest ovnova,
dvanaest jednogodinjih janjaca s svojim
itnim prinosom, nadalje dvanaest jaraca
kao rtvu za grijeh.
88 Ukupni broj ivotinja za mirotvornu
rtvu iznosio je dvadeset i etiri vola, e-
snaest ovnova, esnaest jaraca i esna-
est janjaca. To su bili prilozi za posvetu
rtvenika kad je bio pomazan.
89 Kad je Mojsije iao u ator sastanka
razgovarati s Njim, uo bi glas gdje mu
govori s pomirilita koje se nalazi na kri-
nji Svjedoanstva, s prostora izmeu dva
kerubina. Tako mu je On govorio.
Oienje levita
8
rekavi:
2 Govori Aronu i reci mu: Kad ureuje
ike svjetiljke, onda napravi da sedam i-
aka baca svjetlo ispred svjetiljke.
3 Aron je napravio tako i okrenuo ike
da bacaju svjetlo ispred svjetiljke, kako je
Gospodin zapovjedio Mojsiju,
4 A svjetiljka je bila izraena od kovanog
zlata. Od svojega stabla sve do cvjetova
bilo je sve iskovano od jednoga koma-
da. Mojsije je dao napraviti svjetiljku sa
stalkom po uzorku to mu ga je pokazao
Gospodin.
kavi:
6 Uzmi Levite izmeu Izraelovih sinova i
oisti ih.
7 Ovako s njima postupi kod oienja:
Pokropi ih vodom oienja. Oni neka
se obriju po svemu svojemu tijelu, neka
operu svoje haljine i oiste se.
8 Potom neka uzmu junca s njegovim it-
nim prinosom od bijeloga brana to je
umijeeno s uljem, a za prinos zbog grije-
ha uzmi drugoga junca.
9 Onda e dovesti Levite pred ator sa-
stanka i skupit e svu zajednicu Izraelo-
vih sinova.
10 Tako privedi Levite pred Gospodina, i
Izraelovi sinovi neka poloe svoje ruke na
Levite,
11 a Aron neka prinese Levite Gospodinu,
kao prinos mahanjem Izraelovih sinova,
da mogu obavljati slubu Gospodinovu.
12 Onda neka Leviti poloe svoje ruke na
glave juncima, i ti e prinijeti jednoga za
prinos zbog grijeha, a drugoga kao rtvu
paljenicu Gospodinu, i da tako pribavi
pomirenje Levitima.
13 I postavi Levite pred Arona i njegove
sinove i prinesi ih Gospodinu kao prinos
mahanja.
14 I tako e Levite odvojiti izmeu Izrae-
lovih sinova, da Leviti budu moji.
15 Tek sada smiju Leviti preuzeti slubu u
atoru sastanka. Ti ih mora oistiti i pri-
nijeti kao prinos mahanja,
16 jer su posve darovani meni izmeu
Izraelovih sinova. Uzimam ih sebi namje-
sto svih onih koji otvore utrobu, prvoro-
enci svih Izraelovih sinova.
17 Jer meni pripadaju svi prvenci kod o-
vjeka i marve meu Izraelovim sinovima.
Onaj dan kad sam pobio sve prvoroence
u zemlji Egipat, posvetio sam ih sebi.
18 Uzimam Levite namjesto svih prvoro-
enaca meu Izraelovim sinovima.
19 I dajem na dar Aronu i njegovim sino-
vima Levite izmeu Izraelovih sinova da
namjesto Izraelovih sinova obavljaju slu-
bu u atoru sastanka, oni neka obavljaju
pomirenje za Izraelove sinove, da nikakav
nesretni udar ne pogodi Izraelove sinove,
kad se Izraelovi sinovi priblie svetitu.
20 Mojsije i Aron i sva zajednica Izraelovih
sinova napravili su tako s Levitima. Kako
je Gospodin zapovjedio Mojsiju za Levite,
tono tako napravili su s njima Izraelovi
sinovi.
21 Leviti su se oistili od grijeha i oprali
svoje haljine. Aron ih prineo Gospodinu
kao prinos mahanja, i Aron im pribavio
pomirenje kad ih je oistio.
22 Potom su Leviti preuzeli svoju slubu u
atoru sastanka kao pomonici Aronovi i
njegovih sinova. Kako je Gospodin zapo-
vjedio Mojsiju za Levite, tako su postupali
s njima.
kavi:
24 Ovo je to vrijedi za Levite: Od dva-
deset i pet godina pa na vie su oni koji
smiju ui u slubu da obavljaju posao u
atoru sastanka.
25 Kad navre pedeset godina moraju pre-
stati obavljati posao i vie ne poslovati.
26 Oni smiju svojoj brai biti u pomoi
kod vrenja slube u atoru sastanka, ali
neka vie ne obavljaju redovitu slubu.
Tako postupaj s Levitima za njihove du-
ne poslove.
Sinajska Pasha. Obla
9
Nato je Gospodin rekao Mojsiju u Pu-
stinji Sinaj prvoga mjeseca druge godi-
Brojevi
116
ne po izlasku iz egipatske zemlje, rekavi:
2 Izraelovi sinovi neka slave Pashu u
odreeno vrijeme.
3 Drite je etrnaesti dan ovoga mjeseca
predveer u odreeno vrijeme. Samo po
svim njezinim propisima i uredbama smi-
jete ju obdravati.
4 Tako je Mojsije zapovjedio Izraelovim si-
novima da slave Pashu.
5 I slavili su Pashu u prvom mjesecu e-
trnaesti dan predveer u Pustinji Sinaj.
Tono onako kako je Gospodin zapovje-
dio Mojsiju, napravili su Izraelovi sinovi.
6 A bili su neki ljudi koji su se oneistili o
mrtvaca. Tako oni nisu mogli slaviti Pas-
hu onaj dan. Oni su stoga stupili onaj dan
pred Mojsija i Arona.
7 Ti ljudi su mu izjavili: Mi smo postali
neisti od mrtvaca. Zato da nam nije slo-
bodno prinijeti rtvu Gospodinu u odre-
eno vrijeme sa Izraelovim sinovima?
8 Mojsije im odgovorio: ekajte da ujem
to zapovjeda Gospodin za vas.
kavi:
Ako se netko izmeu vas ili vaih poto-
maka oneisti od mrtvaca ili je na dale-
kom putovanju, neka ipak slavi Pashu u
ast Gospodinu.
11 Samo takvi ju smiju obaviti u drugom
mjesecu etrnaesti dan predveer. Oni e
pritom jesti beskvasni kruh i gorko bilje.
12 Oni ne smiju od toga nita ostaviti do
ujutro i ne smiju prelomiti nijedne kosti.
Neka slave Pashu po svim obredima to
vrijede za nju.
13 Tko je ist i nije na putovanju, a pro-
pusti slaviti Pashu, takav ovjek neka se
iskorijeni iz svojega naroda, jer on ne pri-
nosi Gospodinu rtve u odreeno vrijeme.
Takav ovjek ima snositi svoju krivnju.
14 Ako li boravi kod vas stranac i hoe
slaviti Pashu Gospodinovu, neka je oba-
vi po obredima i uredbama to vrijede
za Pashu. Neka vam bude ista uredba za
stranca i za domoroca.
15 Na dan kad je bio podignut sveti ator,
pokrio je oblak ator i ator Svjedoan-
stva i bio je od veeri i do jutra kao oganj
nad atorom.
16 Tako je ostao uvijek: danju ga je pokri-
vao oblak a nou izgledao kao oganj.
17 I kad bi se oblak podignuo iznad a-
tora, tek onda bi polazili Izraelovi sinovi, i
gdje bi se spustio oblak, ondje bi se uta-
borili Izraelovi sinovi.
18 Tako bi Izraelovi sinovi polazili uvijek
po Gospodinovoj zapovijedi i utaborili se,
takoer, po Gospodinovoj zapovijedi. Do-
kle je god stajao oblak nad svetim ato-
rom, ostajali bi utaboreni.
19 I kad je oblak dugo vremena ostao nad
atorom, drali bi se Izraelovi sinovi zapo-
vijedi Gospodinove i ne bi polazili.
20 Bilo je da je oblak ostao nad atorom
samo nekoliko dana, po zapovijedi Gos-
podinovoj, oni bi onda postavljali tabor i
na zapovijed Gospodinovu oni bi opet po-
lazili.
21 Bilo je takoer da je oblak ostao samo
od veera do jutra. Kad bi se onda oblak
podignuo ujutro, oni bi polazili. Ili bi ostao
dan i no, a kad bi se onda podignuo
oblak, polazili bi.
22 Ili kad bi ostao oblak dva dana, ili
mjesec dana, ili jo due vremena nad
atorom, onda bi i Izraelovi sinovi ostali
utaboreni i ne bi polazili. Tek kad bi se po-
dignuo, polazili bi.
23 Po Gospodinovoj zapovijedi postav-
ljali bi tabor, po Gospodinovoj zapovijedi
polazili bi. Drali su se zapovijedi Gospo-
dinovih koje su izale od Gospodina preko
Mojsija.
Dvije srebrne trublje
10
rekavi:
2 Napravi sebi dvije srebrne trube. Na-
pravi ih kovanim radom. One neka ti slue
da saziva zajednicu i da daje znak za
polazak tabora.
3 Kad se na oboje njih zatrubi, neka se
skupi sva zajednica ispred tebe na ulazu
u ator sastanka.
4 Ali ako se zatrubi samo na jednu, neka
se skupe kod tebe glavari tisunici Izrae-
lovih sinova.
5 Kad zatrubi naprijed, onda neka se
kreu tabori to lee prema istoku.
6 Kad zatrubi naprijed po drugi put, onda
neka se kreu tabori to lee prema jugu;
neka se zatrubi buno u znak da trebaju
poi.
7 A kad se treba sazvati zajednica, onda
trubite samo jednostavno, ne trubite bu-
no.
8 Samo Aronovi sinovi, sveenici, smiju
trubiti na trube. Njihova je uporaba kod
vas uredba to vjeito vrijedi kroz sve
vae narataje.
9 Kad poete na vojsku u svojoj zemlji
protiv neprijatelja koji vas napada, onda
trubite trubama na uzbunu. Onda e vas
se sjetiti Gospodin, va Bog, i spasit e
vas od vaih neprijatelja.
10 Trubite na trube i u dane svojega ve-
selja, na odreene Sveanosti i mjesece
mlaake, kod svojih rtava paljenica i r-
Brojevi
117
tava mirotvornih. Tako e vam to biti za
milostiv spomen kod vaega Boga: Ja
11 I dogodilo se u drugoj godini u drugom
mjesecu, dvadesetoga u mjesecu, da se
podignuo oblak iznad atora Svjedoan-
stva.
12 I krenuli su Izraelovi sinovi svojim re-
dom iz Pustinje Sinaj, i oblak se spustio u
pustinji Paran.
13 Bilo je to prvi put da su krenuli na za-
povijed Gospodinovu to je bila izila pre-
ko Mojsija.
14 Najprije je pola zastava tabora Judi-
nih sinova sa svojim vojskama. Na elu
njihove vojske stajao je Nahon, sin Ami-
nadabov.
15 Pred vojskom plemena Isakarovih si-
nova bio je Netanel, sin Zuarov.
16 Pred vojskom plemena Zebulunovih si-
nova bio je Eliab, sin Helonov.
17 Onda je ator bio rastavljen, i krenu-
li su Geronovi sinovi i Merarijevi sinovi,
koji su nosili ator.
18 I pola je zastava tabora Rubenova sa
svojim vojskama. Pred njihovom vojskom
bio je Elisur, sin edeurov.
19 Nad vojskom plemena imunovih sino-
va bio je elumiel, sin Suriadajev.
20 Pred vojskom plemena Gadovih sinova
bio je Eliasaf, sin Deuelov.
21 Onda su krenuli Kohatovi sinovi, koji su
nosili svete stvari, do njihova dolaska bio
je ator ve postavljen.
22 I pola je zastava tabora Efraimovih si-
nova sa svojim vojskama. Nad njihovom
vojskom bio je Eliama, sin Amihudov.
23 Nad vojskom plemena Manasehovih
sinova bio je Gamaliel, sin Pedahsurov.
24 Nad vojskom plemena Benjaminovih
sinova bio je Abidan, sin Gideonov.
25 Nato je pola zastava tabora Danovih
sinova sa svojim vojskama, kao posljed-
nja za sve tabore. Nad njihovom vojskom
bio je Ahiezer, sin Amiadajev.
26 Nad vojskom plemena Aerovih sinova
bio je Pagiel, sin Okranov.
27 Nad vojskom plemena Naftalijevih si-
nova bio je Ahira, sin Enanov.
28 To je bio red kojim su krenuli Izraelovi
sinovi sa svojim vojskama.
29 Mojsije je rekao Hobabu, sinu Midjan-
ca Reuela, tasta Mojsijeva: Idemo sada
u zemlju o kojoj nam je Gospodin obeao:
Vama u ju dati. Hajde s nama, i napra-
vit emo ti dobro, jer je Gospodin obeao
Izraelu dobroinstvo.
30 A on mu rekao: Ne mogu ii s vama,
nego u se vratiti u svoju zemlju i svojoj
rodbini.
31 Mojsije mu rekao: Ne ostavljaj nas, jer
kako ti zna mjesta gdje moemo taboriti
u pustinji, budi nam nae oi.
32 Ako poe s nama, sva dobroinstva
koja e nam Gospodin napraviti, napravit
e i tebi.
33 I tako su krenuli od gore Gospodinove
tri dana hoda, a krinja Gospodinova za-
vjeta ila je pred njima tri dana hoda da bi
im nala mjesto za odmor.
34 Oblak Gospodinov lebdio je nad njima
po danu kad su polazili iz tabora.
35 Kad god je polazila krinja, govorio bi
Mojsije: Ustani, Gospodine, i neka se ra-
zaspu tvoji neprijatelji i neka pred Tobom
pobjegnu tvoji protivnici.
36 A kad se zaustavila, govorio bi: Zau-
stavi se, Gospodine, kod mnogo Izraelo-
vih tisua.
Mrmljanje naroda
11
A kad se narod poeo glasno tuiti
pred Gospodinom da mu je zlo, Gos-
podin je to uo, planula je njegova srdba.
Tako se oganj to je izlazio od Gospodina,
raspalio na njih i unitio jedan dio tabora.
2 Onda je zavapio narod Mojsiju, i kad
se Mojsije pomolio Gospodinu, ugasio se
oganj.
3 Nazvalo se to mjesto Tabera, jer se on-
dje raspalio oganj to je izlazio od Gos-
podina.
4 A skupljeni narod hlepio je za jelima,
tako da su Izraelovi sinovi opet poeli
jadikovati i govorili su: Tko e nam dati
mesa za jesti?
5 Sjeamo se riba to smo ih bezbrino
jeli u Egiptu badava, krastavaca i dinja,
poriluka, crvenoga luka i enjaka.
6 A sad nam je, da umremo; ovdje nema
niega osim ove mane pred naim oi-
ma.
7 Mana je bila kao korijandrovo sjeme i po
boji slina bdeliju.
8 Narod je iao okolo i skupljao ju, mljeo
ju na rvnjima ili tucao u stupama, kuhao
ju u loncima i pravio od nje kolae. Ukus
joj je bio kao ukus kolaa pripravljena s
uljem.
9 Kad bi nou pala rosa na tabor, pala bi
s njom i mana.
10 Kad je uo Mojsije gdje narod jadikuje
u svojim obiteljima, svaki na ulazu u svoj
ator, srdba Boja se estoko raspalila
zbog toga i Mojsiju je to bilo vrlo ao.
11 Onda se Mojsije potuio Gospodinu:
Zato tako zlostavlja svojega slugu i za-
to do mene tako malo dri da si stavio
na mene teret brige za sav taj narod?
12 Zar sam ja sav taj narod nosio u svojem
Brojevi
118
krilu i donio ga na svijet da mi moe rei:
Nosi ga u svojem naruju kao to dojilja
nosi dojene, u zemlju koju sam obeao
njegovim ocima.
13 Odakle da uzmem meso da ga dam
svemu ovom narodu? Plau pred menom
i vapiju i govore: Daj nam mesa za jesti.
14 Ja sam ne mogu vie nositi brigu za sav
taj narod, jer to je odvie teko za mene.
15 Ako misli tako dalje postupati sa
mnom, onda me radije odmah ubij ako ti
jo to god vrijedim, da ne gledam due
svoju patnju.
16 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: Po-
zovi mi sedamdeset ljudi izmeu Izrae-
lovih starjeina, za koje zna, da su zreli
ljudi i sposobni za glavarsku slubu. Do-
vedi ih k atoru sastanka i ondje neka se
postave s tobom.
17 Onda u ja sii dolje i ondje govoriti s
tobom. Uzet u od Duha koji je na tebi i
staviti ga i na njih. Tako da oni s tobom
nose teret naroda, da ga ti ne nosi sam.
18 Onda reci narodu: Posvetite se za su-
tra, jer ete dobiti mesa za jesti. Glasno
ste jadikovali pred Gospodinom i vapili,
rekavi: Tko e nam dati mesa da jede-
mo? U Egiptu imali smo dobro. Gospodin
e vam, eto, dati mesa za jesti.
19 Neete ga jesti samo jedan dan, ni dva,
pet, deset ili dvadeset dana,
20 nego cijeli mjesec dana, dokle vam na
nos ne udari i ne ogadi vam se, jer vi ste
Gospodina, koji je meu vama, prezreli i
pred njim jadikovali i tuili se: Da nismo
ipak otili iz Egipta.
21 Mojsije je rekao: est stotina tisua
pjeaka ima naroda meu kojim ja ivim,
a ti govori: Dat u im mesa da jedu cijeli
mjesec dana.
22 Moe li im se poklati toliko ovaca i go-
veda da im bude dosta? Mogu li im se po-
loviti sve morske ribe da im se tako priba-
vi hrane i da im bude dosta?
23 A Gospodin je rekao Mojsiju: Jeli je
Gospodinova ruka prekratka? Sad e
vidjeti, hoe li se moja rije pred tobom
ispuniti ili nee.
24 Nato je izaao Mojsije, priopio narodu
rijei Gospodinove i pozvao izmeu naro-
da sedamdeset starijih ljudi i postavio ih
okolo atora.
25 Onda je siao Gospodin u oblaku i go-
vorio s njim, uzeo je onda od duha koji je
ivio u njemu i dao ga sedamdesetorici
sijedih ljudi. Dogodilo se da kad se duh
spustio na njih, poeli su prorokovati; ali
to im se poslije nije vie dogodilo.
26 Ali dvojica su ostali u taboru: jednomu
je bilo ime Eldad, a drugome je bilo ime
Medad; i na njih se spustio duh. Pripadali
su, naime, zapisanima, ali nisu bili izali k
atoru, ali su prorokovali u taboru.
27 Jedan sluga je otrao i javio Mojsiju,
rekavi: Eldad i Medad prorokuju u ta-
boru.
28 A Joua, sin Nunov, koji je od mladosti
bio Mojsijev pomonik je rekao: Gospo-
daru, Mojsije, zabrani im to.
29 A Mojsije mu rekao: to se ti brine
za mene? O, kad bi samo sav Gospodinov
narod bio sastavljen od proroka. Kad bi
Gospodin svima dao svojega duha.
30 A Mojsije se vratio u tabor s Izraelovim
starjeinama.
31 Onda se podignuo vjetar od Gospodi-
na koji je nanio od mora prepelice i raza-
suo ih naokolo letei nad taborom, oko
dan hoda na jednu stranu i dan hoda na
drugu stranu, sve naokolo tabora, i oko
dva lakta visoko na povrini zemlje.
32 I narod je ustao te je toga cijeloga
dana, i cijelu no, i cijeli sutranji dan lo-
vio prepelice. Tko je malo nakupio, imao
ih je deset homera. Prostrli su ih okolo ta-
bora da se sue.
33 Dok im je jo meso bilo izmeu zuba
prije nego se iskosalo, a srdba se Gos-
podinova raspalila na narod. Gospodin je
udario narod veoma tekom kaznom.
34 Zato se nazvalo to mjesto Kibrot Ha-
taava, jer se ondje pokopao narod zbog
njihove pohlepe.
35 Od Kibrot Hataave poao je narod da-
lje u Haserot; i u Haserotu se utaborili.
Aron i Mirjam se protive
12
Onda su Mirjam i Aron poeli govoriti
protiv Mojsija zbog ene Etiopljanke,
kojom se bio oenio; jer si je uzeo Etipljan-
ku za enu.
2 Oni su govorili: Jeli je Gospodin govo-
rio samo preko Mojsija? Nije li govorio i s
nama? To je uo Gospodin.
3 A Mojsije je bio veoma skroman ovjek,
najskromniji ovjek na zemlji.
4 Odmah je Gospodin rekao Mojsiju, Aro-
nu i Mirjam: Doite vi troje u ator sa-
stanka. Oni su poli,
5 Onda je Gospodin u stupu oblaka stao
na ulazu atora i zovnuo Arona i Mirjamu.
Kad su oboje pristupili,
6 Onda je On rekao: ujte moje rijei:
Kada je meu vama prorok, onda se ja,
Gospodin objavljujem njemu u vienju i
govorim s njim u snu.
7 A tako nije s mojim slugom Mojsijem; on
je vjeran u svem mojem domu.
8 S njim govorim licem u lice, i to jedno-
stavno ne prikriveno, i on gleda oblik Gos-
Brojevi
119
podina. Zato se onda niste bojali preko-
riti mojega slugu Mojsija?
9 Nato se raspalila srdba Gospodinova
na njih i On je otiao.
10 I oblak se udaljio od atora. A Mirjam je
iznenada od gube postala bijela kao sni-
jeg. Kad se Aron okrenuo k Mirjami, vidio
je da je gubava.
11 Onda je Aron rekao Mojsiju: Ah, gos-
podaru, ne stavljaj na nas grijeha to smo
ga tako ludo poinili.
12 Nemoj da ona bude kao mrtvo dijete
kome je tijelo ve napola gnjilo kad izie
iz utrobe majine.
13 I Mojsije se pomolio Gospodinu, rekav-
i: Molim O Boe, ozdravi ju, ja se mo-
lim.
14 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: Da
joj je njezin otac pljunuo u lice, ne bi li se
sramila sedam dana? Neka ona bude se-
dam dana izvan tabora, a poslije neka se
opet primi natrag.
15 I Mirjam je sedam dana bila odstranje-
na iz tabora. A narod nije poao dalje dok
Mirjam nije opet bila primljena.
16 Potom je poao narod od Haserota i
utaborio se Pustinji Paran.
Uhode poslani u Kanaan
13
rekavi:
2 Poalji ljude da uhode zemlju Kanaan,
koju u dati Izraelovim sinovima. Poaljite
od svakoga oinskog plemena po jedno-
ga, glavara izmeu njih.
3 I po Gospodinovoj zapovijedi poslao ih
Mojsije iz Pustinje Paran. Svi su bili glava-
ri Izraelovih sinova.
4 Ovo su im imena: od Rubenova pleme-
na amua, sin Zakurov;
5 od imunova plemena afat, sin Hori-
jev;
6 od Judina plemena Kaleb, sin Jefune-
ov;
7 od Isakarova plemena Igal, sin Josipov;
8 od Efraimova plemena Hoea, sin Nu-
nov;
9 od Benjaminova plemena Palti, sin Ra-
fuov;
10 od Zebulunova plemena Gadiel, sin
Sodijev;
11 od Josipova plemena, naime, od Ma-
nasehova plemena Gadi, sin Susijev;
12 od Danova plemena Amiel, sin Gema-
lijev;
13 od Aerova plemena Setur, sin Miha-
elov;
14 od Naftalijeva plemena Nahbi, sin Vof-
sijev;
15 od Gadova plemena Geuel, sin Maki-
jev.
16 To su imena ljudi koje je poslao Mojsije
da uhode zemlju. Onda je dao Mojsije Ho-
sei, sinu Nunovu, ime Joua.
17 Tako ih Mojsije poslao da uhode zemlju
Kanaan, i rekao im: Idite odavde preko
Negeba, pa se popnite na goru,
18 i pogledajte kakva je zemlja i je li na-
rod to prebiva u njoj jak ili slab, malen ili
velik;
19 i kakva je zemlja u kojoj prebiva, je li
plodna ili neplodna; i kakva su mjesta u
kojima prebiva, jesu li u otvorenim tabori-
ma ili u tvrdim gradovima;
20 i kakva je zemlja, je li rodna ili mrava,
raste li drvee u njoj ili ne. Budite hrabri i
donesite sobom i neto roda one zemlje.
Bilo je onda ba vrijeme prvom grou.
21 Tako su otili i uhodili su zemlju od Pu-
stinje Zin do Rehoba na ulazu u Hamat.
22 Oni su se popeli preko Negeba i do-
li su do Hebrona, gdje su ivjeli Ahiman,
eaj i Talmaj, Anakovi potomci. Hebron
je bio sagraen sedam godina prije Zoa-
na u Egiptu.
23 Kad su stigli do u Dolinu Ekol, odre-
zali su ondje lozu s jednim grozdom koji
su nosila po dvojica na motki, tako i neto
mogranja i smokava.
24 Ono se mjesto zvalo Dolina Ekol zbog
groa koje su ondje odrezali Izraelovi si-
novi.
25 Poslije etrdeset dana su se vratili, po-
to su uhodili zemlju.
26 Otili su kui i doli k Mojsiju i Aronu i
cijeloj zajednici Izraelovih sinova u Pustinju
Paran, u Kade, predali su izvjetaj njima
i cijeloj zajednici i pokazali im plodove
zemlje.
27 A pripovijedali su im, rekavi: Otili
smo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista,
tee u njoj mlijeko i med. Evo, to su plo-
dovi odande.
28 Ali narod to boravi u njoj jak je, i gra-
dovi su utvreni i vrlo veliki. Vidjeli smo
ondje i potomke Anakove.
29 Amaleani prebivaju u pokrajini Nege-
bu; Hitijci, Jebusejci i Amorejci prebivaju
u planini; Kanaanci prebivaju na moru i na
obali Jordana.
30 Onda je Kaleb uutkao narod pro-
tiv Mojsija, i povikao: Svakako hajdemo
gore i osvojimo ju, jer ih moemo lako
prevladati.
31 Ali ljudi, koji su ili s njim, izjavili su:
Nikako ne moemo ii protiv toga naro-
da, jer je jai od nas.
32 Onda su iznijeli pred Izraelove sinove
neistinu o zemlji koju su uhodili, rekavi:
Zemlja, koju smo proli i uhodili, jest ze-
Brojevi
120
mlja koja dere svoje itelje. Svi ljudi, koje
smo ondje vidjeli, neobino su veliki.
33 Vidjeli smo ondje i divove, Anakove
sinove od divovskog roda. inilo nam se
da smo prema njima kao skakavci. A tako
smo se morali i mi njima priinjati.
Bog kanjava Izrael
14
Onda je sva zajednica podigla viku i
graju; a narod je plakao onu no.
2 Svi su Izraelovi sinovi mrmljali protiv
Mojsija i Arona i sva se zajednica tuila
pred njima: Ah, da smo bili pomrli u ze-
mlji Egipat. Ili Da smo samo mrtvi ovdje u
pustinji.
3 Zato nas je Gospodin doveo u tu zemlju
da izginemo od maa? Zar da nae ene
i sitna djeca postanu roblje drugima? Ne
bi li bilo bolje za nas da se vratimo natrag
u Egipat?
4 I rekli su meu sobom: Mi emo izabra-
ti sebi vou i vratiti se natrag u Egipat.
5 Onda su Mojsije i Aron pali na koljena
pred cijelom skupljenom zajednicom Izra-
elovih sinova.
6 A Joua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefu-
neov, bili su meu onima koji su uhodili
zemlju, razdrli su svoje haljine.
7 Zatim su govorili cijeloj zajednici Izrae-
lovih sinova: Zemlja koju smo proli da je
uhodimo, jest zemlja je zaista vrlo dobra.
8 Ako nam je Gospodin milostiv, on e nas
dovesti u tu zemlju i dat e nam ju, zemlju
u kojoj tee mlijeko i med.
9 Samo se ne bunite protiv Gospodina i
ne bojte se itelja te zemlje, jer emo ih
posve unititi. Odstupila je od njih sjena
njihova, a s nama je Gospodin. Nita ih se
ne bojte.
10 Kad ih je sva zajednica kanila kameno-
vati, pojavila se slava Gospodinova svim
Izraelovim sinovima nad atorom sastan-
ka.
11 I Gospodin je rekao Mojsiju: Dokle e
me jo taj narod prezirati, dokle mi nee
vjerovati uza sva udesna znamenja to
sam ih napravio pred njim.
12 Udarit u ga kugom i uzeti mu batinu,
a tebe u napraviti narodom koji je vei i
jai od ovoga.
13 Mojsije je rekao Gospodinu: Ako uju
to Egipani, izmeu kojih si ti svojom moi
doveo ovdje taj narod.
14 Pripovijedat e to iteljima ove zemlje.
Oni su uli da ti, Gospodine, prebiva
meu ovim narodom, da mu se ti, Gospo-
dine, licem u lice ukazuje, i da oblak tvoj
stoji nad njima, i da ti danju u stupu obla-
ka, a nou u stupu ognja ide pred njima.
15 Ako sad taj narod pobije sve do jed-
noga, onda e narodi, koji su uli o tebi
lijepi glas, rei:
16 Jer Gospodin nije mogao taj narod
dovesti u zemlju koju im je zakletvom
obeao, zato ih je pobio u pustinji.
17 A sada ja molim, Gospodine, neka vlada
tvoja velika strpljivost, kako si obeao:
18 Gospodin je strpljiv i bogat milosrem.
On oprata zlodjela i grijeh, ali posve ne
otputa kaznu, nego pohodi zlodjela ota-
ca na djeci do u tree i etvrto koljeno.
19 Oprosti molim, ovomu narodu njegova
zlodjela po svojim velikom milosru, kako
si uvijek opratao ovomu narodu od Egip-
ta do ovdje.
20 Onda je Gospodin odgovorio: Opra-
tam mu kako si zamolio.
21 Ali tako ja iv bio i tako sva zemlja bila
puna slave Gospodinove;
22 svi oni ljudi koji su vidjeli moju slavu i
sva udesna znamenja koja sam napravio
u Egiptu i u pustinji, a ipak su me deset
puta kuali i moj glas nisu posluali,
23 oni nee nikada vidjeti zemlje koju sam
zakletvom obeao njihovim ocima. Ne,
ni jedan od svih onih koji su me prezreli
nee ju vidjeti.
24 Samo svojega slugu Kaleba, koji je
pokazao drugi duh i posve je pristao uz
mene, njega u dovesti u zemlju u koju
je ve jedanput stupio, i posjedovat e ju
njegovi potomci.
25 Pustite samo da Amaleani i Kanaanci
prebivaju u ravnici. Sutra se vratite i poi-
te u pustinju prema Crvenomu moru.
26 Onda se Gospodin oglasio Mojsiju i
Aronu, rekavi:
27 Dokle e jo trajati mrmljanje te zle
zajednice protiv mene? Dobro sam uo
psovke Izraelovih sinova to izbacuju pro-
tiv mene.
28 Reci im: Tako ja iv bio, ovo je Gospo-
dinova rije, kako vi izgovoriste pred Mo-
jim uima, tako u ja postupati s vama.
29 Ovdje u pustinji popadat e vaa mrtva
tjelesa, svi vi koji ste bili izbrojeni, po va-
emu cijelom broju od dvadesete godine
pa na vie, jer ste mrmljali protiv mene.
30 Nikada neete ui u zemlju koju sam
vam pod zakletvom obeao za postojbi-
nu, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Joue,
sina Nunova,
31 A vau sitnu djecu, za koju ste rekli da
e postati roblje drugima, njih u uvesti i
oni e se veseliti zemlji koju ste vi pogr-
dili.
32 A vaa mrtva tjelesa raspast e se ov-
dje u pustinji.
33 etrdeset godina vai e se sinovi kao
pastiri povlaiti po pustinji i tako e trpjeti
Brojevi
121
zbog vae nevjere dok se vaa tjelesa po-
sve ne zatru u pustinji.
34 Po broju dana u kojima ste uhodili ze-
mlju, etrdeset dana, uraunan jedan dan
za jednu godinu, morat ete etrdeset go-
dina nositi svoje krivnje. Morat ete osje-
titi to znai kad ja uskratim svoju milost.
35 Ja, Gospodin, to govorim. Zaista, tako
u postupati s tom cijelom zlom zajedni-
com, koja se ustala protiv mene. Ovdje u
pustinji bit e uniteni ovdje e pomrije-
ti.
36 A ljudi, koje je poslao Mojsije da uhode
zemlju, i koji su se, nakon svojega povrat-
ka, pobunili svu zajednicu protiv njega
kad su krivo izvijestili o zemlji;
37 ti ljudi koji su dali lani izvjetaj o ze-
mlji, pomrli su pred Gospodinom od nagle
smrti.
38 Samo Joua, sin Nunov, i Kaleb, sin
Jefuneov, ostali su na ivotu izmeu onih
ljudi koji su ili uhoditi zemlju.
39 Onda je Mojsije priopio ove prijetnje
svim Izraelovim sinovima, narod se jako
raalostio.
40 Rano ujutro oni su ustali, da uzau na-
vrh gore, jer su govorili: Sada smo spre-
mni uzii na ono mjesto za koje nam je
govorio Gospodin, jer smo sagrijeili.
41 A Mojsije je rekao: Zato hoete pre-
stupiti zapovijed Gospodinovu? Nee vam
uspjeti.
42 Ne uzlazite, da ne budete potueni od
svojih neprijatelja, jer Gospodin nije meu
vama.
43 Jer Amaleani i Kanaanci stoje ondje
pred vama. Popadat ete od maa; jer ste
se pobunili protiv Gospodina, nee Gos-
podin biti s vama.
44 Ali oni su u svojoj tvrdokornosti poli
navrh gore. A krinja Gospodinova zavje-
ta i Mojsije nisu napustili tabor.
45 Onda su Amaleani i Kanaanci sili,
koji su prebivali na onoj gori, potukli ih i
potjerali do Horme.
Zakon o prinosu
15
I Gospodin se oglasio Mojsiju, re-
kavi:
Kad doete u zemlju, koju vam dajem za
postojbinu,
3 i prinosite Gospodinu od goveda i ovaca
rtvu ognjem spaljenu, rtvu paljenicu ili
mirotvornu, da ispunite zavjete ili kao dra-
govoljan dar ili o svojim Sveanostima, da
dignete u ast Gospodinu ugodni rtveni
miris,
4 onda onaj tko donosi svoj itni prinos
Gospodinu, neka prinese desetinu efe bi-
jelog brana zamijeena s etvrtinom hina
ulja;
5 a vina neka se pripravi za naljev kod r-
tve paljenice i mirotvorne etvrtinu hina
za svako janje.
6 A za ovna neka pripravi kao itni prinos
dvije desetine efe bijelog brana zamije-
ena s treinom hina ulja.
7 Vina za naljev neka prinese treinu hina
na ugodan miris Gospodinu.
8 Kad pripremate junca kao rtvu palje-
nicu ili za rtvu zaklanicu, da ispunite
zavjet ili kao mirotvornu rtvu,
9 onda neka se prinese uz junca kao itni
prinos tri desetine efe bijeloga brana za-
mijeena s pola hina ulja;
10 vina za naljevni prinos prinesite pola
hina kao rtvu ognjem spaljenu na ugo-
11 Tako neka se dri kod svakoga vola ili
ovna, kod svakoga janjeta ili jareta.
12 Prema broju koji prireujete, postupite
tako kod svakog pojedinoga komada.
13 Svaki domorodac neka se toga dri kad
prinosi rtvu ognjem spaljenu na ugodan
miris Gospodinu.
14 Ako stranac putuje s vama, ili ako net-
ko trajno ivi u vaoj sredini i hoe priredi-
ti rtvu ognjem spaljenu na ugodan miris
Gospodinu, onda neka isto onako postu-
pa kao i vi.
15 Jednaka uredba vrijedi za zajednicu,
za vas kao i za stranca koji je kod vas.
Jedna uredba to vjeito vrijedi kroz sve
vae narataje. U stvarima to se odnose
na Gospodina, vrijedi za stranca isto kao
za vas.
16 Jedan zakon i jednako pravo vrijede za
vas kao za stranca to je kod vas.
kavi:
Kad doete u zemlju u koju u vas ja od-
vesti,
19 onda prije nego upotrijebite ito one
zemlje, prinesite Gospodinu rtvu podiza-
nja.
20 Od svojega prvoga brana darujte ko-
la kao prinos podizanja; prinesite ga kao
prinos podizanja od gumna, tako ete i ga
prinijeti.
21 Dajte od svojega prvoga mljevena
brana Gospodinu prinos podizanja kroz
sve vae narataje.
22 Ako sagrijeite nehotice i ne ispunite
koju god od ovih zapovijedi koje je Gos-
podin dao Mojsiju,
23 to god od onoga to vam je Gospodin
preko Mojsija zapovjedio, od dana kad je
Gospodin izdao zapovijedi, i poslije kroz
Brojevi
122
sve vae narataje,
24 onda neka bude: ako je prijestup neho-
tice poinjen, bez znanja zajednice, neka
sva zajednica prinese junca kao rtvu pa-
ljenicu na ugodan miris Gospodinu, zajed-
no s itnim prinosom i njihovim naljevom,
po uredbi, uz to muko jare kao rtvu za
grijeh.
25 Sveenik neka time pribavi pomirenje
cijeloj zajednici Izraelovih sinova. Tako e
im se oprostiti, jer je bilo nehotice poi-
njeno, neka prinesu rtvu ognjem spalje-
nu Gospodinu, uz to svoju rtvu za grijeh
pred Gospodinom, zbog svoje nepanje
za grijeh.
26 Tako e se onda oprostiti cijeloj zajed-
nici Izraelovih sinova i doljacima koji su
kod njih, jer nepromiljenost je na teret ci-
jeloj zajednici.
27 Ako ovjek pojedinac sagrijei nehoti-
ce, onda neka prinese jednogodinju kozu
kao rtvu za grijeh.
28 Neka sveenik onda onomu koji je ne-
hotice sagrijeio protiv Gospodina, priba-
viti pomirenje izvrivi za njega obrede
pomirenja; i bit e mu oproteno.
29 Neka jedan te isti zakon vrijedi kod vas
za domorodca izmeu Izraelovih sinova i
za stranca koji je meu njima, za sluaj da
netko nehotice sagrijei.
30 Ali ako neka osoba sagrijei bilo to
hotimice, bio on domorodac ili stranac,
taj huli na Gospodina, i neka se iskorijeni
iz svojega naroda.
31 Jer je prezreo Gospodinovu rije i pre-
stupio njegovu zapovijed, neka se ta oso-
ba iskorijeni. Neka njegova krivnja padne
na njega.
32 Kad su bili Izraelovi sinovi u pustinji,
zatekli su ovjeka, koji je skupljao drva na
Subotnji dan.
33 Ljudi, koji su ga bili zatekli gdje skuplja
drva, doveli ga k Mojsiju i Aronu i cijeloj
zajednici.
34 Stavili su ga u zatvor, jer jo nije bilo
odreeno o tom to e se s njim napra-
viti.
35 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: Taj
ovjek neka se sigurno usmrti. Neka ga
kamenuje sva zajednica izvan tabora.
36 I sva ga je zajednica izvela izvan tabo-
ra i kamenovala ga na smrt, kako je Gos-
podin zapovjedio Mojsiju.
kavi:
neka stave sebi rese na skutove svojih ha-
ljina, oni i njihovi dolazei narataji, i na
svaku resu neka stave vrpcu od modrog
prediva.
39 Ovo je svrha resama: da se sjetite kad
ih vidite svih Gospodinovih zapovijedi, da
ih vrite i da se ne zanosite za poudama
svojih srdaca i oiju to vas tako lako za-
vode na bludnost.
40 Tako da bi se spominjali svih mojih za-
povijedi i vrili ih i tako se posvetili svojem
Bogu.
vas izveo iz egipatske zemlje da budem
va Bog: Ja sam Gospodin, va Bog.
Pobuna Koraha, Datana i Abirama
16
A Korah, sin Ishara, sin Kohata, sin
Levijev, predobio je za sebe potom-
ke Rubenove Datana i Abirama, Eliabove
sinove, i Ona, sina Peletova.
2 Oni su se pobunili protiv Mojsija s dvje-
sto i pedeset Izraelovih sinova, glava-
ra zajednice, pozvanih lanova narodne
skuptine i uglednih mueva.
3 Oni su se skupili protiv Mojsija i Aro-
na i kazali im: Dosta neka vam je. Sva
zajednica, svi skupa sveti su i Gospodin
je meu njima. Zato se vi onda uzdiete
iznad zajednice Gospodinove?
4 Kad je to uo Mojsije pao je na koljena
licem do zemlje,
5 i rekao Korahu i cijeloj njegovoj druini,
rekavi: Sutra e Gospodin pokazati tko
je njegov i tko je doista svet, da mu se
priblii koga onda on izabere, taj mu se
smije pribliiti.
6 Napravite ovo: uzmite sebi kadionice,
Korah i sva druina njegova.
7 Stavite sutra u njih ognja i stavite na njih
kada pred Gospodinom. Koga onda iza-
bere Gospodin, taj neka bude svet. Dosta
neka vam je, sinovi Levijevi.
8 Korahu je rekao Mojsije: ujte ipak, si-
novi Levijevi.
9 Nije li vam dosta to vas je Bog Izraelov
odvojio od Izraelove zajednice da vas pri-
vue u svoju blizinu, pa da vrite slubu
kod atora Gospodinova i obavljate i pred
zajednicom svoju slubu?
10 Tebe je sa svom tvojom braom, Levi-
jevim sinovima, privukao k sebi, sada tra-
ite jo i sveenstvo.
11 Zato se vi, ti i sva tvoja druina, sku-
pljate protiv Gospodina, jer to je Aron, da
mrmljate protiv njega.
12 Mojsije je pozvao Datana i Abirama,
Eliabove sinove, ali su oni odgovorili: Ne
idemo gore.
13 Nije li dosta to si nas doveo ovdje iz
zemlje, u kojoj tee mlijeko i med, da nas
poubija u pustinji? Hoe li se jo sada i
nametnuti za gospodara nad nama?
14 Zaista nisi nas doveo u zemlju u kojoj
Brojevi
123
tee mlijeko i med i nisi nam dao njiva i
vinograda u posjed. Hoe li, moda, lju-
dima ovdje oi iskopati? Neemo doi.
15 Onda se Mojsije jako rasrdio i rekao
Gospodinu: Ne primi njihov rtveni dar.
Nisam nikome od njih oduzeo ni jednog
magarca, niti sam kome od njih napravio
to na ao.
16 I Mojsije je rekao Korahu: Ti i sva tvoja
druina, prikaite se sutra pred Gospodi-
nom, ti, oni i Aron.
17 Svaki od vas neka uzme svoju kadio-
nicu i stavi u nju k d, i neka donese svaki
svoju kadionicu pred Gospodina, dvjesto i
pedeset kadionica; takoer ti i Aron, svaki
svoju kadionicu.
18 I uzeo je svaki svoju kadionicu, stavio
u njih oganj i stavio na njega k d, i posta-
vili se na ulazu u ator sastanka, takoer
Mojsije i Aron.
19 A Korah je skupio na ulazu u ator
sastanka naprema njima svu zajednicu.
Onda se pokazala cijeloj zajednici slava
Gospodinova.
20 I Gospodin se oglasio Mojsiju i Aronu,
rekavi:
21 Odvojite se od te zajednice da ih uni-
tim u jedan as.
22 Tada su oni pali licem do zemlje i povi-
kali: O Boe, Boe ivotnog duha u sva-
kom tijelu. Hoe li se razljutiti na svu za-
jednicu, kad je samo jedan sagrijeio?
23 Tada se Gospodin oglasio Mojsiju, re-
kavi:
24 Govori zajednici ovako: Udaljite se od
atora Korahova, Datanova i Abiramova.
25 Nato se podignuo Mojsije i otiao Da-
tanu i Abiramu, a starjeine Izraelove su
ile za njim.
26 On je oslovio zajednicu, rekavi: Uda-
ljite se od atora ovih zlotvora. Ne smijete
se dotai niega to je njihovo. Da ne bi
izginuli i vi zbog svih njihovih grijeha.
27 Onda se oni povukli iz okolice atora
Korahova, Datanova i Abiramova. A Da-
tan i Abiram stupili su van i stali na ulazu
svojih atora sa svojim enama, svojim si-
novima i svojom malom djecom.
28 Onda je rekao Mojsije: Po tom ete
spoznati da je Gospodin poslao mene da
izvrim sva ta djela i da ja ne radim sam
od sebe.
29 Ako ovi ovdje pomru, kako umiru svi
ljudi, i ako ih snae obina sudbina svih
ljudi, onda Gospodin nije poslao mene.
30 Ali ako Gospodin izvri neto novo i ze-
mlja otvori svoja usta i prodre ih sa svim
to je njihovo, tako da siu ivi u podze-
mlje, onda ete spoznati da su ovi ljudi
hulili na Gospodina.
31 I dogodilo se, im je Mojsije izgovorio
te rijei, otvorila se zemlja pod njima,
32 i zemlja je otvorila svoja usta i progu-
tala ih s njihovim domainstvom i sve lju-
de koji su bili uz Koraha sa svim njihovim
imetkom.
33 Sa svim to su imali sili su ivi u pod-
zemlje, i zemlja se zatvorila nad njima, i
oni su nestali iz zajednice.
34 Svi Izraelovi sinovi koji su okolo stajali
pobjegli su bre od njihova jauka, jer su
govorili: Da i nas jo ne proguta zemlja.
35 A oganj je izaao od Gospodina i spa-
lio dvjesto i pedeset ljudi koji su trebali
prinijeti kad.
kavi:
37 Reci Eleazaru, sinu sveenika Arona,
neka odnese kadionice sa zgarita i oganj
neka istrese u nekoj udaljenosti, jer su
svete
38 Kadionice tih grjenika, koji su svoj
ivot pokopali svojim grijehom, neka se
raskuju na ploe i neka se njima obloi r-
tvenik, jer su ih oni prinijeli pred Gospodi-
na, zato su time postale svete. Neka budu
kao znak Izraelovim sinovima.
39 Onda je sveenik Eleazar uzeo mjede-
ne kadionice, one koje su prinijeli oni koji
su izgorjeli, i bile su raskovane u iroke
ploe za obloiti rtvenik.
40 One su imale biti Izraelovim sinovima
opomena i znamen da ni jedan nepozvan,
koji ne pripada potomstvu Aronovu, ne
smije pristupiti pred Gospodina. Da mu
se ne bi dogodilo kao Korahu i njegovoj
druini, kako mu je Gospodin zaprijetio
preko Mojsija.
41 Drugoga jutra mrmljala je sva zajedni-
ca Izraelovih sinova protiv Mojsija i Arona.
Vikali su: Pobili ste Gospodinov narod.
42 Kad se onda stjecala zajednica protiv
Mojsija i Arona, okrenuli se ovi prema a-
toru sastanka. I gle, pokrio ga oblak i po-
kazala se slava Gospodinova.
43 Onda su Mojsije i Aron doli pred ator
sastanka.
kavi:
45 Odstrani se iz te zajednice. Unitit u
ih u jedan as. Onda su oni pali na kolje-
na licem do zemlje,
46 I Mojsije je rekao Aronu: Uzmi kadio-
nicu, stavi u nju oganj sa rtvenika, stavi
na njega miomirisnog k da i nosi ga bre
k zajednici da im time pribavi pomirenje,
jer od Gospodina izlazi kazneni sud. Ve
je pomor poeo.
47 Onda je uzeo Aron kadionicu, kako mu
je zapovjedio Mojsije, i otrao usred za-
Brojevi
124
jednice i zaista, pomor je ve bio poeo
meu narodom. On je nato poeo kaditi i
pribavio tako narodu pomirenje.
48 Ostao je stojei meu mrtvima i ivi-
ma, dok nije prestao pomor.
49 Onih koji su pomrli od pomora, bilo
je etrnaest tisua i sedam stotina, osim
onih koji su poginuli zbog Koraha.
50 Aron se vratio natrag k Mojsiju na ulaz
u ator sastanka, jer je prestao pomor.
Aronov tap
17
I Gospodin se oglasio Mojsiju, re-
kavi:
2 Govori sa Izraelovim sinovima, i uzmi od
njih po jedan tap od svakoga oinskog
doma, onda dvanaest tapova od svih nji-
hovih plemenskih glavara, pleme po ple-
me. Napii ime svakoga na njegovu tapu.
3 Na tap Levijev napii ime Aronovo.
Neka bude jedan tap za svakog glavara
oinskog doma.
4 Stavi ih onda u ator sastanka pred
Svjedoanstvo gdje vam se objavljujem.
5 Onda e tap, onoga koga sebi izabe-
rem, procvjetati. Tako u od sebe odstra-
niti mrmljanje Izraelovih sinova koje podi-
u protiv vas.
6 Kad je Mojsije to rekao Izraelovim si-
novima, svaki mu je glavar dao tap, po
oinskim domovima, svega dvanaest ta-
pova. Meu tapovima njihovim bio je i
tap Aronov.
7 Mojsije je stavio tapove pred Gospodi-
na u atoru Svjedoanstva.
8 I dogodilo se drugoga jutra kad je Mojsi-
je stupio u ator svjedoanstva, i gle, bio
je tap Aronov, od doma Levijeva, propu-
pao, potjerao mladice, procvjetao i donio
zrele bademe.
9 Onda je Mojsije iznio sve tapove iz sve-
tita k svim Izraelovim sinovima. Oni su
ih razgledali i svaki je uzeo natrag svoj
tap.
10 Gospodin je rekao Mojsiju: Stavi tap
Aronov opet pred Svjedoanstvo, da se
uva kao znak protiv buntovnika, da mo-
gne odstraniti njihovo mrmljanje ispred
mene, da ne poginu.
11 Mojsije je napravio, kako mu je Gospo-
din zapovjedio, tako je napravio.
12 A Izraelovi sinovi su rekli Mojsiju ovako:
Doista mi ginemo, propadamo, svi skupa
propadamo.
13 Tko se god priblii k atoru Gospodino-
vu, mora umrijeti. Hoemo li svi pomrijeti?
Dunosti sveenika i levita
18
Onda je rekao Gospodin Aronu: Ti i s
tobom tvoji sinovi i tvoj oinski dom,
vi nosite odgovornost za grijehe svetita,
ti i s tobom tvoji sinovi nose odgovornost
za grijehe sveenike slube to vam je
predana.
2 Isto i svoju brau, od Levijeva plemena,
oinsko pleme, pusti da se prikljue tebi i
da ti pomognu, dok ti i s tobom tvoji sino-
vi, sluite pred atorom svjedoanstva.
3 Oni se trebaju pobrinuti za sve to je
tebi potrebno i za ureenje svega atora,
ali ne smiju pristupiti k svetomu posuu i
k rtveniku, da ne bi umrli oni i vi.
4 Oni neka budu tebi pridrueni i neka se
brinu za ator sastanka i za svu slubu
oko atora. Ni jedan stranac ne smije pri-
stupiti k vama.
5 Samo vi smijete vriti slubu u svetitu i
na rtveniku, da ne bi opet doao kazneni
sud gnjeva na Izraelove sinove.
6 Ja sam bio onaj, koji je uzeo vau bra-
u, Levite, izmeu Izraelovih sinova. Vama
su oni predani na dar od Gospodina, da
obavljaju slubu kod atora sastanka.
7 Stoga ti i s tobom tvoji sinovi, ete vriti
sveeniku slubu u svemu oko rtvenika
i iza zavjese; tako obavljajte svoju slubu.
Dar je sluba sveenika to sam vam
je predao. Stranac koji pristupi, neka se
usmrti.
8 Jo je rekao Gospodin Aronu: Ja sam
onaj koji ti predaje ostatak svih mojih r-
tava podizanjem meni rtvovanih. Od svih
svetih darova Izraelovih sinova darujem ih
tebi kao dio, i tvojim sinovima, kao uredba
zauvijek.
9 Od najsvetijih darova, koliko ne budu
spaljeni, neka tebi pripadne ovo: svi nji-
hovi darovi kod svih itnih prinosa, rta-
va za grijeh i rtava za prijestup to mi ih
prinose; to neka vam je najsvetije za tebe
tvoje sinove.
10 Na najsvetijem mjestu ih jedite; sve
muke osobe neka to jedu. Neka vam je
to sveto.
11 I ovo jo neka tebi pripadne: darovi od
svih rtava koje Izraelovi sinovi rtvuju
podizanjem i mahanjem. Dajem ih tebi i
s tobom tvojim sinovima i kerima, to je
uredba zauvijek. Svaki u tvojoj obitelji,
koji je ist, smije od toga jesti.
12 Najbolje od ulja, vina i ita, najbolje od
onoga to daju Gospodinu, to dajem tebi.
13 Prvine od svih plodova to rastu u nji-
hovoj zemlji i koje prinose Gospodinu, neka
pripadnu tebi. Svaki od tvoje obitelji, koji je
ist, smije od toga jesti.
14 Sve u Izraelu zavjetovano, neka je tvo-
je.
15 Sve prvoroeno, to prvo otvori utrobu
od svih ivih bia to se prinosi Gospo-
Brojevi
125
dinu, od ovjeka i od marve, neka je tvo-
je. Ipak, prvoroeno od ovjeka neka se
zaista otkupi i prvene od neiste marve
neka se otkupi.
16 Neka ih se otkupi kad im bude mjesec
dana, po procjeni od pet ekela srebra,
po vrijednosti ekela svetita, to iznosi
dvadeset gera.
17 A prvence od goveda, ovaca i koza ne
smije dati otkupiti; oni su sveti. Njihovom
krvlju pokropi rtvenik i loj njihov neka
se spali kao rtvu ognjem spaljenu na
18 Njihovo meso neka pripadne tebi. Kao
grudi mahanja i desno plee, neka bude
tebi.
19 Sve svete darove od rtava podizanja,
koje Izraelovi sinovi prinose Gospodinu,
dajem tebi i s tobom tvojim sinovima i
kerima, to je uredba koja vjeito vrijedi.
To je za tebe i tvoje potomke s tobom vje-
it osoljen zavjet pred Gospodinom.
20 Jo je rekao Gospodin Aronu: U njiho-
voj zemlji nee imati batine i dijela nee
biti za tebe meu njima. Ja sam tvoj dio i
tvoja batina meu Izraelovim sinovima.
21 Evo gle, Levijevim sinovima dajem kao
batinu sve desetine u Izraelu kao nakna-
du za obavljanje slube koju obavljaju kod
atora sastanka.
22 Izraelovi sinovi ne smiju vie pristupa-
ti k atoru sastanka, da ne bi navukli na
sebe krivnju i umrli.
23 Samo Leviti smiju vriti slubu kod
atora sastanka i snositi odgovornost za
svoja zlodjela. Ova uredba vrijedi za vas
zauvijek kroz sve vae narataje. Oni ne
smiju imati batinu meu Izraelovim sino-
vima.
24 Jer dajem za batinu Levitima desetinu
to je prinose Gospodinu kao rtvu podi-
zanja. Zato sam odredio za njih da nema-
ju batine meu Izraelovim sinovima.
kavi:
26 Govori Levitima i Reci im: Kad prima-
te desetinu od Izraelovih sinova koju sam
vam odredio od njih kao batinu, onda
ete od toga dati rtvu podizanja za Gos-
podina, desetinu od desetine.
27 Ta rtva podizanja neka vam se ura-
una kao ostalim Izraelovim sinovima dar
ita s gumna ili preteka od tijeska.
28 Tako isto prinosite Gospodinu rtvu
podizanja od svih svojih desetina, koje
primate od Izraelovih sinova, i od toga
dati rtvu podizanja za Gospodina svee-
niku Aronu.
29 Od svih darova to vam pripadnu, pri-
nijeti ete rtvu podizanja za Gospodina, i
to uvijek najbolje od toga njima posveeni
dio.
30 Reci im jo: Kad dajete najbolje od
toga, onda neka se to Levitima urauna-
va, kao i ostalim Izraelovim sinovima, de-
setina prihoda od gumna i od tijeska.
31 Smijete jesti na kojem god hoete mje-
stu, vi i vaa obitelj, jer to je vaa plaa za
vau slubu kod atora sastanka.
32 Zbog toga ne snosite krivnju kad pri-
nosite najbolje od toga. Ne obeaujte
svetih darova Izraelovih sinova da ne bi-
ste umrijeli.
Voda oienja
19
Nato je Gospodin rekao Mojsiju i Aro-
nu, rekavi:
2 Ovo je zakonska uredba koju je Gos-
podin zapovjedio rekavi: Reci Izraelo-
vim sinovima neka ti dovedu crvenu, bez
mane junicu, koja nema mane i na kojoj
jo nikad nije bio jaram.
3 Predajte ju sveeniku Eleazaru, da se
onda izvede izvan tabora i neka se zakolje
pred njegovim oima.
4 Sveenik Eleazar neka uzme svojim pr-
stom neto njezine krvi i neka pokropi
s neto njezine krvi sedam puta prema
prednjoj strani atora sastanka.
5 Nato, neka se spali junica pred njego-
vim oima: njezina koa, njezino meso,
njezina krv, droba sa sadrajem neka se
spali.
6 Onda neka uzme sveenik cedrovine,
hisopa i grimiza i neka to baci u oganj, u
kojem se spaljuje junica.
7 Nato neka sveenik opere svoje haljine
i neka se okupa. Onda smije opet doi u
tabor, ali do veeri ostaje sveenik jo ne-
ist.
8 Takoer onaj koji ju je spalio, neka ope-
re svoje haljine i okupa se, ali i on ostaje
neist do veeri.
9 Onda ovjek koji je ist neka pokupi
pepeo junice, pa neka ga istrese izvan
tabora na koje isto mjesto. Ondje neka
se sauva zajednici Izraelovih sinova da
se napravi voda oienja koja slui kao
sredstvo za oprotenje grijeha.
10 Onaj, koji je pokupio pepeo junice,
mora oprati svoje haljine i ostaje neist do
veeri. Ovaj zakon neka vrijedi zauvijek za
Izraelove sinove i strance koji su kod njih.
11 Tko se dotakne ovjejega mrtva tijela,
neka je neist sedam dana.
12 On neka se oisti vodom oienja
trei i na sedmi dan, i onda je opet ist.
Ali ako se nee oistiti na trei i na sedmi
dan, onda nee biti ist.
13 Svaki, koji se dotakne mrtvoga tije-
Brojevi
126
la kojeg umrloga, i onda se ne oisti, taj
obeauje Gospodinov ator. Takav o-
vjek neka se iskorijeni iz Izraela; jer nije
bio pokropljen vodom oienja, ostaje
neist. Neistoa njegova ostaje dalje na
njemu.
14 Ovo je zakonska uredba: Umre li net-
ko u kojem atoru, onda svaki koji stupi
u ator ili se nalazi u atoru, bude neist
sedam dana.
15 I svaka otvorena posuda, na kojoj nema
poklopca, bude neista.
16 Svako tko se dotakne na polju maem
ubijenoga ovjeka, ili obino umrloga ili
kosti ovjeje, ili groba, neist bude se-
dam dana.
17 Za jednoga koji je tako postao neist,
neka se uzme neto od pepela spaljene
rtve za grijeh i neka se ulije na njega
svjee vode u posudu.
18 ist ovjek neka uzme hisop, neka ga
umoi u vodu i neka njom pokropi a-
tor, sve posue, na osobe koje su ondje, i
onoga tko se dotaknuo mrtvakih kostiju,
ubijenoga, umrlog ili groba.
19 I to neka isti ovjek pokropi neisto-
ga trei dan i na sedmi dan; a na sedmi
dan neka ovaj opere svoje haljine i neka
se opere u vodi; i on e onda naveer
opet biti ist.
20 Ali ako netko bude neist i ne oisti
se, onda neka se takav ovjek iskorijeni
iz zajednice, jer on je obeastio svetite
Gospodinovo, jer nije bio pokropljen vo-
dom oienja, on je neist.
21 Neka im ovo bude trajni zakon. Tako-
er onaj koji je pokropio vodom oie-
nja, neka opere svoje haljine. Tko se jo
dotakne vode oienja, neka je neist do
veeri.
22 Sve ega se neisti dotakne, neisto
je, i svaki koji se toga dotakne, neist je
do veeri.
Voda iz kamena
20
Sva izraelska zajednica je stigla u
Pustinju Zin prvoga mjeseca i narod
se smjestio u Kadeu. Ondje je umrla Mir-
jam i bila ondje pokopana.
2 Nato zajednica nije imala vode, pa se
skupili protiv Mojsija i Arona.
3 Narod se prepirao s Mojsijem i vikao:
Ah, da smo i mi izginuli kad je Gospodin
poubijao nau brau.
4 Zato ste doveli zajednicu Gospodino-
vu u ovu pustinju gdje moramo izginuti sa
svojom marvom?
5 Zato ste nas izveli iz Egipta i doveli nas
u ovaj zli kraj, gdje ne raa ni ito, ni smo-
kva, ni groe, ni mogranj, i gdje nema ni
vode za pie?
6 A Mojsije i Aron su izmaknuli ispred za-
jednice k ulazu u ator sastanka i pali na
koljena licem do zemlje. I pokazala im se
slava Gospodinova.
7 Onda se Gospodin oglasio Mojsiju i Aro-
nu, rekavi:
8 Uzmi tap, ti i tvoj brat Aron skupite za-
jednicu. Govorite kamenu pred njihovim
oima, i on e vam dati vodu. I Tako e
im pribaviti vodu iz kamena, i tako napoji
zajednicu i njihovu marvu.
9 Onda je uzeo Mojsije tap ispred Gos-
podina, kako mu je zapovjedio.
10 Nato su skupili Mojsije i Aron zajednicu
pred kamenom, i on im rekao: Posluajte
ipak, vi buntovnici. Moramo li vam mi iz
ovoga kamena izvaditi vodu?
11 Tada je Mojsije podignuo ruku i dvaput
udario svojim tapom po kamenu, i pote-
kla je voda u izobilju, te se napojila zajed-
nica i njihova marva.
12 Tada se Gospodin oglasio Mojsiju i
Aronu, rekavi: Jer se niste pouzdali u
mene i niste me htjeli proslaviti pred oi-
ma Izraelovih sinova, neete dovesti ovu
zajednicu u zemlju koju im dajem.
13 To je voda Meriba, jer su se prepirali
Izraelovi sinovi s Gospodinom i gdje se On
proslavio meu njima.
14 Iz Kadea poslao je Mojsije poslanike
k edomskom kralju: Ovako govori tvoj
bratski narod Izrael. Ti zna sve nevolje
koje su nas snale.
15 Kako su nai oci poli u Egipat i mi
smo dugo proboravili u Egiptu, i Egipani
su zlostavljali nas i nae oeve.
16 Kad smo zavapili Gospodinu za po-
mo, usliao na Gospodinu molbu i po-
slao Anela koji nas izveo iz Egipta. Mi se
sada nalazimo u Kadeu, gradu na kraju
tvoje granice.
17 Htjeli bismo proi kroz tvoju zemlju.
Neemo ii preko polja i vinograda i nee-
mo piti vode iz studenaca. Hoemo samo
ii Kraljevskom Cestom ne skretajui na
lijevo ni na desno dok ne proemo tvoje
podruje.
18 Ali su im Edomci otporuili: Ne smije-
te prolaziti kroz moju zemlju, jer drukije
emo izii s maem pred vas.
19 Izraelovi sinovi su im odgovorili: Glav-
nom cestom emo ii, i ako se napijemo
ja i moja marva tvoje vode, platit u ti za
to. Ja neu nita vie nego samo brzo
pjeice proi.
20 A oni su odgovorili: Ne smije prola-
ziti. Ujedno su izali Edomci pred njih s
mnogo ljudi i dobro naoruani.
21 Jer Edomci nisu htjeli dopustiti Izrae-
Brojevi
127
lovim sinovima da prou kroz njihovo po-
druje, Izraelovi sinovi se onda okrenuli
na stranu od njih.
22 Onda su krenuli od Kadea sva izrael-
ska zajednica i stigli do Gore Hora.
23 I Gospodin se oglasio Mojsiju i Aronu
na Gori Horu to lei na granici edomske
zemlje, rekavi:
24 Aron e se sada pridruiti svojim pre-
cima, jer on nee ui u zemlju koju u dati
Izraelovim sinovima, jer ste se oprli mojoj
zapovijedi na vodi Meribi.
25 Uzmi Arona i njegova sina Eleazara i
dovedi ih na Goru Hor.
26 Svuci ondje Aronu njegove haljine i
odjeni ih njegovu sinu Eleazaru; Aron e
preminuti i ondje umrijeti.
27 Mojsije je napravio kako je Gospodin
zapovjedio. Uzali su na goru Hor pred
oima cijele zajednice.
28 Ondje je Mojsije svukao Aronu njegove
haljine i odjenuo ih njegovu sinu Eleazaru.
Nato je Aron ondje umro na vrhuncu gore,
a Mojsije i Eleazar su sili s gore.
29 Kad je saznala sva zajednica da je
Aron umro, tugovao je sav Izraelov dom
za Aronom trideset dana.
Mjedena zmija
21
Kad su uli Kanaanci koji su bili pod
kraljem u Aradu, i prebivali u junoj
zemlji da Izraelovi sinovi dolaze Atarim-
skim putom, navalili su na Izraelove sino-
ve i neke su od njih zarobili.
2 Onda su se Izraelovi sinovi zavjetova-
li Gospodinu ovako: Ako nam taj narod
da u ruke, unitit emo u potpunosti nji-
hove gradove.
3 I Gospodin je usliao molbu Izraelaca i
predao im Kanaance, i oni su ih potpuno
unitili skupa s njihovim gradovima. Tako
je to mjesto nazvano Hormah.
4 Nato su krenuli od gore Hora prema Cr-
venom moru da zaobiu edomsku zemlju,
ali je narodu dodijalo putovanje.
5 Ljudi su mrmljali protiv Boga i protiv
Mojsija i govorili: Zato ste nas izveli iz
Egipta? Zar da pomremo u pustinji? Jer
nema ovdje ni kruha ni vode, a to jadno
jelo ve nam se gadi.
6 Onda je Gospodin poslao meu narod
otrovne zmije, koje su ugrizale ljude, tako
da je pomrlo jako mnogo Izraelaca.
7 Stoga je doao narod k Mojsiju i potuio
se: Sagrijeili smo, jer smo govorili protiv
Boga i protiv tebe. Pomoli se Gospodinu
pa neka ukloni zmije od nas. I Mojsije se
pomolio za narod.
8 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: Na-
pravi sebi lik otrovne zmije i privrsti ju na
motku. Tko bude ugrizen i pogleda u nju,
ostat e na ivotu.
9 Tako je Mojsije napravio mjedenu zmiju
i privrstio ju na motku. Ako je koga ugri-
zla zmija i on pogledao u mjedenu zmiju,
ostao je na ivotu.
10 Nato su krenuli Izraelovi sinovi dalje i
utaborili se kod Obota.
11 Od Obota su krenuli dalje i utaborili se
kod Ije-Abarima, u pustinji koja lei isto-
no pred Moabom.
12 Odatle su krenuli dalje i utaborili se u
Dolini Zared.
13 Odatle su krenuli dalje i utaborili se s
onu stranu Arnona, na mjestu u pustinji,
gdje on dolazi iz zemlje Amorejaca. Arnon
je, naime, moapska granica izmeu Moa-
baca i Amorejaca.
14 Zato se govori u knjizi Gospodinovih
ratova: Vaheb u Suf i potoci uz Arnon,
15 potoci to dopiru do Ara i lee uz mo-
apsku granicu.
16 Odatle se zaputili u Beer. To je stude-
nac na koji je mislio Gospodin kad je rekao
Mojsiju: Skupi narod, da mu dam vode.
17 Onda su zapjevali Izraelovi sinovi ovu
pjesmu: Izviri, studene, svi mu pjevajte:
18 Studence koje su kopali knezovi, na-
rodni prvaci ezlom, svojim tapovima.
Iz pustinje su krenuli u Matanu,
19 iz Matane u Nahaliel, iz Nahaliela u Ba-
mot,
20 a iz Bamota u dolinu koja je moapskoj
zemlji do vrhunca Pisge, koji se die nad
pustinjom.
21 Nato su Izraelovi sinovi odaslali posla-
nike amorejskom kralju Sihonu s poru-
kom, rekavi:
22 Htjeli bismo proi kroz tvoju zemlju.
Neemo ii preko polja i vinograda, niti
emo piti vode iz studenaca. Ii emo
samo kraljevskom cestom, dok ne proe-
mo tvoje podruje
23 Ali Sihon nije dopustio Izraelovim si-
novima da prou kroz njegovo podruje.
Nego je Sihon skupio sav svoj narod i izi-
ao protiv Izraelaca u pustinju, i doao u
Jahaz, i zapoeo boj protiv Izraelaca.
24 Ali su ga Izraelovi sinovi potukli otri-
com maa i osvojili njegovu zemlju od Ar-
nona do Jaboka, do podruja Amonaca,
jer je njihova granica bila utvrena.
25 Izrael je zauzeo sve one gradove. Onda
se Izraelovi sinovi utvrdili u svim gradovi-
ma Amorejaca i u Hebonu i u svim njego-
vim mjestima.
26 Hebon je bio glavni grad amorejskog
kralja Sihona. Ovaj je bio ratovao s prija-
njim kraljem, moapskim kraljem i zauzeo
mu svu njegovu zemlju do Arnona.
Brojevi
128
27 Zato pjevaju pjesnici: Doite u
Hebon. Sihonov glavni grad neka se sa-
gradi i utvrdi.
28 Jer je oganj planuo iz Hebona, pla-
men iz grada Sihonova, i spalio moapske
gradove, unitio uzvisine arnonske.
29 Teko tebi, Moabe. Izgubljen si, Kemo-
ev narode. Od tvojih sinova napravio je
bjegunce, od tvojih keri ropkinje Sihonu,
amorejskom kralju.
30 Strijeljali smo na njih: uniten je Hebon
sve do Dibona. Onda smo ih potukli do
Nofaha to lei kod Medebe.
31 Tako je Izrael boravio u zemlji Amore-
jaca.
32 Onda je Mojsije dao uhoditi Jazer. Kad
su bili zauzeli mjesta oko njega, i protje-
rao Amorejce koji su ondje prebivali.
33 Nato su se okrenuli i otili putom u Ba-
an. Onda je izaao pred njih baanski
kralj Og sa svim svojim narodom na boj
kod Edreja.
34 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: Ne
boj ga se, jer ga predajem u tvoje ruke sa
svim njegovim narodom i njegovom ze-
mljom. Napravi s njim kako si napravio s
amorejskim kraljem Sihonom, koji je sto-
lovao u Hebonu.
35 Tako su potukli njega, njegove sinove
i sav njegov narod tako da nije ostao ni
jedan koji bi mogao pobjei, i osvojili su
njegovu zemlju.
Balak i Balaam
22
Izraelovi sinovi su krenuli dalje i uta-
borili se na moapskim poljanama s
onu stranu Jordana naprema Jerihonu.
2 Balak, sin Siporov, vidio je sve to su
napravili Izraelovi sinovi Amorejcima.
3 Onda su se Moapci jako prestraili toga
naroda, jer je bio tako mnogobrojan, pre-
pali se Moapci Izraelovih sinova.
4 Moapci su govorili starjeinama midjan-
skim: Sada e ta mnoina prodrijeti sve
oko nas, kao to goveda popasu travu u
polju. Balak, sin Siporov, bio je onda mo-
apski kralj.
5 On je poslao poslanika k Balaamu, sinu
Beorovu, u Petor to lei na Eufratu, u ze-
mlju njegove brae, da ga pozovu i reknu
mu: Ovdje je iziao narod iz Egipta i ve
je prekrio cijelu zemlju i utvrdio se prema
meni.
6 Nego doi i prokuni mi taj narod, jer je
jai od mene. Moda u ga onda moi po-
raziti i istjerati iz zemlje, jer znam, koga ti
blagoslovi, bit e blagoslovljen, a koga
prokune, bit e proklet.
7 I zaputile se starjeine moapske i mi-
djanske nosei u rukama darove za vra-
a, doli su k Balaamu i rekli mu poruku
Balakovu.
8 On im odgovorio: Ostanite ovdje ovu
no, i odgovorit u vam kako e mi rei
Gospodin. I ostali su glavari moapski kod
Balaama.
9 Onda se Bog objavio Balaamu, rekavi:
Kakvi su to ljudi kod tebe?
10 Balaam je odgovorio Bogu: Balak, sin
Siporov, moapski kralj, poruio mi, rekav-
i:
11 Ovdje je narod to je iziao iz Egipta i
prekrio je cijelu zemlju. Nego doi i pro-
kuni mi ga. Moda u se onda moi s njim
pobiti i istjerati ga.
12 A Bog je rekao Balaamu: Ne smije ii
s njima, i ne smije prokleti taj narod, jer
je blagoslovljen.
13 Kad je Balaam ustao, rekao je Balako-
vim glavarima: Vratite se u svoju zemlju,
jer mi Gospodin nije dopustio da idem s
vama.
14 I glavari moapski su se zaputili i doli
su Balaku i rekli mu: Balaam nije htjeo
poi s nama.
15 Onda je opet poslao Balak glavare koji
su bili mnogobrojniji i ugledniji od onih.
16 Kad su ovi doli k Balaamu, rekli mu:
Ovako ti govori Balak, sin Siporov: Nemoj
ipak otezati, nego doi k meni;
17 doista dobro u te poastiti, i sve u
napraviti to zatrai od mene. Stoga
doi i prokuni mi taj narod.
18 A Balaam je rekao slugama Balakovim,
rekavi: Da mi da Balak svoj dvor pun
srebra i zlata, ne bih smio prestupiti za-
povijed Gospodina, svojega Boga, niti u
malom niti u velikom.
19 Stoga ipak ostanite i vi ovdje ovu no,
vidjet u to e mi Gospodin ovaj put
rei.
20 Onda se Bog javio Balaamu u noi i
rekao mu: Ako su doli ti ljudi da te zovu,
ustani i poi s njima. Ipak smije praviti
samo ono to u ti rei.
21 I Balaam je ustao ujutro, osedlao ma-
garicu svoju i poao s moapskim glavari-
ma.
22 Onda se raspalila srdba Boja to je
on poao i Gospodinov Aneo stao mu na
put i usprotivio mu se kao protivnik. A on
je jahao na svojoj magarici, a pratile su ga
njegove dve sluge.
23 I kad je magarica vidjela Anela Gos-
podinova gdje stoji na putu s golim ma-
em u ruci, skrenula je magarica s puta i
pola u polje. Balaam je tukao magaricu
da je opet vrati na put.
24 Onda je Gospodinov Aneo stao u
tjesnac meu vinogradima gdje je s obje
Brojevi
129
strane bio zid.
25 A kad je magarica opazila Anela Gos-
podinova, pritisnula se uza zid, pa ozlije-
dila nogu Balaamovu pritisnuvi ju o zid,
a on ju je opet tukao.
26 Onda je Gospodinov Aneo otiao
opet dalje i stao na jednom uskom mjestu
gdje se nije moglo skrenuti ni na desno ni
na lijevo.
27 Kad je magarica opazila Anela Gos-
podinova, legla je pod Balaamom na ze-
mlju. Balaam se razljutio i poeo tapom
tui magaricu.
28 A Gospodin je otvorio usta magarici i
ona je rekla Balaamu: to sam ti skrivila
da me tue ve trei put?
29 A Balaam je rekao magarici: Ti mi se jo
ruga. Da imam u ruci ma sad bih te ubio.
30 A magarica odgovorila Balaamu: Zar
nisam magarica, na kojoj si ikad jahao ot-
kako sam tvoja? Jesam li ti kad takvo to
napravila? On je odgovorio: Nisi.
31 Onda Gospodin otvori oi Balaamu
tako da je opazio Anela Gospodinova
gdje stoji na putu s golim maem u ruci. I
on je pognuo glavu i pao na koljena licem
do zemlje.
32 A Gospodinov Aneo ga zapitao: Za-
to si tukao svoju magaricu ve tri puta?
Ja sam eto, koji ti ne dam naprijed, jer je
taj put protiv moje volje.
33 Magarica me opazila i tri puta se uklo-
nila ispred mene. A da mi se ona nije uklo-
nila, zaista bih te ve ubio, a nju bih osta-
vio na ivotu.
34 Balaam je odgovorio Anelu Gospodi-
novu: Sagrijeio sam, jer nisam znao da
mi ti stoji na putu. A ja u se opet vratiti,
ako tebi nije po volji.
35 Onda je Gospodinov Aneo rekao Ba-
laamu: Idi s tim ljudima dalje, ali samo
ono govori to ti ja velim. Onda je Ba-
laam otiao dalje s Balakovim glavarima.
36 A kad je Balak uo da dolazi Balaam,
izaao mu u susret u grad Moab koji se
nalazi na granici Arnona, na samoj granici
podruja.
37 Balak je zapitao Balaama: Nisam li
ponovno slao k tebi i zvao te, pa zato mi
nisi doao? Zar te doista ne mogu dari-
vati?
38 A Balaam je rekao Balaku: Evo, doao
sam k tebi, ali imam li ja mo neto pro-
govoriti? Samo to mi Bog stavi u usta,
ono u govoriti.
39 Balaam je otiao s Balakom dalje, i
doli su u Kirjat-Husot.
40 Ondje Balak rtvovao goveda i ovaca i
razdijeli od toga Balaamu i glavarima koji
su bili s njim.
41 Sljedeega dana uzeo je Balak Bala-
ama sobom i odveo ga gore na Bamot-
Baal, odakle je mogao vidjeti krajnji dio
naroda.
Balaam blagoslivlja Izrael
23
Onda je rekao Balaam Balaku: Na-
pravi mi ovdje sedam rtvenika i
pripravi mi ovdje sedam junaca i sedam
ovnova.
2 Balak je napravio kako je zahtijevao Ba-
laam, i Balak je rtvovao s Balaamom na
svakom rtveniku po jednoga junca i jed-
noga ovna.
3 Onda je rekao Balaam Balaku: Stoj kod
svoje rtve paljenice. Ja idem, pa moda
mi se javi Gospodin, i to mi pokae, rei
u ti I on je otiao na samotno mjesto.
4 I Bog je susreo Balaama, a on mu re-
kao: Sedam sam rtvenika spremio i na
svakom sam rtveniku prineo po jednoga
junca i ovna.
5 Onda je Gospodin stavio rijei u usta
Balaamu i rekao: Vrati se k Balaku i reci
mu.
6 I vratio se k njemu, a on je jo stajao sa
svim glavarima moapskim kod svoje rtve
paljenice.
7 Onda je on izrekao ovu rije: Iz Arama
me doveo ovdje Balak, moapski kralj, s
gora istonih: Doi, prokuni mi Jakova,
doi, izgrdi Izraela.
8 Kako mogu proklinjati koga Bog ne pro-
klinje? Kako mogu porei, koga Gospodin
ne poree?
9 S visoke hridi vidim ga, s visina ga gle-
dam: Eno, narod gdje samotan prebiva i
ne rauna se meu narode.
10 Tko moe izbrojiti prah Jakovljev, ili iz-
mjeriti samo etvrtinu Izraela. Daj umrije-
ti smru pravednika, moj kraj neka bude
kao njegov.
11 A Balak je povikao Balaamu: to mi to
pravi? Dozvao sam te da prokune moje
neprijatelje, a gle, ti ih jo blagoslivlja.
12 Rekao je on ovako: Zar ne moram
objaviti ono to mi Gospodin stavlja u
usta?
13 I Balak ga zamoli: Doi sa mnom na
drugo mjesto odakle ga moe posve vi-
djeti. Sada samo vidi krajnji dio i ne mo-
e ga svega vidjeti. Odande mi ga pro-
kuni.
14 On ga poveo sobom na polje Zofn na
vrh Pisge, postavio ondje sedam rtveni-
ka i rtvovao na svakom po jednoga junca
i ovna.
15 On je rekao Balaku: Stoj tu kod svoje
rtve paljenice, dok ja susretnem Gospo-
dina.
Brojevi
130
16 Nato je Gospodin rekao Balaamu i sta-
vio mu rijei u usta, rekavi: Vrati se k
Balaku i ovako mu reci.
17 Kad je doao k njemu, on je jo sta-
jao sa svim moapskim glavarima kod svo-
je rtve paljenice. Balak ga zapitao: to
govori Gospodin?
18 Onda je on izrekao ovu rije: Ustani,
Balae, posluaj, nagni mi svoje uho, sine
Siporov.
19 Nije Bog kao ovjek da lae, nije kao
sin ovjeji da se kaje. Zar da on rekne i
da ne napravi? Zar da obea i ne izvri?
20 Eto, odreen sam da blagoslovim; On
je blagoslovio, i ja to ne mogu porei.
21 Ne vide se zlodjela u Jakovu, niti se
vidi nevolja u Izraelu. Uz njega je Gospo-
din koji je njegov Bog, ori se kod njega
kraljeva slava.
22 Bog, koji ga izveo iz Egipta, njemu je
kao rog divljih volova.
23 Jest, kod Jakova nema vraanja, nema
kod Izraela zaklinjanja. U pravo vrijeme ja-
vio se Jakovu i Izraelu to Bog hoe na-
praviti.
24 Eto, narod ustaje kao lavica, i kao lav
se die; i nee lei dok ne pojede plijen i
ne popije krv pobijenih.
25 Onda je Balak povikao Balaamu: Kad
ga ne moe prokleti, barem ga ne blago-
slivljaj.
26 A Balaam je rekao Balaku ovako: Ni-
sam li ti rekao: Sve to zapovijedi Gospo-
din, uradit u?
27 Nato je Balak rekao Balaamu: Doi,
uzet u te sobom na drugo mjesto, pa
moda je htjeo Bog da mi ga odande pro-
kune.
28 I uzeo je Balak sobom Balaama na vr-
hunac Peora to se die nad pustinjom.
29 Ondje je Balaam rekao Balaku: Na-
pravi mi ovdje sedam rtvenika i pripravi
mi ovdje sedam junaca i sedam ovnova.
30 Balak je napravio kako je zatraio Ba-
laam, i rtvovao na svakom rtveniku po
jednoga junca i ovna.
Balaam prorokuje sreu Izraelu
24
Kad je Balaam vidio da je Boja volja
da blagoslivlja Izraela, nije htjeo vie
ii kao prije po objave, nego je okrenuo
svoje lice prema pustinji.
2 I kad je pogledao Balaam i vidio kako
se Izrael utaborio po svojim plemenima,
doao je na njega Duh Boji,
3 i izrekao je svoje proroanstvo ovako:
Govori Balaam, sin Beorov, govori o-
vjek ije su se oi otvorile;
4 tako govori onaj koji slua aptanje Bo-
je, koji gleda lice Svemonoga, koji je za-
dubljen u sebe, ali je otvorena pogleda:
5 Kako su lijepi tvoji atori, Jakove, i tvoji
domovi, Izraele.
6 Kao doline potoka pruili se, kao vrtovi
kraj rijeke, kao hrastovi od Gospodina za-
saeni, kao cedri uz vodu.
7 Voda tee iz njegovih vedara, njegovo je
sjeme obilno nakvaeno. Njegov se kralj
podignuo povrh Agaga, visoko raste nje-
govo kraljevstvo.
8 Bog, koji ga je izveo iz Egipta, njemu je
rog kao u divljih volova. Podere narode
koji su mu neprijatelji, zdrobi njihove ko-
sti, lomi njihova lea.
9 Kao lav legne na poinak, i kao lavica;
tko da se usudi njega podraiti? Blago-
slovljen je onaj tko tebe blagoslivlja, a
proklet je onaj tko tebe proklinje.
10 Onda se razljutio Balak na Balaama.
Pljesnuo rukama i povikao Balak Balaa-
mu: Dozvao sam te da prokune moje
neprijatelje, a ti eto ve si ih tri puta bla-
goslovio.
11 Sad samo brzo odlazi kui. Mislio sam
te bogato darovati, a eto Gospodin ti nije
dao asti.
12 A Balaam je odgovorio Balaku: Ni-
sam li tvojim poslanicima, koje si poslao
k meni, rekao:
13 Da mi da Balak svoj dvor pun srebra
i zlata, ne bih ipak mogao prestupiti za-
povijedi Gospodinove i to god, dobro ili
zlo, napraviti sam od sebe. Samo to mi
Gospodin saopi, ono moram rei.
14 I sada, zaista, ja se vraam svojemu
narodu, doi da ti velim to e taj narod u
kasnije dane napraviti tvojem narodu.
15 Onda je on izrekao ovu proroansku
rije: Govori Balaam, sin Beorov, govori
ovjek kome se otvorile oi.
16 Tako govori koji slua aptanje Boje,
koji zna misli Svemonoga, koji gleda lice
Svemonoga, koji je zadubljen u sebe, ali
je otvorena pogleda:
17 Vidim ga ali ne sad, gledam ga, ali ne
izbliza: zvijezda izlazi iz Jakova, ezlo se
die iz Izraela. Razbit e sljepooice Mo-
above, i Setove sinove e sve unititi.
18 Edoma e osvojiti, Seir, njegov neprija-
telj bit e u njegovoj vlasti Izrael e rasti
na snazi.
19 Iz Jakova e doi vladar, unitit e
ostatak iz gradova.
20 I kad je vidio Amaleane, izrekao je ovu
rije: Prvak meu narodima bio je Ama-
lek, a svretak je njegov propast.
21 Kad je opazio Kenijce, izrekao je ovu
rije: Tvrdo je tvoje mjesto gdje prebiva,
tvoje je gnijezdo savijeno na hridini.
22 Ali e biti Kain uniten. Kako jo dugo,
Brojevi
131
dok te Aur odvede u ropstvo.
23 Onda je izrekao jo jednu rije: Jao,
tko e ostati iv, kad to napravi Bog.
24 Iz Kitima dolaze lae ovdje, pritiu
Aura, pritiu Ebera, ali e i sami pro-
pasti.
25 Onda se dignuo Balaam i vratio u svoje
mjesto; a Balak je otiao svojim putom.
Finehas na strani Boga
25
Kad su se Izraelovi sinovi bili smje-
stili u itimu, narod je poeo bluditi
s moapskim kerima.
2 One su pozivale narod na rtve svojim
bogovima. Narod bi sudjelovao na njiho-
vim rtvenim gozbama i klanjao se njiho-
vim bogovima.
3 Tako su Izraelovi sinovi prionuli uz Baal-
Peora, a srdba Gospodinova i se raspa-
lila na Izraela.
4 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: Uzmi
sve koji su zaveli narod i objesi ih Gospo-
dinu prema suncu, da se prestane Gos-
podin gnjeviti na Izraela.
5 Tako je Mojsije rekao sudcima Izraelaca:
Svaki neka ubije one iji su ljudi sluili
Baal-Peoru.
6 A onda je ba doao jedan Izraelac i
doveo svojoj brai jednu Midjanku na oi
Mojsiju i cijeloj zajednici Izraelaca, koji su
plakali na ulazu u ator sastanka.
7 Kad je to vidio Finehas, sin Eleazara,
sina velikog sveenika Arona, ostavio je
zajednicu, uzeo koplje u svoju ruku,
8 uao za Izraelcem unutra u ator i oboje
probo kopljem, Izraelca i enu, a nju kroz
trbuh. Onda je prestao pomor meu Izra-
elovim sinovima.
9 Broj onih koji su poginuli od pomora
iznosio je dvadeset i etiri tisue.
kavi:
11 Finehas, sin Eleazara, sina velikog
sveenika Arona, odvratio je moju srd-
bu od Izraelovih sinova time to je pun
revnosti ustao meu njima za moju ast.
Zato ja u svojoj srdbi nisam posve uni-
tio Izraelove sinove.
12 Stoga mu reci: Evo, ja mu dajem moj
zavjet mira.
13 Neka bude njemu i njegovim potom-
cima poslije njega zavjet vjenoga sve-
enstva, zato to je pun revnosti ustao za
svojega Boga i pribavio pomirenje Izrae-
lovim sinovima.
14 Ime ubijenoga Izraelca koji je bio ubi-
jen s Midjankom, bilo je Zimri, sin Saluov,
koji je bio elnik oinskog doma imuno-
vaca.
15 A ubijena Midjanka se zvala Kozbi, ki
Sura; ovaj je bio glavar jednog midjanskog
domainstva.
kavi:
17 Izazovite Midjance i bijte ih;
18 jer su nas oni napadali prijevarama,
koje su napravili u sluaju Peora i keri
midjanskog voe, Kozbi, njihove sestre,
koja je bila ubijena onda kad je nastao
pomor zbog Peora.
Drugi popis Izraela
26
I dogodilo se poslije pomora, da je
Gospodin rekao Mojsiju i Eleazaru,
sinu sveenika Arona, rekavi:
2 Obavite popis sve zajednice Izraelovih
sinova, od dvadeset godina navie, pleme
po pleme, sve koji su u Izraelu sposobni
za vojnu slubu.
3 Onda su im progovorili Mojsije i svee-
nik Eleazar na Moapskim poljanama na
Jordanu prema Jerihonu, rekavi.
4 Izbrojite narod od dvadeset godina
pa na vie, kako je Gospodin zapovjedio
Mojsiju i Izraelovim sinovima koji su izali
iz egipatske zemlje.
5 Ruben je bio Izraelov prvoroenac. Ru-
benovi sinovi bili su od Henoka, obitelj
Henokovaca; od Palua obitelj Paluovaca;
6 od Hezrona obitelj Hezronovaca i od
Karmija obitelj Karmijevaca.
7 To su obitelji Rubenovaca. Broj njihovih
izbrojenih ljudi bilo je: etrdeset i tri tisue
i sedam stotina i trideset.
8 Sin Paluov bio je Eliab,
9 I Eliabovi sinovi: Nemuel, Datan i Abi-
ram. Ovaj Datan i Abiram jesu poslanici
zajednice, koji su se podigli protiv Mojsija
i Arona u buni Korahovoj, kad su se pobu-
nili protiv Gospodina.
10 Zemlja je otvorila svoja usta i prodr-
la njih i Koraha, a buna se zavrila kad je
oganj spalio dvjesto i pedeset ljudi tako
da su postali strahovit primjer.
11 A ipak Korahovi sinovi nisu poginuli.
12 imunovi sinovi po svojim obiteljima
bili su ovi: od Nemuela obitelj Nemuelo-
vaca; od Jamina obitelj Jaminovaca; od
Jakina obitelj Jakinovaca;
13 od Zeraha obitelj Zerahovaca, i od a-
ula obitelj aulovaca.
14 To su obitelji imunovaca, dvadeset i
dvije tisue i dvije stotine.
15 Gadovi sinovi po svojim obiteljima bili
su: od Sefona potjee obitelj Sefonovaca;
od Hagija obitelj Hagijevaca; od unija
obitelj unijevaca;
16 od Oznija obitelj Oznijevaca; od Arelija
obitelj Arelijevaca;
17 od Aroda obitelj Arodovaca i od Erija
Brojevi
132
obitelj Erijevaca.
18 To su obitelji Gadovih sinova prema
onima koji su bili izbrojeni: etrdeset tisu-
a i pet stotina.
19 Judini sinovi bili su: Er i Onan. Er i Onan
su umrli u zemlji Kanaan.
20 Judini sinovi po svojim obiteljima bili
su: od ele potjee obitelj elinaca; od
Peresa obitelj Peresovaca i od Zeraha
obitelj Zerahovaca.
21 Peresovi sinovi bili su: od Hezrona
potjee obitelj Hezronovaca i od Hamula
obitelj Hamulovaca.
22 To su Judine obitelji prema onima koji
su bile izbrojene: sedamdeset i est tisu-
a i pet stotina.
23 Isakarovi sinovi po svojim obiteljima
bili su: od Tole potjee obitelj Tolinaca; od
Puve obitelj Puvinaca;
24 od Jauba potjee obitelj Jaubovaca i
od imrona obitelj imronovaca.
25 To su Isakarove obitelji prema onima
koji su bili izbrojeni: ezdeset i etiri tisu-
e i tri stotine.
26 Zebulunovi sinovi po svojim rodovima
bili su: od Sereda potjee obitelj Seredo-
vaca; od Elona obitelj Elonovaca i od Ja-
hleela obitelj Jahleelovaca.
27 To su obitelji Zebulunovaca prema oni-
ma koji su bili izbrojeni: ezdeset tisua i
pet stotina.
28 Josipovi sinovi po svojim obiteljima bili
su Manaseh i Efraim.
29 Manasehovi sinovi bili su: od Makira
potjee obitelj Makirovaca. Makir je bio
otac Gileadov; od Gileada potjee obitelj
Gileadovaca.
30 Gileadovi sinovi bili su: od Jezera po-
tjee obitelj Jezerovaca; od Heleka obitelj
Helekovaca;
31 od Asriela obitelj Asrielovaca; od eke-
ma obitelj ekemovaca;
32 od emida obitelj emidinaca i od He-
fera obitelj Heferovaca.
33 A Selofhad, sin Heferov, nije imao sino-
va, nego samo keri; a imena Selofhado-
vih keri bila su; Mahla, Noa, Hogla, Milka
i Tirsa.
34 To su Manasehove obitelji; i oni koji su
bili izbrojeni bilo je: pedeset i dvije tisue
i sedam stotina.
35 Efraimovi sinovi po svojim obiteljima
bili su: od utelaha potjee obitelj utela-
hovaca; od Bekera obitelj Bekerovaca i od
Tahana obitelj Tahanovaca.
36 utelahovi sinovi bili su: od Erana po-
tjee obitelj Eranovaca.
37 To su obitelji Efraimovih sinova obitelji
po onima koji su bili izbrojeni: trideset i
dvije tisue i pet stotina. To su Josipovi
sinovi po svojim obiteljima.
38 Benjaminovi sinovi po svojim obiteljima
bili su: od Bele potjee obitelj Belinaca;
od Abela obitelj Abelovaca; od Ahirama
obitelj Ahiramovaca;
39 od ufama obitelj ufamovaca i od
Hufama obitelj Hufamovaca.
40 Belini sinovi bili su: Ard i Naaman. Od
Arda potjee obitelj Ardovaca; od Naa-
mana obitelj Naamanovaca.
41 To su bili Benjaminovi sinovi po svojim
obiteljima, od koji su bili izbrojeni: etrde-
set i pet tisua i est stotina.
42 Ovo su bili Danovi sinovi po svojim
obiteljima: od uhama potjee obitelj u-
hamovaca. To su Danovi sinovi po svojim
obiteljima.
43 Sve obitelji uhamovaca koji su bili iz-
brojeni i popisani: ezdeset i etiri tisue
i etiri stotine.
44 Aerovi sinovi po svojim obiteljima bili
su: od Jimne potjee obitelj Jimninaca;
od Jesuja obitelj Jesujevaca i od Berija
obitelj Berijevaca.
45 Od Berijevih sinova potjeu: od Hebe-
ra obitelj Heberovaca i od Malkiela obitelj
Malkielovaca.
46 Aerova ki se zvala Serah.
47 To su obitelji Aerovih sinova koji su
bili izbrojeni: pedeset i tri tisue i etiri
stotine.
48 Naftalijevi sinovi po svojim obiteljima
bili su: od Jahseela potjee obitelj Ja-
hseelovaca; od Gunija obitelj Gunijevaca;
49 od Jezera obitelj Jezerovaca i od ile-
ma obitelj ilemovaca.
50 To su obitelji Naftalijevih sinova po
svojim obiteljima koji su bili izbrojeni: e-
trdeset i pet tisua i etiri stotine.
51 Ovo je broj popisanih Izraelovih sinova
koji su bili izbrojeni: est stotina i jedna
tisua i sedam stotina i trideset.
kavi:
53 Tima neka se podijeli zemlja u batinu
prema broju imena.
54 Onima koji su mnogobrojni, podaj veu
batinu; onima koji su malobrojni, podijeli
manju batinu. Svakome neka se da nje-
gova batina prema broju njegovih izbro-
jenih.
55 Ipak neka se zemlja razdijeli drijebom.
Po imenu svojih oinskih plemena neka ju
dobiju u posjed.
56 drijebom neka se batina razdijeli
meu one koji su mnogobrojni i one koji
su malobrojni.
57 A ovo su oni koji su bili izbrojeni i po-
pisani od Levita po svojim obiteljima: od
Gerona potjee obitelj Geronovaca; od
Brojevi
133
Kohata obitelj Kohatovaca i od Merarija
obitelj Merarijevaca.
58 Ovo su obitelji Levijevaca: obitelj Libni-
jevaca, obitelj Hebronovaca, obitelj Mahli-
jevaca, obitelj Muijevaca i obitelj Koraho-
vaca. Kohatu se rodio Amram.
59 Amramova ena se zvala Jokebeda,
ki Levijeva, koja se Leviju rodila u Egip-
tu. Ona je rodila Amramu Arona i Mojsija i
njihovu sestru Mirjam.
60 Aronu su se rodili: Nadab, Abihu, Ele-
azar i Itamar.
61 Nadab i Abihu su umrli kad su prinijeli
nedoputenu ognjenu rtvu pred Gospo-
dinom.
62 Broj njihovih izbrojenih iznosio je sve-
ga: dvadeset i tri tisue mukaraca od
jednoga mjeseca pa na vie. Oni, naime,
nisu bili brojeni s ostalim Izraelovim si-
novima, jer njima nije bila dana batina
meu Izraelovim sinovima.
63 To su od Mojsija i sveenika Eleazara
izbrojeni. Ovi su izbrojili Izraelove sinove
na moapskim poljanama na Jordanu, pre-
ma Jerihonu.
64 Meu njima nije bio vie ni jedan od
onih koji su bili izbrojeni od Mojsija i sve-
enika Arona, kad su ovi brojili Izraelove
sinove u Pustinji Sinaj.
65 Jer Gospodin im je navijestio da e
pomrijeti u pustinji. Ni jedan od njih nije
ostao osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jo-
ue, sina Nunova.
Zakon o batini
27
Onda su dole keri Selofhada, sina
Hefera, sina Gileada, sina Makira,
sina Manasehova, iz roda Manasehova,
koji je bio sin Josipov. Keri su se zvale
Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa.
2 I one su stupile pred Mojsija i sveenika
Eleazara i pred plemenske glavare i svu
zajednicu na ulazu u ator sastanka, re-
kavi:
3 Na je otac umro u pustinji, ali nije bio
u buni onih koji su se digli protiv Gospo-
dina, u buni Korahovoj, nego je umro od
svojega vlastitoga grijeha. On nije imao
sinova.
4 Zato da sad izgine ime naega oca iz
njegova roda zbog toga to nije imao sina.
Stoga daj nam batinu meu braom na-
ega oca.
5 Onda je Mojsije iznio njihov sluaj pred
Gospodina.
6 A Gospodin se oglasio Mojsiju, rekavi:
7 Keri Selofhadove su govorile pravo.
Daj im bez otezanja batinu meu bra-
om njihova oca, i prenesi posjed njihova
oca na njih.
8 A Izraelovim sinovima daj ovu uredbu:
Ako netko umre, a ne ostavi sina, onda
prenesite njegovu batinu na njegovu
ker.
9 Ako li nema keri, onda predajte njego-
vu batinu njegovoj brai.
10 Ako li nema ni brae, onda podajte nje-
govu batinu brai njegova oca.
11 Ako njegov otac nema brae, onda po-
dajte njegovu batinu najbliemu njego-
vu roaku po krvi iz njegova roda, da ga
uzme u posjed. To neka bude za Izrae-
love sinove kao zakon, kako je Gospodin
zapovjedio Mojsiju.
12 Onda je Gospodin je rekao Mojsiju:
Uzai na goru Abarim i pogledaj zemlju
koju sam dao Izraelovim sinovima.
13 Kad ju pogleda, bit e i ti pridruen
svojim precima, kako je prije bio uzet k
njima tvoj brat Aron.
14 Jer u Pustinji Zin, kad se pobunila za-
jednica, vi niste posluali moje zapovijedi
da me pred njihovim oima proslavite u-
dom vode. (To je voda Meriba u Kadeu
u Pustinji Zin.)
15 I Mojsije je zamolio Gospodina, rekav-
i:
16 Gospodin, Bog svega ivotnog daha u
svakom tijelu, neka bi postavio nad zajed-
nicom ovjeka,
17 koji bi iao pred njima kad odlaze i kad
dolaze, koji e ih izvoditi i dovoditi, da za-
jednica Gospodinova ne bude kao ovce
koje nemaju pastira.
18 Gospodin je rekao Mojsiju: Uzmi k
sebi Jouu, sina Nunova, ovjeka u kojem
je duh i stavi svoju ruku na njega.
19 Predstavi ga sveeniku Eleazaru i ci-
jeloj zajednici i postavi ga pred njihovim
oima u njegovu slubu.
20 Podaj mu neto od svojih vlastiju da
mu bude posluna sva zajednica Izraelo-
vih sinova.
21 On neka izie pred sveenika Eleaza-
ra, koji e pred Gospodinom za njega tra-
iti odluke Urima. Po njegovoj zapovijedi
neka oni izlaze i po njegovoj zapovijedi
neka se vraaju, oboje on i Izraelovi sino-
vi, sva zajednica.
22 Mojsije je napravio kako mu je Gospo-
din zapovjedio. Uzeo je Jouu i predstavio
ga sveeniku Eleazaru i pred svu zajedni-
cu.
23 I stavio je svoje ruke na njega i posta-
vio ga u njegovu slubu, ba kako je Gos-
podin zapovjedio preko Mojsija.
Svakodnevne, mjesene i subotnje rtve
28
rekavi:
Brojevi
134
2 Zapovijedi Izraelovim sinovima i reci
im: Prinosite mi tono u odreeno vrije-
me moje prinose, moje jelo rtve ognjem
spaljene meni na ugodan miris.
3 I reci im: Ovo je rtva ognjem spaljena,
koju ete prinositi Gospodinu: svaki dan
dva jednogodinja janjeta bez mane kao
redovitu rtvu paljenicu,
4 jedno janje prinosite ujutro, a drugo ja-
nje prinosite naveer.
5 Uz to kao itni prinos desetinu efe bije-
loga brana zamijeena s etvrtinom hina
ulja od stuenih maslina.
6 To je redovita rtva paljenica, koja je bila
ve na Gori Sinaj odreena, rtva ognjem
7 Njezin naljev neka doe na svako janje
etvrt hina. Izlij naljev vina Gospodinu u
svetitu kao prinos.
8 Drugo janje priredi naveer. Prinesi ga
s itnim prinosom ujutro i sa svojim nalje-
vom kao rtvu ognjem spaljenu na ugo-
9 U Subotnji dan neka se prinesu dva jed-
nogodinja, bez mane janjeta i dvije de-
setine s uljem zamijeena bijeloga brana
kao itni prinos sa svojim naljevom.
10 To je Subotnja rtva paljenica to se
mora prinijeti na svaki Subotnji dan uz re-
dovitu rtvu paljenicu i svoj naljev.
11 Poetkom mjeseca prinesite Gospodi-
nu kao rtvu paljenicu: dva mlada junca,
jednoga ovna i sedam jednogodinjih ja-
njaca bez mane.
12 Za svakoga junca tri desetine s uljem
zamijeena bijeloga brana kao itni pri-
nos, i za ovna dvije desetine s uljem zami-
jeena bijeloga brana kao prinos.
13 I za svako janje desetinu s uljem zami-
jeena bijeloga brana kao itni prinos. To
je rtva paljenica puna mirisa ugodnoga,
rtva ognjem spaljena Gospodinu.
14 Njihovi naljevi neka budu: pola hina na
svakoga junca, treina hina na ovna i e-
tvrt hina na janje. To je rtva paljenica za
svaki mjesec u godini, kroz sve mjesece
u godini.
15 Osim toga, uz redovitu rtvu paljenicu i
njezin naljev neka se jo prinese Gospodi-
nu jedno muko jare kao rtva za grijeh.
16 etrnaesti dan prvoga mjeseca jest
Pasha u ast Gospodinu.
17 Petnaesti dan toga mjeseca jest sve-
ana gozba. Sedam dana neka se jede
beskvasni kruh.
18 Prvi dan neka vam bude sveti saziv.
Onda ne smijete obavljati nikakva tea-
kog posla.
19 Prinesite Gospodinu rtvu ognjem spa-
ljenu kao rtvu paljenicu, dva mlada jun-
ca, jednoga ovna i sedam jednogodinjih
janjaca, koji ne smiju imati mane;
20 Uz to kao itni prinos neka bude: bije-
lo brano, s uljem umijeeno. Tri desetine
prinijeti za junca i dvije desetine za ovna.
21 Neka bude po jedna desetina za sva-
koga od sedam janjaca;
22 uz to jedan jarac kao rtva za grijeh da
vam pribavi pomirenje.
23 Prinesite sve to uz jutarnju rtvu palje-
nicu, koja je redovita rtva paljenica.
24 Ove rtve prinosite sedam dana, dan
za danom kao jelo rtve ognjem spalje-
ne na ugodan miris Gospodinu. Neka se
priredi uz redovitu rtvu paljenicu i njezin
naljev.
25 Sedmi dan odrite sveti saziv. Onda ne
smijete obavljati nikakva teakog posla.
26 I na dan prvina, kad prinosite Gos-
podinu prinos od novoga ita, na Gozbu
Tjedana, drat ete sveti saziv. Onda ne
obavljajte nikakva teakog posla.
27 Kao rtvu paljenicu na ugodan miris
Gospodinu prinesite: dva mlada junca,
jednoga ovna i sedam jednogodinjih ja-
njaca.
28 Uz to kao njihov itni prinos bijelo bra-
no to je s uljem zamijeeno, tri desetine
za svakoga junca, dvije desetine za ovna
29 i desetinu za svakoga od sedam janja-
ca,
30 onda jedno muko jare da vam pribavi
pomirenje.
31 Pripazi da su bez mane. Prinesite sve
to uz redovitu rtvu paljenicu i njezin itni
prinos, i uz njihove naljeve.
rtve na sveanostima
29
Drite i prvi dan sedmoga mjeseca
sveti saziv. Onda ne smijete obavlja-
ti nikakva teakog posla. To vam je dan
trubljenja u trube.
2 Prinesite rtvu paljenicu na ugodan mi-
ris Gospodinu: jednoga mladog junca,
jednoga ovna, sedam jednogodinjih ja-
njaca bez mane;
3 Njihov itni prinos bijelo brano uljem
umijeeno, tri desetine za junca, dvije de-
setine za ovna;
4 i jednu desetinu za svako od sedam ja-
njaca;
5 onda jedno muko jare kao rtvu za gri-
jeh, da vam pribavi pomirenje.
6 Osim rtve paljenice o mlaaku s njezi-
nim itnim prinosom i njihovim naljevima,
po uredbi, kao rtvu ognjem spaljenu na
7 I deseti dan toga sedmoga mjeseca, kod
svetita drite sveti saziv i ponizite svoje
due. Ne smijete obavljati nikakva posla.
Brojevi
135
8 Kao rtvu paljenicu na ugodan miris
Gospodinu, prinesite: jednoga mladog
junca, jednoga ovna i sedam jednogo-
dinjih janjaca. Pazi da su ivotinje bez
mane.
no to je s uljem umijeeno, tri desetine
za junca, dvije desetine za ovna,
10 i jednu desetinu za svako od sedam ja-
njaca.
11 Onda jedno muko jare kao rtvu za
grijeh, osim rtve pomirnice za grijeh i
redovite rtve paljenice, i njezinim itnim
prinosom i njezinim naljevima.
12 I petnaesti dan sedmoga mjeseca kod
svetita odrite sveti saziv. Ne smijete
onda obavljati nikakva teakog posla,
nego u ast Gospodinu drite gozbu od
sedam dana.
13 Kao rtvu paljenicu, ognjem spaljenu
na ugodan miris Gospodinu, prinesite: tri-
naest mladih junaca, dva ovna i etrnaest
jednogodinjih janjaca. Neka budu samo
bez mane.
no to je s uljem umijeeno, tri desetine za
svakoga od trinaest junaca, dvije desetine
za svakoga od ovnova.
15 I po jednu desetinu za svakoga od e-
trnaest janjaca.
grijeh uz redovitu rtva paljenicu s njezi-
nim itnim prinosom i naljevom.
17 Drugi dan: dvanaest mladih junaca,
dva ovna, etrnaest jednogodinjih janja-
ca bez mane.
18 Uz to njihov itni prinos i njihove na-
ljeve za junce, ovnove i janjce po njihovu
broju, po uredbi.
grijeh, osim redovite rtve paljenice s nje-
zinim itnim prinosom i potrebnim nalje-
vima.
20 Trei dan: jedanaest mladih junaca,
dva ovna, etrnaest jednogodinjih janja-
ca bez mane.
broju, po uredbi.
22 Isto jednoga jarca kao rtvu za grijeh,
osim redovite rtve paljenice s itnim pri-
nosom i njezinim naljevom.
23 etvrti dan: deset mladih junaca, dva
ovna, etrnaest jednogodinjih janjaca
bez mane.
broju, po uredbi.
grijeh, osim redovite rtve paljenice s it-
nim prinosom i njezinim naljevom.
26 Peti dan: devet mladih junaca, dva
bez mane.
broju, prema uredbi.
29 esti dan: osam mladih junaca, dva
bez mane.
30 U to njihov itni prinos i njihove naljeve
za junce, ovnove i janjce po njihovu broju,
prema uredbi.
32 Sedmi dan: sedam mladih junaca, dva
bez mane.
33 Uz to njihov prinos i njihove naljeve za
junce, ovnove i janjce po njihovu broju,
kako je propisano.
35 Osmi dan opet drite sveti saziv. Ne
smijete onda obavljati nikakva teakog
posla.
36 Kao rtvu paljenicu, ognjem spaljenu
na ugodan miris Gospodinu, prinesite:
jednoga mladog junca, jednoga ovna, se-
dam jednogodinjih janjaca bez mane.
37 Uz to njihov itni prinos i njihove nalje-
ve za junca, ovna i janjce po njihovu bro-
ju, kako je propisano.
39 To prinesite Gospodinu na svoje odre-
ene sveanosti, osim onoga to prinosi-
te po zavjetima ili kao dragovoljne darove
za rtve paljenice, prinose, naljeve ili rtve
pomirnice.
40 I dao je Mojsije Izraelovim sinovima
zapovijedi, posve kako je Gospodin zapo-
vjedio Mojsiju.

Zakon o zavjetima
30
Tada je Mojsije progovorio plemen-
skim glavarima Izraelovih sinova,
rekavi: Ovo zapovjeda Gospodin:
2 Ako se koji ovjek zavjetuje ili se zakle-
tvom obvee za neto, onda neka ne pre-
kri svoje rijei, nego neka odri sve to je
izalo iz njegovih usta.
3 Ako se koja enska osoba, koja je ne-
udata i ivi u kui svojega oca, zavjetuje
Brojevi
136
Gospodinu ili se za neto obvee,
4 a njezin otac uje za njezin zavjet, ili
kako se obvezala za neto, i ako njezin
otac uti na to, onda neka vrijede svi nje-
zini zavjeti, i svako obeanje na koje se
obvezala.
5 Ali ako njezin otac im za to uje, zabra-
ni joj to, onda svi njezini zavjeti i obeanja
na koja se obvezala, ne vrijede, i Gospodin
e joj oprostiti, jer joj je njezin otac to za-
branio.
6 Ako se ona zaista uda, a ima jo na sebi
zavjet ili nepromiljeno obeanje na koje
se obvezala,
7 a njezin mu uje za to, pa joj ne rekne
nita kad uje za to, onda neka vrijede
njezini zavjeti i obeanja, za koja se ob-
vezala.
8 Ako njezin mu, im za to uje, to joj za-
brani, onda on time ponitava zavjet koji
ju vee i nepromiljeno obeanje kojim se
za neto obvezala, i Gospodin e joj opro-
stiti.
9 Zavjet udovice ili rastavljene ene, uop-
e svaka obveza koju uzme na sebe, ob-
vezna je za nju.
10 Ako je koja enska osoba, koja ve ivi
u kui svojega mua, zavjetovala ili se za
neto zakletvom obvezala,
11 i njezin mu uje za to i uti i ne brani
joj, onda vrijede svi njezini zavjeti i svako
obeanje na koje se obvezala.
12 Ako li njezin mu im uje za to, pro-
glasi to nevaljanim, onda joj ne vrijedi ni-
ta od onoga to je obeala, bio to za-
vjet ili kakva druga obveza; jer je to njezin
mu proglasio nevaljanim, Gospodin e
joj oprostiti.
13 Svaki zavjet i svaku zakletvu to je ob-
vezuje da umiri svoju duu, moe njezin
mu proglasiti valjanim ili nevaljanim.
14 Ali ako njezin mu od dana do dana
nita joj ne ree, onda on time pravi valja-
nima sve njezine zavjete i obeanja koja ju
obvezuju. On ih time potvruje valjanima,
jer nije nita rekao kad je uo za to.
15 Ako ih hoe ponititi, kad je o tom ra-
nije uo, onda on stavlja na sebe njezinu
krivnju.
16 To su pravne uredbe koje je Gospodin
dao Mojsiju da se uredi odnos izmeu
mua i ene, izmeu oca i keri, koja jo
neudana ivi u kui svojega oca.
Pobjeda nad Midjancima
31
rekavi:
2 Izvri osvetu za Izraelove sinove na
Midjancima. Poslije toga e se pridruiti
svojim precima.
3 Onda je rekao Mojsije narodu ovako:
Naoruajte sebi ljude iz svoje sredine za
vojnu protiv Midjanaca, da izvre osvetu
Gospodinovu na Midjancima.
4 Poaljite na vojnu po tisuu ljudi od svih
Izraelovih plemena.
5 I tako se podigli od svakoga izraelskog
plemena po tisuu ljudi, svega dvanaest
tisua naoruanih za rat.
6 Onda je Mojsije poslao na vojnu tisuu
ljudi od svakoga plemena, a s njima je po-
slao i Finehasa, sina sveenika Eleazara
sa svetim predmetima i trubama za dava-
nje zapovijedi.
7 I krenuli su u boj protiv Midjanaca, kako
je Gospodin zapovjedio Mojsiju, i pobili su
sve muke osobe.
8 Meu onima koje su pobili bili su i mi-
djanski kraljevi: Evi, Rekem, Sur, Hur i
Reba, pet midjanskih kraljeva. I Balaama,
sina Beorova, ubili su maem.
9 Onda su Izraelovi sinovi zarobili ene i
djecu Midjanaca, zaplijenili su svu njihovu
marvu, krupnu i sitnu, i sve njihovo ima-
nje.
10 Ognjem su popalili sve gradove u koji-
ma su prebivali, i sve njihove tabore.
11 Uzeli su sve roblje i sav plijen, oboje
ljude i marvu,
12 Onda su doveli zarobljenike, plijen i
pljaku k Mojsiju, sveeniku Eleazaru i
zajednici Izraelovih sinova u tabor na Mo-
apskim poljanama koji je na Jordanu kod
Jerihona.
13 A Mojsije, sveenik Eleazar i svi gla-
vari zajednice izali su im u susret izvan
tabora.
14 A Mojsije se razljutio na zapovjednike
vojske, na elovoe koji su bili nad tisu-
ama i nad stotinama, koji su se vratili s
bojnog pohoda.
15 Rekao im je Mojsije: A zato ste osta-
vili na ivotu sve ene?
16 Ba one su bile koje su, na savjet Bala-
amov, zavele Izraelove sinove da napuste
Gospodina zbog Peora, te je doao po-
mor na Gospodinovu zajednicu.
17 Zato sada pobijte svu muku djecu, a
ubijte i sve ene koje su osobno spoznale
mukarca.
18 A sve mlade djevojke, koje jo nisu
osobno spoznale mukarca, ostavite za
sebe na ivotu.
19 Ostanite sedam dana izvan tabora, jer
je svaki od vas druge ubio i dotaknuo se
ubijenih, zato se morate trei i sedmi dan
oistiti zajedno sa svojim zarobljenicima.
20 I sve haljine, sve kone stvari, sve to
je napravljeno od kozje dlake i sve drveno
posue morate oistiti.
Brojevi
137
21 Sveenik Eleazar je rekao ratnicima
koji su bili poli na vojnu: Ovo je zakon-
ska uredba koju je Gospodin zapovjedio
Mojsiju:
22 Zlato, srebro, mjed, eljezo, kositar i
olovo,
23 uope sve to podnosi oganj, provu-
cite kroz vatru, i bit e isto. Uz to, ipak
mora se jo oistiti vodom oienja. A
sve to ne podnosi oganj, provucite kroz
vodu.
24 Operite onda sedmi dan svoje haljine,
pa ete opet biti isti i potom se smijete
opet vratiti u tabor.
25 Nato se Gospodin oglasio Mojsiju, re-
kavi:
26 Izbrojite ratni plijen, ljude i marvu, ti i
sveenik Eleazar i plemenski glavari za-
jednice,
27 i podijeli plijen na pola, izmeu onih
koji su ili na vojnu, koji su ratovali, i svu
ostalu zajednicu.
28 Onda uzmi od vojnika, koji su ili na
vojnu, dio za Gospodina, naime, po jednu
glavu od pet stotina ljudi, goveda, maga-
raca i ovaca.
29 Od njihove polovice uzmite to i dajte
sveeniku Eleazaru kao rtvu podizanja
za Gospodina.
30 A od polovice, koja dopadne Izrae-
lovim sinovima, uzmi po jednu glavu od
pedeset ljudi, goveda, magaraca i ovaca,
ukratko sve marve i daj to Levitima, koji
se moraju brinuti za slubu kod atora
Gospodinova.
31 Mojsije i sveenik Eleazar su napravili
kako im je Gospodin zapovjedio.
32 A ostalo je od plijena koji su ratnici za-
plijenili bilo je: est stotina i sedamdeset i
pet tisua ovaca,
33 sedamdeset i dvije tisue goveda,
34 i ezdeset i jedna tisua magaraca.
35 Od ljudi, to jest od djevojaka koje jo
nisu poznale mukarca, svega trideset i
dvije tisue osoba.
36 Polovica od toga, to je dopala onima
koji su ili na vojnu, iznosila je tri stotine i
trideset i sedam tisua i pet stotina ova-
ca;
37 I dio ovaca za Gospodina iznosio je
est stotina i sedamdeset i pet glava.
38 Trideset i est tisua goveda i dio od
toga za Gospodina sedamdeset i dvije
glave.
39 Trideset tisua i pet stotina magaraca i
dio od toga za Gospodina ezdeset i jed-
na glava.
40 Napokon esnaest tisua ljudi i dio od
toga za Gospodina trideset i dvije osobe.
41 Mojsije je predao sveeniku Eleazaru
dio odreen za rtvu podizanja Gospodi-
nu, kako je Gospodin zapovjedio Mojsiju.
42 Od polovice plijena za Izraelove sino-
ve, koju je Mojsije odvojio za ratnike,
43 polovica koja se dopala zajednici, izno-
sila je: tri stotine i trideset i sedam tisua i
pet stotina ovaca;
44 trideset i est tisua goveda;
45 trideset tisua i pet stotina magaraca,
46 i esnaest tisua ljudi.
47 Od te polovice za Izraelove sinove uzeo
je Mojsije po jednu glavu od pedeset ljudi
i marve i dao ih Levitima, koji su se brinuli
za slubu kod atora Gospodinova, kako
je Gospodin zapovjedio Mojsiju.
48 Onda su pristupili k Mojsiju zapovjed-
nici, elovoe koji su bili nad tisuama i
nad stotinama,
49 i rekli su Mojsiju: Sluge su tvoje pre-
brojile ratnike koji su bili pod naim vod-
stvom. Ni jednoga od naih ljudi nema
manje.
50 Zato prinosimo da se oistimo pred
Gospodinom, kao prinos Gospodinu, sva-
ki to je tko zaplijenio zlatnine: kopa, na-
rukvica, prstena, naunica i ogrlica.
51 Mojsije i sveenik Eleazar uzeli su od
njih zlato, svakovrsnu umjetniki izraenu
zlatninu.
52 A bilo je svega zlata koje su kao rtvu
podizanja prinijeli Gospodinu tisunici i
stotnici, esnaest tisua i sedam stotina i
pedeset ekela.
53 A ratnici su naplijenili svaki pojedini za
sebe.
54 Mojsije i sveenik Eleazar uzeli su zlato
od tisunika i stotnika i unesli ga u ator
sastanka da bude ondje Izraelovim sino-
vima pred Gospodinom kao mio spomen.
Rubenova i Gadova batina
32
Rubenovi sinovi i Gadovi sinovi su
imali vrlo mnogo marve; pa kad su
vidjeli da je jazerska zemlja i gileadska ze-
mlja dobra za marvu,
2 otili su Gadovi sinovi i Rubenovi i rekli
su Mojsiju, sveeniku Eleazaru i glavari-
ma zajednice, rekavi:
3 Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Hebon,
Eleale, Sebam, Nebo i Beon,
4 zemlja, koju je Gospodin podloio izra-
elskoj zajednici, dobra je za marvu, a tvo-
je sluge imaju mnogo marve.
5 Stoga su rekli: Ako smo nali milost u
tvojim oima, neka se ta zemlja da u ba-
tinu tvojim slugama, ne vodi nas preko
Jordana.
6 Mojsije je rekao Gadovim sinovima i
Rubenovim sinovima: Hoete li da vaa
braa idu u boj, dok vi ovdje sjedite?
Brojevi
138
7 Zato sada obeshrabljujete srca Izrae-
lovih sinova da ne idu u zemlju koju im je
dao Gospodin?
8 Tako su ve postupali vai oci kad sam
ih poslao iz Kade-Barnee da ogledaju
zemlju.
9 Otili su gore do Doline Ekol, pogledali
zemlju i onda obeshrabrili srce Izraelovim
sinovima, tako da oni nisu htjeli ii u ze-
mlju koju im je Gospodin dao.
10 Onda se razgnjevio Gospodin, i zakleo
se, rekavi:
11 Ljudi koji u dobi od dvadeset godina
navie izali iz Egipta, nee vidjeti zemlje
koju sam zakletvom obeao Abrahamu,
Izaku i Jakovu, jer me nisu posve poslu-
ali.
12 Osim Kenizejca Kaleba, sina Jefuneo-
va, i Joue, sina Nunova, jer su ovi posve
posluali Gospodina.
13 Tako se je razgnjevio Gospodin na Izra-
ela da je napravio da su se etrdeset go-
dina potucali po pustinji dok nije pomro
sav onaj narataj koji je sagrijeio Gospo-
dinu.
14 I sada vi ste stupili na mjesto svojih
otaca, rod grjenika, da jo vie poveate
estoku srdbu Gospodinovu na Izraela.
15 Ako se odvratite od njega, on e ga jo
due ostaviti u pustinji, i vi ete upropa-
stiti sav taj narod.
16 Onda su oni pristupili k njemu i rekli:
Mi emo ovdje napraviti samo torove za
svoja stada i gradove za svoje ene i svoju
djecu,
17 a sami emo naoruani poi pred Izra-
elovim sinovima dok ih ne dovedemo u
njihova mjesta; a nae ene i djeca neka
ostanu u utvrenim gradovima zbog ite-
lja te zemlje.
18 Neemo se prije vratiti svojim kuama
dok Izraelovi sinovi ne prime svaki svoju
batinu.
19 Niti emo uzeti zajedno s njima bati-
nu s onu stranu Jordana i dalje, jer nam
se dopala naa batina istono od Jorda-
na.
20 Mojsije im rekao Ako to napravite,
da poete naoruani pred Gospodinom u
boj,
21 i svi vai vojnici pred Gospodinom pri-
jei Jordan, dok ne otjera ispred sebe
svoje neprijatelje,
22 a vi se tek onda vratite, kad bude ze-
mlja uz pomo Gospodina pokorena, onda
ete vi biti bez krivnje pred Gospodinom i
Izraelom, i ta e vam zemlja pripasti kao
batina pred Gospodinom.
23 Ako li ne napravite tako, onda ete sa-
grijeiti Gospodinu i znajte da e vas za
va grijeh stii kazna.
24 Pa gradite sebi gradove za svoje ene
i svoju djecu i torove za svoju marvu, ali i
napravite to ste obeali.
25 Nato su odgovorili Mojsiju Gadovi i Ru-
benovi sinovi, rekavi: Tvoje e sluge na-
praviti kako ti, gospodaru, zapovjeda.
26 Naa djeca i nae ene, naa marva i
sve nae ivotinje ovdje e ostati u tvrdim
gileadskim gradovima.
27 A tvoje sluge sve koji su za boj, e pri-
jei ondje pred Gospodinom u boj, kako
si, gospodaru, zapovjedio.
28 Potom je Mojsije dao za njih zapovijed
sveeniku Eleazaru i Joui, sinu Nunovu i
plemenskim glavarima Izraelovih sinova.
29 Rekao im Mojsije: Ako pou svi vojnici
Gadovih i Rubenovih sinova s vama pre-
ko Jordana pred Gospodinom u boj, onda
im dajte, kad vam bude zemlja podloena,
gileadsku zemlju u batinu.
30 Ako li ratnici ne pou s vama prijeko,
neka se nasele kod vas u zemlji Kanaan.
31 Onda su odgovorili Gadovi i Rubenovi
sinovi: Kako je Gospodin zapovjedio tvo-
jim slugama, tako emo napraviti.
32 Mi ratnici prijei emo pred Gospodi-
nom u zemlju Kanaan da nam ostane naa
batina preko Jordana.
33 Tako je dao Mojsije Gadovim i Rubeno-
vim sinovima i polovici plemena Manase-
ha, sina Josipova, kraljevstvo amorejskog
kralja Sihona i kraljevstvo baanskog kralja
Oga: zemlju i njezine gradove s njihovom
okolicom, gradove po zemlji unaokolo.
34 I opet su sagradili Gadovi sinovi Dibon,
Atarot, Aroer,
35 Atrot, ofan, Jazer, Jogbohu,
36 Bet Nimru i Bet Haran gradove tvrde i
torove za marvu.
37 Rubenovi sinovi opet su sagradili
Hebon, Eleale, Kirjatajim,
38 Nebo i Baal-Meon s promijenjenim
imenima i ibmu, i dali su imena gradovi-
ma koje su opet sagradili.
39 Sinovi Makira, sina Manasehova, otili
su u Gilead, osvojili ga i protjerali Amorej-
ce, koji su bili ondje.
40 Mojsije je onda dao Gilead Makiru, sinu
Manasehovu, koji se ondje naselio.
41 Manasehov sin Jair isto tako otiao,
osvojio njihova sela i nazvao ih Havot
Jair.
42 I Nobah otiao, zauzeo Kenat s njego-
vim selima i nazvao ga po svojem imenu
Nobah.
Putovanje pustinjom
33
Ovo su postaje putovanja Izraelovih
sinova kad su izali iz egipatske ze-
Brojevi
139
mlje po svojim vojskama pod Mojsijevim i
Aronovim vodstvom.
2 A Mojsije je popisao njihove postaje,
kojima su, po Gospodinovoj zapovijedi,
dalje putovali. Ovo su njihove postaje na
putovanju njihovu:
3 Krenuli su iz Ramsesa prvoga mjese-
ca, petnaestoga dana prvoga mjeseca,
na dan po Pashi izali su Izraelovi sinovi
monom rukom pred oima svih Egipa-
na.
4 Dok su Egipani pokapali svoje prvoro-
ence, koje je Gospodin sve meu njima
pobio, jer je Gospodin izvrio kazneni sud
na njihovim bogovima.
5 Onda su Izraelovi sinovi krenuli na put iz
Ramsesa i utaborili se u Sukotu.
6 Poli su na put iz Sukota i utaborili se u
Etamu, koji je na kraju pustinje.
7 Poli su na put od Etama i okrenuli pre-
ma Pi-Hahirotu, koji je naprema Baal-Se-
fonu, i utaborili se blizu Migdola.
8 Poli su na put iz Pi-Hahirota i proli po-
sred mora u pustinju i putovavi tri dana
preko Pustinje Etam, utaborili se u Mari.
9 Poli su na put iz Mare i doli su u Elim,
u Elimu je bilo dvanaest studenaca i se-
damdeset palma, i tu se utaborili.
10 Poli su na put iz Elima i utaborili se
kod Crvenoga mora.
11 Poli su na put od Crvenoga mora i
utaborili se u Pustinji Sin.
12 Putovali su iz Pustinje Sin i utaborili se
u Dofki.
13 Krenuli su iz Dofke i utaborili se u Alu-
u.
14 Poli su na put iz Alua i utaborili se u
Refdimu, gdje nije bilo pitke vode za na-
rod.
15 Poli su na put iz Refdima i utaborili se
u Pustinji Sinaj.
16 Poli su na put iz Pustinje Sinaj i uta-
borili se u Kibrot Hataavi.
17 Poli su na put iz Kibrot Hataave i uta-
borili se u Haserotu.
18 Poli su na put iz Haserota i utaborili
se u Ritmi.
19 Poli su na put iz Ritme i utaborili se u
Rimon Peresu.
20 Poli su na put iz Rimon Peresa i uta-
borili se u Libni.
21 Poli su na put iz Libne i utaborili se u
Resi.
22 Poli su na put iz Rese i utaborili se u
Kehelati.
23 Poli su na put iz Kehelate i utaborili se
na gori eferu.
24 Poli su na put iz od gore efera i uta-
borili se u Haradi.
25 Poli su na put iz Harade i utaborili se
u Makhelotu.
26 Krenuli su iz Makhelota i utaborili se u
Tahatu.
27 Poli su na put iz Tahata i utaborili se
u Terahu.
28 Krenuli su iz Teraha i utaborili se u Mit-
ki.
29 Poli su na put iz Mitke i utaborili se u
Hamoni.
30 Poli su iz Hamone i utaborili se u
Moserotu.
31 Poli su iz Moserota i utaborili se u
Bene Jaakanu.
32 Krenuli su iz Bene Jaakana i utaborili
se kod Hor Hagidgada.
33 Poli su iz Hor Hagidgada i utaborili se
u Jotbati.
34 Krenuli su na put iz Jotbate i utaborili
se u Abroni.
35 Poli su iz Abrone i utaborili se u Esion
Geberu.
36 Poli su iz Esion Gebera i utaborili se u
Pustinji Zin, to jest u Kadeu.
37 Krenuli su iz Kadea i utaborili se na
gori Horu na granici edomske zemlje.
38 Onda Aron, visoki sveenik uzaao je
na goru Hor po Gospodinovoj zapovijedi
i ondje umro u etrdesetoj godini po izla-
sku Izraelovih sinova iz egipatske zemlje,
prvi dan petoga mjeseca.
39 Aronu je bilo stotinu i dvadeset i tri go-
dine kad je umro na gori Horu.
40 Kanaanac, kralj u Aradu, koji je prebi-
vao u Negebu u zemlji Kanaan, uo je za
dolazak Izraelovih sinova.
41 Poli su od gore Hora i utaborili se u
Salmoni.
42 Poli su iz Salmone i utaborili se u Pu-
nonu.
43 Poli su iz Punona i utaborili se u Obo-
tu.
44 Poli su iz Obota i utaborili se u Ije-
Abarimu na moapskoj granici.
45 Poli su iz Ije-Abarima i utaborili se u
Dibon Gadu.
46 Poli su iz Dibon Gada i utaborili se u
Almon Diblatajimu.
47 Poli su iz Almon Diblatajima i utaborili
se u gorama abarimskim pred Nebom.
48 Od gora abarimskih i utaborili se na
Moapskim poljanama na Jordanu napre-
ma Jerihonu.
49 Njihov tabor protezao se na Jordanu
od Bet Jesimota do Abel-itima na Mo-
apskim poljanama.
50 Onda se Gospodin oglasio Mojsiju na
Moapskim poljanama naprema Jerihonu,
rekavi:
Kad prijeete preko Jordana u zemlju
Brojevi
140
Kanaan,
52 protjerajte ispred sebe sve itelje ze-
mlje, unitite sve njihove kamene kipove,
sve njihove ljevene kipove, i opustoite
sve njihove uzvisine.
53 Uzmite zemlju od itelja sebi u posjed
i prebivajte u njoj, jer sam dao tu zemlju
vama da ju posjedujete.
54 drijebom razdijelite zemlju kao bati-
nu po svojim plemenima. Plemenu koje je
mnogobrojno, dajte veu batinu, a ono-
mu, koje je manje, dajte manju batinu.
to kome dopadne drijebom, ono neka
mu bude. Po svojim oinskim plemenima,
razdijelite sebi batinu.
55 Ako li ne protjerate ispred sebe ite-
lje zemlje, onda e oni, koje izmeu njih
ostavite, biti trnje vaim oima i bodljike
vaim bokovima i pritiskivat e vas u ze-
mlji u kojoj ete prebivati.
56 I bit e, da to sam mislio napraviti nji-
ma, napravit u vama.
Granice Kanaana
34
rekavi:
2 Zapovijedi Izraelovim sinovima i reci
im: Kad doete u zemlju Kanaan, neka
vam to bude zemlja koja vam pripada kao
batina: kanaanska zemlja sa svojim gra-
nicama.
3 Juna strana neka ide od Pustinje Zin
uz edomsku granicu. Juna granica neka
poinje u istoku na junom kraju Slanoga
mora.
4 Onda neka se granica savije juno od vi-
sine Akrabima i neka prelazi prema Sinu,
dok ne doe na kraj juno od Kade-Bar-
nea. Odatle neka tee dalje prema Hazar
Adaru i neka ide do u Asmone.
5 Od Asmone neka se zavije granica k
Egipatskomu potoku, dok ne doe na kraj
kod mora.
6 Zapadna granica neka vam bude Veliko
more, to neka vam je s te strane granica.
7 Sjeverna granica neka vam bude ovo:
od Velikoga mora povucite sebi granicu
do gore Hora.
8 Od gore Hora povucite sebi granicu do
na put prema Hamatu. Krajnja toka gra-
nici neka je Sedada.
9 Onda neka ide granica dalje do Zifrona
i kraj neka joj bude kod Hazar Enana. To
neka vam je sjeverna granica.
10 Prema istoku povucite sebi granicu od
Hazar Enana do efama.
11 Od efama neka ide granica dolje u Ri-
blu, istono od Aina. Onda neka ide grani-
ca jo dalje dolje i neka doprije na gorski
greben istono od Jezera Kinereta.
12 Nato neka ide granica dolje k Jordanu,
dok ne doe na Slano more. To neka su
unaokolo granice vaoj zemlji.
13 Onda je Mojsije zapovjedio Izraelovim
sinovima : To je zemlja koju ete batiniti
drijebom i za koju je Gospodin zapovje-
dio da je dobije devet plemena i polovica
plemena.
14 Jer pleme Rubenovih sinova po svojim
obiteljima i pleme Gadovih sinova po svo-
jim rodovima i polovica plemena Manase-
hova primili su ve svoju batinu.
15 Ova dva plemena i polovica plemena
primili su svoju batinu na drugoj strani
Jordana, naprema Jerihonu, na istoku
prema izlasku sunca.
16 Dalje se Gospodin oglasio Mojsiju, re-
kavi:
17 Ovo su imena ljudi koji neka vam u ba-
tinu razdijele zemlju: sveenik Eleazar i
Joua, sin Nunov.
18 I uzmite po jednoga glavara iz svakoga
plemena da dijeli zemlju.
19 Ovo su imena tih ljudi: od plemena Ju-
dina, Kaleb, sin Jefuneov;
20 od plemena imunovih sinova, emu-
el, sin Amihudov;
21 od plemena Benjaminova Elidad, sin
Kislonov;
22 voa plemena Danovih sinova, Buki
sin Joglijev;
23 od Josipovih sinova: voa plemena
Manasehovih sinova, Haniel, sin Efodov;
24 voa plemena Efraimovih sinova, Ke-
muel, sin iftanov;
25 voa plemena Zebulunovih sinova, Eli-
safan, sin Parnakov;
26 voa plemena Isakarovih sinova Palti-
el, sin Azanov;
27 voa plemena Aerovih sinova Ahihud,
sin elomijev;
28 voa plemena Naftalijevih sinova Pe-
dahel, sin Amihudov.
29 To su oni kojima je Gospodin zapovje-
dio da razdijele Izraelovim sinovima bati-
nu u zemlji Kanaan.
Gradovi utoita
35
Onda se Gospodin javio Mojsiju na
Moapskim poljanama na Jordanu,
naprema Jerihonu, rekavi:
2 Zapovijedi Izraelovim sinovima neka
dadu od svoje batine Levitima gradove
za prebivanje. Takoer panjake oko tih
gradova dajte Levitima.
3 Gradove neka imaju za prebivanje, a
panjaci uz njih neka im budu za tovarne
ivotinje, za stada i ostale ivotinje.
4 Panjake uz gradove ustupite Levitima
neka se proteu od gradskih zidina tisuu
Brojevi
141
lakata unaokolo.
5 Odmjerite izvan grada na istonoj strani
dvije tisue lakata, na junoj strani dvije ti-
sue lakata, na zapadnoj strani dvije tisu-
e lakata i na sjevernoj strani dvije tisue
lakata, tako da sam grad lei u sredini. To
neka budu njihovi panjaci uz gradove.
6 Gradove koje ete dati Levitima odredi-
te est slobodnih gradova za mjesto uto-
ita za onoga koji je poinio ubojstvo;
osim toga, ete im dati jo etrdeset i dva
grada.
7 Ukupni broj gradova koje ete predati
Levitima neka bude etrdeset i osam gra-
dova uz njihove panjake.
8 Kod oduzimanja gradova iz posjeda
Izraelovih sinova uzmite od veih pleme-
na vie gradova, a od manjih plemena
manje gradova. Svako e pleme prema
svojoj batini koju e dobiti, Levitima dati
od svojih gradova.
kavi:
Kad doete preko Jordana u zemlju,
11 onda izaberite sebi gradove koji neka
vam budu gradovi za utoite. Ondje neka
pobjegne ubojica koji je nehotice ubio o-
vjeka.
12 Ovi gradovi neka vam budu za utoi-
te od krvnoga osvetnika da ubojica ne
bude ubijen prije nego stane na sud pred
zajednicu.
13 Od gradova koje ete ustupiti, neka
bude est za utoite:
14 Tri grada odredite s onu stranu Jorda-
na, a tri grada u zemlji Kanaan koji neka
budu gradovi za utoite.
15 Izraelovim sinovima i doljacima i oni-
ma, koji su meu njima, neka tih est gra-
dova budu utoita, da moe pobjei on-
dje svaki koji je nehotice ubio ovjeka.
16 Ako ga eljeznim oruem udari tako da
nastupi smrt, onda je ubojica, i neka se
sigurno usmrti.
17 I ako kamenom iz ruke, od koga moe
ovjek poginuti, udari koga, i ovaj umre
od toga, ubojica je, a ubojica neka se si-
gurno usmrti.
18 Ili ako drvom iz ruke, od koga moe
ovjek poginuti, udari koga, i ovaj umre
od toga, on je ubojica; a ubojica neka se
sigurno usmrti.
19 Krvni osvetnik neka osobno ubije ubo-
jicu; kad ga stigne smije ga ubiti.
20 Ako netko drugoga gurne iz mrnje ili
se baci im na njega hotimice tako da taj
umre,
21 ili ako ga iz neprijateljstva udari svojom
rukom tako da taj umre, onda neka se ta-
kav ubojica sigurno usmrti, on je ubojica.
Krvni osvetnik neka ubije ubojicu kad ga
stigne.
22 Ako li ga gurne sluajno, a ne iz nepri-
jateljstva, ili se im baci na njega nehoti-
ce.
23 Ili kamenom, a da ga ne vidi, od koga
ovjek moe poginuti, baci se na njega, i
taj umre od toga, makar mu ne bio nepri-
jatelj i nije mu htjeo nita zlo nanijeti,
24 onda neka odlui zajednica izmeu
ubojice i krvnoga osvetnika po ovim prav-
nim propisima.
25 Zajednica mora ubojicu staviti na si-
gurno od krvnoga osvetnika. Zato e ga
zajednica natrag vratiti u grad-utoite,
u kojega je pobjegao. On mora u njemu
ostati do smrti velikoga sveenika, koji je
bio pomazan svetim uljem.
26 Ako ubojica ostavi podruje grada-
utoita, u koji je pobjegao,
27 i krvni ga osvetnik stigne izvan po-
druja grada utoita u koji je pobjegao, i
krvni osvetnik ubije ubojicu, onda on nije
kriv za krv.
28 Jer je onaj trebao ostati u svojem gra-
du-utoitu do smrti velikoga sveenika.
Tek nakon smrti velikoga sveenika smije
se ubojica natrag vratiti svojoj batini.
29 Ove pravne uredbe neka vrijede kod
vas kroz sve vae narataje u svim vaim
prebivalitima.
30 Ako netko ubije ovjeka, onda neka se
ubojica usmrti, samo na temelju iskaza
vie svjedoka; a svjedoanstvo jednoga
jedinog svjedoka nije dosta za smrtnu
osudu.
31 Povrh toga ne smijete uzimati otkupa
za ivot ubojice koji zaslui smrt; neka se
sigurno usmrti.
32 Isto tako ne smijete uzimati otkupa za
nekoga koji je pobjegao u svoje utoite
da se on ve prije smrti velikoga sveenika
vrati u zemlju i ondje prebiva.
33 Ne smijete obeaivati zemlju u ko-
joj prebivate, jer krv obeauje zemlju,
i zemlji se ne moe pribaviti pomirenje
za krv to je proljevena u njoj osim krvlju
onoga koji ju je prolio.
34 Stoga ne obeaujte zemlje u kojoj
prebivate, jer i ja u njoj imam svoj stan, jer
ja, Gospodin, prebivam meu Izraelovim
sinovima.
enidba unutar plemena
36
Onda su pristupili glavari obitelji
sinova Gileada, sina Makira, sina
Manasehova, od obitelji Josipovih sinova,
pred Mojsija, starjeine i glavare Izraelovih
sinova,
Brojevi
142
2 i rekli su: Gospodin je zapovjedio mo-
jem gospodaru, Mojsiju da drijebom da
Izraelovim sinovima zemlju u batinu. I
mojem gospodaru je bilo zapovjeeno od
Gospodina da da batinu naega brata
Selofhada njegovim kerima.
3 Ako se sad one udaju za koga drugoga
plemena Izraelovih sinova, onda e se nji-
hovo vlasnitvo otkinuti od nae oinske
batine i dodat e se batini onoga ple-
mena u koje se udaju; tako e se batina,
to pripadne nama, okrnjiti.
4 Kad onda bude jubilejska godina Izrae-
lovim sinovima, njihova e se batina sje-
diniti s batinom onoga plemena u koje se
budu udale, ali od batine naega oin-
skog plemena otkinut e se njihova bati-
na.
5 Nato je Mojsije dao Izraelovim sinovima,
po Gospodinovoj zapovijedi, ovu zapovi-
jed: Pleme Josipovih sinova ima pravo.
6 Ovo je to Gospodin zapovjeda za ke-
ri Selofhadove: Neka se udaju za koga
hoe, ali smiju se udati samo u rodu svo-
jega oinskog plemena.
7 Da ne prijee batina Izraelovih sinova
od jednoga plemena na drugo, jer svi Izra-
elovi sinovi trebaju dobiti batinu svojega
oinskog plemena.
8 Zato se moraju sve djevojke kojima do-
padne batina u kojem plemenu izrael-
skom, udati za koga iz roda svojega oin-
skog plemena, da Izraelovi sinovi zadre
oinsku batinu.
9 Tako da ne prijee batina od jednoga
plemena na drugo, jer svako pleme Izrae-
lovih sinova e dobiti svoju batinu.
tako su napravile keri Selofhadove.
11 Jer Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa,
keri Selofhadove, udale se za sinove
svojih strieva.
12 One su se udale u rodove sinova Ma-
naseha, sina Josipova. Tako je ostala nji-
hova batina plemenu kojemu je pripada-
la obitelj njihova oca.
13 To su zapovijedi i zakonske uredbe
koje Gospodin dao preko Mojsija Izraelo-
vim sinovima na Moapskim poljanama na
Jordanu, naprema Jerihonu.
Brojevi
Ponovljeni Zakon
Peta Knjiga Mojsijeva
Mojsijev govor
1
Ovo su rijei koje je Mojsije izgovorio
pred cijelim Izraelom s onu stranu Jor-
dana, u pustinji, u Arabi, naprema Sufu,
izmeu Parana, Tofela, Labana, Haserota
i Dizahaba.
2 Ima jedanaest dana hoda od Horeba
preko gore Seira do Kade Barnea.
3 Dogodilo se prvog dana jedanaestoga
mjeseca u etrdesetoj godini da je govo-
rio Mojsije Izraelovim sinovima sve to mu
je za njih Gospodin zapovjedio.
4 Nakon to je porazio amorejskog kra-
lja Sihona, koji je prebivao u Hebonu i
baanskog kralja Oga koji je prebivao u
Atarotu i Edreju,
5 poeo je Mojsije, s onu stranu Jordana
u moapskoj zemlji, razlagati zakon, govo-
rei:
6 Gospodin, na Bog, govorio nam je na
Horebu, rekavi: Dosta ste dugo boravili
na toj gori.
7 Podignite se i krenite na put u podgor-
je Amorejaca i svima njihovim susjednim
mjestima u dolini, na podgorju i u dolina-
ma, na jugu i na morskoj obali, u zemlju
Kanaan i u Lebanon do velike rijeke, do
Eufrata.
8 Eto, ovu zemlju stavljam pred vas. Idi-
te u nju i zaposjednite zemlju za koju se
Gospodin zakleo vaim ocima, Abraha-
mu, Izaku i Jakovu, da e ju dati njima i
njihovim potomcima poslije njih.
9 Ja sam vam rekao u ono vrijeme ovako:
Ja se sam ne mogu skrbiti za vas.
10 Gospodin, va Bog, umnoio vas je da
vas danas ima tako mnogo kao nebeskih
zvijezda.
11 Gospodin, Bog vaih otaca, neka vas
umnoi jo tisuu puta vie i neka vas bla-
goslovi, kako vam je obeao.
12 Ali kako da posve sam nosim teret i
breme koje na mene stavljate, i vae spo-
rove?
13 Izaberite stoga iz svojih plemena mu-
dre, razborite i iskusne ljude da vam ih
postavim za glavare.
14 A vi ste mi odgovorili: Dobro je to to
si nam rekao napraviti.
15 Tako sam uzeo glavare iz vaih pleme-
na mudre i iskusne ljude i postavio sam
vam ih za glavare: voe tisunike, voe
143
stotnike, voe pedesetnike i voe deset-
nike, i redare za vaa plemena.
16 Onda sam u ono vrijeme zapovjedio
vaim sudcima, rekavi: Sasluajte parni-
ce izmeu svoje brae, i sudite pravedno
izmeu ovjeka i njegova brata ili stranca
koji je s vama.
17 Ne budite pristrani na sudu; sasluajte
i maloga i velikoga. Ne bojte se nikoga,
jer Boje mjesto zastupa sudac. Ako vam
je koji pravni sluaj preteak, iznesite ga
meni da ga razvidim.
18 Tako sam vam onda zapovjedio za sve
to trebate vriti.
19 Potom smo krenuli od Horeba i proli
svu onu pustinju veliku i stranu, koju ste
vidjeli idui na pogorje Amorejaca, kako
nam je Gospodin zapovjedio, na Bog.
Onda smo doli do Kade-Barnea.
20 Onda sam vam rekao: Doli ste, eto,
do pogorja Amorejaca kojega nam hoe
dati Gospodin, na Bog.
21 Gle, Gospodin, va Bog, dao vam je tu
zemlju. Idite gore i zaposjednite ju, kako
vam je Gospodin zapovjedio, Bog vaih
otaca. Ne bojte se i ne straite se.
22 Onda ste svi pristupili k meni i rekli:
Poslat emo pred sobom nekoliko ljudi
da nam istrae zemlju i da nam jave za
put kojim emo ii, i za gradove, u koje
emo doi.
23 Jako mi se svidjelo to ste rekli; tako
sam izabrao izmeu vas dvanaest ljudi, iz
svakoga plemena po jednoga.
24 Oni su krenuli na put i otili gore u po-
gorje, i stigli su do Doline Ekol i izvidjeli
zemlju.
25 Uzeli su sobom neto od ploda one
zemlje i donijeli nam ga; i donijeli su ovaj
izvjetaj: Lijepa je zemlja koju nam daje
Gospodin, na Bog.
26 Ipak vi niste htjeli ii gore, nego ste
se pobunili protiv zapovijedi Gospodina,
svojega Boga.
27 Prigovarali ste u svojim atorima i go-
vorili: U svojoj mrnji na nas odveo nas
Gospodin iz egipatske zemlje da nas pre-
da u ruke Amorejaca, da nas oni unite.
28 Kamo gore da idemo? Naa su braa
obeshrabrila naa srca, rekavi: Narod je
ondje vei i brojniji od nas; gradovi su nji-
hovi veliki i do neba utvreni. Povrh toga
vidjeli smo ondje i Anakove sinove.
29 A ja sam vam rekao: Ne straite se i ne
bojte ih se.
30 Gospodin, va Bog, koji ide pred vama,
borit e se za vas isto onako kako vam je
napravio u Egiptu pred vaim oima.
31 I u pustinji, gdje ste vidjeli kako vas je
nosio Gospodin, va Bog, kao to ovjek
nosi svojega sinia, cijelim putom to ste
ga proli dok ste doli do ovoga mjesta.
32 Ali uza sve to niste imali pouzdanja u
Gospodina, svojega Boga,
33 koji je iao pred vama putom i traio
vam mjesto za taborenje, nou u ognju,
a danju u oblaku da ste mogli vidjeti put
kojim ste trebali ii.
34 Kad je Gospodin uo vae govorenje,
razgnjevio se i zakleo, rekavi:
35 Doista ni jedan od ljudi ovoga zla nara-
taja nee vidjeti dobre zemlje, koju sam
pod prisegom, obeao dati vaim ocima,
36 osim Kaleba, sina Jefuneova; on e ju
vidjeti i njemu i njegovim sinovima dat u
zemlju po kojoj je iao, jer je vjerno slije-
dio Gospodina.
37 Zbog vas se i na mene razljutio Gospo-
din, rekavi: Ni ti nee ondje ui.
38 Ipak Joua, sin Nunov, koji te slui, ii
e ondje. Njega ohrabri, jer e on napravi-
ti da Izraelovi sinovi batine zemlju.
39 Povrh toga, vaa djeca, za koju ste re-
kli da e biti rtve, i vai sinovi koji danas
ne znaju razlikovati izmeu dobra i zla,
doi e ondje. Njima u ju dati i oni e ju
uzeti u posjed.
40 A vi se vratite i idite u pustinju k Crve-
nomu moru.
41 Onda ste mi odgovorili, rekavi: Sa-
grijeili smo Gospodinu; ii emo i borit
emo se kako nam je Gospodin zapovje-
dio, na Bog. Pa ste se opasali svaki svo-
jim bojnim orujem i htjeli ste u poi na
pogorje.
42 A Gospodin mi je rekao: Reci im: Ne
idite gore i ne bijte se s njima, jer ja nisam
meu vama; drukije, porazit e vas vai
neprijatelji.
43 Ja sam vam govorio, ali niste posluali,
nego ste se oprijeli Gospodinovoj zapo-
vijedi i poli ste u svojoj drskosti gore na
pogorje.
44 A Amorejci, koji prebivaju na onom po-
gorju, izali su protiv vas i rastjerali vas
kao roj pela i tjerali su vas od Seira pa
do Horme.
45 Kad ste se vratili, plakali ste pred Gos-
podinom, ali Gospodin nije posluao va
glas, niti je prignuo svoje uho k vama.
46 Tako ste ostali u Kadeu dugo vreme-
na, onoliko koliko ste ve bili tamo.
Vrijeme u pustinji
2
Onda smo skrenuli i putovali u pustinju
k Crvenom moru, kako mi je Gospodin
zapovjedio. Mnogo dana smo putovali
okolo gore Seira.
2 Onda mi se oglasio Gospodin, rekavi:
3 Dosta ste ve dugo obilazili tu goru,
Ponovljeni Zakon
144
okrenite se sada na sjever.
4 A narodu zapovijedi ovako: Ba sad ete
proi kroz podruje svoje brae, Ezavovih
potomaka, koji prebivaju u Seiru. Oni e
vas se bojati. Stoga se vi dobro pazite.
5 Nemojte zametati boj s njima, jer vam
neu nita dati od njihove zemlje, ni jedne
jedine stope, jer sam dao goru Seir Ezavu
u vlasnitvo.
6 Kupujte od njih hranu za novce da imate
to jesti; i pitku vodu kupujte od njih za
novce da imate piti.
7 Jer vas je Gospodin, va Bog, blagosliv-
ljao u svemu poslu to ste poduzimali. On
poznaje vae muke na putovanju kroz tu
veliku pustinju. Tih etrdeset godina kako
je s vama Gospodin, va Bog, i nita vam
nije nedostajalo.
8 I kad smo proli svoju brau, Ezavove
sinove, putom koji vodi u Arabu pokraj
Elata i Esion Gebera, onda smo okrenuli
putom prema Moapskoj pustinji.
9 Onda mi Gospodin zapovjedio: Ne na-
padaj na Moapce i ne zapoinji boj s nji-
ma, jer ti neu dati od njihove zemlje nita
u posjed, jer sam dao podruje Ar u po-
sjed Lotovim sinovima.
10 Prije su prebivali ondje Emimci, moan
i mnogobrojan narod, visoka rasta kao
Anakovi sinovi.
11 Oni su pripadali Refaimcima kao Ana-
kovi sinovi, ali Moapci su ih zvali Emim-
ci.
12 U Seiru prebivali su prije Horijci, a Eza-
vovi sinovi su ih protjerali i unitili i naselili
se na njihovo mjesto, kao to je Izrael na-
pravio sa zemljom koju im je dao Gospo-
din u posjed.
13 A sada se dignite i prijeite preko po-
toka Zereda. Tako smo proli preko Doli-
ne Zered.
14 Vrijeme naega putovanja od Kade
Barnea do naega prijelaza preko Doline
Zereda potrajao je trideset i osam godina.
Sav narataj ljudi sposobnih za vojsku bio
je meutim izumro u taboru, kako im se
zakleo Gospodin.
15 Jer zaista Gospodinova ruka bila je
protiv njih da ih uniti izmeu tabora dok
ih nestane.
16 I tako je bilo kad su svi ti ljudi sposobni
za boj pomrli su u narodu,
17 da mi je rekao Gospodin ovako:
18 Eto ovoga dana ete proi kod Ara
granicu Moaba.
19 A kad doete u blizinu Amonaca, ne
napadajte ih i ne zapoinjite boja s njima,
jer od zemlje Amonaca ne dajem vam ni-
ta u posjed, jer sam ju dao u posjed Lo-
tovim sinovima.
20 I za nju se misli da je zemlja Divova;
nekad su u njoj prebivali divovi, kojima su
Amonci dali ime Zamzumejci.
21 Bio je to velik, mnogobrojan narod, vi-
soka rasta narod kao Anakovi sinovi. Ali
ih je Gospodin unitio pred njima, pa su
oni zauzeli njihovu zemlju i naselili se na
njihovo mjesto.
22 Tako je napravio i sa Ezavovim sino-
vima, koji prebivaju u Seiru, kad je pred
njima iskorijenio Horijce, zauzeli su oni
njihovu zemlju i ostali su ondje i do danas
ive na njihovim mjestima.
23 Takoer Hivejce, koji su do Gaze prebi-
vali u dvorcima, iskorijenili su Kaftorimci,
koji su doli iz Kaftora i naselili se na nji-
hovo mjesto.
24 Dignite se i prijeite preko potoka Ar-
nona, Gle, dajem vam u ruke Amorejca
Sihona, hebonskog kralja, i njegovu ze-
mlju. Ponite ju osvajati i izazovite ih na
boj.
25 Od danas aljem strah i trepet pred
vama kod svih naroda pod cijelim nebom.
im samo uju za vas, zadrhtat e i vas
e se prepasti.
26 I poslao sam poslanike iz pustinje k Si-
honu, hebonskom kralju, s mirnom po-
nudom:
27 Htjeo bih proi kroz tvoju zemlju, ali u
uvijek ostati na putu, neu skretati ni na
desno ni na lijevo.
28 Hranu mi prodaj za novce, i pitku vodu
daj mi za novce. Pusti me ja hou samo
proi.
29 To su mi dopustili i Ezavovi sinovi, koji
prebivaju u Seiru, i Moapci, koji prebivaju
u Aru. Moj je cilj prijei preko Jordana u
zemlju, koju nam hoe dati Gospodin, na
Bog.
30 Ali Sihon, kralj hebonski, nije nam
htjeo dopustiti prolaz, jer Gospodin, tvoj
Bog, bio je napravio te je otvrdnuo njegov
duh i njegovo je srce postalo uporno, da
ga preda u tvoje ruke, kako je i danas.
31 Onda mi je rekao Gospodin: Eto, po-
eo sam ti ve predavati Sihona i njegovu
zemlju. Poni osvajati njegovu zemlju da
ju uzme u posjed.
32 Tada je Sihon s cijelim svojim narodom
iziao u Jahas protiv nas u boj.
33 I dao ga Gospodin, na Bog, u nae
ruke; i tako smo ga pobili, njega, njegove
sinove i sav njegov narod.
34 Osvojili smo sve njegove gradove i
potpuno unitili, mueve, ene i djecu u
svakom gradu. Nismo pustili da nam itko
ostane na ivotu.
35 Zadrali smo za sebe samo marvu i
plijen iz gradova koje smo osvojili.
Ponovljeni Zakon
145
36 Od Aroera na obali Arnona i od grada
u dolini, pa sve do Gileada, nije bilo tvrda
mjesta koje ne bi mogli osvojiti. Sve nam
to dao u nae ruke Gospodin, na Bog.
37 Samo niste ili u blizinu zemlje Amona-
ca, cijelo podruje na strani rijeke Jabo-
ka s gradovima u pogorju, niste dotakli,
posve kako je Gospodin zapovjedio, na
Bog.
Pobjeda nad Baanskim kraljem
3
Nato smo poli putom u Baan. Onda
Og, baanski kralj, s cijelim svojim
narodom izaao protiv nas, na boj s nama
kod Edreja.
2 A Gospodin mi je rekao: Ne boj se ga,
jer ga dajem s svim njegovim narodom i sa
njegovom zemljom u tvoje ruke. Napravi s
njim ba onako kako si napravio sa Siho-
nom kraljem amorejskim, u Hebonu.
3 Tako nam je dao Gospodin, na Bog,
u ruke i Oga, baanskog kralja, sa svim
njegovim narodom i tukli smo ga dok je
nestalo svih ivih.
4 Onda smo osvojili i sve njegove grado-
ve, i nije bilo grada koji im nismo uzeli.
ezdeset gradova i sva pokrajina Argob
pripadali su kraljevstvu Oga u Baanu.
5 Bili su to sve utvreni gradovi s visokim
zidinama, vratima i prijevornicama, osim
vrlo mnogih otvorenih mjesta.
6 Potpuno smo ih unitili kako smo bili
napravili Sihonu, kralju u Hebonu, i isko-
rijenili smo u svakom gradu mueve, ene
i djecu.
7 A svu marvu i plijen iz gradova uzeli smo
za sebe.
8 Tako smo onda uzeli zemlju iz ruku
dvojice amorejskih kraljeva, koja je s onu
stranu Jordana od potoka Arnona do gore
Hermona,
9 Sidonci zovu Hermon Sirion, Amorejci
ga zovu Senir;
10 sve gradove u ravnici, sav Gilead i cijeli
Baan do Salke i Edreja, ukratko, gradove
to pripadaju kraljevstvu Oga u Baanu.
11 Baanski kralj Og bio je posljednji
ostatak Refaima, divova. Njegov krevet
bio je krevet od eljeza. On stoji jo u gra-
du Amonaca u Rabahu. Njegova duina
je devet obinih lakata, a irina mu etiri
lakta.
12 Tu smo zemlju onda osvojili, od Aroe-
ra na rijeci Arnonu sam ju dao s polovi-
com gore gileadske i njezinim gradovima
Rubenovcima i Gadovcima.
13 Ostali dio Gileada i cijeli Baan, kra-
ljevstvo Ogovo, svu pokrajinu Argob
predao sam polovici plemena Manase-
hova. Cijeli taj baanski kraj zove se ze-
mlja divova.
14 Jair, sin Manasehov, zauzeo svu pokra-
jinu Argob do granice Geurejaca i Maa-
kateja i nazvao taj dio Baana po svojemu
imenu sela Jairova i tako se zovu do da-
nanjega dana.
15 Makiru sam dao Gilead.
16 Plemenu Rubenovu i Gadovu dao sam
zemlju od Gileada do Arnona, sredina
rijeke je granica, pa do Jaboka, granice
Amonaca.
17 Dalje Arabu s Jordanom kao granicom,
od Kinereta do istone strane mora, uz
poljanu Slanoga mora, na podnoju obro-
naka Pisge na istoku.
18 Onda sam vam dao ovu zapovijed
Gospodin, va Bog, dao vam je tu zemlju
u posjed. A vi svi vojnici, poite naorua-
ni ondje pred svojom braom, Izraelovim
sinovima.
19 Samo vae ene i vaa djeca i vaa
marva, znam da imate mnogo marve,
neka ostanu u vaim gradovima to sam
vam ih dao,
20 dok Gospodin nije dao vaoj brai, isto
tako kao vama, pa da i oni prime zemlju u
posjed, zemlju koju vam daje Gospodin,
va Bog, s onu stranu Jordana. Onda se
smijete, svaki od vas, vratiti svojemu po-
sjedu to sam vam ga dao.
21 A Joui dao sam onda ovu zapovijed
Svojim oima vidio si sve to je Gospo-
din, va Bog, napravio onoj dvojici kra-
ljeva. Isto tako napravit e Gospodin sa
svima kraljevstvima u koja e prijei.
22 Ne bojte ih se, jer Gospodin, va Bog,
sam e se boriti za vas.
23 Onda sam se pomolio Gospodinu, re-
kavi:
24 O, Gospodine Boe, ti si ve do sada
svojem sluzi pokazao svoju mo i svoju
jaku ruku, jer gdje je u nebu i na zemlji
Bog, koji pravi takva udesa i junaka
djela kao ti.
25 Daj mi da i ja prijeem ondje i da vi-
dim lijepu zemlju, s onu stranu Jordana,
to sjajno gorje i Lebanon.
26 Ali Gospodin se srdio na mene zbog
vas i nije me usliao. A Gospodin mi je re-
kao: Dosta je toga, ne govori mi vie o
tom.
27 Popni se navrh Pisge i podigni svoje
oi na zapad i na sjever, na jug i na istok i
pogledaj ju svojim vlastitim oima, jer ne-
e nikada prijei preko Jordana.
28 A zapovijedi Joui, ohrabri ga i ojaaj,
jer on e na elu naroda prijei ondje u
zemlju koju vidi i njima ju razdijeliti.
29 Tako smo ostali u dolini prema Bet Pe-
oru.
Ponovljeni Zakon
146
Opomena protiv idolopoklonstva
4
A sada, Izraele, posluaj zakone i ured-
be koje vas uim, da ih drite da biste
sretno ivjeli i uli u posjed zemlje koju vam
hoe dati Gospodin, Bog vaih otaca.
2 Nita ne dodajte zapovijedima koje vam
dajem, niti oduzmite ita od njih, nego iz-
vravajte zapovijedi Gospodina, svojega
Boga, koje vam zapovjedam.
3 Svojim oima ste vidjeli to je napravio
Gospodin zbog Baal-Peora. Svakoga koji
se prikljuio Baal-Peoru, dao je Gospodin,
tvoj Bog, iskorijeniti iz tvoje sredine.
4 A vi, koji se vrsto drite Gospodina,
svojega Boga, svi ste danas jo na ivo-
tu.
5 Vidite, uim vas zakone i uredbe kako
mi ih je Gospodin zapovjedio, moj Bog, da
po njima radite u zemlji u koju ulazite da je
uzmete u posjed.
6 Drite i izvravajte ih, jer to e vas, u
oima neznaboakih naroda, napraviti
mudrima i razumnima i kad oni uju sve
te zakone, rei e: Zaista, taj veliki narod
je mudar i razuman narod.
7 Jer gdje je tako velik narod kojemu je
Bog tako blizu kao to je nama Gospodin,
na Bog, kad ga god zazovemo.
8 I gdje je tako velik narod koji bi imao
tako pravedne zakone i uredbe kao to je
sav ovaj zakon koji danas stavljam pred
vas.
9 Samo uvajte se i dobro pazite da ne
zaboravite to ste svojim oima vidjeli i
da vam to ne iezne iz srca dokle ste
god ivi. Objavite to svojoj djeci i djeci
svoje djece.
10 Nemojte zaboraviti onaj dan kad ste
stajali na Horebu pred Gospodinom, svo-
jim Bogom, kad mi je Gospodin zapo-
vjedio: Skupi mi narod, hou im objaviti
svoje zapovijedi da se naue bojati mene
dok su ivi na zemlji, i da to naue i svoju
djecu.
11 Onda ste pristupili i stali pod gorom. A
gora je ognjem gorjela do samoga neba,
opkoljena tminom, oblakom i mrakom.
12 Gospodin vam je onda progovorio
ispred ognja. Zvuk rijei ste uli, ali lika
niste mogli vidjeti, samo ste glas uli.
13 On vam je objavio svoj zavjet koji vam
zapovjeda da vrite, Deset zapovijedi, i is-
pisao ih na dvije kamene ploe.
14 Meni je onda Gospodin zapovjedio, da
vas nauim zakone i uredbe koje ete ob-
dravati u zemlji u koju prelazite da je uz-
mete u posjed.
15 Pazite dobro na sebe, za ivot vam je.
Onda kad vam je Gospodin na Horebu
govorio iz sredine ognja, niste vidjeli ni-
kakva lika.
16 Zato ne radite naopako i ne pravite
sebi nikada rezbaren kip u obliku kakve
god slike, bila ta slika mukoga ili en-
skog bia,
17 bila ta slika etveronone ivotinje na
zemlji ili slika kakve ptice krilate, koja leti
ispod neba,
18 bila ta slika kakve ivotinje to gmie
na zemlji, ili slika kakve ribe to ivi u vodi
pod zemljom.
19 I pripazi da kad podigne svoje oi k
nebu i vidi sunce, mjesec i zvijezde, svu
vojsku nebesku, ne daj se zavesti da pad-
ne pred njima i da im se pokloni, jer ih
Gospodin, tvoj Bog, dao svima drugim na-
rodima pod cijelim nebom kao batinu.
20 A vas je uzeo Gospodin i izveo vas iz
ognjene pei, iz Egipta, da budete narod
njegove svojine, kako je to danas.
21 Povrh toga Gospodin se na mene rasr-
dio zbog vas i zakleo se da ja neu prije-
i preko Jordana i da ja neu ui u lijepu
i dobru zemlju koju Gospodin, tvoj Bog,
daje tebi u batinu.
22 I ja u umrijeti u ovoj zemlji i neu pri-
jei preko Jordana; ali vi ete prijei i u tu
lijepu zemlju uzeti ju posjed.
23 Zato se uvajte da ne zaboravite za-
vjeta Gospodina, svojega Boga, koji je
on napravio s vama i da ne pravite sebi
rezbarena kipa u obliku bilo ega to ti je
zabranio Gospodin, tvoj Bog.
24 Jer je Gospodin, tvoj Bog, oganj koji
spaljuje i Bog koji je ljubomoran.
25 Kad dobijete djecu i djece djecu i ui-
vite se u zemlji i onda sagrijeite pravei
rezbaren kip u kojem god obliku i napra-
vite to je neugodno u oima Gospodina,
vaega Boga, tako da ga rasrdite,
26 ja danas zovem nebo i zemlju za svje-
doke protiv vas, da ete brzo ieznuti iz
zemlje u koju idete preko Jordana da je
uzmete u posjed. Neete dugo vremena
ivjeti u njoj, nego ete biti posve unite-
ni.
27 Gospodin e vas onda raspriti meu
narode. Ostat e vas samo malen broj
meu narodima u koje e vas odvesti
Gospodin.
28 Ondje ete sluiti bogovima koje na-
pravi ruka ovjeja od drva i kamena, koji
ne vide, ni ne uju, ni ne jedu, ni ne diu.
29 Odande ete traiti Gospodina, svoje-
ga Boga, pa ete ga i nai ako ga budete
udili svim svojim srcem i svom svojom
duom.
30 Kada budete u nevolji i sve vas to sna-
e u buduim danima, vi ete se vratiti
Gospodinu, svojem Bogu, i bit ete mu
Ponovljeni Zakon
147
posluni.
31 Jer Gospodin, va Bog, je milosrdan
Bog, on vas nee ostaviti i nee vas upro-
pastiti i nee zaboraviti zavjeta s vaim
ocima, kojim se zakleo.
32 Zapitajte jednom prijanja vremena
koja su protekla prije vas, od dana kad
je Bog stvorio ovjeka na zemlji, i istra-
io od jednoga kraja neba do drugoga je
li se ikad to dogodilo tako veliko, ili je li
se ikad ulo to takvo?
33 Je li ikad uo koji narod glas Boji gdje
govori iz ognja, kako si ga ti uo, a ipak si
ostao na ivotu?
34 Ili, je li ikad Bog pokuao doi, te uzeti
sebi narod iz sredine koga drugog naroda
takvim kunjama, znamenjem i udesima,
ratom i jakom miicom i rukom podignu-
tom, velikim strahovitim djelima, kao to
je napravio sve to za vas Gospodin, va
Bog, u Egiptu pred vaim oima?
35 Vi ste to smjeli doivjeti da znate da je
Gospodin pravi Bog i da nema drugoga
osim njega.
36 Dao vam je da ujete s neba njegov
glas, da bi vas pouio, i na zemlji dao vam
je da vidite njegov veliki oganj, i iz ognja
uli ste njegove rijei.
37 Jer je On ljubio vae oeve, stoga je
izabrao njihove potomke koji dolaze po-
slije njih i izveo vas iz Egipta sa svojom
prisutnou i velikom silom.
38 Otjerao je ispred vas narode, vee i
jae od vas, da vas uvede u njihovu ze-
mlju i da vam ju preda u posjed kao bati-
nu, kako je to danas.
39 Stoga spoznajte danas i uzmite to k
srcu da je Gospodin pravi Bog, gore u
nebu i dolje na zemlji, drugoga nema.
40 Stoga drite njegove zakone i njego-
ve zapovijedi koje vam danas dajem, da
bude dobro vama i vaoj djeci nakon vas
i da dugo boravite u zemlji koju vam Gos-
podin, va Bog, daje zauvijek.
41 Onda je Mojsije odijelio tri grada u jor-
danskoj istonoj zemlji,
42 da bi ubojica mogao ondje pobjei koji
nehotice ubije drugoga, a da nije prije bio
njegov neprijatelj. Tko bi pobjegao u je-
dan od ovih gradova ostao bi na ivotu:
43 Bezer u pustinji na visoravni za Rube-
novce, Ramot u Gileadu za Gileadovce i
Golan u Baanu za Manasehovce.
44 Ovo je zakon koji je dao Mojsije Izrae-
lovim sinovima.
45 Ovo su zapovijedi, zakoni i uredbe koje
je Mojsije objavio Izraelovim sinovima za
njihova izlaska iz Egipta,
46 na ovoj strani Jordana, u dolini prema
Bet Peoru, u zemlji amorejskog kralja Si-
hona, koji je ivio u Hebonu, koga su po-
bijedili Mojsije i Izraelovi sinovi za svojega
izlaska iz Egipta.
47 I njegovu zemlju su zauzeli i zemlju ba-
anskog kralja Oga, dvojice amorejskih
kraljeva koji su bili s ove strane Jordana,
48 od Aroera na obali Arnona do gore Si-
ona, to jest Hermona,
49 sa svom ravnicom s onu stranu Jorda-
na prema istoku do mora u Arabi na pod-
noju obronaka Pisge.
Deset zapovijedi Bojih
5
Mojsije je sazvao sav Izrael i rekao im:
uj, Izraele, zakone i uredbe koje vam
danas objavljujem. Nauite ih i nastojte da
ih drite.
2 Gospodin, na Bog, ustanovio je s nama
zavjet na Horebu.
3 S naim ocima nije napravio Gospodin
taj zavjet nego s nama koji smo danas jo
svi ovdje na ivotu.
4 Licem u lice govorio je Gospodin na gori
s vama iz ognja.
5 Ja sam onda stajao izmeu Gospodina
i vas da vam objavim Gospodinovu rije,
jer vi ste se straili od ognja i niste uzali
na goru. On je rekao:
6 Ja sam Gospodin, va Bog, koji te vas
je izveo iz egipatske zemlje, iz kue rop-
stva.
7 Ne smijete imati drugih bogova uz
mene.
8 Ne smijete praviti sebi rezbarena kipa,
niti kakve slike od onoga to je gore na
nebu ili dolje na zemlji ili u vodi pod ze-
mljom.
9 Ne smijete padati na koljena pred njima
i ne klanjati se njima, jer ja, Gospodin, va
Bog, jesam Bog ljubomoran, pohaam
kaznom zlodjela otaca na djeci, do treeg
i etvrtog koljena onih koji me mrze,
10 A milosre iskazujem tisuama, onima
koji me ljube i dre moje zapovijedi.
11 Ne uzimajte uzalud Imena Gospodina,
svojega Boga, jer Gospodin nee pustiti
bez kazne onoga koji uzima njegovo Ime
uzalud.
12 Obdravajte Subotnji dan, drite ga
svetim kako vam je Gospodin zapovjedio,
va Bog.
13 est dana radite i obavljajte sve svoje
poslove.
14 Ali sedmi dan jest dan odmora u ast
Gospodinu, vaemu Bogu. Onda ne smi-
jete obavljati nikakva posla, ni vi ni va sin
ili vaa ki, ni va sluga ni vaa slukinja,
ni va vol, ni va magarac, ni sva vaa
marva, ni stranac koji boravi kod vas unu-
tar tvojih vrata, da bi se tvoj sluga i tvoja
Ponovljeni Zakon
148
slukinja mogli odmoriti kao i ti.
15 Pomiljajte na to da ste i vi sami bili
robovi u zemlji Egipat, i da te je Gospodin,
tvoj Bog, izveo odande jakom miicom i
rukom podignutom. Zato ti Gospodin, tvoj
Bog, zapovjeda da svetkujete Subotnje
dane.
16 Potujte svojega oca i svoju majku,
kako ti je Gospodin zapovjedio, tvoj Bog,
da dugo ivite i da ti bude dobro u zemlji
koju e vam dati Gospodin, va Bog.
17 Ne smijete ubiti.
18 Ne smijete praviti preljuba.
19 Ne smijete krasti.
20 Ne smijete svjedoiti lano protiv svo-
jega blinjega.
21 Ne smijete poeljeti ene svojega bli-
njega. Ne smijete poeljeti kue svojega
blinjega, ni njegove njive, njegova sluge,
njegove slukinje, njegova vola, njegova
magarca, ni igdje ita to pripada tvojem
blinjemu.
22 Te rijei je izgovorio Gospodin cijeloj
vaoj zajednici na gori iz sredine ognja,
oblaka i mraka velikim glasom, i nita vie
nije dodao. On ih je onda napisao na dvije
kamene ploe i dao ih meni.
23 Kad ste vi uli glas iz tmine, a gora je
ognjem gorjela, onda ste pristupili k meni,
svi vai plemenski glavari i vae starjei-
ne,
24 I rekli ste: Zaista, Gospodin, na Bog,
pokazao nam svoju slavu i veliinu, i uli
smo njegov glas iz ognja. Danas smo do-
ivjeli da Bog moe govoriti s ovjekom, i
ovjek da ostane na ivotu.
25 A sada, zato bismo umrli? Jer e nas
spaliti taj veliki oganj. Ako budemo jo da-
lje sluali glas Gospodina, svojega Boga,
pomrijet emo.
26 Jer gdje je ovjeje bie koje je kao
mi ulo glas Boga ivoga kako govori iz
ognja, a ostalo na ivotu?
27 Pristupi ti i sluaj to e rei Gospodin,
na Bog. Onda nam reci sve to ti rekne
Gospodin, na Bog, i mi emo to sluati i
vriti.
28 Kad je Gospodin uo vae rijei, koje
ste meni glasno rekli, rekao mi Gospodin:
uo sam rijei koje je taj narod tebi gla-
sno rekao. Imaju pravo u svemu to go-
vore.
29 O kad bi im bilo srce uvijek takvo da
me se uvijek boje i dre sve moje zapovi-
jedi, onda bi bilo uvijek dobro njima i nji-
hovoj djeci.
30 Idi i reci im: Vratite se u svoje ato-
re.
31 A ti ostani ovdje pokraj mene i ja u ti
govoriti sve zapovijedi, zakone i uredbe,
koje e dati njima da ih naue, da ih ob-
dravaju i da po njima rade u zemlji, koju
u im dati u posjed.
32 Gledajte onda, da postupate tako kako
vam je Gospodin zapovjedio, va Bog. Ne
smijete odstupati od toga ni na desno ni
na lijevo.
33 Idite tono putom to vam ga je poka-
zao Gospodin, va Bog, da ostanete na
ivotu i da vam bude dobro i da dugo pre-
bivate u zemlji, koju ete dobiti u posjed.
Velika zapovijed
6
Sada ovo su zapovijedi, zakoni i ured-
be, za koje je Gospodin, va Bog, za-
povjedio da ih vama nauim, da bi ih obdr-
avali i po njima ivjeli u zemlji u koju idete
da ju zaposjednete,
2 da bi se bojali Gospodina, svojega Boga,
da bi drali njegove zakone i zapovijedi
koje vam zapovjedam, vi i vaa djeca i
vaa unuad, sve dane vaega ivota, da
bi vam se ivot produio.
3 Stoga posluaj ih, o Izraele, i brino ih
obdravaj, da bi ti bilo dobro i da bi se
veoma umnoio, kao to ti je Gospodin,
Bog tvojih otaca, obeao, zemlju u kojoj
tee mlijeko i med.
4 uj, Izraele. Gospodin je tvoj Bog, jedini
Gospodin!
5 Zato ljubi Gospodina, svojega Boga,
svim svojim srcem, svom svojom duom
i svom svojom snagom.
6 Ove zapovijedi, koje ti danas dajem,
neka ti budu u srce upisane.
7 Napominji ih svojoj djeci. Govori o nji-
ma, ili kad boravi kod kue ili si na putu,
ili kad lijee ili kad ustaje.
8 Privei ih sebi kao znak na svoju ruku, i
nosi ih kao spomen na elu.
9 Napii ih na dovratnike svoje kue i na
svoja vrata.
10 A dolazi vrijeme kad e te Gospodin,
tvoj Bog, uvesti u zemlju za koju se zakleo
tvojim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu,
da e ti je dati, u zemlju s velikim i lijepim
gradovima, koje nisi zidao,
11 s kuama punim svakoga dobra, koje
nisi punio, sa iskopanim studencima, koje
nisi kopao, s vinogradima i maslinicima,
koje nisi sadio. Kad se najede do sitosti,
12 onda se dobro uvaj da ne zaboravi
Gospodina, koji te izveo iz egipatske ze-
mlje, iz kue ropstva.
13 Boj se Gospodina, svojega Boga, slui
mu i zaklinji se samo njegovim imenom.
14 Ne smije ii za drugim bogovima, za
bogovima neznaboaca, koji su oko tebe.
15 Jer Gospodin, tvoj Bog, Bog je ljubo-
moran prema tebi; da se ne bi Gospodin,
Ponovljeni Zakon
149
tvoj Bog, razgnjevio na tebe, pa te iskori-
jenio sa zemlje.
16 Ne smije kuati Gospodina, svojega
Boga, kako si ga kuao u Masi.
17 Brino dri zapovijedi, Gospodina, svo-
jega Boga, njegove zakone i uredbe koje
ti je dao.
18 Pravi ono to je dobro i pravedno u
oima Gospodinovim da ti bude dobro i
da mogne ui u lijepu zemlju, za koju se
Gospodin zakleo tvojim ocima, da ju za-
posjedne,
19 kada sve tvoje neprijatelje otjera ispred
tebe, kako je obeao Gospodin.
20 Ako te poslije zapita tvoj sin to znae
zapovijedi, zakoni i uredbe koje ti je dao
Gospodin, tvoj Bog,
21 onda odgovori svojem sinu: Bili smo
faraonovi robovi u Egiptu, ali nas je izveo
Gospodin iz Egipta jakom rukom.
22 Gospodin je pred naim oima napra-
vio velika i strahovita znamenja i udesa
protiv Egipta, faraona i svega njegova do-
mainstva.
23 Onda nas je izveo odande da bi nas
doveo ovdje i dao nam zemlju za koju se
bio zakleo naim ocima.
24 Onda nam je Gospodin zapovjedio
da vrimo sve ove zakone i da se bojimo
Gospodina, svojega Boga, da nam uvijek
bude dobro i da nas odri na ivotu, kao
to je danas.
25 Onda e nam biti pravednost, ako bri-
no drimo sve ove zapovijedi pred Gos-
podinom, svojim Bogom, kako nam je za-
povjedio.
Blagoslov za poslunost
7
Kad te Gospodin, tvoj Bog, dovede u
zemlju u koju ide da ju uzme u po-
sjed, i kad otjera ispred tebe mnoge na-
rode: Hitijce, Girgaejce, Amorejce, Kana-
ance, Perizejce i Jebusejce, sedam naroda
koji su brojniji i jai od tebe.
2 Kad ih Gospodin, tvoj Bog, preda tebi,
ti ih potuci i potpuno ih uniti. Ne smije
sklapati s njim savez i ne tedjeti ih.
3 Niti stupaj u enidbu s njima: svoje ke-
ri ne daji za enu kome od njihovih sino-
va, niti koju od njihovih keri ne uzimaj za
enu svojem sinu.
4 Jer bi mogli odvratiti vaega sina od
mene, tako da slui drugim bogovima;
onda bi Gospodin planuo na tebe da te
iznenada uniti.
5 Nego ovako s njima postupi: njihove r-
tvenike porui, njihove kamene spomen-
stupove porazbijaj, njihova sveta stabla
sasijeci i njihove izrezane bogove ognjem
spali.
6 Jer ti si narod koji je posveen Gospo-
dinu, svojem Bogu; tebe je izabrao Gos-
podin, tvoj Bog, izmeu svih naroda na
zemlji da bude narod koji pripada samo
njemu.
7 Ne zato to bi vas bilo vie nego dru-
gih naroda, obratio se Gospodin na vas
i izabrao vas, jer vi ste najmanji od svih
naroda,
8 nego zato to vas Gospodin ljubi i dri
zakletvu kojom se zakleo vaim ocima.
Zato vas je Gospodin izveo jakom rukom i
izbavio vas iz kue ropstva, iz ruke farao-
na, egipatskog kralja.
9 I tako znaj da je Gospodin, tvoj Bog, pra-
vi Bog, vjerni Bog, koji dri zavjet i milost
iskazuje do u tisuu koljena onima koji ga
ljube i dre njegove zapovijedi.
10 A onima koji ga mrze, uzvraa izravno
da ih uniti. Ne odgaa onima koji ga mrze,
nego izravno plaa njima samima.
11 Zato dri zapovijedi, zakone i naredbe
koje ti danas zapovjedam da ih obdra-
va!
12 Tada e se dogoditi da ako ove zakon-
ske uredbe saslua i tono obdri, i Gos-
podin, tvoj Bog, drat e tebi zavjet i milost,
za to se zakleo tvojim ocima.
13 On e te ljubiti, blagoslovit e te i u mno-
it e te, blagoslovit e plod tvoje utrobe,
rod tvoje zemlje, tvoje ito, tvoje vino i tvoje
ulje, plod tvojih goveda i prirast tvoje stoke
u zemlji za koju se zakleo Gospodin tvojim
ocima da e ti ju dati.
14 Bit e blagoslovljen iznad svih naroda.
Nee biti u tebi ni neplodna ni neplodne, ni
meu tvojom stokom.
15 Gospodin e ukloniti od tebe i sve bole-
sti i nee pustiti da doe na tebe i jedno od
egipatskih tekih zala za koja zna, nego
e ih pustiti na sve tvoje neprijatelje.
16 Uniti sve narode koje ti izrui Gospo-
din, tvoj Bog! Nemaj milosra s njima i ne
slui njihovim bogovima, jer bi to bila za-
mka za tebe.
17 Ako li sam u sebi pomisli: Ti su narodi
brojniji od mene, kako ih mogu protjerati?

18 Ne boj ih se! Pomisli na ono to je Gos-
podin, tvoj Bog, uinio faraonu i svemu
Egiptu:
19 na velike kunje koje su vidle tvoje oi,
na znamenja i udesa, na monu ruku i po-
dignutu miicu, im te izveo Gospodin, tvoj
Bog. Tako e uiniti Gospodin, tvoj Bog, sa
svim narodima kojih bi se bojao.
20 Povrh toga e poslati Gospodin, tvoj
Bog, strljene na njih dok ne izginu svi koji
bi preostali i skrili se od tebe.
21 Ne boj ih se, jer je u tvojoj sredini Gos-
Ponovljeni Zakon
150
podin, tvoj Bog, moni i strani Bog!
22 A Gospodin, tvoj Bog, sve malo po malo
protjerat e te narode ispred tebe. Nee
ih moi odjedanput unititi, da ti se ne bi
odvie umnoile divlje ivotinje.
23 Ali e ih Gospodin, tvoj Bog, predati tebi
i strano e ih smesti dok ih ne zatre.
24 I njihove kraljeve predat e u tvoje ruke i
ti e zatrti njihova imena pod nebom. Nit-
ko se nee moi odrati pred tobom dokle
ih ne uniti.
25 Rezbarene njihove bogove spali! Nemoj
se polakomiti na srebro i zlato to je na
njima i ne uzimaj ga za sebe, da time ne
bude zaveden, jer je to gadno Gospodinu,
tvojemu Bogu.
26 Ne unosi takvu gnusobu u svoju kuu
da ne bude proklet kao i on! Neka ti se to
gadi i neka te od toga proima groza, jer
je to prokleto.
Zahvalnost Bogu
8
Sve zapovijedi koje vam dajem danas
drite tono, da ostanete na ivotu,
da se umnoite i dobijete u posjed zemlju
koju je Gospodin pod zakletvom obeao
vaim ocima.
2 Pomiljaj na cijeli put kojim te je vodio
Gospodin, tvoj Bog, etrdeset godina po
pustinji da te ponizi, da te iskua, da spo-
zna to ti je u srcu, hoe li drati njegove
zapovijedi ili nee.
3 Ponizio te je i glau te morio, ali te je onda
hranio manom, koju nisi poznavao ni ti ni
tvoji oci, da ti pokae da ovjek ne ivi o
samom kruhu, jer ovjek ivi o svemu to
izlazi iz Gospodinovih usta.
4 Tvoje haljine nisu se na tebi poderale,
i tvoje noge nisu otekle za tih etrdeset
godina.
5 Zato spoznaj u svojem srcu da te Gospo-
din, tvoj Bog, odgaja kao kad netko odgaja
svoje dijete.
6 Dri zapovijedi Gospodina, svojega Boga,
i hodaj njegovim putovima i njega se boj!
7 Jer Gospodin, tvoj Bog, vodi te u lijepu
zemlju, u zemlju potoka, izvora i jezera to
izviru u ravnici i u gori.
8 U zemlju penice i jema, loze, smokava i
mogranja, u zemlju maslina i meda.
9 U zemlju, u kojoj nee sirotinjski jesti svoj
kruh, jer nee podnositi nikakve oskudi-
ce, u zemlju gdje kamenje ima eljeza i gdje
e iz njezinih brda kopati mjed.
10 Kad se najede do sitosti, onda zahvali
Gospodinu, svojem Bogu, za lijepu zemlju
koju ti daje!
11 uvaj se da ne zaboravi Gospodina,
svojega Boga, i da ne prestupi njegovih
zapovijedi, naredaba i zakona koje ti danas
dajem;
12 kad se do sitosti najede, lijepe kue
sagradi i u njima se nastani;
13 kad se tvoja goveda i tvoje ovce naplo-
de, kad ti se namnoi srebro i zlato, i sve
tvoje imanje i blago kad se umnoi,
14 kad se uznese tvoje srce, i ne zaboravi
Gospodina, svojega Boga, koji te je izveo iz
egipatske zemlje, iz kue suanjstva;
15 koji te je vodio preko velike i strane
pustinje gdje su zmije otrovne i tipavci,
preko suhih krajeva gdje nema vode; koji ti
je izveo vodu iz tvrde kao kremen hridine;
16 koji te je hranio u pustinji manom, koju
nisu poznavali tvoji oci. On te je ponizavao
i kuao da ti na kraju mogne iskazati do-
bro.
17 Ne pomiljaj u sebi: Moja snaga i moja
jaka ruka pribavili su mi to bogatstvo.
18 Nego se spomeni Gospodina, svojega
Boga, jer on je taj koji ti daje snagu da pri-
bavi bogatstvo, da tako ispuni svoj zavjet
koji je zakletvom potvrdio tvojim ocima,
kao to se dogodilo danas.
19 Ako li zaboravi Gospodina, svojega
Boga, i poe za drugim bogovima i njima
bude sluio i klanjao se, Ja danas svjedo-
im protiv vas zaista ete propasti.
20 Kao narodi koje Gospodin unitava
ispred vas, upravo ete onda tako i vi pro-
pasti, jer nijeste posluali glasa Gospodi-
na, svojega Boga.
Nevjera Izraelova kod Horeba
9
uj, Izraele! Ti e sada prijei preko
Jordana da podvrgne narode koji su
vei i jai od tebe i velike gradove i do neba
utvrene,
2 narod silan i visok, Anakove potomke,
koje zna i za koje si sluao: Tko moe
odoljeti Anakovim potomcima?
3 Stoga sada znaj: Gospodin, tvoj Bog, ii
e sam pred tobom kao oganj koji spaljuje.
On e ih unititi i pred tobom sruiti, tako
da ih mogne protjerati i unititi, kao to ti
je obeao Gospodin.
4 Ne misli, kad ih Gospodin, tvoj Bog, otje-
ra ispred tebe: Zbog moje pravednosti do-
veo me Gospodin da primim u posjed tu
zemlju, jer Gospodin je otjerao te narode
ispred tebe zbog njihove pokvarenosti.
5 Ne ide zbog svoje pravednosti i pote-
nja svojega srca da primi u posjed njihovu
zemlju, nego Gospodin, tvoj Bog, tjera te
narode ispred tebe zbog njihove pokva-
renosti i da ispuni obeanje, za koje se
Gospodin zakleo tvojim ocima, Abrahamu,
Izaku i Jakovu.
6 Stoga znaj da ti Gospodin, tvoj Bog, ne
daje u posjed te lijepe zemlje zbog tvoje
Ponovljeni Zakon
151
pravdnosti, jer ti si tvrdovrat narod.
7 Pomiljaj na to i ne zaboravljaj kako si
razgnjevio Gospodina, svojega Boga, u
pustinji. Od dana kad ste izali iz egipatske
zemlje do svojega dolaska na ovo mjesto,
opirali ste se Gospodinu.
8 Osobito na Horebu razgnjevili ste Gos-
podina i Gospodin je tako planuo na vas da
vas je htio unititi.
9 Bio sam uzaao na goru da primim kame-
ne ploe, ploe zavjeta koji je s vama sklo-
pio Gospodin. etrdeset dana i etrdeset
noi ostao sam na gori ne jedui kruha i ne
pijui vode.
10 Gospodin mi je dao dvije kamene plo-
e, ispisane Bojim prstom, na kojima su
bile sve zapovijedi koje vam je Gospodin
priopio na gori iz ognja na dan vaega
sastanka.
11 I dogodilo se da mi je Gospodin, poslije
etrdeset dana i etrdeset noi, dao dvije
kamene ploe, ploe zavjeta.
12 Tada mi je rekao Gospodin: Ustani! Sii
bre odavde, jer tvoj narod, koji si izveo iz
Egipta, ini zlo. Sili su brzo s puta za koje-
ga sam im zapovijedio, i ve su si napravili
liveni kip.
13 Nadalje mi je rekao Gospodin, govorei:
Pogledao sam taj narod i doista, to je na-
rod tvrdovrat.
14 Pusti me da ih unitim i ime njihovo za-
trem pod nebom! A od tebe u izvesti na-
rod jai i brojniji nego to je taj.
15 Tada sam se vratio i siao s gore, a dvije
ploe zavjeta bile su mi u rukama. Gora je
jo uvijek ognjem gorjela.
16 Tada sam vidio, zaista, da ste bili sagri-
jeili protiv Gospodina, svojega Boga. Bili
ste si napravili izljeveno tele. Tako brzo sili
ste s puta koji vam Gospodin zapovjedio.
17 Ja sam prihvatio one dvije ploe, ba-
cio ih iz svojih ruku i razbio ih pred vaim
oima.
18 Tada sam pao kao prvi put pred Gos-
podina niice, etrdeset dana i etrdeset
noi kruha ne jedui i vode ne pijui zbog
svih vaih grijeha koje ste poinili, kad ste
napravili to je bilo mrsko Gospodinu i to
ga je moralo razgnjeviti.
19 Jer sam se bojao gnjeva i jarosti kojom
se Gospodin razljutio na vas, tako da vas
je htio unititi. A Gospodin me usliao i ovaj
put.
20 I na Arona bio se Gospodin veoma raz-
gnjevio tako da je htio i njega unititi. Po-
molio sam se tada i za Arona.
21 Tada sam uzeo va grijeh, tele to ste ga
napravili, spalio sam ga, razbio ga na ko-
made i satro ga u prah, i njegov prah bacio
u potok koji tee s gore.
22 I u Taberi i Masi i Kibrot Hataavi razgnje-
vili ste Gospodina.
23 Kad vas Gospodin poslao iz Kade Bar-
nea s naredbom: Poite gore i uzmite u
posjed zemlju, koju sam vam dao, tada
ste se oprijeli naredbi Gospodina, svojega
Boga, nijeste mu povjerovali i nijeste po-
sluali njegova glasa.
24 Nepokorni ste bili Gospodinu otkad vas
poznajem.
25 I kad sam etrdeset dana i etrdeset
noi pred Gospodinom na tlu prostrt le-
ao, jer je Gospodin zaprijetio da e vas
unititi.
26 Ovako sam se pomolio Gospodinu:
Svemogui Gospodine, ne unitavaj ipak
svojega naroda, svoje batine koju si iz-
bavio svojom velikom moi i izveo jakom
rukom iz Egipta.
27 Spomeni se svojih sluga Abrahama,
Izaka i Jakova, i ne gledaj na tvrdokornost
toga naroda, na njegovu tvrdoglavost i na
njegov grijeh.
28 Neka se ne mogne rei u zemlji iz koje
si nas izveo: Jer ih Gospodin nije mogao
uvesti u zemlju koju im je obeao, i jer ih
je mrzio, zato ih je izveo da ih pomori u
pustinji.
29 Oni su ipak tvoj narod i tvoja batina,
koju si izveo svojom velikom snagom i
svojom ispruenom miicom.
Druge ploe zapovijedi
10
U ono vrijeme mi je Gospodin zapo-
vjedio: Isklei sebi dvije kamene plo-
e kao to su bile one prve, i uzai k meni
na goru i napravi sebi drvenu krinju.
2 Napisat u na te ploe rijei koje su bile
na prvim ploama to si ih razbio i stavi ih
onda u krinju.
3 Tako sam napravio krinju od drva aka-
cije, isklesao sam dvije kamene ploe, kao
to su bile prve, i uzaao sam na goru s
dvjema ploama.
4 Onda je On napisao na ploe jednakim
pismom kao i prije, Deset zapovijedi, koje
vam je Gospodin priopio na gori iz ognja
na dan vaega sastanka, i Gospodin mi ih
je predao.
5 Onda sam se okrenuo i siao opet s
gore i stavio sam ploe u krinju koju sam
napravio; i evo ih tu kako mi je Gospodin
zapovjedio.
6 A Izraelovi sinovi su krenuli, od izvora
Jaakanovih sinova u Moseru. Ondje je
mjesto gdje je umro Aron i ondje bio po-
kopan, a mjesto njega postao je sveenik
njegov sin Eleazar.
7 Odatle su otili u Gudgodu, iz Gudgode
u Jotbatu, pokrajinu obilnu vodom.
Ponovljeni Zakon
152
8 U ono vrijeme odvojio je Gospodin Le-
vijevo pleme da nosi krinju Gospodino-
va zavjeta, da slui pred Gospodinom i da
blagoslivlja u njegovo Ime kako to jest do
danas.
9 Zato Levi nije dobio dijela ni batine kao
njegova braa. Gospodin je njegova ba-
tina kako mu je obeao Gospodin, va
Bog.
10 A ja sam ostao, kao i prije, na gori e-
trdeset dana i etrdeset noi. I usliao me
Gospodin i ovaj put; nije vas Gospodin
unitio.
11 Onda mi Gospodin zapovjedio: Ustani
i idi pred narodom dalje da dou u posjed
zemlje za koju sam se zakleo njihovim
ocima da u im je dati.
12 A sada, Izraele, to trai od vas Gospo-
din, va Bog? Samo to da se bojite Gos-
podina, svojega Boga, da hodite po svim
njegovim putovima, da ga ljubite i sluite
Gospodinu, svojem Bogu, svim svojim sr-
cem i svom svojom duom,
13 i da drite zapovijedi i zakone Gospodi-
nove, koje vam danas dajem da vam bude
za vae dobro.
14 Eto doista, Gospodinu, vaemu Bogu,
pripadaju nebo i najvia nebesa, zemlja i
sve to je na njoj.
15 Pa ipak Gospodin se, u svojoj ljubavi,
okrenuo k vaim ocima i izabrao vas, nji-
hove potomke, izmeu svih naroda, kako
je to danas.
16 Zato obreite svoje srce i ne budite
vie tvrdovrati.
17 Jer Gospodin, va Bog, jest najvii
Bog i najvii Gospodin, veliki, silni, strani
Bog, koji ne gleda na osobu, ne pokazuje
pristranost i ne prima mito.
18 Koji pomae do pravice siroadi i udo-
vici, ljubi stranca i daje mu hranu i odje-
u.
19 Stoga ljubite i vi stranca, jer ste i sami
bili stranci u zemlji Egipat.
20 Bojte se Gospodina, svojega Boga,
njemu sluite, njega se drite, samo nje-
govim Imenom priseite.
21 On je vaa slava, on je va Bog koji
je na vama napravio ona velika i udesna
djela koja ste vidjeli svojim oima.
22 Vai oci su otili dolje u Egipat sedam-
deset osoba, a sada vas Gospodin, va
Bog, umnoio kao zvijezde na nebu.
Blagoslov i prokletstvo
11
Zato ljubite Gospodina, svojega Boga,
i uvijek izvravajte, njegove zakone,
njegove uredbe i njegove zapovijedi.
2 Znajte danas da ne govorim vaoj dje-
ci, jer oni nisu proivjeli i na sebi i iskusili
karanje Gospodina, vaega Boga, njego-
vu veliinu, njegovu jaku miicu, njegovu
podignutu ruku;
3 njegova udesna znamenja i njegova
djela koja je napravio u Egiptu: na farao-
nu, egipatskom kralju, i na cijeloj njegovoj
zemlji;
4 to je napravio egipatskoj vojsci, njiho-
vim konjima i bojnim kolima; kako je na-
pravio da ih voda Crvenoga mora poto-
pila kad su vas tjerali, i tako ih Gospodin
unitio do dananjega dana;
5 onda to vam je napravio u pustinji, dok
niste doli do ovoga mjesta;
6 to je napravio s Datanom i Abiramom,
sinovima Eliaba, Rubenova potomka, kad
je zemlja otvorila svoja usta, i usred svega
Izraela prodrla njih i njihove obitelji i nji-
hove atore i sve to su imali.
7 Vi ste svojim oima vidjeli sva ta velika
djela koja je napravio Gospodin.
8 Zato drite sve zapovijedi koje vam da-
nas zapovjedam, da budete jaki i da uz-
mete u posjed zemlju u koju idete da ju
osvojite;
9 i da dugo ivite u zemlji za koju se za-
kleo Gospodin vaim ocima da e ju dati,
njima i njihovim potomcima, zemlju u ko-
joj tee mlijeko i med.
10 Jer zemlja u koju idete da ju zaposjed-
nete, nije kao egipatska zemlja, iz koje ste
izali. Ova se morala, im si bio sjeme po-
sijao, natapati nogostupnim spravama za
vrt i za povre.
11 Ali zemlja u koju idete da je zaposjed-
nete, zemlja je u kojoj su brda i doline, a
natapa ju nebeska kia,
12 zemlja za koju se brine Gospodin, va
Bog, na koju su stalno uperene oi Gos-
podina, vaega Boga, od poetka do svr-
etka godine.
13 I bit e, ako budete paljivo sluali moje
zapovijedi, koje vam danas dajem, i bude-
te ljubili Gospodina, svojega Boga, te mu
sluili svim svojim srcem i svom svojom
duom,
14 onda u davati kiu vaoj zemlji u pra-
vo vrijeme, ranu kiu i kasnu kiu, da mo-
gnete skupiti svoje ito, svoje vino i svoje
ulje.
15 I za vau marvu dat u travu na vaim
poljima, i moi ete jesti do sitosti.
16 A uvajte se da se ne zavara vae srce,
da se odmetnete i sluite drugim bogovi-
ma i klanjati im se.
17 Drukije, raspalit e se na vas srdba
Gospodinova: zatvorit e nebesa, nee
vie pasti kia, zemlja nee vie dati roda
svojega i vi ete brzo ieznuti iz ove lije-
pe zemlje koju vam daje Gospodin.
Ponovljeni Zakon
153
bogove, na visokim brdima, na breuljci-
ma, pod svakim zelenim stablom.
3 Poruite njihove rtvenike, porazbijajte
njihove kamene stupove, popalite njihove
drvene likove, raskomadajte kipove njiho-
vih bogova i unitite njihova imena iz tih
mjesta.
4 Nemojte tako iskazivati klanjanje Gos-
podinu, svojem Bogu.
5 Potraite mjesto koje izabere Gospodin,
va Bog, izmeu vaih plemena, da ondje
pripravi prebivalite svojemu Imenu; on-
dje idite.
6 Ondje donosite i rtve paljenice, i svoje
zaklanice, svoje desetine, podizanje svo-
jih ruku, svoje zavjete, svoje dragovoljne
prinose i prvine goveda i svojih ovaca.
7 Ondje jedite rtvu sa svojim obiteljima
pred Gospodinom, svojim Bogom, i vese-
lite se sa svim onim to ste priskrbili svo-
jim rukama, i im vas je blagoslovio Gos-
podin, va Bog.
8 Ne postupajte ubudue vie po svojoj
volji kao to sada ovdje jo pravite,
9 jer jo niste doli do mirnoga posjeda
batine koju vam hoe dati Gospodin, va
Bog.
10 Ali vi ete prijei preko Jordana i na-
seliti se u zemlju koju vam daje u batinu
Gospodin, va Bog. On e vas smiriti od
svih vaih neprijatelja unaokolo, tako da
prebivate bez straha.
11 Onda na mjesto koje izabere Gospodin,
va Bog, da u njemu smjesti svoje Ime,
donosite sve to vam zapovjedam: svo-
je rtve paljenice i svoje zaklanice, svoje
desetine, podizanje svojih ruku, sve svoje
zavjetne rtve, koje ste obeali Gospodi-
nu.
12 Veselite se pred Gospodinom, svojim
Bogom, sa svojim sinovima, svojim keri-
ma, svojim slugama i svojim slukinjama,
zajedno s Levitom, koji prebiva u vaim
mjestima, jer on nema dijela i batine s
vama.
13 uvajte se da ne prinosite svoje rtve
paljenica na kojem god mjestu koje vidi-
te,
14 nego na mjestu koje izabere Gospodin
u vaim plemenima prinosite svoje rtve
paljenice, i ondje napravite sve to to vam
zapovjedam.
15 Ipak smijete po volji klati i jesti meso u
svim svojim mjestima, koliko te blagoslovi
Gospodin, va Bog. isti i neisti smije ga
jesti kao gazelu i jelena.
16 Samo krvi ne smijete jesti; izlijte ju na
zemlju kao vodu.
17 Desetine svojega ita, vina i ulja ne
smijete jesti u svojim mjestima; takoer ni
18 Stoga utisnite ove moje zapovijedi u
svoje srce i u svoju duu, priveite ih kao
znak na svoje ruke i nosite ih kao spomen
meu svojim oima.
19 Uite ih svojoj djeci i govorite o njima
kad ste kod kue ili na putu, ili kad lijeete
ili kad ustajete.
20 Napiite ih na dovratnike svoje kue i
na svoja vrata,
21 Da vi i vaa djeca u zemlji za koju se
zakleo Gospodin vaim ocima da e im ju
dati, da bi tako dugo ivjeli koliko dugo
budu stajala nebesa nad zemljom.
22 Jer ako budete drali sav ovaj zakon
koji vam danas dajem, i budete ljubili Gos-
podina, svojega Boga, hodili svim njego-
vim putovima i njega se drali,
23 onda e otjerati Gospodin sve te na-
rode ispred vas, i pobijedit ete narode,
vee i jae od vas.
24 Svako mjesto, na koje stupi stopalo
vae noge, bit e vae: od pustinje Leba-
nona, od rijeke, rijeke Eufrata do Zapad-
noga mora dosezat e vae podruje.
25 Nitko se nee odrati pred vama. Strah
i trepet pred vama rairit e Gospodin,
va Bog preko sve zemlje, na koju stupite,
kako sam vam obeao.
26 Eto, iznosim danas pred vas blagoslov
i prokletstvo:
27 blagoslov, ako budete sluali zapovi-
jedi Gospodina, svojega Boga koje vam
danas dajem,
28 a prokletstvo, ako ne budete slua-
li zapovijedi Gospodina, svojega Boga, i
ako skrenete s puta koji vam danas po-
kazujem i potrite za bogovima koje ne
poznajete.
29 I kad vas uvede Gospodin, va Bog,
u zemlju u koju idete da ju zaposjedne,
onda izrecite blagoslov na gori Gerizimu,
a prokletstvo na gori Ebalom.
30 One su s onu stranu Jordana uz Za-
padni put, u zemlji Kanaan koji prebivaju
u ravnici prema Gilgalu kod stabla tere-
binte Morejeve.
31 Tako sad prijeite Jordan da zaposjed-
nete zemlju koju vam daje Gospodin, va
Bog, vi ete ju zaposjednuti i prebivati u
njoj.
32 I drite tono sve zakone i uredbe koje
vam danas postavljan pred vas.
Samo jedno mjesto za tovanje Boga
12
To su zakoni i uredbe koje uvijek,
dok ste god ivi na zemlji, pazite da
ih tono drite u zemlji koju vam je dao u
posjed Gospodin, Bog vaih otaca.
2 Sruite iz temelja sva mjesta u kojima su
narodi, koje ete pobijediti, tovali svoje
Ponovljeni Zakon
154
prvina goveda i svojih ovaca, ni svojih za-
vjetnih rtava to ste ih obeali, ni svojih
dragovoljnih prinosa, ni podizanja svojih
ruku.
18 Jedite ih samo pred Gospodinom, svo-
jim Bogom, na mjestu koje izabere sebi
Gospodin, va Bog, sa svojim sinovima,
svojim kerima, svojim slugama i svojim
slukinjama, zajedno s Levitima, koji bo-
rave u vaim mjestima: veselite se pred
Gospodinom, svojim Bogom, sa svim
onim to ste priskrbili svojim rukama.
19 uvajte se da ne zapustite Levita dok
ste god ivi u svojoj zemlji.
20 Kad rairi Gospodin, va Bog, vae
podruje, kako vam je obeao, i mislite:
Rado bih jeo mesa, jer vam srce trai je-
sti mesa, smijete jesti mesa gdje god vam
je volja.
21 Ako je daleko od vas mjesto koje je
Gospodin, va Bog, izabrao da ondje pri-
pravi prebivalite svojemu Imenu, smijete
zaklati od goveda i svojih ovaca koje vam
je dao Gospodin, kako sam vam ve za-
povjedio, i jesti u svojim mjestima, kako
vam je volja.
22 Ba onako kako se smije jesti meso
gazele i jelena, smije to jesti; neisti i i-
sti mogu to jesti.
23 Samo toga se sigurno drite da ne je-
dete krvi, jer u krvi je ivot. ivot ne smije-
te jesti zajedno s mesom.
24 Ne jedite je, nego ju izlijte na zemlju
kao vodu.
25 Ne jedite ju, da bude dobro vama i va-
oj djeci, ako vrite to je ugodno Gospo-
dinu.
26 Samo svete darove koje imate i svoje
zavjetne rtve uzmite i doite s njima na
mjesto koje izabere Gospodin.
27 Kod svojih rtava paljenica donesite
meso i krv zajedno na rtvenik Gospodi-
na, svojega Boga. Kod rtava zaklanica
mora se izliti krv na rtvenik Gospodina,
vaega Boga; a meso smijete jesti.
28 Drite tono sve zapovijedi koje vam
dajem, da bude uvijek dobro vama i vaim
potomcima, jer vrei ono to je dobro i
pravedno pred Gospodinom, svojim Bo-
gom.
29 Kad Gospodin, va Bog, iskorijeni
ispred vas narode u iju zemlju idete da je
zaposjednete, i kad zaposjednete njihovo
podruje i smjestite se u njihovoj zemlji,
30 uvajte se da ne padnete u zamku pa
da poete za njima, poto budu unite-
ni ispred vas. Ne obraajte se na njihove
bogove i ne govorite: Kako su ti narodi
tovali svoje bogove, tako u i ja.
31 Ne smijete tovati Gospodina, svojega
Boga na taj nain; jer sve to je Gospodi-
nu odurnost to on mrzi, oni prave u ast
svojim bogovima. Jer oni i svoje sinove i
svoje keri spaljuju svojim bogovima.
32 Drite tono sve to vam zapovjedam.
Nita k tomu ne dodavajte, nita od toga
ne oduzimajte.
Idolopoklonstvo se kanjava
13
Ako ustane meu vama koji prorok
ili sanjar i navijesti vam koji znak ili
udo,
2 pa se zaista dogodi taj znak ili udo to
vam ga je navijestio, rekavi: Hajde da
tujemo druge bogove, koje do sada ni-
smo poznavali, i njima da sluimo,
3 ne sluajte to vam govori taj prorok ili
sanjar, jer Gospodin, va Bog, kua vas
da spozna ljubite li Gospodina, svojega
Boga, svim svojim srcem i svom svojom
duom.
4 Samo Gospodinu, svojem Bogu, sluite
i njega se bojte; njegove zapovijedi drite,
njegov glas sluajte, njemu sluite i njega
se drite.
5 A onaj prorok ili onaj sanjar neka se
usmrti, jer je poticao na otpadanje od
Gospodina, vaega Boga, koji vas izveo iz
egipatske zemlje i izbavio vas iz kue rop-
stva. On vas je htjeo odvratiti od puta, za
kojega vam je Gospodin, va Bog, zapo-
vjedio da idete. Tako ete iskorijeniti zlo iz
svoje sredine.
6 Ako tvoj brat, sin tvoje majke, ili tvoj sin,
ili tvoja ki, ili tvoja mila ena, ili tvoj pri-
jatelj koga ljubi kao samoga sebe, hoe
da te tajno zamami: Hajde da sluimo
drugim bogovima, koji su vama i vaim
ocima nepoznati,
7 bogovima naroda oko tebe, u tvoj blizini
ili daleko od tebe, od jednoga kraja zemlje
do drugoga.
8 ne pristaj s njim, niti ga sluaj; ni tvoje
oko neka ga ne ali, ni ne tedi ga; ne taji
njegove krivnje,
9 nego ga ubij; tvoja ruka neka se prva
podignuo na njega da ga ubije, pa onda
ruka svega naroda.
10 Kamenuj ga do smrti, jer te je pokuao
odvratiti od Gospodina, tvojega Boga,
koji te izveo iz egipatske zemlje, iz kue
ropstva.
11 Sav Izrael neka to uje i neka se boji
da nitko vie ne poini takvo zlo meu
vama.
12 Ako u kojem od svojih gradova to vam
ga Gospodin, va Bog, daje za prebivali-
te, rekavi:
13 Neki nevaljali ljudi iz vae sredine iza-
li su i zaveli itelje svojega grada na nepo-
Ponovljeni Zakon
155
slunost, rekavi: Hajde da sluimo dru-
gim bogovima, kojih ne poznajete,
14 onda dobro istraite, raspitajte i izvidite.
I bude li zaista stvar istinita, i u vaoj se
sredini napravila takva odurnost,
15 pobijte otricom maa itelje toga gra-
da. Potpuno ih unitite sve to je u njemu,
takoer i njegovu marvu, otricom maa.
16 Sav plijen iz njega iznesite nasred trga i
potpuno spalite grad i sav plijen kao rtvu
paljenicu Gospodinu, svojem Bogu. Neka
ostane zauvijek ruevina; nee se opet
sagraditi.
17 Nita od prokletih stvari neka ne ostane
u vaem posjedu, da se Gospodin povrati
od estine svojega gnjeva i udijeli vam mi-
lost, kako se zakleo vaim ocima, umnoi
vas u svojoj dobroti,
18 ako budete sluali glas Gospodina,
svojega Boga, i drali njegove zapovijedi
koje vam danas dajem, i pravili to je pra-
vo Gospodinu, vaemu Bogu.
isto i neisto jelo
14
Vi ste djeca Gospodina, Boga svo-
jega. Ne smijete zbog mrtvaca sebi
praviti ureze, ni sprijeda se na glavi brijati.
2 Jer ti si narod koji je svet Gospodinu,
svojem Bogu. Tebe je izabrao Gospodin
da mu pripada kao njegov vlastiti cije-
njeni narod izmeu svih naroda na zemlji.
3 Ne smijete jesti nita gnusno.
4 Ovo su ivotinje koje smijete jesti: vol,
ovca, koza,
5 jelen, gazela, srnda, kozorog, antilopa,
bivol i divokoza.
6 Sve ivotinje koje imaju papke razdvoje-
ne, i to oboje papke posve razdvojene, i
koje ujedno preivaju, smijete jesti.
7 Samo od preivaa ne smijete jesti ili od
onih koje imaju papke razdvojene, a to su:
deva, zec i kuni; oni dodue preivaju, ali
nemaju razdvojenih papaka; neka su vam
neiste.
8 I svinja neka vam je neista: ona ima raz-
dvojene papke, ali ne preiva; ona neka
vam je neista. Mesa njihova ne smijete
jesti i strvine njihove ne smijete taknuti.
9 Od svih ivotinja koje ive u vodi smije-
te jesti ove: sve koje imaju peraje i ljuske,
smijete jesti.
10 A sve to nemaju peraja i ljusaka, ne
smijete jesti; neka su vam neiste.
11 Sve iste ptice smijete jesti.
12 Od ovih ne smijete jesti: orla, strvinara,
jastreba,
13 tetrijeba, sokola, svih vrsta kobaca,
14 svih vrsta gavrana,
15 noja, lastavice, galeba i raznih vrsta
kobaca,
16 sove, uare, labuda,
17 pelikana, bijelog strvinara, gnjurca,
18 rode, svih vrsta aplja, pupavca i imi-
a.
19 I sve male krilate ivotinje neka su vam
neiste i ne smiju se jesti.
20 Sve iste ptice smijete jesti.
21 Nikakve uginule ivotinje ne smijete
jesti. Strancu, koji boravi u tvojim mjesti-
ma, smije ju dati da bi je jeo ili ju prodati
strancu, ali ti si narod koji je svet Gospo-
dinu, svojem Bogu. Jareta ne smije ku-
hati u mlijeku njegove majke.
22 Odvajaj svake godine desetinu od sve-
ga svojega uroda usjeva to vam izraste
na njivi.
23 Jedi pred Gospodinom, svojim Bogom,
na mjestu koje on izabere sebi da ondje
prebiva njegovo Ime, desetinu svojega
ita, vina i ulja i prvine svojih goveda i
ovaca da se naui uvijek bojati Gospodi-
na, svojega Boga.
24 Ako li je put za tebe predug, tako da
ne moe odnijeti, jer je od tebe predaleko
udaljeno mjesto koje izabrao Gospodin za
prebivalite svojem Imenu, kad te blago-
slovi Gospodin, tvoj Bog,
25 onda zamijeni za novac, uzmi novac
sobom i idi u mjesto koje izabrao sebi
Gospodin, tvoj Bog.
26 Kupi za novac svega to eli: gove-
da, ovaca, vina, jakih pia i svega to ti
srce zaeli. I jedi ondje pred Gospodinom,
svojim Bogom, te se veseli sa svojom obi-
telji.
27 Pri tom ne zaboravi na Levita, koji bo-
ravi u tvojim mjestima, jer on nema s to-
bom dijela ni batine.
28 Svake tree godine odvoji svu desetinu
od svojih dohodaka one godine i ostavi ju
u svojemu mjestu.
29 Onda mogu doi: Levit koji s tobom
nema dijela ni batine, stranac, sirota
i udovica, koji ive u tvojim mjestima, i
najesti se do sitosti, da be te blagoslo-
vio Gospodin, tvoj Bog, u svim poslovima
koje obavlja.
Oprostna godina
15
Na kraju svake sedme godine dat e
oprost dugova.
2 Oprost neka bude na ovako: svaki neka
oprosti duniku koji je dao svojem blinje-
mu; neka ne utjeruje od svojega blinje-
ga ni od svojega brata, jer se zove oprost
Gospodinov.
3 Od stranca smije uzimati, ali to je od
tvojega blinjega, oprosti mu.
4 Dodue ne bi trebalo biti siromaha kod
tebe, jer te Gospodin obilno blagoslivlja u
Ponovljeni Zakon
156
zemlji koju ti Gospodin, tvoj Bog, daje da
je zaposjedne kao batinu,
5 samo ako slua glas Gospodina, svoje-
ga Boga, i dri tono sve zapovijedi koje
ti danas zapovjedam.
6 Jer e te blagosloviti Gospodin, tvoj
Bog, kako ti je obeao; moi e mnogim
narodima davati novac u zajam, a ti sam
nee morati uzimati u zajam, i vladat e
mnogim narodima, a nad tobom nee nit-
ko vladati.
7 Ako se nalazi kod tebe koji siromah, koji
god i izmeu tvoje brae u kojem tvojem
mjestu u zemlji koju ti daje Gospodin, tvoj
Bog, onda ne budi tvrda srca i nemoj za-
tvarati svoje ruke pred siromahom, svojim
bratom.
8 Otvori mu rado svoju ruku i posudi mu
drage volje koliko god mu treba i to god
mu je potrebno.
9 uvaj se da se ne porodi u tvojem srcu
opaka misao, rekavi: Blizu je sedma go-
dina, godina oprostna, i da zlo ne gleda
na siromaha svojega brata, pa da mu ne
da nita. Ako on protiv tebe zazove Gos-
podina, na tebi je grijeh.
10 Podaj mu rado i ne budi zlovoljan u
svojem srcu kad mu daje, jer e te za to
djelo blagosloviti Gospodin, tvoj Bog, u
svakom poslu i u tvojem pothvatu.
11 Jer bit e uvijek siromaha u zemlji, zato
ti zapovjedam, rekavi: Otvori rado svoju
ruku svojem potrebitu i siromanu bratu u
svojoj zemlji.
12 Ako ti se proda koji brat, Hebrejac ili
Hebrejka, neka ti slui est godina, a sed-
me godine otpusti ga od sebe slobodna.
13 Kad ga otpusti slobodna, ne otputaj
ga praznih ruku.
14 Bogato ga daruj darovima od svoje
marve, svojega gumna i iz svojega tijeska;
sa ime te je blagoslovio Gospodin, tvoj
Bog, od toga mu podaj.
15 Pomisli na to da si i ti jednom bio rob u
zemlji Egipat, i da te je izbavio Gospodin,
tvoj Bog; zato ti danas dajem ovu zapovi-
jed.
16 Ako li ti rekne: Neu te ostaviti, jer te
ljubi i rado je u tvojoj kui, i jer mu je bilo
dobro kod tebe,
17 onda uzmi ilo i probui mu njim uho
na vratima, i neka ti onda bude rob do
vi-
jeka. Isto tako napravi svojoj slukinji.
18 A neka ti ne bude teko kad ga otpu-
ta, jer on ti je svojom slubom od est
godina pritedio dvojaku najamnikovu
plau. Gospodin e te onda za to blago-
sloviti u svemu to radi.
19 Svako muko prvene meu svojim
govedima i ovcama posveti Gospodinu,
svojem Bogu. Ne radi s prvencem svojih
goveda i ne strii prvenca svojih ovaca.
20 Pred Gospodinom, svojim Bogom, jedi
ih ti i tvoje domainstvo svake godine na
mjestu koje sebi izabrao Gospodin, tvoj
Bog.
21 Ako li je na njima koja mana, ako su
hromi ili slijepi, ili imaju koju god zlu manu,
ne smije ih rtvovati Gospodinu, svojem
Bogu.
22 A u svojemu mjestu smije ih jesti; smi-
ju ih jesti neisti i isti, kao meso gazele i
jelena.
23 Samo krvi njihove ne smije jesti. Izlij ju
na zemlju kao vodu.
Tri odreene sveanosti
16
Obdravaj na mjesec abib i svet-
kuj Pashu u ast Gospodinu, svojem
Bogu, jer u mjesecu abibu nou izveo te je
Gospodin, tvoj Bog, iz Egipta.
2 Zato rtvuj Pashu u ast Gospodinu,
svojem Bogu, ovce i goveda na mjestu
koje izabere Gospodin za prebivalite
svojem Imenu.
3 Ne smije jesti s njom nita kvasno;
nego sedam dana jedi s njom beskvasne
kruhove, koji je kruh nevolje, jer si u nagloj
hitnji iziao iz egipatske zemlje, da bi se
sjeao, dok si god iv, dana svojega izla-
ska iz egipatske zemlje.
4 Sedam dana ne smije se nai kod tebe
nikakav kvasac u cijelom tvojem podru-
ju. Od mesa koje rtvuje naveer prvoga
dana, ne smije preostati nita do jutra.
5 Ne smije rtvovati Pashu u bilo kojem
od svojih mjesta koja ti je dao Gospodin,
tvoj Bog,
6 nego samo na mjestu koje izabere Gos-
podin, tvoj Bog, za prebivalite svojem
Imenu. Ondje e rtvovati Pashu nave-
er o sunanom zalasku, u vrijeme kad si
iziao iz Egipta.
7 Peci i jedi ga na mjestu koje izabere sebi
Gospodin, tvoj Bog, a drugoga jutra mo-
e se povratiti kui.
8 est dana jedi beskvasni kruh, a sedmi
dan neka bude sveti saziv u ast Gospo-
dinu, tvojem Bogu. Onda ne smije obav-
ljati nikakva posla.
9 Nabroji sebi sedam tjedana; poni broji-
ti sedam tjedana od dana kad se stavi srp
na ito,
10 Onda dri Gozbu Tjedana u ast Gos-
podinu, svojem Bogu, s dragovoljnim da-
rovima koje daruje tvoja ruka koliko god
moe, kako te blagoslovi Gospodin, tvoj
Bog.
11 Veseli se na mjestu koje izabere Gos-
podin, tvoj Bog, kao prebivalite svojem
Ponovljeni Zakon
157
Imenu, pred Gospodinom, svojim Bogom:
ti, tvoj sin i tvoja ki, tvoj sluga i tvoja slu-
kinja, Levit, koji ivi u tvojim mjestima, i
stranac, i udovica i sirota, koji borave kod
tebe.
12 Treba pomisliti na to da si i ti bio rob
u Egiptu, i zato brino obdravaj sve ove
zakone.
13 Sedam dana svetkuj Sveanu Gozbu
Sjenica, kad skupi prihod svojega gu-
mna i svojega tijeska.
14 Veseli se na ovoj Sveanoj Gozbi: ti,
tvoj sin i tvoja ki, tvoj sluga i tvoja slu-
kinja, Levit i stranac, udovica i sirota, koji
borave unutar tvojih vrata.
15 Sedam dana svetkuj Sveanu Gozbu
u ast Gospodinu, svojem Bogu, na mje-
stu koje izabere Gospodin, jer Gospodin,
tvoj Bog, blagoslovit e te kod cijele tvoje
etve i kod svih tvojih poslova, da bude
veseo.
16 Tri puta u godini neka se prikau svi
tvoji muki pred Gospodinom, tvojim Bo-
gom, na mjestu, koje on sebi izabere: na
dan Gozbe Beskvasnih kruhova, na dan
Gozbe Tjedana i na dan Gozbe Sjenica.
Nitko neka se ne prikae pred Gospodi-
nom praznih ruku.
17 Svaki neka donese ono to po svojoj
mogunosti moe dati, kako te je blago-
slovio Gospodin, tvoj Bog.
18 Postavi sebi sudce i glavare u svim
mjestima koja ti je dao Gospodin, tvoj
Bog, prema svojim plemenima neka oni
sude narodu pravedno.
19 Ne smije iskrivljavati pravice; ne smi-
je biti pristran i ne smije primati mita, jer
mito zasljepljuje oi mudrima i preokree
rijei pravednima.
20 Slijedi samo ono to je pravedno da bi
dugo ivio i zaposjeo zemlju koju ti je daje
Gospodin, tvoj Bog.
21 Ne smije saditi sebi nikakva stabla
kao drveni lik, u blizini rtvenika Gospodi-
na, svojega Boga.
22 Ne smije postavljati sebi idolskih stu-
pova, koje mrzi Gospodin, tvoj Bog.
Razne uredbe
17
Ne smije rtvovati Gospodinu, svo-
jem Bogu, vola ni ovce to ima na sebi
bilo kakvu manu ili nakazu, jer je to odurno
Gospodinu, tvojem Bogu.
2 Ako se nae meu vama, u kojem od
tvojih mjesta, koja ti je dao Gospodin, tvoj
Bog, ovjek ili ena koji prave to je mr-
sko Gospodinu, tvojem Bogu, prestupaju
njegov zavjet,
3 idu i slue idolima i klanjaju se njima ili
suncu, mjesecu, ili svoj vojsci nebeskoj
to sam zabranio,
4 i tebi se to javi, i ti to uje, onda pre-
sluaj i dobro raspitaj, pa ako bude isti-
na i zaista se napravila takva odurnost u
Izraelu,
5 onda izvedi na gradska vrata toga o-
vjeka ili tu enu koji su napravili takvo zlo,
i kamenuj toga ovjeka ili enu na smrt.
6 Na svjedoanstvo dva ili tri svjedoka
neka se usmrti onaj koji je na smrt optu-
en. Na svjedoanstvo jednoga svjedoka
ne smije se pogubiti.
7 Svjedoci neka najprije dignu ruku pro-
tiv njega da ga ubiju, a poslije toga neka
ruke ostalog naroda. Tako e odstraniti
zlu osobu iz svoje sredine.
8 Ako ti bude odvie teak koji pravni slu-
aj za suditi, izmeu stepena ubojstva,
izmeu jedne presude i druge, ili izmeu
jedne kazne i druge, pitanje nesporazuma
unutar tvojih vrata, onda ustani i idi na
mjesto koje sebi izabere Gospodin, tvoj
Bog.
9 Obrati se sveenicima, Levitima i sudcu,
koji bude ondje u ono vrijeme, i zapitaj njih
i oni neka ti objave zakonsku presudu.
10 Napravi tono po presudi koju ti izre-
knu na mjestu koje izabere Gospodin. Po-
brini se da izvri tono sve po onomu
to ti zapovijede.
11 Napravi po rijei zakona i zapovijedima
koja dadu i po presudi koju ti izreknu. Ne
smije odstupati od onoga to ti reknu, ni
na lijevo ni na desno.
12 Ako li bi se ovjek drsko odupro i ne
bi posluao sveenika koji ondje obavlja
slubu Gospodinu, tvojem Bogu, ili sud-
ca, neka se taj ovjek usmrti. Tako e
odstraniti zlu osobu iz Izraela.
13 Sav narod neka to uje i neka se boji i
da vie ne radi nepokorno.
14 Kad doe u zemlju koju ti daje Gospo-
din, tvoj Bog, i kad je zaposjedne i nase-
li se u njoj i kae: Hou postaviti kralja
nad sobom kao svi narodi oko mene,
15 onda postavi nad sobom za kralja samo
onoga koga izabere Gospodin, tvoj Bog.
Samo jednoga izmeu svoje brae smije
postaviti nad sobom za kralja. Stranca,
koji nije tvoj brat, ne smije postaviti nad
sobom.
16 Ali neka ne dri mnogo konja i neka ne
alje ljude u Egipat da sebi nabavi mnogo
konja, jer vas je Gospodin opomenuo: Ne
idite vie nikada tim putom.
17 I neka nema mnogo ena, da mu se
njegovo srce ne okrene; i neka ne nakupi
sebi mnogo srebra i zlata.
18 Takoer, kad sjedne na kraljevsko pri-
jestolje, neka sebi na svitak da prepisati
Ponovljeni Zakon
158
ovaj zakon iz knjige koja je kod sveenika
iz Levijeva plemena.
19 Neka ga ima uvijek kod sebe i neka
ga ita svaki dan, dok je god iv, da bi se
nauio bojati Gospodina, svojega Boga, i
paljivo drati sve rijei toga zakona i te
uredbe.
20 Neka se oholo ne podigne iznad svoje
brae i neka ne odstupi ni na lijevo ni na
desno od zapovijedi, da on i njegovi sino-
vi dugo vladaju nad Izraelom.
Sveenici Levijevci
18
Levitski sveenici i sve Levijevo ple-
me neka nemaju dijela ni batine u
Izraelu. Neka ive od Gospodinovih rtava
i od onoga to pripada njemu.
2 Neka ne imaju batine meu svojom
braom: Gospodin je batina njihova,
kako im je obeao.
3 Ovo je pravo koje neka imaju sveenici
prema narodu, to jest onomu koji prinosi
govedo ili ovcu kao rtvu: neka se da sve-
eniku plee, oba lica i eludac.
4 Nadalje e mu dati prvine svojega ita,
vina i ulja i prvine od strienja svojih ova-
ca.
5 Jer njega je izabrao Gospodin, tvoj Bog,
izmeu svih tvojih plemena, da on i nje-
govi sinovi uvijek obavljaju svetu slubu u
Ime Gospodinovo.
6 Ako se zaputi koji Levit iz kojega god od
tvojih mjesta u svemu Izraelu gdje bora-
vi, i doe sa svom eljom svojega srca na
mjesto koje je izabrao Gospodin,
7 onda smije obavljati slubu u Ime Gos-
podina, svojega Boga, kao sva njegova
braa Leviti, koji ondje stoje u Gospodi-
novoj slubi.
8 Neka on onda jede jednak dio kao i on,
osim onoga to dobije od prodaje svojih
oinskih dobara.
9 Kad doe u zemlju koju e ti dati Gos-
podin, tvoj Bog, ne ui se praviti odurno-
sti onih naroda.
10 Neka se ne nae kod tebe nitko tko
bi pustio da njegov sin ili njegova ki idu
kroz oganj, nitko tko bi vraao, ili tko bi
gatao, ni tko bi arao ili bajao,
11 nitko tko bi gonio duhove, nitko tko bi
pitao duha mrtvaca ili duha vrakoga ili
se obraao na mrtve.
12 Jer je odurnost Gospodinu tko god se
tim bavi. Zbog tih odurnosti protjerat e ih
ispred tebe Gospodin, tvoj Bog.
13 A ti budi besprijekoran pred Gospodi-
nom, svojim Bogom.
14 Jer ti narodi koje e protjerati iz nji-
hova posjeda, sluaju gatare i vraare, ali
tebi Gospodin, tvoj Bog, takvo to ne do-
puta.
15 Proroka iz tvoje sredine, izmeu tvoje
brae, kao to sam ja, podignut e ti Gos-
podin, tvoj Bog; njega sluajte.
16 Ba zato na dan sastanka na Horebu
molio si Gospodina, svojega Boga, kad
si traio: Ne mogu vie due sluati glas
Gospodina, svojega Boga ni vie gledati
taj silni oganj, da ne moram umrijeti.
17 Onda mi je rekao Gospodin: Pravo je
to su rekli.
18 Podignut u im proroka izmeu njihove
brae, kao to si ti. Svoje rijei stavit u
u njegova usta da im govori sve to mu
zapovijedim.
19 A tko ne poslua moje rijei koje e go-
voriti u moje Ime, toga u ja sam pozvati
za to na odgovornost.
20 A prorok koji se usudi govoriti to u
moje Ime to mu nisam zapovjedio govo-
riti, i koji govori u ime drugih bogova, ta-
kav prorok neka se usmrti
21 Ako li pomisli: Kako u znati koju ri-
je nije Gospodin rekao?
22 Kad se ono, to prorok govori u moje
Ime, ne dogodi i ne ispuni, to je rije koju
nije Gospodin rekao. Drsko ju je izgovorio
prorok, i nita ga se ne boj.
Gradovi utoita
19
Kad Gospodin, tvoj Bog, iskorijeni na-
rode iju zemlju daje tebi Gospodin,
tvoj Bog, i kad se nakon njihova progona
naseli u njihovim gradovima i kuama,
2 onda odvoji sebi tri grada u zemlji koju
ti Gospodin, tvoj Bog, daje da ju zapo-
sjedne.
3 Napravi dobro put ondje i razdijeli po-
druje svoje zemlje koju ti u posjed daje
Gospodin, tvoj Bog, na tri dijela. Svaki
ubojica neka mogne pobjei ondje.
4 Ova uredba neka vrijedi za ubojicu koji
pobjegne ondje da ostane iv: Tko ubije
drugoga nehotice, a da mu ve prije nije
bio neprijatelj,
5 kao kad bi otiao u umu s drugim da
sijee drva, i ruka bi njegova zamahnu-
la sjekirom da posijee drvo, a sjekira bi
spala s dralice i pogodila drugoga tako
da umre, onda neka pobjegne u koji od tih
gradova da ostane iv.
6 Da ne bi krvni osvetnik u svojoj srd-
bi potjerao ubojicu i stignuo ga, jer je put
odvie dalek, i ubio ga, premda nije skri-
vio smrt, jer mu prije nije bio neprijatelj.
7 Zato ti zapovjedam ovako: Odvoji sebi
tri grada.
8 Kad Gospodin, tvoj Bog, rairi tvoje po-
druje, kao to se zakleo tvojim ocima, i
dao ti cijelu zemlju koju je obeao tvojim
Ponovljeni Zakon
159
ocima,
9 ako bude sav taj zakon, kojega ti da-
nas dajem, drao tono i ljubio Gospodi-
na, svojega Boga, i uvijek hodio njegovim
putovima, onda dodaj ovim gradovima
jo tri druga,
10 da se u tvojoj zemlji, koju ti u posjed
daje Gospodin, tvoj Bog, ne prolijeva ne-
duna krv i da ne padne na tebe krivnja
krvi.
11 Ali ako netko mrzi drugoga i vreba ga,
napadne ga i ubije, i onda pobjegne u koji
od tih gradova,
12 onda starjeine grada neka ga odatle
izvedu i predaju ruci krvnoga osvetnika
tako da umre.
13 Neka ga oko tvoje ne saaljuje, nego
ukloni neduno proljevenu krv s Izraela,
pa da ti bude dobro.
14 Ne smije pomicati mee svojega su-
sjeda, koju su povukli stari na tvojem po-
sjedu to e ga dobiti u zemlji koju ti je
dao Gospodin, tvoj Bog, da ju zaposjed-
ne.
15 Jedan svjedok neka ne ustaje ni pro-
tiv koga, kad se radi o kakvu zloinu ili
prijestupu ili o kojoj god krivnji koju netko
poini. Samo na izjavu dvojice ili trojice
svjedoka neka padne odluka.
16 Ako ustane lani svjedok protiv neko-
ga, da ga optui za neku krivnju,
17 onda neka stanu oba ovjeka koji ima-
ju tu raspravu pred Gospodina u nazo-
nosti sveenika i sudaca, koji budu u to
vrijeme.
18 Sudci neka istrae sluaj tono. Nae
li se da je svjedok bio lani svjedok i da je
dao laljive izjave protiv svojega brata,
19 onda napravite mu onako kako je on
mislio napraviti svojem bratu. Tako e
odstraniti zlo iz svoje sredine.
20 Ostali neka to uju i neka se boje i neka
vie nikada ne poine takvo zlo u tvojoj
sredini.
21 Neka se oko tvoje ne saaljuje: ivot za
ivot, oko za oko, zub za zub, ruka za ruku
i noga za nogu.
Ratni zakoni
20
Kad poe u boj protiv svojih ne-
prijatelja i vidi konje i kola i narod
brojniji od sebe, nemoj ih se bojati, jer je s
tobom Gospodin, tvoj Bog, koji te izveo iz
egipatske zemlje.
2 Kad ulazite u bitku, neka pristupi svee-
nik i neka progovori narodu,
3 i neka im rekne: Sluaj, Izraele, upravo
danas polazite u boj protiv svojih neprija-
telja. Neka ne dre vae srce, i ne bojte
ih se.
4 Jer Gospodin, va Bog, ide s vama u boj
protiv vaih neprijatelja i pomoi e vam
da pobijedite.
5 A voe neka reknu narodu: Tko je sa-
gradio novu kuu a nije ju jo posvetio,
neka ide i vrati se kui, da ne padne u
boju i drugi ju ne posveti.
6 Tko je zasadio vinograd, a jo ga nije
pobrao, neka ide i vrati se kui, da ne
padne u boju i drugi ga ne pobere.
7 Tko je zaruio enu i jo je nije odveo,
neka ide i vrati se kui, da ne padne u boju
i drugi je ne odvede.
8 Nadalje neka voe reknu narodu ovo:
Tko je straljiv i maloduan, neka ide
i vrati se kui da jo ne prestrai i svoju
brau, kako je sam prestraen.
9 Kad su voe zavrile svoj govor narodu,
onda neka postave zapovjednike na elo
vojskama.
10 Kad se priblii kojemu gradu da ga
opsjedne, najprije mu ponudi mir.
11 Prihvati li mir i preda li se tebi, onda sve
puanstvo to se nae u njemu potpada
pod danak i robiju.
12 Ako li nee zakljuiti mir s tobom, nego
se odlui za boj s tobom, onda ga opsjed-
ni.
13 Kad ti ga preda u ruke Gospodin, tvoj
Bog, onda pobij sve muko u njemu otri-
com maa.
14 Ali ene i djecu i marvu i sve to se
obino nalazi u gradu, sav plijen, uzmi za
sebe. Moe slobodno raspolagati pli-
jenom svojih neprijatelja to ti ga je dao
Gospodin, tvoj Bog.
15 Tako pravi sa svim gradovima koji su
daleko od tebe i ne pripadaju gradovima
ovih naroda.
16 Ali u gradovima ovih naroda koje ti
Gospodin, tvoj Bog, daje u posjed, ne
smije nikoga ostaviti na ivotu.
17 Neumoljivo ih sve uniti: Hitijce, Amo-
rejce, Kanaance, Perizejce, Hivejce i Je-
busejce, kako ti je Gospodin zapovjedio,
tvoj Bog,
18 Da vas ne naue praviti sve te gnusobe
koje oni prave u ast svojim bogovima, i
da tako ne sagrijeite protiv Gospodina,
svojega Boga.
19 Ako e trebati koji grad dugo vreme-
na opsjedati da ga zauzme, ne unitavaj
njegovih stabala, da ih sijee sjekirom.
Nego jedi njihove plodove, a njih same ne
sijeci, jer poljska stabla nisu ljudi, da bi ih
ti morao opsjedati.
20 Samo stabla za koja zna da im se plod
ne jede, smije sruiti i posjei, da protiv
grada, koji se bije s tobom, sagradi op-
sadne opkope, dokle ne padne.
Ponovljeni Zakon
160
Drugi razni zakoni
21
Ako se u zemlji koju ti daje u posjed
Gospodin, tvoj Bog, nae ubijen o-
vjek gdje lei na polju, a ne zna se tko ga
je ubio,
2 onda neka izau tvoje starjeine i tvoji
sudci i neka izmjere udaljenost do mjesta
koja su okolo ubijenoga.
3 Starjeine grada koji lei najblie ubi-
jenomu neka uzmu junicu na kojoj se jo
nije radilo, i koja jo nije vukla u jarmu;
4 i starjeine toga grada neka odvedu ju-
nicu na potok to tee uvijek, na mjesto
na kojemu se jo nije nikada oralo ni sija-
lo, i ondje neka junici otvore vrat tako da
krv istee u potok.
5 Onda neka pristupe sveenici, Levijevi
sinovi, jer njih izabrao Gospodin, tvoj Bog,
da obavljaju njegovu slubu i da u Ime
Gospodinovo blagoslivljaju. Njihova pre-
suda odluuje svaki spor i svaku tetu.
6 Sve starjeine toga grada, koji bora-
ve najblie ubijenomu, neka operu svoje
ruke nad junicom kojoj je bio otvoren vrat
u potok.
7 Glasno neka posvjedoe: Nae ruke
nisu prolile ove krvi, i oi nae nisu vidjele
nita.
8 Oisti svoj narod Izraela, koji si otkupio,
Gospodine, i ne daj da bude neduno pro-
ljevena krv u tvojem narodu Izraelu. Tako
e biti osloboeni krivnje krvi.
9 Tako e odstraniti krivnju neduno pro-
ljevene krvi iz svoje sredine kad napravi
to je ugodno Gospodinu.
10 Kad polazi u rat protiv svojih neprija-
telja, i Gospodin, tvoj Bog, preda ih u tvoje
ruke i ti od njih uzme zarobljenike,
11 i meu zarobljenicima opazi lijepu
enu i ti bi ju htjeo rado imati za enu,
12 odvedi ju svojoj kui, ona neka onda
oia svoju glavu i obree svoje nokte,
13 i neka skine svoje haljine u kojima je
zarobljena, i neka stoji u tvojoj kui. Po-
slije, kad je cijeli mjesec dana alila za
svojim ocem i za svojom majkom, moe
poi k njoj i oeniti se njome, i ona ti onda
bude ena.
14 Ali ako ti vie ne bi bila po volji, mo-
e ju otpustiti, ali ju ne smije prodati za
novce ili s njom strogo postupati, jer si ju
imao za enu.
15 Ako netko ima dvije ene, jednu koju
vie ljubi, i drugu koju manje ljubi, pa ako
su mu one, ljubljena i manje ljubljena, ro-
dile sinove, a prvoroenac bi bio od ma-
nje ljubljene,
16 onda, kad hoe razdijeliti svoje imanje
meu svoje sinove, ne smije dati pravo
prvoroenja sinu ljubljene i zapostaviti
prvoroenca manje ljubljene.
17 Nego mora prvoroenca manje ljublje-
ne ene priznati kao takva i dati mu dva
dijela od svega to ima, jer je on prvenac
snage njegove, pripada mu pravo prvoro-
enja.
18 Ako netko ima sina razuzdana i nepo-
korna, koji ne slua svojega oca i svoju
majku, pa i onda kad ga pokara, ne slu-
a,
19 onda neka ga uzmu njegov otac i nje-
gova majka i neka ga dovedu starjeina-
ma njegova grada, na vrata njegova pre-
bivalita,
20 i neka reknu starjeinama njegova gra-
da: Ovaj na sin je razuzdan i nepokoran;
nee nas sluati; izjelica je i pijanica.
21 Onda svi ljudi njegova grada neka ga
na smrt kamenuju. Tako e odstraniti zlo
iz svoje sredine; i sav Izrael neka to uje i
neka se boji.
22 Tko poini takav zloin da zaslui smrt,
te bude pogubljen i objesi ga na drvo,
23 neka ne ostane truplo njegovo preko
noi na stablu. Isti jo dan mora ga po-
kopati, jer je od Boga proklet onaj tko je
objeen. Ne obeasti zemlje koju ti Gos-
podin, tvoj Bog, daje u batinu.
Razni zakoni moralnosti
22
Ako vidi da je zalutalo govedo tvo-
jega brata ili njegova ovca, ne smije
im uskratiti svoju pomo, nego ih odvedi
natrag svojem bratu.
2 Ako li tvoj brat nije u tvojoj blizini, ili ti
je nepoznat, odvedi ih svojoj kui. Neka
ostanu kod tebe dok ih ne potrai tvoj
brat, pa mu ih onda vrati.
3 Isto tako napravi s njegovim magar-
cem, tako napravi s njegovom haljinom i
sa svakom izgubljenom stvari koju izgubi
tvoj brat, a ti ju nae; ne smije ostati
nemaran.
4 Ako vidi da su magarac tvojega brata
ili njegovo govedo pali na putu, ne smije
im uskratiti svoju pomo, nego mu pomo-
zi podignuti ih.
5 ena ne smije nositi nita od muke
odjee i muki neka se ne odijeva u en-
ske haljine, jer tko takvo to pravi, odur-
nost je Gospodinu, tvojem Bogu.
6 Nae li vani na stablu ili na tlu ptije
gnijezdo s mladima ili s jajima, dok majka
lei na mladima ili na jajima, onda ne lovi
majke s mladima.
7 Pusti majku u svakom sluaju neka leti,
a mlade si uzmi, da ti bude dobro i da si
produi ivot.
8 Ako gradi novu kuu, napravi na svoje-
mu krovu ogradu da ne navue na svoju
Ponovljeni Zakon
161
kuu krivnje krvi, ako bi tko pao s nje.
9 Ne sadi u svoj vinograd dvojaka sjeme-
na, da ne bi sav urod bio neist i sad koji
posadi i vinogradski urod.
10 Ne ori volom i magarcem zajedno.
11 Ne odijevaj haljine tkane od dvije vrste,
od vune i lana zajedno.
12 Napravi sebi rese na etiri kraja ogrta-
a kojim se ogre.
13 Ako netko uzme enu i s njom ivi, ali
mu onda omrzne,
14 i optui ju zbog grdih stvari i razglasi
lo glas o njoj, govorei: Kad sam uzeo tu
enu i njoj se pribliio, nisam naao u njoj
djevianstva,
15 onda otac i majka mlade ene neka
uzmu znakove djevianstva mlade ene i
donesu ih pred starjeine grada na vrata.
16 Otac mlade ene neka rekne starjei-
nama: Svoju ker dao sam ovomu ovje-
ku za enu, ali ju on zamrzio.
17 Sad je optuuje zbog grdih stvari,
tvrdei: nisam naao u tvoje keri djevi-
anstva, ali evo znaka djevianstva moje
keri. Onda neka razastru plahtu pred
gradskim starjeinama.
18 Onda starjeine toga grada neka uzmu
mua i kazne ga.
19 Osim toga neka ga kazne kaznom od
stotinu srebrnih ekela i neka ih dadu ocu
mlade ene, jer je iznio lo glas o djevoj-
ci Izraelki. Mora je zadrati kao enu i ne
smije ju pustiti dok je iv.
20 Ali ako bude istinita optuba da se
nije naao znak djevianstva kod mla-
de ene,
21 onda neka se izvede mlada ena pred
vrata kue njezina oca i ljudi njezina gra-
da neka ju na smrt kamenuju, jer je po-
inila sramotu u Izraelu: blud je tjerala u
kui svojega oca. Tako e odstraniti zlo
iz svoje sredine.
22 Ako se tko ulovi gdje lei sa udanom
enom, neka se oboje usmrte, ovjek koji
je leao sa enom i ena. Tako e od-
straniti zlo u Izraelu.
23 Ako se netko sastane u gradu s djevoj-
kom koja je s jednim zaruena, i legne s
njom,
24 izvedite ih oboje pred gradska vrata
i kamenujte ih na smrt: djevojku jer nije
u gradu vikala za pomo i ovjeka jer je
obeastio zarunicu svojega blinjega.
Tako e odstraniti zlo iz svoje sredine.
25 Ako netko nae zaruenu djevojku vani
u polju, pa je siluje leei s njom, neka
umre samo ovjek, koji je leao s njom.
26 Djevojci neka se ne napravi nita, jer
djevojka nije napravila grijeh koji zaslu-
uje smrt. Sluaj je slian, kao kad netko
skoi na drugoga i ubije ga.
27 Jer ju je naao vani na polju, mogla je
vikati zaruena djevojka, a nikoga nije bilo
tu tko bi joj pomogao.
28 Ako netko nae nezaruenu djevojku,
ulovi ju, legne s njom i zateknu ih,
29 onda ovjek koji je legnuo s njom, ima
ocu djevojinu platiti pedeset srebrnih e-
kela. Mora je uzeti za enu jer ju je obe-
astio, i ne smije ju otpustiti dok je iv.
30 Nitko se ne smije oeniti enom svoje-
ga oca i podignuti pokrivalo postelje svo-
jega oca.
Primanje i neprimanje u zajednicu
23
Nitko koji je utuen ili ukopljen, ne
smije biti primljen u zajednicu Gos-
podinovu.
2 Ni jedan roen od nezakonita braka ne
smije se primiti u zajednicu Gospodinovu.
Ni do desetog narataja nitko od njegovih
potomaka ne smije se primiti u zajednicu
Gospodinovu.
3 Ni jedan Amonac i ni jedan Moabac ne
smije se primiti u zajednicu Gospodinovu.
Ni do desetog narataja nitko od njegovih
potomaka ne smije se nikad primiti u za-
jednicu Gospodinovu dovijeka,
4 jer nisu izali pred vas s jelom i pilom na
vaem izlasku iz Egipta, i jer su protiv vas
potkupili Balaama, sina Beorova, iz Peto-
ra u Mezopotamiji, da te prokune.
5 Ipak Gospodin, tvoj Bog, nije htjeo po-
sluati Balaama, nego ti Gospodin, tvoj
Bog, okrenuo prokletstvo u blagoslov, jer
te ljubi Gospodin, tvoj Bog.
6 Ne tei nikad, dok si iv, za njihovim mi-
rom i njihovim napretkom, u sve dane do-
vijeka.
7 Ne mrzi Edomca, jer ti je po krvi u rodu.
Ne mrzi ni Egipanina, jer si bio u njego-
voj zemlji gost.
8 Potomci koji im se rode, smiju se primiti
u treem koljenu u zajednicu Gospodino-
vu.
9 Kad poe u tabor protiv svojih neprija-
telja, uvaj se od svake zle stvari.
10 Ako je netko uz tebe koji je postao ne-
ist od nonoga izljeva, neka izie iz tabo-
ra. On ne smije opet natrag doi u tabor.
11 Kad padne veer, neka se opere, i kad
sunce zae, neka se vrati u tabor.
12 Izvan tabora imaj mjesto gdje e izla-
ziti.
13 U svojoj odjei imaj lopaticu i njom,
kad mora izii, iskopaj jamu i poslije za-
grni svoju neist.
14 Jer Gospodin, tvoj Bog, ide posred tvo-
jega tabora, da te titi i da ti preda tvoje
neprijatelje. Zato neka je tabor tvoj svet,
Ponovljeni Zakon
162
da ne nae kod tebe nita neisto i da se
ne odvrati od tebe.
15 Roba, koji utee k tebi od svojega gos-
podara, ne smije izdati njegovu gospo-
daru.
16 Neka ostane kod tebe na mjestu koje
izabere sebi u jednom od tvojih gradova,
gdje mu se svidi, i ne smije ga muiti.
17 Neka ne bude bludnice meu Izrae-
lovim kerima i neka ne bude bludnika
18 Ne nosi plae od bludnice ni pasjih no-
vaca u dom Gospodina, svojega Boga, za
bilo koji zavjet, jer je oboje odurnost Gos-
podinu, tvojem Bogu.
19 Od svojega brata ne smije uzimati ka-
matu, ni za novce, ni za hranu, ni za igdje
ita to se posuuje na kamate.
20 Od stranaca smije traiti kamate, ali
od svojega brata ne smije uzimati kama-
te da te Gospodin, tvoj Bog, blagoslovi u
svim tvojim djelima u zemlji u koju ide da
ju batini u posjed.
21 Kad se zavjetuje Gospodinu, svojem
Bogu, ne oklijevaj ispuniti ga, jer e ga
strogo traiti od tebe Gospodin, tvoj Bog;
bio bi ti grijeh.
22 Ali ako propusti zavjetovati se, onda
ti nije grijeh.
23 to obeaju tvoja usta, to dri tono,
jer si dragovoljno zavjetovao Gospodinu,
svojem Bogu to si izrekao svojim usti-
ma.
24 Ako doe u vinograd koga od svoje
brae, moe jesti groa po volji, dok se
nasiti, ali nita ne stavljaj u svoju posu-
du.
25 Ako doe u itno polje svojega bli-
njega, smije rukom trgati klasje, ali ne
smije stavljati srp na ito svojega blinje-
ga.
Zakon za obitelj
24
Kad tko uzme enu i oeni se s njom,
i ona mu se potom vie ne svia, jer
na njoj nae neto grdo, neka joj napie
otpusno pismo, da joj ga u ruke i otpusti ju
iz svoje kue.
2 Kad ona ode iz njegove kue i uda se za
drugoga,
3 pa ako i ovaj drugi mu omrzne na nju,
napie joj otpusno pismo, da joj ga u ruke
i otpusti ju iz svoje kue, ili ako umre ovaj
drugi mu, koji se njom oenio,
4 onda se njezin prvi mu, koji ju je ot-
pustio, ne smije opet s njom oeniti, jer
je postala neista, jer to je odurnost pred
Gospodinom, i ti ne smije opteretiti ze-
mlju krivnjom, koju ti Gospodin, tvoj Bog,
daje u batinu.
5 Ako se netko skoro oenio, ne treba ii
u vojsku. Neka mu se ne nameu nikakve
obveze i godinu dana neka je slobodan
za svoju kuu i neka usreuje svoju enu
koju je doveo.
6 Ne smije se uzimati u zalog runi mlin
ili gornji mlinski kamen, jer tim se uzima
ivot u zalog.
7 Ako se tko nae da je pograbio koga iz-
meu svoje brae, kojeg Izraelca, i s njim
kao s robom postupao ili ga prodao, taj
kradljivac neka se usmrti. Tako e od-
straniti zlo iz svoje sredine.
8 Kod bolesti gube radi tono i paljivo po
svim uputama koje vam daju levitski sve-
enici. Postupajte tono onako kako sam
vam zapovjedio.
9 Pomisli na ono to je Gospodin, tvoj
Bog, napravio Mirjami na putu kad ste
izali iz Egipta.
10 Ako da svojem blinjemu to u zajam,
ne idi u njegovu kuu da mu uzme za-
log.
11 Stoj vani, a onaj kome si dao zajam,
neka ti iznese zalog.
12 Ako je siromah, ne spavaj sa zalogom
njegovim.
13 Vrati mu zalog im zapadne sunce, da
moe lei spavati u svojem ogrtau i da te
blagoslivlja. To e ti se uraunati u zaslu-
gu pred Gospodinom, tvojim Bogom.
14 Ne smije zakidati uboga i siromana
nadniara, bilo da je on jedan od tvoje
brae ili jedan od stranaca koji su u tvo-
joj zemlji, u tvojim mjestima.
15 Isti dan podaj mu plau njegovu. Sunce
neka ne zae nad njom, jer je siromaan i
uzdie za njom. Drukije, zavapit e protiv
tebe Gospodinu, i ti bi tako sagrijeio.
16 Oci neka se ne usmruju zbog djece i
djeca zbog otaca. Svaki neka bude usmr-
en za svoj vlastiti grijeh.
17 Ne smije iskrivljavati pravice strancu
ili siroti i ne smije uzimati u zalog haljine
udovici.
18 Pomisli na to da si bio rob u Egiptu i da
te odande oslobodio Gospodin, tvoj Bog.
Zato ti zapovjedam da tako vri.
19 Kad anje na polju svoju ljetinu i za-
boravi koji snop na polju, ne vraaj se da
ga uzme. Neka pripadne strancu, siroti
i udovici, da te blagoslovi Gospodin, tvoj
Bog, u svakom poslu tvojih ruku.
20 Kad trese svoje masline, ne pretra-
uj jo grane iza sebe; to neka dopadne
strancu, siroti i udovici.
21 Kad bere svoj vinograd, ne pabiri
nakon branja. Neka to pripadne strancu
siroetu i udovici.
22 Pomisli na to da si i ti bio rob u zemlji
Ponovljeni Zakon
163
Egipat. Zato ti zapovjedam da tako postu-
pa.
Ljudska odgovornost
25
Ako dou ljudi koji su meu sobom
u raspravi pred sud, neka im se sudi.
Neduna neka oslobode, a krivca neka
osude.
2 Ako je krivac zasluio batine, onda neka
sudac zapovijedi da legne i da mu pred
njim dadu toliko udaraca koliko odgovara
njegovoj krivnji.
3 etrdeset udaraca smije zapovjediti da
mu se da, ali ne vie, da se ne ponizi pred
tobom tvoj brat, kad bi mu se preko toga
udarilo jo vie udaraca.
4 Ne smije zavezati usta volu kad vre
ito.
5 Ako braa borave skupa i jedan od njih
umre, a ne ostavi sina iza sebe, onda neka
se ena umrloga ne uda vani za stranca.
Muev brat neka ode k njoj, neka ju uzme
za enu i izvri na njoj dunost mueva
brata.
6 Prvoroenac, koga ona rodi, neka nosi
ime brata umrloga da ne izumre njegovo
ime u Izraelu.
7 Ako li onaj ovjek nee uzeti ene svo-
jega brata, onda neka ena njegova bra-
ta ode na gradska vrata pred starjeine i
neka rekne: Brat mojega mua nee da
sauva ime svojem bratu u Izraelu i nee
napraviti dunost brata mojega mua.
8 Starjeine njegova grada neka ga onda
dozovu i povuku na odgovor. Ako se on
prikae i ako da izjavu: Neu ju uzeti za
enu.
9 Onda neka pristupi k njemu ena njego-
va brata, pred starjeinama neka mu izu-
je obuu s nogu, neka mu pljune u lice i
glasno povikne: Tako neka bude ovjeku,
koji nee zidati kue svojega brata.
10 Njegove kue ime neka se zove u Izra-
elu: Kua onoga tko je izuo sandalu.
11 Ako se potuku ljudi i ena jednoga do-
tri da otme svojega mua iz ruku onoga
koji ga tue, i pruila svoju ruku i prihvatila
ga za sram,
12 onda joj odsijeci ruku; tvoje oko neka
ne ima milosra.
13 Ne smije nositi u svojoj torbi dvojaki
uteg, tei i laki.
14 Ne smije imati u svojoj kui dvojaku
mjeru, veu i manju.
15 Ne smije imati u svojoj kui dvoja-
ki uteg neka ti je puna i prava mjera, da
dugo ivi u zemlji koju ti daje Gospodin,
tvoj Bog.
16 Jer svaki koji pravi tako i svaki koji pra-
vi nepoteno, odurno je Gospodinu, tvo-
jem Bogu.
17 Pomisli na to to su ti napravili Amale-
ani na putu kad ste ili iz Egipta.
18 Na putu su te napali, jer si bio umoran i
iznemogao, pobili kod tvoje zadnje grupe
sve koji su od umora zaostali za tobom,
bez straha od Boga.
19 Kad te jednom Gospodin, tvoj Bog,
smiri od svih neprijatelja tvojih unaokolo
u zemlji, koju ti daje Gospodin, tvoj Bog, u
posjed i batinu, onda izbrii pod nebom
ono to spominje na Amaleka. Ne zabo-
ravi to.
Prvine i desetine
26
Kad doe u zemlju koju ti daje Gos-
podin, tvoj Bog, u batinu i primi je
u posjed i naseli se u njoj,
2 Onda uzmi dio od prvina svih poljskih
plodova to si ih poeo od zemlje koju ti
daje Gospodin, tvoj Bog, stavi ih u koaru
i idi na mjesto, koje izabere Gospodin, tvoj
Bog, da ondje prebiva njegovo Ime.
3 Ondje doi k sveeniku koji u to vrijeme
bude u slubi, i reci mu: Zahvaljujem da-
nas Gospodinu, tvojem Bogu, da sam do-
ao u zemlju za koju se Gospodin zakleo
naim ocima da e im ju dati.
4 Nato neka uzme sveenik koaru iz tvo-
je ruke i stavi ju pred rtvenik Gospodina,
tvojega Boga.
5 Onda izgovori i reci pred Gospodinom,
svojim Bogom: Moj otac je bio Sirijac,
koji je lutao naokolo, s malo ljudi otiao
je u Egipat i ondje se smjestio. Ondje je
postao veliki narod, jak i mnogobrojan.
6 Ali kad su Egipani zlo postupali s nama,
tlaili nas i stavljali na nas teke poslove.
7 Onda smo zavapili Gospodinu, Bogu
svojih otaca. I Gospodin je uo na glas
i pogledao na nau nevolju, na na trud i
na nau muku:
8 Gospodin nas izveo jakom miicom i ru-
kom podignutom, velikom srahovitou,
znamenjem i udesima.
9 Doveo nas na ovo mjesto i dao nam ovu
zemlju, zemlju u kojoj tee mlijeko i med.
10 I sada evo, donosim prvine od plodova
zemlje koju si mi dao, Gospodine. Onda
stavi koaru pred Gospodina, svojega
Boga, i pokloni se Gospodinu, svojem
Bogu.
11 Veseli se svakim dobrom koji je dao
Gospodin, tvoj Bog, tebi i tvojoj kui, ti i
Levit i stranac koji je kod tebe.
12 Kad u treoj godini, u godini desetine,
odijeli svu desetinu od svojih dohodaka
i preda je Levitu, strancu, siroti i udovi-
ci da od toga u tvojem prebivalitu jedu i
nasite se,
Ponovljeni Zakon
164
13 onda moli pred Gospodinom, svojim
Bogom: Iznio sam iz svoje kue to je po-
sveeno i dao sam Levitu, strancu, siroti i
udovici tono po zapovijedima koje si mi
ti dao. Nijedne tvoje zapovijedi ja nisam
prestupio i nisam zaboravio.
14 Nisam jeo od toga u svojoj alosti i ni-
ta nisam uzeo od toga kad sam bio ne-
ist. Nita od toga nisam darovao za mr-
tvaca. Posluao sam Gospodina, svojega
Boga, i napravio sam kako si zapovjedio.
15 Pogledaj iz svojega svetoga prebivali-
ta s neba, i blagoslovi svoj narod Izraela
i zemlju koju si nam dao, kako si se zakleo
naim ocima, zemlju u kojoj tee mlijeko i
med.
16 Danas ti zapovjeda Gospodin, tvoj
Bog, da dri ove zakone i uredbe. To-
no ih izvravaj svim svojim srcem i svom
svojom duom.
17 Danas si se dogovorio s Gospodinom
da e on biti tvoj Bog, a ti da e ii nje-
govim putovima i drati njegove zakone,
njegove zapovijedi i njegove uredbe i slu-
ati njegov glas.
18 I Gospodin se danas dogovorio s to-
bom da e biti njegov osobit narod, kako
ti je obeao i da e izvravati sve njego-
ve zapovijedi.
19 On e te nad sve narode koje je stvo-
rio, podignuti hvalom, au i slavom. A
ti budi sveti narod Gospodinu, svojem
Bogu, kako je On zapovjedio.
Prokletstva na gori Ebal
27
Nato je Mojsije sa Izraelovim starje-
inama zapovjedio narodu, rekavi:
Izvravajte sve zapovijedi koje vam danas
dajem.
2 Kad prijeete preko Jordana u zemlju
koju ti daje Gospodin, tvoj Bog, podigni
sebi veliko kamenje, namai ga vapnom,
3 I napii na njemu, im prijee prijeko,
sve rijei toga zakona, da ue u zemlju
koju ti daje Gospodin, tvoj Bog, u zemlju u
kojoj tee mlijeko i med, kako ti je obeao
Gospodin, Bog tvojih otaca.
4 Kada prijeete preko Jordana, postavi
to kamenje za koje sam vam danas dao
uputu, na gori Ebalu, i namaite ga va-
pnom.
5 Napravi ondje i rtvenik u ast Gospo-
dinu, svojem Bogu, rtvenik od kamenja
koje nisi klesao eljezom.
6 Od neklesana kamenja podigni rtvenik
Gospodinu, svojem Bogu. Onda na njemu
prinesi Gospodinu, svojem Bogu, rtve
paljenice.
7 rtvuj mirotvorne rtve i dri ondje r-
tvenu gozbu, i veseli se pred Gospodinom,
svojim Bogom.
8 Napii na to kamenje razgovjetno i po-
mno sve rijei toga zakona.
9 Onda su Mojsije i levitski sveenici go-
vorili svemu Izraelu, rekavi: uti, Izraele,
i sluaj. Danas si postao narod Gospodi-
na, svojega Boga.
10 Sluaj, glas Gospodina, svojega Boga,
i dri njegove zapovijedi i zakone, koje ti
danas zapovjedam.
11 Isti dan zapovjedio Mojsije narodu, re-
kavi:
12 im prijeete preko Jordana, neka
stanu jedni na gori Gerizimu da blagosliv-
ljaju narod, naime: imun, Levi, Juda, Isa-
kar, Josip i Benjamin.
13 Drugi neka stanu na gori Ebalu da pro-
klinju, naime: Ruben, Gad, Aer, Zebulun,
Dan i Naftali.
14 Leviti neka ponu, i jakim glasom neka
progovore svima Izraelcima:
15 Proklet je onaj tko napravi rezbaren
kip ili lijevan, odurnost Gospodinu, djelo
umjetnike, i postavi ga potajno. I sav na-
rod neka odgovori: Amen.
16 Proklet je onaj tko prezire svojega oca
ili svoju majku. I sav narod neka odgovo-
ri: Amen.
17 Proklet je onaj tko pomakne meu
svojega blinjega. I sav narod neka od-
govori: Amen.
18 Proklet je onaj tko zavede slijepca s
puta. I sav narod neka odgovori: Amen.
19 Proklet je onaj tko iskrivi pravicu stran-
cu, siroti i udovici. I sav narod neka od-
govori: Amen.
20 Proklet je onaj tko sagrijei sa enom
svojega oca, jer pogrdi enidbenu poste-
lju svojega oca. I sav narod neka odgo-
vori: Amen.
21 Proklet je onaj tko sagrijei s kojim
ivinetom. I sav narod neka odgovori:
Amen.
22 Proklet je onaj tko sagrijei sa svo-
jom sestrom, kerkom svojega oca ili
svoje majke. I sav narod neka odgovori:
Amen.
23 Proklet je onaj onaj tko sagrijei sa
svojom punicom. I sav narod neka odgo-
vori: Amen.
24 Proklet je onaj tko ubije svojega bli-
njega iz potaje. I sav narod neka odgo-
vori: Amen.
25 Proklet je onaj tko primi kakav dar da
prolije krv nedunu. I sav narod neka od-
govori: Amen.
26 Proklet je onaj tko ne dri zapovijedi
ovoga zakona i ne izvrava ih. I sav narod
neka odgovori: Amen.
Ponovljeni Zakon
165
Posljedice neposlunosti
28
Ako bude vjerno sluao Gospo-
dina, svojega Boga, i ako bude
izvravao njegove zapovijedi, koje ti danas
dajem, uzvisit e te Gospodin, tvoj Bog,
iznad svih naroda na zemlji.
2 Svi ovi blagoslovi doi e na tebe i sti-
gnut e te, ako bude sluao Gospodina,
svojega Boga.
3 Blagoslovljen e biti u gradu i blago-
slovljen u polju.
4 Blagoslovljen e biti plod tvojega tijela,
plod tvoje njive, plod tvoje marve, mlado
tvojih goveda i tvojih ovaca.
5 Blagoslovljena e biti tvoja etvena ko-
ara i tvoje nave.
6 Blagoslovljen e biti kada dolazi i bla-
goslovljen kada odlazi.
7 Gospodin e poraziti pred tobom tvoje
neprijatelje, koji se podignu protiv tebe.
Jednim putom e oni doi protiv tebe, a
na sedam putova e bjeati pred tobom.
8 Gospodin e ti dati blagoslov u tvojim
itnicama i u svakom poslu tvojih ruku.
On e te blagosloviti u zemlji koju ti daje
Gospodin, tvoj Bog.
9 Gospodin e te napraviti svojim svetim
narodom, kako ti se zakleo, ako izvrava
zapovijedi Gospodina, svojega Boga, i
ide njegovim putovima.
10 Svi narodi u zemlji vidjet e da se s
pravom zove Gospodinovim narodom, i
bojat e te se.
11 Gospodin e te obasuti dobrima, plo-
dom tvojega tijela, marve i njive u zemlji,
za koju se zakleo Gospodin tvojim ocima
da e ti ju dati.
12 Gospodin e otvoriti svoju bogatu ri-
znicu, nebesa, da tvojoj zemlji u pravo vri-
jeme da kiu i da blagoslovi svaki posao
tvojih ruku. Onda e davati u zajam mno-
gim narodima, a sam da nee uzimati u
zajam.
13 Gospodin e te napraviti glavom a ne
repom. Ti e biti samo gore a nikada do-
lje, ako slua zapovijedi Gospodina, svo-
jega Boga, koje ti danas dajem, i tono ih
izvrava.
14 Od svega to ti danas zapovjedam, ne
odstupaj ni na desno ni na lijevo, pristaju-
i za drugim bogovima i sluei njima.
15 Ali ako ne slua Gospodina, svojega
Boga, i tono ne dri sve njegove zapo-
vijedi i zakone, koje ti danas dajem, onda
e doi na tebe sva ova prokletstva i sti-
gnut e te:
16 Proklet e biti u gradu, proklet u po-
lju.
17 Prokleta e biti tvoja etvena koara i
tvoje nave.
18 Proklet e biti plod tvojega tijela, plod
tvoje njive, mlado tvojih goveda i tvojih
ovaca.
19 Proklet e biti kada dolazi i proklet
kada odlazi.
20 Gospodin e poslati na tebe proklet-
stvo, zabunu i strah u svim pothvatima
koje poduzme, dok za kratko vrijeme po-
sve ne propadne zbog svoji zlih djela, po
kojima si otpao od mene.
21 Gospodin e na tebe donijeti kugu dok
te posve ne iskorijeni iz zemlje u koju ide
da ju zaposjedne.
22 Gospodin e te udariti suicom, gro-
znicom, upalom, egom, suom, snijeti i
metljikom. Ova e te zla progoniti dok ne
propadne.
23 I nebesa nad tvojom glavom postat e
mjed, a zemlja pod tvojim nogama elje-
zo.
24 Gospodin e kiu u tvojoj zemlji pretvo-
riti u prah i pepeo. Oni e padati s neba na
tebe dok ne bude uniten.
25 Gospodin e te poraziti pred tvojim ne-
prijateljima. Jednim e putom izii protiv
njih, a na sedam e putova bjeati pred
njima. Svim kraljevstvima na zemlji bit e
jedno strailo.
26 Tvoji mrtvaci bit e hrana svim nebe-
skim pticama i divljim ivotinjama, i nitko
ih nee prestraiti.
27 Gospodin e te udariti pritem egipat-
skim, irevima, svrabom i krastom, od
ega nee vie moi ozdraviti.
28 Gospodin e te udariti bjesnilom, slje-
poom i pometnjom duha.
29 U jasno podne pipat e okolo kao to
pipa slijepac u mraku. U svojim pothvati-
ma nee imati sree. Uvijek e te tlaiti i
pljakati, a nitko ti nee pomoi.
30 Oenit e se, a drugi e biti s tvojom
enom. Sagradit e kuu, a nee ivjeti
u njoj. Posadit e vinograd, a nee ui-
vati njegova ploda.
31 Tvoga vola klat e na tvoje oi, a ti ga
nee jesti. Tvoga magarca otet e ti pred
oima i nee ti ga vie vratiti. Tvoje ovce
dat e se tvojim neprijateljima, i nitko ti
nee pomoi.
32 Tvoji sinovi i tvoje keri past e kao pli-
jen stranom narodu. Tvoje oi morat e to
gledati i kapat e neprestano za njima, ali
ti e biti nemoan.
33 Plod tvoje zemlje i sav prihod tvojega
truda izjest e narod koji ne poznaje, koji
ete neprestano tlaiti i uvijek zlostavlja-
ti.
34 Poludjet e od onoga to e gledati
svojim oima.
35 Gospodin e te udariti zlim pritevima
Ponovljeni Zakon
166
na koljenima i na golijenima, tako da nee
na tebi ostati nita zdravo od stopala do
tjemena.
36 Gospodin e tebe i kralja, koga e
postaviti nad sobom, odvesti u narod koji
nisi poznavao ni ti ni tvoji oci. Ondje e
sluiti drugim bogovima od drva i kame-
na.
37 Postat e predmet zgraanja, rugla
i podsmijeha svim narodima u koje e te
odvede Gospodin.
38 Mnogo e sjeme iznijeti u polje, a
samo e malo od toga poeti jer e ga
izjesti skakavci.
39 Vinograde e saditi i obraivati, ali
vina nee piti i u klijet spremati, jer e
izjesti crvi.
40 Imat e maslina u svem svojem po-
druju, ali se nee moi mazati uljem, jer
e opasti tvoje masline.
41 Imat e sinova i keri, ali nee pripa-
dati tebi, jer e otii u ropstvo.
42 Sve tvoje drvee i urod tvoje zemlje
unitit e buba.
43 Stranac, koji prebiva kod tebe, uzdizat
e se iznad tebe tvoje sve vie, a ti e
padati sve nie.
44 On e ti davati u zajam; a ti njemu ne
e moi uzajmiti; on e postati glava, a
ti rep.
45 Sva ova prokletstva doi e na tebe,
progonit e te i stizat e te dok ne bude
uniten, ako ne bude sluao Gospodina,
svojega Boga, i ne bude drao njegovih
zapovijedi i zakona, koje ti je zapovjedio.
46 Ona e biti tebi i tvojim potomcima kao
znak i udo zauvijek.
47 Kad nisi htjeo radosno i rado sluiti
Gospodinu, svojem Bogu, uza sve obilje,
48 sluit e svojom neprijateljima, koje
protiv tebe poalje Gospodin, u gladi i
ei, u golotinji i svakoj oskudici. On e
ti staviti eljezni jaram na vrat dok te ne
uniti.
49 Gospodin e iz daleke daljine, s kraja
svijeta, dovesti protiv tebe narod koji leti
kao orao, narod iji jezik ne razumije.
50 Narod tvrdoga pogleda, koji ne tedi
starca i s mladiem nema smilovanja.
51 On e jesti podmladak tvoje marve i
prihod tvojega polja dok ne bude uni-
ten. On ti nee nita ostaviti od ita, vina
i ulja, od podmladka goveda i ovaca dok
te ne upropasti.
52 On e te opkoliti u svim tvojim grado-
vima, dok po cijeloj tvojoj zemlji ne po-
padaju tvoji visoki i tvrdi zidovi u koje se
uzdaje. On e te opkoliti u svim tvojim
gradovima, po cijeloj zemlji, koju ti je dao
Gospodin, tvoj Bog.
53 Onda e u nevolji i tjeskobi u koju e
te staviti tvoj neprijatelj, jesti plod svojega
vlastitog tijela, meso svojih sinova i keri,
koje ti je dao Gospodin, tvoj Bog.
54 I najmeki i najnjeniji ovjek kod tebe
bit e pun zlovolje prema svojem bratu,
prema svojoj ljubljenoj eni i svojoj djeci
koja mu jo ostanu.
55 Nikome od njih nee dati mesa svoje
djece to e ga jesti, jer nee imati nita
drugo u nevolji i tjeskobi, u koju e te sta-
viti tvoj neprijatelj u svim tvojim gradovi-
ma.
56 I najmeka i najnjenija ena kod tebe,
koja se ne bi usudila staviti svoju nogu na
golu zemlju, jer je bila odvie njena i me-
kuna, bit e zlovoljna prema svojemu lju-
bljenom muu, prema svojem sinu i svojoj
keri;
57 zbog posteljice to dolazi iz njezine
utrobe, ili zbog djece kojoj daje ivot, jer u
svakoj oskudici ona e ih potajno jesti od
nevolje i tjeskobe, u koju e te staviti tvoj
neprijatelj u tvojim gradovima.
58 Ako se ne bude tono drao zapovije-
di ovoga zakona, koje su zapisane u ovoj
knjizi, i ako se ne bude bojao uzvieno-
ga i asnoga imena, Gospodina, svojega
Boga,
59 onda e poslati Gospodin tebi i tvojim
potomcima izvanredne kunje, teka i du-
gotrajna zla, ljute i duge bolesti.
60 Sva egipatska zla kojih se boji, pustit
e na tebe, i ona e se prilijepiti za tebe.
61 Uz to e Gospodin pustiti na tebe jo
sve bolesti i kunje, koje nisu zapisane u
ovoj zakonskoj knjizi, dok ne bude uni-
ten.
62 Ostat e vas samo malo, makar vas
prije bilo kao nebeskih zvijezda, ako
ne bude sluao Gospodina, svojega
Boga.
63 Kako vam se Gospodin radovao i pra-
vio vam dobro i mnoei vas, tako e vam
se sad Gospodin radovati da vas unitava
i iskorijenjuje. Bit ete iskorijenjeni iz ze-
mlje u koju ide da ju zaposjedne.
64 Gospodin e te razasuti po svim naro-
dima, s jednoga kraja zemlje do drugoga.
Ondje e sluiti drugim bogovima, koji
su bili nepoznati tebi i tvojim ocima, bo-
govima od drva i kamena.
65 Meu ovim narodima nee uivati
mira, ni tvoja noga nee imati poivalita;
nego e ti Gospodin utisnuti u srce tje-
skobu, u oi tenju, a u duu tugu.
66 Svoj ivot vidjet e da visi o koncu.
Drhtat e danju i nou i nee se osje-
ati nikada siguran za svoj ivot.
67 Ujutro e govoriti: O, da je ve veer,
Ponovljeni Zakon
167
a naveer e govoriti: O, da je ve ju-
tro, zbog tjeskobe u srcu to e ju imati,
i zbog svega onoga to e morati svojim
oima gledati.
68 Onda e te Gospodin vratiti u Egipat na
laama, putom za koji sam ti rekao: Ne-
e ga vie nikada vidjeti. Ondje e vas
prodavati vaim neprijateljima za robove i
ropkinje, ali nitko vas nee htjeti kupiti.
Bog obnavlja obeanje Izraelu
29
To su rijei zavjeta, koje Mojsije, po
Gospodinovoj zapovijedi, napravio
sa Izraelovim sinovima u moapskoj zemlji,
osim zavjeta koji je s njima napravio na
Horebu.
2 Mojsije je sazvao sav Izrael i rekao im:
Vidjeli ste sve to je napravio Gospodin
pred vaim oima u zemlji Egipat faraonu,
svim njegovim slugama i cijeloj njegovoj
zemlji:
3 velike kunje, koje su vidjele vae oi,
ona velika znamenja i udesa.
4 Ali vam nije dao Gospodin do danas ra-
zuma da spoznate, ni oiju da vidite, ni
uiju da ujete.
5 Vodio sam vas etrdeset godina po pu-
stinji. Haljine na vaem tijelu nisu se ras-
pale i vaa obua nije se izderala na va-
im nogama.
6 Kruha niste jeli i vina i jakoga pia ni-
ste pili. Tako ste imali spoznati da sam Ja
Gospodin, va Bog.
7 Kad ste doli na ovo mjesto, izaao je
Sihon, kralj hebonski, i Og, baanski
kralj, pred nas u boj, ali smo ih pobili.
8 Osvojili smo njihovu zemlju i dali smo
ju u batinu Rubenovcima, Gadovcima i
polovici plemena Manasehova.
9 Zato drite i izvravajte zapovijedi ovo-
ga zavjeta, da bi imali uspjeh u svemu to
poduzimate.
10 Vi svi stojite danas pred Gospodinom,
svojim Bogom: vai plemenski glavari,
vai sudci, vae starjeine i vai upravite-
lji, svi Izraelovi ljudi,
11 vaa djeca, vae ene, i stranac koji je
kod vas u taboru, i onaj koji vam sijee
drva, i onaj, koji vam nosi vodu,
12 da stupite u zavjet s Gospodinom, svo-
jim Bogom, i pod Njegovu zakletvu, koji
je ustanovio danas s vama Gospodin, va
Bog.
13 Tako on danas hoe da vas postavi za
svoj narod i da bude va Bog, kako vam
je obeao i kako se zakleo vaim ocima,
Abrahamu, Izaku i Jakovu.
14 Ali ne sklapam samo s vama ja ovaj za-
vjet i ovaj zakletvom potvreni ugovor,
15 nego s onima koji danas stoje ovdje s
nama pred Gospodinom, Bogom naim, i
s onima koji nisu danas ovdje nazoni s
nama.
16 A vi se jo sjeate: kako smo prebivali
u zemlji Egipat i kako smo ili posred na-
roda kroz koje ste proli.
17 Vidjeli ste njihove gadne idole od drva i
kamena, od srebra i zlata koje imaju.
18 Neka ne bude meu vama ovjeka, ni
ene, ni obitelji, ni plemena, koji bi se da-
nas odvratili od Gospodina, naega Boga.
Neka ne bude meu vama korijena na ko-
jem bi rastao otrov i pelin.
19 Nitko, tko uje rijei ove zakletve, neka
ne obea sebi blagoslova i neka ne pomi-
sli: Bit e mi dobro, iako budem slijedio
svoju vlastitu volju. Tako bi se unitilo na-
topljeno zajedno s osuenim.
20 Takvomu nee Gospodin nikada opro-
stiti, nego e se, onda brzo raspaliti srd-
ba i jarost Gospodinova protiv njega. Sva
prokletstva, koja su zapisana u ovoj knjizi,
sruit e se na njega, i Gospodin e izbri-
sati njegovo ime pod nebom.
21 Gospodin e ga odvojiti na propast iz
svih Izraelovih plemena, po svim proklet-
stvima zavjeta koja su zapisana u ovoj
knjizi zakona.
22 Dolazei narataji, vaa djeca to na-
stanu iza vas, i stranac koji doe iz daleke
zemlje, rei e, kad vidi zla i bolesti u ovoj
zemlji kojima e ih udariti Gospodin;
23 Sve njezino tlo jest mjesto sumporno,
slano, opaljeno. Na njemu se ne moe si-
jati i nita ne nie na njemu. Tu ne raste
nikakva biljka. Tu je opustoenje kao ono
Sodome i Gomore, Adme i Seboima, koje
je Gospodin sruio u svojem gnjevu i u
svojoj srditosti.
24 Jest, svi e narodi pitati: Zato je Gos-
podin napravio tako toj zemlji? Zato ta
strahovita srdba i jarost?
25 Onda e se odgovoriti, jer su prekrili
zavjet Gospodina, Boga svojih otaca koji
je on napravio s njima kad ih je izveo iz
egipatske zemlje,
26 jer su otili sluiti drugim bogovima i
klanjati im se, bogovima koji su im bili ne-
poznati i koje im on nije bio odredio.
27 Zato se raspalila srdba Gospodinova
na tu zemlju tako da pusti na nju sva pro-
kletstva koja su zapisana u ovoj knjizi.
28 Zato ih je Gospodin u srdbi i jarosti
i u silnom ogorenju odstranio iz njihove
zemlje i izbacio ih u drugu zemlju, kako je
danas.
29 Tajne su stvari u Gospodina, naega
Boga. Objavljene stvari su za nas i nau
djecu dovijeka, da izvravamo sve zapo-
vijedi ovoga zakona.
Ponovljeni Zakon
168
Blagoslov za vraanje k Bogu
30
Kad sve to, blagoslov i prokletstvo,
to sam iznio pred vas, doe na
vas, onda uzmite to sebi k srcu meu svim
narodima u koje vas je prognao Gospodin,
va Bog.
2 Obratite se sa svojom djecom iz sve-
ga srca i iz sve due Gospodinu, svojem
Bogu, i posluajte ga u svemu to vam
danas zapovjedam.
3 Onda e Gospodin, va Bog, promijeniti
vau sudbinu, smilovat e vam se i opet
e vas skupiti izmeu svih naroda, meu
koje vas je razasuo Gospodin, va Bog.
4 Kad bih vas prognao i do na kraj neba,
Gospodin, va Bog, opet e vas skupiti i
odande vas uzeti natrag.
5 Gospodin, va Bog, dovest e vas u ze-
mlju koju su bili zaposjeli vai oci. Opet
ete ju posjedovati; napravit e vas sret-
nijim i brojnijim nego to su bili vai oci.
6 Gospodin, va Bog, obrezat e onda
srce vama i vaim potomcima da ljubite
Gospodina, svojega Boga, iz svega srca i
iz sve due, da biste mogli ivjeti.
7 Sva ona prokletstva sruit e onda Gos-
podin, va Bog, na vae neprijatelje i pro-
tivnike koji su vas progonili.
8 Onda ete opet sluati Gospodina i iz-
vravati sve njegove zapovijedi, koje vam
danas dajem.
9 Gospodin, va Bog, dat e vam izobilje
dobara u svemu to poduzmete u blago-
slovu djece, u plodu marve i u prihodima
zemlje, jer e se Gospodin, kako se rado-
vao vaim ocima, na vae spasenje, opet
zbog toga e vam se radovati.
10 Kad sluate Gospodina, svojega Boga,
izvravate njegove zapovijedi i zakone koji
su zapisani u ovoj knjizi zakona, i zbog
toga to se iz svega srca i iz sve due opet
vraate Gospodinu, svojem Bogu.
11 Zakon, koji vam danas dajem, nije za
vas preteak i nije nedostian.
12 Nije na nebu da bi morao rei: Tko e
nam se popeti na nebo da nam ga donese
i objavi da bi ga mogli izvravati?
13 I nije preko mora, da bi mogao rei:
Tko e nam otii preko mora da nam ga
donese i objavi, da bi ga mogli izvrava-
ti?
14 Ne, zakon vam je posve blizu, stavljen
je vaa usta i u vae srce tako da bi ga
mogli izvravati.
15 Gle, danas stavljam pred vas ivot i
sreu, smrt i nesreu.
16 to vam zapovjedam danas jest: da
ljubite Gospodina, svojega Boga, da ide-
te njegovim putovima i da drite njegove
zapovijedi, zakone i uredbe. Onda ete
ostati na ivotu i umnoiti se i Gospodin,
va Bog, blagoslovit e vas u zemlji u koju
idete da ju zaposjednete.
17 Ako li se odvrati vae srce i ne budete
sluali i budete se dali zavesti da se kla-
njate drugim bogovima i njima sluite,
18 onda vas ve danas uvjeravam, da
ete propasti. Onda neete dugo ivjeti
u zemlji u koju idete preko Jordana da je
zaposjednete.
19 Zazivam danas nebo i zemlju protiv
vas za svjedoke: ivot i smrt, blagoslov
i prokletstvo stavio sam pred tebe. Zato
izaberi ivot da ostane na ivotu, ti i tvoji
potomci.
20 Ljubi Gospodina, svojega Boga, sluaj
ga i budi mu vjerno odan, jer o tom ovisi
tvoj ivot i duina tvojih dana, koje moe
provesti u zemlji za koju se zakleo Gospo-
din tvojim ocima, Abrahamu, Izaku i Jako-
vu, da e im ju dati.
Joua na elu Izraela
31
Mojsije je otiao i odrao ovaj govor
svemu Izraelu:
2 Rekao im: Meni sada ima stotinu i dva-
deset godina i ne mogu vie odlaziti i do-
laziti. A Gospodin mi je rekao: Ne smije
prijei preko toga Jordana.
3 Gospodin, va Bog, ii e pred vama
prijeko. On e rastjerati te narode ispred
vas tako da mognete stupiti na njihovo
mjesto. I Joua e ii pred vama prijeko,
kako je odredio Gospodin.
4 Gospodin e napraviti s njima kako je
napravio s amorejskim kraljevima Siho-
nom i Ogom i sa njihovom zemljom, koje
je unitio.
5 Kad ih Gospodin preda pod vau vlast,
onda im napravite posve po zapovijedi
koju sam vam dao.
6 Budite snani i hrabri, ne bojte se i ne-
mojte ih se bojati, jer Gospodin, va Bog,
jest onaj koji ide s vama. On vas nee
ostaviti ni napustiti.
7 Onda je Mojsije dozvao Jouu i rekao
mu u nazonosti svega Izraela: Budi
snaan i hrabar, jer e ti ui s ovim naro-
dom u zemlju za koju se zakleo Gospodin
njihovim ocima da e im ju dati. Ti e ju
razdijeliti meu njih u batinu.
8 Sam Gospodin e ii pred tobom. On je
s tobom, i on te nee ostaviti ni napustiti;
nita se ne boj i ne strai.
9 Mojsije je napisao ovaj zakon i predao
ga sveenicima, Levijevim sinovima, koji
nose krinju Gospodinova zavjeta, i svima
Izraelovim starjeinama.
10 Mojsije im je dao ovu zapovijed, rekav-
i: Svake sedme godine, u oprostnoj go-
Ponovljeni Zakon
169
dini, na dan Gozbe Sjenica,
11 kad doe sav Izrael i stane pred Gos-
podina, tvojega Boga, na mjesto koje je
sebi izabrao, proitaj glasno ovaj zakon
pred svim Izraelom.
12 I skupi narod, ljude, ene i djecu i stran-
ca koji je kod tebe u vaim mjestima, da
ga uju i da se boje Gospodina, vaega
Boga, i tono izvravaju sve uredbe ovo-
ga zakona.
13 I djeca njihova, koja ga jo nisu upo-
znala, neka ga uju i neka se naue bo-
jati Gospodina, vaega Boga, dok ivite
u zemlji u koju idete preko Jordana da je
zaposjednete.
14 Nato je Gospodin rekao Mojsiju: Eto,
tvoji dani se pribliuju smrti. Dozovi Jo-
uu i stupite u ator sastanka da mu dam
svoje zapovijedi. Mojsije i Joua su otili
i stupili u ator sastanka.
15 Nato je Gospodin govorio u atoru u
stupu od oblaka, a stup od oblaka stajao
je na ulazu u ator.
16 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: Eto,
ti e sada poinuti k svojim precima.
Onda e se ovaj narod podignuti i praviti
u svojoj sredini preljub s drugim bogovi-
ma zemlje u koju ide. On e me ostaviti i
prekrit e moj zavjet koji sam ugovorio
s njim.
17 Tada e se raspaliti moja srdba protiv
njega. Ostavit u ih i sakrit u svoje lice
od njih tako da budu uniteni. Stignut e
ih mnoga zla i tjeskobe. Onda e rei: Ove
su me muke stigle samo zato jer moj Bog
ne prebiva vie u mojoj sredini.
18 A Ja u onda sasvim sakriti svoje lice
zbog svega toga zla koje su poinili, u taj
dan su se obratili drugim bogovima.
19 Napiite sad sebi ovu pjesmu, nauite
ju Izraelovim sinovima. Stavi im ju u usta,
da mi ta pjesma bude kao svjedok protiv
Izraelovih sinova.
20 Odvest u ih u zemlju za koju sam se
zakleo njihovim ocima, u kojoj tee mli-
jeko i med, ali kada budu jeli i nasitili se
i ugojili se, onda e se obratiti k drugim
bogovima i njima e sluiti, a mene e od-
baciti i prekrit e moj zavjet.
21 Kada ih onda stignu mnoga zla i tje-
skobe, onda e ta pjesma, koja e neza-
boravno dalje ivjeti u ustima njihovih po-
tomaka, svjedoiti protiv njih, da sam Ja
znao njihove misli kojima se danas bave,
prije nego sam ih uveo u zemlju koju sam
im pod zakletvom obeao.
22 Stoga je Mojsije taj dan napisao tu pje-
smu i nauio Izraelove sinove pjesmi.
23 A Joui, sinu Nunovu, je zapovjedio:
Budi snaan i hrabar, jer e ti uvesti
Izraelove sinove u zemlju za koju sam im
se zakleo; ja u biti s tobom.
24 Kad je napisao Mojsije rijei ovoga za-
kona u knjigu sve do kraja,
25 zapovjedio je Mojsije Levitima koji su
nosili krinju Gospodinova zavjeta, rekav-
i:
26 Uzmite ovu knjigu zakona i stavite ju
pokraj krinje Gospodinova zavjeta, svo-
jega Boga, da bude ondje kao svjedok
protiv vas.
27 Jer poznajem vau nepokornost i va
tvrdi vrat. Eto, dok jo ivim meu vama,
nepokorni ste Gospodinu, a koliko jo vie
bit e tako po mojoj smrti.
28 Skupite k meni sve starjeine svojih
plemena i svoje upravitelje da im glasno
izgovorim te rijei i da pozovem nebo i ze-
mlju, kao svjedoke, protiv njih.
29 Jer znam da ete po mojoj smrti posve
naopako raditi i skrenuti s puta koji sam
vam pokazao. Zato e vas snai nesrea
u budue vrijeme, jer ete praviti to je
zlo pred Gospodinom, jer ga izazivate na
srdbu djelom svojih ruku.
30 Nato je Mojsije izgovorio svoj Izraelo-
voj zajednici rijei ove pjesme do kraja:
Mojsijeva pjesma
32
Sluajte, nebesa, sad u govoriti, o
zemljo uj rijei mojih usta.
2 Kao kia neka se spusti moj nauk, kao
rosa neka pada moja rije, kao sitna kia
na mladu travu, kao krupna kia na odra-
slu travu.
3 Glasno u javljati slavu Gospodinovu:
ast dajte naem Bogu.
4 On je Hridina, savreno je njegovo djelo.
Svi su njegovi putovi pravica, Bog je vje-
ran, bez krivnje, pravedan i istinit.
5 Ali su grdno sagrijeili; to nisu vie, zbog
njihove mane, njegovi sinovi: iskrivljen i
zao narataj.
6 Tako li vraa Gospodinu, narode ludi i
bezumni. Nije li on tvoj Otac, koji te otku-
pio, tvoj Stvoritelj, koji te napravio i utvr-
dio?
7 Spomeni se nekadanjih dana; pomisli
na godine kroz sve vae narataje. Pitaj
svojega oca; on e ti rei, svoje starce;
oni e ti pripovijediti.
8 Kada je Svevinji dijelio narodima posje-
de, kada je dijelio ovjeje sinove, onda je
postavio granice narodima po broju Izra-
elovih sinova.
9 Jer je dio Gospodinov njegov narod, Ja-
kov je njemu odmjerena batina.
10 Nae ga u zemlji pustari, u pustinji,
gdje bui samoa; ogradio ga, titio, u-
vao ga kao zjenicu svojega oka.
Ponovljeni Zakon
170
11 Kao to se orao, koji straari nad svo-
jim gnijezdom, uzdie iznad svojih ptia,
rasprostire krila, uzima ih i nosi svojim ja-
kim krilima.
12 Tako ga je vodio Gospodin jedini, i nije
bilo s njim stranoga boga.
13 Vodio ga je na visine zemlje, i jeo je
poljske plodove; davao mu je da sie med
iz kamena, ulje iz tvrda kremena.
14 Maslo krava, mlijeko ovaca, pretilinu
janjaca i ovnova, od baanskh volova i ja-
raca, i srce od najslae penice, i pio krv
od groa i vino s iskrama.
15 Ali se Jeurun ugojio, pa se poeo rita-
ti; utovio se, udebljao i zasalio, pa odba-
cio Boga, koji ga je stvorio, i prezreo Hrid
svojega spasenja.
16 I razdraili su ga drugim bogovima,
odurnostima su ga razgnjevili.
17 Prinosili su rtve zlim duhovima, koji
nisu bogovi, bogovima koje nisu znali,
posve novima koji su tek nastali, koje nisu
astili vai oci.
18 A na Hrid, koja ti je dala ivot, nisi vie
mislio, zaboravio si Boga koji te u svijet
stavio.
19 Kad je to vidio Gospodin, odbacio ih,
pun gnjeva zbog takvih sinova i keri.
20 Ovo je njegova rije: Sakrit u im svoje
lice i vidjet u kakav e im biti konac; oni
su posve pokvaren narataj, sinovi u koji-
ma nema vjere.
21 Razdraili su me svojim ispraznim
idolima, razgnjevili su me svojim vjetro-
vitim idolima. I ja u njih razdraiti na-
rodom nepotenim, razljutit u ih ludim
narodom.
22 Jer se rasplamtio oganj mojega gnjeva,
bukti do u dubinu bezdana, dere zemlju i
plod njezin, pali temelje brdima.
23 Zgrnut u na njih zla, svoje strijele po-
bacat u na njih.
24 Glad e ih satirati, groznica i ljuta kuga
prodirati, i poslat u na njih zube zvjeradi
i otrov zmija to plaze u prahu.
25 Onda e ih ubijati ma izvana, a po ku-
ama strah, i mladia i djevojku, nejako
dijete i sijeda ovjeka.
26 Rekao bih: Posve u ih razbiti, spomen
u im unititi meu ljudima,
27 da se ne bih bojao gnjeva neprijatelje-
va, da se ne bi tlaitelji njihovi ponijeli i
rekli: Ruka je naa nadvladala, nije Gos-
podin napravio sve ovo.
28 Jer su narod bez razboritosti, nema u
njih razuma.
29 Kad bi bili mudri, razumjeli bi ovo i mi-
slili bi na svoj svretak.
30 Kako bi jedan mogao goniti tisuu, a
dvojica natjerati u bijeg deset tisua, da
ih nije prodala Hrid njihova i da ih nije pre-
dao Gospodin.
31 Jer hrid njihova nije kao naa Hrid; ne-
prijatelji nai tomu su svjedoci.
32 Jer je njihov trs od sodomskog okota,
od gomorskih poljana. Groe je njihovo
groe puno otrova, njihove su jagode
gorke kao u,
33 Njihovo je vino zmajeva slina, grozan
otrov zmije otrovnice.
34 Nije li to kod mene pohranjeno, zape-
aeno u mojoj riznici?
35 Moja je osveta i plaa u vrijeme kad
im posklizne noga, jer je blizu dan njihove
propasti, ide brzo ono to e ih snai.
36 Onda e Gospodin pribaviti pravicu
svojem narodu i pokazat e smilovanje
svojim slugama, jer vidi da je snaga usah-
nula, da vie nema slobodnjaka i robova.
37 I pitat e: Gdje su im sad njihovi bogo-
vi, gdje je njihova hrid kojoj su se utjecali?
38 Oni koji su jeli loj njihovih rtava, oni
koji su pili vino njihovih naljeva: neka sad
ustanu, neka vam pomognu, neka vam
budu zaklon.
39 Ipak vidite da sam ja, i samo ja, i da
nema Boga osim mene. Ja sam koji ubija
i opet oivljava; Ja sam koji zadaje rane i
opet iscjeljuje. Ima li tko da bi se mogao
oteti mojoj ruci?
40 Jer podiem k nebu svoju ruku i zakli-
njem se: Tako da sam doista iv dovijeka:
41 kad naotrim svoj sjajni ma i u svoju
ruku uzmem suenje, napravit u osvetu
na svojim tlaiteljima, vratit u onima koji
me mrze.
42 Napojit u krvlju svoje strijele, moj ma
derat e meso, krv ubijenih i zarobljenih,
dugokosu glavu neprijatelja.
43 Slavite, vi narodi, njegov narod, jer
osveuje krv svojih sluga, osveuje se
svojim tlaiteljima, pravi okajanje za ze-
mlju, svoj narod.
44 Tako je Mojsije doao s Jouom, sinom
Nunovim i glasno izgovorio u ui narodu
sve rijei ove pjesme.
45 Kad je Mojsije do kraja izgovorio sve
ove rijei svemu Izraelu,
46 rekao im: Primite k srcu sve rijei koje
danas svjedoim meu vama. Stavite ih
na srce svojoj djeci da izvravaju tono
sve zapovijedi ovoga zakona.
47 Jer to nisu za vas prazne rijei, nego
va ivot. Izvravanjem ovih zapovijedi
dugo ete prebivati u zemlji u koju idete
preko Jordana da ju zaposjednete.
48 Isti dan opet se Gospodin oglasio Moj-
siju, rekavi:
49 Uzai na gorje Abarim, na goru Nebo,
koja je u moapskoj zemlji prema Jeriho-
Ponovljeni Zakon
171
nu, i pogledaj zemlju Kanaan, koju dajem
Izraelovim sinovima u posjed.
50 Onda umri na gori na koju uzae, i pri-
drui se svojim precima, kao to je umro
tvoj brat Aron na gori Horu i pridruio se
svojima precima.
51 Vi ste napravili krivo protiv mene meu
Izraelovim sinovima kod vode Meribe u
Kadeu, u Pustinji Zin, i jer me meu Izra-
elovim sinovima niste htjeli pokazati kao
svetoga.
52 Zato e samo pred sobom vidjeti tu
zemlju. Nee ui u zemlju koju dajem
Mojsijev posljednji blagoslov
33
Ovo je blagoslov koji je pred svoju
smrt podijelio Izraelovim sinovima
Mojsije, Boji ovjek.
2 On je rekao: Sa Sinaja doao je Gospo-
din, u svjetlu se ukazao sa Seira narodu,
zasjao s gore Paran, doao usred deset
tisua svetih anela, iz njegove desnice
razbuktio se plamen.
3 Jo on ljubi svoj narod. Svi njegovi po-
boni u njegovoj su ruci. Okupili se uz tvo-
je noge, primili su tvoje zapovijedi.
4 Zakon to nam ga zapovjedio Mojsije.
5 Onda je postao dio tvoje batine zajed-
nica Jakovljeva, i on je postao kralj u Je-
urunu kad su se skupljali narodni glavari
i okupljala se Izraelova plemena.
6 Pa neka ivi Ruben, neka ne izumre ni-
kada, ali njegovih ljudi neka bude malo.
7 A ovo je rekao za Judu: Gospodine, uj
molitvu Judinu, dovedi ga k njegovu na-
rodu. Njegove su se ruke borile za njega.
Budi mu obrana protiv njegovih tlaite-
lja.
8 O Leviju je rekao: Tvoj Tumim i tvoj Urim
su u ovjeka koji se posvetio tebi. Njega si
iskuao kod Mase, s njim se prepirao kod
vode Meribe,
9 s njim koji je rekao o svojem ocu i maj-
ci: Ne poznajem onoga, koji nije gledao
na svoju brau i nije vie znao za svoje
sinove. Oni su izvravali tvoju zapovijed,
drali se tvojega zavjeta.
10 Tvoje zakone ue oni Jakova, tvoje
uredbe Izraela. Prinose ti miomirisni k d,
rtve paljenice na tvojem rtveniku.
11 Blagoslovi, Gospodine, njegovu snagu.
Neka ti mio bude rad njegovih ruku. Slomi
lea njegovim neprijateljima i onima koji
njega mrze, da vie nikada ne ustanu.
12 O Benjaminu je rekao: Ljubimac je
Gospodinov, skriven kod njega boravi. On
ga uvijek titi. Smije boraviti meu njego-
vim pleima.
13 O Josipu je rekao: Zemlja njegova neka
je blagoslovljena od Gospodina rosom bla-
gom neba i mora to poiva u dubini.
14 Blagom koje izmami sunce, blagom to
dolazi od mjeseca,
15 blagom prastarih gora, blagom vjenih
breuljaka,
16 blagom zemlje i obilja njezina. Milost
onoga koji stoji u grmu, neka doe na gla-
vu Josipovu, na tjeme izabranika izmeu
njegove brae.
17 Kao prvenac vol sja on u jakosti; njego-
vi rogovi, rogovi su bivola; njima nabada
narode sve do na kraj zemlje. To su deset
tisua Efraimova, to su tisue Manaseho-
ve.
18 O Zebulunu je rekao: Veseli se, Zebu-
lune, svojim vonjama, ti Isakare, svojim
atorima.
19 Narode e zvati na goru, ondje e pri-
nositi pobjedne rtve; uivat e bogatstvo
mora i skriveno blago obale.
20 O Gadu je rekao: Hvala onomu koji je
dao Gadu irok prostor. Kao lav lei on tu
i trga rame i tjeme.
21 Izabrao sebi prvinu, jer ondje lei pri-
pravljen dio zakonodavcu. S narodnim
glavarima hita on ovdje, izvrava pravedni
sud Gospodinov, njegove uredbe u zavje-
tu s Izraelom.
22 O Danu je rekao: Dan je lavi koji iska-
e iz Baana.
23 O Naftaliju je rekao: Naftali je nasien
sreom, pun je blagoslova Gospodinova,
posjeduje more i june krajeve.
24 O Aeru je rekao: Vie od drugih si-
nova Aer je blagoslovljen, ima prednost
pred svojom braom; svoju nogu zamae
u ulje.
25 Zasuni su tvoji od eljeza i mjedi; tvoja
snaga neka traje s tvojim danima.
26 Nitko nije kao Bog Jeurunov: po ne-
besima se vozi tebi u pomo, na oblacima
pun je velianstva.
27 Gore pomae vjeni Bog, dolje vjene
ruke; on goni neprijatelja pred tobom, za-
povjeda: Uniti.
28 Prebivat e Izrael na sigurnom, odvo-
jen je izvor Jakovljev, u zemlji je punoj ita
i vina, i s njegovih nebesa pada rosa.
29 Sretan si ti, Izraele, tko je kao ti, ti narod
pobjeditelj u Gospodinu. On je tit tvojega
spasenja, ma tvoje pobjede. Tvoji nepri-
jatelji moraju se prignuti pred tobom, po
njihovim uzvisinama ti stupa pobjedono-
san.
Mojsije umire na gori Nebo
34
Mojsije je uzaao iz Moapskih po-
ljana na Nebo, na vrh Pisge, koji je
nasuprot Jerihonu. I Gospodin mu je poka-
Levitski Zakon
172
zao cijelu zemlju Gilead do Dana,
2 sav Naftali i pokrajinu Efraimovu i Ma-
nasehovu, svu pokrajinu Judinu do Za-
padnoga mora,
3 Negeb i nizinu jordansku, ravnicu Pal-
mova grada Jerihona do Zoara.
4 Onda mu rekao Gospodin: Ovo je ze-
mlja za koju sam se zakleo Abrahamu,
Izaku i Jakovu: Tvojim potomcima dat u
ju. Dao sam ti da ju vidi svojim oima, ali
u nju nee ui.
5 I umro je Mojsije, Gospodinov sluga, on-
dje u moapskoj zemlji, po Gospodinovoj
zapovijedi.
6 I On ga pokopao u dolini, u moapskoj
zemlji, prema Bet-Peoru, a nitko ne zna za
njegov grob do dananjega dana.
7 Bilo je Mojsiju stotinu i dvadeset godi-
na kad je umro. Njegovo oko nije jo bilo
oslabilo, i njegova ivotna snaga nije bila
slomljena.
8 Izraelovi sinovi oplakivali su Mojsija
trideset dana na Moapskim poljanama;
potom su proli plani dani alosti za
Mojsijem.
9 Joua, sin Nunov, bio je napunjen du-
hom mudrosti, jer je Mojsije bio poloio
na njega svoje ruke. Tako su ga Izraelovi
sinovi sluali i vrili ono to je Gospodin
zapovjedio Mojsiju.
10 Otada nije ustao vie prorok u Izraelu
kao Mojsije, kojega bi Gospodin pozna-
vao licem u lice.
11 Sa svim znamenjem i udesima koje
mu je, kao svojem poslaniku, dao izvodi-
ti u Egiptu na faraonu, na svim njegovim
slugama i na cijeloj njegovoj zemlji,
12 i sa svim dokazima silne moi i svim
velikim, strahovitim djelima, koja je napra-
vio Mojsije pred oima svega Izraela.
Ponovljeni Zakon
Joua
Knjiga Jouina
Joua zapovjeda ii u obeanu zemlju
1
Poslije smrti Mojsija, sluge Gospodino-
va, tada je ondje govorio Gospodin Jo-
ui, sinu Nunovu, sluzi Mojsijevu, rekavi:
2 Moj sluga Mojsije je mrtav; zato sad
ustani, poi ondje preko Jordana, ti i sav
taj narod, u zemlju koju dajem njima, Izra-
elovim sinovima.
3 Svako mjesto na koje stupi vaa noga,
dajem vam, kako sam obeao Mojsiju.
4 Od pustinje i ondje od Lebanona do ve-
like rijeke Eufrata, sva zemlja Hitijaca, do
Velikoga mora na zapadu, bit e vae po-
druje.
5 Nitko se nee moi odrati pred tobom
sve dane tvojega ivota. Kao to sam bio
s Mojsijem, tako u biti i s tobom. Neu te
ostaviti ni napustiti.
6 Budi jak i pun hrabrosti, jer ti e tomu
narodu dati u batinu zemlju za koju sam
se zakleo njihovim ocima da u im ju
dati.
7 Samo budi snaan i vrlo hrabar, da bri-
no dri sve po svemu zakonu to ti je
zapovjedio moj sluga Mojsije. Ne odstu-
paj od njega ni na desno ni na lijevo da bi
mogao uspjeti u svemu gdje god ide.
8 Ova knjiga zakona neka nikad ne ne-
stane iz tvojih usta, nego razmiljaj o njoj
dan i no, da brino dri sve to je u njoj
napisano, jer onda e tvoj put biti pun
uspjeha u svim svojim pothvatima.
9 Nisam li ti zapovjedio? Budi jak i hra-
bar, ne boj se i ne strai, jer Gospodin,
tvoj Bog, je s tobom u svemu gdje god
ide.
10 Onda je Joua zapovjedio upravitelji-
ma naroda, rekavi:
11 Proite kroz tabor i dajte narodu ovu
zapovijed: Spremite sebi hranu za put, jer
za tri dana poi ete ondje preko Jorda-
na i poet ete osvajati zemlju koju vam
Gospodin, va Bog, daje u batinu.
12 A Rubenovcima, Gadovcima i polovi-
ci plemena Manasehova rekao je Joua:
rekavi:
13 Sjeajte se zapovijedi koju vam je dao
Mojsije, Gospodinov sluga, kad je rekao:
Gospodin, va Bog, daje vam mir, i daje
vam tu zemlju.
14 Vae ene, vaa djeca i vaa stada
neka ostanu u zemlji koju vam je odredio
Mojsije na istonoj strani Jordana. A vi, i
to svi za rat sposobni ljudi, morate naoru-
ani prijei na elu svoje brae i pomoi
im,
15 dok vas i vau brau Gospodin ne do-
vede do mjesta da se odmorite, i ne uzmu
i oni u posjed zemlju koju im daje Gospo-
din, va Bog. Onda ete se vi vratiti u svoju
vlastitu zemlju, koju vam je odredio Moj-
sije, Gospodinov sluga, u istonoj jordan-
skoj pokrajini, pa ete je posjedovati.
16 Onda su oni odgovorili Joui: Sve to
173
nam zapovijedi, radit emo, i kamo nas
god poalje, ii emo.
17 Ba onako kako smo sluali Mojsija,
sluat emo i tebe. Samo neka Gospodin,
tvoj Bog, bude s tobom kao to je bio s
Mojsijem!
18 Svaki, koji se protivi tvojim zapovijedi-
ma i ne slua tvoje rijei, u svemu to mu
zapovjeda, neka se usmrti! Samo budi
jak i hrabar!
Rahaba skriva Jouine uhode
2
Nato je Joua, sin Nunov, potajno po-
slao dva ovjeka iz itima kao uhode
s nalogom: Idite, izvidite zemlju, osobito
Jerihon! Oni su otili i doli su u kuu
jedne bludnice koja se zvala Rahaba, da
ondje prenoe.
2 I kad se javilo kralju u Jerihonu: Evo,
noas su doli ovdje neki ljudi izmeu
Izraelovih sinova uhoditi zemlju.
3 Poslao je kralj u Jerihonu k Rahabi i po-
ruio: Izvedi van ljude koji su doli k tebi
i uli u tvoju kuu, jer su doli uhoditi ci-
jelu zemlju!
4 Ali ena je uzela oba ovjeka i sakrila
ih, pa onda rekla: Istina, ljudi su doli k
meni, ali ja nisam znala odakle su bili.
5 Kad su se gradska vrata u mrak zatva-
rala, ljudi su otili, i ja ne znam kamo su
otili. Idite brzo za njima, jer ih jo moete
stii.
6 A ona ih je bila izvela na krov i sakrila
pod lanene stabljike koje je bila razastrla
na krovu.
7 I ljudi su pohitjeli za njima, prema Jor-
danu, do brodova, i vrata se gradska za-
tvorila kad su ljudi, koji su ili za njima,
bili vani.
8 Jo prije nego su oni zaspali, uzala je
ona k njima na krov
9 i rekla ljudima: Znam da vam je Gos-
podin dao zemlju, da je nas spopao strah
pred vama, i da svi stanovnici zemlje dr-
u pred vama.
10 Jer smo uli da je Gospodin osuio
vodu Crvenoga mora pred vama kad ste
izlazili iz Egipta, i to ste napravili od dva
amorejska kralja koji su s onu stranu Jor-
dana, od Sihona i Oga, koje ste pobili.
11 Kad smo to uli, klonula su naa srca,
i nitko vie nema sranosti pred vama, jer
Gospodin, va Bog, Bog je gore na nebu i
dolje na zemlji.
12 A sada mi se zakunite Gospodinom; jer
kako sam ja vama napravila dobro, tako i
vi napravite dobro kui mojega oca i dajte
mi siguran znak:
13 da ete ostaviti na ivotu mojega oca,
moju majku, moju brau i moje sestre i
sve njihove i da ete nas izbaviti od smr-
ti.
14 Ljudi su joj odgovorili: Mi jamimo za
vas svojim ivotom ako ne izdate nau
stvar, i kad nam Gospodin da zemlju, bit
emo ti ljubazni vjerni.
15 Onda ih ona spustila kroz prozor na
uetu, jer je kua njezina bila prizidana uz
gradski zid, ona je prebivala na gradskom
zidu.
16 Ona im je jo rekla: Idite u goru da ne
naie na vas potjera, i ondje se krijte tri
dana, dok se ne vrati potjera; onda moe-
te ii svojim putom.
17 A ljudi su joj rekli: Mi emo ovako is-
puniti tu zakletvu kojom si nas zaklela:
18 kad doemo u zemlju, privei ovu
crvenu vrpcu na prozor kroz koji si nas
spustila, i skupi kod sebe, u kui, svojega
oca, svoju majku i svoju brau i svu svoju
rodbinu.
19 Tko onda izie na cestu kroz vrata tvo-
je kue, sam je odgovoran za svoj ivot,
a mi nismo krivi, ali tko bude s tobom u
kui, za njegov ivot mi smo odgovorni
ako ga se tko rukom dotakne.
20 Ali ako ti izda nau stvar, onda smo
slobodni od zakletve kojom si nas zakle-
la.
21 A ona je odgovorila: Kako ste rekli,
tako neka bude! Onda ih je pustila van,
oni su otili, a ona je na prozor privezala
crvenu vrpcu.
22 Onda se oni zaputili i stigli u goru, gdje
su ostali tri dana dok se nije vratila potje-
ra. Traila ih je potjera po svim putovima,
ali ih nije nala.
23 Tako se zaputila kui ona dva ovjeka,
sili su s gore, proli su prijeko i doli k
Joui, sinu Nunovu i pripovjedili mu sve
to im se dogodilo.
24 Oni su rekli Joui: Gospodin je cijelu
zemlju dao u nae ruke, jer su svim itelji-
ma klonula srca i boje nas se.
Prijelaz preko Jordana
3
Tada je Joua ustao rano ujutro, i kre-
nuli su iz itima i doli su na Jordan,
on i svi Izraelovi sinovi. Noili su ondje prije
nego su krenuli prijeko.
2 I bilo je tako da su poslije tri dana prole
su starjeine kroz tabor,
3 i dali su narodu zapovijed, rekavi: Kad
vidite krinju zavjeta Gospodina, svojega
Boga, i sveenike od Levijeva plemena,
koji ga nose, dignite se i vi sa svojega
mjesta i poite za njom!
4 Ali neka bude razmak od dvije tisue
lakata izmeu vas i nje. Ne smijete joj se
pribliiti, da znadete put kojim vam treba
Joua
174
ii, jer jo niste nikada ili tim putom.
5 I Joua je zapovjedio narodu: Posveti-
te se, jer e sutra Gospodin napraviti u-
desa meu vama.
6 Tada je Joua rekao sveenicima, re-
kavi: Dignite Zavjetnu krinju i idite pri-
jeko pred narodom! Tako su oni digli Za-
vjetnu krinju i poli pred narodom.
7 A Gospodin je rekao Joui: Danas u
poeti postaviti te velikim u oima sve-
ga Izraela, neka znade da u biti s tobom
kako sam bio s Mojsijem.
8 Ti sad zapovijedi sveenicima, koji nose
Zavjetnu krinju i reci im: Kad doete na kraj
vode na Jordanu, stanite mirni u Jordanu!
9 Tako je Joua rekao Izraelovim sinovi-
ma: Pristupite ovdje i ujte rije Gospo-
dina, svojega Boga!
10 Dalje je rekao Joua: Po ovom ete
spoznati da je ivi Bog u naoj sredini i da
e odagnati ispred vas Kanaance, Hitijce,
Hivejce, Perizejce, Girgaejce, Amorejce i
Jebusejce.
11 Evo, krinja zavjeta Gospodina sve ze-
mlje poi e pred vama preko Jordana.
12 Zato sad izaberite dvanaest ljudi iz
Izraelovih plemena, iz svakoga plemena
po jednoga!
13 im sveenici koji nose krinju Boga,
Gospodina sve zemlje, stave svoje stope
u vodu Jordana, ieznut e voda Jorda-
na. A voda to pritjee odozgor, zaustavit
e se kao nasip.
14 I bilo je, kad se podignuo narod iz svo-
jega tabora da prijee preko Jordana, sa
sveenicima koji su nosili Zavjetnu kri-
nju pred narodom.
15 I kad su nositelji krinje doli na Jor-
dan i sveenici koji su nosili krinju za-
gazili u vodu na kraju (jer se Jordan bio
prelio preko svih svojih obala, za cijelo
vrijeme etve),
16 onda se zaustavila voda to je pritje-
cala odozgor i digla se gore kao nasip, u
velikoj udaljenosti od grada Adama, koji
lei kod Sartana. A voda to je tekla k
moru pustinje, Slanomu moru, sasvim je
otekla i tako je narod prelazio ondje pre-
ma Jerihonu.
17 A sveenici koji su nosili Zavjetnu kri-
nju stajali su na suhom usred Jordana, a
sav Izrael je prelazio po tvrdom tlu, sve
dok sav narod nije potpuno preao preko
Jordana.
Dvanaest kamenova za spomen
4
I dogodilo se, kad je sav narod potpu-
no preao preko Jordana, Gospodin
se javio Joui, rekavi:
2 Izaberite sebi izmeu naroda dvanaest
ljudi, od svakoga plemena po jednoga
ovjeka,
3 i zapovijedite ovako: Uzmite odande,
iz sredine Jordana, s mjesta gdje su sta-
jale noge sveenika dvanaest kamenova,
ponesite ih sobom i stavite ih u taborite
gdje ete noas prenoiti!
4 Onda je pozvao Joua dvanaest ljudi
koje je odredio izmeu Izraelovih sinova,
iz svakoga plemena po jednoga ovje-
ka,
5 i Joua im rekao: Prijeite ondje pred
krinjom Gospodina, svojega Boga, u
sredinu Jordana, i uzmite svaki sebi po
jedan kamen na rame, prema broju Izrae-
lovih plemena,
6 da to bude za spomen meu vama. Ako
vas vaa djeca u budunosti zapitaju, re-
kavi: to vam znae ovi kamenovi?
7 Onda ete im odgovoriti da je voda Jor-
dana prestala tei pred krinjom Gospo-
dinova zavjeta, kad je prelazila preko Jor-
dana, voda Jordana je prestala tei. A ovi
kamenovi neka budu Izraelovim sinovima
vjeni spomen.
8 Izraelovi sinovi su napravili ba tako
kako im je zapovjedio Joua. Uzeli su
dvanaest kamenova iz sredine Jordana,
kako je Gospodin rekao Joui, prema
broju Izraelovih plemena, donijeli su ih
sobom u taborite i ondje ih stavili.
9 A dvanaest drugih kamenova postavio
je Joua usred Jordana, na mjesto gdje
su bile stajale noge sveenika koji su no-
sili Zavjetnu krinju. Oni se jo nalaze on-
dje do dananjega dana.
10 A sveenici, koji su nosili krinju, bili
su ostali stojei usred Jordana, dok se
nije zavrilo sve to je Gospodin zapovje-
dio Joui da objavi narodu to je Mojsije
zapovjedio Joui; a narod je brzo preao
prijeko.
11 Tada se dogodilo da kad je sav narod
bio potpuno preao prijeko, prela je i
Gospodinova krinja i sveenici pred oi-
ma svega naroda.
12 Rubenovci i Gadovci i polovica pleme-
na Manasehova proli su prijeko naoru-
ani na elu Izraelovih sinova, kako im je
zapovjedio Mojsije.
13 Oko etrdeset tisua naoruanih ljudi
poli su pred Gospodinom u boj na polja-
nu kod Jerihona.
14 Taj dan Gospodin je uzvisio Jouu
pred oima svega Izraela, tako da su ima-
li strahopotovanje pred njim za sve dane
njegova ivota, kao to su bili imali stra-
hopotovanje pred Mojsijem.
15 Onda se Gospodin javio Joui, rekavi
mu:
Joua
175
16 Zapovijedi sveenicima, koji nose
krinju zavjeta, neka izau iz Jordana!
17 I zapovjedio je Joua sveenicima:
Izaite iz Jordana!
18 I dogodilo se, kad su izali sveenici
koji su nosili krinju Gospodinova zavje-
ta iz sredine Jordana. Jedva su dotaknu-
le stope sveenika suhu zemlju, vratila
se voda Jordana opet na svoje mjesto i
prela kao prije posvuda preko obala.
19 Narod je izaao iz Jordana deseti dan
prvoga mjeseca i utaborio se u Gilgalu na
istonoj granici Jerihona.
20 A onih dvanaest kamenova koje su bili
uzeli sobom iz Jordana, postavio je Jo-
ua u Gilgalu.
21 Tada je govorio Izraelovim sinovima,
rekavi: Kad vaa djeca poslije zapitaju
svoje oce: to znae ovi kamenovi?
22 Onda pouite svoju djecu, govorei:
Izrael je ovdje preao po suhom preko
Jordana,
23 jer Gospodin, va Bog, osuio je vodu
Jordana zbog vas dok niste proli prije-
ko, kako je napravio Gospodin, va Bog,
s Crvenim morem, koje je osuio ispred
nas dok nismo proli prijeko,
24 da bi svi narodi zemlje mogli spoznati
da je mona Gospodinova ruka, da biste
se i vi uvijek bojali Gospodina, svojega
Boga.
Pasha i obrezanje u Kanaanu
5
Tako je bilo, kad su svi kraljevi Amore-
jaca, koji su s onu stranu Jordana na
zapadu i svi kraljevi Kanaanaca na moru,
uli da je Gospodin osuio vodu Jordana
ispred Izraelovih sinova, dok nisu proli,
srce im posve klonulo i izgubili su svu sr-
anost pred Izraelovim sinovima.
2 U ono vrijeme rekao je Gospodin Joui:
Napravi kamene noeve i obrei po drugi
put Izraelove sinove!
3 I napravio je sebi Joua kamene noeve
i obrezao Izraelove sinove kod Breuljka
prednjih koica.
4 A uzrok zato ih obrezao Joua, bio je
ovaj: svi ljudi koji su bili izali iz Egipta,
mukarci i svi ratnici, bili su iza svojega
izlaska iz Egipta pomrli na putu u pusti-
nji.
5 Jer svi ljudi koji su izali bili su obre-
zani, ali svi ljudi koji su se rodili putujui
kroz pustinju, po izlasku iz Egipta, nisu
bili obrezani.
6 Jer etrdeset godina ili su Izraelovi si-
novi po pustinji dok nisu pomrli svi ratnici
koji su izali iz Egipta, jer nisu posluali
zapovijedi Gospodinovih, kojima se za-
kleo Gospodin da im nee dati vidjeti ze-
mlju koju je nama htjeo dati, kako je Gos-
podin pod zakletvom obeao njihovim
ocima, zemlju u kojoj tee mlijeko i med.
7 Tako je Joua obrezao njihove sinove,
koje je postavio na njihovo mjesto, jer su
bili jo neobrezani, jer na putu nisu bili
obrezani.
8 Kad je sav narod bio obrezan, ostali su
ondje, gdje su bili u taboru, sve dok nisu
ozdravili.
9 Onda je rekao Gospodin Joui: Danas
sam skinuo s vas egipatsku sramotu.
Zato se to mjesto zove Gilgal do dana-
njega dana.
10 Tako su Izraelovi sinovi taborili u Gil-
galu, svetkovali su Pashu etrnaesti dan
toga mjeseca naveer na poljani kod Je-
rihona.
11 I jeli su na dan po Pashi od plodova
zemlje, beskvasan kruh i preno ito, ba
na taj dan.
12 A sljedeega dana prestala je mana,
jer sad su mogli jesti od plodova zemlje.
Kako Izraelovi sinovi nisu vie imali mane,
hranili su se u onoj godini plodovima ka-
naanske zemlje.
13 I dogodilo se kad se Joua naao je-
danput pred Jerihonom, podignuo je oi
i pogledao, i gle, ovjek je stajao prema
njemu s golim maem u svojoj ruci. Joua
je pristupio k njemu i zapitao ga: Jesi li ti
s nama ili s naim neprijateljima?
14 On je odgovorio: Nisam, nego sam
zapovjednik Gospodinove vojske, a ba
sam doao. A Joua je pao na na kolje-
na licem do zemlje, poklonio se i zapitao
ga: to ima moj Gospodar rei svojem
sluzi?
15 A zapovjednik vojske Gospodinove re-
kao je Joui: Izuj svoju obuu sa svojih
nogu, jer je sveto mjesto na kojemu sto-
ji. I tako je napravio Joua.
Osvojenje i razor Jerihona
6
Jerihon je bio utvren sa zatvorenim
vratima i ostao je zatvoren zbog Izra-
elovih sinova; nitko nije mogao izii van ni
ui unutra.
2 Onda je rekao Gospodin Joui: Evo,
dajem ti u ruke Jerihon, njegova kralja i
ratne junake.
3 Vi ete svi obii oko grada, vi svi ratnici;
obiite okolo grada jedanput! Tako pravi-
te est dana!
4 A sedam sveenika neka nosi sedam tru-
ba od ovnujskih rogova pred krinjom! A
sedmi dan obiite oko grada sedam puta,
i sveenici neka pritom trube u trube!
5 Onda e se dogoditi, da kad oni zatrube
u ovnujski rog dugim glasom, onda neka
Joua
176
sav narod, im ujete glas trube, podigne
iza glasa veliku viku; onda e se grad-
ski zidovi sruiti na tlo. Narod neka onda
uzae, svaki s mjesta gdje stoji ravno na-
prijed!
6 Joua, sin Nunov, pozvao je sveeni-
ke i rekao im: Dignite Zavjetnu krinju, a
sedam sveenika neka nosi sedam truba
od ovnujskih rogova pred Gospodinovom
krinjom!
7 A narodu je rekao: Idite i koraajte oko
grada, i to ratnici neka idu pred Gospodi-
novom krinjom!
8 I tako, kad je Joua to izgovorio narodu,
polo je sedam sveenika nosei pred
Gospodinom sedam truba od ovnujskih
rogova zatrubili su u trube, dok je krinja
Gospodinova zavjeta ila za njima.
9 Ratnici su krenuli pred sveenicima
koji su trubili u trube, a zalee je polo za
krinjom, dok su sveenici stalno trubili u
trube.
10 Onda je Joua rekao narodu, govore-
i: Vi ne smijete podii viku i nemojte da
vam se uje glas, i nijedna rije ne smije
izii iz vaih usta dok vam ja ne reknem:
Viite! Onda podignite viku!
11 Tako je pustio da Gospodinova krinja
obie oko grada jedanput. Onda su otili
u tabor i ostali su preko noi u taboru.
12 Rano ujutro ustao je Joua, a sveeni-
ci su ponijeli Gospodinovu krinju.
13 Onda su sedam sveenika nosei se-
dam truba od ovnujskih rogova pred Gos-
podinovom krinjom ili i stalno trubili u
trube. Ratnici su ili pred njima, a zalee
je polo za Gospodinovom krinjom, dok
su sveenici stalno trubili u trube.
14 I drugi dan su obili jedanput oko gra-
da i vratili se onda natrag u tabor. Tako su
napravili est dana.
15 A dogodilo se sedmi dan da su rano
ustali, kad je zora osvanula, i obili su oko
grada isto onako sedam puta. Samo taj
dan su obili oko grada sedam puta.
16 A sedmoga puta bilo je tako da kad su
sveenici zatrubili u trube, povikao je Jo-
ua narodu: Podignite viku, jer Gospodin
vam predaje grad!
17 A grad sa svim to je u njemu neka
propadne po Gospodinu i bude uniteno.
Samo bludnica Rahaba e ostati na ivo-
tu sa svima koji su kod nje u kui, jer je
sakrila uhode koje smo bili poslali.
18 Ali vi se, u svakom sluaju, uvajte za-
kletoga, da ne biste po tome postali pro-
kleti kad bi prisvojili to sebi od zakletoga
i time na tabor Izraelov navukli zakletvu i
spustili ga u nesreu.
19 A sve srebro i zlato, sve mjedeno i e-
ljezno posue neka se posveti Gospodinu
i neka se stavi u riznicu Gospodinovu!
20 Tako je narod podignuo viku kad su
sveenici zatrubili u trube. I dogodilo se
kad je narod zauo glas truba i podignuo
viku iz svega glasa, da su se zidovi sru-
ili na tlo. Onda je narod uzaao u grad,
svaki je iao s mjesta gdje je stajao ravno
naprijed, i zauzeli su grad.
21 Onda su otricom maa unitili sve to
se nalazilo u gradu, oboje mueve i ene,
mlade i stare, goveda, ovce i magarce.
22 A Joua je rekao onoj dvojici ljudi, koji
su bili uhodili zemlju: Idite u kuu blud-
nice i izvedite odande enu i sve to ima,
kao to ste joj se zakleli!
23 I mladi ljudi, koji su bili uhode, otili su i
izveli Rahabu, njezina oca, njezinu majku,
njezinu brau i sve to je imala. Tako su
izveli sve njezine roake i pustili ih izvan
izraelskog tabora.
24 A grad i sve to je bilo u njemu spalili
su ognjem; samo su srebro i zlato, mjede-
no i eljezno posue stavili u riznicu Gos-
podinova Doma.
25 A bludnicu Rahabu Joua je ostavio
na ivotu, s njezinim oevim domom i sa
svim to je imala. Tako je ostala meu
Izraelovim sinovima do dananjega dana,
jer je bila sakrila glasnike koje je Joua
poslao uhoditi Jerihon.
26 Tada ih je Joua zakleo, rekavi: Pro-
klet neka je pred Gospodinom ovjek koji
hoe opet sagraditi grad Jerihon! Svojim
prvoroencem neka mu postavi temelj i
svojim najmlaim sinom neka mu stavi
vrata!
27 Tako je Gospodin bio s Jouom, da se
njegovo ime razglasilo po cijeloj zemlji.
Akanov grijeh krae
7
Ali su Izraelovi sinovi poinili prijestup,
jer su sebi prisvojili ono to je zakleto,
jer je Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva,
sina Zerahova, od plemena Judina, uzeo
sebi neto od zakletoga. Zato se raspa-
lila srdba Gospodinova protiv Izraelovih
sinova.
2 Nato je Joua poslao neke ljude iz Jeri-
hona u Aj kod Bet-Avena, istono od Be-
tela, i rekao im ovako: Idite gore i uho-
dite zemlju! Ljudi su otili gore i uhodili
su Aj.
3 Kad su se vratili k Joui, rekli su mu:
Ne treba ii gore sav narod, samo dvije
tisue do tri tisue ljudi neka idu da osvo-
je Aj. Ne mui ondje sav narod, jer je njih
samo malo.
4 Tako je otilo ondje naroda jedno tri ti-
sue ljudi, ali su ih ljudi iz Aja natjerali u
Joua
177
bijeg.
5 I ljudi iz Aja poubijali su ih oko trideset i
est ljudi, progonili su ih od gradskih vra-
ta do u ebarima i potukli ih na obronku
brijega; zbog toga je klonulo srce naroda
i postalo kao voda.
6 Tada je Joua razderao svoje haljine,
bacio se pred Gospodinovom krinjom na
koljena licem do zemlje sve do naveer,
on s Izraelovim starjeinama, i posuli su
prah na svoju glavu.
7 Onda se pomolio Joua: Ah, Gospo-
dine, Boe moj, zato si preveo ovaj na-
rod preko Jordana da nas preda u ruke
Amorejcima da nas unite? O, da smo ra-
dije ostali s onu stranu Jordana.
8 Ah, Gospodine to da velim kad je Izrael
okrenuo lea pred svojim neprijateljima.
9 Kanaanci i svi stanovnici zemlje to e
uti; oni e nas opkoliti, navaliti na nas i
iskorijenit e ime nae sa zemlje. to e
onda napraviti od svojega velikog Ime-
na?
10 Onda je Gospodin rekao Joui: Usta-
ni! to tako lei na svojem licu?
11 Izrael je sagrijeio; prestupili su moju
zabranu koju sam im dao. Prisvojili su
sebi to je zakleto, poinili su krau, po-
sakrivali su i stavili meu svoje stvari.
12 Zato ne mogu vie Izraelovi sinovi iz-
drati pred svojom neprijateljima, nego
moraju okrenuti lea pred svojim nepri-
jateljima, jer su time postali osueni na
propast. Ja neu vie biti meu vama,
ako ne unitite iz svoje sredine ono to je
zakleto.
13 Ustani, posveti narod i objavi: Posveti-
te se za sutra, jer ovako govori Gospodin,
Bog Izraelov: Zakleti predmeti postoje u
tvojoj sredini, Izraele! Ti ne moe izdrati
pred svojim neprijateljima dok ne ukloni
iz svoje sredine zakletve predmete.
14 Zato ete sutra rano pristupiti po svo-
jim plemenima. I neka bude da pleme
koje oznai Gospodin, pristupi po svojim
obiteljima, i obitelj koju oznai Gospodin,
neka pristupi sa svojim domainstvom, i
domainstvo koje oznai Gospodin neka
pristupi ovjek za ovjekom.
15 Onda neka bude da onaj tko se nae
s predmetom zakletve neka se ognjem
spali, on sa svim to posjeduje, jer je pre-
stupio zapovijed Gospodinovu, i jer je po-
inio sramotu u Izraelu!
16 Tako je Joua sutradan rano dao da
pristupe Izraelovi sinovi po svojim pleme-
nima, i bilo je oznaeno Judino pleme.
17 Potom je dao da pristupi Judina rod-
bina, i bila je oznaena Zerahova obitelj.
Nato je dao da pristupi obitelj Zerahova
ovjek za ovjekom, i bio je oznaen Za-
bdi.
18 Potom je dao da pristupi njegovo do-
mainstvo ovjek za ovjekom, i bio je
oznaen Akan, sin Karmija, sina Zabdije-
va, sina Zerahova, od plemena Judina.
19 Nato je Joua rekao Akanu: Moj sine,
daj Gospodinu, Bogu Izraelovu slavu, po-
kaj mu se i priznaj meni to si napravio i
ne krij mi nita!
20 Akan je odgovorio Joui: Jest, ja sam
sagrijeio Gospodinu, Bogu Izraelovu, i
poinio sam ovo:
21 Kad sam vidio meu plijenom lijepu
babilonsku haljinu, dvjesto ekela srebra
i zlatnu ipku, pedeset ekela teku, ja
sam se polakomio i uzeo. To je zakopano
u zemlji usred mojega atora, sa srebrom
odozdol.
22 Joua je poslao poslanike ondje, i oni su
otrali u ator, i zaista bile su stvari zako-
pane u atoru i odozdol srebro.
23 Uzeli su to iz sredine atora, donijeli
Joui i svim Izraelovim sinovima i stavili
pred Gospodina.
24 Onda je Joua, i sav Izrael, uzeo Aka-
na, sina Zerahova, i srebro, haljinu i zlatnu
ipku, njegove sinove, njegove keri, nje-
gova goveda, njegove magarce, njegove
ovce, njegov ator i sve to je posjedo-
vao, i izveli ih u Dolinu Akor.
25 I Joua je rekao: Zato si nas unesre-
io? Gospodin e tebe danas unesreiti.
Onda su ga kamenovali svi Izraelovi sino-
vi i ognjem ih spalili nakon kamenovanja.
26 Podigli su nad njim veliku hrpu kame-
nja to je ondje jo do danas. Tako se
Gospodin povratio od estine svojega
gnjeva. Zato se zove ono mjesto Dolina
Akor, do dananjega dana.
Izraelci osvajaju grad Aj
8
Tada je Gospodin rekao Joui: Ne
boj se i nemoj se smesti! Ustani i uzmi
sobom sve ljude za boj spremne, pa ustani
i idi na Aj! Evo, predajem ti u ruke ajskog
kralja s njegovim narodom, njegovim gra-
dom i njegovom zemljom.
2 Napravi s Ajem i kraljem njegovim kako
si napravio s Jerihonom i njegovim kra-
ljem! Ipak plijen i marvu smijete uzeti za
sebe. Namjesti zasjedu gradu pozadi nje-
ga!
3 Tako je ustao Joua sa svim ljudima za
boj da idu na Aj; i izabrao je Joua trideset
tisua hrabrih junaka, i poslao ih nou.
4 I zapovjedio im, rekavi: Pazite, vi se
morate namjestiti u zasjedu iza grada. Ne
smijete se odvie udaljivati od grada i bu-
dite svi spremni!
Joua
178
5 Onda u se ja sa svim ljudima koji su
kod mene primaknuti gradu, i ako oni
onda kao prvi put izau protiv nas, mi
emo bjeati pred njima.
6 Jer e oni izai za nama tako daleko
dok ih odvojimo od grada, jer oni e mi-
sliti: Bjee pred nama kao prvi put. A mi
emo jo dalje bjeati pred njima.
7 Onda vi ustanite iz zasjede i zauzmite
grad, jer e vam ga Gospodin, va Bog,
dati u ruke.
8 Kad zauzmete grad, zapalite ga, i na-
pravite po zapovijedi Gospodinovoj! Pa-
zite, to vam je moja zapovijed!
9 Nato ih je Joua otpustio, i oni su otili
i smjestili se u zasjedu, i stajali su izmeu
Betela i Aja, zapadno od Aja; a Joua je
prenoio onu no meu ljudima.
10 Onda sutradan rano obiao je Joua
ljude i poao s Izraelovim starjeinama na
elu ratnika protiv Aja.
11 Svi ljudi za boj koji su bili kod njega,
poeli se primicati i doli do pred grad.
Utaborili se sjeverno od Aja. A leala je
dolina izmeu njih i Aja.
12 Tako je on uzeo oko pet tisua ljudi
i namjestio ih u zasjedu izmeu Betela i
Aja, zapadno od grada.
13 A kad su namjestili narod, sva vojska
koja je bila gradu sa sjevera, i njihovo za-
lee to je bilo sa zapada gradu, Joua je
onu no poao posred doline.
14 A kad je to vidio Ajski kralj, da su ljudi
grada, uranili i poli protiv Izraela u boj, on
i sav njegov narod su izali na dogovore-
no mjesto kod pustinje. A on nije znao da
mu je bila namjetena zasjeda iza grada.
15 A Joua i svi Izraelovi sinovi su napra-
vili tako kao da bi bili od njih potueni, i
poeli bjeati prema pustinji.
16 Tako je bio sazvan sav narod koji je
bio u Aju da ih tjera. I dok su tako tjerali
Jouu, sve su se vie odvajali od grada.
17 Nije ostao nitko u Aju i Betelu da nije
poao u potjeru za Izraelovim sinovima,
a grad su ostavili otvoren dok su tjerali
Izraelove sinove.
18 Onda je rekao Gospodin Joui: Digni
koplje to ti je u ruci protiv Aja, jer ti ga
dajem u ruke. I Joua je podignuo koplje
to mu je bilo u ruci, protiv Aja.
19 Tada se zasjeda brzo podignula sa
svojega mjesta i potrala im je Joua bio
podignuo ruku, i ula u grad, zauzela ga i
odmah zapalila grad.
20 I kad su se Ajani obazreli, vidjeli su
kako se dim iz grada die prema nebu.
Nisu imali kamo bjeati ni ovdje ni ondje,
jer se okrenula protiv progonitelja vojska,
koja je bjeala prema pustinji.
21 A kad su vidjeli Joua i sav Izrael da je
zasjeda zauzela grad i da se die dim iz
grada, okrenuli se i udarili na Ajane.
22 Onda su drugi iz grada izali pred njih,
tako da su se nali meu Izraelovim sino-
vima, jer jedni su doli s jedne strane, a
drugi s druge strane. Potukli su ih tako da
ni jedan nije ostao iv niti pobjegao.
23 A ajskog kralja uhitili su iva i doveli
ga Joui.
24 I dogodilo se, kad su Izraelovi sinovi
pobili sve Ajane na slobodnom polju u
pustinji kamo su ih bili progonili, i kad su
svi pali od maa i svi do posljednjeg o-
vjeka bili uniteni, da su se okrenuli svi
Izraelovi sinovi protiv Aja i pobili ga otri-
com maa.
25 I bilo je da je broj svih koji su pali onaj
dan, ljudi i ena, iznosio dvanaest tisua,
svih ljudi Ajana.
26 Joua nije spustio svoju ruku koju je
bio podignuo s kopljem dokle nije pobio
sve ajsko puanstvo.
27 Samo marvu i plijen toga grada uzeli
su Izraelovi sinovi sebi, po rijei Gospodi-
novoj, koju je on bio dao Joui.
28 Tako je Joua dao spaliti Aj i napravio
ga zauvijek ruevinom, pustinjom do da-
nanjega dana.
29 A ajskog kralja dao je objesiti na drvo
do veeri. A im je zapalo sunce zapo-
vjedio je Joua da skinu s drveta njegovo
truplo, i da ga onda bace na ulaz u grad, i
da podignu nad njim veliku hrpu kamenja,
koja je jo ondje do dananjega dana.
30 Nato je Joua napravio rtvenik Gos-
podinu, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu,
31 kako je zapovjedio Mojsije, Gospodi-
nov sluga, Izraelovim sinovima, kako je
propisano u knjizi Mojsijeva zakona: r-
tvenik od neklesana kamenja, na koje nije
bilo dolo eljezno orue. I prinijeli su na
njemu rtve paljenice Gospodinu i rtvo-
vali rtve mirotvorne.
32 I ondje, pred oima Izraelovih sinova,
napisao je na kamenju prijepis Mojsijeva
zakona koji je on napisao.
33 Tada su, sav Izrael sa svojim starje-
inama, glavarima i sudcima, stali s obje
strane krinje prema levitskim sveeni-
cima, koji su nosili krinju Gospodinova
zavjeta, doljaci i domai, jedna polovica
na gori Gerizimu, druga polovica na gori
Ebalu, kako je nekada zapovjedio Mojsi-
je, Gospodinov sluga, da blagoslovi Izra-
elov narod.
34 A poslije on je proitao sve rijei zako-
na, blagoslove i prokletstva, sve kako je
zapisano u knjizi zakona.
35 Nije bilo nijedne rijei od svega to je
Joua
179
zapovjedio Mojsije koje nije proitao Jo-
ua pred cijelom Izraelovom zajednicom,
i pred enama, djecom i doljacima koji
su ivjeli meu njima.
Prijevara Gibeonaca
9
A bilo je da kad su to uli svi kraljevi
koji su prebivali s ove strane Jordana
na brdima i u nizinama i na svim obalama
Velikoga mora sve do Lebanona: Hitijci,
Amorejci, Kanaanci, Perizejci, Hivejci i
Jebusejci,
2 skupili se da se slono bore protiv Jo-
ue i Izraelaca.
3 A itelji Gibeona kad su uli kako je Jo-
ua napravio s Jerihonom i Ajem,
4 dali se prijevarom na posao, ili su i
pretvarali se kao da su poslanici. Uzeli su
stare vree za svoje magarce i stare, po-
derane i pokrpane vinske mjehove.
5 Obuli su na svoje noge staru pokrpanu
obuu i iznoene haljine i ponijeli sobom
na put kruh osuen i pljesnjiv.
6 I otili su k Joui, u tabor u Gilgal, i re-
kli njemu i Izraelovom narodu: Doli smo
iz daleke zemlje, zato sada ustanovite s
nama zavjet.
7 Onda su Izraelovi ljudi izjavili Hivejcima:
Moe biti da prebivate meu nama; kako
da onda ustanovimo zavjet s vama?
8 Oni su govorili Joui: Mi smo tvoje slu-
ge. Kad ih je Joua zapitao: Tko ste i
odakle dolazite?
9 Odgovorili mu: Iz zemlje vrlo daleke
dole su tvoje sluge zbog slave Gospodi-
na, tvojega Boga, jer smo uli glas o nje-
mu i sve to je napravio u Egiptu;
10 i sve to je napravio dvojici kraljeva
amorejskih s onu stranu Jordana, Sihonu,
hebonskom kralju, i Ogu, baanskom
kralju u Atarotu.
11 Stoga su nam rekle nae starjeine i svi
itelji nae zemlje: Uzmite sebi hrane za
put, idite im u susret i recite im: Mi smo
vae sluge, ustanovite zavjet s nama!
12 Ovo je na kruh, bio je jo vru kad
smo ga od kue uzeli sobom za put, u
dan kad smo izali da doemo k vama.
Sad vidite da je osuen i pljesnjiv.
13 I ovo su vinski mjehovi koje su bili novi
kad smo ih napunili. A sad vidite, podera-
ni su. I ovo su nae haljine i naa obua,
zbog dalekog puta sasvim su poderane.
14 Onda su Izraelovi ljudi uzeli neto od
njihove hrane, ali nisu potraili odluke
Gospodinove.
15 A Joua je napravio s njima mir i usta-
novio s njima zavjet, da e ih ostaviti na
ivotu. I zakleli su im se glavari zajedni-
ce.
16 I dogodilo se nakon tri dana ustanov-
ljenja zavjeta s njima, spoznali su da su iz
blizine i da prebivaju u njihovoj blizini.
17 Tada se podigli Izraelovi sinovi i trei
dan doli su u njihove gradove. A njihovi
gradovi se zvali Gibeon, Kefrah, Beerot i
Kirjat-Jearim.
18 A Izraelovi sinovi nisu im napravili ni-
ta na ao, jer su im se glavari zajednice
zakleli Gospodinom, Bogom Izraelovim.
Zato je sva zajednica mrmljala protiv gla-
vara.
19 Tada su svi glavari govorili cijeloj za-
jednici: Mi smo im se zakleli Gospodi-
nom, Bogom Izraelovim, zato im ne smi-
jemo nita napraviti.
20 Ovako emo postupati s njima: daro-
vat emo im ivot da ne doe gnjev na
nas zbog zakletve kojom smo im se za-
kleli.
21 I glavari su im izjavili: Neka ostanu na
ivotu, ali neka sijeku drva i nose vodu za
svu zajednicu kako su im obeali glavari.
22 Tada ih je Joua dao dozvati i rekao
im: Zato ste nas prevarili, rekavi: Vrlo
daleko prebivamo od vas, kad eto prebi-
vate meu nama?
23 Zato sada da ste prokleti i da ste dovi-
jeka robovi, da sijeete drva i nosite vodu
za kuu mojega Boga!
24 Oni su odgovorili Joui i rekli mu: Zato
to je tvojim slugama bilo javljeno da je
Gospodin, va Bog, zapovjedio svojem
sluzi Mojsiju da vam je dao cijelu zemlju i
da iskorijeni sve itelje zemlje ispred vas.
Stoga smo se jako bojali za svoj ivot od
vas i to smo napravili.
25 A sada smo eto u tvojoj ruci, pa pravi s
nama kako ti se vidi dobro i pravo.
26 Tako je napravio s njima na spomenu-
ti nain i sauvao ih od Izraelovih sinova
tako da ih nisu pobili.
27 I toga dana im je odredio Joua da si-
jeku drva i nose vodu za zajednicu i za
Gospodinov rtvenik do dananjega dana
na mjestu koje bi izabrao Gospodin.
Boj kod Gibeona
10
Nato se dogodilo, kad je Adoni-Ze-
dek, jeruzalemski kralj, saznao kako
je Joua osvojio Aj i potpuno ga unitio, i
kako je napravio s Jerihonom i njegovim
kraljem, tako je napravio i s Ajem i njego-
vim kraljem, i da su stanovnici Gibeona
ustanovili mir s Izraelom i ostali meu
njima;
2 da su se vrlo bojali, jer je Gibeon bio
velik grad, kao kakav kraljevski grad, i bio
je vei od Aja, a svi su njegovi ljudi bili
hrabri.
Joua
180
3 Zato je poruio Adoni-Zedek, jeruza-
lemski kralj, Hohamu, hebronskom kralju,
Piramu, jarmutskom kralju, Jafji, laki-
kom kralju, i Debiru, eglonskom kralju:
4 Doite k meni i pomozite mi da porazi-
mo Gibeon, jer je napravio mir s Jouom i
sa Izraelovim sinovima!
5 Stoga pet amorejskih kraljeva, jeruza-
lemski kralj, hebronski kralj, jarmutski
kralj, lakiki kralj, eglonski kralj, skupili
se i poli gore sa svim svojim vojskama, i
utaborili se ispred Gibeona i napali ga.
6 A Gibeonci su poslali k Joui u tabor
u Gilgal i poruili: Ne dii svojih ruku sa
svojih sluga! Doi brzo k nama, spasi nas
i pomozi nam, jer su se ujedinili protiv nas
svi amorejski kraljevi koji prebivaju u go-
rama.
7 Onda se Joua spustio iz Gilgala, on i s
njim sav ratni ljudi, a svi silni junaci.
8 A Gospodin je rekao Joui: Ne boj ih
se, jer ih dajem u tvoje ruke. Ni jedan od
njih se nee odrati pred tobom.
9 Stoga je Joua udario na njih iznenada,
hodali su svu no od Gilgala.
10 Tako ih je smeo Gospodin pred Izrae-
lom da su ih ovi ljuto pobili kod Gibeona,
i tjerali ih putom prema Bet-Horonu i uda-
rali ih sve do Azeke i Makede.
11 I dogodilo se kad su na bijegu pred
Izraelom bili niz bethoronsku vrlet, bacao
je Gospodin na njih veliku tuu s neba sve
do Azeke, tako da su bili potueni. Vie je
bilo onih koji su poginuli od kamene tue
nego onih koje je pobio ma Izraelovih si-
nova.
12 Onda je rekao Joua Gospodinu, na
dan kad je Gospodin predao Amorejce
Izraelovim sinovima, i povikao pred Izra-
elovim sinovima, rekavi: Stani, sunce,
iznad Gibeona i mjesee u Dolini Ajalon!
13 I sunce se zaustavilo i mjesec se za-
ustavi, dok se narod nije osvetio svojim
neprijateljima. Ne stoji li to napisano u
knjizi Jaer? Tako je stajalo sunce nasred
neba i skoro sav dan nije htjelo zai.
14 Takva dana nije bilo ni prije ni poslije
da je Gospodin posluao glas ovjeka, jer
se Gospodin borio za Izrael.
15 Nato se Joua vratio sa svim Izraelom
u tabor u Gilgal.
16 A onih pet kraljeva su pobjegli i sakrili
se u pilji kod Makede.
17 I to je bilo javljeno Joui, rekavi: Pet
kraljeva je naeno skrivenih u pilji kod
Makede.
18 A Joua je rekao: Dovucite veliko ka-
menje pred ulaz pilje i postavite ljude
pred nju da ju uvaju!
19 A vi drugi ne stojte, nego progoni-
te svoje neprijatelje i napadajte njihovu
pozadinu! Ne dajte im da uteknu u svoje
gradove, jer vam ih je dao u ruke Gospo-
din, va Bog.
20 Tada se dogodilo, dok ih je Joua i
Izraelovi sinovi, u vrlo velikom boju, pobili
do kraja, samo su se neki mogli spasiti i
pobjei u tvrde gradove.
21 I sav se narod vratio u miru k Joui u
tabor u Makedu, a da nitko nije maknuo
svojim jezikom protiv Izraelovih sinova.
22 Tada je Joua rekao: Otvorite ulaz u
pilju i izvedite mi iz pilje onih pet kra-
ljeva!
23 Napravili su tako i izveli mu iz pilje
onih pet kraljeva: jeruzalemskog kralja,
hebronskog kralja, jarmutskog kralja, la-
kikog kralja i eglonskog kralja.
24 A kad su izveli te kraljeve k Joui,
sazvao Joua sve Izraelove ljude i rekao
voama ljudi koji su bili krenuli s njim:
Pristupite i stavite nogu na iju tim kra-
ljevima! Oni su pristupili i stavili im svoju
nogu na iju.
25 Onda im rekao Joua: Ne bojte se i ne
straite se! Budite jaki i hrabri jer e tako
Gospodin napraviti svim vaim neprijate-
ljima s kojima ete se boriti.
26 Nato ih je dao Joua posjei i poubijati
i na pet stabala objesiti; i oni su visjeli na
stablima do veeri.
27 A o sunanom zapadu zapovjedio je
Joua, te su ih skinuli sa stabla i bacili u
pilju, u koju su se bili sakrili, i stavili veli-
ko kamenje na ulaz u pilju, koje je ostalo
ondje do dananjega dana.
28 Na taj dan Joua je osvojio Makedu,
udario na grad zajedno s njegovim kra-
ljem, otricom maa. Potpuno ih je uni-
tio, sav narod koji je bio u njemu, i nije
pustio nijednoga da pobjegne. S maked-
skim kraljem napravio je isto onako kako
je napravio s jerihonskim kraljem.
29 Onda je Joua otiao sa svim Izraelom
od Makede dalje u Libnu; i oni su vojevali
protiv Libne.
30 Gospodin je i nju zajedno s njezinim
kraljem predao u ruke Izraela; oni ga uda-
rili, i sav narod koji je bio u njemu otricom
maa. Nije ostavio ni nijednoga, nego je
napravio s njezinim kraljem isto onako
kako je napravio s jerihonskim kraljem.
31 Onda je Joua otiao sa svim Izraelom
od Libne dalje u Laki, utaborili se pred
njim i oni su vojevali protiv njega.
32 I Gospodin predao Laki u ruke Izraela,
osvojio ga drugi dan, udario njega i sav
narod koji je bio u njemu otricom maa,
isto onako kako je napravio s Libnom.
33 Onda je doao Horam, gezerski kralj,
Joua
181
da pomogne Lakiu, a Joua je udario
na njega i njegove ljude dok ni jedan nije
ostao iv.
34 Potom je poao Joua sa svim Izrae-
lom od Lakia dalje u Eglon, utaborili se
pred njim i vojevali protiv njega.
35 Jo isti dan osvojili su ga i udarili ga
otricom maa. Sve koji su bili u njemu
unitio onoga dana, isto onako kako je
napravio s Lakiom.
36 Onda se podignuo Joua sa svim Izra-
elom od Eglona u Hebron, i vojevali protiv
njega,
37 I osvojili su ga i udarili ga otricom
maa zajedno s njegovim kraljem, sa
svim njegovim gradovima i sav narod koji
je bio u njemu. Nije ostavio ni nijednoga,
po svemu kako je napravio s Eglonom,
nego ga potpuno unitio i sve koji su bili
u njemu.
38 Potom se okrenuo Joua sa svim Izra-
elom prema Debiru, i vojevali su protiv nje-
ga.
39 Osvojio ga s njegovim kraljem i sa svim
njegovim gradovima. Udarili su ih otri-
com maa i unitili sav narod koji je bio
u njemu. Nije ostavio ni nijednoga. Kako
je napravio s Hebronom, tako je napravio
i s Debirom i njegovim kraljem, isto ona-
ko kako je napravio i s Libnom i njezinim
kraljem
40 Tako je Joua zauzeo cijelu zemlju,
gore, juni kraj, nizine i breuljke sa svim
njihovim kraljevima. Nije ostavio ni nijed-
noga, nego je potpuno unitio sve to je
disalo, kako je Gospodin zapovjedio, Bog
Izraelov.
41 Joua ih pobio od Kade-Barnea do
Gaze, nadalje cijelu zemlju Goen sve do
Gibeona.
42 Sve one kraljeve i njihovu zemlju uzeo
je Joua u isto vrijeme, jer se za Izrael bo-
rio Gospodin, Bog Izraelov.
43 Potom se vratio Joua sa svim Izrae-
lom u tabor u Gilgal.
Izraelci zauzimaju Kanaan
11
I dogodilo se, kad je to uo Jabin,
hazorski kralj, poslao je poruku k Jo-
babu, madonskom kralju, i imronskom
kralju i akafskom kralju,
2 i kraljevima na sjeveru u gorama, u rav-
nici juno od Kinereta, u nizini i na dorskoj
visini na zapadu,
3 Kanaancima na istoku i zapadu, Amo-
rejcima, Hitijcima, Perizejcima i Jebusej-
cima u gorama i Hivejcima pod Hermo-
nom u zemlji Mispa.
4 Tako su oni izali sa svim svojim voj-
skama. Bio je to ratni narod, i mnogobro-
jan kao pijesak na morskoj obali, s vrlo
mnogim konjima i bojnim kolima.
5 Kad su se ti svi kraljevi sastali, doli su
i utaborili se na vodi Meromu da se bore
s Izraelom.
6 A Gospodin je rekao Joui: Ne boj ih
se, jer sutra u ovo doba sve u ih pobijene
staviti pred Izraela. Njihove konje ohromi i
njihova bojna kola ognjem spali!
7 Onda je Joua sa svim svojim ratnicima
poao protiv njih na vodi Meromu, i oni su
ih napali.
8 I Gospodin ih je dao u ruke Izraelu koji ih
je porazio i potjerao do Velikoga Sidona i
do Misrefot Majima i do u dolinu Mispe na
istoku; potukao ih dok vie nije preostao
ni jedan.
9 Joua im onda napravio kako mu je
Gospodin zapovjedio: njihove konje ohro-
mio i njihova bojna kola ognjem spalio.
10 Onda se vratio Joua i zauzeo Hazor
i dao njegova kralja smaknuti maem.
Hazor je bio prije glavni grad svima onim
kraljevstvima.
11 Pobili su sav narod koji je bio u njemu
otricom maa i potpuno ih unitili. Nita
ivo nije ostalo. Onda je Hazor dao spaliti
ognjem.
12 Tako je sve one kraljevske gradove sa
svim njihovim kraljevima Joua pobio o-
tricom maa. Potpuno ih unitio kako je
zapovjedio Mojsije, sluga Boji.
13 Ali nijedan grad koji je stajao na svojim
visinama Izrael nije spalio, osim Hazora
kojega je Joua spalio.
14 Sav plijen iz onih gradova i marvu uzeli
su Izraelovi sinovi za sebe. A sve ljude su
udarili otricom maa, dok ih posve nisu
unitili; nisu ostavili nikoga disati.
15 Kako je Gospodin zapovjedio svojemu
sluzi Mojsiju, tako je Mojsije zapovjedio
Joui, i tako je napravio Joua. Nita nije
izostavio od svega to je Gospodin zapo-
vjedio Mojsiju.
16 Tako je zauzeo Joua svu tu zemlju,
gore, sav juni kraj, cijelu zemlju Goen,
nizine, jordansku ravnicu, Izraelove gore
i njihovu nizinu,
17 od golih gora to se diu prema Seiru,
do Baal-Gada u lebanonskoj ravnici pod
gorom Hermonom. Sve njihove kraljeve
zarobio i dao ih pogubiti.
18 Dugo vremena ratovao je Joua sa
svim onim kraljevima.
19 Nije bilo grada koji bi se mirno pre-
dao Izraelovim sinovima, osim Hivejaca,
koji su prebivali u Gibeonu. Sve druge su
osvojili u boju.
20 Jer je od Gospodina bilo tako odre-
eno da im se otvrdne srce, te da pou
Joua
182
u boj protiv Izraela, tako da bi ih mogao
potpuno unititi, i da ne prime smilovanje,
21 Onda je izaao Joua i unitio Anakov-
ce u gorama, u Hebronu, Debiru i Anabu i
na svim judejskim gorama i na svim Izrae-
lovim gorama; Joua ih je potpuno unitio
zajedno s njihovim gradovima.
22 Nijedan Anakovac nije ostao vie u
zemlji Izraelovih sinova; samo ih je neto
ostalo u Gazi, Gatu i Adodu.
23 Tako je zauzeo Joua cijelu zemlju, ba
onako kako je Gospodin zapovjedio Moj-
siju; i Joua ju dao Izraelu u batinu, po
njihovim redovima, i po njihovim plemeni-
ma. Onda je zemlja poinula od rata.
Popis pobijeenih kraljeva
12
Ovo su kraljevi zemlje koje su pobi-
jedili Izraelovi sinovi, i iju su zemlju
osvojili: s onu stranu Jordana na istoku
od rijeke Arnona do gore Hermona i svu
ravnicu istono od Jordana:
2 Sihon, amorejski kralj, koji je stolovao u
Hebonu i vladao nad polovicom Gileada,
od Aroera, koji lei na obali rijeke Arnona,
od sredine te rijeke, sve do rijeke Jaboka,
koji je granica Amonaca,
3 i istone strane Jordanske doline do
mora Kinereta i sve do Mora Arabe (Sla-
noga mora), put prema Bet-Jeimotu i
juno uz podnoje obronaka Pisge.
4 Oga baanskog kralja i njegovo podru-
je, koji je bio od ostataka Refaima i prebi-
vao u Atarotu i Edreji.
5 Vladao je gorom Hermonom, Salkom i
cijelim Baanom do granice Girgaejaca i
Maakatejaca i polovicom Gileada i sve do
granice Sihona, hebonskog kralja.
6 Tada su ih Mojsije, Gospodinov sluga,
i Izraelovi sinovi pobijedili. Mojsije, Gos-
podinov sluga, dao je to u posjed Rube-
novcima, Gadovcima i polovici plemena
Manasehova.
7 A ovo su kraljevi zemlje koje su Joua i
Izraelovi sinovi pobijedili u jordanskoj za-
padnoj zemlji, od Baal-Gada u Lebanon-
skoj dolini do golih gora to se diu pre-
ma Seiru, i njihovu zemlju dao je Joua u
posjed Izraelovim plemenima po njihovim
dijelovima.
8 U gorskoj zemlji, u nizinama, u jordan-
skoj ravnici, na obroncima, u pustinji i u
junom kraju, zemlju Hitijaca, Amorejaca,
Kanaanaca, Perizejaca, Hivejaca i Jebu-
sejaca:
9 Jedan jerihonski kralj, jedan ajski kralj
kod Betela;
10 Jedan jeruzalemski kralj; jedan he-
bronski kralj;
11 jedan jarmutski kralj; jedan lakiki
kralj;
12 jedan eglonski kralj; jedan gezerski
kralj;
13 jedan debirski kralj; jedan gederski
kralj;
14 jedan hormski kralj; jedan aradski
kralj;
15 jedan libnaski kralj; jedan adulamski
kralj;
16 jedan makedski kralj; jedan betelski
kralj;
17 jedan tapuahski kralj; jedan heferski
kralj;
18 jedan afeki kralj; jedan aronski kralj;
19 jedan madonski kralj; jedan hazorski
kralj;
20 jedan imron-meronski kralj; jedan ak-
afski kralj;
21 jedan tanaaki kralj; jedan megidski
kralj;
22 jedan kedeki kralj; jedan jokneamski
kralj na Karmelu;
23 jedan dorinski kralj na visinama dorin-
skim; jedan kralj naroda u Gilgali;
24 jedan kralj tirzahski, svega trideset i
jedan kralj.
Podjela batine s onu stranu Jordana
13
Kad je Joua star i odmakao u go-
dinama, rekao mu je Gospodin: Ti
si star i odmakao u godinama, a velik dio
zemlje ostao je jo neosvojen.
2 Ovo je zemlja koja je jo ostala: sve po-
krajine Filistejaca i sva zemlja Geureja-
ca;
3 od ihora koji je istono od Egipta, sve
do ekronske granice na sjeveru, to pri-
pada Kanaancima; pet flistejskih knee-
vina, naime, Gazejci, Adodejci, Akelon-
ci, Gitejci i Ekronci, dalje Avimci;
4 na jugu, sva zemlja Kanaan i Mearah
to pripada Sidoncima sve do Afeke, do
amorejske granice;
5 onda zemlja Gebalijana i sav Lebanon
u istonom dijelu, od Baal-Gada na pod-
noju Hermona do ulaza u Hamat.
6 Sve prebivatelje Lebanona do Misre-
fota, sve Sidonce, njih u ja sam otjerati
ispred Izraelovih sinova. Samo razdijeli to
Izraelu drijebom u batinu kako sam ti
zapovjedio.
7 Stoga sad razdijeli tu zemlju u batinu
meu devet plemena i polovicu plemena
Manasehova!
8 S drugom polovicom plemena primili su
Rubenovci i Gadovci svoj dio to im ga je
Mojsije odredio, istono preko Jordana,
kako im ga je dao Mojsije, Gospodinov
sluga:
Joua
183
9 od Aroera koji lei na obali rijeke Arnona
i grad koji je u sredini doline, i svu ravnicu
Medebe sve do Dibona;
10 i sve gradove amorejskog kralja Siho-
na, koji je vladao u Hebonu, do granice
Amonaca;
11 i Gilead i pokrajinu Geurejaca i Maa-
katejaca, i svu goru Hermon i sav Baan
sve do Salke;
12 sve kraljevstvo Oga u Baanu, koji je
vladao u Atarotu i Edreju, Og je bio jo
preostao od ostataka divova, koje je Moj-
sije pobijedio i protjerao iz njihova posje-
da.
13 Ali Geurejce i Maakatejce nisu protje-
rali Izraelovi sinovi, i tako su ostali Geu-
rejci i Maakatejci meu Izraelom do da-
nanjega dana.
14 Samo plemenu Levijevu nije dao bati-
ne: ognjene rtve Gospodina, Boga Izra-
elova, jesu njegova batina, kako mu je
obeao.
15 Mojsije je dao plemenu Rubenovih si-
nova dijelove po njihovim rodovima.
16 Oni su dobili podruje od Aroera i od
grada u sredini doline i svu ravnicu kod
Medebe:
17 Hebon sa svim svojim gradovima
koja lee na ravnici, Dibon, Bamot-Baal,
Bet-Baal-Meon,
18 Jahaz, Kedemot, Mefaat,
19 Kirjatajim, Sibmu, Zeret-ahara na gori
u dolini,
20 Bet-Peor, obronke Pisge i Bet-Jei-
mot
21 sve druge gradove na ravnici i sve kra-
ljevstvo amorejskog kralja Sihona, koji je
vladao u Hebonu; kojega je Mojsije po-
bijedio zajedno s midjanskim glavarima,
Evijem Rekemom, Surom, Hurom i Re-
bom, Sihonovim glavarima, koji su prebi-
vali u zemlji.
22 I vraara Balaama, sina Beorova, ubili
su Izraelovi sinovi maem, nakon to su
poubijali druge maem.
23 Granica Rubenovih sinova bila je Jor-
dan s obalom. To je bila batina Rubeno-
vih sinova po njihovim rodovima: gradovi
sa svojim selima.
24 Onda je dao Mojsije plemenu Gadovu,
Gadovim sinovima, dijelove po njihovim
rodovima.
25 Oni su dobili ovo podruje: Jazer i sve
gradove gileadske, polovicu zemlje Amo-
naca do Aroera, ispred Rabe,
26 i od Hebona do Ramah-Mispe i Be-
tonima i od Mahanaima do debirske po-
krajine;
27 i u dolini: Bet-Haram, Bet-Nimra, Su-
kot i Safon, ostatak kraljevstva Sihona,
hebonskog kralja; Jordan sa svojom
obalom sve do Kineretskog mora, isto-
no na drugoj strani Jordana.
28 To je batina Gadovih sinova po njiho-
vim rodovima: gradovi sa svojim selima.
29 Onda je dao Mojsije polovici plemena
Manasehova dijelove, i to polovica ple-
mena Manasehovih sinova dobilo je po
svojim rodovima.
30 Njihovo podruje se protee od Ma-
hanaima, sav Baan, sve kraljevstvo Oga,
baanskog kralja, i svi Jairovi gradovi koji
su u Baanu, ezdeset gradova.
31 A polovicu Gileada i Atarot i Edrej,
glavne gradove kraljevstva Oga u Baa-
nu, dobili su sinovi Makira, sina Manase-
hova, i to polovica Makirovih sinova po
njihovim rodovima.
32 To je to je razdijelio kao batinu Moj-
sije na Moapskim poljanama, s onu stra-
nu Jordana, istono od Jerihona.
33 A plemenu Levijevu nije dao Mojsije
batine. Gospodin, Bog Izraelov, jest nji-
hova batina, kako im je obeao.
Kalebova batina
14
Ovo su podruja koja su batinili
Izraelovi sinovi u zemlji Kanaan, koja
su im sveenik Eleazar i Joua, sin Nunov,
i plemenski glavari Izraelovih sinova, raz-
dijelili kao batinu.
2 Njihovu batinu razdijelili su drijebom,
kako je Gospodin odredio preko Mojsija
za devet plemena i polovicu plemena.
3 Mojsije je odredio batinu dvama ple-
menima i polovici plemena, s onu stranu
Jordana, a Levitima nije bio dao batine
meu njima.
4 Jer Josipovih sinova bila su dva pleme-
na: Manaseh i Efraim. A Levitima nisu dali
dijela u zemlji, nego samo gradove za pre-
bivanje i njihove panjake za njihovu mar-
vu i za njihov imetak.
tako su napravili Izraelovi sinovi i razdi-
jelili zemlju.
6 Onda su pristupili Judini sinovi k Joui
u Gilgalu. Kaleb, sin Jefuneov, Kenizejac,
i rekao mu: Ti zna to je odredio Gos-
podin Mojsiju, Bojemu ovjeku, za mene
i za tebe u Kade-Barneu.
7 Bilo mi je etrdeset godina kad me po-
slao Mojsije, Gospodinov sluga, iz Kade-
Barnea, da uhodim zemlju, i donio sam
mu izvjetaj, kako sam mislio u svojemu
srcu.
8 A moji sudruzi, koji su ili sa mnom, pre-
straili su srce narodu, ali ja sam posve
bio na strani Gospodina, svojega Boga.
9 I zakleo se Mojsije onaj dan: Zemlja, na
Joua
184
koju je stupila tvoja noga, neka pripadne
tebi i tvojim sinovima kao batina u vje-
na vremena, jer si posve stupio na stranu
Gospodina, mojega Boga.
10 I Gospodin me, kako vidi, po svojemu
obeanju sauvao u ivotu punih etrde-
set i pet godina od vremena kad je Gos-
podin rekao Mojsiju onu rije dok je Izrael
iao po pustinji; i sada, evo me, danas
imam osamdeset i pet godina.
11 Danas sam jo krepak kao onda kad
me je Mojsije poslao. Moja snaga danas
jo je kao moja snaga onda kad se treba-
lo boriti i dolaziti i odlaziti.
12 Zato daj mi sada tu gorovitu zemlju,
za koju je onda govorio Gospodin, jer ti si
sam onda uo da su ondje Anakovci i ve-
liki utvreni gradovi. Moda je Gospodin
sa mnom, i ja u ih moi protjerati, kako
je to obeao Gospodin.
13 Onda ga blagoslovio Joua, i on je dao
Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron kao ba-
tinu.
14 Zato pripada Hebron Kalebu, sinu Je-
funeovu, Kenizejcu, kao batina sve do
dananjega dana, jer se on svom svojom
duom drao Gospodina, Boga Izraelo-
va.
15 Hebron se prije zvao grad Kirjat-Ar-
ba, jer Arba je bio najvei ovjek meu
Anakovcima. Onda je zemlja poinula od
rata.
Batina Judina plemena
15
Ovo je onda bio dio za pleme Judinih
sinova po njihovim rodovima: Grani-
ca Edoma, juno od Pustinje Zin na granici
krajnjeg juga.
2 A njihova juna granica poinje od Sla-
noga mora, od zaljeva koji je okrenut pre-
ma jugu.
3 Onda ide na junu stranu uspona Akra-
bima, prolazi uz Zin, uzlazi na junoj stra-
ni Kade-Barnea, prolazi dalje uz Hezron,
die se onda na Adar, okree se prema
Karkai.
4 Potom ide prema Azmoni i produuje
do egipatskog potoka, dok granica ne
zavri na moru. To neka vam bude juna
granica!
5 Istona je granica Slano more do ua
Jordana. Sjeverna granica poinje na sje-
vernom kraju mora kod ua Jordana.
6 Onda se die granica u Bet-Hoglu, tee
sjeverno uz Bet-Arabu, onda ide gore na
kamen Bohana, sina Rubenova.
7 Potom se die granica od doline Akora
prema Debiru, okree se na sjever prema
Gilgalu, koji lei naprema usponu Adumi-
mu to se nalazi juno od potoka. Onda
se granica prua vodi En-emea i ide
dalje i zavrava kod Rogela.
8 Nato se granica die preko doline sina
Hinomova juno od sljemena Jebusejaca,
to jest Jeruzalema. Potom se granica pe-
nje k vrhuncu gore, koja je pred dolinom
Hinom na zapadu, na sjevernom kraju
ravnice Refaima.
9 Od vrhunca gore savija se onda grani-
ca k izvoru vode Neftoah, ide dalje prema
gradovima gore Efrona i odvija se k Baali,
to jest Kirjat-Jearimu.
10 Od Baale okree se granica na zapad
prema gori Seiru, na sjevernu stranu od
gore Jearima, to jest Kesalona, sputa se
u Bet-eme i ide k Timni.
11 Dalje ide granica k sjevernom obronku
Ekrona, potom se protee do ikrone, ide
prema gori Baali i tee dalje do Jabneela;
i granica se zavri na moru.
12 Zapadna je granica Veliko more s oba-
lom. To je granica plemena Judinih sino-
va unaokolo po njihovim rodovima.
13 A Kalebu, sinu Jefuneovu, dao je dio
meu Judinim sinovima, kako je Gospo-
din zapovjedio Joui, naime, grad Kirjat-
Arbu, koji je Hebron. (Arba je bio Anakov
otac).
14 Kaleb je protjerao odatle tri Anakova
sina, eaja, Ahimana i Talmaja, Anakove
sinove.
15 Odatle je otiao protiv itelja Debira;
Debir se prije zvao Kirjat-Sefer.
16 Onda je rekao Kaleb: Tko svlada i
osvoji Kirjat-Sefer, dat u mu svoju ker
Aksu za enu.
17 I osvojio ga Otniel, sin Kenazov, koji
je bio brat Kalebov. I dao mu svoju ker
Aksu za enu.
18 A kad je polazila, nagovorila je svojega
oca i izmolila od njega komad obradive
zemlje. Ona se spustila s magarca i Kaleb
je zapitao: A to ti eli?
19 Ona je odgovorila: Daj mi blagoslov,
jer si mi dao junu zemlju, pa daj mi i vo-
dene izvore. Onda joj je dao izvore u vi-
sini i izvore u nizini.
20 To je batina plemena Judinih sinova
po njihovim rodovima.
21 Krajnji juni gradovi plemena Judinih
sinova prema edomskoj granici bili su:
Kabseel, Eder, Jagur,
22 Kina, Dimona, Adada,
23 Kade, Hazor, Jitnan,
24 Zif, Telem, Bealot,
25 Hazor, Hadada, Kirjat-Hezron, to jest
Hazor,
26 Amam, ema, Molada,
27 Hazar-Gada, Hemon, Bet-Pelet,
28 Hazar-ual, Beer-eba, Bizjotja,
Joua
185
3 potom se sputa na zapad do granice
Jafeteja do granice donjega Bet-Horo-
na i do Gezera, i njezin kraj zavrava na
moru.
4 I Josipovi sinovi, Manaseh i Efraim, pri-
mili su svoju batinu.
5 Granica Efraimovih sinova po njihovim
rodovima bila je ova: granica njihove ba-
tine ide na istoku od Atarot-Adara do
gornjega Bet-Horona.
6 Odatle tee granica prema moru, sje-
verno od Mikmetata. Potom se savija
granica k istoku u Taanat-ilo i prolazi s
istoka do Janoaha.
7 Onda od Janoaha silazi u Atarot i Naa-
rat, dotakne se Jerihona i zavri na Jor-
danu.
8 Od Tapuaha ide granica prema zapa-
du do potoka Kane i zavri na moru. To
je batina plemena Efraimovih sinova po
njihovim rodovima.
9 K tomu dolaze gradovi Efraima, koji su
bili odvojeni usred batine Manasehovih
sinova, svi gradovi sa svojim selima.
10 A nisu protjerali Kanaance koji su pre-
bivali u Gezeru. Tako su ostali Kanaanci
meu Efraimovim sinovima do dananje-
ga dana, i postali su prisilni sluge.
Manasehova Batina
17
I dopao je dio plemenu Manasehovu,
jer on je bio prvoroenac Josipov.
Makiru, prvoroencu Manasehovu, ocu
Gileadovu, dopao je Gilead i Baan, jer je
bio ratniki junak.
2 I ostati Manasehovi sinovi dobili su svoj
dio po svojim rodovima: Abiezerovi sino-
vi, Helekovi sinovi, Asrielovi sinovi, e-
kemovi sinovi, Heferovi sinovi i emidini
sinovi. To su muki potomci Manaseha,
sina Josipova, po svojim rodovima.
3 A Selofhad, sin Hefera, sina Gileada,
sina Makira, sina Manasehova, nije imao
sinova, nego samo keri. Ovo su im ime-
na: Mahla, Noa, Hogla i Tirsa.
4 I one su stupile pred sveenika Elea-
zara i pred Jouu, sina Nunova, i pred
glavare, rekavi: Gospodin je zapovjedio
Mojsiju da nam da nau batinu meu
naom braom. I dao im je on po zapovi-
jedi Gospodinovoj batinu meu braom
njihova oca.
5 Tako je dopalo Manasehu deset dijelo-
va, osim gileadske zemlje i Baana, koji
su s onu stranu Jordana,
6 jer su keri Manasehove dobile bati-
nu meu njegovim sinovima, a gileadska
zemlja pripala je drugim Manasehovim si-
novima.
7 Manasehovo podruje bilo je od Aera
29 Baala, Ijim, Esem,
30 Eltolad, Kesil, Hormah,
31 Siklag, Madmana, Sansana,
32 Lebaot, ilhim, Ain i Rimon: svega dva-
deset i devet gradova sa svojim selima.
33 U nizini: Etaol, Zorah, Ana,
34 Zanoah, En-Ganim, Tapuah, Enam,
35 Jarmut, Adulam, Sokoh, Azeka,
36 araim, Aditaim, Gederah i Gederota-
im: etrnaest gradova sa svojim selima.
37 Zenan, Hadaa, Migdal-Gad,
38 Dilean, Mispa, Jokteel,
39 Laki, Bozkat, Eglon,
40 Kabon, Lahmas, Kitli,
41 Gederot, Bet-Dagon, Naama, Makeda:
esnaest gradova sa svojim selima.
42 Libna, Eter, Aan,
43 Jeftah, Ana, Nesib,
44 Keila, Akzib i Marea: devet gradova
sa svojim selima.
45 Ekron sa svojim gradovima i selima;
46 od Ekrona do mora sve to je kod A-
doda i njegovih sela;
47 Adod sa svojim gradovima i selima,
Gaza sa svojim gradovima i selima do egi-
patskog potoka; granica je Veliko more.
48 U gori: amir, Jatir, Sokoh,
49 Dana, Kirjat-Sana, to jest Debir,
50 Anab, Etemoh, Anim,
51 Goen, Holon i Gilo: jedanaest grado-
va sa svojim selima.
52 Arab, Dumah, Eean,
53 Janum, Bet-Tapuah, Afeka,
54 Humta, Kirjat-Arba, to jest Hebron, i
Sior: devet gradova sa svojim selima.
55 Maon, Karmel, Zif, Jutah,
56 Jezreel, Jokdeam, Zanoah,
57 Kain, Gibea i Tamna: deset gradova sa
svojim selima.
58 Halhul, Bet-Zur, Gedor,
59 Maarat. Bet-Anot Eltekon: est grado-
va sa svojim selima.
60 Kirjat-Baal, to jest Kirjat-Jearim, Ra-
bah: dva grada sa svojim selima.
61 U pustinji: Bet-Araba, Midin, Sekaka,
62 Nibam, Slani grad, i En-Gedi: est
gradova sa svojim selima.
63 A Jebusejce, koji su prebivali u Jeru-
zalemu, nisu mogli protjerati Judini sinovi.
Tako su ostali Jebusejci sa Judinim sino-
vima u Jeruzalemu do dananjega dana.
Efraimova batina
16
Josipovi sinovi dobili su drijebom
svoj posjed od Jordana kod Jeriho-
na, istono od jerihonskih voda, nadalje
pustinju, koja se die od Jerihona na Be-
telsku goru.
2 Onda ide granica od Betela u Luz i pru-
a se prema granici Arkijaca do Atarota,
Joua
186
u Mikmetat, koji lei istono od ekema.
Potom ide granica na jug k iteljima En-
Tapuaha.
8 Pokrajina Tapuah pripadala je Manase-
hu, a sam Tapuah na Manasehovoj grani-
ci pripadao je Efraimovim sinovima.
9 Onda silazi granica k potoku Kani, ju-
no od potoka. Ovi gradovi meu Mana-
sehovim gradovima pripadali su Efraimu.
Granica Manasehova bila je sjeverno od
potoka i zavravala na moru.
10 to lei prema jugu, pripadalo je Efra-
imu, a to lei prema sjeveru, Manasehu,
a granica im je more; na sjeveru granica s
Aerom, a na istoku s Isakarom.
11 U Isakaru i Aeru pripadaju Manase-
hu: Bet-ean sa svojim selima, Ibleam sa
svojim selima, stanovnici u Doru sa svo-
jim selima, stanovnici u En-Doru sa svo-
jim selima, stanovnici u Taanaku sa svo-
jim selima, stanovnici u Megidu sa svojim
selima: tri gorska podruja.
12 A Manasehovi sinovi nisu mogli osvoji-
ti ovih gradova, i polo je za rukom Kana-
ancima da ostanu u toj pokrajini.
13 Ali kad su ojaali Izraelovi sinovi, na-
metnuli su danak na Kanaance, ali ih nisu
potpuno protjerali.
14 A Josipovi sinovi su zapitali Jouu, re-
kavi: Zato si mi dao samo jedan dri-
jeb i jedan dio za batinu kad sam ipak
narod mnogobrojan, i jer me je do sada
blagoslivljao Gospodin?
15 Joua im odgovorio: Kad si narod
mnogobrojan, onda poi u umu i ondje
iskri sebi zemlje u pokrajini Perizejaca i
Refaimaca, ako ti je pretijesna Efraimova
gora.
16 Josipovi sinovi su odgovorili: Nije
nam dosta ta gora, jer svi Kanaanci, koji
prebivaju dolje u ravnici, imaju eljezna
bojna kola, i oni, koji prebivaju u Bet-e-
anu i njegovim selima, i oni koji su u Je-
zreelskoj ravnici.
17 Joua je rekao kui Josipovoj, Efrai-
movoj i Manasehovoj, rekavi: Mnogo-
brojan si narod i ima veliku mo, zato
nee dobiti samo jedan drijeb,
18 nego e ti pripasti gorsko podru-
je. Ako je uma, iskri je, pa e onda svi
obronci biti tvoji, jer e protjerati Kana-
ance, ako i imaju eljezna bojna kola, ako
su i jaki.
krinja zavjeta u ilu.
18
Tada se skupila sva zajednica Izrae-
lovih sinova u ilo, i ondje su namje-
stili ator sastanka. A zemlja je bila pred
njima pokorena.
2 Ali meu Izraelovim sinovima jo je
ostalo sedam plemena kojima jo nije bila
dana njihova batina.
3 Onda je rekao Joua Izraelovim sinovi-
ma: Dokle ete jo tako oklijevati da ne
poete zaposjesti zemlju koju vam je dao
Gospodin, Bog vaih otaca?
4 Izaberite sebi tri ovjeka iz svakoga ple-
mena, a ja u ih poslati da se podignu i
prou zemlju, te je popiu za uredbu ba-
tine i neka se vrate k meni.
5 I neka ju razdijele meu sobom na se-
dam dijelova. Juda neka ostane u svojem
podruju na jugu, a kua Josipova neka
ostane u svojem podruju na sjeveru.
6 A vi popiite zemlju na sedam dijelova i
donesite mi ovdje! Onda u za vas baci-
ti drijeb, ovdje pred Gospodinom, vaim
Bogom.
7 A Leviti nemaju dijela meu vama, jer
je sveenstvo Gospodinovo njihova ba-
tina. A Gad i Ruben i polovica plemena
Manasehova dobili su ve svoju batinu u
jordanskoj istonoj zemlji, koju im je dao
Mojsije, Gospodinov sluga.
8 Onda se digli ljudi i otili. Kad su odla-
zili da popiu zemlju, dao im je Joua ovu
zapovijed Idite, proite zemlju, popiite
ju i doite opet k meni, a ja u onda ovdje
u ilu pred Gospodinom baciti drijeb za
vas.
9 Ljudi se digli, proli zemlju, popisali su
u knjigu grad za gradom u sedam dijelova
i vratili se k Joui u tabor u ilo.
10 Onda je Joua pred Gospodinom u ilu
bacio drijeb za njih. Tako je ondje podi-
jelio Joua zemlju meu Izraelove sinove
po njihovim odjelima.
11 I izaao je drijeb za pleme Benjami-
novih sinova po njihovim rodovima, i to
pokrajina koja im dopala drijebom, bila
je meu Judinim sinovima i Josipovim si-
novima.
12 Njihova sjeverna granica poinje na
Jordanu. Onda se die granica do na gor-
sko sljeme sjeverno od Jerihona, penje
se dalje na goru prema zapadu i zavrava
u Pustinji Bet-Avena.
13 Odatle ide granica u Luzu, na gorsko
sljeme juno od Luze, to jest Betel. Onda
se sputa granica u Atarot-Adar na putu
juno od donjega Bet-Horona.
14 Dalje se protee granica i zavija se na
svojoj istonoj strani na jug od gore koja
lei juno od Bet-Horona, a zavrava kod
Kirjat-Baala, to jest Kirjat-Jearima, grada
Judinih sinova. To je bila zapadna stra-
na.
15 Juna strana poinje na gradskoj gra-
nici Kirjat-Jearima. Onda ide granica pre-
ma zapadu dalje k izvoru vode Neftoahu.
Joua
187
16 Nato se sputa granica do na kraj gore,
koja lei istono od doline Hinomovih si-
nova i sjeverno od ravnice Refaim, sputa
se po dolini Hinomovoj juno od gorskog
sljemena Jebusejaca i tee dalje k izvoru
Rogelu.
17 Potom se protee prema sjeveru, ide u
En-eme i tee u Gelilot, koji je naprema
usponu Adumimu i silazi do kamena Bo-
hana, Rubenova sina.
18 Onda ide na gorsko sljeme sjeverno
prema Arabi i sputa se u Arabu.
19 Granica prolazi sjeverno od gorskog
sljemena Bet-Hogle. Granica zavrava
na sjevernom hrtu Slanoga mora, na ju-
nom kraju Jordana. To je bila juna gra-
nica.
20 Jordan je granica na istonoj strani.
To je bila batina Benjaminovih sinova po
njihovim rodovima unaokolo po njihovim
rodovima.
21 A gradovi plemena Benjaminovih sino-
va po njihovim rodovima bili su: Jerihon,
Bet-Hogla, Emek-Kesis,
22 Bet-Araba, Zemaraim, Betel,
23 Avim, Parah, Ofrah,
24 Kefar Haamona, Ofni, Gaba, dvanaest
gradova sa svojim selima.
25 Gibeon, Ramah, Beerot,
26 Mispa, Kefrah, Mosah,
27 Rekem, Jirpeel, Taralah,
28 Selah, Elef, Jebus, to jest Jeruzalem,
Gibeat, Kirjat, etrnaest gradova sa svo-
jim selima. To je batina Benjaminovih si-
nova po njihovim rodovima.
Batina Jouina i drugih est plemena
19
Drugi drijeb pao je za imuna, za
pleme imunovih sinova po njihovim
rodovima. Njihova batina bila je usred
batine Judinih sinova.
2 Oni su dobili kao batinu Beer-ebu,
ebu, Moladu,
3 Hazar-ual, Balu, Esem,
4 Eltolad, Betul, Hormah,
5 Siklag, Bet-Markabot, Hazar-Susu,
6 Bet-Lebaot, aruhen, trinaest gradova
sa svojim selima
7 Ain, Rimon, Eter, Aan, etiri grada sa
svojim selima.
8 Nadalje sva sela koja su oko tih grado-
va, do Baalat-Beera, Ramah na jugu. To
je batina plemena imunovih sinova po
njihovim rodovima.
9 Batina imunovih sinova bila je od di-
jela Judinih sinova odijeljena, jer je dio
Judinih sinova bio za nju prevelik. Zato
su dobili imunovi sinovi svoju batinu
usred njihova posjeda.
10 Trei drijeb pao je za Zebulunove si-
nove po njihovim rodovima. Granica nji-
hove batine bila je sve do Sarida.
11 Prema zapadu dizala se njihova grani-
ca u Marale, dotie se Dabeeta i ide na
potok koji je pred Jokneamom.
12 Od Sarida okrene se na istok, na izla-
zak sunani pokrajini Kislot-Tabora, ide
dalje u Daberat, penje se u Jafju.
13 Odatle tee na istok prema sunanom
izlasku u Git-Hefer, Ita-Kasin i izlazi kod
Rimona, i dalje do Neahe.
14 Onda se okree granica na sjever oko
Hanatona i zavrava u dolini Jeftah-Elu.
15 S Katatom, Nahalalom, imronom, Ji-
dalom i Betlehemom bilo je dvanaest gra-
dova sa svojim selima.
16 To je batina Zebulunovih sinova po
njihovim rodovima: to su gradovi s njiho-
vim selima.
17 Za Isakara je pao etvrti drijeb, za
Isakarove sinove po njihovim rodovima.
18 Njihovo je podruje bilo: Jezreel, Ke-
sulot, unem;
19 Hafraim, ion, Anaharat;
20 Rabit, Kiion, Abes;
21 Remet, En-Ganim, En-Hada i Bet-Pa-
ses.
22 Granica se dotie Tabora, ahasime
i Bet-emea i zavrava na Jordanu: e-
snaest gradova sa svojim selima.
23 To je batina plemena Isakarovih si-
nova po njihovim rodovima: gradovi sa
svojim selima.
24 Peti drijeb pao je za pleme Aerovih
sinova po njihovim rodovima.
25 Njihovo je podruje bilo: Helkat, Hali,
Beten, Akaf;
26 Alamelek, Amad i Mial i dotie se Kar-
mela na moru i ihor-Libnat.
27 Onda se okree granica prema isto-
ku sunanom u Bet-Dagon, dotie se
Zebuluna i doline Jeftah-Ela na sjeveru,
Bet-Emeka i Neiela i ide prema sjeveru u
Kabul,
28 Ebron, Rehob, Hamon i Kanu do veli-
koga Sidona.
29 Onda se savija granica na Ramahi i do
tvrdoga grada Tira. Nato se okree gra-
nica u Hosu i zavravala na moru do po-
druja Mehaleb, Akziba.
30 Uma, Afek i Rehob: dvadeset i dva
grada sa svojim selima.
31 To je batina plemena Aerovih sinova
po njihovim rodovima: gradovi sa svojim
selima.
32 esti drijeb je pao za Naftalijeve si-
nove, za Naftalijeve sinove po njihovim
rodovima.
33 Njihova granica ila je od Helefa, od
hrasta kod Saananima, od Adami-Neke-
Joua
188
ba i Jabneela do Lakuma i zavravala na
Jordanu.
34 Onda se okree granica prema zapa-
du u Aznot-Tabor i odatle ide dalje u Hu-
koku, dotie se Zebuluna na jugu, ide na
zapadu na Aer i na istoku na Jordan u
Judi.
35 Tvrdi gradovi bili su: Sidim, Ser, Ha-
mat, Rakat, Kineret;
36 Adama, Ramah, Hazor;
37 Kede, Edrei, En-Hazor;
38 Jiron, Migdal-El, Horem, Bet-Anat i
Bet-eme, devetnaest gradova sa svo-
jim selima.
39 To je batina plemena Naftalijevih si-
nova po njihovim rodovima: gradovi sa
svojim selima.
40 Sedmi drijeb pao je za pleme Danovih
sinova po njihovim rodovima.
41 Podruje njihove batine bilo je: Zo-
rah, Etaol, Ir-eme,
42 aalabin, Ajalon, Jetla;
43 Elon, Timnah, Ekron;
44 Eltekeh, Gibeton, Baalat;
45 Jehud, Bene-Berak, Gat-Rimon;
46 Me-Jarkon i Rakon s obalom kod
Jope.
47 A podruje Danovih sinova bilo je za
njih pretijesno. Zato su izali Danovi si-
novi i udarili na Leem, osvojili ga, pobili
ga otricom maa, uzeli su ga u posjed i
naselili se u njemu. Leem su nazvali Dan
po imenu svojega oca Dana.
48 To je batina plemena Danovih sinova
po njihovim rodovima: to su gradovi sa
svojim selima.
49 Kad su razdijelili zemlju po njezinim
granicama, dali su Izraelovi sinovi Joui,
sinu Nunovu, batinu u svojoj sredini.
50 Po zapovijedi Gospodinovoj dali su
mu grad koji je zatraio: Timnat-Serah na
gori Efraim. On je utvrdio grad i naselio se
u njemu.
51 To su batine koje je sveenik Elea-
zar i Joua, sin Nunov, i plemenski glava-
ri izraelskih plemena razdijelili drijebom
u ilu pred Gospodinom na ulazu u ator
sastanka. Tako su zavrili razdiobu ze-
mlje.
Gradovi za utoita
20
Gospodin se javio Joui, rekavi:
2 Priopi Izraelovim sinovima ova-
ko: Odredite sebi gradove utoita, za
koje sam vam dao zapovijed preko Moj-
sija,
3 da ondje mogne pobjei ubojica ako je
koga nehotice i nenamjerno ubio. Neka
vam budu utoita od krvnoga osvetni-
ka!
4 A kad pobjegne u kojega od tih grado-
va, i stane pred gradskim vratima i izne-
se svoju stvar starjeinama onoga grada,
neka ga prime k sebi u grad i odrede mu
mjesto gdje moe kod njih boraviti.
5 Onda ako ga progoni krvni osvetnik, ne
smiju izruiti ubojicu u njegove ruke, jer je
nehotice ubio svojega blinjega i nije mu
prije bio neprijatelj.
6 Neka ostane u onom gradu dok ne sta-
ne pred zajednicu na sud, do smrti veliko-
ga sveenika, koji bude onih dana. Onda
se ubojica smije opet vratiti u svoj grad
i svojoj kui, u grad iz kojega je pobje-
gao.
7 Tako su odredili Kede u Galileji na Naf-
talijevim gorama, ekem na Efraimovim
gorama, Kirjat-Arba, to jest Hebron, na
Judinim gorama.
8 A s onu stranu Jordana, istono od Je-
rihona, odredili su Bezer u pustinji na rav-
nici Rubenova plemena, Ramot u Gileadu
Gadova plemena i Golan u Baanu Mana-
sehova plemena.
9 To su bili gradovi odreeni za sve Izra-
elove sinove i za stranca koji je boravio
meu njima, da ondje moe pobjei svaki
koji je drugoga nehotice ubio, da ga ne bi
ubio krvni osvetnik prije nego stane pred
zajednicu.
Levitski gradovi. Mir u zemlji
21
Nato su se obratili glavari levitskih
obitelji sveeniku Eleazaru i Joui,
sinu Nunovu, i plemenskim glavarima Izra-
elovih sinova,
2 i progovorili im u ilu u zemlji Kanaan,
rekavi: Gospodin je zapovjedio preko
Mojsija da nam se dadu gradovi za prebi-
vanje i njihovi panjaci za nau marvu.
3 Onda su dali Izraelovi sinovi Levitima
od svoje batine, po zapovijedi Gospo-
dinovoj, ove gradove s njihovom okoli-
com:
4 drijebom to je pao za rodove Kohato-
vaca dobili su izmeu Levita sinovi sve-
enika Arona, trinaest gradova od ple-
mena Judina, od plemena imunova i od
plemena Benjaminova.
5 Ostali Kohatovi sinovi dobili su drije-
bom deset gradova od roda Efraimova
plemena, Danova plemena i od polovice
Manasehova plemena.
6 Geronovi sinovi dobili su drijebom tri-
naest gradova od roda Isakarova pleme-
na, od Aerova plemena, od Naftalijeva
plemena i od polovice Manasehova ple-
mena u Baanu.
7 Merarijevi sinovi po svojim rodovima
dobili su dvanaest gradova od Rubenova
Joua
189
plemena, od Gadova plemena i od Zebu-
lunova plemena.
8 Izraelovi sinovi su predali drijebom Le-
vitima te gradove s njihovom okolicom,
kako je to bio Gospodin zapovjedio preko
Mojsija.
9 Od plemena Judinih sinova i od pleme-
na imunovih sinova dali su ove gradove,
koji se zovu po imenu:
10 koji su bili za Aronove sinove, jedan iz
roda Kohatovaca izmeu Levijevih sino-
va; na njih je pao prvi drijeb.
11 Oni su im dali grad Kirjat-Arba, oca
Anakova, to jest Hebron, na gori Judinoj
s njegovom okolicom.
12 A polje toga grada sa njegovim selima
dali su u batinu Kalebu, sinu Jefuneovu.
13 Tako su dali sinovima sveenika Aro-
na Hebron, grad za utoite ubojicama,
s njegovom okolicom, Libna s njezinim
panjacima;
14 Jatir s njegovom okolicom, Etemoh s
njegovom okolicom;
15 Holon s njegovom okolicom, Debir s
njegovom okolicom;
16 Ain s njegovom okolicom, Jultah s nje-
zinim panjacima, Bet-eme s njego-
vom okolicom: devet gradova od ona oba
plemena.
17 Od plemena Benjaminova: Gibeon
s njegovom okolicom, Geba s njezinim
panjacima;
18 Anatot s njegovom okolicom, Almon s
njegovom okolicom: etiri grada.
19 Aronovi sinovi, sveenici, prema tomu
dobili su svega trinaest gradova s njiho-
vom okolicom.
20 Gradovi koji su pripali drijebom rodo-
vima Kohatovih sinova, Levita koji su jo
preostali od Kohatovih sinova, pripali su
plemenu Efraimovu.
21 Dali su im ekem, grad-utoite uboji-
cama, s njegovom okolicom na gori Efrai-
movoj, Gezer s njegovom okolicom,
22 Kibsaim s njegovom okolicom, Bet-
Horon s njegovom okolicom: etiri gra-
da.
23 Od plemena Danova Eltekeh s njego-
vom okolicom, Gibeton s njegovom oko-
licom;
24 Ajalon s njegovom okolicom, Gat-Rimon
s njegovom okolicom: etiri grada.
25 Od polovice plemena Manasehova Ta-
nak s njegovom okolicom i Gat-Rimon s
njegovom okolicom: dva grada.
26 Tako su dobile obitelji ostalih Kohato-
vih sinova svega deset gradova s njiho-
vom okolicom.
27 Geronovi sinovi izmeu roda Levita
dobili su od polovice Manasehova ple-
mena: Golan, grad za utoite ubojicama,
u Baanu, s njegovom okolicom i Atarot
s njegovom okolicom: dva grada.
28 Od Isakarova plemena: Kion s njego-
vom okolicom, Daberat s njegovom oko-
licom;
29 Jarmut s njegovom okolicom i En-Ga-
nim s njegovom okolicom: etiri grada.
30 Od plemena Aerova: Maal s njego-
vom okolicom, Abdon s njegovom okoli-
com,
31 Helkat s njegovom okolicom i Rehob s
njegovom okolicom: etiri grada.
32 Od plemena Naftalijeva: Kede, grad-
utoite ubojicama, u Galileji, s njegovom
okolicom, Hamot-Dor s njegovom oko-
licom i Kartan s njegovom okolicom: tri
grada.
33 Obitelji Geronovih sinova dobili su,
prema tomu, svega trinaest gradova s
njihovom okolicom.
34 Obitelji Merarijevih sinova, preostalih
jo Levita, dobili su od plemena Zebu-
lunova: Jokneam s njegovom okolicom,
Kartah s njezinim panjacima;
35 Dimnah s njezinim panjacima, Naha-
lal s njegovom okolicom: etiri grada.
36 Od plemena Rubenova Bezer s njego-
vom okolicom, Jahas s njezinim panja-
cima;
37 Kedemot s njegovom okolicom i Mefa-
at s njegovom okolicom: etiri grada.
38 Od plemena Gadova: Ramot, grad-
utoite ubojicama, u Gileadu, s njego-
vom okolicom, Mahanaim s njegovom
okolicom;
39 Hebon s njegovom okolicom i Jazer s
njegovom okolicom: svega etiri grada.
40 Obitelji Merarijevih sinova, koje su jo
preostali od levitskih rodova, dobili su
drijebom prema tomu svega dvanaest
gradova.
41 Ukupni broj levitskih gradova usred
batine Izraelovih sinova bio je etrdeset
i osam gradova s njihovom okolicom.
42 Ovi gradovi imali su svaki svoje pa-
njake unaokolo: tako je bilo kod svih ovih
gradova.
43 Tako je dao Gospodin Izraelovim sino-
vima cijelu zemlju za koju se bio zakleo
njihovim ocima da e im ju dati. Oni su ju
uzeli u posjed i naselili se u njoj.
44 Gospodin im je pribavio mir unaokolo,
posve onako kako se bio zakleo njihovim
ocima. Nitko se nije odrao pred njima od
svih njihovih neprijatelja: sve njihove ne-
prijatelje predao im Gospodin u ruke.
45 Od svih obeanja, koja je Gospodin
bio dao Izraelovoj kui, nije ostalo nijed-
no neispunjeno; sve se ispunilo.
Joua
190
Prekojordanska plemena se vraaju
22
Onda je sazvao Joua Rubenovce,
Gadovce i polovicu plemena Mana-
sehova,
2 I rekao im: Vi ste ispunili sve to vam
je zapovjedio Mojsije, Gospodinov sluga,
i posluali ste me u svemu to sam vam
zapovjedio.
3 Niste ostavili svoje brae kroz dugo vri-
jeme do danas, nego ste vjerno drali za-
povijed Gospodina, svojega Boga.
4 I kad je Gospodin, va Bog, pribavio mir
vaoj brai, kako im je obeao, to se sad
vratite natrag kui, u zemlju u kojoj je vaa
batina, koju vam je Mojsije, Gospodinov
sluga, odredio s onu stranu Jordana.
5 Samo pazite da vrite revno zakone i
zapovijedi koje vam je dao Mojsije, Gos-
podinov sluga: da ljubite Gospodina, svo-
jega Boga, da hodite svim njegovim pu-
tovima, da drite njegove zapovijedi, da
pristajete uz njega i da mu sluite svim
svojim srcem i svom svojom duom!
6 I blagoslovio ih Joua i otpustio ih, i
nato se oni vratili natrag kui.
7 Jednoj polovici plemena Manasehova
bilo je Mojsije odredio posjed u Baanu,
drugoj polovici bio je Joua dao posjed
kod njihove brae u zapadnoj jordanskoj
zemlji. Osim toga Joua, kad ih je otpu-
stio kui blagoslovio ih,
8 i rekao im ovako: Vratite se natrag kui
s velikim blagom i mnogom marvom, sa
srebrom, zlatom, broncom, eljezom i
vrlo mnogom odjeom! Porazdijelite to
to ste zaplijenili od svojih neprijatelja sa
svojom braom.
9 Tako se Rubenovi sinovi vratili kui, Ga-
dovi sinovi i polovica plemena Manase-
hova i otili su od Izraelovih sinova iz ila
u zemlji Kanaan, da se zapute u zemlju
Gilead, u zemlju svoje batine, koju su bili
zaposjeli, kako je Gospodin zapovjedio
preko Mojsija.
10 Kad su doli u krajeve na Jordanu koji
su jo u zemlji Kanaan, napravili su Ru-
benovi sinovi, Gadovi sinovi i polovica
plemena Manasehova ondje na Jordanu
rtvenik, rtvenik koji se nadaleko vidio.
11 Onda su douli Izraelovi sinovi gdje
se govori: Eno, Rubenovi sinovi, Gado-
vi sinovi i polovica plemena Manasehova
napravili su rtvenik prema zemlji Kana-
an, u krajevima na Jordanu, s onu stranu
zemlje Izraelovih sinova.
12 im su to uli Izraelovi sinovi, skupila
se sva zajednica Izraelovih sinova u ilo
da idu u boj protiv njih.
13 Izraelovi sinovi su poslali k Rubenovim
sinovima, Gadovim sinovima i k polovici
plemena Manasehova u zemlju gileadsku
Finehasa, sina sveenika Eleazara,
14 i s njim deset glavara, po jednoga el-
nika od svake plemenske obitelji Izraelo-
ve; svaki je od njih bio elnik plemenskih
obitelji Izraelovih.
15 Kad su doli k Rubenovim sinovima,
Gadovim sinovima i polovici plemena Ma-
nasehova u zemlju gileadsku, rekli su im:
16 Sva zajednica Gospodinova pita: Ka-
kva je to nevjernost koju pravite protiv
Boga Izraelova? Vi ste se tim to ste po-
digli rtvenik okrenuli danas od Gospodi-
na, vi ste se s tim pobunili danas protiv
Gospodina.
17 Zar nam nije dosta zloin od Peora,
od kojega se do danas jo ne oistismo,
zbog njega je pala kazna na Gospodinovu
zajednicu?
18 I vi, hoete li se danas pobuniti pro-
tiv Gospodina? Onda e doi ovo: ako se
danas pobunite protiv Gospodina, on e
sutra pustiti svoj gnjev na svu Izraelovu
zajednicu.
19 Ali ako vam izgleda neista zemlja
vae batine, onda prijeite u zemlju ba-
tine Gospodinove gdje je prebivalite
Gospodinovo, i naselite se meu nama,
ali se ne bunite protiv Gospodina i ne bu-
nite se protiv nas, gradei sebi mimo r-
tvenika Gospodinova, naega Boga, jo
drugi rtvenik.
20 Nije li pala kazna na svu Izraelovu za-
jednicu kad je Akan, sin Zerahov, prisvo-
jio zakleto? On nije bio jedini koji je morao
svoja zlodjela platiti svojim ivotom.
21 Onda su odgovorili Rubenovi sinovi,
Gadovi sinovi i polovica plemena Mana-
sehova plemenskim glavarima Izraelo-
vim, rekavi:
22 Svemoni Bog, Gospodin, jest Sve-
moni, Bog Gospodin, on zna, i Izrael
neka zna: Ako je to bila pobuna ili nevjer-
nost protiv Gospodina, onda neka nas ne
pomogne danas!
23 Ako smo sagradili sebi rtvenik da se
odvratimo od Gospodina, ili ako je to bilo
zato da na njemu rtvujemo rtve paljeni-
ce i prinose, ili da prinosimo na njemu mi-
rotvorne rtve, onda neka sam Gospodin
trai od nas raun.
24 Ne, mi smo to napravili samo iz brige
i skrbi. Pomislili smo, naime: U budu-
nosti rei e vai sinovi naim sinovima:
to vi imate s Gospodinom, Bogom Izra-
elovim?
25 Gospodin je, eto, postavio Jordan kao
meu izmeu nas i vas, Rubenovi sinovi i
Gadovi sinovi. Vi nemate dijela u Gospodi-
na, pa e vaa djeca djecu nau tako dale-
Joua
191
ko dovesti da vie ne tuju Gospodina.
26 Zato smo rekli: Pripremimo se sagra-
diti rtvenik, ne za rtve paljenice i rtve
zaklanice,
27 nego da on bude izmeu nas i vas i
naih potomaka svjedoanstvo da ho-
emo sluiti Gospodinu pred njim svojim
rtvama paljenicama, svojim rtvama za-
klanicama i svojim mirotvornim rtvama.
Tako nee moi u budunosti vai sinovi
govoriti naim sinovima: Vi nemate dijela
u Gospodinu.
28 Nadalje, smo rekli: Ako bi kada re-
kli tako nama i naim potomcima, onda
emo im odgovoriti: Pogledajte uzorak
rtvenika Gospodinova koji su nam podi-
gli nai oci, ne za rtve paljenice i rtve
zaklanice, nego za svjedoanstvo nama
i vama.
29 Daleko neka je od nas da se diemo
protiv Gospodina i da se odvratimo da-
nas od Gospodina radei rtvenik za rtve
paljenice, za prinose i za rtve zaklanice
mimo rtvenika Gospodina, naega Boga,
koji je pred njegovim atorom!
30 I kad su uli sveenik Finehas i glavari
zajednice i glavari izraelskih plemena, koji
su bili s njim, rijei to im ih rekli Rubenovi
sinovi, Gadovi sinovi i Manasehovi sinovi,
bili su zadovoljni.
31 Sveenik Finehas, sin Eleazarov, odgo-
vorio Rubenovim sinovima, Gadovim si-
novima i Manasehovim sinovima: Danas
spoznajemo da je Gospodin u naoj sre-
dini, jer vi s tim niste poinili nevjernosti
protiv Gospodina. Tako ste sauvali Izra-
elove sinove od Gospodinove kazne.
32 Potom se vratili sveenik Finehas, sin
Eleazarov, i glavari od Rubenovih sinova i
Gadovih sinova iz zemlje gileadske u ze-
mlju Kanaan k Izraelovim sinovima i doni-
jeli su im odgovor.
33 Odgovor se dopao Izraelovim sinovi-
ma, hvalili su Boga i nisu vie mislili na to
da idu u boj protiv njih, da opustoe ze-
mlju u kojoj su prebivali Rubenovi sinovi i
Gadovi sinovi.
34 Rubenovi sinovi i Gadovi sinovi dali
su rtveniku ime Jer je svjedok je meu
nama da je Gospodin Bog.
Jouin prvi govor na rastanku
23
I dogodilo se nakon dugo vremena
Gospodin je bio dao Izraelu mir pred
svim njegovim neprijateljima unaokolo, a
Joua je bio star i zaao u godine.
2 Sazvao Joua sav Izrael, starjeine, gla-
vare, sudce i slubenike i rekao im: Ja
sam star i odmaknuo u godinama.
3 Vi ste vidjeli sve to je napravio Gos-
podin, va Bog, svim tim narodima zbog
vas, jer Gospodin, va Bog, borio se za
vas.
4 Vidite, odredio sam vam drijebom te
narode, koji su jo ostali, u batinu za
vaa plemena poevi od Jordana; isto
tako sve neznaboake narode koje sam
iskorijenio, i Veliko more na zapadu.
5 Gospodin, va Bog, sam e ih goni-
ti ispred vas i protjerati ih zbog vas da
mognete zaposjesti njihovu zemlju, kako
vam je obeao Gospodin, va Bog.
6 Budite zato postojani da brino drite
sve je napisano u knjizi Mojsijeva zakona,
i da ne odstupate od njega ni na desno ni
na lijevo.
7 Ne smijete se pomijeati s tim narodi-
ma koji su jo preostali, ne zazivajte ime
njihovih bogova, ne zaklinjite se njima, ne
sluite im i ne klanjajte se njima,
8 nego se drite Gospodina, svojega
Boga, kako ste vrili do danas.
9 Gospodin je zbog vas protjerao velike i
mone narode, i nitko se nije mogao odr-
ati pred vama do danas.
10 Jedan izmeu vas tjerao je tisuu u
bijeg, jer Gospodin, va Bog, borio se za
vas, kako vam je obeao.
11 Zato na sebe brino pazite, na to da
ljubite Gospodina, svojega Boga!
12 Jer ako budete radili drukije, i pristali
za ostatkom tih naroda, koji su jo preo-
stali kod vas, i s njima se sprijateljili i po-
mijeali i oni s vama,
13 onda znajte da Gospodin, va Bog,
nee vie izgoniti tih naroda ispred vas.
Oni e vam ak i postati zamka i mrea,
bi vaim bokovima i trnje vaim oima,
dok ne budete istisnuti iz te lijepe zemlje
koju vam je dao Gospodin, va Bog.
14 Evo, ja idem sada na put, na koji mora
ii cijeli svijet. Zato spoznajte svim svojim
srcem i svom svojom duom, da od svih
obeanja koja vam je dao Gospodin, va
Bog, nije ostalo nijedno neispunjeno.
15 A kako vam se ispunilo svako obea-
nje, koje vam je dao Gospodin, va Bog,
tako e ispuniti Gospodin na vama i svaku
prijetnju, dok vas ne istisne iz te lijepe ze-
mlje koju vam je dao Gospodin, va Bog.
16 Ako prestupite dunosti zavjeta prema
Gospodinu, svojem Bogu, koje vam je za-
povjedio, i poete sluiti drugim bogovi-
ma i njima se klanjati, raspalit e se srdba
Gospodinova na vas, i brzo ete ieznuti
iz lijepe zemlje koju vam je dao.
Jouine posljednje opomene i smrt
24
Potom je skupio Joua sva Izraelo-
va plemena u ekem i sazvao Izra-
Joua
192
elove starjeine, njegove glavare, sudce
i slubenike; i oni su se bili postavili pred
Bogom.
2 Joua je rekao svemu narodu: Ovako
govori Gospodin, Bog Izraelov: U staro
doba prebivali su vai praoci s onu stranu
rijeke Tare, otac Abrahamov i Nahorov, i
tovali su druge bogove.
3 Onda sam uzeo vaega oca Abrahama
iz zemlje s onu stranu rijeke i vodio sam
ga po cijeloj zemlji Kanaan, dao sam mu
mnogobrojne potomke i darovao mu Iza-
ka.
4 Izaku sam dao Jakova i Ezava, i Ezavu
sam odredio goru Seir za posjed, a Jakov
i njegovi sinovi poli su u Egipat.
5 Onda sam poslao Mojsija i Arona i uda-
rio Egipat s tim to sam napravio u njemu.
Potom sam vas izveo.
6 Izveo sam vae oce iz Egipta, i doli ste
na more. A Egipani su progonili vae oce
bojnim kolima i konjanicima do Crvenoga
mora.
7 Onda su zavapili Gospodinu, i on je po-
stavio gustu tamu izmeu vas i Egipana
i naveo na njih more koje ih je prekrilo.
Svojim oima vidjeli ste to sam napravio
Egiptu. Onda ste ostali dugo vremena u
pustinji.
8 Nato sam vas doveo u zemlju Amoreja-
ca koji su prebivali s onu stranu Jordana.
Kad su se oni pobili s vama, dao sam ih
u vae ruke. Uzeli ste njihovu zemlju, i ja
sam ih iskorijenio ispred vas.
9 Onda se podignuo moapski kralj Balak,
sin Siporov, i vojevao je protiv Izraela. On
je zvao Balaama, sina Beorova, da vas
prokune.
10 Ali ja nisam htjeo posluati Balaama.
On vas je ak i morao blagosloviti, i tako
sam vas izbavio iz njegove ruke.
11 Vi ste onda proli preko Jordana i
doli u Jerihon. Ovdje su vojevali protiv
vas graani iz Jerihona, Amorejci, Pe-
rizejci, Kanaanci, Hitijci, Girgaejci, Hi-
vejci i Jebusejci, ali sam ih dao u vae
ruke.
12 Poslao sam pred vama strljene. Oni
su njih, dva kralja amorejska, prognali
ispred vas, ne sa tvojim maem i tvojim
l kom.
13 Dao sam vam zemlju za koju se niste
trudili i gradove koje niste gradili i u koji-
ma se trebate samo smjestiti, i vinograde
i maslinike koje niste sadili dobili ste na
uivanje.
14 Zato se sada bojte Gospodina i slui-
te mu iskreno i vjerno! Odstranite bogove
kojima su sluili vai oci s onu stranu rije-
ke i u Egiptu, i sluite Gospodinu!
15 Ako li vam nije po volji sluiti Gospo-
dinu, onda se odluite danas kome ete
sluiti: bogovima kojima su sluili vai oci
s onu stranu rijeke, ili bogovima Amore-
jaca u ijoj zemlji prebivate. A ja i moja
kua sluit emo Gospodinu.
16 Onda je rekao narod ovako: Daleko
neka je od nas da ostavimo Gospodina i
da sluimo drugim bogovima.
17 Jer Gospodin, na Bog, koji je izveo
nas i nae oce iz Egipta, iz kue ropstva.
On je napravio pred naim oima ona ve-
lika udesa i uvao nas na cijelom putu
kojim smo ili, i meu svim narodima kroz
koje smo prolazili.
18 Gospodin je protjerao ispred nas sve
narode, i Amorejce koji su prebivali u ze-
mlji. I mi emo sluiti Gospodinu, jer on je
na Bog.
19 Joua je rekao narodu: Neete moi
sluiti Gospodinu, jer on je svet Bog, on je
ljubomoran Bog, on vam nee opratati
vaih prijestupa i grijeha.
20 Ako budete ostavili Gospodina i sluili
drugim bogovima, on e se okrenuti od
vas, zlo e vam nanijeti i unititi vas, na-
kon to vam je pravio dobro.
21 A narod je odgovorio Joui: Ne, mi
emo sluiti Gospodinu.
22 Joua je rekao narodu: Sami ste sebi
svjedoci da ste izabrali sebi Gospodina da
mu sluite. Oni su rekli: Svjedoci smo.
23 Onda sad odstranite tue bogove
koji su meu vama, i priklonite svoje srce
Gospodinu, Bogu Izraelovu!
24 Onda je narod obeao Joui: Gospo-
dinu, svojem Bogu, sluit emo i njegov
emo glas sluati.
25 Tako je Joua toga dana ustanovio za-
vjet s narodom i dao je zakon i uredbu u
ekemu.
26 On je unio taj dogaaj u knjigu Boje-
ga zakona, uzeo je veliki kamen i postavio
ga ondje pod hrast koji je bio kod svetita
Gospodinova.
27 Onda je rekao Joua svemu narodu:
Evo, ovaj kamen neka nam bude svje-
dok, jer je uo rijei koje je Gospodin go-
vorio nama. Zato neka vam je svjedok da
ne zatajite svojega Boga!
28 Potom je Joua raspustio narod, sva-
koga na svoju batinu.
29 I dogodilo se iza ovih dogaaja umro
je Joua, sin Nunov, Gospodinov sluga, u
dobi od stotinu i deset godina.
30 Pokopali su ga u podruju njegove ba-
tine u Timnat-Serahu u gori Efraimovoj,
sjeverno od gore Gaaa.
31 Izrael je sluio Gospodinu za ivota Jo-
ue i starjeina koje su jo dugo poivjele
Joua
193
iza Joue, i koje su znale sva djela koja je
Gospodin napravio Izraelu.
32 Josipove kosti, koje su Izraelovi sino-
vi bili sobom donijeli iz Egipta, pokopali
su u ekemu, na zemljitu koje je kupio
Jakov od sinova Hamora, oca ekemova,
za stotinu srebrnjaka, a bilo je dano Josi-
povim sinovima u batinu.
33 I Eleazar, sin Aronov, umro je, i poko-
pali su ga u brdu koje je pripadalo njego-
vom sinu Finehasu, koje mu je bilo dano
na gori Efraim.
Joua
Sudci
Knjiga Sudaca
Daljnje zauzimanja kanaanske zemlje
1
I dogodilo se po smrti Jouinoj, da su
Izraelovi sinovi zapitali Gospodina, re-
kavi: Tko e od nas ii prvi u boj protiv
Kanaanaca?
2 Gospodin je rekao: Juda neka uzie,
eto, dajem zemlju u njegove ruke.
3 Onda je Juda rekao imunu svojem bra-
tu: Hajde sa mnom na moj odreeni dio;
borit emo se protiv Kanaanaca, a potom
u onda ja ii s tobom na tvoj odreeni
dio. I poao je imun s njim.
4 I digli se Judini sinovi na put, i Gospo-
din je dao Kanaance i Perizejce u njihove
ruke; i oni su ih pobili kod Bezeka; deset
tisua ljudi.
5 U Bezeku su nali Adoni-Bezeka, udarili
su na njega i pobili Kanaance i Perizejce,
6 Onda je Adoni-Bezek bjeao, nagnuli su
oni za njim, ulovili ga i odsjekli mu palce
na rukama i na nogama.
7 Onda je rekao Adoni-Bezek: Sedamde-
set kraljeva, kojima su bili odsjeeni palci
na rukama i na nogama, kupilo je mrvice
pod mojim stolom. Kako sam radio, tako
mi je Bog platio. Odveli su ga onda u Je-
ruzalem, gdje je umro.
8 Nato su Judini sinovi udarili na Jeruza-
lem, zauzeli ga, udarili ga otricom maa
i ognjem zapalili grad.
9 Potom su izali Judini sinovi da se bore
s Kanaancima, koji su prebivali u gori, u
junoj zemlji i u nizini.
10 Onda su krenuli Judini sinovi protiv
Kanaanaca u Hebronu, Hebron se prije
zvao Kirjat-Arba, i pobili eaja, Ahimana
i Talmaja.
11 Odatle su otili na Debirane. Debir se
prije zvao Kirjat-Sefer.
12 Onda je rekao Kaleb: Tko svlada i
osvoji Kirjat-Sefer, dat u mu svoju ker
Aksu za enu.
13 I osvojio ga Otniel, sin Kenaza, mlae-
ga brata Kalebova. I dao mu svoju ker
Aksu za enu.
14 Kad je ona polazila, nagovorila je svo-
jega oca i izmolila od njega zemlju. Ona
se spustila s magarca, i kad ju zapitao
Kaleb: A to ti eli?
15 Ona mu odgovorila: Daj mi blagoslov,
jer si me udao u junu zemlju, pa daj mi
i vodene izvore! Onda joj je Kaleb dao
izvore u visini i izvore u nizini.
16 Sinovi Kenijca, tasta Mojsijeva, izali
su iz Palmova grada sa Judinim sinovima
u pustinju, koja je na jugu od Arada, i na-
selili se ondje meu narodom.
17 Onda je iziao Juda sa svojim bratom
imunom napali su Kanaance koji su pre-
bivali u Sefatu, i potpuno ih unitili. Otada
se grad nazvao Hormah.
18 Onda je Juda osvojio Gazu s njezinim
podrujem, Akelon s njegovim podru-
jem i Ekron s njegovim podrujem.
19 Gospodin je bio s Judom tako da je
mogao zaposjesti goru, ali itelje u ravnici
nije mogao protjerati, jer su imali eljezna
bojna kola.
20 Hebron su dali, kako je zapovjedio
Mojsije, Kalebu, i on je protjerao odatle tri
Anakova sina.
21 Ali Jebusejce, koji su prebivali u Jeru-
zalemu, nisu mogli protjerati Benjaminovi
sinovi. Tako su ostali Jebusejci u Jeruza-
lemu pod Benjaminovim sinovima do da-
nas.
22 I kua Josipova je izila, i to na Betel, i
Gospodin je bio s njima.
23 Kua Josipova je dala uhoditi Betel, a
grad se prije zvao Luza.
24 Kad su strae vidjele ovjeka gdje
izlazi iz grada, rekli su mu: Hajde, pokai
nam gdje se moe ui u grad, a mi emo
ti za to napraviti milost.
25 Kad im je on bio pokazao kako se mo-
glo provaliti u grad, pobili su oni grad o-
tricom maa. A onoga ovjeka i svu nje-
govu obitelj pustili otii.
26 ovjek je otiao u zemlju Hitijaca, sa-
gradio ondje grad i nazvao ga Luz, i tako
se zove jo i danas.
27 Manaseh nije osvojio Bet-eana i nje-
194
govih sela ni Taanaka i njegovih sela. Nije
potjerao ni itelja iz Dora i njegovih sela,
ni itelja Jibleama i njegovih sela, ni itelja
Megida i njegovih sela. Tako su Kanaanci
ostali i ivjeli u toj zemlji.
28 I dogodilo se, im su ojaali Izraelovi
sinovi, nametnuli su Kanaancima danak,
ali ih nisu mogli sve protjerati iz njihova
posjeda.
29 Ni Efraim nije protjerao Kanaance koji
su prebivali u Gezeru. Tako su ostali Ka-
naanci meu njima u Gezeru.
30 Zebulun nije mogao protjerati itelje iz
Kitrona i Nahalola. Tako su ostali Kana-
anci meu njima, ali im je bio nametnut
danak.
31 Aer nije mogao protjerati itelje iz
Aka, Sidona, Ahlaba, Akziba, Helbe, Afe-
ka i Rehoba.
32 Tako su Aerovci prebivali meu Ka-
naancima, koji su ostali u okolici jer ih se
nije izagnalo.
33 Naftali nije mogao protjerati itelje iz
Bet-emea i Bet-Anata. Tako je prebi-
vao meu Kanaancima, koji su ostali u
okolici, ali iteljima iz Bet-emea i Bet-
Anata, bio je nametnut danak.
34 Amorejci su potisnuli Danove sinove u
goru i nisu im dali sii u ravnicu.
35 Tako su ostali Amorejci u Har-Heresu,
u Ajalonu i aalbim, ali kad se poveala
mo Josipove kue, bio im je nametnut
danak.
36 Podruje Amorejaca protezalo se od
Akrabimske gore, od Sela i dalje gore.

GOSPODINOV Aneo prijeti Izraelu
2
Onda je doao Gospodinov Aneo od
Gilgala u Bokim i rekao: Ja sam vas
izveo iz Egipta i doveo u zemlju za koju
sam se zakleo vaim ocima. Obeao sam:
Neu prekinuti svojega zavjeta s vama
dovijeka.
2 A vi ne smijete sklapati savez sa naro-
dom te zemlje, nego morate poruiti nji-
hove rtvenike. Ali vi niste posluali moje
zapovijedi: zato ste to napravili?
3 Zato i ja velim: Neu ih odagnati ispred
vas, nego e vam oni biti protivnici, i idoli
njihovi bit e vam zamka.
4 I dogodilo se, da kad je to izgovorio
Gospodinov Aneo svim Izraelovim sino-
vima, poeo je narod glasno plakati.
5 Zato su nazvali ono mjesto Bokim. Oni
su prinijeli ondje rtvu Gospodinu.
6 Kad je bio Joua otpustio narod, razili
se Izraelovi sinovi, svaki na svoj batinski
posjed, da zaposjednu zemlju.
7 I narod je sluio Gospodinu za ivota
Joue i svih starjeina koje su nadivjele
Jouu i vidjeli su jo sva velika djela Gos-
podinova, koja je napravio Izraelu.
8 Joua, sin Nunov, Gospodinov sluga,
umro je u dobi od stotinu i deset godina.
9 Pokopali su ga u podruju njegove ba-
tine u Timnat-Heresu u gori Efraimovoj,
sjeverno od gore Gaa.
10 Kad se onda i sav ovaj narataj pri-
brao pridruen svojim precima, i nastao
je drugi narataj iza njih, koji nije pozna-
vao Gospodina ni djela koja je napravio
Izraelu.
11 Onda su Izraelovi sinovi poinjali zlo
pred Gospodinom, i sluili su Baalima.
12 A ostavili su Gospodina, Boga svojih
otaca, koji ih je izveo iz Egipta. Oni su
poli za drugim bogovima, bogovima ne-
znaboaca koji su bili svuda unaokolo,
poklonili se njima i tako razgnjevili Gos-
podina.
13 Oni su napustili Gospodina i poeli slu-
iti Baalu i atartama.
14 I raspalila se srdba Gospodinova pro-
tiv Izraelovih sinova, i on ih predao u ruke
razbojnicima koji su ih oplijenili. On je pu-
stio da padnu u ruke svojih neprijatelja
unaokolo, tako da se vie nisu mogli odr-
ati pred svojim neprijateljima.
15 Svaki put, kad bi poli na vojsku, bila
je Gospodinova ruka protiv njih na njiho-
vu nesreu, kako je unaprijed rekao Gos-
podin i kako im se bio zakleo Gospodin. I
njihova nevolja bila je velika.
16 Onda im je Gospodin podizao sudce,
koji su ih izbavljali iz ruku njihovih nepri-
jatelja.
17 Ali ni svojih sudaca nisu sluali, nego
su tjerali s drugim bogovima idolopoklon-
stvo i klanjali im se. Brzo su zali s puta
kojim su hodali njihovi oci, koji su slijedili
zapovijedi Gospodinove, ali oni nisu tako
postupali.
18 Kad im je Gospodin podizao sudce,
onda je Gospodin bio sa sudcem i izbav-
ljao ih iz ruku njihovih neprijatelja dok je
ivio sudac, jer bi Gospodina ganule nji-
hove tube na njihove muitelje i tlaite-
lje.
19 I dogodilo se, im bi umro sudac, po-
tjerali bi oni ponovno jo gore nego njiho-
vi oci, trali bi za drugim bogovima, sluili
im i klanjali im se. Nisu se ostavljali svojih
djela ni svojih zlih putova.
20 Onda se raspalila srdba Gospodino-
va protiv Izraela i on je rekao: Jer je taj
narod prestupio moj zavjet, na koji sam
obvezao njihove oce, i jer ne slijedi mojih
zapovijedi,
21 tako i ja neu vie nijednoga neprijate-
lja goniti ispred njih izmeu naroda koje
Sudci
195
ostavio Joua kad je umro.
22 Po njima stavit u na kunju Izrael,
hoe li se drati puta Gospodinova i hodi-
ti po njemu, kako su postupali njihovi oci,
ili nee.
23 Mjesto da odmah progna one narode,
Gospodin ih ostavio i nije ih predao u ruke
Joui.
Osloboenje po Otnielu i Ehudu
3
A ovo su narodi koje je Gospodin osta-
vio da po njima kua Izrael, naime, sve
one koji jo nisu iskusili ratova u Kanaa-
nu.
2 To je bilo tako da su narataji Izraelovih
sinova morali nauiti ratovati; barem oni
koji to jo nisu znali od prije.
3 Po imenu pet je flistejskih velikaa, svi
Kanaanci, Sidonci i Hivejci, koji su prebi-
vali na Lebanonu, od gore Baal-Hermona
do ondje gdje se ide u Hamat.
4 Oni su ostali zato da se po njima Izrael
stavi na kunju i da se vidi hoe li slijediti
zapovijedi Gospodinove, na koje je obve-
zao njihove oce preko Mojsija.
5 Tako su prebivali Izraelovi sinovi meu
Kanaancima, Hitijcima, Amorejcima, Pe-
rizejcima, Hivejcima i Jebusejcima.
6 Oni su uzimali sebi njihove keri za
ene, davali svoje vlastite keri njihovim
sinovima i sluili njihovim bogovima.
7 Tako su Izraelovi sinovi opet vrili zlo
pred Gospodinom, i zaboravili su Gospo-
dina, svojega Boga, pa su sluili baalima
i atartama.
protiv Izraela i dao ih u ruke Kuan Ri-
ataimu, kralju sjeverne Mezopotamije.
Osam godina morali su Izraelovi sinovi
sluiti Kuan Riataimu.
9 Kad su Izraelovi sinovi zavapili Gospo-
dinu, podignuo je Gospodin Izraelovim
sinovima izbavitelja, da ih izbavi, Otniela,
sina Kenaza, mlaega brata Kalebova.
10 Na njega je doao Duh Gospodinov, i
on je sudio u Izraelu. On je iziao u rat,
i Gospodin mu je predao u ruke Kuana
Riataima, kralja sjeverne Mesopotamije;
njegova je ruka nadjaala Kuan Riatai-
ma.
11 Tako je bila zemlja mirna etrdeset go-
dina, dok nije umro Otniel, sin Kenazov.
12 Kad su Izraelovi sinovi opet vrili zlo
pred Gospodinom, napravio je Gospodin
moapskog kralja, Eglona, jaim od Izrae-
lovih sinova, jer su vrili zlo pred Gospo-
dinom.
13 Onda se on ujedinio s Amoncima i
Amaleanima, iziao i pobijedio Izraelove
sinove i zauzeli su Palmov grad.
14 Nato su Izraelovi sinovi sluili Eglonu,
moapskom kralju, osamnaest godina.
15 A kad su Izraelovi sinovi zavapili Gos-
podinu, Gospodin im je podignuo izbavi-
telja, Ehuda, sina Gere iz plemena Benja-
minova, ovjeka koji je bio ljevak. Izraelovi
sinovi su poslali po njemu danak Eglonu,
moapskom kralju.
16 Ehud je napravio sebi bode dvorezac
od lakta u duinu, privrstio ga pod svoju
haljinu sa svoje desne strane.
17 I tako predao danak Eglonu, moap-
skom kralju; Eglon je bio ovjek vrlo de-
beo.
18 Kad je bio gotov s predajom danka,
otpustio je ljude koji su nosili danak.
19 Vratio se opet sam pokraj idolskih ki-
pova u blizini Gilgala i rekao Imam, kra-
lju, neku tajnu da ti velim. Ovaj zapovje-
dio utnju, i onda se udaljili svi koji su bili
kod njega.
20 Ehud je pristupio k njemu, a on je sje-
dio sam u svojoj hladovitoj gornjoj sobi, i
Ehud je rekao: Boju rije imam ti rei!
On je ustao sa svojega prijestolja.
21 Onda je Ehud, svojom lijevom rukom,
trgnuo bode sa svoje desne bedrice i za-
tjerao mu ga u trbuh.
22 Tako je drak odmah prodro za otri-
com, i salo se sklopilo oko otrice, jer nije
opet izvukao bode iz trbuha; pritom su
crijeva izila odande.
23 Onda je Ehud izaao van u trijem, za-
tvorio za sobom vrata gornje sobe i za-
kljuao.
24 Kad se bio udaljio, dole su sluge da
pogledaju. Kako su nale vrata gornje
sobe zakljuana, pomislile su: Bit e da
obavlja svoju potrebu u hladovitoj sobi.
25 I tako su ekali veoma dugo, jer on nije
otvarao vrata gornje sobe. Naposljetku
uzeli su klju i otvorili, a tu je leao njihov
gospodar na podu mrtav.
26 A Ehud, dok su oni ekali, bio je ve
izmaknuo, i preko idolskih kipova proao,
i u pobjegao Seir.
27 im se vratio, zatrubio je u trubu na
gori Efraimovoj, i Izraelovi sinovi su sili s
njim s gore, a on im je bio na elu.
28 Na njegov poziv: Hajdete za mnom,
jer Gospodin vam predaje u ruke neprija-
telje vae, Moapce, sili su oni za njim,
zatvorili Moapcima gazove Jordana i nisu
dali nikome prijeko.
29 Pobili su onda Moabaca oko deset ti-
sua ljudi, sve jakih i hrabrih ljudi, i nitko
nije izmaknuo.
30 Tako se onda morao Moab pokori-
ti Izraelovoj vlasti. I zemlja je bila mirna
osamdeset godina.
Sudci
196
31 Poslije njega ustao je amgar, sin
Anatov. On je pobio est stotina Filiste-
jaca volujskim ostanom; i on je oslobodio
Izrael.
Debora i Barak izbavljaju Izraela
4
Poslije smrti Ehudove, Izraelovi sinovi
su opet vrili zlo pred Gospodinom.
2 Tako ih predao Gospodin u ruke Jabinu,
kanaanskom kralju, koji je vladao u Hazo-
ru. Njegov vojskovoa bio je Sisera, koji
je boravio u neznaboakom Haroetu.
3 Onda su zavapili Izraelovi sinovi Gos-
podinu za pomo, jer Jabin je imao devet
stotina eljeznih bojnih kola i dvadeset
godina jako je tlaio Izraelove sinove.
4 U ono je vrijeme Debora, proroica,
ena Lapidotova, sudila Izraelu.
5 Ona je prebivala pod Deborinom pal-
mom izmeu Rame i Betela na gori Efra-
imovoj. Izraelovi sinovi su dolazili gore k
njoj na sud.
6 Onda je ona je dala dozvati Baraka, sina
Abinoamova, iz Kadea Naftalijeva i rekla
mu: Gospodin, Bog Izraelov, zapovjeda
ti: Idi, uzai na goru Tabor i uzmi sobom
deset tisua ljudi izmeu Naftalijevih si-
nova i Zebulunovih sinova!
7 I protiv tebe u dovesti na potok Kion
Siseru, vojskovou Jabinova, i njegova
bojna kola i njegovo ljudstvo i predat u
ga tebi u ruke.
8 A Barak joj rekao: Ako e ti ii sa
mnom, ii u i ja, ako li nee ii sa mnom,
neu ii ni ja.
9 Ona je odgovorila: Sigurno u ja ii s
tobom, ali onda nee imati slave na vojni
koju poduzima, nego e Gospodin dati
Siseru eni u ruku. Nato se Debora podi-
gla i otila s Barakom u Kede.
10 Onda Barak dozvao Zebuluna i Nafta-
lija u Kade, i deset tisua ljudi polo je
gore pod njegovim vodstvom, i Debora je
ila s njim.
11 A Kenijac Heber bio se odvojio od
Kaina, jednoga od sinova Hobaba, tasta
Mojsijeva. On je razapeo svoj ator kod
saanaimskog hrasta pokraj Kadea.
12 Kad su javili Siseri da je iziao Barak,
sin Abinoamov, na goru Tabor.
13 Skupio Sisera sva svoja bojna kola,
devet stotina eljeznih bojnih kola, i svu
svoju vojsku, koja je bila pod njim, od ne-
znaboaka Haroeta do potoka Kiona.
14 Onda je rekla Debora Baraku: Ustani,
jer je ovo dan kad e ti Gospodin dati u
ruke Siseru. Sam Gospodin e ii pred to-
bom. Nato je Barak siao s gore Tabora,
i deset tisua ljudi za njim.
15 Gospodin je smeo Siseru i sva njegova
bojna kola i svu njegovu vojsku otricom
maa pred Barakom. Sisera je skoio s
kola i pjeice pobjegao.
16 Barak je progonio kola i vojsku do Ha-
roeta Hagojima, i sva vojska Siserina je
pala od otrice maa; nije ostao ni jedan.
17 Sisera je pobjegao pjeice do atora
Jaele, ene Kenijca Ebera, jer je meu
Jabinom, kraljem hazorskim, i rodbinom
Kenijca Ebera, vladao mir.
18 Jaela je izala u susret Siseri i rekla
mu: Svrati se, gospodaru, svrati se k
meni, ne boj se! I on se svratio k njoj u
ator, i ona ga pokrila pokrivaem.
19 On je zamolio: Daj mi malo vode da
se napijem, jer sam edan. Ona otvorila
mijeh mlijeka, dala mu da se napije i opet
ga pokrila.
20 Nato joj on rekao: Stani na ulaz ato-
ra! Ako tko doe i zapita te: Ima li tko tu?
ti odgovori: Nema!
21 A Jaela, Heberova ena, je prihvatila
kolac atora, uzela eki, pristupila k nje-
mu polako i zatjerala mu kolac kroz slje-
pooice tako da je proao u zemlju. On je
bio, naime, od umora tvrdo zaspao, i tako
umro.
22 Kad je Barak, koji je progonio Siseru,
mimo prolazio, Jaela mu izala u susret
i rekla mu: Doi, pokazat u ti ovjeka
koga trai. Kad je on uao, Sisera je tu
leao mrtav, i kolac mu zaboden u sljepo-
oice.
23 Tako je Bog ponizio u onaj dan Jabina,
kanaanskog kralja, pred Izraelovim sino-
vima.
24 I ruka Izraelovih sinova bila je sve tea
Jabinu, kanaanskom kralju, sve dok nisu
unitili Jabina, kanaanskog kralja.
Pjesma Debore i Baraka
5
U onaj dan pjevali su Debora i Barak,
sin Abinoamov, sljedeu pjesmu:
2 Kad su voe vodili u Izraelu, dragovolj-
no se ponudio narod u boj, slavite stoga
Gospodina!
3 Kraljevi, ujte! Knezovi, posluajte! Ja
hou pjevati Gospodinu, ja hou pjevati
Gospodin, hou pjevati hvale Gospodinu,
Bogu Izraelovu.
4 Gospodine, kad si silazio sa Seira, kad si
iao iz edomskog polja, zemlja se tresla,
nebesa su lijevala, oblaci su tekli vodom;
5 brda se njihala pred Gospodinom, Sinaj
pred Gospodinom, Bogom Izraelovim.
6 U dane amgara, sina Anatova, u vrije-
me Jaelino putovi su leali pusti. I tko je
iao stazama, vukao se stranputicama.
7 Nije bilo voe u Izraelu, ovjek se osje-
ao zaputen, dok ja, Debora, nisam
Sudci
197
ustala, nisam ustala kao majka u Izraelu.
8 Jer se trailo nove bogove, pokucao
onda na vrata rat, ali se nije vidio tit ni
koplje meu etrdeset tisua u Izraelu.
9 Hvala moja ide Izraelovim glavarima i
narodu koji se dragovoljno ponudio u boj.
Neka je blagoslovljen Gospodin!
10 Govorite, vi koji jaete na bijelim ma-
garcima, koji sjedite na jastucima, i hodi-
te po putovima.
11 Glasnije i od povika pastira na pojiliti-
ma, slavite pravednu pobjedu Gospodina,
sjajno djelo njegove moi u Izraelu! Onda
e Gospodinov narod sii na vrata.
12 Ustani, ustani, Debora! Ustani, usta-
ni, zapjevaj hvalospjev! Digni se, Barae!
Vodi ih u ropstvo, sine Abinoamov!
13 Ostaci junaka, izaite van! Narode
Gospodinov, junacima tako bogat, silazi
k meni!
14 Od Efraima silazi se u dolinu k tebi,
Benjamine, s tvojim konjanicima; glavari
izlaze iz Makira.
15 Iz Zebuluna voe sa ezlom, s Debo-
rom su se ujedinili glavari Isakarovi, i Naf-
tali s Barakom, za njim se juria u dolinu.
Dugo se svjetuju u Rubenovim krajevi-
ma.
16 to sjedi meu torovima i slua kako
bleje stada? Dugo se svjetuju u Rubeno-
vim krajevima,
17 Gilead s onu stranu Jordana poiva, i
zato boravi Dan jo daleko kod laa? Na
obali mora sjedi tiho Aer, prebiva mirno
u svojim zaljevima.
18 Zebulun je narod koji rtvuje svoj ivot
do smrti i Naftali na visokim bojnim polja-
nama.
19 I pridolaze kraljevi u boj, kraljevi ka-
naanski dolaze u bitku kod Taanaka na
vodama Megida, ali ni mrve srebra nisu
dobili.
20 S nebesa se bore zajedno zvijezde,
vojuju protiv Sisere sa svojih staza.
21 Kion odnosi neprijatelje, Kion, potok
bitaka. Moja duo idi snano naprijed!
22 Ve toptaju konjska kopita, jer njihovi
junaci tjeraju, tjeraju ondje.
23 Proklinjite Meroz! Vie gromko Gos-
podinov Aneo: Proklinjite njegove itelje,
jer nisu doli u pomo Gospodinu, Gos-
podinu u pomo kao junaci.
24 Najvie od svih ena neka je slavlje-
na Jaela, ena Ebera, Kenijca; najvie od
svih ena u atoru neka je ona visoko a-
ena.
25 On zaiska vode, ona mu prui mlijeka;
u gospodskoj ai prui mu vrhnje.
26 Ali njezina ruka mai se za atorski
kolac, desnica njezina za kovaki eki:
i udari Siseru, smodi mu glavu, smrska
mu je i probije sljepooice.
27 Meu noge njezine savio se, pao, lei,
savija se uz njezine noge, pao opet na-
trag, i gdje je pao, mrtav je ostao.
28 Kroz prozor motri i jadikuje majka Siseri-
na, kroz reetku: to se tako dugo ne vra-
aju njegova kola? to se tako polako miu
kotai njegovih kola?
29 Odgovara joj najmudrija od njezinih
dvorkinja, a i sama sebi ona odgovara:
30 Zacijelo su plijen zaplijenili i sada ga
oni dijele: po jednu djevojku, po dvije dje-
vojke na svakoga; pa plijen: arena tka-
nina Siseri, i plijen: areno vezena halji-
na, areno platno, odjea, dva rupca oko
mojega vrata, plijen.
31 Tako neka propadaju, Gospodine, svi
tvoji neprijatelji! A oni koji te ljube, oni
su kao sunce kad izlazi u svojem sjaju.
I onda je zemlja bila mirna etrdeset go-
dina.
Gideon i njegovo runo
6
Kad su Izraelovi sinovi opet vrili zlo
pred oima Gospodina, dao ih je Gos-
podin u ruke Midjancima za sedam godi-
na.
2 Teka je bila ruka Midjanaca nad Izrae-
lom. Izraelovi sinovi su bjeali ispred Mi-
djanaca u gorske jame, pilje i utvrde.
3 I bilo je tako, da kad bi Izraelovi sinovi
posijali, dolazili bi Midjanci Amaleani i
sinovi Istoka, pa i oni udarili na njih.
4 Oni bi se utaborili protiv njih i ponjeli bi
ljetinu zemlje sve do Gaze. I nisu ostav-
ljali hrane za Izraelove sinove, ni ovce ni
vola ni magarca.
5 Jer su dolazili sa svojim stadima i sa
svojim atorima. Dolazili su kao jata ska-
kavaca, i nije bilo broja njima ni njihovim
devama. Dolazili su u zemlju da ju opu-
stoe.
6 Tako je Izrael bio od Midjanaca jako po-
tlaen, i zavapili su Izraelovi sinovi Gos-
podinu.
7 I dogodilo se, kad su zavapili Izraelovi
sinovi Gospodinu za pomo protiv Midja-
naca,
8 poslao je Gospodin Izraelovim sinovima
proroka koji im je navijestio: Ovako go-
vori Gospodin, Bog Izraelov: Ja sam vas
izveo iz Egipta i izveo sam vas iz kue
ropstva.
9 Ja sam vas izbavio iz ruku Egipana i
od ruke svih vaih tlaitelja i protjerao ih
ispred vas i dao sam vam njihovu zemlju.
10 Ja sam vam zapovjedio: Ja sam Gos-
podin, va Bog; ne smijete tovati bogova
Amorejaca, u ijoj zemlji prebivate! Ali vi
Sudci
198
niste posluali moj glas.
11 Onda je doao Gospodinov Aneo i
sjeo pod hrast kod Ofre, koji je bio Abi-
ezreja Joaa, a njegov sin Gideon mlatio
je penicu na tijesku, da je osigura od Mi-
djanaca.
12 Njemu se prikazao Gospodinov Aneo
i rekao mu: Gospodin je s tobom, hrabri
junae!
13 Gideon mu odgovorio: O moj Gospo-
daru, ako je Gospodin s nama, zato nas
je snalo sve ovo? Gdje su sva njegova
udesa za koja su nam pripovijedali nai
oci kad su govorili: Nije li nas Gospodin
izveo iz Egipta? A sada nas je ostavio
Gospodin i predao u ruke Midjancima.
14 Gospodin se okrenuo k njemu i rekao:
Idi u toj svojoj snazi i izbavi Izraela iz
ruku Midjanaca! Ne aljem li te Ja?
15 A on mu rekao: Oprosti, moj Gospo-
dine, kako u izbaviti Izraela? Eto, moj je
rod najmanji u plemenu Manasehovu, a ja
sam posljednji u svojoj obitelji.
16 A Gospodin mu rekao: Zaista ja u biti
s tobom, pobit e Midjance kao jednoga
ovjeka.
17 Onda mu on rekao: Ako sam naao
milost u tvojim oima, daj mi znak da si to
ti koji govori sa mnom.
18 Pa ne idi odavde dok se ja ne vratim
k tebi i donesem ti svoj dar i stavim pred
tebe. On je odgovorio: ekat u dok se
vrati.
19 Onda otiao Gideon i pripremio jare,
jednu efu brana za beskvasne kruhove.
Meso stavio u koaricu, juhu stavio u lo-
nac, donio mu pod hrast i postavio pred
njega.
20 Onda mu Boji Aneo rekao: Uzmi to
meso i te beskvasne kruhove, stavi ih na
onaj kamen i juhu izlij na to! On je napra-
vio tako.
21 A Gospodinov Aneo je pruio kraj
tapa koji je bio u njegovoj ruci, i dota-
knuo se mesa i beskvasnih kruhova; i po-
dignuo se oganj iz stijene i spalio meso i
beskvasne kruhove. A Gospodinov Aneo
je ieznuo ispred njegovih oiju.
22 Onda je vidio Gideon da je to bio Gos-
podinov Aneo, pa je rekao: Jao, Gospo-
dine Boe! Vidio sam Gospodinova Ane-
la licem u lice!
23 A Gospodin mu rekao: Mir neka je s
tobom; ne boj se, nee umrijeti.
24 Gideon je napravio ondje rtvenik Gos-
podinu i nazvao ga Gospodin je mir. Do
dananjega dana stoji on jo u Ofri, koja
pripada Abiezrejima.
25 I dogodilo se one noi zapovjedio mu
Gospodin: Uzmi junca svojega oca, i dru-
goga junca od sedam godina, srui Baa-
lov rtvenik koji ima tvoj otac, i sasijeci
drveni kip koji je pokraj njega!
26 I podigni rtvenik Gospodinu, svojem
Bogu, gore na onom kamenu po pravom
redu i uzmi drugoga junca i rtvuj ga kao
rtvu paljenicu drvima onoga kipa to e
ga sasjei!
27 Onda je uzeo Gideon deset ljudi iz-
meu svojih sluga i napravio kako mu je
Gospodin zapovjedio. A jer se bojao svoje
obitelji i ljudi onoga grada, da to izvede
danju, zato je napravio nou.
28 Kada su ljudi onoga grada sutradan rano
ustali, a to sruen Baalov rtvenik i drveni
kip pokraj njega sasjeen. A drugi junac bio
je rtvovan kao rtva paljenica na novopo-
dignutom rtveniku.
29 Pa su pitali jedan drugoga: Tko je to
napravio? Kad su traili i raspitivali, rekli
su im: Gideon, sin Joaov, to je napra-
vio.
30 Onda su rekli ljudi onoga grada Joa-
u: Izvedi svojega sina, on mora umrijeti,
jer je sruio Baalov rtvenik i sasjekao gaj
pokraj njega.
31 A Joa je odgovorio svima koji su sta-
jali kod njega: Hoete li vi braniti Baala?
Hoete li ga vi spasiti? Neka onaj koji e
ga braniti bude do sutra usmren! Ako je
on bog, neka se sam brani od onoga koji
mu je sruio rtvenik!
32 Zato su mu onoga dana dali ime Je-
rubaal, to jest Baal neka se bori protiv
njega, jer mu je sruio rtvenik.
33 Onda su se svi Midjanci i Amaleani,
uz sinove Istoka, sastali i preavi preko
Jordana u Jezreelskoj dolini utaborili.
34 Duh Gospodinov je doao na Gideona,
a on zatrubio u trubu, i Abiezreji se skupili
iza njega.
35 Poslao on glasnike po svemu plemenu
Manasehovu, pa se i oni skupili oko nje-
ga. Poslao glasnike i plemenu Aerovu,
Zebulunovu i Naftalijevu, i ovi su im izali
u susret.
36 I Gideon je upravio Bogu molitvu: Ako
e ti zaista izbaviti mojom rukom Izraela,
kako si obeao,
37 evo, ja u staviti ovje runo na gu-
mno; pa ako rosa bude samo na runu, a
po cijeloj zemlji suho, onda u znati, da
e mojom rukom izbaviti Izraela, kako si
obeao.
38 I tako se dogodilo. Kad je sutradan
rano ustao i runo iscijedio, istisnu rosu iz
runa, cijelu zdjelu punu vode.
39 Onda je Gideon rekao Bogu: Ne naljuti
se na mene, ako progovorim jo jednom.
Daj mi da jo samo ovaj put napravim po-
Sudci
199
kus s runom. Neka bude samo runo suho,
a po cijeloj zemlji neka bude rosa.
40 I Bog je napravio tako onu no. Samo
je runo ostalo suho, a po cijeloj zemlji bila
je rosa.
Gideon i tri stotine ljudi
7
Onda je Jerubaal uranio, to jest Gi-
deon, i sav narod koji jer bio s njim i
utaborili se kod izvora Harod, tako da je
tabor Midjanaca bio sjeverno od njih na
podnoju breuljka Moreh u ravnici.
2 Onda je rekao Gospodin Gideonu: Voj-
ska koju ima pokraj sebe je odvie mno-
gobrojna, a da bih dao Midjance u njezine
ruke. Da se ne bi Izrael hvalio protiv mene,
govorei: Vlastitom snagom spasio sam
se.
3 Zato je oglasio ljudima: Tko se boji i
koga je strah, neka se vrati i neka odstupi
od gore Gileada! I vratili se od redova
dvadeset i dvije tisue ljudi, a deset tisu-
a ljudi je ostalo.
4 A Gospodin je rekao Gideonu: Ljudi
ima jo previe. Povedi ih na vodu i ondje
u ih iskuati. Za koga ti reknem: Ovaj
ide s tobom, taj neka ide s tobom! A za
koga ti reknem: Ovaj ne ide s tobom, taj
neka ne ide s tobom!
5 Nakon to je ljude priveo na vodu, re-
kao je Gospodin Gideonu: Svakoga koji
lape vodu jezikom, kao to lapu psi,
toga stavi na stranu; tako i svakoga, koji
klekne na koljena da pije.
6 Onda je bio broj onih koji su laptali vodu
rukom k ustima, tri stotine ljudi; a svi ostali
ljudi kleknuli su na koljena da piju vodu.
7 I rekao je Gospodin Gideonu: S tri sto-
tine ljudi koji su laptali vodu izbavit u vas
i predat u ti u ruke Midjance, a svi drugi
neka se vrate svaki svojoj kui!
8 Nakon to su ljudi uzeli sebi opskrbu i
njihove trube, onda je otpustio sve Izra-
elove sinove, svakoga svojemu atoru, a
zadrao samo one tri stotine ljudi. A tabor
Midjanaca bio je pod njim u ravnici.
9 I dogodilo se one iste noi da je Gospo-
din rekao: Ustani, i sii protiv tabora, jer
ti ga ja dajem u ruke.
10 Ako se boji sam sii, sii u tabor sa
svojim slugom Purom,
11 i prislukuj to govore, i onda e do-
biti hrabrost da sie i napadne tabor.
Onda je on siao sa svojim slugom Purom
u blizinu taborskih predstraa.
12 Midjanci i Amaleani i svi sinovi Isto-
ka bili su se utaborili u ravnici tako mno-
gobrojni kao skakavci. Devama njihovim
nije bilo broja, bilo ih je kao pijeska na
morskoj obali.
13 Kad je doao Gideon ondje, ba je je-
dan pripovijedao drugome ovaj san: Slu-
aj, imao sam jedan san. Kotrljao se peen
jemeni kruh u midjanski tabor i doao do
jednog atora. Pogodio ga tako da je pao
i preokrenuo se prema gore, i tako je a-
tor leao.
14 Onda je rekao drugi ovako: To nije ni-
ta drugo nego ma Izraela Gideona, sina
Joaeva, Bog mu u ruke predaje Midjan-
ce i sav njihov tabor.
15 Kad je Gideon uo pripovijest sna i
njegovo tumaenje, bacio se na koljena.
Onda se vratio u izraelski tabor i povikao:
Ustajte, jer Gospodin predaje tabor Mi-
djanaca u vae ruke.
16 Potom je razdijelio tri stotine ljudi u tri
grupe i dao je svima u ruke trube i prazne
vreve, a u vrevima su bile lui.
17 On im zapovjedio: Gledajte na mene i
pravite isto tako, i kad doem na kraj ta-
bora, onda pravite ono to ja pravim!
18 im ja sa svima koji su uza me za-
trubim u trubu, zatrubite i vi u trube oko
svega tabora i viite: Za Gospodina i za
Gideona!
19 I kad je bio doao Gideon sa stotinu
ljudi, koji su bili uz njega, na kraj tabora
u poetak srednje none strae, tek su
bili postavili strae, onda su zatrubili oni
u trube i razlupali su vreve u svojim ru-
kama.
20 U isto vrijeme su zatrubili u trube tri
grupe i razlupali su vreve. U lijevoj ruci
drali su lui, u desnoj trube da trube, i
vikali su: Ma za Gospodina i za Gideo-
na!
21 Svaki je pritom stajao na mjestu, gdje
je bio, okolo tabora. Onda se smeo sav
tabor. Vikali su i nagnuli bjeati.
22 Dok su oni trubili u tri stotine truba,
upravio Gospodin ma jednoga protiv
drugoga, i to po svemu taboru, te je po-
bjegla vojska do Bet-ite prema Serari,
do na obalu Abel-Mehole kod Tabata.
23 A Izraelovi sinovi iz plemena Nafta-
lijeva, Aerova i iz svega plemena Ma-
nasehova ustali su i dali se u potjeru za
Midjancima.
24 I poslao je Gideon glasnike po svoj gori
Efraimovoj sa zapovijeu: Siite pred
Midjance, zauzmite i odreite im vodu to
natapa do Bet-Bare, naime, Jordana! Svi
Efraimovci se podigli, zauzeli i odrezali im
vodu to je natapala do Bet-Bare, naime,
Jordana.
25 I ulovili su oba midjanska vladara Ore-
ba i Zeba. Oreba su ubili na Orebovoj sti-
jeni, a Zeba smaknuli kod Zebova tijeska.
Onda su potjerali Midjance i donijeli glavu
Sudci
200
Orebovu i Zebovu Gideonu s onu stranu
Jordana.
Gideonova pobjeda i smrt
8
Onda su ga Efraimovci zapitali: Zato
si nam to napravio, te nas nisi pozvao
kad si poao u boj protiv Midjancima?
Tako su mu estoko prigovarali.
2 On im rekao: Pa to sam ja sada na-
pravio da se usporedim s vama? Nije li
Efraimovo pabirenje groa bolje od
Abiezerove berbe?
3 Vama je u ruke dao Bog glavare midjan-
ske Oreba i Zeba. Pa to sam ja napravio
bolje od vas? Na takve rijei utiala se
njihova srdba na njega.
4 Kad je Gideon bio doao na Jordan i
preao preko njega s tri stotine ljudi koji
su bili s njim, a bili su umorni od proga-
njanja.
5 Onda je on zamolio ljude iz Sukota:
Dajte, molim, kruha ljudima koji idu za
mnom, jer su umorni, a ja gonim kraljeve
midjanske, Zebaha i Salmuna.
6 A glavari iz Sukota su odgovorili: A
ima li ruke Zebahove i Salmunine ve u
svojoj ruci, da bi dali kruha tvojoj vojsci.
7 Gideon je odgovorio: Zato u ja vama,
kad mi Gospodin preda u ruke Zebaha i
Salmuna, onda pomlatiti vaa tjelesa tr-
njem i draem iz pustinje.
8 Onda je odande otiao u Penuel i zamo-
lio ih isto onako. A ljudi iz Penuela dali su
mu isti odgovor kao i ljudi iz Sukota.
9 Onda je zaprijetio i ljudima iz Penuela,
rekavi: Kad se zdravo vratim, poruit u
ovu kulu.
10 A Zebah i Salmuna bili su u Karkoru
sa svojom vojskom, oko petnaest tisua
ljudi. To su bili svi ostaci od sve vojske
sinova Istoka; stotinu i dvadeset tisua
teko naoruanih ljudi bilo je palo.
11 Onda je Gideon otiao dalje putom
koji su bili uzeli ljudi koji su bili u atori-
ma istono od Nobaha i Jogbohe, i napao
vojsku, tabor se bio osjeao sigurnim.
12 Zebah i Salmuna su pobjegli, a on na-
gnuo za njima i ulovio oba midjanska kra-
lja Zebaha Salmuna, i sav im tabor uni-
tio.
13 Nato se vratio Gideon, sin Joaov, iz
boja s visine Heresa.
14 On je ulovio nekog mladia, koji je pri-
padao ljudima iz Sukota, i poeo ga is-
pitivati. On mu popisao imena glavara i
starjeina u Sukotu, sedamdeset i sedam
ljudi.
15 Kad je doao k ljudima u Sukotu, rekao
je: Evo, ovdje su Zebah i Salmuna, zbog
kojih ste mi se narugali rijeima: Ima li
ruke Zebahove i Salmunine ve u svojoj
ruci da bi dali kruha tvojim umornim lju-
dima?
16 Onda je on uzeo starjeine grada, i tr-
nja iz pustinje i draa i s tim kaznio ljude
iz Sukota.
17 A kulu u Penuelu dao je sruiti i ljude u
gradu pobiti.
18 I on je rekao Zebahu i Salmuni: Ka-
kvi su bili ljudi koje ste pobili na Taboru?
Oni su odgovorili Takvi kao ti, svaki je
izgledao kao kraljevski sin.
19 On je rekao: To su bila moja braa,
sinovi moje majke. Tako bio iv Gospo-
din: da ste ih ostavili na ivotu, ne bih vas
pogubio.
20 Nato je zapovjedio Jeteru, svojem pr-
voroencu: Ustani i pogubi ih! Ali dje-
ak nije izvukao svoj ma, jer se bojao,
bio je jo djeak.
21 Onda su zamolili Zebah i Salmuna:
Ustani ti i pogubi nas, jer kakav je ovjek,
onakva mu je snaga. Gideon se podignuo
i pogubio Zebaha i Salmuna. A mjeseie
koje su o vratu nosile njihove deve, uzeo
je sebi.
22 Potom su zamolili Izraelovi sinovi Gi-
deona: Budi na kralj, ti, tvoj sin i tvoj
unuk, jer ti si nas izbavio iz ruku Midja-
naca.
23 A Gideon im rekao: Ja ne mogu biti
va kralj. I moj sin ne smije vladati nad
vama, jer Gospodin je va kralj.
24 Onda im rekao Gideon: Imam jednu
molbu za vas: Da mi svaki od vas da na-
unice to ste zaplijenili! Pobijeeni su
bili nosili zlatne naunice, jer su bili Ima-
elovci.
25 Oni su odgovorili: Dat emo ti ih rado.
I razastrli su ogrta, i svaki je bacao na
njega svoje zaplijenjene prstenove.
26 Teina zlatnih naunica koje je izmolio,
iznosila je tisuu i sedam stotina ekela
zlata, osim mjeseia, naunica i grimi-
znih haljina koje su bili nosili midjanski
kraljevi, i osim lania koji su bili oko vra-
ta njihovih deva.
27 Gideon je dao napraviti od toga efod i
postavio ga u Ofri, svojemu rodnom gra-
du, ali svi Izraelovi sinovi su poeli praviti
ondje preljub za njim. Tako da je to bilo
Gideonu i njegovoj kui zamka.
28 Midjanci su bili od Izraelaca tako po-
nieni da vie nisu dizali svoje glave, i ze-
mlja je bila mirna etrdeset godina, dokle
je ivio Gideon.
29 Onda je Jerubaal, sin Joaov, otiao i
prebivao u svojoj kui.
30 Gideon je imao sedamdeset tjelesnih
sinova, jer je imao mnogo ena.
Sudci
201
31 I njegova prilenica u ekemu rodila
mu sina kojega je nazvao imenom Abime-
lek.
32 Gideon, sin Joaov, umro je u visokoj
starosti. Pokopali su ga u grobu njegova
oca Joaa u Ofri Abiezreja.
33 Kad je umro Gideon, opet su Izraelo-
vi sinovi poeli praviti preljub s Baalima i
postavili sebi Baal-Berita za boga.
34 Tako Izraelovi sinovi nisu vie pomi-
ljali na Gospodina, svojega Boga, koji ih
je izbavio iz ruku svih njihovih neprijatelja
unaokolo.
35 I nisu iskazivali zahvalnosti kui Jeru-
baala Gideona za sva dobroinstva koja
je on bio napravio Izraelu.
Nasilnik Abimelek i njegova smrt
9
Abimelek, sin Jerubaalov, otiao je u
ekem k brai svoje majke i predloio
njima i svemu rodu obitelji svoje majke,
rekavi:
2 Zapitajte jedanput otvoreno sve graa-
ne u ekemu: to je bolje za vas, da nad
vama vlada sedamdeset ljudi, svi Jeruba-
alovi sinovi, ili da nad vama vlada jedan
ovjek? Pomislite na to da sam ja vae
tijelo i vaa kost.
3 Tu izjavu njegovu rekla su braa njego-
ve majke pred svima graanima u eke-
mu, i njihova srca privinula se Abimeleku,
jer su oni sebi govorili: Na je brat.
4 I dali su mu sedamdeset ekela srebra
iz hrama Baal-Beritova. Ovim je Abimelek
sebi unajmio drske ljude i pustolove, koji
su poli za njim.
5 Onda je poao u kuu svojega oca u
Ofru i pobio svoju brau, Jerubaalove
sinove, sedamdeset ljudi na jednom ka-
menu. Samo je ostao Jotam, najmlai sin
Jerubaalov, jer se bio sakrio.
6 Nato su se skupili svi graani u ekemu
i svi stanovnici Bet-Milo, otili su i posta-
vili Abimeleka kraljem kod hrasta koji stoji
u ekemu.
7 Kad su to javili Jotamu, otiao je on,
stao na vrh gore Gerizima i povikao im u
sav glas: ujte me, graani u ekemu,
tako da vas Bog uje!
8 Jedanput pola stabla da pomau sebi
kralja. Rekli su maslini: Budi na kralj!
9 A maslina im je rekla: Zar da ostavim
svoju pretilinu, koju na meni slave bogovi
i ljudi, pa da idem vladati nad stablima?
10 Onda su rekla stabla smokvi: Doi,
budi na kralj!
11 A smokva im je rekla: Zar da ostavim
svoju sladost i svoj krasni plod, pa da
idem vladati nad stablima?
12 I rekla su stabla vinovoj lozi: Doi,
budi na kralj!
13 A vinova loza im je rekla: Zar da osta-
vim svoje vino, koje veseli Boga i ljude,
pa da vladam nad stablima?
14 I rekla su sva stabla trnu: Doi, budi
na kralj!
15 A trn je odgovorio stablima: Ako uisti-
nu hoete mene pomazati sebi za kralja,
onda doite i sklonite se u moju sjenu,
ako li neete, onda neka izie oganj iz
trna i spali lebanonske cedre!
16 A sada, ako ste vjerno i poteno radili
kad ste napravili Abimeleka kraljem, i ako
ste dobro napravili Jerubaalu i njegovoj
kui i nagradili mu ono to je napravio,
17 jer vi, za koje se moj otac borio i svoj
ivot izloio i koje je izbavio iz ruku Midja-
naca;
18 a vi ste danas ustali na kuu mojega
oca i pobili ste njegove sinove, sedamde-
set ljudi na jednom kamenu i nad graa-
nima u ekemu napravili ste kraljem Abi-
meleka, sina njegove slukinje, zato to
je va brat.
19 Ako ste danas vjerno i poteno radili
prema Jerubaalu i njegovoj kui, onda se
veselite s Abimelekom, a on neka se ve-
seli s vama!
20 Ako li niste, neka izie oganj od Abime-
leka i spali graane u ekemu i Bet-Milu,
i neka izie oganj od graana u ekemu i
Bet-Milu i spali Abimeleka!
21 Onda je Jotam pobjegao i sklonio se,
otiao u Beru i ondje je ostao bojei se
svojega brata Abimeleka.
22 I vladao je Abimelek Izraelom tri godi-
ne.
23 I poslao Bog razdor meu Abimeleka i
graane u ekemu, tako da su graani u
ekemu loe postupali s Abimelekom.
24 Tako se imao osvetiti zloin poinjen
na sedamdeset Jerubaalovih sinova i krv
njihova doi na njihova brata Abimeleka,
koji ih je ubio, i na graane u ekemu, koji
su mu pomogli da ubije svoju brau.
25 I graani u ekemu postavili su mu
zasjede po gorskim vrhovima, pa su pli-
jenili svakoga koji je prolazio mimo njih
onim putom. Javili su to Abimeleku.
26 Gaal, sin Obedov, bio je, naime, doao
sa svojom braom, i oni su se bili nasta-
nili u ekemu. A graani se u ekemu po-
uzdali u njega.
27 Kad su bili izali u polje i u svojim vino-
gradima imali berbu i gnjeili groe, pri-
redili su veselje, otili su u hram svojega
boga, jeli su i pili, i psovali su Abimeleka.
28 Onda je Gaal, sin Obedov, povikao:
Tko je Abimelek i tko smo mi ekemljani
da mu moramo sluiti. Nije li on sin Jeru-
Sudci
202
baalov, a Zebul njegov upravitelj? Budite
radije podloni ljudima Hamora, oca e-
kemova! Zato da njemu budemo pod-
loni?
29 O kad bih ja imao u svojoj ruci taj na-
rod, protjerao bih Abimeleka. On je rekao
Abimeleku: Pojaaj svoju vojsku i izii!
30 A kad je Zebul, gradski upravitelj, uo
izjave Gaala, sina Obedova, vrlo se raz-
ljutio.
31 On je poslao tajno glasnike k Abimele-
ku i poruio mu: Evo, Gaal, sin Obedov,
doao sa svojom braom u ekem, i oni
sad bune grad protiv tebe.
32 Zato ustani nou sa svojim ljudima i
napravi zasjedu u polju.
33 I bit e rano ujutro, kad sunce ograne,
dignut e se i udariti na grad. A kad on
onda svojim ljudima izie protiv tebe, na-
pravi s njim kako ti eli!
34 Onda je ustao Abimelek nou sa svima
svojim ljudima, i oni su zasjeli oko eke-
ma u etiri grupe.
35 Kad je Gaal, sin Obedov, iziao pred
gradska vrata i stao, ispao je Abimelek sa
svojim ljudima iz zasjede.
36 Gaal je opazio ljude i rekao Zebulu:
Eno, dolaze ljudi svrh gore! A Zebul mu
rekao: Od gorske sjene prave ti se lju-
di.
37 Ali Gaal je potvrdio jo jedanput: Eno,
ljudi silaze s visa, a druga grupa dolazi od
Terebint hrasta.
38 Onda mu doviknuo Zebul: Gdje su ti
sada velika usta? Ti si bio onaj koji se ru-
gao: Tko je Abimelek da mu moramo biti
podloni? Pa to su ljudi, koje si prezreo.
Izai sada i bori se s njima!
39 I iziao je Gaal pred ekemljanima i
pobio se s Abimelekom.
40 Ali ga Abimelek natjerao u bijeg, i on je
pobjegao pred njim, i mnogi njegovi ljudi
pali su mrtvi prije nego to su i doli do
vrata.
41 Dok je Abimelek ostao u Arumi, istje-
rao Zebul Gaala i njegovu brau, tako da
nisu mogli due ostati u ekemu.
42 Kad sutradan izali su ljudi u polje i
javili to Abimeleku.
43 Tako je on uzeo svoju vojsku, podijelio
ju u tri grupe i stao u zasjedu u polju. Kad
bi vidio gdje ljudi izlaze iz grada, nasrnuo
bi na njih i pobio ih.
44 Onda je Abimelek pojurio sa svojom
grupom i postavio se kod gradskih vra-
ta, a druge dvije grupe udarile na sve one
koji su bili u polju, i tako ih pobili.
45 Onda je Abimelek cijeli dan udarao na
grad, zauzeo je grad, poubijao itelje, ra-
zorio grad i posuo sol po njemu.
46 A kad su to uli svi stanovnici ekem-
ske kule, otili su u utvrdu hrama boga
Berita.
47 im su javili Abimeleku da su se ondje
skupili svi itelji ekemske kule.
48 Onda je iziao Abimelek sa svim svo-
jim ljudima na goru Salmon. Ondje prihva-
tio Abimelek za sjekiru, odsjekao granu
od stabla, podignuo je i stavio na svoje
rame. A svojim ljudima zapovjedio: to
vidite da ja pravim, to i vi brzo pravite kao
to sam ja napravio!
49 Onda su i svi ljudi, ovjek za ovjekom,
odsjekli granu za sebe, poli onda za Abi-
melekom, stavili su grane na tvravu i za-
palili su tako s njima i tvravu, tako da
su poginuli svi stanovnici kule ekemske,
oko tisuu ljudi i ena.
50 Potom je otiao Abimelek na Tebes,
opkolio Tebes i osvojio ga.
51 Usred grada bila je tvrda kula, u koju
su bili pobjegli svi ljudi i ene, i svi sta-
novnici grada zatvorili za sobom vrata i
popeli se na krov kule.
52 Abimelek je doao sve do kule i htjeo
udariti na nju. On se posve primaknuo k
vratima kule da ih zapali.
53 A neka ena bacila gornji mlinski ka-
men na glavu Abimeleku i razbila mu lu-
banju.
54 On brzo zovnuo njegova nositelja oru-
ja, i zapovjedio mu: Izvadi svoj ma i ubij
me! Da se ne bi reklo za mene: ena ga
je ubila. I probo ga njegov sluga, nositelj
oruja i on je umro.
55 A kad su vidjeli Izraelovi sinovi da je
mrtav Abimelek, vratili se svi svojoj kui.
56 Tako je Bog platio Abimeleku za zloin
koji je poinio na svojem ocu ubivi se-
damdeset svoje brae.
57 Isto tako je dao Bog da svi zloini ljudi
u ekemu padnu natrag na njihovu glavu.
Tako se ispunila na njima kletva Jotama,
sina Jerubaalova.
Izrael opet pod tuim jarmom
10
Poslije Abimeleka ustao je da izbavi
Izraela Tola, sin Puahe, unuk Dodov,
iz plemena Isakarova, a boravio je u ami-
ru na gori Efraim.
2 On je bio sudac Izraelu dvadeset i tri
godine; on je umro i bio je pokopan u a-
miru.
3 Poslije njega ustao je Jair iz Gileada i
bio je sudac Izraelu dvadeset i dvije go-
dine.
4 On je imao trideset sinova, koji su jaha-
li na tridesetero magaradi i imali trideset
gradova, koji se zovu do dananjega dana
Sela Jairova, koja lee u zemlji Gileadu.
Sudci
203
5 Kad je umro Jair, pokopali su ga u Ka-
monu
6 Izraelovi sinovi vrili su opet zlo pred
Gospodinom, i sluili su Baalima i atar-
tama, sirijskim bogovima, sidonskim bo-
govima, moapskim bogovima, amoskim
bogovima i flistejskim bogovima; a Gos-
podina su napustili i nisu mu sluili.
7 Onda se raspalila srdba Gospodinova
na Izraela, i dao ih u ruke Filistejcima i u
ruke Amoncima.
8 Od one godine oni su muili i gazili
Izraelove sinove osamnaest godina, sve
Izraelove sinove s onu stranu Jordana u
amorejskoj zemlji, u Gileadu.
9 Onda su Amonci proli preko Jordana
da se biju i s Judom, Benjaminom i Efrai-
movom kuom, tako da su Izraelovi sino-
vi bili u velikoj nevolji.
10 I zavapili su Izraelovi sinovi Gospodi-
nu i priznali: Sagrijeili smo tebi, jer smo
ostavili svojega Boga i sluili Baalima.
11 A Gospodin je rekao Izraelovim sino-
vima: Nisu li vas pritiskivali Egipani,
Amorejci, Amonci, Filistejci,
12 Sidonci, Amaleani i Midjanci, ali kad
ste zavapili k meni, ja sam vas izbavljao iz
njihove ruke.
13 A vi ste ostavili mene i sluili drugim
bogovima. Zato vas vie neu izbavljati.
14 Idite i viite k onim bogovima koje ste
izabrali sebi, neka vas oni izbave iz vae
nevolje!
15 Onda su Izraelovi sinovi priznali Gos-
podinu: Sagrijeili smo, pravi s nama to
ti je drago, samo nas izbavi jo ovaj put.
16 Tako su oni odbacili tue bogove iz
svoje sredine i poeli su opet sluiti Gos-
podinu. I on vie nije mogao trpjeti Izrae-
love nevolje.
17 Onda se podigli Amonci i u Gileadu se
utaborili. A Izraelovi sinovi skupili se i uta-
borili kod Mispe,
18 A narod, gileadski glavari, rekli su je-
dan drugome: Tko e poeti boj protiv
Amonaca? On neka bude glavar svim i-
teljima Gileada!
Jeftaha sudac i njegova pobjeda
11
Jeftah iz Gileada bio je jak junak, a
bio je sin jedne bludnice. Gilead je bio
otac Jeftahov.
2 Kad je Gileadova ena rodila njemu si-
nove, pa kad su odrasli sinovi te ene,
otjerali su Jeftaha i rekli su mu: Ne mo-
e biti batinik u obitelji naoj, jer si sin
tue ene.
3 Onda Jeftah pobjegao od svoje brae i
naselio se u zemlji Tobu. Ondje se okupi-
lo oko Jeftaha ljudi bez imovine i poli su
s njim plijeniti.
4 A dogodilo se poslije nekoga vremena
da je Amonov narod zaratio protiv Izrae-
la.
5 Amonci su poli u boj protiv Izraela, a
starjeine gileadske su otile da dovedu
Jeftaha iz zemlje Toba.
6 I tako su oni zamolili Jeftaha: Doi i
budi nam zapovjednik, da bi mogli voje-
vati protiv Amonaca.
7 A Jeftah je odgovorio starjeinama gile-
adskim: Niste li me mrzili i otjerali iz kue
mojega oca, pa zato sad dolazite k meni
kad ste u nevolji?
8 Starjeine gileadske su odgovorile Jef-
tahu: Zato smo sad opet doli k tebi:
Ako poe s nama i bude vojevao pro-
tiv Amonaca, bit e glavar nama, i svim
gileadskim graanima.
9 Onda je zapitao Jeftah starjeine gilead-
ske: Ako me odvedete natrag kui da se
bijem protiv Amonaca, i ako mi ih preda
Gospodin, hou li vam onda biti glavar?
10 Starjeine gileadske su odgovorile
Jeftahu: Gospodin je svjedok po uvenju
meu nama da emo tako praviti kako si
zahtijevao.
11 Tako je otiao Jeftah sa gileadskim
starjeinama. Narod ga je postavio svo-
jim glavarom i voom. Jeftah je prineo
sve svoje elje Gospodinu u Mispi.
12 Potom je Jeftah poslao glasnike
amonskom kralju i poruio: to hoe ti
od mene, te ide protiv mene da vojuje
protiv moje zemlje.
13 Amonski kralj je odgovorio Jeftahovim
glasnicima: Izrael je uzeo moju zemlju
kad je doao iz Egipta, od Arnona do Ja-
boka i do Jordana, daj mi ju sad natrag s
mirom!
14 Ali Jeftah je poslao opet glasnike
amonskom kralju,
15 i poruio mu: Ovako govori Jeftah:
Izrael nije uzeo Moapske zemlje ni zemlje
Amonaca.
16 Nakon izlaska Izraelovih sinova iz
Egipta, putovali su preko pustinje do Cr-
venoga mora i onda doli u Kade.
17 Onda je poslao Izrael glasnike edom-
skom kralju s molbom: Htjeo bih proi
kroz tvoju zemlju, ali edomski kralj nije
posluao. I moapskom kralju su poslali,
ali ni on nije htjeo uti. Tako su ostali Izra-
elovi sinovi u Kadeu.
18 Onda se zaputili preko pustinje, zao-
bili edomsku zemlju i moapsku zemlju
i doli su u zemlju istono od moapske
zemlje.
19 Nato su poslali Izraelovi sinovi glasnike
Sihonu, amorejskom kralju, hebonskom
Sudci
204
kralju, i poruio mu Izrael: Htjeli bismo
proi kroz tvoju zemlju do svojega odre-
enog mjesta.
20 Ali Sihon nije povjerovao prolazu Izrae-
lovih sinova kroz njegovo podruje. Nego
je Sihon skupio sav svoj narod, utaborili
se u Jahasu, i on se borio protiv Izraela.
21 Ali Gospodin, Bog Izraelov, dao je Si-
hona s cijelom njegovom vojskom u ruke
Izraelovim sinovima, koji su ih pobijedili.
Tako je Izrael zauzeo cijelu zemlju Amo-
rejaca, koji su prebivali u onoj zemlji,
22 Oni su osvojili svu amorejsku zemlju
od Arnona do Jaboka, i od pustinje do
Jordana.
23 A sada, kada je Gospodin, Bog Izrae-
lov, protjerao Amorejce zbog svojega na-
roda Izraela, hoe ti da ju posjeduje.
24 Zar ne posjeduje sve to ti je bog tvoj
Kemo dao u posjed? Tako onda, to
god je Gospodin, na Bog uzeo u posjed
ispred nas, mi emo to posjedovati.
25 Ili si ti po emu jai od moapskog kra-
lja Balaka, sina Siporova. Je li se on ikad
borio s Izraelom? Je li on ikad ratovao s
njima?
26 Dok je Izrael boravio u Hebonu i u
njegovim selima, u Aroeru i u njegovim
selima i u svim gradovima koji lee na Ar-
nonu, tri stotine godina, zato ih niste u to
vrijeme natrag osvojili?
27 Stoga ja ti nisam napravio nita na
ao, nego ti meni pravi krivo kad ratuje
protiv mene. Gospodin, sudac, danas e
suditi izmeu Izraelovih sinova i Amono-
va naroda.
28 Ali amonski kralj nije posluao rijei
koje mu je poruio Jeftaha.
29 Onda je siao Duh Gospodinov na Jef-
taha, i on je proao kroz Gilead i Mana-
seh. Nato je poao u Mispu u Gileadu, i
od Mispe u Gileadu podignuo se protiv
Amonaca.
30 A Jeftah se zavjetovao Gospodinu
ovako: Ako zaista preda Amonov narod
u moje ruke,
31 onda neka onaj koji mi s vrata moje
kue doao u susret, ako se vratim kui
pobjedonosan nad Amoncima, pripasti
Gospodinu, i ja u ga prinijeti kao rtvu
paljenicu.
32 I tako je poao Jeftah protiv Amonaca
da se bije s njima, i Gospodin mu ih posve
predao u ruke.
33 On ih silno porazio od Aroera do u oko-
licu Minita, dvadeset gradova, i do Abel-
Keramima. Tako su bili Amonci ponieni
pred Izraelovim sinovima.
34 A kad se vraao Jeftah svojoj kui u
Mispu, izila mu u susret njegova ki s
bubnjevima i plesom. Ona mu je bila je-
dino dijete; osim nje nije imao ni sina ni
keri.
35 I dogodilo se, kad ju je opazio, razde-
rao je svoje haljine i povikao: Jao, keri
moja, ti me duboko snizuje! Jest, ti si,
koja me u nesreu baca, jer ja sam izre-
kao zavjet Gospodinu i ne mogu ga po-
rei.
36 Ona mu je rekla: Oe moj, kad si izre-
kao zavjet Gospodinu, izvri na meni to
si zavjetovao, jer ti je dao Gospodin da se
osveti svojim neprijateljima, Amonovim
sinovima.
37 Onda je zamolila svojega oca: Neka bi
mi se dopustilo ovo: daj mi jo dva mje-
seca vremena! Htjela bih otii, na gore
se popeti i sa svojim prijateljicama svoje
djevianstvo oplakati.
38 On joj odgovorio: Idi! I pustio ju na
dva mjeseca. I ona otila sa svojim prija-
teljicama, i po gorama je oplakivala svoje
djevianstvo.
39 A poslije dva mjeseca vratila se svoje-
mu ocu, i on je izvrio na njoj svoj zavjet,
koji je napravio. Ona jo nije bila spoznala
ovjeka; otada je obiaj u Izraelu,
40 da svake godine izlaze keri Izraelove
oplakivati za kerkom Jeftaha iz Gileada,
etiri dana u godini.
Poraz Efraimova plemena
12
I podigli se ljudi od plemena Efraimo-
va, proli su prema Zafonu i zapitali
Jeftaha: Zato si iziao u boj protiv Amo-
naca, a nas nisi pozvao ii s tobom. Sad
emo zapaliti tvoju kuu nad glavom.
2 Jeftah im rekao: Ja i moj narod imali
smo teku bitku sa Amonovim sinovima.
Ja sam vas pozvao, ali me vi niste izbavili
iz njihovih ruku.
3 Kad sam vidio da mi vi neete pomoi,
stavio sam glavu u torbu i poao protiv
Amonaca, i Gospodin mi ih je dao u ruke.
Pa zato danas dolazite protiv mene da
me napadnete?
4 Onda je Jeftah podignuo sve ljude od
Gileada i udario na Efraimovce. I Gilea-
dovci su porazili Efraimovce. Jer ovi su
rekli: Vi Gileadovci ste bjegunci Efraimo-
vi usred Efraima, usred Manaseha.
5 Gilead je zauzeo jordanske gazove pri-
je nego su doli Efraimovci. I kad bi koji
bjegunac Efraimovac zamolio: Pustite
me prijei, zapitali bi ga ljudi od Gileada:
Jesi li Efraimovac? Ako bi odgovorio:
Nisam,
6 onda bi mu zapovijedili: Hajde reci i-
bolet! Kad bi rekao ibolet, jer ne bi
pravo izgovorio, ulovili bi ga i ubili bi ga
Sudci
205
na jordanskim gazovima. Tako je pogi-
nulo onda etrdeset i dvije tisue ljudi iz
Efraima.
7 Jeftah je sudio Izraelu est godina. Onda
je umro Jeftah iz Gileada i bio je pokopan
u jednom gradu Gileadovu.
8 Poslije njega sudio je u Izraelu Ibsan iz
Betlehema.
9 On je imao trideset sinova i trideset
keri. Keri je poudao iz kue, a trideset
keri doveo svojim sinovima izvana. On je
sudio Izraelu sedam godina.
10 Kad je umro Ibsan, bio je pokopan u
Betlehemu.
11 Poslije njega sudio je u Izraelu Elon
iz Zebuluna. Deset godina sudio je on u
Izraelu.
12 Kad je umro Elon iz Zebuluna, bi poko-
pan u Ajalonu u zemlji Zebuluna.
13 Poslije njega sudio je u Izraelu Abdon,
sin Hilelov iz Piratona.
14 On je imao etrdeset sinova i trideset
unuka, a jahali na sedamdeset magaraca.
Sudio je Izraelu osam godina.
15 Onda je Abdon, sin Hilelov iz Piratona,
bio umro i bio je pokopan u Piratonu u
zemlji Efraimu na gori Amaleana.
Samsonovo roenje
13
Izraelovi sinovi su opet vrili zlo pred
Gospodinom, i Gospodin ih dao u
ruke Filistejcima za etrdeset godina.
2 A ivio je onda jedan ovjek iz Zorahe
od roda Danovih sinova po imenu Mano-
ah. Njegova ena je bila nerotkinja i nije
imala djece.
3 Onda se javio toj eni Gospodinov An-
eo i rekao joj: Eto, ti si nerotkinja i jo
nisi rodila, ali e zatrudnjeti i rodit e
sina.
4 Zato sada pripazi na sebe! Ne smije
piti ni vina ni jakoga pia i ne smije jesti
nita neisto!
5 Kad zatrudni i rodi sina, onda britva
ne smije doi na njegovu glavu, jer ve od
majine utrobe djeak mora biti Nazirej
Boji. On e kao prvak izbavljati Izraela iz
ruku Filistejaca.
6 ena je otila i javila svojem muu:
Boji ovjek je doao k meni. Izgledao
je kao Aneo Boji, pun dostojanstva. Ja
ga nisam zapitala odakle je, niti mi je on
rekao svoje ime.
7 On mi je rekao: Eto, zatrudnjet e i ro-
dit e sina. Od sada ne pij niti vina niti
jakoga pia i ne jedi nita neisto, jer od
majine utrobe pa do dana smrti svoje
djeak e biti Nazirej Boji.
8 Onda je Manoah izrekao ovu molitvu
Gospodinu: Molim te, Gospodine, Boji
ovjek, koga si poslao, neka jo jedanput
doe k nama i neka nam oituje to emo
praviti s djeakom koji e se roditi.
9 I Bog je usliao Manoahinu molitvu.
Boji Aneo je doao jo jedanput k eni
kad je bila u polju, jer njezin mu Manoah
nije bio kod nje.
10 Otrala je ena bre i javila to svojem
muu, i ispripovjedila mu: Eto, javio mi
se opet onaj ovjek koji mi je onda do-
ao.
11 Manoah je ustao i poao za svojom e-
nom. Kad je doao k ovjeku, zapitao ga:
Jesi li ti ovjek koji je govorio s mojom
enom? On je odgovorio: Jesam.
12 A Manoah je zapitao: Ako se tvoje ri-
jei ispune, koji su onda propisi za djea-
ka i kakav e mu biti posao?
13 Gospodinov Aneo je rekao Manouhi:
ena neka se uva od svega to sam joj
rekao!
14 Ne smije nita uivati to dolazi od vi-
nove loze, ni vina, ni opojnih pia ne smije
piti i nita neisto jesti. Sve to sam joj
zapovjedio, neka dri!
15 Onda je rekao Manoah Anelu Gos-
podinovu: Rado bismo te pozvali i pred
tebe iznijeli jare.
16 A Gospodinov Aneo je rekao Manou-
hi: Da me i pozove, neu ipak nita jesti
od tvojega jela, ali ako hoe prinijeti r-
tvu paljenicu, prinesi ju Gospodinu! Ma-
noah nije znao, da je to bio Gospodinov
Aneo.
17 Onda je zapitao Manoah Gospodinova
Anela: Kako ti je ime, da bismo ti mogli
zahvaliti ako bi se ispunilo tvoje obea-
nje?
18 A Gospodinov Aneo mu rekao: to
pita za moje Ime? Vidi, ono je prediv-
no.
19 Nato je Manoah uzeo jare za prinos i
rtvovao Gospodinu na hridi. Onda se do-
godilo udo, a Manoah i njegova ena su
to gledali:
20 bilo je dok se plamen podizao sa r-
tvenika k nebu, podignuo se Gospodinov
Aneo u plamenu rtvenika. Kad su to vi-
djeli Manoah i njegova ena, pali su na
koljena licem do zemlje.
21 I Aneo se Gospodinov nije vie javio
muu i njegovoj eni. I spoznao je Mano-
ah da je to bio Gospodinov Aneo.
22 I rekao Manoah svojoj eni: Mi mora-
mo sigurno umrijeti jer smo vidjeli Boga.
23 A njegova ena mu odgovorila: Kad
bi htjeo Bog da nas usmrti, ne bi primio
od nas rtve paljenice ni prinosa i ne bi
nam dao da sve to vidimo i da takvo to
ujemo.
Sudci
206
24 Kad je ena rodila sina, i nazvala ga
imenom Samson. Djeak je odrastao, i
Gospodin ga je blagoslovio.
25 Duh Gospodinov poeo je djelovati u
njemu u Mahaneh-Danu izmeu Zorah i
Etaola.
Samsonove zagonetke
14
Kad je Samson siao u Tamnahu,
upoznao je u Tamnahi jednu enu
Filistejku.
2 Kad se vratio kui, pripovijedao je svo-
jem ocu i svojoj majci: Upoznao sam u
Tamnahi jednu enu Filistejku; oenite
me njom.
3 A njegov otac i njegova majka su mu
odgovorili: Zar nema ene meu keri-
ma tvoje brae i u svemu naem narodu
da se ide eniti kod neobrezanih Filiste-
jaca? A Samson je izjavio svojem ocu:
Njom me oeni, jer mi se ona jako svi-
a.
4 Njegov otac i njegova majka nisu znali
da je to od Gospodina, jer je ovaj traio
svau s Filistejcima. Onda su vladali Fili-
stejci nad Izraelom.
5 Tako je siao Samson sa svojim ocem i
svojom majkom u Tamnahu. Kad su doli
do timnahskih vinograda, napao ga izne-
nada mladi riui lav.
6 I Duh Gospodinov je doao na njega, i
on napola rastrgao lava, kako se napola
trga jare, a nije imao nita u ruci. A svo-
jem ocu i svojoj majci nije pripovjedio to
je napravio.
7 Onda je otiao dolje i govorio sa enom,
i ona je Samsonu jako omiljela.
8 Kad je, iza nekog vremena, opet doao
da ju odvede, i kad se svratio da vidi mr-
tvoga lava, naao se u truplu lava roj pe-
la i med.
9 On ga izvadio u svoje ruke i jeo ga je
idui dalje. Kad je doao svojemu ocu i
svojoj majci, dao im je jesti, a nije im re-
kao da je iz trupla lavova izvadio med.
10 Tako je siao njegov otac k eni. A
Samson je priredio ondje gozbu, jer tako
bi vrili mladi ljudi.
11 Kad su ga oni vidjeli, dali su mu tride-
set svadbenih prijatelja da budu s njim.
12 Ovima je rekao Samson: Ja u vam
zadati zagonetku. Ako mi je odgonetnete
za sedam dana gozbe, dat u vam tride-
set koulja i trideset sveanih haljina.
13 A ako mi je ne odgonetnete, vi ete
dati meni trideset koulja i trideset svea-
nih haljina. Oni ga pozovu: Zadaj nam
svoju zagonetku, da ujemo!
14 On im rekao: Od onoga koji jede izie
neto za jesti, i od jakoga izie neto slat-
ko. Nisu mogli odgonetnuti zagonetku tri
dana.
15 I dogodilo se da su sedmoga dana re-
kli Samsonovoj eni: Nagovori svojega
mua da nam rijei zagonetku. Drukije,
spalit emo tebe i kuu tvojega oca. Je-
ste li nas zato pozvali da nas osiromaite,
nije li tako?
16 I zaplakala je ena Samsonova pred
njim i rekla: Ti mene samo mrzi i ne lju-
bi me. Ti mi nisi rekao rjeenje zagonet-
ke to si je zadao sinovima mojega na-
roda. On joj rekao: Pa ni svojem ocu ni
svojoj majci nisam objasnio, a tebi da ju
velim?
17 Kad je ona tako pred njim plakala za
sedam dana, dok je trajala sveanost, re-
kao joj sedmi dan. Toliko je bila navalila
na njega. I ona je izdala rjeenje zagonet-
ke svojoj brai.
18 Onda su rekli ljudi grada sedmi dan,
prije nego zae sunce: to je slae od
meda i to je jae od lava? On im odgo-
vorio: Da niste orali na mojoj junici, ne
biste nikada pogodili moje zagonetke.
19 Onda je doao na njega Duh Gospo-
dinov. On je siao u Akelon pobio ondje
trideset ljudi izmeu njih, uzeo im njihovu
odjeu i dao sveane haljine onima koji
su bili odgonetnuli zagonetku. Bio je vrlo
rasren i otiao kui svojega oca.
20 A ena Samsonova udala se za jedno-
ga od njegovih svadbenih prijatelja, koji
su mu bili pridrueni.
Samsonova osveta
15
Poslije nekoga vremena, u dane je-
mene etve, htjedne Samson poho-
diti svoju enu, donio jare i zamolio: Htjeo
bih ui svojoj eni u lonicu. Ali mu nije
dopustio njezin otac ui.
2 Njezin otac je odgovorio: Mislio sam
da ti ona nije po volji, pa sam ju dao jed-
nomu od tvojih svadbenih prijatelja. Nije
li njezina mlaa sestra jo ljepa od nje?
Uzmi je namjesto one.
3 Samson im odgovorio: Ovaj put nisam
Filistejcima odgovoran ako im napravim
neko zlo.
4 I otiao Samson, ulovio tri stotine lisi-
ca, uzeo zublje, okrenuo rep prema repu i
stavio po jednu zublju meu dva repa.
5 Onda zapalio zublje, pustio ih u ita Fi-
listejaca i tako zapalio snopove, biljke, vi-
nograde i masline.
6 Kad su zapitali Filistejci: Tko je to na-
pravio? Odgovorili su: Samson, zet Ti-
mnaaninov, jer mu je uzeo njegovu enu
i dao jednomu od njegovih svadbenih pri-
jatelja. Onda su otili Filistejci i spalili nju
Sudci
207
i njezina oca.
7 A Samson im rekao: Jer ste to napravi-
li, neu mirovati dok vam se ne osvetim.
8 I udario je sve one koje je stignuo te-
kim udarcima od listova do bedara. Po-
tom otiao i nastanio se u pilji Etama.
9 Onda su izali Filistejci, utaborili se u
Judi i rairili se kod Lehija.
10 Kad su Judejci zapitali: Zato ste
izali k nama?, odgovorili su: Izali smo
da ulovimo Samsona i da mu napravimo
kako je on napravio nama.
11 Onda su izale tri tisue ljudi od Jude k
pilji Etama i zapitali Samsona: Ne zna
li da su Filistejci nai gospodari? to si
nam to napravio? On im rekao: Kako su
oni napravili meni, tako sam ja napravio
njima.
12 Oni su mu rekli: Doli smo da te uhiti-
mo i da te predamo Filistejcima. Samson
ih zamolio: Zakunite mi se da me neete
pogubiti!
13 Oni su mu odgovorili: Neemo, nego
emo te samo uhititi i njima predati, sigur-
no neemo te pogubiti. Nato su ga sve-
zali sa dva nova ueta i izveli ga iz pilje.
14 Kad je on doao u Lehu i Filistejci su
istrali pred njega viui od radosti, onda
je doao na njega Duh Gospodinov, i uad
na njegovim rukama su postala kao laneni
konci, koje je spalio oganj, i spale sveze s
njegovih ruku.
15 On je naao sirovu magareu eljust,
pruio svoju ruku, prihvatio je i pobio s
njom tisuu ljudi.
16 Onda je rekao Samson: eljusti ma-
gareom pobio sam na hrpe i hrpe, elju-
sti magareom pobio sam tisuu ljudi.
17 A kad je s tim govorom bio gotov, ba-
cio je eljust iz ruke, i nazvao ono mjesto
Ramot Lehi.
18 Onda je postao jako edan, zavapio
Gospodinu i pomolio se: Ti si dao da tvoj
sluga dobije ovu veliku pobjedu. A sada
moram umrijeti od ei i pasti u ruke ne-
obrezanima.
19 Onda je Bog otvorio jednu kotlinu, ka-
kvih je nai kod Lehija, i potekla je iz nje
voda i napio se odatle; povratio mu se
ivotni duh, i opet oivio. Zato je nazvao
onaj izvor En-Hakore, koji je jo u Lehiju
do dananjega dana.
20 On je sudio u Izraelu za vremena fli-
stejske vladavine dvadeset godina.
Samson i Delila. Samsonova smrt
16
Tako je jedanput Samson doao u
Gazu, vidio ondje jednu bludnicu i
svratio se k njoj.
2 I iteljima u Gazi se javilo: Samson je
doao ovdje. Oni se strali i vrebali su ga
cijelu no na gradskim vratima, a drali
su se cijelu no mirno. Govorili su: Dok
svane dan, ubit emo ga.
3 Ali je Samson leao samo do ponoi,
onda je u pono ustao, prihvatio krila
gradskih vrata zajedno s oba dovratnika,
otrgnuo ih zajedno s prijevornicom, sta-
vio ih na svoja ramena i odnio ih navrh
gore naprema Hebronu.
4 Poslije toga on je zamilovao djevojku u
dolini Soreku, ije je ime bilo Delila.
5 Doli su k njoj flistejski glavari i rekli joj:
Nagovaraj ga i iskuaj gdje stoji njegova
velika snaga, i kako bismo ga mogli svla-
dati i svezati da ga napravimo malenim!
Mi emo ti onda dati svaki po tisuu i sto-
tinu srebrnih ekela.
6 I Delila je poela nagovarati Samsona:
Hajde reci mi, u emu je tvoja velika sna-
ga i im bi se moralo tebe svezati, da te
se svlada.
7 Samson joj odgovorio: Da me se svee
sa sedam l kovih tetiva, jo neosuenih,
onda bih postao slab i bio bih kao svaki
drugi ovjek.
8 I donijeli su joj flistejski glavari sedam
l kovih tetiva, jo neosuenih, i ona ga
njima svezala.
9 A sjedili su ljudi u njezinoj sobi u za-
sjedi. I ona mu povikala: Eto Filistejaca
na tebe, Samsone! A on je istrgao l kove
tetive, kao to se trga konac od kudjelje
kad se primakne ognju. I nije se doznalo
za njegovu snagu.
10 Onda je rekla Delila Samsonu: Eto,
prevario si me i slagao si mi. Reci mi sad
im te se moe svezati!
11 On joj rekao: Da me se svee novim
uadima to se jo nisu rabila u poslu, po-
stao bih slab i bio bih kao drugi ovjek.
12 I Delila je uzela novu uad i svezala
ga njima, pa mu rekla: Eto Filistejaca na
tebe, Samsone! A sjedili su ljudi u sobi u
zasjedi. A on ih istrgao sa svojih ruku kao
konac.
13 A Delila je rekla Samsonu: Do sada si
me varao i lagao mi, ali reci mi im te se
moe svezati? On joj odgovorio: Da ot-
ka sedam pramenova moje kose na tka-
lakom stanu i da ih privrsti klinom na
vratilo stana, onda bih postao slab i bio
bih kao svaki drugi ovjek.
14 Kad je ona zabila koli, povikala mu:
Eto Filistejaca na tebe, Samsone! Onda
se on probudio od sna i istrgao kolac,
osnovu i vratilo.
15 Opet mu ona rekla: Kako moe tvr-
diti da si mi dobar, kad tvoje srce nije kod
mene? Ve si me tri puta prevario i nisi mi
Sudci
208
rekao u emu je tvoja velika snaga.
16 I dogodilo se, kad mu je svaki dan do-
dijavala svojim rijeima i tako ga muila
da mu je ivot bio ogorio,
17 otvorio joj cijelo svoje srce i rekao joj:
Nikad nije britva dola na moju glavu,
jer sam od utrobe majine Nazirej Boji.
Da mi se obrije glava, ostavila bi me moja
snaga i postao slab i bio bih kao svaki
drugi ovjek.
18 Onda je vidjela Delila da joj je otvorio
cijelo svoje srce. Ona je dala pozvati fli-
stejske glavare i rekla im: Doite jo je-
danput, jer mi je otvorio cijelo svoje srce.
Filistejski glavari su doli k njoj i donijeli
su sobom novce.
19 Onda ga ona uspavala na svojim kolje-
nima i dozvala ovjeka, te mu dala obrija-
ti sedam vlasi na njegovoj glavi. Tako ga
ona napravila slabim, i ostavila ga njego-
va snaga.
20 I ona je povikala: Eto Filistejaca na
tebe, Samsone, probudio se on od sna
i pomislio: Oslobodit u se kao uvijek
kada se stresem. On, naime, nije znao,
da je Gospodin odstupio od njega.
21 Onda su ga uhitili Filistejci, iskopali mu
oi, odveli ga u Gazu, okovali ga u mjede-
ne verige, i morao je u zatvoru mlin okre-
tati.
22 A kosa na njegovoj glavi opet je poma-
lo rasla, otkako je bila obrijana.
23 I flistejski glavari skupili se da prinesu
veliku rtvu svojem bogu Dagonu i da ve-
selo svetkuju sveca, jer su rekli: Na je
bog predao u nae ruke neprijatelja Sam-
sona.
24 Kad su ga vidjeli, hvalili su ljudi svoje-
ga boga, jer su rekli: Na je bog predao
u nae ruke neprijatelja, koji je unitavao
nau zemlju i pobio mnoge od nas.
25 I kad se razigralo njihovo srce, povikali
su: Zovite Samsona da nas zabavlja ple-
som! I doveli su Samsona iz zatvora, i on
ih je zabavljao plesom. Bili su ga namje-
stili meu stupove.
26 A Samson je rekao djeaku koji ga je
drao za ruku: Pusti me i pomozi mi da
opipam stupove na kojima stoji hram, da
se mogu na njih nasloniti.
27 Hram je bio pun ljudi i ena. Ondje su
bili svi flistejski glavari, a na krovu je bilo
oko tri tisue ljudi i ena koji su gledali
Samsona kako plee
28 Onda je Samson upravio Gospodinu
ovu molitvu: O Gospodine Boe, ja ti se
molim sjeti me se, i daj mi samo jo ovaj
put snagu, o Boe, da se osvetim Filistej-
cima za moja oba oka.
29 Onda je Samson prihvatio oba srednja
stupa, na kojima je stajao hram, i podu-
pro se na njih, na jedan svojom desnom
rukom, a na drugi svojom lijevom rukom.
30 Onda je rekao Samson: Hou, eto,
umrijeti s Filistejcima. I upro se sa svom
svojom snagom, i sruio se hram na gla-
vare i na sve ljude koji su bili u njemu.
Tako je broj mrtvih, koje je on pobio umi-
rui, bio je vei od broja onih koje je po-
bio za svojega ivota.
31 Njegova braa i sva njegova obitelj
doli su, uzeli ga, ponijeli ga i pokopali ga
izmeu Zorahe i Etaola u grobu njegova
oca Manoahe. On je sudio u Izraelu dva-
deset godina.
Mikahovi idoli
17
Na gori Efraimovoj prebivao je jedan
ovjek po imenu Mikah.
2 On je rekao svojoj majci: Tisuu i stoti-
nu srebrnih ekela, koji su ti bili ukradeni,
i zbog kojih si izustila kletvu, i to ba na
moje ui, evo, to je srebro kod mene, ja
sam ga uzeo. Njegova majka je odgo-
vorila: Gospodin neka te blagoslovi, moj
sine.
3 Kad je on vratio tisuu i stotinu srebrnih
ekela svojoj majci, rekla je njegova maj-
ka: Dajem to srebro kao posvetni dar iz
svoje ruke Gospodinu za svojega sina, da
se napravi od njega kip rezbaren i lijevan;
zato ti ga dajem natrag.
4 Kad on opet dao srebro svojoj majci,
uzela je njegova majka dvjesto srebrnih
ekela i dala ih zlataru, koji od toga na-
pravio rezbaren i lijevan kip. Bio je po-
stavljen u kui Mikahovoj.
5 Mikah je imao svetite, napravio efod i
kune idole i posvetio jednoga od svojih
sinova, koji mu je onda sluio kao svee-
nik.
6 U ono vrijeme nije bilo kralja u Izraelu.
Svaki je radio to mu je bilo drago.
7 ivio je onda jedan mladi ovjek iz Be-
tlehema u Judi, iz plemena Judina. On je
bio Levit i boravio je ondje kao stranac.
8 ovjek je otiao iz grada Betlehema u
Judi, da se nastani gdje god moe nai
mjesto. Tako na svojemu putu doao je u
goru Efraim do Mikahove kue.
9 Mikah ga zapitao: Odakle dolazi? On
mu odgovorio: Ja sam Levit iz Betlehe-
ma u Judi i na putu sam da se gdje god
nastanim.
10 Mikah ga zamolio: Ostani kod mene i
budi mi otac i sveenik. Ja u ti davati de-
set srebrnih ekela na godinu, svu odjeu
i svu hranu. Levit je na to pristao.
11 Otada je kod njega boravio Levit, i mla-
di ovjek bio mu je kao jedan od njegovih
Sudci
209
sinova.
12 Mikah je namjestio Levita, i mladi o-
vjek je postao njegov sveenik i boravio
je u Mikahovoj kui,
13 Mikah je pomislio: Sada znam da e
me Gospodin blagosloviti, jer imam Levi-
ta za sveenika.
Mikaha i Danovci
18
U ono vrijeme nije bilo kralja u Izrae-
lu. Onda je Danovo pleme trailo sebi
batinski posjed gdje bi se naselilo, jer mu
dotada nije bila jo dopala batina meu
Izraelovim plemenima.
2 Zato su poslali Danovi sinovi iz svojega
plemena pet ljudi, ljude osobito valjane,
iz graninoga podruja, iz Zorahe i Etao-
la, da uhode i upoznaju zemlju. Oni su im
rekli: Idite i uhodite zemlju! I oni su doli
u goru Efraim, do Mikahove kue, gdje su
prenoili.
3 Kad su bili kod Mikahove kue i poznali
glas mladoga Levita, svratili se ondje i za-
pitali ga: Tko te doveo ovdje? to radi
tu? to zasluuje ovdje?
4 On im odgovorio: Tako i tako napravio
je Mikah sa mnom. On me nagovorio, i ja
sam postao njegov sveenik.
5 Oni su mu rekli: Pa zapitaj Boga da
znamo hoe li nam biti sretan put na koji
smo poli!
6 Nato im sveenik dao odluku: Idite s
mirom; Bogu je po volji put kojim idete.
7 Tako je polo dalje tih pet ljudi, doli
su u Lai i vidjeli su da ljudi, koji su ondje
prebivali, ive po obiaju Sidonaca bez-
brino, tiho i mirno. Ni jedan nije zame-
tao svae, i moglo se nesmetano uivati
svoj posjed. Bili su daleko od Sidonaca i
s ostalim svijetom nisu imali nikakvih od-
nosa.
8 Pa kad se vratili svojoj brai u Zorah i
Etaol, zapitala su ih njihova braa: to
nam imate javiti?
9 Oni su odgovorili: Ustajte, idimo na
njih, jer smo vidjeli zemlju koja je zaista
vrlo dobra. Hoete li biti jo neodluni?
Ne oklijevajte, zaputite se ondje i zemlju
zaposjednite!
10 Kada doete ondje, nai ete narod
bezbrian, zemlju vrlo prostranu. Bog
ju daje u vae ruke, i mjesto kojemu ne
manjka niega to ima na zemlji.
11 Onda se podiglo odande est stotina
ljudi naoruanih iz plemena Danova od
Zorahe i Etaola.
12 Oni se na svojemu putu utaborili kod
Kirjat-Jearima u Judi. Zato se zove ono
mjesto Mahaneh-Dan do dananjega
dana. Lei zapadno od Kirjat-Jearima.
13 Odatle su krenuli dalje u Efraimovu
goru i doli su do Mikahove kue.
14 Petorica ljudi, koji su bili izali da uho-
de zemlju Lai, obratili se svojoj brai
ovim rijeima: A znate li da se u ovim ku-
ama nalaze efod, terafe i kip rezbaren i
lijevan? Sada gledajte to ete raditi!
15 I oni se svratili ondje, uli su u kuu
mladoga Levita, u kuu Mikahovu i po-
zdravili ga.
16 est stotina naoruanih Danovih sino-
va je ostalo pred vratima.
17 Petorica ljudi, koji su bili izali da uho-
de zemlju i ovdje doli, uli su gore i uzeli
rezbareni kip, efod, kune idole i lijevani
kip, dok je sveenik ostao kod est stoti-
na naoruanih ljudi pred vratima.
18 Kad su oni uli u Mikahovu kuu i uzeli
rezbareni kip, efod, kune idole i lijevani
kip, zapitao ih sveenik: to radite tu?
19 Oni su mu odgovorili: Tiho, stavi ruku
na usta, poi s nama i budi na otac i sve-
enik! Je li bolje za tebe, da bude sve-
enik za kuu samo jednoga ovjeka ili
sveenik za jedno pleme i rod u Izraelu?
20 Obradovan time, uzeo je sveenik
efod, terafe i rezbareni kip i pridruio se
ljudima.
21 Oni se podigli i otili su dalje, a djecu,
stado i blago postavili su naprijed.
22 Kad su se bili udaljili od Mikahove
kue, ljudi koji su prebivali u kuama kod
Mikahove kue, skupili su se i krenuli su
u potjeru za Danovim sinovima.
23 Kad su dozivali Danove sinove, okre-
nuli se ovi i zapitali Mikahu: to ti je, te si
skupio te ljude?
24 On je odgovorio: Mojega boga to
sam ga napravio, uzeli ste mi zajedno sa
sveenikom i otili ste to mi je jo ostalo?
Kako me moete jo pitati: to ti je?
25 A sinovi Danovi su mu odgovorili: Ne
vii dalje za nama! Drukije, mogli bi se
gnjevni ljudi na vas okrenuti, i mogli biste
izginuti ti i tvoji.
26 I sinovi Danovi otili su dalje. A Mikah
videi, da su oni jai od njega, vratio se i
otiao svojoj kui.
27 A oni odveli sobom djelo Mikahovo i
sveenika koji je bio kod njega, i doli su
u Lai, gdje su prebivali tihi i mirni ljudi,
pobili ih otricom maa i ognjem spalili
grad.
28 A nitko mu nije doao u pomo, jer je
leao daleko od Sidona i nije imao nikakvih
odnosa s ostalim svijetom. Leao je, naime,
u dolini kod Bet-Rehoba. Kad su poslije
opet sagradili grad, naselili se ondje.
29 I nazvali grad Dan po imenu svojega
pradjeda Dana, koji je bio sin Izraelov. A
Sudci
210
prije se grad zvao Lai.
30 I sinovi Danovi namjestili sebi onaj rez-
bareni kip, i Jonatan, sin Geroma, sina
Manasehova, i njegovi sinovi bili su sve-
enici kod plemena Danova sve do vre-
mena kad je zemlja bila odvedena u rop-
stvo.
31 I bio im je namjeten onaj rezbareni kip
koji je bio napravio Mikah za sve vrijeme
dokle je Boji Dom bio ilu.
Zloinstvo u Gibei
19
Dogodilo se u ono vrijeme, kad jo
nije bilo kralja u Izraelu, boravio je
jedan Levit na kraju gore Efraimove kao
stranac. On je sebi uzeo djevojku iz Betle-
hema u Judi za prilenicu.
2 Prilenica njegova bila mu je nevjerna,
pa otila od njega natrag u svoju oinsku
kuu u Betlehem u Judi, i bila je ondje ve
etiri mjeseca.
3 Kad je ustao njezin mu otiao je za
njom da je nagovori neka se vrati. On je
imao sobom svojega slugu i dva magar-
ca. Kad ga ona uvela u kuu svojega oca
i kad ga pogledao djevojin otac, izaao
mu veselo u susret.
4 Jer ga je njegov tast, djevojin otac, za-
dravao, ostao je tri dana kod njega. Za-
jedno su jeli i pili, i ondje su noili.
5 I dogodilo se etvrti dan, kad su bili rano
ustali, i on htjeo ii, rekao je otac djevojin
svojemu zetu: Okrijepi se jo zalogajem
kruha, pa onda moete putovati.
6 Sjeli su oni, i obojica su zajedno jeli i pili.
Onda je zamolio otac djevojina mua:
Hajde budi zadovoljan, pa jo jedanput
prenoi i budi veseo.
7 A kad je ovjek ustao da ide, navalio
je na njega njegov tast, da jo jedanput
prenoi.
8 Kad se petoga dana podignuo rano uju-
tro da ide, zamolio je opet djevojin otac:
Ali okrijepi se najprije i ekajte dok se
dan nagne na zapad! I tako su jeli oboji-
ca zajedno.
9 Kad je onda ovjek ustao da ide zajed-
no sa svojom prilenicom i sa svojim slu-
gom, rekao mu njegov tast, otac djevoj-
in: Eto, dan se nagnuo na zapad i sad
e veer. Prenoite ovdje! Eto, dan je na
zalasku, prenoi ovdje i budi veseo! Su-
tra moete onda uraniti na put i moe se
vratiti kui.
10 Ali ovjek nije htjeo jo jedanput pre-
noiti, nego je ustao, otiao i doao je do
u blizinu Jebusa, a to je Jeruzalem. Imao
je sobom dva osedlana magarca, i njego-
va prilenica bila je s njim.
11 Kad su bili kod Jebusa, a dan se bio
ve jako nagnuo, rekao je sluga svojem
gospodaru: Hajde, svratimo se u taj je-
busejski grad i prenoimo u njemu.
12 A njegov gospodar mu rekao: Neemo
se svraati u tui grad, koji ne pripada Izra-
elovim sinovima, nego emo ii dalje do
Gibee.
13 Jo je rekao svojem sluzi: Hajde bre
da stignemo u koje od tih mjesta i da pre-
noimo u Gibei ili u Rami.
14 Tako su otili dalje svojim putom. Sun-
ce im zae kad su bili u blizini Gibee, koja
je Benjaminova.
15 Ovdje se svratili da prenoe u Gibei.
Kad je bio unutra i sjeo na gradskom trgu,
nije bilo nikoga, koji bi ih primio u svoju
kuu da prenoe.
16 Onda se naveer vraao jedan starac
sa svojega posla u polju. ovjek je bio iz
gore Efraimove i boravio kao stranac u
Gibei, dok su ljudi mjesta bili Benjaminovi
sinovi.
17 I on je podignuo oi i opazio na grad-
skom trgu putnika. Kad ga zapitao starac:
Kamo ide i odakle dolazi?
18 On mu odgovorio: Mi smo na putu od
Betlehema u Judi u nutrinu gore Efraimo-
ve, odakle sam ja. Putovao sam u Betle-
hem u Judi, a sada idem u Gospodinov
Dom, ali nitko me ne prima u svoju kuu,
19 iako imamo slame i hrane za svoje ma-
garce i kruha i vina za sebe, za tvoju slu-
kinju i za slugu koji je s tvojim slugom;
imamo svega dosta.
20 Onda je rekao starac: Neka ti je mir!
Ali svejedno moja briga e biti, ako ti to
bude manjkalo; ali nikako ne smije pre-
noiti na trgu.
21 Uveo ga onda u svoju kuu i dao hranu
magarcima. I kad su sebi oprali noge, jeli
su i pili.
22 Tako dok su se oni veselili, iznenada
neki ljudi iz grada, zloinci, opkolili kuu,
poeli su lupati na vrata i zatraili od star-
ca, gospodara kue: Izvedi ovjeka koji
ti se svratio, da se tjelesno upoznamo s
njim.
23 ovjek, gospodar kue, izaao je k
njima van i rekao im: Ali nemojte, moja
brao! Ne pravite zla! Kad je ovjek uao
u moju kuu, ne smijete napraviti takvu
sramotu.
24 Izvest u vam svoju ker, djevojku, i
prilenicu njegovu. Njima moete silu na-
nijeti i praviti s njima to vam je volja! Ali
na tom ovjeku ne smijete poiniti takvu
sramotu.
25 A kad ga ljudi nisu htjeli posluati, uzeo
je ovjek svoju prilenicu i izveo je k njima
na ulicu. Oni su ju zlostavljali i cijelu no
Sudci
211
do zore vrili su s njom svoje nevaljatine,
pa ju tek u zoru pustili.
26 U zoru dola je ena i pala pred ku-
nim vratima ovjeka kod kojega je bora-
vio njezin gospodar, i ostala tu leei dok
se nije svanulo.
27 Njezin je gospodar ujutro ustao, otvo-
rio kuna vrata te iziao da nastavi put,
kad je opazio enu, svoju prilenicu, kako
lei na kunim vratima s rukama na pra-
gu.
28 On joj rekao: Ustani, poi emo! Ali
nije dobio odgovora. Onda ju stavio na
magarca, i ovjek je ustao i otiao u svoje
mjesto.
29 Kad je doao kui, uzeo je no, prihva-
tio svoju prilenicu, isjekao ju dio po dio
na dvanaest komada i razaslao ih u sve
krajeve Izraelove.
30 Svaki, koji je to vidio, povikao je: Ta-
kvo to od izlaska Izraelovih sinova iz
Egipta do danas nije se jo nikada dogo-
dilo i nikada se nije doivjelo. Promislite o
tom, stvorite odluku i govorite!
Rat s Benjaminovim plemenom
20
Onda su izali svi Izraelovi sinovi
i skupila se zajednica od Dana do
Beer-ebe, i zemlja Gilead, kao jedan o-
vjek pred Gospodinom u Mispi.
2 A glavari svega naroda, svih Izraelovih
plemena, nali su se u skuptini naroda
Bojega, etiri stotine tisua ljudi pjea-
ka, naoruanih maevima.
3 Benjaminovi sinovi doznali da su Izrae-
lovi sinovi otili u Mispu, a Izraelovi sinovi
su zapitali: Recite, kako se dogodilo to
zlo!
4 Onda je odgovorio Levit, mu ene koja
je bila ubijena, rekavi: Doao sam sa
prilenicom u Gibeu u Benjaminu, da pre-
noim.
5 Graani u Gibei su ustali na mene i nou
opkolili kuu u kojoj sam se nalazio. Htjeli
su me ubiti, a prilenicu su moju zlostavili
tako da je umrla.
6 Onda sam uzeo prilenicu svoju, isje-
kao sam ju na komade i razaslao ih u sve
krajeve batine Izraelove, jer su poinili
groznu sramotu u Izraelu.
7 I sada, vi Izraelovi sinovi svi skupa,
stvorite savjet i djelo!
8 Onda se podignuo sav narod kao jedan
ovjek i povikao: Ni jedan od nas ne smije
ii svojemu atoru, i ni jedan od nas ne smi-
je se vraati svojoj kui!
9 Eto, s Gibeahom napravimo ovako:
Neka drijeb govori protiv njega!
10 Uzet emo iz svih Izraelovih pleme-
na po deset ljudi od stotine, i po stotinu
od tisue, i po tisuu od deset tisua, da
donesu hranu vojsci. Kad se oni vrate,
napravit emo Gibei u Benjaminu onako
kako je zasluilo to zlo koje je poinjeno
meu vama.
11 Sav je Izrael ustvrdio kao jedan ovjek
da zajedno istupi protiv toga grada.
12 Onda su poslala Izraelova plemena
ljude u sve rodove u Benjaminu s poru-
kom: Kakvo je to zlo napravljeno meu
vama?
13 Sada predajte te ljude, zloince koji
su u Gibei, da ih pogubimo i uklonimo to
zlo iz Izraela! Ali sinovi Benjaminovi nisu
pristali na zahtjev svoje brae, Izraelovih
sinova.
14 Nego su se skupili sinovi Benjaminovi
iz gradova u Gibei, da pou u rat protiv
Izraelovih sinova.
15 Kad se onoga dana prebrojilo Benja-
minove sinove, bilo je iz gradova dva-
deset i est tisua ljudi jako naoruanih,
osim itelja u Gibei, kojih je bilo po broju
sedam stotina odabranih ljudi.
16 Meu svim ovim ljudima bilo je sedam
stotina odabranih ljudi, koji su bili ljevaci.
Svaki od njih znao je kamenjem gaati iz
prake u dlaku ne promaujui.
17 Kad se prebrojilo Izraelove sinove,
bilo ih je, osim Benjaminovih sinova, eti-
ri stotine tisua ljudi jako naoruanih, sa-
mih hrabrih ljudi.
18 Nato se podigli i otili su u Betel i za-
pitali Boga. Izraelovi sinovi pitali su: Tko
e izmeu nas izii najprije u boj protiv
Benjaminovih sinova? Gospodin je od-
govorio: Juda najprije.
19 Sutradan podigli se Izraelovi sinovi i
utaborili se pred Gibeom.
20 Onda su izali Izraelovi sinovi u boj
protiv Benjaminovih sinova, i izraelska
vojska svrstala se pred Gibeom protiv
njih.
21 A sinovi Benjaminovi izali iz Gibee i
toga dana poruili na tlo dvadeset i dvije
tisue ljudi izmeu Izraelaca.
22 Ali izraelski vojnici nisu izgubili hra-
brost. Oni se jo jedanput svrstali na mje-
stu gdje su to bili napravili prvoga dana.
23 Kad su, naime, Izraelovi sinovi bili oti-
li, plakali su sve do naveer pred Gospo-
dinom i zapitali su Gospodina: Moramo li
jo jedanput izii u boj protiv svoje brae,
Benjaminovih sinova? Gospodin im je
odgovorio: Izaite protiv njih!
24 Tako su izali Izraelovi sinovi drugi dan
opet protiv Benjaminovih sinova.
25 Onda su provalili sinovi Benjamino-
vi drugi dan iz Gibee i poruili na tlo jo
osamnaest tisua ljudi izmeu Izraelovih
Sudci
212
sinova, sve samih jako naoruanih ljudi.
26 Onda se svi Izraelovi sinovi podigli na
put, sav narod, i doli su u Betel. Plakali
su i ostali ondje pred Gospodinom, postili
su preko dana do veeri i prinijeli Gospo-
dinu rtve paljenice i rtve mirotvorne.
27 Nato su zapitali Izraelovi sinovi Gos-
podina. Ondje se, naime, u ono vrijeme
nalazila krinja Bojega zavjeta,
28 a Finehas, sin Eleazarov, unuk Aronov,
vrio je u one dane slubu pred njim. Oni
su pitali: Moramo li jo jedanput izii u
boj protiv svoje brae, Benjaminovih si-
nova, ili emo odustati od toga? Gospo-
din je odgovorio: Izaite, jer u ih sutra
predati vama u ruke.
29 Onda su namjestili Izraelovi sinovi oko
Gibee ljude u zasjedu.
30 Trei dan onda su izali Izraelovi sino-
vi protiv Benjaminovih sinova i svrstali se
kao prije pred Gibeom.
31 Benjaminovi sinovi su izali pred voj-
sku, dali su se odmamiti od grada i poeli
su kao prije ubijati narod na putovima, od
kojih jedan vodi u Betel, drugi preko po-
lja u Gibei, i poubijaju oko trideset ljudi od
Izraelovih sinova.
32 I mislili su sinovi Benjaminovi: Potu-
eni su od nas kao prvi put. Ali Izraelovi
sinovi bili su meu sobom ugovorili: Mi
emo bjeati da ih odmamimo od grada
na putove.
33 Zato su svi Izraelovi sinovi ostavili svo-
ja mjesta i namjestili se kod Baal-Tamara,
a u zasjedi skriveni Izraelovi sinovi prova-
lili iz svojih mjesta zapadno od Gibee.
34 Onda je dolo protiv Gibee deset ti-
sua ljudi, iz svega Izraela izabranih ljudi.
Razvio se teak boj, a oni nisu slutili da e
ih zlo snai.
35 Gospodin je dao, naime, da Izraelovi
sinovi potuku Benjaminove sinove. Izrae-
lovi sinovi pogubili su onaj dan dvadeset
i pet tisua i stotinu ljudi od Benjaminovih
sinova, sve samih jako naoruanih ljudi.
36 I vidjeli su sinovi Benjaminovi da su
potueni. Izraelovi sinovi bili su se povu-
kli ispred Benjaminovih sinova, jer su se
oslonili na zasjedu, koju su bili namjestili
protiv Gibee.
37 Zasjeda je onda iznenada navalila pro-
tiv Gibee. I uspjelo je zasjedi provaliti i
sav grad pobiti otricom maa.
38 Meu Izraelovim sinovima i zasjedom
bilo je dogovoreno da za znak zapale va-
tru da se digne stup dima u gradu.
39 I kada su Izraelovi sinovi u boju uzmi-
cali, a sinovi Benjaminovi ve poeli ubi-
jati neke izmeu Izraelovih sinova, poubili
su ih oko trideset ljudi, a u vjeri da su ih
pobijedili kao u prvom boju.
40 Onda se poelo u gradu dizati znak
vatre, stup dima. Benjaminovi sinovi se
obazreli i vidjeli su kako se oganj iz cijelo-
ga grada die do neba.
41 I Izraelovi sinovi vratili se natrag, a Be-
njaminove sinove obuzeo strah, jer su vi-
djeli da ih je zlo snalo.
42 Bjeali su pred Izraelovim sinovima
prema pustinji, ali ih nije minuo boj. Oni
iz drugih gradova ubijali su ih meu so-
bom.
43 Oni su opkolili Benjaminove sinove,
gonili ih i poubijali ih, na istok do u blizinu
Gibee.
44 I palo je Benjaminovih sinova osamna-
est tisua ljudi, samih junaka.
45 Oni su okrenuli u bijeg, prema pustinji
k hridini Rimonu, ali ih oni jo na putovi-
ma poubili pet tisua ljudi, i gonili ih do
Gidoma i pobili jo dvije tisue ljudi.
46 I tako je svega poginulo onaj dan Be-
njaminovih sinova dvadeset i pet tisua
ljudi jako naoruanih, sve samih junaka.
47 Bilo je est stotina ljudi kojima je
uspjelo pobjei u pustinju k hridini Rimo-
nu. Ostali su kod hridine Rimona etiri
mjeseca.
48 A Izraelovi sinovi vratili se k Benjamino-
vim sinovima i isjekli otricom maa i ljude i
marvu, sve to se nalo u gradovima, i sve
gradove na koje su naili popalili ognjem.
ene za Benjamonovce
21
Izraelovi sinovi bili su se zakleli u Mispi:
Ni jedan od nas nee dati svoju ker
za enu sinu Benjaminovu.
2 Kad je onda narod bio otiao u Betel i
ondje do veeri boravio kod svetita, po-
digli svoj glas i poeli su glasno plakati,
3 rekavi: Zato se, Gospodine, Boe
Izraelov, moralo ovo dogoditi u Izraelu,
da danas nestane jednoga cijelog pleme-
na iz Izraela?
4 Sutradan rano napravili su ondje rtve-
nik i prinijeli rtve paljenice i rtve miro-
tvorne.
5 Onda su zapitali Izraelovi sinovi: Tko
od svih Izraelovih plemena nije doao na
skuptinu Gospodinu? Bili su se, naime,
sveanom zakletvom zaprijetili svako-
me, koji ne bi doao u Mispu Gospodinu:
Neka se sigurno usmrti!
6 A sad se Izraelovim sinovima saalilo
na njihovo bratsko pleme Benjaminovo, i
jadikovali su: Jedno se, eto, pleme isko-
rijeni iz Izraela.
7 Kako da pomognemo onima koji su pre-
ostali da bi imali ene, kad smo se zakleli
Gospodinu, da im ne damo svojih keri za
Sudci
213
ene?
8 I kad su pitali nije li tko iz Izraelovih ple-
mena doao u Mispu Gospodinu, opazilo
se da nije bio nitko doao iz Jabea u Gi-
leadu u tabor na skuptinu.
9 Prebrojili su narod i pokazalo se da nije
bilo ondje nijednoga od onih koji su bora-
vili u Jabeu u Gileadu.
10 Onda je poslala zajednica ondje dva-
naest tisua od najhrabrijih ljudi i zapovi-
jedila im: Idite i pobijte itelje u Jabeu u
Gileadu maem, i ene i djecu!
11 Imate pritom ovako postupati: Pou-
bijte sve muko i sve ensko to je spo-
znalo, lealo sa ovjekom!
12 Nali su onda meu iteljima Jabea u
Gileadu etiri stotine djevojaka, koje nisu
bile poznale ovjeka, i doveli ih u tabor u
ilo u zemlji Kanaan.
13 Onda je poslala sva zajednica i porui-
la Benjaminovim sinovima, koji su bili kod
hridine Rimona, i ponudila im slobodno
podruje.
14 Nato se vratili sinovi Benjaminovi na-
trag. Dali su im djevojke koje su ostavili
na ivotu izmeu ena iz Jabea u Gilea-
du, ali ih nije bilo dosta za njih.
15 Jer je narodu bilo ao Benjaminovih si-
nova to je Gospodin smanjio pleme Izra-
elovo.
16 Zapitale su starjeine zajednice: Kako
emo pomoi ovima koji su preostali da
bi imali ene, otkako su nestale ene iz
plemena Benjaminova?
17 Rekli su: Preostalim Benjaminovim
sinovima ostaje jo samo posjed, ali ne
smije pleme ieznuti iz Izraela.
18 Mi im ipak ne moemo dati ena izme-
u svojih keri, jer su se zakleli Izraelovi
sinovi: Neka je proklet tko je dao enu
Benjaminovim sinovima.
19 Potom su rekli: Eto, svake je godine
Sveana gozba Gospodinova u ilu, koji
lei sjeverno od Betela, istono od puta
to vodi od Betela u ekem, i juno od
Lebone.
20 Stoga su savjetovali Benjaminovim si-
novima: Idite i posakrivajte se u vinogra-
dima!
21 I im vidite da djevojke iz ila izlaze,
plesati, skoite iz vinograda i otmite svaki
sebi enu izmeu djevojaka iz ila! Onda
se vratite natrag u zemlju Benjamin.
22 Ako li dou njihovi oci i njihova braa
da podignu tubu kod nas, onda emo im
rei: Darujte nam ih, jer u ratu nismo do-
bili ene za svakoga. Ako im ih ne date,
grijeite,
23 Benjaminovi sinovi su izvrili zapovi-
jed. Doveli su sebi potrebni broj ena od
djevojaka plesaica, koje su oteli, vratili
se natrag u svoj batinski posjed, sagra-
dili opet gradove i naselili se u njima.
24 I Izraelovi sinovi vratili se odande u
ono vrijeme kui svaki svojemu plemenu
i svojem rodu. Svaki je otiao odande na
svoj batinski posjed.
25 U ono vrijeme jo nije bilo kralja u Izra-
elu. Svaki je radio kako mu se priinjalo
pravo u njegovim oima.
Sudci
Ruta
Knjiga Rutina
Noema s Rutom se vraaju iz Moaba
1
I dogodilo se u vrijeme kad su jo vladali
sudci, nastala je glad u zemlji. Onda se
odselio iz Betlehema u Judi jedan ovjek
sa svojom enom i sa svoja dva sina. Mislio
se nastaniti u Moapskoj zemlji.
2 Taj se ovjek zvao Elimelek, ena se
njegova zvala Noema, dva njegova sina
zvala su se Mahlon i Kilion. Oni su bili
Efraani iz Betlehema u Judi. Kad su bili
doli u moapsku zemlju i ondje su se na-
stanili.
3 Onda je umro Elimelek, mu Noemin, a
ona je ostala sa svoja dva sina.
4 Oni se oenili Moapkama: jedna se zva-
la Orpah, druga Ruta. Oni su boravili on-
dje jedno deset godina.
5 Onda su umrla i oba sina, Mahlon i Kili-
on. Tako iza smrti svojih sinova i svojega
mua je ostala ena sama.
6 Onda se ona podigla sa svojim snaha-
ma da se vrati natrag iz Moapske zemlje.
Bila je, naime, doznala u Moapskoj zemlji,
da je Gospodin pohodio svoj narod i opet
mu dao kruha.
7 I tako je ona, sa svoje dvije snahe osta-
vila mjesto gdje je prebivala do sada; i
one su pole putom, da se natrag vrate u
zemlju Judinu,
8 Stoga je rekla Noema svojim dvjema
snahama: Idite, vratite se natrag, svaka
u kuu svoje majke! Neka vam Gospodin
214
naplati ljubav, koju ste iskazale umrlima i
meni!
9 Neka vam Gospodin da da naete mir,
svaka u kui svojega mua! Onda ih po-
ljubila, a one su poele glasno plakati.
10 One su joj rekle: Ne, mi emo tebe
pratiti kui tvojemu narodu.
11 A Noema je rekla: Vratite se, drage
keri, zato biste ile sa mnom? Imali jo
sinova u mojoj utrobi koji bi vam mogli
biti muevi?
12 Vratite se, drage keri, idite kui! Ja
sam odvie stara za mua. Pa i kad bih
mislila da imam jo nade, i kad bih jo no-
as imala mua, pa i sinove rodila,
13 zar biste ekale na njih dok odrastu?
Zar biste zbog njih ostale neudate? Ne,
drage keri, meni je u tom gore negoli
vama, da se Gospodinova ruka podigla
protiv mene.
14 One su poele nanovo plakati. Orpah
se onda oprostila od svoje svekrve, a
Ruta je ostala kod nje.
15 Ali Noema je zamolila: Eto, jetrva se
tvoja povratila svojemu narodu i svojim
bogovima, pa se vrati i ti i slijedi svoju je-
trvu.
16 A Ruta je odgovorila: Ne sili me tako
da te ostavim i da te ne slijedim dalje.
Kamo ti ide, ondje idem i ja, i gdje ti bu-
de, ondje budem i ja; tvoj narod je moj
narod, i tvoj Bog je moj Bog.
17 Gdje ti umre, umrijet u i ja, i ondje
hou biti i ja pokopana, Gospodin neka
napravi sa mnom to hoe. Samo me
smrt moe rastaviti od tebe.
18 I kad je Noema vidjela da je tvrdo nau-
mila ii s njom, prestala ju odvraati.
19 Tako su obje ile dalje dok nisu do-
le u Betlehem. Kad su dole u Betlehem,
sav se grad uzbunio zbog njih. ene su
pitale: Nije li to Noema?
20 Ona im je odgovarala: Ne zovite me
Noema, zovite me Mara, jer je Svemoni
pustio na mene veliku gorkost.
21 Bogata sam otila, praznih ruku vraa
me Gospodin. to me zovete Noema kad
je Gospodin protiv mene istupio i Sve-
moni tugu na mene nametnuo?
22 Tako se Noema vratila iz Moapske ze-
mlje u pratnji Moapke Rute, svoje snahe,
koja je htjela s njom ii. Doli su u Betle-
hem ba poetkom jemene etve.
Ruta na Boazovu polju
2
Noema je imala roaka po muu, o-
vjeka vrlo bogata iz roda Elimelekova,
po imenu Boaza.
2 I jednoga je dana Moapka Ruta rekla
Noemi: Rado bih izila u polje, i ako mi
se dopusti, pabirila bih klasje. Ona je
odgovorila: Idi, draga keri!
3 I ona je otila, i pabirila u polju za e-
teocima. Dogodilo se, te je dola na njivu
Boazovu, koji je bio od roda Elimelekova.
4 Ba je Boaz doao iz Betlehema i po-
zdravio eteoce: Gospodin s vama! Oni
su odgovorili: Gospodin te blagosliv-
ljao!
5 Onda je zapitao Boaz slugu koji je nadzi-
rao eteoce: ija je ovo mlada enska?
6 A sluga koji je nadzirao eteoce odgo-
vorio je, rekavi: Ta mlada enska je Mo-
apka, koja je s Noemom dola iz Moap-
ske zemlje.
7 Molila je: Rado bih pabirila i kupila
klasje izmeu snopova za eteocima. I
dola je i od ranoga jutra do sada bila je
na nogama, i jedva da je samo malo ot-
poinula.
8 Onda je Boaz rekao Ruti: Sluaj, ke-
ri moja, nemoj ii na njivu koga drugoga
pabiriti, i ne odlazi odavde, nego se dri
mojih djevojaka.
9 Pazi na kojoj njivi one anju, pa idi za
njima! Ja sam slugama zapovjedio da te
ne diraju. Kad oedni, idi k posudama i
pij to su sluge donijele.
10 Onda je ona pala na koljena, poklonila
se sve do zemlje i rekla mu: Kako to da
si tako milostiv prema meni i da si mi tako
prijazan, makar sam strankinja.
11 Rekao joj Boaz ovako: uo sam ja
sve to si napravila svojoj svekrvi iza smr-
ti svojega mua. Ostavila si oca, majku i
zaviaj, pa si dola k narodu koji prije nisi
poznavala.
12 Gospodin neka ti plati za tvoje djelo!
Potpuna plaa neka ti bude od Gospo-
dina, Boga Izraelova, kad si dola, da se
pod njegova krila skloni!
13 Ona je odgovorila: Nala sam milost u
tvojim oima, gospodaru, jer si me utjeio
i prijazno progovorio svojoj slukinji, ako i
nisam kao jedna od tvojih slukinja.
14 Kad je bilo vrijeme jesti, rekao joj Boaz:
Doi i jedi kruha s nama i umoi zalogaj
svoj u ocat! I ona je sjela pokraj etelaca,
i on je stavio pred nju toliko prenih zrna
da se mogla nasititi i jo joj preteklo.
15 Kad je onda ustala pabiriti dalje, za-
povjedio je Boaz svojim slugama: Ona
smije pabiriti i meu snopovima, i ne-
mojte ju pri tom smetati!
16 Nego jo od svojih rukoveti navla is-
putajte i ostavljajte joj neka kupi; ne ko-
rite ju!
17 Tako je ona pabirila na njivi sve do
veeri, i kad je onda izmlatila to je bila
napabirila, bilo je skoro efa jema.
Ruta
215
18 Ona je to uzela na sebe i otila u grad.
Kad je njezina svekrva vidjela koliko je na-
pabirila, i kad je ona jo izvadila i dala joj
to joj je preteklo nakon to se nasitila.
19 I njezina svekrva joj rekla: Gdje si to
pabirila danas? Gdje si bila na poslu?
Neka je blagoslovljen koji ti je bio tako
dobar! I ona je pripovjedila svojoj svekr-
vi kod koga je radila danas, i rekla: o-
vjek, kod koga sam danas radila zove se
Boaz.
20 Noema je rekla svojoj snahi: Neka je
blagoslovljen od Gospodina on koji svoje
dobrote ne uskrauje ni ivima ni mrtvi-
ma I rekla joj Noema: Taj nam je ovjek
u rodu, jedan od onih koji su nam duni
otkup.
21 I Moapka Ruta pripovijedala je dalje:
Jo mi je rekao: Dri se mojih mladih lju-
di dok ne budu gotovi s mojom cijelom
etvom.
22 Noema je rekla svojoj snahi Ruti: Do-
bro, draga keri, idi s njegovim djevojka-
ma, tako te na kojoj drugoj njivi ne mogu
dirati.
23 I tako se ona kod pabirenja drala
Boazovih djevojaka, dok se nije zavrila
etva jema i etva penice. Onda je i-
vjela u kui kod svoje svekrve.
Noemin savjet
3
Jednoga dana joj je rekla njezina sve-
krva Noema: Draga keri, ne treba li
da ti potraim gdje bi ti moglo biti dobro?
2 Evo, Boaz, na roak, sa ijim si dje-
vojkama bila zajedno, vijat e ove noi
jeam na gumnu.
3 Umij se i namai, odjeni na se svoje naj-
bolje pa idi na gumno! Pripazi na to da te
on ne vidi dok ne jede i ne napije se!
4 Kad onda on legne spavati, pazi gdje e
lei, pa idi ondje, digni pokriva s njego-
vih nogu i lezi ondje; i on e ti ve rei to
e raditi.
5 Ona joj odgovorila: to god mi rekne,
napravit u.
6 I tako je ona otila na gumno i napravi-
la sve onako kako joj je bila rekla njezina
svekrva.
7 Kad je Boaz jeo i pio i dobre volje bio,
legnuo da spava iza stoga ita; ona je
dola polako, podignula pokriva s nje-
govih nogu i legla ondje.
8 Oko ponoi ovjek se trgnuo, okrenuo i
vidio enu gdje lei kod njegovih nogu.
9 Kad je zapitao: Tko si?, odgovorila
je ona: Ruta, tvoja slukinja. Rairi skut
svoje haljine na svoju slukinju, jer ti si mi
bliski roak.
10 Onda je on rekao: Gospodin neka te
blagoslovi, keri moja. Ljubav koju mi sad
pokazuje ljepa je od one prve, jer nisi
trala za mladim ljudima, ni siromanim
ni bogatim.
11 I zato, keri moja, budi bez brige. to
god zatrai, napravit u ti, jer zna svaki
u gradu da si estita ena.
12 A svakako je istina da ja dugujem ot-
kup, ali ima jo jedan drugi koji ima du-
nost otkupa i blii ti je roak od mene.
13 Ostani ovu no ovdje, a ujutro htjed-
ne li on ispuniti svoju dunost otkupa
prema tebi, dobro, neka to napravi! Ako
nebi htjeo ispuniti svoju dunost otkupa
prema tebi, ja u se zauzeti za tebe, kao
to je iv Gospodin! Sad spavaj mirno do
jutra.
14 I kako je do jutra spavala kod njegovih
nogu, ustala je dok jo nije mogao ovjek
ovjeka raspoznati. Onda je on rekao:
Ne smije se znati da je ena dola na gu-
mno.
15 Onda ju pozvao: Daj ogrta koji ima
na sebi, i dri ga. Ona ga pridrala, a on
je izmjerio est mjerica jema i nasuo joj,
i onda otiao u grad.
16 Kad je ona dola svojoj svekrvi, zapi-
tala ju ova: to si postigla, draga keri?
Ona joj pripovjedila tono kako je s njom
postupao ovjek.
17 A ona je rekla: Ovih est mjerica je-
ma darovao mi, jer mi je rekao: Ne smije
praznih ruku doi svojoj svekrvi.
18 Onda je ova rekla: ekaj sad mirno,
draga keri, dok dozna kako e stvar izi-
i, jer ovjek se nee prije smiriti dok ne
zavri stvar jo danas.
Boaz uzima Rutu za enu
4
Nato je Boaz otiao na gradska vrata i
ondje sjeo. I kad je prolazio onaj roak,
koji je dugovao otkup, a o kojemu je Boaz
govorio, pozvao ga: Hodi i sjedni ovdje!
On je doao i sjeo.
2 I doveo Boaz deset ljudi izmeu grad-
skih starjeina i zamolio ih: Sjednite ov-
dje! I oni su sjeli.
3 Onda je rekao ovjeku, koji je imao du-
nost otkupa: Noema koja se vratila iz
Moapske zemlje prodaje njivu to je bila
naega roaka Elimeleka.
4 Mislio sam da ti predloim da ju kupi
pred ovima to sjede ovdje, i pred narod-
nim starjeinama! Ako je hoe otkupiti,
napravi to, ako nee, reci mi da znam,
jer osim tebe nema nikoga koji ima pravo
otkupa, jer ja dolazim tek poslije tebe.
Onaj je odgovorio: Ja u ju otkupiti.
5 Onda je Boaz rekao: Ako kupi od No-
eme njivu, s tim dobiva i Moapku Rutu,
Ruta
216
enu pokojnoga, da tako podigne ime
pokojniku na njegovoj batini.
6 Onda je rekao roak koji je imao du-
nost otkupa: Onda ju ja ne mogu otkupiti
za sebe, jer bih otetio svoju vlastitu ba-
tinu. Otkupi ti za sebe moje pravo otku-
pa, jer ja ju neu otkupiti.
7 A bio je od starine ovaj obiaj u Izrae-
lu kod otkupljenja i zamjene: da sva stvar
bude pravomona, izuo bi jedan svoju
obuu i dao drugome, i to je bila potvrda
u Izraelu.
8 Stoga kad je onaj roak koji je imao
dunost otkupa, rekao Boazu: Kupi to za
sebe!, izuo je svoju obuu.
9 Onda je rekao Boaz starjeinama i svima
nazonima: Vi ste sad svjedoci da sam
od Noeme kupio sve to je bilo Elimele-
kovo i to je bilo Kilionovo i Mahlonovo.
10 Uz to sam dobio za enu Moapku
Rutu, enu Mahlonovu, da podignem ime
pokojnomu na njegovoj batini, da ne bi
izginulo ime pokojnomu iz kruga njegove
brae i s vrata njegova zaviajnoga mje-
sta. Tomu ste vi danas svjedoci.
11 Svi na vratima nazoni i starjeine su
izjavili: Mi to svjedoimo. Neka Gospodin
enu, koja ulazi u tvoju kuu, napravi kao
Rahelu i Leu, koje su obje sagradile kuu
Izraelovu! Neka ti izvrava mo u Efrati i
neka sebi uspostavi ime u Betlehemu!
12 Neka tvoja kua bude kao kua Pere-
sa, koga je rodila Tamara Judi, po potom-
stvu koje neka ti da Gospodin od te mlade
ene!
13 Potom je Boaz uzeo Rutu sebi, i ona
je postala njegova ena. Kad je on uao k
njoj, Gospodin joj je dao da zatrudni i ona
je rodila sina.
14 Onda su rekle ene Noemi: Neka je
blagoslovljen Gospodin koji ti nije danas
uskratio zatitnika; i neka njegovo Ime
bude slavno u Izraelu!
15 Neka bude utjeha tvojemu srcu i tvoj
skrbnik u starosti, jer ga rodila tvoja sna-
ha koja te ljubi, ona koja ti vie vrijedi
nego sedam sinova.
16 Noema je uzela dijete, stavila ga na
svoje krilo, i bila je njegova odgojiteljica.
17 Susjede su mu dale ime, kad su rekle:
Rodio se Noemi sin, i nazvali su ga Obed.
On je otac Davidova oca Jeseja.
18 Ovo je rodoslovlje Peresovo: Peresu
se rodio Hezron;
19 Hezronu se rodio Ram, Ramu se rodio
Aminadab;
20 Aminadabu se rodio Nahon, Nahonu
se rodio Salmon;
21 Salmonu se rodio Boaz, Boazu se ro-
dio Obed;
22 Obedu se rodio Jesej, Jeseju se rodio
David.

Ruta
1 Samuel
Prva Knjiga Samuelova
Samuelovo Roenje
1
Tada je bio neki ovjek u Ramataim
Sofimu iz Efraimskih gora po imenu
Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina
Tohua, sina Zufova, Efraimljanin.
2 Imao je dvije ene. Jedna se zvala Ana,
druga Penina. Penina je imala djece, a
Ana je bila bez djece.
3 Taj je ovjek iao svake godine iz svoje-
ga grada da se u ilu pokloni Gospodinu
vojska i da mu rtvuje. Oba sina Elijeva,
Hofni i Finehas, bili su ondje Gospodinovi
sveenici.
4 Kad god bi Elkana prineo rtvu, morao
je svojoj eni Penini, sa svima njezinim
sinovima i kerima, dati vie rtvenih di-
jelova.
5 A Ani bi dao dvostruki dio, jer je vie
ljubio Anu, iako joj je Gospodin zatvorio
utrobu.
6 Uz to ju alostila njezina suparnica i
draila ju, jer joj Gospodin nije bio udijelio
djece.
7 Tako je ilo iz godine u godinu, kad god
je ila u Gospodinov Dom, ona bi ju tako
jako alostila da je plakala i nita nije
jela.
8 Onda je njezin mu Elkana nastojao ju
utjeiti: Ana, zato plae? Zato nita
ne jede? Zato si tako turobna? Nisam li
ti ja vredniji nego desetoro djece?
9 Kad se opet jedanput drala rtvena
gozba u ilu i pilo se, ustala je Ana. Ba
je sjedio sveenik Eli na stolici na pragu
Gospodinova svetita.
10 I s tugom u srcu molila se ona gorko
plaui Gospodinu.
11 Onda se zavjetovala i rekla: Gospo-
dine vojska, ako pogleda na muku svoje
slukinje i spomene me se i ne zaboravi
217
svoje slukinje, nego daruje svojoj slu-
kinji sina, onda u ga ja, dok je god iv,
posvetiti Gospodinu, i britva nee doi na
njegovu glavu.
12 Dok se ona tako dugo molila pred Gos-
podinom, promatrao je Eli njezina usta.
13 A Ana je govorila tiho u sebi; samo su
se micale njezine usne, a glas joj se nije
mogao uti. Stoga je Eli pomislio da je pi-
jana.
14 Eli ju zapitao: Dokle e biti pijana?
Gledaj, da se opet otrijezni!
15 Odgovorila je Ana rekavi: Ah ne, moj
gospodaru, ja sam nesretna ena. Vina
i opojna pia nisam pila, nego sam izlila
svoju duu pred Gospodinom.
16 Nemoj drati svoju slukinju za neva-
ljalu enu! Samo od velike brige i tuge
tako sam se molila.
17 Onda joj odgovorio Eli rekavi: Idi s
mirom, i Bog Izraelov ispunit e tvoju mo-
lbu koju si mu upravila.
18 Ona je rekla: Neka nae tvoja sluki-
nja milost u tvojim oima! Onda je otila
ena svojim putom i jela je i nije vie bila
alosna.
19 Kad su sutradan rano obavili svoj po-
klon pred Gospodinom, vratili se natrag
svojoj kui u Ramu. Elkana je tjelesno
spoznao svoju enu Anu, i Gospodin se
nje spomenuo.
20 I dogodilo se, kad je prola jedna godi-
na, Ana, koja je bila zatrudnjela, rodila je
sina i nazvala ga imenom Samuel, rekav-
i: Jer sam ga isprosila od Gospodina.
21 Kad je njezin mu Elkana sa svojom
cijelom obitelji opet poao prinijeti Gos-
podinu godinju rtvu i ono to je zavje-
tovao.
22 Ana nije pola, nego je rekla svojem
muu: Kad odbijem djeaka od prsiju,
onda u ga odvesti da se pokae pred
Gospodinom i da ostane ondje dovijeka.
23 Njezin mu Elkana rekao joj: Pravi
kako ti se ini dobro, pa ostani dok ga ne
odbije od prsiju. Neka Gospodin ispuni
svoju rije! Tako je ena ostala, i dojila je
svojega sina dok ga nije odbila od prsiju.
24 im ga bila odbila, povela ga sobom
uzevi trogodinje govedo, efu brana i
mijeh vina, i tako ga uvela u svetite Gos-
podinovo u ilu. Djeak je bio onda jo
veoma mlad.
25 Onda su zaklali govedo, i djeaka do-
veli k Eliju.
26 A on je rekao: Oprosti, gospodaru,
tako iv bio, moj gospodaru! Ja sam ona
ena koja je stajala ovdje kod tebe da se
pomoli Gospodinu.
27 Molila sam se za ovoga djeaka, i
usliao mi Gospodin molbu koju sam mu
upravila.
28 Stoga ga predajem Gospodinu. Dok je
god iv, neka je posveen Gospodinu!
Onda se ona ondje poklonila Gospodinu.
Anin Hvalospjev
2
Ana je izrekla ovu molitvu: Veseli se
moje srce u Gospodinu, odvie je velika
srea moja u Gospodinu. Sad mogu svoja
usta otvoriti pred svojom neprijateljima, jer
se smijem veseliti zbog tvoje pomoi.
2 Nitko nije tako svet kao Gospodin, jer
nema nijednoga osim tebe, niti ima Hridi
kao na Bog!
3 Ne govorite toliko oholih rijei. U vaim
ustima neka zamre svaka drska rije, jer
Gospodin je Bog sveznajui, i on mjeri
sva ljudska djela.
4 Slomit e se l k jakih, a slabi e se ogr-
nuti snagom.
5 Moraju siti u najam ii za kruh, a tko je
gladovao, ima sad previe. Sedmero dje-
ce imat e koja je bila neplodna, a koja je
imala djece, uzdisat e od boli.
6 Gospodin je, koji ubija i opet oivljava,
On sputa u grob i opet uzdie.
7 Gospodin osiromai i obogati, ponizi i
uzvisi.
8 Iz praha podignuo slaboga i iz bunjita
izvlai ubogoga, postavlja ih uz glavare,
odreuje im asna mjesta, jer su Gospo-
dinovi stupovi svijeta, na njih je on posta-
vio svijet.
9 Korake svojih pobonih on dobro uva,
a opaki poginu u mraku, jer svojom sna-
gom ne dolazi ovjek do pobjede.
10 Gospodin e satrti onoga tko mu se
protivi, s neba e zagrmjeti gromom. Kra-
jevima zemlje sudit e Gospodin, svojem
kralju dat e snagu, uzvisit e mo svoje-
mu Pomazaniku.
11 Onda se Elkana vratio natrag u Ramu
svojoj kui. A djeak je sluio Gospodinu
pod nadzorom sveenika Elija.
12 Elijevi sinovi su bili nevaljani i nisu ma-
rili ni za Gospodina.
13 Nisu marili za zakonske propise sve-
enika prema narodu. Kad god je tko pri-
nosio rtvu, doao bi sluga sveenikov
dok se kuhalo meso, s trokrakom vilicom
u ruci.
14 Onda bi zabadao njom u kotao ili lo-
nac, u tavu ili zdjelu. Sve to bi se nabo-
lo na vilicu, uzimao je sveenik za sebe.
Tako su radili svima Izraelcima, koji su
dolazili u ilo.
15 Pa i prije nego bi se zapalio loj, pojavio
bi se sluga sveenikov i rekao bi ovje-
ku koji je prinosio rtvu: Daj ovdje mesa
1 Samuel
218
da ispeem sveeniku! On od tebe nee
imati meso kuhano nego sirovo.
16 A ako bi mu ovjek odgovorio: Ali pri-
je se mora zapaliti loj, onda moe uzeti
sebi to ti je volja, on bi odgovorio: Ne,
nego daj odmah, drukije uzet u silom!
17 Tako je bio grijeh tih mladih ljudi veo-
ma teak pred Gospodinom, jer ti ljudi nisu
marili za rtvu Gospodinovu.
18 Djeak Samuel, ogrnut lanenim ople-
kom, sluio je pred Gospodinom.
19 Njegova majka napravila mu mali ogr-
ta i donijela mu ga, i tako je radila svake
godine kad bi dolazila sa svojim muem
da prinese godinju rtvu.
20 Onda bi Eli blagoslovio Elkanu i nje-
govu enu rijeima: Neka ti Gospodin
daruje djece od te ene namjesto ovoga
koga je Gospodin odabrao sebi! Nato bi
se vratili kui.
21 I Gospodin je pohodio Anu, i ona je za-
trudnjela i rodila jo tri sina i dvije keri. A
mladi je Samuel rastao u svetitu Gospo-
dinovu.
22 Eli je bio veoma star, ali je uo to su
sve radili njegovi sinovi svemu Izraelu, i
da su se provodili sa enama koje su slu-
ile na ulazu u ator sastanka.
23 Onda im je on rekao: Zato to radite
da ujem od svih ljudi ovdje vae sramo-
te?
24 Nemojte, sinovi moji, nije dobro to
ujem i da Gospodinov narod navodite na
grijeh!
25 Kad ovjek sagrijei ovjeku, onda
odluuje Bog kao sudac nad njim, ali ako
sagrijei ovjek protiv Gospodina, tko
moe onda istupiti kao sudac za njega?
Ali oni nisu posluali rije svojega oca, jer
je Gospodin bio odluio da ih ubije.
26 A mladi Samuel rastao je i bio je u mi-
losti kod Gospodina i kod ljudi.
27 Jednoga dana doao je Boji ovjek k
Eliju i rekao mu: Ovako govori Gospodin:
nisam li se objavio obitelji tvojega oca
kad je jo sluila u Egiptu u kui farao-
novoj?
28 Zar ju nisam izabrao izmeu svih Izra-
elovih plemena sebi za sveenike, koji bi
imali uzlaziti mojemu rtveniku, paliti k d
i nositi opleak u mojem svetitu. Ja sam
predao kui tvojega oca sve ognjene rtve
Izraelovih sinova.
29 Zato gazite moje rtve i prinose to
sam ih zapovjedio u mojem prebivalitu?
Zato asti svoje sinove vie nego mene,
da se gojite najboljim komadima svih r-
tvenih prinosa mojega naroda Izraela?
30 Zato govori Gospodin, Bog Izraelov:
Rekao sam, doista, da tvoja kua i kua
tvojega oca moraju uvijek vriti slubu u
mojem svetitu, ali sada, govori Gospo-
din: Neka je to daleko od mene, jer tko
mene asti, toga astim ja, a tko mene
prezire, taj e pasti u sramotu.
31 Eto, dolazi vrijeme kad u odsjei tvo-
ju ruku i ruku kue tvojega oca, tako da
nee vie biti starca u tvojoj kui.
32 Onda e u strahu gledati na svakoga
koji pravi dobro Izraelu. Nikada vie nee
biti starca u tvojoj kui.
33 Ali ako nekoga ne uklonim iz slube na
mojem rtveniku, to e biti samo zato, da
usahnu njegove oi i da se alosti njego-
vo srce. Svi e potomci tvoje kue umri-
jeti u najboljim godinama.
34 Ovo neka je znak to e doi na oba
sina tvoja, na Hofnija i Finehasa: u jedan
dan umrijet e obojica.
35 A ja u podignuti sebi sveenika vjerna
koji e vriti po mojoj elji i volji. Njemu u
sagraditi tvrdu kuu da uvijek hodi pred
menom kao moj pomazanik.
36 Tko onda jo ostane od tvoje kue,
doi e i bacit e se na koljena pred njim
da isprosi koji novi ili komad kruha, i
rei e: Primi me u kakvu sveeniku
slubu da imam komad kruha!
GOSPODIN poziva Samuela
3
Mladi Samuel je obavljao slubu Gos-
podinovu pod nadzorom Elijevim. U
ono vrijeme bila je objava rijei Gospo-
dinove neto rijetko; vienja nisu bila e-
sta.
2 I dogodilo se u ono vrijeme, da dok je
Eli spavao u svojoj sobi, a oi su mu bile
oslabile tako da vie nije mogao vidjeti.
3 Ali svjetiljka Boja nije se bila jo ugasila
u svetitu Gospodinovu, gdje je bila Boja
krinja, i dok je Samuel legnuo spavati,
4 Gospodin je zovnuo Samuela, a on je
odgovorio: Evo me,
5 On je otrao Eliju i rekao: Evo me ti si
me zvao. On je odgovorio: Ja te nisam
zvao, idi i spavaj! I on je otiao spavati.
6 A Gospodin je opet zovnuo Samuela.
Samuel je ustao, otiao k Eliju i rekao:
Evo me, ti si me zvao. On je odgovo-
rio: Ja te nisam zvao, moj sine, idi opet
i spavaj!
7 Samuel, naime, nije jo poznavao Gos-
podina; jo mu se nije bio objavio Gospo-
din.
8 I zovnuo Gospodin Samuela po trei
put. On je ustao, otiao k Eliju i rekao:
Evo me! Ti si me zvao. Sad je spoznao
Eli da je Gospodin zvao djeaka.
9 Zato je rekao Eli Samuelu: Idi i spavaj,
ako te zovne, odgovori: Govori, Gospo-
1 Samuel
219
dine, tvoj sluga slua! Samuel je otiao i
zaspao na svojem mjestu.
10 I Gospodin je doao, stao i zovnuo ga
kao prije: Samuele, Samuele! Samuel je
odgovorio: Govori, tvoj sluga slua!
11 Gospodin je rekao Samuelu: Hou
napraviti neto u Izraelu, da e zujati oba
uha svakome tko uje.
12 Toga dan u u napraviti Eliju sve to
sam zaprijetio njegovoj kui, od poetka
do svretka.
13 Jer ja sam mu rekao da u osuditi nje-
govu kuu zauvijek za njegova zlodjela.
On je znao da su njegovi sinovi razuzdani,
pa ipak ih nije kaznio.
14 Zato sam se zakleo kui Elijevoj: Ni-
kad se zlodjela kue Elijeve nee oistiti
rtvama ili prinosima.
15 Samuel je spavao do jutra, onda otvo-
rio vrata Gospodinova svetita. Samuel
se bojao priopiti Eliju vienje.
16 Zato je Eli pozvao Samuela k sebi i re-
kao: Samuele, moj sine! On je odgovo-
rio: Evo me!
17 On je rekao: to ti je rekao Gospodin?
Nemoj zatajiti od mene! Neka ti Bog na-
pravi ovo i jo vie ako zataji od mene
neto to ti je rekao!
18 I Samuel mu pripovjedio svu objavu i
nita nije zatajio od njega. On je rekao:
Gospodin je, neka pravi to mu je volja.
19 Samuel je rastao i Gospodin je bio s
njim i nije pustio da ijedna njegova rije
ostane neispunjena.
20 Sav je Izrael od Dana do Beer-ebe
spoznao da je Samuel zaista bio Gospo-
dinov prorok.
21 Gospodin se objavljivao i nadalje u
ilu, jer se Gospodin javljao Samuelu u
ilu rijeju Gospodinovom.
Filistejci odnose krinju zavjeta
4
I vrijedila je Samuelova rije u svemu
Izraelu. Onda su izali Izraelovi sinovi
u boj protiv Filistejaca i utaborili se kod
Eben-Ezera, a Filistejci su imali svoj tabor
kod Afeka.
2 Filistejci se postavili protiv Izraela. Boj
se produio i napokon su razbili Filistejci
Izraela. Ovih je poginulo na bojnom polju
oko etiri tisue ljudi.
3 Kad se vojska vratila u tabor, Izraelo-
ve starjeine su rekle: Zato je dopustio
Gospodin da nas Filistejci danas poraze?
Hajdemo donijeti krinju Gospodinova
zavjeta k sebi iz ila. Kad doe u nau
sredinu, on e nas izbaviti iz ruku naih
neprijatelja.
4 Tako je narod poslao u ilo, i donijeli
su odande krinju zavjeta Gospodina voj-
ska, koji vlada nad kerubinima. Oba sina
Elijeva, Hofni i Finehas, pratila su krinju
Bojega zavjeta.
5 Kad je stigla krinja Gospodinova za-
vjeta u tabor, podignuo sav Izrael takvu
radosnu viku da je zatutnjila zemlja.
6 Filistejci su uli glasno radovanje, rekav-
i: to znai ta glasna vika u izraelskom
taboru? Saznali su da je dola Gospodi-
nova krinja u tabor.
7 Onda je Filistejce obuzeo strah jer su
govorili: Bog je doao u tabor! I povi-
kali su: Jao nama, takvo to nije bilo do
sada.
8 Jao nama, tko e nas izbaviti iz ruke
toga monoga boanstva? To je isti Bog
koji je udarao Egipane svakojakim mu-
kama u pustinji.
9 Dignite se i pokaite se kao jaki ljudi, o
Filistejci! Drukije, morat ete sluiti He-
brejima, kao to su oni sluili vama! Budi-
te ljudi i borite se!
10 I borili se Filistejci, i Izraelci su bili po-
tueni. Pobjegli su svaki u svoju postojbi-
nu. Poraz je bio vrlo teak. Od Izraelaca
palo je trideset tisua ljudi pjeaka.
11 I krinja Boji je oteta, i oba sina Elije-
va, Hofni i Finehas su poginuli.
12 Jedan je ovjek iz Benjamina pobje-
gao s bojnoga polja i doao jo isti dan u
ilo razdrtih haljina i prainom na glavi.
13 I kad je doao, sjedio je Eli pun iekiva-
nja na stolici pokraj vrata, jer je njegovo
srce bilo u strahu za Boju krinju. Kad je
taj ovjek doao i gradu donio glas, po-
ela je vika svega grada.
14 Eli uvi tu glasnu viku zapitao je: to
znai ta vreva? ovjek bre dotrao i ja-
vio Eliju.
15 Eliju je bilo devedeset i osam godina, i
njegove oi su bile oslijepile tako da vie
nije mogao nita vidjeti.
16 ovjek je rekao Eliju: Dolazim s bojno-
ga polja, i danas sam pobjegao iz boja.
On je zapitao: Kako je bilo, moj sine?
17 Rekao je Glasnik ovako: Pobjegli su
Izraelci pred Filistejcima. Vojska je teko
poraena i tvoja oba sina Hofni i Finehas
su poginuli, a Boja krinja je oteta.
18 Kad je spomenuo Boju krinju, pao je
on sa stolice pokraj vrata nauznak, slomio
vrat i umro, jer je bio star i teak ovjek.
etrdeset godina bio je sudac Izraelu.
19 Njegova snaha, ena Finehasova, bila
je trudna i pred poroajem. Kad je doula
glas da je Boja krinja oteta i da joj je
umro svekar i mu, pala je na tlo i porodi-
la se, jer su joj iznenada doli bolovi.
20 Kad je umirala, rekle su ene koje su
stajale uz nju: Budi utjeena, rodila si
1 Samuel
220
sina. Ali ona nije odgovorila nita i nije
marila za to.
21 Djeaku su nadjenuli ime Ikabod, re-
kavi: Otila je slava od Izraela! jer je
oteta Boja krinja i mojega svekra i mua
vie nema.
22 Ona je rekla: Otila je slava od Izraela,
jer je oteta Boja krinja.
krinja zavjeta u Dagonovu hramu
5
Kad su Filistejci oteli Boju krinju od-
nijeli su ju iz Eben-Ezera u Adod.
2 Onda su Filistejci uzeli Boju krinju,
donijeli ju u Dagonov hram i postavili ju
uz Dagona.
3 A kad su ljudi Adoda sutradan ustali, le-
ao je Dagon svojim licem na tlu pred Gos-
podinovom krinjom. Oni su uzeli Dagona
i postavili ga opet na njegovo mjesto.
4 Kad su sutradan ustali, leao je Dagon
opet svojim licem na tlu pred Gospodino-
vom krinjom. Glava Dagonova i obje nje-
gove ruke leale su odsjeene na pragu;
samo je ostalo Dagonovo truplo.
5 Zato Dagonovi sveenici i svi koji obav-
ljaju slubu u Dagonovu hramu ne staju na
prag Dagonov u Adodu do dananjega
dana.
6 A Gospodinova ruka je oteala iteljima
Adoda i natjerala ih u strah kad ih je uda-
rila kunim irevima, Adod i sve njegovo
podruje.
7 I kad su itelji Adoda vidjeli to je, re-
kli su: krinja Boga Izraelova ne smije
ostati kod nas jer je teka njegova ruka
na nama i na naemu bogu Dagonu.
8 Zato su poslali i skupili k sebi sve f-
listejske glavare i zapitali ih: to emo
raditi sa krinjom Boga Izraelova? Oni
su odgovorili: Neka se prenese krinja
Boga Izraelova prijeko u Gat! I prenijeli
su ondje krinju Izraelova Boga.
9 A kad su ju prenijeli, pustio je Gospodin
na grad vrlo veliku muku i udario itelje
grada, velike i male, tako da su na njima
izali kuni irevi.
10 I poslali su Boju krinju u Ekron. Kad
je dola Boja krinja u Ekron, povikali su
Ekronci: Donijeli su k nama krinju Boga
Izraelova da pomori nas i sav narod!
11 Zato su poslali, te skupili sve flistejske
glavare i zamolili: Otpravite krinju Boga
Izraelova, neka se vrati na mjesto kamo
pripada! Drukije, mogao bi pomoriti nas
i na narod. Bio je smrtni strah nad ci-
jelim gradom, jer je na njemu bila teka
ruka Boja.
12 Ljudi, koji nisu pomrli, bili su udareni
kunim irevima i jauk se u gradu dizao
do neba.
Filistejci vraaju krinju zavjeta
6
Gospodinova krinja bila je u zemlji
Filistejaca sedam mjeseci.
2 Nato su Filistejci pozvali sveenike i
vraare i zapitali ih: to emo raditi sa
Gospodinovom krinjom? Recite nam
kako emo ju poslati natrag na mjesto
gdje pripada?
3 Oni su odgovorili: Ako hoete krinju
Boga Izraelova poslati natrag, ne smi-
jete ju poslati praznu, nego mu podajte
pomirni dar. Onda ete ozdraviti i doznat
ete zato se njegova ruka ne odmie od
vas.
4 Oni su zapitali: Kakav pomirni dar da
mu damo? A oni su odgovorili: Prema
broju flistejskih glavara: pet zlatnih ire-
va i pet zlatnih mieva, jer je zlo jednako
stiglo sve vas i vae glavare.
5 Napravite onda slike svojih ireva i svo-
jih mieva koji su opustoili zemlju, i daj-
te ast Bogu Izraelovu. Moda e onda
olakati svoju ruku nad vama i nad vaim
bogom i nad vaom zemljom.
6 Zato da budete tvrdoga srca kao to
su bili tvrdoga srca Egipani i faraon? Zar
ne, nakon to ih se darivalo, moralo ih se
pustiti da mogu otii?
7 Stoga sada napravite jedna nova kola
i pribavite dvije krave dojilice na koje jo
nije doao jaram! Upregnite krave u kola
a njihovu telad ostavite u staji!
8 Onda uzmite Gospodinovu krinju, sta-
vite ju na kola, a zlatne stvari, koje ete
mu dati kao pomirni dar, stavite u kutiju
pokraj nje, pa ju onda pustite neka ide!
9 I gledajte: ako poe putom svojoj kui
u Bet-eme, onda je on napravio nama
ovo veliko zlo; ako li ne poe tako, onda
emo znati da nas nije dohvatila njegova
ruka nego nam se sve dogodilo sluaj-
no.
10 Ljudi su tako napravili. Uzeli su dvije
krave dojilice i upregnuli ih u kola, a telad
njihovu ostavili u staji.
11 Gospodinovu krinju stavili su na kola i
kutiju sa zlatnim miima sa slikama svojih
ireva.
12 A krave su pole pravo cestom u Bet-
eme. Ostale su, svejednako muui, na
istom putu, i nisu skretale ni na desno ni
na lijevo. Filistejski glavari ili su za njima
sve do podruja Bet-emea.
13 Ljudi Bet-emea ba su eli penicu
na dnu doline. Kad su podigli oi i opazili
krinju, razveselili se vidjevi ju.
14 Kola su dola do polja Joue iz Bet-
emea i ondje stala; a tu je stajao velik
kamen. I iscijepali su drvena kola i prinijeli
su krave Gospodinu kao rtvu paljenicu.
1 Samuel
221
15 A Leviti su uzeli Gospodinovu krinju
i kutiju pokraj nje, u kojoj su bile zlatne
stvari, i stavili ju na veliki kamen. Ljudi iz
Bet-emea prinijeli su rtve paljenice i
zaklali Gospodinu onaj dan rtvu zaklani-
cu.
16 A vidjevi to pet flistejskih glavara,
vratili se u Ekron isti dan.
17 Ovo su zlatni irevi, koje su dali Fili-
stejci Gospodinu kao pomirni dar: jedna
za Adod, jedna za Gazu, jedna za Ake-
lon, jedna za Gat, jedna za Ekron.
18 Uz to zlatni mievi prema broju svih
flistejskih mjesta od pet glavara, i utvr-
enih gradova i neograenih sela. Veli-
ki kamen, na koji su stavili Gospodinovu
krinju, stoji do dananjega dana na polju
Joue iz Bet-emea.
19 Onda je On udario itelje Bet-emea,
jer su bili pogledali u Gospodinovu kri-
nju. Pobio je pedeset tisua i sedamde-
set ljudi iz naroda. Narod je tugovao nad
tim to je Gospodin udario narod s tako
velikim unitenjem.
20 A ljudi iz Bet-emea su rekli: Tko
moe sluiti pred Gospodinom, svetim
Bogom? Kome e ii od nas?
21 Oni su stoga poslali poslanike iteljima
Kirjat-Jearima i poruili: Filistejci su do-
nijeli natrag Gospodinovu krinju, doite i
odnesite ju k sebi!
Izrael pobjeuje Filistejce
7
Onda su doli ljudi Kirjat-Jearima,
uzeli su Gospodinovu krinju i odnijeli
ju u kuu Abinadabovu na brijegu. Njegova
sina Eleazara odredili su za uvara Gospo-
dinove krinje.
2 Od dana kad je krinja bila u Kirjat-Je-
arimu, prolo je dugo vremena, dvadeset
godina. Sva se kua Izraelova opet obra-
tila puna tuge Gospodinu.
3 A Samuel je rekao cijeloj Izraelovoj kui:
Ako se hoete svim svojim srcem vratiti
Gospodinu, onda odstranite neznaboa-
ke idole i drvene kipove iz svoje sredine,
upravite svoje srce Gospodinu i sluite je-
dino njemu, i on e vas on izbaviti iz ruku
Filistejaca
4 I Izraelovi sinovi su odbacili Baale i dr-
vene kipove, i sluili su jedino Gospodi-
nu.
5 Potom je Samuel zapovjedio: Skupite
sav Izrael u Mispu, i ja u se moliti Gos-
podinu za vas.
6 I skupili se tako u Mispu, crpili su vodu,
prolijevali je pred Gospodinom, postili su
onaj dan i priznali su ondje: Sagrijeili
smo Gospodinu. A Samuel je sudio Izra-
elovim sinovima u Mispi.
7 Kad su Filistejci doznali da su se Izrae-
lovi sinovi skupili u Mispi, izali su flistej-
ski glavari protiv Izraela. Kad su to uli
Izraelovi sinovi, bojali su se Filistejaca.
8 Izraelovi sinovi zamolili su Samuela:
Nemoj prestati vapiti za nas Gospodinu,
naem Bogu, da nas izbavi iz ruke Filiste-
jaca.
9 Samuel je uzeo jedno janje odoje i pri-
neo ga Gospodinu kao rtvu paljenicu.
Pritom se molio Samuel glasno Gospodi-
nu za Izraela, i Gospodin ga usliao.
10 Dok je Samuel ba prinosio rtvu pa-
ljenicu, izali su Filistejci protiv Izraela u
boj, ali je Gospodin zagrmio strahovitom
grmljavinom u isto vrijeme na Filistejce, i
tako ih smeo da su podlegli Izraelcima.
11 Izraelovi ljudi su izali iz Mispe, potje-
rali Filistejce i tukli ih do pod Bet-Kar.
12 Onda je Samuel uzeo kamen, stavio
ga izmeu Mispe i ena i nazvao ga
Eben-Ezer, jer je rekao: Do ovdje nas
je Gospodin pomogao.
13 Tako su bili Filistejci poraeni, i otada
nisu vie doli u podruje Izraelovo, jer
dok je Samuel ivio, bila je Gospodinova
ruka protiv Filistejaca.
14 Gradovi koje su Filistejci oduzeli Izra-
elcima, opet se povratili Izraelu, od Ekro-
na do Gata. I zemljita koja su im pripa-
dala istrgnuo je Izrael iz ruku Filistejaca.
Isto tako vladao je mir meu Izraelom i
Amorejcima.
15 Samuel je bio sudac Izraelu cijeloga
svojeg ivota.
16 Svake godine iao je okolo, obiao bi
Betel, Gilgalu i Mispu i u svima tim mjesti-
ma sudio bi Izraelu.
17 Onda bi se vratio u Ramu, jer ondje je
imao svoju kuu i ondje je sudio Izraelu, i
ondje je podignuo rtvenik Gospodinu.
Izrael trai kralja
8
I dogodilo se, kad je Samuel bio osta-
rio, postavio je svoje sinove za sudce
nad Izraelom.
2 Njegovu prvoroencu bilo je ime Joel,
a njegovom drugom sinu Abija; oni su bili
sudci u Beer-ebi.
3 Ali njegovi sinovi nisu ili njegovim pu-
tovima, nego su gledali za dobitkom, pri-
mali su poklone i izvrtali pravdu.
4 Onda se skupile sve Izraelove starjei-
ne, i dole su Samuelu u Ramu,
5 i rekle mu: Eto, ti si ostario, a tvoji si-
novi ne idu tvojim putovima. Postavi onda
kralja nad nama, da nas upravlja, kako je
to kod svih naroda!
6 A Samuelu nije bio po volji njihov za-
htjev: Postavi kralja nad nama, da nas
1 Samuel
222
upravlja! I Samuel se onda pomolio Gos-
podinu.
7 I Gospodin je rekao Samuelu: Posluaj
zahtjev naroda u svemu to trai od tebe.
Nisu oni odbacili tebe nego mene, da ne
budem due kralj nad njima.
8 Oni prave s tobom posve onako kako
su pravili sa mnom od vremena kad sam
ih izveo iz Egipta do ovoga dana: ostavili
su mene i sluili drugim bogovima.
9 Posluaj samo zahtjev njihov, ali ih oz-
biljno opomeni i reci im unaprijed prava
kralja koji e vladati nad njima!
10 Samuel je priopio narodu, koji je tra-
io od njega kralja, sve rijei Gospodino-
ve.
11 On je rekao: Ova prava trait e kralj
koji e vladati nad vama: vae sinove uzi-
mat e da mu slue kod njegovih kola i
konja, i oni e trati pred njegovim koli-
ma.
12 Postavit e zapovjednike nad tisuom
i zapovjednike nad pedeset. Oni e mu
morati njive orati, ljetinu eti i praviti ratne
sprave i to mu treba za njegova bojna
kola.
13 Vae keri e uzimati da prave mirisne
masti, da kuhaju i kruh peku.
14 Najbolje vae njive, vinograde i masli-
nike uzimat e i svojim slugama razdava-
ti.
15 Od vaih zasijanih polja i vinograda
podizat e desetinu i svoje dvorjanike i
slubenike plaati.
16 Vae sluge i slukinje, vaa najbolja
goveda i vae magarce uzimat e i upo-
trijebiti ih za svoje poslove.
17 Od vaih ovaca uzimat e desetinu, i vi
sami bit ete njegove sluge.
18 Ako vi onda dignete viku na kralja
koga ste sebi izabrali, onda vas na onaj
dan nee usliati Gospodin.
19 Ali narod nije htjeo posluati rijei Sa-
muelovih, nego je povikao: Ne, nego kralj
neka vlada nad nama!
20 Hoemo biti kao svi drugi narodi: na
kralj neka nam sudi, neka ide pred nama i
neka vodi nae ratove!
21 Samuel je sasluao sve to je traio
narod i iznio pred Gospodina.
22 A Gospodin je rekao Samuelu: Popu-
sti njihovu zahtjevu i postavi im kralja!
Onda je Samuel rekao Izraelcima: Idite
svaki u svoj grad!
Samuel pomazuje Savla
9
Onda je ivio jedan ovjek od plemena
Benjaminova po imenu Ki, sin Abiela,
sina Serora, sina Bekorata, sina Afahe,
Benjaminovac, ovjek imuan.
2 On je imao sina po imenu Saula, mlada
i lijepa. Ni jedan izmeu Izraelovih sinova
nije bio ljepi od njega. Od ramena gore
nadvisivao je sve druge.
3 Kad je jedanput Kiu, ocu Saulovu, bilo
nestalo magarica, rekao je Ki svojem
sinu Saulu: Uzmi sobom jednoga slugu i
zaputi se traiti magarice!
4 Tako je proao goru Efraim i proao ze-
mlju aliu, ali ih nije naao. I proli su
zemlju aalim, ali uzalud. Onda su oti-
li kroz podruje Benjaminovo, ali ih nisu
nali.
5 Kad su doli u zemlju Zuf, rekao je Saul
slugi koji je bio s njim: Hajde, vratimo
se, drukije, e se moj otac brinuti za nas
umjesto za magarice.
6 On mu rekao: Ovdje u ovom gradu ivi
Boji ovjek, i on je veoma ugledan i to
god ree, sigurno se tako dogodi. Hajde
idemo odmah ondje, pa moda e nas
uputiti u stvari zbog koje smo na putu.
7 Saul je rekao svojem slugi: to emo,
ako poemo ondje, ponijeti tomu ovje-
ku? Nestalo nam je kruha u torbama i ne-
mamo dara da ga damo Bojemu ovje-
ku. to drugo imamo?
8 A sluga je opet rekao Saulu: Evo, imam
jo etvrt ekela srebra. To u dati Boje-
mu ovjeku da nas uputi u naoj stvari.
9 Prije bi se reklo u Izraelu, kad bi se ilo
pitati Boga: Hajde idemo k vidjeocu! jer
koji se sada zovu proroci, u staro doba su
se zvali vidjeoci.
10 Saul je rekao svojem slugi: Tvoj je pri-
jedlog dobar; hajde idemo! I poli su u
grad gdje je boravio Boji ovjek.
11 Kad su ili uzbrdo prema gradu, susreli
su djevojke koje su izlazile zagrabiti vodu.
Zapitali su ih: Je li ovdje vidjelac?
12 One su im odgovorile: Jest, ovdje
pred tobom, ali pouri se, danas je doao
u grad, jer danas narod dri rtvenu sve-
anost na gori.
13 Kad doete u grad, ba ete ga jo za-
tei prije nego poe na goru na rtvenu
gozbu, jer narod ne poinje rtvenu goz-
bu prije nego on doe. Tek kad on blago-
slovi gozbu, jedu uzvanici. Hajdete sada
gore, jer sada ga jo moete zatei.
14 Tako su otili gore u grad. Ba kad su
htjeli ui u grad, doao im u susret Samu-
el polazei na goru.
15 A Gospodin je bio, dan prije nego je
Saul doao, objavio Samuelu, rekavi:
16 Sutra u ovo doba poslat u ti ovje-
ka iz Benjaminove zemlje, i njega e po-
mazati za vladara nad mojim narodom
Izraelom! On e izbaviti moj narod iz ruku
Filistejaca, jer hou biti milostiv svojemu
1 Samuel
223
narodu, jer je njegov vapaj za pomo pro-
dro do mene.
17 Kad je Samuel pogledao Saula, obja-
vio mu Gospodin: To je ovjek za koga
sam ti rekao da e vladati nad mojim na-
rodom.
18 I Saul je pristupio k Samuelu na vrati-
ma i zapitao: Reci mi, molim te, gdje je
vidjeoeva kua?
19 Samuel je odgovorio Saulu: Ja sam
vidjelac, pa hajde sa mnom na goru, jer
e danas jesti sa mnom, a sutra u te
rano otpustiti, i onda u te uputiti o sve-
mu to ti je na srcu.
20 Za magarice, koje su ti nestale prije tri
dana, ne brini, jer su se nale. Kome e
uostalom to sve biti to trai Izrael? Zar
ne tebi i cijeloj tvojoj kui?
21 Rekao je Saul ovako: Ja sam samo
Benjaminovac, iz najmanjega Izraelova
plemena, i moj rod najmanji je izmeu
svih rodova Benjaminova plemena. to
mi govori tako?
22 A Samuel je uzeo Saula i njegova slu-
gu, odveo ih u dvoranu i posadio ih u pro-
elje meu uzvanicima, kojih je bilo oko
trideset ljudi.
23 Samuel je onda rekao kuharu: Donesi
komad to sam ti ga dao, i rekao ti da ga
stavi na stranu!
24 Onda je uzeo kuhar plee i koje je bilo
na njemu i stavio ga pred Saula. A Samu-
el je rekao: To je bilo ostavljeno, stavi
pred sebe i jedi, jer je to sauvano za ovaj
as za tebe jo kad sam rekao: pozvao
sam te u goste. Tako Saul jeo onaj dan
sa Samuelom.
25 Kad su sili s gore u grad, Samuel je
razgovarao sa Saulom na krovu kue.
26 Oni su ustali rano, kad je ve svanu-
lo, pozvao je Samuel Saula na krov kue
pa mu rekao: Ustani, pratit u te. Onda
je ustao Saul, i obojica, on i Samuel, su
izali.
27 Kad su doli na kraj grada, Samuel
je rekao Saulu: Reci slugi da ide dale-
ko pred nama! I sluga je otiao naprijed.
A ti ovdje malo stani da ti mogu objaviti
Boju rije.
Saul postaje kralj
10
Onda je Samuel uzeo uljanicu i izlio
mu ju na glavu, poljubio ga i rekao:
Gospodin te pomazao za vladara nad
svojom batinom.
2 Kad sada ode od mene, nai e u Sel-
zahu kod groba Rahelina na mei Benja-
minovoj dva ovjeka koji e ti rei: Ma-
garice to si ih iao traiti, nale su se.
Tvoj otac ne misli vie na magarice, nego
se zabrinuo za vas i rekao: to u uraditi
zbog svojega sina?
3 Kad onda ode dalje odatle i doe do
velikog hrasta Tabora, ondje e te sresti
tri ovjeka koji idu k svetitu u Betel: je-
dan nosi tri jareta, drugi tri kruha, a trei
mijeh vina.
4 Oni e te pozdraviti i dva kruha ponudi-
ti; primi to od njih.
5 Kad onda stigne do Boje gore, gdje
je flistejska posada, ondje e na ulasku,
kad ue u grad, sresti povorku proroka
koja silazi s uzviice. Pred njima se razli-
jeu harfe, bubnjevi, frule i citre; i oni e
prorokovati.
6 Onda e Duh Gospodinov doi na tebe,
i ti e s njima prorokovati i pretvoriti se u
drugoga ovjeka.
7 Neka bude, kad se ovi znakovi ispune
na tebi, ti pravi to to prilika donosi; jer je
Bog s tobom.
8 Onda sii prije mene u Gilgal, a ja u
doi tebi, da prinesem rtve paljenice i
zakoljem rtve mirotvorne. ekaj sedam
dana, dok doem k tebi i priopim ti to
e uraditi.
9 I bilo je kad je on okrenuo lea da ode
od Samuela, preokrenuo mu Bog njegovo
srce i svi se oni znakovi dogodili jo isti
dan.
10 Kada je doao ondje u Gibeu, susrela
ga grupa proroka, i doao na njega Boji
Duh tako da je on meu njima proroko-
vao.
11 I kad su svi vidjeli, koji su ga poznavali
od prije, kako je prorokovao meu proro-
cima, pitali su ljudi jedan drugoga: to
se to dogodilo sa Kievim sinom? Je li i
Saul meu prorocima?
12 Onda je odande rekao jedan ovjek
ovako: A tko im je otac? Tako je nastala
prispodoba: Je li i Saul meu proroci-
ma?
13 A kad je zavrio njegovo prorokovanje,
on je poao na goru.
14 Zapitao je stric Saulov njega i njegova
slugu: Kamo ste ili? On je odgovorio:
Da traimo magarice. Kad smo vidjeli da
ih nigdje nema, otili smo k Samuelu.
15 Saulov stric ga zamolio: Pripovijedi
mi to vam je rekao Samuel.
16 Saul je rekao svojem stricu: Rekao
nam je da su se nale magarice. A o kra-
ljevskoj asti to mu je Samuel rekao, nije
mu rekao.
17 Onda je Samuel bio sazvao narod Gos-
podinu u Mispu,
18 i on je rekao Izraelovim sinovima:
Ovako govori Gospodin, Bog Izraelov:
Ja sam izveo Izraela iz Egipta i izbavio
1 Samuel
224
vas iz ruku Egipana i svih kraljevstava
koja su vas tlaila.
19 A vi sada odbacujete svojega Boga,
koji vas je izbavljao od svih nevolja i tje-
skoba, kad zahtijevate od njega: Posta-
vi kralja nad nama! Stoga stanite pred
Gospodinom po svojim plemenima i rodo-
vima!
20 Kad je Samuel priveo sva Izraelova
plemena, pao je drijeb na pleme Benja-
minovo.
21 Potom je priveo pleme Benjaminovo
po rodovima njegovim, i pao je drijeb na
obitelj Matrijevu. Onda je pao na Saula,
sina Kiova. A kad su ga traili, nisu ga
mogli nai.
22 Stoga su jo zapitali Gospodina: Je li on
uope doao ovdje? Gospodin je rekao:
Eno ga, skrio se meu prtljagom.
23 Otrali su i doveli ga odande. Kad je
stao usred naroda, bio je vii od svih dru-
gih od ramena i gore.
24 Samuel je rekao svemu narodu: Vidi-
te koga je izabrao Gospodin, njemu nitko
nije jednak u svemu narodu! Onda je na-
rod poeo klicati i povikao: ivio kralj!
25 I Samuel je rekao narodu kraljevska
prava, napisao ih u knjigu i stavio je pred
Gospodina. Potom je Saul raspustio sav
narod, svakoga svojoj kui.
26 I Saul se vratio svojoj kui u Gibeu, a
grupa onih kojima je Bog taknuo srce ot-
pratila ga.
27 A neki nevaljali ljudi su govorili: to
nam taj moe pomoi? Oni su ga prezi-
rali i nisu mu donijeli nikakva dara. A on
se drao mirno.
Saul pobjeuje Amonce
11
Amonac Naha iziao je i opkolio
Jabe u Gileadu. I ljudi iz Jabea su
poruili Nahau: Napravi savez s nama,
pa emo se tebi pokoriti!
2 A Amonac Naha odgovorio im: Na-
pravit u s vama savez pod uvjetom da
vam svakome iskopam desno oko i s tim
napravim sramotu Izraelu.
3 Starjeine iz Jabea su mu odgovorile:
Dopusti nam rok od sedam dana da po-
aljemo poslanike u sve krajeve Izraelove.
Ako nam nitko ne doe u pomo, predat
emo se tebi.
4 Kad su poslanici doli u Gibeu, gdje je
boravio Saul, i rekli su narodu kako stoje
stvari, i udario sav narod u glasno plaka-
nje.
5 Saul je ba dolazio s polja sa marvom,
pa zapitao. to je ljudima te plau? Rekli
su mu stanje naroda u Jabeu.
6 Onda je doao Boji Duh na Saula, kad
je uo tu vijest, i on se vrlo razgnjevio.
7 I uzeo je on dva vola, raskomadao ih,
i razaslao komade po poslanicima u sve
krajeve Izraelove i poruio: Tko ne poe
za Saulom i Samuelom, ovako e ba biti
s njegovim govedima! Silan strah spopao
je narod tako da je izaao jednoduno.
8 Kad ih je on izbrojio kod Bezeka, bilo je
tri stotine tisua Izraelovih sinova i tride-
set tisua Judinih ljudi.
9 Poslanicima, koji su doli, reklo se: Ja-
vite iteljima Jabea u Gileadu: Sutra, kad
bude sunce najvie stajalo, doi e vam
pomo! Kad se vratili poslanici i iteljima
u Jabeu to javili, a oni se razveselili.
10 I ljudi u Jabeu su poruili: Sutra
emo doi k vama, i onda moete od nas
praviti to vam je drago.
11 Sutradan razdijelio je Saul postrojbu u
tri bojne skupine. One su prodrle u tabor
o jutarnjoj strai, i tukli su Amonce dok je
dan postao vru. to je preostalo raspri-
lo se, tako da nisu od njih ostali ni dvojica
zajedno.
12 Onda je rekao narod Samuelu: Tko
je rekao: Saul nee biti kralj nad nama?
Daj nam te ljude da ih pogubimo!
13 Ali Saul je rekao: Danas se nee nitko
usmrtiti, jer je danas Gospodin dao po-
bjedu Izraelu.
14 Samuel je rekao narodu: Doite, po-
imo u Gilgal i ondje potvrdimo kraljev-
stvo!
15 I sav je narod otiao u Gilgalu, i ondje
su pred Gospodinom u Gilgalu postavili
Saula za kralja. Ondje su prinijeli miro-
tvorne rtve pred Gospodinom, i ondje se
Saul sa svim Izraelovim ljudima naveliko
veselio.
Samuel dri govor Izraelu
12
I Samuel je rekao svemu Izraelu: Eto,
u svemu to ste mi predloili, ispunio
sam va zahtjev i postavio sam kralja nad
vama.
2 Sada e kralj ii pred vama. Ja sam
ostario i osijedio, evo, moji sinovi su meu
vama. Ja sam hodao pred vama od moje
mladosti sve do danas.
3 Evo me, svjedoite protiv mene pred
Gospodinom i njegovim pomazanikom!
Kome sam oduzeo njegova vola, kome
sam odveo njegova magarca, koga sam
tlaio, kome sam silu nanio, od koga sam
primio mito i jedno oko stisnuo naprema
njemu, ja u vam to natrag vratiti.
4 A oni su rekli: Nisi nas tlaio, nisi nam
sile nanosio i nisi ni od koga to uzeo.
5 Onda im je on rekao: Gospodin neka
mi je svjedok pred vama, i neka je svje-
1 Samuel
225
dok danas njegov pomazanik, da niste
nali nikakvo nepravedno dobro u mojem
posjedu. Oni su odgovorili: On je svje-
dok.
6 Onda je Samuel rekao narodu: Gos-
podin je, koji je postavio Mojsija, Arona i
vae oce izveo iz Egipta.
7 Zato sada pristupite da vam pred Gos-
podinom predoim sva dobroinstva koja
je iskazao Gospodin vama i vaim ocima.
8 Kad je Jakov bio doao u Egipat i vai
oci kad su vapili Gospodinu za pomo,
onda je Gospodin poslao Mojsija i Arona.
Oni su izveli vae oce iz Egipta i naselili ih
u ovoj zemlji.
9 Ali su zaboravili Gospodina, svojega
Boga. I on ih je dao u ruke Siseri, hazor-
skom vojskovoi, u ruke Filistejcima i u
ruke moapskom kralju, kad su zavojevali
na njih.
10 A kad su zavapili Gospodinu za pomo
i priznali: Sagrijeili smo to smo ostavili
Gospodina i sluili Baalima i drvenim ki-
povima, ali sada, izbavi nas iz ruku naih
neprijatelja, pa emo ti sluiti.
11 Onda je poslao Gospodin Jerubaala,
Bedana, Jeftahu i Samuela i oteo vas iz
ruku vaih neprijatelja unaokolo, tako da
ste mogli ivjeti u sigurnosti.
12 A kad ste vidjeli da amonski kralj Na-
ha je iziao protiv vas, rekli ste mi: Ne,
nego kralj neka vlada nad nama! A ipak je
va kralj Gospodin, va Bog.
13 I sada, eto kralja koga ste izabrali,
koga ste htjeli! Evo, Gospodin vam je po-
stavio kralja.
14 Neka biste se bojali Gospodina i njemu
sluili, sluali njegov glas i ne protivili se
zapovijedi Gospodinovoj! Neka biste se
i vi i kralj koji vlada nad vama pokoravali
Gospodinu, svojem Bogu!
15 Ako ne budete sluali glas Gospodinov
i budete se protivili zapovijedi Gospodi-
novoj, ruka e Gospodinova biti protiv
vas, kao to je bila protiv vaih otaca.
16 A sada pazite i vidite koliko e udo
napraviti Gospodin pred vaim oima!
17 Nije li sada penina etva? Ja u pri-
zvati Gospodina da bi poslao gromove i
kiu, da bi mogli spoznati i vidjeti koliko je
u oima Gospodinovim bilo zlo to ste ga
poinili kad ste zahtijevali sebi kralja.
18 Kad je Samuel zavapio Gospodinu,
poslao je Gospodin jo isti dan gromove i
kiu. Sav narod obuzeo je velik strah pred
Gospodinom i Samuelom.
19 I sav narod zamolio Samuela: Zago-
varaj svoje sluge kod Gospodina, svoje-
ga Boga, da ne pomremo, jer smo dodali
svim svojim grijesima jo zlo kad smo za-
htijevali sebi kralja.
20 Samuel je rekao narodu: Ne bojte se!
Napravili ste dodue sve to zlo, ali sad
barem ne odstupajte vie od Gospodina,
nego sluite Gospodinu svim svojim sr-
cem!
21 Nemojte se okrenuti opet, nakon mene,
nitavim idolima, koji ne mogu pomoi ni
izbaviti, jer su nitavila!
22 Jer onda nee Gospodin odbiti svoje-
ga naroda zbog svojega velikog Imena,
jer Gospodinu je bila volja da vas napravi
svojim narodom.
23 A daleko neka je od mene da sagri-
jeim protiv Gospodina prestavi zago-
varati vas, nego u vas upuivati na put
dobar i pravi.
24 Samo se bojte Gospodina i sluite mu
iskreno svim svojim srcem, jer vidite ka-
kve je velike stvari napravio za vas.
25 Ako ete jo praviti zlo bit ete pome-
teni vi i va kralj.
Rat protiv Filistejaca
13
Saul je kraljevao jednu godinu ot-
kada je postao kralj, i kad je dvije
godine vladao nad Izraelom,
2 Saul je izabrao sebi tri tisue ljudi izme-
u Izraelovih sinova: dvije tisue su ostali
kod Saula u Mikmau i u gori Betelskoj, a
jedna je tisua bila pod Jonatanom kod
Gibee u Benjaminu. Ostali je narod raspu-
stio, svakoga svojem atoru.
3 Jonatan je napao flistejski tabor koji je
bio u Gebi, a Filistejci su uli za to. Onda
je Saul dao po cijeloj zemlji trubiti u trube
i oglasiti: Hebrejci neka uju!
4 Sav je Izrael douo vijest: Saul je na-
pao flistejski tabor i da je stoga sav Izrael
omrznuo Filistejcima. Onda je narod bi
pozvan da ide k Saulu u Gilgal.
5 A Filistejci su se skupili da vojuju protiv
Izraela: trideset tisua bojnih kola i est
tisua konjanika, a pjeaka nebrojeno
kao pijeska na morskoj obali. Oni su iza-
li i utaborili se kod Mikmaa istono od
Bet-Avena.
6 Kad su Izraelovi ljudi vidjeli da su pali
u lo poloaj, da je narod tvrdo pritisnut i
da su u nevolji, ljudi su se sakrili u pilje, u
gutare, meu kamenje, u jame i atrnje.
7 Bjeali su i preko gazova Jordana u ze-
mlju Gad i Gilead. Saul je boravio jo uvi-
jek u Gilgalu, a narod je, bre-bolje, po-
ao ondje k njemu.
8 On je poekao sedam dana do roka koji
je odredio Samuel, ali Samuel nije doao
u Gilgalu; a narod se poeo razilaziti od
njega.
9 Nato je rekao Saul: Donesite mi rtvu
1 Samuel
226
paljenicu i rtve mirotvorne! I on je pri-
neo rtvu paljenicu.
10 Jedva je prineo rtvu paljenicu, kad se
pojavio Samuel, a Saul mu je iziao u su-
sret da ga pozdravi.
11 A Samuel je zapitao: to si napravio?
Saul je odgovorio: Jer sam vidio da se
ljudi razilaze od mene, a ti nisi doao u
odreeno vrijeme, i Filistejci se skupili u
Mikmau,
12 onda sam rekao: Sad e Filistejci izii
protiv mene u Gilgal, a ja jo nisam umi-
lostivio Gospodina. Tako sam se usudio i
prinijeti rtvu paljenicu.
13 A Samuel je rekao Saulu: Ludo si radio
to nisi drao zapovijedi Gospodina, svo-
jega Boga, koju ti je dao. Onda bi Gospo-
din potvrdio tvoje kraljevstvo dovijeka.
14 A ovako tvoje kraljevstvo nee se odr-
ati. Gospodin je potraio sebi ovjeka po
svojem srcu. Njega je Gospodin odredio
za vladara nad svojim narodom, jer nisi
drao to ti je Gospodin zapovjedio.
15 Onda se podignuo Samuel i otiao je
iz Gilgala u Gibeu u Benjaminu. Saul je iz-
brojio ljude koji su jo bili kod njega: ot-
prilike est stotina ljudi.
16 Saul je sa svojim sinom Jonatanom i s
ljudima koji su bili uz njih boravio u Gibei
u Benjaminu, a Filistejci su se utaborili u
Mikmau.
17 Onda je izila iz flistejskog tabora voj-
ska to plijeni, u tri odjeljka: jedan je odje-
ljak udario putom od Ofre u zemlju ual;
18 drugi odjeljak ide putom u Bet-Horon,
trei udario putom k mei, koja preko Do-
line seboimske gleda u pustinju.
19 Onda nije bilo kovaa u cijeloj izrael-
skoj zemlji, jer su Filistejci mislili: Druk-
ije, bi mogli Hebrejci sebi praviti maeve
i koplja.
20 Zato su morali svi Izraelci silaziti k Fi-
listejcima ako bi tko htjeo dati sebi po-
klepati raonik, motiku, sjekiru ili ostan za
volove.
21 A cijena je bila dvije treine ekela za
raonike i za motike, i za sjekire i za otre-
nje ostana.
22 Zato, kad je buknuo rat, nije bilo ni
maa ni koplja u ruci cijele vojske koja je
bila sa Saulom i Jonatanom. Samo ih je
bilo u Saula i u njegova sina Jonatana.
23 Jedna flistejska straa bila je izila
prema klancu kod Mikmaa.
Saulovo prokletstvo
14
Jednoga dana rekao je Jonatan,
sin Saulov, svojem nositelju oruja:
Hajde idemo do flistejske strae koja je
na onoj strani! A svojem ocu nije nita
rekao.
2 Saul je sjedio na drugom kraju Gibee
pod mogranjevim stablom koje je kod Mi-
grona. Naroda je bilo s njim oko est sto-
tina ljudi.
3 Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, unuk
Finehasa, praunuk Elija, Gospodinov sve-
enik u ilu, nosio je sveeniki opleak.
A narod nije znao da je otiao Jonatan.
4 Usred klanca, preko kojega je Jonatan
morao prijei da doe k flistejskoj stra-
i, bile su dvije strme hridine, jedna s ove
strane, druga s one strane. Jedna se zva-
la Boses, a druga Seneh.
5 Jedna hridina dizala se na sjevernoj
strani, nasuprot Mikmau, a druga na
jugu nasuprot Gibei.
6 Jonatan je rekao svojem nositelju oru-
ja: Hajdemo otii do strae tih neobre-
zanih ondje! Moe biti da nas pomogne
Gospodin, jer za Gospodina nema zapre-
ke da pomogne do pobjede, s mnogo ili
malo ljudi.
7 Njegov nositelj oruja mu odgovorio:
Pravi to ti je god u srcu, ja sam spre-
man za sve to hoe.
8 Jonatan je rekao: Dobro, poi emo
tim ljudima ondje i pokazat emo im se.
9 Ako nam viknu: ekajte dokle doemo
k vama, ostat emo na mjestu gdje smo,
i neemo ii k njima.
10 Ako li nam reknu: Doite k nama,
onda emo otii gore, jer nam ih onda
predao Gospodin u ruke; to e nam biti
znak.
11 Kad se obojica pokazali strai flistej-
skoj, narugali mu se Filistejci: Evo, izlaze
Hebrejci iz rupa, u koje su se sakrili!
12 I straari su povikali Jonatanu i njego-
vom nositelju oruja: Doite k nama, ne-
to emo vam rei. A Jonatan je rekao
svojem nositelju oruja: Hajde za mnom,
jer ih predao Gospodin u ruke Izraelu!
13 Jonatan je puzao na rukama i nogama
i za njim njegov nositelj oruja. Onda su
oni padali pred Jonatanom, i ubijao ih za
njim njegov nositelj oruja.
14 Taj prvi pokolj koji su poinili Jonatan
i njegov nositelj oruja imao je otprilike
dvadeset ljudi na prostoru od oko pola
rala zemlje.
15 Strah je nastao u taboru, na slobod-
nom polju i meu cijelom vojskom. I stra-
a i vojska to plijeni, prepali se. Uz to se
potresla zemlja, i bio je jedan veliki po-
tres.
16 I kad su uhodili Saulovi straari, koji
su se nalazili u Gibei u Benjaminu, opazili
su oni da se mnotvo uskomealo na sve
strane.
1 Samuel
227
17 Saul je zapovjedio ljudima koji su bili
s njim: Pregledajte i vidite tko je otiao
od nas! Kad su pregledali, pokazalo se da
nema Jonatana i njegova nositelja oru-
ja.
18 I Saul je rekao Ahiju: Daj donijeti Bo-
ju krinju! A Boja krinja bila je onda
19 Dok je Saul govorio sa sveenikom,
zabuna u flistejskom taboru bila je sve
jaa. Zato je Saul zamolio sveenika:
Pusti to!
20 Saul i svi ljudi koji su bili s njim podigli
su bojnu viku. Kad su stigli na bojno po-
lje, nali su ma jednoga okrenut protiv
drugoga. Bila je zabuna vrlo velika.
21 Hebrejci, koji su se odavno drali s Fi-
listejcima i s njima ili na vojsku, pobunili
se i prikljuili Izraelcima pod Saulom i Jo-
natanom.
22 I svi Izraelci koji su se sakrili u gori
Efraimovoj, kad su uli da bjee Filistejci,
i oni nagnuli za njima u boj.
23 Tako je onaj dan dao Gospodin pobje-
du Izraelu, a boj se prenio na Bet-Aven.
24 Izraelovi ljudi su se bili onaj dan vrlo
umorili, Saul je nad vojskom izrekao ovo
prokletstvo: Proklet neka je ovjek koji
prije veeri uzme hranu, dok se ne osve-
tim svojom neprijateljima! I zato nitko od
ljudi nije okusio nita.
25 I dola je sva vojska u jednu umu,
gdje je bilo meda na slobodnom polju.
26 Kad je vojska dola k sau to je bilo
puno meda, nitko ipak nije prineo ruke
svojim ustima, jer su se ljudi bojali pro-
kletstva.
27 Samo Jonatan nije uo kako je njegov
otac izrekao prokletstvo nad narodom, i
on je pruio vrak tapa koji je drao u
ruci, zamoio ga u medeno sae i prima-
knuo svoju ruku svojim ustima; i zasjale
mu se opet oi.
28 A jedan od ljudi okrenuo se k njemu
i rekao: Otac je tvoj izrekao prokletstvo
nad narodom: Proklet neka je ovjek, koji
danas uzme hranu! Ljudi su, naime, bili
iznemogli.
29 Jonatan je rekao: Moj otac svalju-
je zemlju u nesreu. Eto vidite kako mi
se zasjale oi jer sam okusio malo toga
meda.
30 A da su ljudi jeli od plijena zadobive-
na od svojih neprijatelja, kako bi onda bio
velik poraz Filistejaca.
31 Tako su onaj dan pobili Filistejce od
Mikmaa do Ajalona, pa su ljudi bili vrlo
izmoreni.
32 I ljudi su navalili na plijen, uzeli su ova-
ca, volova i teladi, poklali ih na zemlji, pa
poeli jesti i s krvlju.
33 Kad su javili Saulu: Ljudi grijee pro-
tiv Boga, jer jedu s krvlju, rekao je on:
Pravite zlo; dovaljajte mi, dok je jo dan,
veliki kamen!
34 Onda je zapovjedio Saul: Raziite se
meu ljude i recite im: Svaki neka donese
k meni svojega vola ili svoju ovcu i neka
zakolje ovdje! Onda moete jesti, a da ne
grijeite protiv Gospodina jedui s krvlju.
Svaki od ljudi donio je jedno od marve
koje mu je bilo pri ruci, jo one noi i on-
dje zaklao.
35 I Saul je podignuo rtvenik Gospodinu.
To je bio prvi rtvenik koji je on podignuo
Gospodinu.
36 Onda je Saul zapovjedio: Gonit emo
Filistejce noas i plijenit emo meu nji-
ma dok ne svane, i nijednoga od njih ne-
emo ostaviti! Oni su odgovorili: Pravi
to god misli da je dobro! Ali sveenik
je rekao: Najprije da zapitamo Boga!
37 I zapitao Saul Boga: Imam li goniti Fi-
listejce, i hoe li ih dati u ruku Izraelu?
Ali mu nije dao odgovora u onaj dan.
38 Onda je Saul zapovjedio: Pristupite
ovdje, vi svi glavari naroda, i istraite bri-
no tko je danas poinio taj grijeh!
39 Jer kao to je iv Gospodin, koji je dao
pobjedu Izraelu, i ako je kriv moj sin Jo-
natan, on e umrijeti! Ali nitko mu iz na-
roda nije odgovorio.
40 I on je zapovjedio svima Izraelcima:
Vi budite na jednoj strani, ja i moj sin
Jonatan bit emo na drugoj strani. Na-
rod je odgovorio: Pravi to nae za
dobro!
41 Stoga se Saul pomolio Gospodinu:
Boe Izraelov, daj presudi pravo! I bili
su izabrani Jonatan i Saul, a narod je izi-
ao slobodan.
42 Sad je zapovjedio Saul: Bacite drijeb
izmeu mene i mojega sina Jonatana! I
bio je izabran Jonatan.
43 Saul je zapovjedio Jonatanu: Reci mi
to si napravio! Jonatan mu je priznao:
Vrkom tapa, to sam ga imao u svojoj
ruci, okusio sam samo malo meda. Spre-
man sam umrijeti.
44 Saul je rekao: Bog neka mi napravi to
hoe, ako ti nee umrijeti, Jonatane!
45 Ali vojska je izjavila Saulu: to? Jona-
tan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu
u Izraelu, mora umrijeti? To ne smije biti!
Kao to je iv Gospodin, ni jedna dlaka s
njegove glave nee pasti na zemlju, jer je
s pomou Bojom izvojevao on dananju
pobjedu. Tako je vojska izbavila Jonata-
na od smrti.
46 Saul je odustao od potjere za Filistej-
1 Samuel
228
cima i otiao, a Filistejci se vratili natrag u
svoju zemlju.
47 Otkako je Saul postignuo kraljevsko
dostojanstvo nad Izraelom, ratovao je na-
okolo protiv svih svojih neprijatelja: protiv
Moaba, protiv Amonaca, protiv Edoma,
protiv kraljeva od Sobe i protiv Filistejaca.
Kamo se god okrenuo, nadvladavao je.
48 Dokazao je hrabrost, pobio je Amale-
ane i izbavio je Izraela iz ruku onih koji
su ga plijenili.
49 Saulovi sinovi bili su: Jonatan, Jiui i
Malki-ua. Njegove dvije keri zvale su
se: starija Meraba, mlaa Mikala.
50 Saulova ena se zvala Ahinoama i bila
je ki Ahimaasova. Njegovu vojskovoi
bilo je ime Abner, sin Nera, strica Saulo-
va.
51 Ki je bio Saulov otac, i Ner, Abnerov
otac, bio je Abielov sin.
52 Svega vijeka Saulova bilo je tekih bo-
jeva protiv Filistejaca. Stoga kad je vidio
Saul koga god hrabra i valjana ovjeka,
uzimao bi ga u svoju slubu.
Bog odbacuje kralja Saula
15
Jednoga dana Samuel je rekao Sa-
ulu: Gospodin me poslao da te po-
maem za kralja nad njegovim narodom
Izraelom. Sluaj onda zapovijed Gospo-
dinovu!
2 Ovako govori Gospodin vojska: Kaznit
u to je poinio Amalek Izraelovim sino-
vima kad im je stao na put, kad su ono ili
iz Egipta.
3 Zato idi i udari Amaleka, i potpuno uniti
sve to pripada njemu! Ne tedi ga, nego
pobij ovjeka i enu, dijete i dojene, go-
vedo i ovcu, devu i magarca!
4 Onda Saul skupio narod i izbrojio ih u
Telaimu: dvjesto tisua pjeaka i deset ti-
sua ljudi Judejaca.
5 Potom je poao Saul protiv glavnoga
grada Amaleana i namjestio zasjedu u
dolini potoka.
6 A Kenijcima poruio Saul: Ustanite!
Povucite se bre iz podruja Amaleana
da vas ne unitim s njima, jer vi ste se pri-
jateljski ponijeli prema svim Izraelovim si-
novima kad su ili iz Egipta. I povukli se
Kinejci iz podruja Amaleana.
7 Saul je pobio Amaleane od Havile do
ura, koji lei istono od Egipta.
8 I ulovio Agaga, kralja Amaleana ivo-
ga, i potpuno unitio sav narod otricom
maa.
9 A Saul i narod sauvao ipak Agaga i
najbolje ivotinje izmeu ovaca i goveda,
ugojene ivotinje i janjce, uope sve va-
ljano, a sve to je bilo slabo i bezvrijedno
potpuno su unitili.
10 I dola je Gospodinova rije Samuelu,
rekavi:
11 alim to sam Saula postavio kraljem,
jer se on odvratio od mene i nije izvrio
mojih zapovijedi. To je raalostilo Samu-
ela i on je vapio Gospodinu svu no.
12 Kad je Samuel sutradan rano htjeo poi
Saulu u susret, javili su Samuelu: Saul je
poao u Karmel i ondje je sebi podignuo
spomenik, onda se vratio i otiao dalje u
Gilgal.
13 Kad je Samuel doao k Saulu, rekao
mu Saul: Neka si blagoslovljen od Gos-
podina! Izvrio sam zapovijed Gospodi-
novu.
14 Samuel je rekao: Kakva je to bleka
ovaca i koza to mi prodire u ui, i kakva
je to rika goveda koju ujem?
15 Saul je odgovorio: Od Amaleana, oni
su ih dognali, jer je narod sauvao naj-
bolje ivotinje od ovaca i goveda, da ih
rtvuje Gospodinu, tvojem Bogu, ostalo
smo pobili.
16 Samuel je rekao Saulu: Prestani! Rei
u ti to mi je rekao Gospodin noas. On
mu rekao: Govori!
17 Samuel je rekao: Nisi li bio postao
glava Izraelovim plemenima, premda si
bio malen u svojim oima? Jer Gospodin
te pomazao za kralja nad Izraelom.
18 I Gospodin te poslao i zapovjedio ti:
Idi i potpuno uniti zlikovce, Amaleane,
i vojuj na njih, dok ih sve ne uniti!
19 Zato nisi posluao zapovijedi Gospo-
dinove, nego si se bacio na plijen i napra-
vio to je neugodno bilo u Gospodinovim
oima.
20 Saul je rekao Samuelu: Posluao sam
zapovijed Gospodinovu i iao sam putom
na koji me poslao Gospodin, doveo sam
Agaga, kralja Amaleana; potpuno sam
unitio Amaleane.
21 Ali je narod uzeo od plijena ovce i vo-
love, najbolje od prokletih stvari, da to
rtvuje Gospodinu, tvojem Bogu, u Gilga-
lu.
22 A Samuel je rekao: Zar su ugodnije
Gospodinu rtve paljenice i zaklanice od
poslunosti prema Gospodinovim zapovi-
jedima? Eto, poslunost je bolja od rtve,
pokornost bolja od ovnujske pretiline.
23 Jer neposlunost je tako zla kao grijeh
vraanja, nepokornost tako zla kao idolo-
poklonstvo, jer si prezreo zapovijed Gos-
podinovu, On tebe odbacuje kao kralja.
24 Saul je rekao Samuelu: Sagrijeio
sam to sam prestupio zapovijed Gospo-
dinovu i tvoje upute. Bojao sam se, naro-
1 Samuel
229
da i popustio sam njegovu zahtjevu.
25 A sada oprosti mi moj grijeh i vrati se sa
mnom da se poklonim Gospodinu!
26 Ali je Samuel rekao Saulu: Ja se ne
vraam s tobom; jer si prezreo zapovijed
Gospodinovu, tebe je Gospodin odbacio
kao kralja nad Izraelom.
27 Kad se Samuel okrenuo da ide, prihva-
tio ga on za skut njegova ogrtaa, i on se
otrgnuo.
28 Samuel mu rekao: Gospodin je danas
oduzeo od tebe kraljevstvo Izraelovo i
dao ga drugome, koji je bolji od tebe.
29 I Snaga Izraelova se ne kaje, jer on nije
ovjek da se moe kajati.
30 On je odgovorio: Ako sam i sagrije-
io, napravi mi ipak ast pred starjeina-
ma mojega naroda i pred Izraelom i vrati
se sa mnom da se poklonim Gospodinu,
tvojem Bogu!
31 I vratio se Samuel i otiao za Saulom, i
poklonio se Saul Gospodinu.
32 Onda je zapovjedio Samuel: Dovedite
mi Agaga, kralja Amaleana! Agag je pa-
ljivo doao k njemu. Agag je rekao: Za-
ista je otila gorina smrti.
33 A Samuel je rekao: Kako je tvoj ma
oteo enama djecu tako neka bude i tvoja
majka bez djece meu enama! I Samu-
el je isjekao Agaga na komade pred Gos-
podinom u Gilgalu.
34 Potom je otiao Samuel u Ramu, a
Saul otiao svojoj kui u Gibeu Saulovu.
35 Samuel nije vie iao vidjeti Saula do
svoje smrti. Samuel je ipak alio Saula,
to je Gospodin poalio da je postavio
Saula kraljem nad Izraelom.
Davidovo pomazanje za kralja
16
Jednoga dana Gospodin je rekao
Samuelu: Dokle e jo aliti za Sa-
ulom kad sam ga ja odbacio da kraljuje nad
Izraelom! Napuni uljem svoj rog i hajde na
put! aljem te k Jeseju iz Betlehema, jer
sam izmeu njegovih sinova izabrao sebi
kralja.
2 Samuel je odgovorio: Kako da idem?
ako to uje Saul, ubit e me! A Gospodin
je rekao: Uzmi sobom tele i reci: Dola-
zim prinijeti rtvu Gospodinu!
3 Pozovi na rtvu Jeseja, a ja u ti onda
pokazati to e praviti. Pomazat e
onoga koga ti pokaem!
4 Samuel je napravio kako mu je Gospo-
din zapovjedio. Kad je doao u Betlehem,
izali su mu u susret, bojei se, starjeine
mjesta i zapitali: Dolazi li s mirom?
5 On je odgovorio: Jest, dolazim da pri-
nesem Gospodinu rtvu. Posvetite se i
poite sa mnom k rtvi! I Jeseja i njego-
ve sinove dao je da se posvete i pozvao
ih na rtvu.
6 Kad su doli i kad je on pogledao Eli-
aba, pomislio je: Zaista stoji ovdje pred
Gospodinom njegov pomazanik.
7 Ali Gospodin je rekao Samuelu: Ne gle-
daj na njegovu vanjtinu i na njegov vi-
soki rast, jer sam ga odbacio. Gospodin
ne gleda kao to ovjek gleda; jer ovjek
gleda na vanjtinu, a Gospodin gleda na
srce.
8 I dozvao Jesej Abinadaba i doveo ga
pred Samuela. A on je rekao: Ni njega
nije izabrao Gospodin.
9 I doveo Jesej amaha. A on je rekao:
Ni njega nije izabrao Gospodin.
10 Tako je doveo Jesej pred Samuela se-
dam svojih sinova, ali Samuel je izjavio
Jeseju: Ove nije izabrao Gospodin.
11 Tada je Samuel rekao Jeseju: Jesu li
svi mladi ljudi ovdje? On je odgovorio:
Ostao je jo najmlai; on uva ovce.
Samuel je rekao Jeseju: Poalji i dovedi
ga, jer neemo prije sjedati za stol dok on
ne doe.
12 I poslao je te ga doveo. A on je bio
rumen, imao je lijepe oi i krasni stas. I
Gospodin je rekao: Ustani i pomai ga,
jer to je on!
13 Samuel je uzeo rog s uljem i pomazao
ga usred njegove brae. Od toga dana i
dalje je dolazio Duh Gospodinov na Da-
vida. A Samuel je ustao i vratio se kui u
Ramu.
14 Duh Gospodinov je odstupio od Saula,
a poeo ga muiti zao duh od Gospodi-
na.
15 I sluge Saulove rekle su mu: Eto, mui
te zao duh od Boga.
16 Neka sada na gospodar samo progo-
vori rije, tvoje sluge stoje ti na slubu da
potrae ovjeka, koji zna svirati na har-
fu. Kad zao duh od Gospodina doe na
tebe, on e zasvirati na ice i tebi e biti
bolje.
17 Saul je rekao svojim slugama: Potra-
ite mi nekoga koji zna lijepo svirati na
ice, pa mi ga dovedite!
18 Jedan od slugu je rekao: Poznam ov-
dje jednoga sina Jesejeva u Betlehemu,
koji umije lijepo svirati na harfu. On je hra-
bar junak, prokuan ratnik, uz to mudro
govori i lijepe je vanjtine, i Gospodin je
s njim.
19 Onda je Saul poslao glasnike k Jeseju
i poruio mu: Poalji mi svojega sina Da-
vida, koji je kod ovaca!
20 A Jesej je natovario na magarca kruha,
mijeh vina i jedno jare i poslao Saulu po
svojem sinu Davidu.
1 Samuel
230
21 Tako je doao David k Saulu i stupio
u njegovu slubu. On ga je vrlo cijenio, te
ga postavio za nositelja oruja.
22 Saul je poslao k Jeseju i poruio: Pu-
sti da David ostane kod mene u slubi, jer
mi je vrlo po volji.
23 I kad god bi zao duh od Gospodina na-
pao Saula, David bi uzeo harfu i svirao bi
na nju. Saulu bi onda bilo lake i bolje, i
zao bi duh otiao od njega.
David pobjeuje Golijata
17
Filistejci su skupili svoju vojsku za
boj, i tako su se skupili kod Soka u
Judi. Utaborili se izmeu Soka i Azeke kod
Efez Damima.
2 Saul i Izraelovi ljudi se skupili, utaborili
se u dolini Elah i svrstali se u bojne redo-
ve za boj protiv Filistejaca.
3 Filistejci se postavili na brdu s onu stra-
nu, a Izraelci na brdu s ovu stranu, tako
da je dolina stajala meu njima.
4 Onda je izaao prvoborac iz flistejskih
redova, po imenu Golijat iz Gata, koji je
bio visok est lakata i jedan pedalj.
5 On je nosio na glavi kacigu od mjedi, i
bio je na njemu oklop ljuskav, koji je bio
teak pet tisua ekela mjedi.
6 Na nogama je imao eljezne nogavice i
eljezno koplje na ramenima.
7 Dralo njegova koplja bilo je kao vra-
tilo, a iljak njegova koplja teio je est
stotina ekela eljeza; a njegov titonoa
koraao je pred njim.
8 I on se postavio i doviknuo redovima
Izraelaca i rekao im: to ste izali spre-
mni za boj? Nisam li ja Filistejac, a vi sluge
Saulove? Izaberite jednoga izmeu sebe,
pa neka izie k meni!
9 Ako se moe boriti sa mnom i ako me
pogubi, mi emo biti podloni vama. Ako
li ja njega nadjaam i pogubim ga, onda
ete vi biti nama podanici i sluit ete
nam!
10 Filistejac se rugao dalje: Danas sam
osramotio Izraelovu vojsku; dajte mi o-
vjeka da se bijemo!
11 Kad su Saul i svi Izraelovi sinovi uli
taj govor Filistejca, zadrhtali su i vrlo su
se prestraili.
12 David je bio sin onoga Efraanina iz
Betlehema u Judi, kome je bilo ime Jesej i
imao osam sinova. U vrijeme Saulovo bio
je ovjek star; bio je uao meu najstarije
ljude.
13 Tri najstarija sina Jesejeva bila su oti-
la sa Saulom u rat. Njegova tri sina, koja
su bila otila na vojsku zvala su se: nasta-
riji Eliab, drugi Abinadab, trei amah.
14 David je bio najmlai, a ona tri najsta-
rija su otili za Saulom.
15 David bi otiao ee od Saula kui da
u Betlehemu uva ovce svojega oca.
16 A Filistejac bi izlazio jutrom i veerom
i postavljao bi se ondje kroz etrdeset
dana.
17 Jednoga dana rekao je Jesej svojem
sinu Davidu: Uzmi za svoju brau efu
ovoga prenog ita i ovih deset kruhova i
odnesi ih bre svojoj brai u tabor!
18 A ovih deset sireva odnesi tisuniku!
Vidi svoju brau kako su i donesi od njih
vijest!
19 Saul i oni i svi Izraelovi ljudi nalaze se u
dolini Elah u ratu protiv Filistejaca.
20 Sutradan rano predao je David stado
jednomu uvaru, uzeo stvari i otiao na
put kako mu je zapovjedio Jesej. Kad je
doao do ograde bojnih kola, ba je izla-
zila vojska u bojnom redu i podizala bojnu
viku.
21 Izraelci i Filistejci smjestili se za boj,
red prema redu,
22 David je predao svoje stvari uvaru
prtljage, otrao k bojnom redu i pozdra-
vio svoju brau.
23 Dok je govorio s njima, izaao iz fli-
stejskog reda onaj prvoborac, Filistejac
Golijat, tako se zvao, iz Gata, i poeo go-
voriti isto onako kao i prije tako da ga je
uo David.
24 Svi Izraelovi ljudi, koji su vidjeli toga
ovjeka, pobjegli su pred njim i vrlo se
prestraili.
25 Jedan Izraelac je rekao: Jeste li vidjeli
ovjeka koji tu izlazi? On izlazi samo da
sramoti Izraelce. Tko ga pogubi, napravit
e ga kralj vrlo bogatim, dat e mu svoju
ker i kuu njegova oca osloboditi od po-
reza u Izraelu.
26 David je zapitao ljude koji su stajali
uz njega: to dobiva ovjek koji pogubi
toga Filistejca i skine sramotu s Izraela,
jer tko je taj neobrezani Filistejac, da sra-
moti vojsku ivoga Boga?
27 Ljudi su mu opetovali isto: Tako e se
nagraditi onoga koji ga pogubi.
28 A kad je uo njegov najstariji brat Eli-
ab, kako je govorio s tim ljudima, razljutio
se Eliab na Davida i rekao mu: to si, za-
pravo, doao ovdje i kome si ostavio ono
malo ovaca u pustinji? Poznam ja tvoju
drskost i tvoju zlou tvojega srca; doao
si samo da gleda boj.
29 David je rekao: Pa to sam napravio?
Nema li za to razloga?
30 I okrenuo se od njega drugome i zapi-
tao isto, a ljudi su mu odgovorili kao pri-
je.
31 Kad se ulo to je govorio David, javili
1 Samuel
231
su to Saulu, i on ga dozvao k sebi.
32 David je rekao Saulu: Neka nitko ne
gubi sranosti zbog njega! Sluga e tvoj
izii i borit e se s tim Filistejcem.
33 Saul je rekao Davidu: Ne moe ti ii
na toga Filistejca i s njim se boriti, jer ti si
jo djeak, a on je ratnik od mladosti.
34 David je rekao Saulu: Sluga je tvoj u-
vao ovce svojem ocu, pa kad bi doao lav
ili medvjed i sebi odnio ovcu iz stada,
35 potrao bih ja za njim, udario bih ga i
oteo bih mu je iz ralja, i a ako bi se podi-
gnuo na mene, prihvatio bih ga za grivu i
ubio bih ga.
36 Tvoj sluga je ubio lava i medvjeda, i
taj neobrezan Filistejac bit e kao jedan
od njih, jer je osramotio vojsku ivoga
Boga.
37 David je jo rekao: Gospodin koji me
je izbavio iz panda lava i medvjeda, izba-
vit e me i iz ruku toga Filistejca. Onda
je Saul rekao Davidu: Idi, Gospodin neka
bude s tobom!
38 Saul je dao onda staviti na Davida svo-
je oruje, stavio mu na glavu eljeznu ka-
cigu i stavio oklop na njega.
39 David je pripasao njegov ma preko
svoje bojne oprave i pokuao hodati, jer
ih nije isprobao. David je rekao Saulu: Ne
mogu ii u tom, jer nisam na to navikao,
i skinuo David sve sa sebe.
40 I on je uzeo tap u svoj u ruku i potra-
io sebi u potoku i izabrao pet glatkih ka-
menia, stavio ih u pastirsku torbu, koju
je koristio kao torbu za praku. Onda je
uzeo svoju praku i pribliio se Filistejcu.
41 Filistejac je iao sve blie k Davidu i
njegov je titonoa koraao pred njim.
42 Kad je Filistejac pogledao i vidio Davi-
da, samo mu se podsmjehnuo, jer je bio
jo tako mlad, rumen i krasna lica.
43 Filistejac je doviknuo Davidu: Jesam
li ja pseto da ide na mene sa tapom?
I prokleo Filistejac Davida svojim bogo-
vima.
44 I Filistejac je rekao Davidu: Hodi ov-
dje k meni da dam tvoje meso nebeskim
pticama i zemaljskim ivotinjama!
45 A David je rekao Filistejcu: Ti ide
na mene maem, kopljem i sulicom. A ja
idem na tebe u Ime Gospodina vojska,
Boga vojske Izraelove, koju si ti pogrdio.
46 Danas e te Gospodin dati u moju
ruku. Ubit u te i glavu ti odsjei, i trupla
flistejske vojske jo danas u dati nebe-
skim pticama i zemaljskim ivotinjama, da
spozna cijeli svijet da ima Bog u Izraelu.
47 Znat e sve ovo mnotvo da Gospodin
ne daje pobjede maem i kopljem, jer je
rat Gospodinov, i on e vas dati u nae
ruke.
48 Kad se Filistejac pomaknuo i sve se
blie Davidu primicao, David je bre potr-
ao prema vojsci u susret Filistejcu.
49 Pritom se maio u svoju torbu, izvadio
kameni, zavitlao ga iz prake i pogodio
Filistejca u elo, tako da se kameni za-
bio u elo, i on je pao na koljena licem do
zemlje.
50 Tako je pobijedio David Filistejca uda-
rivi ga kamenom iz prake i pogubio je
Filistejca, a da nije bilo maa u Davidovoj
u ruci.
51 David je pritrao, stao pokraj Filistej-
ca, uzeo njegov ma, izvukao ga iz korica
i pogubio ga odsjekavi mu njim glavu.
Kad su vidjeli Filistejci, da im je najjai
mrtav, pobjegli su.
52 Onda se podigli ljudi od Izraela udarili
u bojnu viku, i ljudi od Jude potjerali su
Filistejce do doline i do pred vrata Ekro-
na. Pobijeni Filistejci pokrili su put od a-
raima do Gata i Ekrona.
53 Kad se onda vratili Izraelovi sinovi od
tjeranja Filistejaca, oplijenili su njihov ta-
bor.
54 David je uzeo glavu Filistejevu i odnio
ju u Jeruzalem, a njegovo oruje stavio u
svoj ator.
55 Kad je vidio Saul kako je David izaao
pred Filistejca, zapitao je svojega vojsko-
vou Abnera: iji je sin taj mladi, Abne-
re? Abner je odgovorio: Tako iv ti bio,
kralju, ne znam.
56 Kralj je rekao: Raspitaj, iji je sin taj
mladi ovjek!
57 Kad se vratio David, pobijedivi Fili-
stejca, uzeo ga Abner i doveo pred Saula,
a u ruci je jo imao glavu Filistejevu.
58 Saul ga zapitao: iji si ti sin, mladi o-
vjee? David je odgovorio: Sin tvojega
sluge Jeseja iz Betlehema.
David na Saulovu dvoru
18
Kad je zavrio svoj razgovor sa Sa-
ulom, prihvatio je Jonatan Davida
duboko u srce, i Jonatan ga zavoljeo kao
samoga sebe.
2 Saul ga uzeo taj dan k sebi i nije mu vie
dao da se vrati u svoju oinsku kuu.
3 Jonatan je napravio zavjet s Davidom,
jer ga je ljubio kao samoga sebe.
4 Jonatan je skinuo sa sebe ogrta koji je
nosio i dao ga Davidu, uz to svoju odoru
sa svojim maem, svojim l kom i svojim
pojasom.
5 I David je iao kamo god bi ga slao Saul,
i imao je uspjeha, i zato ga postavio Saul
na elo svojim ratnicima. Bio je voljen od
svega naroda, pa i od Saulovih dvorjanika.
1 Samuel
232
6 Kad se David, ubivi Filistejca vraao,
izale su ene kod ulaska iz svih Izrae-
lovih gradova pjevajui i pleui u susret
kralju Saulu s bubnjevima, klicanjem i
cimbalima.
7 Pritom su ene pleui pjevale: Saul je
pobio svoju tisuu, a David svojih deset
tisua.
8 Saul se stoga vrlo razgnjevio, jer mu
ta pjesma nije bila nikako po volji. On je
rekao: Davidu daju deset tisua, a meni
samo tisuu; jo mu samo treba kraljev-
sko dostojanstvo.
9 Od onoga dana i dalje gledao je Saul
Davida mrko.
10 Sljedeega dana napao je Saula zao
duh od Boga, tako da je mahnitao u svo-
jem dvoru. David je svirao na harfu kao
svaki dan; a Saul je imao u ruci sulicu.
11 Onda je Saul bacio sulicu, a mislio je:
Pribit u Davida uza zid. Ali joj se David
dvaput izmaknuo.
12 Saul se bojao Davida, jer je Gospodin
bio s njim, a od Saula je bio odstupio.
13 Zato ga Saul udaljio iz svoje blizine i
postavio ga tisunikom; i on je izlazio na
elu svojih ljudi.
14 Kod svih svojih poduzimanja David je
imao uspjeh, jer je Gospodin bio s njim.
15 Kad je Saul vidio da on ima mnogo
uspjeha, poveao se jo vie njegov strah
od njega.
16 Ali sav Izrael i Juda voljeli su Davida,
jer je on pred njima odlazio i dolazio.
17 Saul je rekao Davidu: Evo, svoju naj-
stariju ker Merabu dat u ti za enu, ali
se ti mora iskazati kao junak i voditi Gos-
podinove ratove. Saul je, naime, mislio:
Ja sam neu staviti ruku na njega, nego
ruka Filistejaca neka bude na njemu!
18 David je rekao Saulu: Tko sam ja i to
je moj ivot, i obitelj mojega oca u Izraelu,
da budem kraljev zet?
19 A kad je dolo vrijeme kad bi se treba-
la Saulova ki Meraba dati Davidu, dali su
ju Adrielu iz Mehole za enu.
20 Saulova ki Mikala ljubila je Davida.
Kad su to javili Saulu, bilo mu je pravo.
21 Saul je, naime, mislio: Dat u mu je, ali
e mu ona biti propast, i ruka Filistejaca
doi e na njega! Saul je rekao Davidu:
S drugom mi sada moe biti zet.
22 I Saul je zapovjedio svojim dvorjanima:
Govorite Davidu povjerljivo i recite mu:
Eto, omilio si kralju, i svi njegovi dvorjani
vole te, pa sada moe biti kraljev zet.
23 Kad su Saulovi dvorjani tako govori-
li Davidu, rekao je David: Mislite li vi da
je tako lako biti kraljev zet, s obzirom da
sam siromah i malen ovjek
24 Kad su Saulovi dvorjani njemu javili,
rekavi: Tako i tako rekao je David.
25 Onda je rekao Saul: Recite ovako
Davidu: Kralj ne eli nikakva drugoga
enidbena dara nego samo stotinu pred-
njih flistejskih koica, da se tako osveti
kraljevim neprijateljima. Tako je mislio
Saul, da rukom Filistejaca ukloni Davida
s puta.
26 Tako kad su njegovi dvorjani priopili
te rijei Davidu, David je bio sporazuman
da tako postane kraljev zet. A vrijeme jo
nije isteklo.
27 Ustao je David otiao sa svojim ljudima
i pobio dvjesto Filistejaca. David je donio
njihove prednje koice i prebrojio ih pred
kraljem, da postane kraljev zet. Onda mu
Saul dao svoju ker Mikalu za enu.
28 Saul je jasno vidio da je Gospodin s
Davidom, i da ga je Saulova ki Mikala
ljubila.
29 A Saul se bojao Davida sve vie; tako
je postao Saul neprijatelj Davidov dovije-
ka.
30 Kad bi flistejski glavari izali u boj,
imao je David, kad god bi iziao, vie
uspjeha negoli sve druge Saulove voj-
skovoe, tako da je njegovo ime postalo
slavno.
Saulova mrnja na Davida
19
Saul je govorio svojem sinu Jonatanu
i svim svojim dvorjanima o tomu da
on hoe ubiti Davida. A Jonatan, Sin Sau-
lov, vrlo je volio Davida.
2 Tako je to Jonatan javio Davidu i rekao:
Moj otac Saul kani te ubiti. Zato se uvaj
i sutra rano povuci se u skrovite i sakrij
se!
3 Ja u izii i u polju, gdje ti bude, stajat
u uz svojega oca, govorit u o tebi sa
svojim ocem, pa to doznam, javit u ti.
4 A Jonatan je govorio pred svojim ocem
Saulom samo dobro o Davidu. On mu re-
kao: Kralj neka ne sagrijei zbog svojega
sluge Davida, jer on tebi nije nita skri-
vio, nego su njegova djela vrlo dobra za
tebe.
5 On je svoj ivot stavio u opasnost i Fi-
listejca ubio, i tako je dao svemu Izraelu
veliku pobjedu. Ti si to vidio i radovao si
se. Zato onda da sagrijei zbog nedu-
ne krvi i Davida ubije ni za to?
6 Saul je posluao Jonatana i zakleo se:
Kao to je iv Gospodin, on nee pogi-
nuti!
7 I Jonatan je dozvao Davida, i rekao mu
Jonatan sve ovo. Onda je doveo Jonatan
Davida k Saulu i on je ostao pred njim kao
i prije.
1 Samuel
233
8 Kad je rat ponovno buknuo, David je
izaao na polje, pobio se s Filistejcima i
jako ih porazio, tako da su pobjegli pred
njim.
9 Jednoga dana opet je napao Saula zao
duh od Gospodina. Sjedio je u svojem
dvoru i imao sulicu u ruci, a David je svi-
rao na harfu.
10 I Saul htjedne Davida svojom sulicom
pribiti uza zid, ali se on izmaknuo Saulu,
te je sulica udarila u zid, a David je pobje-
gao i sklonio se te noi.
11 One noi poslao je Saul ljude Davido-
voj kui da ga uvaju i drugog jutra ubiju,
ali Mikala, Davidova ena, javila mu to i
rekla: Ako se jo noa ne skloni na si-
gurno mjesto, sutra e biti mrtav.
12 Tko je Mikala spustila Davida kroz pro-
zor. I on je otiao, pobjegao i izmaknuo.
13 I Mikala je uzela kip, stavila ga u po-
stelju, prekrila mu glavu kozjom dlakom i
pokrila ga pokrivaem.
14 Kad je Saul poslao ljude da uhite Davi-
da, ona je rekla: Bolestan je.
15 Ali je Saul poslao ljude natrag, da vide
Davida i zapovjedio: Donesite mi ga u
postelji da ga ubijem!
16 Kad su doli poslani, a to kip u postelji,
oko glave mu pleter od kozje dlake.
17 I Saul je rekao Mikali: Zato si me tako
prevarila i pustila mojega neprijatelja da
pobjegne, te ga tako sklonila na sigurno
mjesto? Mikala je odgovorila Saulu: On
mi je zaprijetio: Pusti me ili u te ubiti!
18 Tako se David bijegom sklonio i otiao
Samuelu u Ramu i pripovjedio mu sve to
mu je napravio Saul. Onda otiao sa Sa-
muelom i boravili su u Naiotu.
19 Nato se javilo Saulu, rekavi: Eno,
David je u Naiotu u Rami.
20 Onda je Saul poslao ljude, da uhite
Davida. Kad su oni opaziali skup proro-
ka i njima na elu Samuela u prorokom
zanosu, doao je Boji Duh i na Saulove
poslanike, te su i oni poeli prorokovati.
21 Kad su to javili Saulu, poslao on druge
poslanike, ali i oni su poeli prorokovati.
I Saul poslao po trei put poslanike, ali i
oni su poeli prorokovati.
22 Onda je poao on sam u Ramu. Kad
je doao do velikog studenca kod Soka,
zapitao je, rekavi: Gdje su Samuel i Da-
vid? Neki su mu odgovorili: Eno ih u Na-
iotu u Rami.
23 Tako je on poao prema Naiotu u Rami,
ali i na njega je doao Boji Duh tako da
je iao dalje u prorokujui, dok nije doao
u Naiot u Rami.
24 I on je skinuo gornju odjeu sa sebe i
prorokovao je pred Samuelom. Sav dan
i svu no leao je tu gol. Zato se govori:
Je li i Saul meu prorocima?
David i Jonatan
20
A David je pobjegao iz Naiota u
Rami i otiao i rekao Jonatanu: to
sam poinio emu su moja zlodjela i moj
prekraj protiv tvojega oca da me hoe
ubiti?
2 On mu rekao: Ne, nikako! Ti nee
umrijeti. Eto, moj otac ne pravi nita, ni
malo ni veliko, a da meni to ne rekne. Za-
to bi mi to moj otac tajio? Nije to tako.
3 Ali mu David opet rekao: Tvoj otac zna
vrlo dobro da me ti voli, i zato je rekao:
To ne treba doznati Jonatan da se ne
oalosti. Ali kao to je iv Gospodin i ti,
izmeu mene i smrti samo je jedan ko-
rak.
4 Jonatan je odgovorio Davidu: to god
zaeli, ja u ti napraviti.
5 I David je rekao Jonatanu: Zna, su-
tra je mjesec mlaak, i da moram sjediti
s kraljem za stolom, ali pusti me da idem:
sakrit u se u polju do tree veeri.
6 Opazi li tvoj otac da me nema, ti mu
reci: David me je zamolio da moe otii
u svoj oinski grad Betlehem, jer ondje je
godinja rtva za svu njegovu obitelj.
7 Ako ree: Dobro, onda je miran tvoj
sluga. Ako li se jako razljuti, onda znaj da
je nesrea u njemu zakljuena stvar.
8 Iskai milost svojem sluzi kad si vjeru
Gospodinovu prihvatio sa svojim slugom,
ako je kakva krivnja na meni, ubij me ti, ali
me ne izruuj svojem ocu!
9 A Jonatan je odgovorio: Daleko od
toga! Ako doznam da je moj otac naumio
da se baci na tebe, ja u to tebi bez sum-
nje javiti.
10 David je rekao Jonatanu: Tko e mi
javiti ako ti je tvoj otac odgovorio to zlo
za mene?
11 A Jonatan je rekao Davidu: Hajde, iza-
imo u polje! Tako su obojica bila izila
u polje.
12 Onda je Jonatan rekao Davidu: Gos-
podin, Bog Izraelov neka je svjedok! Kad
sutra u ovo doba ili preksutra saznam od
svojega oca da je dobro po Davida, i ako
onda ne poaljem k tebi i ne javim ti,
13 neka Gospodin za to kazni Jonatana!
Ako li moj otac bude naumio da ti napravi
zlo, ja u i to javiti i otpustit u te da mo-
e otii s mirom. Gospodin neka bude s
tobom, kako je bio s mojim ocem.
14 Ako ja onda jo budem iv, iskai mi
milosre Gospodinovo da ne umrem;
15 ne uskrati nikada mojoj kui svoju na-
klonost, ni onda kad Gospodin iskorijeni
1 Samuel
234
sve neprijatelje Davidove sa zemlje.
16 Tako je Jonatan ustanovio zavjet s ku-
om Davidovom, rekavi: Gospodin neka
se osveti Davidovim neprijateljima!
17 Jonatan se zakleo jo jedanput Davi-
du svojom odanou, jer ga je on on volio
kao to se voli svoja dua.
18 Potom je rekao Jonatan: Sutra je mje-
sec mlaak; i opazit e se da tebe nema,
jer tvoje e mjesto ostati prazno.
19 A kad bude ondje tri dana, onda poi
na mjesto, gdje si se skrio na dan onoga
dogaaja, i sjedi ondje kod kamena Ezel!
20 Ja u odapeti tri strijele u njegovu bli-
zinu kao da gaam u cilj.
21 Onda u poslati mladia i rei mu: Idi,
trai strijele, ako onda viknem: Strije-
le lee za tobom ovdje blie, donesi ih!
Onda doi, jer nisi u opasnosti, i nema ni-
ta, kao to je iv Gospodin!
22 Ali ako viknem slugi: Strijele lee pred
tobom ondje dalje, onda idi, jer te alje
Gospodin.
23 Za ovo to smo mi, ja i ti, ugovorili
meu sobom, Gospodin je svjedok izme-
u mene i tebe zauvijek.
24 Nato se David skrio u polju. Kad je do-
ao mjesec mlaak, sjeo je kralj za goz-
bu.
25 Kralj je sjeo na svoje obino mjesto,
na mjesto uz zid. Jonatan je bio uzeo su-
protno mjesto, Abner je sjedio uz Saula, a
Davidovo mjesto je ostalo prazno.
26 Saul nije rekao nita onaj dan, jer je
mislio: Neto mu se dogodilo, nije ist,
jer se nije dao oistiti.
27 A kad drugi dan iza mjeseca mlaaka
ostalo je Davidovo mjesto opet prazno,
zapitao je Saul svojega sina Jonatana:
Zato sin Jesejev nije doao na objed ni
juer ni danas?
28 Jonatan je odgovorio Saulu: David
je od mene izmolio sebi dopust u Betle-
hem.
29 Rekao je: Pusti me, jer imamo obitelj-
sku rtvu u gradu jer me pozvao moj brat.
Ako mi, eto, hoe iskazati dobru uslugu,
pusti me otii i posjetiti svoju brau! Zato
nije doao na kraljev objed.
30 Onda se Saul razgnjevio na Jonatana i
rekao mu: Ti izrode bludnice nepokorne
ene! Znam da leti za sinom Jesejevim
na svoju porugu i sramotu i svoje majke.
31 Jer dokle ivi na zemlji sin Jesejev,
nee se utvrditi ni ti ni tvoje kraljevstvo.
Odmah poalji ondje i dovedi ga k meni,
jer je on dijete smrti!
32 A Jonatan je odgovorio svojem ocu
Saulu: Zato on treba umrijeti? to je
skrivio?
33 Onda je Saul zavitlao koplje na njega
da ga probode. I upoznao je Jonatan da
je njegov otac naumio ubiti Davida.
34 Sav srdit Jonatan je ustao od stola.
Drugi dan mjeseca mlaaka nije on jeo
nita, jer je tugovao za Davidom kad ga je
njegov otac izgrdio.
35 Ujutro je izaao Jonatan u polje, kako
je ugovorio s Davidom, i pratio ga je je-
dan mladi.
36 On je rekao svojem mladiu: Tri i
nai strijele koje isputam! Dok je mladi
trao, ispustio on strijele preko njega.
37 Kad je mladi doao na mjesto, gdje
su leale strijele, koje je odapeo Jonatan,
viknuo je Jonatan za mladiem: Strijele
lee pred tobom ondje dalje!
38 Jonatan je viknuo za slugom: Bre,
pohiti i ne zadravaj se! Jonatanov mla-
di je podignuo strijele i donio ih svojem
gospodaru.
39 Ali mladi nije nita znao, samo su Jo-
natan i David znali u emu je stvar.
40 Onda je Jonatan predao svoje oruje
mladiu koji je bio s njim i rekao mu: Idi,
odnesi to u grad!
41 im je sluga otiao, podignuo se David
iz skrovita, bacio se na koljena na zemlju
na lice i poklonio se tri puta. Potom se
poljubili, i plakali su privijeni jedan uz dru-
goga; osobito je David plakao vrlo gorko.
42 Onda je Jonatan rekao Davidu: Idi u
miru! to smo obojica prisegli u Ime Gos-
podinovo, za to je Gospodin svjedok iz-
meu mene i tebe, izmeu mojih i tvojih
potomaka zauvijek! Nato je ustao David i
otiao, a Jonatan se vratio u grad.
David u bijegu
21
David se zaputio u Nobu k sveeniku
Ahimeleku. Ahimelek je doao Davi-
du radosno u susret i zapitao ga: Zato
dolazi sam i nikoga nema s tobom?
2 David je odgovorio sveeniku Ahime-
leku: Kralj mi je zapovjedio i rekao mi:
Nitko ne smije nita o tomu znati zato te
aljem i to sam ti zapovjedio. Zato sam
upravio ljude u to i to mjesto.
3 Stoga, to ima ba pri ruci? Daj mi pet
kruhova ili drugo to se nae!
4 A sveenik je odgovorio Davidu: Ne-
mam pri ruci obinoga kruha, tu je samo
sveti kruh, ako su se ljudi suzdrali od
ena?
5 David je odgovorio sveeniku i rekao:
Sigurno, su nam ene bile uskraene tri
dana otkako sam poao. Tijela ljudi su
sveta i kad je obian pothvat, koliko su
vie posveeni danas na tijelu u ovom
pothvatu.
1 Samuel
235
6 Onda mu je dao sveenik sveti kruh, jer
nije bilo tu drugoga kruha osim kruhova
prikazivanja koji su bili uzeti ispred Gos-
podina da se zamijeni svjeim kruhom na
dan kad se oni uzmu.
7 A onda je bio ondje jedan od Saulovih
slugu, zadrao se u svetitu pred Gospo-
dinom, Edomac po imenu Doeg, nadgled-
nik Saulovih pastira.
8 David je zapitao Ahimeleka: Ima li tu
kakvo koplje ili ma? Jer nisam mogao
uzeti sobom ni svojega maa ni svojega
oruja, jer je kraljeva zapovijed bila vrlo
hitna.
9 Sveenik je odgovorio: Ma Filistejca
Golijata, koga si ubio u dolini Elah, lei
uvijen u platno, iza efoda. Ako ga hoe
uzeti, uzmi ga, jer drugoga nema ovdje.
David je rekao: Njemu slina nema; daj
mi ga!
10 I David se podignuo i pobjegao onaj
dan od Saula i poao gatskom kralju Aki-
u.
11 A Akiovi dvorjani rekli su mu: Nije li
to David, kralj zemlje? To je onaj o kojem
su pleui pjevali: Saul je pogubio svoju
tisuu, a David svojih deset tisua.
12 David se zamislio na ove rijei i vrlo se
pobojao Akia, gatskog kralja.
13 Zato je pred njima promijenio svoje
ponaanje i pravio se meu njima kao
smuenjak, arao je po vratima i putao
je slinu niz svoju bradu.
14 Onda je rekao Aki svojim dvorjanima:
Eto vidite da je ovjek lud, zato ste mi
ga doveli?
15 Zar nemam dosta ludih, te ste mi do-
veli njega da luduje pred menom? Zar taj
da doe u moju kuu?
David u pilji Adulamu
22
Tako je David otiao odande i sklo-
nio se u pilju Adulam. Kad su to
saznala njegova braa i njegova obitelj,
doli su ondje k njemu.
2 I okupili se oko njega svi koji su bili po-
tlaeni, zadueni i nezadovoljni, i on im
postao zapovjednik. Jedno etiri stotine
ljudi se njemu pridruilo.
3 Odatle je otiao David u Mispu u mo-
apskoj zemlji i zamolio moapskog kra-
lja: Ne bi li smjeli moj otac i moja majka
ostati kod vas dok ne saznam to e Bog
napraviti sa mnom?
4 Tako ih ostavio kod moapskog kralja.
Oni su ostali kod njega dokle je David bio
u gorskoj tvravi.
5 A kad je prorok Gad rekao Davidu: Ne-
moj ostati u gorskoj tvravi! Ustani i idi u
Judinu zemlju! Podignuo se David i oti-
ao u Heretsku umu.
6 Kad je douo Saul da su se pojavili Da-
vid i ljudi koji su bili s njim. Saul je ba
sjedio u Gibei pod stablom tamarisk na
uzvisini, s kopljem u ruci, a sve njegove
sluge stajale su oko njega.
7 Onda je rekao Saul svojim slugama koji
su bili oko njega: ujte, sinovi Benjami-
novi! Hoe li vam svima sin Jesejev da-
rovati njive i vinograde, hoe li vas sve
napraviti tisunicima i stotnicima?
8 Vi ste se svi urotili protiv mene i nitko mi
nije javio, kad se moj sin sloio sa sinom
Jesejevim. Nitko od vas nije se saalio
na mene i rekao mi kad je moj sin pobu-
nio mojega slugu protiv mene, kako je to
sada.
9 Onda je odgovorio Edomac Doeg, koji
je bio postavljen nad Saulovim slugama, i
rekao: Vidio sam gdje je sin Jesejev do-
ao k Ahimeleku u Nobu, sinu Ahitubovu.
10 Ovaj je zapitao Gospodina za njega,
dao mu hrane i ma Filistejca Golijata.
11 Onda je kralj dao dozvati sveenika
Ahimeleka, sina Ahitubova, i cijelu kuu
njegova oca, sveenike, koji su bili u
Nobu. I oni su svi doli kralju.
12 Rekao je Saul: uj, sine Ahitubov! a
on je odgovorio: Evo me, gospodaru!
13 Saul ga zapitao: Zato ste se urotili
protiv mene, ti i Jesejev sin? Dao si mu
kruha i ma i pitao si Boga za njega tako
da je on kao neprijatelj mogao izii protiv
mene, kako je on to sada.
14 Ahimelek je rekao kralju: Tko je iz-
meu svih tvojih sluga tako pouzdan kao
David? Kraljev zet, vri tvoju zapovijed, i
potivan je u tvojoj kui.
15 Zar sam onoga dana prvi put pitao
Boga za njega? Nipoto! Neka ipak kralj
ne podmee nita svojem sluzi i cijeloj
kui njegova oca, jer tvoj sluga nije znao
od svega toga nita.
16 A kralj je rekao: Ti mora umrijeti, Ahi-
melek, ti i cijela kua tvojega oca!
17 I kralj je zapovjedio slugama, koji su
stajali oko njega: Hajde, pogubite Gos-
podinove sveenike, jer su i oni pomogli
Davidu i nisu mi javili, premda su znali da
je on bio u bijegu. Ali su kraljeve sluge
oklijevale podii ruku, da pogube Gospo-
dinove sveenike.
18 Onda je kralj zapovjedio Doegu: Haj-
de, pogubi ti sveenike! I Edomac Doeg
pristupio i pogubio sveenike. Osamde-
set i pet ljudi koji su nosili laneni opleak,
pobio je on onoga dana.
19 Sveeniki grad u Nobu pobio je on
otricom maa, ljude i ene, djecu i do-
jenad, goveda, magarce i ovce otricom
1 Samuel
236
maa.
20 Samo jedan jedini sin Ahimeleka, sina
Ahitubova, po imenu Abiatar, spasio se i
pobjegao k Davidu.
21 Abiatar je javio Davidu: Saul je dao
poubijati Gospodinove sveenike.
22 Onda je David rekao Abiataru: Znao
sam onda, kad je Edomac Doeg bio on-
dje, da e on to izdati Saulu. Ja sam kriv
za sve ljudske ivote kue tvojega oca.
23 Ostani kod mene! Ne boj se, jer tko
trai moj ivot, trait e i tvoj, a kod mene
ti e biti siguran.
Boja udesna briga za Davida
23
Javili su Davidu, rekavi: Filistejci
opsjedaju Keilu i haraju gumna.
2 Stoga je David zapitao Gospodina: Tre-
bam li ii i udariti na te Filistejce? Gos-
podin je rekao Davidu: Idi, pobij Filistejce
i izbavi Keilu!
3 A Davidovi ljudi su mu rekli: Evo, nas
je ovdje u Judi ve velik strah, pa kako
da jo idemo u Keilu protiv flistejske voj-
ske?
4 David je zapitao Gospodina jo jedan-
put, i Gospodin mu je rekao: Ustani i idi
u Keilu, jer u predati Filistejce u tvoju
ruku!
5 Nato je krenuo David sa svojim ljudima
u Keilu, udario na Filistejce, zadao im te-
ki udarac i otjerao im marvu. Tako je Da-
vid izbavio itelje u Keili.
6 Kad je Abiatar, sin Ahimelekov, pobje-
gao k Davidu u Keilu, bio je sobom donio
opleak.
7 Kad su javili Saulu, da je David otiao u
Keilu, pomislio je Saul: Bog mi ga je izru-
io u ruke, jer se sam zatvorio otiavi u
grad, koji ima vrata i prijevornice.
8 Stoga je Saul podignuo sav narod na
vojsku, da ide na Keilu i zatvorio Davida i
njegove ljude.
9 Kad je David doznao da mu Saul snuje
zlo, zamolio je sveenika Abiatara: Do-
nesi ovdje opleak!
10 Onda je rekao David: Gospodine,
Boe Izraelov! Doznao je tvoj sluga da
Saul kani poi u Keilu, unititi grad zbog
mene.
11 Hoe li me ljudi Keile izruiti njemu?
Hoe li doi Saul, kako je uo tvoj sluga,
Gospodine, Boe Izraelov, objavi to svo-
jem sluzi! Gospodin je rekao: Doi e.
12 David je zapitao dalje: Hoe li ljudi
Keile mene i moje ljude izruiti Saulu?
Gospodin je rekao: Oni e vas izruiti.
13 Onda se David podignuo sa svojim
ljudima, oko est stotina ljudi, ostavili
Keilu i otili su kamo su god mogli ii.
Onda su javili Saulu da je David izmaknuo
iz Keile, i on je prestao dalje ii.
14 David se zadravao u pustinji na gor-
skim visinama, osobito je boravio na gori
u Pustinji Zifu. Saul ga je to cijelo vrijeme
traio, ali nije Bog dao da on padne u nje-
gove ruke.
15 Znao je David da je Saul bio iziao da
trai njegov ivot. David se nalazio u umi
u Pustinji Zifu.
16 Onda se podignuo sin Saulov, Jona-
tan, otiao k Davidu u umu i ohrabrio ga
u Bogu.
17 I on mu rekao: Ne boj se, jer te nee
pogoditi ruka mojega oca Saula, nego
e ti postati kralj nad Izraelom, a ja u
biti drugi za tobom. I moj otac Saul zna
to.
18 Onda su se obojica zavjetovali pred
Gospodinom. David je ostao u umi, a Jo-
natan se vratio kui.
19 Jednoga dana doli su Zifejci k Saulu
u Gibeu i javili: David se krije kod nas na
gorskim visinama po umi, na brdu Hakili,
koje lei juno od Jeimona.
20 Stoga poi kralju, kad ti bude volja i
nae e onda biti da ga predamo u ruke
kralju.
21 Saul je rekao: Gospodin neka vas bla-
goslovi to ste me poalili.
22 Idite sada, pripazite jo tonije i bri-
no istraite mjesto njegova boravka, i
tko ga je ondje vidio; rekli su mi da je
vrlo lukav.
23 Istraite tono sva skrovita u kojima
se krije, onda mi se sigurno vratite! Ja u
onda poi s vama, i ako jo bude u zemlji,
trait u ga po svim Judinim rodovima.
24 Onda su ustali i otili u Zif prije Saula.
David se onda nalazio sa svojim ljudima
u Pustinji Maonu, u ravnici juno od Je-
imona.
25 I Saul je izaao sa svojim ljudima da
ga trai. im su to javili Davidu, otiao je
u Selu to lei u Pustinji Maonu. Kad je to
saznao Saul, otiao za Davidom u Pusti-
nju Maon.
26 Saul je iao jednom stranom planine,
David sa svojim ljudima drugom stranom.
David je htjeo utei Saulu, a Saul je sa
svojim ljudima bio ba spreman opkoliti
Davida i njegove ljude i pohvatati ih.
27 Onda je stignuo glasnik Saulu i javio:
Doi bre! Filistejci su navalili na ze-
mlju.
28 Nato je Saul odustao od proganjanja
Davida i otiao protiv Filistejaca. Zato se
nazvalo ono mjesto Hrid razlaza.
29 Onda je David otiao odande i nasta-
nio se u utvrdama En-Geda.
1 Samuel
237
David potedio Saula
24
Dogodilo se, kad se Saul bio vratio
od proganjanja Filistejaca, javili su
mu: David je sada u Pustinji En-Gedi.
2 Onda je uzeo Saul tri tisue ljudi iza-
branih iz svega Izraela i krenuo da trai
Davida i njegove ljude istono od Hridina
divokoza.
3 Kad je putom doao k ovjim torovima,
bila je ondje pilja. Saul je uao u nju da
obavi svoju potrebu, a David i njegovi su
bili u dnu te pilje.
4 Davidovi ljudi su mu rekli: Eto, ovo je
dan za koji ti je rekao Gospodin: Evo,
predat u ti u ruke tvojega neprijatelja da
napravi s njim to ti je volja! David je
ustao, te neprimjetno odsjekao skut od
Saulova ogrtaa.
5 Ali je poslije Davida zapekla savjest zato
to je odsjekao skut Saulu.
6 I rekao je svojim ljudima: Gospodin
neka me sauva da takvo to napravim
svojem gospodaru, Gospodinovu poma-
zaniku, i da podignem svoju ruku na nje-
ga, jer on je Gospodinov pomazanik.
7 I ukorio je David svoje ljude i nije im do-
pustio da ustanu na Saula. Kad je Saul
bio ostavio pilju i poao dalje svojim pu-
tom.
8 Onda je ustao i David, izaao iz pilje
i povikao za Saulom: Gospodaru i moj
kralju! Kad se okrenuo Saul, bacio se
David licem na zemlju i poklonio mu se.
9 Onda je viknuo David Saulu: Zato
slua to ti vele ljudi koji govore: David
snuje tvoju propast?
10 Evo, na dananji dan vidio si vlastitim
oima da te je Gospodin danas u pilji bio
predao u moje ruke. Nagovarali su me
da te ubijem, ali sam te sauvao i rekao:
Neu dignuti svoje ruke na svojega gos-
podara, jer on je pomazanik Gospodinov.
11 A evo, oe moj, vidi skut od svojega
ogrtaa u mojoj ruci! Po tom to sam od-
sjekao samo skut od tvojega ogrtaa, a
tebe nisam ubio, moe jasno spoznati
da ne mislim na zlou i izdaju i da ne gri-
jeim zbog tebe, premda mi ti hoe odu-
zeti ivot.
12 Gospodin neka bude sudac izmeu
mene i tebe, Gospodin neka me osveti od
tebe, ali ruka se moja nee podignuti na
tebe.
13 Ve stara prispodoba govori: Samo
od bezbonika izlazi bezbonost. Ali
moja ruka nee biti protiv tebe.
14 Za kim to izlazi Izraelov kralj? Koga
goni? Mrtva psa. Buhu jednu.
15 Pa neka bude Gospodin sudac i neka
presudi izmeu mene i tebe! On neka po-
gleda za pravednikom, neka vodi stvar i
neka mi pribavi pravo protiv tebe!
16 Kad je David izgovorio sve rijei Saulu,
povikao je Saul: To je tvoj glas, moj sine
Davide! I Saul je poeo glasno plakati.
17 On je rekao Davidu: Ti si bolji od mene,
jer ti meni iskazuje dobro, a ja sam tebi
pravio zlo.
18 Danas si mi, eto, pokazao koliko si mi
dobra iskazao: nisi me ubio, premda me
Gospodin dao tebi u ruke.
19 Tko bi, stigavi svojega neprijatelja,
pustio ga da ide mirno svojim putom?
Gospodin neka ti iskae dobro za ovo to
si mi danas napravio!
20 Sad znam sigurno da e biti kralj i da
e po tebi postojati Izraelovo kraljevstvo.
21 Zato mi se sada zakuni Gospodinom
da nee iskorijeniti mojih potomaka iza
moje smrti i da nee mojega imena uni-
titi iz mojega oinskog doma!
22 Tako se David zakleo Saulu. Onda se
Saul vratio kui, a David je otiao sa svo-
jim ljudima u utvrdu na gorsku visinu.
David, Nabal i Abigaila
25
Uto je umro Samuel; a sav Izrael se
skupio i odrao mu tugovanje, i po-
kopali su ga kod njegove kue u Rami. A
David je ustao i siao u pustinju Paran.
2 U Maonu ivio je ovjek koji je svoje
imanje imao u Karmelu, a ovjek je bio
vrlo bogat. On je posjedovao tri tisue
ovaca i tisuu koza. On je ba bio u Kar-
melu zaposlen strienjem ovaca.
3 ovjek se zvao Nabal, a njegova ena
Abigaila. ena je bila mudra i vrlo lijepa, a
ovjek surov i opak, pravi Kalebovac.
4 Kad je David u pustinji doznao da Nabal
strie svoje ovce,
5 poslao je ondje deset ljudi. David je re-
kao ljudima: Idite u Karmel, poite k Na-
balu, i pozdravite ga u moje ime.
6 I uz pozdrav recite: Mir tebi, mir tvojoj
kui i mir svemu to posjeduje.
7 uo sam, eto, da ima strienje ovaca.
Tvoji pastiri su se zadravali meu nama
i nismo im nikada nita napravili na ao.
Nikada im nije nita nestalo dokle su god
bili u Karmelu.
8 Pitaj samo svoje sluge, oni ti to mogu
potvrditi. Zato budi dobar ovim ljudima,
jer odlazimo u svean dan; pa daj svojim
slugama i svojem sinu Davidu to ti doe
do ruke.
9 Kad su doli Davidovi ljudi, rekli su Na-
balu sve to u ime Davidovo, i onda su e-
kali.
10 A Nabal je odgovorio Davidovim ljudi-
ma: Tko je David i tko je sin Jesejev? Da-
1 Samuel
238
nas ima previe sluga to bjee od svojih
gospodara.
11 Zar da uzmem svoj kruh, svoju vodu
i svoju marvu to sam je zaklao za svoje
strigae i da to dam ljudima za koje ni ne
znam odakle su doli?
12 Tako se Davidovi ljudi zaputili natrag i
vratili se kui; doli su k Davidu, i javili mu
cijeli sluaj.
13 Odmah je David zapovjedio svojim
ljudima: Svaki neka pripae svoj ma!
Tako je svaki pripasao svoj ma i David
je pripasao svoj ma. Onda su izali pod
vodstvom Davidovim, jedno etiri stotine
ljudi; dvjesto su ostali kod prtljage.
14 Meutim jedan od sluga je javio Naba-
lovoj eni, Abigaili: Ba je David iz pusti-
nje poslao glasnike da pozdrave naega
gospodara, a on ih otjerao.
15 A ti su nam ljudi bili vrlo dobri, i nikada
nam nisu nita na ao napravili. Nikada
nam nije nita nestalo dokle smo god ili
u njihovoj blizini, kad smo bili na polju.
16 Bili su kao zid oko nas danju i nou,
dokle smo god uvali ovce u njihovoj bli-
zini.
17 Pa promisli i vidi to e napraviti, jer
je gotovo zlo naem gospodaru i cijeloj
njegovoj kui. On je sam odvie opak da
bi se moglo s njim govoriti.
18 Abigaila je bre uzela dvjesto kruhova,
dva mijeha vina, pet spremljenih ovaca,
pet mjerica prena ita, stotinu osuenih
grozdova i dvjesto gruda suhih smokava,
i natovarila sve to na magarce.
19 Ona je rekla svojim slugama, a da nije
nita rekla svojem muu Nabalu: Hajdete
naprijed; ja u odmah doi za vama.
20 Kad je ispod gore jahala na magarcu,
doao joj ba u susret David sa svojim
ljudima, i susrela se s njima.
21 A David je mislio: Uzalud sam tomu
ovjeku uvao u pustinji sav njegov po-
sjed. Nikada mu nita nije nestalo od sve-
ga njegova imanja. A sad mi on vraa zlo
za dobro.
22 To i to neka Bog napravi Davidovim
neprijateljima ako mu, od svega to ima,
ostavim do zore ita muko!
23 Kad je Abigaila opazila Davida, sila je
bre s magarca, bacila se pred Davida na
koljena licem do zemlje i duboko mu se
poklonila.
24 Onda mu pala k nogama i povikala:
Uzimam na sebe tu krivnju zlodjela, moj
gospodaru! Daj, molim, da pred tobom
govori tvoja slukinja, i posluaj rijei
svoje slukinje!
25 Moj gospodaru, ne gledaj nita na toga
opakog ovjeka, Nabala, jer to govori
njegovo ime, to je on: luak se zove, i on
je pun ludosti. Ja, tvoja slukinja, nisam
vidjela ljude koje si poslao, moj gospoda-
ru.
26 Zato sada, moj gospodaru, kao to je
iv Gospodin i ti sam: Gospodin te je od
toga sauvao, da ide na krv i da samo-
voljno pribavi sebi pravdu. Neka kao Na-
balu bude onima koji su tebi neprijatelji i
protiv tebe, moj gospodaru, zlo misle!
27 A ovaj dar to ti ga je tvoja slukinja
sobom donijela, moj gospodaru, odreen
je za ljude koji te, moj gospodaru, prate
na tvojim putovima.
28 Oprosti svojoj slukinji njezin prije-
stup! Gospodin e tebi, moj gospodaru,
utemeljiti kuu to ima opstanak, jer ti,
moj gospodaru, vojuje Gospodinove bo-
jeve. Pa neka se na tebi ne nae nikakva
nepravda, dokle god ivi.
29 Ako se tko digne da te progoni i da tra-
i tvoj ivot, to neka tvoj ivot, moj gos-
podaru, netaknut bude sauvan u sve-
nju ivota kod Gospodina, tvojega Boga,
a ivot tvojih neprijatelja neka on baci kao
iz prake.
30 Kad onda Gospodin tebi, mojem gos-
podaru, da svako dobro koje je obeao, i
postavi te vladarom nad Izraelom,
31 da nee tebi, moj gospodaru, spotica-
nja ni grinje savjesti da si prolio krv ni za
to i da si samovoljno sebi, moj gospoda-
ru, pribavio pravdu. Kad onda Gospodin
tebi, moj gospodaru, udijeli sreu, onda
se spomeni i svoje slukinje!
32 David je rekao Abigaili: Neka je bla-
goslovljen Gospodin, Bog Izraelov, koji te
sada poslao meni u susret!
33 Neka je blagoslovljena tvoja mudrost
i neka si blagoslovljena ti sama, koja me
odvratila sada od toga da ne idem na krv i
da samovoljno ne pribavim sebi pravdu!
34 Jer kao to je iv Gospodin, Bog Izrae-
lov, koji me je sauvao od toga, da ti na-
pravim zlo. Da mi nisi bre izila u susret,
ne bi ostalo Nabalu do zore nita mu-
ko!
35 Nato je primio David iz njezine ruke
to mu je bila sobom donijela i rekao joj:
Vrati se u miru natrag kui! Eto, poslu-
ao sam te i pogledao na tebe.
36 Kad se Abigaila vratila kui k Nabalu,
imao je on ba gozbu u svojoj kui, pra-
vu kraljevsku gozbu. Nabal je bio u naj-
boljem raspoloenju i vrlo pijan. Zato mu
ona nije nita pripovjedila do jutra.
37 A ujutro, kad se Nabal bio otrijeznio,
priopila mu njegova ena to se dogodi-
lo, njemu je obamrlo srce u tijelu, i on je
postao kao kamen.
1 Samuel
239
38 I tako poslije deset dana udario je Gos-
podin Nabala, te je umro.
39 Kad je uo David da je Nabal mrtav,
povikao je: Neka je blagoslovljen Gospo-
din, koji je osvetio pogrdu nanesenu meni
od Nabala i mene, svojega slugu, zadrao
od zla! Gospodin je pustio da zloa Na-
balova padne natrag na njega samoga,
Jednoga dana poslao je David i poruio
Abigaili da e ju uzeti za enu.
40 Davidovi ljudi su doli k Abigaili u Kar-
mel i rekli su joj: David nas alje k tebi;
on bi te htjeo uzeti za enu.
41 Onda je ona ustala, poklonila se licem
do zemlje i rekla: Tvoja slukinja je spre-
mna rado biti tvoja ropkinja i prati noge
slugama svojega gospodara.
42 Potom je Abigaila bre ustala i sjela na
magarca, i pratilo ju je pet njezinih dje-
vojaka. Tako je ona pola za Davidovim
glasnicima i postala mu ena.
43 Iz Jezreela doveo je sebi David Ahinoa-
mu, i tako su obje postale njegove ene.
44 Saul je bio meutim svoju ker Mikalu,
Davidovu enu, dao Paltiju, Laiovu sinu
iz Galima.
David u Saulovu taboru
26
Zifejci su doli k Saulu u Gibei i javili:
David se krije u brdu Hakili na kraju
pustinje.
2 Onda se Saul zaputio i siao u Pustinju
Zif s tri tisue izabranih Izraelaca da trai
Davida u Pustinji Zif.
3 Saul se utaborio u brdu Hakili, koje lei
na kraju pustinje na putu. David je ostao
u pustinji, i opazio da Saul ide za njim u
pustinju.
4 Zato je David poslao uhode i doznao da
je zaista Saul ve tu.
5 Onda se podignuo David i doao na
mjesto gdje se utaborio Saul. David je mo-
gao vidjeti mjesto na kojem je leao Saul
sa svojim vojskovoom Abnerom, sinom
Nerovim. I Saul je leao usred tabora, a
vojska je taborila naokolo oko njega.
6 Onda se obratio David Hitijcu Ahimele-
ku i Abiaju, sinu Serujinu, bratu Joabovu,
i zapitao: Tko e sii sa mnom k Saulu u
tabor? Abiaj je odgovorio: Ja u sii s
tobom.
7 Tako se David i Abiaj douljali nou
k ljudima. Saul je leao i spavao u grabi
bojnih kola, sa zabodenim kopljem u ze-
mlju pokraj glave. Abner i vojska leali su
naokolo oko njega.
8 Abiaj je rekao Davidu Danas ti je dao
Bog tvojega neprijatelja u ruke. Zato, do-
pusti da ga sada pribodem njegovim ko-
pljem za zemlju jednim jedinim udarcem,
i nee mi trebati drugi.
9 A David je rekao Abiaju: Ne ubijaj ga,
jer tko bi bio podignuo ruku na Gospodi-
nova pomazanika i ostao nekanjen?
10 Kao to je iv Gospodin, nastavio je
David, ili e ga Gospodin ubiti, ili e doi
njegov dan kad mora umrijeti, ili e izii u
rat i poginuti.
11 Ali neka me sauva Gospodin od toga
da dignem ruku na Gospodinova poma-
zanika. Uzmi sada koplje pokraj njegove
glave i pehar za vodu i onda idemo!
12 I uzeo je David koplje i au za vodu
pokraj Saulove glave, i udaljili se, a da nit-
ko nije to vidio ili opazio, i nitko se nije
probudio, dapae svi su spavali, jer je bio
doao na njih dubok, od Gospodina po-
slan, san.
13 David je otiao onda na drugu stranu i
stao u nekoj udaljenosti navrh brda, tako
da je meu njima bio velik prostor.
14 I povikao David vojsci i Abneru, sinu
Nerovu, rekavi: to se ne odaziva, Ab-
nere? Odgovorio je Abner rekavi: Tko
si ti da uznemiruje kralja?
15 David je rekao Abneru: Ti si ipak ju-
nak i nitko ti nije u Izraelu jednak. Zato
ne pazi na svojega gospodara, kralja?
Netko se uuljao da ubije kralja, tvojega
gospodara.
16 Nije ti na ast to si napravio. Kao to
je iv Gospodin, zasluili ste smrt, jer ni-
ste pazili na svojega gospodara, Gospo-
dinova pomazanika. Eto, gledaj, gdje je
kraljevo koplje i aa za vodu pokraj nje-
gove glave!
17 Tada je Saul poznao Davidov glas i
povikao: Je li to tvoj glas, moj sine Davi-
de? David je rekao: Jest, moj gospoda-
ru, kralju!
18 On je nastavio: Zato progoni moj
gospodar svojega slugu? to sam napra-
vio i koja je krivnja u mojoj ruci?
19 Kad bi ipak moj gospodar i moj kralj
sad posluao rijei svojega sluge: Ako te
Gospodin huka na mene, pa neka dobije
rtvu; ako li su ljudi, neka su prokleti pred
Gospodinom, jer me sad izgone da mi ne
bude dijela na Gospodinovu posjedu, a
govore: Idi, slui drugim bogovima!
20 Ne, moja krv neka padne na zemlju
daleko od lica Gospodinova, jer Izraelov
kralj ide u lov za jednom buhom, kao kad
se na gorama lovi jarebica.
21 Saul je rekao: Krivo sam pravio. Vrati
se natrag, moj sine Davide, jer ti neu vie
nikada zlo raditi, jer moj ivot bio je danas
dragocjen u tvojim oima. Eto, ludo sam
radio i teko sam sagrijeio.
22 Odgovorio je David rekavi: Ovdje je
1 Samuel
240
koplje kraljevo, neka doe ovdje koji od
sluga i neka ga uzme!
23 Gospodin plaa svakomu njegovu pra-
vednost i vjernost. Gospodin te je danas
predao u moje ruke, ali ja nisam htjeo sta-
viti svoju ruku na Gospodinova pomaza-
nika.
24 Evo, kako je danas bio tvoj ivot dra-
gocjen u mojim oima, tako neka bude
moj ivot dragocjen u oima Gospodino-
vim, i neka me izbavi iz svake nevolje!
25 Onda je povikao Saul Davidu: Da si
blagoslovljen, moj sine Davide! Ti e to
izvesti i imati uspjeh. Nato je David oti-
ao svojim putom, a Saul se vratio natrag
u svoje mjesto.
David kod Akia
27
David je rekao u sebi: Jednoga
dana ipak e me ruka Saulova sma-
knuti. Ne preostaje mi nita bolje nego da
pobjegnem u zemlju Filistejaca. Onda e
Saul odustati od toga da me jo dalje trai
u svem podruju Izraelovu, i tako u izma-
knuti njegovoj ruci.
2 Tako se podignuo David i otiao sa est
stotina ljudi, koje je imao sobom, k Akiu,
sinu Maokovu, gatskomu kralju.
3 David se nastanio kod Akia u Gatu, on
i njegovi ljudi, svaki sa svojom obitelji,
David sa svoje obje ene, Ahinoamom od
Jezreela i Abigailom, enom Nabalovom,
iz Karmela.
4 Kad su javili Saulu, da je David pobje-
gao u Gat, nije ga dalje progonio.
5 A David je rekao Akiu: Ako sam na-
ao milost u tvojim oima, neka mi se da
za boravite jedan grad u zemlji da mogu
ondje ivjeti. Zato da tvoj sluga boravi
kod tebe u kraljevskom gradu?
6 I dao mu Aki onoga dana Siklag. Zato
Siklag pripada Judinim kraljevima do da-
nanjega dana.
7 I David je ostao u zemlji Filistejaca jed-
nu godinu i etiri mjeseca.
8 David je sada izlazio sa svojim ljudima.
Oni su udarali na Geurejce, Girzejce i
Amaleane, jer su to bili od starine prebi-
vatelji zemlje do ura i Egipta.
9 Kad god bi David udario na zemlju, ne
bi ostavio na ivotu ni ljude ni ene, uzeo
bi ovce, goveda, magarce, deve i odjeu,
vratio bi se i doao opet k Akiu.
10 Ako bi Aki onda pitao: Gdje ste ovaj
put udarili? David bi odgovorio: U ju-
noj Judinoj zemlji ili U junoj kraju Jera-
hmeel ili U junoj kraju Kenijskom.
11 Ljude i ene nije David ostavljao na i-
votu zato da ih ne mora dovesti u Gat, jer
je mislio: Neka se ne iskazuju protiv nas,
Tako i tako uradio je David. Tako je po-
stupao David za sve vrijeme koje je pro-
veo u zemlji Filistejaca.
12 Aki se pouzdavao u Davida, jer je mi-
slio: Omrazio se sa svojim narodom u
Izraelu, zato e mi biti sluga dovijeka.

Saul kod ene vraare
28
U ono vrijeme skupili su Filistejci
svoju vojsku da udare na Izraela.
Aki je rekao Davidu: Znaj da e ii sa
mnom na vojsku, ti i tvoji ljudi.
2 David je odgovorio Akiu: Dobro, sad
e vidjeti to moe napraviti tvoj sluga.
Aki je odgovorio Davidu: Dobro, po-
stavljam te dovijeka svojim uvarom.
3 Samuel je bio umro, sav je Izrael odrao
tugovanje za njim i pokopali su ga u nje-
govu gradu Rami. A Saul je bio protjerao
iz zemlje zazivae duhova i vraare,
4 I kad se Filistejci skupili, izali su i kod
unema se utaborili, skupio je i Saul sve-
ga Izraela, i oni se utaborili na Gilboi.
5 Kad je Saul opazio tabor Filistejaca, pao
je u tjeskobu i jako se prestraio.
6 Zato je zapitao Saul Gospodina, ali mu
Gospodin nije dao odgovora, ni u snu, ni
po Urimu, ni preko proroka.
7 I Saul je zapovjedio svojim slugama:
Traite mi enu koja zaziva duhove da
idem k njoj i zapitam ju. Njegove sluge
odgovorile mu: Evo, u End-Doru ima
ena koja moe zazivati duhove.
8 I Saul se pravio nepoznatim, odjenuo
druge haljine i zaputio se praen dvojicom
ljudi. Kad su po noi doli k onoj eni, on
je rekao: Vraaj mi zazivajui duhove i
daj dozovi mi onoga za koga ti reknem!
9 ena mu odgovorila: Pa ti zna to je
napravio Saul; kako je iskorijenio u zemlji
zazivae duhova i vraare. Zato mi po-
stavlja zamku da me ubije?
10 Ali joj se Saul zakleo Gospodinom:
Kao to je iv Gospodin, nee te u ovom
sluaju stii nikakva kazna!
11 Onda ga zapitala ena: Koga da ti
dozovem? On je odgovorio: Dozovi mi
Samuela!
12 A kad je ena vidjela Samuela, povika-
la je iza glasa i rekla: Zato si me preva-
rio? Pa ti si Saul.
13 Kralj joj rekao: Ne boj se, pa to vi-
di? ena je odgovorila Saulu: Nad-
ljudsko bie vidjela sam gdje izlazi iz ze-
mlje.
14 On je zapitao: Kako izgleda? Ona je
odgovorila: Star ovjek izlazi zaogrnut
ogrtaem! Iz toga je Saul vidio da je to
Samuel, prignuo lice k zemlji i pao na ko-
ljena.
1 Samuel
241
15 A Samuel je zapitao Saula: Zato si
pomutio moj mir i zazvao me? Saul je re-
kao: U velikoj sam muci; Filistejci stoje
u ratu protiv mene, a Bog se odvratio od
mene i ne odgovara mi vie ni preko pro-
roka ni u snu. Zato sam pozvao tebe, javi
mi to da radim!
16 Samuel je odgovorio: to pita mene
kad se Gospodin odvratio od tebe i po-
stao tvoj neprijatelj.
17 Gospodin ti je samo napravio to je
unaprijed rekao preko mene. Gospodin
trga iz tvoje ruke kraljevstvo i daje ga tvo-
jemu blinjemu, Davidu.
18 Jer nisi posluao zapovijedi Gospodi-
nove i nisi izvrio njegova estoka gnjeva
na Amaleku, zato ti je danas Gospodin to
napravio.
19 I Izraela predaje Gospodin s tobom u
ruke Filistejcima. Sutra e sa svojim si-
novima biti kod mene. I Izraelovu vojsku
predat e Gospodin u ruke Filistejcima.
20 Onda je Saul odjedanput pao na zemlju
koliko je dug, toliko se prestraio Samu-
elovih rijei. I onako nije vie imao snage
jer cijeli dan i cijelu no nije nita jeo.
21 Kad je ena pristupila k Saulu i vidjela
ga toliko izvan sebe, rekla mu: Eto, slu-
kinja te tvoja posluala i u opasnost sta-
vila svoj ivot i posluala zapovijed koju
si mi dao.
22 A sada i ti posluaj svoju slukinju, i
dat u ti malo kruha, pojedi ga da se okri-
jepi i da mogne poi svojim putom!
23 A on nije htjeo i rekao: Ne mogu nita
jesti. A kad su sa enom navalile na nje-
ga i njegove sluge, posluao ih, ustao sa
zemlje i sjeo na jastuk.
24 ena je imala u kui ugojeno tele. Brzo
ga zaklala i onda uzela brana, umijesila
ga i ispekla pogau.
25 To je postavila pred Saula i njegove
sluge i oni su jeli. Nakon to su jeli, digli
su se i otili iste noi.
Filistejci nemaju pouzdanja u Davida
29
Filistejci su skupili svu svoju vojsku
u Afek, a Izraelci se utaborili kod
izvora to lei u Jezreelu.
2 I kako su flistejski glavari ili sa svo-
jim stotinama i tisuama, a i David je iao
najposlije uz Akia sa svojim ljudima.
3 Onda su rekli flistejski glavari: to
rade ovdje ti Hebrejci? A Aki je rekao
flistejskim glavarima: Pa to je David,
sluga Saula, izraelskog kralja, koji je kod
mene toliko dana, ili godina i nisam naao
na njemu nikakva zla otkako je preao k
meni do danas.
4 Ali se flistejski glavari rasrdili na njega
i zatraili od njega: Poalji natrag toga
ovjeka, da se moe vratiti na mjesto to
si mu ga odredio i neka ne ide s nama u
rat, da nas ne izda u boju! ime bi mogao
bolje opet omiljeti svojem gospodaru ne-
goli glavama ovih ljudi
5 Nije li to onaj David, kome se u ast pje-
valo pleui: Saul je pogubio svoju tisu-
u, a David svojih deset tisua.
6 I dozvao Aki Davida i rekao mu: Kao
to je iv Gospodin, ti si poten. Meni bi
bilo drago kad bi ti sa mnom iziao i uao
u boj. Ja nisam naao na tebi do danas ni-
ta nepravedno, otkako si preao k meni,
ali nisi po volji glavarima.
7 Pa se, eto, vrati i idi s mirom kui, i ne
pravi nita to nije po volji flistejskim gla-
varima!
8 David je zapitao Akia: Ali to sam
napravio i to si naao na svojem sluzi,
otkako sam stupio u tvoju slubu, do da-
nanjega dana, da ne idem i da se ne bi-
jem protiv svojega neprijatelja gospoda-
ra, kralja.
9 Onda je Aki odgovorio Davidu, rekavi:
Znam da si mi mio kao aneo Boji, ali
flistejski glavari zahtijevaju: Neka on ne
ide s nama u boj!
10 Pa tako ustani sutra rano sa slugama
svojega gospodara, koji su doli s tobom!
Ustanite rano, im svane, pa idite!
11 I tako je David ustao sutradan rano
sa svojim ljudima da se vrati u flistejsku
zemlju. A Filistejci su otili prema gradu
Jezreelu.
Davidova osveta na Amaleanima
30
Kad je David sa svojim ljudima do-
ao trei dan u Siklag, bili su Amale-
ani upali u junu zemlju i u Siklag, i bili su
opljakali Siklag i ognjem ga spalili.
2 ene i sve to je bilo ondje, mlado i sta-
ro, bili su zarobili, a da nikoga nisu ubili,
nego su ih odveli sobom kad su odlazili.
3 Kad je David sa svojim ljudima doao u
grad, bio je grad pretvoren u pepeo, i nje-
gove ene, sinovi i keri bili su zarobljeni
i odvueni.
4 David i njegovi ljudi poeli su plakati u
sav glas, dok ve nisu mogli plakati.
5 I obje ene Davidove, Ahinoama iz Je-
zreela i Abigaila, ena Nabalova iz Kar-
mela, bile su zarobljene i odvuene.
6 David je bio na velikoj muci, jer su lju-
di govorili da e ga kamenovati, jer je
sav narod bio vrlo ogoren zbog sinova i
keri. Ali se David ohrabrio u Gospodinu,
svojem Bogu.
7 Onda je David rekao sveeniku Abia-
taru, sinu Ahimelekovu: Donesi mi ople-
1 Samuel
242
ak! Abiatar je donio opleak Davidu.
8 Onda je zapitao David Gospodina: Tre-
bam li poi u potjeru za tom razbojni-
kom grupom i hou li je stignuti On mu
odgovorio: Poi u potjeru i sigurno e
ih stignuti i ljude osloboditi!
9 I podignuo se David sa est stotina ljudi,
koje je imao kod sebe, i doli su do rijeke
Besora, gdje su se neki, koji su zaostali,
zaustavili.
10 David je sa etiri stotine ljudi poao
dalje, a dvjesto ljudi posustalih je ostalo,
te nisu mogli prijei preko rijeke Besora.
11 Tada su u polju nali jednoga Egipa-
nina, Doveli ga k Davidu, dali su mu kruha
za jesti i vode za piti.
12 I dali su mu komad smokvenjae i dva
suha grozda. On je to pojeo i doao opet
k sebi, jer tri dana i tri noi nije bio nita
jeo i nita pio.
13 Onda mu David rekao: iji si ti i oda-
kle si? On je odgovorio: Ja sam mladi
iz Egipta, sluga jednoga Amaleanina.
Moj me gospodar ostavio, jer sam se raz-
boljeo prije tri dana.
14 Napali smo junu keretejsku zemlju i
na Judinu, isto tako na junu Kalebovu
zemlju, i Siklag smo spalili ognjem.
15 David ga zapitao: Hoe li me odvesti
k toj vojski? On je odgovorio: Zakuni mi
se Bogom da me nee ni ubiti ni mojem
gospodaru izruiti, i ja u te odvesti k toj
vojsci.
16 I kad ga je odveo, bili su se oni rairili
po cijeloj pokrajini. Jeli su, pili i svetko-
vali zbog svojega velikog plijena koji su
bili donijeli iz flistejske zemlje i iz Judine
zemlje.
17 David ih je napadao od popodne do
naveer sljedeega dana, tako da nitko
od njih nije pobjegao, osim etiri stotine
sluga koji su pojahali deve i pobjegli.
18 Tako je David spasio sve koje su bili
pograbili Amaleani; i obje svoje ene iz-
bavio je David.
19 Nita im se nije izgubilo, ni veliko ni
malo, ni sinovi ni keri, i nita od plijena
koji su bili uzeli sobom; David je sve uzeo
natrag.
20 David je dobio sve ovce i goveda. Go-
nili su ih pred drugim stadom i govorili:
To je Davidov plijen!
21 Kad se vratio David k onima dvjesto
ljudi, koji su bili sustali, te nisu mogli dalje
ii s Davidom, i koje je bio ostavio na ri-
jeci Besoru, izali su oni u susret Davidu i
njegovim ljudima. David je pristupio k lju-
dima i pozdravio ih.
22 Onda su progovorili svi zli i nevaljali
ljudi izmeu onih koji su bili s Davidom,
rekavi: Jer nisu ili s nama, ne damo im
nita od plijena koji smo uzeli, osim sva-
komu njegovu enu i njegovu djecu, da to
mogu uzeti sobom i otii!
23 Ali je David rekao: Ne radite tako, moja
brao, s onim to nam je dao Gospodin!
On nas je sauvao i dao nam u ruke voj-
sku koja je bila napala na nas.
24 Tko e vas u tomu posluati? Nego,
kakav je dio onomu koji je iao u boj, ta-
kav neka je dio i onomu koji je ostao kod
prtljage; neka se jednako podijeli!
25 Tako je ostalo od onoga dana unapri-
jed. On je napravio to zakonom i uredbom
u Izraelu do dananjega dana.
26 Kad se David vratio u Siklag, poslao
od plijena Judinim starjeinama, koji su
mu bili prijatelji, i poruio im: Evo vam
dar od plijena Gospodinovih neprijatelja!
27 Onima u Betelu, i onima u Ramotu u
junoj zemlji i onima u Jeteru;
28 i onima u Aroeru, i onima u Sifmotu i
onima u Etemoi;
29 i onima u Rahalu, i onima u jerahmeel-
skim gradovima, i onima u kenijskim gra-
dovima,
30 i onima u Hormi, i onima u Kor-Aanu,
i onima i u Ataku,
31 i onima u Hebronu i svima mjestima, u
koja je dolazio David sa svojim ljudima.
Smrt Saula i njegovih sinova
31
Nato je bilo dolo do bitke meu
Izraela i Filistejaca. Izraelovi ljudi su
bili nagnuli u bijeg pred Filistejcima i leali
na gori Gilboi na smrt ozlijeeni.
2 Onda su Filistejci nagnuli za Saulom i
njegovim sinovima. A Filistejci su pogubili
Jonatana, Abinadaba, Malkiua, Saulove
sinove.
3 I za Saula boj je postao vrlo teak, po-
godile su ga strijele, i on je bi teko ra-
njen.
4 Onda je Saul zapovjedio svojem nosite-
lju oruja: Izvadi svoj ma i probodi me
da ne dou ti neznaboci, probodu me i
narugaju mi se! Ali njegov nositelj oruja
nekao se, jer se vrlo bojao. Stoga je Saul
sam uzeo ma i bacio se na njega.
5 Kad je njegov nositelj oruja vidio da je
Saul mrtav, bacio se i on na svoj ma i
umro s njim.
6 Tako je poginuo Saul, tri njegova sina,
njegov nositelj oruja i svi njegovi ljudi za-
jedno, onoga dana.
7 Kad su Izraelovi ljudi s onu stranu doli-
ne i Jordana, doznali da su Izraelovi ljudi
pobjegli i da su mrtvi Saul i njegovi sinovi,
ostavili su svoje gradove i pobjegli. A Fili-
stejci su doli i smjestili se u njima.
1 Samuel
243
8 Kad su sutradan doli Filistejci da
opljakaju pobijene, nali su Saula i tri
njegova poginuta sina na gori Gilboi.
9 Oni su mu odsjekli glavu i skinuli oru-
je s njega. Onda su poslali u flistejsku
zemlju na sve strane da jave hramovima
svojih idola i narodu vijest o pobjedi.
10 Njegovo oruje stavili su u hram atarte,
a njegovo tijelo objesili na zid Bet-ana.
11 Kad su ljudi Jabea u Gileadu uli to
su Filistejci napravili Saulu,
12 podigli se svi ljudi naoruani i ili su
svu no, skinuli su Saulovo tijelo i tjelesa
njegovih sinova sa zida Bet-ana i doni-
jeli ih u Jabe i ondje ih spalili.
13 Onda su uzeli njihove kosti i pokopali
ih pod stablom tamarisk u Jabeu, i po-
stili su sedam dana.
1 Samuel
2 Samuel
Druga Knjiga Samuelova
David tuguje za Saulom i Jonatanom
1
I dogodilo se iza Saulove smrti kad se
David vratio pobijedivi Amaleane i
dva dana proboravio u Siklagu,
2 treega dana, gle, dogodilo se da je
doao ovjek iz Saulova tabora razdrtih
haljina i glave posute prahom. Kad je do-
ao k Davidu bacio se smjerno na zemlju
leei.
3 David ga zapitao: Odakle dolazi? On
mu odgovorio: Pobjegao sam iz izrael-
skog tabora.
4 David ga zapitao dalje: to se dogodi-
lo? Pripovijedi mi! On je odgovorio: Na-
rod je pobjegao iz bitke, mnogi su od ljudi
pali i izginuli, i Saul i njegov sin Jonatan
su mrtvi.
5 Nato je zapitao David mladoga ovjeka
koji mu donio taj glas: Kako zna da su
Saul i njegov sin Jonatan mrtvi?
6 Mladi koji mu je donio glas, je rekao:
Sluajno sam doao na goru Gilbou i vi-
dio sam Saula gdje se naslonio na svoje
koplje, a bojna kola i konjanici pribliavali
su se k njemu.
7 Kad se on okrenuo i opazio me, zovnuo
me. Ja sam odgovorio: Evo me!
8 On me onda zapitao: Tko si? i ja sam
mu odgovorio: Amaleanin sam.
9 Onda mi zapovjedio: Pristupi k meni i
usmrti me, jer su me obuzele muke, a jo
je sasvim dua u meni.
10 I pristupio sam k njemu i usmrtio ga, jer
sam znao da nee ostati iv nakon pada.
Onda sam uzeo kraljevski znak s njegove
glave i grivnu s njegove ruke, i evo ih do-
nosim svojem gospodaru.
11 Onda je David zgrabio svoje haljine i
razderao ih; isto tako su napravili svi ljudi
koji su bili s njim.
12 Ridali su i plakali i postili sve do veeri
za Saulom i njegovim sinom Jonatanom,
za narodom Gospodinovim i kuom Izrae-
lovom koji su poginuli od maa.
13 Onda je David zapitao mladia koji mu
je donio glas: Odakle si? On je odgovo-
rio: Ja sam sin jednoga stranca Amale-
anina.
14 A David mu rekao: Kako te nije bilo
strah podii svoju ruku i ubiti Gospodino-
va pomazanika?
15 I dozvao je David jednoga izmeu svo-
jih ljudi i zapovjedio: Idi, pogubi ga! I on
mu zadao smrtni udarac.
16 A David mu doviknuo: Krv tvoja neka
doe na tvoju glavu, jer tvoja vlastita usta
svjedoila su protiv tebe kad si rekao: Ja
sam usmrtio Gospodinova pomazanika.
17 David je zapjevao za Saulom i njego-
vim sinom Jonatanom ovu pjesmu tualj-
ku.
18 On je zapovjedio neka Judini sinovi
naue ovu pjesmu o l ku; eto, napisana
je u knjizi Pravednika:
19 Na tvojim visinama, Izraele, najbolji
lee mrtvi! Kako su pali junaci?
20 utite o tom u Gatu! Ne pronosite tu
vijest ulicama Akelona: drukije, raduju
se keri flistejske, i glasno kliu keri ne-
obrezanih.
21 O gore Gilboe: neka ne pada rosa ni
kia na vas, niti na polja puna prvoga plo-
da; jer ondje lee titovi junaka! tit Sa-
ulov, kao da ne bi bio nikada pomazan
uljem.
22 Natopljen krvlju pobijenih, mau ju-
naka. Nikada se nije vraala natrag stri-
jela Jonatanova; nikada nije dolazio kui
ma Saulov bez uspjeha.
23 Jest, Saul i Jonatan, mili i dragi: kao u
ivotu, tako se i u smrti nisu rastavili; bri
su bili od orlova, jai od lavova.
24 Keri Izraelove, plaite za Saulom koji
vas je lijepo odijevao u grimiz, zlatnim na-
244
kitom kitio vam haljine.
25 Kako su pali junaci u vrevi boja! Na
tvojim visinama lei Jonatan mrtav.
26 ao mi je tebe, brate moj, Jonatane!
Kako si mi bio drag; draa mi je bila lju-
bav tvoja od ljubavi enske.
27 Kako su pali junaci, i razbijeno je oru-
je ubojito!
Izrael i Juda u ratu
2
Nato je David zapitao Gospodina:
Trebam li otii u koji Judin grad?
Gospodin mu odgovorio: Idi! David je
zapitao dalje: Kamo da odem? On mu
odgovorio: U Hebron.
2 I David je otiao ondje s obje svoje
ene, Ahinoamom iz Jezreela i Abigailom,
enom Nabalovom, iz Karmela.
3 I ljude vojnike koji su bili s njim pustio
da idu s njim, svakoga s svojom obitelji.
Oni se nastanili u gradovima Hebrona.
4 Onda su doli Judejci i pomazali ondje
Davida za kralja nad kuom Judinom.
Onda su ljudi iz Jude javili Davidu, rekav-
i: Ljudi od Jabea u Gileadu pokopali
su Saula.
5 Onda je David poslao poslanike k lju-
dima od Jabea u Gileadu i poruio im:
Da ste blagoslovljeni od Gospodina to
ste Saulu, svojem gospodaru, iskazali tu
ljubav i pokopali ga.
6 Pa neka Gospodin iskae i vama ljubav
i vjernost! A ja u vam uzvratiti tu ljuba-
znost, to ste to napravili.
7 A sada budite srani i pokaite se kao
hrabri ljudi, jer Saul, va gospodar, dodu-
e je mrtav, ali zato je pleme Judino po-
mazalo mene za svojega kralja.
8 Abner, sin Nerov, vojskovoa Saulov,
uzeo je Iboeta, sina Saulova, i odveo
ga u Mahanaim,
9 i postavio ga kraljem nad Gileadom,
Aurom, Jezreelom, Efraimom, Benjami-
nom i svim Izraelom.
10 Iboet, sin Saulov, imao je etrdeset
godina kad je postao kralj nad Izraelom,
a vladao je samo dvije godine. Uz Davida
je pristajalo samo Judino pleme.
11 David je bio kralj u Hebronu, nad Judi-
nim plemenom, sedam godina i est mje-
seci.
12 Iz Mahanaima je izaao Abner, sin Ne-
rov, s ljudima Iboeta, sina Saulova, u
Gibeon.
13 Joab, sin Serujin, i Davidovi ljudi su
izali i kod jezera u Gibeonu se sreli. Jed-
ni se utaborili s ove strane jezera, drugi s
one strane.
14 Onda je doviknuo Abner Joabu: Neka
se mladii poigraju boja pred nama! Joab
je odgovorio: Neka se pokau!
15 Postavili se i stupili jedni prema dru-
gima na broj; dvanaest od Benjamina, od
strane Iboeta, sina Saulova, i dvanaest
od Davidovih ljudi.
16 Svaki je prihvatio drugoga za glavu i
pritisnuo protivniku ma u bok. Tako su
popadali svi zajedno. Zato se nazvalo
ono mjesto Polje neprijatelja. Ono lei
kod Gibeona.
17 I zametnuo se onoga dana veoma e-
stok boj. Ljudi Davidovi potukli Abnera i
Izraelove ljude.
18 Bila su ondje i tri sina Serujina, Joab,
Abiaj i Asahel. Asahel je bio brzonog kao
srna u polju.
19 I kad je Asahel potjerao Abnera, a da
nije skrenuo desno ili lijevo od Abnera,
20 obazreo se Abner i zapitao: Jesi li
Asahel? On je odgovorio: Ja sam.
21 Onda ga Abner zamolio: Skreni desno
ili lijevo, zgrabi jednoga od tih mladih ljudi
i uzmi sebi odoru! Ali Asahel nije htjeo
odstupiti od njega.
22 I Abner je opet pozvao Asahela: Od-
stupi od mene, zato da te sastavim sa
zemljom? Kako bih jo mogao doi na oi
tvojem bratu Joabu?
23 Ali on nije htjeo odstupiti od njega.
Onda mu Abner utisnuo koplje u slabine,
tako da je koplje izilo kroz lea van, i on
je ondje pao i umro na mjestu. Svi su se,
koji su doli na to mjesto, gdje je pao i
poginuo Asahel, ondje zaustavili.
24 Samo Joab i Abiaj potjerali su Abne-
ra. Ba je zalo sunce kad su stigli do bre-
uljka Ame koji lei pred Gijom na putu u
Pustinju Gibeon.
25 Ovdje su se skupili Benjaminovi sinovi
kod Abnera, svrstali se u jednu postrojbu
i stali navrh jednoga brda.
26 A Abner je doviknuo Joabu: Zar da
ma vjeno prodire? Ne vidi li da e
svretak biti straan? Zato ne zapovije-
di ljudima da se okane svoje brae?
27 Joab je odgovorio: Tako mi ivoga
Boga, da ti nisi govorio, ljudi bi se jo ju-
tros bili povukli od proganjanja svoje bra-
e.
28 Joab je zatrubio u trubu, odmah se za-
ustavili svi ljudi i prestali dalje tjerati Izra-
elce i prekinuli boj.
29 Abner i njegovi ljudi ili su preko jor-
danske ravnice cijelu onu no, preli pre-
ko Jordana, proli sav Bet-Horon i doli
su u Mahanaim.
30 Kad je Joab bio odustao od proganja-
nja Abnera i svu postrojbu skupio, nije
bilo od Davidovih slugu devetnaest, uz to
Asahel.
2 Samuel
245
31 A Davidovi su ljudi, od Benjaminovih
sinova i ostalih Abnerovih ljudi pobili tri
stotine i ezdeset ljudi.
32 Asahela su uzeli sobom i pokopali ga
u grobu njegova oca u Betlehemu. Joab i
njegovi ljudi ili su svu no, i kad je osva-
nuo dan, bili su u Hebronu.
Abner prelazi k Davidu ali ga Joab ubije
3
Ali rat izmeu kue Saulove i kue
Davidove potrajao je jo due. David
je postajao sve moniji, kua Saulova sve
slabija.
2 U Hebronu se rodili Davidu ovi sinovi:
njegov prvoroenac bio je Amnon, od
Ahinoame iz Jezreela;
3 Njegov drugi bio je Kileab, od Abigai-
le, ene Nabalove iz Karmela; trei je bio
Absalom, sin Maake, keri kralja Talmaja
od Geura;
4 etvrti Adonija, sin Hagitin; peti efatija,
sin Abitalin;
5 esti Jitream od Egle, ene Davidove.
Oni su se rodili Davidu u Hebronu.
6 Dok je bio rat izmeu kue Saulove i
kue Davidove, drao se Abner vjerno uz
kuu Saulovu.
7 A Saul je bio imao prilenicu, koja se
zvala Rispah, ki Ajina. Jednoga dana za-
pitao Iboet Abnera: Zato se mijea
sa prilenicom mojega oca?
8 Abner se vrlo razgnjevio na Iboeto-
vo pitanje i povikao: Jesam li ja judejska
pasja glava? Do danas pravio sam samo
dobro kui Saula, tvojega oca, i njegovoj
brai i njegovim prijateljima. Brinuo sam
se za to da ne padne u Davidove ruke, a
danas me prekorava zbog jedne ene.
9 Neka Bog napravi Abneru zlo i doda
drugo ako ne ostvarim ono za to se Gos-
podin zakleo Davidu,
10 da e istrgnuti kraljevstvo kue Sau-
love i prijestolje Davidovo podignuti nad
Izraelom i Judom od Dana do Beer-e-
be.
11 A on se nije usudio nita odgovoriti
Abneru, jer ga se veoma bojao.
12 Tada je Abner poslao poslanike k Da-
vidu i poruio: ija je zemlja? I rekao:
Napravi, eto, zavjet sa mnom, i moja e
ruka biti s tobom, i ja u privesti k tebi
svega Izraela.
13 A David je odgovorio: Dobro, ja u
napraviti zavjet s tobom, ali samo jedno
traim od tebe: Ne smije mi stupiti pred
oi, osim ako mi dovede sobom Mikalu,
ker Saulovu, kad doe da mi se pred-
stavi!
14 Ujedno je poslao David poslanike k
Iboetu, sinu Saulovu, i poruio: Daj mi
natrag moju enu Mikalu, koju sam dobio
za stotinu flistejskih prednjih koica.
15 Iboet je poslao i dao ju uzeti od nje-
zina mua Paltiela, sina Laiova.
16 Njezin mu iao je s njom i pratio ju
plaui do Bahurima, ali mu je rekao Ab-
ner: Gledaj da se vrati! I on se vratio.
17 Abner se porazgovorio i sa izraelskim
starjeinama i rekao: Ve odavna htjeli
ste imati Davida za kralja nad vama.
18 Sada izvedite to, jer Gospodin je to
izrekao Davidu: Rukom mojega sluge Da-
vida izbavit u svoj narod Izraela iz ruku
Filistejaca i svih njegovih neprijatelja.
19 Tako je isto govorio Abner sa Benjami-
novim sinovima. Onda se Abner zaputio
da i Davidu u Hebronu priopi sve to su
odluili Izrael i sav Benjamin.
20 I doao je Abner s dvadeset ljudi k Da-
vidu u Hebron. David je priredio gozbu za
Abnera i za ljude koji su bili s njim.
21 Pritom je obeao Abner Davidu: Ustat
u i poi i sav u Izraelov narod okupiti
oko svojega gospodara, kralja, da zaklju-
e ugovor s tobom da moe biti svuda
kralj, kako si to elio. Nato je David ot-
pustio Abnera da ide s mirom.
22 Onda su se ba vraali iz boja Davidovi
ljudi i Joab i nosili su sobom bogat plijen.
Abner nije vie bio kod Davida u Hebro-
nu, jer ga je ve otpustio otii s mirom.
23 Kad Joab i sva vojska koja ga je pratila
stigli, javili su Joabu: Abner, sin Nerov,
doao je kralju, i on ga otpustio da opet
ode s mirom.
24 Joab je poao kralju i rekao: to si
napravio? Abner je bio kod tebe, pa zato
si ga pustio otii s mirom?
25 Pa ti pozna Abnera, sina Nerova. On
je samo doao da te prevari, da vidi kamo
polazi i ne polazi i da dozna sve to ra-
di.
26 Kad je Joab bio otiao od Davida, po-
slao je glasnike za Abnerom, koji su ga
vratili od studenca Sire. David nije nita
znao o tom.
27 I kad se vratio Abner u Hebron, uzeo
ga Joab na stranu pod vrata, da hoe go-
voriti s njim nasamo, i tu ga ubo u slabine
tako da je umro, zbog krvi svojega brata
Asahela.
28 Kad je to David poslije saznao, povi-
kao je: Ja i kraljevstvo moje neduni smo
pred Gospodinom zauvijek za krv Abnera,
sina Nerova.
29 Neka padne na glavu Joabovu i na svu
njegovu oinsku kuu; neka kua Joa-
bova ne bude nikada bez ljudi to ima-
ju izljev sjemena i gubu, nikada bez ljudi
koji se podupiru na take, koji padaju od
2 Samuel
246
maa i nemaju kruha!
30 A Joab i njegov brat Abiaj ubili su Ab-
nera to je on pogubio njihova brata Asa-
hela kod Gibeona u boju.
31 David je zapovjedio Joabu i svemu na-
rodu koji je bio s njim: Razderite svoje
haljine, odjenite odjeu alosti i tugujte
za Abnerom! Kralj David iao je za no-
silima.
32 Kad su Abnera pokopali u Hebronu,
udario kralj na grobu Abnerovu u glasan
pla; i sav je narod plakao.
33 Kralj sastavio pjesmu tualjku za Ab-
nerom i zapjevao: Kako umire bezumnik,
tako mora umrijeti Abner:
34 Tvoje ruke nisu bile svezane i tvoje
noge nisu bile u okovima; pao si, kao to
se pada od nevaljalih ljudi. I sav je narod
zaplakao za njim jo vie.
35 Kad je onda doao sav narod da nago-
vore Davida da jede, dok je jo bio dan,
zakleo se David: Bog neka mi napravi
ovo i ono ako okusim kruha ili to drugo
prije zalaska sunca!
36 A sav je narod to uo i to mu je bilo
po volji; kao uope sve to je pravio kralj,
bilo je po volji svemu narodu.
37 U onaj dan upoznao je sav narod i sav
Izrael da umorstvo Abnera, sina Nerova,
nije bilo izilo od kralja.
38 Kralj je rekao svojim slugama: Ne
znate li da je danas pao vladar i velika
u Izraelu?
39 Ja sam i danas jo odvie slab, premda
sam pomazan za kralja. Ovi ljudi, Serujini
sinovi, jai su od mene. Neka Gospodin
plati onomu koji pravi zlo prema njegovoj
zloi!
Iboet ubijen
4
Kad je Saulov sin doznao da je Abner
poginuo u Hebronu, klonula mu sra-
nost i sav se Izrael smeo.
2 A imao je Saulov sin dvojicu elovoa
nad jedinicama. Jedan se zvao Baana,
drugi Rekab. Bili su sinovi Benjaminovca
Rimona iz Beerota, jer se Beerot se ubra-
jao k Benjaminu.
3 A ljudi Beerota su pobjegli u Gitaim i
stoje ondje kao doljaci do dananjega
dana.
4 Jonatan, Saulov sin imao je sina, koji
je na obje noge bio hrom. Bilo mu je pet
godina kad je stignuo glas o Saulu i Jo-
natanu iz Jezreela. Onda ga je bila uzela
njegova dojilja i pobjegla. U brzini bijega
je pala i on je tako postao hrom. Ime mu
je bilo Mefboet.
5 Sinovi Rimona iz Beerota, Rekab i Baa-
na, podigli se i poli za podnevne ege u
kuu Iboetovu, kad je otpoivao o pod-
ne.
6 Prodrli su u nutrinu kue, kao da su htjeli
uzeti penice, i proboli ga u slabine. Nato
se udaljio Rekab i njegov brat Baana.
7 Kad su bili doli u kuu, leao je on na
svojoj postelji u spavaonici. Oni su ga
ubili, odsjekli mu glavu, uzeli glavu, pa su
ili cijelu onu no niz Jordansku ravnicu.
8 I donijeli su glavu Iboetovu k Davidu
u Hebron i rekli su kralju: Evo glave Ibo-
eta, sina Saulova, neprijatelja tvojega,
koji ti je radio o glavi! Tako je danas Gos-
podin osvetio mojega gospodara, kralja,
od Saula i njegova potomka.
9 David je odgovorio Rekabu i njegovu
bratu Baani, sinovima Rimona iz Beerota,
i rekao im: Kao to je iv Gospodin, koji
je izbavio moj ivot iz svake tjeskobe,
10 da sam onoga koji mi donese glas:
Saul je mrtav, i koji je mislio da je sretan
glasnik, dao uhititi i ubiti ga u Siklagu, a
ipak sam mu morao platiti za njegovu vi-
jest.
11 I kad su opaki ljudi ubili ovjeka nedu-
na u njegovoj kui na njegovoj postelji, da
ja onda ne traim od vas njegovu krv i da
vas ne iskorijenim sa zemlje?
12 I David je dao zapovijed ljudima, i oni
su ih pogubili, odsjekli im ruke i noge i
objesili ih kod jezera u Hebronu. A Ibo-
etovu glavu su uzeli i pokopali ju u Ab-
nerovu grobu u Hebronu.
David postaje kralj svega Izraela
5
Onda su dola sva izraelska plemena
k Davidu u Hebron, rekavi: Evo, mi
smo od tvojega mesa i od tvoje krvi.
2 Ve prije, kad je jo Saul bio na kralj,
ti si bio onaj koji je u boj odvodio i opet
kui dovodio Izraela. Tebi je obeao Gos-
podin: Ti e pastiriti moj narod Izraela, i
ti e biti vladar nad Izraelom!
3 Kad su se tako bile nale kod kralja u
Hebronu sve starjeine, ustanovio je kralj
David zavjet s njima u Hebronu pred Gos-
podinom. I oni su pomazali Davida za kra-
lja nad Izraelom.
4 Trideset godina bilo je Davidu kad je po-
stao kralj, i etrdeset godina bio je kralj.
5 U Hebronu vladao je sedam godina i
est mjeseci nad Judom, a u Jeruzalemu
je vladao trideset i tri godine nad svim
Izraelom i Judom.
6 Jednoga dana otiao kralj sa svojim
vojnicima u Jeruzalem protiv Jebuseja-
ca, koji su ivjeli u onoj zemlji. Oni su re-
kli Davidu: Nee ui ovdje, nego e te
protjerati slijepi i hromi. Tim su htjeli rei:
David nee ui ovdje.
2 Samuel
247
7 Ipak je David osvojio tvravu Sion, to je
kasniji Davidov grad.
8 Onda je rekao David: Tko pobije Jebu-
sejce i dopre do vodovoda i uzme slijepe
i hrome, koji mrze Davidov ivot, dobit e
nagradu. Zato se govori: Slijep i hrom
ne smije doi u kuu.
9 David se nastanio u tvravi i nazvao ju:
Davidov grad; i posagradio David unao-
kolo od Mila i unutra.
10 Sve je vie rasla mo Davidova, jer je
Gospodin, Bog vojska, bio s njim.
11 Hiram, kralj Tira, poslao je k Davidu
poslanike s cedrovim drvima, s drvodje-
ljama i kamenarima da grade dvor Davi-
du.
12 David je spoznao da ga je Gospodin
potvrdio kao kralja nad Izraelom i da je
podignuo ugled njegovoj vladavini zbog
svojega naroda Izraela.
13 David je uzeo sebi jo daljnje prile-
nice i ene iz Jeruzalema, otkako se bio
preselio ondje iz Hebrona. Tako mu se ro-
dilo jo vie sinova i keri.
14 Ovo su imena onih koji su mu se rodili
u Jeruzalemu: amua, obab, Natan, Sa-
lomon,
15 Ibhar, Eliua, Nefeg, Jafja,
16 Eliama, Eliada i Elifelet.
17 A kad su uli Filistejci da su pomazali
Davida za kralja nad Izraelom, izali su svi
Filistejci, da ulove Davida. A David je to
uo, pa otiao u tvravu.
18 Filistejci su doli i rairili se u Refaim-
skoj dolini.
19 David je zapitao Gospodina: Hou li
izii protiv Filistejaca, i hoe li ih dati u
moje ruke? Gospodin je odgovorio Da-
vidu: Izai, jer u dati Filistejce u tvoje
ruke.
20 Onda je doao David u Baal-Perasim
i ondje ih je David pobio; i rekao: Gos-
podin je prodro pred menom kroz moje
neprijatelje, kao to voda prodire nasip.
Zato se nazvalo ono mjesto Baal-Pera-
sim.
21 Idolske kipove, koje su ondje ostavili,
odnijeli su David i njegovi ljudi.
22 Onda su jo jednom doli Filistejci i ra-
irili se po Refaimskoj dolini.
23 I David je zapitao Gospodina i On je
odgovorio: Ne izlazi, nego ih zaobii, pa
udari na njih ispred dudovih stabala!
24 I bit e, da im uje da zauti po
vrhovima dudovih stabala, onda se hitro
spremi, jer onda ide pred tobom Gospo-
din da pobije flistejski tabor!
25 David je napravio tako kako mu je
Gospodin zapovjedio, i pobio Filistejce
od Gebe do u blizinu Gezera.
David donosi natrag krinju
6
Jednoga dana skupio je David opet
izabrane u Izraelu, trideset tisua lju-
di.
2 Onda se podignuo David i otiao sa
svim ljudima, koji su bili s njim, od Baale
u Judi, da odande prenesu Boju krinju,
koja se zove imenom: Ime Gospodina
vojska, koji prebiva meu kerubinima.
3 Stavili su Boju krinju na nova kola i
povezli ju iz kue Abinadabove, koja je
bila na brdu. Uza i Ahio, Abinadabovi si-
novi, vozili su nova kola.
4 Tako su odvezli Boju krinju iz kue
Abinadabove, koja je bila na brdu. Ahio je
iao pred krinjom.
5 Onda su David i sva kua Izraelova
plesali puni revnosti pred Gospodinom, i
pjevali su pjesme uz pratnju citara, harfa,
bubnjeva, zvonia i cimbala.
6 Kad su doli do gumna Nakonova, pri-
hvatio je Uza za Boju krinju i pridrao ju
vrsto, jer su volovi potegnuli na stranu.
na Uzu, i udario ga Bog ondje zbog nje-
gove grjeke; i umro je ondje uz Boju
krinju.
8 David se vrlo oalostio to je Gospodin
ubio Uzu; i nazvalo ono mjesto Perez Uza
do dananjega dana.
9 Jer se David u onaj dan prestraio Gos-
podina i pomislio: Kako e doi k meni
Gospodinova krinja?
10 David nije dao odvesti Gospodinovu
krinju u Davidov grad, nego ju David ot-
premio u kuu Obed-Edoma iz Gata.
11 Tako je ostala Gospodinova krinja
tri mjeseca u kui Obed-Edoma iz Gata.
Gospodin je blagoslovio Obed-Edoma i
svu njegovu kuu.
12 Kad su javili kralju Davidu: Gospodin
je blagoslovio kuu Obed-Edomovu i sav
njegov posjed zbog Boje krinje, otiao
David i pun radosti prenio Boju krinju iz
kue Obed-Edomove u Davidov grad.
13 Kad su nositelji Gospodinove krinje
bili napravili est koraka, rtvovao je on
volove i tovnu telad.
14 Sam je David pun revnosti plesao pred
Gospodinom, i bio je David ogrnut samo
lanenim oplekom.
15 Tako je David, sa cijelom kuom Izrae-
lovom, uznio Gospodinovu krinju kliui
i trubei u trube.
16 Kad je Gospodinova krinja ulazila u
Davidov grad, gledala je Mikala, ki Sa-
ulova, kroz prozor i vidjela kralja Davida
gdje skae i plee pred Gospodinom; pre-
zrela ga u svojem srcu.
17 Onda su unesli krinju Gospodinovu
2 Samuel
248
stavili ju na svoje mjesto u atoru, koji je
David podignuo za njega, i David je pri-
neo pred Gospodinom rtve paljenice i r-
tve mirotvorne.
18 Kad je prineo David rtve paljenice i
rtve mirotvorne, blagoslovio je narod u
Ime Gospodina vojska.
19 On je dao razdijeliti meu sav narod,
svemu mnotvu Izraelaca, ljudima i ena-
ma, svakom pojedincu po jedan kruh, ko-
mad mesa i kola od groa. Onda otiao
sav narod kui.
20 Kad se vratio David da pozdravi svoju
obitelj, doao je Davidu u susret Mikala,
ki Saulova, i rekao: Kako se danas a-
sno ponio Izraelov kralj kad se otkrio pred
slukinjama svojih sluga, kao to prave
nitkovi!
21 A David je rekao Mikali: Pred Gos-
podinom, koji me je izabrao pred tvojim
ocem i cijelom njegovom kuom i odre-
dio me vladarom nad Gospodinovim na-
rodom, nad Izraelom, jest, pred Gospodi-
nom hou plesati.
22 Pa makar se ja morao jo vie poniziti i
jo manji biti u svojim oima, ali kod slu-
kinja, o kojima govori, kod njih u se jo
asniji pokazati.
23 A Mikala, ki Saulova, nije imala poro-
da sve do svoje smrti.
David hoe graditi Dom
7
I dogodilo se, kad se kralj uselio u svoj
dvor i Gospodin mu pribavio mir od
svih njegovih neprijatelja unaokolo,
2 rekao je kralj proroku Natanu: Evo, ja
stojim u dvoru od cedra, a Boja krinja
stoji pod atorskim pokrovom.
3 Natan je odgovorio kralju: Izvedi sve to
ti je u srcu, jer je Gospodin s tobom.
4 Ali jo u istoj noi dola je Gospodinova
rije Natanu:
5 Idi i reci mojem sluzi Davidu: Ovako
govori Gospodin: hoe li mi ti graditi
kuu, da u njoj boravim?
6 A ja nisam nikada boravio u kui odon-
da, kad sam izveo Izraelove sinove iz
Egipta, do dananjega dana, nego sam
putovao okolo i boravio u atoru.
7 Jesam li, dok sam meu svima Izrae-
lovim sinovima okolo hodio, kome od
sudaca Izraelovih zapovjedio, da pastire
moj narod Izraela, ikada jednu rije rekao:
Zato mi niste sagradili kuu od cedra?
8 Zato reci sada mojem sluzi Davidu:
Ovako govori Gospodin vojska: Ja sam
te uzeo s pae od stada ovaca da bude
vladar mojem narodu Izraelu.
9 Bio sam s tobom kod svega to si podu-
zimao, i unitio sam ispred tebe sve tvoje
neprijatelje, i pribavio ti veliko ime, kako
ga samo imaju najvei na zemlji.
10 Ja u odrediti mjesto svojem naro-
du Izraelu i ondje ga postaviti, da mirno
prebiva na svojem mjestu i da se vie ne
uznemiruje; ni silnici ga vie nee muiti
kao prije.
11 Od onoga vremena, kad sam postavio
sudce nad svojim narodom Izraelom i pri-
bavio sam ti mir pred tvojim neprijatelji-
ma. Gospodin ti javlja da e ti on sagraditi
kuu.
12 Kad se navre tvoji dani i poine kod
svojih otaca, odredit u tvojega tjelesnog
sina tvojim batinikom i utvrdit u njego-
vo kraljevstvo.
13 On e sagraditi Dom mojem Imenu, i ja
u uvrstiti njegovo kraljevsko prijestolje
za sva vremena.
14 Ja u njemu biti otac, a on e biti moj
sin! Poini li zlodjela, kaznit u ga ljud-
skim prutom i udarcima kako ih zadaju
ljudi.
15 Ali moje milosre se nee odvratiti od
njega, kako sam se odvratio od Saula,
koga sam uklonio ispred tebe.
16 Tvoja kua i tvoje kraljevstvo stajat e
pred tobom dovijeka. Tvoje e prijestolje
stajati tvrdo dovijeka!
17 Po svim ovim rijeima i po svoj ovoj
objavi Natan je govorio Davidu.
18 Onda kralj David otiao, pao pred Gos-
podinom i pomolio se: Tko sam ja, Gos-
podine Boe? to je moja kua, da si me
doveo do ovdje?
19 I nije ti to jo bilo dosta, Gospodine
Boe, i ti si kui svojega sluge dao obe-
anje za daleka vremena. Ti si postupao
sa mnom kao s velikim ovjekom, Gospo-
dine Boe!
20 to e ti jo David rei! Ta ti zna svo-
jega slugu, Gospodine Boe!
21 Zbog svoje rijei i po svojem srcu na-
pravio si sve ovo veliko i svojem sluzi dao
objavu.
22 Zato si tako velik, Gospodine i Boe,
i nitko ti nije jednak, i osim tebe nema
Boga po svemu to smo uli.
23 Gdje je narod na zemlji kao tvoj na-
rod Izrael, zbog koga je Bog doao da ga
iskupi sebi za narod, da za sebe samoga
stekne Ime. Da izvede za sebe velika i
udesna djela ispred tvojega naroda, ko-
jega si za sebe izbavio iz Egipta, protje-
rao narode i njihove bogove?
24 Ti si sebi odredio svoj narod Izraela za
sva vremena kao narod i ti si, Gospodine,
postao njihov Bog.
25 Pa daj Gospodine, Boe, da se obea-
nje kojega si dao svojem sluzi i njegovoj
2 Samuel
249
kui ispuni za sva vremena, i napravi to
si obeao.
26 Onda e biti tvoje Ime uzveliano za-
uvijek, i govorit e se: Gospodin vojska
jest Bog Izraelov, i neka kua tvojega
sluge Davida bude utvrena pred tobom.
27 Jer ti, Gospodin vojska, Bog Izrae-
lov, objavio si svojem sluzi: Sagradit u
ti kuu. Zato se tvoj sluga usudio tebi
upraviti ovu molitvu.
28 Tako, Gospodine Boe, Ti si Bog, i tvo-
je rijei su istina, i Ti si svojem sluzi napra-
vio ovu milostivu dobrotu.
29 Budi zato voljan i blagoslovi kuu svo-
jega sluge da postoji pred tobom zauvijek.
Ti si, Gospodine Boe, to obeao, i neka
tvojim blagoslovom bude blagoslovljena
kua tvojega sluge dovijeka.
David proiruje svoje kraljevstvo
8
I dogodilo se poslije toga, David je na-
pao na Filistejce i podjarmio ih. I David
je uzeo Meteg Amah iz ruke Filistejaca.
2 Onda je pobio Moapce i izmjerio ih uzi-
com povaljavi ih na zemlju. Dvije uzice
izmjerio za one koji su bili odreeni za
smrt, a jednu punu uzicu za one koji su
imali ostati na ivotu. Tako su postali Mo-
apci Davidu podloni i morali su plaati
danak.
3 David je pobijedio i Hadadezera, sina
Rehobova, sobskog kralja, kad se spre-
mio opet uspostaviti svoju vlast na rijeci
Eufrat.
4 Njemu je David zarobio tisuu bojnih
kola, sedam stotina konjanika i dvade-
set tisua pjeaka. Sve konje bojnih kola
dao je David ohromiti; osim to je ostavio
samo toliko za stotinu bojnih kola.
5 Kad su Sirijci od Damaska doli u po-
mo Hadadezeru, sobskom kralju, pobio
je David dvadeset i dvije tisue Sirijaca.
6 Potom je namjestio David namjesnike u
Damasku u Siriji, i Sirijci su postali pod-
loni Davidu i obvezani na danak. Tako je
pomagao Bog Davidu u svemu to bi on
poduzimao.
7 David je zaplijenio zlatne titove koje
su imale Hadadezerove sluge, i donio ih
u Jeruzalem.
8 U Betahu Berotaju, Hadadezerovim
gradovima, kralj David je zaplijenio veo-
ma mnogo mjedi.
9 Kad je Tou, hamatski kralj, doznao, da je
David pobio svu Hadadezerovu vojsku,
10 poslao je Tou svojega sina Jorama
kralju Davidu da ga pozdravi i zaeli mu
sreu to se borio protiv Hadadezera i
pobijedio ga. Hadadezer je bio, naime,
ratni protivnik Touov. Joram je donio so-
bom predmeta od srebra, zlata i mjedi.
11 I to je posvetio kralj David Gospodinu
zajedno sa srebrom i zlatom koje je odre-
dio za posvetu od svih naroda koje je po-
djarmio:
12 od Sirijaca, Moabaca, Amonaca, Fili-
stejaca, Amaleana i od plijena Hadade-
zera, sina Rehobova, sobskog kralja.
13 Kad se David vratio, stekao je sebi
novu slavu pobivi Sirijce: osamnaest ti-
sua ljudi u Slanoj dolini.
14 Onda je namjestio u Edomu posadu,
i to postavio posadu u cijelom Edomu, i
sav Edom bio je podloan Davidu. Tako
je pomagao Gospodin Davidu u svemu
to bi poduzimao.
15 Tako je David kraljevao nad svim Izra-
elom, i vrio sud i pravdu svemu svojem
narodu.
16 Vrhovni zapovjednik vojske bio je Joab,
sin Serujin, a ljetopisac je bio Joafat, sin
Ahiludov.
17 Sveenici su bili Sadok, sin Ahitubov,
i Ahimelek, sin Abiatarov; pisar je bio Se-
raja.
18 Vrhovni zapovjednik nad Keretejcima i
Peletejcima bio je Benaja, sin Jehojadov,
a Davidovi sinovi bili su vrhovnici.
Milost Davidova prema Mefiboetu
9
Jednoga dana zapitao David: ivi li
jo tko koji je ostao od Saulove kue da
bi mu iskazao dobrotu zbog Jonatana.
2 A bio je u Saulovoj kui sluga po imenu
Siba. Tako su ga dozvali k Davidu i kralj
ga zapitao: Jesi li ti Siba? On je odgo-
vorio: Jesam, tebi na slubu.
3 Kralj je zapitao: Zar nitko vie ne ivi
od kue Saulove kome bi mogao iskazati
Boju dobrotu. Siba je odgovorio kralju:
ivi jo sin Jonatanov, koji je hrom na
obje noge.
4 A kralj je zapitao: Gdje je?, Siba je od-
govorio kralju: On je u kui Makira, Amie-
lova sina, u Lo-Debaru.
5 Onda je poslao kralj David i dao ga do-
vesti iz kue Makira, sina Amielova, iz Lo-
Debara.
6 I kad je Mefboet, sin Jonatanov, unuk
Saulov, doao k Davidu, pao je na koljena
licem do zemlje i poklonio se. David mu
je rekao: Mefboete! On je odgovorio:
Evo tvojega sluge!
7 A David mu je rekao: Ne boj se, jer u ti
ja zbog tvojega oca Jonatana iskazati mi-
lost i natrag u ti dati sve imanje tvojega
djeda Saula. Ti e sam dovijeka jesti za
mojim stolom.
8 Onda se on poklonio i rekao: to je tvoj
sluga da se tako brine za mrtva psa kao
2 Samuel
250
to sam ja?
9 Nato je dao kralj da doe sluga Saulov
Siba i zapovjedio mu: Sve to pripada
Saulu i cijeloj njegovoj kui predajem sinu
tvojega gospodara.
10 Ti e mu, sa svojim sinovima i sluga-
ma, obraivati polje i unositi etvu, da sin
tvojega gospodara mogne ivjeti. Mefbo-
et, sin tvojega gospodara, uvijek e jesti
za mojim stolom. Siba je imao petnaest
sinova i dvadeset slugu.
11 Tada je Siba obeao kralju: Kako
gospodar kralj zapovjeda svojem sluzi
tono e tako napraviti tvoj sluga. A za
Mefboeta rekao je kralj: On moe jesti
za mojim stolom kao jedan od kraljevih
sinova.
12 Mefboet je imao sina po imenu Mika.
Svi koji su prebivali u Sibinoj kui bili su
na slubu Mefboetu.
13 Mefboet je boravio u Jeruzalemu, jer
je uvijek jeo za kraljevim stolom. A bio je
hrom na obje noge.
Davidova pobijedio Amonce Sirijce
10
Poslije toga umro je kralj Amonova
naroda. Njegov sin Hanun uzaao je
mjesto njega na prijestolje.
2 David je mislio: Imat u prijateljske od-
nose s Hanunom, sinom Nahaovim, jer
je i njegov otac stajao sa mnom u dobrom
odnosu. I poslao je David i dao mu preko
svojih poslanika izrei svoju suut zbog
njegova oca. I Davidovi poslanici su doli
u zemlju Amonaca.
3 Onda su rekli glavari Amonaca Hanu-
nu, svojem gospodaru: Misli li da David
asti tvojega oca kad ti alje poslanike,
da te utjee? Dapae, alje David svoje
poslanike k tebi samo zato da promotri
grad, da ga uhodi i onda da ga razori.
4 Onda je dao Hanun poslanike Davidove
uloviti, obrijati im pola brade i odsjei im
haljine po pola sve do bokova, i tako ih
otpremio.
5 Kad su to javili Davidu, poslao im u su-
sret glasnike, jer su ljudi bili teko pogr-
eni. Kralj im poruio: Ostanite u Jeri-
honu dok vam opet naraste brada; onda
doite kui!
6 Kad su Amonci uvidjeli da su se omrazili
s Davidom, poslali su Amonci i unajmili
Sirijce od Bet-Rehoba i Sirijce od Sobe,
dvadeset tisua pjeaka, od kralja od
Maake tisuu ljudi i dvanaest tisua ljudi
od itelja od I-Toba.
7 im je to uo David, poslao je Joaba sa
cijelom vojskom samih junaka.
8 Amonci su izali i postavili se u bojni
red pred vratima, a Sirijci od Sobe i Re-
hoba i ljudi od I-Toba i Maake stajali su
za sebe u polju.
9 Kad je Joab vidio da mu prijeti napad
sprijeda i straga, izabrao je sebi odabrane
Izraelce i namjestio se prema Sirijcima.
10 Ostatak vojske predao svojem bratu
Abiaju, i ovaj se namjestio prema Amo-
novu narodu.
11 Joab je rekao: Ako Sirijci budu jai
od mene, mora mi doi u pomo. Ako li
Amonci budu jai od tebe, ja u tebi doi
u pomo.
12 Samo budi hrabar, i budimo jaki za svoj
narod i za gradove svojega Boga. Gospo-
din neka napravi to mu se ini dobro!
13 Tako je Joab, s ljudima kojima je zapo-
vijedao, izaao da udari na Sirijce, oni su
pobjegli ispred njega.
14 A im su Amonci vidjeli da su Sirijci
nagnuli u bijeg, pobjegli su i oni ispred
Abiaja i povukli se u grad. Nato je Joab
otiao od Amonaca i otiao u Jeruzalem.
15 Kad su vidjeli Sirijci da su ih nadvladali
Izraelci, skupili se opet.
16 Hadadezer, dapae, dao je podii Si-
rijce s onu stranu rijeke, i oni su otili u
Helam. A obak, Hadadezerov vojskovo-
a, iao je pred njima.
17 Kad su to javili Davidu, podignuo je on
sav Izrael, preao preko Jordana i otiao
u Helam. A Sirijci se namjestili protiv Da-
vida i pobili se s njim.
18 Ali Sirijci su morali nagnuti u bijeg
ispred Izraelaca. David je unitio od Si-
rijaca sedam stotina boraca bojnih kola i
etrdeset tisua konjanika. I njihova voj-
skovou obaka ondje pogubio.
19 Kad su vidjeli svi kraljevi, koji su bili
podloni Hadadezeru, da su ih Izraelci
razbili, ustanovili su mir s Izraelom i po-
korili mu se. A Sirijci su se uvali da ubu-
due jo pomau Amoncima.
David i Bateba
11
Dogodilo se u proljee sljedee go-
dine, u vrijeme kad obino kraljevi
idu na boj, da je David poslao Joaba s
njegovim ljudima i s cijelim Izraelom; i oni
su opustoili zemlju Amonaca i opkolili Ra-
bah. A David je bio ostao u Jeruzalemu.
2 Dogodilo se jednu veer da se David
podignuo sa svoje postelje i proetao po
krovu kraljevskog dvora. A s krova vidio
je enu gdje se kupa, a ena je bila vrlo
lijepa.
3 Onda je kralj poslao propitati se za enu.
Neki su mu rekli: To je Bateba, ki Elia-
mova, ena Hitijca Urije.
4 Nato je poslao David poslanike i dao ju
dovesti. Kad je dola k njemu, on je le-
2 Samuel
251
gnuo s njom. Nakon to se bila oistila od
svoje neistoe vratila se u svoju kuu.
5 I ena je zatrudnjele, pa poslala i poru-
ila Davidu: Trudna sam.
6 Onda je isporuio David Joabu zapovi-
jed: Poalji mi Hitijca Uriju! Joab je po-
slao Uriju k Davidu.
7 Kad je Urija doao k njemu, zapitao ga
David kako je Joab i kako je vojska i kako
ide rat.
8 Onda je rekao David Uriji: Idi sada u
svoju kuu i operi sebi noge! I kad je Uri-
ja ostavio kraljev dvor, iznijeli su za njim
kraljevsko jelo.
9 Ali je Urija legnuo na vratima kraljevskog
dvora kod sluga svojega gospodara, i nije
otiao u svoju kuu.
10 Kad su to javili Davidu, rekavi: Urija
nije otiao u svoju kuu. Onda je zapitao
David Uriju: Nisi li doao s puta? Zato
nisi otiao u svoju kuu?
11 Urija je odgovorio Davidu: krinja i
Izrael i Juda prebivaju u atorima, i moj
gospodar Joab i sluge mojega gospoda-
ra taboruju na slobodnu polju, pa da onda
idem ja u svoju kuu, da jedem i pijem i
spavam kod svoje ene? Tako ti bio iv i
tako bila iva tvoja dua, neu to napra-
viti!
12 Onda je rekao David Uriji: Ostani jo
i danas ovdje, a sutra te otputam. Tako
je ostao Urija jo onaj i sutranji dan u Je-
ruzalemu.
13 Kad je na poziv Davidov kod njega jeo
i pio, ovaj ga opojio. A naveer je otiao,
legnuo na svoju postelju kod sluga svo-
jega gospodara da spava i nije otiao u
svoju kuu.
14 Sljedeega jutra napisao je David pi-
smo Joabu i poslao ga po Uriji.
15 U pismu je pisao: Postavite Uriju spri-
jeda, gdje je najei boj, onda se povu-
cite od njega da bude pogoen i padne!
16 I Joab je, kod opsjedanja grada, na-
mjestio Uriju na mjesto gdje je znao da su
bili hrabri ljudi.
17 Kad su onda graani izali i na Joaba
navalili, pali su neki od vojske, od Davido-
vih ljudi, i Hitijac Urija je naao smrt.
18 Onda je Joab poslao k Davidu i javio
mu sve to je bilo u boju.
19 On je dao glasniku zapovijed Kad pri-
povjedi kralju sve to je bilo u boju,
20 razgnjevit e se kralj i zapitat e te:
Zato ste se u boju tako blizu primakli
gradu? Zar niste znali da se strijelja sa
zida?
21 Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaa-
lova? Nije li ena bacila na njega sa zida
gornji mlinski kamen, tako da je umro u
Tebesu? Zato ste ili tako blizu zida?
Onda ti samo reci: Pao je i tvoj sluga, Hi-
tijac Urija.
22 Glasnik je otiao i doavi, javio Davi-
du sve to mu je zapovjedio Joab.
23 Glasnik je javio kralju: Ljudi su bili jai
od nas i izali su protiv nas na slobodno
polje, pa smo ih morali uzbiti do gradskih
vrata.
24 Onda su strijelci poeli strijeljati na tvo-
je sluge, i pritom nekoliko kraljevih sluga
je palo i tvoj sluga, Hitijac Urija, naao je
smrt.
25 David je odgovorio glasniku: Javi Jo-
abu ovo: Ne uzimaj to k srcu, jer ma
prodire sad ovoga, sad onoga. Bori se
samo hrabro protiv grada i razori ga!
Tako ga ohrabrio!
26 Kad je ena Urijina doznala da je pao
njezin mu Urija, alila je za svojim mu-
em.
27 im je prolo vrijeme alovanja, dao ju
David dovesti u svoju kuu. Ona mu je po-
stala ena i rodila mu sina, ali se Gospodi-
nu nije svidjelo to je napravio David.
Natan kara Davida
12
Onda je Gospodin poslao Natana k
Davidu. Kad je on doao k njemu,
rekao mu: U jednom gradu ivjela su dva
ovjeka, jedan je bio bogat, drugi siro-
mah.
2 Bogati je imao vrlo mnogo ovaca i go-
veda.
3 Siromah nije imao nita osim jednu je-
dinu malu ovicu, koju je bio sebi kupio i
hranio ju. Odrasla je uz njega i uz njegovu
djecu. Jela je od njegova zalogaja i pila je
iz njegove ae, spavala je na njegovim
prsima i bila mu je kao ki.
4 Kad je jednoga dana doao netko u po-
sjet bogatomu ovjeku, njemu je bilo ao
uzeti izmeu svojih ovaca i goveda, da
pripravi gozbu gostu koji ga je posjetio;
nego je uzeo ovcu siromanoga ovjeka
i pripravio gostu koji se bio svratio k nje-
mu.
5 David se vrlo razgnjevio na toga ovje-
ka i rekao Natanu: Kao to je iv Gospo-
din, zasluio je smrt taj ovjek koji je to
napravio!
6 Ovcu e etverostruko naknaditi, jer je
tako radio i nije bio milosrdan!
7 Natan je odgovorio Davidu: Ti si taj o-
vjek! Ovako govori Gospodin, Bog Izra-
elov: Ja sam te pomazao za kralja nad
Izraelom, i ja sam te izbavio iz ruke Sau-
love.
8 Dao sam ti kuu tvojega gospodara
i ene tvojega gospodara na tvoje krilo.
2 Samuel
252
Predao sam ti kuu Izraelovu i Judinu. I
ako bi to bilo malo, dao bih ti jo vie.
9 Zato si prezreo zapovijed Gospodino-
vu i napravio to to mu nije bilo po volji?
Hitijca Uriju ubio si maem i njegovu enu
uzeo sebi za enu, i njega si dao ubiti ma-
em Amonaca.
10 Zato sada se nee nikada odmaknuti
ma od tvoje kue, jer si prezreo mene i
uzeo enu Hitijca Urije sebi za enu.
11 Ovako govori Gospodin: Evo, ja u
dati da po tvojoj vlastitoj kui doe zlo na
tebe. Uzet u ti tvoje ene pred tvojim oi-
ma i dat u ih drugome. On e, na vidiku
sunca, ondje zlo raditi sa tvojim enama.
12 Ti si dodue pravio tajno, ali u ja ovu
prijetnju izvesti pred oima svega Izraela
i po bijelom danu.
13 Onda je rekao David Natanu: Sagrije-
io sam Gospodinu. Natan je odgovorio
Davidu: I Gospodin je tebi oprostio tvoj
grijeh; nee umrijeti.
14 Ali, jer si tim djelom bio povodom spo-
ticanja Gospodinovim neprijateljima, umri-
jet e sin koji ti se rodio.
15 Potom se Natan vratio u svoju kuu. A
Gospodin je udario boleu dijete koje je
bila rodila Davidu ena Urijina.
16 Onda je David usrdno molio za djea-
ka, mnogo je postio, vraao se kui i nou
bi spavao na zemlji.
17 Starjeine na dvoru dolazile bi k nje-
mu, nagovarajui ga da ustane sa zemlje,
ali on nije htjeo i nije s njima nita jeo.
18 I dogodilo se sedmoga dana dijete je
umrlo. Davidovi dvorjani su mu se bojali
javiti za smrt djeteta. Mislili su: Dok je di-
jete jo bilo na ivotu, nije nas sluao kad
smo htjeli s njim govoriti. Kako mu moe-
mo sada javiti da je dijete mrtvo? On bi
mogao napraviti zlo.
19 Kad je David vidio da njegovi dvorjani
apu meu sobom, dosjetio se David da
je dijete umrlo. Zato je zapitao David svo-
je dvorjanike: Je li dijete mrtvo? Oni su
mu odgovorili: Mrtvo je.
20 I David je ustao je sa zemlje, umio se
i namazao, promijenio haljine i otiao u
Gospodinov Dom da se pokloni. Kad se
bio vratio u svoju kuu, zamolio da mu
donesu jesti; i on je jeo.
21 Njegovi dvorjani su ga zapitali: Kakvo
je to postupanje i ponaanje? Kad je di-
jete jo ivjelo, postio si zbog njega i pla-
kao a sad, kad je dijete umrlo, ustaje i
opet jede.
22 On je odgovorio Kad je dijete jo i-
vjelo, postio sam zbog njega i plakao jer
sam mislio: Tko zna, moe mi se smilova-
ti Gospodin da dijete ostane na ivotu!
23 Sad je mrtvo i zato bih sad jo po-
stio? Mogu li ga opet povratiti, i ja u otii
k njemu, a ono se ne vraa k meni.
24 David je tjeio svoju enu Batebu,
iao je k njoj i leao s njom. Ona mu rodila
sina i on ga nazvao Salomon. Gospodin
ga zamilovao,
25 i dao ga preko proroka Natana zbog
Gospodina nazvati Jedidija.
26 Joab je udario na Rabah amonskog
naroda i osvojio kraljevski grad.
27 Nato je Joab poslao poslanike k Da-
vidu i javio mu: Udario sam na Rabah i
zauzeo sam grad s vodovodom.
28 Podigni sad ostali dio ratnika, opkoli
grad i zauzmi ga, da ja ne zauzmem grad,
i da se ne prozove mojim imenom.
29 I podignuo David sve ljude, otiao na
Rabah, udario na njega i osvojio ga.
30 Uzeo krunu njihovu kralju s glave. Ima-
la je vrijednost od jednog talenta zlata i
dragoga kamenja i pristajala je glavi Da-
vidovoj. On je odnio iz grada vrlo obilat
plijen.
31 Narod koji je boravio u njemu dao izve-
sti, staviti ga na pile, na eljezne brane i
na eljezne sjekire, i da radi na peima
gdje se peku opeke. Tako je napravio sa
svim ostalim gradovima Amonaca. Onda
se vratio David sa svim ljudstvom u Jeru-
zalem.
Amonov grijeh protiv Tamare
13
Poslije toga Absalom, Davidov sin,
imao je lijepu sestru po imenu Tama-
ru, a Amnon Davidov sin, zavolio ju.
2 Toliko je tugovao Amnon da se razbo-
lio zbog svoje sestre Tamare. Kako je ona
bila djevojka, to je Amnonu izgledalo ne-
mogue da se s njom moe ikako druiti.
3 A imao je Amnon prijatelja po imenu Jo-
nadaba, sina imea, Davidova brata. Jo-
nadab je bio vrlo domiljat ovjek.
4 On ga je zapitao: Zato izgleda sva-
ko jutro tako jadno, kraljev sine? Nee
li mi to povjeriti? Amnon mu odgovorio:
Ljubim Tamaru, sestru svojega brata Ab-
saloma.
5 Jonadab mu rekao: Lezi u svoju poste-
lju i pravi se bolestan. Kad onda doe tvoj
otac da te posjeti, zamoli ga: Daj ipak
neka doe moja sestra Tamara i neka mi
da to jesti! Kad bi ona pred mojim oima
pripravila jelo, da ja to mogu vidjeti, uzeo
bih rado jelo iz njezine ruke.
6 Amnon je legnuo u svoju postelju i pra-
vio se bolestan. Kad je doao kralj da ga
posjeti, zamolio Amnon kralja: Daj, ipak,
neka doe moja sestra Tamara i pred
mojim oima neka ispee koji kola, da ih
2 Samuel
253
mogu jesti iz njezine ruke!
7 David je poslao k Tamarinoj kui i poru-
io: Doi u kuu svojega brata Amnona i
pripravi mu jelo!
8 Tamara je otila u stan svojega brata
Amnona. Dok je on leao u postelji, uze-
la ona brana, zamijesila ga, pripravila ga
pred njegovim oima i ispekla kolae.
9 Onda uzela tavicu i stavila pred njega,
ali Amnon nije htjeo jesti. Onda je rekao
Amnon: Neka svi izau van! I oni se svi
udaljili ispred njega.
10 Onda je rekao Amnon Tamari Donesi
to jelo u sobu da jedem iz tvoje ruke! Ta-
mara je uzela kolae, koje je bila pripra-
vila, i donijela ih svojem bratu Amnonu u
sobu.
11 A kad mu je pruila, on ju prihvatio i
rekao joj: Hodi, lezi uza me, draga se-
stro!
12 Ona mu je odgovorila: Ali ne, brate
moj, ne obeauj me, jer takvo to ne
smije se praviti u Izraelu. Ne pravi takve
sramote!
13 Kamo bih ja sa sramotom svojom? Ti
bi bio u Izraelu kao nepoten ovjek, ali
ipak govori jedanput s kraljem! On me
nee tebi uskratiti.
14 Ali je on nije htjeo posluati, nego ju
svladao i silovao.
15 Potom ju Amnon jako omrznuo, te mr-
nja, koju je osjeao prema njoj, bila je
vea od ljubavi, koju je prije imao prema
njoj. I viknuo joj Amnon: Ustani i odlazi!
16 Ona mu odgovorila: To je vee zlo
koje mi sada ini kad me tjera, nego-
li to si mi prije napravio. Ali ju on nije
htjeo posluati.
17 Onda je on pozvao slugu koji ga je slu-
io i rekao mu: Evo, izvedi ovu van i za-
kljuaj za njom vrata!
18 Ona je imala na sebi arenu haljinu, jer
tako su se od davnine odijevale kraljev-
ske keri dok su bile neudane. Sluga je
izveo van i zakljuao za njom vrata.
19 A Tamara se posula po glavi pepelom,
razdrla arenu haljinu koju je imala na
sebi, stavila ruku na glavu i otila odatle
jauui.
20 Njezin brat Absalom rekao joj: Je li
tvoj brat Amnon bio kod tebe? Onda, dra-
ga sestro, budi tiha, jer on ti je brat. Ne
uzimaj to k srcu! I tako je ostala Tamara
neudana u kui svojega brata Absaloma.
21 Kad je kralj David doznao sav taj slu-
aj, vrlo se razgnjevio.
22 A Absalom nije vie progovorio s Amno-
nom nijedne rijei, ni u zlu ni u dobru, jer je
Absalom zamrzio Amnona koji mu je obe-
astio sestru Tamaru.
23 I dogodilo se poslije dvije godine, kad
je Absalom imao strienje ovaca u Baal-
Hazoru, koji lei kod Efraima, pozvao Ab-
salom sve kraljeve sinove.
24 I otiao Absalom kralju i rekao: Evo,
tvoj sluga ima strienje ovaca. A kralj e i
njegovi ljudi poi sa svojim slugom.
25 Kralj je rekao Absalomu: Nemoj, moj
sine, ne smijemo svi skupa doi, jer emo
ti biti na teret. Premda je navaljivao na
njega, nije htjeo poi, nego ga otpustio.
26 Absalom je zamolio: Kad ti eto nee,
a onda neka, molim, ide s nama barem
moj brat Amnon! Kralj ga je zapitao: Za-
to da on ide s tobom?
27 Ali kad je Absalom navalio na njega,
poslao je on Amnona i s njim sve kraljev-
ske sinove.
28 I Absalom je zapovjedio svojim sluga-
ma: Pazite sad, kad se srce Amnonu ra-
zveseli od vina i ja vam viknem: Posijeci-
te Amnona, i onda ga ubijte! Ne bojte se,
ja sam koji vam je to zapovjedio. Budite
srani i pokaite se kao hrabri junaci!
29 Sluge Absalomove su napravile s
Amnonom tako kako im je zapovjedio Ab-
salom. Onda su skoili svi kraljevski sino-
vi, pojahali svaki svoju mazgu i pobjegli.
30 I dogodilo se, dok su jo bili na putu,
da je ve dopro glas do Davida da je Ab-
salom pobio sve kraljevske sinove, da nije
ostao od njih ni jedan na ivotu.
31 Kralj je ustao, razderao svoje haljine
i bacio se na zemlju. I sve njegove sluge
stajale su oko njega s razdrtim haljina-
ma.
32 Odgovorio je Jonadab, sin imea, bra-
ta Davidova, rekavi: Moj gospodar neka
ne govori da su pobili sve kraljeve mlade
sinove! Samo je Amnon mrtav, jer je zlo
leglo na lice Absalomovo od onoga dana
kad je Amnon bio obeastio svoju sestru
Tamaru.
33 Sada neka moj gospodar i kralj ne uzi-
ma to k srcu i neka ne govori da su svi
kraljevi sinovi mrtvi, samo je Amnon po-
ginuo.
34 A Absalom je pobjegao. Kad je mladi
na strai podignuo oi, opazio je mnoge
ljude na putu u Horonaim gdje silaze niz
brijeg,
35 Jonadab je rekao kralju: Vidi li, kra-
ljevi sinovi dolaze, kako je rekao tvoj slu-
ga, tako je.
36 Jedva je izgovorio, pojavili se kraljevi
sinovi i udarili u glasan pla. I kralj i sve
njegove sluge poeli su glasno i jako pla-
kati.
37 A Absalom je bio pobjegao i otiao
k Talmaju, sinu Amihudovu, geurskom
2 Samuel
254
kralju. David je tugovao za svojim sinom
svaki dan.
38 Nakon to je Absalom bio pobjegao i u
doao Geur, ostao je ondje tri godine.
39 Kralj David prestao se srditi zbog Ab-
saloma, jer se bio pomirio s tim, da je
umro Amnon.
Joab opet miri Absaloma s Davidom
14
Tako je Joab, sin Serujin, opazio
da se kraljevo srce opet okrenulo k
Absalomu.
2 Poslao Joab u Tekou i odande doveo
lukavu enu, i rekao joj: Napravi se kao
da bi bila u alosti, odjeni alobne haljine
i nemoj se namazati uljem, nego se pona-
aj kao ena koja odavna ali za mrtvim!
3 Idi tako kralju i govori mu ovako! I Joab
je stavio rijei u njezina usta.
4 ena Tekoanka otila je kralju, bacila se
na zemlju na koljena licem do zemlje, po-
klonila mu se i zamolila: Pomozi, kralju!
5 Kad je kralj zapitao: to eli?, odgo-
vorila je ona: Ah, udovica sam, umro mi
je mu.
6 Tvoja slukinja imala je dva sina. Po-
svadili su se u polju i nije bilo nikoga da
ih razvadi, te jedan udario na drugoga i
ubio ga.
7 Sada se digla sva obitelj na tvoju slu-
kinju i zahtijeva: Daj bratoubojicu da ga
pogubimo za njegov ivota brata koga je
ubio, i da tako uklonimo batinika! Tako
hoe da ugase iskru koja mi je ostala, i
mojem muu da ne ostane ni imena ni po-
tomstva na zemlji.
8 Onda je kralj rekao eni: Idi svojoj kui
i ja u zapovjediti za tebe.
9 A ena Tekoanka odgovorila je kralju:
Na meni, moj gospodaru i kralju, i na
mojoj obitelji lei krivnja zlodjela. Kralja i
njegovo prijestolje ne pogaa odgovor-
nost.
10 Nato je odgovorio kralj: Tko neto
hoe od tebe, dovedi ga k meni i nee te
se vie dotaknuti!
11 Ona je nastavila: Neka se zakune kralj
pred Gospodinom, svojim Bogom, da krv-
ni osvetnik nee zlo poiniti i da nee ubi-
ti mojega sina! On je obeao: Kao to je
iv Gospodin, tvojem sinu nee ni jedna
dlaka pasti s glave.
12 Onda je rekla ena: Smije li tvoja slu-
kinja jo jednu rije upraviti gospodaru
kralju? On je rekao: Govori!
13 Onda je rekla ena: Zato snuje i
protiv Bojega naroda? Kad je kralj tako
govori, onda kao da je kriv to ne puta
da se natrag vrati njegov prognani sin.
14 Jer mi moramo, dodue, umrijeti i bit
emo kao voda to se prolije na zemlju
i vie se ne moe skupiti, ali Bog ne gra-
bi duu, nego ozbiljno pomilja na to da
prognanik ne ostane prognan od njega.
15 Razlog, zbog kojega sam dola rei
ovo gospodaru kralju, bio je taj to su
me prestraili ljudi. Zato je pomislila tvoja
slukinja: Moram ipak jedanput govoriti
s kraljem, moda kralj ispuni molbu svoje
slukinje.
16 Jer e kralj posluati mene i izbaviti
svoju slukinju iz ruke ovjeka koji hoe
mene i mojega sina odstraniti iz batin-
stva Bojega.
17 Zato je pomislila tvoja slukinja: Rije
mojega gospodara i kralja bit e mi na
umirenje, jer je moj gospodar i kralj kao
aneo Boji, te slua dobro i zlo. Gospo-
din, tvoj Bog, neka bude s tobom!
18 Nato je odgovorio kralj eni, rekavi:
Nemoj tajiti od mene to u te pitati!
ena je rekla: Moj gospodar i kralj neka
samo govori!
19 Onda je zapitao kralj: Da nije ruka Jo-
abova u igri kod ove stvari? Odgovorila
je ena rekavi: Tako iv bio, moj gospo-
daru i kralju, ne moe se ni na desno ni na
lijevo od svega to je rekao moj gospodar
i kralj! Jest, tvoj sluga Joab zapovjedio mi
je i slukinji tvojoj stavio u usta sve ove
rijei.
20 Da stvari da drugo lice, sluga je tvoj
Joab tako napravio, ali je moj gospodar
tako mudar kao aneo Boji, koji zna sve
to se dogaa na zemlji.
21 Potom je kralj rekao Joabu: Pa eto,
ispunjavam tvoju molbu. Stoga idi i dove-
di mladoga ovjeka, Absaloma!
22 Joab se bacio licem na zemlju, po-
klonio se i estitao kralju. Onda je rekao
Joab: Danas je vidio tvoj sluga da kod
tebe, moj gospodaru i kralju, stojim u mi-
losti, jer je kralj ispunio molbu svojega
sluge.
23 Joab se podignuo, otiao u Geur i do-
veo natrag u Jeruzalem Absaloma.
24 A kralj je rekao: Neka ide u svoju kuu
i neka mi ne dolazi na oi! I povukao se
Absalom u svoju kuu i nije se vie nikada
pojavio pred kraljem.
25 U svem Izraelu nije bilo ovjeka koga
su zbog njegove ljepote toliko hvalili kao
Absaloma. Od pete do tjemena nije bilo
na njemu mane.
26 Kad bi sebi dao iati glavu, a dao ju je
iati poslije svake godine, postala bi mu
odvie teka, njegova kosa na glavi, kad
ju je dao iati, vagala je dvjesto ekela
po kraljevskoj teini.
27 Absalomu su se rodila tri sina i jedna
2 Samuel
255
ki po imenu Tamara. Ona je bila vrlo li-
jepa ena.
28 Absalom je proboravio dvije godine u
Jeruzalemu, a da nije vidio kraljeva lica.
29 Onda je Absalom poslao po Joaba da
ga poalje kralju, ali on nije htjeo poi k
njemu. Kad je poslao po drugi put, nije
htjeo opet doi.
30 Absalom je zapovjedio svojim sluga-
ma: Znate, Joab ima njivu pokraj moje i
na njoj je jeam; idite i zapalite ju! I zapa-
lili su sluge Absalomove onu njivu.
31 Sada se podignuo Joab, otiao k Ab-
salomu u kuu i zapitao ga: Zato su
tvoje sluge zapalile moju njivu?
32 Absalom je odgovorio Joabu: Eto,
slao sam k tebi i poruio ti: Hodi ovdje,
htjeo bih te poslati kralju da zapita zato
sam se vratio iz Geura? Bilo bi za mene
bolje da sam jo ondje. A sada bih htjeo
stupiti pred kralja. Ako ima kakva krivnja
zlodjela na meni, neka me pogubi.
33 Tako je Joab otiao kralju i pripovjedio
mu to je i kako je. Kad je on dao dozva-
ti Absaloma, on je doao kralju, bacio se
pred kraljem na koljena licem do zemlje, i
kralj je poljubio Absaloma.
Absalomova buna. Davidov bijeg
15
Poslije toga Absalom je sebi nabavio
bojnih kola i konja, uz to pedeset ljudi
koji su trali pred njim.
2 Rano ujutro stajao bi Absalom na putu
kraj vrata. Svakoga, koji je imao parnicu i
htjeo poi kralju na sud, Absalom bi do-
zvao k sebi i zapitao: Iz kojega si gra-
da? Kad bi onaj odgovorio: Sluga je tvoj
iz toga i toga Izraelova plemena.
3 Onda bi mu rekao Absalom: Eto, tvoja
je stvar dobra i pravedna, ali te nema tko
sasluati kod kralja.
4 Absalom bi jo rekao: Kad bi se mene
postavilo za sudca u zemlji, svaki koji ima
parnicu ili kakav pravni posao, mogao bi
doi k meni i ja bih mu ve pribavio nje-
govo pravo.
5 I kad bi mu tko pristupio da mu se po-
kloni, on bi pruio svoju ruku, te bi ga pri-
vukao k sebi i poljubio ga.
6 Tako je radio Absalom sa svim Izraelci-
ma koji su dolazili kralju da im sudi. S tim
je Absalom primamljivao srca Izraelovih
ljudi.
7 Dogodilo se nakon etrdeset godina,
Absalom je rekao kralju: Htjeo bih otii i
u Hebronu izvriti svoj zavjet to sam ga
napravio Gospodinu.
8 Jer kad sam boravio u Geuru u Siriji,
zavjetovao se tvoj sluga ovako: Ako da
Gospodin, te se vratim u Jeruzalem, prini-
jet u Gospodinu rtvu.
9 Kralj mu odgovorio: Idi s mirom! I Ab-
salom se zaputio i otiao u Hebron.
10 Poslao je tajne glasnike svim Izraelo-
vim plemenima i poruio: im ujete tru-
be da zatrube, poviite: Absalom je kralj
u Hebronu!
11 S Absalomom otilo je dvjesto ljudi iz
Jeruzalema, koji su bili pozvani i bezazle-
no poli, a da nisu nita slutili.
12 Absalom je dao dovesti na prinoenje
rtava i Gilonjanca Ahitofela, savjetnika
Davidova, iz njegova grada Gilaha. Tako
je buna dobila na jakosti, i sve vie ljudi
prikljuivalo se Absalomu.
13 Onda je stignuo k Davidu glasnik i ja-
vio: Srca Izraelaca pristali su za Absalo-
mom.
14 Nato je David zapovjedio svim svo-
jim slugama, koji su bili kod njega u Je-
ruzalemu: Ustajte! Bjeimo, jer drukije,
neemo pobjei od Absaloma. Bre se
spremite na put! Drukije, pohitjet e on
i dostignut e nas, stavit e na nas zlo i
udarit e grad otricom maa.
15 Kraljeve sluge su odgovorile kralju:
Sve ba tako kako eli gospodar i kralj i
mi smo tvoje pokorne sluge.
16 Tako je otiao kralj i sav dvor za njim.
Samo deset ena prilenica ostavio kralj
da uvaju kuu.
17 Kralj je otiao i svi ljudi za njim i zau-
stavili se kod posljednje kue.
18 Sve njegove sluge prolo su mimo
njega. Svi Keretejci i Peletejci, svi Gitejci,
est stotina ljudi, koji su bili poli za njim
iz Gata, proli su mimo njega.
19 Itaju Gitejcu rekao je kralj: Zato e
i ti ii s nama? Vrati se i ostani kod kralja,
pa ti si stranac i sam si prognan iz svoje
zemlje.
20 Juer si doao, i danas da te uzimam
da se potuca s nama, a da ne zna kamo
ja idem. Vrati se i odvedi natrag svoju bra-
u! Istina i milosre neka budu s tobom!
21 Ali Itaj je odgovorio kralju: Kao to
je iv Gospodin, i ti sam moj gospodaru
i kralju! Ondje gdje bude moj gospodar i
kralj, bilo na smrt ili na ivot, bit e i tvoj
sluga!
22 Onda je rekao David Itaju: Idi prije-
ko! I tako je proao Itaj Gitejac sa svima
svojim ljudima i sa cijelom pratnjom koja
je bila s njim.
23 Sve je puanstvo plakalo iza glasa kad
su prolazili svi ljudi. Nato je preao kralj
preko potoka Kidrona, a i sav je narod
poao u pravcu prema pustinji.
24 I Sadok je bio kod njega sa svim Levi-
tima koji su nosili krinju Bojega zavje-
2 Samuel
256
ta. Oni su spustili Boju krinju, i Abiatar
je rtvovao, dok je sav narod bio zavrio
izlazak iz grada.
25 Potom je rekao kralj Sadoku: Nosi
Boju krinju natrag u grad! Ako naem
milost u oima Gospodinovim, on e me
dovesti natrag i dat e mi da opet vidim
njega i njegov stan.
26 Ako li rekne ovako Nisi mi po volji,
evo me, neka napravi sa mnom to mu se
ini dobro!
27 Onda je jo rekao kralj sveeniku Sa-
doku: Ti uvia to, vrati se mirno u grad
i s vama vaa oba sina: tvoj sin Ahimaas i
Jonatan, sin Abiatarov!
28 Evo, ja u ekati na gazovima pustinje
dok ne doe va glasnik i donese mi vi-
jest.
29 Onda su Sadok i Abiatar odnijeli Boju
krinju natrag u Jeruzalem i ostali ondje.
30 A David se penjao uz Maslinsku goru,
plaui i pokrivene glave iao je gore i
hodao je bos. I svi ljudi, koji su bili s njim,
bili su svaki pokrili svoju glavu. Nepresta-
no plaui penjali se gore.
31 Kad su javili Davidu da je Ahitofel
meu buntovnicima kod Absaloma, po-
vikao je David: O Gospodine, obezumi
savjet Ahitofelov!
32 Kad je David doao na vrh gore, gdje
je bio obiaj astiti Boga, susreo ga izne-
nada Arkijanin Huaj razdrte haljine i gla-
ve posute prahom.
33 David mu rekao: Ako poe sa mnom,
samo si mi na teret.
34 Ali ako se vrati u grad i rekne Absa-
lomu: Sluga sam tvoj, kralju; kako sam
prije bio sluga tvojem ocu, tako sam sada
sluga tebi;, onda moe razbiti savjet
Ahitofelov.
35 I sveenici Sadok i Abiatar bit e on-
dje s tobom. Sve to uje iz kraljevskog
dvora, priopi sveenicima Sadoku i Abi-
ataru.
36 Oni imaju ondje kod sebe svoja oba
sina, Ahimaasa, sina Sadokova i Jonata-
na, sina Abiatarova. Po njima mi javljajte
sve to doujete.
37 I tako je otiao Davidov prijatelj Huaj
u grad, kad je Absalom ba uao u Jeru-
zalem.
Absalom ulazi u Jeruzalem
16
David je ba prekoraio vrh kad mu
doao mu u susret Siba, Mefboe-
tov sluga, s dva osedlana magarca. Oni
su nosili dvjesto kruhova, stotinu suhih
grozdova, stotinu vonjaa i mijeh vina.
2 Kralj je zapitao Sibu: to e s tim?
Siba je odgovorio: Magarci su za obitelj
kraljevu da jae, kruhovi i voe da jedu
ljudi, a vino da piju oni koji se umore u
pustinji,
3 Kralj je zapitao: Gdje je sin tvojega gos-
podara? Siba je odgovorio kralju On je
ostao u Jeruzalemu, jer je mislio: Danas
e mi kua Izraelova vratiti kraljevstvo
mojega oca.
4 Onda je kralj rekao Sibi: Tvoje neka
bude sve to posjeduje Mefboet! Siba
je odgovorio: Bacam se na koljena, jer
sam naao milost u tvojim oima, gospo-
daru kralju.
5 Kad je kralj David doao u Bahurim,
izaao je odande ovjek od roda Saulove
kue, po imenu imej, sin Gerin. On se
pribliavao grdo psujui.
6 Pritom se bacao kamenjem na Davida i
na sluge kralja Davida, na narod i ratnike
s desne i s lijeve strane.
7 Ovako je imej psovao: Odlazi, odlazi,
ti krvopijo, ti nitarijo!
8 Sad donosi Gospodin na tebe krv kue
Saulove, na ije mjesto si sebe postavio
kraljem. Gospodin predaje kraljevstvo
tvojem sinu Absalomu. Ti si, eto, pao u
nesreu jer si krvopija.
9 Onda je rekao Abiaj, sin Serujin, kralju:
Zato da psuje ovaj mrtvi pas mojega
gospodara i kralja? Pusti me da mu ski-
nem glavu!
10 Ali kralj je rekao: to ja imam s vama,
Serujini sinovi? Kad on tako psuje i Gos-
podin ga nadahnuo: Psuj Davida!, tko
smije onda pitati: Zato tako radi?
11 Onda je rekao David Abiaju i svim
svojim slugama: Kad moj tjelesni sin tra-
i tvoj ivot, a kako nee ovaj sin Benja-
minov? Pustite ga neka psuje, jer mu je to
udahnuo Gospodin.
12 Moda pogleda Gospodin na moju ne-
volju i dade mi Gospodin sreu za psovku
to me bije danas.
13 I tako je David sa svojim ljudima iao
dalje. A imej je iao pokraj gore napre-
ma njemu i neprestano ga psovao, bacao
se kamenjem na njega i zasipao ga pra-
inom.
14 Napokon je doao kralj sa svim naro-
dom, koji ga je pratio, do cilja umoran;
ondje su se odmorili.
15 Meutim Absalom je bio sa svim Izrae-
lovim sinovima stignuo u Jeruzalem; Ahi-
tofel ga je pratio.
16 Kad Arkijanin Huaj, prijatelj Davidov,
doao je k Absalomu, povikao je Huaj
Absalomu: ivio kralj! ivio kralj!
17 Absalom je odgovorio Huaju: Je li to
tvoja vjernost prema tvojemu prijatelju?
Zato nisi otiao s svojim prijateljem?
2 Samuel
257
18 A Huaj je odgovorio Absalomu: Ne,
nego koga su izabrali Gospodin i narod i
svi Izraelovi sinovi, njegov sam ja, i kod
njega u ostati.
19 Povrh toga, kome da sluim? Zar ne
njegovom sinu? Kako sam sluio tvojem
ocu, tako u sluiti i tebi.
20 Onda je Absalom rekao Ahitofelu: Daj-
te mi svoj savjet to da radimo,
21 Odgovorio je Ahitofel Absalomu: Ui
k prilenicama svojega oca, koje je osta-
vio da uvaju kuu! Kad uje sav Izrael,
da si se posve posvadio sa svojim ocem,
ohrabrit e se svi tvoji sljedbenici.
22 I tako razapnuo Absalom ator na kro-
vu, i Absalom je uao pred oima svega
Izraela k prilenicama svojega oca.
23 Savjet, naime, to bi ga dao Ahitofel
vrijedio je onda toliko kao da bi tko za-
pitao Boga. Toliko je vrijedio svaki savjet
Ahitofelov i u Davida i u Absaloma.
Huaj razbija savjet Ahitofelov
17
Nato je predloio Ahitofel Absalomu:
Hou izabrati sebi dvanaest tisua
ljudi, da jo ove noi poem u potjeru za
Davidom.
2 Ja u ga stii, jer je posve izmoren, i
prepast u ga. Sva e vojska, koja je s
njim, pobjei i ja mogu ubiti kralja samo-
ga.
3 Onda u dovesti svu vojsku k tebi. Kad
se svi ratnici, kao to eli, povrate, za-
vladat e mir u svemu narodu.
4 Taj je savjet bio po volji Absalomu i svi-
ma Izraelovim starjeinama.
5 Ipak je zapovjedio Absalom: Neka se
jo dozove Arkijanin Huaj, da ujemo to
e on rei.
6 Kad je doao Huaj k Absalomu, priop-
io mu Absalom: Tako je svjetovao Ahi-
tofel, imamo li izvesti njegov prijedlog?
Ako ne, govori ti!
7 A Huaj je odgovorio Absalomu: Savjet
Ahitofelov nije ovaj put dobar.
8 I Huaj je nastavio: Ti zna da su junaci
tvoj otac i njegovi ljudi, puni ljute srano-
sti kao medvjedica u polju kad joj otmu
medvjedie. Uz to je tvoj otac bojnik koji
s ljudima ne dri nonoga sna.
9 On se sada sigurno sakrio u kakvu jamu
ili gdje drugdje. Pa ako odmah u poetku
neki padnu, ljudi to uju, rei e: Pristae
Absalomove su poraene.
10 Onda e i najhrabriji, koji imaju srce
kao lav, izgubiti sranost, jer sav Izrael
zna da je tvoj otac junak i da su hrabri
ljudi njegovi pratioci.
11 Zato ja svjetujem da skupi k sebi sav
Izraelov narod od Dana do Beer-ebe, da
ih bude kao pijeska na moru, pa ti glavom
s njima poi u boj!
12 Kad ga onda zateemo na mjestu gdje
se ba nalazi, mi emo napasti na njega,
kao to rosa pada na zemlju, i od njega
i svih ljudi, koji su s njim, nee ostati ni
jedan.
13 Povue li se u koji grad, sav e Izra-
el opasati uadima taj grad, pa emo ga
svui u dolinu da se vie ni kameni ne
nae ondje.
14 Onda su izjavili Absalom i svi Izraelovi
sinovi: Savjet Arkijanina Huaja bolji je
nego savjet Ahitofelov. Gospodin je, na-
ime, bio tako odredio da je dobar savjet
Ahitofelov bio odbaen, jer je Gospodin
htjeo navui zlo na Absaloma.
15 Huaj je javio sveenicima Sadoku i
Abiataru: Tako i tako svjetovao Ahitofel
Absalomu i starjeine izraelske, a ja sam
svjetovao tako i tako.
16 Sad poaljite bre Davidu ovaj glas:
Ne nouj vie kod gazova u pustinji, nego
prijei prijeko! Drukije, e dostii pogibi-
ja kralja i sve ljude koji su s njim.
17 Jonatan i Ahimaas stajali su spremni
kod studenca Rogela. Jedna slukinja
dola je ondje i donijela im vijest. Oni su
onda imali odnijeti glas kralju Davidu, jer
se nisu smjeli pokazati ni ui u grad.
18 Ali ih je vidio jedan mladi i javio to Ab-
salomu. Onda su oni obojica bre pribje-
gli u kuu jednoga ovjeka u Bahurimu.
On je imao studenac u svojemu dvoritu,
u koji se oni spustili.
19 ena je uzela pokriva i razastrla ga
povrh studenca. Povrh toga razasula stu-
enoga zrnja, tako da se nije moglo nita
opaziti.
20 Kad su Absalomovi ljudi doli k eni
u kuu, zapitali su ju: Gdje su Ahimaas
i Jonatan? ena im je odgovorila: Otili
su k vodi. I oni su traili, a nisu nali nita
i vratili se natrag u Jeruzalem.
21 im su bili otili, izali su oni iz stu-
denca, otili su i javili kralju Davidu. Rekli
su Davidu: Ustanite! Prijeite bre preko
vode, jer je tako i tako svjetovao Ahitofel
protiv vas.
22 Odmah je ustao David sa svim ljudi-
ma koji su bili s njim, i preao je preko
Jordana. Kad je jutro osvanulo, bili su svi
do posljednjeg ovjeka proli preko Jor-
dana.
23 Kad je vidio Ahitofel da se nije napra-
vilo kako je on svjetovao, osedlao je ma-
garca i zaputio se kui u svoj grad. Nakon
to je zapovjedio za svoju kuu, objesio
se i tako je on umro. Bio je pokopan u
grobu svojega oca.
2 Samuel
258
24 David je ve doao u Mahanaim kad
je Absalom sa svim Izraelovim sinovima,
koji su bili s njim, preao preko Jordana.
25 Na mjesto Joabovo bio je Absalom
postavio Amasu za vrhovnog zapovjedni-
ka nad vojskom. Amasa je bio sin neko-
ga Izraelca, kome je bilo ime Jitra. Ovaj
je bio imao odnose s Abigailom, Naha-
ovom kerkom, sestrom Seruje, majke
Joabove.
26 Izraelovi sinovi, pod Absalomom, uta-
borili se u zemlji Gileadu.
27 Kad je David doao u Mahanaim, onda
Sobi, sin Nahaov iz amonskog grada Ra-
bahe, i Makir, sin Amielov iz Lo-Debara, i
Gileadovac Barzilaj iz Rogelima,
28 donijeli su mu postelja, lonaca, zemlja-
nih posuda, penice, jema, brana, pre-
krupe, boba, lee, prenih zrna,
29 meda, mlijeka, ovaca i kravljega sira.
Oni su to ponudili Davidu i njegovim ljudi-
ma da jedu, jer su mislili: Ljudi su u pu-
stinji ogladnjeli, umorili se i oednjeli.
Absalomova nesretna bitka i smrt
18
David je prebrojio ljude, koji su bili s
njim i postavio im voe nad tisuom
i nad stotinom.
2 Treinu vojske postavio je pod zapo-
vijed Joabovu, treinu pod Abiaja, sina
Serujina i brata Joabova, i treinu pod
Itaja Gitejca. Kralj je rekao ljudima: I ja
u ii s vama,
3 A ljudi su odgovorili: Ti ne smije ii, jer
kad mi bjeimo, nee mariti za nas. Kad
bi i nas pola palo, ne bi marili za nas. A ti
si sam kao nas deset tisua. I bolje je da
nam ti pomae iz grada.
4 Kralj im rekao: to vam se ini da je
dobro, napravit u. Nato je kralj stao kod
vrata i sva je vojska izlazila po stotinu i po
tisuu.
5 A Joabu, Abiaju i Itaju zapovjedio je
kralj. uvajte mi mladoga Absaloma!
Sva je vojska bila svjedok kako je kralj
zapovjedio svim voama za Absaloma.
6 Tako je izala vojska u polje protiv Izra-
ela, i u umi Efraimovoj zametnula se bit-
ka.
7 Ondje su Izraelovi sinovi bili potueni
od Davidovih ljudi i pretrpjeli su u onaj
dan teak poraz izgubivi dvadeset tisu-
a ljudi.
8 Boj se rairio po svoj tamonjoj okoli-
ci. uma je vie prodrla ljudi nego to u
onaj dan pobio ma.
9 Sluajno je doao Absalom Davidovim
ljudima na oi. Absalom je jahao na maz-
gi. Kad je mazga naila pod granje veli-
kog hrasta, ostao je on glavom visei o
hrastu i ledbio je izmeu neba i zemlje
dok je mazga otrala ispod njega.
10 Nato neki ovjek je to vidio i javio Joa-
bu: Vidio sam Absaloma gdje visi o hra-
stu.
11 Joab je rekao ovjeku koji mu je bio
donio tu vijest: Pa kad si ga vidio, zato
ga nisi odmah sruio na tlo? Bio bih ti rado
dao deset srebrnjaka i jedan pojas.
12 A ovjek je odgovorio Joabu: I kad bi
mi se izbrojilo tisuu srebrnjaka, ne bih di-
gnuo svoje ruke na kraljeva sina, jer smo
uli na svoje ui kako je kralj zapovjedio
tebi, Abiaju i Itaju: uvajte mi mladoga
Absaloma!
13 Da sam napao na njega, ne bi se mo-
gao od kralja sakriti, a ti bi se drao po
strani.
14 Joab je rekao: Neu ja dangubiti s
tobom. Pa uzeo tri koplja u ruku i zabo
ih u prsa Absalomu, koji je jo iv visio o
hrastu.
15 Pristupili su deset Joabovih nositelja
oruja, i ubili Absaloma.
16 Nato je dao Joab zatrubiti u trubu, i lju-
di su prestali goniti Izraelove sinove, jer je
Joab bio ljudima zapovjedio da stanu.
17 I uzeli su Absaloma, bacili ga u umi u
veliku jamu i nabacali na njega vrlo veli-
ku hrpu kamenja. A sav Izrael je pobjegao
svaki u svoj ator.
18 Absalom je bio sebi podignuo spo-
men-stup za svojega ivota u Kraljevoj
dolini, jer je mislio: Nemam sina koji bi
mogao drati u spomenu moje ime. Tako
je bio nazvao onaj spomen-stup svojim
imenom. Zove se do dananjega dana
Absalomov spomenik.
19 Ahimaas, sin Sadokov, je rekao: Otr-
at u i odnijet u kralju glas da mu je
Gospodin udijelio pobjedu nad njegovim
neprijateljima.
20 A Joab mu rekao: Nemoj danas biti
glasnik, na koji drugi dan moe biti gla-
snik, ali danas ne smije biti, jer je mrtav
sin kraljev.
21 Joab je zapovjedio Kuitu: Idi, javi
kralju to si vidio! Kuit se bacio pred
Joaba na koljena i otrao.
22 A Ahimaas, sin Sadokov, jo jedanput
je rekao Joabu: Neka bude to hoe! Ja
u ipak trati za Kuitom! Joab je rekao:
Pa to e trati, moj sine, kad nee
dobiti nagrade.
23 On je odgovorio: Neka bude to hoe,
trat u! Onda mu rekao: Pa tri! Ahi-
maas je krenuo ravnicom Jordana i pre-
tekao Kuita.
24 David je ba sjedio meu dvojim vra-
tima. Straar je bio uzaao na krov iznad
2 Samuel
259
zidnih vrata, i kad je podignuo svoje oi i
pogledao, vidio jednoga ovjeka gdje tri
sam.
25 Straar je povikao i javio kralju. Kralj
je rekao: Kad je sam, onda nosi dobar
glas. I onaj je brzo doao i pribliio se.
26 Straar je vidio jo drugoga ovjeka
gdje tri. I povikao straar vrataru: Vidim
jo jednoga ovjeka, gdje tri sam. Kralj je
rekao: I on nosi dobar glas.
27 Straar je povikao dalje: Prvi tri, koli-
ko vidim, ba kao Ahimaas, sin Sadokov.
Kralj je odgovorio: To je dobar ovjek; taj
dolazi s dobrim glasom.
28 Onda je Ahimaas povikao kralju: Po-
bjeda!, onda se bacio pred kraljem licem
sve do zemlje i rekao: Neka je blagoslov-
ljen Gospodin, tvoj Bog, koji je predao lju-
de koji su podigli svoju ruku na mojega
gospodara, kralja!
29 Kralj je zapitao: Je li dobro mladom
Absalomu? Ahimaas je odgovorio Vi-
dio sam veliku vrevu kad je kraljev sluga
Joab poslao tvojega slugu, ali ne znam
to je bilo.
30 Kralj je rekao: Ukloni se i stani ondje!
On se uklonio i stao.
31 Onda je stignuo Kuit i progovorio:
Moj gospodar i kralj neka dopusti da mu
se javi dobra vijest: Gospodin ti je danas
udijelio pobjedu nad svima koji su se po-
bunili protiv tebe.
32 A kralj je zapitao Kuita; Je li dobro
mladom Absalomu? Kuit je odgovorio:
Kao mladi ovjek tako neka prou nepri-
jatelji mojega gospodara, kralja, i svi koji
ustaju na tebe u zloj namjeri!
33 Kralj je zadrhtao i otiao plaui u gor-
nju sobu nad vratima. Idui je jadikovao:
Moj sine Absalome! Moj sine! Moj sine
Absalome! Ah, da sam ja umro mjesto
tebe! O Absalome, moj sine, moj sine!
Davidova kraljevska dobrota
19
Javili su Joabu da kralj plae i jadiku-
je za Absalomom.
2 Tako se pobjeda onoga dana okrenula u
alost za sav narod. Jer je narod saznao u
onaj dan da kralj tuguje za svojim sinom.
3 Zato je narod uao u grad kradom, kao
to se skriva vojska koja se srami, jer je
pobjegla iz bitke.
4 Kralj je pokrio svoje lice. Moj sine Ab-
salome, jadikovao je iza glasa, moj sine
Absalome, moj sine!
5 Onda je doao Joab kralju u kuu i re-
kao: Izgrdio si danas sve svoje sluge, a
one su danas spasile ivot tebi, tvojim si-
novima i kerima, tvojim enama i prile-
nicama.
6 Iskazao si ljubav onima koji te mrze, a
mrnju onima koji te ljube, jer pokazuje,
eto, danas da tebi nita nisu vojskovoe
i ljudi. Jest, sada znam da bi ti bilo pravo
kad bi Absalom jo bio iv, a mi drugi svi
kad bismo danas poginuli.
7 Ali ustani sada, izai van i progovori
prijazno svojim ljudima, jer zaklinjem ti
se Gospodinom: Ako ne izae, nee ni
jedan ostati kod tebe ovu no. To e biti
gore za tebe negoli sva zla koja su te sna-
lazila od tvoje mladosti do sada.
8 Onda je kralj ustao i sjeo na vratima. Kad
su javili vojsci, rekavi: Evo, sjedi kralj na
vratima, doli su svi ljudi pred kralja. A
Izraelci su pobjegli, svaki u svoj ator.
9 I sav se narod poeo svaati. Po svim
Izraelovim plemenima govorilo se: Kralj
nas je oslobodio iz ruku naih neprijate-
lja i izbavio nas iz ruku flistejskih, a ipak
je morao bjeati iz zemlje pred Absalo-
mom.
10 A Absalom, koga smo pomazali za
kralja, poginuo je u boju. Zato jo oklije-
vate, te ne dovedete kralja natrag?
11 Nato je kralj David poslao k sveeni-
cima Sadoku i Abiataru i poruio im: Za-
pitajte starjeine Judine i recite: Zato vi
da budete posljednji koji e kralja natrag
dovesti u njegovu kuu? Jer ono to se
govorilo po svemu Izraelu, bilo je, naime,
dolo do kralja i u njegovu kuu.
12 Vi ste moja braa, vi ste od mojega
mesa i kosti. Zato da budete posljednji
koji e natrag dovesti kralja?
13 Recite Amasi: Ti si ipak od mojega
mesa i kosti. Tako i tako neka mi napravi
Bog ako mi ne bude vrhovni vojskovoa
dok si iv na mjesto Joaba!
14 Tako je pridobio srca svih ljudi od Ju-
dina roda, tako da jednoduno zamolio
kralja: Vrati se sa svim svojim ljudima!
15 I tako se kralj vratio i doao na Jordan.
Judejci su bili doli u Gilgal kralju u su-
sret, da prevedu kralja preko Jordana.
16 I Benjaminovac imej, sin Gerin, iz Ba-
hurima, bio je pohitio dolje s Judejcima
kralju Davidu u susret.
17 I s njim tisuu ljudi iz Benjaminova
roda. I Siba, upravitelj kue Saulove, bio
je doao kralju na Jordan s petnaest svo-
jih sinova i dvadeset svojih sluga.
18 Kad se prevezla laa da prevede kra-
ljevsku obitelj i da mu stoji na slubu, ba-
cio se imej, sin Gerin, pred kraljem na
koljena, kad je ovaj htjeo prijei preko
Jordana.
19 Onda je rekao kralju: Neka mi moj
gospodar ne upie u krivnju i neka se vie
ne spominje zlodjela koju je poinio tvoj
2 Samuel
260
sluga u onaj dan, kad je moj gospodar,
kralj, izlazio iz Jeruzalema i neka mi kralj
ne pamti to!
20 Jer tvoj sluga zna da je sagrijeio; ali,
kako vidi, danas sam prvi iz sve Josipo-
ve kue doao u susret svojemu gospo-
daru, kralju.
21 Onda je odgovorio Abiaj, sin Serujin,
rekavi: imej neka se usmrti, jer je pso-
vao Gospodinova pomazanika!
22 A David je rekao: to ja imam s vama,
Serujini sinovi, da mi danas budete pro-
tivnici? Zar da pogine danas tko u Izraelu
kad znam, da sam danas opet kralj nad
Izraelom?
23 Onda je kralj rekao imeju: Nee po-
ginuti! I zakleo mu se kralj.
24 I Mefboet, unuk Saulov, doao je
kralju u susret. On nije njegovao svojih
nogu, nije svoje brade ureivao, niti je
svoje haljine prao od onoga dana kad je
bio otiao kralj, sve do dana kad se opet
vratio zdrav.
25 I kad je on doao u Jeruzalem kralju u
susret, zapitao ga kralj: Mefboete, za-
to nisi poao sa mnom?
26 On je odgovorio: Moj gospodaru i kra-
lju! Prevario me moj sluga, jer tvoj sluga
bio je sebi poduzeo dao osedlati magar-
ca, da odjae ondje i poe s kraljem, jer
je tvoj sluga hrom.
27 Ali on je oklevetao tvojega slugu kod
mojega gospodara, kralja, ali je moj gos-
podar, kralj, kao aneo Boji; zato radi
to ti se ini dobro!
28 Premda sva kua mojega oca nije ima-
la nita drugo oekivati od mojega gos-
podara i kralja nego smrt, ipak si ti uzeo
svojega slugu meu svoje prijatelje za
stolom. Pa kakvo imam jo pravo i kakav
zahtjev kod kralja?
29 Kralj mu odgovorio: emu tolike rijei
o tomu? Rekao sam: Ti i Siba podijelite
imanje!
30 A Mefboet je rekao kralju: Radije
neka uzme sve kad se moj gospodar i
kralj vratio kui cijel i zdrav!
31 I Barzilaj od Gileada bio je doao iz
Rogelima i poao s kraljem na Jordan da
ga prati preko Jordana.
32 Barzilaj je bio vrlo star, ovjek od
osamdeset godina. On je bio kralja hranio
za njegova boravka u Mahanaimu, jer je
bio vrlo imuan.
33 I kralj je rekao Barzilaju: Hajde prijeko
sa mnom, ja u se brinuti za tvoje uzdra-
vanje dok si u Jeruzalemu.
34 Ali Barzilaj je odgovorio kralju: Kako
u dugo jo ivjeti da idem s kraljem u Je-
ruzalem?
35 Ima mi sada osamdeset godina. Pa
mogu li jo razlikovati dobro i zlo? Ima li
tvoj sluga jo okusa za ono to jede i pije?
Mogu li jo sluati glas pjevaa i pjevai-
ca? Zato bih, tvoj sluga, pao jo na teret
svojemu gospodaru i kralju?
36 Samo komadiak htjeo bi tvoj sluga
proi s kraljem preko Jordana. Zato e
mi kralj odmah tako naplatiti?
37 Pusti ipak da se tvoj sluga vrati kui,
umrijeti u svojem rodnom gradu kod gro-
ba svojega oca i svoje majke! Ali evo, tu
je tvoj sluga Kimham; on neka ide s mojim
gospodarom, kraljem, pa napravi njemu
to dri za dobro!
38 Kralj je odgovorio: Neka ide sa mnom
Kimham, ja u mu napraviti to bude tebi
drago i tebi u ispuniti svaku elju.
39 Potom je preao sav narod preko Jor-
dana. I kralj je preao prijeko i onda po-
ljubio Barzilaja i rastao se s njim, pa se
vratio u svoje mjesto.
40 Kralj je otiao dalje u Gilgal, i Kimham
ga je pratio. Sva vojska Judina i polovica
Izraelovih ratnika bila je dopratila kralja.
41 I doli su svi Izraelovi sinovi kralju i za-
pitali kralja: Zato su te odvela naa bra-
a, Judejci, i preveli preko Jordana kralja
s njegovom obitelji i cijelom Davidovom
druinom?
42 Svi Judejci su odgovorili Izraelovim si-
novima: Kralj je ipak u srodstvu s nama,
zato se tako srdite zbog toga? Jesmo
li moda ivjeli o kraljevu troku? Pa je li
bio uhvaen od nas?
43 Ali Izraelovi sinovi su odgovorili Judej-
cima: Mi imamo deset dijelova na kralju,
i mi smo prema vama prvoroenci. Zato
ste nas zapostavili? Nije li, najprije, na na-
oj strani izreena elja da natrag dovede-
mo svojega kralja? Ali odgovor Judejaca
bio je jo ei negoli govor Izraelaca.
Pobuna ebe protiv Davida
20
Sluajno je bio ondje opak ovjek
po imenu eba, sin Bikrijev, Benja-
minovac. On je zatrubio u trubu i povikao:
Mi nemamo dijela s Davidom, niti imamo
batine sa sinom Jesejevim. Svaki neka se
vrati u svoj ator, Izraelovi sinovi!
2 Nato su svi Izraelci napustili Davida i
prikljuili se ebi, sinu Bikrijevu. A Judej-
ci su otpratili svojega kralja od Jordana u
Jeruzalem.
3 Kad je David bio doao u svoj dvor u
Jeruzalem, dao je deset prilenica, koje
je bio ostavio da uvaju kuu, odvesti u
posebnu kuu, i brinuo se za njihovo uz-
dravanje, ali nije vie opio s njima. Tako
su ivjele do svoje smrti zatvorene kao
2 Samuel
261
udovice iza ivota mua.
4 Potom je zapovjedio kralj Amasi: Sa-
zovi mi Judejce za tri dana, i ti isto tako
budi ovdje!
5 I Amasa otiao da sazove Judejce. A
kad je zaostao preko vremena to mu ga
je bio odredio.
6 I David je rekao Abiaju: Sad e nam
eba, sin Bikrijev, biti opasniji od Absa-
loma. Uzmi ti ljude svojega gospodara i
progoni ga! Drukije, dobit e tvrde gra-
dove i zadat e nam puno jada.
7 Joabovi ljudi su izali pod njegovim
vodstvom, uz to Keretejci i Peletejci, i svi
ratnici junaci. Ostavili Jeruzalem, da gone
ebu, sina Bikrijeva.
8 Kad su doli na veliki kamen kod Gibe-
ona, susreo ih Amasa. Joab je bio odje-
ven u haljinu dobedricu. Na njoj je visio
bode, koji je u koricama bio svezan uz
bedro. Kad je poao naprijed, bode mu
ispao na tlo.
9 Onda Joab zapitao Amasu: Jesi li zdra-
vo, dragi brate? I prihvatio Joab desnom
rukom Amasu za bradu da ga poljubi.
10 A Amasa nije opazio ma u ruci Joa-
bovoj. Tako mu ga je on mogao zabosti
u slabine, tako da su se njegova crijeva
prosula na zemlju. On je umro, a da nije
trebao jo drugi mu ubod zabosti. Potom
su Joab i njegov brat Abiaj otili su dalje
u potjeru za ebom, sinom Bikrijevim.
11 Jedan od Joabovih ljudi morao je
ostati kod Amase i viknuti: Tko se dri
uz Joaba i tko je za Davida, neka ide za
Joabom!
12 Amasa, sav obljeven krvlju, leao je
nasred puta. Kad je onaj ovjek vidio da
se svi ljudi zaustavljaju, odvukao je Ama-
su s puta u polje i stavio na njega haljinu,
jer svaki koji je prolazio motrio bi ga i za-
ustavio bi se.
13 im ga je bio uklonio s puta, prikljuili
se svi Joabu, da tjeraju ebu, sina Bikri-
jeva.
14 A on je proao sva Izraelova plemena
do u Abelu Bet-Maaku, ali su ga svi gra-
dovi prezreli, pa i progonili.
15 Svi Joabovi ljudi doli su i opkolili ga u
Abeli Bet-Maaki, iskopali opkop oko gra-
da tako da su stajali pred gradskim zidom
i potkopavali zid da ga srue.
16 Onda je viknula jedna mudra ena iz
grada: ujte, ujte! Recite Joabu neka
doe ovdje! Htjela bih s njim govoriti.
17 Kad je on doao u njezinu blizinu,
zapitala je ena: Jesi li ti Joab? On je
odgovorio: Jesam. Ona mu je rekla:
Posluaj rijei svoje slukinje! On je od-
govorio: ujem.
18 Ona je rekla: Od starine se govori
ovako: Pitajte samo u Abeli i doi ete
do cilja.
19 Mi smo najmirniji i najvjerniji grad u
Izraelu. A ti hoe razoriti majku gradova
u Izraelu. Zato hoe upropastiti vlasni-
tvo Gospodinovo?
20 Odgovorio je Joab rekavi:: Daleko je
to od mene da unitim i razorim.
21 Ne radi se o tom, nego jedan ovjek
iz gore Efraimovce po imenu eba, sin
Bikrijev, pobunio se protiv kralja, protiv
Davida. Dajte samo njega i ja odlazim od
grada. ena je odgovorila Joabu: Nje-
gova glava bacit e ti se odmah preko
zida!
22 I puna lukavosti nagovorila je ena sve
ljude i oni su odsjekli glavu ebi, sinu Bi-
krijevu, i bacili ju Joabu. I on je zatrubio
u trubu, i oni se razili od grada, svaki u
svoj ator. Joab se vratio kralju u Jeruza-
lem.
23 Joab je bio na elu sve izraelske voj-
ske. Benaja, sin Jehojadov je zapovjednik
Keretejcima i Peletejcima.
24 Adoram je bio nadglednik prihoda; Jo-
afat, sin Ahiludov je bio peatnik.
25 eva je bio dravni pisar. Sadok i Abi-
atar su bili sveenici.
26 I Jairanin Ira je bio je glavni savjetnik
kod Davida.
Sedam Saulovih sinova objeeni
21
Jedanput, u Davidovim danima, tri
godine vladala je glad, iz godine u
godinu. I David je zapitao Gospodina. Na
Saulu i njegovoj kui lei krvna krivnja,
odgovorio je Gospodin, jer je pogubio
Gibeonce.
2 Onda je kralj dozvao Gibeonce i rekao
im. Gibeonci, naime, ne pripadaju Izrae-
lovim sinovima nego ostacima Amoreja-
ca. Premda su im se Izraelovi sinovi bili
obvezali zakletvom, traio je Saul u svojoj
revnosti za Izraelove sinove i Judejce da
ih uniti.
3 Stoga je David zapitao Gibeonce: to
da vam napravim i ime da vas namirim
da biste blagoslovili Gospodinovu bati-
nu!
4 Gibeonci su mu odgovorili: Ne traimo
ni srebra ni zlata od Saula i njegove kue.
Niti nam je do toga da se itko pogubi u
Izraelu. On ih zapitao: Pa to hoete, ja
u vam napraviti.
5 Oni su odgovorili kralju: ovjek, koji
nas je unitavao i smiljao da nas isko-
rijeni, da nas ne bude nigdje u Izraelovu
podruju,
6 od njegovih sinova neka nam se da se-
2 Samuel
262
dam ljudi, a mi emo ih pred Gospodinom
u Saulovoj Gibei na Gospodinovoj gori
objesiti. Kralj je rekao: Dat u vam ih.
7 Ali Mefboeta, sina Jonatana, sina Sau-
lova, kralj je sauvao zbog zakletve polo-
ene pred Gospodinom, koja je bila meu
njima, Davidom i Jonatanom, Saulovim
sinom.
8 I uzeo je kralj oba sina koje je rodila Sa-
ulu Rispah, ki Ajina, Armonija i Mefbo-
eta, i pet sinova koje Mikala, ki Saulova
rodila Adrielu, sinu Meholaja Barzilaja.
9 Ove je dao u ruke Gibeoncima, a oni ih
objesili na gori pred Gospodinom. Tako
su sedmorica poginuli u isto vrijeme. U
prvim danima etve, u poetku jemene
etve, umrli su.
10 Onda je uzela Rispah, ki Ajina, crnu
haljinu i sebi ju prostrla po hridi kao po-
stelju, od poetka etve dok ne padne
kia s neba na mrtva tjelesa. Tako je spri-
jeila da po danu slijeu nebeske ptice, a
po noi poljske zvijeri.
11 I javili su Davidu to je napravila prile-
nica Saulova Rispah, ki Ajina.
12 Onda je dao David donijeti kosti Sau-
love i njegova sina Jonatana kod graana
grada Jabea u Gileadu. Ovi su ih bili po-
tajno uzeli iz Bet-ana, gdje su ih objesili
Filistejci, kad su Filistejci potukli Saula na
Gilboi.
13 Odande je dao on donijeti kosti Saula
i njegova sina Jonatana, i k tomu priloili
kosti objeenih
14 i pokopali su kosti Saula i njegova sina
Jonatana u grobu njegova oca Kia u
Seli, u Benjaminovoj zemlji. Nakon to su
napravili sve kako im je zapovjedio kralj,
smilovao se Bog zemlji.
15 I nastao opet rat izmeu Filistejaca i
Izraelaca. David je otiao sa svojim ljudi-
ma i borio se s Filistejcima; a David pri-
tom sustao.
16 Onda ga je mogao uloviti Ii-Benob,
koji je bio od roda divova. U koplju nje-
govu bilo je tri stotine ekela mjedi, i bio
je opasan novim maem kad je htjeo ubiti
Davida.
17 Ali mu je doao Abiaj, sin Serujin, i
ubio Filistejca. Onda su ga zakleli Davi-
dovi ljudi: Ne smije vie izlaziti s nama u
boj da ne ugasi Izraelovu svjetiljku!
18 Potom je opet nastao rat u Gobu s Fi-
listejcima. Onda je Huejac Sibekaj ubio
Safa, koji je od roda divova.
19 Onda kad je opet kod Gobe nastao rat
s Filistejcima, ubio je Elhanan, sin Jaare-
Oregima iz Betlehema, Golijata Gitejca,
kome je koplje bilo kao vratilo.
20 I opet nastao rat kod Gata. Tu je bio
jedan ovjek gorostas, koji je imao est
prsta na rukama i est prsta na nogama,
svega dvadeset i etiri. I on je bio od roda
divova.
21 Kad je on pogrdio Izraelove sinove,
ubio ga Jonatan, sin imea, brata Davi-
dova.
22 Ta su etvorica vukla lozu od roda di-
vova u Gatu, i pali od ruke Davidove i nje-
govih ljudi.
Pjesma Davidova zahvaljenja Bogu
22
David je sastavio, u vrijeme kad ga
je Gospodin izbavio iz ruku svih nje-
govih neprijatelja i iz ruke Saulove u slavu
Gospodinu, ovu pjesmu.
2 On je pjevao: Gospodin, je moja Hridi-
na, moja utvrda, moj Izbavitelj!
3 Bog je moja Hridina, u njega se uzda-
jem. tit moj, rog mojega spasenja, moja
utvrda, moje utoite! Moj Spasitelj, koji
me je spasio od nasilja.
4 Zazvat u Gospodina koji je hvale do-
stojan; tako u biti izbavljen od svojih ne-
prijatelja.
5 Kad su me okruili pobjesnjeli valovi
smrti, poplave zla drale me u tjeskobi,
6 okovi pakla okruile me, zamke smrti
usprotivile mi se.
7 U svojoj nevolji povikao sam Gospodi-
nu, zavapio sam svojem Bogu: i On je iz
svojega Doma razabrao moj glas, do nje-
govih uiju doao je moj vapaj.
8 Onda se iznenada uznemirila zemlja i
zadrhtala, utvrde se nebesa uzdrmale,
njihale su se, jer je On bio pun gnjeva.
9 Iz njegova nosa sukljao je dim, iz njego-
vih usta buktio oganj to prodire, poar
je plamsao od toga.
10 On je savio nebesa i siao, dok su mu
noge poivale na tamnu oblaku.
11 Na kerubinima je sjedio i vozio se i do-
hujao na krilima vjetrova.
12 Tamu je razvukao oko sebe, kao voda
teak, mraan oblak postao mu ator.
13 U svjetlosti to je sjala pred njim plam-
tjele su ognjene glavnje.
14 Gospodin je pustio da gromovi zagrme
na nebu, Svevinji pustio da se zaori nje-
gov glas.
15 Strijele odapeo on i rasprio ih, munje
izbacio i pomeo ih.
16 Pokazale se morske dubine, otkrili se
temelji svijeta pred prijetnjom i Bojim
gnjevom, pred dahtanjem njegove srd-
be.
17 S visine stignuo je i prihvatio me, iz sil-
nih voda izvukao me.
18 Istrgnuo me od mojih jakih neprijatelja,
od mojih protivnika koji su od mene bili
2 Samuel
263
jai.
19 Napali me u dan kad sam bio u nevolji,
ali mi je Gospodin bio zatitnik.
20 Izveo me na istinu, oslobodio me, jer
mi je bio milostiv i naklonjen.
21 Tako mi je Gospodin naplatio po mojoj
pravednosti moje djelo, tako mi nagradio
istou mojih ruku.
22 Jer sam se drao Gospodinovih pu-
tova, nikad nisam napravio krivo svojem
Bogu.
23 Pred oima sam imao sve njegove
uredbe, nikad nisam odbacio njegova za-
kona.
24 Bez prijekora hodao sam pred njim,
uvao sam se od svojih zlodjela.
25 Zato mi nagradio Gospodin moju vjer-
nost po mojoj pravednosti, koja mu je po-
znata, moju istou.
26 Dobar si dobromu, vjeran si vjernomu.
27 S istim postupa isto, samo se zlo-
estu protivi.
28 Pomae nevoljnu narodu, snizuje
pogled oholu.
29 Ti si moj svjetionik, Gospodine, moj
Bog, koji mi rasvjetljuje tamu.
30 Tvojom snagom razbijam neprijatelj-
ske vojne redove; preko zidina skaem
sa svojim Bogom.
31 Bog, savren je njegov put; istinita je
Gospodinova rije. On je tit svima koji se
uzdaju u njega.
32 Jer tko je Bog osim Gospodina? Tko je
Hridina, ako ne na Bog?
33 Bog, koji me pae snagom, pravi neo-
pasnim moj put.
34 Pravi moje noge brzima kao u jelena,
postavio me visoko na kamenit greben.
35 Ruku moju upravlja u boju, miice moje
zapinju l k od mjedi.
36 Svoju pomo dao si mi kao tit; napra-
vila me velikim tvoja dobrota.
37 Mojemu koraku dao si rairen prostor,
nikad mi koljena nisu klecala.
38 Tako sam mogao tjerati svojega nepri-
jatelja, mogao sam ga dostignuti i nisam
se vratio dok nije pao uniten.
39 Pograbio sam ga, udario sam ga, te
nije vie ustao; meu noge pao mi je.
40 Snagom si me naoruao za boj; koji se
stavili protiv mene, sruio si ih na koljena
pred mene.
41 Moje neprijatelje natjerao si pred me-
nom u bijeg; tako sam unitio svoje ne-
prijatelje.
42 Vikali su za pomo, ali nije bilo pomo-
nika, Vikali su Gospodinu, ali ih on nije
uo.
43 Kao zemaljski prah satro sam ih, potu-
kao ih, zgazio ih kao blato na putu.
44 Izveo si me cijela iz borbe za moj na-
rod. Za glavara neznabocima postavio si
me; narod, koga nikada nisam vidio, po-
stao mi podanik.
45 Sinovi iz tue zemlje iskazuju mi to-
vanje, na rije su mi posluni.
46 Padaju na koljena sinovi iz tue ze-
mlje, drui izlaze iz svojih gradova.
47 iv je Gospodin! U sav glas neka je
slavljena moja Hridina! Visoko hvaljen
neka je Bog, Hridina mojega spasenja!
48 Bog, koji me pomogao za osvetu, na-
rode mi pod noge natjerao,
49 koji me izbavi od mojih neprijatelja! Ti
si me uzvisio iznad mojih protivnika, oslo-
bodio me od samovoljna ovjeka.
50 Zato u te slaviti pred svim svijetom, ti
moj Gospodine, i pjevat u pjesme tvojem
Imenu.
51 On je kula spasenja svojem kralju, mi-
lost dijeli svojemu pomazaniku: Davidu i
njegovim potomcima u vjena vremena!
Davidovi junaci
23
Ovo su Davidove posljednje rijei.
Ovo govori David, sin Jeseja, ovo
govori ovjek koji je bio uzvien visoko;
pomazanik Boga Jakovljeva, koji je pjevao
Izraelove pjesme:
2 Duh Gospodinov govori preko mene, i
na mojem je jeziku bila njegova rije.
3 Bog Izraelov je rekao, Hridina Izraelova
govorila me: Onaj tko vlada ljudima mora
biti pravedan, koji vlada u Bojem stra-
hu.
4 Taj e biti kao jutarnje svjetlo, kad sun-
ce ograne, a nikakav oblak ne muti ranu
svjetlost. U sjaju sunanu, iza kie, mlada
trava nie iz zemlje.
5 Tako stoji, zaista, moja kua prema
Bogu: on je sa mnom ustanovio je vje-
ni zavjet, ureen u svemu i dobro uvan.
Svaku moju elju i svaku moju enju on
puta, da zaista uspije.
6 Kao iupano trnje svi su zlikovci: nitko
ih se zato ne dotie.
7 Tko se namjeri na njih, prihvati za elje-
zo i koplje, i praskajui planu oni u era-
vici.
8 Ovo su imena Davidovih junaka: Ta-
kmonac Joeb Baebet, elovoa trojici.
On zavitla svoje koplje i ubije odjedanput
osam stotina.
9 Za njim dolazi izmeu tri junaka Aho-
ahej Eleazar, sin Dodov. On je bio s Da-
vidom u Pas-Damimu, kad su se ondje
skupili Filistejci na boj, a Izraelovi sinovi
se povukli.
10 On je ostao i tukao Filistejce dokle
mu se ruka nije umorila i ruka mu se nije
2 Samuel
264
ukoila na mau. Tako je dao Gospodin
u onaj dan sjajnu pobjedu. Ljudi se vratili
i poli za njim, ali samo zato da pokupe
plijen.
11 Za njim dolazi Hararanin amah, sin
Ageov. Jedanput su se skupili Filistejci u
Lehiju. Ondje je bio komad zemlje s le-
om. Onda su ljudi pobjegli od Filisteja-
ca.
12 A on je stao nasred polja, obranio ga
i pobio Filistejce. Tako je dao Gospodin
veliku pobjedu.
13 Jedanput su sili ta tri najodlinija, iz-
meu tridesetorice, u vrijeme etve k Da-
vidu u pilju Adulam, kad je vojska Filiste-
jaca taborila u Refaimovoj dolini.
14 David je bio ba u tvravi. A u Betlehe-
mu je onda bila flistejska straa.
15 I kad je David zaelio: Tko bi mi do-
nio vode da pijem iz studenca na vratima
Betlehema?
16 Onda su ona tri junaka prodrla kroz ta-
bor Filistejaca, zahvatili vode iz studenca
na vratima Betlehema i donijeli su Davi-
du, ali je on nije htjeo piti, nego ju prolio
Gospodinu u ast.
17 I rekao on: Ne daj mi, Gospodine,
da takvo to napravim! Pa to je krv ljudi
koji prodru uz opasnost ivota! Zato nije
htjeo piti. To su napravila ova tri junaka.
18 Abiaj, brat Joabov, sin Serujin, bio je
elovoa tridesetorici. On je zavitlao svo-
je koplje na tri stotine i pobio ih. Bio je
ugledan kod trojice,
19 jer se odlikovao meu tridesetoricom,
postao im zapovjednik, ali trojice nije do-
stignuo.
20 Benaja, sin Jehojadov, iz Kabseela,
bio je hrabar ovjek, velik na djelima. On
je pogubio dva moapska junaka. Jednog
snijenog dana on je siao i ubio lava u
jami.
21 On je ubio i jednoga Egipanina go-
rostasne veliine. Premda je Egipanin
imao u ruci koplje, on je izaao na njega
sa tapom, istrgao Egipaninu koplje iz
ruke i ubi ga njegovim vlastitim kopljem.
22 To je napravio Benaja, sin Jehojadov.
Kod trojice junaka imao je visok ugled.
23 Bio je slavniji od tridesetorice, ali one
trojice nije dostignuo. David ga postavio
na elo tjelesnoj strai.
24 Meu tridesetoricom bili su Joabov
brat Asahel, Elhanan iz Betlehema, sin
Dodov;
25 amah iz Haroda, Elika iz Haroda;
26 Heles iz Paltija, Ira, sin Ikeov iz Te-
koe;
27 Abiezer iz Anatota, Mebunaj iz Hue;
28 Salmon iz Ahoha, Maharaj iz Netofe;
29 Heled, sin Baanin, iz Netofe, Itaj, sin
Ribajev, iz Gibee u plemenu Benjamino-
vu;
30 Benaja iz Piratona, Hidaj iz potoka Ga-
aa;
31 Abi-Albon iz Arbe, Azmavet iz Barhu-
meje;
32 Eliaba iz aalbona, Jaenovi sinovi,
Jonatan;
33 amah iz Harara, Ahiam, sin ararov
iz Harara;
34 Elifelet, sin Ahasbaja, sin jednog Maa-
kejca Eliam, sin Ahitofela iz Gilona;
35 Hesraj iz Karmela, Arbejanin Paaraj;
36 Igaal, sin Natana iz Sobe, Bani iz
Gada;
37 Selek iz Amona, Maharaj iz Beerota
nositelj oruja Joaba sina Serujina;
38 Ira, Itranin, Gareb, Itranin;
39 Urija, Hitijac: svega trideset i sedam.
Davidov popis puanstva kanjen
24
Gospodinova srdba se raspalila
jo jedanput protiv Izraelaca, i on je
potaknuo Davida protiv njih da zapovijedi:
Hajde, izbroji Izraela i Judu!
2 Onda je Kralj zapovjedio svojem voj-
skovoi Joabu: Proi po svim Izraelovim
plemenima od Dana do Beer-ebe i iz-
broji narod, da znam broj naroda!
3 A Joab je odgovorio kralju: Gospodin,
tvoj Bog, dodat e k narodu, koliko ga je
sad, jo stotinu puta toliko, i moj gospo-
dar i kralj to e jo sam doivjeti. Zato
moj gospodar i kralj takvo to hoe?
4 Ali kraljeva zapovijed je primorala Joa-
ba i vojskovoe, i tako su Joab i vojsko-
voe otili od kralja da prebroje Izraelov
narod.
5 Proli su preko Jordana i poeli kod
Aroera, desno od grada, koji lei u dolini
potoka, u pravcu prema Gadu i Jazeru.
6 Onda su otili u Gilead i do u zemlju Hi-
tijaca prema Kadeu. Potom su doli u
Dan i okrenuli u Sidon.
7 Onda su stigli u tvrdi grad Tir i u sve
gradove Hivejaca i Kanaanaca. Potom su
otili u junu zemlju Judinu, u Beer-e-
bu,
8 Tako su obili cijelu zemlju i vratili se u
Jeruzalem poslije devet mjeseci i dvade-
set dana.
9 Joab je dao kralju broj popisana naro-
da, i bilo je od Izraela osam stotina tisua
ljudi sposobnih za oruje i opasanih ma-
em, a ljudi od Jude pet stotina tisua.
10 Nakon to je David prebrojio narod,
zapekla ga savjest. I David se pomolio
Gospodinu: Teko sam sagrijeio to
sam to napravio, ali, Gospodine, oduzmi
2 Samuel
265
svojem sluzi krivnju njegovih zlodjela, jer
sam bio posve zaslijepljen!
11 Kad je David ujutro ustao, dola je
Gospodinova rije proroku Gadu, vidjeo-
cu Davidovu, rekavi:
12 Idi i reci Davidu: Ovako govori Gos-
podin: troje ti predlaem; izaberi jedno od
toga da ti napravim!
13 Gad je poao k Davidu i navijestio mu,
rekavi Hoe li da doe na tvoju zemlju
sedam godina gladi, ili da bjei tri mje-
seca pred svojim neprijateljima i oni da
te gone, ili da bude tri dana kuga u tvojoj
zemlji? Sada promisli i vidi, jer trebam od-
govoriti onomu koji me poslao!
14 David je odgovorio Gadu: U velikoj
sam muci. Mi emo radije pasti u ruke
Gospodinove, jer je njegovo milosre veli-
ko, a neka ne zapadnem u ruke ljudima.
15 Tako je Gospodin pustio kugu na Izra-
ela od jutra do odreenoga vremena. Po-
mrlo je naroda od Dana do Beer-ebe se-
damdeset tisua ljudi.
16 Ve je pruio aneo svoju ruku na
Jeruzalem da ga uniti, onda se saalilo
Gospodinu zbog zla i zapovjedio anelu
koji je ubijao narod: Dosta je, povuci na-
trag svoju ruku! Gospodinov Aneo bio
je ba doao do gumna Jebusejca Ara-
une.
17 Kad je vidio David, kakvo je zlo napra-
vio aneo u narodu, pomolio se Gospo-
dinu ovako: Ah, sagrijeio sam, zlo sam
napravio, a ove ovce to su one napravi-
le, pa okreni svoju ruku na mene i na moju
obitelj.
18 Jo istoga dana pojavio se Gad kod
Davida i rekao mu: Idi i podigni Gospo-
dinu rtvenik na gumnu Jebusejca Arau-
ne!
19 David je otiao na Gadovu rije, kako
mu je bio Gospodin zapovjedio.
20 Kad je Arauna pogledao i vidio kralja
gdje mu dolazi sa svojom pratnjom, iza-
ao je Arauna i poklonio se kralju licem
do zemlje.
21 Arauna je zapitao: Zato dolazi moj
gospodar, kralj, svojem sluzi. David
je rekao: Da kupim od tebe to gumno.
Hou podii Gospodinu rtvenik, da se
kuga ukloni od naroda.
22 Arauna je odgovorio Davidu: Moj gos-
podar, kralj, neka je uzme i neka rtvuje
to mu je volja! Evo, ovdje su volovi za
rtvu i kola i jarmovi volujski za drva.
23 Sve to, o kralju, daruje Arauna kralju.
I Arauna je rekao kralju: Gospodin, tvoj
Bog, neka ti bude milostiv.
24 A kralj je rekao Arauni: Ne, nego ja
u je samo kupiti od tebe. Neu prinositi
Gospodinu, svojem Bogu, rtve paljenice
koje me nita ne kotaju. I tako je David
kupio gumno i volove za pedeset srebrnih
ekela.
25 David je ondje podignuo Gospodinu
rtvenik i prineo paljenice i mirotvorne r-
tve. Onda se Gospodin smilovao zemlji, i
prestala je kuga u Izraelu.
2 Samuel
1 Kraljevi
Prva knjiga Kraljeva
Salomon postaje kralj
1
Kralj David je bio ostario i odmaknuo u
godinama, pa i kad su ga pokrivali, nije
se mogao ugrijati.
2 Stoga su mu svjetovale njegove sluge:
Neka se potrai za gospodara kralja mla-
da djevojka, koja bi kralja dvorila i bila mu
na ruku kao skrbnica. Kad bude ona na
tvojemu krilu, ugrijat e se ve gospodar
kralj.
3 I potraili su lijepu djevojku po cijeloj
zemlji izraelskoj i nali su Abiagu iz u-
nama, te je doveli kralju.
4 Djevojka je bila vrlo lijepa, i ona je nje-
govala kralja i sluila mu, ali ju kralj nije
tjelesno spoznao.
5 Adonija, sin Hagitin, pomislio je u svojoj
preuzetnosti: Ja sam budui kralj! Zato
nabavi sebi bojnih kola i konjanika i pede-
set ljudi koji su trali pred njim.
6 Njegov otac nikad mu se u svojemu i-
votu nije usprotivio i nije ga zapitao: Za-
to radi takvo to? Uz to je imao vrlo
lijepu vanjtinu i bio je od roenja prvi iza
Absaloma.
7 On je stupio u dogovore s Joabom, si-
nom Serujinim, i sa sveenikom Abiata-
rom, i obojica su se prikljuili i pomogli
Adoniji.
8 Ali sveenik Sadok i Benaja, sin Jeho-
jadov, prorok Natan i imej i Rei nisu pri-
stali za Adonijom.
9 I kad je Adonija zaklao ovaca, volova,
tovne teladi na kamenu Zoheledu kod
266
izvora Rogela, pozvao svu svoju brau,
kraljeve sinove, i sve ljude iz Judeje, koji
su bili u kraljevskoj slubi.
10 Ali nije pozvao proroka Natana, ni Be-
naja, ni Davidovih junaka, ni svojega bra-
ta Salomona.
11 Onda je rekao Natan Batebi, Salomo-
novoj majci, rekavi: Jesi li ula da Ado-
nija, sin Hagitin, postaje kralj a da David,
gospodar na, ne zna nita o tomu?
12 A sada daj da ti dam savjet kako mo-
e sebi i svojem sinu Salomonu spasiti
ivot!
13 Hajde, idi odmah kralju Davidu i reci
mu: Moj gospodaru i kralju, nisi li se ipak
zakleo svojoj slukinji, rekavi: Moj sin
Salomon e biti kralj poslije mene i on
e sjediti na mojem prijestolju. Pa zato
onda Adonija postaje kralj?
14 Onda dok ti ondje bude govorila s
kraljem, doi u ja za tobom i potvrdit u
tvoje rijei.
15 Tako je pola Bateba kralju u sobu. A
kralj je bio vrlo star, i Abiaga unamka
ga dvorila.
16 Kad se Bateba poklonila pred kraljem
i bacila na koljena, zapitao ju kralj: to
eli?
17 Ona mu je odgovorila: Moj gospoda-
ru, ti si se zakleo svojoj slukinji Gospodi-
nom, svojim Bogom: Tvoj sin Salomon bit
e kraljevati poslije mene, i on e sjediti
na mojem prijestolju.
18 A evo, Adonija postaje kralj, a da ti,
moj gospodaru i kralju, ne zna za to.
19 Dao je naklati volova, tovne teladi i
mnogo ovaca i pozvao je sve kraljeve si-
nove i sveenika Abiatara i vojskovou
Joaba, a tvojega slugu Salomona nije po-
zvao.
20 U tebe, moj gospodaru i kralju, uprte
su sada oi svega Izraela. Javi im, tko e
kao batinik sjesti na prijestolje mojega
gospodara i kralja!
21 Drukije, doi e tako daleko da emo
ja i moj sin Salomon biti tu kao zloinci,
im moj gospodar i kralj poine kod svo-
jih otaca.
22 Dok je ona jo govorila s kraljem, do-
ao je prorok Natan.
23 Javili su kralju: Prorok Natan je ov-
dje. On je stupio pred kralja i bacio se
pred kraljem na koljena licem do zemlje.
24 I Natan je rekao: Moj gospodaru i
kralju, jesi li ti zapovjedio: Adonija e biti
kralj poslije mene, on e sjediti na mojem
prijestolju?
25 On je danas otiao i dao je naklati vo-
lova, tovne teladi i mnogo ovaca. Pozvao
je sve kraljeve sinove i vojskovoe i sve-
enika Abiatara. I eno jedu i piju kod nje-
ga i viu: ivio kralj Adonija!
26 A mene, tvojega sluge, ni sveenika
Sadoka, ni Benaju, sina Jehojadova, ni
tvojega sluge Salomona nije pozvao.
27 Ako je to bilo zapovjeeno od mojega
gospodara i kralja, to nisi dao obavijestiti
svojega slugu tko e kao batinik sjediti
na prijestolju mojega gospodara i kralja.
28 Nato je odgovorio kralj David, rekav-
i: Zovnite mi Batebu! Ona se pojavila
pred kraljem i stupila pred kralja.
29 I kralj se zakleo i rekao: Tako mi i-
voga Gospodina, koji me izbavio iz svake
nevolje!
30 Ja sam ti se zakleo Gospodinom, Bo-
gom Izraelovim: Tvoj sin Salomon bit e
kralj poslije mene, i on e mjesto mene
sjediti na mojem prijestolju; jo u to da-
nas izvesti.
31 Onda se Bateba poklonila kralju li-
cem do zemlje, i rekla: Vjeno neka ivi
moj gospodar, kralj David!
32 I kralj David je rekao: Zovnite mi sve-
enika Sadoka i proroka Natana i Bena-
ju, sina Jehojadova! Tako se oni pojavili
pred kraljem.
33 A kralj im rekao: Uzmite sobom sluge
svojega gospodara, dajte posaditi moje-
ga sina Salomona na moju mazgu i odve-
dite ga do Gihona!
34 Ondje neka ga sveenik Sadok i pro-
rok Natan pomau za kralja nad Izraelom;
zatrubite u trublju i viite: ivio kralj Salo-
mon!
35 Onda uzaite za njim ovdje, i on neka
doe i sjedne na moje prijestolje, jer on
e biti kralj mjesto mene. Jer ja sam nje-
ga odredio za vladara nad Izraelom i Ju-
dom.
36 Benaja, sin Jehojadov, je dogovorio
kralju: Tako neka bude! Tako je volja
Gospodina, mojega Boga gospodara i
kralja.
37 Kako je bio Gospodin s mojim gospo-
darom i kraljem, tako neka bude i sa Sa-
lomonom i neka uzvisi njegovo prijestolje
jo vie nego prijestolje Davida, mojega
gospodara i kralja!
38 I sili su sveenik Sadok i prorok Na-
tan i Benaja, sin Jehojadov, s Keretejcima
i Peletejcima, dali su Salomona posaditi
na mazgu kralja Davida i odveli ga do Gi-
hona.
39 Sveenik Sadok, koji je bio uzeo so-
bom rog s uljem iz atora pomazao je Sa-
lomona. Zatrubili su u trubu i sav narod je
povikao: ivio kralj Salomon!
40 Onda je poao sav narod gore za njim.
Ljudi su svirali u frule i klicali su tako gla-
1 Kraljevi
267
sno da se sva zemlja razlijegala od njiho-
ve vike.
41 To su uli Adonija i svi uzvanici koji su
bili kod njega, ba kad su dovrili gozbu.
Kad je Joab zauo glas trube, zapitao je:
Zato ta velika vika u gradu?
42 Dok je on jo govorio, doao je Jona-
tan, sin sveenika Abiatara. Adonija je re-
kao: Ui, ti si ovjek hrabar i nosi dobru
vijest!
43 A Jonatan je odgovorio Adoniji rekavi:
Ne! Na gospodar, kralj David, postavio
je Salomona za kralja.
44 Kralj je s njim poslao sveenika Sado-
ka i proroka Natana i Benaju, sina Jeho-
jadova, i Keretejce i Peletejce, oni su ga
dali posaditi na kraljevu mazgu.
45 I sveenik Sadok i prorok Natan po-
mazali su ga na Gihonu za kralja. Odatle
uz glasno klicanje su otili gore i sav je
grad uzavreo. To je vika to ste uli.
46 I Salomon sjedi na kraljevskom prije-
stolju.
47 I dole su kraljeve sluge blagosloviti
naega gospodara, kralja Davida, rekavi:
Tvoj Bog neka napravi ime Salomonovo
jo slavnijim od tvojega imena i njegova
prijestolja jo uzvienijim od tvojega pri-
jestolja! Onda se sam kralj poklonio na
svojoj postelji.
48 I uz to je ovako kliknuo: Blagoslovljen
neka je Gospodin, Bog Izraelov, koji je
dao danas da mogu vidjeti svojim oima
kako jedan sjedi na mojem prijestolju!
49 Onda su se prepali svi uzvanici koji su
bili kod Adonije, ustali su, i svaki je otiao
svojim putom.
50 I Adonija se pobojao Salomona; zato
se ustao, otiao i primio se za rogove r-
tvenika.
51 Javili su Salomonu: Adonija se po-
bojao kralja Salomona i eno se primio za
rogove rtvenika i moli: Kralj Salomon
mora mi se najprije zakleti da nee svoje-
ga sluge maem pogubiti.
52 Salomon je rekao: Ako se pokae kao
poten ovjek, nee mu dlaka pasti na
zemlju; ali ako se vidi da radi zlo, poginut
e.
53 Nato je kralj Salomon poslao i dao ga
odvesti od rtvenika. Kad je doao i bacio
se na koljena pred kraljem Salomonom,
rekao mu Salomon: Idi u svoju kuu!
Davidova posljednja volja i smrt
2
Kad se pribliilo vrijeme Davidu umri-
jeti, dao je on svojem sinu Salomonu
ovu zapovijed:
2 Ja idem kamo ide sve zemaljsko, sto-
ga budi jak i pokai se kao ovjek!
3 Dri zakon Gospodina, svojega Boga,
idi njegovim putovima i obdravaj njego-
ve zakone, zapovijedi, propise i uredbe,
kako to stoji napisano u Mojsijevu zako-
nu, da bi imao uspjeh u svemu to radi i
poduzima.
4 Onda e dati Gospodin da se ispuni nje-
govo obeanje koje je dao meni, kad je
rekao: Ako tvoji sinovi budu pazili na svo-
je djelovanje i vjerno hodili pred menom
svim svojim srcem i svom svojom duom,
onda e uvijek jedan od tvojih sjediti na
Izraelovu prijestolju.
5 Nadalje, zna sam to mi je napravio
Joab, sin Serujin: to je napravio obojici
Izraelovih vojskovoa, Abneru, sinu Nero-
vu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je ubio
i u miru poinio krvoprolia, kakva se u
ratu dogaaju, i krvlju to se smije proliti
samo u ratu, natopio pojas oko svojih bo-
kova i obuu na svojim nogama.
6 Stoga radi po svojoj mudrosti i nemoj
dati da se njegova sijeda glava spusti s
mirom u grob.
7 A sinovima Barzilaja od Gileada iskai
ljubav: neka budu meu onima koji jedu
za tvojim stolom, jer su oni doli meni isto
tako u susret kad sam morao bjeati pred
tvojim bratom Absalomom.
8 Nadalje e jo neto obraunati sa i-
mejem, sinom Benjaminovca Gere iz Ba-
hurima. On je na mene izbacio najgre
psovke kad sam bjeao u Mahanaim, ali
mi je onda doao u susret na Jordan i ja
sam mu se zakleo Gospodinom: Neu te
ubiti maem!
9 Ali ga ti sad nemoj pustiti nekanjena!
Ti si mudar ovjek i zna kako treba po-
stupiti, da otpravi njegovu sijedu glavu s
krvlju u grob.
10 Potom je David poinuo kod svojih
otaca i bio pokopan u Davidovu gradu.
11 Vladao je David nad Izraelom etrde-
set godina. U Hebronu je vladao sedam
godina, a u Jeruzalemu trideset i tri go-
dine.
12 I Salomon je sjeo na prijestolje svojega
oca Davida, i njegova se vlast utvrivala
sve vie i vie.
13 Adonija, sin Hagitin, je poao k Bate-
bi, Salomonovoj majci. Kad je ona zapita-
la: Dolazi li s mirom?, on je odgovorio:
S mirom
14 I nastavio: Imam neto govoriti s to-
bom. Ona je rekla: Govori!
15 Nato je on rekao: Zna sama da je kra-
ljevstvo pripadalo meni, i da je oekivao
sav Izrael da ja budem kralj, ali je izalo
drukije, i kraljevstvo dopalo mojem bra-
tu, jer ga je bio Gospodin njemu odredio.
1 Kraljevi
268
16 Sad ja tebe molim samo za jedno, ne-
moj me odbiti! Ona mu je rekla: Govo-
ri!
17 On je rekao: Govori kralju Salomonu,
tebe on nee odbiti, neka mi da za enu
Abiagu unamku!
18 A Bateba je rekla: Dobro, ja u govo-
riti kralju za tebe.
19 Nato je pola Bateba kralju Salomo-
nu da mu govori o Adoniji. Kralj je ustao,
poao joj u susret, poklon se pred njom i
sjeo na svoje prijestolje. Za kraljicu maj-
ku dao je namjestiti stolicu, i ona zauzela
mjesto njemu s desne strane.
20 Onda je ona rekla: Imam malu molbu
na tebe i nemoj me odbiti. Kralj joj rekao:
Zatrai samo, draga majko, neu te od-
biti.
21 Ona je rekla: Neka bi se dala Abiaga
unamka tvojem bratu Adoniji za enu.
22 A kralj Salomon je odgovorio svojoj
majci, rekavi: Zato prosi samo Abi-
agu unamku za Adoniju? Pa zatrai za
njega odmah i kraljevstvo! Ta on je moj
stariji brat i na njegovoj strani stoje sve-
enik Abiatar i Joab, sin Serujin.
23 Nato se zakleo kralj Salomon Gospodi-
nom: Neka me kazni Bog kako hoe, ako
Adonija nije izrekao rije protiv svojega
ivota!
24 I tako mi ivoga Gospodina koji me je
postavio, posadio me na prijestolje moje-
ga oca Davida i utemeljio mi kuu, kako je
obeao, jo e danas Adonija biti usmr-
en!
25 Potom je zapovjedio kralj Salomon
Benaji, sinu Jehojadovu; i on mu zadao
smrtni udarac i on je umro.
26 Sveeniku Abiataru zapovjedio je kralj:
Idi u Anatot na svoj posjed! Premda si
zasluio smrt, neu te sad pogubiti, jer si
ovdje nosio krinju Gospodina Boga pred
mojim ocem Davidom i sve si podnosio
to je morao trpjeti moj otac.
27 Tako je Salomon skinuo Abiatara, te
vie nije bio Gospodinov sveenik. Tim se
imalo ispuniti Gospodinovo proroanstvo
koje je bio izrekao u ilu protiv kue Eli-
jeve.
28 Onda je dola vijest o tom i do Joaba.
Kako se Joab prikljuio Adoniji, premda
za Absalomom nije bio pristao, pobjegao
je Joab u Gospodinov ator i primio se za
rogove rtvenika.
29 Kad su javili kralju Salomonu: Joab je
pobjegao u Gospodinov ator i stoji na r-
tveniku, poslao je Salomon Benaju, sina
Jehojadova, i zapovjedio: Idi i pogubi
ga!
30 Benaja je otiao u Gospodinov ator i
rekao mu: Ovako govori kralj: Izai! A
on je odgovorio: Neu, ovdje hou umri-
jeti! I Benaja je javio kralju: Tako mi je
rekao Joab i tako mi je odgovorio.
31 Onda mu zapovjedio kralj: Uradi kako
je rekao; pogubi ga i pokopaj ga da se
tako skine s mene i s kue mojega oca
krv koju je prolio Joab bez razloga!
32 Neka Gospodin pusti da njegova krv
padne natrag na njegovu glavu, jer je ma-
em ubio dva ovjeka, koji su bili poteni-
ji i bolji od njega, a da za to nije znao moj
otac David: Abnera, sina Nerova, Izraelo-
va vojskovou, i Amasu, sina Jeterova,
Judina vojskovou.
33 Zato neka njihova krv padne natrag na
Joabovu glavu i na glavu njegova potom-
stva za sva vremena. A Davidu i njegovu
potomstvu, njegovoj kui i njegovu prije-
stolju, neka bude mir zauvijek od Gospo-
dina!
34 I otiao Benaja, sin Jehojadov, i zadao
mu smrtni udarac. Bio je pokopan na svo-
jem posjedu u pustinji.
35 Mjesto njega postavio je kralj Benaju,
sina Jehojadova, na elo vojske, a svee-
nika Sadoka postavio je kralj na mjesto
Abiatarovo.
36 Nato je dao kralj pozvati imeja i rekao
mu: Sagradi sebi kuu u Jeruzalemu,
boravi ovdje i ne smije nikamo odande
odlaziti.
37 im izae i prijee potok Kidron,
upamti dobro, odmah e poginuti, i onda
e tvoja krv pasti na tvoju glavu.
38 imej je odgovorio kralju: Dobro, kako
je moj gospodar kralj zapovjedio, tako
e praviti tvoj sluga. Tako je ivio imej
dugo vremena u Jeruzalemu.
39 Ali poslije tri godine pobjegli su ime-
ju dva roba k Akiu, sinu Maakinu, kralju
gatskomu. Kad su javili imeju: Tvoji su
robovi u Gatu!
40 A imej je ustao, osedlao svojega ma-
garca i otiao u Gat k Akiu da dovede
svoje robove. imej je otiao i doveo svo-
je robove iz Gata.
41 Salomonu su javili da je imej bio oti-
ao iz Jeruzalema u Gat i da se opet vra-
tio.
42 Kralj je dao dozvati imeja i rekao mu:
Nisam li te dao zakleti Gospodinom i ni-
sam li ti jasno rekao: im izae i kamo
god ode, upamti dobro, odmah e po-
ginuti! Onda si mi rekao: Dobro, razumio
sam.
43 Zato onda nisi drao zakletve Gospo-
dinom zaprisegnute i zapovijedi koju sam
ti dao?
44 Dalje je kralj rekao imeju: Ti zna
1 Kraljevi
269
sve zlo, ti se sjea onoga to si napra-
vio mojem ocu Davidu, pa neka Gospodin
da da tvoja zloa natrag padne na tvoju
glavu!
45 A kralj Salomon neka je blagoslovljen i
prijestolje Davidovo neka vrsto stoji do-
vijeka!
46 Nato je kralj zapovjedio Benaji, sinu
Jehojadovu. On je izaao i zadao mu uda-
rac i on je umro. Tako se utvrivalo kra-
ljevstvo u Salomonovoj ruci.
Salomon moli za mudrost
3
Salomon se sprijateljio s faraonom,
egipatskim kraljem, i oenio se njego-
vom kerkom. Doveo je u Davidov grad,
dok nije zavrio svoj dvor i Gospodinov
Dom i zid oko Jeruzalema.
2 Meutim narod je jo prinosio rtve na
uzvisinama, jer dotada jo nije bio sagra-
en Dom Imenu Gospodinovu.
3 Salomon je, dodue, ljubio Gospodina,
drei propise i zakone svojega oca Davi-
da, ali bi i on jo rtvovao i kadio na uzvi-
sinama.
4 Tako je otiao kralj u Gibeon da ondje
rtvuje jer to je bila najuglednija uzvisina.
Tisuu rtava paljenica prineo je Salomon
ondje na rtveniku.
5 Onda je Gospodin govorio Salomonu u
Gibeonu nou u snu i Bog je rekao: Za-
trai to da ti dam!
6 Salomon je odgovorio: Ti si svojemu
sluzi Davidu, mojem ocu, iskazivao veliku
naklonost, jer je on hodio pred tobom u
vjernosti i pravednosti i iskrenim srcem, i
ti si mu sauvao tu veliku naklonost i da-
rovao si mu sina koji sada sjedi na njego-
vu prijestolju.
7 Sada, Gospodine, Boe moj, ti si napra-
vio svojega slugu kraljem na mjesto mo-
jega oca Davida. A ja sam mlad ovjek
koji ne zna ni odlaziti ni dolaziti.
8 Tvoj sluga stoji usred tvojega naroda
koji si izabrao i koji je tako mnogobrojan
da se od mnoine ne moe izbrojiti ni pro-
cijeniti.
9 Daj svojem sluzi srce razumno da moe
vladati tvojim narodom i da zna razliko-
vati izmeu dobra i zla, jer tko bi mogao
vladati ovim tvojim mnogobrojnim naro-
dom?
10 Puno se svidjelo Bogu to to je zamo-
lio Salomon.
11 Bog mu odgovorio: Jer si to zamolio i
nisi molio za sebe duga ivota, niti blaga,
niti smrti svojih neprijatelja, nego si sebi
zaprosio mudrost u pravom djelovanju,
12 eto, udovoljio sam tvojoj molbi; gle,
dat u ti mudro i razumno srce tako da
tebi jednaka nije bilo prije tebe, niti e biti
tebi jednaka poslije tebe.
13 Ali dat u ti i to to nisi prosio, i bogat-
stvo i slavu, tako da tebi jednaka ne bude
meu kraljevima dok si iv.
14 Ako bude iao mojim putovima drei
moje zakone i zapovijedi, kako je iao tvoj
otac David, dat u ti i dug ivot.
15 Kad se Salomon probudio vidio da je
to bio san. Potom se vratio natrag u Je-
ruzalem, stupio pred krinju Gospodinova
zavjeta, prineo rtve paljenice i pripravio
rtve mirotvorne i pripremio sveanu goz-
bu za sve svoje sluge.
16 U ono vrijeme dole su dvije bludnice
kralju i stupile pred njega.
17 Jedna je ena rekla: S oprotenjem,
moj gospodaru! Ja i ova tu ena stojimo u
istoj kui, i ja sam se porodila dok je ona
bila u kui.
18 Tri dana poslije mojega poroaja ro-
dila i ova ena. Bile smo same; ni jedan
stranac nije bio s nama u kui, osim samo
nas dvije u kui.
19 I dijete ovoj eni je umrlo u noi, jer je
ona bila legla na njega.
20 I ona je ustala usred noi, i uzela je,
dok je spavala tvoja slukinja, moje dijete
s moje strane i stavila ga na svoja prsa. A
svoje mrtvo dijete stavila na moja prsa.
21 Kad sam ujutro ustala da podojim svo-
je dijete, a ono mrtvo. Kad se razdanilo,
razgledala sam bolje, a to nije bilo moje
dijete kojega sam ja rodila.
22 A druga ena je povikala: Nije tako,
nego je moje dijete ovo ivo, a tvoje je to
mrtvo. Ona je tvrdila: Nije tako, nego
je tvoje dijete mrtvo, a moje je dijete evo
ivo. Tako su se prepirale pred kraljem.
23 Onda je kralj rekao: Jedna tvrdi: Ovo
je tu moje dijete, ivo, a tvoje je dijete mr-
tvo; druga tvrdi: Nije tako, nego je tvoje
dijete mrtvo, a moje je dijete ivo.
24 I kralj je zapovjedio: Donesite mi
ma! Donijeli su ma pred kralja.
25 Kralj je zapovjedio: Razdijelite ivo di-
jete na dvoje i dajte jednu polovicu ovoj,
drugu polovicu onoj!
26 Onda je povikala kralju ena kojoj je
pripadalo ivo dijete, jer ljubav prema nje-
zinu djetetu jako se u njoj uzbudila: Ah,
moj gospodaru, podajte njoj ivo dijete i
ne ubijajte gal A druga povikala: Neka
ne bude ni meni ni tebi, samo ga rasije-
cite!
27 Onda je odgovorio kralj rekavi: Po-
dajte onoj prvoj ivo dijete i ne ubijajte ga;
ona mu je majka.
28 Sav je Izrael uo presudu koju je kralj
izrekao. I potivali su kralja, jer se vidjelo
1 Kraljevi
270
da je u njemu bila Boja mudrost u izrica-
nju pravde.
Salomonovi vrhovni dvorski slubenici
4
Kralj Salomon bio je kralj nad svim
Izraelom.
2 Ovo su bili njegovi vrhovni slubenici:
sveenik je bio Azarija, sin Sadokov,
3 dravni pisari bili su Elihoref i Ahija, i-
ini sinovi, peatnik je bio Joafat, sin
Ahiludov;
4 Vrhovni vojskovoa bio je Benaja, sin
Jehojadov. Sveenici su bili Sadok i Abi-
atar.
5 Nad pristavima bio je postavljen Azari-
ja, sin Natanov. Zabud, sin Natanov, bio
je sveenik i kraljev prijatelj.
6 Upravitelj dvora je bio Ahiar, a Adoni-
ram, sin Abdin, vodio je nadzor nad po-
slenicima.
7 Salomon je imao dvanaest namjesnika
nad svim Izraelom. Oni su opskrbljivali
kralja i sav dvor. Po mjesec dana u godini
imao je svaki podmirivati izdravanje.
8 Ovo su njihova imena: sin Hurov u gori
Efraimovoj;
9 Ben-Deker u Makasu i aalbimu, Bet-
emeu, Elonu i Bet-Hananu;
10 Ben-Hesed u Arubotu; njemu je odre-
en Soho i sve Heferovo podruje;
11 Ben-Abinadab u svim dorskim pokra-
jinama; on je imao Salomonovu ker Ta-
fatu za enu;
12 Baana, sin Ahiludov, u Taanaku, Me-
gidu i svemu Bet-eanu to lei kod Sa-
retana pod Jezreelom, od Bet-eana do
Abel-Mehole i do preko Jokneama;
13 sin Ben-Geber u Ramotu u Gileadu:
njemu su bila predana atorska sela Jai-
ra, Manasehova sina, u Gileadu; njemu je
bio podreen kraj Argob to lei u Baa-
nu, ezdeset velikih gradova sa zidovima
i eljeznim prijevornicama;
14 Ahinadab, sin Idov, u Mahanaimu;
15 Ahimaas u Naftaliju; i on je bio uzeo
Salomonovu ker, Basematu, za enu.
16 Baana, sin Huajev, u Aeru i Alotu;
17 Joafat, sin Paruahov, u Isakaru;
18 imej, sin Elin, u Benjaminu;
19 Geber, sin Urijin u Gileadu, u zemlji
Sihona, amorejskog kralja, i Oga, baan-
skog kralja. Bio je to jedan namjesnik, koji
je bio postavljen nad zemljom.
20 Jude i Izraela bilo je mnogo kao pije-
ska na moru. Jelo se i pilo se i bilo se do-
bre volje.
21 Salomon je bio vladar nad svima kra-
ljevstvima od Rijeke do flistejske zemlje i
do egipatske mee. Donosila su mu da-
nak i bila su podlona Salomonu dokle je
ivio.
22 Za hranu trebalo je Salomonu na dan
do trideset kora bijeloga brana i ezde-
set kora obinoga brana,
23 deset ugojenih volova, dvadeset vo-
lova s pae i stotinu ovaca, osim jelena,
srna, divokoza i ugojenih ptica.
24 Jer se njegova mo protezala preko
svega podruja s onu stranu Rijeke, od
Tafse do Gaze, i preko svih kraljeva s onu
stranu Rijeke, i on je imao mir sa svim su-
sjedima unaokolo.
25 Tako su ivjeli Juda i Izrael u sigurno-
sti, svaki pod svojom lozom i pod svojom
smokvom, od Dana do Beer-ebe, dokle
je ivio Salomon.
26 Salomon je imao etrdeset tisua ko-
nja za svoja bojna kola i dvanaest tisua
konja za jahanje.
27 Spomenuti namjesnici hranili su svaki
po jedan mjesec kralja Salomona i sve koji
su imali pristup k stolu kralja Salomona.
Nije nita manjkalo od njihove opskrbe.
28 I jeam i slamu za konje i za tegleu
marvu donosili su na mjesto gdje bi se on
ba zadrao, svaki kako bi ga zapalo.
29 Bog je dao Salomonu mudrost i vrlo
veliki razum, isto tako blagog duha jedna-
ko pijesku na obali morskoj.
30 Mudrost Salomonova bila je vea od
mudrosti svih sinova Istoka i od sve mu-
drosti Egipta.
31 On je bio mudriji od svih ljudi, od Eta-
na, Ezrahijca, od Hemana, Kalkola i Dar-
de, Maholovih sinova. Kod svih naroda
unaokolo bio je glasovit.
32 On je sastavio tri tisue mudrih izreka,
a njegovih pjesama bilo je tisuu i pet.
33 Pjevao je prie o stablu, o cedru na
Lebanonu do hisopa to raste na zidu.
Sastavio je prie o marvi, o pticama, o i-
votinjama to gmiu, i o ribama.
34 Iz svih naroda dolazili su ljudi da uju
Salomonovu mudrost, doli su od svih
krajeva na zemlji, kad su uli za njegovu
mudrost.

Salomonov sporazum s Hiramom
5
Hiram, kralj Tira, poslao je svoje sluge
k Salomonu kad je bio uo, da su ga
kao batinika njegova oca pomazali za
kralja. Hiram je, naime, bio uvijek s Davi-
dom u najboljem odnosu.
2 Nato je Salomon poruio Hiramu:
3 Ti zna da moj otac David nije stignuo
sagraditi Dom Imenu Gospodina, svojega
Boga, zbog ratova koji su ga zaokupili od
svuda dok mu Gospodin nije poloio ne-
prijatelje pod njegove noge.
4 Ali sad mi je dao Gospodin, moj Bog,
1 Kraljevi
271
mir od svuda, i nemam vie protivnika ni
opasnosti.
5 Zato kanim sagraditi Dom Imenu Gos-
podina, svojega Boga. Tako je Gospodin
mojem ocu Davidu obeao i rekao: Tvoj
sin, koga u posaditi mjesto tebe na tvoje
prijestolje, e sagraditi Dom mojem Ime-
nu.
6 Zato zapovijedi neka mi nasijeku ceda-
ra na Lebanonu! Moji e ljudi zajedno ra-
diti s tvojim ljudima. Plau za tvoje ljude
dat u ti kako odredi, jer ti zna da u nas
nema nikoga koji umije sjei drva kao Si-
donci.
7 Kad je Hiram primio vijest Salomono-
vu, jako se obradovao i povikao: Neka je
blagoslovljen danas Gospodin, koji je dao
Davidu mudra sina kao vladara nad ovim
velikim narodom!
8 Onda poslao Hiram Salomonu ovaj od-
govor: Uzeo sam do znanja to si mi po-
ruio. Ispunit u sve tvoje elje glede ce-
drovih i empresovih stabala.
9 Moji e ih ljudi snijeti s Lebanona k
moru. Onda u ih dati na moru povezati
u splavi i dovesti ih na mjesto za koje mi
odredi, i ondje ih razvezati, i onda ih daj
odnijeti! Tako e ispuniti moju molbu i
dati hranu mojem domainstvu.
10 Tako je Hiram davao Salomonu ce-
drovih i empresovih klada koliko je e-
lio.
11 Salomon je za to davao Hiramu dvade-
set tisua kora penice za hranu njegovim
ljudima i dvadeset kora ulja od stuenih
maslina. Toliko je davao Salomon Hiramu
svake godine.
12 Jer Gospodin je dao mudrost Salomo-
nu, kako mu je bio obeao, zato je dolo
do prijateljstva izmeu Hirama i Salomo-
na tako da su meu sobom ustanovili sa-
vez.
13 Nato je odredio kralj Salomon posle-
nike iz svega Izraela. Broj ovih poslenika
bilo je trideset tisua ljudi.
14 Slao ih je naizmjence u Lebanon, svaki
mjesec po deset tisua ljudi. Jedan mje-
sec bili su na Lebanonu, a dva mjeseca
kod kue. Adoniram je bio nad svim rad-
nicima.
15 Salomon je u gorama imao sedamde-
set tisua nositelja tereta i osamdeset ti-
sua kamenorezaca.
16 Pokraj toga Salomonovih upravitelja,
koji su vodili rad, tri tisue i tri stotine, koji
su nadzirali ljude zaposlene tim poslom.
17 Kralj je zapovjedio da se izlomi veliko,
teko birano kamenje, da ga kleu i da se
postavi za temelj Domu.
18 Salomonovi i Hiramovi graditelji i Gi-
bljani, pripravljali su drvo i kamenje za
gradnju Doma.
Salomon gradi Dom
6
I dogodilo se etiri stotine i osamdese-
te godine po izlasku Izraelovih sinova
iz egipatske zemlje, etvrte godine Salo-
monova vladanja nad Izraelom, mjeseca
Ziva, to je drugi mjesec, poeo je graditi
Gospodinu Dom.
2 Dom koji je Salomon gradio Gospodinu
bio je ezdeset lakata dug, dvadeset la-
kata irok i trideset lakata visok.
3 Trijem pred glavnim prostorom Doma
bio je dvadeset lakata dug, prema irini
Doma, a deset lakata irok pred Domom.
4 Prozori, koje je dao napraviti na Domu,
imali su guste reetke.
5 Nadalje, je dao napraviti uz zid Doma, i
unaokolo uz zidove Doma, oko glavnoga
prostora i nutranjega prostora, prigrad-
nju, koju unaokolo podignuo u katove.
6 Najdonji kat bio je pet lakata irok,
srednji kat bio je est lakata irok, a
trei kat bio je sedam lakata irok. Bio je
dao napraviti zasjeke na haranu izvana
unaokolo da ne mora zahvatiti u zidove
Doma.
7 Uzelo se, kod gradnje Doma, samo ka-
menje koje je bilo kod lomljenja posve
izraeno, tako da se nije uo ni eki ni
dlijeto ili drugo eljezno orue, dok se
podizao Dom.
8 Ulaz u donji kat bio je na desnoj strani
Doma. Na zavojnim stubama se uzlazilo
gore na srednji kat, iz srednjega na trei.
9 Kad je tako zavrio gradnju Doma, oblo-
io Dom gredama i cedrovim daskama.
10 Hodnike je napravio oko cijeloga Doma
pet lakata visoke i svezao ih s Domom
cedrovim gredama.
11 Onda je dola Gospodinova rije Salo-
monu, rekavi:
12 Glede toga Doma koji gradi: ako ide
po mojim propisima i dri moje zakone i
izvrava sve moje zapovijedi i po njima
uredi svoj ivot, ispunit u na tebi svo-
je obeanje to sam ga dao tvojem ocu
Davidu.
13 Boravit u meu Izraelovim sinovima i
neu nikada ostaviti svojega naroda Izra-
ela.
14 Tako je Salomon zavrio gradnju
Doma.
15 On je iznutra obloio zidove Doma,
od poda do stropa, cedrovim daskama,
a pod Doma pokrio empresovim daska-
ma.
16 Isto tako je obloio dvadeset lakata na
stranjoj strani Doma cedrovim daskama
1 Kraljevi
272
od poda do pokrova. Tako ga napravio
unutra kao nutranje svetite, za Najsve-
tije Mjesto.
17 Sprijeda svetite Doma imalo je etr-
deset lakata u duinu.
18 Unutra je bio Dom obloen cedrovim
drvom, a na njemu izrezane jabuke i ra-
zvijeni cvjetovi. Sve je bilo od cedrova
drva, tako da se ne vidi kamen.
19 Unutra u Domu napravio je unutranje
svetite da ondje smjesti krinju Gospo-
dinova zavjeta.
20 Unutranje svetite bilo je dvadeset la-
kata dugo, dvadeset lakata iroko i dva-
deset lakata visoko. On ga je dao obloiti
istim zlatom; isto tako njim je obloio r-
tvenik od cedrova drva.
21 Nadalje obloio je Salomon Dom unu-
tra istim zlatom i zategnuo zlatne lance
pred unutranjim svetitem, koje je isto
tako obloio zlatom.
22 Sav je Dom obloio zlatom, potpuno
svu zgradu. I sav rtvenik, koji je pripadao
unutranjemu svetitu, obloio zlatom.
23 Unutra u stranjem prostoru napravio
je dva kerubina od maslinova drva, svaki
je bio deset lakata visok.
24 Pet lakata imala su krila jednoga keru-
bina i pet lakata krila drugoga kerubina,
tako da je deset lakata bilo od kraja jed-
noga krila do kraja drugoga krila.
25 Deset lakata imao je i drugi kerubin.
Oba kerubina imala su isto oblije.
26 Visina jednoga kerubina imala je deset
lakata, isto tako imao je drugi kerubin.
27 Kerubine je smjestio u unutranjosti
Doma, i kerubini su drali krila svoja tako
rairena da je krilo jednoga doticalo jedan
zid, a krilo drugoga kerubina dopiralo do
drugoga zida. U sredini Doma sastajala
su se njihova krila jedno u drugo.
28 I kerubine obloio zlatom.
29 Sve zidove Doma unaokolo oba unu-
tranje i vanjsko svetite, ukrasio izre-
zanim kerubinima, palmama i razvijenim
cvjetovima.
30 I pod Doma oba unutranjega i vanj-
skog svetita obloio zlatom.
31 Za ulaz u unutranje svetite napravio
je dvokrilna vrata od maslinova drva; pra-
govi s dovratnicima bili su jedna petina
zida.
32 Na oba dvokrilna vrata od maslinova
drva, izrezao je kerubine, palme i razvije-
ne cvjetove, i obloio ih zlatom; kerubine
i palme obloio zlatom.
33 Isto tako i za ulaz u svetite napravio
je dovratnike od maslinova drva jednu
etvrtinu zida.
34 I dvoja dvokrilna vrata od empreso-
va drva. Na dvije se strane otvaralo jedno
krilo, i na dvije se strane otvaralo drugo
krilo.
35 Onda je urezao na njima kerubine, pal-
me i razvijene cvjetove i zlatom ih oblo-
io, posve po mjeri.
36 Unutranje predvorje dao je okruiti sa
tri reda klesana kamena i jednoga reda
cedrovih greda.
37 etvrte godine mjeseca Ziva bio je po-
stavljen temelj Gospodinovu Domu.
38 I jedanaeste godine mjeseca Bula, to
je osmi mjesec, bio je Dom zavren sa
svim svojim dijelovima i sa svim to mu
pripada. Gradio ga je sedam godina.
Gradnja stupovi i posue Doma
7
Salomon je svoju vlastitu kuu gradio
trinaest godina; i tako ju zavrio.
2 Kuu Lebanonska uma gradio je sto-
tinu lakata dugu, pedeset lakata iroku i
trideset lakata visoku, na etiri reda ce-
drovih stupova, i na stupovima su leale
cedrove grede.
3 Od cedrova drva bio je i pokrov na gre-
dama koje su bile na etrdeset i pet stu-
pova, po petnaest u jednom redu.
4 Grede su imale tri reda, i po tri prozora
stajala su jedan prema drugome.
5 Sva vrata s dovratnicima bila su etve-
rokutna, i po tri prozora stajala su jedan
prema drugome.
6 Onda je podignuo trijem od stupova
pedeset lakata dug i trideset lakata irok.
Jedan trijem sa stupovima i krovom bio je
sprijeda.
7 Nadalje je sagradio trijem za prijestolje,
gdje je sudio, sudski trijem bio je obloen
cedrovim drvom od poda do stropa.
8 Napokon njegov dvor, u kojem je bo-
ravio, u drugom dvoritu unutar trijema,
bio je na isti nain graen. I za faraonovu
ker, kojom se bio Salomon oenio, sa-
gradio je kuu jednaku onomu trijemu.
9 Sve ove graevine bile su sagraene
od tekoga kamenja, klesanoga po mjeri,
iznutra i izvana pilom dovreno, od teme-
lja do krova i izvana do velikog predvor-
ja.
10 Temelji su bili od birana velikoga ka-
menja, od deset lakata i od osam lakata.
11 Na tom je lealo teko, po mjeri klesa-
no kamenje i cedrove grede.
12 Tri reda klesana kamenja i jedan red
cedrovih brvana okruivali su unaoko-
lo veliko predvorje, isto tako unutranje
predvorje u Gospodinovu Domu i trijem
dvora.
13 Nato je poslao kralj Salomon i dao do-
vesti Hirama iz Tira.
1 Kraljevi
273
14 On je bio sin jedne udovice iz plemena
Naftalijeva; njegov je otac bio veliki kova
u Tiru. On je bio veoma razuman i vjet u
svakojakom radu od mjedi. On je doao
kralju Salomonu i izradio mu sve radove.
15 Tako je salio oba stupa od mjedi. Visi-
na jednomu stupu bila je osamnaest laka-
ta; konac od dvanaest lakata obuhvatao
je jedan i drugi stup.
16 Napravio uz to dva od mjedi lijevana
oglavlja da se stavi odozgor na stupove.
Visina je jednoga oglavlja pet lakata, visi-
na drugoga oglavlja isto tako pet lakata.
17 Na oglavlja stupova napravio je plete-
nice isprepletene i vrpce kao lance, jedno
na prvo oglavlje i drugo na drugo oglav-
lje.
18 Onda je napravio mogranje, u dva reda
unaokolo na jednoj pletenici, da pokriva-
ju oglavlje stupova. Tako je napravio i na
drugom oglavlju.
19 Oglavlja na stupovima u trijemu bila su
napravljena kao ljiljani od etiri lakta.
20 Na oglavljima, na oba stupa, bili su
odozgor i prema sredini pod pletenicama
mogranji, kojih je bilo dvjesto u dva reda
unaokolo na jednom i na drugom oglav-
lju.
21 Stupove je podignuo na ulazu u trijem
Doma. Jedan je postavio na desnu stranu
i nazvao ga Jakin; drugi je postavio na li-
jevu stranu i nazvao ga Boaz.
22 Navrh stupova namjestio je izraeno
ljiljanovo cvijee. Tako se dovrili stupovi.
23 Onda je salio more od mjedi. Ono je
imalo deset lakata od jednoga kraja do
drugoga i bilo je okruglo unaokolo i pet
lakata visoko. Trebalo je trideset lakata
vrpce da ga se unaokolo obuhvati.
24 Ispod njegova kraja, koji ima deset
lakata, optjeu more nakiti kao cvjetne
ake. U dva reda optjeu ga nakiti kao
cvjetne ake koji su s njim izljevene.
25 Stajalo je na dvanaest volova, od kojih
su tri bila okrenuti na sjever, tri na zapad,
tri na jug i tri na istok. Na njima je stajalo
more. Njihove stranje strane bile su sve
okrenute unutra.
26 Bilo je kao podlanica debelo, i njegov
kraj bio je kao kraj u ae, kao ljiljanov
cvijet. Primalo je dvije tisue bata.
27 Napravio i deset podnoja od mjedi.
Svako je podnoje bilo je etiri lakta dugo,
etiri lakta iroko i tri lakta visoko.
28 Podnoja su bila izraena u oplate, i
oplate su bile umetnute u okvire.
29 Na oplatama u okvirima, bili su prika-
zani lavovi, volovi i kerubini, isto tako na
okvirima iznad i ispod lavova i volova vi-
sjeli su vijenci.
30 Svako je podnoje imalo etiri kotaa
od mjedi, kojima su osovine bile isto tako
od mjedi. Na etiri noge bila su kao rame-
na i pod svakom umivaonicom bila su ta
ramena lijevana i vijencima obloena.
31 Dubina umivaonice od vrha do dna
nad stupcem, bila je lakat, i u vrhu je bila
okrugla kao i stupac, koji je bio od lakat i
pol, i po vrhu joj je bilo rezbareno, a opla-
ta joj je bila etverokutna, a ne okrugla.
32 etiri kotaa bila su pod tom oplatom,
a osovine kotaa izlazile su na podnoju,
i svaki je kota bio visok lakat i pol.
33 Kotai su bili izraeni kao kolski kotai
Njihove osovine, glavine, naplatci i pao-
ci, sve je bilo lijevano.
34 etiri ramena bila su na etiri ugla u
svakoga podnoja, iz podnoja su izlazila
njegova ramena.
35 Odozgor u podnoja bilo je visine pol
lakta, koja je bila svuda okrugla, i odoz-
gor na podnoju bile su njegove strane i
oplate koje su izlazile iz njega.
36 Po njegovim stranama i po njegovim
oplatama izrezao je kerubine, lavove i
palme, jedno do drugoga uz vijence una-
okolo.
37 Na taj nain napravio je deset podno-
ja; sva su bila jednako lijevana, iste mjere
i istoga oblika.
38 Uz to napravio je deset umivaonica od
mjedi. Svaka umivaonica uzimala je etr-
deset bata, i svaka umivaonica imala je
etiri lakta. Na svako od deset podnoja
dola je po jedna umivaonica.
39 Namjestio je pet podnoja na sjevernoj
strani Doma. More je namjestio na junoj
strani Doma, na jugoistoku.
40 Nadalje, napravio je Hiram lonce, lo-
pate i kotlie. Tako je Hiram zavrio sve
radove koje je trebao izraditi kralju Salo-
monu za Gospodinov Dom:
41 dva stupa i dva oglavlja okrugla odoz-
gor na oba stupa, dvije pletenice da po-
krivaju ona dva oglavlja okrugla odozgor
na stupovima;
42 etiri stotine mogranja za obje plete-
nice, dva reda mogranja za svaku plete-
nicu, da pokrivaju dva oglavlja okrugla
odozgor na stupovima;
43 uz to deset podnoja i deset umivaoni-
ca na podnojima;
44 jedno more i dvanaest volova pod mo-
rem;
45 lonce, lopate i kotlie. Sve posue,
koje je napravio Hiram kralju Salomonu
za Dom, bilo je od sjajne mjedi.
46 Dao ih kralj saliti u kalupima od gline u
jordanskoj ravnici, u zemlji izmeu Suko-
ta i Sartana.
1 Kraljevi
274
47 Salomon nije izmjerio sve posue, i to
nije mogao zbog velike brojnosti, i teina
mjedi nije bila utvrena.
48 Onda je dao Salomon napraviti sve po-
sue to se rabilo u Gospodinovu Domu:
zlatni rtvenik, zlatni stol za prikazne kru-
hove;
49 svjetiljke, pet na desnoj i pet na lijevoj
strani, pred unutranjim svetitem od i-
stoga zlata, i zlatne cvjetove, ike i use-
kae;
50 vreve, noeve, kropionice, maice
i kadionice od istoga zlata. I epovi na
dvokrilnim vratima u unutranji prostor, u
Najsvetijem Mjestu, i na dvokrilnim vrati-
ma Doma u glavni prostor bili su od zla-
ta.
51 Kad su bili zavreni svi radovi, koje je
kralj Salomon dao izraditi za Dom, dao je
Salomon unijeti i posvetne darove svo-
jega oca Davida. Srebro i zlato i posue
stavio je u riznicu Gospodinova Doma.
Posveta Doma
8
Onda je Salomon skupio Izraelove
starjeine i sve plemenske glavare,
glavare rodova Izraelovih sinova, kod kra-
lja Salomona u Jeruzalemu da se prenese
krinja Gospodinova zavjeta iz Davidova
grada, a to je Sion.
2 I tako su se skupili pred kraljem Salo-
monom svi Izraelovi ljudi na Sveanost u
mjesecu Etanimu, a to je sedmi mjesec.
3 Kad su dole sve Izraelove starjeine,
podigli su sveenici krinju.
4 I prenijeli su Gospodinovu krinju, ator
Svjedoanstva i sve sveto posue koje je
bilo u atoru.
5 Pritom je kralj Salomon rtvovao i s njim
sva Izraelova zajednica koja se nala kod
njega pred krinjom, toliko ovaca i go-
veda da ih se zbog njihova mnotva nije
moglo izbrojiti niti proraunati.
6 Onda su sveenici unijeli krinju Gospo-
dinova zavjeta na njegovo mjesto u unu-
tranjem svetitu Doma, u Najsvetijem
Mjestu pod krila kerubina.
7 Kerubini su drali rairena krila nad mje-
stom gdje je stajala krinja. Tako su keru-
bini pokrili krinju i njegove motke.
8 Motke su bile tako dugake da su se
krajevi motaka vidjeli sa svetoga mjesta
pred unutranjim svetitem, ali se dalje
nisu vidjeli. One su ondje do dananjega
dana.
9 U krinji su bile samo dvije kamene plo-
e, koje je bio u nju stavio Mojsije na Ho-
rebu, kad je Gospodin ustanovio zavjet sa
Izraelovim sinovima, nakon to su izali iz
egipatske zemlje.
10 A kad bi sveenici trebali napustili sve-
to mjesto, oblak bi napunio Gospodinov
Dom.
11 Sveenici nisu mogli zbog oblaka pri-
stupiti da obavljaju svoju slubu, jer je
slava Gospodinova napunila Gospodinov
Dom.
12 Onda je rekao Salomon: Gospodin je
rekao da e boraviti u tamnom oblaku.
13 I ja sam ti sagradio uzvieni Dom, mje-
sto da u njemu prebiva dovijeka.
14 Onda se okrenuo kralj i blagoslovio
svu Izraelovu zajednicu, a sva je zajedni-
ca Izraelovih sinova stajala.
15 Onda je on rekao: Blagoslovljen neka
je Gospodin, Bog Izraelov, koji je, eto, za-
ista ispunio obeanje koje je svojim usti-
ma dao mojem ocu Davidu, kad je rekao:
16 Od vremena kad sam bio izveo iz
Egipta svoj narod Izraela, nisam izabrao
nijednoga grada izmeu svih Izraelovih
plemena da se ondje sagradi Dom da u
njemu moe boraviti moje Ime, ali zato
sam izabrao Davida da vlada nad mojim
narodom Izraelom.
17 I naumio je moj otac David sagraditi
Dom Imenu Gospodina, Boga Izraelova.
18 Ali je Gospodin rekao mojem ocu Davi-
du: Da kani sagraditi Dom mojem Ime-
nu, dobro radi to si to naumio.
19 Ali nee ti sagraditi toga Doma nego
tvoj sin, koji e ti se roditi, on e sagraditi
Dom mojem Imenu.
20 I, eto, Gospodin je ispunio obeanje
koje je dao: ja sam stupio na mjesto svo-
jega oca Davida i sjeo sam na Izraelovo
prijestolje, kako je Gospodin obeao, i
sagradio sam Dom Imenu Gospodina,
Boga Izraelova.
21 Ja sam u njemu pripravio mjesto za
krinju, u kojoj je Gospodinov zavjet koji
je ustanovio s naim ocima kad ih je izveo
iz egipatske zemlje.
22 Potom je stupio Salomon pred cijelom
Izraelovom zajednicom pred Gospodinov
rtvenik, rairio svoje ruke prema nebu
23 i pomolio se: Gospodine, Boe Izrae-
lov! Nema Boga, gore na nebu, i dolje na
zemlji, koji bi bio kao Ti, koji dri svoj za-
vjet i milost sa svojim slugama, koji hoda-
ju pred tobom svim svojim srcem.
24 Ti si svojem sluzi, mojem ocu Davidu,
ispunio to si mu bio obeao. to si obre-
kao svojim ustima, to si ispunio djelom,
kako dokazuje ovaj dan.
25 A sada, Gospodine, Boe Izraelov, odr-
i svojem sluzi, mojem ocu Davidu, i obe-
anje koje si mu dao kad si rekao: Koliko
je do mene, nee ti nikada uzmanjkati o-
vjeka koji bi sjedio na Izraelovu prijesto-
1 Kraljevi
275
lju. Samo moraju tvoji potomci drati svo-
je ponaanje i tako urediti da hodaju pred
menom kao to si ti hodio pred menom.
26 Sada molim o Boe Izraelov, daj da se
obistini tvoje obeanje koje si dao svojem
sluzi, mojem ocu Davidu.
27 A hoe li doista Bog boraviti na ze-
mlji? Eto, nebo i najvia nebesa ne mogu
te obuhvatiti, koliko manje ovaj Dom koji
sam sagradio.
28 A osvrni se na molitvu svojega sluge
i na njegov vapaj, Gospodine, Boe moj,
uj zaziv i molitvu koju danas upravlja
tebi tvoj sluga.
29 Daj da tvoje oi budu otvorene nad
ovim Domom dan i no, nad mjestom za
koje si obeao: Moje Ime ondje e bora-
viti, da bi ti uo molitvu koju upravlja tebi
tvoj sluga za ovo mjesto.
30 Neka bi uo molitvu koju e na ovom
mjestu obavljati tvoj sluga! uj vapaj svo-
jega sluge i svojega naroda Izraela, kad
god se mole na ovom mjestu! Usliaj ju na
mjestu gdje sjedi na prijestolju, u nebu,
usliaj ju i oprosti!
31 Ako netko sagrijei protiv svojega bli-
njega i njemu se odredi zakletva, kojom
e se zakleti, i on se pokae sa zakletvom
pred tvojim rtvenikom u ovom Domu,
32 onda ti uj to u nebu i zahvati i pribavi
pravo svojim slugama: Krivca osudi obra-
ajui njegova djela na njegovu glavu, a
neduna oslobodi postupajui s njim po
njegovoj pravednosti!
33 Ako tvoj narod Izrael bude potuen od
neprijatelja, jer je sagrijeio protiv tebe,
ali se opet obrati k tebi i slavi tvoje Ime i u
ovom se Domu moli i vapije k tebi,
34 onda ti uj to u nebu, oprosti grijehe
svojemu narodu Izraelu i dovedi ih natrag
u zemlju koju si dao njihovim ocima!
35 Ako se zatvori nebesa tako da ne pada
kia, jer su sagrijeili protiv tebe, i oni se
mole na ovom mjestu i slave tvoje Ime i
obrate se od svojih grijeha, jer si ih poni-
zio,
36 onda ti uj to u nebu, oprosti grijehe
svojim slugama i svojemu narodu Izrae-
lu, upravi ih na pravi put kojim trebaju ii,
i pusti kiu na svoju zemlju, koju si dao
svojem narodu u batinu!
37 Ako nastane glad u zemlji, ako budu
kuga, sua, snijet, skakavci i gusjenice,
ako je neprijatelj pritisne u kojem od nje-
zinih mjesta, ako je pohodi kakvo god zlo
ili bolest;
38 svaku molitvu, svaki vapaj to onda
koji god izgovori u svemu tvojem naro-
du Izraelu, ako svaki osjea bol u svojem
srcu i rairi ruke prema ovom Domu,
39 onda ti to uj u nebu, na mjestu, gdje
sjedi na prijestolju, i oprosti i zahvati i
podaj svakome po svemu njegovu ivotu,
jer ti pozna njegovo srce, jer ti jedini pro-
zire srce sve ovjeje djece,
40 da te se uvijek boje, dokle god ive u
zemlji koju si dao naim ocima!
41 Ali i stranca koji ne pripada tvojemu
narodu Izraelu, nego iz daleke zemlje do-
lazi zbog tvojega Imena
42 jer se uje za tvoje veliko Ime, za tvoju
jaku ruku i za tvoju podignutu miicu, kad
on doe i pomoli se u ovom Domu,
43 onda ga ti uj u nebu, na mjestu gdje
sjedi na prijestolju, i napravi sve za to
te zaziva stranac, da svi narodi na zemlji
upoznaju tvoje Ime, da te tuju kao tvoj
narod Izrael i da doznaju da je ovaj Dom
koji sam ti sagradio, nazvan po tvojem
Imenu!
44 Ako tvoj narod bude izaao na vojnu
protiv svojih neprijatelja putom kojim ga
poalje i pomoli se Gospodinu prema
gradu koji si izabrao, prema Domu koji
sam sagradio tvojem Imenu,
45 onda ti uj u nebu njegovu molitvu i
njegov vapaj i podaj mu pobjedu!
46 Ako su sagrijeili protiv tebe, jer nema
ovjeka koji ne grijei, i ti se rasrdi na
njih i preda ih neprijatelju tako da ih nji-
hovi tlaitelji zarobe i odvedu u neprija-
teljsku zemlju, daleko ili blizu,
47 i ako oni onda dou k sebi u zemlji gdje
su zarobljeni, i obrate se i zavape k tebi u
zemlji svojih tlaitelja i priznaju: Sagrije-
ili smo i zlo smo napravili, bezboni smo
bili.
48 Ako se onda svim svojim srcem i svom
svojom duom obrate k tebi u zemlji svo-
jih neprijatelja, koji su ih odveli, i pomole
se tebi, prema zemlji, koju si dao njiho-
vim ocima, prema gradu koji si izabrao,
i prema Domu koji sam sagradio tvojem
Imenu,
49 onda ti usliaj njihovu molitvu i vapaj u
nebu, na mjestu, gdje sjedi na prijesto-
lju, i pribavi im pravicu!
50 I oprosti svojem narodu to je sagri-
jeio protiv tebe, i sve prijestupe koliko
su skrivili protiv tebe, i daj da nau milost
kod svojih tlaitelja, da im se smiluju!
51 Jer on je tvoj narod i tvoja svojina, koju
si izveo iz Egipta, ispred talionice elje-
za.
52 Neka budu tvoje oi otvorene na mo-
lbu tvojega sluge i na molbu tvojega na-
roda Izraela, da ih uslia u svemu za to
te zazovu!
53 Jer si ih ti odvojio sebi za svojinu iz
svih naroda na zemlji, kako si obeao
1 Kraljevi
276
preko svojega sluge Mojsija kad si izveo
nae oce iz Egipta, ti veliki Gospodine!
54 Kad je bio Salomon posve zavrio ovu
pronju i molitvu Gospodinu, ustao je s
mjesta pred Gospodinovim rtvenikom,
gdje je bio kleao s rukama rairenim
prema nebu.
55 Stupio je onda naprijed i blagoslovio
svu Izraelovu zajednicu velikim glasom,
rekavi:
56 Blagoslovljen neka je Gospodin, koji
je svojemu narodu Izraelu pribavio mir
posve onako kako je obeao. Nije ostalo
neispunjeno ni jedno jedino od svih sjaj-
nih obeanja koja je dao preko svojega
sluge Mojsija.
57 Gospodin, na Bog, neka bude s nama,
kako je bio s naim ocima! Neka nas ne
ostavi i ne odbije,
58 da se naa srca obrate k njemu i mi
hodimo svim njegovim putovima i drimo
njegove zapovijedi, zakone i uredbe, na
koje je obvezao nae oeve.
59 I ove moje rijei to sam ih u molitvi
upravio Gospodinu, neka budu nazone
Gospodinu, naem Bogu, dan i no, da
pribavi pravicu svojem sluzi i svojem na-
rodu Izraelu u svako doba,
60 da svi narodi na zemlji dou do spo-
znanja da je Gospodin Bog i nitko drugi.
61 Zato vae srce neka bude odano Gos-
podinu, naem Bogu, da hodite po njego-
vu zakonu i drite njegove zapovijedi, kao
danas!
62 Onda je prineo kralj i sav Izrael s njim
rtve zaklanice Gospodinu.
63 Kao rtvu mirotvornu, koju je dao Sa-
lomon zaklati za Gospodina, rtvovao je
on: dvadeset i dvije tisue volova i stoti-
nu i dvadeset tisua ovaca. Tako su kralj
i svi Izraelovi sinovi posvetili Gospodinov
Dom.
64 U onaj dan posvetio je kralj srednji dio
predvorja pred Gospodinovim Domom, jer
ondje je prineo rtve paljenice, prinose i
pretilinu od mirotvornih rtava. Mjedeni
rtvenik, koji je stajao pred Gospodinom,
bio je premalen da obuhvati rtve paljeni-
ce, prinose i pretilinu mirotvornih rtava.
65 Tako je onda Salomon proslavio Sve-
anu gozbu, i s njim sav Izrael, skup velik
od ulaska u Hamat do Egipatskog Potoka,
pred Gospodinom, Bogom naim, sedam
dana i jo jedanput sedam dana etrna-
est dana.
66 Osmi dan otpustio je ljude. Oni se ra-
stali od kralja i otili su svojim atorima,
veseli i dobre volje zbog svega dobra koje
je Gospodin bio iskazao svojemu sluzi
Davidu i svojemu narodu Izraelu.
Boje obeanje Salomonu
9
I dogodilo se u vrijeme kad je bio Sa-
lomon zavrio gradnju Gospodinova
Doma i kraljevskog dvora i sve druge nau-
me, koje je Salomon elio izvesti,
2 javio se Gospodin Salomonu po drugi
put, kao to mu se bio javio u Gibeonu.
3 I rekao mu Gospodin: Usliao sam tvo-
ju molitvu i tvoj vapaj to si mi ga upravio.
Posvetio sam taj Dom to si mi ga sagra-
dio. Zato e moje Ime ondje uvijek bora-
viti, i moje oi i moje srce ondje e uvijek
boraviti.
4 Ako bude hodio pred menom onako
kako je iao tvoj otac David, u iskreno-
sti srca i u pravednosti, tako da radi sve
to sam ti zapovjedio, i dri moj zakon i
uredbe,
5 onda u zauvijek utvrditi prijestolje tvo-
jega kraljevstva nad Izraelom, kako sam
obeao tvojem ocu Davidu, kad sam re-
kao: Nikada ti nee nestati ovjeka na
Izraelovu prijestolju.
6 Ali ako se vi, vi i vai sinovi, odvratite
od mene i ne uzdrite mojih zapovijedi i
uredaba, na koje sam vas obvezao, nego
odete i sluite drugim bogovima i klanjate
im se,
7 onda u odstraniti Izraela iz zemlje koju
sam im dao, i Dom to sam ga posvetio
svojem Imenu, odbacit u od svojega lica,
i Izrael e postati prispodoba i ruglo svim
narodima.
8 I ovaj e Dom postati jedna ruevina. I
kad zapitaju: Zato je takvo to Gospo-
din napravio ovoj zemlji i ovomu Domu?
9 Odgovorit e se: Oni su ostavili Gos-
podina, svojega Boga, koji je njihove oce
izveo iz Egipta, i okrenuli se k drugim bo-
govima, njima se klanjali i sluili im. Zato
je Gospodin pustio na njih svu tu nesre-
u.
10 Kad je prolo dvadeset godina, u ko-
jima je Salomon sagradio obje zgrade,
Gospodinov Dom i kraljevski dvor.
11 Hiram, kralj Tira, podupirao je Salo-
mona prema potrebi drvom cedrovim i
empresovim i zlatom, onda je dao kralj
Salomon Hiramu dvadeset gradova u ze-
mlji Galileji.
12 Ali kad je doao Hiram iz Tira da vidi
gradove koje mu je ustupio Salomon, nije
mu se svidjelo,
13 i rekao: Kakvi su to gradovi koje si mi
dao, brate? Zato se zove ta zemlja sve
do dananjega dana Kabul.
14 Hiram je bio poslao kralju stotinu i dva-
deset talenata zlata.
15 Ovo je razlog s radnom snagom koju
je bio digao kralj Salomon da sagradi
1 Kraljevi
277
Gospodinov Dom i svoj vlastiti dvor, Milo
i zidove Jeruzalema i Hazor, Megido i Ge-
zer.
16 Faraon, egipatski kralj, bio je iziao,
osvojio Gezer i spalio ga ognjem, Kana-
ance, koji su prebivali u gradu, pobio i
dao ga kao miraz svojoj keri, eni Salo-
monovoj.
17 I Salomon je opet sagradio opet Gezer
i donji Bet-Horon,
18 Baalat, Tadmor u pustinji u zemlji,
19 sve gradove za spremita, koja je imao
Salomon, i gradove za bojna kola i grado-
ve za jahalite i sve graevine, koje je Sa-
lomon htjeo podignuti u Jeruzalemu, na
Lebanonu i u svem podruju svoje vlasti.
20 Sve to je jo bilo ostalo od Amoreja-
ca, Hitijaca, Perizejaca, Hivejaca i Jebu-
sejaca, koji nisu bili od Izraelovih sinova.
21 Njihove potomke, koji su iza njih jo
bili ostali u zemlji, jer ih nisu mogli Izra-
elovi sinovi iskorijeniti, njih je Salomon
natjerao da plaaju danak i da robuju do
dananjega dana.
22 Od Izraelovih sinova nije napravio Sa-
lomon nijednoga robom, nego su oni po-
stali njegovi ratnici i slubenici, njegove
vie i nie voe, njegovi zapovjednici nad
bojnim kolima i nad konjanicima.
23 Glavnih upravitelja nad gradnjama Sa-
lomonovim, bilo je pet stotina i pedeset.
Oni su nadzirali ljude koji su bili radovima
zaposleni.
24 Ki faraonova iz Davidova grada bila
ula u svoju kuu, koju je Salomon sagra-
dio za nju. Onda je sagradio Milo.
25 Tri puta u godini prinosio bi Salomon
rtve paljenice i rtve mirotvorne na r-
tveniku koji je podignuo Gospodinu, i pa-
lio je k d na rtveniku, koji je stajao pred
Gospodinom. Tako je zavrio Dom.
26 I lae je napravio kralj Salomon u Esi-
on-Geberu, koji je kod Elata na obali Cr-
venoga mora u Edomu.
27 Hiram je poslao na tim laama svoje
ljude, mornare, koji su vjeti moru, zajed-
no s ljudima Salomonovim.
28 Oni se odvezli u Ofr, uzeli su odande
zlata etiri stotine i dvadeset talenata i
donijeli su kralju Salomonu.
Kraljica od Sabe posjeuje Salomona
10
Kad je kraljica od Sabe ula o Sa-
lomonovoj slavi, koju je bio stekao
po Imenu Gospodinovu, dola ona da ga
iskua zagonetkama.
2 Dola je u Jeruzalem s veoma velikom
pratnjom. Deve su nosile vrlo mnogo mi-
risa i zlata, i dragoga kamenja. Kad je bila
dola k Salomonu, iznijela mu je sve to
joj je bilo na srcu.
3 A Salomon joj je odgovorio na sva njezi-
na pitanja. Nita nije bilo to bi ostalo kra-
lju skriveno da joj ne bi mogao objasniti.
4 I kad je kraljica od Sabe vidjela svu Sa-
lomonovu mudrost i dvor, koji je bio sa-
gradio,
5 i jela kod njegova stola, kako su njegovi
dostojanstvenici tu sjedili i njegove sluge
dvorile, nadalje njihova odjea i njegove
peharnike i rtve paljenice to bi ih on u
Domu prinosio Gospodinu, ona se onda
nije vie mogla suzdrati.
6 Onda je rekla kralju: Istina je bila to
sam ula u svojoj zemlji o tebi i o tvojoj
mudrosti.
7 Nisam htjela vjerovati to se govorilo
dok ne doem i vidim svojim oima. I zai-
sta, ni pola mi nije kazano. Tvoja mudrost
i tvoje vrline nadvisuju glas to sam ga
sluala.
8 Sretni su tvoji ljudi, sretne su tvoje slu-
ge to uvijek stoje pred tobom i sluaju
tvoju mudrost!
9 Blagoslovljen neka je Gospodin, tvoj
Bog, koji te je zavolio tako da te je posa-
dio na Izraelovo prijestolje, jer Gospodin
ljubi Izraela uvijek, postavio te kraljem da
sudi i dijeli pravicu.
10 Potom je kralju darovala stotinu i dva-
deset talenata zlata i vrlo mnogo mirisa i
dragoga kamenja. Nikada vie nije dolo
toliko mirisa koliko je kraljica od Sabe da-
rovala kralju Salomonu.
11 I lae Hiramove, koje su donosile zla-
to iz Ofra, donijeli su iz Ofra vrlo mnogo
drva sandalovine i dragoga kamenja.
12 I kralj je dao napraviti iz drva sandalo-
vine sjedala za Gospodinov Dom i za kra-
ljevski dvor i citare i harfe za pjevae. To-
liko drva sandalovine nikada se vie nije
donijelo niti ga se vidjelo do dananjega
dana.
13 A kralj Salomon je darovao kraljici od
Sabe sve to joj se svidjelo i to je zatra-
ila, osim onoga to joj dao drage volje
i dareljivou jednoga kralja Salomona.
Potom se ona digla i otila natrag u svoju
zemlju sa svojim slugama.
14 Zlata to je dohodilo Salomonu u jed-
noj godini bilo je est stotina i ezdeset i
est talenata,
15 osim onoga to je dohodilo od vele-
trgovaca i od poreza malih trgovaca. Uz
to su donosili Salomonu zlato i srebro svi
arapski kraljevi i zemaljski upravitelji.
16 I dao je kralj Salomon napraviti dvjesto
velikih titova od kovana zlata; est stoti-
na ekela zlata utroeno je u svaki tit.
17 I tri stotine manjih titova od kovana
1 Kraljevi
278
zlata; tri mine zlata utroeno je u svaki
tit. Kralj ih dao smjestiti u kuu Leba-
nonska uma.
18 Nadalje je kralj dao napraviti veliko pri-
jestolje od bjelokosti i obloiti ga istim
zlatom.
19 Prijestolje je imalo est stepenica, a
gornji dio odostraga na prijestolju bio je
okrugao. Nasloni su bili s obje strane sje-
dala, i pokraj naslona bila su dva lava.
20 Dvanaest lavova stajalo je s obje stra-
ne na est stepenica. Takvo to nije bio
jo nikada napravljeno za koje bilo kra-
ljevstvo.
21 Sve posude za pie kralja Salomona bile
su od zlata, i sve posue u kui Lebanon-
ska uma bilo je od istoga zlata. Nita
nije bilo od srebra, koje u vrijeme Salo-
monovo nije imalo nikakve cijene.
22 Kralj je imao tarike lae na moru kod
Hiramovih laa. Svake tri godine jedanput
dolazile su lae tarike kui, natovarene
zlatom, srebrom, bjelokosti, majmunima i
paunovima.
23 Tako je nadvisio kralj Salomon sve kra-
ljeve na zemlji bogatstvom i mudrou.
24 I sav je svijet elio vidjeti Salomona, da
uje njegovu mudrost, koju mu je udijelio
Bog.
25 Pritom bi svaki sobom donio dar, sre-
brne i zlatne posude, haljine, oruje, miri-
se, konje i mazge, svake godine.
26 Salomon je sebi nakupio i mnogobroj-
na bojna kola i konjanike, i imao je tisuu
i etiri stotine bojnih kola i dvanaest tisua
konjanika. Njih je rasporedio po kolskim
gradovima i u okolici kralja u Jeruzalemu.
27 Kralj je napravio da je bilo u Jeruza-
lemu tako mnogo srebra kao kamenja, a
cedara tako mnogo kao dudova to rastu
u nizini.
28 Uvoz konja kojih je imao Salomon, bio
je iz Egipta i Keve. Kraljevi trgovci su ih
dovodili ih iz Keve za plau.
29 Tako su jedna bojna kola kod izvoza
iz Egipta kotala po est stotina ekela
srebra, a konj po stotinu i pedeset. Isto
tako preko njih dobivali su ih svi hitejski i
sirijski kraljevi.
Salomon se okree od GOSPODINA
11
Kralj Salomon je ljubio, uz faraonovu
ker, mnoge ene strankinje: Moap-
ke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hitijke,
2 od naroda, za koje je bio Gospodin za-
povjedio Izraelovim sinovima: Ne upu-
tajte se s njima i oni ne smiju opiti s
vama. Drukije, oni e posve sigurno za-
nijeti vaa srca za svojim bogovima. Za
njih je prionuo Salomon ljubei ih.
3 A imao je sedam stotina ena kraljica i
tri stotine prilenica. I njegove ene su ga
zavele.
4 Kad je Salomon bio ostario, njegove
ene zanijele su mu srce za drugim bo-
govima. Njegovo srce nije vie potpuno
pripadalo Gospodinu, njegovu Bogu, kao
srce njegova oca Davida.
5 I Salomon je tovao atartu, boicu Si-
donaca, i Milkomu, grozotu Amonaca.
6 Salomon je radio zlo pred Gospodinom,
i nije hodio za Gospodinom do kraja kao
njegov otac David.
7 Onda je Salomon sagradio rtvenu uzvi-
sinu za Kemoa, odurnost Moabaca, na
gori, istono od Jeruzalema, i isto tako za
Moleka, grozotu Amonaca.
8 Isto je napravio za sve svoje ene stran-
kinje, koje su prinosile svojim bogovima
k d i rtve zaklanice.
9 I Gospodin se razgnjevio na Salomona,
jer je on odvratio svoje srce od Gospodi-
na, Boga Izraelova, koji mu se bio javio
dva puta
10 i bio mu je zapovjedio da ne tuje dru-
gih bogova, ali on nije drao ono to mu
11 Zato je dao Gospodin rei Salomonu:
Jer si to napravio, i nisi drao moj zavjet
i uredbe, koje sam ti zapovjedio, zato u
otrgnuti od tebe kraljevstvo i dati ga tvo-
jemu sluzi.
12 Ali neu to jo napraviti za tvojega i-
vota zbog tvojega oca Davida; ja u ga
otrgnuti iz ruku tvojega sina.
13 Ipak neu od njega otrgnuti svega kra-
ljevstva. Jedno u pleme dati tvojem sinu
zbog Davida, mojega sluge, i zbog Jeru-
zalema to sam ga izabrao.
14 I dao je Gospodin podii Salomonu
protivnika u Edomu Hadada, iz kraljevska
roda u Edomu.
15 Jer kada je David tukao Edomca, i voj-
skovoa Joab otiao da pokopa pobije-
ne, i sve za oruje sposobne mukarce u
Edomu dao poubijati,
16 (jer je Joab proboravio ondje est mje-
seci sa svim Izraelom, dok nije uklonio
sve za oruje sposobne mukarce u Edo-
mu),
17 da je pobjegao Hadad s nekoliko Edo-
maca, koji su bili sluge njegovom ocu, i
otiao u Egipat. Hadad je bio onda jo
malen djeak.
18 Otili su iz Midjana i doli su u Paran.
Iz Parana su uzeli sobom ljude i doli su
u Egipat k faraonu, egipatskom kralju; on
mu dao kuu i odredio mu hranu, i dao
mu zemlje.
19 Hadad je naao veliku milost u farao-
1 Kraljevi
279
na, tako da mu je dao sestru svoje ene
Tafnese za enu.
20 Sestra Tafnesina rodila mu njegova
sina Genubata. Tafnesa mu dala u dvoru
faraonovu prvi odgoj. Tako je ostao Ge-
nubat u faraonovom dvoru meu farao-
novom djecom.
21 A kad je Hadad u Egiptu douo da je
David poinuo kod svojih otaca, i da je
mrtav vojskovoa Joab, zamolio je Ha-
dad faraona: Pusti me da idem u svoju
zemlju!
22 Faraon ga zapitao: A nedostaje li ti to
kod mene, te hoe ii u svoju zemlju?
On je odgovorio: Nita! Ali me pusti da
idem!
23 Onda mu podignuo Bog kao protivnika
Rezona, sina Eliadova, koji je bio pobje-
gao iz okolice svojega gospodara Hada-
dezera, sobskog kralja.
24 Ovaj je skupio ljude oko sebe i postao
im elovoa, onda kad je David poi-
nio krvoprolie meu njima. Oni su otili
onda u Damask, ostali su ondje, i vladali
u Damasku.
25 On je bio protivnik Izraelov dokle je
god ivio Salomon. Osim zla koje je spre-
mio Hadad, mrzio je i on Izraela, dokle je
god bio kralj nad Sirijom.
26 I Jeroboam, sin Nebatov, Efraimej iz
Serede, njegovoj majci je bilo ime Serua i
bila je udovica, Salomonov dvorjanik, po-
bunio se protiv kralja.
27 Uzrok zato se podignuo na kralja bio
je ovaj: Salomon je sagradio Milo i porav-
nao jamu u gradu Davida, svojega oca.
28 Ovaj Jeroboam bio je valjan i hrabar
ovjek, i kad je vidio Salomon da se mla-
di ovjek pokazao marljiv u poslu, posta-
vio ga nadglednikom nad svim poslovima
Josipove kue.
29 Tada se dogodilo da je Jeroboam oti-
ao iz Jeruzalema i na putu susreo ga
prorok Ahija iz ila sa novim ogrtaem na
sebi; a njih dvoje su bili sami u polju.
30 Onda je uzeo Ahija novi ogrta koji je
imao na sebi, razderao ga na dvanaest
komada.
31 On je rekao Jeroboamu. Uzmi sebi
deset komada, jer ovako govori Gospo-
din, Bog Izraelov: Evo, istrgnut u iz ruke
Salomonove kraljevstvo i tebi u dati de-
set plemena.
32 Samo e jedno pleme on zadrati zbog
mojega sluge Davida i zbog Jeruzalema,
grada, koji sam izabrao izmeu svih Izra-
elovih plemena.
33 Jer su ostavili mene i poklonili se
atarti, boici Sidonaca, Kemou, bogu
Moabaca, i Milkomu, bogu Amonaca.
Nisu hodili mojim putovima, nisu vrili to
je meni po volji, i nisu drali mojih propisa
i zapovijedi, kako je to radio njegov otac
David.
34 Ali neu mu oduzeti svega kraljevstva,
nego u ga ostaviti neka vlada dokle je
god iv zbog mojega sluge Davida, koga
sam izabrao i koji je drao moje zapovije-
di i zakon.
35 Ali u njegovu sinu uzeti kraljevstvo i
tebi ga dati, naime, deset plemena.
36 Jedno jedino pleme njegovu sinu u
dati, da bude svjetiljka mojem sluzi Da-
vidu uvijek pred menom u Jeruzalemu,
gradu koji sam izabrao sebi, da u njemu
prebiva moje Ime.
37 A tebe u uzeti: ti e vladati nad svim
to ti dua eli i bit e kralj nad Izrae-
lom.
38 Ako poslua u svemu to ti zapovje-
dam i poe mojim putovima i napravi
to je meni po volji drei moj zakon i za-
povijedi, kako je to radio moj sluga David,
bit u ja s tobom i sagradit u ti kuu tako
tvrdo kako sam sagradio Davidu, i dat u
ti Izraela.
39 Zato u poniavati Davidove potomke,
ali ne za sva vremena.
40 Jer je Salomon traio da ubije Jero-
boama, podignuo se Jeroboam i pobje-
gao u Egipat k iaku, egipatskom kralju,
i ostao je u Egiptu do Salomonove smrti.
41 Ostala djela Salomonova i sve to je
napravio, i njegova mudrost, to je zapisa-
no u knjizi Salomonove povijesti.
42 Salomon je vladao u Jeruzalemu nad
svim Izraelom etrdeset godina.
43 Onda je Salomon poinuo kod svojih
otaca. Pokopali su ga u gradu Davida,
njegova oca. Mjesto njega kraljevao je
njegov sin Roboam.
Roboam postaje kralj
12
Roboam je otiao u ekem, jer se u
ekemu bio skupio sav Izrael da ga
postavi kraljem.
2 O tom je Jeroboam, sin Nebatov, primio
vijest. On je, naime, jo bio u Egiptu, kamo
je bio morao pobjei od kralja Salomona;
Jeroboam se bio nastanio u Egiptu.
3 I poslali su ondje i dali su ga pozvati.
Tako su doli Jeroboam i sva Izraelova
zajednica i javili su Roboamu, rekavi:
4 Tvoj je otac stavio na nas teak jaram.
Olakaj nam sada ti tvrdu slubu svojega
oca i teki jaram koji nam je stavio, i mi
emo ti biti podloni!
5 On im odgovorio Idite i za tri dana do-
ite opet k meni! I narod se udaljio.
6 I kralj Roboam posvjetovao se sa sta-
1 Kraljevi
280
rim ljudima koji su sluili njegovu ocu Sa-
lomonu dok je bio iv, i zapitao: to mi
svjetujete da odgovorim tim ljudima?
7 Oni su mu odgovorili: Ako danas udo-
volji narodu, njima se prilagodi, poslu-
a ih i prijateljski im odgovori, oni e ti
biti dovijeka podloni.
8 Ali se on nije osvrnuo na savjet koji su
mu dali starci, nego se posvjetovao s
mladim ljudima koji su bili odrasli s njim i
koji su ga morali slijediti,
9 On ih je zapitao: to mi svjetujete da
odgovorim tim ljudima, koji zahtijevaju od
mene: Olakaj jaram koji je stavio na nas
tvoj otac?
10 Mladi ljudi koji su bili odrasli s njim od-
govorili mu, rekavi: Ovako e odgovo-
riti tim ljudima, koji su ti rekli: Tvoj je otac
stavio na nas teak jaram, olakaj ti na
jaram! ovako e im odgovoriti: Moj je
mali prst deblji od bedara mojega oca!
11 Eto, otac vam je moj stavio teak ja-
ram. Ja u va jaram napraviti jo teim.
Otac vas je moj ibao bievima, a ja u
vas krotiti bodljikavim bievima.
12 Kad su Jeroboam i sav narod do-
li opet trei dan k Roboamu, kako im je
zapovjedio kralj, rekavi: Doite opet k
meni za tri dana!
13 Onda je kralj otro odgovorio narodu
i nije se osvrnuo na savjet koji su mu bili
dali starci.
14 Kako su ga savjetovali mladi ljudi, od-
govorio im: Moj vam je otac stavio teak
jaram. Ja u va jaram napraviti jo teim.
Otac vas je moj ibao bievima. Ja u vas
krotiti bodljikavim bievima.
15 Tako kralj nije usliao naroda, jer je
Gospodin tako uredio da ispuni svoje
obeanje koje je Gospodin preko Ahije od
ila bio dao Jeroboamu, sinu Nebatovu.
16 Kad je vidio sav Izrael da ih kralj nije
htjeo usliati, narod je odgovorio kralju,
rekavi: Kakav dio mi imamo s Davidom?
Mi nemamo batine sa sinom Jesejevim.
Kui Izraelovih sinova! Sad gledaj svoju
kuu, Davide! Tako je Izrael otiao kui.
17 Roboam je vladao samo jo nad Izrae-
lovim sinovima koji su prebivali u Judinim
gradovima.
18 Kad je kralj Roboam poslao Adorama,
nadglednika nad rabotnim poslovima,
sav ga Izrael zasuo kamenjem i ubio. Kralj
Roboam mogao je ba jo skoiti na svo-
ja kola i pobjei u Jeruzalem.
19 Tako je otpao Izrael od kue Davidove
do dananjega dana.
20 I dogodilo se, kad je uo sav Izrael da
se vratio Jeroboam, poslali su i dali ga
dovesti na skuptinu i postavili ga kraljem
nad svim Izraelom. Uz kuu Davidovu nije
pristao nitko, osim jedino pleme Judino.
21 im je Roboam doao u Jeruzalem,
podignuo je svu Judinu kuu i pleme Be-
njaminovo, stotinu i osamdeset tisua
odabranih ratnika, da zarate sa Izraelo-
vom kuom, da natrag dobiju kraljevstvo
za Roboama, sina Salomonova.
22 Onda je dola Boja rije emaji, Bo-
jemu ovjeku, rekavi:
23 Javi Roboamu, sinu Salomonovu, Ju-
dinu kralju, i svoj Judinoj i Benjaminovoj
kui i ostalom narodu:
24 Ovako govori Gospodin: Ne izlazite i
ne bijte se sa svojom braom, Izraelovim
sinovima! Svaki neka se vrati svojoj kui,
jer sam ja zapovjedio da tako bude. Oni
su posluali zapovijed Gospodinovu, i
vratili se kui, po Gospodinovoj zapovi-
jedi.
25 Jeroboam je utvrdio ekem u Efraimo-
vo gori i naselio se u njemu. Isto je odatle
otiao i utvrdio Penuel.
26 Jeroboam je mislio u sebi: Kraljevstvo
e se opet povratiti kui Davidovoj.
27 Jer ovaj narod ide gore da u Gospo-
dinovu Domu u Jeruzalemu prinosi rtve,
te e se srce ovoga naroda opet okrenuti
Roboamu, Judinu kralju, kao svojem gos-
podaru. Mene e ubiti i opet se povratiti k
Roboamu, Judinu kralju.
28 Kad je kralj razmislio, dao napraviti
dva zlatna teleta i rekao narodu: Vi ste
dosta dugo ili gore u Jeruzalem. A evo,
Izraele, ovdje je tvoj bog, koji te je izveo iz
egipatske zemlje.
29 Jedno je namjestio u Betelu, drugo je
dao odnijeti na Dan.
30 To je postalo povod grijehu, jer je na-
rod iao k jednomu sve do Dana.
31 Takoer je podignuo svetita na uzvi-
sinama i postavio za sveenike proste lju-
de, koji nisu pripadali Levitima.
32 Nadalje je Jeroboam uveo osmoga
mjeseca, petnaestoga dana u mjese-
cu, sveanu gozbu koja je odgovarala
svetkovini u Judi. On je sam uzaao na
rtvenik. Isto tako napravio u Betelu da
rtvuje teladima koje je bio dao napraviti.
I postavio u Betelu sveenike svetita na
uzvisinama, koje je bio napravio.
33 Petnaestoga dana osmoga mjeseca,
mjeseca koji je on sam sebi bio izabrao
da uvede svetkovinu za Izraelovu djecu,
uzaao je na rtvenik, koji je bio podignuo
u Betelu, i pristupio rtveniku kaditi.

Jeroboamu se ukoi ruka
13
A gle, javio se u Betelu, po Gospo-
dinovoj zapovijedi, Boji ovjek iz
1 Kraljevi
281
Judine zemlje, a Jeroboam je ba stajao
na rtveniku, da rtvuje.
2 Onda se onaj, po Gospodinovoj zapo-
vijedi, okrenuo prema rtveniku i viknuo:
rtvenie, rtvenie, ovako govori Gos-
podin: Sin e se jedanput roditi kui Da-
vidovoj. Josija je njegovo ime. On e na
tebi klati sveenike uzvisina, koji rtvu-
ju na tebi. Ljudske e se kosti spaliti na
tebi.
3 U isto doba navijestio je on znak i re-
kao: Znak da je Gospodin govorio je ovo:
evo, rtvenik e se raspasti i prosut e se
pepeo to je na njemu!
4 Tako se dogodilo da kad je kralj uo pri-
jetnju koju je Boji ovjek izrekao protiv
rtvenika u Betelu, pruio je Jeroboam
svoju ruku sa rtvenika i zapovjedio: Dr-
ite ga! Ali njegova se ruka, koju je bio
pruio protiv njega, tako ukoila da ju nije
mogao opet povui natrag.
5 A rtvenik se raspao i prosuo se pepeo
sa rtvenika. To je bio znak koji je navije-
stio Boji ovjek po Gospodinovoj zapo-
vijedi.
6 Kralj je rekao Bojemu ovjeku, rekavi:
Zazovi ipak, Gospodina, svojega Boga,
na blagost i pomoli se za mene da mogu
opet natrag povui svoju ruku! Onda je
ublaio Boji ovjek Gospodina i kralj je
opet mogao povui ruku natrag, i bila je
kao prije.
7 Nato je rekao kralj Bojemu ovjeku
Doi sa mnom kui i okrijepi se, i dat u
ti dar.
8 Ali je Boji ovjek odgovorio kralju: Kad
bi mi dao i polovicu svojega kraljevstva,
ne bih iao s tobom, ne bih jeo ni pio na
ovom mjestu.
9 Jer tako mi je zapovijedila Gospodinova
rije: Ne smije ni jesti ni piti, ni vratiti se
putom kojim si doao.
10 Tako je on krenuo drugim putom i nije
se vratio putom kojim je doao u Betel.
11 Nato je boravio u Betelu jedan stari
prorok. Njegovi sinovi doli su i pripovje-
dili mu sve to je napravio Boji ovjek
onaj dan u Betelu. Oni su bili ispripovjedili
svojem ocu i rijei koje je on bio izrekao
kralju.
12 Zapitao ih njihov otac: Kojim je putom
otiao? Njegovi sinovi su mu pokazali
put kojim je bio krenuo Boji ovjek, koji
je bio doao iz Judine zemlje.
13 Nato je on zapovjedio svojim sinovi-
ma: Osedlajte mi magarca! Kad su oni
osedlali magarca, uzjahao ga on
14 i pojahao za Bojim ovjekom. Naao
ga gdje sjedi pod terebintom i zapitao ga:
Jesi li ti Boji ovjek koji je doao iz Ju-
dine zemlje? On je odgovorio: Jesam.
15 Onda ga zamolio: Hodi sa mnom kui
i pojedi to god.
16 On je odgovorio: Ne smijem se vratiti
s tobom i s tobom ii. Ne smijem ni jesti
ni piti s tobom u ovom mjestu.
17 Jer je meni Gospodinova rije zapovi-
jedila: Ne smije ondje ni jesti ni piti, niti
se vratiti putom kojim si doao.
18 Ali onaj mu odgovorio: I ja sam pro-
rok kao ti. Aneo mi je Gospodinov zapo-
vjedio: Dovedi ga sobom kui da jede i
pije. Tako mu je slagao.
19 Tako se on vratio s njim, i jeo je i pio u
njegovoj kui.
20 A dok su sjedili za stolom, dola je
Gospodinova rije proroku, koji ga je bio
doveo natrag.
21 On je povikao Bojemu ovjeku, koji je
bio doao iz Judine zemlje: Ovako govo-
ri Gospodin: Jer nisi posluao zapovijed
Gospodinovu i nisi drao zapovijed koju ti
je dao Gospodin, tvoj Bog,
22 nego si se vratio i jeo i pio na mjestu za
koje ti je rekao: Ne smije ni jesti ni piti,
zato nee tvoje tijelo doi u grob tvojih
otaca!
23 I nakon to je jeo kruh i pio, dao je onaj
proroku osedlati magarca, kojega je do-
veo natrag.
24 Tako je on odjahao; lav ga susreo na
putu i usmrtio ga. Njegovo tijelo lealo je
isprueno na putu, a magarac je stajao uz
njega, i lav je ostao stojei uz tijelo.
25 I kad su ljudi, koji su prolazili, vidjeli
tijelo isprueno na putu i lava gdje stoji
uz tijelo, otili su i pripovjedili to u gradu
gdje je boravio stari prorok.
26 im je to uo prorok, koji ga je bio vra-
tio s puta, rekao je: To je Boji ovjek
koji nije posluao zapovijedi Gospodino-
ve. Zato ga Gospodin predao lavu, koji ga
rastrgao i usmrtio po Gospodinovoj rijei,
koju mu je bio rekao.
27 Nato je progovorio svojim sinovima:
Osedlajte mi magarca! I tako mu ga oni
osedlali.
28 On je onda odjahao i naao njegovo
tijelo isprueno na putu i magarca i lava
gdje stoje uz tijelo. Lav nije bio tijelo pro-
derao ni magarca rastrgao.
29 Prorok je podignuo tijelo Bojega o-
vjeka, stavio ga na magarca i odnio ga na-
trag u grad. Stari prorok je doao u grad,
da odri tugovanje i pokopao ga.
30 Poloio je on tijelo u svoj vlastiti grob i
odrao mu tugovanje: Ah, brate moj!
31 Kad ga je bio pokopao, rekao je svo-
jim sinovima: Kad umrem, pokopajte me
u istom grobu u kojem je pokopan Bo-
1 Kraljevi
282
ji ovjek! Uz njegove kosti stavite i moje
kosti!
32 Jer e se zacijelo ispuniti rije koju je
po Gospodinovoj zapovijedi izgovorio
protiv rtvenika u Betelu i protiv svih hra-
mova i uzvisina u gradovima Samarije.
33 I poslije ovoga dogaaja nije se Je-
roboam vratio sa svojega zla puta, nego
je nastavio po volji postavljati sve proste
ljude za sveenike uzvisina. Tko je elio,
onomu je davao punomo i postavljao ga
za sveenika uzvisina.
34 Zbog takva postupanja sagrijeila je
Jeroboama kua, poruila se i iskorijenila
sa zemlje.
Proroanstvo protiv Jeroboama
14
U ono vrijeme razboljeo se Abija, sin
Jeroboamov.
2 Onda je zamolio Jeroboam svoju enu:
Idi, preodjeni se da se ne opazi da si
Jeroboamova ena, pa idi u ilo! Ondje
prebiva prorok Ahija, koji mi je jedanput
prorokovao da u biti kralj nad ovim na-
rodom.
3 Uzmi sobom deset kruhova i kolaa i
vr meda i potrai ga! On e ti rei to e
biti s djeakom.
4 ena Jeroboamova je napravila tako.
Ona se zaputila u ilo i dola u kuu Ahi-
jinu. A Ahija nije mogao vie vidjeti, jer su
njegove oi bile oslijepile od starosti.
5 Uto je bio Gospodin rekao Ahiji: Eto
dolazi Jeroboamova ena da te pita za
svojega sina jer je bolestan. Tako i tako
e joj rei! Jer e biti, kad ue preodje-
vena, da e se pretvoriti kao da je neka
druga.
6 I tako je bilo, Ahija je razabrao utanje
njezinih koraaja, kad je ula na vrata, on
je rekao: Ui, Jeroboamova eno! Zato
se pretvara da si netko drugi? Meni je za
tebe dana loa vijest.
7 Idi, reci Jeroboamu: Ovako govori Gos-
podin, Bog Izraelov: Podignuo sam te iz-
meu naroda i postavio te vladarom nad
svojim narodom Izraelom.
8 Otrgnuo sam kraljevstvo od kue Da-
vidove i dao ga tebi. A ti nisi bio kao moj
sluga David, koji je drao moje zapovijedi,
sluao me svim svojim srcem i radio samo
ono to je pravedno u mojim oima.
9 Ne, ti si radio gore od svih svojih pret-
hodnika, jer si dao sebi napraviti druge
bogove, i to lijevane kipove da bi me dra-
io; a mene si bacio za svoja lea.
10 Zato u ja pustiti nesreu na Jeroboa-
movu kuu i iz Jeroboamove sve obitelji
unitit u sve muko, doraslo i nedoraslo
u Izraelu. Ja u pomesti kuu Jeroboa-
movu kao to se mete smee, dok ga vie
nita ne ostane.
11 Tko umre u gradu od obitelji Jerobo-
amove, proderat e ga psi, i tko umre u
polju, izjest e ga nebeske ptice, jer Gos-
podin je to izrekao.
12 A ti se sada vrati kui! Kad tvoje noge
stupe u grad, djeak e umrijeti.
13 Sav e Izrael drati tugovanje za njim
i pokopat e ga, jer e on jedini iz obitelji
Jeroboamove doi u grob, jer se na njemu
nalo neto to se na kui Jeroboamovoj
svidjelo Gospodinu, Bogu Izraelovu.
14 Povrh toga, Gospodin e podignuti
sebi kralja nad Izraelom, koji e u onaj
dan iskorijeniti kuu Jeroboamovu. Ovo
je dan. to? ak i sada.
15 Udarit e Gospodin Izraela, da e se
zaljuljati, kao to se ljulja trska na vodi.
Iupat e Izraela iz ove lijepe zemlje
koju je dao njihovim ocima, i razasut e
ih s onu stranu rijeke, jer su napravili sebi
drvene kipove i tako razdraili na gnjev
Gospodina.
16 Napustit e Izraela zbog grijeha koje je
poinio Jeroboam i na koje je naveo Izra-
ela da sagrijei.
17 Onda se Jeroboamova ena zaputila
kui i dola u Tirsu. Kad je prekoraila
kuni prag, bio je djeak ve mrtav.
18 Pokopali su ga i sav Izrael odrao tu-
govanje za njim, kako je to unaprijed re-
kao Gospodin preko svojega sluge, pro-
roka Ahije,
19 Ostala djela Jeroboamova, njegovih
ratova i njegove vladavine; to je sve zapi-
sano u knjizi ljetopisa Izraelovih kraljeva?
20 Kraljevao je Jeroboam dvadeset i dvi-
je godine. Tako je on poinuo kod svojih
otaca. Onda je njegov sin Nadab kralje-
vao mjesto njega.
21 Kralj nad Judom bio je Roboam, sin
Salomonov. Bilo je Roboamu etrdeset i
jedna godina kad je postao kralj, i vladao
je sedamnaest godina u Jeruzalemu, u
gradu koji je bio izabrao Gospodin izme-
u svih Izraelovih plemena da ondje na-
stani svoje Ime. Njegova se majka zvala
Naama i bila je Amonka.
22 I Juda je radio zlo pred Gospodinom.
Oni su izazivali grijesima koje su poinjali
njegovu srdbu vie nego njihovi oci svim
onim to su pravili.
23 Jer su i oni sebi podigli uzvisine, stu-
pove i drvene kipove na svakom visokom
breuljku i pod svakim zelenim stablom.
24 Bilo je posveenih bludnica u zemlji.
Tako su naslijedili sve grozote neznabo-
aca, koje je bio Gospodin istjerao ispred
Izraelovih sinova.
1 Kraljevi
283
25 U petoj godini Roboamova kraljevanja
izaao je kralj iak od Egipta protiv Je-
ruzalema.
26 I on je pograbio blago iz Gospodinova
Doma i iz kraljevskog dvora, i sve je uzeo.
Pograbio je i sve zlatne titove koje je bio
dao napraviti Salomon.
27 Na njihovo mjesto dao je kralj Roboam
napraviti mjedene titove i povjerio ih pa-
nji starjeina nad straama, koji su stra-
ili na ulazu u kraljevski dvor.
28 Kad god bi kralj iao u Gospodinov
Dom, nosili su ih tjelesni straari, a poslije
su ih opet stavljali u straarnicu.
29 Ostala djela Roboamova i sve to je
napravio, to je sve zapisano u knjizi ljeto-
pisa Judinih kraljeva?
30 Bio je rat izmeu Roboama i Jeroboa-
ma neprestano.
31 Kad je Roboam bio poinuo kod svojih
otaca, bio je pokopan kod svojih otaca u
Davidovu gradu. Njegova se majka zvala
Naama i bila je Amonka. Abiam njegov sin
kraljevao namjesto njega.
Abiam, Asa, Joafat, Nadab i Baa
15
U osamnaestoj godini kraljevanja
Jeroboama, sina Nebatova, postao
je Abiam kralj nad Judom.
2 On je vladao tri godine u Jeruzalemu.
Njegova se majka zvala Maaka i bila je
unuka Abialomova.
3 On je pravio sve grijehe svojega oca koje
je ovaj bio radio pred njim, i njegovo srce
nije bilo cijelo odano Gospodinu, njegovu
Bogu, kao srce njegova djeda Davida.
4 Ipak mu je Gospodin, njegov Bog, zbog
Davida dao svjetiljku u Jeruzalemu, kad
je nakon njega podignuo njegova sina u
Jeruzalemu i utvrdio Jeruzalem,
5 Jer je David bio radio to je bilo pravo u
oima Gospodina, i za svega svojega i-
vota nije bio odstupio od onoga to mu
je zapovjedio, osim onoga to je napravio
Hitijcu Uriju.
6 Izmeu Roboama i Jeroboama bio je rat
dok je god onaj ivio.
7 Ostala djela Abiamova i sve to je na-
pravio, to je sve zapisano u knjizi ljeto-
pisa Judinih kraljeva? I izmeu Abiama i
Jeroboama bio je rat.
8 Kad je Abiam bio poinuo kod svojih
otaca, pokopali su ga u Davidovu gradu.
Namjesto njega kraljevao je njegov sin
Asa.
9 U dvadesetoj godini kraljevanja Jerobo-
amova nad Izraelom, kraljevao je Asa nad
Judom.
10 On je vladao etrdeset i jednu godinu
u Jeruzalemu. Njegova se baka zvala Ma-
aka i bila je ki Abialomova.
11 Asa je radio to je bilo pravo u oima
Gospodina, kao njegov djed David.
12 On je protjerao bludnice iz zemlje i
uklonio sve idolske kipove koje su bili na-
pravili njegovi oci.
13 I svoju baku Maaku svrgnuo s njezi-
na mjesta kao kraljicu, jer je bila podigla
idolski kip Aere. Asa je sasjekao njezin
odurni kip i spalio ga u Kidronskoj dolini.
14 Ali uzvisine nisu bile sruene, ipak Asa
je ostao svega svojega ivota vjerno odan
Gospodinu.
15 I dao je u Gospodinov Dom unijeti sve
posvetne darove svojega oca i svoje vla-
stite darove, srebro, zlato i posue.
16 Izmeu Ase i Baae, Izraelova kralja,
bio je rat dok su god ivjeli.
17 Baaa, Izraelov kralj, izaao je protiv
Jude i utvrdio Ramu da ne da nikome oti-
i k Asi, Judinu kralju, ni od njega doi.
18 Ali Asa je uzeo sve srebro i zlato to je
bilo jo ostalo u riznicama Gospodinova
Doma, i blago kraljevskog dvora i predao
ga svojim slugama. Tako ih poslao kralj
Asa k Ben-Hadadu, sinu Tabrimonovu,
unuku Hezjonovu, sirijskomu kralju, koji
je imao svoje sjedite u Damasku, i po-
ruio:
19 Savez postoji izmeu mene i tebe, iz-
meu mojega i tvojega oca. Evo aljem
ti srebro i zlato kao dar. Pa razrijei svoj
savez s Baaom, Izraelovim kraljem, pa
da mora otii od mene!
20 Ben-Hadad je posluao kralja Asu i
poslao svoje vojskovoe protiv Izraelovih
gradova. Dao je poharati Ijon, Dan, Abel
Bet-Maaku i sav Kineret zajedno sa cije-
lom zemljom Naftalijevom.
21 Kad je Baaa to uo, prestao je utvri-
vati Ramu i vratio se u Tirsu.
22 I kralj Asa je podignuo sve Judejce bez
iznimke. Oni su morali odnijeti kamenje i
grede, koje je bio Baaa upotrebljavao za
utvrivanje Rame. S tim je dao kralj Asa
utvrditi Benjaminovu Gebu i Mispu.
23 Sva ostala Asina djela, sve njegove
pobjede i njegova djela i gradovi, koje je
utvrdio; to je sve zapisano u knjizi ljetopi-
sa Judinih kraljeva? U svojoj starosti bo-
lovao je od nogu.
24 Kad je Asa bio poinuo kod svojih ota-
ca, pokopali su ga kod njegovih otaca u
gradu njegova djeda Davida. Namjesto
njega kraljevao je njegov sin Joafat.
25 Nadab, sin Jeroboamov, postao je
Izraelov kralj u drugoj godini kraljevanja
Asina nad Judom, i vladao je dvije godine
nad Izraelom.
26 On je radio zlo pred Gospodinom i ho-
1 Kraljevi
284
dio je tragom svojega oca i u njegovu gri-
jehu na koji je bio naveo Izraela.
27 Protiv njega zasnovao je urotu Baa-
a, sin Ahijin, od kue Isakarove, i ubio
ga Baaa kod Gibetona koji je pripadao
Filistejcima, kad su Nadab i sav Izrael op-
sjedali Gibeton.
28 Ubio ga Baaa u treoj godini Asina
kraljevanja nad Judom i kraljevao je na-
mjesto njega.
29 im je on bio postao kralj, iskorijenio
je svu Jeroboamovu kuu i nije ostavio na
ivotu nijedne due od obitelji Jeroboa-
move, dok ju nije unitio. Tako je unapri-
jed rekao Gospodin preko svojega sluge
Ahije iz ila.
30 Zbog grijeha koje je bio poinio Jero-
boam i na koje je bio naveo Izraela, i zbog
gnjeva na koji je bio razdraio Gospodina,
Boga Izraelova.
31 Ostala djela Nadabova i sve to je na-
pravio, to je sve zapisano u knjizi ljetopi-
sa Izraelovih kraljeva?
32 Izmeu Ase i Izraelova kralja Baae
bio je rat dokle su god ivjeli.
33 U treoj godini kraljevanja Asina nad
Judom postao je Baaa, sin Ahijin, kralj
svega Izraela i vladao je u Tirsi dvadeset
i etiri godine.
34 On je radio zlo pred Gospodinom, i ho-
dio je tragom Jeroboamovim i u njegovu
grijehu na koji je bio naveo Izraela.
Kraljev: Ela, Zimri, Omri i Ahab
16
Onda je dola Gospodinova rije Je-
huu, sinu Hananijevu, protiv Baaa,
rekavi:
2 Iz praha sam te podignuo i postavio
vladarom nad mojim narodom Izraelom.
A ti si iao putom Jeroboamovim i naveo
si moj narod Izraela na grijeh, tako da su
me svojim grijesima draili na gnjev.
3 Zato u zatrti Baaa i njegovu kuu i s
tvojom kuom postupati kao s kuom Je-
roboama, sina Nebatova,
4 Tko od obitelji Baaine umre u gradu,
toga e psi proderati, i tko od njegove
obitelji umre u polju, toga e izjesti nebe-
ske ptice!
5 Ostala djela Baaina pobjede i sve to
je napravio, to je sve zapisano u knjizi lje-
topisa Izraelovih kraljeva?
6 Kad je Baaa bio poinuo kod svojih
otaca, pokopali su ga u Tirsi. Namjesto
njega kraljevao je njegov sin Ela.
7 A protiv Baaa i njegove kue dola je
Gospodinova rije preko proroka Jehua,
sina Hananijeva, izila samo zbog svega
zla kojim je sagrijeio protiv Gospodina i
draio ga na gnjev svim svojim djelima,
tako da je imao dijeliti sudbinu kue Jero-
boamove, nego i zbog toga to je on nju
iskorijenio.
8 U dvadeset estoj godini kraljevanja
Asina nad Judom postao je Ela, sin Baa-
in, Izraelov kralj. On je vladao u Tirsi dvi-
je godine.
9 Protiv njega podignuo je bunu Zimri,
jedan od njegovih asnika, zapovjednik
jedne polovice bojnih kola. Dok je on pio
u Tirsi u kui Arse, koji je upravljao dvo-
rom u Tirsi,
10 provalio je Zimri, ubio ga u dvadeset
sedmoj godini kraljevanja Asina nad Ju-
dom i postao je umjesto njega kralj.
11 I dogodilo se, im je on postao kralj
i zasjeo na prijestolje, pobio je svu kuu
Baainu. Nije ostavio ni jednoga koji je
bio mukoga roda, ni roake ni prijatelje.
12 Tako je Zimri zatro svu kuu Baainu,
kako je to bio Gospodin unaprijed rekao
preko proroka Jehua protiv Baaa,
13 zbog svih grijeha koje su bili poinili
Baaa i njegov sin Ela, i na koje su bili
naveli Izraela kad su draili na gnjev Gos-
podina, Boga Izraelova, svojim idolopo-
klonstvom.
14 Ostala djela Elina i sve to je napravio,
to je sve zapisano u knjizi ljetopisa Izrae-
lovih kraljeva?
15 U dvadeset sedmoj godini kraljevanja
Asina nad Judom, kraljevao je Zimri se-
dam dana u Tirsi. Vojska je ba opsjedala
Gibeton to je pripadao Filistejcima.
16 I kad su ljudi u taboru saznali da je
Zimri kod jedne pobune ubio kralja, po-
dignuo se sav Izrael u onaj dan u taboru
za Izraelova kralja Omrija, zapovjednika
vojske.
17 Nato je otiao Omri i s njim sav Izrael
od Gibetona i opsjeo Tirsu.
18 Kad je vidio Zimri da je grad ve izgu-
bljen, povukao se u tvravu kraljevskog
dvora i zapalio nad sobom kraljevski dvor
i tako je umro,
19 zbog svojih grijeha koje je poinio kad
je pravio zlo pred Gospodinom, kad je iao
putom Jeroboamovim i u njegovu grijehu
koji je bio poinio, i tako naveo Izraela na
grijeh.
20 Ostala djela Zimrijeva i buna to je po-
dignuo zapisana su u knjizi ljetopisa Izra-
elovih kraljeva.
21 Onda se razdijelio Izraelov narod u
dvije stranke. Jedna polovica naroda dr-
ala se s Tibnijem, sinom Ginatovim, da
ga postavi kraljem, a druga polovica pri-
stajala je za Omrijem.
22 Ipak ljudi koji su slijedili Omrija bili su
jai od onih koji su slijedili Tibnija, sina
1 Kraljevi
285
Ginatova, i kad je umro Tibni, kraljevao je
Omri.
23 U trideset prvoj godini kraljevanja Asi-
na nad Judom postao je Omri Izraelov
kralj i kraljevao dvanaest godina, est go-
dina je kraljevao u Tirsi.
24 Onda je kupio od emera samarijsku
goru za dva talenta srebra, utvrdio goru
i nazvao grad, koji je ondje sagradio Sa-
marija, po imenu emera, vlasnika gore.
25 Omri je pravio zlo pred Gospodinom,
pa i gorje je pravio od svih svojih pret-
hodnika.
26 On je iao posve tragom Jeroboama,
sina Nebatova, i zbog grijeha na koje je
onaj bio naveo Izraela, tako da su svojim
idolopoklonstvom draili na gnjev Gospo-
dina, Boga Izraelova.
27 Ostala djela Omrijeva, koja je pravio i
njegove pobjede, koje je izvojevao; to je
sve zapisano u knjizi ljetopisa Izraelovih
kraljeva?
28 Kad je Omri bio poinuo kod svojih
otaca, pokopali su ga u Samariji. Umjesto
njega kraljevao je njegov sin Ahab.
29 U trideset osmoj godini kraljevanja
Asina nad Judom postao je Ahab, sin
Omrijev, Izraelov kralj, i Ahab, sin Omri-
jev, kraljevao je nad Izraelom u Samariji
dvadeset i dvije godine.
30 I Ahab, sin Omrijev, pravio je zlo pred
Gospodinom, vie od svih svojih prethod-
nika.
31 Pritom bilo je jo najmanje da je hodio
u grijesima Jeroboama, sina Nebatova.
On je povrh toga uzeo za enu Jezebelu,
ker Etbaala, sidonskog kralja, otiao u
slubu Baalovu i klanjao mu se.
32 On je podignuo Baalu rtvenik u Baa-
lovu hramu koji je sagradio u Samariji.
33 Takoer Ahab je dao podii kip atar-
tin. Ahab je poinio jo vie opaina i dra-
io je na gnjev Gospodina, Boga Izraelo-
va, vie od svih Izraelovih kraljeva, koji su
bili vladali prije njega.
34 Za njegova vremena Hiel iz Betela sa-
gradio je opet Jerihon. Utemeljio ga na
Abiramu, svojem prvoroencu; na Segu-
bu, svojem mezimcu, stavio mu vrata, po
Gospodinovoj rijei koju je izrekao preko
Joue, sina Nunova.
Ilija podie udoviina sina od mrtvih
17
Jednoga dana je rekao Ahabu Tibi-
anin Ilija, jedan od itelja u Gilea-
du: Kao to je iv Gospodin, Bog Izraelov,
u ijoj slubi stojim: Sljedeih godina nee
pasti ni rosa ni kia, osim da ja to sam za-
povijedim!
2 Potom mu dola Gospodinova rije:
3 Idi odavde, okreni na istok i sakrij se
na potoku Keritu, koji tee istono od
Jordana!
4 Iz potoka e piti, a gavranima sam za-
povjedio da te ondje hrane.
5 On je posluao Gospodina, otiao on-
dje, nastanio se na potoku Keritu, koji
tee istono od Jordana
6 Gavrani su mu ujutro donosili kruha i
mesa i isto tako naveer, a vodu je pio iz
potoka.
7 Iza nekog vremena presahnuo je potok,
jer nije pala kia na zemlji.
8 Onda mu je dola Gospodinova rije,
rekavi:
9 Hajde, idi u Sarfatu to je kod Sidona,
i ostani ondje! Zapovjedio sam ondje jed-
noj udovici da te hrani.
10 Tako se on zaputio u Sarfatu. Kad je
doao na gradska vrata, a to jedna udo-
vica kupila drva. On je dozvao i zamolio:
Donesi mi malo vode u posudi da se na-
pijem!
11 Kad je ona pola da donese, viknuo on
za njom: Donesi mi i malo kruha!
12 Ona je odgovorila: Kao to je iv Gos-
podin, Bog Izraelov, tvoj Bog, nemam ni-
ta peeno, nego samo jo pregrt bra-
na u posudi i malo ulja u vru. Ba kupim
drvaca da odem i pripravim jelo sebi i
svojem sinu, pa kad to pojedemo, onda
emo umrijeti.
13 A Ilija joj rekao: Ne brini se, samo idi
i napravi kako si rekla; ali prije napravi
meni od toga jedan kolai i donesi mi
ga; onda moe i sebi pripraviti jedan i
svojem sinu.
14 Jer ovako govori Gospodin, Bog Izra-
elov: Brana u posudi nee nestati i vr
s uljem nee se isprazniti do onoga dana,
kad Gospodin opet poalje kiu na ze-
mlju.
15 Ona je otila i napravila kako je bio
rekao Ilija, i imali su jesti dugo vremena,
ona, on i njezina kua.
16 Brana u posudi nije ponestalo, i vr
s uljem nije se ispraznio, kako je to bio
unaprijed rekao Gospodin preko Ilije.
17 Poslije toga dogodilo se da se razbolio
sin ene kojoj je pripadala kua. Kako je
bolest njegova tako okrenula na gore, da
je izdahnuo svoju duu.
18 Onda je ona rekla Iliji: to ja imam s
tobom, ovjee Boji? Ti si samo doao k
meni da u pamet dozove moje grehote i
da mi umori sina?
19 On joj je odgovorio: Daj mi svojega
sina! On ga onda uzeo iz njezina naruja,
odnio ga u gornju sobu, gdje je boravio, i
poloio ga na svoju postelju.
1 Kraljevi
286
20 Onda se pomolio Gospodinu ovako:
Gospodine, Boe moj, hoe li zaista
tako ucviliti udovicu, kod koje sam gost,
da joj umori sina?
21 Nato se pruio triput nad djeakom i
pomolio se glasno Gospodinu: Gospodi-
ne, Boe moj, daj ipak da se ivot djea-
kov opet vrati u njega!
22 I Gospodin je usliao vapaj Ilijin, i ivot
djeakov vratio se opet u njega, i oivio
je.
23 I Ilija je uzeo djeaka, donio ga iz gor-
nje sobe u kuu i predao ga njegovoj maj-
ci i rekao: Evo, tvoj sin opet ivi!
24 Onda je ena rekla Iliji: Sada znam da
si Boji ovjek i da je Gospodinova rije u
tvojim ustima istina.
Ilija priziva s neba kiu
18
Dogodilo se poslije mnogo dana,
dola je Gospodinova rije Iliji, rekav-
i: Idi, stupi pred Ahaba, jer hou poslati
kiu na zemlju!
2 Ilija je otiao da se pokae pred Aha-
bom. A bila je glad u Samariji i bivala sve
jaa,
3 Ahab je dozvao upravitelja dvora Abdiju.
Abdija je bio vjeran tovatelj Gospodina.
4 Kad je htjela Jezebela iskorijeniti pro-
roke Gospodinove, uzeo je Abdija stotinu
proroka i sakrio ih po pedeset u jednu
pilju i hranio ih jelom i piem.
5 Ahab je zapovjedio Abdiji: Potrai sve
izvore i potoke po zemlji; moda naemo
jo trave da bi mogli odrati na ivotu ko-
nje i mazge i da ne moramo pustiti da ugi-
ne ijedna ivotinja.
6 I podijelili su se po zemlji da ju prou.
Ahab je sam otiao jednim pravcem, a
Abdija je sam otiao drugim pravcem.
7 Dok je Abdija bio na putu, doao mu u
susret Ilija. Kad ga je on prepoznao, ba-
cio se na koljena licem do zemlje i zapi-
tao: Jesi li to ti, moj gospodaru, Ilija?
8 On mu odgovorio: Ja sam, idi i reci
svojem gospodaru: Evo Ilije!
9 Ali onaj je odgovorio: to sam poinio
da svojega slugu predaje u ruke Ahabu
da me pogubi?
10 Kao to je iv Gospodin, tvoj Bog,
nema naroda ni kraljevstva gdje te moj
gospodar ne bi dao traiti. Kad mu se re-
klo: Nema ga, onda on zakle kraljevstvo
ili narod da te nisu nali.
11 Sad ti trai: Idi, reci svojem gospo-
daru: Evo Ilije!
12 Kad ja sad odem od tebe, tko zna kamo
e tebe, meutim, odnijeti Duh Gospodi-
nov. Doem li ja onda k Ahabu da mu ja-
vim, a on te ne nae, ubit e me. A tvoj
sluga tuje Gospodina od svoje mladosti.
13 Pa nije li poznato mojem gospodaru
to sam napravio kad ono Jezebela da
ubijati proroke Gospodinove. Kako sam
sakrio stotinu Gospodinovih proroka, po
pedeset u jednoj pilji, i hranio ih jelom i
piem.
14 A sad ti trai: Idi, reci svojem gospo-
daru: Evo Ilije! On e me ubiti!
15 Ali je Ilija rekao: Kao to je iv Gospo-
din vojska, u ijoj sam slubi, jo danas
u mu se pokazati!
16 I tako je Abdija otiao pred Ahaba i ja-
vio mu; i Ahab se zaputio da se sastane
s Ilijom.
17 Kad je opazio Ahab Iliju, povikao mu
Ahab: Jesi li ti onaj to donosi nesreu
na Izraela?
18 On je odgovorio: Nisam ja donio ne-
sreu na Izraela nego ti i tvoja obitelj, jer
ste ostavili zapovijedi Gospodinove, i ti si
pristao za Baalima.
19 A sada poalji i daj skupiti k meni sve-
ga Izraela na gori Karmelu i etiri stotine
i pedeset Baalovih proroka i etiri stotine
atartinih proroka, koji jedu za stolom Je-
zebelinim!
20 I rasposlao Ahab svim Izraelovim si-
novima i dao skupiti proroke na gori Kar-
melu.
21 Ondje je stupio Ilija pred sav narod i
rekao: Kako ete jo dugo hramati na
obje strane? Ako je Gospodin pravi Bog,
onda se drite uz njega! A je li to Baal,
onda idite za njim! Ali narod nije dao ni-
kakva odgovora.
22 Onda je Ilija rekao narodu: Jedini sam
ja jo ostao Gospodinov prorok, a Baalo-
vih proroka ima etiri stotine i pedeset.
23 Neka nam se dadu dva junca! Oni neka
sebi izaberu jednoga junca, neka ga ra-
skomadaju i stave na drva, ali ognja da ne
zapale! Ja u pripremiti drugoga junca i
staviti ga na drva, a da ne zapalim ognja.
24 Onda prizovite ime svojega boga, a ja
u prizvati Ime Gospodinovo. Bog koji od-
govori ognjem, pravi je Bog. I odgovorio
je sav narod, rekavi: Tako je pravo!
25 Nato je Ilija rekao Baalovim prorocima:
Izaberite si jednoga od junaca i najprije
ga pripremite, jer vas ima mnogo. Onda
prizovite ime svojega boga; ali ognja ne
palite!
26 Oni su uzeli junca kojega im je dao,
pripremili su ga i prizivali su od jutra do
podne ime Baalovo viui: Baale, usliaj
nas! Ali nije dolazio nikakav glas i nika-
kav odgovor. Pritom su plesali oko rtve-
nika koji su bili podigli.
27 Kad je bilo u podne, narugao se Ilija,
1 Kraljevi
287
rekavi: Viite glasnije, jer je on bog, pa
moda razmilja ili je zaposlen ili je na
putu, a moda i spava i mora se probu-
diti.
28 Onda su vikali iza glasa i parali se,
kako je u njih obiaj, maevima i kopljima
dok ih nije oblila krv.
29 Kad je prolo podne, pali su u bjesnilo,
dokle doe vrijeme da se prinese rtva,
ali nije doao nikakav glas, nikakav odgo-
vor, nikakvo uslianje.
30 A sada pozvao Ilija sav narod: Pristu-
pite ovdje k meni! Sav narod je pristupio
k njemu. On je podignuo opet poruen
Gospodinov rtvenik.
31 Prema broju plemena Jakovljevih sino-
va, kome je bila dola Gospodinova rije:
Izrael bit e tvoje ime, uzeo Ilija dvana-
est kamenova.
32 Od toga kamenja napravio rtvenik u
Ime Gospodinovo i oko rtvenika iskopao
jarak, dosta velik, da uzme dvije mjere
ita.
33 Onda je naslagao drva, raskomadao
junca i stavio ga na rtvenik.
34 Onda je rekao: Napunite etiri vra
vode i izlijte je na rtvu paljenicu i na
drva! On je rekao: Napravite to jo je-
danput! Napravili su jo jedanput. Nato
je zapovjedio: Napravite to po trei put!
I napravili su po trei put.
35 Tako da je potekla voda oko rtvenika,
pa i jarak se napunio vodom.
36 I dogodilo se, kad je onda dolo vrije-
me da se prinese rtva, pristupio Ilija i po-
molio se: Gospodine, Boe Abrahamov,
Izakov i Izraelov, danas objavi da si ti Bog
Izraelov i ja tvoj sluga, i da sam ja sve ovo
napravio po tvojoj zapovijedi!
37 Usliaj me, Gospodine, usliaj me i daj
da upozna ovaj narod da si ti, Gospodine,
pravi Bog i da si obratio njihova srca!
38 Onda je pao oganj Gospodinov i spalio
rtvu paljenicu i drva, kamenje i zemlju i
popio vodu u jarku.
39 Kad su to vidjeli svi ljudi, bacili se na
koljena licem do zemlje i povikali: Gospo-
din je pravi Bog, Gospodin je pravi Bog!
40 A Ilija im zapovjedio: Pohvatajte te
proroke Baalove! Ne dajte da i jedan od
njih pobjegne! Oni ih pohvatali i Ilija ih
odveo na potok Kion i ondje ih sma-
knuo.
41 Potom je rekao Ilija Ahabu: Idi gore,
jedi i pij, jer ujem ve hujanje kie.
42 Ahab je otiao gore jesti i piti, a Ilija je
uzaao navrh Karmela, prignuo se k ze-
mlji i sakrio svoje lice meu koljena.
43 i rekao svojem sluzi: Idi gore i pogle-
daj prema moru! On otiao gore, pogle-
dao i javio: Nita se ne vidi. On je odgo-
vorio: Idi jo sedam puta!
44 Kad je bilo sedmi put, on je javio: Eno,
die se od mora oblai, malen kao ruka
ovjeja. I on je zapovjedio: Idi, reci
Ahabu: Upregni i silazi, da te ne stigne
kia!
45 Dogodilo u najkrae vrijeme zamrailo
se nebo od vjetra i oblaka, i pala je jaka
kia. Onda se Ahab odvezao u Jezreel.
46 A nad Iliju je dola Gospodinova ruka,
opasao svoja bedra i otrao pred Aha-
bom do u blizinu Jezreela.
Ilija bjei od Jezebele
19
Ahab je pripovjedio Jezebeli sve to
je Ilija napravio i kako je maem po-
ubijao sve proroke.
2 Onda je poslala Jezebela glasnika k Iliji
i zaprijeti: Neka meni bogovi urade to
hoe, ako ja sutra u ovo doba ne napra-
vim s tobom isto onako kako si ti s nji-
ma!
3 On se prestraio ustao i otiao odatle da
se zakloni na sigurno mjesto. Kad je do-
ao u Beer-ebu u Judinoj zemlji, ostavio
je ondje svojega slugu.
4 Sam je otiao dan hoda daleko u pusti-
nju i sjeo onda pod jednu smreku. Imao je
jo samo elju da umre i molio se: Dosta
je toga; uzmi, Gospodine, moj ivot jer ni-
sam bolji od svojih otaca.
5 Potom je legnuo i zaspao pod smrekom.
Iznenada taknuo ga Gospodinov Aneo i
rekao mu: Ustani i jedi!
6 Kad je pogledao, opazio je pokraj glave
preni kola i vr vode. Tako je jeo napio
se i legnuo opet spavati.
7 Ali aneo je doao jo jedanput, taknuo
ga i rekao: Ustani i jedi, jer ti je dalek
put.
8 Ustao je, jeo i napio se i putovao, okrije-
pljen ovim jelom, etrdeset dana i etrde-
set noi sve do gore Boje Horeba.
9 Ondje je potraio pilju i prenoio u njoj.
Onda mu dola Gospodinova rije, i on
mu rekao: to radi ovdje, Ilija?
10 On je odgovorio: Pun sam revnosti
za stvar Gospodina, Boga vojska, jer su
Izraelovi sinovi ostavili tvoj zavjet, tvoje
rtvenike su poruili i tvoje proroke ma-
em pobili, samo sam ja ostao, ali i moj
ivot trae.
11 On je odgovorio: Izai i stani na gori
pred Gospodina! Onda je proao Gos-
podin pokraj njega. Pred Gospodinom je
hodio silan, estok vihor, koji je brda raz-
dirao i hridine potresao, ali Gospodin nije
bio u vihoru.
12 Iza vihora doao je potres, doao
1 Kraljevi
288
oganj, ali Gospodin nije bio u ognju. Iza
ognja dolo je tiho, blago lahorenje.
13 Kad je to uo Ilija, pokrio je svoje lice
svojim ogrtaem, stupio van i stao na ula-
zu u pilju. Onda mu je progovorio glas
rekavi: to radi ovdje, Ilija?
14 On je odgovorio: Pun sam revnosti
za stvar Gospodina, Boga vojska, jer su
Izraelovi sinovi ostavili tvoj zavjet, tvoje
rtvenike poruili i tvoje proroke maem
pobili. Jedini sam ja ostao, a hoe i meni
oduzeti ivot.
15 Nato mu Gospodin zapovjedio: Idi,
vrati se istim putom u Pustinju Damaska,
i kad doe ondje, pomai Hazaela za
kralja Sirije!
16 Jehuu, unuka Nimijeva, pomai za
kralja nad Izraelom! A Elieja, sina afa-
tova, iz Abel-Mehole, pomai za proroka
mjesto sebe!
17 Tko onda pobjegne mau Hazaelovu,
njega e pogubiti Jehu, i tko pobjegne
mau Jehuovu, njega e pogubiti Eliej.
18 Ali ja u ostaviti u Izraelu sedam tisu-
a: sve, koji nisu previli svoja koljena pred
Baalom, i sve koji ga svojim ustima nisu
poljubili.
19 Otiao je odande i naiao je na Elieja,
sina afatova, kad je ba orao. Dvanaest
jarmova imao je pred sobom, sam je bio
kod dvanaestoga, Ilija je proao pokraj
njega i bacio svoj ogrta na njega.
20 Onda je on zaustavio volove, potrao
za Ilijom i rekao: Daj mi da se jo opro-
stim od oca i majke; onda u poi za to-
bom. On mu odgovorio Idi samo kui,
jer ja nemam vie nita napraviti na tebi.
21 A Eliej se okrenuo od njega, uzeo ja-
ram volova i zaklao ih. Drvima od pluga je
skuhao meso i dao ga ljudima jesti. Onda
je ustao, otiao za Ilijom i postao mu slu-
ga.

Ahabova pobjeda nad Sirijcima
20
Nato je Ben-Hadad, kralj Sirije, sku-
pio svu svoju vojsku. Trideset i dva
kralja su mu se prikljuili s konjima i koli-
ma. On je otiao, opkolio Samariju i udario
na nju.
2 I on poslao poslanike u grad k Ahabu,
Izraelovu kralju, i poruio mu: Ovako go-
vori Ben-Hadad:
3 Tvoje srebro i zlato pripada meni, i tvo-
je najljepe ene i djeca moji su.
4 Odgovorio mu Izraelov kralj, rekavi:
Kako zapovjeda, moj gospodaru i kra-
lju! Tvoj sam ja sa svim to imam.
5 Nato su doli poslanici jo jedanput, re-
kavi: Ovako govori Ben-Hadad: Poru-
io sam ti: Svoje srebro i zlato, svoje ene
i svoju djecu e mi izruiti.
6 A sutra u u ovo doba poslati k tebi
svoje sluge, da pretrae tvoju kuu i kue
tvojih sluga. Oni e sve to se nae kod
tebe dragocjeno, sobom uzeti i ovdje do-
nijeti.
7 A Izraelov kralj je dozvao sve zemaljske
starjeine i rekao: Iz toga biste mogli ja-
sno spoznati, kako on misli zlo, jer alje k
meni da odnese moje ene i djecu, moje
srebro i zlato, premda ga nisam odbio.
8 Starjeine i sav narod odgovorili mu:
To ti ne smije dopustiti, na to ne smije
pristati.
9 I on je odgovorio poslanicima Ben-
Hadadovim: Javite mojem gospodaru,
kralju: Sve to si prije traio od svojega
sluge, napravit u, ali ovo zadnje to tra-
i ne mogu ispuniti. Poslanici su otili i
odnijeli su mu odgovor.
10 A Ben-Hadad mu poruio: Neka mi
bogovi urade to hoe ako bude dosta
praha od Samarije da svim ratnicima to
idu za mnom dopadne po jedna pregrt.
11 Odgovorio mu Izraelov kralj, rekavi:
Recite mu samo: Tko se jo opasuje,
neka se ne isprsuje kao onaj koji se ve
raspasuje!
12 I dogodilo se da kad je on uo taj od-
govor bio je ba s kraljevima pod ato-
rima i pio zapovjedio je svojim slugama:
Dignite se!, i oni su udarili na grad.
13 Onda je pristupio jedan prorok k Aha-
bu, Izraelovu kralju, i rekao mu: Ovako
govori Gospodin: Vidi to sve silno mno-
tvo? Ja u ga danas dati tebi u ruke da
spozna da sam Ja Gospodin.
14 Ahab je zapitao: Preko koga? On
je odgovorio: Ovako govori Gospodin:
Preko mladih zemaljskih elovoa. On
je zapitao dalje: Tko e zametnuti boj?
Ti sam, odgovorio je onaj.
15 I tako je prebrojio ljude voe zemalj-
ske, i bilo ih je dvjesto i trideset i dva.
Onda prebrojio sav ratni narod, sve Izrae-
love sinove bilo ih je sedam tisua.
16 Izali su u podne, dok je pod atorima
bio Ben-Hadad s trideset i dva kralja, koji
su mu bili saveznici.
17 Najprije su izali zemaljski mladi voe.
Kad je Ben-Hadad poslao ljude, javili su
mu: Izlaze ljudi iz Samarije.
18 On je zapovjedio: Ako dolaze zbog
mira, pohvatajte ih ive! Ako li su izali na
boj, pohvatajte ih isto tako!
19 Meutim, bili su izali iz grada mladi
voe zemaljski i vojska koja je ila za nji-
ma.
20 Svaki je ubio s kojim se sukobio, a Si-
rijci su pobjegli. Izraelovi sinovi su nagr-
1 Kraljevi
289
nuli za njima. Ben-Hadad, kralj Sirije, po-
bjegao je na konju s nekoliko konjanika.
21 Tada je i Izraelov kralj izaao, napao
na konje i bojna kola i zadao Sirijcima te-
ak poraz.
22 Jednoga dana doao je prorok Izraelo-
vu kralju i rekao mu: Hajde, naoruaj se
iznova, i gledaj kako da se spremi, jer e
do godine kralj Sirije opet izii na tebe.
23 Sluge kralja Sirije svjetovali su mu, re-
kavi: Njihov je bog gorski bog, zato su
nas pobijedili, ali ako se pobijemo s njima
u ravnici, pobijedit emo ih.
24 Napravi onda ovako: Otpusti te kra-
ljeve s njihovih mjesta i postavi namjesni-
ke mjesto njih!
25 Onda skupi vojsku, kakva je bila ona
koja ti je izginula, i konje i bojna kola kao
prije! Onda emo se pobiti s njima u rav-
nici i zacijelo emo ih pobijediti. On je
pristao na njihov savjet i napravio tako.
26 Kad je prola godina, Ben-Hadad je
prebrojio Sirijce i poao u Afek da vojuje
protiv Izraela.
27 I Izraelovi sinovi su se prebrojili, hra-
nom se opskrbili i izali su pred njih. Kao
dva mala stada koza utaborili su se Izrae-
lovi sinovi prema njima, a Sirijci su prekrili
zemlju.
28 Ali Boji ovjek je pristupio i rekao
Izraelovu kralju: Ovako govori Gospodin:
Jer Sirijci govore da je Gospodin gorski
Bog, a nije poljski Bog, zato u ti dati u
ruke sve to silno mnotvo, da spoznate
da sam Ja Gospodin.
29 Sedam dana stajali su jedni prema dru-
gima. Sedmoga dana dolo je do bitke.
Izraelovi sinovi su poubijali Sirijce stoti-
nu tisua pjeaka u jedan jedini dan.
30 Ostatak je pobjegao u grad Afek. Onda
se sruio gradski zid na dvadeset i se-
dam tisua ljudi, koji su bili ostali. I Ben-
Hadad na bijegu stignuo je u grad i bjeao
je iz jedne sobe u drugu.
31 Njegove sluge rekle su mu: Evo, uli
smo esto da su kraljevi Izraelove kue
velikoduni kraljevi. Pa emo alobne ha-
ljine staviti oko svojih bedara i vrpce oko
svojih glava i izii pred Izraelova kralja;
moda ti daruje ivot.
32 Tako su oni odjenuli alobne haljine
oko svojih bedara, i vrpce oko svojih gla-
va, otili su Izraelovu kralju, rekavi: Tvoj
sluga Ben-Hadad moli te: Ostavi me na
ivotu! On je odgovorio: Je li jo iv?
On je moj brat.
33 Ljudi su uzeli to kao dobar znak. I da
ga odmah ulove u rijei, rekli su: Ben-Ha-
dad je tvoj brat? On je odgovorio: Idite,
dovedite ga! Kad je Ben-Hadad izaao
k njemu, on ga posadio pokraj sebe na
bojna kola.
34 A onaj mu rekao: Gradove koje je moj
otac oduzeo tvojem ocu, vratit u ti. I smi-
je sebi u Damasku podignuti trgovake
kue, kako je napravio moj otac u Sama-
riji, On je odgovorio: Na temelju ovoga
ugovora otpustit u te. I ustanovio je s
njim ugovor i pustio ga na slobodu.
35 Jedan izmeu prorokih uenika po
Gospodinovoj zapovijedi zatraio od svo-
jega druga: Hajde rani me! Ali ga ovaj
nije htjeo raniti
36 A on mu rekao: Jer nisi posluao za-
povijed Gospodinovu, lav e te ubiti i to
im ode od mene. I kad je otiao od
njega, napao ga lav i ubio.
37 Potom je naao onaj drugoga ovjeka
i zatraio od njega: Hajde rani me! o-
vjek ga jednim udarcem ranio.
38 I prorok otiao i stao na put kamo e
proi kralj, a vrpcom iznad oiju napravio
da se ne prepozna.
39 Kad je prolazio kralj, viknuo on glasno
kralja: Tvoj sluga bio je iziao u boj, a
usred boja pristupio jedan ovjek i doveo
mi jednog zarobljenika i zatraio: uvaj
ovoga ovjeka ako ti ga nestane, bit e
tvoj ivot za njega, ili e platiti talenat
srebra.
40 I dok je tvoj sluga ovdje i ondje bio za-
poslen, njega je nestalo. Kralj Izraelov
mu rekao: Pravo ti je, sam si se osudio.
41 Onda on bre strgnuo vrpcu sa svojih
oiju, i Izraelov kralj je prepoznao u njemu
jednoga od proroka.
42 A on mu rekao: Ovako govori Gospo-
din: Jer si pustio iz ruku ovjeka koga sam
posvetio smrti, jami svojim ivotom za
njega i tvoj narod za njegov narod.
43 Kralj Izraelov je otiao zlovoljan i do-
ao kui u Samariju ljutit.
Ilija navjeuje Ahabovu propast
21
I dogodilo se, nakon toga: Jezreelac
Nabot imao je vinograd u Jezreelu
blizu do dvora Ahaba, samarijskog kralja.
2 I Ahab predloio Nabotu: Daj mi svoj
vinograd! Htjeo bih ga upotrijebiti kao vrt
za zelje, jer je blizu do moje kue. Dat u
ti za njega bolji vinograd. Ako li voli, dat
u ti u novcu to vrijedi.
3 A Nabot je odgovorio Ahabu: Sauvaj
Boe da ti odstupim batinu svojih ota-
ca!
4 Tako se Ahab vrati u svoj dvor ljutit i
zlovoljan zbog toga to mu je Jezreelac
Nabot odgovorio: Ne mogu ti odstupi-
ti batinu svojih otaca. On se bacio na
svoju postelju, okrenuo svoje lice i nije
1 Kraljevi
290
uzeo nikakva jela.
5 Kad je njegova ena Jezebela dola k
njemu i zapitala ga: Zato si tako zlovo-
ljan i nee nita jesti?
6 Onda joj on je odgovorio: Razgovarao
sam s Jezreelcem Nabotom i predloio
mu: Daj mi vinograd svoj za novce, ili ako
voli, dat u ti drugi vinograd za taj. A
on mi rekao: Ne dam ti svojega vinogra-
da.
7 Onda mu je rekla njegova ena Jeze-
bela: Sad jedanput pokai da si Izraelov
kralj! Ustani, jedi i budi dobre volje, a ja
u ti ve pribaviti vinograd Jezreelca Na-
bota.
8 I napisala ona pod imenom Ahabovim
pismo, zapeatila ga njegovim peatom
i poslala pismo starjeinama i glavarima
koji su prebivali s Nabotom u istom gra-
du.
9 U pismu je napisala ovo; Oglasite post
i postavite Nabota na asno mjesto meu
narodom.
10 Postavite dva nevaljala ovjeka pre-
ma njemu, i neka oni svjedoe protiv nje-
ga, rekavi: Hulio si na Boga i na kralja.
Onda ga izvedite van i kamenujte ga da
pogine!
11 Ljudi grada, starjeine i glavari koji su
prebivali u njegovu gradu, napravili kako
im je bila Jezebela zapovijedila u pismu
to im ga je poslala.
12 Oni su oglasili post i postavili Nabota
na asno mjesto meu narodom.
13 I doli su dva nevaljala ovjeka i sjed-
nu prema njemu. Ovi nevaljali ljudi iznesu
pred narodom protiv Nabota ovo svje-
doanstvo: Nabot je hulio na Boga i na
kralja. Potom ga izveli van pred grad i
kamenovali ga, te je poginuo.
14 Javili su Jezebeli: Nabot je kameno-
van i mrtav je.
15 I dogodilo se, kad je ula Jezebela da
je Nabot kamenovan i poginuo, Jezebe-
la je rekla Ahabu: Ustani i uzmi u posjed
vinograd Jezreelca Nabota, kojega ti on
nije htjeo dati za novce, jer Nabot nije
vie iv, on je mrtav.
16 I kad je uo Ahab da je Nabot mrtav,
ustao je i otiao u vinograd Jezreelca Na-
bota, da ga uzme u posjed.
17 Onda je dola Gospodinova rije k Iliji,
Tibianinu:
18 Ustani, idi k Ahabu, Izraelovu kralju,
koji sjedi u Samariji! Ba je u Nebatovu
vinogradu; otiao je ondje da ga uzme u
posjed.
19 Ovako e mu rei: Ovako govori Gos-
podin: Poinio si umorstvo, hoe li jo
postati i krvniki razbojnik? Reci mu dalje
ovo: Ovako govori Gospodin: Na mjestu,
na kojem su psi lizali krv Nebatovu, lizat
e psi i tvoju krv!
20 Ahab je zapitao Iliju: Jesi li me naao,
neprijatelju moj? On je odgovorio: Je-
sam, jer si se dao na to da pravi zlo pred
Gospodinom.
21 Evo, pustit u nesreu na te i tebe od-
straniti, i od kue Ahabovo sve iskorijeniti
to je muko, nedoraslo i doraslo u Izra-
elu.
22 Napravit u s kuom tvojom kao s ku-
om Jeroboama, sina Nebatova, i kao s
kuom Baae, sina Ahijina, jer si uzbudio
moju srdbu i Izraela naveo na grijeh.
23 Takoer nad Jezebelom govori Gos-
podin ovako: Psi e proderati Jezebelu
na jezreelskom polju.
24 Tko od Ahabova roda umre u gradu, toga
e psi proderati, a tko umre vani u polju,
toga e izjesti nebeske ptice!
25 Nikada nije bilo ovjeka, koji bi se tako
kao Ahab bio dao na to, da pravi zlo pred
Gospodinom, jer ga je na to navodila nje-
gova ena Jezebela.
26 On se vladao gadno i bio posve prezi-
ranja vrijedan, stoga to je tovao idole,
ba onako kako su to poinjali Amorej-
ci, koje je Gospodin bio protjerao ispred
Izraelovih sinova.
27 Kad je Ahab uo te rijei, razderao je
svoje haljine, stavio pokorniku odjeu
oko gologa tijela i postio je. On je, dapa-
e, spavao u pokornikoj odjei i zabrinut
povlaio se okolo.
28 Onda je dola Gospodinova rije Iliji,
Tibianinu, rekavi:
29 Vidi li kako se Ahab ponizuje pred
menom? Pa stoga neu pustiti onu ne-
sreu za njegova ivota. Tek za njegova
sina pustit u ono zlo na njegovu kuu.
Ahab i Joafat ratuju protiv Sirijaca
22
Prole su tri godine bez rata izmeu
Sirije i Izraela.
2 I dogodilo se tree godine, doao Joa-
fat, Judin kralj, Izraelovu kralju.
3 Kralj Izraelov bio je rekao svojim slu-
gama: Znate da Ramot Gilead pripada
nama, a mi ovdje sjedimo besposleni,
umjesto da ga otmemo kralju Sirije.
4 I kad on Joafata zapitao: Hoe li
poi sa mnom u boj protiv Ramot Gilea-
da?, odgovorio je Joafat Izraelovu kra-
lju: to ti hoe, hou i ja; moja vojska
tvoja je vojska, moji konji tvoji su konji.
5 A Joafat je dao Izraelovu kralju ovaj
savjet: Zapitaj prije ipak Gospodina!
6 I tako Izraelov kralj dao je skupiti pro-
roke, otprilike etiri stotine ljudi, i zapitao
1 Kraljevi
291
ih: Hou li poi u rat na Ramot Gilead, ili
da odustanem? Oni su odgovorili: Poi,
jer e ga Gospodin dati u ruke kralju!
7 A Joafat je zapitao: Ima li ovdje jo koji
prorok Gospodinov da ga zapitamo?
8 Kralj Izraelov je rekao Joafatu: Ima
jo jedan preko koga bismo mogli zapita-
ti Gospodina, ali ja ga ne mogu podnositi,
jer mi nikada ne prorie dobro nego samo
zlo, a to je Mikaja, sin Imlin. A Joafat je
rekao: Neka kralj ne govori tako.
9 I Izraelov kralj dozvao jednoga dvorjani-
ka i zapovjedio mu: Bre dovedi Mikaju,
sina Imlina!
10 Uto su sjedili Izraelov kralj i Joafat,
Judin kralj, svaki na svojem prijestolju u
kraljevskim haljinama na trgu kod sama-
rijskih vrata, i svi su proroci pred njima
prorokovali.
11 Zedekija, sin Kenaanaha, napravio
sebi eljezne rogove i vikao: Ovako go-
vori Gospodin: Tako e pobosti Sirijce
dok ih ne uniti!
12 Svi drugi proroci prorokovali su isto
tako: Poi samo na Ramot Gilead, i
uspjet e. Gospodin e ga dati u ruke
kralju.
13 Poslanik, koji je bio otiao da dovede
Mikaju, rekao mu: Pazi dobro, proroci su
kralju jednoglasno obeali sreu. Pa i ti,
kao svaki od njih prorokuj i sreu navje-
uj!
14 Mikaja je odgovorio: Kao to je iv
Gospodin, samo to mi nadahne Gospo-
din, to u navijestiti.
15 Kad je doao kralju, zapitao ga kralj:
Mikaja, hoemo li poi u rat na Ramot
Gilead, ili da odustanemo? On mu odgo-
vorio: Poi, i uspjet e. Gospodin e ga
dati kralju u ruke!
16 A kralj mu rekao: Koliko u te puta za-
klinjati, da mi samo istu istinu navijesti
u Ime Gospodinovo?
17 Onda je on rekao Vidim sav Izraelov
narod razasut po brdima kao ovce, koje
nemaju pastira. Gospodin je rekao: Oni
nemaju gospodara; zato neka se svaki
vrati kui u miru!
18 Onda je rekao Izraelov kralj Joafatu:
Nisam li ti rekao, on mi ne prorokuje sre-
u, nego samo zlo?
19 A Mikaja je nastavio: Zato uj Gos-
podinovu rije: Vidio sam Gospodina gdje
sjedi na svojem prijestolju, a sva nebeska
vojska stoji mu s desne i s lijeve strane.
20 Gospodin je zapitao: Tko e zaluditi
Ahaba da poe na vojsku i da padne pred
Ramotom Gileadom? Jedan je rekao ovo,
drugi ono.
21 Napokon je izaao jedan duh, stao
pred Gospodina i rekao: Ja u ga zaludi-
ti. Gospodin ga zapitao: Kako?
22 Odgovorio je: Poi u ondje i postat
u laljiv duh u ustima svih njegovih pro-
roka. Onda je on rekao: Moe ga zalu-
diti; tebi e to poi za rukom. Idi, napravi
tako!
23 Stoga, eto, Gospodin je stavio laljiva
duha u usta svim tvojim prorocima, jer je
Gospodin odluio zlo za tebe.
24 Onda je pristupio Zedekija, sin Kena-
anaha, i udario Mikaja po obrazu i rekao:
Kako je otiao Duh Gospodinov od mene
da govori s tobom?
25 Mikaja je odgovorio: Doznat e to u
onaj dan kad bude morao bjeati iz jed-
ne sobe u drugu da se sakrije.
26 Potom je zapovjedio Izraelov kralj:
Uhiti Mikaju, odvedi ga gradskom zapo-
vjedniku Amonu i kraljevu sinu Joau,
27 i javio: Ovako zapovjeda kralj: Baci-
te toga ovjeka u zatvor i drite ga samo
na vodi i kruhu dok se ne vratim cijel i
zdrav!
28 Mikaja je odgovorio: Ako se ti zaista
vrati cijel i zdrav, onda Gospodin nije go-
vorio preko mene. Jo je rekao: ujte
to, svi narodi!
29 I tako su izali Izraelov kralj i Joafat,
Judin kralj, protiv Ramota Gileada.
30 A Izraelov kralj rekao je Joafatu: Ja
u se preodjenuti i tako poi u boj. Ti
samo zadri svoje haljine! Tako se preo-
djenuo Izraelov kralj i poao u boj.
31 A kralj Sirije bio je zapovjedio zapo-
vjednicima, kojih je bilo trideset i dvojica
nad njegovim bojnim kolima: Ne borite
se ni s kim, bio malen ili velik, nego samo
s Izraelovim kraljem!
32 I kad su zapovjednici bojnih kola opa-
zili Joafata, pomislili su: To moe samo
biti Izraelov kralj, i sruili se na njega, a
Joafat je povikao.
33 im su zapovjednici bojnih kola vidje-
li, da to nije Izraelov kralj, odstupili su od
njega.
34 A neki ovjek onako nasumce odapeo
svoj l k i pogodio Izraelova kralja gdje
se kopa oklop. Onda je ovaj zapovjedio
svojemu vozau Okreni i izvedi me iz
boja, jer sam ranjen!
35 Ali je boj onoga dana bio sve ei, i
tako je morao kralj izdrati uspravno sto-
jei u kolima naprema Sirijcima. Naveer
on je umro. Krv iz rane bila se izlila u boj-
na kola.
36 O sunanom zapadu odjeknuo je glas
kroz tabor: Svaki neka se vrati u svoj
grad i svojoj kui, jer je kralj mrtav.
37 Nakon dolaska u Samariju pokopali su
1 Kraljevi
292
kralja u Samariji.
38 Kad su prali bojna kola na samarijskom
jezeru, psi su lizali njegovu krv, i bludnice
su se kupale u njoj, kako je to bio navije-
stio Gospodin.
39 Ostala djela Ahabova i sve to je na-
pravio i gradnja dvora od bjelokosti i utvr-
enje svih gradova; to je sve zapisano u
knjizi ljetopisa Izraelovih kraljeva?
40 Kad je Ahab poinuo kod svojih ota-
ca, umjesto njega kraljevao je njegov sin
Ahazija.
41 Joafat, sin Asin, postao je nad Judom
u etvrtoj godini kraljevanja Ahabova nad
Izraelom.
42 Imao je Joafat trideset i pet godina
kad je postao kralj, i vladao je u Jeruzale-
mu dvadeset i pet godina. Njegovoj majci
je bilo ime Azuba i bila je ki ilhijeva.
43 On je posve iao putom svojega oca
Ase i nije odstupao od njega i pravio je to
je bilo pravo u oima Gospodina. Samo
uzvisine nisu bile sruene. Jo uvijek pri-
nosio je narod rtve zaklanice i kadio k d
na uzvisinama.
44 S Izraelovim kraljem ivio je Joafat u
miru.
45 Ostala djela Joafatova, pobjede koje
je izvojevao i ratovi koje je vodio; to je sve
zapisano u knjizi ljetopisa Judinih kralje-
va?
46 I ostatak pokvarenih bludnica, koje su
bile preostale iz vremena njegova oca, on
je iskorijenio iz zemlje.
47 U Edomu nije bilo onda kralja nego
samo kraljev namjesnik.
48 Joafat je dao sagraditi tarike lae
da idu u Ofr po zlato, ali nisu stigli ondje,
jer su se lae razbile u Esion-Geberu.
49 Onda je Ahazija, sin Ahabov, predloio
Joafatu Moji ljudi mogli bi s tvojima ii
na lae. Ali Joafat nije na to pristao.
50 Kad je Joafat bio poinuo kod svojih
otaca, pokopali su ga kod njegovih otaca
u gradu njegova djeda Davida. Umjesto
njega kraljevao je njegov sin Joram.
51 Ahazija, sin Ahabov, postao je u Sa-
mariji Izraelov kralj u sedamnaestoj godi-
ni kraljevanja Joafatova Judina kralja, i
kraljevao je dvije godine nad Izraelom.
52 Pravio je zlo pred Gospodinom, i iao
putovima svojega oca i svoje majke i pu-
tom Jeroboama, sina Nebatova, koji je
bio Izraela naveo na grijeh.
53 On je sluio Baalu i klanjao mu se. S
tim je razgnjevio Gospodina, Boga Izrae-
lova, posve kako je to bio pravio njegov
otac.
1 Kraljevi
2 Kraljevi
Druga Knjiga Kraljeva
Smrt Ahazije. Revnost Ilijina. Joram
1
Poslije Ahabove smrti Moab se pobu-
nio protiv Izraela.
2 Nato je Ahazija u Samariji pao kroz re-
etku prozora svoje gornje sobe i ozlije-
dio se, pa je poslao poslanike i rekao im:
Idite, pitajte Baal-Zebuba, ekronskog
boga, hou li ozdraviti od ove ozljede!
3 Ali Gospodinov Aneo zapovjedio je Iliji,
Tibianinu: Ustani, izai u susret posla-
nicima samarijskog kralja i reci im: Zar
nema Boga u Izraelu, te idete Baal-Zebu-
bu, bogu u Ekronu, da ga pitate?
4 Stoga ovako govori Gospodin: S po-
stelje na koju si legnuo, nee vie sii,
jer mora umrijeti. I otiao Ilija svojim pu-
tom.
5 I kad se poslanici vratili k onomu, zapi-
tao ih on: Zato ste se ve vratili!
6 Oni su mu odgovorili: Jedan ovjek
doao nam u susret i rekao nam: Idite
vratite se kralju, koji vas je poslao, i javite
mu: Ovako govori Gospodin: Zar nema
Boga u Izraelu, te alje k Baal-Zebubu,
bogu u Ekronu, da ga pita? Zato nee
vie sii s postelje na koju si legnuo, jer
mora umrijeti.
7 On ih zapitao: Kako izgleda taj ovjek
koji vam je doao u susret i to vam re-
kao?
8 Oni su mu odgovorili: Bio je ovjek,
koji je nosio dlakavu haljinu i oko bedara
konat pojas. Onda je od povikao: To je
Ilija, Tibianin!
9 Potom je poslao k njemu pedesetnika s
njegovom pedesetoricom. Kad je on do-
ao k njemu, on je ba sjedio na vrhuncu
gore. On ga pozvao: ovjee Boji, kralj
zapovjeda: Sii dolje!
10 Odgovorio je Ilija pedesetniku, rekavi:
Ako sam Boji ovjek, neka padne oganj
s neba i prodre tebe i tvoju pedeseto-
ricu! I pao je oganj s neba i proderao
njega i njegovu pedesetoricu.
293
11 Onda je opet poslao k njemu drugoga
pedesetnika s njegovom pedesetoricom.
Ovaj mu zapovjedio: ovjee Boji, ova-
ko zapovjeda kralj: Sii bre!
12 Odgovorio im Ilija rekavi: Ako sam
Boji ovjek, neka padne oganj s neba i
prodre tebe i tvoju pedesetoricu! I pao
je oganj Boji s neba i proderao njega i
njegovu pedesetoricu.
13 Opet je poslao jo treega pedeset-
nika s njegovom pedesetoricom. Kad je
ovaj trei pedesetnik doao, pao pred Ili-
ju na koljena i zamolio za milost i rekao:
ovjee Boji, sauvaj ipak moj ivot i
ivot ove pedesetorice tvojih slugu!
14 Eto, oganj je pao s neba i proderao
oba prijanja pedesetnika s njihovom pe-
desetoricom. Sada neka bude barem moj
ivot dragocjen u tvojim oima !
15 Onda je rekao Gospodinov Aneo Iliji:
Idi samo s njim i ne boj ga se! I tako je
on ustao i otiao s njim kralju.
16 I rekao mu onda: Ovako govori Gos-
podin: Jer si poslao poslanike Baal-Ze-
bubu, bogu u Ekronu, da ga pitaju, kao da
nema Boga u Izraelu, da bi ga pitao, ne-
e vie sii s postelje na koju si legnuo,
nego e umrijeti!
17 I umro je po Gospodinovoj rijei, koju
je bio navijestio Ilija. Umjesto njega kra-
ljevao je Joram u drugoj godini kraljeva-
nja Jorama, sina Joafatova, nad Judom,
jer on nije bio ostavio sina.
18 Ostala djela, koja je napravio Ahazija,
nisu li zapisana u knjizi ljetopisa Izraelo-
vih kraljeva?
Eliejeva udesna djela
2
A dogodilo se prije nego je Gospodin
uzeo Iliju u vihoru na nebo, napustio je
Ilija s Eliejem Gilgal.
2 Ilija je zamolio Elieja: Ostani ovdje, jer
Gospodin alje mene u Betel. A Eliej je
odgovorio: Kao to je iv Gospodin i ti
sam, ja te ne ostavljam! I tako su sili u
Betel.
3 Proroki uenici, koji su ivjeli u Betelu,
doli su k Elieju i zapitali ga: Zna li da
e Gospodin danas tvojega gospodara od
tebe uzeti k sebi? On je odgovorio Jest,
znam, utite!
4 I jo jedanput zamolio ga Ilija: Eliej,
ostani ipak ovdje! Gospodin alje mene u
Jerihon. A on je odgovorio: Kao to je
iv Gospodin i ti sam, ja te ne ostavljam!
I tako su doli u Jerihon.
5 Proroki uenici, koji su ivjeli u Jeri-
honu, pristupili su k Elieju i zapitali ga:
Zna li da e Gospodin danas tvojega
gospodara od tebe uzeti k sebi? On je
odgovorio: Jest, znam, utite!
6 Opet ga zamolio Ilija Ostani ipak ovdje,
jer je Gospodin poslao mene na Jordan.
A on je odgovorio: Kao to je iv Gospo-
din i ti sam, ja te ne ostavljam! I tako su
nastavili svoj put obojica zajedno.
7 Pedeset prorokih uenika ilo je za nji-
ma, ali su ostali po strani na nekoj udalje-
nosti, dok su oni obojica stajali kod Jor-
dana.
8 Ilija je uzeo svoj ogrta, smotao ga i
udario njim po vodi, i ona se razdijelila na
obje strane, te su obojica preli prijeko
po suhom.
9 Kad su bili prijeko, Ilija je rekao Elieju:
Moli samo, ako ti imam jo to napraviti,
prije nego budem uznesen ispred tebe!
Eliej je odgovorio: Neka bi dvije treine
tvojega duha prele na mene!
10 Onaj je rekao: Trai veliku stvar. Ako
me vidi kad budem uznesen ispred tebe,
bit e ti tako, drukije ne.
11 Dok su ili dalje razgovarajui, dola
su odjedanput ognjena kola s ognjenim
konjima i rastavili ih obojicu; i Ilija se od-
vezao u vihoru put neba.
12 Kad je to vidio Eliej, glasno je povi-
kao: Oe moj, oe moj! Kola Izraelova i
njegovi konjanici! Kad ga vie nije vidio,
uzeo je svoje haljine i razderao ih na dvo-
je.
13 Podignuo je ogrta, koji je bio spao s
Ilije, vratio se i stupio na obalu Jordana.
14 On je uzeo ogrta, koji je bio spao s
Ilije, udario njim po vodi i povikao: Gdje
je sad Gospodin, Bog Ilijin? I kad je on
udario po vodi, razdijelila se ona na obje
strane, i preao je Eliej prijeko.
15 Kad su proroki uenici iz Jerihona vi-
djeli to s druge strane, povikali su: Duh
Ilijin je poinuo na Elieju! Oni su mu
izali u susret, bacili se pred njim na ze-
mlju na koljena.
16 Onda su mu rekli: Tvojih sluga ima
ovdje pedeset junaka. Neka oni idu i trae
tvojega gospodara! Moda ga je odveo
Duh Gospodinov i sklonio ga na kakvo
brdo ili u koju dolinu. A on je odgovorio:
Ne aljite ih!
17 A kad su stalno navaljivali na njega,
rekao je: Poaljite ih samo! I poslali su
pedeset ljudi. Oni su ga traili tri dana, ali
ga nisu nali.
18 Kad se vratili k njemu on je bio jo u
Jerihonu rekao im: Nisam li vam rekao
da ne idete?
19 Onda su ljudi grada rekli Elieju: Po-
gledaj poloaj grada dodue dobar je,
kako vidi, gospodaru, ali je voda loa i
zemlja neplodna.
2 Kraljevi
294
20 On je rekao: Donesite mi novu zdjelu i
stavite soli u nju! Oni su mu to donijeli.
21 Onda je on izaao na izvor, bacio u nje-
ga sol i rekao: Ovako govori Gospodin:
Ozdravljam ovu vodu; od sada nee ona
vie uzrokovati ni smrti ni pobacivanja.
22 Tako je postala voda zdrava do da-
nanjega dana po rijei koju je bio rekao
Eliej.
23 Onda je otiao u Betel; i kako je iao pu-
tom, izala su mala djeca iz grada, rugala
mu se i vikala: Hodi, elo, hodi, elo!
24 On se osvrnuo, i kad ih je vidio, pro-
kleo ih u Ime Gospodinovo. Onda su iza-
le dvije medvjedice iz ume i rastrgale e-
trdeset i dvoje djece izmeu njih.
25 Onda je otiao na Karmel i odatle se
vratio u Samariju.
Joram, kralj Izraelov i rat s Moapcima
3
Nato je Joram, sin Ahabov, kraljevao je
nad Izraelom u Samariji u osamnaestoj
godini kraljevanja Joafatova nad Judom.
On je vladao dvanaest godina.
2 Pravio je zlo pred Gospodinom, ako i
ne u onoj mjeri kao njegov otac i njegova
majka. On nije uklonio Baalove stupove
koje je bio podignuo njegov otac.
3 Ali je ostao tvrdo u grijesima Nebato-
va sina Jeroboama, na koje je bio naveo
Izraela, i nije odstupio od njih.
4 Mea, moapski kralj, bavio se stoar-
stvom. On je imao kao danak davati Izra-
elovu kralju stotinu tisua janjaca i vunu
od stotinu tisua ovnova.
5 Ali im je bio umro Ahab, pobunio se
moapski kralj protiv Izraelova kralja.
6 Tko je jednoga dana izaao je kralj Jo-
ram iz Samarije i izveo sav izraelski na-
rod.
7 Onda je poslao Joafatu, Judinu kralju,
ovu vijest, rekavi: Moapski kralj se po-
bunio protiv mene. Nee li poi sa mnom
na vojsku protiv Moabaca? On je odgo-
vorio Jest, poi u; ja ti stojim posve na
slubu. Moj narod je tvoj narod, moji konji
su tvoji konji.
8 Zapitao je dalje: Kojim putom da kre-
nemo? On je odgovorio: Putom preko
Edomske pustinje.
9 I tako je izaao Izraelov kralj s Judinim
kraljem i s edomskim kraljem. Kad su bili
prevalili sedam dana hoda, nestalo je
vode za vojsku i za marvu koja je ila s
njima.
10 Onda je povikao Izraelov kralj: Jao,
Gospodin je dozvao nas tri kralja ovdje da
nas preda u ruke Moapcima!
11 Joafat je zapitao: Ima li tu koji Gos-
podinov prorok, preko koga bismo mogli
zapitati Gospodina? I odgovorio je jedan
od ljudi Izraelova kralja, rekavi: Ovdje je
Eliej, sin afatov, koji je Iliji vodom poli-
jevao ruke.
12 Joafat je rekao: U njemu je Gospodi-
nova rije. Tako Izraelov kralj i Joafat i
edomski kralj su otili k njemu.
13 Eliej je rekao Izraelovu kralju: to ja
imam s tobom? Obrati se prorocima svo-
jega oca i prorocima svoje majke! A Izra-
elov kralj je rekao: Ipak ne, jer je Gospo-
din dozvao ovdje ova tri kralja da ih preda
u ruke Moapcima?
14 Eliej je odgovorio: Kao to je iv
Gospodin vojska, u ijoj sam slubi: Kad
ne bih gledao na Joafata, Judina kralja,
tebe ne bih ni pogledao.
15 Dovedite mi sada jednog sviraa har-
fe! Kad je svira udarao u ice, dola je
Gospodinova ruka na njega.
16 I on je rekao: Ovako govori Gospodin:
Iskopajte u ovoj dolini jamu uz jamu!
17 Jer ovako govori Gospodin: Neete
osjetiti vjetra i neete vidjeti kie. Ipak
e se ova dolina napuniti vodom tako da
mognete piti vi s vaom marvom i vaom
tovarnom marvom.
18 Ipak to nije jo dosta Gospodinu, jer
on e vam i Moapce predati u ruke.
19 Sve tvrde gradove i sve izabrane gra-
dove ete osvojiti, sva ete plodna stabla
posjei, sve ete izvore zatrpati i svaku
ete dobru njivu kamenjem ponititi.
20 I zaista, ujutro u doba kad se prinosi
rtva, dola je odjednom voda od Edoma,
tako da je bila poplavljena sva okolica.
21 Kad su Moapci douli da su izali kra-
ljevi da navale na njih, sazvali su sve za
oruje sposobne ljude, i na mei se na-
mjestili.
22 Onda rano ujutro, kad je ogranulo sun-
ce nad onom vodom, napravilo se pred
Moapcima voda crvena kao krv.
23 Oni su povikali: To je krv! Sigurno su
se kraljevi pobili i jedan drugoga pogubili;
pa sada na plijen, Moapci!
24 A kad su doli do izraelskog tabora,
podigli se Izraelovi sinovi i natjerali Mo-
apce u bijeg, pritisnuli ih i zadali Moapci-
ma jo daljnje poraze.
25 Gradove su razorili i na svaku dobru
njivu bacili svaki po kamen, dok nije bila
sva zasuta. Sve izvore su zatrpali i sva
plodna stabla posjekli. Napokon je ostao
jo samo grad na hridini Kir-Hareset; i nje-
ga su opkolili i praari su poeli na njega
pucati.
26 A kad je vidio moapski kralj da vie nije
dorastao boju, uzeo je sedam stotina te-
ko naoruanih ratnika i pokuao prodrijeti
2 Kraljevi
295
kod edomskog kralja, ali nje uspio.
27 Onda je uzeo svojega prvoroenog
sina, koji je trebao nakon njega postati
kralj, i prineo ga kao rtvu paljenicu na
zidu. To se silno ogadilo Izraelovim sino-
vima. Oni su otili od njega i vratili se u
svoju zemlju.
Eliej i unamka
4
Jedna izmeu ena prorokih ueni-
ka, zamolila je Elieja: Moj mu, tvoj
sluga, je umro, a zna da je tvoj sluga bio
tovatelj Gospodina. Sad dolazi vjerovnik i
uzet e mi moja oba sina za robove.
2 Eliej je zapitao: to da ti napravim?
Reci mi to ima u kui! Ona je odgovo-
rila: Tvoja slukinja nema nita u kui do
posudicu ulja.:
3 Onda joj je on rekao: Idi, zatrai posu-
da od svih svojih susjeda, praznih posu-
da, i to ne samo nekoliko!
4 Onda idi kui, zakljuaj za sobom vrata
i za svojom obojicom sinova i nalijevaj u
sve te posude! Kad je pun jedan, stavi ga
na stranu!
5 I ona je otila od njega, zakljuala vrata
za sobom i za svojim sinovima; oni su joj
dodavali posude, a ona je nalijevala.
6 I dogodilo se, kad su bile posude pune,
rekla je ona svojem sinu: Daj mi jo jed-
nu posudu! On joj odgovorio: Nema vie
nijedne! Onda je prestalo tei ulje.
7 Ona je otila i rekla Bojemu ovjeku.
On je rekao: Idi, prodaj ulje i plati svoje
vjerovnike! Od onoga to preostane, mo-
e ivjeti sa svojim sinovima.
8 Dogodilo se jednoga dana da je prola-
zio Eliej pokraj unama. Ondje je ivjela
ugledna ena koja mu ponudila jelo, i kad
god bi onuda prolazio, navraao se k njoj
na jelo.
9 Ona je rekla svojem muu: Eto, znam,
da je to svet Boji ovjek, koji redovito
prolazi pokraj nas.
10 Hajde, da mu napravimo malu gornju
sobu na zidu, pa da mu namjestimo po-
stelju, stol, stolicu i svjetiljku. Kad nam
onda doe, moe se tu skloniti.
11 I kad je jednoga dana opet doao
ondje, uao je u gornju sobu i ondje za-
spao.
12 Potom je zapovjedio svojemu sluzi
Gehaziju: Pozovi nau unamku! On je
pozvao, i ona je stupila pred njega.
13 I on je rekao onomu: Reci joj sad: Ti
si se za nas toliko brinula. to hoe da ti
napravim? Ima li to da progovorimo za
tebe kralju ili vojskovoi? Ona je odgo-
vorila: Ja ivim meu svojim narodom.
14 On je rekao: to bi joj se moglo na-
praviti? Gehazija je odgovorio: Eto na-
alost nema sina, a mu joj je star.
15 Potom je on rekao: Pozovi ju! On ju
dozvao, i ona je stala na vratima.
16 I on joj rekao: Do godine u ovo doba
milovat e sina. A ona je odgovorila:
Nemoj, moj gospodaru, Boji ovjee,
varati svoje slukinje!
17 I zaista zatrudnjela je ena i rodila sina
druge godine u to doba, kako joj je bio
obeao Eliej.
18 Kad je djeak bio odrastao, izaao je
on jednoga dana svojem ocu kod etela-
ca.
19 Onda se potuio svojem ocu: Ah, gla-
va, moja glava! On je rekao sluzi: Nosi
ga kui k njegovoj majci!
20 On ga uzeo i odnio ga k njegovoj maj-
ci. Do podne jo je sjedio na njezinu krilu,
onda je umro.
21 Onda je ona otila gore, poloila ga na
postelju Bojega ovjeka, zakljuala za
njim i izala.
22 Potom je pozvala svojega mua i za-
molila ga: Poalji mi jednoga slugu i jed-
nu magaricu! Hou brzo k Bojemu o-
vjeku i opet natrag.
23 A on je zapitao: Zato danas hoe ii
k njemu? Niti je mlaak ni Subotnji dan.
Ona je odgovorila: Dobro je!
24 Potom je dao osedlati magaricu i re-
kao svojem sluzi: Goni samo nepresta-
no i nemoj mi nigdje zastajati, osim kad
ti velim!
25 Tako je otiao i doao k Bojemu o-
vjeku na Karmel. A kad je Boji ovjek
opazio izdaleka, rekao je svojemu sluzi
Gehaziju: Gle, to je naa unamka!
26 Tri pred nju i pitaj ju: Je li sve do-
bro s tobom? Jesu li zdravo i tvoj mu
i djeak? Ona je odgovorila: Zdravo
smo.
27 Ali kad je dola k Bojemu ovjeku na
goru, ogrlila mu noge. Gehazija pristupio
i htjeo je odmaknuti, ali je Boji ovjek
rekao: Pusti ju, jer je duboko rastue-
na; a Gospodin krije od mene i nije mi
javio.
28 Ona se poela tuiti: Jesam li svojega
gospodara molila za sina? Nisam li rekla:
Ne varaj me?
29 Onda je on zapovjedio Gehaziju: Opa-
i svoja bedra, uzmi moj tap u ruku, pa
idi! Ako susretne koga, ne pozdravljaj
ga, i ako te tko pozdravi, ne zahvaljuj mu!
Stavi tap moj na lice djeaku!
30 A majka djeakova je povikala: Kao
to je iv Gospodin i ti sam, ne putam
te! I on se podignuo i poao s njom.
31 Gehazija je bio meutim otiao napri-
2 Kraljevi
296
jed i stavio tap na lice djeaku, ali nije
bilo ni glasa ni znaka ivota. On je stoga
otiao natrag njemu u susret i javio mu,
da se nije probudio djeak.
32 Kad je Eliej doao u kuu, naao je
djeaka gdje lei mrtav na njegovoj po-
stelji.
33 On se povukao natrag, zakljuao vra-
ta za sobom i za djeakom i pomolio se
Gospodinu.
34 Potom je uzaao na postelju i legnuo
na djeaka. Stavio svoja usta na njego-
va usta, svoje oi na njegove oi i svoje
ruke na njegove ruke. I dok je on bio tako
ispruen po njemu, ugrijalo se djeakovo
tijelo.
35 Potom se on povukao natrag i poao
po kui gore dolje, uzaao je opet na
postelju i pruio se jo jedanput po njoj.
Onda je djeak kihnuo sedam puta, i dje-
ak je otvorio svoje oi.
36 I pozvao je on Gehazija; zapovjedio
mu: Dovedi nau unamku! On ju po-
zvao, i kad je ona dola k njemu, rekao je
on: Uzmi svojega sina!
37 Ona je pristupila, pala mu pred noge i
poklonila se do zemlje, onda je uzela svo-
jega sina i izala.
38 Eliej je doao opet u Gilgal, kad je
ba bila glad u zemlji. I dok su proroki
uenici sjedili pred njim, zapovjedio je on
svojem sluzi: Pristavi veliki kuhinjski lo-
nac i skuhaj jelo za proroke uenike!
39 Onda je otiao jedan u polje da nabere
zelenine. Naao je ondje divlju povijuu
i istrgnuo s nje divljih ugoraka, napunio
sav svoj ogrta. Onda doao kui i sa-
sjekao ih za jelo u kuhinjski lonac, ali nije
znao to su.
40 A kad su usuli jelo ljudima, i oni po-
eli jesti, povikali su iza glasa: Smrt je u
loncu, Boji ovjee! I nisu mogli dalje
jesti.
41 A on je rekao: Donesite ovdje bra-
na! Bacio to u lonac i rekao: Uspij ljudi-
ma, neka jedu! I nije vie bilo nita kod-
ljivo u loncu.
42 Jednoga dana doao netko iz Baal-
alie i donio Bojemu ovjeku u svojoj
torbi kruhove od prvina, dvanaest jeme-
nih kruhova i istuene klasove. On je za-
povjedio: Podaj ljudima neka jedu!
43 A sluga je odgovorio: Kako mogu to
postaviti pred stotinu ljudi? A on je re-
kao: Podaj ljudima neka jedu, jer tako
govori Gospodin! Jest ete i jo e od
toga preostati.
44 Onda im je on to stavio pred njih, oni
su jeli i jo im je preostalo, kako je bio
Gospodin obeao.
Eliej iscjeljuje Naamana od gube
5
Naaman, vojskovoa sirijskog kralja,
bio je ovjek koji je kod svojega gos-
podara mnogo vrijedio i bio vrlo ugledan,
jer je preko njega Gospodin dao Sirijcima
pobjedu. Ali taj ovjek, veliki junak, bio je
gubav.
2 A bili su Sirijci u jednom boju zarobili i
odveli iz izraelske zemlje mladu djevojku.
Ona je postala slukinja kod Naamanove
ene.
3 Ona je rekla svojoj gospodarici: Kad
bi se ipak moj gospodar obratio proroku
u Samariji, on bi ga sigurno ozdravio od
njegove gube.
4 Onda je otiao Naaman i javio to svoje-
mu gospodaru: Tako i tako rekla je dje-
vojka iz izraelske zemlje.
5 Sirijski kralj je rekao Dobro, idi ondje,
a ja u po tebi poslati pismo Izraelovu
kralju. Tako se on zaputio, uzeo sobom
deset talenata srebra, est tisua ekela
zlata i desetore sveane haljine.
6 I predao Izraelovu kralju pismo s ovim
sadrajem: Istodobno s ovim pismom
aljem k tebi svojega slugu Naamana da
ga ozdravi od njegove gube.
7 Kad je Izraelov kralj bio proitao pismo,
razderao je svoje haljine i povikao: Zar
sam ja Bog, koji moe ubiti i ivot povra-
titi, te ovaj alje k meni da oslobodim o-
vjeka od njegove gube? Tu vidite jasno
da on trai svau sa mnom.
8 I dogodilo se kad je saznao Eliej, Boji
ovjek, da je Izraelov kralj razderao svoje
haljine, poslao je kralju i poruio, rekav-
i: Zato si razderao svoje haljine? Neka
doe sada k meni da spozna da ima pro-
rok u Izraelu!
9 Tako je doao Naaman s konjima i ko-
lima i stao pred Eliejevim kunim vrati-
ma.
10 Eliej mu poruio preko jednoga gla-
snika: Idi, okupaj se sedam puta u Jor-
danu, pa e opet postati zdrav i ist!
11 Naaman se na to ozlovoljio, poao i
primijetio: Mislio sam, da e on sam izi-
i, pred mene stupiti, u Ime Gospodina,
svojega Boga, zazvati, svoju ruku prema
svetitu uzdignuti i tako gubu oduzeti.
12 Nisu li Abana i Parpar, rijeke u Dama-
sku, bolje od svih voda u Izraelu? Ne bih
li postao ist i kad bih se okupao u nji-
ma? I on se okrenuo i otiao odatle pun
gnjeva.
13 Ali njegove sluge su pristupile k nje-
mu i rekle mu: tovani oe, da je prorok
traio od tebe to teko, ti bi sigurno na-
pravio. Koliko vie kad on samo trai od
tebe: Okupaj se, pa e postati ist!
2 Kraljevi
297
14 Onda je on siao k Jordanu i zaronio u
njega sedam puta po zapovijedi Bojega
ovjeka. I njegovo tijelo je postalo tako
isto kao tijelo maloga djeteta.
15 Onda se vratio k Bojemu ovjeku sa
svom svojom pratnjom. Kad je doao,
stupio je pred njega i rekao: Sad znam
da na cijeloj zemlji nema Boga nego samo
u Izraelu. Pa uzmi dar od svojega sluge!
16 Ali je on rekao: Kao to je iv Gospo-
din, u ijoj sam slubi, ne uzimam nita.
I premda je navaljivao na njega, on nije
htjeo uzeti.
17 Napokon je Naaman zamolio: Kad,
eto, nee, a ono neka se meni, tvojemu
sluzi, da ove zemlje koliko mogu ponijeti
dvije mazge, jer tvoj sluga nee vie pri-
nositi rtava paljenica i zaklanica nijedno-
mu drugom bogu osim Gospodinu.
18 Ali Gospodin neka oprosti ovo tvo-
jemu sluzi: kad moj kraljevski gospodar
ue u hram Rimonov da se ondje poklo-
ni, i pritom se nasloni na moju ruku, i ja
se poklonim u hramu Rimonovu, dok se
on pokloni u hramu Rimonovu, neka bi to
Gospodin oprostio tvojemu sluzi!
19 Onda mu je on rekao: Idi u miru! Tako
je on otiao od njega jedan komad puta.
20 Ali je Gehazija pomislio, sluga Bojega
ovjeka Elieja: Gospodar je moj jeftino
otpremio toga Sirijca Naamana i nije nita
uzeo od onoga to je donio sobom. Kao
to je iv Gospodin, potrat u za njim i
uzet u to od njega.
21 I tako je Gehazija otrao za Naama-
nom. Kad je opazio Naaman gdje tri za
njim, nagnuo se s kola k njemu i zapitao:
Treba li to?
22 On je odgovorio: Jest, moj gospodar
alje me da ti reknem: Ba sada doli
su k meni dva mladia iz gore Efraimo-
ve, proroki uenici. Daj mi za njih talenat
srebra i dvoje sveane haljine!
23 Naaman je rekao: Evo, uzmi dva ta-
lenta! I uzeo ih i svezao dva talenta u
dvije kese, uz to dvoje sveane haljine.
On ih predao dvojici sluga, i oni su to no-
sili pred njim.
24 Kad je on doao na brdo, uzeo im to,
pohranio u kui i otpustio ljude, koji su
onda otili svojim putom.
25 Onda je uao on i stao pred svojega
gospodara. Eliej ga zapitao: Odakle do-
lazi, Gehazije? On je odgovorio: Tvoj
sluga nije bio izaao.
26 Ali mu je onaj rekao: Nisam li bio u
duhu ondje kad se netko iz svojih kola na-
gnuo k tebi? Nisi li ti uzeo novce da sebi
nabavi haljine, maslinike, vinograde,
ovce i goveda, sluge i slukinje?
27 I zato guba Naamanova neka prione
vjeno za tebe i za tvoje potomke! I on
je otiao ispred njega, bijel od gube kao
snijeg.
Eliej i Sirijanci
6
Jednoga dana rekli su proroki ue-
nici Elieju: Eto vidi, prostor koji mi
ovdje zauzimamo kod tebe, odvie nam
je tijesan.
2 Pusti nas poi na Jordan, ondje emo
svaki uzeti po gredu i ovdje emo sebi
napraviti kuu. On je odgovorio: Idite
samo!
3 A jedan je zamolio: Budi tako dobar i
poi sa svojim slugama! On je odgovo-
rio: Dobro, idem s vama.
4 I tako je poao s njima. Kad su doli na
Jordan, poeli su sjei drva.
5 Kad je jedan tesao gredu, pala mu elje-
zna sjekira u vodu. On je povikao i rekao:
Jao, gospodaru! Jo mi je ona posue-
na.
6 A Boji ovjek je zapitao: Gdje je
pala? Onaj mu pokazao mjesto. I on je
sebi odrezao komad drva, bacio ga ondje
i napravio da ispliva sjekira.
7 Onda je on rekao: Izvadi je van! I o-
vjek je pruio svoju ruku, te ju uzeo.
8 Kad je sirijski kralj ratovao protiv Izra-
ela, napravio je sa svojim slugama ovaj
dogovor: Na tom i na tom mjestu ete se
utaboriti!
9 A Boji ovjek je poslao Izraelovu kra-
lju i poruio mu: uvaj se da ne prolazi
onim mjestom, jer su ondje Sirijci u za-
sjedi.
10 Onda je Izraelov kralj poslao na ono
mjesto to mu ga je bio oznaio Boji o-
vjek. Svaki put, kad bi ga opomenuo, bio
je na oprezu. Tako se to ee dogaa-
lo.
11 Zbog toga se sirijski kralj jako zabri-
nuo, pa je on pozvao svoje sluge i zapitao
ih: Neete li mi pokazati tko od nas dri s
Izraelovim kraljem?
12 Jedan od njegovih sluga je odgovorio:
Nije tako, moj gospodaru i kralju, nego
Eliej, prorok u Izraelu, priopuje Izraelo-
vu kralju, ak i rijei koje govori u svojoj
spavaonici.
13 Onda je zapovjedio: Idite, pogledajte
gdje on prebiva, da poaljem ondje da ga
uhite! Javili su mu, rekavi: Zaista on je
u Dotanu.
14 I poslao je ondje konje i bojna kola i
jaku vojsku. Oni su doli nou i opkolili
grad.
15 A kad se ujutro dignuo sluga Bojega
ovjeka i izaao van, stajala je oko grada
2 Kraljevi
298
vojska s konjima i kolima. Njegov ga slu-
ga zapitao: Jao, gospodaru to da na-
pravimo?
16 A on je rekao: Ne boj se, jer onih koji
su na naoj strani, ima vie negoli onih
koji su na njihovoj strani.
17 I pomolio se Eliej: Gospodine, otvori
mu oi da vidi! I Gospodin je otvorio oi
sluzi i vidio kako je bila gora oko Elieja
puna ognjenih konja i kola.
18 I kad su neprijatelji Sirijci poli protiv
njega, pomolio se Eliej Gospodinu: Uda-
ri te ljude sljepoom! I udario ih sljepo-
om, kako je to bio zamolio Eliej.
19 Nato se okrenuo Eliej k njima: To nije
pravi put, i to nije pravi grad. Hodite za
mnom! Ja u vas odvesti k ovjeku koga
traite. I odveo ih u Samariju.
20 Kad su bili doli u Samariju, pomo-
lio se Eliej: Otvori im sad oi da vide!
Gospodin im otvorio tada oi, i vidjeli su
iznenada da su usred Samarije.
21 Kad ih opazio Izraelov kralj, zapitao
je Elieja: Oe moj, hou li ih dati sasje-
i?
22 A on je rekao: Ne! Zar e sasjei one
koje nisi zarobio svojim maem i l kom?
Iznesi im jela i pia, neka jedu i piju! Onda
neka idu kui svojem gospodaru!
23 On im onda pripremio veliku gozbu, i
oni su jeli i pili. Onda ih otpustio i oni se
vratili natrag svojem gospodaru. Od toga
vremena nije vie upadala sirijska vojska
u izraelsku zemlju.
24 Kasnije skupio je Ben-Hadad, sirijski
kralj, svu svoju vojsku, iziao pred Sama-
riju i opkolio ju.
25 Nastala je strahovita glad u Samariji.
Oni su ju opsjedali tako dugo dok nije bila
glava magarea za osamdeset ekela
srebra, a etvrt kaba golubinje neisti za
pet ekela srebra.
26 Kad je jednom Izraelov kralj iao po
zidu, povikala mu jedna ena: Pomozi
mi, moj gospodaru i kralju!
27 On je rekao: Ako ti ne pomogne Gos-
podin, kako u ti ja pomoi? Moda kojim
darom s gumna ili iz tijeska!
28 Onda ju kralj zapitao: to te mui?
Ona je odgovorila: Ova tu ena mi je re-
kla: Daj ovdje svoje dijete da ga danas
pojedemo, a moje dijete emo onda sutra
pojesti.
29 Tako smo skuhale moje dijete i pojele
ga. A kad sam joj sljedeega dana rekla:
Daj ovdje svoje dijete da ga pojedemo,
onda je ona sakrila svoje dijete.
30 A dogodilo se, kad je uo kralj enine
rijei, razderao je svoje haljine, jer je iao
po zidu, narod je vidio da on na golu tijelu
nosi pokorniku odjeu.
31 I on je povikao: Neka me kazni Bog
kako hoe ako glava Eliejeva, sina afa-
tova, ostane jo danas na njemu!
32 Eliej je bio u svojoj kui, dok su star-
jeine sjedile kod njega. Onda je kralj
poslao naprijed jednoga ovjeka. A prije
nego je poslanik stignuo k njemu, rekao
je Eliej starjeinama: Eto, on alje toga
krvnika da mi odsijee glavu! Pazite! im
doe poslanik, zakljuajte vrata i njemu
se oduprite na vratima! Ne uje li se ve
za njim topot nogu njegova gospodara?
33 Dok je jo govorio s njima, stupio je
ve i kralj pred njega i rekao: Kad Gos-
podin nanosi takvo zlo, kako u se jo uz-
dati u Gospodina.
Brzo opada skupoa u Samariji
7
A Eliej je navijestio: ujte Gospo-
dinovu rije! Ovako govori Gospodin:
Sutra e u ovo doba na vratima Samarije
biti jedna mjera bijeloga brana za ekel, a
dvije mjere jemenoga brana za ekel.
2 Tako je dvorjanik, na iju se ruku nasla-
njao kralj, je odgovorio Bojemu ovje-
ku: I kad bi Gospodin napravio okna na
nebu, kako bi se moglo takvo to dogodi-
ti? A on je odgovorio: Vidjet e svojim
oima, ali ga nee jesti.
3 A bila su izvan gradskih vrata etiri gu-
bavca, i oni su rekli jedan drugome: to
emo ovdje stajati dok umremo?
4 Ako odemo u grad, gdje je glad, umrijet
emo ondje, a ostanemo li ovdje, umrijet
emo ovdje. Zato hajdemo otii u tabor
Sirijaca! Ako nas ostave u ivotu, ostat
emo u ivotu; ako nas pogube, pa umri-
jet emo.
5 Oni se u sumrak podigli i zaputili u tabor
Sirijaca. Doli su do sirijskog kraja tabo-
ra, ali nije bilo nigdje nikoga.
6 Gospodin je, naime, bio napravio da se
u taboru Sirijaca uje tropotanje bojnih
kola i konja i buka velike vojske, tako da
je govorio jedan drugome: Sigurno je
Izraelov kralj protiv nas najmio hitejske
kraljeve i egipatske kraljeve da udare na
nas.
7 Zato su se u sumrak bili podigli i pobje-
gli. Svoje atore, svoje konje i magarce,
sav tabor, kako je bio, bili su ostavili i po-
bjegli da spase svoj ivot.
8 Kad su oni gubavci bili doli na drugi
kraj tabora, uli su u jedan ator, najeli se
i napili se, uzeli su sobom ondje srebro,
zlato i haljine i otili da to sakriju. Onda se
vratili natrag i uli u drugi ator, i ovaj su
oplijenili i otili opet da to sakriju.
9 Onda su rekli meu sobom Ne smije-
2 Kraljevi
299
mo praviti tako. Dananji je dan, dan ra-
dosne vijesti. Ako utimo i do sutra rano
ekamo, bit emo krivi. Zato hajde idemo
to javiti kraljevskom dvoru!
10 Tako se podigli, dozvali gradske vrata-
re i rekli su im: Doli smo u tabor Sirija-
ca, ali ondje nije bilo nikoga vidjeti ni uti,
samo povezani konji i magarci, i atori,
kako su bili prije.
11 Gradski vratari su to glasno povikali, i
javili onima u kraljevskom dvoru.
12 Kralj se podignuo jo u noi i rekao
svojim slugama: Rei u vam to hoe
Sirijci napraviti s nama. Oni znaju da gla-
dujemo, zato su ostavili tabor da se sa-
kriju u slobodnu polju; a misle: Kad izau
iz grada, pohvatat emo ih ive i provalit
emo u grad.
13 Odgovorio je jedan od njegovih sluga,
rekavi: Neka se ipak uzme pet konja,
koji su jo preostali, to je sve to je ostalo
u svemu mnotvu Izraelovu, a druge su
izjeli, pa da ih poaljemo i izvidimo!
14 Stoga su oni uzeli dvoja bojna kola s
konjima, i kralj ih poslao za sirijskom voj-
skom i zapovjedio: Idite izvidjeti!
15 Oni su otili za njima do Jordana. Sav je
put bio pokriven haljinama i orujem koje
su bili pobacali Sirijci na svojemu bijegu.
Onda se vratili poslanici i javili kralju.
16 I narod je izaao i oplijenio sirijski ta-
bor. Jedna mjera bijeloga brana bila je
za ekel i dvije mjere jemenoga brana
za ekel, kako je bio unaprijed rekao Gos-
podin.
17 Kralj je bio postavio na vrata onoga
dvorjanika na iju se ruku naslanjao. Pri-
tom ga narod zgazio na vratima. On je
umro, kako je unaprijed rekao Boji o-
vjek, kad je kralj doao k njemu.
18 Kad je Boji ovjek rekao kralju: Dvi-
je mjere jemenoga brana bit e sutra u
ovo doba na vratima Samarije za ekel,
a jedna mjera bijeloga brana takoer za
ekel.
19 Onda je taj dvorjanik odgovorio Bo-
jem ovjeku: I kad bi Gospodin napravio
okna na nebu, kako bi se moglo takvo to
dogoditi? A onaj mu je bio odgovorio:
Vidjet e svojim oima, ali ga nee je-
sti.
20 I tako se dogodilo: narod ga izgazio na
vratima, te je umro.
unamka kod kralja
8
Eliej je bio svjetovao eni ijega je
sina povratio u ivot: Ustani sa svo-
jom obitelji, idi i skloni se negdje u tuini,
jer je Gospodin pustio glad, koja e doi
na zemlju za sedam godina.
2 ena je ustala i napravila kako joj je bio
rekao Boji ovjek. Otila je sa svojom
obitelji i ostala je sedam godina u zemlji
Filistejaca.
3 I dogodilo se, kad je prolo sedam go-
dina, vratila se ena iz flistejske zemlje i
otiao kralju da ga moli za svoju kuu i za
svoje njive.
4 Kralj je ba govorio s Gehazijem, slu-
gom Bojega ovjeka, i zamolio ga da mu
pripovijeda sva udesna djela koja je bio
napravio Eliej.
5 I kad je on pripovijedao kralju kako je
onaj oivio mrtvoga, dola je ena kojoj
je bio oivio sina, da moli kralja za svoju
kuu i za svoju obitelj. Onda je rekao Ge-
hazi: Moj gospodaru i kralju, ovo je ena
i ovo je njezin sin koga je oivio Eliej.
6 Onda je kralj zapitao enu i ona mu sve
pripovjedila. Nato joj kralj odredio jedno-
ga dvorjanika, kome je zapovjedio Gle-
daj da ona dobije natrag sve to je njezino,
i sav prihod od njiva od dana kad je osta-
vila zemlju, do danas!
7 Jednoga dana doao Eliej u Damask,
kad se ba bio razbolio Ben-Hadad, si-
rijski kralj. Javili su mu da je Boji ovjek
doao ondje.
8 Onda je zapovjedio kralj Hazaelu Uzmi
sobom darove, idi u susret Bojemu o-
vjeku i pitaj preko njega Gospodina hou
li ozdraviti od ove bolesti!
9 Hazael mu otiao u susret i uzeo je so-
bom darove, svakojakih dragocjenosti iz
Damaska, natovarenih na etrdeset deva.
Kad doao ondje, stupio je pred njega i
rekao: Tvoj sin Ben-Hadad, sirijski kralj,
alje me k tebi i pita hoe li ozdraviti od
ove bolesti.
10 Eliej mu odgovorio: Idi, reci mu:
Ozdravit e. Ali mi je Gospodin poka-
zao da e zaista umrijeti.
11 Pritom se Boji ovjek nepomino za-
gledao preda se, pao u teku zabunu i
zaplakao.
12 Kad je Hazael zapitao: Zato plae
moj gospodar?, odgovorio je on: Jer
znam da e ti mnogo zla nanijeti Izraelo-
vim sinovima. Njihove tvrde gradove palit
e ognjem, njihove e mladie ubijati
maem, njihovu e djecu satirati i njiho-
ve trudne ene parati.
13 Hazael je odgovorio: to je tvoj sluga,
pas, da bi napravio neto tako strano?
Eliej je rekao: Gospodin mi je pokazao
tebe kao sirijskog kralja.
14 Potom je otiao od Elieja. Kad je do-
ao svojemu gospodaru, zapitao ga ovaj:
to ti je rekao Eliej? On je odgovorio:
Rekao mi da e ozdraviti.
2 Kraljevi
300
15 A sljedeega dana uzeo on pokriva,
zamoio ga u vodu, prostro mu ga po
licu, tako da je umro. I Hazael je postao
kralj mjesto njega.
16 U petoj godini kraljevanja Jorama, sina
Ahabova, nad Izraelom, kad je Joafat bio
jo Judin kralj, postao je Joram, sin Joa-
fatov, Judin kralj.
17 Imao je trideset i dvije godine kad je
postao kralj, i vladao je osam godina u
Jeruzalemu.
18 I hodio je putovima Izraelovih kraljeva,
kako je bila pravila kua Ahabova, jer je
on imao ker Ahabovu za enu. Tako je
pravio zlo pred Gospodinom.
19 Ipak Gospodin nije htjeo zatrti Jude
zbog svojega sluge Davida, jer mu je bio
obeao, da e njemu i njegovim sinovi-
ma, uvijek davati svjetiljku.
20 Pod njegovim vladanjem pobunili se
Edomci protiv Jude i postavili sebi vlasti-
toga kralja.
21 Joram je otiao u Seir sa svim svojim
bojnim kolima. Kad je navalio jedne noi,
razbio Edomce koji su ga bili opkolili, za-
jedno sa zapovjednicima bojnih kola, a
njihova vojska je pobjegla svojim k ato-
rima.
22 Ali Edomci su ostali neovisni od Jude
do dananjega dana. Onda u isto vrijeme
pobunila se i Libna.
23 Ostala djela Joramova i sve to je na-
sa Judinih kraljeva?
24 Kad je Joram bio poinuo kod svojih
otaca, bio je pokopan kod svojih otaca u
Davidovu gradu. Mjesto njega kraljevao
je njegov sin Ahazija.
25 U dvanaestoj godini kraljevanja Jora-
ma, sina Ahabova, nad Izraelom, kralje-
vao je Ahazija, sin Jorama, Judina kralja.
26 Ahazija je imao dvadeset i dvije godi-
ne kad je postao kralj. Vladao je godinu
dana u Jeruzalemu. Njegova se majka
zvala Atalija i bila je unuka Omrija, Izrae-
lova kralja.
27 On je hodio putom kue Ahabove i
pravio je zlo pred Gospodinom, kao i kua
Ahabova, jer je bio postao zet kui Aha-
bovoj.
28 On je poao s Joramom, sinom Ahabo-
vim, u Ramot Gilead na vojnu protiv Hazae-
la, sirijskog kralja; a Sirijci su ranili Jorama.
29 Onda se vratio natrag kralj Joram da
se u Jezreelu lijei od rana koje su mu ih
bili zadali Sirijci kod Rame, kad je ratovao
protiv Hazaela, sirijskog kralja. Ahazija,
sin Joramov, Judin kralj, doao da posjeti
Jorama u Jezreelu, sina Ahabova, jer je
ovaj leao bolestan.
Jehu pomazan za kralja
9
Prorok Eliej je dozvao k sebi jednoga
izmeu prorokih uenika i zapovjedio
mu: Opai sebi bedra, uzmi sobom ovu
uljanicu, pa idi u Ramot Gilead!
2 Kad doe ondje, raspitaj se ondje za
Jehua, sina Joafata, sina Nimijeva! Idi
ondje, izvedi ga izmeu njegovih prijate-
lja i uvedi ga u najtajniju sobu!
3 Uzmi onda uljanicu, izlij mu je na glavu
i reci: Ovako govori Gospodin: Poma-
zujem te ovim za kralja nad Izraelom.
Onda otvori vrata i odmah bjei!
4 A mladi ovjek, sluga prorokov, otiao
je u Ramot Gilead.
5 Kad je ondje doao, ba su sjedili skupa
zapovjednici vojske. On je rekao: Imam
zapovijed za tebe, zapovjednie! Jehu je
zapitao: Za koga izmeu svih nas? On
je odgovorio: Za tebe, zapovjednie!
6 Onda se on podignuo i uao u kuu.
I onaj mu izlio ulje na glavu i rekao mu:
Ovako govori Gospodin, Bog Izraelov:
Pomazujem te za kralja nad narodom
Gospodinovim, nad Izraelom.
7 Ti e iskorijeniti kuu Ahaba, svojega
gospodara. Tako u osvetiti na Jezebeli
krv svojih sluga, proroka i krv svih Gos-
podinovih sluga.
8 Sva e kua Ahabova izginuti. Od roa-
ka Ahabovih iskorijenit u sve to je mu-
koga roda, dorasle i nedorasle u Izraelu.
9 Napravit u s kuom Ahabovom kao s
kuom Jeroboama, sina Nebatova, i kao
s kuom Baae, sina Ahijina.
10 Jezebelu e proderati psi u jezreel-
skom polju i nitko ju nee pokopati. Po-
tom je otvorio vrata i pobjegao.
11 Kad je Jehu izaao k slugama svoje-
ga gospodara, zapitali su ga oni: Je li
dobro? Zato je doao taj smetenjak k
tebi? On im odgovorio: Poznajete o-
vjeka i njegovu rije.
12 A oni su povikali: To su izgovori; daj
nam sada odgovor! On je rekao: Tako i
tako govorio mi je, naime: Ovako govori
Gospodin: Ja sam te pomazao za kralja
nad Izraelom.
13 Odmah su uzeli svi svoje ogrtae, sta-
vili mu ih pred noge na gole stepenice,
zatrubili su u trube i povikali: Jehu je
kralj!
14 Tako se pobunio Jehu, sin Joafata,
sina Nimijeva, protiv Jorama. Joram je
bio branio Ramot Gilead sa svim Izraelom
protiv Hazaela, sirijskog kralja.
15 Onda se bio vratio kralj Joram da se
lijei u Jezreelu od rana koja su bili zadali
Sirijci u njegovu boju protiv Hazaela, sirij-
skog kralja. A Jehu je rekao: Ako vam je
2 Kraljevi
301
pravo, neka nitko ne ostavlja grada potaj-
no da javi u Jezreel!
16 Onda je Jehu sjeo na kola i odvezao
se u Jezreel, jer je ondje leao Joram bo-
lestan, i Ahazija, Judin kralj, bio je ondje
doao posjetiti Jorama.
17 I kad je straar, koji je stajao na kuli
u Jezreelu, opazio postrojbu Jehua gdje
dolazi, javio je: Vidim postrojbu gdje do-
lazi. Joram je zapovjedio: Uzmi konjani-
ka, poalji ga u susret njima, neka zapita-
ju, dolaze li u mirnoj namjeri!
18 I konjanik odjahao u susret njima i re-
kao: Kralj pita: dolazite li u mirnoj namje-
ri. A Jehu mu rekao: to ima ti s tim
dolazim li s mirom? Okreni se i hajde za
mnom! Onda je javio straar: Glasnik je
stignuo k njima, ali se ne vraa.
19 I poslao drugoga konjanika. Kad je do-
ao k njima rekao je: Kralj pita: dolazite
li u mirnoj namjeri? A Jehu je odgovo-
rio: to ima ti s tim dolazim li s mirom?
Okreni se i hajde za mnom!
20 Straar je javio: Glasnik je stignuo k
njima, ali se vie ne vraa. Vonja je kao
vonja Jehua, unuka Nimijeva, jer vozi
ovdje kao pomaman.
21 I zapovjedio je Joram: Upregni. I
upregnuli u njegova kola, i Joram, Izrae-
lov kralj, i Ahazija, Judin kralj, izvezli su se
van, svaki na svojim kolima. Oni se odve-
zli u susret Jehui i sastali se s njim na njivi
Jezreelca Nabota.
22 I kad je Joram opazio Jehua, zapitao
ga: Dolazi li u mirnoj namjeri, Jehu?
On je rekao: Kako da dolazim u mirnoj
namjeri, kad jo uvijek traju idolopoklon-
stva tvoje majke Jezebele i mnoga njezi-
na aranja!
23 Onda se okrenuo Joram i pobjegao,
rekavi Ahaziji: Izdaja, Ahazija!
24 Ali Jehu nategnuo l k i ustrijelio Jora-
ma meu plea, tako da mu strijela prola
kroz srce, te je pao u svojim kolima.
25 Onda je Jehu zapovjedio svojem za-
povjedniku Bidkaru: Uzmi i baci ga na
njivu Jezreelca Nabota! Spomeni se kako
smo nas dvojica jahali za njegovim ocem
Ahabom, a Gospodin izrekao protiv njega
ovo:
26 Zaista, kako sam juer vidio krv Ne-
batovu i krv njegovih sinova, govori Gos-
podin, tako u ti sigurno platiti na ovoj
njivi, govori Gospodin! Uzmi ga sad i
baci na tu njivu, kako je unaprijed rekao
Gospodin!
27 Kad je to vidio Ahazija, Judin kralj, po-
bjegao je prema Bet Haganu, ali ga potje-
rao Jehu i povikao: Ubijte i njega! I ranili
su ga u kolima na brdu Guru kod Ibleama.
Onda je on pobjegao u Megido, i ondje
umro.
28 Njegove sluge odvezle su ga u kolima
u Jeruzalem i pokopale su ga kod njego-
vih otaca u njegovoj grobnici u Davidovu
gradu.
29 U jedanaestoj godini kraljevanja Jora-
ma, sina Ahabova, Ahazija je postao kralj
nad Judom.
30 Kad je Jehu doao u Jezreel, ula je to
Jezebela, namazala sebi oi, nakitila svo-
ju glavu, i gledala je van s prozora.
31 Kad je Jehu ulazio na vrata, povikala
je ona: Je li dobro proao Zimri, ubojica
svojega gospodara?
32 Jehu je pogledao na prozor i zapitao:
Tko je sa mnom, tko? Onda su pogle-
dali u njega dva ili tri dvorjanika.
33 Njima je on doviknuo: Bacite ju dolje!
I bacili su ju. Njezina krv je pokropila zid
i konje i oni ju izgazili.
34 Kad je on onda bio uao i jeo i pio, za-
povjedio je: Vidite onu prokletnicu i po-
kopajte ju, jer je kraljeva ki!
35 Kad su otili da ju pokopaju, nali su
od nje samo jo lubanju, noge i ruke.
36 Doli su natrag i javili su mu, a on je re-
kao: Tako glasi Gospodinova rije, koju
je rekao preko svojega sluge Ilije, Tibi-
anina: U polju jezreelskom proderat e
psi Jezebelino meso.
37 Truplo Jezebelino bit e kao gnoj u je-
zreelskom polju, tako da se vie ne moe
rei: To je Jezebela!
Jehu zatire kuu Ahabovu
10
A Ahab je u Samariji imao sedam-
deset sinova. Jehu je uputio pismo
u Samariju gradskim glavarima, starjei-
nama i odgojiteljima kraljevia iz obitelji
Ahabove, rekavi:
2 im je ovo pismo doe k vama koji
ste postavljeni nad kraljeviima iz obitelji
svojega gospodara i nad kolima i konji-
ma, nad tvravama i orujem,
3 izaberite sebi najboljega i najvaljanijega
kraljevia iz obitelji svojega gospodara,
postavite ga na prijestolje njegova oca i
borite se za kuu svojega gospodara!
4 Ali se oni vrlo prestraili, rekavi: Kad
mu dva kralja nisu mogli odoljeti, kako
emo mi moi?
5 I predstojnik dvora, gradski glavar, star-
jeine i odgojitelji su poslali k Jehuu ovu
vijest: Mi smo tvoje sluge i pravit emo
sve to nam zapovijedi. Neemo nikoga
postavljati kraljem. Pravi to je dobro u
tvojim oima!
6 A on im uputio drugo pismo s ovim sa-
drajem: Kad se drite sa mnom i hoete
2 Kraljevi
302
mi biti posluni, uzmite glave kraljevia iz
obitelji svojega gospodara i doite s tim k
meni sutra u ovo doba u Jezreel! Kralje-
vii, njih sedamdeset, bili su kod najodli-
nijih u gradu, koji su ih odgajali.
7 im je dolo njima to pismo, uzeli su
kraljevie i poklali ih svih sedamdeset.
Njihove glave su stavili u koare i poslali
mu ih u Jezreel.
8 Kad je doao glasnik javio mu, rekavi:
Donijeli su glave kraljevia, zapovjedio je
on: Sloite ih do sutra na vratima u dvije
hrpe!
9 Sljedeega jutra izaao je on, stupio
pred sav narod i rekao: Vi ste bez kriv-
nje. Znate, da sam ja bio taj koji sam se
pobunio protiv svojega gospodara i ubio
ga, ali tko je pobio sve ove?
10 Sada znate da nije ostala neispunje-
na nijedna prijetnja Gospodinova, koju je
izrekao Gospodin nad Ahabovom kuom.
Gospodin je samo izveo to je navijestio
preko svojega sluge Ilije.
11 Potom je Jehu dao pobiti sve koji su
jo bili ostali u Jezreelu od Ahabove kue,
sve njezine velikae, pouzdanike i svee-
nike. Nije dozvolio da ostane od njih ni
jedan jedini.
12 Onda se podignuo Jehu i upao dalje u
Samariju. Kad je na putu bio kod Pastir-
skog Bet-Ekeda,
13 Jehu je naiao na roake Ahazije, Ju-
dina kralja, i zapitao: Tko ste vi? Oni su
odgovorili: Mi smo roaci Ahazijini i doli
smo da posjetimo kraljevie i sinove kra-
ljice majke.
14 On je zapovjedio: Pohvatajte ih ive!
Pohvatali su ih ive i poklali ih, etrdeset
i dvojicu na zdencu Bet-Ekeda; i nisu od
njih ostavili ni jednoga.
15 Kad je odatle poao dalje, sastao se s
Jonadabom, sinom Rekabovim, koji mu je
izaao u susret. On ga pozdravio i zapitao:
Je li ti srce iskreno kako je moje prema
tebi Jonadab je odgovorio: Jest! Jehu
je rekao: Ako jest daj mi svoju ruku! On
mu je dao ruku, i on ga uzeo sebi na bojna
kola.
16 I rekao: Hajde sa mnom i veseli se
revnosti mojoj za Gospodina! I odvezli su
ga na njegovim kolima.
17 Kad je doao u Samariju, dao je pou-
bijati sve koji su bili jo ostali u Samariji
od obitelji Ahabove, dok je svu nije iskori-
jenio po rijei koju je bio Gospodin rekao
Iliji.
18 Potom je Jehu skupio sav narod i re-
kao im: Ahab je premalo tovanja iska-
zao Baalu, a Jehu e mu sluiti revnije.
19 Zato dozovite mi sve proroke Baalove,
sve njegove sluge i njegove sveenike!
Nijedan ne smije izostati, jer veliku rtve-
nu sveanost hou prirediti u ast Baalu.
Tko izostane, nee due ostati na ivotu!
Jehu je radio lukavo tako da uniti tova-
telje Baalove.
20 Onda je zapovjedio Jehu: Oglasite na
ast Baalu sveanu skuptinu! I oglasili
su ju.
21 Po svemu Izraelu Jehu je poslao, te su
doli svi tovatelji Baalovi, i nije izostao ni
jedan da ne bi doao. Kad su bili uli u
Baalov hram, bio je Baalov hram pun od
jednoga kraja do drugoga.
22 Onda je zapovjedio upravitelju riznice
da iznese haljine svim Baalovim tovate-
ljima. I iznijeli su im haljine.
23 Zatim je uao Jehu s Jonadabom, si-
nom Rekabovim, u Baalov hram i rekao
Baalovim tovateljima: Pripazite dobro
na to da ovdje meu vama ne bude koji
tovatelj Gospodinov, nego samo tova-
telji Baalovi!
24 Tako su oni otili prirediti rtve zakla-
nice i paljenice. A Jehu je bio vani namje-
stio osamdeset ljudi i rekao im: Tko god
pusti pobjei jednoga od ovih ljudi koje
vam predajem u ruke, bit e njegov ivot
za ivot drugoga.
25 A im je bilo gotovo s prinosom rtve
paljenice, zapovjedio je Jehu vojnicima i
tjelesnim straarima: Idite unutra i pobij-
te ih! Nijedan ne smije pobjei! I pobili su
ih vojnici i tjelesni straari otricom maa,
pobacali ih van, provalili u unutranjost
Baalova hrama
26 i izbacili su kipove iz Baalova hrama i
spalili ih.
27 Onda su razruili Baalove kamene stu-
pove, sruili Baalov hram i od njega su
napravili jame za neist do dananjega
dana.
28 Tako je Jehu iskorijenio slubu Baalo-
vu iz Izraela.
29 Ali od grijeha Nebatova sina Jeroboa-
ma, na koji je ovaj bio naveo Izraela, nije
odstupio ni Jehu, naime, od zlatnih teladi
koji su bili u Betelu i Danu.
30 Gospodin je rekao Jehui: Zato to si
revno izvrio to mi je po volji, i jer si na-
pravio s kuom Ahabom sve to mi je bilo
u srcu, zato e tvoji potomci, do u etvrto
koljeno, sjediti na Izraelovu prijestolju.
31 Ipak se nije trudio Jehu da svim svojim
srcem hodi po zakonu Gospodina, Boga
Izraelova. On nije odstupio od grijeha Je-
roboamova, na koji je ovaj bio naveo Izra-
ela.
32 U ono vrijeme poeo je Gospodin odu-
zimati dijelove zemlje od Izraela, jer ga
2 Kraljevi
303
Hazael pobio po svim izraelskim podru-
jima:
33 Istono od Jordana, cijelu zemlju Gile-
ad: Gad, Ruben i Manaseh. Od Aroera to
lei na Arnonu, i Gilead i Baan.
34 Ostala djela Jehuova, sve to je napra-
vio i sve njegove pobjede to je sve zapi-
35 Kad je Jehu poinuo kod svojih otaca,
pokopali su ga u Samariji. Njegov sin Jo-
ahaz je kraljevao mjesto njega.
36 Vladao je Jehu u Samariji nad Izraelom
dvadeset i osam godina.
Joa postaje kralj Jude
11
Kad je Atalija, majka Ahazijina, do-
znala, da je njezin sin mrtav, odluila
je pobiti svu kraljevsku obitelj.
2 Ali Joeba, ki kralja Jorama, sestra
Ahazijina, uzela je Joaa, sina Ahazijina,
ukrala ga izmeu kraljevia koji su treba-
li biti pobijeni, i donijela ga s njegovom
dojkinjom u lonicu. Tako su ga sakrili od
Atalije, tako nije bio pogubljen.
3 On je ostao est godina skriven kod nje
u Gospodinovu Domu, a Atalija je vladala
u zemlji.
4 U sedmoj godini dao je Jehojada posla-
ti po stotnike, tjelesne straare i vojnike i
uvesti ih k sebi u Gospodinov Dom. Onda
se dogovorio s njima, i zakleo ih u Gospo-
dinovu Domu. Nato im pokazao kraljeva
sina.
5 I dao im je ovu zapovijed Vi ete ovako
napraviti: treina vas, koji odlazite na Su-
botnji dan i preuzimate strau u kraljev-
skom dvoru,
6 i druga treina na vratima Sur i posljed-
nja treina na vratima iza vojnika, koji ste
imali strau kod dvora.
7 Oba druga dijela od vas, ukratko svi
koji dolaze na Subotnji dan i dre strau u
Gospodinovu Domu za kralja.
8 Vi se svi morate okupiti oko kralja, svaki
s orujem u ruci. Tko god doe u blizinu
neka se pogubi! Tako ete pratiti kralja
kada dolazi i kada odlazi.
9 Stotnici su napravili tono tako kako im
je zapovjedio sveenik Jehojada. Svaki je
uzeo svoje ljude, one koji odlaze na Su-
botnji dan, i one koji dolaze na Subotnji
dan k sveeniku Jehojadi.
10 Sveenik je dao stotnicima koplja i ti-
tove, koji su bili pripadali kralju Davidu i
koji su se nalazili u Gospodinovu Domu.
11 Tako su se bili unaokolo namjestili lju-
di, svaki s orujem u ruci, od june strane
Doma do sjeverne strane Doma izmeu
rtvenika i Doma, gdje je bio kralj.
12 Izveo je on sina kraljeva i stavio na nje-
ga zlatni vijenac i Svjedoanstvo. Tako ga
postavili kraljem, pomazali ga i pljeskaju-
i rukama povikali: ivio kralj!
13 Kad je Atalija ula viku pratnju i naro-
da, doao k narodu u Gospodinov Dom.
14 Ondje je vidio kralja gdje po obiaju
stoji na prijestolju i uz kralja stotnike i voj-
nike, a sav se narod radovao i trubio u
trube. Onda je Atalija razderala svoje ha-
ljine i povikala: Izdaja, izdaja!
15 A sveenik Jehojada je zapovjedio
stotnicima, zapovjednicima vojske: Izve-
dite ju van pod straom i tko poe za njom
pogubite maem! Sveenik je, naime,
bio zapovjedio neka se ona ne pogubi u
Gospodinovu Domu.
16 Tako su ju pratili, i kad je dola na put
koji je bio odreen za konje na ulazu u
kraljevski dvor, ondje su ju ubili.
17 Nato je Jehojada napravio zavjet iz-
meu Gospodina, kralja i naroda da e,
narod biti Gospodinov, takoer izmeu
kralja i naroda.
18 Sav narod je otiao u Baalov hram i ra-
zorio ga. Njegove rtvenike i kipove posve
razruili i ubili Baalova sveenika Matana
pred rtvenicima. Potom je sveenik na-
mjestio strau kod Gospodinova Doma.
19 I pustio da krenu stotnici, tjelesne stra-
e, vojnici i sav narod. Izveli su kralja iz
Gospodinova Doma i poli kroz vojnika
vrata u kraljevski dvor. Onda je on ondje
sjeo na kraljevsko prijestolje.
20 Sav narod u zemlji radovao se, i grad
je ostao miran. A Ataliju su bili ubili ma-
em kod kraljevskog dvora.
21 Joau je bilo sedam godina kad je po-
stao kraljem.
Popravljanje Hrama
12
U Jehuovoj sedmoj godini postao je
Joa kralj i vladao je etrdeset godi-
na u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala
Sibija, iz Beer-ebe.
2 Joa je pravio to je bilo pravo u oima
Gospodina, dokle ga je svjetovao svee-
nik Jehojada.
3 Ali uzvisine rtvene nisu bile sruene.
Narod je jo uvijek prinosio na uzvisinama
rtve zaklanice i kadio miomirisni k d.
4 Joa je zapovjedio sveenicima: Sav
novac to se kao posveeni dar donosi
u Gospodinov Dom, naime, novac to se
odredio procjenom, porez po dunosti,
nadalje sav novac to se donosi u Dom
od svoje volje,
5 to neka sveenici uzimaju za sebe, svaki
od svojega znanca! Oni s tim neka dadu
popraviti sve to je trono na Domu, gdje
god se nae kakva teta!
2 Kraljevi
304
6 Dogodilo se u dvadeset treoj godini
kraljevanja Joaova, sveenici jo nisu
bili popravili to je bilo trono na Domu.
7 Tako je kralj Joa pozvao sveenika
Jehojadu i druge sveenike i zapitao ih:
Zato jo niste popravili to je trono na
Domu? Od sada ne smijete vie uzimati
novaca od svojih znanaca, nego ih mora-
te upotrijebiti za popravak Doma.
8 Sveenici su pristali na to da vie ne
uzimaju novaca od naroda, ali i da ne po-
pravljaju to je trono na Domu.
9 Onda sveenik Jehojada uzeo jednu
krinju, prorezao prorez na poklopcu
i stavio ju uz rtvenik desno od ulaza u
Gospodinov Dom. Ondje su morali sve-
enici, koji su straili na pragu, ubacivati
sve novce koji su se donosili u Gospodi-
nov Dom.
10 Kad bi vidjeli da ima mnogo novaca
u krinji, morao je za to odreeni kraljev-
ski slubenik doi s velikim sveenikom,
i novce koji su se nali u Gospodinovu
Domu prebrojiti i svezati.
11 Prebrojene novce morali su uruiti oni-
ma koji su upravljali poslom i brinuli se za
Gospodinov Dom. Ovi bi isplaivali drvo-
djelje i poslenike koji su bili zaposleni na
Gospodinovu Domu:
12 i zidare i kamenare, i da se dobavlja
drvo i klesano kamenje, te se tako popravi
to je bilo trono na Gospodinovu Domu,
ukratko da se dobavi sve to je trebalo da
se popravi Dom.
13 Ali novcima koji su se donosili u Gos-
podinov Dom nisu pravili srebrnih aa,
noeva, kotlia ili truba, niti ikakvih zlatnih
i srebrnih posuda za Gospodinov Dom.
14 Nego su ih davali radnicima da za njih
poprave Gospodinov Dom.
15 Pritom nisu traili rauna od ljudi koji-
ma bi predavali novce da izdaju posleni-
cima, jer su radili vjerno i tono.
16 A novci od rtava za prijestup i grijeh
nisu se davali za Dom, nego su pripadali
sveenicima.
17 Onda je izaao Hazael, kralj Sirije, op-
kolio Gat i osvojio ga. Tako se Hazael
okrenuo da poe i protiv Jeruzalema.
18 A Joa, Judin kralj, uzeo sve posvee-
ne darove koje su bili prinijeli njegovi pre-
ci, Judini kraljevi Joafat, Joram i Ahazija,
pa i svoje vlastite, uz to sve zlato to se
nalo u riznicama Gospodinova Doma i
kraljevskog dvora i poslao Hazaelu, kralju
sirijskomu. Tako je on odustao od vojne
protiv Jeruzalema.
19 Ostala djela Joaova i sve to je na-
20 Napokom se podigli protiv njega nje-
govi dvorjani, skovali su urotu protiv nje-
ga i ubili Joaa u tvravi Milu, kamo se
silazi u Silu.
21 Jozakar, naime, sin imatov, i Joza-
bad, sin omerov, njegovi dvorjani su ga
udarili tako da je umro. Pokopali su ga kod
njegovih otaca u Davidovu gradu. Njegov
sin Amazija je kraljevao mjesto njega.
Eliejevo posljednje proroanstvo
13
U godini dvadeset treoj kraljevanja
Joaa, sina Ahazijina, nad Judom,
postao je Joahaz, sin Jehuov, u Samariji
Izraelov kralj za sedamnaest godina.
2 On je pravio zlo pred Gospodinom, i ho-
dio je posve za istim grijesima na koje je
bio naveo Izraela Jeroboam, sin Nebatov;
on nije odstupio od njih.
protiv Izraela. Dao ih za sve ono vrijeme
u ruke Hazaelu, sirijskomu kralju, i u ruke
Ben-Hadadu, sinu Hazaelovu.
4 Tako se Joahaz htjeo pomiriti s Gospo-
dinom, i usliao ga Gospodin, jer je vidio
Izraelovu nevolju kojom ih mui sirijski
kralj.
5 Gospodin je poslao Izraelu izbavitelja,
tako da se mogao osloboditi od sirijske
ruke, i da su Izraelovi sinovi mogli opet
boraviti u svojim atorima kao prije.
6 Ipak oni nisu odstupili od grijeha kue
Jeroboamove, na koje je on bio naveo
Izraela, nego su hodili u njima. Takoer i
atarta je ostala u Samariji.
7 I tako je Gospodin ostavio Joahazu rat-
nika samo pedeset konjanika, deset kola
i deset tisua ljudi. Sirijski kralj bio ih je
unitio i kao kod vridbe i u prah ih po-
gazio.
8 Ostala djela Joahazova, sva njegova
djela i pobjede; to je sve zapisano u knjizi
ljetopisa Izraelovih kraljeva?
9 Kad je Joahaz bio poinuo kod svojih
otaca, pokopali su ga u Samariji. Njegov
sin Joa je kraljevao mjesto njega.
10 U godini trideset sedmoj kraljevanja
Joaova nad Judom postao je Joa, sin
Joahazov, u Samariji Izraelov kralj za e-
snaest godina.
11 On je pravio zlo pred Gospodinom i
nije odstupio od grijeha Nebatova sina
Jeroboama, na koje je ovaj naveo Izraela,
nego je hodio u njima.
12 Ostala djela Joaova, sva njegova dje-
la i pobjede, i kako je ratovao s Amazi-
jom, Judinim kraljem; to je sve zapisano u
13 Kad je Joa bio poinuo kod svojih
otaca i Jeroboam je sjeo na njegovo pri-
2 Kraljevi
305
jestolje, bio je Joa pokopan u Samariji
kod Izraelovih kraljeva.
14 Kad je Eliej bolovao od bolesti od
koje je trebao umrijeti, doao je k njemu
Joa, Izraelov kralj, zaplakao pred njim i
povikao: Oe moj, oe moj! Kola Izraelo-
va i njegovi konjanici!
15 Eliej mu rekao: Donesi l k i strijele!
On je donio sebi l k i strijele.
16 Onda je rekao Izraelovu kralju: Stavi
svoju ruku na l k! On je stavio svoju ruku
na l k, a Eliej je stavio svoje ruke na kra-
ljeve ruke,
17 i rekao: Otvori prozor na istok! Kad
ga je otvorio, rekao mu Eliej: Pusti stri-
jelu! I on je pustio strijelu, a Eliej je re-
kao: To je strijela pobjedna od Gospo-
dina, strijela protiv Sirije, jer e ti Sirijce
kod Afeka pobiti i unititi!
18 Onda nastavio: Uzmi strijele! On ih
uzeo. Onda je rekao Izraelovu kralju: Udri
u zemlju! On je udario tri puta, pa stao.
19 Ali se rasrdio na njega Boji ovjek i
rekao: Ti bi imao udariti pet puta ili est
puta, onda bi pobio i unitio Sirijce. A ova-
ko e Sirijce samo tri puta pobijediti.
20 Potom je umro Eliej, i pokopali su ga.
A obino bi moapska vojska, poetkom
godine, navaljivala na zemlju.
21 Kad jedanput ba su htjeli pokopati
nekoga ovjeka i opazili su jednu takvu
etu, bacili ovjeka u Eliejev grob i otili
su odatle, ali kad se ovjek dotaknuo Eli-
ejevih kostiju, doao je u njega ivot i on
je ustao na svoje noge.
22 Hazael, sirijski kralj, muio je Izraelove
sinove dokle je ivio Joahaz.
23 Ali im Gospodin iskazao milost, smi-
lovao im se i pogledao opet na njih zbog
svojega zavjeta s Abrahamom, Izakom i
Jakovom. On ih nije htjeo unitio i nije ih
odbacio od svojega lica do sada.
24 Onda je Hazael, sirijski kralj, umro i
njegov sin Ben-Hadad postao kralj umje-
sto njega.
25 Joa, sin Joahazov, oduzeo opet je
Ben-Hadadu, sinu Hazaelovu, gradove
koje je ovaj bio u boju oteo njegovu ocu
Joahazu. Joa ga potukao tri puta i tako
opet dobio natrag izraelske gradove.

Amazija i Azarija Judini kraljevi
14
U drugoj godini kraljevanja Joaa,
sina Joahazova, nad Izraelom po-
stao je Amazija, sin Joaov, Judin kralj.
2 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad je
postao kralj, i vladao je dvadeset i devet
godina u Jeruzalemu. Njegovoj majci je
bilo ime Joadana, iz Jeruzalema.
3 On je pravio to je bilo pravo u oima
Gospodina, iako ne kao njegov djed Da-
vid, ali posve onako, kako je bio pravio
njegov otac Joa.
4 Uzvisine nisu bile dakako sruene,
nego je narod jo uvijek prinosio rtve
zaklanice i kadio k d na uzvisinama.
5 im je on imao vrsto u rukama kraljev-
sku vlast, dao je poubijati svoje dvorja-
nike koji su bili ubili njegova kraljevskog
oca.
6 Sinove tih ubojica nije dao ipak ubiti po
Gospodinovoj zapovijedi koja je u knjizi
Mojsijeva zakona, gdje zapovjeda Gospo-
din: Oci neka se ne pogube zbog svoje
djece, niti djeca zbog svojih otaca, nego
svaki neka se pogubi samo zbog svojega
vlastitoga prekraja.
7 On je pobio deset tisua Edomaca u
Slanoj dolini, uzeo Selu napadom i dao
gradu ime Jokteel, koji je do danas.
8 Onda je poslao Amazija poslanike Je-
hoau, sinu Joahazovu, unuku Jehuovu,
Izraelovu kralju, s pozivom: Doi, da se
ogledamo u boju!
9 A Jehoa, Izraelov kralj, dao je Amaziji,
Judinu kralju, odgovoriti: Trn na Lebano-
nu poslao jedanput k cedru na Lebanonu
i poruio mu: Daj svoju ker mojem sinu
za enu! Ali zvijer na Lebanonu pretrala
preko trna i zgazila ga.
10 Jer si pobio Edomce, postao si obi-
jestan. Veseli se svojoj slavi i ostani kod
kue! Zato izaziva zlo, da padne ti i
Juda s tobom?
11 Jer nije htjeo Amazija posluati, podi-
gnuo se Jehoa, Izraelov kralj, i suelili se
on i Judin kralj Amazija kod Bet-emea
Judina.
12 Judejci su bili potueni od Izraelaca i
pobjegli svi svojoj kui.
13 A Amaziju, Judina kralja, sina Joao-
va, unuka Ahazijina, uhiti Jehoa, Izraelov
kralj, kod Bet-emea i odveo ga u Jeru-
zalem. Onda je sruio jeruzalemski zid od
vrata Efraimovih do vrata na uglu u pro-
storu od etiri stotine lakata.
14 Uzeo sve zlato i srebro i sve posue
to se nalo u Gospodinovu Domu i u ri-
znicama kraljevskog dvora, uz to taoce,
pa se vratio u Samariju.
15 Ostala djela Jehoaova, njegova dje-
la i pobjede, i kako je ratovao s kraljem
Judinim Amazijom; to je sve zapisano u
16 Kad je Jehoa bio poinuo kod svo-
jih otaca, pokopali su ga u Samariji kod
Izraelovih kraljeva. Njegov sin Jeroboam
je kraljevao mjesto njega.
17 Amazija, sin Joaov, Judin kralj, i-
vio je iza smrti Jehoaa, sina Joahazova,
2 Kraljevi
306
Izraelova kralja, jo petnaest godina.
18 Ostala djela Amazijina; to je sve zapi-
sano u knjizi ljetopisa Judinih kraljeva?
19 Skovali su u Jeruzalemu urotu protiv
njega. Kad je pobjegao u Laki, poslali
su za njim ljude u Laki i dali su ga ondje
ubiti.
20 Prenijeli su ga na konjima i pokopali su
ga u Jeruzalemu u Davidovu gradu kod
njegovih otaca.
21 Potom je sav Judin narod uzeo Aza-
riju, kome je tek bilo esnaest godina, i
postavio ga kraljem mjesto njegova oca
Amazije.
22 On je utvrdio Elat koji je bio povratio
Judi, jer je kralj bio poinuo kod svojih
otaca.
23 U petnaestoj godini kraljevanja Amazi-
je, sina Joaova, nad Judom kraljevao je
u Samariji Jeroboam, sin Joaa, Izraelova
kralja, za etrdeset i jednu godinu.
24 On je pravio zlo pred Gospodinom, i
nije odstupio ni od jednoga grijeha Neba-
tova sina Jeroboama, na koje je ovaj bio
naveo Izraela.
25 On opet natrag dobi podruje Izraelo-
vo od ulaza u Hamat do mora pustinje po
obeanju koje je bio dao Gospodin, Bog
Izraelov, preko svojega sluge, proroka
Jone, sina Amitajeva, iz Gat-Hefera.
26 Jer je bio Gospodin vidio Izraelovu
gorku nevolju: bili su propali odrasli i ne-
odrasli i pomonika nije vie bilo Izraelu.
27 Ali Gospodin nije bio sebi poduzeo da
zatre ime Izraelovo pod nebom. Zato mu
pomogao sada preko Jeroboama, sina
Joaova.
28 Ostala djela Jeroboamova, sva njego-
va djela i njegove pobjede, kako je rato-
vao i povratio Damask i Hamat od Jude
Izraelu, nije li to je zapisano u knjizi ljeto-
pisa Izraelovih kraljeva?
29 A kad je Jeroboam bio poinuo kod
svojih otaca, Izraelovih kraljeva, postao je
Zaharija, njegov sin, kralj mjesto njega.
Kraljevi koji su vladali nad Izraelom
15
U dvadeset sedmoj godini Jerobo-
amova kraljevanja nad Izraelom po-
stao je Azarija, sin Amazijin, Judin kralj.
2 Bilo mu je esnaest godina kad je po-
stao kralj, i vladao je pedeset i dvije go-
dine u Jeruzalemu. Njegovoj majci je bilo
ime Jekolija, iz Jeruzalema.
3 On je pravio ono to je bilo pravo u oi-
ma Gospodina, tono onako kako je bio
pravio njegov otac Amazija.
4 Samo uzvisine nisu bile sruene. Narod
je jo uvijek prinosio rtve zaklanice i ka-
dio miomirisni k d na uzvisinama.
5 Tada je Gospodin teko udario kralja: on
je postao gubav do dana svoje smrti i bo-
ravio je odvojen u svojoj kui. Jotam, sin
kraljev, upravljao je kuom i vladao nad
narodom u zemlji.
6 Ostala djela Azarijina i sve to je napra-
vio, to je sve zapisano u knjizi ljetopisa
Judinih kraljeva?
7 Kad je Azarija bio poinuo kod svojih
otaca, pokopali su ga kod njegovih ota-
ca u Davidovu gradu. Njegov sin Jotam je
kraljevao mjesto njega.
8 U trideset osmoj godini kraljevanja Aza-
rijina nad Judom postao je Zaharija, sin
Jeroboamov, u Samariji Izraelov kralj za
est mjeseci.
9 On je pravio zlo pred Gospodinom, kako
su bili poinjali njegovi oci, i nije odstupio
od grijeha Nebatova sina Jeroboama, na
koje je ovaj bio naveo Izraela.
10 Onda alum, sin Jabeov, skovao uro-
tu protiv njega, ubio ga pred narodom i
kraljevao je mjesto njega.
11 Ostala djela Zaharijina; to je sve zapi-
12 Tako se ispunilo obeanje Gospodino-
vo koje je bio dao Jehuu: Do u etvrto
koljeno sjedit e tvoji potomci na Izraelo-
vu prijestolju. I tako se dogodilo.
13 alum, sin Jabeov, kraljevao je u tri-
deset devetoj godini Uzijina kraljevanja
nad Judom, i kraljevao je mjesec dana u
Samariji.
14 Onda se podignuo Menahem, sin Ga-
dijev, iz Tirse protiv njega, provalio u Sa-
mariju, potukao aluma, sina Jabeova,
u Samariji, pogubio ga i kraljevao mjesto
njega.
15 Ostala djela alumova i urota koju je
podignuo; to je sve zapisano u knjizi lje-
topisa Izraelovih kraljeva?
16 Onda je raskopao Menahem grad Tip-
su i sve to je bilo u njoj, i okolicu njezinu
poevi od Tirse, jer mu se nisu predali,
zato ih je pobio i dao tijelo rasparati svim
trudnim enama.
17 U trideset devetoj godini kraljevanja
Azarijina nad Judom postao je Menahem,
sin Gadijev, u Samariji Izraelov kralj za
deset godina,
18 On je pravio zlo pred Gospodinom, i
nije odstupio od grijeha Nebatova sina
Jeroboama, na koje je ovaj bio za ivota
navodio Izraela.
19 Onda je doao Pul, asirski kralj, u ze-
mlju i Menahem dao je Pulu tisuu tale-
nata srebra da mu ovaj pomogne i vlast
utvrdi u njegovoj ruci.
20 Menahem je nametnuo te novce Izra-
elovim sinovima, naime, svim imunim
2 Kraljevi
307
ljudima kao porez, da ih da asirskomu
kralju; pedeset ekela srebra doe na
svakoga. Nato se vratio asirski kralj i nije
ostao due u zemlji.
21 Ostala djela Menahemova i sve to je
napravio, to je sve zapisano u knjizi ljeto-
pisa Izraelovih kraljeva?
22 Kad je Menahem bio poinuo kod svo-
jih otaca, postao je njegov sin Pekahja
kralj mjesto njega.
23 U pedesetoj godini kraljevanja Aza-
rijina nad Judom postao je Pekahja, sin
Menahemov, u Samariji Izraelov kralj za
dvije godine.
24 On je pravio zlo pred Gospodinom, i nije
odstupio od grijeha Nebatova sina Jero-
boama, na koje je ovaj bio naveo Izraela.
25 Njegov dvorjanik Pekah, sin Remalijin,
skovao protiv njega urotu i ubi ga u Sa-
mariji u kuli kraljevskog dvora s Argobom
i s Arjeom. Pedeset Gileadovaca bilo mu
je pritom u pomoi. Nakon to ga je ubio,
kraljevao je mjesto njega.
26 Ostala djela Pekahje i sve to je napra-
vio, to je sve zapisano u knjizi ljetopisa
Izraelovih kraljeva?
27 U pedeset drugoj godini kraljevanja
Azarijina nad Judom postao je Pekah, sin
Remalijin, u Samariji Izraelov kralj za dva-
deset godina.
28 On je pravio zlo pred Gospodinom, i nije
odstupio od grijeha Nebatova sina Jero-
boama, na koje je ovaj naveo Izraela.
29 U vrijeme Pekaha, Izraelova kralja, do-
ao je Tiglat-Pileser, asirski kralj, i osvo-
jio Ijon, Abel-Bet-Maaku, Janoah, Kede,
Hazor, Gilead i Galileju, cijelu zemlju Naf-
talijevu, i odveo zarobljeni narod u Asiri-
ju.
30 Hoea, sin Elin, skovao urotu protiv
Pekaha, sina Remalijina, ubi ga i kralje-
vao je mjesto njega u dvadesetoj godini
Jotama, sina Uzijina.
31 Ostala djela Pekahova i sve to je na-
sa Izraelovih kraljeva?
32 U drugoj godini kraljevanja Pekaha,
sina Remalijina, nad Izraelom postao je
Jotam, sin Uzijin, Judin kralj.
33 Bilo mu je dvadeset i pet godina, kad
je postao kralj, i vladao je esnaest godi-
na u Jeruzalemu. Njegovoj majci je bilo
ime Jerua i bila je ki Sadokova.
Gospodina: pravio je posve onako kako je
pravio njegov otac Uzija.
35 Samo uzvisine nisu bile sruene. Na-
rod je jo uvijek prinosio rtve zaklanice i
kadio k d na uzvisinama. On je napravio
gornja vrata na Gospodinovu Domu.
36 Ostala djela Jotamova i sve to je na-
37 U ono vrijeme poslao Gospodin Resi-
na, sirijskog kralja, i Pekaha, sina Remali-
jina, protiv Jude.
38 Kad je Jotam bio poinuo kod svojih
u gradu njegova djeda Davida. Njegov sin
Ahaz je kraljevao mjesto njega.
Kraljevi Ahaz i Ezekija
16
U sedamnaestoj godini Pekaha,
sina Remalijina, postao je Judin kralj
Ahaz, sin Jotamov.
2 Dvadeset godina bilo je Ahazu, kad je
postao kralj, i vladao je esnaest godina
u Jeruzalemu. On nije pravio to je bilo
pravo u oima Gospodina, Boga njegova,
kao njegov djed David.
3 Nego je hodio putom Izraelovih kralje-
va. Dapae, svojega sina je pustio da ide
kroz oganj po gadnom obiaju nezna-
boaca, koje je Gospodin bio odagnao
ispred Izraelovih sinova.
4 On je prinosio rtve zaklanice i kadio
miomirisni k d na uzvisinama i breuljci-
ma i pod svakim zelenim stablom.
5 Onda su izali u boj protiv Jeruzalema
Resin, sirijski kralj, i Pekah, sin Remalijin,
Izraelov kralj. Oni su opkolili Ahaza, ali
nisu imali nikakva uspjeha u boju.
6 Onda Resin, sirijski kralj, povratio Sirij-
cima Elat i prognao Judejce iz Elata. Tako
su doli Sirijci u Elat i ostali su ondje do
dananjega dana.
7 Ahaz je poslao poslanike k Tiglat-Pile-
seru, kralju asirskom, i poruio mu: Tvoj
sam sluga i sin. Doi, izbavi me iz ruku si-
rijskog kralja i Izraelova kralja, koji su me
napali!
8 Ujedno uzeo Ahaz srebro i zlato to se
nalo u Gospodinovu Domu i u riznicama
kraljevskog dvora, i poslao na dar asir-
skom kralju.
9 I posluao ga asirski kralj. Tako je po-
ao asirski kralj protiv Damaska, osvojio
ga i odveo itelje u ropstvo u Kir. A Resi-
na je dao pogubiti.
10 Kad otiao kralj Ahaz u Damask da se
sastane s Tiglat-Pileserom, asirskim kra-
ljem, i kad opazio rtvenik, koji je bio u
Damasku, poslao je kralj Ahaz sveeniku
Uriji nacrt rtvenika i izgled sve njegove
grae.
11 Sveenik Urija je dao sagraditi rtve-
nik. Tono po zapovijedi koju je bio po-
slao Ahaz iz Damaska, izradio ga sve-
enik Urija, prije nego se jo vratio kralj
Ahaz iz Damaska.
2 Kraljevi
308
12 Kad je kralj doao kui iz Damaska,
razgledao rtvenik. Onda je kralj priao
rtveniku i prineo rtvu na njemu.
13 Tako je on spalio svoju rtvu paljenicu
i svoj prinos, izlio svoj naljev i pokropio
rtvenik krvlju svojih mirotvornih rtava.
14 A mjedeni rtvenik, koji je bio pred
Gospodinom, dao je odstraniti s mjesta
pred Domom izmeu novoga rtvenika i
Gospodinova Doma i namjestiti ga na sje-
vernoj strani novoga rtvenika.
15 Kralj Ahaz je dao sveeniku Uriji ovu
zapovijed Spaljuj na velikom rtveniku
jutarnju rtvu paljenicu i veernji prinos
i rtvu paljenicu kraljevu i njegov prinos
i rtvu paljenicu svega naroda u zemlji s
njihovim prinosom i njihovim naljevima! A
o mjedenom rtveniku jo u promisliti.
16 Sveenik Urija je napravio tono ona-
ko kako mu je zapovjedio kralj Ahaz.
17 I oplate s podnoja dao skinuti kralj
Ahaz i uzeti s njih umivaonice. I more je
dao skinuti s volova mjedenih, koji su ga
nosili, i staviti ga na kameni pod.
18 I prekriveni subotnji hodnik koji su
napravili uz Dom, i vanjski prilaz za kra-
lja dao zbog asirskog kralja odstraniti od
Gospodinova Doma.
19 Ostala djela Ahazova i to je poduzi-
mao; to je sve zapisano u knjizi ljetopisa
Judinih kraljeva?
20 Kad je Ahaz bio otpoinuo kod svojih
u Davidovu gradu. Njegov sin Ezekija je
kraljevao mjesto njega.
Asirija zauzima Izrael
17
U dvanaestoj godini Ahazova kralje-
vanja nad Judom postao je Hoea,
sin Elin, u Samariji kralj nad Izraelom za
devet godina.
2 On je pravio zlo pred Gospodinom, iako
ne u onoj mjeri kao Izraelovi kraljevi koji
su bili prije njega.
3 Protiv njega je izaao Salmanasar, asir-
ski kralj. Hoea mu se pokorio, te mu je
plaao danak.
4 Ali kad je asirski kralj vidio da je Hoea
bio nevjeran on je, naime, bio poslao
poslanike k Sou, egipatskom kralju i nije
platio danka kralju asirskomu kao svake
godine onda ga asirski kralj dao uhititi i
baciti u zatvor.
5 I podignuo se asirski kralj protiv cijele
zemlje, doao pred Samariju, i opsjedao
ju tri godine.
6 U devetoj godini Hoeine vladavine
osvojio je asirski kralj Samariju, odveo
Izraelove sinove u ropstvo u Asiriju i na-
seli ih u Helahu i na Haboru, Rijeci Goza-
nu, i u medijskim gradovima.
7 To se dogodilo, jer su Izraelovi sino-
vi sagrijeili protiv Gospodina, svojega
Boga, koji ih je bio izveo iz Egipta, iz vlasti
faraona, egipatskog kralja, i jer su tovali
tue bogove.
8 ivjeli su po obiajima neznaboaca,
koje je bio Gospodin odagnao ispred Izra-
elaca, i po obiajima Izraelovih kraljeva,
koji su ih bili uveli.
9 Izraelovi sinovi su poinili protiv Gos-
podina, svojega Boga, to nije bilo pravo:
podigli su sebi rtvene uzvisine po svim
svojim mjestima od straarske kule do
utvrenoga grada.
10 Na svakom visokom breuljku i pod
svakim zelenim stablom postavili su dr-
vene kipove.
11 rtvovali su ondje na uzvisinama kao
neznaboci, koje je bio Gospodin oda-
gnao ispred njih, i poinjali su zle stvari,
ime su draili Gospodina na mrnju.
12 Sluili su idolima, za koje im je bio re-
kao Gospodin: To ne smijete raditi!
13 Gospodin je dao opominjati Izraela i
Judu preko svih svojih proroka, preko svih
vidjelaca i govorio: Vratite se sa svojega
zla puta i drite moje zapovijedi i propise
tono po zakonu koji sam zapovjedio va-
im ocima, i po onomu to sam vam za-
povjedio preko svojih sluga, proroka!
14 Ali nisu posluali, nego su se pokazali
tvrdovrati kao njihovi oci, koji se nisu po-
uzdavali u Gospodina, svojega Boga.
15 Oni su prezreli njegov zakon i njegove
zavjete koje je bio ustanovio s njihovim
ocima, i njegove opomene, koje je upra-
vio njima, trali su za nitavim idolima,
tako da su sami pali u nitavnost, i za
neznabocima, koji su prebivali oko njih,
premda im je Gospodin bio zabranio da
ne postupaju kao oni.
16 Oni su ostavili sve zapovijedi Gospo-
dina, svojega Boga, napravili su sebi lije-
vane kipove, dva teleta, napravili drvene
kipove, klanjali su se svoj nebeskoj vojsci
i sluili su Baalu.
17 Putali su njihove sinove i keri ii kroz
oganj, davali se na vraanje i gatanje i
predavali se zlu pred Gospodinom, i tako
ga draili na gnjev.
18 Onda se Gospodin jako razgnjevio na
Izraela i odbacio ga od svojega lica. Nita
nije preostalo osim jedino Judino pleme.
19 Ali i Juda nije drao zapovijedi Gospo-
dina, svojega Boga, nego je ivio po obi-
ajima koje su uveli u Izraelu.
20 I tako je Gospodin odbacio sve potomke
Izraelaca, ponizio ih i dao ih u ruke pljaka-
ima, dok ih ne odbaci od svojega lica.
2 Kraljevi
309
21 Kad je on odcijepio Izraela od kue
Davidove, i oni postavili kraljem Jeroboa-
ma, sina Nebatova, odbio Jeroboam Izra-
elove sinove od Gospodina i naveo ih na
teki grijeh.
22 Izraelovi sinovi su hodili u svim grije-
sima, koje je bio poinio Jeroboam i nisu
odstupili od njih.
23 Dok Gospodin ne odbaci Izraela od
svojega lica, kako se prijetio preko svih
svojih sluga, proroka, i Izraela odveo iz
zemlje u Asiriju, u ropstvo koje traje do
dananjega dana.
24 Asirski kralj je doveo ljude iz Babilona,
iz Kute, iz Ave, iz Hamata iz Sefarvajima
i naseli ih mjesto Izraelaca u gradovima
Samarije. Oni su zaposjeli Samariju i na-
stanili se u njezinim gradovima.
25 U prvo vrijeme, kad su prebivali ondje i
Gospodina nisu tovali, poslao je Gospo-
din lavove meu njih koji su ih poharali.
26 Javili su kralju asirskomu, rekavi: Na-
rodi to si ih odveo i naselio u gradovima
Samarije, ne poznaju zakonitog tovanja
Boga one zemlje. Zato ovaj poslao na njih
lavove koji ih ubijaju, jer ne poznaju za-
htjeva Boga one zemlje.
27 Asirski kralj je zapovjedio: Dovedite
ondje jednoga od sveenika to ste ih
odande odveli! Taj neka ondje ode, ondje
se naseli i neka ih uputi u zahtjeve Boga
one zemlje!
28 I tako je doao natrag jedan od svee-
nika kojega su odveli iz Samarije, nasta-
nio se u Betelu, i uio ih je kako bi trebali
tovati Gospodina.
29 Ali svaki narod je napravio sebi svo-
jega vlastitog boga i namjestio ga u hra-
move uzvisina koje su bili podigli Sama-
rijanci, svaki narod u gradovima gdje se
nastanio.
30 Ljudi iz Babilona napravili su sebi Su-
kot-Benota, oni iz Kute Nergala, oni iz
Hamata Aimu,
31 oni iz Ave napravili su sebi Nibhaza i
Tartaka, oni iz Sefarvajima spaljivali su
svoju djecu u ast Adrameleku i Aname-
leku, sefarvajimskim bogovima.
32 Uz to su tovali i Gospodina i postavili
su sebi iz svoje sredine ljude za sveeni-
ke uzvisina, koji su rtvovali za njih u hra-
movima uzvisina.
33 tovali su onda Gospodina i sluili
ujedno svojim bogovima po obiaju onih
naroda iz kojih su ih odveli.
34 Do dananjega dana rade po svojim
prijanjim obiajima. Ne tuju Gospodina
i ne rade po svojim propisima i pravilima,
i po zakonu i zapovijedi koju je Gospo-
din dao sinovima Jakova, koga je nazvao
Izraelom,
35 s kojima je Gospodin ustanovio zavjet i
kojima je bio ovako zapovjedio: Ne smi-
jete tovati drugih bogova niti im se kla-
njati, sluiti im i rtve im prinositi,
36 nego Gospodina, koji vas je izveo iz
Egipta velikom silom i podignutom ru-
kom, njega ete tovati, njemu se klanjati
i njemu rtvovati.
37 Propise i pravila, zakone i zapovijedi
koje vam je napisao, imate uvijek tono
ispunjavati i druge bogove ne smijete
tovati.
38 Zavjet koji je ustanovio s vama, ne smi-
jete zaboraviti, ni druge bogove tovati.
39 Nego ete tovati samo Gospodina,
svojega Boga. Onda e vas on izbaviti iz
ruke svih vaih neprijatelja.
40 Ali oni nisu to posluali, nego su vrili
po svojem prijanjem obiaju.
41 Tako su tovali ovi narodi Gospodina,
a sluili su ujedno i svojim idolima. I dje-
ca njihova, i djeca djece njihove, prave do
dananjega dana tako kako su poinjali
njihovi oci.
Senaherib opsjeda Jeruzalem
18
Dogodilo se u treoj godini kralje-
vanja Hoee, sina Elina, nad Izrae-
lom kraljevao je Ezekija, sin Ahaza Judina
kralja.
2 Bilo mu je dvadeset i pet godina, kad je
postao kralj, i vladao je dvadeset i devet
godina u Jeruzalemu. Njegovoj majci je
bilo ime Abija i bila je ki Zaharijina.
Gospodina, posve onako, kako je bio pra-
vio njegov djed David.
4 On je uklonio uzvisine, sruio stupove,
isjekao drvene kipove i razbio mjedenu
zmiju, koju je bio napravio Mojsije; jer do
njegova vremena su joj Izraelovi sinovi
prinosili k d, a zvali su ju Nehutan.
5 On se pouzdavao u Gospodina, Boga
Izraelova. Izmeu svih Judinih kraljeva
nije mu bilo jednaka ni meu njegovim
batinicima ni meu njegovim prethodni-
cima.
6 On je vrsto prionuo samo uz Gospo-
dina i drao njegove zapovijedi, koje je
Gospodin bio dao Mojsiju.
7 Tako je i Gospodin bio s njim. U svemu
to bi poduzeo, imao je uspjeh. On je ot-
pao od asirskog kralja i otkazao mu po-
sluh.
8 Filistejce je pobio do Gaze s njezinim
podrujem, od kule straarske do utvre-
noga grada.
9 I dogodilo se u etvrtoj godini kraljeva-
nja Ezekijina, to jest u sedmoj godini kra-
2 Kraljevi
310
ljevanja Hoee, sina Elina, nad Izraelom,
podignuo se Salmanasar, asirski kralj,
protiv Samarije i opkolio ju.
10 Nakon tri godine osvojio ju. U estoj
godini kraljevanja Ezekijina, to jest u de-
vetoj godini kraljevanja Hoee nad Izrae-
lom, bila je zauzeta Samarija.
11 Asirski kralj je odveo zarobljene Izrae-
love sinove u Asiriju i naselio ih u Halahu
i na Haboru, Rijeci Gozanu, i u medijskim
gradovima,
12 jer nisu sluali glasa Gospodina, svo-
jega Boga, i bili su prestupili zavjet s njim,
sve to im je zapovjedio Mojsije, Gospo-
dinov sluga. Nisu pazili na to i nisu radili
po tom.
13 U etrnaestoj godini kraljevanja Ezeki-
jina podignuo se Senaherib, asirski kralj,
protiv svih utvrenih Judinih gradova i
osvojio ih.
14 I Judin kralj Ezekija poslao kralju asir-
skomu u Laki i poruio mu: Pogrijeio
sam, idi opet od mene! Sve to na mene
nametne, nosit u. Onda je asirski kralj
nametnuo na Judina kralja Ezekiju tri sto-
tine talenata srebra i trideset talenata zla-
ta.
15 I Ezekija je dao sve srebro to se nalo
u Gospodinovu Domu i u riznicama kra-
ljevskog dvora.
16 Onda je Ezekija dao s vratnica na Gos-
podinovu Domu i s dovratnika otkovati
zlatnu navlaku, koju je Ezekija, Judin kralj,
bio dao navui, i dao ju asirskomu kralju.
17 Tada je poslao asirski kralj iz Lakia
kralju Ezekiji u Jeruzalem Tartana, Rabsa-
risa i Rabaka, s velikom vojskom protiv
Jeruzalema. Oni se podigli i doli su pred
Jeruzalem. Kad su bili stigli, razmjestili su
se kod vodovoda gornjeg jezera na cesti
u Valjarevo polje.
18 Kad su zatraili kralja, predstojnik dvo-
ra Elijakim, sin Hilkijin, poao je van k nji-
ma s dravnim pisarom ebnom i peat-
nikom Joahom, sinom Asafovim.
19 Tada im je rekao Rabaka: Javite Eze-
kiji: Ovako govori veliki kralj, asirski kralj:
Kakva je to uzdanica, u koju se uzdaje?
20 Misli li da su prazne rijei ve savjet
i snaga za rat? Na koga se oslanja da si
se pobunio protiv mene?
21 Ti se oito oslanja samo na tap od
slomljene trske, na Egipat, koja se svako-
me, koji se nasloni na nju zabije u ruku,
pa je probije. Takav je faraon, egipatski
kralj, svima koji se uzdaju u njega.
22 Ako li mi odvraate: U Gospodina,
svojega Boga, mi se uzdajemo. Nije li to
onaj ije je uzvisine i rtvenike uklonio
Ezekija kad je zapovjedio Judi i Jeruzale-
mu: Samo pred ovim rtvenikom ovdje u
Jeruzalemu ete se klanjati?
23 Hajde, okladi se s mojim gospodarom,
asirskim kraljem! Dat u ti dvije tisue
konja, ako mogne dobaviti konjanike za
njih.
24 Kako e odoljeti jednom jedinom
stotniku izmeu najmanjih sluga mojega
gospodara? Zato se ti uzdaje u Egipat
zbog bojnih kola i konjanika.
25 Jesam li ja bez volje Gospodina doao
protiv ovoga mjesta da ga unitim? Gos-
podin mi je rekao: Idi protiv te zemlje i
uniti ju!
26 Onda Elijakim, sin Hilkijin, ebna, i Jo-
aha reknu Rabaku: Govori svojim slu-
gama aramejskim jezikom, jer mi razu-
mijemo; ne govori s nama judejski pred
uima ljudi koji stoje na zidu!
27 A Rabaka im rekao: Je li me moj
gospodar poslao tvojemu gospodaru i k
tebi da reknemo ovo, a ne ba onim lju-
dima koji ondje sjede na zidu, koji e s
vama jesti svoju vlastitu neist i piti svoju
mokrau?
28 Onda je Rabaka stao i povikao judej-
ski u sav glas i rekao: ujte vijest veliko-
ga kralja, asirskog kralja!
29 Ovako govori kralj: Ne dajte se zalu-
diti od Ezekije, jer vas on ne moe izbaviti
iz moje ruke.
30 I nemojte da vas nagovori Ezekija da se
pouzdate u Gospodina, ako rekne: Gos-
podin e nas sigurno izbaviti; on nee dati
ovaj grad u ruke kralju asirskomu.
31 Ne sluajte Ezekije, jer ovako govori
asirski kralj: Napravite mir sa mnom i pre-
dajte mi se! Onda e svaki od vas jesti sa
svojega trsa i sa svoje smokve, i svaki e
piti iz svojega studenca,
32 dokle ne doem i odvedem vas u ze-
mlju, koja je kao vaa, u zemlju punu ita
i vina, u zemlju punu kruha i vinograda, u
zemlju punu maslina i meda. Vi ete ostati
na ivotu i neete umrijeti. Zato ne sluaj-
te Ezekije! On vas samo vara, kad govori:
Gospodin e vas izbaviti!
33 Jesu li bogovi drugih naroda izbavili
svoju zemlju iz ruke asirskog kralja?
34 Gdje su bogovi hamatski i arpadski?
Gdje su bogovi sefarvajimski, henski i iv-
ski? Jesu li moda oni izbavili Samariju iz
mojih ruku?
35 Koji su izmeu svih bogova ovih naro-
da izbavili svoju zemlju iz moje ruke, da bi
sad Gospodin izbavio Jeruzalem iz moje
ruke?
36 Ali je narod utio i nije mu odgovorio
nita, jer je kralj bio izdao zapovijed: Ne
odgovarajte mu!
2 Kraljevi
311
37 Nato predstojnik dvora Elijakim, sin
Hilkijin, dravni pisar ebna i peatnik Jo-
aha, sin Asafov, doli su k Ezekiji razdrvi
haljine i javili mu to je rekao Rabaka.
Ezekijino pouzdanje i Boja pomo
19
Kad je to uo kralj Ezekija, razderao
je svoje haljine, odjenuo pokorniku
odjeu i otiao u Gospodinov Dom.
2 Predstojnika dvora Elijakima, drav-
nog pisara ebnu i starjeine sveenstva
poslao, isto tako odjevene u pokorniku
odjeu, k proroku Izaiji, sinu Amosovu.
3 Oni su mu rekli: Ovako govori Ezekija:
Dan nevolje, kazne i pogrde dananji je
dan, jer su prispjela djeca do poroaja, a
nema snage da se rode.
4 Moda uje Gospodin, tvoj Bog, sve ri-
jei Rabaka, koga je njegov gospodar,
asirski kralj, poslao ovdje da se naruga
Bogu ivomu, te ga kazni zbog rijei koje
je uo Gospodin, tvoj Bog. Pomolio se
stoga za ostatak koji se jo nalazi!
5 I sluge kralja Ezekije dole su k Izaiji.
6 Izaija im je rekao: Javite ovo svojem
gospodaru. Ovako govori Gospodin: Ne
boj se od rijei to si ih uo kad su mi se
narugale sluge asirskog kralja!
7 Evo, ja u mu udahnuti namisao da se
vrati u svoju zemlju kad uje jednu vijest.
A u njegovoj u zemlji urediti da pogine
od maa.
8 Na povratku naao je Rabaka asirskog
kralja gdje opsjeda Libnu. Jer on je uo
da je ovaj otiao od Lakia.
9 I kad je kralju dolo do uiju za Tirhaka,
etiopskog kralja: Evo iziao je u boj pro-
tiv tebe. Poslao opet poslanike k Ezekiji
i zapovjedio:
10 Odnesite ovu vijest Ezekiji, Judinu
kralju: Nemoj da te zavara tvoj Bog, u
koga se uzdaje mislei, da nee Jeruza-
lem pasti u ruke asirskomu kralju!
11 Gledaj, sam si uo to su napravili
asirski kraljevi svim zemljama unitivi ih
sasvim, a ti da se izbavi?
12 Jesu li, moda, bogovi naroda izbavili
one koje su satrli moji oci: Gozance, Ha-
rance, Resefce i Edence u Telasaru?
13 Gdje je hamatski kralj, arpadski kralj,
kralj grada Sefarvajima, pa onaj od Hene
i Ive?
14 Ezekija je primio pismo od poslanika.
Kad ga proitao, otiao je u Gospodinov
Dom i razvio ga ondje pred Gospodinom.
15 Onda se pomolio Ezekija pred Gospo-
dinom ovako: Gospodine, Boe Izraelov,
ti koji ima prijestolje nad kerubinima. Ti
si jedini Bog nad svima kraljevstvima na
zemlji. Ti si onaj, koji je stvorio nebo i ze-
mlju.
16 Prigni, Gospodine, svoje uho i uj!
Otvori, Gospodine, svoje oi i vidi! Pripazi
na rijei to mi ih ovdje alje Senaherib,
da se naruga ivomu Bogu!
17 Istina je dodue, Gospodine, da su
asirski kraljevi opustoili narode i njihove
zemlje,
18 i njihove bogove pobacali u oganj, ali
to i nisu bili bogovi, nego djelo ruke o-
vjeje, drvo i kamen, i zato ih se moglo
unititi.
19 A sad, Gospodine, Boe na, izba-
vi nas iz njegove ruke, da spoznaju sva
kraljevstva na zemlji da si ti, Gospodine,
jedini Bog!
20 I poslao je Izaija, sin Amosov, Ezeki-
ji ovu vijest: Ovako govori Gospodin,
Bog Izraelov: Molitvu, koju si mi upravio
zbog Senaheriba, asirskog kralja, usliao
sam.
21 Ovu rije je Gospodin izrekao za nje-
ga: Smije ti se, ruga ti se djevojka, ki
Siona; za tobom mae glavom ki Jeru-
zalema.
22 Koga si pogrdio i pohulio, protiv koga
si glas podignuo i bacio gore oholi po-
gled? Protiv Sveca Izraelova!
23 Pogrdio si preko svojih poslanika
Gospodina i ovako si rekao: Mnotvom
svojih bojnih kola uzaao sam na visoke
gore, na vrhunac Lebanona. Sruio sam
visoke cedre, najljepe emprese. Prodro
sam sve do najvieg vrhunca, u njegove
najbogatije ume.
24 Studence sam iskopao i pio tuu vodu;
isuio sam svojim stopama sve potoke
obrane.
25 Zar nisi jo uo? Kako sam to ja odav-
no spremio, od iskona sam to zasnovao,
a sad putam da se to dogodi, da pretvo-
ri tvrde gradove u puste ruevine.
26 Nemoni su zadrhtali njihovi mjetani i
smeli se, postali su kao trava u polju i kao
zelena travica, kao trava na krovu, kao
zrno to se osui prije nego dozrije.
27 Znam tvoje ustajanje i sjedenje, dobro
poznam tvoje hodanje i tvoje dolaenje, i
kako sada bjesni na mene.
28 Jer bjesni na mene, i tvoja obijest
dola je do mojih uiju, zato u svoju br-
njicu staviti na tvoje nozdrve i svoju uzdu
u tvoju gubicu, pa te tjerati natrag putom
kojim si doao.
29 A ovo neka ti bude znak: ove e se
godine jesti to samo od sebe naraste, i
druge godine to opet samo od sebe na-
raste, a tree godine sijte i anjite, sadite
vinograde i uivajte njihove plodove!
30 to god onda preostane od Judine
2 Kraljevi
312
kue, potjerat e opet ile odozdol i doni-
jeti plod odozgor.
31 Jer e iz Jeruzalema izii ostatak voj-
ske to se spasila, iz gore Siona. Revnost
Gospodina vojska to e proizvesti.
32 Zato ovako govori Gospodin za asir-
skog kralja: Nee provaliti u ovaj grad i
nee baciti ovdje strijelu. Nee se primai
k njemu sa titom, niti e iskopati opkop
oko njega.
33 Vratit e se putom, kojim je doao;
nee provaliti u ovaj grad! Tako glasi
Gospodinova rije.
34 Branit u ovaj grad i spasit u ga zbog
sebe i zbog mojega sluge Davida.
35 I dogodilo se jedne noi, izaao je Gos-
podinov Aneo i pobio u asirskom taboru
stotinu i osamdeset i pet tisua ljudi. Kad
su ustali ujutro, nali su ih sve kao mrtva
trupla.
36 Odmah se podignuo Senaherib, asirski
kralj, i otiao kui, i ostao u Ninivi.
37 I dogodilo se, kad se on jedanput, dok
se klanjao u hramu svojega boga Nisroka,
ubili su ga maem njegovi sinovi Adrame-
lek i Sareser; onda su pobjegli u zemlju
Ararat. Njegov sin Esar-Hadon je kralje-
vao mjesto njega.

Ezekijina bolest, ozdravljenje i smrt
20
U ono vrijeme razboljeo se Ezekija
na smrt. Prorok Izaija, sin Amosov,
doao k njemu i rekao mu: Ovako govori
Gospodin: Uredi svoju kuu, jer e umri-
jeti i nee vie ozdraviti!
2 Onda je on okrenuo svoje lice k zidu i
upravio Gospodinu ovu molitvu:
3 Ah, Gospodine, spomeni se ipak da
sam hodio pred tobom u vjernosti i s
odanim srcem i da sam pravio to je tebi
ugodno! I udario Ezekija u glasan pla.
4 A Izaija nije jo ostavio srednje predvor-
je, dola mu Gospodinova rije, rekavi:
5 Vratio se i javio Ezekiji, vladaru moje-
ga naroda: Ovako govori Gospodin, Bog
Davida, tvojega djeda: uo sam tvoju mo-
litvu i vidio tvoje suze. I eto, ozdravit u te
opet, ve preksutra ii e u Gospodinov
Dom.
6 Dodat u tvojemu vijeku petnaest go-
dina. I izbavit u tebe i ovaj grad iz ruku
asirskog kralja i branit u ovaj grad zbog
sebe i zbog svojega sluge Davida.
7 Potom je zapovjedio Izaija: Donesite
grudu smokava! Donijeli su ju i stavili na
oteklinu, i on je ozdravio.
8 Ezekija je bio zapitao Izaiju: Koji je
znak za to da e me Gospodin ozdraviti i
da u preksutra moi otii u Gospodinov
Dom?
9 Izaija je odgovorio: Ovo neka ti bude
znak od Gospodina da e Gospodin ispu-
niti svoje obeanje koje je dao: hoe li
da ode sjena za deset stupnjeva naprijed
ili za deset stupnjeva natrag?
10 Ezekija je odgovorio: Lako je sjeni oti-
i naprijed za deset stupnjeva. Ne, sjena
neka se vrati za deset stupnjeva natrag!
11 I prorok Izaija je zavapio Gospodinu,
i on je dao sjenu po stupnjevima, koju je
ve bio spustio na stepenicama Ahazo-
vim, vratiti natrag za deset stupnjeva.
12 U ono vrijeme babilonski kralj Merodak
Baladan, sin Baladanov, poslao Ezekiji pi-
smo s darovima, jer je uo, da je Ezekija
bolestan.
13 Ezekija se obradovao tomu i pokazao
im sva svoja skladita, srebro i zlato, mi-
rise i skupocjeno ulje, svu svoju oruarni-
cu i sve to se nalazilo u riznicama. Nije
ostalo nita u njegovom dvoru i u svemu
podruju njegova gospodstva da im nije
Ezekija pokazao.
14 I doao prorok Izaija kralju Ezekiji i za-
pitao ga: to su htjeli ti ljudi i odakle su
doli k tebi? Ezekija je odgovorio: Iz da-
leke zemlje su doli, iz Babilona.
15 Onaj je zapitao dalje: to su vidjeli na
tvojom dvoru Ezekija je rekao: Vidjeli su
sve to ima na mojem dvoru. Nije ostalo
nita u mojim riznicama to im nisam po-
kazao.
16 Izaija je rekao Ezekiji: uj Gospodino-
vu rije:
17 Doi e vrijeme kad e se odnijeti u
Babilon sve to se nalazi u tvojem dvoru
sve to su skupljali tvoji oci do dananje-
ga dana. Nita nee preostati tako go-
vori Gospodin!
18 I od tvojih vlastitih sinova, to e ti se
jo roditi, uzet e neke da obavljaju so-
barske slube na dvoru babilonskog kra-
lja.
19 Ezekija je odgovorio Izaiji: Gospodi-
nova rije, koju si mi navijestio, prava je,
i pridoda: Neka bi ipak, dok ja ivim, vla-
dao mir i sigurnost!
20 Ostala djela Ezekijina, sve njegove po-
bjede, i kako je sagradio jezero i vodovod
i doveo vodu u grad; to je sve zapisano u
knjizi ljetopisa Judinih kraljeva?
21 Kad je bio Ezekija poinuo kod svojih
otaca, postao je njegov sin Manaseh kralj
mjesto njega.
Manaseh i Amon Judini kraljevi
21
Dvanaest godina bilo je Manasehu
kad je postao kralj, i vladao je pede-
set i pet godina u Jeruzalemu. Njegovoj
majci je bilo ime Hefsiba.
2 Kraljevi
313
2 On je pravio zlo pred oima Gospodino-
vim kad je naslijedio gnusobe naroda koje
je Gospodin bio protjerao ispred Izraelo-
vih sinova.
3 Uzvisine, koje je bio sruio njegov otac
Ezekija, podignuo on opet, podignuo r-
tvenike Baalu, dao je postaviti kip atarte,
kako je bio napravio izraelski kralj Ahab,
klanjao se svoj zvjezdanoj nebeskoj voj-
sci i njoj je sluio.
4 I u Gospodinovu Domu sagradio rtve-
nike, o kojem je Gospodin objavio: U Je-
ruzalemu stavit u moje Ime.
5 Svoj zvjezdanoj vojsci nebeskoj podi-
gnuo rtvenike u oba predvorja Gospodi-
nova Doma.
6 Svojega vlastitog sina pustio da ide kroz
oganj, vraao je i gatao je, i namjestio za-
zivae duhova i vraare. Tako je pravio
mnogo zlo pred Gospodinom, i draio ga
tako na gnjev.
7 Dapae i rezbareni kip atarte, koji je
bio dao napraviti, postavio je u Domu, za
koji je bio Gospodin obeao Davidu i nje-
govu sinu Salomonu: Ovaj Dom i Jeruza-
lem, koji sam izabrao izmeu svih Izraelo-
vih plemena, napravit u zauvijek stanom
svojega Imena.
8 Neu vie dati da se noge Izraelove ma-
knu iz zemlje koju sam dao njihovim oci-
ma, ako samo budu pazili na to da vjerno
prave onako kako sam im zapovjedio, i to
tono po zakonu to im ga je zapovjedio
moj sluga Mojsije.
9 Ali oni nisu posluali, i Manaseh ih za-
veo na to da prave jo gore negoli narodi
koje je bio unitio Gospodin ispred Izrae-
lovih sinova.
10 Ovako je govorio Gospodin preko svo-
jih sluga, proroka:
11 Jer je Manaseh, Judin kralj, pravio te
gnusobe, i jo gorje to pravio negoli su
prije njega pravili Amorejci, i jer je on i
Judu zaveo svojim idolopoklonstvom,
12 zato govori Gospodin, Bog Izraelov:
Zaista, ja u pustiti da doe nesrea na
Jeruzalem i na Judu, tako da e svima,
koji to uju, zujati oba uha.
13 Nategnut u nad Jeruzalemom ue sa-
marijsko i mjerilo kue Ahabove i izbrisat
u Jeruzalem kako se brie zdjela, pa se
onda preokrene.
14 Ostatak svoje batine odbacit u i dat
u je u ruke njihovim neprijateljima, i svim
svojim neprijateljima postat e grabe i
plijen,
15 jer su pravili zlo pred mojim oima,
i gnjev su moj izazivali od dana kad su
njihovi oci ostavili Egipat, do dananjega
dana.
16 I veoma mnogo nedune krvi prolio je
Manaseh, dok nije njom napunio Jeruza-
lem od jednoga kraja do drugoga. Osim
toga time je sagrijeio to je zaveo Judu
da pravi zlo pred Gospodinom.
17 Ostala djela Manasehova, sva njegova
djela i grijesi koje je poinio; to je sve za-
pisano u knjizi ljetopisa Judinih kraljeva?
18 Kad je Manaseh bio poinuo kod svo-
jih otaca, bio je pokopan u vrtu svojega
dvora, u Uzinu vrtu. Onda je njegov sin
Amon kraljevao mjesto njega.
19 Dvadeset i dvije godine imao je Amon
kad je postao kralj, i vladao je dvije godi-
ne u Jeruzalemu. Njegovoj majci je bilo
ime Meulemet i bila je Harusova ki iz
Jotbe.
20 On je pravio zlo pred Gospodinom,
kako je bio pravio njegov otac Manaseh.
21 Hodio je posve putom kojim je bio iao
njegov otac, sluio je idolima kojima je bio
sluio njegov otac, i njima se klanjao.
22 On je ostavio Gospodina, Boga svojih
otaca, i nije hodio Gospodinovim putom.
23 Jednoga dana se pobunile protiv Amo-
na njegove sluge i ubile kralja u njegovom
dvoru.
24 A narod je pobio sve koji su se bili po-
bunili protiv kralja Amona. Njegova sina
Josiju podignuo je narod za kralja na nje-
govo mjesto.
25 Ostala djela Amonova i njegova djela;
to je sve zapisano u knjizi ljetopisa Judi-
nih kraljeva?
26 Pokopali su ga u njegovoj grobnici u
Uzinu vrtu, i njegov sin Josija je kraljevao
mjesto njega.
Mojsijeva Knjiga naena u Domu
22
Josija je imao osam godina, kad
postao kralj. Vladao je trideset i jed-
nu godinu u Jeruzalemu. Njegovoj majci
je bilo ime Jedida i bila je ki Adajina iz
Boskata.
2 On je pravio ono to je bilo pravo u oi-
ma Gospodina, i hodio je posve putom
svojega djeda Davida. Nije odstupio od
toga ni na lijevo ni na desno.
3 I dogodilo se u osamnaestoj godini kra-
ljevanja Josijina poslao je kralj pisara a-
fana, sina Azalijina, sina Meulamova, u
Gospodinov Dom s ovom zapovijedi:
4 Idi gore k velikom sveeniku Hilkiji!
Neka pripravi novce koji su bili doneseni
u Gospodinov Dom, i koje su vratari od
naroda nakupili!
5 Neka ih urui voama, koji su postav-
ljeni kao nadglednici kod Gospodinova
Doma! Ovi neka isplate poslenike koji su
zaposleni oko Gospodinova Doma, da se
2 Kraljevi
314
popravi to je trono na Domu:
6 drvodjelje, graditelje i zidare i da se ku-
puje drvo i kamen lomljenjak za popravak
Doma.
7 Ali da im se ne trae rauni od novaca
to im se dadu, jer oni rade vjerno i to-
no.
8 Onda je rekao veliki sveenik Hilkija pi-
sara afana: Naao sam knjigu zakona u
Gospodinovu Domu. Hilkija predao knji-
gu pisaru afanu i on ju proitao.
9 Onda je pisar otiao afanu kralju i pod-
nio kralju ovaj izvjetaj: Tvoje sluge su
nakupile novce koji su se nali u Domu i
uruili ih voama, namjetenim kod Gos-
podinova Doma.
10 Ujedno je javio pisar afan kralju:
Sveenik Hilkija dao mi knjigu. I afan
ju proitao kralju.
11 Kad je kralj uo sadraj knjige zakona,
razderao je svoje haljine.
12 Onda je kralj dao sljedeu zapovijed
sveeniku Hilkiji, Ahikamu, sinu afano-
vu, Akboru, sinu Mikinu, pisaru afanu i
Asaji sluzi kraljevu:
13 Idite, zapitajte Gospodina za mene, za
narod i za svega Judu o sadraju naene
knjige, jer je velika srdba Gospodinova,
koja se raspalila protiv nas zato to nai
oci nisu sluali propise ove knjige, da pra-
ve sve ono to u njoj stoji napisano!
14 I tako je otiao sveenik Hilkija s Ahi-
kamom, Akborom, afanom i Asajom k
proroici Huldi, eni aluma, sina Tikvina,
sina Harhasova, koja je prebivala u drugoj
etvrti u Jeruzalemu, i zapitali ju.
15 Ona im je dala ovaj odgovor: Ovako
govori Gospodin, Bog Izraelov: Recite
ovjeku koji vas poslao k meni:
16 Ovako govori Gospodin: Pustit u zlo
na ovo mjesto i na njegove itelje, sav
sadraj ove knjige, koju je proitao Judin
kralj.
17 Zato, jer su me ostavili i prinosili k d
drugim bogovima, da me drae svim dje-
lima svojih ruku, moj e se gnjev raspaliti
protiv ovoga mjesta i nee se ugasiti.
18 A Judinu kralju, koji vas je poslao da
zapitate Gospodina, javite ovo: Ovako
govori Gospodin, Bog Izraelov, za sve ri-
jei koje si uo:
19 Jer je tvoje srce bilo ponizno i ti si se
prignuo pred Gospodinom kad si uo to
sam zaprijetio ovomu mjestu i njegovim
iteljima, da e, biti predmet uasa i pro-
kletstva, i jer si razderao svoje haljine i
plakao pred menom, zato sam i ja usliao
tebe, govori Gospodin!
20 Zato e, kad te priberem k tvojim oci-
ma, u miru biti stavljen u svoj grob. Tvoje
oi nee gledati svu tu nesreu, koju u pu-
stiti na ovo mjesto. I rekli su tako kralju.
Josija uvodi opet pravo bogosluje
23
Tada je kralj poslao glasnike da se
kod njega skupe sve Judine i jeru-
zalemske starjeine.
2 Kralj je otiao u Gospodinov Dom i s
njim svi ljudi iz Judine zemlje i svi gra-
ni Jeruzalema, i sveenici i proroci, sav
narod, veliko i malo. Ondje im je proitao
sav sadraj zavjetne knjige, koja je bila
naena u Gospodinovu Domu.
3 Potom je kralj stupio na svoje sjedite
i ustanovio zavjet pred Gospodinom da
e oni ii za Gospodinom i drati njego-
ve zapovijedi, njegove uredbe i njegove
zakone, svim svojim srcem i svom svo-
jom duom, da tako udovolje propisima
ovoga zavjeta koji su bili napisani u ovoj
knjizi. I sav je narod pristao na zavjet.
4 Onda je zapovjedio kralj velikom svee-
niku Hilkiji i sveenicima drugoga reda i
vratarima da iznesu iz Gospodinova Doma
sve posue to je bilo napravljeno za Ba-
ala i atartu i svu zvjezdanu nebesku voj-
sku. On ga dao spaliti izvan Jeruzalema
na zemljitima na Kidronu i pepeo njegov
odnijeti u Betel.
5 I uklonio idolske sveenike, koje su bili
postavili Judini kraljevi i koji su kadili na
uzvisinama u Judinim gradovima i u oko-
lici Jeruzalema, tako i one koji su kadili
Baalu, suncu i mjesecu, ivotinjskim sli-
kama i svoj vojsci nebeskoj,
6 I kip atartu dao iznijeti iz Gospodino-
va Doma van pred Jeruzalem u Kidron-
sku dolinu i spaliti je u Kidronskoj dolini, u
prah je satrti i njezin baciti prah u grobove
prostoga naroda.
7 I kue bludnica u Gospodinovu Domu,
u kojima su ene tkale haljine za atartu,
dao poruiti.
8 Nadalje, dao je dovesti iz Judinih gra-
dova sve sveenike, dao obeastiti
uzvisine, gdje su bili sveenici kadili, od
Gebe do Beer-ebe. Dalje dao je poruiti
uzvisine, koje su bile na ulazu pred vrati-
ma gradskog zapovjednika Joue s lijeve
strane, kad se doe na gradska vrata.
9 Ali sveenici onih uzvisina nisu smjeli
uzai na Gospodinov rtvenik u Jeruzale-
mu, nego samo jesti beskvasne kruhove
meu svojom braom u slubi.
10 I Tofet u dolini Hinomovih sinova pro-
glasio neistim, da vie nitko ne bi dao
svojem sinu ii kroz oganj u ast Moleku.
11 Onda je dao odstraniti konje koje su
bili postavili Judini kraljevi u ast suncu
na ulazu u Gospodinov Dom kod sobe
315
dvorjanika Natan-Meleka, i spalio ognjem
sunana kola.
12 rtvenike na krovu gornje Ahazove
sobe, koje su bili podigli Judini kraljevi,
i rtvenike, koje je izgradio Manaseh u
oba predvorja Gospodinova Doma, dao je
kralj razruiti, odstraniti i ruevine baciti u
kidronsku dolinu.
13 Uzvisine istono od Jeruzalema, juno
od Gore spoticanja, dao je kralj obea-
stiti. Salomon, Izraelov kralj, bio ih je dao
podii atarti, grozoti sidonskoj, Kemo-
u, grozoti moapskoj i Milkomu, grozoti
Amonaca.
14 On je dao razbiti stupove, sasjei dr-
vene kipove i mjesto njihovo napuniti
ljudskim kostima.
15 I rtvenik u Betelu, uzvisinu, koju je bio
podignuo Jeroboam, sin Nebatov, koji
naveo na grijeh Izraela, i taj rtvenik, tu
uzvisinu dao je sruiti. On je dao uzvisine
popaliti, u prah satrti i drveni kip atarte
spaliti.
16 Kad se obazreo Josija i ondje na gori
vidio grobove, poslao ondje i dao iz gro-
bova uzeti kosti, na rtveniku spaliti i tako
ga obeastiti po Gospodinovoj rijei,
koju je bio izrekao Boji ovjek, koji je
unaprijed objavio sve ovo.
17 Kad je on zapitao: Kakav je ono grob-
ni spomenik kojega vidim ondje? Odgo-
vorili su mu graani: Ono je grob Boje-
ga ovjeka, koji doao iz Jude i unaprijed
je rekao one stvari to si ih sad napravio
na rtveniku u Betelu.
18 On je zapovjedio: Pustite ga da poi-
va! Nitko neka mu ne dira kosti! I tako su
njegove kosti ostavili netaknute s kostima
onoga proroka, koji je doao iz Samarije.
19 I sve hramove uzvisina u gradovima
Samarije koje su bili podigli Izraelovi kra-
ljevi, da drae Gospodina, uklonio je Josi-
ja i napravio s njim posve onako, kako je
napravio u Betelu.
20 A sve sveenike uzvisina, koji su bili
onuda, dao je poklati na rtvenicima i
spaliti na njima ljudske kosti. Onda se
vratio u Jeruzalem.
21 Onda je zapovjedio kralj svemu naro-
du: Svetkujte u ast Gospodinu, svojem
Bogu, Sveanu Gozbu Pashe onako kako
stoji napisano u ovoj zavjetnoj knjizi!
22 Jer takva Sveana gozba Pashe nije
bila vie svetkovana od dana sudaca koji
su sudili Izraelu, i za sve vrijeme Izraelo-
vih i Judinih kraljeva.
23 Tek u osamnaestoj godini kralja Josije
svetkovala se ova Sveana gozba Pashe
u ast Gospodinu u Jeruzalemu.
24 I zazivae duhova i vraare, terafme
i idole, uope sve idolske gnusobe, koji
su se vidjeli u Judinoj zemlji i u Jeruza-
lemu, unitio je Josija, da izvri propise
zakona koji su bili napisani u knjizi koju je
bio naao sveenik Hilkija u Gospodinovu
Domu,
25 Nije bilo prije njega takvoga kralja, koji
bi se bio obratio Gospodinu tako svim
svojim srcem, svom svojom duom i svom
snagom, posve po Mojsijevu zakonu. I
poslije njega nije bilo njemu jednaka.
26 Ipak nije odustao Gospodin od svoje-
ga silnog i estokog gnjeva, kojim se ras-
palio protiv Jude zbog svih izazova kojim
ga je draio Manaseh.
27 I Gospodin je rekao: Odbacit u i Judu
od svojega lica, kao to sam odbacio
Izraela, i grad u ovaj odbaciti, koji sam
bio izabrao, Jeruzalem, i Dom za koji sam
rekao: Moje e Ime biti ondje.
28 Ostala djela Josijina i sve to je podu-
zeo; nije li to napisano u knjizi ljetopisa
Judinih kraljeva?
29 U ono vrijeme izaao je faraon Neko,
egipatski kralj, na asirskog kralja k rijeci
Eufratu. Kralj Josija je izaao pred njega.
A on ga smrtno ranio kod Megida, im ga
je bio opazio.
30 Onda su ga njegove sluge odvezle mr-
tva iz Megida u Jeruzalem, gdje su ga po-
kopale u njegovoj grobnici. A narod ze-
mlje uzeo je Joahaza, sina Josijina, dao
ga pomazati i postavili ga kraljem namje-
sto njegova oca.
31 Joahaz je imao dvadeset i tri godine
kad je postao kralj, i vladao je tri mjeseca
u Jeruzalemu. Njegovoj majci je bilo ime
Hamutala i bila je ki Jeremijina iz Libne.
32 On je pravio zlo pred Gospodinom, po-
sve kako su pravili njegovi oci.
33 Faraon Neko dao ga zatvoriti u Ribli
u zemlji Hamatu, da ne bude due kralj u
Jeruzalemu, i nametnuli zemlji danak od
stotinu talenata srebra i jedan talenat zla-
ta.
34 Onda je faraon Neko postavio kraljem
Elijakima, sina Josijina, na mjesto njegova
oca Josije i promijenio mu ime u Jojakim.
A Joahaza uzeo sobom. Tako je doao
ovaj u Egipat i ondje umro.
35 Jojakim je dao srebro i zlato faraonu.
A morao je zemlji nametnuti porez, da
mogne dati novce po zahtjevu faraonovu.
Kako je svaki bio procijenjen, utjerivao je
od naroda zemlje srebro i zlato, da preda
faraonu Neku.
36 Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina,
kad je postao kralj i vladao je jedanaest go-
dina u Jeruzalemu. Njegovoj majci je bilo
ime Zebida i bila je ki Pedajina iz Rume.
2 Kraljevi
316
sve onako kako su bili pravili njegovi oci.
Babilonsko suanjstvo
24
Za njegova vremena doao je Nebu-
kadnezar, babilonski kralj. Jojakim
mu je postao podloan za tri godine, po-
tom je opet otpao od njega.
2 Gospodin je poslao protiv njega kaldej-
ske pljakake grupe, sirijske, moapske i
grupe Amonaca. Poslao ih protiv Jude da
ga unite po Gospodinovoj prijetnji, koju
je bio dao objaviti preko svojih sluga, pro-
roka.
3 Samo po Gospodinovoj zapovijedi pao
je to na Judu, da ga odbaci od svojega
lica zbog grijeha Manasehovih, zbog sve-
ga onoga to je taj bio napravio.
4 I nedunu krv koju je bio prolio, i to
je Jeruzalem ba napunio nedunom krvi,
to mu nije htjeo Gospodin oprostiti.
5 Ostala djela Jojakimova i sve to je po-
duzimao, nije li to napisano u knjizi ljeto-
pisa Judinih kraljeva?
6 Kad je Jojakim bio poinuo kod svojih
otaca, namjesto njega kraljevao je njegov
sin Jojakin.
7 Egipatski kralj nije vie izaao iz svoje
zemlje, jer je bio babilonski kralj osvojio
sve to je pripadalo egipatskom kralju, od
egipatskog potoka do Eufrata.
8 Jojakin je imao osamnaest godina kad
je postao kralj, i vladao je tri mjeseca u
Jeruzalemu. Njegovoj majci je bilo ime
Nehuta i bila je ki Elnatanova iz Jeru-
zalema.
sve kako je bio pravio njegov otac.
10 U ono vrijeme dole su vojskovoe
Nebukadnezara, babilonskog kralja, pro-
tiv Jeruzalema, i grad je bio opkoljen.
11 Nebukadnezar, babilonski kralj, doao
je protiv grada, dok su ga opsjedale nje-
gove vojskovoe,
12 Onda je izaao Jojakin, Judin kralj, ba-
bilonskom kralju. On sa svojom majkom,
sa svojim dvorskim slubenicima, sa svo-
jim glavarima i dvorjanima. Babilonski
kralj gaj zarobio u osmoj godini svojega
kraljevanja.
13 On je dao sve blago Gospodinova
Doma i blago kraljevskog dvora odnije-
ti odatle i sve zlatno posue porazbijati
koje je bio dao napraviti Salomon, kralj
izraelski, u Gospodinovu Domu po Gos-
podinovoj zapovijedi.
14 Zarobio i odveo sav Jeruzalem, sve
voe i sve valjane ratnike, deset tisua
zarobljenika, uz to sve kovae i bravare.
Samo je jo preostao siromani narod ze-
mlje.
15 Zarobio i odveo u Babilon i Jojakina,
tako isto kraljevu majku, kraljeve ene,
njegove dvorjanike i zemaljske glavare
odveo u ropstvo iz Jeruzalema u Babi-
lon.
16 Sve valjane ratnike, na broj sedam ti-
sua, i kovae i bravare, tisuu ljudi, sve
valjane ljude sposobne za boj. Njih je od-
veo babilonski kralj u Babilon u ropstvo.
17 Mataniju, njegova strica, postavio je
babilonski kralj kraljem na njegovo mje-
sto i dao mu ime Zedekija.
18 Zedekija je imao dvadeset i jednu go-
dinu kad je postao kralj. Vladao je jedana-
est godina u Jeruzalemu. Njegovoj majci
je bilo ime Hamutala i bila je ki Jeremiji-
na iz Libne.
sve kako je pravio Jojakim.
20 Jer zbog gnjeva Gospodinova doao s
Jeruzalemom i Judom tako daleko da ih
je odbacio od svojega lica. Onda se Ze-
dekija pobunio protiv babilonskog kralja.
Razorenje Jeruzalema
25
Dogodilo se u devetoj godini nje-
gova vladanja, u desetom mjesecu,
desetoga dana u mjesecu, poao je Nebu-
kadnezar, babilonski kralj, sa svojom cije-
lom vojskom protiv Jeruzalema, opkolio
ga i sagradili su opkope oko njega.
2 Grad je ostao opkoljen do jedanaeste
godine kraljevanja Zedekijina.
3 Devetoga dana u mjesecu bila je glad
u gradu i postala tako teka da narod ze-
mlje nije vie imao to jesti.
4 Onda je bio provaljen gradski zid, i svi
su vojnici nou pobjegli na vrata izmeu
dva zida uz kraljev vrt, a Kaldejci su drali
grad opkoljen. A kralj je okrenuo prema
jordanskoj ravnici.
5 Ali je kaldejska vojska potjerala kralja i
stigla ga u jerihonskom polju, poto ga je
bila ostavila sva njegova vojska i razbje-
ala se.
6 Uhitili su kralja i doveli ga babilonskom
kralju u Riblu, i on mu je izrekao presu-
du.
7 Zedekijine sinove su poklali na njegove
oi, Zedekiju je on oslijepio, stavio ga u
mjedene verige i tako su ga odveli u Ba-
bilon.
8 Sedmoga dana petoga mjeseca, to jest
u devetnaestoj godini kraljevanja Nebu-
kadnezara, babilonskog kralja, doao je
u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik
tjelesne strae, sluga babilonskog kralja.
9 On je popalio Gospodinov Dom i kra-
ljevski dvor i sve kue u Jeruzalemu, sve
2 Kraljevi
317
znamenitije zgrade dao je spaliti.
10 Zidove je ruila kaldejska vojska koja
je stajala pod zapovjednikom tjelesne
strae.
11 Onda je Nebuzaradan, zapovjednik
tjelesne strae, odveo u Babilon ostatak
naroda koji je jo bio preostao u gradu,
tako su isto prebjegli koji su bili prebjegli
babilonskom kralju, i ostatak naroda.
12 Od malih ljudi u zemlji ostavio je za-
povjednik tjelesne strae jedan dio kao
vinogradare i poljodjelce.
13 Mjedene stupove u Gospodinovu
Domu, podnoja i mjedeno more u Gos-
podinovu Domu razbili su Kaldejci i njihov
mjed uzeli sobom u Babilon.
14 I lonce, lopate, noeve, vreve, sve
mjedeno posue, kojim se obavljala slu-
ba, su uzeli sobom.
15 I pepeljare i kropionice, koje su bile ili
posve od zlata ili posve od srebra, uzeo
sebi zapovjednik tjelesne strae.
16 Oba stupa, jedno more i podnoja, koja
je Salomon bio dao napraviti za Gospodi-
nov Dom, mjedi svega toga posua nije
bilo mjere.
17 Jedan stup bio je visok osamnaest la-
kata. Odozgor na njemu bilo je mjedeno
oglavlje. Oglavlje je bilo visoko tri lakta.
Pletenice s mogranjima ovijale se oko
oglavlja, sve od mjedi. Isto tako bio je i
drugi stup s pletenicom.
18 Zapovjednik tjelesne strae uzeo je
sobom velikoga sveenika Seraju i drugog
sveenika Sefaniju i tri vratara.
19 Dalje je uzeo iz grada jednoga dvorja-
nika, koji je bio nad vojnicima, i pet ljudi
iz blie kraljeve okolice, koji su se nali u
gradu, onda pisara vojnog zapovjednika,
koji je popisivao narod u zemlji za vojnu
slubu, i ezdeset ljudi iz naroda zemlje,
koji su se nali u gradu.
20 Ove je uzeo Nebuzaradan, zapovjed-
nik tjelesne strae, i odveo ih u Riblu ba-
bilonskom kralju.
21 A babilonski kralj ih je dao pogubiti u
Ribli u zemlji Hamatu. Tako je on odveo
Judu iz njegove vlastite zemlje.
22 Nad narodom, koji je bio ostao u Ju-
dinoj zemlji, i koji je ostavio Nebukadne-
zar, babilonski kralj, postavio on Gedaliju,
sina Ahikamova, unuka afanova.
23 I kad su uli vojni zapovjednici i njihovi
ljudi da je babilonski kralj postavio Geda-
liju, doli su sa svojim ljudima Gedaliji u
Mispu: Imael, sin Netanijin, Johanan, sin
Kareahov, Seraja, sin Tanhumetov iz Ne-
tofe, i Jaazanija, sin Maakatov.
24 Gedalija se zakleo njima i njihovim lju-
dima i rekao im: Ne bojte se Kaldejaca;
ostanite u zemlji i budite podloni babilon-
skom kralju, i onda e vam biti dobro!
25 I dogodilo se u sedmom mjesecu da
je doao Imael, sin Netanijin, unuk Eli-
amin, iz kraljevskog roda, i s njim deset
ljudi, udarili su i ubili Gedaliju s Judejcima
i Kaldejcima, koji su bili s njim u Mispi.
26 Onda se podignuo sav narod, malo i
veliko, s vojnim zapovjednicima i otiao u
Egipat, jer su se bojali Kaldejaca.
27 Dogodilo se u trideset sedmoj godini,
otkako se odveo Jojakin, Judin kralj, u
dvanaestom mjesecu, dvadeset sedmo-
ga dana u mjesecu, Evil-Merodak, ba-
bilonski kralj, u godini svojega nastupa
vlade pomilovao je Jojakina, Judina kra-
lja, i izvadio ga iz zatvora.
28 On se porazgovorio prijateljski s njim
i namjestio mu prijestolje vie prijestolja
drugih kraljeva, koji su se nali kod njega
u Babilonu.
29 Smio je skinuti sa sebe tamnike halji-
ne i uvijek kod njega jesti, dok je ivio.
30 Njegovo uzdravanje, koje je bilo traj-
no, davalo mu se od kralja iz dana u dan,
sve dane njegova ivota.
2 Kraljevi
1 Ljetopisi
Prva Knjiga Ljetopisa
Rodoslovlje od Adama do Jakova
1
Adam, Set, Eno,
2 Kenan, Mahalalel, Jared,
3 Henok, Metuselah, Lamek,
4 Noa, em, Ham i Jafet.
5 Jafetovi sinovi bili su: Gomer, Magog,
Madaj, Javan, Tubal, Meek i Tiras.
6 Gomerovi sinovi bili su: Akenaz, Rifat
i Togarma.
7 Javanovi sinovi bili su: Elia i Tari, Ki-
tim i Dodanim.
8 Hamovi sinovi bili su: Ku, Mizraim, Put
i Kanaan.
9 Kuovi sinovi bili su: Saba, Havila, Sa-
bta, Raama i Sabteka. Raamini sinovi bili
su: eba i Dedan.
318
10 Kuu se rodio Nimrod; on je bio prvi
vladar na zemlji.
11 Mizraimu se rodio: Anamim, Lehabim,
Naftuhim,
12 Patrusim, Kasluhim, od kojih su pote-
kli Filistejci i Kaftorimci.
13 Kanaanu se rodio: Sidon, njegov prvo-
roenac, i Het;
14 Jebusejci, Amorejci i Girgaejci;
15 Hivejci, Arkejci i Sinejci;
16 Arvadejci, Semarejci i Hamatejci.
17 emovi sinovi bili su: Elam, Aur, Ar-
faksad, Lud, Aram, Us, Hul, Geter i Me-
ek.
18 Arfaksadu se rodio elah, a elahu se
rodio Eber.
19 Eberu su se rodili dva sina: jedan se
zvao Peleg, jer se u njegovo vrijeme raz-
dijelilo ovjeanstvo; a njegovu bratu bilo
je ime Joktan.
20 Joktanu su se rodili Almodad, elef,
Hasarmavet i Jerah,
21 Hadoram, Uzal, i Dikla,
22 Ebal, Abimael i eba,
23 Ofr, Havila i Jobab. To su svi Joktano-
vi sinovi.
24 em, Arfaksad, Sale,
25 Eber, Peleg, Reu,
26 Serug, Nahor, Terah,
27 Abram, to jest Abraham.
28 Abrahamovi sinovi bili su: Izak i Ima-
el.
29 Ovo je njihovo potomstvo: prvoroe-
nac Imaelov bio je Nabajot, Kedar, Ad-
beel, Mibsam,
30 Mima, Duma, Masa, Hadad, Tema,
31 Jetur, Naf i Kedma. To su Imaelovi
sinovi.
32 Sinovi koje je rodila Ketura, Abraha-
mova prilenica bili su: Jokan, Medan,
Midjan, Jibak i uah. Jokanovi sinovi
su bili: eba i Dedan.
33 Midjanovi sinovi bili su: Efa, Efer, He-
nok, Abida i Eldaa. To su bili svi Keturini
sinovi.
34 Abrahamu se rodio Izak. Izakovi sinovi
bili su: Ezav i Izrael.
35 Ezavovi sinovi bili su: Elifaz, Reuel,
Jeu, Jalam i Korah.
36 Elifazovi sinovi bili su: Teman, Omar,
Sef, Gatan, Kenaz, Timna i Amalek.
37 Reuelovi sinovi bili su: Nahat, Zerah,
amah i Mizah.
38 Seirovi sinovi bili su: Lotan, obal, Si-
beon, Ana, Dion, Ezer i Dian.
39 Lotanovi sinovi bili su: Hori i Homam;
Lotanova sestra bila je Timna.
40 obalovi sinovi bili su: Alian, Manahat,
Ebal, ef i Onam. Zibeonovi sinovi bili su:
Aja i Ana.
41 Sin Anin jest Dion. Dionovi sinovi bili
su: Hamram, Eban, Jitran i Keran.
42 Ezerovi sinovi bili su: Bilhan, Zaavan i
Jakan. Dianovi sinovi bili su: Uz i Aran.
43 Ovo su kraljevi koji su vladali u edom-
skoj zemlji prije nego je zavladao kralj
Izraelaca: Bela, sin Beorov; njegovu stol-
nu gradu bilo je ime Dinhaba.
44 Kad je umro Bela, kraljevao je namje-
sto njega Jobab, sin Zerahov iz Bosre.
45 Kad je umro Jobab, kraljevao je namje-
sto njega Huam iz zemlje Temaniana.
46 Kad je umro Huam, kraljevao je na-
mjesto njega Hadad, sin Bedadov, koji je
pobio Midjance na Moapskoj visoravni;
njegovu stolnu gradu bilo je ime Avit.
47 Kad je umro Hadad, kraljevao je na-
mjesto njega Samla iz Masreke.
48 Kad je umro Samla, kraljevao je namje-
sto njega Saul iz Rehobota na rijeci.
49 Kad je umro Saul, kraljevao je namje-
sto njega Baal-Hanan, sin Akborov.
50 Kad je umro Baal-Hanan, kraljevao je
namjesto njega Hadad; njegovu stolnu
gradu bilo je ime Pai; njegova ena Me-
hetabela. Ona je bila ki Matrede, keri
Mezahabove.
51 Kad je umro Hadad, bili su knezovi u
Edomu: knez Tamna, knez Alva, knez Je-
tet,
52 knez Oholibama, knez Ela, knez Pi-
non,
53 knez Kenaz, knez Teman, knez Mib-
sar,
54 knez Magdiel i knez Hiram. To su kne-
zovi Edoma.
Sinovi Jakovljevi i Judini
2
Ovo su Izraelovi sinovi: Ruben, imun,
Levi, Juda, Isakar, Zebulun,
2 Dan, Josip, Benjamin, Naftali, Gad i
Aer.
3 Judini sinovi bili su: Er, Onan i elah.
Ova trojica su mu se rodila od keri ui-
ne, Kanaanke, ali Er, prvoroenac Judin,
bio je nevaljao pred Gospodinom, te ga
ubio.
4 Njegova snaha Tamara rodila mu Pe-
resa i Zeraha. Bilo je svega pet Judinih
sinova.
5 Peresovi sinovi bili su: Hezron i Hamul.
6 Zerahovi sinovi bili su: Zimri, Etan, He-
man, Kalkol i Dara svega pet.
7 Sin Karmijev jest: Akar, koji Izraela baci
u nesreu kad je sagrijeio ukravi pro-
klete stvari.
8 Sin Etanov jest Azarija.
9 Hezronovi sinovi koji su mu se rodili, bili
su: Jerahmeel, Ram i Kelubaj.
10 Ramu se rodio Aminadab, a Aminada-
1 Ljetopisi
319
bu se rodio Nahon, glavar Judinih sino-
va.
11 Nahonu se rodio Salmon, a Salmonu
se rodio Boaz.
12 Boazu se rodio Obed, a Obedu se ro-
dio Jesej.
13 Jeseju se rodio njegov prvoroenac
Eliab, drugoga sina Abinadaba, treega
imeu,
14 etvrtoga Netanela, petoga Radaja,
15 estoga Osema, i sedmoga Davida.
16 Njihove sestre bile su Seruja i Abigaila.
Serujini sinovi bili su: Abiaj, Joab i Asa-
hel, trojica.
17 Abigaila je rodila Amasu; Amasin otac
bio je Imaelac Jeter.
18 Kaleb, sin Hezronov, s Azubom, svo-
jom enom, i s Jeriotom rodili se sinovi;
ovo su njihovi sinovi: Jeer, obab i Ar-
don.
19 Kad je umro Azuba, Kaleb je uzeo za
enu Efratu koja mu je rodila Hura.
20 Huru se rodio Uri, a Uriu se rodio Be-
zaleel.
21 Potom je imao Hezron odnose s ker-
kom Makira, oca Gileadova. On se njom
oenio, kad mu je bilo ezdeset godina, i
ona mu je rodila Seguba.
22 Segubu se rodio Jair, koji je imao dva-
deset i tri grada u zemlji Gileadu.
23 Geurejci i Sirijci oduzeli su im Jairo-
va atorska sela, Kenat i njegova mjesta,
ezdeset gradova. To su sve sinovi Maki-
ra, oca Gileadova.
24 Poslije smrti Hezronove u Kaleb Efrati,
Hezronova ena bila je Abija, koja mu je
rodila Aura, oca Tekoina.
25 Sinovi Jerahmeela, prvoroenca He-
zronova, bili su: prvoroenac Ram, pa
Buna, Oren, Osem i Ahija.
26 Jerahmeel je imao jo drugu enu po
imenu Atara, koja je bila Onamova maj-
ka.
27 Sinovi Rama, prvoroenca Jerahmee-
lova, bili su: Maas, Jamin i Eker.
28 Onamovi sinovi bili su: amaj i Jada;
amajevi sinovi Nadab i Abiur.
29 Abiurova ena se zvala Abihaila, koja
mu je rodila Ahbana i Molida.
30 Nadabovi sinovi bili su: Seled i Apaim.
Seled je umro bez djece.
31 Apaimov sin bio je Ii, od Iea ean,
od eana Ahlaj.
32 Sinovi Jade, brata amajeva, bili su:
Jeter i Jonatan; Jeter je umro bez djece.
33 Jonatanovi sinovi bili su: Pelet i Ziza.
To su Jerahmeelovi sinovi.
34 ean nije imao sinova nego samo
keri. A ean je imao egipatskog roba
po imenu Jarhu.
35 ean je dao svojem robu Jarhi svoju
ker za enu, i ona mu je rodila Ataja.
36 Ataju se rodio Natan, i Natanu se rodio
Zabad;
37 Zabadu se rodio Efal, Efalu se rodio
Obed.
38 Obedu se rodio Jehua, i Jehui se rodio
Azarija;
39 Azariji se rodio Heles, Helesu se rodio
Eleasa;
40 Eleasu se rodio Sismaj, i Sismaju se
rodio alum;
41 alumu se rodio Jekamja, i Jekamji se
rodio Eliam.
42 Potomci Kaleba, brata Jerahmeelova,
bili su njegov prvoroenac Mea, to jest
otac Zifov, i sinovi Maree, Hebronova
oca.
43 Hebronovi sinovi bili su: Korah, Tapu-
ah, Rekem i ema.
44 emi se rodio Raham, otac Jorkoa-
mov, i Rekemu se rodio amaj.
45 Sin amajev bio je Maon, i Maon bio je
otac Bet-Surov.
46 Kalebova prilenica Efa je rodila Hara-
na, Mozu i Gazeza; Haranu se rodio Ga-
zez.
47 Johdajevi sinovi bili su: Regem, Jotam,
Gean, Pelet, Efa i aaf.
48 Kalebova prilenica Maaka je rodila
ebera i Tirhanu.
49 Ona je rodila aafa, oca Madmanina,
evu, oca Makbenina, i oca Gibee. Kale-
bova ki bila je Aksa.
50 Ovo su potomci Kalebovi: sinovi Hura,
prvoroenca Efratina, obal, otac Kirjat-
Jearima,
51 Salma, otac Betlehema, i Haref, otac
Bet-Gadera.
52 obal, otac Kirjat-Jearima, imao je po-
tomke: Haroeha i polovicu roda Manuho-
tejaca,
53 Obitelji Kirjat-Jearima bi su: Jitrejci,
Putejci, umatejci i Miratejci. Od ovih
potjeu Zoratatejci i Etaolatejci.
54 Salmini sinovi bili su: Betlehem i Neto-
fatitejci, Atrot-Bet-Joab i polovica Manu-
hotejaca, i Zoratejci.
55 Obitelji pismoznanaca to prebivaju
u Jabezu, bili su Tiratitejci, imeatitejci i
Sukatitejci. To su Kinejci, koji su potekli
od Hamata, oca doma Rekabova.
Rodoslovlje Davidovo
3
Ovo su bili Davidovi sinovi, koji mu
se bili rodili u Hebronu: prvoroenac
Amnon od Ahinoame iz Jezreela, drugi
Daniel od Abigaile iz Karmela;
2 trei Absalom, sin Maake, keri kralja
Talmaja od Geura, etvrti Adonija, sin
1 Ljetopisi
320
Hagitin;
3 peti efatija od Abitale, esti Itream od
njegove ene Egle.
4 est mu se rodilo u Hebronu. Ovdje je
vladao sedam godina i est mjeseci, a u
Jeruzalemu je vladao trideset i tri godine.
5 U Jeruzalemu su mu se rodili ovi: i-
mea, obab, Natan i Salomon, etiri od
Batebe, keri Amielove;
6 nadalje Ibhar, Eliama, Elifelet,
7 Nogah, Nefeg i Jafja,
8 Eliama, Eliada, Elifelet u svemu de-
vet.
9 To su svi Davidovi sinovi, osim sinova
od njegovih prilenica, i Tamara njihova
sestra.
10 Salomonov sin bio je Roboam; njegov
je sin bio Abija, njegov sin Asa, njegov sin
Joafat;
11 njegov sin Joram, njegov sin Ahazija,
njegov sin Joa;
12 njegov sin Amazija, njegov sin Azarija,
njegov sin Jotam;
13 njegov sin Ahaz, njegov sin Ezekija,
njegov sin Manaseh;
14 njegov sin Amon, njegov sin Josija.
15 Josijini sinovi bili su: prvoroenac Jo-
hanan, drugi Jojakim, trei Zedekija, e-
tvrti alum.
16 Jojakimovi sinovi bili su: njegov sin Je-
honija, i njegov sin Zedekija.
17 Sinovi zasunjenoga Jekonije bili su:
njegov Asir, njegov sin ealtiel;
18 Malkiram, Pedaja, enasar, Jekamja,
Hoama i Nedabija.
19 Pedajini sinovi bili: su Zerubabel i i-
mej. Zerubabelovi sinovi bili su: Meulam
i Hananija, i elomita njihova sestra;
20 i Hauba, Ohel, Berekija, Hasadja, Ju-
ab-Hesed njih pet.
21 Hananijini sinovi bili su: Pelatja i Jea-
ja; Refajini sinovi, Arnanovi sinovi, Obadi-
jini sinovi, ekanijini sinovi.
22 ekanijin sin jest emaja, emajini si-
novi bili su: Hatu, Jigal, Barijah, Nearja i
afat njih est.
23 Nearjini sinovi bili su: Elioenaj, Ezekija
i Azrikam njih trojica.
24 Elioenajevi sinovi bili su: Hodavja,
Elijaib, Pelaja, Akub, Johanan, Delaja i
Anani njih sedmorica.
Judini potomci
4
Judini sinovi bili su: Peres, Hezron,
Karmi, Hur i obal.
2 Raji, sinu obalovu rodio se Jahat, a
Jahatu se rodili Ahumaja i Lahada. To su
obitelji Zoratejaca.
3 Ovo su od oca Etama: Jezreel, Ima i
Idba, a njihovoj sestri je bilo ime Haslel-
ponija;
4 Penuel je bio otac Gedoru, i Ezer otac
Huin. To su sinovi Hura, prvoroenca
Efrate, oca Betlehema.
5 Aur, otac Tekoe, imao je dvije ene,
Helahu i Naarahu.
6 Naaraha mu je rodila Ahuzama, Hefe-
ra, Temenija i Ahatara; to su Naarahini
sinovi.
7 Halahini sinovi bili su: Zeret, Zohar i Et-
nan.
8 Kosu se rodio: Anub i Zobeb i obitelji
Aharhela, sina Harumova.
9 Jabez je bio ugledniji od svoje brae.
Njegova majka nazvala ga imenom Ja-
bez, rekavi: Rodila sam ga s bolom.
10 Jabez je prizvao Boga Izraelova, re-
kavi: O, da bi me doista blagoslovio,
i rairio moje podruje, da bi tvoja ruka
bila sa mnom, i da bi me sauvao od zla,
tako da nestane bol. I Bog mu je dao to
je traio.
11 Kelubovu, bratu uhinu, se rodio Me-
hir, koji je bio otac Etonov.
12 Etonu se rodio: Bet-Raf, Paseah i Te-
hina, otac grada Ir-Nahaa. To su bili Re-
kini ljudi.
13 Kenazovi sinovi bili su: Otniel i Seraja,
sin Otnielov jest Hatat,
14 i Meonotaj kome se rodio: Ofri, Seraji
se rodio Joab, otac Ge-Haraim, (Dolina
obrtnika) jer su bili obrtnici.
15 Kalebovi sinovi, sina Jefuneova, bili
su: Iru, Ela i Naam, sin Elin Kenaz.
16 Jehalelelovi sinovi bili su: Zif, Zifa, Tirja
i Asrael.
17 Ezrini sinovi bili su: Jeter, Mered, Efer
i Jalon; a ena Meredova, Egipanka,
je rodila Mirjamu, amaja i Ibaha, oca
Etemoina.
18 Njegova druga ena, Judejka, rodila je
Jereda, oca Gedora, Hebera, oca Soko-
va, i Jekutiela, oca Zanoahova. To su si-
novi Bitje, faraonove keri, koju je Mered
uzeo za enu.
19 Sinovi ene Hodije, sestre Nahama,
bili su oci Keilaha, Garmeja, i Etemeja,
Maakateja.
20 imonovi sinovi bili su: Amnon, Ben-
Hananov sin Rina i Tilon. Iijevi sinovi bili
su: Zohet i Ben-Zohetov.
21 Sinove ele, sina Judina, bili su: Er,
otac Lekin, i Laada, otac Marein, i obite-
lji platnarskih obrtnika kue Abeine;
22 nadalje Jokim i ljudi od Kozebe i Joa
i Saraf, koji su postali gospodari Moaba i
onda se povratili u Jaubi-Lahemu, ali to
su stare povijesti.
23 Oni su bili lonari i prebivali su u Netai-
mu i Gederah; ondje su boravili kod kralja
1 Ljetopisi
321
u njegovoj slubi.
24 imunovi sinovi bili su: Nemuel, Jamin,
Jarib, Zerah i aul,
25 Njegov sin alum, njegov sin Mibsam,
njegov sin Mima.
26 Mimini sinovi bili su: njegov sin Ha-
muel, i njegov sin Zakur, i njegov sin i-
mej.
27 imej je imao esnaest sinova i est
keri. A njegova braa nisu imala mnogo
djece. Sve njihove obitelji nisu se mnoile
toliko koliko Judini sinovi.
28 Svoja naselja imali su u Beer-ebi,
Moladi, Hazar-ualu,
29 u Bilhi, Esemu, Toladu,
30 u Betuelu, Hormi, Siklagu,
31 u Bet-Markabotu, Hazar-Susimu, Bet-
Biraju i aarajimu. To su njihovi gradovi
do vremena kralja Davida.
32 Njihova sela bila su: Etam, Ain, Rimon,
Token i Aan: pet mjesta,
33 nadalje sva njihova sela, koja su bila u
okolici spomenutih mjesta, sve do Baala.
To su bila njihova naselja, i su odravali
svoj vlastiti rodopis:
34 Meobad, Jamlek, Amazijin sin Joa;
35 Joel, Jehu, sin Joibje, sina Seraje,
sina Asielova;
36 Elioenaj, Jaakoba, Jeohaja, Asaja,
Adiel, Jesimiel, Benaja;
37 i Ziza, sin ifja, sina Alona, sina Jeda-
je, sina imrijeva, sina emajina.
38 Ovi, po imenu navedeni, bili su glavari
u svojim obiteljima, i njihove oinske obi-
telji su se jako umnoile.
39 Oni su otili do ulaza u Gedor, do na
istok doline, da trae pau svojoj marvi.
40 I nali su dobru i obilatu pau, a zemlja
je prostrana, mirna i pruala bezbrinu
sigurnost, jer su ondje prije prebivali Ha-
movci.
41 U vrijeme Ezekije, Judina kralja, doli
su po imenu gore zapisani, unitili njihove
atore i Meunejce, koji su ondje ivjeli, i
potpuno ih unitili, kao to je do dana-
njega dana. Naselili su se mjesto njih, jer
je ondje bilo panjaka za njihovu marvu.
42 Jedan dio njih, imunovih sinova, pet
stotina ljudi otili su u goru Seir. Vodili su
ih Pelatija, Nearja, Refaja i Uziel, Iijevi si-
novi.
43 Oni su pobili posljednje ostatke Ama-
leana i naselili se ondje do dananjega
dana.
Rubenovo, Gadovo i Manasehovo potomstvo
5
Rubenovi sinovi, prvoroenca Izrae-
lova, jer je on bio prvoroenac, ali, jer
je on bio obeastio postelju svojega oca,
prelo je pravo njegova prvoroenja na
Josipove sinove, Izraelova sina, tako da u
rodoslovlju nije upisan kao prvoroenac.
2 Jer je Juda imao prvenstvo meu svo-
jom braom: od njega je bio uzet jedan
za vladara, a pravo prvoroenja je Josi-
povo.
3 Rubenovi sinovi, prvoroenca Izraelo-
va, bili su: Henok, Palu, Hezron i Karmi.
4 Joelovi sinovi bili su: njegov sin emaja,
njegov sin Gog, njegov sin imej,
5 njegov sin Mikah, njegov sin Reaja, nje-
gov sin Baal,
6 njegov sin Beera, koga odveo u ropstvo
asirski kralj Tiglat-Pileser; on je bio glavar
Rubenovaca.
7 Njegova braa po svojim rodovima, kad
su se unosila u rodopis, bili su prvi Jeiel,
Zaharija,
8 Bela, sin Azaza, sina eme, sina Joe-
lova, koji je boravio u Aroeru i do Neba i
Baal-Meona.
9 Na istok nastanio se do ulaza u pustinju
to se protee od Eufrata, jer su imali u
Gileadu mnogo marve.
10 U vrijeme Saulovo zaratili se s Hagrij-
cima, koji su bili od njih pobijeni, i oni su
prebivali u njihovim atorima po svemu
istonom kraju Gileada.
11 Gadovi sinovi prebivali su naprema
njima u Baanu do Salke:
12 Joel, glavar, afan, drugi, Janaj i afat
u Baanu.
13 Njihova braa po svojim rodovima bili
su: Mihael. Meulam, eba, Joraj, Jakan,
Zija i Eber: njih sedmorica.
14 To su bili sinovi Abihaila, sina Hurija,
sina Jaroaha, sina Gileada, sina Mihaela,
sina Jeiaja, sina Jahdoa, sina Buzova;
15 Ahi, sin Abdiela, sina Gunija, bio je gla-
var njihovim obiteljima.
16 Prebivali su u Gileadu, u Baanu i u
njihovim selima i na svim panjacima a-
rona do njihovih mea.
17 Oni su svi bili uneseni u rodovnike za
vremena Jotama, Judina kralja, i za vre-
mena Jeroboama, Izraelova kralja.
18 Rubenovi i Gadovi sinovi, i polovica
plemena Manasehova bili su hrabri ljudi,
koji su nosili tit i ma, zatezali l k i bili
vjeti boju, etrdeset i etiri tisue i se-
dam stotina i ezdeset sposobnih za rat-
nu slubu.
19 Oni su ratovali protiv Hagrijaca i s Etu-
rejaca, Nafejaca i Nodabejaca.
20 Oni su nali pomo u boju protiv njih,
i Hagrijci sa svojim saveznicima su pali
u njihove ruke, jer su u boju bili zavapili
Gospodinu, i on ih usliao, jer su se pouz-
dali u njega.
21 Zaplijenili su njihovu marvu: pedeset
1 Ljetopisi
322
tisua deva, dvjesto i pedeset tisua ova-
ca i dvije tisue magaraca i stotinu tisua
ljudi;
22 jer su mnogi pali pogoeni, jer je to bio
rat od Boga odobren. I oni se naselili na
njihovu mjestu sve do odvoenja u pro-
gonstvo.
23 Pripadnici polovice plemena Manase-
hova prebivali su u zemlji i jako se umno-
ili, od Baana do Baal-Hermona i do Se-
nira i gore Hermona.
24 Ovo su bili glavari njihovih obitelji:
Efer, Jii, Eliel, Azriel, Jeremija, Hodavja i
Jahdiel, hrabri junaci, slavni ljudi, glavari
u svojim obiteljima.
25 Ali su bili nevjerni Bogu svojih otaca i
pravili su idolsku slubu naroda one ze-
mlje, koje je Bog bio unitio ispred njih.
26 Onda je Bog Izraelov pobudio jarost
asirskog kralja Pula i asirskog kralja Ti-
glat-Pilesera. On je odveo u progonstvo
Rubenovce, Gadovce i polovicu plemena
Manasehova i doveo ih u Halahu, Habor,
Haru i na rijeku Gozan do dananjega
dana.
Levijevo potomstvo
6
Levijevi sinovi bili su: Geron, Kohat i
Merari.
2 Kohatovi sinovi bili su: Amram, Ishar,
Hebron i Uziel.
3 Amramovi sinovi bili su: Aron, Mojsije
i Mirjama. Aronovi sinovi bili su: Nadab,
Abihu, Eleazar i Itamar.
4 Eleazaru se rodio: Finehas, Finehasu se
rodio Abiua;
5 Abiuu se rodio Buki, Bukiu se rodio
Uzi;
6 Uziu se rodio Zerahija, Zerahiji se rodio
Merajot;
7 Merajotu se rodio Amarija, Amariju se
rodio Ahitub;
8 Ahitubu se rodio Sadok, Sadoku se ro-
dio Ahimaas;
9 Ahimaasu se rodio Azarija, Azariji se ro-
dio Johanan;
10 Johananu se rodio Azarija. Ovaj je vr-
io sveeniku slubu u Domu koji je sa-
gradio Salomon u Jeruzalemu;
11 I Azariji se rodio Amarija, Amariju se
rodio Ahituba;
12 Ahitubu se rodio Sadok, Sadoku se ro-
dio alum;
13 alumu se rodio Hilkija, Hilkiji se rodio
Azarija;
14 Azariji se rodio Seraja, Seraji se rodio
Josadak.
15 Josadak je otiao u suanjstvo kad je
Gospodin odveo u progonstvo Judu i Je-
ruzalem Nebukadnezarovom rukom.
16 Levijevi sinovi bili su: Geron, Kohat i
Merari.
17 Ovo su imena Geronovih sinova: Lib-
ni i imej.
Hebron i Uziel.
19 Merarijevi sinovi bili su: Mahli i Mui.
Ovo su levitske obitelji po svojim rodovi-
ma;
20 Od Gerona: Libni, njegov sin, njegov
sin Jahat, njegov sin Zima,
21 Njegov sin Joah, njegov sin Ido, nje-
gov sin Zerah, njegov sin Jeatraj.
22 Kohatovi sinovi bili su: Aminadab,
njegov sin, njegov sin Korah, njegov sin
Asir,
23 njegov sin Elkana, njegov sin Ebjasaf,
njegov sin Asir,
24 njegov sin Tahat, njegov sin Uriel, nje-
gov sin Uzijah, njegov sin aul.
25 Elkanini sinovi bili su: Amasa i Ahi-
mot.
26 Elkana, njegovi sinovi bili su: Zofaj,
njegov sin Nahat,
27 njegov sin Eliab, njegov sin Jeroham,
njegov sin Elkana.
28 Samuelovi sinovi bili su: prvoroenac
Joel i drugi Abija.
29 Merarijevi sinovi bili su: Mahli, njegov
sin Libni, njegov sin imej, njegov sin
Uza,
30 njegov sin imea, njegov sin Hagija,
njegov sin Asaja.
31 Ovo su oni koje je postavio David za
pjevanje u Gospodinovu Domu, otkako se
ondje smjestila krinja.
32 Oni su vrili slubu pred atorom Svje-
doanstva kao pjevai, dok nije bio Salo-
mon sagradio Gospodinov Dom u Jeruza-
lemu i oni su sluili po svojim slubenim
propisima i vrili svoju slubu.
33 Ovo su oni koji su vrili slubu i njihovi
sinovi; od Kohatovih sinova: Heman, pje-
va u Domu, sin Joela, sin Samuela,
34 sina Elkane, sina Jerohama, sina Elie-
la, sin Toaha,
35 sina Zufa, sina Elkane, sina Mahata,
sina Amasa,
36 sina Elkane, sina Joela, sina Azarije,
sina Sefanije,
37 sina Tahata, sina Asira, sina Abjasafa,
sina Koraha,
38 sina Ishara, sina Kohata, sina Levija,
sina Izraelova.
39 Njegov brat bio je Asaf, koji je vrio
slubu s njegove desne strane, Asaf, sina
Berekija, sina imee,
40 sina Mihaela, sina Baaseja, sina Mal-
kije,
41 sina Etnija, sina Zerahe, sina Adaje,
1 Ljetopisi
323
42 sina Etana, sina Zime, sina imeja,
43 sina Jahata, sina Geroma, sina Levi-
jeva.
44 Merarijevi sinovi, njihova braa, stajali
su s lijeve strane: Etan, sin Kiija, sina Ab-
dija, sina Maluka,
45 sina Haabje, sina Amazije, sina Hil-
kije,
46 sina Amazija, sina Bania, sina ame-
ra,
47 sina Mahlija, sina Muia, sina Merarija,
sina Levijeva,
48 Njihova braa, Leviti, bili su odreeni
za svu slubu u atoru Bojega Doma.
49 A Aron i njegovi sinovi vrili su slubu
na rtveniku za rtve paljenice i na kadi-
onom rtveniku, svu slubu u Najsvetijem
Mjestu i slubu pomirenja za Izraela to-
no po propisima, koje je bio dao Mojsije,
sluga Boji.
50 Ovo su Aronovi sinovi: Eleazar njegov
sin, Finehas njegov sin, Abiua njegov
sin,
51 Buki njegov sin, Uzi njegov sin, Zera-
hija njegov sin,
52 Merajot njegov sin, Amarija njegov sin,
Ahitub njegov sin,
53 Sadok njegov sin, njegov sin Ahimaas
njegov sin.
54 Ovo su im boravita po njihovim mje-
stima u njihovom podruju, njima je dano
drijebom Aronovim sinovima, od obitelji
Kohatovaca:
55 Dobili su Hebron u Judinoj zemlji i nje-
govu okolicu.
56 Mee grada i njegovom okolicom dali
su Kalebu Jefuneovu.
57 Nadalje dali su Aronovim sinovima
gradove utoita Hebron i Libnu i njezi-
nu okolicu, Jatir i Etemou i njegovu oko-
licu,
58 Hilen i njegovu okolicu, Debir i njegovu
okolicu,
59 Aan i njegovu okolicu i Bet-eme i
njegovu okolicu.
60 Nadalje od plemena Benjaminova
Gebu i njegovu okolicu, Alemet i njegovu
okolicu i Anatot i njegovu okolicu. Ukupni
broj njihovih gradova iznosio je trinaest
po njihovim obiteljima.
61 Kohatove obitelji, koje su bile jo pre-
ostale od roda toga plemena, dobili su
drijebom od polovice plemena Manase-
hova deset gradova.
62 Geronovi sinovi su dobili po svojim
obiteljima od plemena Isakar, Aer, Naf-
tali i Manaseh u Baanu trinaest grado-
va.
63 Merarijevi sinovi su dobili drijebom
po svojim obiteljima od plemena Ruben,
Gad i Zebulun dvanaest gradova.
64 Tako su dali Izraelovi sinovi Levitima
te gradove i njihovu okolicu.
65 drijebom su ustupili od plemena Ju-
dejaca, imunovaca i Benjaminovaca te
po imenu oznaene gradove.
66 Ostatku od roda Kohatovaca bili su
ustupljeni gradovi njihova podruja od
plemena Efraimova.
67 Njima su dali gradove utoita ekem
i njegovu okolicu u gori Efraimovoj, Gezer
i njegovu okolicu,
68 Jokmeam i njegovu okolicu, Bet-Ho-
ron i njegovu okolicu,
69 Ajalon i njegovu okolicu, Gat-Rimon i
njegovu okolicu.
70 Od polovice plemena Manasehova
Aner i njegovu okolicu, Balaam i njegovu
okolicu za obitelji preostalih Kohatova-
ca.
71 Geronovi sinovi dobili su od roda po-
lovice plemena Manasehova Golan i Ba-
an i njegovu okolicu i Atarot i njegovu
okolicu.
72 Od plemena Isakarova Kede i njego-
vu okolicu, Daberat i njegovu okolicu,
73 Ramot i njegovu okolicu i Anem i nje-
govu okolicu.
74 Od plemena Aerova Maal i njegovu
okolicu, Abdon i njegovu okolicu,
75 Hukok i njegovu okolicu, Rehob i nje-
govu okolicu.
76 Od plemena Naftalijeva Kede u Ga-
lileji i njegovu okolicu, Hamon i njegovu
okolicu, Kirjatajim i njegovu okolicu.
77 Merarijevi sinovi koji su jo preostali
dobili su od plemena Zebulunova Rimon i
njegovu okolicu, Tabor i njegovu okolicu.
78 Nadalje s onu stranu Jordana naprema
Jerihonu u istonoj zemlji jordanskoj od
plemena Rubenova: Bezer u pustinji i nje-
govu okolicu, Jahasu i njezinu okolicu,
79 Kedemot i njegovu okolicu, Mefaat i
njegovu okolicu.
80 Od plemena Gadova Ramot u Gilea-
du i njegovu okolicu, Mahanaim i njegovu
okolicu
81 Hebon i njegovu okolicu, Jazer i nje-
govu okolicu.
Rodoslovlje est ostalih Jakovljevih sinova
7
Isakarovi sinovi bili su: Tola, Puah, Ja-
ub i imron njih etvorica.
2 Tolini sinovi bili su: Uzi, Refaja, Jeriel,
Jahmaj, Jibsam i Samuel, glavari svojih
obitelji od Tole, hrabri ljudi po svojim obi-
teljima. U vrijeme Davidovo bilo ih je na
broju dvadeset i dvije tisue i est stoti-
na.
3 Potomci Uzijevi bili su Izrahija, od Izra-
1 Ljetopisi
324
hije potjeu Mihael, Obadija, Joel i Jiija,
svega ih pet glavara.
4 Njima su pripadali po njihovim rodovi-
ma, po njihovim obiteljima za boj spremna
vojska: trideset i est tisua ljudi. Oni su,
naime, imali mnogo ena i djece.
5 Njihova braa u svim Isakarovim rodo-
vima bili su hrabri junaci. Bilo ih svega na
broj osamdeset i sedam tisua.
6 Benjaminovi sinovi bili su: Bela, Beker i
Jediael njih trojica.
7 Belini sinovi bili su: Esbon, Uzi, Uziel,
Jerimot i Iri, pet obiteljskih glavara, hrabri
junaci. Bilo ih je na broj dvadeset i dvije
tisue i trideset i etiri.
8 Bekerovi sinovi bili su: Zemira, Joa, Eli-
ezer, Elioenaj, Omri, Jerimot, Abija, Ana-
tot i Alemet: svi su to Bekerovi sinovi.
9 Rodoslovlje zapisanih po svojim rodovi-
ma, po obiteljskim glavarima, po hrabrim
junacima bilo ih je dvadeset tisua i dvje-
sto.
10 Sin Jediaelov jest Bilhan; a Bilhanovi
sinovi bili su: Jeu, Benjamin, Ehud, Ke-
naanah, Zetan, Tari i Ahiahar.
11 Sve su to Jediaelovi sinovi po obitelj-
skim glavarima, hrabri junaci: sedamde-
set tisua i dvjesto sposobnih za ratnu
slubu.
12 upim i Hupim su Irovi sinovi: Huim
sin Aherov.
13 Naftalijevi sinovi bili su: Jahaziel, Guni,
Jezer i alum, potomci Belini.
14 Manasehovi potomci: Asriel, kojega
mu ena rodila; njegova prilenica Sirijka
je rodila Makira, oca Gileadova.
15 Makir je oenio svoje sinove Hupima i
upima. Njegovoj sestri bilo je ime Maa-
ka. Drugom je bilo je ime Selofhad. Selof-
had je imao keri.
16 Maaka, ena Makirova, je rodila sina
i nazvala ga Pere. Bratu njegovu bilo je
ime are. Njegovi su sinovi su bili: Ulam
i Rakem.
17 Sin Ulamov jest Bedan. To su sinovi
Gileada, sina Makira, sina Manasehova;
18 njegova sestra Hamoleketa je rodila
Ihoda, Abiezera i Mahlahu.
19 A emidini sinovi bili su: Ahian, ekem,
Likhi i Aniam.
20 Efraimovi potomci bili su: utelah, nje-
gov sin Bared, njegov sin Tahat, njegov
sin Elada, njegov sin Tahat,
21 Njegov sin Zabad, njegov sin ute-
lah, Ezer i Elad. Ljudi iz Gata, domoroci
zemlje, ubili su ih, jer su bili izali da im
otmu marvu.
22 Njihov otac Efraim tugovao je dugo za
njima, i doli su njegova braa da ga tje-
e.
23 Onda je uao svojoj eni i ona je za-
trudnjela i rodila sina, i on ga nazvao ime-
nom Berija, jer se to dogodilo u nesrei
njegove kue.
24 Njegova ki bila je eera. Ona je sa-
gradio Donji i Gornji Bet-Horon i Uzme-
eeru.
25 Njegov sin bio je Refah, i Reef, njegov
sin Telah, njegov sin Tahan,
26 njegov sin Laadan, njegov sin Amihud,
njegov sin Eliama,
27 njegov sin Nun, njegov sin Joua.
28 Njihov batinski posjed i njihova pre-
bivalita bili su: Betel i njegova sela, na
istok Naaran, na zapad Gezer i njegova
sela, ekem i njegova sela do Gaze i sela
njezinih.
29 U rukama Manasehovaca bili su: Bet-
ean i njegova sela, Taanak i njegova
sela, Megido i njegova sela, Dor i njego-
va sela. Ovdje su prebivali sinovi Josipa,
sina Izraelova.
30 Aerovi sinovi bili su: Jimna, Jiva,
Jivi, Berija i Serah, njihova sestra.
31 Berijini sinovi bili su: Heber i Malkiel,
koji je bio Birzajitov otac.
32 Heberu se rodili sinovi: Jafet, omer,
Hotam i sestra njihova ua.
33 Jafetovi sinovi bili su: Pasak, Bimhal i
Avat; to su Jafetovi sinovi.
34 omerovi sinovi bili su: Ahi, Rohga,
Huba i Aram.
35 Sinovi njegova brata Helema bili su:
Zofah, Jimna, ele i Amal.
36 Zofahovi sinovi bili su: Suah, Harnefer,
ual, Beri i Jimra,
37 Bezer, Hod, ama, ila, Jitran i Bera.
38 Jeterovi sinovi bili su: Jefune, Pispa i
Ara.
39 Ulini sinovi bili su: Arah, Haniel i Risja.
40 Svi su ovi Aerovi sinovi, glavari kua
svojih otaca, izabrani jaki ljudi, hrabri ju-
naci, glavari. Bilo ih je za vojsku na broj
dvadeset i est tisua ljudi.
Benjaminovo potomstvo
8
Benjaminu se rodio prvoroenac Bela,
drugi Abel, trei Ahrah,
2 etvrti Noha i peti Rafa.
3 Belini sinovi bili su: Adar, Gera, Abihud,
4 Abiua, Naaman, Ahoah,
5 Gera, efufan i Huram.
6 Ovo su Ehudovi sinovi, koji su bili glava-
ri u obiteljima, koji su ivjeli u Gebi, i oni
su ih preselili u Manahat:
7 Naaman, Ahija i Gera; ovaj je koji ih pre-
selio, i njemu su se rodili: Uzu i Ahihud.
8 aharaimu se rode sinovi u moapskoj
zemlji, otkako je otpustio svoje ene Hu-
imu i Baru.
1 Ljetopisi
325
9 I to sa svojom enom Hodeom rodili se
sinovi: Jobaba, Sibija, Mea, Malkama,
10 Jeusa, Sakju i Mirmu. To su njegovi si-
novi, glavari u obiteljima.
11 S Huimom se bio rodio: Abituba i El-
paala.
12 Elpaalovi sinovi bili su: Eber, Miam i
amed. On je sagradio Ono i Lod i njego-
va sela.
13 Berija i ema jesu glavari obiteljski i-
telji u Ajalonu. Oni su istjerali gatske ite-
lje.
14 Ahio, aak, Jerimot,
15 Zebadija, Arad, Eder,
16 Mihael, Ispah i Joha, bili su Berijini si-
novi.
17 Zebadija, Meulam, Hizki, Heber,
18 Jimeraj, Jizlia i Jobab, bili su Elpaa-
lovi sinovi.
19 Jakim, Zikri, Zabdi,
20 Elijenaj, Ziletaj, Eliel,
21 Adaja, Beraja i imrat, bili su imejevi
sinovi.
22 Jipan, Eber, Eliel,
23 Abdon, Zikri, Hanan,
24 Hananija, Elam, Antotija,
25 Jifdeja i Penuel, bili su aakovi sino-
vi.
26 ameraj, eharja, Atalija,
27 Jaareja, Elija i Zikri, bili su Jerohamo-
vi sinovi.
28 To su glavari obitelji svojih otaca po
svojim rodovima, kao glavari. Prebivali su
u Jeruzalemu.
29 U Gibeonu prebivali su otac Gibeona
njegova ena se zvala Maaka.
30 Njegov prvoroeni sin Abdon, pa Zur,
Ki, Baal, Nadab,
31 Gedor, Ahio i Zaker
32 i Miklot, kome se rodio imea. I ovi su
prebivali kod svoje brae u Jeruzalemu,
naprema svojoj brai.
33 Neru se rodio Kia, Kiu se rodio Saul,
Saulu se rodio Jonatan, Malki-ua, Abi-
nadaba i E-Baala.
34 Sin Jonatanov jest Merib-Baal; Merib-
Baalu se rodio Mika.
35 Mikini sinovi bili su: Piton, Melek, Ta-
rea i Ahaz.
36 Ahazu se rodio Jehoad, Jehoadu se
rodio Alemeta, Azmaveta i Zimrija. Zimriju
se rodio Moza,
37 Mozu se rodio Bineu, njegov sin jest
Rafa, njegov sin Eleasa, njegov sin Asel.
38 Asel je imao est sinova. Oni su se zvali
Azrikam, Bokru, Imael, earja, Obadija i
Hanan; sve su to Aselovi sinovi.
39 Sinovi njegova brata Eeka jesu: nje-
gov prvoroenac Ulam, drugi Jehu i tre-
i Elifelet.
40 Ulamovi sinovi bili su hrabri junaci, koji
su mogli natezati l k. I imali su mnogo si-
nova i unuka, stotinu i pedeset. Svi su ovi
Benjaminovi sinovi.
Sveenici i Leviti u Jeruzalemu
9
Svi su Izraelovi sinovi bili zapisani u
rodoslovlje. Zapisani su u knjizi Izra-
elovih kraljeva. Judejci su bili odvedeni u
progonstvo u Babilon zbog svojih beza-
konja.
2 Prvi itelji, koji su onda ivjeli na vlasti-
tom posjedu u svojim gradovima, bili su
Izraelovi sveenici, Leviti i netineji.
3 U Jeruzalemu su prebivali od Judinih
sinova, od Benjaminovih sinova, od Efrai-
movih sinova i od Manasehovih sinova:
4 Utaj, sin Amihuda, sina Omrija, sina
Imrija, sina Banija, od potomaka Peresa,
Judina sina.
5 Nadalje od ilonita prvoroenac Asaja i
njegovi sinovi.
6 Od Zerahovih sinova: Jeuel i njihova
braa: est stotina i devedeset.
7 Od Benjaminovih sinova: Salu, sin Me-
ulama, sina Hodavje, sina Hasenuina;
8 Nadalje Ibneja, sin Jerohamov, i Ela, sin
Uzije, sina Mikrijeva, i Meulam, sin efa-
tije, sina Reuela, sina Ibnijina,
9 i njihova braa po svojim rodovima: de-
vet stotina i pedeset i est. Svi ovi ljudi
bili su obiteljski glavari u oinskim domo-
vima.
10 Od sveenika: Jedaja, Jehojarib, Ja-
kin;
11 Azarija, sin Hilkije, sina Meulama,
sina Sadoka, sina Merajota, sina Ahituba,
upravitelja u Bojemu Domu;
12 nadalje Adaja, sin Jerohama, sina
Pahura, sina Malkijina, i Masaj, sin Adie-
la, sina Jahzere, sina Meulama, sina Me-
ilemita, sina Imerova,
13 i njihova braa, glavari svojih obitelji:
tisua i sedam stotina i ezdeset ljudi. To
su bili sposobni ljudi u slubi kod Bojega
Doma.
14 Od Levita: emaja, sin Hauba, sina
Azrikama, sina Haabjina, od Merarijevih
sinova;
15 Bakbakar, Heres, Galal, Matanija, sin
Mike, sina Zikrija, sina Asafova;
16 Obadija, sin emaje, sina Galala, sina
Jedutunova, i Berekija, sin Ase, sina El-
kanina, koji je boravio u Netofatskim se-
lima.
17 Nadalje vratari: alum, Akub, Talmon,
Ahiman i njihova braa; alum je bio gla-
var.
18 Oni su do tada bili vratari u taboru Le-
vita na kraljevskim vratima prema istoku.
1 Ljetopisi
326
19 alum, sin Korea, sina Abjasafa, sina
Korahova, i njegova braa iz njegove obi-
telji, Korahovci, obavljaju slubu u atoru
kao uvari pragova. Ve njihovi oci bili su
u taboru Gospodinovu uvari ulaza.
20 Finehas, sin Eleazarov, bio je od prije
njihov nadglednik; Gospodin je bio s njim.
21 Zaharija, sin Meelemjin, bio je vratar
kod atora Svjedoanstva.
22 Svih ovih koji su bili izabrani za vratare
na pragovima bilo je dvjesto i dvanaest. U
njihovim selima bili su uneseni u rodopis.
David i vidjelac Samuel postavili su ih u
njihovu slubu.
23 Oni su sa svojim sinovima kao straa
stajali na vratima u Gospodinovu Domu,
u atoru.
24 Prema etiri vjetra stajali su vratari,
prema istoku, zapadu, sjeveru i jugu.
25 Od vremena do vremena morala su nji-
hova braa iz njihovih sela doi s vreme-
na na vrijeme da im pomognu.
26 Jer etiri prva vratara to su bili Leviti
bila su uvijek u slubi. Oni su imali nad-
zor nad dvoranama i riznicama Bojega
Doma.
27 Preko noi stajali su u okolici Bojega
Doma, jer na njima je bila straa i morali
su otvarati svako jutro.
28 Neki od njih bili su nad slubenim po-
suem: oni su ga na broj unosili i na broj
iznosili.
29 Drugi od njih bili su postavljeni nad
drugim stvarima i nad svim posveenim
predmetima: nad branom, vinom, uljem,
miomirisnim kadom i mirisima.
30 Neki sveeniki sinovi prireivali su
pomast od tih mirisa.
31 Matitja, jedan od Levita, prvoroenac
Koraheja aluma, bio je nad stvarima to
se peku na tavi.
32 Izmeu Kohatovaca, njihove brae,
bili su neki nad prikaznim kruhom, pa bi
ga prireivali za svaki Subotnji dan.
33 To su pjevai, obiteljski glavari Levita,
koji su samo u dvoranama bili slobodni
od slube, jer su obino dan i no bili za-
posleni.
34 To su obiteljski glavari Levita, glava-
ri po svojim rodovima. Oni su prebivali u
Jeruzalemu.
35 U Gibeonu prebivali su: Jehiel, otac
Gibeonov, njegova ena se zvala Maaka.
36 Njegov prvoroeni sin Abdon, pa Sur,
Ki, Baal, Ner, Nadab,
37 Gedor, Ahio, Zaharija i Miklot.
38 Miklotu se rodio imeam. I oni su pre-
bivali kod svoje brae u Jeruzalemu, na-
prema svojoj brai.
39 Neru se rodio Ki, Kiu se rodio Saul,
Saulu se rodio Jonatan, Malki-ua, Abi-
nadab i E-Baal.
40 Sin Jonatanov jest Merib-Baal, a Me-
rib-Baalu se rodio Mika.
41 Mikini sinovi bili su: Piton, Melek, Ta-
hrea i Ahaz.
42 Ahazu se rodio: Jar, Jaru se rodio Ale-
met, Azmavet i Zimri, Zimriju se rodio
Moz,
43 Mozu se rodio Bineu. Njegov sin je Re-
faj, njegov sin Eleasa, njegov sin Asel.
44 Asel je imao est sinova, kojima su bila
ova imena: Azrikam, Bokru, Imael, ear-
ja, Obadija i Hanan; to su Aselovi sinovi.
Saulova smrt i njegovih sinova u boju
10
Izmeu Izraelaca i Filistejaca dolo
je do boja; a Izraelovi ljudi su pobje-
gli ispred Filistejaca i padali mrtvi na gori
Gilboi.
2 Filistejci su natisnuli za Saulom i njego-
vim sinovima. Pritom su Filistejci pogubili
Jonatana, Abinadaba, Malkiuu, Saulove
sinove.
3 I za Saula postao boj veoma teak. Na-
pokon ga stigli strijelci, i on je pao ranjen
od strijelaca.
4 Onda je zapovjedio Saul svojem nosi-
telju oruja: Izvadi svoj ma i probodi
me, da ne dou ti neznaboci i narugaju
mi se! Ali njegov nositelj oruja, nije to
htjeo, jer se jako bojao. I tako je Saul sam
uzeo ma i bacio se na njega.
5 Kad je njegov nositelj oruja, vidio gdje
je umro Saul, bacio se i on na svoj ma i
umro.
6 Tako je Saul poginuo sa svoja tri sina, i
sva je njegova kua poginula zajedno.
7 A kad su Izraelovi ljudi, koji su prebivali
u ravnici, vidjeli gdje su pobjegli oni i gdje
su Saul i njegovi sinovi poginuli, ostavili
su svoje gradove i nagnuli u bijeg. Onda
su doli Filistejci i naselili se u njima.
8 Dogodilo se sutradan, kad su doli Fi-
listejci da opljakaju pobijene, nali su
Saula i tri njegova sina gdje lee na gori
Gilboi.
9 Oplijenili su ga i uzeli su sobom njegovu
glavu i njegovo oruje. Onda su poslali po
zemlji Filistejaca unaokolo da jave svojim
idolima i narodu vijest o pobjedi.
10 Njegovo oruje stavili su u hram svo-
jega boga, a njegovu glavu su objesili u
Dagonovu hramu.
11 A kad su uli svi ljudi Jabea u Gileadu
sve to su Filistejci napravili od Saula,
12 podigli se svi naoruani i uzeli su Sau-
lovo tijelo i tjelesa njegovih sinova. Doni-
jeli su ih u Jabe, pokopali su kosti njiho-
ve pod terebintom u Jabeu, i postili su
1 Ljetopisi
327
sedam dana.
13 Tako je poginuo Saul zbog prijestupa
koja je bio napravio protiv Gospodina, jer
nije drao zapovijedi Gospodinove i jer je
pitao duha mrtvaca za savjet.
14 A nije zapitao Gospodina. Zato ga Gos-
podin ubio i prenio njegovo kraljevstvo na
Davida, Jesejeva sina.
David postaje kralj nad Svim Izraelom
11
Svi Izraelovi sinovi skupili se kod Da-
vida u Hebronu, rekavi: Evo, mi smo
od tvojega mesa i od tvoje krvi.
2 Ve prije, kad je jo Saul bio kralj, ti si
bio onaj, koji je u boj odvodio i opet kui
dovodio Izraela. Tebi je obeao Gospo-
din, tvoj Bog: Ti e pasti moj narod Izra-
ela, i ti e biti vladar nad mojim narodom
Izraelom.
3 Kad su se tako nale kod kralja u He-
bronu sve starjeine Izraelaca, ustanovio
je David s njima, u Hebronu pred Gospo-
dinom, zavjet. Onda su pomazali Davida
za kralja nad Izraelom po Gospodinovoj
zapovijedi, koji je bio iziao preko Samu-
ela.
4 Jednoga dana otiao je David sa svim
Izraelom u Jeruzalem, to jest Jebus, gdje
su bili Jebusejci, koji su ivjeli u onoj ze-
mlji.
5 Graani Jebusa rekli su Davidu: Nee
ui ovdje. Ipak je David osvojio tvravu
Sion, to je kasniji Davidov grad.
6 Onda je rekao David: Tko prvi nadvla-
da Jebusejce, bit e vrhovni zapovjednik
vojske. Joab, sin Serujin, uzaao je prvi i
postao vrhovni zapovjednik.
7 Tada se David nastanio u tvravi; zato
su ga nazvali Davidovim gradom.
8 On je sagradio grad unaokolo od Mila
do obzida. Joab je popravio ostali grad.
9 Sve je vie rasla Davidova mo, jer je
Gospodin vojska bio s njim.
10 Ovo je broj Davidovih junaka, koji su
se vjerno drali s njim za njegova kralje-
vanja nad Izraelom i pomogli mu da bude
kralj Izraelu po obeanju Gospodinovu.
11 Ovo je popis Davidovih junaka: Ja-
obam, sin Hakmonijev, elovoa zapo-
vjednika. On je zavitlao svoje koplje na tri
stotine i pobio ih odjedanput.
12 Za njim je dolazio izmeu ta tri junaka
Ahoanin Eleazar, sin Dodov.
13 On je bio s Davidom u Pas-Damimu.
Ondje se skupili Filistejci na boj, a ondje
je bio komad zemlje s jemom. Tako su
ljudi pobjegli od Filistejaca.
14 Ali su oni stali usred polja, obranili ga i
pobili Filistejce. Tako ih je Gospodin spa-
sio velikom pobjedom.
15 Jedanput su trojica izmeu trideseto-
rice otili dolje do hridi, k Davidu u pilju
Adulam, kad je vojska Filistejaca taborila
u dolini Refaimovoj.
16 David je bio ba u tvravi, a u Betlehe-
mu je onda bila flistejska straa.
17 I kad je David zaelio: Tko bi mi do-
nio vode da pijem iz studenca na vratima
Betlehema?
18 Onda su ona tri junaka prodrli kroz ta-
bor Filistejaca, zahvatili vode iz studenca
na vratima Betlehema i donijeli su ju Da-
vidu, ali on ju nije htjeo piti, nego ju prolio
Gospodinu u ast,
19 rekavi: Ne daj mi, Gospodine, da ta-
kvo to napravim! Zar da pijem krv tih lju-
di, koji su prodrli ondje uz opasnost svo-
jih ivota? Jer su ju donijeli ne marei za
svoj ivot. Zato je nije htjeo piti. To su
napravili ta tri junaka.
20 Abiaj, brat Joabov, bio je elovoa
tridesetorici. On je zavitlao svoje koplje
na tri stotine i pobio ih, i postao je ugle-
dan kod trojice.
21 Jer se odlikovao meu trojicom, po-
stao im elovoa, ali one prve trojice nije
dostignuo.
22 Benaja, sin Jehojadov, hrabar ovjek,
velik na djelima, iz Kabseela. On je po-
gubio oba Ariela iz Moaba. Takoer ubio
dolje kod jednog studenca lava kad je bio
pao snijeg.
23 On je ubio i nekoga Egipanina, go-
rostasa visoka pet lakata. Premda je
Egipanin imao u ruci koplje debelo kao
vratilo, on je izaao na njega sa tapom,
istrgnuo Egipaninu koplje iz ruke i ubio
ga njegovim vlastitim kopljem.
24 To je napravio Benaja, sin Jehojadov.
Kod trojice junaka imao je visok ugled.
25 Bio je slavniji od tridesetorice, ali one
trojice nije dostignuo. David ga stavio na
elo tjelesnoj strai.
26 Hrabri junaci bili su Joabov brat Asa-
hel, Elhanan iz Betlehema, sin Dodov,
27 amot iz Harora, Heles iz Pelona,
28 Ira, sin Ikeov iz Tekoe, Abiezer iz Ana-
tota,
29 Sibekaj iz Huata, Ilaj iz Ahoha,
30 Maharaj iz Netofe, Heled iz Netofe, sin
Baanin,
31 Itaj, sin Ribajev, iz Gibee u plemenu
Benjaminovu, Benaja iz Piratona,
32 Huraj iz potoka Gaaa, Abiel iz Arbe,
33 Azmavet iz Baharuma, Eliaba iz aal-
bona,
34 Haemovi sinovi iz Gizona, Jonatan,
sin agehov, iz Harara,
35 Ahiam, sin Sakarov, iz Harara, Elifal,
sin Urov,
1 Ljetopisi
328
36 Hefer iz Mekera, Ahija iz Pelona,
37 Hesro iz Karmela, Naaraj sin Ezbajev,
38 Joel, brat Natanov, Mibhar, sin Hagri-
jev,
39 Selek, Amonac, Nahraj iz Berota, nosi-
telj oruja Joaba sina Serujina,
40 Ira, Itranin, Gareb, Itranin,
41 Urija, Hitijac, Zabad, sin Ahlajev,
42 Adina, sin izin, iz plemena Rubenova,
glavar Rubenovaca, i s njim trideset ljudi,
43. Hanan, sin Maakin, i Joafat iz Mitne,
44 Uzija iz Atarota, ama i Jeiel, sinovi
Hotama iz Aroera,
45 Jediael, sin imrijev, i njegov brat
Joha, Tizejac,
46 Eliel, Mahavejin, Jeribaj i Joavja, El-
naamovi sinovi, i Itma, Moabac,
47 Eliel, Obed i Jaasiel iz Mezobaja.
Davidove pristae i njegova vojska
12
Ovi doli su k Davidu u Siklag kad je
jo bjeao ispred Saula, sina Kiova.
I oni su pripadali junacima koji su pomagali
u boju,
2 naoruani l kom, uvjebani desnicom i
ljevicom bacati kamenje iz prake i iz l ka
odapinjati strijele. Od plemena Benjami-
nova, izmeu brae Saulove, bili su ovi:
3 glavar Ahiezer i Joa, sinovi emaje iz
Gibee, Jeziel i Pelet, Azmavetovi sinovi,
Beraka i Jehu iz Anatota,
4 Imaja iz Gibeona, junak meu tridese-
toricom i elovoa tridesetorice, Jeremi-
ja, Jahaziel, Johanan i Jozabad iz Gede-
rahe,
5 Eluzaj, Jerimot, Bealja, emarja i efa-
tija iz Harufa,
6 Elkana, Jiija, Azarel, Joezer, Jaobam
iz Koraha,
7 Joela i Zebadija, Jerohamovi sinovi iz
Gedora.
8 I od plemena Gadova preli su k Davidu
u tvravu u pustinji izvjebani ljudi, hrabri
junaci, naoruani titom i kopljem, kojima
je lice bilo kao lavovsko, i brzi kao srne
po gorama:
9 Prvi je bio Ezer, drugi Obadija, trei Eli-
ab,
10 etvrti Mimana, peti Jeremija,
11 esti Ataj, sedmi Eliel,
12 osmi Johanan, deveti Elzabad,
13 deseti Jeremija, jedanaesti Makbanaj.
14 Ovi su doli od Gadovih sinova, a bili
su veoma hrabri junaci. Najmanji bi se
usprotivio stotini, najhrabriji s tisuu.
15 Ovi su bili koji su u prvom mjesecu
proli preko Jordana kad se razlio preko
svih svojih obala, i natjerali u bijeg sve i-
telje u nizinama na istok i na zapad.
16 Doli su jedanput i neki Benjaminovi i
Judini sinovi k Davidu u tvravu.
17 David je izaao pred njih i rekao im ova-
ko: Ako dolazite k meni u mirnoj namjeri
da mi pomognete, ja u se poteno zdru-
iti s vama. Ako li dolazite da me izdate mo-
jim neprijateljima, premda na mojim ruka-
ma nema nepravde, neka vidi Bog naih
otaca i neka sudi!
18 Onda je doao duh na prvaka tridese-
torice, na Amasaja. On je povikao: Tvoji
su, Davide, i s tobom, sine Jesejev! Mir,
mir tebi, i mir onima, koji ti pomau, jer
tebi pomae tvoj Bog. Tako ih primio Da-
vid i postavio ih zapovjednicima nad boj-
nim jedinicama.
19 I Manasehovi sinovi su preli k Davidu
kad je s Filistejcima iao u boj protiv Sa-
ula, ali im nije pomogao, jer flistejski gla-
vari vratili ga poto su se bili posvjetovali,
govorili su meu sobom: On bi na raun
naih glava mogao prebjei k Saulu, svo-
jem gospodaru.
20 Kad se vraao u Siklag, preli su k nje-
mu od plemena Manasehova: Adnah, Jo-
zabad, Jediael, Mihael, Jozabad, Elihu i
Ziletaj, tisunici u plemenu Manasehovu.
21 Oni su pomagali Davidu protiv razboj-
nikih grupa, jer su svi bili hrabri ljudi, te
su postali voe u vojsci.
22 Iz dan u dan dolazili su tako ljudi k Da-
vidu, da stupe u njegovu slubu, dok nije
postala velika vojska kao vojska Boja.
23 Ovo je broj naoruane vojske za ratnu
slubu koji su doli k Davidu u Hebron, da
prenesu Saulovo kraljevstvo na njega po
Gospodinovoj zapovijedi:
24 od Judinih sinova, koji su nosili tit i
koplje, bilo je est tisua i osam stotina
naoruanih za slubu ratnu;
25 od imunovih sinova sedam tisua i
stotinu hrabrih ratnika;
26 od Levijevih sinova etiri tisue i est
stotina.
27 S Jehojadom, vladarom Aronovih si-
nova, pod kojim je stajalo tri tisue i se-
dam stotina ljudi,
28 sa Sadokom, mladim junakom, ija je
obitelj stavila dvadeset i dva zapovjedni-
ka;
29 od Benjaminovih sinova, brae Saulo-
ve, tri tisue ljudi, jer dotada veina ih se
dralo uz kuu Saulovu;
30 od Efraimovih sinova dvadeset tisua i
osam stotina hrabrih, u svojim obiteljima
veoma uglednih ljudi;
31 od polovice plemena Manasehova
osamnaest tisua, koji su bili po imenu
odreeni doi i postaviti Davida kraljem;
32 od Isakarovih sinova, koji su razumije-
vali prilike vremena, tako da su znali to
1 Ljetopisi
329
treba raditi Izrael, dvjesto stotnika i pod
njihovim zapovjednitvom sva njihova
braa;
33 od Zebulunovih sinova pedeset tisua
sposobnih za rat, vjeti za rat naoruani
svakovrsnim orujem za rat i uzdrljivi;
34 od plemena Naftalijeva tisua glavara
i s njima trideset i sedam tisua ljudi sa
titom i kopljem;
35 od plemena Danova dvadeset i osam
tisua i est stotina za boj naoruanih lju-
di;
36 od plemena Aerova etrdeset tisua
za rat sposobnih, za boj spremnih ljudi;
37 od onih s onu stranu Jordana: od ple-
mena Rubenova, Gadova i od polovice
plemena Manasehova stotinu i dvadeset
tisua ljudi s potpunim ratnim orujem.
38 Svi ovi junaci doli su, u redove ure-
eni, jednoduni u Hebron, da postavili
Davida kraljem nad svim Izraelom. I ostali
svi Izraelovi sinovi bili su sloni da Davida
postave kraljem.
39 Oni su ostali ondje kod Davida tri dana,
i jeli su i pili, jer su se bila njihova braa
pobrinula za njih.
40 I njihova braa sve od Isakara, Zebu-
luna i Naftalija donijeli su na magarcima,
devama, mazgama i volovima ivenih
namirnica: brana, smokava, suhoga
groa, vina, ulja, volova i ovaca u izobi-
lju, jer je bila radost u Izraelu.
Prijenos zavjetne krinje
13
Onda se David posvjetovao s ti-
sunicima i sa stotnicima i sa svim
glavarima.
2 Nato je rekao David svemu Izraelovu
narodu: Ako je vama pravo i ako je vo-
lja Gospodina, naega Boga, onda emo
poslati svojoj ostaloj brai po svim Izrae-
lovim krajevima i k sveenicima i Levitima
u gradovima, gdje su njihovi panjaci, da
se nau kod nas,
3 pa da donesemo k sebi krinju svojega
Boga, jer se za vladanja Saulova nismo
brinuli za nju.
4 Onda se sva zajednica s time suglasila
da se to napravi, jer je taj prijedlog bio po
volji svemu narodu.
5 I tako David skupio sav Izraelov narod
od ihora na putu u Egipat do glavnog
puta u Hamat, da donesu Boju krinju iz
Kirjat-Jearima.
6 Potom otiao David sa svim Izraelom
u Baalu, to jest Kirjat-Jearim to pripa-
da Judi, da odatle prenesu Boju krinju,
koja nosi ime: Gospodin, koji vlada nad
kerubinima.
7 Stavili su Boju krinju na nova kola i
povezli ju iz kue Abinadabove, a Uza i
Ahio vodili su kola.
8 David i svi Izraelovi sinovi plesali su puni
revnosti pred Bogom, i pjevali su pjesme
uz pratnju citara, harfa, bubnjeva, zvoni-
a i cimbala.
9 Kad su doli do gumna Kidonova, pru-
io je Uza svoju ruku da pridri krinju, jer
su volovi povukli na stranu.
na Uzu i udario ga ondje, jer se bio rukom
dotaknuo krinje. On je umro ondje pred
Bogom.
11 David se vrlo oalostio to je Gospodin
ubi Uzu. Zato se nazvalo ono mjesto Pe-
rez Uza do dananjega dana.
12 David se u onaj dan pobojao Boga i
pomislio: Kako mogu donijeti k sebi
Boju krinju?
13 David nije dao dovesti krinju k sebi
u Davidov grad, nego ju sklonio u kuu
Obed-Edoma iz Gitejca.
14 I tako je ostala Boja krinja tri mjese-
ca u kui Obed-Edoma kod njegove obi-
telji. Gospodin je blagoslovio kuu Obed-
Edoma i sve njegovo imanje.
David priprema grau za Dom
14
Nato je Hiram, kralj Tira, poslao Da-
vidu poslanike s cedrovim drvima, s
kamenarima i drvodjeljama, da mu grade
dvor.
2 David je spoznao da ga je Gospodin po-
tvrdio kao kralja nad Izraelom, jer njego-
vo kraljevstvo bilo se podiglo do visokog
ugleda zbog njegova naroda Izraela.
3 David je uzeo sebi u Jeruzalemu jo
ena, i Davidu se rodilo jo vie sinova i
keri.
4 Ovo su imena sinova koji su mu se ro-
dili u Jeruzalemu: amua, obab, Natan,
Salomon,
5 Ibhar, Eliua, Elpelet,
6 Nogah, Nefeg, Jafja,
7 Eliama, Beelijada i Elifelet.
8 Kad su uli Filistejci da je David bio po-
mazan za kralja nad svim Izraelom, izali
su svi Filistejci da ulove Davida. im je
David to uo izaao je pred njih.
9 Filistejci su doli i rairili se u Refaim-
skoj ravnici.
10 David je zapitao Boga, rekavi: Hou
li izii protiv Filistejaca? Hoe li ih dati
u moje ruke? Gospodin mu odgovorio:
Izai! Dat u ih u tvoje ruke!
11 Kad su oni otili u Baal-Perasim, David
ih ondje. David je povikao: Bog prodro
mojom rukom kroz moje neprijatelje kao
to prodire voda. Zato se nazvalo ono
mjesto Baal-Perasim.
1 Ljetopisi
330
12 Idole, koje su ondje ostavili, David je
dao spaliti.
13 Onda su Filistejci jo jednom doli i ra-
irili se po ravnici.
14 Zato je zapitao opet David Boga, i Bog
mu odgovorio: Ne idi za njima, nego ih
zaobii, pa udari na njih od dudovih sta-
bala!
15 im uje da zauti po vrhovima du-
dovih stabala, onda izai i napadni, jer
onda ide pred tobom Bog da pobije fli-
stejski tabor!
16 David je napravio tako, kako mu je Bog
zapovjedio. Oni su pobili flistejsku vojsku
od Gibeona do Gezera.
17 I rairila se slava Davidova po svim
zemljama, i Gospodin je zadao strah od
njega svim narodima.
David prenosi krinju Jeruzalem
15
Potom je David dao sebi sagraditi
kue u Davidovu gradu, pripremio je
mjesto za Boju krinju i razapeo joj ator.
2 Onda je zapovjedio David da nitko ne
smije nositi Boju krinju osim Levita, jer
je njih izabrao Gospodin da nose Boju
krinju i da mu slue uvijek.
3 I dozvao David sve Izraelove sinove u
Jeruzalem da prenesu Gospodinovu kri-
nju na mjesto koje je za nju pripremio.
4 I tako je skupio David Aronove sinove i
Levite:
5 od Kohatovih sinova glavara Joela i sto-
tinu i dvadeset njegove brae;
6 od Merarijevih sinova glavara Asaju i
dvjesto i dvadeset njegove brae:
7 od Geronovih sinova glavara Joela i
stotinu i trideset njegove brae;
8 od Elisafanovih sinova glavara emaju i
dvjesto njegove brae;
9 od Hebronovih sinova glavara Eliela i
osamdeset njegove brae;
10 od Uzielovih sinova glavara Aminada-
ba i stotinu i dvanaest njegove brae.
11 I David je dozvao sveenike Sadoka i
Abiatara i Levite Uriela, Asaju, Joela, e-
maju, Eliela i Aminadaba.
12 Onda im rekao: Vi ste obiteljski glava-
ri Levita. Posvetite sebe i svoju brau, da
moete donijeti krinju Gospodina, Boga
Izraelova, na mjesto koje sam za nju pri-
premio.
13 Jer prijanji put niste tako napravili, zato
nas je udario Gospodin, na Bog, jer ga ni-
smo pitali kako treba s tim postupiti.
14 Onda su se posvetili sveenici i Leviti,
da donesu krinju Gospodina, Boga Izra-
elova,
15 Onda su ponijeli Leviti Boju krinju,
kako je zapovjedio Mojsije po Gospodi-
novoj zapovijedi, motkama na svojim ra-
menima.
16 Potom je zapovjedio David levitskim
glavarima da postave svoju brau za pje-
vae, s njihovim glazbalima, harfama, ci-
trama i cimbalima, da uskliknu visokim
radosnim glasom.
17 I postavili su Leviti sina Joelova, He-
mana, i od njegove brae Asafa, sina Be-
rekijina, i od njihove brae, Merarijevih
sinova, Etana, sina Kuajina,
18 s njima njihovu brau drugoga reda:
Zahariju, sina, Jaaziela, emiramota, Je-
hiela, Unija, Eliaba, Benaju, Maaseju, Ma-
titju, Elifeleha, Mikneju, Obed-Edoma i
Jehiela, vratare.
19 Pjevai Heman, Asaf i Etan imali su
glasno udarati u mjedena cimbala,
20 Zaharija, Aziel, emiramot, Jehiel, Uni,
Eliab, Maaseja i Benaja u harfe s visokim
zvucima,
21 Matitja, Elifeleha, Mikneja, Obed-Edo-
ma, Jehiela i Azazju u citare duboko, da
vode pjevanje.
22 Konanija je bio glavar Levita, koji su
nosili krinju, i on je vodio prenoenje, jer
se u to razumio.
23 Berekija i Elkana ili su kao vratari pred
krinjom.
24 Sveenici ebanija, Joafat, Netanel,
Amasaj, Zaharija, Benaja i Eliezer trubili
su u trube pred Bojom krinjom. Onda
su dolazili Obed-Edom i Jehija kao vratari
kod krinje.
25 I tako je poao David s Izraelovim star-
jeinama i tisunicima da s velikim vese-
ljem da bi prenijeli krinju Gospodinova
zavjeta iz kue Obed-Edomove.
26 I Bog je bio milostiv Levitima, nositelji-
ma krinje Gospodinova zavjeta. Zato su
oni rtvovali sedam volova i sedam ovno-
va.
27 David je bio ogrnut ogrtaem od pre-
predena lana, tako i svi Leviti koji su nosili
krinju, i pjevai i Konanija, glavar prije-
nosa i pjeva. David je imao jo na sebi
laneni opleak.
28 Tako je sav Izrael nosio krinju Gos-
podinova zavjeta kliui i trubei u trube
i u rogove i udarajui u cimbala, harfe i
citare.
29 Tako je ula krinja Gospodinova za-
vjeta u Davidov grad. Mikala, ki Saulova,
gledala je s prozora van. Kad je vidjela
kralja Davida gdje skae i plee, prezrela
ga u svojem srcu.
Davidov hvalospjev. Propis slube Boje
16
I tako su bili unijeli Boju krinju i na-
mjestili ju u ator kojega je bio David
1 Ljetopisi
331
podignuo za njega, prinijeli su pred Bogom
rtve paljenice i rtve mirotvorne.
2 Kad je prenio David rtve paljenice i
rtve mirotvorne, blagoslovio je narod u
Ime Gospodina.
3 Onda je razdijelio svim Izraelcima, ljudi-
ma i enama, svakome po jedan kruh, po
komad mesa i kola od groa.
4 Potom je postavio neke Levite da slue
kod Gospodinove krinje. Oni su morali
prinositi Gospodinu, Bogu Izraelovu, hva-
lu, ast i slavu:
5 Asaf kao glavar i Zaharija kao drugi u
redu za njim, onda Jeiel, emiramot, Je-
hiel, Matitja, Eliab, Benaja, Obed-Edom i
Jeiel sa svojim glazbalima, harfama i ci-
trama, Asaf je imao udarati u cimbale;
6 Sveenici Benaja i Jahaziel redovito su
trubili u trube pred krinjom Bojega za-
vjeta.
7 Na taj dan David je prvi put dao Asafu i
njegovoj brai, psalam hvale Gospodinu:
8 Hvalite Gospodina! Zazivajte njegovo
Ime; javljajte narodima njegova djela!
9 Pjevajte mu psalme; svirajte mu; navje-
ujte sva njegova udesa!
10 Hvalite se njegovim svetim imenom!
Neka se veseli srce onih, koji trae Gos-
podina!
11 Traite Gospodina i njegovu slavu; tra-
ite uvijek njegovo lice!
12 Spominjite se njegovih udesa, koja je
napravio, znakova njegovih, presuda nje-
govih usta!
13 O sjeme Izraela, njegova sluge, sinovi
Jakova njegova odabranika!
14 On, Gospodin, nama je Bog; u cijeli
svijet idu njegove presude.
15 Svojega zavjeta on se vjeno sjea, ri-
jei, koju je dao za tisuu narataja,
16 Zavjeta koji je uspostavio s Abraha-
mom, i svoje zakletve Izaku.
17 To je postavio Jakovu za zakon, za
vjeni zavjet Izraelu,
18 rekavi: Kanaan u dati tebi kao va
batinski dijel!
19 Onda ste jo bili brojem maleni, bilo
vas samo malo i doljaci u njemu.
20 Jo ste ili od naroda do naroda, od
jednoga kraljevstva do drugoga.
21 Ali on nije dao da im se naudi. Zbog
njih je karao kraljeve, rekavi:
22 Ne dirajte u moje pomazanike, mojim
prorocima ne napravite nita na ao!
23 Pjevajte tako Gospodinu, sve zemlje!
Iz dana u dan navjeujete njegovo spa-
senje!
24 Navjeujte narodima njegovu slavu,
svakomu puku njegova udesa!
25 Jer je velik Gospodin i veoma dostojan
hvale, strahovit iznad svih bogova.
26 Jer su svi bogovi u narodima idoli, a
Gospodin je stvorio nebesa.
27 Slava i velianstvo su pred njim, sila i
radost u njegovu svetitu.
28 I dajte Gospodinu, plemena naroda,
dajte Gospodinu slavu i ast!
29 Dajte Gospodinu slavu prema njego-
vu Imenu; prinosite darove, dolazite pred
njegovo lice; poklonite se Gospodinu u
svetomu nakitu!
30 Neka strepi pred njim cijeli svijet! vr-
sto stoji svijet, nikada se nee poljuljati!
31 Nebesa se vesele, zemlja se raduje.
Navijestite narodima: Gospodin kraljuje!
32 More bui i to je u njemu, polje se
raduje i to je na njemu.
33 I onda e se veseliti umska stabla
pred Gospodinom, jer On dolazi suditi ze-
mlju.
34 Hvalite Gospodina jer je dobar, jer nje-
gova milost traje zauvijek.
35 Ovako govorite: Spasi nas, o Boe
nae spasenje! Iskupi nas, spasi nas od
naroda! Da bi mogli slaviti tvoje sveto Ime,
da se smijemo hvaliti tvojom slavom.
36 Neka je hvaljen Gospodin, Bog Izrae-
lov, od vijeka do vijeka! I sav narod ree:
Amen! I Hvala neka je Gospodinu!
37 Onda je ostavio ondje pred krinjom
Gospodinova zavjeta Asafa i njegovu bra-
u da redovito slue pred krinjom onako
kako svaki dan zahtijeva.
38 Obed-Edoma i ezdeset i osam njego-
ve brae i Obed-Edoma, sina Jedutuno-
va, i Hosu postavio je vratarima.
39 Sveenika Sadoka i njegovu brau,
sveenike, namjestio je za stan Gospodi-
nov na uzvisini u Gibeonu.
40 Oni su imali Gospodinu redovito uju-
tro i naveer prinositi rtve paljenice na
rtveniku za rtve paljenice, tono onako
kako stoji napisano u knjizi zakona Gos-
podinova koji je dao Izraelu.
41 S njima su bili Heman i Jedutun uz
ostale koji su bili izabrani i poimence
oznaeni da prinose Gospodinu hvalo-
spjev: Vjeno traje njegova milost.
42 Oni, Heman i Jedutun, uvali su trube i
cimbala za glazbenike i glazbala za Boje
pjesme. Jedutunovi sinovi su vrili vratar-
sku slubu.
43 Potom se razili vratili kui; a David
otiao pozdraviti svoj dom.
Boje obeanje Davidu
17
Dogodilo se kad se David bio uselio
u svoj dvor, rekao je David proroku
Natanu: Evo, ja stojim u kui od cedra,
a krinja Gospodinova zavjeta stoji pod
1 Ljetopisi
332
atorskim krovom.
2 Natan je odgovorio Davidu: Izvedi sve
to ti je u srcu, jer je Gospodin s tobom.
3 Ali jo u istoj noi dola je Gospodinova
rije Natanu:
4 Idi, reci mojem sluzi Davidu: Ovako
govori Gospodin: Nee mi ti graditi kuu
da u njoj prebivam.
5 Ja nisam nikada boravio u kui odon-
da, otkada sam izveo Izraelove sinove do
dananjega dana, nego sam putovao od
jednoga atora i boravita do drugoga.
6 Jesam li, dok sam sa svim Izraelom ho-
dio okolo, kome od sudaca Izraelovih,
zapovjedio, da pasu moj narod Izraela,
ikada jednu rije rekao: Zato mi niste
sagradili kuu od cedra?
7 Zato reci sada mojem sluzi Davidu:
Ovako govori Gospodin vojska: Ja sam
te uzeo s pae od stada, da bude vladar
mojem narodu Izraelu.
8 Bio sam s tobom kod svega to si po-
duzimao, i unitio sam ispred tebe sve
tvoje neprijatelje. Ja u ti stei ime kakvo
imaju samo najvei na zemlji.
9 Ja u odrediti mjesto svojem narodu
Izraelu i ondje ga posaditi da mirno prebi-
va na svojem mjestu i da se vie ne uzne-
miruje. Silnici ga nee vie muiti kao pri-
je.
10 Od onoga vremena, kad sam postavio
sudce nad svojim narodom Izraelom, poni-
zit u sve tvoje neprijatelje, jo ti javljam
da e ti Gospodin sagraditi kuu.
11 Kad se jedanput navre tvoji dani i ti
poine kod svojih otaca, odredit u tvo-
je potomstvo poslije tebe, koji e biti od
tvojih sinova i utvrdit mu njegovo kraljev-
stvo.
12 On e mi onda sagraditi kuu, i ja u
uvrstiti njegovo prijestolje za sva vreme-
na.
13 Ja u mu biti otac, a on neka mi bude
sin! Nikada mu neu uskratiti svoju naklo-
nost, kako sam ju uskratio njegovu pret-
hodniku.
14 Zauvijek u ga postaviti nad svojom
kuom i svojim kraljevstvom, i njegovo
prijestolje e tvrdo stajati zauvijek.
15 Natan je svim ovim rijeima i po svoj
ovoj objavi bio govorio Davidu.
16 Onda je otiao kralj David, pao pred
Gospodinom i pomolio se: Tko sam ja,
Gospodine, o Boe moj? to je moja kua
da si me doveo do ovdje?
17 I to je jo bilo premalo pred tobom, o
Boe! Ti si dapae kui svojega sluge dao
obeanja za daleka vremena. Ti si postu-
pao sa mnom kao s velikim ovjekom,
Gospodine, Boe moj!
18 to e ti jo rei David o slavi kojom si
obasuo svojega slugu? Ta ti zna svojega
slugu.
19 Gospodine, zbog svojega sluge i po
svojem srcu napravio si sve ovo veliko i
objavio si sve ovo sjajno.
20 Gospodine, tebi nitko nije jednak! Osim
tebe nema Boga po svemu to smo uli
svojim uima.
21 Gdje je narod na zemlji kao tvoj Izrae-
lov narod, zbog kojega je Bog doao da
ga iskupi sebi za narod, da pribavi tebi
ime velikim i udesnim djelima i da ispred
tvojega naroda, kojega si izbavio iz Egip-
ta, protjerao druge narode.
22 Ti si sebi odredio svoj narod Izraela za
sva vremena kao narod, i ti si, Gospodine,
postao njihov Bog!
23 Pa daj, Gospodine, da se obeanje ko-
jega si dao svojem sluzi i njegovoj kui
ispuni za sva vremena, i napravi to si
obrekao!
24 Neka bude utvreno da tvoje ime bude
uzveliano zauvijek, rekavi: Gospodin
vojska jest Bog Izraelov, jest Bog u Izra-
elu, i kua tvojega sluge Davida stajat e
pred tobom.
25 Jer ti si, Boe moj, objavio svojem slu-
zi da e mu sagraditi kuu. Zato se tvoj
sluga usudio tebi upraviti ovu molitvu.
26 Tako, Gospodine, ti si Bog, jer si svo-
jem sluzi napravio ovo sjajno obeanje.
27 Budi sada voljan i blagoslovi kuu svo-
jega sluge da stoji pred tobom zauvijek,
jer to ti blagoslovi, Gospodine, blago-
slovljeno je zauvijek!
Davidov proiruje svoje kraljevstvo
18
Dogodilo se poslije toga da je David
nadvladao Filistejce i podjarmio ih, i
uzeo Gat i njegove gradove iz flistejskih
ruku.
2 Nadalje pobijedio je Moapce, i oni su
postali Davidu podloni i morali su plaati
danak.
3 David je pobijedio i Hadadezera, so-
bskog kralja, koja lei u pravcu prema
Hamatu, kad se ovaj spremio da utvrdi
svoju vlast na Eufratu.
4 Od njega je uzeo David tisuu bojnih
kola, sedam tisua konjanika i dvadeset
tisua pjeaka. Sve konje David dao je
ohromiti, ostavio je samo toliko koliko je
bilo potrebno za stotinu bojnih kola.
5 Kad su Sirijci od Damaska doli u po-
mo sobskom kralju Hadadezeru, pobio
je David dvadeset i dvije tisue Sirijaca.
6 Potom je David namjestio namjesnika u
Siriji od Damaska, i Sirijci su postali pod-
loni Davidu i obvezani na danak. Tako je
1 Ljetopisi
333
Gospodin pomagao Davidu u svemu to
bi poduzimao.
7 David je zaplijenio zlatne titove koje
su imale sluge Hadadezerove, i donio ih
u Jeruzalem.
8 U Tibhatu i Kunu, Hadadezerovim gra-
dovima, David je zaplijenio vrlo mnogo
mjedi, od ega je Salomon dao napraviti
mjedeno more, stupove i mjedeno posu-
e.
9 Kad je Tou, hamatski kralj, doznao da
je David pobio svu vojsku sobskog kralja,
Hadadezera
10 poslao je on svojega sina Adorama
kralju Davidu da ga pozdravi i sreu mu
zaeli to se borio protiv Hadadezera
i pobijedio ga. A Hadadezer je bio ratni
protivnik Touov. On je donio sobom sva-
kojakih predmeta od srebra, zlata i mje-
di.
11 I to je David kralj posvetio Gospodinu
zajedno sa srebrom i zlatom to je uzeo
od svih naroda, od Edomaca, Moabaca,
Amonaca, Filistejaca i Amaleana.
12 Abiaj, sin Serujin, pobio je osamnaest
tisua Edomaca u Slanoj dolini.
13 On je namjestio u Edomu namjesnike,
i sav Edom bio je podloan Davidu. Tako
je pomagao Gospodin Davidu u svemu
to bi poduzimao.
14 I David je vladao nad svim Izraelom
i davao svemu svojem narodu pravdu i
pravicu.
15 Vrhovni zapovjednik vojske bio je
Joab, sin Serujin; Joafat, sin Ahiludov
bio je peatnik.
16 Sveenici su bili: Sadok, sin Ahitubov,
i Abimelek, sin Abiatarov. ava je bio dr-
avni pisar.
17 Zapovjednik nad Keretejcima i Peletej-
cima bio je Benaja, sin Jehojadov. Davi-
dovi sinovi su bili prvi iza kralja.

David pobjeuje Amonce i Sirijce
19
Poslije toga umro je Naha, amonski
kralj. Njegov sin je uzaao namjesto
njega na prijestolje.
2 David je pomislio: Imat u prijateljske
odnose s Hanunom, sinom Nahaovim,
jer je i njegov otac stajao sa mnom u do-
brom dogovoru. I tako poslao David po-
slanike i dao mu izrei svoju suut zbog
njegova oca. Kad su Davidovi poslanici
doli Hanunu u zemlju Amonaca, da mu
izreknu suut.
3 Glavari Amonaca rekli su Hanunu: Mi-
sli li da David hoe poastiti tvojega oca
kad ti alje poslanike da te utjee? Dapa-
e njegovi poslanici doli su k tebi samo
zato da razgledaju zemlju, da je uhode i
onda opustoe.
4 Onda je dao Hanun Davidove poslanike
uhititi, obrijati ih i odsjei im haljine dopo-
la sve do bokova, i tako ih otpremio.
5 Kad su to javili Davidu, poslao im u su-
sret glasnike, jer su ljudi bili teko pogr-
eni. Kralj im je poruio: Ostanite u Jeri-
honu dok vam opet naraste brada; onda
doite kui!
6 Kad su Amonci uvidjeli da su se omra-
zili s Davidom, poslali su Hanun i Amonci
tisuu talenata srebra da unajme bojna
kola i konjanike od Sirijaca u Mezopota-
miji i od Sirijaca u Maaki i Sobi.
7 Oni su unajmili trideset i dvije tisue
bojnih kola, uz to kralja od Maake s nje-
govom vojskom. Ovi su doli i utaborili
se pred Medebom. I Amonci se skupili iz
svojih gradova i izali u boj.
8 im je to uo David, poslao je Joaba sa
svom vojskom, samih hrabrih ratnika.
9 Amonci su izali i postavili se pred gra-
dom u bojni red. Kraljevi, koji su bili doli,
uzeli su mjesto za sebe u polju.
10 Kad je vidio Joab da mu prijeti napa-
daj sprijeda i straga, izabrao je sebi najo-
dabranije Izraelove sinove i namjestio se
prema Sirijcima.
11 Ostatak vojske predao svojem bratu
Abiaju da se namjeste prema Amonovim
sinovima.
12 On je rekao: Ako Sirijci budu jai od
mene, mora mi doi u pomo. Ako li
Amonci budu jai od tebe, ja u doi tebi
u pomo.
13 Samo budi hrabar, i borimo se za svoj
narod i za gradove svojega Boga. Gospo-
din neka napravi to mu se ini dobro!
14 I kad je Joab svojom vojskom, kojom
je zapovijedao, izaao da udari na Sirij-
ce, a oni su pobjegli ispred njega.
15 im su Amonci vidjeli da su Sirijci na-
gnuli u bijeg, dali su se i oni u bijeg ispred
njegova brata Abiaja i povukli se u grad.
Nato se Joab vratio kui u Jeruzalem.
16 Kad su vidjeli Sirijci da su ih Izraelovi
sinovi potukli, poslali su poslanike, te su
doveli Sirijce preko rijeke, ofak, vojsko-
voa Hadadezerov, imao je vrhovno za-
povjednitvo.
17 Kada su to javili Davidu, podignuo je
on sve Izraelce, preao preko Jordana,
poao je protiv njih i svrstao se prema
njima. I kad se David bio postavio prema
Sirijcima za boj, oni su se pobili s njim.
18 Ali Sirijci su morali nagnuti u bijeg
ispred Izraelaca. David je unitio Sirijcima
sedam tisua boraca bojnih kola i etrde-
set tisua pjeaka, i vojskovou ofaka
pogubio.
1 Ljetopisi
334
19 Kad su vidjeli podanici Hadadezerovi
da su ih razbili Izraelovi sinovi, ustanovili
su mir s Davidom i pokorili mu se. A Sirijci
su se uvali da ubudue vie ne pomau
Amonovim sinovima.
Davidove pobjede nad Filistejcima
20
Dogodilo se sljedee godine u vri-
jeme kad kraljevi obino idu u rat,
poveo je Joab vojsku u boj i opustoio
zemlju Amonaca. Onda otiao i opkolio
Rabu, a David je ostao u Jeruzalemu. Kad
je Joab bio osvojio i razorio Rabu.
2 Onda je uzeo David njihovu kralju kru-
nu s glave, koja je imala prema procjeni
vrijednost od jednog talenta na zlatu i na
dragom kamenju to je bilo u njoj, i pri-
stajala je Davidovoj glavi. On je odnio iz
grada vrlo bogat plijen.
3 Narod koji je boravio u njemu, dao je
odvesti, staviti ga na pile, na eljezne bra-
ne i sjekire. Tako isto je napravio David sa
svim ostalim gradovima Amonaca. Onda
se vratio David sa svom vojskom u Jeru-
zalem.
4 Potom je u Gezeru opet dolo do boja
s Filistejcima. Pritom je Huanin Sibekaj
ubio Sipaja, koji je pripadao rodu divova.
Tako su bili oni pokoreni.
5 Kad je onda opet dolo do boja s Fili-
stejcima, ubio je Elhanan, sin Jairov, La-
hmija, brata Golijata iz Gitejca, ije je ko-
plje bilo kao vratilo.
6 Opet je dolo do boja kod Gata, a tu
je bio jedan ovjek gorostas, koji je imao
est prsta na rukama i est prsta na no-
gama, svega dvadeset i etiri. I on je pri-
padao rodu divova.
7 Kad je on pogrdio Izraelove sinove, ubio
ga Jonatan, sin imea, brata Davidova.
8 To su bili potomci divova u Gatu i pali
su od Davidove ruke i njegovih slugu.
Bog kanjava Davidovu oholost kugom
21
Sotona je ustao protiv Izraela i na-
vratio Davida, da broji Izraelove si-
nove.
2 I tako je zapovjedio David Joabu i voj-
skovoama: Idite, izbrojte Izraelove si-
nove od Beer-ebe do Dana, pa mi javite
da znam njihov broj!
3 Ali Joab je rekao: Gospodin neka bi
dao da tvoj narod, koliko ga je sada, bude
jo stotinu puta vie. A oni su svi, moj
gospodaru i kralju, tebi podloni, mojem
gospodaru. Zato moj gospodar takvo
to hoe? Zato da se okrivi Izrael takvim
grijehom?
4 Ali je kraljeva zapovijed primorala Joa-
ba. I tako se Joab podignuo na put i obi-
ao sav Izrael i opet se vratio u Jeruza-
lem.
5 Onda je Joab priopio Davidu broj po-
pisanoga naroda. I bilo je svega Izraelova
naroda milijun i stotinu tisua teko nao-
ruanih ljudi, a naroda Judina etiri stoti-
ne i sedamdeset tisua ljudi teko naoru-
anih.
6 Plemena Levijeva i Benjaminova nije bio
s njima izbrojio, jer je Joabu bila mrska
kraljeva zapovijed.
7 Kako ta stvar nije bila mila Bogu, zato je
udario Izraela.
8 David se dodue bio pomolio Bogu:
Teko sam sagrijeio to sam to napra-
vio, ali oduzmi svojem sluzi krivnju nje-
govih zlodjela, jer sam bio posve zaslije-
pljen!
9 A Gospodin je zapovjedio Gadu, vidiocu
Davidovu:
10 Idi i reci Davidu: Ovako govori Gos-
podin: Troje ti predlaem; izaberi si jedno
od toga, da ti napravim!
11 Gad je poao k Davidu i navijestio mu:
Ovako govori Gospodin: Biraj sebi,
12 ili tri godine gladi ili tri mjeseca bijega
pred svojim neprijateljima, a pritom da te
stigne ma tvojih neprijatelja, ili tri dana
ma Gospodinov, kuga u zemlji, a pritom
da Gospodinov Aneo ubija po svim Izra-
elovim krajevima. Sad promisli to u od-
govoriti onomu koji me poslao!
13 David je odgovorio Gadu: U velikoj
sam muci. Radije u pasti u ruke Gospo-
dinove, jer je njegovo milosre veliko, a u
ruke ljudima ne bih htjeo pasti.
14 Tako je pustio Gospodin kugu na Izra-
ela, te je pomrlo Izraelaca sedamdeset
tisua ljudi.
15 I Bog je poslao anela u Jeruzalem da
ga uniti. Kad je on ubijao u njemu, pogle-
dao je Gospodin na njega, i saalilo mu se
zbog zla. Zato je zapovjedio anelu koji
je ubijao: Dosta je sada, povuci natrag
svoju ruku! Gospodinov Aneo je ba
stajao kod gumna Jebusejca Ornana.
16 Kad je David podignuo svoje oi, vidio
Gospodinova Anela gdje stoji izmeu
zemlje i neba, u ruci mu goli ma, ispru-
en protiv Jeruzalema. Onda su pali Da-
vid i starjeine na koljena licem do zemlje,
odjeveni u kostrijet.
17 I David se pomolio Bogu: Ja sam koji
je zapovjedio brojenje naroda. Ja sam,
koji je sagrijeio i zlo poinio. A ove ovce
to su one napravile? Pa okreni, Gospo-
dine, Boe moj, svoju ruku na mene i na
moju obitelj, ali ne na svoj narod ovim po-
morom!
18 Onda je Gospodinov Aneo zapovje-
1 Ljetopisi
335
dio Gadu da rekne Davidu neka bi David
iziao gore podii rtvenik Gospodinu na
gumnu Jebusejca Ornana.
19 David je izaao na Gadovu zapovijed,
koju je on izgovorio u Ime Gospodinovo.
20 I Ornan, kad se okrenuo, vidio je ane-
la pa se sakrili on i njegova etiri sina, a
Ornan je nastavio vriti penicu.
21 Onda je David poao k Ornanu. Kad je
Ornan pogledao i vidio kralja, izaao je s
gumna i poklonio se pred Davidom licem
do zemlje.
22 David je rekao Ornanu: Daj mi to gu-
mno da podignem na njemu rtvenik Gos-
podinu! Za novce koliko vrijedi daj mi ga;
da se pomor ukloni od naroda!
23 Ornan je odgovorio Davidu: Uzmi ga
sebi, i neka moj gospodar i kralj pravi to
mu je drago! Evo, dajem ti i volove za r-
tve paljenice i sve vree sprave za drva i
penicu za prinos; sve ti to darujem.
24 A kralj David je rekao Ornanu: Ne, ja
u to samo kupiti za novce koliko vrijedi,
jer neu to to je tvoje prinositi Gospodi-
nu ni prinositi rtve paljenice koje me ni-
ta ne kotaju.
25 I David je dao Ornanu za ono mjesto
est stotina ekela zlata.
26 David je podignuo ondje rtvenik Gos-
podinu i prineo rtve paljenice i rtve mi-
rotvorne. Kad je prizvao Gospodina, On
mu je odgovorio ognjem koji je spustio s
neba na rtvenik za rtve paljenice.
27 Gospodin je zapovjedio anelu, da za-
takne opet svoj ma u korice.
28 Kad je onda David vidio da ga je Gos-
podin usliao na gumnu Jebusejca Orna-
na, prineo je ondje rtve.
29 Gospodinov ator koji je bio Mojsije
napravio u pustinji i rtvenik za rtve pa-
ljenice bili su u ono vrijeme na uzvisini u
Gibeonu.
30 A David se nije usudio vie ii ondje k
njemu, da asti Boga, jer se bio prestra-
io maa Gospodinova Anela.
Davidove pripreme za graenju Doma
22
Nato je David rekao: Ovo je kua
Boga, Gospodina, i ovo je rtvenik
za rtve paljenice Izraela.
2 Potom je David zapovjedio da se skupe
stranci u Izraelovoj zemlji, i odredio ka-
menare koji e klesati kamen za gradnju
Bojega Doma.
3 I David je pripravio mnogo eljeza za
avle za krila vrata i za sastavke, tako isto
mjedi toliko da se nije moglo mjeriti.
4 Isto tako cedrovih drva bez broja, jer su
Sidonci i Tirci dovozili Davidu mnogo ce-
drova drva.
5 David je u sebi mislio: Moj sin Salo-
mon mlad je i njean, a Dom koji treba
podignuti Gospodinu mora biti vrlo velik
za slavu i ast po svim zemljama. Zato u
mu ve sada pripraviti to treba. I tako je
David pripravio, jo prije svoje smrti, gra-
e u obilju.
6 Nato je dozvao svojega sina Salomona i
zapovjedio mu da sagradi Dom Gospodi-
nu, Bogu Izraelovu.
7 David je rekao Salomonu: Moj sine,
ja sam bio naumio sagraditi Dom Imenu
Gospodina, svojega Boga.
8 Ali mi je dola Gospodinova rije: Mno-
go si krvi prolio i velike si ratove vodio. Ne
smije ti sagraditi Dom mojem Imenu, jer
si mnogo krvi prolio na zemlju pred me-
nom.
9 Ali eto, sin ti se rodio, i on e biti ovjek
mira, i ja u mu pribaviti mir od svih nje-
govih neprijatelja unaokolo. Ta njegovo je
ime Salomon, jer e dati mir i pokoj Izrae-
lu u njegove dane.
10 On e sagraditi Dom mojem Imenu, i
on e mi biti sin, a ja u mu biti otac. Nje-
govo kraljevsko prijestolje utvrdit u zau-
vijek nad Izraelom.
11 I sada, moj sine, neka bude Gospodin
s tobom, da ti uspije sagraditi Dom Gos-
podina, tvojega Boga, kako ti je obeao!
12 I neka ti Gospodin, kad te postavi nad
Izraelom, da razum i mudrost da dri za-
kon Gospodina, svojega Boga!
13 Onda e ti to uspjeti ako brino odri
zakone i uredbe koje je Gospodin zapo-
vjedio Izraelovim sinovima preko Mojsija.
Budi snaan i hrabar, ne boj se i ne strai
se!
14 Evo, u svoj svojoj nevolji pripravio sam
za Gospodinov Dom stotinu tisua tale-
nata zlata i milijun talenata srebra, uz to
mjedi i eljeza to se ne moe izmjeriti,
toliko ga ima. I za drvo i kamen pobrinuo
sam se, a ti e pridodati jo vie.
15 A ima mnogo i poslenika, kamenara,
zidara i drvodjelja, onda ljudi bez broja
vjetih svakomu poslu.
16 U zlatu, srebru, mjedi i eljezu, bez
broja. Prihvati se posla i Gospodin neka
je s tobom!
17 Onda je David zapovjedio svim Izrae-
lovim glavarima da pomau njegovu sinu
Salomonu:
18 Nije li bio s vama Gospodin, va Bog,
i nije li vam dao mir odasvuda? On je dao
u moje ruke prijanje prebivatelje ove ze-
mlje, i zemlja je pokorena Gospodinu i
njegovu narodu.
19 Pa upravite sad srce i pamet na to da
vjerno sluite Gospodinu, svojem Bogu!
1 Ljetopisi
336
Poite na posao i sagradite svetite,
Gospodina, Boga, da se mogne unijeti
Gospodinova krinja i sveto Boje posu-
e u Dom, koji e se sagraditi Imenu Gos-
podinovu!
Namjetanje Levita u slubu
23
Kad je David bio star i sit ivota,
postavio je svojega sina Salomona
kraljem nad Izraelom.
2 I skupio sve glavare Izraelove i sveeni-
ke i Levite.
3 Leviti su bili izbrojeni od trideset godina
navie, bilo je mukaraca na broj trideset
i osam tisua ljudi.
4 David je odredio: Od ovih imaju dva-
deset i etiri tisue sluiti u Gospodinovu
Domu. est tisua bit e upravitelji i sud-
ci,
5 etiri tisue vratari, i etiri tisue hvalit
e Gospodina uz glazbala koja sam dao
napraviti za davati slavu.
6 Onda ih David razdijelio u redove po Le-
vijevim sinovima Geronu, Kohatu i Me-
rariju.
7 Geronovim sinovima pripadali su La-
dan i imej.
8 Ladanovi sinovi bili su: prvi Jehiel onda
Zetam i Joel, skupa tri.
9 imejevi sinovi bili su: elomit, Haziel i
Haran, skupa tri. To su bili obiteljski gla-
vari Ladanovaca.
10 Daljnji imejevi sinovi bili su: Jahat,
Zina, Jeu i Berija. To su bili imejevi si-
novi, svega etiri.
11 Jahat je bio prvi, Zina drugi. Jeu i Be-
rija nisu imali mnogo djece. Zato su tvorili
samo jednu otaku kuu.
Hebron i Uziel, skupa etiri.
13 Amramovi sinovi bili su: Aron i Mojsije.
Aron je bio odvojen i sa svojim sinovima
dovijeka posveen za najsvetije stvari, da
vjeno pred Gospodinom prinose miomi-
risni k d, da mu slue i da u njegovo Ime
blagoslivljaju.
14 A Mojsije je bio Boji ovjek; njegovi
sinovi bili su ubrojeni u Levijevo pleme.
15 Mojsijevi sinovi bili su: Gerom i Elie-
zer.
16 Geronov sin bio je ebuel, prvi.
17 Eliezerov sin bio je Rehabja, prvi. Dru-
gih sinova nije imao Eliezer, ali su se Re-
habjini sinovi veoma umnoili.
18 Isharov sin bio je elomit, prvi.
19 Hebronovi sinovi bili su: Jerija, prvi,
Amarija drugi, Jahaziel trei, Jekamam
etvrti.
20 Uzielovi sinovi bili su: Mika, glavar, Je-
ija drugi.
21 Merarijevi sinovi bili su: Mahli i Mui.
Mahlijevi sinovi bili su: Eleazar i Ki.
22 Eleazar je umro, a nije ostavio iza sebe
sinova; imao je samo keri.
23 Muijevi sinovi bili su: Mahli, Eder i Je-
rimot, skupa tri.
24 To su bili, po svojim rodovima pore-
dani, Leviti, obiteljski glavari, koji su bili
izbrojeni po broju imena s glave na glavu,
koji su bili zaposleni kod slube u Gos-
podinovu Domu, od dvadeset godina na-
vie.
25 Jer je David pomislio: Gospodin, Bog
Izraelov, dao je mir svojem narodu. Sad
e zauvijek boraviti u Jeruzalemu.
26 Pa tako i Leviti nisu vie trebali nosi-
ti sveti ator i sve za njegovu slubu po-
trebno posue.
27 Jer po posljednjim zapovijedima Davi-
dovim bili su Leviti izbrojeni od dvadeset
godina navie.
28 Njihova uredovna dunost bila je sad
u tom da pomau Aronovim sinovima kod
slube u Gospodinovu Domu kao straari
nad predvorjima i dvoranama i da dre u
istoi sve svete stvari i da obavljaju slu-
bu u Bojemu Domu.
29 Osim toga imali su brigu oko kruho-
va prikazivanja i oko brana za prinose i
oko beskvasnih kolaa, oko tavica i oko
svega to se pee, i oko svakoga utega
i mjere;
30 da svako jutro obave molitve hvale i
zahvale u ast Gospodinu, i tako nave-
er;
31 i sluiti kad se god prinose rtve pa-
ljenice Gospodinu, na Subotnje dane,
mjesece mlaake i svetkovine, u broju po
svojoj uredbi, uvijek pred Gospodinom.
32 i da obavljaju potrebe u atoru sastan-
ka i u svetom mjestu i za potrebu pomoi
Aronovim sinovima, svojoj brai, kod nji-
hova posla u Gospodinovu Domu.
David drijebom ureuje sveenike
24
Ovo su rodovi Aronovih sinova.
Aronovi sinovi bili su: Nadab, Abihu,
Eleazar i Itamar.
2 Nadab i Abihu su umrli prije svojega
oca, a nisu ostavili iza sebe sinova. Zato
su imali sveeniku slubu samo Eleazar
i Itamar.
3 I David ih razdijelio: Sadoka od Eleaza-
rovih sinova i Ahimeleka od Itamarovih si-
nova po njihovu redu u njihovoj slubi.
4 A jer se nalo da su Eleazarovi sinovi
imali vie obiteljskih glavara, negoli Ita-
marovi sinovi, zato su ih razdijelili tako
da je na Eleazarove sinove oinske kue
dolo esnaest, a na Itamarove sinove
1 Ljetopisi
337
osam obiteljskih glavara.
5 A razdijelili su ih drijebom, i jedne i
druge, jer je bilo glavara svetinje i glava-
ra Bojih, i meu Eleazarovim sinovima i
meu Itamarovim sinovima.
6 emaja, sin Netanelov, pisar meu Le-
vitima, popisao ih u nazonosti kralja i
glavara i sveenika Sadoka i Ahimeleka,
sina Abiatarova, i obiteljskih glavara sve-
enika i Levita; po jedna obitelj bila je iza-
brana za Eleazara i po jedna za Itamara.
7 Prvi drijeb je pao na Jehojariba, drugi
na Jedaja,
8 trei na Harima, etvrti na Seorima,
9 peti na Malkiju, esti na Mijamina,
10 sedmi na Hakosa, osmi na Abiju,
11 deveti na Jeuu, deseti na ekaniju,
12 jedanaesti na Elijaiba, dvanaesti na
Jakima.
13 trinaesti na Hupu, etrnaesti na Jee-
baba,
14 petnaesti na Bilgu, esnaesti na Ime-
ra,
15 sedamnaesti na Hezira, osamnaesti na
Hapisesa,
16 devetnaesti na Petahju, dvadeseti na
Ezekiela,
17 dvadeset prvi na Jakina, dvadeset
drugi na Gamula,
18 dvadeset trei na Delaju, dvadeset e-
tvrti na Maazju.
19 To je bio njihov red za njihovu slu-
bu, kojim bi ulazili u Gospodinov Dom
po uredbi izdanoj od njihova oca Arona,
kako mu je Gospodin, Bog Izraelov, za-
povjedio.
20 A ostali Levijevi sinovi, od Amramo-
vih sinova: ubael i od ubaelovih sinova
Jehdeja.
21 Od Rehabjinih sinova prvi Jiija.
22 Od Isharovaca elomot; od elomoto-
vih sinova Jahat.
23 Hebronovi sinovi bili su: Jerija, drugi
Amarija, trei Jahaziel, etvrti Jekaman.
24 Uzielovi sinovi bili su: Mika, od Mikinih
sinova amir.
25 Brat Mikin bio je Jiija; od Jiijinih si-
nova Zaharija.
26 Merarijevi sinovi bili su: Mahli i Mui,
potomci njegova sina Jaazije.
27 Merarijevi sinovi od njegova sina Jaa-
zije bili su: oham, Zakur i Ibri.
28 Od Mahlija Eleazar. Ovaj nije imao si-
nova,
29 Od Kia, sin Kiov, Jerahmeel.
30 Muijevi sinovi bili su: Mahli, Eder i Je-
rimot. To su bili Levijevi sinovi po svojim
rodovima.
31 I oni su bacili drijeb kao njihova bra-
a, Aronovi sinovi, u nazonosti kralja
Davida, Sadoka i Ahimeleka i obiteljskih
glavara sveenika i Levita, i to obiteljski
glavari kao i njihova mlaa braa.
Red pjevaa i sviraa
25
Nadalje, odvojio je David u drutvu
sa zapovjednicima vojske od Asa-
fovih sinova, Hemanovih sinova i Jedutu-
novih sinova one koji e se baviti svetom
glazbom uz citare, harfe i cimbala. Popis
onih kojima je bila povjerena ova sluba,
ovo je:
2 Od Asafovih sinova: Zakur, Josip, Neta-
nija i Asarela, Asafovi sinovi, da pomau
Asafu, kome je po zapovijedi kraljevoj bila
povjerena sveta glazba.
3 Od Jedutuna: Jedutunovi sinovi Geda-
lija, Zeri, Jeaja, imej, Haabja i Matitja,
skupa est, da pomau svojega oca Je-
dutuna, koji je prorokovao uz citare, hva-
lio slavio Gospodina.
4 Od Hemana: Hemanovi sinovi bili su:
Bukija, Matanija, Uziel, ebuel, Jerimot,
Hananija, Hanani, Eliata, Gidalti, Romam-
ti-Ezer, Jobekaa, Maloti, Hotir, Mahazi-
ot.
5 Svi ovi bili su sinovi Hemana, vidioca
kraljeva u boanskim stvarima. Da uzvisi
njegovu mo, Bog je bio dao Hemanu e-
trnaest sinova i tri keri.
6 Ovi su svi bili po kraljevoj uredbi zapo-
sleni slubom u Bojemu Domu, da po-
mau svojim ocima Asafu, Jedutunu i He-
manu kod pjevanja u Gospodinovu Domu
uz cimbala, harfe i citare.
7 Bilo ih je na broj dvjesto i osamdeset i
osam skupa s njihovom braom, koji su
bili u Gospodinovim pjesmama dobro iz-
vjebani i vjeti.
8 I bacili su drijeb, da odrede red u slu-
bi, mlai kao i stariji, uitelji skupa s ue-
nicima.
9 Pao je od Asafa prvi drijeb na Josipa,
drugi na Gedaliju s braom i njegovim si-
novima, skupa dvanaest;
10 trei na Zakura s njegovom sinovima i
braom, skupa dvanaest;
11 etvrti na Jizrija s njegovom sinovima i
njegovom braom, skupa dvanaest;
12 peti na Netaniju s njegovom sinovima i
13 esti na Bukiju s njegovom sinovima i
14 sedmi na Jearelu s njegovom sinovi-
ma i njegovom braom, skupa dvanaest;
15 osmi na Jeaju s njegovom sinovima i
16 deveti na Mataniju s njegovom sinovi-
17 deseti na imeju s njegovom sinovima
1 Ljetopisi
338
i njegovom braom, skupa dvanaest;
18 jedanaesti na Azarela s njegovom si-
novima i njegovom braom, skupa dva-
naest;
19 dvanaesti na Haabju s njegovom si-
naest;
20 trinaesti na ubaela s njegovom sino-
vima i njegovom braom, skupa dvana-
est;
21 etrnaesti na Matitju s njegovom sino-
vima i njegovom braom, skupa dvana-
est;
22 petnaesti na Jerimota s njegovom si-
naest;
23 esnaesti na Hananiju s njegovom si-
naest;
24 sedamnaesti na Jobekaa s njego-
vom sinovima i njegovom braom, skupa
dvanaest;
25 osamnaesti na Hananija s njegovom
sinovima i njegovom braom, skupa dva-
naest;
26 devetnaesti na Malotija s njegovom
naest;
27 dvadeseti na Elijatu s njegovom sinovi-
28 dvadeset prvi na Hotira s njegovom
naest;
29 dvadeset drugi na Gidaltija s njego-
dvanaest;
30 dvadeset trei na Mahaziota s njego-
dvanaest;
31 dvadeset etvrti na Romamti-Ezera sa
naest.
Postavljanje vratara, rizniara i sudaca
26
Redovi vratara od Korahovih sinova
bili su: Meelemja, sin Korahov, iz-
meu Asafovih sinova.
2 Meelemjini sinovi bili su: Zaharija, pr-
voroenac, Jediael drugi, Zebadija trei,
Jatniel etvrti,
3 Elam peti, Johanan esti, Elijehonaj
sedmi.
4 Obed-Edomovi sinovi bili su: emaja,
prvoroenac, Jozabad drugi, Joah trei,
Sakar etvrti, Netanel peti,
5 Amiel esti, Isakar sedmi, Peuletaj osmi.
Tako ga je bio blagoslovio Bog.
6 I njegovu sinu emaji bili se rodili sinovi,
koji su postali obiteljski glavari, jer su bili
sposobni ljudi.
7 emajini sinovi bili su: Otni, Rafael,
Obed, Elzabad i njegova braa, vrlo spo-
sobni ljudi, Elihu i Semakija.
8 Ovi svi su bili Obed-Edomovi sinovi, oni
i njihovi sinovi i braa bili su sposobni lju-
di, marljivi za slubu; ezdeset i dva od
Obed-Edoma.
9 I Meelemja je imao sinova i brae, spo-
sobnih ljudi; skupa osamnaest.
10 Hosini sinovi od Merarijevih sinova, bili
su imri, glavar premda nije bio prvoro-
enac, bio ga je njegov otac postavio za
glavara
11 Hilkija drugi, Tebalija trei, Zaharija
etvrti. Svih sinova i brae Hosine bilo je
trinaest.
12 Ovim redovima vratara, i to obiteljskim
glavarima, dopali su isto tako kao njiho-
voj brai slubeni poslovi u slubi Gospo-
dinova Doma.
13 I po obiteljima, za mlae kao i za stari-
je, bacili su drijeb za pojedina vrata.
14 Pao je drijeb za istonu stranu na e-
lemju. I za njegova sina Zahariju, mudro-
ga savjetnika, bacili su drijeb, i njegov
drijeb je pao na sjevernu stranu,
15 za Obed-Edoma na junu stranu i za
njegove sinove na riznicu.
16 Za upima i Hosu na zapadnu stranu
kod vrata aleket na cesti to se penje
gore, jedna straa uz drugu.
17 Na istonoj strani bilo je est Levita,
na sjevernoj strani svaki dan etiri, na ju-
noj strani svaki dan etiri, kod riznice po
dva.
18 Kod prigradnje na zapadnoj strani e-
tiri za cestu, i dvije za prigradnju.
19 To su bili redovi vratara meu Koraho-
vim sinovima i Merarijevim sinovima.
20 Njihovi braa, Leviti, imali su nadzor
nad blagom Bojega Doma i nad blagom
od svetih darova.
21 Potomci Ladanovi, to jest potomci Ge-
ronovih sinova, koji potjeu od Ladana,
obiteljski glavari Ladana, sina Geronova
Jehieli.
22 Potomci Jehielovi, Zetam i njegov brat
Joel, imali su odgovornost nad blagom u
Gospodinovu Domu.
23 Od Amramovih sinova, Isharovih sino-
va, Hebronovih sinova i Uzielovih sinova,
24 ubael, sin Geroma, sina Mojsijeva,
vrhovni nadglednik nad blagom.
25 Braa po Eliezeru bili su sin Rehabja,
njegov sin Izaija, njegov sin Joram, nje-
gov sin Zikri, njegov sin elomit.
26 Ovaj elomit i njegova braa vodili su
nadzor nad svim blagom od svetih darova
koje su bili posvetili kralj David i obiteljski
glavari i tisunici i stotnici i vojskovoe.
1 Ljetopisi
339
27 Oni su ih bili posvetili od ratnoga plije-
na za opremati Gospodinov Dom.
28 I sve to su bili posvetili vidjelac Sa-
muel i Saul, sin Kiov, i Abner, sin Nerov,
i Joab, sin Serujin, i sve drugo posveeno
stajalo je pod nadzorom elomita i njego-
ve brae.
29 Od Isharovih sinova bili su Konanija i
njegovi sinovi namjeteni kao upravitelji i
sudci za vanjske poslove u Izraelu.
30 Od Hebronovih sinova Haabja i nje-
gova braa, sposobni ljudi, tisuu i se-
dam stotina na broj, bili su postavljeni
nad upravom Izraela zapadno od Jordana
za sve poslove Gospodinove i za slubu
kraljevu.
31 Hebronovim sinovima pripadao je Je-
rija, glavar rodovima i obiteljima Hebro-
novih sinova. U etrdesetoj godini Davi-
dova vladanja potraili su ih i nalo se
meu njima u Jazeru u Gileadu sposob-
nih ljudi.
32 Njegovu brau, sposobne ljude, dvije
tisue i sedam stotina obiteljskih glavara,
postavio je kralj David nad Rubenovim i
Gadovim sinovima i polovicom plemena
Manasehova, za sve poslove Boje i kra-
ljeve.
Knezovi plemena i Davidovi dvorjani
27
Ovo je popis izraelskih obiteljskih
glavara i tisunika i stotnika i slube-
nika, koji su sluili kralju u svim poslovima
vojnih odjeljenja, koji su dolazili i odlazili
od mjeseca do mjeseca, svakoga mjeseca
u godini. Svaki je odjel brojio dvadeset i
etiri tisue ljudi.
2 Nad prvim odjelom, u prvom mjesecu
bio je Jaobam, sin Zabdielov. U njego-
vu odjelu bilo je dvadeset i etiri tisue
ljudi.
3 On je pripadao potomcima Peresovim i
bio je vrhovni vojskovoa nad svim zapo-
vjednicima za prvi mjesec.
4 Nad odjelom drugoga mjeseca bio je
Dodaj, Ahoanin, i to nad svojim odjelom
i nad odjelom vladara Miklota. U njegovu
odjelu bilo je dvadeset i etiri tisue lju-
di.
5 Trei zapovjednik vojske za trei mjesec
bio je glavar Benaja, sin sveenika Jeho-
jade. U njegovu odjelu bilo je dvadeset i
etiri tisue ljudi.
6 Ovaj Benaja bio je junak meu tride-
setoricom i nad tridesetoricom. Na elu
njegova odjela stajao je njegov sin Ami-
zabad.
7 etvrti zapovjednik, za etvrti mjesec,
bio je Joabov brat Asahel i za njim njegov
sin Zebadija U njegovu odjelu bilo je dva-
deset i etiri tisue ljudi.
8 Peti zapovjednik, za peti mjesec, bio je
glavar amhut, Izrahejin. U njegovu odje-
lu bilo je dvadeset i etiri tisue ljudi.
9 esti zapovjednik, za esti mjesec, bio je
Ira, sin Ikeov, iz Tekoe. U njegovu odjelu
bilo je dvadeset i etiri tisue ljudi.
10 Sedmi zapovjednik, za sedmi mjesec,
bio je Heles, Pelonjanin, od Efraimovih si-
nova. U njegovu odjelu bilo je dvadeset i
etiri tisue ljudi.
11 Osmi zapovjednik, za osmi mjesec,
bio je Huatejac Sibekaj, od Zarhijevaca.
U njegovu odjelu bilo je dvadeset i etiri
tisue ljudi.
12 Deveti zapovjednik, za deveti mjesec,
bio je Abiezer iz Anatota, od Benjamino-
vih sinova. U njegovu odjelu bilo je dva-
13 Deseti zapovjednik, za deseti mjesec,
bio je Maharaj iz Netofe, od Zarhijevaca.
U njegovu odjelu bilo je dvadeset i etiri
tisue ljudi.
14 Jedanaest zapovjednika, za jedanae-
sti mjesec, bio je Benaja iz Piratona, od
Efraimovih sinova. U njegovu odjelu bilo
je dvadeset i etiri tisue ljudi.
15 Dvanaesti zapovjednik, za dvanaesti
mjesec, bio je Heldaj iz Netofe, od Otnie-
lovih sinova. U njegovu odjelu bilo je dva-
16 Glavari Izraelovih plemena bili su: nad
Rubenovim sinovima Eliezer, sin Zikrijev;
nad imunovim sinovima efatija, sin
Maakin;
17 nad Levijevim sinovima Haabja, sin
Kemuelov; nad Aronovim sinovima Sa-
dok;
18 nad Judinim sinovima Elihu, brat Da-
vidov; nad Isakarovim sinovima Omri, sin
Mihaelov;
19 nad Zebulunovim sinovima Imaja, sin
Obadijin; nad Naftalijevim sinovima Jeri-
mot sin Azrielov;
20 nad Efraimovim sinovima Hoea, sin
Azazjin; nad polovicom plemena Mana-
sehova Joel, sin Pedajin;
21 nad polovicom plemena Manasehova
u Gileadu Ido, sin Zaharijin; nad Benjami-
novim sinovima Jaasiel, sin Abnerov;
22 nad Danovim sinovima Azarel, sin Je-
rohamov. To su bili glavari Izraelovih ple-
mena.
23 David nije dao brojiti one koji su bili is-
pod dvadeset godina, jer je bio Gospodin
obeao da e umnoiti Izraela kao zvijez-
de na nebesima.
24 Joab, sin Serujin, bio je poeo popis
naroda, ali ga nije zavrio jer je bio doao
na Izraela gnjev Boji. Zato taj broj nije bio
1 Ljetopisi
340
unesen u knjigu povijesti kralja Davida.
25 Nad kraljevim blagom vodio je nadzor
Azmavet, sin Adielov, a nad posjedima
po zemlji, po gradovima, selima i kulama
Jonatan, sin Uzijin.
26 Nad ratarima, koji su obraivali zemlju,
vodio je nadzor Ezri, sin Kelubov;
27 nad vinogradima imej, iz Rame, nad
pravljenjem vina Zabdi, ifmejac;
28 nad maslinicima i smokvama u nizini
Hanan, Gederanin; nad posudama za ulje
Joa;
29 nad govedima koja su pasla u aron-
skoj ravnici, itraj, aronjanin; nad gove-
dima u dolinama afat, sin Adlajev;
30 nad devama Obil, Imaelac; nad ma-
garcima Jehdeja, Meronoanin;
31 nad ovcama Jaziz, Hagerejin. Svi ovi
bili su upravitelji imetka koji je posjedo-
vao kralj David.
32 Jonatan, stric Davidov, mudar i vjet
ovjek, bio je savjetnik. Jehiel, sin Ha-
kmonijev, bio je odgojitelj kraljevih sino-
va.
33 Ahitofel je bio kraljevski savjetnik, i
Huaj, Arkijanin, kraljev prijatelj.
34 Poslije Ahitofela bio je Jehojada, sin
Benajin, i Abiatar. Joab je bio kraljev voj-
skovoa.
Salomon pouen kako e graditi Dom
28
David je skupio u Jeruzalemu sve
odline Izraelove sinove, naime,
plemenske glavare, glavare redova koji su
stajali u kraljevoj slubi, tisunike i stotni-
ke, upravitelje svega imanja i blaga kralje-
va i njegovih sinova i dvorjanike, junake i
sve ljude valjane ratnike.
2 Onda se podignuo kralj sa svojega sje-
dala i rekao: ujte me, moja brao i moj
narode! Ja sam bio sam naumio sagraditi
Dom za krinju Gospodinova zavjeta i za
podnoje nogama naega Boga. Ja sam
napravio i pripravio za gradnju.
3 Ali mi je Bog rekao: Nee ti graditi
kue mojem Imenu, jer si ratnik i krv si
prolijevao.
4 Mene je Gospodin, Bog Izraelov, bio iza-
brao iz cijele kue mojega oca da budem
kralj nad Izraelom dovijeka, jer Judu iza-
brao za vladara i u plemenu Judinu kuu
mojega oca, i nae za dobro, da izmeu
sinova mojega oca napravi mene kraljem
nad svim Izraelom.
5 A izmeu svih mojih sinova jer Gos-
podin mi je dao mnogo sinova izabrao
mojega sina Salomona da zasjedne na
prijestolje kraljevstva Gospodinova nad
Izraelom.
6 On mi je rekao: Tvoj sin Salomon sa-
gradit e moju kuu i moje trijemove, jer
sam njega izabrao sebi za sina, njemu u
biti otac.
7 Zauvijek u podignuti njegovo kraljev-
stvo, ako ovako, kako je to danas, bude
postojan u tom, da izvrava moje zapovi-
jedi i zakone.
8 I sada opominjem vas pred oima svega
Izraela, pred zajednicom Gospodinovom
i pred uima naega Boga: drite brino
sve zapovijedi Gospodina, svojega Boga,
da ostanete u posjedu ove lijepe zemlje i
da je ostavite u batinu svojim potomci-
ma za sva vremena!
9 A ti, moj sine Salomone, dri se s Bogom
svojega oca i slui mu cijelim srcem i dra-
govoljnom duom, jer Gospodin ispituje
sva srca i zna svaku pomisao i elju! Ako
ga bude traio, on e dati da ga nae.
Ako li ga ostavi, odbacit e te zauvijek.
10 Pa vidi sada kad te je Gospodin iza-
brao da mu sagradi kuu za Svetinju
poi odvano na posao!
11 Potom je David predao svojem sinu
Salomonu sliku trijema i njegovih pro-
storija, riznica, gornjih soba i unutranjih
prostorija i prostora za pomirilite;
12 tako isto sliku svega to je smislio: sli-
ku trijemova u Gospodinovu Domu i soba
unaokolo, sliku riznica Bojega Doma i ri-
znica za posveene darove;
13 nadalje, za redove sveenike i levit-
ske i za poslune poslove u Gospodinovu
Domu i za sve posue za slubu u Gos-
podinovu Domu.
14 Zlata mu predao toliko koliko je trebalo
za svaku pojedinu posudu u slubi Bojoj,
tako isto srebra za sve srebrno posue;
15 nadalje, koliko mu je trebalo novaca za
svjetiljke zlatne i za njihove svjetiljke zlat-
ne, po odreenoj teini njihovoj; isto tako
koliko mu je trebalo srebra za razne sre-
brne svjetiljke i svjetiljke prema njihovoj
teini i potrebi;
16 nadalje, koliko mu je trebalo zlata za
stolove prikaznih kruhova, za svaki poje-
dini stol, i srebro za srebrne stolove;
17 istoga zlata za vilice, kropionice i
kotlie, za razne zlatne vreve, po njiho-
voj vrijednosti, i za razne srebrne vreve,
po njihovoj teini;
18 nadalje, istoga zlata za kadioni rtve-
nik, po teini. I sliku kola mu preda, nai-
me, kola zlatnih kerubina, koji rairenim
krilima prekrivaju krinju Gospodinova
zavjeta.
19 O svemu tomu, rekao je David, o
svim radovima za izvedbu te graevne
osnove pouio me je Gospodin pismom
iz svoje ruke.
1 Ljetopisi
341
20 Onda je rekao David svojem sinu Sa-
lomonu: Budi snaan i hrabar, ne boj
se i ne strai se, jer Gospodin Bog, moj
Bog, bit e s tobom. On te nee ostaviti
ni napustiti dok se ne dovre svi radovi za
slubu u Gospodinovu Domu.
21 Ve su spremni sveeniki redovi i
levitski za svu slubu u Bojemu Domu.
Ima pokraj sebe ljude voljne za svaki po-
sao i vjete svakoj slubi. I glavari i sav
narod stoje ti uvijek na slubi.
Darovi za gradnju Doma
29
Nadalje kralj David je rekao svemu
zboru: Moj sin Salomon, koga je
sam Bog izabrao, jo je mlad i njean, a
djelo je veliko, jer nije za ovjeka odreen
ovaj Dom nego za Gospodina Boga.
2 I ja svom svojom snagom pripravio sam
za Dom svojega Boga zlata za zlatne po-
sude, srebra za srebrne, mjedi za mjede-
ne, eljeza za eljezne i drva za drvene,
kamena oniksova i crnosjajna i arolika
kamenja za okvire i drugoga dragoga ka-
menja svake vrste i mramora izobilje.
3 I jo iz ljubavi prema Domu mojega
Boga, povrh toga ono to imam u vlasti-
tom posjedu zlata i srebra dat u, osim
svega toga to sam ve pripravio za sveti
Dom mojega Boga:
4 tri tisue zlatnih talenata od ofrskog zla-
ta i sedam tisua talenata istoga srebra,
da se tim obloe zidovi prostorija Doma,
5 i za zlatno i srebrno posue svake vrste
i za sve radove umjetnikih ruku. Ima li
jo tko danas spreman koji dar darovati
za Gospodina?
6 Onda su darovali dragovoljno obiteljski
glavari, glavari Izraelovih plemena, tisu-
nici i stotnici i slubenici u slubi kralje-
voj.
7 Oni su dali za gradnju Bojega Doma pet
tisua talenata zlata, deset tisua drahmi,
deset tisua talenata srebra, osamnaest
tisua talenata mjedi i stotinu tisua tale-
nata eljeza.
8 Tko je imao dragoga kamenja, predao
ga za blago Gospodinova Doma Gero-
novcu Jehielu.
9 Narod se radovao dragovoljnim darovi-
ma, jer su pobonim srcem dragovoljno
prinosili Gospodinu svoje darove. I kralj
David veoma se radovao.
10 I blagoslovio je David Gospodina pred
cijelom zajednicom. David je molio: Bla-
goslovljen neka si, Gospodine, Boe oca
Izraela, od vijeka do vijeka!
11 Tvoja je, Gospodine, veliina, mo,
slava, hvala i velianstvo, jer tvoje je sve
na nebu i na zemlji; tvoje je kraljevstvo,
gospodstvo, i ti se uzdie kao Gospodin
nada sve.
12 Bogatstvo i ast dolaze od tebe, i ti si
vladar nad svim. U tvojoj je ruci snaga i
mo i u tvojoj je vlasti da napravi velikim
i monim koga god hoe.
13 I zahvaljujemo ti, Boe na, i astimo
tvoje slavno Ime.
14 A tko sam ja i to je moj narod da smo
mogli u takvoj mnoini prinijeti svojih da-
rova? Ne, od tebe dolazi sve i iz tvoje ruke
darovali smo tebi.
15 Ta mi smo samo doljaci i gosti pred
tobom kao svi nai oci: kao sjena dani su
naega ivota na zemlji i bez nadanja.
16 Gospodine, Boe na, sve ovo blago
koje smo pripravili da ti sagradim Dom za
tvoje sveto Ime, dolazi iz tvoje ruke, i sve
je to tvoje.
17 Ali ja znam, Boe moj, da ti ispituje
srca i da voli iskrenost. I tako ja sam sve
ovo darovao iskrenim srcem i s radou
vidio sam kako ti je ovaj tvoj narod dari-
vao darove.
18 Gospodine, Boe naih otaca Abra-
hama, Izaka i Izraela, zadri uvijek u srcu
svojega naroda takvo miljenje i takvu
volju i upravljaj njihovo srce k sebi!
19 Podaj mojem sinu Salomonu posluno
srce da dri tvoje zapovijedi, tvoje uredbe
i zakone i da napravi sve to i sagradi sjajni
Dom za koji sam sve pripravio!
20 Onda je David rekao cijeloj zajednici:
Blagoslovite Gospodina, svojega Boga!
I sav je zbor blagoslivljao Gospodina,
Boga svojih otaca. Oni su se poklonili i
bacili se na koljena pred Gospodinom i
pred kraljem.
21 Zaklali su Gospodinu rtve i drugo ju-
tro prinijeli su Gospodinu rtve paljenice:
tisuu junaca, tisuu ovnova, tisuu janja-
ca s njihovim naljevima, osim toga rtava
zaklanica mnogo za sav Izraelov narod.
22 Jeli su i pili su onaj dan pred Gospo-
dinom u velikoj radosti. Onda su postavili
Salomona, sina Davidova, po drugi put
kraljem i pomazali su njega Gospodinu za
vladara, a Sadoka za sveenika.
23 Tako je sjedio Salomon kao kralj na
prijestolju Gospodinovu, na mjesto svoje-
ga oca Davida, i imao je sreu, i sav ga je
Izrael sluao.
24 Svi glavari i junaci i svi sinovi kralja Da-
vida podloili se kralju Salomonu.
25 Gospodin je dao te je Salomon doao
do veoma visoka ugleda kod svega Izrae-
la i udijeli mu tako sjajno kraljevanje kako
to nije bio imao prije njega ni jedan kralj
nad Izraelom.
26 David, sin Jesejev, bio je vladao nad
1 Ljetopisi
342
29 Djela kralja Davida, prijanja i po-
sljednja, zapisana su u povijesti vidioca
Samuela i u povijesti proroka Natana i u
povijesti vidioca Gada,
30 sa svim njegovim kraljevanjem, njego-
vim pobjedama i dogaajima koji su pro-
li preko njega i Izraela i preko svih drugih
zemaljskih kraljevstava.
svim Izraelom.
27 A vremena za koje je bio kralj nad Izra-
elom bilo je etrdeset godina. U Hebronu
je vladao sedam godina, u Jeruzalemu
trideset i tri godine.
28 On je umro u visokoj starosti, bogat
danima ivota, imovinom i au. Njegov
sin Salomon je kraljevao namjesto njega.
1 Ljetopisi
2 Ljetopisi
Druga Knjiga Ljetopisa
Salomonova molitva, mudrost i bogatstvo
1
Kad se Salomon, Davidov sin, bio uvr-
stio u svojoj vlasti, Gospodin, njegov
Bog, bio je s njim i veoma ga uzvisio.
2 Onda je dozvao Salomon k sebi sav
Izraelov narod s tisunicima i stotnicima,
sa sudcima i svim glavarima svega Izrae-
la, s obiteljskim glavarima.
3 Onda je Salomon u pratnji cijele narod-
ne zajednice otiao na visinu u Gibeonu;
jer se ondje nalazio ator sastanka Bo-
jega, koji je Mojsije, Gospodinov sluga,
napravio u pustinji.
4 A Boju krinju David je bio prenio iz
Kirjat-Jearima na mjesto koje mu je David
pripremio. U Jeruzalemu mu je onda dao
razapeti ator.
5 rtvenik mjedeni, koji je bio napravio
Bezaleel, sin Urijev, unuk Hurov, bio je
ondje pred svetim stanom Gospodinovim.
Salomon mu se s narodom poklonio.
6 Onda je ondje Salomon rtvovao na
mjedenom rtveniku, koji je bio pred Gos-
podinom i pripadao atoru sastanka Gos-
podinova, i prineo na njemu tisuu rtava
paljenica.
7 Potom se nou javio Bog Salomonu i
rekao mu: Zatrai to da ti dam!
8 Salomon je odgovorio Bogu: Ti si mo-
jem ocu Davidu iskazivao veliku naklonost
i mene si postavio kraljem mjesto njega.
9 Neka bi se sad ipak, Gospodine i Boe,
ispunilo tvoje obeanje koje si dao mo-
jem ocu Davidu! Ti si me postavio kraljem
nad narodom koji je mnogobrojan kao
prah na zemlji.
10 Zato daj mi mudrost i znanje da vodim
taj narod u svakom poloaju, jer tko bi
drukije mogao vladati ovim tvojim mno-
gobrojnim narodom?
11 Bog je odgovorio Salomonu: zato jer
si to zamolio, a nisi molio bogatstva, bla-
ga i slave, ni smrti svojih neprijatelja, ni
duga ivota, nego si sebi zaprosio mu-
drost i znanje da bi mogao vladati mojim
narodom, nad kojim sam te postavio kra-
ljem,
12 zato, daje ti se mudrost i znanje; i dat
u ti i bogatstva, blaga i slave kakve prije
tebe nije imao ni jedan kralj, niti e imati
poslije tebe.
13 Nato se vratio Salomon s visine u Gi-
beonu, od atora sastanka u Jeruzalem i
vladao je ondje nad Izraelom.
14 Salomon je skupio sebi i mnogobroj-
na bojna kola i konjanike. Imao je tisuu i
etiri stotine bojnih kola i dvanaest tisua
konjanika. Njih je smjestio u kolskim gra-
dovima i kod kralja u Jeruzalemu.
15 Kralj je napravio da je bilo u Jeruzale-
mu srebra i zlata tako mnogo kao kame-
nja, a cedara tako mnogo kao dudova to
rastu u nizini.
16 Konja koje je imao Salomon bili su
uvezeni iz Egipta i Keve; kraljevi trgovci
su ih kupovali po tekuoj cijeni.
17 Tako da su jedna bojna kola kod izvo-
za iz Egipta kotala po est stotina e-
kela srebra, a konj po stotinu i pedeset.
I izvozili su ih preko svojih trgovaca svim
hitejskim i sirijskim kraljevima.
Poslenici I Hiram za graenje Hrama
2
Salomon je odluio, sagraditi Dom
Imenu Gospodinovu i kraljevski dvor
sebi samomu.
2 I odbrojio je Salomon sedamdeset ti-
sua nositelja i osamdeset tisua kame-
nolomaca u gori i tri tisue i est stotina
nadglednika nad njima.
3 Tada je Salomon poruio tirskom kralju
Hiramu: Ti si mojem ocu Davidu iskazao
dobrotu da mu poalje cedrova drva, te
je mogao sebi za stan sagraditi dvor.
4 Gle, kanim sagraditi Dom Imenu Gospo-
dina, svojega Boga, i posvetiti mu ga da
343
se k di pred njim mirisnim kadom, da se
postavljaju redovito kruhovi prikazivanja,
i da se svako jutro i veer, na Subotnje
dane, mjesece mlaake i Gospodinove
sveanosti, naega Boga, prinosu rtve
paljenice, kako je to propis u Izraelu za
vjena vremena.
5 Dom, koji u graditi, bit e velik, jer je
na Bog vei od svih bogova.
6 Ali tko moe njemu sagraditi Dom kad
ga nebo i najvia nebesa ne mogu obu-
hvatiti? Tko sam ja da bih mu mogao sa-
graditi Dom, osim da se samo pred njim
spali rtva?
7 Pa poalji mi sad ovjeka vjeta rado-
vima u zlatu, srebru, mjedi, eljezu, mo-
drom ljubiastom i grimiznom predivu!
On ima i u tom biti vjet za posao u rez-
bariji i raditi s vjetim ljudima koje imam
kod sebe u Judeji i u Jeruzalemu i koje je
ve pribavio moj otac David.
8 Poalji mi i cedrova drva, empresa i
sandalovine s Lebanona, jer znam da tvo-
ji ljudi znaju sjei drva na Lebanonu; i evo,
moje e sluge raditi zajedno s tvojima.
9 Mora se, naime, meni pripraviti veoma
mnogo drva, jer kua koju u graditi bit
e velika i predivna.
10 Evo, poslenicima koji e sjei drva,
tvojim ljudima za njihovu hranu dat u
dvadeset tisua kora penice, dvadeset
tisua kora jema, dvadeset tisua bata
vina i dvadeset tisua bata ulja.
11 Hiram, tirski kralj, poslao je Salomo-
nu ovaj pismeni odgovor: Jer Gospodin
ljubi svoj narod, zato te postavio kraljem
nad njim.
12 I Hiram je nastavio: Neka je blago-
slovljen Gospodin, Bog Izraelov, koji je
stvorio nebo i zemlju, koju je dao kralju
Davidu sina nadarena mudrou, umom i
znanjem, koji e graditi Dom Gospodinu i
sebi kraljevski dvor.
13 I sada ti aljem ovjeka mudra i u
umjetnosti vjeta majstora Hurama,
14 sina neke Danovke. Njegov je otac bio
Tirac. On se razumije u radove u zlatu,
srebru, mjedi, eljezu, kamenu, drvu, mo-
drom i ljubiastom i grimiznom predivu i
prepredenom lanu. On moe urezati rez-
bariju svake vrste i izvesti svaki umjetni-
ki rad to mu se dao, u drutvu s tvojim
umjetnicima i s umjetnicima mojega gos-
podara, tvojega oca Davida.
15 Neka onda moj gospodar poalje pe-
nicu, jeam, ulje i vino svojim slugama,
kako je obeao!
16 A mi emo nasjei stabala na Lebano-
nu koliko treba, i dovesti ih u splavovima
na moru u Jopu. Ti ih onda daj odnijeti u
Jeruzalem!
17 Onda je Salomon prebrojio sve stran-
ce u Izraelu po popisu koji je bio napravio
njegov otac David. Bilo ih je stotinu i pe-
deset i tri tisue i est stotina.
18 Od njih je odredio sedamdeset tisua
za nositelje, osamdeset tisua za kame-
nolomce u gori i tri tisue i est stotina
za nadglednike koji e ljude dizati na po-
sao.
Opis Hrama
3
Nato je poeo Salomon graditi Dom
Gospodinu u Jeruzalemu na brdu Mo-
riju, gdje je njegov otac, David imao vi-
enje, na mjestu koje je bio za to odredio
David, na gumnu Jebusejca Ornana.
2 Drugoga dana drugoga mjeseca u e-
tvrtoj godini svojega vladanja on je poeo
graditi.
3 Ove mjere postavio je Salomon za te-
melj kod gradnje Bojega Doma: duina
je bila ezdeset lakata po staroj mjeri, a
irina dvadeset lakata.
4 Trijem pred svetitem irinom cijele
kue bio je dvadeset lakata dug i stotinu i
dvadeset lakata visok. Dao ga u unutra-
njosti obloiti istim zlatom.
5 Veliki prostor prekrije empresovim da-
skama, obloio ga istim zlatom i odoz-
gor napravio palme i cvjetne lance.
6 I obloio je Dom, i nakitio ga dragim ka-
menjem; a zlato je bilo zlato iz Parvaima.
7 Tako je obloio Dom zlatom, grede,
pragove, zidove i vrata i dao na zidovima
urezati kerubine.
8 Onda je dao napraviti Nasvetije Mjesto.
Duina njegova bila je prema irini Doma
dvadeset lakata, isto tako irina dvadeset
lakata. Obloio ga istim zlatom u vrijed-
nosti od est stotina talenata.
9 Vrijednost avala bila je pedeset ekela
zlata; i gornje sobe obloio je zlatom.
10 U unutranjosti Najsvetijeg Mjesta dao
je napraviti, u kiparskom radu, dva keru-
bina i obloio ih zlatom.
11 Krila kerubina imala su duinu od dva-
deset lakata; pet lakata dugo krilo jedno-
ga kerubina doticalo je zid Doma, i drugo
isto tako pet lakata dugo krilo doticalo je
krilo drugoga kerubina.
12 Tako je isto dopiralo jedno pet lakata
dugo krilo drugoga kerubina do zida pro-
stora i drugo pet lakata dugo krilo do krila
prvoga kerubina.
13 Krila tim kerubinima bila su rairena na
dvadeset lakata. Oni su stajali uspravno
na nogama, a lice im je bilo okrenuto pre-
ma glavnomu prostoru.
14 Zavjese pred njima napravio je od mo-
2 Ljetopisi
344
drog i ljubiastog, i od grimiznog prediva
i prepredenog lana i po njemu su bili izve-
zeni kerubini.
15 Pred Domom je napravio dva stupa,
trideset i pet lakata dugaka, oglavlje
odozgor na njima imalo je pet lakata.
16 Onda je napravio lance cvjetne kao u
Domu i staviti ih odozgor na stupove; i
dao je napraviti stotinu mogranja i obje-
siti ih na lance.
17 Stupove je postavio pred Domom, je-
dan s desne strane, a drugi s lijeve, ono-
ga zdesna nazvao Jakin, a onoga slijeva
Boaz.
Sprave i posue za Hram
4
Onda je napravio rtvenik od mjedi,
dvadeset lakata dug, dvadeset lakata
irok i deset lakata visok.
2 Onda je postavio mjedeno more, deset
lakata bilo mu je od jednoga kraja do dru-
goga, unaokolo okruglo i pet lakata viso-
ko, a mjereno vrpcom od trideset lakata
u opsegu.
3 Ispod njega bili su volovski likovi sve
unaokolo, po deset ih je bilo na jednom
laktu, te su okruivali more, u dva reda
izljevenih s morem.
4 Stajalo je na dvanaest volova. Tri su bila
okrenuta sjever, tri na zapad, tri na jug i
tri na istok. More je stajalo odozgor nad
njima, a stranja strana svih volova bila je
okrenuta unutra.
5 Debljina mu je bila jedna podlanica, rub
mu je bio slian ljiljanu kao kraj u ae, a
primalo je dvije tisue bata.
6 Dalje je napravio deset umivaonica, i
stavio je pet s desne strane, a pet s lijeve
za pranje. U njima se pralo i ono to bi
se prinosilo kao rtva paljenica; a more je
sluilo sveenicima za njihovo pranje.
7 I napravio je deset zlatnih svjetiljaka po
propisima koji su vrijedili za njih, i posta-
vio ih u Dom: pet s desne strane, a pet s
lijeve.
8 Dalje je napravio deset stolova i namje-
stio ih u Domu, pet s desne strane, a pet
s lijeve. I napravio je stotinu zdjelica od
zlata.
9 Onda je napravio veliki sveeniki tri-
jem; trijem i vrata za veliki trijem i mjeu
obloio vrata.
10 More je namjestio s desne strane, na
jugoistok.
11 Onda je Hiram napravio lonce, lopate
i zdjelice. Tako je Hiram dovrio radove,
koje je morao izraditi kralju Salomonu za
Boji Dom:
12 dva stupa i dva okrugla oglavlja koja
su bila odozgor na stupovima, obje plete-
nice da pokrivaju dva oglavlja navrh stu-
pova;
13 etiri stotine mogranja za obje pleteni-
ce, dva reda mogranja za svaku pletenicu
da pokrivaju oba okrugla oglavlja navrh
stupova;
14 uz to deset podnoja i deset umivaoni-
ca na podnojima;
15 nadalje more i pod njim dvanaest vo-
lova;
16 i lonce, lopate i vilice i sav pribor za
njih od uglaene mjedi, napravio je maj-
stor Hiram kralju Salomonu za Gospodi-
nov Dom.
17 Kralj ih dao ih saliti u jordanskoj rav-
nici u glinenim kalupima, izmeu Sukota
i Zereda.
18 Salomon je dao napraviti sve ovo po-
sua vrlo mnogo da teina mjedi nije bila
utvrena.
19 Onda je dao Salomon napraviti sve
posue koje se upotrebljavalo u Bojemu
Domu: zlatni rtvenik, stolove za prikazne
kruhove;
20 Svjetiljke sa icima njihovim od isto-
ga zlata, koji su se po propisu morali gor-
jeti pred unutranjim svetitem.
21 I zlatne cvjetove, ike i usekae, i to
od istoga zlata;
22 noeve, kropionice, maice i kadioni-
ce od istoga zlata. I unutranja dvokrilna
vrata Doma na ulazu u Najsvetije Mjesto
i dvokrilna vrata Doma na ulazu u glavni
prostor bila su od zlata.
Posveta Hrama
5
Tako su bili zavreni svi radovi, koje je
dao kralj Salomon obaviti za Gospo-
dinov Dom. Salomon je unio posveene
darove svojega oca Davida: srebro i zlato
i posue i stavio u riznicu Bojega Doma.
2 Onda je Salomon skupio Izraelove star-
jeine i sve plemenske glavare, glavare
rodova Izraelovih sinova, u Jeruzalem, da
se prenese krinja Gospodinova zavjeta
iz grada Davidova, to jest Siona.
3 I tako su se skupili kod kralja svi Izrae-
lovi ljudi na svetkovinu to je u sedmom
mjesecu.
4 Tako se sastale sve starjeine Izraelo-
ve, i Leviti su podigli krinju.
5 Onda su prenijeli krinju, ator sastanka
i sve sveto posue koje je bilo u atoru.
Sveenici i Leviti su ga prenijeli.
6 Pritom su rtvovali kralj Salomon i sva
Izraelova zajednica, koja se bila nala
kod njega pred krinjom, toliko ovaca i
goveda da ih se zbog njihova mnotva
nije moglo izbrojiti niti procijeniti.
7 Onda su sveenici unijeli krinju Gos-
2 Ljetopisi
345
podinova zavjeta na njegovo mjesto u
unutranjem svetitu Doma, u Najsvetije
Mjesto, pod krila kerubina.
8 Kerubini su drali krila rairena nad mje-
stom gdje je stajala krinja. Tako su keru-
bini prekrili krinju i njegove motke.
9 Motke su bile tako dugake, da su se
krajevi motki krinje vidjeli sa svetoga
mjesta pred unutranjim svetitem, ali se
izvana nisu vidjeli. Ostali su ondje do da-
nanjega dana.
10 U krinji su bile samo dvije kamene
ploe, koje je bio u nju stavio Mojsije na
Horebu, kad je Gospodin ustanovio zavjet
sa Izraelovim sinovima, poto su izali iz
egipatske zemlje.
11 I dogodilo se, kad su svi sveenici na-
pustili Najsvetije Mjesto. Svi sveenici,
koji su se nali, bili su se posvetili bez ob-
zira na redove,
12 svi levitski pjevai, Asaf, Heman, Je-
dutun uz svoje sinove i sudruge stajali su
odjeveni u prepredeni lan s cimbalima,
harfama i citarama istono od rtvenika i
s njima stotinu i dvadeset sveenika koji
su trubili u trube.
13 I dogodilo se, kad su trubai i pjevai u
isto vrijeme i jednim glasom poeli slaviti
Gospodina i hvaliti ga, i im su odjeknule
trube i cimbala i ostala glazbala hvalo-
spjev Gospodinu, rekavi: Jer je dobro-
stiv i vjeno traje njegova milost, obla-
kom se napunio Gospodinov Dom,
14 tako da sveenici nisu mogli zbog
oblaka pristupiti da vre svoju slubu,
jer je slava Gospodinova napunila Boji
Dom.
Salomonova velika molitva
6
Onda je rekao Salomon: Gospodin
je rekao da e prebivati u tamnom
oblaku.
2 A ja sam ti sagradio uzvien Dom, mje-
sto za tebe da u njemu prebiva zauvi-
jek.
3 Onda se kralj okrenuo i blagoslovio svu
izraelsku zajednicu, dok je sva izraelska
zajednica stajala.
4 On je rekao: Blagoslovljen neka je Gos-
podin, Bog Izraelov, koji je ispunio obea-
nje koje je svojim ustima dao mojem ocu
Davidu, kad je rekao:
5 Od vremena kad sam izveo svoj narod
iz Egipta, nisam izabrao grada ni iz koje-
ga Izraelova plemena da se ondje sagra-
di Dom u kojem bi prebivalo moje Ime, i
nikoga nisam izabrao da bi vladao mojim
narodom Izraelom.
6 Ali sam izabrao Jeruzalem da u njemu
prebiva moje Ime i odabrao Davida da za-
povjeda mojem narodu Izraelu.
7 I bio je dodue naumio moj otac David
sagraditi Dom Imenu Gospodina, Boga
Izraelova.
8 Ali je Gospodin rekao mojem ocu Davi-
du: Da si namislio sagraditi Dom mojem
Imenu, dobro si napravio to si to nau-
mio.
9 Ali ti nee sagraditi taj Dom nego tvoj
sin koji e ti se roditi, on e sagraditi Dom
mojem Imenu.
10 I eto Gospodin je ispunio obeanje
koje je dao, ja sam stupio na mjesto svo-
jega oca Davida i sjeo sam na prijestolje
Izraelovo, kako je to obeao Gospodin,
i sagradio sam Dom Imenu Gospodina,
Boga Izraelova.
11 Ja sam ondje namjestio krinju u kojoj
je Gospodinov zavjet koji je ustanovio sa
12 Potom je stupio Salomon pred cijelom
Izraelovom zajednicom pred Gospodinov
rtvenik i rairio svoje ruke.
13 Salomon je, naime, bio dao napraviti
podnoje od mjedi i stavio ga nasred tri-
jema Doma, pet lakata dugo, pet iroko
i tri visoko. I stao na njega i kleknuo na
koljena pred cijelom Izraelovom zajedni-
com, rairio svoje ruke prema nebu,
14 I pomolio se: Gospodine, Boe Izra-
elov! Nema Boga u nebu gore i na zemlji
dolje kao ti: koji uva zavjet i milost sa
svojim slugama, koji hodaju pred tobom
svim svojim srcem.
15 Ti si svojem sluzi, mojem ocu Davi-
du, ispunio to si mu bio obeao; i to si
obrekao svojim ustima, to si ispunio dje-
lom, kako dokazuje ovaj dan.
16 A sada, Gospodine, Boe Izraelov,
odri svojem sluzi, mojem ocu Davidu, i
obeanje to si mu ga dao kad si rekao:
Nee ti nikada nestati ovjeka koji bi sje-
dio na Izraelovu prijestolju! Samo moraju
tvoji potomci ponaanje svoje tako urediti
da bude po mojem zakonu kao to si ti ho-
dio pred menom.
17 Stoga Gospodine, Boe Izraelov, daj
da se obistini obeanje tvoje kojega si
dao svojem sluzi Davidu!
18 A hoe li doista Bog prebivati na zemlji
meu ljudima? Eto, nebo i najvia nebesa
ne mogu te obuhvatiti koliko manje ovaj
Dom koji sam sagradio!
19 Ali osvrni se na molitvu svojega sluge
i na njegov vapaj, Gospodine, Boe moj:
uj zaziv i molitvu koju upravlja tebi tvoj
sluga!
20 Daj da tvoje oi budu otvorene nad
ovom Domom dan i no, nad mjestom za
koje si obeao: Moje e ime ondje prebi-
2 Ljetopisi
346
vati! uj molitvu koju e na ovom mjestu
obavljati tvoj sluga!
21 uj vapaj svojega sluge i svojega na-
roda Izraela kad god se mole na ovom
mjestu, usliaj ga na mjestu gdje sjedi
na prijestolju, u nebu, usliaj ga i oprosti!
22 Ako netko sagrijei protiv svojega bli-
njega i njemu se zapovijedi zakletva ko-
jom e se zakleti, i on se pokae sa zakle-
tvom pred tvojim rtvenikom u ovoj kui,
23 onda ti uj s neba i prihvati i priba-
vi pravicu svojim slugama. Krivca osudi
obraajui njegova djela na njegovu gla-
vu, a nedunoga oslobodi postupajui s
njim po njegovoj pravednosti!
24 Ako tvoj narod Izrael bude potuen od
neprijatelja, jer je sagrijeio protiv tebe,
ali se opet obrati k tebi i slavi tvoje Ime i u
ovoj se kui moli i vapije k tebi,
25 onda ti uj to s nebesa, oprosti grijehe
svojem narodu Izraelu i dovedi ih natrag u
zemlju, koju si dao njihovim ocima!
26 Ako bi se zatvorilo nebo tako da ne
pada kia, jer su sagrijeili protiv tebe, i
oni se mole na ovom mjestu i slave tvoje
Ime i obrate se od svojih grijeha, jer si ih
ponizio,
27 onda ti uj to s neba, oprosti grijehe
svojim slugama i svojem narodu Izraelu,
upravi ih na pravi put kojim e ii, i pusti
kiu na svoju zemlju, koju si dao svojem
narodu u batinu!
28 Ako nastane glad u zemlji, ako budu
kuga, sua i snijet, skakavci i gusjenice,
ako je neprijatelj pritisne u kojem od nje-
zinih mjesta, ako je pohodi kakvo god zlo
ili bolest:
29 svaku molitvu, svaki vapaj to onda
koji god ili sav tvoj narod Izrael izgovori,
ako svaki osjea bol u svojem srcu i rairi
ruke prema ovom Domu,
30 onda uj s neba s mjesta gdje sjedi
na prijestolju i oprosti i podaj svakome po
svemu njegovu ivotu, jer ti zna njegovo
srce, jer ti jedini prozire srce sve ovje-
je djece,
31 da te se uvijek boje i hodaju tvojim
putovima, dokle god ivu u zemlji koju si
dao naim ocima.
32 Ali i strancu koji ne pripada tvojemu
narodu Izraelu, nego je doao iz daleke
zemlje zbog tvojega svetog Imena i zbog
tvoje jake miice i tvoje podignute ruke
kad on onda doe i pomoli se u ovom
Domu,
33 onda ga ti uj s nebesa s mjesta gdje
sjedi na prijestolju i napravi sve za to
te zaziva stranac, da svi narodi na zemlji
upoznaju tvoje Ime, da te tuju kao tvoj
narod Izrael i da doznaju da je ovaj Dom
koji sam ti sagradio, nazvan po tvojem
Imenu!
34 Ako tvoj narod izie na vojsku protiv
svojih neprijatelja putom kojim ga poa-
lje i pomoli se tebi okrenuti prema ovo-
mu gradu, koji si izabrao, i prema ovomu
Domu, koji sam sagradio tvojem Imenu,
35 onda ti uj s nebesa njegovu molitvu i
njegov vapaj i podaj mu pobjedu!
36 Ako su sagrijeili protiv tebe jer nema
ovjeka koji ne grijei i ti se rasrdi na
njih i preda ih neprijatelju, tako da ih nji-
hovi tlaitelji zarobe i odvedu u neprija-
teljsku zemlju, daleko ili blizo,
37 i ako onda oni dou k sebi u zemlji
gdje su zarobljeni, te se obrate i zavapiju
k tebi u zemlji svojega ropstva i priznaju:
Sagrijeili smo i zlo smo napravili, bez-
boni smo bili;
38 ako se onda svim svojim srcem i svom
svojom duom obrate k tebi u zemlji svo-
jih neprijatelja, koji su ih odveli, i pomole
se okrenuti prema zemlji koju si dao nji-
hovim ocima, prema gradu koji si izabrao,
i prema Domu koji sam sagradio tvojem
Imenu,
39 onda ti usliaj njihovu molitvu i njihov
vapaj s nebesa s mjesta gdje sjedi na
prijestolju, i pribavi im pravicu! Oprosti
onda svojem narodu to je sagrijeio pro-
tiv tebe.
40 Tako, Boe moj, neka budu tvoje oi
otvorene i tvoje ui prignute na molitvu na
ovom mjestu.
41 I tako, o Gospodine, Boe moj, podi-
gni se prema svojem poivalitu, ti sam i
krinja tvoje sile! Neka su tvoji sveenici,
Gospodine, Boe moj, odjeveni u spase-
nje, i tvoji pobonici neka se razvesele u
srei!
42 Gospodine, Boe moj, nemoj okrenuti
lice od svojega pomazanika; spomeni se
onih milosti koje si dao svojem sluzi Da-
vidu!
Po drugi put se Bog javlja Salomonu
7
Kad je Salomon zavrio molitvu, siao
je oganj s neba i spalio rtvu paljenicu
i rtve zaklanice, i slava Gospodinova je
napunila Dom.
2 Sveenici nisu vie mogli stupiti u Gos-
podinov Dom, jer je slava Gospodinova
napunila Gospodinov Dom.
3 Kad su svi Izraelovi sinovi vidjeli kako je
oganj i slava Gospodinova sila na Dom,
prignuli su se licem k zemlji na kameni
pod, poklonili su se Gospodinu i slavili su
ga, rekavi: Dobrostiv je on i vjeno traje
njegova milost.
4 Onda su prinijeli kralj i sav narod rtve
2 Ljetopisi
347
zaklanice pred Gospodinom.
5 Kralj Salomon rtvova tu kao rtvu za-
klanicu dvadeset i dvije tisue volova i
stotinu i dvadeset tisua ovaca. Tako su
posvetili Boji Dom kralj i sav narod.
6 Sveenici su stajali na svojim mjestima,
tako isto Leviti s glazbalima Gospodino-
vim, koja je bio dao napraviti kralj David
da pjevaju Gospodinu hvalospjev Vjeno
traje njegova dobrota, kad god mu je Da-
vid dao pjevati hvalu slubom njihovom a
sveenici trubili u trube pred njima, sav je
Izrael stajao.
7 I srednji dio trijema pred Domom Gos-
podinovim posveti Salomon, jer je ondje
prineo rtve paljenice i pretilinu od rta-
va mirotvornih. Na rtvenik mjedeni koji
je bio dao napraviti Salomon, nisu mogle
stati rtve paljenice i prinosi i pretilina.
8 Tako onda Salomon proslavio svea-
nu gozbu sedam dana i sav Izrael s njim,
skup velik, od ulaska u Hamat do egipat-
skog potoka.
9 U osmi dan odrali su sveanu skupti-
nu, jer su posvetu rtvenika bili obavlja-
li sedam dana. Sveana gozba je trajala
sedam dana.
10 Dvadeset treega dana sedmoga mje-
seca otpusti on narod njihovim kuama,
a bili su radosni i dobre volje zbog svega
dobra koje je bio Gospodin iskazao Davi-
du, Salomonu i svojem narodu Izraelu.
11 Tako je Salomon zavrio Gospodinov
Dom i kraljevski dvor i sve priveo kraju
to je htjeo izvesti u Gospodinovu Domu i
u svojem dvoru.
12 Onda se Gospodin nou javio Salomo-
nu, rekavi: Usliao sam tvoju molitvu i
izabrao sam to mjesto da mi bude mjesto
za rtve.
13 Ako zatvorim nebo tako da ne pada
kia, ili ako poaljem skakavce da popa-
su zemlju, ili ako pustim kugu meu svoj
narod,
14 i onda se moj narod, koji je nazvan po
mojem Imenu, ponizi i pomoli se i potrai
moje Ime i povrati se od svojih zlih puto-
va, onda u ih ja usliati u nebu, oprostit
u im njihove grijehe i spasit u njihovu
zemlju.
15 Moje oi bit e sad otvorene i moje ui
pripazit e na molitvu na tom mjestu.
16 Izabrao sam, eto, taj Dom i posvetio
ga, da moje Ime tu uvijek prebiva i moje
oi i moje srce tu e dovijeka boraviti.
17 I ako ti uzide pred menom onako kako
je iao tvoj otac David tako da pravi sve
to sam ti zapovjedio, i dri moje zakone
i uredbe,
18 onda u prijestolje kraljevstva tvojega
utvrditi, kako sam obeao tvojem ocu Da-
vidu kad sam rekao: Nikada ti nee ne-
stati ovjeka koji vlada nad Izraelom.
19 Ali ako se vi odvratite od mene i ne uz-
drite mojih zapovijedi i uredaba na koje
sam vas obvezao, nego sluite drugim
bogovima i njima se klanjate,
20 onda u odstraniti Izraela iz zemlje koju
sam im dao, i Dom to sam ga posvetio
svojem Imenu odbacit u od svojega lica,
i napravit u od njega ruglo i podsmijeh
kod svih naroda.
21 I Dom ovaj koliko god bio uzvien,
tko god proe pokraj njega, zaprepastit
e se. I kad zapitaju: Zato je Gospodin
takvo to napravio ovoj zemlji i ovomu
Domu?
22 odgovorit e se: Jer su ostavili Gos-
podina, Boga svojih otaca, koji ih je izveo
iz Egipta, i okrenuli su se k drugim bogo-
vima, njima se klanjali i sluili im. Zato je
on pustio na njih svu tu nesreu.
Salomon podie i utvruje gradove
8
Dogodilo se na kraju dvadeset godina,
u kojima je Salomon sagradio Gospo-
dinov Dom i svoju vlastiti dvor,
2 da je Salomon utvrdio gradove koje je
bio Hiram ustupio Salomonu, i naselio u
njima Izraelove sinove.
3 Onda je Salomon otiao protiv Hamat
Sobe i osvojio ga.
4 Sagradio Tadmor u pustinji i sve gra-
dove za spremita koje je sagradio u Ha-
matu.
5 On je sagradio Gornji Bet-Horon i Donji
Bet-Horon kao tvrave sa zidinama, vra-
tima i prijevornicama;
6 isto tako Baalat i sve gradove za spre-
mita koja je imao Salomon, sve gradove
za bojna kola, gradove za jahalite, nada-
lje sve graevine, koje je Salomon htjeo
podii u Jeruzalemu, na Lebanonu i u
svemu podruju svoje vlasti.
7 Sve to je jo bilo ostalo od Hitijaca,
Amorejaca, Perizejaca, Hivejaca i Jebu-
sejaca, koji nisu pripadali Izraelovim si-
novima,
8 Njihove potomke, ukoliko su bili jo
ostali u zemlji, jer ih Izraelovi sinovi nisu
bili iskorijenili, njih je nagnao Salomon da
plaaju danak do dananjega dana.
9 Od Izraelovih sinova nije napravio Salo-
mon nijednoga robom za svoje poslove,
nego su oni postali njegovi ratnici, njego-
vi glavari nie voe, njegovi zapovjednici
nad kolima i konjanicima
10 Glavnih upravitelja, koje je imao kralj
Salomon, bilo je dvjesto i pedeset. Oni su
imali nadzor nad ljudima.
2 Ljetopisi
348
11 Salomon je preselio ker faraonovu iz
grada Davidova u kuu koju je bio sagra-
dio za nju, jer je pomislio u sebi: Nee
prebivati moja ena u kui Davida, Izrae-
lova kralja, jer je mjesto sveto kad je Gos-
podinova krinja dola ondje.
12 Onda je Salomon dao prinijeti rtve
paljenice Gospodinu na rtveniku koji je
podignuo Gospodinu pred trijemom.
13 On je dao tu rtvovati ono to je tre-
balo svaki dan po zapovijedi Mojsijevoj,
nadalje to je bilo propisano za Subotnje
dane, za mjesece mlaake i za sveano-
sti tri puta u godini, naime, na Sveanu
Gozbu Beskvasnih kruhova, na Sveanu
Gozbu tjedana i na Sveanu Gozbu sje-
nica.
14 I postavio po zapovijedi svojega oca
Davida redove sveenike za njihovu
slubu i Levite za njihove slubene poslo-
ve, da pjevaju hvalospjeve i slue svee-
nicima kako je trebalo svaki dan. Isto tako
postavio vratare po redovima njihovim za
pojedina vrata, jer tako je zapovjedio Da-
vid, Boji ovjek.
15 Ni u emu nije se odstupilo od kraljeve
zapovijedi gledom na sveenike i Levite,
ni u pogledu riznica.
16 I tako se zavrilo sve Salomonovo dje-
lo od dana kad je postavio temelj Gospo-
dinovu Domu, pa do njegova dovrenja.
Tako je bio dovren Gospodinov Dom.
17 Onda je Salomon otiao u Esion-Geber i
u Elat na morskoj obali u Edomu.
18 Hiram mu poslao po svojim ljudima
lae i ljude koji su bili vjeti moru. Oni se
zajedno sa Salomonovim ljudima odvezli
u Ofr, i uzeli su odande zlata etiri stoti-
ne i pedeset talenata i donijeli kralju Sa-
lomonu.
Posjet kraljice od Sabe i Salomonova slava
9
Kad je kraljica od Sabe ula o Salo-
monovoj slavi, dola je ona s veoma
velikom pratnjom u Jeruzalem da sa za-
gonetkama iskua Salomona. Deve su
nosile vrlo mnogo mirisa i zlata i dragoga
kamenja. Kad je dola k Salomonu, iznijela
mu sve to je sebi bila poduzela.
2 A Salomon joj odgovorio na sva njezina
pitanja. Nita nije bilo to bi ostalo Salo-
monu skriveno da joj ne bi mogao obja-
sniti.
3 I kad je kraljica od Sabe vidjela svu Salo-
monovu mudrost i dvor koji je sagradio,
4 i jela na njegovu stolu, kako su njegovi
dostojanstvenici tu sjedili i njegove sluge
dvorile, nadalje njihova odjea i njihove
peharnike u njihovoj odjei i rtvu palje-
nicu, koju bi on prinosio u Gospodinovu
Domu, ona se onda nije vie mogla suz-
drati.
5 Onda je ona rekla kralju: Istina je bila
ono to sam ula u svojoj zemlji o tebi i o
tvojoj mudrosti.
6 Nisam htjela vjerovati to se govorilo
dok nisam dola i nisam vidjela svojim
oima. I zaista, ni pola mi nije kazano o
tvojoj mudrosti. Nadvisuje jo i glas to
sam ga sluala.
7 Sretni su tvoji ljudi, sretne su ove tvoje
sluge to uvijek stoje pred tobom i slua-
ju tvoju mudrost!
8 Blagoslovljen neka je Gospodin, tvoj
Bog, koji te je zavolio tako da te je po-
sadio na prijestolje kao kralja na mjesto
Gospodina, tvojega Boga, jer tvoj Bog lju-
bi Izraela i hoe ga utvrditi zauvijek, zato
im je tebe postavio kraljem, da sudi i di-
jeli pravicu.
9 I on je darovala kralju stotinu i dvadeset
talenata zlata i vrlo mnogo mirisa i drago-
ga kamenja. Nikada nije bilo toliko mirisa
koliko je kraljica od Sabe darovala kralju
Salomonu.
10 I ljudi Hiramovi i Salomonovi, koji su
donijeli zlata iz Ofra, dovezli su drva san-
dalovine i dragoga kamenja.
11 I kralj je dao napraviti iz drva sanda-
lovine sjedala za Gospodinov Dom i za
kraljevski dvor i citare i harfe za pjevae.
Takvo to se nije prije vidjelo u Judinoj
zemlji.
12 A kralj Salomon je darovao kraljici od
Sabe sve to joj se svidjelo i to je zatra-
ila, osim onoga to je bila donijela kralju.
Potom se ona digla i otila natrag u svoju
zemlju, sa svojim slugama.
13 Teina zlata to je dohodilo Salomo-
nu u jednoj godini iznosila je est stotina i
ezdeset i est zlatnih talenata,
14 osim onoga to je dohodilo od vele-
trgovaca i od poreza malih trgovaca. Uz
to su donosili Salomonu zlato i srebro svi
arapski kraljevi i zemaljski upravitelji.
15 I kralj Salomon je dao napraviti dvje-
sto velikih titova od kovana zlata; est
stotina ekela kovana zlata utroeno je u
svaki tit.
16 I tri stotine laganih titova od kovana
zlata; tri stotine ekela kovana zlata utro-
eno je u svaki tit. I kralj ih dao smjestiti
u kuu Lebanonska uma.
17 Nadalje, dao je kralj napraviti veliko
prijestolje od bjelokosti i obloiti ga i-
stim zlatom.
18 est stepenica vodilo je k prijestolju,
i zlatno podnoje bilo je privreno za
prijestolje. Nasloni su bili s obje strane
sjedala, i pokraj naslona bila su dva lava.
2 Ljetopisi
349
19 Dvanaest lavova stajalo je s obje stra-
ne na est stepenica. Takvo to nije bilo
jo nikada izraeno za bilo koje kraljev-
stvo.
20 Sve posue za pie kralja Salomona
bilo je od zlata, isto tako sve posue u
kui Lebanonske ume bile su od istoga
zlata. Nita nje bilo od srebra, jer srebro
nije imalo u vrijeme Salomonovo nikakve
vrijednosti.
21 Kraljeve su lae ile s ljudima Hira-
movim vozile u Tari. Svake tri godine
jedanput dolazile bi tarike lae kui i
donosile sobom zlato, srebro, bjelokost,
majmune i paune.
22 Tako je kralj Salomon nadvisio sve kra-
ljeve na zemlji bogatstvom i mudrou.
23 I svi kraljevi svijeta eljeli su vidjeti Sa-
lomona, da uju njegovu mudrost, koju
mu je bio Bog dao.
24 Pritom bi svaki donio dar sobom, sre-
brne i zlatne posude, haljine, oruje, miri-
se, konje i mazge, svake godine.
25 Salomon je imao i etiri tisue staja za
konje i bojna kola, i dvanaest tisua ko-
nja za jahanje, koje je smjestio po kolskim
gradovima i kod sebe u Jeruzalemu.
26 I vladao je nad svim kraljevima od ri-
jeke do flistejske zemlje sve do mee
Egipta.
27 Kralj je napravio da je bilo u Jeruza-
lemu tako mnogo srebra kao kamenja, a
cedara tako mnogo kao dudova to rastu
u nizini.
28 Uvozili su konje Salomonu iz Egipta i iz
svih ostalih zemalja.
29 Ostala djela Salomonova, prijanja i
posljednja, zapisana su u povijesti proro-
ka Natana i u proroanstvu Ahije ilonej-
ca i u vienjima vidioca Ida o Jeroboamu,
sinu Nebatovu.
30 Salomon je vladao u Jeruzalemu etr-
deset godina nad svim Izraelom.
31 Onda je Salomon poinuo kod svojih
otaca. Pokopali su ga u gradu njegova
oca Davida. Na namjesto njega kraljevao
je njegov sin Roboam.
Roboam i dioba kraljevstva
10
Roboam je otiao u ekem, jer se u
ekemu bio skupio sav Izrael da ga
postavi kraljem.
2 Tako se dogodilo kad je Jeroboam, sin
Nebatov, primio vijest (on je, naime, jo
bio u Egiptu, kamo je bio morao pobjei
od kralja Salomona), vratio se Jeroboam
iz Egipta.
3 Onda su poslali ondje i dali su ga do-
zvati. Tako je doao Jeroboam i sav Izrael
i govorili su Roboamu rekavi:
4 Tvoj je otac nametnuo na nas teak
jaram. Olakaj nam sada ti tvrdu slubu
svojega oca i teki jaram koji je stavio na
nas, i mi emo ti biti podloni!
5 On im odgovorio: Do tri dana doite
opet k meni! I narod se udaljio.
6 I kralj Roboam se posvjetovao sa starim
ljudima koji su bili sluili njegovu ocu Sa-
lomonu dok je bio iv, i zapitao: to mi
svjetujete da odgovorim tim ljudima?
7 Oni su mu odgovorili: Ako danas udo-
volji tim ljudima, njima se prilagodi i pri-
jateljski im odgovori, oni e ti biti dovije-
ka podloni.
8 Ali se on nije osvrnuo na savjet koji su
mu dali starci, nego se posvjetovao s
mladim ljudima, koji su bili odrasli s njim
i pratili ga.
9 On ih zapitao: to mi svjetujete da od-
govorim tim ljudima koji su zahtijevali od
mene: Olakaj nam jaram koji je namet-
nuo na nas tvoj otac?
10 Mladi ljudi, koji su bili odrasli s njim,
odgovorili su mu ovako: Ovako e od-
govoriti tim ljudima, koji su ti rekli: Tvoj je
otac nametnuo na nas teak jaram, olak-
aj ti na jaram. Odgovorio im: Moj je
mali prst deblji od bedara mojega oca.
11 Eto, otac vam je moj stavio teak ja-
ram, a ja u va jaram napraviti jo teim.
Moj otac vas je ibao bievima, a ja u
vas krotiti tipavcima.
12 Kad Jeroboam i sav narod doao opet
trei dan k Roboamu, kako je to bio zapo-
vjedio kralj, rekavi: Doite opet k meni
do tri dana!
13 Onda im kralj otro odgovorio, jer se
kralj Roboam nije osvrnuo na savjet sta-
raca.
14 Kako su ga savjetovali mladi ljudi, od-
govorio im: Moj vam je otac stavio teak
jaram, a ja u va jaram napraviti jo te-
im. Otac vas je moj ibao bievima, a ja
u vas krotiti tipavcima.
15 Tako kralj nije sluao naroda, jer je Bog
bio tako uredio da Gospodin ispuni svoje
obeanje koje je preko Ahije ilonjanina
bio dao Jeroboamu, sinu Nebatovu.
16 Kad je vidio sav Izrael da ih kralj nee
usliati, odgovorio je narod kralju, rekavi:
Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi ne-
mamo batine sa sinom Jesejevim. Izra-
elovi sinovi svaki u svoj ator! Sad gledaj
svoju kuu, Davide! Tako je otiao sav
Izrael svojim atorima.
17 Roboam je vladao samo jo nad Izra-
elovim sinovima, koji su prebivali u Judi-
nim gradovima.
18 Tada je kralj Roboam poslao Adorama,
nadglednika poreza, sav ga Izrael zasuo
2 Ljetopisi
350
kamenjem i ubio. Stoga je kralj Roboam
skoio na svoja kola i pobjegao u Jeru-
zalem.
19 Tako je Izrael u pobuni protiv kue Da-
vidove do dananjega dana.
Bog zabranjuje Roboamu ratovati s Izraelom
11
im je Roboam doao u Jeruzalem,
skupio je Judinu i Benjaminovu kuu,
stotinu i osamdeset tisua odabranih rat-
nika, da zarate protiv Izraela, da natrag
dobiju kraljevstvo za Roboama.
2 Onda je dola Gospodinova rije ema-
ji, Bojemu ovjeku, rekavi:
3 Javi Roboamu, sinu Salomonovu, Ju-
dinu kralju, i svim Izraelovim sinovima u
Judi i Benjaminu ovo:
4 Ovako govori Gospodin: Ne izlazite i ne
bijte se sa svojom braom! Svaki neka se
vrati svojoj kui, jer sam ja zapovjedio da
tako bude. Oni su posluali zapovijed
Gospodinovu, vratili se i nisu otili protiv
Jeroboamu.
5 Tako je ostao Roboam u Jeruzalemu i
dao je sagraditi tvrde gradove u Judinoj
zemlji.
6 Sagradio gradove tvrde Betlehem,
Etam, Tekou,
7 Bet-Zur, Sokoh, Adulam,
8 Gat, Mareu, Zif,
9 Adoraim, Laki, Azeku,
10 Zorah, Ajalon i Hebron, utvreni gra-
dovi u Judinoj i Benjaminovoj zemlji.
11 I napravio od njih jake tvrave, namje-
stio nad njima zapovjednike i postavio u
njih spremita za hranu, ulje i vino.
12 I u svaki grad titove i koplja. Tako ih
napravio veoma jakima i drao je Judu i
Benjamina vrsto u svojoj ruci.
13 Sveenici i Leviti iz svega Izraela nali
su se kod njega iz svih svojih krajeva.
14 Leviti, naime, su ostavili svoje panjake
i svoj posjed i iselili se u Judu i Jeruzalem,
jer ih je Jeroboam sa svojim sinovima bio
skinuo kao Gospodinove sveenike.
15 Onda je postavio sebi sveenike za
slubu na uzvisinama, za jarce i telad koje
je napravio.
16 Njima su se pridruili iz svih Izraelovih
plemena oni koji su iskrenim srcem to-
vali Gospodina, Boga Izraelova. Oni su
doli u Jeruzalem da rtvuju Gospodinu,
Bogu svojih otaca.
17 Tako je utvrdio Judino kraljevstvo i
uvrstio Roboama, sina Salomonova, u
njegovoj vlasti za tri godine, jer za tri go-
dine hodili su Davidovim i Salomonovim
putovima.
18 Roboam je uzeo sebi za ene Mahala-
tu, ker Jerimota, sina Davidova, i Abiha-
ilu, ker Eliaba, sina Jesejeva.
19 Koja mu je rodila sinove Jeua, emar-
ju i Zahama.
20 Poslije nje oenio se Maakom, ker-
ju Absalomovom. Ova mu je rodila Abiju,
Ataja, Zizu i elomita.
21 R4oboam je ljubio Maaku, ker Absa-
lomovu, vie negoli sve druge svoje ene
i prilenice. On je, naime, bio uzeo osa-
mnaest ena i ezdeset prilenica, koje
su mu rodile dvadeset i osam sinova i
ezdeset keri.
22 Onda je Roboam postavio Abiju, sina
Maakina, obiteljskim glavarom, vladarom
meu njegovom braom, jer ga je htjeo
napraviti kraljem.
23 I mudro pritom radei razmjestio sve
svoje sinove po svim Judinim i Benjami-
novim krajevima, po svim tvrdim grado-
vima, i dao im je hrane izobilja i dao im
mnogo ena.
iak, kralj egipatski, pobjeuje Roboama
12
Dogodilo se kad je Roboam bio utvr-
dio svoju vlast i osigurao svoju mo,
napustio je on i s njim sav Izrael zakon
Gospodinov.
2 Dogodilo se u petoj godini Roboamo-
va kraljevanja, izaao je iak kralj Egipta
protiv Jeruzalema, jer su oni nevjerno ra-
dili protiv Gospodina,
3 s tisuu i dvije stotine bojnih kola i sa
ezdeset tisua konjanika, i narod bez
broja koji su doli s njim iz Egipta: Libija-
ca, Sukijaca i Etiopljana.
4 On je osvojio utvrene gradove u Judi i
doao do Jeruzalema.
5 Onda je doao prorok emaja k Roboa-
mu i Judinim glavarima, koji su se bili pred
iakom povukli u Jeruzalem, i rekao im:
Ovako govori Gospodin: Vi ste mene
ostavili, zato i ja vas ostavljam u ruke i-
aku.
6 Onda se ponizili Izraelovi glavari i kralj,
rekavi: Gospodin je pravedan.
7 Kad je vidio Gospodin da su se ponizili,
dola je Gospodinova rije emaji, rekav-
i: Ponizili su se, zato ih neu ih unititi,
nego u im dati neto izbavljenja, tako da
se ne izlije sva moja jarost na Jeruzalem
preko iaka.
8 Ali e mu biti sluge, tako da upoznaju
razliku izmeu slube meni i slube kra-
ljevstvima zemaljskim.
9 I tako je izaao iak kralj Egipta protiv
Jeruzalema i pograbio blago u Gospodi-
novu Domu i blago kraljevskog dvora; sve
je on uzeo. Uzeo je sobom i zlatne titove
koje je bio dao napraviti Salomon.
10 Na njihovo mjesto dao je kralj Roboam
2 Ljetopisi
351
napraviti mjedene titove i povjerio ih
panji starjeina nad tjelesnim straari-
ma, koji su straili na ulazu u kraljevski
dvor.
11 Kad god bi kralj iao u Gospodinov
Dom, dolazili su tjelesni straari i nosili ih,
a onda ih opet donosili natrag u straarni-
cu tjelesnih straara.
12 Kad se bio ponizio, odvratila se od nje-
ga srdba Gospodinova, da ga posve ne
uniti, jer je i na Judi bilo jo neto do-
bra.
13 Tako se utvrdio kralj Roboam opet u
Jeruzalemu i vladao je dalje. Imao je Ro-
boam etrdeset i jednu godinu kad je po-
stao kralj, i vladao je sedamnaest godina
u Jeruzalemu, gradu koji je bio izabrao
Gospodin izmeu svih Izraelovih gradova
da ondje namjesti svoje Ime. Njegova se
majka zvala Naama i bila je Amonka.
14 A on je pravio zlo, jer nije upravio svoje
srce na to da vjerno slui Gospodinu.
15 Povijest Roboamova, prijanja i po-
sljednja, zapisana je u povijesti proroka
emaje i vidioca Ida. Ratovi izmeu Ro-
boama i Jeroboama trajali su cijelo vrije-
me.
16 Kad je Roboam bio poinuo kod svojih
otaca, bio je pokopan u Davidovu gradu.
Onda je namjesto njega kraljevao njegov
sin Abija.
Abija pobjeuje Jeroboama
13
U osamnaestoj godini kraljevanja
Jeroboamova postao je Abija kralj
nad Judom.
2 On je vladao tri godine u Jeruzalemu.
Njegova majka se zvala Mikaja, ki Uriela
iz Gibee. Izmeu Abija i Jeroboama bio
je rat.
3 Abija otvorio boj s vojskom hrabrih rat-
nika od etiri stotine tisua izabranih ljudi,
Jeroboam se postavio u bojni red napre-
ma njemu s osam stotina tisua izabra-
nih, hrabrih junaka.
4 Onda je stao Abija gore na brdo Zema-
raim to lei u gori Efraimovoj i po-
vikao: ujte, Jeroboame i svi Izraelovi
sinovi!
5 Zar uistinu niste znali da je Gospodin,
Bog Izraelov, predao kraljevstvo nad Izra-
elom na vjena vremena Davidu i njego-
vim potomcima na temelju osoljena za-
vjeta.
6 Ali Jeroboam, sin Nebatov, sluga Salo-
mona sina Davidova, ustao je i pobunio
se protiv svojega gospodara.
7 I skupili se oko njega ljudi besposliari
i nevaljali i Roboama, sina Salomonova,
posve su dobili u svoju vlast, jer je Ro-
boam bio premlad i nije bio da bi im se
mogao oduprijeti.
8 I vi sad mislite da se moete oduprijeti
kraljevstvu Gospodinovu, koje je u ruka-
ma Davidovih sinova, jer vas je mnogo i
imate kod sebe zlatnu telad, koje vam je
Jeroboam napravio za bogove.
9 Niste li otjerali Gospodinove sveenike,
Aronove sinove, i Levite i postavili sebi
sveenike kao narodi drugih zemalja?
Svaki, koji je doao s juncem ili sa sedam
ovnova da se posveti, postao je sveenik
onima koji nisu bogovi.
10 Ali na Bog jest Gospodin, mi nismo
napustili njega, a kao sveenici slue
Gospodinu Aronovi sinovi, i Leviti obav-
ljaju slubu.
11 Oni prinose Gospodinu jutrom i vee-
rom rtve paljenice i miomirisni k d, stav-
ljaju prikazne kruhove na stol od ista
zlata i pale svaku veer zlatnu svjetiljku
sa icima njezinim, jer mi drimo zapo-
vijed Gospodina, svojega Boga, a vi ste
ga ostavili.
12 ujte, s nama je na elu sam Bog i nje-
govi sveenici s glasnim trubama, da za-
trube protiv vas. Izraelovi sinovi, ne borite
se protiv Gospodina, Boga svojih otaca,
jer neete imati uspjeha.
13 Ali Jeroboam zaveo zasjedu da im
zau za lea. Tako su Judejcima bili spri-
jeda jedni, a s lea zasjeda.
14 I kad su se Judejci obazreli, a to boj i
sprijeda i straga, oni su povikali Gospodi-
nu, i sveenici zatrubili u trube.
15 Onda su Judejci podigli ratnu viku.
Kad su Judejci podigli ratnu viku, razbio
je Bog Jeroboama i svega Izraela pred
Abijom i Judom.
16 Izraelovi sinovi su pobjegli od Judeja-
ca, i dao ih Bog njima u ruke.
17 Abija i njegovi ljudi nanijeli su im velik
poraz, tako da je stotina tisua odabranih
ljudi palo od Izraela.
18 Tako su onda bili ponieni Izraelovi si-
novi, a Judejci su prevladali, jer su se bili
oslonili na Gospodina, Boga svojih ota-
ca.
19 Abija je progonio Jeroboama i oduzeo
mu vie gradova, naime: Betel, Jeanu i
Efron s njihovim selima.
20 Jeroboam, dokle je ivio Abija, nije se
vie oporavio. Gospodin ga udario, te je
umro.
21 A Abija je postao je moan, uzeo sebi
etrnaest ena, i one su mu rodile dvade-
set i dva sina i esnaest keri.
22 A ostala Abijina djela, njegovi pothva-
ti i putovi zapisani su u zapisima proroka
Ida.
2 Ljetopisi
352
Asina pobonost i pobjeda nad Etiopljanima
14
Kad je Abija bio poinuo kod svojih
otaca, pokopali su ga u Davidovu
gradu. Onda je namjesto njega kraljevao
njegov sin Asa. Za njegovih dana zemlja
je imala mir deset godina.
2 Asa je pravio to je bilo dobro i pravo u
oima Gospodina, njegova Boga,
3 jer je uklonio rtvenike tuih bogova
i slubu na uzvisinama, dao je poruiti
spomen-stupove i sasjei drvene kipove.
4 Zapovjedio je Judinim sinovima da vjer-
no slue Gospodinu, Bogu svojih otaca, i
da rade po zakonu i zapovijedima.
5 Takoer je uklonio iz svih Judinih gra-
dova rtvene uzvisine i sunane stupove,
i kraljevstvo je imalo mir.
6 On je sagradio tvrde gradove u Judi, jer
je zemlja imala mir, i nitko u ono vrijeme
nije vodio s njim rat, jer mu je Gospodin
dao mir.
7 Zato je on rekao Judejcima: Sagradi-
mo sebi gradove i opaimo ih zidovima,
kulama, vratima i prijevornicama, dok
je jo mir u zemlji. Jer smo vjerno sluili
Gospodinu, svojem Bogu, i bili smo mu
vjerni, zato nam je dao mir unaokolo. I
tako su gradili i imali su uspjeh.
8 I imao je Asa vojsku koja je nosila tit i
koplje: iz Jude tri stotine tisua i iz Benja-
mina dvjesto i osamdeset tisua ljudi, koji
su nosili titove i zapinjali l k, sami hrabri
junaci.
9 Onda je izaao protiv njih Etiopljanin
Zerah s vojskom od milijun ratnika i tri
stotine bojnih kola i doao do Maree.
10 Asa je izaao pred njega. U Dolini Se-
fati kod Maree postavili se u bojni red.
11 Asa je zazvao Gospodina, svojega
Boga, i pomoli se: Gospodine, samo ti
moe pomoi u boju meu jakim i sla-
bim! Pomozi nam, Gospodine, Boe na,
jer mi se oslanjamo na tebe i u tvoje Ime
smo izali u boj protiv tolikog mnotva.
Gospodine, ti si na Bog! Protiv tebe se
ne smije ovjek odrati.
12 Onda je Gospodin razbio Etiopljane
pred Asom i pred Judejcima, i Etiopljani
su pobjegli.
13 Asa ih je tjerao sa svojim ratnicima do
Gerare. Tako su Etiopljani bili poraeni
da se nisu mogli oporaviti, jer se potpuno
satrli pred Gospodinom i njegovom voj-
skom. Oni su odnijeli silan plijen.
14 Osvojili su sve gradove oko Gerare, jer
je bio doao na njih velik strah od Gospo-
dina oplijenili su sve te gradove, jer je bilo
u njima mnogo plijena.
15 I ograde sa marvom su oplijenili, odveli su
mnogo ovaca i deva i vratili se u Jeruzalem.
Asa uvodi opet pravu slubu Boju
15
A na Azariju, sina Odedova, doao je
Duh Boji.
2 On je otiao k Asi i rekao mu: ujte me,
Asa i sav Juda i Benjamine! Gospodin je
s vama dok ste vi s njim. Ako ga traite,
nai ete ga, ali ako ga ostavite, i on e
vas ostaviti.
3 Dugo je vremena bio Izrael bez pravoga
Boga, bez sveenika koji su ga pouavali
i bez zakona.
4 A onda se u svojoj nevolji obrati Gos-
podinu, Bogu Izraelovu, i kad su ga traili,
nali su ga.
5 U ono vrijeme nije bilo sigurnosti za one
koji odlaze, i za one koji dolaze, nego je
meu svim iteljima zemalja vladao veliki
nemir.
6 Jedan je narod bio u svai s drugim, i
jedan grad s drugim, jer ih je Bog straio
svakojakim nevoljama.
7 Budite snani i ne doputajte da vam
klonu ruke, jer e va trud nai svoju pla-
u!
8 Kad je Asa uo ove rijei i proroanstvo
proroka Azarije, sina Odedova, ohrabrio
se i iskorijenio bogove iz sve Judine ze-
mlje i Benjaminove i iz gradova koje je
bio osvojio u gori Efraimovoj, i obnovio
je Gospodinov rtvenik koji je stajao pred
trijemom Gospodinovim.
9 Onda je skupio se sav Juda i Benjamin
i oni od Efraima, Manaseha i imuna, koji
su kod njih boravili kao doljaci. Iz Izrae-
la su bili veoma mnogi prebjegli k njemu
kad su vidjeli da je s njim bio Gospodin,
njegov Bog.
10 Oni su se skupili u Jeruzalem u treem
mjesecu petnaeste godine kraljevanja
Asina.
11 I u onaj dan su zaklali Gospodinu od
plijena, koji su bili donijeli kui: sedam
stotina volova i sedam tisua ovaca.
12 Onda su se zavjetovali da e sluiti
Gospodinu, Bogu svojih otaca, svim svo-
jim srcem i svom svojom duom.
13 A tko nee da slui Gospodinu, Bogu
Izraelovu, taj neka se pogubi, bio ugledan
ili malen, bio ovjek ili ena!
14 Glasom i velikim klicanjem, uz trube i
rogove zakleli su se Gospodinu.
15 I radovao se sav Juda toj zakletvi, jer
su se bili zakleli svim svojim srcem, i tra-
ili su Gospodina iskrenom voljom, i nali
su ga i on im je dao mir svuda unaokolo.
16 Kralj Asa je svoju mater Maaku svrgnuo
s njezina mjesta, jer je bila atarti podigla
idolski kip. Asa je sruio njezina idola,
izlomio ga i spalio u Kidronskoj dolini.
17 Ali uzvisine nisu bile sruene u Izrae-
2 Ljetopisi
353
lu. Ipak je ostao Asa vjeran, dokle god je
ivio.
18 Takoer je dao unijeti u Boji Dom po-
svetne darove svojega oca i svoje vlastite
posvetne darove, srebro, zlato i posue.
19 Sve do trideset pete godine kraljeva-
nja Asina nije vie bilo rata.
Asa ratuje s Baaom. Njegovi grijesi i smrt
16
U trideset estoj godini Asina kralje-
vanja izaao je Baaa, Izraelov kralj,
protiv Jude i utvrdio Ramu da ne da niko-
me otii k Asi, Judinu kralju, ni od njega
doi.
2 Ali Asa je uzeo srebro i zlato iz riznica
Gospodinova Doma i kraljevskog dvora i
to poslao Ben-Hadadu, kralju sirijskomu,
koji je imao svoje sjedite u Damasku, i
poruio mu:
3 Savez postoji izmeu mene i tebe, kako
je bio izmeu mojega i tvojega oca. Evo
aljem ti srebra i zlata. Pa razrijei svoj
savez s Baaom, Izraelovim kraljem, da bi
morao otii od mene!
4 Ben-Hadad je posluao kralja Asu i po-
slao svoje vojskovoe protiv Izraelovih
gradova. Oni su poharali Ijon, Dan, Abel-
Maim i sva spremita u gradovima Nafta-
lijevim.
5 Kad je Baaa to douo, prestao je utvr-
ivati Ramu i prestao s poslom.
6 Onda je kralj Asa podignuo sve Judej-
ce da odnesu kamenje i grede, koje je
bio Baaa upotrebljavao za utvrivanje
Rame, pa je stim dao utvrditi Gebu i Mis-
pu.
7 U ono vrijeme doao je vidjelac Hanani
k Asi, Judinu kralju, i rekao mu: Jer si se
pouzdao u sirijskog kralja, a nisi se oslo-
nio na Gospodina, svojega Boga, zato se
vojska sirijskog kralja izmakla iz tvojih
ruku.
8 Nisu li Etiopljani i Libijci bili velika voj-
ska s kolima i konjanicima u vrlo velikom
broju? Zato jer si se oslonio na Gospodi-
na, dao ti ih u ruke.
9 Jer oi Gospodinove nadgledaju cijelu
zemlju, da prui svoju jaku pomo onima
ije je srce njemu odano. Ti si u tom ra-
dio ludo, zato e od sada morati voditi
ratove
10 Onda se Asa razgnjevio na vidioca i
bacio ga u zatvor, jer se zbog toga rasr-
dio na njega. Asa je onda izmuio i ljude
iz naroda.
11 Asina djela, prijanja i poslednja, za-
pisana su u knjizi Judinih i Izraelovih kra-
ljeva?
12 U trideset devetoj godini svojega vla-
danja razbolio se Asa od nogu. Njegova
bolest bila je vrlo teka, ali i u ovoj bolesti
nije traio pomo od Gospodina nego od
lijenika.
13 Tako je Asa poinuo kod svojih otaca
i umro u etrdeset prvoj godini svojega
kraljevanja.
14 Pokopali su ga u njegovoj grobnici koju
je bio dao sebi iskopati u Davidovu gradu.
Stavili su ga na postelju koju su napunili
mirisavim stvarima i umjetno pripremlje-
nom mau. Priredili su mu veoma veliku
sveanost.

Pobona i blagoslovljena vlada Joafatova
17
Onda je namjesto njega kraljevao
njegov sin Joafat. On se naoruao
protiv Izraela.
2 Ponamjestio vojsku po svim tvrdim Ju-
dinim gradovima i postavio posade po
Judinoj zemlji i po Efraimovim gradovima,
koje je bio osvojio njegov otac Asa.
3 I bio je Gospodin s Joafatom, jer je ho-
dio putovima kojima je prije bio iao nje-
gov djed David, i nije sluio Baalima,
4 nego je tovao svojega Boga djeda, po
njegovim zapovijedima hodio i nije pravio
kao Izraelovi sinovi.
5 Zato je dao Gospodin da ojaa kraljev-
stvo u njegovoj ruci. Sav Juda prinosio je
darove Joafatu, te je imao veliko blago i
slavu.
6 Jer je njemu na putu Gospodinovu po-
rasla sranost, uklonio je on i uzvisine i
drvene kipove u Judi.
7 U treoj godini svojega vladanja poslao je
svoje vrhovne slubenike Ben-Haila, Oba-
diju, Zahariju, Netanela i Mikaju da pou-
avaju u Judinim gradovima.
8 I s njima Levite: emaju, Netaniju, Ze-
badiju, Asahela, emiramota, Jonatana,
Adoniju, Tobiju i Tobadoniju, Levite, i s
njima sveenike Eliamu i Jorama.
9 Ovi su pouavali u Judi imajui pokraj
sebe knjigu zakona Gospodinova. Obila-
zili su sve Judine gradove i uili narod.
10 Velik strah doao je na sva kraljevstva
po zemljama oko Jude, te se nisu usudili
ratovati s Joafatom.
11 Filistejci su donosili Joafatu darove i
srebro kao danak. I Arapi su mu dogonili
stada: sedam tisua i sedam stotina ov-
nova i po sedam tisua i sedam stotina
jaraca.
12 Tako je postajao Joafat sve jai i
moniji, i sagradio je u Judi kule i gradove
za skladita.
13 U Judinim gradovima imao je mnogo
blago, a u Jeruzalemu etu hrabrih ratnika.
14 Ovo je njihov broj po obiteljima: Judi
su pripadali kao tisunici: vojskovoa
2 Ljetopisi
354
Adnah s tri stotine tisua hrabrih ratnika;
15 uz njega vojskovoa Johanan s dvje-
sto i osamdeset tisua ljudi;
16 uz njega Amasija, sin Zikrijev, koji se
bio dragovoljno posvetio Gospodinu s
dvjesto tisua hrabrih ratnika,
17 Od Benjamina hrabri junak Eliada s
dvjesto tisua ljudi, koji su bili naoruani
l kom i titom;
18 uz njega Jehozabad sa stotinu i osamde-
set tisua ljudi spremnih za rat.
19 Ovi su sluili kralju, osim onih koje je
bio kralj ponamjestio po tvrdim gradovi-
ma u cijeloj Judinoj zemlji.
Ahabova smrt
18
Kad je Joafat bio postao veoma
bogat i moan, sprijateljio se s Aha-
bom.
2 Poslije nekoliko godina otiao k Ahabu
u Samariju. Ahab je zaklao njemu i njego-
vim ljudima mnogo ovaca i volova, i pri-
tom ga nagovorio da poe s njim protiv
Ramota Gileada.
3 I kad je Ahab, Izraelov kralj, zapitao Jo-
afata, Judina kralja: Hoe li poi sa
mnom protiv Ramota Gileada?, On mu
odgovorio: to ti hoe, hou i ja; moja
vojska tvoja je vojska, ii emo s tobom
u boj.
4 A Joafat je dao Izraelovu kralju ovaj
savjet: Zapitaj prije ipak Gospodina!
5 I tako je Izraelov kralj dao skupiti proro-
ke, etiri stotine ljudi, i zapitao ih: Hou
li poi u rat protiv Ramota Gileada ili da
odustanem? Oni su odgovorili: Poi, jer
e ga Gospodin dati u ruke kralju!
6 A Joafat je zapitao: Ima li ovdje jo
koji Gospodin prorok da ga zapitamo?
7 Kralj Izraelov je rekao Joafatu: Ima
jo jedan preko koga bismo mogli zapitati
Gospodina Ali ja ga ne mogu podnositi,
jer mi nikada ne prorie dobro nego samo
zlo: to je Mikaja, sin Imlin. A Joafat je
odgovorio: Neka kralj ne govori tako!
8 Onda je Izraelov kralj dozvao jednoga
dvorjanika i zapovjedio mu: Bre dovedi
Mikaju, sina Imlina!
9 Uto su sjedili Izraelov kralj i Joafat,
Judin kralj, svaki na svojem prijestolju u
kraljevskim haljinama na trgu kod sama-
rijskih vrata, i svi su proroci prorokovali
pred njima.
10 Zedekija, sin Kenaanaha, napravio
sebi eljezne rogove i vikao: Ovako go-
vori Gospodin: Tako e pobosti Sirijce
dokle ih ne uniti!
11 Svi drugi proroci prorokovali su isto
tako: Poi samo na Ramot Gilead! Uspjet
e. Gospodin e ga dati u ruke kralju.
12 Poslanik koji je bio otiao da dovede
Mikaju rekao mu: Pazi dobro, proroci su
kralju jednoglasno obeali sreu. Pa i ti,
kao svaki od njih, prorokuj ohrabljenje!
13 Mikaja je odgovorio: Kao to je iv
Gospodin, samo to mi nadahne Gospo-
din, to u navijestiti,
14 Kad je doao kralju, zapitao ga kralj:
Mikaja, hoemo li poi u rat na Ramot
Gilead ili da odustanemo? On je rekao:
Idite i uspjet ete, oni e vam biti preda-
ni u ruke.
15 A kralj mu rekao: Koliko u te puta za-
klinjati da mi samo istu istinu navijesti u
Ime Gospodinovo?
16 Onda je Mikaja rekao: Vidim sav Izra-
elov narod razasut po brdima kao ovce
koje nemaju pastira. Gospodin je rekao:
Oni nemaju gospodara, zato neka se
svaki vrati kui u miru!
17 Onda je rekao Izraelov kralj Joafatu:
Nisam li ti rekao, on mi ne prorokuje sre-
u nego samo zlo?
18 Tada je Mikaja rekao: Zato uj Gospo-
dinovu rije: Vidio sam Gospodina gdje
sjedi na svojem prijestolju, a sva nebeska
vojska stoji mu s desne i s lijeve strane.
19 I Gospodin zapitao: Tko e zaluditi
Ahaba, Izraelova kralja, da poe na voj-
sku i da padne pred Ramotom Gileadom?
Jedan je rekao ovo, drugi ono.
20 Napokon je izaao jedan duh, stao
pred Gospodina i rekao: Ja u ga zaludi-
ti. Gospodin ga zapitao: Kako?
21 Odgovorio je: Poi u ondje i postat
u laljiv duh u ustima svih njegovih pro-
roka. Onda je on rekao: Moe ga zalu-
diti i tebi e to poi za rukom; idi, napravi
tako!
22 I tako je eto Gospodin stavio laljiva
duha u usta svim tvojim prorocima, jer je
Gospodin odluio zlo za tebe.
23 Onda je pristupio Zedekija, sin Kena-
anaha, i udario Mikaju po obrazu i rekao:
Kako je otiao Duh Gospodinov od mene
da govori s tobom?
24 Mikaja je odgovorio: Doznat e to u
onaj dan kad bude morao bjeati iz jed-
ne sobe u drugu da se sakrije.
25 Potom je zapovjedio Izraelov kralj:
Uhitite Mikaju, i odvedite ga gradskom
zapovjedniku Amonu i kraljeviu Joau,
26 i recite: Ovako zapovjeda kralj: Baci-
te toga ovjeka u zatvor i drite ga na vodi
i kruhu dok se ne vratim cijel i zdrav!
27 Mikaja je odgovorio: Ako se ti, zaista,
vrati cijel i zdrav, onda Gospodin nije go-
vorio preko mene. Jo je rekao: ujte to
svi narodi!
28 I tako su izali Izraelov kralj i Joafat,
2 Ljetopisi
355
Judin kralj, protiv Ramota Gileada.
29 A Izraelov kralj je rekao Joafatu: Ja
u se preodjenuti i tako poi u boj, a ti
samo zadri svoje haljine! Tako se preo-
djenuo Izraelov kralj i krenuo u boj.
30 A sirijski kralj bio je zapovjedio zapo-
vjednicima svojih bojnih kola ovo: Ne
borite se ni s kim, bio malen ili velik, nego
samo s Izraelovim kraljem!
31 I kad su zapovjednici bojnih kola opa-
zili Joafata, pomislili su: To moe biti
samo Izraelov kralj! Stoga su navalili na
njega i opkolili ga. A Joafat je povikao i
Gospodin mu pomogao, i Bog ih odvratio
od njega.
32 im su zapovjednici bojnih kola vidje-
li da to nije Izraelov kralj, odstupili su od
njega.
33 A jedan ovjek onako nasumce oda-
peo svoj l k i pogodio Izraelova kralja
gdje se kopa oklop. Onda je on zapovje-
dio svojem vozau: Okreni i izvedi me iz
boja, jer sam ranjen!
34 Ali je boj onoga dana bio sve ei, i
tako je morao kralj izdrati uspravno sto-
jei u kolima naprema Sirijcima do nave-
er. O sunanom zalasku on je umro.
Joafatove odredbe za bogosluje i sud
19
Joafat, Judin kralj, vratio se cijel i
zdrav kui u Jeruzalem.
2 Onda je stupio pred njega vidjelac Jehu,
sin Hananijev, i rekao kralju Joafatu: Zar
si morao pruiti pomo bezboniku i lju-
bav iskazati onima koji mrze Gospodina?
Zato je pala na tebe srdba Gospodino-
va.
3 Ali se nalo i dobra na tebi: iskorijenio si
drvene kipove atarte iz zemlje i upravio si
svoje srce na to da vjerno slui Bogu.
4 Joafat je ostao onda u Jeruzalemu.
Obilazio je opet narod od Beer-ebe do
gore Efraimove i privodio ih natrag Gos-
podinu, Bogu njihovih otaca.
5 I postavio sudce u zemlji, u svim tvrdim
Judinim gradovima, u svakom gradu.
6 Rekao je sudcima: Gledajte dobro to
pravite, jer neete vi za ljude suditi, nego
za Gospodina koji je s vama kad sudite.
7 Zato neka bude strah Gospodinov u
vama! Idite oprezno na posao, jer u Gos-
podina, naega Boga, nema nepravde,
niti on gleda tko je tko, niti prima mita.
8 I u Jeruzalemu postavio je Joafat neke
Levite, sveenike i glavare rodova Izraelo-
vih sinova za sud Gospodinov i za pravne
rasprave, kad su se vratili u Jeruzalem.
9 On im je dao ovu zapovijed Ovako ete
raditi: u strahu Gospodinovu, sa svom
svojom vjernosti i iskrenim srcem.
10 U svakoj parnici to je iznesu pred vas
vaa braa, koji prebivaju po svojim gra-
dovima, to se ticalo umorstva, zakona,
zapovijedi, uredaba ili prava, ete ih pou-
iti da ne sagrijee protiv Gospodina i da
ne padne njegov gnjev na vas i na vau
brau. Tako morate raditi da ne budete
krivi.
11 Veliki sveenik Amarija bit e va pred-
stojnik u svim Gospodinovim poslovima,
a Zebadija, sin Imaelov, glavar Judine
kue, u svim kraljevim poslovima. Kao
slubenici stoje vam na slubu Leviti. Po-
ite hrabro na posao i Gospodin e biti s
dobrima.
Joafatova pobjeuje Amonce i Moapce
20
Potom su izali u boj protiv Joafata
Moabovi i Amonovi sinovi i s njima
jedan dio nekih drugih.
2 Kad se javilo Joafatu: Dolazi protiv
tebe veliko mnotvo s one strane mora,
iz Sirije, oni su ve u Hasason-Tamaru,
to je En-Gedi,
3 Joafat se prestraio i poeo traiti
Gospodina i dao je oglasiti post po cijeloj
Judinoj zemlji.
4 Skupili se Judejci da zazovu Gospodi-
na. Iz svih Judinih gradova doli su traiti
pomo od Gospodina.
5 Onda je stupio Joafat u Gospodinovu
Domu pred novim trijemom, meu narod-
nu zajednicu Judinu i jeruzalemsku,
6 i pomolio se: Gospodine, Boe naih
otaca! Nisi li ti Bog na nebu i vladar nad
svim kraljevstvima naroda? U tvojoj je ruci
mo i jakost i nitko ti ne moe odoljeti.
7 Nisi li ono ti, Boe na, odagnao ove ze-
mlje ispred svojega naroda Izraela i dao
je za sva vremena potomcima svojega
prijatelja Abrahama?
8 Oni su se naselili u njoj i sagradili ti u
njoj svetite za tvoje Ime, rekavi:
9 Ako nas snae kakva nesrea, rat, ka-
zneni sud, kuga i glad, onda emo stupiti
pred ovaj Dom i pred tebe jer tvoje Ime
prebiva u ovom Domu i vapit emo k
tebi u svojoj nevolji da nas uslia i izba-
vi.
10 I sad, evo, Amonci i Moapci i puan-
stvo gore Seira, kroz iju zemlju nisi dao
Izraelovim sinovima proi kad su ili iz
egipatske zemlje, i koje su obili, a da ih
nisu unitili.
11 Evo, oni nam sad vraaju kad dolaze
da nas istjeraju iz tvojega posjeda to si
nam ga dao.
12 O Boe na, zar ih nee kazniti? Jer mi
smo nemoni pred tim silnim mnotvom
koje ide protiv nas; ne znamo kako bi po-
2 Ljetopisi
356
stupili; ipak nae oi su uprte u tebe.
13 Tako je stajao tu sav Juda pred Gos-
podinom s djecom, enama i sinovima.
14 Onda je doao usred narodne zajed-
nice Duh Gospodinov na Jahaziela, sina
Zaharije, sina Benaje, sina Jehiela, sina
Matanije, Levita iz roda Asafova.
15 On je rekao: Sluajte, Judini sinovi i
itelji Jeruzalema i ti, kralju Joafate! Ova-
ko vam govori Gospodin: Ne bojte se, ne
straite se toga velikog mnotva, jer taj
boj nije va nego Boji.
16 Izaite sutra protiv njih! Oni e poi uz
brdo Ziz, i vi ete ih nai na kraju doline
istono od Pustinje Jeruel.
17 Vi se neete morati boriti. Samo se po-
stavite, pa stojte i gledajte kako e vas
izbaviti Gospodin koji je s vama, o Judo i
Jeruzaleme! Ne bojte se i ne straite se
izaite sutra protiv njih jer je Gospodin s
vama.
18 Onda se prignuo Joafat licem do ze-
mlje, i svi se Judejci i itelji Jeruzalema
bacili na koljena pred Gospodinom, kla-
njajui se Gospodinu.
19 Leviti iz roda Kohatova i Korahova po-
eli su hvaliti Gospodina, Boga Izraelova,
glasom i visokim klicanjem.
20 Drugoga jutra rano izali su u Pusti-
nju Tekoa. Kad su izlazili, stao je Joa-
fat meu njih i rekao: ujte me, Judejci
i itelji Jeruzalema! Pouzdajte se u Gos-
podina, svojega Boga, pa ete biti sigur-
ni! Pouzdajte se u svoje proroke, pa ete
uspjeti!
21 A kad se dogovorio s narodom, posta-
vio je one koji e pjevati koji e pjevati
Gospodinu i tko e slaviti njegovu sve-
tost, idui pred naoruanim ratnicima da-
vali su slavu Gospodinu pjevajui hvalo-
spjev: Hvalite Gospodina, jer vjeno traje
njegovo milosre!
22 im su bili poeli s klicanjem i hvalo-
spjevom, dao je Gospodin da ljudi, koji su
se bili sakrili u zasjedi, doli su na Amon-
ce, Moapce i na dio s gore Seira, koji su
bili izali protiv Judejaca; i oni su bili raz-
bijeni.
23 I okrenuli se Amonci i Moapci protiv i-
telja gore Seira da ih zatru i unite. Kad su
bili gotovi sa iteljima iz gore Seira udarili
su jedni na druge, te se poubijali.
24 I kad su Judejci doli na uzvisinu iznad
pustinje i pogledali mnotvo, vidjeli su
samo mrtva tjelesa gdje lee po zemlji. Ni
jedan nije bio utekao.
25 Kad je Joafat doao sa svojim ljudima
da pokupe plijen, nali su svu silu blaga,
pokretnina, haljina i dragocjenosti na mr-
tvima, i uzeli su sebi od toga toliko da su
jedva mogli odnijeti. Tri su dana bili zapo-
sleni plijenjenjem, tako je bio velik plijen.
26 etvrti dan skupili se u Dolini hvalo-
spjeva, jer su ondje dali hvalu Gospodinu.
Zato se zove ono mjesto do dananjega
dana Dolina hvalospjeva.
27 Onda se svi Judejci i Jeruzalemci vra-
tili, s Joafatom na elu, puni radosti opet
natrag u Jeruzalem, jer ih je bio razveselio
Gospodin nad njihovim neprijateljima.
28 S harfama, citrama i trubama doli su
u Jeruzalem u Gospodinov Dom.
29 Sva kraljevstva zemalja obuzeo je ve-
liki strah kad su uli da se Gospodin sam
borio s Izraelovim neprijateljima.
30 Otada je vladao mir u kraljevstvu Joa-
fatovu, jer mu je bio njegov Bog dao mir
unaokolo.
31 Tako je vladao Joafat nad Judom.
Bilo mu je trideset i pet godina kad je po-
stao kralj i vladao je u Jeruzalemu dva-
deset i pet godina. Njegovoj majci je bilo
ime Azuba i bila je ki ilhijeva.
32 Hodio je posve putom svojega oca
Ase, a da nije siao s njega, i pravio je to
je bilo pravo u oima Gospodina.
33 Samo uzvisine nisu bile sruene, i na-
rod nije jo svoje srce upravio k Bogu
svojih otaca.
34 A ostala djela Joafatova, prijanja i
posljednja, zapisana su knjizi Jehua, sina
Hananijeva, koji se spominje u knjizi u
Izraelovih kraljeva.
35 Potom se Joafat, Judin kralj, zdruio
s Ahazijom, Izraelovim kraljem, iji je rad
bio bezboan.
36 On je napravio s njim ugovor da napra-
ve lae to e voziti u Tari, i napravili
lae su lae Esion-Geberu.
37 A Eliezer, sin Dodavahov iz Maree,
prorokovao je protiv Joafata ovako: Jer
si se zdruio s Ahazijom, razorit e Gos-
podin tvoje djelo. Tako su se razbile lae
i nisu mogli ii u Tari.
Joramova okrutnost, kazna i smrt
21
I Joafat je poinuo kod svojih otaca,
i bio je pokopan kod svojih otaca u
Davidovu gradu. Namjesto njega kraljevao
je njegov sin Joram.
2 Ovaj je imao brau Joafatove sinove
Azariju, Jehiela, Zahariju, Mihaela i efa-
tiju. Svi ovi bili su sinovi Joafata, Izrae-
lova kralja.
3 Njihov otac bio im je dao bogate darove
u srebru, zlatu i dragocjenostima uz tvr-
de gradove u Judi. Kraljevsku ast dao je
Joramu, jer je bio prvoroenac.
4 Kad je Joram poeo vladati kraljev-
stvom svojega oca i kad se utvrdio, dao
2 Ljetopisi
357
je poubijati svu svoju brau i neke ugled-
ne Izraelove sinove.
5 Joram je imao trideset i dvije godine kad
je postao kralj, i vladao je osam godina u
Jeruzalemu.
6 Hodio je putom Izraelovih kraljeva, kako
je postupala kua Ahabova, jer je on imao
Ahabovu ker za enu; i on je pravio zlo
pred Gospodinom.
7 Ipak nije htjeo Gospodin unititi kuu
Davidovu zbog zavjeta koji je ustanovio s
Davidom, i jer je bio obeao da e njemu
i njegovim sinovima dovijeka davati svje-
tiljku.
8 Pod njegovim vladanjem pobunili se
Edomci protiv Jude i postavili su sebi vla-
stitoga kralja.
9 Joram je iziao sa svojim vojskovoa-
ma i sa svim bojnim kolima. Kad je nava-
lio jedne noi, razbio je Edomce, koji su
ga bili opkolili, zajedno sa zapovjednici-
ma bojnih kola.
10 Ali Edomci su ostali neovisni od Jude
do dananjega dana. Sve to vrijeme po-
bunila se i Libna protiv Judine vlasti, jer
je on bio ostavio Gospodina, Boga svojih
otaca.
11 Takoer je on napravio rtvene uzvisi-
ne po brdima Judinim, naveo itelje Jeru-
zalema na idolsku slubu i zaveo Judu.
12 Onda mu stiglo pismo od proroka Ilije
to je glasilo ovako: Ovako govori Gos-
podin, Bog tvojega djeda Davida: Za ka-
znu to ne ide putovima svojega oca Jo-
afata i putovima Ase, Judina kralja,
13 nego hodi putom Izraelovih kraljeva i
navodi Judu i itelje Jeruzalema na nje-
govu slubu, kako je poinjala Ahabova
kua, takoer si poubio svoju brau, kuu
svojega oca, a bili su bolji od tebe,
14 evo, zato e Gospodin pustiti da doe
teka kazna na tvoj narod, na tvoje sino-
ve, na tvoje ene i na sav tvoj imetak.
15 A ti e pasti u teku bolest, u crijevnu
bolest, dok ti dan po dan ne ispadnu cri-
jeva od te bolesti.
16 I tako je podignuo Gospodin protiv Jo-
rama duh Filistejcima i Arapa, koji prebi-
vaju do Etiopljana.
17 Oni su izali protiv Judine zemlje, po-
harali su ju i odvukli sve imanje i blago
to se nalo u kraljevskom dvoru, uz to i
njegove sinove i ene. Nije mu ostao vie
ni jedan sin osim Joahaza, njegova naj-
mlaega sina.
18 Poslije svega toga udario ga Gospodin
neizljeivom crijevnom boleu.
19 Dan po dan napokon mu svretkom
druge godine ispala su crijeva od njego-
ve bolesti, i on je umro uz teke bolove.
Njegov narod nije mu priredio pokopa pa-
ljenjem miomirisa, kako se to vrilo nje-
govim ocima.
20 Imao je trideset i dvije godine kad je
postao kralj, i vladao je osam godina u
Jeruzalemu. Preminuo je, a da nitko nije
poalio za njim. Pokopali su ga u Davido-
vu gradu, ali ne u grobovima kraljeva.
Atalijina okrutnost. Joa
22
I itelji Jeruzalema postavili su na-
mje sto njega kraljem njegova naj-
mlaeg sina Ahaziju, jer sve starije sinove
bila je poubijala jedinica koja je s Arapima
prodrla u tabor, i tako je kraljevao Ahazija,
sin Jorama, Judina kralja.
2 Ahazija je imao etrdeset i dvije godi-
ne kad je postao kralj, i vladao je godi-
nu dana u Jeruzalemu. Njegova se majka
zvala Atalija i bila je Omrijeva unuka.
3 I on je hodio putovima kue Ahabove,
jer ga njegova majka svojim savjetom na-
vela na zla djela.
4 Tako je pravio zlo pred Gospodinom,
kao kua Ahabova, jer su mu ovi bili sa-
vjetnici poslije smrti njegova oca, na nje-
govu propast.
5 Po njihovu savjetu poao je s Joramom,
sinom Ahabovim, Izraelovim kraljem, u
Ramot Gilead u boj protiv Hazaela, kralja
Sirije, i pritom su Sirijci ranili Jorama.
6 Onda se on vratio natrag da se u Jezree-
lu lijei od rana koje su mu bili zadali kod
Rame, kad je ratovao protiv Hazaela, kra-
lja Sirije. Ahazija, sin Joramov, Judin kralj,
doao je posjetiti u Jezreelu Jorama, sina
Ahabova, jer je ovaj leao bolestan.
7 A bilo je od Boga doputeno, na propast
Ahazije, da doe k Joramu. Kad je doao
ondje, otiao s Joramom protiv Jehua,
sina Nimijeva, koga je Gospodin bio dao
pomazati da iskorijeni Ahabovu kuu.
8 I kad je Jehu izvrivao kazneni sud na
kui Ahabovoj, naao je Judine glavare i
Ahazijine sinove, koji su bili u slubi Aha-
zijinoj, i dao ih pogubiti.
9 Onda je traio Ahaziju; i ulovili su ga u
Samariji, gdje se skrivao, doveli su ga k
Jehui i pogubili ga. Onda su ga pokopa-
li, jer su pomislili: Sin je Joafata, koji je
sluio Gospodinu svim svojim srcem. I
tako nije bi nikoga od kue Ahazijine, koji
bi bio mogao preuzeti kraljevsku ast.
10 Kad je Atalija, majka Ahazijina, dozna-
la da je njezin sin mrtav, odluila je da po-
bije svu kraljevsku obitelj Judine kue.
11 Ali Joabata, kraljeva ki, uzela je Jo-
aa, sina Ahazijina, ukrala ga izmeu kra-
ljevia, koji su imali biti ubijeni, i donijela
ga s njegovom dojkinjom u lonicu. Tako
2 Ljetopisi
358
ga sakrila Joabata, ki kralja Jorama,
ena sveenika Jehojade ona je, naime,
bila sestra Ahazijina od Atalije, tako da
ga nije ubio.
12 On je ostao est godina skriven kod
njih u Bojemu Domu, a Atalija je vladala
u zemlji.
Sveenik Jehojada pomazuje Joaa za kralja
23
U sedmoj godini poao je Jehojada
odvano na djelo. On se sporazu-
mio sa stotnicima, naime, s Azarijom, si-
nom Jerohamovim, s Imaelom, sinom Jo-
hananovim, s Azarijom, sinom Obedovim,
Maasejom sinom Adajevim i s Eliafatom,
sinom Zikrijevim.
2 Oni su proli Judinu zemlju i pozvali na
skuptinu Levite iz svih Judinih gradova i
glavare Izraelske, i oni su doli u Jeruza-
lem.
3 Sva skuptina je napravila u Bojemu
Domu zavjet s kraljem. Pritom im rekao
Jehojada: Evo, sin kraljev bit e kralj,
kako je odredio Gospodin za Davidove
sinove.
4 A vi napravite ovo: Treina vas, koji od-
lazite na Subotnji dan, sveenici i Leviti,
neka slue kao vratari na pragovima;
5 jedna treina neka zaposjedne kraljev-
ski dvor, a jedna treina Jesodova vra-
ta, a sva vojska trijemove Gospodinova
Doma!
6 Ipak u Gospodinov Dom ne smije nitko
stupiti osim sveenika i Levita koji slu-
e. Ovi smiju ui, jer su posveeni, a sav
ostali narod neka se uva Gospodina!
7 Leviti neka onda opkole kralja, svaki s
orujem u ruci! Tko prodre u Dom, neka
se pogubi! Oni moraju pratiti kralja kada
dolazi i kada odlazi.
8 Leviti i svi Judejci su napravili onda to-
no onako kako je zapovjedio sveenik Je-
hojada. Svaki je uzeo svoje ljude, one koji
odlaze na Subotnji dan i one koji dolaze
na Subotnji dan, jer sveenik Jehojada
nije bio otpustio redove.
9 Sveenik Jehojada dao je onda stotni-
cima koplja, titie i titove koji su bili pri-
padali kralju Davidu i koji su se nalazili u
Bojemu Domu.
10 Onda je on postavio unaokolo sav
narod, i to svakoga sa kopljem u ruci od
june strane Doma do sjeverne strane
Doma izmeu rtvenika i Doma, gdje je
bio kralj.
11 Onda su izveli kraljeva sina i stavili na
njega zlatni vijenac i Svjedoanstvo. Tako
ga postavili kraljem, Jehojada i njegovi
sinovi su ga pomazali i povikali: ivio
kralj!
12 Kad je Atalija ula viku naroda koji se
skupio i klicao kralju, dola je k narodu u
Gospodinov Dom.
13 Kad je ona pogledala vidjela kralja gdje
stoji kod stupa na ulazu i uz kralja stotni-
ke i trubae, a sav se narod veselio i tru-
bio u trube, i pjevai s glazbalima davali
znak za klicanje. Onda je Atalija razderala
svoje haljine i povikala: Izdaja, izdaja!
14 A sveenik Jehojada pozvao stotni-
ke, zapovjednike vojske i zapovjedio im:
Izvedite ju izmeu redova iz Doma! Tko
poe za njom, neka se maem pogubi!
Sveenik je, naime, bio zapovjedio da se
ona ne pogubi u Gospodinovu Domu.
15 Tako su joj napravili mjesta, a kad je
prola kroz Konjska vrata i s stigla do kra-
ljevskog dvora, ondje su ju ubili.
16 Nato se Jehojada ustanovio zavjet iz-
meu Gospodina, svega naroda i kralja,
da e biti Gospodinov narod.
17 Sav je narod otiao Baalovu hramu i ra-
zori ga. Njegove rtvenike i kipove posve
razruio i ubio Baalova sveenika Matana
pred rtvenicima.
18 Potom Jehojada namjestio strau kod
Gospodinova Doma pod upravom svee-
nika i Levita, koje je David bio porazdijelio
u redove za Gospodinov Dom, da prinose
Gospodinu rtve paljenice, kako je propi-
sano u Mojsijevu zakonu, uz radosno kli-
canje i pjesme po Davidovoj zapovijedi.
19 I postavio vratare na vratima Gospodi-
nova Doma da ne bi uao ni jedan, tko bi
bio bilo kako neist.
20 Onda je pustio da krenu stotnici, do-
stojanstvenici i ostali koji su upravljali na-
rodom i sav narod zemlje i izveo kralja iz
Gospodinova Doma. Uli su kroz gornja
vrata u kraljevski dvor i posadili su kralja
na kraljevsko prijestolje.
21 Sav se narod u zemlji veselio, i grad je
ostao miran, jer su maem ubili Ataliju.
Joaovo kraljevanje i svretak
24
Joau je bilo sedam godina kad se
uspeo na prijestolje. Vladao je e-
trdeset godina u Jeruzalemu. Njegova se
majka zvala Sibija, iz Beer-ebe.
2 Joa je pravio to je bilo pravo u oima
Gospodina dok je ivio sveenik Jehoja-
da.
3 Jehojada ga oenio dvjema enama, te
su rodile sinove i keri.
4 Dogodilo se da je Joa odluio popravi-
ti Gospodinov Dom.
5 On je dao skupiti sveenike i Levite i za-
povjedio im: Poite po Judinim gradovi-
ma i skupljajte od svih Izraelovih sinova
novaca da se moe popravljati Dom vae-
2 Ljetopisi
359
ga Boga od godine do godine, i gledajte
ubrzati stvar! Ali Levitima se nije urilo.
6 Zato je kralj dozvao velikoga sveenika
Jehojadu i rekao mu: Zato ne nastoji
oko toga da Leviti donose iz Judeje i Je-
ruzalema prinos koji je zapovjedio Mojsi-
je, Gospodinov sluga, izraelskoj narodnoj
zajednici u korist atoru Svjedoanstva?
7 Jer bezbone pristae Atalijine nisu po-
pravljale tete na Bojemu Domu i upotri-
jebile su za Baalove sve darove koji su bili
darovani za Boji Dom.
8 Na zapovijed kraljevu napravili su stoga
krinju i stavili ju pred vrata Gospodinova
Doma.
9 Onda su dali oglasiti po Judeji i Jeruza-
lemu da se donosi Gospodinu prinos koji
je zapovjedio Mojsije, sluga Boji, Izrae-
lovim sinovima u pustinji.
10 Svi glavari i sav narod razveselili se i
donosili su svoj prinos i bacali ga u kri-
nju, dok nije bila puna.
11 I bilo je da kad god bi Leviti donosi-
li krinju kraljevskom slubeniku kad
bi se, naime, vidjelo da ima u njoj mno-
go novaca doao bi kraljevski slube-
nik i poslanik velikoga sveenika. Oni bi
ispraznili krinju i onda ju opet odnosili na
njezino mjesto. Tako su vrili svaki dan i
nakupili su mnogo novaca.
12 Kralj i Jehojada uruivali bi ih upravi-
teljima nad poslom, koji su nadgledali rad
na Gospodinovu Domu. Oni su unajmlji-
vali kamenare i drvodjelje za obnovu Gos-
podinova Doma, uz to kovae eljezom i
mjeu za popravak Gospodinova Doma.
13 Upravitelji nad poslom su napravili da
su dobro napredovali radovi na obnovi.
Oni su vratili Gospodinov Dom u njegovo
prijanje stanje i utvrdili ga.
14 Kad su to bili dovrili, predali su nov-
ce koje su pretekli kralju i Jehojadi. Od
toga se dalo napraviti predmete za Gos-
podinov Dom, posue za slubu Boju i
za rtve, zdjele i drugo zlatno i srebrno
posue. Dokle je ivio Jehojada, prinosile
su se rtve paljenice redovito u Gospodi-
novu Domu.
15 Kad je Jehojada ostario i naivio se,
umro je. Bilo mu je stotinu i trideset godi-
na kad je umro.
16 Pokopali su ga kod kraljeva u Davido-
vu gradu, jer se bio iskazao zasluan za
Izraela, za Boga i za njegov Dom.
17 Poslije smrti Jehojadove doli su Judi-
ni glavari i bacili se na koljena pred kra-
ljem; i kralj ih posluao.
18 Stoga su oni opet zapustili Dom Gos-
podina, Boga svojih otaca, i poeli su
tovati drvene kipove i rezbarene kipove.
Onda se podigla srdba Gospodinova na
Judu i na Jeruzalem zbog njihovih grije-
ha.
19 On je slao proroke meu njih da ih vra-
te natrag Gospodinu. Ovi su ih nagovarali,
ali ih oni nisu sluali.
20 I doao je Duh Gospodinov na Zahari-
ju, sina sveenika Jehojade. On je stupio
pred narod i doviknuo im: Ovako govori
Bog: Zato prestupate zapovijedi Gos-
podinove i upropaujete svoju sreu?
Jer ste ostavili Gospodina, zato i on vas
ostavlja.
21 A oni su se urotili protiv njega i kame-
novali ga po zapovijedi kraljevoj u trijemu
Gospodinova Doma.
22 Tako se malo sjeao kralj Joa ljubavi,
koju mu je bio iskazivao njegov otac da je
dao pogubiti njegova sina, a on umirui
povikao: Gospodin to vidi i on e te po-
karati.
23 A kad je prola godina, podigla se na
njega vojska Sirijaca. Kad su doli u Judi-
nu zemlju i u Jeruzalem, i pobili su u naro-
du sve narodne glavare i sav plijen koji su
im bili uzeli, poslali su kralju u Damask.
24 Premda je sirijska vojska upala samo
s malim brojem ljudi, ipak im Gospodin
dao u ruke veoma veliku vojsku, jer su ovi
bili ostavili Gospodina, Boga svojih otaca.
Tako su izvrili kazneni sud na Joau.
25 Kad su bili otili od njega ostavili su
ga u tekoj bolesti urotili su se protiv
njega njegovi dvorjani zbog krvava djela
na sinu sveenika Jehojade i ubili su ga u
njegovoj postelji. Tako je umro i pokopali
su ga u Davidovu gradu, ali ga nisu sahra-
nili u kraljevskoj grobnici.
26 Ovi su koji su se urotili protiv njega:
Zabad, sin Amonke imeate, i Jehoza-
bad, sin Moapke imrite.
27 O njegovim sinovima, o visini danka
to mu je nametnut i o graenju Boje-
ga Doma zapisano je u zapisima knjige
o kraljevima. Onda je njegov sin Amazija
Amazija kralj Judin
25
Bilo je Amaziji dvadeset i pet godina,
kad je postao kralj. Vladao je dvade-
set i devet godina u Jeruzalemu. Njegova
se majka zvala Joadana, iz Jeruzalema.
Gospodina, ali ne u punoj vjernosti.
3 im je imao vrsto u rukama kraljevsku
vlast, dao je poubijati dvorjanike koji su
ubili njegova kraljevskog oca.
4 Sinova nije dao ipak ubiti, po zapovi-
jedi koja stoji zapisana u knjizi Mojsijeva
zakona, gdje zapovjeda Gospodin: Oci
2 Ljetopisi
360
neka se ne pogube zbog svoje djece, niti
djeca zbog svojih otaca, nego svaki neka
se pogubi samo zbog svojega vlastitoga
prekraja!
5 Iza toga podignuo Amazija Judejce i
dao je da se od svega Jude i Benjamina
postave poredani po obiteljima, tisunici-
ma i stotnicima. Kad ih je izbrojio od dva-
deset godina navie, bilo ih je tri stotine
tisua izabranih ratnika, koji su nosili ko-
plje i tit.
6 Jo je unajmio iz Izraela stotinu tisua
sposobnih ratnika za stotinu talenata sre-
bra.
7 Ali mu je doao jedan Boji ovjek i re-
kao: Kralju, neka ne ide s tobom izrael-
ska vojska, jer Gospodin nije s Izraelom
niti sa Efraimovim sinovima.
8 Idi sam odvano i hrabro u boj! Druki-
je, mogao bi te Bog sruiti pred neprijate-
ljem, jer Bog ima mo da da pomo i da
srui.
9 Amazija je zapitao Bojega ovjeka:
A to e onda biti od stotinu talenata
to sam ih dao izraelskoj vojsci? Boji
ovjek je odgovorio: Gospodin ti moe
puno vie dati od toga.
10 Tako je Amazija otpustio Efraimove si-
nove od svoje vojske da bi se vratili kui.
Oni se vrlo rasrdili na Judejce i vratili se
kui s velikim gnjevom.
11 A Amazija je poveo hrabro svoj narod
u boj i otiao u Slanu dolinu i ondje pobio
deset tisua Seirovih sinova.
12 A deset tisua drugih su Judejci zaro-
bili ive. Odveli su ih navrh jedne hridine
i pobacali ih s vrha hridine tako da su se
svi raspali.
13 A vojnici, koje je Amazija poslao na-
trag, i koji nisu smjeli poi s njim u boj,
upali su od Samarije do Bet-Horona u Ju-
dine gradove, pobili su u njima tri tisue
ljudi i zaplijenili velik plijen.
14 Kad se Amazija iza pobjede nad Edom-
cima vratio kui, donio je sobom idolske
kipove Seirovih sinova, postavio ih sebi
za bogove i klanjao im se i prinosio im r-
tve.
na Amaziju i on poslao k njemu proroka,
koji mu rekao: Zato slui bogovima
toga naroda koji nisu mogli izbaviti svoje-
ga vlastitog naroda iz tvoje ruke?
16 Kad je on tako govorio njemu, odgovo-
rio mu ovaj: Jesmo li te postavili kralju za
savjetnika? Prestani! Zar da te se ispre-
bija? Prorok je prestao, ali jo je rekao:
Sad znam da te je Bog naumio upropa-
stiti, jer si tako radio i nee posluati moj
savjet.
17 Poto se Amazija, Judin kralj, po-
svjetovao, poslao poslanike le k Joau,
sinu Joahazovu, unuku Jehuovu, Izrae-
lovu kralju, i pozvao: Doi da se ogle-
damo!
18 A Joa, Izraelov kralj, dao je Amaziji,
Judinu kralju, odgovoriti: Trn na Leba-
nonu poslan jedanput k cedru na Leba-
nonu, rekavi: Daj svoju ker mojem sinu
za enu. Ali zvijer na Lebanonu pretrala
preko trna i zgazila ga.
19 Tako radi ti, jer si pobio Edomce,
postao si obijestan i eljan slave. Ostani
ipak kod kue, zato da izaiva nesreu
i da padne, ti i Juda s tobom?
20 Kako nije htjeo Amazija posluati jer
je bilo od Boga tako doputeno da ih je
dao u ruke neprijatelju, budui da su slu-
ili edomskim bogovima.
21 Podignuo se Joa, Izraelov kralj, i po-
bio se on i Judin kralj Amazija kod Bet-
emea Judina.
22 Izrael je razbio Judu, te je svaki pobje-
gao svojoj kui.
23 A Amaziju, Judina kralja, sina Joaova,
unuka Joahazova, ulovio je Joa, Izraelov
kralj, kod Bet-emea i odveo ga u Jeru-
zalem. Onda je sruio jeruzalemski zid od
Efraimovih vrata do vrata na uglu u pro-
storu od etiri stotine lakata.
24 Uzeo sve zlato i srebro i sve posu-
e koje se nalo u Bojemu Domu kod
Obed-Edoma i blago kraljevskog dvora,
uz to taoce, pa se vratio u Samariju.
25 Amazija, sin Joaov, Judin kralj, ivio
je iza smrti Joaa, sina Joahazova, Izrae-
lova kralja, jo petnaest godina.
26 Ostala djela Amazijina, prijanja i po-
sljednja, zapisana su u knjizi ljetopisa Ju-
dinih i Izraelovih kraljeva.
27 Od vremena, kad se Amazija bio okre-
nuo od Gospodina, postojala je u Jeruza-
lemu urota protiv njega, i on je pobjegao
u Laki, poslali su za njim ljude i dali su ga
ondje ubiti.
28 Prenijeli su ga na konjima i pokopali ga
u Judinu gradu kod njegovih otaca.
Uzijina pobjeda. Njegov grijeh i kazna
26
Potom je uzeo sav Judin narod Uzi-
ju, kome je tek bilo esnaest godina,
i postavio ga kraljem namjesto njegova
oca Amazije.
2 On utvrdi Elat, koji je bio vratio Judi jer
je kralj poinuo kod svojih otaca.
3 Bilo je Uziji esnaest godina kad je po-
stao kralj, i vladao je pedeset i dvije go-
dine u Jeruzalemu. Njegovoj majci je bilo
ime Jekolija, iz Jeruzalema.
2 Ljetopisi
361
Gospodina, tono onako kako je bio pra-
vio njegov otac Amazija.
5 On je pazio na to da slui vjerno Bogu
dok je ivio Zaharija, koji ga je pouavao
u strahu Bojemu, i dokle je sluio Gos-
podinu, Bog mu je davao uspjeh.
6 On je poao u rat protiv Filistejaca, sru-
io zidove Gatu, Jabni i Adodu i posta-
vio utvrde u podruju Adoda i po ostaloj
zemlji Filistejaca.
7 I Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i
protiv Arapa, koji su prebivali u Gur-Baa-
lu, i protiv Meunjana.
8 I Amonci su plaali Uziji danak. Njegova
je slava dopirala do Egipta, tako se on bio
osilio.
9 U Jeruzalemu je Uzija sagradio kule na
Ugaonim vratima, na Dolskim vratima i u
kutu zida, i utvrdio ih.
10 I u pustinji je sagradio kule i dao je
iskopati mnogo studenaca, jer je imao ve-
lika stada u nizini i u ravnici, i poljodjelaca
i vinogradara po brdima i na Karmelu. Bio
je, naime, prijatelj poljodjelstva.
11 Uzija je imao i vojsku ratnika koja je
ila u boj, ureena po jedinicama, kako ih
je bio izbrojio pisar Jehiel i upravitelj Ma-
aseja pod ravnanjem Hananije, kraljevog
vojskovoe.
12 Ukupni broj rodovskih glavara, sve
samih hrabrih junaka, bio je dvije tisue i
est stotina.
13 Pod njihovom je zapovijedi stajala boj-
na sila od tri stotine sedam tisua i pet
stotina hrabrih boraca, koji su vojevali za
kralja protiv neprijatelja.
14 Za svu vojsku nabavio je Uzija titove,
koplja, kacige, oklope, l kove i kamenje
za prake.
15 I dao je napraviti u Jeruzalemu vje-
to izmiljene strojeve, to su na kulama
i uglovima imali za to sluiti, za bacanje
strijela i velikoga kamenja. Njegova se
slava raznijela nadaleko, jer mu se davala
udesna pomo tako da je postao mo-
an.
16 Ali kad se bio osilio, srce se njegovo
ponijelo, i on se pokvario. Sagrijeio pro-
tiv Gospodina, svojega Boga, jer je uao
u Gospodinov Dom kaditi na kadionom
rtveniku.
17 A sveenik Azarija i osamdeset Gos-
podinovih sveenika, plemenitih ljudi, po-
hitjeli su za njim,
18 Oprli se kralju Uziji i doviknuli mu: Nije
tvoje, Uzija, kaditi Gospodinu nego samo
sveenika, Aronovih sinova, koji su po-
sveeni za to da k de. Izai iz svetinje! Ti
si sagrijeio, i to ti nije na ast pred Bo-
gom, Gospodinom.
19 Onda se razgnjevio Uzija, ali dok je jo
drao u ruci kadionicu to se rabila za ka-
enje, i dok se vrlo gnjevio na sveenike,
izbilo mu iznenada guba na elu pred oi-
ma sveenika u Gospodinovu Domu kod
kadionog rtvenika.
20 I kad su ga veliki sveenik Azarija i svi
drugi sveenici izblie pogledali, prona-
lo se da je doista gubav na elu. Onda su
ga bre izveli, a i sam je pourio izii, jer
ga je udario Gospodin.
21 Kralj Uzija je ostao gubav do svoje
smrti i prebivao je kao gubavac odvojen
u svojoj kui. I bio je odstranjen iz Gospo-
dinova Doma. Onda je njegov sin Jotam
upravljao kraljevskom kuom i vladao je
nad narodom u zemlji.
22 Ostalu povijest Uzijinu, prijanju i po-
sljednju, opisao je prorok Izaija, sin Amo-
sov.
23 Kad je Uzija poinuo kod svojih otaca,
pokopali su ga kod njegovih otaca na po-
lju uz grobnicu kraljeva, jer su rekli: Gu-
bav je.
Jotamovo kraljevanje
27
Dvadeset i pet godina bilo je Jota-
mu kad je postao kralj, i vladao je
esnaest godina u Jeruzalemu. Njegovoj
majci je bilo ime Jerua i bila je ki Sado-
kova.
Gospodina, posve kako je bio pravio nje-
gov otac Uzija, samo to nije prodro u
Gospodinov Dom, ali je narod jo uvijek
pravio zlo.
3 On je sagradio gornja vrata na Gospo-
dinovu Domu; i na zidu Ofela mnogo sa-
gradio.
4 Nadalje je utvrdio gradove na Judinoj
gori i u umama sagradio dvorove i kule.
5 I zaratio je s kraljem Amonaca i pobije-
dio ih. Amonci su mu morali one godine
dati stotinu talenata srebra, deset tisua
kora penice i deset tisua kora jema.
Isti danak morali su mu Amonci dati i dru-
ge i tree godine.
6 Tako je postajao Jotam sve moniji, jer
je hodio vjerno pred Gospodinom, svojim
Bogom.
7 Ostala djela Jotamova i svi njegovi ra-
tovi i njegovi putovi zapisani su u knjizi
Izraelovim i Judinim kraljeva.
8 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad je
postao kralj, i vladao je esnaest godina
u Jeruzalemu.
9 Kad je Jotam poinuo kod svojih otaca,
pokopali su ga u Davidovu gradu. Onda
je njegov sin Ahaz kraljevao namjesto
njega.
2 Ljetopisi
362
Ahaz se podaje idolopoklonstvu
28
Dvadeset godina bilo je Ahazu, kad
je postao kralj, i vladao je esnaest
godina u Jeruzalemu. On nije pravio ono
to je bilo pravo u oima Gospodina, kako
je pravio njegov djed David.
2 Jer je hodio putovima Izraelovih kralje-
va i dao saliti kipove Baalima.
3 Kadio je u dolini sina Hinomova i pustio
je, po gadnom obiaju neznaboaca, koje
je bio odagnao Gospodin ispred Izraelo-
vih sinova, da mu sinovi idu kroz oganj.
4 Prinosio je i rtve zaklanice i kadio je
na uzvisinama i breuljcima i pod svakim
zelenim stablom.
5 I tako ga je dao Gospodin, njegov Bog,
u ruke Sirijskomu kralju. Ovaj ga pobije-
dio, zarobio veliko mnotvo njegovih ljudi
i odveo ih u Damask. Jo je bio predan u
ruke Izraelovu kralju, koji mu nanio teak
poraz.
6 Jer Pekah, sin Remalijin, dao je poubi-
jati u jedan dan u Judeji stotinu i dvade-
set tisua ljudi, sve samih hrabrih ratnika,
jer su bili ostavili Gospodina, Boga svojih
otaca.
7 Osim toga Zikri, efraimski hrabri ratnik,
ubio Maaseju, sina kraljeva, upravitelja
kue Azrikama i Elkana, drugoga do kra-
lja.
8 Takoer su zarobili i odveli Izraelovi si-
novi od svoje brae dvjesto tisua ena,
djeaka i djevojaka. Uz to su im zaplijenili
silan plijen koji su odnijeli u Samariju.
9 Ali je ondje ivio Gospodinov prorok
po imenu Oded. On je izaao pred voj-
sku koja se vraala u Samariju i rekao
im: Gle, zato jer se Gospodin, Bog vaih
otaca, razgnjevio na Judejce, dao ih on
u vae ruke, a vi ste meu njima poi-
nili krvoprolie bjesnilom koja dopire do
neba.
10 I jo mislite napraviti Judinu djecu i
Jeruzalem svojim robovima i robinjama.
A ne tereti li i vas grijeh i krivnja prema
Gospodinu, vaem Bogu?
11 Zato posluajte me sada i vratite na-
trag te zarobljenike koje ste zarobili svo-
joj brai! Drukije, doi e na vas teak
kazneni sud Gospodinov.
12 Onda su ustali glavari Efraimovih si-
nova, Azarija, sin Johananov, Berekija,
sin Meilemotov, Ezekija, sin alumov,
i Amasa, sin Hadlajev, na one koji su se
vraali s vojske,
13 i rekli su im: Ne smijete ovdje dovesti
zarobljenike, jer tim bismo samo stavili na
sebe novu krivnju i grijeh prema Gospo-
dinu; vi hoete na grijehe i krivnje nae
dometnuti jo nove, jer naa krivnja je ve-
lika, i teka Gospodinova jarost se sruila
na Izraela.
14 I pustili su ratnici zarobljenike i plijen
pred glavarima i cijelom narodnom zajed-
nicom.
15 Onda po imenu za to odreeni ljudi
ustali su, pa su se zauzeli za zarobljenike,
i opskrbili sve koji nisu bili dovoljno odje-
veni odjeom i obuom iz plijena, dali su
im jesti i piti i pomazali ih. Onda su po-
mogli svima slabima za hodanje da uzja-
u na magarce i dovedu ih u palmov grad
Jerihon k njihovoj brai. Potom se vratili
u Samariju.
16 U ono vrijeme poslao je kralj Ahaz asir-
skim kraljevima zatraiti pomo.
17 Edomci su opet udarili, porazili Judej-
ce i odveli zarobljenike.
18 I Filistejci su provalili u gradove po ni-
zini i u junu zemlju Judinu, osvojili Bet-
eme, Ajalon, Gederot, Soho, Tamnu
i Gimzo s njihovim selima i naselili se u
njima.
19 Jer je Gospodin ponizio Judu zbog
Ahaza, Izraelova kralja, budui da je on
bio zaveo Judu u grdna zlodjela i poka-
zao se nevjeran prema Gospodinu.
20 I asirski kralj Tiglat-Pileser izaao je
protiv njega i pritisnuo ga umjesto da mu
pomogne.
21 Premda je Ahaz oplijenio Gospodinov
Dom, kraljevski dvor i glavare i sve dao
asirskom kralju, nije mu pomoglo nita.
22 A i u vrijeme kad ga je onaj pritisnuo
sagrijeio je kralj Ahaz protiv Gospodina
novom nevjernou.
23 On je, naime, rtvovao bogovima Da-
maska, koji su ga ipak bili izubijali, a mi-
slio je: Bogovi sirijskih kraljeva, pomogli
su njima, pa u njima rtvovati da pomo-
gnu i meni. Ali su mu oni posluili samo
za to da u nesreu strovalili njega i sav
Izraelov narod.
24 I dao je Ahaz pokupiti posue Boje-
ga Doma i posue Bojega Doma poraz-
bijati. Onda zatvorio vrata Gospodinova
Doma i postavio rtvenike po svim uglo-
vima Jeruzalema.
25 I u svakom pojedinom gradu Judinu
podignuo rtvene uzvisine da kadi dru-
gim bogovima. Tako je draio na gnjev
Gospodina, Boga svojih otaca.
26 A ostala njegova djela i svi njegovi pu-
tovi, prijanji i posljednji, zapisani su u
knjizi Judinih i Izraelovih kraljeva.
27 Kad je Ahaz bio poinuo kod svojih
otaca, pokopali su ga u gradu, u Jeruza-
lemu; ali ga nisu stavili u grobove Izrae-
lovih kraljeva. Onda je njegov sin Ezekija
2 Ljetopisi
363
Ezekija obnavlja slubu Boju
29
Ezekiji je bilo dvadeset i pet godi-
na kad je postao kralj, i vladao je
dvadeset i devet godina u Jeruzalemu.
Njegova se majka zvala Abija i bila je ki
Zaharijina.
Gospodina, posve onako kako je bio pra-
vio njegov djed David.
3 Odmah u prvoj godini svojega vlada-
nja, u prvom mjesecu, otvorio je vrata na
Gospodinovu Domu i popravio ih.
4 Dao je sazvati sveenike i Levite, sku-
pio ih na slobodnom trgu prema istoku,
5 i progovorio im: ujte me, Leviti! Po-
svetite se sada, a posvetite i Dom Gospo-
dina, Boga svojih otaca, i iznesite smee
iz svetoga mjesta!
6 Jer su nai oci nevjerno postupali i po-
injali zlo pred Gospodinom, naim Bo-
gom, ostavili su ga i odvratili su poglede
svoje od atora Gospodinova i okrenuli
mu lea.
7 Dapae, zatvorili su vrata trijema, poga-
sili svjetiljke, nisu vie kadili kadom i nisu
vie prinosili rtve paljenice Bogu Izraelo-
vu u Svetom mjestu.
8 Zato je dola srdba Gospodinova na
Judu i Jeruzalem. Napravio ih strailom,
predmetom uasa i prezira, kako vidite
svojim oima.
9 Zato su pali nai oci od maa, a nai
sinovi, nae keri i nae ene su stoga
zarobljene.
10 Ali sada sam odluio ui u zavjet s
Gospodinom, Bogom Izraelovim, da se
odvrati od nas njegov estoki gnjev.
11 Pa stoga ne budite nemarni, sinovi
moji, jer je vas izabrao Gospodin da sto-
jite pred njim i vrite njegovu slubu, da
mu budete sluge i da mu kadite.
12 I Leviti su krenuli na posao: Mahat, sin
Amasajev, i Joel, sin Azarijin, od roda Ko-
hatovaca; od Merarijevih sinova Ki, sin
Abdijev, i Azarija, sin Jehalelelov; od Ge-
ronovih sinova Joah, sin Zimin, i Eden,
sin Joahov;
13 od Elisafanovih sinova imri i Jeiel, od
Asafovih sinova Zaharija i Matanija,
14 od Hemanovih sinova Jehiel i emaja i
od Jedutunovih sinova emaja i Uziel.
15 Ovi su skupili svoje sudruge, posvetili
se i onda po zapovijedi kraljevoj dali su
se na posao oistiti Gospodinov Dom po
Gospodinovim propisima.
16 Sveenici su uli u unutranji dio Gos-
podinova Doma da ga oiste, i sve ne-
isto to su nali u Gospodinovu Domu,
iznijeli su u trijem Gospodinova Doma, a
Leviti su to pokupili i iznijeli u Kidronsku
dolinu.
17 Prvi dan prvoga mjeseca poeli su po-
sveivati, i osmi dan toga mjeseca doli
su do trijema Gospodinova. Uzeli su onda
jo osam dana za dalje ienje Gospo-
dinova Doma. esnaestog dana prvoga
mjeseca su dovrili.
18 Potom su doli kralju Ezekiji i javili, re-
kavi: Oistili smo sav Gospodinov Dom
i rtvenik za rtve paljenice i sve njegovo
posue i stol za prikazne kruhove i sve
njegovo posue.
19 Sve posue koje je, zbog svojega ot-
pada, obeastio kralj Ahaz, dok je vla-
dao, popravili smo i posvetili smo, i ono
sada stoji pred Gospodinovim rtveni-
kom.
20 Drugoga jutra dao je kralj Ezekija
sazvati gradske glavare i otiao u Gospo-
dinov Dom.
21 Doveli su sedam junaca, sedam ov-
nova, sedam janjaca i sedam jaraca kao
rtvu za grijeh za kraljevsku kuu, za Sve-
tinju i za Judu. On je zapovjedio Arono-
vim sinovima, sveenicima, da ih rtvuju
na Gospodinovu rtveniku.
22 Onda su zaklali goveda, a sveenici su
uzeli krv i izlili ju na rtvenik. Nato su za-
klali ovnove i izlili krv na rtvenik; onda su
zaklali janjce i izlili krv na rtvenik.
23 Potom su doveli jarce kao rtvu za gri-
jeh pred kralja i pred skuptinu, i ovi su
stavili svoje ruke na njih.
24 Onda su ih sveenici zaklali i donijeli su
njihovu krv za oprotenje grijeha na rtve-
nik, da pribave pomirenje svemu Izraelu,
jer je bio kralj zapovjedio za sav Izraelov
narod rtvu paljenicu i rtvu za grijeh.
25 Levite je postavio kod Gospodinova
Doma s cimbalima, harfama i citarama,
po zapovijedi Davida i Gada, kraljeva vi-
dioca, i proroka Natana, jer od Gospodi-
na bila je izila zapovijed preko njegovih
proroka.
26 Leviti su se postavili s glazbalima Da-
vidovim, a sveenici s trubama.
27 Onda je zapovjedio Ezekija da prinesu
rtvu paljenicu na rtveniku. im je po-
ela rtva paljenica, poeli su i pjesmu u
slavu Gospodinu i trube uz pratnju glaz-
bala Davida, Izraelova kralja.
28 Sva se skuptina bacila na koljena,
pjesma je odjekivala, i trube su se orile.
Sve je to potrajalo tako dugo dokle se
bila dovrila rtva paljenica.
29 Kad se zavrilo prinoenje rtve, kralj i
svi oko njega, pali su na koljena i poklonili
su se.
30 Nadalje je zapovjedio kralj Ezekija
i glavari Levitima da zapjevaju u slavu
2 Ljetopisi
364
Gospodinu hvalospjeve koje su bili sasta-
vili David i vidjelac Asaf. S punom rado-
u pjevali su pjesme, klanjali se i bacali
se na koljena.
31 Nato je odgovorio Ezekija rekavi:
Poto ste se sada posvetili Gospodinu,
pristupite i donesite u Gospodinov Dom
ivotinje za rtve zaklanice i za rtve mi-
rotvorne! Onda je skuptina donijela i-
votinje za rtve zaklanice i za rtve miro-
tvorne i, tko je htjeo, takoer ivotinje kao
rtvu paljenicu.
32 Ovo je broj ivotinja za rtvu paljenicu,
koju je bila donijela skuptina: sedamde-
set volova, stotinu ovnova i dvjesto janja-
ca, sve to kao rtvu paljenicu Gospodinu.
33 Prinosa za rtvu mirotvornu bilo je na
broj est stotina volova i tri tisue ovaca.
34 A bilo je malo sveenika, te nisu mo-
gli oderati sve ivotinje za rtve paljenice,
pomogli su im Leviti, njihova braa, do-
kle se nije dovrio posao, i dokle se nisu
posvetili sveenici, jer su Leviti s veom
revnou pazili na to da se posvete, nego
sveenici.
35 Uz to se moralo rtvovati mnogo rta-
va paljenica s pretilinom mirotvornih rta-
va i s naljevima na rtve paljenice. I tako
je bila obnovljena sluba u Gospodinovu
Domu.
36 Ezekija i sav narod su se veselili tomu
to je Bog pripravio narodu, jer je iznena-
da nastala ova promjena.
Svetkovanje Pashe
30
Potom je Ezekija poslao poslani-
ke svemu Izraelu i Judi i napisao
Efraimu i Manasehu pisma da bi doli u
Gospodinov Dom u Jeruzalem proslaviti
Sveanu Gozbu Pashe Gospodinu, Bogu
Izraelovu.
2 Kralj i glavari njegovi i sva skuptina u
Jeruzalemu bili su odluili odrati Svea-
nu Gozbu Pashe u drugom mjesecu.
3 Poto ga nisu bili mogli slaviti u propi-
sano vrijeme, jer se nisu bili sveenici u
propisanom broju za to posvetili i narod
se jo nije bio skupio u Jeruzalem.
4 I to se svidjelo kralju i cijeloj zajednici.
5 Tako su odluili proglasiti po svem Izra-
elu od Beer-ebe do Dana, da dou svet-
kovati Gozbu Pashe Gospodinu, Bogu
Izraelovu, u Jeruzalemu, otkako se nije
vie svetkovao uz ope sudjelovanje,
kako je to bilo propisano.
6 I tako su otili glasnici s pismima iz ruke
kralja i njegovih glavara po svemu Izraelu
i Judi naokolo i objavili po kraljevoj zapo-
vijedi: Izraelovi sinovi, vratite se natrag
Gospodinu, Bogu Abrahamovu, Izakovu i
Izraelovu, da se on opet obrati k vama,
koji ste utekli vlasti asirskih kraljeva i jo
ste preostali!
7 Ne budite kao vai oci i vaa braa koji
su bili nevjerni Gospodinu, Bogu svo-
jih otaca, tako da ih je predao unitenju,
kako ste to doivjeli!
8 Zato ne budite tvrdokorni kao vai oci,
nego pruite ruku Gospodinu i doite k
njegovu svetitu koje je posvetio zauvi-
jek, i sluite Gospodinu, svojem Bogu, da
se odvrati od vas njegov estoki gnjev!
9 Jer ako se obratite Gospodinu, vaa e
braa i vai sinovi nai milosre u onih
koji su ih odveli u ropstvo, tako da se mo-
gnu vratiti u ovu zemlju, jer je Gospodin,
va Bog, milostiv i milosrdan i nee od-
vratiti svoje milosti od vas, ako se obrati-
te k njemu.
10 I tako su ili glasnici od grada do gra-
da po zemlji Efraimovoj i Manasehovoj i
do u Zebulun, ali su im se podsmijevali i
rugali.
11 Samo neki ljudi od Aera, Manaseha i
Zebuluna doli su u Jeruzalem.
12 Naprotiv, upravljala je u Judi ruka Bo-
ja, koja im je stavila u srce da se po zapo-
vijedi Gospodinovoj jednoduno odazovu
pozivu kralja i glavara.
13 I tako se skupilo u Jeruzalem veliko
mnotvo naroda da u drugom mjese-
cu proslave Sveanu Gozbu Beskvasnih
kruhova, veoma mnogobrojna zajednica.
14 Oni su se ustali i uklonili rtvenike u
Jeruzalemu; tako su isto uklonili sve ka-
dione rtvenike i pobacali ih u Kidronsku
dolinu.
15 etrnaestoga dana drugog mjeseca za-
klali su janjce Pashe. Sveenici i Leviti osje-
tili su se postieni, posvetili se i donijeli su
rtve paljenice k Gospodinovu Domu.
16 Po propisima Mojsijeva zakona, koji su
vrijedili za njih, a Mojsije, Boji ovjek, bio
ih je izdao, obavili su svoju slubu. Sve-
enici su izlili krv koju su im pruili Leviti.
17 Kako se meu skupljenima mnogi nisu
bili posvetili, zato su Leviti preuzeli klanje
pashalnih janjaca za svakog onoga koji
nije bio ist, pa zato ih nije mogao prinije-
ti Gospodinu.
18 Jer zbog velikog mnotva naroda,
mnogi iz Efraima, Manaseha, Isakara i
Zebuluna, nisu se bili oistili, nego su jeli
Pashu kako nije bilo propisano. Za njih
je uloio Ezekija zagovor i pomolio se:
Gospodin, koji je dobrostiv, neka oisti
od grijeha
19 svakoga koji nastoji traiti Boga, Gos-
podina, Boga svojih otaca, makar i ne bio
ist, kako se trai za Svetinju!
2 Ljetopisi
365
20 I Gospodin je usliao Ezekiju i sauvao
narod.
21 Tako su Izraelovi sinovi, koji su bili u
Jeruzalemu, svetkovali Sveanu Gozbu
beskvasnih kruhova sedam dana u veli-
kom veselju, a Leviti i sveenici pjevali su
uz pratnju glazbala svaki dan Gospodinu
hvalospjeve u slavu Gospodinu.
22 Pritom je Ezekija hrabrio sve Levite,
koji su se tako revno pokazali u slubi
Gospodinovoj. Sedam dana drale su se
Sveanosti rtvene gozbe, nakon to je
bila prinesena rtva mirotvorna, i slavilo
se Gospodina, Boga svojih otaca.
23 Sva skuptina je odluila da svetkuje
jo daljnjih sedam dana, i tako su svetko-
vali jo sedam dana kao Sveana gozba
radosti.
24 Jer je Ezekija, Judin kralj, bio darovao
skuptini tisuu junaca i sedam tisua
ovaca. Isto tako bili su glavari zajednice
poslali na dar tisuu junaca i deset tisua
ovaca. Uto su se bili sveenici posvetili u
velikom broju.
25 I tako se proveselila sva Judina zajed-
nica: sveenici, Leviti i sve mnotvo onih,
koji su bili doli iz Izraela, i doljaci koji su
doli iz raznih dijelova Izraela ili su prebi-
vali u Judinoj zemlji.
26 Veliko veselje vladalo je u Jeruzalemu,
jer od vremena Salomona, sina Davidova,
Izraelova kralja, nije takvo to bilo u Jeru-
zalemu.
27 A onda su se digli levitski sveenici i
blagoslovili narod, i njihov glas je bi usli-
an, i njihova molitva je doprla do neba,
do njegova svetog prebivalita.
Ezekija unitava idolopoklonstvo
31
Kad se sva ova sveanost dovrila,
sav Izrael koji je bio nazoan, otili su
po Judinim gradovima, polomili stupove
u komade, sasjekli drvene kipove, razo-
rili rtvene uzvisine i rtvenike po cijeloj
Judinoj zemlji, Benjaminovoj, Efraimovoj
i Manasehovoj, dok sve nije bilo uniteno.
Onda se vratili svi Izraelovi sinovi u svoje
gradove na svoje imanje.
2 Potom je Ezekija postavio sveenike
i levitske redove po njihovim redovima
svakog sveenika i Levita u slubenom
podruju njegovu za rtve paljenice i
rtve mirotvorne, da slue i da hvale i pje-
vaju na vratima tabora Gospodinova.
3 Kralj je odredio dio od njegova posje-
da za rtve paljenice, za rtve paljenice
jutrom i veerom i za rtve paljenice na
Subotnji dan, na mjesece mlaake i na
svetkovine, kako je propisano u Gospo-
dinovu zakonu.
4 I zapovjedio narodu, koji je prebivao u
Jeruzalemu, da daju dio za sveenike i
Levite, da bi se mogli vrsto drati zako-
na Gospodinova.
5 Kad se razglasila ova zapovijed, poeli
su Izraelovi sinovi donositi prvine od ita,
vina, ulja i meda i od svakoga drugog
roda zemaljskog roda. Od svega su obil-
no donijeli desetinu.
6 Izraelovi i Judini sinovi, koji su prebiva-
li po gradovima, donosili su desetinu od
goveda i ovaca i desetinu od posvetnih
darova koji su bili posveeni Gospodinu,
njihovu Bogu, nanijeli su desetine velike
hrpe.
7 Treega mjeseca poeli su slagati u
hrpe, a sedmoga mjeseca su dovrili.
8 Kad su Ezekija i glavari doli pogleda-
ti hrpe, zahvalili su Gospodinu i njegovu
narodu.
9 Kad je Ezekija zapitao sveenike i Levi-
te za hrpe,
10 odgovorio mu veliki sveenik Azarija
od kue Sadokove: Otkada se poelo
donositi dio Gospodinovu Domu, jedemo
do sitosti i jo mnogo preostaje. Gospo-
din je, naime, blagoslovio svoj narod; zato
je preteklo ovo mnotvo.
11 I Ezekija je zapovjedio da se priprave
prostorije u Gospodinovu Domu; i oni su
ih pripravili.
12 Ondje su vjerno unosili prinose i de-
setine i posvetne darove. Nadglednik nad
tim postao je Levit Konanija i njegov brat
imej, drugi do njega.
13 Jehiel, Azarija, Nahat, Asahel, Jerimot,
Jozabad, Eliel, Ismakija, Mahat i Benaja
stajali su uz bok Konaniju i njegovu bratu
imeju po zapovijedi kralja Ezekije i Aza-
rije, vladara u Bojemu Domu.
14 Levit Kore, sin Imnaha, uvar istonih
vrata, postao je nadglednik nad darovima
koji su se dragovoljno prinosili Bogu, da
bi preuzimao najsvetije Gospodinove pri-
nose i darove.
15 Pod nadzorom njegovim stajali su
Eden, Minjamin, Jeua, emaja, Amarija
i ekanija po sveenikim gradovima, da
svojoj brai po redu, starim i mladim, to-
no razdaju njihove dijelove.
16 Osim u rodopis unesenih mukara-
ca od tri godine navie, ako su ovi doli
k Gospodinovu Domu, kako je to traio
svaki dan, da po svojoj dunosti izvre
svoj dnevni posao svoje slube po svo-
jem redu.
17 Unos sveenika u rodopis bio je po
obiteljima, tako isto Levita od dvadeset
godina navie po njihovoj slubi i po svo-
jim redovima.
2 Ljetopisi
366
18 Oni su bili uneseni u rodopis sa svom
svojom malom djecom, sa svojim ena-
ma, sinovima i kerima, potpuno stanje.
U njihovoj vjernosti oni su se posveivali
u svetosti.
19 I za Aronove sinove sveenike, u kraje-
vima panjaka to pripadaju njihovim gra-
dovima, u svakom pojedinom gradu bile
su po imenu oznaene osobe postavljene
za to da svima mukim osobama izme-
u sveenika i svakome upisanom Levitu
izruuju njihove dijelove.
20 Tako je postupao Ezekija po cijeloj Ju-
dinoj zemlji i pravio to je bilo dobro pra-
vo i asno pred njegovim Gospodinom,
Bogom.
21 U svemu to bi poduzimao za slubu
Bojega Doma, za zakon i zapovijed, da
ugodi Bogu, radio je s punom portvov-
nou, pa je zato imao uspjeha.
Senaheribov poraz. Ezekijina smrt
32
Poslije ovih djela i ove pobone
revnosti doao je Senaherib, asirski
kralj, provalio u Judinu zemlju, opkolio tvr-
de gradove i mislio ih je za sebe osvojiti.
2 Kad je vidio Ezekija da je doao Sena-
herib u namjeri udariti na Jeruzalem,
3 odluio je u sporazumu sa svojim gla-
varima i vojskovoama da zaspe vodene
izvore izvan grada; i oni se sloili s njim.
4 I skupili se ljudi u velikom broju i zasuli
sve izvore i potok koji je tekao posred ze-
mlje, rekavi: Zato da nau asirski kra-
ljevi toliko vode kad dou?
5 Potom je revno poao na posao, popra-
vio posvuda zid gdje je imao pukotine,
dao je na njemu podignuti kule i drugi zid
izvana, utvrdi Milo u Davidovu gradu i dao
je napraviti mnogo oruja i titova.
6 I postavio vojne zapovjednike nad voj-
skom i skupio ih oko sebe na slobodnom
trgu kod gradskih vrata. On ih je hrabrio i
govorio:
7 Budite snani i hrabri! Ne bojte se asir-
skog kralja ni svega mnotva koje je s
njim, jer je s nama jai nego s njim.
8 S njim je samo miica od mesa, a s nama
je Gospodin, na Bog, da nam pomogne
i da vodi nae ratove. Narod se ohrabrio
rijeima Ezekije, Judina kralja.
9 Potom je asirski kralj Senaherib, dok je
on sam stajao pred Lakiom sa cijelom
svojom vojskom, poslao zapovjednike
svoje u Jeruzalem k Ezekiji, Judinu kralju,
i k svima Judejcima koji su bili u Jeruza-
lemu, i poruio im:
10 Ovako govori Senaherib, asirski kralj:
Na to se oslanjate da ostajete u Jeruza-
lemu zatvoreni?
11 Ezekija vas samo zavodi da vas po-
mori glau i eu kad govori: Gospodin,
na Bog, izbavit e nas iz ruku asirskog
kralja.
12 Nije li Ezekija uklonio njegove uzvisi-
ne i rtvenike kad je u Judi i Jeruzalemu
izdao zapovijed: Pred jednim jedinim r-
tvenikom ete se klanjati i na njemu r-
tvovati?
13 Ne znadete li to sam napravio ja i moji
oci od svih naroda na zemlji? Jesu li bo-
govi zemaljskih naroda mogli izbaviti svo-
ju zemlju iz mojih ruku?
14 Koji je izmeu svih bogova ovih naro-
da, koje su unitili moji oci, mogao izba-
viti svoj narod iz mojih ruku? I va Bog da
bi vas mogao izbaviti iz mojih ruku?
15 Ezekija neka vas ne zaludi i neka vas
tako ne zavede! Ne vjerujte mu, jer ni je-
dan bog bilo kojega naroda ili kraljevstva
nije mogao izbaviti svojega naroda iz mo-
jih ruku ni iz ruku mojih otaca. I va Bog
nee vas moi izbaviti iz mojih ruku.
16 Njegovi zapovjednici su onda govorili
jo vie protiv Boga, Gospodina, i protiv
njegova sluge Ezekije.
17 I on je napisao pismo da se naruga
Gospodinu, Bogu Izraelovu, u kojem je
ustvrdio Kao to bogovi naroda u osta-
lim zemljama nije izbavio svojega naroda
iz mojih ruku, tako nee ni Bog Ezekijin
izbaviti svojega naroda iz mojih ruku.
18 Vikali su to iza glasa i judejskim itelji-
ma Jeruzalema, koji su stajali na zidu, da
ih prestrae i smetu i da tako dobiju grad
u svoje ruke.
19 Govorili su o Bogu Jeruzalema kao o
bogovima neznaboakih naroda, koji su
samo loe djelo ovjeje ruke.
20 Zbog toga se kralj Ezekija i prorok Iza-
ija, sin Amosov, pomolili i zavapili k nebu
za pomo.
21 Onda je Gospodin poslao anela, koji
je unitio sve ratnike, glavare zapovjed-
nike u taboru asirskog kralja, tako da se
posramljen vratio u svoju zemlju. Kad je
uao ondje u hram svojega boga, ubili su
ga ondje maem neki od njegovih roe-
nih sinova.
22 Tako je Gospodin izbavio Ezekiju i i-
telje Jeruzalema iz ruku Senaheriba, asir-
skog kralja, i iz ruku svih drugih neprijate-
lja i pribavio im mir na sve strane.
23 I mnogi su donosili Gospodinu darove
u Jeruzalem i dragocjene poklone Ezekiji,
Judinu kralju, koji je otada stajao u viso-
kom ugledu kod svih naroda.
24 U ono vrijeme razbolje se Ezekija na
smrt. On se pomolio Gospodinu, koji mu
progovorio i dao mu udesni znak.
2 Ljetopisi
367
25 Ali Ezekija se nije pokazao zahvalan na
iskazanom mu dobroinstvu, ve se uzo-
holio. Zato je doao na njega gnjev i na
Judu i Jeruzalem.
26 I ponizi se Ezekija zbog svoje oholo-
sti, on i itelji Jeruzalema. Zato nije dola
na njih srdba Gospodinova jo za ivota
Ezekijina.
27 Ezekija je imao vrlo veliko blago i sjaj.
On je bio stekao sebi blago u srebru, zla-
tu i dragom kamenju, i mirise, titove i
svakojako dragocjeno posue;
28 uz to spremita za dohodak od ita,
vina i ulja, i staje za svakojaku marvu i to-
rove za stada.
29 I gradove je sebi sagradio, i imao je ve-
lika stada ovaca i goveda, jer mu je Bog
bio dao veoma velik posjed.
30 Ezekija je bio onaj koji je zatvorio gor-
nji izvor vode Gihona i sveo ga dolje na
zapadnu stranu Davidova grada. Ezekija
je imao uspjeh u svim svojim pothvatima.
31 Samo kad je dolo poslanstvo, koje su
mu bili poslali babilonski glavari, da se ras-
pita za udesni znak to se bio dogodio u
zemlji, dopustio je Bog da padne u napast
kako bi tono upoznao njegove misli.
32 Ostala djela Ezekijina i njegova pobo-
na djela stoje zapisana u objavljenju pro-
roka Izaije, sina Amosova, i u knjizi Judi-
nih i Izraelovih kraljeva.
33 Kad je Ezekija bio poinuo kod svo-
jih otaca, pokopali su ga u grobu gornjim
grobova Davidovih sinova. Sav Juda i
Jeruzalemski narod iskazali su mu ast
kod njegove smrti. Njegov sin Manaseh
je kraljevao namjesto njega.

Manaseh idolopoklonik. Amon. Josija
33
Manasehu je bilo dvanaest godina
kad je postao kralj, a vladao je pe-
deset i pet godina u Jeruzalemu.
2 Pravio je zlo pred Gospodinom kad je
naslijedio gnusobe naroda koje je Gospo-
din bio protjerao ispred Izraelovih sinova.
3 Uzvisine, koje je bio sruio njegov otac
Ezekija, on je opet podignuo, podignuo je
i rtvenike Baalima, dao je postaviti drve-
ne kipove, klanjao se svoj nebeskoj zvjez-
danoj vojsci i njoj je sluio.
4 Dapae, u Gospodinovu Domu, o kojem
je bio objavio Gospodin: U Jeruzalemu
dat u da prebiva moje Ime u sva vreme-
na, sagradio je rtvenike.
5 Svoj nebeskoj zvjezdanoj vojsci podi-
gnuo je rtvenike u oba trijema Gospodi-
nova Doma.
6 Svoje vlastite sinove pustio da idu kroz
oganj u dolini sina Hinomova, vraao je,
gatao je i arao je, i namjestio zazivae
duhova i vraare. Tako je pravio mnogo
zlo pred Gospodinom i tako ga draio na
gnjev.
7 I rezbareni idolski kip koji je bio dao na-
praviti, postavio je u Boji Dom, za koji
je bio Bog obeao Davidu i njegovu sinu
Salomonu: Ovaj Dom i Jeruzalem, koji
sam izabrao izmeu svih Izraelovih ple-
mena, napravit u zauvijek stanom svo-
jega Imena.
8 Neu vie dati da se noge Izraelove
maknu iz zemlje koju sam dao vaim oci-
ma, ako samo budu pazili na to da vjerno
prave onako kako sam im zapovjedio, i to
tono po zakonu, pravilima i uredbama,
koje im je zapovjedio Mojsije.
9 Ali Manaseh zaveo Judu i itelje Jeru-
zalema, te su inili jo gore nego narodi
koje je bio Gospodin unitio ispred Izrae-
lovih sinova.
10 Gospodin je dodue opominjao Mana-
seha i njegov narod, ali se oni nisu na to
osvrtali.
11 I pustio je Gospodin da dou protiv
njih vojskovoe asirskog kralja. Oni su
pograbili Manaseha kukama, svezali ga
mjedenim lancima i odveli ga u Babilon.
12 I kad je bio tako u nevolji, molio se
Gospodinu, svojem Bogu, za milosre
i duboko se ponizio pred Bogom svojih
otaca.
13 Kad mu se molio, sasluao ga, usliao
njegovu molitvu i povratio ga opet kao
kralja u Jeruzalem. Onda je upoznao Ma-
naseh da je Gospodin pravi Bog.
14 Poslije toga podignuo je vanjski zid uz
Davidov grad na zapadnoj strani prema
Gihonu u dolini i do ulaza na Riblja vrata,
tako da opkoli Ofel. Izveo ga vrlo visoko.
U sve tvrde gradove Judine postavio je
vojne zapovjednike.
15 Onda je uklonio tue bogove i rez-
bareni idolski kip iz Gospodinova Doma,
tako isto rtvenike koje je bio podignuo
na gori, gdje je stajao Gospodinov Dom, i
u Jeruzalemu, i bacio ih pred grad.
16 A Gospodinov rtvenik je opet podi-
gnuo i prineo na njemu rtve mirotvorne
i zahvalne. Zapovjedio je i Judejcima da
tuju Gospodina, Boga Izraelova.
17 Ali je narod jo uvijek rtvovao na uzvi-
sinama, dakako samo Gospodinu, svojem
Bogu.
18 Ostala djela Manasehova i molitva nje-
gova njegovu Bogu i govori vidjelaca, koji
su mu govorili u Ime Gospodina, Boga
Izraelova, zapisana su u knjizi Izraelovih
kraljeva.
19 Njegova molitva i kako je bio uslian;
svi njegovi grijesi i njegova nevjernost,
2 Ljetopisi
368
2 Ljetopisi
nadalje mjesta na kojima je prije svojega
ponienja podignuo rtvene uzvisine i po-
stavio drvene kipove i rezbarene kipove,
to je zapisano u rijeima Hozajevim.
20 Kad je Manaseh poinuo kod svojih ota-
ca, pokopali su ga u njegovom dvoru. Nje-
gov sin Amon je kraljevao namjesto njega.
21 Dvadeset i dvije godine imao je Amon
kad je postao kralj, i vladao je dvije godi-
ne u Jeruzalemu.
22 On je pravio zlo pred Gospodinom,
kako je bio pravio njegov otac Manaseh.
Svim rezbarenim kipovima, koje je bio
dao napraviti njegov otac Manaseh, pri-
nosio je Amon mnoge rtve i tovao ih.
23 Ali se nije ponizio pred Gospodinom,
kao to se bio ponizio njegov otac Ma-
naseh, dapae Amon je stavio na sebe
veliku krivnju.
24 Sluge su se njegove urotile protiv nje-
ga i ubili ga u njegovom dvoru.
25 A narod je pobio sve koji su se bili uro-
tili protiv kralja Amona, a njegova sina Jo-
siju podignuo narod za kralja na njegovo
mjesto.
Naen Mojsijev zakonik. Obnova zavjeta
34
Josiji je bilo osam godina, kad je po-
stao kralj. Vladao je trideset i jednu
godinu u Jeruzalemu.
2 Pravio je to je bilo pravo u oima Gos-
podina, i hodio je putovima svojega djeda
Davida, nije odstupio od toga ni na lijevo
ni na desno.
3 U osmoj godini svojega vladanja, kad je
jo bio veoma mlad, poeo je vjerno slu-
iti Bogu svojega djeda Davida. U dva-
naestoj godini poeo je istiti Judinu ze-
mlju i Jeruzalem od rtvenih uzvisina, od
drvenih kipova, od rezbarenih i lijevanih
kipova.
4 Pred njegovim oima raskopali su r-
tvenike Baalove. Sunane stupove, koji
su bili gore na njima, dao je sasjei, dr-
vene kipove, rezbarene kipove i spomen-
stupove dao je sruiti i satrti ih u prah, od
njih je dao razasuti po grobovima onih
koji su im bili rtvovali.
5 Kosti sveenika dao spaliti na njihovim
rtvenicima i tako je oistio Judinu zemlju
i Jeruzalem.
6 I u gradovima od Manaseha i Efraima,
od imuna do Naftalija, unaokolo u njiho-
vim ruevinama.
7 Kad je poruio rtvenike, drvene kipove
i rezbarene kipove izlomiti i satrti u prah,
i po cijeloj zemlji Izraelovoj sve sunane
stupove sasjei, vratio se u Jeruzalem.
8 U osamnaestoj godini njegova vladanja,
nakon to je oistio zemlju i dom, poslao
je afana, Asalijahina sina, gradskog za-
povjednika Maaseja i peatnika Joaha,
sina Joahazova, da se popravi Dom Gos-
podina, njegova Boga.
9 Kad su oni doli k velikomu sveeniku
Hilkiji, predali su novce koji su bili do-
neseni u Boji Dom i koje su bili nakupi-
li Leviti, uvari pragova, od Manaseha i
Efraima i od svih ostalih Izraelovih sinova
i od svega Jude i Benjamina i od itelja
Jeruzalema.
10 Oni ih uruili poslovoama postav-
ljenim kod Gospodinova Doma. Ovi su
isplaivali poslenike zaposlene oko Gos-
podinova Doma, obnavljajui i popravlja-
jui Dom.
11 Oni su davali drvodjeljama i zidarima,
da se kupuje oklesano kamenje i drvo za
grede i da se pobrvnaju zgrade koje su
bili poruili Judini kraljevi.
12 Ljudi su radili svoj posao vjerno i to-
no. Nad njima su bili postavljeni za nad-
zor Leviti Jahat i Obadija od Merarijevih
sinova i Zaharija i Meulam od Kohatovih
sinova. Drugi Leviti koji su se razumjeli u
glazbala,
13 bili su postavljeni nad nositeljima i ta-
koer bilo im je povjereno nadziranje svih
drugih poslenika kod njihova slubova-
nja. Gdjekoji Leviti bili su pisari, upravitelji
i vratari.
14 Kad su vadili novce koji su bili uli za
Gospodinov Dom, naao je sveenik Hil-
kija knjigu zakona Gospodinova, dana po
Mojsiju.
15 Odgovorio je Hilkija pisaru afanu, re-
kavi: Naao sam knjigu zakona u Gos-
podinovu Domu. Hilkija je onda predao
knjigu afanu.
16 afan je odnio knjigu kralju i podnio
kralju ovaj izvjetaj: Sve to je bilo zapo-
vjeeno tvojim slugama, izveli su.
17 Oni su novce koji su se nali u Gospo-
dinovu Domu pokupili i dali poslovoama,
namjetenim za nadzor.
18 Ujedno je javio pisar afan kralju: Sve-
enik Hilkija dao mi je knjigu, i afan ju
proitao kralju.
19 Kad je kralj uo sadraj knjige zakona,
razderao je svoje haljine.
20 Onda je kralj dao ovu zapovijed Hilkiji
i Ahikamu, sinu afanovu, i Abdonu, sinu
Mikinu, pisaru afanu i Asaji, kraljevom
sluzi:
21 Idite, zapitajte Gospodina za mene,
za narod i za one koji su jo preostali u
Izraelu i Judi, o sadraju ove knjige to se
nala, jer je velika srdba Gospodinova,
koja se raspalila protiv nas, zato to nai
oci nisu sluali propise Gospodinove, da
369
prave sve to to je napisano u ovoj knji-
zi.
22 I tako otiao sveenik Hilkija s onima
koje je bio oznaio kralj k proroici Huldi,
eni aluma, sina Tokhatova, unuka Ha-
sre, koja je prebivala u drugom kraju gra-
da u Jeruzalemu, i zapitali su ju o tomu.
23 Ona im je dala ovaj odgovor: Ovako
govori Gospodin, Bog Izraelov: Recite
ovjeku, koji vas poslao k meni:
24 Ovako govori Gospodin: Pustit u zlo
na ovo mjesto i na njegove itelje, sve
kletve to stoje napisane u knjizi koju su
proitali Judinu kralju.
25 Zato jer su me ostavili i prinosili mio-
mirisni k d drugim bogovima da me iza-
zivaju svim tim loim djelom svojih ruku,
moj e se gnjev raspaliti protiv toga mje-
sta i nee se ugasiti.
26 A Judinu kralju, koji vas poslao da za-
pitate Gospodina, javite ovo: Ovako go-
vori Gospodin, Bog Izraelov, za sve rijei
koje si uo:
27 Jer je tvoje srce bilo ponizno i ti si se
prignuo pred Bogom, kad si uo to je za-
prijetio tomu mjestu i njegovim iteljima,
i jer si se ponizio pred menom i razderao
svoje haljine i plakao pred menom, zato
sam i ja usliao tebe, govori Gospodin!
28 Zato e, kad te priberem k tvojim oci-
ma, u miru biti poloen u svoj grob. Tvoje
oi nee gledati svu tu nesreu koju u
pustiti na to mjesto i na njegove itelje.
Tako su donijeli rije kralju.
29 Onda je kralj poslao glasnike i oni su
skupili kod njega sve Judine i jeruzalem-
ske starjeine.
30 Kralj je otiao u Gospodinov Dom i s
njim svi ljudi iz Judine zemlje i itelji Je-
ruzalema, i sveenici i Leviti, sav narod,
veliko i malo. Ondje im proitao sav sadr-
aj zavjetne knjige, koja je bila i naena u
Gospodinovu Domu.
31 Potom je stupio kralj na svoje sjedi-
te i zavjetovao se pred Gospodinom da
e oni ii za Gospodinom i drati njegove
zapovijedi, njegove propise i uredbe svim
svojim srcem i svom svojom duom, da
tako udovolje propisima ovoga zavjeta
napisanim u ovoj knjizi.
32 Onda je dao da svi, koji su bili u Jeru-
zalemu i u Benjaminovu plemenu, stupe
u ovaj zavjet, i itelji Jeruzalema radili su
tako kako je odgovaralo zavjetu Boga,
Boga njihovih otaca.
33 Tako je Josija uklonio sve idolske gro-
zote iz svih krajeva Izraelovih sinova i ob-
vezao sve u Izraelu da slue Gospodinu,
svojem Bogu. Dok je on ivio, oni nisu od-
stupili od Gospodina, Boga svojih otaca.
Josija svetkuje Pashu, ranjen i umire
35
Potom je svetkovao Josija Jeruza-
lemu Sveana gozba Pashe u ast
Gospodina. etrnaesti dan prvoga mjese-
ca klali su janjce Pashe.
2 On je postavio sveenike u njihove slu-
be i potaknuo ih da slue u Gospodinovu
Domu.
3 Levitima, koji su trebali uiti sav Izrae-
lov narod i bili su posveeni Gospodinu,
je rekao: Donesite svetu krinju u Dom,
koju je sagradio Salomon, Davidov sin,
Izraelov kralj! Ne trebate ju vie nositi na
ramenima. Sluite sada Gospodinu, svo-
jem Bogu, i njegovu narodu Izraelu!
4 Drite se spremni po obiteljima i svojim
redovima kako su propisali David, Izrae-
lov kralj, i njegov sin Salomon!
5 Postavite se u svetom mjestu po obite-
ljima svoje brae, ljudi iz naroda, i to za
svaku obitelj jedan odio levitske obitelji!
6 Nato zakoljite pashalnu rtvu i posvetite
se i pripravite ju za svoju brau, da oni
mogu napraviti sve po zapovijedi koju je
dao Gospodin preko Mojsija!
7 Josija je dao ljudima iz naroda sitne
marve, naime, janjaca i jaria sve za
pashalne rtve svim nazonima, na broj
trideset tisua uz to tri tisue goveda, to
sve od kraljevskog posjeda.
8 I vrhovni slubenici njegovi dali su dra-
govoljno darova narodu, sveenicima i
Levitima. Tako su darovali Hilkija, Zaharija
i Jehiel, predstojnici Bojega Doma, sve-
enicima za pashalne rtve dvije tisue i
est stotina janjaca i tri stotine goveda.
9 Konanija i njegova braa emaja i Ne-
tanel, nadalje Haabja, Jehiel i Jozabad,
predstojnici Levita, dali su Levitima za
pashalne rtve dar od pet tisua janjaca
i pet stotina goveda.
10 Sluba je bila ureena ovako: svee-
nici su stupili na svoje mjesto, tako isto
Leviti po svojim odjelima, kako je zapo-
vjedio kralj.
11 Onda su klali pashalne rtve. Sveeni-
ci bi kropili krvlju primajui iz ruke Levi-
ta. Ovi su onda derali kou.
12 Odvojili bi dijelove odreene za rtvu
paljenicu, da ih dadu skupinama obitelji
iz naroda, te ih one prinesu Gospodinu,
kako je propisano u knjizi Mojsijevoj. Isto
su tako postupali s govedima.
13 Onda su pekli pashalnu rtvu na ognju
po propisu, kuhali su svete darove u lon-
cima, kotlovima i zdjelama i donosili ih
brzo svima ljudima naroda.
14 Potom su pripremili sebi i sveenici-
ma, jer sveenici, Aronovi sinovi, imali su
posla oko prinoenja rtava-paljenica do
2 Ljetopisi
370
u no. Zato bi Leviti pripremili sebi i sve-
enicima, Aronovim sinovima.
15 Pjevai, Asafovi sinovi, stajali su na
svojim mjestima koja su zauzeli po za-
povijedi Davidovoj, Asafovoj Hemanovoj
i Jedutuna, vidioca kraljeva, i vratari na
pojedinim vratima. Oni nisu trebali ostav-
ljati svoju slubu, jer bi im spremila njiho-
va braa, Leviti.
16 Tako je bila ureena sva sluba Gos-
podinova u isti dan kada se drala Pasha
i na rtveniku Gospodinovu prinijele rtve
paljenice po zapovijedi kralja Josije.
17 I tako su onda svetkovali Izraelovi sino-
vi, koji su bili nazoni, sedam dana Pashu
i Sveanu Gozbu beskvasnih kruhova.
18 Od vremena proroka Samuela nije se
bio vie u Izraelu drala takva Svea-
na gozba Pashe. Ni jedan od Izraelovih
kraljeva nije bio priredio takvu Sveanu
Gozbu Pashe kao ovu koju je svetkovao
Josija sa sveenicima i Levitima i sa svim
Judom i sa Izraelovim sinovima kojih se
bilo nalo, i sa iteljima Jeruzalema.
19 U osamnaestoj godini vladanja Josiji-
na svetkovala se ova Pasha.
20 Kad je Josija bio opet uredio Dom, do-
ao je poslije svega toga egipatski kralj
Neko da zametne bitku kod Karkemia na
Eufratu. Josija je izaao pred njega.
21 A on je poslao k njemu poslanike i po-
ruio mu: to ja imam s tobom, kralju
Judin? Ne idem ja danas na tebe, nego
na bojno mjesto s kojim sam u ratu, i Bog
mi je zapovjedio da se pourim. Odustani
raditi protiv Boga koji je sa mnom da te
ne uniti!
22 Ali se Josija nije odvratio od njega,
nego je izaao da ga napadne. Nije poslu-
ao Nekovih rijei, iz Bojih usta, nego je
doao da se pobije u ravnici kod Megida.
23 Ali strijelci su pogodili kralja Josiju, i
kralj je povikao svojim slugama: Izvedite
me odavde, jer sam teko ranjen!
24 Njegove sluge su ga podigle s bojnih
kola, izvezli ga u njegovim drugim kolima
i doveli ga u Jeruzalem. On je umro bio
pokopan u grobovima svojih otaca. Sav
Juda i Jeruzalem tugovali su za Josijom.
25 Jeremija je ispjevao tualjku za Jo-
sijom, i svi pjevai i pjevaice opijevaju
otada Josiju u svojim tualjkama do da-
nanjega dana. One su se udomile u Izra-
elu; i napisane su u Tualjkama.
26 Ostala djela Josijina i njegova pobona
djela to su prema propisu zakona Gos-
podinova.
27 Njegova prijanja i posljednja povijest,
zapisane su u knjizi Izraelovih i Judinih
kraljeva.
Babilonsko ropstvo
36
Narod zemlje je uzeo Joahaza, sina
Josijina, i postavio ga kraljem na-
mjesto njegova oca u Jeruzalemu.
2 Joahaz je imao dvadeset i tri godine
kad je postao kralj, i vladao je tri mjeseca
u Jeruzalemu.
3 Egipatski kralj svrgao ga u Jeruzalemu i
nametnuo zemlji danak od stotinu talena-
ta srebra i jedan talenat zlata.
4 Onda je egipatski kralj postavio njegova
brata Elijakima kraljem nad Judom i Jeru-
zalemom i promijeni mu ime u Jojakim. A
njegova brata Joahaza je uzeo Neko so-
bom i odveo ga u Egipat.
5 Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina,
kad je postao kralj, i vladao je jedanaest
godina u Jeruzalemu. Pravio je zlo pred
Gospodinom, njegovim Bogom.
6 Onda je doao protiv njega Nebukadne-
zar, babilonski kralj, i stavio ga u mjedene
verige da ga odvede u Babilon.
7 I jedan dio posua Gospodinova Doma
odnio je Nebukadnezar u Babilon i stavio
ga u svoj dvor u Babilonu.
8 Ostala Jojakimova djela, gadna djela
koja je poinio i sve to mu se dogodi-
lo, zapisano je u knjizi Izraelovih i Judinih
kraljeva. Njegov sin Jojakin je kraljevao
namjesto njega.
9 Bilo je Jojakinu osam godina kad je
postao kralj, i vladao tri mjeseca i deset
dana u Jeruzalemu. Pravio je zlo pred
Gospodinom.
10 U sljedeoj godini dao ga kralj Nebu-
kadnezar odvesti u Babilon zajedno s dra-
gocjenim posuem Gospodinova Doma.
Kraljem nad Judom i Jeruzalemom na-
pravio je njegova brata Zedekiju.
11 Bila je Zedekiji dvadeset i jedna godi-
na kad je postao kralj. Vladao je jedana-
est godina u Jeruzalemu.
12 I on je pravio zlo pred Gospodinom,
njegovim Bogom. Nije se ponizio pred
prorokom Jeremijom, koji mu je govorio
kroz usta Gospodinova.
13 Uz to se odmetnuo od kralja Nebukad-
nezara, kome se bio zakleo na vjernost
Bogom, ali je ostao tvrdovrat i nepokoran
i nije se obratio Gospodinu, Bogu Izrae-
lovu.
14 I svi su vrhovni sveenici zajedno s na-
rodom poinili tolike nevjernosti svakoja-
kim neznaboakim idolskim grozotama
i obeastili su Gospodinov Dom, koji je
sebi posvetio u Jeruzalemu.
15 I Gospodin, Bog njihovih otaca, slao
je k njima neprestano opomene preko
svojih glasnika i slao ih rano ujutro, jer
mu je bilo ao svojega naroda i svojega
2 Ljetopisi
371
prebivalita.
16 A oni su se rugali Bojim glasnicima,
prezirali su njegove opomene i smijali se
njegovim prorocima, dok se nije raspali-
la srdba Gospodinova na njegov narod
tako da vie nije bilo spasa.
17 Stoga je pustio da doe na njih kal-
dejski kralj, koji je pobio maem njihove
mladie u njihovu svetom Domu. Nije sa-
uvao ni mladia ni djevojku, ni starca ni
nemona; sve mu je dao u ruke.
18 I sve posue Bojega Doma, veliko i
malo, blago Gospodinova Doma i kraljevo
blago i njegovih vrhovnih slubenika sve
je on odnio u Babilon.
19 Onda su spalili Boji Dom, sruili je-
ruzalemski zid i sve kue spalili tako da
su svi dragocjeni predmeti u njemu pro-
pali.
20 Potom sve to je bilo uteklo mau, od-
veo je u ropstvo u Babilon, gdje su morali
njemu i njegovim sinovima robovati, do-
kle nije nastalo perzijsko kraljevstvo.
21 Da bi se ispunila Gospodinova rije,
koja je bila izreena na usta Jeremijina:
dok se zemlja ne nauije svojih Subotnjih
dana. Dokle god stoji pusta odrava svoje
Subotnje dane, dok se ne navri sedam-
deset godina.
22 U prvoj godini vladanja perzijskog kra-
lja Kira, da bi se ispunila Gospodinova ri-
je, objavljena na Jeremijina usta, nadah-
nuo je Gospodin perzijskog kralja Kira,
da oglasi po svemu svojem kraljevstvu i
raspie, rekavi:
23 Ovako govori Kir, perzijski kralj: Sva
zemaljska kraljevstva dao mi je Bog, Gos-
podin u nebu. I on mi je zapovjedio da mu
sagradim Dom u Jeruzalemu u Judeji. Tko
izmeu vas svih pripada njegovu narodu,
neka Gospodin, njegov Bog, bude s njim i
neka ide gore!
2 Ljetopisi
Ezra
Knjiga Ezrina
Kir doputa Judejcima povratak iz ropstva
1
U prvoj godini vladanja perzijskog kra-
lja Kira, da bi se ispunila Gospodinova
rije, objavljena na Jeremijina usta, pota-
knuo je Gospodinov duh perzijskog kralja
Kira, da oglasi po svemu svojem kraljev-
stvu usmeno i pismeno, rekavi:
2 Ovako govori Kir, kralj perzijski: Sva
zemaljska kraljevstva dao mi je Bog, Gos-
podin u nebu. I on mi je zapovjedio da mu
sagradim Dom u Jeruzalemu u Judeji.
3 Tko izmeu vas svih pripada njego-
vu narodu, neka Gospodin, njegov Bog,
bude s njim i neka ide gore u Jeruzalem
u Judeji i neka ondje gradi Dom Gospo-
dina, Boga Izraelova, Boga koji prebiva u
Jeruzalemu.
4 Svuda gdje se jo zadravaju ostaci na-
roda neka ih mjetani potpomognu sre-
brom i zlatom, imetkom i marvom, pokraj
dragovoljnih darova za Boji Dom u Jeru-
zalemu.
5 I tako se zaputili od glavara obiteljskih
u Judi i Benjaminu i od sveenika i Levita
svima kojima je to nadahnuo Bog, da opet
sagrade Gospodinov Dom u Jeruzalemu.
6 I svi, koji su s njima prebivali, potpomo-
gli su ih posuem srebrnim, zlatom, imet-
kom, marvom i dragocjenim darovima,
pokraj svih dragovoljnih prinosa za Boji
Dom u Jeruzalemu.
7 A kralj Kir je iznio predmete Gospodino-
va Doma koje je bio odnio iz Jeruzalema
Nebukadnezar i stavio ga u hram svojega
boga.
8 I to je dao iznijeti perzijski kralj Kir preko
rizniara Mitredata, koji ga izbrojio judej-
skomu vladaru ebasaru.
9 Ovo mu je broj: trideset zlatnih zdjela,
tisua srebrnih zdjela, dvadeset i devet
noeva,
10 trideset zlatnih aa, etiri stotine i de-
set srebrnih aa sline vrste, tisuu dru-
goga posua.
11 Svega pet tisua i etiri stotine zlat-
nih i srebrnih predmeta. Sve je to ponio
ebasar sobom kad su bili prognanici
povedeni iz Babilona u Jeruzalem.
Popis naroda koji se vratio iz suanjstva
2
Ovo su ljudi one pokrajine koji su se
vratili iz ropstva, koje je nekada odveo
Nebukadnezar, babilonski kralj, u Babilon
i koji se sad vratili u Jeruzalem i u Judeju,
svaki u svoj grad.
2 Ovo su koji su se vratili pod vodstvom
Zerubabela, Jeue, Nehemije, Seraje,
Reelaja, Mordekaja, Bilana, Mispara, Bi-
gvaja, Rehuma i Baana. Ovo je broj ljudi iz
Izraelova naroda:
3 Paroevi ljudi: dvije tisue stotinu se-
damdeset i dva;
372
4 efatijini ljudi: tri stotine sedamdeset i
dva;
5 Arahovi ljudi: sedam stotina sedamde-
set i pet;
6 Pahat-Moabovi ljudi, od Joue i Joaba:
dvije tisue osam stotina i dvanaest;
7 Elamovi ljudi: tisuu i dvije stotine pe-
deset i etiri;
8 Zatuovi ljudi: devet stotina etrdeset i
pet;
9 Zakajevi ljudi: sedam stotina i ezde-
set;
10 Banijevi ljudi: est stotina etrdeset i
dva;
11 Bebajevi ljudi: est stotina dvadeset i
tri;
12 Azgadovi ljudi: tisuu dvije stotine
dvadeset i dva;
13 Adonikamovi ljudi: est stotina ezde-
set i est;
14 Bigvajevi ljudi: dvije tisue pedeset i
est;
15 Adinovi ljudi: etiri stotine pedeset i
etiri;
16 Aterovi od Ezekije ljudi: dvadeset i
osam;
17 Bezajevi ljudi: tri stotine dvadeset i tri;
18 Jorini ljudi: stotinu i dvanaest;
19 Haumovi ljudi: dvije stotine dvadeset
i tri;
20 Gibarovi ljudi: devedeset i pet;
21 ljudi iz Betlehema: stotinu dvadeset i
tri;
22 ljudi iz Netofe: pedeset i est;
23 ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i
osam;
24 ljudi iz Azmaveta: etrdeset i dva;
25 ljudi iz Kirjat-Jearima: Kefrah i Beero-
ta sedam stotina etrdeset i tri;
26 ljudi iz Rame i Gebe: est stotina dva-
deset i jedan;
27 ljudi iz Mikmaa: stotinu dvadeset i
dva;
28 ljudi iz Betela i Aja: dvjesto dvadeset
i tri;
29 ljudi iz Neba ljudi: pedeset i dva;
30 ljudi iz Magbia: stotinu pedeset i
est;
31 ljudi iz Novoga Elama: tisuu i dvije
stotine pedeset i etiri;
32 ljudi iz Harima: tri stotine i dvadeset;
33 ljudi iz Loda, Hadida i Ona: sedam sto-
tina dvadeset i pet;
34 ljudi iz Jerihona: tri stotine etrdeset i
pet;
35 ljudi iz Senae: tri tisue est stotina i
trideset.
36 Sveenici: devet stotina sedamdeset i
tri sina Jedajina iz kue Jeuine;
37 Imerovi sinovi: tisuu pedeset i dva;
38 Pahurovi sinovi: tisuu dvije stotine
etrdeset i sedam;
39 Harimovi sinovi: i tisuu i sedamna-
est.
40 Leviti: sedamdeset i etiri sina Jeuina
i Kadmielova iz kue Hodavjine.
41 Pjevaa je bilo stotinu dvadeset i osam
Asafovih sinova.
42 Vratara je bilo svega stotinu trideset i
devet alumovih sinova, Aterovih sinova,
Talmonovih sinova, Akubovih sinova, Ha-
titinih sinova i obajevih sinova.
43 Netineji su bili: Sihini sinovi, Hasufni
sinovi, Tabaotovi sinovi,
44 Kerosovi sinovi, Siahini sinovi, Pado-
novi sinovi,
45 Lebanovi sinovi, Hagabini sinovi, Aku-
bovi sinovi,
46 Hagabovi sinovi, amlajevi sinovi, Ha-
nanovi sinovi,
47 Gidelovi sinovi, Gaharovi sinovi, Reaj-
ini sinovi,
48 Resinovi sinovi, Nekodini sinovi, Gaza-
movi sinovi,
49 Uzini sinovi, Paseahini sinovi, Bezajevi
sinovi,
50 Asnanini sinovi, Meunimovi sinovi, i
Nefusimovi sinovi,
51 Bakbukovi sinovi, Hakufni sinovi, Har-
hurovi sinovi,
52 Baslutovi sinovi, Mehidin sinovi, Har-
ini sinovi,
53 Barkosovi sinovi, Siserini sinovi, Ta-
mahovi sinovi,
54 Nesiahovi sinovi i Hatifni sinovi.
55 Meu sinovima sluga Salomonovih bili
su Sotajevi sinovi, Soferetovi sinovi, Pe-
rudini sinovi,
56 Jaalini sinovi, Darkonovi sinovi, Gide-
lovi sinovi,
57 efatijini sinovi, Hatilovi sinovi, Poke-
ret-Zebaimovi sinovi i Amijevi sinovi.
58 Svega je bilo tri stotine devedeset i
dva sina netineja sluga Salomonovih.
59 Ovo su koji su se vratili iz Tel-Melaha,
Tel-Hare, Keruba, Adana i Imera, a nisu
mogli dokazati da je njihova obitelj i nji-
hovo podrijetlo od Izraela:
60 Dalajini sinovi Tobijini sinovi i Nekodini
sinovi: est stotina pedeset i dva sina;
61 od sveenikih sinova: Hobajini sinovi,
Hakosovi i Barzilajevi sinovi, koji se bio
oenio jednom od keri Gileadovca Bar-
zilaja i nazvao se po njihovu imenu.
62 Oni su traili svoje rodovnice. Kako ih
se nije moglo nai, bili su neko vrijeme
odstranjeni iz sveenstva.
63 Namjesnik im zabranio jesti od najsve-
tijega dok se sveenik ne poslui Urimom
i Tumimom.
Ezra
373
64 Sva zajednica skupa brojila je etrde-
set i dvije tisue tri stotine i ezdeset,
65 osim sluga i slukinja; njih je bilo se-
dam tisua tri stotine trideset i sedam. K
tomu je pridolo jo dvjesto pjevaa i pje-
vaica.
66 Oni su imali sedam stotina trideset i
est konja, dvjesto etrdeset i pet mazgi,
67 etiri stotine trideset i pet deva, est
tisua sedam stotina i dvadeset magara-
ca.
68 Od obiteljskih glavara neki doavi
Gospodinovu Domu u Jeruzalemu davali
su dragovoljne prinose za Boji Dom, da
se opet sagradi na svojem mjestu.
69 Po svojoj mogunosti dali su u gra-
evnu riznicu: zlata ezdeset i jednu tisu-
u drahmi, srebra pet tisua mina, uz to
stotinu sveenikih haljina.
70 I tako se naselili sveenici i Leviti i lju-
di iz naroda, i pjevai, vratari i netineji u
svojim gradovima, a sav Izrael u svojim
gradovima.
Poinje se graditi Hram
3
A kad je doao sedmi mjesec sinovi
Izraelovi bili su ve u svojim gradovi-
ma skupio se narod jednoduno u Jeru-
zalem.
2 I Jeua, sin Josadakov, sa svojom bra-
om i Zerubabel, sin ealtielov, sa svo-
jom braom ustali su da opet sagrade r-
tvenik Boga Izraelova, pa da prinose na
njemu rtve paljenice, kako pie u zakonu
Mojsija, Bojega ovjeka.
3 Oni su podigli rtvenik na starom nje-
govu temelju, jer su bili u strahu od itelje
zemlje, i prinosili su na njemu Gospodinu
rtve paljenice jutrom i veerom.
4 Sveanu Gozbu sjenica su proslavili po
propisu i prinosili su svaki dan u propisa-
nom broju rtve paljenice, kako je bilo za-
povjeeno za svaki dan.
5 I potom stalnu rtvu paljenicu, rtve na
mjesece mlaake i na sve svete sveano-
sti Gospodinove i rtve onih koji bi prinijeli
Gospodinu dragovoljan prinos.
6 Od prvoga dana sedmoga mjeseca po-
eli su prinositi Gospodinu rtve paljeni-
ce, premda jo nije bio postavljen temelj
za Gospodinov Dom.
7 Kamenarima i drvodjeljama davali su
novce, a Sidoncima i Tircima jelo, pie i
ulje da dovoze cedrova drva iz Lebanona
na more u Jopu, kako im je bio dopustio
perzijski kralj Kir.
8 Druge godine po njihovu povratku Bo-
jemu Domu u Jeruzalem, drugoga mje-
seca, prihvatili se posla Zerubabel, sin
ealtielov, i Jeua, sin Josadakov, i ostali
njihovi sudruzi, sveenici i Leviti i svi koji
su se bili vratili iz ropstva u Jeruzalem.
Postavili su Levite od dvadeset godina
navie da nadziru poslove oko Gospodi-
nova Doma.
9 Jeua sa svojim sinovima i braom,
Kadmiel sa svojim sinovima, Judini si-
novi bili su jednoduno spremni da vode
nadzor nad radnicima na Bojemu Domu;
isto tako sinovi Henadadovi i njihovi sino-
vi i njihova braa Leviti.
10 Kad su graditelji Gospodinova Doma
polagali temelj, postavili su se sveenici
u sveanim odjeama s trubama i Leviti
iz obitelji Asafove s cimbalima da hvale
Gospodina po zapovijedi Davida, Izraelo-
va kralja.
11 I hvalili su i slavili Gospodina pjevaju-
i naizmjence, rekavi: Dobrostiv je on,
i njegova milost traje vjeno nad Izrae-
lom. I sav je narod klicao iza glasa i hva-
lio Boga to se poloio temelj Gospodino-
vu Domu.
12 Od starijih sveenika, Levita i obitelj-
skih glavara, koji su bili vidjeli prijanji
Dom, mnogi su udarili u glasan pla, kad
se pred njihovim oima postavljao temelj
ovomu Domu. Mnogi su drugi podvikivali
i klicali od radosti.
13 Nije se moglo od glasne i radosne vike
razabrati pla ljudi, jer je narod podvikivao
i klicao iza glasa i vika se daleko ula.
Smetnje kod zidanja Hrama
4
Kad su uli Judini i Benjaminovi nepri-
jatelji, da oni koji su se vratili iz ropstva
zidaju Dom Gospodinu, Bogu Izraelovu,
2 doli su k Zerubabelu i k obiteljskim
glavarima i zatraili od njih: Htjeli bismo
graditi s vama jer tujemo vaega Boga
kao i vi i rtvujemo njemu od dana asir-
skog kralja Esar Hadona, koji nas je do-
veo ovdje.
3 A Zerubabel, Jeua i ostali obiteljski i
izraelski glavari odgovorili im: Mi ne smi-
jemo svojem Bogu zidati Dom zajedno s
vama. Mi emo ga sami podignuti Gospo-
dinu, Bogu Izraelovu, kako nam je zapo-
vjedio kralj Kir, kralj perzijski.
4 Onda su stanovnici zemlje gledali da
obeshrabre judejski narod i smetao im
kod zidanja.
5 I potkupili su visoke slubenike protiv
njih da osujete njihovu namjeru. Tako je
ostalo za sve dane vladanja perzijskog
kralja Kira do vladanja perzijskog kralja
Darija.
6 I pod vladanjem Ahasvera, u poetku
njegova vladanja, sastavili su tubu protiv
itelja Jude i Jeruzalema.
Ezra
374
7 I za vremena Artakserksova uprave Bi-
lam, Mitredat, Tabel s ostalom svojom
braom pismo Artakserksu, perzijskomu
kralju. Tuba je bila sastavljena na ara-
mejskom pismu i jeziku.
8 Predstojnik Rehum i pisar imaj napi-
sali su izvjetaj kralju Artakserksu protiv
Jeruzalema s ovim sadrajem:
9 Predstojnik Rehum i pisar imaj i
ostali njihovi sudruzi: Dinajci, Afarsatatej-
ci, Tarpelatejci, perzijski i erekski narod,
Babilonci, uanci, Dehavijci i Elamci.
10 Tako isto ostali narodi koje odveo veli-
ki i slavni Osnaper i naseli po samarijskim
gradovima i po ostalim krajevima s onu
stranu rijeke i tako dalje.
11 Rijei pisma koje su njemu poslali, ove
su: Kralju Artakserksu tvoje sluge, ljudi s
onu stranu rijeke i tako dalje.
12 Neka je na znanje kralju da su Judejci,
koji su krenuli od tebe ovdje, doli k nama
u Jeruzalem. Oni zidaju opet ovaj buntov-
niki i opaki grad, i opet popravljaju zido-
ve i opravljaju brane.
13 Pa neka je kralj upozoren na to: ako
se ovaj grad opet sagradi i zidovi se opet
poprave, nee oni vie davati danka, ni
poreza, ni carine. S tim e pretrpjeti tetu
kraljevski dohodci.
14 Jer mi dobivamo pomo s dvora, te
nam ne prilii da gledamo dalje kraljevu
tetu, zato podnosimo kralju ovaj izvje-
taj.
15 Treba samo pogledati u knjigu povi-
jesti tvojih otaca. Nai e onda u knjizi
ljetopisa i doznat e da je ovaj grad bio
buntovniki grad i da je na tetu kraljevi-
ma i pokrajinama, i da su se u njemu od
davnina dizale bune, i zato je i bio ovaj
grad razoren.
16 Mi upozoravamo kralja na to da, ako
se ovaj grad opet sagradi i njegovi se zi-
dovi opet poprave, onda nee nita ostati
tvoje s onu stranu rijeke.
17 Kralj je poslao ovaj odgovor predstoj-
niku Rehumu, pisaru imaju i ostalim
njihovim sudruzima, koji su prebivali u
Samariji i ostalim krajevima s onu stranu
rijeke: Pozdrav i tako dalje.
18 Pismo to ste nam ga poslali meni je
tono proitano.
19 Na moju zapovijed potrailo se i na-
lo se da je taj grad od davnina ustajao
na kraljeve i da su u njemu bili ustanci i
bune.
20 Moni kraljevi vladali su u Jeruzalemu
i proirili svoju vlast na sve krajeve s onu
stranu rijeke, tako da su im se davali dan-
ci, porezi i carine.
21 I zato zapovijedite da se zabrani onim
ljudima opet zidati taj grad, dok ja to ne
dopustim!
22 Pazite da ne budete nemarni u toj
stvari, pa da iz toga ne poraste vee zlo
na tetu kraljevima!
23 Kad su bile proitane rijei zapovijedi
kralja Artakserksa pred Rehumom i pisa-
rom imajem i pred njihovom braom,
oni su bre otili u Jeruzalem k Judejcima
i zapovijedili im obustavu pod prijetnjom
sile i pritiska.
24 Onda se obustavio posao na Bojemu
Domu u Jeruzalemu. Mirovao je do druge
godine vladanja perzijskog kralja Darija.
Nastavlja se zidanja Hrama
5
Onda su po zapovijedi Boga Izraelova
ustali Judeji i u Jeruzalemu, prorok
Hagaj i Zaharija, sin Idov.
2 Potom se podigli Zerubabel, sin ealti-
elov, i Jeua, sin Josadakov da opet po-
nu zidati Boji Dom u Jeruzalemu; i Boji
proroci bili su uz njih i pomagali im.
3 U ono vrijeme pojavili se kod njih Tatnaj,
namjesnik podruja s onu stranu rijeke, i
etar-Boznaj i njihovi sudruzi i zapitali ih:
Tko vam je dopustio da zidate taj Dom i
da popravljate te zidove?
4 Onda su im odgovorili imenujui ljude
koji su gradili tu zgradu.
5 A oko njihova Boga poivalo je na judej-
skim starjeinama, tako da im nisu htjeli
obustaviti rad dok ne ode izvjetaj Dariju
i ne doe im o tom pismeni odgovor.
6 Rijei pisma koje su poslali kralju Dari-
ju Tatnaj, namjesnik s onu stranu rijeke,
i etar-Boznaj i njihovi sudruzi, Afarsata-
tejci s onu stranu rijeke.
7 U izvjetaju koji su mu poslali bilo je na-
pisano ovo: Kralju Dariju svaka srea!
8 Neka je na znanje kralju da smo doli u
zemlju Judeju Domu velikoga Boga, koji
se zida od velikoga kamena, a u zidove
se stavlja drvlje. Posao se revno obavlja i
napreduje ivo pod njihovim rukama.
9 Zapitali smo tamonje starjeine ovako:
Tko vam je dopustio da zidate taj Dom i
da popravljate te zidove?
10 I za njihova imena zapitali smo da ti ih
javimo, i zapisali smo imena onih ljudi koji
im stoje na elu.
11 Oni su nam odgovorili ovo: Mi smo
tovatelji Boga neba i zemlje i zidamo
opet ovaj Dom koji je bio podignut mnogo
godina prije ovoga vremena. Veliki Izrae-
lov kralj gradio ga je i dovrio.
12 Ali poto su se nai djedovi razgnjevili
nebeskog Boga, dao ih u ruke Kaldejcu
Nebukadnezaru, babilonskom kralju. On
je razorio ovaj Dom i odveo narod u rop-
Ezra
375
stvo u Babilon.
13 Ali prve godine Kira, babilonskog kra-
lja, zapovjedio je kralj Kir da se opet sa-
gradi ovaj Boji Dom.
14 I zlatno i srebrno posue Bojega
Doma, koje je Nebukadnezar bio odnio
iz Doma u Jeruzalemu i donio u hram u
Babilon, dao je kralj Kir iznijeti iz hrama
u Babilonu. Ono je bilo dano ovjeku po
imenu ebasaru, koga je on postavio
namjesnikom.
15 Njemu je zapovjedio: Uzmi ovo posu-
e, pa idi i stavi ih u Dom u Jeruzalemu!
Dom Boji mora se opet sagraditi na svo-
jem prijanjem mjestu.
16 Onda je doao onaj ebasar i posta-
vio temelj Bojemu Domu u Jeruzalemu.
Od onoga vremena do sada zida se na
njemu; ali jo uvijek nije gotov.
17 Stoga neka se, ako je po volji kralju,
dade potraiti u riznici kraljevskoj ondje u
Babilonu je li tako da je kralj Kir zapovje-
dio da se opet sagradi Boji Dom u Jeru-
zalemu. Kralj neka bi nam o tom poslao
odluku!
Dovrenje i posveenje Hrama
6
Onda je kralj Darije zapovjedio da se
potrai u pismohrani, u kojoj se ondje
u Babilonu pohranjivalo blago.
2 Naao se i u palai u Ekbatani, koja je
u pokrajini Mediji, jedan pismeni svitak s
ovom poveljom:
3 Prve godine kralja Kira izdao je kralj Kir
ovu zapovijed u stvari Bojega Doma u Je-
ruzalemu: Neka se opet podigne Dom kao
mjesto gdje se kolju rtve zaklanice i pri-
nose rtve paljenice. Visina mu neka bude
ezdeset lakata; ezdeset lakata neka mu
bude i irina!
4 Tri reda neka budu od velikoga kamenja
i jedan red od novoga drva. Trokove e
podmiriti kraljevska riznica.
5 I zlatno i srebrno posue Bojega Doma
koje je Nebukadnezar uzeo iz Doma u Je-
ruzalemu i donio u Babilon, neka se vrati
natrag i odnese u Dom koji je u Jeruza-
lemu svako na svoje prijanje mjesto, i
neka se postavi u Boji Dom.
6 Zato maknite se odatle, Tatnaju, namje-
snie s onu stranu rijeke, i etar-Boznaju
sa svojom braom, Afarsatatejcima s onu
stranu rijeke!
7 Pustite neka se radi na tom Bojemu
Domu! Judejski namjesnik i judejske star-
jeine neka opet sazidaju onaj Boji Dom
na njegovu prijanjem mjestu!
8 Jo zapovjedam to ete napraviti onim
judejskim starjeinama da bi se sazidao
taj Boji Dom: Iz kraljevskih poreznih do-
hodaka od pokrajine s onu stranu rijeke,
neka se onim ljudima, odmah isplauju
trokovi, tako da nisu u tomu ometani.
9 to obino treba, junaca, ovnova i ja-
njaca za rtve paljenice nebeskom Bogu,
penice, soli, vina i ulja, neka im se, kako
rekli sveenici u Jeruzalemu, daje svaki
dan bez uskraivanja,
10 da prinose nebeskom Bogu ugodne
rtve i da se mole za ivot kralja i njegove
obitelji!
11 Jo zapovjedam: tko prestupi ovu
uredbu, iz njegove kue neka se istrgne
greda i zabode se, i on na njoj neka se
objesi! A njegova kua za kaznu neka se
pretvori u bunite!
12 Bog, koji je ondje nastanio svoje Ime,
neka srui svakoga kralja i svaki narod
koji bi se usudio prestupiti ovu zapovijed
i razoriti onaj Boji Dom u Jeruzalemu! Ja,
Darije, izdao sam ovu zapovijed; neka se
tono izvri.
13 Onda Tatnaj, namjesnik s onu stranu
rijeke, i etar-Boznaj i njihovi sudruzi na-
pravili su tono onako kako im je zapo-
vjedio kralj Darije.
14 Starjeine judejske mogle su dalje zi-
dati i napredovali su sretno po proroan-
stvu proroka Hagaja i Zaharije, Idova sina.
Tako su napokon priveli kraju gradnju,
kako su zapovijedili Bog Izraelov i perzij-
ski kraljevi Kir, Darije i Artakserks.
15 Dovrili su Dom do treega dana mje-
seca Adara u estoj godini vladanja kralja
Darija.
16 I Izraelovi sinovi, sveenici, Leviti i
ostali koji su se vratili iz ropstva prosla-
vili su veoma radosno posvetu Bojega
Doma.
17 rtvovali su za posvetu Bojega Doma
stotinu junaca, dvjesto ovnova, etiri sto-
tine janjaca i kao rtvu za grijeh za sav
Izrael dvanaest jaraca prema broju Izrae-
lovih plemena.
18 Onda su postavili sveenike po njiho-
vim redovima i Levite po njihovim razredi-
ma da slue Bogu u Jeruzalemu, kako je
to propisano u Mojsijevoj knjizi.
19 Potom su proslavili, oni koji su se vra-
tili iz ropstva, Sveanu Gozbu Pashe e-
trnaestoga dana prvoga mjeseca.
20 Jer su se bili svi oistili, sveenici i Le-
viti. Svi su bili isti i tako su zaklali Pas-
halne janjce za sve koji su se vratili iz
ropstva, i za svoju brau, sveenike, i za
sebe same.
21 Onda su jeli zajedno Izraelovi sinovi
koji su se vratili iz ropstva i svi koji su se
bili odvojili od neistoe neznaboaca u
zemlji pa se pridruili njima, da tako trae
Ezra
376
Gospodina, Izraelova Boga.
22 Onda su svetkovali veoma radosno
sedam dana Sveanu Gozbu Beskvasnih
kruhova, jer ih je bio Gospodin ispunio ra-
dou kad im je skrenuo naklonost asir-
skog kralja tako da ih je podupirao u po-
slu oko Doma Izraelova Boga.
Ezrin put u Jeruzalem
7
Poslije ovih dogaaja za vladanja per-
zijskog kralja Artakserksa vratio se
Ezra, sin Seraje, sina Azarije, sina Hilkije,
2 sina aluma, sina Sadoka, sina Ahituba,
3 sina Amarije, sina Azarije, sina Merajo-
ta,
4 sina Zarahije, sina Uzije, sina Bukija,
5 sina Abiua, sina Finehasa, sina Eleaza-
ra, sina velikog sveenika Arona.
6 Ovaj Ezra vratio se iz Babilona. Bio je
knjievnik, vjet Mojsijevu zakonu koji je
bio dao Gospodin, Bog Izraelov. Jer je ruka
Gospodina, njegova Boga, bila nad njim,
dopustio mu je kralj sve to je zaelio.
7 Ujedno je dolo u Jeruzalem mnotvo
Izraelovih sinova, sveenika, Levita, pje-
vaa, vratara i netineja. Bilo je to sedme
godine kralja Artakserksa.
8 On je doao u Jeruzalem petoga mjese-
ca sedme kraljeve godine.
9 Prvoga dana prvoga mjeseca bila je
zapovijed polaska iz Babilona, i prvoga
dana petoga mjeseca doao je on u Je-
ruzalem, jer je dobrostiva ruka njegova
Boga bila nad njim.
10 Jer je Ezra bio upravio svoju tenju na
to da istrauje Boji zakon i da ga izvra-
va i da pouava u Izraelu zakon i pravo.
11 Ovako glasi pismo koje je dao kralj Ar-
takserks knjievniku i sveeniku Ezri, tu-
maitelju Gospodinovih zapovijedi i ure-
daba u Izraelu:
12 Artakserks, kralj nad kraljevima, sve-
eniku Ezri, tumaitelju zakona nebeskog
Boga i tako dalje.
13 Ja izdajem zapovijed da svaki koji u
mojem kraljevstvu od Izraelova naroda,
njegovih sveenika i Levita hoe poi od
svoje volje u Jeruzalem, smije ii s to-
bom.
14 Jer ti si poslan od kralja i njegovih se-
dam savjetnika da istrai prilike u Judeji
i Jeruzalemu na temelju zakona svojega
Boga, koji je u tvojoj ruci;
15 da odnese srebro i zlato, koje su kralj
i njegovi savjetnici darovali za Boga Izra-
elova, koji prebiva u Jeruzalemu;
16 i sve srebro i zlato to e dobiti u svoj
babilonskoj pokrajini, uz milostinju naro-
da i sveenika to je oni priloe za Dom
svojega Boga u Jeruzalemu.
17 Prema tomu kupi brino za taj novac
junaca, ovnova i janjaca s prinosima i nji-
hovim naljevima i prinesi ih na rtveniku
Doma vaega Boga u Jeruzalemu!
18 to se tebi i tvojoj brai svidi da napra-
vite s ostalim srebrom i zlatom, to napra-
vite po volji svojega Boga!
19 Posue to ti je bilo dano za slubu u
Domu tvojega Boga, predaj pred Bogom
u Jeruzalemu!
20 Drugo to ustreba Domu tvojega Boga,
te bi ti jo imao potroiti, smije namiriti iz
kraljevske blagajne.
21 S tim ja, kralj Artakserks, izdajem za-
povijed svim blagajnicima s onu stranu
rijeke. Sve to zatrai od vas sveenik
Ezra, tumaitelj zakona nebeskog kralja,
mora se tono napraviti,
22 do stotinu talenata srebra, stotinu kora
penice, stotinu bata vina, stotinu bata
ulja i soli bez obrauna.
23 Sve to ustreba po zapovijedi nebe-
skog Boga, neka se brino napravi za
Dom nebeskog Boga, da ne padne ka-
zneni sud na kraljevstvo kralja i njegovih
sinova.
24 Nadalje neka znate da nitko nije ovla-
ten uzimati danak, porez ili carinu od bilo
koga sveenika, Levita, pjevaa, vratara,
netineja ili drugoga sluge toga Bojega
Doma!
25 A ti, Ezra, po mudrosti svojega Boga
to je ima, postavi sudce i upravitelje
koji e suditi svemu narodu s onu stra-
nu rijeke, naime, svima onima koji znaju
zakone tvojega Boga! Tko ih jo ne zna,
toga pouite!
26 A svaki, koji ne bi izvrivao zakona
tvojega Boga i zakona kraljeva, neka se
odmah sudbeno kazni: bilo smru, ili pro-
gonom, ili globom, ili zatvorom.
27 Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog
naih otaca, koji je nadahnuo kralja da
proslavi Gospodinov Dom u Jeruzalemu!
28 On mi je dao te sam naao milost kod
kralja i njegovih savjetnika i kod svih vi-
sokih kraljevih dostojanstvenika. I tako
sam se ja odvaio, jer je ruka Gospodina,
mojega Boga bila nada mnom, i skupio
glavare izraelske, koji su trebali poi sa
mnom.
Ezrini suputnici
8
Ovo su glavari otakih rodova sa svo-
jim rodoslovljem koji su za vladanja
kralja Artakserksa bili poli sa mnom iz
Babilona u Jeruzalem:
2 Od Finehasovih sinova: Gerom; od Ita-
marovih sinova: Daniel; od Davidovih si-
nova, Hatu,
Ezra
377
3 ekanijini sinovi; od Paroevih sinova:
Zaharija i s njim upisanih stotinu i pede-
set mukaraca;
4 Pahat Moabovi sinovi: Elioenaj, sin Ze-
rahjin, i s njim dvije stotine mukaraca;
5 ekanijini sinovi: sin Jahaziel i s njim tri
stotine mukaraca;
6 Adinovi sinovi: Abed, sin Jonatanov, i s
njim pedeset mukaraca;
7 Elamovi sinovi: Izaija, sin Atalijin, i s njim
sedamdeset mukaraca;
8 efatijini sinovi: Zebadija, sin Mihaelov,
i s njim osamdeset mukaraca;
9 Joabovi sinovi: Obadija, sin Jehielov, i
s njim dvije stotine i osamnaest muka-
raca;
10 Banijevi sinovi: elomit, sin Josifjin, i s
njim stotinu i ezdeset mukaraca;
11 Bebajevi sinovi: Zaharija, sin Bebajev,
i s njim dvadeset i osam mukaraca;
12 Azgadovi sinovi: Johanan, sin Hakata-
nov, i s njim stotinu i deset mukaraca;
13 Adonikamovi sinovi: koji su kasnije
doli, po imenu Elifelet, Jeiel i emaja, i s
njima ezdeset mukaraca;
14 Bigvajevi sinovi: Utaj i Zabud i s njima
sedamdeset mukaraca.
15 Ja sam ih skupio na rijeci to tee pre-
ma Ahavi i ostali smo ondje u taboru tri
dana. Kad sam pregledao narod i svee-
nike, nisam naao nijednoga Levita meu
njima.
16 Zato sam poslao obiteljske glavare
Eliezera, Ariela, emaju, Elnatana, Jariba,
Elnatana, Natana, Zahariju i Meulama, i
uitelje Jojariba i Elnatana.
17 Ove sam upravio Idu, predstojniku u
mjestu Kasifji, i stavio im u usta rijei to
e ih rei Idu i njegovoj brai, netinejima,
u mjestu Kasifji, da nam dovedu sluge za
Dom naega Boga.
18 Onda su nam doveli jer je dobrostiva
ruka naega Boga bila nad nama ovje-
ka razumna izmeu sinova Mahlija, sina
Levija, sina Izraelova, naime, erebju sa
njegovim sinovima i njegovom braom,
osamnaest ljudi;
19 i Haabju i s njim Izaiju od Merarijevih
sinova s njegovom braom i njihovim si-
novima, dvadeset ljudi,
20 i od netineja, koje su bili darovali Da-
vid i glavari da slue Levitima, dvjesto i
dvadeset netineja. Svi su ovi imenovani
poimence.
21 Onda sam dao ondje na rijeci Ahavi
oglasiti post da se ponizimo pred svojim
Bogom i da izmolimo od njega sretan put
sebi, svojoj djeci i svemu svojem blagu.
22 Sramio sam se, naime, zamoliti od kra-
lja ljudi i konjanika da nas brane od nepri-
jatelja putom. Mi smo bili dapae izjavili
kralju: Ruka je naega Boga nad svima
koji ga zamole na njihovo dobro, a njegov
jaki gnjev pogodi sve koji ga ostave.
23 Mi smo postili i molili se svojem Bogu
za to i on nas je usliao.
24 Nato sam izabrao izmeu najuglednijih
sveenika dvanaestoricu, naime, erebju,
Haabju i s njima desetoricu njihove bra-
e.
25 Ovima sam izmjerio srebro i zlato; po-
sue, posvetni dar za kuu naega Boga
to su darovali kralj, njegovi savjetnici i
dostojanstvenici i svi Izraelovi sinovi koji
su se ondje nali.
26 Izmjerio sam im u ruke: est stotina i
pedeset talenata srebra, srebrnoga po-
sua stotinu talenata, stotinu talenata
zlata.
27 Nadalje, dvadeset zlatnih aa od tisu-
u drahmi i dvije posude od sjajne mjedi
fne, skupocjene kao zlato.
28 Pritom sam im rekao: Vi ste sveti Gos-
podinu, i posue je sveto, i srebro i zlato
je dragovoljni prinos Gospodinu, Bogu
vaih otaca.
29 uvajte to brino, dokle ne izmjerite
pred sveenikim glavarima i Levitima i
obiteljskim glavarima Izraelovih sinova
u Jeruzalemu, u sobama Gospodinova
Doma!
30 Onda su primili sveenici i Leviti iz-
mjereno srebro i zlato zajedno s posu-
em da odnesu u Jeruzalem u kuu na-
ega Boga.
31 Dvanaestoga dana prvoga mjeseca
krenuli smo od rijeke Ahave da idemo u
Jeruzalem. Ruka naega Boga bila je nad
nama, on nas je sauvao od neprijatelja i
razbojnika.
32 Tako smo doli u Jeruzalem i ostali
smo ondje tri dana.
33 A etvrti dan izmjerilo se srebro, zlato
i posue u kui naega Boga u ruke sve-
eniku Meremotu, sinu Urijinu. Uz njega
je bio Eleazar, sin Finehasov, i osim ovih
bili su nazoni Leviti Jozabad, sin Jeuin,
i Noadja, sin Binujev.
34 Na broj i na mjeru bilo je sve izmjere-
no, i onda je bila zapisana ukupna mjera.
35 Oni koji su se vratili iz ropstva, mnotvo
prognanika, rtvovali su Bogu Izraelovu
dvanaest junaca za sav Izrael, devedeset
i est ovnova, sedamdeset i sedam janja-
ca, i na rtvu za grijeh dvanaest jaraca, to
sve kao rtvu paljenicu Gospodinu.
36 Onda su oni predali zapovijedi kra-
ljeve satrapima i namjesnicima s onu
stranu rijeke; i ovi su potpomogli narod
i Boji Dom.
Ezra
378
Ezra ali zbog mjeovitih enidbi
9
Kad se to zavrilo, pristupili su k meni
predstojnici, rekavi: Izraelov narod,
sveenici i Leviti nisu se odvojili od zemalj-
skih naroda unato njihovim grozotama,
naime, od Kanaanaca, Hitijaca, Perize-
jaca, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca,
Egipana i Amorejaca.
2 Jer su oni uzeli njihove keri za ene
sebi i svojim sinovima. Tako se pomijeao
sveti rod sa puanstvom zemlje. Glavari i
predstojnici bili su prvi u tom prijestupu.
3 Kad sam to uo, razderao sam donju
svoju haljinu i svoju gornju odjeu, rau-
pao sam sebi kosu na svojoj glavi i na
svojoj bradi i sjeo sam duboko potresen.
4 Onda su se skupili oko mene svi koji su
se bojali zapovijedi Boga Izraelova zbog
opaine onih koji su se vratili iz ropstva.
A ja sam ostao sjedei duboko potresen
do veernje rtve.
5 O veernjoj rtvi ustao sam duboko tu-
an, razderao sam opet donju svoju halji-
nu i gornju svoju odjeu, pao sam na ko-
ljena na svoja koljena, rairio sam svoje
ruke Gospodinu, svojem Bogu,
6 i pomolio sam se: Boe moj, sramim se
i bojim se podignuti svoje lice tebi, Boe
moj, jer naa zlodjela narasla nama preko
glave, i krivnja je naa doprla do nebesa.
7 Od vremena svojih otaca do danas mi
smo u velikoj krivnji i zbog naih zlodjela
bili smo mi, nai kraljevi i sveenici, pre-
dani zemaljskim kraljevima pod ma, u
ropstvo, u grabe i u javnu sramotu, kako
je sluaj danas.
8 Sada nam dodue dolo za as milosr-
e od Gospodina, naega Boga, s tim da
nam jo ostavi ostatak i na svojem sve-
tom mjestu dao nam Dom, da bi na Bog
opet prosvijetlio oi nae i dao nam malo
nove ivotne snage u naemu ropstvu.
9 Dodue, mi smo jo uvijek robovi, ali
nas na Bog nije ostavio u naemu rop-
stvu, nego nam dao da naemo milost
pred perzijskim kraljevima, tako da su
nam oni dali toliko ivotne slobode, te
smo mogli Dom svojega Boga opet podi-
gnuti i napraviti da nanovo ustane iz svo-
jih ruevina i dao nam obranu u Judeji i
Jeruzalemu.
10 A to da sada, Boe, reknemo poslije
takvih dogaaja? Jer smo ostavili tvoje
zapovijedi,
11 koje si nam dao preko svojih sluga,
proroka, kad si zapovjedio: Zemlja u koju
idete da je zauzmete oneiena je nei-
stoom zemaljskih naroda zbog odurno-
sti kojima se napunila od jednoga kraja do
drugoga u svojoj neistoi.
12 Ne dajite, zato, nikada svojih keri za
njihove sinove, niti uzimajte njihove keri
za svoje sinove! Ne traite nikada i nigdje
njihova dobra i njihove koristi, da bude-
te jaki i da moete uivati dobra zemlje i
svoju djecu imati za batinike dovijeka.
13 Poslije svega toga to je dolo na nas
zbog naih zlih djela i nae velike krivnje,
premda si nas, Boe na, kaznio manje
nego to su to nae opaine zasluile, i
ostavio si nam ovaj ostatak,
14 hoemo li ponovo prestupati tvoje za-
povijedi i sprijateljiti se s ovim gadnim
narodima? Ne bi li nas morao kazniti sve
do unitenja tako da vie ne preostane ni
jedan ostatak?
15 Ali ti si, Gospodine, Boe Izraelov, do-
brostiv, jer mi smo danas ostali kao spa-
eni. Evo, mi stojimo pred tobom sa svo-
jom takvom krivnjom da ne moe za to
stajati ni jedan pred tobom.
Judejci otputaju ene strankinje
10
Dok se Ezra tako molio i plaui pred
Bojim Domom, prostrt priznavao
svoju krivnju, skupilo se oko njega veliko
mnotvo Izraelaca, ljudi, ena i djece, i
narod je gorko plakao.
2 Onda je progovorio ekanija, sin Jehie-
lov, od Elamovih sinova Ezri, rekavi: Mi
smo sagrijeili protiv svojega Boga to
smo uzimali ene strankinje iz zemaljskih
naroda, ali za to jo ima uzdanja Izraelu.
3 Mi emo se sada svojem Bogu svea-
no obvezati, da emo otpustiti sve ene s
njihovom djecom, ako ti, gospodaru, i oni
koji se boje zakona naega Boga, drite to
za korisno. Po zakonu neka se postupa!
4 Ustani, jer je ovo tvoj posao, i mi smo
uza te. Budi hrabar i napravi to!
5 Ezra je ustao i zakleo glavare sveeni-
ka, Levita i svega Izraela da naprave po
tom prijedlogu; i zakleli su se.
6 Potom je ostavio Ezra mjesto pred Bo-
jim Domom i otiao u sobu Johanana,
sina Elijaibova. On je uao ondje, ali nije
nita jeo ni pio, jer je bio rastuen zbog
opaine onih koji su se vratili iz ropstva.
7 Onda su oglasili po Judeji i Jeruzalemu
da se svi koji su se vratili iz ropstva mora-
ju skupiti u Jeruzalemu.
8 Onomu koji ne bi doao za tri dana pre-
ma zakljuku glavara i starjeina, unitit
e se sve to ima, a on sam bit e od-
stranjen iz zajednice onih koji su se vra-
tili iz ropstva.
9 I skupili se svi ljudi od Jude i Benja-
mina za tri dana u Jeruzalem. Bilo je to
devetoga mjeseca, dvadesetoga dana
u mjesecu. Sav je narod sjedio na trgu
Ezra
379
pred Bojim Domom, drui zbog te
stvari i od jake kie.
10 Sveenik Ezra podignuo se i rekao
im: Svi ste sagrijeili kad ste se oeni-
li strankinjama, te ste s tim jo umnoili
Izraelovu krivnju.
11 Zato sad priznajte krivnju pred Gos-
podinom, Bogom svojih otaca, i radite po
njegovoj volji! Odvojite se od zemaljskih
naroda i od ena strankinja!
12 Sva skuptina je odgovorila u sav glas,
rekavi: Spremni smo tako napraviti kako
si nam rekao.
13 Ali naroda ima mnogo i kiovito je vri-
jeme, ne moe se zato ostati vani. I ta
stvar ne da se dovriti u jedan ili u dva
dana, jer nas ima veoma mnogo koji smo
u tom sagrijeili.
14 Nai predstojnici neka bi jamili za svu
zajednicu da svi, koji su u naim grado-
vima doveli kui ene strankinje, doli su
u odreeno vrijeme i s njima starjeine i
sudci pojedinih gradova, dokle se od nas
ne odvrati estoki gnjev naega Boga za
tu stvar.
15 Samo Jonatan, sin Asahelov, i Jahzija,
sin Tikvin, nastupili su protiv. Meulam i
Levit abetaj podupirali su ga.
16 Ali oni koji su se vratili iz ropstva na-
pravili su po gornjem prijedlogu. Sve-
enik Ezra izabrao je sebi po pojedinim
obiteljima ljude, obiteljske glavare, zabi-
ljeivi sve poimence. Ovi su odrali pr-
voga dana desetoga mjeseca sjednicu da
izvide stvar.
17 Oni su dovrili sa svima koji su bili kui
doveli ene strankinje do prvoga dana pr-
voga mjeseca.
18 Meu sveenstvom nali su se oni
koji su se bili oenili enama strankinja-
ma: od sinova Jeue, sina Josadakova, i
od njegove brae; Maaseja, Eliezer, Ja-
rib i Gedalija.
19 Oni su dali svoju ruku na to da e pu-
stiti svoje ene. Njihova duna rtva bila
je jedan ovan za njihovu krivnju.
20 On Imerovih sinova: Hanani i Zebadija;
21 od Harimovih sinova: Maaseja, Elija,
emaja, Jehiel i Uzija;
22 od Pahurovih sinova: Elioenaj, Maa-
seja, Imael, Netanel, Jozabad i Elasa.
23 Isto od Levita: Jozabad, imej, Kelaja,
i Kelita nazvan, Petahja, Juda i Eliezer.
24 I od pjevaa: Elijaib, i od vratara: a-
lum, Telem i Uri.
25 Od ostalih Izraelaca, od Paroevih si-
nova: Ramja, Jizija, Malkia, Mijamin, Ele-
azar, Malkija i Benaja;
26 od Elamovih sinova: Matanija, Zahari-
ja, Jehiel, Abdi, Jerimot i Elija;
27 od Zatuovih sinova: Elioenaj, Elijaib,
Matanija, Jeremot, Zabad d Aziza;
28 od Bebajevih sinova: Johanan, Hana-
nija, Zabaj, Atlaj;
29 od Banijevih sinova: Meulam, Maluk,
Adaja, Jaub, eal i Ramot;
30 od Pahat Moabovih sinova: Adna, Ke-
lal, Benaja, Maaseja, Matanija, Bezaleel,
Binuj i Manaseh;
31 od Harimovih sinova: Eliezer, Iija,
Malkija, emaja imun,
32 Benjamin, Maluk i emarja;
33 od Haumovih sinova: Matnaj Matata,
Zabad, Elifelet, Jeremaj, Manaseh i i-
mej;
34 od Banijevih sinova: Maadaj, Amram,
Uel,
35 Benaja, Bedija, Kelu,
36 Vanija, Meremot, Elijaib,
37 Matanija, Matnaj, Jaasaj,
38 Bani, Binuj, imej,
39 elemja, Natan, Adaja,
40 Maknadbaj, aaj, araj,
41 Azarel, elemja, emarja,
42 alum, Amarija i Josip;
43 od Nebovih sinova: Jeiel, Matitja, Za-
bad, Zebina, Jedu, Joel i Benaja.
44 Svi su se ovi bili oenili neznaboa-
kim enama, a neki su imali ene koje su
im djecu izrodile.
Ezra
Nehemija
Knjiga Nehemijina
Nehemijina molitva za Jeruzalem i domovinu
1
Rijei Nehemije, sina Hakalijina. Dogo-
dilo se mjeseca Kisleva, godine dvade-
sete, kad sam bio u glavnom gradu Susi,
2 da Hanani, jedan od moje brae, doao
s nekim ljudima iz Judeje. Zapitao sam ih
za brau Judejce, za ostatak, koji je bio
utekao ropstvu i za Jeruzalem.
3 Oni su mi odgovorili: Oni koji su preo-
stali od ropstva, nalaze se ondje u zemlji u
velikoj nevolji i sramoti. Jeruzalemski zid
je razruen i njegova vrata su spaljena.
4 Kad sam uo tu vijest, sjeo sam i plakao
i tugovao sve dane; postio sam i molio se
380
7 Onda sam jo rekao kralju: Ako je milo
kralju da mi se da popratno pismo za na-
mjesnike s onu stranu rijeke, da me puste
proi dok ne doem u Judeju,
8 i pismo za Asafa, kraljevskog uvara
ume, da mi da drva, da napravim vrata
za tvravu, za Dom, za gradski zid i za
kuu u kojoj u biti. I to mi je dao kralj,
jer je bila milostiva ruka mojega Boga
nada mnom.
9 Kad sam doao k namjesnicima s onu
stranu rijeke, predao im kraljevska po-
pratna pisma. A kralj je poslao sa mnom
stotnike i konjanike.
10 Kad su uli to Sanbalat, Horonjanin i
Tobija, sluga Amonac, bilo im je vrlo mr-
sko da je bio doao netko da se pobrine
za dobro Izraelove djece.
11 Kad sam doao u Jeruzalem, priekao
sam ondje tri dana.
12 Onda sam ustao nou s nekoliko ljudi,
a da nisam rekao nikomu to me je moj
Bog nadahnuo da napravim za Jeruza-
lem. I nisam imao sobom nikakve ivoti-
nje osim ivotinje na kojoj sam jahao.
13 Tako sam izaao nou na Dolinska
vrata uz Zmajevski izvor prema Smetli-
nim vratima. Pritom sam razgledao jeru-
zalemski zid, koji je leao u ruevinama,
i njegova vrata koja su bila ognjem spa-
ljena.
14 Onda sam odjahao dalje k Izvorskim
vratima i k Kraljevskom jezeru. Ondje nije
vie bilo mjesta da proe ivotinja na ko-
joj sam sjedio.
15 Zato sam jo nou jahao dolinom i
zid dalje razgledavao. Kad sam bio opet
doao Dolinskim vratima, vratio sam se
kui.
16 A predstojnici nisu znali kamo sam bio
iao i to sam bio radio, jer do onda ni-
sam bio nita rekao ni Judejcima, ni sve-
enicima, ni glavarima, ni predstojnicima
ni drugima koji su morali biti zaposleni na
gradnji.
17 A sada sam im rekao: Vidite nevolju
u kojoj se nalazimo, kako Jeruzalem lei
u ruevinama, njegova vrata su spaljena.
Hajde da zidamo opet zid jeruzalemski,
da vie ne budemo na porugu!
18 Onda sam im rekao kako je milostiva
bila nada mnom ruka mojega Boga i to
mi je rekao kralj. Onda su mi rekli: Hajde
da zidamo! I odvano su stavili ruku na
dobro djelo.
19 Kad su to uli Sanbalat, Horonjanin i
Tobija, sluga Amonac i Arab Geem, ru-
gali su nam se, podsmijevali su nam se i
prijetili nam, rekavi: to to radite? Da se
neete opet pobuniti protiv kralja?
nebeskom Bogu.
5 Molio sam se: Ah, Gospodine, Boe
nebeski, veliki, strani Boe! Ti milostivo
uva zavjet onima koji te ljube i dre tvo-
je zapovijedi.
6 Daj da bude tvoje uho prignuto i tvo-
je oi otvorene da uje molitvu svojega
sluge, koju sada dan i no upravljam k
tebi za Izraelovu djecu, tvoje sluge! Pri-
znajem grijehe djece Izraelove, koje su
poinili protiv tebe, i ja i moja oinska
kua smo sagrijeili.
7 Skrivili smo ti i nismo drali zapovijedi,
zakone i uredbe, to si ih zapovjedio svo-
jem sluzi Mojsiju.
8 Ipak se spomeni obeanja, kojega si
dao svojem sluzi Mojsiju kad si rekao:
Ako budete grijeili, ja u vas razasuti
meu narode.
9 Ali ako se obratite k meni, drite moje
zapovijedi i provodite ih, ja u vas, pa bili
razasuti i do na kraj nebesa, opet odande
skupiti i odvesti na mjesto koje sam iza-
brao da ondje nastanim Ime svoje.
10 Jer oni su tvoje sluge i tvoj narod koji
si iskupio svojom velikom silom i svojom
jakom rukom.
11 Ah, Gospodine, neka bude tvoje uho
prignuto molitvi tvojega sluge i molitvi
tvojih sluga koji su voljni bojati se tvojega
Imena! Daj sada uspjeh svojem sluzi i na-
pravi da nae milost kod ovoga ovjeka!
Bio sam, naime, peharnik kod kralja.

Kralj doputa Nehemiji da sazida Jeruzalem
2
Dogodilo se mjeseca Nisana godine
dvadesete kraljevanja Artakserksova.
Pred kraljem je stajalo vino, ja sam uzeo
vino i pruio ga kralju, ali nisam htjeo da
on opazi da sam bio alostan.
2 Ali me zapitao kralj: Zato ti je lice tako
alosno nisi li bolestan? Sigurno ima ka-
kvu brigu u srcu. Ja sam se vrlo prestra-
io
3 ja sam odgovorio kralju: Neka je iv
kralj dovijeka! Kako ne bih bio alostan,
kad je grad, gdje su grobovi mojih ota-
ca, opustoeni i njegova vrata su ognjem
spaljena!
4 Kralj me zapitao: Ima li kakvu molbu?
Onda sam se pomolio nebeskom Bogu
5 i odgovorio sam kralju: Ako misli kralj
da je dobro i ako ti je mio tvoj sluga, po-
alji me u Judeju u grad, gdje su grobovi
mojih otaca, da ga opet sagradim!
6 A kralj me zapitao i njegova ena, koja
je sjedila do njega: Kako bi dugo trajao
tvoj put, kad e opet doi natrag! I pri-
stao je kralj i pustio me da idem, a ja sam
mu rekao vrijeme.
Nehemija
381
20 Ja sam im odgovorio: Bog nebeski,
on e dati, pa emo uspjeti. A mi, njegove
sluge, ustali smo i zidamo, a vi nemate
ni dijela ni prava ni spomena u Jeruzale-
mu.
Zidaju se zidovi, vrata i kule Jeruzalema
3
I tako su ustali veliki sveenik Elijaib
i njegova braa, sveenici, i sagradili
su Ovja vrata, posvetili ih i stavili im krila.
Onda su zidali dalje do kule Meje, posvetili
ju, i zidali su dalje do kule Hananelove.
2 Kraj njega su zidali ljudi iz Jerihona; do
njih je zidao Zakur, sin Imrijev.
3 Riblja vrata zidali su Hasnaini sinovi.
Oni su ih pobrvnali i stavili im krila, zasu-
ne i prijevornice.
4 Kraj njih je popravljao Meremot, sin Uri-
jin, unuk Kozov. Do njega je popravljao
Meulam, sin Berekije, unuk Meezabe-
lov, Do njega je popravljao Sadok, sin Ba-
anin.
5 Kraj njega su popravljali Tekojani; ali
njihovi velikai nisu sagnuli svoj vrat pod
slubu svojem Gospodinu.
6 Vrata staroga grada popravljali su Jo-
jada, sin Paseahov, i Meulam, sin Beso-
djin. Oni su ih pobrvnali, stavili im krila,
zasune i prijevornice.
7 Kraj njih su popravljali: Gibeonac Me-
latja, Meronejin Jadon, ljudi iz Gibeona i
Mispe do stolice namjesnika s onu stranu
rijeke.
8 Kraj njih Uziel, sin Harhajin, zlatar; do
njega Ananija, jedan od pomastara. Oni
su utvrdili zid Jeruzalema sve do iroko-
ga zida.
9 Kraj njih je popravljao Refaja, sin Hurov,
predstojnik nad jednom polovicom vanj-
skog predjela Jeruzalema.
10 Kraj njega Jedaja, sin Harumafov, pred
svojom kuom; do njega Hatu, sin Ha-
abnejin.
11 Daljnji komad do Pene kule poprav-
ljao je Malkija, sin Harimov, i Haub, sin
Pahat-Moabov.
12 Kraj njih je popravljao alum, sin Ha-
loheov, predstojnik druge polovice vanj-
skog predjela Jeruzalema, uz pomo se-
strinskih gradova koji su bili pod njim.
13 Dolinska vrata popravljali su Hanun i
itelji Zanoaha. Oni su ih izradili i stavili
im krila i zasune i prijevornice. Uz to su
sazidali jo tisuu lakata zida do Smetli-
nih vrata.
14 Smetlina vrata popravljao je Malkija,
sin Rekabov, predstojnik bethakerem-
skog predjela. On ih sagradio i stavio im
krila i zasune i prijevornice.
15 Izvorska vrata popravljao je alum, sin
Kol-Hozeov, predstojnik predjela u Mispi.
On ih izradi, pokri ih i stavio im zasune i
prijevornice. Takoer je sagradio zid kod
kupelji iloaha uz kraljevski vrt do stepe-
nica to silaze iz Davidova grada.
16 Za njim je popravljao Nehemija, sin Az-
bukov, predstojnik jedne polovice betsur-
skog predjela, do Davidovih grobova i do
kupelji to je ondje sagraena, i onda do
Junake kue.
17 Za njim su popravljali: Leviti Rehum,
sin Banijev, do njega Haabja, predstoj-
nik polovice keilskog predjela.
18 Kraj njega njegova braa: Bavaj, sin
Henadadov, predstojnik druge polovice
keilskog predjela.
19 Kraj njega je popravljao Ezer, sin Je-
uin, predstojnik Mispe, daljnji komad uz-
du uzlaza prema oruarnici na uglu.
20 Kraj njega je popravljao na gori Baruk,
sin Zabajev, drugi komad od ugla do vra-
ta kue velikoga sveenika Elijaiba.
21 Kraj njega je popravljao Meremot, sin
Urijin, unuk Hakosova, drugi komad od
vrata Elijaibove kue do kraja Elijaibove
kue.
22 Potom su popravljali sveenici, ljudi iz
zemlje ravnice.
23 Onda su popravljali Benjamin i Haub
uzdu svoje kue, i za njima Azarija, sin
Maasejina, unuk Ananijin, uz svoju kuu.
24 Za njim je popravljao Binuj, sin Hena-
dadov, daljnji komad od kue Azarijine do
potpornog zida i do ugla.
25 Palal, sin Uzajev, popravljao je napre-
ma potpornom zidu i kuli to se izdie vi-
soko na gornjem dijelu kraljevskog dvora
kod trijema tamnikoga. Za njim je po-
pravljao Pedaja, sin Paroev.
26 Nadalje netineji, koji su boravili na
Ofelu, do pred Vodena vrata na istoku i
do kule to se izdizala visoko.
27 Za njima su popravljali Tekojani dalj-
nji komad naprema velikoj kuli visokoj do
ofelskog zida.
28 Povie Konjskih vrata popravljali su
sveenici, svaki pred svojom kuom.
29 Onda je popravljao Sadok, sin Imerov,
pred svojom kuom; za njim emaja, sin
ekanijin, uvar Istonih vrata.
30 Zatim su popravljali Hananija, sin e-
lemjin, i Hanun, esti sin Salafov, daljnji
komad. Potom je popravljao Meulam,
sin Berekijin, pred svojom poslovnicom.
31 Onda je popravljao Malkija, zlatar,
do kue netinejske i trgovake, na stra-
arskim vratima i do gornje dvorane na
uglu.
32 Izmeu gornje dvorane na uglu i Ovjih
vrata popravljali su zlatari i trgovci.
Nehemija
382
Neprijateljske navale. Otpor Nehemije
4
Kad je doznao Sanbalat da mi gradimo
zid, rasrdio se i vrlo razgnjevio i rugao
se Judejcima.
2 I rekao im pred svojom braom i pred
samarijskim narodom: to rade ti ne-
moni Judejci? Hoe li im se volja ispu-
niti? Hoe li rtvovati i jednoga dana do-
vriti? Hoe li iz ruevina privesti u ivot
kamenje to je ipak spaljeno?
3 A Amonac Tobija, to je stajao uz njega
rekao je: Pusti, neka zidaju; da iskoi li-
sica, razruit e na komade njihov kame-
ni zid.
4 uj, Boe na, kako smo postali ruglo!
Okreni ruglo njihovo na njihovu glavu i daj
da budu u zemlji robovi prezira!
5 Ne oprosti im njihova zlodjela! Njihov
grijeh neka se ne izbrie pred tobom, jer
su zadali jade onima koji grade!
6 A mi smo dalje zidali zid, i sav je zid bio
popravljen do pola visine. Odatle je narod
crpio volju za rad.
7 Kad je uo Sanbalat da je napredovalo
popravljanje zidova jeruzalemskih i da su
poeli zatvarati pukotine, vrlo se razgnje-
vio.
8 Zavjerili su se svi zajedno da dou i na-
padnu Jeruzalem i da ga unite.
9 A mi smo se molili Bogu i zbog njih po-
stavljali strau nou i danju za sigurnost
od njih.
10 A Judejci su izjavili: Klonula je snaga
nositeljima i veoma je mnogo podrtina.
Nismo u stanju dalje zidati zid.
11 A nai su protivnici rekli: Da ne dozna-
ju i ne opaze dok ne doemo meu njih,
da ih pobijemo i gradnju prekinemo.
12 I tako je bilo, kad su doli Judejci, koji
su boravili u njihovoj blizini, i rekli su nam
deset puta iz svih mjesta: Vi se morate
povratiti k nama!
13 Onda ja na mjestima dublje poloe-
nim iza zida, gdje je bilo slobodne zemlje,
ponamjestio sam narod po rodovima po-
redan s njihovim maevima, kopljima i
l kovima.
14 Kad sam ga bio razgledao, rekao sam
starjeinama, predstojnicima i ostalom
narodu: Ne bojte se njih, nego mislite na
Gospodina, velikoga i stranoga, i borite
se za svoju brau, za svoje sinove i keri,
za ene i svoje kue!
15 Kad su uli nai neprijatelji da smo do-
znali i da je Bog unitio njihovu namjeru,
mogli smo se opet vratiti k zidu, svaki na
svoj posao.
16 Od onoga dana bila je samo jedna po-
lovica mojih ljudi zaposlena na gradnji,
druga je polovica nosila koplje i tit, l k i
oklop. Iza svega judejskog naroda stajali
su glavari.
17 Oni koji su zidali zid i oni koji su nosili
teret bili su tako naoruani da su jednom
rukom radili a druga je drala oruje.
18 Svaki od onih koji su bili zaposleni na
gradnji imao je ma pripasan uz bedricu i
tako je zidao; a truba je stajao uz mene.
19 Starjeinama, predstojnicima i ostalom
narodu dao sam ovu zapovijed Posao je
velik i dug, a mi smo razdijeljeni po zidu,
daleko jedan od drugoga.
20 Kad ujete trubu da trubi, onda se str-
ite k nama, jer e se na Bog boriti za
nas.
21 Tako smo radili posao. A jedna je po-
lovica drala koplja od osvita zore do izla-
ska zvijezda.
22 Jo sam zapovjedio narodu: Svaki sa
svojim slugom neka nouje u Jeruzalemu,
da bi nam nou straili, a danju radili!
23 Ni ja, ni moja braa, ni moji sluge ni
straari koji su me pratili, nismo svlaili
sa sebe svojih haljina, osim da ih se skine
za pranje.
Nehemija protiv nepravde
5
Onda su ljudi iz naroda zajedno sa
svojim enama podigli teke optube
protiv svoje judejske brae.
2 Jer je bilo onih koji su govorili: Mi ima-
mo mnogo sinova i keri. Moramo dobiti
ita da imamo za jesti i da ivi ostane-
mo!
3 Bilo je i onih koji su govorili: Morali
smo zaloiti svoja polja, vinograde i kue
da bismo kupili ita u zbog ove gladi!
4 A bilo je i onih koji su govorili: Morali
smo uzajmiti novaca za kraljevski porez
na svoja polja i vinograde.
5 A mi smo od jednakoga mesa i krvi kao
naa braa. Naa su djeca isto tako dobra
kao njihova djeca. A ipak moramo svoje
sinove i keri davati u ropstvo. Neke nae
keri ve su postale roblje, a mi ne mo-
emo nita napraviti protiv toga, jer naa
polja i vinogradi pripadaju drugima.
6 Vrlo sam se rasrdio, kad sam uo njiho-
ve glasne tube i prigovore.
7 Poto sam u sebi promislio, ukorio sam
starjeine i predstojnike i rekao im: Vi na-
meete lihvu svojoj brai! I sazvao sam
veliku narodnu skuptinu protiv njih,
8 i rekao sam im: Mi smo otkupili, kad
smo god mogli, svoje judejske zemlje,
koje su bile prodane neznaboakim na-
rodima. A vi sad sami prodajete svoju bra-
u. Dapae, prodaju se nama samima.
Oni su utjeli i nisu znali nita odgovoriti.
9 Ja sam nastavio: To to radite, nije pra-
Nehemija
383
vo. Ne treba li vam hoditi u strahu naega
Boga, da nam se ne rugaju nai neznabo-
aki neprijatelji?
10 I ja, moja braa i moje sluge, pozajmili
smo im mnogo novaca i ita, ali emo im
otpustiti taj zajam i prestati s tim.
11 Vratite im jo danas njihova polja, nji-
hove vinograde, njihove maslinike i njiho-
ve kue i otpustite im kamatu za novce,
ito, vino i ulje to ste im zaraunali!
12 Oni su odgovorili: Hoemo to vrati-
ti i neemo nita traiti od njih i napravit
emo kako trai Onda sam pozvao sve-
enike i dao sam one zakleti da e napra-
viti po svojem obeanju.
13 Istreso sam svoja njedra i rekao: Ova-
ko neka istrese Bog svakoga iz njegove
kue i posjeda njegova koji ne ispuni
svoja obeanja! Ba ovako neka se istre-
se i isprazni! Sva je zajednica povikala:
Amen!, hvalei Gospodina. I sav je na-
rod pravio kako je obeao.
14 Uostalom od onoga vremena, kad mi
je kralj zapovjedio da budem namjesnik
u Judeji, od dvadesete do trideset dru-
ge godine kralja Artakserksa, dvanaest
godina, ja sa svojom braom nisam jeo
upraviteljske hrane.
15 Prijanji namjesnici, moji prethodnici,
bili su narodu teak teret. Uzimali su od
njih za jelo i vino svaki dan etrdeset e-
kela srebra. I njihovi podruni slubenici
tlaili su narod. Ja tako nisam pravio iz
straha pred Bogom.
16 I oko graenja zida radio sam skupa,
a nismo bili stekli zemljita; i svi moji ljudi
bili su skupa ondje na poslu.
17 Uz to su jeli za mojim stolom Judejci
koji su imali predstojniku slubu bilo
ih je stotinu i pedeset ljudi i oni koji su
dolazili k nama iz okolnih naroda.
18 Svagdanji potroak: jedno govedo,
est ovaca izabranih i peradi svake vrste,
iao je na moj raun. I svakih deset dana
davalo se svakojakog vina izobilja. A opet
nisam traio hrane to mi je pripadala kao
namjesniku, jer je narod bio teko optere-
en rabotom.
19 Uzmi mi, Boe moj, sve na dobro to
sam napravio za ovaj narod.
Spletke neprijatelja. Nehemija dovruje zid
6
Kad je dolo do uiju Sanbalatu, Tobiji
i Arapu Geemu i ostalim naim nepri-
jateljima da sam sazidao zid i da nije ostalo
u njemu pukotina ipak dotada jo nisam
bio namjestio krila na vratima.
2 Poslali su Sanbalat i Geem k meni i po-
ruili mi: Doi, odrat emo sastanak u
jednom selu u Ononskoj dolini! A oni su
mislili zlo za mene.
3 A ja sam im poslao glasnike i poruio:
U velikom sam poslu i zato ne mogu
doi. Posao bi stao, kad bih ga pustio i
doao k vama.
4 Tako su slali k meni etiri puta, i ja sam
im uvijek isto odgovorio.
5 Onda je Sanbalat poslao po peti put svo-
jega slugu s otvorenim pismom u ruci.
6 U njemu je bilo pisano: Ide glas meu
narodima, i Geem to potvruje, da vi, ti
i Judejci, snujete bunu; zato opet zida
zid. Ti sam hoe postati njihov kralj i vie
takvo to.
7 I da si postavio proroke koji e te u Je-
ruzalemu proglasiti judejskim kraljem. I
takvi glasovi doi e kralju do uiju. Zato
doi da se dogovorimo!
8 Nato sam ja poslao k njemu i poruio
mu: Nita nema od toga to tvrdi; ti si
to sam izmislio.
9 Jer su nas oni svi htjeli prestraiti, re-
kavi: Oslabit e ruka od posla, tako
da se ne dovri. Ali sada o Boe, ojaaj
moje ruke!
10 Jednoga dana morao sam otii u kuu
emaji, sinu Delaje, sina Mehetabelova,
koji se bio ondje zatvorio. On mi pred-
loio: Hajdemo zajedno u Boji Dom, u
unutranjost Doma i zakljuajmo vrata
Domu; jer e doi i ubiti te.
11 Ali ja sam odgovorio: Hoe li ovjek
kakav sam ja, bjeati? Kako bi jedan, ka-
kav sam ja, mogao ii u Dom i ostati iv?
Ja ne idem ondje.
12 Spoznao sam da ga Bog nije poslao,
nego da je Boju rije meni upravio samo
zato jer su ga bili potkupili Tobija i Sanba-
lat.
13 On je, naime, bio potkupljen da se pre-
straim i da onako napravim i tako sagri-
jeim. To bi onda njima posluilo za zlo
ogovaranje i da me ozloglase.
14 Naplati, Boe moj, Tobiji i Sanbalatu ta
njihova djela, i proroici Noadiji i ostalim
prorocima koji su me htjeli prestraiti.
15 A zid se dovrio nakon pedeset i dva
dana, dvadeset petoga dana mjeseca
Elula.
16 I dogodilo se da kad su to uli svi nai
neprijatelji, bojali su se svi narodi okolo
nas i bili su vrlo potiteni, jer su spoznali
da je na Bog napravio to djelo.
17 A u one dane i ugledni Judejci slali su
mnoga pisma Tobiji, i od Tobije su njima
dolazila pisma.
18 Jer ih je u Judeji bilo mnogo koji su mu
se bili obvezali zakletvom, jer je on bio zet
ekaniji, sinu Arahovu. Njegov sin Joha-
nan bio se oenio kerju Meulama, sina
Nehemija
384
Berekijina.
19 I govorili su pred menom o njegovim
dobrim djelima i javljali mu moje izjave.
Tobija je slao pisma da me ustrai.
Popis onih koji su se prvi vratili u Jeruzalem
7
Kad je bio zid sazidan i kad sam bio
namjestio vrata, postavljeni su bili vra-
tari, pjevai i Leviti.
2 Svojem bratu Hananiju i gradskom stot-
niku Hananiji povjerio sam vrhovno za-
povjednitvo nad Jeruzalemom, jer je bio
pouzdan, Boga se bojao vie nego mnogi
drugi.
3 Zapovjedio sam im: Jeruzalemska vra-
ta ne smiju se otvarati dok sunce ne ogri-
je. U njihovoj nazonosti moraju se vrata
zatvoriti i staviti prijevornice. Moraju se
postaviti straari i od jeruzalemskih ite-
lja, po jedan kao straa pred svojom vla-
stitom kuom
4 Dodue bio je grad prostran i velik, ali je
u njemu prebivalo samo malo ljudi, i mno-
ge kue jo nisu bile sagraene.
5 Onda mi Bog je dao u srce, te sam sku-
pio starjeine i predstojnike i narod, da se
izbroje po plemenima. Pritom sam naao
plemenski rodopis onih koji su se bili naj-
prije vratili iz ropstva, i u njemu zapisano:
6 Ovo su ljudi iz ove pokrajine koji su se
vratili iz ropstva i progonstva, koje je ne-
kada bio odveo Nebukadnezar, babilon-
ski kralj, u progonstvo u Babilon, i sada
su se vratili u Jeruzalem i Judeju, svaki u
svoj grad.
7 Oni su doli pod vodstvom Zerubabela,
Jeue, Nehemije, Azarije, Raamije, Naha-
manije, Mordekaja, Bilana, Mispereta,
Bigvaja, Nahuma i Baana. Ovo je broj ljudi
iz Izraelova naroda:
8 Paroevi sinovi: dvije tisue stotinu se-
damdeset i dva;
9 efatijini sinovi: tri stotine sedamdeset
i dva;
10 Arahovi sinovi: est stotina pedeset i
dva;
11 Pahat-Moabovih iz linije Jeuine i Joa-
bove: dvije tisue osam stotina i osamna-
est;
12 Elamovi sinovi: tisuu dvjesto pedeset
i etiri;
13 Zatuovi sinovi: osam stotina etrdeset
i pet;
14 Zakajevi sinovi: sedam stotina i ez-
deset;
15 Binujevi sinovi: est stotina etrdeset
i osam;
16 Bebajevi sinovi: est stotina dvadeset
i osam;
17 Azgadovi sinovi: dvije tisue tri stotine
dvadeset i dva;
18 Adonikamovi sinovi: est stotina ez-
deset i sedam;
19 Bigvajevi sinovi: dvije tisue ezdeset
i sedam;
20 Adinovi sinovi: est stotina pedeset i
pet;
21 Aterovi sinovi iz linije Hezekijine: deve-
deset i osam;
22 Haumovi sinovi: tri stotine dvadeset
i osam;
23 Bezajevi sinovi: tri stotine dvadeset i
etiri;
24 Harifovi sinovi: stotinu i dvanaest;
25 Gibeonovi sinovi: devedeset i pet;
26 ljudi iz Betlehema i Netofe: stotinu
osamdeset i osam;
27 ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i
osam;
28 ljudi iz Bet-Azmaveta: etrdeset i dva;
29 ljudi iz Kirjat-Jearima, Kefre i Beerota:
sedam stotina etrdeset i tri;
30 ljudi iz Rame i Gebe: est stotina dva-
deset i jedan ;
31 ljudi iz Mikmaa: stotinu dvadeset i
dva;
32 ljudi iz Betela i Aja: stotinu dvadeset i
tri;
33 ljudi iz Novoga Neba: pedeset i dva;
34 ljudi iz Novoga Elama: tisua dvjesto
pedeset i etiri;
35 ljudi iz Harima: tri stotine i dvadeset;
36 ljudi iz Jerihona: tri stotine etrdeset i
pet;
37 ljudi iz Loda, Hadida i Ona: sedam sto-
tina dvadeset i jedan;
38 ljudi iz Senae: tri tisue devet stotina i
trideset.
39 Sveenici: devet stotina sedamdeset i
tri sina Jedajina od kue Jeuine;
40 Imerovi sinovi: Tisuu pedeset i dva;
41 Pahurovi sinovi: Tisuu dvjesto etr-
deset i sedam;
42 Harimovi sinovi: tisua i sedamnaest.
43 Leviti: sedamdeset i etiri sina Jeuina
i Kadmielova iz kue Hodvine.
44 Pjevai: stotinu etrdeset i osam Asa-
fovih sinova.
45 Vratari: stotinu trideset i osam alumo-
vih sinova, Aterovih sinova, Talmonovih
sinova, Akubovih sinova, Hatitinih sinova
i obajevih sinova.
46 Netineji: Sihini sinovi, Hasufni sinovi,
Tabaotovi sinovi,
47 Kerosovi sinovi, Sijajevi sinovi, Pado-
novi sinovi,
48 Lebanini sinovi, Hagabini sinovi, Sal-
majevi sinovi,
49 Hananovi sinovi, Gidelovi sinovi, Ga-
harovi sinovi,
Nehemija
385
50 Reajini sinovi, Resinovi sinovi, Neko-
dini sinovi,
51 Gazamovi sinovi, Uzini sinovi, Pasea-
hovi sinovi,
52 Bezajevi sinovi, Meunimovi sinovi, Ne-
fusimovi sinovi,
53 Bakbukovi sinovi, Hakufni sinovi, Har-
hurovi sinovi,
54 Bazlitovi sinovi, Mehidini sinovi, Har-
ini sinovi,
55 Barkosovi sinovi, Siserini sinovi, Ta-
mahovi sinovi,
56 Nesiahovi i sinovi, Hatifni sinovi.
57 Salomonovih sluga sinovi: Sotajevi si-
novi, Soferetovi sinovi, Peridini sinovi,
58 Jaalini sinovi, Darkonovi sinovi, Gide-
lovi sinovi,
59 efatijini sinovi, Hatilovi sinovi, Poke-
ret-Sebajini sinovi od Sabajina i Amona.
60 Svega su bila tri stotine devedeset i
dva sina netineja, Salomonovih sluga.
61 Ovi koji su se vratili iz Tel-Melaha, Tel-
Hare, Keruba, Adona i Imera nisu mo-
gli dokazati da je njihova obitelj i njihova
rodbina izraelska:
62 est stotina etrdeset i dva sina Dalaj-
ina, Tobijina i Nekodina.
63 Od sveenika: potomci Hobajini, Ha-
kosovi i Barzilaja, koji se bio oenio jed-
nom od keri Gileaanina Barzilaja i bio
nazvan njihovim imenom.
64 Ovi su bili traili svoju rodovnicu, jer
se nije mogla nai, bili su privremeno od-
stranjeni iz sveenstva.
65 Namjesnik im zabranio jesti od Naj-
svetijega, dok se opet ne poslui svee-
nik Urimom i Tumimom.
66 Sva je zajednica svega brojila etrde-
set dvije tisue tri stotine i ezdeset oso-
ba,
67 osim sluga i slukinja, kojih je bilo se-
dam tisua tri stotine trideset i sedam; i
imali su jo dvjesto etrdeset i pet pjeva-
a i pjevaica.
68 Oni su imali sedam stotina trideset i
est konja, dvije stotine etrdeset i pet
mazgi,
69 etiri stotine trideset i pet deva, est
tisua sedam stotina i dvadeset magara-
ca.
70 Neki od obiteljskih glavara dali su pri-
nose za gradnju. Namjesnik darova u rizni-
cu tisuu drahmi zlata, pedeset zdjelica,
pet stotina i trideset haljina sveenikih.
71 Od obiteljskih glavara dali su neki u ri-
znicu za gradnju dvadeset tisua drahmi
zlata i dvije tisue i dvjesto mina srebra.
72 to je dao ostali narod, iznosilo je dva-
deset tisua drahmi zlata i dvije tisue
mina srebra i ezdeset i sedam sveeni-
kih haljina.
73 Tako su se, sveenici i Leviti, vratari,
pjevai, ljudi iz naroda, netineji i sav Izra-
el, naselili u svojim gradovima. Kad je do-
ao sedmi mjesec, Izraelovi sinovi su bili
u svojim gradovima.
itanje zakona. Blagdan sjenica
8
Onda se skupio sav narod jednoduno
na slobodnom trgu pred Vodenim vra-
tima. Oni su zatraili od knjievnika Ezre da
donese knjigu Mojsijeva zakona, koji je bio
dao Gospodin Izraelovim sinovima.
2 Sveenik Ezra je donio zakon pred
skuptinu, pred ljude i ene i sve koji su
ga mogli razumjeti, prvoga dana sedmo-
ga mjeseca.
3 Od jutra do podne itao je on iz knjige
zakona, na trgu pred Vodenim vratima,
ljudima i enama i svima koji su mogli ra-
zumjeti. Sav je narod pozorno sluao i-
tanje knjige zakona.
4 Knjievnik Ezra stajao je pritom na dr-
venom podu koji su bili napravili za ovu
svrhu. Uz njega s desne strane su stajali
Matitija, ema, Anaja, Urija, Hilkija i Ma-
aseja: s lijeve mu strane Pedaja, Miael,
Malkija, Haum, Habadana, Zaharija i
Meulam.
5 Ezra je otvorio knjigu pred oima svega
naroda, a stajao je povie svega naroda,
a kad ju je bio otvorio, ustao je sav na-
rod.
6 I Ezra je blagoslovio Gospodina, veli-
kog Boga. Tada je sav narod odgovorio:
Amen, amen! I podigli su svoje ruke,
prignuli su se onda i poklonili se Gospo-
dinu licem do zemlje.
7 Leviti Jeua, Bani, erebja, Jamin, Akub,
abetaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarija,
Jozabad, Hanan i Pelaja su objanjavali
narodu zakon, a narod je stajao na svo-
jem mjestu.
8 itali su iz knjige Bojega zakona dio
po dio i razlagali smisao tako da su razu-
mjeli to se italo.
9 Potom je Nehemija, koji je bio namje-
snik, i Ezra, sveenik i knjievnik, i Leviti
koji su pouavali narod, rekli su svemu
narodu: Ovaj je dan svet Gospodinu, va-
em Bogu. Ne tugujte i ne plaite! Jer je
sav narod plakao kad je sasluao rijei
zakona.
10 Onda im je rekao: Idite, uzmite sebi
dobro jelo i dobro pie i poaljite jedan
dio i onima, koji ne mogu sebi nita pri-
praviti, jer je ovaj dan svet naemu Gos-
podinu. Ne tugujte, jer je radost u Gospo-
dinu vaa jakost!
11 Tako su Leviti umirivali sav narod, a
Nehemija
386
govorili su: Budite mirni i ne tugujte ovo
je sveti dan.
12 I otiao sav narod svojim putom jesti i
piti, da poalje dijelove i da proslavi veliki
dan radosti, jer su shvatili rijei koje su im
bile objavljene.
13 Drugi dan skupili se obiteljski glavari iz
svega naroda i sveenici i Leviti kod Ezre,
knjievnika, da naue rijei zakona.
14 I nali su u zakonu napisano da je
Gospodin bio preko Mojsija zapovjedio
da Izraelovi sinovi moraju boraviti u sjeni-
cama na Sveanost u sedmom mjesecu.
15 Po svim svojim gradovima i u Jeruza-
lemu morali su proglasiti i objaviti: Idite
van u gore, donesite granja od plemenitih
i divljih maslina, od mirta i palma i drugih
lisnatih stabala, da od toga napravite sje-
nice, kako je napisano!
16 I narod je izaao van, donio i napravio
sebi sjenice na krovovima, u dvoritima,
u trijemovima Bojega Doma, na slobod-
nom trgu kod Vodenih vrata i na trgu kod
Efraimovih vrata.
17 Sva zajednica svi koji su se vratili iz
ropstva, napravila sebi sjenice i boravi-
la je u sjenicama. Od dana Joue, sina
Nunova, do ovoga dana nisu bili vie to
inili Izraelovi sinovi, zato je vladala veo-
ma velika radost.
18 Svaki dan italo se iz knjige Bojega
zakona, od prvoga dana do posljednjega.
Slavli su Svetkovinu sedam dana. Osmi
dan odrali su po propisu sveanu skup-
tinu.
Javno pokajanje naroda
9
Dvadeset etvrtoga dana toga mjese-
ca, skupili se Izraelovi sinovi postei i
u kostrijeti i s prahom na glavama.
2 Onda su se Izraelovi sinovi odvojili od
svih stranaca, pristupili su i priznali svoje
grijehe i zlodjela svojih otaca.
3 Onda se italo na mjestu gdje su staja-
li iz knjige Gospodinova zakona, njihova
Boga, tri sata. Onda, klanjajui se Gospo-
dinu, svojem Bogu, kajali su se tri sata.
4 Nato Jeua, Bani, Kadmiel, ebanija,
Buni, erebja, Bani i Kenani stupili su na
mjesto povieno i velikim glasom zazvali
5 I Leviti Jeua, Kadmiel, Bani, Haab-
neja, erebja, Hodija, ebanija i Petahja
govorili su: Ustanite, hvalite Gospodina,
svojega Boga, od vijeka do vijeka! Neka
se slavi tvoje slavno ime, uzvieno iznad
svake slave i asti!
6 Ti si jedini, Gospodine! Ti si koji si stvo-
rio nebo, nebo nad nebesima sa cijelom
njegovom vojskom, zemlju i sve to je na
njoj, mora sa svim to ivi u njima. Svemu
tomu ti daje ivot. Tebi se klanja sva ne-
beska vojska.
7 Ti si, Gospodine, Bog, koji si izabrao
Abrama i izveo iz Ura u Kaldeji i dao mu
ime Abraham.
8 Ti si pronaao njegovo vjerno srce pre-
ma sebi i ustanovio si s njim zavjet, da
e dati njegovim potomcima zemlju Ka-
naan, Hitijaca, Amorejaca, Perizejaca, Je-
busejaca i Girgaejaca. I ti si drao svoju
rije, jer si ti pravedan.
9 Ti si vidio nevolju naih otaca u Egiptu,
uo si njihovo zapomaganje na Crvenom
moru.
10 Ti si pravio znamenja i udesa na fara-
onu, na svim njegovim slugama i na svem
narodu njegove zemlje, jer si znao, da su
obijesno postupali s njima. Tako si stekao
sebi ime, tako veliko kakvo je danas.
11 Ti si razdijelio more pred njima, te su
proli posred mora po suhom. A njihove
progonitelje bacio si u dubinu kao kamen
u silne vode.
12 Stupom od oblaka vodio si ih danju,
stupom ognjenim nou, da im rasvijetli
put kojim su ili.
13 Onda si siao dolje na Goru Sinaj, go-
vorio si s njima s neba i dao si im praved-
ne zakone, pouzdane zapovijedi, dobre
uredbe i prave zakone.
14 Ti si im obznanio sveti dan, svoj Su-
botnji dan i dao si im preko svojega sluge
Mojsija zapovijedi, uredbe i zakone.
15 Kruh s neba dao si im u njihovoj gladi i
vodu iz hridine izveo si im u njihovoj ei.
Zapovjedio si im da uu i zaposjednu ze-
mlju za koju si bio na zakletvu podignuo
svoju ruku da e im je dati.
16 Ali oni, nai oci, radili su drsko, bili su
tvrdokorni i nisu sluali tvojih zapovijedi.
17 Nisu htjeli sluati i nisu se spominjali
tvojih udesa to si ih pravio za njih. Oni
su otvrdnuli svoje vratove, izabrali sebi
glavara i htjeli su se vratiti u Egipat u rop-
stvo, ali ti si Bog koji oprata, milostiv i
milosrdan, dugotrpan i bogat dobrotom,
i nisi ih ostavio.
18 Dapae kad su oni napravili sebi lije-
vano tele, rekavi: Ovo je tvoj bog, koji te
je izveo iz Egipta kad su poinili velike
hule,
19 u prebogatom svojem milosru nisi ih
ostavio u pustinji. Stup od oblaka nije od-
stupao od njih danju da ih vodi putom, niti
stup ognjeni nou, da im rasvjetljuje put
kojim su imali ii.
20 Dao si im dobri svoj duh da ih poua-
va. Mane svoje nisi uskratio od njihovih
usta i vode si im dao u njihovoj ei.
Nehemija
387
21 etrdeset godina opskrbljivao si ih
u pustinji. Nisu trpjeli nikakve oskudice,
i haljine njihove se nisu poderale i noge
njihove nisu otekle.
22 Dao si im kraljevstva i narode i odredio
si svakomu njegovo podruje. Oni su za-
posjeli zemlju Sihonovu, zemlju hebon-
skog kralja i zemlju baanskog kralja
Oga.
23 Njihovu djecu umnoio si kao zvijezde
nebeske i uveo si ih u zemlju za koju si
bio rekao njihovim ocima da e ui u nju i
uzeti je u posjed.
24 Njihova djeca dola su i zaposjednula
zemlju. Pred njima si sruio itelje zemlje,
Kanaance, i predao ih u njihove ruke, nji-
hove kraljeve i narode zemlje da prave od
njih to im je volja.
25 Dobili su tvrde gradove i rodnu zemlju,
zaposjeli su mnoge kue pune svakoga
dobra, studence iskopane, vinograde,
maslinike i vona stabla. Jeli su, i nasitili
se i ojaali i plivali su u punini tvojih do-
bara.
26 Ali oni su postali neposluni, pobunili
se protiv tebe i okrenuli lea tvojemu za-
konu. Pobili su tvoje proroke, koji su ih
opominjali da ih obrate k tebi, i poinili su
velike hule.
27 Zato si ih davao u ruke njihovim ne-
prijateljima da ih ovi pritisnu. A kad bi
onda u svojoj nevolji, povikali k tebi, ti si
ih usliao s neba. Davao si im, u svojem
velikom milosru spasitelje, koji bi ih iz-
bavljali iz ruku njihovih neprijatelja.
28 A im bi otpoinuli, opet su inili zlo
pred tobom. Onda si ih preputao ruci nji-
hovih neprijatelja i ovi su vladali nad nji-
ma. Oni bi onda ponovno povikali k tebi i
ti si ih usliao s neba i esto ih izbavljao u
velikom svojem milosru.
29 Opominjao si ih ozbiljno da ih obrati
svojemu zakonu, ali su oni ostali prkosni,
nisu posluali tvojih zapovijedi i grijeili su
protiv tvojih propisa, po kojima ivi onaj
koji ih vri. Oni su ti uporno pokazivali
lea, bili su prkosna srca i nisu sluali.
30 Trpio si ih mnoge godine i opominjao
ih svojim duhom preko svojih proroka, ali
nisu posluali. Onda si ih dao u ruke na-
rodima zemalja.
31 Ali u prevelikom svojem milosru nisi
dao da posve propadnu., i nisi ih ostavio,
jer si Bog milostiv i milosrdan.
32 I sada, Boe na, veliki, Svemoni,
strani Boe, koji uva premilostivi za-
vjet, nemoj da bude malo pred tobom
sva ta muka to nas snae, nae kraljeve,
nae glavare, nae sveenike, nae pro-
roke, nae oce i sav tvoj narod od vreme-
na asirskih kraljeva do danas.
33 Ti si pravedan u svemu to nas je sna-
lo, jer ti si bio vjeran, a mi smo bezbono
radili.
34 I nai kraljevi, nai glavari, nai svee-
nici i nai oci nisu drali tvojega zakona,
nisu marili za tvoje zapovijedi i opomene
to si im davao.
35 U svojem kraljevstvu i u punini doba-
ra to si im ih dao, u prostranoj i rodnoj
zemlji, koju si im podijelio, nisu ti sluili i
nisu se povratili od svojih zlih djela.
36 Zato smo danas robovi; u zemlji koju si
dao naim ocima, da uivaju njezine plo-
dove i njezina dobra, eto u njoj smo mi
danas robovi.
37 Njezin bogati prihod pripada sada kra-
ljevima koje si postavio nad nama za nae
grijehe. Oni gospodare nad naim tjelesi-
ma i nad naom marvom po svojoj volji, i
tako smo mi u velikoj nevolji.
38 Zbog svega toga zakljuujemo tvrdi
ugovor i polaemo ga pismeno na povelji,
s imenima naih glavara, Levita i svee-
nika.
Obvezivanje izvravati sve naredbe u zakonu
10
Na povelji su se potpisali: Nehemija,
namjesnik, sin Hakalijin, i Zedekija,
2 Seraja, Azarija, Jeremija,
3 Pahur, Amarija, Malkija,
4 Hatu, ebanija, Maluk,
5 Harim, Meremot, Obadija,
6 Daniel, Gineton, Baruk,
7 Meulam, Abija, Mijamin,
8 Maazja, Bilgaj, emaja. To su bili sve-
enici.
9 Leviti: Jeua, sin Azanijin, Binuj od He-
nadadovih sinova i Kadmiel.
10 Njihova braa: ebanija, Hodija, Keli-
ta, Pelaja, Hanan,
11 Mika, Rehob, Haabja,
12 Zakur, erebja, ebanija,
13 Hodija, Bani, Beninu.
14 Narodni glavari: Paro, Pahat-Moab,
Elam, Zatu, Bani,
15 Buni, Azgad, Bebaj,
16 Adonija, Bigvaj, Adin,
17 Ater, Ezekija, Azur,
18 Hodija, Haum, Bezaj,
19 Harif, Anatot, Nebaj.
20 Magpija, Meulam, Hezir,
21 Meezabel, Sadok, Jadua,
22 Pelatija, Hanan, Anaja,
23 Hoea, Hananija, Haub,
24 Halohe, Pilha, obek,
25 Rehum, Haabna, Maaseja,
26 Ahija, Hanan. Anan,
27 Maluk, Harim, Baana.
28 A ostali narod, sveenici, Leviti, vrata-
Nehemija
388
ri, pjevai, netineji, svi koji su se odvojili
od zemaljskih naroda da idu po Bojemu
zakonu, zajedno s njihovim enama, sino-
vima i kerima: svi koji znaju i razumije-
vaju,
29 prikljuuju se ovoj svojoj brai, svojim
glavarima. Oni priseu i zaklinju se da e
hoditi po Bojemu zakonu, koji je izdan po
Mojsiju, sluzi Bojemu, i da e izvravati
i drati sve zapovijedi Gospodina, naega
Boga, njegove uredbe i zakone.
30 Zato neemo davati svoje keri naro-
dima zemlje, niti njihovih keri uzimati za
svoje sinove.
31 Neemo od zemaljskih naroda, koji
donose robu i svakojako ito na Subotnji
dan na prodaju, nita od toga kupovati na
Subotnji dan ili u koji drugi sveti dan. Mi
emo se, nadalje, u sedmoj godini odrei
poljskog prihoda i svakoga potraivanja
duga.
32 Nadalje, uzimamo na sebe obvezu da
dajemo svake godine treinu ekela kao
porez za slubu u Domu svojega Boga:
33 za prikazne kruhove, za prinos svaki-
danji i za svakidanju rtvu paljenicu, za
rtve za Subotnje dane i rtve za mlaa-
ke, za svete rtve, za rtve zahvalne, za
rtve za grijeh da se oiuje Izrael, i za
svu slubu u Domu svojega Boga.
34 Takoer mi, sveenici, Leviti i narod
bacili smo drijeb zbog noenja drva, da
se donosi u Dom naega Boga po obi-
teljima od godine do godine u odreeno
vrijeme, da gori na rtveniku Gospodina,
naega Boga, kako je propisano u zako-
nu.
35 I prvine svojih polja i prvine svih plodo-
va od svih vonih stabala donosit emo
od godine do godine u Gospodinov Dom.
36 Nadalje, obvezujemo se da po propisu
zakona prvoroene svoje sinove i prvine
svoje marve i prvine goveda i svojih ovaca
donosimo za Dom svojega Boga sveeni-
cima koji slue u Domu naega Boga.
37 Nadalje emo najbolje od svojih ita-
rica i svojih prinosa i plodova svih voa
i vino i ulje donositi sveenicima u sobe
Doma svojega Boga, tako isto desetinu
svojih polja Levitima, jer Leviti ubiraju de-
setinu po svim mjestima gdje obrauje-
mo polja.
38 Sveenici, Aronovi potomci, e pratiti
Levite kad Leviti ubiraju desetinu. Leviti
moraju onda donositi desetinu od dese-
tine u Dom naega Boga, u sobe spremi-
ta.
39 U te, naime, sobe donosili bi Izraelo-
vi sinovi i Leviti prinose ita, vina i ulja.
Ondje su se nalazile i svete posude i sve-
enici u slubi i vratari i pjevai. Tako se
neemo pokazati nemarni prema Domu
svojega Boga.
Popis novih stanovnika u svim gradovima
11
Onda se narodni predstojnici nastani-
li u Jeruzalemu. Ostali narod je bacio
drijeb da od deset ljudi idrijebaju jedno-
ga koji se morao naseliti u svetom gradu
Jeruzalemu, a ostalih devet desetina osta-
lo bi u gradovima.
2 I narod je zahvaljivao svima koji su se
dragovoljno naselili u Jeruzalemu.
3 Ovo su pokrajinski glavari koji su se bili
naselili u Jeruzalemu i u Judinim gradovi-
ma. Svaki se nastanio na svojem zemljitu
u odreenim gradovima: Izrael, sveeni-
ci, Leviti, netineji i potomci Salomonovih
sluga.
4 U Jeruzalemu su se naselili Judini i Be-
njaminovi sinovi. Od Judinih sinova: Ataja,
sin Uzije, ovaj sin Zaharije, ovaj sin Ama-
rije, ovaj sin efatije, ovaj sin Mahalalela
od Peresovih sinova;
5 i Maaseja, sin Baruha, ovaj sin Kol-Ho-
sea, ovaj sin Hazaje, ovaj sin Adaje, ovaj
sin Jojariba, ovaj sin Zaharije, ovaj sin
ilonija.
6 Peresovi sinovi, koji su prebivali u Jeru-
zalemu, imali su svega etiri stotine ez-
deset i osam ljudi hrabrih za rat.
7 Ovo su Benjaminovi sinovi: Salu; ovaj
vue lozu od Meulama, ovaj od Joeda,
ovaj od Pedaja, ovaj od Kolaje, ovaj od
Maaseje, ovaj od Itiela, ovaj od Jeaja;
8 Za njim Gabaj, Salaj, svega devet stoti-
na dvadeset i osam.
9 Joel, Zikrijev sin, bio je nadglednik nad
njima, i Juda, sin Hasenuin, bio je drugi
nadglednik nad gradom.
10 Od sveenika bili su ondje Jedaja, sin
Jojaribov, i Jakin;
11 Seraja, sin Hilkije, sin Meulama, sin
Sadoka, sin Merajota, sin Ahituba, vladar
Bojega Doma.
12 Njihova braa to slue u Domu, svega
osam stotina dvadeset i dva; nadalje Ada-
ja, sin Jerohama, sin Pelalije, sin Amsije,
sin Zaharije, sin Pahura, sin Malkijina,
13 i njegova braa, dvjesto etrdeset i
dva obiteljska glavara; isto tako Amaaj,
sin Azarela, sin Ahzaja, sin Meilemota,
sin Imerov,
14 i njihova braa, za rat hrabrih ljudi sto-
tinu dvadeset i osam. Njihov predstojnik
bio je Zabdiel, sin Hagedolimov.
15 Od Levita su bili ondje emaja, sin Ha-
uba, sin Azrikama, sin Haabje, sin Bu-
nijev,
16 i abetaj i Jozabad, koji su bili nad
Nehemija
389
vanjskim poslovima Bojega Doma, iz
broja glavara levitskih.
17 Nadalje Matanija, sin Mike, sin Zabdi-
ja, sina Asafova, elnik hvalospjeva, koji
je poinjao Hvalite u molitvi; i Bakbukja,
drugi izmeu svoje brae, i Abda, sin a-
mue, sin Galala, sin Jedutunova.
18 Ukupan broj Levita u svetom gradu bio
je dvije stotine osamdeset i etiri.
19 Kao vratari bili su tu: Akub, Talmon i
njihova braa, koji su straili na vratima,
svega stotinu sedamdeset i dva.
20 Ostali Izraelovi sinovi, sveenici i Leviti
prebivali su po svim Judinim gradovima,
svaki na svojem posjedu.
21 A netineji su prebivali na Ofelu. Siha i
Gipa bili su nadglednici nad netinejima.
22 Predstojnik Levita u Jeruzalemu bio je
Uzi, sin Banija, sina Haabje, sina Matani-
je, sina Mikina, iz Asafova roda, pjevaa,
za slubu u Bojemu Domu.
23 Za njih je bila kraljeva zapovijed i bila
je izdana uredba o svagdanjoj opskrbi
pjevaa.
24 Petahja, sin Meezabelov, od sinova
Zareha, sina Judina, bio je ovlatenik kra-
ljev u svim poslovima s narodom.
25 to se tie mjesta s njihovim seoskim
zemljitima, Judini sinovi su prebivali u
Kirjat-Haarbi i njezinim selima, u Dibonu i
njegovim selima, u Jekabseelu i njegovim
selima,
26 u Jesui, Moladi, Bet-Peletu,
27 Hazar-ualu, u Beer-ebi i njezinim
selima,
28 u Siklagu, Mekoni i njezinim selima,
29 u Rimonu, Zorahu, Jarmutu,
30 Zanoahu, Adulamu i njihovim selima, u
Lakiu i njegovim seoskim poljima, u Aze-
ki i njezinim selima. Uni su se bili naselili
od Beer-ebe do doline Hinoma.
31 Benjaminovi sinovi su prebivali poev-
i od Gebe u Mikmau, Aju, Betelu i nje-
govim selima,
32 u Anatotu, Nobu, Ananiji,
33 Hazoru, Rami, Gitaimu,
34 Hadidu, Seboimu, Nebalatu,
35 Lodu i Onu, u Dolini drvodjeljskoj.
36 Neki od Levita nalazili su se ondje u
Judi i Benjaminu.
Imena sveenika i Levita
12
Ovo su sveenici i Leviti koji do su
doli sa Zerubabelom, sinom e-
altielovim, i s Jeuom: Seraja, Jeremija,
Ezra;
2 Amarija, Maluk, Hatu;
3 ekanija, Rehum, Meremot;
4 Ido, Gineton, Abija;
5 Mijamin, Maadja, Bilga;
6 emaja, Jojarib, Jedaja;
7 Salu, Amok, Hilkija, Jedaja. To su bili
glavari sveenika i njihove brae u vrije-
me Jeuino.
8 Leviti su bili Jeua, Binuj, Kadmiel, e-
rebja, Juda, Matanija; ovaj i njegova bra-
a vodili su hvalospjev;
9 Bakbukja i Uni, njihova braa, stajali su
pred njima u slubenim redovima.
10 Jeui se rodio Jojakim, Jojakimu se
rodio Elijaib, Elijaibu se rodio Jojad,
11 Jojadu se rodio Jonatan, Jonatanu se
rodio Jadua.
12 U vrijeme Jojakimovo bili su ovi svee-
nici obiteljski glavari: od obitelji Serajine
Meraja, od Jeremijine Hananija;
13 od Ezrine Meulam, od Amarjine Jo-
hanan;
14 od Melikove Jonatan, od ebanijine
Josip;
15 od Harimove Adna, od Merajotove
Helkaj;
16 od Idove Zaharija, od Ginetonove Me-
ulam;
17 od Abijine Zikri, od Minjaminove i Mo-
adjine Piltaj;
18 od Bilgine amua, od emaje Jona-
tan;
19 od Jojaribove Matenaj, od Jedaje Uzi;
20 od Salajove Kalaj, od Amokove Eber;
21 od Hilkijine Haabja, od Jedajine Ne-
tanel.
22 Od Levita bili su popisani obiteljski gla-
vari u vrijeme Elijaiba, Jojade, Johanana
i Jadue, od sveenika pod vladom.
23 Za vrijeme vladanja Perzijanca Darija,
od Levita bili su popisani obiteljski glavari
u knjizi dnevnika do vremena Johanana,
sina Elijaibova
24 Glavari Levita bili su Haabja, erebja
i Jeua, sin Kadmielov; nadalje njihova
braa, koji su stajali naprema njima da
po zapovijedi Davida, Bojega ovjeka,
izmjenjujui se jedan odio s drugim, pje-
vaju hvalospjeve i slavospjeve.
25 Matanija, Bakbukja, Obadija, Meu-
lam, Talmon, Akub bili su vratari i straili
su kod spremita na vratima.
26 Ti su bili suvremenici Jojakima, sina
Jeue, sina Josadakova, i suvremenici
namjesnika Nehemije i sveenika i knji-
evnika Ezre.
27 Kod posvete jeruzalemskih zidova tra-
ili su Levite iz svih njihovih mjesta i doveli
su ih u Jeruzalem da proslave posvetu u
sveanoj radosti, hvalom i pjesmama uz
cimbale, harfe i citare.
28 Tako su se skupili pjevai iz okolice
Jeruzalema i iz netofatskih sela,
29 iz doma Gilgalova i iz gebskih i azma-
Nehemija
390
vetskih krajeva. Pjevai, naime, bili su
sebi sagradili sela oko Jeruzalema.
30 Nakon to su sveenici i Leviti oistili
same sebe, narod, vrata i zid,
31 dao sam da glavari Judini uzau na zid
i postavio sam dva velika zbora pjevaa, i
jedan je od njih otiao po zidu na desno k
Smetlinim vratima.
32 Za njima je iao Hoaja i polovica Ju-
dinih glavara,
33 i Azarija, Ezra, Meulam,
34 Juda, Benjamin, emaja i Jeremija;
35 i od sveenika s trubama Zaharija, sin
Jonatana, sin emaje, sina Matanije, sina
Mikaje, sin Zakura, sin Asafov,
36 i njegova braa emaja, Azarel, Mila-
laj, Gilalaj, Maaj, Netanel, Juda i Hanani s
glazbalima Davida, Bojega ovjeka. Knji-
evnik Ezra iao je pred njima.
37 Tako su ili k Izvorskim vratima; onda
uza stube grada Davidova pokraj dvora
Davidova, kamo se ide na zid, i poli su
onda dalje do Vodenih vrata na istoku.
38 Drugi skup iao je na lijevo. Poao sam
za njim s polovicom naroda, gore po zidu,
pokraj Peke kule do irokoga zida,
39 i povrh vrata Efraimovih i vrata staroga
grada, pokraj Ribljih vrata, kule Hanane-
love i kule Meje, pa do Ovjih vrata. Stali
su kod Tamnikih vrata.
40 Onda su se namjestila oba pjevaka
zbora kod Bojega Doma; isto tako ja s
polovicom glavara;
41 i sveenici Elijakim, Maaseja, Minja-
min, Mikaja, Elioenaj, Zaharija i Hananija
s trubama;
42 i Maaseja, emaja, Eleazar, Uzi, Joha-
nan, Malkija, Elam i Ezer. Pjevai su pje-
vali pod vodstvom Jizrahijinim.
43 Prinijeli su velike rtve zaklanice taj
dan i veselili su se, jer im je bio Bog pri-
pravio veliku radost. I ene i djeca su se
veselili, tako da se to veselje Jeruzalema
nadaleko ulo.
44 Taj dan bili su postavljeni nadgledni-
ci za spremnice to su sluile kao itnice
za prinose, prvine i desetine, da se u njih
skupljaju po poljskim meama pojedinih
gradova davanja po zakonu za sveenike
i Levite, jer su se idovi radovali sveeni-
cima i Levitima koji su vrili slubu.
45 Oni su izvravali slubu svojega Boga
i slubu oienja; isto tako pjevai i vra-
tari po propisu Davida i njegova sina Sa-
lomona.
46 Jer ve od prije, u dane Davidove i
Asafove, bilo je predstojnika nad pjeva-
ima i nad hvalospjevima i slavospjevima
u ast Bogu.
47 Sav Izrael u vrijeme Zerubabelovo i
Nehemijino davao je svaki dan pristojbine
pjevaima i vratarima. Levitima su dariva-
li svete darove, a Leviti bi davali sve te
desetine Aronovim sinovima.
itanje iz knjige zakona
13
U ono vrijeme italo se narodu iz
Mojsijeve knjige u ui naroda, i u
njoj se nalo napisano da ne smije nikada
biti primljen u Boju zajednicu Amonac i
Moabac,
2 jer oni nisu izali u susret Izraelovim si-
novima s kruhom i vodom, nego su naj-
mili Balaama da ih prokune, ali na Bog je
okrenuo onu kletvu u blagoslov.
3 Kad su uli taj zakon, odvojili su od Izra-
ela sav strani svijet.
4 Prije toga sveenik Elijaib, koji je bio
namjeten nad sobama u Domu naega
Boga, Tobijin roak,
5 bio je uredio njemu veliku sobu, gdje
su prije bili spremali rtvene darove, k d,
posue, desetinu od ita, vina i ulja, pri-
stojbine za Levite, pjevae i vratare i pri-
nose za sveenike.
6 Dok se to dogaalo, nisam bio u Jeruza-
lemu, jer trideset druge godine Artakser-
ksa, babilonskog kralja, bio sam otiao
kralju. Poslije nekog vremena zamolio
sam kralja za dopust.
7 I vratio sam se u Jeruzalem i vidio zlo
koje je bio napravio Elijaib kad je Tobiji
uredio sobu u trijemu Bojega Doma.
8 To mi je bilo vrlo neugodno, sve dok ni-
sam dao izbaciti iz sobe sve Tobijino po-
kustvo.
9 Onda sam zapovjedio da se oiste sobe
i onda da se u njih opet unese posue
Bojega Doma, rtveni dar i k d.
10 Takoer sam doznao da se Levitima
nije bio davao njihov dio, te da su bili otili
natrag svojim njivama Leviti i pjevai koji
su trebali vriti slubu.
11 Prekorio sam predstojnike i zapitao
sam ih: Zato je Boji Dom ostavljen?
Nato sam one opet skupio i postavio ih
na njihova mjesta.
12 I sav je Juda donosio desetinu od ita,
vina i ulja u spremnice.
13 Za nadglednike nad spremitima po-
stavio sam sveenika elemju, knjievni-
ka Sadoka i Pedaju od Levita, i njima za
pomo Hanana, sina Zakura, sina Matani-
jina, jer ih se dralo kao ljude pouzdane.
Zato je bio njima povjeren posao da ga
dijele svojoj brai.
14 Spomeni me se, Boe moj, za to i ne
zaboravi dobroinstva to sam ih iskazao
Bojemu Domu u njegovoj slubi!
15 U one dane vidio sam u Judeji gdje
Nehemija
391
gaze u kacama na Subotnji dan, nose
snopove, tovare vino na magarce, gro-
e, smokve i svakovrsne druge terete, i
to dovode u Jeruzalem na Subotnji dan. I
opomenuo sam ih da na taj dan ne proda-
ju ivene namirnice.
16 I Tirci koji su prebivali ondje donosili bi
ribe i svakovrsnu robu i prodavali na Su-
botnji dan Judejcima i u Jeruzalemu.
17 Onda sam prekorio judejske glavare
i rekao sam im: to pravite toliko zlo i
obeaujete Subotnji dan?
18 Nisu li to inili nai oci i nije li na Bog
pustio na nas i na ovaj grad sve ovo zlo?
Hoete li jo vei gnjev navaliti na Izraela
kad obeaujete Subotnji dan?
19 I im bi se uoi Subotnjeg dana smrklo
na vratima Jeruzalema, zapovjedio sam
da se zatvore sva vrata i zapovjedio da
se ne otvaraju do iza Subotnjeg dana. I
postavio sam nekoliko svojih ljudi na vra-
tima da se ne unosi nikakav teret na Su-
botnji dan.
20 I prenoili su trgovci i prodavai sva-
kovrsne robe jedanput ili dvaput vani pred
Jeruzalemom,
21 Opomenuo sam ih i rekao im: Zato
noite pred zidom? Ako jo jednom to na-
pravite, stavit u ruku na vas. Otada nisu
vie dolazili na Subotnji dan.
22 Onda sam zapovjedio Levitima da se
oiste i dou uvati vrata kako bi se Su-
botnji dan drao svetim. I za to me se spo-
meni, Boe, i spasi me po velikom svojem
milosru!
23 U one dane vidio sam i Judejce, koji
su bili uzeli ene Adoanke, Amonke i
Moapke.
24 Njihova djeca su govorila napola a-
dodski. Nisu znala govoriti judejski, nego
su govorili jezikom dotinoga naroda.
25 Prekorio sam ih, prokleo ih, neke sam
od njih istukao i nalupao i zakleo ih Bo-
gom: Ne dajite svojih keri njihovim si-
novima i ne uzimajte nijedne od njihovih
keri za svoje sinove i za sebe!
26 Nije li u tom sagrijeio Salomon, Izra-
elov kralj? Meu svim mnogim narodima
nije bilo kralja njemu ravna. Bio je ljubi-
mac svojega Boga, i Bog ga je postavio
kraljem nad svim Izraelom, pa su ga opet
navratile na grijeh ene strankinje.
27 I sad moramo o vama uti da pravite
to veliko zlo i grijeite naem Bogu uzi-
majui ene strankinje.
28 Od sinova Jojade, sina Elijaiba, ve-
likog sveenika, bio je jedan zet Sanba-
latu, Horonjaninu. Ja sam ga istjerao iz
svoje blizine.
29 Zapamti ih, Boe moj to su obea-
stili sveenstvo i zavjet koji si ustanovio
sa sveenicima i Levitima!
30 Ja sam ih oistio od svega neistoga i
uredio slubene dunosti sveenika i Le-
vita za svakoga pojedinoga,
31 i opskrbio ih drvima u odreeno vrije-
me i darove prvina. Spomeni me se za to,
Boe moj, na moje dobro.
Nehemija
Estera
Knjiga Esterina
5 Kad su bili dovreni ovi dani, pripravio
je kralj svemu narodu koji je bio u Susi,
od velikoga do maloga, sveanu gozbu
za sedam dana u trijemu vrta koji je leao
do kraljevskog dvora.
6 Zavjese od bijela pamuka i ljubiasta i
grimiza bile su objeene vrpcama od pre-
predenog lana srebrnim o kolutima na
mramornim stupovima. Na podu, koji je
bio od alabastera, bijela i tamna mramora
i od sedefa kamena stajali su zlatni i sre-
brni leaji.
7 Pie su posluivali u zlatnim peharima, sve
jedan drukiji od drugoga, vinom izobilja
po kraljevoj dareljivosti.
8 I po zapovijedi kraljevoj nitko se nije
smio nagoniti na pie, jer je kralj bio za-
Perzijski kralj Ahasver priprema veliku gozbu
1
Dogodilo se u dane Ahasvera, taj Aha-
sver je vladao od Indije do Etiopije nad
stotinu dvadeset i sedam pokrajina.
2 U ono vrijeme kad je kralj Ahasver sje-
dio na svojem kraljevskom prijestolju u
tvravi grada Suse,
3 tree godine svojega vladanja napravio
je gozbu svim svojim glavarima i slu-
benicima, na kojoj su se nali kod njega
vojni zapovjednici Perzijanaca i Medijaca
sa pokrajinskim slubenicima i upravite-
ljima.
4 Pritom je pokazivao svoje bogatstvo,
svoju kraljevsku slavu, svoju sjajnu ve-
liinu mnogo dana, stotinu i osamdeset
dana.
392
povjedio svim svojim kunim upravitelji-
ma da svakomu puste na volju.
9 I kraljica Vatija pripravila je gozbu za
ene u kraljevskoj palai, kralja Ahasve-
ra.
10 Sedmi dan, kad se bio kralj razveselio
od vina, zapovjedio je on sedmorici dvor-
janika Mehumanu, Bizeti, Harboni, Bigti,
Abagti, Zetaru i Karkasu, koji su dvorili
pred kraljem Ahasverom,
11 da dovedu kraljicu Vati pred kralja
pod kraljevskom krunom, da pokae na-
rodima i glavarima njezinu ljepotu, jer je
bila uistinu lijepa.
12 Ali kraljica Vatija nije se htjela pojaviti
na zapovijed kraljevu, koju su joj donije-
li dvorjani. Zato se kralj vrlo razbjesnio, i
gnjev se njegov raspalio u njemu.
13 Onda je zapitao kralj mudrace, koji su
se razumjeli u povijest, jer je kralj obia-
vao davati sve svoje poslove onima koji
su poznavali zakon i pravo,
14 koji su mu bili najblii, a to su bili: Kar-
sena, Setar, Admata, Tari, Mares, Mar-
sena i Memukan, sedam uglednih Perzi-
janaca Medijaca, koji su imali slobodan
pristup kralju i prvo mjesto u kraljevstvu.
15 On ih zapitao: Kako se mora po zako-
nu postupati s kraljicom Vati jer nije na-
pravila to je preko dvorjanika zapovjedio
kralj Ahasver?
16 Memukan je odgovorio kralju i glavari-
ma: Nije samo kralju skrivila kraljica Va-
tija nego i svim glavarima i narodima koji
prebivaju u pokrajinama kralja Ahasvera.
17 Za ponaanje kraljiino doznat e sve
ene, i one e prezirati svoje mueve kad
se pripovjedi: Kralj je Ahasver zapovje-
dio kraljici Vatiji da doe pred njega, a
ona nije dola.
18 Od onoga e se dana perzijske i me-
dijske kneginje, koje uju kako se ponije-
la kraljica, tako se ponaati prema svim
kraljevim glavarima. Tako nee biti kraja
prkosu i svai.
19 Ako je ugodno kralju, neka izda nepro-
mjenljivu kraljevsku uredbu i neka ju une-
se u zakonik Perzijanaca i Medijaca, da
se Vati ne smije vie pojaviti pred kra-
ljem Ahasverom. Njezinu ast kao kraljice
daje kralj drugoj, koja je bolja od nje.
20 Kad se onda ta kraljeva uredba razgla-
sila po svem njegovu prostranom kraljev-
stvu, onda e sve ene, visoke i niske,
iskazivati dunu ast svojim muevima.
21 Ovaj je prijedlog bio po volji kralju i
glavarima, i napravio je kralj po savjetu
Memukanovu.
22 On je razaslao pisma po svim kraljev-
skim pokrajinama, i to u svaku pokrajinu
njezinim pismom i svakomu narodu nje-
govim jezikom: Svaki mu neka bude
gospodar u svojoj kui, pa govorio on koji
god jezik.
Mordekaj otkriva zavjeru protiv kralja
2
Kad se poslije utiao gnjev kralja Aha-
svera, pomislio je on opet na Vatiju,
na ono to je napravila i to je za nju bilo
odreeno.
2 Onda su dali kraljevi dvorjani, koji su ga
posluivali, ovaj prijedlog: Neka se po-
trae kralju najljepe djevojke.
3 Neka postavi kralj po svim pokrajina-
ma svojega kraljevstva slubenike koji e
dovesti sve lijepe djevojke u prijestolnicu
Susu u kuu za ene i predati ih pod ruku
kraljevskomu dvorjaniku Hegeju, kraljevu
eunuhu, uvaru enski. Neka im se onda
dadu krasila za ljepotu.
4 Djevojka, koja se svidi kralju, neka bude
kraljica namjesto Vatije. Kralju je taj pri-
jedlog bio po volji i napravio je tako.
5 U prijestolnici Susi ivio je idov po ime-
nu Mordekaj, sin Jaira, sina imeja, sina
Kiova, iz plemena Benjaminova.
6 Sa zarobljenicima iz Jeruzalema, koji su
zajedno s Jekonijom, kraljem Judinim, bili
odvedeni u ropstvo od Nebukadnezara,
babilonskog kralja, bio je i on odveden.
7 On je bio hranitelj Hadase, to jest Este-
re, keri njegova strica; ona, naime, nije
vie imala oca ni majke. Djevojka je bila
lijepa stasa i krasna lica. Nakon smrti
njezina oca i majke bio ju uzeo Mordekaj
sebi za ker.
8 Kad se bila razglasila kraljeva rije i nje-
gova uredba, i mnogo se mladih djevo-
jaka bilo dovelo u prijestolnicu Susu pod
ruku Hegejevu, dola i Estera u kraljevski
dvor pod ruku Hegeja, enskog uvara.
9 Kako mu se djevojka svidjela i nala mi-
lost u njemu, to joj je revno davao najbolja
krasila i dobru hranu. Takoer joj je dao
sedam izabranih slukinja iz kraljevskog
dvora i davao je prednost njoj i njezinim
slukinjama u kui za ene.
10 A Estera nije otkrila svoj narod ni svoj
rod, jer joj je bio Mordekaj zapovjedio da
to ne govori.
11 Mordekaj bi dolazio svaki dan pred tri-
jem kue za ene da dozna kako je Estera
i to e biti od nje.
12 Nakon pripremanja kroz dvanaest mje-
seci, kako je bio propis kod ena, doao
bi red na svaku djevojku da poe kralju
Ahasveru. Tako je dugo trajalo njihovo
uljepavanje: est mjeseci uljem od smir-
ne i est mjeseci balsamom i drugim en-
skim uljepavanjem.
Estera
393
13 Tako pripremljena djevojka pola bi
kralju. Sve to bi zaeljela uzeti sobom iz
kue za ene u kraljevski dvor, dozvolilo
bi joj se.
14 Naveer bi ila, a ujutro bi se vratila
u drugu kuu za ene, koja je bila pod
rukom kraljevskog dvorjanika aagaza,
predstojnika kraljevih prilenica. Onda
vie ne bi ila kralju, osim ako bi je zatra-
io kralj i pozvao po imenu.
15 I kad je Estera, ki Abihaila, strica Mor-
dekajeva, koju je bio uzeo za ker, bila na
redu poi kralju, ona nije zatraila nita
nego to odredi kraljevski dvorjanik He-
gej, predstojnik enski. Estera se svidjela
svima koji su ju vidjeli.
16 Tako je bila Estera odvedena kralju
Ahasveru u kraljevski dvor desetoga mje-
seca, to jest mjeseca tebeta, sedme go-
dine njegova vladanja.
17 Kralj je zamilovao Esteru vie nego
sve druge ene i ona je zadobila njegovu
milost i naklonost pokraj svih djevojaka.
Zato joj stavio kraljevsku krunu na glavu i
postavio ju kraljicom mjesto Vatije.
18 Onda je kralj u priredio ast Esteri ve-
liku gozbu svim svojim glavarima i slu-
benicima, dopustio pokrajinama otpust
od poreza i razdao darove kraljevskom
dareljivou.
19 Kad su se opet izabirale djevojke, sta-
jao je Mordekaj na vratima kraljevskog
dvora.
20 A Estera nije bila rekla svojega roda ni
naroda, kao to joj bio zapovjedio Mor-
dekaj, jer je Estera sluala Mordekajeve
savjete ba kao prije kad je bila kod njega
kao tienica.
21 U te dane, kad bi Mordekaj stajao na
vratima kraljevskog dvora, rasrdio se Bi-
gtan i Tare, dva kraljeva dvorjanika iz-
meu vratara, i htjeli su ustati na kralja
Ahasvera i da ga pogube.
22 Mordekaj je doznao i javio kraljici Este-
ri, a Estera je to rekla kralju po Mordeka-
jevom savjetu.
23 Kad se stvar izvidjela i pronala istini-
tom, bila su ta obojica objeena na vjea-
lima, i to se zapisalo u knjigu dnevnika u
nazonosti kralja.
Hamanova okrutnost prema idovima
3
Poslije toga podignuo je kralj Ahasver
Hamana, sina Hamedatova iz Agaga,
na najviu ast i dao mu mjesto nad svim
glavarima u svojoj okolici.
2 Svi kraljevi slubenici koji su bili na kra-
ljevskom dvoru pregibali bi koljeno i pa-
dali na koljena pred Hamanom, jer tako je
bio kralj zapovjedio za njega, ali Morde-
kaj nije pregibao koljeno i nije padao na
koljena.
3 Onda su rekle sluge na dvoru kraljevu
Mordekaju: Zato prestupa zapovijed
kraljevu!
4 Ali ih on nije posluao, premda su mu od
dana na dan govorili. I javili su to Hamanu
da vide vrijedi li Mordekajev izgovor, jer
on im je bio rekao da je idov.
5 Kad je vidio Haman da Mordekaj ne
pregiba koljena pred njim i da ne pada na
koljena, vrlo se razgnjevio.
6 Ali je mislio da nije vrijedno dizati ruku
na Mordekaja samoga, jer su mu rekli iz
kojega je naroda bio Mordekaj. Tako je
gledao Haman da iskorijeni sve idove u
cijelom kraljevstvu Ahasverovu kao brau
Mordekajevu.
7 Prvoga mjeseca, a to je mjesec Nisan,
godine dvanaeste kraljevanja Ahasvero-
va, bacali su pred Hamanom pur, to jest
drijeb, od dana do dana i od mjeseca do
mjeseca, do dvanaestoga mjeseca, a to
je mjesec Adar.
8 Onda je rekao Haman kralju Ahasveru:
Meu narodima po svim zemljama tvo-
jega kraljevstva prebiva razasut, a opet
odvojen narod iji su zakoni drukiji od
zakona svakoga drugog naroda, i koji ne
izvrava kraljevih zapovijedi. Nije dobro
za kralja, da ga se tako ostavi.
9 Ako je kralju ugodno, neka se izda pi-
smena zapovijed da se uniti. Onda
mogu izmjeriti deset tisua talenata sre-
bra rizniarima da ih prenesu u kraljevske
riznice.
10 Kralj je skinuo svoj peatni prsten s
ruke i predao ga Hamanu, sinu Hameda-
tovu iz Agaga, neprijatelju idova.
11 Pritom je rekao kralj Hamanu: To sre-
bro neka bude tebi, a s narodom pravi
kako ti je drago!
12 Trinaestoga dana prvoga mjeseca do-
zvali su kraljevske pisare i tono prema
Hamanovoj zapovijedi napisali su pisma
kraljevskim satrapima i namjesnicima po-
jedinih pokrajina i glavarima pojedinih na-
roda, i to za svaku pokrajinu njezinim pi-
smima i za svaki narod njegovim jezikom.
Pisma su bila napisana u ime kralja Aha-
svera i zapeaena kraljevim prstenom.
13 Pisma su onda razaslali po glasnicima
u sve pokrajine kraljeve. Po njemu su se
morali svi idovi, mlado i staro, djeca i
ene, u jedan dan, trinaestoga dana dva-
naestoga mjeseca, to jest mjeseca Adara,
unititi, pobiti i unititi i imanje se njihovo
zaplijeniti.
14 U pismima je reeno da se oglasi za-
povijed po svim pokrajinama i da se obja-
Estera
394
vi svim narodima, da budu spremni za taj
dan.
15 im je zapovijed bila oglaena u prije-
stolnici Susi, zaputili se brzo glasnici po
zapovijedi kraljevoj. A kralj i Haman imali
su gozbu, a u gradu Susi vladala je velika
zabuna.
Estera moli kralja da opozove zapovijed
4
Kad je Mordekaj doznao za sve to, raz-
derao je svoje haljine, odjenuo se u ko-
strijet i posuo glavu pepelom, poao tako u
grad i poeo je iza glasa gorko vikati.
2 Tako doao do pred vrata kraljevskog
dvora. Na vrata dvora nije se smjelo ui u
alobnoj odjei.
3 I u svim pokrajinama, kamo god doe
pismo kraljevo i njegova zapovijed, za-
vlada velika alost meu idovima. Oni
su postili, plakali i jaukali, i mnogi su se
odjenuli u kostrijet i posuli se pepelom.
4 Kad su slukinje i dvorjani doli k Esteri
i to joj javili, ona se veoma raalostila. I
poslala je Mordekaju haljine da ih odjene
i da skine sa sebe alobnu odjeu, ali ih
on nije primio.
5 Onda je dozvala Estera kraljevskog
dvorjanika Hataka, koji joj je stajao na
slubi, i poslala ga k Mordekaju da sazna
to to znai i zato se to dogaa.
6 Hatak je otiao k Mordekaju van na
gradski trg, koji je bio pred vratima kra-
ljevskog dvora.
7 Mordekaj mu ispripovjedio sve to mu
se bilo dogodilo, i rekao mu novanu svo-
tu koju je Haman bio obeao dati u kralje-
vu riznicu, da se unite idovi.
8 I prijepis zapovijedi, koja je bila progla-
ena u Susi o njihovu unitenju dao mu
da je pokae Esteri i da je obavijesti i po-
takne neka ode kralju i zamolio ga za po-
milovanje svojega naroda.
9 Hatak se vratio i javio Esteri to je rekao
Mordekaj.
10 Estera progovorila Hataku i dala mu
zapovijed za Mordekaja:
11 Sve kraljeve sluge i narod kraljevskih
pokrajina znaju da svaki ovjek ili ena
koji nepozvan stupi kralju u unutranji tri-
jem, po jednom i istom zakonu mora se
pogubiti, i da samo onda ostane na ivotu
ako prema njemu prui kralj svoje zlatno
ezlo. A ja nisam zvana da uem kralju
ima trideset dana.
12 I tako su javili Mordekaju Esterin od-
govor.
13 Onda je Mordekaj poruio Esteri: Ne
misli da e ti jedina od svih idova spa-
siti svoj ivot zato jer si u kraljevom dvo-
ru.
14 Jer ako se ti sada zamota u utnju,
doi e pomo i spasenje idovima s
druge strane, a ti e sa svojom kuom
poginuti. Tko zna nisi li ti ba zato postala
kraljica u ovo vrijeme?
15 Onda Estera dala javiti odgovor Mor-
dekaju:
16 Idi, skupi sve idove koji se nalaze u
Susi i postite za mene, tri dana i tri noi,
nita ne jedite i ne pijte! I ja u sa svojim
slukinjama postiti, i onda u otii kralju,
iako to nije po zakonu, pa ako zato i pogi-
nem, neka poginem.
17 Mordekaj je otiao i napravio sve to
mu je bila zapovijedila Estera.
Haman sprema vjeala Mordekaju
5
Trei dan odjenula se Estera u svoju
kraljevsku odjeu i otila u unutranji
trijem kraljevskog dvora, prema kraljevim
odajama. Kralj je ba sjedio na svojem kra-
ljevskom prijestolju u kraljevskom dvoru,
prema ulazu.
2 Kad je kralj vidio kraljicu Esteru u trije-
mu, nala je ona milost pred njim. Kralj
je pruio prema njoj zlatno ezlo koje je
drao u svojoj ruci. Estera je pristupila i
dotakla se vrha ezla.
3 Onda joj rekao kralj: to ima, kraljice
Estero? Koja ti je elja? Ako bi bila i polo-
vica mojega kraljevstva, neka ti se da!
4 Estera je odgovorila Ako je ugodno
kralju, neka doe kralj s Hamanom danas
na gozbu koju sam mu priredila!
5 Kralj je zapovjedio: Pozovite bre Ha-
mana da se ispuni elja Esterina! Tako
su doli kralj i Haman na gozbu koju je
bila priredila Estera.
6 Kod vina kralj je rekao Esteri: Koja je
tvoja molba? Neka ti se uslia! Koja je
tvoja elja? Kad bi bila i polovica mojega
kraljevstva, bit e ispunjena!
7 Estera je odgovorila: Moja je molba i
moja elja:
8 Ako sam nala milost u oima kralja i
ako je ugodno kralju da uslia moju molbu
i ispuni moju elju, neka opet doe kralj s
Hamanom na gozbu koju u mu prirediti, i
sutra u onda ispuniti kraljevu elju.
9 I tako je otiao Haman onaj dan odatle
veseo i dobre volje, ali kad je vidio Haman
Mordekaja na vratima kraljevskog dvora,
a on nije stao pred njim niti ga se bojao,
napunio se Haman gnjeva na Mordekaja.
10 Ali se jo suzdrao Haman dok nije do-
ao svojoj kui. Onda je dozvao s k sebi
svoje prijatelje i svoju enu Zereu.
11 I Haman im je pripovijedao o svojem
velikom bogatstvu, o mnogim svojim si-
novima i kako ga je visoko kralj poastio
Estera
395
i podignuo ga povrh glavara i kraljevskih
sluga.
12 Haman je nastavio: Dapae, kraljica
Estera nikoga osim mene nije pozvala s
kraljem na gozbu koju je priredila. I sutra
sam opet s kraljem pozvan kod nje.
13 Ali to sve ne vrijedi za mene dokle god
gledam onoga idova Mordekaja gdje
sjedi na vratima kraljevskog dvora.
14 Onda mu je rekla njegova ena Zerea
i svi njegovi prijatelji: Daj napraviti vje-
ala visoka pedeset lakata i sutra rano
reci kralju da na njima objesi Mordekaja!
Onda moe veseo poi s kraljem na goz-
bu. Prijedlog je bio po volji Hamanu i on
je dao napraviti vjeala.
Haman mora davati javne poasti Mordekaju
6
Onu no nije mogao kralj spavati. Zato
je dao donijeti sebi knjigu znamenitih
dogaaja, i oni su itali kralju.
2 I nalo se zapisano kako je Mordekaj
bio prokazao Bigtana i Terea, dva dvor-
janika vratara, koji su gledali da dignu
ruke na kralja Ahasvera.
3 Kralj je zapitao: Koju je ast i koje od-
likovanje dobio Mordekaj za to? Kraljeve
sluge, koje su imale slubu kod njega, su
odgovorile On nije dobio nita.
4 Onda je zapitao kralj: Tko je u trijemu?
Haman je bio ba stupio u unutranji tri-
jem kraljevskog dvora da predloi kralju
neka objesi Mordekaja na vjeala, koja je
bio dao napraviti za njega.
5 Kraljeve sluge su mu odgovorile: Ha-
man stoji u trijemu. Neka doe, rekao
je kralj.
6 Haman je doao, a kralj ga zapitao: to
se moe napraviti ovjeku koga bi kralj
htjeo osobito poastiti? Haman je po-
mislio u sebi: Koga bi kralj htjeo osobito
poastiti ako ne mene?
7 I odgovorio je Haman kralju: Kad kralj
hoe nekoga da poasti,
8 treba donijeti kraljevsku odjeu koju je
kralj ve nosio i dovesti konja na kojem je
kralj ve jahao i staviti mu na glavu kra-
ljevsku krunu.
9 I odjeu i konja treba onda dati neko-
mu izmeu najuglednijih kraljevih glavara
i treba odjenuti ovjeka onoga koga kralj
hoe poastiti, pa ga provesti na konju
po gradskom trgu i vikati pred njim: Ova-
ko je ovjeku koga kralj hoe poastiti!
10 Onda je rekao kralj Hamanu: Bre
uzmi odjeu i konja, kako si rekao, i na-
pravi tako idovu Mordekaju, koji sjedi na
vratima kraljevskog dvora! Nemoj izosta-
viti nita od svega onoga to si predlo-
io!
11 Haman je uzeo odjeu i konja, odjenuo
Mordekaja, proveo ga na konju po grad-
skom trgu viui pred njim: Ovako je o-
vjeku, koga kralj hoe poastiti!
12 Potom se vratio Mordekaj na vrata
kraljevskog dvora. A Haman bre otiao
svojoj kui, alostan i pokrivene glave.
13 Kad je Hanan pripovjedio svojoj eni
Zerei i svim svojim prijateljima to mu
se dogodilo, rekli su mu njegovi savjet-
nici i njegova ena Zerea: Kad je od
judejskog plemena Mordekaj, pred kojim
si poeo padati, nee mu moi odoljeti,
nego e biti od njega pobijeen.
14 Dok su oni jo govorili s njim, doli su
kraljevi dvorjani i bre odveli Hamana na
gozbu koju je bila priredila kraljica.

Haman na vjealima, namjesto Mordekaja
7
Tako su otili kralj i Haman na gozbu
kraljici Esteri.
2 Rekao je kralj Esteri opet drugi dan kod
vina: Koja je tvoja molba, kraljice Este-
ro? Neka ti se uslia! Koja je tvoja elja?
Kad bi bila i polovica mojega kraljevstva,
bit e ispunjena!
3 Onda je odgovorila kraljica Estera, re-
kavi: Ako sam nala u tvojim oima mi-
lost, kralju, i ako je ugodno kralju, neka
mi pokloni moj ivot, za koji molim, i moj
narod, za koji prosim!
4 Jer smo prodani, ja i moj narod, da nas
zatru, pobiju i unite. Kad bismo morali
biti prodani samo kao robovi i ropkinje,
bila bih utjela; ali sada neprijatelj ne
moe naknaditi tetu koja se nanosi kra-
lju.
5 Kralj Ahasver je zapitao kraljicu Esteru,
rekavi: Tko je taj, i gdje je taj koji snuje
takvo djelo?
6 Estera je odgovorila: Neprijatelj i pro-
tivnik jest ovaj ovdje zlikovac Haman.
Haman se prestraio kralja i kraljice.
7 Pun gnjeva ustao je kralj od vina i otiao
u dvorski vrt. Haman je ostao i zamolio
kraljicu Esteru za svoj ivot, jer je vidio da
je kralj naumio zlo po njega.
8 Kad se kralj vratio iz dvorskog vrta u
dvoranu na vino, Haman se bio bacio
pred jastuk na kojemu je sjedila Estera.
Kralj je povikao: Zar e i kraljicu jo silo-
vati u mojoj vlastitoj kui? Jedva je bila
ta rije istekla iz kraljevih usta, pokrili su
lice Hamanu.
9 Harbona, jedan od dvorjanika koji su sta-
jali u kraljevoj slubi, rekao je: Kod kue
Hamanove stoje vjeala, visoka pedeset
lakata. Haman ih dao napraviti za Morde-
kaja, koji je govorio dobro po kralja. Kralj
je zapovjedio: Objesite ga na njih!
Estera
396
10 Tako su objesili Hamana na vjeala
koja je on dao napraviti za Mordekaja.
Onda se utiao kraljev gnjev.
Mordekaj na vlasti
8
Onoga dana poklonio je kralj Ahasver
kraljici Esteri kuu Hamana, protivnika
idova, a Mordekaj dobio pristup kralju,
jer je Estera bila rekla kralju to joj je on.
2 Kralj je skinuo peatni prsten koji je bio
dao oduzeti Hamanu i dao ga Mordekaju.
A Estera je postavila Mordekaja nad Ha-
manovom kuom.
3 Estera je opet govorila s kraljem, bacila
mu se pred noge i molila sa suzama neka
bi ukinuo zloglasni naum koji je bio sko-
vao protiv idova Haman iz Agaga.
4 Kralj je pruio prema Esteri zlatno ezlo.
Estera je ustala, pristupila kralju i rekla:
5 Ako je ugodno kralju, ako sam nala
milost pred njim, ako se moja molba ini
kralju opravdanom i ako sam mu mila,
onda neka jednom pismenom zapovijedi
povue natrag pisma s naumom Hamana,
sina Hamedatova iz Agaga, kojima se za-
povjeda unitenje idova po svim kraljev-
skim pokrajinama.
6 Jer kako bih mogla gledati zlo koje bi
snalo moj narod? Kako bih mogla mirno
gledati propast svojega plemena?
7 Onda je odgovorio kralj Ahasver kraljici
Esteri i idovu Mordekaju: Eto, poklonio
sam kuu Hamanovu Esteri, a njega sa-
moga dao sam objesiti na vjeala, jer je
podignuo svoju ruku na idove.
8 Sad vi sami moete pisati za idove
kako vam je drago u ime kraljevo i zape-
atiti kraljevim prstenom, jer to se pie
u ime kraljevo i zapeati kraljevim prste-
nom, ne smije se natrag povui.
9 Dvadeset i treega dana treega mjese-
ca, to jest mjeseca Sivana, bili su pozvani
kraljevski pisari da sastave tono po Mor-
dekajevoj rijei pismenu zapovijed: ido-
vima, satrapima, namjesnicima i glavari-
ma stotinu dvadeset i sedam pokrajina
od Indije do Etiopije, za svaku pokrajinu
njezinim pismom, i za svaki narod njego-
vim jezikom, i idovima njihovim pismom
i jezikom.
10 Pismene zapovijedi bile su napisane u
ime kralja Ahasvera, kraljevim prstenom
zapeaene i onda su pisma bila razasla-
na po glasnicima, koji su jahali na trkaim
konjima iz kraljevske ergele.
11 Po njima kralj je dopustio idovima u
svim gradovima da se okupe i brane svoj
ivot, da svu snagu naroda i pokrajina
koja bi udarila na njih, sa enama i dje-
com zatru, pobiju i unite i njihovo imanje
zaplijene.
12 To neka se dogodi u svim pokrajinama
kralja Ahasvera u jedan dan, trinaestoga
dana mjeseca dvanaestoga, to jest mje-
seca Adara.
13 Prijepis zapovijedi morao se oglasi-
ti kao zakon po svim pokrajinama javno
svim plemenima. idovi su morali onda
za onaj dan biti spremni, da se osvete
svojim neprijateljima.
14 Onda su bre odjaili glasnici na trka-
im konjima sa zapovijedi kraljevom, im
je zakon bio izdan u prijestolnici Susi.
15 Mordekaj je izaao iz kraljevog dvora
u kraljevskom odijelu ljubiastom i bije-
lom, s velikom zlatnom krunom na glavi
i u ogrtau od tankoga platna i grimiza; i
grad Susa se radovao i veselio.
16 idovima je bila sad uistinu srea, ra-
dost, slast i ast.
17 U svim pokrajinama i u svim gradovi-
ma, kamo god je stigla pismena kraljeva
zapovijed, bila je radost i veselje meu i-
dovima, bile su gozbe i sveanosti. Onda
su mnogi od neznaboaca postajali ido-
vi, jer je na njih pao strah od idova.
idovi ubijaju svoje neprijatelje i svetkuju
9
Dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca
Adara, trinaestoga dana, kada se tre-
bala izvriti kraljeva rije i njegova zapovi-
jed, i kada su se judejski neprijatelji nadali
da e ih prevladati, okrenuo se list i idovi
su nadvladali svoje neprijatelje.
2 Po svim pokrajinama kralja Ahasvera
skupili se idovi u svojim gradovima da
dignu ruke na one koji su gledali da im
nanesu zlo. Nitko im se nije mogao opri-
jeti, jer su ih se bojali svi narodi.
3 Svi glavari u pokrajinama, satrapi, na-
mjesnici i kraljevi slubenici podupirali su
idove, jer su se bojali Mordekaja.
4 Jer je Mordekaj bio veoma ugledan na
kraljevu dvoru. Glas o njemu irio se po
svim pokrajinama, jer je on bio sve mo-
niji.
5 Tako su idovi pobili maem svoje ne-
prijatelje, unitili ih, iskorijenili i napravili
to su htjeli od svojih protivnika.
6 U prijestolnici Susi poubijali su i unitili
idovi pet stotina ljudi.
7 Meu njima Parandatu, Dalfona, Aspa-
tu,
8 Poratu, Adaliju, Aridatu,
9 Parmatu, Arisaja, Aridaja i Jezatu.
10 I deset Hamanovih sinova, Hamedato-
va sina i protivnika idova, ubili su, ali za
plijenom nisu pruili svoje ruke.
11 Jo istoga dana javili su kralju broj po-
ubijanih u glavnom gradu Susi.
Estera
397
12 Onda je rekao kralj kraljici Esteri: U
prijestolnici Susi pobijeno je i smaknuto
pet stotina ljudi i deset Hamanovih sino-
va. A to su isto poinili po drugim po-
krajinama kraljevstva! Koja je sad tvoja
molba? Bit e ti usliana. to trai dalje
to e ti biti.
13 Estera je odgovorila: Ako je ugodno
kralju, onda neka se dopusti idovima u
Susi da i sutra naprave isto kao danas! A
deset Hamanovih sinova neka se objesi
na vjeala!
14 Kralj je dopustio da tako bude. Ogla-
ena je bila zapovijed za Susu, i objesili
su deset Hamanovih sinova.
15 I tako se idovi u Susi skupili i etrna-
estoga dana mjeseca Adara i pobili su u
Susi tri stotine ljudi, ali za plijenom nisu
pruili svoje ruke.
16 Drugi idovi, koji su prebivali po po-
krajinama kraljevstva, isto su se tako
bili skupili da brane svoj ivot. Oni su se
osvetili svojim neprijateljima i pobili su
sedamdeset i pet tisua svojih protivnika,
ali za plijenom nisu pruili svoje ruke.
17 To se dogodilo trinaestoga dana mje-
seca Adara. etrnaestoga su poinuli i
proslavili taj dan gostei se i veselei.
18 idovi u Susi su se bili okupili i trinae-
stoga i etrnaestoga dana, a poinuli su
petnaestoga dana i proslavili taj dan go-
stei se i veselei.
19 I tako idovi na selu, koji su prebivali
po mjestima neograenim, proslavili e-
trnaesti dan mjeseca Adara veselei se i
gostei se i izmjenjujui jedan s drugim
darove.
20 Mordekaj je napisao ovo i razaslao li-
stove svim idovima po svim pokrajina-
ma kralja Ahasvera, blinjim i dalekim,
21 da im zauvijek stavi u dunost, da sva-
ke godine slave etrnaesti i petnaesti dan
mjeseca Adara,
22 kao dane u koje su se idovi osvetili
svojim neprijateljima, i kao mjesec koji je
bio pretvorio njihovu brigu u radost, nji-
hovu alost u svetkovinu. Oni su te dane
morali slaviti gostei se i veselei se, iz-
mjenjujui jedan s drugim darove i daru-
jui siromahe.
23 Tako su napravili idovi stalnim obi-
ajem to to su onda slavili prvi put po
zapovijedi Mordekajevoj.
24 Haman, sin Hamedatov iz Agaga, ne-
prijatelj svih idova, bio je namislio isko-
rijeniti idove i dao je bacati pur, to jest
drijeb, da ih pobije i uniti.
25 A kad je stvar dola pred kralja, dao
on pismenu zapovijed da se zao naum,
koji je bio Haman smislio protiv idova,
okrene na njegovu glavu i da se njega i
njegove sinove objesi na vjeala.
26 Zato su nazvali te dane Purim od ri-
jei pur. Po sadraju gornjega pisma i po
onom to su bili sami vidjeli i doivjeli,
27 utvrdili su to idovi za sebe, za svoje
potomke i za sve koji bi im se prikljuili
tvrdim i nepromjenljivim obiajem da se
ta dva dana slave svake godine na propi-
sani nain i u odreeno vrijeme,
28 da su se ti dani morali spominjati i sve-
ano slaviti u sva vremena, od svih rodo-
va, u svim pokrajinama i gradovima. Tako
nisu smjeli ti dani Purim nikada prestati
meu idovima i spomen njihov nikada
nestati kod njihovih potomaka.
29 Uz idova Mordekaja napisala je i kra-
ljica Estera, ki Abihailova, sa svojom
ovlau drugu zapovijed da potvrdi sve-
anost Sveana gozba Purim.
30 Poslali su pismo svim idovima u sto-
tinu dvadeset i sedam pokrajina kraljev-
stva Ahasverova s najboljim eljama za
mir.
31 Prema tomu imali su se ovi dani Purim
slaviti u vrijeme koje su bili postavili i-
dov Mordekaj i kraljica Estera. Isto tako
su se morali drati propisi o postu i pla-
kanju koje su bili primili za sebe i za svoje
potomke.
32 Zapovijed Esterina je napravila ove
propise Purima zakonom, i oni su bili za-
pisani u jednu povelju.
Mordekajeva veliina i dobrota
10
Kralj Ahasver je udario danak na
suhu zemlju i na otoke.
2 Svi dokazi njegove silne snage i moi i
toan opis visokoga poloaja, na koji uz-
die kralj Mordekaja, zapisani su u dnev-
niku medijskih i perzijskih kraljeva.
3 Jer je idov Mordekaj bio drugi do kralja
Ahasvera. On je uivao kod idova visok
ugled i bio je voljen od sve svoje subrae,
jer se brinuo za dobro svojega naroda i
oglaavao mir svemu svojem rodu.
Estera
398
Job
Knjiga Jobova
javio: Oganj Boji je pao s neba i spalio
ovce i sluge i proderao ih. Jedini sam ja
pobjegao da ti to javim.
17 Jo je on bio govorio kad je doao
opet jedan i javio. Kaldejci su sastavili tri
postrojbe, navalili na deve, otjerali ih i po-
bili sluge maem. Jedini sam ja pobjegao
da ti to javim.
18 Dok je jo taj govorio, doao je jo je-
dan i javio: Tvoji sinovi i tvoje keri bili
su na gozbi i vino su pili u kui svojega
najstarijeg brata.
19 Iznenada zahujao jak vihor iz pustinje
i udario u etiri ugla kue, tako da se ona
sruila na mlade ljude i oni su poginuli.
Jedini sam ja pobjegao da ti to javim.
20 Onda je ustao Job, razderao svoju ha-
ljinu i oiao sebi glavu. Onda se bacio na
koljena na zemlju klanjajui se duboko.
21 Onda je rekao: Gol sam izaao iz utro-
be svoje majke i gol se opet ondje vraam.
Gospodin daje, Gospodin uzima. Neka je
blagoslovljeno Ime Gospodinovo!
22 Kod svega toga nije Job sagrijeio i
nije rekao nikakve nepristojne rijei protiv
Boga.
Posjet Jobovih prijatelja
2
Opet se dogodilo jednoga dana, da su
sinovi Boji stupili pred Gospodina, a
i Sotona se pojavio meu njima i stupio
pred Gospodina.
2 I Gospodin je zapitao Sotonu: Odakle
dolazi? Sotona je odgovorio Gospodi-
nu: Prohodio sam zemljom i putovao po
njoj.
3 Onda je rekao Gospodin Sotoni: Jesi li
opazio i mojega slugu Joba? Nema takva
ovjeka na zemlji. Poten je i pravedan,
boji se Boga i kloni se zla. I premda si me
nagovorio da mu nakodim ni za to, jo
je uvijek utvren u svojoj pobonosti.
4 Sotona je odgovorio Gospodinu: Kou
za kou: sve to ima ovjek, daje za svoj
ivot.
5 Ali prui samo jednom svoju ruku i do-
takni se njegovih kostiju i njegova mesa,
pa e te doista u lice psovati.
6 Onda je rekao Gospodin Sotoni: Do-
bro, neka ti je on u vlasti, samo mu mora
sauvati ivot!
7 I Sotona je ostavio Gospodina i udario
Joba zlim pritem od pete do tjemena.
8 A on je uzeo crijep da se njime strue;
pritom je sjedio na smetlitu.
Jobova kunja. Sotona pred Bogom
1
Bio je ovjek u zemlji Uzu ije je ime bilo
Job; i taj je ovjek bio poten i prave-
dan, bojao se Boga i klonio se zla.
2 Rodilo mu se sedam sinova i tri keri.
3 Imao je sedam tisua ovaca, tri tisue
deva, pet stotina jarmova volova, pet sto-
tina magarica; uz to veoma mnogo slu-
inadi, i tako je bio najugledniji od svih
ljudi Istoka.
4 A bio je obiaj njegovih sinova da dre
gozbu u kui svakoga pojedinoga u odre-
eni dan, i slali bi po svoje tri sestre da
dou jesti i piti s njima.
5 A kad bi se izredali s gozbom, onda
bi Job poslao i pozvao ih da ih posveti.
Rano bi onda prinosio rtvu paljenicu za
svakoga od njih, jer je mislio Job: Moda
su sagrijeila moja djeca i Boga uvrijedila
u svojem srcu. Tako je pravio Job redo-
vito.
6 Jednoga dana doli su Boji sinovi i
stupili pred Gospodina, i Sotona se poja-
vio meu njima.
7 I Gospodin je zapitao Sotonu: Odakle
dolazi? Sotona je odgovorio Gospodi-
nu: Prohodio sam zemljom i putovao po
njoj.
8 Onda je rekao Gospodin Sotoni: Jesi li
opazio i mojega slugu Joba? Nema takva
ovjeka na zemlji. Poten je i pravedan,
boji se Boga i kloni se zla.
9 Sotona je odgovorio Gospodinu: Je li
se moda Job tako uzalud bojao Boga?
10 Ne ograuje li njega i njegovu kuu i
sve to mu pripada? Djelo njegovih ruku
blagoslivlja i njegov se posjed proiruje
dalje u zemlji.
11 Ali prui samo jednom svoju ruku i do-
takni se njegova imanja, pa e te doista u
lice psovati.
12 Onda je rekao Gospodin Sotoni: Do-
bro, sve njegovo imanje neka je u tvojoj
vlasti! Samo na njega samoga ne smije
staviti ruku! I Sotona je otiao od Gos-
podina.
13 I dok su jednoga dana Jobovi sinovi i
keri bili na gozbi u kui svojega najstari-
jeg brata i pili vino,
14 stignuo je glasnik i javio Jobu: Volovi
su orali i magarci su uz njih pasli.
15 Onda su navalili Sabejci, oteli ih i pobili
sluge maem. Jedini sam ja pobjegao da
ti to javim.
16 Jo je on govorio kad je doao drugi i
399
9 Onda ga prekorila njegova ena. Dri
li se jo uvijek tvrdo svoje pobonosti?
Odreci se Boga, pa umri.
10 A on joj je odgovorio: Kao luakinja
brblja. Dobro smo primali od Boga, a za-
to zla da ne primamo. U svemu tomu
Job nije sagrijeio svojim usnama.
11 Kada su tri prijatelja Jobova uli za
svu nesreu koja ga je spopala, doli su
svaki iz svojega mjesta: Elifaz iz Temana,
Bildad iz uaha i Sofar iz Naama. Oni se
dogovorili da mu iskau svoju suut i da
ga utjee.
12 A kad su izdaleka podigli svoje oi i
nisu ga prepoznali, poeli su glasno pla-
kati, razderali svoje haljine i posuli se pra-
hom po glavi bacajui ga gore.
13 I sjedili su kod njega na zemlji sedam
dana i sedam noi, a da nisu progovorili
ni rijei, jer su vidjeli da je njegova bol vrlo
velika.
Jobova se tui to se je rodio
3
Potom je Job otvorio svoja usta i pro-
kleo dan svojega roenja.
2 I progovorio je Job i rekao:
3 Ne bilo dana u kojem sam se rodio i
noi u kojoj su rekli: Rodio se djeak.
4 Pretvorio se taj dan u tamu, ne gledao
ga Bog odozgor, i nije ga obasjavala svje-
tlost.
5 Obuzeo ga mrak i smrtna sjena, oba-
stro ga mutni oblak, prestraile ga danje
pomrine.
6 Onu no je osvojila tama, nije se vezala
s danima godine, nije se brojila u mjese-
ce.
7 Ona no je ostala neplodna, nije odje-
knulo u njoj pjevanje.
8 Prokleli su ju koji psuju dane, koji su
spremni probuditi Levijatana.
9 Potamnjele su zvijezde u njezino su-
mraje, ekala je svjetlost i nije ga doe-
kala, nije nikada vidjela zori trepavica.
10 Zato mi nije zatvorila vrata majine
utrobe, zato nije sakrila muku mojim oi-
ma.
11 Zato nisam umro u majinoj utrobi,
zato nisam izdahnuo izlazei iz majine
utrobe?
12 Zato su me koljena prihvatila, zato
prsa da ih dojim?
13 Jer bih sad leao u grobu i poivao,
spavao bih i bio bih miran,
14 sa zemaljskim kraljevima i savjetnici-
ma koji su sagradili sebi grobnice,
15 ili s glavarima koji su imali zlata i svoje
kue napunili su srebra.
16 Ili zato nisam bio kao nedonoe skri-
veno, kao dijete to ne vidi svjetla?
17 Ondje bezbonici prestaju bjesnjeti,
ondje poivaju kojima su iscrpli snagu.
18 Ondje se odmaraju sunji i vie ne uju
vike nadstojnikove.
19 Mali i veliki ondje su jednaki, i rob je
slobodan od svojega gospodara.
20 Zato se daje svjetlost nevoljniku i i-
vot onima koji su tuna srca?
21 Oni eznu za smru, a ona ne dolazi;
trae je vie nego blago zakopano.
22 Klicali bi od veselja, radovali bi se kad
bi nali grob.
23 Tako je ovjeku komu je put skriven,
koga je Bog sapeo od svuda.
24 A meni je uzdah moj kruh svakidanji,
kao voda razlijeva se moj jauk.
25 Jer koga sam se bojao, Strahoviti, pao
je na mene, koga sam se straio, svalio
se na mene.
26 Ne nalazim mira, ne nalazim odmora,
ne nalazim pokoja, jer je dolo zlo.
Elifaz kori Joba zbog njegova jadikovanja
4
Onda je Elifaz iz Temana odgovarajui
rekao:
2 Ako ti progovorimo, moglo bi ti biti do-
sadno; ali tko bi se suzdrao da ne govo-
ri?
3 Eto, uio si mnoge, i iznemogle ruke si
krijepio.
4 Tvoje su rijei podizale onoga koji je pa-
dao, i utvrivao si koljena koja su kleca-
la.
5 A sad je dola na tebe nevolja i ti si klo-
nuo; dotakla se tebe, ti se zbunio.
6 Nije li tvoja pobonost bila tvoje uzdanje
i dobrota tvojih putova tvoje nadanje?
7 Promisli, tko je nevin poginuo, i gdje su
pravedni uniteni?
8 Vidio sam: tko je orao nesreu, sijao
zlodjela, taj je to i eo.
9 Od daha Bojega ginu, od dihanja nje-
gove srdbe nestaje ih.
10 Rika lava i urlikanje lavice, i zubi lavia
razbijeni su.
11 Lav gine kad nema plijena, i lavii se
raziu.
12 Dola je do mene tajna rije, i uho je
moje doulo samo malo.
13 U igri misli u nonomu snu, kad tvrdi
san pada na ljude,
14 Strah me obuzeo i drhat, zbog ega su
ustreptale sve moje kosti.
15 Onda je duh proao ispred mene, dla-
ke su se na mojem tijelu nakostrijeile.
16 Stao je, ali mu nisam poznao lica; pri-
kaza je bila pred mojim oima; i zauo
sam glas to je aputao:
17 Jeli je ovjek u pravu pred Bogom? Jeli
je smrtnik ist pred onim koji ga je stvorio?
Job
400
18 Eto, u svoje sluge on se ne pouzdaje, u
anele svoje, koje je stvorio sjajne,
19 a kamoli vie u one koji stoje u zemlja-
nim kuama iji je temelj prah, koji se kre
kao moljac.
20 Od jutra do veera kre se u komade, i
nestane ih zauvijek da nitko ni ne opazi.
21 Nije li on rastrgnuo samu uad svojem
atoru? Ne umiru li od nestaice mudro-
sti?
Elifaz opominje Joba, da se obrati
5
Zovi sada ako ti se tko odazove, i ko-
jemu e se od anela obratiti?
2 Bezumnika ubija samo njegova zla vo-
lja. Luaka usmruje njegova zavist.
3 Vidio sam luaka: bio se tvrdo ukorije-
nio, ali se iznenada srui njegova kua.
4 Bez pomoi su ostala njegova djeca;
satrli su ih na vratima bez branitelja.
5 Pojeli su gladni to je on eo; usred trnja
uzimaju to sebi. edni eznu za njegovim
posjedom.
6 Jer nesrea ne nie iz zemlje, i nezgoda
ne izlazi iz praha.
7 Ne, ovjek se raa za patnju, kao to
ognjene iskre vrcaju gore.
8 Ali ja bih poao k Bogu, pred Boga bih
iznio svoju stvar.
9 Njegovo je upravljanje veliko i neshvat-
ljivo, puno udesa koja ne izbroji nitko.
10 Sputa kiu na zemlju, izlijeva vodu na
polja.
11 Poniene podie gore, alosne uzvisu-
je k srei.
12 Naume lukavih unitava, njihove ruke
ne dovre nita pravo.
13 Mudre lovi u njihovu lukavstvu, srui
se nakane lukavih.
14 Na bijelu danu nailaze na mrak i u pod-
ne pipaju kao po noi.
15 Od maa on izbavlja siromaha, iz ralja
silnika i njihovih ruku.
16 Slabomu procvate nova nada, a zloa
mora zatisnuti svoja usta.
17 Eto, sretan ovjek koga Bog upuuje. I
zato ne odbacuj opomene Svemonoga.
18 Kad on rani, on i zavija; kad udara, nje-
gova ruka i iscjeljuje.
19 U estorostrukoj potrebi izbavit e te,
u sedmoj te se nee zlo dotai.
20 U gladi ete otkupiti od smrti, u ratu
od maa.
21 Od bia jezika bit e skriven; doe li i
pusto, nee znati za strah.
22 Smijat e se pustoi i gladi, nee se
bojati zvjeradi zemaljske.
23 Jer e imati zavjet s poljskim kame-
njem, i poljska zvjerad e biti s tobom u
miru.
24 Onda e vidjeti da je mir u tvojem a-
toru, uredit e svoju kuu i nee ti nita
uzmanjkati.
25 Vidjet e kako ti se mnoi broj djece,
porod e tvoj rasti kao trava na njivi.
26 U sitoj starosti sii e u grob, kao to
se snopovi ita nose u vrijeme zrelosti.
27 Eto, pretraili smo to; tako je; a ti po-
sluaj i razumij.
Job se tui, da trpi vie, nego to je zasluio
6
Onda je Job odgovarajui rekao:
2 O da bi se samo izmjerila moja zla
volja, i zajedno se stavila na tezulju moja
patnja.
3 Tea bi ona bila od morskog pijeska;
zato su zbunjene moje rijei.
4 Jer su strijele Svemonoga u meni,
otrov njihov ispija mi duh, strahote Boje
udaraju na mene.
5 Rie li divlji magarac na pai, ili mue li
vol uz svoju kuu?
6 Moe li se bljutavo jesti bez soli? Ima li
slasti u bjelancu jajeta?
7 Gadi mi se toga samo dotaknuti, gadi
mi se moj neisti kruh.
8 O da bi se ispunilo za im teim, da bi
mi Bog dao za im uzdiem.
9 Da bi me Bog htjeo unititi, da bi mah-
nuo svojom rukom i satro me.
10 To bi mi bila utjeha, poskoio bih od
radosti, ako i gorim od boli, ipak se ne
protivim rijeima Svetoga.
11 Gdje da naem snagu da izdrim jo
due? Kad e doi kraj da jo mogu e-
kati?
12 Je li moja snaga kao snaga kamenja?
Je li meso moje od mjedi?
13 Nije li me ostavila sva pomo? Nije li
mi oduzeta svaka potpora?
14 Nesretnomu treba suut prijatelja, iako
je odbacio strah Svemonoga.
15 Moja braa nevjerna su kao zimski po-
tok, prolaze kao nabujali potoci,
16 koji su mutni od leda u kojima se krije
snijeg.
17 U vrijeme ege presue, ieznu iz
svojega korita kad ugrije.
18 Tragovi njihova toka izgube se, dignu
se kao para i nestanu.
19 Karavane iz Teme gledale su ih, i tr-
govake povorke iz Sabe oslanjale se na
njih.
20 Ali se prevarili u svojem uzdanju: doli
su ondje i pogledali se prevareni.
21 Tako ste sad i vi meni: gledate tu stra-
hotu i bojite se.
22 Jesam li vam rekao: dajte mi to god,
poklonite mi od svojega imanja.
23 Ili, izbavite me iz ruke neprijatelja, isku-
Job
401
pite me iz ruke nasilnika.
24 Pouite me i ja u utjeti; obavijestite
me u emu sam pogrijeio.
25 Zato se rugati otvorenim rijeima? Ali
to dokazuje kad vi korite?
26 Puste rijei vama su dokaz, a govor
vjetar oajnika.
27 Na sirotu napadate i kopate jamu svo-
jem prijatelju.
28 Zato imajte dobrotu, posluajte me,
neu vam sigurno lagati u oi.
29 Promislite da ne bude nepravde, pro-
mislite ja sam jo u pravu.
30 Ima li nepravde na mojem jeziku? Ne
razabira li moje grlo zla?
Job opisuje nevolju svojega ivota
7
Nije li u munom poslu ovjek na ze-
mlji? Nije li njegov ivot sudbina nad-
niara?
2 Jednak robu to uzdie za sjenom, jed-
nak najamniku koji jo eka na plau?
3 Tako su mi postali batinom mjeseci
puni jada; moj dio bile su noi nevolje.
4 Kad legnem na poinak, mislim: Kad u
ustati? Kad e proi no? I tako se prevr-
em bez pokoja dok osvane jutro.
5 Tijelo je moje odjeveno u trule, koa
je moja slina zemljanoj kori; jo malo i
rainit e se.
6 Dani su moji proletjeli bre od unka,
proli su bez nadanja.
7 Spomeni se da je moj ivot samo dah,
da se moje oko nee vie razveseliti do-
bru.
8 Tko me sada jo gleda, nee me dosko-
ra vie vidjeti; tvoj pogled kad me potrai,
mene vie nee biti.
9 Kao to se oblak razilazi i nestaje ga,
tako tko sie u grob, nee vie nikada
doi natrag.
10 Nikada se vie nee vratiti svojoj kui i
njegov ga stan nikada opet nee vidjeti.
11 Zato ja neu braniti svojim ustima,
govorit u u tuzi svojega duha, naricati u
jadu svoje due.
12 Jesam li ja more ili morska neman, te
me nagoni da budem budan?
13 Kada pomislim: utjeit e me moja po-
stelja, moje poivalite pomoi e mi da
snosim svoju nevolju.
14 Onda me pohodi stranim snovima i
prepada me utvarama,
15 da bih prije odabrao udavljen biti i smrt
bih volio vidjeti nego te svoje kosti.
16 Dojadilo mi je; neu vjeno ivjeti;
ostavi me, jer su dani moji samo dah.
17 to je ovjek da ga tako cijeni i da na
njega upravlja svoje oko?
18 Da ga pohaa svako jutro i kua ga
svaki as?
19 Kad e se ve odvratiti od mene i pu-
stiti me da progutam svoju pljuvaku?
20 Pa i kad bih sagrijeio, to bih ti stim
napravio, uvaru ljudskih srdaca? Zato
me stavlja sebi za metu, tako da sam
sebi na teret?
21 Zato mi ne moe oprostiti moj pri-
jestup i otpustiti krivnju mojih zlodjela?
Jer u sad lei u prah, i kad me potrai,
nee me vie biti.
Bildad ree da se Job mora pokajati
8
Onda je Bildad iz uaha odgovarajui
rekao:
2 Dokle e jo tako govoriti? Jesu li
burni vjetar rijei tvojih usta?
3 Zar moda Bog krivo sudi? Zar Sve-
moni izvre pravdu?
4 Jer su tvoja djeca sagrijeila protiv nje-
ga, predao ih on vlastitoj opaini.
5 Ako ti trai Boga i vapije Svemono-
mu za milost,
6 ako si ist i estit, on e se prenuti za
tebe i vratit e ti stan to ti po pravedno-
sti pripada.
7 Onda e se ukazati tvoja malena prija-
nja srea, a tvoja budua sudbina bit e
sjajna.
8 Pitaj samo prijanje narataje i pripazi
na mudrost njihovih otaca.
9 Jer mi jueranji, mi smo bez znanja,
nai su dani na zemlji sjena.
10 Oni ti mogu otkriti i rei i iz blaga svoje
mudrosti iznijeti rijei.
11 Uzraste li trska gdje nema bare? Uzvi-
ne li se a daleko od vode?
12 Jo je u soku, jo nije odrezan, a osui
se prije svake trave.
13 To je sudbina svih koji zaboravljaju
Boga; tako propada nada svakoga lice-
mjera.
14 Njegovo nadanje e propasti, pauina
je njegovo uzdanje.
15 Nasloni se na svoju kuu, ali ona ne
stoji tvrdo, prihvati se za nju, ali se ona ne
moe odrati.
16 Zeleni se na suncu, daleko preko vrta
pruaju se njegovi ogranci.
17 ile se njegove zapleu u kr hridine,
kamenje mu daje tvrdou,
18 ali kad ga se isupa iz njegova mjesta,
ono ga se odrekne: Nikada te nisam vi-
dio.
19 Eto, to je radost njegove sudbine, a iz
praha nie drugi.
20 Gle, Bog ne odbacuje dobroga, a zli-
kovca ne prihvaa za ruku.
21 On e jo napuniti tvoja usta smijehom
i tvoje usne slavospjevima.
Job
402
22 Onda e se oni koji te mrze odjenuti
u sramotu, i nestat e njihovih prebivali-
ta.
Job pokazuje Boju svemogunost
9
2 Zaista, znam da je tako, jer kako
bi mogao ovjek biti pravedan pred Bo-
gom.
3 Ako bi se tko htjeo pravdati s njim, ne bi
mu mogao odgovoriti od tisue na jednu.
4 Mudar je srcem i silan snagom; tko se
njemu oprije i bio sretan?
5 On premjeta gore: one to ni ne opaze;
preokree ih u svojem gnjevu.
6 On pokree zemlju s mjesta njezina da
joj se sve drmaju temelji.
7 On je zapovjedio suncu: ono ne izlazi,
on stavlja peat svoj na zvijezde.
8 On razapinje nebesa sam i koraa po
morskim valovima.
9 On je stvorio zvijee: Medvjeda, Orio-
na, Vlaie i zvijezde juga.
10 On pravi velika djela i nedokuiva i div-
na, kojima nema broja.
11 Ide li pokraj mene: ja to ne opazim, pro-
e li mimo mene, ja to ne primijetim.
12 Pograbi li to, tko e mu to zabraniti?
Tko e mu rei: to radi to?
13 Nitko ne moe srdbu Boju odagnati;
pod njim lee pomonici ponositih.
14 Pa kako bih mu ja odgovarao i rijei
birao protiv njega?
15 Kad bih i u pravu bio, ne bih mu ipak
mogao nita odgovoriti; valja da se molim
svojem sudcu.
16 Da ga zovnem, da mi se odazove, jo
ne mogu vjerovati da je uo moj glas.
17 U vihoru napao me je i zadao mi mno-
ge rane ni za to.
18 Nije mi dao da odahnem, jer me je za-
sitio gorinama.
19 Pita li se jakost, on je najjai, pita li se
pravda, tko e mi svjedoiti?
20 Da se opravdavam, osudit e me moja
usta, da sam neduan, pokazat e da
sam kriv.
21 Ako sam neduan, neu da znam za
to, omrznuo mi je moj ivot.
22 Svejedno, zato velim slobodno: pravo-
ga i krivoga on unitava.
23 Kada on iznenada usmrti svojim biem,
onda se nasmije oajanju nedunih.
24 Zemlja se dala u ruke zlikovcu; gos-
podarima njezinim zatvara rukom oi; ako
ne on, tko to drugi moe biti?
25 Bre od teklia hrle moji dani; bjee, a
ne vide sree.
26 Otiskuju se kao brze lae, kao orao
kad pada na plijen.
27 Reknem li: Zaboravit u svoj jad, promi-
jenit u svoj izgled i biti u vedar,
28 primila me opet moja muka, znam da
me nee opravdati.
29 Kriv napokon moram biti, zato bih se
muio uzalud?
30 I da se operem snijegom i da ruke ori-
bam sapunom,
31 ti bi me ipak zamoio u jamu, te bi mi
se gadila sama moja haljina.
32 Jer on nije ovjek kao ja da mu odgo-
varam, da idem s njim na sud.
33 O, kad bi bio koji sudac meu nama,
koji bi svoju ruku stavio na nas obojicu,
34 koji bi odmaknuo od mene njegov prut, da
me vie ne strai strah od njega.
35 Onda bih govorio i ne bih ga se bojao,
a ovako ne znam sobom vladati.
Job ne zna zbog ega trpi
10
Dodijao mi je ivot, zato u pustiti od
sebe svoju tubu; govorit u u gorini
svoje due.
2 Velim Bogu: Nemoj me osuditi, reci mi
zato se srdi na mene?
3 Ili, je li ti od koristi da ini silu, da zaba-
cuje djelo svojih ruku, a zao naum bez-
bonika da zakriljuje?
4 Jesu li tvoje oi tjelesne, ili vidi kao to
ljudi vide?
5 Jesu li tvoji dani kao dani ovjeji, jesu
li tvoje godine kao vijek smrtnika,
6 te istrauje krivnju mojih zlodjela i ispi-
tuje moj grijeh;
7 a ipak zna da sam neduan i nema ni-
koga tko bi me izbavio iz tvoje ruke.
8 Tvoje su me ruke napravile i oblikovale,
hoe li me sada unititi?
9 Spomeni se da si me kao od kala napra-
vio, pa zar e me opet u prah zatjerati?
10 Nisi li me kao mlijeko salio i dao da se
kao sir zgusnem,
11 onda me zaodjeo mesom i koom i
spleo me kostima i ilama?
12 I dao si mi ivot pun milosti, i briga je
tvoja zatitila moj duh.
13 A sakrio si to u svojem srcu, ali znam
da je kod tebe.
14 Ako sam sagrijeio, opazio si me i nisi
mi oprostio krivnje mojih zlodjela.
15 Ako sam skrivio, teko meni, ako li
sam pravedan, ne smijem podignuti svoje
glave, nasien sramotom, napojen nevo-
ljom.
16 I ako se podignem, goni me kao lava
i opet strahote ini na meni.
17 Poziva nove svjedoke protiv mene
i puta jo vie svoju srdbu na mene;
stalno nove postrojbe izlaze u boj protiv
mene.
Job
403
18 Zato si me izvadio iz utrobe majine?
O, da sam umro, prije nego me vidjelo
oko.
19 Bio bih onda kao da nikada nisam bio:
iz utrobe majine u grob odnesen.
20 Kako je stisnuto vrijeme mojem ivotu,
pa odstupi od mene. Htjeo bih malo jo
veseo biti,
21 prije nego odem bez povratka u zemlju
tamne smrtne sjene,
22 u zemlju kao mranu pono, punu
smrtne sjene i pometnje, gdje je svjetlost
kao najdublja tmina.
Sofar govori o Bojem sveznanju
11
Onda je Sofar iz Naama odgovarajui
rekao:
2 Zar da te mnoge rijei ostanu bez od-
govora? Ili e govorljiv ovjek biti oprav-
dan?
3 Hoe li tvoje puste rijei uutkati ljude?
Zar te nee nitko posramiti?
4 Jer si sam rekao: ist je moj nauk i ist
sam u tvojim oima.
5 Ali kad bi samo Bog progovorio i svoja
usta otvorio protiv tebe,
6 da ti pokae tajne mudrosti i svoje mno-
gostruke osnove, uvidio bi da te Bog uko-
rom ispravlja manje nego to zasluuje
krivnja tvojih zlodjela.
7 Moe li tajne Boje dokuiti ili doprijeti
do granice Svemonoga?
8 Iznad neba ona je visoka, pa to e
poeti? Ispod pakla je duboka, pa to e
spoznati?
9 Dua je od zemlje, ira je od mora.
10 Ako te pusti, ako te zatvori, ako na sud
preda: tko e mu braniti?
11 Jer poznaje ljude pune zloe, vidi gri-
jeh, a da i ne pazi.
12 Onda e ovjek bezuman doi do raz-
boritosti, i divlje e se magare pretvoriti u
ovjeka.
13 Ako pripravi svoje srce podigne svo-
je ruke k Bogu,
14 ako ukloni zlodjela iz svoje ruke i ne
podnosi grijeha u svojoj kui,
15 onda e isto elo moi podii, vrst
e biti i bojati se nee.
16 Onda e zaboraviti muku i na nju e
pomiljati kao na vodu to protee;
17 onda e sjati tvoj ivot jasnije nego
podne, a tama e biti kao osvit zore;
18 onda e se uzdati, jer ima nade, za-
kopat e se i mirno e spavati.
19 Odmarat e se i nitko te nee straiti,
i mnogi e ti se moliti.
20 A oi grjenicima ugasit e se, nee
im biti utoita, nada e im biti: duu iz-
dahnuti.
Sofar govori i kori svoje prijatelje
12
2 Bez sumnje vi ste mi ljudi i s vama
e izumrijeti mudrost.
3 Ali i ja imam razum kao i vi, niti sam ma-
nje vrijedan od vas; tko ne bi znao takve
stvari?
4 Na ruglo sam svojim prijateljima ja koji
sam zazvao Boga, a on usliao samo njih
na podsmijeh sam ja, pravedan i ist.
5 Nesrei prezir, misle sretni, prezir oni-
ma kojima se kleca noga.
6 A sigurni su atori razbojniki; tko gnje-
vi Boga, ivi bez brige, Bog im daje svo-
jom rukom.
7 Zapitaj marvu, nauit e te; ili nebeske
ptice, rei e ti.
8 Pogledaj zemlju, pokazat e ti, i ribe e
ti morske pripovjediti:
9 Tko ne spozna iz svega toga, da je Gos-
podinova ruka to stvorila,
10 komu u rukama poiva ivot svih bia
i duh svakoga tijela ovjejega?
11 Ne raspoznaje li uho rijei kao to grlo
kua jelo?
12 U staraca je mudrost, dug je ivot raz-
boritost.
13 U njemu je mudrost i jakost, on ima
savjet i razbor.
14 Gle, to je on razgradio, nije sagradio
vie nitko, koga on zatvori, tomu se vie
ne otvori.
15 On zaustavi vode i nastane sua, pusti
ih i razore zemlju.
16 U njemu je snaga i razum, njegov je
koji luta i koji zavodi.
17 Pravi da savjetnici idu bosonogi, a
sudce napravi luacima.
18 Pojas kraljevima razdreuje i opasuje
njihova bedra.
19 Pravi da i sveenici idu bosonogi, i vla-
dare skida s vlasti.
20 Rjeitima uzima govor, i starcima uzi-
ma uviavnost.
21 Na glavare izlijeva prezir i raspasuje
junake.
22 Otkriva dubine iz tmine i sjene smrtne
izvodi na svjetlo.
23 Narode napravi velike i pusti ih da
prou; narode rairi i odveo ih odatle.
24 Oduzima uviavnost zemaljskim gla-
varima; pusti ih da lutaju po pustinji bez
puta.
25 Pipaju u tmini bez svjetla, i on ih pravi
da tumaraju kao pijani.
Bog ne treba nikoga, da se zauzima za njega
13
Eto, sve je to vidjelo moje oko, ulo
moje uho i razumjelo.
2 Koliko vi znate, znam i ja, nisam manje
Job
404
vrijedan od vas.
3 Ipak moram govoriti sa Svemonim,
rado bih se branio pred Bogom.
4 A vi ste pravi kovai lai, vi ste svi uza-
ludni lijenici.
5 O, da biste barem utjeli, to bi na vama
jo bilo kao mudrost.
6 ujte ipak moje opravdanje, i posluaj-
te odgovor mojih usta.
7 Hoete li za Boga govoriti lai ili prijeva-
ru iznijeti za njega?
8 Hoete li se zauzeti za njega ili se boriti
za Boga?
9 Hoe li se dobro dovriti kad vas on is-
pita? Mislite li ga prevariti kao to se va-
raju ljudi?
10 Strogo e vas kazniti ako potajno po-
kaete pristranost.
11 Nee li vas njegovo velianstvo pre-
straiti i strah pred njim nee li vas spo-
pasti?
12 Rijei su vae na pepelu napisane, iz
vaih studenaca vadi se samo blato.
13 Budite tihi i pustite me u miru, ja u
govoriti, pa dolo na mene to mu dra-
go.
14 Zato bih trgao svoje meso svojim zu-
bima i svoju duu stavljao na svoje ruke?
15 Pa da me i ubije, opet u se uzdati u
njega, samo u mu dokazati svoje putove
oi u oi.
16 To bi mi ve bila pobjeda, jer bezbo-
nik mu ne dolazi pred oi.
17 Posluajte dobro moju rije, moj do-
kaz neka prodre u vae ui.
18 Eto, spreman sam za parnicu, znam da
u biti u pravu.
19 Tko e se parniiti sa mnom da umu-
knem i umrem?
20 Samo dvoje nemoj mi napraviti, druki-
je bih se morao sakriti pred tvojim licem.
21 Ukloni svoju ruku od mene i strah od
tebe neka me ne strai.
22 Onda me zovi pred sebe i ja u ti od-
govarati; ili ja da se tuim, a ti da mi od-
govara.
23 Koliko je zlodjela i mojih grijeha? Po-
kai mi moju krivnju i moj grijeh.
24 Zato skriva svoje lice i vidi u meni
svojega neprijatelja?
25 Zar e uvenuli list skriti i zar e go-
niti suhu slamku?
26 Pie mi gorine i rauna mi zlodjela
moje mladosti.
27 Stavlja moje noge u klade, pazi na
sve moje staze, ograde stavlja mojim
koracima.
28 A on se raspada kao trule, kao haljina
koju izjedaju moljci.
Kako je jadan ovjeji ivot
14
ovjek, od ene roen, kratka je i-
vota i sit briga.
2 Procvate kao cvijet, uvene, bjei kao
sjena i ne ostaje.
3 I na takva otvara svoje oi i mene jo
vodi sobom na sud?
4 Tko moe neto isto izvaditi iz neisto-
ga? Nitko.
5 Otkako su tono izmjereni njegovi dani,
i broj njegovih mjeseca u tebe su, ti si mu
postavio granicu, koju ne moe prijei.
6 Odvrati se od njega da poine, dok se
ne razveseli svojem danu kao najamlje-
nik.
7 Jer za drvo ima nadanja; ako se i posi-
jee, opet e potjerati i nee biti bez mla-
dica.
8 Ako i ostari u zemlji njegovo korijenje, i
u prahu izumre njegov panj,
9 ima li samo vlage, opet napupa i pusti
grane kao mlada biljka.
10 A umre ovjek i nema ga vie, premine
ovjek, gdje je onda?
11 Voda iz mora nestane, rijeka opadne i
usahne:
12 tako i ovjek kad legne, ne die se vie,
dok nestane nebesa, nitko se vie ne pro-
budi, iz svojega sna ne prene se nitko.
13 O da me hoe u podzemnom svijetu
sakriti i skloniti me dok se ne slegne tvoja
srdba, i da mi da rok i onda me se spo-
mene.
14 Umre li ovjek, hoe li opet ivjeti? Sve
svoje dane slube, ekat u dok mi doe
smjena.
15 Ti me pozovi i ja u se odazvati; djelo
svojih ruku neka bi ti poelio.
16 Jer onda e brojiti moje korake, na
moj grijeh da ne bi onda pazio.
17 Zapeaen bi bio u torbi moj prijestup
i ti bi mi oprostio krivnju mojih zlodjela.
18 Ali kao to gora padne i raspadne se, i
kao to se hridina odvali sa svojega mje-
sta;
19 kao to voda troi kamenje i bujica od-
nosi zemaljski prah, tako ti nadanje o-
vjeje preokree u nita.
20 ini jednako silu na njemu i on odlazi;
iznakazi mu lice i onda ga otpusti.
21 Budu li njegova djeca u asti, on ne
zna za to; budu li u sramoti, on ne pazi
na njih.
22 On samo osjea muku svojega tijela i
njegova dua tuguje u njemu.
Elifaz tvrdi da su svi grjenici
15
Onda je Elifaz iz Temana odgovara-
jui rekao:
2 Treba li mudrac odvratiti tako isprazno,
Job
405
i napuniti se istonim vjetrom?
3 Prepiranje rijeima ne vodi dalje i ne po-
mae nita.
4 Pa i strah Boji ti razbija i zabranjuje
tovanje Boga.
5 Jer tvoja zlodjela ue tvoja usta, razabi-
re govor lukavaca.
6 Grjenikom te prave tvoja usta, ne ja;
tvoje usne govore protiv tebe.
7 Jesi li se ti prvi ovjek rodio i jesi li prije
svih bregova sazdan?
8 Jesi li u Bojem Vijeu sluao, i jesi li ti
jedini pokupio mudrost?
9 to ti zna, a da mi ne bismo znali, i to
ti poznaje, a da bi nama bilo skriveno?
10 Meu nama ima sijedih i starih ljudi,
starijih od tvojega oca.
11 Jesu li ti premalene utjehe Boje, rije
blaga k tebi upravljena?
12 Zato te razdire tvoje srce i zato tako
mrko gledaju tvoje oi,
13 te okree protiv Boga svoj duh, i tvoja
usta govore takve rijei?
14 to je ovjek da bi mogao biti ist, i
roeni od ene da bi bio pravedan?
15 Eto, on se ne uzdaje u svoje svece, pa
ni nebesa nisu ista u njegovim oima.
16 A kamoli ovjek, sasvim pokvaren, koji
pije zlodjela kao vodu.
17 Ja u ti rei, posluaj me; pripovijedit
u ti samo to sam vidio.
18 to mudraci govore i nisu zatajili to
su primili od svojih otaca,
19 kojima je samim bila dana zemlja i u
njihovoj sredini nije sjedio stranac.
20 Zlikovac se mui sve dane i nasilniku
je malo godina odreeno.
21 Strah mu zuji u uima, usred sree na-
pada ga ma.
22 Ne nada se da e izbjei noi, kazne-
nom je sudu dosuen.
23 Tumara za kruhom, ali gdje da ga nae;
zna da mu se pribliuje dan propasti.
24 Tjeskoba i nevolja strae ga, navaljuju
na njega kao kralj spreman za boj,
25 jer je protiv Boga podignuo ruku i Sve-
monomu se odupro,
26 tri protiv njega tvrdoglavo sa svojim
debelim zgrbljenim titom.
27 Iako je pokrio svoje lice pretilinom i
salo navaljao na svoje bokove,
28 uzeo je gradove raskopane za stan i
kue zaputene koje su bile odreene za
propast.
29 Nee biti bogat i nee se uveati nje-
gov imetak; on vie nee primiti korijena
u zemlji.
30 Noi nee izbjei, ega e osuiti nje-
gove grane, dahom svojih usta nestat e.
31 Prevareni neka se ne uzda u nitav-
nost, jer tatina je to on napokon dobi-
je.
32 Jo prije vremena uvenut e, granje se
njegovo nee opet zelenjeti.
33 Otrgat e se kao s loze njegov nezreo
grozd i pupoljci e se njegovi kao s ma-
sline pobacati.
34 Jer je neplodan rod licemjeraca i oganj
e popaliti atore mita.
35 Poinju nevolju i raaju muku, i njihova
utroba donosi na svijet samo prijevaru.
Jobov govor
16
2 Sluao sam dosta takvih stvari;
svi ste vi muni tjeitelji.
3 Jesu li pri kraju puste rijei i to te goni
da mi tako odgovara?
4 I ja bih mogao govoriti kao vi kad biste
samo bili na mojem mjestu; lijepe bih vam
drao govore, alei vas mahao bih gla-
vom na vas.
5 Hranio bih vas svojim ustima, govor bih
svoj poinjao utjenim kretnjama.
6 Ali ako govorim, nee se ublaiti moja
bol, ako li prestanem, hoe li otii od
mene?
7 Zaista, muka me je moja posve umorila;
moj rod sasvim si unitio.
8 Mene si prihvatio, protiv mene svjedoe
klevetnici, bacaju mi tubu u oi.
9 Gnjev njihov trga me na komade, na-
padaju me, kripe zubima na mene, moji
neprijatelji sijevaju oima na mene.
10 Razvaljuju na mene svoja usta, sra-
motno me udaraju po obrazima, skupljaju
se svi zajedno protiv mene.
11 Zlikovcima predao me Bog, bacio me
u ruke bezbonicima.
12 Mirno sam ivio; onda me uznemiri,
prihvati me straga i smrska me, stavio me
sebi za metu.
13 Oko mene lete strijele njegove, nemi-
lice mi probada bubrege, prolijeva na ze-
mlju u moju.
14 Razdire me, rana do rane, tri protiv
mene kao ratni junak.
15 alobnu haljinu nosim na golom tijelu,
svoj ponos prignuo sam do u prah.
16 Od plaa mi lice pocrvenjelo, oko mo-
jih trepavica lei smrtna no.
17 A nema nepravde na mojim rukama, i
molitva je moja bila uvijek ista.
18 O, zemljo, ne pokrivaj moje krvi, neka ne
bude nikada kraja mojoj tubi.
19 Ali je jo u nebu svjedok za mene, u
visinama jo ivi moj odvjetnik.
20 Moje su mi boli zagovornice, moje oi
u suzama gledaju u Boga.
21 On pribavlja smrtniku pravo kod Boga,
Job
406
ovjeku protiv svojega blinjega.
22 Jer meni jo ostaje samo malo godina,
onda mi je na put s kojega nema povrat-
ka.
Job se dalje tui
17
Slomljena je moja ivotna snaga, moji
mili dani se trnu, eka me grob.
2 Nisu li rugai oko mene? Brbljanje nji-
hovo otima san mojim oima.
3 Zauzmi se za mene i budi jamac, tko bi
mi drukije dao ruku?
4 Od njihova si srca sakrio mudrost i zato
im nee dati da pobijede.
5 Imanje se hoe razdijeliti drugima, gdje
ipak sahnu oi djece.
6 Mene se predalo ruganju svega svijeta,
pljuje mi se u lice.
7 Oi se moje gase od jada, svi su udovi
moji kao sjena.
8 Poboni su nad tim skamenjeni, isti su
nad zloincem pobunjeni.
9 Jo tvre stoji pravednik na svojem
putu, jo vie samo ojaa onaj ije su
ruke iste.
10 Pa stupite samo opet svi ovdje, ali
meu vama ne nalazim nijednoga mudra.
11 Dani su moji otili, naumi su se moji
slomili, elje mojega srca.
12 Mijenjaju dan u no, i tmini govore:
Svjetlost je.
13 Premda se nadam, ipak e podzemni
svijet biti moj stan, u tami u prostrti svo-
ju postelju.
14 Truleu velim: Moj si ti otac. a crvu:
Moja majko, moja sestro.
15 Ali gdje je zaista jo nadanje za mene?
Moja srea, tko je moe jo vidjeti?
16 K vratima podzemnoga svijeta silaze,
gdje je onda poinak u prahu.
Bildad, samo bezbonike Bog kanjava
18
Onda je Bildad iz uaha odgovara-
jui rekao:
2 Kad ete dovriti to brbljanje, i opame-
ti se, pa emo onda govoriti dalje.
3 Zato da se smatramo kao marva, za-
to smo ludi u vaim oima?
4 I ako se ti rastrga u svojoj jarosti, mora
li zbog tebe opustjeti svijet, ili se zato pre-
mjestiti hridina sa svojega mjesta?
5 Ipak e se svjetlo zlikovca ugasiti, nee
vie sjati plamen ognjita njegova.
6 I njegovu atoru potamnjet e svjetlo, i
iak e se njegov ugasiti u njemu.
7 Snani koraci njegovi stegnut e se,
njegova vlastita osnova sruit e ga.
8 Noga e ga njegova goniti u mreu, i
naii e na zamku.
9 Zamka e ga prihvatiti za petu, i uad
e ga drati vrsto.
10 Na tlu lei skrivena za njega mrea, za-
mka je na putu za njega spremljena.
11 Od svuda e ga strahote strae i tjera-
ju ga na njegove noge.
12 Vreba njega gladna nesrea, nevolja
e biti spremna uz njega.
13 Guba e rastoiti kou njegovu, prve-
nac smrti pojest e udove njegove.
14 Iz atora njegova, u kojega se uzda,
protjerat e ga, odagnat e ga kralju ua-
sa.
15 Mjesto njega nastanit e se oganj u
njegovu atoru, posut e se sumporom
stan njegov.
16 Odozdol posuit e mu se korijenje,
odozgor usahnut e mu grane.
17 Spomen e njegov ieznuti iz zemlje,
niti e mu imena biti po ulicama.
18 Odagnat e se iz svijetla u tminu i izba-
cit e se iz svijeta.
19 U njegovu narodu nee mu ostati ni
roda ni potomka, u njegovoj kui nee
vie nitko ivjeti.
20 Prepast e se od njegova dana na za-
padu, obuzet e strah ljude na istoku.
21 Tako e biti s kuom zlikovca, tako s
mjestom onoga, koji ne mari za Boga.
Jobova ispovijest vjere u budue uskrsnue
19
2 Dokle ete me jo muiti i gaziti
me rijeima?
3 Ve me deset puta naruili, zar vas nije
sram da me zlostavljate?
4 Jesam li doista poinio grijeh? Je li jo
u meni moja pogreka?
5 Moete li me, zaista, osvjedoiti i kriv-
nju mi moju dokazati?
6 Znajte sada Bog je koji me je porazio i
mreu svoju oko mene razapeo.
7 Eto, viem li na nepravdu, nema mi od-
govora; zovem li pomo, nema mi suda.
8 Zagradio mi je put, ne mogu dalje; staze
je moje zavio u tminu.
9 Svukao je s mene asnu moju haljinu i
skinuo mi s glave krunu.
10 Poruio me je od svuda, moram pro-
pasti; kao drvo iupao je moje nadanje.
11 Raspalio je na mene svoju srdbu i
uzeo me meu svoje neprijatelje.
12 Postrojbe njegove dole su sve zajed-
no, nasule putove sebi protiv mene, uta-
borili se okolo mojega atora.
13 Brau je moju udaljio od mene, prijate-
lji se moji otuili od mene.
14 Roaci moji izbjegavaju me, pouzda-
nici moji zaboravili me.
15 Ukuani moji, slukinje moje gledaju
me kao stranac, stranac sam u njihovim
Job
407
oima.
16 Zovem svojega slugu, on se ne odazi-
va; moram ga moliti svojim ustima.
17 Dah je moj mrzak eni mojoj i moje mi-
lovanje mojoj roenoj djeci.
18 Preziru me djeca, ustanem li gdje, grde
me.
19 Pouzdanicima sam mojim mrzak, i koje
sam ljubio, okreu se protiv mene.
20 Za kou moju, za meso moje prionule
su kosti moje, ostala mi samo koa oko
zuba mojih.
21 Smilujte mi se i imajte saaljenje sa
mnom, moji prijatelji, jer me je pogodila
ruka Boja.
22 Zato me progonite i vi kao Bog i ne
moete da se nasitite mesa mojega.
23 O, kad bi se napisale moje rijei. Kad
bi se unijele u knjigu.
24 Pisaljkom eljeznom i olovom kad bi
se zauvijek urezale u kamen.
25 Jer ja znam da moj Otkupitelj ivi i da e
on posljednji nad zemljom ustati.
26 Onda e ova moja koa opet biti oko
mene, iz svojega vlastitog mesa gledat u
Boga.
27 Jest, ja i ti, ja u ga gledati, moje vla-
stite oi vidjet e ga, ne kakav stranac, to
je sva enja mojega srca.
28 Ako jo mislite: kako emo ga proga-
njati? Jer se u meni naao uzrok sudbi-
ne
29 onda se bojte maa, jer je ma osveti-
telj krivnje. Pomislite, sudac jo ivi.
Sofar govori u isto kao i Bildad
20
Onda je Sofar iz Naama odgovara-
jui rekao:
2 Protiv toga se jei moja misao i zato
vrije u mojim prsima.
3 Morao sam uti ukor to me sramoti,
ali e duh mojega razuma odgovoriti za
mene.
4 Ne zna li prastaru mudrost, tako staru
kao opstanak ljudi na zemlji?
5 Slava grjenika traje kratko vrijeme i ra-
dost je zlikovca za as.
6 Makar se oholost njegova popela do
nebesa, makar se tjeme njegovo dotaknu
oblaka.
7 Kao smrada njegova nestat e ga zau-
vijek; tko ga je poznavao, pitat e onda:
gdje je sad on?
8 Bez traga odletjet e, slian snu; ie-
znut e kao nona prikaza.
9 Oko koje ga je gledalo, nee ga vie ni-
kada vidjeti, nee ga vie gledati njegovo
mjesto.
10 Djeca e se njegova dodvarati prosja-
cima, vlastitom e rukom izdavati bogat-
stvo svoje.
11 Makar njegovo tijelo i bujalo mladou,
u zemlju morat e se s njim zakopati.
12 Ako je i slatka njegovim ustima zloa,
on je krije pod jezikom svojim;
13 uva ju i ne puta ju, nego je zadrava
u svojem grlu,
14 ipak e se jelo pretvoriti u nutrini nje-
govoj, postat e u njegovu tijelu otrov
zmijin.
15 Blago koje je prodro, izbljuvat e, Bog
e ga istjerati iz njegova tijela.
16 Otrov je zmijin usisao, sada mu jezik
zmijin zadaje smrt.
17 Ne smije se naslaivati na potocima,
na rijekama kojima tee mlijeko i med.
18 to je pograbio, vratit e, nee smjeti
to pojesti; u bogatu dobitku nee uivati.
19 Tlaio je, nije pomagao siromahe, oteo
je kuu koju nije sagradio.
20 I jer trbuh njegov ne zna to je dosta,
nee se spasiti uza sve blago svoje.
21 Nita nije izmaklo njegovoj poudi, i
zato srea njegova nije trajna.
22 U obilju bogatstva doi e u nevolju;
sva teina nesree svalit e se na njega.
23 Htjedne li napuniti trbuh svoj, poslat
e na njega Bog jarost svojega gnjeva i
pustit e da na njega padne njegova pro-
past kao kia.
24 Htjedne li izmai eljeznom oruju:
prostrijelit e ga ipak l k mjedeni.
25 Strijela putena proi e kroz njegovo
tijelo i svijetlo eljezo izii e iz ui nje-
gove, na njega e pasti strahota smrtna.
26 Sva je tmina sauvana njemu kao bla-
go; derat e ga oganj, ni od koga raspi-
ren; izgorjet e to je jo preostalo u nje-
govu atoru.
27 Otkrit e nebesa njegova zlodjela i ze-
mlja e ustati protiv njega.
28 Bogatstvo njegove kue otii e, ra-
stoit e se u dan gnjeva njegova.
29 To je dio od Boga ovjeku zlikovcu, to
je batina, koju mu je Bog ostavio.
Job pokazuje Bog najprije kazni svoju djecu
21
2 Ah, posluajte ipak mirno moju
rije, i neka mi to bude od vas utjeha.
3 Dopustite mi da govorim. Kad izgovo-
rim, moete mi se narugati.
4 Je li tuba moja protiv ljudi, i zato da
moj duh ne bude nestrpljiv?
5 Sluajte me, usupnite se, stavite ruku
na usta.
6 Kad pomislim na to, obuzima me strah,
zadrem cijelim tijelom.
7 Zato zlikovci ostaju na ivotu, ostare i
obogate se?
Job
408
8 Zdrav stoji njihov mlad narataj pred
njima, s njima, i njihovi potomci pred nji-
hovim oima.
9 Sigurne su od pogibelji kue njihove,
prut Boji nije nad njima.
10 Bikovi njihovi skau i ne promauju,
krave njihove tele se i ne jalove se.
11 Isputaju kao janjce svoju djecu, vese-
lo poskakuju maliani njihovi.
12 Pjevaju uz bubanj i citaru, vesele se
uza sviralu.
13 Provode u srei svoje dane i silaze u
miru u podzemni svijet.
14 A Bogu su ipak rekli: Idi od nas, ne
elimo znati za tvoje putove.
15 to je Svemoni da mu sluimo? to
nam koristi da mu se molimo?
16 Zaista, srea nije u njihovoj ruci, dale-
ko je od mene miljenje bezbonika.
17 Koliko se puta gasi ivot grjenika, do-
lazi i na njih nevolja, i na muke ih stavlja u
svojem gnjevu.
18 Budu kao pljeva na vjetru, kao prah
koji raznosi vihor.
19 Govore: Bog e ga kazniti u njegovoj
djeci, neka on plaa njemu, da on sam
osjeti.
20 Vlastitim oima neka vidi nesreu svo-
ju, neka sam pije gnjev Svemonoga.
21 to mu je stalo, kako je njegovoj kui
poslije njega kad se broj njegovih mjeseci
dovrio?
22 Ali smije li se Boga uiti mudrosti, nje-
ga koji sudi u nebeskim visinama?
23 U potpunoj snazi jedan umire, bez bri-
ge i zadovoljan.
24 Njegove posude su pune mlijeka, do-
bro je uhranjen mozak njegovih kostiju.
25 Drugi umire u gorkom jadu, nikada nije
okusio sree.
26 Obojica sad lee zajedno u prahu,
obojicu prekriva trule.
27 Eto, znam vae misli i namjere koje
smiljate protiv mene.
28 Mislite: Gdje je kua vladara i gdje je
ator u kojem su prebivali bezbonici?
29 Niste li ikada pitali za savjet putnike?
Znakove njihove neete ipak znati.
30 Za dan nevolje zlikovac ostaje neka-
njen, a na dan gnjeva odvede se.
31 Tko e ga u oi ukoriti za njegov ivot?
Tko e mu vratiti to je poinio?
32 Isprate ga jo do groba i pobrinuo se
za grobni spomenik.
33 Lako lee na njemu grude doline; idu
za njim svi ljudi i pred njim bezbrojni.
34 Pa ste me htjeli tjeiti nitavilom? Od
vaih prigovora preostaje samo prijeva-
ra.
Elifaz okrivljuje Joba
22
Onda je Elifaz iz Temana odgovara-
jui rekao:
2 Ima li Bog koju korist od ovjeka? Ne,
sam je sebi koristan ovjek poboan.
3 Je li Svemonomu korisno ako si pra-
vedan, je li mu dobit ako je tvoj ivot be-
sprijekoran?
4 Kazni li te zbog tvojega straha Bojega?
Ide li zato na sud s tobom?
5 Nije li tvoja zloa neizmjerna, i nisu li
tvoja zlodjela beskrajna?
6 Jer si uzimao zalog od svoje brae ni za
to i svlaio si haljine s golih.
7 Umornomu nisi pruio vode, gladnomu
si uskratio kruha.
8 ovjeku sile pripada zemlja: tko ima
ugleda, taj samo prebiva u njoj.
9 Udovice si otputao bez pomoi i siro-
tama si lomio ruke.
10 Zato su zamke oko tebe, spopadne te
tjeskoba i groza iznenada.
11 Ne vidi li mrak i poplavu to te pokri-
va?
12 Nije li Bog visoko gore u nebu? Pogle-
daj samo kako je visoko tjeme zvijezda.
13 A ti si mislio: to bi opazio Bog; moe
li suditi kroz oblake?
14 Oblaci ga zastiru; ne moe vidjeti ni-
ta, hoda po nebeskom svodu.
15 Hoe li ii putom staroga vremena,
kojim su nekada koraali ljudi zlikovci?
16 Oni su iskorijenjeni prije vremena; rije-
ka je poplavila njihovu zemlju.
17 Govorili su Bogu: Idi od nas; to bi
nam mogao napraviti Svemoni.
18 On im je ipak napunio kue dobrima.
Daleko je od mene miljenje bezbonika.
19 Pravednici to vide puni radosti, i ne-
duni im se rugao:
20 Zaista su protivnici nai uniteni.
Oganj je prodro ostatak njihov.
21 Sprijatelji se s njim i mir je s tobom;
tako e ti srea doi.
22 Primi iz njegovih usta pouku i stavio
savjet njegov u svoje srce.
23 Ako se opet vrati k Svemonomu, po-
taknut e se na dobro; ukloni zlo iz svo-
jega atora.
24 Stavio zlato u prah i ofr na hridinu po-
toka.
25 Onda e Svemoni biti tvoje zlato i
njegov naputak tvoje srebro.
26 Onda e u Svemonom nai radost i
podignut e k Bogu svoje lice.
27 Molit e mu se i on e te usliati; to
si zavjetovao, ispunit e mu.
28 to god poduzme, uspjet e ti; na
tvojim putovima svijetlit e ti svjetlost.
29 Kad se poe nizbrdo, viknut e: Usvi-
Job
409
enje e doi, onda poniznomu Bog pru-
a pomo.
30 On e spasiti i onoga koji nije nevin;
da, bit e spaen ako su ti ruke iste.
Job hoe da ga Bog proglasi nedunim
23
2 Tako je i danas tuba moja kao
prkos; teko titi njegova ruka moje uzdi-
sanje.
3 O, kad bih znao gdje bih ga naao, da
stupim pred njegov sud.
4 Iznio bih pred njega stvar svoju, puna
dokaza bila bi mi usta.
5 elio bih znati rijei to bi mi ih odgovo-
rio; htjeo bih saznati to bi mi rekao.
6 Bi li se u svojoj velikoj moi prepirao sa
mnom? Ne, on bi pripazio na mene.
7 Ondje bi se pravednik mogao prepirati
s njim, pred svojim sudcem oslobodio bih
se dovijeka.
8 Ali poem li prema istoku: nema ga
ondje; poem li prema zapadu, ne vidim
ga.
9 Radi li na sjeveru, ne nahodim ga, okre-
ne li prema jugu, ne mogu ga vidjeti.
10 Ali on zna put moj, kad bi me proku-
ao, iziao bih kao zlato.
11 Koraka se njegova drala vrsto moja
noga, njegova puta sam se drao i nisam
nikada skrenuo.
12 Od zapovijedi njegovih usta nisam od-
stupao nikada; rijei njegovih usta uvao
sam u grudima svojim.
13 Uvijek je sebi jednak; tko e ga odvra-
titi to njegova dua zaeli, ono napravi.
14 On e dovriti i moju sudbinu, i u nje-
mu ima jo toga mnogo.
15 Zato se prestraim pred njegovim li-
cem i kad pomislim na to, strah me je od
njega.
16 Bog je moje srce napravio straljivim;
Svemoni me u strah utjerao.
17 Zbog tmine ne osjeam se uniten, niti
je mrak obavio moje lice.
Nastavak Jobova govora: razni grjenici
24
Zato Svemoni nije odredio kaznen
vremena? Zato vjernici njegovi ne
gledaju sudbenih dana njegovih?
2 Mee se pomiu, stada se otimaju i
gone se na pau.
3 Sirotama odgone magarca; u zalogu
uzimaju govedo udovici.
4 Siromahe odbijaju s puta, i tko je god
bijedan u zemlji, mora se skrivati.
5 Eto, kao divlji magarci u pustinji izlaze
oni na svoj posao, da trae sebi hranu;
pustinja im daje kruh za djecu.
6 Na polju kose sijeno, pabire u vinogra-
du zlikovca.
7 Bez haljina nouju goli, na zimi nemaju
pokrivaa.
8 Pokisnuo od kie u gori, bez krova pri-
vijaju se k stijeni.
9 Od prsiju majinih trgaju siroe, siroma-
ha tlae pljenidbom.
10 Hodaju goli, bez haljina, i gladni vuku
snopove.
11 U svojim zidinama cijede ulje, groe
u kacama gaze, a eaju.
12 Stenju pod ljudskim bjesnilom, vie
dua ranjenih na smrt, a Bog ne pazi ni-
kad na sramotu.
13 Drugi su kod neprijatelja svjetlosti, ne
poznaju njezinih putova i ne ostaju na
njezinim stazama.
14 Zorom ustaje krvnik, ubija uboge i si-
romahe, lupe se skita okolo po noi.
15 Oko preljubnika oekuje sumrak, mi-
sli: Nijedno me oko ne vidi, i skriva svoje
lice.
16 U mraku provaljuju u kue, a po danu
se zakljuavaju, nee da to znaju za
svjetlost.
17 Jer je jutro njima svima jedna groza,
vrijeme kad se moe vidjeti smrtna stra-
hota.
18 Neka propadne na povrini vode. Neka
je u zemlji prokleta njegova batina. Neka
ne krene vie nikada vinogradskom sta-
zom.
19 Kao to suha ega sie snjenu vodu:
tako podzemni svijet zlikovce.
20 Neka ga zaboravi majina utroba.
Neka se crvi na njemu naslauju. Neka ga
se nikada ne spominje. Kao drvo skrit e
se zloa.
21 Neka se zdrui s neplodnom koja ne
raa; on koji nije napravio nita dobro
udovici.
22 Ipak daje njegova mo dug ivot silni-
cima; on ustane opet, makar se vie nije
uzdao u ivot.
23 Dao mu u to e se pouzdati, bude
poduprt, njegove su oi na njihovim pu-
tovima.
24 Uzvisuju se zamalo, pa ih vie nema;
padaju, prolaze kao sve; odree ih se kao
vrhove klasja.
25 Ili, nije li tako? Tko e me utjerati u la?
Tko e pokazati moj govor kao nitav?
Bildad: pred Bogom nitko nije pravedan
25
Onda je Bildad iz uaha odgovara-
jui rekao:
2 Moe li strahotom vladati onaj koji mir-
no pravi red na visinama?
3 vojskama njegovim ima li broja? I koga
ne obasjava svjetlost njegova?
Job
410
4 Kako moe biti ovjek u pravu pro-
tiv Boga? I kako moe biti ist roen od
ene?
5 Eto, ni mjesec ne sja bez ljage, ni zvijez-
de nisu iste u njegovim oima,
6 a koliko manje ovjek koji je crv, i sin
ovjekov koji je crvi.
Jobov govor: veliina Boja
26
Ali Job je odgovarajui rekao:
2 Kako si tako krasno pomogao
nemoi, podupro ruku onomu kojem se
skrila jakost.
3 Kako si tako dobro svjetovao ludost i
mudrost izobilja iznio na svjetlo.
4 A koga si to htjeo pouiti; iji je duh izi-
ao iz tebe?
5 Njega se strae mrtvi pod vodama i nji-
hovim iteljima.
6 Otkriven je pred njim podzemni svijet,
carstvo mrtvih bez pokrova.
7 Nad prazninom razastire on sjever,
iznad nita daje da lebdi zemlja.
8 U oblake svoje goni vode, a da se pod
njima ne rasprsnu oblaci.
9 On prekriva lice prijestolja svojega i ra-
zapinje nad njim svoj oblak.
10 On vue okrug oko povrine vode, gdje
svjetlost granii s tminom.
11 Stupovi neba tresu se i dru od prijet-
nje njegove.
12 Svojom snagom pravi da bui more,
mudrou svojom razbija Rahaba.
13 Dah njegov razvedri nebesa, njegova
ruka probode hitru zmiju.
14 Ali to su tek obrubi njegova upravlja-
nja, apat je to samo to ujemo o njemu.
I tko da razumije grom svemoi njego-
ve?
Job nastavlja govor o sebi i o bezbonicima
27
Job je dalje nastavio svoj govor i
rekao:
2 Tako da je iv Bog, koji mi oduzeo pra-
vo moje, Svemoni, koji mi ogorio moj
ivot.
3 Dok je jo dah moj u meni, i Duh Boji
dok me oivljava,
4 nee moje usne govoriti nita krivo, niti
e moj jezik lagati.
5 Daleko neka je od mene da vam dam
pravo; dok ne umrem, ja ne tajim svoje
nedunosti.
6 vrsto stojim uz pravednost svoju i ne
ostavljam je; moje srce ne kori nijednoga
dana mojega.
7 Neprijatelju mojemu neka bude kao zli-
kovcu, mojem protivniku kao bezboni-
ku.
8 Jer kakvo je nadanje bezboniku kad
Bog odree i iupa njegovu duu?
9 Hoe li Bog uti jauk njegov kad nevolja
navali na njega?
10 Moe li se radovati Svemonomu i po-
zivati se na Boga u svako vrijeme?
11 Hou da vas pouim o djelovanju Bo-
jemu; neu sakriti to odreuje Svemo-
ni.
12 Eto, vi ste ipak svi to iskusili, pa zato
se zaludu nadate?
13 To je dio zlikovcu kod Boga, i to je
nasilnicima batina koju primaju od Sve-
monoga:
14 ako mu se mnoe sinovi, to je za ma;
potomci njegovi nemaju se im nasititi.
15 Koji ostanu iza njega, pograbi ih po-
mor u grob; udovice njegove ne dre tu-
govanja.
16 Ako i nakupi srebra kao praha i hrpa
haljina kao blata,
17 ostavi ih na stranu, ali ih odjene pra-
vednik, i srebro razdijele meu sobom
pobonici.
18 On je sagradio kuu sebi kao moljac,
kao kolibicu koju ju napravi uvar.
19 Bogat legne spavati posljednji put;
ali otvori li opet oi, sve je ieznulo.
20 Strahote preume preko njega kao po-
plava, preko noi odnese ga vihor.
21 Podigne ga istoni vjetar: on ide i od-
nese ga s njegova mjesta.
22 Bez milosra gaa Bog na njega; mora
bjeati od njegove ruke.
23 Pljeskaju rukama nad njim i zvide za
njim s njegova mjesta.
Job nastavlja govor: rudnik i mudrost
28
Jest, zna se tono gdje se nalazi
srebro i mjesto gdje se proiava
zlato.
2 Iz zemlje se vadi eljezo, iz rudae se
topi bakar.
3 ovjek mraku pravi kraj, i istrauje do
posljednjega kutia za rudaom u sjeni
tmine;
4 Kopa rov daleko od ljudi, u zaboravlje-
nim mjestima, visi bez potpore za nogu i
lebdi ondje dolje.
5 Zemlja iz koje kruh nam nie duboko se
raskopa kao ognjem.
6 Safr poiva u kamenju njezinu i zlatni
se prah ondje nae.
7 Ni orao ne zna ulaza ondje, niti ga pro-
nae oko jastrebovo.
8 Zvijeri gorske ondje ne ulaze, niti lav on-
dje stupi.
9 A ovjek stavlja ruku na to kamenje, ko-
rijenje bregova podruje.
10 U kamenu prokopava rovove i svata
dragocjeno vidi mu oko.
Job
411
11 Nanjui izvore rijeka to je skriveno
iznosi na svjetlo.
12 Ali mudrost gdje se ona nalazi i raz-
boritost gdje je njoj kua?
13 ovjek ne zna puta k njoj, ona ne bo-
ravi u zemlji ivih.
14 Dubina govori: nije ona u meni; more
govori: kod mene ona ne boravi.
15 Dragocjeno zlato ne moe se dati za
nju, niti joj se srebro moe izmjeriti kao
kupovna cijena.
16 Ne mjeri se zlatom ofrskim ni drago-
cjenim oniksom i safrom.
17 Ne moe se izjednaiti s njom ni zlato
ni staklo, niti se moe promijeniti s naki-
tom.
18 Korali, kristali, neka se uti o njima,
vrijednost je mudrosti via od bisera.
19 Ne dobije se za topaze iz Kua, niti se
mjeri suhim zlatom.
20 Odakle dolazi mudrost? Razboritost
gdje je njoj mjesto?
21 Skrivena je pogledu svih bia i ptica-
ma je nebeskim zaklonjena.
22 Podzemni svijet govori i carstvo mrtvih:
uli smo o njoj samo kako se govori.
23 Samo Bog zna put k njoj, on jedini zna
gdje se nalazi ona.
24 Jer do na granice svijeta dopire pogled
njegov; to god je pod nebesima, vidi on.
25 Kada je vjetru odredio teinu njegovu i
mjerom ograniio vodu,
26 kad je kii postavio vrijeme njezino i
put gromovnoj munji;
27 onda ju je vidio i oglasio, uredio ju i
pretraio.
28 ovjeku je rekao: Boga se bojati jest
mudrost i zla se kloniti jest razboritost.
Job nastavlja govor: sretna prolost
29
Job je dalje nastavio svoj govor i
rekao:
2 Ah, da bi ipak bilo sa mnom kako je to
jo bilo prije mjeseci, u danima kad me je
titio Bog.
3 Kad mi je nad glavom sjala svjetiljka
njegova i svjetlo me njegovo vodilo kroz
tminu.
4 Kako sam bio u vremenu svoje mlaah-
ne snage, kad je Bog jo zatiivao moj
ator,
5 kad je Svemoni jo bio sa mnom, moja
se djeca skupljala oko mene.
6 Kad sam prao sebi noge u mlijeku i hri-
dina mi izlijevala potoke ulja.
7 Izlazio sam van na vrata pred grad da
zauzmem svoju stolicu na trgu gradskih
vrata.
8 Sakrili bi se djeaci kad bi me vidjeli;
starci bi se dizali i ostali stojei;
9 glavari bi prestali govoriti i stavili bi ruku
na usta;
10 knezovi bi ustezali svoj glas, jezik bi im
prionuo za nepce.
11 Blagoslivljalo me uho to bi me slua-
lo, hvalilo me oko, kad bi me vidjelo.
12 Spasavao sam siromaha koji je vikao i
sirotu bez zatitnika.
13 Na mene je dolazio blagoslov izgublje-
nika, srce sam udovici razveselio.
14 Pravednost mi je bila haljina to me
obavijala, pravoljublje mi bilo ogrta i po-
vez oko glave.
15 Oko sam bio slijepcu i noga hromu.
16 Otac sam bio siromasima i branio sam
stvar nepoznatoga.
17 Razbijao sam zube lopovu, trgao gra-
be iz zuba njegovih.
18 Tako sam mislio umrijeti u svojem gni-
jezdu i svoje dane umnoiti poput pije-
ska.
19 Korijen moj pruao se kraj vode, i no-
na je rosa padala na moje grane.
20 Srea se moja uvijek obnavljala u
mene, u ruci mi se ponovljuje l k.
21 Sluali su me puni iekivanja i tiho
prislukivali moj savjet.
22 Kad sam ja govorio, nitko vie ne bi
uzimao rijei, tako bi ih natopila moja ri-
je.
23 ekali su me kao za kiom otvarali su
usta i eznuli za mnom kao za kasnom ki-
om.
24 Nasmijao bih se na njih kad su bili stra-
ljivi, nisu mogli pomutiti mojega vedrog
lica.
25 Odreivao sam put za njih, sjedio bih u
proelju i bio kao kralj u vojsci, kao jedan
koji tjei alosne.
Nesretna sadanjost
30
A sada me ismjehavaju ljudi koji
su danima mlai od mene, kojima
otaca ne bih bio stavio sa psima svojega
stada.
2 Zaista, zato bi mi i bila snaga njihovih
ruku? Sva im je jakost nestala.
3 Od oskudice i gladi istroeni su jer glo-
daju suhu zemlju; pusta pustinja njihova
je majka.
4 Oni beru lobodu po pustinji i smrekovo
korijenje za hranu.
5 Iz naroda ih gone, viu na njih kao na
lupee.
6 Po stranim uvalama moraju prebivati,
po jamama u zemlji i u klisurama.
7 Riu po grmovima, skupljaju se meu
trnjem.
8 Oni su sinovi bezvrijednih, djeca bezi-
menih, biem istjerani iz zemlje.
Job
412
9 I njima sam sada postao rugalica i slu-
im im kao prispodoba.
10 Gnuaju me se i ne usteu se pljuvati
mi u lice.
11 Jer je on odrijeio ue od mojega a-
tora i sruio me, zato i oni puste uzde iz
svojih usta protiv mene.
12 Zdesna ustaje rulja, gurne mi noge,
iskopa putove protiv mene da me upro-
pasti.
13 Raskopali su moje putove, idu da me
unite i nikoga nema da ih zaustavi.
14 Kao kroz irok prokop naviru, pusto-
ei navaljuju.
15 Strahote sve se okreu na mene, kao u
vihoru raznosi on sreu moju, prolazi moj
spas kao oblak.
16 I sada se u meni izjeda moja dua, sti-
gli me dani nevolje.
17 Nou me probada u kostima, ne poi-
vaju muke koje me grizu.
18 Svemo je pokvarila moju odjeu i kao
ovratnik koulje stee me.
19 On me je sruio u blato, postao sam
kao prah i pepeo.
20 Viem k tebi, ali ti me ne slua; presta-
nem li, onda snuje naume protiv mene.
21 U ljuta si mi se neprijatelja pretvorio,
udara me tekom akom.
22 U vihoru die me visoko gore, goni
me; u olujnom vrtlogu uzdrma me.
23 Jest, znam: u smrt me hoe goniti, u
mjesto gdje se skupljaju svi ivi.
24 Ali ne prua li se pri padu ruka i ne vie
li se u potrebi za pomo?
25 Zaista, plakao sam ako je drugima bilo
zlo; srce me je boljelo za siromahom.
26 Nadao sam se srei, ali je dolo zlo;
ekao sam svjetlost, a dola je tama.
27 Pui se u meni bez prestanka, snali
me dani muke.
28 Tuan, bez sunca, vuem se okolo, di-
gnem se i viem pred svima.
29 akalima brat postao sam i drug no-
jevima.
30 Guli se crna koa od mene, moje kosti
plamte u groznici.
31 Citara se moja pretvorila u pjesmu tu-
aljku, frula moja u gorko jecanje.
Job: od svoje mladosti ivio je kreposno
31
Zavjet sam napravio sa svojim oima,
zato bi onda gledao za djevojkom?
2 to bi mi bio dio od Boga gore, kakva
batina od Svemonoga u nebu?
3 Nije za zlikovca propast, a nesrea za
one koji prave zlodjela?
4 Ne pazi li on na moje putove, ne broji li
sve moje korake?
5 Ako sam opio s lacima i ako je moja
noga urila za prevarom,
6 neka me izmjeri na pravoj tezulji: Bog
e upoznati moju nedunost.
7 Ako je korak moj zaao s puta, ako je
moje srce polo za mojim oima, ako je
za moje ruke prionula kakva ljaga,
8 neka to ja posijem, drugi pojede, neka
se iskorijeni to mi iznikne.
9 Ako se moje srce dalo zaludjeti od ene,
ako sam vrebao na vratima svoga susje-
da,
10 Neka drugome moja ena melje, neka
se kakav stranac k njoj pridrui.
11 Jer to bi bio zloin, zlodjela to spada
na sudca da kazni.
12 To bi bio poar to prodire do unite-
nja i to bi spalio sve imanje moje.
13 Ako sam prezreo pravo svojega sluge,
svoje slukinje, kad su imali raspravu sa
mnom,
14 to da napravim, kad se die Bog? Kad
on potrauje to da mu se odgovori?
15 Nije li u utrobi majinoj Stvoritelj moj
stvorio i njega; nas obojicu on isti sazdao
u majinoj utrobi?
16 Ako sam odbio elju siromasima i dao
da venu oi udovici,
17 i ako sam zalogaj svoj sam jeo, a nije
sirota uzela od toga dio svoj?
18 A ja sam ju kao otac odgajao od mla-
dosti, vodio sam ju od utrobe svoje maj-
ke.
19 Ako sam vidio ostavljene bez odjee i
siromaha bez pokrivala,
20 i nisu mi zahvaljivala njegova bedra,
jer ga je ugrijalo runo mojih ovaca?
21 Ako sam ikada zamahnuo rukom na si-
rote, jer na vratima sam naao svoju po-
mo,
22 onda neka mi ispadne rame iz plea i
moja ruka neka se otkine iz zglobova.
23 Jer bi mi straan bio kazneni sud Bo-
ji; kad bi on ustao, ne bih mu odolio.
24 Ako sam polagao na zlato nadanje
svoje, istomu zlatu govorio: moje uzda-
nje.
25 Ako sam se veselio to mi je posjed
velik i to je ve toliko stekla moja ruka;
26 ako sam gledao na sunce kako sja i na
mjesec kako ponosit hodi;
27 ako se moje srce dalo potajno zaludje-
ti, i ja mu poslao poljubac.
28 I to bi bila zlodjela to spada na sudca
da kazni, jer sam zanijekao Boga u visini.
29 Ako sam se radovao padu svojega
neprijatelja i veselio se kad bi ga snala
nesrea;
30 ali nikada nisam dao svojim ustima da
sagrijee traei njegov ivot s proklinja-
njem;
Job
413
31 Zaista, moji suvremenici priznali su:
Tko se nije nasitio od njegova jela?
32 Stranac nije trebao noiti vani; vrata
su moja stajala putniku otvorena.
33 Ako sam, kao to je napravio Adam,
tajio svoje grijehe i skrivao svoja zlodjela
u svojim njedrima,
34 jer sam se bojao velikoga mnotva i
bojao se prezira rodbine, onda bih zau-
tio i ne bih iao pred vrata.
35 O, da bi me tko sluao. Ovdje moj pot-
pis. Svemoni neka mi odgovori, da je
tuba mojih protivnika napisana.
36 Zaista, ja bih je uzeo na svoje rame i
svezao bi je sebi kao asni vijenac.
37 Broj koraka svojih rekao bih mu, kao
vladar pristupio bih k njemu.
38 Ako je njiva moja vikala na mene, i
ujedno brazde njezine plakale,
39 ako sam jeo plod njezin bez plaanja i
raalostio gospodara njezina;
40 mjesto penice neka mi urodi trnje,
mjesto jema kukolj. Govori su Jobovi
dovreni.
Elihu ustaje i optuuje Joba
32
Tako su ona tri ovjeka prestali
odgovarati Jobu, jer je on sada bio
pravedan u njihovim oima.
2 Onda se raspalio gnjev Elihua, sina Ba-
rakelov iz Buza iz roda Ramova. Raspali
se njegov gnjev na Joba, jer se je sebe
samog drao pravednim a ne Boga.
3 I na tri prijatelja njegova raspali se nje-
gov gnjev, jer vie nisu nali odgovora, a
Joba su ipak okrivljavali.
4 Elihu je bio ekao sa svojim govorom
Jobu, jer su oni po godinama bili stariji
od njega.
5 A kad je vidio Elihu da ona tri ovjeka
nisu vie znala nita odgovoriti, onda ga
spopadne gnjev.
6 Odgovorio je Elihu, sin Barakelov, iz
Buza, rekavi: Dodue, ja sam jo mlad
godinama, a vi ste vremeni, zato sam
bio bojaljiv i uvao sam se da vam ne
pokaem svoje znanje.
7 Mislio sam: Mekana govori starost i
mnoge godine neka objave svoju mu-
drost.
8 Ali samo duh koji je u ovjeku, samo
dah Svemonoga urazumljuje ga.
9 Veliki ljudi nisu uvijek mudri, ni starci ne
znaju to je pravo.
10 Zato velim: posluajte me i ja u vam
pokazati moje miljenje.
11 Eto, ekao sam da se vi izgovorite,
sluao sam mudrost vau dok ste nalazili
prave rijei.
12 Paljivo sam vas sluao, ali eto, nitko
nije uvjerio Joba, ni jedan od vas nije po-
bio njegovu rije.
13 Ne govorite: nali smo mudrost u nje-
mu; samo Bog a ne ovjek moe ga sru-
iti.
14 Protiv mene nije upravio rijei; ja ga ne
bih doekao vaim govorima.
15 Oni su pobijeeni, ne mogu vie nita
navesti, nestalo im je rijei.
16 Hou li jo ekati kad eto vie ne go-
vore, kad stoje i nita vie ne odvraaju?
17 Pa u sad i ja odvratiti za sebe i ja u
pokazati svoje znanje.
18 Jer sam pun misli; u unutranjosti mo-
joj goni me duh.
19 Eto, unutranjost je moja kao mlado
vino to se dri zatvoreno, kao mijeh novi
hoe se raspuknuti.
20 Tako moram govoriti da mi odlane;
moram otvoriti svoje usne da odgovorim.
21 Ni za koga se ne zauzimam, ne govo-
rim da se ikomu svidim.
22 Jer ne umijem laskati, drukije bi me
brzo smaknuo moj Stvoritelj.
Elihu govori Jobu o nainu Boje volje
33
uj Jobe, posluaj moj govor i svim
mojim rijeima nagni svoje uho.
2 Evo, ve sam otvorio svoja usta, moj je-
zik neka krepko govori.
3 Moje rijei proizlaze iz iskrena srca,
moje usne govore istu istinu.
4 Duh me je Boji stvorio, dah me je Sve-
monoga oivio.
5 Ako mogne, opovrgni me, pripravi se
da mi se usprotivi.
6 Eto, pred Bogom vrijedim toliko koliko i
ti; i ja sam od kala napravljen.
7 Eto, pred menom te ne treba straiti
tjeskoba; pritisak kakav od mene te nee
pritisnuti.
8 A sada ti kae pred mojim uima po-
sve sam jasno uo te rijei:
9 ist sam, bez mane, neduan sam i bez
krivnje zlodjela u meni.
10 On trai samo izlike protiv mene, vidi u
meni svojega neprijatelja.
11 Noge je moje nategnuo u klade, pazi
na sve moje staze.
12 Ovdje nisi u pravu, pa ti odgovaram,
jer je Bog vie negoli ovjek.
13 Kako se moe tu prepirati s njim, ne
odgovara on ovjeku na svaku rije.
14 Na jedan nain govori Bog i na dva, ali
se ne pazi na to.
15 U snu, u nonoj prikazi, kad tvrdi san
padne na ljude, kad drijemaju na postelji,
16 onda otvara uho ljudima i strai ih opo-
menom
17 da odvrati ovjeka od njegova djela,
Job
414
da ga sauva od oholosti.
18 Tako uva njegovu duu od podze-
mnoga svijeta, njegov ivot od smrti stri-
jelom.
19 Na njegovoj postelji opominje ga boli-
ma, boj stalno bjesni u njegovim udima.
20 Stanje njegovo ogadi mu kruh, i njego-
voj dui jelo najmilije.
21 Njegovo tijelo opada, ne vidi ga se
vie; ogoljene su njegove kosti to se pri-
je nisu vidjele.
22 Dua se njegova pribliuje grobu, nje-
gov ivot carstvu mrtvih.
23 Onda je stao pred njega glasnik Boji,
posrednik, jedan od tisua, da opomene
ovjeka na njegovu dunost,
24 Onda se Bog smiluje njemu i rekne:
izbavi ga; ne treba silaziti u grob, dobio
sam ve otkup.
25 Onda zasja njegovo tijelo vie nego u
mladosti; onda se on povrati u dane mla-
denake snage.
26 Vapije k Bogu, i on mu je milostiv, daje
mu da u veselju gleda njegovo lice; tako
on povrati ovjeku njegovu pravednost.
27 Pred narodom progovori i zapjeva: bio
sam sagrijeio i nepravdu pravio, ali mi
Bog nije zlom uzvratio.
28 On je izbavio duu moju da ne ode u
grob; ivot se moj veseli svjetlosti.
29 Eto, sve ovo pravi Bog dvaput, triput
na ovjeku,
30 da otrgne njegovu duu od groba, da
mu svijetli svjetlost ivih.
31 Jobe, pazi, sluaj me, uti, da ja jo
govorim.
32 Ali ako ima dokaza, iznesi mi ih, go-
vori rado u ti dati pravo.
33 Ako li nema, sluaj ti mene i uti; na-
uit u te mudrosti.
Boja pravedna svemo
34
Elihu je nadalje odgovarajui re-
kao:
2 ujte, mudri, moje rijei, vi razumni lju-
di, posluajte me.
3 Jer uho istrauje rijei, kao to grlo kua
jelo.
4 to je pravo, istrait emo to je dobro,
izvidjet emo za sebe.
5 Job je ustvrdio: Pravedan sam, ipak mi
je Bog oduzeo moju pravicu.
6 Ja sam kao laljivac protiv svoje pravice,
bez krivnje me pogodila strijela smrtna.
7 Gdje je jo ovjek kao Job koji pije
psovku kao vodu?
8 Koji se pridruio zlikovcima i opio s
bezbonim i opakim ljudima.
9 Ipak tvrdi: Nita ne koristi ovjeku i-
vjeti s Bogom u prijateljstvu.
10 Zato me posluajte, ljudi razumni. Da-
leko je od Boga da pravi zlo, od Svemo-
noga da pravi zlodjela.
11 On samo vraa ovjeku po njegovu
djelu i puta da ga snae po njegovu i-
votu.
12 Zaista, Bog ne radi nepravedno, Sve-
moni ne prevre pravde.
13 Tko se s njim brine za zemlju? Tko je
utemeljio svijet?
14 Kad bi samo mislio na samoga sebe,
kad bi uzeo natrag svoj duh i svoj dah,
15 Propalo bi najedanput svako tijelo, o-
vjek bi se opet vratio u prah.
16 Ako si razuman, pripazi na ovo, poslu-
aj glas rijei mojih.
17 Moe li biti vladar onaj, koji mrzi prav-
du? Hoe li najpravednijega okriviti?
18 Koji je rekao vladaru: Nedostojnie, a
velikau: Zlikove.
19 On ne pristaje uz velike, ne pretpo-
stavlja bogate siromasima, jer su svi oni
djelo njegovih ruku.
20 Umiru za tren i usred noi, udara bo-
gate: nestane ih, obosi jakoga, a da ni ne
makne rukom.
21 Njegove oi poivaju na putu svakoga;
gleda sve njegove korake.
22 Nema tmine, nema mraka gdje bi se
sakrili zlikovci.
23 On ne odreuje rok ovjeku kad da se
pokae Bogu na sud.
24 On unitava jake bez presluanja, po-
stavlja druge na njihovo mjesto.
25 On ve zna njihova djela, zato ih srui
preko noi; tu lee satrveni.
26 Kao zloince kazni ih na mjestu gdje
svi vide,
27 jer su odstupili od njega, nisu pazili na
njegove putove,
28 pustili su da se do njega popne vika
siromaha. A on uje zapomaganju nevolj-
nika.
29 I kad se on primiri, tko ga smije osudi-
ti? Kad sakrije lice, tko e ga vidjeti onda?
Ali on bdije nad narodima i nad svakim
ovjekom,
30 da ne vladaju bezbonici koji su za-
mke za narod.
31 Pa smije li jedan rei Bogu: Ja moram
to podnositi, a ne radim nita zlo.
32 to ne vidim, to mi pokai, ako sam
pravio zlodjela, neu ih opet praviti.
33 Mora li on po tvojem miljenju plaati,
jer se ti neka? Ti se mora odluiti, ne
ja; govori to zna.
34 Ljudi e mi razumni rei i svaki mudar
ovjek koji me slua:
35 Job govori nerazumno, rijei su nje-
gove nerazborite.
Job
415
36 Zato neka se iskua Job do kraja zbog
svojih bezbonih prigovora.
37 Jer dodaje na svoju krivnju jo bunu,
psuje u sredini naoj, na sva usta govori
protiv Boga.
Velika korist od pobonosti
35
Elihu je nadalje odgovarajui re-
kao:
2 Dri li to za pravo da sam govori:
Pravedan sam pred Bogom?
3 Da govori to mi to koristi, ili to mi to
vie koristi od grijeha?
4 Ja u na to odgovoriti tebi i s tobom
prijateljima tvojim.
5 Pogledaj nebesa i vidi. Pogledaj oblake
kako su visoko nad tobom.
6 Ako grijei, to mu s tim ini, ako je
jo toliko opaina tvojih to e mu s tim
nauditi?
7 Ako si pravedan, to mu moe s tim
dati to prima s tim iz tvoje ruke?
8 Ali tvojemu blinjemu naudi tvoja opa-
ina; blinjemu ovjeku na dobro doe
tvoja pravednost.
9 Jadikuje se nad velikim tlaenjem i vie
se na nasilje velikih.
10 Ali se ne govori: Gdje je Bog, Stvoritelj
na, koji nam daruje hvalospjeve u noi,
11 koji nas je napravio mudrijim od ivo-
tinja zemaljskih, razumnijim od ptica ne-
beskih.
12 Oni viu, ali ih on ne slua, zbog obije-
sti zlih ljudi.
13 Doista, Bog ne uslia lai i Svemoni
ne pogleda na nju.
14 A kamoli kad rekne da ga nisi vidio: u
njemu je sud, samo ga priekaj.
15 A sada, kad njegov gnjev ne kazni i jo
ne pazi na grijeh,
16 Job otvara usta naprazno i mnogo go-
vori nerazborito.
Boja providnost upravlja cijelim svijetom
36
Elihu je opet nastavio i rekao:
2 Priekaj me jo malo, onda u ti
pokazati to se jo da rei za stvar Boju.
3 Poet u izdaleka sa svojom mudrou
da pribavim pravednost Stvoritelju svoje-
mu.
4 Jer moje rijei uistinu nisu prijevara,
stojim pred tobom kao ovjek s jasnom
spoznajom.
5 Eto, Bog je silan, ali nikoga ne osuuje,
silan je snagom razuma.
6 ivot zlikovcu ne zatiuje, potlaenima
pribavlja njihovo pravo,
7 Od pravednika ne odvraa svojih oiju;
on daje da sjede uvijek kao kraljevi na pri-
jestolju, da se visoko uzdignu.
8 Ako li lee u okovima, svezani uetima
nevolje,
9 onda im napominje njihova djela, njiho-
ve grijehe, da su se podizali oholo.
10 Onda im otvara uho da se poue i opo-
minje ih da okane zlodjela.
11 Posluaju li dragovoljno, onda provo-
de svoje dane u srei, svoje godine u ra-
dosti.
12 Ako li ne posluaju, onda ginu od stri-
jele, umiru, a ne znaju kako.
13 Koji su licemjerna srca, ostaju u prko-
su, ne mole za pomo kad ih sveu.
14 U cvijetu mladosti umire njihova dua,
u svjeini mladosti njihov ivot.
15 Nevoljnika izbavlja njegovom nevo-
ljom, otvara mu uho mukom.
16 Vabi i tebe iz eljusti nevolje u prostra-
ni prostor bez stezanja, na stol koji tee
pretilinom.
17 Ali si ti pun opakog suda, tako se pre-
bacuju pravica i presuda:
18 jer te bol ne smije nikada odvesti u
psovku, visina otkupnine neka te ne sme-
te.
19 Moe li te iz tjeskobe izbaviti tvoja vika
i sav napor tvoje snage?
20 Ne uzdii za nou, jer se mjesto nje
diu prijatelji.
21 Pripazi, ne okrei se praviti zlodjela da
zavoli to vie nego nevolju.
22 Eto: Bog je uzvien u svojoj moi. Gdje
je uitelj kao on?
23 Tko odreuje njemu njegov put? Tko
bi mu smio rei: nisi pravio pravo.
24 Spomeni se da velia njegova djela,
koja ljudi slave u pjesmi.
25 Divei se gleda na njih cijeli svijet, ma-
kar ih ovjek gledao samo izdaleka.
26 Eto: Bog je vei nego to mi shvaa-
mo; ne moe se istraiti broj njegovih go-
dina.
27 On gore vue kaplje vodene, puta da
iz magle kia rominja,
28 to iz oblaka ubori dolje i izlijeva se
na ljudsko mnotvo.
29 Tko moe razumjeti prostor oblacima i
grmljavinu iz njegova atora?
30 Eto: on prostire oko sebe svoju svje-
tlost i otkriva morske dubine.
31 Jer on s tim sudi narodima, daje hrane
izobilja.
32 Oko obje ruke obavija munju i zapovje-
da gdje e se upaliti.
33 Grmljavina njegova oglasuje ga kad
plane njegov gnjev zbog zloe.
Boja mo i veliina u prirodi
37
Moje srce dre od toga, glasno
kuca na svojem mjestu.
Job
416
2 Sluaj. Sluaj kako tutnji njegov grom,
kako se ori iz njegovih usta.
3 Puta da sijeva pod cijelim nebom nje-
gova munja do na kraj zemlje.
4 Za njom rie grom, glasno se ori jaki
njegov glas, on ga ne smanjuje uje se
njegov zov.
5 Silan je Bog u buri; pravi velike stvari,
mi to ne shvaamo.
6 Onda govori snijegu: Padaj na zemlju.
Tako i kii i njegovim silnim prolomima
oblaka.
7 Tako prisili ruku svim ljudima na poi-
nak, da svi ljudi upoznaju njegovo djelo-
vanje.
8 Onda se zvijer uvlai u svoju jamu i po-
lijee u svojim piljama.
9 Onda se prolomi bura iz svojega mjesta
i sa sjevera doe studen.
10 Od daha Bojega odvee se led, iro-
ke rijeke otisnu se u dolinu.
11 Ali ve svjetlost protjera oblake i sjaj-
no svjetlo prodre oblake.
12 I on opet hoda unaokolo, sad ovdje,
sad ondje po svojoj odluci, da sve oni
izvre to im zapovjeda na zemlji.
13 Napravi da dou, bilo na kaznu za nje-
govu zemlju, bilo na dobroinstvo.
14 uj to, Jobe, stani, promatraj Boja
sjajna djela.
15 Zna li kako to Bog uredi da u oblaci-
ma zasja svjetlost munje?
16 Razumije li kako vise oblaci ude-
sna djela Sveznajuega?
17 Zato su ti haljine odvie tople kad
sjedi zemlja pod junim vjetrom?
18 Moe li razapeti nebo kao on, tvrdo
kao lijevano zrcalo?
19 Daj naui nas kako da mu zapovjeda-
mo. Mi smo nemoni pred mrakom.
20 Hoe li se on protjerati na moju zapo-
vijed? Zapovijedi li ovjek kada iezne?
21 A sada ne vidi se svjetlost sunana
kad sja nad oblacima, onda samo iskoi
vjetar i izmete ih.
22 Zlatna svjetlost zasja od sjevera; slava
pripada strahovitom Bogu,
23 Svemonomu, koga nikada nismo
shvatili; velik je u moi; sudi pravedno po
svojoj obilnoj pravednosti i ne pravi na-
silja.
24 Zato ga se boje ljudi; On ne pokazuje
pristranost nikomu tko je mudar srcem.
Bog pokazuje Jobu njegovo neznanje
38
Onda je Gospodin Jobu odgovorio
iz vihora i rekao:
2 Tko je to to zamrauje nakanu Boju
bezumnim govorima?
3 Ustani, opai svoja bedra kao junak: ja
u te pitati, a ti mi odgovori.
4 Gdje si ti bio kad sam ja postavio te-
melj? Govori, ako si razuman.
5 Tko joj je odredio mjere, ako zna; tko je
rastegao ue preko nje?
6 Na emu su njezini uglavljeni stupovi?
Tko joj je stavio kamen ugaoni,
7 dok su klicale jutarnje zvijezde, dok su
uzvikivali aneli.
8 Tko je zatvorio more vratima kad buei
prodrije iz utrobe majine?
9 Kad sam mu dao oblake za odjeu, ta-
mne oblake za pelenice?
10 Kad sam mu ustanovio svoje granice i
stavio mu prijevornice i vrata,
11 kad sam rekao: Do ovdje dolazi, ne
dalje; ovdje se lomi prkos tvojim valovi-
ma.
12 Jesi li ikad, otkako ivi, zapovjedio ju-
tru, pokazao zori njezino mjesto?
13 I jesi li prihvatio zemlju za skutove da
se stresu s nje bezbonici,
14 da se naprave kao vosak pod pea-
tom, da se oboji kao haljina?
15 Da bezbonicima iezne njihova svje-
tlost, i ruka, ve podignuta, da se slomi?
16 Jesi li prodro ikad do vrela mora, i jesi
li hodio po morskom dnu?
17 Jesu li se pred tobom otvorila vrata
svijeta mrtvih, i jesi li vidio vrata u no
smrti?
18 Jesi li pregledao daljine zemlje, reci,
ako zna sve to.
19 Kako ide put k stanu svjetlosti, gdje
ima svoje mjesto tmina,
20 da bi oboje poveo u njihovo podruje i
znao staze k njihovu domu?
21 Ti zna, jer si se ve onda rodio; velik
je broj tvojih dana.
22 Jesi li ikada doao u snjene riznice,
jesi li vidio spremita tue,
23 koju sam priuvao za vrijeme nevolje,
za dan boja i rata?
24 Kojim li se putom rasprava svjetlost, i
odakle se istoni vjetar iri po zemlji?
25 Tko je napravio jaz poplavi i put gro-
mu,
26 da pada kia na zemlju gdje nema lju-
di, na pustinju u kojoj ne prebiva nitko,
27 da napoji pusta i nerodna mjesta i na-
pravi da izniknu korijeni zelenila?
28 Ima li kia svojega oca; tko je rodio ka-
plje rose?
29 Iz ije utrobe izlazi led? Tko raa mraz
nebeski?
30 Kako se vode ukoe u kamen i povri-
na se morska smrzava?
31 Vee li veze Vlaiima, moe li razri-
jeiti okove tapovima?
32 Izvodi li na vrijeme Danicu i upravlja
Job
417
li Medvjeda zajedno s njegovim mladi-
ma?
33 Zna li zakone nebesa pa da odreu-
je kako e vladati zemljom?
34 Moe li dignuti svoj glas do oblaka da
te pokrije mnotvo vode?
35 Puta li munje, one idu i govore ti:
Ovdje smo.
36 Tko je stavio mudrost u oblake, tko je
dao razboritost oblaku pahuljnjaku?
37 Tko mudro izbraja oblake i tko puta
da miruju nebeski mjehovi,
38 kad se zemaljski prah skupi na hrpe i
grude se slijepe?
39 Lovi li lavici lov da utai laviima
glad,
40 kad se u piljama uure i vrebaju u
svojem zaklonu?
41 Tko pripremi gavranu njegovu hranu
kad njegovi mladi viu k Bogu i oblijetaju
bez hrane?
Bog pokazuje svoju svemo i slabost ovjeka
39
Zna li vrijeme kad se divokoze
legu? Vidi li kad se koute legu?
2 Broji li mjesece dokle nose, zna li vri-
jeme kada se legu?
3 Savijaju se i mlade legu; lako se osloba-
aju svojih bolova.
4 Kozlii su njihovi jaki i rastu vani, odu i
vie se ne vraaju.
5 Tko je dao slobodu divljemu magarcu,
tko je razrijeio remene tomu divljaku,
6 komu sam dao pustinju za kuu i slanu
pusto za stan.
7 On se smije vrevi gradskoj, ne slua
vike gonia;
8 gorama prolazi i pase, nanjui svaku ze-
len.
9 Hoe li ti dragovoljno sluiti divlji bik i
noiti za tvojim jaslama?
10 Moe li divljega bika uem prisiliti u
plug, da za tobom ree brazde?
11 Moe li se osloniti na njega, jer mu
je snaga tako silna i ostavlja li na njemu
svoj posao?
12 Misli li da e ti on svesti ljetinu i na
tvoje gumno sloiti.
13 Noj pokree ivo krila, kao da su krila
i perje rode,
14 a on povjerio svoja jaja zemlji, pusti ih
da se griju na pijesku;
15 nije mu briga hoe li ih noga pogaziti ili
ih divlja zvijer razbiti.
16 Tvrdo postupa s mladima svojim kao
da nisu njegovi; ne brine se je li mu je trud
uzaludan.
17 Jer mu Bog nije udijelio mudrosti, nije
mu dao nimalo razboritosti.
18 Ali kad se visoko podignuo, smije se
konju i konjaniku.
19 Jesi li ti dao konju snagu, jesi li mu
uresio vrat grivom?
20 Hoe li ga prestraiti kao skakavca;
njegovo krasno hrzanje u strah nagoni?
21 Kopa zemlju, veseo je zbog snage, na-
sre na oruje;
22 ruga se strahu, ne strai se i ne uzmie
ispred maa.
23 Pozvekuje nad njim tobolac, sijeva ko-
plje i sulica.
24 On ljutito tope i kopa zemlju, i ne za-
dra ga kad zatrubi bojna truba.
25 Svaki put kad zatrubi, on zare: Ih-hi-
ih. Izdaleka ve nanjui boj, gromki glas
elovoa, bojnu viku.
26 Je li po tvojoj mudrosti poleti jastrijeb,
rairi krila svoja na jug?
27 Je li se po tvojoj uputi visoko die orao
da na visini savije svoje gnijezdo?
28 Na hridini ima svoje gnijezdo, vidik
svoj na strmoj vrleti.
29 Odatle vreba na plijen, daleko mu vide
oi.
30 Ptii njegovi sru krv; gdje lee leine,
ondje su oni.
40
Nadalje je Gospodin odgovorio
Jobu i rekao:
2 Hoe li se kudilac jo prepirati sa Sve-
monim? Tko tui Boga, neka odgovori
na to.
3 Onda je odgovorio Job Gospodinu i re-
kao:
4 Ah, ja sam odvie malen: to da odgo-
vorim? Stavljam ruku na usta.
5 Jedanput sam govorio neu opet; i
dvaput neu vie.
6 Onda je odgovorio Gospodin Jobu iz vi-
hora:
7 Ustani, opai svoja bedra kao junak; ja
u te pitati, a ti mi govori nauk.
8 Hoe li zanijekati moje pravedno
upravljanje, mene okriviti samo da bi ti
imao pravo?
9 Ima li miicu kao Bog, moe li napra-
viti da grmi kao on?
10 Okiti se ipak velianstvom i krasotom,
odjeni se ipak u dostojanstvo i sjaj.
11 Pusti da zaume valovi tvojega gnje-
va, pogledaj svu oholost i napravi je ma-
lenom.
12 Pogledaj svu oholost i srui je na tlo,
uniti bezbonika na njegovu mjestu.
13 Zatrpaj ih skupa u zemlju; zakljuaj im
lice u skrivenu mjestu.
14 Onda u te i ja hvaliti, jer te spasava
vlastita desnica.
15 Prispodobi sobom behemota (vode-
nog konja) to sam ga stvorio. Hrani se
Job
418
biljem kao govedo.
16 U njegovim bedrima, gledaj, kakva
snaga, kakva sila u miicama njegova ti-
jela.
17 Kao cedar natee svoj rep, ile njego-
vih bedara gusto su isprepletene.
18 Kosti su mu kao mjedene cijevi, zglo-
bovi kao eljezne motke.
19 On remek-djelo Bojega stvaranja;
njegov Stvoritelj dao mu ma.
20 Premda mu gore nude hranu i ondje se
igraju poljske ivotinje.
21 On lei mirno u movarnoj ikari skri-
ven u trsci i glibu.
22 Movarno grmlje pokriva ga sjenom,
vrbova ikara stoji na vodi unaokolo.
23 Ako i nabuja rijeka, on se ne uznemiru-
je, ostaje bez brige, makar mu rijeka tee
u grlo.
24 Tko ga moe protjerati na njegove oi,
nozdrve zamkom probosti?
41
Lovi li udicom krokodila, podvee
li mu jezik vrpcom?
2 Provue li mu trsku kroz nozdrve? Pro-
vrta li mu eljusti kukom?
3 Hoe li ti se mnogo moliti, hoe li ti lije-
pe rijei zboriti?
4 Zakljuuje li ugovor s tobom da ga uz-
me u slubu dovijeka?
5 Moe li se s njim kao s pticom igrati,
privezati ga za svoje djevojke?
6 Hoe li se za njega cjenkati ribari; dijele
li ga meu sobom trgovci?
7 Moe li mu kou isprobosti iljkom i
glavu ostima?
8 Stavi samo na njega ruku: ali se spremi
na borbu nee to opet napraviti.
9 Jest, izgubljena je svaka nada, kad ga
samo pogleda ovjek, pada.
10 Nitko se ne usudi da ga probudi, tko je
da mu odoli?
11 Tko mi stane na put, a ja da ga pustim
cijela? Pod cijelim nebom ni jedan.
12 Ne smijem utjeti o njegovim udima,
o njegovoj snazi, o njegovu sjajnom sa-
stavu.
13 Tko mu je ikad skinuo oklop? Tko je
prodro ikad u njegove dvostruke vale?
14 Tko mu je otvorio dvokrilna vrata e-
ljusti? Uas je oko njegovih zuba.
15 Sjajni su ljebovi njegovih titova
uskim sastavom zatvoreni.
16 Usko je jedan uz drugoga meu njih
ne prodire vjetri.
17 Jedan vrsto prianja uz drugi ne ra-
stavljaju se.
18 Dahtanje njegovo daje sjajnu svjetlost;
njegove su oi kao zorine trepavice.
19 Iz njegovih ralja zublje plamsaju, iska-
u ognjene iskre.
20 Dim suklja iz njegovih nozdrva kao iz
vrela kotla i zapaljene trske,
21 Dah njegov raspaljuje ugljevlje, plamen
mu suklja iz ralja.
22 U njegovoj iji stoji snaga, pred njim
igra uas.
23 Udovi mesa njegova spojeni su vrsto,
kao izljeveni, ne razmiu se.
24 Kao kamen, tako je tvrdo njegovo srce,
tako tvrdo kao donji rvanj.
25 Kad se digne, zadru i junaci, ne zna-
ju to da rade od straha.
26 Zgrabi li koga, ne koristi ma, ni ko-
plje, ni strijela.
27 eljezo je njemu slama, a mjed drvo
puno crvotoine.
28 Strijela ga ne moe natjerati u bijeg,
kamenje u praki njemu je kao pljeva.
29 Kao slamka njemu je toljaga, on se
smije zvidanju koplja.
30 Njegovo donje tijelo su otri crepovi;
ore glib kao drljaom.
31 Pravi da se dubina pui kao lonac; na-
pravi da se more zapjeni kao pomast u
kotlu.
32 Za sobom ostavlja svijetlu vodenu braz-
du rekao bi da more ima srebrne kose.
33 Nita mu na zemlji nije jednako stvo-
renje bez straha.
34 Na najjae gleda prezirno, i on je kralj
najponosnijima.
42
Onda je Job odgovorio Gospodinu
i rekao:
2 Znam da sve moe, da se ne moe
smesti to naumi.
3 Ti pita: Tko je to to zamrauje nakanu
Boju nerazumnim govorima? Tako sam
govorio bez razumijevanja; bilo je odvie
udesno, a da bih shvatio.
4 Sluaj, dozvoli mi govoriti, ja u te pitati
a ti meni odgovori.
5 Uima bio sam uo o tebi; a sada te je
vidjelo moje oko.
6 Zato opozivam i kajem se u prahu i pe-
pelu.
7 I kad je bio Gospodin tako izgovorio
Jobu, rekao je Gospodin Elifazu iz Tema-
na: Moj se gnjev raspalio na tebe i na
oba prijatelja tvoja, jer niste pravo govorili
o meni kao moj sluga Job.
8 Zato sada uzmite sedam bikova i sedam
ovnova, idite mojemu sluzi Jobu i prinesi-
te rtvu za sebe. A moj sluga Job neka se
pomoli za vas, jer samo zbog njega neu
napraviti s vama po vaoj ludosti, jer ni-
ste pravo govorili o meni kao moj sluga
Job.
9 Onda su otili Elifaz iz Temana, Bildad
Job
419
iz uaha i Sofar iz Naama i naprave kako
im je Gospodin zapovjedio. I Gospodin je
pogledao na Joba.
10 I Gospodin je preokrenuo Jobovu sud-
binu, jer se bio pomolio za svoje prijatelje.
Doista dvostruko vie dao je Gospodin
Jobu nego to je imao prije.
11 Onda su doli k njemu sva njegova
braa i sve njegove sestre i svi njegovi
prijanji znanci. Odrali su u njegovoj kui
s njim gozbu, iskazali mu svoju suut i
utjeili ga za svu nesreu koju je bio Gos-
podin pustio na njega. I dali su mu svaki
po komad srebra i po zlatni prsten.
Job
Psalmi
Davidovi
1
Blagoslovljen je ovjek, koji ne stoji u
vijeu bezbonika i ne ide putom grje-
nika i ne sjedi u drutvu opakih.
2 Nego je njegova radost u zakonu Gos-
podinovu i o njegovu zakonu razmilja dan
i no.
3 On je kao drvo usaeno na vodenim
potocima, koje svoj rod donosi u pravo
vrijeme i kome lie ne vene; to on radi,
sve uspijeva.
4 Nisu takvi bezbonici, nego su kao pljeva
koju raznosi vjetar.
5 Zato se ne mogu bezbonici odrati na
sudu, ni grjenici na skuptini pravedni-
ka.
6 Jer Gospodin zna za put pravednika, a
put bezbonika vodi u propast.
2
Zato bjesniju narodi i ljudi snuju ispra-
zne stvari?
2 Skupljaju se vladari zemaljski, glavari
meu sobom vijeaju protiv Gospodina i
njegova pomazanika:
3 Hajde da rastrgamo sveze njihove i da
zbacimo sa sebe njihov jaram.
4 Onaj koji stoluje na nebesima smije se,
Gospodin im se podsmijeva.
5 A onda im govori u svojoj srdbi i svojim
gnjevom ih zbunjuje:
6 Ja sam pomazao svojega kralja na Sio-
nu, svojoj svetoj gori.
7 Objavit u zapovijed Gospodinovu; on
mi je rekao: Ti si moj Sin, ja sam te danas
rodio.
8 Samo zaeli od mene i dat u ti narode za
batinu i krajeve zemlje u tvoj posjed.
9 Udarit e ih eljeznom palicom, razbit
e ih kao posudu lonarsku.
10 Sad vi, kraljevi, opametite se, nauite se
vi, sudci, na zemlji.
11 Poklonite se Gospodinu sa strahom,
astite ga s trepetom.
12 Potujte Sina da se ne razgnjevi i va
vas put ne unesrei, jer e se njegova srd-
ba brzo raspaliti. Blagoslovljeni su svi koji
se u njega uzdaju.
3
Ah, Gospodine, kako je mnogo mojih
neprijatelja. Mnogi su koji se diu pro-
tiv mene.
2 Mnogi su koji govore o meni: Nema mu
vie spasenja kod Boga. Selah.
3 Ali ti si, Gospodine, moj tit i onaj koji mi
glavu podie.
4 Kad povikao sam iza glasa Gospodinu,
on me usliao na svojoj svetoj gori. Selah.
5 Legnuo sam i zaspao i probudio se opet,
jer me zatitio Gospodin.
6 Zato se ne bojim bezbrojna naroda, koji
me opkoljava.
7 Digni se, Gospodine, pomozi mi, moj
Boe. Ti si razbio eljust svim mojim nepri-
jateljima, polomi zube bezbonicima.
8 Spasenje stoji Gospodinovoj moi; na
tvoj narod neka doe tvoj blagoslov. Se-
lah.
4
Kad te zovnem, usliaj me, o Boe
moje pravednosti. Ti si mi uvijek po-
mogao u tjeskobi, smiluj mi se, usliaj
moju molitvu.
2 Vi ljudi, zato sramotite ast moju, ljubite
prijevaru i mislite na la? Selah.
3 Uvidite da udesno pomae Gospodin
12 A Gospodin je blagoslivljao Joba posli-
je jo vie negoli prije. On je posjedovao
etrnaest tisua ovaca, est tisua deva,
tisuu jarmova volova i tisuu magarica.
13 Imao je sedam sinova i tri keri.
14 Jednoj je dao ime Jemima, drugoj Ke-
zija i treoj Keren-Hapuk.
15 U cijeloj zemlji nije bilo ena koje bi
bile tako lijepe kao keri Jobove. Otac im
njihov dao jednaku batinu s njihovom
braom.
16 Poslije toga Job je ivio jo stotinu i
etrdeset godina i vidio djecu i unuad,
sve do etiri koljena.
420
svojemu miljeniku. Gospodin uslia moj
vapaj k njemu.
4 Drite i prestanite grijena djelovanja.
Razmiljajte na svojoj postelji i mirujte.
Selah.
5 Prinosite prave rtve zaklanice. Pouzdaj-
te se samo u Gospodina.
6 Mnogi se tue: Tko nam nosi mir?
Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svojega
lica.
7 Vie radosti stavio si mi u srce, nego kad
u doba etve rodi ito i vino u izobilju.
8 Bez brige legnem i zaspim odmah, jer
ti, Gospodine, sam mi daje te stojim u
sigurnosti.
5
uj moje rijei, Gospodine, pomisli na
moj vapaj.
2 Usliaj glas molitve moje, moj Kralju i moj
Boe, jer se molim tebi,
3 Gospodine, ve ujutro uj moj vapaj; u
rano jutro stojim pred tobom i ekam.
4 Ti nisi Bog koji uiva u zlodjelima; u tebi
nema mjesta za zlo.
5 Opaki ne mogu stajati pred tvojim oima,
ti mrzi na sve koji prave bezakonje.
6 Unitava one koji govore la, krvopije i
himbenici mrski su Gospodinu,
7 A ja po tvojoj velikoj milosti ulazim u dom
tvoj; bacam se na koljena u strahopoto-
vanju pred tobom, okrenut prema svetomu
domu tvojemu.
8 Gospodine, budi mi voa na svojoj svetoj
stazi; usprkos mojim neprijateljima porav-
naj pred menom svoj put.
9 Jer njihova usta ne govore istine, srce je
njihovo puno zloe, grlo im je grob otvoren,
jezik im je pun lukavstva.
10 Osudi ih, o Boe. Ne dopusti da uspiju
njihovi naumi; za mnoge njihove grijehe
odbaci ih, jer oni se tebi protive.
11 A koji se uzdaju u tebe, radovat e se
svi, uvijek e ti klicati, jer ih zatiuje, koji
tebe ljube, nadvikivat e tebi.
12 Jer ti, Gospodine, blagoslivlja pra-
vednika, kao titom zaklanja ga svojom
milou.
6
Gospodine, nemoj me pokarati u svojoj
srdbi, niti me kazniti u svojem gnje-
vu.
2 Smiluj mi se, Gospodine, jer sam izne-
mogao, ozdravi me, Gospodine, jer dru
moje kosti.
3 Dua je moja vrlo uzdrhtala, a ti, Gospo-
dine, dokle e se jo srditi?
4 Vrati se, Gospodine, spasi moj ivot. Po-
mozi mi u svojoj dobroti.
5 Jer mrtvi ne spominju vie tebe; tko e te
slaviti u carstvu smrti?
6 Iznemogao sam od uzdisanja, svu no
zalijevam svoju postelju, svojim suzama
natapam svoju postelju.
7 Moje je oko usahnulo od tuge, od muke
posve oslabilo.
8 Idite od mene svi koji radite zlo, jer je
Gospodin uo glas mojega plaa.
9 Gospodin je uo moj vapaj; Gospodin e
primiti moju molitvu.
10 Neka se posrame i smetu svi moji ne-
prijatelji, puni sramote neka brzo odu oda-
tle.
7
Gospodine, moj Boe, k tebi se utje-
em, sauvaj me od svih koji me pro-
gone i izbavi me,
2 da me ne rastrgaju kao lav, da me ne od-
vuku kad nema spasitelja.
3 Gospodine, moj Boe, ako sam to napra-
vio: ako su zlodjela u mojim rukama,
4 ako sam zlo vratio svojem prijatelju, ipak
sam pomogao onome koji me je napao bez
razloga.
5 Onda neka goni moj neprijatelju duu i
neka je stigne, i neka pogazi na zemlju moj
ivot i ast moju odvue u prainu.
6 Ustani, Gospodine, u svojem gnjevu, di-
gni se na estinu mojih tlaitelja. Izai mi
na obranu, jer ti hoe pravo.
7 Skupit e se narod oko tebe, uzai po-
novno na prijestolje iznad njih.
8 Gospodin je sudac narodima; sudi mi,
Gospodine, po svojoj pravednosti, neka mi
bude po nedunosti mojoj.
9 Neka se dokraji zloa bezbonika, a
pravednika potpomozi, jer ispituje srca i
bubrege, pravedni Boe.
10 Moj tit stoji kod Boga koji pomae one
koji su prava srca.
11 Bog je pravedan sudac, Bog koji uvijek
prijeti zlima.
12 Zaista, on ve brusi i otri svoj ma,
natee i naperuje luk,
13 Zapinje smrtnu strijelu, pravi strijele
usijanima.
14 Gle, zloom poinje on, obilazi s nesre-
om i raa samo prijevaru.
15 Jamu kopa i iskopa, i sam pada u jamu
koju napravi.
16 Nepravda se njegova vraa na vlastitu
njegovu glavu, na vlastito tjeme silazi zlo-
in njegov.
17 A ja zahvaljujem Gospodinu za njegovu
pravednu presudu; i pjevat u Imenu Gos-
podina Svevinjega.
8
Gospodine, gospodaru na, kako je
divno tvoje Ime po cijeloj zemlji. Veli-
anstvom nebesa natkriljuje.
2 Ti, iju slavu nebesa slave rjeitije negoli
Psalmi
421
varati.
19 Digni se, Gospodine, neka ti ovjek ne
prkosi; neka narodi potpadnu sudu pred
tobom.
20 Gospodine, utjeraj strah u njih, neka
osjete narodi da su samo ljudi.
10
Gospodine to se dri daleko, krije
se u vremenima nevolje?
2 Bezbonik u svojoj oholosti progoni si-
romaha: neka se ulove u prijevari koju su
sami izmislili.
3 Bezbonik se dii svojim obijesnim elja-
ma, slavi varalicu, prezire Gospodina.
4 Drsko misli bezbonik: On ne vidi, nema
Boga; tako je stalno njegovo miljenje.
5 Njegovi putovi uvijek mu donose sreu,
tvoje presude ostaju njemu daleko, pod-
smijeva se svim svojim protivnicima.
6 Misli u srcu: Ja se neu pomaknuti; ni-
kad neu biti u nesrei.
7 Usta su mu puna psovke, puna varke i
nasilja, pod jezikom su njegovim muka i
zlodjela.
8 Lei u potaji i vreba, zadavi nedunoga
potajno; njegove oi vrebaju siromaha.
9 Lei u potaji i vreba kao lav u gutari;
vreba da ulovi siromaha, grabi siromaha i
vue ga u mreu.
10 Pritajen ui na zemlji, od nasilja mu
siromasi padaju.
11 Misli u srcu: Bog ne pazi na to, zastro
je svoje lice, ne vidi to nikada.
12 Ustani, o Gospodine. O Boe, digni
ruku, ne zaboravi siromaha.
13 Zato smije bezbonik huliti na Boga i
misliti u srcu: Ti to ne vidi?
14 Ali ti to vidi; ti zna za muku i nevolju i
uzima ih u zatitu; tebi se povjerava siro-
mah; ti si pomonik siroti.
15 Uniti miicu bezboniku. Kazni do uni-
tenja grijeh zloinca.
16 Gospodin je kralj uvijek i vjeno; nestalo
je neznaboaca iz njegove zemlje.
17 Ti ispunja elje siromaha, Gospodine,
krijepi njihovo srce, priklanja milostivo
svoje uho.
18 Ti pribavlja sirotama i patnicima nji-
hovo pravo; neka vie ne prkosi ovjek sa
zemlje.
11
U Gospodina se uzdajem. Kako mi
moete rei: Leti u goru kao ptica.
2 Jer evo, ve nateu bezbonici luk, za-
pinju strijelu za tetivu, da iz potaje ubijaju
nedune.
3 Ako se glavni stupovi polome, to moe
onda pravednik?
4 Jo stoji Gospodin u svetom stanu svo-
jem, Gospodinprijestolje je njegovo u
usta ovjeje djece: podignuo si sebi utvr-
du protiv svojih neprijatelja, da zamukne
protivnik i mrzitelj.
3 Kad pogledam tvoja nebesa, djelo tvojih
prstiju, mjesec i zvijezde to si ih ti namje-
stio.
4 to je ovjek da ga se sjea, zemlje sin
da ga pogleda?
5 Pa ipak, namjestio si ga samo malo ispod
Boga, okrunio si ga slavom i au.
6 Postavio si ga vladarom nad djelom svo-
jih ruku, sve si mu podloio pod noge:
7 sve ovce i goveda i poljske ivotinje,
8 nebeske ptice i morske ribe, to god
samo ide morskim stazama.
9 Gospodine, gospodaru na, kako je div-
no tvoje Ime po cijeloj zemlji.
9
Iz svega srca zahvaljivat u ti, Gospo-
dine. Objavljivat u sva tvoja udesa.
2 Radovat u se i veseliti u tebi, pjevat u
tvojem Imenu, o Svevinji.
3 Jer su se moji neprijatelji vratili natrag,
pali su i po tebi se upropastili.
4 Ti si vodio moju stvar, pravo moje, sjedio
si na prijestolju kao sudac pravedan.
5 Narodima si zaprijetio, bezbonike uni-
tio, imena si im zauvijek i vjeno iskori-
jenio.
6 Neprijatelj je uniten, raspren zauvijek;
gradovi su razoreni, pogibe spomen nji-
hov.
7 Gospodin e vjeno stolovati kao sudac;
za sud je namjestio prijestolje svoje.
8 On e pravedno suditi svijetu; kako je
pravo, izrei e osudu narodima.
9 Tako e Gospodin biti utoite potlaeni-
ma, utoite u vremena nevolje.
10 Neka se uzdaju u tebe, oni koji znaju
tvoje Ime, jer ti, Gospodine, ne ostavlja
one koji tebe trae.
11 Pjevajte hvalu Gospodinu koji stoluje
na Sionu, navjeujte narodima njegova
djela.
12 Kao osvetnik krvnoga djela zauzeo se
on za siromahe, nije uo jauka njihova.
13 Budi mi milostiv, Gospodine: pogledaj
kako trpim, izbavi me od mojih neprijatelja,
od vrata smrti.
14 Onda u navjeivati sva tvoja djela, ve-
seliti se tvojoj pomoi na vratima Siona.
15 Popadali su narodi u jame koje su sami
iskopali; u zamku koju su sami namjestili
ulovila se njihova noga.
16 Gospodin se objavio, odrao sud; u dje-
lo svojih ruku zapleo se bezbonik.
17 U carstvo mrtvih neka idu bezbonici,
svi narodi koji zaboravljaju Boga.
18 Jer nee zauvijek biti zaboravljen siro-
mah, nada nevoljnicima nee se vjeno
Psalmi
422
nebu. Njegove oi gledaju, pogledi njegovi
ispituju djecu ovjeju.
5 Gospodin ispituje pravednike i bezbo-
nike; njegova dua mrzi onoga koji pravi
nasilje.
6 On puta na bezbonike kiu iva ugljev-
lja i sumpora; sudbina je njihova ognjeni
vjetar.
7 Jer je Gospodin pravedan, pravdu lju-
bi On; samo pravednici gledaju njegovo
lice.
12
Gospodine, pomozi, jer nema vie
pobonika, nestalo je vjernih meu
ljudima.
2 Govore lai jedan drugome, govore la-
skavim usnama i dvolinim srcem.
3 Ah, da bi ipak Gospodin unitio laskave
usne i hvalne jezike,
4 koji govore: Mi inimo to svojim jezikom,
imamo ipak svoja usta; tko e gospodariti
nad nama?
5 Zbog nevolje potlaenih, zbog jadanja
siromaha, ustat u sad da zatitim onoga
koji zove za to. Govori Gospodin!
6 Rijei su Gospodinove rijei pune isto-
e, oieno su srebro u talionici na zemlji,
sedam puta pretopljeno.
7 Ti e nas sauvati, Gospodine, zauvijek
nas obraniti od roda ovoga.
8 Ponose se unaokolo bezbonici; prosto-
ta se uveliava kod ljudi.
13
Dokle e me, Gospodine, sasvim
zaboravljati? Dokle e zastirati svo-
je lice pred menom?
2 Dokle u jo nositi brige u srcu, uvijek jad
u svojoj dui? Dokle e se jo moj neprija-
telj podizati nada mnom?
3 Pogledaj, usliaj me, Gospodine, moj
Boe. Prosvijetli moje oi da ne padnem u
smrtni san.
4 Da se ne hvali moj neprijatelj: Pokorio
sam ga. Neka ne kliu protivnici ako po-
kleknem.
5 A ja se uzdajem u tvoje milosre; klicat
e moje srce kad mi pomogne.
6 Pjevat u Gospodinu koji mi je napravio
dobro.
14
Luaci misle u sebi: Nema Boga.
Pokvarena su njihova djela i gadna;
nema ga tko pravi dobro.
2 Gospodin gleda s neba na djecu ovje-
ju da vidi tko je razuman tko se povodi za
Bogom.
3 Ali su svi zastranili, svi se pokvarili; nema
ga koji je pravio dobro, nema ni jednoga.
4 Ne bi li se morali pokajati svi koji su pravili
zlo, koji su jeli moj narod kao kruh, koji nisu
astili Gospodina?
5 Jedanput e oni zadrhtati od tjeskobe, jer
Gospodin stoji na strani pobonika.
6 Naume potlaenika hoete razbiti, ali
znajte: Gospodin je utoite njegovo.
7 O, da bi dolo sa Siona spasenje Izraelu.
Kad Gospodin okrene sudbinu svojega
naroda, onda neka klie Jakov, onda neka
se veseli Izrael.
15
Gospodine, tko smije gost biti u tvo-
jem atoru? Tko smije boraviti na
svetoj gori tvojoj?
2 Tko hodi u istoi, tko vri pravdu, tko
poteno misli u svojem srcu;
3 tko ne klevee jezikom svojim, tko ne
pravi zlo svojem blinjemu, tko ne nanosi
sramote drugima;
4 u ijim oima nita ne vrijedi zlikovac,
ali koji tuje one koji se Boga boje, tko se
zaklinje na tetu svoju i nita ne natee;
5 tko ne posuuje svojih novaca na dobit,
tko se ne da podmititi protiv nedunih; tko
ovako radi, nee se nikada pomaknuti.
16
uvaj me, o Boe, jer u tebe traim
utoite.
2 Govorim Gospodinu: Ti si moj gospo-
dar, nema dobra osim tebe.
3 Velim o svetima u zemlji: To su plemeniti,
njima ide sva ljubav moja.
4 Muke e se umnoiti onima koji tre za
drugim bogom, ja im neu nikada darivati
rtve ljevanice, niti u uzimati u svoja nji-
hova usta imena.
5 Gospodine, ti si meni dio moje batine i
aa; ti si mi odredio sudbinu moju.
6 Na milu zemlju pao je dio sudbine moje;
zaista, lijepa je moja batina.
7 Blagoslivljam Boga koji me prijateljski
svjetovao; na to me opominje i nou moje
srce.
8 Stavljam uvijek sebi pred oi Gospodina,
jer mi on stoji zdesna, neu se nikada po-
maknuti.
9 Tomu se raduje moje srce i veseli se moj
duh, i bol e moja poivati u sigurnosti.
10 Jer ti ne predaje due moje podze-
mnom svijetu, ne da da Svetac tvoj vidi
trulea.
11 Stazu k ivotu ti mi objavljuje: u tebe
je punina radosti, u desnici tvojoj milina
vjena.
17
Gospodine, uj stvar pravednu, pri-
pazi na moj vapaj, posluaj moju
molitvu koja ne ide iz laljivih usta.
2 Od tebe neka se izree moj sud: tvoje oi
gledaju to je pravo.
3 Ispita li moje srce, pretrai li ga nou,
Psalmi
423
stavi li me na kunju, nee naii ni na to
opako.
4 Moja usta nikad nisu sagrijeila, u toj ljud-
skoj urbi sauvao sam rije tvojih usta.
5 Pravu stazu nije ostavio moj hod; na tvo-
jim putovima ne spotaknu se moj korak.
6 Tebe prizivljem, jer me ti uslia, o Boe,
prigni mi svoje uho, uj moju rije.
7 Napravi udo puno dobrote svojom de-
snicom, ti Spasitelju onih koji se utjeu k
tebi od buntovnika protiv prava tvojih.
8 Kao zjenicu oka uvaj me. Sakrij me u
sjenu krila svojih,
9 od bezbonika koji me tvrdo pritiu, od
mojih neprijatelja koji me poudno opko-
ljavaju.
10 Oni su zatvorili svoje srce beutno,
govore drsko hvalisavim ustima.
11 Korak za korakom prislukuju nas; o-
tro vrebaju oi njihove da nas srue,
12 kao lav eljan plijena, kao lavi koji se
zgurio u potaji.
13 Digni se, Gospodine, usprotivi mu se,
srui ga, spasi svojim maem moj ivot od
bezbonika,
14 svojom rukom, Gospodine, od ljudi, od
ljudi ovoga svijeta, kojima je dio ovaj ivot,
tijelo je njihovo napunjeno dobrom tvojim;
sinovi su njihovi siti, preostatak ostavljaju
svojoj djeci.
15 A ja u u pravednosti gledati tvoje lice;
kad se probudim sit u ga se nagledati.
18
Ljubim te, Gospodine, jakosti moja.
2 Gospodin je moja hridina, moja
utvrda i moj Spasitelj; moj Bog, moja sna-
ga, u koju se uzdajem; moj tit, rog mojega
spasenja, moja utvrda.
3 Zazvat u Gospodina koji zasluuje hva-
lu; tako u biti osloboen od svojih nepri-
jatelja.
4 Bili su na mene pobjesnili valovi smrti,
rijeke zla drale me u tjeskobi,
5 okovi pakla pritisli me, pale na mene za-
mke smrti.
6 U svojoj nevolji povikao sam Gospodinu,
zavapio sam svojem Bogu; on je razabrao
iz svojega atora moj glas, do njegovih
uiju doao je moj vapaj.
7 Onda se uznemirila zemlja i zadrhtala,
temelji se gora uzdrmali i pomakli; tako je
On bio pun gnjeva.
8 Iz nosa je njegova sukljao dim, iz usta je
njegovih buktio oganj to prodire, ugljev-
lje ivo plamsalo od njega.
9 Ve je savio nebesa i siao: noge su mu
poivale na tamnu oblaku.
10 Na kerubinima je sjedio i vozio se, do-
hujao na krilima vjetrova.
11 Mrak je razvukao oko sebe, kao voda
teak, mraan oblak postao mu ator.
12 Od sijevanja oko njega kroz oblake nje-
gove udara tua i ivo ugljevlje.
13 Gospodin je pustio da gromovi zagrme
na nebesima, Svevinji je pustio da zaori
njegov glas: tua i ivo ugljevlje.
14 Strijele odapeo i rasprio ih, munje iz-
bacio i pomeo ih.
15 Onda su se dubine morske pokazale,
otkrili se temelji zemlje pred tvojom pri-
jetnjom, Gospodine, pred dahtanjem tvoje
srdbe.
16 S visine stignuo i zgrabio me, iz silnih
voda izvukao me.
17 Istrgnuo me od mojih jakih neprijatelja,
mojih mrzitelja, koji su bili jai od mene.
18 Napali su me u dan moje nesree, ali mi
je Gospodin bio zatitnik.
19 Izveo me na istinu, oslobodi me, jer
me ljubio.
20 Tako mi naplatio Gospodin moje pra-
vedno djelo, tako mi nagradi istou mojih
ruku.
21 Jer sam se drao putova Gospodinovih,
nikad nisam napravio krivo svojem Bogu.
22 Pred oima sam imao sve njegove prav-
ne propise, nikad nisam odbacio njegova
zakona.
23 Bez prijekora sam hodio pred njim, u-
vao sam se od grijeha.
24 Zato mi naplatio Gospodin moje pra-
vedno djelo, istou mojih ruku to mu je
bila poznata.
25 Dobar si dobromu, vjeran si vjernomu.
26 S istim postupa isto, samo se zloe-
stom protivi.
27 Pomae narodu nevoljnomu, spusta
pogled oholomu.
28 Ti pali moju svjetiljku, Gospodine, moj
Boe, prosvijetli moju tminu.
29 Jer snagom tvojom razbijam neprija-
teljske postrojbe, preko zidina skaem s
svojim Bogom.
30 Bogsavren je njegov put, istinita je
Gospodinova rije. On je tit svima koji se
u njega uzdaju.
31 Jer tko je jo Bog, osim Gospodina, tko
je jo hridina, ako ne na Bog?.
32 Bog, koji me opasao snagom, napravio
mi put neopasnim.
33 Dao mi brze noge kao u koute, postavi
me na moje mjesto, visoko.
34 Ruku je moju upravljao u boju, moje su
miice zapele luk od mjedi.
35 Pomo svoju dao si mi kao tit, desnica
je tvoja postala potpora moja, velikim me
je napravila dobrota tvoja.
36 Mojim koracima dao si rairen prostor,
nikad mi koljena nisu klecala.
37 Tjerao sam svoje neprijatelje i stizao ih,
Psalmi
424
nisam se vraao dok nisu legli uniteni.
38 Potukao sam ih: nikad nisu ustali, pali
su mi pod noge.
39 Jer ti si me naoruao snagom za boj:
koji se postave protiv mene, ti ih primora
na koljena pred mene.
40 Moje neprijatelje ti si natjerao pred
menom u bijeg, tako sam ja unitio svoje
mrzitelje.
41 Vikali su za pomo, ali nije bilo pomoni-
ka, vikali su Gospodinu, ali ih on nije uo.
42 Kao prah pred vjetrom smrvio sam ih,
zgazio sam ih kao blato na putu.
43 Izveo si me cijela iz boja za moj narod,
postavio si me vladarom narodima: narod
kojega nisam vidio nikada, postao mi po-
koran,
44 Na rije bio mi je posluan; ljudi iz tue
zemlje prinosili su mi poklonstvo.
45 Od straha su poblijedili sinovi doljaka,
drui izali su iz svojih gradova.
46 iv je Gospodin. U sav glas neka je slav-
ljena moja Hridina. Visoko hvaljen neka je
moj Bog, koji mi je pomogao.
47 Bog, koji mi je dao osvetu i narode mi
podloi;
48 Moj Izbavitelj od mojih neprijatelja ljutih,
ti me podie nad protivnike moje, oslobodi
me od ovjeka samovoljna.
49 Zato u te slaviti pred svim svijetom,
ti moj Gospodine, pjevat u hvalu tvojem
Imenu.
50 On daje sreu i spasenje svojem kralju,
milost dijeli svojem pomazaniku, Davidu i
njegovom rodu u vjena vremena.
19
Nebesa pripovijedaju slavu Boju,
djela njegovih ruku navjeuje svod
nebeski:
2 Dan na dan ape on tu vijest, no na no
donosi on taj glas.
3 To nisu govori, nisu rijei kojima se glas
ne razabira.
4 U sav svijet prodire njihov povik, njihova
rije do na kraj zemlje. Suncu je stvorio
ator na nebu.
5 Ono izlazi kao zarunik iz svoje lonice;
veseli se kao junak kad dobije utrku.
6 Na jednom kraju neba izlazi, i krui sve
do drugog kraja, nita se ne moe sakriti
njegovu aru.
7 Zakon je Gospodinov savren, obraa
duu; svjedoanstvo je Gospodinovo po-
uzdano, pravi bezumnike mudracima.
8 Zakon je Gospodinov savren, veseli
srce; zapovijedi su Gospodinove iste,
prosvjetljuju oi.
9 Rijei su Gospodinove svete, ostaju za-
uvijek, presude su Gospodinove istinite,
pravedne svekolike.
10 Poeljnije su od zlata, od istog zlata;
slae su od meda to tee iz saa.
11 I tvoj se sluga dao prosvijetliti od njih;
tko ih dri, ima veliku plau.
12 A pogreketko e ih znati? Oisti me
od tajnih pogreaka.
13 I od strasti sauvaj svojega slugu, ne daj
da vladaju nada mnom; onda u biti ist,
slobodan od teke krivnje.
14 O, da bi ti se rijei mojih usta svidjele,
misli mojega srca, Gospodine, moje utoi-
te i moj Spasitelju.
20
Neka te uslia Gospodin u dan ne-
volje. Neka te zatiti Ime Boga Ja-
kovljeva.
2 Neka ti poalje pomo iz svetita. Sa Si-
ona neka te ohrabri.
3 Neka se spomene svih prinosa tvojih;
tvoju rtvu neka primi milostivo.
4 Neka ti ispuni elju tvojega srca. Neka ti
dade sreu u svakoj namisli.
5 Onda emo klicati na tvojemu spasenju,
u Ime svojega Boga razvit emo zastave;
neka ti ispuni Gospodin sve tvoje elje.
6 Znam ve sada da Gospodin daje po-
bjedu svojem pomazaniku. Usliaj ga iz
svetoga neba svojega obilatom moi svoje
desnice.
7 Jedni se uzdaju u kola, drugi u konje, a mi
slavimo Ime Gospodina, svojega Boga.
8 Oni posru i padaju, a mi stojimo vrsto i
drimo se uspravno.
9 Gospodine, udijeli pobjedu. Ti kralju, koji
nas uslia u dan kada zazovemo.
21
Gospodine, s tvoje se zatite veseli
kralj, kako klie glasno zbog pomoi
tvoje.
2 Ti si mu ispunio elju njegova srca; nisi
mu odbio molitve njegovih usta.
3 Iziao si mu u susret obilnim blagoslo-
vom, stavio si mu na glavu krunu od isto-
ga zlata.
4 Molio te je za ivot; dao si mu puninu
godina u najkasnijem vremenu.
5 Velika je njegova slava, jer si mu pomo-
gao; uresio si ga slavom i sjajem,
6 Jer si ga napunio blagoslovom zauvijek;
ini ga radosnim svojim licem.
7 Jer se kralj uzda u Gospodina; po milosti
Svevinjega nee se poljuljati.
8 Ruka e tvoja dostii sve tvoje neprijate-
lje; tvoja desnica e nai one koji te mrze.
9 Kao u uarenoj pei ti ih izgara im se
pojavi; Gospodin ih uniti u svojoj jarosti,
i oganj e ih prodrijeti.
10 Njihov rod unitava na zemlji, njihovo
potomstvo kod djece ovjeje.
11 I ako namisle zlo protiv tebe i zasnuju
Psalmi
425
spletke, oni ne izvedu nita.
12 Jer ih prisili da se okrenu u bijeg; svojim
lukom cilja na njihovo lice.
13 Budi podignut, o Gospodine, u sili svo-
joj. Mi emo pjevati i slaviti snagu tvoju.
22
Moj Boe, moj Boe. Zato si me
ostavio? Daleko su od mojega spa-
senja rijei mojih vapaja.
2 Moj Boe, vapijem danju a ti ne odgova-
ra; i nou, ne nalazim mira.
3 A ipak si ti svet, koji prebiva u hvalospje-
vima Izraelovim.
4 U tebe su se uzdali nai oci, uzdali se, i ti
si ih izbavljao.
5 Priznavali su tebe i spasavali su se; uzdali
se u tebe i nisu se posramili.
6 A ja sam crv, ne vie ovjek, ruglo ljudima
i prezir narodu.
7 Tko me samo pogleda, smije mi se, iri
usta, mae glavom, rekavi:
8 Pouzdao se u Gospodina, neka ga on
spasi, on neka mu pomogne, kad ga on
miluje.
9 A ti si onaj koji si me izveo iz utrobe maj-
ine i sakrio me na grudi moje majke.
10 Od djetinjstva tebi sam se predao, od
utrobe majine ti si moj Bog.
11 Ne udaljuj se od mene, jer je nevolja bli-
zu, jer nema nikoga, tko bi mi pomogao.
12 Junaci mnogi okruuju me, bikovi ba-
anski opkoljuju me.
13 Razvaljuju na mene svoja usta, kao lav
koji razdire i rie.
14 Kao voda razlio sam se, rasute su sve
moje kosti, srce mi je postalo kao vosak i
topi se u grudima.
15 Sasui se kao crijep moja snaga, jezik
mi prionuo za nepce, u prah smrti stavlja
me.
16 Hajka pasa opkoljuje me; grupa zlikova-
ca okruuje meproboli su mi ruke i noge.
17 Sve svoje kosti mogu izbrojiti, naslauju
se gledajui u mene.
18 Dijele meu sobom moje haljine i za
moju odjeu bacaju drijeb.
19 Ali ti, Gospodine, ne udaljuj se. Ti jakosti
moja, doi mi u pomo.
20 Izbavi od maa moju duu, od pasje
ape moje jedino dobro.
21 Istrgni me od lavljih ralja i od bivoljih
rogova. Ti si me usliao.
22 Govorit u tvoje Ime svojoj brai i usred
skuptine hvalit u te.
23 Koji tujete Gospodina, pjevajte mu
hvalu. Vi iz roda Jakovljeva, astite ga svi.
Vi iz roda Izraelova, bojte ga se svi.
24 Jer on nije prezreo i nije odbio nevolju
patnikovu, ne sakriva svojega lica pred
njim, uje ga kad k njemu povie.
25 Tebe hvalim u velikoj skuptini. Svoj u
zavjet izvriti pred njegovim tovateljima.
26 Siromasi e jesti i nasititi se; hvalit e
Gospodina koji ga trae; njihovo srce ivjet
e zauvijek.
27 Toga se spominjui, obratit e se Gos-
podinu svi krajevi zemaljski; klanjajui
se, bacit e se pred tobom sva plemena
naroda.
28 Jer je Gospodinovo kraljevstvo, on je
vladar narodima.
29 Pred njim e samo pasti oni, svi e se
vladari zemaljski, svi koji silaze u prah,
poklonit e se pred njim, pa i oni koji se ne
mogu odrati na ivotu.
30 Njemu, koji predao svoj ivot, sluit e
potomstvo.
31 O Gospodinu pripovijedat e se budu-
emu narataju, njegova dobrota govorit
e se narodu to e kasnije ivjeti: On je
to izvrio.
23
Gospodin je pastir moj; nee mi ni-
ta nedostajati.
2 On me pusti leati na zelenim panjaci-
ma; On me vodi uz tihane vode.
3 On krijepi moju duu, On me vodi staza-
ma pravednosti zbog svojega Imena.
4 Da, pa kad bih i dolinom sjene smrti ho-
dio, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom; tvoj
tap i tvoja palica meni su utjeha.
5 Ti priprema stol pred menom, na oi-
gled mojih neprijatelja; uljem mi glavu
mae, aa se moja prelijeva.
6 Zaista, dobrota i milost pratit e me kroz
sve dane mojega ivota; i ja u prebivati u
Gospodinovu domu zauvijek.
24
Gospodinova je zemlja i sve to ga
ispunja, svijet i itelji njegovi.
2 Jer je On je utemeljio nad morima, tvrdo
je uvrsti nad vodama.
3 Tko se smije popeti na goru Gospodi-
novu, tko stajati na njegovom svetom
mjestu?
4 U koga su nedune ruke i isto srce, tko
se ne oslanja u svojoj dui na zlo i ne zakli-
nje se lano,
5 Taj e primiti blagoslov od Gospodina
i pravednu plau od Boga, pomonika
svojega.
6 To je narataj, onih koji ga trae, narodu
Jakovljevu, koji ezne za tvojim licem.
7 Podignite, vrata, svoje glave. Protegnite
se, vrata prastara, da moe ui Kralj pun
slave.
8 Tko je taj Kralj pun slave? Gospodin silan
i junaan, Gospodin moan u boju.
9 Podignite vrata, svoje glave. Protegnite
se, vrata prastara, da moe ui Kralj pun
Psalmi
426
slave.
10 Tko je taj Kralj pun slave? Gospodin
vojska, On je Kralj pun slave.
25
Tebi, Gospodine, podiem duu
svoju.
2 O moj Boe, u tebe se uzdajem. Ne daj
da se posramim, da kliu nada mnom moji
neprijatelji.
3 Jest, neka se nitko ne osramoti koji se u
tebe uzdaje; neka se osramote oni koji te
ostave nevjerno.
4 Gospodine, pokai mi svoje putove i ui
me stazama svojim.
5 Vodi me svojom istinom i poui me, jer si ti
Bog mojega spasenja, tebe uvijek ekam.
6 Gospodine, spomeni se svojega milosra,
svoje dobrote, jer one su oduvijek.
7 Grijeha moje mladosti, mojih opaina ne
spominji se. Po svojoj milosti spomeni se
mene zbog svoje dobrote, Gospodine.
8 Dobrostiv je Gospodin i pravedan, zato
pokazuje put grjenicima.
9 Ponizne vodi pravom stazom, On ui
ponizne svojim putovima.
10 Svi su putovi Gospodinovi samo do-
brota i vjernost onome koji mu dri zavjet
i zapovijedi.
11 Zbog svojega Imena, Gospodine, opro-
sti krivnju mojih zlodjela, jer s u tako veli-
ka.
12 Gdje samo ovjek hodi u strahu Boje-
mu: On mu pokae put koji e izabrati.
13 Njegova dua u srei prebiva; potom-
stvo e njegovo posjedovati zemlju.
14 Koji ga se boje, to su pouzdanici Gos-
podinovi; On im je dao svoj zavjet da im
donese razboritost.
15 Oi su moje uvijek upravljene Gospodi-
nu, jer On vadi iz zamke moju nogu.
16 Okreni se k meni i budi mi milostiv, jer
sam osamljen i jadan.
17 Velike su postale nevolje mojega srca;
izbavi me iz tjeskoba mojih.
18 Vidi jad moj i bol moj, i oprosti sve gri-
jehe moje.
19 Pogledaj moje neprijatelje, kako ih je
mnogo, i kako me mrze pakosnom mr-
njom.
20 Sauvaj moj ivot. Izbavi me, ne daj da
se ikad osramotim, jer se uzdajem u tebe.
21 Nedunost i estitost neka su mi zatita,
jer se uzdajem u tebe.
22 O Boe, izbavi Izraela od svih njegovih
nevolja.
26
Opravdaj me, Gospodine, jer sam
hodio u estitosti; uzdajem se u
Gospodina i neu se spotaknuti.
2 Ispitaj me, Gospodine, i iskuaj me, istra-
i mi pamet i srce.
3 Jer mi je dobrota tvoja stajala pred oi-
ma; hodio sam svojim putom vjerno prema
tebi.
4 Nikada nisam sjedio s laljivim ljudima,
nikad se nisam vratio k onima koji podlo
rade.
5 Mrska mi je skuptina opakih; nikad ni-
sam sjeo sa zlikovcima.
6 Perem svoje ruke u nedunosti, idem oko
tvojega rtvenika, Gospodine,
7 da zaponem pjesmu rtve zahvalnice,
da navjeujem sva tvoja udesa.
8 Gospodine, ja ljubim tvoju kuu koja titi,
mjesto gdje stoluje u sjaju.
9 S grjenicima nemoj pogubiti due moje,
ni mojega ivota s krvnicima,
10 kojima je zloinstvo prionulo za ruke, i
kojima je desnica puna mita.
11 Jer ja hodim svojim putom u neduno-
sti, izbavi me i budi mi milostiv.
12 Noga e moja stajati na pravoj ravnici,
u skuptini, Gospodine, blagoslivljat u
tebe.
27
Gospodin je moja svjetlost i moje
spasenje: koga da se bojim? Gos-
podin je zatitnik mojega ivota: od koga
da se bojim?
2 Ako mi se priblie zlikovci da me unite
tlaitelji i moji neprijatelji: oni e se spota-
knuti i pasti.
3 Neka se skupi tabor protiv mene, moje
srce ne zna za strah; neka plane boj protiv
mene, ja ostajem utjeen.
4 Za jedno samo molim Gospodina, samo
to prosim: da prebivam u Gospodinovu
domu sve dane svojega ivota, da iskusim
dobrotu Gospodinovu, da gledam njegov
dom.
5 Jer u dan nevolje krije me Bog u svojem
potkrovlju, zaklanja me u skrovitu svoje-
ga atora, die me visoko gore na hrid.
6 Zato e se moja glava uzdii usprkos
mojim neprijateljima oko mene; prinosit u
u njegovu atoru rtve pune radosti; pjevat
u, da, pjevat u hvalospjeve Gospodinu.
7 Gospodine, uj, glasno viem: smiluj mi
se i usliaj me.
8 Moje srce vie k tebi; traim te; Gospodi-
ne, traim tvoje lice..
9 Ne skrivaj svojega lica od mene; ne od-
bacuj u gnjevu svojega slugu, jer ti si po-
monik moj: ne odbijaj me, ne ostavljaj me,
o Boe mojega spasenja.
10 Kad bi me odbacili otac i majka, primio
bi me Gospodin.
11 Pokai mi svoj put, Gospodine, vodi me
ravnom stazom, usprkos mojim neprijate-
ljima.
Psalmi
427
12 Nemoj me predati bijesu mojih tlaitelja:
jer svjedoci lani ustaju protiv mene; hoe
im se zloina.
13 Tvrdo vjerujem da u gledati dobrotu
Gospodinovu u zemlji ivih.
14 ekaj na Gospodina, budi hrabar i on e
ti ojaati srce; ekaj, velim, na Gospodina.
28
K tebi vapijem Gospodine, hridino
moja, ne budi gluh prema meni, ne
budi nijem prema meni, inae bih morao ja
poi u svijet mrtvih.
2 uj zazivanje moje kad vapijem k tebi;
diem ruke prema svetitu tvojem.
3 Nemoj me uzeti sa zlikovcima, s onima
koji prave zlo, koji govore prijazno s bli-
njim svojim, a u srcu nose lukavstvo.
4 Podaj im po njihovim djelima, po zlobi
njihova postupanja. Po djelima njihovih
ruku podaj im, plati im po zasluzi.
5 Jer ne paze na djela Gospodinova, na dje-
lo njegovih ruku, zato e ih sruiti i nikada
ih vie nee podii.
6 Neka je blagoslovljen Gospodin, jer on je
uo moj glasni vapaj.
7 Gospodin je moja zatita i moj tit, u njega
se pouzdalo moje srce on e mi i pomoi;
onda u se od srca razveseliti i zahvaljivati
mu pjesmom svojom.
8 Branik je Gospodin svojem narodu; po-
monik i zatitnik svojem pomazaniku.
9 Pomozi svojem narodu, blagoslovi svoju
batinu, pasi ju i nosi zauvijek.
29
Prinesite Gospodinu, Boji sinovi,
prinesite Gospodinu ast i mo.
2 Prinesite Gospodinu sjaj imena njegova,
poklonite se Gospodinu u svetoj krasoti.
3 Glas Gospodina nad valovima, Bog ve-
lianstva grmi, nad irokim morem Gos-
podin.
4 Glas Gospodina je silan, glas Gospodina
je slavan.
5 Glas Gospodina lomi cedre, lomi Gospo-
din lebanonske cedre.
6 On pravi da skakuu: kao tele Lebanon,
kao mlad bivol Sirion.
7 Glas Gospodina sipa ognjeni plamen.
8 Glas Gospodina potresa pustinju, Gos-
podin potresa Pustinju Kade.
9 Glas Gospodina pravi da se koute ra-
staju s bremenom, ogoljuje ume. U njego-
vom dvoru sve vie: Kako sjajno.
10 Gospodin stoluje nad potopom: Gospo-
din stoluje kao Kralj uvijeke.
11 Gospodin daje mo svojem narodu. Gos-
podin blagoslivlja mirom svoj narod.
30
Slavit u te, Gospodine, jer si me
podignuo; nisi dao mojim neprijate-
ljima da kliu nada mnom.
2 Gospodine, moj Boe, k tebi sam povi-
kao, onda si me ozdravio;
3 Gospodine, iz carstva mrtvih izveo si
moju duu, opet si me ivotu darovao iz-
meu onih koji su sili u carstvo mrtvih.
4 Pjevajte hvalu Gospodinu, njegovi po-
boni, pjevajte zahvalu svetomu imenu
njegovu.
5 Jer samo za tren oka traje njegova srd-
ba, a njegova milost do ivota; veerom
dolazi pla, a jutrom ve vlada radost.
6 Pomislio sam u mirnoj srei svojoj: Ni-
kada se neu poljuljati.
7 Ti si me bio, Gospodine, pun milosti utvr-
dio u srei. Onda si sakrio svoje lice: i ve
sam se ja smeo.
8 Onda povikao sam k tebi, Gospodine,
onda sam zavapio svojemu Bogu:
9 to koristi krv moja kad siem u podze-
mni svijet? Slavi li te prah, ili navjeuje li
on tvoju vjernost?
10 Gospodine, uj i smiluj se meni, Gospo-
dine, budi mi pomonik.
11 Onda si okrenuo pla u moju radost,
skinuo kostrijet s mene i opasao me ve-
seljem.
12 Neka ti pjeva moja dua i nikada vie
ne uuti. Gospodine, moj Boe, vjeno u
ti zahvaljivati.
31
U tebe, Gospodine, traim utoite,
ne daj da se osramotim ikada; u svo-
joj dobroti izbavi me.
2 Prigni milostivo k meni svoje uho, oslo-
bodi me brzo. Budi mi zatitna hridina,
utvrda da me spasi.
3 Jer si mi hridina i utvrda; zbog svojega
Imena vodit e me i upravljati,
4 Oslobodit e me iz zamke koju su mi
tajno postavili, jer si ti obrana moja.
5 U tvoju ruku predajem svoj duh, ti e me
otkupiti, Gospodine, Boe, ti vjerni.
6 Mrzim one koji potuju nitave idole, a
darujem uzdanje svoje Gospodinu.
7 Klicat u i veselit u se tvojoj milosti, jer
si vidio moju nevolju i pripazio na tjeskobu
moje due.
8 Nisi me predao u ruku neprijatelju, mojoj
nozi dao si irok prostor.
9 Smiluj mi se, Gospodine, jer sam u tje-
skobi; moje oko iznemoglo je od jada, moja
dua, moje tijelo.
10 Jer iezava moj ivot u boli, moje go-
dine u uzdisanju, iscrpla se moja snaga od
mojih zlodjela, i moje su kosti usahnule.
11 Postao sam ruglo svim svojim neprija-
teljima, svojem susjedstvu uas, svojim
znancima strailo; tko me vidi na putu,
bjei od mene.
Psalmi
428
12 Zaboravljen sam, bez spomena kao mr-
tvac, postao sam kao razbijena posuda.
13 Sluam grdnju mnogih: strah od svuda:
vijeaju zajedno protiv mene, nastoje da
mi uzmu ivot.
14 Ali se ja uzdajem u tebe, Gospodine,
velim: Ti si moj Bog.
15 U tvojim je rukama sudbina moja: izbavi
me iz ruke neprijatelja i mojih tlaitelja.
16 Daj da tvojemu sluzi svijetli tvoje lice;
pomozi mi u svojoj dobroti.
17 Gospodine, ne daj da budem posra-
mljen, jer tebe prizivljem. Neka zlikovci
posramljeni, na utnju osueni, odu u
podzemni svijet.
18 Neka zanijeme usta laljiva, koja go-
vore bezakonje protiv pravednika, oholo
i drsko.
19 Kako je velika dobrota tvoja koja uva
za one koji te se boje, koju iskazuje onima
koji se kriju kod tebe od ljudi.
20 Krije ih titom svojega lica od buna
ljudskih, sklanja ih pod svoj krov od svae
jezika.
21 Neka je blagoslovljen Gospodin, on e
me tititi udesno u svojoj dobroti kao u
utvrenom gradu.
22 Kad pun tjeskobe mislim: odbaen sam
od tvojega lica, ti uje ipak moj vapaj gla-
san, kad te prizivljem glasno.
23 Ljubite Gospodina svi njegovi poboni.
Gospodin uva vjerne, a po zasluzi vraa
oholima.
24 Budite hrabri i on e ojaati vae srce; vi
svi, koji se uzdate u Gospodina.

32
Blagoslovljen je onaj kome je opro-
tena opaina, kome je grijeh sa-
kriven.
2 Blagoslovljen je ovjek kome Gospodin
ne uraunava zlodjela i u ijoj dui nema
prijevare.
3 Kad sam utio, klonule su moje kosti,
jecao sam cijeli dan.
4 Jer dan i no leala je teko na meni tvoja
ruka: kao za ljetnih ega otvrdnuo je sok
mojega ivota.
5 Ja sam priznao tebi svoj grijeh i svoja
zlodjela nisam zatajio; i rekao sam: Pri-
znat u Gospodinu svoju nepravdu. I ti si
oprostio krivnju mojega grijeha.
6 Zato neka se moli tebi svaki poboni u
vrijeme kad e jo nai milost. Nadoe li
onda potop velikih voda nee ga stii.
7 Ti si zaklon moj, uva me od tjeskobe;
okruit e me radou spasenja.
8 Pouit u te, pokazat u ti put kojim e
ii, svjetovat u te, upravit u na tebe svoje
oko.
9 Nemoj ipak biti kao konj, kao mazga bez
razuma: njihov prkos mora slomiti voi-
cama i uzdom, inae ne ide za tobom.
10 Mnoge muke stignu zlikovca, a tko se
uzda u Gospodina, toga on okrui ljubav-
lju.
11 Radujte se u Gospodinu i kliite, pra-
vednici. Kliite svi koji ste estita srca.
33
Radujte se Gospodinu, pravednici.
estitima dolikuje hvaliti ga.
2 Pjevajte hvalu Gospodinu uz citaru, svi-
rajte mu na harfu od deset ica.
3 Pjevajte mu pjesmu novu, slono udaraj-
te podvikujui.
4 Jer je Gospodinova rije pouzdana, i u
svemu svojem djelovanju on je vjeran.
5 On ljubi pravdu i pravo, dobrote je Gos-
podinove puna zemlja.
6 Rijeju Gospodinovom nebesa su stvo-
rena, sva vojska njihova dahom njegovih
usta.
7 Na hrpu skupi on vode mora, kao u spre-
mite stavi bezdane.
8 Mora se bojati Gospodina sva zemlja,
strepiti moraju pred njim svi itelji zemlje:
9 Jer je on rekao, i postalo je, on zapovje-
dio, i pokazalo se.
10 Gospodin razbija naum neznabocima,
unitava namisli narodima.
11 Odluka Gospodinova ostaje zauvijek,
kroz sve vae narataje misli njegova
srca.
12 Blagoslovljen je narod kome je Bog
Gospodin. Narodu koji je izabrao sebi za
svojinu.
13 S neba gleda Gospodin dolje, vidi svu
djecu ovjeju.
14 S mjesta na kojem stoluje gleda na sve
itelje zemlje,
15 On, koji je napravio svima njihovo srce,
pazi na sva njihova djela.
16 Ne pobjeuje kralj jakou vojske, ne
spasava se junak veliinom snage.
17 Ne dovodi konj do pobjede, uza svu
svoju jakost ne donosi on spasenja.
18 Gle, oko Gospodinovo poiva na onima
koji ga se boje, na onima koji se uzdaju u
njegovu milost,
19 da due njihove izbavi od smrti, da ih
odri na ivotu u vrijeme gladi.
20 Dua naa eka Gospodina: on nam je
pomonik i zatitnik.
21 Jer se srce nae veseli u njemu, mi se
uzdajemo u sveto njegovo Ime.
22 Neka vlada, Gospodine, nad nama tvoja
milost, kao to se uzdajemo u tebe.
34
Blagoslivljat u Gospodina u svako
doba, neka mi je uvijek u ustima
hvala njegova.
Psalmi
429
2 Neka se dii Gospodinom moja dua,
neka uju koji stradaju i neka se raduju.
3 Veliajte Gospodina sa mnom, uzvisujmo
njegovo Ime zajedno.
4 Traio sam Gospodina: on me usliao,
izbavio me od svih mojih tjeskoba.
5 Tko pogleda u njega, bit e vedrijega
srca, lice se njegovo ne treba zarumeniti.
6 Ovdje je siromah koji povika i Gospodin
ga uo i izbavi ga iz svih nevolja njegovih.
7 Gospodinov Aneo stoji oko onih koji se
boje njega i izbavlja ih.
8 Kuajte i vidite kako je dobar Gospodin.
Blagoslovljen je ovjek koji se u njega uz-
daje.
9 Vi sveti njegovi, bojte se Gospodina, jer
koji se boje Gospodina, ne trpe nikada
oskudice.
10 Lavovi imaju oskudicu i gladuju, a tko
trai Gospodina, ima svako dobro.
11 Doite, djeco, posluajte me, nauit u
vas strahu Gospodinovu.
12 Tko je taj ovjek koji ljubi ivot, koji eli
sebi godine da okusi sreu?
13 Jezik svoj dri od zla, svoja usta od pri-
jevarna govora.
14 Kloni se od zla, a pravi dobro, trai mir
i idi za njim.
15 Na pobonima poiva oko Gospodino-
vo; uho njegovo uje njihov vapaj.
16 Lice Gospodinovo stoji protiv zlikovaca
da iskorijeni iz svijeta spomen njihov.
17 Kad pravednici zavapiju, Gospodin ih
uje i izbavlja ih od svih nevolja njihovih.
18 Gospodin je blizu onih koji su skrena
srca i slomljene due spasava.
19 Mnogo muka ima pravednik, ali ga iz
svih izbavlja Gospodin.
20 uva sve njegove udove, ni jedan se od
njih ne slomi.
21 Zlikovca ubije nesrea; tko mrzi pobo-
nog, mora to ispatati.
22 Gospodin otkupljuje due svojih; tko se
u njega uzdaje, nee biti osuen.
35
Gospodine, bori se protiv onih koji
se bore protiv mene, i udari na one
koji udaraju na mene.
2 Prihvati oruje i tit, i digni se meni u
pomo.
3 Zavitlaj koplje i zaustavi moje progoni-
telje. Reci mojoj dui: Ja sam tvoje spa-
senje.
4 Neka se smetu i posrame oni koji mi rade
o glavi, neka se odbiju natrag posramljeni
koji protiv mene misle zlo.
5 Neka budu kao pljeva pred vjetrom; Gos-
podinov aneo neka ih tjera.
6 Neka bude njihov put mrani i sklizav;
Gospodinov aneo neka ih progoni.
7 Namjestili mi potajno bez povoda svoju
zamku; bez uzroka iskopali su mi jamu.
8 Neka ih stigne iznenada propast, zamka
koju su mi potajno namjestili, neka njih
ulovi; u tu propast neka upadnu.
9 Onda e se moja dua radovati u Gospo-
dinu, veselit e se pomoi njegovoj.
10 Svaki e ud na meni rei: Gospodine,
tko je kao ti, koji izbavlja bijednika od
ruke jaega, patnika i ubogoga od razboj-
nika?
11 Ustaju protiv mene lani svjedoci; pitaju
me za ono to ne znam.
12 Vraaju mi zlo za dobro; osamljenost je
sudbina mojoj dui.
13 A ja?Kad ih srui bolest, bila je kostrijet
moja odjea; muio sam sebe postom i
molio sam se duboko prignut.
14 Kao da bi mi bio prijatelj, brat, obilazio
sam okolo; tugujui kao za majkom bio
sam u alosti pokunjen.
15 A kad se ja spotaknem, oni se radosni
skupljaju, sabiru se protiv mene, spremni
da me biju, a ne znam za to; psuju me bez
prestanka.
16 Stavljaju me na kunju, podruguju mi se
ruglom, kripaju na mene svojim zubima.
17 Gospodine, kako e dugo jo to gle-
dati? Izbavi moju duu od lai njihovih, od
lavova moje jedino dobro.
18 Onda u ti zahvaljivati na zboru velikom,
slavit u te pred brojnim narodom.
19 Ne daj da se raduju nada mnom koji me
zlobno napadaju, koji me bez razloga mrze
i namiguju na mene.
20 Jer ne govore to slui za mir, protiv onih
koji su mirni u zemlji, smiljaju rijei pune
prijevare.
21 Razvaljuju na mene svoja usta i govore:
Ha, ha, vidimo, eto, oima vlastitim.
22 Ti si vidio, Gospodine, nemoj utjeti.
Gospodine, ne udaljuj se od mene.
23 Digni se, probudi se za pravo moje,
Gospodine moj i moj Boe, na parnicu za
mene.
24 Sudi mi po svojoj pravdi, Gospodine,
moj Boe, neka se ne vesele nada mnom.
25 Neka se meu sobom ne hvale: Ha. To
je bila elja naa. Neka ne govore: Pro-
drli smo ga.
26 Neka se svi zacrvene i posrame od sra-
mote, koji se raduju mojoj nesrei. Neka
pokrije sram i sramota one koji se prsiju
nada mnom.
27 A neka se raduju i vesele koji mi ele pra-
vicu, koji uvijek govore: Velik je Gospodin
koji hoe dobro svojem sluzi.
28 Moj e jezik navjeivati cijelog dana
tvoju pravednost i tvoju slavu.
Psalmi
430
36
Presuda Boja nad grijehom za zli-
kovca duboko je sauvana u mojem
srcu; kazneni sud Boji ne dri on pred
svojim oima,
2 Jer je on, kako misli, dobar njemu kad
pronae krivnju zlodjela i kad udara ka-
znu.
3 Rijei su njegovih usta opaina i prijeva-
ra; on ostavlja mudro i dobro ivljenje.
4 Na svojoj postelji smilja bezakonje, ide
putom opakim, on ne mrzi zlo.
5 Gospodine, do nebesa je uzviena tvoja
milost, vjernost je tvoja do oblaka.
6 Pravednost je tvoja kao najvie gore, pre-
sude su tvoje kao bezdani najdublji; Gos-
podine, ti pomae ljudima i ivotinjama.
7 Kako je dragocjena dobrota tvoja, o Boe;
u sjenu tvojih krila bjee djeca ovjeja.
8 Hrane se na izobilju tvoje kue, napaja
ih na rijeci svojih sladosti.
9 U tebi je izvor ivota; u tvojem svjetlu
gledamo svjetlo.
10 Uzdri svoju milost onome, koji te po-
znaje, svoju pravednost onome koji je
estit.
11 Neka me ne pogazi noga ohologa, aka
zlikovca neka me ne protjera.
12 Jedanput e pasti oni koji prave zlo,
sruit e se i nee vie ustati.
37
Nemoj se estiti zbog zlikovaca, ne-
moj zavidjeti onima koji prave zlo.
2 Jer oni brzo uvenu kao trava, usahnu kao
zeleno bilje.
3 Uzdaj se u Gospodina i pravi to je dobro
da ostaje u zemlji i uiva njezina dobra.
4 Imaj svoju radost u Gospodinu; On e ti
ispuniti to ti eli srce.
5 Prepusti Gospodinu svoju sudbinu; po-
uzdaj se u njega, i on e ve to urediti.
6 On e dati, te zasja kao svjetlost, pravica
tvoja kao podnevno svjetlo.
7 Budi tih pred Gospodinom i ekaj ga,
nemoj se ljutiti na onoga koji ima sreu u
svojem poslu, na ovjeka koji samo kuje
spletke.
8 Utiaj srdbu i ostavi gnjev i ne ljuti se; to
vodi samo k zlu.
9 Jer e se unititi zlikovci; samo oni koji se
uzdaju u Gospodina, posjeduju zemlju.
10 Jer jo samo malo, pa zlikovca vie biti
nee; zaista, pogledat e na njegov dom,
a njega vie nema.
11 A smjerni posjeduju zemlju i raduju se
punini mira.
12 Zlikovac snuje spletke protiv poboni-
ka, kripi na njega svojim zubima.
13 Ali mu se Gospodin smije, jer vidi, da se
ve primie njegov dan.
14 Ma poteu zlikovci i zapinju luk da
srue siromaha i slaboga, da pokolju one
koji misle pravo.
15 Ma njihov prodire im u vlastito srce,
njihovi e se lukovi polomiti.
16 Bolji je malen iznos pravednika, nego
veliki posjed zlikovaca.
17 Je e se mo zlikovaca slomiti, a Bog je
oslonac pravedniku.
18 Poznaje Gospodin dane pobonikaba-
tina njihova traje zauvijek.
19 Nee se posramiti u zlo doba, u dane
gladi bit e siti.
20 Jer samo zlikovci propadaju, neprijatelji
su Gospodinov, kao umska ljepota, kao
dim, prolaze.
21 Zlikovac mora uzajmljivati, a ne moe
platiti, a pravednik je dobar i daje.
22 Jer od Boga blagoslovljeni batine ze-
mlju, a od Boga prokleti propadaju.
23 Gospodin utvruje korak ovjeku i mili-
na mu je njegov put.
24 Ako se i spotakne, ne padne, jer Gospo-
din prihvati njegovu ruku.
25 Bio sam mlad, sada sam star, ali nisam
nikada vidio pobonika ostavljena, ni nje-
gove djece da prose kruha.
26 Uvijek je milostiv i daje u zajam i na nje-
govim potomcima je blagoslov.
27 Uklanjaj se od zla i pravi to je dobro,
onda prebiva zauvijek u zemlji.
28 Jer Gospodin ljubi pravedno djelovanje
i ne ostavlja svojih pobonika; zlikovci e
biti uniteni zauvijek; iskorijenit e se ple-
me zlikovaca.
29 Pravednici posjeduju zemlju i uvijek
prebivaju u njoj.
30 Usta pravednika govore mudrost, nje-
gov jezik govori to je pravo.
31 Zakon je Boga njegova njemu u srcu;
njegovi koraci se nee nikada spotaknuti.
32 Zlikovac vreba pobonika i pun je pou-
de da ga ubije.
33 Ali ga Gospodin ne predaje njegovoj sili,
niti ga osuuje kad pone suditi.
34 ekaj Gospodina i dri se njegova puta:
on e te uzvisiti, te e posjedovati zemlju;
vidjet e kako e se unititi zlikovci.
35 Vidio sam zlikovca puna obijestirairio
se kao zeleno drvo;
36 ali proao je, evo, nema ga vie; traio
sam ga, ali ga nisam vie naao.
37 Tako uvaj nedunost i vjebaj se u
pravdi, jer e ovjeku mira ostati potom-
stvo.
38 A grjenici e svi biti uniteni, potom-
stvo zlikovaca bit e iskorijenjeno.
39 Od Gospodina dolazi spasenje praved-
nika, On je njihov branitelj u vremenima
tjeskobe.
40 Gospodin je pomonik njihov i izbavlja
Psalmi
431
ih; On ih spasava od zlikovaca, sauva ih,
jer su se sakrili kod njega.
38
Gospodine, nemoj me karati u svo-
jem gnjevu, niti kazniti u svojoj ja-
rosti.
2 Jer tvoje se strijele zabadaju u mene, i
ruka je tvoja na meni oteala.
3 Nita nema zdrava na mojem tijelu od
tvojega gnjeva, nema mira u mojim kosti-
ma od mojih grijeha.
4 Jer krivnja moja izala je na vrh moje gla-
ve, kao teko breme pritie me.
5 Gnjiju i trunu moje rane od mojega be-
zumlja.
6 Zgrio sam se i posve se pogurio, uvijek
idem alostan.
7 Bokovi su moji puni upale i nema zdrava
mjesta na mojem tijelu.
8 Nemoan sam i posve slomljen, viem od
unutranje muke.
9 Gospodine, zna sve moje elje, moje
uzdisanje nije od tebe skriveno.
10 Srce mi jako udara, ostavlja me moja sna-
ga, ni oinjega vida u mene vie nema.
11 Moji mili i prijatelji bjee od moje muke,
i roaci se moji dre daleko.
12 Koji mi rade o glavi, namjetaju mi za-
mke; koji trae moju nesreu, snuju pro-
past, uvijek misle o prijevari.
13 A ja sam kao gluh i ne ujem, kao nijem
ne otvaram svoja usta.
14 Ja sam kao jedan koji nita ne uje, u
ijim ustima nema protivljenja.
15 Jer se uzdajem u tebe, Gospodine; Sve-
moni Boe, ti mi mora odgovoriti.
16 Jer se bojim da bi se htjeli radovati nada
mnom, uznositi se nada mnom, samo ako
se spotakne moja noga.
17 Jer sam ve blizu propasti i uvijek je bol
moja pred menom.
18 Jer svoju krivnju moram priznati; zbog
svojega grijeha pun sam alosti.
19 A koji se bez razloga okreu na mene,
jaki su i brojni koji me mrze bez povoda.
20 Koji mi vraaju zlo za dobro, udaraju na
mene, gdje sam htjeo samo dobro.
21 Ne ostavljaj me, Gospodine, moj Boe,
ne udaljuj se od mene.
22 Brzo mi pomogni, Gospodine, moje
spasenje.
39
Rekao sam: uvat u svoje putove
od grijeha jezika, zauzdavat u svo-
ja usta dok je jo blizu zlikovac.
2 I tako postao sam nijem, posve tih, utio
sam bez utjehe, a u meni rovala bol.
3 U meni je srce gorjelo; na samu pomisao
buknuo bi oganj; onda sam govorio svojim
jezikom:
4 Daj mi, Gospodine, znati moj kraj i mjeru
mojih dana, da mogu upoznati kako sam
vrlo prolazan.
5 Eto, pedljem si izmjerio moj ivot, moje
je vrijeme pred tobom kao nita; ovjek je
samo dah, makar kako stoji vrsto.
6 Kao sjena prolazi ovjek, ni za to je nje-
gova muka, skuplja, a ipak ne zna kome
e dopasti.
7 A sada, Gospodine, to da ekam? Samo
si ti uzdanje moje.
8 Od svih mojih grijeha izbavi me; ne daj me
za ruglo bezumnima.
9 Sad sam tih, ne otvaram svojih usta, jer
si ti to napravio.
10 Odvrati od mene bi svoj, inae moram
podlei sili tvoje ruke.
11 Ti kara ovjeka kaznama za zlodjela; ti
pusti da proe njegov ivot kao moljev;
ah, samo je dah svaki ovjek.
12 uj, Gospodine, moju molitvu, uj moj
vapaj, ne zatvaraj se mojim suzama, jer
sam ja doljak kod tebe, kao svi moji oci,
putnik.
13 Prestani me karati da odahnem, prije
nego odem i vie me ne bude.
40
eljno sam oekivao Gospodina;
on se milostiv prignuo k meni i uo
moju glasnu molitvu.
2 Iz jame propasti izvue me, iz blatne ka-
ljue postavi na hridinu moje noge, utvrdi
stope moje.
3 Stavi mi u usta pjesmu novu, hvalospjev
naem Bogu; mnogi to moraju sa straho-
potovanjem iskusiti i uzdati se u Gospo-
dina.
4 Blagoslovljen je ovjek koji samo u Gos-
podina stavlja uzdanje svoje, koji se ne dri
s oholima i s nevjernim lacima.
5 Gospodine, moj Boe, ti si napravio mno-
go; tvojim udesima i namislima s nama
se nita ne moe prispodobiti; htjeo bih ih
javljati i pripovijedati, ali im nema broja.
6 rtava zaklanica i prinosa nisi htjeo, ali
si mi dao otvorene ui; rtava paljenica i
rtava za grijeh ne trai.
7 Zato sam rekao: Evo, ovdje sam; u knjizi
je meni to oznaeno.
8 Tvoju volju initi, moj Boe, meni je slast;
tvoj zakon nosim u srcu.
9 Dao sam radosnu vijest o pravednom
upravljanju tvojem pred zborom velikim,
svoja usta nisam zatvorio, ti zna, Gospo-
dine.
10 I nisam zakopao u srcu tvoje sudako
upravljanje, slavio sam tvoju vjernost i po-
mo, nisam utio o tvojoj dobroti i milosti
pred velikim zborom.
11 Zato i ti, Gospodine, ne uskrauj meni
Psalmi
432
svojega milosra. Tvoja dobrota i vjernost
neka me titi uvijek.
12 Jer me opkoljuju nebrojene muke: stigla
me moja zlodjela, ne mogu ih pregledati;
ima ih vie nego kose na mojoj glavi; sva
me sranost ostavi.
13 Voljan budi, Gospodine, izbaviti me,
doi mi brzo u pomo, Gospodine.
14 Neka se posrame i posrame svi koji mi
rade o glavi da je uzmu, posramljeni neka
odstupe natrag koji mi ele nesreu.
15 Neka se zgroze od svoje sramote koji mi
se rugaju: Ha, ha.
16 A neka se raduju i vesele u tebi svi koji
ele tebe. Neka govore uvijek: Velik je
Gospodin. koji trae tvoje spasenje.
17 Ja sam bijedan i siromah, Gospodin
brinut e se za mene. Ti si moj pomonik i
Spasitelj, moj Boe, nemoj kasniti.
41
Blagoslovljen je onaj koji misli na
slaboga; njega izbavlja Gospodin u
dan zla.
2 Gospodin ga uva, ostavlja ga na ivotu,
sretnim e se slaviti u zemlji; ti ga ne pre-
daje poudi njegovih neprijatelja.
3 Na bolesnikoj postelji krijepi ga Gos-
podin; kad je bolestan mijenja mu svu
njegovu postelju.
4 Ja se molim: Gospodine, budi mi milostiv,
ozdravi me, jer sam ti sagrijeio.
5 Moji neprijatelji ele mi zlo: Kad e umri-
jeti, njegovo ime ieznuti?
6 Doe li tko da me posjeti, onda govori
lano, dri u srcu zlobu zatvorenu, ali im
izie van, govori loe.
7 Svi mrzitelji moji apu meu sobom
protiv mene; protiv mene zlo snuju to me
boli.
8 Govore: Strano se zlo sruilo na njega.
Kako on lei, nee ustati vie.
9 Pa i moj prijatelj, u koga sam se uzdao,
koji je jeo moj kruh, podignuo na mene
petu.
10 Ali ti, Gospodine, budi mi milostiv i po-
digni me da im vratim.
11 Po tom poznajem da si mi sklon kad moj
neprijatelj ne klike nada mnom.
12 A mene u mojoj besprijekornosti dri
da pred tvojim licem stojim zauvijek.
13 Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog
Izraelov, od vijeka do vijeka. Amen i
Amen.
42
Kao to kouta ezne za izvor vo-
dom, tako ezne moja dua za to-
bom, O Boe.
2 Moja dua ea za Bogom, za ivim
Bogom. Kad u doi prikazati se pred
Bogom?
3 Moje suze su mi postale jelo danju i nou,
kad me se svaki dan pita: Gdje je tvoj
Bog?
4 Onda pomiljama srce se moje pro-
lijevakako sam nekada hodio ondje u
povorci hodoasnikoj, pred njima iao k
Bojemu domu uz klicanje i hvalospjeve
sveanoga mnotva.
5 Zato si alosna, moja duo, to uzdie
u meni? ekaj Boga, jer ga jo slavim, mo-
jega Spasitelja i Boga.
6 alosna je u meni moja dua kad se spo-
menem tebe iz zemlje jordanske i svetita
iz niskog pogorja.
7 Bezdan doziva bezdan umom tvojih
slapova, svi tvoji valovi i tvoje vode prelaze
preko mene.
8 Danju alje Gospodin svoju milost, nou
je njemu moja pjesma, molitva k Bogu mo-
jega ivota.
9 Tuim se Bogu, hridini svojoj: Zato si
me zaboravio? Zato idem alostan dok
me neprijatelj mui?
10 Kroz mozak i kosti ide mi poruga mojih
tlaitelja, dok me pitaju svaki dan: Gdje je
tvoj Bog?
11 Zato si alosna, moja duo, i to uz-
die u meni? Uzdaj se u Boga, jer ga jo
slavim, mojega spasitelja i Boga.
43
Dosudi mi pravo, o Boe, i raspravi
moju parnicu sa zlobnim ljudima; od
laljivaca i zlikovaca izbavi me.
2 Jer si ti Bog koji me brani, zato si me
odbacio? Zato idem alostan dok me
neprijatelj mui.
3 Poalji svjetlo svoje koje titi; neka me
vodi i dovede na tvoju svetu goru, tvojem
atoru.
4 Htjeo bih pristupiti rtveniku Bojemu,
Bogu radosti i svojega veselja, i tebe slaviti
uz citaru, o Boe, moj Boe.
5 Zato si alosna, moja duo, to uzdie
u meni? Uzdaj se u Boga, jer ga jo slavim,
mojega spasitelja i Boga.
44
Sluali smo, o Boe, svojim uima,
nai su nam oci pripovjedili: u njiho-
ve dane napravio si sjajno djelo, u davne
dane.
2 Svojom si rukom protjerao neznaboce,
a njih si posadio, narode si iskorijenio, a
njih si umnoio.
3 Jer nisu zadobili zemlje svojim maem,
niti im njihova miica donijela pobjedu,
nego tvoja desnica, tvoja miica, svjetlo
tvojega lica, jer si im ti bio sklon.
4 Ti si kralj moj, O Boe, koji si dao pobjede
Jakovu.
5 Mi s Tobom ruimo na tlo svoje neprija-
Psalmi
433
telje, s tvojom pomou pogazimo svoje
protivnike.
6 Jer neu da se pouzdam u svoj luk, niti mi
moj ma pomae do pobjede.
7 Kad si ti nama dao pobjedu nad neprija-
teljima i posrami mrzitelje nae.
8 Zato emo se mi uvijek Bogom hvaliti;
ime emo tvoje slaviti zauvijek.
9 Ali sad si nas posve odbacio i posramio
nas, nisi iao s vojskama naim u boj.
10 Pustio si nas da izmaknemo pred nepri-
jateljima, neprijatelji nai odnijeli su sebi
plijen.
11 Dao si nas kao ovce na klanje, rasijao
nas meu neznaboce.
12 Prodao si svoj narod u bescjenje i nisi
se obogatio njihovim utrkom.
13 Postavio si nas za porugu susjedima
naim, da nam se rugaju i smiju oni, koji su
okolo nas.
14 Napravio si od nas priu meu narodi-
ma; gledajui nas, ljudi mau glavom.
15 Pred oima stoji mi uvijek ta sramota,
sram mi je pokrio lice,
16 od vike rugaa koji psuje, od pogleda
neprijatelja koji ea za osvetom.
17 Sve nas je ovo snalo, a mi ipak nismo
tebe zaboravili i tvojemu zavjetu se nismo
iznevjerili.
18 Srce nae nije izmaklo, niti korak na
ostavi stazu tvoju.
19 Ti si nas ipak razbio na mjestu agalja i
pokrio nas sjenom smrti.
20 Kad bismo zaboravili ime svojega Boga,
ili svoje ruke podizali tuem bogu,
21 zar ne bi to pronaao Bog, koji poznaje
najtajnije misli srca?
22 Eto, dave nas zbog tebe svaki dan, s
nama postupaju kao s ovcama klanica-
ma.
23 Ustani. to spava, Gospodine? Probu-
di se. Ne odbacuj nas vjeno.
24 to krije svoje lice, i zaboravlja nau
nevolju i nau muku?
25 Jer se prignula naa dua do praha;
nae tijelo prianja za tlo.
26 Digni se. Doi nam u pomo, izbavi nas
zbog svoje milosti.
45
Od ljupke rijei igra moje srce; pje-
smu svoju tebi pjevam, o kralju, moj
jezik neka je pisaljka hitroga pisara.
2 Lijep si ti, ljepi od sinova ljudskih; milina
se razlila na usnama tvojim, jer te je blago-
slovio Bog zauvijek.
3 Pripai svoj ma uz bokove, junae, svo-
ju sjajnu obranu.
4 U dobar as, sjedi na kola kao branitelj
vjernosti, siromatva, pravice. Tvoja de-
snica neka pokae sjajna djela.
5 Tvoje su strijele otrenarodi ti postaju
podlonione se zabadaju usred neprija-
telja kraljevih.
6 Prijestolje tvoje, o Boe, stoji zauvijek
i vjeno; ezlo kraljevstva tvojega: ezlo
pravice.
7 Ljubio si pravicu i mrzio opainu: zato te
je pomazao Bog, tvoj Bog, uljem radosti
pred tvojom braom.
8 Smirnom, alojem, kasijom miriu sve
tvoje haljine, iz dvorana od bjelokosti ra-
zveseljuju te zvuci ica.
9 Tvoja poasna pratnja su kraljeve keri;
s desne ti strane stoji kraljica, sjajna u ofr-
skom zlatu.
10 uj keri, pogledaj i prigni svoje uho:
zaboravi svoj narod i oinski dom svoj.
11 Kralj udi ljepotu tvoju, jer je on Gospo-
din tvoj: njemu se pokloni.
12 Narod tirski tebi estita s najbogatijim
darovima u narodu.
13 Ki kraljeva koraa unutra u punom sja-
ju: haljina njezina zlatom izvezena.
14 U haljini iskienoj vode ju kralju, za
njom djevojke, drugarice njezine, privode
k tebi.
15 Vode ih veselo i radosno ulaze u kraljev
dvor.
16 Mjesto tvojih otaca bit e ti sinovi, po-
stavlja ih vladarima po cijeloj zemlji.
17 Napravit u da se tvoje ime spominje u
svim naratajima, zato e te narod slaviti u
vijeke vjekova.
46
Bog nam je utoite i utvrda, po-
monik spreman u nevoljama.
2 Zato neka nas ne hvata strah i kad bi se
zemlja potresla i kad bi se prevalile gore u
srce mora,
3 da bi buila i kipjela njegova voda, da bi
se tresle gore od njegove sile.
4 Rijekapritoci njezini vesele grad Boji,
sveto mjesto, ator Svevinjega.
5 Bog prebiva u njemu, ne moe se po-
ljuljati, pomo je njegova Bog kad svie
zora.
6 Narodi se pobunili, zaljuljala se kraljev-
stva; on pusti da zagrmi glas njegova gro-
ma i ve zadrhta zemlja.
7 Gospodin vojska s nama je, utoite je
nama Bog Jakovljev.
8 Doite i vidite djela Gospodinova: silne
stvari napravi na zemlji.
9 Prekida do na kraj zemlje rat, lomi lukove,
prelama koplja, izgara kola vatrom.
10 Prestanite i spoznajte da sam ja Bog.
Slavit e me meu narodima i uzvisivati
na zemlji.
11 Gospodin vojska s nama je, utoite je
nama Bog Jakovljev.
Psalmi
434
47
Svi narodi, zapljeite rukama, klii-
te Bogu glasom radosnim.
2 Jer je Gospodin, Svevinji, straan; kralj
velik nad svim svijetom.
3 Podloi nam narode, prisili plemena pod
noge nae.
4 Odredi za nas nau batinu, krasotu Ja-
kovljevu koju ljubi.
5 Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uz glas
truba.
6 Pjevajte Bogu, pjevajte, pjevajte naem
kralju, pjevajte.
7 Jer je Bog kralj sve zemlje, pjevajte kra-
snu pjesmu.
8 Bog kraljuje nad narodima, Bog sjedi na
svetom prijestolju svojem.
9 Vladari naroda skupili se, kao narod Boga
Abrahamova. Jest, Boji su vladari zemlje:
On je veoma uzvien.
48
Velik je Gospodin i svake slave do-
stojan u gradu naega Boga, na
svojoj svetoj gori.
2 Krasno se istie radost cijele zemlje:
Gora Sion, vrhunac na sjeveru, grad mo-
noga kralja.
3 Bog se u njegovim dvorima objavio kao
jaka tvrava.
4 Jer eto: kraljevi su se skupili, doli su
ovdje zajedno.
5 im su vidjeli, zapanjili se i zbunjeni po-
bjegli.
6 Trepet ih ondje obuzeo, bol kao u ena
kad raaju.
7 Ti si vjetrom istonim razbio lae tari-
ke.
8 Kako smo uli, tako smo sad vidjeli: u
gradu stoji Gospodin vojska, u gradu na
Bog, Bog pravi da vjeno postoji.
9 Sjeamo se, o Boe, tvoje dobrote usred
tvojega doma.
10 Kao tvoje Ime, o Boe, tako neka dopire
tvoja slava do krajeva zemlje; pravde je
puna tvoja desnica.
11 Tomu se veseli Gora Sion, kliu keri
Judine zbog tvojih presuda.
12 Proite oko Siona, obiite ga, izbrojte
kule njegove.
13 Pogledajte dobro njegove bedeme,
promotrite njegove dvorce, onda moete
navjeivati buduem narataju:
14 Jer to je Bog, na Bog zauvijek i vjeno;
On e nas voditi do smrti.

49
ujte ovo, svi narodi, svi itelji ze-
maljski, posluajte.
2 Djeco puka, sinovi knezova, bogati i si-
romasi zajedno.
3 Moja usta govore istinu, razboritost je
osjeaj mojega srca.
4 Prignut u svoje uho k jednoj prii, uz
citaru u rijeiti svoju zagonetku.
5 ega da se bojim u dane nesree kad me
zloba mojih neprijatelja opkoli?
6 Oni se oslanjaju na svoj posjed i hvale se
velikim bogatstvom svojim.
7 Ali ne moe ovjek samoga sebe otkupiti
niti platiti otkup Bogu za sebe.
8 Previsoka je cijena za njegov ivot, ne
dotjee do vijeka,
9 pa da ivi zauvijek i da ne treba nikada
pogledati u grob.
10 On vidi kako i mudri umiru, i bezumnik
kao ivotinja gine, i kako drugi ostavljaju
svoje dobro.
11 Grob je zauvijek njihov dom, svim na-
ratajima njihov stan, makar su i zemlje
nazvali imenom svojim.
12 ovjek, sa svim svojim sjajem, nema
opstanka, slian je stoci koja se smakne.
13 To je sudbina onih koji su puni preu-
zetnosti, to je svretak onih koji se hvale
zadovoljstvom.
14 Kao ovce gone se oni u svijet mrtvih:
smrt e ih pasti; pravednici im zapovje-
daju ujutro; postojanje njihovo propada
u kraljevstvo mrtvih, daleko od njihove
postojbine ondje gore.
15 Ali duu e moju Bog otkupiti iz aka
svijeta mrtvih, on me prima.
16 Zato se ne alosti kad se tko obogati,
kad se umnoi sjaj njegove kue.
17 Jer kad umre, ne ponese nita, bogat-
stvo njegovo ne moe ga slijediti.
18 Makar se netko u ivotu sretnim slavio:
Slavit e te, jer je dobro ilo tebi.,
19 On mora ipak u drutvo svojih otaca,
nikada vie nee gledati bijeloga dana.
20 ovjek koji ivi u sjaju, a nije razuman,
slian je stoci koja ugiba.
50
Bog nad bogovima, Gospodin, go-
vorio je, dozivao je zemlju od sun-
anoga istoka do zapada.
2 Sa Siona zablista Bog, kruna ljepote.
3 On dolazi, na Bog, ne moe utjeti, pred
njim oganj prodirao, oko njega um silan
umio.
4 Dozivao nebesa odozgor i zemlju da sudi
svojem narodu:
5 Skupite mi moje sluge, koje su zakljuile
zavjet sa mnom na rtvi.
6 Nebesa oglase presudu njegovu, da Bog
vri svoju slubu sudaku.
7 Sluaj, moj narode, ja u govoriti, tebe
u, Izraele, opomenuti. Ja sam Bog, tvoj
Bog.
8 Ne karam te za rtve tvoje, rtve paljenice
tvoje gore stalno pred menom.
9 Ne trebam bikova iz tvoje staje, niti jaraca
Psalmi
435
iz tvojih torova.
10 Jer je moja svaka zvijer u umi i marva
na planinama na tisue.
11 Poznajem svaku pticu na gorama to se
mie u poljima, moja je svojina.
12 Da bih ogladnio, ne bih ti to rekao, jer
moj je svijet i sve to ga ispunja.
13 Zar u jesti meso bikova i piti krv jara-
ca?
14 Hvalu prinesi Bogu kao rtvu zahvalnu;
ispuni Svevinjemu svoje zavjete.
15 Prizovi me u dan nevolje, onda u te
izbaviti, a ti e me slaviti.
16 A bezboniku je Bog rekao: Zato
tumai moje zakone i nosi moj zavjet u
ustima?
17 A sam mrzi moj nauk, mojim rijeima
okree lea.
18 Kad si vidio lupea, postao si mu prija-
telj i s preljubnicima opio si.
19 Usta si svoja pustio da govore zlo, tvoj
je jezik pleo prijevare.
20 Sjedi i govori protiv svojega brata,
ogovara sina svoje majke.
21 Ti si to inio, i zar sam ja morao utjeti?
Mislio si da sam ja kao ti, ali sad te karam i
stavljam ti to pred oi.
22 Shvatite ovo, vi koji zaboravljate Boga,
inae rastrgat u vas u komade, i nee biti
nikoga da vas spasi:
23 tko prinosi rtvu hvale, taj tuje mene;
iji je ivot besprijekoran, tomu pokazujem
Boje spasenje.
51
Smiluj mi se, o Boe, po milosru
svojem, po velikom milosru svojem
uniti grijehe moje.
2 Posve me operi od mojih zlodjela, od
mojega grijeha oisti me.
3 Jer ja znam zloin svoj, krivnja moja uvi-
jek mi je pred oima.
4 Tebi, tebi sam samo sagrijeio; to je
pred Tobom bilo zlo, to sam poinio, tako
da se ti pokazuje pravedan u presudi svo-
joj, ist stoji u sudu svojem.
5 Jer gle, roen sam u grijehu, i u grijehu
me je zaela moja majka.
6 Gle, ti trai istou srca; udijeli nutrini
mojoj mudrost.
7 Pokropi me hisopom da se oistim;
operi me i bit u bjeliji od snijega.
8 Daj mi da okuam radost i veselje, da se
razveseli moje tijelo kojega bije.
9 Zastri svoje lice od mojih grijeha i uniti
sva moja zlodjela.
10 Srce isto stvorio mi, o Boe, duh pravi
obnovi u meni.
11 Ne odbacuj me od svojega lica, svojega
svetoga Duha ne uzimaj od mene.
12 Daj da ponovno iskusim radost tvojega
spasenja, daj me okrijepi u duhu drago-
voljnom.
13 Onda u pokazati bezbonicima tvoje
putove, da se grjenici obrate k tebi.
14 Izbavi me od krvi, o Boe, Boe mojega
spasenja. Onda e moj jezik glasno slaviti
milost tvoju.
15 Gospodine, otvori moje usne, i usta e
moja navjeivati hvalu tvoju.
16 rtava nisi htjeo, a htjeo sam ti ih dati;
rtve paljenice tebi se ne mile.
17 rtve koje su Bogu ugodne, skruen je
duh, srce skrueno i ponieno, o Boe, ti
to nikada ne prezire.
18 Pravi dobro na Sionu u svojoj naklonosti
i podigni zidove Jeruzalema.
19 Onda e ti ugodno biti sa pravednim
rtvama: rtvama paljenicama, cijelim r-
tvama; onda e se stavljati junci na tvoj
rtvenik.
52
Silnie to se hvali zloom: Milost
Boja traje uvijek.
2 Nepravdu izmilja tvoj jezik, on je kao
otar no, ti kovau varke.
3 Voli vie zlo nego dobro, vie la nego
pravedan govor.
4 Voli sve rijei to raaju zlo, ti jezie pun
varke.
5 Zato e te i Bog unititi zauvijek, iupat
e te, izbacit e te iz atora, iskorijenit e
te iz zemlje ivih.
6 Pravednici e to gledati i zgrozit e se, i
onda e mu se rugati:
7 Gle ovjeka koji nije traio svoje utoite
u Bogu. Gradio je na veliini svojega bogat-
stva, prkosio je svojom zloom.
8 A ja sam kao zelena maslina u kui Bojoj;
ja stavljam uzdanje svoje u milosre Boje
uvijek i zauvijek.
9 Slavit u te vjeno, jer ti si to napravio i
navjeivat u tvoje dobrostivo Ime, pred
licem tvojih svetih.
53
Luaci misle u sebi: Nema Boga.
Pokvarena su njihova djela, poinili
su gadna zlodjela; nema ni jednoga koji je
inio dobro.
2 Bog gleda s neba na djecu ovjeju, da
vidi tko je razuman, tko trai Boga.
3 Ali su ovi zali, svi se pokvarili, nema ga
koji je inio dobro, nema ni jednoga.
4 Zar da ne bi morali initi okajanje svi, koji
su inili zlo, koji su jeli moj narod kao kruh,
koji nisu astili Gospodina?
5 Jedanput e oni zadrhtati od tjeskobe,
gdje nema razloga za drhtanje, jer e Bog
razasuti kosti neprijatelja; ti e ih posra-
miti, jest, Bog e ih zabaciti.
6 O da bi dolo sa Siona spasenje Izraelu.
Psalmi
436
Kad Gospodin okrene sudbinu svojega
naroda, onda neka klie Jakov, onda neka
se veseli Izrael.
54
O Boe, imenom svojim spasi me i
jakou svojom pribavi mi pravo.
2 Usliaj, o Boe, moju molitvu i uj rijei
mojih usta.
3 Jer pakosni ustaju protiv mene, okrutni
rade mi o glavi; straha Bojega ne pozna-
ju.
4 Ali gle, Bog je pomonik moj, Gospodin
je potpora ivotu mojemu.
5 On e naplatiti mojim neprijateljima za
njihovo zlo, smaknuti ih tvojom istinom.
6 Onda u ti radosno prinositi rtvu, na-
vjeivat u, Gospodine: Ime je tvoje
dobrostivo.
7 On me je izbavio iz svake pogibelji; moje
oko gleda dolje na moje neprijatelje.
55
Posluaj o Boe, moju molitvu i ne
skrivaj se mojem vapaju.
2 Pazi na mene i daj mi odgovor. U svojem
jadu lutam okolo, smeten sam,
3 zbog prijetnja neprijatelja i vike bezbo-
nika, jer diu na mene zlo i u gnjevu me
progone.
4 Srce mi se gri u grudima, spopadaju me
strahovi smrti.
5 Strah i trepet nasru na mene, groza se
svaljuje na mene.
6 Onda elim: Da bih imao krila golubinja,
odletio bih odatle i mir bih naao.
7 Jest, daleko bih odletio u daljinu, pustinja
bi mi bila postojbina.
8 Utoite bih brzo potraio sebi od bijesa
bure, od vihora.
9 Upropasti ih, Gospodine, smeti im jezik,
jer vidim nasilje i svau u gradu.
10 Oni ga okruuju danju i nou kao svoje
vlastite zidove, unutra vladaju zlodjela i
nevolja,
11 Usred njega bezbona djela, s trga nje-
gova ne odlazi tlaenje i lukavstvo.
12 Jest, nije neprijatelj koji me tako grdi to
bih podnio, i da udara na mene mrzitelj
moj, ja bih se sakrio od njega.
13 Ne, ti si ovjek kao ja, moj prijatelj, moj
pouzdanik.
14 S kojim sam pouzdano opio, u povorci
sveanoj hodio u Boji dom.
15 Neka ih dostigne smrt, neka ivi siu u
podzemni svijet, jer je kua njihova, njiho-
vo srce puno zloe.
16 A ja prizivam Boga, Gospodin e me
spasiti.
17 Naveer, ujutro i u podne tuit u i uzdi-
sati; On e uti moj glas;
18 duu e moju otkupiti za mir iz boja pro-
tiv mene, jer ih je mnogo bilo oko mene.
19 Bog e uti, duboko e ih saviti, On koji
stoluje od vijeka, jer se ne popravljaju, jer
ne tuju Boga sa strahom.
20 Svaki stavlja svoju ruku na prijatelja,
razbija svoj zavjet.
21 Glatka je njegova licemjerna rije, ali mu
je svaa u srcu, rijei su njegove blae od
ulja, ali su maevi.
22 Baci na Gospodina brigu svoju, i On e
te uzdrati; On neda da se pravednik ikada
spotakne.
23 Ali ti, o Boe, rui ih u grobnu jamu; ljudi
puni krvi i prijevare ne sastavljaju polovice
svojih dana. A ja se uzdajem u tebe.
56
Smiluj mi se o Boe, jer za mnom
zijevaju ljudi; ratnici me svaki dan
pritiu.
2 Moji neprijatelji rade mi o glavi; jest,
mnogo ih je koji se bore protiv mene, o
Svevinji.
3 Ali neka je daleko od mene da ih se bojim,
jer u tebe se uzdajem.
4 U Boga ijom se rijei diim, u Boga se
uzdajem, ne bojim se to mi mogu napra-
viti ljudi?
5 Svaki dan preokreu moje rijei, sve misli
njihove idu na zlo protiv mene.
6 Skupljaju se, zasjede mi postavljaju na
pete moje, jer ml rade o glavi.
7 Uz takvu zlou da izmaknu, u gnjevu srui
narode, o Boe.
8 Izbrojio si dane nevolje moje, suze moje
skupi u svoj mijeh, u torbu svoju unutra.
9 U dan kad te zovnem moraju se moji
neprijatelji okrenuti, pobjei; u to sam uvje-
ren: Bog je za mene.
10 U Boga ijom se rijei diim, u Gospo-
dina ijom se rijei diim,
11 u Boga se uzdajem, ne bojim se to mi
mogu napraviti ljudi?
12 O Boe, dugujem ti to sam zavjetovao;
rtvu hvale prinijet u ti,
13 ako izbavi od smrti moju duu, od
pada moje noge, da idem pred Bogom u
svjetlosti ivota.
57
Smiluj se meni, o Boe, smiluj mi
se, jer se u tebe uzda moja dua; u
sjenu tvojih krila ja u se sakriti dok zlo ne
mine.
2 Vapijem k Bogu Svevinjemu, k Bogu koji
brani moju stvar.
3 On neka mi poalje pomo s neba, jer mi
se progonitelj moj ruga. Bog neka dade
svoju milost i vjernost.
4 Moja dua prebiva meu ljutim lavovima,
meu ljudima kojima su zubi koplja i strije-
le, kojima je jezik ma otar.
Psalmi
437
5 Iznad nebesa pokai svoje velianstvo, o
Boe, sjaj tvoj neka napuni sav svijet.
6 Namjestili su zamku mojim nogama, ali
me je on drao daleko, iskopali su pred
menom jamu, ali su oni sami pali u nju.
7 Utjeeno je moje srce, o Boe, utjeeno
je moje srce, pjevat u i svirat u.
8 Probudi se, moja duo. Probudi se, harfo
i citaro, hou da probudim bijelu zoru.
9 Tebe u slaviti meu narodima, o Gospo-
dine, tebi u svirati meu neznabocima.
10 Jer je uzviena do nebesa tvoja milost,
tvoja vjernost do oblaka.
11 Iznad nebesa pokai svoje Velianstvo,
o Boe, tvoj sjaj neka napuni cijeli svijet.
58
Vi sudci, govorite li jo uistinu pra-
vo? Izriete li pravednu presudu
ljudima?
2 Ah ne, vi radite, a srce vam je puno zloe,
putate slobodu svojem opakom djelu u
zemlji.
3 Ve od utrobe majine zastranjuju bez-
bonici, ve od utrobe majine tumaraju
laci.
4 Imaju otrov kao otrov zmijin, kao gluha
ljutica to zatiskuje sebi uho,
5 da ne uje glasa arobnjaka ni glasa vra-
ara vjeta vraanju.
6 O Boe, polomi im zube u ustima. O Gos-
podine, razbij eljusti laviima.
7 Neka prou kao prolivena voda, neka
propadnu kao trava to vene.
8 Kao pu to se rastoi u sluzi, kao nedo-
noe koje nikad ne vidi sunca.
9 Jo prije nego vai lonci osjete potpalje-
no trnje, i sirovo i nagorjelo neka raznese
vihor srdbe.
10 Razveselit e se pravednik kad vidi
osvetu, oprat e noge u krvi bezboniko-
voj.
11 Onda e ljudi rei: Eto, isplati se biti
poboan. Ima jo Bog koji sudi na zemlji.
59
Izbavi me od mojih zlih neprijatelja, o
Boe, zatiti me od mojih tlaitelja.
2 Otrgni me od zloinaca, sauvaj me od
krvopija.
3 Jer evo, o glavi mi rade, ve drski navalju-
ju na mene, a na meni nema krivnje, nema
grijeha, Gospodine.
4 Nema na meni nikakva zlodjela, a oni na-
sru i oruaju se; ustani, doi mi u pomo
i gledaj.
5 Jest, ti, o Gospodine, Boe vojska, Boe
Izraelov, ustani i pohodi sve neznaboce,
ne tedi lukavih klevetnika.
6 Naveer dolaze opet, laju kao psi, skitaju
se gradom.
7 Gledaj, oni grde svojim ustima, usne su
njihove kao maevi: Tko moe to slua-
ti?
8 Ali ti, o Gospodine, ti e im se nasmijati; ti
se podsmijeva svim tim neznabocima.
9 Tebi u pjevati, moj braniu, jer Bog je
meni utoite.
10 Milou svojom dolazi mi moj Bog u
susret; protivnike moje daje mi Bog za
nasladu oiju.
11 Ali ih ne davi da to ne zaboravi moj na-
rod, razbij ih svojom snagom; srui ih na
tlo, o Gospodine, ti tite na.
12 Za grijeh njihovih usta, za rijei jezika
njihova neka se ulove u svojoj oholosti, za
kletvu i la koju govore.
13 Uniti ih u svojem gnjevu, iskorijeni ih
da ih nema, neka spoznaju da Bog vlada u
Jakovu sve do krajeva zemaljskih.
14 Naveer dolaze opet, laju kao psi, ski-
taju se gradom.
15 Tumaraju okolo za hranom i mrmljaju ne
nasitivi se.
16 A ja u pjevati jakost tvoju, rano ujutro
kliui slaviti milost tvoju, jer si mi bio uto-
ite, u dan nevolje moja obrana.
17 Tebi u pjevati, o moj braniu, jer mi je
Bog utoite, moj milostivi Bog.
60
Ti si nas odbacio, o Boe, rasuo nas:
razgnjevio si se, na bijeg nas prisilio;
vrati nas i obnovi.
2 Uzdrmao si zemlju, rastrgao ju; stegni
njezine pukotine jer se drmaju.
3 Sa svojim narodom postupao si veoma
tvrdo, napojio si nas opojnim vinom.
4 Dignuo si zastavu protiv svojih poboni-
ka, tako da su pobjegli
5 Da se sad izbave prijatelji tvoji, prui svo-
ju desnicu i uj nas.
6 Ovako je Bog rekao u svojoj svetosti:
Kliui pobjedonosno razdijelit u e-
kem, izmjerit u dolinu Sukot.
7 Moj je Gilead, moj je Manaseh, Efraim
je obrana moje glave, Juda vladarski tap
moj.
8 Moab je moja posuda u kojoj se umivam,
Edomu, bacam moju obuu; ti, Filistejo,
zavjeri se meni.
9 Tko e me odvesti u tvrdi grad, tko e me
povesti u Edom?
10 Zar ne ti, o Boe, koji si nas odbacio, koji
nisi iao s naim jedinicama, o Boe?
11 Ah, daj nam pomo pred neprijateljem,
jer je pomo ljudska nitava.
12 S Bogom emo pobijediti; on e zgaziti
nae neprijatelje.
61
O Boe, uslia moj vapaj i uj moju
molitvu.
2 S kraja zemlje viem k tebi klonulim sr-
Psalmi
438
cem; izvedi me na hridinu odvie visoku.
3 Jer si ti moje utoite, tvrda kula pred
neprijateljem.
4 U atoru tvojem hou prebivati zauvijek,
sakriti se pod krovom tvojih krila.
5 Jer si ti, o Boe, usliao zavjete moje, i
dao mi batinu onih koji te se boje,
6 Dodaj dane k danima kraljevim, njegove
godine produi kroz mnoge narataje.
7 Neka stoluje zauvijek pred Bogom; zapo-
vijedi milosti i vjernosti neka ga uvaju.
8 Onda u uvijek pjevati tvojem Imenu, svoj
zavjet dan za danom vriti.
62
Samo u Bogu poiva tiho moja dua,
od njega mi dolazi spasenje.
2 On je jedini moja Hridina i moje spasenje,
moja obrana da se nikada ne pomaknem.
3 Dokle ete napadati ovjeka, vi svi, da ga
ubijete? Kao nagnuti zid i tronu ogradu.
4 Zaista, to im je na umu, da ga srue s
njegove visine; oni ljube la, svojim ustima
blagoslivljaju, a u svojem srcu psuju.
5 Samo u Bogu poiva tiho moja dua, jer
mi od njega dolazi nada.
6 On je jedini moja Hridina i moje spasenje,
moja obrana da se nikada ne pomaknem.
7 U Boga je moje spasenje i moja slava;
tvrdu hridinu svoju, svoje utoite nalazim
u Bogu.
8 Ti narode, uzdaj se uvijek u njega. Izlije-
vajte pred njim svoja srca; nae je utoite
Bog.
9 Djeca su ovjeja samo dah, sinovi su
gospodski samo varka; da stanu na vagu,
svi skupa laki su od daha.
10 Ne oslanjajte se na nasilje. Ne stavljajte
praznu nadu na otimainu. Kad raste ime-
tak, neka za njega ne prione srce.
11 Jedanput je Bog rekao o tom, dvaput
sam to uo: da je mo u tebe, Boe.
12 I da tebi pripada milost, o Gospodine, jer
ti svakome plaa po njegovim djelima.
63
O Boe, ti si moj Bog: tebe traim;
Tebe je edna moja dua, za Tobom
ezne moje tijelo u okorjeloj, suhoj, be-
zvodnoj zemlji.
2 Tako sam u svetitu pogledavao za To-
bom, da vidim tvoj sjaj, tvoju slavu.
3 Jer je tvoja milost vie od ivota, tebi
pjevaju slavu moje usne.
4 Tako u te hvaliti za svojega ivota, u
tvoje Ime podizati u svoje ruke.
5 Kao srju i salom nasitilo se moje srce,
tebe slave moja usta usnama punim kli-
canja.
6 Kad te se sjeam na svojoj postelji, kad u
budnim asima razmiljam o tebi.
7 Zaista, ti si pomo moja; u sjeni tvojih
krila veselim se.
8 Moja se dua privija k tebi, tvoja me de-
snica prihvaa.
9 A koji hoe da upropaste moju duu,
neka idu u dubinu zemlje,
10 Neka izginu od maa, neka budu plijen
akalima.
11 A kralj se raduje u Bogu, koji se zakleo
njim, neka klie, jer e se stisnuti usta la-
cima.
64
uj, o Boe, glas u jadu mojemu od
stranoga neprijatelja sauvaj moj
ivot.
2 Zatiti me od namisli zlikovaca, od bje-
snila zloinaca.
3 Koji otre jezik svoj kao ma, zapinju na
lukove svoje otrovne rijei kao strijele,
4 da iz potaje strijeljaju na pobonoga;
iznenada ustrijele gai ne boje se.
5 Tvrdo zakljuuju zlu odluku, dogovaraju
se da postave zamke, misle: Tko e ih
vidjeti?
6 Samo misle na zloinstva, skrivaju luka-
vo izmiljeni naum; pamet i ovjeje srce
su duboki bezdan.
7 Ali e ih pogoditi Bog svojom strijelom:
iznenada bit e ranjeni.
8 Sruit e ih njihov jezik, tko ih god onda
pogleda, bjeat e od njih.
9 Sve ljude spopast e strah, govorit e
djela Boja, spoznat e upravljanje nje-
govo.
10 Pravednik e se veseliti u Gospodinu,
uzdat e se u njega. Hvalit e se svi estita
srca.
65
Tebi, o Boe na Sionu, pripada hva-
lospjev; tebi neka se izvruju zavje-
ti.
2 O ti usliatelju molitava, k tebi neka se
utjee svako tijelo.
3 Teko me pritie krivnja zlodjela, ali ti
oprata nae grijehe.
4 Blagoslovljen je onaj koga si izabrao
da bude blizu tebe, da prebiva u dvorima
tvojim. Nasitimo se dobrom tvoje kue,
svetoga doma tvojega.
5 Ti nas uslia u dobroti udesnim djelima;
ti o Boe, Spasitelju na; ti pouzdanje svih
krajeva zemaljskih, do najdaljega ala,
6 koji tvrdo postavlja gore svojom sna-
gom, opasan jakou,
7 koji utiava morsku buku, bune valove,
bunu naroda.
8 Sad zadru pred znacima tvojim krajnji
itelji zemlje, sad napuni klicanjem istok
i zapad.
9 Ti si blagoslovio zemlju, zalio si je i boga-
to napunio potokom Bojim punim vode,
Psalmi
439
daje da joj uspijeva ito, tako si je opre-
mio.
10 Brazde si njezine napojio, njezine grude
namoio si kinim kapljama razmekao,
usjeve joj u rastu blagoslovio.
11 Tako kruni godinu svoje dobrote; i tvo-
je staze teku obilnou.
12 Padaju na panjake po pustinji, breulj-
ci se opasuju radou;
13 odijevaju se livade stadima, doline su
pokrivene itom; vesele se i pjevaju.
66
Klii radosno Bogu, sva zemljo.
2 Pjevajte hvalu njegovu slavnom
Imenu, dajte da glasno odjekne njegova
hvala.
3 Recite Bogu ovako: Kako su strana
tvoja djela. Zbog velike moi tvoje moraju
ti se pokloniti sami tvoji neprijatelji.
4 Sva zemlja neka se pokloni tebi; neka ti
hvalu pjeva, tvojem Imenu hvalu pjeva.
Selah.
5 Doite i gledajte djela Boja: strano je
kod ljudi djelovanje njegovo.
6 More je pretvorio u suhu zemlju; preko
rijeke su proli nogom, zato emo se ve-
seliti u njemu.
7 Vjeno vlada u svojoj moi; njegove oi
ispituju narode da se ne uzvisuju buntov-
nici.
8 Blagoslivljajte, narodi, naega Boga, daj-
te da glasno odjekne hvala njegova.
9 On nau duu dri na ivotu, neda da se
posklizne noga naa.
10 Ti si nas kuao, o Boe, istio si nas kao
to se isti srebro;
11 uveo si nas u zamku, stavio si breme na
lea naa.
12 Dao si da ljudi idu preko nas; morali
smo prolaziti kroz oganj i vodu; ipak si nas
doveo u slobodu.
13 Sa rtvama stupam u tvoju kuu, da ti
izvrim svoj zavjet,
14 Kojega izreknu moje usne i obeaju u
nevolji moja usta.
15 Od pretilih ovaca prinosim ti rtve pa-
ljenice s k dom ovnujskim; junad i jarad
spremam ti.
16 Doite i ujte, vi svi koji se Boga bojite
pripovijedam to je napravio mojoj dui.
17 Zavapio sam k njemu ustima, zahvalna
pjesma ve pod jezikom.
18 Da sam nosio u svojem srcu bezakonje,
nikad me ne bi usliao Gospodin.
19 Ali je Bog uo, primio je glasno moje
moljenje.
20 Neka je blagoslovljen Bog koji mi nije
odbio moju molitvu, niti uzeo svoju milost
od mene.
67
Budi nam milostiv, Boe, i blagoslo-
vi nas, obasjaj nas svojim licem.
2 Neka se na zemlji upoznaju tvoji putovi,
po svim narodima tvoje spasenje.
3 Neka te slave narodi, o Boe, onda te
slave svi narodi.
4 Sav e se svijet radovati i veseliti to ti
pravedno vlada nad narodima, upravlja
narode na zemlji.
5 Neka te slave narodi, o Boe, onda te
slave svi narodi:
6 Onda e zemlja dati svoj rod, onda e nas
blagosloviti Bog, na Bog.
7 Bog e nas blagosloviti. Neka se njega
boje svi krajevi zemaljski.
68
Ustaje Bog, njegovi se neprijatelji
rasipaju. Na pogled njegov bjee
mrzitelji njegovi.
2 Kao to se dim raspri, tako ih ti raspri;
kao to se vosak rastopi od ognja, tako
izginu bezbonici pred Bogom.
3 A pravednici se vesele i raduju pred Bo-
gom i kliu od radosti.
4 Pjevajte Bogu, pjevajte hvalu imenu nje-
govu. Poravnajte put onome koji se vozi
po nebesima, Gospodin mu je imekliite
njemu.
5 Otac je siromasima i zatitnik sirotama
Bog u svetom stanu svojemu.
6 Bog daje zaputenima naselje, sunje
izvodi na slobodu, a buntovnici ostaju u
pustoi.
7 Kad si iao pred svojim narodom, o Boe,
kad si koraao kroz pustinju,
8 zemlja se tresla, nebesa su se rastapala
pred Bogom, Sinaj se tresao pred Bogom,
pred Bogom Izraelovim.
9 Kiu si darova izlijevao, o Boe, na svoju
batinu, i kad je iznemogla, ti si je krije-
pio.
10 Gdje se nastanilo tvoje stado, ondje si
se brinuo dobrostivo, o Boe, za siroma-
he.
11 Gospodin je ispunio obeanje svoje,
pobjedni glasnici doli su u mnogobrojnim
redovima:
12 Kraljevi vojska bjee i bjee, gospoda-
rica kue dijeli plijen.
13 Kad taborite meu ovjim pleterima,
slini ste golubinjim krilima, srebrom po-
krivena, i na njihovo mahanje, sjajno kao
zlato.
14 Kad Svemoni razaspe ondje kraljeve,
onda kao da pada snijeg na Salmon.
15 Boja je baanska gora; puna je breu-
ljaka baanska gora:
16 to gledate tako poprijeko, gore pune
breuljaka, na goru koju je izabrao Bog
sebi za prebivalite? Jest, ondje e prebi-
Psalmi
440
vati Gospodin zauvijek.
17 Kola Bojih ima tisue tisua, Gospodin
je doao od Sinaja u Sveto Mjesto:
18 Uzaao si na visinu, doveo sobom ro-
blje, primio darove od ljudi, pa i nepokorni
prebivaju uz Boga, Gospodina.
19 Blagoslovljen neka je Gospodin. Svaki
dan nosi nas Bog, na Spasitelj.
20 Bog nam je Bog pomonik; u Boga,
Gospodina, ima jo izlaza iz smrti.
21 Jest, Bog gnjei glavu svojom neprija-
teljima, kosmato tjeme to hodi u krivnji.
22 Gospodin je rekao: Iz Baana u ih do-
vesti, dovest u ih iz dubina mora,
23 da ih tvoja noga zdrobi u krvi, da jezik
tvojih pasa ima svoj dio od neprijatelja.
24 Vidjeli su oni, o Boe, sveani ulazak
tvoj, ulazak mojega Boga, mojega kralja,
u svetite.
25 Pjevai idui naprijed, za njima svirai,
u sredini djevojke s bubnjiima:
26 U zborovima slavili su Boga, Gospodi-
na, oni iz vrela Izraelova.
27 Ondje ide Benjamin, najmlai, voa
njihov, grupa vladara Judinih, glavari Ze-
bulunovi, glavari Naftalijevi.
28 Boe, podigni svoju mo. O Boe, uzdr-
i to si napravio za nas,
29 Zbog svojega doma u Jeruzalemu kra-
ljevi ti prinose darove.
30 Strai zvijer iz trstike, krdo bikova, telad
naroda. Srui one koji se raduju srebru;
raspri narode koji vole ratove.
31 Iz Egipta e doi knezovi, Ku e dignuti
svoje ruke k Bogu.
32 Kraljevstva zemaljska, slavite Boga;
hvalu pjevajte Svemonomu,
33 koji se vozi po nebu nad nebesima,
iskonskim nebesima. uj, grmi svojim gla-
som, svojim jakim glasom.
34 Upoznajte Boju mo; nad Izraelom
stoluje velianstvo njegovo, njegova mo
u oblacima.
35 O Boe, straan vie od svetita svo-
jega. Bog Izraelov koji daje mo i jakost
on svojem narodu. Blagoslovljen neka je
Bog.
69
Spasi me, o Boe, jer mi ve dolaze
vode do grla.
2 Propadam u dubokom glibu gdje nema
vie dna, tonem vodi u dubine, valovi me
zalijevaju.
3 Iznemogao sam viui, grlo mi se osuilo,
oi mi se ugasile gledajui svojega Boga.
4 Ima vie nego kose na mojoj glavi onih
koji me mrze ni za to; jaki su moji neprija-
telji koji me nepravedno progone: moram
vraati to nikada nisam oteo.
5 Ti, o Boe, zna za bezumlje moje, krivnje
moje nisu skrivene od tebe.
6 Nemoj da se posrame u meni koji oekuju
tebe, Svemoni, o Gospodine vojska. Ne-
moj da se posrame u meni koji trae tebe,
o Boe Izraelov.
7 Jer zbog tebe podnosim porugu, sramot-
no rumenilo pokriva moje lice.
8 Postao sam stranac svojoj brai, doljak
sinovima svoje majke.
9 Jer revnost za tvoju kuu izjeda me i na
mene pada grdnja tvojih pogrditelja.
10 Kad postim i gorko plaem, i to mi se
prima samo za zlo.
11 Odjenem li vreu od kostrijeti mjesto
haljine, postajem im za ruglo.
12 Koji sjede na vratima, govore o meni, i
pijanice pripijevaju o meni.
13 Ali jaja vapijem k tebi o Gospodine, o
Boe, u vrijeme milosti. Usliaj me u svojoj
velikoj milosti, i u svojoj monoj vjernosti.
14 Izvadi me iz gliba da ne propadnem,
izbavi me od mojih mrzitelja i iz duboke
vode.
15 Neka me bujica ne poplavi, neka me
puina ne prodre, neka se sklopi jama
svojega drijela nada mnom.
16 Usliaj me o Gospodine, jer je dobrosti-
va tvoja milost, okreni se k meni u bogatom
milosru.
17 Ne skrivaj svojega lica od svojega sluge,
u tjeskobi sam; bre me uslia.
18 Priblii se mojoj dui i izbavi je, zbog
mojih neprijatelja oslobodi me.
19 Ti zna porugu moju, pogrdu moju,
sramotu moju; svi moji neprijatelji tebi su
pred oima.
20 Od muke cijepa se moje srce tako da
oajavam; nadao sam se saaljenju, ali
uzalud, tjeiteljima, ali ih nisam naao.
21 Pruaju mi u za jelo i u mojoj ei poje
me octom.
22 Njihov stol neka im bude zamkom, nji-
hova rtvena gozba mreom.
23 Neka im potamne oi da ne vide, neka
im njihova bedra oslabe zauvijek.
24 Izlij na njih svoju jarost, plamen tvojega
gnjeva neka ih dostigne.
25 Stan njihov neka opusti, u njihovim a-
torima neka ne prebiva nitko.
26 Jer koga si ti porazio, toga oni jo progo-
ne; govore o boli onih koje si ti pogodio.
27 Zlodjela za zlodjela im daj, ne daj da
dou do tvoje pravednosti.
28 Neka se izbriu iz knjige ivota, s pra-
vednicima neka ne budu zapisani.
29 A ja sam jadan i bolan, tvoja pomo,
Boe, neka me zatiti.
30 Onda u slaviti u pjesmi Ime Boje, ve-
liati ga u hvali.
31 To e biti Gospodinu milije od bika ili
Psalmi
441
junaca s rogovima i papcima.
32 Kad to vide patnici, vesele se; vi, koji
traite Boga, radujte se od srca.
33 Jer Gospodin uje uboge i ne prezire
svoje zarobljenike.
34 Nebo i zemlja pjevaju mu hvalu, more i
sve to se mie u njemu.
35 Jer e Bog spasiti Sion, sazidat e Ju-
dine gradove, i ljudi e ondje prebivati i
posjedovati.
36 Pleme njegovih sluga batinit e ga; koji
ljube njegovo Ime, prebivat e u njemu.
70
Pouri o Boe, spasiti me, doi mi
brzo u pomo, o Gospodine.
2 Neka se posrame i pocrvene svi koji mi
rade o glavi. Neka uzmaknu i osramote se
koji mi ele nesreu.
3 Sa sramom neka se vrate natrag koji mi
dovikuju: Ha, ha.
4 A neka se raduju i vesele u tebi svi koji
trae tebe. Neka govore uvijek: Velik je
Bog., koji ljube tvoje spasenje.
5 A ja sam bijedan i siromah, o Boe, priteci
mi. Ti si moj pomonik i Spasitelj, o Gospo-
dine, nemoj kasniti.
71
U tebe, o Gospodine, traim utoite,
ne daj da se ikada osramotim.
2 U svojoj dobroti izbavi, oslobodi me.
Prigni milostivo k meni svoje uho, pomozi
mi.
3 Budi mi zatitna hridina, kamo da uvijek
bjeim. Zapovijedi moje spasenje, jer si mi
ti hridina i utvrda.
4 O moj Boe, istrgni me iz ruke bezboni-
ka, iz ruke grjenika i nasilnika.
5 Jer si ti moje nadanje, o Gospodine Boe,
moje pouzdanje od moje mladosti.
6 Od djetinjstva na tebe sam se oslonio,
od utrobe majine bio si moja obrana, tebi
uvijek moj hvalospjev.
7 Kao udo bio sam mnogima, jer si mi ti
bio jak branik.
8 Usta su moja bila puna hvale tvoje, slave
tvoje svaki dan.
9 U doba starosti nemoj me odbaciti; kad
me izda snaga, nemoj me ostaviti.
10 Jer moji neprijatelji govore protiv mene;
koji vrebaju moj ivot, dogovaraju se sku-
pa
11 i govore: Bog ga je ostavio, progonite
ga i ulovite, jer nitko ga ne moe spasiti.
12 O Boe ne udaljuj se od mene, o moj
Boe, priteci mi u pomo.
13 Neka se posrame i propadnu protivnici
moji, neka spopadne sram i sramota one
koji trae moju nesreu.
14 A ja u se uvijek uzdati u tebe, svu tvoju
slavu umnoavat u.
15 Usta e moja navjeivati pravdu tvoju,
svaki dan tvoje spasenje, jer u tom ja ne
znam mjere.
16 Umrijet u slavei udesa Svemo-
noga; slavit u samo pravednost tvoju,
Gospodine.
17 Od mladosti ti si me uio, Boe, i do
sada navjeujem tvoja udesa.
18 Zato me i u starosti ne ostavljaj, u sta-
rakoj dobi, Boe, dok navijestim budue-
mu narataju mo tvoju, svima potomcima
jakost tvoju.
19 Jest, o Boe, tvoja pravednost je veoma
visoka; ti si napravio tako velike stvari, o
Boe, tko je kao ti?
20 Ti nam dao doivjeti mnogu muku i
nevolju; oivi nas opet. Izvedi nas opet iz
bezdana zemaljskih.
21 Onda umnoi dostojanstvo moje i udijeli
mi iznova utjehu.
22 Onda u te slaviti uz harfu zbog vjerno-
sti tvoje, o moj Boe, svirat u ti u citaru, o
Svee Izraelov.
23 Radovat e se moje usne, jer tebi u
pjevati, i moja dua, koju si otkupio.
24 I jezik e moj svaki dan slaviti praved-
nost tvoju, kad stigne sram i sramota one
koji trae moju nesreu.
72
O Boe, daj kralju svoju presudu i
svoju pravednost sinu kraljevu.
2 On e pravedno suditi tvojem narodu i
tvojim ubogima po pravici.
3 Neka bi gore donijele narodu mir i bre-
uljci pravdu.
4 Ubogima u narodu neka on pribavi pra-
vicu, djeci ubogih neka pribavi pomo, a
nasilnika neka uniti,
5 dok je sunca i mjeseca kroz sve vae
narataje.
6 Neka doe kao kia na poljane, kao ka-
plje to rose zemlju.
7 U dane njegove neka procvate pravica i
obilje mira dokle tee mjeseca.
8 Neka vlada od mora do mora, od rijeke
do krajeva zemlje.
9 Pred njim e popadati itelji pustinje, nje-
govi neprijatelji e se prignuti do zemlje.
10 Tariki kraljevi i otoci e donijeti da-
rove, a kraljevi od ebe i Sebe e donijeti
poklone.
11 Svi kraljevi neka se prignu pred njim, svi
narodi neka mu slue.
12 Jer e spasiti ubogoga koji vapije, po-
tlaenoga i onoga koji nema pomonika.
13 On se smiluje slabima i ubogima i spa-
sava ivot jadnima.
14 Iz pritiska i nasilja otkupljuje njihov
ivot; u oima je njegovim njihova drago-
cjena krv.
Psalmi
442
15 Neka ivi i dariva ga se zlatom iz ebe; a
oni neka se uvijek mole za njega i neka mu
uvijek prose blagoslov.
16 U zemlji e biti izobilja ita, pa i na
gorskim visinama; ito njezino umi kao
Lebanon, etva njezina raste kao trava na
polju.
17 U vijeke neka traje njegovo Ime. Dok
sunce sije, neka traje njegovo Ime. Svi na-
rataji neka se blagoslivljaju u njemu, svi
narodi neka ga slave.
18 Blagoslovljen neka je Bog Gospodin,
Bog Izraelov, koji pravi udesa, on jedini.
19 I blagoslovljeno neka je slavno njegovo
Ime u vijeke. Sav svijet neka je pun slave
njegove. Amen i Amen.
20 Kraj molitvama Davida sina Jesejeva.
73
Kako je dobar Bog Izraelu, onima
koji su ista srca.
2 A meni umalo nisu poklekle noge, umalo
se nisu poskliznuli moji koraci.
3 Jer sam se uzbunio zbog bezbonika
videi kako bezbonici dobro ive.
4 Ne znaju oni za nevolju, zdravo i jako im
je tijelo.
5 Ne kuaju boli drugih ljudi i ne mue se
kao drugi ljudi.
6 Zato im je vrat obavijen oholou kao
ogrlicom, odjeveni su u nasilje kao u ha-
ljine.
7 Iz zla srca raa se njihova zloa, prepuni
se loih naslada.
8 Rugaju se i govore pakosno, i s visine
silom se groze
9 Svoja usta diu ve i u nebesa a jezik
njihov prua se po zemlji.
10 Zato se narod obraa njima i ispija obil-
nu vodu njihove ae.
11 Govore: Ah, kako bi to znao Bog? Zar
uope ima znanja u Svevinjega?
12 Eto, tako je s bezbonicima; nesmetano
stalno umnoavaju bogatstvo.
13 I tako sam uzalud drao svoje isto srce
i badava prao u nevinosti svoje ruke.
14 Zato me svaki dan pogaalo zlo, svako
se jutro iznova podizala moja bol.
15 Kad bih pomislio: Govorit u i ovako,
zaista bih izdao narataj djece tvoje.
16 Onda sam poeo razmiljati da bih to ra-
zumio; ali je to bilo muno u mojim oima,
17 dok sam najposlije uao u tajnu Boju i
vidio kako oni skonaju.
18 Jer ti ih postavlja na sklizavo tlo i pu-
ta da se raspadnu u ruevine.
19 Kako su iznenada potamnjeli, nestalo
ih, strahota ih upropastila.
20 Kao to slika sna iezne kad se ovjek
probudi, tako ti, Boe, razbije njihovu sli-
ku kad ustane.
21 Zaista, kad je gorina izjedala moje srce
i bol otro probadala moju nutrinu.
22 Onda sam bio kao ivine bez razbora;
kao nijema marva sam stajao pred To-
bom.
23 Ali ipak ostao sam stalno kod tebe; ti si
me bio prihvatio za desnu ruku.
24 Po svojem savjetu vodio si me i poslije
e me odvesti u slavu.
25 A koga imam ja u nebu osim tebe? Nita
me vie ne veseli na zemlji.
26 Neka mi nestane tijela i srca, ostaje ipak
jo Bog, branik mojega srca, batina moja
zauvijek.
27 Jer evo, koji se udaljuju od tebe, idu u
propast; koji ostave tebe, ti ih sve uniti.
28 A za mene je dobro blizina Boja; u Sve-
monoga Gospodina stavljam samo svoje
uzdanje, da opjevam sva tvoja djela.
74
to nas odbacuje, Boe, zauvijek;
to plamti tvoja srdba na ovce tvo-
je pae?
2 Spomeni se svoje zajednice koju si ste-
kao od starine, koju si otkupio za narod
svoje batine, Gore Siona, na kojoj si se
nastanio.
3 Korake svoje okreni vjenim ruevinama;
sve je u svetitu poharao neprijatelj.
4 Tvoji tlaitelji digli su dobitnu viku na mje-
stu tvojega sastanka; kao pobjedne zna-
kove postavili su svoje bojne znakove.
5 Oni su to poinili kao kad se u gustoj umi
visoko zamahne sjekira:
6 Sjekirom i maljem razbili su sve to je bilo
u njemu rezbareno.
7 Ognjem su spalili tvoje svetite; stan tvo-
jega Imena obeatili su do temelja.
8 Rekli su u sebi: Unitit emo ih sasvim.
Tako su popalili sva mjesta Boja u zemlji.
9 Ne vidimo vie udesnih znamenja svo-
jih; nema vie proroka, nema meu nama
tko bi znao dokle e to trajati.
10 Dokle e se, o Boe, jo rugati protiv-
nik? Zar e zauvijek neprijatelj psovati
tvoje Ime?
11 to ustee svoju ruku, svoju desnicu?
Izvadi je iz svojih njedara i napravi kraj.
12 Bog je kralj moj od starine, on pravi silna
djela na zemlji.
13 Ti si moi svojom rasjekao more; ti si
satro glavu vodenim nemanima.
14 Ti si razmrskao glave Levijatanu, dao si
da ga jede narod koji ivi u pustinji.
15 Ti si otvorio izvore i potoke, ti si isuio
rijeke nepresune.
16 Tvoj je dan i tvoja je no, mjesecu i sun-
cu dao si svoje mjesto;
17 utvrdio si sve granice zemaljske; stvorio
si ljeto i zimu.
Psalmi
443
18 Spomeni se toga, neprijatelj se narugao
Gospodinu; narod je bezumni psovao tvoje
Ime.
19 Ne daji zvijerima due svoje golubice
i nemoj zaboraviti ivota svojih ubogih
zauvijek.
20 Pogledaj na zavjet, jer su zemaljske
pilje pune boravita nasilja.
21 Nevoljnik neka se ne vrati sramotan;
ubogi i potlaeni neka hvale tvoje Ime.
22 Digni se, o Boe, brani stvar svoju i
spomeni se kako ti se bezumnici uvijek
rugaju.
23 Nemoj zaboraviti obijesti svojih nepri-
jatelja, vike protivnika svojih, koji se jo
neprestano mnoe.
75
Hvalimo te, o Boe, hvalimo te, jer
je blizu tvoje Ime, daj nam da navje-
ujemo tvoja udesa.
2 Pravi as ja u ve izabrati; onda u rei
sud pravedan.
3 Ako se i strese zemlja sa svima koji pre-
bivaju na njoj, ja sam koji utvruje stupove
njezine.
4 Opominjem hvalisave: Ne hvalite se ipak
tako. i bezbonike: Ne diite roga.
5 Ne diite roga svojega visoko protiv ono-
ga gore, ne govorite drsko i tvrdoglavo.
6 Jer pomo ne dolazi ni od istoka ni od
zapada ni od pustinje ni od gora.
7 Ne, Bog je koji sudijednoga ponizuje,
drugoga uzvisuje.
8 Jer au dri Gospodin u ruci; jako vino
pjeni se u njoj, on ga toi, i njegov talog
moraju gutati, moraju piti svi bezbonici
na zemlji.
9 A ja u se radovati zauvijek, pjevat u
pred Bogom Jakovljevim:
10 On lomi sve rogove bezbonicima, a
visoko se diu rogovi pravednika.
76
Objavio se Bog u Judeji, veliko je
njegovo ime u Izraelu.
2 U Salemu je njegov ator, na Sionu je
njegovo prebivalite.
3 Ondje je polomio strijele luku, tit, ma i
bojnu opremu.
4 Sjajno odjeven siao si ti, Slavni, od pra-
davnih gora.
5 Odvani divovi traili su plijen sebi, ali
su pali u smrtni san; junaci su osjetili svoje
nemone ruke.
6 Pred prijetnjom tvojom, o Boe Jakov-
ljev, popadali su konjanik i konj na tlo.
7 Ta straan ti si i tko da se odri pred To-
bom, kad plane tvoja srdba?
8 S neba si oglasio presudu: zemlja se pre-
pala i zanijemila,
9 kad je Bog ustao na sud, da pomogne
svim nastradalima na zemlji.
10 Ali tjeskoba ljudska postala je hva-
lospjev; ostatak strahote pretvorio se u
radost.
11 Zato inite zavjete i prinosite ih svojem
Bogu, Gospodinu; svi, koji ste oko njega,
prinosite dare Stranomu.
12 Oholost vladara ponizuje on, kraljeve
zemaljske on prepada.

77
Glasno vapijem Bogu mojim gla-
som; moram vikati: glasno vapijem
Bogu mojim glasom.
2 U dan moje nevolje traim Gospodina,
nou je moja ruka ispruena bez prestan-
ka, moja dua ne da se utjeiti.
3 Kad se spomenem Boga, moram uzdisa-
ti, kad razmiljam, klone moje srce.
4 Ne da da mi se zaklopi oko; smeten sam,
ne mogu se vie moliti.
5 Spominjem se prolih dana, sjeam se
davnih godina.
6 Promiljam nou, mislim u svojem srcu,
tako pita moj duh:
7 Hoe li se zauvijek gnjeviti Gospodine i
zar se vie nikada nee smilovati?
8 Jeli je zauvijek prestala njegova milost?
Zar se prekinula njegova rije obeanja za
sve narataje?
9 Jeli je zaboravio Bog milostiv biti, u gnje-
vu zatvorio milosre svoje? Selah.
10 I rekao sam: To je moja bol, da se pro-
mijenila desnica Svevinjega.
11 Spominjem se djela Gospodinovih, sje-
am se tvojih nekadanjih udesa.
12 Razmiljat u o svim tvojim djelima, i
govorim o radovima tvojim.
13 Uzviena je tvoja uprava, o Boe, koji je
bog tako velik kao na Bog?
14 Ti si Bog koji ini udesa, ti si objavio
svoju mo narodima.
15 Svojom miicom otkupio si svoj narod,
sinove Jakovljeve i Josipove.
16 Vidjeli su te vode, o Boe, vidjeli su te i
ustreptali, valovi zahukali.
17 Oblaci su izlijevali rijeke, u oblacima je
grmio grom, tvoje su munje sijevale ondje
i ovdje.
18 uj, tropot tvojih kola; munje su osvjet-
ljivale svijet, zemlja se tresla i drhtala.
19 Po moru je iao tvoj put, po silnim
vodama staza tvoja; a traga tvojega nije
poznavao nitko.
20 Vodio si svoj narod kao ovce rukom
Mojsijevom i Aronovom.
78
Pripazi na moju pouku, moj narode,
prignite svoje uho k rijeima mojih
usta.
2 Otvorit u za prie svoja usta, i iz davnine
Psalmi
444
govorit u zagonetke.
3 to smo sluali i doznali, o emu su nas
jo izvijestili nai oci.
4 To neemo zatajiti djeci, nego emo javiti
buduem narataju: slavna djela Gospodi-
nova, njegovu mo i udesa koja je inio.
5 Zakon je postavio u Jakovu, u Izraelu iz-
dao zapovijed, za koji je zapovjedio naim
ocima da ga predaju dalje svojoj djeci;
6 da dozna za to budui narataj, djeca,
koja e se jo roditi, neka to pripovijedaju
svojoj djeci;
7 da bi i oni stavili u Boga uzdanje svoje, i
ne bi zaboravili djela Bojih, nego bi drali
njegove zapovijedi;
8 neka ne bi postali kao njihovi oci: rod ne-
pokoran i nevjeran, rod koji nije otvrdnuo
svoje srce, niti je bio vjeran Bogu svojim
duhom.
9 Sinovi Efraimovi, naoruani strijelci, u
dan boja vratili se natrag.
10 Nisu odrali Bojega zavjeta, nisu htjeli
hoditi po zapovijedi njegovoj,
11 i zaboravili su njegova djela i njegova
udesa, koja su smjeli gledati.
12 Pred oima njihovih otaca napravio u-
desa u zemlji Egipat, u Zoanskom polju,
13 Razdvojio more i proveo ih i vode nasla-
gao visoko kao nasip.
14 Vodio ih danju oblakom, a svu no svi-
jetlim ognjem.
15 Rastvorio hridinu usred pustinje i obilno
ih napojio kao potokom.
16 Izvodi potoke iz kamena i izvodi vodu
kao rijeke.
17 Ali oni nastave grijeiti protiv njega i
prkositi Svevinjemu u pustinji.
18 I kuali su Boga u svojem srcu traei
jela za svoju poudu.
19 A ovako su govorili protiv Boga: Moe
li Bog prostrti stol u pustinji?
20 On je dodue udario u kamen i potekle su
vode i potoci se razlili, ali moe li jo i kruha
dati i mesa pribaviti svojem narodu?
21 Gospodin je to uo, i razgnjevi se, i oganj
planu na Jakova, i srdba se podigla na
Izraela,
22 jer nisu stavili svoje pouzdanje u Boga i
svoje uzdanje u pomo njegovu.
23 A ipak zapovijedi oblacima gore i otvo-
rio vrata nebeska.
24 I pusti, te im kao kia padne mana za
jelo, i dao im je kruh s neba.
25 ovjek je imao jesti kruha jakih, poslao
im hrane u izobilju.
26 Pustio je, da se digne na nebesima
istonjak, i navede jakou svojom jug;
27 kao prahom zasuo ih mesom, i kao mor-
skim pijeskom krilatim pticama.
28 Pobacao ih usred njihova tabora, oko
njihovih atora
29 i jeli su i nasitili se, i dao im je to su
eljeli.
30 Ali ih jo nije prola njihova elja, jo je
bilo jelo u ustima njihovim,
31 kad se srdba Boja podie na njih i po-
mori najjae meu njima i Izraelove mlade
ljude po izboru uniti.
32 Uza sve to grijeili su dalje i nisu drali
nita do udesnih njegovih djela.
33 I pusti on, te su dani njihovi prolazili uza-
lud, i godine njihove bile pune uasa.
34 Kad ih je ubijao, onda bi ga traili, obra-
ali bi se i pohitjeli bi k Bogu.
35 Onda bi pomiljali da je Bog njihov bra-
nik, da je Bog, Svevinji, njihov Spasitelj.
36 Ali bi ga varali svojim ustima i lagali mu
svojim jezikom.
37 Njihovo srce nije bilo u njemu utvreno,
niti su bili vjerni njegovu zavjetu.
38 Ali je on bio milostiv i opratao njihova
zlodjela i nije ih unitio; esto bi zaustav-
ljao svoju srdbu i ne bi podizao sve svoje
jarosti.
39 I pomislio bi da su od mesa, dah koji
prolazi i ne vraa se.
40 Koliko bi mu puta prkosili u pustinji i
oalostili ga u pustoi.
41 I sve nanovo kuali su Boga i tako alo-
stili Sveca Izraelova.
42 Nisu se vie sjeali njegove ruke, dana
kad ih je izbavio od neprijatelja,
43 kad je napravio svoja znamenja na Egip-
tu i svoja udesa u Zoanskom polju,
44 kad je pretvorio njihove rijeke u krv i nji-
hove potoke da ih vie nisu mogli piti.
45 Poslao na njih obade koji su ih klali i
abe koje su ih morile.
46 Njihovu etvu predao je crvu i plod nji-
hova truda skakavcu.
47 Njihovu lozu pobio tuom i njihove smo-
kve mrazom.
48 Njihovu marvu predao je tui, njihova
stada munji.
49 I pustio na njih ognjeni gnjev, jarost,
srdbu i nevolju, poslanjem vjesnika ne-
sree meu njih.
50 Lako je dao maha svojem gnjevu, nije
sauvao njihove due od smrti nego je dao
kugi njihov ivot.
51 Pobio sve prvoroence u Egiptu, prvine
muke snage u atorima Hamovim.
52 I povede svoj narod kao ovce i vodio ih
kao stado preko pustinje.
53 Vodio ih sigurno, te se nisu brinuli, a
njihove neprijatelje prekrio morem.
54 Doveo ih na sveto svoje mjesto, na goru
koju je zadobila njegova desnica.
55 I odagnao ispred njih narode; drijebom
im razdijelio njihovu batinu, i po njihovim
Psalmi
445
atorima nastanio Izraelova plemena.
56 Ali su oni kuali i draili Boga Svevinje-
ga i nisu pazili na njegove propise.
57 Otpali su nevjerno kao njihovi oci, sla-
gali su kao varavi luk.
58 Oni su u njemu izazvali srdbu svojim
visinama i naveli ga na ljubomor svojim
idolima.
59 uo je to Bog i razgnjevio se, i odbacio
posve Izraela.
60 I ostavi prebivalite svoje u ilu, ator u
kojemu je prebivao meu ljudima,
61 onda je dao u ropstvo svoj ponos i svoju
krasotu u neprijateljske ruke.
62 I predao mau svoj narod, bio je planuo
na svoju batinu.
63 Njegove mladie prodrije oganj, i dje-
vojkama se njegovim ne zapjeva pjesma.
64 Sveenici su njegovi pali od maa, nje-
gove udovice nisu zaplakale.
65 Ali se onda kao iza sna probudi Gospo-
din, kao junak koji ustaje od vina.
66 I pobio svoje neprijatelje s lea, osra-
moti ih zauvijek.
67 povrh toga on odbaci i ator Josipov, i
nije izabrao pleme Efraimovo,
68 nego je izabrao sebi pleme Judino,
Goru Sion, koja mu omiljela.
69 Sagradio visoko svoje svetite, tvrdo
kao zemlja koju je zauvijek utemeljio.
70 I izabrao Davida, svojega slugu, i uzeo
ga od torova ovjih.
71 Odveo ga od uvanja ovaca dojilica
i doveo da pase Jakova, njegov narod, i
Izraela, njegovu batinu.
72 I on ih pasao pobonim srcem, vodio ih
svojom vjetom rukom.
79
O Boe, narodi su prodrijeli tvoju ba-
tinu, obeatili su tvoj sveti dom,
pretvorili su Jeruzalem u ruevine.
2 Trupla tvojih sluga pobacali su pticama
nebeskim da ih jedu, tjelesa pobonika
tvojih zvijerima zemaljskim.
3 Prolili su krv njihovu kao vodu oko Jeru-
zalema, i nije bilo nikoga da ih pokopa.
4 Postali smo ruglo svojim susjedima, rug
i prezir svojoj okolici.
5 Dokle e se jo, Gospodine, stalno
gnjeviti, dokle e tvoja ljubomora gorjeti
kao oganj?
6 Izlij srdbu svoju na narode koji te ne
poznaju, na kraljevstva koja ne potuju
tvojega Imena.
7 Jer su izjeli Jakova i prebivalite njegovo
opustoili.
8 Ne nosi za nama zlodjela otaca; tvoje
milosre neka nam brzo doe u susret, jer
postali smo veoma nevoljni.
9 Pomozi nam, Boe, Spasitelju na, zbog
asti svojega Imena. Oslobodi nas i oprosti
nam nae grijehe zbog svojega Imena.
10 Zato da se rugaju neznaboci: Gdje
je njihov Bog? Neka se pokae na nezna-
bocima pred oima naim kako osveu-
je prolivenu krv svojih sluga.
11 Neka prodre do tebe uzdisanje suanja,
snagom miice svoje otkupi osuene na
smrt.
12 Tako je vratio sedmerostruko u njedra
susjedima naim psovanje kojim te grde,
o Gospodine.
13 A mi, tvoj narod, ovce tvojega stada, mi
emo ti zahvaljivati zauvijek, tvoju emo
slavu navjeivati od koljena do koljena.
80
uj o pastire Izraelov, koji si uvao
Josipa kao ovce, koji stoluje nad
kerubinima, zablistaj
2 pred Efraimom, Benjaminom i Manase-
hom, probudi svoju junaku jakost, izai
da nas spasi.
3 O Boe, okreni sudbinu nau; daj da zasja
tvoje lice i bit emo spaeni.
4 O Gospodine, Boe vojska, dokle e
se jo gnjeviti naprotiv vapajima svojega
naroda?
5 Suznim kruhom hranio si ga, suzama si
ga obilno napajao.
6 ini da se oko nas svaaju nai susjedi,
nai se neprijatelji nama smiju.
7 O Boe vojska nebeskim, okreni sudbinu
nau, daj da zasja tvoje lice i onda emo
se spasiti.
8 Iz Egipta si prenio lozu, prognao si naro-
de i nju zasadio.
9 Iskrio si mjesto za nju, i ona se ukorijeni-
la, i proirila se daleko preko zemlje.
10 Pokrila gore svojom sjenom i Boje ce-
dre svojim granama,
11 pruila svoje prutove do mora i svoje
ogranke do Rijeke.
12 Zato si joj sada sruio ogradu da s nje
trga koji putom prolazi,
13 da ju podgriza gorski vepar, da ju jede
poljska zvijer.
14 O Boe nebeskih vojska, pogledaj opet
s neba i vidi i pobrini se za svoj vinograd.
15 Zasad ovaj koji je zasadila tvoja desni-
ca, za mladicu koju si sebi podignuo.
16 Kao smee popaljena je ognjem. Neka
propadnu od srdbe tvojega lica.
17 Ali tvoja ruka neka poiva na ovjeku
desnice tvoje, nad sinom ovjejim koga
si podignuo sebi.
18 Neemo vie ostaviti tebe, daj nam ivot
i onda emo slaviti tvoje Ime.
19 Obnovi nas, o Gospodine Boe vojska,
neka zasja tvoje lice na nas i bit emo
spaeni.
Psalmi
446
81
Glasno kliite Bogu, jakosti naoj
radujte se Bogu Jakovljevu.
2 Podignite pjesme, udarajte u bubanj, u
slatku citaru s harfom.
3 Trubite u trubu o mlaaku, o utapu, u
dan naih Sveanosti.
4 Jer je takav zakon u Izraelu, takva je za-
povijed od Boga Jakovljeva.
5 Postavio to u Josipu, kad je izlazio iz ze-
mlje Egipta; ujem rijei koje nikada nisam
sluao:
6 Oslobodio sam ramena njegova od bre-
mena, njegove se ruke oslobodile teretne
koare.
7 U nevolji si me zazvao: ja sam te spasio,
usliao sam te iz gromovnih oblaka; isku-
ao sam te na vodi svae.
8 Sluaj, moj narode, opomenut u te. Ah,
Izraele, kad bi me posluao.
9 Neka ne bude u tebe drugoga boga i
bogu tuemu nemoj se klanjati.
10 Ja, Gospodin, tvoj sam Bog, koji sam te
izveo iz zemlje Egipat, otvorio svoja usta i
ja u ih napuniti.
11 Ali moj narod ne poslua mojega glasa,
i Izrael nije napravio po mojoj volji.
12 Ja sam ih pustio na volju njihova srca,
neka hode po svojim eljama.
13 Ah, da me je moj narod sluao, da je
Izrael hodio putovima mojim.
14 Brzo bih bio pokorio neprijatelje njihove
i na protivnike njihove bio bih podignuo
svoju ruku.
15 Onda bi se morali prignuti mrzitelji
Gospodinov, sudbina njihova trajala bi
zauvijek.
16 Najboljom penicom hranit u ga, i me-
dom iz hridine krijepit u te.
82
Bog se die u zajednici Bojoj, dri
sud usred bogova:
2 Dokle ete suditi nepravedno i zauzima-
ti se za bezbonike.
3 Sudite pravo ubogima, sirotama, siroma-
he, potlaene opravdajte.
4 Izbavljajte ubogoga, slaboga, oslobodite
ih iz ruke bezbonika.
5 Ali oni ne gledaju na to, ne uviaju to,
tumaraju dalje po tmini: tresu se svi temelji
zemlje.
6 Rekao sam: Vi ste bogovi, vi ste svi si-
novi Svevinjega.
7 Ali morate umrijeti kao ljudi, morate pasti
kao jedan od glavara.
8 O Boe, digni se i sudi zemlji, jer svima
narodima ti si gospodar.
83
Boe, ne uti, nemoj ostati nijem i
ne poivaj, o Boe.
2 Jer evo, tvoji neprijatelji bjesne; oholo
diu glavu mrzitelji tvoji.
3 Tvojem narodu na tetu kuju urotu; dogo-
varaju se protiv tvojih tienika.
4 Ovako govore: Doite, iskorijenit emo
ih izmeu naroda, da nitko vie ne spomi-
nje ime Izraelovo.
5 Jest, jednoduno su tako zamislili, savez
protiv tebe zakljuili:
6 atori Edomovi i Imaelovci, Moab, Ha-
grijci,
7 Gebal, Amon i Amalek, Filistejci s Tirci-
ma,
8 pa i Asirija se njima pridruila; dali su ruku
sinovima Lotovim.
9 Napravio im onako kao Midjanu, kao Si-
seri, kao Jabinu na potoku Kionu.
10 Oni su bili uniteni kod En-Dora, postali
su gnoj oraoj zemlji.
11 Napravi s njihovim knezovima kao Oreb
i Zeb, sa svim njihovim vladarima kao Ze-
bah i Salmuna,
12 koji su govorili: Osvojimo poljane Bo-
je.
13 O moj Boe, zapovijedi, neka budu kao
kovitlac, kao pljeva pred vjetrom.
14 Kao oganj to zahvati umu, kao pla-
men to spaljuje gore:
15 Tako ih potjeraj svojom burom, tako ih
smeti svojim vihorom.
16 Sramotom pokrij njihovo lice, da trae
tvoje Ime, o Gospodine.
17 Neka se srame i srame zauvijek, neka
se smetu i izginu.
18 Onda e uvidjeti da ti ije je Ime Gospo-
din, da si samo ti najvii u svemu svijetu.
84
Kako se mili ator tvoj, Gospodine
vojska.
2 Moja dua ezne za i gine za dvorima
Gospodinovim, moje srce i moje tijelo kliu
Bogu ivomu.
3 I vrabac nalazi kuu, lastavica gnijezdo
da u njih sakrije mlade svoje; a ja tvoje
rtvenike, o Gospodine vojska, moj kralju
i moj Boe.
4 Blagoslovljeni su oni koji prebivaju u tvojoj
kui, koji te slave bez prestanka.
5 Blagoslovljen je ovjek kome je jakost u
tebi, kome srce hoe na hodoaa.
6 Putujui dolinom pustinjskom pretvaraju
je u izvore, i kia jame ispunja.
7 Od zaselka putuju dalje do zaselka, dok
se ne pojave pred Bogom na Sionu.
8 O Gospodine, Boe vojska, uj moju mo-
litvu, usliaj je, Boe Jakovljev.
9 Ti tite na, pogledaj, o Boe, pogledaj
lice svojega pomazanika.
10 Jer jedan dan u dvorima tvojim bolji je
od tisuu drugih; drae mi je biti na pragu
kue mojega Boga, nego boraviti u atori-
Psalmi
447
ma bezbonika.
11 Jer je Bog, Gospodin, kruna i tit; Gos-
podin daje milost i ast, ne uskrauje do-
bara onima koji hodaju poteno.
12 O Gospodine vojska, blagoslovljen je
ovjek koji se uzda u tebe.
85
Pomilovao si svoju zemlju, Gospodi-
ne, okrenuo si sudbinu Jakovljevu.
2 Oduzeo si krivnju zlodjela svojem naro-
du, pokrio si sve njihove grijehe.
3 Povukao si svu svoju jarost i ublaio e-
stinu svojega gnjeva.
4 Popravi nas opet, o Boe, Spasitelju na,
odvrati srdbu svoju od nas.
5 Zar e se zauvijek srditi na nas, prote-
gnuti svoj gnjev svim naratajima?
6 Zar nas nee iznova oivjeti, da se tvoj
narod raduje tebi?
7 Daj nam, o Gospodine, da gledamo mi-
lost tvoju, spasenje svoje daj nam.
8 Da bih ipak uo to je Bog, Gospodin,
obeao. On govori o miru za svoj narod i
za pobone svoje, samo neka oni nikada
ne rade bezumno.
9 Njegovo spasenje, zaista, blizu je onih
koji ga se boje; nau zemlju zapast e sjaj-
na srea.
10 Onda e se milost i vjernost sresti; onda
e se pravda i mir poljubiti.
11 Vjernost e niknuti iz zemlje, praved-
nost e gledati s neba.
12 Gospodin e zaista dati dobro, i zemlja
e naa dati plod svoj.
13 Pravednost e ii pred njim i njegovi e
koraci trti nau stazu.
86
Prigni svoje uho, o Gospodine, po-
sluaj me, jer sam nevoljan i siro-
mah.
2 Sauvaj moj ivot, jer sam ti posveen,
ti si moj Bog; spasi svojega slugu koji se
uzdaje u tebe.
3 Budi mi milostiv, o Gospodine, jer cijelim
danom tebi vapijem.
4 Razveseli srce svojega sluge, jer tebi, o
Gospodine, uzdiem svoje srce.
5 Jer si ti, Gospodine, dobrostiv, sklon da
oprosti, bogat milou za sve koji te za-
zivaju.
6 Pa uj, o Gospodine, moju molitvu i pri-
pazi na moj glasni vapaj.
7 U dan nevolje svoje vapijem tebi, jer e
me usliati.
8 Nema meu bogovima slina tebi, Gos-
podine, nema djela takvih kakva su tvoja.
9 Svi narodi koje si stvorio, dolaze, padaju
pred Tobom na koljena, Gospodine, tvojem
Imenu iskazuju ast.
10 Jer si ti velik i stvara udesa velika,
jedini si ti Bog.
11 Pokai mi, o Gospodine, svoj put da u
vjernosti idem k tebi, upravi moje srce na
to, da se boji tvojega Imena.
12 Onda u ti zahvaljivati, o Gospodine
Boe, svim srcem, slaviti tvoje Ime dovi-
jeka:
13 Jest, milost je tvoja velika prema meni:
izbavio si moj ivot iz dubina carstva mr-
tvih.
14 Oholice ustaju protiv mene, o Boe, ru-
lja nasilnika radi mi o glavi a tebe nemaju
pred oima.
15 Ali ti si, Gospodin Bog pun milosra i
milosti, pun strpljivosti i bogat dobrotom
i vjernou.
16 Pogledaj me, smiluj se meni, svojem
sluzi, daj mi svoju jakost i pomozi sinu
svoje slukinje.
17 Napravio sa mnom udo dobrote, da
vide koji me mrze, i posrame se to si mi ti,
Gospodine, pomogao i utjeio me.
87
Njegov je temelj na gorama svetim.
2 To ljubi Gospodin: vrata Siona vie
nego sva prebivalita Jakovljeva.
3 Slavno se govori o tebi, grade Boji:
4 Rahab i Babilon nazivam svojim prizna-
vateljima; gle, Filistejaca i Tir i Ku: Ovaj i
onaj se rodio ondje,
5 O Sionu e se govoriti, taj se i taj rodio
ondje; on sam, Svevinji, utemeljio ga je.
6 Gospodin broji kad upisuje narode: Ovaj
se rodio ondje.
7 A pjevai i svirai s glazbalima kliu: U
tebi su svi izvori moji.
88
Gospodine, Boe mojega spasenja,
danju i nou vapijem pred Tobom.
2 Neka doe pred tebe moja molitva, prigni
svoje uho mojemu vapaju.
3 Jer je moja dua puna jada; ivot je moj
blizu carstvu mrtvih.
4 Ve me ubrajaju meu one koji umiru, ja
sam kao ovjek bez snage.
5 Ostavljen sam meu mrtvima, slian ubi-
jenima koji poivaju u grobu, kojih se vie
ne sjea, koji su od tvoje ruke odsjeeni.
6 Ti si me rinuo duboko u podzemni svijet,
u tmine, u dubine.
7 Oteala mi tvoja srdba, sve svoje valove
pustio si na mene.
8 Udaljuje od mene prijatelje moje, napra-
vio si da im budem omraen; uhvaen sam
i ne mogu van.
9 Oi se moje gase od bijede; iz dana u
dan vapijem tebi, Gospodine, tebi pruam
svoje ruke.
10 Hoe li na mrtvima jo praviti udesa?
Ustaju li sjene da te slave?
Psalmi
448
11 Zar se u grobu slavi dobrota tvoja, u
carstvu mrtvih tvoja vjernost?
12 Hoe li se u tmini objavljivati tvoja ude-
sa, tvoja pravednost u zemlji zaborava?
13 Ali ja, o Gospodine, vapijem tebi; ve u
rano jutro penje se k tebi moja molitva.
14 Zato, Gospodine, odbacuje moju
duu i skriva od mene svoje lice?
15 Muim se i umirem od mladosti, podno-
sim strahote tvoje bez pomoi.
16 Tvoja srdba stie me, strahote tvoje
me pritiu,
17 Optjeu me kao voda svaki dan, steu
me od svuda.
18 Udaljuje od mene prijatelja i druga,
samo je mrak moj drug.
89
Uvijek u pjevati milosti Gospodi-
novoj svim naratajima javljat u
glasno tvoju vjernost.
2 Jer si rekao: Zavjet milosti neka traje
zauvijek. Kao nebesa stoji tvrdo tvoja
vjernost:
3 Ustanovio sam zavjet s izabranim svo-
jim, zakleo sam se Davidu, svojem sluzi:
4 Zauvijek u utvrditi tvoje pleme, tvoje
prijestolje podignuti za sva vremena.
5 Onda su slavila nebesa, Gospodine, tvoja
udesa i tvoju vjernost u zajednici svetoj.
6 Jer tko je na nebesima ravan Gospodinu,
tko ti je slian Gospodine meu sinovima
Bojim?
7 Bogu, koji je strahovit u Vijeu svetih,
silno uzvien iznad svih oko njega.
8 O Gospodine, Boe vojska, tko je tako
jak, Gospodine, kao ti, kao tvoja vjernost
oko tebe?
9 Ti vlada nad morskom silom, ti kroti
huku njegovih valova.
10 Ti si zgazio Rahab kao potuenoga, ja-
kom miicom razasuo svoje neprijatelje.
11 Tvoja su nebesa, tvoja i zemlja, ti si stvo-
rio svijet i to je god u njemu.
12 Ti stvorio sjever i jug; Tabor i Hermon
raduju se tvojem Imenu.
13 Tvoja miica puna je junake snage;
tvoja je ruka jaka, tvoja desnica isprue-
na.
14 Stupovi su tvojem prijestolju pravo i
pravednost; pred tobom stupaju milost i
vjernost.
15 Blagoslovljen je narod koji zna poklike
tovanja, koji ide u svjetlosti tvojega lica,
o Gospodine.
16 tvojem Imenu raduje se uvijek; praved-
nost ga tvoja uzvisuje.
17 Jer si ti sjajna snaga naa, po tvojoj mi-
losti raste mo naa.
18 Jer je Gospodin na zatitnik, na Kralj
Svetac Izraelov.
19 Onda si govorio u vienju svojim sve-
tima ovako: Poslao sam pomo jednom
junaku, uzvisio sam jednoga iz naroda.
20 Davida sam uzeo sebi za slugu, poma-
zao ga svetim uljem svojim.
21 Zato e moja ruka biti s njim, i miica
moja krijepit e ga.
22 Nikad ga nee neprijatelj nadvladati;
bezbonik ga nee potlaiti.
23 Njegove u neprijatelje pred njim satrti,
njegove u mrzitelje poraziti.
24 Pratit e ga moja vjernost i moja milost;
njegova e mo rasti po mojem Imenu.
25 Pruit u na more njegovu ruku, na rije-
ke njegovu desnicu.
26 On me smije zvati: Moj otac ti si, moj
Bog, branik mojega spasenja.
27 A ja u ga napraviti prvoroencem, naj-
viim meu zemaljskim kraljevima.
28 Zauvijek u mu sauvati svoju milost,
moj zavjet s njim stajat e vrsto.
29 Potomstvo u njegovo uzdrati u vijeke,
njegovo prijestolje, dokle stoji nebo.
30 Ali ako njegovi sinovi ostave moj zakon
i ne idu po mojim propisima,
31 ako obeasti moje zapovijedi i moje
uredbe ne sauvaju,
32 onda u pokarati prutom njihovu krivicu
i bievima njihovo bezakonje.
33 Ali svoju milost neu uzeti od njega i
neu prekriti svoju vjernost.
34 Nikada neu pogaziti svojega zavjeta, i
to su izrekla moja usta, neu porei.
35 Svetou svojom prisegnuo sam ovo:
Nikada neu slagati Davidu:
36 Potomstvo e njegovo ostati zauvijek
i njegovo prijestolje kao sunce pred me-
nom.
37 Kao mjesec trajat e zauvijek, kao nebo
opstojati u sva vremena.,
38 Pa ipak sad si odbacio, prezreo, gnje-
vom progonio koga si pomazao.
39 Prezreo si zavjet sa svojim slugom, kru-
nu si njegovu u prah bacio, obeastio.
40 Sruio si sve njegove zidove, razruio
njegove tvrave.
41 Sad ga plijeni tko god onuda proe,
postao je ruglo svojim susjedima.
42 Uzvisio si desnicu njegovih tlaitelja,
razveselio si sve njegove neprijatelje.
43 Otupio si otricu njegova maa i nisi mu
dao u boju pobijediti.
44 Oduzeo si mu sjajno ezlo, njegovo pri-
jestolje sruio na zemlju.
45 Skratio si dane njegove mladosti i odje-
nuo ga u sramotu.
46 Dokle e se, Gospodine, posve skriva-
ti, zar da tvoja srdba plane kao oganj?
47 Spomeni se, Gospodine, kako je kratak
moj ivot; kako si ni na to stvorio svu dje-
Psalmi
449
cu ovjeju?
48 Gdje je ovjek koji bi ostao na ivotu, a
da ne mora vidjeti smrt; koji izbavlja svoj
ivot od moi podzemnoga svijeta?
49 Gdje su prijanje tvoje milosti, Gospodi-
ne to si ih u vjernosti prisegnuo Davidu?
50 Gospodine, spomeni se sramote svojih
sluga, koju nosim u svojim njedrima kod
mnogih naroda,
51 kojom tvoji neprijatelji, o Gospodine,
grde tebe, kojom grde zapovijed pomaza-
nika tvojega.
52 Neka je blagoslovljen Gospodin u vije-
ke. Amen i Amen.
90
Gospodine, ti si nam utoite, ti si to
bio u sva vremena.
2 Prije nego su gore postale i prije nego si
stvorio zemlju i svijet, od vijeka do vijeka
ti si, Bog.
3 Ti vraa ovjeka u prah i govori: Vra-
tite se, djeco ovjeja.
4 Jest, u tvojim je oima tisua godina kao
dan jueranji to je proao, kao nona
straa.
5 Kao san ujutro odnosi ljude, oni su kao
trava to nikne:
6 ujutro procvate i uzraste, naveer se po-
kosi i osui.
7 Tako nas nestaje ispred tvojega gnjeva, i
pred tvojom jarou smetemo se.
8 Stavlja zla djela naa sebi pred oi, nau
tajnu krivnju pred svjetlost svojega lica.
9 Tako hitaju svi nai dani u tvojem gnjevu;
godine nae ieznu kao misao.
10 Vrijeme ivota naega traje sedamdeset
godina, a u jaega i osamdeset godina; a
ipak je dobit njihova jedino muka i nevolja,
jer brzo prolazi, i mi odlijeemo.
11 Tko zna silu tvojega gnjeva i jarost tvoju
da bi te se kao to treba bojao?
12 Naui nas brojiti nae dane da dobijemo
mudro srce.
13 Povrati se, o Gospodine, dokle e jo?
Smiluj se svojim slugama.
14 Doskora nas okrijepi milou svojom da
se radujemo i veselimo u sve svoje dane.
15 Razveseli nas za one dane kad si nas ka-
znio, za godine kad smo gledali nesreu.
16 Neka se pokae na tvojim slugama tvoje
djelo, tvoja slava na njihovoj djeci.
17 Neka vlada nad nama dobrota Gospodi-
na, naega Boga; daj nam uspjeh djelu na-
ih ruku, jest, daj uspjeh djelu naih ruku.
91
Onaj koji prebiva u zatitnom mjestu
Svevinjega, boravi u sjeni Svemo-
noga,
2 Govorit u ovako Gospodinu: Ti si moje
utoite i moja obrana, moj Bog, u koga se
uzdajem.
3 Jer te on uva od ptiarske zamke i od
ljutoga pomora.
4 Krilima svojim pokriva te: pod perjem si
njegovim sakriven; i tit i oklop bit e tebi
njegova vjernost.
5 Ne treba se bojati strahote none, niti
strijele to leti danju;
6 kuge to ide po mraku, ni pomora to
mori o podne.
7 I padne li uza te tisua i deset tisua s
desne strane tebi, ne moe tebi nita na-
praviti.
8 Jest, vidjet e svojim oima, gledat e
plau bezbonicima.
9 Jer kad si Gospodina, koji je moje utoi-
te; Svevinjega, uzeo sebi za okrilje.
10 nee te nikada snai zlo; nesrea se
nee pribliiti tvojem atoru.
11 Jer je svojim anelima zapovjedio da te
uvaju na svim stazama tvojim.
12 Nosit e te na svojim rukama da se ne
spotakne o kamen tvoja noga.
13 Nogom e gaziti po lavovima i zmijama
ljuticama, zgazit e lavia i zmaja.
14 Jer on pristaje uza me, spasit u ga, titit
u ga, jer poznaje moje Ime.
15 On e me zazvati, i ja u ga usliati; i
bit u s njim u nevolji, spasit u ga i pro-
slaviti.
16 Dat u mu da dugo ivi i pokazat u mu
svoje spasenje.

92
Lijepo je hvaliti Gospodina, pjevati
tvojem Imenu, o Svevinji;
2 navjeivati jutrom milost tvoju, tvoju
vjernost nou,
3 uz iano glazbalo sa deset ica na harf
i uz citaru, ugodan zvuk.
4 Jer me veseli, Gospodine, svojim djeli-
ma; zbog tvojih djela ruku radujem se:
5 Kako su velika tvoja djela, Gospodine,
kako su duboki naumi tvoji.
6 Samo tko je nerazuman, ne shvaa to;
samo tko je bezumnik, ne moe to nikada
razumjeti.
7 Niu bezbonici kao trava, cvjetaju svi
zlikovci, ali samo zato da izginu zauvijek.
8 A ti si visoko uzvien, u vijeke ti si Gos-
podin.
9 Jer evo, tvoji neprijatelji, o Gospodine,
jer evo, neprijatelji tvoj ginu, svi se zloinci
rasipaju,
10 Ti si napravio velikom snagu moju kao u
bivola, pomazao si me svjeim uljem.
11 Ponosno gleda moje oko na protivnike
moje; o padu bezbonika, koji su ustajali
protiv mene, slualo je moje uho.
12 A pravednik se zeleni kao palma, kao
lebanonski cedar raste gore.
Psalmi
450
13 Koji su zasaeni u Gospodinovu domu,
zelene se u dvorima naega Boga.
14 Jo u starosti nose obilat plod, jedri su
i puni svjeine,
15 i tako oni javljaju: Gospodin je pravedan;
On je moja hridina, u kome nema neprav-
de.
93
Gospodin je kralj, odjenuo se u sjaj,
zaodjenuo se Gospodin u velian-
stvo, opasao se, tvrdo stoji svijet da se ne
moe poljuljati.
2 Tvrdo stoji od iskona tvoje prijestolje, ti
si od vjenosti.
3 Podigle su rijeke, o Gospodine, podigle
su rijeke svoj um, podigle su rijeke svoj
amor.
4 Gospodin u visini je silniji nego glasovi
silnih voda, uzvieniji nego buno more.
5 Posve je pouzdana rije obeanja tvoje-
ga; svetost je ures u tvojoj kui, o Gospo-
dine, zauvijek.
94
O Gospodine Boe osvete, O Boe
osvete, sijevni.
2 Digni se, sue zemlje, naplati oholima
njihova djela.
3 Dokle e se bezbonici, Gospodine, do-
kle e se jo bezbonici hvaliti?
4 Oni se pjene i drzovito govore; svi se zlo-
inci nadimaju.
5 Gaze tvoj narod, o Gospodine, pritiu
tvoju batinu.
6 Ubijaju udovicu i doljaka, sirote dave.
7 Pritom misle: Gospodin to ne vidi, Bog
Jakovljev ne opaa to nikada.
8 Opametite se, bezumni u narodu, luaci,
kad ete doi do razboritosti?
9 Koji je stvorio uho, zar taj da ne uje; koji
je napravio oko, zar taj da ne vidi?
10 Koji kanjava narode, zar taj da ne kazni;
on koji ui ljude znanju?
11 Gospodin zna misli ljudione su samo
para.
12 Blagoslovljen je ovjek koga ti, o Gos-
podine, odgaja i u svojem zakonu poua-
va:
13 da mu dade mir u zle dane, dok se kopa
grob bezboniku.
14 Jer nee odbaciti Gospodin svojega
naroda i svoje batine nee ostaviti.
15 Jer pravednost dolazi opet do svojega
prava, da je slijede koji su estita srca.
16 Tko e ustati za mene protiv zlih? Tko
e stajati uza me protiv zlikovaca?
17 Kad mi Gospodin ne bi bio pomonik,
leala bi moja dua odavno u tiini.
18 Kad god pomislim: Posre mi noga,
uzdri me, o Gospodine, tvoja milost.
19 U svim brigama mojega srca utjeha mi
tvoja opet razveseli duu.
20 Stoji li uza te prijestolje zloe, koji na
temelju pravice ipak samo zlo radi?
21 Skupljaju se protiv ivota pravednikova
i osuuju krv nedunu.
22 Ali je Gospodin utoite meni; Bog je
moje tvrdo utoite.
23 On im plaa zlodjelima njihovim, On ih
unitava u njihovoj vlastitoj zloi; unitit e
ih Gospodin, na Bog.
95
Doite, kliimo Gospodinu, uzvikuj-
mo pomoniku, naem Bogu.
2 Stupimo pred njegovo lice s hvalom, u
pjesmama njemu kliimo.
3 Jer je Gospodin velik Bog, kralj vei od
svih bogova.
4 U njegovoj su ruci temelji zemaljski, vr-
hunci gorski njegovi su.
5 Njegovo je more, On ga je stvorio i kopno
koje su njegove ruke napravile.
6 Hajdemo se klanjati i padnimo na kolje-
na; kleknimo pred Gospodinom, koji nas je
stvorio.
7 Jer je on na Bog, a mi smo narod kojega
on pase, ovce pae njegove. I danas, o, da
biste ipak posluali njegov glas.
8 Nemojte da otvrdne vae srce kao u Me-
ribi, kao u pustinji u dan Mase,
9 gdje su me vai oci iskuali i ispitali, a
vidjeli su ipak moja djela.
10 etrdeset godina bilo mi je muno pred
tim rodom i rekao sam: Oni su narod kome
luta srce, jer ne paze na moje putove.
11 Zato sam se zakleo pun gnjeva: Nee
ui u mjesto pokoja mojega.
96
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
pjevajte Gospodinu sva zemljo.
2 Pjevajte Gospodinu, blagoslivljajte nje-
govo Ime, navjeujte iz dana u dan nje-
govo spasenje.
3 Navjeujte narodima njegovu slavu,
svakomu plemenu njegova udesa.
4 Jer je velik Gospodin, hvale dostojan ve-
oma, straniji je od svih bogova.
5 Jer su svi bogovi naroda nitavi idoli, a
Gospodin je stvorio nebesa.
6 Sjaj i velianstvo blista pred njim; slava i
radost napunjaju njegovo svetite.
7 Prinesite Gospodinu plemena naroda,
prinesite Gospodinu slavu i ast.
8 Prinesite Gospodinu slavu imena njego-
va, nosite dare rtvene i stupite u njegove
dvore.
9 Poklonite se Gospodinu u svetom uresu,
neka strepi pred njim sav svijet.
10 Navjeujte narodima: Gospodin je
kralj; vrsto stoji svijet, ne poljulja se ni-
kada. On sudi narodima pravedno.
Psalmi
451
11 Nebesa se vesele, zemlja se raduje,
bui more i sve to je u njemu;
12 Raduje se polje i sve to raste na njemu,
kliku sva umska stabla
13 pred Gospodinom kad dolazi, jer dolazi
suditi zemlji; On sudi cijelom svijetu po
pravdi i narodima u svojoj vjernosti.
97
Gospodin je kralj, neka se zato ra-
duje zemlja, neka se vesele otoci
mnogi.
2 Oblaci su i mrak oko njega; na pravicu i
sud oslanja se njegovo prijestolje.
3 Oganj tri pred njim, izgara naokolo nje-
gove neprijatelje
4 Njegove munje obasjavaju svijet, zemlja
to vidi i strepi.
5 Gore se kao vosak tope pred Gospodinom,
pred Gospodinom cijeloga svijeta.
6 Nebesa navjeuju pravdu njegovu, i svi
narodi gledaju sjaj njegov.
7 Svi poklonitelji kipova posramit e se,
koji se hvale nitavim idolima; svi bogovi
padaju pred njim.
8 A Sion uje to i raduje se; kliku keri Ju-
dine zbog tvojih presuda, o Gospodine.
9 Jer si ti, Gospodine, Svevinji u svemu
svijetu, ti nadvisuje sve bogove.
10 Koji ljubite Gospodina, mrzite zlo; on
uva ivot pravednika svojih, otima ih iz
ruku bezbonika.
11 Svjetlost obasjava pravednika i radost
srca estita.
12 Radujte se Gospodinu, pravednici, sla-
vite sveto njegovo Ime.
98
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer je uinio udesa, pomogla mu
njegova desnica, sveta miica njegova.
2 Objavio je Gospodin spasenje svoje,
pred oima neznaboaca otkriva praved-
nost svoju.
3 Spomenu se svoje milosti i vjernosti svo-
je prema kui Izraelovoj; sad gledaju svi
krajevi zemlje spasenje naega Boga.
4 Klii Gospodinu, sva zemljo, pjevaj, po-
klikuj i popijevaj.
5 Zapjevajte Gospodinu uz citaru, uz citaru
zvukom psalme;
6 S trubama i rogovima kliite pred Gospo-
dinom, Kraljem.
7 Neka bui more i to je u njemu, svijet i
koji stoje na njemu.
8 Rijeke neka pljeu rukama, zajedno
gore neka se raduju pred Gospodinom,
9 Jer On dolazi suditi zemlju. S pravedno-
u On e suditi svijet, i narode po pravici.
99
Gospodin kraljuje, neka narodi stre-
pe, boravi meu kerubinima; neka
se zemlja trese.
2 Velik je na Sionu Gospodin, uzvien iznad
svih naroda.
3 Neka slave tvoje Ime, veliko i slavno
svet je On.
4 Prijatelj je pravde, kralj jakosti; to je pra-
vo, zapovjedio si; pravo i pravednost inio
si u Jakovu.
5 Uzvisujte Gospodina, naega Boga, i
klanjajte se kod podnoja njegovih nogu;
jer on je svet.
6 Mojsije i Aron kod njegovih sveenika i
Samuel kod priznavatelja Imena njegova:
oni su prizivali Gospodina, i On ih usliao.
7 U stupu od oblaka govorio je njima; oni
su uvali njegove zapovijedi, zakon, koji
im je dao.
8 O Gospodine, Boe na, ti si ih usliao; ti
si im bio Bog, koji oprata, a i osvetnik za
njihova djela.
9 Uzvisujte Gospodina, naega Boga, pri-
gnite se svetoj gori njegovoj, jer je svet
Gospodin, na Bog.
100
Klii radosno Gospodinu, ti sva
zemljo.
2 Sluite Gospodinu s veseljem, pristupite
pred njegovo lice s klicanjem.
3 Spoznajte: Gospodin, on je Bog, on nas je
stvorio: zato smo mi njegovi, njegov narod,
stado na pai njegovoj.
4 Uite na vrata njegova sa slavom, u dvore
njegove s hvalom; hvalite ga, blagoslivljaj-
te njegovo Ime.
5 Jer je dobar Gospodin: vjeno traje nje-
gova milost, kroz sve vae narataje nje-
gova vjernost.
101
Milost i pravdu pjevat u, slavit u
tebe, o Gospodine,
2 Ponaat u se mudro i savreno. Kad e
ti doi k meni? Hodit u savrenim srcem
u svojoj kui.
3 Svoje oi neu nikada upravljati na zle
stvari, jer mrzim djela bezbona, neu za
njima pristajati.
4 Neka je daleko od mene srce lano, neu
da to znam o zlu.
5 Tko tajno klevee svojega blinjega, toga
u uutkati; tko gleda oholim okom i srce
ima naduto, toga ne mogu podnositi.
6 Oi su moje upravljene na estite u zemlji,
da bi boravili kod mene; tko hodi putom
pravim, taj neka samo bude moj sluga.
7 Nikada ne smije prebivati u mojoj kui
onaj koji radi lukavo, i tko govori la, taj
nee stajati pred mojim oima.
8 Svako jutro uutkam sve zlobnike u ze-
mlji, da tako protjeram iz grada Gospodi-
nova sve zlikovce.
Psalmi
452
102
O Gospodine, uj moju molitvu i
moj vapaj neka doe k tebi.
2 Ne skrivaj svojega lica pred menom. Pri-
gni svoje uho k meni u nevolji, uslia me
brzo u dan kad te zazovem.
3 Jer prolaze kao dim dani moji i moje su
kosti uarene kao ognjite.
4 Kao pokoena trava usahnulo je moje
srce i svoj kruh zaboravio sam jesti.
5 Od mojega glasnog uzdisanja prionula
mi moja kost za meso.
6 Ja sam kao pelikan u pustinji, ja sam kao
sova na pustim zidinama.
7 Bdijem i tugujem osamljen kao ptica na
sljemenu.
8 Svaki dan grde me moji neprijatelji, koji
mi se rugaju, imenuju mene kad psuju.
9 Ah, jedem pepeo kao kruh i mijeam svo-
je pie suzama,
10 zbog tvojega gnjeva i srdbe tvoje, jer si
me podignuo i na tlo bacio.
11 Dani su moji kao sjena to bjei i ja se
suim kao trava.
12 A ti, o Gospodine, stoluje vjeno, tvoje
Ime traje kroz sve vae narataje.
13 Ti e se dignuti, smilovat e se Sionu:
vrijeme je da mu se smiluje, zaista, vrije-
me je dolo.
14 Jer tvoje sluge ljube kamenje njegovo, i
njegove ruevine aloste ih.
15 Tada e se narodi bojati Imena Gospodi-
nova, svi zemaljski kraljevi tvoje slave.
16 Jer e Gospodin opet sazidati Sion, javit
e se u sjaju.
17 Kada uslia vapaj siromaha i ne prezre
njihove molitve.
18 Neka se napie ovo za budui nara-
taj, da hvali Gospodina nanovo stvoren
narod.
19 On je pogledao sa svete visine svoje,
Gospodin je s neba pogledao na zemlju,
20 da uje uzdisanje zasunjenih, da oslo-
bodi djecu smrti,
21 da se navjeuje na Sionu Ime Gospodi-
novo i njegova slava u Jeruzalemu,
22 kad se skupe narodi ujedno i kraljevstva
da slue Gospodinu.
23 On mi slomi nasred puta snagu moju,
skrati moje dane.
24 Ja sam rekao: O moj Boe, ne uzimaj
me u polovici ivota, ti, ije godine daleko
nadmauju sve ovjeje dobi.
25 Zemlja, koju si u poetku postavio, i
nebesa, djelo tvojih ruku,
26 oni e proi, a ti ostaje, oni svi ostare
kao haljina; promijeni ih kao odjeu, oni
se raspadnu.
27 A ti ostaje isti; tvoje godine nemaju
kraja.
28 I sinovi tvojih sluga prebivat e u si-
gurnosti; pred tobom e opstati njihovo
potomstvo.
103
Moja duo, slavi Gospodina, i sve
to je u meni, njegovo sveto Ime.
2 Moja duo, slavi Gospodina i ne zaborav-
ljaj nijednoga njegova dobroinstva.
3 On je koji ti oprata sva zlodjela, koji
ozdravlja sve bolesti tvoje,
4 koji uva od propasti ivot i tvoj, koji te
kruni milou i milosrem,
5 koji nasiti tvoju duu dobrima, da se ob
novi mladost tvoja kao u orla.
6 Gospodin pravi pravednost i pravicu daje
svima potlaenima.
7 Svoje putove pokazao Mojsiju, svoja
djela djeci Izraelovoj.
8 Gospodin je milosrdan i milostiv, strpljiv
i bogat ljubavlju.
9 Zato se ne gnjevi zauvijek, niti se zauvijek
srdi.
10 Ne postupa s nama po naim grijesima,
niti nam vraa po naim zlodjelima.
11 Jer koliko su nebesa visoko nad ze-
mljom, tolika je njegova ljubav prema nje-
govim pravednicima.
12 Koliko je istok daleko od zapada, toliko
on udaljuje od nas nae grijehe.
13 Kao to se otac smiluje svojoj djeci,
tako se smiluje Gospodin svojim praved-
nicima.
14 Jer zna kakve smo mi grae, sjea se da
smo samo prah.
15 ovjek: kao trava, tako su njegovi dani,
kao cvijet u polju, tako cvjeta.
16 Duhne vjetar na njega i nestane ga, i ne
zna vie mjesta gdje je stajao.
17 A milosre Gospodinovo ostaje uvijek i
vjeno na onima koji ga se boje; i njegova
dobrota na sinovima sinova,
18 koji dre njegov zavjet i brino ispunjaju
njegove zapovijedi.
19 Prijestolje svoje postavio Gospodin na
nebesima, vlast njegova protee se na
sve.
20 Blagoslivljajte Gospodina, svi njegovi
aneli, junaci puni snage, izvritelji njego-
ve rijei, koji sluate silni njegov glas.
21 Blagoslivljajte Gospodina sve njegove
vojske, njegove sluge, vritelji njegove
volje.
22 Blagoslivljajte Gospodina sva njegova
djela, po svim mjestima njegova kraljev-
stva: Moja duo, slavi Gospodina.
104
Moja duo blagoslivljaj Gospodi-
na. Veoma si velik, Gospodine, moj
Boe; odjenuo si se u sjaj i velianstvo.
2 Zaogrnuo si se svjetlou kao ogrtaem,
dri nebesa razapeta kao ator.
Psalmi
453
3 Grede svojih dvorova u vodu si uzidao,
oblaci su tvoja kola, umi na krilima vi-
hora.
4 Napravio si vjetrove svojim anelima i
ognjene plamenove svojim slugama.
5 Postavio si zemlju na temelje njezine,
tako da se ne moe poljuljati.
6 Bezdan ju je pokrio kao haljina; na gora-
ma su stajale vode.
7 A od tvoje prijetnje bjeale su i uzmicale
od tvojega gromkog glasa.
8 Uzdigle se gore, spustile se doline u mje-
sto to si im ga odredio.
9 Tako si postavio mee koje nikada ne
prelaze; ne smiju opet pokriti zemlju.
10 Izveo si izvore po dolinama, oni teku
izmeu gora.
11 Napajaju sve poljske zvijeri, divlji ma-
garci gase iz njih svoju eu.
12 Na njima prebivaju nebeske ptice, s
grana se razlijee njihovo pjevanje.
13 Napaja gore iz svojih dvorova, plodom
se tvojih djela siti zemlja.
14 Daje da raste trava stoci i bilje na korist
ovjeku, da izvede kruh iz zemlje,
15 i vino koje veseli ovjeje srce, i ulje koje
mu pravi lice sjajnim, i kruh koji oivljuje
snagu ovjeku.
16 Onda se napoje najvea stabla, leba-
nonski cedri koje je on zasadio.
17 Na njima ptice viju gnijezda, roda gradi
gnijezdo svoje na empresima.
18 Gore visoke pripadaju divokozama,
pilje su zaklon jazavcima.
19 Stvorio mjesec da pokazuje vremena,
sunce poznaje mjesto zapada svojega.
20 Prostire tminu i bude no; onda se
mie sva zvjerad umska.
21 Lavii viu za plijenom i trae od Boga
hrane sebi.
22 Sunce izie i oni se povlae i lijeu u
svoje pilje.
23 Onda ide ovjek na svoj posao do ve-
eri.
24 Kako je mnogo tvojih djela, o Gospo-
dine. Sva si mudro stvorio; puna je zemlja
blaga tvojega.
25 Tu je more, tako veliko, na obje strane
tako daleko: u njemu vrve bez broja ivoti-
nje, sitne i velike.
26 Ondje lae plove, Levijatan kojega si
stvorio, da se igra po njemu.
27 Svi tebe ekaju da ih nahrani na vrije-
me.
28 Pokupe to im daje; kad otvara ruku,
nasite se dobra.
29 A odvrati li svoje lice, prestrae se;
uzme li im dah, poginu i vraaju se opet
u prah.
30 Kad poalje svoj duh, stvaraju se; tako
obnavlja lice zemlje.
31 Neka uvijek traje slava Gospodinova.
Gospodin se veseli u svojim djelima.
32 On pogleda na zemlju, i ona se trese; on
se dotakne gora, i one se dime.
33 Pjevat u Gospodinu dok sam iv, slavit
u Gospodina svojega dokle god posto-
jim.
34 Neka mu se svidi moja pjesma. Ja, ja se
veselim u Gospodinu.
35 Ah, da bi nestalo grjenika sa zemlje i da
ne bi ostali na ivotu bezbonici. A ti, moja
duo, slavi Gospodina. Slava Gospodinu.
105
Hvalite Gospodina, zazivajte Ime
njegovo, razglaujte narodima
njegova djela.
2 Pjevajte mu, slavite ga, govorite sva nje-
gova udesa.
3 Hvalite se svetim imenom njegovim, neka
se veseli srce onih koji trae Gospodina.
4 Traite Gospodina i njegovu mo, traite
uvijek njegovo lice.
5 Sjeajte se udesa njegovih koja je na-
pravio, znamenja njegovih, presuda nje-
govih usta.
6 Vi, potomstvo njegova sluge Abrahama,
vi, sinovi Jakova, njegova izabranika.
7 On, Gospodin, nama je Bog, u sav svijet
idu njegove presude.
8 Sjea se uvijek svojega zavjeta, rijei
koju je dao za tisuu koljena,
9 Zavjeta koji je napravio s Abrahamom i
zakletve svoje Izaku.
10 To je postavio Jakovu za zakon, Izraelu
za vjeni zavjet,
11 rekavi: Kanaan u ti dati kao vau
odreenu batinu.
12 Onda vas je jo bilo malo na broj, samo
malo, i to doljaci.
13 Jo su ili onda od naroda do naroda, od
jednoga kraljevstva do drugoga.
14 Ali nije dao nikome da im naudi; same je
kraljeve karao zbog njih:
15 Ne dirajte u pomazanike moje, proroci-
ma mojim ne pravite nita na ao.
16 Pusti onda glad na zemlju; razbij svaku
potporu kruha.
17 Ali je poslao pred njima ovjeka: za roba
prodan bio je Josip.
18 Okovima su stegnuli njegove noge i
stavili ga u eljezo.
19 Do vremena kad se ispuni njegova rije,
Gospodinova rije sauva ga.
20 Onda poslao kralj i pusti ga, gospodar
nad narodima, i oslobodi ga.
21 Postavio ga gospodarom nad svojom
kuom, upraviteljem svega imanja svoje-
ga;
22 da vlada nad njegovim glavarima po
Psalmi
454
volji, da starjeine njegove ui mudrosti.
23 Tako je doao Izrael u Egipat i Jakov je
postao gost u Kamovoj zemlji.
24 I namnoi svoj narod veoma, napravio
ga jaim od njegovih tlaitelja.
25 Prevrnuo njihovo srce, te su zamrzili
njegov narod, i inili su lukavstvo njegovim
slugama.
26 Onda je poslao Mojsija, svojega slugu,
i Arona, svojega izabranika.
27 Oni su pokazali meu njima njegova
udesna znamenja i strahovita djela u Ka-
movoj zemlji.
28 Poslao mrak i zamraio je, a oni su jo
prkosili njegovoj zapovijedi.
29 Pretvorio njihovu vodu u krv i pomori
njihovu ribu.
30 Provrela je njihova zemlja abama sve
do unutra u odaje kraljeve.
31 Zapovjedio je i doli su obadi, komarci
po svim njihovim krajevima.
32 Mjesto kie poslao na njih tuu, ivi
oganj na njihovu zemlju.
33 Pobio lozu njihovu i smokve njihove,
polomio stabla u krajevima njihovim.
34 Zapovjedio i doli su skakavci i gusje-
nice nebrojene.
35 I izjeli su svu travu po zemlji, pojeli rod
u poljima njihovim.
36 Onda pobio sve prvoroence u zemlji,
prvine svega njihova truda.
37 Izveo ih sa srebrom i zlatom i nije bilo
umorna u njihovim plemenima.
38 Egipat se obradovao njihovu izlasku, jer
strah od njih bio ih spopao.
39 Razastro im oblak kao zatitu i oganj da
svijetli nou.
40 Narod zamolio, i On zapovjedio da dou
prepelice i nasitio ih kruhom s neba.
41 On otvorio hridinu i potekla voda, pro-
tekla kao rijeka kroz pustinju.
42 Jer se spominjao svete svoje rijei
Abrahamu, svojem sluzi.
43 Izveo svoj narod s radou, izabrane
svoje u veselju.
44 Darova im zemlje naroda; oni su uzeli
to su stekli narodi,
45 da bi uvali njegove zapovijedi i drali se
zakona njegovih. Slava Gospodinu. Slava
Gospodinu.
106
Slava Gospodinu. Hvalite Gospo-
dina jer je dobar; jest, vjeno traje
njegovo milosre.
2 Tko moe opisati velika djela Gospodino-
va, iskazati svu njegovu slavu?
3 Blagoslovljeni su oni koji se tvrdo dre
pravde i uvijek rade ono to je pravo.
4 Spomeni me se, o Gospodine, po milosti
prema svojem narodu, po svom djelu spa-
senja pohodi i mene.
5 Da mogu jo doivjeti sreu tvojih izabra-
nika, veseliti se u veselju tvojega naroda i
hvaliti se jo s tvojima.
6 Grijeili smo sa svojim ocima, poinili
smo bezakonje i inili zlodjela.
7 Ve nai oci u Egiptu nisu pazili na tvoja
udesa, nisu se spominjali tvojih velikih
milosti i bunili su se na moru, na Crvenom
moru.
8 A on im je pomogao zbog svojega Imena,
da oituje svoju jakost.
9 Zaprijetio Crvenom moru i presahnulo je
i preveo ih preko morske dubine kao preko
pustinje.
10 Tako ih spasi iz ruke mrzitelja, izbavi ih
iz ruke neprijatelja.
11 Pokri voda tlaitelje njihove, ni jedan od
njih nije ostao.
12 Onda napokon su povjerovali njegovim
rijeima i zapjevali njegovu slavu.
13 Ali su brzo zaboravili to je napravio;
odluku njegovu nisu ekali nikada.
14 Polakomili se u pustinji i poeli su kuati
Boga u pustoj zemlji.
15 I On im ispuni elju njihovu, ali onda
poslao na njih suicu.
16 I pobunili se u taboru protiv Mojsija i
protiv Arona, koji je bio posveen Gospo-
dinu.
17 Zemlja se rastvorila, proguta Datana i
zatrpala mnotvo Abiramovo.
18 Posred njih buknuo oganj i plamen sa-
gao bezbonike.
19 Napravili su sebi tele na Horebu i pred
livenim kipom bacili su se na zemlju.
20 Zamijenili su svojega velikog Boga za
kip vola koji jede travu.
21 Zaboravili su spasitelja svojega Boga,
koji je napravio sjajna djela u Egiptu,
22 udesa u Kamovoj zemlji, onda strahote
na Crvenomu moru.
23 Ve pomisli da ih uniti, onda je stupio
njegov izabranik Mojsije pred njega kao
posrednik, da odvrati njegovu jarost, te ih
nije unitio.
24 arko uenu zemlju pogrdili su i nisu
se pouzdali u njegove rijei.
25 Poeli su mrmljati u svojim atorima i
nisu vie htjeli sluati zapovijed Gospodi-
novu.
26 Onda on podie svoju ruku na njih da ih
pobije u pustinji,
27 i da preda pleme njihovo neznabocima
i raspri ih po zemljama.
28 Onda se oni posvetili Baal-Peoru, i jeli
su mrtvake rtve.
29 Tako su razdraili Gospodina svojim
djelima; onda na njih udari kuga.
30 Ali je ustao Finehas i odrao sud, i tako
Psalmi
455
je prestao pomor.
31 Njemu se to primilo u zaslugu kroz sve
vae narataje na vijeke.
32 Na vodi svae opet su ga razdraili;
onda morade Mojsije trpjeti zbog njih,
33 jer su mu ogorili duu on pogrijei svo-
jim ustima.
34 Nisu iskorijenili naroda, kako im je Gos-
podin zapovjedio,
35 nego su se pomijeali s neznabocima
i primili njihova djela,
36 i poeli su sluiti idolima njihovim, a oni
su bili na propast.
37 Prinosili su svoje sinove i svoje keri kao
rtvu zlodusima.
38 I prolijevali su nevinu krv, krv svojih si-
nova i svojih keri, koje bi prinosili za rtvu
kanaanskim idolima; tako se oneistila
zemlja njihovim krvnim djelima.
39 I postali su neisti svojim djelima i posve
nevjerni svojim postupanjem.
40 Onda se Gospodin veoma razgnjevio
na svoj narod i omrznula mu njegova ba-
tina.
41 Predao ih u ruke neznabocima i njihovi
mrzitelji vladali su nad njima.
42 Tlaili su ih njihovi neprijatelji i bili su
pokoreni pod vlast njihovu.
43 Mnogo ih puta izbavljao, ali su mu ostali
nepokorni; i propadali su zbog svojih zlo-
djela.
44 Onda on pogleda opet na nevolju njiho-
vu, kad je uo njihovu glasnu tubu.
45 Spomenu se svojega zavjeta s njima i bi
mu ao u velikoj dobroti njegovoj.
46 Napravi, te su nali opet milosre kod
svih tlaitelja svojih.
47 Spasi nas, o Gospodine, Boe na, i po-
kupi nas izmeu neznaboaca da bi mogli
slaviti tvoje sveto Ime, da se diimo tvojom
slavom.
48 Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog
Izraelov, od vijeka do vijeka. I sav narod
neka rekne: Amen. Slava Gospodinu.
107
Hvalite Gospodina, jer je dobar, jer
vjeno traje njegovo milosre.
2 Tako neka govore otkupljenici Gospodi-
novi, koje je otkupio iz vlasti neprijatelja,
3 i skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada,
od sjevera i juga.
4 Bili su zalutali u pustinji, u pustoi, nisu
nali puta k mjestu, gdje bi se nastanili.
5 Trpjeli su od gladi i ei, njihova je dua
klonula u njima.
6 Povikali su u svojoj tjeskobi Gospodinu,
on ih oslobodio njihove nevolje.
7 Izveo ih na pravi put koji ide u mjesto
prebivanja.
8 Neka hvale Gospodina za njegovu milost,
za njegova udesa meu ljudima.
9 Jer je nasitio praznu duu, gladnu duu
napunio je okrepom.
10 Drugi su sjedili u tmini i u sjeni smrtnoj,
leali su okovani u bijedu i eljezo,
11 jer su prkosili rijeima Bojim i prezirali
volju Svevinjega.
12 Zato ponizi nevoljom njihovo srce; spo-
taknuli se, a nije bilo nikoga da im pomo-
gne.
13 Povikali su Gospodinu u svojoj tjeskobi,
On ih oslobodi njihove nevolje.
14 Izveo ih iz tame i sjene smrtne i rastrgao
njihove okove.
15 Neka hvale Gospodina za njegovu mi-
lost, za njegova udesa meu ljudima.
16 Jer razbio vrata mjedena, prijevornice
eljezne slomi.
17 Bezumnici zbog svojih prijestupa, mo-
rali su se muiti zbog svojih zlodjela.
18 Gadilo im se svako jelo, ve su stajali
pokraj vrata smrtnih.
On ih oslobodio od njihove nevolje.
20 Poslao svoju rije i ozdravio ih, i izbavi
ih iz groba.
22 Neka prinesu rtvu hvale, neka navje-
uju njegova djela s radou.
23 Drugi koji su plovili morem na laama,
trgovali na velikim vodama,
24 gledali su djela Gospodinova, njegova
udesa nad dubinom.
25 On je zapovjedio, digao se vihor, koji je
uzburkao valove.
26 Dizala se do nebesa, survali se u du-
binu; onda je njihova dua obnemogla od
nevolje.
27 Posrtali su i ljuljali se kao pijani; sva se
njihova mudrost iscrpla.
On ih oslobodio od njihove nevolje.
29 On je okrenuo buru u tiinu, i morski su
valovi uutjeli.
30 Onda se razveselili to je nastala tiina,
On ih onda poveo u uenu luku.
32 Neka ga hvale pred skupljenim naro-
dom, neka ga slave u Vijeu starjeina.
33 On rijenu zemlju pretvara u pustinju, tla
bogata izvorima u suhu zemlju,
34 plodna polja u slanu pustinju za zlou
njihovih itelja.
35 On pretvara pustinju u jezero, suhu ze-
mlju u tlo bogato izvorima.
36 Ondje onda gladne naseljava; oni podi-
u sebi grad za boravite:
37 siju polja, sade vinograde, skupljaju
Psalmi
456
plodove kao nagradu.
38 On ih blagoslivlja, i oni se veoma mno-
e, i on ne doputa da se umanjuje njihova
marva.
39 Ali kad se prorijede i skueni postanu
pod teretom nesree i brige.
40 Tako izlijeva sramotu na vladare, pusti
da lutaju po pustinji bez puta.
41 Tako izvlai siromaha iz nevolje, njego-
ve obitelji umnoi kao stada.
42 To gledaju pravednici i raduju se; sva
zloa zatvara svoja usta.
43 Tko je mudar, neka zapamti ovo i neka
primi k srcu milosre Gospodinovo.
108
Utjeeno je moje srce, o Boe,
pjevat u i svirat u, utjeen je
moj duh.
2 Probudi se, harfo i citaro, hou probuditi
zoru bijelu.
3 Tebe u slaviti meu narodima, o Gospo-
dine, tebi svirati meu neznabocima.
4 Jer je uzviena do nebesa tvoja milost,
tvoja vjernost do oblaka.
5 Iznad nebesa budi uzvien, o Boe, i sla-
va tvoja iznad zemlje.
6 Da se sad izbave prijatelji tvoji, prui svo-
ju desnicu i uj nas.
7 Ovako je Bog rekao u svojoj svetosti:
Kliui pobjedonosno razdijelit u e-
kem, izmjerit u dolinu Sukot.
8 Moj je Gilead, moj je Manaseh, Efraim
je obrana moje glave, Juda vladarski tap
moj.
9 Moab je moja umivaonica; na Edom u
baciti moju obuu; nad Filistejom u slaviti
pobjedu.
10 Tko e me odvesti u tvrdi grad, tko e
me povesti u Edom?
11 Zar ne ti, o Boe, koji si nas odbacio, koji
nisi iao s naim jedinicama, o Boe?
12 Ah, daj nam pomo pred neprijateljem,
jer je ljudska pomo nitava.
13 S Bogom izvojujemo pobjedu, jer to je
Onaj koji e pogaziti neprijatelje nae.
109
O Boe, diko moja, nemoj ipak
utjeti.
2 Jer se usta puna drskosti, usta puna
lukavosti na mene otvorile, govorili su mi
jezikom laljivim.
3 Okruivali me rijeima punim mrnje,
udarali na mene ni zbog ega.
4 Za ljubav moju optuuju me, a ja se samo
molim.
5 Vratili su mi zlo za dobro, mrnju za ljubav
moju.
6 Postavio protiv njega bezbonika i tui-
telj neka mu stane s desne strane.
7 Kad mu se sudi, neka bude kriv, i molitva
njegova neka mu se upie kao grijeh.
8 Dana njegovih neka bude malo i slubu
njegovu neka dobije drugi.
9 Njegova djeca neka postanu siroad,
njegova ena udovica.
10 Njegova djeca neka se potucaju i prose,
neka budu protjerana iz svojih ruevina.
11 Lihvar neka mu uzme sve njegovo ima-
nje, stranci neka mu razgrabe njegovu
muku.
12 Neka nema nikoga koji bi ga strpljivo
tedio, nikoga koji bi se smilovao njegovoj
siroadi.
13 Njegovo potomstvo neka se iskorijeni,
u sljedeem koljenu neka ugine njegovo
ime.
14 Zlodjela njegovih otaca neka se spome-
ne Gospodin i krivnja njegove majke neka
se ne izbrie.
15 Neka budu uvijek pred oima Gospo-
dinovim. Spomen njihov neka on uniti na
zemlji.
16 Jer se nije sjetio iskazati milosre, nego
je progonio patnika i siromaha, da bi usmr-
tio oajnoga.
17 Kako je volio je kletvu, neka ga ona sti-
gne. Pogrivao je blagoslov, zato neka on
bude daleko od njega.
18 Odjenuo je kletvu kao svoju haljinu, zato
neka ona prodre u njegovu unutranjost
kao voda, u njegove kosti kao ulje.
19 Neka mu ona bude kao odjea, u koje
se zamotava, kao pojas kojim se uvijek
pae.
20 To neka bude Gospodinova kazna mo-
jim tuiteljima i onima koji zlo govore protiv
mene.
21 A ti, o Boe, Gospodine, budi mi u po-
moi zbog svojega Imena; milost je tvoja
puna dobrote, zato me spasi.
22 Jer sam nevoljan i siromah, moje je srce
u meni ranjeno.
23 Kao sjena kad se nagne, tako ja ginem;
kao jato skakavaca tjeraju mene.
24 Moje koljena klecaju od posta, tijelo se
moje gri od mravosti.
25 Postao sam ruglo njima, vide me i mau
glavom.
26 Pomozi mi, Gospodine, moj Boe, u
svojoj ljubavi spasi me.
27 Neka spoznaju da je tvoja ruka, da si ti
sam, Gospodine, napravio ovo.
28 Ako me i psuju, ti e me blagosloviti,
ako i ustaju na mene, posramit e se, a
sluga e se tvoj razveseliti.
29 Sramota e pokriti moje klevetnike; kao
ogrta omotava ih sram.
30 Onda e glasno hvaliti moja usta Gos-
podina, slaviti ga usred mnotva,
31 Jer siromahu stoji s desne strane da ga
Psalmi
457
spasi od njegovih sudaca.
110
Rekao je Gospodin mojemu Gos-
podinu: Sjedi mi s desnu stranu
moju dok poloim tvoje neprijatelje za
podnoje tvojim nogama.
2 Gospodin e ti dati ezlo tvojega vladanja
sa Siona: vladaj posred svojih neprijate-
lja.
3 Narod se tvoj dragovoljno predaje tebi
u dan vojne tvoje u svetom uresu. Iz krila
zore izvire tebi rosa tvoje mladosti.
4 Gospodin se zakleo, nikad se nee po-
kajati: Ti si sveenik zauvijek po redu
Melkizedekovu.
5 Gospodin ti je s desne strane, satire kra-
ljeve u dan svojega gnjeva.
6 On sudi narodima: okolo se gomilaju lei-
ne, satire vladare na irokoj zemlji.
7 Na svojem putu pije iz potoka, zato moe
glavu visoko podignuti.
111
Slava Gospodinu. Od svega srca
slavim Gospodina u krugu praved-
nika i u zajednici.
2 Velika su djela Gospodinova, prouavana
od svih koji uivaju u njima.
3 Njegova su djela krasota i sjajnost; nje-
govo pravedno upravljanje traje zauvijek.
4 Svojim je udesima izveo djelo sjeanja,
Gospodin pun milosti i milosra.
5 Svojim tovateljima dao je jelo; svojega
zavjeta vjeno se spominjao.
6 Svojem je narodu je objavio velika svoja
djela kad im je dao batinu naroda.
7 Djela su njegovih ruku vjernost i pravda;
sve su njegove zapovijedi vjerne.
8 Stoje tvrdo za vjena vremena, dane u
istini i pravici.
9 Otkupljenje poslao svojem narodu; svoj
zavjet ustanovi zauvijek; Ime je njegovo
sveto i strano.
10 Poetak je mudrosti strah Gospodinov;
tko po njemu djeluje, dobije razboritost
spasonosnu, hvala njegova traje zauvijek.
112
Slava Gospodinu. Blagoslovljen je
ovjek koji se boji Gospodina, koji
od srca ljubi njegove zapovijedi.
2 Mono e biti u zemlji njegovo potom-
stvo, jer e rod pravednika biti blagoslov-
ljen.
3 Imanje je i bogatstvo u njegovoj kui;
pravda njegova traje zauvijek.
4 Kao svjetlo u tami sja on pravednicima;
milosrdan je, blag i pravedan.
5 Dobar je ovjek koji je milostiv i daje u
zajam; poslove svoje ureuje po pravici.
6 On se nee poljuljati nikada; u vjenoj
uspomeni ivi pravednik,
7 Ne treba se bojati zla glasa; srce je njego-
vo mirno, on se uzda u Gospodina.
8 Srce je njegovo utjeeno, on se ne boji,
dok ne ponizi svoje neprijatelje.
9 On dijeli obilno, daje siromasima; pravda
njegova ostaje uvijek; zbog bogatstva nje-
gova uzvisuje se mo njegova.
10 A bezbonik gleda to pun jeda, kripi
zubima i gine; elja bezbonika propada.
113
Slava Gospodinu. Hvalite, sluge
Gospodinove, hvalite Ime Gospo-
dinovo.
2 Neka bude Ime Gospodinovo slavljeno
od sada i zauvijek.
3 Od istoka sunanoga do zapada neka se
hvali Ime Gospodinovo.
4 Uzvien je nad svim narodima Gospodin;
sjaj njegov sja iznad nebesa.
5 Tko je jednak Gospodinu, naem Bogu,
koji stoluje u visini?
6 Koji milostivo gleda na nisko na nebesi-
ma i na zemlji.
7 Koji iz praha podie malenoga, iz smea
uzdie siromaha,
8 i posauje ga s vladarima, s glavarima
njegova naroda.
9 On daje da nerotkinja stanuje u kui kao
vesela majka djece. Slava Gospodinu.
114
Kad je iziao Izrael iz Egipta, Ja-
kovljeva iz naroda tuega jezika,
2 onda je postao Juda njegova svetinja,
Izrael njegova vlast.
3 More je to vidjelo i pobjeglo, Jordan se
okrenuo natrag.
4 Bregovi su poskoili kao ovnovi, breuljci
kao mladi janjci.
5 to je tebi, more, da bjei, i tebi, Jorda-
ne, da se okree natrag?
6 Bregovi to skaete kao ovnovi i breuljci
kao mladi janjci?
7 Pred licem Gospodinovim dri, zemljo,
pred licem Boga Jakovljeva.
8 Koji pretvorio hridinu u jezero, kremen u
izvor vode.
115
Ne nama, o Gospodine, ne nama,
nego svojem Imenu daj slavu, zbog
svoje milosti, zbog svoje vjernosti.
2 Zato da bi govorili bezbonici: Gdje je
sada njihov Bog?
3 Bog je na na nebesima; pravi sve to
hoe.
4 A idoli su njihovi srebro i zlato, djelo ruku
ovjejih.
5 Usta imaju, a ne mogu govoriti, dva oka,
a ne mogu vidjeti,
6 dva uha, a ne mogu uti, nos, a ne mogu
mirisati,
Psalmi
458
7 ruke, a ne mogu hvatati, noge, a ne mogu
hodatine putaju glasa iz svojega grla.
8 Koji su ih napravili, neka postanu kao oni,
svaki koji se pouzdao u njih.
9 Izraele, uzdaj se u Gospodinaon im je
pomonik i zatitnik.
10 Kuo Aronova, uzdaj se u Gospodina;
on im je pomonik i zatitnik.
11 Vi koji se bojite Gospodina, uzdajte se
u Gospodina; on je njihov pomonik i za-
titnik.
12 Gospodin se nas spomenuoon e bla-
gosloviti, blagoslovit e kuu Aronovu,
13 blagoslovit e one koji se boje Gospo-
dina, male i velike.
14 Neka vas umnoi Gospodin, vas i vau
djecu.
15 Neka ste blagoslovljeni od Gospodina,
koji stvorio nebo i zemlju.
16 Nebo i nebesa su Gospodinova, a ze-
mlju je dao ljudima.
17 Ne slave mrtvi Gospodina, niti oni koji
su otili u tiinu.
18 Ali mi emo slaviti Gospodina od sada i
zauvijek. Slava Gospodinu.
116
Ljubim Gospodina, jer uslia vapaj
molitve moje.
2 Jer prignu k meni svoje uho i zato u ga
zazivati dok ivim.
3 Bili su me stegnuli okovi smrti, spopale
me tjeskobe svijeta mrtvih, bio sam upao
u tugu i muku.
4 Onda sam prizvao Ime Gospodinovo:
Ah, Gospodine, spasi moj ivot.
5 Milostiv je Gospodin i pravedan; Bog je
na milosrdan.
6 uva malene Gospodinbijedan sam bio,
tada mi je on pomogao.
7 Vrati se, moja duo, u svoj mir, jer ti Gos-
podin napravi dobro.
8 Ti si sauvao moj ivot od smrti, moje oko
od suza, moju nogu od pada.
9 Hodam pred Gospodinom u zemlji ivih.
10 Pun vjere rekao sam: Nevolja me pri-
tisla.
11 Pomislio sam u svojoj tjeskobi: Svaki
ovjek je laljivac.
12 Kako da vratim Gospodinu za sve dobro
to mi napravi?
13 au spasenja uzet u i slaviti Ime Gos-
podinovo,
14 svoj zavjet Gospodinu ispuniti pred
svim njegovim narodom.
15 Dragocjena je u oima Gospodinovim
smrt pravednika njegovih.
16 Ah, Gospodine, ja sam ipak tvoj sluga,
tvoj sluga, sin tvoje slukinje, raskovao si
moje okove.
17 Tebi prinosim rtvu hvale, zazvat u Ime
Gospodinovo.
18 Svoj zavjet Gospodinu ispunit u pred
svim njegovim narodom,
19 u dvorima Gospodinova doma, u tvojoj
sredini, Jeruzaleme. Slava Gospodinu.
117
Oh, hvalite Gospodina, svi narodi.
Slavite ga, svi narodi.
2 Jer nas njegova dobrota uva mono,
vjernost Gospodinova traje zauvijek. Slava
Gospodinu.

118
O, hvalite Gospodina, jer je dobar,
jer vjeno traje njegovo milosre.
2 Neka pjeva Izrael: Vjeno traje njegovo
milosre.
3 Neka pjeva kua Aronova: Vjeno traje
njegovo milosre.
4 Neka pjevaju svi koji se boje Gospodina:
Vjeno traje njegovo milosre.
5 Kad povikao sam u tjeskobi: Gospodine,
uslia me Gospodin, te postao sam slobo-
dan.
6 Gospodin je za mene, neu se bojati se
niega to mi moe napraviti ovjek?
7 Gospodin je za mene meu onima koji
mi pomau, zato u doivjeti pobjedu nad
svojim mrziteljima.
8 Bolje je uzdati se u Gospodina nego se
oslanjati na ovjeka.
9 Bolje je uzdati se u Gospodina nego se
oslanjati na vladare.
10 Svi su me narodi opkolili; u Ime Gospo-
dinovo ja ih unitavam.
11 Opkolili su me, stegnuli me; u Ime Gos-
podinovo ja ih unitavam.
12 Kao roj pela opkolili su me, ugasili se
kao oganj u trnju, u Ime Gospodinovo ja ih
unitavam.
13 Gurnuli me opako da padnem, ali mi je
Gospodin pomogao.
14 Gospodin mi je pobjeda i pjesma, jer mi
je postao Spasitelj.
15 uj. Glas pobjede odjekuje u atorima
pravednika: desnica Gospodinova poka-
zala je snagu.
16 Desnica Gospodinova uzvisila se, de-
snica Gospodinova pokazala je snagu.
17 Nisam umro, ja ivim, i navjeivat u
djela Gospodinova.
18 Teko me kazni Gospodin, ali me nije
predao smrti.
19 Otvorite mi vrata pravde, ui u na njih,
zahvalit u Gospodinu
20 Ovo su vrata to vode Gospodinu; tko je
pravedan, smije ui na njih:
21 Zahvaljujem ti jer si me usliao i postao
si mi spasenje.
22 Kamen, koji su odbacili graditelji, po-
stao je glavni ugaoni kamen.
Psalmi
459
23 To se dogodilo od Gospodina, to je udo
pred oima naim.
24 Ovo je dan koji je napravio Gospodin,
radujmo se i veselimo se njemu.
25 O Gospodine, donesi nam pomo, o
Gospodine, daruj nam sreu.
26 Blagoslovljen je onaj koji dolazi u Ime
Gospodinovo. Blagoslivljamo vas iz Gos-
podinova doma.
27 Bog je Gospodin, on nas obasja; veite
uadima svete rtve sve do rogova rtve-
nika.
28 Ti si moj Bog, tebe u slaviti; ti si moj
Bog, tebe u diiti.
29 O, hvalite Gospodina jer je dobar; vje-
no traje njegovo milosre.
119
Blagoslovljeni su oni koji su ista
ivota, koji idu po zakonu Gospo-
dinovu.
2 Blagoslovljeni su oni koji uvaju Svje-
doanstva njegova, koji ga trae svim
srcem,
3 koji ne prave zlodjela, nego idu njegovim
putovima.
4 Ti si sam dao zapovijedi svoje da se vjer-
no dre.
5 O, kad bi moji putovi bili upravljeni da
drim tvoje zapovijedi.
6 Onda se ne bih nikada posramio pazei
na sve tvoje zapovijedi.
7 Slavim te s pravim srcem kad upoznajem
tvoju pravednu presudu.
8 Drim tono tvoje zapovijedinemoj me
ostaviti sasvim.
9 Kako mladi dri ist svoj ivot? Ako to-
no obdravam tvoju rije.
10 Svim svojim srcem traim te, ne daj mi
da zaem od tvojih zapovijedi.
11 U svojem srcu krijem tvoje rijei, da ni-
kada ne pogrijeim protiv tebe.
12 Blagoslovljen si, O, Gospodine, naui
me svojim zapovijedima.
13 Ustima svojim brojim sve presude tvojih
usta.
14 Vie se radujem ivljenju po tvojim za-
povijedima negoli svemu bogatstvu.
15 Razmiljat u o tvojim propisima i gle-
dati na tvoje putove.
16 Nalazim nasladu u tvojim zapovijedima,
ne zaboravljam tvojih rijei.
17 Daj meni, sluzi svojem, da ivim i drim
tvoje rijei.
18 Otvorio mi oi da vidim udesa tvojega
nauka.
19 Stranac sam na zemlji, ne skrivaj od
mene svojih zapovijedi.
20 Gine moja dua od enje za tvojim
propisima u svako doba.
21 Ti prijeti oholima, prokletnicima, koji
su ostavili tvoje zapovijedi.
22 Uzmi od mene porugu i prezir, jer uvam
tvoja svjedoanstva.
23 Makar vladari sjede da vijeaju protiv
mene, tvoj sluga razmilja o tvojim zapo-
vijedima.
24 Tvoja svjedoanstva su moja radost i
moji savjetnici.
25 U prahu lei moja dua, oivi me svojom
rijeju.
26 Pripovijedao sam stanje svoje i ti si me
sluao, ui me svojim zapovijedima.
27 Pokai mi put propisa svojih, da razmi-
ljam o udesima tvojim.
28 U suzama je moja dua od tuge, okrijepi
me svojim rijeima.
29 Put lai dri daleko od mene, iskai mi
milost svojim naukom.
30 Put vjernosti izabrao sam i tvojih propi-
sa nisam nikada zaboravio.
31 Prianjam za tvoja svjedoanstva, nemoj
me osramotiti, o Gospodine.
32 Putom tvojih zapovijedi idem, jer rai-
ruje moje srce.
33 Pokai mi, o Gospodine, put svojih za-
povijedi, da ga se drim do kraja.
34 Prosvijetli me da uvam tvoj zakon i da
ga drim svim srcem.
35 Prati me na stazi zapovijedi svojih, jer
na njoj nalazim slast svoju.
36 Prikloni moje srce svojim svjedoan-
stvima a ne lakomosti.
37 Odvrati moje oi da ne gledaju ispra-
znost, daj mi da naem ivot na tvojim
putovima.
38 Dri svojem sluzi svoju rije da te se
boji.
39 Odvrati od mene porugu koje se bojim,
jer su tvoje presude krasne.
40 Eto, eznem za tvojim propisima, oivi
me u svojoj dobroti.
41 O Gospodine, neka doe na mene tvoja
milost, tvoje spasenje po tvojoj rijei.
42 Onda imam odgovor onima koji me
grde, jer se uzdajem u tvoju rije.
43 Ne uzimaj posve ustima mojim rijei
istine, jer se uzdajem u odluke tvoje.
44 I uvat u tvoj zakon svagda, zauvijek i
bez prestanka.
45 I hodit u na irokom prostoru, jer sam
nastojao oko tvojih propisa.
46 Pred kraljevima priznavat u tvoja svje-
doanstva, i neu se sramiti.
47 Imam veselje u tvojim propisima, ja ih
ljubim.
48 Tvojim propisima, koje volim, diem
svoje ruke i razmiljam o tvojim zapovije-
dima,
49 Spomeni se svoje rijei svojem sluzi, na
koju si oslonio uzdanje moje.
Psalmi
460
50 To je moja utjeha u mojoj nevolji to me
rije tvoja oivljava.
51 Oholi mi se rugaju veoma, ali ja ne od-
stupam od tvojega zakona.
52 Pomislio sam na stare tvoje presude, o
Gospodine, i bio sam utjeen.
53 Obuzela me srdba zbog bezbonika
koji ostavljaju tvoj zakon.
54 Tvoje zapovijedi postale su mi pjesme
na mjestu putovanja mojega.
55 Nou sam se spominjao tvojega Imena,
o Gospodine, i drao sam tvoj zakon.
56 To je dio moj, da drim tvoje propise.
57 Dio moj, Gospodinetako ja govorim
jest da uvam tvoje rijei.
58 Molim ti se za naklonost iz svega srca:
po svojoj rijei budi mi milostiv.
59 Razmotrio sam svoje putove i okrenuo
svoju nogu tvojim svjedoanstvima.
60 Hitim i ne oklijevam da drim tvoje za-
povijedi.
61 Uad opakih dre me uhvaena, ali ni-
sam zaboravio tvojega zakona.
62 U ponoi u se dii da te slavim zbog
pravednih tvojih presuda.
63 Prijatelj sam svih onih koji te se boje i
dre tvoje propise.
64 Zemlja je, o Gospodine, puna tvoje do-
brote, svojim zapovijedima naui me.
65 Napravio si dobro svojem sluzi, Gospo-
dine, po svojoj rijei.
66 O, naui me dobromu obiaju i znanju,
jer sam se pouzdao u tvoje propise.
67 Prije nego sam podnio kaznu, lutao
sam, ali sada pazim brino na tvoju rije.
68 Ti si tako dobar i dobrostivnaui me
svojim zapovijedima.
69 Oholi pletu na mene la, ali se ja svim
srcem drim tvojih propisa.
70 Beutno je njihovo srce kao salo, a ja
se radujem tvojem nauku.
71 Na spasenje je meni to moram trpjeti
da upoznam tvoje zapovijedi.
72 Zakon usta tvojih vee mi je dobro ne-
goli tisue komada zlata i srebra.
73 Ruke su me tvoje stvorile i napravile,
prosvijetli me da nauim tvoje propise.
74 Koji se boje tebe, vide me i raduju se, jer
sam se pouzdao u tvoju rije.
75 Znam, o Gospodine, ti sudi pravedno i
da me u vjernosti ponizuje.
76 Neka mi tvoja milost bude na utjehu po
tvojoj rijei tvojem sluzi.
77 Neka doe na mene tvoje milosre da
ozdravim, jer je tvoj zakon naslada moja.
78 Oholi neka jadno propadnu, jer su me
nepravedno pritisnuli, a ja razmiljam o
zapovijedima tvojim.
79 Neka se pridrue meni koji se boje tebe
i koji znaju tvoja svjedoanstva.
80 Moje srce neka bude savreno u tvojim
zapovijedima, da ne moram propasti sra-
motno.
81 ezne moja dua za tvojim spasenjem,
tvoju rije ekam.
82 eznu moje oi za rijeju tvojom; mislim:
Kad e mi napokon donijeti utjehu?
83 Ako sam i postao kao mijeh u dimu, ipak
nisam zaboravio tvojih zapovijedi.
84 Kako su mnogobrojni dani tvojega slu-
ge. Kad e suditi onima koji me progo-
ne?
85 Oholi su mi iskopali jame, oni koji prezi-
ru zapovijed tvoju.
86 Sve su tvoje zapovijedi istina, prijevarno
me progone, o pomozi mi.
87 Umalo da me nisu bili ubili na zemlji, ali
ja nisam odstupio od tvojih propisa.
88 U svojoj dobroti daj mi da naem ivot,
da uvam svjedoanstvo usta tvojih.
89 Rije tvoja traje zauvijek, o Gospodine,
tvrdo stoji kao nebo.
90 Kroz sve vae narataje traje istina tvo-
ja, utemeljio si zemlju i ona stoji.
91 Do danas stoje po tvojoj zapovijedi, jer
je tebi sve podloeno.
92 Kad tvoj zakon ne bi bio slast moja, dav-
no bih poginuo u svojoj nevolji.
93 Tvojih zapovijedi neu zaboraviti zauvi-
jek, jer si mi po njima ivot darovao.
94 Tvoj sam ja, pomozi mi, jer istraujem
tvoje propise.
95 Vrebaju me bezbonici da me upropa-
ste, ali ja pazim na tvoja svjedoanstva.
96 Na svemu velikom vidim granicu, samo
je tvoja zapovijed beskrajno velika,
97 Kako sam zavolio tvoj zakonuvijek
mislim o njemu.
98 Zapovijed tvoja pravi me mudrijim negoli
moji neprijatelji, jer je ona uvijek moja.
99 Postajem razumniji od svih svojih ui-
telja, jer razmiljam o tvojim svjedoan-
stvima.
100 Vie sam razboritosti zadobio negoli
starci, jer sauvao sam tvoje zapovijedi.
101 Od svakoga zla puta zaustavio sam
nogu da sauvam tvoju rije.
102 Nisam odstupio od tvojih propisa jer si
me ti pouavao.
103 Kako su slatke mojemu grlu tvoje rijei,
mnogo slae od meda ustima mojim.
104 Od tvojih propisa zadobio sam razbo-
ritost, zato mrzim svaki put lani.
105 Rije je tvoja svjetiljka nozi mojoj, svje-
tlo na stazi mojoj.
106 Zakleo sam se i odluio sam to odrati,
da u drati tvoje pravedne propise.
107 U nevolji sam velikoj, o Gospodine, po
tvojoj rijei daj mi da naem ivot.
108 Primi milostivo rtve mojih usta, Gos-
Psalmi
461
podine, i naui me poznavati propise.
109 Svoj ivot nosim uvijek u svojoj ruci, ali
tvojega zakona nikada nisam zaboravio.
110 Bezbonici su mi stavili zamke, ali ja
nisam odstupio od tvojih zapovijedi.
111 Batina su moja zauvijek tvoja svje-
doanstva, jer su samo ona slast mojem
srcu.
112 Prignuo sam svoje srce da vrim tvoje
zapovijedi zauvijek, bez kraja.
113 Nestalni su mi mrski, a ja sam zavoljeo
tvoj nauk.
114 Ti si mi okrilje i tit, ekam tvoju rije.
115 Odstupite od mene, zloinci, jer hou
drati zapovijedi svojega Boga.
116 Podupri me po svojoj rijei da mogu
ivjeti i nemoj me osramotiti u mojem na-
danju.
117 O, pomozi mi da se spasim i da se uvi-
jek veselim tvojim zapovijedima.
118 Odbacuje sve koji ostavljaju tvoje za-
povijedi, jer je miljenje njihovo isprazno.
119 Kao troske dri sve bezbonike na
zemlji, zato volim tvoja svjedoanstva.
120 Od straha pred tobom dre moje tije-
lo; presuda tvojih bojim se.
121 inio sam to je pravedno i poteno,
zato me nemoj predati mojim neprijatelji-
ma.
122 Zauzmi se za svojega slugu na dobro
njegovo, i ne daj da me ikada pritisnu oho-
li.
123 Moje oi eznu za tvojom pomoi, za
obeanjem tvojega spasenja
124 Napravi svojem sluzi po svojoj milosti
i svojim zapovijedima naui me.
125 Ja sam tvoj sluga, prosvijetli me da
razumijem tvoja svjedoanstva.
126 Vrijeme je da se radi Gospodine, prekr-
ili su tvoj zakon.
127 Zato sam zavoljeo tvoje propise vie
nego zlato, da, nego eeno zlato.
128 Zato se drim tvojih zapovijedi, mrzim
svaku stazu lanu.
129 Divna su veoma tvoja svjedoanstva;
zato ih dobro uva moja dua.
130 Svjetlo daje objava tvojih rijei, pravi
mudrima malene.
131 Pun udnje otvaram svoja usta, e-
znem za tvojim propisima.
132 Okreni se meni i budi mi milostiv kako
to zaslue koji ljube tvoje Ime.
133 Napravi moje korake vrste po svojoj
rijei i ne daj da ita zlo ovlada samnom.
134 Izbavi me od ljudskog nasilja i drat u
tvoje zapovijedi.
135 Daj da tvoje lice obasja tvojega slugu i
naui me poznavati tvoje zapovijedi.
136 Iz oiju se mojih sputaju potoci zbog
onih koji ne dre tvojega zakona.
137 Pravedan si, o Gospodine, i pravedne
su tvoje presude.
138 Svoja svjedoanstva izdao si u pravdi
i punoj istini.
139 Moja revnost izjeda me, jer tlaitelji
moji zaboravljaju tvoju rije.
140 Rije je tvoja veoma ista, sluga je tvoj
zavoljeo.
141 Ja sam malen i prezren, ali tvojih pro-
pisa ne zaboravljam.
142 Pravda je tvoja pravda vjena, i zakon
je tvoj istina.
143 Tjeskoba i nevolja snale su me, ali
propisi tvoji slast su moja.
144 Pravedna su tvoja svjedoanstva u
vijeke, prosvijetli me da mogu ivjeti.
145 Viem iz svega srca: O Gospodine,
usliaj me, drat u tvoje zapovijedi.
146 Prizivam te, spasi me, drat u tvoja
svjedoanstva.
147 U rano ve jutro doao sam i zavapio,
tvoju rije ekam.
148 Jo prije jutra bdjele su moje oi da
razmiljam o tvojoj rijei.
149 uj moj glas, Gospodine, po svojoj
milosti, po svojoj pravdi daj mi da naem
ivot.
150 Pribliuju se oni koji idu za opainom,
koji su daleko udaljeni od tvojega nauka.
151 Ti si blizu, o Gospodine, i svi su propisi
tvoji istina.
152 Od poetka znam iz svjedoanstva
tvojih da si ih izdao zauvijek.
153 Pogledaj moju nevolju i spasi si me, jer
nisam zaboravio tvojega nauka.
154 Brani pravo moje i izbavi me; po svojoj
rijei daj mi da naem ivot.
155 Daleko je od bezbonika udaljeno
spasenje, jer ne pitaju nita za tvoje zapo-
vijedi.
156 Milosre je tvoje, o Gospodine, veoma
veliko; po svojoj pravdi daj mi da naem
ivot.
157 Mnogo je tlaitelja i mojih progonitelja,
ja ne odstupam od tvojega svjedoan-
stva.
158 Vidim bezbonike i ao mi je da se ne
brinu za tvoje zapovijedi.
159 Eto, ja ljubim tvoje zapovijedi, Gos-
podine, po svojoj dobroti daj mi da naem
ivot.
160 Cjelovitost je tvoje rijei istina, vjeno
traje tvoja svaka pravedna presuda.
161 Vladari me pritiu ni za to, ali moje
srce dre samo pred tvojim rijeima.
162 Radujem se tvojim rijeima kao onaj
koji zadobije bogat plijen.
163 Mrzim i gadi mi se la, a zavoljeo sam
tvoj zakon.
164 Sedam puta na dan hvalim te zbog
Psalmi
462
tvojih pravednih presuda.
165 Tko ljubi tvoj zakon, velik mir ima i u
njemu vie nema spoticanja.
166 ekam tvoje spasenje, Gospodine, i
izvrujem tvoje propise.
167 Drim se svjedoanstva tvojih, ljubim
ih veoma.
168 Drim tvoje propise i tvoja svjedo-
anstva, jer su svi moji putovi tebi dobro
poznati.
169 Neka prodre moj vapaj do tebe, o Gos-
podine, po svojoj rijei prosvijetli me.
170 Neka doe moja molitva pred tvoje
lice, po svojoj rijei daj mi da naem spa-
senje.
171 Usta e moja pjevati hvalu tebi, jer me
ui poznavati svoje zapovijedi.
172 Neka moj jezik pjeva o tvojoj zapovije-
di, jer su propisi tvoji svi pravedni.
173 Neka tvoja ruka bude moja pomo, jer
sam odabrao tvoje propise.
174 eznem, o Gospodine, za tvojim spa-
senjem, i tvoj nauk je moja naslada.
175 Neka ivi moja dua da te slavi, daj da
mi tvoje presude pomognu.
176 Lutam naokolo kao ovca izgubljena;
trai svojega slugu, jer tvojih zapovijedi
nisam zaboravio.
120
U svojoj tjeskobi zavikao sam
Gospodinu i usliao me.
2 Ah, o Gospodine, izbavi me od usta lalji-
vih, od jezika lukava.
3 to e ti se dati, ili to e ti se napraviti,
ti jezie lukavi?
4 Naotrene strijele ratnika sa smrekovim
ugljevljem.
5 Jao meni to sam gost u Meeku, da pre-
bivam meu atorima cedarskim.
6 Dugo ve prebiva moja dua kod mrzi-
telja mira.
7 Ja sam miran, ako li to progovorim, oni
hoe svau.
121
Podiem svoje oi gore prema go-
rama, odakle e mi doi pomo.
2 Pomo mi dolazi od Gospodina, koji stvo-
rio nebo i zemlju.
3 Ne da on da popusti tvoja noga, ne spava
tvoj uvar.
4 Gle, nikada ne spava, nikada ne drijema
uvar Izraelov.
5 Gospodin je tvoj uvar, Gospodin je sjena
tvoja; on ti stoji s desne strane.
6 Da ti danju sunce ne naudi, ni mjesec u
noi.
7 Gospodin te titi od svakoga zla, on uva
tvoj ivot.
8 Gospodin uva izlazak tvoj i dolazak tvoj
od sada i zauvijek.
122
Poveselio sam se kada su mi ka-
zali: Idemo u Gospodinov dom.
2 Evo ve stoje noge nae na tvojim vrati-
ma, o Jeruzaleme.
3 Jeruzaleme, ti si sagraen kao grad gdje
se svi sastaju.
4 Plemena putuju ondje, plemena Gospo-
dinova; Izraelu je zakon slaviti Ime Gospo-
dinovo.
5 Jer ondje stoje sudaka prijestolja, prije-
stolja kue Davidove.
6 elite mir Jeruzalemu, spasenje onima
koji te ljube.
7 Neka vlada mir u tvojim zidinama, spokoj
u tvojim dvorima.
8 Zbog svoje brae i roaka svojih govo-
rim: Mir s tobom.
9 Zbog kue Gospodina, naega Boga,
molit u tebi za blagoslov.

123
Svoje oi podiem k tebi koji sto-
luje na nebesima.
2 Eto, kao to su oi sluga uprte u ruku
gospodara njihova, kao to oi slukinje u
ruku gospodarice njezine, tako su oi nae
uprte u Gospodina, naega Boga, dok nam
iskae milost.
3 Smiluj se nama, o Gospodine, smiluj se
nama, jer smo se obilno nasitili sramote.
4 Dua je naa presita poruge bogatih,
prezira oholih.
124
Da nije bio Gospodin na naoj
strani, neka rekne Izrael;
2 da nije bio Gospodin s nama, kad su ljudi
ustali na nas,
3 ive bi nas bili prodrli, kada se protiv nas
bijes njihov raspalio,
4 vode bi nas bile odnijele, divlji bi potok
bio preao preko nas,
5 bile bi nas potopile silne vode.
6 Blagoslovljen neka je Gospodin, koji nas
ne baci za plijen zubima njihovim.
7 Dua se naa izbavi kao ptica iz zamke
ptiarskezamka je rastrgana, i mi smo
slobodni.
8 Pomo je naa u Imenu Gospodinovu,
125
Oni koji se uzdaju u Gospodina su
kao Gora Sion, koja se ne moe
pomaknuti, koja stoji zauvijek.
2 Kao to Jeruzalem okruuju gore, tako
Gospodin okruuje svoj narod od sada i
zauvijek.
3 Zato ne smije ezlo zloe tlaiti udes
pravednika, da i pravednici ne prue svoje
ruke za zloom.
4 Gospodin neka pravi dobro dobrima,
onima koji su prava srca.
Psalmi
463
5 A koji skreu na krive staze, neka ih Gos-
podin otjera s onima koji prave zlodjela.
Spasenje Izraelu.
126
Kada je ono Gospodin vratio su-
nje Siona, onda nam je bilo kao
da smo sanjali.
2 Onda su usta naa bila puna smijanja,
jezik na pun kliktanja. Onda se govorilo
po narodima: Gospodin im je napravio
veliko djelo.
3 Gospodin je napravio djelo na nama, zato
smo bili veseli.
4 Ah, Gospodine, okreni sudbinu nau kao
potoke u junoj zemlji.
5 Koji siju sa suzama neka anju s pjeva-
njem.
6 Sada ide sa suzama, koji nosi sjeme da
sije, ali s pjesmom dolazi, dolazi natrag
nosei svoje snopove.
127
Ako Gospodin ne gradi kuu, uza-
lud se mue koji ju grade. Ako
Gospodin ne uva grad, uzalud bdije onaj
koji ga uva.
2 Uzalud je to se rano diete i kasno za
stol sjedate da jedete kruh muke: svojim
ljubimcima daje ga on u snu.
3 Eto, sinovi su dar Gospodina; plod utrobe
su njegova nagrada.
4 Kao strijele u ruci ratnikovoj, takvi su
sinovi mladosti.
5 Blagoslovljen je ovjek koji je njima na-
punio tobolac svoj. Nee se nikada osra-
motiti i kada se pravdaju na vratima s
neprijateljima.
128
Blagoslovljen je svaki koji se boji
Gospodina, koji hodi njegovim pu-
tovima.
2 to urade tvoje ruke, to e uivati, blago-
slovljen si ti i dobro ti je.
3 ena je tvoja u kui kao rodna loza, kao
mladice masline, tako stoje tvoji sinovi oko
stola tvojega.
4 Eto, takvo e biti blagoslovljen ovjek
koji se boji Gospodina.
5 Gospodin ete blagosloviti sa Siona, ra-
duj se srei Jeruzalema u sve dane svojega
ivota.
6 Da, neka vidi djecu svoje djece. Neka je
mir Izraelu.
129
Teko su me pritiskivali od moje
mladosti, neka rekne Izrael;
2 Teko su me pritiskivali od moje mlado-
sti, ali me nikada nisu svladali.
3 Na mojim leima orali su orai i povukli
dugake brazde.
4 Ali Gospodin, Pravedni, isijee uad bez-
bonika.
5 Sramotno se moraju odatle povui svi
koji mrze Sion.
6 Oni su kao trava na krovovima to se
osui prije nego procvate.
7 Od nje ne napunja etelac svoju ruku, ni
naruaj svoj vezalac.
8 Koji prolaze, ne viu: Neka vas blago-
slovi Gospodin. Blagoslivljamo vas u Ime
Gospodinovo.
130
Iz dubine vapijem k tebi, Gospo-
dine.
2 Gospodine, uj moj glas. Neka tvoje uho
slua moj glasni vapaj.
3 Ako bih se spominjao zlodjela, o Gospo-
dine, Boe, tko bi mogao opstati?
4 Ali je u tebe opratanje, da bi te se bo-
jali.
5 ekam Gospodina; eka moja dua; uz-
dajem se u obeanje njegovo.
6 Moja dua vie se uzdaje u Gospodina
nego straari u jutro, da, vie nego straari
u jutro.
7 Izraele, ekaj Gospodina, jer je u Gospo-
dina milosre, u njemu je bogat otkup.
8 On e otkupiti Izraela od svih njegovih
zlodjela.

131
Gospodine, moje srce nee na vi-
soko, niti moje oi gledaju oholo,
i nikada se ne bavim stvarima to su mi
odvie velike i uzviene.
2 Umirio sam i utiao svoju duu, kao to
dijete mirno poiva na prsima majinim, tako
moja dua mirno poiva kod Boga.
3 Izraele, ekaj Gospodina od sada i zau-
vijek.
132
Spomeni se, Gospodine, Davida i
svih muka njegovih.
2 Kako se zakleo Gospodinu, zavjetovao
se Bogu Jakovljevu:
3 Neu ui u ator stana svojega, niti u
lei na postelju lonice svoje,
4 neu dati sna svojim oima, ni vjeama
svojim drijema,
5 dok ne naem mjesta Gospodinu, stana
monomu Bogu Jakovljevu.
6 Evo, uli smo o tom u plodnoj zemlji; sa-
znali smo to u umskim mjestima.
7 K stanu njegovu ii emo, poklonit emo
se podnoju njegovih nogu.
8 Ustani, Gospodine, svojem poivalitu, ti
i tvoja velemona krinja.
9 Neka se odjenu tvoji sveenici u pra-
vednost, i neka tvoji pobonici kliu od
veselja.
10 Zbog svojega sluge Davida nemoj od-
vratiti lica od svojega pomazanika.
Psalmi
464
11 Prisegnuo Gospodin Davidu prisegu
vjernosti, od koje ne odstupa: Od poroda
tvojega posadit u jednoga na tvoje prije-
stolje.
12 Ako tvoji sinovi sauvaju moj zavjet i
svjedoanstva moja to u ih nauiti, onda
e i njihovi sinovi zauvijek sjediti na tvojem
prijestolju.
13 Jest, Gospodin je izabrao Sion, izabrao
ga za prebivalite svoje:
14 Ovo je u vijeke poivalite moje, ovdje
prebivam, to je bila elja moja.
15 Hranu u njegovu obilno blagosloviti,
siromahe njegove kruhom u nasititi.
16 Sveenike u njegove zaodjeti spa-
senjem, pobonici njegovi radovat e se
veoma.
17 Tu u napraviti da uzraste mo Davidu,
postavit u svjetiljku svojemu pomazani-
ku.
18 Neprijatelje u njegove pokriti sramotom,
a na njemu e sjati kruna njegova.
133
Gle, kako je lijepo i kako je ugodno
kad braa u miru prebivaju zajed-
no.
2 To je kao dragocjeno ulje na glavi to tee
na bradu, bradu Aronovu to kaplje na skut
haljine njegove.
3 To je kao hermonska rosa to pada na
sionske gore, jer ondje Gospodin daje bla-
goslov, ivot zauvijek.
134
Ustanite, blagoslivljajte Gospo-
dina sve sluge Gospodinoveto
stojite u Gospodinovu domu nou.
2 Podignite svoje ruke u svetitu i blago-
slivljajte Gospodina.
3 Neka te blagoslovi Gospodin sa Siona,
135
Slava Gospodinu. Hvalite Ime
Gospodinovo, hvalite ga, sluge
Gospodinove,
2 koji stojite u Gospodinovu domu, u dvo-
rima kue naega Boga.
3 Hvalite Gospodina, jer je dobar Gospo-
din; svirajte imenu njegovu, jer je on mio.
4 Jer Jakova je izabrao sebi Gospodin,
Izraela za posjed svoj.
5 Jest, ja znam: Gospodin je velik, na
Gospodin nadilazi sve bogove.
6 to god je po volji Gospodinu, to On
pravi u nebu i na zemlji, u morima i u svima
dubinama.
7 On izvodi oblake od kraja zemlje, munje
pretvara u kiu, vjetar izvodi iz njegovih
odaja.
8 On pobio prvoroence Egipta, od ovje-
ka do ivineta.
9 On poslao znamenja i udesa usred
tebe, Egipte, protiv faraona i svih njegovih
sluga.
10 On pobijedi narode mnogobrojne i po-
gubi velemone kraljeve:
11 Sihona, amorejskog kralja, i Oga, ba-
anskog kralja, i sva kraljevstva kanaan-
ska.
12 On je dao njihovu zemlju u batinu, u
batinu Izraelu, svojem narodu.
13 Gospodine, tvoje Ime traje vjeno, Gos-
podine, slava je tvoja kroz sve vae nara-
taje.
14 Jer Gospodin pribavlja pravo svojem
narodu, svojim slugama iskazuje milosr-
e.
15 Idoli su neznaboaca srebro i zlato, dje-
lo ruku ovjejih.
16 Usta imaju, a ne mogu govoriti, dva oka,
a ne mogu vidjeti,
17 Dva uha, a ne mogu uti, i daha nema u
ustima njihovim.
18 Koji su ih napravili, neka postanu kao
oni, svaki koji se pouzdao u njih.
19 Kuo Izraelova, blagoslivljajte Gospo-
dina, kuo Aronova, blagoslivljajte Gos-
podina.
20 Kuo Levijeva, blagoslivljajte Gospodi-
na, koji se bojite Gospodina, blagoslivljajte
Gospodina.
21 Blagoslovljen na Sionu Gospodin, koji
stoluje u Jeruzalemu. Slava Gospodinu.
136
Hvalite Gospodina, jer je dobar, je
2 Hvalite Boga Svevinjega, jer vjeno traje
njegovo milosre.
3 Hvalite Gospodina Svevinjega, jer vje-
4 Koji jedini inio udesa velika, jer vjeno
traje njegovo milosre.
5 Koji je stvorio nebesa u mudrosti, jer
6 Koji utvrdi zemlju nad vodom, jer vjeno
7 Koji stvorio velika svjetlila, jer vjeno traje
njegovo milosre.
8 Sunce da vlada danom, jer vjeno traje
njegovo milosre.
9 Mjesec i zvijezde da vladaju nou, jer
10 Koji pobio Egipat u njegovim prvoroen-
cima, jer vjeno traje njegovo milosre.
11 I Izraela izveo iz njega, jer vjeno traje
njegovo milosre.
12 Miicom krepkom i rukom podignutom,
13 Koji razdvoji Crveno more, jer vjeno
14 l provede Izraela posred njega, jer vje-
Psalmi
465
15 I faraona s njegovom vojskom strovali
u Crveno more, jer vjeno traje njegovo
milosre.
16 Koji provede svoj narod kroz pustinju,
17 Koji pobio kraljeve velike, jer vjeno
18 I pobijedi vladare ohole, jer vjeno traje
njegovo milosre.
19 Sihona, amorejskog kralja, jer vjeno
20 I Oga, baanskog kralja, jer vjeno traje
njegovo milosre.
21 Koji je dao njihovu zemlju u batinu, jer
22 U batinu Izraelu, svojem sluzi, jer vje-
23 Koji se spomenu malenkosti nae, jer
24 I izbavi nas od tlaitelja naih, jer vjeno
25 Koji daje hranu svim stvorenjima, jer
26 Hvalite nebeskog Boga, jer vjeno traje
njegovo milosre.
137
Na babilonskim vodama smo sje-
dili i plakali spominjui se Siona.
2 O vrbe ondje, vjeali smo svoje harfe.
3 Ah, ondje su traili od nas oni koji su nas
zarobili, da pjevamo, koji su nas sruili, da
se veselimo: Pjevajte nam pjesmu sion-
sku.
4 Kako da pjevamo pjesmu Gospodinovu
u zemlji tuoj?
5 Ako bih zaboravio tebe, Jeruzaleme,
neka usahne desnica moja.
6 Neka mi jezik prione za nepce ako se tebe
ne bih spomenuo, ako ne bih drao Jeruza-
lema visoko iznad svake radosti svoje.
7 Napomeni, Gospodine, sinovima Edo-
movim dan jeruzalemski; oni su vikali:
Razorite ga, razorite sve do temelja.
8 Keri babilonska, vrijedna propasti, bla-
goslovljen je onaj koji ti plati tvoje djelo
koje si napravila nama.
9 Blagoslovljen je onaj koji uzme i razbije o
kamen tvoju djecu.
138
Od svega srca slavit u te, pred
vladarima svirat u ti.
2 Klanjam se prema tvojemu svetom domu;
zahvaljujem tvojem Imenu na dobroti tvojoj
i vjernosti tvojoj, jer si iznad svega svojega
Imena uzveliao svoju rije.
3 U dan u koji sam zazvao, ti si me usliao,
umnoio si snagu mojoj dui.
4 Slavit e te, Gospodine, svi zemaljski
kraljevi, kad uju rije usta tvojih;
5 Pjevat e putove Gospodinove: jer je ve-
lika slava Gospodinova.
6 Gospodin je uzvien, ali on gleda i nisko-
ga; ohologa izdaleka poznaje.
7 Ako moram i posred tjeskobe hoditi, ti me
dri na ivotu; protiv bijesa mojih neprija-
telja prua svoju ruku, desnica me tvoja
zatiuje.
8 Gospodin mi to dovrava na spasenje;
Gospodine, vjeno traje tvoje milosre;
svojih djela ruku ne ostavljaj.
139
Gospodine, ti si me kuao i upo-
znao me.
2 Ti zna kad sjednem i kad ustanem; ti
razumije ve izdaleka to mislim.
3 Moje hodanje, moje poivanje ti istrau-
je, sve moje putove ti vidi,
4 Jo mi nema rijei na jeziku, a ti je, Gos-
podine, ve pozna tono.
5 Straga i sprijeda ti me okruuje i stavlja
na mene svoju ruku.
6 Odvie je udno za mene takvo znanje,
odvie visoko; ne shvaam ga nikada.
7 Kamo da odem od tvojega Duha, kamo
da uteem od tvojega lica?
8 Da bih se uzdigao gore k nebu: ti si ondje;
da bih legnuo dolje u carstvu mrtvih, gle,
i tu si.
9 Da bih uzeo sebi i krila zore i nastanio se
na kraju mora,
10 i ondje bi me pratila tvoja ruka, prihvatila
bi me tvoja desnica.
11 I da bih pomislio: Jest, neka me zastre
tmina, neka svjetlo oko mene postane
no.
12 I tmina ne bi bila za tebe tamna, no bi
bila svijetla kao dan, tmina kao svjetlo.
13 Jer si ti stvorio bubrege moje, satkao me
u utrobi moje majke.
14 Zahvaljujem ti, divno i udesno ja sam
stvoren; veoma su udesna tvoja djela,
moja dua to zna dobro.
15 Postanje moje nije bilo skriveno od
tebe; kad sam postao u tajnosti, otkan u
zemaljskim dubinama.
16 Oi su me tvoje vidjele kao zametak
bezlian; u knjizi su tvojoj zabiljeeni svi
dani, unaprijed odreeni kad ih jo nije bilo
ni jednoga.
17 Ali za mene, o Boe, kako su teke tvoje
namisli, kako im je silan broj.
18 Brojio sam ih, vie ih je nego pijeska.
Kad se probudim, jo sam uvijek uza te.
19 O, da hoe, Boe, ubiti bezbonika,
krvoloci odstupajte od mene.
20 Oni puni varke govore o tebi; kao tvoji
neprijatelji hvale se isprazno.
21 Zar da ne mrzim one koji tebe mrze,
Gospodine, i da ne prezirem one koji ustaju
Psalmi
466
na tebe?
22 Jest, smrtnom mrnjom mrzit njih; oni
su moji vlastiti neprijatelji.
23 Istrai me, Boe, i upoznaj moje srce,
ispitaj me i upoznaj moje namisli.
24 Vidi, jesam li na zlu putu i vodi me na put
vjenosti.
140
Izbavi me, o Gospodine, od zla
ovjeka, od ovjeka nasilja sau-
vaj me.
2 Od onih koji pomiljaju zlo u srcu, svaki
dan podiu samo svau.
3 Zaotravaju svoje jezike kao zmije, otrov
je ljutice u njihovim ustima.
4 Sauvaj me, o Gospodine, od aka bez-
bonika, od ovjeka nasilja sauvaj me, od
onih, koji gledaju da se spotaknu koraci
moji.
5 Besramni su mi namjestili potajne za-
mke, razapeli su mree na putu i stavili mi
zamke.
6 Ja velim Gospodinu: Ti si moj Bog. uj,
o Gospodine, glas molitve moje.
7 Gospodine Boe, moni branitelju moj,
koji zatiuje moju glavu u dan borbe,
8 O Gospodine, ne daj bezbonicima to
ele. Ne daj da ikada uspiju zle njihove
namisli. Oni bi se ponijeli.
9 Glavu mojih tlaitelja neka pokrije kletva
njihovih usta.
10 Neka padne na njih ivo ugljevlje. Neka
ih on baci u oganj, u propast, da ne ustanu
nikada.
11 ovjek jezian neka ne opstane u ze-
mlji, ovjeka nasilja neka nesrea navede
u propast.
12 Znam da Gospodin vodi stvar nevoljnika
i parnicu siromaha.
13 Pravednici samo zahvaljuju tvojem Ime-
nu; poteni borave pred tvojim licem.
141
Gospodine, vapijem tebi i pobrini
se za mene. uj moj glas, koji va-
pije tebi.
2 Neka vrijedi tebi moja molitva kao mio-
mirisni k d, dizanje mojih ruku kao prinos
veernji.
3 Postavi, o Gospodine, strau ustima mo-
jim, uvaj vrata mojih usana.
4 Ne daj mojem srcu da se prigne zlu, da
poinim zlodjela s ljudima koji prave beza-
konje; ne daj da ikada okusim poslastice
njihove.
5 Neka me bije pravednikto je milost;
neka me ukorom ispravlja, to je ulje za moju
glavu; glava se moja nee od toga otimati;
jest, zlobu njihovu susreem uvijek jo s
molitvom.
6 Slobodno su izali voe njihove iz pilje;
uli su kako su bile blage moje rijei.
7 Kao kad se zemlja brazdi i para, tako se
razletjele nae kosti do eljusti carstva
mrtvih.
8 Zato su tebi, Gospodine Boe, upravlje-
ne moje oi: u tebe traim utoite, nemoj
predati moj ivot smrti.
9 Sauvaj me od zamke koju su mi posta-
vili, od zamke zloinaca.
10 Daj da se bezbonici zapletu u vlastitu
mreu dok ja proem sretno.
142
Glasno viem Gospodinu, glasno
vapijem Gospodinu za milost.
2 Izlijevam pred njim tualjku svoju, nevolju
svoju govorim pred njim.
3 Ako i jest moj duh u meni iznemogao, ti
zna stazu moju, na putu kojim sam iao,
postavili su mi zamku potajno.
4 Pogledaj nadesno i vidi: nemam nikoga
koji pazi na mene, nestalo mi svakoga uto-
ita, nitko se ne brine za moj ivot.
5 O Gospodine, vapijem tebi; velim: ti si
moje utoite, dio moj u zemlji ivih.
6 uj molbu moju, jer sam posve izmoren.
Izbavi me od progonitelja mojih, jer su oni
meni odvie jaki.
7 Izvedi iz zatvora moju duu da slavim
tvoje Ime. Onda e se pravednici radosno
okupiti oko mene kad mi napravi dobro.
143
O Gospodine, usliaj moju molitvu
moje vapaje zbog vjernosti svoje i
usliaj me, jer si pravedan.
2 Ne idi na sud sa svojim slugama, jer nitko
iv nije pravedan pred tobom.
3 Neprijatelj goni moju duu, gazi u prah
moj ivot, gura me u no kao davno po-
mrle.
4 Duh je moj u meni pun straha, srce mi
trne u prsima.
5 Mislim na prole dane, razmiljam o svim
tvojim djelima, promatram radove tvojih
ruku.
6 Pruam tebi svoje ruke; moja dua eka
tebe kao suha zemlja.
7 O Gospodine, usliaj me brzo, moj duh
ve gine, ne skrivaj svojega lica od mene,
inae sam kao oni koji su pali u grob.
8 Daj napravi da doskora iskusim milost
tvoju, jer se uzdajem u tebe. Pokai mi put
kojim u ii, jer tebi podiem svoju duu.
9 Izbavi me od mojih neprijatelja, o Gospo-
dine, jer se utjeem k tebi.
10 Naui me vriti tvoju volju, jer si ti moj
Bog. Duh tvoj dobri neka me vodi po stazi
ravnoj.
11 Zbog svojega Imena, o Gospodine,
odri me na ivotu, jer si pravedan, izvedi
iz nevolje moju duu.
Psalmi
467
12 Po svojoj milosti uniti moje neprijatelje,
uniti sve koji me tvrdo pritiu, jer sam
tvoj sluga.
144
Neka je blagoslovljen Gospodin,
moja obrana, koji naui moje ruke
boju, prste moje ratu.
2 Moja jakost, moja tvrava, moj grad, moj
izbavitelj, moj tit, kome se utjeem, koji mi
je pokorio narode.
3 Gospodine to je ovjek da ga se sjea,
sin zemlje da ga pazi?
4 ovjek je kao dah; dani s u njegovi kao
sjena to prolazi.
5 O Gospodine, prigni nebesa i sii, dotakni
se gora da se zadime.
6 Tresni munjom i rastjeraj ih. Odapni svoje
strijele i smeti ih.
7 Dopri ovdje iz visine, oslobodi me, izvadi
me iz voda silnih, iz ruku stranaca.
8 Njihova usta govore varku, njihova je
desnica puna laljivosti.
9 Pjevam pjesmu novu tebi, o Boe, sviram
ti na harf od deset ica:
10 On je dao pobjedu kraljevima, Davida,
svojega slugu, izbavi od ljutoga maa.
11 Oslobodi me i spasi iz ruku stranaca, nji-
hova usta govore varku, desnica je njihova
puna laljivosti.
12 Onda su nai sinovi kao biljke, visoko
uzrasli u svojoj mladosti, onda su nae
keri kao stupovi, krasno izraeni kao na
dvorima.
13 Onda su itnice nae prepune, obilne
svakim itom; ovce nae mnoe se na tisu-
e i na stotinu tisua na polju naem.
14 Onda su goveda naa tovna bez napa-
daja i nezgode, onda se ne razlijee pla
po ulicama naim.
15 Blagoslovljen je narod kome je sve to
dosueno. Blagoslovljen je narod iji je
Bog Gospodin.
145
Uzvisivat u te, moj Boe, kralju,
blagoslivljat u tvoje Ime uvijek i
zauvijek.
2 Svaki u te dan hvaliti, ime u tvoje diiti
uvijek i zauvijek
3 Velik je Gospodin, hvale dostojan veoma;
nedokuiva je njegova veliina.
4 Narataj hvali tvoja djela drugom nara-
taju i navijeta mona tvoja djela.
5 O velikom sjaju velianstva tvojega go-
vorit u, udesa u tvoja opjevati
6 Oni govore o moi stranih tvojih djela; o
veliini tvojoj ja u pripovijedati.
7 Oni glasno navjeuju uspomenu boga-
te tvoje dobrote i pjevat e o pravednosti
tvojoj.
8 Gospodin je milostiv i pun milosra, str-
pljiv i bogat ljubavlju.
9 Gospodin je dobrostiv prema svakome,
pun milosti za sva svoja djela.
10 Tebe hvale sva tvoja djela, o Gospodine,
slave te pobonici tvoji.
11 Govore o sjaju kraljevstva tvojega i go-
vore o jakosti tvojoj,
12 da jave ljudima o tvojoj moi o velikom
sjaju kraljevstva tvojega.
13 Kraljevstvo je tvoje, kraljevstvo vjeno,
vlast tvoja traje kroz sve narataje; Gospo-
din je vjeran u svim svojim rijeima i svet u
svim svojim djelima.
14 Svima koji padaju, potpora je Gospodin,
sve pognute on uspravlja.
15 Oi svih ekaju tebe, ti im daje hranu u
pravo vrijeme.
16 Otvara svoju ruku i siti dobrotom sve
to ivi.
17 Pravedan je Gospodin na svim svojim
putovima i dobrostiv u svim svojim djeli-
ma.
18 Gospodin je blizu svih koji ga zazivaju,
svih koji ga zazivaju u vjernosti.
19 elju ispunja onima, koji ga se boje,
njihov vapaj uje i spasava ih.
20 Zatiuje Gospodin sve koji ga ljube, a
bezbonike sve unitava.
21 Slavu Gospodinovu navjeuju moja
usta, svako tijelo hvali sveto njegovo Ime
uvijek i zauvijek.
146
Slava Gospodinu. Hvali, duo
moja, Gospodina.
2 Hvalit u Gospodina za svojega ivota,
pjevat u svojem Bogu dok me god ima.
3 Ne uzdajte se u vladare, u sina kojega
ovjeka, koji ne moe pomoi.
4 Njegov dah izlazi, te se vraa u zemlju; u
isti dan rastope se njegove namisli.
5 Blagoslovljen je onaj kome je pomonik
Bog Jakovljev, kome je uzdanje u Gospo-
dinu, njegovu Bogu.
6 U njemu, koji stvorio nebo i zemlju, more
i sve to je u njima; koji dri vjernost zau-
vijek,
7 koji vri pravdu potlaenima, koji daje
kruh gladnima. Gospodin oslobaa zaro-
bljene.
8 Gospodin otvara oi slijepcima, Gos-
podin uspravlja pognute, Gospodin ljubi
pravednike.
9 Gospodin uva doljake, uzdrava siroad
i udovice, a bezbonicima put zakruje.
10 Gospodin je kralj zauvijek, Sione, Bog
je tvoj kroz sve vae narataje. Slava Gos-
podinu.
147
Hvalite Gospodina, jer je lijepo
pjevati hvalu naem Bogu, jer je
Psalmi
468
milo pjevati hvalospjev.
2 Gospodin zida Jeruzalem; okuplja raspr-
ene Izraelove sinove;
3 On iscjeljuje srca slomljena i zavija rane
njihove.
4 On odreuje zvjezdama njihov broj, koji
ih sve zove imenom.
5 Gospodin je na tako velik i u moi tako
bogat; mudrost njegova nema granica.
6 Gospodin pridie nevoljne, a bezbonike
ponizuje do zemlje.
7 Hvalu pjevajte Gospodinu, svirajte na-
em Bogu na citari.
8 Njemu koji zastire nebesa oblacima, koji
sprema zemlji kiu, koji pravi da raste na
gorama trava,
9 koji daje ivotinjama njihovu hranu i mla-
dim gavranimaza to oni viu.
10 On ne mari za jake konje, niti mu je mila
hitra noga junakova.
11 Gospodinu su po volji samo oni koji ga
se boje, samo oni koji se uzdaju u njegovu
milost.
12 Slavi, Jeruzaleme, Gospodina, hvalu
pjevaj svojem Bogu, Sione.
13 Jer on utvruje prijevornice vrata tvojih,
blagoslivlja tvoju djecu u tebi.
14 On pribavlja mir tvojoj zemlji, on te siti
jedrom penicom;.
15 On alje zapovijed svoju na zemljubrzo
tee njegova zapovijed.
16 On daje snijeg kao vunu, sipa inje kao
pepeo.
17 On baca svoj grad kao zalogaje, tko
moe opstati pred njegovom studeni?
18 On alje svoju rije i sve se rastopi, dah-
ne svojim dahom i poteku vode.
19 On javlja svoju rije Jakovu, svoje zako-
ne i propise Izraelu.
20 Tako nije napravio nijednom drugom
narodu, niti su oni nauili njegovih propisa.
Slava Gospodinu.
148
dina s nebesa, hvalite ga na visi-
nama nebeskim.
2 Hvalite ga, svi aneli njegovi, hvalite ga,
sve njegove vojske.
3 Hvalite ga, sunce i mjesee, hvalite ga,
sve sjajne zvijezde.
4 Hvalite ga, najvia nebesa i vode nad
nebesima.
5 Neka hvale Ime Gospodinovo, jer On je
zapovjedio i stvorilo se.
6 Postavio ih zauvijek i zauvijek, dao im je
zakone to ne prolaze nikada.
7 Hvalite Gospodina sa zemlje, morske
nemani i sve dubine.
8 Ognju i tuo, snijee i paro, vihore, izvri-
telju njegove rijei.
9 Gore i svi breuljci, rodna stabla i svi
cedri.
10 Zvijeri i sve pitome ivotinje, crvi i ptice
krilate.
11 Zemaljski kraljevi, svi narodi, vladari, svi
sudci na zemlji.
12 Momci i djevojke, starci i djeaci.
13 Neka hvale Ime Gospodinovo, jer je
samo njegovo Ime uzvieno, njegova slava
nadvisuje zemlju i nebo.
14 Dao je mo svojem narodu, on je na
diku svim pobonicima svojim, Izraelovim
sinovima, narodu, koji je blizu njega. Slava
Gospodinu.
149
Slava Gospodinu. Pjevajte Gos-
podinu novu pjesmu, njegova je
hvala u zboru pobonika.
2 Neka se veseli Izrael svojemu Stvori-
telju, sinovi sionski neka kliku svojem
kralju.
3 Neka hvale njegovo Ime u kolu, neka mu
sviraju na bubanj i citaru.
4 Jer Gospodin milost daje svojem narodu,
ovjenava patnike spasenjem.
5 Neka kliku pobonici u slavi, neka se
vesele u svojim lonicama.
6 Neka je hvala Boja u ustima njihovim, a
maevi dvosjekli u njihovoj ruci.
7 Da se osvete narodima i pokaraju ple-
mena;
8 da stave njihove kraljeve u lance, njihove
knezove u eljezne okove;
9 kako je pisano, da izvre sud na njima: to
je pravo asti za sve njegove pobonike.
Slava Gospodinu.
150
dina u njegovu svetitu. Hvalite ga
u njegovoj jakoj utvrdi.
2 Hvalite ga zbog velikih njegovih djela.
Hvalite ga prema silnoj veliini njegovoj.
3 Hvalite ga uz glas trube. Hvalite ga uz
harfu i citaru.
4 Hvalite ga uz bubanj i ples. Hvalite ga uz
ice i frule.
5 Hvalite ga uz jasne cimbale. Hvalite ga uz
cimbale zvonke.
6 Sve to die, neka hvali Gospodina. Slava
Gospodinu.
Psalmi
469
Mudre Izreke
26 Zato u se i ja smijati vaoj nesrei, ru-
gat u se kad vas napadne tjeskoba,
27 kao kad va strah na vas navali kao ne-
vrijeme i vaa pogibao kao kad doe oluja,
kad nasrne na vas nevolja i muka.
28 Onda e me zvati, ali se ja neu odazva-
ti; trait e me brino, ali me nee nai.
29 Jer su mrzili znanje, i nisu izabrali strah
Gospodinov,
30 za moj savjet nisu se nikada brinuli, sva
su moja karanja prezirali.
31 Stoga e jesti plod svojih djela i nasitit
e se svojih nauma.
32 Odbijanje malenih donosi smrt, a bez-
brinost bezumnika e ih unititi.
33 Ali tkogod mene slijedi, moe sigurno
ivjeti i miran biti, bez straha od zla.
Plodovi mudrosti
2
Moj sine, ako primi moje rijei, i kod
sebe pohrani moje naputke,
2 tako da mudrosti prikloni svoje uho,
svoje srce okrene razboritosti;
3 jest, ako prizove mudrost, svoj glas po-
digne k spoznaji;
4 ako je trai kao srebro, kao skriveno
blago ako je potrai;
5 onda e upoznati strah Gospodinov i
dobit e spoznanje Boga.
6 Jer mudrost daje samo Gospodin, spo-
znaja i razboritost dolaze iz njegovih usta.
7 Iskrenima uva spasenje, tit je onima,
koji hode u nedunosti.
8 Zatiuje stazu pravde i uva put svojih
pobonika.
9 Onda e zadobiti razumijevanje za pra-
vednost, potenje i iskrenost za svaki
dobar put.
10 Kad mudrost ue u tvoje srce, spoznaja
razveseli tvoju duu:
11 oprez e bdjeti nad tobom, razbor e
te uvati,
12 uvat e te od zla puta, od ljudi koji go-
vore varavo,
13 koji ostavljaju prave staze, da idu puto-
vima mranim;
14 koji se raduju inei zlo, uitak nalaze u
zloj opaini;
15 ija je staza kriva i koji su lukavi na svo-
jim putovima;
16 koja te uva od ene drugoga, od stran-
kinje koja laskavo govori,
17 koja ostavlja prijatelja svoje mladosti i
zaboravlja zavjet svojega Boga.
18 Zaista u smrt tone kua njezina, u car-
stvo mrtvih idu njezini putovi.
Svrha i poetak mudrosti
1
Mudre Izreke Salomona, sina Davido-
va, kralja Izraelova:
2 za spoznati mudrost i pouku, shvatiti
razumne rijei,
3 da se primi pouka mudrosti, pravednost,
potenje i iskrenost,
4 dati razboritost neiskusnima, razum i
spoznaju mladiu.
5 uje li ih mudrac, u znanju e porasti, a
razuman ovjek e stei mudrost.
6 Razumjet e govor prie i prispodobe,
rijei i zagonetke mudraca.
7 Strah od Gospodina je poetak znanja;
samo luaci preziru mudrost i pouku.
8 Moj sine, sluaj pouku svojega oca i ne
naputaj naputak svoje majke;
9 jer e biti ures na tvojoj glavi i lanii oko
tvojega vrata.
10 Moj sine, ako te mame grjenici nemoj
pristati.
11 Ako su rekli: Doi s nama, vrebajmo da
prolijemo krv, da stavimo zamku neduno-
mu ni za to;
12 ive ih proderimo kao carstvo mrtvih, s
koom i kosom, kao one koji su u grobu;
13 dobit emo koje dragocjeno dobro, na-
punit emo svoje kue plijenom;
14 u naem krugu bacit e svoj drijeb, da
svi imamo zajedniku novarku.
15 Moj sine, ne idi s njima na put, dri svoju
nogu daleko od njihove staze;
16 jer njihove noge tre k zlu, hite prolije-
vati krv.
17 Zaista, uzalud je razapeta mrea pred
oima svih ptica;
18 vrebaju svoju vlastitu krv, stavljaju sami
sebi zamku.
19 To je sudbina svakoga koji je lakom za
nepravednim dobitkom; uzima ivot vla-
snika.
20 Mudrost zove glasno na otvorenom; na
otvorenim trgovima podie svoj glas.
21 Na zidovima visoko gore razlijee se
njezin povik; na otvorenim vratima grada
dri svoje govore:
22 Dokle ete jo, vi bezumnici, ljubiti be-
zumnost? Jer podsmjevai uivaju u pod-
smijehu, i bezumnici mrze razboritost?
23 Primite moju opomenu. Zaista, izlit u
svoj duh na vas, i objavit u vam svoje
rijei.
24 Jer sam vas zvao, a vi ste odbili, ja sam
raskrilio svoje ruke, a nitko nije mario,
25 jer ste u vjetar bacali svaki moj savjet,
niste htjeli sluati moju opomenu,
470
19 Tko se svrati k njoj, ne dolazi nikada na-
trag, ne stane vie nikada na staze ivota.
20 Zato hodi putom dobrih i dri se staze
pravednika.
21 Jer samo dobri prebivat e u zemlji,
samo e poteni ostati u njoj.
22 A bezbonici e se istrgnuti iz zemlje,
bezakonici iz nje iskorijeniti.
Boj se Boga i voli blinjega
3
Moj sine, ne zaboravljaj moj zakon, a
tvoje srce neka se dri moje upute,
2 jer ti one donose dug ivot, godine bla-
gostanja i puno sree.
3 Nikad te nee ostaviti ljubav i vjernost, i
privei moje zapovijedi na svoj vrat, napii
ih na plou svojega srca.
4 i tako nalazi milost i bogatu nagradu kod
Boga i ljudi.
5 Uzdaj se u Gospodina svim srcem, i ne
oslanjaj se na svoju razboritost.
6 Misli na njega na svim svojim putovima,
i on e ti ravnati staze.
7 Ne dri sam sebe mudrim, boj se Gospo-
dina i kloni se zla.
8 To pravi tvoje tijelo zdravim i vrelo mlado-
sti tvojim udovima.
9 Daj ast Gospodinu svojim posjedom i
prvinama svega svojega dohotka.
10 Onda e se napuniti tvoje itnice obilja i
prelijevat e se vino iz tvojih baava.
11 Moj sine, ne misli nisko o stezi Gos-
podinovoj i nemoj da ti omrzne njegovo
karanje.
12 Jer koga ljubi Gospodin, onoga ukorom
ispravlja kao otac sina kome hoe dobro.
13 Blagoslovljen je ovjek koji postigne
mudrost i ovjek koji dobije razboritost.
14 Jer je bolje nju stei nego srebro; nju
dobiti vie vrijedi od zlata.
15 Dragocjenija je od bisera; sve tvoje dra-
gocjenosti ne mogu se s njom izjednaiti.
16 Dug ivot krije se u desnici, bogatstvo i
ast u njezinoj ljevici.
17 Putovi su njezini putovi miline i sve nje-
zine staze pune su sree.
18 Stablo ivota je onome koji se nje pri-
hvati i tko je dri vrsto, sretni su svi koji ju
zadre.
19 Gospodin je mudrou utemeljio ze-
mlju, utvrdio nebesa razboritou.
20 Mudrou njegovom provale vode iz
dubine, oblaci kaplju rosom.
21 Moj sine, ne gubi je s oiju, uvaj razbo-
ritost i oprez.
22 Tako e one biti tvojoj dui za ivot, tvo-
jem vratu za ures.
23 Onda e ii bez brige svojim putom i
nee se spotaknuti svojom nogom.
24 Kad legne, ne treba se bojati i kad
poiva, slatko spava.
25 Ne treba se bojati nagle strahote niti od
pogibelji bezbonika kad naie;
26 jer e Gospodin biti pouzdanje tvoje i
uvat e tvoju nogu od zamke.
27 Oskudnima ne uskrauj dobroinstva,
kad je u tvojoj moi da ga dijeli.
28 Ne govori svojem blinjemu: Idi, doi
opet, sutra u ti dati, kad moe to ve
danas.
29 Ne izmiljaj nita zlo protiv svojega bli-
njega dok on boravi kod tebe bez brige.
30 Ne svaaj se ni s kim bez razloga, ako ti
se nije nita napravilo na ao.
31 Nemoj zavidjeti ljudima nasilnicima i ne
izabiraj njihovih putova.
32 Jer Gospodinu se gadi bezbonik, a
poboniku je vjeran prijatelj.
33 Prokletstvo Gospodinovo lei na kui
bezbonikovoj, a stan pravednika blago-
slivlja.
34 Ima li posla s podsmjevaima, on sam
bude podsmjeva, a poniznima daje mi-
lost.
35 ast je batina mudroga, a sramotu
tedi on za bezumnike.
Mudrost kao vodilja
4
Sluajte, djeco, opomenu oevu pazi-
te da se nauite mudrosti.
2 Jer vam dobre pouke dajem; ne prezirite
mojih naputaka.
3 Kad sam jo kao dijete boravio kod svo-
jega oca, kao njeno, jedino dijete pod
okriljem majke,
4 onda me on uio i rekao mi: Neka tvoje
srce dri vrsto moje rijei i obdravaj moje
zapovijedi, pa e ivjeti.
5 Pribavi sebi mudrost, pribavi sebi raz-
boritost, ne zaboravljaj to i ne odstupaj od
rijei mojih usta.
6 Nemoj je ostaviti: ona e te uvati, ljubi je
i ona e te braniti.
7 Glavno je mudrost: pribavi sebi mudro-
sti; pribavi sebi razboritost svim svojim
imanjem.
8 Cijeni je visoko, ona e te uzvisiti, ona e
te proslaviti kad je zavoli.
9 Oko glave tvoje savit e ti mio vijenac,
sjajnu krunu dat e ti.
10 Sluaj, moj sine, primi moje rijei i umno-
it e ti se godine ivota.
11 Pokazat u ti put mudrosti, vodit u te
pravom stazom.
12 Uzae li po njoj, nee se stezati tvoj
korak, potri li po njoj, nee se spota-
knuti.
13 Dri vrsto pouku, ne putaj je, uvaj je,
jer ona je tvoj ivot.
14 Ne stupaj na stazu bezbonika i ne ho-
Mudre Izreke
471
daj putom zlikovaca.
15 Bjei od njega, nemoj ii po njemu, uklo-
ni mu se i proi ga.
16 Oni ne mogu poinuti ako ne poine
nikakvo zlo i san im je uzet ako koga ne
zavedu.
17 Jer jedu kruh bezbonika i piju vino
nasilja.
18 Staza je pravednika kao osvit; on sve
vie svijetli do potpuna dana.
19 Put je bezbonika kao tamna no, ne
znaju na to e se spotaknuti.
20 Moj sine, pazi na moje rijei i prigni svoje
uho mojim priama.
21 Neka ti nikada ne odlaze iz oiju i uvaj
ih na dnu srca.
22 Jer tko ih nae, za njega su ivot, svemu
njegovu tijelu zdravlje.
23 Svom briljivou uvaj svoje srce, jer
iz njega izvire ivot.
24 Dri daleko od svojih usta la i tvoje
usne neka budu iste od varke.
25 Pravo neka gleda oko tvoje i trepavice
tvoje neka pogledaju slobodno pred tebe.
26 Svoje noge stavi na ravnu stazu, svi tvoji
putovi neka su tvrdo odreeni.
27 Ne skrei nadesno ili nalijevo, dri dale-
ko svoju nogu od zla.
uvati se nevjernosti
5
Moj sine, pripazi na moju mudrost; pri-
gni svoje uho k razboritosti mojoj.
2 Tako se dri mudrosti i uva pouku
usnama svojim.
3 S usana bludnice kaplje med i grlo joj je
glae od ulja.
4 Ali na posljetku gorka je kao pelin, otra
kao dvosjekli ma.
5 Noge njezine silaze k smrti, koraci njezini
do pakla vode.
6 Ona ne ide stazom ivota, na neprekid-
nim putovima gine, a da ne opaa.
7 Dajte, sinovi, posluajte me, i ne odstu-
pajte od rijei mojih usta.
8 Dri daleko od nje svoj put. Ne pribliuj
se k vratima kue njezine.
9 Inae predaje drugima cvijet mladosti
svoje, i svoje godine okrutnomu.
10 Inae site se drugi na tvojem imanju,
tvoja zasluba dolazi u kuu doljaka.
11 Ti bi jo morao na posljetku gorko jadi-
kovati kad bi ti se oduzelo tijelo i meso,
12 i velim: Ah, mrzio sam pouku, niti sam
sluao one koji su me uili.
13 Glas uitelja svojih nisam sluao, svoje
uho nisam prignuo odgojiteljima svojim.
14 Gotovo bih bio posve upao u nesreu
usred skupa i zajednice.
15 Pij vodu iz svojega vlastitog studenca i
ubor-vodu iz svojega vrela.
16 Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji
potoci po ulicama?
17 Neka oni budu samo tvoji, a ne za do-
ljake s tobom.
18 Neka je blagoslovljen izvor tvoj i veseli
se eni mladosti svoje.
19 Kao kouti punoj miline, srni punoj ljup-
kosti, neka te ljubav k njoj smije uvijek za-
nijeti i naslauj se uvijek u njezinoj ljubavi.
20 Zato bi se, moj sine, radovao s dru-
gom, zato bi strankinju grlio u ljubavi?
21 Zaista, pred Gospodinovim su oima
ovjeji putovi, on pazi na sve njegove
staze.
22 Zloinca hvataju njegova vlastita zlo-
djela, uadima svojih grijeha on bude ve-
zan.
23 Umrijet e zbog nestaice pouke; on e
se sruiti u velikoj svojoj ludosti.
uvati se osobito preljubnitva
6
Moj sine, ako si postao jamac za svo-
jega blinjega, ako si dao ruku drugo-
me,
2 ako si se vezao kojim obeanjem, ako te
dre za rije.
3 Napravi ovo, moj sine, da se oslobodi
jer si dopao u ruke svojem blinjemu; idi,
baci se na tlo, moli svojega blinjega.
4 Ne daj sna svojim oima, ni svojim trepa-
vicama drijema.
5 Otmi se iz ruke kao srna, kao ptica iz ruke
ptiaru.
6 Idi k mravu, lijenino, promatraj to on
pravi i postani mudar.
7 Ako i nema voe ni upravitelja ni gospo-
dara,
8 ipak se brine ljeti za svoju hranu, skuplja
sebi jelo u vrijeme etve.
9 Dokle e jo, lijenino, leati? Kad e
se dignuti od sna svojega?
10 Jo malo spavati, jo malo drijemati, jo
malo sklopiti ruke i poivati.
11 Ve dolazi na tebe kao brzotea siro-
matvo i kao ratnik nestaica.
12 Lopov, bezbonik, koji naokolo ide s
lanim govorom,
13 namiguje oima, tumai nogama, zna-
kove daje prstima,
14 tko plete spletke u svojem srcu bez pre-
stanka, sije neslogu.
15 Zato e ga iznenada stii pogibija. Jad-
no e se bez pomoi rasprsnuti.
16 est je stvari koje su mrske Gospodinu,
i sedam ih je koje se gade njegovu srcu:
17 oi ohole, jezik lani i ruke koje prolije-
vaju nedunu krv,
18 srce koje kuje zle misli, noge koje brzo
tre na zlo,
19 tko lai govori kao lani svjedok i sije
Mudre Izreke
472
neslogu meu braom.
20 Cijeni, moj sine, opomene svojega oca
i ne ostavljaj nauk svoje majke.
21 Uvijek ih vei sebi na srce, privijaj ih oko
vrata.
22 Kada ide, pratit e te. Kada poiva,
nad tobom e bdjeti. Kada se probudi, ii
e s tobom na posao.
23 Jer su opomene svjetiljke, nauk je svje-
tlost; opominjanja na pouku su nain i-
vota.
24 uvat e te od zle ene, od glatka jezika
strankinje.
25 Ne nosi u svojem srcu poude za ljepo-
tom njezinom, ni da te ulovi svojim trepa-
vicama.
26 Jer zbog bludnice spadne ovjek na
koru kruha; a preljubnica vreba na njegov
dragocjeni ivot.
27 Moe li se oganj sakriti u njedrima, a da
se ne upali odjea?
28 Moe li tko hoditi po ivom ugljevlju, a
da ne opee svoje noge?
29 Tako bude onome koji ide k eni dru-
goga i tko se je dotakne, ne ostaje bez
kazne.
30 Kradljivca se ne mrzi kad ukrade da
samo sebi utai poudnu glad.
31 Ne, nego kad ga ulove, mora nadokna-
diti sedmerostruko, makar da mora dati
sve svoje imanje kue.
32 Ali tko je napravio preljub sa enom,
izgubio je razum; tko hoe sam sebe stro-
valiti u propast, napravi takvo to.
33 Samo udarce i porugu nosi odatle i sra-
mota se njegova ne moe izbrisati.
34 Jer je ljubomora estoka u mua, on ne
zna za milost na dan osvete.
35 On nikakav otkup nee primiti, niti se
zadovoljava, makar mu jo ne znam koliko
dao.
uvati se zavoenja
7
Moj sine, uvaj moje rijei i pohrani
kod sebe moj naputak.
2 uvaj moje zapovijedi i ivjet e, moj
nauk kao zjenicu svojega oka.
3 Privei ih sebi na prste, napii ih na plou
svojega srca.
4 Reci mudrosti: Ti si moja sestra. i nazo-
vi razboritost, tvoj najblii u rodu,
5 da te dre daleko od pokvarene ene, od
primamljive koja govori laskavo.
6 Gledao kroz prozor svoje kue, virio van
kroz svoje reetke,
7 opazio sam meu obinima mladia bez
razumijevanja,
8 prolazio je ulicom dolje pokraj jednoga
ugla, ii gledao je stazu k njezinoj kui
9 u sumrak, pri izmaku dana, kad je padala
nona tama.
10 I ondje susrela ga ena u odjei bludnice
i lukava srca.
11 Drsko se skitala naokolo; njezine noge
nisu mogle stajati kod kue.
12 Sad na ulici, sad na trgovima, na sva-
kom uglu vrebala je.
13 I primila ga, i poljubila ga, i bezobrazno
mu rekla:
14 Bila sam duna rtvu pomirnicu, i danas
sam izvrila svoj zavjet.
15 Zato sam izala tebi u susret, da te po-
traim, i eto nala sam te.
16 Opremila sam postelju svoju prostirka-
ma, vezenim egipatskim prostirkama.
17 Pokropila sam svoju postelju smir-
nom, alojem i cimetom.
18 Pa doi, uivat emo ljubav, plivat emo
u ljubavnoj slasti do zore.
19 Jer mi mu nije kod kue, otiao je da-
leko na put.
20 Novarku je uzeo sobom, vraa se kui
u odreeno vrijeme.
21 Mnogim nagovaranjem zavela ga i glat-
kim usnama odvukla ga sobom.
22 Odmah ode sa njom, kao vol kojega
vode na klanje, kao luak u klade kanja-
vanja,
23 dok mu strijela ne probije jetra, kao to
kad ptica leti u zamku a ne opazi da e je
to ivota stajati.
24 Zato me, djeco moja, posluajte i pripa-
zite na rijei mojih usta.
25 Nemojte zastraniti svojim srcem k njoj
na put, nemojte zalutati na njezine staze.
26 Jer je velik broj ranjenih koje je ona sru-
ila, i mnogo jakih koje je pobila.
27 Kua je njezina put u svijet mrtvih, ona
vodi dolje u odaje smrti.
Mudrost kao uiteljica
8
uj, ne zove li mudrost i ne die li raz-
boritost svoj glas?
2 Gore, visoko iznad puta, ili gdje se kriaju
putovi, ona se postavila.
3 Ili kod vrata, gdje se ostavlja grad, ili gdje
se ulazi u grad, ona zove glasno:
4 Vas zovem, o ljudi, svoju rije upravljam
k ovjejoj djeci.
5 Imajte razumijevanja za mudrost, vi ljudi
prosti, a vi ludi urazumite se.
6 Sluajte, jer u vam govoriti velike stvari,
svoje usne otvaram za istiniti govor.
7 Jest, moj jezik govori samu istinu, mrska
je laljivost mojim usnama.
8 Istinite su rijei mojih usta, nita nema u
njima lano i zlobno.
9 Sve su one jasne razboritomu i jedno-
stavne onima koji trae istinu.
10 Primite moju pouku radije negoli srebro,
Mudre Izreke
473
razboritost radije negoli zlato.
11 Jer je mudrost vrednija od bisera i nika-
kva dragocjenost nije joj jednaka.
12 Ja, mudrost, u savezu sam s razborito-
u i nalazim znanje i razum.
13 Strah je Gospodinov mrnja na zlo. Ja
mrzim uznositost i oholost, zao put i lani
govor.
14 U mene je oprez i mudar savjet, moja je
razboritost i moja je jakost.
15 Po meni vladaju kraljevi, odluuju veli-
kai po pravdi.
16 Po meni zapovijedaju glavari, knezovi,
svi sudci na zemlji.
17 Ja ljubim one koji ljube mene i koji me
trae, nalaze me.
18 U mene se nau bogatstvo i ast, i po-
stojano dobro i trajno blagostanje.
19 Plod je moj bolji od zlata i od suhoga
zlata i dobitak je moj vredniji od istoga
srebra.
20 Idem stazom pravednosti posred puto-
va pravice.
21 Onima koji me ljube dajem dobra, napu-
njam njihove riznice.
22 Gospodin me stvorio u poetku svoje-
ga upravljanja, kao prvo od svojih djela, u
pradoba.
23 Bila sam postavljena prije vjenosti,
prije poetka, prije postanja svijeta.
24 Nije jo bilo dubina voda kada sam se
rodila, i nije jo bilo izvora s obilatom vo-
dom.
25 Nisu jo bile utemeljene gore, prije bre-
uljaka ja sam se rodila,
26 prije nego je stvorio zemlju i polja i prve
grude zemlje svijeta.
27 Kad je gradio nebesa, ja sam onda bila,
i kad je razmjeravao svod nad vodama
mora.
28 Kad je u visini motao oblake, kad je pu-
stio da nabujaju izvori bezdana,
29 kad je postavljao moru mee njegove,
da nikada ne prestupi voda obalu svoju,
kad je utvrivao stupove zemlji,
30 onda sam stajala, njegova miljenica, na
njegovoj strani, bila sam iz dan u dan puna
zanosa, puna radosti pred njim uvijek,
31 puna radosti na irokoj njegovoj zemlji,
puna zanosa nad ovjejom djecom.
32 Stoga sada, posluajte me djeco, jer
blagoslovljeni su oni koji idu mojim puto-
vima.
33 Sluajte naputak moj da dobijete mu-
drost i nemojte je odbaciti.
34 Blagoslovljen je onaj koji me slua, koji
straari na vratima mojim svaki dan, koji
uva dovratnike moje.
35 Jer tko nae mene, naao je ivot i to
eli dobije od Gospodina.
36 Tko mene promai, oteti svoju duu;
svi koji mrze mene, ljube smrt.
Trai mudrost, izbjegavaj ludost
9
Mudrost sagradi sebi kuu; na sedam
stupova stoji.
2 Pokolje svoju marvu, natoi svoje vino i
postavi svoj stol.
3 Poalje svoje djevojke da objave na naj-
viim mjestima grada:
4 Tko je lud, neka se svrati ovdje. Tko
nema razboritosti, tomu govori:
5 Doite, jedite kruha mojega, pijte vina
to sam ga natoila.
6 Ostavite ludost da ivite i poite putom
razboritosti.
7 Tko pouava podsmjevaa, donosi sam
sebi samo sramotu, tko kori bezbonika,
prima porugu.
8 Ne pouavaj podsmjevaa, on bi mogao
zamrziti tebe; karaj mudroga, on e te lju-
biti.
9 Pouavaj mudroga, i bit e jo mudriji;
pouavaj pobonika, on dobije jo na raz-
boritosti.
10 Poetak je sve mudrosti strah Gospo-
dinov; poznavati Najsvetijega jest razbo-
ritost.
11 Jer je Gospodin, koji umnoava tvoje
dane, koji pravi mnogima godine tvojega
ivota.
12 Ako si mudar, to je za tvoje dobro, ako si
podsmjeva, sam e to morat okajati.
13 Luda ena je nemirna, puna strasti, pro-
sta i ne zna nita.
14 Sjedi na vratima svoje kue, na stolici u
gradu visoko gore,
15 da zove one to prolaze, a koji idu pravo
svojim putom.
16 Tko je lud, neka se svrati ovdje; tko
nema razboritosti, tomu govori:
17 Tako je slatka ukradena voda, tean je
skriveni kruh.
18 A ne znaju da se ondje gomilaju sjene,
da gosti njezini lee u carstvu mrtvih.
Blagoslovljena pravednost. Proklet grijeh
10
Salomonove mudre izreke: Mudar
sin radost je svojem ocu, a lud sin
alost je svojoj majci.
2 Nepravedno steeno blago ne donosi
koristi, a pravednost izbavlja od smrti.
3 Ne da Gospodin da trpe glad pravednici,
a pohlepu bezbonika odbija.
4 Lijena ruka osiromauje, a marljiva ruka
obogauje.
5 Tko ljeti skuplja, razuman je; tko spava o
etvi, uzrokuje sramotu.
6 Na glavu pravednika prosipa se bogat
blagoslov, a usta bezbonika kriju bijedu.
Mudre Izreke
474
se zadri kod poniznih.
3 Nedunost vodi potene sigurno, a ne-
vjerne upropauje njihova laljivost.
4 Bogatstvo ne koristi nita u dan srdbe,
a pravednost izbavlja od smrti.
5 Nedunomu ravna put njegova pravda, a
bezbonik pada od vlastite zloe.
6 Potene izbavlja njihova pravednost, a
nevjerni se hvataju svojom poudom.
7 Kad umre bezbonik, propada nadanje
njegovo, oekivanje opakoga srui se.
8 Pravednik se izbavlja iz nevolje, a bez-
bonik zauzima njegovo mjesto.
9 Opak ovjek trai da pokvari blinjega
svojim jezikom, a oprezom se izbavljaju
pravednici.
10 Kad ide dobro pravedniku raduje se
grad; a klie zbog propasti bezbonika.
11 Grad se podie blagoslovom potenih
ljudi, a ustima se bezbonika unitava.
12 Bezumnik postupa sa svojim blinjim
prezirno, a razuman ovjek uti tiho.
13 Tko kao klevetnik ide naokolo, izdaje
tajne, a pouzdan ovjek dri stvar tajno.
14 Gdje nema vodstva, propada narod; a
dobro stoji gdje se uju mnogi savjetnici.
15 Veoma se zlo prolazi kad se jami za
druge, tko mrzi biti jamac, ide bezbrino.
16 ena mila dobiva ast, nasilnici dobiva-
ju bogatstvo.
17 Dobrostiv ovjek pravi sam sebi dobro,
nemilostiv ree sam sebe u meso.
18 Bezbonik dobiva sebi isprazan do-
bitak, a sigurnu nagradu dobiva, tko sije
pravednost.
19 Tko se dri pravednosti, ide k ivotu, tko
pravi zlo, sre u propast.
20 Tko je lana srca, mrzak je Gospodinu;
a tko ide neduno, mio mu je.
21 Iako rade zajedno, zao ovjek nee izii
bez kazne, a rod pravednika izbavit e se.
22 U gubici svinje zlatna brnjicato je ena
lijepa, ali besramna.
23 elja pravednih nalazi sreu, a nada je
bezbonika nesrea.
24 Jedan dijeli obilno i sve je bogatiji, drugi
krtari previe i sve je siromaniji.
25 Tko pravi dobro, nalazi obilatu okrepu;
tko napaja druge, napaja sam sebe.
26 Tko ne da ita, proklinje ga narod; tko ga
daje, na njegovu glavu dolazi blagoslov.
27 Tko trai dobro, dobiva milost; tko trai
zlo, i snae ga.
28 Tko se uzda u bogatstvo svoje, pro-
pada, a pravednici uspijevaju kao zelene
grane.
29 Tko zaputa svoju kuu, anje vjetar
bezumnik e sluiti mudromu.
30 Plod je pravednikov drvo ivota, mudri
predobiva srca.
7 Spomen pravednikov ostaje u blagoslo-
vu, a bezboniku se ime proklinje.
8 Tko je mudra srca, prima naputke, lud
brbljavac propadne.
9 Tko ide svojim putom u nedunosti, ide
sigurno, tko ide krivim stazama, poznat
e se.
10 Tko namiguje oima, zadaje muku, lud
brbljavac propadne.
11 Usta su pravednikova izvor ivota, a
usta bezbonikova kriju bijedu.
12 Mrnja izaziva samo svau, a ljubav
prikriva sve prijestupe.
13 Na usnama razumnoga nai je mudrost,
a batina pripada leima ludoga.
14 Mudri kriju znanje, a usta su ludoga
blizu propasti.
15 Imanje je bogatomu njegov tvrdi grad;
siromanima je propast njihovo siroma-
tvo.
16 Prihodi pravednikovi slue za ivot, a
dobitak bezbonikov za grijeh.
17 Tko prima naputak, na putu je ivota, a
tko odbacuje opomene, luta.
18 Lane usne kriju mrnju, tko raznosi
klevete, bezumnik je.
19 U mnogom govorenju ne bude bez
grijeha, a tko zauzdava jezik svoj, radi ra-
zumno.
20 Jezik je pravednikov srebro odabrano,
a razum bezbonikov malo vrijedi.
21 Usne pravednikove mnogima su utjeha,
a luaci umiru od ludosti svoje.
22 Blagoslov Boji obogauje, vlastita
muka ne napravi tu nita.
23 Bezumniku je veselje poiniti sramotu,
a ovjek razuman dri se mudrosti.
24 ega se boji bezbonik, ono ga snae;
to ele pravednici, dobiju.
25 Kad puhne oluja, bezbonika nestane, a
pravednik stoji tvrdo na vjeitom temelju.
26 to je ocat zubima i dim oima, to je
lijenina svojem gospodaru.
27 Strah Gospodinov produuje dane ivo-
ta, a bezbonicima se godine skrauju.
28 ekanje pravednika izlazi u radost, a
nadanje se bezbonika razbija.
29 Onome koji hodi u nedunosti, Gospo-
din je obrana, a bezbonicima propast.
30 Pravednik se nee nikada pomaknuti, a
bezbonici nee ostati u zemlji.
31 Usta pravednikova raaju mudrost, a
jezik lani pada u pogibiju.
32 Usne pravednikove smiljaju sreu, a
usta bezbonikova opainu.

Srea pravednika, nesrea bezbonika
11
Lana mjerila Gospodinu su mrska, a
pravedna mjera ugodna mu je.
2 Doe li oholost, doe i prezir, a mudrost
Mudre Izreke
475
31 Ako se pravedniku plaa na zemlji, ko-
liko prije bezboniku i grjeniku.
Vladanje mudrih i ludih
12
Tko ljubi opomenu, ljubi znanje; tko
mrzi ukor, luak je.
2 Dobar ovjek dobiva milost kod Gospo-
dina, a spletkaa osuuje.
3 ovjek se ne utvruje bezbonou, ko-
rijen pravednika ne pomie se nikada.
4 Marljiva ena je kruna svojem muu, a zla
je kao gnjile u njegovim kostima.
5 Miljenje pravednikovo ide samo za
pravdom, spletke bezbonika samo za
prijevarom.
6 Rijei bezbonika vrebaju krv, a usta pra-
vednika spase ih.
7 Bezbonici padaju i nema ih vie, a kua
pravednikova ostaje.
8 Prema svojoj razboritosti hvali se ovjek,
a tko je smeten, izvrgnut je ruglu.
9 Bolje je onome koji je skroman, a svojega
slugu ima, negoli onaj koji se velia a nema
to jesti.
10 Pravednik se brine za ono to treba
njegovo ivine, a u bezbonika je srce
bez osjeaja.
11 Tko obrauje svoje polje, taj e jesti do
sitosti; a tko tri za besposlicama, bezu-
man je.
12 Tvrava bezbonika sruit e se, a ko-
rijen pravednika traje.
13 Zlu je ovjeku zamka u grijehu usana
njegovih, a pravednik izmakne tjeskobi.
14 ovjek e se nasititi dobra od ploda
svojih usta, i vratit e mu se po djelu nje-
govih ruku.
15 Bezumniku se ini njegov put pravi, a
mudar ovjek prima nauk.
16 Bezumnik pokae svoju srdbu na mje-
stu, a mudri pokriva uvredu.
17 Tko govori istinu, govori to je pouzda-
no, laljiv svjedok donosi samo prijevaru.
18 Govor nekoga probada kao ubodi maa,
a jezik mudrih donosi zdravlje.
19 Istinita usta stoje zauvijek, a lani jezik
samo jedan as.
20 Prijevara vlada u srcu onih, koji snuju
nesreu, a koji svjetuju na dobro, doive
radost.
21 Nikakva nesrea ne stigne pravednika,
a bezbonici su puni nesree.
22 Lane usne mrske su Gospodinu; tko
istinu govori, mio mu je.
23 Pametan ovjek sakriva svoje znanje, a
srce bezumnika izvikuje svoju ludost.
24 Ruka marljiva ovjeka vlada, a lijena
mora robovati.
25 Briga u srcu pritie ovjeka, a dobra
ga rije razvedri.
26 Pravednik istrauje svoju pau, a put
bezbonika vodi u zabludu.
27 Lijenina ne ulovi svoju zvijer; marljivo-
ga ovjeka zapadne dragocjeno dobro.
28 Staza pravednosti vodi ivotu, a put
opaine smrti.
Sudbina pobona i bezbona ovjeka
13
Mudar sin prima pouku, a podsmje-
va ne slua ukora.
2 Od ploda rijei svojih nasitit e se svaki
obilno, nevjernomu ovjeku hoe se na-
silja.
3 Tko uva svoja usta, uva svoj ivot, tko
razvaljuje svoje usne, propada.
4 Puna je elja, ali bez uspjeha, dua lijen-
ine; elja se marljivih ljudi obilno utia.
5 Lana rije mrska je pravedniku, a bez-
bonik upada u porugu i sramotu.
6 Pravda titi ivot neduan; bezbonost
unitava grjenike.
7 Netko se pravi bogatim, a nema nita;
netko je siromaan, a ima velik imetak.
8 U bogatstvu njegovu otkup je za njegov
ivot, a siromah ne treba sluati prijet-
nju.
9 Veselo gori svjetlo pravednika, a svjetilj-
ka se bezbonika ugasi.
10 Od oholosti bude samo svaa; tko se
daje svjetovati, taj je mudar.
11 Naglo zgrabljeno imanje proe, a tko
samo skuplja rukom, postane bogat.
12 Dugo nadanje razboli srce, a drvo je
ivota elja ispunjena.
13 Tko prezire opomenu, sam sebi kodi;
tko ima strahopotovanje prema zapovije-
di, toga dopadne plaa.
14 Nauk je mudroga izvor ivota, da utekne
zamkama smrti.
15 Dobro ponaanje donosi milost, a put je
nevjernih ljudi tvrdi kao kamen.
16 Pametan ovjek pravi sve promiljeno,
a luak se dii svojom ludou.
17 Bezboan glasnik pada u nesreu, a
vjeran glasnik donosi spasenje.
18 Siromatvo i sramota stignu onoga koji
prezire ukor, a tko pazi na pouku, doe do
asti.
19 Ispunjena je elja slast srcu, a luacima
je mrsko kloniti se zla.
20 Drui se s mudrima i bit e mudar; a tko
se drui s luacima, zlo e proi.
21 Grjenike progoni nesrea, a pravedni-
cima se vraa dobrim.
22 Dobar ovjek ostavlja unucima batinu,
a imanje grjenika uva se pravedniku.
23 Krevina siromaha donosi izobilja hra-
ne, a nepravda neke upropasti.
24 Tko tedi prut, ne ljubi svojega sina, a
tko ga ljubi, ukorom ga ispravlja,
Mudre Izreke
476
25 Pravednik ima jela dok se ne nasiti, tr-
buh bezbonika mora ivotariti.
Mudrost je pred ludou
14
Mudra ena sagradi sebi kuu, a luda
ju razgrauje vlastitim rukama.
2 Tko radi poteno, boji se Gospodina; a
tko ide stranputicom, prezire ga.
3 U ustima je bezumnika prut za oholost
njegovu, a ovjeku mudromu usne su nje-
gove zatita.
4 Gdje nema volova, nema ita, a obilna je
ljetina od snage volovske.
5 Istinit svjedok ne lae, a lani svjedok
iznosi lai.
6 Podsmjeva trai mudrost, ali uzalud, a
razumnomu je lako nai znanje.
7 Idi od bezumnika, jer ne uje nikakve
pametne rijei.
8 U tom je mudrost pametnoga da pazi na
svoj put, a stranputica je ludost luaka.
9 Luacima je grijeh ala, a meu praved-
nima je dobar sporazum.
10 Srce samo pozna svoju vlastitu bol, u
njegovu radost ne umijea se stranac.
11 Dom bezbonika e propasti, a ator e
pravednika procvasti.
12 Neki se put napravi ovjeku ravan, a kraj
su mu staze smrti.
13 I kod smijeha moe se srce alostiti, a
veselju je kraj alost.
14 Za ivljenje svoje prima nepokornik pla-
u, a tako i ovjek dobar za svoja djela.
15 Lud vjeruje svakoj rijei, a pametan pazi
na korake svoje.
16 Mudar ovjek ima strahopotovanje i
kloni se zla, a lud ide preko toga i osjea
se sigurnim.
17 ovjek nagao napravi ludost, a razborit
je strpljiv.
18 Luaci ostaju u svojoj ludosti, a mudri
se kite znanjem.
19 Pred dobrima zli se moraju prignuti, i
bezbonici moraju stajati na vratima pra-
vednika.
20 I svojem prijatelju mrzak je siromah, a
mnogo ih je koji ljube bogataa.
21 Tko prezirno postupa sa svojim blinji-
ma, grijei; blagoslovljen je onaj koji se
smiluje siromahu.
22 Ne idu li stranputicom koji snuju zlo?
A koji misle na dobro, anju ljubav i vjer-
nost.
23 U svakom radu ima dobitka, a puste
rijei donose samo gubitak.
24 Kruna je mudrih bogatstvo njihovo, a
ludost luaka ostaje ludost.
25 Izbavitelj je ivota istiniti svjedok, a tko
iskazuje lai, kvaritelj je.
26 U strahu je Gospodinovu pouzdanje
jakome i djeci njegovoj prua zatitu.
27 Strah je Gospodinov izvor ivotu, on
pomae izbjei zamkama smrti,
28 Na mnotvu naroda poiva slava kralju;
pad je vladaru kad nema ljudi.
29 Tko je spor u srdbi pokazuje mnogo
mudrosti, a tko je srdit poini ludost za
ludou.
30 ivot je tijelu srce mirno, a strast je kao
gnjile u kostima.
31 Tko pritie siromaha, huli na Stvori-
telja njegova, a potuje Ga, tko se smiluje
siromahu.
32 Po svojoj zloi dolazi bezbonik do
pada, a pravednik ostaje jo utjeen i na
smrti.
33 U srcu razumnoga poiva razboritost, a
to je u nutrini bezumnikovoj, pokae se.
34 Pravednost podie narod, a opaina je
sramota narodima.
35 Mio je kralju razuman sluga, a njegov
gnjev pogodi nevaljalca.

Mudrost dobiva, ludost gubi
15
Odgovor blag utiava gnjev, i rije
uvredljiva podie srdbu.
2 Jezik mudroga govori mudrost, a usta
luaka prosipaju ludost.
3 Na svakom su mjestu oi Gospodinove,
gledaju zle i dobre.
4 Blag je jezik drvo ivota, a pokvarenost
njegova zadaje srcu rane.
5 Bezumnik se ruga pouci svojega oca, a
tko prima opomenu, radi pametno.
6 U kui je pravednikovoj bogata zaliha, a
u dohodku je bezbonikovom rasip.
7 Usne mudrih ljudi siju znanje, a srce je
bezbonika naopako.
8 rtva je bezbonika mrska Gospodinu, a
molitva pravednika mu je ugodna.
9 ivot je bezbonikov mrzak Gospodinu, a
ljubi onoga koji tei za pravednou.
10 Otra kazna eka onoga koji skrene s
pravoga puta, a propadne onaj tko mrzi
opomenu.
11 Ponor svijeta mrtvih stoji otvoren pred
Gospodinom, koliko vie srce ljudi.
12 Podsmjeva ne ljubi onog tko ga kori,
on se ne drui s mudrima.
13 Veselo srce razvedri lice, tuga u srcu
pritisne duh.
14 Srce razumnoga ovjeka tei za zna-
njem; usta luaka snuju ludost.
15 Svi su dani potlaenoga alosni, tko je
dobre volje, dri stalnu gozbu.
16 Bolje je malo sa strahom Bojim, negoli
veliko blago s nemirom.
17 Bolje je jelo od zelja gdje je ljubav nego
vol ugojeni gdje je mrnja.
18 ovjek estok izaziva svau, a strpljiv
Mudre Izreke
477
utiava svau.
19 Staza je lijenine kao pokrov od trnja, a
put je pravednikov dobro izravnan.
20 Mudar je sin radost ocu, ovjek lud pre-
zire svoju majku.
21 Ludost je bezumniku veselje, razuman
ovjek ide pravim putom.
22 Gdje nema savjetovanja, ne uspiju nau-
mi, gdje je mnogo savjetnika, uspiju.
23 Svaki se raduje zgodnim odgovorom
svojih usta, rije u pravo vrijemekako je
dragocjena.
24 Put ivota za razumnoga ide gore, da
izmakne carstvu mrtvih dolje.
25 Gospodin razara kuu oholima, a po-
stavlja meu udovici.
26 Mrske su Gospodinu namisli zlobne, a
rijei dobrostive rado uje.
27 Tko stee nepravedan dobitak, razara
svoju kuu; kome se gadi mito, ivjet e
mirno.
28 Srce pravednikovo pomisli to e odgo-
voriti, a usta bezbonika izbacuju zlobe.
29 Gospodin je daleko od bezbonika, a
molitvu pravednika uslia.
30 Mio pogled razveseli srce, vesela vijest
oivi kosti.
31 Uho, koje slua opomene spasonosne,
boravi rado meu mudrima.
32 Tko odbija pouku, prezire dobro svoje
due, a tko slua opomenu, stee sebi
razboritost.
33 Strah je Gospodinov odgoj za mudrost,
pred au ide poniznost.
Providnost Boja, koja sve vidi
16
ovjek se dobro spremi u srcu, a od
Gospodina dolazi to jezik izgovori.
2 ovjeku su isti svi njegovi putovi, ali
Gospodin ispituje duhove.
3 Predaj Gospodinu svoja djela, i naumi e
tvoji uspjeti.
4 Za svrhu svoju sve je Gospodin stvorio,
pa i bezbonika za dan nesree.
5 Gospodinu je mrzak svaki oholica; ruku
na ovo. Bez kazne nee izii.
6 Vjebanjem u vjernoj ljubavi isti se
krivnja zlodjela, strahom Gospodinovim
izbjegne se zlu.
7 Ako je iji ivot mio Gospodinu, onda on
pomiri s njim i njegove neprijatelje.
8 Bolje je malo s pravdom, nego velik do-
hodak s nepravdom,
9 ovjeje srce uredi sebi svoj put, a Gos-
podin upravlja korake njegove.
10 Sud je Boji na usnama kraljevim, na
sudu ne smiju sagrijeiti njegova usta.
11 Mjerila i utezi pripadaju Gospodinu; nje-
govo su djelo sva teina vree.
12 Bezbono initi neka je gadno kraljevi-
ma, jer samo po pravednosti ima prijesto-
lje svoj opstanak.
13 Istinite usne pridobijaju kraljeve, tko
govori iskreno, oni vole onoga koji govori
pravo.
14 Gnjev je kraljev kao glasnik smrti, ali ga
mudar ovjek ublai.
15 U prijaznom kraljevu pogledu je ivot;
milost je njegova kao oblak lijepe kie.
16 Mudrost stei daleko je bolje nego
zlato, i dobiti razboritost vrednije je nego
srebro.
17 Put je pravednih kloniti se zla; tko pazi
na svoj put, uva svoj ivot.
18 Oholost dolazi pred pad i oholi duh pred
propast.
19 Bolje je biti ponizan s malenima nego
dijeliti plijen s oholima.
20 Tko pazi na opomenu, taj dolazi do
sree; blagoslovljen je onaj koji se uzda u
Gospodina.
21 Tko je mudra srca, slavi se kao razuman;
i prijazna rije promie pouku.
22 Izvor je ivotu mudrost za one koji je
posjeduju, a karanje luaka ludost je.
23 Razum mudroga napravi razboritim nje-
gova usta i umnoava pouku na njegovim
usnama.
24 Prijazne su rijei med samotok; slatke
dui, zdrave tijelu.
25 Gdjekoji se put napravi ovjeku ravan, a
ipak su to napokon putovi k smrti.
26 Glad poslenika radi za njega, jer ga na-
gone njegova usta.
27 ovjek nevaljao iskopava samo nesre-
u; na njegovim usnama gori kao oganj
to pali.
28 ovjek himben podie nemir; klevetnik
razdvaja pouzdane prijatelje.
29 Silovit ovjek trai da zaludi svojega
prijatelja i da ga zavede na zao put.
30 Tko namiguje oima, taj hoe izmisliti
spletke; tko stie usne, poinio je zlo.
31 Sijeda je kosa asna kruna, postigne se
pravednim ivotom.
32 Bolji je strpljiv ovjek nego ratni junak,
tko svlada samoga sebe, vei je nego
osvojitelj grada.
33 drijeb se baca u krilo haljine, ali od
Gospodina dolazi sav njegov odgovor.
GOSPODIN kua srca
17
Bolji je komad suha kruha s mirom,
nego kua puna rtvenog mesa sa
svaom.
2 Razuman sluga bit e gospodar nad
sinom nevaljalim i s braom e dijeliti ba-
tinu.
3 Talionica je za srebro, pe za zlato, a
Gospodin iskuava srca.
Mudre Izreke
478
4 Zloinac pazi na lane usne, laljivac
slua pokvarene jezike.
5 Tko se ruga siromahu, grdi njegova Stvo-
ritelja, tko se raduje nesrei, ne ostane sam
bez kazne.
6 Kruna su starcima njihovi unuci, slava
djeci njihovi roditelji.
7 Bezumniku ne pristaje mudra rije, a jo
manje plemenitu ovjeku lana rije.
8 Poklon je potkupni kao arobni kamen
onome koji ga daje; kamo se god okrene,
ima uspjeh.
9 Tko pokriva prijestupe, trai ljubav; tko
ih dalje pripovijeda, razdvaja pouzdane
prijatelje.
10 Ukor djeluje na razumnoga vie negoli
stotinu udaraca na bezumnika.
11 Zloinac ide samo za pobunom, ali se
ljuti glasnik alje na njega.
12 Bolje je da ovjeka susretne medvje-
dica kojoj su ugrabili mlade nego luak u
svojoj ludosti.
13 Tko vraa zlo za dobro, njegovu kuu
nee ostaviti nesrea.
14 Svau zametnuti jest kao poplavu pu-
stiti, zato prije nego se zametne, proi se
rasprave.
15 Tko oslobodi krivoga i tko osudi pravo-
ga, obojica su odurnost Gospodinu.
16 to e novci u ruci bezumnikovoj da
kupi mudrost, kad ne mari za nju?
17 Prijatelj uvijek ima ljubav, a u nevolji
postaje brat.
18 Bezuman je ovjek koji daje ruku i jami
za prijatelja svojega.
19 Tko ljubi svau, ljubi grijeh; tko visoko
gradi svoja vrata, trai pad.
20 Tko je lana srca, ne postie sree; tko
je laljiva jezika, pada u nesreu.
21 Tko ima luda sina, toga mori briga, otac
luakov nema radosti.
22 Srce veselo pospjeuje ozdravljenje, a
potiten duh sui kosti.
23 Bezbonik prima poklone ispod ruke da
zavije staze pravdi.
24 Razuman ima pred oima mudrost, a
oi bezumnika lutaju do na kraj zemlje.
25 Lud sin briga je svojem ocu i gorka bol
svojoj majci.
26 Zlo je kazniti pravednika, plemenite lju-
de udarati protiv svakoga je prava.
27 Tko ustee svoje rijei, razborit je, razu-
man je hladnokrvan ovjek.
28 I bezumnik, kad uti, moe vrijediti kao
mudar i kao razuman i kad zatvori svoje
usne.
Podnoljivost i svadljivost
18
ovjek samovoljan trai to mu je
milo i svaa se usprkos mudroj pre-
sudi.
2 Bezumniku nije mila razboritost, nego
samo objava njegovih misli.
3 Gdje ue bezbonost, ondje se smjesti i
sramota, a prezir doe sa sramotom.
4 Kao duboke vode rijei su iz usta ovje-
ka, ubor-potok, izvor mudrosti.
5 Nije pravo zauzimati se za krivca i onoga
koji je pravedan, otjerati sa suda.
6 Usne bezumnika uputaju se u svau, i
njegova usta viu za batinom.
7 Bezumniku su njegova usta na propast, i
usne su njegove zamka ivotu njegovu.
8 Rijei su klevetnika kao poslastica, one
ulaze u nutrinu utrobe.
9 I tko je u poslu nemaran, brat je onome
koji rui.
10 Tvrda je kula Gospodinovo ime, praved-
nik u nju utjee i spaen je.
11 Posjed bogatoga njemu je jaka tvrava
i kao visok zid po svojem miljenju.
12 Pred padom ovjeka ide oholost, a pred
au ide poniznost.
13 Dade li tko odgovor prije nego je jo pra-
vo uo, onda mu se to rauna kao ludost i
sramota.
14 Muevno srce podnosi svoju bol, a slo-
mljeno srcetko ga moe podnositi?
15 Srce razumno nabavi sebi mudrost, uho
mudroga tei za znanjem.
16 Darovi otvore ovjeku vrata i put i priba-
ve mu pristup k velikaima.
17 U svojoj raspravi ima prvi pravo, ali onda
doe njegov protivnik i opovrgne ga.
18 Bacanjem drijeba prestanu rasprave,
pa i meu mogunicima odluuje.
19 Uvrijeen brat jai je od tvrdoga grada i
svae su kao prijevornice na tvravi.
20 Svaki se siti plodom svojih usta, dohot-
kom svojih usana siti se.
21 Smrt i ivot u vlasti su jezika, tko ga upo-
trijebi marljivo, uivat e njegov plod.
22 Tko nae dobru enu, naao je krasni
nalaz, i dobiva milost od Gospodina.
23 Prosei moli siromah, a bogata odgo-
vara tvrdo.
24 Ima prijatelja koji su na propast; a gdje-
koji je prijatelj privreniji od brata.
Bojati se Boga vodi vodi u ivot
19
Siromah koji hodi u svojoj postoja-
nosti bolji je nego onaj koji govori
naopako i ludo.
2 Nedostatak u znanju nije dobro za duu,
a tko je prebrz zapadne u grijeh.
3 Vlastita ludost razara naume ovjeku, a
ipak se njegovo srce gnjevi na Gospodi-
na.
4 Bogatstvo pribavlja uvijek vie prijatelja,
a siromaha ostavlja prijatelj njegov.
Mudre Izreke
479
5 Lani svjedok ne izlazi bez kazne; tko
govori la, ne izmakne sudu.
6 Mnogi trae milost velikaa i svaki je
odan dareljivu ovjeku.
7 Siromaha mrze sva njegova braa; koliko
se vie udaljuju od njega njegovi prijatelji.
Hlepi za rijeima to ne znae nita.
8 Tko pribavi razboritost, ljubi svoj ivot;
tko sauva razum, nalazi sreu.
9 Lani svjedok ne izlazi bez kazne, tko
govori la, propada.
10 Dobro ivljenje ne pristaje bezumniku,
jo manje sluzi da vlada vladarima.
11 Strpljivim pravi ovjeka razboritost,
ast mu je mimoii krivnje.
12 Kraljeva srdba je kao rika lava, a nje-
gova milost je kao rosa na bilje.
13 Lud je sin nesrea svojem ocu, svae su
enine kao neprestano prokinjavanje.
14 Kua i imanje batine se od djedova, a
od Gospodina dolazi razumna ena.
15 Lijenost upada u dubok san, i ovjek
nemaran mora gladovati.
16 Tko dri zapovijedi, uva svoj ivot; tko
ne pazi na svoje putove, ide u propast.
17 Tko se smiluje siromahu, posuuje
Gospodinu, i platit e mu za njegovo do-
broinstvo.
18 Pokaraj svojega sina, jer jo ima nade,
ali neka ti ne padne na um da ga usmrti.
19 Tko je srdit, taj mora to okajati, jer ako
ga tedi, napravi samo jo gore.
20 Posluaj savjet i primi ukor da poslije
bude mudar.
21 U srcu ovjeka mnogo ima namisli, ali
e samo uspjeti odluka Boja.
22 ovjek je radostan kad pravi dobro, a
bolje je siromaan biti nego laljivac.
23 Strah Gospodinov vodi ivotu; u koga je
on, toga ne posjeuje nesrea.
24 Je li lijenina umoio svoju ruku u zdje-
lu, ne prinosi je vie k ustima svojim.
25 Udari li se podsmjeva, ludi e se opa-
metiti; ukori li se razuman, on prima raz-
boritost.
26 Tko zlostavlja oca i progoni majku, taj je
sin koji radi grdo i sramotno.
27 Nemoj, moj sine, sluati nauk koji odvo-
di od razumnih rijei.
28 Lo svjedok podsmijeva se pravdi, i
usta bezbonika prodiru zlodjela.
29 Za podsmjevae spremne su kaznene
presude, i udarci za luakova lea.
Vino je podsmjeva
20
Vino je podsmjeva, silovito pie
podie svau, i tko se god dade
zavesti nije mudar.
2 Prijetnja je kralja kao rika lava; tko ga
drai na srdbu, grijei svojem ivotu.
3 Slui ovjeku na ast kad ostaje daleko
od svae, a svaki bezumnik je svadljiv.
4 U jesen ne voli lijenina orati, trai li onda
o etvi, ne dobije nita.
5 Duboka je voda zamisli u srcu ovjeka,
ovjek razuman zna je iscrpsti.
6 Mnogi se ljudi hvale svojom dobrotom,
ali tko e nai vjerna ovjeka?
7 Ako pravednik hoda besprijekorno, nje-
govoj e djeci poslije njega biti dobro.
8 Kralj, koji sjedi na stolici sudakoj, istra-
uje sve zlo svojim oima.
9 Tko moe rei: Oistio sam svoje srce, ja
sam osloboen od svojega grijeha?
10 Dvojak uteg i dvojaka mjera, to je oboje
mrsko Gospodinu.
11 Ve se djeak pokazuje po svojim djeli-
ma, je li njegovo djelo isto i estito.
12 Uho koje uje, oko koje vidito je oboje
stvorio Gospodin.
13 Ne ljubi sna, da ne osiromai; dri svoje
oi otvorene, pa e imati dosta kruha.
14 Loe, loe, govori kupac, a kad ode
onda se hvali.
15 Ima i zlata i bisera mnogo, ali su mudre
usne najdragocjeniji nakit.
16 Uzmi haljinu onome koji je jamio za
druge, plijeni njega mjesto doljaka.
17 Sladak je ovjeku kruh koji je pribavio
prijevarom, ali mu se poslije napune usta
kremenja.
18 Naumi se utvruju savjetom, zato vodi
rat mudrim savjetom.
19 Tko ide klevetati, izdaje i tajne; zato se
ne mijeaj s ludim brbljavcem.
20 Tko psuje svojega oca i svoju majku,
njegovo se svjetlo gasi u najdubljoj tmi-
ni.
21 Posjed iz poetka brzo steen, ostaje
na posljetku bez blagoslova.
22 Ne govori: Vratit u zlo. ekaj Gospo-
dina i on e ti pomoi.
23 Dvojak je uteg mrzak Gospodinu, lana
su mjerila stvar nepravedna.
24 Od Gospodina su koraci ovjeji odre-
eni, a to ovjek razumije o putu svo-
jem?
25 Zamka je ovjeku nepromiljeno viknu-
ti: Posveeno. i onda poslije razmiljati
to se zavjetovalo.
26 Mudar kralj odstrani bezbonike i onda
pusti da preko njih prijee kota.
27 Svjetlo je Gospodinovo duh ovjeji; on
istrauje sve odaje srca.
28 Ljubav i vjernost zatiuju kralja; on
podupire svoje prijestolje ljubavlju.
29 Slava je mladiima jakost njihova; ures
je starcima sijeda kosa.
30 Krvave modrice operu zlo, i udarci oi-
ste odaje srca.
Mudre Izreke
480
Neograniena Boja vlast nad srcima
21
Kraljevo srce je u ruci Gospodinovoj,
kao tok rijeke, on ga okree kamo
god hoe.
2 Sve svoje putove moe ovjek drati pra-
vima, ali je Gospodin koji ispituje srca.
3 Vriti pravo i pravednost, milije je Gospo-
dinu nego rtva zaklanica.
4 Ohole oi i naduta srca, to je svjetiljka
bezbonika, ali je grijeh.
5 Namisli marljiva ovjeka donose dobit,
ali tko se odvie uri, trpi samo tetu.
6 Blago steeno jezikom laljivim, ispra-
znost je onima koji trae smrt.
7 Bezbonike odnese vlastito nasilje, jer
nee vriti pravednost.
8 Zapleten je put ovjeka krivca, a djelo
ista ovjeka je pravedno.
9 Bolje je prebivati na krovu u kojem uglu
nego zajedno biti u jednoj kui sa svadlji-
vom enom.
10 Dua bezbonikova eli zlo, njegov bli-
nji ne nalazi milosra u njemu.
11 Kad se kazni podsmjeva, onda bezu-
mnik mudruje; kad se mudrog pouava, on
prima znanje.
12 Na kuu bezbonika pazi Svepravedni;
bezbonike on baca u nesreu.
13 Tko svoje uho zatvara na jadikovanje
siromaha, njemu se nee odgovoriti kad
zavie.
14 Dar u tajnosti utiava gnjev, poklon u
njedrima najeu srdbu.
15 Radost je pravedniku kad se radi to je
pravo, a zloincima je strah.
16 ovjek koji zae s puta razboritosti brzo
e poinuti u carstvu sjena.
17 Tko rado ivi u veseljima, u siromatvo
e pasti; tko voli vino i ulje, ne obogati se.
18 Otkup za pobonike jest bezbonik; na
mjesto pravednih stupi zloinac.
19 Lake je prebivati u pustinji nego sa
enom svadljivom i ljutitom.
20 Dragocjeno je blago i ulje u stanu mu-
droga, a ovjek bezuman ga rastepe.
21 Tko tei za pravdom i milosrem, posti-
gne ivot, pravdu i ast.
22 U grad junaka uspne se mudri, srui
bedem u koji su se uzdali.
23 Tko uva svoja usta i jezik svoj, uva
svoj ivot od nevolje.
24 Ohol, nadut ovjeknazvan podsmje-
varadi u neizmjernoj obijesti.
25 Lijenini donosi smrt njegova pohota,
jer njegove ruke bjee od posla.
26 Cijeli dan zavidno eli, a pravednik daje
i ne krtari.
27 Odvratna je rtva bezbonika, osobito
ako ju prinose u pogrdnoj namjeri.
28 Lani svjedok propada; ovjek, koji slu-
a, smije uvijek opet govoriti.
29 Bezbonik drsko dri, a tko je pravedan
pazi na svoj put.
30 Nema ni mudrosti, ni razboritosti, ni
savjeta naprema Gospodinu.
31 Konj se oprema za dan boja, ali pobjeda
dolazi od Gospodina.
Dobro ime, pravi odgoj i dobrotvornost
22
Dobro ime je bolje nego veliko bo-
gatstvo; naklonost vie vrijedi nego
srebro i zlato.
2 Bogati i siromani ive jedni uz druge;
Gospodin ih je sve stvorio.
3 Pametan ovjek vidi zlo unaprijed i sakri-
je se, ludi idu dalje i imaju tetu.
4 Plaa poniznosti straha Bojega jesu
bogatstvo, ast i ivot.
5 Trnje i zamke lee na putu himbenika; tko
uva svoju duu, dri se daleko od njih.
6 Odgoji dijete prema putu kojim treba ii,
pa nee odstupiti od njega ni u starosti.
7 Bogat gospodari nad siromasima, tko
posuuje, sluga je vjerovniku
8 Tko sije nepravdu i zlodjela, bijedu e
eti; sva muka njegova propada.
9 Tko je dobrotvoran, ima blagoslov, jer
daje siromahu od svojega kruha.
10 Otjeraj podsmjevaa, otii e s njim i
rasprava, i prestat e svaa i pogrda.
11 Tko ljubi istou srca i ima ljubaznost na
svojim usnama, njemu je kralj prijatelj.
12 Oi Gospodinove uvaju mudroga, na-
ume nevjernoga on ponitava.
13 Lijenina govori: Lav je vani, mogao
bih na ulici biti razderan.
14 Duboka jama usta su bludnice, na koga
se Gospodin srdi u nju e pasti.
15 Ludost hvata korijen u srcu djeteta, a
iba je ukloni od njega.
16 Tko tlai siromaha da se obogati i tko
daje bogatomu, osiromaiti e.
17 Prigni svoje uho i sluaj rijei mudrih
ljudi i pazi na pouku moju,
18 jer je milina jedna, ako ih uva u svo-
jem srcu; neka su sve spremne na usnama
tvojim.
19 Da se tvoje uzdanje utemelji na Gos-
podinu, upuujem te danas na njegove
putove.
20 Jest, trideset sam ti ih napisao sa savje-
tima i poukama,
21 da ti priopim istinu, pouzdane rijei,
te mogne pravo odgovoriti onome koji te
zapita.
22 Ne otimaj siromahu jer on je siromaan,
i ne pritiskuj pred sudom siromaha,
23 jer e Gospodin braniti njegovu stvar, i
otet e ivot onima koji njemu otimaju.
24 Ne drui se sa srditim ovjekom; ne idi
Mudre Izreke
481
za gnjevnim ovjekom,
25 da se ne priui njegovim putovima, i da
tvoj ivot ne doe u opasnost.
26 Ne pripadaj onima koji podaju ruku,
onima koji jame za dugove.
27 Ako ne moe platiti, zato da se odne-
se postelja ispod tebe?
28 Ne pomii prastaru meu koju su posta-
vili tvoji djedovi.
29 Vidi li ovjeka vjeta u svojem poslu:
pred kraljevima on e jo stajati, on ne tre-
ba sluiti prostacima.
Pouke o mudrosti u ivotu i o pobonosti
23
Kad sjedi za stolom kod kojega
vladara, pazi dobro tko je ispred
tebe;
2 pa stavi sebi no na grlo ako ima pre-
velik tek.
3 Nemoj se polakomiti na poslastice nje-
gove, jer su lana hrana.
4 Ne mui se da stee bogatstvo, proi
se takva nauma.
5 Jedva si ga opazio i ve ga lode, jer na-
pravi sebi krila kao u orla koji leti k nebu.
6 Ne jedi kod onoga koji je zavidan, nemoj
poeljeti njegove poslastice.
7 Jer on misli samo na sebe. Jedi i pij,
govori ti, ali njegovo srce nije s tobom.
8 Mora opet izbljuvati zalogaj koji si pojeo;
svoje ljubazne rijei potroio si uzalud.
9 Bezumniku ne govori nita na uho, jer on
samo prezire mudre tvoje rijei.
10 Ne pomii prastare mee, ne prodiri u
njivu siroadi,
11 jer je jak njihov odvjetnik, branit e od
tebe njihovu stvar.
12 Podloi svoje srce nauku, svoje ui rije-
ima razumnim.
13 Ne tedi kazne svojem djetetu, jer istu-
e li ga ibom, nee od toga umrijeti.
14 Tue ga ibom, ali ga izbavlja tako od
podzemnoga svijeta.
15 Moj sine, ako bude mudro tvoje srce,
veselim se i ja od srca,
16 i nutrina moja klie od radosti kad tvoje
usne govore to je pravo.
17 Tvoje srce neka ne zavidi grjenicima,
nego neka uvijek bude u strahu pred Gos-
podinom.
18 Zaista, ima budunost i nada se tvoja
nee osramotiti.
19 Sluaj, moj sine, i budi mudar i okreni
svoje srce ravno na pravi put.
20 Ne idi s pijanicama i izjelicama uz meso.
21 Jer pijanica i izjelica osiromae, i pos-
panac se odijeva u tralje.
22 Sluaj oca koji ti je dao ivot, i ne preziri
svoju majku kad ostari.
23 Steci istinu i ne prodaji je, mudrost, po-
uku i razboritost.
24 Veoma se raduje otac dobroga sina;
kome se rodi mudro dijete, smije se vese-
liti.
25 Neka se vesele tvoj otac i tvoja majka, i
neka se raduje ona koja te je rodila.
26 Daj mi svoje srce, moj sine, i neka tvoje
oi gledaju na moje putove.
27 Jer je bludnica duboka jama, tua ena
tijesan studenac.
28 Ona i zasjeda kao lupe i umnoava broj
nevjernih meu ljudima.
29 Tko ima ah? Tko ima jao? Tko ima sva-
u? Tko ima brigu? Tko ima rane ni za to?
Tko ima mutne oi?
30 Koji kasno sjede kod vina, koji dolaze
da kuaju mijeano vino.
31 Ne gledaj na vino kako crvenkasto si-
jeva, kako se u ai prelijeva, ono se pije
glatko.
32 Ali kasnije ujede kao zmija i utrca otrov
kao ljutica.
33 udne stvari vide tvoje oi i tvoje srce
misli ludorije.
34 Ti si kao onaj koji lei usred mora, kao
onaj koji sjedi gore u kou od jedrila.
35 Istukli su me, ali me nije zaboljelo, izlu-
pali me, ali nisam osjetio nita; kad u se
probuditi, onda u iznova potraiti pie.
Opomene, da budemo strpljivi i pomirljivi
24
Ne zavidi zlim ljudima, ne eli se
njima druiti.
2 Jer o nasilju misli njihovo srce, njihove
usne govore samo o zlu.
3 Mudrou se gradi kua, razboritou
se utvruje;
4 znanjem se pune odaje svakojakim dra-
gocjenim i fnim bogatstvom.
5 Mudri moe vie nego jaki, razboriti vie
nego vrlo krepki.
6 Jer mudrim mjerama ratovat e uspje-
no, i pobjeda je ondje gdje je radio velik
broj savjetnika.
7 Previsoka je bezumniku mudrost, zato on
ne otvara usta na vijeanjima.
8 Tko ide za tim da smilja zlo, toga zovu
spletkar.
9 Osjeanje i miljenje bezumnikovo jest
grijeh; podrugljivac je mrzak ljudima.
10 Pokae li se slab kad ti je dobro, onda
je tvoja snaga malena i u vrijeme nevolje.
11 Izbavljaj one koje vuku u smrt, oslobodi
one koje vode da ih pogube.
12 Htjedne li rei: Nismo za to nita zna-
li: zaista, koji ispituje srca, vidi to, i koji
motri tvoju duu, zna to; on plaa ovjeku
po njegovim djelima.
13 Jedi med, moj sine, jer je zdrav, i med
samotok sladak je tvojem grlu.
Mudre Izreke
482
14 Tako cijeni i za svoju duu mudrost; ako
si je stekao, onda ima za tebe budunosti
i nada se tvoja ne e osramotiti.
15 Ne vrebaj, bezbonie, oko stana pra-
vednikova, ne rui mu postelju.
16 Jer sedam puta padne pravednik i opet
ustane, a bezbonici propadaju u nesrei.
17 Kad padne tvoj neprijatelj, ne veseli se
i ne klii kad se on spotakne,
18 da to ne vidi Gospodin, i da mu se to ne
svidi i on odvrati svoju srdbu od njega.
19 Ne srdi se zbog zloinaca, ne esti se
zbog bezbonika.
20 Jer zao ovjek nema budunosti, i svje-
tiljka se bezbonika ugasi.
21 Moj sine, boj se Gospodina i kralja, i ne
mijeaj se s buntovnicima,
22 jer iznenada provali nesrea njihova
unutra, i iznenada propast obojice.
23 I ove prie potjeu od mudrih: Pristra-
nost u bilo kojoj pravnoj stvari nije dobra.
24 Ti ima pravo, njega proklinju ljudi,
njega mrzi narod.
25 A koji pravedno odluuju, njima je do-
bro, i dolazi na njih obilat blagoslov.
26 Odgovor zgodan jest kao poljubac na
usne.
27 Uredi svoj posao vani i zatim ga dovri
na njivi, tek onda graditi svoju kuu.
28 Ne budi lani svjedok na svojega bli-
njega, jer to e varati usnama svojim?
29 Nemoj rei: Kako je on meni napravio,
tako u i ja njemu napraviti; platit u sva-
kome po djelu njegovu.
30 Prolazio sam pokraj njive nekog lijeni-
ne i pokraj vinograda nekog bezumnika.
31 Gle, sve je bilo zaraslo u trnje, sve je bio
pokrio korov; zid im je bio poruen.
32 Vidio sam i upamtio, motrio sam i uzeo
sebi za pouku.
33 Jo malo spavati, jo malo drijemati;
jo malo ruke sklopiti i poivati.
34 Ve dolazi na tebe siromatvo kao
kakav kradljivac, i oskudica na tebe kao
kakav ratnik.
Korist od razboritosti, teta od hvaljenja
25
Ovo su prie Salomonove koje su
bile prepisane od ljudi Ezekije, Ju-
dina kralja.
2 Slava je Boja skrivati stvar; slava je kra-
ljeva istraivati stvar.
3 Kao visina nebesa i dubina zemlje tako je
nedohvatljivo srce kraljeva.
4 Kad se odijele troske od srebra, onda
uspije zlataru umjetnina.
5 Kad se odijeli bezbonik od blizine kra-
ljeve, onda se njegovo prijestolje utvrdi
pravednou.
6 Ne veliaj se pred kraljem i ne sjedaj na
mjesto velikaa.
7 Jer je bolje da ti se rekne: Pomakni se
ovdje gore, nego da ti reknu da se poma-
kne dolje pred velikaem koga tvoje oi
tu gledaju.
8 to si vidio vlastitim oima, to ne iznosi
prebrzo na raspravu, jer to e poslije ra-
diti ako te blinji sramotno opovrgne?
9 Raspravi vlastitu stvar svoju s protivni-
kom svojim, a tajne drugoga ne otkrivaj.
10 Inae bi zlo govorio o tebi tko to uje i
sramota tvoja ne bi ieznula nikada.
11 Kao zlatne jabuke na srebrnim zdjelama,
takva je rije u pravo vrijeme izreena.
12 Zlatan prsten i ures iz fnoga zlata, takav
je mudar koji opominje uho koje slua.
13 Kao o etvi hladiti se snijegom, takav je
vjeran glasnik onome koji ga je poslao; on
okrijepi duu svojem gospodaru.
14 Oblaci i vjetar, a ipak nema kie, takav
je ovjek koji se hvali darovima, a ne daje
ih nikada.
15 Strpljivou dade se ljutit ovjek nago-
voriti; mekan jezik moe slomiti kosti.
16 Jesi li naao meda, jedi samo koliko ti
je dosta, inae, ako se prejede, izbljuvat
e ga.
17 Stavi svoju nogu samo rijetko kad u
kuu svojega blinjega, inae nasitit e se
tebe i zamrzit e te.
18 Kao malj i ma i otra strijela jest ovjek
koji se protiv svojega blinjega iskae kao
lani svjedok.
19 Zub klimav i noga klecava, takvo je uz-
danje u nevjernika u vrijeme nevolje.
20 Kao jedan koji skida haljinu na zimi, kao
onaj koji lijeva ocat na salitru, takav je onaj
koji pjeva pjesme alosnomu srcu.
21 Gladuje li tvoj neprijatelj, nahrani ga
kruhom, ea li, napoji ga vodom;
22 jer tako zgre ivo ugljevlje na njegovu
glavu, i Gospodin e ti to platiti.
23 Kao to sjeverni vjetar nosi kiu, tako
klevetni jezik nosi zlovoljno lice.
24 Bolje je prebivati na krovu, u kojem
kutu, nego biti zajedno u kui sa enom
svadljivom.
25 Hladna voda ednoj dui, to je dobra
vijest iz daleke zemlje.
26 Izvor zamuen, studenac pokvaren,
to je pravednik koji kleca pred bezboni-
kom.
27 Previe meda jesti nije dobro, zato tedi
rijei pohvale.
28 Grad poruen bez zidova, to je ovjek
koji nema vlasti nad svojim duhom.
Ludost, lijenost i laljivost
26
Kao snijeg u ljeto, kao kia o etvi,
tako malo pristaje ast bezumniku.
Mudre Izreke
483
2 Kao vrabac kad prhne, kao lastavica
kad odleti, takva je kletva bezrazlona i ne
stigne.
3 Bi konju, uzda magarcu, a batina lua-
cima na lea.
4 Ne odgovaraj luaku po njegovoj ludosti,
inae si njemu jednak.
5 Odgovori luaku po ludosti njegovoj,
inae on misli da je mudar.
6 Odsijeca sebi noge i pije zloinstvo, tko
alje luaka da mu poruku nosi.
7 Oslabljena vise stegna hromu ovjeku;
tako je i u ustima bezumnika rije mudrosti
bez koristi.
8 Kamen na praku privezati, to je iskazati
ast bezumniku.
9 Trn to padne u ruku pijanomu, to je rije
mudrosti u ustima bezumnika.
10 Veliki Bog koji je sve stvorio, muke za-
daje kad plaa bezumniku i prijestupniku.
11 Kao pas koji se vraa na ono to je iz-
bljuvao, takav je luak koji ponavlja svoju
ludost.
12 Vidi li jednoga koji misli da je mudar;
ima vie nade za bezumnika nego za nje-
ga.
13 Lijenina govori: Lav je na putu, lav je
na ulicama.
14 Kao to se vrata okreu na svojim stoe-
rima, tako lijenina na svojoj postelji.
15 Je li lijenina svoju ruku stavio u zdjelu,
preteko mu bude da je prinese k usti-
ma.
16 Lijenina misli da je mudriji od sedmori-
ce koji znaju odgovoriti razumno.
17 Tko za ui hvata psa to tri mimo njega,
takav je onaj koji se mijea u raspravu koja
nije njegova.
18 Kao poludio ovjek koji baca ognjene
baklje i smrtonosne strijele,
19 takav je ovjek koji prevari svojega
blinjega i onda govori: Samo sam se
alio.
20 Gdje nestane drva, ugasi se oganj, i gdje
nema klevetnika, prestane rasprava.
21 Kao to ugljen slui za eravicu, a drvo
za oganj, tako svadljiv ovjek za prepirke.
22 Rijei su klevetnikove kao poslastica,
one prodiru u nutrinu tijela.
23 Srebrna glea preko posua, to su usne
ljubavlju ueene kod zlobna srca.
24 Usnama svojim pretvara se mrzitelj, a u
svojem srcu nosi prijevaru.
25 Kad govori prijazno, ne vjeruj mu, jer je
u njegovu srcu sedam grozota.
26 Ako se mrnja i pokriva pretvaranjem, to
se, ipak, zloba njezina otkriva u skuptini.
27 Tko drugima jamu kopa, sam padne u
nju; tko valja kamen na druge, na njega se
prevali.
28 Jezik lani mrzi one koje je satro; usta
laskava poine pogibiju.
Ne hvalisati se i ne biti drzak
27
Ne hvali se sutranjim danom, jer ne
zna to moe dan donijeti.
2 Neka te hvali drugi, a ne tvoja vlastita
usta; stranac, a ne tvoje vlastite usne.
3 Teak je kamen, teret je pijesak; ali je
gnjev na bezumnika tei od obojega.
4 Jarost je divlja, i gnjev je bijesan, ali tko
bi mogao odoljeti ljubomoru?
5 Bolji je javni ukor nego tajna ljubav.
6 Udarci iz ruke prijatelja dobro su miljeni,
ali su lani poljupci mrzitelja.
7 Tko je sit gazi nogama i med samotok, a
gladnu je ovjeku sve gorkoslatko.
8 Kakva je ptica koja odleti iz svojega gni-
jezda, takav je ovjek koji bjei iz svojega
zaviaja.
9 Ulje i mirisi razvesele srce, isto je tako
slatka utjeha prijatelja iz srca koji vjerno
svjetuje.
10 Ne ostavljaj prijatelja svojega i prijatelja
svojega oca i ne idi u kuu svojega brata
u dan tvoje nesree, jer bolji je susjed u
blizini nego brat u daljini.
11 Budi mudar, moj sine, i razveseli moje
srce da mogu odgovoriti onome koji me
grdi.
12 Pametan ovjek vidi zlo i sakrije se, a
ludi idu dalje i imaju tetu.
13 Uzmi mu haljinu njegovu, jer je jamio za
drugoga, plijeni njega mjesto doljaka.
14 Tko pozdravlja svojega prijatelja naglas
rano ujutro, prima mu se to za kletvu.
15 Neprestano kapanje u vrijeme kie i
ena svadljiva jedno su te isto.
16 Tko ju zaustavlja, zaustavlja vjetar i hva-
ta ulje svojom desnicom.
17 eljezo se otri eljezom; tako ovjek
otri lice prijatelja svojega.
18 Tko goji smokvu, uivat e njezine plo-
dove; tko uva svojega gospodara, visoko
se potuje.
19 Kao to se u vodi pokazuje lice, tako
ovjeje srce pokazuje ovjeka.
20 Carstvo mrtvih i propast ne mogu se
zasititi; isto se tako oi ovjeka ne mogu
zasititi.
21 Srebro se kua u talionici i zlato u pei,
a ovjek se poznaje po glasu koji ima.
22 Kad bi luaka i tukom tucao u stupi
sa zrnjem, ne bi otila od njega njegova
ludost.
23 Pazi na svoje ovce i brini se za svoja
stada,
24 jer bogatstvo ne traje zauvijek; i batini
li se kruna kroz sve narataje?
25 Kada je trava ieznula, svjea se zelen
Mudre Izreke
484
pokazala, bilje se po planinama skupilo,
26 onda ti janjci daju odjeu i jarci kupovnu
cijenu za njivu,
27 i puno ima kozjega mlijeka tebi i tvojoj
kui za hranu i za prehranu tvojim sluki-
njama.
Plaa dareljivosti, kazna lakomosti
28
Bezbonik bjei i kad ga nitko ne
progoni, a pravednik se osjea si-
gurnim kao mlad lav.
2 Zbog grjenosti u zemlji mijenjaju se
esto njezini vladari, ali po razboritim,
razumnim ljudima dobiva pravda dugo
trajanje.
3 Bezbonik, koji pritie siromahe jest
kao kia to odnosi, a kruha ne donosi.
4 Koji preziru zakon, hvale bezbonika, a
koji dre zakon, gnjeve se na njega.
5 Zli ljudi nemaju smisla za pravo, a koji
trae Gospodina, razumiju se u sve.
6 Bolji je siromah koji hodi u svojoj nedu-
nosti, nego ovjek koji ide krivim putovi-
ma, ako je i bogat.
7 Tko dri zakon, sin je razuman, a tko se
drui s izjelicama, sramoti svojega oca.
8 Tko umnoava svoj imetak kamatom i
lihvom, skuplja onome koji je milostiv si-
romasima.
9 Tko odvraa svoje uho da ne uje zakona
i molitva je njegova gadna.
10 Tko zavodi potene ljude na zao put,
taj e sam pasti u svoju jamu, a neduni e
dobiti blagoslov.
11 Bogat ovjek dri samoga sebe mu-
drim, ali ga razuman siromah ispituje.
12 Kad se raduju pravednici, velika je
slava, a podignu li se bezbonici visoko,
moraju se traiti ljudi.
13 Tko krije svoje grijehe, nema blago-
slova, tko ih priznaje i ostavlja, dobit e
oprotenje.
14 Blagoslovljen je ovjek koji je uvijek na
oprezu, a tko napravi tvrdim svoje srce,
upast e u nesreu.
15 Lav koji rie i medvjed gladan, to je
bezboan vladar siromanom narodu.
16 Vladar koji nema razboritosti, velik je
nasilnik; a kome se gadi nepravedna dobit,
ivjet e dugo.
17 ovjek koga pritiskuje krvno djelo bit
e do groba bjegunac; nitko ga nije zau-
stavio.
18 Tko hodi neduno, spasit e se, a tko ide
krivim putovima, pada u jamu.
19 Tko obrauje svoju njivu, ima puno kru-
ha, a tko ide za besposlicama, ima puno
siromatva.
20 estiti ovjek obiluje blagoslovima, a
tko hoe da se brzo obogati, ne ostaje bez
kazne.
21 Pristranost je loa stvar, ipak, za koma-
di kruha sagrijei gdjekoji.
22 Lakomac ide pohlepno za bogatstvom i
ne pomilja da oskudica dolazi na njega.
23 Tko ukorom ispravlja ovjeka vie e
hvale poslije eti negoli laskav jezik.
24 Tko krade svojega oca i svoju majku i
govori: To nije grijeh, on je drug pokva-
renu ovjeku.
25 Lakomac zapoinje svau, a tko se
uzda u Gospodina, obilovat e.
26 Tko se oslanja na svoj vlastiti razum,
bezumnik je, a tko hodi u mudrosti, spasit
e se.
27 Tko daje siromahu, nee mu nedosta-
jati; a tko zatvara svoje oi pred njim imat
e mnoga prokletstva.
28 Kad se visoko podignu bezbonici,
skrivaju se ljudi; a kad propadnu, postaju
moni pravednici.
Blagoslov i prokletstvo
29
Onaj koji je esto karan, a ostaje
tvrdoglav, iznenada e biti uniten i
nee mu biti spasa.
2 Imaju li pravednici mo, veseli se narod;
a vladaju li bezbonici, jadikuju ljudi.
3 Tko ljubi mudrost, veseli svojega oca,
a tko se drui s bludnicama, rasipa svoj
imetak.
4 Pravedan kralj daje svojoj zemlji opsta-
nak, a koji prima mito, unitava je.
5 ovjek koji laska svojem blinjemu, raza-
pinje mreu njegovim nogama.
6 U grijehu je zla ovjeka zamka, a praved-
nik se smije radovati i veseo biti.
7 Pravednik uvaava parnicu siromanih,
a bezbonik ne zna za suut.
8 Podsmjevai pobunjuju grad, a mudri
utiavaju bunu.
9 Prepire li se pravednik s bezumnikom,
onda ovaj bjesni i smije se; a mira nema.
10 Krvopije mrze nedunoga, a pravedni
se zauzimaju za njega.
11 Svu svoju zlu volju izlijeva bezumnik, a
mudri sustee svoj gnjev.
12 Ako vladar slua lane rijei, onda sve
njegove sluge postaju bezbonici.
13 Siromah i tlaitelj ive jedan uz drugoga;
Gospodin daje obojici oinji vid.
14 Kralj, koji pravedno sudi siromasima,
njegovo e prijestolje stajati zauvijek.
15 Prut i ukor daju mudrost, a dijete prepu-
teno samom sebi sramoti svoju majku.
16 Kad se umnoavaju opaki, mnoi se i
grijeh, ali pravednici doive radosno pro-
past njihovu.
17 Karaj svojega sina, onda ti on pribavlja
miran ivot i donosi milinu tvojem srcu.
Mudre Izreke
485
18 Bez objave razuzdava se narod, a bla-
goslovljen je onaj koji dri zakon.
19 Samim rijeima ne da se odgojiti sluga,
jer ako ih i razumije, opet ne slua.
20 Vidi li ovjeka nagla u svojim rijeima:
bezumnik ima vie nade nego on.
21 Ako tko od mladosti mazi svojega slugu,
onda e bijeda biti njegov svretak.
22 Gnjevan ovjek izaziva svau, naprasit
poini mnogo zla.
23 Ponizit e ovjeka njegova oholost, a
ponizan dolazi do asti.
24 Tko dijeli s kradljivcem, taj mrzi svoju
duu, uje kletvu i nita ne otkriva.
25 Strah od ljudi stavlja zamke, a tko se
uzda u Gospodina, sakriven je.
26 Mnogi trae naklonost vladarevu, ali od
Gospodina dolazi svako njegovo pravo.
27 Gadi se pravedniku bezbonik, a bez-
boniku je mrzak pravednik.
Agurova mudrost
30
Rijei Agura, sina Jakeova, iz Mase.
Taj je ovjek objavio Itielu i Ukalu:
2 Istina je ja sam glupan, vie negoli ijedan
ovjek, nemam ovjejega razuma.
3 Ni mudrosti nisam uio, i o Presvetom
nemam znanja.
4 Tko je uzaao na nebo i opet siao? Tko
je ulovio vjetar u svoje ruke? Tko je svezao
vode u jednu odjeu? Tko je utemeljio sve
krajeve zemlje? Kako se on zove i kako se
zove njegov Sin? Zna li?
5 Svaka Boja rije je ista istina. On je tit
onima koji se uzdaju u njega.
6 Njegovim rijeima ne pridodaji nita da te
ne kazni i da se nae laljivac.
7 Za dvoje te molim, ne uskrauj mi to dok
ne umrem:
8 Udalji od mene licemjerje i rije lanu; ne
daji mi siromatva ni bogatstva, ve me
hrani kruhom koji mi je odreen.
9 Inae bih, presitivi se, mogao zanijekati
tebe i zapitati: Tko je Gospodin?, ili, osi-
romaivi, mogao bih postati kradljivac i
obeastiti ime svojega Boga.
10 Ne ocrnjuj sluge gospodaru njegovu,
inae bi te mogao kleti, i ti bi morao to
okajati.
11 Jao rodu koji psuje svojega oca i ne
blagoslivlja svoje majke.
12 Jao rodu koji misli da je ist, a od svoje-
ga blata nije opran.
13 Jao rodu koji nosi visoko glavu i trepa-
vice svoje die gore.
14 Jao rodu kojemu su zubi maevi i koje-
mu se eljusti sastoje od noeva to otrgnu
uboga od zemlje i siromaha izmeu ljudi.
15 Pijavica ima dvije keri: Daj ovdje. Daj
ovdje. Treu ima koja se ne moe nasititi, i
etvrtu, koja ne ree nikada: Dosta.:
16 Grobovi, jalova utroba, zemlja koja nije
nikada sita vode i oganj koji nikad ne ree:
Dosta.
17 Oko koje se ruga ocu i prezire majku
neka iskljuju gavrani na potoku i mladi ja-
strebovi neka ga izjedu.
18 Tri su stvari koje mi se prave udnovate
i etvrta koju ne razumijem:
19 Put orla k nebu, put zmijin preko kame-
na, put lain posred mora i put ovjekov
djevojci.
20 Takav je put preljubnice: ona uiva, obri-
e svoja usta i govori: Nisam napravila
nita zlo.
21 Od tri stvari zemlja se potresa, a od e-
tvrte ne moe izdrati:
22 od roba kad kraljuje, od bezumnika kad
se najede izobilja hrane,
23 od ljutite ene kad se uda, i od slukinje
kad naslijedi svoju gospodaricu.
24 etiri stvari pripadaju najmanjima na
zemlji, a ipak su nevjerojatno mudre:
25 Mravi nisu jaki narod, a priskrbe u ljetu
svoju hranu.
26 Jazavci nisu moan narod, a sagrade
sebi meu kamenjem svoj stan.
27 Skakavci nemaju kralja, a jato njihovo
izlazi, ipak, u redu.
28 Guterica se moe uloviti rukama, a na-
lazi se, ipak, u kraljevskim dvorima.
29 Tri su koji koraaju ponosito i etvrti koji
ide ugledan:
30 lav, najjai meu ivotinjama, koji ne
uzmie ni pred kim,
31 lovaki pas, jarac takoer i kralj na elu
svoje vojske.
32 Ako si bio bezumnik, pa sebe samoga
uzdizao, ili ako si bio mislilac: stavi ruku
na usta.
33 Jer kad se stepka mlijeko, izie maslac,
kad se razbije nos, potee krv, i kad se ra-
zdrauje gnjev, zametne se svaa.
Lemuelove rijei
31
Rijei Lemuela kralja od Mase, koji-
ma ga je uila njegova majka:
2 to da ti velim, moj sine? to, sine utrobe
moje? to, sine zavjeta mojih?
3 Ne daji svoje snage ljubavnicama i svojih
putova kvariteljicama kraljeva.
4 Ne pristoji se kraljevima piti vino, ni vla-
darima odati se silovitom piu.
5 Inae bi mogli zaboraviti zakon o piu i
izvrnuti pravo nevoljnika.
6 Podajte silovito pie bijedniku koji pro-
pada i vino tunima.
7 On neka pije i zaboravi svoje siromatvo
i neka se vie ne sjea svoje nevolje.
8 Otvaraj svoja usta za nijemoga, za stvar
Mudre Izreke
486
ostavljenoga.
9 Otvaraj svoja usta, sudi pravedno i priba-
vi pravicu bijedniku i siromahu.
10 enu vrsnu tko e nai? Vrijedi ona vie
nego biserje.
11 Oslanja se na nju srce mua njezina i
dobitka nee nikada nedostajati.
12 Pravi mu samo dobro, a ne zlo svega
vijeka svojega.
13 Za vunu i lan brine se i radi veselom
rukom.
14 Ona je kao trgovaka laa: izdaleka
donosi sebi svoj kruh.
15 Rano, dok je jo no, ustaje, daje hra-
nu svojoj druini i odreuje posao svojim
slukinjama.
16 Hoe da kupi njivu i uzme je, sadi vino-
grad od dobitka svojih ruku,
17 Opasuje snagom bedra svoja i ivo mie
desnicom.
18 Vidi, kako joj sve napreduje, ne gasi joj
se nou svjetiljka.
19 Priblii li se njezina ruka preslici, njezini
prsti hvataju za vreteno.
20 Svoju ruku otvara siromahu, prua ruke
ubogomu.
21 Ne boji se snijega za svoju kuu, sva
njezina druina ima po dvoje haljine.
22 ije sebi pokrivae, bijeli fni lan i grimiz
njezina su odjea.
23 Ugledan je njezin mu na vratima kad
sjedi sa starjeinama zemaljskim.
24 Haljine pravi i prodaje ih, i pojase donosi
trgovcu.
25 Odjea joj je snaga i ljepota, i smije se
sutranjemu danu.
26 Svoja usta otvara mudro, i na jeziku joj
je nauk blag.
27 Pazi dobro na red u kui, i kruha lijenosti
ne jede.
28 Njezina djeca se podiu i blagoslivljaju
ju, njezin mu ju isto hvali.
29 Mnoge su se ene pokazale vrsne, ali
ti si ih sve nadvisila.
30 Dragost vara, ljepota prolazi ena koja
se boji Gospodina zasluuje pohvalu.
31 Podajte joj da uiva plod svojih ruku i
neka ju hvale na vratima njezina djela.
Mudre Izreke
Propovjednik
Sve je tatina
1
Rijei Propovjednika, sina Davidova,
kralja u Jeruzalemu.
2 Tatina nad tatinama, govori Propovjed-
nik, tatina nad tatinama, sve je tatina.
3 to koristi ovjeku sav njegov trud kojim
se mui pod suncem?
4 Jedan narataj prolazi, drugi narataj
dolazi, a zemlja stoji zauvijek.
5 Sunce izlazi, sunce zalazi i uri natrag na
mjesto odakle je izilo.
6 Vjetar pue na jug i okree se na sjever,
u trajnom okretanju vjetar pue; onda se
vjetar okree natrag k novom okretanju.
7 Sve rijeke teku u more, a more se nikada
ne napuni; odakle teku rijeke, ondje se vra-
aju da ponovo poinju svoj tok.
8 Sve su stvari ispunjene mukama: ni jedan
ovjek ne moe protumaiti, i oko se ne
moe nagledati, ni uho se ne moe naslu-
ati.
9 to je bilo, opet e biti, to se dogodilo,
opet e se dogoditi i nita novo nema pod
suncem.
10 Kad bi to bilo o emu bi se moglo rei:
Evo, neto novo., to je ve bilo u vremena
to su iza nas.
11 Ne sjea se to je prije bilo. to e jo
biti, nee se spominjati u onih koji e po-
slije ivjeti.
12 Ja, Propovjednik, bio sam kralj nad Izra-
elom u Jeruzalemu.
13 Ja sam upravio svoje srce na to da sve
to je pod nebom istraim i razaberem mu-
drou, taj muni posao je dao Bog ljudima
da se mue oko njega.
14 Vidio sam svako djelo poinjeno pod
suncema eto, sve je tatina i trka za vje-
trom.
15 to je krivo ne moe se ispraviti; to
nedostaje ne moe se brojiti.
16 I onda sam rekao svojem srcu: Eto, ja
sam postignuo sebi veu i viu mudrost
negoli svi koji su prije mene vladali nad
Jeruzalemom. Mnogo znanja i mnogo mu-
drosti nauio je moj duh.
17 Ali, kad sam upravio svoje srce na to da
upoznam to je s mudrou i znanjem, s
ludou i bezumljem, uvidio sam da je to
trka za vjetrom.
18 Jer gdje je mnogo mudrosti, tu je i mno-
go brige, kome se mnoi znanje, mnoi se
i muka.
Tatina je uivanje ivota
2
Rekao sam u svojem srcu: Hajde sad,
da pokuam s veseljem i nauijem se,
ali eto, i to je bila tatina.
487
2 O smijehu rekao sam: Ludo ponaanje;
o radosti: emu valja?
3 Onda sa pomislio u svojem srcu da svoje
tijelo krijepim vinom, da svoje srce okre-
nem k mudrosti i da se klonim ludosti dok
saznam to je korisno ovjejoj djeci, i to
su duni vriti pod suncem dok su ivi.
4 Velika djela napravio sam: sagradio sam
sebi kue i zasadio vinograde.
5 Vrtove i perivoje napravio sam sebi i na-
sadio u njima svakojakih rodnih stabala.
6 Napravio sam sebi vodena jezera da na-
tapam iz njih mlade stabljike.
7 Nabavio sam sebi sluga i slukinja, imao
sam sluge roene u mojoj kui. Posjedo-
vao sam goveda i ovaca vie negoli svi koji
su ivjeli prije mene u Jeruzalemu.
8 Nakupio sam sebi i srebra i zlata i blaga
od kraljeva i zemalja, nabavio sam pjevae
i pjevaice i miline sinova ovjejih; svako-
jakih muzikih instrumenata.
9 Tako postao sam velik, vei negoli svi koji
su ivjeli pred menom u Jeruzalemu; isto i
mudrost je moja ostala sa mnom.
10 to su poeljele moje oi, nisam im
uskratio, niti ikakve radosti nisam uskratio
svojem srcu, ve je moje srce imalo radost
na svima mojim trudovima, i to mi je bila
plaa za sav moj trud.
11 Istraivao sam sva svoja djela koja na-
pravile moje ruke, i trud takoer to sam
ga uloio u to da ih uradim. I eto: sve je bila
tatina i trka za vjetrom, i od toga nema
koristi pod suncem.
12 I dao sam se na to da vidim to je mu-
drost, ali ona je ludost i bezumlje, jer to e
initi ovjek, koji e doi iza kralja? Isto to
se ve inilo.
13 I vidio sam: istu prednost ima mudrost
pred ludou kao svjetlost pred tminom.
14 Mudri ima oi u glavi, a luak ide po
mraku; a ipak sam doznao da obojicu sti-
gne ista sudbina.
15 I ovako sam rekao u svojem srcu: Ako
i mene je stigla luakova sudbina to sam
onda bio toliko mudar? I ovako sam rekao
u svojem srcu: I to je tatina.
16 Trajni spomen ostaje tako malo od mu-
draca kao od luaka, jer u buduim danima
sve se zaboravi. Ah, kako ipak premine
mudrac kao i luak.
17 Onda mi omrznuo ivot, jer mi se ini
nevrijednim djelo to je pod suncem, jer je
sve tatina i trka za vjetrom.
18 Onda sam omrznuo sav moj trud oko
kojega sam se muio pod suncem, jer ga
moram ostaviti ovjeku koji dolazi poslije
mene.
19 Tko zna je li on mudar ili lud? On e
upravljati svim trudom mojim, onim to
sam tekim i mudrim radom stekao pod
suncem. I to je tatina.
20 Tako sam doao na to da se gotovo pre-
pustim oaju zbog svega svojega truda,
to sam uloio pod suncem.
21 ovjek se trudi oko mudrosti, spoznaje i
vrsnoe i mora to ostaviti drugome, koji se
nije trudio oko toga. I to je tatina i veliko
zlo.
22 Jer to koristi ovjeku sav njegov trud i
njegova marljivost srca ime se mui pod
suncem?
23 Svi su njegovi dani velika muka, a rad
njegov velika briga; ni u noi se ne odmara
duh njegov. I to je tatina.
24 Nema ovjeku nita bolje nego da jede i
pije i da gleda da mu bude dobro od truda
njegova. Ja sam vidio da i to dolazi iz ruke
Boje.
25 Jer tko moe jesti i uivati bez njega?
26 Jer onome, koji je u milosti kod njega,
daje mudrost, znanje i radost. A onome koji
mu nije po volji natovari teret da skuplja i to
da dade onome koji je u milosti kod Boga.
I to je tatina i trka za vjetrom.
Vrijeme vlada svim, i protiv ovjeje volje
3
Sve ima svoje doba, vrijeme za svaku
svrhu pod nebom:
2 Vrijeme raanja i vrijeme umiranja; vrije-
me saenja i vrijeme upanja posaenog.
3 Vrijeme ubijanja i vrijeme ozdravljanja;
vrijeme ruenja i vrijeme graenja.
4 Vrijeme plaa i vrijeme smijeha, vrijeme
tugovanja i vrijeme plesanja.
5 Vrijeme bacanja kamenje i vrijeme sku-
pljanja kamenje; vrijeme grlenja i vrijeme
rastajanja.
6 Vrijeme traenja i vrijeme gubljenja; vrije-
me uvanja i vrijeme odbacivanja.
7 Vrijeme deranja i vrijeme saivanja; vrije-
me utnje i vrijeme govororenja.
8 Vrijeme ljubljenja i vrijeme mrnje; vrije-
me rata i vrijeme mira.
9 Koja je korist posleniku koji se trudi svom
njegovom mukom?
10 Vidio sam nevolju koju Bog stavi ljudima
da se mue oko nje.
11 On pravi sve lijepo u svoje vrijeme. I svi-
jet je on predao njihovu istraujuem duhu,
ali da ne moe ovjek djelo koje je stvorio
Bog dokuiti od poetka do svretka.
12 Spoznao sam da nema nita bolje za
njih nego da se vesele i uivaju u ivotu.
13 A i da ovjek jede i pije i uiva ivot uza
svu svoju muku, to je dar Boji.
14 Spoznao sam da sve to je Bog stvorio
traje vjeno. Ne moe se tomu nita dodati,
nita od toga oduzeti. Bog je tako to uredio
da bi ga se ovjek bojao.
Propovjednik
488
15 to postoji to je ve davno bilo. to e
biti, to je ve odavna bilo to je prolo, Bog
donosi opet.
16 Jo neto sam vidio pod nebom: mjesto
prava vladala je zloa, mjesto pravednosti
vladala su zlodjela.
17 I ovako sam rekao u svojem srcu: Bog
e suditi poboniku kao bezboniku, jer
on je vrijeme postavio za svaku namjeru i
djelovanje.
18 Ovako sam rekao u svojem srcu: Takvo
je bie ovjeje da ih Bog iskuava, te spo-
znaju da su kao ivotinje oni sami.
19 Jer je sudbina ljudi i sudbina ivotinja
jednaka sudbina. Kako umiru jedni, tako
umiru drugi: isti dah imaju svi i nita ne nad-
visuje ovjek ivotinju, jer je sve tatina.
20 Sve ide na jedno mjesto; sve je postalo
od praha i sve se vraa u prah.
21 Tko poznaje ivotni dah ovjeka uspinje
li se gore, i ivotni dah ivotinje ide li dolje
u zemlju?
22 Tako sam vidio da nita nema bolje o-
vjeku nego da se veseli svojim djelima. To
je plaa njegova, jer tko e mu dati vidjeti
ono to e biti poslije njega?
Bijeda i zavist otimaju vrijednost ivotu
4
Onda sam opet vidio sve nasilje poi-
njeno pod suncem, i gle, suze potlae-
nih, kojima nema utjeitelja. Nasilje izlazi
iz ruke njihovih tlaitelja, a nikoga nema
da ih utjei.
2 Onda sam drao mrtve, koji su davno
pomrli, sretnijima nego one koji jo ive.
3 Drao sam sretnijim od jednih i drugih
onoga koji se jo nije rodio, koji nije vidio
zla to je poinjeno pod suncem.
4 Vidio sam da je svaki trud i svaka mar-
ljivost u radu samo zavist jednoga protiv
drugoga. I to je tatina i trka za vjetrom.
5 Luak stavlja svoje ruke u krilo i troi
svoje vlastito meso.
6 Bolja je jedna pregrt mira nego obje
ake pune muke i trke za vjetrom.
7 Opet sam vidio jednu tatinu pod sun-
cem:
8 Jedan samac, nitko drugi uz njega, ni je-
dan sin, ni jedan brat. Nema kraja njegovu
svemu trudu; njegove oi ne mogu se nasi-
titi bogatstva, a nikad ne pita: Za koga se
muim i oduzimam sebi svako uivanje. I
to je tatina i lo posao.
9 Bolje je dvojici nego jednomu, jer za trud
svoj dobiju dobru plau.
10 Jer padne li jedan, digne ga opet drug
njegov, ali teko jednomu ako padne i
nema drugoga da mu pomogne podii se.
11 Spavaju li dvojica jedan uz drugoga,
ugrije jedan drugoga. A kako e se jedan
sam ugrijati?
12 Ako tko i moe nadjaati jednoga, dvoji-
ca e mu odoljeti; a trostruka uzica ne trga
se tako brzo.
13 Bolji je djeak siromaan a mudar, nego
kralj star, a lud, koji vie ne prima pouke.
14 Onaj doe iz zatvora na prijestolje, a bio
se siromaan rodio pod tim kraljem.
15 Vidio sam sve ive koji hode pod sun-
cem, na strani djeaka drugoga koji je
stupio na njegovo mjesto.
16 Nije bilo kraja mnotvu naroda nad
kojim nije bio kralj, a oni koji dou poslije
radovat e mu se. Pa tako je i to bila tatina
i trka za vjetrom.
Boj se Boga i dri svoju rije
5
Pripazi na svoje korake kad ide u
kuu Boju, i priblii se da bolje uje
nego to prinose rtve luaci, jer ni oni ne
znaju da prave zlo.
2 Nemoj nagliti svojim ustima i tvoje srce
neka prebrzo ne govori pred Bogom, jer
je Bog na nebu, a ti si na zemlji, zato neka
bude samo malo tvojih rijei.
3 Jer kako san dolazi od mnogih poslova,
tako ludo brbljanje od mnogih rijei.
4 Jesi li dao zavjet Bogu, ne oklijevaj ispu-
niti ga, jer mu nisu mili luaci. to si zavje-
tovao, ispuni.
5 Bolje je nita ne zavjetovati nego zavje-
tovati pa ne ispuniti.
6 Ne daj da te tvoja usta navode na grijeh i
ne govori pred poslanikom Bojim: Bila je
nepanja. Zato da se Bog srdi zbog go-
vora tvojega i da uniti djelo tvojih ruku?
7 Jer gdje je mnogo snova, tu je mnogo
nitavih rijei. A boj se Boga.
8 Vidi li siromaha zarobljena, i da se pravo
i pravednost u zemlji povreuje, ne udi se
tomu, jer vii pazi nad visokim i jo vii nad
obojicom.
9 Korist zemlje je za sve; pa i kralj ovisi o
zemljitu.
10 Tko ljubi novce, nema nikada dosta
novaca; tko ljubi bogatstvo, nema nikada
dosta dobitka. I to je tatina.
11 Mnoi li se dobro, mnoe se i oni koji ga
jedu, pa to ima od toga vlasnik, osim da
to gleda.
12 Sladak je san marljivomu, jeo malo ili
mnogo, a bogatau ne da zaspati presi-
tost.
13 Ima veliko zlo to sam ga vidio pod
suncem: skupljeno blago vlasnika uvano
njemu na vlastitu tetu.
14 To bogatstvo propadne kojom zlom
nezgodom; ako ima sina, ne ostane nita
u njegovoj ruci.
15 Kako je doao gol iz utrobe majine,
Propovjednik
489
tako mora opet otii. Za trud svoj ne nosi
od svega toga ni toliko to bi mogao poni-
jeti sobom u svojoj ruci.
16 I to je ljuto zlo: kako je doao, tako mora
otii. to ima ovjek od toga da se trudi za
vjetar?
17 Uz to jede svega vijeka svojega u mraku,
u mnogom jadu, u alosti i ljutnji.
18 Eto, to sam pronaao kao dobro, kao
lijepo: da ovjek jede i pije i dobre volje
bude uza sav trud svoj, kojim se mui pod
suncem tolike dane ivota koliko mu ih
Bog dao, jer to je dio njegov.
19 Za svakoga ovjeka, kome je Bog dao
bogatstvo i posjed i kome je dopustio da u
tomu uiva, svoj dio uzima i da se veseli uz
trud svojto je dar Boji.
20 Onda ne misli vie mnogo o danima
svojega ivota, jer ga Bog dri zaposlena
radou njegova srca.
Posljedice bogatstva. Sve enje nitave
6
Ima jo drugo zlo to sam ga vidio pod
suncem, i teko titi ovjeka.
2 Jednomu ovjeku daje Bog bogatstvo,
blago i slavu i nita mu nedostaje to zaeli
njegovo srce, ali mu Bog ne doputa da
to uiva, nego jedan doljak to uiva: to je
tatina i ljuto zlo.
3 Ako bi tko imao stotinu djece i ivio mno-
go godina i broj se dana njegova ivota
veoma namnoio, on ne bi mogao uivati
dobra, te ni pogreba ne bi imao, velim: bo-
lje je nedonoe od njega.
4 Jer ono doe uzalud i ide odavde u tamu,
ime mu je tamom pokriveno.
5 Ne vidi sunca i nita ne zna o njemu, ali
poiva bolje nego onaj.
6 Kad bi ivio i dvije tisue godina, ne bi
uivao svojega dobrane ide li sve na jed-
no mjesto?
7 Sav je trud ovjeka za njegova usta, ali se
nikad ne utia njegova enja.
8 Koju prednost ima mudrac ovdje pred lu-
akom, pred siromahom koji zna ivjeti?
9 Bolje je vidjeti oima nego lutati enjom.
I to je tatina i trka za vjetrom.
10 to je ve bilo odreeno je davno una-
prijed; znade se to je ovjek; on se ne
moe usprotiviti jaemu od sebe.
11 to vea hrpa rijei, to vea tatina, i to
to koristi ovjeku?
12 Jer tko zna to je dobro ovjeku u ivotu
za malo nitavih dana njegova ivota, koji
mu prolaze kao sjena. Tko moe rei ovje-
ku to e poslije njega biti pod suncem?
Dragocjenost mudrosti
7
Bolje je dobro ime nego dobro ulje,
i dan smrti vie je vrijedan nego dan
roenja.
2 Bolje je ii u kuu alosti negoli u kuu
gdje se gosti, jer je ovdje kraj svakoga o-
vjeka, i tko jo ivi, prima to k srcu.
3 Bolja je zabrinutost nego smijeh, jer
ako je i alosno lice, moe ipak biti veselo
srce.
4 Srce mudrih ljudi boravi u kui alosti, a
srce ludih u kui veselja.
5 Bolje je posluati ukor mudroga nego
sluati hvalospjev luaka.
6 Jer kao prasak trnja pod kotlom takvo je
smijanje luaka. I to je tatina.
7 Jer tlaenje pravi mudra ovjeka ludim,
a mito pokvari srce.
8 Bolji je svretak jedne stvari nego njezin
poetak, i bolja je strpljivost nego oho-
lost.
9 Srdbi se ne podaji prebrzo, jer srdba
prebiva u grudima ludih.
10 Ne govori: Kako je to da su prije bila
vremena bolja nego danas? Jer mudrost
ti ne udahnu to pitanje.
11 Dragocjena je mudrost kao batina i
probitak onima koji vide sunce.
12 Jer je u sjeni mudrosti ovjek tako do-
bro zaklonjen kao u sjeni novaca, a znanje
mudrosti ima prednost u tom to daje ivot
onome koji je posjeduje.
13 Pogledaj djelo Boje; tko moe ispraviti
to je on iskrivio?
14 Je li ti dobro, budi dobre volje; ako ti je
zlo, onda upamti: jedno i drugo Bog je tako
odredio, da ne pronae ovjek to e se
dogoditi poslije njega.
15 Oboje sam vidio u nitavim danima
svojim: ima pravednika koji propadaju
naprotiv svojoj pravdi, i ima bezbonika
koji dugo ive naprotiv svojoj pokvare-
nosti.
16 Ne budi previe pravedan, i ne budi pre-
mudar, zato da se unitava?
17 Ne budi previe bezboan i ne budi lud,
zato bi umro prije vremena?
18 Bilo bi dobro kad bi vrsto drao ovo,
a ono ne dao iz ruku, jer tko se boji Boga,
utekne obojemu.
19 Mudrost daje mudromu vie moi nego
to je imaju deset gradskih glavara.
20 Jest, ni jedan ovjek na zemlji nije tako
pravedan da bi inio samo dobro i nikada
ne sagrijeio.
21 Ne primaj k srcu svako brbljanje to kola
naokolo, inae bi mogao uti kako te grdi
tvoj vlastiti sluga.
22 Jer esto puta, tvoje vlastito srce znade
da si i ti grdio druge.
23 Sve sam to ja istraio mudrou. Mislio
sam postati mudar, ali je mudrost ostala
daleko od mene.
Propovjednik
490
24 A ono to je daleko i duboko, vrlo dubo-
kotko ga moe nai?
25 Opet sam prihvatio i uspravio svoje srce
na to da mudrujem i istraujem i da traim
mudrost i razboritost i da spoznam, je li
zloa ludost i bezumlje jarost.
26 Onda sam spoznao da je gora od smrti
ena, jer je ona mrea, srce je njezino za-
mka, ruke su njezine okovi; tko je u milosti
kod Boga, moe joj izmai, a grjenik pri-
padne k njoj.
27 Gle, to sa pronaao, govori Propovjed-
nik, spajajui jedno s drugim da doem do
spoznaje.
28 A to sam uvijek traio i nikada ne na-
ao: ovjeka jednoga izmeu tisua naao
sam, a ene meu svima ovima nisam
naao.
29 Gle, to sam pronaao: iskrena je Bog
stvorio ovjeka, ali oni trae mnoge splet-
ke.
Vanost mudrosti za praktini ivot
8
Tko je kao mudrac; tko razumije zna-
enje stvari? Mudrost ovjeka pro-
svjetljuje njegovo lice i mijenja tvrdou
njegova lica.
2 Ja svjetujem: Izvruj zapovijed kraljevu
zbog zakletve Boje.
3 Ne otpadaj prenaglo od njega. Ne ulazi u
zle spletke, jer on ipak pravi to hoe.
4 Jer je kraljeva rije mona; tko smije nje-
mu rei: to tu radi?
5 Tko izvruje zapovijed, nee doivjeti
nita zlo, jer mudro srce zna za pravo vri-
jeme.
6 Jer svaka stvar ima vrijeme i pravo, a
teko titi ovjeka zlo.
7 Nitko ne zna to e se dogoditi, onda
kako bi mu mogao rei kada e se dogo-
diti?
8 Nitko nema vlasti nad dahom da ga zadr-
i, i nitko nema moi nad smrtnim danom.
Nema dopusta u ratu; niti zlo oslobaa
onoga koji mu je predan.
9 Sve ovo sam vidio kad sam uspravio
svoje srce na ono to je poinjeno pod
suncem, u vrijeme kad ovjek vlada nad
drugima na njihovo zlo.
10 I uz to sam vidio kako su bezbonici do-
bili pogreb, a oni koji su inili pravo morali
otii sa svetoga mjesta, i bili su zaborav-
ljeni u gradu. I to je tatina.
11 Poto se ne izvri odmah osuda na zlo-
incima, raste djeci ovjejoj hrabrost da
prave zlo.
12 Moe grjenik stotinu puta initi zlo i ivi
jo dugo, ali ja i znam: koji se Boga bojebit
e dobro, jer ga se boje.
13 A bezboniku nee biti dobro. On ne
smije svoje dane protegnuti kao sjena, jer
se ne boji Boga.
14 Tatina koja se dogaa na zemlji jest
ovo: ima pravednika kojima se dogaa po
djelima zlih; opet ima zlih kojima se doga-
a po djelima pravednika. Ja velim, i to je
tatina.
15 I tako ja hvalim veselje: jer nema nita
bolje ovjeku pod suncem, nego jesti i piti
i veseo biti. To neka ga prati u svem trudu
njegovu kroz sve dane ivota to mu ih Bog
dao pod suncem.
16 Kad sam god upravio svoje srce na to da
doem do znanja mudrosti i da promatram
to se radi na zemljijer ni danju ni nou
nee san razveseliti oko ovjeka.
17 Onda sam vidio to vrijedi za sve dje-
lovanje Boje: ovjek ne moe dokuiti
upravljanje to se vri pod suncem. Koliko
se god ovjek trudi da to istrai, ipak to ne
moe dokuiti. Pa i ako mudrac misli da to
zna, ipak to ne moe dokuiti.
Vrijednost i uitak ivota
9
Sve sam to bio dobro promislio i bio
sam doao do spoznaje: pravedni i
mudri u Bojoj su ruci sa svim svojim dje-
lovanjem. Hoe li ga ljubav ili mrnja susre-
sti, ne zna ovjek unaprijed. Sve mu moe
donijeti budunost.
2 Sve pogaa jednaka sudbina: pravedno-
ga kao bezbonoga, dobroga, istoga, kao
neistoga onoga koji rtvuje, kao onoga
koji ne rtvuje. Dobromu je kao grjeniku:
onome koji se zaklinje kao onome koji se
boji zakletve.
3 To je zlo kod svega to je poinjeno pod
suncem: sve pogaa jednaka sudbina,
zato je i ovjeje srce tako puno zla. U nji-
hovu srcu prebiva ludost, dok su god ivi,
a potom se silazi k mrtvima.
4 Jer samo tko je pridruen ivima, moe
se jo neto nadati; jer bolje je iv pas nego
mrtav lav.
5 ivi jo znaju da moraju umrijeti, a mrtvi
nemaju vie znanja, niti se nadaju plai, jer
im se spomen zaboravio.
6 Odavno je nestalo ljubavi njihove, mrnje
njihove, vrue udnje njihove, i zauvijek
nemaju vie dijela u svemu to je poinjeno
pod suncem.
7 Hajde, jedi s radou svoj kruh, pij vesela
srca vino svoje, jer su uvijek bila Bogu mila
tvoja djela.
8 Neka su ti uvijek haljine bijele i nikada na
glavi tvojoj neka ne ponestane ulja.
9 Uivaj ivot sa enom koju ljubi u sve
dane tvojega nitava ivota to ti ga Bog
daje pod suncem, jer je to dio tvoj u ivotu
u sve dane tvojega nitava ivota, i u trudu,
Propovjednik
491
kojim se mui pod suncem.
10 to tvoja ruka moe napraviti, to neka
pravi vlastitom snagom, jer nema niti rada
ni nauma, niti mudrosti, ni znanja u carstvu
mrtvih kamo ide.
11 Nadalje sam vidio pod suncem: ne dobi-
va brzi utrku, ni junaci rat, ni mudraci kruh,
ni pametni bogatstvo, ni razumni milost,
nego sve ovisi od vremena i sree.
12 Jer ovjek ne zna vremena svojega:
kao to se ribe hvataju mreom, kao to
ptice padaju u zamku, isto tako zapletu se
ljudi u vrijeme nesree to navali na njih
iznenada.
13 I ovo sam morao ja s mudrou do-
ivjeti pod suncem i napravi mi se to
velikim:
14 Bio je malen grad i samo je malo ljudi
prebivalo u njemu, a doao na njega mo-
an kralj, opkolio ga i zakopao protiv njega
jake opkope.
15 A bio u njemu i siromaan mudrac, i on
oslobodi grad mudrou svojom, ali se
poslije nitko nije sjetio toga siromaha.
16 Onda sam rekao sebi: bolja je mudrost
nego mo, ali se ne priznaje mudrost siro-
maha i na rijei se njegove ne pazi.
17 Rijei jednoga mudraca, mirno izre-
ene, vrednije su da se sluaju nego vika
ludih kraljeva.
18 Bolja je mudrost nego ratno oruje, ali
jedan jedini zloinac moe pokvariti mno-
go dobra.
Mudrost i ludost kod velikih malih
10
Mrtve muhe prave ulje pomastarevo
pokvarenim i ukislim. Tako je i malo
ludosti tee od mudrosti i asti.
2 Srce mudroga ovjeka je na desnoj stra-
ni, a srce luaka na lijevoj strani.
3 Kad luak ide putom, izdaje razum nje-
gov i odaje svakome da je luak.
4 Ako se i gnjev vladara podignuo na tebe,
ne ostavljaj svojega mjesta, jer strpljiv
ispravi velike pogreke.
5 Ima jo jedno zlo koje sam vidio pod sun-
cem, propust koji je poinio vladar:
6 Luak se postavlja na visoko mjesto, a
plemeniti moraju ivjeti u nizini.
7 Vidio sam sluge na konjima, a vladari idu
pjeke kao sluge.
8 Tko jamu kopa, padne lako sam u nju, i
tko rui zidove, toga lako ujede zmija.
9 Tko lomi kamenje, iako se pritom ozli-
jedi; i tko cijepa drva, lako pritom doe u
opasnost.
10 Ako je sjekira tupa i ako se ne naotri,
onda se mora vlastita snaga to vie upotri-
jebiti; mudrost donosi uspjeh.
11 Zmija moe ugristi bez draenja, brblja-
vac nije nita bolji.
12 Pune su miline rijei iz usta mudraca, a
usne luakove izjedu njega samoga.
13 Ludost je poetak govoru njegovu, a
posljednje iz njegovih usta jest zlo bezu-
mlje.
14 Mnogo brblja luak, gdje ipak ovjek ne
zna to e se dogoditi. Tko e mu rei to
e se poslije njega dogoditi?
15 Posao luakov samo ga umara, jer on
nije jo nauio u grad otii.
16 Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj dijete, i
kad velikai tvoji ve rano ujutro pijanu-
ju.
17 Blagoslovljena si ti, zemljo, kad ti je kralj
plemenit, i kad velikai tvoji jedu na vrijeme
kao junaci, a ne kao pijanci.
18 Gdje vlada lijenost, ugiblje se krov, i gdje
su nemarne ruke, prokinjava kua.
19 Za veselje dri se gozba i vino razvese-
ljuje ivot, a novci poine sve.
20 Ni u mislima ne psuj kralja, ni u sobi u
kojoj spava ne psuj bogatih, jer nebeske
ptice mogle bi primiti jeku i krilat glasnik
rairiti tvoju rije.
Sprovodi dananjicu bez brige
11
Baci svoj kruh na povrinu vode, i nai
e ga opet poslije mnogo dana.
2 Razdijeli dio na sedam komada ili na
osam, jer ne zna, kakva jo nesrea dolazi
na zemlju.
3 Kad su oblaci puni kie, onda ga izlijevaju
na zemlju. Padne li drvo na jug ili na sjever:
kamo je palo, ondje ostaje.
4 Tko uvijek pazi na vjetar, nikada ne pri-
stupa k sijanju, i tko uvijek gleda u oblake,
ne dolazi nikada do etve.
5 Kako ne zna koji je put ivotnom dahu,
i kako postaju kosti u utrobi trudne ene,
isto tako malo zna upravljanje Boje, koji
je sve stvorio.
6 Ujutro sij sjeme svoje i do naveer ne-
moj da ti poivaju ruke, jer ne zna hoe
li uspjeti ovo ili ono, ili e oboje jednako
dobro prihvatiti.
7 Slatka je svjetlost i godi oima vidjeti
sunce.
8 Zato ako ovjek ivi mnogo godina, neka
se veseli u svima, a neka pomisli i na dane
tamne, jer e ih biti mnogo. Sve to dolazi
tatina je.
9 Raduj se, mladiu, svojem mladom ivo-
tu i neka vedro bude tvoje srce u mladim
danima; idi kamo te tvoje srce vue i oi te
tvoje zovu, ali znaj dobro da o svemu tomu
Bog od tebe trai raun.
10 Zato ukloni alost od svojega srca i
otjeraj boli od svojega tijela, jer je prolazna
mladost i crna kosa.
Propovjednik
492
Misli na Boga u svojoj mladosti
12
Spominji se Stvoritelja svojega u
mladim danima, prije nego dou te-
ki dani i prispiju godine, za koje kae:
Nisu mi ugodne.
2 Prije nego potamni sunce, svjetlo i mje-
sec i zvijezde i iza kie opet dou oblaci.
3 To je doba kad zadru uvari kue, kad
se pognu snani ljudi, kad poivaju mlina-
rice jer ih je premalo, kad se skrivaju oni
koji vire kroz prozore.
4 Vrata s ulica zatvaraju se i zveka mlina
bude tia; cvrkut ptiji jedan se die i svi
glasovi uute.
5 ovjek se strai visina i strahote na ravnoj
stazi, a badem cvjeta, skakavac se samo
muno vue i napor opada, jer ovjek ulazi
u vjenu svoju kuu. Po ulici idu naokolo
turobni ljudi.
6 Sjeaj se Stvoritelja prije nego se prekine
srebrno ue, zlatna aa pukne, vr se na
izvoru razbije, u studenac padne slomljen
kota.
7 I prah se vratio u zemlju onako kako je bio,
i duh se vratio k Bogu koji ga je dao.
8 Tatina nad tatinama govori Propo-
vjednik. Sve je tatina.
9 K ovomu je jo pridodati: Propovjednik
je bio mudrac koji je narodu davao znanje,
bio je mislilac, istraiva i sastavio je mno-
go mudrih izreka.
10 Propovjednik se trudio da nae ugodne
rijei i da napie iskrene rijei istine.
11 Rijei su mudraca kao ostani volujski, i
lanovi skupljenih pria kao avlji zabijeni,
one potjeu od jednoga Pastira.
12 Uostalom primi savjete, moj sine; nema
kraja mnogomu pisanju knjiga, a mnogo
uenje umara tijelo.
13 Zakljunu rije ujmo svi: Boga se boj,
i dri njegove zapovijedi.
14 To vrijedi za svakoga, jer e svako djelo
Bog iznijeti pred sud, sve skriveno, bilo
dobro ili zlo.
Propovjednik
Velepjesma
Pjesma Salomonova
1
Salomonova pjesma nad pjesmama.
2 ulamka: Ah, kad bih se mogla nasla-
diti na poljupcu tvojih usta, jer je slae od
vina milovanje tvoje.
3 Pun je miline miris tvojih pomasti, kao ulje
razljeveno ime je tvoje, zato ljubav djevo-
jaka leti k tebi.
4 Privuci me k sebi, pourit emo se. Pove-
di me, kralju, u sobu svoju, radovat emo
se i veseliti tebi, vie nego vino slavit emo
ljubav tvoju. Dostojan si sve ljubavi.
5 Ja sam pocrnjela, ali mila, keri jeruza-
lemske, kao cedarski atori, kao atorske
zavjese Salomonove.
6 Ne gledajte me to sam crnomanjasta,
jer me je sunce opalilo. Naljutili se sinovi
moje majke: postavili su me da uvam
vinograde, i nisam mogla paziti vlastiti
vinograd.
7 Pa mi ti reci, kome pripada moje srce:
gdje stoji stado tvoje, gdje planduje o
podne? Ne bih htjela lutati meu stadima
tvoje brae.
8 Ljubljeni: Ako ne zna, najljepa izmeu
ena, slijedi trag stada, tjeraj svoje jarie
na pau pokraj pastirskih atora.
9 Htjeo bih te, moja prijateljice, prispo-
dobiti s plemenitim i onima u faraonovim
kolima:
10 Kako pristaje lijepo obrazima tvojim niz
bisera, tvojem vratu ogrlice zlatne.
11 Napravit emo ti zlatne grivne sa srebr-
nim arama.
12 ulamka: Kada kralj poiva za stolom,
moj nard die ugodnim mirisom.
13 Dragi je moj kao kitica smirne to mi
poiva na prsima.
14 Dragi je moj kao grozd ciprov u engad-
skim vinogradima.
15 Ljubljeni: Kako si lijepa, prijateljice moja,
kako si lijepa, oi su tvoje kao u golubice.
16 ulamka: O, ti si lijep, dragi moj, pre-
ljubazan doista. Postelja je naa svjea
zelen.
17 Kune su nam grede cedri, krovovi
empresi.
2
Ja sam cvijet na poljani aronskoj,
ljiljan u dolini.
2 Ljubljeni: Kao ljiljan meu trnjem prija-
teljica je moja meu djevojkama.
3 ulamka: Kao jabuka meu drveem
dragi je moj meu momcima. U sjeni nje-
govoj sjedim rado, plod je njegov sladak
grlu mojemu.
4 U vinarnicu on me vodikao njegov bojni
barjak vije se nada mnom ljubav.
5 Krijepi me groem, razblauje me jabu-
493
kama, jer sam bolna od ljubavi.
6 Onda se privine njegova ljevica pod moju
glavu, u ljubavi me ogrli njegova desnica.
7 Zaklinjem vas keri jeruzalemske, polj-
skim srnama i koutama: nemojte buditi,
nemojte smetati ljubavi, dok njoj samoj ne
bude volja.
8 Glas mojega dragoga, evo, on dolazi,
skae preko gora i poskakuje preko bre-
uljaka.
9 Dragi je moj kao srna ili kao jelene.
Gledaj samo: ve stoji iza zida, gleda kroz
prozor i viri kroz reetku.
10 Dragi moj progovorio i rekao mi: Usta-
ni, prijateljice moja, ti si lijepa moja, doi
ovdje.
11 Evo, gledaj samo, zima proe ode i
proumi kia.
12 Na polju se ve pokazuju cvjetii; dolo
je vrijeme rezanja loze. Pjevanje grlice uje
se u zemlji.
13 Plod svoj ve puta smokva, slatko mi-
rie cvijet vinove loze. Ustani, prijateljice
moja, ljepoto moja, doi ovdje.
14 Golubice moja u klisurama, u vrletnom
zaklonu, daj da vidim tvoje lice, daj da
sluam tvoj glas, jer je tvoj glas mio i tvoje
lice blago.
15 Njezina braa: Pohvatajte nam lisice,
male lisice to pustoe vinograd, jer je vi-
nograd na u cvatu.
16 ulamka: Moj je dragi moj, i ja sam nje-
gova; on je pastir na poljima ljiljana.
17 Dok dan zahladi i sjene uteku, vrati mi
se, dragi moj, kao srna ili kao jelene na
gorama mirisnim.
3
ulamka: Nou na svojoj postelji trai-
la sam svojoj dui dragoga, traila sam
ga, ali ga nisam nala.
2 Ustat u, poi u po gradu, trait u na
ulicama i trgovima svojoj dui dragoga;
traila sam ga, ali ga nisam nala.
3 Susreli me straari koji su obilazili po gra-
du: Niste li vidjeli mojoj dui dragoga?
4 Jedva sam ih mimoila, nala sam svojoj
dui dragoga. Drala sam ga vrsto i nisam
pustila sve dok ga nisam odvela u kuu
svoje majke, u sobu one koja me rodila.
5 Zaklinjem vas, keri jeruzalemske, srna-
ma i koutama poljskim: nemojte buditi,
nemojte smetati ljubavi, dok njoj samoj ne
bude volja.
6 ulamka: to ono ide gore iz pustinje
ondje, stupovima dima zaogrnuto? U miri-
su smirne i miomirisnog k da i svakojakih
mirodija?
7 To je nosiljka Salomonova sa ezdeset
junaka izmeu junaka Izraelovih.
8 Svi su oni teko naoruani, iskuani u
boju, u svakoga ma o bedru, da odole
nonoj strahoti.
9 Dvor je sebi sagradio kralj Salomon od
lebanskog drva.
10 Stupove je napravio od srebra, pokrov
od zlata, sjedalo s grimiznim jastucima,
unutra sve ukraeno ljubavlju keri jeru-
zalemskih.
11 Keri jeruzalemske, izaite keri si-
onske, gledajte Salomona, kralja, resi ga
njegova kruna, kojom ga je okrunila njego-
va majka na dan svadbe njegove, na dan
veselja njegova srca.
4
Ljubljeni: Kako si lijepa, ljubavi moja,
kako si lijepa. Oi su tvoje kao golubi-
ce, ispod koprene svijetle. Kosa ti je kao
stado koza to silaze gore gileadske.
2 Zubi su ti kao stado ovaca to ba izlaze
iz kupala, kad se striu: sve sa blizancima,
nijedne meu njima nema bez janjeta.
3 Usne su ti kao grimizna vrpca, milina resi
tvoja usta. Kao krike mogranja sjaju tvoji
obrazi ispod koprene.
4 Vrat ti je kao Davidov toranj zidnim vi-
jencima opremljen, tisue titova vise na
njemu, titova od samih junaka.
5 Tvoje su grudi kao dva laneta blizanca
to pasu meu ljiljanima.
6 Dok dan zahladi i sjene uteku, htjeo bih
poi k smirnovoj gori, k breuljku miomiri-
snog k da.
7 Sva si lijepa, prijateljice moja, nema ljage
na tebi.
8 Doi s Lebanona, zarunice, k meni doi
s Lebanona, doi k meni. Sii s amonskog
brijega, sa senirskog i hermonskog vrhun-
ca i, iz lavovskih pilja, s risovskih gora.
9 Ranjava moje srce, sestro, moja zaru-
nice, oarava mi srce svakim pogledom
svojih oiju, svakom karikom ogrlice na
svojem vratu.
10 Kako je blaga tvoja ljubav, sestro moja
zarunice, mnogo je slaa od vina tvoja
ljubav. Svaku mirodiju nadvisuje miris tvo-
jih ulja.
11 Tvoje usne, zarunice, kaplju medom.
Jezik tvoj krije med i mlijeko. Miris je haljina
tvojih kao miris Lebanona.
12 Vrt je sestra, zarunica moja, dobro
ograen, studenac zatvoren, izvor zape-
aen.
13 Nasad je tvoj vonjak ipaka, pun plo-
dova prekrasnih, cipra i narda,
14 Narda i afrana, iirota i cimeta i svako-
jakih rastlina za kaenje, smirne i aloja, sa
svakojakim najfnijim balsamima.
15 Izvor mojega vrta jest studenac ive
vode to tee s Lebanona.
16 ulamka: Sjevere, ustani sad, Jue,
Propovjednik
494
ovdje. Puhnite po mojem vrtu. Neka kaplju
njegovi mirisi. O, neka bi doao dragi u
svoj vrt, neka bi uivao svoje prekrasne
plodove.
5
Ljubljeni: U vrt svoj sam doao, sestro,
moja zarunice. Berem svoju smirnu
sa svojim balsamom, jedem svoje sae sa
svojim medom, pijem svoje vino sa svojim
mlijekom. Prijateljima: Jedite, prijatelji,
pijte, ponapijte se, mili moji.
2 ulamka: Spavam, ali je moje srce budno.
Sluaj, eto kuca dragi moj, rekavi: Otvori
mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice
moja, ista moja, mokra mi je glava od
rose, i moja kosa od nonih kapi.
3 Svukla sam ve svoju haljinu, opet bih je
morala odjenuti. I noge sam sebi oprala,
ah, morala bih ih opet zamazati.
4 Onda dragi moj promoli svoju ruku kroz
otvor: moja nutrina ustrepta od njega.
5 Skoila sam da otvorim svojem dra-
gomu. Onda mi ruke pokapa smirna; niz
prste mi potee smirna na drak prijevor-
nice.
6 Otvorila sam svojem dragomu, ali mojeg
dragoga nije bilo, bio je otiao. Stade mi
dah, jer on je govorio. Traila sam ga, ali
ga nisam nala, zvala sam ga, ali mi se nije
odazvao.
7 Susreli me straari koji su obilazili po gra-
du. Izranili su me, pokrivalo su mi strgali,
straari zidova.
8 Zaklinjem vas, keri jeruzalemske, ako
susretnete mojega dragoga, recite mu da
sam se razboljela od ljubavi.
9 Keri jeruzalemske: to je dragi tvoj bolji
od ostalih dragih, najljepa meu ena-
ma? to je dragi tvoj bolji od ostalih dragih,
te nas tako zaklinje?
10 ulamka: Dragi je moj bijel i rumen,
meu tisuama moe se poznati.
11 Kao zlato glava je njegova, kao najdra-
gocjenije zlato. Kose njegove kao grozdo-
vi, crne kao gavrani.
12 Oi su mu kao golubice na potoku, mli-
jekom umivene, poivaju u miru.
13 Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog
bilja, cvijee mirisno nie u njima. Usne
njegove cvatu kao ljiljani, kaplju smirnom
dragocjenom.
14 Ruke su njegove kao zlatne ipke oblo-
ene dragim kamenjem. Tijelo je njegovo
kao umjetno djelo od bjelokosti obloeno
safrima.
15 Stoji kao na stupovima od mramora,
uvrenim na zlatnom podnoju. Uzrast
mu je kao Lebanon, krasan kao cedri.
16 Usta su mu puna sladosti. Sve je na
njemu ljupko. To je moj ljubljeni, i to je moj
prijatelj. Keri jeruzalemske.
6
Keri jeruzalemske: Kamo je otiao
tvoj ljubljeni, najljepa meu enama?
Kamo je okrenuo dragi tvoj, da ga traimo
zajedno s tobom?
2 ulamka: U vrt svoj otiao je dragi moj k
lijehama mirisnog bilja, da se naslauje u
ugodnom gaju i da bere ljiljane.
3 Moj je dragi moj, i ja sam njegova. On je
pastir na poljanama ljiljana.
4 Ljubljeni: Lijepa si, draga moja, kao Tirsa
krasna kao Jeruzalem, strahovita kao rat-
na vojska.
5 Odvrati svoje oi od mene; one me oma-
mljuju. Kosa ti je kao stado koza to silaze
s gore gileadske.
6 Zubi su ti kao stado ovaca to izlaze iz
kupala: sve s blizancima, nijedne meu
njima nema bez janjeta.
7 Kao krika mogranja sjaju tvoji obrazi
ispod koprene.
8 Ve imam ezdeset kraljica i osamdeset
drugih ena i djevojaka bez broja.
9 Ali je samo jedna golubica moja, ista
moja, samo je ona miljenica svojoj majci,
najmilija njoj koja ju je rodila. Kad je vide,
hvale je djevojke, slave je kraljice i prile-
nice:
10 Tko je ona koja sja kao zora, lijepa kao
mjesec, ista kao sunce, strahovita kao
ratna vojska?
11 ulamka: Silazila sam u gaj oraha da se
nauivam zeleni to nie u dolini, da vidim
cvate li ve vinova loza, pupaju li ipci.
12 Onda iznenada, nisam znala kako, sme-
te mi se srce pred kolima pratnje kneev-
ske.
13 Ljubljeni i njegovi prijatelji: Vrati se,
ulamko, vrati se, vrati se da te gledamo.
ulamka: to ete vidjeti na ulamki, je li
kao ples u dva zbora?

7
Ljubljeni: Kako su lijepi tvoji koraci u
sandalama, keri kneevska. Zaoblje-
nost tvojih bedara je kao dragulj oko vrata,
djelo ruke umjetnike.
2 Pupak ti je kao aica dragocjena, u kojoj
nikad ne ponestane vina. Struk ti je kao
stog penice, ljiljanima ograen.
3 Tvoja su njedra kao dva laneta blizanca.
4 Vrat je tvoj kao toranj od bjelokosti. Oi su
tvoje kao jezera u Hebonu pred batrabim-
skim vratima. Nos je tvoj kao lebanonski
toranj koji gleda prema Damasku.
5 Glava je tvoja na tebi kao Karmel, kosa
na tvojoj glavi kao kraljevski grimiz, u ple-
tenice spletena.
6 Kako si lijepa, kako ljupka, ti draga, keri
puna miline.
Velepjesma
495
7 Stas je tvoj kao palma, njedra tvoja kao
grozdovi.
8 Obuzela me elja: popet u se na palmu,
dohvatit u njezine plodove; onda e mi
tvoja njedra biti groe s vinove loze. Dah
je tvojega nosa kao miris jabuke.
9 Tvoja usta kao najbolje vino to mi slatko
kvasi grlo lije se preko usana i zuba.
10 ulamka: Ja pripadam posve dragom
svojem, i srce je njegovo puno enje za
mnom.
11 Doi, dragi moj, poimo van u polja; pod
grmljem ciprovim legnimo na poinak.
12 Rano u jutro poi emo u vinograde da
vidimo zamee li se ve vinova loza, otva-
raju li se cvjetovi, cvatu li ipci. Ondje u ti
posvetiti ljubav svoju.
13 Mandragore diu ve svojim mirisom.
Vrata naa kriju svakojakoga krasnog
voa: novoga i staroga, za tebe sam ga
sauvala, dragi moj.
8
Ah, da bi mi ti brat bio, koji je dojio prsa
moje majke. Onda bih te smjela ljubiti,
kad bih te nala vani, nitko me ne bi za to
prekorio.
2 Uzela bih te sobom i povela te u kuu
svoje majke koja me odgojila, dala bih ti da
pije vino mirisavo, sok od ipaka.
3 Onda se privine ljevica njegova pod moju
glavu, u ljubavi me ogrli njegova desnica.
4 Kerima jeruzalemskim: Zaklinjem vas,
keri jeruzalemske: nemojte buditi, nemoj-
te smetati ljubavi, dok njoj samoj ne bude
volja.
5 Roak: Tko je ona, koja ide gore iz pusti-
nje ondje, naslonjena na svojega dragoga?
Pod jabukom probudio sam te, gdje te je
u bolima rodila tvoja majka, gdje je u muci
leala roditeljka tvoja.
6 ulamka: Kao peat postavljam se tebi
na srce, na tvoju ruku kao peat. Jest, lju-
bav je jaka kao smrt. Ljubomorna ljubav
je tvrda kao svijet mrtvih. ar je njezin kao
oganj plamenit, i munje su njezini plame-
novi.
7 Kad bi bilo jo toliko voda, ne mogu one
ugasiti ljubav. I rijeke nikada ne otrgnu
ljubavi. Kad bi tko davao sve svoje ima-
nje kue za ljubavmogao bi on biti samo
prezren.
8 Braa ulamke: Imamo sestricu, ona
nema grudi to emo initi sa svojom se-
strom, kad je dou prositi?
9 Ako je ona zid: sagradit emo na njemu
tvravu od srebra. Ako li vrata, utvrdit
emo ih daskama cedrovim.
10 ulamka: Ja sam zid, a moja prsa kao
tornjevi, ali sam za njega jedna koja se ve
predala.
11 Imao je Salomon vinograd u Baal-Ha-
monu, povjerio je vinograd uvarima i mo-
rao je svaki za njegov narod platiti tisuu
srebrnjaka.
12 ulamka Salomonu: Moj vlastiti vino-
grad samo je za mene, tebi te tisue, o
Salomone, i dvije stotine onima koji uvaju
plodove njegove.
13 Ljubljeni: Ti, koja prebiva u vrtovima;
prijatelji prislukuju tvoj glas, daj mi da ga
i ja ujem.
14 ulamka: Bre doi, dragi moj, kao srna
ili kao jelene na mirisnim gorama.
Velepjesma
Izaija
Knjiga proroka Izaije
Kazna grjenicima. Utjeha pobonicima
1
Vienje Izaije, sina Amosova koji je gle-
dao nad Judom i Jeruzalemom u dane
Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije judejskih
kraljeva.
2 ujte, nebesa, sluaj, zemljojer Gos-
podin je to izrekao: Djecu sam odgojio i
podignuo, ali se podigla protiv mene.
3 Vol poznaje svojega gospodara i maga-
rac jasle svojega gospodara; a Izrael ne
poznaje, moj narod ne razumije.
4 Jao, grijeni narataju, narode zlodjelima
optereeni, leglo zlikovaca, djeco izroe-
na. Oni su ostavili Gospodina, pogrdili su
Sveca Izraelova, okrenuli mu lea.
5 Zato da vas se opet tue? Pobunit ete
se jo i vie. Posve je bolesna glava i posve
je iznemoglo srce.
6 Od pete do glave nema nita zdrava na
tebi, nego samo ozljede, modrice i svjee
rane; nije ih se zatvorilo, ni zavilo, ni uljem
ublailo.
7 Zemlja je vaa postala pustinja, grado-
vi su vai ognjem popaljeni, i vae njive
stranci jedu na vae oi, pusto je kao kod
razorenja Sodome.
8 Samo je ki Siona preostala kao koliba u
vinogradu, kao sjenica u polju krastavaca,
496
kao kula straarska.
9 Jest, da nam Gospodin vojska nije osta-
vio jedan ostatak bili bismo kao Sodoma,
izjednaili bismo se s Gomorom.
10 I ujte rije Gospodinovu, vladari So-
dome, posluajte zapovijed naega Boga,
narode Gomore.
11 to e mi mnotvo vaih rtava? Govori
Gospodin! Sit sam rtava od ovnova i preti-
line od teladi i ne marim vie za krv bikova,
janjaca i jaraca.
12 Kad dolazite da se pokaete pred me-
nom, tko trai od vas da gazite mojim tri-
jemovima?
13 Ne prinosite vie bezvrijednih rtava,
jer mi se gadi. Mjesec mlaak, Subotnji
dan, poziv na Svetkovinu, ne podnosim,
zlodjela i sveane zborove.
14 Moja dua mrzi vae mlaake i Svet-
kovine, jer su mi na teret i dodijalo mi ih
podnositi.
15 Kad podignete svoje ruke, ja u zatvoriti
svoje oi od vas, i ako molite mnogo, neu
vas sluati. Vae ruke su pune krvi.
16 Operite se, oistite se. Odstranite svo-
ja zla djela ispred mojih oiju, prestanite
praviti zlo.
17 Uite se dobro initi: teite za pravdom,
pomaite potlaenomu, pribavite pravicu
sirotu, branite udovicu.
18 Hajdemo se pravdati, govori Gospodin!
I ako su vai grijesi crveni kao grimiz, po-
stat e bijeli kao vuna.
19 Ako hoete sluati, uivat ete najbolje
u zemlji.
20 Ali ako neete i prkosite, proderat e
vas ma. Zaista, usta Gospodinova su
izrekla.
21 Kako je postala bludnicom vjerni grad
koji je bio pun pravice. Nekada je prebivala
u njemu pravednost, a sada krvnici.
22 Tvoje srebro postalo je troska, tvoje
vino razvodnjeno.
23 Tvoji vladari su buntovnici, prijatelji
kradljivaca. Oni svi ljube mito i lete za na-
gradama. Siroti ne daju pravice i parnica
udovice ne dolazi pred njih.
24 Zato govori Gospodin, Bog vojska,
Svemonik Izraelov: Ha, rijeit u se svojih
neprijatelja, osvetit u se svojim neprija-
teljima.
25 Okrenut u svoju ruku protiv tebe, i oi-
stit u potpuno tvoje troske, izdvojit u sve
tvoje olovo.
26 Postavit u ti opet sudce kao prije i sa-
vjetnike kao iz poetka. Onda e se zvati,
grad pravednosti, vjeran grad.
27 inei pravdu Sion e se spasiti, i pra-
vednou njegovi obraenici.
28 A nevjernici i grjenici e svi zajedno
propasti i oni koji ostave Gospodina, izgi-
nut e.
29 Jer ete se posramiti zbog gajeva koje
tako oboavate, i posramit ete se zbog
vrtova koje ste izabrali.
30 Jer ete biti kao hrast kojemu vene li-
e, kao vrt bez vode.
31 Jaki e biti kao kuine, njegovo djelo
kao iskra; oboje e se zajedno zapaliti i
nitko ih nee gasiti.
Mesijansko kraljevstvo istine i mira
2
Objava koju je primio Izaija, sin Amo-
sov, o Judi i Jeruzalemu.
2 Na svretku dana dogodit e se da bude
utvrena gora s domom Gospodinovim kao
vrh gorama, bit e uzviena iznad visina.
3 Onda e nagrnuti k njoj svekoliki narod.
Mnogi e narodi ii ondje i govoriti: Doite
da idemo na Gospodinovu goru, u kuu
Boga Jakovljeva. Neka nas on ui svojim
putovima. Mi hoemo hoditi njegovim
stazama, jer nauk izlazi sa Siona i Gospo-
dinova rije od Jeruzalema.
4 On e suditi meu narodima, govoriti
pravicu mnogim narodima. Oni e raski-
vati svoje maeve u raonike, svoja koplja u
srpove. Narod nee vie dizati ma protiv
naroda, i nee se vie uiti ratu.
5 O kuo Jakovljeva, hodajmo u svjetlosti
Gospodinovoj.
6 Jer si odbacio svoj narod, kuu Jakovlje-
vu, jer su puni vraara s Istoka, gatara kao
Filistejci, i sprijateljuju se strancima.
7 Puna je njihova zemlja srebra i zlata i nema
broja njihovu blagu; puna je njihova zemlja
konja i nema broja njihovim kolima.
8 Puna je njihova zemlja idola i klanjaju se
djelu svojih ruku, koje su napravili njihovi
prst.
9 Pregiblju se ljudi, poniava se ovjek;
nee im oprostiti.
10 Zavuci se u kamene pilje, sakrij se u
prah pred strahovitim pogledom Gospo-
dinovim, pred njegovim uzvienim velian-
stvom.
11 Prignut e se uznositost ljudi, ponizit e
se oholost ovjeka; samo e Gospodin biti
uzvien u onaj dan.
12 Jer e Gospodin vojska odrati dan
suda nad svim to je oholo i ponosito, i nad
svim to se podiebit e ponieno.
13 Nad svim cedrima Lebanona, visokim,
ponositim, i nad svim hrastovima od Ba-
ana;
14 nad svim gorama visokim i nad svim
breuljcima izdignutim,
15 nad svakom visokom kulom i svakim
utvrenim zidom,
16 nad svim tarikim laama i nad sva-
Izaija
497
kom dragocjenom laom.
17 Prignut e se uznositost ljudi, ponizit e
se oholost ovjeka; samo e Gospodin biti
uzvien u onaj dan.
18 On e odstraniti sve idole.
19 Zavlait e se ljudi u kamene pilje, u ze-
maljske jame pred strahovitim pogledom
Gospodinovim, pred njegovim uzvienim
velianstvom, kad on ustane da mono
potrese zemlju.
20 U onaj e dan ovjek svoje idole, od
srebra i zlata, koje je napravio sebi da im
se klanja, pobacati krticama i slijepim mi-
evima,
21 kad se zavue u kamene rasjekline, u
gorske pukotine pred strahovitim pogle-
dom Gospodinovim, pred njegovim uzvi-
enim velianstvom, kad ustane da silno
potrese zemlju.
22 Zato se klonite takva ovjeka, iji je dah
u njegovim nosnicama; emu to vrijedi.
Boji sud protiv voa naroda
3
Gle, Gospodin Bog vojska oduzima
Jeruzalemu i Judi zalihu i potporu, svu
zalihu kruha i svu zalihu vode;
2 junaka i ratnika, sudca i proroka, vraara
i starjeinu,
3 stotnika i ovjeka ugledna, savjetnika,
majstora u umjetnosti i arobnjaka.
4 Stavit u djecu za gospodare nad njima.
Obijesna djeca e im zapovijedati.
5 Narod e biti pod nasiljem, ovjek protiv
ovjeka, i jedan protiv blinjega. Ustat e
mladi na starca i nepoten na potena.
6 Onda e jedan zgrabiti brata u kui svoje-
ga oca, rekavi: Ti ima jo gornju haljinu,
ti mora biti na vladar i vladati nad ovim
rasulom.
7 Onda e on u onaj dan glasno povikati:
Neu biti lijenik za rane, u mojoj kui
nema kruha ni haljine, ne postavljajte me
vladarom narodu.
8 U ruevine e pasti Jeruzalem, i Juda
e pasti, jer se njihovi jezici i njihova djela
protive Gospodinu i prkose njegovim sve-
tim oima.
9 Izgled njihova lica svjedoi protiv njih. Kao
Sodoma govore javno o svojem grijehu. Jao
njima, sebi samima samo nanose tetu.
10 Blagoslovljen je pravednik, njemu je
dobro, jer anje plau svojih djela.
11 Teko bezboniku, njemu je zlo jer e
mu se naplatiti trud njegovih ruku.
12 Moj narode, djeca su tvoji gospodari,
i ene nad njima vladaju. Moj narode, za-
vodnici su tvoje voe, oni kvare tijek tvojoj
stazi.
13 Na sudu e ustati Gospodin da sudi,
ustat e suditi narodima.
14 Na sudu e ustati Gospodin sa starjei-
nama svojega naroda i s njegovim vlada-
rima: Jer ste pojeli vinograd; u vaim je
kuama ugrabljeno dobro siromaha.
15 S kakvim pravom vi gazite moj narod i
gnjeite lice siromaha? Govori Gospodin
Bog vojska.
16 Nadalje Gospodin govori: Jer su po-
nosne keri Siona, idu ispruena vrata i
bacajui pohotne poglede, sitno koraaju
i zvekeu nogama.
17 Zato e Gospodin napraviti da oelavi
tjeme kerima Siona, i prijekor i sramotu
donijet e na njih Gospodin.
18 U onaj e dan Gospodin istrgnuti nakit:
none zaponce, poelice i polumjesece,
19 naunice, narukvice i koprene,
20 Ukosnice, podveze i sjajne pojase, mi-
risnice i privjese,
21 prstene i nosni nakit,
22 sveane haljine i ogrtae, plateve i
torbice,
23 zrcala, fnog lana kouljice, oglavlja i
pokrivala.
24 Onda e biti namjesto miomirisa smrad,
mjesto pojasa ue, mjesto pletenica ela,
mjesto sveanih haljina pokornika odje-
a, mjesto ljepote ljaga.
25 Tvoji e ratnici padati od maa, tvoji
junaci u boju.
26 Tvoja e vrata tugovati i plakati, oplije-
njen e sjediti na zemlji.
Jeruzalemska slavna budunost
4
U onaj e dan sedam ena prionuti a
jednoga mua i govoriti: Same emo
se hraniti i odijevati, samo daj da nosimo
tvoje ime, skini s nas sramotu.
2 U onaj e dan biti mladica Gospodinova
na ures i ast, i plod zemlje na ponos i slavu
onima koji su bili spaeni iz Izraela.
3 Dogodit e se da tko je onda jo preostao
u Sionu i na ivotu je u Jeruzalemu, zvat
e se svet, svaki koji je upisan za ivot u
Jeruzalemu.
4 Kada Gospodin opere neistou keri
Siona i uniti iz sredine njegove krvno djelo
Jeruzalema duhom suda, duhom ognja.
5 onda e Gospodin nad cijelim prostorom
Gore Siona, nad njezinim skuptinama
stvoriti oblak za dan, a za no sjaj i pla-
meni oganj. Jest, zaklon e biti nad svom
slavom.
6 I bit e koliba da sjenom zaklanja danju
od ege i da bude zatita i krov od oluje i
kie.
Objava zla na nevjernike
5
Zapjevat u o svojem ljubljenomu,
pjesmu svojega ljubljenoga o njegovu
Izaija
498
vinogradu. Vinograd je imao ljubljeni moj
na plodnoj uzvisini.
2 On ga je ogradio i iskrio iz njega kamenje
i zasadio u njemu lozu plemenitu. Sagradio
je u njemu kulu, napravio tijesak i nadao
se da e roditi groem, a on rodi divljim
groem.
3 I sada, itelji Jeruzalema, ljudi iz Jude,
sudite izmeu mene i mojega vinograda.
4 to je jo trebalo napraviti mojem vino-
gradu, a da mu nisam napravio? Nisam li
se smio nadati da e roditi groem, a on
rodi divljim groem.
5 Pa da vam sada javim to u napraviti
svojem vinogradu: sruit u njegovu ogra-
du, neka postane panjak, sruit u njegov
zid, neka se gazi.
6 Napravit u ga pustinjom, nee se obre-
zivati ni okopavati. Buknut e u njemu
draa i trnje, i zapovijedit u oblacima da
ne putaju vie na njega kiu.
7 Jer je kua Izraelova vinograd Gospodina
vojska i sada su Judini ljudi njegove miline.
On se nadao dobru djelu, a eto zlo djelo,
nadao se pravdi, a eto zloa.
8 Jao vama koji sastavljate kuu s kuom,
njivu na njivu nastavljate, dok vie nema
mjesta za njih da sami ive usred zemlje.
9 U mojim uima zvui rije Gospodina voj-
ska: zaista, mnoge e kue opustjeti, bile i
tako velike i tako lijepe; ostat e bez ljudi.
10 Jer e deset rala vinograda dati jedan
bat, jedan homer sjemena dat e efu.
11 Jao vama koji se rano ujutro opijate i do
kasno u no sjedite i gorite od vina.
12 Citara i harfa, bubanj i frula i vino na va-
im su gozbama, a ne pazite na djelo Gos-
podinovo i ne vidite djela njegovih ruku.
13 Zato mora moj narod putovati u rop-
stvo, jer nije imao razboritosti. Istroeni
su od gladi njegovi plemeniti, i njegovo
mnotvo gine od ei.
14 Zato se irom otvara carstvo mrtvih po-
udno svoje drijelo i silno razvaljuje zjalo,
i silazi u njega sjaj Jeruzalema, njegovo
buno mnotvo i tko se veseli u njemu.
15 Tako se pregiblju ljudi, poniava se o-
vjek; oholicama se oi sputaju.
16 Ali e se uzvisiti na sudu Gospodin
vojska, i Bog, Sveti, pokazat e se svet u
pravednosti.
17 Onda e ondje pasti janjci kao da je to
njihova paa, i ovnovi e pasti travu na
ruevinama plemenitih.
18 Jao vama koji dovlaite zlodjela uadi-
ma ludosti, osvetu kao kolskim uetom,
19 koji govorite: Neka pohiti, neka brzo
doe njegovo djelo, da ga vidimo, neka se
priblii, neka doe to je naumio Svetac
Izraelov, da ga poznamo.
20 Jao vama koji zlo zovete dobro, a dobro
zlo, koji pravite od tmine svjetlost, a od
svjetlosti tminu, koji pravite od gorkoga
slatko, a od slatkoga gorko.
21 Jao vama koji ste mudri u vlastitim oi-
ma i razumni pred samima sobom.
22 Jao vama koji ste junaci u piu i vinu i
hrabri u mijeanju silovita pia.
23 Koji oslobaate krivca za poklone, a
pravedniku oduzimate pravdu.
24 Zato kao to jezik ognja prodire str-
njiku, i slame nestaje u plamenu, tako e
njihov korijen postati kao trule, njihov e
se cvijet razletjeti kao prah, jer su odbacili
zakon Gospodina vojska i pogrdili rije
Sveca Izraelova.
na njegov narod. On je zamahnuo svojom
rukom na njega, udario ga da su se gore
zatresle i da su njihova mrtva tjelesa leala
po ulicama kao smee. Kod svega toga
nije popustio njegov gnjev, i jo je uvijek
ostala ispruena njegova ruka.
26 Podignut e zastavu narodu u daljini i
primamiti ga s krajeva zemlje, i gle, brzo
dolazi i hitro.
27 Nema u njemu umorna ni sustala, nitko
ne drijema i nitko ne spava, nikome se
ne raspasuje pojas oko njegovih bedara,
nikome se ne rastrga remen na njegovoj
obui.
28 Njegove strijele su otre i svi njegovi
lukovi su zapeti, kao kremen su kopita nje-
govih konja i njegovi su kotai kao vihor.
29 Njegova rika je kao u lavice, rie kao
mladi lavovi, rei, zgrabi plijen i dri ga
vrsto i nitko mu ga ne otme.
30 U onaj dan bui nad Judom kao to bui
more i pogleda li se na zemlju: gle, tu je
tjeskobna tmina, i svjetlost je pomraena
na nebesima.
Poziv i posveta Izaije za proroku slubu
6
U godini smrti kralja Uzije, vidio sam
Gospodina gdje sjedi na prijestolju
visoku i uzvienu i skut njegove haljine
ispunjavao je dom.
2 Serafmi su stajali pred njim; svaki je imao
est krila, dvjema je zaklanjao svoje lice,
dvjema svoje noge, a dvjema se lebdei
drao.
3 Jedan je vikao drugome: Svet, svet, svet
je Gospodin vojska; zemlja je puna njegove
slave.
4 I stresli su se pragovi na vratima od glasa
kojim su vikali i kua se napunila dimom.
5 Onda sam povikao: Jao meni, ja sam
izgubljen, jer sam ovjek neistih usana i
stojim kod naroda neistih usana, i vidio
sam kralja, Gospodina vojska, vlastitim
Izaija
499
oima.
6 Onda je jedan od serafma doletjeo k
meni, u ruci mu iv ugljen koji je uzeo klije-
tima sa rtvenika.
7 Njim se dotaknuo mojih usta i rekao: Gle,
ovo se dotaknulo tvojih usana: uzela se
krivnja tvojih zlodjela, tvoj je grijeh opro-
ten.
8 I uo sam glas Gospodina, rekavi: Koga
da poaljem, tko e za nas ii? Ja sam
odgovorio: Evo me, poalji mene.
9 On je rekao: Idi, reci tom narodu: Na-
stavite sluati, ali ne razumijete, nastavite
gledati, ali ne spoznajete.
10 Napravi da otvrdne srce tomu naro-
du: napravi gluhima njihove ui, slijepima
njihove oi, da ne vidi svojim oima, da
ne uje svojim uima, da njegovo srce
ne dobije spoznaje, da se ne obrati i ne
ozdravi.
11 Ja sam zapitao: Dokle, Gospodine?
On je odgovorio: Dok ne opuste gradovi i
budu bez itelja dok kue ne budu bez ljudi
i zemlja dok ne opusti,
12 dok Gospodin ne protjera u daljinu ljude
i ne bude velika pusto u zemlji.
13 Jest, ivi jo u njoj desetina, pa e se
i ona zatrti. Ali kao kod brijesta, kao kod
hrasta ostane panj i kad se posijeku, tako
je njihov panj sveto sjeme.
Proroanstvo o dolasku Mesijinu
7
Dogodilo se u dane Ahaza, sina Jota-
ma, sina Uzije, Judina kralja, doli su
Resin, sirijski kralj i Pekah, Remalijin sin,
Izraelov kralj, na Jeruzalem da ga opsjed-
nu, ali ga nisu mogli svladati.
2 Javili su Davidovoj kui: Sirijske snage
su se utaborile u Efraimu. Onda je zadrh-
talo njegovo srce i srce njegova naroda
kao to u umi ustrepe drvee od vjetra.
3 A Gospodin je rekao Izaiji: Izai k Ahazu,
ti i tvoj sin ear-Jaub, na kraj vodovoda
gornjega jezera i na put kod Valjareva po-
lja,
4 i reci mu: uvaj se i budi miran, ne boj
se i tvoje srce neka se ne strai od ta dva
ugarka to se pue, naprotiv raspaljenom
gnjevu Resina i Sirije i Remalijina sina.
5 Jer Haran misli zlo protiv tebe i Efraim i
Remalijin sin, rekavi:
6 Hajde idemo na Judu, pritisnimo ga,
osvojimo ga za sebe, a Tabelova sina na-
pravimo u njemu kraljem.
7 Zato govori Gospodin Bog: To nee ni-
kada uspjeti i nikada se dogoditi.
8 Jer glava Siriji je Damask, i Damasku je
glava Resin. Jo ezdeset i pet godina i
Efraim e biti opustoen, tako da vie nee
biti narod.
9 Efraimu je glava Samarija, i Samariji je
glava Remalijin sin. Ako neete vjerovati,
nemate vie opstanka.
10 I Gospodin je rekao dalje Ahazu:
11 Izmoli sebi znak od Gospodina, svoje-
ga Boga, dolje u dubini, ili gore u visini.
12 Ahaz je odgovorio: Neu moliti za to,
niti u kuati Gospodina.
13 Onda je on rekao: Sluajte sada, o kuo
Davidova! Nije li vam dosta to dosau-
jete ljudima, pa jo dosaujete i mojem
Bogu?
14 Stoga e vam sam Gospodin dati znak:
Eto, djevica e zaeti i roditi sina i nadjenut
e mu ime Emanuel.
15 Gruevinom i medom hranit e se dok
ne naui odbaciti zlo, a izabrati dobro.
16 Jer prije nego jo djeak naui odbaciti
zlo, a izabrati dobro, leat e opustoena
zemlja od koje strepi, od dvojice kralje-
va.
17 Gospodin e pustiti na tebe, na tvoj na-
rod i na kuu tvojega oca dane kakvih nije
bilo otkada je Efraim otpao od Jude, preko
asirskog kralja.
18 U onaj e se dan dogoditi da Gospodin
zazvidi muhi to sjedi na kraju egipatskih
rijeka i peli u asirskoj zemlji.
19 Svi oni dolaze i nastanjuju se u pustim
dolinama, u kamenim rasjeklinama, u svim
trnjacima i na svim panjacima.
20 U onaj e dan Gospodin britvom obri-
jati, kupljenom s onu stranu Eufrata, kosu
na glavi asirskom kralju i sve druge kose, i
bradu e on uzeti.
21 U onaj e se dan dogoditi da jedan sebi
dri kravicu i dvije ovce.
22 I zbog mnoine mlijeka koje one daju
hranit e se ljudi gruevinom, jer od grue-
vine i meda ivjet e svaki koji je preostao
u zemlji.
23 U onaj e se dan dogoditi da je svako
mjesto, gdje ima tisue trsova za tisuu
ekela, puno trnja i puno drae.
24 Sa strijelom i lukom ide se ondje, jer je
sva zemlja postala trnje i draa.
25 Na sve breuljke to se sada kopaju
trnokopom, nee se vie stupiti od straha
pred trnjem i draom. Sluit e govedima
za panjak i mjesto za ovce.
Opustoenje Jude od Asiraca
8
Gospodin mi rekao dalje: Uzmi veliku
skrolu i napii na njoj ovjejim pi-
smom: Maher-alal-Ha-Baz Hitro grabi,
brzi plijen.
2 I ja u sebi uzeti pouzdane svjedoke,
da zapiu, sveenika Uriju i Zahariju, sina
Berekijina.
3 Onda sam ja uao k proroici, ona je
Izaija
500
zatrudnjela i rodila sina, a Gospodin mi je
rekao: Nadjeni mu ime Maher-alal-Ha-
Baz;
4 jer prije nego jo djeak naui zvati oe i
majko donijet e se bogatstvo Damaska i
plijen Samarije pred asirskog kralja.
5 Opet mi je rekao Gospodin:
6 Jer ovaj narod prezire vode iloaha to
tiho teku, i dri se s Resinom i sinom Re-
malijinim,
7 Stoga sada e Gospodin na njih navesti
velike i silne vode Eufrata: kralja Asirije i
svu njegovu mo. On e se popeti iznad
svih svojih korita, prelit e iznad svih svojih
obala.
8 Razlit e se preko Jude, razlit se i popla-
viti dok doe do grla. Krila e mu se rairiti
preko tvoje svekolike zemlje, o Emanuele.
9 Budite razbijeni, o narodi, i budite smrv-
ljeni! ujte, sve zemlje iz daljine. Oruajte
se, ali budite razbijeni u komade. Oruajte
se, ali budite razbijeni u komade.
10 Snujte naum, ali se nee ostvariti. Stvo-
rite odluku, ali nee biti od nje nita, jer je
Bog s nama.
11 Jer mi je ovako rekao Gospodin kad
je njegova ruka teko leala na meni i on
me opomenuo da ne idem putom ovoga
naroda:
12 Ne zovite urotom sve ono to ovaj na-
rod zove urotom, i onoga ega se on boji,
ne bojte se i ne straite se.
13 Gospodina vojska, njega drite svetim,
on neka vam je strah i on neka vam je bo-
jazan.
14 On e biti kao svetinja, kamen spotica-
nja, hrid povrede za obje Izraelove kue,
zamka i mrea za itelje Jeruzalema.
15 Mnogi se od njih spotiu i padaju, bit e
satrveni, zapleteni i uhvaeni.
16 Ja u sauvati svjedoanstvo, zapea-
titi objavu u svojim uenicima.
17 ekat u Gospodina, koji skriva svoje
lice od kue Jakovljeve, i uzdat u se u
njega.
18 Evo, ja i djeca koju mi je darovao Gos-
podin postavljeni smo za znak i znamenje
u Izraelu od Gospodina vojska, koji prebiva
na Gori Sionu.
19 I ako vam reknu: Pitajte vraare i gatare
koji apu i guu., odgovorite: Ne treba
li narod pitati svojega Boga? Zar da pita
mrtve za ive?
20 Da traite zakon i objavu? Tko ne govori
tako tomu vie nema zore.
21 Hodaju naokolo zabrinuti i gladni. Bit
e, kad e ogladnjeti i pasti u gnjev, psovat
e svojega kralja i Boga, gledajui gore.
22 Onda e gledati dolje na zemlju, i vidjeti
nevolju i tminu, turobnost i tjeskobu.
Roenje Princa mira
9
Ali e se raspriti tmina. Zemlja, gdje
sad vlada nevolja, ne ostaje zamrae-
na. U prvo vrijeme osramotili su zemlju Ze-
bulunovu i zemlju Naftalijevu, a poslije ju
jo vie pritie putom mora zemlju s one
strane Jordana, neznaboakoj Galileji.
2 Narod koji hodi u tami, gleda svjetlost
veliku; nad onima koji prebivaju u mranoj
zemlji sja svjetlost.
3 Ti daruje bogato veselje, umnoava
radost; ljudi se raduju pred tobom, kao to
se raduju o etvi, kao to se vesele kad se
dijeli plijen.
4 Jer lomi teret zemlji jarma, tapove
njegovih lea, palicu njegova gonia kao
nekada u dan Midjana.
5 Jer svaka obua ratnika i ogrta krvlju na-
pojen izgorjet e i bit e plijen plamenu.
6 Jer nam se rodilo Dijete, Sin nam se dao.
Vlast poiva na njegovim pleima. Njego-
vo Ime bit e: Savjetnik divni, Svemoni
Bog, Otac vjeni, Princ mira.
7 Njegova je punina vlasti, mir nema nikada
kraja. Vladat e na prijestolju Davidovu i
nad njegovim kraljevstvom. Uvrstit e ga
i poduprijeti pravicom i pravednou od
sada zauvijek. Revnost Gospodina vojska
to e napraviti.
8 Rije poslao Gospodin protiv Jakova, i
ona e pasti u Izraelu.
9 Objavit e se svemu narodu, Efraimu i
iteljima Samarije, koji oholo i ponosito
govore:
10 Opeke su se sruile, ali mi sada gra-
dimo od klesana kamena. Dudovi su bili
posjeeni, ali mi stavljamo cedre na mjesto
njihovo.
11 Ali Gospodin je dao protivnicima Resi-
novim nad njima prevlast i podbada njiho-
ve neprijatelje:
12 Sirijce na istoku, Filistejce na zapadu.
Otvorenim ustima prodrijeti e Izraela. Na
sve to ne popusti njegov gnjev, i ostala jo
uvijek ispruena njegova ruka.
13 Ipak se narod ne obrati onome koji ga
bije, niti za Gospodina vojska nisu pitali
nita.
14 Zato odsijee Gospodin oboje Izraelu,
glavu i rep, granu palmovu i rogoz u jedan
dan.
15 Starjeine i ugledni, to je glava; i proroci
koji ue la, to je rep.
16 Voe toga naroda jesu zavodnici, a
koji se daju voditi od njih, osueni su na
propast.
17 Zato Gospodin nije tedio njihovih mla-
dia i nije se smilovao njihovim sirotama
i udovicama, jer su svi oni bezboni i zli i
svaka usta govore ludost. Na sve to nije
Izaija
501
popustio njegov gnjev, i ostala je jo uvijek
ispruena njegova ruka.
18 Jer je bezbonost gorjela kao oganj, koji
spali trnje i drau i upali gutik ume, tako
da uzavrije u stupove dima.
19 Od gnjeva Gospodina vojska bila je ze-
mlja spaljena, narod je bio plijen plamenu,
i nitko nije tedio drugoga.
20 Prodirali su s desne strane i ostali ipak
gladni; derali su s lijeve strane, i nisu se
opet nasitili.
21 Svaki je jeo meso svojega blinjega:
Manaseh Efraima, Efraim Manaseha. A
obojica zajedno e biti protiv Jude. Na sve
to nije popustio njegov gnjev, i ostala je jo
uvijek ispruena njegova ruka.
Ostatak u Izraelu obraa se Bogu
10
Teko onima koji proglauju nepra-
vedne zakone i onima, koji piu na-
putke nesree koje su propisali,
2 da odbiju od suda uboge, da siromasi-
ma mojega naroda ugrabe pravicu, da im
plijen budu udovice i da mognu opljakati
sirote.
3 to ete initi u dan pohoenja i zla vre-
mena to dolazi izdaleka? Kome ete se
utei za pomo i gdje ete ostaviti svoje
bogatstvo?
4 Ne preostaje nita nego da se prignete
meu roblje, da padnete meu pobijene.
Na sve to nije popustio njegov gnjev, i osta-
la je jo uvijek ispruena njegova ruka.
5 Teko Asiriji: ibi mojega gnjeva, palici
jarosti moje u mojoj ruci.
6 Protiv naroda bezbonoga aljem ga;
protiv naroda na koji se gnjevim, zapovije-
dam mu da plijeni i otima sebi i da ga izgazi
kao blato na ulicama.
7 Ali on ne shvaa tako, njegovo srce ne
misli tako. Ne, samo unitenje ima on u
srcu da iskorijeni mnoge narode.
8 Jer on ree: Nisu li kraljevi svi moji vla-
dari?
9 Nije li Kalno kao Karkemi? Nije li Hamat
kao Arpad? Nije li Samarija kao Damask?
10 Kako je moja ruka podizala kraljevstva
idola, iji su izrezbareni kipovi nadmaili
one u Jeruzalemu i Samariji,
11 kako sam napravio Samariji i njezinim
idolima neu li napraviti i Jeruzalemu i nje-
govim idolima onako kako sam napravio
Samariji i njezinim idolima?
12 Ali kad dovri Gospodin sve djelo svo-
je na Gori Sionu i u Jeruzalemu, onda u
kazniti oholo djelovanje asirskog kralja i
ponosito sijevanje njegovih oiju.
13 Jer je rekao: Snagom svojih ruku to
sam izveo i svojom mudrou, jer sam tako
razuman. Uklonio sam mee narodima,
zaplijenio sam njihovo blago, kao junak
sruio sam itelje.
14 Moja je ruka primila gnijezdo bogatstva
naroda, kako se nagrabe ostavljena jaja,
tako sam uzeo svu zemlju i nitko nije ma-
knuo krilima, ni kljuna otvorio ili se usudio
cvrknuti.
15 Hoe li se sjekira veliati nad onim koji
njom sijee? Hoe li se pila veliati nad
onim koji ju vue? Kao da bi se prut podi-
gnuo i mahao nad onima koji ga dignuo, i
kao da bi se tap podignuo kao da nije od
drva.
16 Zato e Gospodin Bog vojska poslati
meu njegove jake suicu, i pod njegovom
slavom e planuti poar kao oganj.
17 Tako e svjetlost Izraelova postati oganj
i njegov Svetac ivi plamen, koji spaljuje
njegovo trnje i drau i unitava u jedan
dan.
18 I njegove krasne ume i vrtove unitit
e, oboje duu i tijelo; i bit e kao bolesnik
koji pomalo nestaje.
19 Lako se moe izbrojiti ostatak stabala,
ume, popisat ga moe jedan djeak.
20 A u onaj dan Izraelov ostatak i tko je
utekao od kue Jakovljeve nee se vie
oslanjati na onoga koji ih bije, nego e
se vjerno oslanjati na Gospodina, Sveca
Izraelova.
21 Obratit e se ostatak, ostatak Jakovljev,
Bogu jakomu.
22 I kad bi tvojega naroda, Izraele, bilo
kao morskog pijeska: samo e se ostatak
njegov obratiti. Odreeno je unitenje,
pravednost ga dovodi.
23 Jer odreeno unitenje izvrit e Sve-
moni Gospodin vojska po svem svijetu.
24 Zato ovako govori Gospodin Bog voj-
ska: Ne boj se, moj narode, koji prebiva
na Sionu, Asirca, koji te bije tapom i svoj
prut die na tebe kao nekada Egipat.
25 Jer samo jo kratko vrijeme, jo malo
i moj gnjev i moja srdba prestaje da ih
uniti.
26 Onda e Gospodin vojska podignuti
na njih bi kao onda kad je na Gavranovoj
hridi pobio Midjance. On e svoj tap po-
dignuti nad more, kao to ga je podignuo
protiv Egipta.
27 I dogodit e se u onaj dan, da e skinuti
breme s tvojih lea, i njegov jaram e pasti
s tvojega vrata.
28 On dolazi i ide prema Ajatu, prolazi kroz
Migron, ostavlja svoju prtljagu u Mikma-
u.
29 Prolaze klancem, ostaju nou u Gebi;
Rama se strai, Gibea Saulova bjei.
30 Vii iza glasa, keri Galimova. Sluaj,
Lai. Jadni Anatot.
Izaija
502
snagom svojega duha. Razbit e ga na
sedam potoka, tako da se moe prelaziti
u obui.
16 Tako e biti put za ostatak njegova na-
roda to je preostao od Asirije, kako je bilo
za Izraela kad je izlazio iz zemlje Egipta.
Zahvalna pjesma spaenih
12
U onaj dan rei e: Slavim te, o
Gospodine, jer iako si se na mene i
rasrdio, tvoj gnjev se ipak stiao i utjeio
si me.
2 Gle, Bog je moje spasenje, potpuno se
uzdajem i ne bojim se, jer mi je Gospodin
pobjeda i pjesma, Gospodin, On mi je po-
stao moje spasenje.
3 S veseljem ete crpsti vodu iz izvora
spasenja.
4 U onaj dan rei ete: Pjevajte hvalu Gos-
podinu, zazivajte njegovo Ime, navjeujte
narodima njegova djela i javljajte da je
uzvieno njegovo Ime.
5 Pjevajte hvalu Gospodinu, jer je napravio
velike stvari, neka se to objavi cijeloj ze-
mlji.
6 Kliite i podvikujte, itelji Siona, jer je
velik u sredini vaoj Svetac Izraelov.
Proroanstvo protiv Babilona
13
Proroanstvo protiv Babilona, koju je
Izaija, sin Amosov, primio u vienju.
2 Podignite zastavu na gori goletnoj, viite
im iza glasa, maite rukom da mogu ui na
vrata vladara.
3 Ja sam zapovjedio svojim posveenima,
pozvao sam na sud svojega gnjeva tako-
er svoje junake koji se ponosno raduju.
4 Vika na gorama se uje kao od mnotva
naroda, buka od kraljevstva, od skuplje-
nih naroda. Gospodin vojska pregledava
vojsku.
5 Dolaze iz daleke zemlje, s kraja neba
Gospodin i orua njegove srdbe da po-
hara svu zemlju.
6 Jauite, jer je blizu dan Gospodinov, do-
lazi kao munja od Svemonoga.
7 Zato sustaju sve ruke, oajava svako
ovjeje srce.
8 Oni su smeteni, napadaju ih grevi i bolo-
vi, svijaju se kao ena rodilja i jedan se koi
na drugoga. Od plamenoga rumenila are
se njihova lica.
9 Evo, dan Gospodinov dolazi, bez milosr-
a, pun jarosti i gnjeva, da pretvori zemlju
u pusto, da uniti na njoj grjenike.
10 Zvijezde nebeske i prilike zvjezdane za-
ustavljaju svjetlost svoju. Sunce se mrai
izlazei i mjesec ne blista vie u svojem
sjaju.
11 Kanjavam na svijetu zlou, zlikovce za
31 Madmena luta naokolo. itelji Gebima
bjee.
32 Jo danas posjeduje Nob. Ve svojom
rukom zamahuje protiv gore keri sionske,
protiv brijega Jeruzalema.
33 Ali gle, onda Gospodin Bog vojska kree
grane strahovitom silom. Visoki padaju,
uzdignuti se snizuju.
34 Gusta uma pada pod sjekirom, Leba-
non se rui pod Silnim.
Mesija pravedno kraljevstvo mira
11
Izrast e tap iz panja Jesejeva; i Mla-
dica e izrasti iz njegova korijena.
2 Na njemu e poivati Duh Gospodinov:
duh mudrosti i razuma, duh savjeta i jako-
sti, duh znanja i straha Gospodinova.
3 Strah Gospodinov njemu je milina. Nee
suditi po vidu svojih oiju, niti e odluivati
po uvenju svojih uiju.
4 Ne, u pravednosti sudit e on malenima,
po pravici prosuivat e siromahe u zemlji.
Udarat e silnike tapom svojih usta; da-
hom svojih usana umorit e bezbonika.
5 Pravednost je pojas njegovih bedara i
vjernost je pojas njegovih bokova.
6 Onda e vuk boraviti s janjetom, ris e
leati s jaretom, tele, lav i ovca bit e zajed-
no; malen djeak moe ih voditi.
7 Krava i medvjedica zajedno e pasti,
mladi njihovi zajedno e leati, i lav e jesti
slamu kao govee.
8 Igrat e se dijete nad gujinom jamom;
dijete odbijeno od prsiju, zavlait e svoju
ruku u jamu zmije baziliske.
9 Nee se praviti nita zlo, nikakva neprav-
da vie na cijeloj mojoj svetoj gori, jer je
zemlja puna spoznanja Gospodinova, kao
to vode pokrivaju morsko dno.
10 Korijen Jesejev e onaj dan stajati kao
zastava naroda: neznaboci e ga traiti, i
njegovo poivalite bit e slavno.
11 U onaj dan prua Gospodin po drugi
put svoju ruku, da otkupi ostatak svo-
jega naroda to je preostao od Asirije i
od Egipta i od Patrosa, od Kua, Elama,
ineara, od Hamata i od morskih otoka.
12 Zasadit e zastavu narodima, skupiti
prognane od Izraela i skupiti Judine raza-
sute s etiri kraja zemlje.
13 Onda e nestati ljubomore Efraimove.
Neprijatelji Judini iskorijenit e se. Efraim
nee vie zavidjeti Judi, a Juda nee vie
napadati Efraima.
14 Ne, letjet e k moru na plea Filistej-
cima. Zajedno e oplijeniti sinove Istoka,
zaposjest e Edom i Moab; Amonci e im
biti podloni.
15 Presuit e Gospodin morski jezik Egip-
ta i mahnut e svojom rukom nad Eufratom
Izaija
503
njihova zlodjela, uklanjam nadutost oholih,
ruim ponos silnih.
12 Ljude inim rjee nego zlato, rjeima
smrtnike nego ofrsko zlato.
13 Zato putam da se nebesa potresu,
zemlja se pokree sa svojega mjesta od
jarosti Gospodina vojska u dan kad se ras-
pali njegov gnjev.
14 Kao srne prestraene, kao ovce koje
nitko ne prikuplja, tako hrle dalje, svaki
svojem narodu, svojoj kui svaki bjei.
15 Koga god stignu neka bude usmren,
koga god ulove, pada od maa.
16 Djeca njihova budu razmrskana na nji-
hove oi, njihove kue oplijenjene, njihove
ene osramoene.
17 Evo, podiem na njih Medijce, koji ne
mare za srebro, koji se ne raduju zlatu.
18 Lukovi njihovi rue mladie, s plodom u
utrobi nemaju milosra, njihovo oko nema
smilovanja s djecom.
19 Babilonu, uresu kraljevstvima, pono-
snomu sjaju Kaldejaca, dogodit e se kao
Sodomi i Gomori, kad ih je Bog razruio iz
temelja.
20 Nee vie biti naseljen zauvijek, niti
nastanjen kroz sve narataje. Nee Arap
razapeti ondje atora, niti e pastiri ondje
sjedati.
21 Ondje prebivaju pustinjske ivotinje,
sove napunjaju kue, ondje prebivaju no-
jevi i ondje sad jarci skau.
22 Hijene zavijaju u njegovim zidovima,
aglji u dvorima veselja. Blizu je njegov kraj
i ne proteu se njegovi dani.
Propast Asiraca i Filistejaca
14
Jer e se Gospodin smilovati Jakovu,
opet e izabrati Izraela i povesti ih u
njihovu zemlju. Stranci se njima prikljuu-
ju, pridruuju se kui Jakovljevoj.
2 Narodi ih prate u njihovu zemlju. I kua
Izraelova u zemlji Gospodinovoj napravit
e ih sebi slugama i slukinjama, tako da
zarobe one koji su njih zarobili i odveli i da
budu gospodari svojim nasilnicima.
3 im te onda smiri Gospodin od tvoje ne-
volje i muke i od tvojega tekog ropstva,
kojim si bio pritisnut,
4 da e uzeti ovu usporedbu protiv ba-
bilonskog kralja i rei: Kako je dokrajio
silnik, dokrajio je zlatni grad!
5 Slomio Gospodin ibu bezbonicima,
tap silnicima,
6 on koji ljuto udara narode beskrajnim
udarcima, on koji gnjevno vlada narodima,
i nemilice ih progoni.
7 Sada se odmara i poiva sav svijet, pjeva
iza glasa.
8 I empresi se raduju zbog tebe i lebanon-
ski cedri: Otkako si pao, ne uzlazi nitko
ovdje da nas sijee.
9 Zbog tebe bui svijet mrtvih dolje, oe-
kujui tvoj dolazak. Zbog tebe probudi on
sjene, sve vladare zemaljske, die s prije-
stolja njihovih sve kraljeve naroda.
10 Oni svekoliki progovaraju i dovikuju
tebi: I ti si postao jadan kao mi, s nama si
se izjednaio.
11 U podzemni svijet spustio se sjaj tvoj,
amor harfa tvojih. Prostrt je poda te trule,
crvi su ti pokriva.
12 Kako si pao s neba, svjetlonoo, sine
Zorin! Kako si razmrskan na zemlji, ti koji
oslabljuje narode!
13 Mislio si u sebi: Penjem se na nebo, vie
zvijezda Bojih podiem svoje prijestolje,
na gori skuptine bogova naseljavam se
na krajnjem sjeveru.
14 Uzlazim u visine nad oblake, hou da
budem jednak Svevinjemu!
15 Ali si sruen u podzemni svijet, u naj-
donji jaz.
16 Koji te vide, gledaju na tebe, gledaju te i
misle: To li je onaj koji je tresao svijet, koji
je drmao kraljevstva?
17 Koji je zemlju obraao u pustinju, gra-
dove razarao? Koji nije zarobljenika otpu-
tao kui.
18 Svi kraljevi naroda poivaju u asti, sva-
ki u svojoj kui.
19 A ti si izbaen bez groba, kao prezren
ogranak. Pokriven si pobijenima, maem
probodenima, koji su pobacani u kamenu
jamu kao pogaena strvina.
20 Nee se zdruiti s njima u grobu, jer si
opustoio svoju zemlju, ubijao svoj narod.
Tako neka se vie zauvijek ne spominje rod
zlikovaca.
21 Za njegove sinove postavite klaonicu
zbog zlodjela njihovih otaca, da se ne po-
dignu vie da osvajaju svijet i da ne napune
svijet gradovima!
22 Ustat u na njih, govori Gospodin voj-
ska, i zatrt u ime Babilonu i ostatak, porod
i potomke, govori Gospodin!
23 Napravit u od njega stan jeevima,
barutinu; izmest u ga metlom unitenja,
govori Gospodin vojska.
24 Gospodin vojska se zakleo, rekavi:
Zaista, kako to sam smislio, tako e se
dogoditi; i kako sam zasnovao, tako e i
stajati.
25 Potrt u Asiriju u svojoj zemlji, izgazit
u ga na gorama svojim. Jaram e se nje-
gov skinuti s njih, breme njegovo s plea
njihovih.
26 To je odluka to je donesena za svu ze-
mlju, i to je ruka pruena na sve narode.
27 Jer je Gospodin vojska to ustanovio, tko
Izaija
504
e to razbiti? Ruka je njegova pruena, tko
e je odvratiti?
28 U godini smrti kralja Ahaza izila je ova
rije:
29 Ne raduj se, sva zemljo flistejska, to se
slomio tap koji te je udarao, jer iz korijena
zmijina izlazi guja ljutica, a plod je njezin
zmaj krilati.
30 Najoskudniji bit e opskrbljeni; u sigur-
nosti poivaju siromasi, ali u tvoje leglo
umoriti glau i tvoj ostatak u pobiti.
31 Jauite, vrata! Vii, grade! Oajavaj,
svakolika zemljo flistejska, jer sa sjevera
dolazi dim; od njegove vojske ne odvaja
nitko.
32 to e se odgovoriti neznaboakim
glasnicima? Tvrdo je utemeljio Gospodin
Sion; ondje su zaklonjeni siromasi njegova
naroda.
Proroanstvo protiv Moaba
15
Proroanstvo protiv Moaba. Preko
noi je Ar Moaba prevladan, uniten,
preko noi je Kir-Moab prevladan, uni-
ten.
2 Uzlaze u kuu bogova, na visine Dibona,
da plau, Moab narie za Nebom i Mede-
bom. Sve su glave elave i svaka brada
obrijana.
3 Po njihovim ulicama nose alobne halji-
ne, na njihovim krovovima i trgovima sve
tuguje i suze lije.
4 Jaue Hebon i Eleale, do Jahasa uje
se jauk, zato dru ratnici Moaba, u njemu
svaka dua oajava.
5 Moje srce tuguje za Moabom. Bjegunci
su njegovi ve u Zoaru, u Eglat-eliije.
Plaui uzlaze ve uz brdo Luhit. Putom u
Horonaim razlijee se jauk zbog propasti.
6 Vode u Nimrimu postaju pustinja, jer je
usahnulo bilje, uvenula trava, i zeleni je
nestalo.
7 Zato nose to su pritedjeli i to su spasili
preko Vrbova potoka.
8 Naokolo na meama Moaba die se vika,
do Galima odjekuje njihov jauk, do Beer
Elima njihovo jadikovanje.
9 Pune se krvlju vode u Dimonu. Jo doda-
jem Dimonu ovu nesreu: jednoga lava na
bjegunce Moaba, na ostatak zemlje.
Proroanstvo protiv Etiopije
16
aljite janjce vladaru u zemlji Seli
preko pustinje prema gori keri si-
onske.
2 Kao ptice to bjee, kao gnijezdo istjera-
no bit e keri Moaba na gazovima Amo-
na.
3 Napravi Vijee, stvori odluku! Napravi
kao no sjenu svoju u podne, zakloni pro-
gnane, i nemoj izdati bjegunaca.
4 Ah, da bi mogli kod tebe boraviti pro-
gnanici Moabovi. Od pustonika budi im
zatita, jer nestaje nasilnika, prestaje pu-
stoenje, ieznuo je iz zemlje tlaitelj.
5 Podie se prijestolje u milosti, na njemu
sjedi po vjernosti sudac u atoru Davidovu,
koji tei za pravicom i trai pravednost.
6 uli smo za oholost Moaba, vrlo veliku,
za njegovu uznositost, njegovu nadutost,
njegovu obijest i za njegovu ispraznu hva-
lu.
7 Zato e Moab jaukati za Moabom, i sve
e jaukati, za kolaima od groa iz Kir-
Hareseta uzdisat e posve poraeni.
8 Jer su se posuila polja Hebona, trsovi
Sibme, gospodari naroda satrli su njihovo
plemenito groe koje je dosezalo do Ja-
zera, zamicalo do u pustinju, kojemu su se
loze pruale i dolazile do mora.
9 Zato u plakati s Jazerom za lozama
Sibme, zalijevat u te suzama, Hebone
i Elealo, jer u tvoju etvu i u tvoju berbu
podigni poziv na rat.
10 Nestade radosti i veselja s polja rod-
noga, u vinogradima se ne podvikuje, ne
pjeva se, vina u kacama ne gazi gazilac,
zamuklo je podvikivanje.
11 Zato jadikuje moje srce nad Moabom,
kao lira, nutrina moja nad Kir-Hereom.
12 Kad se pojavi Moab i umori se na visini,
i doe u svetite da se pomoli, nita nee
postii.
13 Ovo je rije koju je Gospodin odavno
rekao o Moabu.
14 A sada je govorio Gospodin ovako: U
tri godine, kao godine jednog najamnika,
postala je prezrena slava Moabova sa svim
velikim mnotvom. Jo je samo ostatak,
vrlo malen, neugledan.
Proroanstvo o propasti Damaska i Izraela
17
Proroanstvo protiv Damaska. Gle,
Damask iezava kao grad, postaje
hrpa ruevina.
2 Ostavljeni su njegovi gradovi zauvijek,
predani stadima, koja poivaju u njima, i
nitko ih ne strai.
3 Nestaje bedema Efraimova i kraljevstva
u Damasku. Ostatku Arama bit e kao
slavi Izraelovih sinova, govori Gospodin
vojska.
4 U onaj e se dan poniziti slava Jakovljeva
i omravit e salo njegova tijela.
5 Bit e kao kad etelac obuhvati ito, i
njegova ruka anje klasje. Bit e kao kad
se skuplja klasje u dolini Refaimu.
6 Ostat e na njemu sami pabirci, kao kad
se otrese maslina: dvije, tri bobe posve
gore u vrhu; etiri, pet na granama stabla,
Izaija
505
govori Gospodin, Bog Izraelov.
7 U onaj e dan ovjek pogledati na svoje-
ga Stvoritelja, njegove oi uprte su k Svecu
Izraelovu.
8 Nee vie gledati rtvenike, djelo svojih
ruku, nee cijeniti to su napravili njegovi
prsti, ni gledati vie idolske kipove i sun-
ane stupove.
9 U onaj e dan biti ostavljeni njihovi gra-
dovi kao ruevine Hivejaca i Amorejaca,
koje su ostavili iz straha od Izraelaca. Bit
e pusto,
10 jer si ostavio Boga svojega spasenja i
nisi mislio na hridinu svoje moi. Zato sadi
samo krasne vrtove i presauj u njih strane
mladice.
11 Odmah usadi da izrastu u dan kad ih
zasadi, a ve ujutro gledaj da procvatu
tvoje sadnice, ali propada svaka etva u
dan jauka i strahovite alosti.
12 Jao, buka mnogih naroda, oni bue kao
to buu mora, vreva naroda, vreva ih stoji
kao um silnih voda.
13 Vreva naroda e biti kao um silnih voda,
ali Bog e povikati na njih i oni e bjeati
daleko i bit e gonjeni kao pljeva po brdima
na vjetru, kao prah zavitlan vihorom.
14 Naveer, eto straha; jo prije nego sva-
ne, nema ih vie. To je sudbina onih koji su
nas orobili, kod onih koji su nas oplijenili.
Proroanstvo protiv Etiopije
18
Teko zemlji zvidukanja krilima, s
one strane kukih rijeka,
2 koja je poslala glasnike na Rijeku, u am-
cima rogoznim preko vode: brzajte samo,
brzi glasnici, k narodu dugostasnom, glat-
kom, k narodu strahovitom, kojega se boje
odvajkada, k narodu koji silnom snagom
pogazi sve kroz iju su se zemlju provlaile
rijeke.
3 Svi itelji zemlje i graani svijeta, kad se
digne zastava na gorama, gledajte, kad
zatrubi truba, sluajte!
4 Jer ovako mi je rekao Gospodin: Mirno
u gledati na svojem prijestolju kao pripe-
kla ega kad sunce sja, kao rosni oblak u
vruini etvenoj.
5 Jer prije etve, kad plode cvat, i cvijet
postane zreo grozd, reu se loze noevima
i uklanjaju se klice, otkinu se.
6 Predaju se skupa pticama grabeljivica-
ma i zemaljskim gorskim i zvijerima. Ptice
grabeljivice prebivaju ljeti na njima, zvijeri
zimi.
7 U ono e vrijeme prinositi darove Gospo-
dinu vojska narod dugostasan i glatka lica,
narod strahovit kojega se boje odvajkada,
narod koji silnom snagom pogazi sve, kroz
iju su se zemlju provlaile rijekeondje
k mjestu Imena Gospodina vojskagori
Sion.
Proroanstvo o propasti Egipta
19
Proroanstvo protiv Egipta: Gle,
Gospodin prolazi na brzu oblaku i
dolazi u Egipat. Egipatski Idoli se tresu
pred njim, srce Egipana e se topiti u
njihovim grudima.
2 Onda u razdraiti Egipat protiv Egipta,
da se bore meu sobom, brat protiv brata,
blinji protiv blinjega, grad protiv grada,
kraljevstvo protiv kraljevstva.
3 Egipanima e nestati razboritosti u nji-
hovu srcu, razbit u njihove naume. Oni e
pitati idole i opsjenare, vraare i gatare.
4 Predat u Egipat u ruke estoku gospo-
daru, i okrutan kralj neka vlada nad njima,
govori Gospodin Bog vojska.
5 Voda e u moru presuiti, rijeka e pre-
sahnuti do dna.
6 Smrad e izlaziti iz kanala, potoci Rijeke
postati plitki i bez vode, trska i rogoz e se
posuiti.
7 Ieznut e sva zelen pokraj Rijeke,
usahnut e svi usjevi na Rijeci i nestati.
8 I tuit e se ribari, i tuit e se svi koji
bacaju udicu u Rijeku; koji razapinju mreu
u vodi.
9 Povrh toga oni koji rade oko lana, gube
lice koji grebenaju i tkaju.
10 Temelji e bi ti potreseni, i svi nadniari
zabrinuta lica.
11 Doista su luaci, soanski vladari, ludi su
savjeti mudrih faraonovih savjetnika. Kako
moete govoriti faraonu: Ja pripadam
mudrima, sin sam starih kraljeva?
12 Gdje su sad oni, tvoji mudraci? Neka ti
jave i reknu to je odluio s Egiptom Gos-
podin vojska!
13 Kao luaci stoje tu soanski vladari,
prevareni su vladari od Memfsa, njihovi
okruni vladari zaveli su Egipat.
14 Gospodin je stavio u njih duh opakosti,
tako da zavode Egipat u svim njegovim
djelima, kao to posre pijanac u svoju
bljuvotinu.
15 Tako Egipat nee vie napraviti djela,
bilo od glave ili repa, od palmove grane ili
od rogoza.
16 U onaj e dan Egipani biti kao ene,
drhtat e i strepiti pred rukom kojom protiv
njih mae Gospodin vojska.
17 Zemlja Judina e biti strah Egiptu. Kad
mu se god ona spomene, past e u tje-
skobu zbog onoga to je Gospodin vojska
odluio protiv njega.
18 U onaj e dan biti pet gradova u zemlji
Egiptu koji govore jezik Kanaana i slue
Gospodinu vojska. Jedan od njih e se
Izaija
506
zvati Sunani Grad unitenja.
19 U onaj e dan biti Gospodinov rtvenik
usred zemlje Egipta, i spomen-stup Gos-
podinov na njezinoj mei.
20 To e biti Gospodinu vojska znak i svje-
doanstvo u zemlji Egiptu. Kad zazovu
Gospodina na tlaitelje, on e im poslati
pomonika da se bori za njih i da ih spasi.
21 Objavit e se Gospodin Egipanima i
spoznat e Egipani Gospodina u onaj dan
i prinosit e Gospodinu rtve i darove i init
e zavjete i izvravati ih.
22 Gospodin e udariti Egipane, on e
ih udariti i onda iscijeliti; onda e se oni
obratiti Gospodinu, i on e ih usliavati i
ozdravljati.
23 U onaj e dan voditi cesta od Egipta
u Asiriju, po njemu e ii Asirci u Egipat
i Egipani u Asiriju. Egipat e zajedno s
Asirijom sluiti Gospodinu.
24 U onaj e dan biti Izrael trei u savezu
s Egiptom i Asirijom, kao blagoslov na
zemlji.
25 Gospodin vojska ih blagoslivlja ovim
rijeima: Neka je blagoslovljen moj narod
Egipat, i djelo mojih ruku Asirija, i moja
batina Izrael!
Pobjeda Asiraca nad Egiptom i Etiopijom
20
Bilo je u godini kad je vrhovni voj-
skovoa, koga je poslao Sargon,
asirski kralj, doao u Adod, opkolio ga i
zauzeo.
2 U to vrijeme rekao je Gospodin preko Iza-
ije, sina Amosova, rekavi: Ustani, skini sa
svojih bedara dlakavu haljinu i izuj obuu
sa svojih nogu! On je napravio tako i iao
je naokolo bez gornje haljine i bos.
3 Onda je rekao Gospodin: Kao to ide
naokolo moj sluga Izaija ve tri godine bez
gornje haljine i bos u znak i znamenje protiv
Egipta i Etiopije,
4 tako e odvesti asirski kralj Egipane i
Etiopljane u ropstvo, mlado i staro, bez
gornje haljine i bose, u sramotnoj golotinji,
na sramotu Egiptu.
5 Onda e se prepasti i posramiti zbog
Etiopije, svoje uzdanice, i zbog Egipta,
svojega ponosa.
6 itelji ovoga primorja rei e u onaj dan:
Gle, tako se dogodilo onima u koje smo se
uzdali, da se spasimo od asirskog kralja;
kako da tu izmaknemo?
Proroanstvo o propasti Babilona
21
Proroanstvo protiv Doljine vienja:
Kao to bura prohuji na jugu, tako
dolazi iz pustinje, iz strahovite zemlje.
2 Ljuto vienje objavilo mi se: razbojnik
robi, pustonik pustoi. Uzai, Elame, op-
koli, Medijo! inim kraj svemu uzdisanju u
Babilonu.
3 Zato su moja bedra puna greva, bolovi
me obuzimaju kao trudovi rodilju; zagluen
sam bio onim to sam uo, zbunjen onim
to sam vidio.
4 Smeteno mi kucalo srce, groza me hva-
tala, mrano doba za kojim sam eznuo,
pretvorilo mi se u strahotu.
5 Spremi stol, prostri stolnjak, jedi i pij.
Ustajte vladari, pomaite tit!
6 Jer ovako mi je rekao Gospodin: Idi, po-
stavi straara, neka javi to vidi!
7 Vidio je kola s dva konja, kola s magar-
cima i kola s devama, on je sluao otro i
napeto!
8 I povikao je: Na strai, Gospodine, stojim
danju, na svojoj strai stojim po svu no!
9 I eto, dolaze ljudi i kola s dva konja,
Onda je odgovorio on rekavi: Pao je, pao
je Babilon, razbili se o zemlju svi njegovi
idolski kipovi!
10 Moj narode satrveni i stueni, to sam
uo od Gospodina vojska, od Boga Izrae-
lova, to sam vam javio.
11 Rije protiv Dumah: sa Seira vie se
meni: Straaru, kako je daleko no, stra-
aru, kako je daleko no?
12 Straar govori: Jutro dolazi, a i no; ako
hoete pitati, pitajte i doite samo opet!
13 Rije protiv Arabije. U umi ostanite
naveer, putnici dedanski!
14 Iznesite vode pred edne, itelji Teme!
Pruite jelo bjeguncu!
15 Jer su pobjegli od maeva, od gologa
maa, od zapetog luka, od estine boja.
16 Jer ovako mi je rekao Gospodin: Jo
godina kao godina nadniara, i nestaje sve
kedarske slave.
17 Ostatak strijelaca od kedarskih sinova
bit e brojem malen, jer tako je rekao Gos-
podin, Bog Izraelov.
Proroanstvo protiv Jeruzalema
22
Proroanstvo protiv Doline vienja:
to ti je, te je sav tvoj narod uzaao
na krovove.
2 Grade, koji vie i bui, grade veseli.
Tvoji pobijeni nisu pobijeni maem, nisu
poginuli u ratu.
3 Tvoji su svi vladari pobjegli, ali su pohva-
tani bez hitaca s luka. Svi su tvoji ratnici
pohvatani, a bjeali su daleko.
4 Zato velim: Ostavite me, ja moram plakati
gorko. Ne trudite se da me tjeite zbog
unitenja mojega naroda.
5 Dan zabune, unitavanja, pometnje dola-
zi od Svemonoga, Gospodina vojska nad
Dolinu vienja. Potkopavaju se zidovi, i ori
se vika na goru.
Izaija
507
6 Elam je uzeo tobolac na zapregnutim
kolima, i Kir je otkrio tit.
7 Tvoje krasne doline bile su pune kola, na
gradskim vratima namjestili se konjanici.
8 Tako je on oduzeo Judin zaklon, a ovaj je
u ono vrijeme gledao na oruje u umskoj
kui.
9 Vidjeli ste da je mnogo pukotina na Da-
vidovu gradu i skupili ste vodu Donjega
bazena.
10 Razgledali ste kue Jeruzalema i poru-
ili ste kue da utvrdite zid.
11 Napravili ste jaz meu dva zida za vodu
staroga jezera, ali niste pogledali onoga
koji je to tako uredio, i niste se obazirali na
onoga koji je to odavna odredio.
12 Gospodin Bog vojska pozvao vas je u
onaj dan da plaete i tugujete, da oiate
kose, da nosite alobne haljine.
13 Ali eto, radost i veselje, ubijaju goveda
i kolju ovce, jedu meso i piju vino: Jedite i
pijte, jer sutra smo mrtvi!
14 Zato mi se Gospodin, u moje ui, opet
javio: Zaista, nee vam se oprostiti ova
zlodjela dok ne umrete, govori Gospodin
Bog vojska.
15 Ovako veliki Gospodin Bog vojska:
Ustani, idi k onomu dvorjaniku, ebni,
upravitelju dvora:
16 to ima ti ovdje i koga ima ti ovdje,
te si isklesao sebi grob, isklesao grob sebi
gore visoko i spremio sebi poivalite u
kamenu?
17 Evo, ovjee, Gospodin e te baciti
daleko jedinim udarcem, snano e te
zgrabiti.
18 Smotat e te kao klupko i baciti kao lop-
tu u daleku i prostranu zemlju. Ondje e
umrijeti, i ondje e doi tvoja sjajna kola,
sramoto dvora svojega gospodara!
19 Istjerat u te iz tvoje slube i svrgnuti s
tvojega mjesta.
20 U onaj dan pozvat u svojega slugu
Elijakima, sina Hilkijina.
21 Njega u odjenuti u tvoju slubenu halji-
nu, opasat u ga tvojim pojasom. Njemu u
predati tvoju vlast, on e biti otac iteljima
Jeruzalema i Judinoj kui.
22 Klju Davidov stavljam na njegova ple-
a da, kad on otvori, nitko ne zatvori, i kad
on zatvori, nitko ne otvori.
23 Na tvrdu mjestu uglavljujem ga kao
kolac: postat e prijestolje asti za kuu
svojega oca.
24 O njega e se vjeati sve mnotvo kue
njegova oca, mladica i ogranci, sve malo
posue od zdjelica do raznih vreva.
25 U onaj dan, govori Gospodin vojska, po-
maknut e se kolac, koji se uglavio na tvrdu
mjestu, izbit e se i past e, i sav teret to
je visio na njemu propast e. Jer Gospodin
je to izrekao.
Proroanstvo protiv Tire
23
Proroanstvo protiv Tiarama. Jau-
ite, lae tarike, jer vlada pusto.
Nema kue, nema vie povratka kui, iz
zemlje Kitima dola im je vijest.
2 Uutite, itelji primorja, trgovci Sidona,
pomorci su te do sada punili!
3 Po velikim vodama dolazilo mu ito i-
hora, etva Rijeke, njegov prihod; tako je
postao sajmite narodima.
4 Srami se, Sidone, jer govori more, sila
mora: Ne muim se poroajem, ne ra-
am. Ne odvajam momaka, ne podiem
djevojaka.
5 Kad prodre vijest u Egipat, zadrhtat e
na vijest o Tiru.
6 Idite ondje u Tari, jauite, itelji pri-
morja.
7 Je li to va veliki grad, ija je starina od
davnina, ije su ga noge nosile u daljinu da
se naseli ondje.
8 Tko je to smislio protiv Tira, koji je razda-
vao krune, iji su trgovci bili vladari, iji su
prekupci bili slavni na zemlji.
9 Gospodin vojska ti je smislio da osramoti
svaki oholi sjaj, da poniti sve slavne na
zemlji.
10 Poplavi svoju zemlju kao Rijeku, keri
tarika, nema tu vie pojasa.
11 Gospodin je svoju ruku pruio protiv
mora, zatresao je kraljevstva. Gospodin
je izdao zapovijed protiv Kanaana, da se
razore njegova tvrda mjesta.
12 On je rekao: Nee se vie veseliti,
osramoena djevojko, keri sidonska!
Ustani, idi u Kitim, ali ni ondje nee nai
pokoja.
13 Gle, zemlja Kaldejaca, ovo je narod koji
to nije bio; Asirija ga utemeljila za pustinj-
ske ivotinje on ga pripravio, podignuo
svoje kule, razorio njihove dvorove, i pre-
tvorio ih u ruevine.
14 Jauite, lae tarike, jer je opustoen
va grad.
15 U onaj e se dan dogoditi i bit e Tir
zaboravljen sedamdeset godina, za vijek
jednoga kralja. Poslije sedamdeset godina
bit e Tiru kako glasi u pjesmi o bludnici:
16 Uzmi citaru, idi po gradu, zaboravljena
bludnice! Sviraj lijepo, pjevaj milo, da te se
spomenu!
17 Poslije sedamdeset godina Gospodin
e pohoditi Tir. Onda e opet doi na svoju
bludniku plau i tjerati blud sa svim kra-
ljevstvima svijeta na zemlji.
18 Ali e njegova dobit i njegova trgovaka
plaa, biti posveena Gospodinu. Nee
Izaija
508
se skupljati i zgrtati, nego e onima koji
prebivaju pred licem Gospodina; njegova
dobit sluiti za obilatu hranu, za pristalu
odjeu.
Strani sud na zemlji
24
Gle, Gospodin ispranjuje zemlju,
pustoi je, nagruje njezino lice,
raspruje njezine itelje.
2 Sveeniku je kao i narodu, gospodaru
kao njegovu sluzi, gospodarici kao njezi-
noj slukinji, prodavau kao kupcu, uzaj-
mitelju kao zajmoprimcu, vjerovniku kao
duniku.
3 Zemlja e se sasvim isprazniti i potpuno
oplijenitijer Gospodin je to izrekao.
4 Zemlja tuguje, vene, sav svijet gine, vene;
oholi ljudi klonu.
5 Obeaena je zemlja po svojim ite-
ljima, jer su prestupili zapovijedi, zakone
prekoraili, vjeni zavjet ponitili.
6 Zato prokletstvo prodire zemlju i njezini
itelji ispataju. Zato izgaraju itelji zemlje,
i od smrtnika ostaje ih samo malo.
7 Tuguje vino, loza vinova izumire, uzdiu
svi koji su bili veseli.
8 Prestalo je veselje uz bubnjeve, nestalo
je graje onih koji se vesele, i uutjela je
vesela citara.
9 Ne pije se vie vino uz pjevanje, gorko je
pie pijancima.
10 U ruevinama lei pusti grad, sve su
kue pozatvarane.
11 Glasna tunjava po ulicama za vinom,
prolo je svako veselje, otila radost na
zemlji.
12 Ostala je u gradu samo pusto, i vrata
su poruena.
13 Jer e biti tako na zemlji meu narodi-
ma, kao kad se tuku masline, kao kad se
paljetkuje groe poslije berbe.
14 Oni e s mora podii glas i pjevati o ve-
lianstvu Gospodinovu.
15 Zato slavite Gospodina, itelji istoka, na
morskim obalama, Ime Gospodina, Boga
Izraelova!
16 uli smo pjesme s kraja zemlje: Slava
Pravednomu! A ja govorim: Ja sam pro-
pao, ja sam propao! Teko meni! Nevjernici
rade nevjerno, nevjeru prave nevjernici
nevjerno.
17 Strahota, jama i mrea dolaze na tebe,
itelju zemlje!
18 Bit e da tko pobjegne od strahote, past
e u jamu, tko izie iz jame, ulovit e se u
mreu, jer su ustave u visini otvorene i tresu
se temelji zemlji.
19 Zemlja se razbija, raspada, zemlja se
razdire, lomi, zemlja se trese ondje, mie
se ovdje.
20 Kao pijan ovjek ljuljat e se zemlja, kao
visea postelja njihat e se. Teko e ju,
tititi njezino bezakonje da past e i vie
se nee podii.
21 U onaj e dan pohoditi Gospodin voj-
sku gore na visini i kraljeve zemaljske na
zemlji.
22 Bit e zatvoreni u zatvor kao sunji, iza
kljuanice i prijevornice moraju dugo vre-
mena ispatati.
23 Zacrvenjet e se mjesec i posramit e
se sunce, jer e kraljevati Gospodin vojska
na Gori Sionu i u Jeruzalemu, i pred svojim
starjeinama u velianstveno.
Pjesma zahvaljivanja otkupljenih
25
Ti si moj Bog, Gospodine, tebe ja
slavim, tvojem Imenu pjevam hvalu,
jer si napravio udesna djela, odluke iz
davnoga doba u vjernosti i istini.
2 Jer si grad pretvorio u ruevinu, utvreno
mjesto u ruevine, kue oholih u izgubljeni
grad i nikad se vie nee sagraditi.
3 Zato e ti se jaki narodi klanjati, bojat e
te se gradovi silnih naroda.
4 Jest, bio si branik malenomu, branik siro-
mahu u njegovoj nevolji, krov od oluje, sje-
na od sunane ege, jer je gnjev nasilnika
kao zimski pljusak koji udara o zid.
5 Kao sunana ega nad suhom zemljom,
jer si uguio buku oholih. Kao sjenom obla-
ka sunanu egu, tako si uguio pjevanje
nasilnika.
6 Pripravit e Gospodin vojska svim na-
rodima na ovoj gori gozbu izabranoga,
gozbu od pretiline, gozbu izvrsna vina,
najboljih najljepih jela i sri, i starih naji-
ih vina.
7 Unitit e on na ovoj gori pokriva kojim
su pokriveni svi narodi, zastor to zastire
sve narode.
8 On e unititi smrt zauvijek, Gospodin
Bog e izbrisati suze sa svakoga lica. Sra-
motu svojega naroda e odstraniti sa sve
zemlje. Jer Gospodin je to izrekao.
9 Rei e se u onaj dan: Gle, ovo je na
Bog, koga smo ekali da e nas spasiti;
ovo je Gospodin u koga se uzdajemo!
Veselimo se i radujmo se zbog njegove
pomoi!
10 Jer e Gospodinova ruka poivati na
ovoj gori i na njezinu mjestu pogazit e se
Moab, kao to se slama gazi na gumnu.
11 I makar on pritom razmahuje svoje ruke,
kao to razmahuje pliva kad pliva: Gos-
podin e sruiti njegovo penjanje naprotiv
vjetim kretnjama njegovih ruku.
12 On e tvrde, strme zidove tvoje razruiti,
sruiti, baciti na zemlju u prah.
Izaija
509
Himna otkupljenih
26
U onaj e se dan u Judinoj zemlji
pjevati ova pjesma: Imamo tvrdi
grad, Bog nam je postavio spasenje na
zidove i nasipe.
2 Otvorite vrata, neka ue narod pravedni
koji uva vjernost.
3 vrsta je svijest njegova i trajno e mu
dati spasenje, jer se uzdaje u tebe.
4 Uzdajte se u Gospodina zauvijek, jer je
Gospodin Bog, vjena hridina.
5 Jer je ponizio itelje, grad visoki na visini,
ponizio ga je, do zemlje ga ponizio, sruio
ga do u prah.
6 Sad ga gazi noga, noga bijednika, korak
nevoljnih.
7 Staza je pravednikova prava; poravnao
si put pravedniku.
8 I na stazi tvojih presuda ekali smo te,
Gospodine! Za tvojim imenom, za tvojom
hvalom ezne naa dua.
9 Moja dua ezne za tobom u noi i moj
duh trai te u mojoj unutranjosti. Kada
tvoje presude pogaaju zemlju, onda se
itelji svijeta ue pravednosti.
10 Ako li se pomiluje bezbonik, ne naui
se nikada pravednosti; u zemlji praved-
nosti ostaje on zlikovac i ne vidi nita od
velianstva Gospodinova.
11 Gospodine, ruka je tvoja visoko podi-
gnuta, oni to ne vide. Vidjet e i posramit
e se od tvoje revnosti za tvoj narod. Oganj
gnjeva to je pripravljen tvojim protivnici-
ma, prodrijet e ih.
12 Gospodine, nama e dati mir, jer to se
i dogodilo na nama, ti si napravio.
13 Gospodine, Boe na, vladali su nad
nama drugi gospodari osim tebe, ali mi
slavimo samo tvoje Ime.
14 Mrtvi nee vie ivjeti, sjene nee opet
ustati, jer si ih ti pohodio i unitio, svaki
njihov spomen zatro.
15 Umnoio si narod, Gospodine, umnoio
si narod, sebe si proslavio, sve si mee
zemlje proirio.
16 Gospodine, u nevolji su te traili i pokor-
no su molili, kada ih je stigla tvoja kazna.
17 Kao to se previja majka pred poroa-
jem i vie od svojih bolova, tako smo bili mi
pred tobom, Gospodine.
18 Ili smo umorni, leali smo u bolovima,
a kad smo rodili, bio je to vjetar. Nismo
dali spasenja zemlji i nije bio roen itelj
zemaljski.
19 Ali ive mrtvi tvoji, mrtvaci moji ustaju
opet. Probudite se i pjevajte koji poivate
u prahu, jer je rosa svjetlosti tvoja rosa.
Zemlja povraa sjene.
20 Ustani, moj narode! Ui u odaje svoje i
zakljuaj vrata za sobom, sakrij se za as
dok proe gnjev!
21 Jer gle, Gospodin izlazi iz stana svojega
da kazni krivnju zlodjela zemaljskih itelja.
Zemlja otkriva krvno djelo svoje i ne skriva
vie pobijenih svojih.
Pad bezbonih i vjeno Izraelovo osloboenje
27
U onaj e dan pohoditi Gospodin
svojim maem, ljutim i velikim i ja-
kim Levijatana, hitru zmiju, i Levijatana,
krivuljastu zmiju i ubit e zmaja u moru.
2 U onaj dan ima mio vinograd; pjevajte o
njemu:
3 Ja, Gospodin, uvar sam njegov. Bez
prestanka dajem mu plodnost. Da ga ne
opustoi nitko, uvam ga dan i no.
4 Nema nikada gnjeva u mene. Kad bih
samo naao u njemu trnja i draa, ustao bih
u boj protiv toga i sve bih spalio.
5 Ili bi se moralo traiti u mene zatitu,
napraviti mir sa mnom, jest, napraviti mir
sa mnom.
6 U buduim danima ukorijenit e se Ja-
kov, procvjetat e i uzrasti Izrael i napunit
e sav svijet plodovima.
7 Je li ih moda udario kako je udario one
koji su udarali njega, je li moda davio kako
je davio one koji su davili njega?
8 Ne, on im se osvetio time to ih je odba-
cio i protjerao. On ih je protjerao estokom
burom svojom u dan istonoga vjetra.
9 Zato e se tako okajati krivnja zlodjela
Jakovljeva, i u tom stoji potpun plod nje-
gov oprotenja od grijeha; da sve kamenje
rtvenika razbije kao vapneno kamenje, da
vie ne bude gajeva ni sunanih stupova.
10 Jer osamljen lei onda tvrdi grad, mje-
sto raseljeno i kao pustinja zanemareno.
Ondje pase, ondje lei govedo i dere gr-
mlje njegovo.
11 Kad mu se posue grane, polomit e
se. ene dolaze i loe ih na oganj, jer je to
narod bez razboritosti. Zato mu se ne smi-
luje njegov Stvoritelj, ne pomiluje ga njegov
Tvorac.
12 I dogodit e se u onaj dan da Gospodin
savija klasje, klasje od Eufrata do na Potok
egipatski, i onda e vas pobrati, djeco Izra-
elova, jednog po jednog.
13 I dogodit e se u onaj dan da e zatrubiti
velika truba i doi e oni koji su se izgubili
u Asiriji i koji su prognani u Egipat, klanjati
Gospodinu u Jeruzalemu na svetoj gori.
Jeruzalem se opominje
28
Teko gizdavu vijencu pijanica Efra-
imovih i uvelu cvijetu krasnoga na-
kita na vrhu iznad plodne doline pijanih
vinom!
2 Gle, ve alje Gospodin jednoga jakoga i
Izaija
510
monoga, kao tua, kao bura to pustoi,
kao prolom oblaka sa silnom provalom
vode, rui ih on silom na zemlju.
3 Nogama e ih izgaziti, gizdavi vijenac
pijanica Efraimovih.
4 I uvelu cvijetu krasnoga nakita na vrhu
iznad plodne doline bude kao ranoj smokvi
prije etve; opazi li je tko, ve je pojede, im
je dola u njegovu ruku.
5 U onaj e dan Gospodin vojska ostatku
svojega naroda biti kiena kruna i sjajan
vijenac na elu.
6 Duh pravice onome koji sjedi da sudi i
snaga junaka onima koji suzbijaju navalu
kod vrata.
7 I ovi tu teturaju od vina i posru od silovita
pia: sveenici i proroci teturaju od silovita
pia, osvojilo ih vino i posru od silovita
vina posru u prorokovanju i spotiu se u
suenju.
8 Jest, svi su stolovi puni bljuvotine, puni
neistoe do posljednjeg mjesta.
9 Koga e jo uiti mudrosti i koga e jo
uputiti u objave? One koji su odviknuti od
mlijeka, koji su odbijeni od prsiju.
10 Jer zapovijed po zapovijed, zapovijed
po zapovijed, pravilo po pravilo, pravilo po
pravilo, malo ovdje, malo ondje.
11 Dakako, tepavim usnama i drugim jezi-
kom govorit e tomu narodu,
12 On, koji im rekao: Ovo je poivalite za
dati poinak umornima. I ovo je okrijepi-
lite. Ali nisu htjeli posluati.
13 A Gospodinova rije bila im je: Zapovi-
jed po zapovijed, zapovijed po zapovijed,
pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, malo
ovdje, malo ondje. Da idu i padaju nau-
znak, da se razbiju, da se zapletu i ulove.
14 Zato ujte, vi podsmjevai, rije Gos-
podinovu, vi kolovoe toga naroda u Je-
ruzalemu,
15 jer ste rekli: Mi smo napravili savez sa
smru, napravili smo ugovor s carstvom
mrtvih. Kad proe nadmaiv bi, nee nas
dohvatiti, jer smo se utekli lukavosti i sakrili
smo se u prijevaru.
16 Zato ovako govori Gospodin Bog: Evo,
ja stavljam temeljni kamen u Sionu, pro-
kuan kamen, skupocjen ugaoni kamen
to dri najvre. Tko god vjeruje, nee
propasti.
17 I uzet u pravo za mjeru, a pravdu za
tezulju. Nastavak protiv zlih savjetnika I
tua e vam zastrti sklonite od lai, a voda
otplaviti skrovite;
18 Onda e se ponititi savez va sa smru
i ugovor va sa svijetom mrtvih odrat se
nee. Kad proe bi kao poplava, bit ete
zgaeni.
19 Kad god bukne, odnijet e vas, jer e
buknuti svako jutro, danju i nou. Kad se
uje glas, bit e sam strah.
20 Jer e postelja biti prekratka da se na
nju prui ovjek, i pokriva preuzak da se
umota u njega.
21 Jer kao na gori Perasimu ustat e Gos-
podin, kao u dolini kod Gibeona razgnjevit
e se da izvri djelo svojeudesno djelo,
da napravi svoj posaoneobian svoj po-
sao.
22 Zato prestanite sa svojim ruganjem,
da okovi vai ne postanu jo jai, jer sam
odreeno unitenje uo od Gospodina
Boga vojska, po cijeloj zemlji.
23 Pazite i ujte moj glas, sluajte i ujte
moj govor!
24 Ore li ora svaki dan da posije? Brazda
i brana neprestano njivu svoju.
25 Zar ne? Kad je poravnio odozgor, onda
sije grahoricu i kumin, stavlja penicu u
redove i jeam kao poseban dio, i proso na
najbolje mjesto.
26 Tako ga je upuivao i uio njegov Bog
kako e raditi.
27 Jer se grahorica ne mlati branom, niti
se kota kolski okree po kuminu, nego se
tapom mlati grahorica, a kumin prutom.
28 Satire li se penica? Ne, po njoj se ne
mlati, nego se po njoj okree kota kolski,
ili se tjeraju konji, ali se ne satire.
29 I to dolazi od Gospodina vojska; divni je
zamisao njegova, velika je mudrost njego-
va.
Opomena Jeruzalemu
29
Teko tebi, ognjite Boje, ognjite
Boje, na godinu izredaju Svetko-
vine!
2 Jest, pritisnut u ognjite Boje i bit e
lelek i jauk. On e mi postati ognjitem
Bojim.
3 Jest, podignut u tabor oko tebe, stegnut
u te kao tvravu i protiv tebe nabacati
nasip.
4 Onda e duboko dolje sa zemlje ovdje
govoriti, muklo e iz praha ovdje govoriti,
glas e se tvoj sa zemlje dizati kao glas
duha mrtvih, iz praha e samo aputati.
5 A rulja neprijatelja tvojih bit e kao sitan
prah i mnotvo nasilnika kao pljeva to se
raspri, i najedanput, iznenada dogodilo
se.
6 Od Gospodina vojska doi e pohod na
tebe gromom i potresom, i bukom velikom,
burom i vihorom, i plamenom to prodi-
re.
7 Kao san, kao nono vienje bit e rulja
svih naroda koji vojuju protiv Ariela, i svi
koji su zavojtili na njega i na njegove gor-
ske utvrde, i koji ga pritiu.
Izaija
511
8 Bit e kao kad gladan sanja da jede, a
probudi se prazna eluca; i kao kad edan
sanja da pije, pa se, iznemogao, suha grla
probudi. Tako e se dogoditi mnotvu na-
roda koji vojuju protiv Gore Siona.
9 Pokaite se zaprepateni! Pokaite se
samo slijepi, i slijepi budite! Pijani su oni, ali
ne od vina i posru, ali ne od silovita pia.
10 Jer je izlio Gospodin na vas duh najdu-
bljega sna, oi je vae zatvorio proroke, i
glave je vae zastrovidioce.
11 Tako vam je postala objava svih ovih
stvari kao sadraj knjige zapeaene. Dali
su jednomu koji moe itati i rekli su mu:
itaj to!, on je odgovorio: Ne mogu, jer
je zapeaena.
12 Onda se pruila knjiga jednomu koji ne
zna itati, rekavi: itaj to!, on je odgo-
vorio: Ne znam itati.
13 Ovako govori Gospodin: Jer mi se
ovaj narod pribliuje samo ustima svojim
i potuje me samo usnama svojim, a srce
im daleko stoji od mene, i strah njegov od
mene samo je nauena ljudska zapovijed:
14 zato u i nadalje udesno postupati
s ovim narodom, udesno i divno. Mu-
drost mudrih njegovih osramotit e se, i
razumnost razumnih njegovih morat e se
sakriti.
15 Teko onima koji hoe naum svoj dubo-
ko sakriti od Gospodina, koji prave djelo
svoje u mraku i govore: Tko nas moe
vidjeti i tko e nas poznati?
16 Oh, kolike li naopakosti vae! Zar da bi
glina protiv lonara mogla govoriti, i djelo
svojem tvorcu moglo rei: Nije me on na-
pravio, i zar da lonac govori lonaru: On
nema razumijevanja?
17 Nee li se jo doskora Lebanon pretvo-
riti u vrt, i vrt e vrijediti kao uma?
18 U onaj e dan gluhi uti rijei pisane, oi
slijepih vidjet e iz tame i mraka.
19 Ponizni e povisiti njihovu radost u Gos-
podinu, a siromani meu ljudima veselit
e se u Svecu Izraelovu.
20 Jer nema nasilnika, nestalo je podsmje-
vaa. Uniteni su svi koji misle na zlou.
21 Svi koji svojim rijeima okrivljuju druge
ljude i onome koji pravdu govori na vratima
stavljaju zamke, i onoga, koji je u pravu,
rue laju.
22 Zato govori Gospodin, koji je otku-
pio Abrahama, ovako o kui Jakovljevoj:
Nee se vie od sada Jakov posramiti i
nee mu vie od sada lice blijedjeti.
23 Jer kad njegova djeca vide u sredini
njegovoj djelo mojih ruku, drat e svetim
moje Ime, za svetoga e priznati Sveca
Jakovljeva i bojat e se Boga Izraelova.
24 Koji su srca opakoga, doi e k raz-
boritosti, i oni koji prigovarajuprimit e
pouku.
Boji sud savezu s Egiptom
30
Teko nepokornim sinovimago-
vor Gospodinkoji izvruju naume
to nisu moji i sklapaju saveze koje ja
neu, pa gomilaju grijeh na grijeh.
2 Oni silaze u Egipat ne pitajui mene, da
se stave u zatitu faraonovu i da trae uto-
ita u sjeni Egipta.
3 Ali e vam zatita faraonova biti na sra-
motu i utoite u sjeni Egipta na porugu.
4 Vladari su njihovi u Soanu i glasnici su
njihovi doli do Hanesa.
5 Oni su se sramli naroda, koji im nije bio od
koristi, koji im nije donosio ni pomoi ni ko-
risti, nego samo razoaranje i sramotu.
6 Rije protiv velike ivotinje juga: Kroz ze-
mlju punu nevolje i punu tjeskobelavica i
lav pribliuju se njima, guje i krilati zmajevi
nose blago svoje na leima magaraca,
bogatstvo svoje na grbi deva k narodu koji
im ne koristi nita.
7 Jer je prazna i nitava pomo Egipta. Zato
nazivam taj narod: Rahabdanguba.
8 Sada doi, napii to na plou za njih i
urei u mjed da slui kao vjeno svjedo-
anstvo za budua vremena!
9 Jer je to narod nepokoran, sinovi laljivi,
sinovi koji nee sluati zapovijed Gospo-
dinovu.
10 Vidjelcima govore: Nemojte vidjeti
vienja, i prorocima: Nemojte nam pro-
rokovati istine, govorite nam slatke rijei,
prorokujte prijevare!
11 Skrenite s pravoga puta, s prave staze
zaite, pustite nas u miru sa Svecem Izra-
elovim!
12 Zato ovako govori Svetac Izraelov: Jer
odbacujete ovu moju rije i uzdate se u
opainu i prijevaru i na to se oslanjate.
13 Stoga e vam ta zlodjela biti kao odlo-
mak to pada, a otkinuo se u visoku zidu
najedanput iznenada padne.
14 Razbit e ih kao to se razbija zemlja-
na posuda, razbija se nemilice. Kad se
razbije, ne nae se ni krhotina, da uzme
eravice s ognjita ili da zagrabi vode iz
studenca.
15 Jer ovako govori Gospodin Bog, Svetac
Izraelov: Ako se povratite i ostanete mirni,
spasit ete se. U miru i uzdanju snaga je
vaa, ali vi niste htjeli.
16 Vi ste rekli: Ne, nego emo na konjima
pobjeizato ete bjeati! Pojahat emo
brze konjezato e brzi konji biti vai pro-
gonitelji!
17 Bjeat e vas tisua kad jedan zaprijeti;
kad zaprijete petorica, bjeat ete svi, dok
Izaija
512
ne budete niemu drugomu slini nego
kaiput na gorskoj visini, nego zastava na
brijegu.
18 Zato e Gospodin ekati da vam se
smiluje i da bi bio zato uzvien, i eka da
vas pomiluje. Gospodin je Bog pravde.
Blagoslovljeni su svi koji ga ekaju!
19 Jest, narode u Sionu, koji prebiva u
Jeruzalemu, nee dalje plakati! On e se
sigurno smilovati tebi na vapaj tvoj, on e
te usliati im ga uje.
20 Dat e vam Gospodin kruha tjeskobe i
vode nevolje, ali se nee vie skrivati uitelj
tvoj i tvoje e oi gledati uitelja.
21 Ui e tvoje razabrati povik iza tebe:
To je put, idite njim!, ako biste skrenuli
nadesno ili nalijevo.
22 Onda ete kao na neiste gledati na
srebrne idole i na ukrasne kipove od zlata
livene. Kao neistou pobacat ete ih.
Van s vama! rei ete im.
23 Onda e on dati kiu tvojem sjemenu
koje posije na njivi, i kruh od zemaljskog
roda bit e krepak i hranjiv. U ono e vri-
jeme marva tvoja pasti na pai prostranoj.
24 Volovi e i magarci mladi to obrauju
zemlju, jesti osoljenu zob, koja je ovijana
lopatom i vejalicom.
25 I na svakoj gori visokoj i na svakom bre-
uljku visokom bit e potoci brze vodeu
dan pokolja silnoga kad popadaju kule.
26 Onda e svjetlost mjeseeva biti kao
svjetlost sunana, a svjetlost e sunana
biti sedam puta vea, kao svjetlost od
sedam dana, u dan kad Gospodin zavije
ranu svojem narodu i ozdravi modrice koje
je zadao.
27 Gle, Ime Gospodinovo dolazi ovdje iz
daljine! Njegov gnjev gori. Silno uzbuenje
njegovo. Usne su mu pune ljutine, jezik mu
je oganj to prodire.
28 Dah mu je potok to poplavljuje i do
vrata dopireda zavitla narode mahaljkom
nesree, da stavi u eljusti narodima uzdu
to e ih goniti da lutaju.
29 Onda ete pjevati pjesme kao u noi
kada se odrava Sveanost. Veselit ete
se od srca kao oni koji idu, svirajui uz
frulu, na goru Gospodinovu, k Hridini Izra-
elovoj.
30 Onda e Gospodin pustiti da se uje
moni njegov glas i pokazat e svoju ruku
koja mae ljutim gnjevom i plamenom
ognjenim to prodire uz buru, oluju i
tuu.
31 Jer e se od glasa Gospodinova prepa-
sti Asiriju, kad ga on udari tapom.
32 Kad god zaumi kazneni tap, kojim
Gospodin njega udara, neka se oglase
bubnji i citare! Zamahnutom rukom borit
e se protiv njega.
33 Jer je odavna podignuto ognjite i za
kralja je pripravljeno. Duboko i iroko na-
slagana su drva s ognjem mnogim. Dah
Gospodinov kao potok sumporni upalit e
ga.
Sud Boji prijateljima Egipta
31
Teko onima koji su ili u Egipat da
dobiju pomo i da se oslone na ratne
konje! Uzdali su se u mnotvo bojnih kola,
u silnu mnoinu konja, a nisu gledali Sveca
Izraelova i nisu nita pitali za Gospodina.
2 Ali je i on bio mudar i navukao je nesreu i
ne povue svojih prijetnji, nego je ustao na
kuu zlikovaca i na pomo zloinaca.
3 Jest, Egipani su ljudi, a ne Bog; konji su
njihovi meso, a ne duh. Mahne li Gospodin
svojom rukom, spotaknut e se pomaga
i sruit e se onaj kome pomaesvi e
zajedno biti uniteni.
4 Jer ovako mi je rekao Gospodin: Kao to
lav, lavi, rei nad plijenom svojimsvu
etu pastira podigli su na njega, ali se on ne
boji vike njihove, niti se pokorava na buku
njihovutako Gospodin vojska silazi u boj
na Goru Sion i visinu njegovu.
5 Kao ptice krilima Gospodin vojska Je-
ruzalem e zatititi i zakloniti, izbaviti i
osloboditi.
6 Vratite se onome od koga su tako duboko
otpali Izraelovi sinovi.
7 Jer e u onaj dan svaki od vas odbaciti
svoje srebrne i zlatne idole, svoj grijeh koji
su vam ih vae ruke napravile.
8 Onda e Asirija pasti od maa, ne od koga
ovjeka, nee ga umoriti ma jednoga na
zemlji i ako pobjegne od maa, mladii e
njegovi postati kmetovi.
9 Kralj e njegov propasti od straha i gla-
vari e njegovi ostaviti zastavu, govori
Gospodin, koji ima ognjite u Sionu i pe u
Jeruzalemu.
Budue kraljevstvo pravednosti
32
Evo, u pravednosti e vladati kralj.
Po pravdi e vladati vladari.
2 Svaki e biti utoite od bure, zaklon
od vjetra, kao potoci u suhoj pustinji, kao
sjena velike hridine u zemlji ispucanoj od
sue.
3 Nee vie biti zastrte oi onih koji vide,
ui onih koji uju, pozorno e sluati.
4 Uit e mudrost srce nerazumnih, brzo i
razgovjetno govorit e jezik tepavaca.
5 Prostak se nee vie zvati plemenitim,
niti e se lupe zvati velikaem.
6 Jer prostak govori prostaki, njegovo
srce misli na zlo, radi opako i govori lano
protiv Gospodina; gladnoga puta da stra-
Izaija
513
da i ednomu uskrauje pie.
7 I oruje lupea zlo je, on misli samo na
spletke, kvari siromahe govorima lanim i
kad slabi, zastupa svoje pravo.
8 Plemenit misli samo na plemenito i ustaje
samo za plemenito.
9 Ustanite, ene nehajne, ujte moje rijei;
keri bezbrine, posluajte moj govor!
10 Samo malo dana iza jedne godine vi
ete drhtati, vi bezbrine, jer nee biti ber-
be i skupljanje voa nee doi.
11 Straite se, bezbrine, i drite, bez-
brine, svucite se, skinite haljine i ostavite
samo bedra zaogrnuta!
12 Tugujui udarajte se u prsa za sjajnim
njivama, za rodnim trsovima,
13 Za poljem mojega naroda, koje nosi
trnje i dra, jest, za svima kuama koje su
bile pune radosti, za gradom koji je bio pun
veselja!
14 Jer je dvor ostavljen, vreva je gradska
zamukla, gora dvorska i straarnica po-
stale su otvori za dugo vremena, trkalite
divljim magarcima, paa stadima.
15 Dok se ne izlije na nas duh s visine; onda
e pustinja postati vrt, a vrt e vrijediti kao
uma.
16 Onda e pravo prebivati u pustinji i pra-
vednost prebivati u vrtu.
17 Djelo pravednosti bit e mir, a dohodak
prava pokoj i sigurnost zauvijek.
18 Na mjestu mira prebivat e moj narod,
u prebivalitima sigurnim, u poivalitima
bezbrinim.
19 Ali e tua pasti kad se srui uma i grad
potone u dubinu.
20 Blagoslovljeni ste vi, moete sijati po-
kraj svih voda i putati volove i magarce da
slobodno tre!
Boji sud nad Asirijom
33
Teko tebi, pljakau, koji sam jo
nisi iskusio haranja, nevjernie, koji
sam jo nisi trpio nevjere! Kad prestane
pustoiti, bit e sam opustoen, kad
prestane initi nevjeru, init e se i tebi
nevjera.
2 Gospodine, budi nam milostiv, uzdajemo
se u tebe, budi miica naa svako jutro,
pomo naa u nevoljno vrijeme!
3 Od jake vike pobjegli su narodi; kad ti
ustane, plemena se rasprila.
4 Pokupit e se va plijen kao to se kupe
skakavci; skoit e se na njega, kao to
skau skakavci.
5 Gospodin je uzvien, jer stoji u visini, On
e napuniti Sion pravom i pravednou.
6 On e biti tvrdi temelj sudbini tvojoj, bit e
punina spasenja, mudrosti i znanja. Strah
je Gospodinov blago njegovo.
7 Eto, junaci njihovi vani viu, gorko plau
glasnici mira.
8 Pusti lee putovi, putnik ne putuje, uki-
nuo se savez, gradovi se slabo cijene, za
ljude se ne mari.
9 Zemlja gine u alosti, Lebanon se srami i
vene; aronska je ravnica postala kao jor-
danska pustinja, Baan i Karmel otresaju
lie svoje.
10 Sada u ustati, govori Gospodin, sada
u se uspraviti, sada u se podignuti.
11 Idete trudni slamom i raate samo str-
njiku; naprasitost vaa prodrijet e vas
kao oganj.
12 Narodi e biti kao pei vapnene, izgorjet
e ognjem kao trnje posjeeno.
13 ujte, koji ste daleko, to sam napra-
vio, spoznajte, koji ste blizu, moje junako
djelo!
14 U Sionu dru grjenici, strepet spopa-
da zlikovce. Tko od nas moe ostati kod
ognja to prodire? Tko od nas moe ostati
kod vjene ege?
15 Tko je pravedan i govori iskreno; tko
mrzi dobitak od nasilja; tko otresa svoju
ruku da ne primi poklona; tko zatiskuje
svoje ui da ne uje za krv; tko zatvara
svoje oi da ne vidi zlo:
16 taj e prebivati na visinama, gradovi
su na hridinama utoite njegovo, kruh
njegov ne ponestaje, voda njegova nee
nikada presuiti.
17 Kralja u sjaju njegovu gledat e, vidjet
e zemlju daleku.
18 Tvoje srce neka se jo spomene stra-
noga vremena: Gdje je sada koji je brojio,
gdje je koji je mjerio novce, gdje je koji je
brojio kule?
19 Nee vie vidjeti drskog naroda, naro-
da s jezikom tepavim, nerazumljivim, koji
tepa nerazumnim govorom.
20 Pogledaj na Sion, grad naih odreenih
Sveanosti! Oi e tvoje vidjeti Jeruzalem,
sigurno mjesto, ator koji nee biti sruen,
kojemu se kolii nikada ne trgaju, kojemu
se uad nikada ne rastrgaju.
21 Jer ondje je kod nas Gospodin, Sjajni, na
mjesto rijeka i irokih potoka, po njima se
ne njiu lae s veslima, niti laa ponosita
prolazi onuda.
22 Jer je na Gospodin sudac, Gospodin je
na gospodar, Gospodin je na kralj, On je
koji nas spasava.
23 Tvoja su sad uad popustila, te ne dre
tvrdo jarbola, i jedra nisu razapeta, ali e
se jednom dijeliti veliki plijen, tako da e
hromi napraviti obilan plijen.
24 I ni jedan itelj nee rei: Bolestan
sam! Narodu to prebiva ondje oprostit
e se krivnja zlodjela.
Izaija
514
Boji sud nad grijenim svijetom
34
Doite, narodi, da ujete, pazite
plemena, neka uje zemlja sa itelji-
ma svojim, svijet i sve to ivi na njemu!
2 Jer je razgnjevljen Gospodin na sve na-
rode, razjaren na sve njihove vojske, On ih
je prokleo, predao na pokolj.
3 Lee njihovi pobijeni, smrad se die od
trupla njihovih, i gore su poplavljene njiho-
vom krvlju.
4 Proi e sva nebeska vojska. Kao svitak
knjige savit e se nebesa i sva njegova
vojska past e, kao lie s vinove koze,
kao to padaju suhe smokve sa stabla
smokvina.
5 Kad se opojio na nebu moj ma pun gnje-
va, eto, onda pada na Edom i na narod to
je predan sudu.
6 Mokar e biti od krvi ma Gospodinov,
stat e se od pretiline, od krvi janjee i
jaree, od pretiline bubrega ovnujskih, jer
Gospodin ima rtvenu Svetkovinu u Bosri,
veliko klanje u zemlji Edomu.
7 Bivoli navaljuju s njima i junci s jakim
bikovima, zemlja e se njihova opiti pre-
tilinom.
8 Jer e biti dan osvete Gospodinove, go-
dina plaanja za svau sa Sionom.
9 Potoci e se njihovi pretvoriti u smolu,
prah njegov u sumpor, zemlja e njihova
postati smola gorua.
10 Ne gasi se ni danju ni nou, dim se njezin
stalno die, kroz sve narataje ostaje pu-
sta, nitko ne prelazi preko nje dovijeka.
11 Pelikan i je nastanit e se ondje, sove
i gavrani prebivat e ondje, Gospodin e
rastegnuti preko nje ue pustoi i mjerilo
praznine.
12 Od knezova njezinih nema vie nijed-
noga da proglasi kraljevstvo, svi e vladari
njezini ieznuti.
13 Trnje e izniknuti u njezinim dvorima,
koprive i dra u njezinim gradovima, bit e
prebivalite agljima i leaj nojevima.
14 Ondje e se sretati make i divlji psi,
jarci e dozivati jedan drugoga; nona
stvorenja se ondje sastaju i nalaze sebi
poivalite.
15 Ondje e se gnijezditi zmija strijeljanka
i jaja nositi, izlei se i odmarati se u sjeni;
samo ondje sastaju se jastrebovi jedan s
drugim.
16 Traite samo u knjizi Gospodinovoj i
itajte, nita nedostaje od ovoga, nijedno
nije bez drugoga, jer je On to zapovjedio,
namisao ih je njegov skupio.
17 On im je sam bacio drijeb, ruka im nje-
gova razdijeli zemlju odmjerivi uetom.
Oni e je posjedovati zauvijek, kroz sve
narataje prebivat e u njoj.
Mesijanski blagoslov
35
Neka se raduje pustinja i pusto,
neka se veseli pustinja i neka pro-
cvjeta kao livade afranove!
2 Neka cvate punim cvatom jest, neka se
veseli, raduje i popijeva! Krasota Lebano-
na dat e joj se, sjaj Karmela i ravnice a-
rona; oni e gledati krasotu Gospodinovu,
sjaj naega Boga.
3 Zato ojaajte klonule ruke i uvrstite
iznemogla koljena!
4 Recite onima koji su duhom klonuli: Bu-
dite jaki, ne bojte se! Evo, va Bog, osveta
dolazi, plaa Boja, On e sam doi da vas
otkupi.
5 Onda e se otvoriti oi slijepima i ui glu-
hima e se otvoriti.
6 Kao jelen skakat e onda hrom ovjek, je-
zik e nijemoga klicati, jer e u pustinji onda
provrijeti vode i u stepi potoci.
7 edno e tlo postati jezerom, a zemlja
sasuena vodenim izvorima. Gdje su aglji
prebivali u svojem brlogu, izrast e trava,
trska i rogoz.
8 Ondje e biti nasip i put, zvat e se Sve-
ti put. Ni jedan neist ne smije na njega
stupiti, samo e njima pripadati, i nevjeti
nee na njemu zalutati.
9 Nee ondje biti lavova, niti e ljuta zvijer
ii po njemu. Takvo to nee se ondje nai,
samo otkupljeni smiju ondje hoditi.
10 Otkupljeni od Gospodina vratit e se po
njemu i doi e u Sion pjevajui. Glavu e
njihovu obasjavati radost vjena, veselje i
radost prate ih, briga i uzdisanje bjee.
Senaheribov napadaj i spasenje Jeruzalema
36
Dogodilo se u etrnaestoj godini
kralja Ezekije podie se Senaherib,
asirski kralj, na sve Judine utvrene gra-
dove i osvojio ih.
2 Onda poslao asirski kralj Rabaka s
jakom vojskom iz Lakia kralju Ezekiji u
Jeruzalem. On se namjesti kod vodovoda
gornjeg bazena, na cesti u Valjarevo po-
lje.
3 Predstojnik dvora Elijakim, sin Hilkijin,
poao je njemu van s dravnim pisarom
ebnom i peatnikom Joahom, sinom
Asafovim,
4 Onda im rekao Rabak: Javite Ezekiji:
Ovako govori veliki kralj, asirski kralj: Ka-
kva je to uzdanica, u koju se uzdaje?
5 Misli li da su prazne rijei ve savjet i
snaga za rat? Na koga se oslanja da si se
pobunio protiv mene?
6 Ti se oito oslanja samo na tap od trske
slomljene, koji se svakome, kad se nasloni
na njega, zabije u ruku, pa je probije. Takav
je faraon, egipatski kralj, svima koji se uz-
Izaija
515
daju u njega.
7 Ako li mi odvraate: U Gospodina, svoje-
ga Boga, mi se uzdajemonije li to onaj ije
je uzvisine i rtvenike uklonio Ezekija kad je
zapovjedio Judi u Jeruzalemu: Samo pred
ovim rtvenikom imate se klanjati?
8 Hajde, okladi se s mojim gospodarom,
asirskim kraljem! Dat u ti dvije tisue
konja ako mogne dobaviti konjanike za
njih.
9 Kako e odoljeti jednom jedinom stot-
niku izmeu najmanjih sluga mojega gos-
podara? Zato se ti uzdaje u Egipat zbog
kola i konjanika.
10 Nadalje, jesam li ja bez volje Gospodi-
na doao protiv ove zemlje da ju zatrem?
Gospodin mi je rekao: Idi protiv te zemlje
i uniti ju!
11 Onda su zamolili Elijakim, ebna i Joaha
Rabaka: Govori svojim slugama sirijski,
jer ne razumijemo, ne govori s nama judej-
ski pred narodom to se nalazi na zidu!
12 A Rabak im odgovorio: Je li me moj
gospodar poslao tvojemu gospodaru i k
tebi da velim ovo, a ne ba k onim ljudima
koji ondje sjede na zidu, da, napokon, za-
jedno s vama jedu svoju vlastitu neist i da
piju svoju mokrau?
13 Onda stade Rabak i povika judejski
u sav glas i rekao: ujte vijest velikoga
kralja, asirskog kralja!
14 Ovako govori kralj: Ne dajte se zaluditi
od Ezekije, jer vas on ne moe izbaviti.
15 I nemojte da vas nagovori Ezekija da se
pouzdate u Gospodina, rekavi: Gospodin
e nas sigurno izbaviti; ovaj grad nee pa-
sti u ruke kralju asirskomu.
16 Ne sluajte Ezekiju, jer ovako govori
asirski kralj: Napravite mir sa mnom i pre-
dajte mi se! Onda e svaki od vas jesti sa
svojega trsa i sa svoje smokve, i svaki e
piti vodu iz svojega studenca.
17 Dokle ne doem i ne odvedem vas u
zemlju koja je kao vaa, u zemlju punu ita
i vina, u zemlju punu kruha i vinograda.
18 Jest, da vas samo ne zaludi Ezekija,
rekavi: Gospodin e nas izbaviti. Jesu li
bogovi naroda izbavili svoju zemlju iz ruke
asirskog kralja?
19 Gdje su bogovi hamatski i arpadski?
Gdje su bogovi sefarvajimski? Jesu li mo-
da izbavili Samariju iz moje ruke?
20 Tko je izmeu svih bogova ovih zemalja
onaj, tko je izbavio svoju zemlju iz moje
ruke, da bi sad Gospodin izbavio Jeruza-
lem iz moje ruke?
21 Ali su oni utjeli i nisu mu odgovorili ni
rijei, jer je kralj bio izdao zapovijed: Ne
odgovarajte mu!
22 Nato predstojnik dvora Elijakim, sin
Hilkijin, dravni pisar ebna i peatnik Jo-
aha, sin Asafov, doli su Ezekiji razderavi
haljine i javili mu to je rekao Rabak.

Senaheribova sila za no razbijena
37
Kad je to uo kralj Ezekija, razderao
je svoje haljine, odjenuo je pokor-
niku odjeu i otiao u Gospodinov dom.
2 Predstojnika dvora Elijakima, dravnog
pisara ebnu i starjeine sveenstva po-
sla, isto tako odjevene u pokorniku odje-
u, k proroku Izaiji, sinu Amosovu.
3 Oni su mu imali rei: Ovako govori Eze-
kija: Dan nevolje, kazne i pogrde dananji
je dan, jer su prispjela djeca do poroaja,
a nema snage da se rode.
4 Moda uje Gospodin, tvoj Bog, rijei
Rabaka, koga je gospodar njegov, asir-
ski kralj, poslao ovdje da se naruga Bogu
ivomu, te ga kazni zbog rijei koje je uo
Gospodin, tvoj Bog. Pomoli se stoga za
ostatak koji se jo nalazi!
5 I tako poslanici kralja Ezekije doli su k
Izaiji.
6 Izaija im rekao: Javite ovo svojem gos-
podaru: Ovako govori Gospodin: Ne boj se
od rijei to si ih uo kad su mi se narugale
sluge asirskog kralja!
7 Evo, ja u mu udahnuti namisao da se
vrati u svoju zemlju kad uje jednu vijest. A
ja u napraviti da u njegovoj zemlji pogine
od maa.
8 Na povratku naao je Rabak asirskog
kralja gdje opsjeda Libnu, a bio je uo da
je ovaj otiao od Lakia.
9 Kralju je bilo dolo do uiju: Tirhaka, eti-
opski kralj, iziao u boj protiv tebe. Na ovu
vijest poslao glasnika Ezekiji s nalogom:
10 Ovako ete govoriti Ezekiji, kralju Judi-
nu: Nemoj da te zavara tvoj Bog u koga se
uzdaje mislei da nee Jeruzalem pasti u
ruke kralju asirskomu.
11 Sam si uo to su napravili kraljevi asir-
ski svim zemljama satrvi ih sasvim, a ti da
se izbavi?
12 Jesu li moda bogovi naroda, koje su
satrli moji oci, njih izbavili, Gozance, Ha-
rance, Resefce i Edence u Telasaru?
13 Gdje je kralj hamatski, arpadski kralj,
kralj grada Sefarvajima, pa onaj od Hene
i Ive?
14 Ezekija je primio pismo od glasnika,
proitao ga i otiao u Gospodinov dom i
ondje ga Ezekija razmotao pred Gospo-
dinom.
15 Onda se pomolio Ezekija pred Gospo-
dinom, rekavi:
16 Gospodine vojska, Boe Izraelov, koji
ima prijestolje nad kerubinima! Ti si jedini
Bog nad svim kraljevstvima na zemlji. Ti si
Izaija
516
stvorio nebo i zemlju.
17 Prigni svoje uho, Gospodine, i uj! Otvo-
ri, Gospodine, svoje oi i vidi! Pripazi na
sve rijei Senaheribove, koji je poslao da
se naruga Bogu ivomu.
18 Istina je, Gospodine, opustoili su kra-
ljevi asirski sve narode i njihovu zemlju
19 I pobacali su bogove njihove u oganj, ali
to nisu bili bogovi, nego djelo ruke ovje-
je, drvo i kamen, zato ih se moglo unititi.
20 A sad, Gospodine, Boe na, izbavi nas
iz njegove ruke, da spoznaju sva kraljev-
stva na zemlji da si jedino ti Gospodin!
21 Onda je poslao Izaija, sin Amosov, Eze-
kiji ovu vijest: Ovako govori Gospodin,
Bog Izraelov, kome si se molio zbog Sena-
heriba, asirskog kralja.
22 Ovu rije je izrekao za njega Gospodin:
Smije ti se rugati djevojka, ki Siona, za
tobom mae glavom ki Jeruzalema.
23 Koga si pogrdio i pohulio, protiv koga si
glas podignuo i gore bacio oholi pogled?
Protiv Sveca Izraelova!
24 Pogrdio si preko svojih sluga Gospo-
dina. Ovako si mislio: Silom svojih kola
uzaao sam na visoke gore, na vrhunac
Lebanona, sruio sam visoke cedre, naj-
ljepe emprese, prodro sam do najvieg
vrhunca, u ume najbogatije njegove.
25 Studence sam iskopao i mogao sam piti
tuu vodu; isuio sam stopama svojim sve
rijeke egipatske.
26 Zar nisi jo uvijek uo? Odavno sam to
spremio, od iskona sam to zasnovao, sad
putam da se to dogodi. Tvrdi gradovi bili
su pretvoreni u puste ruevine.
27 Nemoni itelji njihovi zadrhtali su i
smeli se, postali su kao trava u polju i kao
zelena travica, kao trava na krovu, kao zrno
to se osui prije nego dozrije.
28 Znam poivanje tvoje, hodanje tvoje
i dolaenje tvoje, i kako sada bjesni na
mene.
29 Jer sada bjesni na mene, i tvoja je
obijest dola do mojih uiju, zato u staviti
brnjicu svoju na nozdrve tvoje i uzdu svoju
u gubicu tvoju, pa te otjerati natrag putom
kojim si doao.
30 A tebi neka ovo bude znak: Ove e se
godine jesti to samo od sebe naraste, i
druge godine to opet samo od sebe na-
raste, a tree godine sijte i anjite, sadite
vinograde i uivajte njihove plodove!
31 to god onda preostane od Judine
kue, potjerat e opet ile odozdol i doni-
jeti plod odozgor.
32 Jer e iz Jeruzalema izii ostatak, gru-
pa to se spasila, iz Gore Siona. Revnost
Gospodina vojska to e proizvesti.
33 Zato ovako govori Gospodin za asir-
skog kralja: Nee provaliti u ovaj grad i
nee ubaciti ovdje strijelu. Nee se primai
k njemu sa titom, niti e iskopati opkop
oko njega.
34 Vratit e se putom kojim je doao, nee
provaliti u ovaj grad! Govori Gospodin!
35 Branit u ovaj grad i spasit u ga zbog
sebe i zbog svojega sluge Davida.
36 Onda je izaao Gospodinov aneo i po-
bio u taboru asirskom stotinu i osamdeset
i pet tisua ljudi. Kad su ujutro ustali, nali
su sve samo mrtva trupla.
37 Odmah se podignuo Senaherib, asirski
kralj otiao kui i ostao je u Ninivi.
38 Dogodilo se, kad se jedanput klanjao
u domu svojega boga Nisroka, ubili su ga
maem njegovi sinovi Adramelek i Sareser;
onda pobjegnu u zemlju Ararat. Njegov sin
Esar-Hadon je kraljevao namjesto njega.
Ezekijeva bolest i ozdravljenje
38
U ono vrijeme razbolio se Ezekija
na smrt. Prorok Izaija, sin Amosov,
doao k njemu i rekao mu: Ovako govori
Gospodin: Uredi svoju kuu, jer e umri-
jeti i nee vie ozdraviti!
2 Onda okrenuo Ezekija svoje lice k zidu i
upravi Gospodinu ovu molitvu:
3 Ah, Gospodine, spomeni se ipak da sam
hodio pred Tobom u vjernosti i s odanim
srcem i da sam inio to je tebi ugodno! I
udari Ezekija u glasan pla.
4 Onda je dola Gospodinova rije Izaiji,
rekavi:
5 Idi, reci Ezekiji: Ovako govori Gospodin,
Bog Davida, tvojega djeda: uo sam tvoju
molitvu, vidio suze tvoje, i evo, dodat u ti
vijeku petnaest godina.
6 I izbavit u tebe i ovaj grad iz ruku asir-
skog kralja i branit u ovaj grad.
7 Ovo neka ti bude znak od Gospodina, da
e Gospodin ispuniti svoje obeanje koje
je dao!
8 Evo, ja u vratiti sjenu po stupnjevima,
po kojima je sila na sunaniku Ahazovu,
natrag za deset stupnjeva. Onda se vra-
tilo sunce natrag za deset stupnjeva po
stupnjevima, po kojima je bilo silo.
9 Pjesma Ezekije, Judina kralja, kad je bio
bolestan i opet ozdravio od bolesti svoje.
10 Ja sam mislio: usred svojega ivota mo-
ram stupiti na vrata svijeta mrtvih, da mi se
uzme ostatak godina mojih.
11 Mislio sam, ne smijem vie gledati Gos-
podina, Gospodina u zemlji ivih, neu vie
vidjeti ovjeka kod itelja na svijetu.
12 Stan se moj raspada, odnosi se od
mene kao ator pastirski; kao tkalac savio
sam svoj ivot: on me odsijeca od osnove,
prije nego jo dan prijee u no, ini mi
Izaija
517
kraj.
13 Mirno sam izdrao do ujutro; kao lav
on kri sve moje kosti, prije nego jo dan
prijee u no, ini mi kraj.
14 Kao lastavica, kao dral tugovao sam,
gukao sam kao golubica, mutno su gledale
moje oi prema gore.
15 U tjeskobi sam, Gospodine, olakaj mi!
to da jo govorim? On mi je to navijestio,
on je to i izveo: Mirno u proivjeti sve svoje
godine naprotiv gorine svoje due.
16 O tom se ivi, Gospodine, u tom je
svemu ivot duha mojega, ti e me opet
ojaati i sauvati u ivotu.
17 Eto, na spasenje postao mi je gorki. Sa-
uvao si moj ivot od unitenja i propasti,
jer si bacio za lea svoja sve grijehe moje.
18 Jer ne slavi te carstvo mrtvih, ne hvali te
smrt; koji silaze u jamu ne nadaju se tvojoj
vjernosti.
19 Ne, ivi samo, ivi slavi te kao ja danas.
Otac javlja djeci tvoju vjernost.
20 Gospodin je bio spreman da me spasi;
zato svirajmo u ice svekolike dane svoje-
ga ivota u Gospodinovu domu!
21 Onda je zapovjedio Izaija: Neka uzmu
grudu suhih smokava i stave je na oteklinu,
da opet ozdravi.
22 Ezekija je rekao: Koji je znak za to da u
opet moi otii u Gospodinov dom?
Zarobljenitvo Jude proreeno
39
U ono vrijeme babilonski kralj Mero-
dak Baladan, sin Baladanov, poslao
Ezekiji pismo s darovima. On je, naime, bio
uo, da je bio bolestan i opet ozdravio.
2 Ezekija se obradovao tomu i pokazao im
svoju riznicu, srebro i zlato, mirise i skupo-
cjeno ulje, svu svoju oruarnicu i sve to se
nalazilo u riznicama. Nije ostalo nita u nje-
govom dvoru i u svemu podruju njegova
gospodstva to im ne pokazao Ezekija.
3 I doao prorok Izaija kralju Ezekiji i zapi-
tao ga: to su htjeli ti ljudi i odakle su doli
k tebi. Ezekija je odgovorio: Iz daleke
zemlje doli su k meni, iz Babilona.
4 Onaj je zapitao dalje: to su vidjeli u
tvojem dvoru? Odakle su doli Ezekija je
odgovorio: Vidjeli su sve to ima u mojem
dvoru. Nije ostalo nita u mojim riznicama
to im nisam pokazao.
5 Onda je rekao Izaija Ezekiji: uj rije
Gospodina vojska:
6 Doi e vrijeme kad e se odvui u Babi-
lon sve to se nalazi u tvojem dvoru, to su
skupili tvoji oci do dananjega dana, nita
nee preostati, govori Gospodin!
7 I od tvojih vlastitih sinova to e ti se jo
roditi, uzet e neke da obavljaju sobarske
slube na dvoru babilonskog kralja.
8 Ezekija je odgovorio Izaiji: Gospodinova
rije, koju si mi navijestio, prava je; jer je
mislio: Dok ivim, vladat e mir i sigur-
nost.
Izraelovo budue spasenje
40
Tjeite, tjeite moj narod, tako go-
vori va Bog.
2 Govorite utjehu Jeruzalemu, javljajte mu
da je protekla muka njegova, jer su opro-
tena njegova zlodjela, jer je primio iz ruke
Gospodinove dvojaku kaznu za sve svoje
grijehe.
3 uj, ori se glas u pustinji: Pripravite put
Gospodinu, poravnajte u pustoi stazu
naem Bogu!
4 Svaka dolina neka se podigne, svaka
gora i breuljak neka se slegnu i to je krivo
neka bude ravno, bregovito zemljite neka
bude dno doline!
5 Jer e se pojaviti sjaj Gospodinov. Svako
e ga meso gledati, jer su to usta Gospo-
dinova obeala.
6 uj, ori se glas: Navjeuj! on e pita-
ti: to da navjeujem? Svako je meso
trava i sva je milota njegova kao cvijet
poljski.
7 Trava se osui, cvijet uvene kad dah
Gospodinov duhne na njih. Jest, trava je
narod.
8 Trava se osui, cvijet uvene, ali rije na-
ega Boga ostaje zauvijek.
9 Uzai na visoku goru, Sione, kao glasnik
radosti i podigni mono svoj glas kao gla-
snik radosti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne
boj se, objavi Judinim gradovima: Evo, tu
je va Bog!
10 Evo, Gospodin Bog dolazi kao pobjedi-
telj i miica njegova daje mu pobjedu. Evo,
plaa njegova dolazi s njim, bojna nagrada
njegova ide pred njim.
11 Kao pastir On pase svoje stado, janjad
uzimati u naruje svoje, nositi ih na prsima
svojim; polako voditi dojilicu ovcu.
12 Tko je akom izmjerio mora i mjeru neba
odredio pedljem? Tko je u korito nasuo
zemaljski prah, gore izmjerio na mjerila i
bregove na tezulju?
13 Tko je upravljao Duh Gospodinov, tko ga
je upuivao kao savjetnik?
14 S kim se svjetovao da mu je dao raz-
boritost, da ga je nauio putu pravice,
doveo ga do spoznaje i pokazao mu put
razbora?
15 Eto, narodi su kao kap iz vedra, kao prah
na mjerilima broje se! Eto, otoci su mu kao
zrno pijeska koji podigne.
16 Lebanon nije dosta kao drvo za oganj,
zvijeri njegove nisu dosta kao rtve za
njega.
Izaija
518
17 Svi su narodi kao nita pred njim, On ih
dri za nita i nitave.
18 S kim ete izjednaiti Boga, to ete uz
njega staviti kao priliku?
19 Kip idolski koji je salio umjetnik, zlatar
ga prevukao zlatom i kova laniima sre-
brnim.
20 Tko je odvie siromaan za takav po-
troak, bira drvo to ne trune, trai sebi
vjeta umjetnika da napravi kip koji se ne
pomie.
21 Ne znate li? Ne ujete li? Nije li vam bilo
javljeno od poetka? Ne vidite li iz temelja
zemlje?
22 On je onaj koji sjedi nad krugom zemalj-
skim, iji su itelji siuni kao skakavci. On
razastire nebesa kao prekriva, razapinje
ga kao ator za boravite.
23 On je onaj koji obraa vladare u nita,
koji vladare zemaljske unitava.
24 Jedva su posaeni, jedva su posijani,
jedva im se stablo ukorijenilo u zemlji,
onda ih pogodi dah njegov: oni usahnu i
vihor ih raznese kao pljevu.
25 Onda s kim ete me izjednaiti da bih
bio kao on? Govori Svetac.
26 Podignite svoje oi prema nebu i gledaj-
te tko je to stvorio? On je onaj koji izvodi
vojsku svega toga na broj, koji zove sve po
imenu, i zbog velike sile njegove i jake moi
ne izostaje ni jedan jedini.
27 to onda govori Jakove, i kae, Izra-
ele: Skrivena je sudbina moja Gospodinu,
pravica se moja izmie mojem Bogu.
28 Ne zna li, ne uje li? Vjeni Bog jest
Gospodin, Stvoritelj krajeva zemaljskih.
On se ne umara, On ne sustaje, nedokui-
va je razboritost njegova.
29 On daje snagu umornomu, daje jakost
slabomu.
30 I mladii se umaraju i sustaju, ljudi mladi
padaju.
31 A koji se uzdaju u Gospodina, crpu novu
snagu, krila im rastu kao orlovima, tre i ne
umaraju se, hode i ne sustaju.
Posljednja uspostava Izraela
41
Posluajte me utei, obale! Narodi,
crpite novu snagu! Oni neka dou i
govore! Mi emo zajedno stupiti na par-
nicu.
2 Tko je s istoka podignuo onoga koga
uzastopce slijedi pobjeda, koji je narode
podvrgnuo sebi i kraljeve svrgnuo, iji ih je
ma napravio prahom i luk njegov pljevom
razvijanom.
3 On ih progoni, ide dalje nepovrijeen,
nikada na svojoj stazi ne uzmaknu.
4 Tko je to napravio i izveo? Tko je ovjeje
narataje proizveo od iskona? Ja, Gospo-
din, koji sam prvi i jo isti kod posljednje-
ga.
5 Otoci su to vidjeli i prestraili se. Krajevi
zemaljski su zadrhtali. Oni su se pribliili i
doli su.
6 Jedan je drugome pomagao i svojem je
drugu govorio: Budi hrabar!
7 Umjetnik je hrabrio zlatara; koji kleplje
hrabrio je onoga koji kuje na nakovnju, koji
govori o spajanju: Dobro je, onda klinci-
ma utvruje kip da ne padne.
8 Ali ti, Izraele, slugo moj, ti, Jakove, koga
sam izabrao, potome Abrahama, prijate-
lja mojega.
9 Ti, koga sam uzeo s krajeva zemlje, koga
sam pozvao iz njezina najkrajnijega mje-
sta, tebi sam rekao: Ti si moj sluga, tebe
sam izabrao i nikada te nisam odbacio.
10 Ne boj se, jer sam ja s tobom, ne gledaj
straljivo naokolo, jer sam ja tvoj Bog! Ja
te krijepim, ja te pomaem, ja te podupirem
svojom jakom desnicom.
11 Gle, pali su svi u sramotu i porugu koji
gore u neprijateljstvu protiv tebe. Unita-
vaju se i upropauju koji se bore protiv
tebe
12 Ne nalazi ih vie kad ih trai; koji uda-
raju na tebe bit e kao nita; i opet nita koji
vojuju na tebe.
13 Ja sam Gospodin, tvoj Bog, koji te drim
za desnicu, koji ti govorim: Ne boj se, ja
sam tvoj pomonik!
14 Ne boj se, crviu Jakovljev, Izraelov
narod. Ja ti pomaem, govori Gospodin,
Spasitelj je tvoj Svetac Izraelov.
15 Gle, napravit u te da bude nova vri-
lica sa zupcima mnogim. Vrit e gore i
satrat e ih, brda e pretvoriti u pljevu.
16 Vijat e ih, vjetar e ih odnijeti, vihor e
ih razasuti, a ti e se veseliti Gospodinu i
hvalit e se Svecem Izraelovim.
17 Bijednici, siromasi trae vode, ali je
nema i od ei se sui jezik njihov. Ja, Gos-
podin, usliat u ih, ja, Bog Izraelov, neu
ih ostaviti.
18 Otvorit u rijeke na golim bregovima,
izvore usred dolina. Pustinju u pretvoriti
u jezero vodeno, suhu zemlju u izvore vo-
dene.
19 Napunit u pustinju cedrima, akacija-
ma, mirtama i maslinama, u pustinji zasa-
dit u emprese, brijestove i jele,
20 da mogu vidjeti i uvidjeti, opaziti i spo-
znati da je to uradila Gospodinova ruka, da
je to napravio Svetac Izraelov.
21 Iznesite parnicu svoju, govori Gospo-
din, iskaite dokaze svoje, govori Kralj
Jakovljev.
22 Neka iznesu i neka nam objave to e
se dogoditi! Objavite prijanje, kako je bilo,
Izaija
519
da mi to opazimo i spoznamo ispunjenje
njegovo, ili recite nam to e biti unapri-
jed!
23 Objavite to e biti poslije, da spozna-
mo da ste bogovi! Napravite samo neto,
dobro ili zlo, da to svi divei se vidimo!
24 Gle, vi ste nita, djelo je vae nitavo, i
gnusan je tko vas izabire.
25 Podignuo sam jednoga sa sjevera, i on
je doao, od istoka sunanoga njega koji
e zazivati moje Ime, on je pogazio vladare
kao blato, kao lonar koji gazi glinu.
26 Tko je to objavio od poetka da smo
to znali, unaprijed da smo rekli: On je u
pravu! Ali nitko nije objavio, nitko nije izvi-
jestio, nitko nije uo rijei vaih.
27 Kao prvi ja sam objavio Sionu: Gle, oni
su sada tu! Poslao sam Jeruzalemu glasni-
ke radosti.
28 Gledam naokolo; ali nema tu nijednoga
od ovih, ni jedan ne zna savjeta. Pitao sam
ih da bi mi dali odgovor:
29 Gle, svi su oni nita, djela su njihova ni-
tava, vjetar i praznina likovi su njihovi.
Sluga Boji (Mesija) u svojoj blagosti
42
Gle, evo moj sluga koga podiem,
moj Izabranik, kome se moja dua
raduje! Stavljam na njega svoj Duh, istinu
e javljati narodima.
2 Nee vikati ni dizati glasa, niti e se uti
njegov glas po ulicama.
3 Trske stuene nee prelomiti, stijenja to
tinja nee ugasiti. Vjerno e javljati istinu.
4 Nee se umoriti niti klecati dok ne ute-
melji istinu na zemlji. Zakon njegov ekaju
narodi.
5 Ovako govori Bog, Gospodin, koji je stvo-
rio i rasprostro nebesa, koji je rasprostro
zemlju s njezino raslinje, koji je dao dah na-
rodu na njoj, duh onima to hode po njoj:
6 Ja, Gospodin, dozvao sam te u dobroti.
Drao sam te za ruku i uvao te, i napravio
sam te posrednikom za narod zavjeta,
svjetlom neznaboaca,
7 da otvori oi slijepcima, da izvede su-
nje iz zatvora, iz zatvora one koji sjede u
tami.
8 Ja sam Gospodin, to je moje Ime. asti
svoje ne dajem drugome, slave svoje ne
dajem kipovima.
9 Prije unaprijed kazano, vidite, dogodilo
se! Sad javljam novo, i prije nego jo pro-
klije, dajem vam da znate.
10 Pjesmu novu pjevajte Gospodinu, nje-
govu slavu do kraja zemlje, vi, koji se vozite
po moru s puninom njegovom, vi otoci i
itelji njihovi!
11 Neka klie pustinja sa svojim grado-
vima, sela to stanuju na Cedru! Neka
podvikuju itelji po hridinama, neka kliu
svrh gora!
12 Neka se asti Gospodin, neka se navje-
uje njegova slava po otocima!
13 Gospodin izlazi kao junak, kao ratnik ra-
zvija ratobornost, vie i klie, bori se protiv
neprijatelja kao div.
14 utio sam dugo, inio sam se nijem. Kao
ena pri poroaju sad u vikati, dahtat u i
bjesnit u strahovito.
15 Opustit u gore i bregove, svu zelen
njihovu osuit u. Od rijeka u napraviti
otoke, od jezera suhu zemlju.
16 Slijepce u voditi putovima, koje ne
poznaju, vodit u ih stazama koje su im
nepoznate. Pretvorit u pred njima tamu
u svjetlost, i neprohodno u ravno tlo. To je
to u napraviti i neu propustiti.
17 Posramljeni uzmaknut e natrag, koji se
uzdaju u idolske kipove, koji govore kipo-
vima livenim: Vi ste nai bogovi.
18 ujte gluhi, pogledajte slijepi, da vidi-
te!
19 Tko je slijep, ako ne moj sluga, i tako
gluh kao glasnik moj, koga sam poslao?
Tko je tako slijep kao Gospodinov sluga?
20 Mnogo si vidio, ali nisi mario; otvorenim
uima nije uo.
21 Zbog vjernosti svoje snovao je Gospo-
din da napravi zakon velikim i slavnim.
22 A ipak je to narod oplijenjen i potlaen.
Svekoliki uhvaeni su u tamnicama, skri-
veni u zatvorima. Postali su plijen, a nema
nikoga da ih izbavi, postali su orobljeni, a
nitko ne trai: Vrati!
23 Tko e od vas uti ovo, pripaziti na to i
poslije to posluati?
24 Tko je predao Jakova pljakau i Izraela
razbojnicima? Nije li to napravio Gospodin,
kome smo sagrijeili? Nisu htjeli hoditi
njegovim putovima niti sluati zapovijed
njegovu.
25 Onda je izlio na njega jarost svojega
gnjeva i strahote rata to su ga od svuda
pritisnule, ali on nije mario za to, gorio je,
ali on to nije primio k srcu.
Bog izbavlja svoj narod kako je obeao
43
Ali sada ovako govori Gospodin,
Stvoritelj tvoj, Jakove, Tvorac tvoj,
Izraele: Ne boj se, jer sam te otkupio, po-
zvao sam te po imenu; moj si!
2 Kad ide preko vode, ja u biti s tobom,
i preko rijeka, nee te one potopiti, kad
ide kroz oganj, nee izgorjeti, nee te ni
plamen opaliti.
3 Jer ja, Gospodin, tvoj sam Bog, Svetac
Izraelov tvoj je Spasitelj. Dao bih Egipat
za tebe kao otkup, Etiopiju i Sebu mjesto
tebe.
Izaija
520
4 Jer si mi tako drag, tako vrijedan i tako
mio, dao bih ljude za tebe, narode za tvoj
ivot.
5 Ne boj se, jer sam ja s tobom! Od istoka
dovodim tvoju djecu, od zapada skupljam
te.
6 Velim sjeveru: Daj!Jugu: Ne zadra-
vaj ih! Sinove moje dovedi izdaleka, moje
keri s kraja zemlje,
7 sve, koji se zovu Imenom mojim, koje
sam na svoju slavu stvorio, sazdao, na-
pravio!
8 Neka naprijed stupi narod koji je slijep, a
ipak ima oi; koji je gluh, a ima ui!
9 Svi narodi neka se skupe! Plemena neka
se skupe! Tko izmeu njih moe takvo to
objaviti, napraviti da ujemo to je prije
unaprijed kazano? Neka dovedu svjedoke
svoje, da dokau svoje pravo, da se uje i
govori: Istina je!
10 Vi ste moji svjedoci, govori Gospodin,
sluga moj, koga sam izabrao, da spoznate
i vjerujete mi i uvidite da sam to ja, prije
mene nije bilo boga, niti e ga poslije mene
biti.
11 Ja, jedino ja jesam Gospodin, osim
mene nema nikoga spasitelja.
12 Ja sam objavio i spasenje donio. Na-
pravio sam da se uje o meni, kad jo nije
bilo meu vama nikakva boga tuega. Vi
ste moji svjedoci, govori Gospodin, samo
sam ja Bog.
13 I ubudue ja sam to, i nitko ne izbavlja
iz moje ruke; ja to inim i tko to moe pro-
mijeniti?
14 Ovako govori Gospodin, otkupitelj va,
Svetac Izraelov: Zbog vas aljem u Babilon
i tjeram ih dolje sve kao bjegunce, i Kaldej-
ce na njihovim ponosnim laama.
15 Ja, Gospodin, Svetac va, Stvoritelj
Izraelov, va Kralj.
16 Ovako govori Gospodin, koji je napravio
preko mora put, stazu preko silnih voda,
17 koji vodi u boj kola i konje, vojsku i ju-
nake, i oni padaju i vie ne ustaju, ugaeni
su, kao ugaeno stijenje.
18 Ne mislite samo na ono to se prije
dogodilo! Ne pazite samo na ono to je
prolo!
19 Evo, ja u napraviti novo, ve se vidi, ne
raspoznajete li to? I u pustinji pravim put,
u stepi u rijekama.
20 Onda e me slaviti poljske zvijeri, aglji i
nojevi, jer sam izveo u pustinji vode, u ste-
pi rijeke, da napojim svoj narod, svojega
izabranika.
21 Taj narod to sam ga sam sebi sazdao
navjeivat e moju slavu.
22 A ipak, Jakove, ti me nisi zvao, niti si se
trudio za mene, Izraele!
23 Nisi mi prineo janjce za svoju rtvu pa-
ljenicu, nisi me poastio svojim rtvama.
Nisam te tjerao da mi slui prinosima i
nisam te muio da mi k di.
24 Nisi mi kupio za novce mirodija, nisi me
okrijepio pretilinom rtava svojih. A zadao
si mi posla svojim grijesima, raalostio si
me svojim zlim djelima.
25 Ja sam, ja, koji unitavam tvoju krivnju
zbog sebe i tvojih se grijeha vie ne sje-
am.
26 Opomeni me samo! Sudimo se! Govori
da dokae svoje pravo.
27 Tvoj je ve otac prvi sagrijeio i tvoji
posrednici bili su mi nevjerni.
28 Onda sam s vladarima svetita svukao
njihovu posvetu, Jakova bacio u proklet-
stvo i Izraela stavio na ruglo.
Idolopoklonstvo je bezumlje
44
Ali sada uj, Jakove, slugo moj, ti
Izraele, koga sam izabrao!
2 Ovako govori Gospodin, tvoj Stvoritelj,
tvoj Tvorac, tvoj pomonik od utrobe maj-
ine: Ne boj se, Jakove, slugo moj, Jeu-
rune, koga sam izabrao!
3 Jer kao to izlijevam vodu na ispucano
tlo i potoie na suhu zemlju, tako izlijevam
na tvoje potomke svojega Duha, na tvoje
potomke svoj blagoslov.
4 Neka izrastu kao lava kraj potoka, kao
panjaci pokraj voda!
5 Jedan e rei: Svojina sam Gospodi-
nova, i pozivat e se na ime Jakovljevo.
Drugi e pisati kao svoj spomen-znak: Ja
sam Gospodinov! i sebi e nadjenuti a-
sno ime, Izrael.
6 Ovako govori Gospodin, Izraelov kralj
i otkupitelj njegov, Gospodin vojska: Ja
sam prvi i ja posljednji, osim mene nema
Boga.
7 Ili tko je meni jednak, neka samo izie!
Neka objavi i razloi mi to se dogodilo,
otkako sam ja u davno doba stvorio o-
vjeanstvo! I budue to e jo doi, neka
nam se objavi!
8 Ne bojte se i ne straite se! Nisam li ja to
davno rekao i objavio, vi ste mi svjedoci:
Ima li Hrid osim mene? Ne, nema drugoga
Boga; ne znam nijednoga!
9 Svi koji god prave rezbarene kipove su
nita, kipovi ljubimci njihovi nisu im na ko-
rist. Svjedoci njihovi ne vide nita i ne znaju
nita, da budu posramljeni.
10 Tko bi pravio boga i salio rezbareni kip,
od ega nema koristi.
11 Gle tovatelji njegovi svi e se posrami-
ti, jer su tvorci samo ljudi. Neka izau sve-
koliki, bit e ih strah i posramit e se svi.
12 Kova je izradio to alatom. Na ivom
Izaija
521
ugljevlju kuje ekiem i dotjeruje snanom
miicom, pritom ogladni i iznemogne, ne
popije li vode, iznemogne.
13 Drvodjelja rastee vrpcu, zabiljei crve-
nilom, tee i zaokruuje, pravi iz toga kip
ovjeji, lijep kip ovjeka da stoji u kui.
14 Drugi je otiao da nasijee sebi ceda-
ra, ili je uzeo empresu i hrast koji je sebi
odgojio usred umskih stabala, i omoriku,
koju je zasadio, pa je narasla od kie.
15 Onda slui ovjeku za oganj on od toga
uzme da se ogrije. Upali to da ispee kruh,
ali od toga i boga napravi i klanja mu se.
Pravi od toga rezbareni kip, pred kojim
pada na koljena.
16 Polovicu od toga spaljuje onda u ognju,
i s drugom polovicom pee meso, onda
jede peenje i najede se i pritom se ugrije i
ree: Oh, meni je vrue, osjeam oganj.
17 Ostatkom od toga gradi boga, idolski
kip svoj, pred kojim pada na koljena, pre-
giba se, pred kojim se moli: Pomozi mi, jer
si ti bog moj!
18 Oni to vide i ne razumiju, jer su im oi
zaslijepljene tako da ne vide, i njihova srca
tako da to ne shvaaju.
19 I nitko ne promilja i nitko nema toliko
znanja i razuma, da rekne sebi: Jednu
sam polovicu spalio u ognju, ispekao sam
kruh na ugljevlju njegovu, i meso sam ispe-
kao na njemu i pojeo sam gaod ostatka da
sad napravim odurni kip i da pred jednim
komadom drva padnem na koljena?
20 On se hrani pepelom, zavelo ga je ludo
srce. On ne izbavlja nikada svojega ivota
i ne govori sebi: Nje li varka to mi je u
desnici?
21 Promisli to, Jakove i Izraele, jer si moj
sluga. Ja sam te sazdao, ti si moj sluga,
Izraele, neu te zaboraviti.
22 Razasut u kao oblake opaine tvoje,
tvoje grijehe kao lake oblake. Zato se po-
vrati k meni jer te hou otkupiti.
23 Kliite, nebesa, jer to Gospodin pravi.
Podvikujte, dubine zemaljske! Udarite u
klicanje, gore, ume i sva stabla u njima,
jer e Gospodin otkupiti Jakova i proslaviti
se na Izraelu.
24 Ovako govori Gospodin, tvoj Otkupitelj,
tvoj Tvorac od utrobe majine: Ja sam
Gospodin, Stvoritelj svega, koji sam raza-
peo nebesa, raspostro sam zemljutko mi
je pomogao?
25 Koji unitavam znakove varalicama i
vraare izbezumljujem, koji odbacujem
mudrace, znanje njihovo pokazujem kao
ludost,
26 koji obistinjujem rije svojih sluga i izvr-
ujem nakanu glasnika svojih, koji govorim
o Jeruzalemu: Neka se naseli! i o Judinim
gradovima: Neka se sazidaju, podiem
opet njegove ruevine!
27 Koji govorim dubini. Presui se! Isuit
u vode tvoje.
28 koji govorim o Kiru: On je pastir moj, i
izvrit e svu volju moju i rei e o Jeru-
zalemu: Neka se sazida opet! i o domu:
Neka se utemelji nanovo!
Samo od Svemoguega dolazi spasenje
45
Ovako govori Gospodin Kiru, po-
mazaniku svojemu, koga drim za
desnicu, da ruim narode pred njim i na-
pravim kraljeve nemonim, da otvorim
vrata pred njim, tako da mu se ne zatvore
nijedna vrata:
2 Ja idem pred tobom i ravnam putove ne-
prohodne. Razbijam vrata mjedena, lomim
prijevornice eljezne.
3 Dajem ti blago tajno i bogatstvo skriveno.
Tako e spoznati da sam ja Gospodin, onaj
koji te pozvao po imenu, Bog Izraelov.
4 Zbog svojega sluge Jakova i zbog Izra-
ela, svojega izabranika, pozvao sam te
tvojim imenom, dao sam ti asni naslov, a
da me nisi poznavao.
5 Ja sam Gospodin, nema drugoga, nema
drugoga boga osim mene. Opasat u te,
iako me ne poznaje.
6 Da se spozna od istoka sunca i od zapa-
da njegova, da osim mene nema boga. Ja
sam Gospodin i nema drugoga.
7 Tvorac svjetlosti i Stvoritelj tmine, dono-
sitelj mira i stvaratelj zla. Ja, Gospodin, ja
inim to sve.
8 Rosite, nebesa, odozgor, oblaci, kapljite
blagoslovom, neka se otvori zemlja da
procvate spasenje i neka ona iznikne bla-
goslovom! Ja, Gospodin, to sam stvorio.
9 Teko onome koji se svaa sa Stvorite-
ljem svojim! On, krhotina meu zemljanim
posudama. Smije li glina rei svojem lon-
aru: to radi? I tvoje djelo: Nema
ruku.
10 Teko onome koji govori ocu: to e ti
jo djeca? i eni: to jo raa.
11 Ovako govori Gospodin, Svetac Izrae-
lov i Tvorac njegov: Zar me pitate za ono
to dolazi, i za djelo svojih ruku, zar mi za-
povjeda, zar me pitate za djecu moju!
12 Ja sam onaj koji je stvorio zemlju i na
njoj ljude stvorio, ruke su moje razapele
nebesa, i svoj vojski njegovoj dao sam
zapovijed.
13 Ja sam ga podignuo u pravednosti, sve
u mu putove poravnati. On e opet graditi
moj grad, On e pustiti na slobodu progna-
nike moje, ne za novce ni za darove, govori
Gospodin vojska.
14 Ovako govori Gospodin: Bogatstvo
Izaija
522
Egipta i dobitak Kuita i Sabejaca, ljudi
visoka rasta, doi e k tebi i pripast e tebi.
Za tobom e pristati, u okovima tebi sluiti,
tebi se klanjati, tebi se moliti, rekavi: Za-
ista u tebi je Bog, i nema drugoga Boga,
nema drugoga.
15 Zaista, ti si Bog s tajnim namislima, o
Boe Izraelov, Spasitelj!
16 Postieni i posramljeni bit e oni svi, svi
odlaze sa sramotom koji grade idole.
17 A na Izraela mislit e Gospodin vjenim
spasenjem, vi se neete posramiti, ili osra-
motiti od vijeka dovijeka.
18 Jer ovako govori Gospodin, Stvoritelj
nebesa, pravi Bog, koji je sazdao i stvorio
zemlju, koji ju je uredio, koji je nije kao pu-
stinju stvorio, nego ju je sazdao za prebiva-
lite: Ja sam Gospodin i drugi nitko.
19 Nisam govorio tajno, u kojem tamnu
kutu zemlje. Nisam potajno rekao djeci
Jakovljevoj: Traite me uzalud! Ja, Gos-
podin, govorim to je pravo, javljam to je
istinito.
20 Skupite se, pristupite, doite ovdje svi,
od naroda izbavljeni! Nerazumni su koji
nose drvene kipove, koji se mole bogu koji
ne moe pomoi.
21 Predloite, iznesite, neka se vijea za-
jedno: Tko je to od starine rekao, tko je ja-
vio jo onda? Nisam li ja to bio, Gospodin?
Nema osim mene Boga, osim mene nema
Boga pravednoga i Spasitelja.
22 Ovdje se k meni okrenite, dajte se spa-
siti, svi krajevi zemaljski, jer sam ja Bog, i
drugi nitko.
23 Sobom sam se zakleo, iz mojih usta
dolazi istina, rije neopoziva. Svako e se
koljeno pokloniti pred menom, svaki e se
jezik zakleti meni.
24 Govorit e se: Samo u Gospodinu,
spasenje je i snaga, k njemu e doi puni
srama svi koji se gnjeve na njega.
25 U Gospodinu dokazuju svoje pravo i
die se svi potomci Izraelovi.
Spasenje Izraelovo u Bogu, koji mu je vjeran
46
Bel pada na koljena, spusti se Nebo.
Kipovi se njihovi stavljaju na tovarnu
marvu, koju ste inae nosili, tovare se sada
kao teret na umorne ivotinje.
2 Oni se sputaju, padaju svi na koljena, ne
mogu spasiti teret putuju sami u ropstvo.
3 Posluajte me, vi od kue Jakovljeve, vi
svekoliki to ste ostali od Izraelove kue!
Nosim vas od utrobe majine, drim vas
od roenja.
4 Do u starost vau ja sam isti, nosit u vas
do sijeda vijeka. Tako sam inio, i dalje vas
nosim, nosit u vas i spasiti.
5 S kim ete me izjednaiti i prispodobiti i
koga ete staviti uza me da bi bio kao ja?
6 Prosipaju zlato iz torbe, mjere srebro na
mjerila. Posjeuju zlatara da iz toga napra-
vi boga koga tuju, pred kojim padaju na
koljena.
7 Diu ga na plea, nose ga, sputaju
ga dolje, stoji tiho na svojem mjestu, ne
mie se s svojega mjesta. Zazovu li ga: ne
odgovara, nikoga ne izbavlja iz njegove
nevolje.
8 Mislite na to i budite jaki, primite to k srcu,
otpadnici!
9 Mislite na prijanje od starine, da sam ja
jedino Bog, i nitko drugi, pravi Bog, i nema
drugoga kao ja,
10 koji je od poetka javljao svretak, od
davne davnine to se jo nije dogodilo! Ja
velim: Odluka e se moja ispuniti, sve to
mi je drago, ispunjam.
11 Pozvao sam s istoka pticu grabeljivi-
cu, iz daleke zemlje ovjeka svoje odluke.
Kako sam rekao, tako dovodim, kako sam
naumio, tako napravim.
12 Posluajte me, koji ste okorjela srca,
koji ste daleko od spasenja!
13 Pribliio sam spasenje svoje, ono nije
vie daleko, nee zakasniti moje spase-
nje. Sionu donosim pomo, Izraelu svoju
slavu.
Slavodobitna pjesma o propasti Babilona
47
Sii i sjedi u prah, djevojko keri
babilonska! Bez prijestolja sjedi na
zemlju, keri kaldejska, jer se ubudue ne
zove vie njena i lijepa.
2 Uzmi mlin i melji brano, podigni natrag
koprenu svoju, zagrni skute, otkrij noge i
pregazi rijeke!
3 Neka je otkrivena sramota tvoja, neka se
vidi golotinja tvoja! Osvetit u se, i da nitko
ne zatiti Babilon!
4 Otkupitelj na zove se Gospodin vojska,
Svetac Izraelov.
5 Sjedi tiho i sakrij se u mrak, keri kal-
dejska, jer te ubudue nitko vie ne zove
gospodaricom kraljevstvima.
6 Razgnjevio sam se na svoj narod, obe-
astio sam svoju batinu. Predao sam je
tebi, ali joj se ti nisi smilovala. Na starca si
stavljala preteki jaram svoj.
7 Mislila si: Ostajem dovijeka, gospodari-
ca sam zauvijek. Nisi to primila k srcu, nisi
pomiljala na svretak svoj.
8 Sada uj ovo, razvratnice, koja si sjedila
bez brige, koja si mislila u svojem srcu:
Nema mi jednake, neu sjediti kao udovi-
ca i neu ostati bez djece!
9 A to e oboje doi na tebe u jedan dan
iznenada: gubitak djece i udovitvo! To
e te stii u punoj mjeri svojoj zbog mno-
Izaija
523
gobrojnih prijevara tvojih, zbog bezbroj
zaklinjanja tvojih.
10 Osjeala si se sigurnom u zloi svojoj,
mislila si: Nitko me ne vidi. Prevarilo te
mudrovanje tvoje, znanje tvoje, mislila si u
sebi ovako: Nema mi vie jednake.
11 Ali ete stii zlo koje ne moe odbiti.
Propast e te stii to je ne moe zakli-
njati. Iznenada e ti stii unitenje kojemu
se nisi nadala.
12 Pa doi ovdje sa svojim proklinjanjem,
sa svojim bezbrojnim prijevarama to si ih
inila od mladosti svoje; moda mogne
sebi pomoi, moda utjera strah u me.
13 Umorila si se od svojih mnogih vije-
anja. Neka ustanu koji mjere nebo, koji
promatraju zvijezde, koji proriu svakoga
mjeseca mlaaka, da te izbave od onoga
to e te stii.
14 Jest, oni e biti jednaki strnjici koju je
spalio oganj. Oni ne mogu same sebe iz-
baviti iz plamena silnoga. Nije to ugalj, da
se tko ogrije na njemu, niti ognjite da se
sjedne uza njega.
15 Tako e biti onima, s kojima si se tru-
dila i trgovala od mladosti svoje. Razbjei
e se svaki na svoju stranu, nitko ti nee
pomoi.
Izrael opomenut zbog svoje nevjere
48
ujte ovo, vi od kue Jakovljeve,
koji se zovete imenom Izraelovim i
iz vrela Judina izali ste, koji se zaklinjete
Imenom Gospodinovim i slavite Boga Izra-
elova, ali ne u istini i pravdi!
2 Oni se imenuju po svetom gradu i osla-
njaju se na Boga Izraelova, kome je Ime
Gospodin vojska.
3 Prijanje sam davno ve objavio, iz mo-
jih je usta izilo, ja sam to javio, brzo sam
izvrio i dogodilo se.
4 Jer sam znao da si tvrdoglav, da je tvoja
ija eljezna ila i da ti je elo od mjedi,
5 Zato sam ti ve davno objavio, prije nego
se jo dogodilo, priopio sam ti da ne re-
kne: Idol je moj izvrio, kip moj rezbareni,
kip moj liveni to je zapovjedio.
6 uo si, sad promotri sve, neete li sad
biti svjedoci moji? Od sada ti javljam novo
i skriveno to nisi znao.
7 Sada se izvruje, a ne davno. Nita nisi o
tomu uo prije ovoga dana, da ne rekne:
Znao sam to.
8 Ne, nita o tom nisi uo ni znao, niti se
prije bilo tvoje uho otvorilo, jer sam znao
da si ti vrlo nevjeran i da su te nazvali ot-
padnikom od utrobe majine.
9 Zbog svojega Imena susteem jo svoju
srdbu, zbog slave svoje svladavam se
prema tebi, da te ne iskorijenim.
10 Evo, pretalio sam te, ali nisam naao
srebra; prokuao sam te u talionici nevo-
lje.
11 Zbog sebe, zbog sebe izvrio sam to,
jer kako bi se bilo i obeastilo moje Ime?
asti svoje ne dajem nikom drugom.
12 uj me, Jakove, i Izraele, koga sam po-
zvao: Ja sam prvi, i ja posljednji.
13 Jer je moja ruka utemeljila zemlju i moja
je desnica razapela nebesa. Pozvao sam ih
i svi su zajedno tu stajali.
14 Skupite se svi i ujte! Tko je izmeu njih
objavio ovo: On, koga ljubi Gospodin, izvr-
it e volju njegovu na Babilonu i njegovu
mo pokazati na Kaldejcima.
15 Ja, ja sam to objavio i pozvao ga, do-
veo sam ga ovdje, i on e svoj put sretno
i dovriti.
16 Pristupite k meni, ujte ovo! Od poetka
nisam govorio tajno. Otkako sam to zapo-
eo, bio sam kod toga. A sada me poslao
Gospodin Bog s Duhom svojim.
17 Ovako govori Gospodin, tvoj Otkupitelj,
Svetac Izraelov: Ja, Gospodin, tvoj Bog, je-
sam onaj koji te je uio da ini to ti koristi,
koji te je vodio putom kojim treba ii.
18 O, da si pazio na moje zapovijedi, onda
bi mir tvoj bio kao rijeka, srea tvoja kao
valovi morski.
19 Onda bi plemena tvojega bilo kao pijeska
i poroda tvojega tijela kao zrna njegovih:
njihovo se ime ne bi zatrlo ni iskorijenilo
ispred mene.
20 Idite iz Babilona, bjeite iz Kaldejce!
Glasno pjevajui objavljujte to, govorite,
razglasujte do na kraj zemlje! Viite: Gos-
podin je otkupio svojega slugu Jakova!
21 Nisu trpjeli ei kad ih je vodio preko pu-
stinje, dao je da im iz hridine potee voda.
Hrid je rascijepio i vode su potekle.
22 Nema mira bezbonicima, govori
Gospodin!
Mesija navjeuje Mesijansko djelo spasenja
49
Posluajte me, vi zemlje na moru!
Pazite, vi narodi daljine: Gospodin
me je pozvao od utrobe majine, imeno-
vao me je od utrobe majine.
2 Napravio je moja usta da su kao otar
ma, drao me je u zatiti svoje ruke, na-
pravio me je da sam kao glatka strijela,
sakrio me u tobolcu svojem.
3 On mi je rekao: Ti, Izraele, moj si sluga,
u kojem u se proslaviti!
4 A ja sam rekao: Uzalud sam se onda
trudio, snagu sam svoju badava potroio.
Ipak u Gospodina stoji moje pravo, u mo-
jega Boga plaa moja.
5 A sada govori Gospodin, koji me je od
majine utrobe odredio svojim slugom, da
Izaija
524
mu privedem natrag Jakova, da skupim
Izraela za njega. Proslavio sam se u oi-
ma Gospodinovim i moj Bog bio je meni
jakost.
6 On doista je rekao: Premalo je da si mi
sluga, da se podignu plemena Jakovljeva,
da se vrate otkupljeni Izraelovi. I zato te
inim svjetlom neznaboaca, da bude
posrednik mojega spasenja do na kraj
zemlje.
7 Ovako govori Gospodin, otkupitelj Izra-
elov, njegov Svetac, prezrenomu, od ljudi
odbaenomu, slugi silnika: Kraljevi e vi-
djeti i dignuti se. Vladari e pasti na koljena
zbog Gospodina, koji je vjeran, zbog Sveca
Izraelova, koji te je izabrao.
8 Ovako govori Gospodin: U vrijeme mi-
losti usliao sam te, pomogao sam ti u
dan spasenja. uvao sam te, napravio
sam te posrednikom zavjeta za narod, da
podigne zemlju, da razdijeli opustjelu
batinsku zemlju,
9 Da dovikne sunjima: Izaite! Onima
koji stanuju u mraku: Doite na svjetlo!
Odmah na putovima oni e pasti, svoju e
pau jo nai po svim golim visinama.
10 Nee biti gladni ni edni, nee ih poga-
ati jug ni sunce, jer e ih pratiti milosrdnik
njihov i odmarat e ih na izvor-vodama.
11 Sve gore svoje pretvorit u u putove.
Visoke e biti ceste moje.
12 Gle, ovi dolaze izdaleka! Gle, oni od
sjevera, od zapada i oni od zemlje sinim-
ske!
13 Kliite, nebesa! Veseli se, zemljo! Pod-
vikujte gore, jer je Gospodin utjeio svoj
narod, smilovao se siromasima u njemu.
14 A ipak se tuio Sion: Ostavio me je
Gospodin. Zaboravi me Svemoni.
15 Zaboravi li ena djetece svoje, ne smi-
luje li se plodu svojega tijela? A da bi ga i
zaboravila: Ja ne zaboravljam tebe!
16 Gle, na ruke sam te svoje zapisao, zidovi
tvoji stoje mi uvijek pred oima.
17 Tvoja djeca hite ovdje, tvoji razoritelji i
opustoitelji odlaze od tebe.
18 Podigni svoje oi unaokolo i vidi: svi se
oni skupljaju i dolaze k tebi. Tako bio ja iv,
govori Gospodin, svima njima ti e se za-
odjenuti kao nakitom, opasat e se njima
kao zarunica.
19 Jer tvoje ruevine i pustoi i opustoena
zemlja tvoja sada su pretijesne za itelje, i
daleko borave oni koji su te derali.
20 Jest, tvoji sinovi to su ti jo ostali iz vre-
mena kad si bila bez djece, vikat e glasno:
Pretijesan mi je prostor, napravi mjesto za
mene da mogu prebivati!
21 Onda e se ti pitati: Tko mi je ove
rodio, kad sam ipak bila bez djece i ne-
plodna, prognana i odbaena, tko ih je
othranio? Bila sam ipak jo ostala sama, a
gdje su bili ovi?
22 Ovako govori Gospodin Bog: Evo,
podiem svoju ruku za neznaboce, svoje
zastave uzdiem za narode. U naruju
donose oni tvoje sinove, i na pleima nose
oni tvoje keri.
23 Tvoji su uvari kraljevi, tvoje su dojilje
kraljice, klanjaju ti se licem do zemlje i lju-
biju prah tvojih nogu. Tako e spoznati da
ja, Gospodin, jesam onaj koji neda da se
posrame oni, koji se uzdaju u njega.
24 Otima li se jakome plijen, ugrabi li se
silniku rob?
25 Jest! Ovako govori Gospodin: I jakome
otet e se plijen, i silniku ugrabit e se rob,
jer u se boriti s protivnicima tvojim, izbavit
u tvoju djecu.
26 Muiteljima tvojim dajem da jedu svoje
vlastito meso. Opit e se svojom krvlju kao
novim vinom. Onda e svaki narod spo-
znati, da ja, Gospodin, jesam tvoj Izbavitelj,
tvoj Otkupitelj, Svemoni Bog Jakovljev.
Mesija je Izraelova nada
50
Ovako govori Gospodin: Gdje je
raspusna knjiga vae majke, kojom
bih je ja otpustio? Ili tko je od vjerovnika
mojih kome bih vas prodao? Zbog zlodjela
prodali ste se sami, i zbog bezakonja vaih
bila je opustoena majka vaa.
2 Zato sam ja doao sam, a nikoga nije
bilo ovdje, zato ja zovnuo, a nitko se nije
odazvao? Da nije prekratka moja ruka za
otkupljenje? Ili nema u mene snage za iz-
bavljenje? Gle, karanjem svojim isuujem
more, obraam rijeke u pustinju. Ribe u
njima gnjiju zbog nestaice vode i pomru
od ei.
3 Odijevam nebesa u alost, zaogrem ga
haljinom pokornikom.
4 Jezik uenika dao mi je Gospodin Bog,
da navjeujem, da nagovorom krijepim
umorne. On budi svako jutro, budi mi uho
da sluam kao uenik.
5 Gospodin Bog otvorio mi je uho, a ja se
nisam protivio, nisam odstupio natrag.
6 Lea svoja podmetao sam onima koji
su me udarali, obraze svoje onima koji su
me pljuskali, nisam skrivao svojega lica od
poruge i pljuvanja.
7 A Gospodin Bog mi je pomagao, zato se
nisam osramotio. Zato sam napravio svoje
lice tvrdim kao kremen, i znam da se neu
posramiti.
8 Koji mi pribavlja pravo, blizu je. Tko e
se pravdati sa mnom? Istupamo zajedno,
tko je protivnik moj u parnici, neka pristupi
k meni?
Izaija
525
9 Gle, Gospodin Bog mi pomae, tko e me
krivim proglasiti? Gle, svi se oni raspadaju
kao haljine, moljci e ih izjesti.
10 Tko se meu vama boji Gospodina, taj
slua njegov glasa sluge, taj je iao po mra-
ku i bez svijetla, ali se uzdao u Ime Gospo-
dinovo, oslanjao se na svojega Boga.
11 Gle, vi ste svi ljudi koji raspirujete oganj,
ognjene strijele stavljate u plamenove.
Uite u ar ognja svojega, u ognjene stri-
jele to ste stavili u plamenove! Iz moje
ruke dogodit e vam se ovo: u mukama
ete leati.

Pravednici se vraaju i radost u Sionu
51
Posluajte me, koji teite za spase-
njem, koji traite Gospodina! Pogle-
dajte hridinu iz koje ste isjeeni, i jamu
duboku iz koje ste iskopani!
2 Pogledajte Abrahama, svojega oca, i
Saru, koja vas je rodila! Sam je bio kad sam
ga pozvao. Blagoslovio sam ga i umnoio
ga.
3 Jest, Gospodin e se smilovati Sionu,
utjeit e sve njegove ruevine. Pustinju e
njegovu pretvoriti u zemlju raskonu, pu-
stinju njegovu u vrt Gospodinov. U njemu
e se nalaziti radost i veselje, hvalospjev i
gromka pjesma.
4 Posluaj me, moj narode, ujte me, moja
brao, jer pouka izlazi od mene. Svoj zakon
postavljam kao svjetlo narodima.
5 Blizu je moja pravednost, moje spasenje
je izalo, i moja snaga e suditi narodima,
ekaju me zemlje na moru, uzdaju se u
miicu moju.
6 Podignite gore k nebesima svoje oi i
pogledajte dolje na zemlju, jer e nebo
ieznuti kao dim, kao haljina zemlja e se
raspasti. Kao muice umiru njezini itelji, a
moja e pomo ostati zauvijek i spasenju
mojemu nema nikada kraja.
7 Posluajte me koji teite za spasenjem,
ti narode, u kojem prebiva moj zakon! Ne
bojte se poruge ljudske, psovanja njihova
se ne straite!
8 Jer e ih moljac izjesti kao haljinu, kao
vunu crv e ih izgristi, a moje spasenje e
ostati zauvijek, i moje spasenje od nara-
taja do narataja.
9 Digni se, digni se! Naoruaj se jakou,
miico Gospodinova! Digni se kao u dane
davnine, za narataje to su proli! Nisi li ti
sasjekla Rahaba, probola zmaja?
10 Nisi li ti isuila more, vode bezdana veli-
koga? Od dubina morskih napravila put da
prou otkupljeni?
11 Osloboeni Gospodinovi vraaju se i
dolaze pjevajui u Sion. Na glavi njihovoj
sja radost vjena, njihov je dio radost i ve-
selje, nestalo je brige i uzdisanja.
12 Ja, ja sam koji vas tjeim. Tko si ti da
se boji smrtnih ljudi, djece ovjeje to
ieznu kao trava?
13 Da si zaboravio Gospodina, koji te je
stvorio, koji je razapeo nebesa i osnovao
zemlju. Da stalno dre, svaki as pred
gnjevom tlaitelja, koji je iao za tim da te
upropasti, a gdje je sada gnjev tlaitelja?
14 Doskora e se osloboditi suanj svojih
okova. Ne umire on, ne ide u svijet mrtvih,
dalje ne trpi oskudicu kruha.
15 Jer sam ja Gospodin, tvoj Bog, koji po-
kree more da valovi njegovi bue, Gospo-
din vojska njegovo je Ime.
16 Ja sam stavio u tvoja usta svoje rijei.
Ja sam te sakrio u zatiti svoje ruke, ja,
koji sam stvorio nebesa, utemeljio zemlju,
rekao Sionu: Ti si moj narod.
17 Digni se, digni se, ustani, Jeruzaleme!
Ti si pio iz ruke Gospodinove au gnjeva
njegova, au si ljutu iskapio.
18 Od sve djece koju je rodio, nijedno ga
nije vodilo. Od sve djece koju je othranio,
nijedno ga nije uzelo za ruku.
19 Dvoje te je pogodilotko da te poali?
Pusto i rasip, glad i matko bi te mogao
utjeiti?
20 Djeca su tvoja leala nemona na kra-
jevima svih ulica, kao gazele u mrei, puna
gnjeva Gospodinova i karanja tvojega
Boga.
21 Zato ipak uj ovo, ti nevoljni, ti pijani, ali
ne od vina!
22 Ovako govori Gospodin, Gospodin tvoj
Bog, koji pravicu pribavlja svojem narodu:
Evo uzimam iz ruke au ljutu, asu moje-
ga gnjeva: nee je od sada piti.
23 Dajem je u ruku tlaiteljima tvojim, koji
su ti govorili: Lezi da prijeemo preko
tebe! I ti si lea svoja postavio da budu
tlo, da budu ulica onima, koji su koraali
po njima.
Glasnici mira objavljuju spasenje Siona
52
Ustani, ustani, odjeni se u svoju
snagu, o Sione! Odjeni sjajne svoje
haljine, o Jeruzaleme, grade sveti, jer ni
jedan, neobrezan i neist nee vie ui u
tebe.
2 Otresi prah sa sebe! Ustani, zarobljena
druino o Jeruzaleme! Skini okove s vrata
svojega, o zarobljena keri sionska!
3 Jer ovako govori Gospodin: Badava su
vas prodali, pa ete se i bez novaca isku-
piti.
4 Jer ovako govori Gospodin Bog: Najpri-
je sie moj narod u Egipat da boravi ondje
u stranom svijetu. Onda ga Asirija pritisnu
bez razloga.
Izaija
526
5 A sada, govori Gospodin, to moram
ovdje jo initi? Jer je moj narod zarobljen
badava. Gospodari se njegovi hvale, go-
vori Gospodin! Neprestano, svaki as huli
se na moje Ime.
6 Zato e moj narod spoznati moje Ime.
Zato e spoznati u onaj dan da sam ja, koji
govori: Gle, to sam ja.
7 Kako su krasne na gorama noge onoga
koji donosi Radosnu vijest, oglauje mir,
koji donosi vijest dobra, oglauje spase-
nje, koji govori Sionu: tvoj Bog kraljuje.
8 uj, straari tvoji podiu glas, svi kliu,
jer okom u oko vide puni radosti povratak
Gospodinov u Sion.
9 Kliite u sav glas, ruevine Jeruzalema,
jer Gospodin tjei svoj narod. On otkupljuje
Jeruzalem.
10 Gospodin je pokazao svetu miicu svoju
pred oima svih naroda. Svi krajevi zemlje
gledaju spasenje naega Boga.
11 Odlazite, izaite odatle, ne dotiite se
niega neista! Izaite iz podruja njihova,
oistite se, koji nosite posue Gospodino-
vo!
12 Jer ne trebate izii u hitnji da se odatle
maknete bjeei, jer pred vama ide Gospo-
din, i vae je zaplee Bog Izraelov.
13 Gle, uspjet e moj sluga, popet e se,
uzdignut e se, bit e silno uzvien.
14 Kako su se mnogi pretraiti nad tobom
jer je neljudski bio iznakaen njegov izgled;
njegov lik nije vie bio slian ovjejemu.
15 Tako e on zauditi mnoge narode. Kra-
ljevi e pred njim zatisnuti svoja usta kad
vide to im se jo nikada nije pripovjedilo,
kad uju to nisu jo nikada sluali.
Mesija nositelj grijeha
53
Tko je povjerovao vijesti naoj, kome
se otkrila miica Gospodinova?
2 Tako je izrastao pred njim kao mladica,
kao korijen iz suhe zemlje. Nema oblija na
njemu, nema ljepote da bismo ga gledali i
nema izgleda da bismo nali ugodnosti na
njemu.
3 Prezren je bio, posljednji od ljudi, ovjek
bolova, priuen patnjama, kao jedan od
koga ovjek zaklanja svoje lice, tako je bio
prezren i nismo ga cijenili.
4 A on je nosio patnje nae, alosti je nae
uzeo na se, mi smo ga drali bijenim, po-
goenim od Boga i muenim.
5 Ali je on bio ranjen za nae grijehe, pre-
bijen za naa zlodjela. Za nae spasenje
leala je kazna na njemu, modricama nje-
govim mi smo ozdravljeni.
6 Svi smo mi kao ovce lutali naokolo. Svaki
je iao svojim vlastitim putom. A Gospodin
je stavio na njega grijehe i zlodjela svih
nas.
7 Bio je zlostavljen, a on se predao dra-
govoljno, nije otvorio svojih usta kao janje
koje se vodi na klanje. Kao ovcanijema
pred onima koji je striunije otvorio svojih
usta.
8 Iz tjeskobe i suda bio je uzet, i tko da
iskae sudbinu njegovu. Bio je istrgnut iz
zemlje ivih i za opaine mojega naroda
bio je na smrt pogoen.
9 Odredili su mu grob uz zloince, a uz
bogatoga bio je iza smrti, jer nije poinio
nepravdu i nije se nala prijevara u njego-
vim ustima.
10 Ali je Gospodinu bila volja da ga stavi
na muke. Kad se sam rtvuje kao rtva za
grijeh, vidjet e potomke, dugo e ivjeti
i volja e se Gospodinova ispuniti po nje-
mu.
11 Od truda svoje due on e vidjeti svje-
tlost. Svojim spoznanjem moj e pravedni
sluga mnoge opravdati, jer e on uzeti na
sebe njihova zlodjela.
12 Zato u mu dati mnoge kao dio, mnogo-
brojne e on prisvojiti zato jer je dao svoj
ivot na smrt i bio ubrojen meu zloince,
i nosio grijehe mnogih, i molio se za zlo-
ince.
Boje novo kraljevstvo
54
Pjevaj, o nerotkinjo, koja nisi raala!
Poklikni pjevanjem, koja nisi znala
za muke poroaja, jer e osamljena imati
vie djece negoli udana, govori Gospo-
din!
2 Rairi prostor svojem atoru, neka se
razastru zavjese tvojih domova i da se ne
krtari! Produi svoju atorsku uad i tvrdo
zabij kolie!
3 Jer e se nadesno i nalijevo raspro-
straniti. Cijele narode uzima tvoje pleme
u posjed i naseljava puste gradove.
4 Ne boj se jer se nee osramotiti! Ne
srami se jer se ne treba zacrvenjeti, jer
e zaboraviti sramotu mladosti svoje i
prijekora udovitva svojega nee se vie
sjeati.
5 Jer tvoj mu jest tvoj Stvoritelj, Gospodin
vojska ime je njegovo, i tvoj Otkupitelj jest
Svetac Izraelov, Bog cijele zemlje, tako se
on zove.
6 Jer kao enu ostavljenu u srcu oaloe-
nu, tako te zove natrag Gospodin. Moe
li se pogrditi ena mladosti, govori tvoj
Bog.
7 Ostavio sam te samo za kratko vrijeme,
ali sam te s velikim milosrem vodio kui.
8 U provali gnjeva sakrio sam samo za as
svoje lice od tebe, ali se u vjenoj milosti
smilujem tebi, govori tvoj Otkupitelj, Gos-
Izaija
527
podin.
9 Jer kao kod potopa Noina sad u to dr-
ati: kao to sam se zakleo: Nikada vie
nee potop Noin poplaviti zemlju tako se i
zaklinjem da se neu vie gnjeviti na tebe,
niti u te karati.
10 Ako se i gore pomaknu i bregovi se tre-
su, opet se ljubav moja nee odmaknuti
od tebe i zavjet mojega spasenja nee se
oduzeti, govori Gospodin, tvoj milosrdnik.
11 Nevoljnice, burom raupana, utjehe
liena! Evo, ja namjetam tvoje kamenje na
smaragdu i tvoje temelje na safrima.
12 Gradim tvoja krunita od rubina, tvoja
vrata od kristala i tvoju ogradu od dragoga
kamenja.
13 Sva su tvoja djeca uenici Gospodinov
i velik je mir djece tvoje.
14 Na pravednosti bit e osnovana. Da-
leko e biti od svake tjeskobe, jer se vie
nema ega bojati, nee imati straha, jer
ti se on vie ne pribliuje.
15 Gle, bit e ih koji e se skupljati na tebe,
ali to nee biti od mene. Tko napadne na
tebe, na tebi e pasti.
16 Gle, ja sam stvorio kovaa koji raspalju-
je ugljevlje i pravi oruje po svojoj volji, ja
sam stvorio i kvaritelja da unitava.
17 Nikakvo oruje to se kuje protiv tebe
nee nita napraviti. Svaki jezik koji se
podigne na tebe na sudu dokazat e
krivim. To je batina Gospodinovih sluga
i pravednost je njihova od mene, govori
Gospodin!
Pravi put k spasenju
55
Ustanite svi edni, doite na vodu
koji nemate novaca, doite, kupujte
ita i jedite! Doite, kupujte vina i mlijeka
bez novaca i bez plaanja!
2 Zato izdajete svoje novce na ono to
nije za jesti, i rad koji nikad ne zadovolja-
va? Sluajte me, pa ete jesti to je dobro i
dua e se vaa pretilinom okrijepiti!
3 Prignite svoje uho i doite k meni, poslu-
ajte i dua e vaa ivjeti! Ustanovit u s
vama vjeni zavjetnenaruivo obeanje
milosti Davidu.
4 Evo, dao sam ga za svjedoka narodima,
za vou i vladara narodima.
5 Evo, zvat e narode, koje ne poznaje, a
narodi koji te ne poznaju dolaze k tebi zbog
Gospodina, tvojega Boga, i zbog Sveca
Izraelova, jer te je on proslavio.
6 Traite Gospodina dok se moe nai,
zovite ga dok je jo blizu!
7 Neka bezbonik ostavi svoj put, nepra-
vednik svoje misli i neka se vrati Gospodi-
nu i On e mu se smilovati; naem Bogu,
jer e On obilno oprostiti!
8 Jer moje misli nisu vae misli, ni moji pu-
tovi vai putovi, govori Gospodin!
9 Ne, kako su nebesa visoko nad zemljom,
tako su moji putovi visoko nad vaim puto-
vima i moje misli nad vaim mislima.
10 Jer kako padaju kia i snijeg s neba i ne
vraaju se ondje dok nisu zemlju natopili i
oplodili i zazelenili da daje sjemena sijau
i kruha onome koji jede.
11 Tako je i s mojom rijei, koja izlazi iz mo-
jih usta: ne vraa se k meni prazna, nego e
izvriti to sam htjeo, i uspjet e u onome
za to sam je poslao.
12 Jer ete s veseljem izii i u miru biti
voeni. Gore i bregovi klicat e pred vama
i sva e stabla poljska pljeskati svojim
rukama.
13 Mjesto trnja empresi e rasti, mjesto
kopriva niknut e mirte. To e biti Gospodi-
nu u slavu, znak to nikada nee nestati.
Spasenje neznaboaca
56
Ovako govori Gospodin: uvajte
pravicu i uspostavite pravednost,
jer je moje spasenje blizu; da doe i pra-
vednost moja da se otkrije.
2 Blagoslovljen je ovjek koji tako pravi i
sin ovjeji koji se dri toga: koji dri Su-
botnji dan i ne obeauje ga, uva svoju
ruku da ne napravi nita zlo!
3 Neka ne govori doljak koji pristane uz
Gospodina: Gospodin e me odstraniti iz
svojega naroda. Neka ne govori ukoplje-
nik: Ah, ja sam samo suho drvo!
4 Jer ovako govori Gospodin: Ukoplje-
nicima koji dre moje Subotnje dane i to
biraju to je meni ugodno i dre se mojega
zavjeta,
5 njima dajem u svojoj kui i meu zidovi-
ma svojim mjesto i ime koje je bolje nego
ono od sinova i keri. Ime vjeno dajem im,
koje se nikada ne zatire.
6 A doljake koji pristanu uz Gospodina da
mu slue, da ljube Ime Gospodinovo i da
budu njegove sluge, sve koji dre Subot-
nji dan i ne obeasti ga i dre se mojega
zavjeta.
7 Njih u dovesti svojoj svetoj gori i razve-
seliti ih u svojoj molitvenoj kui. Njihove
rtve njihove paljenice i njihove rtve za-
klanice ugodne su na mojem rtveniku, jer
e se moja kua zvati kua molitve za sve
narode.
8 Govori Gospodin Bog, koji skuplja pro-
gnanike Izraelove: Jo vie skupljam k
onima koje sam ve skupio od njega.
9 Sve poljske ivotinje, doite da jedete,
sve umske ivotinje!
10 Straari su njegovi slijepi, svi oni nita ne
zapaaju, svi su psi nijemi, ne mogu lajati,
Izaija
528
drijemaju, lee i najdrae im je spavati.
11 Psi su prodrljivi, ne znaju za sitost.
Pastiri su koji ne pokazuju razbora. Svi idu
svojim vlastitim putom, svaki za svojom
koriu, jedan kao drugi.
12 Doite, donijet u vina, napit emo se
estoka pia! Sutra neka bude kao danas,
sjajno preko mjere!
Mir pravednika u smrti; nemir bezbonika
57
Pravednik gine i nitko ne mari za to;
poboniku se ljudi uklanjaju i nitko
ne shvaa da se od zloe uklanja praved-
nik.
2 On ulazi u mir, poine na svojoj postelji
svaki koji je hodio pravim putom.
3 A vi pristupite ovdje, sinovi vraara, rod
preljubnice i bludnice!
4 Kome se vi rugate, na koga razvaljujete
usta i plazite jezik? Niste li djeca grijeha,
leglo lai?
5 Koji se raspaljujete za bogovima, pod
svakim zelenim stablom, koji u dolinama
koljete svoju djecu pod kamenim vrleti-
ma.
6 Tvoj je dio na glatku kamenu u dolini
potonoj. Ba to je najdrae mjesto tvoje
i njima si izlijevao naljev, prinosio dar. Zar
u se time zadovoljiti?
7 Na svakoj gori visokoj i uzvienoj posta-
vio si boravite svoje i ondje si se penjao
da prinese rtvu zaklanicu.
8 Iza vrata i dovrataka stavio si spomen
svoj, meni nevjeran, otkrio si boravite
svoje i uzaao u njega, rairio si ga, neto
si od njih sebi zadrao, volio si openje s
njima, zlo si vidio.
9 Iao si k Moleku s uljem i uzimao si so-
bom mnoge mirise. Slao si daleko glasnike
svoje i pregibao si se sve do podzemnoga
svijeta.
10 Mnogim putovanjima svojim umorio si
se, ali nisi rekao: Bilo je uzalud. Jo si
osjeao ivot u svojim udovima, i zato nisi
sustao.
11 Koga si se prestraio i koga si se pobo-
jao da si postao nevjeran, da nisi na mene
mislio i za mene nisi mario? Zar ne, jer sam
ja utio i to od davnoga vremena, zato li me
se nisi vie bojao?
12 Ali ja u objaviti kako je s tvojom pra-
vednou i s tvojim djelima koja ti nee
koristiti nita.
13 Kad onda zavikne, neka te izbave tvo-
je hrpe idola! Ali e ih sve odnijeti vjetar i
jedan e ih dah otpuhnuti, a tko se u me
uzda, batinit e zemlju, zaposjednut e
moju svetu goru.
14 Onda e se rei: Napravite put! Napra-
vite put! Poravnajte put! Odstranite svaku
smetnju s puta mojega naroda!
15 Jer ovako govori Visoki, Uzvieni, koji
vjeno stoluje i zove se Svetac: U visini,
u Svetom mjestu prebivam, ali i kod po-
niznoga i skruenoga, da nanovo oivim
duh skruenomu i nanovo okrijepim srce
slomljenomu.
16 Jer se neu zauvijek svaati i neu se
stalno gnjeviti. Inae ginu pred menom
duh i due to sam ih stvorio.
17 Zbog grijene lakomosti njegove gnjevio
sam se na narod i udarao ga: sakrio bih se
i srdio, a on se odmetnuo putom svojega
srca.
18 Vidio sam njegove putove, ali u ga
ozdraviti i voditi i dat u utjehu njegovima
koji trpe.
19 Taj sam koji dajem obeanje: mir, mir
dalekima i blizima, govori Gospodin, ja u
ih ozdraviti.
20 A bezbonici su kao more uzburkano,
koje se ne moe umiriti, i ija voda izbacuje
mulj i blato.
21 Nema mira bezbonicima, govori moj
Bog.
Lani i istiniti strah Boji
58
Vii iz puna grla, ne sustei se, podi-
gni svoj glas kao truba! Objavi mo-
jem narodu grijeh njegov, kui Jakovljevoj
opaine njezine!
2 Pitaju me dan na dan i rado bi htjeli do-
znati moje putove. Kao narod koji vri pra-
vednost i ne odmie se od pravde svojega
Boga, tako oni trae od mene pravedne
presude, navaljuju na objavljenje Boje.
3 Zato postimo, govore, a ti to ne vidi,
trapimo se, a ti to ne primjeuje? Eto, u
dan kad postite, idete za poslovima svojim
i radite sav svoj posao.
4 Eto, postite da se svaate i tuete, da
udarate akom opakom. Nemojte dalje
tako postiti kao sada, da se uje glas va
u visini nebeskoj!
5 Jeli je to post koji mi je po volji, dan kada
se trapi ovjek? Da objesi svoju glavu
kao rogoz i da prostire poda se kostrijet i
pepeo? Zar e to zvati postom i danom
ugodnim Gospodinu?
6 Nije li ovo post koji volim: da razvee
sveze nepravedne, da odrijei remene
ropstva, da pusti na slobodu zarobljenike
i slomi svaki jaram?
7 Nije li u tom da lomi svoj kruh gladnomu
i prima u svoju kuu bijedne beskunike?
Kad vidi koga napola gola, treba ga zao-
djeti i ne maknuti se svojem rodu po krvi.
8 Onda zasja svjetlo tvoje kao zora, zdrav-
lje tvoje brzo procvate, opravdanje tvoje
ide pred tobom, sjaj Gospodinov zaplee
Izaija
529
je tvoje.
9 Ako onda zovne, daje ti odgovor Gos-
podin. Ako vikne za pomo, on e rei:
Evo me. Ako izbaci iz svoje sredine jaram,
prueni prst i prijevarno govorenje
10 I gladnomu ponudi to ima i nasiti
nevoljnika, onda zasja svjetlo tvoje u tami i
mrak e tvoj biti jasan kao u podne.
11 Uvijek e te voditi Gospodin, pa i u sui
duu e ti krijepiti. Tvoje kosti on jaa, i ti
si kao vrt dobro zaljeven, kao izvor kojemu
voda ne presui nikada.
12 Prastare ruevine sazidaju tvoji, temelje
prolih narataja ti opet podie. Nazvat
e te zidarom pukotina, obnoviteljem ulica
za naselje.
13 Ako svoju nogu na Subotnji dan zausta-
vi tako da na sveti dan moj ne obavlja
svojih poslova i Subotnji dan prozove
milinom, a sveti dan Gospodinov potova-
nja dostojnim i s tim ga slavi, da na njemu
ne ini svojih putova i ne obavlja svojih
poslova i ne govori za svoje stvari;
14 onda e se veseliti u Gospodinu, i ja u
te izvesti na visine zemaljske i dat u ti da
uiva batinu svojega oca Jakova, jer su
to obeala usta Gospodinova.
Smetnje osvitu mesijanskog doba
59
Gle, nije prekratka Gospodinova
ruka da pomogne, nije gluho njego-
vo uho da uje.
2 Ne, vaa zlodjela rastavljaju vas s Bogom
vaim, vai grijesi zaklonili su njegovo lice
od vas da ne uje.
3 Jer su vae ruke oneiene krvlju, prsti
vai krivnjom zlodjela, usne vae govore
la, jezik va govori krivo.
4 Nitko ne trai pravedno sud, nitko se po-
teno ne pravda. Oslanjaju se na prijevaru
i govore la, zapoinju nevolju i raaju
zlodjela.
5 Nose jaja gujina i pauinu tkaju. Tko po-
jede jaja njihova, taj mora umrijeti, zgnjei
li se jedno, izlee se guja ljutica.
6 Tkanina njihova ne valja za haljine, tka-
njem njihovim ne moe se pokriti. Djela
su njihova djela zla i u rukama je njihovim
nasilje.
7 Noge njihove tre na zlo i brze su na proli-
jevanje nedune krvi. Misli su njihove misli
zle, a putovi su njihovi pusto i razor.
8 Za put mira ne znaju oni, nema pravice
na koloteinama njihovim. Sami idu samo
krivim stazama i tko god ide po njima, ne
zna za mir.
9 Zato je sud daleko od nas i spasenje ne
dolazi do nas. ekamo svjetlost, ali gle,
tmina je bijeli dan, ali putujemo po mraku.
10 Kao slijepci pipamo zid, tumaramo oko-
lo kao da nemamo oiju. Spotiemo se u
po bijela dana kao u sumraje i zdravisli-
ni smo mrtvima.
11 Mumljamo svi kao medvjedi i guemo
neprestano kao grlice. ekamo sud, a on
ne dolazi, spasenje, a ono je daleko od
nas,
12 Jer je velik broj naih grijeha pred to-
bom. Opaine nae svjedoe protiv nas,
jer smo svjesni svojih grijeha i znamo pri-
jestupe svoje:
13 vjerolomstvo i nijekanje Gospodina, od-
stupanje od svojega Boga, govor o nasilju
i nepokorstvu, izmiljanje i iznoenje rijei
lanih.
14 Tako je pravica potisnuta, a pravednost
stoji daleko, jer istina opada na trgu, po-
tenje ne moe proi.
15 Tako mora nestati istine, i tko se ukla-
nja od zla, nema ga. Gospodin je to vidio
i bilo mu je vrlo nemilo to vie nije bilo
pravice.
16 I vidio da nema ovjeka i zaudio se, da
nitko nije posredovao. Onda mu je pomo-
gla njegova vlastita miica i pravednost je
njegova poduprla njega.
17 Odjenuo je pravednost kao oklop i ka-
cigu pobjede je stavio na glavu. Odjenuo
je kao haljine odjeu osvete i zaogrnuo se
gnjevom kao ogrtaem.
18 Po njihovim djelima, on e uzvratiti:
svojim protivnicima gnjev, svojom neprija-
teljima osvetu, i zemljama primorskim on
e vratiti.
19 Onda e se na zapadu bojati Imena
Gospodinova i na istoku slave njegove, jer
e kao mirna rijeka doi on koga e goniti
Duh Gospodinov.
20 Ali e za Sion doi kao Otkupitelj, za
one koji su se u Jakovu odvratili od grijeha,
govori Gospodin!
21 Moj je zavjet s njima ovaj, govori Gos-
podin: Moj duh koji poiva na tebi i moje
rijei to sam ih stavio tebi u usta, neka ne
izau iz usta tvojih, niti iz usta djece tvoje,
niti iz usta unuadi tvoje, govori Gospodin,
od sada zauvijek!
Novozavjetni Sion svjetlo je narodima
60
Ustani, svijetli se, jer je dola tvoja
svjetlost. Slava Gospodinova sja
nad tobom.
2 Jer evo: tmina pokriva zemlju i mrak
narode, ali nad tobom sja Gospodin. Nad
tobom svijetli njegova slava.
3 Narodi putuju tvojemu svjetlu i kraljevi k
sjaju koji sja nad tobom.
4 Podigni pogled svoj unaokolo i vidi svi su
se skupili i dolaze k tebi. Tvoji sinovi dola-
ze izdaleka, a tvoje keri e se odgajati u
Izaija
530
tvojem naruju.
5 Onda e ti, kad to vidi, zasjati od rado-
sti, tvoje e srce zadrhtati i rairiti se, jer k
tebi dolazi bogatstvo mora, blago naroda
pritjee k tebi.
6 Mnotvo deva prekrilit e te, mlade deve
iz Midjana i Efe. Svi oni dolaze iz Sabe. Zla-
to i miomirisni k d donijet e i radosno e
se navjeivati slavna djela Gospodinova.
7 Sva stada kedarska skupit e se za tebe.
Ovnovi nebajotski stajat e ti na slubi.
Na rtvenik se moj oni prinose da mi se
ugodi. Kuu slave svoje napravit u jo
sjajnijom.
8 Tko su oni to lete kao oblak, kao golu-
bovi svojim krletkama?
9 Jest, mene ekaju zemlje na moru. Lae
tarike plove naprijed da dovezu tvoju
djecu izdaleka, zajedno sa srebrom i zla-
tom njihovim, za Ime Gospodina, tvojega
Boga, i za Sveca Izraelova, jer te on hoe
proslaviti.
10 Ljudi iz tue zemlje zidaju tvoje zidove
i njihovi kraljevi stoje ti na slubu, jer ako
sam te u svojem gnjevu i udario, ipak sam
se smilovao tebi u svojoj milosti.
11 Tvoja vrata stoje uvijek otvorena. Ne
zatvaraju se danju i nou da se dovedu u te
blago naroda i vode njihove, kraljevi.
12 A narod i kraljevstvo to ti nee sluiti,
propast e; takvi e se narodi sasvim za-
trti.
13 Krasna stabla Lebanona tebi e se do-
nijeti: empresi, brijestovi i jele da ukrase
mjesto svetita mojega i da poaste pod-
noje mojih nogu.
14 Dubuko sagnuti dolaze k tebi sinovi
tlaitelja tvojih. Preziratelji tvoji padaju ti
svi pred noge. Zvat e te gradom Gospo-
dinovim, Sionom Sveca Izraelova.
15 Kao nagradu za ono to si bio ostavljen
i mren, tako da te nije nitko pohaao,
inim te vjenim ponosom, milinom svih
narataja.
16 I sisat e mlijeko naroda i hranit e se
na prsima kraljeva. Spoznat e da sam ja
Gospodin, tvoj Izbavitelj, i tvoj Otkupitelj,
Svemoni Bog Jakovljev.
17 Mjesto mjedi donosim zlato, mjesto
eljeza donosim srebro, mjesto drva mjed
i mjesto kamenja eljezo. Za vladarstvo
tvoje napravit u mir, za tvojega gospodara
pravednost.
18 O nasilju se nee ubudue uti u tvojoj
zemlji, ni o pustoenju i razaranju u tvojim
meama. Zidove svoje zvat e spase-
njem, svoja vrata slavom.
19 Nee ti vie sluiti danju sunce kao svje-
tlo, niti e ti sjaj mjeseca sjati: ne, Gospodin
e ti biti vjenim svjetlom i tvoj Bog sjajnim
ukrasom tvojim.
20 Nee vie zalaziti sunce tvoje, niti e
ieznuti mjesec tvoj, jer e ti Gospodin
postati vjenim svjetlom, i pri kraju su dani
tvoje alosti.
21 Narod e se tvoj sastojati od samih
pravednika. Oni e zauvijek posjedovati
zemlju, mladicu koju sam posadio, djelo
mojih ruku na moju slavu.
22 Najmanji e postati plemenom, najne-
znatniji jakim narodom. Ja, Gospodin, brzo
u to izvesti u svoje vrijeme.
Vesela vijest Bojega pomazanika
61
Duh Gospodina Boga poiva na meni,
jer me pomazao Gospodin da propo-
vijedam Radosnu vijest siromanima. On
me je poslao da iscijelim one slomljena
srca, da navijestim zarobljenima slobodu,
otvorenje zatvora okovanima,
2 da proglasim godinu Gospodinove milo-
sti i dan osvete naega Boga, da utjeim
sve alosne,
3 da alosnima u Sionu kao dar dadem
na glavu nakit mjesto pepela, ulje radosti
mjesto odjee alosti, hvalospjev mjesto
straljivosti. Stabla pravednosti zvat e se
oni, nasad Gospodinov na njegovu slavu.
4 Oni e sazidati prastara mjesta razorena,
podignut e opet to je bilo opustoeno
u vrijeme praotaca. Obnovit e gradove
puste to su leali porueni kroz mnoge
narataje.
5 Stranci se postavljaju za pastire vaih
stada, doljaci su vai poljodjelci i vai
vinogradari.
6 A vi ete se zvati sveenici Gospodinov,
sluge naega Boga nazivat e vas. Uivat
ete dobra naroda i hvalit ete se bogat-
stvom njihovim.
7 Sramota e se dvostruko nadoknaditi.
Mjesto sramote oni e pjevati nad sud-
binom svojom. Tako e dobiti dvostruki
posjed u njihovoj zemlji. Imat e vjenu
radost.
8 Jer ja, Gospodin, ljubim pravicu, mrzim
bezbonu otimainu. Tako u im vjerno
dati plau i vjeni zavjet ustanovit u s
njima.
9 Njihovi potomci bit e poznati meu ne-
znabocima, narataji njihovi meu naro-
dima. Tko ih god vidi, prepoznat e: oni su
narataj koji je blagoslovio Gospodin.
10 Glasno u se veseliti u Gospodinu. Dua
se moja raduje u mojemu Bogu, jer me je
odjenuo u haljinu spasenja, zaogrnuo me
ogrtaem pravednosti kao zarunika koji
sebi sveano namjeta na glavu nakit, kao
zarunicu koja na sebe stavlja svoj ures.
11 Jer kao to iz zemlje raste bilje i u vrtu
Izaija
531
nie to se posije, tako e Gospodin Bog
napraviti da nikne pravednost i slava pred
oima svih naroda.

Propovijed o krasoti vesele vijesti
62
Zbog Siona ne smijem utjeti, zbog
Jeruzalema ne smijem mirovati dok
opravdanje njegovo ne izie kao svjetlost
i njegovo spasenje kao gorui plamen.
2 I narodi e vidjeti opravdanje tvoje i svi
kraljevi tvoju slavu, i nazvat e se novim
imenom to e ga odrediti usta Gospodi-
nova.
3 Onda e biti sjajna kruna u ruci Gos-
podinovoj i kraljevski zlatni vijenac u ruci
svojega Boga.
4 Nee se vie zvati Ostavljena, niti e
se zemlja tvoja zvati Pustinja, nego e se
zvati Milina moja a zemlja tvoja Udana jer
e omiljeti Gospodinu, i zemlju e tvoju
On uzeti za enu.
5 Jer kao to se mladi eni s djevicom,
tako tebe uzimaju u posjed tvoja djeca. I
kako se zarunik raduje zarunici, tako se
tebi raduje tvoj Bog.
6 Na zidovima tvojim, o Jeruzaleme, na-
mjestio sam straare; cijeli dan i svu no
nee oni uutjeti ni za tren. Vi, koji se sje-
ate Gospodina, ne utite!
7 Ne dajite mu mira dok ne uspostavi Jeru-
zalem i nije ga napravio slavom na zemlji!
8 Zakleo se Gospodin svojom desnicom i
svojom jakom miicom: Neu vie nikad
dati ita tvojega tvojim neprijateljima za
hranu, i stranci nee vie piti vina tvojega
oko kojega si se trudio.
9 Ne, tko je eo zrno, neka ga jede i pritom
Gospodina hvali! I tko je unio vino, neka ga
i pije u svetim trijemovima mojim!
10 Proite, proite kroz vrata, napravite
put narodu! Sagradite, sagradite cestu,
maknite s nje kamenje, podignite zastavu
narodima!
11 Evo, Gospodin oglasuje do na kraj ze-
mlje: Recite keri sionskoj: Evo, tvoj Spa-
sitelj dolazi! Evo, plaa njegova dolazi s
njim i njegova nagrada ide pred njim!
12 Oni e se zvati: Sveti narod, otkupljeni-
ci Gospodinovi; a ti e se zvati: Traeni,
Neostavljeni grad.
Spominjanje Boje milosti
63
Tko je ono to dolazi iz Edoma, u
crvenim haljinama iz Bosre? Sjajan
je u svojoj odjei, ponosno koraa u silnoj
svojoj snazi. Ja sam koji govorim praved-
nost, koji imam mo spasiti.
2 Zato je crvena odjea tvoja, tvoje ha-
ljine kao u onoga koji gnjei groe u tije-
sku?
3 U tijesku sam groe gnjeio. Od naro-
da nije nitko bio sa mnom, u gnjevu sam ih
svojem zgnjeio. Krv mi je njihova popr-
skala haljine i tako sam zmazao svu svoju
odjeu.
4 Jer je dan osvete bio u mojem srcu, i bila
je dola godina otkupljenja mojega.
5 Pogledao sam, a nije bilo pomonika.
Gledao sam zauen naokolo, ali nije
bilo nikoga da mi pomogne. Onda mi je
pomogla miica moja i jarost mi je moja
pomogla.
6 Tako sam izgazio narode u svojem gnje-
vu, opojio sam ih u svojoj jarosti i prolio na
zemlju njihovu krv.
7 Slavit u milost Gospodinovu, slaviti dje-
la Gospodinova nakon svega to nam je
napravio Gospodin, i veliku dobrotu prema
kui Izraelovoj, koju je njoj iskazao po milo-
sru svojem i po svojoj velikoj milosti.
8 Jer je on rekao: Doista su moj narod,
sinovi koji nee iznevjeriti nikada. Tako im
je postao Spasitelj.
9 U svakoj alosti njihovoj osjeao se i on
tuan, ali ih je spasio aneo lica njegova.
U svojoj ljubavi i milosti On ih je otkupio,
podignuo ih i nosio ih sve dane u davno
doba.
10 Ali su oni bili nepokorni i alostili sveti
Duh njegov. Onda im je on postao neprija-
telj, i On je sam ratovao s njima.
11 Onda se njegov narod spomenuo starih
vremena, Mojsija i njegov narod, rekavi:
Gdje je onaj koji je pastire svojega stada
izveo iz vode Rijeke? Gdje je onaj koji mu
je dao u srce Sveti Duh svoj?
12 Koji je silnom svojom miicom iao uz
desnicu Mojsijevu? Koji je pred njima raz-
dvojio vode da stee sebi vjeno ime?
13 Koji ih je vodio preko vodenih bezdana
kao konja preko tratine, tako da se nisu
spotaknuli?
14 Kao kad marva silazi u dolinu, tako ih je
Duh Gospodinov vodio uvijek na poivali-
ta. Tako si vodio svoj narod da stee sebi
slavno ime.
15 Pogledaj dolje s neba! Vidi iz svojega
svetog i sjajnog stana! Gdje je tvoja rev-
nost i tvoja mo? Ganue tvojega srca
i tvoje milosre jeli je prestalo prema
meni!
16 Jer ti si na otac! Abraham ne zna za
nas, i Izrael nas ne pozna. Ti si, o Gospodi-
ne, na otac, Otkupitelj naoduvijek ime
je tvoje.
17 Zato si nas pustio da zaemo s putova
tvojih, Gospodine, da otvrdne srce nae
tako da te se vie ne boji. Daj zbog svojih
sluga da se vrate plemena to su batina
tvoja.
Izaija
532
18 Tvoj sveti narod samo je na kratko
posjedovao, a neprijatelji nai pogazili su
tvoje svetite?
19 Tako je kao da nisi nikada od davnine
vladao nad nama, kao da se mi nismo zvali
po tvojem svetom Imenu.
Molitva za pomo
64
Ah, da razdere nebnebesa i sie
dolje, da bi zadrhtale gore pred To-
bom,
2 kao to oganj upali granje, i oganj na-
pravi da uzavrije vodada se oglasi tvoje
Ime protivnicima tvojim, da bi pred tobom
zadrhtali narodi.
3 Dok ini strahovita djela, koja nismo
nikada oekivali! O da sie dolje da bi
zadrhtale gore pred Tobom!
4 Od davnina nije se ulo niti se doznalo,
nije oko vidjelo da je koji bog osim tebe
tako inio za one koji ga ekaju.
5 Ti se zauzima za onoga koji s radou
vri pravdu, za one koji se spominju tebe
na tvojim putovima, ali ah, ti si se gnjevio
jer smo grijeili, a i dalje inimo tako, a tre-
bamo biti spaeni.
6 Tako smo mi svekoliki postali kao ovjek
neist, i sva naa pravda kao uprljana halji-
na, mi svi venemo kao lie. Naa zlodjela
odnijela su nas kao vjetar.
7 Nitko nije zazivao tvoje Ime i nitko nije
ustao da se dri tebe, jer si bio sakrio svoje
lice od nas i pustio si nas da dremo pod
pritiskom svojih zlodjela.
8 Ali sada, Gospodineti si na otac, a mi
smo glina, ti si Tvorac na, i mi smo svi
djelo tvojih ruku.
9 Ne gnjevi se veoma, Gospodine, i ne
spominji se zauvijek krivnje zlodjela! Eto,
pogledaj, ipak smo mi svi tvoj narod.
10 Sveti gradovi tvoji postali su pustinja,
Sion je postao pustinja, Jeruzalem pu-
sto.
11 Sveti, sjajni gradovi nai, gdje su te
slavili nai oci, izgorjeli su ognjem i sve su
dragocjenosti nae unitene.
12 Moe li se pritom jo uzdrati, Gos-
podine, zar e utjeti i najdublje nas po-
niziti?
Odgovor Boji na molitvu prorokovu
65
Potraili su me koji nisu pitali za
mene. Nali su me koji me nisu tra-
ili. Rekao sam narodu koji se jo nije bio
zvao mojim imenom: Evo me, evo me!
2 Cijelo sam vrijeme irio svoje ruke za na-
rodom nepokornim, koji je iao za svojim
mislima putom koji nije bio dobar.
3 Za narodom koji me je neprestano draio
bez straha, dok je rtvovao u vrtovima i
kadio na rtvenicima od opeka.
4 Oni sjede u grobovima, nouju na skro-
vitim mjestima. Jedu meso svinjee, u
posudama je njihovim juha gadna.
5 Govore: Stoj! Ne dolazi mi blizu, jer sam
svet za tebe. Takvi su ljudi dim u nosu
mojem, oganj to gori uvijek.
6 Eto, napisano je pred menom: Neu mi-
rovati dok to ne platim dok im ne platim
u njedra
7 za vaa zlodjela i za sva zlodjela vaih
otaca, govori Gospodin, koji su rtvovali na
gorama i na breuljcima grdili me. Platit u
im u njedra plau za djela koja su napravili
od poetka.
8 Ovako govori Gospodin: Kao to se go-
vori o grozdu kad se u njemu nae soka:
Ne kvari ga, jer je blagoslov u njemu!
Tako u napraviti zbog svojih sluga da ne
unitim sve.
9 Zato u izvesti potomka iz Jakova i ba-
tinika svojih gora iz Jude. Jest, izabranici
moji bit e batinici. Sluge e moje ondje
prebivati.
10 Onda e ravnica aronska postati pa-
njak za ovce i dolina akorska poivalite
za goveda mojem narodu, koji su god pitali
za mene.
11 A vi, koji ostavljate Gospodina, koji za-
boravljate moju Svetu goru, koji postavlja-
te bogu stol sree i mirisno vino prinosite
kao naljev boici sudbine.
12 Ja vas odreujem za ma. Vi ete svi
pripasti na klanje, jer se niste odazvali kad
sam zvao, jer niste sluali kad sam govorio,
nego ste inili to je zlo u mojim oima i
izabrali ste ono to meni nije po volji.
13 Zato ovako govori Gospodin Bog: Gle,
sluge e moje jesti, a vi ete gladovati
Gle, sluge e moje piti, a vi ete edni biti.
Gle, sluge e se moje veseliti, a vi ete se
sramiti.
14 Gle, sluge e moje klicati od radosti u
srcu, a vi ete jadikovati od alosti u srcu i
naricati slomljena duha.
15 Svoja imena ostavit ete mojim izabra-
nima za kletvu. Gospodin Bog ubit e vas,
a slugama e svojim dati drugo ime.
16 Tko se blagoslivlja u zemlji, blagoslivljat
e se kod Boga vjernosti. Tko se zaklinje u
zemlji, klet e se kod Boga vjernosti, jer e
se zaboraviti prijanje tjeskobe i ieznut
e ispred oiju mojih.
17 Jer gle, ja u stvoriti nova nebesa i novu
zemlju. Ne spominju se vie stvari prijanje
i nikome vie ne dolaze na um.
18 Nego se radujte, veselite se uvijek zbog
onoga to stvaram, jer eto, ja u pretvoriti
Jeruzalem u veselje i njegov narod u ra-
dost.
Izaija
533
19 Ja u se sam veseliti zbog Jeruzalema i
radovati se zbog svojega naroda. Nee se
vie u njemu uti glas plaa ni glas jauka.
20 Nee vie biti ondje djeteca od malo
dana ni starca koji potpuno ne navri dobi
svoje. Ne, mladi e umirati kao stogodi-
njak, a grjenik koji doivi samo stotinu
godina, je pogoen prokletstvom.
21 Oni e graditi kue i u njima prebivati.
Sadit e vinograde i uivati njihove plodo-
ve.
22 Nee oni graditi, a drugi prebivati; nee
saditi, a drugi jesti. Dobi mojega naroda bit
e jednaka dobi drveta. Prihod svojih ruku
moji e izabranici sami potroiti.
23 Nee se truditi uzalud, niti e raati dje-
cu za jadan svretak, jer su oni rod blago-
slovljenih od Gospodina i njihovi potomci
zajedno s njima.
24 Prije nego zazovu, ja u se odazvati.
Dok jo govore, ja u ve usliati.
25 Vuk i janje zajedno e pasti, i lav e
jesti slamu kao govedo, i zmija e se hra-
niti prahom. Nee zlo initi, nee nikome
nauditi na cijeloj svetoj gori mojoj, govori
Gospodin!
Novi Jeruzalem i posljednji sud
66
Ovako govori Gospodin: Moje pri-
jestolje je nebo i zemlja je podnoje
mojim nogama. Kakvu ete mi kuu graditi
i kakvo je mjesto mojega poivalita?
2 Jer je sve to moja ruka napravila. Tako
je sve to postalo, govori Gospodin, ali ja
gledam onoga koji je ponizan, onoga koji
je skruen u duhu, onoga koji se brine za
moju rije.
3 Tko kolje bikove, a ujedno je ubojica
ljudi; tko rtvuje ovce, a ujedno psu lomi
zatiljak, tko prinosi dar, a ujedno prinosi krv
svinjeu, tko pali miomirisni k d, a ujedno
hvali idola: kao to ovi idu svojim vlastitim
putovima i nalaze ugodnost na svojim
grozotama.
4 Isto u tako ja izabrati muenja za njih i
pustit u na njih ono to im se gadi, jer kad
sam zvao, nitko se nije odazvao, kad sam
govorio, nitko nije htjeo sluati, nego je
inio to je zlo u mojim oima i izabrao ono
to mi nije po volji.
5 Sluajte rije Gospodinovu, koji se bri-
nete za njegovu rije. Vaa braa, koja vas
mrze, koja vas odbacuju zbog mojega Ime-
na, govore ovako: Neka se pokae Gospo-
din u svojoj krasoti, da vidimo radost vau!
Ali e se oni posramiti.
6 uj, vika ide iz grada! uj, iz doma! uj,
Gospodin plaa svojom neprijateljima!
7 Prije nego dou bolovi, ona e se poro-
diti; prije nego ju prime muke, ona e roditi
djeaka.
8 Tko je uo takvo to? Tko je vidio takvo
to? Moe li zemlja u jedan dan doi na
svijet? Moe li se narod roditi najedanput,
a ipak e Sion leati u bolovima i zajedno
raati djecu.
9 Zar da ga jo sprijeim kod poroaja,
govori Gospodin! Zar da mu to branim ja
koji dajem raati, govori tvoj Bog.
10 Radujte se s Jeruzalemom i veselite se
gradu, vi svi koji ga ljubite! Radujte se s
njim svi koji ste ga alili!
11 Napijte se na utjenim prsima njegovim!
Srite, naslaujte se na punini krasote
njegove!
12 Jer ovako govori Gospodin: Gle, ja do-
vodim spasenje k njemu kao rijeku, sjajno
bogatstvo naroda kao nabujali potok. Vi
ete se na njemu napiti. Bit ete noeni na
rukama, milovani na koljenima.
13 Kao djeaka koga tjei njegova majka,
tako u vas ja tjeiti. U Jeruzalemu ete se
vi utjeiti.
14 Kad to vidite, razveselit e se vae srce,
tijelo e vae procvasti kao mlada zelen.
Tako e se objaviti Gospodinova ruka na
njegovim slugama, a zaprijetit e svojom
neprijateljima.
15 Jer gle, Gospodin e doi u ognju, a kola
su mu kao vihor. Gnjev e svoj pretvoriti
u propast, prijetnju svoju u plamenove
ognjene.
16 Jer Gospodin sudi ognjem i svojim
maem svakomu tijelu. Velik e biti broj
pobijenih od Gospodina.
17 Koji se posveuju i iste za vrtove iza
sveenika u sredini, pritom jedu meso
svinjee, grozote i mieve; svi e izginuti
zajedno, govori Gospodin!
18 K meni su dola vaa djela i vaa milje-
nja. Sve u narode i jezike skupiti i oni e
doi i vidjeti moju slavu.
19 Postavit u znak na njih i neke u od njih
kao obraene poslati narodima: u Tari,
Put i Lud, koji nateu luk, u Tubal i Javan,
dalekim zemljama na moru, koji jo nisu
uli glasa o meni i nisu jo vidjeli slave
moje; oni e navjeivati moju slavu meu
narodima.
20 Onda e se dovesti sva vaa braa iz
svih naroda kao dar za Gospodina, na ko-
njima, na kolima, na nosilima, na mazgama
i devama, svetoj gori mojoj u Jeruzalem,
govori Gospodin, kao to prinose Izraelovi
sinovi dar u istoj posudi u domu Gospo-
dinovu.
21 Jedan dio izmeu njih uzet u za svee-
nike i Levite, govori Gospodin!
22 Jer kao to e nova nebesa i nova ze-
mlja koje stvaram stajati pred menom, go-
Izaija
534
vori Gospodin, tako e stajati i vae pleme
i vae ime.
23 I od mlaaka do mlaaka i od Subotnjeg
dana do Subotnjeg dana dolazit e svako
tijelo, da se pokloni pred menomgovori
Gospodin!
24 Oni e izii i gledati mrtva tjelesa ljudi
koji su meni sagrijeili. Njihov crv nee
umrijeti, Njihov se oganj nee ugasiti. Sva-
komu tijelu bit e oni odvratni.
Izaija
Jeremija pozvan za proroka
1
Ovo su rijei Jeremije, sina Hilkijina, iz
sveenikoga roda to je stajao u Ana-
totu u zemlji Benjaminovoj.
2 Njemu je dola Gospodinova rije u dane
Judina kralja Josije, sina Amonova, u trina-
estoj godini vladanja njegova.
3 l dola mu ona u dane Judina kralja Jo-
jakima, sina Josijina, do svretka jedana-
este godine Judina kralja Zedekije, sina
Josijina do odvoenja itelja Jeruzalema
petoga mjeseca.
4 Dogodilo se da mi je dola Gospodinova
rije, rekavi:
5 Prije nego sam te stvorio u majinoj
utrobi, izabrao sam te. Prije nego to si
izaao iz utrobe majine, posvetio sam te,
postavio sam te za proroka narodima.
6 A ja sam rekao: Ah, moni Gospodine,
evo, ja ne mogu govoriti, ja sam jo tako
mlad!
7 Ali mi je rekao Gospodin: Ne govori: Ja
sam jo tako mlad! Idi samo kamo te a-
ljem i navjeuj to ti zapovijedim!
8 Ne boj se njih, jer sam ja s tobom da te
izbavim, govori Gospodin!
9 I Gospodin pruio svoju ruku i dotaknuo
se mojih usana, i rekao mi Gospodin: Evo
stavljam svoje rijei u tvoja usta.
10 Vidi, dajem ti danas vlast nad narodima
i kraljevstvima da trga i razdire, da isko-
rijenjuje i rui, da gradi i sadi!
11 Nato mi je dola Gospodinova rije,
rekavi: to vidi, Jeremija? Ja sam od-
govorio: Vidim granu bademovu.
12 Onda mi je rekao Gospodin: Dobro
vidi, jer bdijem nad svojom rijei da ju
izvrim.
13 I opet mi je dola Gospodinova rije,
rekavi: to vidi Ja sam odgovorio: Vi-
dim lonac to vrije i njegov otvor naginje se
ovdje sa sjevera.
14 Onda mi je rekao Gospodin: Sa sjevera
navire zlo na sve itelje ove zemlje.
15 Jer, eto, ja sazivljem sva plemena sje-
vernih kraljevstva, govori Gospodin! Ona
dolaze i tabore se naveliko pred vratima
Jeruzalema, pred svim njegovim zidovima
unaokolo, pred svim Judinim gradovima.
16 Onda u im izrei presude svoje za svu
zlou njihovu to su ostavili mene i rtvo-
vali drugim bogovima, i klanjali se djelima
svojih ruku.
17 Zato si ti opai bedra! Ustani i navjeuj
im sve to ti zapovijedim, ne boj ih se, inae
u ja s njima prestraiti tebe.
18 Ali gle, ja te danas inim gradom tvrdim,
stupom eljeznim, zidom mjedenim protiv
ove svoje zemlje, protiv Judinih kraljeva,
protiv velikaa njegovih, protiv njegovih
sveenika i protiv naroda ove zemlje.
19 Oni e udariti na tebe ali te nee nad-
vladati, jer ja stojim uza te, da te izbavim,
govori Gospodin!

Izraelova nezahvalnost i nevjernost
2
Nadalje dola mi je Gospodinova rije,
rekavi:
2 Idi, vii Jeruzalemu glasno u uho: Ovako
govori Gospodin: Naplatio sam ti mladu
ljubav tvoju, zaruniku milinu tvoju, kad
si u pustinji iao za mnom, u zemlji gdje se
ne sije.
3 Izrael je vrijedio Gospodinu kao sveto do-
bro, kao prvina od plodova njegovih. Tko
bi jeo od toga, taj je to morao okajati; zlo je
dolo na njega, govori Gospodin!
4 ujte rije Gospodinovu, kuo Jakovlje-
va i svi rodovi Izraelove kue!
5 Ovako govori Gospodin: to su nepra-
vedno nali na meni vai oci te su odstupili
od mene i pristali su za idolima nitavim i
sami su postali nitavi.
6 Nisu pitali: Gdje je Gospodin koji nas
je izveo iz zemlje Egipta, koji nas je vodio
po pustinji, po pustarama i gudurama, po
zemlji suhoj i mranoj, po zemlji kojom ne
prohodi putnik i u kojoj ne prebiva nitko?
7 Doveo sam vas u zemlju plodnu da ui-
vate njezina dobra i njezine plodove. A vi
ste doli i obeatili ste moju zemlju i moju
batinu napravili ste gadnim mjestom.
8 Sveenici nisu pitali: Gdje je Gospodin?
uvari zakona nisu me upoznali. Pastiri su
Jeremija
Knjiga proroka Jeremije
535
mi postali nevjerni. Proroci su bili proroci
Baalovi, trali su za idolima nemonim.
9 Zato vas optuujem, govori Gospodin i
djecu vae djece optuujem.
10 Jest, prijeite na otoke kitimske i vidite!
Poaljite ondje u Kedar, raspitajte se dobro
i istraite je li ikad bilo takvo to.
11 Je li koji narod promijenio svoje bogove
ako i nisu bogovi. A moj je narod predao
svojega slavnoga Boga za nemone ido-
le.
12 Zaudite se tomu nebesa i zgrozite se i
zaprepastite, govori Gospodin!
13 Jest, dvostruki je grijeh poinio moj
narod: ostavili su mene, izvor ive vode da
kopaju sebi nakapnice, raspucane naka-
pnice to ne dre vode.
14 Je li Izrael sluga, u kui roen rob? Zato
je postao plijenom?
15 Nad njim riu lavovi rikom glasnom.
Napravit u pustinjom njegovu zemlju.
Popaljeni su njegovi gradovi i nema u njima
itelja.
16 ak i oni iz Memfsa i Tafnesa popasli
su ti tjeme.
17 Nije li tomu tvoja krivnja da si ostavio
Gospodina, tvojega Boga, u vrijeme kad te
je vodio pravim putom?
18 A to tri sad u Egipat da pije vodu iz
Rijeke? to tri ondje prijeko u Asiriju da
pije vodu iz Eufrata?
19 Zloa te tvoja vlastita kara, tvoje te
otpadnitvo kanjava. Upamti i vidi kako
je zlo i gorko to ostavlja Gospodina,
svojega Boga, i ne boji se mene, govori
Gospodin Bog vojska.
20 Odavno si slomio jaram svoj i istrgao
uad svoju i rekao si: Neu vie grijeiti!
A na svakom visokom breuljku, pod sva-
kim zelenim stablom predao si se idolskim
ljubavnicima.
21 Bio sam te posadio kao lozu plemenitu,
kao posve pravu sadnicu, ali kako si mi se
izrodio u divlju lozu?
22 I kad bi se oprao luinom i uzeo sebi
mnogo sapuna: krivnja zlodjela tvojih
ostaje mrlja pred menom, govori Gospo-
din Bog.
23 Kako moe samo rei: Nisam se za-
gadio, nisam trao za Baalima! Pogledaj
svoje poslove u dolini! Promisli to si na-
pravio! Ti si brzonoga deva koja tri sad
ovdje, sad ondje,
24 divlja magarica navikla na pustinju,
koja divljom poudom dae za zrakom.
U vrijeme gonjenja tko da ju ukroti? Tko je
trai nalazi je bez muke u vrijeme poude
njezine.
25 uvaj tvoju nogu da ti nije bosa i grlo
tvoje da ne oednje. Ali ti kae: Nema
nade! Ne! Ja ljubim tue idole, trim za
njima!
26 Kao to se lupe posrami kad ga ulove,
tako stoji posramljena kua Izraelova sa
svojim kraljevima i svojim glavarima, sa
svojim sveenicima i svojim prorocima.
27 Oni govore stablu: Ti si moj otac! i
kamenu: Ti si mi darovao ivot! A meni
okreu lea a ne lice, ali u vrijeme nevolje
viu: Ustani, doi nam u pomo!
28 Gdje ostaju bogovi tvoji to si ih sam
sebi napravio? Neka ustanu ako ti mogu
pomoi u vrijeme nevolje, jer mnogobrojni
su kao gradovi tvoji, Juda, i tvoji bogovi.
29 Zato mi se tuite kad ste me svi ostavili,
govori Gospodin!
30 Uzalud sam udarao tvoju djecu, pouke
nisu primili. Ma va proderao proroke
vae kao lav koji zatire.
31 Izroeni rode, to ste vi, uvaite rije
Gospodinovu! Jesam li ja postao Izraelu
pustinja, mrana zemlja? Kako govori moj
narod? Dosta smo lutali u njoj, ne dolazi-
mo vie nikada k tebi!
32 Zaboravlja li djevojka svoj nakit, zaru-
nica tkanicu svoju? A narod je moj zabora-
vio mene, ima tomu nebrojeno dana.
33 Zato opravdava tvoj put da je dobar
traei ljubav? Zato si priuio zle ene svo-
jim putovima.
34 Na skutovima lijepi ti se krv siromaha
nedunih. Kod pretraivanja ne nalazim,
ali je na svima.
35 Naprotiv svemu tomu jo tvrdi: Bez
krivnje sam. Gnjev se njegov odvratio od
mene! Gle, sad te pozivam na odgovor, jer
tvrdi: Nisam nita sagrijeio!
36 Zato leti okolo da mijenja svoj put!
I od Egipta poet e sramotu, kako si je
imao od Asirije.
37 I odatle e morati otii s rukama nad
glavom, jer Gospodin odbacuje one u koje
se uzdaje; ti nee imati sree s njima.
Poziv na pokajanje. Obeanje Boje milosti
3
Govore: ako ovjek otpusti svoju enu
i ona ode od njega i poe za drugoga,
hoe li se on opet vratiti k njoj? Nije li se
takva ena sasvim oneistila? S mnogim si
se prijateljima ti upustila i hoe li se opet
vratiti k meni? Govori Gospodin!
2 Podigni svoje oi k visinama i pogledaj!
Gdje se nije tebi napravila sramota? Na
putovima si sjedila ekajui ih, kao Arab u
pustinji. Tako si osramotila zemlju svojim
bludom i svojom zloom.
3 Bujice su se zaustavile; nije pala kasna
kia, ali si ti prihvatio elo ene zloglasne,
ostavio si na stranu svaki sram.
4 Sada dakako vie k meni: Oe moj! Ti
Jeremija
536
si prijatelj moje mladosti!
5 Hoe li se on vjeno gnjeviti? Hoe li se
vjeno sjeati toga? Jest, tako govori, a
pritom ini zlo i tjera to do kraja!
6 Gospodin mi je rekao u dane kralja Josije:
Jesi li vidio to je napravila nepokornica
Izrael? Ila je na svako visoko brdo i pod
svako zeleno drvo i zlo je inila ondje!
7 Mislio sam da e doi natrag k meni kad
je to sve napravila, ali se nije vratila. To je
zapazila nevjernica, njezina sestra Juda.
8 Ona je vidjela da sam nepokornicu Izra-
ela ba zato, jer je inila preljub, odbacio
i dao joj knjigu otpusnu, ali se nevjernica,
njezina sestra Juda, nije prestraila nego
je i ona otila i poinila preljub.
9 Dogodilo se da je svojim lakoumnim, ra-
zuzdanim ponaanjem oneistila je zemlju
i poinila preljub kamenjem i drvljem.
10 I nakon svega toga nije se vratila k meni
nevjernica njezina sestra, Juda, svim sr-
cem, nego samo lano, govori Gospodin!
11 Nato mi je rekao Gospodin: Pravedni-
ja stoji nepokornica Izrael od nevjernice
Judeje.
12 Idi, vii ove rijei ondje prema sjeveru i
reci: Vrati se, nepokornice, Izraele, govori
Gospodin! Neu vie gnjevno gledati na
vas, jer sam milostiv, govori Gospodin, ne
gnjevim se zauvijek.
13 Samo priznaj krivnju svojih zlodjela da
si Gospodinu, svojem Bogu, otkazala vjer-
nost i da si sad ovdje, sad ondje trala k ne-
znaboakim idolima pod svakim zelenim
stablom, ali niste posluali mojeg poziva,
govori Gospodin!
14 Vratite se natrag, sinovi nepokornici,
govori Gospodin, jer sam ja gospodar va.
Uzet u vas, pa bio i samo jedan iz jednoga
grada i dva iz jednoga plemena, i odvest u
vas kui u Sion.
15 Dat u vam pastire po svojem srcu, koji
e vas pasti mudrou i razboritou.
16 I kad se onda umnoite i mnogobrojni
postanete u zemlji u one dane, govori Gos-
podin, nee se vie nikada govoriti: krinja
Gospodinova zavjeta! Nee se vie na nju
misliti i nee se vie ona spominjati, i nee
je vie nestati, niti e se druga praviti.
17 U ono e se vrijeme Jeruzalem zvati
prijestolje Gospodinovo. Svi e se nezna-
boaki narodi skupiti ondje, k Imenu Gos-
podinovu u Jeruzalem, i ni jedan nee vie
ii za prkosom svojega opakog srca.
18 U one e se dane sjediniti kua Judina
s kuom Izraelovom. Iz zemlje sjeverne
vratit e se oni zajedno u zemlju koju sam
dao u batinu vaim ocima.
19 A ja sam rekao: Kako u te ipak drati
mjesto sina i dragocjenu ti zemlju podije-
liti, najkrasnije prebivalite neznaboaca.
Rekao sam, Oe moj, tako si me zvao, da
nee nikada odstupiti od mene.
20 Ali kao to ena nevjerno ostavi druga
svojega, tako ste i vi meni otkazali vjernost,
kuo Izraelova, govori Gospodin!
21 uj! Na visinama uje se pla, vapaj dje-
ce Izraelove, jer su hodili krivom stazom,
zaboravili Gospodina, svojega Boga!
22 Vratite se, sinovi nepokornici, ja u isci-
jeliti rane otpadnitva vaega! Evo nas, do-
lazimo k tebi, jer ti si Gospodin, na Bog!
23 Zaista, prijevara su breuljci, buka na
gorama! Zaista, samo je u Gospodina, na-
ega Boga, spasenje Izraelu.
24 Taj je sramotni idol proderao trud na-
ih otaca od mladosti nae, njihove ovce
i njihova goveda, njihove sinove i njihove
keri.
25 Moramo leati u svojoj sramoti i pokriva
nas ruglo nae, jer smo grijeili Gospodinu,
svojem Bogu, mi i nai oci, od mladosti do
dananjega dana. Nismo vie pazili na glas
Gospodina, svojega Boga!
Prijetnja i kazna
4
Ako e se vratiti, Izraele, govori Gos-
podin, vrati se k meni. I ako ukloni s
mojih oiju te gnusobe, onda se nee
pomaknuti.
2 I ako e se zakleti: Kao to je iv Gos-
podin! poteno, istinito i pravo, onda e
se narodi blagoslivljati u njemu i njim e
se diiti.
3 Jer ovako govori Gospodin ljudima u Judi
i u Jeruzalemu: Izorite sebi krevinu i ne
sijte u trnje!
4 Obreite se Gospodinu i obreite se na
svojem srcu, ljudi Judini, itelji Jeruzale-
ma! Inae buknut e moja jarost kao oganj
i razgorit e se tako da ju nitko ne moe
ugasiti, zbog zloe djela vaih.
5 Objavite u Judi, oglasite u Jeruzalemu i
govorite: Trubite u trubu po zemlji i viite
iz puna glasa: Skupite se, hajde idemo u
utvrene gradove.
6 Razmahnite zastavama prema Sionu!
Bjeite! Nemojte zastajati, jer aljem zlo sa
sjevera i silno razaranje.
7 Iz gutare svoje podignuo se lav, davitelj
se naroda otresa, ostavlja leaj svoj da
tvoju zemlju napravi pustinjom. Gradovi e
tvoji biti opustoeni i bez ljudi.
8 Zato se zamotajte u haljine alobne!
Plaite i naricajte, jer se estoka srdba
Gospodinova ne odvraa od nas.
9 U onaj dan, govori Gospodin ne znaju
se snai kralj i vladari. Sveenike obuzima
uas i proroke hvata groza.
10 Onda sam rekao: Ah, moni Gospo-
Jeremija
537
dine! Zaista, ti si ovaj narod i Jeruzalem
gorko prevario vijeu: Imat ete mir! A
sada nam ide ma na ivot!
11 U ono vrijeme govori se o tom narodu
i o Jeruzalemu: Vjetar vru s visina pu-
stinjskih udari na ker, moj narodali ne da
hladi i da proisti.
12 Vihor silan dolazi mi na slubu i ja sam
onaj koji im izrie presudu.
13 Gle, kao oblak podie se! Kao vihor
ume kola neprijateljska! Bre od orlova
lete konji! Teko nama, propali smo!
14 Operi svoje srce od zloe, Jeruzaleme,
tako e se spasiti! Dokle e jo u grudima
tvojim stajati grijene misli?
15 uj samo, glas iz Dana, glasnik nesree
od gora Efraimovih.
16 Javite plemenima, oglasite Jeruzalemu,
da straari dolaze iz daleke zemlje i podiu
glas na boj protiv Judinih gradova.
17 Kao uvari poljski postavljaju se okolo
protiv nje, jer ona mi je otkazala poslu-
nost, govori Gospodin!
18 Tvoj put i tvoja djela to ti donose. Kriva
je tvoja zloa da ti je gorko, da te pogaa
u za srce.
19 Grudi moje, grudi moje, previjam se u
boli, puca mi srce! Bui mi nutrina mojane
mogu zamuknuti: Glas trube uje, moje
srce, viku bojnu!
20 Razorenje na razorenje, glasi vijest,
opustoena je sva zemlja! U as su razo-
reni atori moji, u tren stan moj!
21 Dokle moram gledati zastave, moram
sluati glas trube?
22 Zaluen je moj narod, nisu htjeli nita
znati o meni. Luda su djeca, bez razbori-
tosti, mudri su samo da prave zlo, a dobro
praviti ne znaju.
23 Gledam zemlju i, gle, samo pustinja i
pometnja k nebesima, svjetlost je njegova
ieznula!
24 Gledam gore i, gle, tresu se one, svi su
breuljci zadrhtali!
25 Gledam i, gle, nema vie ovjeka, sve su
nebeske ptice odletjele!
26 Gledam i, gle, zemlja plodna lei pusta,
razoreni su svi gradovi njezini prisutnou
Gospodina, estinom svojega gnjeva.
27 Jer ovako govori Gospodin: Sva zemlja
e postati pustinja, ali neu je sasvim uni-
titi.
28 Nad tim se zemlja zamotava u alost,
i nebesa gore u tamu, jer ja sam to rekao.
Zato sam oitovao nakane svoje; ja sam
odluio i neu popustiti!
29 Pred vikom konjanika i strijelaca bjee
svi gradovi. Kriju se ljudi u gutare i penju
se na hridine. Svaki je grad ostavljen i nitko
vie ne prebiva u njima.
30 A ti, opustoena to ini onda? Ako se
i odijeva u grimiznu odjeu, ako se i kiti
nakitom zlatnim, ako i oboji svoje oi za-
ludu se pravi lijepom. Siti su te ljubavnici,
rade ti o glavi.
31 Ah, viku ujem kao od ena u bolima,
vapaje tjeskobne kao ena koja prvi put
raa: glas keri sionske koja jeca i lama
ruke: Teko meni, ubojicama pripada moj
ivot!
Judini grijesi uzrok je sudu
5
Proite po ulicama Jeruzalema, gle-
dajte i pitajte! Traite na trgovima nje-
govim, naete li jednoga, ima li samo
jedan koji vri pravo, koji se dri vjernosti
i ja u mu oprostiti!
2 Govore: Kao to je iv Gospodin! pa
opet se krivo zaklinju.
3 Nisu li tvoje oi, Gospodine, upravljene k
istini? Udarao si ih, ali ih nije boljelo, nisu
alili, predao si ih unitenju, ali oni odbijaju
primiti pouku, tvre im je srce od kamena i
odbijaju se obratiti.
4 Mislio sam: Moda su to samo mali ljudi,
koji tako ludo rade, jer ne znaju puta Gos-
podinova, pravice svojega Boga.
5 Zato u poi k velikaima i s njima govo-
riti, oni sigurno znaju put Gospodinov, pra-
vicu svojega Boga. Ali ba su oni svekoliki
slomili jaram, potrgali uad.
6 Zato ih bije lav ume, davi ih vuk iz pusti-
nje, lei i vreba ris pred gradovima njiho-
vim: tko izie iz njih, bit e rastrgan, jer su
mnogobrojne opaine njihove, mnogovr-
sni su grijesi njihovi.
7 Kako bih ti ja jo oprostio? Sinovi su mi
tvoji postali nevjerni i zaklinjali se idolima
nitavim. Kad sam ih hranio do sitosti,
onda su poinili preljub i poredali se u po-
vorkama pred kuom bludnikom.
8 Oni su kao tovni, pretili konji; svaki hre
za enom blinjega.
9 Zar da takvo to ne kaznim, govori Gos-
podin, zar da se ne osvetim takvu naro-
du?
10 Popnite se na obronke, razarajte ih, ali
ih nemojte sasvim zatrti! Sasijecite loze
njihove, jer nisu vie Gospodinove.
11 Jest, postali su mi sasvim nevjerne,
kua Izraelova i kua Judina, govori Gos-
podin!
12 Nijeu Boga i govore: Nita za to, ne
dolazi nesrea na nas, ne vidimo maa ni
gladi.
13 Proroci su brbljavci vjetroviti; Boja ri-
je nije nikad u njima; neka njima samima
bude tako!
14 Zato ovako govori Gospodin, Bog voj-
ska: Kad tako govorite, onda u ja svoje
Jeremija
538
rijei napraviti u tvojim ustima ognjem i taj
narod drvom, da ih spali oganj.
15 Gle, ja dovodim izdaleka narod na vas,
kuo Izraelova, govori Gospodin! Narod
nepobjediv, prastar je to narod, narod iji
jezik ne zna, niti razumije to govore.
16 Tu je njegov grob otvoren. Svekoliki po
izboru junaci.
17 On e ti jesti etvu i kruh, on e ti jesti
sinove i keri, on e ti jesti ovce i goveda,
on e ti jesti lozu i smokvu, on e ti maem
ruiti tvrde gradove u koje se uzdaje.
18 Dodue neu vas ni u one dane, govori
Gospodin, sasvim unititi.
19 A kada pitate: Zato nam sve ovo na-
pravi Gospodin, na Bog? onda e im
rei: Kako ste ostavili mene i sluili drugim
bogovima u svojoj zemlji, tako ete sluiti
strancima u zemlji koja nije vaa.
20 Javite ovo u kui Jakovljevoj, oglasite
u Judi ovo:
21 uj, narode pun ludosti i nerazuma, koji
ima oi a ne vidi, koji ima ui a ne uje!
22 Zar se mene neete bojati, govori Gos-
podin, pred menom zar neete drhtati? Ja
sam postavio moru pijesak za meu, za
vjeitu ogradu, koju ne prekorauje nitko.
Ako i bude, ne mogu nita, ako valovi i huje,
ne prelaze.
23 Ali ovaj narod ima srce puno prkosa i
puno nepokornosti; oni su se odmetnuli i
otili.
24 I ne reci sebi: Bojmo se Gospodina,
svojega Boga, koji daje kiu, ranu i kasnu
kiu u pravo vrijeme; koji napaja njive, uz-
drava nam etvu!
25 Krivnja zlodjela su vaa to sprijeila,
vai grijesi dre daleko blagoslov od vas.
26 Jest, bezbonika ima u mojem narodu.
Oni vrebaju zgureni kao ptiari, postavljaju
zamke i hvataju ljude.
27 Kao krletka puna ptica tako su kue
njihove pune nepravednog dobra.
28 Zato su postali moni i bogati. Pretili su
postali i gojni; jest, njihova zloa prelazi
svaku mjeru. Ne brinu se za pravdu, ne
nastupaju za pravicu sirote i ne odluuju
stvar siromaha.
29 Zar da takvo to ne kaznim, govori
Gospodin, zar da se ne osvetim takvu na-
rodu?
30 Uas i strahota nastaje u zemlji.
31 Proroci prorokuju la, sveenici rade na
svoju ruku, i tako voli moj narod, a to ete
initi kad se priblii kraj?
Zbog tvrdoglavstva naroda zlo neuklonivo
6
Bjeite, sinovi Benjaminovi, iz Jeru-
zalema! U Tekoi zatrubite u trubu! Za-
mahnite zastavom prema Bet-Hakeremu,
jer od sjevera prijeti nesrea i veliko uni-
tenje.
2 Ker Siona se moe usporediti sa razma-
enom i njenom djevojkom.
3 K njoj e doi pastiri sa stadima svojim,
razapinjat e oko nje svoje atore; svaki e
pasti na podruju svojem.
4 Pripremite se za boj protiv nje! Usta-
nite, izii emo u podne! Teko nama, jer
ve se prolazi dan ve se protee sjena
veernja.
5 Ustanite, izaimo po noi, razorimo nje-
zine dvore!
6 Jer ovako govori Gospodin vojska: Sije-
cite njezina stabla, napravite opkop protiv
Jeruzalema. To je grad koji e se kazniti;
posvuda u njemu vlada nasilje.
7 Kao to izvor dri svjeu svoju vodu, tako
on dri svjeom zlou svoju, nepravda i
nasilje, uju se u njemu, jad i zlostavljanje
neprestano su mi pred oima.
8 Popravi se, Jeruzaleme, da se ne odvra-
tim od tebe, inae te obraam u pustinju,
u zemlju bez itelja.
9 Ovako govori Gospodin vojska: Temeljito
pabirenje drat e se na ostatku Izraelovu
kao na okotu, ispruit e ruku kao vino-
gradar za lozama.
10 Kome u govoriti i koga opominjati da
me uje, jer, doista, uho je njihovo neobre-
zano, te ne moe uti! Gle, rije je Gospo-
dinova njima ruglo, nije im mila.
11 Prepun sam gnjeva Gospodinova, izne-
mogao sam susteui ga. Moram ga izliti
na dijete na ulici, na svu grupu mladia;
jest, muevi i ene hvataju se, starac s
vremenim.
12 Kue njihove pripadaju strancima, s
njivama i enama, kad ispruim ruku protiv
itelja ove zemlje, govori Gospodin!
13 Jer od najmanjega do najveega sve
misli samo na vlastitu korist; svi od proroka
do sveenika varaju.
14 I ranu mojega naroda lijee, rekavi:
Mir, mir! Ali mira nema.
15 Morali bi se sramiti to su poinili gnu-
sobu, ali se ne srame, ne znaju se vie
crvenjeti. Zato e popadati kad pada sve i
sruiti se kad ih kaznim, govori Gospodin!
16 Ovako govori Gospodin: Zakoraite na
nove putove, pogledajte naokolo i pitajte
za stare staze. Gdje je put k spasenju,
hodajte po njemu i onda ete nai mir
svojoj dui! A oni su rekli: Neemo ii po
njemu!
17 Postavio sam vam straare, rekavi im:
Pazite na trubljenje truba! Ali su oni rekli:
Neemo paziti na njih.
18 Zato ujte, vi narodi, i znaj, o zajednico,
to im se dogaa!
Jeremija
539
19 uj, o zemljo! Evo, ja nesreu donosim
na ovaj narod, plau za naume njihove, jer
ne idu za uputama mojim ni zakonom mo-
jim, nego ga odbacuju.
20 to e mi jo miomirisni k d iz Sabe,
mirisni cimet iz daleke zemlje? rtve vae
paljenice nisu mi vie i ugodne, rtve vae
zaklanice nisu mi mile.
21 Zato ovako govori Gospodin: Evo, ja u
staviti ovomu narodu prepreke na put, da
padnu na njih, oci i sinovi zajedno! Susjed
zajedno s prijateljem e propasti!
22 Ovako govori Gospodin: Evo, narod do-
lazi iz zemlje sjeverne, veliki narod ustaje s
krajeva zemlje.
23 Luk nosi i koplje, tvrd je i bez milosra,
vika je njegova kao buno more, na konji-
ma juri ovdje kao ratnik naoruan protiv
tebe, keri sionska!
24 uli smo glas o njemu: nae ruke susta-
ju i klonu, tjeskoba nas obuzima, i bol kao
enu kad raa.
25 Ne idite na polje, ne hodajte putovima,
jer prijeti ma neprijatelja, uas unaokolo.
26 Keri, moj narode, odjeni alobnu odje-
u, baci se u prah i ali kao za sinom jedin-
cem, tuguj gorko, jer e iznenada doi na
nas Unitavatelj.
27 Za straara te postavljam svojem na-
rodu, za ispitivaa, da doznaje i izvia
njegov put.
28 Svi su buntovnici i klevetnici. Oni su
mjed i eljezo, svi su pokvareni.
29 Mjeh pue, posve ostaje u ognju olovo,
uzalud je sve taljenje, zli se ne daju izlui-
ti.
30 Ljudi e ih zvati srebro odbaeno, jer
ih je odbacio Gospodin.
Jeremija poziva na pokajanje
7
Dola je Gospodinova rije Jeremiji
rekavi:
2 Postavi se na vrata Gospodinova doma i
oglasi ondje ovu rije: ujte rije Gospo-
dinovu, svi Judejci, koji ulazite na ova vrata
da se poklonite Gospodinu!
3 Ovako govori Gospodin vojska, Bog
Izraelov: Popravite svoje putove i svoja
djela, pa u napraviti da prebivate na ovom
mjestu!
4 Ne uzdajte se u lane rijei, rekavi: Gos-
podinov dom, Gospodinov dom, Gospodi-
nov dom ovo je!
5 Samo ako ozbiljno popravite svoje pu-
tove i svoja djela, ako zaista inite pravo
izmeu sebe i blinjega,
6 ako ne tlaite doljake, sirote i udovice,
krvi nedune ne prolijevate na ovom mje-
stu i ne trite za drugim bogovima na svoju
tetu,
7 onda u napraviti da prebivate na ovom
mjestu, u zemlji koju sam dao vaim ocima
za vjena vremena.
8 A eto, vi se oslanjate na rijei prijevarne,
od kojih nema koristi.
9 Kako? Vi kradete, ubijate, inite preljub,
zaklinjete se krivo, rtvujete Baalu i trite
za drugim bogovima koje ne poznajete,
10 a onda dolazite i stupate pred mene u
ovoj kui koja nosi moje Ime i govorite: Mi
smo osloboeni, pa onda dalje inite sve
ove grozote!
11 Zar vam je ova kua, koja nosi moje Ime,
kao pilja razbojnika? Dobro, ja u ve
vidjeti, govori Gospodin!
12 Idite u moje sveto mjesto u Silu, gdje
sam namjestio ime svoje iz poetka i vidite
kako sam s njim postupao zbog zloe svo-
jega naroda Izraela!
13 A jer ste vi sada napravili posve ista
nedjela, govori Gospodin, jer niste sluali,
premda sam vam govorio rano i kasno, i ni-
ste mi se odazivali, makar sam vas zvao:
14 zato u s ovom kuom koja nosi moje
Ime, i u koju vi stavljate svoje uzdanje, i
sa svetim mjestom koje sam dao vama i
vaim ocima, postupati tako kao to sam
postupao sa ilom.
15 Ja vas odbacujem od sebe, kao to
sam odbacio svu vau brau, cijelo pleme
Efraimovo.
16 A ti se ne moli za taj narod, ne podii
za njih molitve i zagovora! Ne navaljuj na
mene, jer te neu usliati!
17 Zar ne vidi to prave po Judinim grado-
vima i po jeruzalemskim ulicama?
18 Djeca kupe drva, oci loe oganj, i ene
mijese tijesto, da peku kolae kraljici ne-
beskoj, a drugim bogovima daruju se na-
ljevi da bi mene izazvali.
19 A mene zar da ozlovolje, govori Gospo-
din, ili ne ba ozlovolje same sebe, da se
posrame po svojim licima?
20 Zato ovako govori Gospodin Bog: Gle,
moj estok gnjev izlit e se na ovo mjesto,
na ovjeka i marvu, na stabla poljska i plo-
dove zemaljske. Raspalit e se i nee se
ugasiti nikada.
Izraelov: Gomilajte samo rtve paljenice na
rtve zaklanice i jedite meso!
22 Kad sam vae oce vodio iz Egipta, nisam
im toliko mnogo davao propise i zapovijedi
o rtvama-paljenicama i zaklanicama.
23 Nego sam im zapovjedio, rekavi: Slu-
ajte moj glas i bit u va Bog, a vi ete biti
moj narod! Idite posve putom to sam vam
ga pokazao, da vam bude dobro!
24 Ali nisu posluali, nisu mi prignuli svoje-
ga uha. Slijedili su pohote svoje u opakosti
Jeremija
540
svojega zla srca; okrenuli su mi lea, a ne
lice.
25 Od onoga dana, kad su izali vai oci iz
Egipta, do dananjega dana, rano i kasno
slao sam vam sve svoje sluge, proroke.
26 Ali me nisu posluali i nisu mi prignuli
svojega uha, nego su se pokazali tvrdovra-
ti i inili su gore nego njihovi oci.
27 I kad im rekne sve ove rijei, nee te
posluati, pozove li ih, nee se odazvati.
28 Onda im reci: Ovo je narod koji ne slua
glasa Gospodina, svojega Boga, ne prima
pouke, i nema vjernosti, ieznula je iz
njihovih usta.
29 Oiaj svoju lijepu kosu, baci je i tuguj na
visinama, jer je Gospodin odbacio, otisnuo
od sebe narod na koji se gnjevi.
30 Jer su inili sinovi Judini inili zlo pred
mojim oima, govori Gospodin! Stavili su
gadne idole svoje u kuu koja nosi moje
Ime da ju obeasti.
31 Postavili su u dolini Ben-Hinomu ognji-
te Tofetovo, da spaljuju svoje sinove i
keri to nisam nikada zapovjedio i to mi
nije nikada dolo na um.
32 Zato e doi dani, govori Gospodin,
kad se vie nee govoriti o Tofetu i o Dolini
Ben-Hinomu nego o Dolini davilitu. Onda
e se upotrijebiti Tofet za groblje dokle vie
nema mjesta.
33 Mrtva e tjelesa naroda ovoga, dapae,
sluiti za hranu pticama nebeskim i ivo-
tinjama poljskim, i nee biti nikoga da ih
strai.
34 Onda u napraviti da u Judinim grado-
vima i na jeruzalemskim ulicama zamukne
glas radosti i glas veselja, glas zarunika
i glas zarunice jer e zemlja postati pu-
stinja.
Propast Jude i Jeruzalema
8
U ono vrijemegovori Gospodinizva-
dit e se kosti iz njihovih grobova Ju-
dinih kraljeva, kosti vladara njegovih, kosti
sveenika, kosti proroka i kosti itelja
jeruzalemskih.
2 Razasut e se pred suncem, mjesecom
i cijelom vojskom nebeskom, pred onima,
koje su ljubili i tovali, za kojima su trali,
koje su pitali i kojima su se klanjali; nee
se skupiti ni pokopati, kao gnoj leat e
na polju.
3 Onda e smrt biti izabrana radije negoli
ivot, od preostalog ostatka ovoga zla
roda, po svim mjestima, gdje ih istjeram,
4 Povrh toga reci im: Ovako govori Gos-
podin: Tko padne, ne ustane li opet, i tko
zaluta s puta, ne vrati li se opet?
5 Zato je taj narod, zato je Jeruzalem
otpao zauvijek? Zato se dre vrsto za-
blude, nee da se obrate?
6 Pazim i sluam: govore to nije pravo;
nitko se ne kaje za svoju zlou, pa da rekne:
to sam skrivio? Svi tre od toga tako
brzo kao konj kad nagne u boj.
7 I roda u zraku zna odreeno vrijeme,
golub i lastavica i dral, dre se vremena
povratka svojega. A moj narod ne pozna
suda Gospodinova.
8 Kako moete rei: Mudri smo, imamo
zakon Gospodinov! Jest, dobro, ali je to
laju napravila laljiva pisaljka pismoznan-
ca.
9 Sramiti se moraju mudraci, smeteni su i
pogoeni. Odbacili su rije Gospodinovu;
to im je jo preostalo od mudrosti?
10 Zato dajem njihove ene strancima,
njive njihove drugim posjednicima, jer od
najmanjega do najveega sve misli na vla-
stitu korist. Od proroka do sveenika svi
varaju.
11 I ranu mojega naroda lijee, rekavi:
Mir, mir! Ali mira nema.
12 Morali bi se sramiti to su poinili grozo-
tu, ali se ne srame, ne znaju se vie crvenje-
ti. Zato e popadati, kad pada sve, i sruiti
se kad ih kaznim, govori Gospodin!
13 Hou li kod njih drati berbu, govori
Gospodin, nema grozda na lozi, ni smokve
na stablu, i lie je uvenulo. Zato ih preda-
jem onima koji dolaze na njih.
14 to sjedimo tiho? Skupite se, poi emo
u tvrde gradove i ondje emo propasti, jer
Gospodin, na Bog, hoe nae unitenje.
Otrovnu vodu daje nam da pijemo, jer smo
grijeili protiv Gospodina.
15 Uzdamo se u mir, ali ne dolazi nita do-
bro, u vrijeme spasenja, ali je samo strah!
16 Od Dana ovdje uje se samo dahtanje
konja njegovih, od vriske pastuha njegovih
sva zemlja zadre. Dolaze i deru zemlju
s bogatstvom njezinim, gradove s njihovim
iteljima.
17 Jest, otrovne zmije putam na vas, kod
kojih ne pomae arolija i one e vas uje-
dati, govori Gospodin!
18 Bez spasenja nevolja navaljuje na mene,
moje srce u meni puno je boli!
19 uj, glasno tuguje ki, moj narod iz da-
leke zemlje: Zar Gospodin nije vie u Sio-
nu i kralj njegov zar ne boravi vie u njemu?
Zato su me draili s rezbarenim kipovima
svojim i s tuim idolima?
20 Prola je etva, prola je jesen, a nama
pomo nije dola.
21 Onda se sruila ki, moj narod, sruio
sam se ja, alostan sam i groza me spo-
pala.
22 Nema li balzama u Gileadu? Nema li vie
Jeremija
541
ondje lijenika? Zato onda nema ozdrav-
ljenja za ker mojega naroda?
Tugovanje nad Judinom propau
9
O, da bi moja glava bila sasvim voda i
moje oko vrelo suza, plakao bih dan i
no za pobijenima keri, svojega naroda!
2 Kad bih samo imao u pustinji prebivalite
za putnika, ostavio bih svoj narod i otiao
od njega, jer su oni svi preljubnici, rulja
varalica.
3 Zapinju jezike svoje kao luk laju, a ne
istinom, moni su u zemlji. Srljaju iz zla u
zlo, a mene ne poznaju, govori Gospodin!
4 Neka se svaki uva prijatelja svojega i
neka nitko ne vjeruje svojem bratu, jer je
svaki brat varalica, svaki prijatelj ide te
opada.
5 Jedan vara drugoga i ni jedan ne govori
istinu; privikli su jezike svoje na laganje i
mue se na prave zlodjela.
6 Prebiva usred lukavstva i zbog lukavstva
nee da me poznaju, govori Gospodin!
7 Zato ovako govori Gospodin vojska:
Gle, prokuat u ih u talionici, jer kako i
mogu drukije raditi zbog keri, svojega
naroda?
8 Strijela je ubojiti jezik njihov, govori prije-
varu. Ustima se govori prijazno blinjemu,
a u srcu mu se namjeta zasjeda.
9 Da takvo to na njima ne kaznim, govori
Gospodin, i da se ne osvetim takvu naro-
du.
10 Po gorama podignut u pla i jadiko-
vanje, pjesmu tualjku po panjacima koji
lee poharani. Putnik njima ne moe prola-
ziti ni uti blejanje stada. Od ptica nebeskih
do ivotinja sve je pobjeglo, sklonilo se.
11 U hrpu kamenja pretvorit u Jeruzalem,
u stan agalja, i pretvorit u Judine grado-
ve u pustinju u kojoj ne prebiva nitko.
12 Tko je mudrac koji razumije i navjeuje
ovo to njemu govore usta Gospodinova:
Zato propada zemlja, lei opustoena
kao pustinja kojom nitko ne prolazi?
13 Gospodin govori: Jer su ostavili moj za-
kon koji sam im dao, i nisu sluali mojega
glasa i nisu ivjeli u njemu,
14 nego su ili za prkosnim mislima svo-
jega srca i za Baalima, kako su ih nauili
njihovi oci.
15 Zato ovako govori Gospodin vojska,
Bog Izraelov: Ja u ih, taj narod, hraniti
pelinom i dat u im otrovnu vodu da piju.
16 Rasijat u ih meu narode koje nisu
poznavali, ni oni ni njihovi oci, i pustit u za
njima ma dok ih ne iskorijenim.
17 Ovako govori Gospodin vojska: Ustani-
te, zovite narikae, neka dou! Poaljite po
mudre ene neka dou!
18 Bre, neka zapjevaju nad nama pjesmu
tualjku, da oi nae pljute suzama, da
trepavice nae teku vodom!
19 Pjesma se tualjka uje od Siona: Jao,
uniteni smo, veoma smo upali u sramotu!
Domovinu moramo ostaviti, domove svoje
predati.
20 ujte, ene, rije Gospodinovu, neka
primi uho vae rije njegovih usta! Uite
svoje keri naricati, jedna drugu naricati:
21 Kroz prozore se pope smrt, prodrije u
dvorove nae, pomori djecu na ulici, mla-
de s trga!
22 Govori: Ovako govori Gospodin: Mrtva
e ljudska tjelesa leati kao gnoj na polju,
kao rukoveti za eteocem, koje nitko ne
kupi.
23 Ovako govori Gospodin: Neka se ne
hvali mudrac mudrou svojom! Neka se
ne hvali jaki jakou svojom! Neka se ne
hvali bogati bogatstvom svojim,
24 nego neka se hvali tko se hoe hvaliti
to je tako razuman, te spoznaje da sam ja
Gospodin, koji inim na zemlji milost, pra-
vo i pravednost; takvi su meni mili, govori
Gospodin!
25 Zaista, dolazi vrijeme, govori Gospo-
din, kad u pohoditi sve to je neobrezano
obrezanjem,
26 Egipat, Judu, Edom, Amon i Moab i sve
s podianom kosom, koji prebivaju u pu-
stinji, jer su svi neznaboci neobrezani, a
sav je Izrael neobrezana srca.
Ludost idolopoklonstva
10
ujte rije koju vam govori Gospo-
din, kuo Izraelova! Ovako govori
Gospodin:
2 Ne priuavajte se na obiaje neznaboa-
ca i ne bojte se znamenja nebeskih, jer ih
se samo neznaboci boje.
3 Jer su obiaji naroda sama tlapnja. Kip
je idolski samo iz drva to se sijee u umi
sjekirom, djelo umjetnike ruke.
4 On ga ukrasio srebrom i zlatom, avlima i
ekiima utvrdio ga da se ne prevrne.
5 Idoli su kao strailo u polju, ne mogu
govoriti, treba ih nositi jer ne mogu ii. Ne
bojte ih se, ne mogu koditi, a nije u njiho-
voj moi ni dobro initi.
6 Nema tebi ravna Gospodine, velik si, i
silno je tvoje Ime zbog moi tvoje.
7 Tko da se ne boji tebe, kralju naroda!
Jest, tebi to pripada, jer meu svim mu-
dracima naroda u svim kraljevstvima nji-
hovim, nema tebi ravna.
8 Svi su oni ludi i bezumni i sav nauk o dr-
venim idolima obino je drvo.
9 Srebro kovano to se donosi iz Taria,
zlato iz Ofra, djelo umjetnika i ruku zlatara,
Jeremija
542
modri i crveni grimiz odjea je njihova. Sve
je djelo umjetnika.
10 A Gospodin je pravi Bog, ivi Bog i vjeni
kralj. Od njegove srdbe zadre zemlja,
narodi ne podnose gnjeva njegova.
11 Ovako ete o njima rei: bogovi, koji
nisu stvorili nebesa i zemlju, ieznut e
sa zemlje i pod nebom.
12 On je stvorio zemlju svojom snagom, On
je utemeljio svijet mudrou svojom, On je
razastro nebesa razumom svojim.
13 Kad zaori njegov glas, zaute vode
na nebesima. On vodi oblake s krajeva
zemlje, baca munje s kiom, izvodi vihor iz
odaja njegovih.
14 Luak je svaki koji to ne shvaa. Sra-
miti se mora svaki umjetnik rezbarena
kipa svojega, jer je liveni kip njegov varka i
nema duha u njemu.
15 Oni su tlapnje, tvorevine smijene, u
vrijeme kazne njihove kraj je njima.
16 Ali kao ovi nije dio Jakovljev, nego je On
Stvoritelj svega, i Izrael je pleme to je nje-
govo. Gospodin vojska Ime je njegovo.
17 Digni sa zemlje zaveljaj svoj, ti koja
sjedi u gradu opsjednutom!
18 Jer ovako govori Gospodin: Gle, ja u
ovaj put izbaciti kao prakom itelje ove
zemlje i povesti ih u nevolju da me nau.
19 Teko meni zbog rane moje, neizljeiv
je udarac moj, ali mislim: To je moje tijelo,
podnijet u ga!
20 ator je moj razoren, sva su uad mo-
jega atora istrgana, djeca su moja otila,
otila su. Nitko vie nije razapeo mojega
atora i ne die moje zavjese.
21 Jer su ludi bili pastiri, nisu nita pitali za
Gospodina, i tako nisu imali uspjeha; stado
se njihovo sasvim rasprilo.
22 ujte vijest! Pribliuje se, evo, vreva
silna iz sjeverne zemlje, da pretvori Judine
gradove u pustinju, u stan agalja!
23 Znam, Gospodine: sudbina ovjeka nije
u njegovoj ruci. Nikome nije dano da odredi
svoj korak na stazi ivota.
24 Karaj me o Gospodine, ali po pravici, a
ne u svojem gnjevu, da me ne uniti!
25 Izlij svoju srdbu na narode koji te ne
poznaju, na plemena koja ne zazivaju tvo-
jega Imena, jer su progutali Jakova, pojeli
ga i prodrli livade njegove i napravili pu-
stinjom.
Prijelom zavjeta i njegove posljedice
11
rekavi:
2 Sluajte rijei ovoga zavjeta i objavite ih
ljudima Judinim i iteljima jeruzalemskim!
3 Reci im: Ovako govori Gospodin, Bog
Izraelov: Proklet neka je svaki koji ne slijedi
zapovijedi ovoga zavjeta,
4 to sam ih dao vaim ocima kad sam ih
vodio iz Egipta, talionice uarene, rekavi:
Sluajte moj glas i radite po njemu svemu
to vam zapovijedam! Onda ete biti moj
narod i ja u biti va Bog,
5 da mogu ispuniti zakletvu koju sam dao
vaim ocimada u im dati zemlju u kojoj
tee mlijeko i med, kako je to jo danas.
Onda sam ja odgovorio: Tako neka bude,
Gospodine!
6 Dalje mi je rekao Gospodin: Objavi sve
ove rijei po Judinim gradovima i po je-
ruzalemskim ulicama: Sluajte naputke
ovoga zavjeta i radite po njima!
7 Jer sam prijetio vaim ocima, jo kad sam
ih vodio iz Egipta, do dananjega dana, ne-
prestano opominjem, rekavi: Posluajte
moj glas!
8 Ali nisu posluali i nisu mi prignuli svojega
uha, nego je svaki iao za svojim prkosnim
i zlim srcem. Zato sam pustio da dou na
njih sve prijetnje ovoga zavjeta, koji sam im
bio zapovjedio da dre, ali ga nisu drali.
9 Dalje mi je rekao Gospodin: Urota je meu
ljudima Judinim i iteljima jeruzalemskim.
10 Oni su upali u grijehe svojih predaka, koji
nisu htjeli sluati mojih zapovijedi. Trali su
za drugim bogovima da im slue. Prekrila
je kua Izraelova i kua Judina moj zavjet
koji sam ustanovio s njihovim ocima.
11 Zato govori Gospodin: Evo, nosim na
njih zlo iz kojega vie ne mogu izii, a ako
onda zavape k meni, neu ih usliati.
12 Gradovi Judini i jeruzalemski itelji
neka onda idu i vapiju k bogovima kojima
su rtvovali, ali im nee pomoi u nesrei
njihovoj.
13 Jer su mnogobrojni kao gradovi tvoji,
Judo, i idoli tvoji, i koliko ima ulica u Jeruza-
lemu, toliko ste podigli rtvenika gadnom
idolu, rtvenika da kadite Baalu.
14 A ti se ne moli za taj narod, ne prino-
si vapaja ni zagovora za njih, jer ih neu
usliati kad me zazovu za pomo u svojoj
nesrei.
15 to hoe ljubimac moj u mojoj kui?
initi djela bezbona? Zar e zavjet i sve-
to meso oduzeti od tebe zlou tvoju da se
moe opet veseliti?
16 Gospodin te jednom nazvao maslinom
zelenom, dinom u sjajnu plodu. Ali s
hukom silnoga vjetra raspali oganj u liu
njezinu i grane su joj se polomile.
17 Gospodin vojska, koji te je posadio, za-
prijetio ti je nesreom zbog zloe Izraelove
kue i Judine kue koju su inile da me
izazivaju i ljute rtvujui Baalu.
18 Gospodin mi je objavio i tako sam to
doznao, ti si mi pokazao njihova zlodjela.
Jeremija
543
19 Bio sam kao bezazleno janje to se vodi
na klanje i nisam znao da su kovali zle nau-
me protiv mene: Unitimo drvo s plodom
njegovim, i iskorijenimo ga iz zemlje ivih,
da mu se ime vie ne spominje!
20 Gospodine vojska, ti sudi pravedno
i ispituje bubrege i srca, daj da vidim
osvetu tvoju na njima, jer tebi sam predao
stvar svoju.
21 Zato govori Gospodin protiv ljudima u
Anatotu, koji ti rade o glavi i govore: Ne
prorokuj vie u Ime Gospodinovo, inae
mora umrijeti od nae ruke!
22 Zato ovako govori Gospodin vojska:
Evo, ja u ih pohoditi. Mladi e ljudi pasti
od maa, njihovi sinovi i njihove keri po-
mrijet e od gladi.
23 Nitko od njih nee preostati, jer nosim
zlo na ljude u Anatotu u godini pohoda
njihova.
Prorok se tui na bezbonike
12
Pravedan si ti, o Gospodine, ako bih
se ja htjeo pravdati s Tobom, ali ipak
bih te jo htjeo pitati za tvoje pravedne pre-
sude. Zato je put bezbonika uspjean?
Zato ive u miru svi koji prave nevjeru.
2 Ti ih zasadi i oni prime korijen, uzrastu i
donose plod. Ti si im blizu usta, ali daleko
od njihova srca.
3 Ali, o Gospodine, ti mene poznaje i pro-
zire; istraio si kako stoji moje srce prema
tebi. Odijeli ih kao ovce na klanje! Odredi ih
za dan kad e se zaklati!
4 Dokle e jo tuiti zemlja i sahnuti trava
na svem polju? Zbog zloe njezinih itelja
propadaju marva i ptice, jer govore: On
nee vidjeti naega svretka.
5 Ako se ve umori kad tri s pjeacima,
kako e se za okladu utrkivati s konjima?
Kad se ne osjeas sigurnim u mirnoj zemlji,
to e initi u gutari Jordana?
6 Jer i tvoja braa, kua tvojega oca, i oni
su ti nevjerni, i oni viu za tobom iza gla-
sa, ne vjeruj im ako i prijateljski govore s
tobom!
7 Ostavio sam svoju kuu, napustio vla-
snitvo svoje, dao sam ljubimca svojega
srca u ruke neprijatelju.
8 Vlasnitvo moje stoji protiv mene kao lav
u umi, podiu riku protiv mene, zato mi je
mrsko.
9 Ptica je arena vlasnitvo moje, ptice
grabeljivice sletjele se na nju: ustanite,
skupite se sve poljske ivotinje, doite
derati!
10 Pastiri mnogi pustoe moj vinograd,
gaze vlasnitvo moje, obraaju milu moju
batinu u pustinju golu.
11 U pusto je pretvaraju. Pred menom tu-
guje pustinja. Opustoena je sva ta zemlja,
jer je nitko ne prima k srcu.
12 Preko svih breuljaka pustinje provalju-
ju zatirai, jer ima Gospodin ma to bjesni
od jednoga kraja zemlje do drugoga, nijed-
no stvorenje nema mira.
13 Siju penicu i anju trnje, mue se, a
ne postiu nita, osramotili su se ljetinom
svojom zbog estokoga gnjeva Gospodi-
nova.
14 Ovako govori Gospodin za sve zle naro-
de susjedne koji diraju vlasnitvo to sam
ga dao svojem narodu Izraelu: Hajde, ja u
ih poupati iz njihove zemlje i dom Judinov
iupat u iz njihove sredine.
15 Kad ih iupam, opet u im se smi-
lovati i povest u ih natrag, svakoga na
posjed njegov i u postojbinu njegovu.
16 Ako onda naue putove naroda mojega
i budu se zaklinjali mojim imenom: Kao
to je iv Gospodinkao to su oni uili
moj narod da se zaklinje Baalom, onda e
se sazidati usred mojega naroda.
17 Ako li ne posluaju, onda u iupati
takav narod i sasvim ga unititi, govori
Gospodin!
Posljedice nevjernosti
13
Ovako mi je rekao Gospodin: Idi,
kupi sebi laneni pojas i stavio ga sebi
oko bedara, ali ga ne stavljaj u vodu!
2 Kupio sam pojas po zapovijedi Gospodi-
novoj i stavio sam ga sebi oko bedara.
3 Po drugi put dola mi je Gospodinova
rije, rekavi:
4 Uzmi pojas koji si kupio i nosi ga oko
bedara svojih, digni se, idi na Eufrat i sakrij
ga ondje u kakvu rasjeklinu kamenu!
5 Otiao sam ondje i sakrio ga na Eufratu,
kako mi je Gospodin zapovjedio.
6 I dogodilo se poslije mnogo dana rekao
mi Gospodin: Digni se, idi na Eufrat i uzmi
ondje pojas za koji sam zapovjedio da ga
ondje sakrije!
7 Otiao sam na Eufrat, potraio sam i uzeo
pojas s mjesta gdje sam ga bio sakrio, ali
je pojas bio istrunuo, tako da nije vrijedio
vie nizato.
8 Onda mi je dola Gospodinova rije, re-
kavi:
9 Ovako govori Gospodin: Na isti nain
predat u propasti oholost Judinu i veliku
oholost Jeruzalema.
10 Ovi opaki ljudi, koji nee sluati rijei
mojih, koji u zloi svojega srca idu i tre
za drugim bogovima da im slue i klanjaju
im se, oni e biti kao taj pojas koji nije ni-
zato.
Jeremija
544
Teko tebi, Jeruzaleme, ti nisi ist i dokle
e to jo potrajati?
Prorokov zagovor je uzaludan
14
povodom velike sue, rekavi:
2 Juda tuguje, njegovi gradovi ginu, lee na
zemlji, jauk se Jeruzalema podie.
3 Velikai alju svoje sluge na vodu, dolaze
na studence, ali ne nalaze vode, vraaju se
s praznim posudama, smeteni su i zbunje-
ni i pokrivaju svoju glavu.
4 Zbog polja to je osueno, jer ne pada
kia na zemlji, smeteni su seljaci i pokrivaju
svoju glavu.
5 Jest, i kouta to raa na polju ostavlja
mlade svoje, jer vie nema nita zeleno.
6 Divlji magarci stoje na visovima i zijevaju
za zrakom kao aglji, oi se njihove gase,
jer nema hrane.
7 Ako i nai grijesi svjedoe protiv nas, o
Gospodine, budi nam milostiv zbog svo-
jega Imena, jer su mnogi prekraji nai
kojima smo grijeili protiv tebe.
8 Nado Izraelova, Spasitelju njegov u vri-
jeme nevolje! to si kao doljak u ovoj
zemlji, kao putnik koji se samo zaustavi da
prenoi?
9 to si kao straljivi ovjek, kao junak koji
ne moe pomoi? Ti si, ipak, u naoj sredi-
ni, Gospodine, mi smo nazvani po tvojem
Imenu, nemoj nas odbaciti!
10 Ovako govori Gospodin o narodu ovom:
Ondje ovdje oni vole lutati i nikada ne
tede svojih nogu. Stoga Gospodinu nisu
po volji, sada se on sjea njihove krivnje i
kanjava ih za njihove grijehe.
11 Dalje mi je rekao Gospodin: Ne moli mi-
lost za taj narod!
12 Ako i poste, neu usliati pronje njiho-
ve, ako i prinose rtve paljenice i itne da-
rove, nee mi to ugoditi, nego u ih unititi
maem, i glau i kugom.
13 Onda sam rekao: Ah, Gospodin Boe,
evo, proroci im govore: Nee vidjeti maa,
nee vas glad pogoditi, nego u vam dati
siguran mir na ovom mjestu.
14 Gospodin mi je rekao: La prorokuju
ti proroci u moje Ime, ja ih nisam poslao,
nisam im zapovjedio, nisam im govorio.
Izmiljena vienja, nitavo gatanje i pri-
jevaru svojega srca oni vam predaju kao
proroanstva,
15 Zato ovako govori Gospodin o proro-
cima, koji prorokuju u moje Ime, a nisu
poslani od mene, te koji tvrde: Ma i glad
nee doi u ovu zemlju!Od maa i gladi
svrit e ti proroci.
16 A ljudi, kojima oni prorokuju, leat e
po jeruzalemskim ulicama, lee od gladi i
11 Jer kako se pojas privije uz bedra o-
vjeka, tako sam htjeo da se kua Izraelova
i sva kua Judina privije uz mene, govori
Gospodin, da bude moj narod, moja dika,
moja slava, moj ures, ali oni nisu poslua-
li.
12 Reci im ove rijei: Ovako govori Gospo-
din, Bog Izraelov: Svaki se vr puni vinom!
Ako ti oni odgovore: Zar ne znamo to sami
da se svaki vr puni vinom?
13 Onda im reci: Ovako govori Gospodin:
Evo, ja u napuniti pijanou sve itelje
ove zemlje, kraljeve koji sjede na prijestolju
Davidovu, sveenike i proroke i sve itelje
jeruzalemske!
14 I razbit u ih jednoga o drugoga, oce
zajedno sa sinovima, govori Gospodin!
Nikakva samilost, nikakvo saaljenje, ni-
kakvo milosre nee me sustegnuti od
njihova unitenja.
15 Sluajte i pazite! Ne budite oholijer
Gospodin je to izrekao.
16 Dajte ast Gospodinu, Bogu svojem,
prije nego se spotaknu vae noge na go-
rama u tami! Inae uzalud ekate svjetlost,
On je pretvori u no smrtnu i u tamu naj-
dublju.
17 Ako ne sluate, moram ja u tiini plakati
zbog oholosti vae. Moje e se oko posve
rastopiti u suzama, jer se odvodi zaroblje-
no stado Gospodinovo.
18 Reci kralju i kraljici majci: Ponizite se
duboko, jer vam sjajna kruna pada s gla-
ve.
19 Zatvoreni su gradovi june zemlje, nema
nikoga da ih otvori, sav se Juda odvodi,
sav se zarobljava.
20 Podigni svoje oi! Vidi kako dolaze sa
sjevera, gdje je stado to ti je bilo povjere-
no, sjajne ovce?
21 to e rei kad te on kazni? Jer si ih
nauio da budu gospodari, da vladaju nad
tobom, Nee li te spopasti bolovi kao enu
kad raa?
22 I ako se pita: Zato me to snae?
Zbog velike krivnje tvoje razgrnut e se
skut tvoj i pete e se tvoje izraniti.
23 Moe li Crnac promijeniti boju na svojoj
koi ili ris svoje are? Onda biste i vi jo
inili dobro koji ste se priviknuli na zlo.
24 Ja u vas razasuti kao pljevu to odleti
u pustinjskom vjetru.
25 To je sudbina tvoja, dio tvoj to sam ti
ga odredio, govori Gospodin, jer si me za-
boravio i oslonio se na lai.
26 Tvoj u ti skut zagrnuti preko glave da
se vidi tvoja sramota.
27 Tvoje preljubnitvo, tvoj besramni gro-
hot, tvoja sramotna bludnost: po breulj-
cima, na poljima vidio sam tvoje grozote.
Jeremija
545
maa, nitko ih nee pokopati, njih, njihove
ene, njihove sinove i njihove keri, tako u
izliti na njih zlou njihovu.
17 Ovako e im rei: Moje oi liju suze
dan i no i ne dolaze nikada do poinka,
jer strahovit udarac pogodi djevojku, ker,
moj narod, posve neizljeiv udarac!
18 Ako izaem u polje, tu lee pobijeni
maem, ako uem u grad, tu bjesne muke
gladi. Jest, i sveenik i prorok lutaju nao-
kolo po zemlji, ne znaju gdje i kamo.
19 Jesi li posve odbacio Judu, je li ti omr-
znuo Sion? to nas bije mjesto da nam
pomogne? Nadamo se spasenju, ne
dolazi nita dobro; nadamo se vremenu
ozdravljenja, a nema niega osim straha!
20 Priznajemo, Gospodine, zlou svoju,
krivnju svojih otaca, zaista grijeili smo
protiv tebe.
21 Ali nas ne odbijaj zbog svojega Imena,
ne daj da se obeasti prijestolje slave
tvoje! Spomeni se svojega zavjeta s nama
i ne prekidaj ga!
22 Ima li meu tlapnjama neznaboaca tko
da daje kiu, ili daju li nebesa od sebe da
pada kia, nisi li ti to, Gospodine Boe na,
zato ekamo tebe, jer ti ini sve to.
GOSPODIN se ljuti na Judu
15
Onda mi je Gospodin rekao: iako su
Mojsije i Aron stupili pred mene, ne
bih ipak htjeo vie ita znati o tom narodu;
makni mi ih s oiju, neka idu!
2 I bit e da ako te zapitaju: Kamo emo
ii! onda im reci: Ovako govori Gospodin:
Tko je za smrt, u smrt. Tko je za ma, pod
ma. Tko je za glad, u glad. Tko je za rop-
stvo, u ropstvo.
3 Pustit u na njih etiri zla, govori Gos-
podin: ma da ih ubija, pse da ih razvlae,
nebeske ptice i poljske ivotinje da ih jedu
i potamane.
4 Napravit u ih da budu na uas svim
kraljevstvima zemaljskim zbog Manaseha,
sina Ezekijina, Judina kralja, za ono to je
poinio u Jeruzalemu.
5 Tko e imati smilovanja s tobom, Jeru-
zaleme, tko e te poaliti, tko e se vratiti
k tebi da zapitakako ti je?
6 Ti si me odbacio, govori Gospodin, okre-
nuo si mi lea, zato pruam svoju ruku
protiv tebe i unitavam te, umoran sam od
opratanja.
7 Vijao sam ih vejalicom na vratima zemalj-
skim, napravio sam svoj rod bez djece i
vodio ga u propast, ali se nisu vratili s svojih
putova.
8 Mogobrojnije su mi postale njihove udo-
vice negoli pijesak na moru. Na majke
mladih ljudi pustio sam da im doe u pol
bijela dana Unitavatelj. Pustio sam da ih
iznenada spopadne tjeskoba i strahota.
9 Iznemogla je koja je rodila sedmero, ispu-
stila je svoju duu, jo za dana sunce joj je
zalo. Bila je postiena i posramljena; to
jo preostane od njih, predajem mau pred
njihovim neprijateljima, govori Gospodin!
10 Teko meni, majko moja to si me rodila,
ovjeka borbe i svae za sve! Nisam davao
u zajam, niti su mi davali u zajam, i opet me
sve proklinje.
11 Gospodin je obeao: Zaista, napravit u
te jakim da uspije, zaista, u dan nesree,
u vrijeme potrebe, uredit u da ti neprijatelj
doe s molbom.
12 Moe li se eljezo slomiti, eljezo sa
sjevera i mjed?
13 Tvoj posjed i tvoje blago predajem da
se razgrabi, bez cijene, zbog tvojih grijeha
u cijelom tvojem podruju.
14 Napravit da bude odveden svojim
neprijateljima u zemlju koju ne poznaje,
jer se raspalio oganj mojega gnjeva i bukti
protiv vas.
15 Ti zna to, Gospodine, spomeni me se i
zauzmi se za mene, osveti me na progoni-
teljima mojim, ne daj da budem zgrabljen
preko tvoje strpljivosti, sjeti se da podno-
sim porugu zbog tebe!
16 Kad si izdavao zapovijedi svoje, bile
su mi kao jelo; rije mi je tvoja bila radost i
veselje mojem srcu, jer sam ja nazvan po
tvojem Imenu, Gospodine, Boe vojska!
17 Ne sjedim u krugu veselom i veselim se,
prihvaen tvojom rukom sjedim sam, jer
me ti napunja srdbom.
18 Zato da vjeno traje moja bol i zato je
ljuta rana moja, te se nee iscijeliti? Ti si mi
postao kao varavi potok, kao voda na koju
se ne moe osloniti.
19 Nato je rekao Gospodin ovako: Ako
bude drugoga miljenja, smije mi po-
novno sluiti, ako iznosi samo pravo, a
nita krivo, smije opet govoriti po nalogu
mojem. Oni se moraju obratiti k tebi, a ti se
ne smije prignuti njima.
20 inim te za taj narod zidom mjedenim
neosvojivim. Udarat e na tebe, ali te nee
nadvladati, jer sam ja s tobom da ti poma-
em i da te spasim, govori Gospodin!
21 Ja u te izbaviti iz ruku bezbonika,
oslobodit u te iz ruku nasilnika.

Znaci dolaska zarobljenitva
16
Dola je Gospodinova rije opet go-
vorei:
2 Nee uzimati sebi ene, niti e imati
sinova ili keri na ovom mjestu!
3 Jer ovako govori Gospodin za sinove i
keri to se rode na ovom mjestu, za majke
Jeremija
546
koje ih rode i za njihove oce kojima se rode
u ovoj zemlji:
4 Veoma munom e smru pomrijeti, neo-
plakani i nepokopani. Leat e kao gnoj na
polju, od maa i od gladi izginut e, mrtva
e tjelesa njihova biti hrana pticama nebe-
skim i poljskim ivotinjama.
5 Dalje je Gospodin zapovjedio: Ne ulazi u
kuu u kojoj je alost, ne idi na tugovanje
za mrtvacem i ne iskazuj nikome saaljenje
svoje, jer uskraujem tomu narodu prija-
teljstvo svoje, govori Gospodin, milost i
milosre.
6 Veliko i malo pomrijet e ovoj zemlji, a da
se ne pokopaju ili oplau, niti e zbog njih
praviti ureza niti kose iati.
7 Nee se lomiti kruh alosti da se tko utjei
za mrtvim. Nee se nikome pruiti aa
utjehe za ocem njegovim ili za majkom
njegovom.
8 Ne idi u kuu na sveanu gozbu da ondje
sjedi za jelom i piem!
9 Jer ovako govori Gospodin vojska, Bog
Izraelov: Doista, napravit u da na ovom
mjestu pred vaim oima, u vae dane
uuti glas radosti i glas veselja, poklik za-
runikov i pjevanje zarunice.
10 Kada tomu narodu objavi sve ove rije-
i, a oni te zapitaju: Zato nam se prijeti
Gospodin svim tim zlom velikim, u emu
je naa krivnja i na grijeh to smo poinili
protiv Gospodina, svojega Boga?
11 onda im odgovorio: U tom to su vai
oci ostavili mene, govori Gospodin, i trali
su za drugim bogovima, sluili im i klanjali
im se, a mene su ostavili i zakona mojega
nisu drali.
12 Vi ste jo gore inili nego vai oci. Svaki
od vas slijedi samo svoje prkosno i zlo srce
ne sluajui mene.
13 Zato u vas izbaciti iz ove zemlje u zemlju
koje niste poznavali ni vi ni vai oci. Ondje
moete sluiti drugim bogovima dan i no,
a ja vie nemam milosra s vama.
14 Zato, evo, doi e dani, govori Gospo-
din, kad se nee vie govoriti: Kao to je
iv Gospodin koji je izveo Izraelove sinove
iz Egipta!
15 Nego: Kao to je iv Gospodin, koji je
vodio kui Izraelove sinove iz sjeverne ze-
mlje i iz svih zemalja kamo ih je prognao!
Ja u ih natrag dovesti u njihovu zemlju,
koju sam dao njihovim ocima.
16 Gle, ja aljem mnoge ribare, govori Gos-
podin, da ih love, a potom aljem mnoge
lovce da ih love na svakoj gori i na svakoj
visini i u kamenim rasjeklinama.
17 Jer moje oi prate sve putove njihove,
oni nisu skriveni od mene i krivnja njihova
nije zaklonjena mojim oima.
18 Tako plaam najprije dvostruko za nji-
hovu krivnju i za njihov grijeh, jer su onei-
stili svoju batinu svojim neivim, gadnim
grozotama idolskim to napunjaju moju
batinu.
19 Gospodine, snago moja, grade moj,
moje utoite u dan nevolje! Narodi dolaze
tebi s krajeva zemlje i govore: Oci nai imali
su samo lane idole, nitave, nekorisne
bogove.
20 Hoe li ovjek napraviti sebi bogove,
koji nisu bogovi.
21 Zato, evo, ja u ih ovaj put dovesti do
spoznaje. Napravit u da osjete jaku ruku
moju. Onda e uvidjeti da je moje Ime:
Gospodin.
Judin grijeh i kazna
17
Zapisan je grijeh Judin eljeznom
pisaljkom, urezan dijamantnim vr-
hom na ploi njihova srca, na rogovima
rtvenika njihovih,
2 da njihovi sinovi misle na rtvenike njiho-
ve i na drvene njihove idole pokraj zelenih
stabala, na visokim breuljcima.
3 Na gorama i u poljutvoje imanje, sve
tvoje blago predajem da se razgrabi, tvoje
visine za grijeh svim tvojim krajevima.
4 Svoju batinu, koju sam ti dao, mora
ostaviti. Napravit u da slui svojom ne-
prijateljima u zemlji koju ne poznaje, jer
ste raspalili oganj u mojoj u nutrini koji
vjeno gori.
5 Ovako govori Gospodin: Proklet je ovjek
koji se uzda u ovjeka, na snagu tijela se
oslanja, ije se srce odvraa od Boga!
6 On e biti kao grm u pustinji, koji nee
vidjeti dobra kad doe. On stoji u suhoj pu-
stinji, u slanoj zemlji u kojoj se ne prebiva.
7 Blagoslovljen je ovjek koji se uzda u
Gospodina i ija je nada Gospodin!
8 On je kao drvo usaeno kraj vode, koje
k potoku prua korijenje svoje. Ono se ne
treba nita bojati kad doe ega. Lie
njegovo ostaje zeleno; u sunoj godini
nema nikakve potrebe. Ne prestaje dono-
siti plod.
9 Lukavo je srce vie nego sve, i podmuklo.
Tko da ga shvati?
10 Ja, Gospodin, istraujem srce, ispitu-
jem razum da naplatim svakome prema
njegovim putovima, kako zasluuju njego-
va djela.
11 Ptica koja lei na jajima koje nije snijela
jest onaj koji stee bogatstvo, ali neprav-
dom. U polovici svojega ivota mora ga
ostaviti, na svretku svojem ostaje kao
luak.
12 Prijestolje slavno uzvieno od poetka,
jest mjesto svetita naega.
Jeremija
547
13 Nado Izraelova: Gospodine! Svi koji te
ostave, posramit e se; koji odstupe od
tebe, zapisat e se u prah, jer su ostavili
izvor vode ive, Gospodina.
14 Ozdravi me, Gospodine, i ja u biti zdrav
i spasi me i ja u biti spaen, jer si ti moja
slava.
15 Gle, oni mi govore: Gdje je Gospodino-
va rije? Neka doe sada!
16 A ja se nisam urio otii od slube pasti-
ra koji te slijedi; niti sam eznuo za danom
nesree. Ti zna to je izalo iz mojih usa-
na; pred tobom je to otvoreno!
17 Ne budi mi strah, ti, moje utoite na
dan nesree!
18 Progonitelji moji neka propadnu, a ja
ne, neka se oni prestrae, a ja ne! Pusti
na njih dan nesree i razbij ih dvostrukim
udarcem!
19 Ovako mi je rekao Gospodin: Idi, posta-
vi se na vrata svoje brae, na koja Judini
kraljevi izlaze i ulaze, i na sva ostala vrata
jeruzalemska!
20 Reci im: ujte rije Gospodinovu, Judini
kraljevi, svi Judejci, svi jeruzalemski itelji,
koji idete kroz ova vrata!
21 Ovako govori Gospodin: uvajte se
zbog svojega ivota da ne nosite bremena
na Subotnji dan i ne unosite na vrata jeru-
zalemska!
22 I ne nosite na Subotnji dan bremena iz
kua svojih! Ne radite nikakva posla, nego
svetite Subotnji dan kao to sam zapovje-
dio vaim ocima,
23 Ali oni nisu sluali i nisu mi prignuli svo-
jega uha, ostali su tvrdovrati, nisu posluali
i nisu primili nauk.
24 Ako me sad vi posluate, govori Gos-
podin, i ne budete vie nosili na Subotnji
dan bremena na vrata ovoga grada, nego
drite svetim Subotnji dan i ne radite u nju
nikakva posla,
25 onda e ulaziti na vrata grada ovoga
kraljevi i vladari koji sjede na prijestolju
Davidovu, na kolima i konjima oni, vladari
njihovi, ljudi Judini i jeruzalemski itelji, i
ovaj e grad zauvijek ostati napuen.
26 Onda e iz gradova, iz okolice jeru-
zalemske, iz podruja Benjaminova, iz
nizine, iz gora i iz june zemlje dolaziti ljudi
koji prinose rtve paljenice, rtve zaklani-
ce, darove i miomirisni k d, koji nose rtve
zahvalne u Gospodinov dom.
27 Ako li ne posluate moje zapovijedi, da
drite svetim Subotnji dan da ne nosite
bremena i s njim na Subotnji dan ne dola-
zite na vrata Jeruzalema, onda u raspaliti
oganj na vratima njegovim, koji e spaliti
dvore jeruzalemske i nee se vie ugasiti!
Pouka lonara
18
rekavi:
2 Ustani, sii u kuu lonarovu, ondje u
ti objaviti proroanstvo svoje!
3 Siao sam u kuu lonarovu, on je bio ba
pri poslu na lonarskom kolu.
4 Pokvarila se posuda koju je ba pravio,
kako to bude posudu rukom lonarovom,
pa je napravio drugu posudu, kako je lon-
aru bilo po volji.
5 Tada mi je dola Gospodinova rije, re-
kavi:
6 Ne mogu li ja tako kao lonar postupati
s vama, kuo Izraelova, govori Gospodin!
Jest, kako je glina u ruci lonarovoj, tako
ste vi u mojoj ruci, kuo Izraelova!
7 Sad zaprijetim jednom narodu ili jednom
kraljevstvu da u ga iskorijeniti, unititi,
zatrti.
8 Obrati li se taj narod od svoje zloe, zbog
koje sam mu zaprijetio, meni e biti ao za
nesreu koju sam mu mislio nanijeti.
9 Sad obeam jednom narodu ili jednom
kraljevstvu da u ga sazidati i zasaditi.
10 Napravi li to je zlo u mojim oima ne
sluajui mojega glasa, meni e biti ao za
dobro koje sam mu mislio iskazati.
11 Zato sad objavi Judinom narodu i je-
ruzalemskim iteljima, ovako govori Gos-
podin: Evo, spremam protiv vas nesreu,
smislio sam protiv vas nesreu i skovao
protiv vas nakanu! Vratite se ipak, svaki sa
svojega zla puta, popravite svoje putove i
svoja djela!
12 A oni e odgovoriti: Zaludu je! Mi ide-
mo za svojim vlastitim naumima. Svaki
hoe raditi po tvrdokornosti svojega zla
srca.
13 Zato ovako govori Gospodin: Pitajte po
narodima je li tko uo takvo to? Grozotu
veliku napravila je Izraelova djevica.
14 Odstupi li ikada od kamena grebena
lebanonski snijeg, presue li studene, bu-
ne vode po gorama?
15 A narod je moj zaboravio mene, nitavilu
prinose miomirisni k d, posru na svojim
putovima, na prastarim stazama, tako da
hode vrletnim, neporavnanim putovima.
16 Napravit u njihovu zemlju pustinjom na
vjenu porugu. Tko god proe preko nje,
zgraat e se i mahat e glavom.
17 Kao istoni vjetar tjerat e ih pred nepri-
jateljem, lea a ne lice pokazat u im u dan
njihove nevolje.
18 Oni govore: Hajde da skujemo naume
protiv Jeremije, jer jo nije nestalo naputa-
ka sveenika, ni savjeta mudraca ni rijei
od proroka. Hajde da ga pogodimo jezi-
kom i ne pazimo na sve njegove rijei!
Jeremija
548
19 Pripazi na mene, Gospodine, uj govor
mojih protivnika!
20 Hoe li se zlo vratiti za dobro kad mi
kopaju jamu? Spomeni se kako sam stajao
pred tobom molei za njihovo dobro, da
odvratim tvoju srdbu od njih!
21 Zato predaj njihovu djecu gladi, izruio
ih sili maa! Njihove ene neka budu bez
djece i udovice, i mueve njihove neka po-
davi kuga, njihove mladie neka poubija
ma u boju!
22 Neka se uje vika iz kua njihovih kad
dovede na njih krvnike postrojbe izne-
nada, jer kopaju jamu da me ulove, zamke
namjetaju mojim nogama.
23 A ti, Gospodine, zna svu nakanu njiho-
vu protiv mene, da me ubiju. Ne oprataj
njihove krivnje, ne brii ispred sebe grijeha
njihova! Srui ih, obraunaj se s njima u
vrijeme svojega gnjeva!
Pouka lonarskih posuda
19
Ovako govori Gospodin: Idi, kupi
sebi zemljani vr! Uzmi sobom neko-
liko narodnih i sveenikih starjeina!
2 Idi van u dolinu Ben-Hinom to je pred
Vratima crepova i proglasi ondje rijei to
u ti ih izrei!
3 Reci ovo: ujte rije Gospodinovu, Judini
kraljevi, jeruzalemski itelji ! Ovako govori
Gospodin vojska, Bog Izraelov: Evo, dono-
sim nesreu na ovo mjesto, da zazuju ui
svakome koji uje o njoj.
4 Jer su me ostavili, obeatili ovo mjesto,
rtvovali na njemu drugim bogovima, za
koje nisu znali ni oni, ni njihovi oci, ni Judini
kraljevi, i jer su napunili ovo mjesto krvlju
nedunika.
5 Podigli su uzvisine Baalove da spaljuju
svoju djecu kao rtve Baalu, to nikada ni-
sam zapovjedio, nikada nisam zapovjedio
to mi nikada nije palo na um.
6 Zato evo, doi e dani, govori Gospodin,
kada se ovo mjesto nee vie zvati Tofet i
dolina Ben-Hinom nego Dolina davljenja.
7 Onda u na ovom mjestu unititi mudrost
Judinu i jeruzalemsku, napravit u da pad-
nu od maa pred svojom neprijateljima, od
ruke onih koji im rade o glavi. Njihova mrtva
tjelesa dat u za hranu nebeskim pticama i
poljskim ivotinjama.
8 Napravit u taj grad uasom i ruglom,
svaki koji proe zgraat e se i rugati zbog
svih udaraca njegovih.
9 Hranit u ga mesom njegovih sinova i
mesom keri njegovih, jedan e jesti meso
drugoga u nevolji i tjeskobi, u koju e ih
dovesti njihovi neprijatelji, koji im rade o
glavi.
10 Razbij vr pred oima ljudi koji su ili s
tobom,
11 I reci im, ovako govori Gospodin vojska:
Eto, tako u razmrskati taj narod i taj grad,
kao to se razmrska posuda lonarska, da
se vie ne moe popraviti. Tofet e se upo-
trijebiti za groblje, jer vie nee biti mjesta
za pokop.
12 Tako u postupati s tim mjestom, govori
Gospodin, i sa njegovim iteljima, napravit
u taj grad jednim Tofetom.
13 Kue jeruzalemske i kue Judinih kra-
ljeva bit e neiste kao mjesto Tofet, sve
kue na ijim su krovovima kadili svoj
vojsci nebeskoj i lijevali naljeve drugim
bogovima.
14 Kad se Jeremija vratio iz Tofeta, kamo
ga je poslao Gospodin da prorokuje, stu-
pio je u trijem Gospodinova doma i rekao
svemu narodu:
Izraelov: Evo ja u pustiti na taj grad i na
sve njegove gradove svu nesreu kojom
sam mu zaprijetio, jer su ukrutili vratove
svoje da ne bi uli rijei mojih.
Jeremija je zatvoren
20
Pahur, sin Imerov, sveenik koji je
bio i veliki nadzornik u Gospodinovu
domu, uo da je prorok Jeremija proroko-
vao ove rijei.
2 Onda je Pahur istukao proroka Jeremiju
i dao ga staviti u klade to su se nalazile na
gornjim vratima, to jest na vratima Benja-
minovim, Gospodinova doma.
3 Kad Pahur ujutro izvadio Jeremiju iz
klada, rekao mu Jeremija: Gospodin te ne
zove vie Pahur, nego Magor-Misabib
(to znai groza unaokolo).
4 Jer ovako govori Gospodin: Evo, inim
te grozom za tebe i za sve prijatelje tvoje!
Oni e pasti od maa svojih neprijatelja, i
ti e to vidjeti vlastitim oima. Svega u
Judu dati u ruke babilonskom kralju. On e
ih zarobljene odvesti u Babilon i pobit e
ih maem.
5 Predat u sve bogatstvo toga grada, sve
dobro njegovo i dragocjenosti njegove.
Sve blago Judinih kraljeva dat u u ruke nji-
hovim neprijateljima. Oni e ga razgrabiti,
uzeti i u Babilon odnijeti.
6 l ti, Pahure, i svi ukuani tvoji, vi ete oti-
i u ropstvo. U Babilon e doi, ondje e
umrijeti i ondje pokopan biti, ti i svi prijatelji
tvoji, kojima si prorokovao lai.
7 Ti si me obmanuo, Gospodine, i ja sam se
dao obmanuti. Ti si me ulovio i prisilio, na
ruglo sam iz dana u dan, i sav mi se svijet
ruga.
8 Ah, kad govorim, moram zavikati: Ne-
pravda i otimaina! moram vikati, jer Gos-
Jeremija
549
podinova rije donosi mi svaki dan porugu
i ruglo.
9 Onda sam rekao: Neu vie misliti na
njega, neu vie nikada govoriti u njegovo
Ime! Onda gori i bukti u meni kao oganj,
zatvoren u mojim kostima! Muim se da ga
podnesem, ali ne mogu vie!
10 Ah, ujem tolike gdje apuu: Groza
unaokolo! Prijavite ga, mi ga izdajemo! Svi
moji prijatelji vrebaju da se spotaknem: On
se, moe biti, dade obmanuti, imamo ga u
ruci i osvetit emo mu se.
11 Ali je sa mnom Gospodin kao jak junak,
zato neka navaljuju progonitelji moji, ne
mogu mi nita. Posramit e sejer nee
postii nitasramota im je vjena, neza-
boravna.
12 Gospodine vojska, koji kua praved-
nika, koji istrauje bubrege i srca! Daj da
vidim tvoju osvetu na njima, jer sam stvar
svoju stavio na tebe!
13 Hvalu pjevajte Gospodinu! Slavite Gos-
podina! On izbavlja ivot siromaha iz ruke
zlikovca.
14 Proklet dan u kojem sam se rodio, dan
kad mi je ivot dala majka neka ne bude
blagoslovljen!
15 Neka je proklet ovjek koji donese rado-
snu vijest mojem ocu: Rodilo ti se dijete,
djeak!Napravi ga vrlo radosnim.
16 Tako neka se dogodi tomu ovjeku kao
gradovima koje je razorio Gospodin, bez
milosra! Neka slua jauk ujutro, vrisku
ratnu u podne,
17 jer me ne usmrti u majinoj utrobi, da bi
mi moja majka bila grob i tijelo njezino da
bi ostalo zauvijek trudno!
18 Zato sam morao izii iz utrobe majine
da doivim muku i alost, da potratim svoje
dane u sramoti.
Proroanstvo unitenja Jeruzalema
21
Dola je Gospodinova rije Jeremiji,
kad je kralj Zedekija poslao k njemu
Pahura, sina Malkijina, i sveenika Sefa-
niju, sina Maasejina, rekavi:
2 Zapitaj, ipak, Gospodina za nas; Nebu-
kadnezar, babilonski kralj, vojuje protiv
nas. Moda napravi Gospodin na nama
jedno od svojih udesa, tako da onaj ode
od nas.
3 Onda im je Jeremija odgovorio: Ovako
recite Zedekiji:
4 Ovako govori Gospodin, Bog Izraelov:
Evo, ja okreem natrag oruje u vaoj ruci,
kojim se borite protiv babilonskog kralja
i protiv Kaldejaca koji vas opsjedaju vani
pred zidom, skupljam ih usred toga gra-
da.
5 Ja vojujem sam na vas rukom podignu-
tom, jakom miicom, gnjevom, jarou i
estinom velikom.
6 Udaram itelje toga grada, ljude i marvu,
kugom velikom da izginu.
7 Onda, govori Gospodin, dajem Zedekiju,
Judina kralja, inovnike njegove i to je
od naroda u tom gradu sve preostalo od
pomora, maa i gladi, u ruke babilonskom
kralju Nebukadnezaru, u ruke njihovim
neprijateljima, u ruke onima koji im rade o
glavi. On e ih otricom maa poubijati bez
smilovanja, bez milosra, bez milosti.
8 Reci tomu narodu ovo: Ovako govori
Gospodin: Evo, ja stavljam pred vas put k
ivotu i put k smrti!
9 Tko ostane u tom gradu, gine od maa,
gladi ili kuge! Tko izie i preda se Kaldej-
cima koji vas opsjedaju, ostaje na ivotu i
ima svoj ivot kao plijen!
10 Jer upravljam svoje lice protiv toga
grada na nesreu, a ne na spasenje, govori
Gospodin! U ruke babilonskom kralju bit e
predan; on e ga spaliti.
11 Kraljevskoj kui Judinoj reci: ujte
rije Gospodinovu,
12 vi od kue Davidove! Ovako govori
Gospodin: Svako jutro drite sud prave-
dan! Izbavljajte potlaenoga iz ruku tlai-
telja! Inae plane moj gnjev kao oganj i gori
da se ne ugasi zbog zloe djela vaih.
13 Evo, ja u na tebe, itelju doline, hridine
u ravnici, govori Gospodin! Vi govorite:
Tko dolazi k nama, tko prodire u domove
nae?
14 Ja vas isplaujem kako zasluuju vaa
djela, govori Gospodin! Stavljam oganj na
umu njezinu; sve on prodire to je oko
nje.
Prijetnja kraljevskoj kui
22
Ovako govori Gospodin: Sii na
dvor Judina kralja, objavi ondje ovu
rije!
2 I reci: uj rije Gospodinovu, kralju Ju-
din, koji sjedi na prijestolju Davidovu, ti,
inovnici tvoji i tvoj narod to ulazi na ova
vrata!
3 Ovako govori Gospodin: inite pravo
i pravednost! Izbavljajte potlaenoga iz
ruku tlaitelja! Doljaka, sirotu i udovicu ne
zapostavljajte! Ne inite nasilja! Ne prolije-
vajte nedune krvi na ovom mjestu!
4 Ako posluate ovu zapovijed, ulazit e na
vrata ove kue kraljevi koji sjede na prije-
stolju Davidovu, na kolima i na konjima, on,
inovnici njegovi i njegov narod.
5 Ako li ne posluate ovih zapovijedi, za-
kleo sam se sam sobom, govori Gospodin:
da e ovaj dvor biti ruevina.
6 Jest, ovako govori Gospodin o dvoru
Jeremija
550
Judina kralja: Kao Gilead bila si mi, kao
vrhunac Lebanon! Ali zaista, napravit u
te pustinjom, gradom u kojem se ne pre-
biva.
7 Spremam unititelje protiv tebe: mueve
i oruje. Posjei e tvoje krasne cedre i
pobacati ih u oganj.
8 Kad onda mnogi ljudi prolaze pokraj toga
grada i zapitaju jedan drugoga: Zato
je Gospodin ovo napravio od toga grada
velikoga?
9 Onda e odgovoriti: Jer je postao nevje-
ran zavjetu s Gospodinom, svojim Bogom,
klanjao se drugim bogovima i sluio je
njima.
10 Ne plaite za mrtvacem i ne alite ga,
nego plaite za onim koji odlazi, da se vie
nikada ne vrati kui, da vie nikada ne vidi
svoje domovine!
11 Jer ovako govori Gospodin o alumu,
sinu Josije, Judina kralja, koji je mjesto
svojega oca Josije bio postao kralj: Koji
ode iz ovoga mjesta, ne vraa se vie na-
trag.
12 Nego e umrijeti u mjestu kamo su ga
odveli u ropstvo, a ove zemlje nee vie
vidjeti.
13 Teko onome koji gradi svoju kuu ne-
pravedno i svoje odaje po nepravdi, koji
puta svojega blinjega da radi nizato,
ustee mu njegovu plau!
14 Koji govori: Ja u graditi sebi prostranu
kuu i prostrane spreme. Probija sebi pro-
zore, oblae cedrom i mae crvenilom.
15 Jesi li postao kralj da se ograuje zgra-
dama od cedra? Nije li i tvoj otac jeo i pio,
pa ipak je inio pravo i pravednost? I bilo
mu je dobro.
16 Pribavljao je pravicu potlaenomu i si-
romahu, bilo je onda dobro. Nije li to mene
poznavati, govori Gospodin!
17 Ali tvoje oko i srce ne ide za tim nego
samo za dobitkom svojim i da prolijeva
krv nedunu i da tlai i ugnjetava.
18 Zato govori Gospodin o Jojakimu, sinu
Josije, kralju Judinu: Ne pjeva mu se tualj-
ka mrtvaka: Ah, brate moj! ili Ah, sestro
moja! Ne pjeva mi se tualjka mrtvaka:
Ah, gospodaru! ili Ah, presvijetli!
19 Bit e mu pokop magarei; izvuku ga i
bace ga van pred vrata jeruzalemska.
20 Popni se na Lebanon, tuguj glasno i
jaui glasno u Baanu! Od gora Abarim
neka prodre ovdje jauk tvoj, jer su satrveni
svi prijatelji tvoji!
21 Nagovarao sam te kad ti je jo bilo do-
bro. Ti si govorila: Neu da sluam! To je
bilo tvoje ponaanje od mladosti, jer nika-
da nisi htjela sluati mojega glasa.
22 Odnosi vihor sve pastire tvoje. Prijatelji
tvoji idu u progonstvo. Jest, sada si u sra-
moti i ponienju zbog sve svoje zloe.
23 Koja sada stoluje na Lebanonu, koja
savija gnijezdo na cedrima, kako e je-
cati kad ti dou muke i bolovi kao rodilji!
24 Tako da sam iv, govori Gospodin, kad
bi Jehonija, sin Jojakimov, kralj Judin, bio
i prsten peatni na mojoj desnoj ruci, otr-
gnuo bih ga odatle.
25 Dajem te u ruke onima koji ti rade o gla-
vi, u ruke onima od kojih se zgrozi, u ruke
Nebukadnezaru, babilonskom kralju, i u
ruke Kaldejcima.
26 Istjerat u tebe i tvoju majku, koja te je
rodila, u zemlju tuu, gdje se niste rodili i
ondje ete pomrijeti.
27 U zemlju u koju se ivo ele vratiti, ne
vraaju se nikada.
28 Je li taj ovjek Jehonija kao posuda to
se zanemari i baci, kao sprava koju nee
nitko? Zato je bio istjeran, on sa svojim
rodom, i baen u zemlju koju nisu pozna-
vali?
29 Zemljo, zemljo, zemljo uj rije Gospo-
dinovu!
30 Ovako govori Gospodin: Zapiite toga
ovjeka kao bez djece, kao ovjeka kome
za njegova ivota nita ne polazi za rukom,
jer ni jednomu od roda njegova ne uspijeva
sjesti na prijestolje Davidovo i onda vladati
u Judi.
Lani proroci
23
Teko pastirima koji putaju da ovce
moje pae zalutaju i da se rastru,
govori Gospodin!
2 Zato ovako govori Gospodin, Bog Izrae-
lov, protiv pastira koji uvaju moj narod: Vi
ste moje ovce rastjerali i rasprili i niste se
brinuli za njih. Sad ja pohaam vas za vaa
zla djela, govori Gospodin!
3 Skupljam ostatak svojih ovaca iz svih ze-
malja kamo sam ih prognao i vodim ih opet
na panjak njihov, da rastu i mnoe se.
4 Postavit u im pastire koji e ih uvati.
One se vie nee bojati, nee se straiti i
rasuti, govori Gospodin!
5 Zaista, dolazi vrijeme, govori Gospodin,
kad u podignuti Davidu pravu Mladicu.
On e biti Kralj i vladat e pun mudrosti.
Pravo i pravednost init e u zemlji.
6 Spasenje nalazi Judi u dane njegove i
Izrael prebiva u srei. Ime kojim ga zovu bit
e: Gospodin je Pravednost naa.
7 Zato evo, doi e dani, govori Gospodin,
kad se vie nee govoriti: Kao to je iv
Gospodin, koji je izveo Izraelove sinove iz
Egipta!
8 Nego: Kao to je iv Gospodin, koji je
kui Izraelovoj povratio i doveo pripadnike
Jeremija
551
njihove, iz sjeverne zemlje i iz svih zemalja
kamo ih je prognao. Onda e opet prebi-
vati u svojoj zemlji!
9 O prorocima: Moje srce puca mi u tijelu,
dru sva uda moja. Kao pijan sam, kao
ovjek koga je osvojilo vino, zbog Gospo-
dina, zbog njegovih svetih rijei.
10 Jer je zemlja puna preljubnika. Pod pro-
kletstvom tuguje zemlja, posuila se trati-
na na panjaku. Zloin je njihova tenja, i
nepravda je njihova snaga.
11 Jest, i prorok i sveenik opaki su. I u
domu svojem moram nai zlou njihovu,
govori Gospodin!
12 Zato neka im je njihov put kao sklisko
tlo. U tami neka se srue i padnu na njega!
Jer nosim na njih nesreu u godini poho-
enja njihova, govori Gospodin!
13 Gledao sam mnoge ludosti proroka sa-
marijskih: prorokovali su Baalom i zavodili
Izraela, moj narod.
14 Ali strahotu vidim u proroka jeruzalem-
skih: prave preljub, govore lai i utvruju
zloince da se ni jedan ne odvrati od svoje
zloe. Svi su mi kao Sodoma, itelji njegovi
kao Gomora.
15 Zato ovako govori Gospodin vojska
protiv proroka: Evo, ja u ih hraniti pelinom
i napajat u ih otrovnom vodom, jer je od
proroka jeruzalemskih izila opakost po
cijeloj zemlji.
16 Ovako govori Gospodin vojska: Ne
sluajte rijei proroka koji vam prorokuju!
Oni vas samo zaluuju, objavljuju samo
vienja koja su sami izmislili, to nije izalo
iz usta Gospodinovih.
17 Onima, koji preziru rije Gospodinovu,
obeavaju stalno: Imat ete mir! Svima
koji idu u prkosu svojega srca, govore:
Nesrea ne dolazi na vas!
18 Jest, tko je stajao u Vijeu Gospodinovu
da ga je vidio da je uo njegovu rije? Tko
je njegovu rije dosluhnuo i uo?
19 Evo, udara vihor Gospodinov, njegov
gnjev, vihor umi povrh glave bezbonika!
20 Ne odvraa se srdba Gospodinova dok
nije to izvrio, dok nije ispunio to je u srcu
naumio. Na svretku dana spoznat ete to
jasno.
21 Nisam poslao te proroke, pa ipak tre.
Nisam govorio njima, pa ipak prorokuju.
22 Sad bi bili stajali u mojem Vijeu, govo-
rili bi mojem narodu moje rijei, odvraali
bi ga od zla njegova puta i od bezbonih
njegovih djela.
23 Jesam li ja Bog koji samo vidi u blizini,
govori Gospodin, a ne i Bog u daljini?
24 Moe li se tko sakriti tako tajno da ga ja
ne bih vidio, govori Gospodin! Ne ispunjam
li ja nebo i zemlju, govori Gospodin!
25 uo sam to govore proroci koji proro-
kuju la u moje Ime: Imao sam jedan san,
jedan san.
26 Dokle e to jo trajati? Imaju li proroci
koji prorokuju la i govore to sami izmisle,
namisao.
27 Misle li oni da e napraviti da moj narod
zaboravi moje Ime uza sne njihove koje
pripovijedaju jedan drugome, kao to su
zaboravili njihovi oci moje Ime uz Baala?
28 Prorok, koji ima jedan san, pripovijeda
jedan san. A tko ima moju rije, navjeuje
uistinu moju rije. to ima zajedniko sla-
ma sa zrnom, govori Gospodin!
29 Nije li moja rije kao oganj, govori Gos-
podin, kao malj to razbija hridine?
30 Zato evo, ja sam protiv tih proroka, go-
vori Gospodin, koji jedan drugomu kradu
moje rijei.
31 Evo, ja sam protiv proroka, govori Gos-
podin, koji samo brbljaju svojim jezikom
i govore: Govori Gospodin to nazivaju
rijeju Bojom.
32 Evo, ja sam protiv proroka koji sanjaju
lai, govori Gospodin, i to navjeuju i moj
narod zavode laima svojim i brzinom
svojom. Ja ih nisam poslao, niti sam im
zapovjedio. Oni ne mogu ba nita koristiti
tom narodu, govori Gospodin!
33 Ako te zapita ovaj narod, ili prorok ili
sveenik, rekavi: to je breme Gospodi-
novo? onda im odgovori: Kakvo breme?
Ja u vas odbaciti, govori Gospodin!
34 Proroka, sveenika i onoga koji od na-
roda govori: Breme Gospodinovo, ja u
kazniti zajedno s kuom njegovom.
35 Ovako ete jedan drugome i meu
sobom govoriti: to je odgovorio Gospo-
din? ili to je rekao Gospodin?
36 Izreku breme Gospodinovo ne rabite
vie, jer je svakome breme njegova vlastita
rije. Vi izvrete rijei Boga ivoga, Gospo-
dina vojska, naega Boga.
37 Ovako ete pitati proroka: to ti je
odgovorio Gospodin? i to je rekao Gos-
podin?
38 Ako li govorite: Breme Gospodinovo!
onda govori Gospodin: Jer rabite tu rije
Breme Gospodinovo premda sam vam
zapovjedio: Ne govorite Breme Gospo-
dinovo!
39 Zato evo, ja u vas uzeti i odbaciti od
svojega lica, vas i grad koji sam dao vama
i vaim ocima.
40 I navalit u na vas porugu vjenu i sra-
motu vjenu to se ne zaboravlja.
Sudbina Judina primjer koarice za smokve
24
Gospodin mi je dao vidjeti ovo: ko-
arice smokava stajale su pred do-
Jeremija
552
mom Gospodinovim kad je Nebukadnezar,
babilonski kralj, bio iz Jeruzalema odveo i
u Babilon doveo Jehoniju, sina Jojakimo-
va, Judina kralja, i vladare Judine zajedno
s kovaima i bravarima.
2 U jednoj su koarici bile smokve vrlo do-
bre, sline ranim smokvama; u drugoj su
koarici bile vrlo loe smokve, koje se nisu
mogle jesti; tako su bile loe.
3 Gospodin me zapitao: Jeremija to vi-
di? Ja sam odgovorio: Smokve! Dobre
su smokve vrlo dobre; loe su vrlo loe,
tako loe da se ne mogu jesti.
kavi:
Kao te dobre smokve, tako u milostivo
pogledati zarobljenike iz Jude to sam ih
odaslao iz ovoga mjesta u zemlju Kalde-
jaca.
6 Svoje oko puno milosti okrenut u na njih
i opet ih dovesti u ovu zemlju, sazidati ih i
vie ih ne razarati, zasaditi ih i vie ih ne
poupati.
7 I dat u im razbor da spoznaju da sam
ja Gospodin. Oni e biti moj narod, i ja u
biti njihov Bog, ako se obrate k meni svim
srcem.
8 Ali kao te loe smokve, to su tako loe
da se ne mogu jesti, tako govori Gospodin,
tako u napraviti Judina kralja Zedekiju
zajedno s njegovim glavarima i ostacima
iz Jeruzalema, to su ostali u ovoj zemlji ili
su se nastanili u Egiptu.
9 Napravit u ih strailom nesree za sva
kraljevstva zemaljska, porugom, sramo-
tom, ruglom i kletvom po svim mjestima
kamo u ih protjerati.
10 Poslat u na njih ma, glad i kugu dok
se sasvim ne iskorijene iz zemlje koju sam
dao njima i njihovim ocima.
Sedamdesetgodinje Judino ropstvo
25
za sav Judin narod u etvrtoj godini
Jojakima, sina Josijina, Judina kraljabila
je to prva godina vladanja babilonskog
kralja Nebukadnezara.
2 Prorok Jeremija objavio ju je svem naro-
du Judinu i svim iteljima jeruzalemskim,
rekavi:
3 Od trinaeste godine Josije, sina Amo-
nova, Judina kralja, sve do dananjega
dana ve dvadeset i tri godine dolazila mi
je Gospodinova rije i govorio sam vam
neumorno, ali vi niste sluali.
4 I Gospodin vam je neumorno slao sve
svoje sluge i proroke, ali vi niste sluali, niti
ste prignuli svojega uha da ih ujete.
5 Oni su vam govorili: Vratite se svaki sa
svojega zla puta i od svojih nevaljalih dje-
la, pa ete ostati i prebivati u zemlji koju
je Gospodin dao vama i vaim ocima za
vjena vremena!
6 Ne trite za drugim bogovima da im slu-
ite i da im se klanjate! Ne draite me na
srdbu loim djelima svojih ruku, da vas ne
udarim nesreom!
7 Ali me vi niste posluali, govori Gospo-
din, draili ste me na srdbu loim djelom
svojih ruku, na propast svoju.
8 Stoga ovako govori Gospodin vojska: Jer
niste posluali moje rijei,
9 evo, ja u poslati po sve narode sjeverne,
i po Nebukadnezara, babilonskog kralja,
svojega slugu. Pustit u ih da navale na tu
zemlju i na itelje njezine i na sve te narode
okolne, zatrt u ih i napravit u ih uasom,
ruglom i pustoi vjenom.
10 Napravit u da prestane meu njima
glas radosti i glas veselja, poklik zaruni-
kov i poklik zarunice, lupa mlina i svjetlost
svjetiljke.
11 Sva e ta zemlja postati pustinja i pu-
sto; i ti e narodi sluiti babilonskom kra-
lju sedamdeset godina.
12 Onda e se dogoditi, kad se navri se-
damdeset godina, da u na babilonskom
kralju i onom narodu, govori Gospodin, i
na zemlji Kaldejaca kazniti njihovu krivnju
i napravit u je pustoi vjenom.
13 Pustit u da se na toj zemlji ispune sve
moje rijei to sam ih rekao o njoj, sve to
stoji napisano u ovoj knjizi, to je proroko-
vao Jeremija za sve narode.
14 Jer e i oni sluiti monim narodima i
silnim kraljevima. Po djelima njihovim i po
djelima njihovih ruku platit u njima.
15 Jer ovako mi govori Gospodin, Bog
Izraelov: Uzmi iz moje ruke ovu au gnjev-
noga vina i daj da se napiju iz nje svi narodi
kojima te poaljem.
16 Neka piju, teturaju i smueni postanu
pred maem koji u poslati meu njih!
17 Uzeo sam au iz ruke Gospodinove i
dao sam da piju iz nje svi narodi kojima me
je poslao Gospodin.
18 Jeruzalem i gradovi Judini, njihovi kra-
ljevi i glavari, da budu pustinja, uas, ruglo
i prokletstvo, kako je danas.
19 Faraon, egipatski kralj, inovnici njego-
vi, glavari njegovi i sav njegov narod;
20 sva mjeavina naroda, svi kraljevi ze-
mlje Uza, svi kraljevi zemlje filistejske:
od Akelona, Gaze, Ekrona i ostatak od
Adoda;
21 Edom, Moab i Amonci;
22 svi kraljevi Tira, svi kraljevi Sidona i svi
kraljevi primorja preko mora;
23 Dedan, i Tema, Buz i svi s oianim tje-
Jeremija
553
menom;
24 svi kraljevi Arabije i svi kraljevi mjeavi-
ne naroda to prebivaju u pustinji;
25 svi kraljevi Zimrija, svi kraljevi Elama, svi
kraljevi Medije;
26 svi kraljevi sjeverni, blizu i daleko, kako
jedan tako drugi, sva kraljevstva svijeta,
koliko ih ima na zemlji. A kralj aak mora
piti iza njih.
27 Reci im: Ovako govori Gospodin vojska,
Bog Izraelov: Pijte, opijte se, bljujte i padaj-
te da ne ustanete, pred maem koji aljem
meu vas!
28 Ako li bi se nekali uzeti au iz tvoje
ruke da piju, onda im reci: Ovako govori
Gospodin vojska: Vi morate ipak piti!
29 Zaista, kad ponem s kaznenim sudom
kod grada koji se zove mojim imenom, zar
ete vi izii slobodni? Neete ostati bez
kazne, jer u podii ma na sve itelje ze-
mlje, govori Gospodin vojska.
30 Objavi im sve ove rijei i reci im: Vie s
visine Gospodin, iz svetoga stana svojega
puta da zagrmi njegov glas! Gromovnim
glasom vie preko panjaka, kao kod ga-
enja groa podie vrisku na sve itelje
zemlje.
31 Do na kraj svijeta prodire glas, jer Gos-
podin podie tubu protiv naroda. Ide na
sud sa svakim tijelom. Bezbonike predaje
mau, govori Gospodin!
32 Ovako govori Gospodin vojska: Evo,
nevolja koraa od naroda do naroda. Silan
se vihor die s krajeva zemlje.
33 Pobijeni od Gospodina lee u onaj dan
od jednoga kraja zemlje do drugoga. Nee
biti oplakani, nee se pokupiti, nee groba
nai. Slue kao gnoj na njivi.
34 Jauite, pastiri, i tugujte! Valjajte se po
prahu, glavari stada! Dani su tu da vas po-
kolju. Padate kao izabrani jarci.
35 Utoita ne nalaze pastiri, ni spasenja
glavari stada.
36 uj, kako viu pastiri! Kako jauu gla-
vari stada, jer Gospodin unitava pau
njihovu.
37 Nestaju mirni travnjaci od estine gnje-
va Gospodinova.
38 Lav ostavlja skrovite svoje, jer je nji-
hova zemlja postala i pustinja od krvnoga
maa, od jarosti gnjeva njegova.
Jeremija spaen od smrti
26
U poetku vladanja Jojakima, sina
Josijina, Judina kralja, dola je ova
rije od Gospodina, rekavi:
2 Ovako govori Gospodin: Stani u trijemu
Gospodinova doma! Objavi svima koji su
doli iz Judinih gradova da se poklone u
Gospodinovu domu, i reci im sve rijei koje
sam ti zapovjedio; ne izostavljaj ni rijei!
3 Moda posluaju i vrate se sa svojega zla
puta. Onda e mi se saaliti zbog nesree
koju im mislim napraviti zbog zlih djela
njihovih.
4 Reci im: Ovako govori Gospodin: Ako
me ne posluate i ne idete po zapovijedima
koje sam vam dao,
5 i ne posluate rijei proroka, mojih sluga,
koje neprestano aljem k vama, premda ih
ne sluate,
6 onda u postupati s kuom ovom kao sa
Silom i grad u ovaj napraviti kletvom za
sve narode na zemlji.
7 Sveenici, i proroci i sav narod uli su
kako im Jeremija u Gospodinovu domu
izree ove rijei.
8 I kad je Jeremija bio objavio sve to mu
je Gospodin zapovjedio da objavi svemu
narodu, ulovili su ga sveenici i proroci i
sav narod viui: Mora poginuti!
9 Zato objavljuje u Ime Gospodinovo:
Bit e ovoj kui kao Silu. Ovaj e grad
pasti u ruevine i nitko vie nee prebivati
u njemu? I sav se narod u Gospodinovu
domu skupi protiv Jeremije.
10 Kad su glavari Judini uli za ovaj sluaj,
uzali iz kraljevskog dvora u Gospodinov
dom i sjeli su pred nova vrata Gospodinova
doma.
11 Sveenici i proroci su izjavili pred glava-
rima i cijelim narodom: Ovaj je ovjek za-
sluio smrt, jer je prorokovao protiv ovoga
grada, kao to ste uli svojim uima.
12 A Jeremija je izjavio pred svim glava-
rima i cijelim narodom: Gospodin me je
poslao da protiv ove kue i protiv ovoga
grada objavim sve rijei to ste ih uli.
13 Zato popravite svoje putove i svoja
djela i posluajte glas Gospodina, svojega
Boga! Onda e se saaliti Gospodinu zbog
nesree kojom vam je zaprijetio.
14 A ja sam u vaim rukama, inite od mene
to mislite da je dobro i pravo!
15 Samo znajte: Ako me ubijete, krv ne-
dunu stavljate na sebe i na ovaj grad i na
itelje njegove, jer me je, zaista, poslao
Gospodin k vama da vam objavim sve ove
rijei.
16 Onda su izjavili glavari i sav narod sve-
enicima i prorocima: Ovaj ovjek nije
zasluio smrt, jer nam je govorio u Ime
Gospodina, naega Boga.
17 Neki su od starjeina zemaljskih ustali i
rekli skupljenomu mnotvu:
18 Mikah iz Moreeta ustao je kao prorok
u vrijeme Judina kralja Ezekije. On je obja-
vio svemu narodu Judinu: Ovako govori
Gospodin vojska: Sion e se preorati u nji-
vu, Jeruzalem e biti hrpa ruevina, a gora
Jeremija
554
doma kao visoka uma!
19 Je li ga zato ubio Ezekija, kralj Judin, ili
itko u Judi? Nisu li se dapae prestraili
Gospodina i gledali da umilostive Gos-
podina? I raalilo se Gospodinu to im je
zaprijetio nesreom. A mi, zar da napravi-
mo tako veliku nepravdu na svoju vlastitu
tetu?
20 Onda je stupio jo jedan drugi prorok
u Ime Gospodinovo, Urija, sin emaje iz
Kirjat-Jearima. On je prorokovao protiv
ovoga grada i protiv ove zemlje isto onako
kao Jeremija.
21 Kad su kralj Jojakim, sve vojskovoe
njegove i svi glavari uli govore njegove,
traio ga je kralj da ga ubije. I kad je Urija
uo za to, prestrai se i pobjegne i doao
je u Egipat.
22 A kralj Jojakim poslao ljude u Egipat,
Elnatana, sina Akborova, i neke druge s
njim.
23 Oni su izveli Uriju iz Egipta i doveli ga
kralju Jojakimu, koji ga je dao ubiti maem
i njegovo mrtvo tijelo dao baciti na groblje
prostoga naroda.
24 A ruka Ahikama, sina afanova, bila je
uz Jeremiju da ga ne predaju u ruke naro-
du, da ga pogube.
Nebukadnezarov jaram
27
U poetku vladanja Zedekija, sina
Josijina, Judina kralja, dola je ova
rije od Gospodina, rekavi:
2 Ovako mi je rekao Gospodin: Napravi
sebi uad i jaram stavi sebi oko vrata!
3 Poalji to isto edomskom kralju, i moap-
skom kralju, i amonskom kralju, i tirskom
kralju i sidonskom kralju po poslanicima,
koji su doli u Jeruzalem Zedekiji, kralju
Judinu!
4 Daj im ovu zapovijed za njihove gospo-
dare: Ovako govori Gospodin vojska, Bog
Izraelov; recite svojim gospodarima:
5 Ja sam stvorio zemlju, ljude i ivotinje na
zemlji svojom veliko snagom i svojom ru-
kom podignutom i dajem ih kome ja hou.
6 Sada dajem sve te svoje zemlje sluzi Ne-
bukadnezaru, babilonskom kralju. I polj-
ske ivotinje dajem mu da mu slue.
7 Svi narodi neka mu budu podloni, nje-
govom sinu i njegovo unuku, dok doe vri-
jeme i njegovoj zemlji, da ga pokore moni
narodi i veliki kraljevi.
8 I bit e narod, i kraljevstvo to nee sluiti
babilonskom kralju Nebukadnezaru i nee
saviti iju svoju u jaram babilonskog kra-
lja, taj u narod kazniti, govori Gospodin,
pohoditi maem, glau i kugom, dok ga
posve ne pokorim njegovom rukom.
9 Zato ne sluajte svojih proroka, ni vraa-
ra, ni sanjaa, ni gatara i ni arobnjaka, koji
vam govore: Neete sluiti babilonskom
kralju!
10 Jer vam oni prorokuju lai da vas odve-
du iz zemlje vae, da propadnete kad bih
vas ja odbacio.
11 A narod koji savije iju svoju pod jaram
babilonskog kralja i da mu slui ostavit u
mirno na njegovoj zemlji, govori Gospodin,
da je obrauje i prebiva u njoj.
12 Zedekiji, kralju Judinu, rekao sam isto
tako: Savijte iju svoju pod jaram babilon-
skog kralja! Budite podloni njemu i njego-
vu narodu, pa ete ostati na ivotu!
13 Zato da poginete, ti i tvoj narod, od
maa, gladi i kuge, kako je zaprijetio Gos-
podin narodu koji nee sluiti babilonskom
kralju?
14 Ne sluajte rijei proroka koji vam go-
vore: Neete sluiti babilonskom kralju, jer
vam oni prorokuju lai.
15 Ja ih nisam poslao, govori Gospodin,
oni vam lano prorokuju u moje Ime, da
vas odbacim i da propadnete zajedno s
prorocima koji su vam prorokovali.
16 Sveenicima i svemu narodu rekao
sam: Ovako govori Gospodin: Ne sluajte
rijei svojih proroka koji vam prorokuju
ovako: Zaista, posue Gospodinova doma
doskora e se vratiti iz Babilona, jer vam
oni prorokuju lai.
17 Ne sluajte ih! Budite podloni babilon-
skom kralju, pa ete ostati na ivotu! Zato
da ovaj grad bude hrpa ruevina?
18 Ako su proroci i ako je Gospodinova
rije u njih, neka mole Gospodina vojska
da posue to je jo ostalo u Gospodinovu
domu i na dvoru Judina kralja i u Jeruzale-
mu, ne doe jo u Babilon.
19 Jer ovako govori Gospodin vojska za
stupove, more, podnoja i ostalo posue
to je ostalo u ovom gradu,
20 to Nebukadnezar, babilonski kralj, nije
uzeo sobom kad je odveo Jehoniju, sina
Jojakimova, Judina kralja, iz Jeruzalema u
Babilon zajedno sa svim velikaima i Judi-
nim i jeruzalemskim.
Izraelov, za posue to je jo ostalo na
dvoru Judina kralja i u Jeruzalemu:
22 U Babilon e se odnijeti i ondje e osta-
ti do dana kad ih opet pogledam, govori
Gospodin, i dadem ih donijeti i na ovo mje-
sto vratiti.
Lani prorok Hananija
28
One godine, u poetku vladanja
Zedekije, Judina kralja, etvrte go-
dine, petoga mjeseca, rekao mi prorok
Hananija, sin Azurov iz Gibeona, u Gos-
Jeremija
555
podinovu domu pred sveenicima i svim
narodom:
Izraelov: Slomio sam jaram babilonskog
kralja!
3 Jo dvije godine i onda donosim natrag
na ovo mjesto sve posue Gospodinova
doma koje je Nebukadnezar, babilonski
kralj, uzeo s ovoga mjesta i odnio u Babi-
lon.
4 I Jehoniju, sina Jojakimova, Judina kra-
lja, i sve zarobljenike Judine koji su doli
u Babilon, ja u dovesti natrag na ovo
mjesto, govori Gospodin, jer trgam jaram
babilonskog kralja.
5 A prorok Jeremija je odgovorio proroku
Hananiji pred sveenicima i pred svim na-
rodom to je stajao u Gospodinovu domu.
6 Prorok Jeremija je rekao: Zaista, Gos-
podin neka to dade, neka Gospodin ispuni
tvoju rije to si je objavio! Neka vrati
natrag posue Gospodinova doma i sve
zarobljene iz Babilona na ovo mjesto!
7 Ali uj ovu rije koju ja dovikujem u ui
tebi i svemu narodu!
8 Proroci, koji su bili prije mene i prije
tebe od davnine, prorokovali su monim
zemljama i velikim kraljevstvima rat, glad
i kugu.
9 Ali kad prorok prorie sreu, spoznat e
je tek kad se ispuni proroanstvo, da je
Gospodin zaista poslao proroka.
10 Onda uzeo prorok Hananija jaram s vra-
ta proroka Jeremije i rastrgao ga;
11 Pritom je rekao Hananija pred svim na-
rodom: Ovako govori Gospodin: Isto tako
trgam jaram Nebukadnezara, babilonskog
kralja, i roku od dvije godine na vratu svih
naroda. Prorok Jeremija je otiao svojim
putom.
12 Poto je prorok Hananija bio rastrgao
jaram na vratu proroka Jeremije, dola je
Gospodinova rije Jeremiji, rekavi:
13 Idi i reci Hananiji: Ovako govori Gos-
podin: Slomio si jaram drveni, ali si mje-
sto njega napravio jaram eljezni!
Izraelov: eljezni jaram stavljam oko vrata
svim tim narodima; oni e sluiti Nebukad-
nezaru, babilonskom kralju. Dajem mu i
poljske ivotinje.
15 I prorok Jeremija je rekao proroku Hana-
niji: uj, Hananija, Gospodin nije poslao
tebe, a ti zavodi ovaj narod da stavi svoje
uzdanje u lai.
16 Zato govori Gospodin: Evo, ja te ukla-
njam iz zemlje. Jo ove godine umrijet e,
jer si propovjedao pobunu protiv Boga.
17 I prorok Hananija je umro one godine,
sedmoga mjeseca.
Jeremijino pismo zarobljenicima u Babilonu
29
Ovo su rijei pisma koje je poslao
prorok Jeremija iz Jeruzalema pre-
ostalim jo starjeinama zarobljenika, sve-
enicima, prorocima i svemu narodu, koji
je odveo Nebukadnezar iz Jeruzalema u
Babilon.
2 To se dogodilo kad su otili iz Jeruzalema
kralj Jehonija, kraljica majka, dvorjani, gla-
vari Judini i jeruzalemski, kovai i bravari.
3 Po Elasi, sinu afanovu, i Gemarji, sinu
Hilkijinu, koje je poslao u Babilon Zedekija,
kralj Judin, Nebukadnezaru, babilonskom
kralju:
Izraelov, svim zarobljenicima koje sam dao
odvesti iz Jeruzalema u Babilon.
5 Gradite kue i stanujte u njima! Sadite
vrtove i jedite njihove plodove!
6 Uzimajte ene i imajte sinove i keri! Uzi-
majte za svoje sinove ene i dajite svojim
kerima mueve da oni dobiju sinove i ke-
ri! Mnoite se ondje i ne umanjujte se!
7 Traite blagostanje gradu u koji sam vas
odveo i molite se za njega Gospodinu, jer
blagostanje njegovo, vae je blagostanje.
Izraelov: Nemojte da vas zalude vai pro-
roci koji su meu vama i vai vraari! Ne
sluajte sanjare svoje, koji sami govore da
sanjaju!
9 Jer vam oni prorokuju lai u moje Ime. Ja
ih nisam poslao, govori Gospodin!
10 Jer ovako govori Gospodin: Kad se
navri punih sedamdeset godina, pohodit
u vas i izvrit u na vama rije spasenja i
vratit u vas na ovo mjesto.
11 Jer ja znam namisli koje imam za vas,
govori Gospodin, namisli su za mir, a ne na
nesreu, da vam dadem budunost punu
pouzdanja.
12 Onda ete me zazvati i ii meni se po-
moliti, i ja u vas usliati.
13 Trait ete me i nai ete me kad me
potraite svim svojim srcem.
14 I dat u vam da me naete, govori Gos-
podin! Okrenut u vau sudbinu i skupit u
vas iz svih naroda i iz svih mjesta kamo sam
vas prognao, govori Gospodin, i dovest
u vas natrag na mjesto odakle sam vas
odveo u ropstvo.
15 Ali vi govorite: Gospodin nam je podi-
gnuo proroke u Babilonu.
16 A Gospodin govori ovako o kralju, koji
sjedi na prijestolju Davidovu i o svemu
narodu koji jo stoji u ovom gradu, o vaoj
brai to nisu otila s vama u ropstvo:
pustit u na njih ma, glad i kugu i napravit
u ih kao loe smokve to su odvie loe
Jeremija
556
da bi se mogle jesti.
18 Progonit u ih maem, glau i kugom
i napravit u ih strailom za sva kraljev-
stva zemaljska, kletvom, uasom, ruglom
i porugom kod svih naroda kamo sam ih
otjerao.
19 Zato, jer nisu posluali rijei mojih,
govori Gospodin, kad sam im neprestano
slao svoje sluge, proroke, ali ih niste poslu-
ali, govori Gospodin!
20 Stoga sad ujte rije Gospodinovu, vi
svi zarobljenici, koje sam dao odvesti iz
Jeruzalema u Babilon!
Izraelov, o Ahabu, sinu Kolajinu, i o Ze-
dekiji, sinu Maasejinu, koji vam prorokuju
lai u moje Ime: Evo ja ih predajem u ruke
Nebukadnezaru, babilonskom kralju. On
e ih dati pogubiti pred vaim oima.
22 Onda e kod svih zarobljenika Judinih
koji su u Babilonu, zavladati kletva: Neka
od tebe napravi Gospodin kao od Zedekije
i Ahaba, koje je babilonski kralj dao spriti
na ognju!
23 Jer su oni inili zlo u Izraelu i poinili
preljub sa enama prijatelja svojih, i u moje
Ime navjeivali lane rijei to im ih ni-
sam zapovjedio. Ja znam to i svjedok sam
tomu, govori Gospodin!
24 Govorit e i emaji, Nehelamcu, i reci
mu:
Izraelov: Jer si u svoje vlastito ime poslao
pismo svemu narodu u Jeruzalemu i sve-
eniku Sefaniji, sinu Maasejinu, i svima
sveenicima ovoga sadraja:
26 Gospodin te je postavio sveenikom
na mjesto sveenika Jojade, tako da ima
slubenika u Gospodinovu domu za paziti
na svakoga bezumnika koji dri sebe za
proroka, da ga stavi u klade i u eljeza
oko vrata.
27 Pa zato ne istupa protiv Jeremije iz
Anatota, koji vam prorie?
28 Zar nam nije poslao u Babilon vijest
ovoga sadraja: Dugo e jo trajati! Gra-
dite kue i stanujte u njima, sadite vrtove i
uivajte njihove plodove!
29 Sveenik Sefanija proitao je ovo pismo
pred samim prorokom Jeremijom.
30 Dola je Gospodinova rije Jeremiji,
rekavi:
31 Poalji svim zarobljenicima ovu vijest:
Ovako govori Gospodin o emaji, Nehe-
lamcu: Jer vam emaja prorokuje, prem-
da ga ja nisam poslao, i zavodi vas da se
uzdate u lai,
32 Stoga ovako govori Gospodin: Evo, ja
u pohoditi emaju, Nehelamca, i njego-
ve potomke. Nee od njega nitko ostati u
ovom narodu i nee doivjeti sreu koju u
pripraviti svojem narodu, govori Gospodin,
jer je govorio pobunu protiv Gospodina.
Obeanje povratka iz ropstva
30
rekavi:
Napii si u knjigu sve rijei koje ti govo-
rim!
3 Jer evo, dolazi vrijeme, govori Gospodin,
kad u okrenuti sudbinu svojega naroda
Izraela i Jude, govori Gospodin, i dovesti
ih natrag u zemlju koju sam dao njihovim
ocima u posjed.
4 Ovo su rijei koje je rekao Gospodin o
Izraelu i Judi:
5 Jest, ovako govori Gospodin: Viku straha
ujemo, strah je to a ne mir.
6 Pitajte i vidite raaju li muevi, jer, zato
vidim gdje se svaki ovjek podboio ruka-
ma o bedra kao rodilja? Zato su se sva lica
promijenila i poblijedjela?
7 Jao! Silan je onaj dan, nije bilo takva,
vrijeme je nevolje za Jakova. Ipak e se
izbaviti iz nje.
8 U onaj e se dan dogoditi, govori Gos-
podin vojska, da trgam jaram na vratu nje-
govu i rastrgam uad njegovu, te ga vie
nikada ne zarobe stranci.
9 Gospodinu, svojem Bogu, sluit e, svo-
jem kralju Davidu, koga u im podignuti.
10 Ti se onda ne boj, Jakove, slugo moj,
govori Gospodin! Ne boj se, Izraele, jer
evo, ja u te izbaviti iz daleke zemlje, tvoju
djecu iz zemlje ropstva njihova! Jakov e
se vratiti kui i nai mir, ivjet e bez brige
i nitko mu nee smetati!
11 Jest, ja sam s tobom, govori Gospodin,
da te izbavim. Unitit u sve narode, meu
koje sam te razasuo! Ali tebe neu unititi
potpuno, samo u te karati s mjerom. Sa-
svim bez kazne ne mogu te ostaviti!
12 Jer ovako govori Gospodin: Neizljeiva
je tvoja rana, nema lijeka ozljedi tvojoj.
13 Nitko se ne zauzima za bolest tvoju.
Ljekarije nema za ireve, melema nema
za tebe.
14 Zaboravili su te svi ljubavnici tvoji, ne
pitaju nita za tebe. Jest, kako udari ne-
prijatelj, tako sam ja udario tebe kaznom
neumoljivom za veliko bezakonje tvoje.
Silni su grijesi tvoji.
15 to vie zbog rane svoje, zbog neiz-
ljeive bolesti svoje? Za veliko bezakonje
tvojesilni su grijesi tvojija sam ti to na-
pravio.
16 Zato svi koji te prodiru, prodrijet e
se. Svi tvoji neprijatelji idu u ropstvo. Koji
te plijene, bit e oplijenjeni. Sve razbojnike
Jeremija
557
tvoje predat u razbojnicima.
17 Jer u te ozdraviti, rane u ti tvoje ozdra-
viti, govori Gospodin: Jer te, Sione, zovu:
Otjeranom, za koju se vie ne brine nit-
ko.
18 Ovako govori Gospodin: Sad u okrenu-
ti sudbinu atora Jakovljevih, smilovat u
se domovima njegovim. Grad e se sazi-
dati na svojoj gori. Na starom e se mjestu
podignuti tvrava.
19 Iz njih e onda odjekivati hvala i pje-
sma veselih ljudi. Ja u ih umnoiti, ne e
se umanjiti; poastit u ih, nee vie biti
prezreni.
20 Sinovi e njihovi biti kao prije. Zajednica
njihova stoji tvrdo pred menom. Pohodit
u sve neprijatelje njihove.
21 Iz njih e samih izii glavari njihovi. Vla-
dar e njihov doi iz njihove sredine. Ja u
napraviti da mi se moe pribliiti i on e pri-
stupiti k meni, jer tko je taj koji bi se usudio
pristupiti k meni, govori Gospodin!
22 Vi ete biti moj narod, a ja u biti va
Bog.
23 Gle, vihor od Gospodina njegov gnjev
provaljuje, bez prestanka, vihorima othuji
preko glave bezbonika.
24 Strana srdba Gospodinova se ne vra-
a dok on to nije izvrio, dok nije ispunio
naum svojega srca. Na svretku dana to
ete spoznati jasno.
Mesijansko spasenje
31
U ono vrijeme govori Gospodin ja
u biti Bog svim plemenima Izraelo-
vim i oni e biti moj narod.
2 Ovako govori Gospodin: Milost je naao
u pustinji narod to je utekao mau. U svoje
poivalite otiao je Izrael.
3 Iz daljine objavio mi se Gospodin, rekav-
i: Ljubavlju vjenom ljubim te, zato sam ti
tako dugo sauvao milost.
4 Opet ju zidam, i bit e sazidana, djevoj-
ko Izraelova! Opet e se kititi bubnjevima,
izlazit e u veselom kolu!
5 Opet e ti saditi vinograde na brdima
Samarije; sadit e ih poslenici i oni e plod
brati i jesti.
6 Jest, dolazi vrijeme kad e vikati uvar na
gorama Efraimovim: Ustanite, krenite na
Sion Gospodinu, svojem Bogu!
7 Jer ovako govori Gospodin: Pjevajte
u radosti Jakovu, radujte se zbog gla-
ve naroda! Javljajte to, slavite i govorite:
Gospodin je izbavio svoj narod, ostatak
Izraelov.
8 Evo, ja ih dovodim opet iz zemlje sjever-
ne i s krajeva zemlje, meu njima i slijepe i
hrome, trudne i rodilje. U velikom mnotvu
dolaze kui.
9 Dolaze plaui, ja ih pratim i tjeim, vo-
dim ih k potocima, ravnim putom gdje se
ne spotiu, jer sam otac Izraelu. Efraim je
moj prvoroeni sin.
10 ujte, narodi, rije Gospodinovu! Obja-
vite je na najdaljim otocima i recite: Koji je
razasuo Izraela, skuplja ga opet i uva ga
kao pastir svoje stado.
11 Jer je Gospodin spasio Jakova, otkupio
ga iz ruku jaega od njega.
12 Dolaze i pjevaju na visini sionskoj. Sjaju
od radosti zbog spasenja Gospodinova:
zbog ita, zbog vina i ulja, zbog janjadi i
teladi. Njihova je dua kao vrt obilno na-
vodnjen; nee vie trebati tuiti.
13 Onda e se veseliti djevojka u kolu,
mladi i starac zajedno, fer ja u pretvoriti
alost njihovu u radost, nakon boli dajem
im utjehu i veselje.
14 Razblaujem duu sveenikovu pre-
tilinom. Narod je moj nasien darovima
mojim, govori Gospodin!
15 Ovako govori Gospodin: uj, jauk se
uje u Rami, gorko plakanje! Rahela opla-
kuje svoju djecunee se utjeitisvoju
djecu, jer nijedno ne ivi vie.
16 Ovako govori Gospodin: Zabrani svo-
jem glasu tugovanje, svojim oima suze,
jer e tvojoj nevolji biti njezina plaa, go-
vori Gospodin! Oni se vraaju kui iz zemlje
neprijateljske.
17 Budunost tvoja ima nadu, govori Gos-
podin! Djeca se tvoja vraaju natrag u
svoju zemlju.
18 ujem zaista Efraima gdje tuguje: Ka-
znio si me, primio sam kaznu kao poma-
mno govedo. Dovedi me kui, ja u se
obratiti, jer si ti Gospodin, moj Bog.
19 Otkada sam te ostavio, pokajao sam se
za to. Kad sam to uvidio, udarao sam se u
prsa svoja. Crvenim se i sramim se jer mo-
ram okajati sramotu mladosti svoje.
20 Nije li Efraim moj sin ljubljeni, moje dijete
predrago? Kad god mu se zaprijetim, mo-
ram ga se milo spomenuti. Zato za njega
kuca moje srce; ja mu se moram smilovati,
govori Gospodin!
21 Postavi sebi putokaz, napravi sebi zna-
kove putne! Pripazi na cestu, na put kojim
si ila! Djevojko Izraelova, vrati se natrag,
vrati se kui u ove svoje gradove!
22 Dokle e se jo otimati, keri nepokor-
nice? Jer je Gospodin napravio neto novo
u zemlji: ena opkoljava ovjeka.
Izraelov: Ponovno e se u Judinoj zemlji,
u njezinim gradovima govoriti kad okre-
nem sudbinu njihovu: Gospodin neka te
blagoslovi; Boravite pravednosti, Goro
svetosti!
Jeremija
558
24 Juda sa svim gradovima svojim pre-
bivat e u njoj i poljodjelci i oni koji idu za
stadima.
25 Jer ja krijepim umorne, ja nasitim one
to sustaju.
26 U tom sam se probudio i pogledao sam;
san mi je moj bio sladak.
27 Evo, dolazi vrijeme, govori Gospodin,
kad u darovati kui Izraelovoj i kui Judi-
noj potomstvo od ljudi i marve.
28 Kao to sam brino pazio da ih iskorije-
njujem i ruim, da ih razaram i unitavam
i nesreu donosim, tako u sada brino
paziti na to da ih sazidam i zasadim, govori
Gospodin!
29 Nee se vie govoriti u one dane: Kise-
lo groe jeli su oci, a djeci trnu zubi.
30 Ne, svaki e poginuti za svoje vlastite
grijehe. Samo tko sam jede kiselo groe,
tomu e zubi trnuti.
31 Jer evo, dolazi vrijeme, govori Gospo-
din, kad u ustanoviti novi zavjet s kuom
Izraelovom i s kuom Judinom.
32 Ne zavjet kakav sam ustanovio s njiho-
vim ocima kad sam ih uzeo za ruku da ih
izvedem iz Egipta, zavjet koji su prekrili,
premda sam bio mu njihov, govori Gos-
podin!
33 Ne, ovo e biti zavjet koji u utvrditi s ku-
om Izraelovom poslije onih dana, govori
Gospodin: Stavit u svoj zakon u njihovo
srce i upisati ga u duu njihovu. Tako u biti
njihov Bog, i oni e biti moj narod.
34 Oni se vie nee uiti meu sobom, uiti
jedan drugoga: Spoznajte Gospodina!
jer me svi poznaju od najmanjega do naj-
veega, govori Gospodin, jer im opratam
njihovu krivnju i grijeha se njihovih vie ne
sjeam.
35 Ovako govori Gospodin, koji odreuje
sunce za svjetlo po danu, a mjesec i zvi-
jezde postavlja za svjetlo u noi, koji udari
more da zabue valovi njegoviGospodin
vojska Ime je njegovo:
36 Kako malo ove uredbe odstupaju od
mene, govori Gospodin, tako e malo pre-
stati potomstvo Izraelovo biti narod pred
menom zauvijek.
37 Ovako govori Gospodin: Kako se malo
moe nebo gore izmjeriti, i kako se malo
mogu temelji zemaljski dolje istraiti, tako
u malo i ja odbaciti sve potomstvo Izra-
elovo za sve ono to su napravili, govori
Gospodin!
38 Jer evo, dolazi vrijeme, govori Gospodin,
kad e se opet sazidati Gospodinu grad, od
Kule Hananelove do Ugaonih vrata.
39 I jo e dalje otii ue mjerako, ravno
preko brijega Gareba i okrenuti se prema
Goatu.
40 I sva dolina mrtva, tjelesa i pepeo, i sve
mrtvako polje do kidronske doline, do
ugla Konjskih vrata na istoku bit e sveto
Gospodinu. Nikada vie u sva vremena
nee se to sruiti ili razoriti.
Jeruzalem e biti uniten i obnovljen
32
u desetoj godini Zedekije, Judina
kralja, to jest, u osamnaestoj godini Ne-
bukadnezarovoj.
2 Tada je opkoljavala vojska babilonskog
kralja Jeruzalem i prorok je Jeremija bio
zatvoren u straarnici na dvoru Judina
kralja.
3 Zedekija, kralj Judin, bio ga je zatvorio
prekoravajui ga: Zato si prorokovao:
Ovako govori Gospodin: Evo, dajem ovaj
grad u ruke babilonskom kralju; on e ga
osvojiti.
4 I Zedekija, kralj Judin, nee utei ruci Kal-
dejaca, nego e zacijelo biti predan u ruke
babilonskom kralju i licem u lice s njim e
govoriti i oko u oko njega e vidjeti.
5 Zedekiju e odvesti u Babilon i tajno e
ostati dok ga ne pohodim, govori Gospo-
din! Ako se borite s Kaldejcima, neete
imati uspjeha.
6 Jeremija je rekao ovako: Dola mi je Gos-
podinova rije, rekavi:
7 Evo, Hanamel, sluga tvojega strica a-
luma, doi e k tebi s molbom: Kupi njivu
moju u Anatotu, jer tebi pripada prekup po
pravu otkupa.
8 Onda je doao k meni u straarnicu, kako
je Gospodin navijestio, Hanamel, sin moje-
ga strica, i zamolio me: Hajde kupi moju
njivu u Anatotu u rodnom posjedu Benja-
minovu, jer tebi pripada pravo posjeda po
dunosti otkupa; kupi je za sebe! Onda
sam razumio da je to bila Gospodinova
rije.
9 I kupio sam njivu od Hanamela, sina stri-
ca svojega, u Anatotu i isplatio mu u novcu
sedamnaest ekela srebra.
10 Napisao sam kupovni ugovor, zape-
atio ga, dao ga po svjedocima potvrditi i
izmjerio novce na tezulji.
11 Onda sam uzeo kupovni ugovor, po pra-
vu i zakonu zapeaeni, i otvoreni,
12 I predao sam kupovni ugovor Baruhu,
sinu Nerije, sina Maasejina, pred Haname-
lom, sinom strica svojega, i pred svjedo-
cima, koji su potpisali kupovni ugovor, i
pred svim Judejcima koji su se zadravali
u straarnici.
13 Pred njima sam dao Baruhu zapovijed,
rekavi:
Izraelov: Uzmi ove ugovore, ovaj zapea-
Jeremija
559
eni kupovni ugovor i ovaj otvoreni, i stavio
ih u zemljanu posudu da se sauvaju za
mnoge godine!
Izraelov: Opet e se u ovoj zemlji kupovati
kue, njive i vinogradi.
16 Otkako sam bio predao kupovni ugo-
vor Baruhu, sinu Nerijinu, pomolio sam se
Gospodinu:
17 Ah, Gospodin Boe! Ti si stvorio nebo
i zemlju svojom veliko snagom; svojom
rukom podignutom, i nita nije tebi nemo-
gue.
18 Tisuama iskazuje milost, ali krivnju
otaca vraa u njedra njihovoj djeci, Boe
veliki, silni, koji si nazvan Gospodin voj-
ska.
19 Velik si u savjetu, moan u djelima. Tvo-
je oi bdiju nad svim putovima ljudi da na-
plati svakome prema njegovim putovima
i prema vrijednosti njegovih djela.
20 Ti si inio znamenja i udesa u Egiptu do
dananjega dana, i na Izraelu, i na drugim
ljudima i stekao si sebi ime kako je danas.
21 Ti si izveo svoj narod Izraela iz Egipta
znamenjima i udesima, jakom miicom
i rukom podignutom i srahovitou veli-
kom.
22 Dao si im ovu zemlju, za koju si se zakleo
njihovim ocima da e im je dati, zemlju
gdje tee med i mlijeko.
23 Oni su uli u nju i zaposjeli je, ali nisu slu-
ali tvojih zapovijedi, nisu hodili po tvojem
zakonu, i nisu inili nita od svega to si im
zapovjedio da prave. Zato si pustio da ih
snae sva ta nesrea.
24 Evo, opkopi su ve doli do grada, da
ga zauzmu. Od maa, gladi i kuge grad e
pasti u ruke Kaldejcima, koji ga opsjedaju.
to si rekao, dolo je. Eto vidi sam!
25 I ti si mi, Gospodin Boe, zapovjedio:
Kupi sebi tu njivu za novce i uzmi svje-
doke za to! premda je grad predan u ruke
Kaldejcima.
26 Onda je dola Boja rije Jeremiji:
27 Gle, ja sam Gospodin, Bog svega tijela,
je li mi to nemogue?
28 Zato ovako govori Gospodin: Evo, ja
dajem ovaj grad u ruke Kaldejcima i u ruke
Nebukadnezaru, babilonskom kralju, i on
e ga zauzeti.
29 Kaldejci e doi, ovaj e grad opkoliti,
ognjem e ovaj grad upaliti i spalit e ga,
ba one kue gdje su na krovovima kadili
Baalu i naljeve izlijevali drugim bogovima
da me razdrae na gnjev.
30 Jer su Izraelci i sinovi stranci inili od
mladosti uvijek samo zlo pred mojim. Izra-
elovi sinovi samo su me draili na gnjev lo-
im djelima svojih ruku, govori Gospodin!
31 Gnjev i srdbu zadavao mi je ovaj grad
sve od dana kad su ga sazidali do dana-
njega dana. I sad ga moram odbaciti ispred
svojih oiju,
32 zbog sve zloe koju su pravili Izraelovi
sinovi i sinovi Judini da me razdrae na
gnjev, oni, njihovi kraljevi, glavari njihovi,
sveenici njihovi i proroci njihovi, ljudi Ju-
dini i jeruzalemski itelji.
33 Okrenuli su mi lea mjesto lica, i premda
sam ih dao pouavati neprestano, nisu to
sluali i nisu htjeli primiti nauk.
34 Svoje gadne bogove postavili su u dom
koji nosi moje Ime i s tim je obeatili.
35 Podigli su uzvisine Baalu u dolini Ben-
Hinomu i rtvovali su ondje Moleku svoje
sinove i keri. Takvo to nisam im nikada
zapovjedio, i nikada mi nije palo na um da
bi inili takve grozote i Judu navodili na
grijeh!
36 A sada, ovako govori Gospodin, Bog
Izraelov, o tom gradu, za koji kaete da e
se predati u ruke babilonskom kralju od
maa, gladi i kuge:
37 Evo, ja u ih skupiti iz svih zemalja kamo
sam ih prognao u svojem gnjevu i u svojoj
jarosti i velikoj ljutini, i dovest u ih natrag
na ovo mjesto i napraviti da stanuju ovdje
u miru.
38 Oni e biti moj narod, a ja u biti njihov
Bog.
39 Dat u im jedno srce i jedan put da me
se boje zauvijek na svoje spasenje i svoje
djece.
40 Ustanovit u s njima vjeni zavjet i neu
se nikada odvratiti od njih, uvijek u im
initi dobro. Stavit u im u srce strahopo-
tovanje pred menom, da ne odstupe od
mene.
41 Radovat u im se i initi im dobro i zasa-
dit u ih sigurno u ovu zemlju svim srcem i
svom duom svojom.
42 Jer ovako govori Gospodin: Kao to
sam pustio da doe na ovaj narod sva ta
nesrea velika, tako u donijeti na njih i sve
dobro koje sam im obeao.
43 Opet e se kupovati njive u ovoj zemlji za
koju vi govorite: Jedna je pustinja ona, bez
ljudi i marve, podloena sili Kaldejaca.
44 Opet e se kupovati njive za novce, pi-
sat e se kupovni ugovori i peatiti i uzimati
svjedoci u zemlji Benjaminovoj, u okolici
jeruzalemskoj, u Judinim gradovima, u
gradovima po gorama, u gradovima po ni-
zini i u gradovima june zemlje, jer ja okre-
em sudbinu njihovu, govori Gospodin!
Dolazi Spasenje Jeruzalemu i Judi
33
Nadalje je dola Gospodinova rije
Jeremiji po drugi put dok se jo na-
Jeremija
560
lazio zatvoren u straarnici, rekavi:
2 Ovako govori Gospodin, koji je stvorio
zemlju, sazdao ju i uzdrava jeGospodin
je njegovo Ime:
3 Zazovi me i odgovorit u ti i pokazat u
ti velike, nevjerojatne stvari za koje nisi
znao!
4 Ovako govori Gospodin, Bog Izraelov,
za kue ovoga grada, i za dvore Judinih
kraljeva to su bile sruene, za utvrenje
bedema protiv navale maa.
5 Oni dolaze da se bore s Kaldejcima, ali
s uspjehom, da im mjesta napune mrtvim
tjelesima ljudi koje sam pobio u estokom
svojem gnjevu, kad sam pred ovim gradom
zastro svoje lice zbog sve njihove zloe.
6 Zaista, ja u im donijeti ozdravljenje i
spasenje, ozdravit u ih i spremit u im
puninu sree i mira.
7 Okrenut u sudbinu Judinu i sudbinu
Izraelovu i sazidat u ih opet kao prije.
8 Oistit u ih od sve njihove krivnje koju
su poinili protiv mene i oprostit u im sva
njihova zlodjela kojima su mi sagrijeili i
kojima su mi se iznevjerili,
9 Jeruzalem e biti milo ime, hvala i slava
u svih naroda na zemlji koji uju za sve
dobro to u im iskazati; prestrait e se i
uzdrhtati zbog svega dobra i sve sree to
u im je dati.
10 Ovako govori Gospodin: Na ovom mje-
stu, za koje vi kaete: Opustjelo lei, bez
ljudi i marve, u Judinim gradovima i po je-
ruzalemskim ulicama to su sad opustjele,
bez ljudi, bez itelja i bez marve, opet e
se uti
11 glas radosti i glas miline, poklik za-
runikov i poklik zarunice, poklik onih
koji govore: Hvalite Gospodina vojska,
jer je dobrostiv Gospodin, jer vjeno traje
njegova milost! i onih koji prinose rtve
zahvalne u Gospodinovu domu. Okrenut
u sudbinu zemlje onako kako je bilo prije,
govori Gospodin!
12 Ovako govori Gospodin vojska: Na
ovom mjestu koje sad lei opustjelo, bez
ljudi i marve, i u svim njegovim gradovima
opet e biti pae za pastire koji putaju da
pasu njihova stada.
13 U gradovima po gorama, u gradovima
po nizini, u gradovima june zemlje, u rod-
nom podruju Benjaminovu, u okolici je-
ruzalemskoj i po Judinim gradovima opet
e prolaziti stada ispod ruke onoga koji ih
broji, govori Gospodin!
14 Doista dolazi vrijeme, govori Gospodin,
kad u ispuniti obeanje to sam ga dao
kui Izraelovoj i kui Judinoj.
15 U one dane i u ono vrijeme napravit u
da iznikne Davidu klica prava. On e initi
pravo i pravednost na zemlji.
16 U one dane dobit e Juda pomo i Je-
ruzalem e biti u sigurnosti i zvat e se:
Gospodin je naa pravednost!
17 Jer ovako govori Gospodin: Nikada
Davidu nee nestati ovjek koji sjedi na
prijestolju Izraelove kue.
18 Levitskim sveenicima nee nikada
pred licem mojim nestati ovjeka koji pri-
nosi rtvu paljenicu, pali dar i pripravlja
rtvu zaklanicu zauvijek.
19 I dola je Gospodinova rije Jeremiji,
rekavi:
20 Ovako govori Gospodin: Kako malo
moete vi ponititi moj zavjet s danom i moj
zavjet s noi, tako da ne bude vie dana ni
noi na vrijeme,
21 onda e se malo ponititi moj zavjet s
mojim slugom Davidom da ne bi vie imao
potomka, koji bi kao kralj sjedio na njegovu
prijestolju, a isto tako malo moj zavjet s
levitskim sveenicima, koji obavljaju svetu
slubu moju.
22 Kao to se ne moe izbrojiti nebeska
vojska ni izmjeriti pijesak morski, tako u
umnoiti potomstvo svojega sluge Davida
i Levite koji obavljaju svetu slubu moju.
23 Nadalje je dola Gospodinova rije Je-
remiji, rekavi:
24 Nisi li opazio to govore ovi ljudi: Oba
plemena koja je izabrao Gospodin, on je
odbacio, i kako prezirno govore o mojem
narodu, da nije narod u njihovim oima?
25 Ovako govori Gospodin: Kako sigurno
postoji moj zavjet s danom i noi, kako sam
sigurno ustanovio uredbe neba i zemlje,
26 tako u malo odbaciti potomka Jakov-
ljeve i svojega sluge Davida i ne uzimati
vie vladara iz njegova potomstva nad
potomcima Abrahamovim, Izakovim i Ja-
kovljevim, jer u okrenuti sudbinu njihovu
i smilovati im se.
Bog opominje Zedekiju
34
kad su Nebukadnezar, babilonski
kralj, i sva njegova vojska, i sva kraljevstva
zemaljska to su bila pod njim, i svi narodi
vojevali protiv Jeruzalema i svih gradova
njegovih:
Idi govori Zedekiji, kralju Judinu, i reci mu:
Ovako govori Gospodin: Evo, ja dajem taj
grad u ruke babilonskom kralju i on e ga
spaliti ognjem.
3 Ti nee utei njegovoj ruci, nego e
biti uhvaen i predan vlasti njegovoj. Oko
u oko vidjet e babilonskog kralja i licem
u lice s njim e govoriti i doi e u Babi-
lon.
Jeremija
561
4 Ali uj rije Gospodinovu, Zedekija, kralju
Judin! Ovako govori Gospodin o tebi: Ne-
e poginuti od maa.
5 U miru e umrijeti; i kao to su palili
mirise u ast tvojim ocima, prijanjim kra-
ljevima koji su bili prije tebe, tako e isto
paliti tebi i naricat e za tobom, Jao, gos-
podaru! Ja sam izgovorio tu rije, govori
Gospodin!
6 Prorok Jeremija navijesti sve ove rijei
kralju Judinu Zedekiji u Jeruzalemu,
7 dok je vojska babilonskog kralja udarala
na Jeruzalem i na sve Judine gradove koji
su jo preostali, naime, na Laki i Azeku.
Ovi su bili od Judinih gradova jedini tvrdi
gradovi koji su se jo drali.
8 Ovo je rije koja je dola Jeremiji od
Gospodina otkako je bio kralj Zedekija
napravio nagodbu sa svim narodom u Je-
ruzalemu da im proglasi osloboenje.
9 Svaki je imao osloboditi roba svojega
i ropkinju svoju ukoliko su bili Hebrejci i
Hebrejke, da vie nitko nema svojega ju-
dejskog brata kao roba.
10 Posluali su svi glavari i sav narod koji
su bili pristali na nagodbu da svaki otpusti
roba svojega i ropkinju svoju i da ih vie ne
dri kao robove; posluali su i otpustili ih.
11 A poslije su uzimali opet natrag robove
i ropkinje koje su bili otpustili, i silom su ih
opet napravili robovima i ropkinjama.
12 Onda je dola od Gospodina Jeremiji
Gospodinova rije, rekavi:
Ja sam ustanovio zavjet s vaim ocima kad
sam ih izveo iz Egipta, iz kue ropstva,,
rekavi:
14 Nakon sedam godina ima svaki od vas
otpustiti svojega hebrejskog brata koji ti
se prodao. Kad ti odslui est godina kao
rob, onda e ga slobodna otpustiti od
sebe. Ali me nisu posluali vai oci i nisu
mi prignuli svojega uha.
15 Vi ste se sad bili od toga odvratili, bili
ste inili to je pravo u mojim oima progla-
sivi osloboenje svaki svojega brata, i bili
ste ugovorili nagodbu pred menom u mojoj
kui, koja se zove mojim imenom.
16 Ali sada obeaujete ponovno moje
Ime. Svaki je roba svojega i ropkinju svo-
ju, koje ste bili otpustili, opet uzeo natrag
i silom ih natjerao da vam budu robovi i
ropkinje.
17 Stoga govori Gospodin: Vi me niste po-
sluali, u proglaavanju osloboenja, sva-
ki svojem bratu i svojem blinjemu. Evo,
ja navjeujem vama osloboenje, govori
Gospodin, za ma, kugu i glad. Predati u
vas zlu meu sva kraljevstva zemaljska.
18 A ljude koji prestupe nagodbu moju i ne
izvre uredbe nagodbe, koju su napravili
pred menom, napravit u kao govedu koje
su ga rasjekli na dvoje i proli izmeu nje-
govih komada.
19 Glavare Judine i jeruzalemske, dvorja-
nike, sveenike i sav narod ove zemlje, koji
su proli izmeu komada goveda,
20 predat u u ruke njihovim neprijateljima,
u ruke onima koji im ele smrt. Njihova e
mrtva tjelesa biti hrana pticama nebeskim
i ivotinjama zemaljskim.
21 A Zedekiju, Judina kralja, i njegove
glavare predat u u ruke njihovim neprija-
teljima, u ruke onima, koji im rade o glavi,
i u ruke vojsci babilonskog kralja, koja je
sada otila.
22 Zaista, govori Gospodin, ja u napraviti
da se natrag dovedu na ovaj grad i oni e
se boriti protiv njega, zauzeti ga i spaliti
ognjem. Judine gradove napravit u pusti-
njom u kojoj ne prebiva nitko.
Vjernost Rekabovaca i nevjernost Jude
35
u dane Jojakima, sina Josijina, Ju-
dina kralja, rekavi:
2 Idi k zajednici Rekabovaca, govori s
njima i dovedi ih u Gospodinov dom u koju
dvoranu i podaj im vina da piju!
3 l tako sam uzeo Jaazaniju, sina Jeremije,
sina Habasinijina, njegovu brau i sve nje-
gove sinove i svu zajednicu Rekabovaca.
4 Doveo sam ih u Gospodinov dom dvo-
ranu sinova Hanana, sina Jigdalijina, Bo-
jega ovjeka, koja je uz dvoranu glavara
iznad dvorane Maaseje, sina alumova,
vratara.
5 Stavio sam pred pripadnike zajednice
Rekabovaca vreve punih vina i ae i re-
kao sam im: Pijte vino!
6 A oni odgovore: Ne pijemo vina, jer djed
na Jonadab, sin Rekabov, zapovjedio
nam je: Ne smijete piti vina, ni vi ni vai
sinovi zauvijek.
7 I kue ne gradite i sjemena ne sijte, ni vi-
nograda ne sadite niti ih posjedujte, nego
stanujte uvijek u atorima da dugo ivite u
zemlji u kojoj ste gost!
8 Mi sluamo Jonadaba, sina Rekabova,
djeda svojega, do u rije u svemu to nam
je zapovjedio, ne pijemo vina nikada, ni mi
ni nae ene, ni nai sinovi, ni nae keri.
9 Ne gradimo kua, da u njima prebivamo,
i ne posjedujemo vinograda, ni njiva ni po-
sijanih polja.
10 Prebivamo u atorima i inimo brino
sve to nam je zapovjedio na djed Jona-
dab.
11 Dogodilo se kad je doao Nebukadne-
zar, babilonski kralj, protiv ove zemlje, rekli
Jeremija
562
smo: Doite, hajdemo u Jeruzalem ispred
vojske Kaldejaca i ispred vojske Sirijaca!
Tako sad prebivamo u Jeruzalemu.
12 I dola je Gospodinova rije Jeremiji,
rekavi:
Izraelov: Idi javi ljudima Judinim i iteljima
jeruzalemskim: Zar neete primiti nauk i
posluati naputke moje, govori Gospodin!
14 Izvruje se zapovijed Jonadaba, sina
Rekabova, koji je zabranio potomcima
svojim da ne piju vino. Oni ne piju vina do
danas, nego sluaju zapovijed djeda svo-
jega. A ja sam neprestano govorio vama,
ali me vi niste sluali.
15 Slao sam k vama neprestano sve svoje
sluge, proroke s opomenom: Vratite se svi
sa svojih zlih putova, popravite svoja djela
i ne trite za drugim bogovima da im slui-
te! Onda ete ostati u zemlji koju sam dao
vama i vaim ocima. Ali mi vi niste prignuli
svojega uha, niti ste me posluali.
16 A sinovi Jonadaba, sina Rekabova, dr-
ali su se zapovijedi djeda svojega, koju im
je dao, ali taj narod ne slua mene.
17 Zato ovako govori Gospodin, Bog voj-
ska, Bog Izraelov: Zaista, ja u pustiti
na Judu i na sve itelje jeruzalemske svu
nesreu kojom sam im zaprijetio, jer sam
im govorio, a oni nisu posluali, jer sam ih
zvao, a oni se nisu odazvali!
18 A zajednici Rekabovaca je rekao Jere-
mija: Ovako govori Gospodin vojska, Bog
Izraelov: Jer ste bili posluni zapovijedi
svojega djeda Jonadaba i drali sve na-
putke njegove i inili sve to vam je zapo-
vjedio,
19 stoga govori Gospodin vojska, Bog
Izraelov: Nikada nee Jonadabu, sinu Re-
kabovu, ponestati potomaka, koji mi slue
zauvijek.
Proroanstva Jeremijina spaljuju
36
Dogodilo se u etvrtoj godini Joja-
kima, sina Josijina, Judina kralja,
dola je ova rije Jeremiji od Gospodina:
2 Uzmi sebi svitak knjige i napii u nju sve
rijei to sam ti ih rekao o Izraelu i Judi i
o svim narodima od vremena kada sam ti
govorio, od dana Josijinih do dananjega
dana!
3 Moda uje kua Judina svu nesreu
koju im mislim napraviti, tako da se svaki
vrati sa svojih zlih putova, i ja oprostim
njihovu krivnju i njihove grijehe.
4 Onda je Jeremija dozvao Baruha, sina
Nerijina. I Baruh napisao u svitak knjige sve
rijei Gospodinove, koje mu je on govorio,
onako kako mu ih je iskazao Jeremija.
5 Potom je zapovjedio Jeremija Baruhu:
Ja sam sprijeen i ne mogu poi u Gos-
podinov dom.
6 Stoga poi ti ondje i proitaj iz svitka koji
si napisao, kako sam ti iskazao, rijei Gos-
podinove narodu i Gospodinovu domu u
dan posni! I u ui svim Judejcima e itati,
koji dou iz gradova svojih!
7 Moda prodre njihov vapaj do Gospodina
ako se svi obrate od svojih zlih putova. Jer
je velik gnjev estoki kojim je Gospodin
zaprijetio tom narodu.
8 Baruh, sin Nerijin, napravio je sve to je
zapovjedio prorok Jeremija i proitao je iz
knjige rijei Gospodinove u Gospodinovu
domu.
9 Dogodilo se u petoj godini Jojakima, sina
Josijina, Judina kralja, u devetom mjese-
cu, oglasili su pred Gospodinom post za
sav narod u Jeruzalemu i za sav narod to
je doao u Jeruzalem iz Judinih gradova.
10 Baruh proita iz knjige rijei Jeremijine
u Gospodinovu domu, u dvorani Gemarje,
sina afanova, dravnog pisara, u gor-
njem trijemu, kod novih vrata Gospodinova
doma, pred svim narodom.
11 A kad je uo Mikaja, sin Gemarje, sina
afanova, sve ove rijei Gospodinove iz
knjige,
12 siao je on u kraljevski dvor u sobu dr-
avnoga pisara. Ondje su ba bili skupljeni
svi glavari, dravni pisar Eliama, Delaja,
sin emajin, Elnatan, sin Akborov, Gemar-
ja, sin afanov, Zedekija, sin Hananijin, i svi
drugi glavari.
13 Mikaja im rekao sve rijei koje je uo kad
je Baruh itao narodu iz knjige.
14 Onda svi glavari poslali su k Baruhu
Jehudija, sina Netanije, sina elemju, sina
Kuijeva, i pozvali su ga, rekavi: Uzmi
sobom svitak iz kojega si itao narodu i
doi! Baruh, sin Nerijin, uzeo svitak so-
bom i doao k njima.
15 Oni su mu rekli: Sjedi i proitaj nam ga!
Baruh im proita.
16 Dogodilo se, kad su uli sve ove rijei,
pogledali su se prestraeni i rekli Baruhu:
Moramo rei kralju sve ove rijei!
17 I zapitali su Baruha: Ali reci nam kako
si mogao napisati sve te rijei iz njegovih
usta?
18 Baruh im odgovorio: On mi je rekao
sve te rijei i ja sam ih napisao u knjigu
crnilom.
19 Onda su rekli glavari Baruhu: Idi sa-
krijte se, ti i Jeremija da nitko ne zna gdje
ste!
20 Potom su otili kralju u trijem dvora.
Svitak knjige bili su ostavili u sobi drav-
nog pisara Eliama; iskazali su kralju sav
sluaj.
Jeremija
563
21 A kralj poslao Jehudija da donese svi-
tak. On ga donese iz sobe dravnoga pisa-
ra Eliama. Onda ga je Jehudi itao kralju i
glavarima koji su stajali oko kralja.
22 Kralj je onda prebivao u zimskoj kui;
bio je deveti mjesec. Oganj je gorio pred
njim na ognjitu.
23 Kad god je Jehudi bio proitao tri do e-
tiri lista, isjekao bi ih kralj noem pisarskim
i bacio ih u vatru na ognjite, dok nije sav
svitak izgorio u vatri na ognjitu.
24 Ali se kralj i svi inovnici njegovi, koji su
bili sluali te rijei, nisu se prestraili, niti
razderali svojih haljina.
25 Dodue su bili Elnatan, Delaja i Gemarja
silno molili kralja da ne spaljuje svitka; ali ih
on nije posluao.
26 A kralj je zapovjedio kraljeviu Jera-
hmeelu i Seraji, sinu Azrielovu, i elemji,
sinu Abdeelovu, da uhite pisara Baruha i
proroka Jeremiju, ali ih je Gospodin drao
skrivene.
27 Poto je kralj spalio svitak s rijeima
koje je napisao Baruh prema kazivanju
Jeremijinu, dola je Gospodinova rije Je-
remiji, rekavi:
28 Uzmi sebi drugi svitak i napii u njega
sve rijei to su stajale u prijanjem svitku
koji je spalio Jojakim, kralj Judin.
29 A za Jojakima, Judina kralja, objavit e:
Ovako govori Gospodin: Ti si spalio ovaj
svitak i rekao: Zato si napisao u njemu
da e doi babilonski kralj i opustoiti svu
zemlju i iskorijeniti iz nje ljude i marvu.
30 Zato objavljuje Gospodin za Jojakima,
Judina kralja: Nee potomak njegov sje-
diti na prijestolju Davidovu. Mrtvo e nje-
govo tijelo biti predano egi dana i studeni
noi.
31 Ja u kazniti njega, njegovu obitelj i nje-
govu sluinad za njihova zlodjela, i pustit
u na njih i na itelje jeruzalemske i na Ju-
dejce svu nesreu kojom sam im zaprijetio,
ali oni nisu posluali.
32 I uzeo Jeremija drugi svitak i dao ga pi-
saru Baruhu, sinu Nerijinu, i on je napisao
u njega, sve to mu je govorio Jeremija,
sve rijei knjige koju je spalio Jojakim, kralj
Judin. Ovima su bile pridodane jo sline
rijei.
Utamnienje Jeremijino
37
Namjesto Konije, sina Jojakimova,
postao je kralj Zedekija, sin Josijin.
Nebukadnezar, babilonski kralj, bio ga je
postavio kraljem u Judinoj zemlji.
2 Ali ni on ni dvorjani njegovi ni narod ze-
maljski nisu sluali rijei Gospodinovih,
koje je dao navjeivati preko proroka
Jeremije.
3 Jednoga dana poslao kralj Zedekija
Jehukala, sina elemjina, i sveenika Se-
faniju, sina Maasejina, k proroku Jeremiji i
poruio mu: Pomoli se ipak za nas Gos-
podinu, naem Bogu!
4 Jeremija je onda jo slobodan hodio
meu narodom; nisu ga jo bili bacili u
zatvor.
5 Meutim, pridolazila je vojska faraonova
iz Egipta. Kad su to uli Kaldejci, koji su
opsjedali Jeruzalem, otili su od Jeruza-
lema.
6 Onda dola je Gospodinova rije proroku
Jeremiji, rekavi:
Kralju Judinu, koji vas je poslao k meni da
me pitate, recite ovo: vojska faraonova
to se podigla za vae olakanje, vraa se
natrag u svoju zemlju Egipat.
8 Kaldejci e opet doi i borit e se pro-
tiv ovoga grada, zauzet e ga i spaliti
ognjem.
9 Zato govori Gospodin: Ne varajte se po-
milju: Kaldejci odlaze zauvijek od nas,
jer oni ne odlaze.
10 I kad biste potukli svu vojsku kaldejsku
to se bori protiv vas, i samo jo nekoliko
ranjenika ostalo u svojim atorima, oni bi
se ipak opet digli i taj grad spalili ognjem.
11 Kad je vojska kaldejska bila odmakla od
Jeruzalema ispred vojske faraonove,
12 ostavio je Jeremija Jeruzalem da poe u
zemlju Benjaminovu i da ondje s rodbinom
svojom uredi neki posao batinski.
13 Kad je prolazio kroz vrata Benjaminova,
imao je ondje strau Jirijaj, sin elemje,
sina Hananijina. Ovaj zaustavio proroka
Jeremiju i rekao: Ti hoe prebjei Kal-
dejcima.
14 Jeremija je odgovorio: Lae; ja neu
prebjei Kaldejcima, i nije htjeo dalje pa-
ziti na njega, ali Jirijaj uhiti Jeremiju i odveo
ga glavarima.
15 Glavari su bili gnjevni na Jeremiju, dali
su ga istui i zatvoriti u kui dravnog pisa-
ra Jonatana; bili su od nje napravili zatvor.
16 Jeremija je doao u tamnike elije i
ondje ostao Jeremija dugo vremena.
17 Jednoga dana poslao kralj Zedekija
ondje i dao ga dovesti. Kralj ga zapitao
nasamo u svojem dvoru: Ima li rije
od Gospodina? Jeremija je odgovorio:
Imam, i nastavio dalje: Bit e izruen u
ruke babilonskom kralju.
18 Onda je rekao Jeremija dalje kralju
Zedekiji: to sam skrivio tebi, dvorjani-
ma tvojim i tomu narodu te me bacate u
zatvor?
19 Gdje su sada vai proroci koji su vam
prorokovali: Babilonski kralj nee doi na
Jeremija
564
vas ni na ovu zemlju?
20 A sad posluaj, moj o gospodaru i kra-
lju. Daj da molba moja nae milost pred
tobom! Ne alji me natrag u kuu dravnog
pisara Jonatana da ne umrem ondje!
21 Po zapovijedi kralja Zedekije zatvorili
su sada Jeremiju u straarnicu i davali mu
svaki dan po kruac iz ulice pekarske, dok
je bilo kruha u gradu. Tako je ostao Jere-
mija u straarnici.
Zedekija trai savjet od Jeremije
38
efatija, sin Matanov, Gedalija,
sin Pahurov, Jukal, sin elemja,
Pahur, sin Malkijin, uli su rijei koje je
upravio Jeremija svojem narodu:
2 Ovako govori Gospodin: Tko ostane u
ovom gradu, poginut e od maa, gladi
i kuge. A tko prijee Kaldejcima, svoj e
ivot dobiti kao plijen i iv e ostati.
3 Ovako govori Gospodin: Sasvim e si-
gurno ovaj grad pasti u ruke vojsci babi-
lonskog kralja; on e ga osvojiti.
4 Onda su rekli glavari kralju: Daj pogubiti
toga ovjeka, jer on ratnike koji su ostali u
gradu i sav narod strai kad govori takve
rijei pred njima. Taj ovjek ne trai dobra
ovomu narodu nego zlo.
5 Kralj Zedekija je rekao: Dobro, u vaoj je
ruci! Kralj vam ne smije nita uskratiti!
6 I oni su dali uhititi Jeremiju i baciti ga u
nakapnicu kraljevia Malkije, to se nala-
zio u straarnici i spustili su Jeremiju dolje
o uadima. U nakapnici nije bilo vode nego
samo glib, i Jeremija je upao u taj glib.
7 Kad je uo dvorjanik Abed-Melek, Kuit
koji je sluio na kraljevom dvoru da su ba-
cili Jeremiju u nakapnicu. Kad je kralj tada
sjedio na Benjaminovim vratima,
8 Abed-Melek je ostavio kraljevski dvor i
rekao kralju, rekavi:
9 Moj gospodaru i kralju! Nepravda je to
sve prave ti ljudi proroku Jeremiji. Bacili su
ga u nakapnicu tako da on umire od gladi, jer
u gradu nema vie kruha.
10 Onda je kralj zapovjedio Kuitu Abed-
Meleku: Uzmi odavde sobom trideset
ljudi i izvadi proroka Jeremiju iz nakapnice
prije nego to umre!
11 Abed-Melek uzeo ljude sobom, doao u
kraljev dvor, u prostor pod riznicom, i uzeo
odatle iznoenih haljina i starih dronjaka i
spusti ih Jeremiji u nakapnicu o uadima.
12 Onda je poviknuo Kuit Abed-Melek
Jeremiji: Podmetni te haljine i dronjke
pod pazuha svoja i ispod uadi! Jeremija
je napravio tako.
13 Onda su izvukli Jeremiju na uadima
i izvadili su ga iz nakapnice, Jeremija je
morao otada ostati u straarnici.
14 Jednoga dana poslao kralj Zedekija i
dao dovesti k sebi proroka Jeremiju na
trei ulaz u Gospodinov dom. Kralj je rekao
Jeremiji: Htjeo bih te zapitati neto, ne taji
mi nita!
15 Jeremija je rekao Zedekiji: Ako ti velim,
nee li me onda pogubiti, i ako ti dadem
savjet, nee me ipak posluati.
16 A kralj se Zedekija zakle Jeremiji nasa-
mo: Kao to je iv Gospodin koji nam je
dao ovaj ivot, neu te pogubiti, niti u te
predati u ruke ljudima koji ti rade o glavi.
17 Onda Jeremija je rekao Zedekiji: Ovako
govori Gospodin vojska, Bog Izraelov: Ako
ode glavarima babilonskog kralja, sau-
vat e svoj ivot i grad ovaj nee izgorjeti
ognjem; ti i kua tvoja ivjet e ti.
18 Ako li ne ode glavarima babilonskog
kralja, ovaj e grad pasti u ruke Kaldejcima
i spalit e ga ognjem, i ti nee utei ruka-
ma njihovim.
19 Kralj Zedekija je odgovorio Jeremiji:
Bojim se da me ne predaju Judejcima, koji
su prebjegli Kaldejcima da mi se rugaju.
20 Jeremija je odgovorio: Nee te preda-
ti. Posluaj samo glas Gospodinov u tom
to ti ja govorim, pa e ti dobro biti, i ti e
ostati na ivotu!
21 Ako nee izii, onda valja ova rije koju
mi je objavio Gospodin:
22 Zaista, sve ene, koje su jo ostale na
dvoru Judina kralja, bit e odvedene gla-
varima babilonskog kralja i pritom e tugo-
vati: Prevari01li su te oni i nadmudrili, dobri
prijatelji tvoji! Sada tvoje noge zapadaju u
glib, a oni se povlae natrag.
23 Sve e se tvoje ene s tvojom djecom
odvesti Kaldejcima, i ti nee izmaknuti
sili njihovoj, nego e dopasti u ruke babi-
lonskom kralju, i grad e ovaj biti spaljen
ognjem.
24 Zedekija je rekao Jeremiji: Nitko ne
smije to saznati za ove rijei, inae mora
poginuti.
25 Ako uju glavari da sam govorio s to-
bom, pa dou k tebi i zapovijede ti: Reci
nam to si govorio kralju! Ne taji nita,
inae emo te ubiti i reci to je tebi kralj
govorio!
26 Onda im odgovorio: Molio sam i zakli-
njao kralja neka me vie ne alje natrag
u kuu Jonatanovu, da ne poginem on-
dje!
27 I kad su doli svi glavari Jeremiji i pitali
ga, on im odgovorio sve onako, kako je
kralj zapovjedio. Onda su ga pustili u miru,
jer nitko nije znao to je i kako je bilo.
28 Tako je ostao Jeremija u straarnici do
dana kad je bio osvojen Jeruzalem. I on je
bio ondje kad je bio osvojen Jeruzalem.
Jeremija
565
Pad Jeruzalema
39
U devetoj godini Judina kralja Ze-
dekije, u desetom mjesecu, doao
Nebukadnezar, babilonski kralj, sa svom
svojom vojskom protiv Jeruzalema i op-
kolio ga.
2 U jedanaestoj godini Zedekijinoj, u etvr-
tom mjesecu, devetoga dana toga mjese-
ca, bio je provaljen zid gradski.
3 Onda su uli svi glavari babilonskog
kralja i stali kod Srednjih vrata: Nergal-a-
rezer, Samgar-Nebo, Sarsekim, Rab-saris,
starjeina nad dvorjanima, Nergal arezer,
Rabmag, starjeina nad vraima, i svi osta-
li glavari babilonskog kralja.
4 Kad su ih vidjeli Zedekija, kralj Judin i
svi ratnici, pobjegli su i ostavili nou grad
putom prema kraljevu vrtu na vrata izmeu
dva zida. On sam okrenuo prema jordan-
skoj ravnici.
5 Ali su ih postrojbe kaldejske gonile i stigle
Zedekiju u polju jerihonskom. Uhitili su ga i
doveli ga k Nebukadnezaru, babilonskom
kralju, u Riblu u hamatskom podruju, i on
mu izrekao presudu.
6 Babilonski kralj dao je u Ribli sinove Ze-
dekijine zaklati na njegove oi; isto tako
dao babilonski kralj pogubiti sve ugledne
Judejce.
7 A Zedekiju je oslijepio, stavio ga u mjede-
ne verige i dao ga odvesti u Babilon.
8 Kaldejci su zapalili kraljevski dvor i kue
naroda i raskopali su sve zidove jeruza-
lemske.
9 Ostatak puanstva to je jo bio ostao
u gradu i prebjegao to su bili prebjegli k
njima, posljednji ostatak naroda, dao je
Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne stra-
e, odvesti u Babilon u ropstvo.
10 Od malih ljudi, koji nisu nita posjedo-
vali, ostavio je neke u Judinoj zemlji Nebu-
zaradan, zapovjednik tjelesne strae, i dao
im onaj dan vinograde i njive.
11 Za Jeremiju je zapovjedio Nebukadne-
zar, babilonski kralj, Nebuzaradanu, zapo-
vjedniku tjelesne strae, rekavi:
12 Uzmi ga, brini se za njega i ne ini mu
nita zlo, postupaj s njim po eljama nje-
govim!
13 I Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne
strae, poslao ondje starjeinu nad dvorja-
nima Nebuasbana, starjeinu nad vraima
Nergal-arezera i sve glavare babilonskog
kralja,
14 oni su poslali neke da izvedu Jeremiju
iz straarnice i predali su ga Gedaliji, sinu
Ahikama, sina afanova, da ga slobodna
otpusti kui, i tako je on ostao meu na-
rodom.
15 A Jeremiji, kad je jo bio zatvoren u
straarnici, dola je Gospodinova rije,
rekavi:
16 Idi reci Kuitu Abed-Meleku: Ovako
govori Gospodin vojska, Bog Izraelov:
Sada putam da se ispuni moja rije tomu
gradu na nesreu, a ne na spasenje. Kad se
to u onaj dan ispuni pred tvojim oima.
17 Onda u tebe izbaviti u onaj dan, govori
Gospodin, da ne bude predan u ruke lju-
dima, na koje ti se gadi.
18 Iz svake u te pogibli izbaviti, te nee
pasti od maa, nego u dovesti tvoj ivot
u sigurnost jer si se pouzdao u me, govori
Gospodin!
Povratak Jeremije k namjesniku Gedaliji
40
Dola je Gospodinova rije Jeremiji,
rekavi, otkako ga je Nebuzaradan,
zapovjednik tjelesne strae, bio pustio na
slobodu u Rami, kamo ga je dao dovesti.
Onda je jo bio kao zarobljenik u okovima
meu svim onima koji su trebali biti odve-
deni iz Jeruzalema i Jude u Babilon.
2 Zapovjednik tjelesne strae dao je Je-
remiju dovesti i rekao mu: Gospodin,
tvoj Bog, zaprijetio je ovomu mjestu tom
nesreom.
3 Sad je Gospodin nastupio i prijetnju je
svoju ispunio, jer ste grijeili protiv Gospo-
dina i niste sluali njegova glasa, zato vas
je snalo ovo.
4 I evo, ja sada uzimam okove s tvojih ruku.
Ako ti je volja poi sa mnom u Babilon, doi
i ja u se brinuti za tebe. Ako li ti nije volja
poi sa mnom u Babilon, a ti nemoj! Evo,
sva ti je zemlja otvorena, idi gdje ti se ini
dobro i pravo!
5 Prije nego mu je onaj odgovorio, Nebu-
zaradan je rekao: Vrati se natrag Gedaliji,
sinu Ahikama, sina afanova, koga je po-
stavio babilonski kralj nad Judinim grado-
vima, i ostani kod njega meu narodom, ili
idi kamo ti je drago! I zapovjednik tjelesne
strae dao mu hrane i darova i otpustio
ga.
6 Tako doao Jeremija Gedaliji, sinu Ahi-
kamovu, u Mispu i ostao ondje kod njega
meu narodom koji je ostao u zemlji.
7 Kad su vojni zapovjednici, koji su se jo
zadravali sa svojim ljudima u zemlji, do-
znali da je babilonski kralj postavio Geda-
liju, sina Ahikamova, nad zemljom i da je
podvrgnuo ljude, ene i djecu i male ljude
u zemlji, koji nisu bili odvedeni u Babilon,
8 doli su sa svojim ljudima Gedaliji u Mis-
pu, naime, Imael, sin Netanijin, Johanan
i Jonatan, sinovi Kareahovi, Seraja, sin
Tanhumetov, sinovi Efaja, Netofatejac, i
Jaazanija, Maakatejac.
9 Gedalija, sin Ahikama, sina afanova,
Jeremija
566
zakle se njima i ljudima njihovim i rekao im:
Ne bojte se slube Kaldejcima, ostanite u
zemlji i budite podloni babilonskom kra-
lju, i onda e vam biti dobro!
10 A ja sam ostajem ovdje u Mispi kao
namjesnik kod Kaldejaca, koji e dolaziti k
nama. A vi berite groe, voe i ulje i stav-
ljajte ih u svoje posude i ostanite u grado-
vima svojim to ste ih zaposjeli!
11 I svi Judejci, koji su bili u Moabu, kod
Amonaca, u Edomu ili inae u kojoj zemlji,
uli su da je babilonski kralj ostavio jedan
ostatak Judejaca i postavio nad njima Ge-
daliju, sina Ahikama, sina afanova.
12 Onda su se vratili svi Judejci iz mjesta
kamo su bili razasuti i doli su u zemlju
Judinu Gedaliji u Mispu i nabrali su groa
i voa vrlo mnogo.
13 A Johanan, sin Kareahov, i zapovjednici
vojske koji su se nalazili u zemlji, doli su
Gedaliji u Mispu.
14 Oni su mu rekli: Zna li i ti da je Baalis,
amonski kralj, poslao Imaela, sina Ne-
tanijina, da te ubije? Ali im ne povjerova
Gedalija; sin Ahikamov.
15 Johanan, sin Kareahov, predloi nasa-
mo Gedaliji u Mispi: Poi u i ubit u Ima-
ela, sina Netanijina. Nitko to nee doznati.
Zato da te ubije i da se opet razaspu svi
Judejci koji su se skupili oko tebe i da tako
propadne ostatak Judin?
16 Ali Gedalija, sin Ahikamov, je odgovorio
Johananu, sinu Kareahovu: Ne pravi to,
jer nije istina to kae za Imaela.
Umorstvo Gedalijino
41
Dogodilo se u sedmom mjesecu, do-
ao je Imael, sin Netanije, sina Eli-
ama, i kraljevskog roda, i kraljevi velikai
sa deset ljudi Gedaliji, sinu Ahikamovu u
Mispu. Dok su ondje u Mispi zajedno jeli,
2 ustao je Imael, sin Netanijin, sa deset
ljudi koji su bili s njim. Oni su ubili maem
Gedaliju, sina Ahikama, sina afanova.
Tako on ubi onoga, koga je postavio babi-
lonski kralj nad zemljom.
3 I sve Judejce koji su bili kod Gedalije i
Kaldejce koji su se nalazili ondje kao ratni-
cidao je pobiti Imael.
4 Drugi dan iza umorstva Gedalijina, kad
jo nitko nije znao za to,
5 doli su ljudi iz ekema, Sila i Samarije,
osamdeset na broj, obrijane brade, razdr-
tih haljina i sa urezanim znakovima alosti,
sa rtvenim darovima i kadom u svojim ru-
kama da ih prinesu u Gospodinovu domu.
6 Onda im Imael, sin Netanijin, plaui
iziao u susret iz Mispe i kad se susreo
s njima, pozvao ih: Doite Gedaliji, sinu
Ahikamovu!
7 A kada su bili doli u usred grada, poklao
ih Imael, sin Netanijin, i pobaca ih u jamu,
on i ljudi koji su bili s njim.
8 Meu njima nalo se deset ljudi koji su
rekli Imaelu: Ne ubijaj nas, mi imamo u
polju skrivenu zalihu penice, jema, ulja i
meda. Onda je odustao od toga, da pobije
njih i njihovu brau.
9 Jama u koju pobaca Imael tjelesa ljudi
koje je pobio, bila je velika jama, ona koju je
dao napraviti kralj Asa protiv Baae, kralja
Izraelova. Imael sin Netanijin, napunio ju
pobijenim ljudima.
10 Potom je odveo Imael sav ostatak pu-
anstva iz Mispe, keri kraljeve i sav narod
to je ostao u Mispi, nad kojim je postavio
Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae,
Gedaliju, sina Ahikamova. Imael, sin Neta-
nijin, povede ih sobom i die se da prijee
k Amoncima.
11 Kad su Johanan, sin Kareahov i svi
zapovjednici vojske koji su bili s njim do-
znali za to zlo koje je poinio Imael, sin
Netanijin,
12 uzeli su sve ljude sobom i krenuli da se
bore s Imaelom, sinom Netanijinim. Nali
su ga kod velike vode u Gibeonu.
13 I kad su svi ljudi koji su bili s Imaelom
opazili Johanana, sina Kareahova, i sve
zapovjednike vojske koji su bili s njim,
obradovali su se.
14 Svi ljudi koje je Imael uzeo sobom iz
Mispe okrenuli su se i preli su opet k Jo-
hananu, sinu Kareahovu.
15 Imael, sin Netanijin, pobjegne s osam
ljudi od Johanana i otiao k Amoncima.
16 Sad je preuzeo Johanan, sin Kareahov,
sa svim zapovjednicima vojske koji su
bili s njim, sav preostali narod koji je od-
veo iz Mispe Imael, sin Netanijin, nakon
umorstva Gedalije, sina Ahikamova, ljude,
ratnike, ene i djecu i dvorjanike, i odveo ih
natrag iz Gibeona.
17 Oni su se podigli i stali u gostionici Ki-
mhama, to lei postrani od Betlehema, s
namjerom da odu u Egipat,
18 zbog straha od Kaldejaca; bojali su ih
se, jer je Imael, sin Netanijin, ubio Ge-
daliju, sina Ahikamova, koga je postavio
babilonski kralj i nad zemljom.

Zabrana useljavanja u Egipat
42
Svi zapovjednici vojske i Johanan,
sin Kareahov, i Jaazanija, sin Ho-
ajin, i sav narod, malo i veliko doli su
zajedno,
2 i rekli su proroku Jeremiji: Daj posluaj
nau molbu i pomoli se za nas Gospodinu,
svojem Bogu, za sav ovaj ostatak, jer nas je
ostalo samo malo od mnogih, kao to nas
Jeremija
567
sam ovdje vidi.
3 Zato neka nam Gospodin, tvoj Bog, po-
kae put kojim da krenemo i kako da po-
stupamo.
4 Prorok Jeremija im odgovorio: Dobro,
po elji vaoj pomolit u se Gospodinu,
vaem Bogu, i odluku koju vam poalje
Gospodin, rei u vam, neu vam zatajiti
ni rijei.
5 Oni su uvjeravali Jeremiju: Gospodin
neka je istinit i pouzdan svjedok protiv nas
ako ne postupamo posve po odluci to
nam je preko tebe poalje Gospodin, tvoj
Bog!
6 Bilo to dobro ili zlo, posluat emo glas
Gospodina, svojega Boga, kome te alje-
mo, da nam bude dobro. Mi emo zacijelo
posluati glas Gospodina, svojega Boga.
7 Poslije deset dana dola je Gospodinova
rije Jeremiji, rekavi.
8 On sazvao Johanana, sina Kareahova, i
sve zapovjednike vojske koji su bili s njima,
i sav narod, veliko i malo,
9 I rekao im: Ovako govori Gospodin, Bog
Izraelov, kome ste me poslali da iznesem
pred njega vau molbu:
10 Ako ostanete mirni u ovoj zemlji, sazidat
u vas, a ne razoriti, zasadit u vas, a ne
iupati, jer mi je ao zbog nesree koju
sam vam nanio.
11 Ne bojte se babilonskog kralja, koga se
straite, ne bojte ga se, govori Gospodin,
jer sam ja s vama da vam pomognem i da
vas izbavim iz njegove ruke.
12 Napravit u vam da naete milosre,
da se on milostivo zauzme za vas i da vam
dopusti prebivati u vaoj zemlji!
13 Ako li govorite: Neemo ostati u toj
zemlji i ne posluate glasa Gospodina,
svojega Boga,
14 nego govorite: Ne, mi emo poi u
Egipat da vie ne doivimo rat, da vie ne
ujemo glas trube i ne moramo biti gladni
kruha, i ondje emo se naseliti,
15 onda ujte rije Gospodinovu, ostaci
Judini! Ovako govori Gospodin vojska,
Bog Izraelov: Ako se vi okrenete prema
Egiptu i ondje odete da se naselite,
16 onda e vas u Egiptu stii ma koga
se bojite! Glad, na koju se gadite, nee
vie od vas odstupiti u Egiptu, i ondje ete
pomrijeti!
17 Svi koji se okrenu u Egipat i odu ondje da
se nasele, izginut e od maa, gladi i kuge.
Ni jedan nee pobjei i izbjei nesrei to
u je pustiti na njih.
18 Jer ovako govori Gospodin vojska,
Bog Izraelov: Kao to se moj gnjev i moja
srdba izlila na itelje jeruzalemske, tako
e se izliti moja srdba i na vas ako odete
u Egipat. Bit ete kletva i groza, podsmi-
jeh i poruga, i neete vie vidjeti ovoga
mjesta.
19 Gospodin vam je govorio, ostaci Judini,
ne idite u Egipat, znajte dobro, ja vas opo-
minjem danas.
20 Vi varate sami sebe. Poslali ste me Gos-
podinu, svojem Bogu, i rekli ste: Pomoli se
za nas Gospodinu, naem Bogu, i sve to
rekne Gospodin, na Bog, to nam reci i to
emo initi.
21 Danas sam vam to priopio, a vi ne slu-
ate glas Gospodina, svojega Boga, niti
ita to mi je zapovjedio za vas.
22 Sad znate tono: Izginut ete od maa,
gladi i kuge, na mjestu kamo hoete otii
da se naselite ondje.
Jeremija uzet u Egipat
43
Dogodilo se kad je Jeremija dovrio
govoriti svemu narodu sve rijei
Gospodinove, Boga njihova, to je Gos-
podin, njihov Bog poslao po njemu, sve
rijei,
2 onda Azarija, sin Hoajin, i Johanan sin
Kareahov, i svi ostali neposluni ljudi rekli
su Jeremiji: Ti govori lai, Gospodin, na
Bog, nije te poslao s naputkom: Ne idite u
Egipat da se naselite ondje.
3 Nego Baruh, sin Nerijin, podgovorio te je
protiv nas da nas preda u ruke Kaldejcima,
da nas pogube, ili da nas odvedu u Babilon
u progonstvo.
4 Johanan, sin Kareahov, i svi zapovjednici
vojske i sav narod nisu posluali naputka
Gospodinova, da ostanu u Judinoj zemlji.
5 Nego Johanan, sin Kareahov, i svi zapo-
vjednici vojske uzeli su sav ostatak Judin,
koji se bio vratio iz svih naroda i kamo su
bili razasuti, da ostanu u Judinoj zemlji:
6 ljude, ene i djecu, keri kraljeve i sve
druge ljude koje je ostavio Nebuzaradan,
zapovjednik tjelesne strae, i od Gedalije,
sina Ahikamova, sina afanova, i proroka
Jeremiju i Baruha, sina Nerijina.
7 Oni su otili u Egipat, a nisu posluali na-
putka Gospodinova, pa su doli u Tafnis.
8 U Tafnisu dola je Gospodinova rije Je-
remiji, rekavi:
9 Donesi velikoga kamenja i zakopaj ga,
pred Judejcima, u tlo od opeke na ulazu
kue faraonove u Tafnisu,
10 i reci im: Ovako govori Gospodin vojska,
Bog Izraelov: Evo, ja u napraviti da doe
moj sluga Nebukadnezar, babilonski kralj,
i da stavi svoje prijestolje na ovo kamenje
koje si zakopao. On e nad njim razapeti
nebnicu svoju.
11 Kad on doe udarit e Egipat to je
odreeno za kugu, kugom, to je odreeno
Jeremija
568
za ropstvo, ropstvom, to je odreeno za
ma, maem.
12 On e zapaliti oganj na hramovima bo-
gova egipatskih i stan e njihov spaliti. On
e oistiti Egipat kao to pastir isti svoju
haljinu, i onda e ga ostaviti s mirom.
13 Izlomit e kamene stupove hrama sun-
anoga u Egiptu i spaliti hramove bogova
egipatskih.
Prorokova opomena Judejcima u Egiptu
44
za sve Judejce koji su prebivali u
Egiptu, koji su se bili naselili u Migdolu, u
Tafnisu u Memfsu i u zemlji Patrosu:
Izraelov: Vi ste sami vidjeli svu nesreu
koju sam pustio da doe na Jeruzalem i
na sve Judine gradove. Evo, do danas su
opustoeni i nitko ne prebiva u njima,
3 zbog njihove zloe, kojom su me alo-
stili idui ondje i kadei i sluei drugim
bogovima, koje nisu znali ni oni, ni vi, ni
vai oci.
4 Ja sam bio ipak neprestano slao k vama
sve svoje sluge, proroke, da opominju: Ne
inite tu grozotu koju ja mrzim!
5 Ali nisu posluali i nisu mi prignuli svo-
jega uha da bi se odvratili od svoje zloe i
vie ne kadili drugim bogovima.
6 Tako se izlila moja srdba i moj gnjev i
raspali se u Judinim gradovima i po jeru-
zalemskim ulicama. Postali su ruevine i
pusto, kao to su jo i dan dananji.
7 A sada ovako govori Gospodin Bog voj-
ska, Bog Izraelov: Zato sami sebi na-
nosite tako veliku nesreu? Vi unitavate
sebe, ovjeka i enu, dijete i nejae iz Jude,
tako da ne ostane vie u vas ostatka.
8 Draite me djelima svojih ruku kadei
drugim bogovima u Egiptu, kamo ste otili
da se naselite. Tako se sami unitavate i
postajete kletva i poruga svim narodima
na zemlji.
9 Jeste li zaboravili zlodjela svojih otaca i
zlodjela Judinih kraljeva, zlodjela njegovih
glavara, svoja zlodjela i zlodjela svojih
ena koja su poinili u Judinoj zemlji i po
jeruzalemskim ulicama?
10 Ne dolaze k sebi do danas, ne boje se
i ne hode po mojem zakonu i mojim pro-
pisima to sam ih propisao vama i vaim
ocima.
11 Zato govori Gospodin vojska, Bog Izra-
elov: Evo, ja upravljam svoje lice prema
vama na nesreu da iskorijenim sve Ju-
dejce.
12 Pomorit u ostatak Judin, koji se okre-
nuo k Egiptu i otiao ondje i naselio se
ondje. Svi e biti utamanjeni u Egiptu, od
maa e pasti, od gladi poginuti, od naj-
manjega do najveega. Izginut e od maa
i gladi i bit e kletva i uas, podsmijeh i
poruga.
13 Pohodit u one koji su se nastanili u
egipatskoj zemlji, kao to sam pohodio
Jeruzalem maem, glau i kugom.
14 Ni jedan od ostatka Judina koji su doli u
Egipat, da se nastane ondje, nee pobjei
ili izbjei i vratiti se u zemlju Judinu, makar
eznuli za povratkom, da opet stanuju on-
dje. Zaista, oni se nee vratiti osim malo
bjegunaca.
15 Svi ljudi koji su znali, da su njihove ene
kadile drugim bogovima, i sve ene koje su
ondje stajale u velikom broju, i sav narod
to je prebivao u Egiptu u Patrosu, odgo-
vore Jeremiji:
16 To to si nam objavio u Ime Gospodi-
novo, neemo posluati.
17 Mi emo tono ispuniti svoje obeanje
to smo ga dali na svoja usta, naime, da
emo kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj
naljeve, kao to smo inili mi i nai oci, nai
kraljevi i nai glavari u Judinim gradovima i
po jeruzalemskim ulicama. Onda smo imali
kruha da jedemo do sitosti. Bilo nam je do-
bro i nismo doivjeli nikakvu nesreu.
18 A otkada smo prestali kaditi kraljici ne-
beskoj i lijevati joj naljeve, trpimo oskudicu
u svemu i ginemo od maa i od gladi.
19 Onda je i ena rekla: Kad kadimo kra-
ljici nebeskoj i lijevamo joj naljeve, nije li
moda bez volje i znanja naih ljudi, da joj
prireujemo rtvene kolae po slici njezi-
noj i lijevamo joj naljeve.
20 Jeremija je odgovorio svemu narodu,
ljudima i enama, i svima koji su mu bili
govorili:
21 Nije li ba bila rtva, koju ste prinosili u
Judinim gradovima i po jeruzalemskim uli-
cama, vi i vai oci, kraljevi vai i glavari vai
s narodom zemaljskim, na koju je mislio
Gospodin i koja ga je dirnula u srce?
22 Gospodin nije mogao podnositi zlih
djela vaih i grozote to ste ih inili, i tako
je zemlja vaa postala ruevina, groza i
kletva. Nitko vie ne prebiva u njoj do da-
nanjega dana.
23 Jer ste rtvovali i protiv Gospodina gri-
jeili, jer niste sluali glasa Gospodinova
i niste upravili svojega puta po njegovu
zakonu i po njegovim uredbama i njegovim
zapovijedima, zato je dola na vas ova ne-
srea, kako je danas.
24 Jo je rekao Jeremija svemu narodu i
svim enama: ujte rije Gospodinovu,
svi Judejci to prebivate u egipatskoj ze-
mlji:
Jeremija
569
Izraelov: to ste vi i vae ene obeali na
svoja usta, izvrujete vlastitim rukama.
Vi govorite: Moramo drati svoje zavjete
to smo ih napravili; moramo kaditi kraljici
nebeskoj i lijevati joj naljeve. Drite samo
svoje zavjete i izvrujte ih vjerno!
26 Zato ujte rije Gospodinovu, svi Ju-
dejci, koji boravite u Egiptu: Zaista, ja se
zaklinjem velikim imenom svojim, govori
Gospodin: Neka se vie moje Ime ne uzi-
ma u usta ni od koga igdje Judejca u egi-
patskoj zemlji, da bi rekao: Kao to je iv
Gospodin Bog!
27 Evo, ja bdijem nad njima na nesreu, ne
na spasenje. Svi Judejci koji su u Egiptu,
ginut e od maa i od gladi do unitenja.
28 Samo e ih malo biti koji e utei mau
i vratiti se iz Egipta u Judu Svi od ostatka
Judina koji su otili u Egipat, da se ondje
nastane, spoznat e ija se rije ispunila,
moja ili njihova.
29 Ovo neka vam je znak za to, govori Gos-
podin, da u vas pohoditi na tom mjestu,
da spoznate da e se ispuniti moja prijetnja
protiv vas.
30 Ovako govori Gospodin: Evo, ja u dati
faraona Hofra, egipatskog kralja, u ruke
njegovim neprijateljima i vlast onima koji
mu rade o glavi, kao to sam dao Zedekiju,
Judina kralja, u ruke njegovu neprijatelju
Nebukadnezaru, babilonskom kralju, koji
mu je radio o glavi.
Utjeha i spasenje Baruhu
45
Rije koju prorok Jeremija upravio
Baruhu, sinu Nerijinu, kad je bio na-
pisao u knjigu ove govore onako kako ih je
govorio Jeremija, u etvrtoj godini Jojaki-
ma, sina Josijina, Judina kralja, rekavi:
2 Ovako govori Gospodin, Bog Izraelov,
o tebi Baruh:
3 Rekao si: Teko meni, Gospodin slae
na mene brigu na brigu! Umoran sam od
uzdisanja i ne nalazim mira.
4 Reci mu ovo: Ovako govori Gospodin:
to sam sagradio, razgraujem! to sam
zasadio, iskorijenjujem, i to vrijedi za svu
zemlju.
5 to e traiti za sebe velike stvari?
Ne trai, jer evo: na svako tijelo pustit u
nesreu, govori Gospodin, a tebi u dati
tvoj ivot kao plijen u svim mjestima kamo
ode!
Proroanstvo protiv Egipta
46
Dola je Gospodinova rije proroku
Jeremiji protiv neznaboakih na-
roda:
2 O Egiptu, protiv vojske faraona Neka,
kralja galilejskog, koja je stajala kod Kar-
kemia na Eufratu, i koju je potukao Nebu-
kadnezar, babilonski kralj, u etvrtoj godini
Jojakima, sina Josijina, kraja Judina:
3 Pripravite titove i oklope, i idite u boj!
4 Upregnite konje; popnite se, vozai; iza-
ite s kacigom; zaotrite koplja; odjenite
oklope!
5 to vidim? Oni se boje, uzmiu. Junaci
su njihovi klonuli duhom, bjee glavom bez
obzira, strah naokolo, govori Gospodin!
6 Ni najbri nije pobjegao, ni junak izma-
knuo. Na sjeveru, na obali Eufrata svaljuju
se i padaju.
7 Tko se to die kao Rijeka? ije to vode
ume kao rijeke?
8 Egipat se die kao Rijeka! Vode njegove
ume kao rijeke! Govori: Idem gore, po-
plavit u zemlju, unitit u gradove i itelje
njihove.
9 Naprijed, konji! Navalite bojna kola! Iza-
ite, junaci, Ku i Put, vi titonoe, vi Lu-
dijci, vi strijelci!
10 Dan je Gospodina, Gospodina vojska,
dan osvete, da se osveti svojom neprija-
teljima. Njegov e ih ma prodrijeti i na-
sitit e se, napit e se krvi njihove. Bojnu
svetkovinu svetkuje Gospodin, Gospodin
vojska, u zemlji sjevernoj na rijeci Eufratu.
11 Uzai u Gilead, uzmi balzama, djevojko,
keri egipatska! Zaludu trai mnoge lije-
kove: tebi nema ozdravljenja.
12 Narodi su uli za tvoju sramotu. Vike
tvoje puna je zemlja, jer je junak pao na
junaka, lee jedan do drugoga.
13 Ovo je rije koju je rekao Gospodin
proroku Jeremiji o pohodu koji je poduzeo
Nebukadnezar, babilonski kralj, da uniti
egipatsku zemlju:
14 Javite u Egiptu, oglasite u Migdolu,
obznanite u Memfsu i Tafnisu! Recite: Po-
stavi se i spremi se! Ve oko tebe prodire
ma.
15 zato su junaci tvoji srueni; zar se nisu
mogli oduprijeti? Jest, Gospodin ih je po-
ruio.
16 Napravio je da su pali vrlo mnogi. Pada
ovjek na ovjeka. Onda viu: Ustanimo,
vratimo se svojemu narodu, u zemlju po-
stojbine svoje ispred pogubnog maa!
17 Oni viu: Faraon, egipatski kralj, je
samo graja ije je vrijeme prolo!
18 Tako da sam ja iv, govori Kralj ije
je Ime Gospodin vojska: Kao tabor meu
gorama i kao Karmel na moru, tako on
dolazi.
19 Za odvoenje spremi se za progon i-
teljstva, keri egipatska! Pusto e postati
Memfs, ostavljen i bez ljudi.
20 Lijepoj je kravi slian Egipat. Obadi sa
sjevera navaljuju na nju.
Jeremija
570
21 I plaenici su njegovi u sredini njegovoj
kao telci ugojeni, ali se i oni okreu, bjee
svi odatle, ne ostaju kad na njih dolazi dan
propasti njihove, vrijeme kazne njihove.
22 uj, zmija ike! Dolaze s vojskom, na-
valjuju na Egipat sa sjekirama.
23 Kao drvosjee sijeku umu njegovu, go-
vori Gospodin, jer se napravila neprohodna.
Vie ih je nego skakavaca, nema im broja.
24 Osramoena je ki egipatska, predana
je u ruke narodu sjevernom.
25 Govori Gospodin vojska, Bog Izraelov:
Evo, ja u pohoditi Amona u Nou, faraona i
Egipat, bogove njegove i kraljeve njegove,
faraona s onima to se oslanjaju na njega.
26 Predat u ih onima koji im rade o gla-
vi, Nebukadnezaru babilonskom kralju, i
njegovim slugama. A potom e biti Egipat
naseljen kao u dane prolosti, govori Gos-
podin!
27 A ti se ne boj, Jakove, slugo moj! Ne boj
se, Izraele! Jer evo, ja u te izbaviti iz dale-
ke zemlje, tvoju djecu iz zemlje progonstva
njihova! Vratit e se Jakov i nai e mir,
bezbrino e ivjeti, ni od koga straen.
28 Ne boj se, Jakove, slugo moj, govori
Gospodin, jer sam ja s tobom! Unitit u
narode meu koje sam te prognao! Ali tebe
ne unitavam. Tebe samo karam s mjerom.
Sasvim bez kazne ne mogu te ostaviti.
Proroanstvo protiv Filistejaca
47
Dola je Gospodinova rije proroku
Jeremiji o Filistejcima prije nego
faraon svlada Gazu, rekavi:
2 Ovako govori Gospodin: Vode dolaze sa
sjevera, rastu u rijeku valovitu, potapaju
zemlju i to je u njoj, gradove i itelje nji-
hove. Glasno jadikuju ljudi i oaloeni svi
itelji zemaljski.
3 Kada tutnje potkove drijebaca, kada
tropou kola, kada praskaju kotai. Oci se
ne brinu za djecu, ruka je njihova uzeta.
4 Zbog dana to je doao, koji unitava sve
Filistejce, koji otima Tiru i Sidonu posljed-
njega pomonika, jer Gospodin unitava
Filistejce, ostatak obale Kaftora.
5 U Gazi briju sebi glavu, uniten je Ake-
lon. Ostat e divova, dokle e sebi praviti
zarezotine alosti?
6 Ah, mau Gospodinov, dokle se jo ne-
e smiriti? Vrati se u korice! Stani i miran
ostani!
7 Kako da se smiri kad ga je Gospodin
zapovjedio? Protiv Akelona i primorja,
ondje ga je poslao.
Proroanstvo protiv Moabaca
48
O Moabu. Ovako govori Gospodin
vojska, Bog Izraelov: Teko Nebu,
bit e opustoen! Sramota, Kirjatajim bit
e osvojen. Sramota tvrava slomljena.
2 Prola je slava Moaba. U Hebonu snuju
nesreu protiv njega: Ustanimo da ga
iskorijenimo, da nije vie narod! Madme-
ne, i ti e biti uniten, za tobom ide ma.
3 uj, jauk iz Horonaima: Pustoenje i
veliko unitavanje.
4 Satrven je Moab! Razlijee se jauk dje-
ce njihove.
5 Putom od Luhita uzlazi se plaui. Kako
se silazi u Horonaim, uje se jauk nad pro-
pau:
6 Bjeite, spasite ivot, budite kao maga-
rac pustinje!
7 Jer si gradio na svojim djelima i na blagu
svojem, zato e biti osvojen i ti. Kemo
putuje u ropstvo sa svim svojim sveeni-
cima i glavarima.
8 Unitavatelj dolazi na svaki grad. Ni
jedan se grad nee spasiti. Poharat e
se dolina, opustoit e se nizina, kako je
rekao Gospodin.
9 Stavite Moabu nadgrobni spomenik, jer
je on razoren. Njegovi gradovi postaju pu-
stinjom, bez itelja.
10 Proklet je onaj tko nemarno obavlja po-
slove Gospodinove i proklet je onaj tko od
krvi ustee svoj ma!
11 Od malena ostao je Moab u miru, leao
je mirno na drodini svojoj, nije se pretakao
iz suda u sud, nikada nije iao u progon-
stvo. Zato mu je ostao fn okus. Njegov se
miris nije izgubio.
12 Zato, zaista, dolazi vrijeme, govori Gos-
podin, kada u mu poslati bavare koji e
ga prevrnuti, ispraznit e bave i porazbi-
jati sudove.
13 Onda e se Moab osramotiti zbog Ke-
moa kao kua Izraelova nekada Betelom,
u koji se uzdala.
14 Kako samo moete rei: Junaci smo,
ljudi puni snage za boj!
15 Unitavatelj je Moabov iziao protiv
njega. Najbolji od njegove mladosti silaze
na klanje, govori kralj ije je Ime Gospodin
vojska.
16 Posve je blizu propast Moabova. Brzo
koraa njegova nesrea.
17 alite ga svi susjedi njegovi, svi koji zna-
te za njegovo ime, recite: Kako se slomi
jaki tap, slavno ezlo!
18 Sii sa slave svoje, sjedi u blato, o keri
iteljice dibonska! Unitavatelj Moabov
izlazi protiv tebe, rui gradove tvoje.
19 Stani na put i pogledaj oko sebe, o ite-
lju Aroera! Zapitaj odbjegla bjegunca, reci:
to se dogodilo?
20 Osramoen je Moab, razbijen. Jauite
i viite, oglasite na Arnonu: Sruen je
Jeremija
571
Moab.
21 Sud dolazi na zemlju ravnu, na Holon i
Jahzu i Mefaat;
22 na Dibon i Nebo i Bet -Diblatajim;
23 na Kirjatajim i Bet-Gamul i na Bet-Me-
on,
24 na Kerijot, Bosru i sve gradove zemlje
moapske, daleke i blize.
25 Odbijen je rog Moabu, miica se njego-
va smrskala, govori Gospodin!
26 Opijte ga! Podignuo se na Gospodina.
Neka padne Moab u vlastitu bljuvotinu!
Neka bude sada sam na ruglo!
27 Nije li tebi Izrael bio na ruglo? Je li se
moda zatekao meu kradljivcima, te po-
drugljivo trese glavom kad god govori o
njemu?
28 Ispraznite gradove i nastanite se u kli-
surama, itelji moapski! Napravite kao go-
lubica, koja se gnijezdi u pustinji na kraju
gudure!
29 uli smo za ponos Moabov, veoma ve-
liki, za njegovu oholost, njegovu nadutost
i ponos, za ponositost njegovu.
30 Znam dobro obijest njegovu, govori
Gospodin! La je brbljanje njegovo, la je
djelovanje njegovo.
31 Zato jauem za Moabom, viem glasno
za svojim Moabom. alim ljude u Kir-He-
resu.
32 Vie nego to sam plakao za Jazerom
plaem za tobom, lozo Sibmaha! Do mora
se vue vrijea tvoja, dopire do Jazera. U
jesen tvoju i u tvoju berbu prodire unita-
vatelj.
33 Radost i veselje ieznu s rodnoga po-
lja, iz zemlje moapske. Napravio sam kraj
teenju vina iz baava. Gnjeitelji nee
vie radosno gnjeiti i njihova vika nije vie
veselje.
34 Do Eleale prodire vika od Hebona.
Glasno jauu do Jahaza, od Soar do Ho-
ronaima, do Eglat eliije. Vode Nimrima
postaju pustinja.
35 Napravit u u Moabu kraj, govori Gos-
podin, onome koji se penjao na uzvisinu
rtvenu, da kadi svojim bogovima.
36 Zato tuguje kao frula moje srce za Mo-
abom. Tuguje kao frula moje srce za ite-
ljima u Kir-Heresu: Propalo je veliko imanje
i njihovo dobro.
37 Svaka je glava elava i svaka je brada
obrijana, urezi na svim rukama, oko bedara
odjea alosti!
38 Na svim krovovima Moabovim i po
putovima njegovim, samo jadikovanje,
jer sam razbio Moaba kao posudu u kojoj
nema uivanja, govori Gospodin!
39 Kako je satrven! Jauite! Kako Moab
okree lea optereen sramotom! Postao
je Moab ruglo i groza svim svojim susje-
dima.
40 Jer ovako govori Gospodin: Evo, kao
orao lebdi nad njim, rairuje krila nad Mo-
abom.
41 Osvojeni su gradovi, zauzete su tvra-
ve. U onaj e dan biti srce junaka Moabovih
kao srce ene to raa.
42 Uniten je Moab. Nije vie narod, jer se
podignuo na Gospodina.
43 Groza i jama i zamke na tebi, o itelju
moapski, govori Gospodin!
44 Tko je utekao grozi, upada u jamu, tko
izie iz jame, ulovi se u zamku, kad ovo
pustim na Moaba, u godini pohoenja nje-
gova, govori Gospodin!
45 U sjeni hebonskoj zaustavljaju se iz-
moreni bjegunci. Jest, nekada je iziao
oganj iz Hebona i plamen ognjeni iz tvr-
ave Sihonove, opalio sljepooice Moabu,
tjeme bojovnicima.
46 Teko tebi, Moabe, izgubljen si, narode
Kemoev! Sinovi e se tvoji zarobiti i keri
e se tvoje odvui u progonstvo.
47 Na kraju dana okrenut u sudbinu Mo-
abovu, govori Gospodin! Do ovdje je sud
Moabu.
Proroanstvo protiv Amona, Edoma itd
49
O Amoncima. Ovako govori Gos-
podin: Zar Izrael nema sinova, zar
nema batinika? Zato je Milkom batinio
Gad, zato se njegov narod nastanio u
njegovim gradovima?
2 Zato, zaista, dolazi vrijeme, govori Gos-
podin, kad u napraviti da se zaori ratni krik
protiv Rabe u Amonu. Bit e hrpa ruevina,
njegovi gradovi bit e ognjem popaljeni
i Izrael e batiniti svoje vlastite batine,
govori Gospodin!
3 Hebone, jaui, opustoen je Aj! Jadi-
kujte, keri Rabaove! Ogrnite kostrijet oko
sebe i tugujte! Lutajte u pleterima! Milkom
putuje u progonstvo sa svim svojim svee-
nicima i glavarima.
4 to se hvali dolinom svojom, svojim
bujnim dnom doline, nevjerna keri, hva-
lei se bogatstvom svojim: Tko e udariti
na mene?
5 Zaista, grozu u pustiti na tebe, govori
Gospodin Bog vojska, sa svih strana oko
tebe! Bit ete raspreni svaki za se i bje-
gunce nitko nee skupiti.
6 Ali u poslije okrenuti opet sudbinu Amo-
naca, govori Gospodin!
7 O Edomu. Ovako govori Gospodin voj-
ska: Zar nema vie mudrosti u Temanu?
Jeli je nestao savjet razumnima? Je li im
mudrost nestala?
8 Bjeite, udaljite se odavde, sakrijte se u
Jeremija
572
dubinu, graani Dedana! Jer u pustiti da
na Ezava doe nesrea njegova, vrijeme
kazne njegove.
9 Dolaze k tebi vinogradari, za pabirenje
ne ostavljaju vie nita. Dolaze nou krad-
ljivci i grabe pohlepno.
10 Jest, ogolit u Ezava. Otkrit u skrovita
njegova, on se vie ne moe sakriti. Ple-
me e se njegovo unititi, njegova braa
i susjedi njegovi i nita vie nije ostalo od
njega.
11 Ostavi siroad svoju, ja u ih uzdravati.
Udovice tvoje neka se uzdaju u me!
12 Jer ovako govori Gospodin: Zaista, koji
nisu zasluili da piju au, moraju je izliti: a
ti, ti da bi jo ostao bez kazne? Nee ostati
bez kazne, ne, nego e piti!
13 Jer sobom se zaklinjem, govori Gos-
podin: Bosra e biti uas, pogrda, ruglo i
kletva, svi e njegovi gradovi biti pustinja
vjena!
14 uo sam vijest od Gospodina, glasnik je
poslan k narodima: Skupite se, idite protiv
Edoma, dignite se u boj!
15 Zaista, napravit u te malenim meu
narodima, prezrenim meu ljudima.
16 Strah koji ulijeva zaludio te je, tvoje
drsko miljenje, jer prebiva u rasjelinama
kamenim, hvata se vrletnih visina. I visoko
gradi gnijezdo kao orao, ipak u te odatle
sruiti dolje, govori Gospodin!
17 Grozan e postati Edom: Tko prolazi
pokraj njega, zgrozi se i podsmijeva se
zbog svih rana njegovih.
18 Kako se dogodilo Sodomi i Gomori i
susjedima njihovim kod unitenja njihova,
tako, govori Gospodin, nee vie ondje
nitko prebivati, ni jedan ovjek nee ondje
boraviti.
19 Gle, kao to lav izlazi iz sjajne zemlje
jordanske, protiv onih u zaklonu, tako ih
iznenada gonim odatle. Koga sam izabrao,
toga u postaviti nad njima. Jer tko je kao
ja, tko e izazvati mene, i koji e mi pastir
odoljeti?
20 Zato ujte odluku Gospodinovu koju je
prihvatio protiv Edoma, namisle njegove
koje je smislio protiv itelja Temana. Zaista,
odvui e ih, i najmanje od ovaca! Zaista,
zgrozit e se pred njima vlastita paa!
21 Od praska pada njihova zadrhtat e
zemlja. Jauk e se njihov uti do Crvenoga
mora.
22 Gle, kao orao die se on gore. Lebdi
ondje, rairuje krila svoja nad Bosrom. U
onaj dan bit e srce junaka edomskih kao
srce u ene koja raa.
23 O Damasku. Zbunjeni su Hamat i Arpad
kad su uli zle glasove. Srce je njihovo uz-
bueno od brige, ne moe se vie umiriti.
24 Klonuo je Damask, okrenuo bjeati.
Groza ga je spopala, tjeskoba i bolovi su
ga prihvatili kao enu to raa.
25 Jao, slavni je grad ostavljen, raskoni
grad!
26 Zato e popadati mladii na njegovim
ulicama, svi e ratnici izginuti u onaj dan,
27 Na zidove Damaska stavit u oganj da
prodre kue Ben-Hadadove.
28 O Kedaru i o kraljevstvima Hasora koja
je pobijedio Nebukadnezar, babilonski
kralj. Ovako govori Gospodin: Ustanite,
idite na Kedar i pokorite sinove Istoka!
29 Uzimaju im atore i stada, pokrivala
njihova i posue njihovo. Otimaju im deve
njihove i viu na njih: Groza naokolo!
30 Bjeite, zaklonite se to bre, sakrijte se
u dubinu, itelji Hasora, govori Gospodin!
Nebukadnezar, babilonski kralj, prihvatio
je odluku protiv vas, smislio je naum protiv
vas.
31 Ustanite! Idite protiv bezbrinog naroda
koji prebiva u sigurnosti, govori Gospodin,
koji ne zna ni za vrata ni za prijevornice, koji
prebiva sam!
32 Deve njihove bit e plijen, mnotvo
stada njihovih pljaka. Razasut u ih u sve
vjetrove, njih koji su najdalje. Napravit u
da doe na njih propast sa svih strana,
govori Gospodin!
33 Hasor e onda biti stan agalja, pustinja
vjena. Nitko nee vie prebivati ondje, ni
jedan ovjek nee boraviti u njemu.
34 Ovo je Gospodinova rije, koja je dola
proroku Jeremiji protiv Elama u poetku
vladanja Judina kralja Zedekije, rekavi:
35 Ovako govori Gospodin vojska: Zaista,
ja u slomiti luk Elamov, glavno orue sna-
ge njegove!
36 Dovest u protiv Elama etiri vjetra s
etiri kraja neba. Razasut u ih u sve vje-
trove. Nee biti naroda kamo nee doi
prognanici Elama.
37 Utjerat u u Elam strah od njegovih
neprijatelja, od onih koji mu rade o glavi.
Pustit u nesreu na njih, estinu svojega
gnjeva, govori Gospodin! Poslat u za njim
ma dok ga ne unitim.
38 Namjestit u prijestolje svoje u Elamu,
unitit u ondje kralja i glavare, govori
Gospodin!
39 Na svretku dana okrenut u sudbinu
Elamovu, govori Gospodin!
Proroanstvo protiv Babilona
50
Rije koju je izrekao Gospodin protiv
Babilona, zemlji Kaldejaca, preko
proroka Jeremije:
2 Objavite meu narodima i razglasite, vi-
Jeremija
573
soko dignite zastavu i navijestite, ne tajite,
iskaite: Uzet je Babilon, posramljen je Bel,
razmrskan je Marduk, slike su njegove po-
sramljene, idoli su njegovi razrueni!
3 Jer protiv njega ide narod sa sjevera. Ze-
mlju e njegovu napraviti pustinjom. Nitko
vie nee prebivati u njoj, ovjek i ivotinja
pobjegli su i rasprili se.
4 U one dane i u ono vrijeme, govori Gospo-
din, doi e djeca Izraelova i djeca Judina
zajedno. Doi e ovdje neprestano plaui
i traei Gospodina, svojega Boga.
5 Pitat e za put u Sion: ondje je upravljen
njihov pogled, rekavi: Hajdemo stajati
kod Gospodina, u vjenom zavjetu to se
ne zaboravlja nikada.
6 Narod je moj bio stado izgubljeno. Pastiri
su ga njegovi zaveli, vodili su ga okolo po
gorama; ili su s brda na breuljke, i zabo-
ravili su stan svoj.
7 Tko ih je god naao, proderao bi ih. Ne-
prijatelji su njihovi govorili: Mi im tim ne
inimo krivo, jer su sagrijeili Gospodinu,
stanu pravde, nadi svojih otaca, Gospodi-
nu.
8 Bjeite iz podruja Babilona, iz zemlje
Kaldejaca! Izaite! Budite kao ovnovi pred
stadom, jer evo, ja u podignuti i povesti
protiv Babilona mnotvo velikih naroda iz
zemlje sjeverne.
9 Oni e se postaviti protiv njega. Odatle e
ga osvojiti. Strijele su im kao u valjana juna-
ka, koji se ne vraa nikad bez uspjeha.
10 Tako e Kaldeja postati plijenom; koji
je budu plijenili, dobit e svi dosta, govori
Gospodin!
11 Jest, veselite se samo, jest, radujte se
samo, vi lupei moje batinske zemlje!
Jest, poskakujte kao telad na travi i hrite
kao drijepci!
12 Sasvim se osramoti majka vaa. Posti-
ena je ona koja vas je rodila. Zaista, bit e
posljednja meu narodima: pustinja, suha
pustinja!
13 Zbog gnjeva Gospodinova nee se u njoj
prebivati, sva e opustjeti. Tko bude prola-
zio pokraj Babilona, zgrozit e se i rugat e
se nad ranama njegovim.
14 Postavite se okolo protiv Babilona, vi
strijelci svekoliki! Gaajte ga, ne tedite
strijela, jer je sagrijeio Gospodinu.
15 Podignite protiv njega bojnu viku una-
okolo: Predao se, kule njegove padaju,
zidovi se njegovi rue! Jest, ovo je osveta
Gospodinova! Osvetite mu se i napravite
mu kako je sam inio!
16 Iskorijenite iz Babilona sijaa i onoga
koji mae srpom o etvi! Od maa pogub-
noga neka se vrati svaki svojemu narodu,
neka bjei svaki u svoju postojbinu!
17 Izrael je ovca potjerana, od lavova go-
njena. Najprije ga asirski kralj jeo, onda
mu Nebukadnezar, babilonski kralj, kosti
izlomio.
18 Zato ovako govori Gospodin vojska,
Bog Izraelov: Zaista ja u kazniti babilon-
skog kralja i njegovu zemlju kao to sam
kaznio asirskog kralja.
19 Povratit u Izraela k panjaku njegovu,
neka pase na Karmelu i u Baanu! Bit e sit
na gorama Efraimovim i u Gileadu.
20 U one dane i u ono vrijeme, govori Gos-
podin, trait e krivnju Izraelovu ali je nee
biti; grijehe Judine nee nai, jer u opro-
stiti ostatku to sa sauvao.
21 Izai protiv zemlje Merataim, izai pro-
tiv nje i protiv itelja Pekoda! Uniti ih i
iskorijeni, govori Gospodin, i napravi tono
kako ti zapovjedio!
22 uj, rat je u zemlji i razor velik!
23 Kako je razbijen, razmrskan malj cijelo-
ga svijeta! Kako je Babilon postao strailo
meu narodima!
24 Stavljam ti zamke, Babilone, hvata se
u njih i ne osjea. Zateen si i uhvaen jer
si izazvao Gospodina u boj.
25 Svoju orunicu otvori Gospodin, izvadi
svoje oruje gnjevno, jer posla ima za Gos-
podina Boga vojska u zemlji Kaldejaca.
26 Poite na nju s posljednjega kraja!
Otvorite itnice njezine, slaite ju kao sno-
pove i unitite ju neka vie ne ostane od
nje ni ostatak!
27 Pokoljite sve junce njezine! Dolje s nji-
ma na klanje! Teko njima, dan je njihov
doao, vrijeme pohoenja njihova!
28 uj, utekli su bjegunci iz zemlje babilon-
ske, koji na Sionu javljaju osvetu Gospodi-
na, naega Boga, osvetu za njegov dom.
29 Podignite mnoge protiv Babilona, sve
strijelce! Utaborite se protiv njega da ne
pobjegne ni jedan! Platite mu njegova dje-
la! Napravite s njim tono onako kako je on
sam inio, jer je bio drzak prema Gospodi-
nu, prema Svecu Izraelovu.
30 Zato e mladii njegovi pasti po njego-
vim ulicama, svi e ratnici njegovi izginuti
u onaj dan, govori Gospodin!
31 Zaista, ja u na tebe drska, govori Gos-
podin Bog vojskajer tvoj je dan doao,
vrijeme moje kazne!
32 Drzak e se spotaknuti i pasti i nitko ga
nee podii. Stavit u oganj na njegove
gradove i spalit e sve oko njega.
33 Ovako govori Gospodin vojska: Silu
podnose djeca Izraelova i djeca Judina,
sve koje su odveli, dre vrsto i nee da
ih puste.
34 Ali je jak izbavitelj njihov: Gospodin
vojska ime je njemu. On vodi sigurno stvar
Jeremija
574
svoju da donese mir zemlji, a nemir itelji-
ma babilonskim.
35 Ma na Kaldejce, govori Gospodin, i na
graane babilonske, na njegove glavare i
na mudrace njegove!
36 Ma na njegove varalice: poludjet e
ma na junake njegove: klonut e!
37 Ma na konje njegove i na njegova kola
i na svu mjeavinu naroda u sredini nje-
govoj: postat e kao ene! Ma na blago
njegovo: zaplijenit e se!
38 Ma na vode njegove; presuit e, jer
je to zemlja idola. Zbog njihovih gadnih
kipova postat e luaci.
39 Zato e se ondje nastaniti lisice i aglji,
i nojevi e ondje prebivati. Zauvijek nee
vie biti nastanjen, kroz sve narataje nee
biti naseljen.
40 Kako je Bog razorio Sodomu i Gomoru i
susjedne njihove gradove, govori Gospo-
din, tako nee vie nitko ondje prebivati, ni
jedan ovjek nee ondje boraviti!
41 Evo, narod dolazi sa sjevera. Velik na-
rod i kraljevi mnogi podiu se s krajeva
zemlje.
42 Luk i koplje nose, tvrdi su i bez milosra.
Njihova vika bui kao more, na konjima jure
ovdje, kao ratnik naoruani, protiv tebe,
keri babilonska!
43 Babilonski kralj uo je vijest o njima:
njegove ruke padaju mlitavo, tjeskoba ga
obuzima, bolovi kao enu koja raa.
44 Gle, kao to lav izlazi iz sjajne zemlje
jordanske na one u zatiti, tako ih iznenada
gonim odatle. Koga sam izabrao, toga u
postaviti nad njima, jer tko je kao ja? Tko e
izazvati mene i koji e mi pastir odoljeti?
45 Zato ujte odluku Gospodinovu, koju je
prihvatio protiv Babilona, naume njegove
koje je smislio protiv zemlje kaldejske! Za-
ista, odvui e ih najmanje stado! Zaista,
napravit e boravite njegovo pustinjom!
46 Od glasa zauzimanja Babilona drhti ze-
mlja i njihov jauk se uje meu narodima!
GOSPODIN sudi Babilonu
51
Ovako govori Gospodin: Zaista, ja
u podignuti protiv Babilona i protiv
itelja Kaldejskih bijes upropastitelja.
2 Poslat u protiv Babilona vijae da ga
izviju i njegovu zemlju da oplijene, kad ga
opsjednu unaokolo u dan propasti.
3 Neka nitko ne nategne svoj luk, neka
se ne digne u svojem oklopu! Ne tedite
njegovih mladia i iskorijenite svu njegovu
vojsku!
4 Pobijeni lee u zemlji kaldejskoj, izbodeni
na ulicama njezinim.
5 Jer nije ostavio Izraela i Jude njihov Bog,
Gospodin vojska, ako i jest njihova zemlja
puna krivnje protiv Sveca Izraelova.
6 Bjeite iz podruja babilonskog! Svaki
neka spasi svoj ivot da ne izginete kriv-
njom svojom! Jer je vrijeme osvete za Gos-
podina. On vri plau na njemu.
7 Babilon je bio zlatna aa u ruci Gospodi-
novoj. Svu je zemlju opojio, vina su njego-
va pili narodi; tako su poludjeli narodi.
8 Najedanput je pao Babilon i razbio se,
jauite za njim! Donesite balzama za nje-
govu bol, moda se dade ozdraviti!
9 Htjeli smo ozdraviti Babilon, ali se ne
moe ozdraviti. Ostavite ga i idimo svaki u
postojbinu svoju, jer do neba dopire pre-
suda njegova, dosee do oblaka.
10 Gospodin je iznio na svjetlo pravednu
stvar nau. Doite, pripovijedajmo na Sionu
o djelu Gospodina, svojega Boga!
11 Otrite strijele, hvatajte titove! Gospo-
din je potaknuo bijes kraljeva medijskih, jer
je protiv Babilona naum njegov naperen da
ga uniti. Jest, to je osveta Gospodinova,
osveta za njegov dom.
12 Razmahnite zastavom na zidovima
babilonskim! Pojaajte strau, postavite
straare! Namjestite zasjede, jer kako je
Gospodin naumio, tako e i izvriti to je
obeao za itelje babilonske.
13 Ti, koji prebiva na silnim vodama, bo-
gat blagom, doe kraj tvoj! Svretak je lihvi
tvojoj!
14 Gospodin vojska zakleo se samim so-
bom: Ako sam te i napunio ljudima kao
skakavcima ipak u podii pobjedniki
glas nad tobom.
15 On je stvorio zemlju svojom snagom, on
je utemeljio svijet svojom mudrou, on je
razastro nebesa svojim razumom.
16 Kad se zaori njegov glas, zaute vode
na nebu. On vodi oblake s krajeva zemlje,
baca munje s kiom, izvodi vihor iz njego-
vih odaja.
17 Luak je svaki koji to ne shvaa. Sramiti
se mora svaki umjetnik svojega lijevanog
kipa, jer je prijevara njegov liveni kip; nema
duha u njemu.
18 Oni su tlapnje, stvari smijene. U vrije-
me njihove kazne kraj je njima.
19 Ali kao ovi nije dio Jakovljev, nego je on
Stvoritelj svega, i Izrael je pleme to je nje-
govo. Gospodin vojska ime je njegovo.
20 Ti si mi bojna sjekira bojno oruje: Jer u
s tobom razbiti narod u komade, tobom u
razoriti kraljevstva;
21 s tobom u razbiti u komade konja i
jahaa, tobom u razbiti u komade kola i
vozaa;
22 tobom u razbiti u komade ovjeka i
enu; tobom u razbiti u komade starca i
dijete; tobom u razbiti u komade mladia
Jeremija
575
i djevojku.
23 tobom u razbiti u komade pastira i
stado; tobom u razbiti u komade seljaka
i zapregu; tobom u razbiti u komade na-
mjesnike i upravitelje.
24 A sad u na vae oi platiti Babilonu i
svim iteljima kaldejskim za svu zlou to
je poine Sionu, govori Gospodin!
25 ekaj, sad u na tebe, O goro pogibije,
govori Gospodin, koja si opustoila svu
zemlju! Pruit u svoju ruku protiv tebe i
svalit u te s hridine i postavit u od tebe
goru ognja.
26 Nee uzeti od tebe kamena za krunite
ni kamena za temelj. Ne, bit e pusto
vjena, govori Gospodin!
27 Zabodite zastavu u zemlju! Zatrubite u
rog meu narodima! Posvetite narode za
boj protiv Babilona! Sazovite protiv njega
kraljevstva Ararata, Menija i Akenaza! Po-
dignite protiv njega voe i dovedite konje,
mnogo poput skakavaca!
28 Posvetite protiv njega narode za boj,
kralja medijskog, namjesnike, sve upra-
vitelje njegove i sve podruje ovlasti nje-
gove!
29 Onda e se potresti i zadrhtati zemlja,
jer se na Babilonu ispunjava odluka Gos-
podinovada napravi podruje babilonsko
pustinjom u kojoj nitko ne prebiva.
30 Junaci Babilona odustaju od boja, osta-
ju i sjede u tvravama. Usahnula je njihova
junaka snaga. Postali su ene. Opusto-
ene su njegove kue, njegove polomljene
prijevornice.
31 Tekli leti za tekliem, glasnik za glasni-
kom, da jave babilonskom kralju da je grad
njegov zauzet sa svih krajeva;
32 da su brodovi njegovi zaposjednuti bare
njegove isuene, ratnici prestraeni.
Izraelov: Ki je babilonska kao gumno u
vrijeme kad se gazi. Jo malo, pa je i za nju
dolo vrijeme etve.
34 Nebukadnezar, babilonski kralj, pojeo
me je i satro, kao u praznu posudu bacio
me je. Prodro me je kao zmaj, napunio
trbuh svoj poslasticom i ispljuvao me.
35 Bijeda moja neka padne na Babilon
rei e graanstvo Siona. Krv moja neka
doe na itelje kaldejskerei e Jeruza-
lem.
36 Zato ovako govori Gospodin: Evo, ja u
voditi tvoju parnicu! Osvetit u te, osuit u
more njegovo; izvor u njegov osuiti.
37 Babilon e postati hrpa kamenja, stan
agljima, pusto, poruga i bez itelja.
38 Svi e rikati kao lavovi, zavijati kao la-
vii.
39 Kad ih upali pohlepa, pripravit u im
gozbu i napojit u ih posru i upadnu u
vjeni san iz kojega se vie nee probuditi,
govori Gospodin!
40 Svest u ih na klanje kao janjce, kao
ovnove i jarce.
41 Ah, kako je zauzet iak i osvojen ures
svega svijeta! Kako je Babilon postao uas
meu narodima!
42 Ustalo je more na Babilon; utonu u silne
valove njegove.
43 Njegovi gradovi postale su pusto:
zemlja sue i goleti, zemlja u kojoj vie ne
prebiva ovjek, kroz koju vie ne prolazi
ovjek.
44 Pohodit u Bela u Babilonu i istrgat u
iz ralja njegovih to je prodro. Narodi nee
vie grnuti k njemu. Da zidovi babilonski
e pasti.
45 Izai iz podruja njegova, moj narode!
Neka svaki spasi svoj ivot od estokoga
gnjeva Gospodinova!
46 Nemojte da klone vae srce! Ne bojte
se glasa to e se uti u zemlji kad jedne
godine doe ovaj glas, druge godine onaj
glas, i kad nasilje zavlada u zemlji, i jedan
vladar ustane na drugoga.
47 Zato, zaista, dolazi vrijeme kad u po-
hoditi idole babilonske. Sva e se zemlja
njegova posramiti. Svi e pobijeni njegovi
pasti u njemu.
48 Onda e nad Babilonom klicati od ra-
dosti nebo i zemlja i sve u njima, kada
dou na njega sa sjevera zatirai, govori
Gospodin!
49 I Babilon mora pasti za pobijene Izrae-
love, kao to su za Babilon pobijeni padali
po cijelom svijetu.
50 Idite, koji ste utekli mau! Ne stojte,
spominjite se u daljini Gospodina! Prema
Jeruzalemu neka se upravlja vae srce!
51 Stajali smo posramljeni kad smo uli za
porugu. Sram je pokrio lice nae, jer su stran-
ci doli u svete domove Gospodinove.
52 Zato zaista, dolazi vrijeme, govori Gos-
podin, kad u pohoditi idole njegove. Po
cijeloj njegovoj zemlji jecat e pobijeni.
53 Da se Babilon sve do neba popne, da
sagradi tvravu svoju na visini nedostu-
pnoj, doi e ipak od mene na njega zati-
rai, govori Gospodin!
54 uj, odjekuje vika iz Babilona, veliko
unitenje iz zemlje kaldejske!
55 Jer Gospodin unitava Babilon, stiava
ondje veliku vrevu. Valovi njegovi bue kao
silne vode, vika se njegova razlijee.
56 Zaista, unitavatelj je doao na Babi-
lon: junaci se njegovi zarobljavaju, lukovi
se njegovi lome, jer je Gospodin Bog koji
plaa, on sigurno plaa.
57 Njegove glavare i mudrace, namjesni-
Jeremija
576
ke, upravitelje i ratnike napojit u da padnu
u vjeni san iz kojega se vie nee probu-
diti, govori Kralj, Gospodin vojska Ime je
njegovo.
58 Ovako govori Gospodin vojska: iroki
zidovi babilonski razorit e se do temelja,
visoka vrata njegova ognjem e se spaliti.
Ljudi e se truditi ni za to, narodi e biti u
ognju i bit e izmueni.
59 Ovo je zapovijed koju je dao prorok
Jeremija Seraji, sinu Nerije, sina Mahse-
jina, kad je ovaj sa Zedekijom, kraljem
Judinim, poao u Babilon u etvrtoj godini
kraljevanja njegova. Seraja je bio glavni
komornik.
60 Jeremija je napisao u jednu knjigu svu
nesreu to je trebala sii na Babilon, na-
ime, sve ove rijei to su napisane protiv
Babilona.
61 Jeremija je rekao Seraji: Kad doe u
Babilon, gledaj, objaviti sve ove rijei!
62 Onda e rei: Gospodine, ti si se za-
prijetio ovomu mjestu unitenjem, da se
nitko vie ne nastani u njemu, ni ovjek ni
ivotinja, jer e biti vjena pustinja.
63 I bit e da kad proita ovu knjigu, pri-
vezat e kamen na nju i bacit e je usred
Eufrata.
64 Onda e rei: Tako e potonuti Babi-
lon i nee se vie podignuti, zbog nesree
to u je pustiti na njega; on e iznemoi.
Do ovdje su rijei Jeremijine.

Razor Jeruzalema i propast kraljevstva
52
Dvadeset i jedna godina bila je Ze-
dekiji kad je postao kralj. Vladao je
jedanaest godina u Jeruzalemu. Majka se
njegova zvala Hamutala i bila je ki Jere-
mije iz Libne.
2 I on je inio zlo pred Gospodinom, sasvim
onako kako je inio Jojakim.
3 Jer zbog gnjeva Gospodinova dolo je
s Jeruzalemom i Judom tako daleko da ih
je odbacio ispred svojega lica. Zedekija
otpadne od babilonskog kralja.
4 Dogodilo se u devetoj godini njegova vla-
danja, desetoga dana desetoga mjeseca,
doao je Nebukadnezar, babilonski kralj, sa
svom svojom vojskom na Jeruzalem. Op-
kolili su ga i napravili opkope unaokolo.
5 Grad je ostao opkoljen do jedanaeste
godine kraljevanja Zedekijina.
6 Devetoga dana etvrtoga mjeseca bila je
glad u gradu postala tako teka, te narod
zemaljski nije vie imao to jesti.
7 Onda je zid gradski bio provaljen i svi su
vojnici nagnuli u bijeg i ostavili grad nou,
putom kroz vrata izmeu oba zida uz vrt
kraljeva Kaldejci su drali grad opkoljen
oni su krenuli prema jordanskoj ravnici.
8 Ali postrojbe kaldejske potjerale su kralja
i stigle Zedekiju u jerihonskom polju. Bila
ga je ostavila sva njegova vojska i razbje-
ala se.
9 Uhitili su kralja i doveli ga babilonskom
kralju u Riblu u hamatskom podruju. Taj
mu izree presudu.
10 Babilonski kralj je dao sinove Zedekijine
poklati na njegove oi i sve glavare Judine
pobio u Ribli.
11 A Zedekiji izvadio oi i stavio ga u mje-
dene verige. Babilonski kralj ga odveo u
Babilon i drao ga u zatvoru do njegove
smrti.
12 Desetoga dana petoga mjeseca, to jest
u devetnaestoj godini kraljevanja Nebu-
kadnezara, babilonskog kralja, doao je
u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik
tjelesne strae, koji je pripadao osobnoj
slubi babilonskog kralja,
13 i spali Gospodinov dom i kraljevski dvor.
Sve kue u Jeruzalemu, to jest sve kue
velikaa spali.
14 Sve zidine jeruzalemske unaokolo rui-
la je sva vojska kaldejska to je stajala pod
zapovjednikom tjelesne strae.
15 Jedan dio malih ljudi i ostatak naroda
to je jo bio preostao u gradu, tako isto
prebjegle su koje su bile prebjegle babilon-
skom kralju i ostatak obrtnika odveo Ne-
buzaradan, zapovjednik tjelesne strae.
16 A jedan dio malih ljudi u zemlji ostavio je
Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne stra-
e, kao vinogradare i poljodjelce.
17 Stupove mjedene u Gospodinovu domu,
podnoja i mjedeno more u Gospodinovu
domu razbili su Kaldejci i svu mjed od njih
odvukli u Babilon.
18 I lonce, lopate, noeve, vreve, zdjele i
sve posue mjedeno to se upotrebljavalo
kod slube Boje uzeli su.
19 I umivaonice, tave, kropionice, lonce,
svjetiljke, kadionice i aesve to je bilo
od zlata i srebrauzeo sebi zapovjednik
tjelesne strae.
20 Oba stupa, jedno more, dvanaest vo-
lova mjedenih to su bili pod njim, i klupe
koje je dao napraviti kralj Salomon za Gos-
podinov dom; mjedi svega ovoga posua
nije bilo mjere.
21 A glede stupova: jedan je stup bio vi-
sok osamnaest lakata, i mjeraka vrpca
od dvanaest lakata bila je potrebna da ga
obuhvati; bio je etiri prsta debeo i unutra
upalj.
22 Odozgor na njemu bilo je oglavlje mje-
deno. Oglavlje je bilo visoko pet lakata.
Pletenice sa ipcima ovijale se oko oglav-
lja, sve od mjedi. Isto takav bio je i drugi
stup sa ipcima.
Jeremija
577
23 A bilo je dvadeset i est ipaka to su
lebdjeli slobodno. Svih ipaka oko pleteni-
ce bilo je stotinu.
24 Zapovjednik tjelesne strae uzeo so-
bom velikoga sveenika Seraju i drugoga
sveenika Sefanija i tri vratara.
25 Dalje uzeo iz grada jednoga dvorjanika,
koji je bio nad vojnicima, i sedam ljudi iz bli-
e okolice kraljeve, koji su se nali u gradu,
onda pisara vojnog zapovjednika, koji je
popisivao narod u zemlji za vojnu slubu,
i ezdeset ljudi iz naroda zemaljskog, koji
su se nali u gradu.
26 Ove je uzeo Nebuzaradan, zapovjednik
tjelesne strae, i odveo ih u Riblu babilon-
skom kralju.
27 A babilonski kralj dao ih je pobiti i
pogubiti u Ribli u zemlji hamatskoj. Tako
on odveo Judu iz njegove zaviajne ze-
mlje.
28 Ovo je broj ljudi koje je Nebukadnezar
odveo u ropstvo: u sedmoj godini tri tisue
i dvadeset i tri Judejca;
29 u osamnaestoj godini Nebukadneza-
rovoj osam stotina i trideset i dvije due iz
Jeruzalema.
30 U dvadeset i treoj godini Nebukad-
nezarovoj odveo u ropstvo Nebuzaradan,
zapovjednik tjelesne strae, Judejaca se-
dam stotina i etrdeset i pet dua, svega
etiri tisue i est stotina dua.
31 Dogodilo se u trideset sedmoj godini
otkako se odveo Jojakin, kralj Judin, u
dvanaestom mjesecu, dvadeset petoga
dana u mjesecu, Evil-Merodak, babilonski
kralj, u godini svojega nastupa vlade po-
milovao Jojakina, Judina kralja, i izvadi ga
iz zatvora.
32 On je razgovarao prijateljski s njim i
namjestio mu prijestolje iznad prijestolja
drugih kraljeva, koji su se nali kod njega
u Babilonu.
33 Smio je skinuti sa sebe haljine tamnike
i uvijek kod njega jesti, dokle je ivio.
34 Njegovo uzdravanje je bilo trajno, da-
valo mu se od babilonskog kralja, iz dan u
dan do njegove smrti, kroz sve dane nje-
gova ivota.
Jeremija
Tualjke
Jeremijine
Patnje zarobljenitva Siona
1
Ah, kako lei pusti grad, prijestolnica
koja je nekada bila puna itelja! Sada
je kao udovica, koja je nekada bila velika
meu narodima. Vladarica nad zemljama
postala je rob.
2 Gorko plae nou, suze joj na obrazima.
Nikoga nema da ju utjei, od svih ljubavni-
ka njezinih. Svi njezini prijatelji postali su
joj nevjerni, postali su joj neprijatelji.
3 Iselila se Juda od jada, od ljutoga rop-
stva, boravi sad meu neznabocima, ne
nalazi mira: svi tlaitelji njegovi hvataju ga
u tjeskobi.
4 Putovi na Sion tuguju, jer nitko ne dolazi
na Svetkovinu. Sva su vrata njegova pusta;
sveenici njegovi uzdiu. Djevice su nje-
gove pune jada, i sam je jadan.
5 Njegovi tlaitelji su doli i zaposjeli
vlast; njegovi neprijatelji se raduju, jer mu
Gospodin zadao bol zbog svih njegovih
grijeha. Njegova djeca idu u ropstvo pred
tlaiteljem.
6 Padne sa sionske keri sav sjaj njezin.
Glavari su njezini kao ovnovi bez panja-
ka. Vuku se ondje posve iznemogli pred
goniem.
7 U vrijeme svoje muke i nevolje spominje
se Jeruzalem i sve krasote koje je imao u
dane davne; sada njegov narod pada u
ruke neprijatelja, a nitko mu ne pomae.
Neprijatelji to gledaju i propasti se njego-
voj smiju.
8 Jeruzalem je mnogo sagrijeio; zato je
postao odvratan. Svi njegovi laskavci ga
preziru jer su vidjeli njegovu golotinju. A on
sam uzdie i okree se natrag.
9 Neistoa pokriva skute njegove; nije mi-
slio na kraj svoj. Zato je pao tako duboko;
nije imao nikoga da ga utjei. Gospodine,
pogledaj moju nevolju, jer se uzvisio ne-
prijatelj!
10 Tlaitelj posee rukom na sve blago
njegovo. Morao je vidjeti kako prodiru u
njegovo svetite neznaboci, kojima si
zabranio pristup u zajednicu svoju.
11 Sav njegov narod uzdie traei kruha.
Za jelo daje nakit svoj, da produi ivot. Ah,
Gospodine, vidi ipak i pogledaj kako sam
veoma prezren!
12 Vi, svi koji prolazite putom, pogledajte i
vidite ima li alosti kakva je moja, koja me
pogodila kad mi Gospodin zadao bol u dan
estokoga svojega gnjeva!
578
13 S visine poslao oganj u nutrinu moju
za kaznu. Postavio mreu mojim nogama
i nauznak me sruio. Opustoio me, pa
neprestano tugujem.
14 Opremljen je jaram mojih grijeha,
privezala ga je njegova ruka. Bio mi je
stavljen na vrat, i skrila se moja snaga.
Gospodin me predao takvima, koje ne
mogu prevladati.
15 Sve je junake moje ugrabio Gospodin u
sredini mojoj. Sazvao protiv mene svea-
nost da pogubi ratnike moje. Gospodin je
sam, kao groe u tijesku, zgnjeio djevoj-
ku, ker Judinu.
16 Zato ja moram gorko plakati; moje oko
pliva u suzama. Daleko je od mene utjei-
telj koji bi me okrijepio. Postiena su moja
djeca, jer je nadvladao neprijatelj.
17 Sion prua svoje ruke, nema mu utjei-
telja. Gospodin je podignuo unaokolo pro-
tiv Jakova njegove neprijatelje, Jeruzalem
je postao za njih odvratan.
18 Gospodin je jedini pravedan, jer ja sam
mu prkosio. ujte, svi narodi, i vidite bol
moju! Djevojke moje i mladii moji otili su
u nevolju.
19 Pozvao sam ljubavnike svoje, ali su
oni bili nevjerni. Sveenici moji, starjeine
moje poginuli su u gradu traei jela da
produe svoj ivot.
20 Pogledaj, Gospodine, kako mi je teko;
nutrina moja gori! U grudima mi se prevre
srce; jest, velik je bio prkos moj! Vani bjesni
ma, a unutra smrt.
21 uli su kako jecam, ali nisam naao ni-
kakva utjeitelja. Svi su moji neprijatelji uli
za moju nesreu, radosni da si to napravio,
da si poslao dan kojim si zaprijetio. Neka ih
pogodi kao mene!
22 Neka izie pred tvoje lice sva njihova
zloa! Onda napravi njima to si napravio
meni za sve grijehe moje. Jer su bez broja
uzdasi moji, slabo je moje srce.
Tugovanje Siona
2
Ah, kako naoblai Gospodin u svojem
gnjevu ker sionsku! Baci s neba na
zemlju sjaj Izraelov, ne pomisli na podno-
je svojih nogu u dan svojega gnjeva.
2 Netedimice unitio Gospodin sva polja
Jakovljeva. Poruio u svojem gnjevu tvr-
ave keri Judine. Poruio u prah, obea-
stio kraljevstvo, njegove glavare.
3 Slomi u estini svojega gnjeva svu snagu
Izraelovu. Potegnuo natrag svoju desnicu
od neprijatelja, raspali se na Jakova kao
oganj plameni to prodire sve.
4 Kao neprijatelj natee svoj luk, kao pro-
tivnik prui svoju desnicu i pobio to mu je
oku milo, sve to uniti u atoru keri sion-
ske. Izlio svoju srdbu kao oganj.
5 Kao neprijatelj pokazao se Gospodin. On
unitio Izraela, on unitio sve kue njego-
ve, sruio njegove tvrave, i poveao na
ker Judinu alost i jadanje.
6 Silovito uniti, kao sjenicu u vrtu, dom
svoj, poruio mjesto sastanka. Gospodin
bacio u zaborav na Sionu Svetkovine i Su-
botnje dane. U estokom svojem gnjevu
odbaci kralja i sveenika.
7 Pogrdi Gospodin rtvenik svoj, zamrzio
svoje svetite. Pusti da padnu u ruke ne-
prijatelju zidovi dvorova njegovih. Poeli
su vikati u Gospodinovu domu kao u dan
Sveanosti.
8 Odluio Gospodin unititi zidove keri si-
onske. Rastee mjerako ue i ne zaustavi
svoje ruke od unitenja. I tako je napravio
da opkop i zid tuguju zajedno.
9 Utonule su u zemlju vrata njezina; po-
lomio i razbio prijevornice njezine. Kod
neznaboaca su njezin kralj i njezini gla-
vari. Nema vie zakona. I proroci njezini ne
dobivaju vienja od Gospodina.
10 utei sjede na zemlji starci keri si-
onske, posuli su prahom svoju glavu, i s
kostrijeti se ogrnuli. Pognule k zemlji svoje
glave djevojke jeruzalemske.
11 Ispale su mi oi od plaa; grudi moje
hoe puknuti. Sav mi je ivot otet zbog
pada keri mojega naroda, jer dijete i ne-
jaad ginu na ulicama gradskim.
12 Svojim majkama viu: Gdje je kruh i
vino? Ginu kao smrtna rana na ulicama
gradskim, izdiu svoju duu na grudima
majka svojih.
13 to da ti predoim, s im da te izjedna-
im, keri jeruzalemska? Kakvu u ti priliku
nai da te utjeim, djevojko, keri sionska?
Jer je velika kao more nesrea tvoja; tko da
te ozdravi?
14 Proroci tvoji navjeivali ti la i prijevaru,
nisu otkrivali krivnje tvoje da okrenu sud-
binu tvoju. Samo su ti utvare govorili da te
prijevare i zavedu.
15 Nad tobom pljeskaju rukama svi koji
prolaze putom. Siku i mau glavom nad
kerkom jeruzalemskom: To li je grad za
koji su govorili da je najljepi, milina svemu
svijetu?
16 Otvaraju usta na tebe svi tvoji nepri-
jatelji. kripe zubima, siku i viu: Ha,
prodrijeli smo ju! Jest, ovo je dan naega
nadanjadoekali smo ga, doivjeli smo!
17 Dovrio je Gospodin to je naumio,
prijetnju je svoju ispunio, koju je davno
rekao: razorio je nemilice, razveselio je
tobom neprijatelja, napravio je ponosnim
protivnike tvoje.
18 O povii gore visoko Gospodinu, djevojko,
Tualjke
579
keri sionska! Daj da teku suze tvoje kao
potok dan i no! Ne daj sebi nikada mira;
neka se oko tvoje nikada ne odmori!
19 Ustani! Tuguj glasno nou, u poetku
strae! Izlijevaj svoje srce kao vodu pred
licem Gospodinovim! Podii k njemu svoje
ruke za ivot svoje djece to ginu od gladi
na uglovima svih ulica!
20 Gospodine, vidi ipak i pogledaj, kome
si napravio ovako! Jesu li smjele ene jesti
plod svojega tijela, djeicu svojega naru-
ja? Je li se smjelo u svetitu Gospodinovu
ubijati sveenika i proroka?
21 Na ulicama lee na zemlji djeak i sta-
rac. Djevojke moje i mladii moji pali su od
maa. Ti si ih pobio u dan svojega gnjeva,
poklao si ih okrutno.
22 Sazvao si od svuda kao na svetkovinu,
one koji me strae. U dan gnjeva Gospodi-
nova nije bio nitko tko bi utekao i pobjegao.
Koje sam othranio i brino odgojio, moj
neprijatelj mi ih je pobio.
Prorokovo tugovanje
3
Ja sam koji sam iskusio nevolju pod
prutom njegova gnjeva.
2 Potisnuo me je i potjerao u taman mrak.
3 Protiv mene obraa svoju ruku uvijek,
iznova, svagda.
4 Napravio je da uvene moje tijelo, koa
moja, polomio je moje kosti.
5 Sazidao je i namnoio oko mene otrovnu
nevolju.
6 U tamu me obavio kao mrtvace davnih
vremena.
7 Ogradio me, da ne izaem, oteao mi
okove moje.
8 Kad viem i zovem, on ne uje vapaja
mojega,
9 Sazidao je moje putove klesanim kame-
nom, zakrio stazu moju.
10 Bio mi je kao medvjed to vreba, lav u
skrovitu.
11 Odvukao me s puta, razderao me. Pu-
stio me da uginem.
12 Nategnuo svoj luk, stavio me za biljeg
strijeli svojoj.
13 Probo mi bubrege strijelama iz tobolca
svojega.
14 Postao sam ruglo svemu svojem naro-
du, ruglo njihovo svaki dan.
15 Nasitio me gorinom; dao mi pelin da
pijem.
16 Polomio mi zube kamenjem, dao mi
pepeo da jedem.
17 Uzeo si mir mojoj dui, zaboravio sam
sreu.
18 Rekao sam: Ode mi ivot, uzdanje
moje u Gospodina.
19 Spomeni se nevolje moje, tumaranja
mojega, pelina gorkoga ui!
20 Mnogim mudrovanjem skuena je u
meni moja dua.
21 Ovo u pomisliti u sebi, iz toga u uz-
danje crpsti:
22 Milost je Gospodinova da nismo sasvim
uniteni, neiscrpivo je njegovo milosre.
23 Obnavljaju se svako jutro; velika tvoja
vjernost.
24 Govori moja dua: Gospodin je dio moj,
zato se uzdajem u njega.
25 Gospodin je dobrostiv onome, koji ga
eka, dui koja ga trai.
26 Dobro je mirno ekati pomo Gospo-
dinovu.
27 Dobro je svakome nositi jaram svoj od
mladosti.
28 Neka sjedi sam i uti kad mu on dosudi!
29 Neka prigne k prahu svoja usta, moda
jo ima uzdanja!
30 Neka podmetne obraz svoj onome koji
ga tue, neka se najede sramote!
31 Jer Gospodin ne odbacuje zauvijek.
32 Ako i dosudi nevolju, on se i smiluje u
veliini svoje milosti;
33 jer on iz naslade ne rui i ne rascvili
ljude.
34 Kad su gazili nogama sve zarobljenike
u zemlji,
35 kad su izvrtali pravo ovjeka pred oima
Svevinjega,
36 kad su tlaili ovjeka pred sudomne
vidi li to Gospodin?
37 Tko je taj koji je zapovjedio i dogodilo
se, a da Gospodin nije zapovjedio?
38 Ne dolazi li nesrea i srea po zapovijedi
Svevinjega?
39 Zato se tui ovjek koji jo ivi, ovjek
zbog kazna svojih?
40 Ispitajmo, pretraimo svoje putove,
obratimo se Gospodinu!
41 Podignimo srce i ruke k Bogu na nebe-
sima!
42 Grijeili smo i bunili smo se, onda nam
nisi oprostio.
43 Obavio si se gnjevom, progonio si nas,
ubijao netedimice.
44 Zaogrnuo si se u oblak da vie ne prodre
molitva;
45 napravio si od nas smee, izmet usred
naroda.
46 Razjapili svoja usta protiv nas svi nepri-
jatelji nai.
47 Dogodio nam se uas i jama, unitenje
i zatiranje.
48 Potoci vode teku iz oiju mojih zbog
pada keri mojega naroda.
49 Moje oi liju suze bez prestanka,
50 dokle Gospodin ne pogleda i ne vidi s
neba.
Tualjke
580
51 Moje oko mui moju duu zbog svih
keri grada mojega.
52 Tjerali su me kao pticu moji neprijatelji
ni za to.
53 Svaljivali su u jamu moj ivot, bacali
kamenje na mene.
54 Vode su pokrile moju glavu; pomislio
sam: Izgubljen sam.
55 Onda sam zazvao, Gospodine, tvoje Ime
iz dubine jame.
56 Ti si uo zaziv moj: Ne zatiskuj svojega
uha mojem vapaju!
57 Bio si blizu mene kad sam te zvao, rekao
si: Ne boj se!
58 Vodio si, Gospodine, moju stvar, izbav-
ljao si moj ivot.
59 Vidio si, Gospodine, na m eni
nepravdu; pribavio si mi pravicu!
60 Vidio si svu osvetljivost njihovu, sve
naume njihove protiv mene.
61 uo si ruganje njihovo, Gospodine, sve
naume njihove protiv mene.
62 I spletke mojih protivnika govore protiv
mene danomice.
63 Pogledaj sjedenje i njihovo ustajanjeja
sam im pjesma rugalica.
64 Gospodine, ti e im platiti po djelima
njihovih ruku.
65 Zaslijepit e njihova srca; tvoja kletva
na njih!
66 Ti e ih u gnjevu progoniti, unititi ih
pod nebesima, Gospodine!
Sionova krivnja i kazna
4
Ah, kako je poblijedjelo zlato, kako se
pokvarila plemenita kovina! Razasuto
je sveto kamenje po uglovima svih ulica.
2 Plemeniti sinovi Siona, nekada zlatom
izmjereni, kako su cijenjeni kao zemljane
posude, kao djelo ruke lonarove!
3 I aglji podaju grudi, doje mlade. Ki
mojega naroda okrutna je kao nojevi pu-
stinje.
4 Jezik je nejakoga prionuo za nepce od
zei. Djeica su traila kruha, a nitko im ga
nije lomio.
5 Koji su nekada jeli poslastice, ginu na
ulici. Koji su noeni u grimizu, valjaju se u
praini.
6 Jer je krivnja keri mojega naroda bila
vea od grijeha Sodome, koja je bila srue-
na u as, a da se nisu trudile ruke.
7 Njezini glavari sjali su jasnije od sni-
jega, bjelije od mlijeka. Crvenije je bilo
njihovo tijelo od koralja, lik je njihov bio
kao safr.
8 Ali je njihovo lice postalo crnje od ai,
ne poznaju se na ulicama. Koa im se prili-
jepila za kosti, osuila se kao drvo.
9 Sretniji je tko je pao od maa negoli tko
je poginuo od gladi: polagano ginu oni od
nestaice hrane.
10 Kuhale su vlastitom rukom njene ene
svoju djecu. Ona su im bila hrana kad je
padala ki mojega naroda.
11 Iscrpio je Gospodin svoj gnjev, izlio je
jarost svoje srdbe, oganj je na Sionu ras-
palio to prodrije njegove utvrde.
12 Nikada nisu pomislili zemaljski kraljevi,
ni svi itelji zemaljski da bi uli tlaitelj i
neprijatelj na vrata Jeruzalema.
13 Dogodilo se to za grijehe njegovih pro-
roka, za opaine njegovih sveenika, koji
su prolijevali usred njega krv pravednika.
14 Vrludali su kao slijepci po ulicama, upr-
ljani krvlju, da se ovjek nije mogao dota-
knuti haljina njihovih.
15 Vikali su im: Natrag, neist, natrag,
natrag! Ne dodirujte ga se! Kad bi bjeali i
skitali se, onda bi se govorilo meu nezna-
bocima: Ne smiju dalje boraviti.
16 Lice ih je Gospodinovo rasulo; on ih vie
ne moe gledati. Prezirali su ast sveeni-
ka, nisu potivali staraca.
17 Oi nae uzalud eznu jo uvijek za
pomoi. Na straarnici svojoj ekali smo
narod koji ne pomae.
18 Sprijeili su nam, vrebajui nam korake,
da hodamo po ulicama svojim. Svretak je
na bio, dani se nai navrili; jest, doao je
svretak na.
19 Progonitelji nai bili su jo bri od orlova
nebeskih. Gonili su nas po gorama, vrebali
nas u pustinji.
20 Bio je na ivotni dah, pomazanik Gos-
podinov, uhvaen u jame njihove, a za
njega smo mislili: U sjeni njegovoj ivjet
emo meu narodima.
21 Raduj se i veseli, keri edomska, koja
prebiva u zemlji Usu! I na tebe e jo doi
aa; opit e se i otkrit e se.
22 Krivnja je tvoja unitena, keri sion-
ska; on te vie ne izgoni. On e kazniti
tvoju krivnju, keri edomska, otkrit e
tvoje grijehe!
Molitva za obnovu
5
Spomeni se, Gospodine to nas je
snalo! Pogledaj i vidi sramotu nau!
2 Batina naa zapadne drugima, kue
nae strancima.
3 Sirote smo, bez oca, majke nae kao
udovice.
4 Pijemo za novac svoju vodu, moramo
plaati za drva vlastita.
5 Na vratu su nam tlaitelji, iscrpljeni smo
i ne nalazimo mira.
6 Pruili smo ruku Egiptu i Asiriju da se
nasitimo.
7 Oci su nai sagrijeili i nema ih vie. Opa-
Tualjke
581
ine njihove moramo mi nositi.
8 Sluge su gospodari nad nama; nitko nas
ne izbavlja iz njihovih ruku.
9 Donosimo sebi kruh sa strahom za ivot
od maa u pustinji.
10 Kao pe koa nam je crna, u eravici
gladi.
11 Sramotili su ene na Sionu, djevojke po
Judinim gradovima.
12 Glavare su vjeali svojim rukama, pre-
zrena je bila ast staraca.
13 Mladii nose mlin; pod teretom drva
posru djeaci.
14 Na vratima ne sjede vie starci; mladie
ne sjedinjuje igra.
15 Nestalo je radosti u naem srcu, ples se
na pretvorio u alost.
16 Pala nam je kruna s glave; teko nama
to smo sagrijeili!
17 Stoga je srce nae oslabjelo, stoga je
oko nae potamnjelo:
18 Zbog Gore Siona to je opustjela, i lisice
brzaju po njoj.
19 Ti, Gospodine, stoluje u vijeke, tvoje
prijestolje stoji od vijeka do vijeka.
20 Zato hoe da nas zaboravi zauvijek,
da nas ostavi zauvijek?
21 Obrati nas, Gospodine, k sebi! Mi se
vraamo natrag. Ponovi nae dane kako
su bili prije!
22 Ili zar si nas sasvim odbacio? Srdi li se
toliko na nas?
Tualjke
Ezekiel
Knjiga proroka Ezekiela
Prikazanje slave Gospodnje
1
Dogodilo se u tridesetoj godini, u etvr-
tom mjesecu, petoga dana toga mjese-
ca, kad sam boravio meu zarobljenicima
na rijeci Kebaru, otvorila se nebesa i vidio
sam vienja boanska.
2 Peti dan toga mjeseca, u petoj godini
nakon odvoenja kralja Jojakina,
3 dola je Gospodinova rije Ezekielu, sinu
sveenika Buzija u zemlji Kaldejaca na
rijeci Kebaru, i Gospodinova ruka je dola
ondje na njega.
4 Onda ja sam pogledao i vidio: sa sjevera
udari vihor sa silnim oblakom punim ognja
to je buktio. Okruivala ga je svjetlost, a
iznutra je sjao kao svjetlac u ognju.
5 Posred njega prikazale se prilike sline
etvorim ivim biima. Izgled njihov bio je
ovaj: imala su lik ovjeji.
6 Svako je imalo etiri lica i svako od njih
etiri krila.
7 Noge njihove bile su prave i stope nji-
hove kao u teleta. Sijevale su kao mjed
blistava.
8 Ruke ovjeje pruale se pod krilima
njihovim na sve etiri strane, etvero njih
imali su svoja lica i svoja krila.
9 Krila su se njihova doticala; nisu se okre-
tala kada bi ila; svako bie je ilo ravno
naprijed.
10 Izgled njihova lica bio je ovaj: sprijeda
imala su lice ovjeje, zdesna lice lavlje,
slijeva lice volujsko, unutra lice orlovsko,
u sva etiri bia.
11 Krila su njihova bila gore ispruena. S
dva su se doticala, a s dva su prekrivala
svoja tjelesa.
12 Svako je ilo ravno naprije; kamo ih je
duh tjerao da idu, ondje su ila; i nisu se
okretala kada bi ila.
13 U sredini bia bilo je neto to je izgleda-
lo kao ivo ugljevlje, kao zublje. Ove su ile
izmeu bia ondje i ovdje. Oganj je imao
svijetli sjaj, i munje su izlazile iz ognja.
14 Bia su trala ondje i ovdje, tako da je
izgledalo kao da su munje sijevale.
15 Kad sam promatrao bia, vidio sam
kota uz bia na zemlji na njihove etiri
strane.
16 Kotai i njihova naprava imali su izgled
krizolita. Sva etiri imala su isti oblik. Izgle-
dali su i bili su tako izraeni kao da bi jedan
kota iao kroz drugi.
17 Kad su trali, mogli su se kretati na
sve etiri strane. Pri vonji se nisu trebali
okretati.
18 Naplatnice su njihove bile vrlo visoke i
strane za gledanje. Unaokolo bile su na-
platnice pune oiju u sva etiri!
19 Kad bi se bia kretala naprijed, okretali
se i kotai uz njih, i kad bi se bia podigla
od zemlje, podigli su se i kotai.
20 Kamo bi ih duh tjerao da idu, ondje su
ili kotai to bi se podizali zajedno s njima,
jer je dah bia bio u kotaima.
21 Kada su se kretala bia, ili su i kotai s
njima, kada bi ona stala, stali bi i ovi. Kada
bi se ona podizala od zemlje, podizali su
582
se kotai istodobno s njima, jer je duh bia
bio u njima.
22 Nad glavama bia bilo je vidjeti neku
vrstu nebeskog svoda iz divna kristala to
se prostirao gore nad njihovim glavama.
23 Pod svodom nebeskim bila su krila
njihova pruena, jedna prema drugima,
dva od svakoga; dva druga koja su imala,
prekrivala su njihova tijela.
24 uo sam huku krila njihovih to je bila
kao huka mnogih voda, kao grmljavina
Svemonoga. Kad bi ila, bila je glasna
huka kao graja u taboru.
25 Kad bi stala, spustila bi se mirno krila
njihova. I zaorio se glas iznad nebeskog
svoda koji je bio nad njihovim glavama.
Kad bi stala, spustila bi se mirno krila nji-
hova.
26 Iznad nebeskog svoda, to se nalazio
nad njihovim glavama, bilo je po izgledu
kao prijestolje, izgledalo kao safr kamen.
Na tom gore kao prijestolju bila je prilika
slina ovjeku.
27 Vidio sam neto kao sjajan svjetlac,
neto to je izgledalo kao oganj naokolo.
Od bedara gore i od bedara dolje vidio sam
kao oganj i svjetlost oko njega.
28 Kao to izgleda duga kad se pojavi u
kini dan, tako je izgledala svjetlost oko
njega. To je bio izgled prikazanja slave
Gospodinove. Ja sam ju vidio i pao sam
na koljena licem do zemlje. Onda sam uo
glas jednoga koji je govorio.
Poziv Ezekiela za proroka
2
On mi je rekao: Sine ovjeji, postavi
se na svoje noge, jer hou govoriti s
tobom!
2 Onda je doao duh u mene kad mi je on
govorio i postavi me na moje noge, i sluao
sam onoga koji je razgovarao sa mnom.
3 On mi je rekao: Sine ovjeji, ja te aljem
Izraelovim sinovima, narodu nepokornom,
koji se pobuni protiv mene. Oni i njihovi oci
grijeili su protiv mene sve do dananjega
dana.
4 To su sinovi drska obraza i otvrdnuta
srca. Njima te aljem; reci im: Ovako govori
Gospodin Bog.
5 I posluaju li ili ne posluajujer su rod
nepokoranneka ipak znaju da je prorok
meu njima.
6 A ti, sine ovjeji, ne boj ih se i ne strai
se njihovih rijei, iako je oko tebe draa i
trnje i boravi meu korpionima! Ne boj
se njihovih rijei! Ne dri pred njihovim
licem, jer su rod nepokoran!
7 Navjeuj im moje rijei, posluali ili ne,
jer su nepokorni.
8 Ali ti, sine ovjeji, sluaj to u ti rei! Ne
budi nepokoran kao taj rod neposluan!
Otvori svoja usta i jedi to ti dadem!
9 Onda sam vidio ruku pruenu prema
meni i u njoj svitak knjige.
10 On ga razvio pred menom. Bio je ispisan
na prednjoj strani i na suprotnoj strani. Bili
su u njemu napisani pla, uzdisaji i jauci.
Ezekiel ide k zarobljenicima
3
Povrh toga On mi je rekao: Sine o-
vjeji, pojedi to je pred tobom, pojedi
taj svitak, onda idi i govori kui Izraelo-
voj!
2 Otvorio sam svoja usta, i on mi je dao
svitak da jedem.
3 I rekao mi: Sine ovjeji, nahrani svoj
trbuh ovim svitkom to ti ga dajem i pusti
da ue u tvoju nutrinu! Ja sam ga pojeo i
bio mi je u ustima sladak kao med.
4 Nato mi je zapovjedio: Sine ovjeji,
ustani, idi kui Izraelovoj i govori im u moje
Ime!
5 Jer ti se ne alje k narodu nepoznata
jezika i nerazumljiva govora nego kui
Izraelovoj,
6 i ne k mnogim narodima nepoznata je-
zika i nerazumljiva govora, kojima rijei
ne razumije. Kad bih te poslao k njima,
posluali bi te.
7 Ali te kua Izraelova nee posluati, jer i
mene nee posluati, jer je sva kua Izrae-
lova tvrda obraza i otvrdnuta srca.
8 Ali evo, inim tvoj obraz tvrdim kao njihov
i elo tvoje tako tvrdo kao njihovo.
9 Kao dijamant, tvre od hridine, inim ti
elo. Ne boj ih se, ne dri pred njihovim
licem, jer su rod nepokoran.
10 Dalje mi je rekao: Sine ovjeji, uzmi
sve rijei to ti ih priopujem u svoje srce i
sluaj ih svojim uima!
11 Ustani, idi k zarobljenicima, k sinovima
svojega naroda, govori im i reci: Ovako
govori Gospodin Bog, posluali ili ne po-
sluali!
12 Onda me podignuo duh gore i uo sam
za sobom silan gromovniki glas: Blago-
slovljena je slava Gospodinova s njegova
mjesta!
13 Jo sam uo huku krila onih ivih bia
to se jedna drugih dodirivala, i prasku ko-
taa uz njih silna gromovnika buka.
14 Duh me onda podignuo gore, uzeo me i
ja sam ozbiljno iao u uzbuenosti svojega
duha, jer je Gospodinova ruka teko leala
na meni.
15 Tako sam doao u Tel-Abib k zaroblje-
nicima u koji su prebivali na rijeci Kebaru,
gdje su se bili naselili. Ondje sam boravio
sedam dana posve uzbuen meu njima.
16 Dogodilo se poslije sedam dana dola
Ezekiel
583
mi je Gospodinova rije, rekavi.
17 Sine ovjeji, postavio sam te straa-
rom kui Izraelovoj. Kad uje rije iz mojih
usta, opomenut e ih u moje Ime.
18 Kad velim bezboniku: Poginut e,
a ti ga ne opomene i ne progovori mu
da odvrati bezbonika od opaka njegova
puta i da ga sauva u ivotu, to e bez-
bonik poginuti zbog svoje opaine, ali u
krv njegovu traiti iz tvoje ruke.
19 Ako li ti opomene bezbonika, a on se
nije vratio od bezbonosti svoje i od opaka
svojega puta, to e on poginuti zbog opa-
ine svoje, a ti si spasio svoju duu.
20 Ako se pravednik odvrati od pravedno-
sti svoje i pravi zlo, to u mu ja podmetnuti
na to e se spotaknuti da pogine. Ako ga
ti onda nisi opomenuo, to e on poginuti
zbog opaine svoje, i pravedna njegova
djela koje je inio nee se dalje spominjati,
ali u krv njegovu traiti iz tvoje ruke.
21 Ako li si ti njega, pravednika, opomenuo
da on, pravednik, ne grijei vie, i on ne
grijei vie, to e pravednik ostati u ivotu,
jer se dao opomenuti, i ti si spasio svoju
duu.
22 Ondje je dola Gospodinova ruka na
mene, i on mi je zapovjedio: Ustani, izai
na ravnicu u dolini! Ondje u govoriti s
tobom.
23 Ustao sam i izaao na ravnicu u dolini.
Ondje sam vidio gdje stoji slava Gospo-
dinova, kako sam je bio gledao na rijeci
Kebaru, i ja sam pao na koljena licem do
zemlje.
24 Ali je doao duh na mene i postavio me
na moje noge. On mi je rekao: Idi, zatvori
se u svoju kuu!
25 Sine ovjeji, evo: stavit e na tebe uad
i njima e te svezati. Ti onda nee izlaziti
meu njih.
26 Ja u napraviti da ti se jezik prilijepi za
nepce tvoje, i ti e zamuknuti i nee im
biti opominja, jer su rod nepokoran.
27 Ali kad progovorim s tobom, otvorit u
ti usta i ti e im navijestiti: Ovako govori
Gospodin Bog. Tko e sluati, neka slua,
a tko nee sluati, neka ne slua, jer su rod
nepokoran.
Postavljanje opsade Jeruzalema
4
Sine ovjeji, uzmi opeku stavi ju ispred
sebe, izrei na njoj grad Jeruzalem!
2 Onda otvori protiv njega opsadu, sagradi
kule opsadne protiv njega i iskopaj opkop
protiv njega! Onda postavi tabor protiv
njega i namjesti unaokolo zidodere protiv
njega!
3 Potom uzmi tavicu eljeznu i stavi je kao
eljezni zid izmeu sebe i grada! Onda baci
na njega poglede prijetnje, kao da bi on bio
opsjednut, i kao da si ti opsjedatelj njegov!
To je nevolja kui Izraelovoj.
4 Onda lezi na lijevu stranu svoju i stavi
na nju krivnju Izraelove kue; koliko dana
odlei na njoj, toliko e nositi njihovu
krivnju.
5 Ja u ti godine njihovih grijeha raunati
kao isto toliko dana, naime, tri stotine i
devedeset dana nosit e krivnju Izraelove
kue.
6 Kad ih navri, lezi opet na desnu stranu
i uzmi na sebe krivnju Judine kue za e-
trdeset dana; za svaku godinu raunam ti
jedan dan.
7 Pritom e upraviti svoje lice na opsadu
Jeruzalema. Miica tvoja neka je isprue-
na! Tako e prorokovati protiv njega.
8 Evo, ja stavljam na tebe uad da se ne
moe okrenuti s jedne strane na drugu,
dok ne navri dane tjeskobe svoje.
9 Uzmi penice, jema, boba, lee, prosa
i grahorice, saspi to u jednu posudu i na-
pravi sebi od toga kruh! Sve dok lei na
svojoj strani, tri stotine i devedeset dana,
to e jesti.
10 Jelo tvoje kojim e se hraniti neka izno-
si izmjereno dvadeset ekela na dan; jedi
ga na obroke!
11 I vodu e piti na mjeru, naime, jednu
estinu hina; pij ju na obroke!
12 Kruh e jesti pripravljen kao jemen
kola; na njihove oi pei e ga na neisti
ovjejoj.
13 I rekao je Gospodin: Isto e tako Izra-
elovi sinovi jesti neista jela meu nezna-
bocima kamo u ih prognati.
14 Onda sam rekao: Ah, Gospodine Boe,
nikada se nisam zmazao neistim; mesa
od palih ili razdrtih ivotinja od mladosti do
sada nisam jo nikada jeo; meso pokvare-
no nije jo nikada ulo u moja usta.
15 On mi odgovorio: Dobro, dopustit u ti
goveu izmetinu mjesto ovjeje neisti;
njom moe ispei svoj kruh.
16 Dalje mi je rekao: Sine ovjeji, evo,
ja u u Jeruzalemu slomiti tap kruha. Oni
e morati jesti kruh na mjeru i u tjeskobi. I
vodu e morati piti na mjeru i u grozi.
17 Oni e imati oskudicu kruha i vode, i
jedan kao drugi ginut e i ieznut e zbog
krivnje svoje.
Ma protiv Jeruzalema
5
A ti, sine ovjeji, uzmi otar ma, i
upotrijebi ga kao britvu, i proi s njim
preko svoje glave i preko svoje brade, i
onda uzmi tezulju i razdijeli vlasi.
2 Jednu treinu spali usred grada kad se
dovri vrijeme opsade, drugu treinu uzmi
Ezekiel
584
i isijeci je maem oko grada, a posljednju
treinu razaspi u vjetar! Ja u trgnuti ma
za njima.
3 Od toga uzmi mali broj i zavei u skut
svoje haljine.
4 Onda od toga uzmi opet neke, baci ih u
oganj i spali ih! Odatle e izii oganj na svu
kuu Izraelovu.
5 Ovako govori Gospodin Bog: Tako bude
s Jeruzalemom. Postavio sam ga usred
naroda i okolo njega zemlje.
6 Ali se pokazao protiv mojih presuda ne-
pokoran i radio je bezbonije nego nezna-
boci; sagrijeio je protiv mojih zapovijedi
vie nego zemlje oko njega, jer su prezreli
moje zapovijedi i nisu hodili po mojim za-
konima.
7 Zato govori Gospodin Bog: Jer ste bili
nepokorniji od neznaboaca oko vas, jer
niste hodili po mojim zakonima i niste izvr-
avali mojih propisa, pa ni po zapovijedima
neznaboaca oko vas niste radili.
i ja u doi na tebe i u tvojoj sredini izvriti
presudu pred ocima naroda.
9 Zbog svih tvojih odurnosti uradit u ti to
jo nisam uradio nikada, takvo to neu i
vie nikada napraviti.
10 Zato e u tvojoj sredini oci jesti svoju
djecu i djeca svoje oce. Izvrit u na tebi
presudu i razasut u posljednji ostatak tvoj
u sve vjetrove.
11 Tako ja iv bio, govori Gospodin Bog,
ti si zaista oneistio moje svetite svako-
jakim neistoama svojim i svakojakim
grozotama svojim. Zato u i ja tebe zgaziti
i moje oko nee imati milosra i neu te
tedjeti.
12 Treina e tvoja pomrijeti od kuge i od
gladi e izginuti u tvojoj sredini. Druga
e treina tvoja pasti od maa oko tebe.
Posljednju treinu tvoju razasut u u sve
vjetrove i trgnut u ma za njima.
13 Tako e se moj gnjev sasvim izvriti.
Smirit u svoju jarost na njima i tako u se
osvetiti. Oni e spoznati da sam ja, Gospo-
din, govorio u svojoj revnosti kad izvrim
svoju srdbu na njima.
14 Napravit u od tebe pusto i sramotu
meu narodima oko tebe, pred oima sva-
koga, koji prolazi.
15 Postat e sramota i ruglo, opomena i
uas narodima sve okolo tebe, kad izvrim
na tebi presudu u gnjevu i jarosti i ljutim
kaznama. Ja, Gospodin, izrekao sam to.
16 Kad pustim na vas ljute strijele gladi to
donose propast, to u ih pustiti da vas
unitim i kad stavim na vas glad i prekinem
vam dostavu kruha.
17 I pustit u na vas glad i divlje zvijeri koje
e vam ugrabiti djecu. Kuga i krv doi e
i preplaviti vas, i pustit u ma na vas. Ja,
Gospodin, izrekao sam to.
Sud na Izraelovo idolopoklonstvo
6
Nato mi je dola Gospodinova rije,
rekavi:
2 Sine ovjeji, upravi svoje lice protiv
gora Izraelovih, prorokuj protiv njih,
3 I reci: Vi gore Izraelove, ujte rije Gos-
podina Boga! Ovako govori Gospodin Bog
gorama i visinama, dolinama i gudurama:
Zaista, ja u pustiti na vas ma i sruit u
rtvene uzvisine vae.
4 Vai e se rtvenici raskopati, vai e se
sunani stupovi razruiti, i vae u pobije-
ne pobacati pred idole vae.
5 Poloit u mrtva tjelesa Izraelovih sinova
pred idolske kipove njihove i porazbacat
u kosti vae oko rtvenika vaih.
6 Posvuda gdje prebivate gradovi e se
opustoiti i uzvisine e se poruiti. Tako
e se rtvenici vai raskopati i opustjeti.
Idoli e se vai izlomiti i unititi, sunani
stupovi vai isjei e se i loa e se vaa
djela unititi.
7 Pobijeni e padati u sredini vaoj, i vi ete
spoznati da sam ja Gospodin.
8 Ipak u neke od vas, koji uteknu mau,
ostaviti meu narodima kad se rasprite
po zemljama.
9 Onda e se oni od vas, koji uteknu mau
narodima kamo su bili odvedeni kao zaro-
bljenici, sjetiti mene, kad slomim njihovo
srce to se bilo otuilo od mene u blud
idolski, i oi njihove to su se pribile uz
svoje gadne idole. Sami e sebi biti mrski
zbog zla koje su poinili u svim svojim
grozotama.
10 I spoznat e da sam ja Gospodin i da
nisam prijetio uzalud da u im nanijeti tu
nesreu.
11 Ovako govori Gospodin Bog: Pljesni
rukama, lupi nogama i vikni: Jaoh, na sve
zle grozote Izraelove kue, jer e pasti od
maa, gladi i kuge.
12 Tko boravi u daljini, umrijet e od kuge;
tko je blizu, past e od maa; tko jo ostane
od opkoljenih, poginut e od gladi, jer u
iskaliti svoju srdbu na njima.
13 Spoznat ete da sam ja Gospodin kad
budu njihovi pobijeni leali meu idolima
njihovim oko rtvenika njihovih, na svakom
visokom breuljku, na svim vrhuncima
gorskim, pod svakim zelenim stablom,
pod svakim granatim hrastom, na mje-
stima gdje su prinosili rtveni miris svim
svojim idolima.
14 Zamahnut u svojom rukom na njih i
pretvorit u njihovu zemlju u pustinju i pu-
Ezekiel
585
sto, od pustinje do u Riblu, po svim pre-
bivalitima njihovim. Spoznat e da sam ja
Gospodin.
Sud na Izrael
7
Nadalje dola mi je Gospodinova rije,
rekavi:
2 Sine ovjeji, ovako govori Gospodin
Bog zemlji Izraelovoj: Svretak dolazi,
svretak na etiri mee zemlje.
3 Sada ti je kraj, pustit u svoju srdbu na
tebe, sudit u ti po tvojim putovima i platit
u ti za sve tvoje grozote.
4 Moje oko nee imati milosra i neu te
tedjeti, nego u ti platiti za opake tvoje
putove i tvoje grozote e ostati u tvojoj
sredini. Onda ete znati da sam ja Gospo-
din!
5 Ovako govori Gospodin Bog: Nesrea za
nesreom evo ide!
6 Svretak dolazi, dolazi svretak; budi se
nad tobom, evo dolazi!
7 Dolazi na tebe nevolja, itelju zemlje!
Dolazi vrijeme, pribliava se dan uasa, a
ne veseloga glasa po gorama.
8 Doskora u izliti svoju jarost na tebe,
iskalit u svoju srdbu na tebi, sudit u ti
po tvojim putovima i platit u ti za sve tvoje
grozote.
9 Moje oko nee imati milosra i neu te
tedjeti, nego u ti platiti za opake tvoje
putove i dat u da osjeti svoje grozote.
Onda ete znati da sam ja Gospodin koji
udara.
10 Evo dana, evo dolazi, nevolja je iznikla;
prut cvate i obijest provaljuje.
11 Nasilje se podiglo na tap bezbonosti.
Nita vie ne ostaje od njih: nita vie od
bogatstva njihova, nita vie od sjaja njiho-
va, nita vie od krasote njihove.
12 Dolazi vrijeme, pribliava se dan! Kupac
neka se ne raduje! Prodava neka se ne
podaje alosti, jer dolazi gnjev estok na
sve njihovo imanje.
13 Tko prodaje, nee vie nikad posjedo-
vati to prodaje, dokle je god iv, jer se pro-
roanstvo o svemu imanju njihovu nee
opozvati. Potkopao je svatko svoj ivot
krivnjom svojom. Nitko se ne oslobaa.
14 Zatrubite u rog! Spremite sve! Ali nitko
ne ide u boj, jer estok moj gnjev dolazi na
sve njihovo imanje.
15 Vani bjesni ma, unutra kuga i glad. Tko
je na polju, past e od maa, tko u gradu,
toga e unititi glad i dah kuge.
16 Tko od njih utekne, bit e po gorama
kao golubovi iz gudura. Svi e jadati zbog
krivnje svoje.
17 Sve su ruke klonule. Sva su koljena po-
stala kao voda.
18 Odijevaju se u haljine alosti i strah e
ih zaogrnuti. Na svim je licima sram i ela
na njihovim glavama.
19 Srebro svoje bacaju na ulicu i zlato im
je njihovo kao neist. Njihovo srebro i zlato
ne moe ih spasiti u dan gnjeva Gospodi-
nova. S tim ne mogu utiati gladi svoje niti
napuniti nutrine svoje, jer ih je to zavodilo
na grijeh.
20 Skretali su na oholost zbog sjajnih na-
kita svojih, pravili su iz toga kipove svojih
groznih idola. Zato inim da im je to kao
smee.
21 Strancima predajem to za plijen, zlo-
incima u zemlji za pljakanje; oni e to
obeastiti.
22 Okrenut u svoje lice od njih i tako e
obeastiti dragocjenost moju. Razbojnici
e prodrijeti u nju i oneistiti je.
23 Napravi verige, jer je zemlja puna krvno-
ga djela i grad pun zloina.
24 Zato u dovesti najgore izmeu naroda;
oni e zaposjesti kue njihove. Slomit u
obijesti silnicima i svetita njihova neka se
obeaste!
25 Tjeskoba dolazi. Trai se spasenje i ne
nalazi se.
26 Nesrea e za nesreom dolaziti. Glas
strahote stie za glasom strahote. Onda e
traiti proroanstvo od proroka, u sveeni-
ka nee biti pouke i u staraca savjeta.
27 Kralj e jadikovati i vladar e se odjenuti
u uas. Od straha e se ruke narodu u zemlji
ukoiti. Po njihovim putovima postupat u
s njima, sudit u im po zasluzi njihovoj.
Onda e spoznati da sam ja Gospodin.
Vienje o idolopoklonstvu u Jeruzalemu
8
Dogodilo se u estoj godini, u estom
mjesecu, petoga dana toga mjeseca,
dok sam sjedio u svojoj kui i starjeine
Judine sjedile pred menom, dola je ondje
na mene ruka Gospodina Boga.
2 Vidio sam iznenada priliku koja je izgle-
dala kao ovjek. Od dijela koji je izgledao
kao bedra njegova dolje bio je oganj, i od
dijela koji je izgledao kao bedra njegova,
gore izgledalo je kao jaka svjetlost.
3 Prilika prui kao ruku i zgrabi me za kosu
na glavi. Duh me podignuo gore izmeu
zemlje i neba i odnio me u vienjima bo-
anskim u Jeruzalem na ulaz unutranjih
vrata to stoje prema sjeveru. Ondje je
stajao kip boice ljubavi to je draio lju-
bomoru Gospodinovu.
4 Ondje se nalazila slava Boga Izraelova u
istoj pojavi kako sam je bio vidio na ravnici
u dolini.
5 Onda mi je on rekao: Sine ovjeji, po-
digni svoje oi prema sjeveru! Kad sam
Ezekiel
586
podignuo svoje oi prema sjeveru, stajao
je sjeverno od vrata rtvenika taj kip boice
ljubavi na ulazu.
6 On mi je rekao: Sine ovjeji, vidi li to
ovi rade? Velike su to grozote koje ovdje
pravi kua Izraelova, tako da se moram
udaljiti od svetita svojega, ali e vidjeti
jo vee grozote.
7 Nato me odnio na ulaz predvorja. Kad
sam pogledao oko sebe, opazio sam pro-
dor u zidu.
8 Onda mi je on rekao: Sine ovjeji, probij
taj zid! Probio sam zid i vidio da su tu bila
vrata.
9 On mi je rekao: Ui i vidi strane grozote
koje ovdje prave!
10 Uao sam i pogledao oko sebe. Tu su
bile svakojake slike crva i gmazova. Sve
grozote idolske Izraelove kue bile su na-
slikane po zidu unaokolo.
11 Sedamdeset ljudi izmeu starjeina
Izraelove kue stajalo je pred njima, a
Jaazanija, sin afanov, u njihovoj sredini.
Svaki je imao kadionicu svoju u ruci i dizao
se gore gust oblak kada.
12 Onda mi je on rekao: Vidi li, sine o-
vjeji, to prave starjeine Izraelove kue
u mraku, svaki u sobi svojega idola? Jer
govore: Gospodin nas ne vidi; Gospodin
je ostavio ovu zemlju.
13 On mi je rekao: Vidjet e jo veih
odurnosti koje oni prave.
14 Nato me odveo na ulaz sjevernih vrata
Gospodinova doma. Tu su sjedile ene i
plakale za Tamuzom.
15 Onda mi je on rekao: Vidi li, sine
ovjeji? Vidjet e jo vee grozote od
ovih.
16 Nato me odveo u unutranje predvorje
Gospodinova doma. Tu na ulazu u Gos-
podinov dom, izmeu trijema i rtvenika
za rtve paljenice, bilo je oko dvadeset i
pet ljudi leima okrenutih prema domu, a
licem prema istoku sunanom. Klanjali su
se suncu prema istoku.
17 Onda mi je on rekao: Vidi li, sine
ovjeji? Jeli je premalo kui Judinoj to
prave zloine koje ovdje poinju, nego su
jo napunili i zemlju nasiljem i mene nepre-
stano drae na gnjev? Eto, dre grane na
svojem nosu!
18 Zato u i ja u gnjevu postupati protiv
njih. Moje oko nee imati milosra i neu
tedjeti. Kad mi u uho zaviu u sav glas,
neu ih sluati.
Vienje o kazni za otpad
9
Onda mi povikao u sav glas u ui, re-
kavi: Pribliava se kazneni sud na
grad. Svaki neka nosi u ruci svoje razorno
orue!
2 Onda je dolo iznenada est ljudi od gor-
njih vrata to stoje prema sjeveru. Svaki je
imao u ruci razorno orue. Jedan ovjek
je bio u njihovoj sredini, odjeven u laneno
platno, s priborom pisarskim uz bedricu.
Doli su i stali pokraj mjedena rtvenika.
3 Slava Boga Izraelova bila se podigla od
kerubina na kojima je bila i zaputila se k
pragu doma. Onda je on pozvao ovjeka,
koji je bio odjeven u laneno platno i koji je
imao uz bedricu pisarski pribor.
4 Gospodin mu je zapovjedio: Idi posred
grada, posred Jeruzalema, i zabiljei znak
na elo ljudima koji uzdiu i jadikuju zbog
svih grozota to su se inile u njemu!
5 A drugima je rekao pred mojim uima:
Idite za njim u grad i ubijajte! Oko vae
neka ne gleda milostivo i ne imajte milo-
sra!
6 Starce, mladie, djevojke, djecu i ene
pobijte do unitenja! Ali ne dirajte ni u
jednoga koji nosi na sebi znak! Ponite
od mojega svetita Oni su poeli od ljudi
starjeina koji su stajali pred domom.
7 Onda im zapovjedio: Obeastite kuu
i napunite predvorja pobijenima, te onda
izaite! Onda su izali i napravili u gradu
krvoprolie.
8 Kada su tako ubijali i ja ostao sam, onda
sam pao na koljena licem do zemlje i po-
vikao: Ah, Gospodin Boe, hoe li zatrti
sav ostatak Izraelov kad tako prosipa
svoju srdbu na Jeruzalem?
9 On mi odgovorio: Krivnja Izraelove kue
i Judine velika je preko svake mjere. Zemlja
je puna krvi i grad je pun nasilja, jer govore:
Gospodin je ostavio zemlju, i Gospodin
ne vidi.
10 Zato moje moje oko nee imati milosra
i neu tedjeti, nego e pasti njihova djela
na glavu njihovu.
11 Onda ovjek, koji je bio odjeven u lane-
no platno i imao pribor pisarski uz bedricu,
donese vijest: Napravio sam, kako si mi
zapovjedio.
Boja slava naputa Hram
10
Vidio sam dalje na nebeskom svodu
koji je bio nad glavom kerubina, ne-
to kao safr kamen; neto to je bilo po
izgledu kao prijestolje, a pokazalo se nad
njima.
2 On je rekao ovjeku odjevenom u lane-
no platno: Ui u prostor meu kotaima
pod kerubinima i napuni svoje ruke ivim
ugljevljem iz prostora meu kerubinima i
prospi ga na grad! On je uao pred mojim
oima.
3 A kerubini su stajali na junoj strani doma,
Ezekiel
587
kad je uao ovjek. Oblak napuni unutra-
nje predvorje.
4 Slava Gospodinova podie se od keru-
bina prema pragu doma. Dom se napuni
oblaka, a predvorje je bilo puno svjetlosti
slave Gospodinove.
5 Lupa kerubinskih krila ula se do u unu-
tranjega predvorja kao glas Boga Sve-
monoga kad govori.
6 Kad je on ovjeku odjevenom u laneno
platno bio zapovjedio: Uzmi ognja iz pro-
stora meu kotaima, iz prostora meu
kerubinima! Onda je on uao i stade uz
jedan kota.
7 I jedan kerubin, iz prostora meu kerubi-
nima pruio svoju ruku k ognju koji je bio
meu kerubinima, uzeo i dao ga u ruke
onome koji je bio odjeven u laneno platno;
ovaj je to primio i iziao.
8 Onda se pokazalo na kerubinima neto
kao ruka ovjeja pod krilima njihovim
9 Vidio sam etiri kotaa pokraj kerubina,
po jedan kota pokraj svakoga kerubina.
Kotai su izgledali kao krizolit.
10 Na oi bila su sva etiri kotaa jednaka,
kao da bi bio kota u kotau.
11 Kad bi se kretali, ili su se na bilo koju od
etiri strane. Nisu skretali kad bi ili; ili su
uvijek u pravcu kojim je iao prednji kota,
nisu skretali kad su ili.
12 Cijelo njihovo tijelo, lea njihova, njiho-
ve ruke i krila njihova kao i kotai, sva etiri,
bili su puni oiju svuda unaokolo.
13 Kotai su se zvali, kako sam uo na
svoje ui, Pokreta.
14 Svako je bie imalo etiri lica: prvo lice
volujsko, drugo lice ovjeje, tree lice
lavlje, etvrto lice orlovsko.
15 Kerubini se podigli. To je bilo isto bie
koje sam bio gledao na rijeci Kebaru.
16 Kad bi ili kerubini, trali su i kotai uz
njih, i kad bi kerubini zamahnuli krilima
svojim da se podignu od zemlje, kotai se
nisu odmicali od njihove strane.
17 Kad bi oni stali, zastali su i kotai. Kad
bi se oni podizali, podigli su se i kotai s
njima, jer je duh bia bio u njima.
18 Slava Gospodinova je ostavila prag
doma i zauzela svoje sjedite nad kerubi-
nima.
19 Onda zamahnuli su kerubini krilima
svojim i podigli se od zemlje pred mojim
oima. Kad su polazili, i kotai su krenuli
zajedno s njima; stali su na Istonim vra-
tima Gospodinova doma, a odozgor nad
njima bila je slava Boga Izraelova.
20 To su bila ista bia koja sam pod Bogom
Izraelovim ve bio vidio na rijeci Kebaru;
sada sam znao da su to bili kerubini.
21 Svako je imalo etiri lica i etiri krila;
neto kao ruka ovjeja pokazalo se pod
krilima njihovim.
22 A prilike lica njihovih, bila su ista lica
koja sam bio vidio na rijeci Kebaru. Ili su
svaki ravno naprijed.
Bog e obnoviti Izrael
11
Nato me podignuo duh gore i odnio
me na istona vrata Gospodinova
doma, to gledaju na istok sunani. Na
vratima vidio sam dvadeset i pet ljudi i u
njihovoj sredini opazio sam Jaazaniju, sina
Azurova, i Pelatiju, sina Benajina, glavare
naroda.
2 Gospodin mi je rekao: Sine ovjeji to su
ljudi koji smiljaju nesreu i daju zao savjet
u tom gradu.
3 Oni govore: Nisu li tek nedavno sagrae-
ne kue? Grad je lonac, a mi smo meso.
4 Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, o sine
ovjeji!
5 Onda je doao Duh Gospodinov na mene
i rekao mi: Reci: Ovako govori Gospodin:
Tako govorite, o kuo Izraelova, i znam
dobro misli to se raaju u vama.
6 Mnoge ste izmeu sebe pobili u tom
gradu i napunili ste ulice njegove pobije-
nima.
7 Zato ovako govori Gospodin Bog: Od
vas pobijeni, to poubijali ste ih u sredini
grada, oni su meso, a on je lonac. A vas u
izvesti iz sredine njegove.
8 Bojite se maa, a ja u ma pustiti na
vas, govori Gospodin Bog.
9 Izbacit u vas iz toga grada i dat u vas
u ruke strancima i izvrit u na vama pre-
sudu.
10 Od maa ete pasti. Na mei Izraelo-
voj sudit u vam i spoznat ete da sam ja
Gospodin.
11 Ovaj grad nee vam biti lonac niti ete
vi biti u njemu meso. Na mei Izraelovoj
sudit u vam.
12 Onda ete spoznati da sam ja Gospo-
din, po ijim propisima niste hodili i ijih
zapovijedi niste izvravali. Dapae, radili
ste po obiajima neznaboakih naroda
oko vas.
13 Dok sam tako prorokovao, umro je Pela-
tija, sin Benajin. Onda sam pao na koljena
licem do zemlje, povikao u sav glas i rekao
sam: Ah, Gospodin Boe, hoe li sasvim
unititi ostatak Izraelov?
14 Dola mi je Gospodinova rije, rekavi:
15 Sine ovjeji, tvoja braa, tvoji roaci,
tvoji sunarodnjaci i sva kua Izraelova, svi
su oni o kojima govore jeruzalemski itelji
: Oni su daleko od Gospodina, nama je
zemlja dana u posjed.
16 Zato reci: Ovako govori Gospodin Bog:
Ezekiel
588
Jest, ja sam ih odveo u daljinu meu ne-
znaboake narode i razasuo ih u zemlje i
u zemljama u koje su doli postao sam im
samo malo predmet svetoga tovanja.
Skupit u vas iz naroda i pokupit u vas iz
zemalja kamo ste bili razasuti i dat u vam
opet zemlju Izraelovu.
18 Oni e doi ondje i odstranit e iz nje sve
njezine grozote.
19 Dat u im drugo srce i novi duh stavit u
u nutrinu njihovu. Izvadit u iz njihova tijela
kameno srce i dat u im srce od mesa,
20 da hode po mojim zakonima i brino
dre moje propise. Oni e biti moj narod i
ja u biti njihov Bog.
21 A onima kojima srce ostaje privreno
idolskim grozotama, platit u njihov put na
njihovu tijelu, govori Gospodin Bog.
22 Nato zamahnuli su kerubini krilima svo-
jim, s kotaima uz njih. Odozgor nad njima
bila je slava Boga Izraelova.
23 I podie se slava Gospodinova iz po-
druja grada i stade na gori koja lei na
istonoj strani grada.
24 A mene podignuo duh gore i odnio me
u vienju duhom Bojim natrag u Kaldeju
k prognanicima. A vienje koje sam bio
gledao ieznu od mene.
25 Ja sam iskazao prognanicima sve rijei
Gospodinove koje je on objavio vienjem.
Odvoenje Jude simboliki predstavljeno
12
rekavi:
2 Sine ovjeji, ti prebiva usred roda ne-
pokorna to ima oi da vidi, a ipak ne vidi,
ima ui da uje, a ipak ne uje. Zaista, oni
su rod nepokoran.
3 Zato, sine ovjeji, spremi si putni za-
veljaj, kao putni zaveljaj jednoga zaro-
bljenika i idi po danu na njihove oi! Putuj
od jednoga mjesta do drugoga na njihove
oi! Moda e razumjeti to, iako su rod
nepokoran.
4 Iznesi putni zaveljaj svoj po danu na nji-
hove oi! Ti sam izai naveer na njihove
oi kao onaj to ide u zarobljenitvo!
5 Na njihove oi prokopaj prodor kroz zid i
proi kroz nju!
6 Na njihove oi uzmi na ramena putni
zaveljaj svoj i iznesi ga po mraku! Pritom
pokrij svoje lice i ne gledaj na tu zemlju, jer
te inim znakom udesnim za kuu Izrae-
lovu.
7 Napravio sam tako kako mi je bilo zapo-
vjeeno. Imovinu svoju iznio sam po danu
kao putni zaveljaj jednoga zarobljenika.
Naveer sam prokopao rukom prodor kroz
zid i iziao sam po mraku. Na pleima sam
nosio putni zaveljaj svoj na njihove oi.
8 Drugoga jutra dola mi je Gospodinova
rije, rekavi:
9 Sine ovjeji, nije li ti rekla kua Izraelo-
ve, rod nepokoran: to radi tu?
10 Navijesti im: Ovako govori Gospodin
Bog: Na vladara se odnosi presuda Boja
protiv Jeruzalema i protiv cijele kue Izra-
elovoj to prebiva ondje.
11 Reci: Ja sam za vas udesni znak. Kako
sam napravio, tako e im biti. Putovat e u
progonstvo, u ropstvo.
12 Poglavar u njihovoj sredini uzet e za-
veljaj na svoja plea i izii po mraku. Pro-
kopat e se zid da ga iznesu. On e pokriti
svoje lice da ne vidi zemlje svojim oima.
13 Ali u mu razapeti mreu svoju i ulovit e
se u zamku moju. Odvest u ga u Babilon, u
zemlju Kaldejaca Ali je nee vidjeti, a ondje
e umrijeti.
14 A svu okolicu njegovu, pomonike nje-
gove i sve ratne postrojbe njegove raza-
sut u na sve vjetrove i trgnut u ma za
njima.
15 Oni e spoznati da sam ja Gospodin kad
ih razaspem meu narode i razagnam po
zemljama.
16 Ali u neke od njih ostaviti od maa, od
gladi i od kuge da pripovijedaju svoje gro-
zote meu narodima u koje dou i da i ovi
spoznaju, da sam ja Gospodin.
18 Sine ovjeji, jedi svoj kruh u strahu i
pij svoju vodu u drhtanju i strepnji!
19 Navijesti narodu u zemlji: Ovako govori
Gospodin Bog o iteljima jeruzalemskim u
zemlji Izraelovoj: U tjeskobi e jesti svoj
kruh i u oajanju e piti svoju vodu, jer e
se zemlja opustoiti, ostat e bez svega
to je u njoj, zbog bezbonosti svih itelja
njezinih.
20 Napueni gradovi opustjet e i zemlja
e postati pusto. Tako ete spoznati da
sam ja Gospodin.
22 Sine ovjeji, kakve to prazne rijei
govorite u zemlji Izraelovoj? Govori se:
Prolaze dani, a od proroanstva nema
nita.
23 Zato im reci: Ovako govori Gospodin
Bog: Napravit u kraj tim praznim rijei-
ma. Nee se one vie govoriti u Izraelu.
Dapae im reci: Blizu su dani i rijei svih
proroanstava;
24 Jer ubudue nee vie biti u kui Izrae-
lovoj lana vienja i varava proroanstva.
25 Jer ja, Gospodin, govorim rije koju
govorim, ispunit e se bez odgode. Jest, u
danima vaim, o rode nepokorni, napravit
u da doe rije, a da se i ispuni, govori
Ezekiel
589
Gospodin Bog.
27 Sine ovjeji, eto, kua Izraelova go-
vori: Vienje koje taj gleda ispunit e se
tek nakon mnogo dana; on prorokuje za
daleko vrijeme.
Bog: Nijedna moja rije nee se due od-
gaati, nego rije koju govorim ispunit e
se, govori Gospodin Bog.
Protiv lanih proroka i proroica
13
rekavi:
2 Sine ovjeji, prorokuj protiv proroka
Izraelovih, koji tu prorokuju! Reci onima,
koji prorokuju iz svojega vlastitog mata-
nja: ujte rije Gospodinovu!
3 Ovako govori Gospodin Bog: Teko lu-
dim prorocima koji idu za svojim vlastitim
duhom, a nisu nita gledali!
4 Proroci su tvoji, Izraele, kao lisice u ru-
evinama!
5 Ne skaete u prokop da ga zazidate u
obranu Izraelove kue da se odri u boju u
dan Gospodinov.
6 Gledaju la i prorokuju prijevaru kad god
navjeuju: Govori Gospodin, premda ih
ne alje Gospodin. Ipak ekaju da bi im se
rije ispunila.
7 Nisu li varava vienja koja gledate i lana
proroanstva koja izriete? Vi govorite:
Govori Gospodin, a ja ipak nisam govo-
rio?
8 Zato ovako govori Gospodin Bog: Jer
je to to govorite varka i to to gledate la,
zato evo mene na vas, govori Gospodin
Bog.
9 Zato e moja ruka doi na proroke koji
gledaju praznu opsjenu i prorokuju la.
Nee pripadati zajednici mojega naroda i
u imenik Izraelove kue nee biti zapisani.
U zemlju Izraelovu nee doi; onda e spo-
znati da sam ja Gospodin Bog.
10 Zato, jer vode moj narod u zabludu kad
govore: Mir a mira nema. Kad grade zid
koriste lou buku.
11 Reci onima koji hoe upotrijebiti lou
buku, da e zid pasti. Doi e pljusak,
velika e zrna tue pasti, bura e navaliti i
sruiti zid.
12 Kad onda padne zid, nee li vam se rei:
Gdje je buka kojom ste ga mazali?
13 Zato ovako govori Gospodin Bog: Pu-
stit u u svojem gnjevu da navali bura, plju-
sak e pasti u srdbi mojoj, i zrna e tue
padati u jarosti mojoj da unitim.
14 Sruit u zid koji ste namazali loom
bukom. Sruit u ga na zemlju da e mu
se otkriti temelj. On e pasti i vi ete s njim
propasti. Onda ete spoznati da sam ja
Gospodin.
15 Jest, ja u izvriti svoju srdbu na zidu i
na onima koji su ga mazali loom bukom,
i rei u vam: Nema zida, nema onih koji
su ga mazali,
16 proroka Izraelovih, koji prorokuju o
Jeruzalemu i vide mu vienja spasenja, a
spasenja nema, govori Gospodin Bog.
17 A ti, sine ovjeji, upravi svoje lice pre-
ma kerima svojega naroda, koje proroku-
ju iz svojega vlastitog matanja! Prorokuj
protiv njih
18 i reci: Ovako govori Gospodin Bog:
Teko onima koji iju arobne vrpce za sve
rune zglobove i prave arobne kape za
glave svakoga rasta da love due. Lovite
due mojega naroda, a drite ih za sebe u
ivotu.
19 Obeaujete me kod mojega naroda
za aku jema i za zalogaj kruha kad ubi-
jate due koje ne trebaju umrijeti, i drite u
ivotu due koje ne trebaju ivjeti, pri emu
laete mojem narodu koji rado slua la.
ja u postupati protiv vaih arobnih vrpci
kojima lovite due kao ptice i istrgat u ih
s ruku vaih i pustit u kao ptice due koje
hoete uloviti.
21 Poderat u vae arobne kape i izbavit
u svoj narod iz vaih ruku. Nee vie biti
kao plijen u vaim rukama. Tako ete spo-
znati da sam ja Gospodin.
22 Jer ste oalostili laju srce pravednika,
premda ga ja nisam htjeo oalostiti, i jer ste
krijepili ruke bezboniku, da se ne vrati sa
svojega opakog puta, da ostane u ivotu.
23 Zato neete vie gledati varke i nee-
te vie vraati. Ja u izbaviti svoj narod
iz vaih ruku i vi ete spoznati da sam ja
Gospodin.
Sud je Boji nad Jeruzalemom
14
Nato su doli k meni neki od starjei-
na Izraelovih i sjeli pred mene.
kavi:
3 Sine ovjeji, ovi su ljudi opet privinuli
idole k srcima svojim i stavili ih pred sebe
da navuku na sebe svoju prijanju krivnju.
Zar da pustim da me sad pitaju sa savjet?
4 Zato im javi i reci im: Ovako govori Gos-
podin Bog: Svaki od Izraelove kue koji se
opet okrenuo svojim idolima i tovao gro-
zotu i navukao na se svoju prijanju krivnju,
a ipak doe proroku, ja, Gospodin, odgo-
vorit u mu za mnotvo idola njegovih,
5 da zgrabim kuu Izraelovu za srce, jer se
odvratila od mene po svakojakim svojim
idolima.
Ezekiel
590
6 Zato reci kui Izraelovoj: Ovako govori
Gospodin Bog: Pokajte se i okrenite se
od svojih idola, i okrenite svoje lice od svih
svojih odurnosti!
7 Jer svakome od Izraelove kue i od stra-
naca koji se zadravaju u Izraelu, koji ot-
padne od mene i opet se okrene k idolima i
tuje grozotu i navue na se svoju prijanju
krivnju, pa ipak doe k proroku da me za-
pita preko njega, njemu u ja, Gospodin,
sam odgovoriti.
8 Upravit u svoje lice protiv takva ovjeka
i napravit u od njega primjer i prispodobu,
iskorijenit u ga iz svojega naroda. Onda
ete spoznati da sam ja Gospodin.
9 Ako li se prorok dao zavesti i odgovori to
ja, Gospodin, zaveo sam toga proroka. Ja
u pruiti svoju ruku protiv njega i iskorije-
nit u ga iz svojega naroda Izraela.
10 Obojica e okajati svoju krivnju. Krivnja
onoga koji pita isto je tako velika kao kriv-
nja prorokova,
11 da vie kua Izraelova ne odstupi od
mene i da se vie ne oneisti svakojakim
grijesima svojim, nego da bude moj narod i
ja da budem njihov Bog, govori Gospodin
Bog.
13 Sine ovjeji, ako bi koja zemlja sagri-
jeila protiv mene i poinila vjerolomstvo, i
ja onda pruio svoju ruku protiv nje i slomio
joj tap kruha, pustio na nju glad i poubijao
u njoj ljude i marvu.
14 I ako bi u njezinoj sredini bila ova tri
ovjeka: Noa, Daniel i Job, oni bi praved-
nou svojom izbavili samo sebe same,
govori Gospodin Bog.
15 Ako bih pustio u zemlju divlje ivotinje
i one je opustjele, te bi postala pustinja
kojom vie nitko ne bi prolazio zbog divljih
ivotinja,
16 i ako bi se ona tri ovjeka nalazila u nje-
zinoj sredini, tako ja iv bio, govori Gospo-
din Bog, oni ne bi izbavili ni sinova ni keri;
oni bi se jedino izbavili, a zemlja bi postala
pustinja.
17 Ili ako bih pustio ma na onu zemlju i
zapovjedio: Ma neka proe tu zemlju, i
ako bi iz nje iskorijenio ljude i ivotinje,
18 i ako bi se ona tri ovjeka nalazila u nje-
zinoj sredini, tako ja iv bio, govori Gospo-
din Bog. Oni ne bi izbavili ni sinova ni keri,
nego bi se samo oni sami izbavili.
19 Ili ako bih pustio kugu u onu zemlju i svo-
ju srdbu izlio na nju krvlju da iskorijenim u
njoj ljude i marvu,
20 i ako bi se Noa, Daniel i Job nalazili u
njoj, ne bi oni tako ja iv bio, govori Gos-
podin Bog, izbavili ni sina ni keri, nego bi
pravednou svojom izbavili samo sebe
same.
21 Jer ovako govori Gospodin Bog: Ko-
liko e vie biti kad pustim svoje etiri
zle kazne na Jeruzalem: ma, glad, divlje
zvijeri i kugu, da iz njega iskorijenim ljude
i marvu?
22 Gle, ipak e se u njemu izbaviti jedan
ostatak, zaista, sinovi i keri izii e iz nje-
ga. Oni e ovdje doi k vama i vidjet ete
njihov put i njihova djela. Onda ete se
utjeiti za zlo to sam ga pustio na Jeruza-
lem, za sve to sam pustio na njega.
23 Oni e vas utjeiti kad vidite njihov put i
njihova djela. Tako ete spoznati da nisam
bez uzroka napravio to sam god napravio
tomu gradu, govori Gospodin Bog.
Jeruzalem kao loa vinova loza
15
Tada mi je dola Gospodinova rije,
rekavi:
2 Sine ovjeji, to je drvo vinove loze
prema svakom drugom drvu koje se nalazi
meu stablima u umi?
3 Uzima li se od nje drvo da se napravi neka
stvar, ili se od nje napravi klin da se objesi
o njemu kakva posuda?
4 I kad se baci u oganj da izgori, i kad oganj
spali oba njezina kraja i sredinu joj izgori,
moe li jo emu posluiti?
5 Kad se nije mogla upotrijebiti ni za kakav
rad, dok je jo bila cijela, koliko e se jo
manje upotrijebiti za kakav rad kad je oganj
prodere i izgori.
6 Zato ovako govori Gospodin Bog: Kako
sam odredio vinovu lozu meu stablima u
umi za oganj da je pojede, tako u napra-
viti sa iteljima jeruzalemskim.
7 Upravit u svoje lice protiv njih: ognju su
utekli, ali e ih oganj prodrijeti. Onda ete
spoznati da sam ja Gospodin, kad okre-
nem svoje lice protiv njih.
8 Tako u napraviti njihovu zemlju pusti-
njom, jer su nastavili s nevjerom, govori
Gospodin Bog.

Vjerolomstvo Jeruzalema, kazna i milost
16
I opet mi je dola Gospodinova rije,
rekavi:
2 Sine ovjeji, prikai Jeruzalemu njego-
ve grozote,
3 i reci: Ovako govori Gospodin Bog Jeru-
zalemu: Tvoj poetak i tvoj rod iz zemlje
su Kanaan; otac je tvoj Amorejac, a tvoja
majka Hitejka.
4 A o tvojem roenju, na dan kad si se rodila
nije ti odrezan pupak, nisi istom vodom
oprana, ni solju natrvena ni pelenama po-
vijena.
5 Oko na tebe nije pripazilo da ti napravi
takve stvari i da ti se smiluje, nego si bila
Ezekiel
591
se spominjala dana mladosti svoje kad si
bila gola i naga i valjala se u krvi svojoj.
23 Onda je bilo tako da poslije svih tvojih
opakih djelaTeko, teko tebi, govori
Gospodin Bog.
24 Onda si sagradila sebi svetita i podigla
idolske uzvisine na svim ulicama.
25 Na svim raskrima sagradila si sebi
idolsku visinu, nagrdila si svoju ljepotu,
predavala se svakome koji bi prolazio, i tje-
rala si sve gore sa svojim vjerolomstvom.
26 Drala si se s Egipanima, svojim po-
udnim susjedima, i tjerala si sve gore sa
svojim vjerolomstvom, da bi me ozlojedi-
la.
27 Onda sam podignuo svoju ruku na tebe
i suzio dio tvoj i predao te bijesu tvojih ne-
prijateljica, kerima Filistejaca, koje su se
sramile tvojega nevjerna puta.
28 Ila si s Asircima, jer se nisi nasitila. A
kad si s njima zlo inila, opet se jo nisi
nasitila.
29 Jo si gore tjerala s trgovakom ze-
mljom Kaldejom i opet se jo nisi nasitila.
30 Kako je ipak iznemoglo tvoje srce, go-
vori Gospodin Bog, kad si sve to napravila
to pravi najgora bludnica.
31 Kad si gradila svetita na svim raskri-
ma i podizala sebi idolske uzvisine na svim
ulicama. Pritom nisi bila ni kao najgora
bludnica, jer nisi traila sramotnom plau,
32 nego kao ena preljubnica, koja mjesto
svojega mua uzima tue.
33 Inae se daje svim bludnicama plaa, a
ti si davala darove svim svojim ljubavnici-
ma i mamila si ih darovima da ti dolaze sa
svih strana na opaka tvoja djela.
34 Tako je u tebe, u tvojim opakim djelima,
bilo naopako prema drugim enama. Ti
nisi bila traena za opaka djela, nego si ti
davala plau, a tebi se nije davala plaa.
Tako je u tebe bilo naopako.
35 Zato, nevjernice, uj rije Gospodino-
vu!
36 Ovako govori Gospodin Bog: Jer si bila
bezobrazna i sramotna pred svojim ljubav-
nicima u razuzdanim svojim djelima i pred
svim svojim gadnim idolima i to zbog krvi
svoje djece, koju si im dala,
37 Zato, evo, ja u skupiti sve ljubavnike
tvoje, kojima si uivala, sve koje si imala
rado, sa svima onima koje nisi voljela. Jest,
skupit u ih sa svih strana pred tobom i
iznijet u pred njih tvoju golotinju, i oni e
vidjeti svu tvoju sramotu.
38 Sudit u ti kako se sudi preljubnicama i
krvnicima, i pustit u na tebe svoju srdbu
i svoju ljubomoru.
39 Predat u te u njihove ruke. Oni e ra-
zoriti svetita tvoja i raskopati idolske uzvi-
baena na zemlju kad si se rodila, tako su
malo cijenili tvoj ivot.
6 Onda sam proao pokraj tebe i vidio te
gdje se valja u svojoj krvi i rekao sam ti u
tvojoj krvi: Jest, rekao sam ti u tvojoj krvi:
Ostani na ivotu!
7 Napravio sam te bez broja poput trave u
polju. Ti si rasla i postala velika i dola si do
pune ljepote. Prsa su tvoja ojaala, kosa je
tvoja jako izrasla, ali si bila jo uvijek gola
i naga.
8 Onda sam proao pokraj tebe i vidio te.
Gle, vrijeme ljubavi bilo je za tebe! Rairio
sam svoj ogrta na tebe i pokrio tvoju golo-
tinju. Zakleo sam se tebi i napravio savez s
tobom, govori Gospodin Bog, i ti si postala
moja.
9 Onda sam te oprao vodom, isprao s tebe
krv tvoju i pomazao te uljem.
10 Odjenuo sam te u vezenu haljinu, dao
ti obuu od koe morske krave, opasao te
pojasom od tanka platna i zastro te svile-
nim pokrivalom.
11 Nakitio sam te nakitom, stavio ti naru-
kvice na ruke i ogrlicu oko vrata.
12 I nakitio sam ti nos, stavio sam ti nau-
nice u ui i sjajnu krunu stavio sam ti na
glavu.
13 Tako si bila okiena zlatom i srebrom.
Odjea je tvoja bila tanko platno, svila i
vezena tkanina. Jela si bijeli kruh, med i
ulje, postala si vrlo lijepa i prispjela si do
kraljevske asti.
14 Glas o tvojoj ljepoti prodro je meu
neznaboake narode, jer je bila sjajna u
mojemu nakitu to sam ga stavio na tebe,
15 Ali si se ti zanijela svojom ljepotom i svo-
jem glasu si nanijela sramotu. Svakome
koji bi prolazio ponudila si se za zlo djelo i
predala mu se.
16 Uzela si od svojih haljina, napravila od
njih arene idolske uzvisine i inila zlo s
njima, kako nikada nije bilo niti e biti.
17 Uzela si nakite svoje od zlata i srebra
to sam ti ih dao, i napravila si iz toga sebi
muke idole, koje si tovala.
18 Uzela si vezene svoje haljine i zaodjela
si ih njima. Ulje moje i k d moj prinijela si
njima.
19 I jelo moje to sam ti ga dao, bijeli kruh,
ulje i med, im sam te hranio, prinijela si
njima za ugodni miris. Jest, bilo je, govori
Gospodin Bog.
20 da si uzimala svoje sinove i keri, koje si
mi rodila, i njih si klala da ih proderu. Malo
ti je bilo bludnitva tvojega,
21 te si djecu moju klala i davala ih da pro-
laze kroz vatru?
22 Uza sve svoje grozote i krivobotva nisi
Ezekiel
592
sine tvoje, svui e haljine s tebe, oduzet
e ti krasni nakit tvoj i ostavit e te golu i
nagu.
40 Onda e dovesti na tebe zajednicu, ka-
menovat e te i sasjei te maevima svojim
na komade.
41 Popalit e tvoje kue ognjem i izvrit e
na tebi presudu pred ocima mnogih ena.
Tako u napraviti kraj tvojem vjerolomstvu,
i nee vie davati plae za grijehe.
42 Kada utiam svoju jarost na tebi, onda
e se revnost mojega gnjeva odstraniti od
tebe; umirit u se i neu se vie gnjeviti.
43 Jer se nisi spominjala dana mladosti
svoje i draila si me na gnjev svim ovim
stvarima, zato u ti tvoj put platiti na vla-
stitom tijelu, govori Gospodin Bog. Nee
initi besramnosti pokraj svih svojih odur-
nosti.
44 Eto, svaki koji pravi rugalicu, rugat e ti
se: Kakva majka, takva ki!
45 Ti si prava ki svoje majke, koja je od
sebe odbacila svojega mua i svoju djecu.
Ti si prava sestra svojih sestara, koje su
od sebe odbacile svoje mueve i svoju
djecu. Vaa je majka Hitejka i va je otac
Amorejac.
46 Tvoja velika sestra jest Samarija sa
svojim kerima, koja prebiva s lijeve stra-
ne tebi. A tvoja mala sestra, koja prebiva s
desne strane tebi, jest Sodoma sa svojim
kerima.
47 Ti nisi hodila njihovim putovima i nisi
inila onakve grozote kao one, ali samo
koji asak, onda si inila gore negoli one u
svim svojim djelima.
48 Tako ja iv bio, govori Gospodin Bog, ni
Sodoma, tvoja sestra, i njezine keri nisu
takvo to inile kako si inila ti sa svojim
kerima.
49 Evo, ovo je bila krivnja Sodome, sestre
tvoje: oholost, sitost i bezbrian mir imale
su ona i njezine keri, ali nisu uzimale za
ruku siromaha i ubogih.
50 One su postale ohole i inile su grozote
pred menom. Stoga sam ih uklonio kako
sam vidio da je dobro
51 I Samarija nije poinila ni polovicu tvojih
grijeha. Ti si poinila vie odurnosti negoli
one i tako si opravdala svoje sestre svim
grozotama to si ih napravila.
52 Ti koja si istupila za svoje sestre sada
nosi svoju sramotu! Po tvojim grijesima,
kojima si ti gore sagrijeila od njih, stoje
one pravednije nego ti. Ti se sada srami i
nosi sramotu svoju, jer si opravdala svoje
sestre!
53 Ja u okrenuti sudbinu njihovu, sudbinu
Sodome i keri njezinih i sudbinu Samarije
i keri njezinih. Onda u okrenuti i sudbinu
tvoju meu njima,
54 da nosi sramotu svoju i da se srami
za sve ono to si napravila i da im bude
utjeha.
55 Tvoja sestra Sodoma i njezine keri i
Samarija i njezine keri vratit e se u svoje
prijanje stanje. I ti i tvoje keri vratit ete
se opet u svoje prijanje stanje.
56 Nije li bilo ime Sodome, sestre tvoje, kao
straan primjer u tvojim ustima u vrijeme
oholosti tvoje,
57 prije nego se otkrila tvoja zloa, kako je
sada, kada si na sramotu sirijskim kerima
i svim unaokolo, i kerima flistejskim, koje
te preziru naokolo.
58 Svoju sramotu i svoje grozote mora
sada sama nositi, govori Gospodin Bog.
59 Jer ovako govori Gospodin Bog: Napra-
vit u ti kako si ti napravila kad si prezrela
zakletvu i prekrila zavjet.
60 Ali u se ja sjetiti svojega zavjeta s to-
bom u dane mladosti tvoje i ustanovit u s
tobom vjeni zavjet.
61 Onda e se puna srama sjetiti svojih
putova kad ti uzmem tvoje starije i mlae
sestre i dadem ti ih za keri, ali ne na teme-
lju vjernosti tvojega zavjeta.
62 Jest, ja u ustanoviti svoj zavjet s tobom
i ti e spoznati, da sam ja Gospodin,
63 da se puna srama spomene toga i ne
otvori vie svojih usta od srama, kad ti
oprostim sve to si napravila, govori Gos-
podin Bog.
Sudbina kue Davidove
17
I dola mi je Gospodinova rije, re-
kavi:
2 Sine ovjeji, zadaj kui Izraelovoj za-
gonetku i predloi joj prispodobu!
3 Reci: Ovako govori Gospodin Bog: Orao
velik s krilima velikim, s mahaljkama du-
gim, pun perja arena, doao je na Leba-
non i uzeo vrh cedrov.
4 Odlomio najgornju mladicu, odnio ju u
zemlju trgovaku i stavi ju u grad trgova-
ki.
5 Onda uzeo sjemena one zemlje i zasadio
ga u njivu, stavi ga kao kakvu vrbu pokraj
obilne vode.
6 I izraste i od niska rasta postane bujni
trs. Loze njegove su se pruale k njemu, a
korijenje njegovo ostalo pod njim. Tako je
postao trs, pustio mladice i potjerao lozu.
7 A bio je jo jedan drugi orao velik s krilima
velikim i perjem jakim i gle, taj okot prui
za njim korijenje svoje i grane svoje potjera
prema njemu da bi ga napajao vie negoli
brazda u kojoj je bio zasaen.
8 A ipak je bio zasaen na dobru tlu, kraj
obilne vode, da tjera lozu i raa rod i bude
Ezekiel
593
krasan trs.
Moe li napredovati? Nee li mu onaj orao
poupati korijenje i rod mu odsjei tako
da mu se posue sve mlade grane? On
e se posuiti i nee trebati silne miice i
mnogoga naroda da ga iupa iz korijenja
njegova.
10 to, posaen je, ali hoe li napredovati?
Nee li se posuiti kad ga dohvati vjetar
istonjak? U brazdi u kojoj je iznikao po-
suit e se.
11 Onda mi je dola Gospodinova rije,
rekavi:
12 Reci tomu rodu nepokornom: Ne
znate li to znai ovo? Reci im: Evo, babi-
lonski kralj doe u Jeruzalem, zarobio mu
kralja s glavarima njegovim i odveo ih sebi
u Babilon.
13 I uzeo jednoga iz kraljevskog roda,
zakljuio savez s njim i obvezao ga zakle-
tvom. Velikae zemlje uzeo sobom,
14 da ostane oslabljena kraljeva mo i da
se ne podigne, nego da dri savez s njim
i stoji.
15 Ali on se pobunio protiv njega i poslao
poslanike u Egipat da mu je dao konja i
mnogo ratnoga naroda. Hoe li biti sretan?
Hoe li zdrav izii koji napravi tako? Hoe
li zdrav izii koji kri savez?
u mjestu onoga kralja koji ga je postavio
kraljem, iju je zakletvu prezreo, iji je
savez prekrio, kod njega e u Babilonu
umrijeti.
17 A faraon mu nee u ratu pomoi s ve-
likom vojskom i mnogim narodom kad se
iskopaju opkopi i posagrade kule, da po-
gubi mnoge ljude.
18 Jer je prezreo zakletvu i prekrio ugovor,
i premda je bio podao ruku, sve je to napra-
vio. Stoga nee pobjei odatle.
19 Zato ovako govori Gospodin Bog: Tako
ja iv bio, platit u mu na vlastitom tijelu
zakletvu meni poinjenu, koju je prezreo, i
savez sa mnom zakljuen koji je prekrio.
20 Razapet u nad njim mreu svoju i ulovit
e se u zamku moju. U Babilon u ga odve-
sti i ondje u ga suditi zbog vjerolomstva
njegova, kojega je poinio na meni.
21 Svi njegovi izabrani ratnici u svim nje-
govim jedinicama od maa e pasti, a koji
ostanu, razasut e se u sve vjetrove. Tako
ete spoznati da sam ja, Gospodin, to re-
kao.
22 Ovako govori Gospodin Bog: Uzet u
neto od vrha toga visokoga cedra i po-
sadit u ga. Od najgornje mladice odlomit
u njenu granicu i zasadit u je na gori
visokoj, uzdignutoj.
23 Na visokoj gori Izraelovoj zasadit u
je. Ona e potjerati grane i donijeti plod i
postat e krasan cedar. Svakojake ptice
prebivat e pod njim; gnijezdit e se u sjeni
grana njegovih.
24 Onda e sva stabla poljska spoznati
da sam ja Gospodin, snizio visoko drvo i
uzvisio nisko drvo, da sam posuio zeleno
drvo i napravio da zazeleni suho drvo. Ja,
Gospodin, to velim i izvrujem.
Dua koja grijei umire
18
rekavi:
2 Kako dolazite do toga da u zemlji Izrae-
lovoj imate u ustima ovu rije podrugljivu:
Kiselo groe jeli su oci, a djeci utrnuli
zubi?
3 Tako ja bio iv, govori Gospodin Bog, nit-
ko od vas nee vie u Izraelu imati u ustima
tu rije podrugljivu.
4 Gle, sve due pripadaju meni; dua oca
kao dua sina, pripadaju meni. Dua koja
grijei poginut e.
5 Ako je tko pravedan i vri pravo i prav-
du;
6 na gorama ne jede rtvenog mesa i svojih
oiju ne podie k idolima Izraelove kue, sa
enom svojega blinjega ne grijei i prema
eni uva zakone istoe.
7 Nikoga ne tlai, duniku zalog njegov
vraa, ne globi, svoj kruh daje gladnomu i
odijeva gologa.
8 Ne daje novaca pod lihvu, ne uzima
kamate, od nepravde ustee svoju ruku,
izmeu ovjeka i ovjeka sudi poteno.
9 Po zakonima mojim hodi i moje pravne
propise dri vjerno, taj je pravedan, on e
ivjeti, govori Gospodin Bog.
10 Ako tko ima sina silovita, koji prolijeva
krv i ini one grijehe,
11 tako sam ne ini sve to, ako taj jede r-
tveno meso na gorama, obeauje enu
svojega blinjega,
12 siromahe i uboge tlai, globi, zaloga ne
vraa, svoje oi podie k idolima, grozote
radi,
13 uzajmljuje pod lihvu i uzima kamatu,
hoe li taj ivjeti? Ne, on nee ivjeti, jer
je napravio sve te grozote, mora svakako
poginuti. On nosi krivnju na svojoj krvi.
14 Ako li on ima sina koji vidi sve grijehe
koje radi njegov otac, i premda ih vidi, ipak
takvo to ne radi,
15 koji ne jede rtvenog mesa na gorama,
svojih oiju ne podie k idolima Izraelove
kue, ne grijei sa enom svojega blinje-
ga,
16 nikoga ne tlai, zaloga ne oduzima, ne
globi, gladnomu daje svoj kruh, gologa
Ezekiel
594
odijeva,
17 od opaine ustee svoju ruku, na lihvu
i kamatu ne uzima, moje pravne propise
dri i po zapovijedima mojim hodi, taj nee
poginuti zbog krivnje svojega oca, nego e
jamano ivjeti.
18 Njegov otac koji je tlaio i druge globio i
to nije bilo dobro inio je u svojem narodu,
taj mora poginuti zbog krivnje svoje.
19 A vi kaete: Zato ne nosi sin krivnje
svojega oca? Zato, jer je sin inio pravo i
pravdu, drao sve moje zakone i radio po
njima, zaista, zato e ivjeti.
20 Dua koja grijei, ona e poginuti. A sin
nee nositi krivnje oca i otac nee nositi
krivnje sinovlje. Pravedniku e biti plaa
pravednosti, bezboniku plaa bezbo-
nost.
21 Ako li se bezbonik odvrati od svih svo-
jih grijeha koje je poinio i dri sve moje
zakone i vri pravo i pravdu, on e zaista
ivjeti i nee poginuti!
22 Sva njegova zlodjela koja je poinio
nee mu se uraunati. Zbog pravednosti
svoje, koju je inio, ivjet e.
23 Zar bi mi drago bilo da pogine bez-
bonik, govori Gospodin Bog, a ne da se
odvrati od svojih putova i da ivi?
24 Ako li se pravednik odvrati od praved-
nosti svoje i radi opainu po primjeru svih
odurnosti koje radi bezbonik, hoe li on
ivjeti ako radi takvo to? Ne, sva pra-
vedna njegova djela koja je napravio nee
mu se uraunati zbog vjerolomstva koje
je poinio; i zbog grijeha koji je poinio,
poginut e.
25 A vi kaete: Put Gospodinov nije pra-
vedan. ujte, o kuo Izraelova: moj put
da nije pravedan. Nisu li vai putovi nepra-
vedni?
26 Ako se pravednik odvrati od pravedno-
sti svoje i radi zlo i umre u tomumre zbog
zla koje je napravio.
27 A odvrati li se bezbonik od svoje bez-
bonosti koju je napravio, i vri li pravo i
pravdu, sauvat e svoj ivot.
28 Ako uvidi i odvrati se od svih svojih
opaina koja je poinio, ivjet e i nee
poginuti.
29 Ali kua Izraelova govori: Put Gospo-
dinov nije pravedan! Moji putovi da nisu
pravedni, o kuo Izraelova? Nisu li vai
putovi nepravedni?
30 Zato u svakome od vas suditi po nje-
govim putovima, o kuo Izraelova, govori
Gospodin Bog. Pokajte se i odvratite se od
svih svojih grijeha da vam oni ne budu vie
na spoticanje i krivnju!
31 Odbacite od sebe sve grijehe to ste
ih poinili i napravite sebi novo srce i novi
duh, jer zato biste pomrli, o kuo Izrae-
lova?
32 Jer meni nije mila smrt onoga koji mora
umrijeti, govori Gospodin Bog. Obratite se
i ivite!
Tualjka nad osramoenim Izraelom
19
Nadalje poni tualjku nad glavarima
Izraelovim
2 I reci: Kako je ipak bila tvoja majka lavica
meu lavovima! Leala je usred lavova,
hranila je mlade svoje!
3 Othranila je jedno mladune svoje, ono
je postalo lav: nauio je plijen grabiti, ljude
je derao.
4 Narodi su uli za njega: uhvaen je bio
u jamu njihovu. Odveli su ga u verigama u
egipatsku zemlju.
5 Kad je ona vidjela da se prevarila da je
nada njezina propala, uzela je drugo mla-
dune svoje i othranila ga je za lava.
6 On je hodio meu lavovima, postao je lav:
nauio je plijen grabiti, ljude je derao.
7 Mnoge im je prouzrokovao udovice, opu-
stoio je njihove gradove. Prestraila se
zemlja i sve u njoj od glasne rike njegove.
8 Onda su protiv njega ustali narodi iz
okolnih zemalja i razapeli mu mreu svoju:
uhvaen je bio u jamu njihovu.
9 U lancima su ga zatvorili u krletku. Odveli
su ga babilonskom kralju, stavili ga u jednu
tvravu da mu se vie ne uje rika po gora-
ma Izraelovim.
10 Majka je tvoja bila kao loza u vinogradu,
kraj vode zasaena. Rodna je bila, puna
grana od obilne vode.
11 Na njoj je bila jaka grana za palice vla-
darske. Visina njezina dizala se visoko
iznad debelih grana, i vidjela se veliina
njezina s mnogim granama.
12 Ali je bila iupana u gnjevu, baena je
na zemlju. Istonjak vjetar osuio je plod
njezin. Jako granje njezino bilo je polomlje-
no, posuilo se, oganj ga je proderao.
13 Sada je zasaena u pustinji, u zemlji
suhoj i bezvodnoj.
14 Iziao je oganj iz grane, proderao je
prutove i plod. Nita nije ostalo od grane
jake, od palice vladarske. Tualjka je ovo
i bit e tualjka.
Izraelov grijeh i pomilovanje
20
Dogodilo se u sedmoj godini, u pe-
tom mjesecu, desetoga dana toga
mjeseca doli su neki od starjeina Izrae-
lovih da zapitaju Gospodina, i sjeli su pred
mene.
kavi:
3 Sine ovjeji, govori Izraelovim starje-
Ezekiel
595
prianjalo za njihove idole.
17 Ipak ih je moje oko pogledalo milostivo,
tako da ih nisam unitio i nisam ih iskorije-
nio u pustinji.
18 Njihovim sam sinovima rekao u pusti-
nji: Ne idite po obiajima svojih otaca,
ne drite se navada njihovih i nemojte se
oneistiti idolima njihovim!
19 Ja sam Gospodin, va Bog. Po mojim
zakonima hodite, moje propise drite bri-
no!
20 Drite svete moje Subotnje dane, da su
vam znak izmeu mene i vas, da se spozna
da sam ja Gospodin, va Bog!
21 Ali su i sinovi bili nepokorni prema meni.
Nisu hodili po mojim zakonima i nisu brino
drali moje pravne propise, koje tko vri,
ivjet e po njima, i nisu sveto drali mojih
Subotnjih dana. Onda sam mislio da izlijem
svoju jarost na njih i da izvrim svoju srd-
bu na njima u pustinji.
22 Ali sam opet povukao svoju ruku i na-
pravio sam zbog svojega Imena, da se ne
bi obeastilo pred oima naroda pred
kojima sam ih bio izveo.
23 Ipak sam podignuo u pustinji svoju ruku
na zakletvu njima da u ih razasuti meu
narode i razagnati ih u zemlje,
24 jer nisu drali moje propise i prezirali
su moje zakone, obeatili moje Subotnje
dane i svojim oima prianjali za idole svojih
otaca.
25 Zato sam im dao zakone to nisu bili
na dobro, i propise po kojima ne bi mogli
ivjeti.
26 Dao sam da postanu neisti svojim
rtvenim darovima, s tim to bi proputali
kroz oganj svako prvoroene, da ih tako
zastraim te bi spoznali da sam ja Gospo-
din.
27 Zato, sine ovjeji, reci kui Izraelovoj
i reci im: Ovako govori Gospodin Bog: I
ovim su me grdili vai oci i poinili vjero-
lomstvo na meni:
28 Odveo sam ih u zemlju koju sam im bio
pod zakletvom obeao dati. Ipak gdje god
su opazili visok breuljak ili drvo granato,
klali bi rtve svoje, prinosili bi ondje izazov-
ne rtvene darove svoje, stavljali bi ondje
miomirisne rtve svoje i izlijevali bi naljeve
svoje.
29 Rekao sam im: to je visina na koju
idete? Njezino ime visina ostalo je do da-
nanjega dana.
Gospodin Bog: Vi se oneiujete na putu
svojih otaca i trite za njihovim idolskim
grozotama.
31 Prinosei dare svoje, provodei svoju
djecu kroz oganj oneiujete se svim svo-
inama i reci im: Ovako govori Gospodin
Bog: Doli li ste me pitati? Tako ja iv bio,
govori Gospodin Bog, neu vam se dati
pitati.
4 Hoe li im rei presudu, hoe li im rei
presudu, sine ovjeji? Pokai im grozote
njihovih otaca!
5 Reci im: Ovako govori Gospodin Bog:
Kad sam izabrao Izraela, podignuo sam
svoju ruku potomcima kue Jakovljeve
na zakletvu i dao sam da me upoznaju u
egipatskoj zemlji. Podignuo sam im ruku
na zakletvu i rekao: Ja sam Gospodin, va
Bog!
6 Onda sam podignuo svoju ruku i zakleo
se da u ih odvesti iz Egipta u zemlju koju
sam bio izabrao za njih, u kojoj tee mlijeko
i med, koja je najkrasnija od svih zemalja.
7 Rekao sam im: Svaki neka odbaci idole,
za koje prianjate! Nemojte se oneistiti
idolima egipatskim! Ja sam Gospodin, va
Bog.
8 Ali su se oni pokazali prema meni tvr-
dovrati i nisu me htjeli posluati. Ni jedan
nije odbacio odurnosti idolskih za koje su
prianjali i nisu odustali od egipatskih idola.
Onda sam mislio da izlijem svoju jarost na
njih, da izvrim svoju srdbu na njima u
egipatskoj zemlji.
9 Ipak, zbog svojega Imena, da se ne bi
oneistilo u oima naroda meu kojima
su ivjeli, pred kojima sam se bio pokazao
njima da ih izvedem iz egipatske zemlje.
10 I izveo sam ih iz egipatske zemlje i od-
veo ih u pustinju.
11 Dao sam im zakone svoje i uio ih svo-
jim propisima, koje tko vri, ivjet e po
njima.
12 I svoje Subotnje dane dao sam im da
budu znak izmeu mene i njih, da bi spo-
znali da sam ja Gospodin koji ih posveu-
jem.
13 Ali i u pustinji bila je kua Izraelova meni
nepokorna. Nisu hodili po mojim zakonima
i prezirali su pravne propise, koje tko vri,
ivjet e po njima. I moje Subotnje dane
nisu nikako drali svete. Onda sam mislio
da izlijem svoju jarost na njih u pustinji i da
ih iskorijenim.
14 Ipak nisam to napravio zbog svojega
Imena, da se ne bi oneistilo pred oima
naroda pred kojima sam ih bio izveo.
15 Ja sam podignuo svoju ruku u pustinji
i zakleo sam se njima da ih neu odvesti
u zemlju koju sam im bio odredio, u kojoj
tee mlijeko i med, koja je najkrasnija od
svih zemalja,
16 Jer su bili prezreli moje propise, nisu
hodili po mojim propisima i nisu sveto dr-
ali moje Subotnje dane, jer je njihovo srce
Ezekiel
596
jim idolima do dananjega dana. I onda da
bih se ja dao pitati, kuo Izraelova? Tako
ja iv bio, govori Gospodin Bog, neu vam
se dati pitati.
32 to mislite, nee se zacijelo dogoditi to
govorite: Hoemo biti kao neznaboci,
kao narodi zemalja, sluei drvu i kame-
nu!
jakom miicom i rukom podignutom i iz-
ljevenim gnjevom pokazat u se kao kralj
nad vama.
34 Izvest u vas iz naroda i skupit u vas
iz zemalja kamo ste bili razasuti, jakom
miicom, rukom podignutom i izljevenim
gnjevom.
35 Odvest u vas u pustinju naroda i ondje
u se suditi s vama licem u lice.
36 Kako sam se sudio s vaim ocima u
pustinji Egipta, tako u se suditi s vama,
37 Pustit u da proete ispod tapa moje-
ga i prisilit u vas pod jaram zavjeta.
38 Odvojit u izmeu vas one koji su se
bunili protiv mene i otpali. Izvest u ih iz
zemlje gdje su prebivali kao stranci, ali
nee ui u zemlju Izraelovu, da spoznate
da sam ja Gospodin.
39 A vi, kuo Izraelova, ovako govori Gos-
podin Bog, idite samo i sluite svaki svo-
jem idolu! Ipak ete potom zacijelo sluati
mene, sveto moje Ime neete vie obea-
stiti rtvenim darovima i svojim idolima,
40 Dapae, na svetoj gori mojoj, na viso-
koj gori Izraelovoj, govori Gospodin Bog,
ondje ete mi sluiti, sva kua Izraelova u
zemlji. Ondje u vas milostivo primiti i on-
dje u traiti prinose vae i prvine darova
vaih sa svim svetim darovima vaim.
41 Uz ugodni miris rtveni primit u vas mi-
lostivo kad vas izvedem iz naroda i skupim
vas iz zemalja u koje ste bili razasuti Tako
u se na vama pred oima naroda pokazati
kao svet.
vas dovedem u zemlju Izraelovu, u zemlju
koju sam pod zakletvom obeao dati va-
im ocima.
43 Ondje ete se sjetiti svojih putova i svih
svojih djela kojima ste se oneistili. Vi ete
sebi samima biti mrski zbog svih opaina
to ste ih poinili.
44 Onda ete spoznati da sam ja Gospodin
kad napravim tako s vama zbog svojega
Imena, ne po vaim zlim putovima i po
vaim opakim djelima, kuo Izraelova,
46 Sine ovjeji, upravi svoje lice na jug,
propovjedaj prema jugu! Prorokuj protiv
ume koja je u junoj zemlji!
47 I reci umi u junoj zemlji: uj rije
Gospodinovu: Ovako govori Gospodin
Bog: Evo, ja u zapaliti u tebi oganj, on e
prodrijeti u tebi svako drvo zeleno i sva-
ko drvo suho. Plamen razgorjeli nee se
ugasiti i sva e se lica od june zemlje do
sjevera spriti.
48 Svako e tijelo vidjeti da sam ga ja, Gos-
podin, raspalio i nee se ugasiti.
49 Onda sam ja rekao: Ah, Gospodine
Boe, oni e rei za mene: Ne govori li taj
uvijek u prispodobama?
Krivnja i kazna Jeruzalema i susjeda
21
kavi:
2 Sine ovjeji, upravi svoje lice prema
Jeruzalemu! Propovjedaj svetitu njegovu!
Prorokuj protiv Izraelove zemlje!
3 Reci zemlji Izraelovoj: Ovako govori Gos-
podin: Evo, ja sam protiv tebe i izvui u
svoj ma iz korica njegovih i iskorijenit u
iz tebe pravedne i bezbone.
4 Jer hou iskorijeniti iz tebe pravedne i
bezbone, zato e izii moj ma iz korica
svojih protiv svakoga tijela od juga do sje-
vera.
5 Svako e tijelo spoznati da sam ja, Gos-
podin, izvukao svoj ma iz korica njegovih:
on se nee vie vratiti u njih.
6 A ti, sine ovjeji, uzdii s bolom u srcu i
u gorkosti uzdii pred njihovim oima!
7 Ako te zapitaju: Zato uzdie? reci im:
Zbog jednog strahovita asa od kojega
oajavaju sva srca, klonu sve ruke, nesta-
ne svake sranosti, oslabe sva koljena.
Evo, to dolazi i ispunjava se, govori Gos-
podin Bog.
9 Sine ovjeji, prorokuj i reci: Ovako go-
vori Gospodin: Reci: Ma, ma je naotren
i takoer uglaan!
10 Naotren je da zatire, osvjetlan je da
sijeva kao munja. On je rasjekao ezlo
sinovima onih koji su prezreli svaki prut i
karanje.
11 Dao se uglaati da ga prihvati jedna
ruka. Naotren je ma i uglaan da se stavi
u ruku ubojici.
12 Vii i jaui, sine ovjeji! Jer on dolazi na
moj narod, na svekolike glavare Izraelove.
Pod ma su oni pali s mojim narodom. Zato
se udaraj po svojem bedru!
13 Jer dolazi kunja, ali to e se dogoditi
kad vie ne bude ezla prezirateljice, go-
vori Gospodin Bog.
14 A ti prorokuj, sine ovjeji, i pljei ru-
kama! Neka udvostrui ma unitavanja.
To je ubojni ma, ma koji ubija velikae
Ezekiel
597
velikoga, koji ulazi u tajna skrovita.
15 Upravljam otricu maa protiv svih vra-
ta da se srca rastapaju i da mnogi padnu.
O mau, pripravljen je da sijeva, naotren
je da kolje.
16 Ma je spreman! Udari nadesno, okreni
nalijevo kamo je upravljena tvoja otrica!
17 I ja u pljeskati rukama i iskaliti svoju
srdbu. Ja, Gospodin, izrekao sam to!
19 A ti, sine ovjeji, nacrtaj sebi dva puta
kamo e doi ma babilonskog kralja! Oba
neka izlaze iz jedne zemlje! Stavi kaiput
na poetku puta u grad!
20 Napravi jedan put tako da moe doi
ma u Rabu Amona i u Judu u utvreni
Jeruzalem!
21 Jer babilonski kralj stoji na raskriju,
gdje poinju dva puta, da zapita vraa-
njem: on trese strijele, pita kipove i gleda
u jetra.
22 U njegovoj desnici je vraanje za Jeru-
zalem: da namjesti ubojne sprave, podi-
gne ratnu viku, dati da zaori poziv u boj,
namjesti ubojne sprave protiv vrata, na-
pravi opkope i sagradi opsade.
23 A njima se inilo da je proroanstvo va-
ravo; oni su bili prisegli najsvetije zakletve,
ali im on doziva na pamet njihovu krivnju,
da zapadnu u ropstvo.
ste dozvali u pamet svoju krivnju tako da
su se otkrili vai prekraji i grijesi se vai
pokazali u svim vaim djelima, jer ste se
spomenuli, zato ete biti pohvatani njego-
vom rukom.
25 A ti, nepoteni, bezboni knee Izraelov,
kome je doao dan u vrijeme kad se ini
kraj grijehu.
26 Ovako govori Gospodin Bog: Skinite
povez oko glave i skinite krunu! Nita nee
ostati isto. Uzvisujte niske, a ponizujte
visoke.
27 Unitit u, unitit u, unitit u ga, i nee
ga vie biti dok ne doe onaj kome po pra-
vu pripada, i njemu u ga dati.
28 A ti, sine ovjeji, prorokuj i reci: Ovako
govori Gospodin Bog za Amonce i za njiho-
vo ismijavanje. Reci: Ma, ma je trgnut
da kolje, uglaan je da sijeva, da satire
29 dok su ti viali prijevaru i prorokovali
laida te stavi na vrat oneienima, bez-
bonicima, kojima je doao dan kad se ini
kraj grijehu.
30 Vrati se u svoje gradove, na mjesto gdje
si se rodio! U zemlji podrijetla tvojega sudit
u ti.
31 Izlit u na tebe svoju srdbu, raspalit u
protiv tebe oganj razjarenosti svoje, pre-
dat u te u ruke okrutnim ljudima, koji kuju
propast tvoju.
32 Ognju e biti hrana. Krv e ti tei na
zemlju! Nee se vie spominjati. Jer ja,
Gospodin, izrekao sam to.
Grijesi Jeruzalema
22
Nadalje dola mi je Gospodinova
rije, rekavi:
2 Sine ovjeji, hoe li izrei presudu,
hoe li izrei presudu gradu koji je pun
krvnih djela? Reci mu sve njegove grozo-
te.
3 I reci: Ovako govori Gospodin Bog: O
grade, koji si prolijevao krv u sredini svojoj,
da se priblii vrijeme tvoje, i koji si pravio
sebi idole i s tim se oneistio!
4 Krvlju to si je prolio nanio si sebi krivnju,
i idolima to si ih pravio, oneistio si sebe.
Napravio si da se pribliili tvoji dani i doao
si do godina svojih. Zato u napraviti od
tebe ruglo meu narodima i ruglo po svim
zemljama.
5 Koji su blizu tebe i koji su daleko od tebe
rugat e ti se, tebi, iji je glas neist, koji si
bogat pometnjom.
6 Evo, Izraelovi glavari stavljaju svaki svoju
jakost na to da prolijevaju krv u tebi.
7 Oca i majku preziru u tebi. Doljaka pri-
tiu usred tebe. Udovice i sirote zlostav-
ljaju se u tebi.
8 to je meni sveto, prezire, i moje Subot-
nje dane obeauje.
9 U tebi su ljudi koji kleveu da se prolijeva
krv. Meu tobom su oni koji na gorama
jedu meso rtveno i prave bezakonje usred
tebe.
10 Golotinju oca otkrivaju u tebi, siluju u
tebi ene u vrijeme njihovo.
11 Jedan pravi zlo sa enom drugoga,
drugi obeauje snahu svoju, trei siluje
u tebi svoju vlastitu sestru, ker svojega
oca.
12 Mito primaju u tebi da prolijevaju krv.
Uzima kamatu i lihvu, napravio si dobitak
na drugima s ucjenom i zaboravio si mene,
13 Ali evo, pljeem svojim rukama nad
pljakom to si ju poinio i nad krvnim dje-
lima to su se dogodila usred tebe.
14 Hoe li se odrati tvoje srce, hoe li
tvoja ruka ostati jaka u dane kad doem
na tebe? Ja, Gospodin, izrekao sam to to i
napravit u to.
15 Razasut u te meu narode i odagnati
u zemlje i iskorijenit u neistou tvoju iz
tebe.
16 U svojoj vlastitoj zemlji pred oima na-
roda bit e obeaen da spozna da
sam ja Gospodin.
Ezekiel
598
18 Sine ovjeji, kua Izraelova postala
mi je sva troska od mjedi, kositra, eljeza i
olova i srebrna troska.
19 Zato govori Gospodin Bog: Jer ste svi
postali troska, zato u vas skupiti usred
Jeruzalema.
20 Kao to ljudi skupljaju srebro, mjed,
eljezo, olovo i kositar u talionici, te se pod
njim raspali oganj da se to rastopi, tako u
ja vas skupiti u svojem gnjevu i u svojoj
jarosti i staviti unutra i rastopiti vas.
21 Jest, skupit u vas i raspaliti oganj
jarosti svoje protiv vas da se rastopite u
njemu.
22 Kao to se topi srebro u talionici, tako
ete se vi rastopiti u njemu da spoznate
da sam ja Gospodin, izlio svoju jarost na
vas.
24 Sine ovjeji, reci joj: Ti si zemlja koja
se nee oistiti i nee pasti na nju kia u
dan gnjeva.
25 I glavari su njezini u njoj kao lavovi, koji
riu i grabe plijen. Oni deru ljude, grabe
imanje i dobro, umnoavaju udovice usred
nje.
26 Sveenici njezini prestupaju moj zakon
i obeauju to mi je sveto. Ne razlikuju
sveto od prostote, ne ue razliku izmeu
neistoga i istoga. Zatvaraju oi pred
mojim Subotnjim danima tako da sam obe-
aen meu njima.
27 Glavari su njezini usred nje kao vuci
pohlepni za plijenom, koji prolijevaju krv,
kvare due da ugrabe dobit.
28 Proroci njezini mau je vapnom, viaju
varku, gataju im la i govore: Tako govori
Gospodin Bog, premda nije govorio Gos-
podin.
29 Narod u zemlji pravi nasilje, otima,
ugnjetava siromaha i ubogoga i tlai do-
ljaka protiv svakog prava.
30 Traio sam meu njima jednoga koji bi
zid ozidao i pred mene stao na proboj za
tu zemlju da je ne unitim, ali nisam naao
nikoga.
31 I tako moram izliti na njih svoju srdbu
i unititi ih u ognju jarosti svoje. Njihov put
platit u im sada na vlastitom tijelu njiho-
vu, govori Gospodin Bog.
Dvije opake sestre
23
rekavi:
2 Sine ovjeji, tako su bile dvije ene,
keri iste majke.
3 One su inile zlo u Egiptu; u mladosti
svojoj inile su blud. Ondje su dirali njihova
njedra i stiskali njihove djevianske sise.
4 Ohola se zvala starija, Oholiba se zvala
njezina sestra. One su postale moje i rodi-
le su sinove i keri. Njihova imena znae
Ohola: Samarija, Oholiba: Jeruzalem.
5 Ohola je inila zlo, premda je pripadala
meni, i bila se zaljubila u ljubavnike svoje,
Asirce, koji su joj se pribliili.
6 Odjeveni u grimiz, namjesnici i glavari,
sve pristali mladii, konjanici ponositi na
konju.
7 Njima se podala u svojem bludnienju,
svim izabranim Asircima, i oneistila se
svim idolima svih onih u koje se zaljubi-
la.
8 Ali nije pustila svoje bludnienje s Egip-
anina, jer su ovi bili s njom zlo inili u
mladosti njezinoj, doticali se djevian-
skih njedara njezinih i izlijevali na nju svoj
blud.
9 Zato sam je dao u ruke njezinim ljubav-
nicima, u ruke Asircima, u koje se bila
zaljubila.
10 Oni su ju osramotili, uzeli joj sinove i
keri i nju samu maem pogubili. Ona je
postala enama strailo kad su tako na njoj
sud izvrili.
11 Sestra njezina Oholiba vidjela je to i
inila je jo gore bludnienje negoli ona i
bila je jo gora u zloi svojoj od bludnice
svoje sestre.
12 Ona je bila zaljubljena u Asirce, koji su
joj se pribliili, namjesnici i glavari, odjeve-
ni u grimiz, konjanici ponositi na konju, sve
pristali mladii.
13 Vidio sam da se oneistila i ona; obje su
pole istim putom.
14 Ova je bludniila jo gore. Ona je vidjela
ljude naslikane na zidu, slike Kaldejaca
naslikane crvenom bojom.
15 Oko bedara nosili su pojas. Glava im je
bila pokrivena vijoritim almama. Svi su
bili naoi kao glavari, prilika babilonskih
sinova, rodom iz zemlje Kaldeje.
16 Onda se zaljubila u njih, kad ih je vidjela,
i poslala je poslanike k njima u Kaldejsku.
17 I sinovi babilonski dolazili su k njoj na
blud i oneistili je neistoom svojom;
tako se ona oneistila s njima i odstranila
se od njih.
18 Ali se otkrila neistoa njezina, sramota
je njezina izbila na javu. Onda je ona meni
dodijala kao to mi je bila dodijala sestra
njezina.
19 A ona je sve gore bludniila spominjui
se dana mladosti svoje, kad je inila blud
u Egiptu.
20 udjela je za besramnicima ija je mu-
ka snaga bila kao u magaraca i izljev kao
u drijebaca.
21 Jest, ti si ginula za neistoom mladosti
svoje kad su Egipani tiskali tvoja njedra
Ezekiel
599
zbog tvojih djevojakih sisa.
22 Zato, Oholibo, ovako govori Gospodin
Bog: Evo, ja u nadraiti ljubavnike tvoje
na tebe, kojih si se zasitila. Dovest u ih na
tebe sa svih strana.
23 Sinove babilonske i sve Kaldejce, Peko-
ane, oance i Koance, sve asirske sinove
s njima, pristale mladie, namjesnike i
glavare svekolike, ratnike i odlinike, sve
ponosite na konju.
24 Doi e s mnotvom konja i kola i s
vojskom naroda. tit, titi i kacigu oni e
unaokolo upraviti protiv tebe. Ja u im iz-
vriti presudu, i oni e ti suditi po zakonima
svojim.
25 Jest, napravit u da osjeti ljubomoru
moju; oni e u jarosti postupati s tobom.
Nos e ti i ui odsjei, a to jo ostane od
tebe, past e od maa. Tvoje sinove i keri
odvest e sobom, i to ostane od tebe,
prodrijet e oganj.
26 Svui e s tebe tvoje haljine i uzet e
krasne nakite tvoje.
27 Tako u napraviti kraj tvojem bludu i
tvojoj neistoi to si ih nauila u Egiptu,
da vie ne podie svojih oiju k njima i da
dalje ne misli na Egipat.
28 Jer ovako govori Gospodin Bog: Evo, ja
u te dati u ruke onima koje mrzi, u ruke
onima koji su ti omrznuli.
29 Oni e u mrnji raditi protiv tebe i uzet e
ti sve to si stekla sebi, i ostavit e te golu
i nagu. Otkrit e se bludna golotinja tvoja,
neistoa tvoja i ruglo tvoje.
30 To e ti se napraviti jer si u bludu svojem
trala za narodima i oneistila se s idolima
njihovim.
31 Ila si putom svoje sestre; zato ti dajem
au njezinu u ruku.
32 Ovako govori Gospodin Bog: au svo-
je sestre pit e, duboku, irokustramota i
ruglo bit e onaaa dri vrlo mnogo.
33 Napunit e se pijanstva i brige. aa
uasa i groze jest aa tvoje sestre Sama-
rije.
34 Ti e je piti i posrkati i krhotinu e
njezinu izgristi i njedra e svoja s tim po-
trgati, jer ja sam to rekao, govori Gospodin
Bog.
si me zaboravila i bacila me za lea svoja,
zato sad ti i nosi svoj grijeh i svoj blud!
36 Gospodin mi je rekao: Sine ovjeji,
nee li izrei presudu Oholi i Oholibi i po-
kazati im njihove grozote?
37 Jer su inile preljub i krvlju oneistile
svoje ruke, da su inile preljub s svojim ido-
lima i svoju djecu, koju su mi rodile, vodile
kroz oganj da ih oni proderu.
38 I ovo su mi jo inile: u onaj su dan
oneistile svetite moje i obeastile moje
Subotnje dane.
39 Kada su svoju djecu bile zaklale idolima,
dole su jo istoga dana u svetite moje i
obeastile ga. Eto, tako su inile u mojoj
kui!
40 Jest, dapae su jo poslale po ljude koji
su doli izdaleka. Poslanik je bio poslan k
njima. Eto, kada su doli, ti si se zbog njih
kupala, mazala si svoje oi i stavljala na se
nakit svoj.
41 Sjedala si na krasnu poivaljku. Pred
njom je bio stol postavljen. Na njega si
stavljala k d moj i ulje moje.
42 Glasna vika se ula zbog mnotva ljudi
koji su bili pridoli iz pustinje. Oni su im
stavljali narukvice na ruke i stavljali im kra-
san vijenac na glavu.
43 Onda sam rekao: Nee li initi na taj
nain preljub?
44 Kao to pravi bludnica, prave sad nei-
stou. Idu k njoj, kao to se ide k bludnici.
Tako idu k Oholi i k Oholibi, enama neva-
ljalim.
45 Ali e im pravedni ljudi izrei presudu
po pravu za preljubnice i krvnice, jer su
preljubnice, i krv je na rukama njihovim.
46 Jer ovako govori Gospodin Bog: Neka
se pozove protiv njih narodna zajednica i
neka se predaju da se zlostave i oplijene!
47 Neka ih narodna zajednica kamenuje i
sasijee maevima svojim! Njihove sino-
ve i keri neka pobiju i njihove kue neka
spale ognjem!
48 Tako u kraj napraviti neistoi u zemlji,
da se opomenu sve ene i da ne prave istu
neistou kao vi.
49 Napravit e se da okajate neistou
svoju i da s svojim idolima platite grijehe,
da spoznate da sam ja Gospodin Bog.

Zarali kotao. Propast Jeruzalema
24
I dola mi je opet Gospodinova rije u
devetoj godini, u desetom mjesecu,
desetoga dana toga mjeseca, rekavi:
2 Sine ovjeji, tono zapii ime ovoga
dana! Ba ovoga dana navaljuje babilonski
kralj na Jeruzalem.
3 Reci tomu nepokornom rodu ovu pris-
podobu: Ovako govori Gospodin Bog:
Stavi lonac i pristavi ga, onda nalij u njega
vode!
4 Stavi u njega komade mesa, sve dobre
komade, stegno i plee! Napuni ga najbo-
ljim kostima!
5 Uzmi najbolje iz stada i naloi cjepanice
ispod njega! Iskuhaj dobre komade mesa,
neka se i kosti raskuhaju u njemu!
6 Zato ovako govori Gospodin Bog: Teko
gradu krvnikom, kotlu na kojemu stoji
Ezekiel
600
hra i s kojega ne silazi hra! Povadi iz
njega komad po komad, a da se ne baca
drijeb na to!
7 Jer je njegova krv usred njega. Na golu
kamenu on to radi. Ne prolijeva je na ze-
mlju, da se pokrije prahom.
8 Da se raspali gnjev, te se osvetim, pu-
tam da se prolijeva njegova krv na gol
kamen, da se ne pokrije.
9 Zato ovako govori Gospodin Bog: Te-
ko gradu krvnikom! I ja u naloiti velik
oganj.
10 Nanesi drva mnogo, zapali oganj, neka
se raskuha meso, stavi zain i kosti spali!
11 Onda ga stavi prazna na eravicu da se
ugrije, i mjed se njegova usije, i neistoa
se njegova rastopi i nestane re njegove!
12 Mnogo muke zadaje kotao, ali velika
hra ne silazi s njega; i u ognju ostaje hra
njegova.
13 Jer sam te htjeo oistiti od gnusne nei-
stoe tvoje, ali se ti nisi oistio od neisto-
e svoje, to se i nadalje nee oistiti, da
na tebi ne izvrim svoju srdbu.
14 Ja, Gospodin, izrekao sam to. Doi e to
i izvrit u i neu prepustiti, neu tedjeti i
neu se pokajati. Po tvojim putovima i po
tvojim djelima sudit e ti se, govori Gos-
podin Bog.
16 Sine ovjeji, evo, ja u ti jednom ne-
nadanom smrti uzeti radost tvojih oiju, ali
ti onda nee tugovati ni plakati. Ne smiju
ti doi suze.
17 Uzdii tiho, ali ne prireuj nikakva tugo-
vanja. Povei sebi povez oko glave, svoju
obuu obuj na noge, ne pokrivaj svoje
brade i ne jedi kruha alosti!
18 Ujutro sam jo govorio narodu, a nave-
er je ena moja umrla i drugoga jutra na-
pravio sam kako mi je bilo zapovjeeno.
19 Onda su me zapitali ljudi: Nee li
nam objasniti to to nama znai da radi
tako?
20 Odgovorio sam im: Dola mi je Gospo-
dinova rije, rekavi:
21 Reci kui Izraelovoj: Ovako govori Gos-
podin Bog: Evo, ja u obeastiti svoje sve-
tite, ponos va najvei, milinu oiju vaih,
enju srca vaega. Sinovi e vai i vae
keri to ste ih ostavili pasti od maa.
22 Onda ete vi initi kako sam ja inio:
neete brade pokriti i neete jesti kruha
alosti.
23 Povez e vam biti na glavi, vaa obua
na nogama. Neete tugovati ni plakati, ali
ete ginuti u grijesima svojim i uzdisati
jedan drugome.
24 Tako e vam Ezekiel biti znak udesni.
Sve to je napravio on, init ete i vi kad to
doe, i spoznat ete da sam ja Gospodin
Bog.
25 A ti, sine ovjeji, uj: U onaj dan, kad
im uzmem njihov bedem, njihovu ponosnu
radost, milinu njihovih oiju i enju njiho-
va srca, njihove sinove i keri,
26 u onaj dan doi e k tebi bjegunac da
ti to javi.
27 U onaj e se dan otvoriti tvoja usta im
stigne bjegunac. Govorit e i nee vie
utjeti i bit e im znak udesni. Onda e
oni spoznati da sam ja Gospodin.
Proroanstvo protiv Amona, Moaba, Edoma
25
kavi:
Amoncima i prorokuj protiv njih!
3 Reci Amoncima: ujte rije Gospodina
Boga! Ovako govori Gospodin Bog: Jer si
Ha, ha! klicao nad svetitem mojim, kad
je bilo obeaeno, i nad zemljom Izrae-
lovom, kad je bila opustoena, i nad kuom
Judinom, kad je ila u progonstvo;
4 evo, zato u te ja dati u posjed sinovima
Istoka, oni e u tebi razapeti svoje atore
i podignut e u tebi domove svoje. Oni e
jesti plodove tvoje i piti mlijeko tvoje.
5 Ja u od Rabe postaviti panjak za deve
i od zemlje Amona tor za ovce. Tako ete
6 Jer ovako govori Gospodin Bog: Jer si
pljeskao rukama i lupao nogama i veselio
se pun zloradosti nad zemljom Izraelo-
vom,
7 evo, zato u ja dignuti svoju ruku na tebe
i dat u te narodima da te oplijene. Iskorije-
nit u te izmeu naroda i zatrt u te izmeu
zemalja i unitit u te. Onda e spoznati
da sam ja Gospodin.
8 Ovako govori Gospodin Bog: Jer Moab
i Seir govore: Eto, kui je Judinoj kao svim
narodima,
9 evo, zato u ja otvoriti stranu Moabovu
tako da se izgube njegovi gradovi, njegovi
gradovi sve do posljednjega, ures zemlje,
Bet-Jeimot, Baal-Meon, Kirjatajim.
10 Sinovima Istoka uz Amonce dat u ga u
posjed da njemu i Amoncima ne bude vie
spomena meu narodima.
11 Na Moabu izvrit u presudu i spoznat
e oni da sam ja Gospodin.
12 Ovako govori Gospodin Bog: Jer je
Edom radio iz osvete na kui Judinoj i te-
ko je sagrijeio svojom osvetom,
13 zato ovako govori Gospodin Bog: Di-
gnut u svoju ruku na Edom, marvu i o-
vjeka iskorijenit u iz njega i napravit u ga
pustinjom. Od Temana do Dedana past e
oni od maa.
Ezekiel
601
14 Predat u osvetu svoju na Edomu ruci
svojega naroda Izraela. Ovaj e napraviti s
Edomom po gnjevu mojem i po jarosti mo-
joj. Oni e upoznati osvetu moju, govori
Gospodin Bog.
15 Ovako govori Gospodin Bog: Jer su
Filistejci radili iz osvete i ljuto se osvetili
puni zloradosti u srcu i iz preostaloga ne-
prijateljstva pomiljali na unitenje,
16 zato ovako govori Gospodin Bog: Evo,
dignut u svoju ruku na Filistejce i unitit
u Kreane i potrt u ostatak na obali mor-
skoj.
17 Napravit u na njima ljutu osvetu ka-
znom u ljubomori gnjevnoj. Onda e spo-
znati da sam ja Gospodin, kad izvrim
osvetu svoju na njima.
Proroanstvo protiv Tira
26
Dogodilo se u jedanaestoj godini, u
jedanaestom mjesecu, prvoga dana
toga mjeseca dola mi je Gospodinova
rije, rekavi:
2 Sine ovjeji, jer Tir klie nad Jeruza-
lemom: Ha! Vrata su narodima razbijena!
Meni su se otvorila. Ja u se napuniti. Jer
su ona opustjela.
Tire, ja koraam protiv tebe, vodim protiv
tebe mnoge narode, kao to more dovaIja
valove svoje.
4 Oni e razoriti zidove Tira. Kule e njegove
sruiti. Ja u s njega ostrugati zemlju i na-
pravit u od njega goli kamen.
5 Suho mjesto za mree bit e usred mora,
jer ja sam to rekao, govori Gospodin Bog.
Narodima postat e plijen.
6 Njegovi gradovi to su na kopnu, bit e
uniteni maem i spoznat e da sam ja
Gospodin.
7 Jer ovako govori Gospodin Bog: Evo,
ja u dovesti sa sjevera Nebukadnezara,
babilonskog kralja, kralja nad kraljevima, s
konjima i s kolima i s konjanicima i s velikim
mnotvom naroda.
8 Gradove tvoje na kopnu unitit e on
maem. Kule opsadne podignut e protiv
tebe, iskopat e opkope protiv tebe i po-
stavit e titove protiv tebe.
9 Namjestit e zidodere protiv zidova tvo-
jih i sruit e tvoje kule svojim eljeznim
rukama
10 Od mnotva konja njegovih pokrit e te
prah. Od tropota konjanika, kotaa i kola
zatrest e se zidovi tvoji kad ue na tvoja
vrata, kao to se ulazi u grad osvojen.
11 Kopitima konja svojih pogazit e sve
ulice tvoje, poubijat e tvoj narod maem
i ponositi idolski stupovi tvoji popadat e
na zemlju
12 Poplijenit e bogatstvo tvoje, uzet e
sobom kao plijen trgovaka dobra tvoja,
poruit e zidove tvoje i sjajne e tvoje
dvore razoriti. Graevno tvoje kamenje,
drvo tvoje i ruevine tvoje pobacat e u
vodu.
13 Onda u ja napraviti kraj glasu pjesama
tvojih i zvuk harfa tvojih nee se vie uti.
14 Napravit u od tebe goli kamen, bit e
suho mjesto za ribarske mree. Nikada se
vie nee sazidati, jer ja sam to rekao,
15 Ovako govori Gospodin Bog o Tiru: Zar
ne, od tropota pada tvojega, od jecanja
ranjenika, od ubijanja maem tresu se u
tebi otoci.
16 S prijestolja svojih silaze svi glavari
mora, skidaju sa sebe plateve svoje, svla-
e sa sebe vezene svoje haljine. U tugu se
odijevaju, sjede na zemlji, dru nepresta-
no i zgraaju se zbog tebe.
17 Zapoinju tualjku nad tobom i govore o
tebi: Kako si propao, s mora nestao, slavni
grade, koji si bio moan na moru sa svojim
iteljima, koji si strah zadavao svima pri-
morcima svojim!
18 Sada dru otoci na dan pada tvojega.
Smeteni su otoci po moru zbog svretka
tvojega.
19 Jer ovako govori Gospodin Bog: Na-
pravit u te pustim gradom, kao to su
gradovi u kojima se vie ne prebiva, kad
pustim na tebe valove, da te pokriju velike
vode.
20 Svalit u te k onima koji su ve sili u
jamu, k narodu prolosti U zemlji svijeta
mrtvih pripravit u ti mjesto slino vjenim
ruevinama, kod onih koji su sili u jamu.
Tako vie nee biti nastanjen, nee po-
stojati u zemlji ivih.
21 Predat u te propasti strahovitoj. Nee
vie biti; trait e te i nee te vie nai zau-
vijek, govori Gospodin Bog.
Naricanje za Tirom
27
Dola mi je opet Gospodinova rije,
rekavi:
2 Sine ovjeji, zapjevaj tualjku nad Ti-
rom!
3 Reci Tiru, koji stoji na ulazima k moru i
trguje s narodima na mnogim obalama:
Ovako govori Gospodin Bog: Tire, ti si mi-
slio: Ja sam savrene ljepote!
4 Usred mora podruje je tvoje. Savrenu
ljepotu dali su ti graditelji tvoji.
5 Od empresa senirskih sagradile se sve
oplate tvoje. S Lebanona uzimali se cedri
da ti se podigne jedrenjak.
6 Od hrastova baanskih napravili su vesla
tvoja. Palubu tvoju napravili su od jelovine
Ezekiel
602
s obale kitimske, obloili bjelokou.
7 areno vezen lan egipatski bio je jedro
tvoje, bio ti je zastava. Crveni i modri grimiz
s obala elikih bio ti je pokrov.
8 itelji Sidona i Arvada sluili su ti kao ve-
slai. Mudraci tvoji, Tire, bili su u tebi: oni
su ti bili kormilari.
9 Starjeine Gebala s mudracima svojim
boravili su u tebi i popravljali su pukotine
tvoje. Sve lae morske i mornari njihovi
boravili su u tebi da kupe robu od tebe.
10 Ljudi iz Perzije, Luda i Puta sluili su
tebi, u vojsci tvojoj kao ratnici; tit i kacigu
vjeali su u tebi; oni ti sjaj davali.
11 Sinovi Arvada s tvojom vojskom stajali
su unakolo na zidovima tvojim, u kulama
tvojim stajali su Gamadejci. Na zidovima
tvojim unaokolo vjeali su titove svoje.
Oni su usavravali ljepotu tvoju.
12 Tari je zakljuivao s tobom poslove
zbog mnogoga bogatstva tvojega. Srebro,
eljezo, kositar i olovo davali su za robu
tvoju.
13 Javan, Tubal i Meek trgovali su s to-
bom. Robove i mjedene posude dobavljali
su ti kao robu.
14 Iz kue Togarmine donosili su na sajam
tvoje konje, jahae konje i mazge.
15 Sinovi Dedanovi trgovali su s tobom.
Mnoge primorske zemlje opile su s to-
bom. Dobavljale su ti bjelokost i drvo eba-
novo kao isplatu.
16 Sirijci su trgovali s tobom zbog mnotva
rukotvorina tvojih. Oni su donosili na sajam
tvoj biser, grimiz, arene vezove, lan, kora-
le i jaspis.
17 Juda i Izraelova zemlja trgovali su s to-
bom. Donosili sa na sajam tvoj penicu iz
Minita, fno pecivo, med, ulje i balzam.
18 Damask je trgovao s tobom zbog mno-
tva proizvoda tvojih, zbog mnotva sva-
kojakih dobara za vino iz Helbona i vunu
iz Sahara.
19 Donosili su na sajam tvoj Dan i Javan
iz Uzala umjetno skovano eljezo, kositar
i mirodije.
20 Dedan je trgovao s tobom vunenim pro-
stirkama za jahanje.
21 Arabija i svi glavari Kedra zakljuivali
su poslove s tobom. Trgovali su s tobom
janjcima, ovnovima jarcima.
22 Trgovci od ebe i Rame trgovali su s
tobom. Najbolju vrstu balzama, svakojako
drago kamenje i zlato donosili su na sajam
tvoj.
23 Haran, Kane i Eden trgovali su s tobom.
Trgovci iz ebe, Asirije i cijele Medije trgo-
vali su s tobom.
24 Ovi su trgovali s tobom sjajnim haljina-
ma i ogrtaima od modroga grimiza i are-
nim vezivom, areno otkanim sagovima,
spletenim i uvijenim uadima.
25 Lae tarike otpremale su robu tvoju.
Pun, krcat i teko natovaren bio si usred
mora.
26 Na puinu su te odvezli veslai tvoji, ali
te je vjetar istonjak razbio usred mora.
27 Bogatstvo tvoje, dobra tvoja i roba
tvoja, mornari tvoji i kormilari tvoji, poprav-
ljai tvoji i trgovci tvoji, svi vojnici tvoji to
se nalaze u tebi, i sav mnogi tvoj narod u
tebipast e u dubinu mora na dan pada
tvojega.
28 Od glasne vike tvojih kormilara trest e
se plohe morske.
29 Iz laa svojih izii e svi veslai, morna-
ri, svi koji plove morem ii e na kopno.
30 Jaukat e za tobom iza glasa, gorko
e tugovati, posut e prahom svoju glavu,
valjat e se u pepelu.
31 Za tobom e se postaviti elavi i odje-
nut e se u haljine alosti. Plau za tobom
srcem zabrinutim, tuguju gorko.
32 U alosti njihovoj za tobom pjevat e ti
tualjku pjevaju: Koji grad je kao Tir, tako
tiho kao u grobu usred mora?
33 Kad je izlazila roba tvoja iz mora, sitio
si mnoge narode. Svojim dobrima i mno-
tvom svoje robe obogaivao si kraljeve
zemaljske.
34 A kad bude razbijen valovima mor-
skim, u dubinama vode, roba tvoja sa svim
tvojim narodom past e usred tebe.
35 Svi itelji primorja bit e zapanjeni nad
tobom. Njihove kraljeve trest e uas, nji-
hova lica bit e potitena.
36 Trgovci meu narodima zvidat e na
tebe. Postat e odurnost i nikada te vie
postojati nee!
Sud Boji nad tirskim knezom
28
rekavi:
2 Sine ovjeji, reci vladaru tirskomu:
Ovako govori Gospodin Bog: Jer si ohol
i govori: Ja sam bog, sjedim na prijesto-
lju bogova usred mora, zato ti velim: ti si
samo ovjek a ne bog pa se ipak, dri kao
bog!
3 Eto, mudriji si od Daniela. Nema tajne
koja bi tebi bila skrivena.
4 Mudrou svojom i razborom svojim
stekao si bogatstvo sebi i nakupio zlata i
srebra u riznice svoje.
5 Velikom mudrou svojom u trgovini
svojoj umnoio si bogatstvo svoje i ohol si
postao zbog bogatstva svojega.
6 Zato ovako govori Gospodin Bog: Jer se
pravi bogom,
7 evo, zato u dovesti na tebe strance,
Ezekiel
603
najljue izmeu naroda. Oni e trgnuti
maeve svoje na ljepotu tvoju mudrou
steenu i uprljat e sjaj tvoj.
8 Svalit e te u jamu i umrijet e okrutnom
smru pobijenih usred mora.
9 Hoe li i onda jo rei pred krvnicima
svojim Ja sam bog! kad si ipak samo o-
vjek a ne bog u ruci onoga koji te ubija?
10 Umrijet e smru neobrezanih od ruke
doljaka, jer ja sam to rekao, govori Gos-
podin Bog.
11 Nadalje dola mi je Gospodinova rije,
rekavi:
12 Sine ovjeji, zapjevaj tualjku nad
kraljem tirskim i reci mu: Ovako govori
Gospodin Bog: Ti si peat savrenosti, pun
mudrosti i savrene ljepote.
13 Boravio si u Edenu, vrtu Bojem. Sve
drago kamenje bilo je tvoja odjea: sard,
topaz i dijamant, beril, oniks i jaspis, safr,
rubin i smaragd sa zlatom. Okov tvoj i ures
tvoj bili su od zlata. Napravljeni su bili onaj
dan kad si se rodio.
14 Ti si bio pomazan straar kerubin; za to
sam te bio postavio. Ti si bio na svetoj gori
Bojoj, hodio si posred kamenja ognjeno-
ga.
15 Savren si bio na svojim putovima od
dana kad si se rodio, dok se nije pronala
na tebi opaina.
16 Nutrina je tvoja od mnoge trgovine tvoje
bila puna opaine i sagrijeio si. Onda sam
te zbacio s gore Boje. Straar kerubin
protjerao te je iz sredine kamenja ognje-
noga.
17 Ohol si bio postao zbog ljepote svoje.
Ostavio si mudrost svoju zbog sjaja svoje-
ga. Bacio sam te dolje na zemlju i predao
sam te kraljevima da na tebi pasu svoje
oi.
18 Brojem svojih grijeha, nepravdom u tr-
govini svojoj bio si oneistio svetita svoja.
Zato sam izveo oganj iz sredine tvoje, koji
te je proderao. U pepeo poloio sam te na
zemlji pred oima svih koji su te vidjeli.
19 Svi, koji su te poznavali meu narodima,
ustraeni su nad tobom. Strano si skon-
ao i ieznuo si zauvijek.
Sidonu i prorokuj protiv njega,
22 i reci: Ovako govori Gospodin Bog: Evo,
ja u izii protiv tebe, o Sidone, i proslavit
u se usred tebe. Spoznat e oni da sam ja
Gospodin kad izvrim presudu na njemu i
kad se pokaem svet na njemu.
23 Poslat u kugu protiv njega i krvoprolie
na ulice njegove. Pobijeni e padati usred
njega od maa koji bjesni protiv njega
unaokolo. Onda e se spoznati da sam ja
Gospodin.
24 Kui Izraelovoj nee vie biti trn koji
mui, ni alac vie koji boli kod svih unao-
kolo koji ih preziru. Spoznat e da sam ja
Gospodin.
25 Ovako govori Gospodin Bog: Kada
skupim kuu Izraelovu iz naroda meu
koje je razasuta, onda u se na njima po-
kazati kao svet pred oima naroda, i oni
e prebivati u svojoj zemlji, koju sam dao
svojem sluzi Jakovu.
26 Mirno e prebivati u njoj, gradit e kue
i sadit e vinograde. Mirno e prebivati u
njoj kad izvrim presudu na svima koji su
ih prezirali unaokolo. Onda e se spoznati
da sam ja Gospodin, njihov Bog.
Proroanstvo protiv Egipta
29
U desetoj godini, u desetom mjese-
cu, dvanaestoga dana toga mjese-
ca dola mi je Gospodinova rije, rekavi:
2 Sine ovjeji, upravi svoje lice prema fa-
raonu, kralju egipatskom, i prorokuj protiv
njega i protiv svega Egipta!
3 Reci ovo: Ovako govori Gospodin Bog:
Evo, ja u izii protiv tebe, faraone, kra-
lju egipatski, ti krokodile veliki! Ti lei
meu Rijenim rukavcima svojim i govo-
ri: Rijeka je moja vlastita; ja sam ju sam
sazdao.
4 Ja u staviti kuke u eljusti tvoje i napra-
vit u da se ribe rijenih rukavaca tvojih
nahvataju na ljuske tvoje, i izvui u te ih
rijenih rukavaca tvojih zajedno sa svim
ribama rijenih rukavaca tvojih to su se
nahvatale na ljuskama tvojim.
5 Onda u te baciti u pustinju sa svim riba-
ma rijenih rukavaca tvojih. Na kopnu e
podlei, nee se dignuti ni pokopan biti,
ivotinjama divljim i pticama nebeskim dat
u te da te pojedu.
6 Onda e svi itelji egipatski spoznati da
sam ja Gospodin. Oni su samo tap trskov
kui Izraelovoj.
7 Kad te oni uzmu u ruku, ti se uzdigne i ra-
sijee im ramena, i kad se oni naslone na
tebe, ti se lomi i potrese im cijelo tijelo.
ja u pustiti na tebe ma i unitit u u tebi
ovjeka i marvu.
9 Egipat e postati pustinja i pusto i tako
e spoznati da sam ja Gospodin, jer si re-
kao: Moja je Rijeka, ja sam ju sazdao.
10 Evo, zato u izii protiv tebe i protiv ri-
jenih rukavaca tvojih. Pretvorit u Egipat
u pusto i Pustinju Migdol do Siene, do
mee Etiopije.
11 Nee prelaziti preko njega noga ni o-
vjeka ni ivineta, ostat e nenaseljen e-
trdeset godina.
Ezekiel
604
12 Napravit u od Egipta najveu od svih
pustinja, i njegovi gradovi bit e najpustiji
od svih gradova etrdeset godina. Raza-
sut u Egipane meu narode i razagnat
u ih po zemljama.
13 Jer ovako govori Gospodin Bog: Kad
proe etrdeset godina, skupit u Egipa-
ne iz naroda, meu koje su bili razasuti.
14 Ja u okrenuti sudbinu Egipta i dovest
u ih opet u zemlju Patros, odakle potjeu.
Ondje e biti malo kraljevstvo.
15 Manje e biti od drugih kraljevstava i
nee se vie uzdignuti nad narode. Njihov
u broj napraviti tako neznatnim, da vie
ne vladaju narodima.
16 Za kuu Izraelovu nee vie biti vrijedni
pouzdanja, nego e im samo jo donositi
na pamet krivnju njezinu, da je trala za
njima. Spoznat e, da sam ja Gospodin
Bog.
17 Dogodilo se u dvadeset sedmoj godi-
ni, u prvom mjesecu, prvoga dana toga
mjeseca dola mi je Gospodinova rije,
rekavi:
18 Sine ovjeji! Nebukadnezar, babilon-
ski kralj, zadao je svojoj vojsci teku slubu
protiv Tira. Svaka je glava elava, svako je
rame krvavo nauljano, ali plae nije bilo ni
njemu ni njegovoj vojsci od Tira za rad koji
je napravio za njega.
ja u dati babilonskom kralju Nebukadne-
zaru Egipat. On e odvui bogata dobra
njegova. On ga smije razgrabiti i oplijeniti.
To e biti plaa njegovoj vojsci.
20 Kao plau za rad koju je napravila, dat
u joj Egipat. Za mene je radila, govori
Gospodin Bog.
21 Na ovaj u dan dati kui Izraelovoj novu
snagu i tebi u otvoriti usta meu njima.
Onda e oni spoznati da sam ja Gospo-
din.
Pad Egipta
30
rekavi:
2 Sine ovjeji, prorokuj i reci: Ovako go-
vori Gospodin Bog: Jauite, teko danu!
3 Jer je blizu dan, blizu je dan Gospodinov,
mrani dan; bit e vrijeme kazne narodi-
ma.
4 Ma e doi u Egipat; u Kuu e vladati
tjeskoba vrlo bolna kad stanu padati pobi-
jeni Egipani, kad se budu odvlaila velika
dobra njihova i raskopavali temelji njihovi.
5 Ku, (Etiopija) Put, (Libija) Lud, (Lidija) svi
Arabi, Kub i drugi saveznici popadat e s
njima od maa.
6 Ovako govori Gospodin: Popadat e
potpornji Egipta i sruit e se ponosna
mo njegova. Od Migdola do Siene po-
padat e od maa njegovi ljudi, govori
Gospodin Bog.
7 Zemlja e njegova biti najpustija od svih
zemalja i njegovi gradovi najpustiji od svih
gradova.
8 Oni e spoznati da sam ja Gospodin kad
stavim oganj na Egipat i svi se pomonici
njegovi satru.
9 U onaj e dan ii pred menom glasnici
na laama da trgnu Etiopljane iz njihove
bezbrinosti. Tjeskoba vrlo bolna doi e
na njih kao na nesretni dan Egipta, jer evo,
on je doao.
10 Ovako govori Gospodin Bog: Napravit
u kraj Ijudstvu u Egiptu rukom Nebukad-
nezara, babilonskog kralja.
11 On i njegov narod, najokrutniji meu na-
rodima, doi e i zemlju e poharati. Trgnut
e svoj ma na Egipat i napunit e zemlju
pobijenima.
12 Isuit u Rijeku i predat u zemlju u ruke
zlikovcima. Opustit u zemlju i sve to je u
njoj rukom stranaca. Ja, Gospodin, to sam
rekao.
13 Ovako govori Gospodin Bog: Unitit u
idole i potrt u kipove u Nofu. Nee vie biti
vladara iz Egipta; pustit u strah u Egipat.
14 Opustoit u Patros, stavit u oganj na
Soan i izvrit u presudu na Nou.
15 Izlit u svoju srdbu na Sin, bedem
Egipta, i iskorijenit u ljudstvo u Nou.
16 Stavit u oganj na Egipat. Sin e se pre-
vijati od tjeskobe. No e biti provaljen i Nof
e biti danomice u tjeskobi.
17 Mladi ratnici iz Avena i Pit-Beseta po-
padat e od maa, i sve e ostalo otii u
ropstvo.
18 U Tafnisu e dan pomrati kad ondje
potrgam ezla Egipta, i kad se u njemu na-
pravi kraj ponosnom sjaju njegovu. Oblak
e ga pokriti. Gradovi e njegovi otii u
ropstvo.
19 Tako u izvriti presudu na Egiptu, i oni
e spoznati da sam ja Gospodin.
20 Dogodilo se u jedanaestoj godini, u pr-
vom mjesecu, sedmoga dana toga mjese-
ca dola mi je Gospodinova rije, rekavi:
21 Sine ovjeji, ja sam slomio miicu fa-
raonu, kralju egipatskom. Eto, ona se vie
ne povija, ne uzima se lijek i ne stavlja se
zavoj na nju da bi opet postala jaka i mogla
drati ma.
ja u izii protiv faraona, egipatskog kralja,
i razmrskati mu obje miice, zdravu i slo-
mljenu, i izbit u mu ma iz ruke.
23 Razasut u Egipane meu narode i
razagnati ih po zemljana.
24 Okrijepit u miice babilonskom kralju i
Ezekiel
605
dat u mu svoj ma u ruku. A slomit u mi-
icu faraonu da jeca pred njim kao ovjek
teko ranjen.
25 Miice babilonskom kralju okrijepit u,
a faraonu e miice klonuti. Saznat e da
sam ja Gospodin kad dadem svoj ma u
ruke babilonskom kralju da njim zamahne
na Egipat.
26 Razasut u Egipane meu narode i
razagnati ih po zemljama. Spoznat e da
sam ja Gospodin.
Proroanstvo protiv faraona
31
Dogodilo se u jedanaestoj godini, u
treem mjesecu, prvoga dana toga
mjeseca dola mi je Gospodinova rije,
rekavi:
2 Sine ovjeji, reci faraonu, kralju egipat-
skom, i njegovu mnotvu: Kome si slian
u svojoj veliini?
3 Eto, Asiriji je bio kao cedar na Lebanonu,
lijepih grana, sjenovita lia, visoka rasta.
Vrh mu je dopirao do u oblake.
4 Voda ga je napravila velikim, bezdan ga
je uzvisio. Rijeke su njegove tekle oko nje-
gova stabla i putala je potoke svoje k svim
stablima poljskim.
5 Zato je rast njegov nadvisio sva stabla
poljska. Umnoili su se ogranci njegovi,
produile se njegove grane zbog obilne
vode, rastao je u irinu.
6 Na granama su njegovim svijale gnijezda
svakojake nebeske ptice. Pod ograncima
su njegovim svakojake poljske ivotinje
legle mlade svoje.
7 Bio je lijep svojom veliinom s dugim
svojim granjem, jer je njegov korijen imao
obilno vode.
8 Cedri u vrtu Bojem nisu ga mogli zaklo-
niti. empresi sa svojim granama nisu mu
se mogli s njim usporediti. Makljeni nisu
imali takve grane kao on. U vrtu Bojem
nije bilo nijedno drvo po ljepoti takvo.
9 Napravio sam ga lijepim mnotvom gra-
na njegovih. Zavidjela su mu sva stabla
edenska u vrtu Bojem.
je bio visoka rasta i pruio vrh svoj do u
oblake i ohol postao zbog svoje veliine,
11 zato sam ga dao u ruke najmonijem
meu narodima i on e napraviti s njim
kako treba. Ja sam ga odbacio zbog nje-
gove zloe.
12 Onda su ga posjekli stranci, najljui
izmeu naroda, i ostavili ga. Na gore i u do-
line sve su popadale njegove grane. Grane
su njegove leale polomljene po svim gu-
durama u zemlji. Svi narodi zemaljski otili
su iz njegove sjene i pustili ga da lei.
13 Na njemu poruenom ostat e svako-
jake nebeske ptice, i svakojake poljske
ivotinje doi e do njegovih grana
14 Tako da se nijedno drvo kraj vode ne
bi vie dizalo previsoko u svojem rastu i
vrha svojega da ne bi prualo do u oblake!
Od silnika to piju vodu da se vie ne bi
ni jedan oholio visinom svojom, jer su svi
posveeni smrti, moraju dolje u podzemni
svijet, dolje k ljudima to su sili u jamu.
15 Ovako govori Gospodin Bog: U dan,
kada je siao u svijet mrtvih, napravio sam
da tuguje nad njim bezdan, zaustavio sam
rijeke njezine, i silne su vode stale. Zbog
njega sam zaogrnuo Lebanon u odjeu
alosti. Sve je drvee poljsko povenulo za
njim.
16 Tutnjavom pada njegova stresao sam
narode, kad sam ga sruio u svijet mrtvih, k
onima koji su sili u jamu. Onda su se utje-
ila u svijetu mrtvih sva stabla edenska,
najizabranija i najbolja na Lebanonu, sva
to su pila vodu.
17 I oni su sili s njim dolje u svijet mrtvih, k
onima koji su pobijeni maem, i pomonici
njegovi koji su prebivali u sjeni njegovoj
meu narodima.
18 S kojim si se izmeu edenskih stabala
mogao prispodobiti sjajem i veliinom? A
ipak e biti sruen sa stablima edenskim
u podzemni svijet. Leat e usred neo-
brezanih, s onima koji su pobijeni maem.
To je faraon i sve mnotvo njegovo, govori
Gospodin Bog.
Tualjka za faraonom i Egiptom
32
Dogodilo se dvanaestoj godini, u
dvanaestom mjesecu, prvoga dana
toga mjeseca dola mi je Gospodinova
rije, rekavi:
2 Sine ovjeji, podigni tualjku za farao-
nom, egipatskim kraljem, i reci mu: Laviu
meu narodima, ti si bio i propao! A bio si
ipak kao krokodil u moru: trcao si vodu iz
svojih nozdrva, mutio si vodu svojim noga-
ma, ritao si se na valove njezine.
3 Ovako govori Gospodin Bog: Razapet
u mreu svoju nad tobom s etom mno-
gih naroda koji te izvlae lovnom mreom
mojom.
4 Bacit u te onda na zemlju i krhnut u
te na tvrdu zemlju. Pustit u sve nebeske
ptice da sjedaju na tebe i nasitit u tobom
ivotinje cijele zemlje.
5 Donijet u meso tvoje na gore i napunit
u doline strvinom tvojom.
6 Napojit u zemlju krvlju tvojom do na
gore. Korita e rijena biti puna tebe.
7 Kad se ti ugasi, zastrijet u nebo, i zvi-
jezde u njegove pomraiti. Sunce u za-
strijeti oblacima i mjesec nee vie svijetliti
Ezekiel
606
svjetlou svojom.
8 Sva u svjetlila na nebu pomraiti za
tobom i razastrijet u tamu nad zemljom
tvojom, govori Gospodin Bog.
9 Prestrait u mnoge narode kada done-
sem meu narode tvoje pobijene, u zemlje
koje ne poznaje.
10 Mnoge u narode zbog tebe uasom
napuniti. Kraljevi e se njihovi zgroziti od
tebe kad mahnem svojim maem pred
njihovim oima. Svi e svaki as drhtati za
svoj ivot na dan tvojega pada.
11 Jer ovako govori Gospodin Bog: Ma
babilonskog kralja doi e na tebe.
12 Maem ratnika sruit u veliki tvoj na-
rod, jer su oni najljui meu narodima. Oni
e poharati sjaj Egipta i sve e mnotvo
njegovo propasti.
13 Potrt u svu marvu njegovu pokraj mno-
gih voda. Nee ih vie mutiti noga ovjeja,
niti e ih mutiti papak kakve ivotinje.
14 Onda u razbistriti vode njihove i napra-
vit u da teku rijeke njihove kao ulje, govori
Gospodin Bog.
15 Kad napravim pustinjom Egipat, kad
opusti zemlja, bude bez svega to je u njoj,
kad pobijem sve itelje njezine, onda e im
biti jasno da sam ja Gospodin.
16 Ovo je tualjka to e se zapjevati i ke-
ri e je narodne pjevati. Pjevat e je nad
Egiptom i nad njegovim mnogim narodom,
17 U dvanaestoj godini, u prvom mjesecu,
petnaestoga dana toga mjeseca dola mi
je Gospodinova rije, rekavi:
18 Sine ovjeji, zaponi tualjku za mno-
gim narodom Egipta i opjevaj njegov i silnih
naroda silazak u podzemni svijet, k onima
koji su sili u jamu!
19 Od koga si u emu ljepi? Sii i spavaj
s neobrezanima!
20 Oni e pasti posred pobijenih maem.
Ma je ve dan: privucite Egipat i sve
mnotvo njegovo!
21 Voe ratnika govorit e ispred carstva
mrtvih njemu s pomonicima njegovim:
Oni su sili, oni tu lee, neobrezani, ma-
em pobijeni.
22 Ondje je Asirija i njegova vojska i oko
njegova groba. Svi su pobijeni, pali od
maa.
23 Grobovi njegovi lee u dnu najdubljem.
Njegova vojska lei okolo njegova groba.
Svi su pobijeni, pali od maa, oni koji su
nekada zadavali strah u zemlji ivih.
24 Ondje je Elam i sve mnotvo njegovo
oko groba njegova. Svi su pobijeni, pali
od maa, koji su neobrezani sili u pod-
zemni svijet, koji su nekada zadavali strah
u zemlji ivih i sada nose sramotu svoju s
onima koji su sili u jamu.
25 Usred pobijenih namjestili su postelju
njemu sa svim mnotvom njegovim. Gro-
bovi su njihovi oko njega. Svi su neobre-
zani, pobijeni maem, jer su zadavali strah
u zemlji ivih. Sada nose sramotu svoju s
onima koji su sili u jamu; stavljeni su usred
pobijenih.
26 Ondje je Meek i Tubal i sve mnotvo
njihovo. Grobovi su njihovi oko njih. Svi
su neobrezani, pali od maa, oni, koji su
nekada zadavali strah u zemlji ivih.
27 Oni ne lee s junacima, koji su pali u
davnoj davnini, koji su sili u svijet mrtvih
u svojoj ratnoj spremi, kojima su stavljeni
pod glavu maevi njihovi, krivnja je njiho-
va na kostima njihovim, jer je strah od tih
junaka bio vladao u zemlji ivih.
28 I ti e biti satrven usred neobrezanih i
spavat e s pobijenima maem.
29 Ondje je Edom, kraljevi njegovi i svi
glavari njegovi, koji su unato svojem ju-
natvu stavljeni meu maem pobijene.
Oni lee sad s neobrezanima i s onima koji
su sili u jamu.
30 Ondje su svi glavari sjevera i svi Sidonci
koji su sili k pobijenima, pobijeni unato
svojoj strahovitosti. Oni su osramoeni
unato svojem junatvu. Sad lee ondje,
neobrezani, s pobijenima maem i nose
sramotu svoju s onima koji su sili u jamu.
31 Njih e vidjeti faraon i utjeit e se nad
svim mnogim svojim narodom. Maem je
pobijen faraon sa svim svojim narodom,
32 Jer je zadavao strah u zemlji ivih. Zato
e se staviti usred neobrezanih, s ubije-
nima maem, faraon i sav mnogi njegov
narod, govori Gospodin Bog.
Boja djela su pravedna
33
rekavi:
2 Sine ovjeji, govori sinovima svojega
naroda i reci im: Kad pustim na koju zemlju
ma, i narod one zemlje uzeo koga izmeu
sebe i postavio ga sebi za straara,
3 i on vidi ma gdje dolazi na zemlju, zatru-
bi u trubu i opomene narod,
4 i ako tko uje glas trube, a nije se dao
opomenuti, i ma doe i pogubi ga: krv e
njegova doi na njegovu glavu.
5 On je uo glas trube, a nije se dao opo-
menuti; krv e njegova doi na njega. A
onaj koji se dade opomenuti duu si svoju
spasi.
6 Ako li straar vidi ma gdje dolazi i ne
zatrubi u trubu, i narod ne bude opomenut,
i ma doe i pogubi koga izmeu njih, taj
e dodue poginuti za svoju krivnju, ali u
Ezekiel
607
krv njegovu traiti iz ruke straarove.
7 I ja sam tebe, sine ovjeji, postavio
straarom kui Izraelovoj. Kad uje rije
iz mojih usta, opominji ih u moje Ime!
8 Kad velim bezboniku: Bezbonie, mo-
ra poginuti, a ti to ne govori da odvrati
bezbonika od zla njegova puta, taj e bez-
bonik dodue poginuti za svoju krivnju, ali
u krv njegovu zatraiti iz tvoje ruke.
9 Ako li si opomenuo bezbonika da se
vrati sa svojega puta, a on se nije vratio
sa svojega puta, on e poginuti za svoju
krivnju, a ti si spasio svoj ivot.
10 A ti, sine ovjeji, reci kui Izraelovoj:
Ovako ste vi govorili: Naa zlodjela i nai
grijesi na nama su; zbog njih propadamo.
Kako bismo mogli jo ivjeti?
11 Reci im: Tako bio ja iv, govori Gospo-
din Bog, nije mi milo da umre bezbonik,
nego da se vrati bezbonik sa svojega
puta i da ivi. Vratite se, vratite se sa svojih
zlih putova, jer zato hoete umrijeti, kuo
Izraelova?
12 Zato, sine ovjeji, reci sinovima svo-
jega naroda: Pravednost pravednikova
nee ga spasiti u dan kad sagrijei, i bez-
bonost bezbonikova nee ga upropastiti
u dan kad se vrati od bezbonosti svoje,
ali i pravednik ne moe zbog pravednosti
svoje ostati na ivotu u dan kad sagrijei.
13 Kad obeam pravedniku da e ostati na
ivotu, i on se osloni na pravednost svoju
i napravi zlo, nee se vie spominjati sva
pravednost njegova; zbog grijeha koji je
poinio, umrijet e.
14 Ako li velim bezboniku: Mora umrije-
ti, i on se odvrati od svojega grijeha i vri
pravo i pravednost,
15 povrati zalog, vrati oteto, hodi po zapo-
vijedima koje vode ivotu, i vie ne pravi
nepravde, on e ostati na ivotu i nee
umrijeti.
16 Svih njegovih grijeha koja je poinio,
nee se vie spominjati; inio je pravo i
pravednost; ivjet e.
17 Ipak govore sinovi tvojega naroda: Put
Svemonoga nije pravedan, ali njihov put
nije pravedan.
18 Kad se pravednik odvrati od pravedno-
sti svoje i radi nepravdu, umrijet e zbog
toga.
19 A kad se bezbonik odvrati od svoje
bezbonosti i vri pravo i pravednost,
ostat e na ivotu zbog toga.
20 A vi govorite: Put Svemonoga nije
pravedan. Svakoga u od vas, kuo Izra-
elova, suditi po njegovim putovima.
21 U dvanaestoj godini, u desetom mje-
secu, petoga dana toga mjeseca nakon
naega odvoenja doao je k meni jedan
bjegunac iz Jeruzalema i javio: Grad je
zauzet.
22 A ruka je Gospodinova bila dola na
mene ve prije dolaska bjeguneva. On je
otvorio moja usta prije nego je onaj ujutro
doao k meni. Otkako su moja usta bila
onda otvorena, nisam vie nikada zanije-
mio.
24 Sine ovjeji! Oni koji stanuju u rue-
vinama u zemlji Izraelovoj govore ovako:
Abraham je bio jedan jedini i dobio je u
posjed zemlju. A nas je mnogo, nama je
data zemlja u posjed.
Bog: Vi jedete meso s krvlju, podiete oi
svojim idolima i prolijevate krv, i hoete
uzeti u posjed zemlju?
26 Podupirete se na ma, inite grozote, i
svaki obeauje enu drugoga a hoete
uzeti u posjed zemlju?
27 Ovako im reci: Ovako govori Gospodin
Bog: Tako ja iv bio! Oni koji stanuju u rue-
vinama, popadat e od maa, i tko je vani,
dat e se divljim ivotinjama da ga izjedu,
i tko se zadrava u skrovitima i piljama,
od kuge e umrijeti.
28 Zemlju u napraviti pustinjom i pustoi, i
nestat e ponosnog sjaja njezina. Opustjet
e gore Izraelove i nitko vie nee prolaziti
njima.
29 Onda e oni spoznati da sam ja Gos-
podin kad napravim zemlju pustinjom i
pustoi zbog svih njihovih grozota koje su
poinili.
30 O tebi se, sine ovjeji, razgovaraju
sinovi tvojega naroda na zidovima i na ku-
nim vratima i govore meu sobom jedan
drugome ovako: Doite i ujte kakva je
rije izala od Gospodina!
31 Onda dolaze k tebi listom, sjedaju pred
tobom kao moj narod i sluaju tvoje rijei,
ali ih ne izvruju, slatki su u svojim ustima,
a njihovo srce ide za nepravednim dobit-
kom.
32 Eto, ti si im kao kakav umiljat pjeva, koji
ima lijep glas i krasno udara u ice. Sluaju
tvoje rijei, ali ih ne izvruju.
33 Ali kad to doea evo dolazionda e
spoznati da je bio prorok meu njima.
Proroanstvo o dobrom pastiru
34
Dola mi je Gospodinova rije, re-
kavi:
2 Sine ovjeji, prorokuj protiv pastira
Izraelovih, prorokuj i reci njima, pastirima!
Ovako govori Gospodin Bog: Teko pa-
stirima Izraelovim koji pasu sami sebe! Ne
treba li da pastiri pasu stado?
3 Troite mlijeko i odijevate se vunom. Tov-
Ezekiel
608
ne ivotinje koljete, a stada ne pasete.
4 Slabe ne krijepite, bolesne ne lijeite,
ranjene ne zavijate, istjerane ne dovodite
natrag, izgubljene ne traite, nego ih gazite
estinom i silom.
5 Stado se moje rasipa jer nema pastira i
svim divljim ivotinjama slui za hranu, kad
se rasipa.
6 Po svim gorama i na svakom visokom
breuljku luta naokolo stado moje. Po cije-
loj zemlji razasuto je stado moje, a nitko ga
ne trai, nitko se ne brine za njega.
7 Stoga, pastiri, ujte rije Gospodinovu!
8 Tako ja bio iv, govori Gospodin Bog.
Jer je stado moje ostalo za pljaku i stado
moje postalo za hranu divljim ivotinjama, i
nije bilo pastira, i pastiri se moji nisu brinuli
za stado moje, nego su pastiri moji pasli
sami sebe, a ne stado moje.
9 Stoga, pastiri, ujte rije Gospodinovu!
10 Ovako govori Gospodin Bog: Evo, ja u
izii protiv tih pastira i trait u svoje stado
iz njihove ruke. Napravit u kraj njihovoj
pastirskoj slubi. Nee vie pastiri pasti
sami sebe. Otet u svoje stado iz ralja nji-
hovih i nee im vie sluiti za hranu.
11 Jer ovako govori Gospodin Bog: Evo, ja
u se sam pobrinuti za svoje stado i paziti
ga.
12 Kao to pastir trai svoje stado kad je
kod svojih ovaca razasutih, tako u i ja po-
traiti svoje ovce i skupit u ih iz svih mje-
sta, kamo su rastjerani kad je bilo mrano
i tamno.
13 Izvest u ih iz naroda, i pokupit u ih
iz zemalja, i dovest u ih natrag u njihovu
zemlju. Past u ih na gorama Izraelovim, u
dolinama i po svim krajevima naseljenim
u zemlji.
14 Vodit u ih na dobru pau. Na visokim
gorama Izraelovim bit e panjak njihov.
Ondje e poivati na dobru panjaku i imat
e masnu pau na gorama Izraelovim.
15 Ja u sam pasti svoje stado i ja u ih sam
odmarati, govori Gospodin Bog.
16 Zalutale u traiti, rastjerane natrag
dovesti, ozlijeene zaviti, bolesne okrije-
piti i zdrave i jake uvati. Past u ih kako
je pravo.
17 A vi, stado moje, ovako govori Gospodin
Bog, vidite, ja u onda suditi izmeu ovce i
ovce, izmeu ovnova i jaraca.
18 Nije li vam dosta da pasete na najboljoj
pai? Zar morate to jo ostane od vae
pae, pogaziti nogama? Nije li vam dosta
da pijete najistiju vodu? Zar morate to
ostane zamutiti svojim nogama?
19 Moraju li moje ovce to popasti to po-
gaze vae noge, i to piti to pomute vae
noge?
20 Zato im ovako govori Gospodin Bog:
Evo, ja u onda suditi izmeu ovaca debe-
lih i ovaca mravih.
21 Jer vi bokovima i ramenima otiskujete
slabe ovce i rogovima ih svojim bodete dok
ih ne istjerate.
22 Zato u ja pomoi svojem stadu da vam
vie ne bude za plijen i sudit u izmeu
ovce i ovce.
23 Podignut u im jednoga pastira, koji
e ih pasti, svojega slugu Davida; on e ih
pasti i bit e im pastir.
24 I ja, Gospodin, bit u njihov Bog, i moj
sluga David bit e poglavar meu njima.
Ja, Gospodin, to sam rekao.
25 Ustanovit u s njima zavjet mira i divlje
u ivotinje iskorijeniti iz zemlje tako da u
pustinji mognu prebivati sigurno i spavati
po umama.
26 Podijelit u blagoslov njima i zemlji oko
gore svoje i putat u kiu na vrijeme; bla-
goslovljena e to biti kia.
27 Stabla e poljska donositi svoje plodo-
ve, i zemlja e davati svoj prihod. Prebivat
e sigurno na svojoj grudi i spoznat e da
sam ja Gospodin kad potrgam palice jarma
njihova i izbavim ih iz ruke onih koji su ih
zarobili.
28 Nee vie biti plijen narodima. ivotinje
zemaljske nee ih vie jesti, nego e ivjeti
sigurno, i nitko ih nee straiti.
29 Napravit u da im nikne obilat nasad.
Nitko vie u zemlji nee umirati od gladi.
Nee vie podnositi sramote od naroda.
30 Onda e spoznati da sam ja Gospodin,
njihov Bog, s njima, i da su oni, kua Izrae-
lova, moj narod, govori Gospodin Bog.
31 Jer vi ste stado moje, stado pae moje,
vi ljudi, a ja sam va Bog, govori Gospodin
Bog.
Proroanstvo protiv Edoma
35
Nadalje dola mi je Gospodinova
rije, rekavi:
Gori Seiru i prorokuj o njemu,
3 i reci mu: Ovako govori Gospodin Bog:
Evo, ja u izii protiv tebe, goro Seire! Di-
gnut u svoju ruku na tebe i napravit u te
pustinjom i pustoi.
4 Gradove u tvoje poruiti, i ti e postati
pustinja. Onda e spoznati da sam ja
Gospodin.
5 Jer si nosio vjeno neprijateljstvo i sinove
si Izraelove predao mau u vrijeme njihove
nesree, kad je krivnja dovela svretak
njihov,
6 zato, tako ja iv bio, govori Gospodin
Bog, napravit u da krvari, jer nisi mrzio
krv, krv e te progoniti.
Ezekiel
609
7 Napravit u Goru Seir pustinjom i pustoi
i sve na njoj unititi to ondje dolazi i pro-
lazi.
8 Napunit u bregove njezine pobijenima.
Na breuljcima tvojim i u dolinama tvojim i
u svim gudurama tvojim padat e pobijeni
od maa.
9 Napravit u te vjenom pustinjom i gra-
dovi e tvoji ostati nenapueni. Onda ete
10 Jer si govorila: Ova dva naroda i ove
dvije zemlje bit e moje, i mi emo ih uzeti
u posjed ako i boravi Gospodin ondje,
11 Stoga, tako ja iv bio, govori Gospodin
Bog, napravit u s tobom po ljubomori i
tvojem gnjevu, kojom si radila iz mrnje
svoje prema njima. Dat u im da me spo-
znaju kad ti budem sudio.
12 Onda e spoznati da sam ja Gospodin.
uo sam sve psovke tvoje to si ih izbacila
protiv gora Izraelovih kad si rekla: Puste
lee i nama su dane da ih jedemo.
13 Svojim ste se ustima veliali naprotiv
meni i govorili ste drzovito protiv mene;
uo sam to dobro.
14 Ovako govori Gospodin Bog: Na radost
sve zemlje tebe u opustoiti.
15 Kako si se ti radovala to je opustjela
batina Izraelove kue, tako u i tebi na-
praviti. Pustinja e postati, goro Seire, i
svekoliki Edom! Onda e spoznati da sam
ja Gospodin.
Novo srce i novi duh
36
Ti, sine ovjeji, prorokuj o gorama
Izraelovim i reci: O gore Izraelove,
ujte rije Gospodinovu!
2 Ovako govori Gospodin Bog: Jer je ne-
prijatelj govorio o vama: Ha, i vjene visine
postale su svojina naa,
3 zato prorokuj i reci: Ovako govori Gos-
podin Bog: Jer su vas pustoili i od svuda
vas traili, dok niste doli u posjed jo
preostalim narodima i niste pali u brbljanje
jezicima i u govorenje ljudima,
4 zato, gore Izraelove, ujte rije Gospo-
dina Boga! Ovako govori Gospodin Bog
gorama i breuljcima dolinama i gudurama
pustim ruevinama i naputenim gradovi-
ma to su postali plijen i ruglo jo preosta-
lim okolnim narodima.
5 Zato ovako govori Gospodin Bog: Za-
ista, u estokom ognju govorim protiv jo
preostalih naroda i protiv svega Edoma. Oni
hoe uzeti u posjed moju zemlju srcem zlu-
radim, duom punom prezira i oplijeniti je.
6 Zato prorokuj o zemlji Izraelovoj i reci go-
rama i breuljcima, dolinama i gudurama:
Ovako govori Gospodin Bog: Zaista, u lju-
toj revnosti govorim, jer morate podnositi
porugu naroda.
7 Zato, ovako govori Gospodin Bog, ja
podiem svoju ruku na prisegunarodi oko
vas nosit e porugu svoju!
8 A vi, gore Izraelove, pustite da se pomla-
de vae grane! Nosite svoj plod mojem
narodu Izraelu, jer e se skoro vratiti.
9 Jer evo, dolazim k vama i okreem se k
vama. Vi ete opet biti zasijavane i sae-
ne.
10 Umnoit u na vama ljude, svu kuu
Izraelovu. Gradovi e se opet naseliti i ru-
evine e se iznova sagraditi.
11 Umnoit u na vama ljude i marvu. Bit
e mnogobrojni i plodni. Naselit u vas kao
u prolosti i napravit u vam dobra vie
nego prije. Onda ete spoznati da sam ja
Gospodin.
12 Napravit u da opet po vama idu ljudi,
moj narod Izrael. Oni e te uzeti u posjed.
Ti e biti batina njihova i nee ih vie
liavati djece njihove.
13 Ovako govori Gospodin Bog: Jer govore
o tebi: Ti prodire ljude i vlastiti svoj na-
rod liava djece,
14 zato nee vie prodirati ljudi i svojega
naroda nee ih vie liavati djece, govori
Gospodin Bog.
15 Neu dati da due slua sramotu ne-
znaboaca, ni ruglo naroda nee vie
podnositi, ni svoj narod nee vie liavati
djece, govori Gospodin Bog.
16 Nadalje dola mi je Gospodinova rije,
rekavi:
17 Sine ovjeji, kad je kua Izraelova
prebivala jo u svojoj zemlji, onda su ju oni
oneistili svojim putovima i svojim djelima.
Kao neist krvotok bio je pred menom nji-
hov put.
18 Onda sam izlio svoju srdbu na njih
zbog krvi koju su prolili u zemlji i zbog nji-
hovih idola kojima su ju oneistili.
19 Razasuo sam ih meu narode; bili su
raspreni po zemljama. Po njihovim puto-
vima i po njihovim djelima sudio sam im.
20 Kad su doli k narodima, obeatili su,
kamo su god doli, sveto moje Ime, jer se
govorilo o njima: To je Gospodinov narod,
a ipak su morali izii iz njegove zemlje.
21 Onda mi se saalilo zbog mojega sve-
toga Imena, koje je bila obeastila kua
Izraelova meu narodima kamo je dola.
Gospodin Bog: Zbog vas, kuo Izraelova,
ne inim ja to, nego zbog svojega svetoga
Imena, koje ste obeatili meu narodima
kamo ste doli.
23 Ja u opet napraviti svetim veliko ime
svoje, koje je bilo obeaeno meu
narodima, koje ste vi obeatili kod njih.
Ezekiel
610
Narodi e spoznati da sam ja Gospodin,
govori Gospodin Bog, kada se na vama
pokaem svetim pred njima.
24 Ja u vas uzeti iz naroda i pokupit u
vas iz svih zemalja i dovesti vas natrag u
vau zemlju.
25 Pokropit u vas istom vodom da
budete isti. Oistit u vas od svih vaih
neistoa i od svih idola vaih.
26 Dat u vam novo srce i novi u duh sta-
viti u nutrinu vau. Izvadit u kameno srce
iz vaih grudi i dat u vam srce od mesa.
27 Duh svoj stavit u u nutrinu vau i na-
pravit u da hodite po mojim zapovijedima
i da tono izvrujete moje propise.
28 Prebivat ete u zemlji koju sam dao
vaim ocima, i bit ete moj narod, a ja u
biti va Bog.
29 Oslobodit u vas od svih vaih neisto-
a. Zapovijedit u itu i umnoiti ga, i neu
dati da doe glad na vas.
30 Umnoit u plod na stablima i rod na po-
ljima da ne morate vie podnositi sramote
meu narodima zbog gladi.
31 Onda ete se sjetiti svojih zlih putova
i svojih djela to nisu bila dobra. Vi ete
pred sobom samima osjetiti gnusobu zbog
svojih grijeha i grozote.
32 Ne inim to zbog vas, govori Gospo-
din Bog, neka to znate! Posramite se i
zarumenite se zbog svojih putova, kuo
Izraelova!
33 Ovako govori Gospodin Bog: U dan kad
vas oistim od svih grijeha vaih iznova
u naseliti gradove i ruevine e se opet
sagraditi.
34 Opustoena zemlja to je prije pusta
leala pred oima svih prolaznika, opet e
se obraivati.
35 Rei e se: Zemlja ova to je bila pusta,
postala je kao vrt edenski, i gradovi to su
leali u ruevinama, pusti i opustoeni bili,
sada su dobro utvreni.
36 Narodi koji su preostali oko vas spoznat
e da sam ja Gospodin, taj koji je razoreno
iznova sagradio i opustoeno opet zasa-
dio. Ja, Gospodin, to sam rekao i to u
izvriti.
37 Ovako govori Gospodin Bog: l to e me
zamoliti kua Izraelova da im napravim:
umnoit u ih ljudima kao ovce.
38 Kao stado ovaca rtvenih, kao stado u
Jeruzalemu na njegove Svetkovine, tako
e opustoeni gradovi biti puni stada ljudi.
Onda e se spoznati da sam ja Gospo-
din.
Dolina suhih kostiju
37
Ruka Gospodinova je dola na mene
i izveo me u Duhu Gospodinovu i
postavio me usred doline to je bila puna
mrtvakih kostiju.
2 Onda on napravi da proem pokraj njih
unaokolo. I gle, bilo ih je vrlo mnogo po
dolini; zaista bile su sasvim suhe.
3 On mi je rekao: Sine ovjeji, mogu li
opet oivjeti ove mrtvake kosti? Ja sam
odgovorio: O Gospodine Boe, ti zna.
4 Onda mi je rekao: Prorokuj tim kostima
i reci im: O suhe kosti, ujte rije Gospo-
dinovu!
5 Ovako govori Gospodin Bog ovim ko-
stima: Gle, ja u staviti u vas duh i oivjet
ete.
6 Napravit u vam ile i napraviti da vam
naraste meso, i navui u na vas kou, i ulit
u vam duh da oivite. Onda ete spoznati
da sam ja Gospodin.
7 I ja sam prorokovao kako mi je bilo za-
povjeeno. Dok sam prorokovao nastalo
je ukanje, i najedanput tropot i kosti su
se pribirale jedna uz drugu.
8 Vidio sam kako su na njima uzrasle ile i
meso, i kako se na njih navue koa, ali jo
nije bilo duha u njima.
9 On mi je rekao: Prorokuj duhu, prorokuj,
sine ovjeji! Reci duhu: Ovako govori
Gospodin Bog: Due, doi od etiri vjetra,
zadahni ove usmrene da opet oive!
10 I kad sam prorokovao, kako mi je zapo-
vjedio, doao je duh u njih. One su oivjele
i postavile se na svoje noge, jedna silno
velika vojska.
11 On mi je rekao: Sine ovjeji, ove su
kosti sva kua Izraelova. One govore: Ko-
sti su nae usahnule, nada je naa prola,
nema nita od nas.
12 Zato prorokuj i reci im: Ovako govori
Gospodin Bog: Evo, ja u otvoriti grobove
vae i vas, moj narode, izvesti iz grobova i
dovesti vas natrag u Izraelovu zemlju.
otvorim grobove vae i vas, moj narode,
izvedem iz grobova vaih.
14 Napravit u da doe u vas moj duh, da
oivite, i naselit u vas opet u vaoj zemlji.
Onda ete spoznati da sam ja Gospodin, to
rekao i izvrio, govori Gospodin!
16 Ti, sine ovjeji, uzmi jedno drvo i na-
pii na njemu: Juda i Izraelci, saveznici
njegovi! Uzmi jo jedno drvo i napii na
njemu: Josip, drvo Efraimovo, i sva kua
Izraelova, saveznici njegovi!
17 Sastavi oboje u jedno drvo, neka budu
jedna cjelina u tvojoj ruci!
18 Kad te zapitaju sinovi tvojega naroda:
Hoe li nam objasniti to misli s tim?
19 odgovorio im: Ovako govori Gospodin
Bog: Evo, ja u uzeti drvo Josipovo to je
Ezekiel
611
u Efraimovoj ruci, i ono Izraelovih pleme-
na, saveznika njegovih, i sastavit u ga sa
stablom Judinim i tako ih napraviti jednim
jedinim stablom, tako da budu jedna cjeli-
na u mojoj ruci.
20 Drva na kojima si napisao, drat e u
svojoj ruci pred njihovim oima
21 I rei e im: Ovako govori Gospodin
Bog: Evo, ja u uzeti Izraelove sinove iz
naroda, kamo su otili i skupit u ih sa
svih strana i dovesti ih natrag u njihovu
zemlju.
22 Napravit u ih jednim jedinim narodom
u zemlji na gorama Izraelovim. Jedan e
kralj vladati nad svima njima. Nee vie biti
dva naroda i nee vie biti razdijeljeni u dva
kraljevstva.
23 Nee se vie oneistiti svojim idolima
i svojim grozotama niti ikakvim grijesima
svojim. Oslobodit u ih iz svih mjesta u ko-
jima su grijeili i oistit u ih. Oni e postati
moj narod i ja u biti njihov Bog.
24 Moj sluga David bit e kralj nad njima.
Svi e imati samo jednoga pastira. Hodit
e po mojim zapovijedima i brino e drati
moje pravne propise.
25 Prebivat e u zemlji koju sam dao sluzi
svojem Jakovu, u kojoj su prebivali njihovi
oci. U njoj e prebivati sa svojom djecom i
svojom unuadi zauvijek. Moj sluga David
bit e vladar njihov zauvijek.
26 Ustanovit u s njima zavjet mira; bit
e to vjeni zavjet s njima. Utvrdit u ih i
umnoit u ih i svoje svetite podignut u
u njihovoj sredini na vjena vremena.
27 Prebivalite moje bit e kod njih. Ja u
biti njihov Bog, a oni e biti moj narod.
28 Onda e narodi spoznati da ja, Gospo-
din, posveujem Izraela, kad svetite moje
bude u njihovoj sredini zauvijek.
Proroanstvo o upadu Goga
38
rekavi:
2 Sine ovjeji, upravi svoje lice na Goga
u zemlji Magogu, velikog vladara Meeka i
Tubala! Prorokuj protiv njega
3 I reci: Ovako govori Gospodin Bog: Evo,
ja u izii protiv tebe, o Goe, veliki knee
Meeka i Tubala!
4 Primamit u te i stavit u ti kuke u eljusti
o dovest u ovdje tebe i svu vojsku tvoju,
konje i konjanike, sve dobro opremljene,
veliku etu sa titovima i titiima, sve koji
se bore maem.
5 Perzijanci, Ku (Etiopija) i Put (Libija)
meu kojima su svi sa titom i kacigom.
6 Gomer i sve postrojbe njegove, kua
Togarmina, krajnji sjever i sve postrojbe
njegovemnogi su narodi s tobom.
7 Dri se spreman i naoruaj se, ti i sve
postrojbe tvoje to su se skupile oko tebe!
Stoj mi spreman na uslugu!
8 Nakon mnogo dana dobit e zapovi-
jed. Na svretku godina doi e na jednu
zemlju, koja je osloboena od sile maa i
skupljena iz mnogih naroda na gore Izra-
elove, to su bile dugo puste. Bila je izve-
dena iz naroda i sada u njoj svi stanuju u
sigurnosti.
9 Ti e se podignuti kao bura, doi e
kao oblak, da pokrije zemlju, ti i sva tvoja
vojska i mnogi narodi s tobom.
10 Ovako govori Gospodin Bog: U onaj
dan podignut e se zle misli u tvojem srcu
i smiljat e lo naum.
11 Mislit e: Uzai u u zemlju koja je
otvorena i neutvrena. Doi u k onima koji
ive sigurno i mirno, koji svi stanuju bez
zidova i nemaju ni prijevornica ni vrata,
12 da naplijenim plijena i nagrabim plja-
ke, da stavim svoju ruku na ruevine koje
su opet naseljene, na narod koji je bio
opet skupljen iz naroda, opet sebi stekao
imanje i dobro, koji prebiva u sreditu
zemlje.
13 eba i Dedan i trgovci tariki i svi pro-
davai njihovi rei e ti: Dolazi zacijelo
da plijeni plijen. Sigurno si skupio svoju
vojsku da grabi pljaku, da uzme srebro
i zlato, da odnese imanje i dobro, ukratko,
da naplijeni bogat plijen.
14 Zato prorokuj, sine ovjeji, i reci Gogu:
Ovako govori Gospodin Bog: Zaista, u ono
vrijeme, kad e moj narod Izrael prebivati
mirno, ti e se podignuti.
15 I iz svojega mjesta na krajnjem sjeveru
doi e i mnogi narodi s tobom, svi jaui
na konjima, veliki redovi silne vojske.
16 Podignut e se na moj narod Izraela
kao oblak da pokrije zemlju. Na svretku
dana dogodit e se da te dovedem protiv
svoje zemlje, da me spoznaju narodi kad
se pred njihovim oima pokaem kao svet
na tebi, O Goe!
17 Ovako govori Gospodin Bog: Jesi li onaj
o kojem sam govorio u prole dane preko
svojih sluga, proroka Izraelovih, koji su
prorokovali u one dane i godine da u te
dovesti protiv njih.
18 U onaj dan u koji doe Gog protiv Izra-
elove zemlje, govori Gospodin Bog, planut
e u meni moj gnjev.
19 U svojoj ljubomori, u ognju svoje jarosti
velim: Zaista, u onaj e dan doi potres
velik na Izraelovu zemlju.
20 Pred mojim e licem zadrhtati morske
ribe, nebeske ptice, poljske ivotinje i sve
to gmie po zemlji i svi ljudi to ive na
zemlji. Gore e se rasprsnuti, hridine e se
Ezekiel
612
sruiti i svi e zidovi popadati na zemlju.
21 Dozvat u protiv njega ma po svim go-
rama svojim, govori Gospodin Bog. Svaki
e okrenuti svoj ma protiv drugoga.
22 Sudit u mu kugom i krvlju, pljuskom i
kamenjem od tue. Oganj i sumpor pustit
u da padaju njega i na postrojbe njegove
i na mnoge narode koji su s njim.
23 Tako u se pokazati velik i svet i objaviti
se pred oima mnogih naroda. Onda e
Propast vojske Goga
39
Ti, sine ovjeji, prorokuj protiv
Goga i reci: Ovako govori Gospodin
Bog: Evo, ja u izii protiv tebe, o Goe,
veliki knee Meeka i Tubala!
2 Primamit u te, vodit u te, povest u te
sa krajnjega sjevera i dovest u te na gore
Izraelove.
3 A izbit u ti luk iz lijeve tvoje ruke i prosut
u ti strijele iz desne tvoje ruke.
4 Na gorama e Izraelovim pasti, ti i sve
postrojbe tvoje i narodi, koji su s tobom.
Pticama grabeljivicama, svemu to ima
krila i ivotinjama poljskim dat u te da te
pojedu.
5 Na slobodnom e polju pasti, jer ja sam
to rekao, govori Gospodin Bog.
6 Oganj u pustiti na Magoga i na one koji
stanuju bezbrino na obalama. Onda e
7 Sveto ime svoje objavit u usred svo-
jega naroda Izraela i neu due trpjeti da
se obeauje moje sveto Ime. Onda e
spoznati narodi da sam ja Gospodin, svet
u Izraelu.
8 Evo, to e doi i ispunit e se, govori Gos-
podin Bog. To je dan o kojem sam govorio.
9 itelji Izraelovih gradova izii e i naloit
e na oganj oruje, velike i male titove,
lukove i strijele, sulice i koplja i spalit e i
sedam godina i njima loit e oganj.
10 Nee vie trebati drva nositi iz polja ili
sjei u umama nego e loiti oruje na
oganj. Tako e oplijeniti one koji su njih
oplijenili i porobiti one koji su njih porobili,
11 U onaj u dan odrediti Gogu mjesto
gdje e biti grob njegov u Izraelu, dolinu
putnika, istono od Mrtvoga mora. Ona e
ubudue zatvarati put putnicima. Ondje e
se ukopati Gog i njegova vojska i nazvat e
se, Dolina vojske Gogove.
12 Kua Izraelova imat e posla s njihovim
pokopavanjem sedam mjeseci da oisti
zemlju.
13 Sve e puanstvo u zemlji pomoi po-
kopavati. To e im biti na slavu u onaj dan
kada se proslavim, govori Gospodin Bog.
14 Postavljat e se neprestano ljudi koji e
prohoditi zemljom da pokopavaju mrtvace
rastresene jo po zemlji i da tako oiste
zemlju. Sedam e mjeseci oni to pretrai-
vati.
15 Kad tko prohodi zemlju i vidi kosti ljud-
ske, napravit e kraj njih znak dokle ih ne
pokopaju grobari u dolini vojske Gogove.
16 Ime tamonjem gradu bit e Hamona.
Tako e se oistiti zemlja.
17 Ti, sine ovjeji, ovako govori Gospodin
Bog: Reci pticama i svemu to ima krila
i svim ivotinjama poljskim: Skupite se i
doite ovdje! Skupite se sa svih strana
na rtvenu gozbu moju koju u vam je pri-
praviti na veliku rtvenu gozbu na gorama
Izraelovim, i jedite mesa i pijte krvi!
18 Jedite mesa junaka, pijte krvi glavara
zemaljskih; ovnova, janjaca, jaraca i biko-
va, sve ugojene marve baanske!
19 Jedite pretiline dok se nasitite, pijte krvi
dok se opijete na rtvenoj gozbi mojoj koju
sam vam pripremio!
20 Nasitite se za mojim stolom konja i ko-
njanika, junaka i ratnika svake vrste, govori
Gospodin Bog.
21 Tako u objaviti svoju slavu meu naro-
dima. Svi e narodi vidjeti moj sud koji izvr-
ujem i ruku moju to je stavljam na njih.
22 A kua Izraelova spoznat e da sam
ja Gospodin, njihov Bog, od onoga dana
i dalje.
23 Narodi e spoznati, da je kua Izraelova
morala ii u ropstvo zbog svojih opaina,
jer su me bili ostavili. Zato sam odvratio
svoje lice od njih i dao ih u ruke njihovim ne-
prijateljima, tako da su svi pali od maa.
24 Po neistoi njihovoj i po grijesima ne-
vjere njihove postupao sam s njima i sakrio
sam svoje lice od njih.
25 Zato ovako govori Gospodin Bog: Sad
u okrenuti sudbinu Jakovljevu i smilovat
u se svoj kui Izraelovoj i revnovat u za
sveto Ime svoje.
26 Sramit e se sramote svoje i sve nevjer-
nosti svoje, koju su poinili protiv mene,
kad opet budu sigurno prebivali u svojoj
zemlji i nitko ih ne bude straio.
27 Kad ih dovedem natrag iz naroda i sku-
pim ih iz zemalja njihovih neprijatelja, po-
kazat u se kao svet na njima pred oima
mnogih naroda.
28 Onda e spoznati da sam ja Gospodin,
njihov Bog, da sam ih odveo u ropstvo
meu neznaboce, ali i da u ih opet skupi-
ti u njihovu zemlju i neu ih onda nijednoga
ostaviti ondje.
29 Neu vie sakriti svojega lica od njih, jer
u izliti svoj Duh na kuu Izraelovu, govori
Gospodin Bog.
Ezekiel
613
Vienje hrama
40
U dvadeset petoj godini naega
ropstva, u poetku godine, deseto-
ga dana toga mjeseca, u etrnaestoj go-
dini iza osvojenja grada, ba taj dan, dola
je Gospodinova ruka nada me i odveo me
ondje.
2 U Izraelovu zemlju odveo me u jednom
boanskom vienju i postavio me na goru
vrlo visoku. Na junoj strani njezinoj na-
lazilo se neto to je izgledalo kao kakav
grad.
3 Kad me je bio odveo ondje, ukazao mi se
iznenada ovjek, koji je izgledao sjajan kao
mjed. Imao je u ruci vrpcu lanenu i mjera-
ku trsku i stajao je na vratima.
4 ovjek mi progovori: Sine ovjeji, gle-
daj ovdje svojim oima i sluaj svojim ui-
ma! Pripazi tono na sve to u ti pokazati,
jer da ti se to pokae doveden si ovdje.
Objavi kui Izraelovoj sve to vidi!
5 I gle, bio je zid izvana sve uokolo doma.
Mjeraka trska to je ovjek imao u ruci
bila je est lakata dugaka, lakat je imao
obian lakat i podlanicu. On izmjeri irinu
zida koja je iznosila je jednu trsku; isto tako
visina jednu trsku.
6 Onda je on doao na vrata ija je prednja
strana bila prema istoku. Pope se uz ste-
penice i izmjeri prag vratima koji je imao
u irinu jednu trsku; i drugi je prag imao
jednu trsku u irinu.
7 Izmjeri vratne straarnice; svaka je imala
jednu trsku u duinu i jednu trsku u irinu,
prostor izmeu straarnica bio je pet la-
kata. Prag vrata uz trijem na unutranjoj
strani imao je jednu trsku.
8 Izmjeri trijem kod vrata na unutranjoj
straniimao je jednu trsku!
9 Izmjeri trijem kod vrataimao je osam
lakata; vratni stupovi njegovi imali su dva
lakta. Trijem kod vrata bio je prema unutra.
10 Od straarnice istonih vrata bile su tri
na jednoj i tri na drugoj strani; sve tri imale
su jednaku mjeru; i vratni stupovi s obje
strane imali su jednaku mjeru.
11 Izmjeri irinu ulaza vrata; imala je deset
lakata, i duina hodnika kod vrata trinaest
lakata.
12 Pred straarnicama bio je prostor od
jednog lakta irine s ove i s one strane.
Straarnica na jednoj strani imala je est
lakata, isto tako straarnica na drugoj
strani.
13 Onda izmjeri vrata od krova jedne stra-
arnice do krova druge straarnice; irina
je iznosila dvadeset i pet lakata izmeu
vrata.
14 On izmjeri vratne stupove, ezdeset
lakata visine. Predvorje bilo je sve uokolo
trijema do vratnih stupova.
15 Od prednje strane ulaza na vrata do
prednje strane unutranjeg trijema na vra-
tima bilo je pedeset lakata.
16 Na vratima unakolo bili su prozori to
su prema straarnicama i stupovima njiho-
vim iznutra upadali odvie koso. I trijem je
imao prozore unaokolo prema unutra. Na
vratnim stupovima bio je napravljen nakit
palmov.
17 Onda me povede u vanjsko predvorje.
Vidio sam sobe i kameni pod to je pokri-
vao trijem unaokolo. Trideset soba bilo je
na kamenom podu.
18 Pod na stranama vrata imao je istu i-
rinu kao vrata, to je bio unutranji kameni
pod.
19 Izmjeri irinu trijema od unutranje
prednje strane donjih vrata do prednje
strane unutranjeg trijema izvana; iznosila
je stotinu lakata na istonoj strani i na sje-
vernoj strani.
20 Potom izmjeri vrata kojima je prednja
strana bila prema sjeveru u vanjskom tri-
jemu u njihovoj duini i irini.
21 Tri straarnice bile su na jednoj i tri
straarnice na drugoj strani. Vratni stupovi
i trijem imali su iste mjere kao kod prvih
vrata; pedeset lakata iznosila je duina i
dvadeset i pet lakata irina.
22 Prozori, trijem i nakiti palmovi imali su
iste mjere kao vrata kojima je vanjska pred-
nja strana bila okrenuta prema istoku. Uz
sedam stepenica penjalo se k njima gore.
Trijem je bio prema unutranjoj strani.
23 Vrata to su vodila u unutranje pred-
vorje, bila su naprema vanjskim sjevernim
vratima i odgovarala su istonim vratima;
on izmjeri od vrata do vrata stotinu laka-
ta.
24 Onda me odveo k jugu. Vidio sam i na
jugu vrata. Izmjeri sve, vratne stupove i
trijem; imali su iste mjere kao kod drugih
vrata.
25 I bili su prozori na vratima i na trijemu
unaokolo kao drugi prozori. Duina je izno-
sila pedeset lakata, irina dvadeset i pet
lakata.
26 Uz sedam stepenica penjalo se gore, a
trijem je bio prema unutra. Vratni stupovi
nosili su s ove i s one strane nakite pal-
move.
27 Jedna su vrata vodila k unutranjem
trijemu na junoj strani. Izmjeri od vrata do
vrata prema jugu stotinu lakata.
28 Povede me kroz juna vrata u unutra-
nji trijem i izmjeri juna vrata; imala su iste
mjere kao druga vrata.
29 Straarnice, stupovi njezini i trijem imali
su iste mjere. Vrata i trijem imali su prozore
Ezekiel
614
unaokolo. Pedeset lakata iznosila je dui-
na, dvadeset i pet lakata irina.
30 Trijemovi su bili unaokolo, dvadeset i
pet lakata dugaki i pet lakata iroki.
31 Trijem je bio prema vanjskom trijemu. Na
stupovima su bili napravljeni nakiti palmovi.
Uz osam, stepenica penjalo se gore.
32 Onda me povede u unutranji trijem k
vratima to su bila prema istoku i izmjeri
vrata; imala su iste mjere kao druga vrata.
su iste mjere kao kod drugih vrata. Vrata i
trijem imali su prozore unaokolo. Pedeset
lakata iznosila je duina, dvadeset i pet
lakata irina.
34 Trijem je bio prema vanjskom trijemu.
Na stupovima su bili napravljeni nakiti
palmini s ove i s one strane. Uz osam ste-
penica penjalo se gore.
35 Onda me odveo na sjeverna vrata i izmje-
ri ih. Imala su iste mjere kao druga vrata.
su iste mjere kao kod drugih vrata. Imala su
i prozore unaokolo. Duina je iznosila pe-
deset lakata, irina dvadeset i pet lakata.
37 Trijem je bio prema vanjskomu trijemu.
Na stupovima su bili napravljeni nakiti
palmini s ove i s one strane. Uz osam ste-
penica penjalo se gore.
38 Uz stupove kod vrata bio je prostor s
jednim ulazom, gdje su se prale rtve pa-
ljenice.
39 U trijemu kod vrata stajala su dva stola
na jednoj strani i dva stola na drugoj strani.
Na njima su se klale rtve paljenice, rtva
za grijeh i rtva za krivnju.
40 I na vanjskoj pokrajnjoj strani, sjeverno
od ulaza kroz vrata stajala su dva stola, i
na drugoj vanjskoj strani trijema kod vrata
stajala su isto tako dva stola.
41 etiri stola na jednoj strani i etiri stola na
drugoj strani na pokrajnjoj strani od vrata,
svega osam stolova na kojima se klalo.
42 Bila su tu i etiri stola od klesana kame-
na za rtvu paljenicu, u duinu lakat i pol,
lakat i pol u irinu i jedan lakat u visinu. Na
njih su se stavljale sprave kojima se klalo
rtve paljenice i rtve zaklanice.
43 Unaokolo su bili postavljeni savijeni
klinovi podlanicu iroki. Na stolovima je
lealo rtveno meso.
44 Povede me i u unutranji trijem. Vidio
sam ovdje dva prostora, od kojih je jedan
bio na pokrajnjoj strani sjevernih vrata li-
cem prema juga, drugi na pokrajnjoj strani
junih vrata licem prema sjeveru.
45 On mi je rekao: Ovaj prostor, ije lice
ide prema jugu, odreen je za sveenike
koji obavljaju slubu u domu.
46 A prostor kojemu lice ide prema sjeve-
ru, odreen je za sveenike koji obavljaju
slubu na rtveniku, to jest, za sinove Sa-
dokove, koji se jedini od sinova Levijevih
smiju pribliiti Gospodinu da mu slue.
47 Izmjeri i trijem; imao je stotinu lakata u
duinu i stotinu lakata u irinu, bio je e-
tvorina. Pred domom je stajao rtvenik za
rtve paljenice.
48 Odveo me i u trijem doma i izmjeri stu-
pove trijema; stup na jednoj strani bio je
pet lakata irok, isto tako onaj na drugoj
strani pet lakata irok. irina vrata iznosila
je etrnaest lakata i irina pokrajnjih stra-
na od vrata tri lakta na jednoj i tri lakta na
drugoj strani.
49 Duina trijema iznosila je dvadeset
lakata i irina dvanaest lakata. Uz deset
stepenica penjalo se k njemu gore. Na stu-
povima bili su stupii, jedan s ove, drugi s
one strane.
Opis unutranjosti Hrama
41
Onda me uvede u dvoranu doma i
izmjeri stupove. Bili su iroki est
lakata na jednoj strani i est lakata iroki
na drugoj strani.
2 irina ulaznih vrata iznosila je deset la-
kata. Zidovi sa strane ulaznih vrata bili su
na jednoj strani iroki pet lakata i na drugoj
strani pet lakata. Izmjeri duinu; iznosila je
etrdeset lakata, irina dvadeset lakata.
3 Uao je onda u unutranji prostor i izmjeri
stupove vrata; imali su dva lakta. irina
vrata iznosila je est lakata. Pokrajnje stra-
ne od ulaza imale su s ove i s one strane
sedam lakata irine.
4 Onda izmjeri duinu unutranjega pro-
stora; iznosila je dvadeset lakata. irina
to je odgovarala irini dvorane doma
iznosila je dvadeset lakata. On mi je rekao:
Ovo je Najsvetije Mjesto.
5 I izmjeri zid doma, debljina je njegova
iznosila est lakata. irinu dogradnje to je
vodila oko doma izmjeri est lakata.
6 Pokrajnjih soba, prostor na prostoru, bilo
je po trideset u tri kata. One su se oslanjale
na sagraene izboine zida doma i tako
sluile kao nositelji da ne ulaze u sam zid
doma.
7 Sobe su se prema tomu irile sve vie i
vie gore kako se ide iz kata na kat, kako
je ve opadala debljina zida gore okolo
doma. A penjalo se iz donjega kata u sred-
nji i iz srednjega u gornji.
8 Vidio sam da je dom stajao na uzvisini to
je ila unaokolo. Podzid pokrajnjih soba
bio je stoga visok cijelu trsku. est lakata
bilo je do vrha.
9 Debljina vanjskog zida dogradnje izno-
sila je pet lakata. Slobodni prostor izmeu
Ezekiel
615
pokrajnjih soba doma.
10 Izmeu prostora od soba vodio je oko
doma u irinu od dvadeset lakata.
11 Vrata pokrajnje graevine vodila su na
slobodan prostor, jedna vrata prema sje-
veru, druga prema jugu. irina slobodnog
prostora iznosila je unaokolo pet lakata.
12 Zgrada otraga to je leala na ogradi sa
zapadne strane imala je irinu od sedam-
deset lakata. Zid zgrade imao je irinu od
pet lakata unaokolo; duina njegova izno-
sila je devedeset lakata.
13 On izmjeri dom; duina njegova iznosila
je to lakata. Ograeni prostor i zgrada
otraga sa svojim zidovima imali su duinu
od stotinu lakata.
14 irina proelja doma s ograenim pro-
storom k istoku iznosila je stotinu lakata.
15 Izmjeri i duinu zgrade otraga pred
ograenim prostorom to je leao na su-
protnoj strani, s njezinim zidovima s ove i
s one strane; bilo je stotinu lakata.
16 Dom, Svetinja nad svetinjama i trijem
bili su poploani, a prozori to su upadali
koso unosili su unaokolo svjetlo u tri pro-
stora, i plonice od drva ile su unakolo od
tla do prozora. Prozori su bili prekriveni.
17 Od zastora na vratima do Svetinje nad
svetinjama unutra i izvana bila je ureena
cijela stijena unaokolo unutra i izvana.
18 Bili su napravljeni kerubini i palme, i to
po jedna palma meu dva kerubina. Svaki
je kerubin imao dva lica,
19 na jednoj strani lice ovjeje, okrenuto
prema palmi, na drugoj strani lice lavlje,
okrenute prema palmi. Tako je bilo po sve-
mu domu unaokolo.
20 Od poda do navrh ulaza bili su naprav-
ljeni kerubini i palme.
21 Obrub vrata doma bio je etverokutan,
isto tako ispred Svetinje nad svetinjama;
jedno je izgledalo kao drugo.
22 rtvenik je bio od drva, tri lakta visok,
dva lakta dug i dva lakta irok. Podnoje,
uglovi i strane bili su od drva. On mi je
rekao: To je stol koji stoji pred Gospodi-
nom.
23 Dvorana doma i Svetinja nad svetinja-
ma imale su dvoje vratnice.
24 Svaka vratnica imala je dva krila to su
se okretala; dva krila imala je vratnica, i dva
krila imala je druga vratnica.
25 Na vratnicama dvorane doma bili su
napravljeni kerubini i palme, kao to su bili
napravljeni po zidovima. Drvena nadstre-
nica nalazila se izvana pred trijemom.
26 Prozori to su koso upadali i nakiti
palmini bili su s ove i s one strane na po-
krajnjim zidovima trijema i na pokrajnjim
sobama u domu i na gredama.
Sveenike sobe u unutranjem trijemu
42
Onda me uvede i u unutranji trijem
prema sjeveru i doveo me k soba-
ma to su bile prema ograenu prostoru i
prema zgradi otraga na sjeveru.
2 Duina na sjevernoj strani iznosila je sto-
tinu lakata i irina pedeset lakata.
3 Prema dvadeset lakata unutranjega
trijema i prema kamenom podu vanjskog
trijema bile su, galerija na galeriji, u tri
kata.
4 Pred sobama je bio hodnik od deset la-
kata irine prema unutranjem trijemu i od
stotinu lakata duine. Vrata su njihova bila
prema sjeveru.
5 Gornje su sobe bile manje nego donje i
srednje u zgradi, jer su im galerije oduzi-
male prostor.
6 Bile su trokatne, a nisu imale stupova kao
vanjske sobe; za to je od donjih i srednjih
katova bio oduzet prostor, raunano od
zemlje.
7 Bio je tu i zid, koji se pruao uzdu soba
prema vanjskom trijemu. Prema sobama
iznosila je njegova duina pedeset lakata.
8 Jer je duina, prema unutranjem trije-
mu, iznosila pedeset lakata i duina pred
domom stotinu lakata.
9 Pod ovim sobama bio je pristup od isto-
ka, kad se dolazilo k njima od vanjskog
trijema.
10 Na irini zida od trijema i prema istoku,
pred ograenim prostorom i pred zgradom
otraga bile su sobe.
11 Pred njima je bio hodnik. Imale su isti
izgled kao sobe na sjevernoj strani i bile
su tako dugake i tako iroke kao i druge
i imale su jednake izlaze i ulaze i jednak
raspored.
12 Ulazi njihovi bili su kao ulazi u sobe to
su bile prema jugu. Jedan ulaz bio je na
poetku hodnika, koji je uza zid iao prema
istoku, gdje se ulazilo.
13 On mi je rekao: Sobe na sjevernoj strani
i sobe na junoj strani, to lee pred ogra-
enim prostorom, jesu svete sobe, gdje
sveenici, koji se pribliuju Gospodinu,
smiju jesti najsvetije darove. Ondje trebaju
donijeti najsvetiji prinos, rtvu za grijeh i
rtvu za krivnju, jer je mjesto sveto.
14 Kad uniu sveenici, nee izlaziti iz
svetita u vanjski trijem. Ovdje e ostavljati
svoje haljine u kojima su obavljali slubu,
jer su svete. Oblait e druge haljine i onda
tek odlaziti na mjesto za narod odree-
no.
15 Kad je bio izmjerio unutranjost doma,
izveo me van na istona vrata i izmjeri sve
unaokolo.
16 Izmjeri mjerakom trskom istonu stra-
Ezekiel
616
nu; imala je pet stotina mjerakih trska.
17 Onda se okrenuo i izmjeri sjevernu stra-
nu; imala je pet stotina mjerakih trska.
18 Onda se okrenu, te izmjeri i junu stranu;
imala je pet stotina mjerakih trska.
19 Potom ode na zapadnu stranu i izmjeri
pet stotina mjerakih trska.
20 Na sve etiri strane izmjeri. Unaokolo
bio je zid; imao je duinu od pet stotina
mjerakih trska i irinu od pet stotina mje-
rakih trska, da omei sveto mjesto od
obine zemlje.
Zakoni hrama
43
Potom me odveo k vratima koja su
gledala na istok.
2 Onda je dola slava Boga Izraelova od
istoka. amor je izlazio od nje kao amor
silnih voda. Zemlja je zasjala od slave nje-
gove.
3 Vienje koje sam vidio bilo je kao vienje
koje sam bio vidio kad je on doao unititi
grad. Prikaza je bila slina onoj koju sam
bio vidio na rijeci Kebaru. Pao sam na ko-
ljena licem do zemlje.
4 I slava je Gospodinova ula u dom na
istona vrata.
5 Onda me podignuo duh i donese me u
unutranji trijem. I gle, dom je bio napunjen
slavom Gospodinovom.
6 uo sam kako mi netko iz doma govori,
dok je ovjek jo uvijek stajao na mojoj
strani.
7 On mi je rekao: Sine ovjeji, ovo je
mjesto mojega prijestolja i mjesto za stope
mojih nogu, gdje prebivam zauvijek usred
Izraelovih sinova. Kua Izraelova nee vie
obeastiti mojega svetoga Imena, ni oni
ni njihovi kraljevi, svojim bludom i mrtvim
tjelesima kraljeva svojih na svetoj gori.
8 Kad su stavljali prag svoj do mojega pra-
ga, dovratnike svoje do mojih dovratnika,
tako da je samo zid bio izmeu mene i njih.
Obeatili su sveto moje Ime svojim grozo-
tama koje su inili, tako da sam ih zatirao u
svojem gnjevu.
9 A sad e daleko odstraniti od mene svoj
blud i mrtva tjelesa kraljeva svojih, i ja u u
njihovoj sredini prebivati zauvijek.
10 Ti, sine ovjeji, opii kui Izraelovoj
ovaj domda se posrame svojih opainai
njegove mjere.
11 Kada se posrame svega toga to su
poinili, onda im pokai osnovu doma,
njegov namjetaj, njegove izlaze i njegove
ulaze, sve njegove zakone, njegov oblik i
njegove uredbe! Napii im to pred njihovim
oima da obdravaju brino sve propise i
njegove zakone!
12 Ovo je novi zakon za dom na vrhuncu
gore i za cijelo njegovo mjesto unaokolo.
Gle, vrlo je svet zakon za dom!
13 Ovo su mjere rtvenika u laktima, lakat
je imao obian lakat i podlanicu: podnoje
mu je bilo lakat visoko i lakat iroko. Oplata
na njemu po kraju unaokolo bila je pedalj
visoka.
14 Ovo je bila visina rtvenika: od podnoja
na zemlji do niega pojasa bila su dva lakta
visine i lakat irine. Od maloga pojasa do
velikoga pojasa bila su etiri lakta visine i
lakat irine.
15 rtveno ognjite imalo je etiri lakta
visine; od rtvenoga ognjita penjala su se
gore etiri roga za lakat.
16 rtveno ognjite bilo je dvanaest lakata
dugo i dvanaest lakata iroko, tako da su
njegove etiri strane tvorile etvorinu.
17 Veliki pojas bio je etrnaest lakata dug
i etrnaest lakata irok na etiri njegove
strane. Oplata to je ila oko njega bila je
pola lakta iroka. Podnoje mu lakat unao-
kolo, a stepenice su ile prema istoku.
18 On mi je rekao: Sine ovjeji, ovako go-
vori Gospodin Bog: Ovo su zapovijedi za
rtvenik rtava paljenica: im je podignut i
moe se na njemu prinositi rtve paljenice
i krvlju ga se pokropiti.
19 Levitskim sveenicima, od potomstva
Sadokova i zato mi se smiju pribliiti, govo-
ri Gospodin Bog, da obavljaju slubu moju,
predaj junca kao rtvu za grijeh!
20 Uzmi krvi njegove i prolij je na etiri roga
rtvenika, na etiri ugla pojasa i na oplatu
unaokolo! Tako ga oisti i pomiri!
21 Onda uzmi rtvenog junca za grijeh i
spali ga na mjestu za to odreenom kod
doma izvan svetita!
22 Drugi dan prinesi jarca bez mane i oisti
njim rtvenik kako se oistio juncem!
23 Kad si dovrio oienje, prinesi junca
bez mane i ovna od stada bez mane!
24 Prinesi ih pred Gospodinom! Neka sve-
enici bace na njih soli i prinesu ih Gospo-
dinu kao rtvu paljenicu!
25 Sedam dana prinosi svaki dan jarca kao
rtvu za grijeh! I junca i ovna od stada, oba
bez mane, neka prinose!
26 Sedam dana neka prave oienje za
rtvenik, neka ga oiste i posvete!
27 Kad se navre ti dani, neka sveenici
osmoga dana prinose na rtveniku rtve
vae paljenice i rtve vae pomirnice, i ja
u vas primiti milostivo, govori Gospodin
Bog.
O Sveenicima novoga Hrama
44
Onda me odveo natrag vanjskim
istonim vratima svetita; ova su
bila zatvorena.
Ezekiel
617
2 Gospodin mi je rekao: Ova vrata neka
ostanu zatvorena i neka se vie nikada ne
otvaraju, i nitko ne smije ulaziti na njih, jer je
Gospodin, Bog Izraelov, uao na njih, zato
neka ostanu zatvorena!
3 Samo vladar, jer je vladar smije sjediti na
njima da uzme rtvenu gozbu pred Gospo-
dinom! Kroz trijem ovih vrata neka on ulazi
i ovim putom neka opet izlazi!
4 Potom me odveo sjevernim vratima pred
proelje doma, pogledao sam, i gle, slava
je Gospodinova napunila Gospodinov dom.
Pao sam na koljena licem do zemlje,
5 I rekao mi Gospodin: Sine ovjeji, pazi,
gledaj svojim oima i sluaj svojim uima
sve to u ti rei o svim uredbama Gospo-
dinova doma i o svim zakonima njezinim!
Pazi na to kako se mora ui u dom i kako
se mora izai iz svetita!
6 Reci nepokornoj kui, kui Izraelovoj:
Ovako govori Gospodin Bog: Dosta je va-
ih odurnosti, o kuo Izraelova!
7 Uvodili ste u svetite moje doljake,
neobrezane na srcu i na tijelu! Oni su bo-
ravili u njemu i oneistili moju kuu kad ste
prinosili moje jelo, pretilinu i krv, i tako ste
prekrili moj zavjet svim tim grozotama.
8 Ni slube u mojem svetitu niste sami
izvravali, nego ste njih postavili da obav-
ljaju slubu u mojem svetitu.
9 Zato, ovako govori Gospodin Bog, ni
jedan doljak, koji je neobrezan na srcu i
na tijelu, ne smije stupiti u svetite moje, ni
jedan od stranaca koji borave meu Izrae-
lovim sinovima.
10 Leviti koji su se udaljili od mene kad je
lutao Izrael, otpali od mene i inili idolopo-
klonstvo, neka sada okaju svoju krivnju!
11 Neka oni u mojem svetitu jo samo slu-
e kao straari na vratima doma i kao sluge
doma! Neka kolju za narod rtvu paljenicu i
rtvu zaklanicu i neka ih dvore i slue!
12 Jer su im sluili pred idolima njihovim i
postali kui Izraelovoj spoticanje na grijeh,
zato sam protiv njih podignuo svoju ruku
na zakletvu, govori Gospodin Bog. Neka
okaju opainu svoju!
13 Ne smiju mi se vie pribliiti i sluiti mi
kao sveenici, niti pristupiti onome to mi
je sveto ni u Najsvetije Mjesto. Neka nose
svoju sramotu za svoje grozote to su po-
inili!
14 Nego u ih postaviti za slubu u domu,
za sve radove u njemu i za sve to treba
obavljati u njemu.
15 A sveenici iz Levijeva plemena, po-
tomci Sadokovi, koji su izvravali slubu
u mojem svetitu kad su Izraelovi sinovi
zastranili od mene, oni e pristupati k meni
da mi slue. Oni e stajati pred menom da
mi prinose pretilinu i krv, govori Gospodin
Bog.
16 Oni neka ulaze u moje svetite i pri-
stupaju mojemu stolu, da mi slue i moju
slubu obavljaju!
17 Prije nego uniu na vrata unutranjega
trijema neka odjenu lanene haljine! Nita
da ne bude na njima vuneno dok slue unu-
tar vrata unutranjeg trijema i u domu.
18 Na svojoj glavi neka imaju povez laneni
i gae lanene oko bedara svojih! Neka ne
nose one haljine od kojih se znoji!
19 Kad izlaze u vanjski trijem k narodu,
neka svuku sa sebe haljine u kojima slue i
ostavili ih u sobama svetita! Neka odjenu
druge haljine da ne posvete naroda halji-
nama svojim!
20 Svoju glavu neka ne briju, ali neka ni
ne puste da im slobodno raste kosa, nego
neka nose kosu na glavi oianu!
21 Vina ne smije piti ni jedan sveenik kad
mora ii u unutranji trijem.
22 Neka ne uzimaju za enu ni udovicu
ni putenicu, nego neka se ene samo
djevojkama izraelskog roda ili udovicama
sveenikim!
23 Neka poue moj narod o razlici izmeu
svetoga i nesvetoga i neka ga upute o ra-
zlici izmeu istoga i neistoga.
24 U parnicama neka izau suditi! Na te-
melju mojih pravnih propisa neka odlue!
Moje zakone i zapovijedi neka izvruju na
svim mojim Svetkovinama i moje Subotnje
dane neka dre svete!
25 K mrtvacu neka ne idu da se ne one-
iste! Samo na mrtvom tijelu oca i majke,
sina i keri, brata i neudate sestre smiju se
oneistiti.
26 Kad se opet oistio, neka pribroji sebi
jo sedam dana!
27 im je uao u svetite, u unutranji tri-
jem da slui u svetitu, neka prinese svoju
rtvu za grijeh, govori Gospodin Bog.
28 Neka nemaju batine, jer ja sam njihova
batina. Ne dajte im vlasnitva meu Izra-
elcima, jer ja sam njihovo vlasnitvo.
29 Prinos, rtvu za grijeh i rtvu za krivnju
smiju jesti; i sve zakleto u Izraelu njihovo
e biti.
30 Najbolje od prvina svake vrste i sve
podizane rtve svake vrste od svih svojih
podizanih rtava ete dati sveeniku da on
zazove blagoslov na kuu vau.
31 Mrcinu ili rastrgano od ptica ili marve ne
smiju jesti sveenici.
Vlasnitvo knezova. Svetkovanje blagdana
45
Nadalje, kad ponete drijebom di-
jeliti zemlju u batinu, prinesite kao
dar Gospodinu sveti komad zemlje, dva-
Ezekiel
618
deset i pet tisua lakata u duinu i deset
tisua u irinu! Ovo zemljite neka bude
sveto u svemu svojem opsegu!
2 Od ovoga neka pripadne svetitu etvo-
rina od pet stotina lakata duine sa strana;
oko toga neka bude slobodan prostor od
pedeset lakata!
3 Od ovoga zemljita e odmjeriti komad
od dvadeset i pet tisua lakata u duinu i
deset tisua lakata u irinu. Tu neka stoji
svetite, Najsvetije Mjesto!
4 To e biti svet dio zemlje, a pripadat e
sveenicima koji slue u svetitu i koji
pristupaju Gospodinu da mu slue. Neka
im to bude mjesto za slubene njihove
domove i neka pripadne kao svet prostor
svetom mjestu!
5 Podruje od dvadeset i pet tisua lakata
u duinu i deset tisua lakata u irinu neka
pripadne kao vlasnitvo Levitima, poslu-
nicima u domu, sa dvadeset gradova za
boravite!
6 Kao vlasnitvo grada ete odrediti po-
druje od pet tisua u irinu i dvadeset i pet
tisua u duinu uza stranu svetoga zemlji-
ta; to neka je za svu kuu Izraelovu!
7 Vladaru odredite podruje s obje strane
svetog zemljita i gradskog vlasnitva.
Neka ide od svetog zemljita i od grad-
skog vlasnitva na zapadnoj strani prema
zapadu i na istonoj strani prema istoku.
Duina neka bude prema svakom od ple-
menskih dijelova od zapadne mee do
istone mee!
8 To neka on ima od zemlje kao svoje
vlasnitvo u Izraelu, da glavari moji vie
ne tlae mojega naroda, nego da ostalu
zemlju dadu kui Izraelovoj po plemenima
njezinim!
9 Ovako govori Gospodin Bog: Dosta je,
Izraelovi glavari! Proite se nasilja i tla-
enja, inite pravicu i pravdu! Prestanite
otimati posjed od mojega naroda, govori
Gospodin Bog.
10 Mjerila neka su vam prava, efa neka vam
je prava i bat neka vam je pravi!
11 Efa i bat neka imaju posebno ureenu
mjeru; bat neka dri deseti dio homera, efa
isto tako deseti dio homera! Mjera neka im
je prema homeru!
12 ekel neka je dvadeset gera, mina neka
vam je dvadeset ekela, dvadeset i pet
ekela petnaest ekela!
13 Ovo je prinos to ete ga prinositi:
estina efe od svakoga homera penice i
estina efe od svakoga homera jema.
14 Pristojba za ulje iznosi desetinu bata od
svakoga kora; deset bata iznosi kor.
15 Iz stada od dvije stotine komada sitne
marve neka se prinese kao dar od rodova
Izraelovih za prinos, za rtvu paljenicu i
rtvu pomirnicu da se pribavi Izraelcima
pomirenje, govori Gospodin Bog.
16 Sav narod u zemlji e davati ovaj prinos
vladaru Izraelovu.
17 Vladar je duan davati rtve paljenice,
prinose i naljeve na Svetkovinu, na mla-
ake, na Subotnje dane, o svim sveanim
skuptinama Izraelove kue. On neka pri-
nosi rtve za grijeh, prinose rtve paljenice
i rtve pomirnice da pribavi pomirenje kui
Izraelovoj!
18 Ovako govori Gospodin Bog: Prvoga
dana prvoga mjeseca uzet e junca bez
mane i njim pomiriti svetite.
19 Sveenik neka uzme krvi od rtve za
grijeh i njom pomae dovratnike doma i
etiri ugla pojasa na rtveniku i dovratnike
vrata na unutranjem trijemu!
20 Tako e napraviti i sedmoga dana za
one koji su sagrijeili nehotice iz neznanja,
da se tako pomiri dom.
21 etrnaestoga dana prvoga mjeseca
svetkovat ete Sveanost Pashe; sedam
dana neka se jedu beskvasni kruhovi!
22 Taj dan neka prinese vladar za sebe i
za sav narod u zemlji junca kao rtvu za
grijeh.
23 Za sedam dana Sveanosti neka rtvuje
svaki dan za tih sedam dana Gospodinu
kao rtvu paljenicu sedam junaca i sedam
ovnova bez mane i kao rtvu za grijeh svaki
dan jarca!
24 Kao prinos neka prinosi po efu na sva-
koga junca i po efu na svakoga ovna; na
svaku efu neka dade hin ulja!
25 Petnaestoga dana sedmoga mjeseca,
na Svetkovinu, neka on isto tako prinosi
za sedam dana rtve za grijeh, rtve palje-
nice, prinose i rtve ulja!
Vlasnitvo knezova. Svetkovanje blagdana
46
Ovako govori Gospodin Bog: Isto-
na vrata unutranjeg trijema e biti
zatvorena u est radnih dana. A na Subot-
nji dan i na mlaak neka se otvaraju!
2 Vladar neka ue izvana kroz trijem od
vrata i neka stane kod dovratnika! Svee-
nici neka prinesu njegova rtvu paljenicu
i njegovu rtvu pomirnicu! On neka se
pokloni na pragu vrata i neka onda izie, a
vrata neka se ne zatvaraju do naveer!
3 Na ovim vratima neka se narod u zemlji
klanja Gospodinu na Subotnje dane i na
mlaake!
4 rtva paljenica koju e prinositi vladar
Gospodinu bit e na Subotnji dan est ja-
njaca bez mane i ovan bez mane.
5 Prinos neka bude efa na svakoga ovna, a
na janjce koliko ga volja; na svaku efu neka
Ezekiel
619
dade hin ulja!
6 Na Svetkovinu mlaaka neka on rtvuje
junca bez mane, est janjaca i ovna, sve
bez mane ivotinje!
7 Kao prinos neka prinese efu na junca, efu
na ovna, a na janjce po volji, a na svaku efu
neka dade hin ulja!
8 Kad vladar ulazi, on e ui kroz trijem
vrata i istim putom izii.
9 Kad narod u zemlji dolazi pred Gospodi-
na na Svetkovinu, oni koji udu na sjeverna
vrata da se poklone, moraju izii na juna
vrata, a koji su uli na juna vrata, oni e
izii na sjeverna vrata. Nitko neka se ne
vraa na ista vrata kroz koja je uao, nego
kroz ona suprotna!
10 Vladar neka bude meu njima; kad oni
ulaze, neka i on ulazi; kad oni izlaze, neka
i on izlazi!
11 Na Svetkovine neka je prinos efa na jun-
ca i efa na ovna, a na janjce koliko tko hoe;
na svaku efu neka se dade hin ulja!
12 Kada vladar hoe prinijeti Gospodinu
rtvu paljenicu ili rtvu pomirnicu, kao dra-
govoljni dar rtveni, onda neka mu se otvo-
re istona vrata! Neka prinese svoju rtvu
paljenicu i svoju rtvu pomirnicu, kako to
obiaje initi na Subotnji dan! Potom neka
izie, i im izie, neka se zatvore vrata!
13 Svaki dan e prinijeti Gospodinu jed-
nogodinje janje bez mane kao rtvu palje-
nicu, i to e tako initi svako jutro.
14 Kao prinos uz to e prinijeti svako jutro
estinu efe brana i treinu hina ulja da se
pokropi bijelo brano, kao prinos Gospo-
dinu Taj itni dar je vjena uredba, i mora
se davati redovito.
15 Tako ete prinositi janje i prinos i ulje
svako jutro kao redovitu rtvu paljenicu.
16 Ovako govori Gospodin Bog: Ako vla-
dar dade dar kome svojem sinu od svoje
batine, neka bude njegovim sinovima kao
batinski posjed!
17 Ako li to daruje od svoje batine kome
svojem sluzi, neka to bude ovomu samo
do oprostne godine! Onda neka se vrati
vladaru! Samo njegovim sinovima ostaje
to kao batinski posjed.
18 Od batinskog posjeda naroda ne smije
vladar nita uzeti tjerajui ih silom s njihova
vlasnitva. Od svojega vlastitog posjeda
neka daje svojim sinovima batinsko vla-
snitvo da se ni jedan od mojega naroda
ne razgoni sa svojega posjeda!
19 Nato me odveo kroz ulaz koji je bio sa
strane vrata, u svete sobe sveenike to
su bile prema sjeveru. Gle, tu je bio jedan
prostor na krajnjem zapadu!
20 On mi je rekao: To je prostor gdje sve-
enici kuhaju rtvu za krivnju i rtvu za gri-
jeh i peku prinos, da ne moraju to iznositi u
vanjski trijem i tako narod posvetiti.
21 Onda me odveo van u vanjski trijem i
provede me u etiri, ugla trijema. Gle, tu
je bio u svakom uglu trijema opet jedan
trijem!
22 U etiri ugla trijema bila su etiri mala tri-
jema, etrdeset lakata u duinu, etrdeset
lakata u irinu; sva etiri imala su jednaku
mjeru.
23 Jedan je zid iao okruglo okolo svih
etiriju. Dolje uza zid bila su unaokolo
smjetena ognjita za kuhanje.
24 On mi je rekao: To su kuhinje gdje e
sluge doma kuhati narodne rtve zaklani-
ce.
Hramsko vrelo, podjela zemlje
47
Onda me povede na ulaz u dom.
Gle, tu je izlazila voda i ispod praga
od doma k istoku. Proelje doma gledalo
je na istok. Voda je tekla dolje s desne
strane doma, juno od rtvenika za rtve
paljenice.
2 Povede me van kroz sjeverna vrata i van
okolo k vanjskim istonim vratima. I gle,
voda je uborila dolje s desne strane.
3 ovjek je otiao dalje prema istoku, a
imao je mjeru u ruci. Izmjeri tisuu lakata
i povede me preko vode, ona je dola do
gleanja.
4 Izmjeri opet tisuu lakata i povede me
preko vode, voda mi je dola do koljena.
Izmjeri opet tisuu lakata i povede me pri-
jeko; ona mi je dola do bokova.
5 Izmjeri opet tisuu lakata; onda je bila
rijeka, preko koje vie nisam mogao pre-
laziti, jer se voda bila tako popela da bi se
morala preplivati rijeka, preko koje se vie
nije moglo prelaziti.
6 On mi je rekao: Jesi li vidio to, sine o-
vjeji? Nato me pustio da odem natrag na
obalu rijeke.
7 Na povratku sam vidio vrlo mnogo staba-
la na obali rijeke s obje strane,
8 On mi je rekao: Ova voda tee van u
istoni kraj i sputa se u pustinju i dolazi
do Mrtvoga mora. Kad doe ondje, postat
e voda Mrtvoga mora zdrava.
9 Sva iva bia to se samo miu, oivjet
e posvuda kamo god doe rijeka. Onda
e biti vrlo mnogo riba, jer kad doe ondje
ova voda, ozdravit e Mrtvo more i sve e
oivjeti, kamo doe rijeka.
10 Ribari e stajati na njemu od En-Gedija
do En-Eglajima Bit e tu suha mjesta za
mree. Njegovo bogatstvo riba bit e vrlo
veliko kao u velikom moru.
11 Ali bare i movare u blizini njegovoj nee
postati zdrave, ostat e slane.
Ezekiel
620
12 Na objema obalama rijeke rast e sva-
kojaka stabla s plodovima to se jedu, i ko-
jima lie ne vene i plodovi im ne nestaju.
Svakoga e mjeseca raati nove plodove,
jer to ih napaja, dotjee od svetita. Plo-
dovi e njihovi biti za jelo i lie njihovo za
lijek.
13 Ovako govori Gospodin Bog: Ovo je
mea u kojoj ete kao batinski posjed
razdijeliti zemlju na dvanaest Izraelovih
plemena; Josip e dobiti dvostruki dio.
14 Jedan e dobiti jednak batinski posjed
kao drugi, jer sam podignuo svoju ruku na
zakletvu da u je dati vaim ocima. Zato
e vam pripasti ta zemlja kao batinski
posjed.
15 Ovo e biti sjeverna mea zemlji: od
Velikoga mora putom prema Hetlonu, kako
se ide prema Sedadu,
16 Hamat, Berota, Sibraim, koji je izmeu
podruja Damaska i podruja Hamata,
onda na Hasar-Enon, koji je na mei u
Hauranu.
17 Tako e biti sjeverna mea od mora
na Hasar-Enon, tako da podruje Dama-
ska i Hamata lei sjeverno. To je sjeverna
mea.
18 Istona mea prolazi izmeu Haura-
na i Damaska i pravi se izmeu Gileada i
Izraelove zemlje po Jordanu do istonoga
mora, do Tamara. To je istona mea.
19 Juna mea prema jugu ide od Tamara
do Meriba Kadea, onda do potoka i dalje
do Velikoga mora. To je juna mea.
20 Zapadna mea jest Veliko more do
mjesta gdje se ide u Hamat. To je zapadna
mea.
21 Ovu ete zemlju razdijeliti meu sobom
po plemenima Izraelovim.
22 Bit e da vi razdijelite drijebom kao
batinski posjed meu sobom i meu
strancima koji meu vama stanuju i djecu
imaju. Neka su vam oni kao domai Izrael-
ci! S vama neka imaju svoj batinski posjed
meu plemenima Izraelovim!
23 U plemenu, u kojem boravi doljak, dat
ete mu batinski posjed njegov, govori
Gospodin Bog.
Hramsko vrelo, granice zemlje
48
Ovo su imena plemenima: Na kraj-
njem sjeveru od mora u Hetlon do
ondje gdje se ide u Hamat, do u Hasar-
Enonpodruje Damaska ostaje prema
sjeveruuz Hamat od istone strane do
zapadne strane, posjedovat e Dan ple-
mensko podruje!
2 Uz podruje Danovo, i od istone strane
do zapadne strane, posjedovat e Aer
plemensko podruje.
3 Uz podruje Aerovo, od istone strane
do zapadne strane, posjedovat e Naftali
plemensko podruje.
4 Uz podruje Naftalijevo, od istone stra-
ne do zapadne strane, posjedovat e Ma-
naseh plemensko podruje.
5 Uz podruje Manasehovo, od istone
strane do zapadne strane, posjedovat e
Efraim plemensko podruje.
6 Uz podruje Efraimovo, od istone strane
do zapadne strane, posjedovat e Ruben
plemensko podruje.
7 Uz plemensko podruje Rubenovo, od
istone strane do zapadne strane, posje-
dovat e Juda.
8 Uz podruje Judino, od istone strane
do zapadne strane, bit e zemljite koje
posveujete Gospodinu, dvadeset i pet
tisua lakata u irinu i u duinu kao drugi
plemenski dijelovi od istone strane do za-
padne strane, sa svetitem Gospodinovim
u sredini njegovoj.
9 Podruje koje ete posvetiti Gospodinu,
neka bude dvadeset i pet tisua lakata
dugo i deset tisua lakata iroko!
10 To e zemljite pripadati ovima: pripast
e sveenicima na sjevernoj strani komad
od dvadeset i pet tisua lakata u duinu,
na zapadnoj strani od deset tisua lakata
u irinu, na istonoj strani od deset tisua
lakata u irinu i na junoj strani od dvade-
set i pet tisua lakata u irinu. Usred njega
stajat e svetite Gospodinovo.
11 Sveenicima posveenim, sinovima
Sadokovim, koji su inili moju slubu i
nisu zastranili kao Leviti, kad su zastranili
Izraelci.
12 Njima e pripasti posveeni komad,
najsvetiji dio posveenoga zemljita uz
podruje Levita.
13 Levitima e pripasti komad to odgo-
vara podruju sveenika dvadeset i pet
tisua lakata u duinu, deset tisua lakata
u irinu, sve skupa duina od dvadeset i
pet tisua lakata i irina od deset tisua
lakata.
14 Oni ne smiju nita od toga prodati ni za-
mijeniti, niti smiju prenijeti ovaj posveeni
dio zemlje u tue ruke, jer je svet Gospo-
dinu.
15 Pet tisua lakta to jo preostane od
irine uz dvadeset i pet tisua lakata, nije
sveto, nego je odreeno za grad kao prebi-
valite i slobodan prostor. Usred toga neka
stoji grad!
16 Ovo su njegove mjere: Sjeverna strana
ima etiri tisue pet stotina lakata, juna
strana etiri tisue i pet stotina, istona
strana etiri tisue i pet stotina, zapadna
strana etiri tisue i pet stotina.
Ezekiel
621
17 Slobodni prostor grada iznosit e sa
sjevera dvjesto i pedeset lakata, s juga
dvjesto i pedeset, s istoka dvjesto i pede-
set, i sa zapada dvjesto i pedeset.
18 to jo preostane od duine uz sveto
zemljite, naime, deset tisua lakata na
istoku i deset tisua lakata na zapadu,
neka slui za uzdravanje itelja u gradu!
19 itelji grada bit e iz svih Izraelovih
plemena.
20 Sve posveeno zemljite iznosit e
dvadeset i pet tisua lakata u etvorini,
naime, posveeno zemljite s posjedom
gradskim.
21 to ostane, pripast e vladaru s obje
strane posveenog zemljita i gradskog
vlasnitva, uz dvadeset i pet tisua lakata
do istone mee i sa zapada uz dvadeset i
pet tisua lakata do zapadne meeprema
plemenskim dijelovima. To neka pripadne
vladaru, i usred toga neka budu posvee-
no zemljite i svetite doma!
22 I od levitskog posjeda i od gradskog
posjeda to su usred onoga to pripada
vladaru, sve to je izmeu podruja Ju-
dina i podruja Benjaminova pripast e
vladaru.
23 Ovo su ostala plemena: od istone stra-
ne do zapadne strane, Benjamin e dobiti
jedan dio.
24 Uz podruje Benjaminovo, od istone
strane do zapadne strane, imun e dobiti
jedan dio.
25 Uz podruje imunovo, od istone
strane do zapadne strane, Isakar e dobiti
jedan dio.
26 Uz podruje Isakarovo, od istone stra-
ne do zapadne strane Zebulun e dobiti
jedan dio.
27 Uz podruje Zebulunovo, od istone
strane do zapadne strane, Gad e dobiti
jedan dio.
28 Uz podruje Gadovo, s june strane, na
jug, ima ii mea od Tamara do Meraba
Kadea, onda do na potok i do Velikoga
mora.
29 To je zemlja koju ete drijebom razdije-
liti meu Izraelova plemena kao batinski
posjed, i to e biti batinski dijelovi njihovi,
30 Ovo su izlazi grada: sa sjeverne stra-
ne, mjera koja ima etiri tisue i pet sto-
tina lakata,
31 Gradska vrata nazvana su po imenima
Izraelovih plemenanalaze se troja vrata
sa sjevera: vrata Rubenova, vrata Judina,
vrata Levijeva.
32 S istone strane, koja ima etiri tisue
i pet stotina lakata, nalaze se troja vrata:
vrata Josipova, vrata Benjaminova, vrata
Danova.
33 S june strane, koja ima etiri tisue i
pet stotina lakata, nalaze se troja vrata:
vrata imunova, vrata Isakarova i vrata
Zebulunova.
34 Zapadna strana, koja je dugaka e-
tiri tisue i pet stotina lakata, imaju troja
vrata: vrata Gadova, vrata Aerova, vrata
Naftalijeva.
35 Opseg iznosi osamnaest tisua lakata.
Ime e gradu ubudue biti: Gospodin je
ovdje.
Ezekiel
Daniel
Knjiga proroka Daniela
Danielov odgoj za kraljevsku slubu
1
U treoj godini vladanja Judina kralja
Jojakima, doao je Nebukadnezar, babi-
lonski kralj, protiv Jeruzalema i opkolio ga.
2 I Gospodin mu je dao u ruku Jojakima, Ju-
dina kralja, i jedan dio predmeta Bojega
doma, koje je odnio u zemlju inear u hram
svojega boga. I on je dopremio predmete i
pohranio ih u riznicu svojega boga.
3 Onda je zapovjedio kralj Afenazu, pred-
stojniku nad dvorjanima, neka dovede
nekoliko mladia Izraelaca i nekoliko kra-
ljevskih i kneevskih potomaka:
4 mladie bez mane, lijepa lica, nadarene
mudrou, bogate svakim znanjem, brzi u
razumijevanju, i dobro odgojene, koji bi bili
sposobni za slubu na kraljevskom dvoru
i koje bi se moglo pouiti pismu i jeziku
Kaldejaca.
5 Kralj je odredio njihovo svakidanje uzdr-
avanje od kraljevskog stola i od vina koje
je on sam pio. Zapovjedio je da se izobra-
avaju tri godine, te da bi poslije stupili u
kraljevsku slubu.
6 Meu njima su bili Judejci Daniel, Hana-
nija, Miael i Azarija.
7 Predstojnik nad dvorjanima dao im je
ipak druga imena. Danielu je dao ime Bel-
teazar, Hananiji adrak, Miaelu Meak,
Azariji Abed-Nego.
8 Daniel je bio vrsto odluio da se ne
oneisti hranom kraljevom ni vinom koje
622
je on pio. Zato je zamolio predstojnika nad
dvorjanima da se ne mora oneistiti.
9 I dao je Bog Danielu te je naao milost i
ljubav u predstojnika nad dvorjanima.
10 Ipak je rekao predstojnik nad dvorjani-
ma Danielu: Bojim se svojega gospodara
kralja, koji vam je odredio jelo i pie, jer kad
bi vidio da su lica vaa loija nego u ostalih
mladia vae dobi, mogao bih ja, krivnjom
vaom, platiti glavom kod kralja.
11 A Daniel je zamolio nadglednika, koga
je predstojnik nad dvorjanima bio posta-
vio nad Danielom, Hananijom, Miaelom
i Azarijom:
12 Pokuaj, molim te za deset dana sa
svojim slugama, da nam se daje samo po-
vre za jelo i voda za pie.
13 Onda neka se naa lica preglegaju i lica
onih mladia koji jedu sa stola kraljeva,
pa kako vidi onako pravi sa svojim slu-
gama.
14 On ih posluao u tom i pokuao s njima
za deset dana.
15 A poslije deset dana izgledali su bolji
i ugojeniji nego svi mladii koji su jeli sa
kraljevskog stola.
16 Onda je nadglednik uzimao jelo njihovo
i vino koje su trebali piti i davao im je samo
povre.
17 A Bog je dao ovoj etvorici mladia
znanje i razum u svakoj knjizi i mudrosti. I
Daniel se razumio takoer u vienja i sne
svake vrste.
18 Kada je prolo vrijeme iza kojega su,
po nalogu kraljevu, oni trebali biti njemu
predstavljeni, izveo ih predstojnik nad
dvorjanima pred Nebukadnezara.
19 Kralj je govorio s njima i nije se naao se
meu svima ni jedan kao Daniel, Hananija,
Meak i Azarija. Zato su bili priputeni kra-
ljevskoj slubi.
20 U svim sluajevima gdje se traila mu-
drost i razum, naao ih kralj, kad god bi
ih zapitao, deset puta uenijima od svih
vraara i gatalaca u svemu svojem kra-
ljevstvu.
21 Tako je Daniel ostao ondje do prve go-
dine kralja Kira.
Daniel ga tumai Nebukadnezarov san
2
U drugoj godini vladanja Nebukadne-
zarova usnio je Nebukadnezar san.
To ga je toliko uznemirilo, da nije mogao
spavati.
2 Onda je zapovjedio kralj da se dozovu
arobnjaci, zvjezdari, vraari, gataoci i
Kaldejci, da rekli kralju njegov san. Tako su
oni doli i stupili pred kralja.
3 Kralj im rekao: Usnio sam san i duh mi se
uznemirio, htjeo bih razumjeti san.
4 Kaldejci su odgovorili kralju aramejski:
Kralju, da si iv dovijeka! Pripovjedi san
svojim slugama, pa emo ti rei znaenje
sna.
5 Odgovorio je kralj Kaldejcima, rekavi:
Moja je odluka tvrda, ako mi ne reknete
to sam usnio i to je znaenje sna, bit ete
na komade isjeeni i vae e kue biti hrpe
pepela.
6 Ako li mi reknete to sam usnio i to je
znaenje sna, dobit ete od mene darove
i poklone i veliku ast. Recite mi onda, to
sam usnio i to je znaenje sna.
7 Onda oni odgovore po drugi put: Neka
kralj pripovjedi san svojim slugama, pa
emo rei to je znaenje sna.
8 Rekao je kralj, rekavi: Znam sada doi-
sta da gledate dobiti na vremenu, jer znate
da je moja odluka tvrda:
9 Ako mi ne reknete to sam usnio, onda
ostaje nad vama presuda. Vi ste se dogo-
vorili da mi dadete znaenje lano i izmi-
ljeno, u nadi da e se promijeniti prilike.
Zato sad mi protumaite san i znat u da
ete mi dati i pravo znaenje.
10 Kaldejci odgovore kralju: Nema ovje-
ka na zemlji koji bi, kralju, mogao ispuniti
tvoj zahtjev. I nikada nije jedan kralj, makar
bio velik i moan, takvo to zahtijevao od
jednoga gataoca, vraara ili Kaldejca.
11 to ti, kralju, trai, vrlo je teko, jer nema
nikoga, koji bi mogao to rei kralju, osim
bogova koji ne stanuju meu ljudima.
12 Na to se kralj tako jako razljuti i razgnje-
vi, te je izdao zapovijed da se pogube svi
mudraci babilonski.
13 Kad je bila izila zapovijed da se pou-
bijaju mudraci, traili su i Daniela i njegove
sudruge, da ih ubiju.
14 Onda se Daniel mudro i razumno pred-
stavio Arioku, zapovjedniku kraljevskih
krvnika, koji je bio iziao da poubija mu-
drace babilonske.
15 On je zapitao Arioka, kraljevskog za-
povjednika, zato je izdana od kralja ta
stroga zapovijed. Kad je Ariok bio rekao
stvar Danielu.
16 A Daniel je otiao kralju i zamolio ga da
mu ostavi vremena, jer e onda rei kralju
to je znaenje sna.
17 Potom je otiao Daniel u svoju kuu i
rekao stvar svojoj brai Hananiji, Meaku
i Azariji,
18 da bi se pomolili za milost nebeskom
Bogu zbog te tajne te da ne bi bili pogu-
bljeni Daniel i njegovi sudruzi s ostalim
babilonskim mudracima.
19 Onda je bila Danielu objavljena tajna
u nonom vienju. I Daniel je blagoslovio
nebeskog Boga.
Daniel
623
20 Daniel se molio, rekavi: Neka je bla-
goslovljeno Ime Gospodinovo od vijeka do
vijeka, jer je njegova mudrost i mo.
21 On je koji dovodi promjenu vremena i
prilika, koji skida kraljeve i postavlja kra-
ljeve, koji daje mudrost mudrima i razum
razumnima.
22 On otkriva to je duboko i skriveno. On
zna to se dogaa u tami, jer kod njega
prebiva svjetlost.
23 Zahvaljujem ti i slavim te, o Boe otaca
mojih! Ti si mi dao mudrost i snagu, i sada
si nam objavio ono za to smo te molili, jer
si nam objavio zahtjev kraljev.
24 Nato je otiao Daniel k Arioku, kome je
bio kralj zapovjedio da pogubi mudrace
babilonske. Otiao i rekao mu: Ne ubijaj
babilonske mudrace, nego me vodi kralju i
ja u mu rei znaenje sna.
25 Onda Ariok bre doveo Daniela pred
kralja i rekao mu: Kod judejskih progna-
nika naao sam ovjeka, koji e rei kralju
to je znaenje sna.
26 Kralj je rekao Danielu, koji se zvao i Bel-
teazar: Moe li mi doista rei san koji
sam usnio i to je znaenje njegovo?
27 Daniel je odgovorio kralju: Tajnu, koju
kralj hoe znati ne mogu rei kralju mudra-
ci, zvjezdari, arobnjaci i gataoci.
28 Ali ima u nebu Bog koji otkriva tajne. On
javlja tebi, kralju Nebukadnezare, to e se
dogoditi u budunosti. San i vienja to si
ih imao na svojoj postelji ovo su:
29 Tebi, o kralju, dole su misli na postelji
tvojoj o tom to e se dogoditi poslije. Onaj
koji objavljuje tajne, govori ti to e biti.
30 Meni je sad ova tajna objavljena, ne po-
mou mudrosti koja bi u mene bila mimo
sve ive, nego zato da bi se javilo kralju to
znaenje sna i da bi doznao misli svojega
srca.
31 Ti si, kralju, imao vienje: Vidio si veliki
kip, koji je bio visok, i sjaj njegov je bio
silan, stajao je pred tobom i bio je straan
njegov izgled.
32 Glava toga kipa bila je od istoga zlata,
prsa i miice od srebra, trbuh i bedra od
mjedi,
33 noge od eljeza, stopala dijelom od e-
ljeza i dijelom od gline.
34 Dok si gledao, odvalio se s gore kamen a
da ga nije dodirnula ruka, udario u eljezna
i glinena stopala kipa i razbio ih.
35 Onda se smrvilo skupa eljezo, glina,
mjed, srebro i zlato i raspri se kao pljeva
na gumnu u ljeto. Odnese ih vjetar i nije
ostalo vie ni traga od njih. A kamen koji je
bio razmrskao kip posta gora velika i ispuni
svu zemlju.
36 To je san; a znaenje njegovo sada
emo rei kralju.
37 Ti si, kralju, kralj nad kraljevima, kome je
Bog nebeski dao gospodstvo i mo, snagu
i ast.
38 I gdje god ive ljudi, poljske ivotinje i
nebeske ptice, dao ti je u ruke i postavio
te gospodarom nad svima njimati si ona
glava od zlata.
39 Nakon tebe nastat e drugo kraljevstvo,
manje od tvojega, zatim tree kraljevstvo
od mjedi to e se prostirati po cijeloj ze-
mlji.
40 etvrto e kraljevstvo biti jako kao e-
ljezo, jer eljezo moe sve satrti i razbiti.
41 to su stopala i prsti koje si vidio bili di-
jelom od gline lonarske, dijelom od elje-
za, znai da e kraljevstvo biti razdijeljeno;
ali e u njemu biti neto od tvrdoe eljeza,
jer je, kako si vidio, bilo eljezo pomijeano
s glinom lonarskom.
42 to su prsti stopala bili dijelom od e-
ljeza, dijelom od gline, znai, da e kraljev-
stvo biti dijelom tvrdo, dijelom krhko.
43 A to je eljezo, kako si vidio, bilo po-
mijeano s glinom lonarskom, znai da
e se meu sobom ojaavati, ali se ipak
nee stopiti u jedno, kao to se ni eljezo
ne moe smijeati s glinom.
44 U vrijeme onih kraljeva Bog e nebeski
podignuti kraljevstvo, koje nee propasti
dovijeka. Njegova vlast nee prijei na dru-
gi narod, i ono e razbiti i unititi sva ona
kraljevstva, a samo e stajati zauvijek.
45 Tako kao to si vidio da se od gore ka-
men odvalio, a da ga nije dodirnula ruka,
razbio eljezo, mjed, glinu, srebro i zlato,
tako je Bog veliki javio kralju to e se do-
goditi poslije. San je istinit i tumaenje je
njegovo vjerno.
46 Onda se baci kralj Nebukadnezar na
koljena licem do zemlje, pokloni se pred
Danielom i zapovjedio da mu prinesu rtvu
i miomirisni k d.
47 Onda je rekao kralj Danielu: Zaista, va
je Bog, Bog nad bogovima, gospodar nad
kraljevima i objavitelj tajna, jer si ti mogao
otkriti ovu tajnu.
48 Nato iskaza kralj Danielu veliku ast,
dao mu mnoge dragocjene darove i na-
pravio ga vladarom cijele pokrajine babi-
lonske i glavarom nad svim babilonskim
mudracima.
49 Ali na molbu Danielovu predao kralj
upravu pokrajine babilonske adraku,
Meeku i Abed-Negu, a Daniel je ostao na
kraljevu dvoru.

U ognjenoj pei
3
Kralj Nebukadnezar je dao napraviti
zlatni kip, ija je visina bila ezdeset
Daniel
624
lakata, a irina est lakata, i namjesti ga u
ravnici Duri u pokrajini babilonskoj.
2 Nato je poslao kralj Nebukadnezar gla-
snike da pozovu satrape, namjesnike,
zapovjednike, sudce, rizniare, pravnike,
vjenike i sve druge dostojanstvenike po-
krajinske da dou na posvetu kipa koji je
bio podignuo kralj Nebukadnezar.
3 Onda su se skupili satrapi, namjesnici,
zapovjednici, sudci, rizniari, pravnici,
vjenici i svi drugi dostojanstvenici pokra-
jinski na posvetu kipa koji je bio podignuo
kralj Nebukadnezar. Oni su stali pred ki-
pom koji je bio podignuo Nebukadnezar.
4 Glasnik povika iza glasa: Narodi, pleme-
na i jezici, vama se zapovjeda:
5 im ujete zvuk truba, frula, citara, harfa,
psaltira, gajda i svih drugih vrsta glazbala,
padajte na koljena i poklonite se zlatnom
kipu koji je podignuo kralj Nebukadnezar.
6 Tko se ne baci na koljena i ne pokloni,
bit e smjesta baen u pe ognjenu ua-
renu.
7 I im su uli svi narodi zvuk truba, frula,
citara, harfa, psaltira i svih drugih vrsta
glazbala, bacili su se na koljena svi narodi,
plemena i jezici i poklonili se zlatnom kipu
koji je bio podignuo kralj Nebukadnezar.
8 U jo isti as pristupili ljudi kaldejski i
optuili Judejce.
9 Rekli su kralju Nebukadnezaru: Kralju,
da si iv dovijeka!
10 Ti si, kralju, zapovjedio da se svaki koji
uje zvuk truba, frula, citara, harfa, psalti-
ra, gajda i svih drugih vrsta glazbala, mora
na koljena baciti i pokloniti se zlatnomu
kipu.
11 Tko ne padne na koljena i ne pokloni se
zlatnom kipu, mora se baciti u pe ognjenu
uarenu.
12 Neki Judejci, kojima si predao upravu
pokrajine babilonske: adrak, Meak i
Abed-Nego, o kralju, oni ne mare za tvoju
zapovijed. Oni ne potuju tvojih bogova
i ne klanjaju se zlatnom kipu koji si podi-
gnuo.
13 Onda Nebukadnezar u gnjevu i bijesu
zapovjedio da dovedu adraka, Meaka i
Abed-Nega. Tako su ih doveli pred kralja.
14 Nebukadnezar im progovori, rekavi:
Je li istina, adrak, Meak i Abed-Nego,
da vi ne potujete mojih bogova i da se
ne klanjate zlatnom kipu to sam ga dao
podignuti?
15 I sada, ako ste pripravni, bacite se na
koljena im ujete zvuk truba, frula, citara,
harfa, psaltira, gajda i svih drugih vrsta
glazbala, i poklonite se kipu to sam ga
dao podignuti! Ako li se ne poklonite, bit
ete smjesta baeni u pe ognjenu ua-
renu, a koji bi bio bog to bi vas mogao
izbaviti iz moje ruke?
16 Odgovore adrak, Meak i Abed-Nego
kralju, rekavi: Nebukadnezare, ne treba
nam da ti odgovaramo na to!
17 Jer evo, na Bog, koga tujemo, ima
mo da nas izbavi iz pei ognjene uarene.
On e nas, kralju, osloboditi iz tvoje ruke!
18 Ako li to ne uradi, znaj, kralju, da mi
ni onda neemo tovati tvojih bogova i
neemo se pokloniti zlatnom kipu koji si
podignuo!
19 Onda je Nebukadnezar pao u takav
bijes na adraka, Meaka i Abed-Nega da
mu se lice izobliilo. On je zapovjedio da
se uari pe sedam puta jae nego to je
inae bilo.
20 Onda je zapovjedio najjaim ljudima u
svojoj vojsci da sveu adraka, Meaka
i Abed-Nega i da ih bace u pe ognjenu
uarenu.
21 I tako su bili svezani ovi ljudi u svojim
donjim haljinama, kapama, ogrtaima,
obui i drugoj odjei i baeni u pe ognjenu
uarenu.
22 Kako su bili na strogu zapovijed kra-
ljevu odvie uarili pe, plamen je ognjeni
usmrtio ljude koji su u njega bacili adraka,
Meaka i Abed-Nega.
23 Ona tri ovjeka, adrak, Meak i Abed-
Nego, pali su svezani u pe ognjenu i ua-
renu.
24 Onda se zadivio kralj Nebukadnezar,
ustao je bre i zapitao savjetnike svoje:
Zar nismo bacili tri ovjeka svezana u
oganj? Oni odgovore kralju rekavi: Jest,
kralju!
25 On je odgovorio: A ja vidim etiri ovje-
ka nesvezana gdje hode posred ognja i nije
im nita, a etvrti izgleda kao Boji Sin.
26 Onda je Nebukadnezar pristupio vrati-
ma ognjene pei uarene i povikao: a-
drak, Meak i Abed-Nego, sluge Boga
Svevinjega, izaite i stupite ovdje! Od-
mah su izali iz ognja adrak, Meak i
Abed-Nego.
27 Onda su doli satrapi, namjesnici, za-
povjednici i savjetnici kraljevi i vidjeli su
da oganj nije bio mogao nita nakoditi
onim ljudima. Njihova kosa na glavi nije se
opalila, ni haljine njihove nisu se otetile i
zadah ognja nije se osjetio na njima.
28 Onda povika Nebukadnezar: Neka je
blagoslovljen Bog adrakov, Meakov i
Abed-Negov! On je poslao svojega anela
i oslobodio svoje sluge koje su se pouz-
dale u njega, zapovijed kraljevu prestupili
su i svoja tjelesa predali da ne bi tovali
drugoga boga, niti mu se poklonili, osim
svojem Bogu!
Daniel
625
29 Zato, evo, izdajem ovu zapovijed: Ako
tko god, bilo kojega naroda, bilo kojega
plemena i jezika, izgovori kakvu psovku na
Boga adrakova, Meakova i Abed-Nego-
va, taj neka se na komade isijee i njegova
kua neka se pretvori u hrpu pepela, jer
nema drugoga boga koji bi mogao tako
izbaviti!
30 Onda je uzdigao kralj adraka, Meaka
i Abed-Nega opet na visoka mjesta njihova
u pokrajini babilonskoj.
Nebukadnezarovo ponienje i ozdravljenje
4
Ja, kralj Nebukadnezar, svim narodi-
ma, plemenima i jezicima to prebivaju
po cijeloj zemlji: Srea neka vam je sve
vea i vea!
2 Znamenja i udesa koja je Bog Svevinji
napravio na meni, elim staviti do znanja.
3 Kako su veliki znaci njegovi i kako su sil-
na njegova udesa! Kraljevstvo je njegovo
kraljevstvo vjeno i vlast njegova traje kroz
sve narataje.
4 Ja, Nebukadnezar, ivio sam bezbrino
u svojoj kui, radovao se ivotu na svojem
dvoru.
5 Onda sam usnio san koji me je prestraio.
Utvare to su mi dolazile na postelji mojoj,
vienja to su mi izlazila pred oi uznemi-
rila me.
6 Zato sam izdao zapovijed da se dovedu
pred mene svi mudraci babilonski da mi
reknu to znai san.
7 Onda su doli arobnjaci, zvjezdari,
Kaldejci i vraari. Ja sam im pripovjedio
svoj san, ali mi ni jedan nije mogao rei to
znai san.
8 Najposlije doao je pred mene Daniel,
koji se zove Belteazar, po imenu boga
mojega, i u kome prebiva duh svetih bogo-
va, i ja sam mu pripovjedio san:
9 Beltazare, glavare vraara, znam, da
duh svetih bogova prebiva u tebi. Nijedna
tajna nije tebi preteka, pa mi reci to zna-
e vienja mojega sna koja sam vidio!
10 Ovo je vienje to mi je stalo pred oi na
postelji mojoj: Vidio sam iznenada usred
zemlje drvo silne visine.
11 Drvo je raslo i postajalo sve vee, tako
da mu je vrh dosegnuo do neba i vidjelo se
do krajeva sve zemlje.
12 Lie je njegovo bilo lijepo, plodovi nje-
govi vrlo obilni i na njemu je bilo hrane za
sve. Pod njim u sjeni odmarale se poljske
ivotinje, nebeske ptice gnijezdile se na
granama njegovim i od njega se hranila
svakojaka iva bia.
13 Onda sam iznenada vidio, u vienjima
to su mi stala pred oi na postelji mojoj,
gdje sie s neba jedan svet straar.
14 On povika iza glasa: Posijecite drvo
i okreite mu grane, potrgajte mu lie i
razbacajte mu plodove naokolo! Neka po-
bjegnu zvijeri ispod njega i ptice s grana
njegovih!
15 Ali panj njegov s korijenjem ostavite u
zemlji svezan okovima eljeznim i mjede-
nim vani u travi poljskoj! Neka ga kvasi rosa
nebeska i neka pase travu sa ivotinjama
poljskim!
16 ovjeje srce neka mu se promijeni i
srce ivotinjsko neka mu se za to dade!
Sedam vremena neka tako proe preko
njega!
17 Na zakljuku nebeskih straara osniva
se ova zapovijed. Po elji svetaca izlazi
ova uredba, da upoznaju ivi da Svevinji
ima vlast nad ljudskim kraljevstvom. On
ga daje kome ga hoe dati, i najniega po-
stavlja za njegova vladara.
18 Taj san usnio sam ja, kralj Nebukadnezar,
a ti, Belteazare, reci znaenje njegovo, jer
ni jedan od mudraca u mojem kraljevstvu
nije mi mogao rei znaenje. A ti to moe,
jer u tebi prebiva Duh Boga Svetoga.
19 Onda Daniel, nazvan i Belteazar, ostao
je utei jedan puni as. Misli su ga nje-
gove uznemirivale, ali ga kralj ohrabrio:
Belteazare, ne uznemiruj se tim snom i
njegovim znaenjem! Odgovorio je Bel-
teazar rekavi: Moj gospodaru, san neka
bude tvojim mrziteljima i znaenje njegovo
tvojim neprijateljima.
20 Drvo koje si vidio da je raslo i sve vee
postajalo, dok mu vrh nije dosegnuo do
neba to se vidjelo do krajeva sve zemlje,
21 ije je lie bilo lijepo i iji su plodovi bili
vrlo obilni, na kojemu je bilo hrane za sve,
pod kojim su poivale poljske ivotinje i
na ijim su se granama gnijezdile nebeske
ptice.
22 To si ti, kralju, koji si postao velik i mo-
an, ija je veliina narasla do neba i ija
mo dosee do krajeva zemaljskih.
23 A to je kralj vidio kako je jedan svet
straar siao s neba i zapovjedio: Posi-
jecite drvo, raskomadajte ga, ali mu panj
ostavite u zemlji svezan okovima eljeznim
i mjedenim, vani u travi poljskoj! Neka ga
kvasi rosa nebeska i neka pase travu sa i-
votinjama poljskim! Sedam vremena neka
tako proe preko njega
24 ovo je znaenje, o kralju, i odluka Sve-
vinjega to je izila za mojega gospodara,
kralja:
25 Bit e izbaen iz ljudskog drutva. Sa
ivotinjama e poljskim prebivati. Travu
e ti davati za hranu kao govedima, i rosa
e te nebeska kvasiti. Sedam e vremena
proi preko tebe, dokle spozna da Sve-
Daniel
626
vinji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i
daje ga kome hoe.
26 Zapovijed da se ostavi panj stabla, zna-
i: kraljevstvo e tvoje opet zapasti tebi
im spozna da nebesa imaju vlast.
27 Zato, o kralju, neka ti bude ugodan moj
savjet: iskupi svoje grijehe milostinjom i
opaine svoje milosrem prema nevoljni-
ma! Moda se onda produi blagostanje
tvoje.
28 Sve se ovo ispuni na kralju Nebukad-
nezaru.
29 Poslije dvanaest mjeseci hodao je on na
kraljevskom dvoru u Babilonu.
30 Kralj je rekao: Nije li to Babilon veliki
to sam ga ja sazidao za prijestolnicu
kraljevsku velikom moi svojom i na slavu
velianstva svojega?
31 Jo nije bio preao taj govor preko usa-
na kraljevih, a doao je glas s neba: Tebi,
kralju Nebukadnezare, ovim se javlja: Kra-
ljevstvo e se tebi oduzeti.
32 Iz ljudskog drutva bit e izbaen i sa
ivotinjama e poljskim prebivati. Travu
e ti davati za hranu kao govedima; i sedam
e vremena proi preko tebe dok spozna
da Svevinji ima vlast nad kraljevstvom
ljudskim i moe ga dati kome hoe.
33 Jo u isti as ispunila se ta prijetnja na
Nebukadnezaru. On je bio izbaen iz ljud-
skog drutva, jeo je travu kao goveda, rosa
je nebeska kvasila njegovo tijelo, te su mu
narasle dlake kao pera orlova i nokti kao
pande ptije.
34 Poslije nekog vremena ja, Nebukadne-
zar, podignuo sam svoje oi k nebu i moj
razum opet mi se vratio, i ja sam zahvalio
Svevinjemu i hvalio sam i slavio njega
koji ivi u vijeke, ija je vlast vjena i ije je
kraljevstvo kroz sve narataje.
35 Svi, koji stanuju na zemlji, jesu kao nita
prema njemu. On to hoe radi s vojskom
nebeskom i sa iteljima zemaljskim. Nema
nikoga da bi mu smio ruku zaustaviti i za-
pitati ga: to radi?
36 U isto vrijeme dobio sam natrag svoj ra-
zum i doao sam opet na slavu kraljevstva
svojega, na svjetlost i sjaj. Moji dvorjani
i velikai su me opet potraili, opet sam
bio postavljen u kraljevsko dostojanstvo i
dana mi je jo vea vlast.
37 Zato ja, Nebukadnezar, hvalim, blago-
slivljam i slavim nebeskog Kralja, jer su
sva njegova djela istinita, upravljanje je
njegovo pravedno. On moe poniziti one
koji hode u oholosti.

Pisanje na zidu
5
Kralj Belazar priredio veliku gozbu za
tisuu svojih velikaa. Pred tisuom
njih pio je vino.
2 Kad je Belazar bio pijan, zapovjedio da
se donesu zlatne posude i srebrne koje je
odnio njegov otac Nebukadnezar iz doma
u Jeruzalemu. Kralj je htjeo da iz njih pije s
velikaima svojim, sa enama i prilenica-
ma svojim.
3 Kad su bili donijeli zlatne posude koje su
odnijeli iz doma, Boje kue u Jeruzalemu,
pio je iz njih kralj s velikaima svojim, sa
enama i prilenicama svojim.
4 Pili su vino i slavili svoje bogove zlatne
i srebrne, mjedene, eljezne, drvene i ka-
mene.
5 U taj su se as pojavili prsti ovjeje ruke i
pisali su prema svjetiljci po vapnenom zidu
kraljevskog dvora, a kralj je opazio ruku
koja je pisala.
6 Onda je poblijedjelo lice kraljevo i misli
su ga njegove uznemirile. Njegovi su u
bedrima zglobovi popustili i koljena mu se
tresla.
7 Kralj je povikao iza glasa neka se dovedu
zvjezdari, Kaldejci i vraari. Onda je rekao
babilonskim mudracima: Tko mogne pro-
itati ovo pismo i rei mi to znai, taj e
se odjenuti u grimiz, nosit e zlatan lanac
o vratu i vladat e u kraljevstvu mojem kao
trei vladar.
8 Onda su pristupili svi mudraci kraljevi, ali
nisu mogli ni pisma proitati ni rei kralju
to znai.
9 Kralj Belazar se vrlo prestraio, lice mu
se sasvim promijenilo i velikai su se nje-
govi prepali.
10 Kad je kraljica majka ula to se dogo-
dilo kralju i velikaima, dola je u kuu gdje
je bila gozba. Kraljica progovorila i rekla
je: Kralju, da si iv dovijeka! Neka te ne
uznemiruju misli tvoje i neka se ne mijenja
tvoje lice!
11 Ima u tvojem kraljevstvu ovjek u ko-
jem prebiva Duh Svetoga Boga. Ve pod
vladom tvojega oca bili su nali u njemu
razboritost i ba boansku mudrost. Kralj
Nebukadnezartvoj otac kraljpostavio ga
je glavarom arobnjacima, zvjezdarima,
Kaldejcima i vraarima.
12 Jer visok duh, mudrost i razum za tu-
maenje snova, za otkrivanje tajna i za
razjanjavanje zagonetaka nali su u Dani-
ela, kome je kralj dao ime Belteazar. Neka
dozovu Daniela i on e rei to znai.
13 Kad su bili doveli Daniela pred kralja,
rekao je kralj Danielu: Jesi li ti Daniel, je-
dan od judejskih zarobljenika koje je moj
kraljevski otac doveo ovdje iz Judeje?
14 uo sam za tebe, da u tebi prebiva Boji
Duh; da su nali u tebe razboritost, razum i
mudrost u visokoj mjeri.
Daniel
627
15 Sada su bili pred menom mudraci i
arobnjaci, da proitaju ovo pismo i da mi
reknu to znai, ali oni mi ne mogu rei to
znae te rijei.
16 Onda sam uo za tebe da moe protu-
maiti i zagonetke rijeiti. Ako moe pro-
itati ono ondje pismo i rei mi to znai,
odjenut e se u grimiz, zlatan lanac nosit
e o vratu i vladat e u kraljevstvu mojem
kao trei vladar.
17 Nato je odgovorio Daniel kralju, rekavi:
Zadri poklone svoje za sebe, a darove
svoje pokloni drugome! A pismo u ja pro-
itati i rei u ti, kralju, to znai.
18 Kralju, Bog Svevinji dao je tvojem ocu
Nebukadnezaru kraljevstvo, veliinu, sla-
vu i velianstvo.
19 Od velike moi koju mu je dao drhtali su
i tresli su se pred njim svi narodi, plemena
i jezici. Mogao je usmrtiti koga je htjeo,
mogao je ostaviti u ivotu koga je htjeo i
mogao je poniziti koga je htjeo.
20 Ali kada mu se podiglo srce i duh mu
se osilio do drskosti, onda je bio sruen
s kraljevskog prijestolja i bilo mu je uzeto
dostojanstvo njegovo.
21 Bio je izbaen iz ljudskog drutva i srce
mu je postalo kao u ivotinje. Prebivao je
s divljim magarcima. Davali su mu travu
za hranu kao govedima. Rosa nebeska
kvasila mu je tijelo dokle je spoznao da
Bog Svevinji ima vlast nad kraljevstvom
ljudskim i moe ga podijeliti, kome hoe.
22 I ti, njegov sin Belazar, nisi ponizio svo-
je srce, premda si znao sve ovo.
23 Ti si se podignuo protiv nebeskog Gos-
podina. Posude doma njegova morali su
donijeti pred tebe, i pio si iz njih vino sa
svojim velikaima, sa svojim enama i pri-
lenicama. Slavio si svoje bogove srebrne
i zlatne, mjedene, eljezne, drvene i kame-
ne, koji ne mogu ni vidjeti ni uti, niti imaju
razum. A nisi iskazao ast Bogu u ijoj su
ruci ivotni dah tvoj i svi tvoji putovi.
24 Zato je on dao da se pojavi ova ruka to
pie i da se napie ovo pismo.
25 to ondje stoji napisano, glasi: Mene,
Mene, Tekel, Parsin.
26 Ovo znae te rijei: Mene: Izbrojio je Bog
tvoje kraljevstvo i napravio mu je kraj.
27 Tekel: Izmjeren si bio na mjerila i naen
si prelagan.
28 Parsin: Razdijeljeno je kraljevstvo tvoje
i dano Medijcima i Perzijancima.
29 Onda je bio Daniel, na zapovijed Bela-
zarovu, odjeven u grimiz, i stavili mu zlatan
lanac oko vrata. Povikali su pred njim da e
vladati u kraljevstvu kao trei vladar.
30 Iste je noi bio umoren Belazar, kralj
Kaldejaca.
31 I Medijac Darije dobio je kraljevstvo u
dobi od ezdeset i dvije godine.
Danielovo izbavljenje iz lavovske jame
6
Svidjelo se Dariju da postavi nad kra-
ljevstvom stotinu i dvadeset satrapa,
da vladaju nad svim kraljevstvom.
2 A nad njima tri vrhovna glavara, kojima je
pripadao i Daniel. Ovima su satrapi morali
polagati raune da ne bi kralj trpio tete u
porezu.
3 Daniel se odlikovao iznad drugih vrhov-
nih inovnika i satrapa, jer je u njemu djelo-
vao vii duh. Kralj je pomiljao na to da ga
postavi nad svim kraljevstvom svojim.
4 Onda su vrhovni inovnici i satrapi gle-
dali da nau kakav god povod tubi protiv
Daniela glede kraljevstva, ali nisu mogli ot-
kriti nikakva povoda ni pogreke, jer je bio
vjeran i nije mu se mogla dokazati nikakva
krivnja ili mana.
5 Onda su rekli oni ljudi: Neemo nai na
tomu Danielu nikakva povoda tubi, osim
ako ga ne naemo na njemu zbog zakona
Boga njegova.
6 Zato su doli pred kralja oni vrhovni i-
novnici i satrapi i rekli mu: Kralju Darije, da
si iv dovijeka!
7 Svi vrhovni inovnici u kraljevstvu, pred-
stojnici i satrapi, savjetnici i zapovjednici
sloni su u tom da se izda kraljevska zapo-
vijed i postavi otra zabrana, po kojoj svaki
koji za trideset dana upravi koju molbu na
bilo kojega boga ili ovjeka osim na tebe,
kralju, neka se baci u lavlju jamu.
8 Stoga, kralju, potvrdi taj zakljuak i potpi-
i pismo da se ne moe promijeniti po ne-
porecivu zakonu medijsko-perzijskom!
9 Nato je potpisao kralj Darije pismo sa
zabranom.
10 Kad je Daniel uo da je pismo potpi-
sano, otiao u svoju kuu, gdje je u svojoj
gornjoj sobi imao otvore prozora naprema
Jeruzalemu. Tri puta na dan padao je na
svoja koljena, obavljao je svoju molitvu
i slavio svojega Boga, kako je bio inio i
prije.
11 Jednoga dana pohitjeli su oni ljudi on-
dje i nali su Daniela kako se molio i vapio
svojem Bogu.
12 I otili su kralju i zapitali za kraljevsku
zabranu: Nisi li potpisao zabranu, po kojoj
svaki koji za trideset dana upravi koju god
molbu na bilo kojega boga ili ovjeka osim
na tebe, kralju, neka se baci u lavlju jamu.
Odgovorio je kralj rekavi: Tako je po ne-
porecivu zakonu medijsko-perzijskom.
13 Onda oni odgovore kralju: Daniel, jedan
od judejskih zarobljenika, ne mari za tebe,
kralju, ni za zabranu koju si potpisao, nego
Daniel
628
obavlja tri puta na dan svoju molitvu.
14 Kad je kralj uo te rijei, oalosti se vrlo
i pomisli na to kako bi izbavio Daniela i tru-
dio se do zalaska sunca da ga oslobodi.
15 Ali su oni ljudi navalili na kralja i re-
kli kralju: Pomisli, kralju, da ima zakon
medijsko-perzijski po kojem se svaka
zabrana i zapovijed koju je izdao kralj ne
mijenja!
16 Onda je kralj izdao zapovijed da dovedu
Daniela i bace ga u jamu lavlju. Kralj je re-
kao Danielu: tvoj Bog, kome tako posto-
jano slui, neka te izbavi!
17 Onda su donijeli kamen i stavili ga jami
na otvor. Kralj ga zapeati svojim prstenom
i prstenima svojih velikaa, da se odluka
protiv Daniela ne mogne promijeniti.
18 Potom se povukao kralj u svoj dvor i
proveo no u postu i nije dopustio da mu
se unesu jela, ali ipak ga ostavio san.
19 Rano ujutro, im se razdanilo, ustao je
kralj i otiao bre k jami lavljoj.
20 Kad se pribliio k jami, viknuo Daniela
alosnim glasom. Kralj je rekao Danielu:
Daniele, slugo Boga ivoga, je li te tvoj
Bog, kome tako postojano slui, mogao
izbaviti od lavova?
21 Daniel je odgovorio kralju: Kralju, da si
iv dovijeka!
22 Moj Bog poslao je anela svojega i on je
zatvorio eljust lavovima. Oni mi nisu nita
naudili, jer sam bio naen pred njim nedu-
an. I protiv tebe, kralju, nisam napravio
nikakve nepravde.
23 Onda se kralj vrlo obradovao i zapovje-
dio da izvade Daniela iz jame. Kad su bili
izvadili Daniela iz jame, nisu nali ni najma-
nje ozljede na njemu, jer se bio pouzdao u
svojega Boga.
24 A one ljude, koji su bili optuili Daniela,
doveli na zapovijed kraljevu i bacili su ih u
jamu lavlju s djecom njihovom i sa enama
njihovim. Prije nego su bili doli na dno
jame navalili su lavovi na njih i zdrobili im
sve kosti.
25 Potom izdao kralj Darije svim narodi-
ma, plemenima i jezicima to stanuju po
cijeloj zemlji ovo pismo: Mir neka vam se
umnoi!
26 Ovim izlazi od mene zapovijed da se u
svim podrujima mojega kraljevstva svat-
ko mora bojati i straiti Boga Danielova, jer
je on Bog ivi, koji ostaje zauvijek. Kraljev-
stvo se njegovo nee unititi nikada i vlast
njegova nema kraja.
27 On izbavlja i spasava, pravi znamenja i
udesa na nebu i na zemlji. On je izbavio
Daniela od sile lavova.
28 Danielu je bilo dobro za kraljevanja Da-
rijeva kao i za perzijskog kralja Kira.
Danielovo vienje od etiri ivotinje
7
U prvoj godini Belazara, babilonskog
kralja, imao je Daniel san i vienja to
su bila pred duhom njegovim na njego-
voj postelji. On je napisao san izvijestivi
ukratko glavni sadraj.
2 Daniel je pripovijedao ovo: Gledao sam
nou u vienju sna svojega kako etiri vje-
tra nebeska uzburkalo se veliko more.
3 etiri velike ivotinje su izale iz mora,
svaka drukija.
4 Prva je izgledala kao lav i imala je krila or-
lova. Dok sam gledao, krila joj se istrgnula
i ona se podigla sa zemlje, stala je na noge
kao ovjek i dalo joj se ovjeje srce.
5 I gle, pojavila druga ivotinja to je izgle-
dala kao medvjed. Bila je napola uzdignu-
ta, imala je tri rebra u eljusti meu zubima.
Viknulo joj se: Ustani i jedi mnogo mesa!
6 Dok sam jo gledao, pojavila se iznena-
da druga ivotinja to je izgledala kao ris.
Imala je etiri krila na leima. Imala je i etiri
glave, i dade joj se vlast.
7 Iza toga vidio sam, u nonim vienjima
svojim, iznenada etvrtu ivotinju, stranu,
uasnu i vrlo jaku. Imala je silne eljezne
zube, kojima je jela i satirala i to bi preo-
stalo, pogazila je nogama. Razlikovala se
od svih prijanjih ivotinja i imala je deset
rogova.
8 Dok sam promatrao rogove, izraste izne-
nada drugi mali rog meu onima i tri se
prva roga iupala od njega. Na ovomu
rogu bile su oi to su izgledale kao oi o-
vjeje i usta to su govorila drske govore.
9 Dok sam jo gledao, bili su postavljena
prijestolja i Pradavni zauzeo mjesto. Nje-
gova odjea bila je bijelo kao snijeg, i kosa
mu na glavi kao ista vuna. Prijestolje mu
bilo plamen ognjeni, kotai mu kao oganj
razgoren.
10 Rijeka je ognjena izlazila od njega i tekla
dalje. Tisuu tisua sluili mu i deset tisu-
a po deset tisua stajalo pred njim. I sud
sjede i knjige se otvore.
11 Dok sam jo uvijek gledao zbog glasnih,
drskih govora koja je govorio onaj rog,
onda sam vidio kako bi ubijena ta ivotinja,
tijelo se njezino raskomadalo i predalo ra-
arenom ognju.
12 I ostalim ivotinjama bila je uzeta mo
njihova, jer je samo na odreeno vrijeme
bila utvrena duina ivota njihova.
13 Dok sam jo imao nona vienja, do-
ao je iznenada jedan, koji je izgledao kao
ovjeji Sin na oblacima nebeskim. Kad
je bio doao do Pradavnoga, doveli su ga
pred njega.
14 I dade se njemu vlast, ast i kraljevstvo.
Njemu moraju sluiti svi narodi, plemena i
Daniel
629
jezici. Vlast njegova trajat e vjeno i nee
nikada proi. Nikada nee prestati njegovo
kraljevstvo.
15 Ja, Daniel, zadrhtao sam zbog toga na
cijelom tijelu. Vienja to su stajala pred
mojim duhom uznemirila su me.
16 Pristupio sam k jednom od onih koji su
stajali ondje i zamolio sam ga da mi rekne
to to sve znai. On mi odgovorio i rekao
je to to znai:
17 etiri velike ivotinje znae etiri kralja
koji e nastati na zemlji.
18 Ali e potom sveci Svevinjega dobiti
kraljevstvo posjedovat e kraljevstvo do-
vijeka i zauvijek.
19 Htjeo sam doznati i o etvrtoj ivotinji
koja se razlikovala od svih drugih i bila je
vrlo strana, koja je imala zube eljezne i
nokte mjedene, koja je jela i satirala i to je
preostalo, nogama pogazila;
20 i o deset rogova na njezinoj glavi, i o
drugom rogu, koji je izrastao i tri su pred
njim roga otpala, o rogu, naime, onom koji
je imao oi i usta to su govorila drske go-
vore i koji je izgledao vei od ostalih.
21 I bio sam vidio kako je taj rog vojevao sa
svecima i nadvlaivao ih,
22 dok nije doao Pradavni i dok nije bilo
dano pravo svecima Svevinjega, i dok nije
prispjelo vrijeme da sveci preuzmu vlast.
23 On je odgovorio: etvrta ivotinja zna-
i etvrto kraljevstvo koje e nastati na
zemlji, a razlikovat e se od svih drugih
kraljevstava. Svu e zemlju progutati, po-
gaziti i satrti.
24 Deset rogova znai deset kraljeva koji
e nastati u tom kraljevstvu. Poslije njih
doi e drugi koji e se razlikovati od pri-
janjih i sruit e tri kralja.
25 On e govoriti drske govore protiv Sve-
vinjega i gledat e da potamani svece
Svevinjega i pomiljat e na to da promi-
jeni vremena svekovanja i zakon. I oni e
biti predani vlasti njegovoj za jedno vrijeme
i za dva vremena i za polovicu vremena.
26 Onda e zasjedati sud i uzet e mu se
vlast, te e se unititi i sasvim razoriti.
27 Onda e se kraljevstvo, vlast i mo nad
kraljevstvima pod svim nebom dati naro-
du svetaca Svevinjega. Kraljevstvo e
njegovo trajati vjeno i sve e vlasti njemu
sluiti i podlone mu biti.
28 Ovdje je kraj izvjetaju. Mene, Daniela,
vrlo su uznemirile moje misli. Lice se moje
promijenilo, ali sam dogaaj sauvao u
svojoj pameti.
Danielovo vienje ovna i jarca
8
U treoj godini vladanja kralja Bela-
zara imao sam ja, Daniel, poslije vie-
nja to mi se najprije pokazalo, jo drugo.
2 Vidio sam ovo vienje: Gledao sam kako
sam bio u prijestolnom gradu Susi, koji lei
u pokrajini Elamu. I to sam vidio u vienju
da sam bio na rijeci Ulaju.
3 Kad sam pogledao oko sebe, vidio sam
iznenada ovna gdje stoji pokraj rijeke,
i imao je dva roga. Rogovi su bili veliki.
Jedan je bio vei od drugoga. Vei je bio
narastao poslije.
4 Vidio sam ovna gdje bode na zapad, na
sjever i na jug. Nijedna ivotinja nije mu
mogla odoljeti i od sile se njegove izbaviti.
inio je to je htjeo i osilio se.
5 Dok sam jo gledao, dolazio je iznenada
jarac od zapada povrh sve zemlje, a da se
nije doticao zemlje. Jarac je imao snaan
rog iznad oiju.
6 Kad je bio doao do ovna s dva roga to
sam ga vidio gdje stoji pokraj rijeke, navali
na njega silnim gnjevom.
7 Vidio sam onda gdje posve blizu i izaziva
ovna. Bijesno je udario na ovna i slomio mu
oba roga, jer ovan nije imao snage da mu
odoli, bacio ga na zemlju i pogazio noga-
ma. Nikoga nije bilo da bi oslobodio ovna
sile njegove.
8 Jarac je potom postao vrlo velik, ali kad
je bio postao velik, slomio se veliki rog, a
na njegovo mjesto narasla su etiri druga
roga prema etiri vjetra nebeska.
9 Iz jednoga od njih narastao je malen rog i
onda postao vrlo velik prema jugu i istoku,
i prema najkrasnijoj od zemalja.
10 Podignuo se do vojske nebeske i poba-
cao na zemlju neke od vojske nebeske i od
zvijezda i pogazio ih.
11 Sve do vladara vojske nebeske on se
podignuo. Uzeo mu je svakidanju rtvu i
obeastio mjesto svetita njegova.
12 Zbog bezakonja bila je predana sveta
vojska zajedno sa rtvom svakidanjom.
Sruio je istinu na zemlju. to je inio, na-
predovalo mu je.
13 Onda sam uo jednoga sveca gdje
govori. Drugi je svetac zapitao toga koji je
govorio: Dokle e trajati to vienje za sva-
kidanju rtvu i za bezakonje pustoeno i
za ostavljanje svetita i svete vojske?
14 Onda mi je on rekao: Do dvije tisue i
tri stotine dana; onda e svetite biti oi-
eno.
15 Kad sam ja, Daniel, traio da razumijem
vienje to sam ga bio vidio, onda iznena-
da stao je pred mene netko, tko je izgledao
kao ovjek.
16 Nato sam uo glas ovjeji gdje vie
preko Ulaja: Gabriele, razjasni tomu ondje
vienje!
17 I doao je on na mjesto gdje sam stajao.
Daniel
630
Kad se pribliio, prestraio sam se ja i pao
sam na koljena licem do zemlje. A on mi
je rekao: Pazi, sine ovjeji, to se vienje
odnosi na posljednje vrijeme.
18 Kad je on razgovarao sa mnom, postao
sam sav zapanjen i pao sam na zemlju na
koljena licem do zemlje. A on me se dota-
knu, ispravi me opet na mjestu gdje sam
bio stajao.
19 Onda je rekao: Evo, rei u ti to e se
dogoditi u posljednje vrijeme gnjeva, jer se
vienje odnosi na posljednje vrijeme.
20 Ovan kojega vidio s dva roga, to su kra-
ljevi medijski i perzijski!
21 Jarac je kralj grki, veliki rog koji mu je
bio iznad oiju, to je prvi kralj.
22 to su onda, kada se slomio, mjesto
njega narasla etiri druga, znai: etiri
kraljevstva izii e iz njegova naroda, ali ne
tako jaka kao on.
23 Pri svretku vlasti njihove, kad beza-
konici navre mjeru, ustat e kralj drska
pogleda i lukav.
24 Silna e mu biti mo, ali ne od vlastite
snage. Nanijet e izvanrednu pusto i djela
e mu napredovati. Mone e unititi pa i
narod svetaca upropaivat e.
25 Lukavstvom njegovim napredovat e
mu prijevarni pothvat njegov. Bit e ohol
i mnoge e iznenada upropastiti, ali im
se digne na Vladara nad glavarima, bit e
satrven bez ruke ljudske.
26 Vienje o veerima i jutrima, o emu
je bio govor, odgovara istini, ali zapeati
vienje, jer se odnosi na dane daleke!
27 Ja, Daniel, bio sam posve iznemogao
i bolovao sam sve dane. Kad sam opet
mogao ustati, vrio sam kraljevsku slubu.
A puno sam se udio vienju, ali nije bilo
nikoga tko bi mogao to objasniti.
Sedamdeset godinjih sedmica
9
U prvoj godini Darija, sina Ahasverova,
iz plemena Medijaca, koji je bio postao
kralj nad kraljevstvom Kaldejaca,
2 u prvoj godini njegova vladanja naao
sam ja, Daniel, u knjigama na broj godina
za koje e po proroanstvu Gospodinovu
proroku Jeremiji leati Jeruzalem u ruevi-
nama, naime, sedamdeset godina.
3 Upravio sam svoje lice k Bogu, Gospo-
dinu, i poeo sam se moliti i vapiti u postu,
kostrijeti i pepelu.
4 Molio sam se Gospodinu, svojem Bogu, i
priznavao: Gospodine, Boe veliki i stra-
ni! Ti dri zavjet milosti onima koji te ljube
i dre tvoje zapovijedi.
5 Mi smo grijeili i krivo inili, bili smo bez-
boni, pobunili smo se i odstupili od tvojih
zapovijedi i propisa.
6 Nismo sluali tvojih sluga, proroka, koji
su govorili u tvoje Ime naim kraljevima,
naim glavarima i naim ocima i svemu
narodu u zemlji.
7 Ti si, Gospodine, pravedan, a sramno ru-
menilo moralo bi udariti u lice na dananji
dan nas, sve ljude Judine, itelje jeruza-
lemske i sav narod izraelski, blizu i daleko
po svim zemljama, kamo si ih rastjerao
zbog nevjernosti koju su ti poinili.
8 Gospodine, sramno rumenilo moralo bi u
lice udariti nas, nae kraljeve, nae glavare
i nae oce, jer smo sagrijeili tebi.
9 Ali je u Gospodina, naega Boga, milosr-
e i oprotenje za to to smo se pobunili
protiv njega.
10 Nismo sluali glasa Gospodina, svojega
Boga, da hodimo po zakonima njegovim,
koje nam je dao preko svojih sluga, pro-
roka.
11 Sav je Izrael prestupao tvoj zakon, ot-
padao je, a da nije sluao glasa tvojega.
Prokletstvo i kletva, kako stoje napisani u
zakonu Mojsija, sluge Bojega, izlili su se
na nas, jer smo mu sagrijeili.
12 On je pustio da se na nama i na sudcima
naim, koji su vladali nama, ispuni prijetnja
njegova, da e nas udariti nesreom veli-
kom, kakva se nikada nije dogodila pod
nebom osim u Jeruzalemu.
13 Kako stoji napisano u Mojsijevu zakonu,
tako se sruila na nas sva ta nesrea. A
mi nismo umilostivili Gospodina, svojega
Boga, nismo se vratili od svojih grijeha i
nismo marili za tvoju vjernost.
14 Tako je Gospodin naumio da spusti
nesreu na nas, jer je Gospodin, na Bog,
pravedan u svim svojim djelima koja pravi,
jer nismo bili sluali njegova glasa.
15 I eto, Gospodine, Boe na, koji si izveo
svoj narod iz Egipta jakom rukom i stekao
sebi Ime do dananjega dana, mi smo sa-
grijeili i krivo inili.
16 Odustani, Gospodine, po svoj svojoj do-
broti od gnjeva i jarosti svoje nad gradom
svojim Jeruzalemom i nad svetom gorom
svojom, jer je zbog naih grijeha i zbog be-
zakonja naih otaca Jeruzalem i tvoj narod
izvrgnut ruglu svih koji su oko nas.
17 A sad posluaj, Boe na, molitvu i vapaj
svojega sluge! Obasjaj svojim licem svoje
opustjelo svetite zbog Gospodina!
18 Prigni, moj Boe, svoje uho i uj! Otvori
svoje oi i vidi pusto u kojoj se nalazimo i
grad, nad kojim je bilo prizvano tvoje Ime,
jer ne donosimo pred tebe svoju molitvu
pouzdavajui se u svoja pravedna djela,
nego gledajui u tvoje veliko milosre.
19 Gospodine, usliaj! Gospodine, oprosti!
Gospodine, posluaj i uradi ne asei zbog
Daniel
631
samoga sebe, Boe, jer se tvoje Ime priziva
nad ovim gradom i nad tvojim narodom!
20 Dok sam jo govorio i molio se i prizna-
vao svoje grijehe i grijehe svojega naroda
Izraela i polagao svoj vapaj za svetu goru
svojega Boga pred Gospodina, svojega
Boga,
21 da, dok sam obavljao svoju molitvu,
iznenada Gabriel, isti onaj koga sam prije
bio vidio u vienju, doletjeo mi brzo oko
vremena veernje rtve.
22 On me uputi i rekao mi: Daniele, sada
dolazim da te pouim.
23 Kad si poeo moliti, izila je Boja ri-
je. Dolazim da ti to navijestim, jer si Boji
ljubimac. Zato pripazi na rije, onda e
razumjeti vienje!
24 Sedamdeset je tjedana odreeno nad
tvojim narodom i nad tvojim svetim gra-
dom, da se kraj napravi bezakonju, da se
oduzmu grijesi, da se oprosti opaina, da
se dovede vjena pravda, da se ispuni vi-
enje i proroanstvo i da se pomae Sveti
nad svetima.
25 Zato znaj i razumij da od vremena kad
je izila rije da se Jeruzalem opet sazida,
dok ustane Pomazanik, Vladar, proi e
sedam godinjih tjedana i ezdeset i dva
godinja tjedna, i opet e se sazidati s uli-
cama i prokopima u teko vrijeme.
26 Poslije ezdeset i dva tjedna bit e Po-
mazanik pogubljen, premda je neduan.
Grad zajedno sa svetitem bit e razoren
od ratnoga naroda jednoga vladara to e
doi. Kraj e mu biti s potopom. Na svret-
ku rata doi e odreeno opustoenje.
27 S mnogima e za jedan tjedan utvrditi
tvrd zavjet i u polovici tjedna prestat e
rtva zaklanica i prinos. Na njihovu mjestu
zavladat e grozota pustoi i trajat e do
svretka, kad e se izliti odreeno na pu-
stoenje.
Danielovo vienje na Velikoj rijeci
10
U treoj godini perzijskog kralja Kira
bilo je dano jedno objavljenje Dani-
elu, koji se zvao Belteazar. Ovo je objav-
ljenje istinito i govori o velikoj nevolji. On
je razumio objavljenje, poto mu je jedno
vienje otvorilo razumijevanje.
2 Onda sam ja, Daniel, bio u alosti tri
tjedna.
3 Jela tena nisam jeo, meso i vino nisu
ulazili u moja usta i nisam se mazao dok
nisu prola tri tjedna.
4 Kad sam se dvadeset etvrtoga dana pr-
voga mjeseca naao na obali velike rijeke
Tigrisa,
5 i oko sebe pogledao, onda stade pred
mene jedan ovjek, odjeven u platno, a
oko bedara svojih nosio je pojas od isto-
ga zlata.
6 Tijelo mu je sjalo kao krizolit i kao munja
sijevalo mu lice. Oi su mu bile kao zublje
ognjene. Njegove ruke i njegove noge bli-
stale su kao mjed uglaena, a zvuk njego-
va glasa bio je kao um mnotva naroda.
7 Ja, Daniel, jedini imao sam ovo vienje.
Pratitelji moji nisu vidjeli vienje, ali ih je
spopao takav strah te su pobjegli da se
sakriju.
8 Ja sam ostao sam, i dok sam imao ovo
veliko vienje, ostavila me je sva snaga.
Lice mi se nagrdilo i sva mi je snaga ie-
znula.
9 Ali sam uo njegov glas rijei. Kad sam
onda razabrao njegov glas rijei, pao sam
onesvijeen preda se i leao sam licem
na zemlji.
10 Iznenada dotakla me se ruka i pomogla
me podii na koljena i na ruke.
11 On mi je rekao: Daniele, predragi o-
vjee, sluaj rijei koje u ti izrei! Uspravi
se, jer sam sada poslan k tebi. Kad mi je
to rekao, ustao sam drui.
12 Onda mi je rekao: Ne boj se Daniele,
jer odmah prvoga dana kad si se trudio da
dobije pouku, i kad si se ponizio pred svo-
jim Bogom, bile su usliene molbe tvoje. Ja
dolazim na tvoju molitvu.
13 Dvadeset i jedan dan odupirao mi se
vladar aneo perzijskog kraljevstva. Onda
mi je doao u pomo Mihael, jedan od
najviih glavara anela. Ostavio sam ga
ondje kod vladara anela perzijskog kra-
ljevstva.
14 I dolazim da ti reknem to eka tvoj na-
rod u buduim danima, jer vienje ide jo
u daleke dane.
15 Dok mi je govorio te rijei, spustio sam
svoje oi na zemlju i zautio sam.
16 Ali on, koji je izgledao kao ovjek, do-
taknu se mojih usana. Onda sam mogao
otvoriti svoja usta i rekao sam njemu, koji
je stajao pred menom: Moj gospodaru,
ovim vienjem posve sam potresen i svu
sam snagu izgubio.
17 Kako bih mogao, gospodaru, jedan
tako neznatan sluga govoriti s jednim tako
visokim gospodarom kao to si ti? Onda mi
nestaje sva snaga i dah me ostavlja.
18 I jo jedanput dotakao me se on, koji je
izgledao kao ovjek i dao mi nove snage.
19 Rekao mi je: Ne boj se, preljubljeni
ovjee! Mir neka je s tobom! Ohrabri se,
ohrabri se! Dok je tako govorio sa mnom,
osjetio sam se ojaan. Rekao sam: Govo-
ri, gospodaru, jer si me ojaao!
20 Onda on je rekao: Zna li zato sam
doao k tebi? Sad u se opet vratiti da se
Daniel
632
borim s vladarom Perzije. Kad dovrim to,
gle, doi e vladar Grke.
21 Ali u ti prije izrei to je napisano u knji-
zi istine. Nitko ne stoji sa mnom protiv onih
osim vaega vladara anela Mihaela.
Objavljenje o perzijskim krajevima
11
Ve u prvoj godini vladanja Medijca
Darija stajao sam uz njega kao po-
monik i zatitnik.
2 Sad u ti rei istinu: Evo, jo e se tri kra-
lja perzijska pojaviti. etvrti e stei vee
bogatstvo nego svi drugi. Kad se osilio bo-
gatstvom svojim, sve e podignuti protiv
grkoga kraljevstva.
3 Onda e se pojaviti junaki kralj i po-
dignuti silno kraljevstvo i sve izvesti to
hoe.
4 Ali im se pojavi, raspast e se njegovo
kraljevstvo i razdijelit e se u etiri nebe-
ska vjetra, ali ne meu njegove potomke. I
nee vie biti tako mono kao pod vlau
njegovom.
5 Kralj juni postat e jak, ali jedan od
vojskovoa njegovih natkrilit e ga moju
i vlast e posvojiti sebi. Kraljevstvo e nje-
govo biti vrlo veliko.
6 Poslije nekoliko godina oni e se sprijate-
ljiti. Ki junoga kralja doi e k sjevernom
kralju da uspostavi mir, ali ona nee zadr-
ati jaku pomo, jer on i pomo njegova
nee se odrati. Dapae, ona e biti pre-
dana zajedno s pratnjom njezinom, ocem
njezinim i pomonikom njezinim.
7 Ali e od mladice njezina korijena jedan
ustati i staviti na njezino mjesto, doi sa
vojskom i provalit e u tvravu sjevernoga
kralja, napasti je i zauzeti.
8 I njihove bogove e s livenim njihovim
kipovima, s njihovim dragocjenim posu-
em, srebrom i zlatom odnijeti u Egipat
kao plijen. Godine i godine ostat e jai od
sjevernoga kralja.
9 Onda e ovaj upasti u kraljevstvo juno-
ga kralja, ali se mora opet vratiti u svoju
zemlju.
10 Ali e se onda njegovi sinovi naoruati
i skupit e silne vojske. Oni e doi sve
plavei i potapajui, i ponovno e u boju
prodirati do njegove tvrave.
11 Ogoren izii e juni kralj i ratovat e
s njim, sa sjevernim kraljem. Ovaj e po-
dignuti veliku vojsku, i vojska e se dati u
njegovu ruku.
12 Poto bude vojska unitena, ponijet
e se njegovo srce. Pobit e deset tisua;
ipak se nee moi odrati.
13 Sjeverni e kralj opet dignuti vojsku,
veu od prijanje, i poslije vie godina doi
e s velikom vojskom i sa silnim blagom.
14 U to e vrijeme mnogi ustati protiv kralja
junoga, i zlikovci iz tvojega naroda podi-
gnut e se da se po njima ispuni proroan-
stvo, ali e oni pasti.
15 I doi e kralj sjevernoga kraljevstva,
napravit e opkope i uzet e jedan tvrdi
grad. Postrojbe june nee odoljeti, ni
izabrane postrojbe njegove nee se moi
oduprijeti.
16 Tako moe onaj koji je doao protiv
njega initi to hoe, a da mu se nitko ne
oprije. I on e se utvrditi u najkrasnijoj od
svih zemalja, s unitenjem u njegovim ru-
kama.
17 Onda naumi da sve njegovo kraljevstvo
dobije u svoju vlast. Zakljuio s njim ugo-
vor i dao mu ker za enu u zloj namjeri, ali
se naum nee obistiniti i nee mu uspjeti.
18 Onda e se okrenuti na primorske ze-
mlje i mnoge osvojiti, ali e jedan vojsko-
voa dokrajiti njegovo ruganje i njegov
rug svaliti na njega.
19 Onda e se okrenuti tvravama svoje
zemlje. Pritom e se spotaknuti i pasti i
zauvijek ieznuti.
20 Na njegovo e mjesto stupiti drugi, koji
alje nadstojnika kroz najkrasniju zemlju
kraljevstva svojega, ali iza nekoliko dana
bude umoren, a ne od gnjeva, niti u ratu.
21 Na njegovo e mjesto doi opak ovjek
kome nije bila namijenjena kraljevska ast.
On e doi iznenada i spletkama se domo-
i vlasti.
22 Vojne sile bit e od njega poplavljene i
unitene zajedno s vladarom zavjeta.
23 I protiv onoga koji se udrui s njim, pravi
prijevaru. On e doi i nadvladat e unato
svojoj neznatnoj vojsci.
24 Iznenada e upasti u najrodnije krajeve
u zemlji i poiniti zlodjela kakva nisu poi-
nili ni oci ni djedovi njegovi. Pljaka i plijen
i blago razdijelit e meu njih rasipno. Pro-
tiv tvrdih mjesta smiljat e naume svoje,
ali samo jo za neko vrijeme.
25 Potom e podignuti svoju mo i svoju
hrabrost protiv kralja junoga s velikom
vojskom. Kralj e juni doi u boj s velikom,
vrlo jakom vojskom, ali nee moi odoljeti,
jer e se skovati spletke protiv njega.
26 Njegovi sudruzi za stolom navui e mu
slom. Njegove postrojbe bit e poplavljene
i mnogi e biti pobijeni i past e.
27 Oba kralja misle na prijevaru, za jednim
stolom sjede i lau jedan drugome, ali im
nakane njihove ne polaze za rukom, jer e
kraj biti u odreeno vrijeme.
28 I vraa se s velikim blagom u svoju ze-
mlju i upravlja svoju misao protiv svetoga
zavjeta. Kad izvri svoju nakanu, vratit e
se u svoju zemlju.
Daniel
633
29 U ureeno e vrijeme opet poi na jug,
ali drugi put nee biti kao prvi put.
30 Jer e izii protiv njega lae iz Kitima,
on e se prestraiti i povratiti i sav e svoj
gnjev iskaliti na svetom zavjetu. Na povrat-
ku on e opet skrenuti panju onima koji
ostavljaju sveti zavjet.
31 vojska koju je poslao nastupit e, obe-
astit e svetite i tvravu, prestat e
prinositi rtvu svakidanju i postaviti sra-
motnu gnusobu idolsku.
32 Laskavim e rijeima zastraniti one koji
su sagrijeili protiv zavjeta, ali mnotvo
onih, koji poznaju svojega Boga, ostat e
tvrdo i init e pravo.
33 Razumni u narodu osvijestit e mnoge,
ali e biti, donekle, duboko satrti maem i
plamenom, ropstvom i pljakom.
34 Ali dok budu duboko skreni, pruit e
im se malo pomoi. Onda e im se lice-
mjerski prikljuiti vrlo mnogi.
35 I jo neki od razumnih e pasti da se
drugi okuaju, oiste i ubijele do posljed-
njeg vremena, jer e za to jo biti odreeno
vrijeme.
36 I kralj e initi to hoe: on e se oho-
lo podignuti protiv svakoga boga. Protiv
Boga nad bogovima drsko e govoriti i
nekanjen ostati, dok se ne napuni mjera
gnjeva, jer e se izvriti to je odreeno.
37 I Boga svojih otaca nee tovati, niti e
mariti za ljubimca boga ena, niti za ikoga
drugog boga, jer e se dignuti iznad svih.
38 Mjesto toga tovat e boga tvrava;
boga koga njegovi oci nisu poznavali tuje
zlatom, srebrom i dragim kamenjem i dru-
gim dragocjenostima.
39 Podignut e tvrda mjesta u ast tuemu
bogu. Tko prizna ovoga, njemu e iskazati
veliku ast. Podijelit e im vlast nad mno-
gima i dati im zemlju kao plau.
40 U posljednje vrijeme juni e se kralj su-
kobiti s njim. Na njega e kralj sjeverni na-
valiti s kolima, konjima i mnogim laama i
sve plavei i potapajui provalit u zemlje.
41 Pritom e upasti i u najkrasniju od svih
zemalja. Deset tisua past e i samo e se
ovi izbaviti od njega: Edom, Moab i vei dio
Amonaca.
42 Onda e posegnuti svojom rukom na
zemlje i Egipat mu nee utei.
43 Osvojit e blago u zlatu i u srebru i sve
dragocjenosti Egipta. Libijci i Etiopljani u
pratnji su njegovoj.
44 Onda e ga prestraiti glasovi s istoka
i sa sjevera. S velikim e gnjevom izii i
mnoge e pogubiti i unititi.
45 Razapet e sjajne svoje atore izmeu
mora i svete, krasne gore. Ipak e ga dosti-
i njegov kraj, a nitko mu nee pomoi.
Vrijeme svretka
12
U ono vrijeme podignut e se Miha-
el, veliki vladar aneo, koji zatiu-
je sinove tvojega naroda. Bit e vrijeme
tjeskobe kakve nije bilo nikada otkako je
naroda do onoga vremena, ali e se tvoj
narod spasiti u ono vrijeme i svi koji se
nau zapisani u knjizi.
2 Mnogi od onih koji spavaju u prahu ze-
maljskom probudit e se, jedni na ivot
vjeni, drugi na sramotu i prijekor vjeni.
3 Koji su mudri sjat e kao sjajno nebo, i oni
koji su mnoge privodili k pravednosti kao
zvijezde u sve vjekove.
4 A ti, Daniele, zatvori ova objavljenja!
Zapeati ovu knjigu do posljednjega vre-
mena! Mnogi e je istraivati i znanje e se
umnoiti.
5 Onda sam ja, Daniel, iznenada vidio gdje
stoje druga dva anela, jedan s ove strane,
drugi s one strane rijeke.
6 Jedan je zapitao ovjeka odjevena u plat-
no koji je stajao nad vodom u rijeci: Kad e
biti kraj ovim udesnim stvarima?
7 uo sam kako se ovjek, odjeven u
platno stajao nad vodom u rijeci, podiui
svoju desnicu i ljevicu svoju k nebu zakleo
onim koji ivi vjeno. Ovo e se sve ispu-
niti poslije jednoga vremena, dva vremena
i pola vremena, im se dovri unitenje
moi svetoga naroda.
8 uo sam to, ali nisam razumio, pa sam
zapitao: Moj gospodaru to znai po-
sljednje od ovih stvari?
9 On je odgovorio: Idi, Daniele, jer do
posljednjega vremena ostaju zatvorene i
zapeaene ove rijei!
10 Mnogi e se oistiti, ubijeliti i okuati.
Bezbonici e raditi bezbono. Bezbo-
nici nee to razumjeti, ali e pobonici to
spoznati.
11 Od vremena kad se poniti rtva svaki-
danja i postavi sramotna odurnost bit e
tisuu i dvjesto i devedeset dana.
12 Blagoslovljen je onaj koji ustraje i doe-
ka tisuu i tri stotine i trideset i pet dana!
13 A ti idi svojim putom u susret svretku!
Sada smije poivati i na svretku dana
ustat e i primiti svoju batinu.
Daniel
634
Hosea
Knjiga proroka Hosee
4 I neu tedjeti ni djece njezine, jer su
djeca bludnika.
5 Jer je bila bludnica majka njihova, koja ih
je rodila, inila je sramotu, jer je govorila:
Trat u za svojim ljubavnicima, koji mi
daju kruh i vodu, vunu i lan, ulje i pie.
6 Zato u ti trnjem zagraditi put, podignut
u zid da vie ne nae svojih putova.
7 Onda moe trati za svojim ljubavnici-
ma, ali ih vie nee stii, moe ih traiti,
ali ih vie nee nai. Onda e rei: Ustat
u, vratit u se k prvomu svojem muu, jer
mi je bilo onda bolje nego sada.
8 Ali ona nee znati da sam joj davao ito,
vino i ulje, da sam joj darovao mnogo sre-
bra i zlata koje su upotrijebili za idolske
kipove Baala.
9 Zato u uzeti opet natrag u svoje vrijeme
ito svoje, u svoje doba vino svoje. Oduzet
u joj opet vunu svoju i lan svoj, kojim je
pokrivala golotinju svoju.
10 I otkrit u njezinu sramotu pred njezi-
nim ljubavnicima: nitko je nee oteti mojoj
ruci.
11 Dokrajit u svaku njezinu nasladu,
njezinim Svetkovinama i mlaacima, Su-
botnjim danima i njezinim Sveanim goz-
bama.
12 Potrt u okote njezine i smokve za
koje je rekao: To je plaa to su mi je dali
moji ljubavnici. Pretvorit u ih u pusto, u
panjak za poljske ivotinje.
13 Za sveanosti Baalove kaznit u je, u
koje im je rtvovala, kitila se naunicama i
grivnama i trala za svojim ljubavnicima, a
mene zaboravila, govori Gospodin!
14 Zato evo, ja u je primamiti, odvest u
je u pustinju, govorit u joj k srcu.
15 Darovat u joj opet vinograde njezine.
Dolinu tuge napravit u vratima nade.
Onda e me opet ljubiti kao u vrijeme mla-
dosti svoje, kad je izlazila iz Egipta.
16 U onaj dan, govori Gospodin, opet e
me zvati: Dragi muu! a nee me vie
zvati: Baale moj!
17 Onda u odstraniti iz usta njezinih ime-
na Baala, da se od sada vie nikada ne
zazivaju njihova imena.
18 U onaj u dan njima za ljubav zakljuiti
zavjet sa ivotinjama poljskim, s pticama
nebeskim i s crvima zemaljskim. Luk, ma
i ratnu spremu iskorijenit u sa zemlje i
napravit u da stanuju u miru.
19 Onda u te zaruiti sebi zauvijek, zaruit
u te sebi kako je pravo i pristojno, u do-
Prorokova enidba i njegova djeca
1
Dola je Gospodinova rije Hosei, sinu
Beerijevu, u dane Judinih kraljeva Uzije,
Jotama, Ahaza i Ezekije i u dane Jeroboa-
ma, sina Joaova, kralja Izraelova.
2 Kad je Gospodinov poeo govoriti Hosei.
Gospodin je rekao Hosei: Idi, uzmi sebi
bludnicu za enu i izrodi djecu bludniku,
jer je i zemlja nevjerna Gospodinu!
3 Onda je on otiao i oenio se Gomerom,
Diblaimovom kerkom, ona je zatrudnjela
i rodila mu sina.
4 Onda mu rekao Gospodin: Nadjeni mu
ime Jezreel, jer samo jo malo i kaznit u
krvno djelo Jezreela na kui Jehuovoj, i
oduzet u kraljevstvo Izraelove kue.
5 U onaj u dan skriti mo Izraelovu u
dolini jezreelskoj.
6 Ona je opet zatrudnjela i rodila ker.
Onda mu rekao Gospodin: Nadjeni joj ime
Lo-Ruhama (to znai Nepomilovana), jer
od sada neu vie iskazivati milosti kui
Izraelovoj. Dovijeka u je zaboraviti.
7 A kui Judinoj iskazivat u milost i izba-
vit u ih Gospodinom, Bogom njihovim. A
neu ih izbaviti lukom, maem i ratnom
spremom, niti konjima i konjanicima.
8 Kad je Nepomilovanu bila odbila od prsi-
ju, zatrudnjela opet i rodila sina.
9 Onda je rekao Gospodin: Nadjeni mu
ime, Lo-Ami, (to znai: Niste-moj-na-
rod), jer vi niste vie moj narod, i ja vie
nisam va Bog.
10 Ipak e jedanput biti broj djece Izraelo-
ve poput pijeska na moru, to se ne moe
izmjeriti ni izbrojiti. I dogodit e se da,
mjesto da im se govori: Niste-moj-narod,
zvat e se: Vi ste djeca Boga ivoga.
11 Tada e se skupiti djeca Judina i djeca
Izraelova i sebi e izabrati jednoga glava-
ra i otii e iz zemlje, jer e biti velik dan
jezreelski!
GOSPODINOVA ljubav za svoj nevjerni narod
2
Zovite onda svoju brau Moj narod, i
svoje sestre Pomilovana.
2 Pozovite svoju majku na odgovor! Pozo-
vite je na odgovor, jer mi ona nije vie ena
i ja joj vie nisam mu. Neka ukloni znakove
idolske s svojega lica i idolske kipove sa
svojih prsiju.
3 Inae svui u s nje odjeu njezinu i na-
pravit u ju kakva je bila kad se tek rodila.
Napravit u ju kao pustinju i kao suhu ze-
mlju, i pustit u ju da umre od ei.
635
broti i ljubavi.
20 Zaruit u te sebi u vjernosti da me spo-
zna kao Gospodina.
21 Dogodit e se u onaj dan ja u se odazva-
ti, govori Gospodin, odazvat u se nebesi-
ma, i ona e se odazvati zemlji.
22 Zemlja e se odazvati itu, vinu i ulju, i
oni e se odazvati Jezreelu.
23 Onda u ga zasijati sebi u zemlji, udijelit
u milost Nepomilovanoj i rei u Niste-
moj-narodu: Ti si moj narod! I on e rei:
Ti si moj Bog!
Prorokova ljubav prema nevjernoj eni
3
Potom mi je dalje rekao Gospodin:
Idi, ljubi enu koja se daje ljubiti od
drugoga i pravi preljub, kao to Gospodin
ljubi Izraelove sinove, a oni prianjaju za
tue bogove i ude kolae groa nezna-
boaca!
2 Onda sam kupio sebi enu za petnaest
ekela srebra i za homer i letek jema.
3 Onda sam joj rekao: Dugo vremena ima
ivjeti zarobljena da ne napravi nikakvo
zlo i da se ne mijea s drugim muevima,
i ja se neu mijeati s tobom.
4 Jer e dugo vremena biti Izraelci zaro-
bljeni bez kralja, bez vladara, bez rtve,
bez stupa, bez efoda i bez terafma.
5 Ali e se poslije Izraelci obratiti i trait e
Gospodina, svojega Boga, i Davida, svo-
jega kralja, i podloit e se puni strahopo-
tovanja Gospodinu i spasenje e njegovo
zagrliti na svretku vremena.
GOSPODIN i Izrael
4
ujte rije Gospodinovu, djeco Izra-
elova: Gospodin podie tubu protiv
zemaljskih itelja: U zemlji nema vie
vjernosti, nema pobonosti, nema spo-
znaje Boga.
2 Kriva kletva i la, umorstvo, kraa i pre-
ljubnitvo vladaju. Krvavo se djelo reda za
krvavim djelom.
3 Zato tuguje zemlja i gine sve to prebiva u
njoj, zajedno sa ivotinjama poljskim i pti-
cama nebeskim i ribe e u moru izginuti.
4 Zaista, neka se nitko ne prepire, neka
nitko ne kudi! Tvoj je narod postao kao oni
koji se svaaju sa sveenicima.
5 Zato e posrtati danju, a i lani prorok
posrtat e s tobom nou. Unitit u tvoju
majku.
6 Moj e narod biti uniten, jer mu nedo-
staje znanje, jer si ti odbacio znanje, zato
u te ja odbaciti, da mi ne bude sveenik,
jer si zaboravio zakon svojega Boga, zato
u i ja zaboraviti tvoju djecu.
7 to ih je bilo vie, to su vie grijeili protiv
mene; ast njihovu pretvorit u u sramotu.
8 Grijehom mojega naroda hrane se; na
njegovu krivnju izlazi pohota njihova.
9 Tako e biti narodu kao sveenicima.
Pohodit u na njemu njegove putove i platit
u mu za opaine njegove.
10 rtveno e meso jesti, ali se nee od
toga nasititi. Slubu e idolsku drati, ali
nee od toga imati blagoslova, jer su od-
bacili tovanje Gospodina.
11 Sluba idolska, vino i mast zaluuju.
12 Moj narod pita svoje drvo za savjet, da
mu tap njegov dade odgovor, jer ga je
duh bludniki zaludio. Napustivi svojega
Boga, svoj blud provode.
13 Na vrhuncima gorkim prinose rtve,
k de na breuljcima pod hrastovima, to-
polama i brijestovima, jer im godi sjena
njihova. Tako dolazi da vae keri prave
blud i snahe vae prave preljub.
14 Ali neu kazniti keri vaih to prave
blud, ni snaha vaih to prave preljub, jer vi
sami idete nasamo s bludnicama idolskim
i rtvujete s ljubavnicama hramskim. A na-
rod je u tom nerazuman i tako propada.
15 Ako ti, Izraele, ini slubu idolsku, neka
ipak ne sagrijei Juda! Ne idite u Gilgalu!
Ne zalazite u Bet-Aven i ne zaklinjite se:
Kao to je iv Gospodin!
16 Ako je Izrael nepokoran kao uporna ju-
nica, kako e ih Gospodin pasti kao janje
na otvorenoj tratini?
17 Efraim se udruio s idolima; ostavio
ga!
18 Je li se dovrila pijanka, poinje sluba
idolska. Vie vole idola nego velikoga svo-
jega Boga.
19 Vihor e ih zgrabiti krilima svojim. Oni e
se osramotiti svojim rtvama.
GOSPODINOVO nezadovoljstvo s Izraelom
5
ujte, sveenici! Pazi, kuo Izraelova!
Kuo kraljeva, sluaj! Jer se vas tie:
Vi ste postali zamka u Mispi, na Taboru
razapeta mrea.
2 Pobunjenici su vrlo zauzet ubijanjem; a ja
u za njih sve biti iba.
3 Efraima poznajem dobro, i Izrael nije skri-
ven od mene, jer si, Efraime, sluio idolima,
Izrael se oneistio.
4 Njihova djela daju da se vrate svojemu
Bogu, jer duh idolopoklonstva vlada u nji-
ma, i oni nee da to znaju o Gospodinu.
5 Ponos Izraelov mora se prignuti pred
njim. Izrael i Efraim padaju vlastitom kriv-
njom, i Juda e pasti s njima.
6 Sa svojim ovcama i govedima dolaze do-
due da trae Gospodina, ali ga ne nalaze;
on se uklonio od njih.
7 Jer su prekrili vjernost Gospodinu i
izrodili tuu djecu, zato neka ih prodre
Hosea
636
neprijatelj zajedno s poljima njihovim!
8 U Gibei trubite u rog, u Rami u trubu! U
Bet-Avenu dignite viku bojnu, o Benjami-
ne, za tobom!
9 Pustinjom e postati Efraim u dan kazne.
Protiv Izraelovih plemena objavljujem to
e zacijelo biti.
10 Glavari su Judini postali kao oni koji
premjetaju meu. Izlit u na njih svoju
jarost kao vodu.
11 Zarobljen je Efraim, slomljeno njegovo
pravo, jer je tako usrdno sluio idolima.
12 Kao moljac ja sam Efraimu, kao crvoto
kui Judinoj.
13 Kada je Efraim osjetio bolest svoju i
Juda gnojavu ranu svoju, onda Efraim
otrao u Asiriju, i Juda poslao k velikomu
kralju, ali vas on ne moe ozdraviti, niti izli-
jeiti gnojavu ranu vau.
14 Jer sam ja kao lav Efraimu, kao lavi
kui Judinoj. Ja u razderati, otii i odvui;
izbaviti ne moe nitko.
15 Ja u se vratiti na natrag na svoje mje-
sto dokle ne priznaju svoje grijehe. Onda
e potraiti moje lice; u svojoj nevolji trait
e me.
Izraelovo neiskreno pokajanje
6
Ustanite, vratimo se Gospodinu! Jer
nas je on razderao, pa e nas on i
ozdraviti; ranio nas je, i zavit e nas.
2 Iza dva dana on e nas ve ozdraviti, trei
dan podignut e nas, i ivjet emo pred
njegovim licem.
3 Budimo razboriti i teimo revno za spo-
znanjem Gospodina! Kao zora on e sigur-
no doi; kao zimska kia sii e nam, kao
kasna kia koja natapa zemlju.
4 Efraime, to da ti uradim? Juda, to da
ti napravim? Pobonost je vaa kao oblak
jutarnji, kao rana prolazna rosa.
5 Zato sam posredovao preko proroka,
probadao sam ih rijeju svojih usta. Onda
je moja presuda udarila u oi kao svje-
tlost.
6 Jer ja elim pobonost, ne rtve zakla-
nice, spoznaja Boja vie nego rtve pa-
ljenice.
7 Ali su oni prekrili zavjet u Adamu; ondje
su mi postali nevjerni.
8 Gilead je grad pun opaina, pokropljen
krvlju.
9 Druina je sveenika kao razbojnika
grupa. Oni ubijaju na putu u ekem i prave
zlodjela.
10 Strahotu sam vidio u kui Izraelovoj.
Ondje Efraim pravi idolopoklonstvo, Izrael
se oneistio.
11 Tebi, Judo, ve je odreena etva, kad
okrenem sudbinu svojega naroda.
Izrael se buni protiv Boga
7
Kad hou lijeiti Izraela, pokae se gri-
jeh Efraimov i zloa Samarijina, jer oni
prave samo prijevaru: lupei provaljuju.
Vani robe zloinci.
2 Ne govore sebi da ja pamtim svaku zlou
njihovu. Sada stoje oko njih njihova djela,
lee otvoreno pred mojim oima.
3 U zloi svojoj pomazuju kraljeve, u ne-
vjernosti svojoj glavare.
4 Svekoliki su lani sudruzi. Kao pe su
naloena. Pekar prestane grijati i mijesiti
tijesto dok uskisne.
5 Na svetkovinu kralja naega plamte
glavari od vina. On prua svoju ruku pod-
smjevaima.
6 Oni plamte kao pe. Srce je njihovo puno
lukavstva. Svu no spava pekar; ujutro
plane pe kao plameni oganj.
7 Svi oni plamte kao pe i prodiru svoje
vladare. Svi su njihovi kraljevi bili svrgnuti,
ali ni jedan od njih nije povikao meni.
8 Efraim se mijea s neznabocima, Efraim
je pogaa to se nije prevrnula.
9 Stranci mu jedu mozak; on to ne opaa.
Sijeda je ve postala kosa njegova; on to
ne opaa.
10 Ponos Izraelov optuuje ih otvoreno.
Oni se nisu vratili natrag Gospodinu, svo-
jem Bogu, i uza sve to nisu ga potraili.
11 Efraim je kao golub, budalast, bez razu-
ma. Zazvali su Egipat; otili su u Asiriju.
12 Kad odlaze, razapinjem na njih mreu,
dovlaim ih kao nebeske ptice, karam ih,
kako se govori u njihovoj zajednici.
13 Teko njima, otili su od mene! Prokleti,
postali su mi nevjerni.Zar da ih ja otku-
pim? Govore o meni la.
14 Ne viu mi od srca, kad jauu na svojim
posteljama, kad se skupljaju zbog ita i
vina i prkose mi.
15 A ja sam ih upuivao i krijepio im miice,
ali su oni zlo mislili o meni.
16 Oni se obraaju, ali ne prema Svevi-
njemu. Oni su kao nezategnut luk. Glavari
njihovi padaju od maa zbog klevetnih
govora svojih. Smijat e im se u zemlji
Egiptu.
Prevrat za prevratom
8
Stavi trubu na svoja usta! Kao orao
krui nad domom Gospodinovim, jer
kre moj zavjet i prestupaju moj zakon!
2 Dovikivat e mi: Moj Boe, mi te pozna-
jemo!
3 Spasenje odbija Izrael; tako e ga progo-
niti neprijatelj.
4 Postavljaju kraljeve bez mene, namjeta-
ju glavare bez mojega znanja. Od svojega
srebra i zlata prave sebi idole na svoju
Hosea
637
propast.
5 Gadi mi se bikova sluba tvoja, Samarijo!
Moj gnjev raspaljuje se na njih. Dokle e jo
ostati bez kazne?
6 Jer on potjee iz Izraela; napravio ga je
umjetnik. On nije Bog, on e otii u koma-
de, bik samarijski.
7 Jer siju vjetar, buru e eti. Stabljika
nema ploda, i ona ne donosi brana. Ako bi
ga donijela, prodrijet e ga stranci.
8 Prodrijet e se Izrael. Ve je meu naro-
dima kao posuda bez vrijednosti.
9 Jer su trali u Asiriju. Kao divlji magarac,
koji ide sam za se, jest Efraim. Donijeli su
darove ljubavne.
10 A jer su davali darove narodima, ja u
ih odvesti u progonstvo. Onda e doskora
prestati kraljeve i glavare pomazivati.
11 Mnoge rtvenike gradi Efraim da grijei;
oni su mu postali navod na grijeh.
12 I da mu propiem tisuu zakona, njemu
su oni kao tui.
13 rtve zaklanice vole sei kolju. Meso
se volii jedu. Gospodin ih ne prima. On se
sada sjea njihove krivnje i kanjava njiho-
ve grijehe. Vratit e se u Egipat.
14 Izrael je zaboravio svojega Stvoritelja i
gradio je kue. Mnoge tvrde gradove po-
dignuo je Juda. Oganj u baciti u njegove
gradove da dere njegove tvrave.
Dolo je vrijeme suda
9
Ne raduj se, Izraele, tako glasno kao
narodi, jer si nevjerno ostavio svojega
Boga. Voli plau idolsku na svim gumni-
ma.
2 Gumno i tijesak nee ih poznati, i novo
vino e zatajiti.
3 Oni ne smiju due prebivati u Gospodino-
voj zemlji. Efraim mora natrag u Egipat, i u
Asiriju moraju oni jesti neisto.
4 Ne prinose ondje Gospodinu vina, niti su
mu ugodne rtve njihove. Kao kruh alosti
one su njima. Neist bude tko ih jede, jer
je kruh njihov samo za vlastitu glad; nee
doi u Gospodinov dom.
5 to ete onda initi na dan sastanka, na
godinju Svetkovinu Gospodinovu?
6 Jer eto, u Asiriju moraju ii. Egipat e ih
opremiti. Memfs e biti grobnica njihova.
Nad ljubljenim od srebra idolima njihovim
bujat e koprive; u njihovim atorima rasti
e trnje.
7 Dolaze dani kazne; dolaze dani osvete.
Izraele, upamti to! Prorok je luak, bezu-
man je ovjek duhajer je tvoja zloa tako
velika, neprijateljstvo tvoje tako estoko.
8 Efraim lei na zasjedi protiv mojega Boga.
Proroku je na svim njegovim putovima po-
stavljena ptiarova zamka. Mrnja vlada u
kui mojega Boga.
9 Duboko su pali kao u dane Gibee, ali se
on sjea njihove krivnje, on kanjava nji-
hove grijehe.
10 Kao groe u pustinji, tako sam naao
nekada Izraela. Kao rani plod na smokvi u
prvom tjeranju, tako sam gledao vae oce,
ali kad su doli k Baal-Peoru, posvetili se
tomu sramotnomu bogu. Postali su odur-
nost kao taj bog koga vole.
11 Kao to odlete ptice, ieznut e mno-
tvo Efraimovo: nema vie roenja, nema
trudnoe, nema zaea.
12 I ako bi othranili svoju djecu, napravit
u ih ipak bez djece. Jest teko njima, kad
ih ostavim!
13 Efraim kako ga gledam ondje prema
Tirulei kao vrt, ali Efraim mora odvesti
svoju djecu na klanje.
14 Podaj im, Gospodine, to god moe:
podaj im utrobu neplodnu i prsa usahla!
15 U Gilgali se inila sva njihova zloa, jer
sam ih ondje zamrzio zbog opakih djela
njihovih. Protjerat u ih iz svoje kue; ne
volim ih vie; buntovnici su svi glavari nji-
hovi.
16 U mozak je pogoen Efraim, korijen je
njegov usahnuo i nee roditi roda. Ako i
rode, ubit u njihove Ijubimce.
17 Odbacit e ih moj Bog, jer ne idu za
njim. Tako neka se prebijaju meu nezna-
bocima!
Izraelova kazna
10
Bujni je okot bio Izrael, iji bi plo-
dovi uspjeli, ali to je vie rastao broj
plodova njegovih, to je vie postavljao
rtvenika; to mu je bolje rodila zemlja, to
je ljepe podizao idolske stupove.
2 Razdijeljeno je njihovo srce. Sad e to
okajati: rtvenici njihovi poruit e se, ido-
lski stupovi njihovi polomit e se!
3 Onda e dakako rei: Nemamo kralja, jer
se nismo bojali Gospodina. I kraljto bi on
mogao napraviti za nas?
4 Oni govore samo rijei, zaklinju se lano,
sklapaju saveze: pravo cvate kao otrovno
zelje u brazdama na njivi.
5 Za bika u Bet-Avenu brinu se itelji Sama-
rije. Jest, njegov narod ali za njim. Dru
za njega sveenici njegovi, zbog sjajnog
blaga njegova, jer putuje od njega.
6 I njega odvlae u Asiriju kao dar velikomu
kralju. Efraima e spopasti sram, a Izrael
e se osramotiti namjerama svojim.
7 Unitena je Samarija; odbaen njezin
kralj kao komad drva na vodi.
8 Bit e nesretne visine opustoene, gri-
jeh Izraelov. Trnje i draa buja na njihovim
rtvenicima, Gorama e govoriti: Pokrijte
Hosea
638
nas! Breuljcima: Padnite na nas!
9 Od dana Gibee traje grijeh Izraelov. On-
dje su mi postali nevjerni. Nije li ih do Gibee
stignuo rat grupe zloinaca?
10 Kad mi bude po volji karat u ih. Skuplja-
ju se protiv njih narodi kad ih kaznim zbog
dvostruke njihove krivnje.
11 Efraim je govedo pouljivo koji rado
vre. Zato stavljam na lijepu iju njegovu
jaram i upreem Efraima da vue plug.
Juda e orati, a Jakov e drljati!
12 Sijte u pravednosti, anjite u ljubavi!
Orite sebi krevinu, jer je vrijeme da traite
Gospodina da bi doao i kiio vam praved-
nou.
13 Sijali ste opainu, eli ste nesreu, jeli
ste plod lai. Jer si se pouzdao i u svoja
kola, u svoje mnoge ratnike.
14 Zato e se po tvojim gradovima razli-
jegati ratna vreva. Sve e se tvrave tvoje
razruiti, kako je alman razruio Bet-Ar-
belu u dan bitke. Majke su bile razmrskane
zajedno sa svojom djecom.
15 Tako je napravio vama Betelzbog vae
gadne zloe bit e doskora posve uniten
Izraelov kralj.

Oinska Boja ljubav za nevjerni Izrael
11
Kad je bio Izrael mlad, zavolio sam ga
i pozvao svojega sina iz Egipta.
2 Ali to sam ih vie pozivao, to su oni dalje
odlazili od mene, jer su rtvovali Baalima i
kadili rezbarenim kipovima.
3 A ipak sam ja Efraima vodio rukom i po-
dizao ga na svoje ruke, ali oni nisu spoznali
da sam bio Spasitelj njihov.
4 Vezama dobrote vukao sam ih k sebi,
uadima ljubavi. S njihove ije skidao sam
kao jaram, saginjao sam se k njemu, davao
mu hranu.
5 Natrag mora Efraim u Egipat! Kralj njegov
neka bude Asirac, jer su odbili povratak.
6 U gradovima njihovim bjesnjet e ma,
razbit e njihove prijevornice, derat e ih
zbog njihovih namjera.
7 Moj narod naginje tomu da se odvrati
od mene. Zovu li ga gore, ni jedan se ne
podie.
8 Kako bih te mogao dati, Efraime, bih li te
mogao predati, Izraele? Kako bih te mogao
predati kao Admu, kako bih te mogao uni-
titi kao Seboimu? Ne, uznemiri se u meni
moje srce; propinje se sav moj osjeaj.
9 Neu uraditi po jarosti svojega gnjeva.
Ne mogu Efraima opet unititi, jer sam ja
Bog a ne ovjek, u tvojoj sredini Svetac. Ne
dolazim ti u jarosti gnjeva.
10 Hodat e za Gospodinom. On e zvati ri-
kom lava. Na njegov poziv doi e drui
djeca Izraelova sa zapada,
11 kao ptice doi e drui iz Egipta, kao
golubovi iz Asirije. U kue njihove vodim ih
opet natrag, govori Gospodin!
12 Efraim me opkoljava laju, kua Izrae-
lova prijevarom, ali Juda jo uvijek hoda s
Bogom, sa Svecem vjernim.
Bog kori Efraimove grijehe
12
Efraim pase vjetar, hlepi za jugom,
neprestano lae i tlai. Sklapaju savez
s Asirijom, nose ulje kao danak u Egipat.
2 Ozbiljnu rije e Gospodin progovoriti
s Judom. On mora Jakovu platiti prema
njegovim putovima, kazniti ga po njegovim
djelima.
3 Ve u majinoj utrobi prevario je on bra-
ta. U svojoj muevnoj snazi borio se s
Bogom.
4 Borio se s anelom i nadvladao; plakao
je i molio mu se. U Betelu naao ga je opet
i ondje je govorio s njim.
5 Gospodin, Bog vojskaGospodin je nje-
govo Ime:
6 Tako e se i ti vratiti svojemu Bogu. Vri
ljubav i pravicu! Uzdaj se uvijek u svojega
Boga!
7 Lanu tezulju ima on u ruci kao kakav
Kanaanac. Voli prevariti.
8 Efraim govori: Ipak sam se obogatio, ste-
kao sam imetak. Sav posjed moj ne iskazuje
mi nepravde to bi zasluila popravak.
9 A ja, Gospodin, tvoj Bog, sve od zemlje
Egipta dajem ti opet da prebiva u atori-
ma kao u vrijeme susreta.
10 Govorio sam po prorocima: Ja sam koji
sam dao mnoga vienja, i u priama sam
govorio preko proroka.
11 Kad su inili grozote u Gileadu, morale
su se i unititi! Prinosili su rtvene junce u
Gilgali. Zato e i rtvenici njihovi postati
kao hrpe kamenja po brazdama na njiva-
ma.
12 U poljane sirijske pobjegao je Jakov;
za enu sluio je Izrael i za enu postao
pastir.
13 Po proroku izveo je Gospodin Izraela iz
Egipta i po proroku bio je uvan.
14 Ali ga je Efraim izazvao na gnjev. Zato
e Gospodin svaliti na njega krvno njegovo
djelo, i vratit e mu sramotu njegovu.
Efraimove krivnje
13
Kad je nekada govorio Efraim, vladao
je strah, jer je bio moan u Izraelu, ali
kada je pao u krivnju zbog Baala, onda je
poginuo.
2 I sada jo grijee dalje, grade sebi liveni
kip od srebra po uzoru idola. Sve je loe
djelo umjetnika. O njima govore: Neka
ljudi ljubiju bikove!
Hosea
639
3 Zato e biti kao oblak jutarnji, kao pro-
lazna rosa rana, kao pljeva to se razleti s
gumna, kao dim to ide kroz reetke.
4 A ja, Gospodin, jesam tvoj Bog od Egip-
ta. Nee poznati Boga osim mene; osim
mene nema pomonika.
5 Brinuo sam se za tebe u pustinji, u zemlji
sue.
6 Uz dobru pau nasitili su se. Jest, kad su
se nasitili, uzoholilo se njihovo srce, zato
su me zaboravili.
7 Zato u im postati lav, vrebat u na putu
kao ris.
8 Napast u ih kao medvjedica kojoj su
ugrabili mlade i rastrgat u im srce u gru-
dima. Ondje e ih proderati lavovi, zvijeri
e ih poljske rastrgati.
9 To je nesrea tvoja, Izraele; tvoja pomo
dolazi od mene?
10 Gdje je kralj tvoj da te izbavi u svim tvo-
jim gradovima? I svi glavari tvoji za koje si
govorio: Daj mi kralja i glavare!
11 Dajem ti kralja u svojem gnjevu i uzimam
ga opet u svojoj jarosti.
12 Krivnja je Efraimova dobro spremljena;
grijeh je njegov dobro skriven.
13 Bolovi rodilje doi e na njega, ali je
on ludo dijete, jer se u pravo vrijeme nije
rodio.
14 Ja u ih izbaviti od vlasti Podzemlja,
od smrti u ih spasiti! Gdje je tvoja kuga, o
smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje! Sami-
lost se sakrila od mojih oiju!
15 Rodan e biti meu svojom plemen-
skom braom, ali e doi istoni vjetar,
vjetar Gospodinov, iz pustinje. Onda e mu
usahnuti vrelo, studenac e mu presuiti;
on e odnijeti blago njegovo i sve drago-
cjeno dobro njegovo.
16 I Samarija e opustjeti jer se usprotivila
svojem Bogu: Oni e pasti od maa. Djeca
e se njihova razmrskati, njihove trudne
ene rasporiti.
Izrael konano obnovljen
14
Izraele, obrati se Gospodinu, svojem
Bogu, jer si vlastitom krivnjom pao.
2 Uzmite sobom rijei pokajanja! Obratite
se Gospodinu i recite mu: Oduzmi svu
krivnju i umilostivi se! I mi emo ti rtvovati
hvalospjev svojih usana.
3 Pomonik na nee biti Asirija! Na konji-
ma neemo vie jahati i neemo vie go-
voriti djelu svojih ruku Vi ste nai bogovi,
jer u tebe nalazi sirota milosre.
4 Od njihova otpadnitva ozdravit u ih i
srdano ih ljubiti, jer se moj gnjev odvratio
od njih.
5 Bit u Izraelu kao rosa; cvjetat e kao
ljiljan. Ukorijenit e se kao lebanonski ce-
dri.
6 Rairit e se njegove grane, krasota e
mu biti kao u masline i miris njegov kao
lebanonski.
7 Onda e opet prebivati u sjeni i opet sijati
ito i cvjetat e kao vinova loza. Postat e
slavni kao lebanonsko vino.
8 Efraim e rei: to imam od idola? Ja
sam ga promatrao i gleda na njega. Ja sam
kao zeleni empres, u meni je tvoj plod.
9 Tko je mudar neka ovo razumije? Tko je
razuman neka to shvati? Jer su pravi puto-
vi Gospodinovi. Pravednici hode po njima,
a zlikovci se spotiu na njima.
Hosea
Joel
Knjiga proroka Joela
Pohara zemlje od skakavaca
1
Gospodinova rije, koja je dola Joelu,
sinu Petuelovu.
2 ujte, starci sluajte, svi itelji zemlje! Je
li se ikada takvo to dogodilo u vae dane
i u dane otaca?
3 Propovijedajte o tom svojoj djeci, vaa
djeca svojoj djeci i ova buduemu nara-
taju!
4 to je ostalo od grisca, izjede skakavac;
to je ostalo od skakavca, izjede gusjenica
to je ostalo od gusjenice, izjede ljupilac.
5 Prenite se pijanice, i plaite; i sve vino-
pije, tugujte za novim vinom, jer je oteto iz
vaih usta.
6 Jer je prekrio moju zemlju narod silan i
bez broja. Zubi su njegovi zubi lavlji, a e-
ljusti su njegove kao u lavice.
7 Unitio je moju vinovu lozu, moju smokvu
osuio, polomio ju je i ogulio, bijele joj se
grane.
8 Tuguj kao djevojka u odjei alosti za
mladim zarunikom!
9 Nestalo rtvenih prinosnica i naljevnica
u Gospodinovu domu. Tuguju sveenici,
sluge Gospodinove.
640
10 Opustjelo je polje, uvenula je zemlja,
jest, ito je uniteno, usahnulo je vino, ne-
stalo je ulja.
11 Tugujte teaci, jadujte vinogradari za
penicom i za jemom, jer je propala etva
poljska.
12 Usahnula je loza, uvenula je smokva,
ipak, palme i jabuka: sva su se stabla
poljska osuila. Jest, nestalo je radosti kod
sinova ljudskih.
13 Opaite se, nariite, sveenici! Naricaj-
te, sluge rtvenika! Doite, probdijte no u
odjei pokornikoj, vi, sluge mojega Boga,
jer je nestalo u kui vaega Boga rtvenih
prinosa i naljeva.
14 Naredite sveti post! Sazovite sveanost!
Skupite starjeine, sve itelje zemaljske u
Gospodinov dom, svojega Boga, i vapijte
Gospodinu:
15 Jaoh dana, jer je blizu dan Gospodinov,
dolazi kao unitenje od Svemonoga.
16 Nije li oteta hrana ispred oiju naih,
kui naega Boga radost i veselje?
17 Usjevno zrno lei trulo pod grudama,
prazne su itnice i raspadaju se spremita,
jer usahnu ito.
18 I kako uzdie marva! Rasprena su sta-
da goveda, jer nemaju pae; i sitno blago
gine.
19 Tebi, Gospodine, viem, jer ega spali
panjake u pustinji i plamen spalio sva
stabla u polju.
20 I zvijer poljska vie daui za tobom,
jer su usahnuli potoci, ega je spalila pa-
njake u pustinji.
Sud na Judu i Izraela
2
Trubite u trubu na Sionu i trubite na
uzbunu na svetoj gori mojoj! Neka
zadru svi itelji zemaljski, jer dolazi dan
Gospodinov, jest, on je blizu!
2 Dan tame i mraka, dan oblaine i vihora.
Kao oblaci zore razastire povrh gora, tako
dolazi narod velik i silan, kakva nije bilo
prije, a niti e ga poslije kad biti do u godine
najdaljih narataja.
3 Pred njim prodire oganj, za njim liu
plamenovi. Kao vrt edenski lei pred njim
zemlja, a za njim pustinja tuna. Sigurno
nita nee pobjei od njega.
4 Izgledaju kao konji i tre kao konjanici.
5 Topou i skau kao kola po vrhuncima
gora, kao praskajui plameni pale strnjiku,
kao silna vojska spremna za boj.
6 Pred njima dru narodi i crvenilom se
zaare sva lica.
7 Kao junaci navaljuju, kao ratnici penju se
na zid. Svaki ide svojim putom i ne odstu-
paju sa svojih staza.
8 Jedan drugoga ne tiska; svaki stupa svo-
jom stazom. I meu strijelama prodiru bez
zastajanja,
9 Udaraju na grad, tre po zidovima, penju
se na kue kao lupei i ulaze kroz prozo-
re.
10 Pred njima se trese zemlja, podrhtavaju
nebesa. Sunce i mjesec su pomrali, svje-
tlost se zvijezda ugasila.
11 I Gospodin jei glasom svojim pred
svojom vojskom, jer je njegova vojska vrlo
velika, mnogobrojni su izvritelji njegove
rijei. Jest, velik je dan Gospodinov i vrlo
straantko e ga podnijeti?
12 Ali i sada jo govori Gospodin: Svim
srcem obratite se k meni postei, plaui
i tugujui!
13 Razderite svoja srca a ne svoje haljine!
Obratite se Gospodinu, svojem Bogu, jer
je on milostiv i milosrdan, strpljiv i bogat
milosrem i poali nesreu.
14 Tko zna nee li opet poaliti tako da
vam ipak jo ostane njegov blagoslov, te
da imate rtvene prinose i naljeve za Gos-
podina, svojega Boga?
15 Trubite u trubu na Sionu, naredite sveti
post, sazovite sveanost;
16 skupite narod, posvetite zajednicu,
sazovite starce, skupite djecu i dojenad!
Zarunik neka izie iz svoje sobe i zaru-
nica iz svoje odaje!
17 Izmeu trijema i rtvenika neka pla-
u sveenici, sluge Gospodinove, i neka
mole: Smiluj se, Gospodine, svojem naro-
du! Ne daj svoje batine na sramotu da joj
se rugaju neznaboci! Zato da se govori
meu narodima: Gdje im je Bog?
18 Onda se Gospodin, ljubomoran na svoju
zemlju, smilovao svojem narodu.
19 I Gospodin je odgovorio svojem narodu:
Evo, ja vam aljem ita, vina i ulja da se
time nasitite! Vie vas ne dajem na sramotu
meu neznabocima.
20 Sjevernoga neprijatelja protjerat u od
vas, odagnat u ga u zemlju suhu i pustu,
prednju etu njegovu u Istono more, za-
dnju etu njegovu u Zapadno more, da se
podigne od njega smrad rastvaranja i da
nestane trulea njegova, jer u velike stvari
izvesti.
21 Zemljo, ne boj se! Raduj se i veseli se, jer
je Gospodin napravio velike stvari.
22 Ne bojte se, poljske ivotinje, jer su opet
zeleni panjaci u pustinji, stabla opet nose
svoje plodove, i smokva i loza vinova daju
svoj urod.
23 I vi, djeco Siona, radujte se i veselite se
u Gospodinu, svojem Bogu, jer vam daje
kiu u pravoj mjeri, sputa vam ranu kiu,
ranu i kasnu kao i prije.
24 Onda e se opet gumna napunjati itom
Joel
641
i tijesci prelijevati vinom i uljem.
25 Ja u vam nadoknaditi godine kojima
su urod prodrli skakavac, gusjenica, lju-
pilac i grizac, velika vojska moja koju sam
poslao na vas.
26 Imat ete jesti izobilja i bit ete siti i slavit
ete Ime Gospodina, svojega Boga, koji je
divno postupao s vama. I nikada se vie
nee osramotiti moj narod.
27 Onda ete spoznati da ja boravim po-
sred Izraela i da sam ja Gospodin, va Bog,
a vie nitko. I nikada se vie nee osramo-
titi moj narod.
28 I dogodit e se poslije, da u izliti svo-
jega Duha na svako tijelo; prorokovat e
vai sinovi i vae keri, vai e starci sanjati
sne, i vai mladii vidjet e vienja.
29 I na svoje sluge i na svoje slukinje izlit
u svojega Duha u one dane.
30 I izvest u udesa gore na nebesima i
znamenja dolje na zemlji: krv i oganj, i su-
kljanje dima.
31 Sunce e se pretvoriti u tamu i mjesec
u krv, prije nego doe veliki i strani dan
Gospodinov.
32 I dogodit e se, da svaki koji zazove Ime
Gospodinovo spasit e se, jer e biti spa-
senje na Gori Sionu, u Jeruzalemu, kako je
to obeao Gospodin. Preostalima pripada,
koga pozove Gospodin.
Sud narodima
3
Jer gle, u one dane i u ono vrijeme kad
okrenem sudbinu Jude i Jeruzalema,
2 sve u sve narode skupiti i svesti u dolinu
Joafat. Ondje e se suditi s njima zbog
Izraela, svojega naroda i vlasnitva, jer su
ga razasuli meu neznaboce i razdijelili
moju zemlju.
3 Oni su bacali su drijeb na moj narod,
davali sina za bludnicu i prodavali djevojku
za vino da bi pijanili.
4 I vi, to imate vi sa mnom, o Tire i Sidone
i svi krajevi Filistejce? Hoete li mi moda
platiti to sam vam napravio? Ili da mi to
uradite? Brzo u ja izvesti, da vaa djela
padnu na vau glavu.
5 Jer ste ugrabili moje srebro i zlato, moje
dragocjeno blago odnijeli ste u svoje hra-
move.
6 Djecu Judinu i jeruzalemsku prodali ste
Grcima da ih maknete iz domovine njiho-
ve.
7 Evo, ja u ih dignuti iz mjesta kamo ste ih
prodali i izvest u da vaa djela padnu na
vau glavu.
8 Vae sinove i keri prodat u sinovima
Judinim; oni e ih prodati Sabejcima, na-
rodu to prebiva daleko. Jer Gospodin je
to izrekao.
9 Objavite ovo neznabocima: Oruajte
se! Podiite ratnike! Neka izau i dou svi
vojnici!
10 Raskujte svoje raonike u maeve, svoje
kosire u koplja! Slabi neka rekne: Junak
sam!
11 Ustanite, doite svi, vi okolni neznabo-
ci, i skupite se! Ondje povedi, o Gospodine,
junake svoje!
12 Ustanite, narodi! Idite u dolinu Joafat,
jer u ondje sjesti da sudim svim nezna-
bocima unaokolo.
13 Prihvatite za srp jer je etva zrela. Usta-
nite, stupite, jer je tijesak pun. Tijesci se
prelijevaju, jer je njihova zloa velika.
14 Vojska za vojskama u Dolini odluke, jer
je blizu dan Gospodinov u Dolini odluke.
15 Sunce i mjesec pomrat e, svjetlost
zvijezda ugasit e se.
16 Gospodin e rikati sa Siona, iz Jeruza-
lema e dignuti svoj glas, neboesa i zemlja
e se tresti, ali je Gospodin zatita svojem
narodu, branik djeci Izraelovoj.
17 Onda ete spoznatl da sam ja Gospo-
din, va Bog, koji prebivam na Sionu, svojoj
svetoj gori. Jeruzalem e onda biti svetite,
i neznaboci nee vie u njega stupiti.
18 U ono e vrijeme gore kapati slatkim
vinom, breuljci e protei mlijekom, i svim
potocima Judinim tei e voda. U Gospo-
dinovu domu provret e izvor da natopi
dolinu akacija.
19 Egipat e postati pustinja, Edom gola
pustinja zbog opaine poinjene sinovima
Judinim, jer su prolili krv nedunu u njiho-
voj zemlji.
20 A Juda e biti naseljen zauvijek, Jeruza-
lem kroz sve narataje.
21 Osvetit u krv njihovu, koju jo nisam
osvetio. Gospodin e prebivati na Sionu.
Joel
642
Amos
Knjiga proroka Amosa
jer je vapnom spalio kosti kralja iz Edoma.
2 Bacit u oganj na Moab da prodere
tvrave u Keritu. Moab e poginuti u vrevi
bojnoj s vikom i s glasom trube.
3 Iskorijenit u vladara iz sredine njegove
i podavit u s njim sve njegove glavare,
govori Gospodin!
4 Ovako govori Gospodin: Za tri opaine
Jude, za etiri neu mu oprostiti, jer su
odbacili zakon Gospodinov, nisu drali
njegove uredbe, dali su se varati od idola
lanih, kojima su ve sluili njihovi oci.
5 Bacit u oganj na Judu, da prodere tvr-
ave Jeruzalema.
6 Ovako govori Gospodin: Za tri opai-
ne Izraela, za etiri neu mu oprostitijer
prodaju pravednika za novce, ubogoga za
dvoje sandale.
7 Jer gaze glavu siromasima u prahu ze-
maljskom, jer potiskuju s puta siromaha,
sin i otac tre slukinji da obeasti sveto
moje Ime.
8 Jer na zaplijenjenim haljinama lee kod
svakoga rtvenika; vino oglobljenih piju u
kui idola svojih.
9 A ipak sam bio ja onaj koji je iskorijenio
ispred vas Amorejce, kojima je visina kao
cedarska, kojima je jakost kao hrastova.
Odozgor sam otrgnuo plodove, odozdol
korijen.
10 Ja sam bio onaj koji vas je izveo iz Egip-
ta, vodio vas u pustinji etrdeset godina da
osvojite zemlju Amorejaca.
11 Izmeu sinova vaih podizao sam pro-
roke, izmeu mladia vaih Nazireje. Nije li
tako, djeco Izraelova, govori Gospodin!
12 A vi ste davali Nazirejima da piju vino i
zapovijedali ste prorocima: Ne prorokujte!
13 Evo, zato u vas svaliti kao to vrua
kola svaljuju nagrnjene snopove.
14 Onda nema bijega brzomu, jakima se ne
utvruje snaga, ratnik se ne spaava.
15 Strijelac se nee odrati, brzotea ne
moe pobjei, konjanik se ne moe spasiti.
16 I najhrabriji meu junacima gol bjei u
onaj dan, govori Gospodin!
Unitenje Samarije
3
ujte rije koju vam govori Gospodin,
djeco Izraelova, svemu plemenu koje
sam izveo iz Egipta:
2 Samo vas izabrao sam izmeu svih
naroda zemaljskih. Zato dajem da okajate
svu svoju krivnju.
3 Putuju li dvojica zajedno, a da ne poznaju
jedan drugoga?
Kazna neznaboakim susjednim narodima
1
Govori Amosa, koji je pripadao stoari-
ma iz Tekoe. On je prorokovao o Izraelu
u dane kralja Uzije Judina i u dane Jero-
boama, sina Joaova, kralja Izraelova,
dvije godine prije potresa.
2 On je rekao: Gospodin rie sa Siona, iz
Jeruzalema se die njegov glas. Tuguju
panjaci pastirski i vrhunac se Karmela
posuio.
Damaska, za etiri neu mu oprostiti; jer su
vrhli Gilead eljeznom branom.
4 Bacit u oganj u kuu Hazaelovu da pro-
dere tvrave Ben-Hadadove.
5 Polomit u prijevornicu Damaska, unitit
u itelje u dolini grijeha zajedno s nosite-
ljima ezla iz kue raskone, Bet-Edena.
Narod sirijski mora putovati u Kir, govori
Gospodin!
Gaze, za etiri neu joj oprostitijer su ih
do posljednjega ovjeka sve odveli da ih
prodaju Edomu.
7 Bacit u oganj na zidove Gaze, da pro-
dere tvrave njezine.
8 Unitit u itelje u Adodu zajedno s no-
siteljima ezla iz Akelona. Pruit u ruku
protiv Ekrona i ostatak Filistejaca izginut
e, govori Gospodin!
Tira, za etiri neu mu oprostiti, jer ih je do
posljednjega ovjeka sve izruio Edomu,
ne mislei na savez bratski.
10 Bacit u oganj u zidove Tira, da prode-
re njegove tvrave.
Edoma, za etiri neu mu oprostitijer je
progonio svojega brata maem, uguio
saaljenje, svoju jarost stalno vrsto dr-
ao, svoju srdbu uvijek uvao.
12 Bacit u oganj na Teman, da prodere
tvrave u Bosri.
Amonaca, za etiri neu im oprostitijer
su parali trudne ene u Gileadu, da raire
svoju zemlju.
14 Stavit u oganj na zidove Rabe, da pro-
dere itelje njegove s vikom u dan boja, s
burom u dan vihora.
15 Onda e njihov kralj otii u ropstvo zajed-
no s glavarima svojim, govori Gospodin!
Kazna Izraelu
2
Ovako govori Gospodin: Uniti opai-
ne Moaba, za etiri neu mu oprostiti,
643
4 Rie li lav u umi, a da nema plijena?
Daje li glas u pilji lavi prije nego je to
ulovio?
5 Pada li ptica u mreu na zemlji ako ova
ne eka na nju? Die li se mrea sa zemlje
ako se ne ulovi?
6 Zatrubi li u gradu truba, a da se ne pre-
strae ljudi? Snae li nesrea grad da je
nije napravio Gospodin?
7 Ne, Gospodin Bog ne pravi nita, a da
ne oituje nakanu svoju svojim slugama:
prorocima.
8 Kad rikne lav, tko da se onda ne prepad-
ne? Kad Gospodin Bog, progovori tko da
onda ne prorokuje?
9 Oglasite po tvravama u Adodu, po
tvravama u egipatskoj zemlji! Recite:
Skupite se na visinama Samarije! Gledajte
divljanje u njoj, nasilja u njoj!
10 Zaboravili su initi pravo, govori Gos-
podin, gomilaju nasiljem oteto blago u
svojim dvorima.
11 Zato ovako govori Gospodin Bog: Ne-
prijatelj e unaokolo opustoiti zemlju i s
tebe e svui tvoju krasotu i kue tvoje bit
e oplijenjene.
12 Ovako govori Gospodin: Kao kad pa-
stir istrgne iz eljusti lavljih dvije koice ili
samo resicu uha; tako e se izbaviti samo
malo Izraelovih sinova, koji sjede u Sama-
riji na uglu postelje i na rubu poivaljke.
13 ujte i posvjedoite kui Jakovljevoj,
govori Gospodin Bog, Bog vojska.
14 Zaista, kad kaznim opaine Izraelove,
onda u kazniti i rtvenike Betela. Odbit e
se rogovi rtveniku i oni e pasti na zemlju.
15 Razorit u zimsku kuu i ljetnu kuu,
propast e kue od bjelokosti, nestat e
mnogih dvorova, govori Gospodin!
Prijetnje poglavarima u Izraelu
4
ujte ovu rije, krave baanske, koje
ste u gori samarijskoj, koje tlaite ubo-
ga, nitite siromahe! Govorite gospodari-
ma svojim: Donesite da pijemo!
2 Svetou svojom zakleo se Gospodin
Bog da e doi na vas dani kad e vas
odvui kukama, posljednji ostatak va
ribarskim udicama.
3 Kroz prodore zida ete izii, svaka ravno
naprijed i biti baene prema Hermonu, go-
vori Gospodin!
4 Idite samo u Betel i grijeite, u Gilgal, gri-
jeite jo vie! Prinosite svako jutro rtve
zaklanice svoje, desetine svoje svakoga
treeg dana!
5 I Kvasni kruh prinosite kao rtvu zahval-
nu! Glasno pozivajte na darove dragovolj-
ne, jer je vama tako milo, Izraelovi sinovi,
6 Poslao sam vam glad u svim gradovima
vaim i nestaicu kruha u svim vaim mje-
stima, ali se vi niste obratili k meni, govori
Gospodin!
7 Uskratio sam vam kiu tri mjeseca pred
etvu, pustio sam kiu na jedan grad, a na
drugi nisam, jedno se polje namoilo, dru-
go se posuilo, kome nisam poslao kiu.
8 Dvatri grada klecajui su dola u drugi
grad da se napiju vode i nisu se nasitila:
ali se vi niste obratili k meni, govori Gos-
podin!
9 Udario sam vas snijeu i medljikom, vr-
tove sam i vinograde vae opustoio, smo-
kve i masline vae izjeli su skakavci, ali se
vi niste obratili k meni, govori Gospodin!
10 Poslao sam vam kugu kao protiv Egip-
ta, pobio sam maem mlade ljude vae
zajedno s pristalim konjima vaim, pun
gnjeva na vas pustio sam da ognjem izgori
tabor va, ali se vi niste obratili k meni k
meni, govori Gospodin!
11 Sruio sam neke od vas kako je Bog
sruio Sodomu i Gomoru, bili ste kao glav-
nja to se istrgnula iz ognja, ali se vi niste
obratili k meni k meni, govori Gospodin!
12 Zato u ti sad, Izraele, tako uraditi, zato
jer u ti tako uraditi, popravi se, o Izraele,
izai u susret svojem Bogu!
13 Jer, evo, koji pravi gore, stvara vjetar i
oituje misli ljudi, koji pravi zoru i tamu i
hodi po visinama zemaljskim, Gospodin,
Bog vojska Ime je njegovo!
Poziv na pokajanje
5
ujte ovu pjesmu koju vam kao tualj-
ku zapoinjem, kuo Izraelova!
2 Pala je Izraelova djevica, nee se vie
ustati, lei ostavljena na svojoj zemlji,
nema nikoga da je podigne.
3 Jer ovako govori Gospodin Bog: Grad
koji je poao u boj s tisuu, ostala samo
stotina, a koji je poao u boj sa stotinu,
ostalo samo deset za kuu Izraelovu.
4 Jest, ovako govori Gospodin kui Izrae-
lovoj: Traite me i ivjet ete!
5 Ali ne traite Betela! Ne idite u Gilgal! Ne
polazite u Beerebu, jer Gilgal odlazi u rop-
stvo, a Betel e biti sasvim uniten.
6 Traite Gospodina i ivjet ete, inae doi
e on na kuu Josipovu s ognjem to de-
re, i nitko ne moe gasiti u Betelu.
7 U pelin pretvarate pravo, a pravednost
gazite nogama.
8 On koji je stvorio zvijezde Vlaie i tap-
ce, koji pretvara tamu u jutro i dan potamni
u no. On koji doziva vode morske i izlijeva
ih na zemlju; Gospodin je njegovo Ime!
9 On pravi da doe pogibija na jake, da
padne pusto na tvravu.
Amos
644
10 Mrze onoga koji govori pravo na vratima
i grde onoga koji govori istinu.
11 Zato to nogama gazite siromaha i po-
diete od njega porez u itu, moete graditi
kue od klesana kamena, ali neete nikada
prebivati u njima; moete sebi saditi krasne
vinograde, ali neete nikada piti vina iz njih!
12 Jer dobro znam mnoge opaine vae,
mnogobrojne vae grijehe: tlaite nedu-
noga, primate mito i sudite nepravedno
siromahe.
13 Zato uti mudrac u ovo vrijeme, jer je
zlo vrijeme.
14 Traite dobro, a ne zlo da ivite! Onda e
Gospodin, Bog vojska, biti i s vama, kako
ste rekli.
15 Mrzite zlo i ljubite dobro; pribavite pra-
vici vanost na vratima! Moe biti da se
Gospodin, Bog vojska, smiluje ostatku
Josipovu!
16 Zato ovako govori Gospodin, Svemoni
Bog vojska: Na svim putovima bit e ja-
ukanje, u svim ulicama vikat e se: Jaoh,
jaoh! Zvat e poljodjelca na alost, vino-
gradara k onima koji umiju naricati.
17 Jauk e biti u svim vinogradima kad
budem koraao kroz sredinu vau, govori
Gospodin!
18 Teko onima koji ele dan Gospodinov!
to je dan Gospodinov za vas? On je tama,
a ne svjetlost.
19 Bit e kao kad tko bjei od lava, a naie
na medvjeda. On moda utekne u svoju
kuu i nasloni se svojom rukom na zid, ali
ga onda zmija ugrize.
20 Zaista, tama je dan Gospodinov, a ne
svjetlost, mrak i bez vidjela!
21 Mrzim i prezirem sveanosti vae. Ne
volim mirisati vaih sveanosti.
22 Jer ako mi prinosite rtve paljenice i pri-
nose, to neu primiti. Ne volim vidjeti vaih
pomirnih rtava od tovnih telaca.
23 Ukloni od mene dreku pjesama svojih!
Zviduk harfa tvojih ne volim sluati.
24 Navalit e sud kao voda i pravda kao
potok to nikad ne presui.
25 Jeste li meni prinosili rtve zaklanice i
prinose u pustinji etrdeset godina, kuo
Izraelova.
26 A pritom jeste li naokolo nosili Sikuta,
svojega kralja, i Kevana, svojega zvjezda-
nog boga, idolske kipove svoje, to ste ih
napravili sebi?
27 Zato u pustiti da vas odvedu u progon-
stvo ondje iza Damaska, govori Gospo-
din, ije je ime Bog vojska.
Prijetnja bezbrinima i oholima
6
Teko bezbrinima u Sionu i sigurnima
na samarijskoj gori, velikima prvoga
od naroda, koje slua kua Izraelova:
2 Poite u Kalnu i vidite i odande idite u
Hamat veliki! Onda siite u Gat u zemlji
Filistejaca! Jesu li oni jai od ovih kraljev-
stava, ili, jeli je podruje njihovo vee od
podruja vaega?
3 Vi mislite da je daleko dan nesree i primit
postrojbe vlast nasilja.
4 Lee na posteljama od bjelokosti i pru-
aju se na jastucima svojim i jedu janjce iz
stada i mlada goveda iz tale.
5 Deru se uz zvuk harfa, izmiljaju sebi kao
David sprave za igru.
6 Piju vino iz zdjela i mau se najboljim
uljem, a ne mare za pad Josipov.
7 Zato e sad otii u progonstvo na elu
prognanika i zamuknut e veselje rasko-
nika.
8 Zakleo se sam sobom, Gospodin, Bog
vojska govori: Odvratna mi je oholost Ja-
kovljeva i mrzim njegove kue i predajem
grad zajedno sa njegovim iteljima.
9 I ako deset ljudi samo ostane u jednoj
kui, moraju i oni umrijeti.
10 Ako jednoga roak njegov nosi van i
spali ga, da iznese njegove kosti iz kue, i
ako zapita jednoga koji se sakrio u nutrini
kue: Ima li jo tko kod tebe?, on je od-
govorio: Nitko! i pridoda: uti, jer se ne
smije imenovati Ime Gospodinovo.
11 Jer, evo, Gospodin zapovjeda i udara-
ju na kue da se porue i na kolibe da se
raspadnu.
12 Tre li konji po litici, ili ore li se volovima
more, da vi pretvarate pravo u otrov, plod
pravednosti u pelin?
13 Vi se radujete Lo-Debaru i govorite: Ni-
smo li svojom snagom zauzeli Karnajim?
14 Jer, evo, kuo Izraelova, ja u podignu-
ti protiv vas narod, govori Gospodin, Bog
vojska. On e vas pritisnuti odande gdje
se ide u Hamat, do potoka u pustinji.
Vienja i progon proroka Amosa
7
Ovo mi je Gospodin Bog pokazao:
Gle, napravi da postanu skakavci kad
je poela nicati otavabila je to trava iza
kraljeve kosidbe.
2 Kad su bili sasvim izjeli zelen zemlje,
onda sam se pomolio: Gospodine Boe,
oprosti, molim te! Neka bi opstao Jakov,
jer je tako malen.
3 Onda se saali Gospodinu. To se nee
dogoditi, govori Gospodin!
4 Ovo mi je dao Gospodin Bog da gledam:
Gle, Gospodin Bog pozvao oganj za kaznu.
Oganj prodrije veliki bezdan i uniti bati-
nu Gospodinovu.
5 Onda sam rekao: O Gospodine Boe,
odustani, molim te! Neka bi opstao Jakov,
Amos
645
jer je tako malen.
6 Onda se zbog toga saali Gospodinu.
Ni to se nee dogoditi, govori Gospodin
Bog.
7 Ovo mi je pokazao: Gle, Gospodin je
stajao pred jednim zidom i drao je visak
u svojoj ruci.
8 I zapitao me Gospodin: to vidi, Amo-
se? Ja sam odgovorio: Visak. Onda je
rekao Gospodin: Evo, ja u staviti visak
posred Izraela, svojega naroda; neu ga
vie tedei prolaziti.
9 Neka se opustoe visine Izakove i razore
svetita Izraelova! Protiv kue Jeroboa-
move ustat u s maem.
10 Amazija, sveenik u Betelu, poslao k
Jeroboamu, kralju Izraelovu, i poruio mu,
rekavi: Amos die bunu na tebe u kui
Izraelovoj. Zemlja ne moe vie podnositi
svih govora njegovih.
11 Jer je Amos ovako govorio: Jeroboam
e poginuti od maa, Izrael e putovati iz
svoje zemlje u progonstvo.
12 Amazija je rekao Amosu: Vidjele, idi!
Bjei se u zemlju Judinu! Ondje jedi svoj
kruh i ondje prorokuj!
13 Ne prorokuj vie u Betelu, jer je on sve-
tite kraljevsko i hram kraljevine.
14 Onda je odgovorio Amos Amaziji: Ni-
sam ni prorok niti proroki sin, nego sam
stoar i uzgajam dudove.
15 Ali me je Gospodin uzeo od stada i
Gospodin mi je zapovjedio: Idi, prorokuj
mojem narodu Izraelu!
16 A sada uj rije Gospodinovu! Ti govo-
ri: Ne prorokuj protiv Izraela i ne svjedoi
protiv kue Izakove!
17 Zato ovako govori Gospodin: ena e
tvoja initi sramotu u gradu; sinovi e tvoji
i tvoje keri pasti od maa; zemlja e se
tvoja razdijeliti mjerakim uetom. A ti e
sam umrijeti u neistoj zemlji, i Izrael mora
putovati iz svoje zemlje u progonstvo.
Vienje koarice sa zrelim voem
8
Ovo mi je Gospodin Bog pokazao: Gle,
tu je bila koarica sa zrelim voem.
2 I on me zapitao: to vidi, Amose? Ja
sam odgovorio: Koaricu sa zrelim vo-
em. Onda mi je rekao Gospodin: Dolazi
kraj mojem narodu Izraelu; neu ga vie
tedei prolaziti.
3 Pjesme u kui bit e naricanje u onaj dan,
govori Gospodin Bog, Velik e biti broj mr-
tvih tjelesa; svuda e se pobacati, tiho!
4 ujte ovo koji gazite siromaha, upropa-
ujete maloga ovjeka!
5 Govorite: Kad li e proi mlaak da pro-
dajemo ito i kad Subotnji dan da moemo
otvoriti itnice? Mi bismo smanjili mjeru,
poveali uteg i varajui krivotvorili mjerila.
6 Kupovat emo siromaha za novce, ubo-
goga za par opanaka, i prodavati otraak
ita.
7 Ali se Gospodin zakleo slavom Jakovlje-
vom: Nikada neu zaboraviti nijednoga
njihova djela.
8 Ne mora li se zemlja potresti od toga, ne
moraju li protuiti svi njezini itelji, tako da
se ona posvuda podigne kao Rijeka i uskipi
i padne kao Rijeka u Egiptu?
podin Bog, i napravit u da sunce iezne
u podne i pomrait u zemlju usred bijela
dana.
10 Pretvorit u vae Svetkovine u alost,
sve pjesme vae u naricanje za mrtvim.
Stavit u odjeu alosti oko svih bedara,
napravit u elavom svaku glavu; raspla-
kat u zemlju kao za sinom jedincem, i kraj
njezin bit e gorak dan.
11 Gle, doi e dani, govori Gospodin Bog,
kad u poslati glad u zemlju, ne glad kruha
ni e vode, nego sluanja rijei Gospodi-
novih.
12 Onda e se potucati od mora do mora,
trat e od sjevera do istoka traiti rije
Gospodinovu, ali je nee nai.
13 U one e dane lijepe djevice i mladii
obamirati od ei.
14 Oni, koji se sada zaklinju idolima sama-
rijskim i govore: Tako da je iv bog tvoj, o
Dane! i Tako da je iv bog tvoj, Beerebo!
Oni e pasti i nee vie ustati.
Neizbjean sud
9
Vidio sam Svemonoga gdje stoji na
rtveniku i govori: Udari na glavicu
stupa da se potresu grede i razmrskaj ih da
padnu na glavu svima! Maem u pobiti
one koji ostanu ivi. Nee pobjei izmeu
njih ni jedan; ni jedan koji je utekao od njih,
nee se moi spasiti!
2 I ako bi provalili u svijet mrtvih, i odatle e
ih izvaditi moja ruka. I da bi se popeli do na
nebo, i odatle u ih skinuti.
3 I kad bi se sakrili gore na Karmelu, ondje
u ih pronai i uzeti. I da se sakriju ispred
mene na dnu mora, ondje u zapovjediti
ivotinjama morskim da ih unite.
4 I da odu u ropstvo pred svojom nepri-
jateljima, i ondje u zapovjediti mau da
ih pobije. Upravit u svoje oko njima na
nesreu, a ne na spasenje.
5 Gospodin Bog vojska, koji se dotakne
zemlje, tako da se ona rastapa i tuguju svi
njezini itelji, da se die posvuda kao Rije-
ka i sputa se kao Rijeka u Egiptu.
6 On, koji je sagradio u nebu svoje odaje,
svoj svod osnovao na zemlji. On, koji zove
Amos
646
vode morske i izlijeva ih po zemljiGospo-
din je njegovo Ime!
7 Vrijedite li mi vie, o Izraelovi sinovi
negoli Etiopljani, govori Gospodin! Jest,
izveo sam Izraela iz Egipta, ali isto tako
Filistejce iz Kaftora i Sirijce iz Kira.
8 Gle, na grijeno kraljevstvo oi su Gos-
podina Boga upravljene. Sa zemlje u ga
zatrti, ali neu sasvim zatrti kue Jakovlje-
ve, govori Gospodin!
9 Jer, evo, dat u zapovijed i rastrest u
meu sve neznaboake narode kuu
Izraelovu, kao to se trese ito u reetu;
nijedno dobro zrno nee pasti na zemlju.
10 Od maa e poginuti svi zlikovci u mo-
jem narodu, koji sad govore: Nas nee
pogoditi nesrea i nee nas dostignuti!
11 U ono vrijeme podignut u raspali ator
Davidov, zatvorit u njegove pukotine, po-
pravit u njegove ruevine, sagradit u ga
kako je bio u dane prolosti,
12 da posjeduju to je ostalo od Edoma i sve
neznaboake narode koji se mojim Ime-
nom, govori Gospodin koji izvruje ovo.
13 Evo, doi e dani, govori Gospodin,
kad e ora stizati eteoca, gnjeilac
groa sijaa. Gore e kapati slatkim vi-
nom, i svi e se breuljci rastapati.
14 Onda u okrenuti sudbinu Izraela, svo-
jega naroda: oni e sagraditi opustoene
gradove i prebivati u njima, nasadit e vi-
nograde i piti vino iz njih, nasadit e vrtove
i uivati njihove plodove.
15 Posadit u ih u njihovu zemlju da se vie
ne iupaju iz svoje zemlje koju sam im
dao, govori Gospodin, tvoj Bog.
Amos
Obadija
Knjiga proroka Obadije
Dolazi sud na Edom
1
Vienje Obadijino. Ovako govori Gos-
podin Bog o Edomu: Od Gospodina
uli smo ovaj glas, meu narode bila je
poslana ova vijest: Ustajte, dignut emo
se na njega u boj!
2 Gle, napravit u te malim meu narodi-
ma. Prezren e biti preko mjere.
3 Oholost tvojega srca zaludila te je, ti koji
rasjelinama kamenim prebiva, ima svoje
sjedite na visini: zato misli u sebi: Tko
me moe sruiti na zemlju?
4 I visoko si sagradio kao orao, jest, pod
same zvijezde gnijezdo svoje, ipak sam te
odatle sruio dolje, govori Gospodin!
5 Kad bi doli k tebi kradljivci ili noni
lupei, kako si dotjeran do nita, oni bi
samo krali koliko bi trebali. Sad bi doli
vinogradari u vinograd tvoj, oni bi jo
ostavili pabirke.
6 Ezav e se istraiti, trait e se njegovo
tajno blago.
7 Natrag do granice gonit e te svi savezni-
ci tvoji. Zaludit e te i silu ti nanijeti oni koji
su ti bili prijatelji. Tvoji sudruzi za stolom
podmeu ti zamke, a ti to ne sluti.
8 Zaista, u onaj e se dan dogoditi, govori
Gospodin, da u unititi mudrace edom-
ske, razumne u gori Ezavovoj.
9 Tvoji e junaci, Temane, oajavati, da se
unite do kraja svi itelji iz gore Ezavove.
10 Za umorstvo, za zlodjelo na tvojem
bratu Jakovu pokrit e te sramota! Bit e
iskorijenjen za vjena vremena
11 Jer si onda stajao postrani dok su stran-
ci odvodili u ropstvo njegovu vojsku, i
stranci prodirali na vrata njegova i bacali
drijeb nad Jeruzalema, a ti si bio kao je-
dan od njih.
12 Ti nisi trebao gledati dana svojega bra-
ta, dana nesree njegove, nisi se trebao
radovati sinovima Judinim u dan unitenja
njihova, nisi se trebao rugati u dan njihove
nevolje.
13 Nisi trebao prodrijeti na vrata mojega
naroda u dan nesree njegove, nisi se
trebao naslaivati na zlu njegovu u dan
njegove pogibelji, nisi trebao pruiti svoju
ruku u dan njegove nevolje.
14 Nisi trebao stajati na raskrima, da ubi-
ja njegove bjegunce, i nisi trebao izdavati
one to su izmakli u dan tjeskobe.
15 Jer je blizu dan Gospodinov nad svim
narodima! Kako si inio, tako e ti biti:
tvoja djela Padaju natrag na vlastitu tvoju
glavu.
16 Zaista, kao to ste vi morali piti na svetoj
gori mojoj, tako e sve dalje piti svi narodi,
piti i srkati; biti kao da ih nije bilo nikada.
17 Ali e na Gori Sionu biti spasenje. Ona
e biti utoite. I kua Jakovljeva pobijedit
e svoje pobjeditelje.
18 Kua Jakovljeva bit e oganj i kua Jo-
sipova plamen. A kua Ezavova postat e
strnjika! Oni e je zapaliti i izgorjeti, i nita
nee vie ostati od kue Ezavovejer Gos-
647
podin je to izrekao.
19 Onda e juna zemlja posjedovati goru
Ezavovu i nizinu Filistejaca. Oni e posje-
dovati polje Efraimovo i polje samarijsko,
a Benjamin e posjedovati Gilead.
20 Prognanici vojske Izraelaca posjedovat
e sva mjesta Kanaanaca do Sarfate. Za-
robljenici iz Jeruzalema, koje su prognali u
Sefarad, posjedovat e june gradove.
21 Izbavitelji e uzai na Goru Sion da
sude gori Ezavovoj, a kraljevstvo e biti
Gospodinovo.
Obadija
Jona
Knjiga proroka Jone
Jonina neposlunost i kazna
1
Dola je Gospodinova rije Joni, sinu
Amitajevu, rekavi:
2 Ustani, idi u Ninivu, grad veliki, i propo-
vijedaj ondje, jer je njihova zloa prodrla
do mene.
3 A Jona je ustao da pobjegne od Gospo-
dina u Tari. Siao je u Jopu i naao ondje
lau koja je ila u Tari. Platio vozarinu i
ukrcao se da se odveze daleko od Gospo-
dina u Tari.
4 Ali Gospodin poslao silan vjetar na more i
nastala na moru jaka bura, tako da se laa
skoro razbila.
5 Laari su se prestraili i svaki zvao svo-
jega boga. Bacali su u more sprave laine
da bi s tim olakali lau. A Jona je bio siao
na dno lae, legnuo i zaspao.
6 Onda pristupi k njemu kapetan lae i
zapitao ga: to ti spava? Ustani i prizivaj
svojega Boga, pa moda nam se smiluje
tvoj Bog da ne poginemo.
7 I rekli su jedan drugome: Doite, bacit
emo drijeb da vidimo ijom krivnjom nas
pogodila ova nesrea! Bace onda drijeb
i pao je drijeb na Jonu.
8 Onda su mu rekli: Daj da znamo ijom
nas krivnjom pogodila ova nesrea! Kakav
je tvoj obrt? Odakle ide? Gdje ti je postoj-
bina? I od kojega si naroda!
9 On im odgovorio: Ja sam Hebrejac i
tujem Gospodina, nebeskog Boga, koji je
stvorio more i suhu zemlju.
10 Onda se ljudi vrlo prestrae i zapitaju
ga: Zato si to napravio? Ljudi su znali
da je on pobjegao ispred Gospodina, jer
im je to rekao.
11 Zapitaju ga, rekavi: to emo initi s
tobom da se more smiri? More je, naime,
builo sve ee.
12 Onda ih on zamolio: Uzmite me i bacite
me u more! Onda e more odustati od vas,
jer znam, da je zbog mene dola na vas ova
velika bura.
13 A ljudi su veslali da opet dou na zemlju,
ali nisu mogli, jer je more navaljivalo sve
ee na njih.
14 Onda poviu Gospodinu: Ah, Gos-
podine, ne daj da poginemo zbog ivota
ovoga ovjeka! Nemoj to staviti na nas
kao neduno proljevenu krv, nego uradi,
Gospodine, to je tebi milo!
15 Potom su uzeli Jonu i bace ga u more i
more prestalo buiti.
16 Ali se ljudi vrlo prestraili Gospodina, pa
su prinijeli rtvu Gospodinu i utvrdili zavjet.
17 A Gospodin je zapovjedio, te je velika
riba progutala Jonu. Tri dana i tri noi ostao
je Jona u utrobi ribe.
Jonina molitva i izbavljenje
2
Onda se Jona pomolio u utrobi ribe
Gospodinu, svojem Bogu.
2 On je rekao: Iz tjeskobe svoje zavapio
sam Gospodinu i on mi je odgovorio. Iz
utrobe podzemnoga svijeta povikao sam
za pomo, i ti si uo moj glas.
3 Ti si me bacio u dubinu, u srce moru, da
me je optekla voda. Sve poplave tvoje i
valovi tvoji prelazili su preko mene.
4 Pomislio sam: Odbaen sam ispred tvo-
jih oiju, ali u opet hodati prema tvojem
domu.
5 Vode mi doprle ve do blizu grla; dubi-
na me opkolila i oko glave mi se omotao
dra.
6 Upao sam do temelja gorskih; prijevor-
nice zemaljske zatvorile me zauvijek, ali ti
si me ipak izvadio iz jame, o Gospodine,
moj Boe!
7 Kad mi ve gotovo ieznu ivot, spome-
nuo sam se Gospodina; i moja je molitva
prodrla k tebi u tvoj sveti dom.
8 Koji tuju nitave idole, ostavljaju onoga
koji im je spasenje.
9 A ja u ti zahvalom glasnom prinijeti rtvu
i to sam zavjetovao, platit u. U Gospodi-
na je spasenje!
10 Onda je Gospodin zapovjedio ribi i ona
je izbljuvala Jonu na suhu zemlju.
648
Jonina propovijed u Ninivi i njezin uspjeh
3
Ovo je Gospodinova rije koja je dola
Joni po drugi put, rekavi:
2 Ustani, idi u Ninivu, grad veliki, i dri mu
propovijed koju sam ti zapovjedio!
3 Jona ustao je i otiao u Ninivu po zapo-
vijedi Gospodinovu. Niniva je bila nekada
grad silno velik, tri dana hoda dug.
4 Jona je poeo ulaziti u grad prvoga dana
hoda. Onda poeo propovijedati, rekavi:
Jo etrdeset dana i Niniva e propasti!
5 Ninivljani su povjerovali Bogu, oglasili su
post i odjenuli se, veliki i mali, u pokornike
haljine.
6 Vijest o tom doprije i do kralja u Ninivi, i
on je ustao sa svojega prijestolja, svukao
sa sebe svoj ogrta, zamotao se u pokor-
niku haljinu i sjede u pepeo.
7 Onda izda zapovijed i dao ju proglasiti u
Ninivi, objavom kralja i njegovih glavara,
rekavi: Ljudi ni ivotinje, ni goveda, ni
ovce ne smiju okusiti nita! Ne pustite ih
ii na panjake ni na pojilita,
8 Nego se moraju, ovjek i marva, pokriti
haljinama alosti! Neka se glasno zaziva
Bog i neka svatko odustane od svojega zla
puta i opakoga svojih djela ruku!
9 Tko zna, moda e odustati Bog i smiriti
se od ljutoga svojeg gnjeva, tako da ipak
ne izginemo.
10 Kada je Bog vidio njihova djela, da su
odustali od svojega zla puta, onda se sa-
ali Bogu zbog nesree, kojom im je bio
zaprijetio, i nije ju izvrio.
Bog pouava ozlovoljenoga
4
Ali to vrlo ozlovoljilo Jonu i on se ra-
srdio.
2 Ovako se on pomolio Gospodinu: Ah,
Gospodine, to je eto ono to sam mislio
kad sam jo bio u svojoj postojbini! Ba
zato htjeo sam prije pobjei u Tari, jer
znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan,
strpljiv i bogat milosrem i saali se zbog
nesree.
3 A sada Gospodine, uzmi ipak moj ivot
od mene, jer je bolje za mene da umrem
nego da ivim!
4 Ali ga Gospodin samo zapitao: Je li pra-
vo od tebe da si tako zlovoljan?
5 Onda je iziao Jona iz grada i sjedne na
istoku grada. Napravio ondje sebi kolibu i
sjedio je pod njom u sjeni da vidi to e se
dogoditi gradu.
6 I Bog, Gospodin, dao je da se izvije br-
ljan, koji je izrastao nad Jonom da nje-
govoj glavi prui sjenu i da ga izlijei od
njegove zlovolje. Tako se Jona brljanu
veoma radovao.
7 A kad je sljedeega dana zora osvanula,
dao je Bog te je crv podgrizla brljan tako
da je usahnuo.
8 Kad je bilo ogranulo sunce, poslao je
Bog vru istoni vjetar; sunce upeklo Jonu
u glavu tako da ga je ostavila sva snaga.
Onda je sebi poelio smrt i rekao: Bolje je
za mene da umrem nego da ivim.
9 A Bog je zapitao Jonu: Je li pravo od
tebe da si zbog brljana tako zlovoljan?
On je odgovorio: Jest, pravo sam zlovo-
ljan do smrti.
10 Gospodin je rekao: Tebi je ao brljana,
premda se nisi trudio oko njega i nisi ga
odgojio. U jednoj se noi izvio i u jednoj je
noi propao.
11 A meni da ne bude ao Ninive, velikoga
grada, u kojem prebiva vie od stotinu i
dvadeset tisua ljudi, koji ne mogu razliko-
vati izmeu svoje desne ruke i svoje lijeve,
a uz to jo mnoge ivotinje?
Jona
Mihej
Knjiga proroka Miheje
Sud na Izrael i Judu
1
Dola je Gospodinova rije Miheji iz
Moreeta u vrijeme Judinih kraljeva
Jotama, Ahaza i Ezekije. O Samariji i Jeru-
zalemu imao je on ova vienja.
2 ujte, sva plemena! Sluaj, zemljo i to
prebiva u njoj! Gospodin Bog podie se na
vas s tubom, Gospodin iz svojega svetog
doma.
3 Gle, ve ostavlja Gospodin svoje mjesto,
silazi, hoda po visovima zemaljskim.
4 Pod njim se rastapaju gore, pucaju doline
kao vosak pred eravicom, kao voda to
umi niz strminu.
5 To sve zbog opaina Jakovljevih, zbog
grijeha Izraelove kue! Koje je zloinstvo
Jakovljevo? Nije li Samarija? Koje su visine
Judine? Nije li Jeruzalem?
6 Stoga napravit u od Samarije hrpu ka-
menja na njivi, rasadnik vinove loze. Poba-
cat u kamenje njezino u dolinu. Otkrit u
joj temelje.
7 Svi rezbareni kipovi njezini bit e razbije-
ni. Svi bludniki darovi njezini spalit e se
649
u ognju. Sve u idole njezine potrti, jer se
od plae bludnike to skupilo, neka to opet
bude plaa bludnika!
8 Zbog toga u plakati i tugovati; bos u
hoditi, bez gornje haljine; podignut u pla
kao aglji, podignut u viku kao nojevi.
9 Nikada ne zacijeli rana to joj je zadana,
gnoji se dalje sve do Jude, zahvata ona
glavni grad mojega narodaJeruzalem.
10 Ne javljajte to u Gatu! Ne plaite u Ako-
nu! U Bet-Leafri valjajte se u praini!
11 Idite, ljudi od afra, s golom sramotom;
iteljstvo Saanana ne izlazi. Tugovanje u
Bet-Hazaelu ne da vam da ostanete on-
dje.
12 Za dobro svoje dru itelji u Marotu,
jer od Gospodina silazi nesrea do na vrata
Jeruzalema.
13 Upregnite brze konje u bojna kola, ljudi
od Lakia! On je bio poetak grijehu keri
sionske. Opaine Izraelove nauile su se
u tebi.
14 Zato se daje i tebi otpusna knjiga, Mo-
reet-Gate! Kue u Akzibu prevarit e gla-
vare Izraelove.
15 Batinika tebi u dovesti, iteljstvo u
Marei! U Adulam dolazi plemstvo Izrae-
lovo.
16 Oiaj glavu sebi do koe zbog ljubljene
svoje djece! Napravi glavu sebi golom na-
iroko kao u jastrijeba, jer se ona odvode
od tebe.
Teko tlaiteljima siromaha
2
Teko onima koji smiljaju opako i snu-
ju zlo na svojim posteljama da to izvre
kad svane, je im je vlast u ruci!
2 Svia li im se njiva, otmu je nasiljem, i
kua, oduzmu je. Prave silu ovjeku i nje-
govoj kui, gospodaru i njegovoj batini.
3 Zato ovako govori Gospodin: Pazite,
snujem jaram nesree tomu rodu, iz koje-
ga neete izvui svojih vratova, niti ete
hodati uspravno pod njim, jer e biti zlo
vrijeme.
4 U onaj e se dan pjevati rugalica o vama.
Pjevat e se pjesma ovakvom tubom:
Uniteni smo potpuno! Prodaje on bati-
nu mojega naroda. Ah, kako mi ju odvlai!
Nepokornima porazdijeli polja naa.
5 Nitko nam ne potee mjerako ue, baca
drijeb u zajednici Gospodinovoj.
6 Ne prorokujte! govorite onima koji
prorokuju. Stoga vam nee prorokovati!
Nee vratiti psovku za psovku.
7 Ne govori li se kui Jakovljevoj: Je li
Duh Gospodinov samo pun gnjeva? Jesu
li njegova djela takva?
8 Ba se vi diete kao neprijatelji protiv
mojega naroda. S haljinama otimate i ogr-
ta s onih koji odlaze bezazleno koji nee
svae.
9 ene mojega naroda izgonite iz kue
njihove miline i njihovoj djeci otimate moju
slavu zauvijek:
10 Ustanite, idite, jer ovdje vie nema op-
stanka zbog neistoe koja donosi pogibi-
ju, neizljeivu pogibiju.
11 Kad bi ovjek iao za prijevarom i go-
vorio la, rekavi: Kad bih ti propovijedao
o vinu i o silovitu piu, jest, onda bih ja bio
prorok svojem narodu.
12 Skupit u, jest skupit u te svega, o
Jakove! Skupit u zaista ostatak Izraelov
i sastavit u ih kao ovce na panjaku, kao
stado u toru, da bruji od ljudi.
13 Pred njima e onda ii onaj koji probija.
Oni e probiti, proi e kroz vrata i izii e.
Kralj e njihov ii pred njima, s Gospodi-
nom na elu.
Opaine lanih proroka narodnih voa
3
Ja sam rekao: ujte, glavari Jakovlje-
vi voe Izraelove kue! Nije li na vama
da znate pravo.
2 Na vama mrziteljima dobra, a prijateljima
zla? Vi ljudima derete kou s tijela i meso
s kostiju.
3 Jedete meso mojega naroda i derete
kou s njih, prebijate im kosti, sijeete ih
kao meso u loncu, kao meso za juhu u
kotlu.
4 Jedanput e vikati Gospodinu! Ali ih
nee uti i sakrit e svoje lice od njih u ono
vrijeme prema njihovim djelima koja su
poinili.
5 Ovako govori Gospodin o prorocima koji
zavode moj narod, koji, kad imaju neto
za svoje zube da grizu, navjeuju mir, a
protiv onoga koji im ne napunja usta, pro-
glauju rat:
6 Zato e vam biti no, a da ne gledate vi-
enja i tame, da ne mognete nita vraati.
Sunce e zapasti tim prorocima, dan e im
postati no.
7 Onda e se osramotiti vidjeoci i vraari e
se posramiti. Svi e si pokriti usta, jer nee
biti odgovora Bojega.
8 A ja, ja sam napunjen snagom Duha
Gospodinova, pravdom i sranou, da
reknem Jakovu opainu njegovu i Izraelu
grijeh njegov.
9 Pa ujte ovo, poglavice kue Jakovljeve,
voe Izraelove kue, koji mrzite pravdu i
izvrete sve to je pravo.
10 Koji gradite Sion krvlju, Jeruzalem opa-
inom!
11 Za mito govore pravdu glavari njihovi.
Sveenici njihovi ue za plau i proroci
njihovi gataju za novce. Pritom se pozivaju
Jona
650
na Gospodina i govore: Nije li Gospodin
u sredini naoj? Nesrea nee doi na
nas!
12 Zato, zbog vas e se Sion preorati kao
njiva, Jeruzalem e postati ruevina i gora
visina doma umom obrasla.
Maeve u oraonike
4
Na svretku dana dogodit e se da
bude utvrena gora s domom Gospo-
dinovim navrh gora, uzviena nad visina-
ma. Onda e se k njoj stjecati narodi.
2 Mnogi e narod ii ondje i govoriti: Do-
ite, poimo na goru Gospodinovu, u kuu
Boga Jakovljeva! Neka nas on naui svo-
jim putovima! Mi hoemo hoditi njegovim
stazama! Jer nauk izlazi sa Siona i Gos-
podinova rije iz Jeruzalema.
3 On e suditi meu svim narodima, govo-
rit e pravdu meu monim narodima do
u daljinu. Oni e raskivati maeve svoje u
raonike, koplja svoja u kosijere i nee vie
narod dizati ma protiv naroda, niti e se
vie uiti ratu.
4 Svaki e prebivati pod svojom vinovom
lozom i smokvom i nitko ga nee straiti,
jer to su obeala usta Gospodina vojska.
5 Jer svi narodi hode svaki u ime svojega
boga, pa emo i mi hoditi u Ime Gospodina,
svojega Boga, zauvijek i dovijeka.
6 U ono vrijeme, govori Gospodin, skupit
u to hramlje, to je rastjerano, skupit u,
i ozdravit u to sam udario.
7 to hramlje, to u napraviti ostatkom, to
je bolesno, jakim narodom. Tako e Gos-
podin biti kralj nad njima na Gori Sionu od
sada i zauvijek.
8 Ti, o kulo za stado, ti straarnico keri sion-
ske, k tebi e prispjeti, k tebi e doi prija-
nja vlast, kraljevstvo keri jeruzalemske!
9 A sada, to plae tako glasno? Nema li
kralja u tebi! Je li mrtav tvoj savjetnik, pa su
te obuzeli bolovi kao enu kad raa?
10 Savijaj se, jecaj, keri sionska, kao ena
kad raa, jer sad mora van iz grada, na
polju prebivati. Dolazi u Babilon, ali e
se ondje izbaviti. Ondje e te Gospodin
osloboditi iz ruke neprijatelja tvojih.
11 A sada se skupljaju protiv tebe mnogi
narodi i govore: Neka se oneisti da se
oko nae napase na Sionu!
12 Ali oni ne znaju misli Gospodinovih i ne
razumiju odluke njegove, da ih unosi kao
snoplje na gumno.
13 Ustani, vri, keri sionska, jer u na-
praviti rog tvoj eljezom, papke u tvoje
napraviti mjeu. Satrt e mnoge naro-
de! Posvetit u Gospodinu blago njihovo
i bogatstvo njihovo Gospodinu cijeloga
svijeta!
Mesija e se roditi u Betlehemu
5
Sad e biti potlaena, ti tlaiteljice:
Nasip su oko nas povukli; po obrazu
udaraju tapom vladara Izraelova.
2 A ti, Betleheme-Efrato, meu krajevima
Judinim najmanji, iz tebe e mi izii onaj
koji e biti vladar u Izraelu, iji je poetak
iz davne davnine, iz dana vjenosti.
3 Zato ih on predaje do vremena kad rodi
koja raa; onda se vraa ostatak njegove
brae djeci Izraelovoj.
4 On se pojavljuje i vlada u snazi Gospo-
dinovoj, u velianstvu Imena Gospodina,
svojega Boga. Oni e u sigurnosti prebi-
vati, jer e se on onda pokazati velik do
krajeva zemaljskih.
5 I On e biti mir. Doe li onda Asirac u nau
zemlju i prodre li u tvrave nae, postavit
emo protiv njega sedam pastira i osam
kneevskih ljudi.
6 Oni e opasti zemlju Asiriju maem i ze-
mlju Nimrodovu na ulazu njezinom. Tako
e nas on izbaviti od Asirije, ako doe u
nau zemlju i stupi na nae mee.
7 Onda e ostatak Jakovljev biti meu
mnogim narodima kao rosa od Gospodina,
kao kia po zelenoj travi to ne eka ovje-
ka, niti se uzda u djecu ovjeju.
8 Onda e ostatak Jakovljev biti meu
neznabocima usred mnogih naroda kao
lav meu ivotinjama umskim, kao lavi
meu stadima ovaca, koji gazi, kad prodre,
rastrga; i nitko se ne moe izbaviti!
9 Ruka e tvoja pobijediti tvoje neprijatelje
i svi e se protivnici tvoji iskorijeniti.
podin, da u potamaniti konje usred tebe i
potrt u bojna kola tvoja.
11 Zatrt u tvrave u tvojoj zemlji i poruit
u sva tvrda mjesta tvoja.
12 Iskorijenit u aranje iz tvoje ruke i ne-
e vie imati gatalaca.
13 Unitit u u tebi rezbarene kipove tvoje
i kamene stupove tvoje; nee se vie kla-
njati loemu djelu svojih ruku.
14 Poruit u u tebe drvene kipove tvoje i
unitit u gradove tvoje.
15 Izvrit u osvetu u plamenoj ljutini na
narodima koji nisu htjeli sluati.
Boja parba s Izraelom
6
ujte to govori Gospodin! Ustani,
vodi parnicu pred gorama! Neka uju
breuljci tvoj glas!
2 ujte, gore, parnicu Gospodinovu! Slu-
ajte, temelji zemaljski, jer Gospodin ima
parnicu sa svojim narodom, s Izraelom
hoe da ide na sud.
3 Moj narode to sam ti napravio, im sam
te raalostio, odgovorio mi?
Mihej
651
4 Ipak sam te izveo iz zemlje Egipta, isku-
pio te iz kue ropstva. Poslao sam pred
tobom Mojsija, Arona i Mirjamu.
5 Moj narode, spomeni se to je snovao
Balak, kralj moapski, i to mu odgovorio
Balaam, sin Beorov, to je bilo od itima do
Gilgala, da spozna milosti Gospodinove.
6 Sa im u se pribliiti Gospodinu da se
prignem pred Bogom u visini? Imam li se
pribliiti njemu sa rtvama, s teladima od
godine?
7 Hoe li se Gospodinu svidjeti tisue ov-
nova, deset tisua potoka ulja? Hou li dati
prvoroenca svojega za opainu svoju,
plod svojega tijela za svoj grijeh?
8 Reklo ti se, ovjee, to je dobro, to
Gospodin trai od tebe; samo da ini to
je pravo, da vri ljubav, da u poniznosti
hodi s svojim Bogom.
9 Glas Gospodina vie gradu!Spasono-
sno se bojati tvojega Imena: ujte, naro-
de grada!
10 Mogu li ja zaboraviti nepravedno ste-
eno dobro kui bezbonikovoj i prokletu,
suiavu mjeru?
11 Mogu li ja oprostiti ovjeku s lanim
mjerilom i lanim utegom u torbi?
12 Kad su bogatai njegovi puni nasilja,
graani njegovi govore samo la, i jezik im
je pun prijevare u ustima?
13 Zato poinjem da te bijem, da te pusto-
im za tvoje grijehe.
14 Ti e jesti, ali se nee nasititi! Glad
e tvoja ostati u nutrini tvojoj! Sprema na
stranu, ali to nee izbaviti, i to izbavi,
predat u mau.
15 Ti e sijati, ali nee eti; ti e cijediti
ulje, ali se nee mazati uljem; ti e piti
mot, ali nee piti vina od njega!
16 Dre se uredbe Omrijeve i sva djela
kue Ahabove. Po savjetima njihovim ho-
dili ste da te predam opustoenju i itelje
tvoje ruglu. Zato vi nosite sramotu mojega
naroda.
Grijeh, pokajanje i spasenje
7
Teko meni, jer je meni kao jednomu,
koji u jesen iza berbe jo skuplja gro-
e: nema vie grozda za jelo, nema rane
smokve koju sam zaelio.
2 Nestalo je pobonoga iz zemlje, i potena
ovjeka nema vie meu ljudima. Svi oni
vrebaju krv i jedan drugome postavljaju
mreu.
3 Ruke su im pruene na zlo, da ga prave
revno: glavar zahtijeva, sudac radi samo za
plau, a velika odluuje po svojoj poudi,
i onda izvru to meu sobom.
4 Najbolji je izmeu njih kao trn, najpra-
vedniji je otriji od trnjaka. Ali dan koji su
navijestile uhode, kazneni sud tvoj dolazi,
onda e se smesti.
5 Nemojte se pouzdati u druga; ne osla-
njajte se na prijatelja; pred onom koju voli
zatvori vrata svojih usta!
6 Jer sin sramoti oca, ki ustaje protiv svoje
majke, snaha protiv svoje svekrve; neprija-
telji su ovjeku vlastiti ukuani njegovi.
7 Zato u ja gledati na Gospodina; ekat
u Boga mojega spasenja, usliat e me
moj Bog!
8 Ne raduj se nada mnom, neprijatelju moj,
jer ako padnem, dignut u se opet. Kad
sjedim u mraku, Gospodin mi je svjetlost.
9 Podnosit u srdbu Gospodinovujer
sam mu sagrijeiodok on ne raspravi
moju parnicu i ne pribavi mi pravo; on me
vodi na svjetlost i ja u gledati njegovu
pravednost.
10 Neprijateljica e moja to vidjeti i sram e
pokriti nju koja mi je govorila: Gdje je Gos-
podin, tvoj Bog Moje e se oi napasti na
njoj kad bude pogaena kao blato na ulici.
11 Dolazi dan u koji e se opet sazidati
zidovi tvoji, dan u koji e se nadaleko pro-
tegnuti tvoje granice.
12 U onaj e dan dolaziti k tebi od Asirije
do Egipta i od Egipta do Eufrata, od mora
do mora, od gore do gore.
13 A zemlja e neprijateljska postati pu-
stinja zbog itelja svojih, za plau djela
njihovih.
14 Pasi svoj narod palicom svojom, stado
to je tvoje, to osamljeno prebiva u u-
movitoj zemlji usred rodnoga polja. Pusti
neka pase opet u Baanu i Gileadu kao u
davne dane.
15 Kao u dane, kad si iziao iz Egipta,
pokazat u mu udesa.
16 Neznaboaki narodi vidjet e to i po-
sramit e se unato svoj svojoj moi. Mo-
rat e staviti ruku na usta i ogluhnuti e im
ui.
17 Lizat e prah kao zmije, kao crvi na
zemlji! Drui predat e se zajedno sa
svojim tvravama, prestraeni pribliit e
se Gospodinu, naem Bogu, i tebe e se
bojati!
18 Tko je Bog kao ti koji oprata grijehe
i ostatku svoje batine otputa opaine,
koji ne dri zauvijek svojega gnjeva, nego
radost ima na milosti?
19 On e se nama opet smilovati, pogazit
e opaine nae i baciti u dubinu morsku
sve nae grijehe.
20 Ti e pokazati vjernost na Jakovu, mi-
lost na Abrahamu, kako si se zakleo naim
ocima u pradavne dane.
Mihej
652
Nahum
Knjiga proroka Nahuma
skupi svu snagu svoju!
2 Jer Gospodin uspostavlja opet slavu
Jakovljevu kao slavu Izraelovu, jer su ih
razbojnici opustoili i loze im potrli.
3 titovi junaka njegovih crvene se, ratnici
su njegovi u grimizu. Oganj prosipaju boj-
na kola koja jure u njegov dan; blistaju se
uzdignuta koplja.
4 Po ulicama bjesne bojna kola, jure preko
trgova; izgledaju kao zublje, odlete kao
munje.
5 Sjea se svojih junaka: oni posru u trku;
hrle k zidovima i ve postavljaju bojni po-
krov.
6 Na rijekama se otvaraju vrata i tu oajava
dvor.
7 Odvodi se u ropstvo kraljica, odvlae se
slukinje njezine, one tuguju kao golubice
i biju se u prsa.
8 Niniva je kao jezero vodeno od dana
svojega postanja, ali oni bjee. Stojte!
Stojte! Ali se nitko ne obazire.
9 Grabite srebro! Grabite zlato! Blagu
nema kraja, mnotvo svakojakih drago-
cjenih stvari.
10 Pusto, pohara, rasap, klonula srca,
drhtava koljena, drhat u svim bedrima,
crven od srama na svim licima.
11 Gdje je log lavovima, brlog laviima,
kamo je iao lav, lavica i lavi, nije ih straio
nitko?
12 Lav je lovio za mlade svoje, davio je za
lavice svoje. Punio je pilje svoje lovom i
brloge svoje plijenom.
13 Gle, ja sam protiv tebe, govori Gos-
podin vojska, napravit u da kola tvoja
izau u dim i tvoje e lavie prodrijeti ma.
Odstranit u sa zemlje tvoj plijen i nee se
vie uti glas tvojih poslanika!
Zloa i kazna Ninive
3
Teko krvnikom gradu punom lai,
ispunjenom nasiljem, s pljakom ne
prestaje.
2 ujte, puckanje bieva i tropot kotaa,
topot konja, kola skau.
3 Konjanici juriaju s maevima sjajnim
i kopljima to sijevaju. Mnotvo ih je po-
bijenih, hrpa mrtvih tjelesa, nema broja
truplima, pada se preko trupla.
4 Za mnogi blud bludnice, ljubaznice,
vjete gatalice, koja zaludi narode svojim
bluenjem, plemena svojim vraanjem:
5 Gle, ja sam protiv tebe, govori Gospo-
din vojska. Ja u ti zagrnuti skute tvoje
Boji sud i milost
1
Rije protiv Ninive. Knjiga proroanstva
Nahuma iz Elkoa.
2 Bog je ljubomoran, i Gospodin osvetnik,
Gospodin se osveuje pun jarosti; Gospo-
din e se osvetiti svojim protivnicima i uva
gnjev za svoje neprijatelje.
3 Gospodin je spor na gnjev i velik je silom
svojom, ali ne puta uistinu nita nekanje-
no. Put Gospodinov ide kroz buru i vihor, a
oblaci su prah njegovim nogama.
4 On zaprijeti moru i isui ga, i napravi da
presue sve rijeke. Venu Baan i Karmel, i
lebanonski cvijet vene.
5 Pred njim se potresaju gore, breuljci se
rastapaju i zemlja se pred njim ugiblje, jest,
sav svijet i svi itelji njegovi.
6 Tko se odri pred jarou njegovom?
Tko odoli estini gnjeva njegova? Jarost
se njegova izlijeva kao oganj i hridine se
raspadaju pred njim.
7 Dobar je Gospodin, zatita u dan tje-
skobe. Poznaje one, koji se skrivaju kod
njega.
8 Ali poplavom to doumi, unitava mjesto
njezino i goni svoje neprijatelje u mrak.
9 to smiljate protiv Gospodina? On
dovodi kraj, dvaput se ne podie tje-
skoba.
10 Jer kao trnje spleteni, pijani od vesele
pijanke, budu sasvim proderani kao suha
pljeva.
11 Iz tebe je, Ninivo, iziao koji je smiljao
zlo protiv Gospodina, koji je snovao opa-
ine.
12 Ovako govori Gospodin: Neka su jaki i
mnogobrojni, ipak e biti pokoeni i proi
e! Ako sam te i ponizio, Juda, neu to vie
initi.
13 Sada trgam jaram to je na tebi i lomim
okove tvoje.
14 Ali je za tebe Gospodin zapovjedio:
Neka se nikada ne spomene ime tvoje!
Iz kue boga tvojega unitavam kip liven i
izrezbaren i spremam ti grob, jer ti si pro-
klet!
15 Gle, na gorama noge glasnika rado-
sti koji oglauje mir! Svetkuj sada, Judo,
svetkovine svoje! Ispunjaj svoje zavjete,
jer zlikovac nee vie prolaziti po tebi, on
je sasvim uniten.
Unitenje grada Ninive
2
Uzlazi protiv tebe, Ninivo, unititelj:
uvaj nasip, pazi na put, opai bedra,
653
preko lica i pokazat u narodima tvoju go-
lotinju, kraljevstvima tvoju sramotu.
6 Neist bacit u na tebe, osramotit u te i
napravit u od tebe prizor.
7 Svaki koji te vidi bjeat e od tebe i vikat
e: Niniva je razorena, tko e je aliti, gdje
u ti nai tjeitelja?
8 Jesi li bolja od No-Amona, koji je stolovao
na rijekama, okruen unaokolo vodom,
iji je bedem njegov bila rijeka, zid njegov
voda.
9 Jakost je njegova bio Ku, nebrojeni
Egipani, Put i Lubim pomonici njego-
vi.
10 I unato tomu morao je u progonstvo,
morao je otii u ropstvo. I njegova djeica
bila su razmrskana po svim ulinim uglo-
vima. Bacili su drijeb za knezove njego-
ve, i svi velikai njegovi bili su stavljeni u
lance.
11 Tako e se i ti jednom opiti i bit e
nemona. I ti e traiti utoite pred ne-
prijateljem.
12 Sve su tvrave tvoje smokvino stablo s
ranim smokvama: kad se stresu, one pa-
daju odmah u usta onome koji jede.
13 Gledaj svoj narod, postali su ene pred
neprijateljem tvojim. irom su otvorena
vrata tvoje zemlje. Oganj prodire prijevor-
nice tvoje.
14 Za opsadu nagrabi sebi vode! Utvrdi
opkope svoje, stupi u glib, gazi glinu, kalup
od opeke uzmi u ruke!
15 Onda e te prodrijeti oganj, unitit e
te ma, izjest e te kao skakavac. Neka se
namnoi kao hrutevi, neka se namnoi
kao skakavci.
16 I neka ima trgovaca vie nego to je
zvijezda na nebu: skakavci se slete i od-
lete.
17 I neka su glavari tvoji kao hrutevi, voe
tvoje kao jata skakavaca, koji se namjeste
po zidovima u vrijeme studeni: ograne li
onda sunce, oni odlete, i nitko ne zna gdje
ostaju.
18 Usnuli su tvoji pastiri, kralju asirski, po-
ivaju junaci tvoji. Narod je tvoj raspren
po gorama, i nema nikoga da ih skupi.
19 Nema lijeka rani tvojoj, udarac koji te
pogodio neizljeiv je. Tko uje za tebe,
pljeskat e rukama nad tobom, jer koga
nije stizala neprestano tvoja zloa?
Nahum
Habakuk
Knjiga proroka Habakuka
Prorokova tuba
1
Presuda koju je prorok Habakuk primio
vienju.
2 Dokle u ve, o Gospodine, vapiti za spa-
senjem, a ti ne uje. Ja ti viem: Nasilje,
a ti ne pomae.
3 Zato puta da gledam zlo i zato gle-
da tlaenje? Pljaka i nasilje imam pred
oima, svaa plane, nesloga nastane.
4 Zato dolazi zakon izvan snage, pravda
ne izlazi nikada na dan, jer bezbonik
hvata u mreu pravednika, zato sud izlazi
naopako.
5 Gledajte na narode! Pogledajte, udite
se, jest, udite se, jer jedan pravi djelo u
vae dane. Nikada ne biste vjerovali kad bi
vam se pripovijedalo.
6 Jer, evo, ja u podignuti Kaldejce, narod
ljuti, okretan, koji prolazi irom zemlje da
osvoji naselja to nisu njegova.
7 Straan je i strahovit; on poznaje samo
svoje pravo i svoj zakon.
8 Bri su mu konji od risova, ei od vuko-
va naveer. Konjanici njegovi doletjet e,
konjanici njegovi dolaze izdaleka. Doletjet
e kao orao kad hrli na lovinu.
9 Svi idu za nasiljem. Lice im je kao vjetar
istonjak. Pokupit e roblje kao pijesak.
10 Ruga se kraljevima, smije se glavarima.
Nasmije se svakoj tvravi. Naspe nasip i
zauzme ga.
11 Onda se predomisli i poini prijestup.
Njemu je snaga kao bog njegov postala.
12 Nisi li ti, Gospodine, od vijeka moj Bog,
Svetac moj. Mi neemo umrijeti. O Gos-
podine, ti si ga odredio samo za sud! O
Hridino, ti si ga postavila za kaznu.
13 Odvie su iste tvoje oi da gleda zlo;
ne moe gledati nepravde. Zato gleda
bezbonika i uti kad zao prodire bolje.
14 Napravio si ljude kao ribe u moru, kao
crve to nemaju gospodara.
15 Izvlai ih sve udicom, hvata ih u mreu
i zgre ih u preu svoju, zato se veseli i
raduje.
16 Zato rtvuje svojoj mrei, kadi svojoj
prei, jer svoj pretili plijen duguje njima,
svoju izabranu hranu.
17 Treba li on zato stalno ispranjivati svoju
mreu da ubijaju narode nemilice?
654
Pravednici e ivjeti po vjeri
2
Stupit u na strau svoju, postavit u
se na kulu da motrim i vidim to mi on
govori, to odgovara na tubu moju.
2 Onda mi Gospodin dao ovo za odgovor:
Napii vienje i iznesi ga isto na ploe da
se moe lako itati!
3 Jer vienje izostaje jo do odreenog
vremena, ali navaljuje prema kraju i ne
vara. Ako i odugovlai, ipak ga ekaj,
jer ono dolazi posve sigurno; nee izo-
stati!
4 Gle, nadut, nije iskrena njegova dua
u njemu, pravednik ipak ostaje na ivotu
svojom vjerom.
5 Zaista, pijanca zaludi vino; tako je s
ovjekom oholim, on ne ostaje kod kue.
iroko kao podzemni svijet otvara on svoje
eljusti i kao smrt ne moe se zasititi. Gra-
bi sebi sve narode, skuplja oko sebe sva
plemena.
6 Ali nee li mu svi oni zapjevati rugali-
cu, podrugljivu pjesmu, zagonetan govor
i rei: Teko onome koji zgre to nije
njegovo! Dokle e jo? Koji trpa na sebe
zaplijenjeno dobro!
7 Nee li iznenada vjerovnici tvoji ustati?
Ne e li se tvoji muitelji probuditi, i ti e
onda postati njihov plijen.
8 Mnoge si narode oplijenio: Tako e tebe
oplijeniti ostatak svih naroda za krv na
ljudima i za zloine na zemlji, na gradu i na
svim njegovim iteljima.
9 Teko onome koji pravi zao dobitak za
svoju kuu, da gradi gnijezdo svoje u visini,
da se spasi od napadaja nesree!
10 Nakana je tvoja donijela sramotu tvojoj
kui. Mnoge si narode unitio, samoga si
sebe zapleo u grijeh.
11 Jer e kamen iz zida vikati, i drvena gre-
da e odgovor dati.
12 Teko onome koji gradi grad krvlju i te-
melji tvravu nepravdom!
13 Ne dolazi li ovo od Gospodina vojska.
Narodi se mue za oganj, ljudi se trude ni
za to.
14 Jer e se zemlja napuniti spoznajom
slave Gospodinove, kao to vode pokrivaju
morsko dno.
15 Teko onome koji poji svojega blinjega,
a mijea unutra otrov, i opoji ga da gleda
golotinju njegovu!
16 Nasitio si se sramote mjesto asti. Sada
pij i ti da tetura! Sada dolazi k tebi aa u
desnici Gospodinovoj i na tvoju ast dolazi
sramota.
17 Jer e te pokriti zloin na Lebanonu,
unitenje ivotinja stavlja te u tjeskobu za
krv na ljudima i za zloin na zemlji, na gradu
i na svim njegovim iteljima,
18 to koristi rezbaren kip koji je izrezao
umjetnik njegov, to liveni kip, prilika lai,
da se umjetnik tvrdo uzda u svoje djelo,
tako da gradi nijeme idole?
19 Teko onome koji govori komadu drva:
Preni se, i nijemomu kamenu: Probudi
se!
20 A Gospodin prebiva u svetomu svojem
domu. Pred njim neka zamukne cijeli svi-
jet!
Prorokova molitva
3
Molitva proroka Habakuka, po nainu
igionot.
2 O Gospodine, uo sam govor tvoj i strah
me obuzeo. O Gospodine, oivi djelo svoje
usred godina! Objavi ga usred godina, a
ipak se u gnjevu sjeti milosra!
3 Bog dolazi od Temana, Svetac s gore Pa-
rana. Velianstvo njegovo pokriva nebesa
i zemlja je puna hvale njegove.
4 Sjaj je njegov kao svjetlost sunca: zrake
su mu po strani, tu se krije mo njegova.
5 Pred njim ide kuga, korake njegove slijedi
pomor.
6 Kad se pojavi, izmjeri zemlju, kad pogle-
da, napravi da zadru narodi, vjene gore
rasprsnu, pradavni bregovi prignu se. To
su od vjenosti njegovi putovi.
7 atore Kuana vidim u nevolji; atorske
zavjese Midjana dru.
8 Je li protiv rijeka planuo Gospodin,
je li pada na vode tvoja srdba? Ide li
protiv mora tvoja jarost kada jezdi na
konjima svojim, na pobjednikim kolima
svojim?
9 Podie svoj luk, zakletve, ibe svoje rije-
i. Razdire zemlju, da provale rijeke.
10 Vide te gore i tresu se; poplava navalju-
je. Bezdan puta da zatutnji njezin tutanj,
gore podie svoje ruke.
11 U atoru svojemu ostaju sunce i mjesec
kod iskrenja strijela tvojih, kod sijevanja
tvojih blistavih koplja.
12 Koraa u gnjevu po zemlji, u jarosti
gazi narode.
13 Izlazi za spasenje svojem narodu, za
spasenje sa svojim Pomazanikom. Razbi-
ja vrh kui bezbonikovoj, otkriva temelj
do dna.
14 Njihovim kopljima probija glavu njego-
vih ratnika, koji navaljuju da me smrskaju,
koji podiu radosnu viku, kao da bi htjeli
prodrijeti siromaha u potaji.
15 Svojim konjima gazi more, hrpu mno-
gih voda.
16 uo sam to; onda je uzdrhtalo moje tije-
lo. Na taj glas zadrhtale su moje usne. Trule
su postale moje kosti, koljena su moja kle-
cala, kao da bih ekao dan tjeskobe kad
Habakuk
655
uzae narod to nas napada.
17 Jer smokva ne donosi vie ploda, ni
roda na lozi vinovoj. Ljetina je masline loa
i njive ne daju hrane. Ovaca nema u torovi-
ma i goveda nema u talama.
18 Ali u se ja radovati u Gospodinu, veselit
u se u Bogu spasenja svojega
19 Gospodin Bog je meni snaga. On e mi
dati noge kao u koute, on e mi dati da
hodim po svojim visinama.
Habakuk
Sefanija
Knjiga proroka Sefanije
Dan Gospodnji
1
Dola je Gospodinova rije Sefaniji,
sinu Kuija, sina Gedalije, sina Amarije,
sina Ezekijina, u dane Josije, Amonova
sina, Judina kralja.
2 Sve u uzeti sa zemlje, govori Gospo-
din!
3 Pograbit u ljude i marvu, pograbit u
nebeske ptice i morske ribe, povod spoti-
canja zajedno s bezbonicima. Iskorijenit
u ovjeka s lica zemlje, govori Gospo-
din!
4 Zamahnut u svojom rukom protiv Jude,
protiv svih itelja Jeruzalema. Iskorijenit u
iz mjesta ovoga ostatak Baalov i ime idol-
skih slubenika zajedno sa sveenicima.
5 S onima koji se na krovovima klanja-
ju vojsci nebeskoj, i one koji se klanjaju
Gospodinu i zaklinju se njim, ali se ujedno
zaklinju Milkomom.
6 I one, koji su otpali od Gospodina i ne
trae Gospodina i ne mare za njega.
7 Tiho pred Gospodinom Bogom! Jer je
blizu dan Gospodinov, jer je Gospodin pri-
premio rtvu, posvetio goste svoje.
8 U dan rtve Gospodinove dogodit e se
da u pohoditi glavare i sinove kraljeve i
sve, koji nose tuu odjeu.
9 Pohodit u u onaj dan sve koji skau
preko praga, koji pune kuu svojega gos-
podara nasiljem i prijevarom.
10 U onaj e dan, govori Gospodin, odje-
knuti vika od Ribljih vrata, jauk iz novoga
grada i silno jadikovanje s breuljaka.
11 Jauite samo, itelji Maktea, jer e se
sav narod trgovaki unititi; svi e se mje-
ritelji novaca iskorijeniti.
12 U ono e se vrijeme dogoditi da u ja
pretraiti Jeruzalem sa svjetiljkama i poho-
diti ljude koji bezbrino sjede na drodini
svojoj, koji misle: Gospodin ne pravi ni
dobro ni zlo.
13 Razgrabit e se posjed njihov, opustoit
e se kue njihove. Grade kue, ali nee
prebivati u njima; sade vinograde, ali nee
piti vina iz njih.
14 Blizu je dan Gospodinov, veliki, blizu je
i hiti veoma. uj, dan Gospodinov, gorki;
onda e vikati junaci.
15 Dan taj je dan jarosti, dan tjeskobe i
nevolje, dan pustoenja i unitavanja, dan
tame i tmurnosti, dan oblaka i mraka,
16 dan trubljenja i ratne vike na tvrde gra-
dove i na visoka krunita.
17 I ljude u prepasti te e vrludati kao
slijepci, jer su sagrijeili protiv Gospodina.
Njihova krv e se prosuti kao prah, njihova
tijela kao gnoj.
18 Ni srebro njihovo, ni zlato njihovo nee ih
moi spasiti u dan jarosti Gospodinove. U
ognju ljubomore njegove sva e se zemlja
prodrijeti. Jer unitenje i prijeku propast
spremit e on svima iteljima zemaljskim.
Opomena narodima
2
Skupite se! Jest, skupite se, narode,
koji se nikada vie ne moe ljubiti!
2 Prije nego se ispuni odlukakao pljeva
proe danprije nego jo doe na vas pla-
mena srdba Gospodinova, prije nego jo
doe na vas dan srdbe Gospodinove.
3 Traite Gospodina svi ponizni u zemlji,
koji izvrujete zakon njegov! Teite za
pravednou! Nastojte oko poniznosti!
Moe biti da naete zaklon na dan gnjeva
Gospodinova!
4 Jest, Gaza e postati pustinja i Akelon
e opustjeti. Adod e se odagnati u pol bi-
jela dana, Ekron e se iz temelja razruiti.
5 Teko vama, itelji krajeva na moru, na-
rode Kreana! Gospodinova rije dolazi
protiv vas, Kanaance, zemlje Filistejaca!
Ja u te zatrti da ne ostane vie ni jedan
itelj.
6 Krajevi na moru bit e panjaci za pastire,
torovi za ovce.
7 Onda e ovi krajevi pripasti ostatku Judi-
ne kue. Ondje e goniti stada. U kuama
e Akelon lijegati naveer, jer e ih po-
hoditi Gospodin, njihov Bog, i okrenut e
656
sudbinu njihovu.
8 uo sam uvredu Moabovu, porugu
Amonaca, kojima su grdili moj narod i oho-
lo se ponosili protiv njegove zemlje.
9 Zato, tako ja bio iv, govori Gospodin
vojska, Bog Izraelov, Moab e biti kao
Sodoma, Amonci kao Gomora: polje kopri-
va, rudnik soli, pustinja zauvijek! Ostatak
mojega naroda e ih plijeniti. Preostatak
mojega naroda posjedovat e ih.
10 To e biti njihov dio za njihovu oholost,
jer su grdili i oholo se ponosili protiv naroda
Gospodina vojska.
11 Straan e im biti Gospodin, jer e isko-
rijeniti sve bogove zemaljske. Onda e se
klanjati njemu svi otoci naroda, svaki iz
svojega mjesta.
12 I vi, Kuiti, bit ete probodeni maem
mojim.
13 Svoju ruku pruit e protiv sjevera i uni-
tit e Asiriju, i Ninivu e opustjeti, da bude
suha kao pustinja.
14 U njoj e leati stada, mnoge ivotinje
svakojake. aplje i pelikani e prebivati na
jabukama stupova. Sova e hukati u pro-
zorskim upljinama. Gavran e sjediti na
pragu, jer e se poskidati cedrovina.
15 To je buni grad koji je prebivao u si-
gurnosti, koji je mislio: Ja sam to i nema
nikoga drugog pokraj mene. Kako je on
postao pustinjom, brlogom zvjeradi! Tko
proe pokraj njega, zvidat e mu i mahati
svojom rukom.
Po sudu k spasenju
3
Teko nepokornom, neistom, nasil-
nikom gradu!
2 On ne slua opomene, ne prima nauk.
Ne uzdaje se u Gospodina, ne pristupa
svojemu Bogu.
3 Glavari su njegovi u njemu lavovi to riu.
Sudci su njegovi noni vuci koji do jutra ne
ostavljaju nita.
4 Proroci su njegovi nepouzdani, varalice.
Sveenici njegovi obeauju svetite,
povreuju zakon.
5 Pravedan je u sredini njegovoj Gospodin,
ne pravi nepravde. Svako jutro izvruje sud
svoj. Ne izostaje kao bijeli dan; ali bezbo-
nik ne zna za sram.
6 Iskorijenio sam narode, tvrave su nji-
hove opustoene. Ulice sam njihove poha-
rao, te nitko vie ne ide po njima. Gradove
sam njihove razorio, te nikoga nema u
njima, nitko tu ne prebiva.
7 Mislio sam: Sad e me se prestraiti, pri-
mit e nauk, da im se ne zatre stan, nakon
svega to sam odredio za njega. Ali oni su
samo jo revniji bili u tom da rade pogubno
u svim svojim djelima.
8 Zato ekajte me, govori Gospodin do
dana, kad u se podignuti kao svjedok, jer
odluka je moja da skupim narode, da po-
kupim kraljevstva, da izlijem na njih svoju
jarost, svu estoku svoju srdbu, jer e
u ognju ljubomore moje biti prodrta sva
zemlja.
9 Onda u pribaviti iste usne narodima,
da svi zazivaju Ime Gospodinovo i slue
mu jednoduno.
10 S one strane rijeka Kua donijet e daro-
ve poklonici moji, rasuta zajednica moja.
11 U onaj se dan ne treba vie sramiti ni-
jednoga od svojih djela, kojima si grijeio
protiv mene. Jer onda u odstraniti iz tvoje
sredine obijesne zlikovce tvoje. Ti se ne-
e vie veliati na svetoj gori mojoj.
12 Ostavit u jo u tvojoj sredini narod
ponizan i malen, koji e se pouzdati u Ime
Gospodinovo.
13 Ostatak Izraelov nee vie initi neprav-
de, nee vie govoriti lai. Nee se vie
nai u ustima njihovim jezik prijevaran, jer
e oni pasti svoje stado i leati, i nitko ih
nee prestraiti.
14 Kliki, keri sionska! Vi od Izraela, klii-
te! Raduj se i veseli se iz svega srca, keri
jeruzalemska!
15 Uklonio je Gospodin tvoje propise,
maknuo je s puta tvoje neprijatelje. Kralj
Izraelov Gospodin u sredini je tvojoj. Nee
od sada vie kuati nesreu.
16 U onaj e se dan rei Jeruzalemu: Sio-
ne, ne boj se! Nemoj da ti klonu ruke!
17 Gospodin, tvoj Bog, u sredini je tvojoj,
junak pomonik. On se raduje tebi pun
veselja. On obnavlja ljubav svoju. On klie
nad tobom pun radosti.
18 Koji tuguju daleko od sveanoga sa-
stanka, skupit u ih; od tebe potjeu oni na
kojima je sada sramota.
19 Gle, ustat u u ono vrijeme protiv svih
tlaitelja tvojih, pomoi u hromu, skupit
u to je rasuto i pribavit u im slavu i ast
u svim zemljama u kojima ih sada preziru.
20 U ono vrijeme dovest u vas kui, u
vrijeme, naime, kada vas skupim, jer u
vam pribaviti ast i slavu kod svih naroda
na zemlji, kad okrenem sudbinu vau pred
vaim oima, govori Gospodin!
Sefanija
657
Hagaj
Knjiga proroka Hagaja
15 Bilo je to dvadeset etvrtoga dana
estoga mjeseca u drugoj godini kralja
Darija.
Slava novoga Hrama
2
Dvadeset prvoga dana sedmoga mje-
seca dola je Gospodinova rije preko
proroka Hagaja, rekavi:
2 Reci Zerubabelu, sinu ealtielovu, na-
mjesniku Judinu, i velikom sveeniku Jo-
ui, sinu Josadakovu, i ostatku naroda
ovako:
3 Tko je meu vama jo na ivotu koji je
vidio ovaj dom u njegovoj prijanjoj slavi?
A kako ga vidite sada? Nije li prema onome
kao nita u vaim oima?
4 Ali sad budi utjeen, Zerubabel, govori
Gospodin! Budi utjeen, Joua, sine Jo-
sadakov, veliki sveenie! Budi utjeen,
sav narode u zemlji, govori Gospodin!
Radite, jer sam ja s vama, govori Gospo-
din vojska.
5 Obeanje to sam vam ga dao pri izlasku
vaemu iz Egipta i moj duh stajat e meu
vama; ne bojte se!
6 Jer ovako govori Gospodin vojska: Samo
jo malo vremena i ja u onda potresti ne-
besa i zemlju, more i tvrdo tlo!
7 I sve u narode potresti, i onda e doi od
svih naroda ueni, i napunit u ovaj dom
slavom, govori Gospodin vojska.
8 Moje je srebro i moje je zlato, govori
Gospodin vojska.
9 Budua slava ovoga doma bit e vea
nego to je bila prijanjega, govori Gos-
podin vojskai na ovom u mjestu udijeliti
mir, govori Gospodin vojska.
10 Dvadeset etvrtoga dana devetoga mje-
seca u drugoj godini Darija dola je Gospo-
dinova rije proroku Hagaju, rekavi:
11 Ovako govori Gospodin vojska: Moli
sveenike za obavijest o sljedeem slu-
aju:
12 Ako tko nosi posveeno meso u skutu
svoje haljine i skutom svojim dotakne se
kruha, kuhanja, vina, ulja ili koga drugog
jela, postane li onda to s tim sveto? Onda
odgovore sveenici rekavi: Ne.
13 Hagaj je zapitao: Ako li se tko oneien
mrtvacem dotakne svega toga, postane li
onda to neisto? Onda odgovore svee-
nici rekavi: Jest, postane neisto.
14 I rekao je Hagaj: Tako je s tim ljudima
i s tim narodom u mojim oima, govori
Gospodintako je sa svim radom njihovih
Zapovijed da se gradi GOSPODINOV dom
1
U drugoj godini kralja Darija, u estom
mjesecu, prvog dana toga mjeseca
dola je Gospodinova rije preko proro-
ka Hagaja Zerubabelu, sinu ealtielovu,
namjesniku Judinu, i velikom sveeniku
Joui, sinu Josadakovu, rekavi:
2 Ovako govori Gospodin vojska: Taj
narod govori: Jo nije vrijeme da se gradi
Gospodinov dom.
3 Zato je dola Gospodinova rije preko
proroka Hagaja, rekavi:
4 Je li vama samima vrijeme da prebivate
u svojim poploanim kuama dok ovaj
dom lei u ruevinama?
5 Stoga sada ovako govori Gospodin voj-
ska: Pomislite na to kako je bilo vama do
sada!
6 Sijali ste mnogo, a dovozili malo, jeli ste,
a niste se nasitili, pili ste, a niste e utiali,
odijevali ste se, a niste se ugrijali, i tko je
radio za plau, skupljao je plau u prodrtu
torbu.
7 Ovako govori Gospodin vojska: Pomisli-
te na to kako je bilo vama do sada!
8 Popnite se na goru, donesite drva i gradi-
te dom da mi to bude milo i da se pokaem
u slavi, govori Gospodin!
9 Bili ste mnogo poduzeli, a bilo je malo
od toga; i to ste unijeli u kuu, to sam ja
raspuhao. A zato, govori Gospodin voj-
skazbog doma mojega, jer lei u ruevi-
nama, dok se svaki od vas brine za svoju
vlastitu kuu.
10 Zato je nebo uskratilo rosu nad vama i
zemlja vam je uskratila svoj rod.
11 Dozvao sam suu na zemlju i na gore, na
ito, na vino i na ulje i na sve to je raala
zemlja, i na ljude i na marvu i na sve to su
bile izradile ruke.
12 Onda je posluao Zerubabel, sin eal-
tielov, i veliki sveenik Joua, sin Josada-
kov, i sav ostatak naroda glas Gospodina,
svojega Boga, i rijei proroka Hagaja, koga
im je bio poslao Gospodin, njihov Bog, i
narod se prestraio Gospodina.
13 Hagaj, poslanik Gospodinov, po nalogu
Gospodinovu ovako je govorio narodu:
Ja sam s vama, govori Gospodin!
14 I Gospodin je probudio duh Zerubabela,
sina ealtielova, namjesnika Judina, i duh
velikog sveenika Joue, sina Josadako-
va, i duh svega naroda to je jo bio preo-
stao, tako da su doli i prihvatili se rada na
domu Gospodina vojska, svojega Boga.
658
19 Je li sjeme jo uvijek u itnici? Ne rodi li
jo uvijek vinova loza, smokva, ipak i ma-
slina? Od ovoga u dana blagosloviti.
20 Onda je dola Gospodinova rije po
drugi put Hagaju dvadeset etvrtoga dana
u mjesecu, rekavi:
21 Reci Zerubabelu, namjesniku Judinu,
ovako: Ja u potresti nebesa i zemlju,
22 poruit u prijestolja kraljevska i satrt
u mo kraljevstvima naroda. Preokrenut
u ratna kola zajedno s onima koji se voze
u njima. Popadat e konji i konjanici, svaki
od maa ovjeka drugoga.
23 U onaj dan, govori Gospodin vojska
uzet u tebe, Zerubabele, sine ealtielov,
slugo moj, govori Gospodin, i napravit u
te prstenom peatnim, jer sam tebe iza-
brao, govori Gospodin vojska.
ruku i s onim to mi ondje prinose kao r-
tvuneisto je.
15 A sada pomislite od ovoga dana natrag,
prije nego je poloen kamen na kamen u
Gospodinovu domu!
16 Prije nego je to bilo, dolo se do jedne
hrpe ita od dvadeset vagana, a bilo je
samo deset. Dolo se do jedne kace, da
se iz nje izgrabi pedeset vjedara, a bilo je
samo dvadeset.
17 Suom, medljikom, tuom udario sam
vam sav rad ruku vaih, ali se vi niste obra-
tili k meni, govori Gospodin!
18 Pomislite samo od ovoga dana na-
trag, od dana dvadeset etvrtoga mjeseca
devetoga, od dana, kad se bio postavio
temeljni kamen za Gospodinov dom! Po-
mislite na to!
Hagaj
Zaharija
Knjiga proroka Zaharije
9 Zapitao sam: Tko su ovi, moj gospo-
daru? Aneo, koji je govorio sa mnom,
odgovorio mi: Pokazat u ti tko su oni.
10 Onda je odgovorio ovjek, koji je stajao
meu mirtama, rekavi: To su oni koje je
poslao Gospodin, da obiu zemlju.
11 A ovi odgovore anelu Gospodinovu
koji je stajao meu mirtama: Obili smo
zemlju, i gle, sva je zemlja mirna i tiha.
12 Odgovorio je Gospodinov Aneo, re-
kavi: Gospodine vojska, kad e se na-
pokon smilovati Jeruzalemu i Judinim
gradovima, na koje se gnjevi ve sedam-
deset godina?
13 I Gospodin je odgovorio anelu koji
je govorio sa mnom, prijaznim, utjenim
rijeima.
14 Onda mi je rekao aneo, koji je govo-
rio sa mnom: Objavi ovo: Ovako govori
Gospodin vojska: Gorim od revnosti za
Jeruzalem, od velike revnosti za Sion.
15 A gnjevim se gnjevom estokim na
narode ohole koji su, kada sam se malo
gnjevio, jo pomogli nesreu.
16 Zato ovako govori Gospodin: Pun milo-
sra obraam se Jeruzalemu: dom e se
moj u njemu opet sazidati, govori Gospo-
din vojska i mjerako ue zategnut e se
preko Jeruzalema!
17 Nadalje objavi: Ovako govori Gospodin
vojska: Na moje e se gradove opet izliti
blagoslovi. Gospodin e se opet smilovati
Sionu i opet e izabrati Jeruzalem.
18 Opet sam podignuo svoje oi i gledao,
Vienje konja
1
Osmoga mjeseca, u drugoj godini Da-
rija, dola je Gospodinova rije proroku
Zahariji, sinu Berekije, sina Idova, rekav-
i:
2 Gospodin se bio estoko razgnjevio na
vae oce.
3 Sada im reci: Ovako govori Gospodin
vojska: Vratite se k meni, govori Gospodin
vojskai ja u se opet vratiti k vama, go-
vori Gospodin vojska!
4 Ne budite kao vai oci kojima su vikali
prijanji proroci: Ovako govori Gospodin
vojska: Vratite se sa svojih zlih putova i
od zlih svojih djela! Ali nisu posluali i nisu
pazili na mene, govori Gospodin!
5 Vai oci, gdje su oni sada? I proroci, ive
li zauvijek?
6 Ali moje rijei i odluke to sam ih zapo-
vjedio svojim slugama, prorocima, nisu li
dostigle vae oce, tako da su se oni obratili
i rekli: Kako je bio Gospodin vojska odluio
postupati s nama prema naim putovima i
po naim djelima, tako je zaista, i postupao
s nama?
7 Dvadeset etvrtoga dana jedanaesto-
ga mjeseca, to je mjesec ebat, u drugoj
godini Darija, dola je Gospodinova rije
proroku Zahariji, sinu Berekije, sina Idova,
rekavi:
8 Imao sam vienje u noi, i gle, ovjek je
jahao na konju riem. Stajao je meu mir-
tama u dolini, a za njim su bili konji riani,
crni, areni i bijeli.
659
i gle, bila su tu etiri roga.
19 Zapitao sam anela koji je govorio sa
mnom: Tko su ovi? On mi odgovorio:
To su rogovi to su rasuli Judu, Izraela,
Jeruzalem.
20 Onda mi je dao Gospodin da vidim etiri
kovaa.
21 Zapitao sam: to su ovi doli initi?
On mi odgovorio: Ono su rogovi to su
rasuli Judu, tako da ni jedan ovjek nije
podignuo svoje glave. Sada su doli ovi da
ih prestrae i da odbiju rogove narodima,
koji su podigli rog protiv Judine zemlje, da
je razaspu.
ovjek s mjerakim uetom
2
Opet sam podignuo svoje oi i gledao.
Gle, bio je tu ovjek u ijoj je ruci bilo
mjerako ue.
2 Zapitao sam: Kamo ide? Odgovo-
rio mi: Hou da izmjerim Jeruzalem i da
vidim, kolika mu je irina i kolika mu je
duina.
3 I gle, aneo, koji je govorio sa mnom, iza-
ao je, i drugi aneo doao mu u susret.
4 Ovaj mu rekao: Idi brzo i reci ondje
mladomu ovjeku: Jeruzalem e se nase-
liti kao otvoren grad zbog mnotva ljudi i
marve u njemu.
5 Ja u mu sam, govori Gospodin, biti
zid ognjen unaokolo i u njemu u pokazati
svoju slavu.
6 Ustanite, ustanite! Bjeite iz zemlje sje-
verne, govori Gospodin! Jer sam vas rasuo
u etiri vjetra nebeska, govori Gospodin!
7 Ustani, Sione, koji sjedi kod keri babi-
lonske, spasi se!
8 Jer ovako govori Gospodin vojska: Za
slavom poslao me je k neznaboakim na-
rodima, koji su vas oplijenili. Jest, tko dirne
u vas, dirnuo je u zjenicu oka mojega.
9 Jer evo, ja u zamahnuti svojom rukom
na njih da postanu plijen svojim slugama.
Onda e spoznati da me je poslao Gospo-
din vojska.
10 Raduj se i veseli se, keri sionska, jer
evo, ja dolazim i prebivat u u tvojoj sredi-
ni, govori Gospodin!
11 I mnogi e narodi u onaj dan pristati uz
Gospodina i pripadat e mojem narodu, i
ja u prebivati u tvojoj sredini. Onda e
spoznati, da me je poslao k tebi Gospodin
vojska.
12 I Gospodin e zaposjesti Judu kao svoj
dio na svetomu tlu i opet e izabrati Jeru-
zalem.
13 Sav svijet neka bude tih pred Gospo-
dinom, jer On je ustao iz svetoga stana
svojega.
Veliki sveenik Joua
3
Onda mi je dao da vidim velikoga sve-
enika Jouu kako stoji pred anelom
Gospodinovim, dok je s njegove desne
stajao Sotona da ga optui.
2 Gospodin je rekao Sotoni: Gospodin
neka ti zapovijedi utnju, Sotono! Gospo-
din, koji je izabrao Jeruzalem, neka ti za-
povijedi utnju! Nije li on glavnja istrgnuta
iz ognja?
3 A Joua je bio odjeven u haljine neiste
kad je stajao pred anelom.
4 Ovaj progovori onima to su stajali pred
njim: Skinite s njega te neiste haljine!
A njemu je rekao: Evo, oduzimam s tebe
tvoju krivnju i odijevam te u sveane halji-
ne!
5 Onda je zapovjedio. Stavite mu i istu
kapu na glavu! Onda mu stavili istu kapu
na glavu i odjenuli mu haljine, a aneo je
tu stajao.
6 I Gospodinov aneo dao Joui ovo obe-
anje:
7 Ovako govori Gospodin vojska: Ako
uzae mojim putovima i uzdri zapovije-
di moje, onda e upravljati domom mojim
i uvati trijemove moje, i dat u ti slobodan
pristup k ovima to stoje ovdje.
8 uj, o Joua, veliki sveenie, ti i tvoji
sudruzi to sjede pred tobom, ti su ljudi
koji imaju znamenje, jer evo, ja u napra-
viti da doe moj sluga, Mladica.
9 Jer, gle, na kamen, koji sam stavio pred
Jouuna taj jedan kamen upravljeno je
sedam oijuna njega u ja urezati crte,
govori Gospodin vojskai odstranit u
krivnju one zemlje u jedan dan.
10 U onaj dan, govori Gospodin vojska,
pozivat ete jedan drugoga pod vinovu
lozu i pod smokvu.
Zlatni svijenjak i dvije masline
4
Onda aneo koji je govorio sa mnom
probudi me opet kao ovjeka koji se
budi od sna.
2 Zapitao me: to vidi? Ja sam odgovo-
rio: Vidim svjetiljku na stalku, svu od zlata,
i gore na njoj uljanicu, sa sedam cijevi na
stalku i na njima sedam iaka.
3 Dvije masline stoje uz njega, jedna s de-
sne strane svjetiljke, a druga s lijeve.
4 Zapitao sam anela koji je govorio sa
mnom: to je to, moj gospodaru?
5 Aneo koji je govorio sa mnom odgovorio
mi, rekavi: Zar ne zna to je to? Ja sam
odgovorio: Ne znam, moj gospodaru!
6 Onda mi odgovorio: To je Gospodinova
rije Zerubabelu: Ne vojnom moi, niti si-
lom, nego duhom mojim, govori Gospodin
vojska.
Zaharija
660
Zaharija
7 A tko si ti, goro velika, pred Zerubabelom
postat e ravnica! On e iznijeti zaglavni
kamen s radosnim poklikom: Milost nje-
mu, milost!
9 Ruke Zerubabelove postavile su temelj
ovomu domu, ruke e ga njegove i dovriti.
Onda e spoznati da me poslao Gospodin
vojska vama.
10 Jer tko je god prezreo dan malih poe-
taka, vidjet e pun radosti zavrni kamen
u ruci Zerubabelovoj. A ovih sedam svje-
tiljaka jesu oi Gospodinove koje prelaze
svu zemlju.
11 Ja sam ga onda zapitao: to znae
one dvije masline s desne i s lijeve strane
svjetiljke?
12 I jo sam ga zapitao: to znae one
dvije granice maslinove to su uz cijevi
zlatne, koje dovode odozgor zlatno ulje?
13 On mi odgovorio: Zar ne zna to je
to? Ja sam rekao: Ne znam, moj gospo-
daru!
14 Onda mi je rekao: To su dva pomaza-
nika to kao sluge stoje pred Gospodinom
sve zemlje.
ena u koari
5
Opet sam podignuo svoje oi i gledao,
i gle bio je tu svitak knjige to leti.
2 Zapitao me: to vidi? Ja sam odgovo-
rio: Vidim svitak knjige to leti, dvadeset
lakata dug i deset lakata irok.
3 Tada mi je rekao: To je prokletstvo, koje
je izalo na svu zemlju, jer svaki kradljivac
iskorijenit e se po njemu odavde, i sva-
ki krivokletnk iskorijenit e se po njemu
odavde.
4 Ja u ga pustiti, govori Gospodin voj-
skada prodre u kuu kradljivca i u kuu
onoga, koji se zaklinje krivo mojim ime-
nom, i da mu stoji usred kue i da je uniti
zajedno s drvljem i kamenjem.
5 Onda pristupi aneo, koji je govorio sa
mnom, i rekao mi: Podigni svoje oi i vidi
to se pojavljuje!
6 Ja sam zapitao: to je to? On je odgo-
vorio: To je efa to se pojavljuje. Onda
je rekao: Tako je velika krivnja njihova u
cijeloj zemlji.
7 I gle, podizao se olovni poklopac i jedna
je ena sjedila u ef.
8 On je rekao: To je bezbonost, i baci je
opet natrag u efu, a na otvor pribije onaj
olovni poklopac.
9 Opet sam podignuo svoje oi i gledao.
Gle, pojavile su se dvije ene i vjetar je bio
u krilima njihovimimale su, naime, krila
kao u rode. One ponesu efu izmeu zemlje
i neba.
10 Onda sam zapitao anela koji je govorio
sa mnom: Kamo nose tu efu?
11 On mi odgovorio: Hoe da sagrade
eni kuu u zemlji inearu, kad se napravi,
postavit e je ondje na svoje mjesto.
etvora kola
6
Opet sam podignuo svoje oi i gledao,
i gle, pojavila su se etvera bojna kola
izmeu dvije gore, a gore su bile od mje-
di.
2 U prvim su kolima bili konji rii, u drugima
konji crni,
3 u treima konji bijeli, a u etvrtima kolima
konji areni, konji jaki.
4 Onda sam progovorio anelu koji je
govorio sa mnom rekavi: Tko su ti, moj
gospodaru?
5 Odgovorio mi aneo rekavi: Ti izlaze u
etiri smjera nebesa, poto su stajali pred
Gospodinom sve zemlje.
6 Kola s konjima crnim idu u zemlju sjever-
nu, i bijeli iza njih dolaze ovdje. Konji areni
idu u zemlju junu.
7 Rii izlaze i hoe da prolaze zemlju. On je
rekao: Sada idite i prolazite zemlju! I oni
su poeli prolaziti zemlju.
8 Onda mi on doviknuo ovo: Vidi, oni koji
idu u zemlju sjevernu, naseljavaju moj duh
u sjevernoj zemlji.
kavi:
10 Uzmi darove prognanika, od Heldaja,
od Tobije i od Jedajeidi onaj dan u kuu
Josije, sina Sefanijina, kamo su oni doli iz
Babilona!
11 Uzmi onda srebro i zlato, napravi iz toga
krunu i stavi je na glavu velikom sveeniku
Joui sinu Josadakovu.
12 Onda mu reci: Ovako govori Gospodin
vojska: Gle, ovjek ije je ime Mladica!
Pod njim e proklijati i on e sagraditi Gos-
podinov dom.
13 Jest, on e sagraditi Gospodinov dom.
Velianstvo ga resi. Na svojem e prije-
stolju sjediti i vladati, bit e sveenik na
svojem prijestolju, i mir e biti meu njima
objema.
14 A kruna neka ostane u Gospodinovu
domu u ast Heldaju, Tobiji i Jedaji i za
spomen gostoljubivosti sina Sefanijina!
15 ak i oni koji stanuju u daljini, doi e
i gradit e Gospodinov dom. Onda ete
spoznati da me je Gospodin vojska poslao k
vama. To e se dogoditi ako posluate glas
Zarobljenitvo za neposlunost
7
U etvrtoj godini kralja Darija je dola
Gospodinova rije Zahariji, etvrtoga
661
dana devetoga mjeseca, mjeseca Kisle-
va.
2 Onda je, naime, Betel bio poslao are-
zera i Regem-Meleka sa svojim ljudima da
umilostive Gospodina
3 i da sveenicima koji su pripadali domu
Gospodina vojska i prorocima uprave ovo
pitanje: Moramo li u petom mjesecu drati
dan alosti s postom kako smo to inili ve
toliko godina?
4 Onda mi je dola rije Gospodina voj-
ska:
5 Objavi svemu narodu zemaljskom i sve-
enicima: Kad ste postili i tugovali u pe-
tom i u sedmom mjesecu ve sedamdeset
godina, je ste li moda postili za mene?
6 I kad jedete i pijete, niste li onda vi koji
jedete i pijete?
7 Nisu li to rijei koje je Gospodin dao pro-
povijedati preko prijanjih proroka, kad je
jo Jeruzalem bio naseljen i u miru bio za-
jedno sa svim gradovima naokolo, i kad su
jo bile naseljene juna zemlja i nizina?
8 I Gospodinova rije je dola Zahariji, re-
kavi:
9 Ovako govori Gospodin vojska: Vrite
sud pravedno i iskazujte jedan drugome
ljubav i milosre!
10 Nemojte tlaiti udovice i sirote, doljake
i siromahe i ne mislite nita zlo jedan dru-
gom u srcu svom!
11 Ali nisu htjeli sluati, bili su tvrdovrati i
zatisnuli su svoje ui da ne uju.
12 Napravili su svoje srce tvrdo kao kre-
men da ne uju zapovijedi i pouka koje im
je bio slao Gospodin vojska duhom svojim
preko proroka prijanjih. I tako doe silan
sud gnjeva od Gospodina vojska.
13 Kao to oni nisu sluali kad ih je on zvao,
isto tako, zvat e oni a ja ih neu sluati,
14 I tako sam ih razasuo meu sve naro-
de, koje prije nisu poznavali. Iza njihova
odlaska zemlja je bila opustoena, tako da
vie nitko nije hodio u njoj. Tako su krasnu
zemlju pretvorili u pusto.
Boja revnost za Sion
8
Opet je dola rije Gospodina vojska,
rekavi:
2 Ovako govori Gospodin vojska: Revnu-
jem za Sion arkom revnou i raspaljen
sam zbog njega estokim gnjevom.
3 Ovako govori Gospodin: Vraam se na-
trag na Sion i opet u prebivati u Jeruzale-
mu, i Jeruzalem e se zvati Grad vjernosti i
gora Gospodina vojska Sveta gora.
4 Ovako govori Gospodin vojska: Opet
e starci i starice sjediti po jeruzalemskim
ulicama; svatko ima svoj tap u ruci zbog
punine dana ivota.
5 I ulice gradske bit e opet pune djeaka i
djevojaka to e se igrati po ulicama.
6 Ovako govori Gospodin vojska: Ako se
to to e se dogoditi u one dane ini udno
ostatku toga naroda, zar da to bude udno
i u mojim oima, govori Gospodin vojska.
ja oslobaam svoj narod iz zemlje istoka
sunca i iz zemlje njegova zapada
8 I dovodim ih kui. Oni e opet prebivati
u Jeruzalemu i bit e moj narod, a ja u biti
njihov Bog u vjernosti i pravednosti.
9 Ovako govori Gospodin vojska: Ohrabri-
te se koji sluate u ove dane ova obeanja
iz usta proroka koji su govorili u dane kad
se poloio temelj gradnji kue Gospodina
vojska, da bi se sagradio dom!
10 Jer prije ovih dana nije bilo plae za
rad ljudi ni plae za ivine. Tko je izlazio i
ulazio, nije bio siguran od neprijatelja: po-
svadio sam sve ljude meu sobom.
11 A sada neu vie biti kao u prijanje
dane ostatku toga naroda, govori Gospo-
din vojska.
12 Nego e usjev biti siguran. Vinova e
loza nositi plod svoj i zemlja e raati svoj
rod. Nebesa e davati rosu svoju, i sve u
to pridijeliti ostatku toga naroda.
13 I kao to ste prije bili kletva meu na-
rodima, kuo Judina i kuo Izraelova, tako
u vam sada pribaviti spasenje da budete
blagoslov. Ne bojte se, ohrabrite se!
14 Jer ovako govori Gospodin vojska Kao
to sam bio namislio da vam uradim zlo
kad su me bili razgnjevili vai oci, govori
Gospodin vojskai nisam popustio,
15 isto sam tako sad u ove dane namislio
iskazati dobro Jeruzalemu i kui Judinoj.
Ne bojte se!
16 Ovo je to ete initi: govorite jedan
drugome istinu! Sudite na vratima svojim
vjerno i mirno!
17 Nitko neka ne misli protiv drugoga zlo
u svojem srcu! Ne ljubite krive zakletve, jer
sve to mrzim, govori Gospodin!
18 Dola mi je rije Gospodina vojska:
19 Ovako govori Gospodin vojska: Post
u etvrtom, petom, sedmom i desetom
mjesecu neka se za kuu Judinu okrene u
radost i veselje i u svetkovine vesele! Samo
morate ljubiti istinu i mir.
20 Ovako govori Gospodin vojska. Je-
danput e dolaziti narodi i itelji mnogih
gradova.
21 itelji jednoga grada dolazit e onima
drugoga i govorit e: Ii emo ondje da
umilostivimo Gospodina i da traimo Gos-
podina vojska! I ja u poi.
22 Mnogobrojni narodi i mnoga plemena
Zaharija
662
doi e da trae Gospodina vojska i da
umilostive Gospodina.
23 Ovako govori Gospodin vojska: U one
e dane deset ljudi od svih jezika neznabo-
akih naroda primiti jednoga Judejca za
skut i rei: Hoemo da idemo s vama, jer
smo uli da je Bog s vama.
Utemeljenje mesijanskog kraljevstava
9
Proroanstvo. Dola je Gospodinova
rije protiv zemlje Hadraka i spusti se
na Damask poivalite njegovo. Kad se
ovjeje oi i oi Izraelova plemena okre-
nu prema Gospodinu.
2 I protiv Hamata koji je na mei, protiv Tira
i Sidona, jer su veoma mudri.
3 Tir je sebi sagradio bedem i nanio srebra
kao praha i zlata kao blata po putu.
4 Gle, Gospodin e ga osvojiti i bedem
njegov sruiti u more i on sam izgorjet e
ognjem.
5 Akelon gleda i dre, i Gaza strepi jako,
Ekron isto tako, jer ga osramoti nadanje
njegovo. Kralj mora uzmaknuti iz Gaze i u
Akelonu nee prebivati nitko.
6 Mjeavina ljudi naseli se u Adodu; i slo-
mit u ponos Filistejaca.
7 Uzet u mu njegovu krv iz usta, njegovu
odvratnost iz njegovih zuba, ali e i od njih
ostati jedan ostatak naem Bogu i bit e
kao jedna obitelj u Judi, i Ekron e vrijediti
kao Jebusejci.
8 Onda u opkoliti svoju kuu za obranu
protiv vojske, protiv svih koji dolaze i odla-
ze. Nee vie dolaziti na njih nadstojnik, jer
u sad ja nastojati svojim oima.
9 Raduj se glasno, keri sionska! Klii, ke-
ri jeruzalemska! Evo, kralj tvoj dolazi k tebi,
pravedan i kao Spasitelj, pun poniznosti i
jae na magarcu, na magaretu, mladune-
tu magariinu.
10 Iz Efraima odstranit u bojna kola i konja
iz Jeruzalema. Bit e uniteni i lukovi ubo-
jiti. Jer e on navijestiti mir narodima. Vlast
e njegova dosezati od mora do mora, od
Eufrata do krajeva zemlje.
11 Zbog krvnoga zavjeta to sam ga na-
pravio s tobom oslobodit u sunje tvoje
iz jame bezvodne.
12 Vratite se tvravi, sunji puni nadanja!
Jo ti danas javljam, vratit u ti dvostru-
ko.
13 Jer zapinjem sebi Judu kao luk, punim
ga Efraimom i vitlam tvoje sinove, Sione,
na tvoje sinove, Javane, i napravit u te
maem junakim.
14 Onda e se Gospodin pokazati nad
njima. Strijela e njegova izii kao munja.
Gospodin Bog zatrubit e u trubu i doumit
e u vihorima Temana.
15 Gospodin vojska zaklanjat e ih. Oni e
derati prakae, gazit e ih, pit e krv nji-
hovu kao vino, bit e toga puni kao zdjele
rtvene, kao kutovi rtvenika.
16 I Gospodin, njihov Bog, udijelit e im
u onaj dan pobjedu kao stadu svojega
naroda. Oni su kao kamenovi u zlatnom
vijencu na elu to blistaju nad zemljom
njegovom.
17 Jer kako je to sjajno, kako lijepo! Od
ita e rasti momci, od vina e nicati dje-
vojke.
Juda i Izrael obnovljeni
10
Molite Gospodina za kiu u vrije-
me kasne kie, jer Gospodin dovodi
oblake i daje im kiu za svaku bilinu na
polju.
2 Jer idoli govore samo la; vraari gle-
daju samo varku. Objavljuju nitave sne,
daju varljivu utjehu. Zato moraju otii kao
stado, sada su u nevolji, jer ih ne pase nit-
ko.
3 Gnjev se moj raspalio na pastire. Po-
haam jarce prethodnjake, jer Gospodin
vojska pohaa svoje stado, i kuu Judinu
i napravi ih sebi u ratu sjajnim konjem.
4 Od njega e potei glavni ugaoni ka-
men, od njega kolci atorski, od njega luk
ubojiti, od njega su sve vojskovoe.
5 Oni e biti kao junaci to gaze neprija-
telja u boju, kao blato po ulicama. Oni se
bore jer je Gospodin s njima. Osramotit e
se jaha i konj.
6 Napravit u jakom kuu Judinu. Dat u
pomo kui Josipovoj. Dovest u ih na-
trag i smilovat u se njima, i bit e mi, kao
da ih nisam nikada odbacio, jer sam ja
Gospodin, njihov Bog, i usliat u ih.
7 Oni od Efraima bit e kao junaci, i kao
od vina bit e im srce veselo. Djeca nji-
hova radosno e to vidjeti. Srce e im se
radovati u Gospodinu.
8 Domamit u ih i skupit u ih jer hou
da ih izbavim. Oni e postati tako mnogo-
brojni kao to su bili prije.
9 Ja sam ih rasuo meu narode, ali e se
u dalekoj zemlji sjetiti mene. Oni e ostati
na ivotu sa svojim sinovima i onda e se
vratiti natrag.
10 Dovest u ih natrag iz zemlje Egipta,
skupit u ih iz Asirije i dovest u ih u ze-
mlju Gilead i na Lebanon, dok vie nee
biti mjesta za njih.
11 On e ii preko mora iz Egipta. Razbit
e vale u moru, sve e dubine Rijeci pre-
sahnuti. Slomit e se ponos Asirije. ezlo
e se Egiptu oduzeti.
12 Ojaat u ih u Gospodinu: oni e hoditi
u njegovo Ime, govori Gospodin!
Zaharija
663
Slavodobitna pjesma pada Bojih neprijatelja
11
Otvori, Lebanone, svoja vrata da ti
oganj prodre cedre!
2 Jaui, emprese, jer pali su cedri, jer su
krasna stabla opustoena! Jauite, hra-
stovi baanskl, jer je sruena najgua
uma!
3 uj jauk pastira jer je opustoena sjajna
paa njihova! uj riku lavova jer je opu-
stoen jordanski krasni gutik!
4 Ovako govori Gospodin, moj Bog: Pasi
ovce koje su odreene za klanje,
5 koje kolju kupci njihovi, a da ne bi mo-
rali to okajatia prodavai njihovi govore:
Neka je blagoslovljen Gospodin, ja sam
se obogatio! i pastiri ih njihovi ne ale!
6 Zato neu vie aliti itelja zemaljskih,
govori Gospodin! Ne, svakoga u predati
u ruke njegova blinjega i njegova kralja.
Oni e potrti zemlju, a ja neu nikoga iz-
baviti iz njihovih ruku.
7 l tako sam ja pasao ovce to su bile
odreene za klanje za trgovce ovaca, i
uzeo sam sebi dva pastirska tapa. Je-
dan sam nazvao Milost, a drugi Sveza.
Tako sam pasao ovce,
8 i uklonio sam ona tri pastira za mjesec
dana, jer su mi bili dojadili i ja sam njima
bio mrzak.
9 Onda sam rekao: Neu vas vie due
pasti. to hoe umrijeti, neka umre, to
hoe nestati, neka nestane! to ostane,
neka deru jedna drugu!
10 Uzeo sam svoj tap Milost i slomio ga
da prekrim savez svoj to sam ga napra-
vio sa svim narodima.
11 Kada je bio prekinut u onaj dan, onda
su spoznali trgovci ovaca to su pazili
na mene da se to dogodilo po zapovijedi
Gospodinovoj.
12 Onda sam im rekao: Ako vam je dra-
go, dajte mi plau, ako li nije, onda pusti-
te! Oni su mi platili trideset ekela kao
plau.
13 Onda mi je rekao Gospodin: Baci je u
blagajnu domatu sjajnu plau kojom su
me procijenili! I uzeo sam tih trideset e-
kela i bacio ih u blagajnu u Gospodinovu
domu.
14 Onda sam slomio drugi svoj tap, Sve-
zu, da tako prekrim savez bratski izme-
u Jude i Izraela.
15 Onda mi je rekao Gospodin: Uzmi sebi
jo jedanput odjeu bezumna pastira!
16 Jer evo, ja u podignuti pastira u ze-
mlji, koji ne mari za ono to hoe poginu-
ti, koji ne trai to je zalutalo, ne lijei to
je skreno, ne njeguje to je zdravo, jede
meso od pretilih i papke im trga!
17 Teko loemu pastiru koji ostavlja
ovce! Suha bolest neka doe na njego-
vu miicu i na njegovo desno oko! Neka
usahne miica njegova, neka se ugasi
njegovo oko!
Borbe protiv Izraela i njegove pobjede
12
Proroanstvo. Gospodinova rije
protiv Izraaela. Govori Gospodin, koji
je razapeo nebesa, osnovao zemlju i stvo-
rio duh ovjekov u nutrini njegovoj:
2 Evo, ja u napraviti Jeruzalem aom
opojnom za sve narode unakolo, a ide
se i protiv Jude kad se opsjeda Jeruza-
lem.
3 U onaj u dan napraviti Jeruzalem vrlo
tekim kamenom za sve narode. Svi, koji
ga diu, satrat e se iako se protiv njega
skupljaju svi narodi zemaljski.
4 U onaj dan, govori Gospodin, napravit u
da svi konji budu straljivi i njihovi jahai
bijesni. Nad kuom u Judinom bdjeti, a
udarit u sve konje narodima sljepoom.
5 Onda e glavari Judini misliti u sebi:
Snagu nalaze itelji Jeruzalema u Gos-
podinu vojska, svojem Bogu.
6 U onaj u dan napraviti da glavari Judini
budu kao eravnica u drvlju, kao ognjeni
plamen u stogu, derat e zdesna i sli-
jeva sve narode unaokolo. A Jeruzalem
e opet biti nastanjen na svojem mjestu
u Jeruzalemu.
7 A najprije e Gospodin spasenje dati
atorima Judinim da se ponos kue Da-
vidove i ponos itelja jeruzalemskih ne
digne nad Judu.
8 U onaj e dan Gospodin zatititi itelje
jeruzalemske. Najslabiji meu njima bit
e u onaj dan kao David i kua Davido-
va kao Bog, kao Gospodinov aneo pred
njima.
9 U onaj u dan gledati da unitim svaki
narod koji dolazi protiv Jeruzalema.
10 A na kuu Davidovu i na itelje jeruza-
lemske izlit u duh milosti i molitve. Oni
e pogledati na mene, koga su proboli, i
tugovat e za njim, kao to se tuguje za
prvoroencem.
11 U onaj e dan biti alost velika u Je-
ruzalemu kao alost u Hadad-Rimonu u
dolini Megidu.
12 Onda e tugovati zemlja, svaka rod-
bina za sebe: rodbina kue Davidove za
sebe, i njihove ene za sebe, rodbina
kue Natanove za sebe i njihove ene za
sebe,
13 rodbina kue Levijeve za sebe, i nji-
hove ene za sebe, rodbina imejeva za
sebe, njihove ene za sebe,
14 i sve druge rodbine za seberodbina
za rodbinui njihove ene za sebe.
Zaharija
664
Obraenje i spasenje
13
U onaj e dan biti stvoren izvor kui
Davidovoj i iteljima jeruzalemskim
protiv grijeha i neistoe.
2 U onaj u dan, govori Gospodin vojska,
iskorijeniti iz zemlje imena idola, tako da
se vie ne spominju. I napravit u da ie-
znu iz zemlje lani proroci i duh neisto-
e.
3 Htjedne li tko izii kao lani prorok,
rei e mu roditelji njegovi, otac i majka:
Nema ti due ostati na ivotu, jer si go-
vorio lai u Ime Gospodinovo. Probost e
ga roditelji njegovi, otac i majka, ako se
pojavi kao lani prorok.
4 U onaj e se dan sramiti lani proroci
svojih vienja i proroanstva. Nee se
vie ogrtati u ogrtae dlakave da varaju.
5 Svaki e rei Ja nisam prorok, ja sam
samo ora. Ve u mladosti mojoj ovjek
me je najmio za slugu.
6 Zapitaju li ga onda: Kakve su ti to braz-
gotine na leimaodgovara: Udarili su
me u kui mojih prijatelja.
7 Mau, probudi se protiv pastira moje-
ga, protiv ovjeka, koji mi je blizu! govori
Gospodin vojska. Udarit u pastira, da se
razbjegnu ovce. Onda u okrenuti svoju
ruku protiv malih.
8 U cijeloj zemlji, govori Gospodin, isko-
rijenit e se i poginut e dvije treine, a
ostat e u njoj jedna treina.
9 Ovu u treinu staviti u oganj i pretopit
u je kako se pretapa srebro, i oistit u
je kako se isti zlato. Ona e onda zazva-
ti moje Ime, i ja u je usliati i rei: Ovo
je moj narod, a ona e rei: Gospodin je
moj Bog.
Veliki sud i proslavljenje Bojega grada
14
Evo, za Gospodina dolazi dan kad
e se podijeliti tvoj plijen u tvojoj
sredini.
2 Sve u neznaboake narode skupiti u
boj protiv Jeruzalema. Grad e se osvojiti,
kue se oplijeniti, enama e se sramota
nanijeti. Polovica e grada morati otii u
ropstvo, a ostatak naroda nee se iskori-
jeniti iz grada.
3 Ne, Gospodin e se pojaviti i vojevat e
protiv neznaboakih naroda kao nekad
kad se borio u dan bitke.
4 Noge e njegove stajati u onaj dan na
Maslinskoj gori, koja lei istono od Je-
ruzalema, i Maslinska e se gora raspa-
sti po sredini na istok i na zapad u dolinu
silnu. Polovica e gore pobjei na sjever,
druga na jug.
5 Onda ete bjeati u dolinu mojih gora,
jer e dolina izmeu gora dopirati do Aza-
la. Bjeat ete kao to ste nekada bjea-
li od potresa u dane kralja Uzije Judina.
Onda e se pojaviti Gospodin, moj Bog, i
svi sveti s njim.
6 U onaj dan nee vie biti svijetla, samo
studen i mraz.
7 Bit e jedan jedini dan, koji je poznat
samo Gospodinu, bez izmjene dana i
noi, a naveer bit e svjetlo.
8 U onaj e dan protei iz Jeruzalema
voda iva, jedna polovica u istono, dru-
ga polovica u zapadno more; tako e biti
ljeti i zimi.
9 I Gospodin e biti kralj nad svom ze-
mljom. U onaj e dan biti: Gospodin
jedini Bog. Njegovo e ime jedino ime
biti.
10 U nizinu pretvorit e se sva zemlja od
Gebe do Rimona s juga Jeruzalemu. A
ovaj e nadvisivati i naseliti se na svojem
mjestu od vrata Benjaminovih do mjesta
prijanjih vrata, do vrata na uglu, i od kule
Hananelove do tijeska kraljeva.
11 U njemu e se prebivati sigurno, i nee
vie biti prokletstva, nego e siguran biti
Jeruzalem.
12 I ovo e biti kazna kojom e Gospodin
udariti sve narode koji su vojevali protiv
Jeruzalema: On e napraviti da usahne
njihovo tijelo dok jo stoje na svojim no-
gama. Oi njihove usahnut e u dupljama
svojim. Jezik njihov usahnut e u ustima
svojim.
13 Silan strah od Boga poslan bit e meu
njima u onaj dan. Hvatat e jedan ruku
drugoga, ali e se ruka jednoga podignuti
protiv ruke drugoga.
14 I Juda e vojevati protiv Jeruzalema.
Bogatstvo svih naroda unaokolo skupit
e se: zlato, srebro i odjeu u vrlo velikoj
mnoini.
15 Isti kazneni sud pogodit e i konje,
mazge, deve, magarce i sve ivotinje to
budu u onim taborima, ba onako kao
onaj kazneni sud.
16 Onda e svi, preostali od mnogih ne-
znaboakih naroda, koji su ili protiv Je-
ruzalema, dolaziti od godine do godine
da se poklone kralju, Gospodinu vojska, i
da svetkuju Sveanost sjenica.
17 A tko od plemena zemaljskih nije htjeo
dolaziti u Jeruzalem da se pokloni kra-
lju, Gospodinu vojska, na njegovu zemlju
nee kia padati.
18 I ako narod Egipana ne bi dolazio i ne
bi se naao, snai e ga kazna kojom e
Gospodin udariti narode, koji ne bi dolazi-
li da svetkuju Sveanost sjenica.
19 To e biti kazna Egiptu i kazna svim
narodima koji ne bi dolazili svetkovati
Zaharija
665
21 Svaki kuhinjski lonac u Jeruzalemu i
u Judi bit e svet Gospodinu vojska. Svi,
koji dou rtvovati uzimat e ih i kuhat e
u njima. I u onaj dan nee vie biti trgova-
ca u domu Gospodina vojska.
Sveanost sjenica.
20 U onaj e dan na zvoniima konja
stajati natpis: Sveto Gospodinu! Kuhinj-
ski lonci u Gospodinovu domu bit e tako
sveti kao kropionice pred rtvenikom.
Zaharija
Malahija
Knjiga proroka Malahije
Loe rtve Bogu
1
Rije proroanstva Gospodinova Izrae-
lu preko Malahije.
2 Ljubio sam vas, govori Gospodin! A
vi pitate: Kako si nas to ljubio? Nije li
Ezav brat Jakovu? govori Gospodin! Ali
sam ljubio Jakova;
3 a mrzio sam Ezava. Opustio sam gore
njegove i njegovu batinu predao sam
agljima pustinjskim.
4 Iako govori Edom: Naa je zemlja
opustoena, ali emo opet sagraditi
ruevineovako govori Gospodin vojska:
Neka oni grade, ali u ja poruiti. Oni e
se zvati zemlja zloina i narod na koji se
gnjevi Gospodin zauvijek.
5 Kad oi vae to vidiju, rei ete: Neka
se uzvelia Gospodin preko mea Izrae-
lovih.
6 Sin potuje oca i sluga svojega gospo-
dara. Ako sam ja otac, gdje je ast moja?
Ako sam gospodar, gdje je strah od mene,
govori Gospodin vojskavama, sveeni-
ci, koji sramotite moje Ime. Pitate: Kako
smo mi to sramotili tvoje Ime?
7 Prinosite neisto jelo na mojem rtveni-
ku i jo pitate: Kako smo te obeatili?
S tim to mislite: Stol je Gospodinov pre-
ziran.
8 Kad donosite slijepo ivine na rtvu,
nije li to zlo? Kad prinosite hromo ili bo-
lesno, nije li to zlo? Prinesi ga svojem na-
mjesniku, hoe li se on razveseliti tomu
i milostivo te primiti? Govori Gospodin
vojska.
9 Zato umilostivite Boga da nas primi
milostivo! Iz vae ruke tako mu je dava-
no. Moe li on onda biti milostiv prema
vama? Govori Gospodin vojska.
10 Tko je meu vama koji bi zatvorio vra-
ta i zapalio oganj na mojem rtveniku ni
za to? Niste mi mili, govori Gospodin
vojskai ne mogu primiti rtve iz vae
ruke.
11 Jer od istoka sunca do zapada njegova
veliko e biti moje Ime meu narodima, i
posvuda e se rtvovati mojem Imenu i
prinosit e se ist prinos, jer e veliko biti
moje Ime meu narodima, govori Gos-
podin vojska.
12 Ali vi ga obeaujete kad govorite:
Stol je Gospodinov obeaen i to do-
lazi s njega prezirno je.
13 Govorite: Kolika muka! i raspirujete
oganj njegov, govori Gospodin vojska.
Prinosite ugrabljeno ili hromo i bolesno
kao rtvu. Zar da to primam iz vae ruke,
govori Gospodin!
14 A proklet varalica, koji ima u svojem
stadu muko ivine i premda ga je zavje-
tovao Svemonomu, ipak rtvuje samo
loe, jer sam ja velik kralj, govori Gos-
podin vojskai moje Ime je strano meu
narodima.
Ukor nevrijednim sveenicima
2
A sada vi sveenici, ova zapovijed je
za vas:
2 Ako ne posluate i od srca ne idete za
tim da mojem Imenu dadete ast, govori
Gospodin vojskaonda u pustiti na vas
prokletstvo i pretvorit u blagoslove vae
u prokletstva. Jest, ve sam ih pretvorio u
prokletstva, jer ih niste primili k srcu.
3 Evo, odbit u vam miicu i blato u vam
sasuti u lice, blato vaih Sveanih gozba,
k njemu e vas pomesti.
4 Onda ete spoznati da sam vam ja po-
slao ovu kaznenu prijetnju da bi ostao
moj zavjet s Levijem, govori Gospodin
vojska.
5 Moj zavjet s njim bio je ivot i srea.
Dao sam mu to da me se boji, i on je imao
strahopotovanje pred menom i potivao
je moje Ime.
6 U njegovim ustima bio je zakon istine,
na usnama njegovim nije se nala prijeva-
ra. U miru je i potenju iao pred menom
i mnoge je odvratio od grijeha.
7 Jer se gleda na usne sveenikove; u
njegovim se ustima trai pouka i uputa,
jer je on glasnik Gospodina vojska.
8 A vi ste zali s puta i mnoge ste naveli
da se spotiu o zakon i pokvarili ste za-
vjet s Levijem, govori Gospodin vojska.
9 Zato i ja vas inim prezrenim i niskim
666
protiv krivokletnika i tlaitelja najamnika i
udovica i sirota i protiv onih koji bez stra-
ha izvru pravo stranaca, govori Gospo-
din vojska.
6 Jer ja, Gospodin, nisam se promijenio i
vi niste prestali biti sinovi Jakovljevi.
7 Od dana svojih otaca vi ste odstupili od
uredaba mojih i niste ih vie drali. Vratite
se k meni i ja u se vratiti k vama govo-
ri Gospodin vojska. A vi pitate: U emu,
kako da se vratimo?
8 Smije li ovjek varati Boga, a vi mene
varate i jo pitate: U emu smo te varali?
Eto, u desetini i u prinosu.
9 Prokletstvom ste optereeni jer me va-
rate vi i sav narod.
10 Donosite svu desetinu u riznicu da
bude hrane u mojem domu! Iskuajte
me ipak u tom, govori Gospodin vojska,
neu li vam otvoriti prozore neba i izliti
na vas blagoslov izobilja da nee biti do-
sta mjesta za staviti!
11 Protjerat u vam prodrljivca da vam
ne uniti urod na njivi. Vinova loza u po-
lju nee ostati nerodna, govori Gospodin
vojska.
12 Svi e vas narodi zvati blagoslovljeni-
ma, jer ste zemlja meni mila, govori Gos-
podin vojska,
13 Previe su teke vae rijei protiv
mene, govori Gospodin vojska. Jo pi-
tate: to govorimo meu sobom protiv
tebe?
14 Govorite: Bogu sluiti ne donosi nika-
kve koristi. Kakvu imamo korist to dri-
mo njegove zapovijedi? to u alosti ho-
dimo pred Gospodinom vojska?
15 Tako sada zovemo ponosite blago-
slovljenima, jer zloincima je dobro, kad
iskuavaju Boga, prolaze bez kazne.
16 Onda ono koji se boje Gospodina go-
vore jedni drugima, pogledao je to Gospo-
din i uo, i napisana je knjiga spomenica
pred njim za one koji se boje Gospodina i
tuju njegovo Ime.
17 Oni pripadaju meni, govori Gospodin
vojskau dan koji spremam, kao moja
svojina! Prijazno u postupati s njima,
kao to otac postupa sa svojim sinom
koji mu slui.
18 Onda ete opet vidjeti razliku izmeu
pravednika i bezbonika, izmeu onoga
koji slui Bogu i onoga koji mu ne slui.
Drugi GOSPODINOV dolazak
4
Jer, evo, dolazi dan koji gori kao pe
kad e svi zlikovci i svi zloinci biti kao
strnjika. Spalit e ih dan koji dolazi, govori
Gospodin vojskada ni korijena ni grane
nee im ostaviti.
kod svega naroda, jer se niste drali mo-
jih putova i kod primjene zakona gledate
na osobu.
10 Nije li nam svima jedan isti Otac? Nije
li nas stvorio jedan isti Bog? Zato onda
radimo nevjerno jedan protiv drugoga i
obeaujemo zavjet svojih otaca?
11 Nevjeran je bio Juda. Odurnost se
inila u Izraelu i u Jeruzalemu, jer je
obeastio Juda svetite Gospodinovo,
koje on ljubi, i enio se kerkom tuega
boga.
12 Neka Gospodin iskorijeni iz atora Ja-
kovljevih ovjeka koji radi tako, jamca i
svjedoka i svakoga koji rtvuje Gospodi-
nu vojska!
13 Drugi put inite ovo: Pokrite Gospo-
dinov rtvenik suzama, plaem i uzdasi-
ma, jer on vie ne gleda milostivo rtava
i ne prima darova iz vae ruke.
14 Pitate: Zato to? Samo zato jer je
Gospodin bio svjedok izmeu tebe i ene
tvoje mladosti, kojoj si ti sada odrekao
vjernost, premda je bila tvoja prijateljica,
tvoja vjerena ena po savezu.
15 Tako ne radi nitko tko jo ima kakav
ostatak od duha Bojega. A to trai Je-
dan? Sjeme Boje! Sluajte Duha Boje-
ga koga imate i ne radite nevjerno na eni
mladosti svoje!
16 Jer je otputanje ena meni mrsko,
govori Gospodin, Bog Izraelov, i tako na-
siljem pokriva svoju odjeu, govori Gos-
podin vojska. Zato pripazite na svojega
duha i ne radite nevjerno!
17 Svojim rijeima uvrijedili ste Gospodi-
na i jo pitate: Kako smo ga to uvrijedi-
li? Eto s tim to govorite: Svaki koji radi
zlo dobar je u oima Gospodinovim; takvi
su mu mili ili Gdje je Bog suda?
Skori Mesijin dolazak
3
Evo, ja aljem svojega glasnika da
pripravi put pred menom. Iznenada
e doi svojemu domu vladar koga elite,
Glasnik zavjeta koga traite. Evo, On do-
lazi, govori Gospodin vojska.
2 Ali tko e podnijeti dan njegova dola-
ska? Tko se moe odrati kad se on poja-
vi? Jer je on kao oganj talitelja, kao luina
bjelioeva.
3 Onda e on sjesti kao talitelj i ista
srebra. On e istiti sinove Levijeve, istit
e ih kao zlato i srebro da prinose rtve
Gospodinu pravednou.
4 Onda e Gospodina opet razveseliti r-
tva Jude i Jeruzalema, kao u dane prolo-
sti i kao u prijanjim godinama.
5 Doi e k vama na sud i brzo e usta-
ti kao tuitelj protiv vraara i preljubnika,
Malahija
667
2 A vama koji smjerno astite moje Ime,
ogranut e sunce spasenja to krije
zdravlje pod krilima svojim. Vi ete onda
izii i poskakivati kao telad to su stajala
u tali.
3 Onda ete pogaziti bezbonike, jer e
oni biti kao prah pod stopama vaim u
dan koji spremam, govori Gospodin voj-
ska.
4 Sjeajte se zakona mojega sluge Mojsi-
ja, kome sam dao na Horebu za sav Izrael
pravne propise i zakone!
5 Evo, ja u vam poslati proroka Iliju prije
nego doe veliki i strani dan Gospodi-
nov.
6 On e okrenuti srca otaca k sinovima i
srca sinova k ocima da ne doem i ne
udarim zemlju prokletstvom.
Malahija
668
669
Matej
Evanelje po Mateju
Mariju za enu jer ono to je u njoj zaeto
jest od Svetoga Duha.
21 Ona e roditi sina i ti e ga nazvati
imenom Isus, jer e on spasiti svoj narod
od njegovih grijeha.
22 A to je sve bilo da bi se ispunilo ono to
je Gospodin javio preko proroka, rekavi:
23 Gle, djevica e zaeti i roditi Sina, i
nazvat e ga imenom Emanuel, to pre-
vedeno znai, Bog s nama.
24 Kad se Josip probudio, napravio je kako
mu je Gospodinov aneo zapovjedio, uzeo
si je svoju enu,
25 ali ju nije tjelesno spoznao dok nije ro-
dila svojega prvog Sina. I on ga je nazvao
imenom Isus.
Mudraci s istoka. Bijeg u Egipat
2
Nakon roenja Isusa u judejskom Be-
tlehemu, u dane kralja Heroda, gle,
doli su mudraci s Istoka u Jeruzalem,
2 rekavi: Gdje je taj novoroeni Kralj i-
dova? Jer smo vidjeli njegovu zvijezdu na
istoku i doli smo mu se pokloniti.
3 Kad je to douo kralj Herod, jako se
uznemirio i s njim sav Jeruzalem.
4 I kad je skupio sve sveenike glavare i
narodne pismoznance, ispitivao ih je gdje
se treba roditi Krist.
5 A oni su mu odgovorili: U Betlehemu u
Judeji, jer je ovako zapisano po proroku:
6 A ti, Betleheme, u Judinoj zemlji, nijesi
najmanji meu Judinim vladarima, jer e
iz tebe izai Vladar koji e biti pastir mo-
jem narodu Izraelu. Mihej 5,1
7 Tada Herod, kad je potajno dozvao mu-
drace, pomno je od njih istraio vrijeme
kad se pojavila zvijezda.
8 I on ih poslao u Betlehem, rekavi: Idi-
te i pomno se raspitajte za malo dijete, pa
kad ga naete, javite mi da i ja odem te
mu se poklonim.
9 Kad su sasluali kralja, otili su; i gle,
zvijezda koju su vidjeli na istoku ila je
pred njima sve dok nije stigla i zaustavila
se iznad mjesta gdje je bilo Dijete.
10 A kad su oni opazili zvijezdu, jako su
se obradovali.
11 A kad su bili uli u kuu, vidjeli su malo
Dijete s Marijom, njegovom majkom, te
su pali na koljena i klanjali mu se. I kad su
otvorili svoje riznice i predali su mu daro-
ve: zlato, tamjan i smirnu.
12 Zatim, kako su u snu bili boanski upo-
zoreni da se ne vraaju k Herodu, vratili
Rodoslovlje. Zaetak po Svetom Duhu
1
Ovo je rodoslovlje Isusa Krista, sina
Davidova, sina Abrahamova.
2 Abrahamu se rodio Izak, a Izaku se rodio
Jakov, a Jakovu se rodio Juda i njegova
braa.
3 Judi s Tamarom rodio se Peres i Zerah,
Peresu se rodio Hezron, a Hezronu se rodio
Ram.
4 Ramu se rodio Aminadab, Aminadabu
se rodio Nahon, a Nahonu se rodio Sal-
mon.
5 Salmonu s Rahabom rodio se Boaz, Bo-
azu s Rutom rodio se Obed, a Obedu se
rodio Jesej.
6 Jeseju se rodio kralj David. Kralju Davidu
s bivom Urijinom enom rodio se Salo-
mon.
7 Salomonu se rodio Roboam, Roboamu
se rodio Abija, a Abiji se rodio Asa.
8 Asi se rodio Jozafat, Jozafatu se rodio
Joram, a Joramu se rodio Hazija.
9 Haziji se rodio Jotam, Jotamu se rodio
Ahaz, a Ahazu se rodio Ezekija.
10 Ezekiji se rodio Manaseh, Manasehu se
rodio Amon, a Amonu se rodio Josija.
11 Josiji se rodio Jehonija i njegova braa,
za vrijeme progonstva u Babilon.
12 A poslije progonstva u Babilon Jehoniji
se rodio ealtiel, a ealtielu se rodio Ze-
rubabel.
13 Zerubabelu se rodio Abijud, Abijudu se
rodio Elijakim, a Elijakimu se rodio Azor.
14 Azoru se rodio Sadok, Sadoku se rodio
Akim, a Akimu se rodio Elijud.
15 Elijudu se rodio Eleazar, Eleazaru se
rodio Matan, a Matanu se rodio Jakov.
16 Jakovu se rodio Josip, mu Marije, od
koje se rodio Isus koji se zove Krist.
17 Svih narataja od Abrahama do Davida
bilo je etrnaest narataja, a od Davida do
progonstva u Babilon etrnaest narataja,
i od progonstva u Babilon do Krista etr-
naest narataja.
18 A roenje Isusa Krista bilo je ovako:
Kada je njegova majka Marija bila zaru-
ena s Josipom, ali prije nego to su bili
zajedno, pokazalo se da je ona zatrudnjela
po Svetom Duhu.
19 A Josip, njezin mu, bio je pravedan i
nije ju htjeo javno pred ljudima osramo-
titi, naumio ju potajno otpustiti.
20 A dok je on o tomu razmiljao, gle, u snu
mu se pojavio Gospodinov aneo, govo-
rei: Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti
670
su se u svoju zemlju drugim putom.
13 A kad su otili, gle, Gospodinov aneo
se javio Josipu u snu, rekavi: Ustani,
uzmi malo Dijete i njegovu majku, pa bjei
u Egipat i ostani ondje dok ti ne javim, jer
e Herod traiti dijete da ga ubije.
14 Kad je Josip ustao, uzeo je Dijete i nje-
govu majku nou i krenuo na put u Egi-
pat.
15 I ostao je ondje do Herodove smrti, da
bi se ispunilo ono to je Gospodin rekao
po proroku, rekavi: Iz Egipta pozvao
sam svojega Sina.
16 Tada Herod, kad je uvidio da su ga mu-
draci prevarili, jako se razljutio te zapo-
vjedio i poslao da poubijaju sve djeake
u Betlehemu i po cijeloj njegovoj okolici,
od dvije godine pa na nie, i to prema vre-
menu to ga je ustanovio ispitujui mu-
drace.
17 Tada se ispunilo ono to je reeno po
proroku Jeremiji, rekavi:
18 Glas se uo u Rami, pla, jauk i veliko
oplakivanje, Rahela oplakuje za svojom
djecom i ne moe se utjeiti jer ih vie
nema.
19 A kad je Herod umro, gle, Gospodinov
aneo se javio u snu Josipu u Egiptu,
20 rekavi: Ustani, uzmi dijete i njegovu
majku pa idi u izraelsku zemlju jer su umr-
li oni koji su traili ivot malog Djeteta.
21 Tada je on ustao, uzeo malo Dijete i
njegovu majku, i doao u zemlju Izrael.
22 Ali kad je uo da Arhelaj kraljuje u Ju-
deji mjesto Heroda, svojega oca, on se
bojao ondje otii. No, jer je bio upozoren
od Boga, otiao je u pokrajinu Galileju.
23 I on je doao i smjestio se u gradu zva-
nom Nazaret, da bi se ispunilo ono to je
reeno po prorocima: On e se zvati Na-
zareanin.
Isusovo krtenje
3
U one dane doao je Ivan Krstitelj i
propovijedao u judejskoj pustinji,
2 i rekavi: Pokajte se jer se pribliilo ne-
besko kraljevstvo.
3 Jer ovo je onaj za kojega je govorio pro-
rok Izaija, rekavi: Glas jednoga koji vie
u pustinji: Pripravite Gospodinov put, po-
ravnajte njegove staze.
4 Ivan je imao odjeu od devine dlake i
konat pojas oko struka; a hrana su mu bili
skakavci i divlji med.
5 Potom su izali k njemu Jeruzalem, sva
Judeja i sve podruje oko Jordana,
6 on ih je krstio u rijeci Jordanu, a oni su
ispovijedali svoje grijehe.
7 A kad je opazio mnoge farizeje i sadu-
ceje gdje mu dolaze na krtenje, rekao
im: Zmijsko leglo! Tko vas je upozorio da
bjeite od Boje srdbe koja dolazi?
8 Stoga donosite plod dostojan pokaja-
nja,
9 i ne usudite se govoriti u sebi: Imamo oca
Abrahama. Jer ja vam velim, Bog moe od
ovoga kamenja podii djecu Abrahamu.
10 Ve je poloena sjekira na korijen sta-
blima. Stoga svako stablo koje ne donosi
dobroga ploda sijee se i baca u oganj.
11 Ja vas zaista krstim vodom za pokaja-
nje, ali onaj koji dolazi iza mene jai je od
mene, njegovu obuu ja nisam dostojan
ponijeti. On e vas krstiti Svetim Duhom i
ognjem.
12 On ima vijau u svojoj ruci, te e potpu-
no oistiti svoje gumno i svoju penicu e
skupiti u itnicu, a pljevu e spaliti neuga-
sivim ognjem.
13 Tada je Isus doao iz Galileje na Jordan
k Ivanu da ga krsti.
14 A Ivan ga je pokuao zaustaviti, rekav-
i: Ti treba krstiti mene, a ti dolazi k
meni?
15 A Isus mu odgovarajui rekao: Dozvoli
to za sada, jer tako nam je u skladu ispuniti
svu pravednost. Tada mu je dopustio.
16 Tada Isus, kad je bio krten, odmah je
izaao iz vode; i gle, nebesa mu se otvorila
i On je vidio Bojega Duha kako silazi kao
golub i sputa se na njega.
17 I odjedanput dopro je glas s neba, re-
kavi: Ovo je moj ljubljeni Sin, s njim sam
vrlo zadovoljan.
Sotona kua Isusa
4
Potom je Duh odveo Isusa u pustinju
da bude iskuan od avla.
2 I kad je postio etrdeset dana i etrdeset
noi, naposljetku je ogladnio.
3 Tada je pristupio k njemu napasnik i re-
kao: Ako si ti Boji Sin, zapovjedi da ovo
kamenje postane kruh.
4 A On mu odgovarajui rekao: Napisano
je: Ne ivi ovjek samo od kruha, nego od
svake rijei koja izlazi iz Bojih usta.
5 Zatim ga avao odveo gore u sveti grad
i postavio ga na vrh hrama,
6 pa mu rekao: Ako si ti Boji Sin, baci se
dolje. Jer je napisano: On e zapovjediti
svojim anelima za tebe, i Oni e te poni-
jeti na svojim rukama, da nebi gdje svojom
nogom udario o kamen.
7 Isus mu rekao: Napisano je i ovo: Ne
iskuavaj Gospodina, svojega Boga.
8 I ponovno ga je avao odveo na vrlo vi-
soku goru te mu pokazao sva kraljevstva
svijeta i njihovu slavu.
9 I rekao mu: Dat u ti sve ovo ako padne
na koljena i pokloni mi se.
Matej
671
10 Onda mu je Isus rekao: Odlazi, sotono!
Jer je napisano: Gospodinu svojem Bogu
samo se klanjaj i samo njemu jedinomu
slui.
11 Zatim ga je avao ostavio, i gle, aneli
su doli i posluivali ga.
12 Kad je Isus uo da je Ivan baen u za-
tvor, otiao je u Galileju.
13 Ostavio je Nazaret, doao je i boravio u
Kapernaumu, gradu uz more, na podruju
Zebulunovu i Naftalijevu.
14 Da bi se ispunilo ono to je reeno po
proroku Izaiji, rekavi:
15 Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva,
put uz more s one strane Jordana, nezna-
boaka Galileja,
16 narod koji je sjedio u tmini, vidio je ve-
liku svjetlost, onima koji su sjedili u blizini
smrtne sjene osvanula je svjetlost.
17 Otada je Isus poeo propovijedati, re-
kavi: Pokajte se, jer se pribliilo nebesko
kraljevstvo.
18 Isus hodajui uz Galilejsko more, vidio
je dvojicu brae, imuna, zvanog Petar, i
Andriju, njegova brata, kako bacaju mreu
u more; jer su bili ribari.
19 On im rekao: Poite za mnom, Ja u
vas napraviti ribarima ljudi.
20 Tada su oni odmah ostavili svoje mree
i poli za njim.
21 Idui odatle dalje, On je opazio drugu
dvojicu brae, Jakova sina Zebedejeva
i njegova brata Ivana, u laici sa svojim
ocem Zebedejem, krpajui mree. On ih
pozvao,
22 a oni odmah ostavili laicu i svojega oca
te poli za njim.
23 Isus je obilazio po cijeloj Galileji poua-
vao u sinagogama i propovijedao Radosnu
vijest o kraljevstvu i ozdravljao od svake
vrste bolesti i svake vrste nemoi meu
narodom.
24 Tada se proirio glas o njemu, po ci-
jeloj Siriji. Dovodili su k njemu svakojake
bolesnike s raznim bolestima i mukama,
opsjednute zlim duhom, pomraena uma i
tjelesno uzete; i On ih je ozdravljao.
25 I za njim je polo veliko mnotvo naroda
iz Galileje, Dekapolisa, Jeruzalema, Jude-
je i s one strane Jordana.
Propovijed na gori
5
Vidjevi mnotvo naroda, On je uziao
na goru, i kad je sjeo pristupili su mu
njegovi uenici.
2 Zatim je On progovorio i poeo ih uiti,
rekavi:
3 Blagoslovljeni su siromani duhom, jer
je njihovo nebesko kraljevstvo.
4 Blagoslovljeni su oaloeni, jer e biti
utjeeni.
5 Blagoslovljeni su ponizni, jer oni e ba-
tiniti zemlju.
6 Blagoslovljeni su oni koji eaju i gladuju
za pravednou, jer e se nasititi.
7 Blagoslovljeni su milosrdni, jer e postii
milosre.
8 Blagoslovljeni su oni koji su ista srca, jer
e vidjeti Boga.
9 Blagoslovljeni su mirotvorci, jer e se
zvati Boji sinovi.
10 Blagoslovljeni su oni koji su progonjeni
zbog pravednosti, jer je njihovo nebesko
kraljevstvo.
11 Blagoslovljeni ste vi kad vas, zbog
mene, grde i progone i protiv vas lano
govore svake vrste zla.
12 Radujte se i budite puni veselja, jer vas
na nebu eka nagrada, jer tako su progonili
proroke koji su bili prije vas. 13 Vi ste sol ze-
mlje, ali ako sol izgubi svoju slanost, ime
e se osoliti? Jer vie nije ni za to, nego
da se izbaci van da ju ljudi gaze.
14 Vi ste svjetlost svijeta. Grad smjeten na
brijegu ne moe se skriti.
15 Ni svjetiljka se ne pali i stavlja pod
koaru, nego na stalak svjetiljke da daje
svjetlost svima koji su u kui.
16 Neka vaa svjetlost tako zasjaji pred
ljudima da oni moeju vidjeti vaa dobra
djela i da slave vaega Oca na nebu.
17 Nemojte misliti da sam doao ukinuti
Zakon ili Proroke. Ja ih nisam doao uki-
nuti nego ispuniti.
18 Jer, istinu vam govorim, dok ne proe
nebo i zemlja, ni jedno slovce, ni jedna
crtica nee nestati iz Zakona dok se sve
ne ispuni.
19 Stoga tko god prekri i jednu od tih
najmanjih zapovijedi i tako ui ljude, bit
e zvan najmanji u kraljevstvu nebeskom;
dok e onaj koji ih bude vrio i druge uio
biti zvan velikim u kraljevstvu nebeskom.
20 Jer velim vam, ne bude li vaa praved-
nost vea od pravednosti pismoznanaca
i farizeja, vi neete ni u kom sluaju ui u
nebesko kraljevstvo.
21 uli ste da je reeno starima: Ne ubij, a
tko god ubije, bit e u opasnosti od suda.
22 A ja vam velim da svaki onaj tko se
srdi na svojega brata bez razloga bit e u
opasnosti od suda. I tko veli svojem bratu:
Raka!, bit e u opasnosti od Vijea. A tko
god ree svojemu bratu: Ti, bezumnie!
Bit e u opasnosti paklenog ognja.
23 Pa stoga, ako donese svoj dar na r-
tvenik, pa se ondje sjeti da tvoj brat ima
neto protiv tebe,
24 ostavi svoj dar ondje pred rtvenikom te
idi, pa se najprije pomiri s bratom, a onda
Matej
672
doi i prinesi svoj dar.
25 Brzo se prijateljski nagodi sa svojim
protivnikom, jo dok si s njim na putu, da
te ne bi on bilo kad predao sudcu, a sudac
straaru, pa da te bace u zatvor.
26 Istinu vam govorim, nipoto nee izii
odatle dok ne plati i posljednji novi.
27 uli ste da je reeno starima: Ne pravi
preljuba.
28 A ja vam velim da svaki onaj koji s po-
udom pogleda enu, ve je u svojem srcu
s njom poinio preljub.
29 Ako te tvoje desno oko navodi na grijeh,
iskopaj ga i baci od sebe; jer bolje je da ti
propadne jedan od tvojih udova nego da
tvoje cijelo tijelo bude baeno u pakao.
30 Ako te tvoja desna ruka navodi na grijeh,
odsijeci je i baci od sebe; jer bolje je da ti
propadne jedan od tvojih udova, nego da
tvoje cijelo tijelo bude baeno u pakao.
31 Nadalje je isto reeno: Tko god otpusti
svoju enu, neka joj da otpusni list.
32 A ja vam velim da svaki onaj koji otpu-
sti svoju enu iz bilo kojega razloga, osim
zbog bludnitva, navodi ju na preljub, i tko
se god oeni otputenom enom, pravi
preljub.
33 uli ste jo da je reeno onima starima:
Ne zaklinji se krivo, nego izvri Gospodinu
svoje zakletve.
34 A ja vam velim: Ne zaklinji se nikako; ni
nebom, jer je prijestolje Boje;
35 ni zemljom, jer je podnoje Njegovim
nogama; ni Jeruzalemom, jer je grad veli-
koga Kralja.
36 Ne zakljinji se ni svojom glavom, jer ni
jednu vlas ne moe napraviti bijelom ili
crnom.
37 Neka vaa rije: Da, bude Da, a vae
Ne, bude Ne. Jer to je god vie od toga,
dolazi od zloga.
38 uli ste da je reeno: Oko za oko, zub
za zub.
39 A ja vam velim: ne opirite se zlom o-
vjeku! Nego, pljusne li te tko po desnom
obrazu, okreni mu i lijevi.
40 Ako te netko hoe tuiti sudu da ti se
domogne koulje, prepusti mu i ogrta.
41 Ako te tko prisili da ide s njim jednu
milju, idi i dvije.
42 Daj onome tko te prosi, a tko hoe od
tebe posuditi, ne odbij ga.
43 uli ste da je reeno: Voli svojega bli-
njega i mrzi svojega neprijatelja!
44 A Ja vam velim: volite svoje neprijatelje,
blagoslivljajte one koji vas psuju, pravite
dobro onima koji vas mrze, i molite za one
koji vas iskoritavaju i progone,
45 kako biste postali sinovi svojega Oca na
nebu, jer On pravi da njegovo sunce izlazi
nad zlima i dobrima i da kia pada praved-
nima i nepravednima.
46 Jer ako volite one koji vas vole, kakvu
plau imate? Ne prave li to isto i ubirai
poreza?
47 I ako samo svoju brau pozdravljate,
to vie pravite od drugih? Ne prave li to
isto i ubirai poreza?
48 Stoga, budite savreni, kao to je savr-
en va nebeski Otac.
O milostinji i zemaljskim dobrima
6
Pazite da svoju milostinju ne dajete
pred ljudima da vas oni vide. Inae
nema vam plae od vaega Oca na nebu.
2 Stoga, kad daje milostinju, ne razglasuj
pred sobom, kako to rade licemjeri u si-
nagogama i na ulicama, tako da bi ih ljudi
hvalili. Istinu vam govorim, oni imaju svoju
plau.
3 A ti kad daje milostinju, neka tvoja ljevi-
ca ne zna to pravi tvoja desnica,
4 tako da tvoja milostinja bude u tajnosti;
a tvoj Otac, koji vidi u tajnosti, uzvratit e
ti javno.
5 A kad se molite, ne budite poput lice-
mjera. Jer oni vole upadno moliti stojei u
sinagogama i na uglovima ulica, tako da ih
ljudi moeju vidjeti. Istinu vam govorim, oni
imaju svoju plau.
6 A ti kad moli, ui u svoju sobu, i kad
zatvori za sobom vrata, pomoli se svojem
Ocu, koji je na tajnom mjestu; i tvoj Otac,
koji vidi u tajnosti, nagradit e te javno.
7 A vi kad se molite, ne ponavljajte isprazne
rijei kao to rade neznaboci, koji misle
da e biti usliani zbog mnotva rijei.
8 Zbog toga nemojte biti kao oni, jer zna
va Otac to vam je potrebno, jo i prije
nego ga zamolite.
9 Stoga, molite na ovaj nain: Oe na, koji
jesi na nebesima, sveti se Ime tvoje.
10 Doi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja
kako na nebu tako i na zemlji.
11 Kruh na svagdanji daj nam danas.
12 I otpusti nam dugove nae, kako i mi
otputamo dunicima svojim.
13 I ne uvedi nas u napast, nego izbavi
nas od zloga. Jer je tvoje kraljevstvo, sila i
slava, u vijeke vjekova! Amen.
14 Jer ako vi oprostite ljudima njihove
pogreke, oprostit e i vama va nebeski
Otac.
15 Ali ako vi ne oprostite ljudima njihove
pogreke, ni va Otac nee oprostiti vama
vaih pogreaka.
16 Jo vie, kad postite, ne budite alosna
lica kao licemjeri, koji izoblie svoja lica
tako da izgledaju ljudima kao da poste.
Istinu vam govorim, oni imaju svoju pla-
Matej
673
u.
17 A ti, kad posti, namai svoju glavu i umij
svoje lice,
18 tako da ne izgleda ljudima kao da po-
sti, nego svojem Ocu, koji je na tajnom
mjestu; i tvoj otac, koji vidi u tajnosti, na-
gradit e te javno.
19 Ne skupljajte sebi blago na zemlji, gdje
ga izgrizaju moljci i hra, i gdje kradljivci
provaljuju i kradu ga.
20 Nego skupljajte sebi blago na nebu,
gdje ga ni moljci ni hra ne izgrizaju i gdje
lopovi ne provaljuju i ne kradu.
21 Doista gdje je tvoje blago, tu e biti isto
i tvoje srce.
22 Oko je svjetiljka tijelu. Zato ako ti je oko
isto, cijelo tvoje tijelo bit e puno svjetla.
23 Ali ako ti je oko loe, cijelo tvoje tijelo bit
e puno tame. Stoga ako je svjetlost to je
u tebi, tama, kako je velika ta tama!
24 Nitko ne moe sluiti dva gospodara; jer
e jednoga mrziti, a drugoga voljeti, ili e
jednomu biti odan a drugoga e prezirati.
Ne moete sluiti Bogu i bogatstvu.
25 Zato vam velim: ne brinite se za svoj
ivot, to ete jesti ili to ete piti, niti za
svoje tijelo, u to ete odjenuti. Nije li ivot
vredniji od hrane, a tijelo od odjee?
26 Pogledajte nebeske ptice! One ne siju,
ne anju, niti skupljaju u itnice, a va ih
nebeski Otac hrani. Nijeste li vi vredniji od
njih?
27 Tko od vas brinui se moe dodati svo-
jem stasu jedan lakat?
28 Pa zato se brinete za odjeu? Pogle-
dajte ljiljane u polju kako rastu: niti se trude
ni ne predu.
29 A ja vam velim da se ak ni Salomon u
svoj slavi svojoj nije zaodjenuo kao jedan
od njih.
30 Pa zato, ako Bog tako odijeva poljsku
travu, koja je danas tu, a sutra se ve baca
u pe, nee li On jo vie odjenuti vas, o vi
malovjerni?
31 Zato nemojte biti zabrinuti, rekavi: to
emo jesti, ili to emo piti, ili to emo
odjenuti?
32 Jer to sve trae neznaboci. Jer va
nebeski Otac zna da vam je to sve potreb-
no.
33 Traite najprije Boje kraljevstvo i nje-
govu pravednost, a sve ostalo e vam se
dodati.
34 Stoga ne budite zabrinuti za sutra, jer
e se sutranji dan brinuti sam za sebe.
Svakom je danu dosta njegovih muka.
Moi molitve i vrenje Boje volje
7
Nemojte suditi, da ne budete sue-
ni.
2 Jer sudom kojim sudite bit ete sueni;
i istom mjerom kojom mjerite, mjerit e se
vama.
3 Zato gleda na trun u oku svojega brata,
a brvna u svojem vlastitom oku ne opa-
a?
4 Ili kako moe rei svojem bratu: Daj da
ti izvadim trun iz tvojega oka, a eto, brvno
je u tvojem vlastitom oku?
5 Licemjere, najprije izvadi brvno iz svoje-
ga oka, pa e onda jasno vidjeti kako da
izvadi trun iz oka svojega brata.
6 Ne dajte ono to je sveto psima; ni ne
bacajte svojega biserja pred svinje da ga
pogaze pa se okrenu i rastrgaju vas.
7 Zamolite, i dat e vam se; traite, i nai
ete; kucajte, i otvorit e vam se!
8 Jer svaki onaj koji zamoli prima, onaj
koji trai nalazi i onome koji kuca bit e
otvoreno.
9 Ili, ima li koga meu vama da bi svojemu
sinu, ako ga zamoli kruha, dao kamen?
10 Ili, ako zamoli za ribu, hoe li mu dati
zmiju?
11 Pa ako vi, premda ste zli, znate darivati
svoju djecu dobrim darovima, koliko e
vie va Otac, koji je na nebu, darovati one
koji ga zamole!
12 Stoga, sve ono to elite da ljudi prave
vama, pravite i vi njima, jer to je Zakon i
Proroci.
13 Uite na uska vrata, jer su iroka vrata i
prostran put koji vodi u propast i mnogo ih
je koji po njemu idu.
14 Jer su uska vrata i tijesan put koji vodi u
ivot, a malo je onih koji ga nalaze.
15 uvajte se lanih proroka koji dolaze k
vama u ovjoj odjei, a iznutra su grabe-
ljivi vukovi.
16 Prepoznat ete ih po njihovim plodovi-
ma. Zar ljudi s trnja beru groe ili s bod-
ljike smokve?
17 Tako svako dobro stablo raa dobre
plodove, a nevaljano stablo raa nevaljane
plodove.
18 Ne moe dobro stablo roditi nevaljane
plodove, ni nevaljano stablo dobre plodo-
ve.
19 Svako stablo, ako ne raa dobre plodo-
ve, sijee se i baca u oganj.
20 Stoga, prepoznat ete ih po njihovim
plodovima.
21 Nee svaki koji mi govori: Gospodine,
Gospodine, ui u nebesko kraljevstvo,
nego onaj koji vri volju mojega Oca na
nebu.
22 Mnogi e mi u onaj dan rei: Gospo-
dine, Gospodine, nismo li mi u tvoje Ime
prorokovali, u tvoje Ime izgonili zle duhove
i u tvoje Ime izvodili mnoga udesa?
Matej
674
23 Tada u im rei: Nikad vas nisam po-
znavao; odlazite od mene, vi koji pravite
bezakonje!
24 Stoga, tko god slua ove moje rijei i vri
ih, bit e kao mudar ovjek koji svoju kuu
sagradi na kamenu.
25 Zapljuti kia, navali poplava, puhnu
vjetrovi i udare na tu kuu, ali se ona ne
srui, jer je utemeljena na kamenu.
26 Tako, tko god slua ove moje rijei, a
ne vri ih, bit e poput ludoga ovjeka koji
svoju kuu sagradi na pijesku.
27 Zapljuti kia, navale bujice i poplava,
puhnu vjetrovi i udare na tu kuu i ona se
srui, i njezina ruevina je velika.
28 Tako kad je Isus dovrio ove rijei, bilo
je mnotvo naroda zaneseno njegovim
naukom,
29 jer ih je uio kao onaj koji ima vlast, a ne
kao pismoznanci.
Oluja na moru
8
Kad je Isus siao s gore, polo je za
njim veliko mnotvo naroda.
2 I gle, priao mu gubavac i poklonio mu se,
rekavi: Gospodine, ako hoe, moe
me oistiti.
3 Tada je Isus pruio ruku i dotaknuo ga se,
rekavi: Ja hou; budi oien! I odmah
je bio oien od gube.
4 Isus mu rekao: Nikome to ne govori;
nego idi svojim putom, pokai se sveeni-
ku i prinesi dar koji je Mojsije zapovjedio,
njima za svjedoanstvo.
5 Kad je uao Isus u Kafarnaum, priao mu
neki stotnik molei ga,
6 rekavi: Gospodine, moj sluga lei kod
kue uzet, u stranim mukama.
7 A Isus mu rekao: Ja u doi i ozdraviti
ga.
8 A stotnik mu odgovorio: Gospodine, ni-
sam dostojan da ue pod moj krov, nego
samo reci rije i ozdravit e moj sluga.
9 Jer i ja, koji sam podloan drugima, imam
pod sobom vojnike i jednomu velim: Idi, i
on ode; drugome: Doi, i on doe; a svo-
jem sluzi: Uradi to, i on uradi.
10 Kad je Isus to uo, zadivio se i rekao
onima koji su ili za njim: Istinu vam go-
vorim, toliko velike vjere nisam naao ni u
koga u Izraelu!
11 Ja vam velim, mnogi e doi s istoka i
sa zapada i sjesti e za stol s Abrahamom,
Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebe-
skom,
12 A sinovi kraljevstva bit e izbaeni u
najveu tamu, gdje e biti pla i krgut
zuba.
13 Zatim je Isus rekao stotniku: Idi tvojim
putom, neka ti bude kako si vjerovao. I
njegov je sluga ozdravio u isti as.
14 Kad je doao Isus u Petrovu kuu, vidio
je majku njegove ene gdje lei bolesna u
vruici.
15 On joj se dotaknuo ruke i pustila ju
vruica. Potom je ona ustala i poela ih
posluivati.
16 Kad je dola veer, doveli su mu mnoge
opsjednute zlim duhom. On je rijeju istje-
rao duhove i sve bolesnike ozdravio,
17 da bi se ispunilo to je reeno po proro-
ku Izaiji, rekavi: On je uzeo nae slabosti
i ponio nae bolesti.
18 Kad je vidio Isus veliko mnotvo naroda
oko sebe, zapovjedio je da se prijee na
drugu obalu.
19 Tada je priao neki pismoznanac i re-
kao mu: Uitelju, slijedit u te kamo god
poao.
20 A Isus mu rekao: Lisice imaju jame i
nebeske ptice imaju gnijezda, a ovjeji
Sin nema ni gdje nasloniti svoju glavu.
21 Potom mu je drugi od njegovih uenika
rekao: Gospodine, dopusti da najprije
odem i pokopam svojega oca.
22 A Isus mu odgovorio: Slijedi me i pusti
neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.
23 Kad je On uao u laicu, uli su za njim
i njegovi uenici.
24 Iznenada se na moru podigla tako velika
oluja da su valovi gotovo prekrili laicu. A
On je spavao.
25 Tada su uenici prili k njemu i probudili
ga, rekavi: Gospodine, spasi nas! Izgi-
nusmo!
26 A On im rekao: Zato ste straljivi, vi
malovjerni? Zatim je ustao, zaprijetio vje-
trovima i moru; i nastala je velika tiina.
27 A ljudi su se udili, rekavi: Tko to moe
biti da ga ak vjetrovi i more sluaju?
28 Kad je doao na drugu stranu, u gada-
renski kraj, doli mu u susret dva opsjed-
nuta zlim duhovima, izlazei iz grobnica,
vrlo goropadni, tako da nitko nije mogao
proi onim putom.
29 I iznenada su oni povikali: to mi ima-
mo s tobom, Isuse, Sine Boji? Jesi li do-
ao ovdje muiti nas prije vremena?
30 A nedaleko od njih paslo je veliko krdo
svinja.
31 Tada su ga zli duhovi zamolili, rekavi:
Ako nas istjera, dopusti da odemo u krdo
svinja.
32 On im rekao: Idite. I kad su oni izili,
otili su i uli u krdo svinja. I gle, iznenada
cijelo krdo svinja jurnulo je divlje niz veliki
obronak u more i podavilo u vodi.
33 A pastiri koji su ih uvali pobjegli su
te otili u grad i izvijestili o svemu to se
dogodilo, ukljuujui i one s opsjednutim
Matej
675
zlim duhovima.
34 I gle, sav grad je iziao Isusu u susret.
Kad su ga vidjeli, zamolili su ga da ode iz
njihova kraja.
Poziv Mateja, Jairova ki
9
Tako je On uao u laicu, preplovio
prijeko i doao u svoj grad.
2 I gle, donijeli su mu uzetoga, leao je na
postelji. A Isus, kad je vidio njihovu vjeru,
rekao je uzetomu bolesniku: Utjeen budi,
sinko, oproteni su ti tvoji grijesi!
3 Nato su odmah neki od pismoznanaca
pomislili u sebi: Ovaj ovjek huli Boga.
4 A Isus, znajui njihove misli, rekao im:
Zato mislite zlo u svojim srcima?
5 Pa to je lake rei: Oproteni su ti grije-
si ili rei: Ustani i hodaj?
6 Nego da moete znati kako ovjeji Sin
ima vlast na zemlji opratati grijehe, tada
je rekao uzetomu: Ustani, uzmi svoju po-
stelju pa idi svojoj kui!
7 On je ustao i otiao svojoj kui.
8 Kad je to vidjelo mnotvo, zaudilo se i
poelo slaviti Boga koji je takvu vlast dao
ljudima.
9 Kad je Isus poao dalje, opazio je ovjeka
imenom Mateja sjedei u carinarnici. On
mu rekao: Slijedi me! On je ustao i poao
za njim.
10 Kad je poslije toga Isus sjedio za stolom
u njegovoj kui, gle, doli su mnogi ubirai
poreza i grjenici te sjeli za stol s njim i s
njegovim uenicima.
11 Kad su to opazili farizeji upitali su nje-
gove uenike: Zato va Uitelj jede s
ubiraima poreza i grjenicima?
12 A kad je to Isus uo, rekao im: Ne treba
lijenik onima koji su zdravi, nego onima
koji su bolesni.
13 Nego idite i nauite to znai: Milosti ja
elim, a ne rtve. Ja doista nisam doao
da zovem pravednike, nego grjenike na
pokajanje.
14 Tada su doli k njemu Ivanovi uenici,
rekavi: Zato mi i farizeji esto postimo,
a tvoji uenici ne poste?
15 A Isus im rekao: Moeju li prijatelji
mladoenje tugovati dokle god je s njima
mladoenja? Ali doi e dani kad e im se
oteti mladoenja i tada e oni postiti.
16 Nitko ne krpa rupe na staroj odjei zakr-
pom od nesmoena platna; jer bi se zakrpa
skupila, razvukla tkaninu i napravila jo
veu rupu.
17 Ni ljudi ne ulijevaju novo vino u stare
vinske mjehove; drukije, bi se mjehovi
raspuknuli, vino se prolilo i mjehovi propa-
li. Novo se vino ulijeva u nove mjehove, pa
se oboje sauva.
18 Dok im je On o tomu govorio, gle, doao
je neki vladar i poklonio mu se do zemlje,
rekavi: Ki mi je umrla, pa doi i stavi
svoju ruku na nju pa e oivjeti.
19 Isus je ustao i poao za njim, isto i nje-
govi uenici.
20 Iznenada, neka ena koja je dvanaest
godina bolovala od krvarenja, prila mu
odostraga i dotakla se ruba njegove ha-
ljine.
21 Pomislila je: Ozdravit u ako se samo
dotaknem njegove haljine.
22 Ali Isus se okrenuo i kad ju opazio, rekao
joj: Utjeena budi, keri, tvoja te je vjera
ozdravila! I ena je ozdravila istoga asa.
23 A kad je Isus doao u vladarevu kuu
i vidio svirae i svjetinu gdje prave veliku
buku,
24 rekao im: Napravite mjesta, jer djevoj-
ica nije umrla nego spava. Oni su mu se
podsmijevali.
25 A kad je svjetina istjerana van, On je
uao unutra, uzeo ju za ruku i djevojica
je ustala.
26 I glas se o tomu rairio po cijelom onom
kraju.
27 Kad je Isus otiao odatle, poli su za
njim dva slijepca viui i govorei: Smiluj
nam se, Sine Davidov!
28 A kad je bio uao u kuu, prili su k nje-
mu slijepci. A Isus im rekao: Vjerujete li da
ja to mogu napraviti? Da, Gospodine,
odgovorili mu oni.
29 Tada se On dotaknuo njihovih oiju,
rekavi: Neka vam bude prema vaoj
vjeri.
30 I otvorile im se oi, a Isus ih strogo
upozorio, rekavi: Gledajte da to nitko ne
dozna!
31 A oni, tek to su izili, rairili su glas o
njemu po cijelom onom kraju.
32 Dok su jo oni izlazili, doveli su mu o-
vjeka nijema i opsjednuta zlim duhom.
33 Kad je zli duh bio istjeran, nijemi je pro-
govorio. Mnotvo se udilo, rekavi: Ni-
kad se neto takvo nije vidjelo u Izraelu!
34 A farizeji su govorili: On izgoni zle du-
hove uz pomo vladara zlih duhova.
35 Tako je Isus obilazio sve gradove i
sela, uio u tamonjim sinagogama i pro-
povijedao Radosnu vijest o kraljevstvu i
ozdravljao ljude od svake slabosti i svake
bolesti.
36 A kad je vidio mnotvo naroda, On se
vrlo saalio nad njima, jer su bili izmueni i
ratrkani naokolo kao ovce bez pastira.
37 Tada je rekao svojim uenicima: Zai-
sta, etva je velika, a poslenika je malo.
38 Zato molite gospodara etve da poalje
poslenike u svoju etvu.
Matej
676
Poslanje apostola
10
I kad je On pozvao k sebi svojih dva-
naest uenika, dao im vlast nad nei-
stim duhovima da ih izgone, da ozdravljaju
od svake bolesti i od svake nemoi.
2 A ovo su imena dvanaest apostola: prvi
imun, zvani Petar, i njegov brat Andrija;
Jakov sin Zebedejev i njegov brat Ivan;
3 Filip i Bartolomej; Toma i Matej ubira
poreza; Jakov, sin Alfejev, i Lebaj, ije je
prezime bilo Tadej;
4 imun Kanaanac i Juda Iskariotski, koji
ga izdao.
5 Tu dvanaestoricu poslao je Isus i zapo-
vjedio im, rekavi: Ne idite k neznaboci-
ma, i ne ulazite ni koji samarijski grad.
6 Nego idite radije k izgubljenim ovcama
Izraelova doma.
7 I na putu kako idete ovako propovijedaj-
te: Pribliilo se nebesko kraljevstvo.
8 Ozdravljajte bolesne, istite gubave,
uskrsavajte mrtve, izgonite zle duhove!
Badava ste primili, badava i dajite.
9 Ne pribavljajte sebi ni zlata, ni srebra, ni
bakra u pojase za novac,
10 ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obu-
e, ni tapa, jer poslenik zavreuje svoju
hranu.
11 U koji god grad ili selo uete, ispitajte
ima li tu tko dostojan, te ostanite ondje dok
ne odete odatle.
12 Kad uete u koju kuu, pozdravite uku-
ane.
13 Bude li kua dostojna, neka na nju sie
va mir. Ne bude li dostojna, neka se va
mir vrati k vama.
14 Ako vas gdje ne prime i ne posluaju
vae rijei, kad iziete iz te kue ili grada,
otresite prainu sa svojih nogu.
15 Istinu vam govorim, lake e biti zemlji
Sodomi i Gomori u dan suenja nego ono-
mu gradu!
16 Evo, Ja vas aljem kao ovce meu
vukove. Zato budite mudri kao zmije, a
bezazleni kao golubovi.
17 uvajte se ljudi, jer e vas oni predavati
Vijeima i bievati vas u svojim sinagoga-
ma.
18 I izvodit e vas pred upravitelje i kralje-
ve zbog mene, za svjedoanstvo njima i
neznabocima.
19 A kad vas predaju, ne budite zabrinuti
kako ete ili to ete govoriti, jer e vam se
onoga asa dati ono to trebate govoriti.
20 Jer nijeste to vi koji govorite, nego Duh
vaega Oca govori u vama.
21 Tada e brat predavati brata na smrt i
otac svoje dijete; i djeca e se dizati protiv
roditelja i predavati ih u smrt.
22 A vas e svi ljudi mrziti zbog mojega
imena. Ali tko ustraje do kraja, bit e spa-
en.
23 A kad vas ponu progoniti u jednom
gradu, bjeite u drugi. Istinu vam govorim,
sigurno neete obii izraelske gradove
prije nego to doe ovjeji Sin.
24 Nije uenik iznad svojega uitelja, ni
sluga iznad svojega gospodara.
25 Dosta je ueniku da on bude kao njegov
uitelj, a sluzi da bude kao njegov gospo-
dar. Ako su gospodara kue nazivali Belze-
bubom, koliko e jo vie nazvati njegove
ukuane!
26 Stoga nemojte ih se bojati. Nita nije
skriveno to nee biti otkriveno ni tajno to
se nee doznati.
27 to vam god govorim u tami, govorite na
svjetlu; to na uho ujete, propovijedajte s
krovova.
28 Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali
due ne moeju ubiti. Nego bojte se radije
onoga koji moe i duu i tijelo unititi u
paklu.
29 Ne prodavaju li se dva vrapca za jedan
novi? Pa ipak ni jedan od njih ne padne
na zemlju bez volje vaega Oca.
30 A vama su ak i sve vlasi na glavi izbro-
jene.
31 Stoga ne bojte se; vi vie vrijedite od
mnotva vrabaca.
32 Stoga tko god mene prizna pred ljudi-
ma, njega u i Ja priznati pred svojim Ocem
koji je na nebu.
33 Tko mene zanijee pred ljudima, njega
u i ja zanijekati pred svojim Ocem koji je
na nebu.
34 Nemojte misliti da sam doao na zemlju
donijeti mir. Nisam doao donijeti mir, nego
ma.
35 Jer Ja sam doao da rastavim sina od
njegova oca, kerku od njezine majke i
snahu od njezine svekrve.
36 ovjeku e biti neprijatelji njegovi uku-
ani.
37 Tko voli svojega oca ili svoju majku vie
nego mene, nije mene dostojan. Tko voli
sina ili kerku vie nego mene, nije mene
dostojan.
38 Tko ne uzme svoj kri i ne poe za
mnom, nije mene dostojan.
39 Tko nae svoj ivot, izgubit e ga, a tko
izgubi ivot zbog mene nai e ga.
40 Tko vas prima, mene prima, a tko mene
prima, prima onoga koji je mene poslao.
41 Tko prima proroka zato to je prorok,
primit e proroku nagradu. I tko prima
pravednika zato to je pravednik, primit e
pravednikovu nagradu.
42 Tko god prui jednomu od ovih malenih
samo au hladne vode zato to je moj
Matej
677
uenik, zaista velim vam, nikako nee iz-
gubiti svoju nagradu.
Nepokajani gradovi
11
Nato se dogodilo, kad je Isus dovrio
sa zapovijedima dvanaestorici svojih
uenika, otiao je odatle dalje nauavati i
propovijedati po njihovim gradovima.
2 A kad je Ivan uo u zatvoru za Kristova
djela, poslao je dvojicu od svojih uenika,
3 da ga pitaju: Jesi li ti onaj koji treba doi,
ili da ekamo drugoga?
4 Isus im je odgovarajui rekao: Idite i
recite Ivanu sve to ujete i vidite:
5 Slijepi dobivaju vid, hromi hodaju, gu-
bavci se iste, gluhi uju, mrtvi ustaju, i si-
romasima se propovijeda Radosna vijest.
6 Blagoslovljen je onaj tko se zbog mene
ne osramoti.
7 A kad su oni otili, Isus je poeo govoriti
mnotvu naroda o Ivanu: to ste ili u pu-
stinju gledati? Trsku koju vjetar njie?
8 Pa to ste izili gledati? ovjeka odjeve-
na u fnu haljinu? Zaista, oni koji nose fnu
odjeu, borave u kraljevskim dvorima.
9 Pa to ste onda izili gledati? Proroka?
Da, velim vam, i vie nego proroka.
10 Jer to je onaj o kojemu je napisano: Evo,
aljem svojega glasnika pred tvojim licem
koji e pred tobom pripraviti put.
11 Istinu vam govorim, izmeu roenih od
ene nije se uzdigao vei od Ivana Krsti-
telja; ali onaj koji je najmanji u kraljevstvu
nebeskom vei je od njega.
12 A od vremena Ivana Krstitelja do sada
nebesko kraljevstvo trpi nasilje i siloviti ga
uzimaju silom.
13 Jer svi su Proroci i Zakon prorokovali o
tomu do Ivana.
14 I ako mi hoete povjerovati, on je Ilija
koji treba doi.
15 Tko ima ui za uti, neka uje!
16 A kome u prispodobiti ovaj narataj?
Nalik je djeci to sjede na trgovima i dovi-
kuju drugima,
17 rekavi: Zasvirali smo vam na frulu, a vi
nijeste zaplesali. Zapjevali smo vam tualj-
ke, a vi nijeste zaplakali.
18 Doao je Ivan ne jedui ni pijui, a oni
govore: Opsjednut je zlim duhom.
19 Doao je ovjeji Sin jedui i pijui, a
oni govore, Gle, izjelice i pijanice, prijatelj
ubiraa poreza i grjenika! Ali mudrost je
opravdana svojom djecom.
20 Tada je poeo koriti gradove, u kojima je
bilo proizvedeno najvie njegovih udesa,
to se nisu pokajali:
21 Teko tebi, Korozaine! Teko tebi, Bet-
saido! Jer da su udesa, koja su izvedena
meu vama, izvedena u Tiru i Sidonu, ve
bi se odavno pokajali u kostrijeti i pepelu.
22 Ali Ja vam velim, bit e mnogo lake
gradu Tiru i Sidonu na Sudnji dan nego
vama.
23 A ti, Kafarnaume, koji si do nebesa podi-
gnut, u pakao e propasti. Jer da su ude-
sa, koja su izvedena meu vama, izvedena
u Sodomi, ostala bi do dana dananjega.
24 Ali Ja vam velim, bit e mnogo lake
zemlji Sodomi na Sudnji dan nego tebi.
25 U ono vrijeme Isus je rekao: Ja ti za-
hvaljujem, Oe, Gospodaru neba i zemlje,
to si ovo sve sakrio od mudrih i umnih, a
otkrio si malenima.
26 Da, Oe, jer to tako izgleda dobro u
tvojem pogledu.
27 Sve je meni predao moj Otac, a nitko
ne poznaje Sina nego samo Otac. Nitko ne
poznaje Oca nego Sin i onaj kojemu ga Sin
hoe otkriti.
28 Doite k meni svi koji ste izmoreni i op-
tereeni, i ja u vam dati poinak.
29 Uzmite na sebe moj jaram i uite se od
mene, jer Ja sam njean i edna srca i nai
ete poinak svojim duama.
30 Jer moj je jaram blag, i moje je breme
lagano.
ovjeji Sin Gospodar Subotnjeg dana
12
U ono vrijeme Isus je iao na Subot-
nji dan kroz itne usjeve. Njegovi su
uenici bili gladni, te su poeli trgati klasje
za jesti.
2 Kad su to opazili farizeji rekli su mu: Gle-
daj, tvoji uenici prave to nije zakonom
doputeno praviti na Subotnji dan.
3 Tada im On rekao: Nijeste li itali to je
napravio David kad je ogladnio, zajedno s
onima koji su bili s njim?
4 Kako je uao u Boji dom te jeo postav-
ljene kruhove, koje nije bilo po Zakonu
doputeno jesti ni njemu ni njegovim pra-
titeljima, nego samo sveenicima?
5 Ili, nijeste li itali u Zakonu da Subotnjim
danima sveenici u hramu kre Subotnji
dan, a bez krivnje su?
6 A ja vam velim da je na ovom mjestu Je-
dan vei od hrama.
7 Kad biste znali to to znai: Ja elim
milost a ne rtvu, ne biste osuivali ne-
dune.
8 Jer ovjeji Sin je Gospodar i od Subot-
njega dana.
9 Poslije odlaska odatle otiao je u njihovu
sinagogu.
10 I gle, bio je ondje neki ovjek s usahlom
rukom. Oni su ga upitali, da bi ga mogli
optuiti, rekavi: Smije li se po Zakonu
ozdravljati na Subotnji dan?
11 On im tada rekao: Kakav bi to bio
Matej
678
ovjek meu vama da svoju jedinu ovcu,
kad bi na Subotnji dan upala u jamu, ne bi
prihvatio i izvadio?
12 A koliko je vie vredniji ovjek od ovce?
Stoga, zakonito je na Subotnji dan praviti
dobro.
13 Tada je On rekao ovjeku: Isprui svoju
ruku. On ju ispruio i ona je postala zdrava
kao i druga.
14 Potom su farizeji izili iz sinagoge, odr-
ali vijeanje protiv njega kako bi ga mogli
pogubiti.
15 Ali kad je to doznao Isus, maknuo se
odatle, a veliko mnotvo je polo za njim i
On ih je sve ozdravio.
16 On ih je opominjao da ne razglase o
njemu,
17 da bi se ispunilo ono to je reeno po
proroku Izaiji, rekavi:
18 Gle, evo mojega Sluge kojega sam iza-
brao, moj Ljubimac kojemu se moja dua
raduje. Moj Duh stavit u na njega i On e
proglasiti pravdu neznabocima.
19 Nee se prepirati ni vikati, niti e mu itko
uti glas na ulicama.
20 Stuene trske nee slomiti, ni ugasiti
ika to tinja, sve dok ne privede pravdu
k pobjedi.
21 U njegovo Ime uzdat e se neznabo-
ci.
22 Tada su mu doveli ovjeka opsjednuta
zlim duhom, koji je bio slijep i nijem. On
ga je ozdravio, tako da je nijemi govorio i
vidio.
23 I sve se mnotvo udilo, rekavi: Nije li
ovo Davidov Sin?
24 A farizeji, kad su to uli, rekli su: Ovaj
izgoni zle duhove pomou Belzebuba, vla-
dara zlih duhova.
25 Znajui njihove misli, Isus im rekao:
Svako kraljevstvo koje je u sebi razdije-
ljeno opustjet e i svaki grad ili dom u sebi
razdijeljen nee opstati.
26 Ako sotona izgoni sotonu, on je u sebi
razdijeljen. Kako e onda opstati njegovo
kraljevstvo?
27 Ako Ja pomou Belzebuba izgonim zle
duhove, ijom ih pomou izgone vai sino-
vi? Zato e vam oni biti sudci.
28 Ali ako ja izgonim zle duhove pomou
Bojega Duha, zaista k vama je dolo Bo-
je kraljevstvo.
29 Ili, kako moe netko ui u kuu jakoga
ovjeka i opljakati ga, ako toga jakoga
prije ne svee? Tek mu onda moe oplije-
niti kuu.
30 Onaj tko nije sa mnom, taj je protiv mene,
i tko sa mnom ne skuplja, taj rasipa.
31 Zato velim vam, svaki e se grijeh i
bogohulstvo oprostiti ljudima, ali bogo-
hulstvo protiv Svetoga Duha nee im se
oprostiti.
32 Ako bilo tko ree neto protiv ovje-
jega Sina, bit e mu oproteno, ali ako bilo
tko govori protiv Svetoga Duha, nee mu
se oprostiti ni na ovom svijetu niti na onom
to dolazi.
33 Ili drite da je stablo dobro i plod mu
je dobar; ili drite da je stablo nevaljano i
plod mu je nevaljan; jer se po plodu stablo
prepoznaje.
34 Zmijsko leglo! Kako moete govoriti o
dobrim stvarima kad ste zli? Jer iz obilja
srca usta govore!
35 Dobar ovjek iz dobre riznice svojega
srca iznosi ono to je dobro, a zao ovjek
iz zle riznice iznosi ono to je zlo.
36 Ali Ja vam velim da e ljudi za svaku
nemarnu rije koju izreknu dati raun na
sudnji dan.
37 Jer e po svojim rijeima biti opravdan
i po svojim e rijeima biti osuen.
38 Tada su mu odgovorili neki od pismo-
znanaca i farizeja, rekavi: Uitelju, htjeli
bismo od tebe vidjeti znak.
39 A On im je odgovarajui rekao: Po-
kvaren i preljubniki narataj trai znak,
ali mu se nee dati drugi znak osim znaka
proroka Jone.
40 Jer kao to je Jona bio u utrobi velike
morske ribe tri dana i tri noi, tako e i
ovjeji Sin biti tri dana i tri noi u utrobi
zemlje.
41 Ljudi iz Ninive e ustati na sudu s ovim
naratajem i osudit e ga, jer su se pokajali
na Jonino propovijedanje. A ovdje je zaista
jedan vei od Jone.
42 Kraljica Juga ustat e na sudu s ovim
naratajem i osudit e ga, jer je dola s
kraja zemlje da bi ula Salomonovu mu-
drost. A evo zaista, ovdje je jedan vei od
Salomona.
43 Kada neisti duh izie iz ovjeka, luta
pustim mjestima traei poinka, ali ga ne
nalazi.
44 Tada ree: Povratit u se u svoju kuu
iz koje sam iziao. I kad stigne, nae ju
praznu, pometenu i ureenu.
45 Tada ode i uzme sobom sedam drugih
duhova, mnogo gorih od sebe, koji uu i
ondje se nastane; posljednje stanje onoga
ovjeka je gorje nego prvo. Tako e biti i s
ovim zlim naratajem.
46 Dok je on jo govorio narodu, vani su
stajali njegova majka i njegova braa ele-
i s njim govoriti.
47 Onda mu je netko rekao: Gle, vani sto-
je tvoja majka i tvoja braa i ele s tobom
govoriti.
48 A On je odgovorio onome koji mu je
Matej
679
to javio: Tko je moja majka i tko su moja
braa?
49 I On je ispruio svoju ruku prema svo-
jim uenicima te rekao: Evo, ovo su moja
majka i moja braa!
50 Jer tko god vri volju mojega nebeskog
Oca, taj je moj brat, sestra i majka.
Prispodoba o zrnu blagu i biseru
13
Onoga istog dana iziao je Isus iz
kue i sjeo pokraj mora.
2 I veliko se mnotvo naroda skupilo oko
njega, tako da je On uao u laicu i sjeo,
dok je sve mnotvo stajalo na obali.
3 Potom im je mnogo govorio u prispodo-
bama, rekavi: Gle, sija je iziao sijati
sjeme.
4 I dok je on sijao, neto zrnja padne na
stranu puta, dou ptice i pozoblju ga.
5 Neto padne na kamenito tlo, gdje nije
bilo puno zemlje, te brzo izniknu jer nije bilo
duboke zemlje.
6 Ali kad izie sunce, ono uvenu od vrui-
ne, a kako nije imalo korijena, usahnu.
7 Neto padne meu trnje, i trnje uzraste
i ugui ga.
8 A drugo padne na dobru zemlju i donese
plod: neto stostruko, neto ezdeseto-
struk, neto tridesetostruk.
9 Tko ima ui za uti, neka uje!
10 Prili su mu njegovi uenici i zapitali ga:
Zato im govori u prispodobama?
11 On im je odgovarajui rekao: Zato jer
je vama dano da znate tajnosti nebeskog
kraljevstva, a njima to nije dano.
12 Jer tko god ima, tomu e se vie dati, i
on e imati u izobilju, a tko nema oduzet e
mu se ak i ono to ima.
13 Zbog toga, Ja njima govorim u prispo-
dobama jer, gledajui oni ne vide, i slua-
jui, oni ne uju i ne razumiju.
14 Na njima je ispunjeno proroanstvo pro-
roka Izaije, koje govori: Sluajui ut ete
a neete razumjeti, a gledajui vidjet ete,
a neete opaziti;
15 jer je otvrdnulo srce ovoga naroda.
Svojim uima teko uju, a svoje oi su
zatvorili, osim da svojim oima progleda-
ju, da svojim uima prouju, svojim srcem
ponu razumijevati i da se obrate, pa da ih
ozdravim.
16 A blagoslovljene su vae oi jer vide i
vae ui jer uju.
17 Zaista, istinu vam velim, da su mnogi
proroci i pravednici eljeli vidjeti sve to vi
vidite, ali oni to nisu vidjeli, i uti ono to vi
ujete, ali nisu uli.
18 Zato sada posluajte prispodobu o
sijau:
19 Svakom onom tko uje rije o kraljev-
stvu, a ne razumije, pa dolazi onaj zlobni te
mu otme ono to mu je u srcu posijano. To
je onaj koji je primio sjeme pokraj puta.
20 A onaj koji primi sjeme na kamenito tlo,
to je onaj koji uje rije i odmah je prima sa
veseljem,
21 ali kako nema u sebi korijena, nestalan
je i izdri neko vrijeme. A kad doe nevolja
ili progonstvo zbog rijei, odmah se spo-
takne.
22 Sada onaj koji primi sjeme meu trnje
jest onaj koji uje rije, ali svjetska briga
i zavodljivost bogatstva ugue rije i on
ostane neplodan.
23 A onaj koji primi sjeme na dobru zemlju
jest onaj koji uje rije i razumije ju, koji
zaista donosi plod: neki stostruko, neki
ezdesetostruk, a neki tridesetostruk.
24 On im je iznio drugu prispodobu, rekav-
i: Kraljevstvo je nebesko kao kad ovjek
posije dobro sjeme na svojoj njivi;
25 ali dok su ljudi spavali, doe njegov ne-
prijatelj pa posije kukolj po penici i ode.
26 Pa kad usjev naraste i donese rod, tada
se pojavi i kukolj.
27 Sluge vlasnika dou k njemu te mu
reknu: Gospodaru, nijesi li posijao dobro
sjeme na svojoj njivi? Kako onda ima ku-
kolja?
28 On im rekao: To je napravio neprijatelj.
Nato mu sluge reknu: Hoe li da odemo i
da ga pokupimo?
29 A on ree, Ne, da ne biste skupljajui
kukolj iupali s njim i penicu.
30 Ostavite neka oboje zajedno raste do
etve, a u vrijeme etve rei u eteocima:
Pokupite najprije kukolj i sveite ga u
snopove da se spali, a penicu skupite u
moju itnicu.
31 Iznese im drugu prispodobu, rekavi:
Kraljevstvo je nebesko kao goruiino
zrno, koje ovjek uzme i posije ga na svojoj
njivi.
32 Ono je, istina, najmanje od svih drugih
sjemena; ali kad uzraste, postane stablo,
tako da dolaze nebeske ptice i gnijezde se
u njegovim granama.
33 Drugu im prispodobu poeo govoriti:
Kraljevstvo je nebesko kao kvasac koji
uzme ena te ga pomijea s tri mjere bra-
na dok sve ne ukvasa.
34 Sve je to Isus govorio mnotvu naroda
u prispodobama; i nita im nije rekao bez
prispodoba,
35 da bi se ispunilo ono to je reeno po
proroku, rekavi: Ja u otvoriti svoja usta
u prispodobama; izgovorit u ono to je
bilo drano u tajnosti od postanka svije-
ta.
36 Tada je Isus otpustio mnotvo i otiao
Matej
680
u kuu. Tu su mu pristupili njegovi uenici,
rekavi: Objasni nam prispodobu o kuko-
lju na njivi.
37 On im je odgovarajui rekao: Onaj koji
sije dobro sjeme jest ovjeji Sin.
38 Njiva je svijet, dobro sjeme su sinovi
kraljevstva, a kukolj su sinovi zloga.
39 Neprijatelj koji ga je posijao jest avao,
etva je svretak svijeta, a eteoci su an-
eli.
40 Stoga kao to se kukolj skuplja i pali u
vatri, tako e biti na svretku ovoga svije-
ta.
41 ovjeji Sin e odaslati svoje anele
pokupiti iz njegova kraljevstva sve ono to
zavodi i sve one koji rade bezakonja,
42 i bacit e ih u ognjenu pe. Ondje e biti
pla i krgut zuba.
43 Tada e pravednici zasjati kao sunce u
kraljevstvu svojega Oca. Onaj tko ima ui
za uti, neka uje!
44 Nebesko kraljevstvo je kao blago skri-
veno na njivi, koje ovjek pronae i sakrije
ga, te sav radostan ode pa rasproda sve
to ima i kupi onu njivu.
45 Opet, kraljevstvo je nebesko kao trgo-
vac koji trai lijepo biserje,
46 Kad pronae dragocjeni biser, ode i
rasproda sve to ima i kupi ga.
47 Opet, kraljevstvo je nebesko kao mrea
to se baci u more i zahvati svakovrsne
ribe,
48 koju, kad se napuni, ribari izvuku na
obalu te sjednu i pokupe dobre ribe u po-
sude, a loe izbace van.
49 Tako e biti i na svretku svijeta. Izii e
aneli, odijeliti zle od pravednih
50 i bacit e ih u ognjenu pe. Ondje e biti
pla i krgut zuba.
51 Isus im rekao: Jeste li sve ovo razu-
mjeli? Oni su mu odgovorili: Da, Gospo-
dine.
52 Tada im On rekao: Zato je svaki pi-
smoznanac, koji je pouen o kraljevstvu
nebeskom, kao domain koji vadi iz svoje
riznice ono to je novo i staro.
53 Poslije toga kad je Isus zavrio s tima
prispodobama, otiao je odatle.
54 A kad je doao u svoj rodni kraj, uio
je u njihovoj sinagogi, toliko da su mu se
divili i govorili: Gdje je ovaj ovjek dobio
tu mudrost i ta mona djela?
55 Nije li ovo tesarov sin? Nije li mu majka
Marija? A njegova braa Jakov, Josip, i-
mun i Juda?
56 I njegove sestre, nisu li one s nama?
Gdje je onda ovaj ovjek dobio sve to?
57 Tako je On bio za njih kamen spotica-
nja. A Isus im rekao: Prorok nije bez asti,
osim u svojemu rodnom kraju, kod svoje
rodbine i u svojoj kui.
58 On nije ondje izveo velikih udesa zbog
njihove nevjere.
Prvo umnaanje kruha. Isus ide po vodi
14
U ono vrijeme doao je do Heroda
tetrarha glas o Isusu,
2 pa je rekao svojim slugama: To je Ivan
Krstitelj! On je uskrsnuo od mrtvih i stoga
udesne sile djeluju u njemu.
3 Herod je, naime, pograbio Ivana, svezao
ga i bacio u zatvor zbog Herodijade, ene
svojega brata Filipa,
4 jer mu je Ivan rekao: Nije ti po zakonu
doputeno imati ju.
5 Premda ga je tada htjeo dati ubiti, ali se
je bojao mnotva naroda, jer su ga smatrali
za proroka.
6 A kad su slavili Herodov roendan, He-
rodijadina ki je plesala pred okupljenima
i to se svidjelo Herodu.
7 Zato joj je obeao uz prisegu dati sve to
ona zatrai.
8 Tako je ona, potaknuta od svoje matere,
rekla: Daj mi ovdje na pladnju glavu Ivana
Krstitelja.
9 Kralju je bilo ao; ali uza sve to, zbog
zakletve i gostiju koji su sjedili s njim za
stolom, on je zapovjedio da joj se da.
10 Tako je on poslao i dao Ivanu odrubiti
glavu u zatvoru.
11 I donijeli su njegovu glavu na pladnju i
dali ju ju djevojci, a ona ju odnijela svojoj
materi.
12 Potom su doli njegovi uenici, uzeli
tijelo i pokopali ga te otili i javili Isusu.
13 Kad je to uo Isus, otiao je sam odatle
laicom na samotno mjesto. Ali kad je to
doznalo mnotvo polo je za njim pjeke
iz gradova.
14 Kad je Isus iziao iz laice, vidio je
mnotvo naroda, saalio se nad njim te je
ozdravio njihove bolesnike.
15 A kad je dola veer, pristupili su k nje-
mu njegovi uenici, rekavi: Ovo je mje-
sto vrlo pusto i ve je kasno. Poalji ovaj
narod odavde da moe ii u sela kupiti si
hrane.
16 A Isus im rekao: Nije potrebno da od-
lazi, vi mu dajte neto za jelo!
17 A oni su mu rekli: Imamo ovdje samo
pet kruhova i dvije ribe.
18 On je rekao: Donesite ih k meni.
19 Tada je zapovjedio mnotvu da posjeda
po travi. I on je uzeo pet kruhova i dvije ribe,
i gledajui u nebo, blagoslovio je, razlomio
kruhove i dao ih uenicima, a uenici su
dali mnotvu ljudi.
20 Tako su svi jeli i nasitili se i nakupili punih
dvanaest koara preostalih komadia.
Matej
681
21 A onih koji su jeli i nasitili se bilo je oko
pet tisua mukaraca, bez ena i djece.
22 Odmah poslije toga Isus je uredio da
njegovi uenici uu u laicu i pred njim da
otplove na drugu stranu, dok on otpusti
narod.
23 Kad je On otpustio narod, uziao na
goru sam da se moli. Kad je dola veer
jo je ondje bio sam.
24 Laica je ve bila nasred mora, bacana
lijevo-desno valovima, jer je bio protivan
vjetar.
25 Tada za etvrte none strae Isus je
doao k njima, hodajui po moru.
26 A kad su ga uenici opazili gdje hoda
po moru, prestraili se, rekavi: Ovo je
prikaza! Od straha su poeli vikati.
27 A Isus im odmah progovorio: Budite
utjeeni! Ja sam to, ne bojte se!
28 A Petar mu odgovarajui rekao: Gos-
podine, ako si ti, zapovjedi mi da doem k
tebi po vodi.
29 A On je rekao: Doi! Kad se Petar
spustio s laice poeo je hodati po vodi da
doe do Isusa.
30 Ali kad je vidio snagu vjetra, prestraio
se, poeo tonuti i vikati: Gospodine, spasi
me!
31 I odmah mu Isus pruio svoju ruku, pri-
hvatio ga pa mu rekao: O ti, malovjernie,
zato si posumnjao?
32 A kad su oni uli u laicu, prestao je
vjetar.
33 Oni koji su bili u laici prili su mu klanja-
jui se, rekavi: Ti si zaista Boji Sin!
34 Poto su preli na drugu stranu, doli su
na kopno u Genezaret.
35 A kad su ga ljudi onoga kraja prepoznali,
obavijestili su o tomu sve okolno podruje i
doveli mu sve one koji su bili bolesni
36 i zamolili ga da im dopusti samo se do-
taknuti rub njegove haljine. I ozdravili su
svi koji su ju se dotakli.
Drugo umnaanje kruha
15
Tada su pristupili k Isusu farizeji i pi-
smoznanci iz Jeruzalema, rekavi:
2 Zato tvoji uenici kre obiaj starih?
Jer oni ne peru svoje ruke prije jela.
3 On im je odgovarajui rekao: A zato vi
isto tako krite Boju zapovijed zbog svo-
jega obiaja?
4 Jer Bog je zapovjedio, rekavi: Potuj
svojega oca i svoju majku! I onaj tko pro-
kune oca ili majku, neka se smru kazni!
5 A vi velite: Tko god ree ocu ili majci:
Ono to bi trebao od mene dobiti, posve-
en je dar hramu,
6 taj je osloboen dunosti prema ocu i
majci. Tako vi ponitavate Boju zapovi-
jed svojim obiajima.
7 Licemjeri! Dobro je o vama prorokovao
Izaija, rekavi:
8 Ovaj mi se narod pribliuje svojim go-
vorom i potuje me usnama, ali srce mu je
daleko od mene.
9 Uzalud mi se klanja, dok nauava kao
nauk ljudske zapovijedi.
10 Tada je On dozvao mnotvo k sebi te mu
rekao: Posluajte i razumijte:
11 Ne oneiuje ovjeka ono to mu ulazi
u usta, nego ono to mu izlazi iz usta, to ga
oneiuje.
12 Tada mu se pribliili njegovi uenici,
rekavi: Zna li da su se uvrijedili farizeji
kad su uli tu rije?
13 A On im je odgovorajui rekao: Svaki
nasad koji nije posadio moj nebeski Otac
iskorijenit e se.
14 Pustite ih! To su slijepi voe slijepaca. A
ako slijepac vodi slijepca, obojica e pasti
u jamu.
15 Tada mu Petar rekao: Protumai nam
tu prispodobu.
16 A Isus je rekao: Jeste li i vi jo nerazu-
mni?
17 Zar jo ne razumijete da sve ono to
ulazi u u usta ide u trbuh pa se izluuje?
18 Ali ono to izlazi iz usta, izlazi iz srca, i
to pravi ovjeka neistim.
19 Jer iz srca dolaze zle misli, ubojstva,
preljubi, bludnosti, krae, lana svjedo-
anstva, huljenje Boga.
20 To su stvari koje rade ovjeka neistim,
a jesti s neopranim rukama ne pravi ovje-
ka neistim.
21 Zatim je Isus otiao odatle i krenuo u
tirski i sidonski kraj.
22 Gle, ena Kanaanka dola je iz onoga
kraja i povikala za njim, rekavi: Smiluj
mi se, Gospodine, Sine Davidov! Ki mi je
teko opsjednuta zlim duhom.
23 Ali On joj nije uzvratio ni jedne rijei. Nato
mu se pribliili njegovi uenici i zamolili ga,
rekavi: Otpusti ju jer vie za nama.
24 A On je odgovarajui rekao: Ja sam
poslan samo k izgubljenim ovcama doma
Izraelova.
25 Tada je ona prila i poklonila mu se, re-
kavi: Gospodine, pomozi mi!
26 A On joj odgovarajui rekao: Nije dobro
oduzeti kruh djeci i baciti ga psiima.
27 A ona je rekla: Istina je, Gospodine,
ali i psii jedu mrvice to padaju sa stola
njihovih gospodara.
28 Nato joj je Isus odgovarajui rekao: O
eno, velika je tvoja vjera! Neka ti bude
onako kako eli. I istoga asa ozdravila
je njezina ki.
29 Isus je otiao odatle dalje i doao do
Matej
682
Galilejskog mora, uspeo se na goru i ondje
sjeo.
30 Tada mu pristupilo mnotvo naroda vo-
dei sobom hrome, slijepe, nijeme, kljaste i
mnoge druge, poloili ih do njegovih nogu,
a On ih ozdravio.
31 A mnotvo se toliko divilo i udilo kad
je vidjelo gdje nijemi govore, kljasti ozdrav-
ljaju, hromi hodaju, a slijepi vide, poeli su
slaviti Boga Izraelova.
32 Tada je Isus dozvao k sebi svoje uenike
i rekao: ao mi je ovoga mnotva, jer ve
su tri dana kako idu za mnom a nemaju to
jesti. Ja ih neu gladne otpustiti, da ne bi
klonuli na putu.
33 Tada su mu rekli njegovi uenici: Oda-
kle bismo u pustinji nabavili kruha da se
nasiti tako veliko mnotvo?
34 A Isus im rekao. Koliko imate kruho-
va? Oni su mu odgovorili: Sedam, i ne-
koliko malih ribica.
35 Tada je On zapovjedio narodu da posje-
da po zemlji.
36 Uzeo je onih sedam kruhova i ribice,
dao zahvalu, razlomio ih i dao uenicima,
a uenici dali narodu.
37 Tako su svi jeli i nasitili se, i jo nakupili
sedam velikih koara preostalih komadi-
a.
38 A jelo ih je etiri tisue mukaraca, bez
ena i djece.
39 Tada je On otpustio narod, uao u laicu
i otplovio u podruje Magdale.
Petrovo svjedoanstvo
16
Tada su pristupili k njemu farizeji i
saduceji kuajui ga zatraili da im
pokae znak s neba.
2 On im odgovorio: Kad nastane veer, vi
govorite: Bit e lijepo vrijeme, jer je nebo
crveno.
3 U jutro velite: Danas e biti loe vrijeme
jer je nebo crveno i prijeti. Licemjeri! Vi
znate raspoznati izgled neba, a znakove
vremena ne moete raspoznati.
4 Zloban i preljubniki narataj trai znak,
ali mu se nee dati drugi znak osim znaka
proroka Jone. Tada ih ostavio i otiao.
5 A kad su uenici polazili na drugu obalu,
zaboravili su ponijeti kruha.
6 Isus im tada rekao: Pazite i uvajte se
farizejskog i saducejskog kvasca!
7 A oni su meusobno umovali, rekavi:
To je zato to nismo ponijeli sobom kru-
ha.
8 Ali Isus kad je to primijetio rekao im: O vi
malovjernici, zato razmiljate meusob-
no i govorite da nijeste ponijeli kruha?
9 Zar jo ne razumijete niti se sjeate vie
onih pet kruhova na pet tisua ljudi i koliko
ste koara nakupili?
10 Niti sedam kruhova na etiri tisue ljudi
i koliko ste velikih koara nakupili?
11 Kako to da ne razumijete da vam nisam
govorio o kruhu? Nego se trebate uvati
farizejskog i saducejskog kvasca.
12 Tada su razumjeli da im nije govorio da
se uvaju krunog kvasca, nego farizej-
skog i saducejskog nauka.
13 Kada je doao Isus u podruje Filipo-
ve Cezareje, On je upitao svoje uenike,
rekavi: to ljudi govore tko sam Ja, o-
vjeji Sin?
14 Oni su odgovorili: Neki govore da si
Ivan Krstitelj, neki da si Ilija, a drugi Jere-
mija ili jedan od proroka.
15 On im je rekao: A to vi velite tko sam
Ja?
16 Odgovorio mu imun Petar: Ti si Krist,
Sin ivoga Boga.
17 Isus mu je odgovarajui rekao: Blago
tebi, imune, Jonin sine, jer tebi to nije
objavilo tijelo i krv, nego moj Otac koji je
na nebu.
18 A Ja ti i ovo velim da si ti Petar, a na toj
u Hridi sagraditi svoju crkvu, i vrata pakla
nee ju nadvladati.
19 Tebi u dati kljueve nebeskog kra-
ljevstva, i to god svee na zemlji, bit e
svezano i na nebu, a to god odvee na
zemlji, bit e odvezano i na nebu.
20 Tada je zapovjedio svojim uenicima da
nikom ne govore da je on Isus Krist.
21 Otada je Isus poeo objanjavati svo-
jim uenicima da mora ii u Jeruzalem i
mnogo trpjeti od starjeina, sveenikih
glavara i pismoznanaca, biti ubijen i uskr-
snuti trei dan.
22 Petar ga povukao na samo i poeo ga
odvraati, rekavi: Neka je to daleko od
tebe, Gospodine! To se tebi ne smije do-
goditi!
23 On se okrenuo k Petru i rekao: Idi od
mene, sotono! Ti si mi uvreda, jer ti ne mi-
sli na ono to je Boje, nego na ono to
je ljudsko.
24 Tada je Isus rekao svojim uenicima:
Ako tko hoe ii za mnom, neka se odre-
kne samog sebe, neka uzme svoj kri i ide
za mnom.
25 Jer tko god hoe sauvati svoj ivot,
izgubit e ga, a tko izgubi svoj ivot zbog
mene, nai e ga.
26 to koristi ovjeku ako dobije cijeli svi-
jet, a izgubi svoju duu? Ili to e ovjek
dati u zamjenu za svoju duu?
27 Jer ovjeji Sin e doi u slavi svojega
Oca s njegovim anelima i nagradit e sva-
koga prema njegovim djelima.
28 Istinu vam velim, ima nekih ovdje koji
Matej
683
nee umrijeti dok ne vide ovjejega Sina
gdje dolazi u svojem kraljevstvu.
Preobraenje Isusovo. Povratak Ilijin
17
Nakon est dana Isus je uzeo sobom
Petra, Jakova i njegova brata Ivana i
poveo ih same na visoku goru,
2 On se preobrazio pred njima. Lice mu
zasjalo kao sunce, a haljine mu postale
bijele kao svjetlo.
3 Gle, Mojsije i Ilija su postali pred njima,
razgovarajui s njim.
4 Tada je Petar progovorio i rekao Isusu:
Gospodine, dobro je da smo ovdje. Ako
eli, napravit emo ovdje tri sjenice: jednu
tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.
5 Dok je on jo govorio, gle, prekrio ih sjajan
oblak i odjedanput zauo se glas iz oblaka,
rekavi: Ovo je moj ljubljeni Sin, s njime
sam vrlo zadovoljan. Njega sluajte!
6 Kad su to uli uenici, pali su na svoja lica
i jako se prestraili.
7 Isus im se pribliio, dotaknuo ih se i re-
kao: Ustanite i nemojte se bojati!
8 A kad su oni podigli oi, nisu vidjeli niko-
ga, osim samog Isusa.
9 Dok su silazili s gore, zapovjedio im
Isus, rekavi: Nikome ne govorite o ovom
vienju dok ovjeji Sin ne uskrsne od
mrtvih!
10 Nato su ga upitali uenici: Zato onda
pismoznanci govore da najprije mora doi
Ilija?
11 Tada im je Isus odgovarajui rekao: Ilija
zaista dolazi najprije i sve e obnoviti.
12 Ali vam velim da je Ilija ve doao, samo
ga oni nisu prepoznali, nego napravili s
njim kako im se prohtjelo. Tako e isto i
ovjeji Sin morati od njih mnogo trpjeti.
13 Tada su razumjeli uenici da im je On
govorio o Ivanu Krstitelju.
14 A kad su oni doli k mnotvu, pribliio
mu se neki ovjek te kleknuo pred njega,
rekavi:
15 Gospodine, smiluj se mojem sinu, jer je
mjesear i strano trpi; esto pada u vatru
i esto u vodu.
16 Doveo sam ga tvojim uenicima, ali ga
oni nisu mogli ozdraviti.
17 Onda je Isus odgovorio: O nevjerni i po-
kvareni narataju, dokle u jo biti s vama?
Dokle li u vas jo podnositi? Dovedite mi
ga ovdje!
18 A Isus je zaprijetio i zapovjedio zlom
duhu i ovaj je iziao iz njega; i djeak je bio
ozdravljen istog asa.
19 Tada su se uenici nasamo pribliili Isu-
su te ga zapitali: Zato ga mi nismo mogli
istjerati?
20 A Isus im rekao. Zbog vae nevjere.
Istinu vam govorim, ako imate vjere samo
kao goruiino zrno pa reknete ovoj gori:
Premjesti se odavde ondje, i premjestit e
se; i nita vam nee biti nemogue.
21 Ipak, ova se vrsta izgoni samo s moli-
tvom i postom.
22 Dok su bili u Galileji, rekao im Isus:
ovjeji Sin ba treba biti predan u ruke
ljudima,
23 i oni e ga ubiti, a On e uskrsnuti trei
dan. To ih je vrlo raalostilo.
24 Kad su stigli u Kafarnaum, pristupili su
k Petru oni to ubiru hramski porez i rekli
mu: Zar va uitelj ne plaa hramskog
poreza?
25 On je rekao: Da, plaa. A kad je uao
u kuu, Isus ga predusreo, rekavi: to ti
misli, imune, od koga zemaljski kraljevi
ubiraju carine ili porez: od svojih sinova ili
od stranaca?
26 Petar mu odgovorio: Od stranaca.
Isus mu rekao: Stoga onda, sinovi su
osloboeni.
27 Ali ipak, da ih ne vrijeamo, idi na more,
baci udicu i uzmi prvu ribu koju ulovi. Kad
joj otvori usta, nai e u njoj novac. Uzmi
ga i podaj im ga za mene i za sebe.
Prispodoba o izgubljenoj ovci
18
U onaj as doli su uenici k Isusu,
rekavi: Tko je najvei u kraljevstvu
nebeskom?
2 A Isus je dozvao k sebi malo dijete, po-
stavio ga meu njih
3 i rekao: Istinu vam govorim, ako se ne
obratite i ne postanete kao mala djeca, si-
gurno neete ui u nebesko kraljevstvo.
4 Stoga tko se god ponizi kao ovo malo
dijete, najvei je u kraljevstvu nebeskom.
5 Tko god primi jedno malo dijete kao to
je ovo u moje Ime, mene prima.
6 A tko god na grijeh navede jednoga od
ovih malenih koji u mene vjeruju, bolje bi
mu bilo da mlinskim kamenom objeenim
o vrat bude baen u more i utopi na dnu
mora.
7 Jao svijetu zbog navoenja na grijeh! Isti-
na, navoenja moraju doi, ali jao onome
po kome navoenja dolaze!
8 Ako te na grijeh navodi tvoja ruka ili noga,
odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je hromu ili
kljastu ui u ivot, nego da bude s dvjema
rukama ili s dvjema nogama baen u oganj
vjeni.
9 Ako te tvoje oko navodi na grijeh, iskopaj
ga i baci od sebe. Bolje ti je s jednim okom
ui u ivot, nego da bude sa dva oka ba-
en u ognjeni pakao.
10 Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih
malenih, jer vam velim, aneli njihovi na
Matej
684
nebu neprestano gledaju lice mojega Oca
koji je na nebu.
11 Jer je Sin ovjeji doao da spasi ono
to je izgubljeno.
12 to vi mislite? Nee li ovjek, onaj koji
ima sto ovaca, kad mu jedna od njih zalu-
ta, ostaviti devedeset i devet i poi u goru
traiti onu koja je zalutala?
13 A kad ju nae, istinu vam govorim, vie
se raduje zbog nje jedne, nego zbog onih
devedeset i devet koje nisu zalutale.
14 Isto tako nee ni va Otac koji je na nebu
da propadne ni jedan od ovih malenih.
15 Jo vie, ako tvoj brat sagrijei protiv
tebe, idi i upozori ga na njegovu grjeku
nasamo. Ako te poslua, dobio si svojega
brata.
16 Ako te ne poslua, dovedi jo jednoga
ili dvojicu sa sobom, da kroz izjave dvojice
ili trojice svjedoka svaka rije bude usta-
novljena.
17 Ali ako on ni njih ne poslua, priopi to
crkvi! Ako li ni crkve on ne poslua, neka ti
bude kao bezbonik i kao ubira poreza.
18 Istinu vam govorim, to god sveete na
zemlji, bit e svezano na nebu, a to god
odveete na zemlji, bit e odvezano i na
nebu.
19 I opet vam velim, da ako dvojica od
vas na zemlji slono zamolite bilo to mu
drago, napravit e vam moj Otac koji je na
nebu.
20 Jer gdje su dvojica ili trojica skupljena
zajedno u moje Ime, tu sam ja meu nji-
ma.
21 Tada mu pristupio Petar i rekao: Gos-
podine, ako moj brat protiv mene sagrijei,
koliko puta da mu oprostim? Do sedam
puta?
22 Isus mu rekao: Ne velim ti do sedam
puta, nego do sedamdeset sedam puta.
23 Stoga je nebesko kraljevstvo slino
nekom kralju koji je htjeo urediti raune sa
svojim slugama.
24 Kad je poeo obraunavati, dovedu mu
jednoga koji mu je dugovao deset tisua
talenata.
25 Ali kako nije mogao platiti, gospodar
zapovjedi da se proda on, ena mu i djeca
sa svim imanjem, tako da se podmiri dug.
26 Tada sluga padne pred njega na koljena,
rekavi: Strpljenja imaj sa mnom, gospo-
daru, i sve u ti platiti.
27 Tada se gospodar smilovao tomu slugi,
pa ga otpustio i dug mu njegov oprostio.
28 Kad taj sluga izie, nae jednoga od
sudruga svojih koji mu je dugovao sto
denara. Primi ga za vrat i pone ga daviti,
rekavi: Vrati ono to si mi duan!
29 Tada pred njega padne drug njegov i za-
moli ga, rekavi: Strpljenja imaj sa mnom,
pa u ti sve platiti.
30 Ali on nije htjeo, nego ode i da ga baciti
u zatvor dok ne plati dug.
31 A kad su njegovi sudruzi vidjeli to se
dogodilo, vrlo se raaloste te odu i reknu
gospodaru sve to se je dogodilo.
32 Nato ga dozove k sebi njegov gospodar
pa mu ree: O ti zlobni slugo! Ja sam ti sav
onaj tvoj dug oprostio jer si me molio.
33 Nije li trebalo da se i ti smiluje svojem
sudrugu, kako sam se i ja tebi smilovao?
34 Tada ga njegov gospodar, pun srdbe,
predade muiteljima sve dok ne plati sav
svoj dug.
35 Tako e isto i moj Otac nebeski napraviti
s vama ako vi ne oprostite od svega srca
prijestupe svojemu bratu.
Bogati mladi. Opasnost bogatstva
19
Poslije toga kad je Isus dovrio te
rijei propovijedanja, otputovao je iz
Galileje i doao u judejski kraj, s onu stranu
Jordana.
2 Za njim je ilo mnotvo naroda, i on ih
ondje ozdravio.
3 Priblie mu se i farizeji, kuajui ga i,
rekavi mu: Je li doputeno ovjeku po
zakonu otpustiti svoju enu s bilo kojega
razloga?
4 On im je odgovarajui rekao: Nijeste li
itali da Onaj koji ih je stvorio u poetku,
stvorio je muko i ensko,
5 I da je rekao: Zato e ovjek ostaviti oca
i majku i sjediniti se sa svojom enom, pa
e oboje biti jedno tijelo?
6 Tako da oni nisu vie dva, nego jedno tije-
lo. Stoga, to je Bog sjedinio, neka ovjek
ne rastavlja.
7 Nato su mu oni rekli: Kako je onda Moj-
sije naredio da se eni da otpusni list i da
se otpusti?
8 On im odgovorio: Mojsije vam je zbog
tvrdoe vaega srca dopustio da moete
otpustiti svoje ene, ali u poetku nije bilo
tako.
9 A ja vam velim; tko god otpusti svoju
enu, osim zbog bludnitva, te se oeni
drugom, pravi preljub; i tko god se oeni
onom koja je otputena, pravi preljub.
10 Tada su mu rekli uenici: Ako je tako
izmeu mua i ene, onda se bolje ne e-
niti.
11 A On im rekao: Svi ljudi ne moeju
primiti tih rijei, nego samo oni kojima je
to dano.
12 Jer ima ukopljenika koji su takvi roeni
iz majine utrobe, ima ukopljenika koje su
ljudi ukopili, a ima i ukopljenika koji su
sami sebe napravili takvima zbog nebe-
Matej
685
skog kraljevstva. Onaj tko to moe primiti,
neka primi.
13 Tada su mu neki doveli malu djecu da
na njih stavi ruke i da se pomoli, a uenici
su im poeli prijetiti.
14 Ali Isus im rekao: Pustite malu djecu k
meni i nemojte im braniti, jer takvih je ne-
besko kraljevstvo.
15 On je na njih stavio svoje ruke i otiao
odatle.
16 Gle, pristupio mu neki ovjek i rekao:
Dobri Uitelju, kakvo dobro djelo trebam
napraviti da postignem ivot vjeni?
17 A On mu rekao: Zato me zove do-
brim? Nitko nije dobar nego samo jedan,
a to je Bog. Ali ako hoe ui u ivot, dri
zapovijedi.
18 On mu rekao: Koje to? Isus je rekao:
Ne ubij! Ne pravi preljuba! Ne ukradi!
Ne svjedoi lano!
19 Potuj oca i majku, i Ljubi blinjega
svojega kao samoga sebe.
20 Mladi mu rekao: To sam sve ja drao
od moje mladosti. to mi jo nedostaje?
21 Isus mu rekao: Ako eli biti savren,
idi, prodaj to ima i podaj siromasima, i
imat e blago na nebu, onda doi i idi za
mnom.
22 Kada je mladi uo te rijei, otiao je
alostan, jer je posjedovao veliko imanje.
23 Tada je Isus rekao svojim uenicima:
Istinu vam govorim, teko je bogatau ui
u nebesko kraljevstvo.
24 Opet vam velim, lake je devi proi kroz
iglene uice nego bogatom ovjeku ui u
Boje kraljevstvo.
25 Kad su to njegovi uenici uli, vrlo se
zaudili, rekavi: Tko se onda moe spa-
siti?
26 A Isus ih pogledao pa im rekao: S
ljudima je to nemogue, ali Bogu je sve
mogue.
27 Tada je progovorio Petar i rekao mu:
Evo, mi smo ostavili sve i poli za tobom.
to emo za to dobiti?
28 A Isus im rekao: Istinu vam govorim, da
u narataju kad ovjeji Sin sjedne na svo-
je prijestolje u svojoj slavi, vi koji ste poli
za mnom sjest ete na dvanaest prijestolja
i suditi dvanaest Izraelovih plemena.
29 I svatko tko zbog mene i mojega Imena
ostavi kuu, ili brau, ili sestre, ili oca, ili
majku, ili enu, ili djecu, ili polja, stostruko
e primiti i naslijediti ivot vjeni.
30 Mnogi koji su prvi bit e posljednji, a
posljednji e biti prvi.
Poslenici u vinogradu
20
Kraljevstvo je nebesko slino gos-
podaru imanja, koji izae rano u
jutro da najmi poslenike za svoj vinograd.
2 I kad se nagodi s radnicima po jedan de-
nar na dan, on ih poalje u svoj vinograd.
3 I opet izae oko treega sata i vidje druge
gdje besposleni stoje na trgu
4 i rekao im: Idite i vi u moj vinograd pa
u vam dati to god bude pravedno. I oni
odu.
5 Opet on ode oko estoga i devetoga sata
i napravi isto tako.
6 A kad on izae oko jedanaestoga sata
nae druge gdje stoje nezaposleni te ih
upita: Zato stojite ovdje cijeli dan bes-
posleni?
7 Oni su mu odgovorili: Nitko nas nije naj-
mio. On im ree: Idite i vi u moj vinograd, i
to god bude pravedno vi ete primiti.
8 Kada doe veer, ree vlasnik vinograda
svojemu upravitelju: Zovni poslenike pa
im podijeli plau, poni od posljednjih do
prvih.
9 Kada dou oni koji su bili zaposleni od
jedanaestoga sata, prime svaki po jedan
denar.
10 A kad dou prvi, oni pomisle da trebaju
primiti vie; ali i oni isto tako prime svaki
po jedan denar.
11 I im ga oni prime, ponu mrmljati protiv
vlasnika imanja,
12 rekavi: Ovi su posljednji radili samo je-
dan sat, a ti si ih izjednaio s nama koji smo
podnosili patnju i egu cijeloga dana.
13 On odgovori jednomu od njih i ree:
Prijatelju, ja ti ne pravim krivo. Nijesi li se
sa mnom nagodio po denar?
14 Uzmi to je tvoje pa idi! Ja elim ovom
posljednjem dati isto kao i tebi.
15 Nije li zakonito sa svojim praviti to
elim? Ili je tvoje oko zavidno to sam ja
dobar?
16 Tako e posljednji biti prvi, a prvi po-
sljednji. Jer mnogi su pozvani, ali je malo
izabranih.
17 Pred ulazak u Jeruzalem uzeo Isus na
putu dvanaest uenika nasamo i rekao
im:
18 Evo gle, ulazimo gore u Jeruzalem, i
ovjeji Sin bit e izdan i predan sveeni-
kim glavarima i pismoznancima, i oni e ga
na smrt osuditi,
19 i predati neznabocima da mu se izru-
guju, biuju ga i razapnu. A on e uskrsnuti
trei dan.
20 Tada je dola k njemu majka Zebedeje-
vih sinova, sa sinovima svojim, klekne pred
njega molei ga za neto.
21 On joj rekao: to eli? Ona mu rekla:
Dopusti da ova moja dva sina sjednu u
tvojemu kraljevstvu jedan s tvoje desne, a
drugi s tvoje lijeve strane.
Matej
686
22 A Isus je odgovarajui rekao: Vi ne
znate to traite. Moete li vi piti au koju
u Ja piti i biti krteni krtenjem kojim sam
Ja krten? Oni su mu odgovorili: Moe-
mo.
23 A On im rekao: Vi ete zaista piti iz moje
ae i biti krteni krtenjem kojim sam Ja
krten; ali dati mjesto s moje desne ili lijeve
strane nije do mene, nego je to za one za
koje je to pripremio moj Otac.
24 Kad su to ula desetorica, naljutili se na
dvojicu brae.
25 Ali ih Isus dozvao k sebi pa im rekao:
Znate da vladari neznaboaca okrutno
vladaju nad njima i da se osiljeni velikai
slue svojom vlau nad njima.
26 Neka ne bude tako meu vama; nego
tko eli biti velik meu vama, neka bude
va posluitelj.
27 A tko god hoe biti prvi meu vama,
neka bude va sluga.
28 Kao to ni ovjeji Sin nije doao da
mu slue, nego da slui i da svoj ivot da u
otkup za mnoge.
29 Kad su izlazili iz Jerihona, polo je za
njim veliko mnotvo.
30 Gle, kraj puta su sjedila dva slijepca,
kad su uli da onuda prolazi Isus, poeli su
vikati, rekavi: Smiluj nam se, Gospodine,
Sine Davidov!
31 A narod ih poeo opominjati rijeima da
ute, ali oni su onda jo jae poeli vikati,
rekavi: Smiluj nam se, O Gospodine,
Sine Davidov!
32 Isus se zaustavio pozvao ih i rekao: to
hoete da vam napravim?
33 Oni su mu odgovorili: Gospodine, neka
nam se oi otvore.
34 Isus se saalio nad njima i dotaknuo se
njihovih oiju. I oni su odmah progledali i
poli za njim.
Neplodna smokva
21
Kad su se pribliili Jeruzalemu i stigli
do Betfage kod Maslinske gore, po-
slao je Isus dvojicu uenika,
2 rekavi im: Idite u selo koje je pred vama
i tu ete odmah nai privezanu magaricu i s
njom mlado magare. Odveite ih i dovedite
k meni.
3 Ako vam tko to veli, vi ete mu rei: Gos-
podinu trebaju, i odmah e ih pustiti.
4 A ovo je sve napravljeno da bi se ispunilo
ono to je reeno po proroku, rekavi:
5 Recite sionskoj keri: Evo, kralj tvoj do-
lazi k tebi, ponizan i jaui na magarcu, na
magaretu, magariinu mladunetu.
6 Tako su uenici otili i napravili kako im
je zapovjedio Isus.
7 Doveli su magaricu i magare te stavili na
njih svoje haljine i posjednuli ga na njih.
8 Mnotvo ljudi razastrlo je svoje haljine po
putu, dok su drugi trgali grane sa stabala
te ih prostirali putom.
9 A mnotvo to je ilo pred njim i za njim
klicalo je: Hosana Sinu Davidovu! Blago-
slovljen je onaj koji dolazi u Ime Gospodi-
novo! Hosana na visini!
10 Kad je On uao u Jeruzalem, uskome-
ao se cijeli grad, rekavi: Tko je to?
11 A mnotvo im odgovorilo: To je Isus,
prorok iz Nazareta u Galileji.
12 Isus je tada uao u hram Boji i istje-
rao sve one koji su kupovali i prodavali u
hramu, mjenjaima isprevrnuo stolove, a
prodavaima golubova klupe.
13 On im rekao: Napisano je, Moja kua
e se zvati kua molitve, a vi ste ju napra-
vili razbojnikom piljom.
14 U hramu su doli k njemu slijepi i hromi
i On ih ozdravio.
15 Kad su sveeniki glavari i pismoznan-
ci vidjeli divna udesa to ih je On izveo i
djecu to kliu u hramu, rekavi: Hosana
Sinu Davidovu! Oni se razljutili
16 i rekli su mu: uje li ti to ovi govore?
Isus im rekao. Da. Nijeste li nikada itali:
Iz usta djece i dojenadi pripravio si sebi
hvalu?
17 Tada ih ostavio i otiao iz grada u Beta-
niju i tu prenoio.
18 A kad se sutradan rano vraao u grad,
ogladnio je.
19 I kad je opazio smokvu pokraj puta,
priao je k njoj, ali kako na njoj nije naao
nita, osim lia, rekao joj: Neka nikada
vie ne raste na tebi plod! I smokva je
odmah usahla.
20 Kad su to vidjeli uenici, zaudili se,
rekavi: Kako je mogla smokva tako brzo
usahnuti?
21 Odgovorio im Isus, rekavi: Istinu vam
govorim, ako imate vjeru i ne posumnjate,
neete praviti samo ono to je napravljeno
smokvi, nego ako reknete ovoj gori: Digni
se odatle i baci se u more, bit e tako.
22 I sve ono to traite molitvom vjerujui,
dobit ete.
23 A kad je On uao u hram, pristupili su mu
sveeniki glavari i starjeine naroda dok
je nauavao pa ga upitali: Kakvom vlau
ti sve to pravi? I tko ti je dao tu vlast?
24 A Isus im rekao: I Ja u vas isto jedno
upitati, pa ako mi odgovorite, Ja u i vama
rei kakvom vlau ovo izvodim:
25 Odakle je bilo Ivanovo krtenje? S neba
ili od ljudi? A oni su razmiljali u sebi,
rekavi: Ako reknemo, od neba, rei e
nam: Zato mu onda nijeste vjerovali?
26 A reknemo li: Od ljudi, moramo se bojati
Matej
687
mnotva, jer svi Ivana dre prorokom.
27 Zato oni odgovore Isusu: Mi ne zna-
mo. Tada im On rekao: Ni ja vama neu
rei kakvom vlau ovo izvodim.
28 A to vi mislite? Neki je ovjek imao dva
sina, i on doe k prvom pa mu ree: Sine,
idi i radi danas u vinogradu!
29 On mu odgovori: neu ii, ali poslije se
predomisli i ode.
30 Tada on pristupi drugom pa mu isto tako
ree. Ovaj mu odgovori: Idem, gospodi-
ne, ali ne ode.
31 Koji je od njih dvojice izvrio oevu vo-
lju? Oni su mu odgovorili: Prvi. Isus im
rekao: Istinu vam govorim, ubirai poreza
i bludnice ui e u Boje kraljevstvo prije
nego vi.
32 Jer Ivan je doao k vama putom praved-
nosti, a vi mu nijeste vjerovali, ali ubirai
poreza i bludnice su mu povjerovali. A vi
ste to vidjeli i nijeste se poslije toga obratili
i vjerovali mu.
33 Posluajte drugu prispodobu: Bio je
neki domain koji posadi vinograd i ogradi
ga uokolo plotom, napravi u njemu preu
za vino i sagradi kulu, pa ga iznajmi vino-
gradarima i ode u daleku zemlju.
34 A kad se pribliilo vrijeme berbe, poslao
je svoje sluge vinogradarima da prime
urod.
35 A vinogradari pohvataju njegove sluge:
jednog izmlate, jednog ubiju, a drugog
kamenuju.
36 Tada opet posla druge sluge, brojnije od
prvih, i s ovima oni isto tako postupe.
37 Naposljetku, posla k njima svojega sina,
rekavi: Oni e potivati mojega sina.
38 Ali vinogradari, kad opaze sina, reknu
meu sobom: Ovo je batinik! Hajde da ga
ubijemo i uzmemo njegovu batinu.
39 Oni ga ugrabe, izbace izvan vinograda
i ubiju.
40 Stoga, kad doe gospodar vinograda,
to e on napraviti s tim vinogradarima?
41 Oni su mu odgovorili: On e te zloin-
ce unititi tekom smru, a vinograd e
iznajmiti drugim vinogradarima, koji e mu
davati urod u svoje vrijeme.
42 Rekao im Isus: Nijeste li nikada itali u
Pismima: Kamen koji su graditelji odba-
cili postao je glavni ugaoni kamen. To je
djelo Gospodinovo i ono je divno u naim
oima.
43 Zato vam velim, Boje kraljevstvo odu-
zet e se vama i dati narodu koji donosi
njegove plodove.
44 I tko god e pasti na taj kamen, prebit
e se, a na koga god padne, zdrobit e ga
u prah.
45 A kad su sveeniki glavari i farizeji uli
njegove prispodobe, shvatili su da govori
o njima.
46 Pokuavali su ga uhititi, ali su se bojali
naroda, jer ga je narod drao prorokom.
Prispodoba o kraljevskoj svadbi
22
Isus im ponovno poeo govoriti u
prispodobama i rekao:
2 Kraljevstvo je nebesko slino kralju koji
priredi svadbu svojemu sinu,
3 i poalje svoje sluge da pozovu uzvanike
na svadbu, ali oni nisu htjeli doi.
4 Tada on ponovno posla druge sluge,
rekavi im: Recite uzvanicima: Pripravio
sam gozbu, junci su moji i utovljena stoka
poklani i sve je pripravljeno. Doite na
svadbu!
5 Ali oni nisu marili, nego su otili svojim
putom, jedan na svoje imanje, a drugi svo-
joj trgovini.
6 A ostali pohvataju njegove sluge, izgrde
ih i ubiju.
7 Kada je to uo kralj, rasrdi se te posla
svoju vojsku, pogubi one ubojice i grad im
spali.
8 Poslije toga ree on svojim slugama:
Gozba je pripravljena, ali uzvanici nisu bili
dostojni.
9 Zato iziite na raskra, pa koliko god
ljudi naete pozovite ih na svadbu.
10 Tako sluge iziu na raskra te skupe i
dovedu sve koje nau, i zle i dobre. Tako se
svadbena dvorana napuni gostima.
11 A kad ue kralj da pogleda goste, nae
ondje jednog ovjeka, koji nije bio odjeven
u svadbeno ruho.
12 On mu ree: Prijatelju, kako si ti uao
ovdje bez svadbenog ruha? A on ostao
nijem.
13 Tada kralj ree slugama: Sveite mu
noge i ruke, odvedite ga i bacite u najcrnju
tamu, ondje e biti pla i krgut zuba.
14 Jer doista mnogi su zvani, ali malo ih je
izabranih.
15 Tada su farizeji otili i dogovorili se kako
bi Isusa ulovili u njegovom govoru.
16 Oni su mu poslali svoje uenike zajedno
s herodovcima, rekavi: Uitelju, znamo
da si Ti istinit i da ui putu Bojem po isti-
ni, niti si pristran, jer ne pravi razlike meu
ljudima tko je tko.
17 Reci nam onda to ti misli, je li zakonito
dati caru porez ili nije?
18 A Isus je raspoznao njihovu zlobu pa im
rekao: Licemjeri, zato me iskuavate?
19 Pokaite mi porezni novac. Oni su mu
donijeli denar.
20 A On im rekao: ija je ovo slika i nat-
pis?
21 Oni su mu odgovorili: Carev. A On je
Matej
688
rekao: Podajte onda caru ono to je care-
vo, a Bogu ono to je Boje.
22 Kada su oni uli te rijei, zadivili se,
ostavili ga i otili svojim putom.
23 Istoga dana doli su k njemu saduceji,
koji govore da nema uskrsnua i upitaju
ga,
24, rekavi: Uitelju, Mojsije je rekao da
ako tko umre bez djece, neka njegov brat
uzme njegovu enu i podigne potomstvo
svojemu bratu.
25 A kod nas je bilo sedmero brae. Prvi
kad se oeni, umrije bez djece i ostavi enu
svojem bratu.
26 Tako je isto bilo i s drugim i s treim, sve
do sedmoga.
27 A poslije svih umrije i ena.
28 Stoga u dan uskrsnua, kojemu e od
sedmorice biti ena? Jer je za sve njih bila
udata.
29 Isus im je odgovarajui rekao: Varate
se, jer ne poznajete ni Svetog pisma ni
snage Boje.
30 Jer u uskrsnuu niti e se eniti niti e
se udavati, nego su kao Boji aneli na
nebu.
31 A to se tie uskrsnua mrtvih, nijeste li
itali to vam je Bog rekao:
32 Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov
i Bog Jakovljev? A Bog nije Bog mrtvih,
nego ivih!
33 Kad je to mnotvo ulo, bude zaneseno
njegovim naukom.
34 Ali kad su farizeji doznali da je On uut-
kao saduceje, skupili se oni,
35 te ga jedan od njih, koji je bio uitelj Za-
kona, upitao kuajui ga, rekavi:
36 Uitelju, koja je najvea zapovijed u
Zakonu?
37 Isus mu rekao: Ljubi Gospodina Boga
svojega svim svojim srcem, svom svojom
duom i svom svojom pameu.
38 To je prva i najvea zapovijed.
39 Druga je isto takva: Ljubi blinjega svo-
jega kao samoga sebe.
40 O tim dvjema zapovijedima visi sav Za-
kon i Proroci.
41 Kad se skupili farizeji, upitao ih Isus
42 rekavi: to vi mislite o Kristu? iji je
on sin? Oni su mu odgovorili: Davidov
Sin.
43 Rekao im On: Kako ga onda David u
Duhu naziva Gospodinom,, rekavi:
44 Gospodin ree mojemu Gospodinu:
Sjedni mi s desne strane, dok ne poloim
tvoje neprijatelje za podnoje tvojim no-
gama ?
45 Ako ga sam David naziva Gospodi-
nom, kako mu je onda sin?
46 Na to mu nitko nije mogao odgovoriti
ni rijei, niti ga se tko od toga dana usudio
vie pitati.
Teko farizejima! Teko Jeruzalemu
23
Tada je Isus govorio narodu i svojim
uenicima,
2 rekavi: Pismoznanci i farizeji sjede na
Mojsijevoj stolici.
3 Stoga, to vam govore obdravati, to
pravite, ali ne pravite prema njihovim djeli-
ma, jer oni govore, a ne rade ih.
4 Jer oni veu teka bremena, koja se teko
podnose, i stavljaju ih ljudima na plea, a
oni ih sami nee ni prstom pomaknuti.
5 Sva djela oni rade samo zato da ih ljudi
vide. Zato ire svoje zapise i produljuju
rese na svojim haljinama.
6 Oni vole najbolja mjesta na gozbama i
najbolja sjedala u sinagogama,
7 da ih pozdravljaju na javnim mjestima i da
ih se naziva Rabbi (Uitelj)
8 Ne dopustite da vas nazivaju Rabbi, jer
samo je jedan va Uitelj, Krist, a vi ste svi
braa.
9 Nikoga na zemlji ne zovite svojim ocem,
jer samo je jedan va Otac, onaj koji je na
nebu.
10 I ne zovite se uiteljima, jer samo je je-
dan va Uitelj, Krist.
11 A tko je najvei meu vama, neka vam
bude posluitelj.
12 Tko god uzvisi sam sebe, bit e ponien;
a tko god sam sebe ponizi, bit e uzvien.
13 Teko vama, pismoznanci i farizeji, li-
cemjeri, koji pred ljudima zatvarate vrata
nebeskog kraljevstva; jer vi sami ne ulazite
u njega, niti doputate da uu oni koji bi
htjeli.
14 Teko vama pismoznanci i farizeji, lice-
mjeri! to jedete kue udovike i s prenav-
ljanjem se nadugo Bogu molite. Zato ete
dobiti strou osudu.
15 Teko vama, pismoznanci i farizeji,
licemjeri! Jer putujete morem i kopnom
da pridobijete jednoga sljedbenika, a kad
ga pridobijete, pretvorite ga sinom pakla
dvaput gorim od sebe.
16 Teko vama, slijepi voe, koji velite:
Tko god se zakune hramom, nije nita; a
tko god se zakune hramskim zlatom, onda
je obvezan to ispuniti.
17 Luaci i slijepci! to je vie: zlato ili hram
koji posveuje zlato?
18 I opet: Tko god se zakune rtvenikom,
nije nita, a tko god se zakune rtvenim
darom koji je na njemu, onda je obvezan
to ispuniti.
19 Luaci i slijepci! to je vie: dar ili rtve-
nik koji posveuje dar?
20 Zato tko se zakune rtvenikom, zakune
Matej
689
se s njime i svime to je na njemu.
21 Tko se zakune hramom, zakune se s
njime i onim koji u njemu boravi.
22 Tko se zakune nebom, zakune se Bo-
jim prijestoljem i onim koji na njemu sjedi.
23 Teko vama, pismoznanci, farizeji, lice-
mjeri! Vi koji dajete desetinu od metvice,
kopra i kima, dok zanemarujete najvanije
dunosti Zakona: pravednost, milosre
i vjernost. Ovo se mora vriti, a drugo ne
propustiti!
24 Slijepi voe, vi cijedite komarca, a devu
gutate!
25 Teko vama, pismoznanci, farizeji, li-
cemjeri! Vi koji istite izvana ae i zdjele,
dok su unutra pune otimaine i pohlepe za
uivanjem.
26 Slijepi farizeji, najprije oistite unutra-
njost ae i zdjele, pa e im i vanjtina biti
ista!
mjeri! Jer vi ste slini obijeljenim grobnica-
ma koje izvana izgledaju lijepe, a unutra su
pune mrtvakih kostiju i svake neistoe.
28 Tako isto i vi izvana izgledate ljudima
pravedni, ali unutra ste puni licemjerja i
bezakonja.
mjeri! Jer vi gradite prorocima grobnice i
pravednicima ukraujete spomenike,
30 i govorite: Da smo ivjeli u vrijeme na-
ih otaca, ne bismo s njima sudjelovali u
ubijanju proroka.
31 Stoga, vi sami protiv sebe tako svjedo-
ite da ste vi sinovi onih koji su poubijali
proroke.
32 Popunite onda mjeru krivnje od svojih
otaca.
33 Zmije, leglo gujino! Kako ete izbjei
osudu pakla?
34 Zato evo, Ja vam aljem proroke, mu-
drace i pismoznance; od kojih ete neke
pobiti i razapeti, a neke ete bievati u
svojim sinagogama i progoniti ih iz grada
u grad,
35 da na vas doe sva pravedna krv to je
proljevena na zemlji, od krvi pravednoga
Abela do krvi Zaharije, sina Berekijina, ko-
jega ste ubili izmeu hrama i rtvenika.
36 Istinu vam govorim, sve e to doi na
ovaj narataj.
37 Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubija
proroke i kamenuje one koji su poslani
k tebi! Koliko puta sam htjeo skupiti tvoju
djecu, kao to kvoka skuplja svoje pilie
pod krila, ali vi nijeste htjeli!
38 Gle, evo vaa je kua ostala pusta;
39 jer Ja vam velim, vi me od sada vie ne-
ete vidjeti dok ne reknete: Blagoslovljen
je onaj koji dolazi u Ime Gospodinovo!
Kao u Noino doba
24
Isus je tada iziao iz hrama i poao
dalje, njegovi uenici su doli k nje-
mu da mu pokau hramske zgrade.
2 A Isus im rekao: Ne vidite li vi sve ovo?
Istinu vam govorim, ovdje sigurno nee
ostati ni jedan kamen na kamenu, a da ne
bude sruen.
3 Dok je sjedio na Maslinskoj gori, pristupili
su mu njegovi uenici nasamo, rekavi:
Reci nam kad e to biti i kakav e biti znak
tvojega dolaska i svretka svijeta?
4 A Isus im rekao: Pazite da vas tko ne
zavede.
5 Jer mnogi e doi u moje Ime, rekavi: Ja
sam Krist, i mnoge e zavesti.
6 I ut ete za ratove i glasine o ratovima.
Gledajte da se ne uznemirujete, jer sve to
mora doi, ali jo nije svretak.
7 Jer e ustati narod protiv naroda i kraljev-
stvo protiv kraljevstva. Bit e gladi, poasti
i potresa u raznim mjestima.
8 To je sve tek poetak stradanja.
9 Tada e vas predati na muke i ubijati, i
svi e vas narodi zamrziti zbog mojega
imena.
10 Mnogi e tada podlei, izdavat e jedni
druge i mrziti se meusobno.
11 Tada e mnogi lani proroci ustati i mno-
ge zavesti.
12 I poto se bezakonje umnoi, ohladnjet
e ljubav mnogih.
13 Ali onaj tko ustraje do kraja, bit e spa-
en.
14 Ova Radosna vijest o kraljevstvu pro-
povijedat e se po cijelom svijetu, za svje-
doanstvo svim narodima, i tada e doi
svretak.
15 Stoga, kad vidite grozotu pustoenja,
o kojoj govori prorok Daniel, stojei na
svetom mjestu, (tko god ita, neka razu-
mije),
16 tada oni koji budu u Judeji neka bjee
u planine.
17 Tko bude na krovu, neka ne silazi da to
uzme iz kue.
18 A tko bude na polju, neka se ne vraa
da uzme ogrta.
19 Teko enama u trudu i onima koje doje
djecu u one dane.
20 Molite se da va bijeg ne bude zimi ili na
Subotnji dan.
21 Jer e tada biti velika nevolja kakve nije
bilo od postanka svijeta do sada, niti e je
ikad biti.
22 A kad se ne bi skratili ti dani, nitko se ne
bi spasio; ali zbog izabranih skratit e se
oni dani.
23 Ako vam tko tada ree: Gle, ovdje je
Krist! Ili Ondje je! Ne vjerujte.
Matej
690
24 Jer e ustati lani kristovi i lani proroci
i izvodit e velika znamenja i udesa da
zavedu ak i izabrane kad bi to bilo mo-
gue.
25 Eto, rekao sam vam unaprijed.
26 Zato, ako vam reknu: Gle, eno ga, u
pustinji je! Nemojte izlaziti: Evo ga u so-
bama! Ne vjerujte.
27 Jer kao to munja dolazi s istoka i si-
jeva prema zapadu, tako e biti dolazak
ovjejega Sina.
28 Jer gdje god bude strvina, ondje e se
skupljati orlovi.
29 Odmah poslije nevolje tih dana sunce
e pomraiti, ni mjesec nee vie svijetliti,
zvijezde e padati s neba, a sile nebesa e
se uzdrmati.
30 Tada e se pokazati znak ovjejega
Sina na nebu, i tada e proplakati sva
plemena zemlje, i ugledat e ovjejega
Sina gdje dolazi na nebeskim oblacima s
velikom moi i slavom.
31 On e poslati svoje anele s velikim
glasom trublje, i oni e skupiti njegove iza-
branike od etiri vjetra, od jednoga kraja
neba do drugoga.
32 Sada nauite ovu prispodobu od smo-
kve: kad njezina grana ve postane sona
i potjera lie, znate da je ljeto blizu.
33 Tako i vi, kad vidite sve to, znajte da je
blizu, pred samim vratima.
34 Istinu vam govorim, ovaj narataj nipo-
to nee proi dok se sve to ne ispuni.
35 Nebo i zemlja e proi, ali rijei moje
nipoto nee proi.
36 Ali o tomu danu i asu nitko ne zna, ne,
ni nebeski aneli, nego samo moj Otac.
37 Kao to je bilo u Noino doba, tako e biti
i dolaskom ovjejega Sina.
38 Jer kao to je bilo u dane prije potopa,
ljudi su jeli i pili, enili se i udavali, do onoga
dana kad Noa ue u korablju,
39 i nita nisu slutili dok nije doao potop i
sve ih odnio, tako e isto biti i s dolaskom
ovjejega Sina.
40 Dvojica e tada biti u polju, jedan e se
uzeti a drugi ostaviti.
41 Dvije e ene mljeti u mlinu, jedna e se
uzeti, a druga ostaviti.
42 Stoga, budno pazite, jer ne znate u koji
e as doi va Gospodin.
43 Ali zapamtite ovo, kad bi domain znao
u koji e as doi kradljivac, on bi straio i
ne bi dopustio da mu provali u kuu.
44 Zato stoga vi tako budite pripravni, jer
e ovjeji Sin doi u as kad mu se ne
nadate.
45 Tko je onda taj vjeran i razuman sluga
kojega je njegov gospodar postavio upra-
viteljem nad svojim ukuanima da im daje
hranu u pravo vrijeme?
46 Blagoslovljen je taj sluga kojega njegov
gospodar, kad doe, nae da tako poslu-
je.
47 Istinu vam govorim, on e ga postaviti
upraviteljem nad svim svojim imanjem.
48 Ali ako zli sluga u svojem srcu ree: Moj
gospodar odugovlai dolazak,
49 I pone tui svoje sudruge te jesti i piti
s pijancima,
50 doi e gospodar toga sluge u onaj dan
kad ga on ne oekuje i u as za koji ni ne
sluti,
51 rasjei e ga na pola i odrediti mu njegov
dio meu licemjerima. Ondje e biti pla i
krgut zuba.
Prispodoba o djevicama
25
Tada e biti nebesko kraljevstvo
kao deset djevica, koje uzmu svoje
svjetiljke te iziu u susret zaruniku.
2 Od njih, pet su bile mudre a pet su bile
lude.
3 Lude, naime, uzmu svoje svjetiljke, ali ne
uzmu sobom ulja,
4 a mudre uzmu ulje u posudama sa svojim
svjetiljkama.
5 A kako se zarunikov dolazak otegnuo,
one zadrijemaju i zaspu.
6 O ponoi uo se glas: Gle, zarunik do-
lazi; iziite mu u susret!
7 Tada ustanu sve te djevice i pripreme
svoje svjetiljke.
8 A lude reknu mudrima: Dajte nam od
svojega ulja, jer nam se svjetiljke gase.
9 Ali im mudre odgovore: Ne, kako nema
dosta za nas i za vas, idite radije k proda-
vaima pa si kupite!
10 Dok su one ile kupiti, doe zarunik:
one koje su bile pripravne uu s njim na
svadbu i vrata se zatvore.
11 Poslije toga dou i ostale djevice, rekav-
i: Gospodine, Gospodine, otvori nam!
12 A on im rekao: Istinu vam govorim, ne
poznajem vas.
13 Stoga: budno pazite, jer ne znate ni dana
ni asa u kojem e ovjeji Sin doi.
14 Kraljevstvo je nebesko kao ovjek koji,
polazei na put u daleku zemlju, dozove
svoje sluge i preda im svoj imetak.
15 Jednomu da pet talenata, drugome dva,
a treemu jedan; svakom ovjeku prema
njegovoj sposobnosti. I odmah otputo-
vao.
16 Tada onaj koji je primio pet talenata ode
i pone trgovati njima te stee i drugih pet
talenata.
17 Isto tako i onaj koji primi dva talenta
stekao druga dva.
18 Ali onaj koji primi jedan talenat ode,
Matej
691
otkopa zemlju i tu sakrije novac svojega
gospodara.
19 Nakon dugo vremena doe gospodar
tih slugu i pone se obraunavati s njima.
20 Onaj koji je primio pet talenata doe i
donese drugih pet talenata, rekavi: Gos-
podaru, predao si mi pet talenata, a ja sam,
evo, stekao jo drugih pet.
21 Tada mu ree njegov gospodar: Dobro
si postupio, dobri i vjerni slugo! Bio si mi
vjeran nad malim stvarima, zato u te po-
staviti upraviteljem nad mnogima. Ui u
radost svojega gospodara.
22 Isto tako doe i onaj koji je primio dva
talenta i ree: Gospodaru, predao si mi
dva talenta, a ja sam, evo, stekao jo druga
dva.
23 Tada mu ree njegov gospodar: Dobro
si postupio, dobri i vjerni slugo! Bio si mi
vjeran nad malim stvarima, zato u te po-
staviti upraviteljem nad mnogima. Ui u
radost svojega gospodara.
24 Tada doe k njemu onaj koji je primio
jedan talenat i ree: Gospodaru, znao sam
da si ti tvrd ovjek, anje gdje nijesi sijao i
skuplja gdje nijesi prosuo sjeme.
25 Ja sam se prestraio te sam otiao i
skrio tvoj talenat u zemlju. Gle, evo ti to
je tvoje.
26 Tada mu njegov gospodar odgovori: Ti
zli i lijeni slugo, znao si da anjem gdje ni-
sam sijao i da skupljam gdje nisam prosuo
sjeme.
27 Zato onda morao si moj novac uloiti
kod novara, i ja bih nakon svojeg povrat-
ka primio natrag ono to je moje s kama-
tama.
28 Zato onda oduzmite mu taj talenat i po-
dajte ga onome koji ima deset talenata.
29 Jer svakome tko ima dat e se jo vie
i on e imati u izobilju, a onome tko nema
oduzet e se i ono to ima.
30 Nekorisnog slugu bacite, u najcrnju
tamu. Ondje e biti pla i krgut zuba.
31 Kad ovjeji Sin doe u svojoj slavi i
svi sveti aneli s njim, tada e On sjesti na
prijestolje svoje slave.
32 Tada e se pred njim skupiti svi narodi, a
on e ih razdijeliti jedne od drugih, kao to
pastir razdvaja svoje ovce od jaraca.
33 On e postaviti ovce sebi s desne stra-
ne, a jarce s lijeve.
34 Tada e kralj rei onima s desne stra-
ne: Doite, blagoslovljeni mojega Oca, i
primite u batinu kraljevstvo koje vam je
pripravljeno od postanka svijeta.
35 Jer bio sam gladan, i dali ste mi jesti; bio
sam edan i dali ste mi piti; bio sam stranac
i primili ste me k sebi;
36 bio sam gol i odjenuli ste me; bio sam
bolestan i posjetili ste me; bio sam u zatvo-
ru i doli ste k meni.
37 Tada e mu odgovoriti pravednici, re-
kavi: Gospodine, kad smo te vidjeli glad-
na i dali ti jesti, ili edna i dali ti piti?
38 Kad smo te vidjeli kao stranca i primili
te k sebi? Ili gola i odjenuli te?
39 Ili kad smo te vidjeli bolesna, ili u zatvoru
i posjetili te?
40 A kralj e im odgovoriti: Istinu vam
govorim, koliko god ste napravili jednomu
od ove moje najmanje brae, meni ste na-
pravili.
41 Tada e isto rei onima s lijeve strane:
Idite od mene, vi prokleti, u oganj vjeni
to je pripravljen za avla i njegove ane-
le!
42 Jer, bio sam gladan, a vi mi nijeste dali
jesti; bio sam edan, a vi mi nijeste dali
piti;
43 Bio sam stranac, a nijeste me primili k
sebi; bio sam gol, a nijeste me odjenuli; bo-
lestan i u zatvoru, a nijeste me posjetili.
44 Tada e mu oni odgovoriti: Gospodine,
kad smo te vidjeli gladna, ili edna, ili stran-
ca, ili gola, ili bolesna, ili u zatvoru i nismo
te posluili?
45 Tada e im on odgovoriti: Istinu vam
govorim, kao to nijeste napravili ni jed-
nomu od ovih najmanjih, nijeste napravili
ni meni.
46 Ovi e otii u muku vjenu, a pravednici
u ivot vjeni.
Posljednja veera. Petrova zataja
26
Nakon toga, kad je Isus dovrio sve
te govore, rekao je svojim uenici-
ma:
2 Znate da je za dva dana Pashalna gozba
i da e ovjejega Sina izdati i predati da
se razapne.
3 Tada su se skupili na vijeanje sveeniki
glavari, pismoznanci i starjeine naroda u
palai visokog sveenika, po imenu Kaifa,
4 i snovali su zavjeru kako bi ulovili Isusa
na prijevaru i ubili ga.
5 Govorili su: Ali ne za vrijeme sveane
gozbe, jer bi se narod pobunio.
6 Dok je Isus boravio u Betaniji, u kui i-
muna gubavca,
7 dola je neka ena s alabastrenom posu-
dicom vrlo skupog miomirisnog ulja i izlila
mu na glavu dok je sjedio za stolom.
8 Kako su to vidjeli uenici, naljutili se, re-
kavi: emu ova rasipnost?
9 Moglo se to miomirisno ulje skupo pro-
dati pa dati siromasima.
10 A kad je to Isus opazio, rekao im: Zato
dosaujete ovoj eni? Ona je napravila
dobro djelo prema meni.
Matej
692
11 Siromaha imate uvijek sa sobom, a
mene neete imati uvijek.
12 Jer to je izlila ovo miomirisno ulje na
moje tijelo, napravila je za moj pokop.
13 Istinu vam govorim, gdje se god na
cijelom svijetu bude propovijedala ova Ra-
dosna vijest, ovo to je ova ena napravila
govorit e se njoj na uspomenu.
14 Tada je jedan od Dvanaestorice, zvani
Juda Iskariotski, otiao k sveenikim
glavarima
15 i rekao im: to ete mi dati ako vam
ga predam? Oni su mu izbrojili trideset
srebrnjaka.
16 I od toga vremena on je traio priliku da
ga izda.
17 Tada na prvi dan Gozbe beskvasnih
kruhova doli su uenici k Isusu i upitali
ga: Gdje hoe da ti pripravimo Pashalnu
Gozbu?
18 On im rekao: Idite u grad k jednomu
ovjeku i recite mu: Uitelj veli: Moje je
vrijeme blizu. Kod tebe u odrati Pashalnu
Gozbu sa svojim uenicima.
19 Uenici su napravili kako im je naredio
Isus, i pripremili mu Pashalnu Gozbu.
20 A kad je dola veer, Isus je sjeo za stol
s Dvanaestoricom.
21 Dok su jeli, rekao im: Istinu vam govo-
rim, jedan e me od vas izdati.
22 To ih vrlo raalostilo, pa ga jedan za dru-
gim upitali: Gospodine, jesam li to ja?
23 On je tada rekao: Onaj koji umoi svoju
ruku sa mnom u zdjelu, taj e me izdati!
24 ovjeji Sin ide kao to je napisano o
njemu; ali teko onome ovjeku koji izda
ovjejega Sina! Bilo bi mu bolje da se nije
ni rodio.
25 Tada ga upitao Juda, njegov izdajnik:
Uitelju, jesam li to ja? On mu rekao:
Sam si rekao.
26 Dok su blagovali, uzeo je Isus kruh, bla-
goslovio ga i razlomio, dao ga uenicima i
rekao: Uzmite i jedite; ovo je moje tijelo.
27 Zatim je uzeo au, zahvalio i dao im,
rekavi: Pijte iz nje svi!
28 Jer ovo je moja krv novoga zavjeta
koja se prolijeva za mnoge za oprotenje
grijeha.
29 Velim vam, sigurno neu piti od ovih tr-
sova roda od sada do onoga dana kad u
ga novoga piti s vama u kraljevstvu mojega
Oca.
30 Poslije pjevanja psalama, izili su i otili
na Maslinsku goru.
31 Tada im je Isus rekao : Svi ete se vi jo
noas zbog mene spotaknuti, jer je napi-
sano: Udarit u pastira, i stado ovaca e
se razbjeati.
32 Ali kad uskrsnem, ii u pred vama u
Galileju.
33 Tada mu Petar odgovarajui rekao:
Ako se doista i svi spotaknu zbog tebe, ja
se neu nikada spotaknuti.
34 Rekao mu Isus: Istinu ti govorim, jo
e me ove noi, prije nego pijetao zapje-
va, tri puta zanijekati.
35 Petar mu rekao: Ma kad bi morao s
tobom i umrijeti, neu te zanijekati. Tako
su govorili i svi ostali uenici.
36 Tada je Isus doao s njima na mjesto
koje se zove Getsemani i rekao uenicima:
Sjednite tu dok ja odem ondje moliti se.
37 Uzeo je sobom Petra i dva Zebedejeva
sina, pa poeo biti potiten i duboko uzne-
miren.
38 Tada im rekao: alosna je naveliko
moja dua, sve do smrti. Ostanite ovdje i
bdijte sa mnom.
39 Zatim je otiao malo dalje, pao na ko-
ljena, molei se: Oe moj, ako je mogue,
neka me mimoie ova aa. Ali ne kako ja
hou, nego kako ti hoe.
40 Tada se vratio k uenicima i naao ih
gdje spavaju, pa rekao Petru: Tako, ni-
jeste mogli biti budni sa mnom jednoga
sata?
41 Budite budni i molite se, da ne padnete
u napast. Duh je doista voljan, ali tijelo je
slabo.
42 Ponovno je otiao drugi put moliti se,
rekavi: Oe moj, ako me ova aa ne
moe mimoii, a da ju ne pijem, neka bude
tvoja volja.
43 I kad se vratio, opet ih naao gdje spa-
vaju jer su im oteale oi.
44 Ostavio ih, otiao opet, i trei put se
pomolio, rekavi istim rijeima.
45 Tada se vratio svojim uenicima i rekao
im: Zar jo spavate i poivate? Gle, evo
pribliio se as u kojem je ovjeji Sin iz-
dan i predaje se u ruke grjenika.
46 Ustanite, hajdemo. Evo se pribliio moj
izdajnik.
47 Dok je On jo govorio, gle, doao je
Juda, jedan od Dvanaestorice, s velikim
mnotvom naoruanim maevima i tolja-
gama, koje su poslali sveeniki glavari
starjeine naroda.
48 Tada im njegov izdajnik dao znak, re-
kavi: Koga ja poljubim, on je taj, njega
zgrabite!
49 I odmah je pristupio k Isusu te mu rekao:
Zdravo, Uitelju! I poljubio ga.
50 A Isus mu rekao: Prijatelju, zato si
doao? Tada su pristupili, stavili ruke na
Isusa i zgrabili ga.
51 Iznenada se jedan od onih, koji su bili
s Isusom, maio rukom, trgnuo ma te
udario slugu visokog sveenika i odsjekao
Matej
693
mu uho.
52 Tada mu Isus rekao: Zadjeni svoj ma
na njegovo mjesto, jer svi oni koji se maa
laaju od maa i ginu.
53 Ili misli da Ja ne mogu zamoliti mojega
Oca da mi poalje vie od dvanaest legija
anela?
54 Ali kako bi se onda ispunila Pisma, pre-
ma kojima tako mora biti?
55 Onoga istog asa Isus je rekao mno-
tvu: Zar ste izili kao na razbojnika s
maevima i toljagama da me uhitite? A
svaki dan sjedio sam u hramu i uio, ali me
nijeste uhitili.
56 Ali ovo se sve dogaa da se ispune
proroka Pisma. Tada su ga svi njegovi
uenici ostavili i pobjegli.
57 Oni koji su uhitili Isusa odveli su ga k
visokom sveeniku Kaif, kod kojega su se
sastali pismoznanci i starjeine.
58 A Petar je izdaleka iao za njim do dvora
visokog sveenika; uao i sjeo sa slugama
da vidi kako e se dovriti.
59 Sveeniki glavari, starjeine i cijelo
Vijee traili su lano svjedoanstvo protiv
Isusa da ga ubiju,
60 ali ga nisu nali iako je pristupilo mnogo
lanih svjedoka, nisu nali ni jednoga. Na
posljetku dola su dva lana svjedoka
61 i rekli su: Ovaj ovdje je rekao: Mogu
sruiti hram Boji i opet ga za tri dana sa-
graditi.
62 Tada je ustao visoki sveenik te mu
rekao: Nita ne odgovara na ono to ovi
svjedoe protiv tebe?
63 A Isus je utio. A visoki mu sveenik
rekao: Zaklinjem te ivim Bogom da nam
ree jesi li ti Krist, Boji Sin?
64 Isus mu odgovorio: Ti si to rekao. Ali
ja vam velim da ete poslije ovoga vidjeti
ovjejega Sina gdje sjedi s desne strane
Boje sile i gdje dolazi na nebeskim obla-
cima.
65 Tada je visoki sveenik razderao svoje
haljine, rekavi: Pohulio je na Boga! emu
nam vie trebaju svjedoci? Vidite, ovoga
asa uli ste hulu!
66 to mislite? Odgovorili su mu oni: Za-
sluio je smrt.
67 Tada su mu pljuvali u lice i tukli ga, a
drugi su ga udarali dlanovima po licu
68, rekavi: Proreci nam, ti Kriste, tko te
udario?
69 Petar je dotle sjedio vani, u dvoritu.
Dola je k njemu jedna slukinja, rekavi:
I ti si bio s Isusom Galilejcem.
70 A on je zanijekao pred svima, rekavi:
Ne znam to govori.
71 Dok je odlazio prema vratima u potkrov-
lje, opazila ga druga slukinja te rekla oni-
ma koji su bili ondje: I ovaj je bio s Isusom
Nazareaninom.
72 Ali je on opet zanijekao sa zakletvom:
Ne poznajem toga ovjeka.
73 Poslije toga prili su k njemu oni koji
su ondje stajali i rekli Petru: Zaista, i ti si
jedan od njih; izdaje te i tvoj govor.
74 On je poeo kleti i zaklinjati, rekavi:
Ne znam toga ovjeka! I pijetao je odmah
zapjevao.
75 Petar se sjetio Isusovih rijei kad mu
rekao: Prije nego to pijetao zapjeva, tri
puta e me zanijekati. Tada je on iziao
odatle i gorko zaplakao.
Isus pred Pilatom. Isusov pokop
27
Kad je svanulo jutro, svi su svee-
niki glavari i starjeine naroda odr-
ali vijeanje protiv Isusa da ga ubiju.
2 A potom kad su ga svezali, odveli ga i
predali upravitelju Ponciju Pilatu.
3 Tada je njegov izdajnik Juda, videi da je
Isus osuen, poalio to je poinio te od-
nio i vratio trideset srebrnjaka sveenikim
glavarima i starjeinama,
4 rekavi: Ja sam sagrijeio jer sam izdao
nevinu krv. A oni su mu odgovorili: to se
nas to tie, to je tvoja stvar!
5 Tada je on bacio srebrnjake u hramu na
pod, otiao i objesio se.
6 A sveeniki glavari su uzeli srebrnjake
i rekli: Ne smiju se po Zakonu staviti u
hramsku blagajnu jer je to novac uzet za
krv.
7 Zato su se svjetovali i kupili za njih lona-
rovu njivu, da se stranci ondje pokapaju.
8 Stoga se ona njiva zove Krvna njiva do
dananjega dana.
9 Tako se tada ispunila rije proroka Jere-
mije, rekavi: Uzmu trideset srebrnjaka,
cijenu procijenjenoga, kojega procijene
sinovi Izraelovi,
10 te ih dadu za lonarovu njivu, kako im je
11 Isus je stajao pred upraviteljem. A upra-
vitelj ga upitao: Jesi li ti kralj idovski? Ti
tako veli, odgovorio je Isus.
12 Dok su ga optuivali sveeniki glavari i
starjeine, On nije nita odgovorio.
13 Tada mu Pilat rekao: Ne uje li koliko
mnogo svjedoe protiv tebe?
14 Ali mu On nije odgovorio ni na jedno pi-
tanje, tako da se upravitelj veoma udio.
15 A svake sveane gozbe upravitelj je obi-
avao pustiti narodu jednoga zatvorenika,
onoga kojega bi narod elio.
16 Tada su imali zloglasnoga zatvorenika
koji se zvao Baraba.
17 Stoga Pilat upita skupljenu svjetinu:
Kojega hoete da vam pustim? Barabu ili
Matej
694
Isusa, zvanog Krist?
18 Jer je znao, naime, da su ga predali iz
zavisti.
19 Dok je Pilat sjedio na sudakoj stolici,
njegova mu ena poslala poruku: Nemoj
se nikako mijeati u stvar toga pravednika,
jer ja sam danas u snu mnogo pretrpjela
zbog njega.
20 Ali sveeniki glavari i starjeine su
nagovorili svjetinu da trae Barabu, a da
Isusa da pogubiti.
21 Tada je upravitelj odgovarajui rekao:
Kojega od dvojice hoete da vam pustim?
A oni su odgovorili Barabu.
22 Pilat im rekao: to da onda napravim
s Isusom zvanim Krist? Oni su mu svi od-
govorili: Neka se razapne!
23 Tada je rekao upravitelj: Zato, kakvo
je zlo poinio? A oni su jo jae vikali, re-
kavi: Neka se razapne!
24 Kako je Pilat vidio da time nita ne moe
postii, a buka je postajala samo jo vea,
uzeo vodu i oprao si ruke pred svjetinom,
rekavi: Nevin sam od krvi ovoga praved-
nika. To je vaa stvar!
25 Nato je sva svjetina odgovarajui rekla:
Krv njegova neka bude na nama i na naoj
djeci.
26 Tada im je on pustio Barabu, a Isusa,
nakon to ga je dao izbievati, predao da
se razapne.
27 Potom su upraviteljevi vojnici uveli Isu-
sa u upraviteljev dvor i skupili oko njega
cijelu postrojbu vojnika.
28 Zatim ga svukli i ogrnuli grimiznim ogr-
taem.
29 Potom su ispleli vijenac od trnja, sta-
vili mu na glavu, a u desnu ruku stavili mu
trsku, pa su pregibali koljena pred njim i
izrugivali mu se, rekavi: Zdravo, kralju
idovski!
30 Dok su pljuvali na njega, uzimali su trsku
i njome ga udarali po glavi.
31 Kad su mu se izrugali, skinuli su s njega
ogrta i odjenuli mu njegove haljine te ga
odveli da ga razapnu.
32 Nato kako su izlazili, sreli su ovjeka
Cirenca, po imenu imun. Njega su prisilili
da mu ponese kri.
33 A onda su stigli na mjesto zvano Golgo-
ta, to znai Lubanja.
34 Oni su mu dali piti kiselo vino pomije-
ano sa ui. Ali kad je On to okusio nije
htjeo piti.
35 Tada su ga razapeli i bacajui kocku
razdijelili izmeu sebe njegove haljine, da
bi se ispunilo ono to je reeno po proroku:
Oni su meu sobom razdijelili moje halji-
ne, a za haljetak su bacali kocke.
36 Sjedili su tu i drali strau nad njim.
37 A iznad glave mu stavili natpis njegove
krivnje: Ovo je Isus, kralj idovski.
38 Zajedno s njim razapeli su dvojicu raz-
bojnika, jednoga s desne strane, a drugo-
ga s lijeve.
39 A oni koji su mimo prolazili hulili su ga,
maui glavama,
40 rekavi: Ti koji razvaljuje hram i u tri
ga dana opet sagrauje, spasi sam sebe!
Ako si ti Boji Sin, sii s kria.
41 Isto tako su se sveeniki glavari s
pismoznancima i starjeinama rugali i
govorili:
42 Druge je spasio, a sam sebe ne moe
spasiti. On je kralj Izraelov, neka sada sie
s kria pa emo mu vjerovati.
43 On se uzdao u Boga, neka ga sad oslo-
bodi ako ga zaista hoe; jer i sam je rekao:
Ja sam Boji Sin.
44 Isto su ga tako vrijeali i razbojnici koji
su bili s njim razapeti.
45 Tada od estoga do devetog sata nasta-
ne tama po cijeloj zemlji.
46 A oko devetog sata Isus je povika jakim
glasom, rekavi: Eli, Eli, lama sabakthani
to jest: Boe moj, Boe moj, zato si me
napustio?
47 Kad su to uli neki koji su ondje stajali,
rekli su: Ovaj ovjek zove Iliju!
48 Odmah je otrao jedan od njih, uzeo
spuvu, namoio ju octom, nataknuo na
trsku i pruio mu piti.
49 Ostali su govorili: Pusti da vidimo hoe
li doi Ilija da ga spasi!
50 Isus je nakon toga opet povikao jakim
glasom i ispustio duu.
51 I gle, hramska se zavjesa razderala na
dvoje, od vrha do dna; zemlja se potresla,
peine se raspuknule,
52 grobovi se otvorili, i mnoga su tjelesa
svetih koji su umrli uskrsnula.
53 Izlazei iz grobova poslije Isusova uskr-
snua, doli su u sveti grad i pokazali se
mnogima.
54 A kad su stotnik, i oni s njim koji su uvali
Isusa, vidjeli potres i sve ostalo to se do-
godilo, vrlo se prestraili, rekavi: Zaista,
ovaj je bio Boji Sin!
55 Tu su bile i izdaleka gledale mnoge
ene, koje su jo iz Galileje pratile Isusa i
posluivale ga.
56 Meu njima su bile: Marija iz Magdale,
Marija, majka Jakovljeva i Josipova, i maj-
ka Zebedejevih sinova.
57 A kad je nastala veer, doao je neki
bogat ovjek iz Arimateje, imenom Josip,
koji je i sam bio Isusov uenik.
58 On je otiao k Pilatu i zamolio za tijelo
Isusovo. Tada je Pilat zapovjedio da mu se
tijelo preda.
Matej
695
59 A kad je Josip uzeo tijelo, zavio ga u
isto laneno platno
60 i poloio ga u svoju novu grobnicu, izdu-
bljen u peini; i na vrata grobnice dovaljao
veliki kamen i otiao.
61 A tu su bile Marija iz Magdale i druga
Marija, sjedei ispred grobnice.
62 Sljedeega dana, to je bio dan nakon
Priprave, skupili se sveeniki glavari i
farizeji kod Pilata
63 rekavi: Gospodaru, sjetili smo se da
je onaj varalica jo za ivota rekao: Poslije
tri dana uskrsnut u.
64 Stoga je zapovjedio da se uva grobnica
sve do treega dana, da ne bi doli njegovi
uenici po noi pa ga ukrali i rekli narodu:
On je uskrsnuo od mrtvih. Tako da bi po-
sljednja prijevara bila gorja od prve.
65 Pilat im rekao: Evo vam strae, idite i
osigurajte kako najbolje znate.
66 Oni su otili i osigurali grobnicu, zape-
atili kamen i postavili strau.
Prazan grob. Susret a enama
28
Tada po Subotnjem danu u svanu-
e prvoga dana u tjednu, dola je
Marija iz Magdale i druga Marija pogledati
grobnicu.
2 I gle, iznenada je nastao estok potres;
jer Gospodinov aneo se spustio s neba,
priao, odvaljao kamen s vrata i sjeo na
njega.
3 Lice mu je sjalo kao munja, a odjea mu
bila bijela kao snijeg.
4 Od straha pred njim zadrhtali su straari
i postali kao mrtvi.
5 A aneo je odgovarajui rekao enama:
Ne bojte se, jer znam da traite Isusa koji
je bio razapet.
6 On nije ovdje, jer je uskrsnuo kako je
rekao. Doite i vidite mjesto gdje je bio
poloen Gospodin,
7 Idite urno i javite njegovim uenicima da
je uskrsnuo od mrtvih i eto ide pred vama u
Galileju. Ondje ete ga vidjeti. Eto, ja sam
vam rekao.
8 One sa strahom i ujedno s velikom rado-
u odmah su ostavile grobnicu, otrale i
javile njegovim uenicima.
9 Kako su ile da jave njegovim uenicima,
Isus im doao u susret, rekavi: Radujte
se! One su pristupile k njemu, obuhvatile
ga oko nogu i klanjale mu se.
10 Nato im Isus rekao: Ne bojte se! Idite i
javite mojoj brai da idu u Galileju i ondje
e me vidjeti.
11 Dok su one bile na putu, gle, neki od
straara su doli u grad te javili sveeni-
kim glavarima sve to se dogodilo.
12 Ovi se tada sastali sa starjeinama pa,
nakon vijeanja, dali vojnicima veliku svo-
tu novca
13 rekavi: Recite im: Njegovi uenici
doli su nou te ga ukrali dok smo mi spa-
vali.
14 Ako bi ovo dolo upravitelju do uiju, mi
emo ga ve uvjeriti da vas zatitimo.
15 Oni su uzeli novac i napravili kako su bili
poueni. To je raireno meu idovima do
dananjega dana.
16 Tada su jedanaestorica uenika otili u
Galileju, na goru gdje im je Isus odredio.
17 Kad su ga oni opazili, poklonili mu se; a
neki su sumnjali.
18 Tada je Isus pristupio k njima, rekavi:
Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.
19 Zato stoga idite i pravite uenike iz svih
naroda, krstei ih u Ime Oca i Sina i Sveto-
ga Duha,
20 uei ih drati sve ono to sam vam za-
povjedio! I evo, Ja sam s vama uvijek, sve
do svretka svijeta. Amen.
Matej
Marko
Evanelje po Marku
Isusovo krtenje i kuanje
1
Poetak Radosne vijesti Isusa Krista,
Sina Bojega.
2 Kao to je napisano u prorocima: Evo, ja
aljem svojega glasnika pred tvojim licem
koji e ti pripraviti put.
3 Glas jednoga koji vie u pustinji: Pripra-
vite put Gospodinu, poravnajte njegove
staze.
4 Ivan se pojavio krstei u pustinji i propo-
vijedao je krtenje pokajanja za oprotenje
grijeha.
5 I sva judejska zemlja i svi itelji Jeruza-
lema dolazili su k njemu i on ih je krstio u
rijeci Jordanu, dok su oni ispovijedali svoje
grijehe.
6 Ivan je bio odjeven u odjeu od devine
dlake i imao je koni pojas oko struka. Hra-
nio se skakavcima i divljim medom.
7 Propovijedao je, rekavi: Poslije mene
696
dolazi moniji od mene, ije remenje na
obui nisam dostojan sagnuti se i odve-
zati.
8 Ja sam vas zaista krstio vodom, a On e
vas krstiti Svetim Duhom.
9 Dogodilo se onih dana da je Isus doao
iz Nazareta u Galileji i primio krtenje od
Ivana u Jordanu.
10 Odmah, izlazei iz vode, vidio je gdje se
otvaraju nebesa i Duha gdje silazi na njega
kao golub.
11 Tada je doao glas s neba, rekavi: Ti
si moj ljubljeni Sin, s kojim sam vrlo zado-
voljan.
12 Zatim ga Duh odmah izveo u pustinju.
13 On je ostao u pustinji etrdeset dana,
gdje ga je sotona kuao; bio je s divljim
ivotinjama; i aneli su ga posluivali.
14 Nakon to je Ivan bio zatvoren, doao
je Isus u Galileju, i propovijedao Radosnu
vijest o Bojem kraljevstvu,
15 rekavi: Ispunilo se vrijeme i pribliilo
se Boje kraljevstvo. Pokajte se i vjerujte u
Radosnu vijest.
16 Dok je prolazio uz Galilejsko more, opa-
zio je imuna i Andriju, brata njegova, kako
bacaju mreu u more, jer oni su bili ribari.
17 Tada im Isus rekao: Poite za mnom i
Ja u vas napraviti ribarima ljudi.
18 I oni su odmah ostavili svoje mree i
poli za njim.
19 Kad je otiao malo dalje, opazio je
Jakova, Zebedejeva sina, i njegova brata
Ivana, koji su isto bili u laici krpajui svoje
mree.
20 On ih odmah pozvao, a oni su ostavili
svojega oca Zebedeja s nadniarima u
laici i poli za njim.
21 Tada su oni otili u Kafarnaum. Odmah
na Subotnji dan uao je On u sinagogu i
poeo nauavati.
22 Oni su bili zaneseni njegovim naukom,
jer ih je On uio kao onaj tko ima vlast, a ne
kao pismoznanci.
23 A tada je bio u sinagogi neki ovjek op-
sjednut neistim duhom. On je povikao,
24 rekavi: Ostavi nas na miru, to mi
imamo s tobom, Isuse Nazareanine? Jesi
li doao da nas uniti? Znam ja tko si ti?
Boji Svetac.
25 A Isus mu zaprijetio, rekavi: Uuti i
izii iz njega!
26 Tada je neisti duh estoko potresao
s njime, viui iz svega glasa i izaao je iz
njega.
27 Tada se svi zaprepastili, toliko da su se
pitali meusobno, rekavi: to je ovo?
Kakva je to nova nauka? Jer On i neistim
duhovima s vlau zapovjeda i oni ga slu-
aju.
28 Odmah se proirio glas o njemu po cije-
lom podruju uokolo Galileje.
29 Tada odmah im su izali iz sinagoge,
uli su u kuu imunovu i Andrijinu, s Ja-
kovom i Ivanom.
30 A imunova je punica leala u vruici, i
oni su mu odmah rekli za nju.
31 On je priao k njoj, uzeo ju za ruku pa
ju podignuo i odmah ju pustila groznica.
Zatim ih ona posluivala.
32 A naveer, kad je sunce izalo, dovodili
su mu sve bolesnike i ljude opsjednute zlim
duhovima.
33 I cijeli se grad skupio pred vratima.
34 Tada je On ozdravio mnoge bolesnike,
s raznim bolestima, i istjerao mnoge zle
duhove. I nije dopustio zlim duhovima go-
voriti, jer su ga poznavali.
35 Nato rano u jutro, dok je jo bio mrak,
On je ustao prije nego se razdanilo, iziao
te otiao na samotno mjesto i ondje je
molio.
36 imun i njegovi sudruzi poli su u po-
tragu za njim.
37 Kad su ga nali, rekli su mu: Svi te
trae.
38 On im rekao: Hajdemo u druge grado-
ve, da i ondje propovijedam, jer za tu svrhu
sam i doao.
39 Tako je propovijedao po tamonjim si-
nagogama po cijeloj Galileji, izgonei zle
duhove.
40 Tada je jedan gubavac doao k njemu,
kleknuo pred njim i zamolio ga: Ako ho-
e, moe me oistiti.
41 A Isus, ganut samilou, pruio mu svo-
ju ruku, dotaknuo ga se i rekao: Ja hou,
budi oien!
42 im je to izgovorio, odmah ga ostavila
guba i on je postao ist.
43 On ga je odmah otpustio i strogo opo-
menuo,
44 rekavi mu: Pazi da nikom nita ne
govori, nego idi svojim putom, pokai se
sveeniku i prinesi za svoje oienje ono
to je zapovjedio Mojsije, njima za svjedo-
anstvo.
45 Ali im je iziao, poeo je o tom mnogo
govoriti i razglaavati te dogaaje, toliko da
Isus nije vie mogao javno ui u grad, nego
se zadravao vani na samotnim mjestima; i
oni su dolazili k njemu sa svih strana.
ovjeji Sin Gospodar i Subotnjeg dana
2
Nakon nekoliko dana opet je On uao u
Kafarnaum i proulo se da je u kui.
2 Odmah se mnogi skupili, toliko da nije
vie bilo mjesta za njih ni pred vratima. On
im je propovijedao rije.
3 Tada su doli k njemu nosei uzetoga, a
Marko
697
nosila su ga etvorica.
4 A kako nisu mogli doi blizu njega zbog
mnotva naroda, otkrili su krov nad mje-
stom gdje je On bio. Kad su napravili otvor,
spustili su postelju na kojoj je leao uzeti.
5 Kad je Isus vidio njihovu vjeru, rekao je
uzetomu: Sinko, grijesi su ti oproteni.
6 Tu su sjedili neki pismoznanci koji su mi-
slili u svojim srcima:
7 Zato ovaj ovjek tako huli Boga?
Tko moe opratati grijehe osim samoga
Boga?
8 A Isus im je prozreo svojim duhom da
oni tako meusobno misle, rekao im: Za-
to vi tako razmiljate u svojim srcima?
9 to je lake rei uzetomu: Oproteni su
ti tvoji grijesi, ili rei: Ustani, uzmi svoju
postelju i hodaj?
10 Ali znajte da ovjeji Sin ima vlast na
zemlji opratati grijehe, On je rekao uze-
tom bolesniku:
11 Tebi govorim, ustani, uzmi svoju poste-
lju i hajde svojoj kui.
12 I on je odmah ustao, uzeo svoju postelju
iziao i otiao na oigled svih, tako da su
se svi udili i slavili Boga, rekavi: Takvo
neto jo nismo nikada vidjeli!
13 Tada je On ponovo iziao k moru; i sve
je mnotvo dolazilo k njemu, a On ih je
pouavao.
14 Prolazei tuda opazio je Levija, Alfejeva
sina, gdje sjedi u carinarnici, te mu rekao:
Poi za mnom! I on je ustao i poao za
njim.
15 Dogodilo se, dok je sjedio za stolom u
kui Levija, gdje se skupilo mnogo pobira-
a poreza i grjenika s Isusom i njegovim
uenicima; jer ih je bilo mnogo koji su ili
za njim.
16 A kad su pismoznanci i farizeji vidjeli
gdje jede s grjenicima i ubiraima pore-
za, rekli su njegovim uenicima: Kako to
da On jede skupa sa ubiraima poreza i
grjenicima?
17 Kad je to uo Isus, rekao im: Onima koji
su zdravi ne treba lijenik, nego onima koji
su bolesni. Nisam doao zvati pravednike,
nego grjenike na pokajanje.
18 Ivanovi su uenici i farizeji obiavali
postiti. Doli su pa rekli Isusu: Zato Iva-
novi uenici i uenici farizeja poste, a tvoji
uenici ne poste?
19 A Isus im rekao: Moeju li svatovi po-
stiti dok je mladoenja jo s njima? Dokle
god imaju kod sebe mladoenju, ne mo-
eju postiti.
20 Ali doi e dan, kad e im oteti mlado-
enju, onda e oni u one dane postiti.
21 Nitko ne priiva nestegnute zakrpe no-
voga sukna na staru haljinu; drukije, nova
zakrpa razvue staru haljinu te rupa bude
jo vea.
22 Nitko ne ulijeva novo vino u stare mje-
hove; drukije, novo vino rasprsne mjeho-
ve, pa se razlije vino i propadnu mjehovi.
Nego se novo vino mora staviti u nove
mjehove.
23 Tako jednoga Subotnjeg dana Isus je
prolazio kroz itne usjeve. Kako su njegovi
uenici ili poeli su putom trgati klasje.
24 Tada su mu rekli farizeji: Pogledaj,
zato oni rade na Subotnji dan to nije
zakonito?
25 A On im rekao: Nijeste li ikad itali to
je napravio David, kad mu je bilo potrebno
i bio gladan, on i oni koji su bili s njim:
26 kako je uao u Dom Boji u vrijeme vi-
sokog sveenika Abijatra, te je jeo postav-
ljene kruhove, koje nije nikome doputeno
jesti, osim sveenicima, i isto tako dao ih
onima koji su bili s njim?
27 On im rekao: Subotnji dan je stvoren za
ovjeka, a ne ovjek za Subotnji dan.
28 Tako je ovjeji Sin gospodar i Subot-
njega dana.
ovjek sa usahlom rukom
3
Isus je ponovno uao u tamonju sina-
gogu, a ondje je bio ovjek s usahlom
rukom.
2 A oni su dobro pazili na njega, hoe li ga
ozdraviti na Subotnji dan, tako da bi ga
mogli optuiti.
3 On je ovjeku s usahlom rukom rekao:
Stani na sredinu
4 A njima je rekao: Je li doputeno po Za-
konu na Subotnji dan vriti dobro ili vriti
zlo, spasiti ivot ili ga pogubiti? A oni su
utjeli.
5 Tada ih On srdito, sve naokolo pogledao,
raalostio se zbog tvrdoe njihovih srdaca
rekao je ovjeku: Isprui svoju ruku. On
ju ispruio, i njegova ruka je postala zdrava
kao i druga.
6 Nato su farizeji izili i odmah s Herodov-
cima skovali urotu protiv njega, kako bi ga
pogubili.
7 Isus se povukao sa svojim uenicima k
moru. Za njim je polo veliko mnotvo na-
roda iz Galileje i iz Judeje,
8 iz Jeruzalema, iz Idumeje, s one strane
Jordana i oni iz Tira i Sidona, kad su uli
kolika velika djela vri, doli su k njemu.
9 On je rekao svojim uenicima da mu zbog
mnotva naroda bude uvijek pripremljena
laica, kako ga ne bi stiskali.
10 Jer je mnoge ozdravio, tako da koliko
ih je god bilo bolesnih, gurali su se prema
njemu da bi ga se dotakli.
11 A neisti duhovi, kad god bi ga vidjeli,
Marko
698
padali su pred njega na koljena i vikali: Ti
si Boji Sin.
12 A on ih otro opomenuo da ga ne ra-
zglauju.
13 Zatim je uzaao na goru i pozvao k sebi
one koje je On sam htjeo. I oni su doli k
njemu.
14 Tada je odredio Dvanaestoricu da budu
s njim, da ga prate i da ih alje da propo-
vijedaju
15 te da imaju vlast da ozdravljaju bolesne
i izgone zle duhove.
16 imuna, kojemu je nadjenuo ime Petar,
17 Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Ja-
kovljeva, koje nazva Boanerges, to jest:
Sinovi groma.
18 Andriju, Filipa, Bartolomeja, Mateja,
Tomu, Jakova Alfejeva sina, Tadeja, imu-
na Kanaanca
19 i Judu Iskariotskog, koji ga je izdao. I oni
su otili u kuu.
20 Opet se skupilo veliko mnotvo naroda,
tako da nisu mogli ni jesti.
21 A kad su za to uli njegovi ljudi, otili
su da ga obuzdaju, jer se govorilo: On je
izvan sebe.
22 A pismoznanci koji su sili iz Jeruzalema
govorili su: Ima Belzebuba i Uz pomo
vladara zlih duhova izgoni zle duhove.
23 Tada ih pozvao k sebi i poeo im govo-
riti u prispodobama: Kako moe sotona
izgoniti sotonu?
24 Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono
ne moe opstati.
25 Ili ako se kua u sebi razdijeli, ta kua
ne moe opstati.
26 Ako je sotona ustao sam protiv sebe,
razdijeljen je, on ne moe opstati, nego
mu je kraj.
27 Nitko ne moe ui u kuu jaka ovjeka i
oteti mu imovinu ako prije jakoga ne svee;
tek onda moe mu kuu oplijeniti.
28 Istinu vam govorim, svi grijesi i sve hule
koje budu izustili bit e oprotene ljudskim
sinovima,
29 ali onaj tko pohuli na Svetoga Duha, taj
nema oprotenja nikada, nego je vjeno
grijehom okrivljen.
30 To je rekao jer su govorili: On ima ne-
istog duha.
31 Tada su doli njegova braa i njegova
majka, pa stojei vani poslali su neke da
ga pozovu.
32 A mnotvo naroda sjedilo je oko njega;
oni su mu rekli: Eno gle, vani su tvoja maj-
ka i tvoja braa, trae te.
33 A On im rekao: Tko je moja majka ili
moja braa?
34 On je pogledao naokolo, one koji su
sjedili u krugu oko njega, te je rekao: Evo
moje majke i moje brae.
35 Jer tko god vri Boju volju, on je moj
brat, moja sestra i moja majka.
Prispodoba o sijau
4
Ponovno je poeo uiti pokraj mora.
I veliko se mnotvo skupilo k njemu,
tako da je On uao u laicu i sjeo u nju,
dok je mnotvo stajalo na kopnu okrenuto
prema moru.
2 Tada ih je On mnogo uio u prispodoba-
ma i rekao im u svojoj pouci:
3 Posluajte! Gle, izie tako sija sijati.
4 I dogodi se dok je sijao da neko sjeme
padne pokraj puta, dou ptice i pozoblju
ga.
5 Neko padne na kamenito tlo, gdje nema
mnogo zemlje. Ono odmah izniknu, jer nije
imalo duboke zemlje.
6 Ali kad izie sunce i pripee, uvenu, a
kako nije imalo korijena, osui se.
7 Neko opet padne meu trnje, trnje uzra-
ste i ugui ga, tako da ploda ne donese.
8 Neko napokon padne na dobru zemlju,
iznikne, uzraste i razmnoi se i donese
plod; neko tridesetostruk, neko ezdese-
tostruk, a neko stostruko.
9 On im je rekao: Tko ima ui za uti, neka
uje!
10 Kad je ostao sam, upitali su ga pratitelji
zajedno s Dvanaestoricom o prispodoba-
ma.
11 On im je rekao: Vama je dano da znate
tajne Bojeg kraljevstva, ali onima koji su
vani sve dolazi u prispodobama,
12 tako da, gledajui moeju gledati a
ne raspoznati, sluajui moeju uti a ne
razumjeti; osim da se obrate, pa da im se
grijesi oproste.
13 On im je rekao: Ne razumijete li ove
prispodobe? Kako ete onda razumjeti
sve ostale prispodobe?
14 Sija sije rije.
15 To su oni kraj puta gdje je rije posijana.
im uju rije, odmah dolazi sotona i oduz-
me im rije koja je bila posijana u njihovim
srcima.
16 Isto tako, rije posijana na kamenito
tlo, to su oni koji kad uju rije, odmah ju
primaju s radou,
17 ali kako nemaju u sebi svojega korije-
na, izdre samo neko vrijeme. Poslije, kad
doe nevolja ili progonstvo zbog rijei,
odmah se spotaknu.
18 A ovo su oni, rije posijana u trnje, to su
oni koji uju rije,
19 ali brige ovoga svijeta, varavo bogat-
stvo i poude za svim ostalim stvarima,
Marko
699
navale i ugue rije, te postanu neplodni.
20 A rije posijana na dobru zemlju, to su
oni koji sluaju rije, primaju je i donose
plod: neki tridesetostruko, neki ezdese-
tostruko, a neki stostruko.
21 Zatim im je rekao: Donese li se svjetilj-
ka da se stavi pod koaru ili pod postelju?
Ne stavlja li se na stalak svjetiljke?
22 Zaista, nema nita skriveno a da se ne
otkrije, niti ima neto to je drano u tajno-
sti a da ne doe na svjetlo.
23 Ako tko ima ui za uti, neka uje!
24 On im je rekao: Upamtite ovo to uje-
te. Istom mjerom kojom vi mjerite, onom e
mjerom i vama mjeriti; a vama koji ujete
dat e se vie.
25 Jer svatko tko ima, njemu e se jo
dati, a tko nema, oduzet e mu se i ono
to ima.
26 On je rekao: Jer kraljevstvo je Boje
kao kad ovjek baci sjeme na zemlju.
27 Bude li spavao nou i ustajao danju,
sjeme sve jednako klija i raste, a da on o
tomu nita ne zna.
28 Jer zemlja sama od sebe donosi plod,
najprije stabljiku, onda klas, poslije toga
klas pun zrnja.
29 A kad plod dozori, odmah on primakne
srp, jer je dola etva.
30 On je rekao: Kako emo prispodobiti
Boje kraljevstvo? Ili kojom emo ga pris-
podobom prikazati?
31 Ono je kao goruiino zrno, koje kad se
sije u zemlju, najmanje je od svih sjemena
na zemlji;
32 a kad je posijano, uzraste i bude vee
od svih stabljika i potjera velike grane, tako
da se pod njegovom sjenom nebeske ptice
moeju gnijezditi.
33 S mnogim takvim prispodobama govo-
rio im je Rije, onako kako su ju mogli bolje
razumjeti.
34 Ali bez prispoda njima nita nije govo-
rio. Ali kad su bili nasamo, rastumaio je
sve svojim uenicima.
35 Istoga dana kad je dola veer, rekao
im: Prijeimo prijeko na drugu stranu.
36 I kad su oni otpustili mnotvo, laicom
su povezli Isusa onako kako je bio u laici.
Pratile su ga i druge laice.
37 Uto je nastala silna oluja, a valovi su
tako jako udarali o laicu da se ve napu-
njala vodom.
38 On je bio na krmi laice i spavao na
uzglavlju. Oni su ga probudili i rekli mu:
Uitelju, ti se ne brine to mi ginemo?
39 On se tada probudio, zaprijetio vjetru i
rekao moru: Mir, utiaj se! Vjetar je pre-
stao i nastala je velika tiina.
40 A njima je rekao: Zato ste tako boja-
ljivi? Kako to da nemate vjere?
41 Oni se jako prestraili i jedan drugome
rekli Tko to moe biti da mu se ak vjetar
i more pokoravaju?
Opsjednuti legijom zlih duhova
5
Tada su doli na drugu stranu mora, u
gadarenski kraj.
2 Kad je On iziao iz laice, odmah mu
doao u susret iz grobnica jedan ovjek
opsjednut neistim duhom.
3 On je boravio meu grobnicama. I nitko
ga nije mogao svezati, ni lancima,
4 jer je esto bio u okovima i vezan lanci-
ma. On bi svaki put rastrgao lance i razbio
okove na komade i nitko ga nije mogao
ukrotiti.
5 On je uvijek nou i danju bio u gorama i
u grobnicama, gdje je vikao i ozljeivao se
kamenjem.
6 A kad je izdaleka opazio Isusa, dotrao
je i poklonio mu se.
7 I on je povikao jakim glasom pa rekao:
to ja imam s tobom, Isuse, Sine Najvi-
ega Boga? Molim te Bogom nemoj me
muiti.
8 Jer mu je On, naime, rekao: Izii iz ovoga
ovjeka, neisti due!
9 Zatim ga je upitao: Kako ti je ime? A on
mu odgovorio: Ime mi je Legija; jer nas
ima mnogo.
10 Mnogo ga je molio da ih ne istjera iz
onoga podruja.
11 A tu, na obronku brda, paslo je veliko
krdo svinja.
12 I svi zli duhovi zamole Isusa, rekavi:
Poalji nas k svinjama, da uemo u njih.
13 Odmah im Isus dopustio. Tada su nei-
sti duhovi izili i uli u svinje (kojih je bilo
oko dvije tisue); a krdo svinja je jurnulo
divlje niz strminu obronka, strmoglavilo se
u more i utopilo se u moru.
14 Na to oni koji su hranili svinje, pobje-
gnu i razglase o svemu tomu po gradu i
po selima. A ljudi su otili vidjeti to se to
dogodilo.
15 Tada su doli k Isusu i vidjeli ovjeka
koji je ba bio opsjednut zlim duhom legije,
gdje sjedi, odjeven i pri zdravoj pameti. Oni
se prestraili.
16 Oni koji su to vidjeli ispripovjedili su im
kako se to dogodilo opsjednutom od nei-
stog duha i svinjama.
17 Tada su oni poeli moliti Isusa da se
udalji iz njihova podruja.
18 Kako je On uao u laicu zamolio ga
onaj koji je prije bio opsjednut od zlih du-
hova, bi li mogao ostati s njim.
19 Ali mu Isus nije dopustio, nego mu
rekao: Idi kui svojima prijateljima, pa
Marko
700
im ispripovijedaj kakve je velike stvari
napravio Gospodin na tebi i kako ti se je
smilovao.
20 On je otiao i poeo navjeivati po De-
kapolisu sve to je Isus napravio na njemu;
i svi su se divili.
21 Kad je Isus laicom ponovno preao
na drugu obalu, slegnulo se k njemu veli-
ko mnotvo naroda; a On je stajao pokraj
mora.
22 Gle, doao je jedan od upravitelja sina-
goge imenom Jair. I kad ga opazio, pao mu
pred noge
23 pa ga je usrdno molio, rekavi: Kerki-
ca mi je bolesna i lei na umoru. Doi, mo-
lim te, i stavi na nju svoje ruke, da ozdravi
pa e ivjeti.
24 Tada je Isus poao s njim. A za njim je
ilo veliko mnotvo naroda i tiskali se oko
njega.
25 Neka je ena imala krvarenje dvanaest
godina,
26 mnogo je pretrpjela od mnogih lijenika.
Potroila je sve to je imala, ali nije joj bilo
bolje, nego sve gore.
27 Kad je ula to se govori o Isusu, dola
meu narod njemu straga i dotakla se nje-
gove haljine.
28 Govorila je: Da se samo dotaknem nje-
govih haljina, ozdravit u.
29 I odmah joj se krv osuila i prestala tei,
i ona je na svojem tijelu odmah osjetila da
je ozdravila od bolesti.
30 Isus je odmah osjetio u sebi da je sila
izila iz njega, okrenuo se meu narodom i
rekao: Tko mi se dotaknuo haljina?
31 A uenici su mu rekli: Vidi mnotvo
to se tiska oko tebe, a ti pita: Tko me se
dotakao?
32 On je pogledao naokolo da vidi onu koja
je to poinila.
33 A ena, puna straha i sva drui jer je
znala to joj se dogodilo, dola, pala pred
njega i rekla mu sve po istini.
34 On joj je rekao: Keri, tvoja te je vjera
ozdravila. Hajde idi u miru i budi ozdravlje-
na od svoje bolesti.
35 Dok je On jo to govorio, doli su neki
ukuani upravitelja sinagoge te mu rekli:
Kerka ti je ve umrla. Zato dalje muiti
Uitelja?
36 im je Isus uo to govore, rekao je upra-
vitelju sinagoge: Ne boj se; samo vjeruj!
37 On nije dopustio nikom da ga prati osim
Petru, Jakovu i Ivanu, Jakovljevu bratu.
38 Tada je doao u kuu upravitelja sina-
goge, te opazio guvu i ljude kako plau i
nariu na sav glas.
39 A kad je On doao, rekao im: Zato pra-
vite to, viete i plaete? Dijete nije umrlo,
nego spava.
40 A oni su ga ismijavali. A kad ih je sve
istjerao van, On je uzeo oca i majku djeteta
i svoje pratitelje te uao ondje gdje je lealo
dijete.
41 Tada je prihvatio djevojicu za ruku i
rekao joj: Talitha, kumi, to prevedeno
znai: Djevojice, Ja ti govorim, ustani.
42 Djevojica je odmah ustala i poela ho-
dati, jer joj je bilo dvanaest godina. A oni
se svi snebivali u velikom udu.
43 A On im odmah zaprijetio neka to nitko
ne dozna, i rekao da djevojici dadu neto
za jesti.
Slanje apostola. Isus hoda po vodi
6
Tada je On otiao odatle i doao u
svoj rodni kraj, a njegovi su ga uenici
pratili.
2 A kad je doao Subotnji dan, On je poeo
uiti u sinagogi. Mnogi su se sluatelji u-
dili, rekavi: Gdje je taj ovjek dobio sve
to? Kakva je to mudrost koja mu je dana,
da su tako velika udesna djela izvedena
Njegovim rukama!
3 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Ja-
kovljev, Josipov, Judin i imunov. Zar mu
se sestre ne nalaze ovdje meu nama?
Tako su se oni uvrijedili zbog njega.
4 A Isus im rekao: Prorok nije nigdje bez
asti, osim u svojemu rodnom kraju, kod
svoje rodbine i u svojoj kui.
5 On nije mogao ondje napraviti nikakva
velika uda, osim to je ozdravio nekoliko
bolesnika stavljajui na njih ruke.
6 On se udio njihovoj nevjeri. Potom je
otiao po okolnim mjestima i po selima
uei.
7 Tada je pozvao k sebi Dvanaestoricu pa
ih poeo slati po dvojicu, i dao im vlast nad
neistim duhovima.
8 Zapovjedio im da na put ne nose nita,
osim tapa, ni torbe, ni kruha, ni novca u
pojasu,
9 nego samo sandale na nogama i da ne
odijevaju dviju haljina.
10 Jo im rekao i ovo: Gdje god uete
u kuu, ostanite tu dok ne odete iz toga
mjesta.
11 A svaki onaj koji vas ne primi i ne poslu-
a, kad odete od njih, otresite prainu to
je ispod vaih nogu za svjedoanstvo pro-
tiv njih. Istinu vam govorim, bit e mnogo
lake Sodomi i Gomori na sudnji dan nego
tomu gradu!
12 Tada su krenuli i propovijedali da se ljudi
trebaju pokajati.
13 Mnoge su zle duhove izgonili, mnoge
bolesnike pomazali uljem i ozdravili ih.
14 A uo je to i kralj Herod, jer se Isusovo
Marko
701
Ime bilo razglasilo, te rekao: Ivan Krstitelj
je uskrsnuo od mrtvih i zato djeluju u njemu
udesne sile.
15 Drugi su govorili: To je Ilija. I neki opet:
To je prorok, ili kao jedan od proroka.
16 Ali kad je to Herod uo, rekao je: To je
Ivan kome sam ja odrubio glavu, uskrsnuo
je od mrtvih!
17 Herod je naime sam poslao da uhite
Ivana i da ga svezana u lance bace u za-
tvor, zbog Herodijade, ene njegova brata
Filipa, koju je uzeo za enu,
18 jer mu je Ivan govorio: Nije ti doputeno
imati enu svojega brata.
19 Zbog toga ga je Herodijada zamrzila i
htjela ga je ubiti, ali nije mogla.
20 A Herod se bojao Ivana, jer je znao da je
on pravedan i svet ovjek i zato ga je titio.
Kad bi ga sluao, odmah bi se zbunio i ra-
dio razne stvari, ali bi ga ipak rado sluao.
21 Ali doao je zgodan dan, kad je Herod o
svojem roendanu priredio gozbu svojim
velikaima, visokim asnicima i galilejskim
starjeinama.
22 A kad je ula sama Herodijadina ki i
poela plesati, svidjela se Herodu i onima
koji su sjedili s njim. Kralj je rekao djevojci:
Trai od mene to god hoe, i ja u ti
dati.
23 Zakleo joj se: Dat u ti to god zatrai
od mene, sve do pola mojega kraljev-
stva.
24 Ona je izala i rekla svojoj materi: to
u traiti? Ona joj odgovorila: Glavu Iva-
na Krstitelja!
25 Ona se odmah urno vratila kralju i za-
traila, rekavi: Hou da mi sada odmah
da na pladnju glavu Ivana Krstitelja.
26 To je jako raalostilo kralja, ali zbog za-
kletve i gostiju koji su sjedili s njim nije ju
htjeo odbiti.
27 Kralj je odmah poslao krvnika i zapo-
vjedio mu da donese Ivanovu glavu. Ovaj
otiao, odrubio mu glavu u zatvoru
28 i donio njegovu glavu na pladnju, dao ju
djevojci, a djevojka ju dala svojoj materi.
29 A kad su to uli Ivanovi uenici, doli su
i uzeli njegovo tijelo te ga poloili u grob.
30 Tada se apostoli opet okupe kod Isusa
te ga izvijeste o svemu to su napravili i to
su nauili.
31 Tada im On rekao: Doite vi sami na
samotno mjesto i malo se odmorite. Jer
ondje je mnogo ljudi dolazilo i odlazilo da
apostoli nisu imali kad ni jesti.
32 Tako su oni sami otili laicom na sa-
motno mjesto.
33 Ali su ih ljudi opazili gdje odlaze i mnogi
su saznali kamo idu i trali su ondje iz svih
gradova. Oni su ih pretekli i stigli k njemu
prije njih.
34 A Isus kad je iziao iz laice, vidio je ve-
liko mnotvo naroda i jako se saalio nad
njima, jer su bili kao ovce bez pastira. Tako
ih poeo uiti o mnogim stvarima.
35 Kad je ve bilo kasno podveer, doli
su k njemu njegovi uenici i rekli mu: Ovo
je mjesto pusto, a vrijeme je ve poodma-
klo.
36 Poalji ih da idu, pa da bi mogli otii po
okolnim mjestima i u sela da si kupe neto
hrane, jer nemaju ba nita za jesti.
37 A Isus im je odgovarajui rekao: Podaj-
te im vi neto za jelo. A oni su mu odgo-
vorili: Hoemo li poi kupiti kruha za
dvjesto denara pa da im damo jesti?
38 A On im rekao: Koliko kruhova imate?
Idite i vidite. Oni su pogledali i rekli: Pet,
i dvije ribe.
39 Tada im je zapovjedio da ih sve posje-
daju u skupine po zelenoj travi.
40 Tako su oni posjedali u skupinama po
sto i po pedeset.
41 On je uzeo pet kruhova i dvije ribe,
pogledao u nebo, blagoslovio, razlomio
kruhove i dao ih svojim uenicima da ih
podijele mnotvu, i dvije ribe razdijelio je
svima.
42 Tako su svi jeli i nasitili se.
43 I nakupili su punih dvanaest koara pre-
ostalih komadia kruha i od riba.
44 A bilo je oko pet tisua ljudi koji su jeli
kruhove.
45 Odmah poslije toga On je dao da uenici
uu u laicu i otplove pred njim na drugu
stranu prema Betsaidi, dok On otpusti
mnotvo.
46 Kad ih je otpustio, otiao je na goru da
se moli.
47 A kad je dola veer, laica se nalazila
na sredini mora, a On je sam bio na ko-
pnu.
48 A kad ih je vidio gdje se mue veslajui,
jer je puhao protivan vjetar, otprilike oko
etvrte none strae poao je On prema
njima hodajui po moru i htjeo ih mimoii.
49 Ali oni, kad su ga opazili gdje hoda po
moru, pomislili su da je to prikaza, pa su
poeli vikati,
50 jer su ga svi vidjeli i prestraili se. A On
je odmah poeo s njima govoriti i rekao im:
Budite utjeeni! Ja sam to; ne bojte se!
51 Tada je On uziao k njima u laicu i vjetar
je odmah prestao. A oni su se u sebi preko-
mjerno divili i udili.
52 Oni nisu razumjeli znaenje dogaaja s
kruhovima, jer im je srce bilo otvrdnulo.
53 Kad su preli prijeko, doli su na kopno
u Genezaret i ondje se usidrili.
54 Kad su izili iz laice, odmah oni koji su
Marko
702
ga prepoznali,
55 optrali su cijeli onaj kraj i poeli dono-
siti bolesnike na posteljama, ondje gdje su
uli da se On nalazi.
56 Gdje god bi On uao u sela, gradove, ili
zaseoke, postavljali bi bolesnike na trgove
i molili ga da se barem samo dotaknu skuta
njegove haljine. I svi oni koji bi ga se dotakli
ozdravljali su.
Prava neistoa. Gluhonijemi
7
Tada su doli i okupili se oko Isusa
farizeji i neki pismoznanci koji su ba
doli iz Jeruzalema
2 i opazili neke od njegovih uenika gdje
jedu s neistim, to jest neopranim, rukama
i nali su prigovor.
3 Jer farizeji kao i svi idovi ne jedu ako pri-
je ne operu ruke na odreen nain, drei
se tako obiaja starih.
4 A kad se vrate s trga, ne jedu ako se prije
ne umiju i ne operu. Ima jo mnogo toga to
su primili i to odravaju, kao to je pranje
aa, vreva, bakrenog posua i stolova.
5 Tada ga farizeji i pismoznanci upitaju:
Zato tvoji uenici ne ive po obiaju sta-
rih, nego jedu s neopranim rukama?
6 On im odgovarajui rekao: Dobro je o
vama licemjerima prorokovao Izaija, kao
to je napisano: Ovaj me narod asti svo-
jim usnama, a srce im je daleko od mene.
7 Uzalud mi se klanjaju, kad ue kao nauk
ljudske zapovijedi.
8 Jer vi izostavljate Boju zapovijed, a
drite ljudsku predaju, kao to je pranje
vreva i aa; jo mnoge druge takve stvari
vi pravite.
9 On im rekao dalje: Vi tako dobro odba-
cujete Boju zapovijed da bi ste tako mogli
drati svoju predaju.
10 Mojsije je, naime, rekao: Potuj svoje-
ga oca i svoju majku i: Tko opsuje oca ili
majku, neka se kazni smru.
11 A vi velite: Ako tko ree svojem ocu ili
majci: Ono ime bih ti trebao pomoi kor-
ban je (to jest, dar posveen hramu.
12 Ne doputate mu vie nita napraviti za
svojega oca ili svoju majku,
13 i tako ponitavate Boju rije svojom
predajom, koju ste sami sebi predali. I pra-
vite mnogo drugih stvari slinih tomu.
14 A kad je On ponovno dozvao mnotvo
k sebi i rekao im: Posluajte me, svi vi i
razumijte:
15 Nema nita to izvana ue u ovjeka a da
bi ga moglo oneistiti; nego ono to izlazi iz
ovjeka, to je ono to ga oneiuje.
16 Ako bilo tko ima ui za uti, neka uje!
17 A kad se On odmaknuo od naroda i
uao u kuu, upitali su ga njegovi uenici
za smisao prispodobe.
18 A On im rekao: Zar ni vi isto ne razumi-
jete? Ne shvaate da nita ne oneiuje
ovjeka to izvana ulazi u njega,
19 jer mu ne ulazi u srce, nego u trbuh, pa
se naravnim putom izluuje i tako se pro-
iste sva jela.
20 I jo je rekao: Ono to izlazi iz ovjeka,
to je ono to oneiuje ovjeka.
21 Jer iz nutrine, iz ljudskog srca, izlaze zle
misli, preljubi, bludnitva, ubojstva,
22 krae, lakomstva, pakosti, lukavstva,
razuzdanosti, zlo oko ili zavist, psovke,
oholost, glupost.
23 Sva ta zla djela izlaze iznutra i prave
ovjeka neistim.
24 On se podignuo i otiao odatle u po-
druje Tira i Sidona. Uao je u neku kuu i
nije htjeo da to itko dozna, ali nije mogao
ostati skriven.
25 Jer je za njega odmah ula neka ena,
iju je ker opsjeo neisti duh, i ona dola
i pala mu pred noge.
26 Ta je ena bila Grkinja, rodom Sirofeni-
anka. Ona ga je molila da istjera zlog duha
iz njezine keri.
27 A On joj rekao: Pusti da se najprije na-
site djeca, jer nije dobro djeci oduzeti kruh
i baciti ga psiima.
28 A ona mu odgovarajui rekla: Da, Gos-
podine, ali i psii ispod stola jedu od djejih
mrvica.
29 Tada joj On rekao: Zbog te rijei idi svo-
jim putom, iziao je zli duh iz tvoje keri.
30 Kad se ona vratila svojoj kui, nala je
svoju kerku gdje lei na postelji, zli duh je
ve iziao iz nje.
31 Opet izlazei iz tirskog i sidonskog kra-
ja, doao je preko sredine podruja Deka-
polisa do Galilejskog mora.
32 Tada su mu doveli jednoga ovjeka koji
je bio gluh i nijem te ga zamolili da stavi na
njega svoju ruku.
33 On ga izveo izmeu naroda nasamo, te
stavio svoje prste u njegove ui i svojom se
pljuvakom dotaknuo se njegova jezika.
34 Zatim, gledajui u nebo, uzdahnuo je i
rekao mu: Efatha, to jest: Otvori se.
35 I odmah mu se otvorile ui i razrijeio mu
se sapeti jezik, te je mogao lijepo govoriti.
36 Tada im On zabranio da o tomu ikome
to govore. Ali to im je vie branio, to su
oni vie razglaavali.
37 Svi su bili prekomjerno zapanjeni, re-
kavi: On poinio sve dobro. On pravi da
gluhi uju, a nijemi da govore.
Isus hrani etiri tisue ljudi
8
U ono vrijeme mnotvo naroda nije
imalo nita za jelo, Isus je dozvao svoje
Marko
703
uenike i rekao im:
2 Smililo mi se ovo mnotvo naroda, jer su
ve tri dana sa mnom, a nemaju to jesti.
3 A ako ih otpustim gladne njihovim kua-
ma, klonut e putom. Jer su neki od njih
doli izdaleka.
4 Tada su mu njegovi uenici odgovorili:
Kako ih moe netko zadovoljiti kruhom
ovdje u ovoj pustinji?
5 On ih upitao: Koliko imate kruhova? Oni
su odgovorili: Sedam.
6 On je zapovjedio mnotvu da posjeda po
zemlji. On je uzeo sedam kruhova i zahvalio,
prelomio ih i dao ih svojim uenicima da ih
iznesu pred njih; i oni su ih iznijeli i podijelili
mnotvu naroda.
7 A imali su i nekoliko malih ribica; i kad ih
je blagoslovio, rekao im da i njih podijele
mnotvu naroda.
8 Tako su svi jeli i nasitili se i nakupili su
punih sedam velikih koara preostalih
komadia.
9 A jelo ih je oko etiri tisue ljudi. Tada ih
je On otpustio.
10 Odmah je uao sa svojim uenicima u
laicu i doao u podruje Dalmanute.
11 Tada su izili farizeji i poeli s njim ra-
spravljati, traei od njega znak s neba,
kuajui ga.
12 A On je uzdahnuo iz dna due i rekao:
Zato ovaj narataj trai znak? Istinu vam
govorim, nipoto se nee dati znak ovom
narataju.
13 Nato ih ostavio, ponovno uao u laicu
i preplovio na drugu stranu.
14 Tada su uenici zaboravili ponijeti kruha
i nisu imali vie od jednoga kruha sobom
u laici.
15 Tada ih je On opomenuo, rekavi: Pa-
zite, uvajte se farizejskog kvasca i Hero-
dova kvasca.
16 A oni su razmiljali meu sobom ovo:
To je zato to nemamo kruha.
17 A kad je to primijetio Isus, rekao im: Za-
to govorite o tomu da nemate kruha? Zar
jo ne razumijete i ne shvaate? Zar vam
je srce jo otvrdnuto?
18 Imate oi zar ne vidite? Imate ui a zar
ne ujete? Ne sjeate li se?
19 Kad sam prelomio pet kruhova za pet
tisua, koliko ste punih koara komadia
nakupili? Oni su mu odgovorili: Dvana-
est.
20 A kad sam prelomio sedam kruhova
na etiri tisue ljudi, koliko punih koara
komadia ste tada nakupili? Oni su mu
odgovorili: Sedam,
21 On im rekao: Pa kako je to da jo ne
razumijete?
22 Tada je On doao u Betsaidu; i tu su
mu doveli slijepca i zamolili da ga se do-
takne.
23 On je prihvatio slijepca za ruku pa ga
izveo izvan grada. I kad mu je pljunuo u oi
i stavio na njega ruke, upitao ga vidi li to.
24 I on je podignuo pogled gore i rekao:
Vidim ljude kao stabla koja hodaju.
25 Zatim je On ponovno stavio ruke na
njegove oi i rekao da pogleda gore. I on je
ozdravio tako da je sve ljude sasvim jasno
vidio.
26 Tada ga poslao njegovoj kui, rekavi:
Ne ulazi u grad i ne govori ni s kime u
gradu.
27 Tada je Isus sa svojim uenicima otiao
prema mjestima oko Filipove Cezareje.
Putom je upitao svoje uenike: to ljudi
govore tko sam Ja?
28 A oni su mu odgovorili: Da si Ivan Krsti-
telj, neki govore da si Ilija, a drugi opet da
si jedan od proroka.
29 On im rekao: A to vi velite tko sam Ja?
Petar mu odgovarajui rekao: Ti si Krist.
30 Tada im On zaprijetio da nikom ne go-
vore o njemu.
31 On ih poeo nauavati da ovjeji Sin
mora mnogo trpjeti, da e ga starjeine,
sveeniki glavari i pismoznanci odbaciti,
da e biti ubijen i da e uskrsnuti nakon tri
dana.
32 To je govorio posve otvoreno. Tada ga
Petar povukao u stranu i poeo ga od toga
odvraati.
33 Ali kad se On okrenuo i pogledao svoje
uenike strogo je ukorio Petra, rekavi:
Odstupi od mene sotono! Jer ti ne misli
na ono to je Boje, nego na ono to je
ljudsko.
34 Tada je dozvao narod i svoje uenike
i rekao im: Ako bilo tko eli ii za mnom,
neka se odrekne samoga sebe, neka uzme
svoj kri na sebe i ide za mnom.
35 Jer tko god eli sauvati svoj ivot, izgu-
bit e ga; a tko izgubi svoj ivot zbog mene
i Radosne vijesti, spasit e ga.
36 Jer to koristi ovjeku da zadobije cijeli
svijet, a izgubiti svoju vlastitu duu?
37 Ili to moe ovjek dati u zamjenu za
svoju duu?
38 Tko se god mene srami i mojih rijei u
ovom preljubnikom i grijenom narataju,
toga e se i ovjeji Sin sramiti kad doe u
slavi svojega Oca sa svetim anelima.
Preobraenje
9
On im je dalje rekao: Zaista, istinu
vam velim, ima nekih ovdje koji sigurno
nee umrijeti dok ne vide Boje kraljevstvo
gdje dolazi sa silom.
2 Poslije est dana je uzeo Isus sobom
Marko
704
Petra, Jakova i Ivana te poveo njih same
gore na visoku goru, i tu se pred njima se
preobrazio.
3 Njegove haljine postale su sjajne i bijele
kao snijeg, kako ih ne moe obijeliti nijedan
bjelilac na zemlji.
4 Ukazao im se Ilija s Mojsijem, i oni su
razgovarali s Isusom.
5 Tada je Petar progovorio i rekao Isusu:
Uitelju, dobro je da smo ovdje. Napravit
emo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju
i jednu Iliji.
6 Nije znao to bi rekao, jer su bili vrlo pre-
straeni.
7 Nato je naiao oblak te ih prekrio, a iz
oblaka je dopro glas, rekavi: Ovo je moj
ljubljeni Sin; njega sluajte!
8 I odmah, kad su pogledali oko sebe, nisu
vidjeli vie nikoga, osim Isusa s njima.
9 Dok su silazili s gore, zapovjedio im On
da nikom ne pripovijedaju o onom to su
vidjeli, sve dok ovjeji Sin ne uskrsne od
mrtvih.
10 Oni su te rijei zadrali za sebe, ali su
se meusobno pitali to to znai uskrsnuti
od mrtvih.
11 Oni su ga upitali: Zato pismoznanci
govore da najprije treba doi Ilija?
12 Tada im On odgovarajui rekao: Naj-
prije treba doi Ilija i sve obnoviti. Kako je
ono napisano za ovjejega Sina, da On
mora mnogo trpjeti i da e se postupiti s
njim s prezirom?
13 Ali, ja vam velim da je Ilija ve doao, a
oni su postupili s njim kako su htjeli, kao
to je napisano za njega.
14 Kad je On doao k uenicima, opazio
je oko njih mnotvo naroda i pismoznance
gdje se s njima prepiru.
15 Odmah kad su ga opazili, sav narod je
bio jako iznenaen, potrao k njemu i po-
zdravljao ga.
16 On je upitao pismoznance: O emu
raspravljate s njima?
17 Odgovorio mu jedan iz mnotva: Uite-
lju, doveo sam k tebi sina kojega je opsjeo
nijemi duh.
18 Gdje ga god zgrabi, baca ga dolje, pjeni
se iz ustiju, kripa zubima i postaje ukoen.
Rekao sam tvojim uenicima da ga istjera-
ju, ali nisu mogli.
19 On mu odgovarajui rekao: O nevjerni
narataju, dokle u jo morati ostati kod
vas? Dokle vas jo podnositi? Dovedite
ga k meni.
20 I oni su ga doveli k njemu. A im je on
opazio Isusa, odmah je duh silno stresao
djeaka, koji je pao na zemlju, poeo se
valjati i pjeniti iz ustiju.
21 Tada je On upitao oca: Koliko ima
vremena da mu se ovo dogaa? A on mu
odgovorio: Od djetinjstva.
22 A esto ga zna baciti u vatru i u vodu
da ga uniti. Pa ako to moe napraviti,
smiluj nam se i pomozi nam!
23 Rekao mu Isus: Ako moe vjerovati,
sve je mogue onome tko vjeruje.
24 Odmah je povikao djeakov otac i re-
kao sa suzama: Gospodine, ja vjerujem;
pomozi moju nevjeru!
25 Kad je Isus vidio da sve vie naroda tr-
ei prilazi na okup, zaprijetio je neistom
duhu, rekavi mu: Nijemi i gluhi due, ja
ti zapovjedam, izii iz njega i vie se ne
vraaj u njega!
26 Nato je zli duh zavikao, silno stresao
djeaka i iziao iz njega. A on je ostao kao
mrtav, tako da su mnogi govorili: Umro
je.
27 Ali ga Isus prihvatio za ruku i podignuo,
i on je ustao.
28 A kad je Isus doao u kuu, njegovi su ga
uenici upitali nasamo: Zato ga mi nismo
mogli istjerati?
29 On im odgovorio: Ova se vrsta niim
drugim ne moe istjerati nego molitvom i
postom.
30 Tada su oni otputovali odatle te proli
kroz Galileju, a On nije htjeo da to itko
dozna.
31 Jer je pouavao svoje uenike i govorio
im: ovjeji Sin se predaje u ruke ljudima
i oni e ga ubiti. A poslije smrti On e uskr-
snuti trei dan.
32 Ali oni nisu razumjeli toga govora, a bo-
jali su ga se pitati.
33 Tada je On doao u Kafarnaum. I kad
je ve bio u kui, upitao ih: O emu ste
putom izmeu sebe raspravljali?
34 A oni su utjeli, jer su raspravljali putom
meusobno o tomu tko bi trebao biti naj-
vei izmeu njih.
35 On je sjeo, dozvao Dvanaestoricu pa
im rekao: Ako koji ovjek eli biti prvi,
neka bude posljednji od svih i posluitelj
svima.
36 Zatim je On uzeo malo dijete i postavio
izmeu njih. A kad ga je uzeo na ruke rekao
im je:
37 Tko god primi jednoga od ove male
djece u moje Ime, mene prima; tko god
mene prima, ne prima mene, nego onoga
koji je mene poslao.
38 Tada mu je Ivan odgovorio, rekavi:
Uitelju, vidjeli smo jednoga koji nas ne
slijedi, a izgoni zle duhove u tvoje Ime, i mi
smo mu zabranili jer nas ne slijedi.
39 A Isus je odgovorio: Nemojte mu bra-
niti, jer nitko ne moe praviti udo u moje
Ime i onda ubrzo govoriti o meni zlo.
Marko
705
40 Jer tko nije protiv nas na naoj je strani.
41 Jer tko god vam da piti au vode u
moje Ime, zato to pripadate Kristu, istinu
vam govorim, sigurno nee izgubiti svoju
nagradu.
42 A tko god navede jednog od ovih ma-
lenih da se spotakne, koji u mene vjeruje,
bilo bi mu bolje da s mlinskim kamenom
objeenim o vrat bude baen u more.
43 Ako te na grijeh navodi tvoja ruka, odsi-
jeci ju. Bolje ti je kljastu ui u ivot, nego s
dvjema rukama ii u pakao, u oganj koji se
nikad nee ugasiti.
44 Gdje crv njihov ne umire i oganj se ne
gasi.
45 Ako te na grijeh navodi tvoja noga, odsi-
jeci je. Bolje ti je hromu ui u ivot, nego da
bude s dvjema nogama baen u pakao, u
oganj koji se nikad ne ugasi.
gasi.
47 Ako te na grijeh navodi tvoje oko, isko-
paj ga. Bolje ti je s jednim okom ui u Boje
kraljevstvo, nego da bude sa dva oka
baen u ognjeni pakao,
gasi.
49 Jer svatko e biti ognjem zainjen, i
svaka e rtva biti solju zainjena.
50 Sol je dobra, ali ako sol izgubi svoju
slanost, ime ete je zainiti? Imajte u sebi
sol i imajte mir meu sobom.
Bogati mladi
10
Tada je Isus otiao odatle i doao u
podruje Judeju, s onu stranu Jorda-
na. Opet se mnogo naroda skupilo k njemu
i prema svojemu obiaju, opet ih je uio.
2 Pribliili mu se farizeji i kuajui ga upi-
tali su: Je li doputeno muu otpustiti
enu?
3 On im je odgovarajui rekao: to vam je
zapovjedio Mojsije?
4 Oni su rekli: Mojsije je dopustio da joj se
napie otpusni list i da se otpusti.
5 A Isus im rekao: Zbog tvrdoe vaega
srca on vam je napisao tu zapovijed.
6 Ali od poetka stvaranja Bog ih je stvorio
muko i ensko.
7 Zbog toga e ovjek ostaviti svojega oca
i majku i sjediniti se sa svojom enom,
8 i bit e oboje jedno tijelo. Tako onda vie
nisu dva, nego jedno tijelo.
9 Stoga, to je Bog sjedinio, neka ovjek
ne rastavlja.
10 U kui ga ponovno o tomu upitali nje-
govi uenici.
11 On im rekao: Tko god otpusti svoju enu
i oeni se drugom, pravi preljub prema njoj.
12 I ako ena otpusti svojega mua i uda
se za drugoga, pravi preljub.
13 Tada su mu neki doveli malu djecu da ih
se dotakne; a njegovi uenici su ih rijeima
zaustavljali.
14 Kada je to vidio Isus, bio je vrlo neza-
dovoljan te im rekao: Pustite malu djecu
neka dolaze k meni i ne branite im, jer od
takvih je Boje kraljevstvo.
15 Istinu vam govorim, tko god ne primi
Bojeg kraljevstva kao malo dijete, taj si-
gurno nee ui u njega.
16 Tada ih je stavljao na krilo, grlio, stavljao
na njih ruke i blagoslivljao.
17 Dok je izlazio na put, pritrao mu neki
ovjek, pao pred njega na koljena i upitao
ga: Dobri Uitelju, to moram uraditi da
batinim ivot vjeni?
18 Isus mu rekao: Zato me zove do-
brim? Nitko nije dobar, osim jednoga, a to
je Bog.
19 Ti zna zapovijedi: Ne smije praviti
preljuba! Ne smije ubiti! Ne smije
ukrasti! Ne smije svjedoiti lano! Ne
smije varati! Potuj svojega oca i svoju
majku!
20 On mu odgovarajui rekao: Uitelju,
sve sam to drao od svoje mladosti.
21 Nato ga Isus s ljubavlju pogledao i rekao
mu: Jedno ti nedostaje. Hajde, idi i prodaj
sve to ima i podaj siromasima, pa e
imati blago na nebu, pa onda doi, uzmi
svoj kri i idi za mnom.
22 Na tu rije on se raalostio i otiao tuan
svojim putom, jer je imao velik imetak.
23 Isus je pogledao naokolo te rekao svo-
jim uenicima: Kako je teko onima koji
imaju bogatstvo ui u Boje kraljevstvo!
24 Uenici su ostali zapanjeni na te njegove
rijei. Isus im je odgovorio ponovo i rekao:
Djeco, kako je teko onima koji vjeruju u
bogatstvo ui u Boje kraljevstvo!
25 Lake je devi proi kroz iglene uice
nego bogatom ovjeku ui u Boje kra-
ljevstvo.
26 Oni su se jo vie snebivali preko mje-
re, rekavi jedan drugome: Tko se onda
moe spasiti?
27 Isus ih pogledao i rekao: S ljudima je
to nemogue, ali ne s Bogom; jer s Bogom
je sve mogue.
28 Tada mu rekao Petar: Gledaj, mi smo
ostavili sve i poli za tobom!
29 Isus je odgovarajui rekao: Istinu vam
govorim, nema nijednoga ovjeka koji bi
ostavio zbog mene i Radosne vijesti kuu,
ili brau, ili sestre, ili oca, ili majku, ili enu,
ili djecu, ili polja,
30 a koji ne bi primio stostruko ve sada u
ovo vrijeme, kua i brae, i sestara, i majki,
i djece, i njiva, dodue s progonima, a u
Marko
706
svijetu to dolazi vjeni ivot.
31 Mnogi koji su prvi bit e posljednji, a
posljednji prvi.
32 Kako su ili putom gore u Jeruzalem,
Isus je iao pred njima. Oni su bili zapre-
pateni i ili za njim u strahu. Tada je On
opet uzeo k sebi Dvanaestoricu i poeo im
govoriti o onom to e mu se dogoditi,
33 rekavi: Evo gle, uzlazimo gore u Je-
ruzalem, i ovjeji Sin bit e predan sve-
enikim glavarima i pismoznancima. Oni
e ga osuditi na smrt i predati neznabo-
cima,
34 oni e ga izrugati, izbievati, popljuvati i
ubiti. A On e poslije tri dana uskrsnuti.
35 Tada su doli k njemu Jakov i Ivan,
Zebedejevi sinovi, rekavi: Uitelju, mi
bismo eljeli da nam napravi to te za-
molimo.
36 On im rekao: to biste htjeli da vam
napravim?
37 Oni su mu rekli: Daj nam da sjednemo
jedan tebi s desne strane, a drugi s lijeve
strane u slavi tvojoj.
38 A Isus im rekao: Pa vi ne znate to tra-
ite. Moete li vi piti au koju u ja piti i biti
krteni krtenjem kojim sam ja krten?
39 A oni su mu odgovorili: Moemo, A
Isus im rekao: Vi ete zaista piti au koju
u ja piti i biti krteni krtenjem kojim sam
ja krten,
40 ali sjesti meni s desne i lijeve strane nije
u mojoj vlasti da dajem, nego je to za one
za koje je pripravljeno.
41 Kad su to ula ostala desetorica, poeli
se ljutiti na Jakova i Ivana.
42 Zato ih Isus dozvao k sebi i rekao im:
Znate da oni koji se priznaju vladarima
nad neznabocima izvravaju vlast nad
njima i da ih njihovi velikai dre pod svo-
jom vlau.
43 Ali tako neka ne bude meu vama. Nego
tko god eli biti velik meu vama, neka vam
bude posluitelj.
44 A tko god od vas eli biti prvi meu
vama, neka bude rob svima.
45 Jer ni ovjeji Sin nije doao da mu
slue, nego da on slui i da svoj ivot da u
otkup za mnoge.
46 Tada su stigli u Jerihon. A kako je On
izlazio iz Jerihona sa svojim uenicima i
velikim mnotvom, slijepac Bartimej, sin
Timejev, sjedio je kraj puta i prosio.
47 Kad je uo da je to Isus Nazareanin,
poeo je vikati: Isuse, Sine Davidov, smi-
luj mi se!
48 Mnogi su ga rijeima opominjali da uti,
ali on je jo jae vikao: Sine Davidov, smi-
luj mi se!
49 Isus se zaustavio i zapovjedio da ga
pozovu. Tada su pozvali slijepca i rekli mu:
Pouzdaj se. Ustani, zove te On.
50 I on, bacajui svoj ogrta, ustao je i do-
ao k Isusu.
51 A Isus pitajui ga rekao je: to hoe
da napravim za tebe? Slijepac mu je re-
kao: Rabbuni, Uitelju, napravi da pro-
gledam.
52 Tada mu Isus rekao: Hajde, idi svojim
putom, tvoja te je vjera ozdravila. I od-
mah je mogao vidjeti pa poao putom za
Isusom.
Slavni ulazak u Jeruzalem
11
Kad su se pribliili Jeruzalemu, k
Betfagi i Betaniji na Maslinskoj gori,
Isus je poslao dvojicu uenika,
2 i rekao im: Idite u selo koje je pred vama;
im uete u njega, nai ete privezano
mlado magare na kojem jo nitko nije sje-
dio. Odveite ga i dovedite!
3 Ako vam tko ree: Zato to pravite? Re-
cite: Gospodinu treba, i on e ga odmah
poslati ovdje.
4 Oni su otili i nali magare privezano blizu
vrata, vani na putu i odvezali ga.
5 A nekoliko nazonih koji su ondje stajali,
rekli su im: Zato to pravite da odvezujete
magare?
6 Oni su im odgovorili kako im je Isus za-
povjedio. I oni su ih pustili.
7 Doveli magare k Isusu i stavili na njega
svoje haljine, a On je sjeo na njega.
8 Mnogi su razastrli po putu svoje haljine,
a drugi su rezali zelene lisnate grane sa
stabala i prostirali ih po putu.
9 A oni koji su ili pred njim i oni za njim
klicali su, rekavi: Hosana! Blagoslovljen
je onaj koji dolazi u Ime Gospodinovo!
10 Blagoslovljeno je kraljevstvo oca nae-
ga Davida, koje dolazi u Ime Gospodinovo!
Hosana na visini!
11 Isus je uao u Jeruzalem i u hram. Pa
kad je sve razgledao uokolo, a kako je ve
bilo kasno, On je otiao je s Dvanaestori-
com u Betaniju.
12 Nato sljedei dan, kad su izili iz Beta-
nije, On je ogladnio.
13 I kako je On izdaleka opazio smokvu s
liem na njoj, poao je k njoj ne bi li to
naao na njoj. Ali kad je doao do nje, nije
naao nita osim lia, jer jo nije bilo vri-
jeme smokvama.
14 Onda joj je Isus rekao: Nitko vie nika-
da s tebe roda ne jeo! To su uli njegovi
uenici.
15 Nato su stigli u Jeruzalem. Isus je uao u
hram i poeo je izgoniti sve koji su kupovali
i prodavali u hramu. Mjenjaima novca je
isprevrnuo stolove, a prodavaima golu-
Marko
707
bova klupe.
16 Nikome nije dopustio da kroz hram pre-
nese kakav predmet.
17 Tada ih je uio, rekavi: Nije li napisa-
no: Kua moja bit e kua molitve za sve
narode? A vi ste je pretvorili u razbojniku
pilju!
18 Kada je to dolo do uiju sveenikim
glavarima i pismoznancima, poeli su
smiljati kako bi ga ubili. Ali su se bojali,
jer je sav narod bio oduevljen njegovim
naukom.
19 Kada bi nastala veer, izlazio bi On iz
grada.
20 Kada su rano u jutro tuda prolazili, opa-
zili su da se smokva iz korijena osuila.
21 Tada se Petar sjetio te mu rekao: Ui-
telju, pogledaj! Osuila se smokva to si je
prokleo.
22 A Isus im je odgovarajui rekao: Imajte
vjeru u Boga!
23 Istinu vam govorim, tko god ree ovoj
gori: pomakni se i baci se u more i ne po-
sumnja u svojem srcu, nego povjeruje da
e se dogoditi ono to veli, to e mu i biti,
imat e to god zatrai.
24 Zato vam velim: to god traite kad mo-
lite, vjerujte da ste ve primili, i imat ete.
25 I kad god stojite i molite, ako to imate
protiv bilo koga, oprostite mu, tako da i
vama va Otac na nebu moe oprostiti
vae grijehe.
26 Ali ako vi ne opratate, ni va Otac na
nebu nee oprostiti vama vaih grijeha.
27 Tada su oni ponovno doli u Jeruzalem.
Dok je Isus prolazio kroz hram, doli su k
njemu sveeniki glavari, pismoznanci i
starjeine.
28 Oni su ga upitali: S kakvom vlau ti
sve to pravi? I tko ti je dao tu vlast da to
pravi?
29 Isus im rekao: Ja u vas neto upitati,
pa mi odgovorite, onda u i Ja vama rei
kakvom vlau ovo pravim.
30 Je li Ivanovo krtenje bilo s neba ili od
ljudi? Odgovorite mi.
31 A oni su poeli razmiljati meu sobom,
rekavi: Reknemo li s neba, rei e nam:
Zato mu onda nijeste vjerovali?
32 A da reknemo od ljudi? Bojali su se
naroda, jer su svi drali da je Ivan bio doista
prorok.
33 Zato su odgovorili i rekli Isusu: Ne zna-
mo. A Isus im je odgovarajui rekao: Ni
ja vama onda neu rei s kakvom vlau
ovo pravim.
Najvea zapovijed
12
Tada im On poeo govoriti u prispo-
dobama: Neki ovjek posadi vino-
grad, ogradi ga ogradom, izgradi mjesto
za vino, sagradi kulu, pa ga iznajmi vino-
gradarima i ode u daleku zemlju.
2 U svoje vrijeme on posla k vinogradarima
svojega slugu, da primi dio vinogradskog
uroda od vinogradara.
3 A oni ga uhite, izmlate i poalju natrag
praznih ruku.
4 On im posla drugoga slugu, na njega su
bacali kamenje, razbili mu glavu i poslali ga
natrag grdei.
5 I opet, posla im i treega, a njega ubiju.
Tako i mnoge druge, od kojih neke izmlate,
a neke pobiju.
6 Imao je jo jednoga, svojega ljubljenoga
sina. Njega je poslao posljednjega k njima,
rekavi: Bit e ih strah mojega sina.
7 Ali vinogradari, rekavi meu sobom:
Ovo je batinik! Hajde da ga ubijemo i ba-
tinstvo e biti nae.
8 Oni ga uhite, ubiju i bace izvan vinogra-
da.
9 to e sad napraviti gospodar vinogra-
da? Doi e i pobiti te vinogradare, a vino-
grad e dati drugima.
10 Nijeste li itali u Pismu ovo: Kamen
koji su graditelji odbacili postao je glavni
ugaoni kamen.
11 To je djelo Gospodina, i ono je divno u
naim oima.
12 Oni su gledali kako da ga uhite, ali su
se bojali naroda, jer su znali da je protiv
njih izrekao tu prispodobu. Oni su ga tada
ostavili i otili.
13 Zatim mu poalju neke od farizeja i od
Herodovaca da ga ispitaju i ulove u rijei.
14 A kad su ovi doli, rekli su mu: Uitelju,
znamo da si ti istinit i nijesi pristran, jer ne
pravi razlike meu ljudima tko je tko, nego
ui putu Bojem po istini. Je li zakonito
platiti caru porez ili nije?
15 Da platimo ili da ne platimo? Ali On
je prozreo njihovo licemjerje te im rekao:
Zato me kuate? Donesite mi denar da
ga vidim.
16 Oni su mu ga donijeli. On im je rekao:
ija je ovo slika i natpis? Oni su mu od-
govorili: Careva.
17 Tada im je odgovorio Isus, rekavi: Po-
dajte onda caru ono to je carevo, a Bogu
ono to je Boje. A oni su mu se divili.
18 Tada su doli k njemu saduceji, koji
govore da nema uskrsnua. Oni su ga za-
pitali, rekavi:
19 Uitelju, Mojsije nam je propisao: Ako
nekome umre brat i ostavi enu iza sebe,
a ne ostavi djeteta, njegov brat treba uzeti
njegovu enu i podii potomstvo svojemu
bratu.
20 Bilo je sedmero brae. Prvi se oenio i
Marko
708
umro, a nije ostavio potomstva.
21 Drugi je uzeo njegovu enu i umro, a nije
ostavio potomstva. Trei isto tako.
22 Tako ni jedan od sedmorice nije ostavio
potomstva. Najposlije umrla je i ena.
23 O uskrsnuu, kad oni uskrsnu, ija e
ona biti ena? Jer su je sva sedmorica imali
za enu.
24 Isus im rekao: Nijeste li u zabludi zbog
toga to ne poznajete ni Pisma ni moi
Boje?
25 Jer kad uskrsnu od mrtvih, oni se ne
ene ni ne udavaju, nego su kao aneli na
nebu.
26 A to se tie uskrsnua od mrtvih, nije-
ste li itali u Mojsijevoj knjizi, na mjestu o
goruem grmu, kako mu je Bog rekao: Ja
sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog
Jakovljev?
27 On nije Bog mrtvih, nego Bog ivih. Vi
se stoga naveliko varate.
28 Tada se pribliio jedan od pismoznana-
ca koji je uo njihovu raspravu. Videi da
im je dobro odgovorio, upitao ga: Koja je
prva od svih zapovijedi?
29 Isus mu odgovorio: Prva od svih za-
povijedi glasi: uj, Izraele: Gospodin na
Bog, Gospodin je jedini.
30 Ljubi Gospodina svojega Boga svim
svojim srcem, svom svojom duom, svom
svojom pameu i svom svojom snagom.
To je prva zapovijed.
31 A druga isto takva, jest ova: Ljubi svo-
jega blinjega kao samoga sebe. Druge
zapovijedi vee od ovih nema.
32 Pismoznanac mu rekao: Dobro si re-
kao, Uitelju. Rekao si po istini, On je jedini
Bog i nema drugoga osim njega.
33 Jer njega ljubiti sa svim srcem, sa svim
razumijevanjem, sa svom duom i sa svom
snagom, a blinjega ljubiti kao samoga
sebe, to vie vrijedi nego sve paljenice i
druge rtve.
34 A Isus videi da je mudro odgovorio,
rekao mu: Ti nijesi daleko od Bojeg kra-
ljevstva. I nitko ga se vie nije osudio dalje
pitati.
35 Tada je Isus, dok uio u hramu, odgo-
varajui rekao: Kako to da pismoznanci
govore da je Krist Davidov sin?
36 Sam je David rekao u Svetom Duhu:
Gospodin ree mojemu Gospodinu:
Sjedni mi s desne strane dok ne poloim
tvoje neprijatelje za podnoje tvojim no-
gama.
37 Ako ga sam David naziva Gospodi-
nom, kako mu je onda sin? Mnotvo
naroda rado ga je slualo.
38 U svojoj pouci rekao im dalje: uvajte
se pismoznanaca koji rado idu u dugim
haljinama i vole pozdrave na trgovima,
39 najbolja sjedala u sinagogama i najbolja
mjesta na gozbama,
40 oni izjedaju kue i dobra udovika i s
prenavljanjem se nadugo mole Bogu. Oni
e dobiti strou osudu.
41 Dok je Isus sjedio ispred mjesta gdje se
davao prilog i gledao kako ljudi stavljaju
novac unutra. Mnogi su bogatai davali
mnogo.
42 Tada je dola jedna siromana udovica i
stavila dva novia, to je jedan kvadrant.
43 Tada ju Isus pozvao k sebi svoje uenike
i rekao im: Istinu vam govorim, ova je si-
romana udovica stavila unutra vie nego
svi drugi koji su davali.
44 Jer svi su oni dali od svojega obilja, a
ona je od svojega siromatva dala sve to
je imala, sav svoj imetak.
Ponovni Kristov dolazak
13
Kad je izlazio iz hrama, rekao mu
jedan od njegovih uenika: Uitelju,
gledaj! Kakva li kamenja, kakve li graevi-
ne ovdje!
2 Isus mu odgovarajui rekao: Vidi li ove
velike zgrade? Nee tu ni jedan kamen
ostati na kamenu, a da ne bude sruen
dolje.
3 Dok je sjedio na Maslinskoj gori, okrenut
prema hramu, Petar, Jakov, Ivan i Andrija
upitali su ga nasamo.
4 Reci nam kad e to biti i kakav e biti
znak, kad e se sve to ispuniti.
5 Tada im Isus, odgovarajui pone govo-
riti: Pazite da vas tko ne zavede.
6 Mnogi e doi u moje Ime, govorei: Ja
sam on, i mnoge e zavesti.
7 Kad ujete za ratove i glasove o ratovima,
nemojte se uznemirivati; to se sve mora
dogoditi, ali jo nije svretak.
8 Jer e se dii narod protiv naroda i kra-
ljevstvo protiv kraljevstva. Bit e potresa
po raznim mjestima, bit e gladi i nevolje.
To su tek poetci jadikovanja.
9 A vi sami pazite na sebe, jer e vas pre-
davati sudovima i tui u sinagogama. Vodit
e vas pred vladare i kraljeve zbog mene,
njima za svjedoanstvo.
10 Radosna vijest mora se najprije propo-
vijedati svima narodima.
11 Ali kad vas povedu na izruenje, nemoj-
te se brinuti unaprijed niti smiljati to ete
govoriti, nego ono to vam se u onaj as
da, to govorite; jer nijeste to vi koji govori-
te, nego Sveti Duh.
12 Tada e brat brata izdati na smrt, a otac
svojega sina; djeca e ustajati protiv rodi-
telja i prouzrokovati njihovu smrt.
13 Svi e vas ljudi mrziti zbog mene i zbog
Marko
709
mojega imena. Ali onaj tko ustraje do kraja,
bit e spaen.
14 A kad vidite grozotu pustoi, o emu
govori prorok Daniel, stojei gdje ne smije
biti (tko ita neka razumije): tada neka
oni koji su u Judeji bjee u gore.
15 I neka onaj tko bude na krovu kue, ne
silazi i ne ulazi u kuu da bilo to uzme iz
nje.
16 A tko bude u polju, neka se ne vraa da
uzme svoju haljinu.
17 Teko trudnicama i dojiljama djece u
one dane!
18 Molite se da taj va bijeg ne bude u
zimi.
19 Jer e u one dane biti takve nevolje ka-
kve nije bilo od poetka stvaranja svijeta
koji je Bog stvorio, pa do sada, niti e je
ikad vie biti.
20 I kad Gospodin ne bi skratio te dane, nit-
ko se ne bi spasio. Ali zbog svojih izabrani-
ka, koje je On izabrao, skratio je dane.
21 Ako vam tko tada ree: Evo, ovdje je
Krist! Ili, Gle, eno ga ondje! Ne vjerujte
mu.
22 Jer e ustati lani kristi i lani proroci i
izvodit e znamenja i uda da zavedu, kad
bi bilo mogue, ak i izabrane.
23 Vi budite na oprezu! Eto, sve sam vam
unaprijed rekao.
24 A u ono vrijeme, poslije te nevolje, sun-
ce e se pomraiti i mjesec nee davati
svoju svjetlost,
25 Zvijezde e s neba pasti i sile nebeske
e se uzdrmati.
26 Tada e oni vidjeti ovjejega Sina
gdje dolazi na oblacima s velikom moi i
slavom.
27 On e tada poslati svoje anele i skupiti
svoje izabrane od etiri vjetra, od krajnjeg
dijela zemlje do krajnjeg dijela neba.
28 Sada nauite ovu prispodobu o smokvi:
Kad joj se granje pomladi, bude njeno i
potjera lie, znate da je blizu ljeto.
29 Tako i vi, kad vidite da se to dogaa,
znajte da je blizu, ak na samim vratima.
30 Istinu vam govorim, ovaj narataj nee
nipoto proi dok se sve to ne dogodi.
31 Nebo i zemlja e proi, ali moje rijei
nee nipoto proi.
32 Ali o tomu danu i asu nitko nita ne
zna, ni aneli na nebu, ni Sin, nego samo
Otac.
33 Budite oprezni, budno pazite i molite se,
jer vi ne znate kad je vrijeme.
34 To je kao s ovjekom, koji polazi u dale-
ku zemlju, ostavi svoju kuu i preda upravu
slugama. Svakome odredi posao, a vrata-
ru zapovjedi da budan pazi.
35 Stoga, budno pazite, jer ne znate kad e
doi gospodar kue, naveer, u pola noi,
kad se oglase pijetli ili u jutro,
36 da ne doe iznenada i ne nae vas po-
zaspale.
37 A to velim vama, to velim svima: Budno
pazite!
Isus pred Vijeem. Petrova zataja
14
Za dva dana bila je Pashalna Gozba
i sveanost Beskvasnih kruhova.
Sveeniki glavari i pismoznanci traili su
kako bi Isusa ulovili na prijevaru i ubili.
2 Govorili su: Ne za vrijeme sveanosti da
se narod ne pobuni!
3 Kad je bio u Betaniji i sjedio za stolom u
kui imuna gubavca, dola je neka ena
s alabastrenom posudicom skupocjenog
miomirisnog nardova ulja. Ona je razbila
posudicu i izlijala mu ulje na glavu.
4 Ondje su bili neki koji su se zbog toga
ljutili i jedan drugom govorili: Zato se
prosipa to miomirisno ulje?
5 Moglo se prodati za vie od tri stotine
denara i dati siromasima. Jako su joj pri-
govarali.
6 A Isus im rekao: Pustite ju, zato ju mu-
ite? Ona mi je napravila dobro djelo.
7 Jer siromane ete uvijek imati meu
sobom i moi ete im dobro napraviti kad
god hoete, a mene neete imati uvijek.
8 Ona je napravila to je mogla. Dola je
unaprijed pomazati moje tijelo za pokop.
9 Istinu vam govorim, gdje se god bude na
cijelom svijetu propovijedala Radosna vi-
jest, govorit e se i ovo to je ona napravila,
njoj na uspomenu.
10 Tada je Juda Iskariotski, jedan od Dva-
naestorice, otiao sveenikim glavarima
da im ga izda.
11 Oni se obradovali kad su to uli i obeali
mu novac. A on je traio zgodnu priliku da
ga izda.
12 Na prvi dan beskvasnih kruhova, kad se
klalo janje za Pashalnu Gozbu, rekli su mu
njegovi uenici: Gdje hoe da ti pripra-
vimo Pashalnu Gozbu?
13 Tada je On poslao dvojicu svojih ueni-
ka i rekao im: Idite u grad i tu e vas sresti
ovjek nosei pehar vode; idite za njim.
14 Pa gdje on ue, recite gospodaru one
kue: Uitelj pita: Gdje je gostinjska dvo-
rana u kojoj bi mogao odrati Pashalnu
Gozbu sa svojim uenicima?
15 On e vam pokazati veliku gornju sobu
prostrtu i pripremljenu; tu nam pripravi-
te.
16 Njegovi uenici izali te doli u grad i
nali kako im je On rekao te su pripravili
Pashalnu Gozbu.
17 Naveer, doao je On s Dvanaestori-
Marko
710
com.
18 Dok su sjedili za stolom i jeli, rekao je
Isus: Istinu vam govorim, jedan od vas koji
jede sa mnom izdat e me.
19 Oni se raalostili, pa ga poeli pitati,
jedan za drugim: Jesam li ja taj?
20 Tada im On rekao: To je jedan od Dva-
naestorice, koji sa mnom umae u istu
zdjelu!
21 ovjeji Sin stoga odlazi, kao to je na-
pisano o njemu, ali teko onome ovjeku
koji izda ovjejega Sina! Bilo bi mu bolje
da se nije nikad ni rodio.
22 I dok su oni blagovali, uzeo je Isus kruh,
blagoslovio ga i razlomio, dao im i rekao:
Uzmite i jedite; ovo je moje tijelo.
23 Zatim je uzeo au, pa kad je zahvalio,
dao im je i oni su svi pili iz nje.
24 A On im rekao: Ovo je moja krv, krv no-
voga zavjeta, koja se prolijeva za mnoge.
25 Istinu vam govorim, sigurno vie neu
piti od trsova roda do onoga dana kad u
ga piti novoga u Bojem kraljevstvu.
26 A kad su otpjevali psalme, uzali su na
Maslinsku goru.
27 Tada im je Isus rekao: Svi ete se vi
spotaknuti zbog mene ove noi, jer je
napisano: Udariti u pastira, i ovce e se
razbjeati.
28 Ali kad uskrsnem, ii u pred vama u
Galileju.
29 Tada mu Petar rekao: Ako se doista svi
i spotaknu zbog tebe, ja se neu.
30 A Isus mu rekao: Istinu ti govorim, ba
danas, jo ove noi, prije nego to pije-
tao dvaput zapjeva, zanijekati e me tri
puta.
31 Petar ga je uvjeravao jo vie: Kad bi
morao s tobom i umrijeti, sigurno te ne bi
zanijekao! Isto tako su govorili i svi ostali.
32 Tada su doli u mjesto imenom Getse-
mani, On je rekao svojim uenicima: Sjed-
nite tu dok se ja molim.
33 I poveo je sobom Petra, Jakova i Ivana,
pa poeo biti potiten i duboko uznemi-
ren.
34 Tada im On rekao: alosna je naveliko
moja dua, sve do smrti. Ostanite ovdje i
bdijte.
35 On je otiao malo dalje, pao na koljena
i molio se da bi ga mimoiao ovaj as, ako
je mogue.
36 I On rekao: Abba, Oe! Sve je Tebi
mogue. Otkloni ovu au od mene; ali ne
kako ja hou, nego kako ti hoe.
37 Vratio se i naao ih gdje spavaju pa je
rekao Petru: imune, spava li? Nijesi li
mogao biti budan samo jedan sat?
38 Budite budni i molite, da ne padnete
u napast. Duh je doista voljan, ali je tijelo
slabo.
39 Ponovno je otiao moliti, izgovarajui
iste rijei.
40 Kad se vratio, opet ih naao gdje spa-
vaju, jer su im oteale oi, a oni nisu znali
to bi mu odgovorili.
41 Tada se vratio trei put i rekao im: Zar
jo spavate i poivate? Dosta je! Doao je
as; gle, ovjeji Sin je izdan i predaje se
u ruke grjenika.
42 Ustanite! Hajdemo! Evo se pribliio moj
izdajnik.
43 Odmah, dok je to jo govorio, doao
je Juda, jedan od Dvanaestorice, s veli-
kim mnotvom s maevima i toljagama,
od sveenikih glavara, pismoznanaca i
starjeina.
44 Tada im njegov izdajnik dao znak, re-
kavi: Koga ja poljubim taj je, njega uhitite
i paljivo odvedite.
45 A im je doao, odmah otiao do njega,
pristupio mu i rekao: Uitelju, Uitelju! I
poljubio ga.
46 Tada su oni stavili ruke na njega i uhitili
ga.
47 A jedan od nazonih je trgnuo i izvadio
ma te udario slugu visokoga sveenika i
odsjekao mu uho.
48 A Isus im tada odgovorio: Zar ste kao
na razbojnika izili s maevima i toljagama
da me uhitite?
49 Svaki sam dan bio meu vama u hramu
i uio, a nijeste me uhitili. Ali Pisma se mo-
raju ispuniti!
50 Tada su ga svi ostavili i pobjegli.
51 Iao je za njim samo neki mladi, ogrnut
lanenom plahtom po golom tijelu. A jedan
mladi ga je htjeo uloviti,
52 ali on je ostavio lanenu plahtu i pobje-
gao od njih gol.
53 Oni su odveli Isusa k visokom svee-
niku, gdje su bili skupljeni svi sveeniki
glavari, starjeine i pismoznanci.
54 A Petar je izdaleka iao za njim sve do
dvora visokoga sveenika. Tu je sjeo sa
slugama i grijao se uz vatru.
55 Sveeniki glavari i cijelo Vijee traili
su svjedoanstvo protiv Isusa da ga ubiju,
ali ga nisu mogli nai.
56 Mnogi su lano svjedoili protiv njega,
ali im se svjedoanstva nisu slagala.
57 Tada su neki ustali i lano posvjedoili
protiv njega:
58 uli smo ga govoriti: Sruit u ovaj hram
sagraen ljudskom rukom i za tri dana sa-
gradit u drugi bez ljudskih ruku.
59 Ali ni ovo njihovo svjedoanstvo nije
bilo slono.
60 Tada se dignuo visoki sveenik pred
nazonima i upitao Isusa: Zar nita ne od-
Marko
711
govara? to ovi svjedoe protiv tebe?
61 On je utio i nije nita odgovarao. Viso-
ki sveenik ponovno ga upitao: Jesi li ti
Krist, Sin Blagoslovljenoga?
62 Isus je odgovorio: Ja jesam. Vi ete
vidjeti ovjejega Sina gdje sjedi s desnu
stranu Silnoga i gdje dolazi na nebeskim
oblacima.
63 Tada je visoki sveenik razderao svoje
haljine i rekao: to nam vie trebaju svje-
doci?
64 uli ste hulu na Boga! to mislite? I oni
su ga svi osudili da zasluuje smrt.
65 Tada su neki poeli pljuvati na njega,
pokrivati mu lice, udarati ga dlanovima i
govoriti mu: Prorokuj! A straari su ga
udarali rukama po licu.
66 Dok je Petar bio dolje u dvoritu, dola je
jedna od slukinja visokoga sveenika.
67 Kad je vidjela Petra gdje se grije, po-
gledala ga te mu rekla: I ti si bio s Isusom
Nazareaninom.
68 A on je to zanijekao, rekavi: Ne znam
niti razumijem to govori. Zatim je iziao
u predvorje, a pijetao je zapjevao.
69 Slukinja, videi ga opet, poela je go-
voriti nazonima: Ovaj je jedan od njih.
70 A on je ponovno zanijekao. Malo kasni-
je, oni koji su ondje stajali, opet su rekli Pe-
tru: Zbilja, ti si jedan od njih; ta i Galilejac
si, govor te tvoj izdaje.
71 On se poeo kleti i preklinjati: Ne po-
znajem ovjeka o kojemu govorite!
72 I odmah je pijetao zapjevao i drugi put. A
Petar se sjetio rijei koje mu je Isus rekao:
Prije nego to dvaput zapjeva pijetao, tri
put e me zanijekati. I kad se toga sjetio,
poeo je plakati.
Isusova smrt i pokop
15
Odmah rano u jutro sveeniki glava-
ri sa starjeinama i pismoznancima i
cijelo Vijee su odrali vijeanje te Isusa
svezali, odveli i predali Pilatu.
2 Tada ga je zapitao Pilat: Jesi li ti idovski
kralj? A On mu je odgovarajui rekao: To
je kako ti veli.
3 Sveeniki glavari su ga optuivali za
mnoge stvari, ali On nije odgovorio nita.
4 Tada ga je Pilat opet upitao, rekavi: Za-
to nita ne odgovara? Gledaj koliko te
optuuju i svjedoe protiv tebe.
5 Ali Isus nije odgovorio nita, tako da se
Pilat udio.
6 A za svake sveanosti on im je obiavao
putati jednog zatvorenika, koga god bi
oni zatraili.
7 Tada je bio u zatvoru ovjek zvan Baraba,
koji je bio zatvoren s ostalim pobunjenici-
ma koji su u buni poinili ubojstva.
8 Tada je mnotvo uzilo gore te poelo
viui traiti ono to im je Pilat obiavao
uraditi.
9 A Pilat im je odgovarajui rekao: Hoete
li da vam pustim idovskog kralja?
10 Znao je da su ga sveeniki glavari pre-
dali iz zavisti.
11 Ali sveeniki glavari su uzbunili svjeti-
nu tako da im radije pusti Barabu.
12 Pilat im ponovno rekao: to onda ho-
ete da napravim s onim kojega zovete
idovskim kraljem?
13 Razapni ga! Oni su ponovno zavikali.
14 Pilat im rekao. Zato, kakvo je zlo On
poinio? Razapni ga! Zavikali su oni jo
jae.
15 Tako je Pilat htjeo udovoljiti svjetini,
otpustio im Barabu, a Isusa, poto ga prije
izbievao, predao da se razapne.
16 Tada su ga vojnici odveli u dvoranu,
takozvani pretorij, te sazvali na okup cijelu
postrojbu.
17 Tada su ga ogrnuli grimizom, pa ispleli
trnov vijenac i stavili mu ga na glavu,
18 i poeli ga pozdravljati: Zdravo, idov-
ski kralju!
19 Zatim su ga udarali trskom po glavi,
pljuvali na njega i pregibajui koljena kla-
njali mu se.
20 Poto su mu se izrugali, skinuli su s
njega grimiz, odjenuli mu njegove haljine i
izveli ga da ga razapnu.
21 Tada su prisilili nekog ovjeka, koji se
vraao iz polja i prolazio tuda, imuna, Ci-
renca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu
ponese kri.
22 I doveli su Isusa na mjesto Golgotu, to
prevedeno znai, Lubanjsko mjesto.
23 Tu su mu pokuali dati vino pomijeano
sa smirnom, ali ga on nije uzeo.
24 A kad su ga razapeli, razdijelili su meu
sobom njegove haljine, bacajui kocku za
njih to ima kome pripasti.
25 A bio je tada trei sat, i oni su ga raza-
peli.
26 Iznad je bio je natpis, gdje je bila napi-
sana njegova krivnja: Kralj idovski.
27 Zajedno s njim razapeli su dva razboj-
nika: jednoga s desne strane, a drugoga s
lijeve.
28 Tako se ispunilo Pismo, koje govori:
Bio je ubrojen meu zloince.
29 A oni koji su mimo prolazili grdili su ga,
maui glavama: Hm! Ti koji razara hram
i u tri ga dana opet sagrauje,
30 Sii s kria i spasi sam sebe!
31 Isto su se tako sveeniki glavari, s
pismoznancima i starjeinama, rugali i go-
vorili meu sobom: On je druge spasio, a
sebe ne moe spasiti!
Marko
712
32 Neka Krist, Izraelov kralj, sada sie s
kria, pa da vidimo i da vjerujemo! Rugali
mu se i oni koji su bili razapeti s njim.
33 A kad je doao je esti sat, nastala je
tama po cijeloj zemlji sve do devetoga
sata.
34 U deveti sat viknuo je Isus jakim glasom,
rekavi: Eloi, Eloi, lama sabakthani! to
prevedeno znai: Boe moj, Boe moj,
zato si me napustio?
35 Kad su to uli neki od nazonih, rekli su:
Gle, On zove Iliju!
36 I otrao jedan te nakvasio spuvu oc-
tom, nataknuo je na trsku te mu je dao da
pije, rekavi: Pustite, da vidimo hoe li doi
Ilija da ga skine dolje.
37 A Isus je viknuo jakim glasom i izdahnuo
posljednji dah.
38 Uto se Hramska zavjesa razderala na
dvoje, odozgor do dolje.
39 A stotnik koji je stajao prema njemu,
kad je vidio da je tako zavikao i izdahnuo
posljednji dah, rekao je: Zaista, ovaj je
ovjek bio Boji Sin!
40 Tu su bile i ene te izdaleka gledale.
Meu njima je bila: Marija Magdalena,
Marija, majka Jakova maloga i Josipa, i
Saloma,
41 koje su ga isto tako pratile i posluivale
ga kad je bio u Galileji, a zatim mnoge dru-
ge ene koje su s njim dole u Jeruzalem.
42 Kad je ve nastala veer, a kako je to bio
dan Priprave, to jest, dan prije Subotnjega
dana,
43 Josip iz Arimateje, ugledan vijenik, koji
je isto tako oekivao Boje kraljevstvo, od-
vaio se, te poao k Pilatu, uao i zatraio
Isusovo tijelo.
44 Pilat se zaudio da je On ve umro te
dozvao k sebi stotnika, pa ga upitao je li
odavno umro.
45 Kad je primio obavijest od stotnika, dao
je Josipu mrtvo tijelo.
46 Tada je on kupio fno platno, skinuo Isu-
sa, zavio ga u platno i poloio u grobnicu
koja je bila izdubljena u peini, a na vrata
grobnice dovaljao kamen.
47 Marija iz Magdale i Marija Josipova maj-
ka, pomno su gledale gdje su ga poloili.
Kristovo uskrsnue uzaae
16
A kad je proao Subotnji dan, Ma-
rija Magdalena, Marija, Jakovljeva
majka i Saloma, kupile su miomirisa da bi
pomazale Isusa.
2 Vrlo rano u jutro prvoga dana u tjednu
dole su one do grobnice u vrijeme sun-
eva izlaska.
3 A meu sobom su govorile: Tko e nam
odvaljati kamen s vrata grobnice?
4 Kad su one pogledale, vidle su da je ka-
men ve odvaljan; a bio je vrlo velik.
5 Ulazei u grobnicu one su opazile mladi-
a u bijeloj dugoj haljini gdje sjedi s desne
strane; i prestraile su se.
6 A on im je rekao: Ne bojte se. Vi traite
razapetog Isusa Nazareanina. Nije ovdje.
On je uskrsnuo! Evo gledajte mjesto gdje
je bio poloen.
7 Idite i recite njegovim uenicima, po-
sebno Petru, da On ide pred vama u Ga-
lileju; ondje ete ga vidjeti, kako vam je
rekao.
8 I one su brzo izile, te pobjegle od grob-
nice, jer ih je obuzeo veliki strah i trepet. I
nikome o tome nisu rekle nita, jer su se
jako bojale.
9 Kada je Isus uskrsnuo rano u prvi dan
tjedna, najprije se ukazao Mariji Magdaleni
iz koje je istjerao sedam zlih duhova.
10 Ona je otila i javila to onima koji su bili
s njim, a sada su bili u tuzi i suzama.
11 Oni, kad su uli da je iv i da ga je ona
vidjela, nisu vjerovali.
12 Poslije toga ukazao se u drugom obliju
dvojici od njih na putu dok su ili na selo.
13 Ovi su otili i javili ostalima, ali ni njima
nisu vjerovali.
14 Nakon toga ukazao se jedanaestorici
dok su bili za stolom te ih prekorio zbog
njihove nevjere i okorjelosti srca, jer nisu
vjerovali onima koji su ga vidjeli nakon
uskrsnua.
15 I rekao im: Idite po cijelom svijetu i
propovijedajte Radosnu vijest svakom
stvorenju.
16 Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit
e se; ali onaj tko ne bude vjerovao, osudit
e se.
17 Ova e udesa pratiti one koji budu vje-
rovali: U moje e Ime izgoniti zle duhove;
govorit e novim jezicima;
18 zmije e uzimati rukama; i ako popiju to
smrtonosno, nee im nauditi; na bolesnike
stavljat e ruke, i oni e ozdravljati.
19 Nakon to im je ovako govorio, Gospo-
din je bio uznesen na nebo i sjeo Bogu s
desne strane.
20 A oni su otili i poeli su propovijeda-
ti svuda. Gospodin je s njima djelovao i
potvrivao Rije popratnim znamenjem!
Amen.
Marko
713
Luka
Evanelje po Luki
sam s tobom govoriti i donijeti ti ovu rado-
snu vijest.
20 Ali evo, zanijemjet e i nee moi
govoriti do dana dok se ovo ne ispuni, jer
nijesi vjerovao mojim rijeima koje e se
ispuniti u svoje vrijeme.
21 Narod je, meutim, ekao Zahariju i u-
dio se to se tako dugo zadrao u hramu.
22 A kad je izaao, nije mogao govoriti, a
oni su tada shvatili da je imao vienje u hra-
mu, jer im je davao znakove i ostao nijem.
23 I bilo je tako da odmah im se dovrio
rok njegove slube, on je otiao svojoj
kui.
24 Poslije toga vremena zaela je njego-
va ena Elizabeta; i krila se pet mjeseci,
rekavi:
25 Ovo mi je napravio Gospodin u dane
kad me milostivo pogledao i skinuo s mene
sramotu meu ljudima.
26 U estomu mjesecu poslao je Bog
anela Gabriela u galilejski grad imenom
Nazaret,
27 k djevici zaruenoj s muem ije je ime
bilo Josip, iz doma Davidova. A djevici je
bilo ime Marija.
28 A kad je aneo uao k njoj, rekao joj:
Raduj se, u velikoj si milosti, Gospodin
je s tobom; blagoslovljena si ti meu e-
nama.
29 A kad ga je ona opazila, zabrinula se
na te rijei i poela razmiljati to znai taj
pozdrav.
30 Tada joj aneo rekao: Ne boj se, Marijo,
jer si nala milost kod Boga.
31 Evo gle, ti e zaeti u svojoj utrobi i
roditi Sina i nazvat e ga imenom Isus.
32 On e biti velik i zvat e se Sin Svevi-
njega. Gospodin Bog dat e mu prijestolje
njegova oca Davida.
33 On e zauvijek kraljevati domom Ja-
kovljevim i njegovu kraljevstvu nee biti
kraja.
34 Nato je Marija rekla anelu: Kako to
moe biti, ja ne poznajem mua?
35 A aneo joj odgovarajui rekao: Sveti
Duh sii e na tebe i snaga Svevinjega
zasjenit e te; zato e to Sveto Dijete koje
e se roditi zvati Boji Sin.
36 A evo, tvoja roakinja Elizabeta je zae-
la sina u svojoj starosti; i ve je u estom
mjesecu ona koju zovu nerotkinjom,
37 Jer Bogu nita nije nemogue.
38 Tada mu Marija rekla: Evo, slubenice
Gospodinove, neka mi bude po rijei tvo-
joj Tada je aneo otiao od nje.
Navjetenje roenja Ivanova i Isusova
1
Kao to su ve mnogi poduzeli sastaviti
opis onih dogaaja koji su se za sigurno
dogodili meu nama,
2 onako kako su nam ih dostavili i poredali
oni koji su od poetka bili oevidci i slu-
benici Rijei,
3 tako i meni izgleda dobro, imajui vrlo
dobro razumijevanje u svemu od samoga
poetka, da ti ih napiem po redu, preuzvi-
eni Teofle,
4 da se moe osvjedoiti o pouzdanosti
nauka u kojem si bio pouen.
5 Bilo je to u vrijeme Heroda, judejskog
kralja, neki sveenik imenom Zaharija, od
reda Abijina. Imao je enu od keri Aronova
roda, ime joj je bilo Elizabeta.
6 Oni su dvoje bili pravedni pred Bogom,
jer su ivjeli besprijekorno po svima zapo-
vijedima i odredbama Gospodinovim.
7 Ali nisu imali djeteta, jer je Elizabeta bila
nerotkinja, a oboje su bili u poodmaklim
godinama.
8 Jedanput, kad je on bio na redu da obav-
lja sveeniku slubu pred Bogom,
9 prema sveenikom obiaju, zapalo ga
drijebom ii kaditi, kad bude iao u Gos-
podinov hram.
10 A cijelo mnotvo naroda bilo je vani u
molitvi za vrijeme kaenja.
11 Tada mu se ukazao Gospodinov aneo,
stojei s desne strane kadionog rtveni-
ka.
12 Kad ga Zaharija opazio, prepao se i
spopao ga strah.
13 Ali mu aneo rekao: Ne boj se, Zaha-
rija, jer je usliana tvoja molitva; tvoja e ti
ena Elizabeta roditi sina, i ti e ga nazvati
imenom Ivan.
14 Imat e radost i veselje, i mnoge e
obradovati njegovo roenje.
15 Jer on e biti velik u oima Gospodino-
vim, nee piti ni vina niti opojnih pia. On e
biti ispunjen Svetim Duhom jo u majinoj
utrobi.
16 I mnoge e Izraelove sinove vratiti Gos-
podinu, njihovu Bogu.
17 On e isto ii pred njim s Ilijinim duhom
i snagom, da obrati srca otaca prema dje-
ci, a nepokorne mudrosti pravednika i da
pripravi narod spreman za Gospodina.
18 A Zaharija je rekao anelu: Po emu u
ja to spoznati? Ja sam star, a ena mi je u
poodmaklim godinama.
19 Aneo mu odgovarajui rekao: Ja sam
Gabriel, koji stoji pred Bogom, i poslan
714
39 U one dane Marija se urno zaputila u
gorski kraj prema jednom gradu u Judeji,
40 te je ula u kuu Zaharijinu i pozdravila
Elizabetu.
41 I dogodilo se, im je Elizabeta ula
Marijin pozdrav, poskoilo je dijete u nje-
zinoj utrobi; i Elizabeta se napunila Svetim
Duhom.
42 Zatim je ona progovorila i kliknula jakim
glasom: Blagoslovljena si ti meu ena-
ma i blagoslovljen je plod utrobe tvoje!
43 A odakle meni to da majka Gospodina
mojega dolazi k meni?
44 Jer zaista, im je glas tvojega pozdrava
doao do mojih uiju, dijete mi poskoilo
u utrobi od veselja.
45 Blagoslovljena je ona koja je povjero-
vala, jer e se ispuniti ono to joj je rekao
Gospodin.
46 A Marija je rekla: Moja dua velia
Gospodina,
47 i duh moj se raduje u Bogu mojemu
Spasitelju.
48 Jer on milostivo pogleda na neznatnu
slubenicu svoju. Gle, od sada e me svi
narataji zvati blagoslovljena.
49 Jer velika mi djela napravio Svemoni i
sveto je njegovo Ime.
50 I njegovo je milosre na onima koji ga
se boje od koljena do koljena.
51 On je pokazao mo svojom rukom;
rasprio one koji su oholi u zamiljajima
svojega srca.
52 On je izbacio s prijestolja silnike, a uzvi-
sio neznatne.
53 On je nasitio gladne dobrima, a bogata-
e otpustio praznih ruku.
54 On je priskoio u pomo Izraelu, svoje-
mu sluzi, sjeajui se svojega milosra,
55 kao to je rekao naim ocima, Abraha-
mu i njegovu potomstvu zauvijek.
56 Marija je ostala s Elizabetom oko tri
mjeseca, zatim se vratila svojoj kui.
57 Nato je Elizabeti dolo vrijeme za roditi,
i ona je porodila sina.
58 Kad su njezini susjedi i rodbina doznali
kako joj je Gospodin iskazao veliku milost,
radovali se s njom.
59 I dolo je vrijeme, da na osmi dan dou
i obreu dijete; i htjeli su ga po ocu nazvati
Zaharijom.
60 Ali majka njegova je rekla: Ne, on e se
zvati Ivan.
61 A oni su joj rekli: Pa nitko se u tvojoj
rodbini ne zove tim imenom.
62 Tada oni znakovima upitaju njegova
oca, kako bi ga on htjeo nazvati.
63 On je zatraio pisau ploicu i napisao,
ovo: Njegovo je ime Ivan. I svi su se u-
dili.
64 U isti as otvorila mu se usta i jezik mu
se odvezao, te je govorio i slavio Boga.
65 A strah je spopao sve one koji su ivjeli
u okolici; i u cijelom su se judejskom gorju
pripovijedali ti dogaaji.
66 Svi oni koji su ih uli zadrali su ih u srcu,
rekavi: Kakvo e biti ovo dijete? I zaista,
Gospodinova ruka bila je s njim.
67 A Zaharija otac njegov, napunio se Sve-
tim Duhom i poeo prorokovati, rekavi:
68 Neka je blagoslovljen Gospodin Bog
Izraelov, jer je posjetio i otkupio svoj na-
rod,
69 podignuo rog spasenja za nas u domu
Davida, svojega sluge,
70 kao to je rekao na usta svojih svetih
proroka, sve otkako je svijet poeo,
71 da budemo spaeni od naih neprijate-
lja i iz ruke svih koji nas mrze,
72 da iskae milost koju je obeao naim
ocima i da se sjeti svojega svetog zavjeta,
73 zakletvom kojom se zakleo Abrahamu,
naemu ocu,
74 da nam dopusti da izbavljeni iz ruku
naih neprijatelja sluimo bez straha,
75 u svetosti i pravednosti pred njim u sve
nae dane ivota.
76 A ti e se, dijete, zvati prorokom Sve-
vinjega, jer e ii pred Gospodinovim
licem da mu pripravi njegove putove,
77 da njegovu narodu prui spoznaju
spasenja, s oprotenjem njegovih grijeha,
78 kroz veliku milost naega Boga, s kojim
nas je pohodilo Izlazak sunca s visine,
79 da obasja one koji sjede u tami i smrt-
noj sjeni, da upravlja nae korake na put
mira.
80 A djeak je rastao i jaao se duhom, i bio
u pustinji sve do dana svojega oitovanja
Izraelu.
Pohod pastira. Obrezanje
2
Dogodilo se u one dane da je izila
zapovijed cara Augusta da se provede
popis puanstva cijeloga svijeta.
2 To je bio prvi popis za vrijeme Kvirinijeva
upravljanja Sirijom.
3 Tako su svi ili, svatko u svoj grad, da se
upiu.
4 Josip isto je tako poao iz Galileje, iz
grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad
koji se zove Betlehem, jer je bio rodom iz
Davidova doma,
5 otiao je da se upie sa svojom isproe-
nom enom Marijom, koja je bila trudna.
6 Dok su bili ondje, njezini dani bili su pri
kraju i dolo joj je vrijeme za roditi.
7 I ona je rodila svojega prvoroenoga Sina,
pa ga je povila u pelenice i poloila u jasle,
jer nije bilo mjesta za njih u svratitu.
Luka
715
8 Na istom onom podruju ivjeli su pastiri
u polju, nou su drali strau nad svojim
stadom.
9 Evo gle, Gospodinov aneo je stao ispred
njih, Slava i sjaj ih Gospodinov obasjao sve
unaokolo njih i oni su se jako prestraili.
10 Aneo im rekao: Ne bojte se, jer vam,
evo, donosim dobru vijest o velikoj radosti
za sav narod.
11 Jer vam se danas u Davidovu gradu ro-
dio Spasitelj, koji je Krist, Gospodin.
12 A ovo e vam biti za znak: Nai ete
Dijete povijeno u pelenice gdje lei u ja-
slama.
13 Odjedanput ondje je bilo s anelom
mnotvo nebeske vojske koja je hvalila
Boga, govorei:
14 Slava Bogu na visini, a na zemlji mir i
dobra volja meu ljudima!
15 Tako poto su aneli otili od njih na
nebo, pastiri su poeli govoriti jedan dru-
gome: Hajdemo u Betlehem da vidimo
ono to se dogodilo, s ime nas je upoznao
Gospodin.
16 Oni su urno otili i nali Mariju i Josipa
s Djetetom gdje lei u jaslama.
17 A kad su ga vidjeli, priopili su to svima i
proglasili svuda unaokolo to im je reeno
o tom Djetetu.
18 A svi oni koji su uli pastire divili su se
onome to su im rekli.
19 A Marija je pamtila sve te dogaaje i
razmiljala o njima u svojem srcu.
20 Zatim se pastiri vratili slavei i hvalei
Boga za sve to su uli i vidjeli, onako kako
im je bilo reeno.
21 A kad je prolo osam dana i kad je Dijete
trebalo obrezati, nazvali su imenom Isus,
kako ga je nazvao aneo jo prije nego se
zaeo u utrobi.
22 Kad je prolo vrijeme njihova ienja
prema Mojsijevom Zakonu, donijeli su ga u
Jeruzalem da ga prikau Gospodinu
23 kao to je napisano u Zakonu Gospo-
dinovu: Svako muko prvoroene bit e
sveto Gospodinu,
24 da i oni prinesu rtvu, kako je reeno u
Zakonu Gospodinovu: Par grlica ili dva
golubia.
25 I gle, ondje u Jeruzalemu je ivio ovjek
imenom imun. Bio je pravedan, poboan i
oekivao je Izraelovu utjehu i bio je nadah-
nut Svetim Duhom.
26 Njemu je bilo objavljeno po Svetom
Duhu da nee umrijeti dok ne vidi Gospo-
dinova Krista.
27 Tako je on, potaknut Svetim Duhom,
doao je u hram, ba kad su roditelji nosili
Dijete Isusa da izvre na njemu po obiaju
propis Zakona,
28 uzeo ga na ruke, blagoslovio Boga i
rekao:
29 Gospodine, sada otpusti svojega slu-
gu da ide u miru, prema tvojoj rijei;
30 jer moje oi su vidjele tvoje spasenje,
31 koje si ti pripravio pred licem svih na-
roda,
32 svjetlo da rasvijetli neznaboce i slavu
naroda tvojega Izraela.
33 Josip i njegova majka divili su se onome
to se govorilo o njemu.
34 Tada ih imun blagoslovio i rekao Mariji,
njegovoj majci: Gle, ovaj je odreen za
pad i uzdignue mnogih u Izraelu i za znak
kojemu e se protiviti,
35 da, a tebi e samoj ma probosti tvoju
duu, da bi se otkrile misli mnogih srda-
ca.
36 Ondje je bila proroica Ana, Penuelova
ki, iz Aerova plemena. Ona je bila u velikoj
starosti i ivjela je u braku s muem sedam
godina, sve od svojega djevianstva.
37 Ona sama kao udovica, stara osam-
deset i etiri godine, nije ostavljala hram,
nego je nou i danju sluila Bogu postom
i molitvom.
38 Dola je ona istog asa i poela slaviti
Boga i govoriti o Djetetu svima koji su oe-
kivali otkupljenje u Jeruzalemu.
39 Kad su obavili sve to je po Zakonu
Gospodinovu trebalo napraviti, vratili se u
Galileju, u svoj grad Nazaret.
40 Dijete je raslo i jaalo u Duhu, napunju-
jui se mudrou; a milost Boja bila je na
njemu.
41 Svake su godine njegovi roditelji ili u
Jeruzalem na Pashalnu Gozbu.
42 Kad mu je bilo dvanaest godina, uzali
su s njim u Jeruzalem prema obiaju Pas-
halne Gozbe.
43 Po svretku tih dana, kad su se vraali
kui, Djeak Isus zadrao se u Jeruzalemu,
a Josip i njegova majka nisu to znali,
44 nego mislei da je u drutvu meu su-
putnicima, otili su dan hoda, te ga poeli
traiti meu rodbinom i znancima.
45 Kako ga nisu nali, vratili se opet u Je-
ruzalem traei ga.
46 Nakon tri dana nali su ga u hramu gdje
sjedi meu uiteljima, sluajui ih i postav-
ljajui im pitanja.
47 Svi koji su ga sluali bili su zaneseni
njegovu razumnou i odgovorima.
48 A kad su ga opazili, zaudili su se i maj-
ka mu je rekla: Moj sine, zato si nam to
napravio? Gle, tvoj otac i ja s brigom smo
te traili.
49 On im je rekao. Zato ste me traili?
Nijeste li znali da ja moram biti u poslu
svojega Oca?
Luka
716
jai od mene, remenje njegove obue ja
nisam dostojan odvezati. On e vas krstiti
Svetim Duhom i ognjem.
17 On ima u svojoj ruci vijau, te e potpu-
no oistiti svoje gumno, penicu e skupiti
u svoju itnicu, a pljevu e spaliti ognjem
neugasivim.
18 I mnogim drugim pobudama navjei-
vao je narodu Radosnu vijest.
19 A Herod tetrarh, koga je on prekorio
zbog Herodijade, ene njegova brata Fi-
lipa, i zbog svih zlodjela koje je Herod
poinio,
20 iznad toga nadodao je jo ovo, bacio je
Ivana u zatvor.
21 A kad je sav narod bio krten, Isus je
isto tako bio krten; i dok je molio, otvorilo
se nebo,
22 I Sveti Duh spustio se na njega u tje-
lesnom obliku kao golub i glas je doao
s neba, rekavi: Ti si moj ljubljeni Sin, s
tobom sam vrlo zadovoljan.
23 Isusu je na poetku njegova djelova-
nja bilo otprilike trideset godina, a bio je,
(kako se dralo) sin Josipov, koji je bio sin
Helijev,
24 sin Matatov, sin Levijev, sin Melkijev, sin
Janajev, sin Josipov,
25 sin Matatijin, sin Amosov, sin Nahumov,
sin Eslijev, sin Nagajev,
26 sin Maatov, sin Matatijin, sin Semejev,
sin Josipov, sin Judin,
27 sin Joanasov, sin Resin, sin Zerubabe-
lov, sin ealtielov, sin Nerijev,
28 sin Melkijev, sin Adijev, sin Kosamov, sin
Elmadamov, sin Erov,
29 sin Joseov, sin Eliezerov, sin Jorimov,
sin Matatov, sin Levijev,
30 sin imunov, sin Judin, sin Josipov, sin
Jonanov, sin Elijakimov,
31 sin Melejin, sin Menin, sin Matatin, sin
Natanov, Davidov sin,
32 sin Jesejev, sin Obedov, sin Boazov, sin
Salmonov, sin Nahonov,
33 sin Aminadabov, sin Aramov, sin Hezro-
nov, sin Peresov, sin Judin,
34 sin Jakovljev, sin Izakov, sin Abraha-
mov, sin Terahov, sin Nahorov,
35 sin Serugov, sin Reuov, sin Pelegov, sin
Eberov, sin elahov,
36 sin Kainanov, sin Arfaksadov, sin e-
mov, sin Noin, sin Lamekov,
37 sin Metuselahov, sin Henokov, sin Jare-
dov, sin Mahalalelov, sin Kainanov,
38 sin Enosov, sin Setov, sin Adamov, Sin
Boji.
Kunja Isusa u pustinji
4
Isus je bio tada pun Svetoga Duha,
vratio se s Jordana i bio odveden od
50 A oni nisu razumjeli rijei koje im je On
govorio.
51 Tada je On poao s njima i doao u Na-
zaret i bio im je posluan. A njegova majka
je sve te dogaaje brino uvala u svojemu
srcu.
52 A Isus je napredovao u mudrosti, rastu
i milosti pred Bogom i ljudima.
Isusovo krtenje. Rodoslovlje
3
Tada u petnaestoj godini vladanja cara
Tiberija, Poncije Pilat bio je upravitelj
Judeje, Herod je bio tetrarh Galileje, Filip
njegov brat bio je tetrarh pokrajine Itureje
i Trahoniteje, a Lizanija tetrarh Abilene;
2 Anas i Kaifa su bili visoki sveenici, dola
je rije od Boga Ivanu, sinu Zaharijinu, u
pustinji.
3 I on je obiao svu jordansku pokrajinu i
propovijedao krtenje i pokajanje za opro-
tenje grijeha,
4 kao to je napisano u knjizi proroanstva
proroka Izaije, rekavi: Glas jednoga koji
vie u pustinji Pripravite put Gospodinu,
poravnajte mu staze.
5 Svaka dolina e se ispuniti, svaka gora
i breuljak e se slegnuti, krivudavi putovi
napravit e se ravni, a hrapavi putovi e
biti izglaeni.
6 Svako e tijelo vidjeti Boje spasenje.
7 Tada je on rekao narodu koji mu je dolazio
da ga krsti: Zmijski porodi! Tko vas je upo-
zorio da bjeite od srdbe koja dolazi?
8 Donosite onda plodove koji odgovaraju
pokajanju, i ne govorite u sebi: Imamo
Abrahama za oca. Jer ja vam velim, Bog
moe od ovoga kamenja podii Abrahamu
djecu.
9 I ve sada je sjekira poloena na korijen
stablima; stoga svako stablo, ako ne dono-
si dobrog ploda, sijee se i baca u oganj.
10 Tada ga je narod pitao, rekavi: to
nam je onda uraditi?
11 On im rekao: Onaj tko ima dvije haljine,
neka da onome koji nema nijedne, a onaj
tko ima hrane, neka napravi isto tako.
12 Potom su doli i ubirai poreza da ih
krsti, pa ga upitali: Uitelju, to trebamo
raditi?
13 On im rekao: Ne uzimajte vie nego to
vam je odreeno.
14 Vojnici ga isto tako upitali, rekavi: A
to mi trebamo raditi? On im rekao: Niko-
me ne pravite nasilja, niti lano okrivljujte, i
budite zadovoljni svojom plaom!
15 Tada je narod bio u iekivanju, i kako
su svi u srcu razmiljali o Ivanu je li on Krist
ili nije,
16 Ivan je odgovorio, rekavi svima: Ja
vas, zaista, krstim vodom. Ali dolazi jedan
Luka
717
Govorili su: Nije li ovo sin Josipov?
23 On im je rekao: Sigurno ete mi rei
ovu prispodobu: Lijenie, izlijei sam
sebe! Sve to si napravio, kako smo uli,
u Kafarnaumu, napravi i ovdje, u svojemu
rodnom kraju.
24 Tada je On rekao: Istinu vam govorim,
nijedan prorok nije dobro primljen u svoje-
mu rodnom kraju.
25 Istinu vam govorim, bilo je mnogo udo-
vica u Izraelu u vrijeme Ilijino, kad je nebo
ostalo zatvoreno tri godine i est mjeseci i
velika glad zavladala po cijeloj zemlji.
26 Ali ni jednoj od njih nije bio poslan Ilija
osim nekoj eni udovici u Sarfati, u podru-
ju Sidona.
27 Mnogi gubavci bili su u Izraelu u vrijeme
proroka Elizeja, ali ni jedan se od njih nije
oistio osim Sirijca Naamana.
28 Kako su to uli, svi koji su bili u sinagogi
razljutili se puni srdbe,
29 ustali su te ga istjerali iz grada i doveli na
rub brijega na kojem je bio sagraen njihov
grad, u nakani da ga dolje strmoglave.
30 Ali je on proao izmeu njih, izmaknuo
im i otiao svojim putom.
31 Tada je siao u Kafarnaum, galilejski
grad, i tu ih je uio na Subotnji dan.
32 Ljudi su bili zaneseni njegovim naukom,
jer mu je rije bila puna moi.
33 U sinagogi bio neki ovjek koji je bio
opsjednut neistim duhom. I on je povikao
jakim glasom,
34 rekavi: Pusti nas, to imamo mi s
tobom, Isuse Nazareanine? Jesi li doao
da nas uniti? Ja znam tko si ti: Ti si Boji
Svetac.
35 A Isus mu zaprijetio, rekavi: Uuti i izii
iz njega! I tada ga zli duh sruio ispred svih
te iziao iz njega i nita mu nije naudio.
36 Svi su se udili i govorili jedan drugome:
Kakva je to rije, kad s vlau i snagom za-
povjeda neistim duhovima i oni izlaze?
37 Glas se o njemu rairio po svim okolnim
mjestima.
38 Tada je iziao iz sinagoge i uao je u
imunovu kuu. A imunova punica bila
je bolesna od teke groznice, pa su ga oni
zamolili za nju.
39 On se prignuo nad nju te zaprijetio gro-
znici, i ova ju ostavila. Ona je odmah ustala
i poela ih posluivati.
40 O zalazu sunca svi koji su imali bolesni-
ke koji su patili od raznih bolesti dovodili
su ih k njemu. On bi na svakoga od njih
stavljao ruke i ozdravljao ih.
41 Iz mnogih su izlazili zli duhovi te vikali,
iza glasa, rekavi: Ti si Krist, Boji Sin! On
im zaprijetio i nije im dopustio govoriti, jer
su oni znali da je On Krist.
Duha u pustinju,
2 a bio je etrdeset dana od avla kuan.
Onih dana nije nita jeo, a poslije kad je ono
isteklo, On je ogladnio.
3 avao mu tada rekao: Ako si Ti Boji
Sin, zapovjedi ovom kamenju da postane
kruh.
4 A Isus mu odgovarajui rekao: Napisa-
no je: Ne ivi ovjek samo od kruha, nego
od svake Boje rijei.
5 Zatim ga avao odveo na visoku goru
i pokazao mu za tren oka sva kraljevstva
svijeta
6 pa mu rekao: Dat u ti svu vlast nad
njima, i njihovu slavu, jer je meni predana i
dajem je kome god ja hou.
7 Stoga sve ovo bit e tvoje ako mi se po-
kloni.
8 A Isus mu odgovorio: Idi od mene, so-
tono, jer je napisano: Gospodinu, svojem
Bogu se klanjaj i njemu jedinomu slui.
9 A zatim ga odveo u Jeruzalem i postavi ga
na vrh hrama te mu rekao: Ako si ti Boji
Sin, baci se odavde dolje,
10 Jer je napisano: On e narediti svojim
anelima da te uvaju,
11 i nosit e te na svojim rukama, da se
gdje nogom ne spotakne o kamen.
12 A Isus mu odgovarajui rekao: Ree-
no je: Ne iskuavaj Gospodina, svojega
Boga.
13 Kad je avao iscrpio sve kunje, otiao
je od njega do druge prilike.
14 Tada se Isus vratio silom Duha u Galileju
i glas se rairio o njemu po cijelom tamo-
njem podruju.
15 Uio je u njihovim sinagogama i svi su
ga slavili.
16 Tako je On doao u Nazaret, gdje je bio
odrastao. I po svojem obiaju uao u sina-
gogu na Subotnji dan i ustao itati.
17 Oni su mu pruili knjigu proroka Izaije.
A kad je On otvorio knjigu, naao je mjesto
gdje je bilo napisano:
18 Gospodinov Duh je na meni, jer me
je On pomazao da propovijedam Rado-
snu vijest siromanima. On me je poslao
ozdraviti one slomljena srca, da proglasim
osloboenje zarobljenicima, da povratim
vid slijepima, da oslobodim one koji su
potlaeni,
19 i da proglasim godinu Gospodinove
milosti.
20 Zatvorio je knjigu i vratio ju posluniku
pa sjeo. Oi svih u sinagogi bile su uprte u
njega.
21 On im je poeo progovoriti: Danas se
ispunilo ovo Pismo u vaim uima.
22 Svi su mu odobravali i divili se lijepim
rijeima koje su izlazile iz njegovih usta.
Luka
718
42 Poslije toga kad je nastao dan, On je
iziao i otiao na samotno mjesto. A narod
ga je traio i kad je doao do njega, htjeli
su ga zadrati da ne ide od njih.
43 A on im rekao: I drugim gradovima
moram isto propovijedati Radosnu vijest
o Bojem kraljevstvu, jer sam za to i po-
slan.
44 I propovijedao je po sinagogama u Ga-
lileji.
Obilan ribolov
5
Jedanput tako dok se narod gurao oko
Isusa da uje Boju rije, On je stajao
na obali Genezaretskog jezera,
2 i vidio je dvije laice gdje stoje na obali
jezera; ribari su bili izali iz njih i prali svoje
mree.
3 On je uao u jednu laicu, koja je pripa-
dala imunu, i zatraio ga da malo otisne
od kopna. On je tada sjeo i poeo uiti
mnotvo naroda iz laice.
4 A kad je prestao govoriti, rekao je imu-
nu: Izvezi na puinu i bacite svoje mree
za ribolov.
5 A imun mu je odgovarajui rekao: Ui-
telju, mi smo svu no lovili i trudili se a
nita nismo ulovili, ali na tvoju rije bacit
u mreu.
6 A kad su to napravili, ulovili su jako mnogo
riba, toliko da su im se mree razdirale.
7 Uto su dali znak svojim sudrugovima u
drugoj laici da im dou pomoi. Oni su
doli i napunili obje laice tako da su po-
ele tonuti.
8 Kad je to vidio imun Petar, pao je Isusu
do koljena, rekavi: Udalji se od mene,
Gospodine, jer ja sam grjenik!
9 Jer on i svi oni koji su bili s njim skamenili
se, zbog riba koje su ulovili.
10 Isto tako Jakov i Ivan, Zebedejevi si-
novi, koji su bili imunovi sudruzi. Isus je
rekao imunu: Ne boj se! Od sada e
loviti ljude!
11 Oni su izvukli laice na kopno, ostavili
sve i poli za njim.
12 Tako dok je On boravio u nekom gradu,
gle, iznenada se pojavio ovjek sav gubav;
i im je opazio Isusa, pao je na koljena pa
ga zamolio, rekavi: Gospodine, ako ho-
e, moe me oistiti.
13 Tada je On pruio svoju ruku, dotaknuo
ga se, rekavi: Hou; budi oien. I od-
mah ga ostavila guba.
14 On mu zapovjedio da nikome ne govori:
Nego hajde, pokai se sveeniku i prinesi
rtvu za svoje oienje, njima za svjedo-
anstvo, kao to je zapovjedio Mojsije
15 A glas se o njemu sve vie i vie pro-
nosio, a veliko je mnotvo naroda dolazilo
da ga uje i da ih On ozdravi od njihovih
bolesti.
16 A on se esto povlaio u pustinju i mo-
lio.
17 Dogodilo se jednog dana, za vrijeme
dok je Isus pouavao, ondje su sjedili i
farizeji i uitelji Zakona koji su doli iz svih
galilejskih i judejskih sela i iz Jeruzalema. A
bila je to sila Gospodinova da ih ozdravlja.
18 I gle, ljudi su donijeli na postelji ovjeka
koji je bio uzet. Oni su pokuavali da ga
unesu unutra i stave pred Isusa.
19 A kako, zbog velikog mnotva naroda,
nisu mogli pronai kako bi ga mogli uni-
jeti, popeli se na krov te ga kroz crijepove
spustili s posteljom meu nazone i ispred
Isusa.
20 A On, videi njihovu vjeru, rekao mu:
ovjee, oproteni su ti tvoji grijesi.
21 A pismoznanci i farizeji su poeli pomi-
ljati u sebi, rekavi: Tko je ovaj to huli
na Boga? Tko moe opratati grijehe, osim
jedinoga Boga?
22 A Isus odgovarajui, kad je prozreo
njihove misli, rekao im: Zato tako razmi-
ljate u svojim srcima?
23 to je lake rei: Oproteni su ti grijesi
ili rei: Ustani i hodaj?
24 Ali da biste znali da ovjeji Sin ima vlast
na zemlji opratati grijehe On je tada rekao
uzetomu ovjeku: Ja ti govorim, ustani,
uzmi svoju postelju i idi svojoj kui.
25 I on je odmah je ustao pred njima, uzeo
je ono na emu je leao i otiao svojoj kui
slavei Boga.
26 Svi su se divili, slavili su Boga i ispunjeni
strahom govorili: Danas smo vidjeli neto
udesno!
27 Poslije toga Isus je iziao i opazio po-
biraa poreza imenom Levija gdje sjedi u
carinarnici i rekao mu: Poi za mnom.
28 I on je ostavio sve, ustao i poao za
njim.
29 Nakon toga Levi mu priredio u svojoj
kui veliku gozbu. A s njima za stolom sje-
dilo je mnogo ubiraa poreza i drugih koji
su sjedili s njima.
30 A njihovi farizeji i pismoznanci poeli su
mrmljati protiv njegovih uenika, rekavi
im: Zato jedete i pijete s ubiraima pore-
za i grjenicima?
31 A odgovorio im Isus i rekao: Ne treba
lijenik onima koji su zdravi, nego onima
koji su bolesni.
32 Ja nisam doao zvati na pokajanje pra-
vednike, nego grjenike.
33 Oni su mu tada rekli: Zato Ivanovi ue-
nici esto poste i mole, isto tako i farizejski,
a tvoji jedu i piju?
34 A On im rekao: Moete li natjerati sva-
Luka
719
tove da poste dok je jo mladoenja meu
njima?
35 Ali doi e vrijeme kad e im uzeti i od-
vesti mladoenju; onda e oni u one dane
postiti.
36 On im je isto tako govorio prispodobu:
Nitko ne stavlja komad zakrpe od nove
haljine da zakrpa staru haljinu, jer nova
raspara, a staroj haljini ne pristaje zakrpa
od nove.
37 I nitko ne stavlja novo vino u stare mje-
hove; jer novo vino rasprsne mjehove te se
prolije, a mjehovi propadnu.
38 Nego, novo vino mora se staviti u nove
mjehove, i tako se oboje sauva.
39 I nitko, nakon to je pio staro vino, nee
odmah novoga, jer ree: Staro je bolje.
ovjeji Sin gospodar Subotnjeg dana
6
Tako se dogodilo drugoga Subotnjega
dana poslije prvoga, iao je Isus kroz
itno polje. A njegovi uenici su trgali kla-
sje, trli ga rukama i jeli.
2 A neki od farizeja su im rekli: Zato pravi-
te ono to nije zakonom doputeno praviti
na Subotnji dan?
3 A Isus im je odgovarajui rekao: Nijeste
li itali ni to to je napravio David kad je bio
gladan, on i oni koji su bili s njim;
4 kako je uao u Boju kuu uzeo i jeo po-
stavljene kruhove, pa ih dao onima koji su
bili s njim, koje nije zakonom doputeno
jesti nikom osim sveenicima?
5 I On im rekao: Sin je ovjeji gospodar i
od Subotnjega dana.
6 Dogodilo se tako jednoga drugog Su-
botnjega dana, uao je Isus u sinagogu i
poeo uiti. Tu je bio neki ovjek kojemu
je usahla desna ruka.
7 A pismoznanci i farizeji pazili su na Isusa
da vide hoe li na Subotnji dan ozdravljati,
da bi nali neto zbog ega bi ga mogli
optuiti.
8 Ali On je znao njihove misli pa je rekao
ovjeku s usahlom rukom: Digni se i sta-
ni ovdje ispred svih. I on je ustao i stao
ispred njih.
9 Onda im Isus rekao: Ja u vas neto upi-
tati: Je li zakonito na Subotnji dan praviti
dobro ili praviti zlo, spasiti ivot ili upropa-
stiti ga?
10 Zatim ih sve naokolo pogledao te rekao
onom ovjeku: Isprui svoju ruku! On je
napravio tako i ruka mu iscijelila i postala
zdrava kao i druga.
11 A oni ispunjeni gnjevom poeli su se
meusobno dogovarati to da naprave s
Isusom da mu naude.
12 Poslije tih dana, Isus je otiao na goru
da se moli i tu je proveo cijelu no molei
se Bogu.
13 Kad je osvanuo dan, dozvao je On svoje
uenike i od njih izabrao Dvanaestoricu,
koje je nazvao apostolima:
14 imuna, kojega je nazvao Petar, i brata
mu Andriju; Jakova i Ivana; Filipa i Barto-
lomeja;
15 Mateja i Tomu; Jakova sina Alfejeva i
imuna zvanog Zelota;
16 Judu sina Jakovljeva, i Judu Iskariot-
skoga koji je postao izdajnik.
17 Zatim je On siao s njima i zaustavio
se na ravnom mjestu sa svojim uenicima
i veliko mnotvo naroda iz cijele Judeje i
Jeruzalema, iz tirskog i sidonskog primor-
ja, koji su doli da ga uju i da ozdrave od
svojih bolesti.
18 Ozdravljali su isto i one koje su muili
neisti duhovi. I oni su bili ozravljeni.
19 Sve je mnotvo trailo da ga se dotakne,
jer je iz njega izlazila sila koja je ozdravljala
sve.
20 Onda je On upravio pogled na svoje
uenike i rekao: Blagoslovljeni ste vi siro-
masi, jer vae je Boje kraljevstvo.
21 Blagoslovljeni ste vi koji sada gladujete,
jer ete se nasititi! Blagoslovljeni ste vi koji
sada plaete, jer ete se smijati.
22 Blagoslovljeni ste vi kad vas ljudi mrze i
kad vas odbacuju, grde i ozloglauju vae
ime kao zlo, zbog ovjejega Sina.
23 Radujte se u taj dan i poskakujte od ve-
selja, jer je velika vaa plaa na nebu. Tako
su isto pravili i s prorocima njihovi oci.
24 Ali jao vama, bogatai, jer ste primili
svoju utjehu.
25 Jao vama koji ste siti, jer ete gladovati.
Jao vama koji se smijete, jer ete tugovati
i plakati.
26 Jao vama kad vam svi ljudi laskaju, ta
isto su tako pravili s lanim prorocima nji-
hovi oci.
27 A vama koji me sluate velim: Ljubite
svoje neprijatelje, pravite dobro onima koji
vas mrze.
28 Blagoslivljajte one koji vas proklinju,
molite se za one koji vas iskoritavaju.
29 Onome koji vas udari po jednom obra-
zu, pruite i drugi. Tko ti uzima ogrta, ne
krati mu ni haljinu.
30 Tko god trai od tebe, podaj mu. A od
onoga koji uzima tvoje, ne trai natrag.
31 Kako elite da vama ljudi rade, tako
pravite i vi njima.
32 Ako ljubite one koji vas ljube, kakvu
hvalu dobivate? I grjenici ljube one koji
njih ljube.
33 Ako dobro pravite onima koji vama
prave dobro, kakvu hvalu dobivate? Jer i
grjenici rade to isto.
Luka
720
34 Ako posuujete onima od kojih se na-
date neto dobiti, kakvu hvalu dobivate?
Jer i grjenici posuuju grjenicima da im
se toliko vrati.
35 Nego, ljubite svoje neprijatelje, pravite
dobro i posuujte, a da nita ne oekujete
natrag; tako e vaa plaa biti velika, a vi
ete biti sinovi Svevinjega. Jer On je do-
bar nezahvalnima i zlima.
36 Budite milosrdni kao to je milosrdan i
va Otac.
37 Nemojte suditi, pa ni vi neete biti sue-
ni. Ne osuujte, pa ni vi neete biti osueni.
Opratajte, i bit e vam oproteno.
38 Davajte, pa e vam se i davati; dobru
mjeru, zbijenu, stresenu i prelijevajuu dat
e vam se u naruje. Jer e vam se mjeriti
onom mjerom kojom vi mjerite.
39 A rekao im je i prispodobu: Moe li sli-
jepac voditi slijepca? Nee li obojica pasti
u jamu?
40 Nije uenik iznad svojega uitelja, a
svaki onaj koji je dobro izuen jest kao
njegov uitelj.
41 A zato gleda trun u oku svojega brata,
a u svojemu oku brvna ne opaa?
42 Ili kako moe rei svojemu bratu: Bra-
te, dopusti da ti izvadim trun iz tvojega
oka, kad sam ne vidi brvna u svojem oku?
Licemjere! Izvadi najprije brvno iz svojega
oka pa e onda jasno vidjeti kako da izva-
di trun iz oka svojega brata.
43 Jer dobro stablo ne rodi nevaljan plod,
ni nevaljano stablo ne rodi dobar plod.
44 Jer svako se stablo prepoznaje po svo-
jem plodu. Jer ljudi ne beru s trnja smokve,
niti s grma od kupine groe.
45 Dobar ovjek od dobra blaga svojega
srca iznosi ono to je dobro, a zao ovjek
od zla blaga svojega srca iznosi ono to
je zlo. Jer mu usta govore ono ega mu je
srce prepuno.
46 Zato me zovete: Gospodine, Gospo-
dine, a ne pravite ono to vam govorim?
47 Tko god dolazi k meni, slua moje rijei
i izvrava ih, pokazat u vam kome je on
slian:
48 Slian je ovjeku koji gradi kuu, koji
iskopa duboko i postavi temelj na kamenu.
A kad nastane poplava, potok nahrupi na
tu kuu, ali je ne moe uzdrmati jer je ute-
meljena na kamenu.
49 Ali onaj koji uje i ne napravi nita, slian
je ovjeku koji sagradi kuu na zemlji bez
temelja, na nju navali potok i ona se odmah
srui. I velika je ruevina te kue.
Ozdravljenje stotnikova sluge
7
Kad je dovrio izlagati narodu sve te
rijei, uao je u Kafarnaum.
2 Neki stotnik imao je bolesnog slugu, koji
mu je bio vrlo drag i leao je na umoru.
3 Kada je uo o Isusu, poslao mu neke
idovske starjeine da ga zamole da mu
doe ozdraviti slugu.
4 Kad su oni stigli k Isusu, poeli su ga
usrdno moliti, rekavi da taj za kojega bi
On to napravio to i zasluuje,
5 jer on voli na narod. I sinagogu nam je
sagradio.
6 Tada Isus poe s njima. A kad vie nije
bio daleko do kue, stotnik mu poslao
neke prijatelje da mu reknu: Gospodine,
ne mui se dalje, jer ja nisam dostojan da
ue pod moj krov.
7 Stoga nisam se smatrao dostojnim da
pristupim k tebi, nego samo reci rije i
ozdravit e moj sluga.
8 Jer i ja, koji sam ovjek podloen drugi-
ma i imam pod sobom vojnike, jednomu
velim: Idi! i on ode; a drugome: Doi! i
on doe; i svojemu sluzi: Napravi to, i on
to napravi.
9 Kad je Isus to uo zadivio mu se, te se
okrene mnotvu naroda koji je iao za njim
i rekao: Velim vam, tolike vjere nisam na-
ao ni u Izraelu!
10 Kad su se izaslanici vratili kui, nali su
slugu potpuno zdrava, a prije je bio bole-
stan.
11 Poslije toga, otiao je Isus u grad po
imenu Nain. S njim su ili njegovi uenici i
veliko mnotvo naroda.
12 Kada se pribliio gradskim vratima, kad
ono iznosili su na pokop mrtvaca, jedinca
sina u majke koja je bila udovica. Pratio ju
je mnogi narod iz grada.
13 Kad ju je Gospodin opazio, saalio se
nad njom te joj rekao: Nemoj plakati!
14 Zatim je pristupio k lijesu, dotaknuo ga
se dok su nosioci stajali te rekao: Mladiu,
tebi govorim, ustani!
15 Mrtvac se podignuo i poeo govoriti. On
ga predao njegovoj majci.
16 Sve je nazone obuzeo strah te su
slavili Boga, rekavi: Velik se prorok po-
javio meu nama. I Bog je posjetio svoj
narod.
17 Rairio se glas i miljenje o njemu po
cijeloj Judeji i po cijelom okolnom podru-
ju.
18 O svemu tomu izvijestili Ivana njegovi
uenici.
19 Nato je Ivan pozvao dvojicu svojih ue-
nika te ih poslao Isusu da ga pitaju; Jesi
li ti onaj koji ima doi ili da ekamo drugo-
ga?
20 Kad su ljudi stignu k njemu, rekli su
mu: Ivan Krstitelj poslao nas je k tebi da
pitamo: Jesi li ti onaj koji ima doi ili da
Luka
721
ekamo drugoga?
21 On je ba u taj as ozdravljao mnoge
od njihovih bolesti, muka i zlih duhova te
mnogim slijepcima davao vid.
22 Tada im Isus rekao; Idite i javite Ivanu
to ste vidjeli i uli; da slijepi progledavaju,
hromi hodaju, gubavi se iste, gluhi uju,
mrtvi ustaju, siromasima se propovijeda
Radosna vijest.
23 Blago onome koji se zbog mene ne
spotakne.
24 A kad su Ivanovi izaslanici otili, poeo
je Isus govoriti mnotvu naroda o Ivanu:
to ste izili gledati u pustinju? Trsku koju
vjetar njie?
25 Ili to ste izili gledati? ovjeka odje-
vena u mekane haljine? Zaista ljudi koji se
odijevaju u sjajno odijelo i ive u raskoi
borave u kraljevskim dvorima.
26 Pa to ste izili gledati? Proroka? Da,
velim vam, i mnogo vie od proroka.
27 Ovo je onaj o kojemu je napisano: Evo,
svojega glasnika aljem pred tvojim licem
da pripravi put pred tobom.
28 Velim vam, nitko izmeu roenih od ene
nije vei od Ivana; ali onaj koji je najmanji u
Bojem kraljevstvu vei je od njega.
29 Sav narod koji ga je sluao i ubirai po-
reza, dali su priznanje Bogu time to su se
podloili Ivanovu krtenju.
30 A farizeji i pismoznanci odbijaju Boji
savjet protiv sebe samih, ne pristajui na
njegovo krtenje.
31 A Gospodin je rekao: Pa kome onda da
prispodobim ljude ovoga narataja, i kome
su slini?
32 S njima je kao s djecom, onom to sjede
na trgu i dovikuju jedni drugima: Zasvi-
rati smo vam na frulu, a vi nijeste plesali!
Zapjevali smo vam tualjke, a vi nijeste
zaplakali!
33 Ivan Krstitelj je doao; niti jede kruha,
niti pije vina, a vi velite: Ima zlog duha!
34 A doao je ovjeji Sin jede i pije, a vi
velite: Gledajte ovjeka izjelice i pijanice,
prijatelja ubiraa poreza i grjenika!
35 Ali mudrost su opravdala sva njezina
djeca.
36 Neki farizej je zamolio Isusa da objeduje
kod njega. I On je uao u farizejevu kuu i
sjeo za stol jesti.
37 Gle, iznenada se pojavila neka ena iz
grada koja je bila grjenica. Ona, kad je
saznala da je Isus za stolom u farizejevoj
kui, donijela je alabastrenu posudicu
pomasti,
38 i stala iza njega do njegovih nogu te mu
plaui poela svojim suzama prati noge,
otirati ih svojom kosom, ljubiti i mazati mi-
risnom pomau.
39 Kad je to vidio farizej koji ga pozvao,
pomislio je u sebi: Kad bi ovaj ovjek bio
prorok, znao bi tko je i kakva je ova ena to
ga se dotie; jer ona je grjenica.
40 A Isus mu je odgovarajui rekao: imu-
ne, imam ti neto rei. Govori, Uitelju!
Odgovorio mu on.
41 Neki vjerovnik imao je dvojicu dunika.
Jedan mu je dugovao pet stotina denara,
a drugi pedeset.
42 A kako nisu imali im vratiti, on oprosti
obojici. Reci mi sad koji e mu onda od njih
vie pokazivati ljubavi?
43 imun mu je odgovorio; Drim, onaj
kojemu je vie oprostio. A On mu rekao
Pravo si sudio,
44 Potom se okrenuo prema eni pa rekao
imunu: Vidi li ti ovu enu? Ja sam doao
u tvoju kuu; i ti mi nijesi dao vode za moje
noge, a ona mi je suzama svojima oprala
noge i otrla ih svojom kosom.
45 Ti mi nijesi dao poljupca, a ova ena,
sve otkako sam uao, ne prestaje mi ljubiti
noge.
46 Ti mi nijesi namazao glavu uljem, a ova
mi je ena noge namazala pomau.
47 Zato, velim ti, oproteni su joj grijesi, i
to mnogi, jer je pokazala mnogo ljubavi. A
kome se manje oprata, taj pokazuje ma-
nje ljubavi.
48 A eni je rekao: Oproteni su ti tvoji
grijesi.
49 A oni koji su sjedili s njim za stolom po-
eli su meusobno govoriti: Tko je ovaj
koji ak i grijehe oprata?
50 Tada je On rekao eni; Tvoja te vjera
spasila. Idi u miru!
Bolesna ena i Jairova ki
8
Nakon nekog vremena, On je redom
obilazio sve gradove i sela propovi-
jedao je i navjeivao Radosnu vijest o
Bojem kraljevstvu. S njim su ila dvana-
estorica
2 i neke ene koje je oslobodio od zlih du-
hova i bolesti: Marija, zvana Magdalena, iz
koje je izilo sedam zlih duhova,
3 Ivana, ena Herodova upravitelja Kuza,
Suzana i mnoge druge, koje su ih poma-
gale svojim dobrima.
4 Kad se skupilo mnotvo naroda i kako su
ljudi iz svih krajeva dolazili k njemu, rekao
im u prispodobi:
5 Izie sija da sije sjeme. Dok je sijao,
neko zrno padne kraj puta, pogazi se te ga
pozoblju nebeske ptice.
6 Tako neko padne na kamen, ali odmah
im izniknu osui se, jer nije imalo vlage.
7 Neko padne meu trnje te ga trnje ugui
rastui skupa s njim.
Luka
722
8 A neko drugo padne na dobru zemlju te
izniknu i donese stostruki rod. Kad je sve
to ispripovjedio, zaviknuo je: Onaj tko ima
ui za uti, neka uje!
9 Njegovi uenici su ga upitali to znai ta
prispodoba.
10 On im rekao: Vama je dano da upozna-
te tajne Bojeg kraljevstva, a drugima se
daju samo u prispodobama, da gledaju,
a da ne moeju vidjeti, da sluaju, a da ne
moeju razumjeti.
11 Ovo je znaenje prispodobe: Sjeme je
Boja rije.
12 Ono kraj puta, to su oni koji zaista
uju rije; zatim doe avao te ju iupa
iz njihovog srca, da ne vjeruju i ne budu
spaeni.
13 Ono na kamenu, to su oni koji s vese-
ljem primaju rije im je uju, ali nemaju
korijena; neko vrijeme vjeruju, ali u vrijeme
napasti otpadnu.
14 A ono to padne meu trnje, to su oni
koji uju, ali ih jo na putu zague tjeskob-
ne brige, bogatstvo i svjetski uitci ovoga
ivota i tako ne donose potpuno zrelih
plodova.
15 A ono to je palo na dobru zemlju, to su
oni koji uju rije i uvaju ju u dobru i ple-
menitu srcu i rode rod zbog ustrajnosti.
16 Nitko svjetiljke, kad je upali, ne pokriva
posudom i ne stavlja ju pod postelju, nego
na stalak svjetiljke, da vide svjetlo oni koji
ulaze.
17 Jer nema nita tajno to se nee otkriti i
nita skriveno to se nee saznati i na javu
izai.
18 Stoga, pazite kako sluate! Jer, tko ima,
njemu e se jo dati; a tko nema, oduzet e
mu se i ono to se njemu priinja da ima.
19 Njegova majka i braa doli su k njemu,
ali mu nisu mogli prii, od mnotva naro-
da.
20 Neki su mu javili: Tvoja majka i tvoja
braa stoje vani i ele te vidjeti.
21 On im je odgovarajui rekao: Moja
majka i moja braa su oni koji sluaju Boju
rije i vre ju.
22 Tako je On jednoga dana uao u laicu
sa svojim uenicima, te im rekao: Prijei-
mo sada na onu drugu stranu jezera. Oni
su otplovili.
23 Ali dok su plovili, On je zaspao. Uto se na
jezero spustila velika oluja i vjetar; laica
se punila vodom, i oni su bili u pogibelji.
24 Oni su pristupili k njemu i probudili ga,
rekavi: Uitelju, Uitelju, poginut emo!
A On se probudio, zaprijetio vjetru i uzbur-
kanim valovima te se oni umirili i nastala
je tiina.
25 A njima je rekao: Gdje vam je vaa
vjera? A oni u strahu i udu rekli su jedan
drugome: Tko moe biti ovaj ovjek da
zapovjeda vjetrovima i vodi i pokoravaju
mu se?
26 Pristali su u gadarenskom kraju, koji je
suprotno Galileje.
27 Dok je Isus izlazio na kopno, doao mu u
susret iz grada ovjek kojega su bili opsjeli
zli duhovi. On due vremena nije nosio odi-
jela ni boravio u kui, nego u grobnicama.
28 Kako je opazio Isusa, zavikao je, bacio
se pred njega te jakim glasom viknuo: to
ja imam s tobom, Isuse, ti Sine Najviega
Boga? Molim te, ne mui me!
29 Jer Isus je zapovjedio neistom duhu
da izie iz toga ovjeka, kojega je due
vremena primio i tako drao. Vezali su ga
u lance i drali u okovima, ali bi on istrgao
okove i zli duh bi ga tjerao u pustinju.
30 Isus ga upita: Kako se zove? Legi-
ja, odgovorio je on. Jer mnogi su zli duho-
vi uli u njega.
31 Oni ga zamole da im ne zapovjedi da
idu u bezdan.
32 A tu je bilo veliko krdo svinja to je paslo
na gori. Tada su duhovi zamolili Isusa da im
dopusti da uu u svinje. I On im dopustio.
33 Tada su zli duhovi izali iz onoga o-
vjeka i uli u svinje, a krdo svinja je jurnulo
divlje niz obronak, strovalilo se u jezero i
utopilo u vodi.
34 Kad su vidjeli pastiri koji su ih uvali
to se dogodilo, pobjegli su i to razglasili
svuda po gradu i po selima.
35 Tada su ljudi izili da vide to se dogodi-
lo i doli su k Isusu te nali ovjeka iz koje-
ga su izili zli duhovi gdje sjedi do Isusovih
nogu, odjeven i pri zdravoj pameti. I oni se
prestraili.
36 Oni koji su vidjeli to se dogodilo, rekli
su im kako je i na koji nain taj opsjednuti
ozdravljen i spaen.
37 Tada su zamolili Isusa sav narod iz ga-
darenskog podruja da se udalji od njih,
jer ih je bio obuzeo velik strah. On je uao
u laicu i krenuo natrag.
38 A ovjek iz kojega su izili zli duhovi
molio ga da smije ostati s njime. Ali Isus ga
otpustio, rekavi:
39 Idi i vrati se svojoj kui i pripovijedaj o
svemu to ti je Bog napravio! I on je otiao
svojim putom i razglasio po cijelom gradu
o svemu to mu je napravio Isus.
40 U to vrijeme, kad se Isus vratio, narod je
rado primio Isusa, jer su ga svi oekivali.
41 I gle, doao je neki ovjek, po imenu Jair,
koji je bio predstojnik sinagoge, bacio se
Isusu pred noge te ga zamolio da doe u
njegovu kuu,
42 jer mu je bila na umoru ki jedinica od
Luka
723
dvanaest godina. Dok je On iao, oko nje-
ga se tiskalo mnotvo naroda.
43 Nato je neka ena, koja je dvanaest go-
dina bolovala od krvarenja i koja je izdala
sve svoje imanje lijenicima a da ju nijedan
nije mogao izlijeiti,
44 pristupila k njemu straga i dotakla se
skuta njegove haljine te joj odmah prestalo
krvarenje.
45 A Isus je rekao: Tko me se dotaknuo?
Kako su to svi nijekali, Petar i oni koji su
bili s njim rekli su: Uitelju, mnotvo te
naroda gura i tiska, a ti veli: Tko me se
dotaknuo?
46 A Isus je odgovorio: Netko me se do-
taknuo, jer sam osjetio da je iz mene izila
snaga.
47 Nato kad je ena vidjela da je otkrivena,
dola je k njemu sva drui, pala pred nje-
ga te mu ispripovjedila sve pred narodom
zato ga se dotaknula i kako je zbog toga
odmah ozdravila.
48 A Isus joj rekao: Keri, smiri se i ne
boj se, tvoja te vjera ozdravila, hajde idi u
miru!
49 Dok je On jo govorio, doao netko od
ukuana predstojnika sinagoge te ovomu
rekao: Tvoja je ki umrla. Ne mui vie
Uitelja!
50 A kad je to uo Isus, odgovorio mu, re-
kavi: Nemoj se bojati; samo vjeruj i ona
e ozdraviti!
51 Kad je On doao u kuu, nije dopustio
nikom da ue s njim, osim Petru, Ivanu i
Jakovu te ocu i djevojinoj majci.
52 Svi su plakali i naricali za njom. A On im
rekao: Ne plaite, jer ona nije umrla, nego
spava!
53 A oni su ga ismijavali, jer su znali da je
umrla.
54 On ih sve otpratio van, uzeo ju za ruku pa
ju zovnuo, rekavi: Djevojice, ustani!
55 Tada joj se ponovno vratio njezin duh i
ona je odmah ustala. A On je zapovjedio da
joj dadu neto za jesti.
56 Njezini se roditelji snebivali, a on im za-
povjedio da o tome to se dogodilo nikome
ne govore.
Isus hrani pet tisua ljudi
9
Jedanput je pozvao k sebi Dvanaesto-
ricu i dao im mo i vlast nad svim zlim
duhovima i da ozdravljaju bolesne.
2 Zatim ih poslao da navjeuju Boje kra-
ljevstvo i da ozdravljaju bolesnike,
3 I rekao im: Nita ne uzimajte na put: ni
tapa, ni torbe, ni kruha, ni novca i ne uzi-
majte po dvije haljine.
4 U koju god kuu uete, ostanite tu dok
ne odete odatle.
5 A tko vas god nee primiti, kad iziete
iz njihovog grada, otresite prah sa svojih
nogu za svjedoanstvo protiv njih!
6 Tako su oni otili po selima i navjeivali
Radosnu vijest i svuda ozdravljali bolesni-
ke.
7 Kada je Herod tetrarh douo za sve ove
dogaaje, vrlo se uznemirio, jer su neki
govorili da je Ivan uskrsnuo od mrtvih;
8 a neki drugi da se pojavio Ilija; a trei da
je opet ustao jedan od starih proroka.
9 Herod je rekao: Ivanu sam ja odrubio
glavu. Pa tko bi bio taj o kome ujem takve
stvari? I nastojao je da ga vidi.
10 Na povratku opet su apostoli ispripo-
vijedali Isusu sve to su napravili. Tada
ih je poveo sobom te otiao na samotno
mjesto, koje je pripadalo gradu zvanom
Betsaida.
11 Ali kad je to doznao narod, poao je za
njim. On ih primio te im je govorio o Bojem
kraljevstvu i ozdravljao sve koji su trebali
ozdravljenja.
12 Kada je dan poeo odmicati, pristupili
su mu Dvanaestorica te mu rekli: Otpusti
mnotvo, da moe ii u okolna sela i zase-
oke da nae prenoite i hranu, jer mi smo
ovdje u pustom mjestu
13 On im je rekao: Dajte im vi neto za
jelo! Oni su mu odgovorili: Mi imamo
samo pet kruhova i dvije ribe. Osim, mo-
da, da mi sami odemo i kupimo hranu za
sav ovaj narod!
14 Bilo je, naime, kojih pet tisua ljudi. On je
rekao uenicima: Posjedajte ih u skupine
po pedeset!
15 Tako su oni napravili i sve ih posjedali.
16 On je tada uzeo pet kruhova i dvije ribe,
gledajui u nebo, On ih blagoslovio, ra-
zlomio i davao ih uenicima da ih postave
pred mnotvo.
17 Tako su svi jeli i nasitili se i nakupili su
punih dvanaest koara preostalih koma-
dia.
18 Dogodi se, dok je jedanput sam molio,
pridruili mu se njegovi uenici, a On ih
upitao: to ljudi misle tko sam Ja?
19 Oni su mu odgovorili: Jedni govore
Ivan Krstitelj, drugi Ilija, trei opet jedan od
starih proroka koji je uskrsnuo.
20 On ih zapitao: A to vi mislite tko sam
Ja? Boji Krist, odgovorio je Petar.
21 Tada ih opomenuo i zapovjedio da to
nikome ne govore,
22 rekavi: ovjeji Sin mora mnogo toga
trpjeti, starjeine e ga i sveeniki glavari
s pismoznancima odbaciti, bit e ubijen i
uskrsnut e trei dan.
23 Zatim je rekao svima; Ako tko hoe ii
za mnom, neka se odrekne samoga sebe,
Luka
724
neka svaki dan uzme kri svoj i neka ide za
mnom.
24 Jer tko hoe spasiti svoj ivot, izgubit
e ga, ali tko izgubi svoj ivot zbog mene,
spasit e ga.
25 Jer to koristi ovjeku ako dobije cijeli
svijet, a sam sebe izgubi ili se upropasti?
26 Jer tko se god posrami mene i mojih
rijei, njega e se ovjeji Sin sramiti kad
doe u svojoj slavi i u Oevoj slavi i od
svetih anela.
27 Zaista, velim vam, ima nekih ovdje na-
zonih koji sigurno nee umrijeti dok ne
vide Boje kraljevstvo.
28 Oko osam dana poslije toga uzeo je
sobom Petra, Ivana i Jakova te se uzaao
na goru da se moli.
29 Dok je On molio, promijenilo se njego-
vo lice, a njegova odjea je postala bijela
i sjajna.
30 I gle, dva ovjeka poeli su s njim raz-
govarati, koji su bili Mojsije i Ilija,
31 koji su se pojavili u sjaju, a govorili su o
njegovoj smrti koju mu je trebalo podnijeti
u Jeruzalemu.
32 Ali Petra i njegove sudruge svladao je
san. Pa kad su se probudili, vidjeli su ga
u sjaju i slavi i dva ovjeka koji su stajali s
njim.
33 Dogodilo se, dok su se rastajali od nje-
ga, Petar je rekao Isusu: Uitelju, dobro
bi bilo da ostanemo ovdje, i da napravimo
tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju i jednu
Ilijine znajui to govori.
34 Dok je on jo to govorio, naiao je oblak
te ih prekrio. A kad su uli u oblak uenici
se prestraili.
35 Tada se iz oblaka uo glas, rekavi:
Ovo je moj ljubljeni Sin, Njega sluajte!
36 A kad je glas proao, Isus se naao sam.
A oni su utjeli i nikome onih dana nisu ni-
ta govorili o onom to su vidjeli.
37 Dogodilo se sljedeeg dana, dok su
silazili s gore, izilo je Isusu u susret veliko
mnotvo naroda.
38 Iznenada je neki ovjek iz naroda povi-
kao: Uitelju, molim te, pogledaj mi sina!
Jedinac mi je!
39 I gle, zgrabi ga zli duh, tako da odmah
udari u kriku; trga s njime tako da se pjeni iz
usta, izrani ga i jedva se otrgne od njega.
40 Molio sam tvoje uenike da ga istjeraju,
ali nisu mogli.
41 Tada im je Isus odgovarajui rekao: O
nevjerni i pokvareni narataju, dokle u
jo ostati kod vas, i podnositi vas? Dovedi
ovdje svojega sina!
42 Dok se opsjednuti primicao, zli duh ga
bacio na zemlju i poeo se griti. Isus je
tada zaprijetio zlom duhu, ozdravio djea-
ka i predao ga njegovu ocu.
43 Svi su ostali zaprepateni pred velian-
stvenom Bojom snagom. I dok su se svi
divili svemu onome to je napravio, Isus je
rekao svojim uenicima:
44 Vi dobro zapamtite ove rijei i neka
duboko upadnu u vae ui: ovjeji Sin bit
e predan u ruke ljudima!
45 Ali oni nisu razumjeli toga govora. Za
njih je to bila tajna, tako da ga nisu mogli
shvatiti, a bojali se ga pitati to znai ta
rije.
46 U njima se porodila misao; tko bi od njih
bio najvei?
47 A Isus, poznajui misao njihova srca,
prihvatio je dijete i postavio ga pokraj
sebe,
48 pa im rekao: Tko god primi ovo malo
dijete u moje Ime, mene prima, a tko mene
prima, prima onoga koji je mene poslao.
Jer tko je najmanji meu vama bit e naj-
vei.
49 Tada mu Ivan rekao: Uitelju, vidjeli
smo jednoga koji izgoni zle duhove u tvoje
Ime i htjeli smo mu zabraniti jer te ne slijedi
s nama.
50 Isus mu rekao: Nemojte mu braniti, jer
tko nije protiv nas, taj je za nas.
51 Dogodilo se, kad je dolo vrijeme da
bude uznesen, On je s odlunou krenuo
u Jeruzalem,
52 te poslao pred sobom glasnike. Oni su
otili i doli u jedno samarijansko selo da
mu priprave prenoite.
53 Ali ga tu nisu htjeli primiti jer je iao u
Jeruzalem.
54 A kad su to vidjeli njegovi uenici, Jakov
i Ivan, rekli su: Gospodine, hoe li da
zapovjedimo ognju da sie s neba i da ih
uniti, kao to je Ilija napravio?
55 A Isus se okrenuo pa ih ukorio i rekao:
Vi ne znate kakvoga ste duha.
56 ovjeji Sin nije doao da uniti ljudske
ivote, nego da ih spasi. I oni su otili u
drugo selo.
57 Dogodilo se dok su putovali, jedan mu
ovjek na putu rekao: Gospodine, ii u
za tobom kamo god poe.
58 Isus mu rekao: Lisice imaju jame i ne-
beske ptice gnijezda, a ovjeji Sin nema
gdje nasloniti glavu.
59 Tada je On rekao drugome: Poi za
mnom! Ali je on rekao: Gospodine, do-
pusti da odem i pokopam oca.
60 Isus mu rekao: Pusti neka mrtvaci po-
kopavaju svoje mrtvace a ti idi i navjeuj
Boje kraljevstvo!
61 Zatim mu neki drugi rekao: Ja u ii za
tobom, Gospodine, ali mi najprije dopusti
da se oprostim sa svojim ukuanima!
Luka
725
62 Isus mu odgovorio: Nitko tko stavi svo-
ju ruku na plug i osvre se nije prikladan za
Boje kraljevstvo.
Marta i Marija
10
Poslije toga Gospodin je izabrao dru-
gu sedamdesetoricu te ih poslao po
dvojicu pred sobom u svaki grad i mjesto
kamo je sam kanio ii.
2 On im tada rekao: etva je zaista velika,
a poslenika je malo. Zato molite Gospodi-
na etve da poalje poslenike u njegovu
etvu.
3 Idite na put; evo, aljem vas kao janjce
meu vukove.
4 Ne nosite ni novane pojase, ni torbe, ni
obue i nikoga ne pozdravljajte na putu.
5 U koju god kuu uete, najprije recite:
Mir ovoj kui.
6 Bude li ondje sin mira, poinut e na nje-
mu va mir, ako li ne, vratit e se k vama.
7 U istoj kui ostanite, jedite i pijte sve to
vam podaju, jer poslenik zasluuje svoju
plau. Ne prelazite iz kue u kuu.
8 U koji god grad uete i oni vas prime,
jedite sve to oni stave pred vas.
9 Ozdravljajte bolesnike u njemu i govorite
im: Pribliilo vam se Boje kraljevstvo.
10 U koji god grad uete i oni vas ne prime,
iziite na njegove ulice i govorite:
11 ak i prainu iz vaega grada, koja se
na nas primila, otresamo vam sa sebe.
Ipak ovo znajte: pribliilo vam se Boje
kraljevstvo.
12 A Ja vam velim da e Sodomi biti lake
u onaj dan nego tomu gradu.
13 Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido!
Jer da su u Tiru i Sidonu bila takva ude-
sa koja su se u vama dogodila, ve bi ste
se odavno, sjedei u kostrijeti i u pepelu,
pokajali.
14 Ali Tiru i Sidonu bit e lake na Sudu
nego vama.
15 A ti, Kafarnaume, koji si uzdignut do
neba, do pakla e biti sruen!
16 Tko vas slua, mene slua, tko vas
prezire, mene prezire, tko prezire mene,
prezire onoga koji je mene poslao.
17 Tada su se sedamdesetorica vratili ve-
selo, rekavi: Gospodine, i zli duhovi nam
se pokoravaju u tvoje Ime.
18 A On im rekao: Gledao sam sotonu
gdje je pao kao munja s neba.
19 Eto, dao sam vam vlast da gazite zmije
i skorpione i mo nad svakom neprijatelj-
skom silom, i sigurno vam nita nee moi
nauditi.
20 Opominjem vas, ne radujte se tomu to
vam se duhovi pokoravaju, nego se radije
radujte to su vaa imena zapisana na
nebu.
21 U taj isti as Isus se obradovao u Svetom
Duhu i rekao: Slavim te Oe, Gospodaru
neba i zemlje, da si ovo sakrio od mudrih i
umnih, a objavio djeci. Da, Oe, jer tebi je
tako po volji.
22 Sve mi je predao moj Otac, a nitko ne
zna tko je Sin osim Oca, i tko je Otac osim
Sina, i onome ga Sin hoe objaviti.
23 Tada se okrenuo prema svojim uenici-
ma i rekao im nasamo: Blago oima koje
vide ono to vi vidite.
24 Jer Ja vam velim da su mnogi proroci
i kraljevi eljeli vidjeti ono to vi vidite, ali
nisu vidjeli, i uti ono to vi ujete, ali nisu
uli.
25 I gle, ustao je neki uitelj Zakona, rekav-
i: Uitelju, to moram praviti da batinim
ivot vjeni?
26 On mu rekao: to je napisano u Zako-
nu? to ondje ita?
27 A on je odgovorio: Ljubi Gospodina
Boga svojega, svim svojim srcem, svom
svojom duom, svom svojom snagom i
svom svojom pameu i svojega blinjega
kao samoga sebe!
28 On mu rekao: Pravo si odgovorio; pravi
to pa e ivjeti.
29 Ali on, elei se pokazati pravednim,
upitao Isusa: Tko je moj blinji?
30 Tada je Isus odgovarajui rekao: Neki
ovjek, silazei iz Jeruzalema u Jerihon,
zapadne meu razbojnike, koji mu svuku
odjeu i jo ga izranili i ostavili na pola
mrtva.
31 A sluajno je istim putom silazio neki
sveenik, pa kad ga on opazi, proe dru-
gom stranom.
32 A isto tako i neki Levit, kad doe na to
mjesto, pogleda i proe drugom stranom.
33 Ali neki putnik Samarijanac doe blizu
i naie na njega, pa kad ga vidje, saali se
nad njim,
34 pristupi mu te mu zavije rane, poto ih
prije oprao uljem i vinom, stavi na svoju
ivotinju, odvede u gostionicu i pobrine se
za njega.
35 A sutradan kad je odlazio, izvadi dva
denara i da ih gostioniaru i ree mu: Brini
se za njega, pa ako togod vie potroi na
njega, ja u ti na povratku platiti.
36 to misli, koji je od ove trojice bio blinji
onome to je zapao meu razbojnike?
37 A on mu rekao: Onaj koji mu je iskazao
milosre. Onda mu Isus rekao: Idi i pravi
tako!
38 Dogodilo se dok su putovali, uao je
u jedno selo gdje ga neka ena imenom
Marta primila u svoju kuu.
39 Ona je imala sestru zvanu Marija, koja je
Luka
726
sjela Gospodinu do nogu i sluala njegovu
rije.
40 A Marta je bila vrlo zauzeta posluiva-
njem. Ona mu pristupila i rekla: Gospodi-
ne, tebi nije nita stalo do toga to me moja
sestra ostavila samu da posluujem? Zato
reci joj da mi pomogne!
41 A Isus joj rekao: Marta, Marta, brine
se i uznemiruje za mnoge stvari;
42 Ali ipak je samo jedno potrebno, a
Marija je izabrala bolji dio, koji joj se nee
oduzeti.
Molitva GOSPODINOVA Oena
11
U neko vrijeme dok je molio na nekom
mjestu, pa kad je prestao, rekao mu
jedan od njegovih uenika: Gospodine,
naui nas moliti, kao to je i Ivan nauio
svoje uenike!
2 On im rekao: Kad molite, govorite: Oe
na koji jesi na nebesima, sveti se Ime tvo-
je. Doi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja
kako na nebu tako i na zemlji.
3 Kruh na svagdanji daj nam danas.
4 I otpusti nam dugove nae, kako i mi ot-
putamo dunicima svojim. I ne uvedi nas
u napast, nego izbavi nas od zloga.
5 On im je rekao: Tko bi od vas imao pri-
jatelja te otiao k njemu u pola noi i rekao
mu: Prijatelju, posudi mi tri kruha,
6 jer mi je doao prijatelj s puta, a nemam
to staviti pred njega!
7 A onaj iznutra odgovori: Ne dosauj mi,
vrata su ve zatvorena, a mala djeca su
sa mnom u postelji, ne mogu ustati da ti
dam.
8 Velim vam, ako i ne bi ustao da mu dade
zato to mu je prijatelj, ali bi ustao zbog
njegova dodijavanja i dao bi mu sve to
treba.
9 A ja vam velim: molite, i dat e vam se;
traite, i nai ete; kucajte, i otvorit e vam
se.
10 Jer svaki onaj koji moli prima; tko trai
nalazi, a onome tko kuca bit e otvoreno.
11 A tko bi od vas koji je otac, ako bi ga sin
zamolio kruha, pruio mu kamen? Ili ako
bi ga zamolio ribu, pruio mu mjesto ribe
zmiju?
12 Ili ako bi ga zamolio jaje, pruio mu
skorpiona?
13 Ako vi, premda ste zli, znate davati
svojoj djeci dobre darove, koliko e vie
nebeski Otac dati Svetoga Duha onima
koji ga mole!
14 Jedanput je istjerao zlog duha koji je bio
nijem. Kad je zli duh iziao, nijemi je progo-
vorio, a mnotvo se naroda tomu divilo.
15 A neki od njih su rekli: On izgoni zle
duhove uz pomo Belzebuba, glavara zlih
duhova.
16 Drugi, kuajui ga, od njega su zatraili
znak s neba.
17 A on, znajui njihove misli, rekao im:
Svako kraljevstvo koje je u sebi razdije-
ljeno, raspada se, i kua razdijeljena na
kuu pada.
18 Ako je sotona u sebi razdijeljen, kako e
opstati njegovo kraljevstvo? Jer vi velite
da Ja uz pomo Belzebuba izgonim zle
duhove.
19 Ako Ja uz pomo Belzebuba izgonim
zle duhove, uz iju ih pomo izgone vai
sinovi? Zato e vam oni biti sudci.
20 Ako Ja Bojim prstom izgonim zle du-
hove, znai da je dolo k vama Boje kra-
ljevstvo.
21 Dok jak ovjek, dobro naoruan, uva
svoj dom, sigurno je njegovo imanje.
22 Ali kad doe jai od njega, svlada ga i
oduzme mu sve oruje u koje se uzdao te
razdijeli zaplijenjeno od njega.
23 Tko nije sa mnom, taj je protiv mene; tko
sa mnom ne skuplja, taj prosipa.
24 Kada neist duh izie iz ovjeka, luta
po pustim mjestima traei mir, ali kako ga
ne nae, ree: Povratit u se u svoju kuu
odakle sam iziao.
25 I kad doe, nae ju lijepo pometenu i
ureenu.
26 Zatim ode i uzme sobom sedam drugih
duhova, gorih od sebe, te uu i tu se na-
stane. Tim bude posljednje stanje ovoga
ovjeka gore od prvoga.
27 Dok je On sve to govorio, povikala je iz
svega glasa neka ena iz mnotva naroda
i rekla mu: Neka je blagoslovljena utroba
koja te je nosila i prsa koje si sisao!
28 A On je rekao: Vie nego to; blagoslov-
ljeni su oni koji sluaju Boju rije i dre
je!
29 Kako se narod sve vie i vie skupljao,
on je poeo govoriti: Ovaj narataj je zao
narataj. On trai znak, ali mu se nee dati
drugi znak, osim znaka proroka Jone.
30 Kao to je Ninivljanima Jona bio znak,
tako e isto i ovjeji Sin biti ovomu nara-
taju.
31 Kraljica s Juga na sudu e se dii s
ljudima ovoga narataja i osudit e ih, jer
je ona dola s krajnjeg kraja zemlje da bi
ula Salomonovu mudrost. A evo, ovdje je
jedan vei od Salomona.
32 Ljudi iz Ninive e ustat na sudu s ovim
naratajem i osudit e ga, jer su se oni
obratili na Jonino propovijedanje. A gle,
ovdje je jedan vei od Jone.
33 Nitko svjetiljku, kad ju upali, ne stavlja
na neko tajno mjesto ili pod koaru, nego
na stalak svjetiljke, tako da imaju svjetla
Luka
727
oni koji ulaze.
34 Tvoje je oko svjetiljka tvojemu tijelu.
Stoga, kad ti je oko bistro, cijelo je tvoje
tijelo u svjetlu. Ali, ako ti je oko loe, tvoje
je tijelo u tami.
35 Stoga, pazi da svjetlo u tebi nije tama.
36 Ako je sve tvoje tijelo puno svjetla, bez
imalo tame, onda e vam cijelo tijelo biti
u svjetlu kao kad vas svjetiljka obasjava
svojim sjajem.
37 Dok je on jo govorio, neki ga farizej
zamoli da objeduje kod njega. Tako je On
poao i sjeo za stol.
38 A kad je to opazio farizej, zaudio se da
se Isus nije oprao prije objeda.
39 A Gospodin mu je rekao: Jest, vi farizeji
istite vanjtinu ae i posude, dok su vai
unutranji dijelovi puni lakomosti i zlobe.
40 Bezumnici! Nije li onaj koji je stvorio
vanjtinu stvorio i nutrinu?
41 Ali radije dajte od onoga to imate, kao
milostinju, onda e vam zaista sve biti
isto.
42 A jao vama, farizeji! Jer vi dajete de-
setinu od metvice, rutvice i svakovrsnog
povra, a zanemarujete pravdu i ljubav
Boju! Ovo je zadnje trebalo praviti, a ono
prvo ne izostaviti.
43 Jao vama, farizeji! Jer vi volite najbolja
sjedala u sinagogama i pozdrave na trgo-
vima.
44 Jao vama, pismoznanci i farizeji, lice-
mjeri, jer ste kao grobovi koji se ne raspo-
znaju, tako da ljudi po njima hodaju, a da
to i ne znaju!
45 Tada mu neki uitelj Zakona rekao: Ui-
telju, dok tako govori vrijea nas.
46 On je rekao: Jao i vama, uitelji Zako-
na, jer tovarite na ljude bremena koja se
jedva moeju nositi, a sami se ni jednim
prstom neete dotaknuti bremena.
47 Jao vama koji gradite grobnice proroci-
ma, a vai oci su ih pobili.
48 Tako oito svjedoite za djela svojih
otaca i pristajete na njih. Jer oni ih ubiju, a
vi im gradite grobnice.
49 Zato i ree Boja mudrost: Poslat u
im proroke i apostole, a oni e neke od njih
ubijati i progoniti,
50 kako bi se od ovoga narataja zaiskala
krv svih proroka koja je proljevena od po-
stanka svijeta,
51 od krvi Abela do krvi Zaharije, koji je
pogubljen izmeu rtvenika i hrama. Da,
ja vam velim, za to e se traiti raun od
ovoga narataja.
52 Jao vama, uitelji Zakona, jer vi ste
odnijeli klju spoznanja. Vi sami nijeste
uli unutra, a onima koji su htjeli ui vi ste
sprijeili.
53 Kako im je Isus to sve rekao, pismo-
znanci i farizeji poeli se estoko ljutiti i
navaljivati na njega raznim pitanjima,
54 Vrebali su na njega, i pokuavali ga ulo-
viti u kakvoj rijei iz njegovih usta, kako bi
ga mogli optuiti.
Prispodobe o budnim slugama
12
U meu vremenu kad se skupilo
nebrojeno mnotvo naroda, tako
da su jedni drugima gazili noge, Isus je
poeo govoriti najprije svojim uenicima:
uvajte se farizejskog kvasca, to jest
licemjerja.
2 Nema nita skriveno to se nee otkriti;
niti ita tajno to se nee doznati.
3 Zato e se sve ono to u tami rekoste uti
na svjetlosti; sve ono to u sobama apu-
tate, pripovijedat e se na krovovima.
4 Velim vama, svojim prijateljima; ne bojte
se onih koji ubijaju tijelo, a poslije toga ne
moeju vie nita napraviti.
5 Pokazat u vam koga se treba bojati;
bojte se onoga koji, poto oduzme ivot,
ima vlast baciti u pakao. Da, velim vam,
njega se bojte.
6 Ne prodaje li se pet vrabaca za dva
novia? Ipak, ni jednoga od njih Bog ne
zaboravlja.
7 A vama su izbrojene ak i vlasi na glavi.
Zato ne budite bojaljivi; vi vie vrijedite od
mnotva vrabaca.
8 Velim vam, tko god mene prizna pred lju-
dima, i njega e ovjeji Sin priznati pred
Bojim anelima.
9 A onaj tko mene zanijeka pred ljudima,
njega e se zanijekati pred Bojim ane-
lima.
10 Tko god rekne rije protiv ovjejega
Sina, oprostiti e mu se; ali onome tko po-
huli na Svetoga Duha, nee se oprostiti.
11 Kada vas povedu u sinagoge, pred gla-
vare, oblasti i druge vlasti, ne brinite kako i
ime ete se braniti i to ete govoriti,
12 jer e vas u taj as Sveti Duh pouiti to
treba rei.
13 Tada mu je netko iz naroda rekao: Ui-
telju, reci mojemu bratu da sa mnom podi-
jeli batinu!
14 On mu rekao: ovjee, tko je mene
postavio vama za sudca ili djelitelja?
15 Onda im je rekao: Pazite! uvajte se
svake pohlepe, jer se ne sastoji ivot o-
vjeka izobiljem njegova imanja.
16 Nato im je govorio prispodobu, rekavi:
Bio je neki bogata ije je polje obilno
rodilo.
17 I on pone razmiljati u sebi, rekavi:
to da napravim, jer nemam vie u to
skupiti ljetine.
Luka
728
18 I on ree: Ovako u napraviti: sruiti u
svoje itnice i sagraditi vee pa u u njih
skupiti svu svoju penicu i svoja dobra.
19 Tada u rei svojoj dui: Duo, ima
mnogo dobra u zalihi za brojne godine,
poivaj, jedi, pij, uivaj.
20 Rekao mu Bog: Luae, jo noas za-
trait e ti se natrag tvoja dua, onda kome
e pripasti ono to si skupio?
21 Tako bude s onim koji sebi zgre blago,
a ne skuplja bogatstvo koje vrijedi pred
Bogom.
22 Potom je rekao svojim uenicima: Zato
vam velim; ne brinite se tjeskobno za svoj
ivot; to ete pojesti, niti za svoje tijelo,
to ete odjenuti,
23 Jer je ivot vredniji od hrane, a tijelo od
odijela.
24 Pogledajte gavrane, oni ne siju, ni ne
anju, nemaju ni spremita ni itnice, a ipak
ih Bog hrani. Koliko ste vi mnogo vredniji
od ptica.
25 Moe li tko od vas brigama produiti
svoj stas samo za jedan lakat?
26 Ako ne moete ni ono to je najmanje,
zato se tjeskobno brinete za ostalo?
27 Promotrite kako rastu ljiljani, oni se ne
trude i ne predu. A ja vam velim da se ni Sa-
lomon u cijeloj svojoj raskoi nije odjenuo
kao jedan od njih.
28 Ako Bog tako odijeva travu u polju koja
danas jest, a ve se sutra baca u pe, koli-
ko e vie odjenuti vas, vi malovjernici?
29 Zato ne traite to ete pojesti ili popiti,
ni ne budite uznemireni.
30 Jer to sve trae neznaboci ovoga
svijeta, a va Otac zna da vam je sve to
potrebno.
31 Nego traite radije njegovo kraljevstvo,
pa e vam se to sve nadodati.
32 Ne boj se, malo stado, jer vam svojom
dobrom voljom Otac daje kraljevstvo.
33 Prodajte svoje imanje i dajte to kao mi-
lostinju. Nabavite sebi torbe to ne stare;
neprolazno blago na nebesima, gdje se
kradljivac ne pribliuje niti moljac grize.
34 Jer gdje je vae blago, tu e takoer biti
vae srce.
35 Neka vam bokovi budu opasani a svje-
tiljke zapaljene.
36 Budite slini ljudima koji ekaju svojega
gospodara kad e se vratiti sa svadbe, da
kad on doe i pokuca, odmah mu otvori-
te.
37 Blago onima slugama koje gospodar,
kad doe, nae budne. Istinu vam govo-
rim, on e se pripasati, a njih posaditi za
stol da jedu i obilaziti e da ih poslui.
38 Ako on doe u drugu nonu strau, ili u
treu nonu strau, i tako ih nae, blago-
slovljene su te sluge.
39 Ovo upamtite; kad bi znao domain
kue u koji e as i doba noi doi lopov,
on bi budno pazio i ne bi dopustio da mu u
kuu provali.
40 Zato i vi budite pripravni, jer e ovjeji
Sin doi u as kad se ne nadate.
41 Tada ga Petar upita: Gospodine, govo-
ri li tu prispodobu nama ili svima?
42 Gospodin je rekao: Tko je onda, onaj
vjerni i razboriti upravitelj kojega e gospo-
dar postaviti nad svojim domainstvom da
im u pravo vrijeme daje njihov dio hrane?
43 Blago onome sluzi kojega njegov gos-
podar, kad doe, nae da pravi tako.
44 Zaista e ga, velim vam, postaviti nad
svim svojim imanjem.
45 Ali ako taj sluga pomisli u svojemu
srcu: Moj gospodar jo dugo nee doi,
te pone tui sluge i slukinje, jesti, piti i
opijati se.
46 Doi e gospodar toga sluge u dan kad
ga ne oekuje i u as u koji on i ne sluti,
rasjei e ga i dodijeliti mu njegov dio s
nevjernicima.
47 Taj sluga, poznajui volju svojega gos-
podara, nije se pripremio i nita nije uradio
prema njegovoj volji, primit e mnogo
batina.
48 A sluga koji nije znao, ali je napravio
to zasluuje batine, malo e ih primiti.
Jer kome je mnogo dano, od njega e se
mnogo i traiti; onome kome se mnogo
povjerilo, od njega e vie traiti.
49 Doao sam da bacim oganj na zemlju,
pa kako elim da je ve planuo!
50 Ali Ja Imam krtenje kojim moram biti
krten, i kako sam tjeskoban dok se to ne
dovri.
51 Mislite li da sam doao dati mir na
zemlji? Velim vam, ne nisam, nego radije
razdor.
52 Od sada e u jednoj kui od pet bit e
razdijeljeni: tri protiv dva, i dva protiv tri.
53 Otac e biti razdijeljen protiv sina, a sin
protiv oca, majka protiv keri, a ki protiv
majke; svekrva protiv svoje snahe i snaha
protiv svoje svekrve.
54 Tada je On rekao mnotvu: Kad vidite
oblak kako se die od zapada, odmah ve-
lite: Dolazi kia, tako i jest.
55 Kad vidite da pue juni vjetar, velite:
Bit e sparina, i tako bude.
56 Licemjeri! Znate prosuditi izgled neba i
zemlje. Pa kako onda da ne prosudite ovo
vrijeme?
57 Da, a zato sami od sebe ne sudite to
je pravedno?
58 Kad ide sa svojim protivnikom k pogla-
varstvu, svakako nastoj jo dok si jo na
Luka
729
putu s njime, da ga se nagodbom rijei,
da te ne bi izveo pred sudca, i sudac pre-
dao sudskom straaru, a straar te bacio
u zatvor.
59 Velim ti da nee odatle izii dok ne
plati i posljednji novi.
Neplodna smokva. Uska vrata
13
U to vrijeme doli su neki te izvijestili
Isusa o onome to se dogodilo Gali-
lejcima iju je krv Pilat pomijeao s krvlju
njihovih rtava.
2 Isus im je odgovarajui rekao: Mislite li
da su ti Galilejci, bili vei grjenici od svih
ostalih Galilejaca, samo zato to su stra-
dali vie?
3 Velim vam, ne; nego ako se ne pokajate,
svi ete slino propasti.
4 Ili mislite da onih osamnaest, na koje se
sruila kula u Siloi i pobio ih, bili su grijeniji
od svih itelja u Jeruzalemu?
5 Velim vam, ne; nego ako se ne pokajate,
svi ete slino propasti.
6 Govorio im je i ovu prispodobu: Neki je
ovjek imao u svojemu vinogradu posae-
nu smokvu. Doao je, potraio na njoj roda,
ali ga nije naao.
7 Tada ree svojemu vinogradaru: Evo,
ve tri godine dolazim i traim rod na ovoj
smokvi, ali ga ne nalazim. Posijeci je; zato
da iscrpljuje zemlju?
8 On mu odgovori: Gospodaru, ostavi ju
jo ovu godinu da ju okopam i pognojim.
9 Moda e ipak uroditi. Ako ne rodi, onda
ju moe posjei.
10 Jedanput je Isus uio u jednoj od sina-
goga na Subotnji dan.
11 I gle, tu je bila neka ena opsjednuta
osamnaest godina duhom koji je zaetnik
bolesti, i bila je zgrbljena i nije se mogla
uspraviti.
12 I kada ju Isus opazio, pozvao ju k sebi
te joj rekao: eno, osloboena si od svoje
bolesti.
13 Tada je na nju stavio ruke, a ona se od-
mah uspravila te poela slaviti Boga.
14 A upravitelj sinagoge je rekao sa srd-
bom to je Isus ozdravljao na Subotnji dan
i rekao narodu: Ima est dana u kojima
ovjek treba raditi; zato u te dane treba
dolaziti i lijeite se, a ne na Subotnji dan.
15 Gospodin mu onda odgovarajui re-
kao: Vi licemjeri! Ne odvee li svaki od
vas na Subotnji dan svojega vola ili ma-
garca od jasala da ga odvede i napoji?
16 A ovu Abrahamovu kerku, koju sotona
dri svezanu ve osamnaest godina, nije
li trebalo osloboditi od ovih lanaca na Su-
botnji dan?
17 Kad je On to rekao, zasramili se svi nje-
govi protivnici, a sve se mnotvo obrado-
valo svim udesima koja je Isus vrio.
18 Zatim je On rekao: emu je slino Boje
kraljevstvo? I s emu da ga prispodobim?
19 Ono je slino goruiinom zrnu koje
ovjek uzme i posije u svojemu vrtu, gdje
izraste i razvije se u veliko stablo i ptice se
nebeske gnijezde u njegovim granama.
20 I ree dalje: emu da prispodobim
Boje kraljevstvo?
21 Ono je kao kvasac, koji uzme ena i
pomijea ga sa tri mjere brana, dok sve
ne ukvasa.
22 Tako je Isus prolazio kroz gradove i sela,
uei i putujui u Jeruzalem.
23 Iznenada ga netko upitao: Gospodine,
je li malo onih koji se spasavaju? On im je
rekao:
24 Trudite se, da uete na uska vrata,
jer e mnogi, velim vam, traiti da uu, ali
nee moi.
25 im ustane domain kue i zatvori vra-
ta, vi ete, ostanete li vani, poeti kucati na
vrata i govoriti: Gospodine, Gospodine,
otvori nam; a on e vam odgovoriti, Ne
znam odakle ste.
26 Tada ete vi poeti govoriti: Mi smo
jeli i pili s tobom, a ti si uio po naim uli-
cama.
27 Ali e vam on rei: Velim vam, ne pozna-
jem vas odakle ste: Odstupite od mene svi
vi koji pravite zlo.
28 Ondje e biti pla i krgut zuba, kad
ete vidjeti Abrahama, Izaka, Jakova i sve
proroke u Bojem kraljevstvu, a same sebe
istjerane van.
29 Doi e oni, od istoka i od zapada, od
sjevera i od juga, i sjest e za stol u Bojem
kraljevstvu.
30 Zaista ima posljednjih koji e biti prvi, i
prvih koji e biti posljednji.
31 U taj as pristupili su mu neki farizeji te
mu rekli: Izii i odlazi odavde, jer te Herod
hoe ubiti!
32 A On im je rekao: Idite i recite toj lisici:
Evo izgonim zle duhove i ozdravljam da-
nas i sutra; a trei dan postajem savren.
33 Ali ipak danas, sutra i prekosutra mo-
ram produiti svoj put, jer ne moe biti da
prorok pogine izvan Jeruzalema.
34 Jeruzaleme, Jeruzaleme, ti koji ubija
proroke i kamenuje one koji su ti poslani!
Kako sam esto htjeo skupiti tvoju djecu,
kao to kvoka skuplja pilie pod svoja
krila, ali vi nijeste htjeli!
35 Evo, vaa e kua biti ostavljena pusta!
Istinu vam govorim, sigurno me vie ne-
ete vidjeti dok ne doe as da reknete:
Blagoslovljen je onaj koji dolazi u Ime
Gospodinovo!
Luka
730
Ozdravljenje na Subotnji dan
14
Dogodilo se jednoga Subotnjeg dana
dok je On iao u kuu jednoga od gla-
vara farizeja, da jede na Subotnji dan, a oni
su ga pozorno promatrali.
2 Ba je pred njim stajao neki ovjek koji je
imao vodenu bolest.
3 Isus je zapitao pismoznance i farizeje: Je
li doputeno Subotnjim danom ozdravljati
ili nije?
4 A oni su utjeli. Isus je prihvatio bolesnika
rukom te ga ozdravio i otpustio.
5 Odgovorio onda On, rekavi: Ako neko-
me od vas upadne magarac ili vol u zde-
nac, Neete li ga odmah izvaditi premda je
Subotnji dan?
6 Na to mu oni nisu mogli nita odgovori-
ti.
7 On je tada poeo govoriti prispodobu
uzvanicima: poto ih je promatrao kako su
sebi izbirali najbolja mjesta, rekao im:
8 Kada te bilo koji ovjek pozove na svad-
bu, ne sjedaj na prvo mjesto, da ne bi netko
drugi bio pozvan koji je odliniji od tebe,
9 i da ti tvoj i njegov gostoprimac, kad
doe, ne bi rekao: Prepusti mjesto ovo-
mu! Tada bi ti, postien, morao zauzeti
zadnje mjesto.
10 Nego, kad si ti ve pozvan, hajde i sjedni
na zadnje mjesto, tako da ti gostoprimac,
kad doe, moe rei: Prijatelju, pomakni
se navie; tada e biti poaen pred
svima uzvanicima.
11 Jer svaki onaj koji se uzvisi bit e po-
nien, a svaki onaj koji se ponizi, bit e
uzvien.
12 Zatim ree svojemu gostoprimcu: Kada
daje objed ili veeru, ne pozivaj ni svojih
prijatelja, ni svoje brae, ni svoje rodbine,
ni bogatih susjeda, da ne bi i oni tebe za
uzvrat pozvali, te tako primio plau.
13 Nego, kad prireuje gozbu, pozivaj
siromahe, sakate, hrome i slijepe!
14 Tada e biti blagoslovljen, jer ti nemaju
im uzvratiti! To e ti se uzvratiti na uskr-
snuu pravednika.
15 Kad je to uo jedan od onih koji su sjedili
za stolom, rekao mu: Blagoslovljen je onaj
koji bude jeo kruh u Bojem kraljevstvu!
16 Tada mu On rekao: Neki ovjek pripre-
mi veliku veeru na koju pozva mnoge.
17 Kad je bilo vrijeme veeri, posla svojega
slugu da ree uzvanicima: Doite, ve je
sve pripremljeno!
18 I svi se, kao po dogovoru, poeli ispri-
avati. Prvi mu ree: Kupio sam njivu,
moram otii da je vidim. Molim te, smatraj
me isprianim!
19 A drugi mu ree: Kupio sam pet jarmo-
va volova, idem da ih okuam. Molim te,
smatraj me isprianim!
20 I trei ree: Oenio sam se, zato ne
mogu doi!
21 A kad se sluga vrati natrag, on izvijesti
o svemu tomu svojega gospodara. Zbog
toga se gospodar kue rasrdi, te ree
svojemu sluzi: Izai brzo na gradske ulice
i prolaze pa dovedi ovdje: siromane, i sa-
kate, i slijepe, i hrome!
22 I sluga mu javi: Gospodaru, napravlje-
no je to si zapovjedio, ali ima jo mjesta!
23 Gospodar ree sluzi: Izii na putove i
meu ograde i nagovori ih da dou da mi
se napuni kua.
24 Velim vam da ni jedan od onih koji su bili
pozvani nee okusiti moje veere.
25 Kako je s njim ilo mnogo naroda, on se
okrenuo te im rekao:
26 Ako bilo tko doe k meni, a ne mrzi
svojega oca i majku, enu i djecu, brau
i sestre pa ak i svoj vlastiti ivot, taj ne
moe biti moj uenik.
27 Tko ne nosi svoj kri i ne ide za mnom,
ne moe biti moj uenik.
28 Tko od vas, kad eli sagraditi kulu, naj-
prije ne sjedne da prorauna troak, da vidi
ima li im dovriti?
29 Da mu se ne bi, kad postavi temelj a ne
moe dovriti, poeli rugati svi oni koji ga
vide:
30 rekavi, ovaj je ovjek poeo graditi, a
nije mogao dovriti.
31 Ili, koji kralj, kad se sprema da zarati
protiv drugoga kralja, nee li najprije sjesti
i ispitati je li kadar oduprijeti se s deset
tisua ljudi onome koji ide na njega s dva-
deset tisua?
32 Ili ako drukije ne moe, on alje svoje
poslanike dok je onaj jo daleko i moli za
uvjete mira.
33 Isto tako, tko se izmeu vas ne odrekne
svega to ima, ne moe biti moj uenik.
34 Sol je dobra. Ali ako sol obljutavi i izgubi
slanost, ime e se ona osoliti?
35 Ne valja ni za zemlju ni za gnoj, pa je
ljudi izbace. Onaj tko ima ui za uti, neka
uje.
Izgubljena ovca i izgubljen sin
15
Svi su se ubirai poreza i grjenici
pribliavali k Isusu da ga uju.
2 A farizeji i pismoznanci mrmljali su, re-
kavi: Ovaj ovjek prima grjenike i jede
s njima.
3 On im rekao ovu prispodobu, rekavi:
4 Tko od vas, imajui sto ovaca pa izgu-
bivi jednu, ne ostavi u pustinji devedeset
i devet i ne ide za izgubljenom sve dok ju
ne nae?
5 A kad ju nae, stavi ju, pun veselja, na
Luka
731
svoja ramena.
6 A kad doe kui, pozove prijatelje i susje-
de, rekavi im: Radujte se sa mnom, jer ja
sam naao moju izgubljenu ovcu!
7 Velim vam, tako e biti vee veselje na
nebu zbog jednog grjenika koji se obrati
nego zbog devedeset i devet pravednika
kojima ne treba pokajanja.
8 Ili, koja ena, ako ima deset srebrnjaka pa
izgubi jedan, ne upali svjetiljku, ne pomete
kuu i ne trai pomno dok ga ne nae?
9 A kad ga nae, pozove prijateljice i susje-
de pa im ree: radujte se sa mnom, jer sam
nala srebrnjak koji sam izgubila!
10 Tako isto, velim vam, bude veselje meu
Bojim anelima zbog jednoga jedinog
grjenika koji se obrati.
11 Rekao je dalje: Neki je ovjek imao dva
sina.
12 Mlai od njih ree ocu: Oe, daj mi dio
batinstva koje mi pripada! Tako im otac
podijeli imanje.
13 Poslije nekoliko dana mlai sin skupi
sve svoje te otputuje u daleku zemlju te je
ondje rasuo sve svoje imanje provodei
ivot razvratno.
14 Kad je sve to potroio, nastala je velika
glad u onoj zemlji, i tako on pone osku-
dijevati.
15 Tada on ode u najam nekom ovjeku u
onoj zemlji, a taj ga posla na polje da uva
svinje.
16 Uzalud je eznuo da bar jedanput napu-
ni trbuh ljuskama od mahuna koje su jele
svinje, ali mu nitko nije davao nita.
17 A kad doe k sebi ree: Koliko ima na-
jamnika u mojega oca obiluje kruhom, a ja
ovdje umirem od gladi!
18 Ja u ustati i poi ocu svojemu pa mu
rei: Oe, ja sam sagrijeio pred Bogom i
pred tobom.
19 Nisam vie dostojan da se zovem tvo-
jim sinom. Primi me kao jednog od svojih
slugu.
20 Digao se on i krenu svojemu ocu. Ali
dok je jo bio daleko, opazi ga njegov otac
i saali se nad njim, potri mu u susret,
padne mu oko vrata i izljubi ga.
21 A sin mu ree: Oe, sagrijeio sam
Bogu i tebi. Nisam vie dostojan da se zo-
vem tvojim sinom!
22 A otac ree svojim slugama: Brzo,
donesite haljine, onu najbolju, i odjenite
ga, stavite mu na ruku prsten, a na noge
sandale!
23 Dovedite ugojeno tele te ga zakoljite da
jedemo i da se veselimo,
24 jer ovaj moj sin bio je mrtav i opet je iv,
bio je izgubljen i naen je. I oni se poeli
veseliti.
25 Njegov stariji sin bio je u polju. Kad je na
povratku doao blizu kue te uo pjesmu
i igru,
26 dozva k sebi jednoga od slugu i upita
ga to je to.
27 A on mu odgovori, doao ti je brat pa je
tvoj otac zaklao ugojeno tele to mu je sin
doao iv i zdrav.
28 A on se tada razljutio i nije htjeo ui. Zato
njegov otac izie i pone ga moliti.
29 Tako on odgovori ocu: Evo ti sluim to-
like godine i nikada nisam prekrio ni jedne
tvoje zapovijedi, a ti mi nikada nisi dao ni
jareta da bi se mogao proveseliti sa svojim
prijateljima.
30 A kad ti se vratio taj sin, nakon to je s
bludnicama razasuo svoje imanje, ti si mu
zaklao ugojeno tele!
31 Nato mu otac odgovori: Sine, ti si uvijek
sa mnom i sve je moje tvoje.
32 Ali se ipak trebalo veseliti i radovati, jer
ti je ovaj brat bio mrtav i opet ivi, bio je
izgubljen i naen je.
Nevjerni upravitelj
16
Zatim On isto tako ree svojim ue-
nicima: Bio neki bogat ovjek koji je
imao upravitelja. Ovaj je bio optuen kod
njega da rasipa njegovo imanje.
2 Pa ga on dozove i ree mu: to to ujem
o tebi? Daj raun o svojem upravljanju, jer
ti vie ne moe biti moj upravitelj!
3 Tada upravitelj ree u sebi: to da na-
pravim, kad mi moj gospodar oduzima
upravljanje? Kopati ne mogu, prositi se
sramim.
4 Ja ve znam to u napraviti, neka me
ljudi prime u svoje kue kad budem izba-
en iz uprave.
5 Tada dozva redom dunike svojega gos-
podara te prvoga upita: Koliko si duan
mojemu gospodaru?
6 Odgovori on: Stotinu mjera ulja. Ree
mu: Uzmi svoju knjiicu, sjedni i odmah
napii: pedeset.
7 Zatim upita drugoga: A ti, koliko si du-
an? On odgovori: Stotinu mjera pe-
nice. On mu ree: Uzmi svoju knjiicu i
napii: osamdeset!
8 Tako gospodar pohvali nepravednog
upravitelja to je prefrigano postupio. Jer
sinovi su ovoga svijeta prefriganiji u svo-
jemu narataju nego sinovi svjetla.
9 A ja vam velim: stecite sebi prijatelja
nepravednim bogatstvom, da vas prime
u svoja vjena boravita kad ga vama ne-
stane.
10 Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran
je u velikoj. Tko je nevjeran u najmanjoj
stvari, nevjeran je i u velikoj.
Luka
732
11 Ako, stoga, nijeste bili vjerni u nepra-
vednom bogatstvu, tko e vam povjeriti
pravedno bogatstvo?
12 Ako nijeste bili vjerni u onome to je
tue, tko e vam onda dati ono to je
vae?
13 Nijedan sluga ne moe sluiti dvojici
gospodara. Jer ili e jednoga mrziti, a
drugoga ljubiti, ili e jednomu biti odan, a
drugoga prezirati. Ne moete sluiti Bogu
i bogatstvu.
14 A i farizeji, koji su bili ljubitelji novca,
takoer su uli sve to i rugali mu se.
15 A On im rekao: Vi ste oni koji se pravite
pravednima pred ljudima, ali Bog poznaje
vaa srca. Jer to je meu ljudima uzvie-
no, u Bojem je pogledu odvratno.
16 Zakon i proroci doseu do Ivana. Otada
se navjeuje Radosna vijest o Bojem
kraljevstvu i svatko se u njega tiska.
17 Ali je lake proi nebu i zemlji nego da
propadne jedna crtica iz zakona.
18 Svaki onaj koji otpusti svoju enu te se
oeni drugom, pravi preljub. I tko se oeni
onom koju je njezin mu otpustio, pravi
preljub.
19 Bio neki bogat ovjek koji se odijevao u
grimiz i skupocjeni lan i iz dana u dan dobro
se gostio.
20 A bio neki prosjak imenom Lazar, leao
je sav u irevima pokraj njegovih vrata,
21 eznui da se nasiti onim to je padalo
s bogataeva stola. ak su i psi dolazili i
lizali mu ireve.
22 I tako umrije siromah i aneli ga odnesu
u krilo Abrahamovo. Umrije i bogata i bi
pokopan.
23 Kad je bio u paklu, usred stranih muka,
podie oi te izdaleka opazi Abrahama i
Lazara u njegovu krilu,
24 Pa povie, rekavi: Oe Abrahame,
smiluj mi se te poalji Lazara neka namoi
vrh prsta vodom da mi rashladi jezik, jer se
strano muim u ovom plamenu!
25 A Abraham mu ree: Sine, sjeti se da
si ti primio svoja dobra za vrijeme svojega
ivota, a Lazar zlo! A sada on je utjeen a
ti se mui.
26 Osim svega toga, izmeu nas i vas velik
je bezdan, tako da ni oni koji bi htjeli ne
moeju odavde prijei k vama, niti moeju
odatle prijei k nama.
27 Tada on ree, Onda te molim, oe, po-
alji ga u kuu mojega oca,
28 jer ja imam petero brae, neka ih oz-
biljno opomene da ne bi i oni doli u ovo
mjesto muka.
29 Abraham mu ree: Imaju Mojsija i Pro-
roke, pa neka njih sluaju.
30 Onaj nastavi: Nee, oe Abrahame, ali
ako im tko doe od mrtvih, pokajat e se.
31 Tada mu ree Abraham: Ako zaista ne
sluaju Mojsija i Proroke, nee vjerovati ni
ako tko od mrtvih uskrsne.
Ozdravljenje deset gubavaca
17
Tada je Isus rekao svojim uenicima:
Nije mogue a da ne dou navo-
enja na grijeh, ali teko onome po kome
dolaze!
2 Bolje bi mu bilo da mlinskim kamenom
objeenim o vrat bude baen u more,
nego da navede na grijeh jednoga od ovih
malenih.
3 Pazite na sebe! Ako tvoj brat sagrijei
protiv tebe, ukori ga pa ako se pokaje
oprosti mu.
4 Ako i sedam puta na dan sagrijei protiv
tebe i sedam ti se puta obrati i ree: Kajem
se, oprosti mu!
5 Apostoli zamole Gospodina: Daj nam
vie vjere!
6 A Gospodin im je rekao: Ako imate vjeru
koliko je goruiino zrno, rekli biste ovom
dudovom drvetu: Iupaj se s korijenom i
presadi se u more! I posluao bi vas.
7 Tko e od vas tko ima slugu, koji ore ili
uva i stado, kad se vrati iz polja rei: Doi
odmah i sjedni za stol pa jedi.
8 Nee li mu on radije rei: Pripremi veeru
da ja jedem, a ti se pripai da mi slui dok
se ja ne najedem i ne napijem, a poslije e
ti jesti i piti!
9 Duguje li on zahvalnost sluzi to je izvrio
zapovijed? Ja mislim ne.
10 Tako i vi, kad izvrite sve ono to vam
je zapovjeeno, recite: Beskorisne smo
sluge. Napravili smo samo ono to nam je
bila dunost.
11 Dogodilo se za vrijeme dok je On pu-
tovao u Jeruzalem, prolazio je granicom
izmeu Samarije i Galileje.
12 Kako je ulazio u neko selo, izilo mu u
susret deset gubavaca, koji stajali su po-
daleko.
13 Oni su podigli glas, rekavi: Isuse, Ui-
telju, smiluj nam se!
14 Kada ih je opazio, rekao im: Idite i po-
kaite se sveenicima! I tako se dogodilo
da su se oni oistili dok su odlazili.
15 Tada jedan od njih, im je opazio da je
ozdravio, vrati se natrag slavei Boga u
sav glas.
16 Pao je na koljena do njegovih nogu i
poeo mu zahvaljivati. Taj je bio Samari-
janac.
17 Isus ga upitao: Nijesu li se oistila de-
setorica? Gdje su jo devetorica?
18 Nisu li se ni jedan naao da se vrati i
Bogu zahvali, osim ovoga tuinca?
Luka
733
19 On mu je rekao: Ustani i idi, tvoja te je
vjera ozdravila.
20 A kad su ga farizeji upitali kada e doi
Boje kraljevstvo? On im je odgovorio:
Boje Kraljevstvo ne dolazi tako da se to
moe vidjeti;
21 niti e rei: Evo ga ovdje ili Eno ga
ondje. Jer zaista, kraljevstvo je Boje u
vama.
22 Tada je On rekao uenicima: Doi e
vrijeme kad ete eznuti da vidite samo
jedan dan od dana ovjejega Sina, ali ga
neete vidjeti.
23 I govorit e vam: Eno ga ondje ili Evo
ga ovdje! Ne odlazite i ne slijedite ih!
24 Jer kao to munja sijevne na jednomu
kraju neba te rasvijetli sve do drugoga
kraja, tako e biti i sa Sinom ovjejim u
njegov Dan.
25 Ali najprije treba da on mnogo pretrpi i
da ga ovaj narataj odbaci.
26 U vrijeme kad doe ovjeji Sin bit e
kao to je bilo u Noino doba:
27 Jeli su i pili, enili se i udavali, sve do
dana kad je Noa uao u korablju, i doao
je potop i sve ih je unitio.
28 Bit e tada kao to je bilo u Lotovo vrije-
me, kad se jelo i pilo, kupovalo i prodavalo,
sadilo i gradilo.
29 Ali isti dan kad je Lot iziao iz Sodome,
udario je oganj i sumpor s neba te ih sve
unitio.
30 Isto e se tako dogoditi u onaj Dan u
kojem e se pojaviti ovjeji Sin.
31 U onaj Dan, onaj koji bude na krovu, a
stvari mu budu u kui, neka ne silazi da ih
uzme! I onaj koji bude u polju neka se ne
vraa.
32 Sjetite se Lotove ene.
33 Tko god bude nastojao sauvati svoj
ivot, izgubit e ga, a tko izgubi svoj ivot,
sauvat e ga.
34 Velim vam: u onoj e se noi od dvojice
to budu za istim stolom jedan uzeti, a
drugi ostaviti.
35 A od dviju ena to budu skupa mljele
jedna e se uzeti, a druga ostaviti.
36 Dva ovjeka e biti na njivi, jedan e se
uzeti, a drugi ostaviti.
37 Nato su mu oni rekli: Gdje, Gospodi-
ne? On im rekao: Gdje god budu trupla
ondje e se i orlovi skupljati.
Isus trei put prorokuje svoju muku
18
Zatim im je iznio prispodobu o tomu
kako uvijek treba moliti i nikada ne
klonuti,
2 rekavi: Bio u nekom gradu sudac koji
se nije bojao Boga niti je mario za ljude.
3 A bila je u onomu gradu i udovica koja bi
dolazila k njemu i molila ga: Brani me od
mojega protivnika.
4 Onaj to za dugo nije htjeo, ali nakon toga
ree u sebi: Ako se Boga i ne bojim a do
ljudi ne drim,
5 ipak u, jer mi ova udovica dodijava,
obraniti ju, da me neprestano ne dolazi
muiti.
6 Onda je Gospodin rekao: ujte to go-
vori nepravedan sudac.
7 Nee li Bog zbilja obraniti svoje izabrani-
ke koji dan i no vapiju prema njemu iako
On podnosi s njima?
8 Velim vam, brzo e izvesti njihovu prav-
du. Ali hoe li ovjeji Sin, kad doe, zbilja
nai vjeru na zemlji?
9 Rekao je jo ovu prispodobu na raun
nekih koji su bili uvjereni u vlastitu praved-
nost, a druge prezirali:
10 Dva ovjeka uu u hram da mole: jedan
farizej, a drugi ubira poreza.
11 Farizej stane te pone ovako moliti u
sebi: Boe, zahvaljujem ti to nisam kao
ostali ljudi: razbojnici, nepravednici, pre-
ljubnici ili kao i ovaj ovdje ubira poreza.
12 Postim dvaput u tjednu i dajem desetinu
od svega to steem.
13 A ubira poreza, stajao je nedaleko, nije
se usudio ni oiju podignuti prema nebu,
nego se udarao u prsa i molio: Boe, smiluj
se meni grjeniku!
14 Velim vam, ovaj se vratio opravdan
svojoj kui, a ne onaj; jer svaki tko se uzvi-
si, bit e ponien, a tko se ponizi, bit e
uzvien.
15 Neki su mu tada donosili i malu djecu da
ih se dotakne, a kad su to vidjeli uenici,
poeli su ih rijeima zaustavljati.
16 Isus je dozvao k sebi djeicu te rekao:
Pustite malu djecu da dou k meni i ne-
mojte im spreavati, jer takvima pripada
Boje kraljevstvo.
17 Istinu vam govorim, tko ne primi Boje
kraljevstvo kao malo dijete, taj sigurno
nee ui u njega.
18 Jedanput ga je neki idovski vjerski
glavar upitao: Dobri Uitelju, to moram
praviti da batinim ivot vjeni?
19 Isus mu rekao: Zato me zove do-
brim? Nitko nije dobar osim jednoga, a to
je Bog.
20 Ti poznaje zapovijedi: Ne pravi prelju-
ba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoi la-
no! Potuj svojega oca i svoju majku!
21 On je rekao: To sam sve drao od svoje
mladosti.
22 A kad je to uo Isus, rekao mu: Jo ti
jedno nedostaje. Prodaj sve ono to ima i
podijeli siromasima, pa e imati blago na
nebu! Zatim doi pa idi za mnom.
Luka
734
23 Kada je to uo mladi, postao je vrlo
alostan jer je bio veoma bogat.
24 Isus ga pogledao i vidio kako je alostan
te rekao: Kako je teko onima koji su bo-
gati ui u Boje kraljevstvo!
25 Jer je mnogo lake devi proi kroz
iglene uice nego bogatom ovjeku ui u
Boje Kraljevstvo.
26 Tko se onda moe spasiti? Upitali su
ga sluatelji.
27 On je odgovorio: Ono to je ljudima
nemogue, to je Bogu mogue.
28 Tada je rekao Petar: Evo, mi smo osta-
vili sve svoje i poli za tobom.
29 Isus im rekao: Istinu vam govorim,
nema nikoga tko je ostavio zbog Bojega
Kraljevstva kuu, ili enu, ili brau, ili rodi-
telje, ili djecu,
30 a koji nee primiti mnogo vie ve sada
na ovom svijetu, a u onome to dolazi ivot
vjeni.
31 Zatim je poveo sobom Dvanaestoricu i
rekao im: Evo, uzlazimo u Jeruzalem, gdje
e se ispuniti sve ono to je napisano po
Prorocima glede ovjejega Sina.
32 Jer e On biti predan u ruke nezna-
bocima i bit e izrugivan, zlostavljen i
popljuvan.
33 I oni e ga bievati i ubiti. Ali e On trei
dan uskrsnuti.
34 A oni od toga nita nisu razumjeli; ta im
je rije bila skrivena, i nisu shvatili to im
je govorio.
35 Dogodilo se tada, dok se Isus priblia-
vao Jerihonu, pokraj puta je sjedio i prosio
neki slijepac.
36 Kada je uo kako prolazi narod, upitao
je, tko je to?
37 A oni su mu odgovorili da ovuda prolazi
Isus Nazareanin.
38 On je povikao, rekavi: Isuse, Sine Da-
vidov, smiluj mi se!
39 A oni koji su ili naprijed zaustavljali su
ga rijeima da uti. Ali je on jo jae poeo
vikati: Isuse: Sine Davidov, smiluj mi se!
40 Isus se zaustavio i zapovjedio da mu ga
dovedu. I kad mu se ovaj pribliio, upitao
ga,
41 rekavi: to hoe da ti napravim? On
je odgovorio: Gospodine, napravi mi da
dobijem vid!
42 Tada mu rekao Isus: Primi svoj vid i
progledaj, vjera te tvoja spasila.
43 I on je odmah progledao i poao za njim
slavei Boga. I sav narod, kad je to vidio,
odao je hvalu Bogu.
Ulazak u Jeruzalem. Isus isti Hram
19
Tada je Isus uao u Jerihon i proao
kroz grad.
2 A evo pojavio se ovjek imenom Zakej,
koji je bio carinski starjeina i bogat o-
vjek.
3 On je nastojao da vidi tko je Isus, ali nije
mogao od mnotva naroda, jer je bio ma-
loga rasta.
4 Zato je on potrao naprijed i popeo se na
stablo da ga vidi, jer je tim putom morao
proi.
5 Kada je Isus doao na to mjesto, pogle-
dao je gore, opazio ga te mu rekao: Za-
keju, sii brzo dolje, jer se danas moram
zadrati u tvojoj kui.
6 On je brzo siao te ga s veseljem primio
u goste.
7 Oni koji su to vidjeli poeli su mrmljati,
rekavi: Svratio se u kuu jednog grje-
nika!
8 Zakej je onda ustao te rekao Gospodinu:
Evo Gospodine, polovicu mojega imanja
dat u siromasima. Ako sam sluajno koga
u emu prevario, vratit u mu etverostru-
ko.
9 Isus mu rekao: Danas je dolo spasenje
ovoj kui, jer je i on Abrahamov sin.
10 Jer je ovjeji Sin doao da trai i spasi
ono to je izgubljeno.
11 Dok su to sluali, ispripovjedio im On jo
jednu prispodobu, zato to su drali da e
odmah doi Boje kraljevstvo jer je Isus bio
blizu Jeruzalema.
12 Stoga je On rekao: Neki ovjek ugledna
roda ode u daleku zemlju da primi kraljev-
sko dostojanstvo, pa da se onda vrati.
13 I on pozva deset svojih slugu i da im
deset mina i ree im: Trgujte s tim dok se
ne vratim.
14 Njegovi su ga sugraani mrzili te su za
njim poslali poslanike da izjave: Neemo
da ovaj zavlada nad nama.
15 I tako bude da kad se je on vratio, nakon
to je primio kraljevstvo, zapovjedi da mu
dozovu one sluge kojima je dao novac, da
vidi koliko je koji od njih stekao trgujui.
16 Prvi pristupi te ree: Gospodaru, tvoja
mina donese deset mina.
17 On mu odgovori: Dobro si napravio,
valjani slugo, jer poto si se u vrlo malom
pokazao vjeran, imaj vlast nad deset gra-
dova.
18 Doe drugi te ree: Gospodaru, tvoja
mina donese pet mina.
19 On i ovom ree isto: I ti budi isto nad
pet gradova.
20 Doe tako i trei, rekavi: Gospodaru,
evo tvoje mine, zavezao sam je i uvao u
rupcu.
21 Jer ja sam se bojao tebe, jer si strog
ovjek: i ti uzima to nijesi uloio i anje
to nijesi sijao.
Luka
735
22 A on mu odgovori: Sudit u ti ja, ne-
valjani slugo, po tvojim vlastitim rijeima.
Znao si da sam strog ovjek, da uzimam
to nisam uloio i anjem to nisam sijao.
23 Zato onda nijesi dao moj novac u
novarnicu, tako bi ga na povratku uzeo s
kamatama?
24 Nato ree onima koji su stajali pred njim:
Oduzmite mu minu i dajte onome koji ima
deset mina!
25 Oni mu reknu: Gospodaru, on ve ima
deset mina!
26 Jer, velim vam svakom tko ima dat e
mu se, a onome tko nema oduzet e mu se
i ono to ima.
27 A one moje neprijatelje koji nisu htjeli
da zavladam nad njima dovedite ovdje i
pogubite ih pred menom!
28 To je rekao i krenuo naprijed uspinjui
se u Jeruzalem.
29 Dogodilo se kad se je pribliavao Betfa-
gi i Betaniji na gori zvanoj Maslinska, On je
poslao dvojicu svojih uenika,
30 rekavi im: Idite u selo to je pred
vama! Kad u njega uete, nai ete prive-
zano magare na kojem nikada nitko nije
sjedio. Odveite ga i dovedite ovdje.
31 Ako vas netko upita: Zato ga odvezu-
jete? Vi ete mu rei ovako: Jer Gospo-
dinu treba!
32 A oni koji su bili poslani otili su i nali
kako im je rekao.
33 Dok su oni odvezivali magare, rekli su
im njegovi vlasnici: Zato odvezujete
magare?
34 Oni su odgovorili: Gospodinu treba.
35 Oni su ga tada doveli k Isusu. I stavili
su na magare svoje ogrtae i na njega
posjednuli Isusa.
36 Dok je on tako iao, ljudi su prostirali
svoje ogrtae po putu.
37 A kad je doao blizu, ve do silaska s
Maslinske gore, cijelo mnotvo uenika
poelo je s radou hvaliti Boga sa jakim
glasom za sva ona udesna djela koja su
oni vidjeli,
38 rekavi: Blagoslovljen je Kralj koji
dolazi u Ime Gospodinovo! Mir na nebu i
slava na visini!
39 Tada su mu rekli farizeji koji su bili meu
narodom: Uitelju, zabrani to svojim ue-
nicima!
40 A On im rekao: Velim vam, da ako oni
uute, kamenje e odmah poeti vikati.
41 Kad se pribliio te opazio grad, zapla-
kao je nad njim,
42 rekavi: Kad bi i ti u ovaj dan upoznao,
to je za tvoj mir! Ali je sada skriveno tvojim
oima.
43 Jer doi e ti tvoji dani, kad e te tvoji
neprijatelji opasati opkopom i opkoliti te
uokolo i pritijesniti te sa svih strana.
44 Sravnit e sa zemljom tebe i tvoju djecu
u tebi. I oni nee ostaviti u tebi ni jedan
kamen na kamenu, jer nijesi znao i priznao
odreeno vrijeme kad te Bog pohodio.
45 Kada je uao u hram, poeo izgoniti
one koji su unutra prodavali i one koji su
kupovali.
46 Rekao im: Napisano je, kua moja je
kua molitve, a vi ste ju pretvorili u razboj-
niku pilju.
47 On je svaki dan uio u hramu. A svee-
niki glavari, pismoznanci i prvaci naroda
pokuavali su ga pogubiti.
48 Ali nisu nali naina kako da to izvre,
jer ga je sav narod rado sluao.
Prispodoba o vinogradarima
20
Dogodilo se jednoga od onih dana
dok je Isus uio narod u hramu i
navjeivao Radosnu vijest, pristupili su
mu sveeniki glavari i pismoznanci sa
starjeinama
2 i upitali ga, rekavi: Reci nam kakvom
vlau to pravi? Ili, tko je onaj koji ti je dao
tu vlast?
3 On im rekao: I ja u vas neto pitati, pa
mi odgovorite:
4 Je li Ivanovo krtenje bilo s neba ili od
ljudi?
5 Oni su poeli meusobno razmiljati
ovako: Ako velimo: S neba, rei e nam:
Zato mu onda nijeste vjerovali?
6 Ako reknemo: Od ljudi, svi e nas ljudi
kamenovati, jer su oni uvjereni da je Ivan
prorok.
7 Zato oni odgovore da ne znaju od koga
je bilo.
8 Isus im rekao: Onda ni ja vama neu rei
kakvom vlau ovo pravim.
9 Zatim je narodu poeo govoriti ovu pris-
podobu: Neki ovjek posadio vinograd,
dao ga u zakup vinogradarima pa otiao
iz onoga kraja na due vrijeme.
10 Kada doe doba, poslao on slugu vino-
gradarima da mu dadu dio od vinograd-
skog roda. Vinogradari ga izmlate i poalju
natrag praznih ruku.
11 On opet posla drugoga slugu, a oni i
njega izmlate, izgrde i poalju natrag pra-
znih ruku.
12 On posla i treega, a oni i toga isto izra-
nili i izbace.
13 Tada ree gospodar vinograda: to da
radim? Poslat u svojega ljubljenoga sina:
postupat e s njime s potovanjem kad ga
vide.
14 Ali kad ga vinogradari opaze, ponu
meusobno razmiljati, rekavi: Ovo je
Luka
736
batinik! Hajde da ga ubijemo, pa da nama
pripadne batinstvo!
15 I tako ga oni izbace izvan vinograda i
ubiju. to e im sada napraviti gospodar
vinograda?
16 Doi e te poubijati te vinogradare, a vi-
nograd dati drugima. Sigurno ne! Rekli
su oni koji su ga sluali.
17 A on ih pogledao i rekao im: Pa to
znai ovo to je napisano: Kamen koji su
graditelji odbacili, postao je glavni ugaoni
kamen?
18 Jer tko god padne na ovaj kamen, razbit
e se, a na koga god on padne, satrt e ga
u prah.
19 U isti as pismoznanci i sveeniki gla-
vari gledali su da stave ruke na njega, ali su
se bojali naroda. Shvatili su, dakako, da je
protiv njih rekao tu prispodobu.
20 Poeli su tada na njega paziti i poalju
mu uhode, koji e se praviti kao da su pra-
vedni da ga tako ulove u rijei, pa da ga
mogli predati vlasti i oblasti upravitelja.
21 Zato ga upitaju, rekavi: Uitelju, zna-
mo da pravo govori i pravedno ui. Ne
gleda tko je tko, nego prema istini ui
Bojem putu.
22 Je li nam doputeno po zakonu dati
caru porez ili nije?
23 On uoi njihovo lukavstvo pa im rekao:
Zato me kuate?
24 Pokaite mi denar! ija je ovo na njemu
slika i natpis? Oni su mu odgovorili rekav-
i: Careva,
25 A On im rekao: Stoga podajte caru ono
to je carevo, a Bogu ono to je Boje!
26 A oni ga nisu mogli uloviti u rijei pred
narodom. Oni zadivljeni njegovim odgovo-
rom, uutjeli su.
27 Tada pristupe k njemu neki od sadu-
ceja, koji tvrde da nema uskrsnua, te ga
upitaju,
28, rekavi: Uitelju, Mojsije nam je propi-
sao: Ako kome umre brat koji je oenjen a
ne ostavi djece, neka njegov brat uzme tu
enu i podigne potomstvo svojemu bratu.
29 Bilo jedanput sedmero brae. I prvi se
oeni i umre bez djece.
30 Drugi uzeo njegovu enu, i on umro bez
djece.
31 I trei uzeo njegovu enu, i na isti nain
svih sedam su isto poumirali a nisu ostavili
djece.
32 Najposlije umrije i ena.
33 Stoga, ija e biti ta ena o uskrsnuu,
jer su je sva sedmorica imala za enu?
34 Isus im je odgovarajui rekao: Sinovi
se od ovoga svijeta ene i udavaju.
35 Ali oni koji se nau dostojni da budu di-
onici onoga svijeta i uskrsnua od mrtvih,
niti e se eniti niti udavati.
36 Oni nee moi vie ni umrijeti, jer e biti
slini anelima. Oni su Boji sinovi, jer su
sinovi uskrsnua.
37 A to da e mrtvi uskrsnuti, to je i Mojsi-
je pokazao na mjestu kod grma, u kojem
naziva Gospodina Abrahamovim Bogom,
Izakovim Bogom i Jakovljevim Bogom.
38 A Bog nije Bog mrtvih, nego ivih, jer svi
njemu ive.
39 Nato su mu rekli neki pismoznanci:
Uitelju, dobro si rekao.
40 Poslije toga vie ga se ne usude nita
pitati.
41 Tada ih On upitao: Kako se moe tvrditi
da je Krist Davidov sin?
42 Pa i sam David u knjizi Psalama ree:
Gospodin ree mojemu Gospodinu: Sje-
di mi s desne strane,
43 dok ne napravim tvoje neprijatelje pod-
nojem tvojim nogama!
44 Stoga, David ga naziva Gospodinom,
kako mu onda moe biti sin?
45 Dok ga je sasluao sav narod, on je re-
kao svojim uenicima:
46 uvajte se pismoznanaca koji vole et-
nje u dugim haljinama, vole pozdrave na
javnim mjestima, proelja u sinagogama,
prva mjesta na gozbama,
47 koji prodiru udovika dobra, dok se
pretvaraju molei dugake molitve. Ovi e
biti stroe kanjeni!
Siromana udovica
21
Kad je pogledao, vidio je kako bo-
gatai ubacuju svoje darove u bla-
gajnu.
2 Vidio je i neku siromanu udovicu kako je
ubacila dva novia,
3 Pa je rekao: Zaista, velim vam, ova je
siromana udovica ubacila vie od svih,
4 jer su svi ovi od svojega vika dali za dar
odreen Bogu, a ona od svoje neimatine,
ubacila je sve to je imala za uzdrava-
nje.
5 Kako su neki govorili o hramu da je ukra-
en lijepim kamenjem i zavjetnim darovi-
ma, Isus je rekao:
6 to se tie ovoga to vidite, doi e vri-
jeme kad nee ostati niti jedan kamen na
kamenu, a da nee biti sruen.
7 Oni su ga upitali, rekavi: Uitelju, a kad
e to sve biti i kakav e biti znak kad se to
pone dogaati?
8 On je odgovorio: Pazite da ne budete
zavedeni. Jer e mnogi doi u moje Ime
i rei: Ja sam Krist, i Dolo je vrijeme.
Stoga ne idite za njima!
9 Ali kad ujete za ratove i bune, nemojte se
prestraiti! Jer to se mora dogoditi najprije,
Luka
737
ali svretak ne dolazi odmah!
10 Zatim im rekao: Dii e se narod protiv
naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva.
11 Bit e velikih potresa zemlje, u raznim
mjestima, bit e gladi i poasti; bit e stra-
hovitih pojava i velikih znamenja s neba.
12 Ali prije svega toga, stavit e svoje ruke
na vas, hvatati vas i progoniti, predavat
e vas u sinagoge i zatvore; izvodit e
vas pred kraljeve i vladare zbog mojega
imena.
13 To e vam biti prilika da date svjedo-
anstvo.
14 Zapamtite da vam se ne treba unapri-
jed pripremati to e te odgovoriti,
15 jer u vam ja dati rjeitost i mudrost ko-
joj se nee moi usprotiviti i oduprijeti svi
vai neprijatelji.
16 I predavat e vas ak i roditelji, braa,
roaci i prijatelji, a nekima od vas prouzro-
kovat e smrt.
17 Svi e vas ljudi mrziti zbog mojega
imena.
18 Ali vam ni jedna vlas s glave nee pa-
sti.
19 Svojom postojanou posjedovat ete
svoje due.
20 A kad vidite Jeruzalem opkoljen s voj-
skom, onda znajte da je blizu njegovo
opustoenje.
21 Koji tada budu u Judeji, neka bjee u
gore; koji budu u Jeruzalemu, neka iziu,
a koji budu na polju, neka se ne vraaju u
njega.
22 Jer bit e to vrijeme kazne, kad e se
ispuniti sve to je napisano.
23 Ali teko i jao trudnicama i dojiljama u
to vrijeme, jer e se spustiti veliko zlo na
ovu zemlju i srdba na ovaj narod.
24 I oni e padati od otrice maa i odvodit
e ih kao zarobljenike meu sve narode. A
Jeruzalem e biti gaen od neznaboaca
sve dotle dok se ne ispune vremena ne-
znaboaca.
25 Pojavit e se znaci na suncu, mjesecu i
zvijezdama. A na zemlji e narodi biti u tje-
skobi i neizvjesnosti; huka mora i morskih
valova.
26 Ljudi e umirati, jer srca e im zatajiti od
straha u oekivanju onoga to e snai svi-
jet, jer zvijezde e se nebeske uzdrmati.
27 Tada e oni vidjeti ovjejega Sina gdje
dolazi na oblaku s velikom moi i slavom.
28 Kada se to sve pone dogaati, po-
gledajte gore i podignite glave, jer je blizu
vae otkupljenje.
29 Zatim im rekao u prispodobi: Pogledaj-
te smokvu i sva ostala stabla;
30 Kada ih vidite da ve pupaju, vi vidite i
znate sami od sebe da je blizu ljeto.
31 Tako isto i vi, kad vidite da se sve to
dogaa, znajte da se pribliuje Boje kra-
ljevstvo.
32 Istinu vam govorim, ovaj narataj sigur-
no nee proi dok se sve to ne dogodi.
33 Nebo i zemlja e proi, ali rijei moje
nipoto nee proi.
34 Pazite na sebe, da vam srca ne otvrdnu
od razuzdanosti, od pijanstva i tjeskobnih
briga za ivot, tako da vas ne ulovi iznena-
da onaj dan.
35 Jer kao zamka e doi na sve ljude cijele
zemlje.
36 Stoga, bdijte i molite uvijek, da biste
bili dostojni izbjei svemu onome to se
ima dogoditi i moi se odrati pred Sinom
ovjejim.
37 On bi uio danju u hramu, a nou bi
izlazio i provodio no na gori koja se zove
Maslinska.
38 I sav je narod ve rano u jutro dolazio k
njemu u hram da ga slua.
Petar se odrie Isusa
22
Tada se pribliavala sveanost
Gozbe beskvasnih kruhova, zvan
Pasha.
2 Sveeniki glavari i pismoznanci traili
su nain kako bi Isusa ubili, ali su se bojali
naroda.
3 Tada je sotona uao u Judu, jednoga od
Dvanaestorice, koji se zvao prezimenom
Iskariot.
4 On je otiao ugovoriti s sveenikim
glavarima i sa zapovjednicima hramskog
redarstva nain kako bi im ga izdao.
5 Oni su se tomu obradovali i obeali da e
mu dati novac.
6 On je pristao i obeao im. Zatim je traio
zgodnu priliku da im ga izda kad ne bude
nazoan narod.
7 Doao je dan beskvasnih kruhova, kad
je trebalo rtvovati janje za Pashalnu Goz-
bu.
8 On je tada poslao Petra i Ivana, rekavi
im: Idite, pripravite nam Pashalnu Goz-
bu!
9 Oni ga upitali: Gdje hoe da ju pripra-
vimo?
10 A On im rekao: Posluajte, im uete u
grad, sresti e vas ovjek koji nosi vodu u
vru; idite za njim u kuu u koju on ue.
11 Te recite domainu kue: Uitelj te
pita gdje je dvorana u kojoj bi mogao
odrati Pashalnu Gozbu sa svojim ue-
nicima?
12 Tada e vam on na katu pokazati veliku
namjetenu dvoranu; tu pripravite.
13 Oni su otili i nali kako im je rekao i
pripravili su Pashalnu Gozbu.
Luka
738
14 Kada je dolo vrijeme, Isus je sjeo za stol
s apostolima.
15 On im onda rekao: S enjom sam elio
da blagujem s vama ovu Pashu prije svoje
muke,
16 jer velim vam, neu je vie jesti dok se
ne ispuni u Bojem kraljevstvu.
17 Tada je On uzeo au, zahvalio i rekao:
Uzmite ovo i podijelite meu sobom,
18 jer velim vam, neu vie piti od trsova
roda dok ne doe Boje kraljevstvo!
19 Zatim uzeo kruh, zahvalio i razlomio
ga pa im dao, rekavi: Ovo je moje tijelo
koje se za vas daje; to pravite meni na
spomen.
20 Isto tako poslije veere uzeo au i re-
kao: Ova je aa novi zavjet u mojoj krvi
koja se za vas prolijeva.
21 Ali evo ruke mojega izdajnika sa mnom
je na stolu.
22 Jest zaista, ovjeji Sin odlazi kako je
odreeno, ali jao onome ovjeku koji ga
izdaje!
23 Tada se poeli meusobno pitati tko je
taj od njih koji e to napraviti.
24 A bilo je ondje i natjecanja meu njima o
tomu tko bi od njih trebao biti najvei.
25 Isus im rekao: Kraljevi neznaboaca
gospodare nad njima, i oni koji vre vlast
nad njima hoe da se zovu dobrotvori.
26 Ali vi nemojte tako! Naprotiv, tko je naj-
vei meu vama, neka bude kao najmanji,
a onaj koji je starjeina kao poslunik.
27 Tko je vei, onaj koji sjedi za stolom ili
onaj koji slui? Zar ne onaj koji sjedi za sto-
lom? A ja sam meu vama koji posluuje.
28 Vi ste oni koji ste u mojim kunjama
uvijek ostali sa mnom,
29 Zato ja vam dajem kraljevsku ast kao
to ju je moj Otac meni dao,
30 da biste jeli pili za mojim stolom u moje-
mu kraljevstvu te da sjedite na prijestoljima
i sudite dvanaest Izraelovih plemena.
31 Gospodin je rekao: imune, imune,
pazi, sotona je zatraio za vas, da vas
moe reetati kao penicu.
32 Ali ja sam molio za tebe da tvoja vjera
ne klone. A ti kad se jedanput vrati k meni,
uvrsti svoju brau.
33 imun mu rekao: Gospodine, ja sam
spreman s tobom poi u zatvor i u smrt.
34 Tada mu On rekao: Velim ti, Petre, da-
nas nee zapjevati pijetao dok me triput ne
zanijeka, da me pozna!
35 Zatim im rekao: Kad sam vas poslao
bez novanih pojasa, bez torbe i obue, je
li vam to nedostajalo? Nita, odgovo-
rili mu oni.
36 Tada im je rekao: Ali sada tko ima nov-
ani pojas, neka ga uzme. Isto tako i torbu,
A onaj tko nema maa, neka proda svoj
ogrta pa neka ga kupi.
37 Jer, velim vam, mora se na meni ispuniti
ono to je napisano: Ubrojen je meu zlo-
ince. Tako se ono, to se na mene odnosi,
pribliuje kraju.
38 Tada su mu oni rekli: Gospodine, evo
gle, ovdje dva maa! On im rekao: Dosta
je!
39 Zatim je iziao odatle te se po obiaju
uputio na Maslinsku goru, a uenici so
poli za njim.
40 Kada je doao na mjesto, rekao im:
Molite se da ne padnete u napast!
41 Tada se udaljio od njih koliko se moe
kamenom dobaciti, kleknuo na koljena i
poeo se moliti,
42 rekavi: Oe! Ako hoe, otkloni ovu
au od mene; ali neka ne bude moja, nego
tvoja volja!
43 Tada mu se ukazao aneo s neba i po-
eo ga hrabriti.
44 Kad se naao u smrtnoj borbi, jo je
usrdnije molio, a znoj mu postao kao guste
kaplje krvi koje su padale na zemlju.
45 Nakon molitve ustao je, priao k ue-
nicima i naao ih gdje spavaju, oslabljeni
alou.
46 Tada im On rekao: Zato spavate? Usta-
nite i molite da ne padnete u napast!
47 Dok je on jo govorio, pojavila se svje-
tina. Pred njom je iao jedan od Dvanae-
storice, onaj koji se zvao Juda, pribliio se
Isusu da ga poljubi.
48 Isus mu rekao: Juda, poljupcem izda-
je ovjejega Sina!
49 Kad su njegovi pratitelji vidjeli to e
se dogoditi povikali su: Gospodine, da
udarimo maem?
50 I jedan od njih je udario slugu visokog
sveenika te mu odsjekao desno uho.
51 A Isus rekao: Pustite! Dosta! I dota-
knuo se njegova uha te ga ozdravio.
52 Tada je Isus rekao sveenikim gla-
varima, zapovjednicima hramske strae
i starjeinama, koji su se digli na njega:
Kao na razbojnika izili ste s maevima i
toljagama!
53 Dok sam iz dana u dan bio u hramu s
vama, nijeste digli ruku na mene. Ali ovo je
va as i vlast tame.
54 Poto su ga uhitili, odveli su ga i doveli u
kuu visokog sveenika. Petar je izdaleka
iao za njim.
55 Tada su oni naloili vatru nasred dvori-
ta te svi skupa posjedali naokolo. I Petar
je sjedio meu njima.
56 A kad ga je vidjela neka slukinja gdje
sjedi kraj vatre, uprla je u njega pogled pa
rekla: I ovaj je bio s njim!
Luka
739
57 A on ga zanijekao i rekao: eno, ja ga
ne poznajem!
58 Malo zatim opazio ga netko drugi pa re-
kao: I ti si isto njihov. Petar je odgovorio:
ovjee, nisam!
59 Kad je prolo otprilike jedan sat, opet je
netko potvrdio, rekavi: Zbilja, i ovaj je bio
s njim, pa i Galilejac je.
60 Petar je odgovorio: ovjee ne znam
to govori! I dok je on jo bio u rijei, za-
pjevao je pijetao.
61 A Gospodin se okrenuo i pogledao
Petra. Petar se tada sjetio Gospodinove
rijei kako mu je rekao: Prije nego pijetao
zapjeva, triput e me zanijekati.
62 Tada je Petar iziao i gorko zaplakao.
63 Ljudi koji su uvali Isusa rugali su mu se
i zlostavljali ga.
64 Pokrili su mu oi, udarali su ga po licu i
pitali, rekavi: proreci, tko te je udario?
65 I mnoge druge uvredljive stvari govorili
su protiv njega.
66 im je osvanuo dan, sastale su starjei-
ne naroda, sveeniki glavari i pismoznan-
ci te izveli Isusa pred Vijee, rekavi:
67 Ako si ti zbilja Krist, reci nam! A On im
je rekao: Ako vam to velim, sigurno mi
neete vjerovati.
68 Ako vas budem pitao, sigurno mi neete
odgovoriti.
69 Ali poslije toga: ovjeji Sin sjedit e s
desne strane Svemonoga Boga.
70 Tada su svi rekli. Jesi li ti Boji Sin? On
im rekao: Vi pravo velite da Ja jesam.
71 A oni su rekli emu nam jo treba vie
svjedoanstva? Ta sami smo uli iz njego-
vih usta.
Isus pred Pilatom i pred Herodom
23
Tada se sve mnotvo podiglo i od-
velo ga Pilatu
2 I oni ga poeli optuivati, rekavi: Usta-
novili smo da ovaj buni narod i zabranjuje
davati porez caru, a o sebi tvrdi da je Krist,
Kralj.
3 Pilat ga upitao: Jesi li ti idovski kralj?
Kao to ti veli, rekao mu On.
4 Tada je Pilat rekao sveenikim glavari-
ma i svjetini: Nikakve krivnje ne nalazim
na ovom ovjeku.
5 Oni su jo upornije navaljivali: On buni
narod, uei po cijeloj Judeji sve od Gali-
leje pa do ovoga mjesta.
6 Kad je to Pilat uo upitao je, je li taj ovjek
Galilejac.
7 I kad je saznao da potpada pod Herodo-
vu vlast, poslao ga k Herodu, koji je i sam
onih dana bio u Jeruzalemu.
8 Tada se Herod vrlo jako obradovao kad je
opazio Isusa; on je odavno elio da ga vidi,
jer je mnogo toga uo o njemu, pa se nadao
da e vidjeti gdje pravi koje udo.
9 I postavio mu mnoga pitanja, ali mu Isus
nita nije odgovorio.
10 Tu su bili sveeniki glavari i pismo-
znanci i estoko ga optuivali.
11 Herod ga prezreo i narugao mu se za-
jedno sa svojom straom, odjenuo mu
bijelu haljinu i poslao ga natrag k Pilatu.
12 Toga istog dana su Herod i Pilat postali
prijatelji jedan drugome, a prije su bili ne-
prijatelji.
13 Pilat je sazvao sveenike glavare, la-
nove Vijea i narod,
14 te im rekao: Doveli ste mi ovoga ovje-
ka pod optubom da zavodi narod. A evo,
poto sam ga ja ispitao pred vama, nisam
naao na njemu nikakve krivnje za koju ga
vi optuujete.
15 Ni Herod, jer sam ga poslao k njemu. I
zaista nije ovaj nita poinio to zasluuje
smrt.
16 Stoga, ja u ga dati iibati i pustiti,
17 (jer im za svake sveanosti gozbe tre-
bao pustiti jednog zatvorenika).
18 A svi su oni viknuli u jedan glas, rekavi:
Ovoga smakni, a pusti nam Barabu!
19 Baraba je bio baen u zatvor zbog neke
bune u gradu i ubojstva.
20 Ponovno im progovorio Pilat, jer je elio
pustiti Isusa.
21 Ali su oni nastavili vikati: Razapni ga!
Razapni ga!
22 On im i trei put rekao: Zato, kakvo
je zlo poinio? Ja ne nalazim razlog zbog
kojeg zasluuje smrt. Stoga, ja u ga dati
iibati i pustiti.
23 Ali su oni bili uporni i neprestalno vikali
i traili da se razapne. Vika tih ljudi i svee-
nikih glavara postajala je sve jaa.
24 Tako je Pilat odluio da im bude onako
kako trae.
25 I on im otpustio onoga koga su traili,
koji je bio baen u zatvor zbog bune i uboj-
stva, a Isusa im predao na volju.
26 Dok su ga odvodili, uhitili su nekoga
ovjeka, imuna, Cirenca, koji je dolazio
iz polja, te na njega stavili kri da ga nosi
za Isusom.
27 A za njim je ilo veliko mnotvo naroda i
ena koje su plakale i naricale za njim.
28 Isus se okrenuo prema njima te rekao:
Keri jeruzalemske, ne plaite nad mnom,
nego plaite nad sobom i nad svojom dje-
com.
29 Jer, evo zaista, dolazi vrijeme kad e se
rei: Blago nerotkinjama; blago utrobama
koje nisu nikad raale i sisama koje nisu
nikada dojile.
30 Tada e se dovikivati gorama: Padnite
Luka
740
na nas! a breuljcima: Pokrijte nas.
31 Ako se onda tako radi sa zelenim drve-
tom, to e biti sa suhim?
32 Vodili su i drugu dvojicu zloinaca da ih
pogube s njim.
33 A kad su doli na mjesto, koje je zvano
Lubanja, tu su razapeli njega i zloince;
jednoga s desne strane, a drugoga s lije-
ve.
34 A Isus je molio: Oe, oprosti im jer ne
znaju to rade. Oni su razdijelili njegove
haljine bacajui kocku.
35 Narod je stajao tu i promatrao. lanovi
Vijea rugali su se, rekavi: Druge je spa-
sio pa neka spasi sam sebe, ako je zbilja
Krist, Boji Izabranik!
36 I vojnici mu se izrugivali, primicali se k
njemu i pruali mu ocat,
37 rekavi: Ako si zaista idovski kralj,
spasi sam sebe.
38 Nad njim je stajao i natpis, na grkom,
latinskom i idovskom jeziku: Ovo je kralj
idovski.
39 Jedan od objeenih zloinaca vrijeao
ga je, rekavi: Ako si ti Krist, Spasi sebe
i nas.
40 Tada je drugi progovorio i ukorio ga, re-
kavi: Ne boji li se Boga, ti koji podnosi
istu kaznu?
41 Mi smo ovdje po pravdi, jer primamo
zasluenu plau za svoja djela, ali ovaj nije
nikakva zla poinio.
42 Tada je rekao Isusu: Gospodine, sjeti
me se kad doe u svoje kraljevstvo!
43 Isus mu rekao: Zaista, velim ti, danas
e sa mnom biti u Raju!
44 Bilo je ve oko estoga sata kad je na-
stala tama po cijeloj zemlji do devetoga
sata.
45 Pomrailo je sunce, a hramska se zavje-
sa razderala po sredini.
46 Tada je Isus zaviknuo jakim glasom:
Oe, u tvoje ruke predajem svoj duh. To
je rekao i izdahnuo.
47 Kada je stotnik vidio to se dogodilo,
poeo je slaviti Boga i rekao: Zaista, ovaj
je ovjek bio pravednik!
48 Svjetina to se bila skupila da prisustvu-
je tom prizoru, kad je vidla to se sve dogo-
dilo, vratila se kui udarajui se u prsa.
49 Podalje su stajali svi njegovi znanci, a
tako i ene koje su ga pratile od Galileje i
sad to gledale.
50 Uto neki ovjek imenom Josip, vijenik,
dobar i pravedan ovjek.
51 On nije odobrio odluke i djela drugih. On
je bio rodom iz judejskog grada Arimateje,
a i sam je oekivao Boje kraljevstvo.
52 Taj je ovjek otiao k Pilatu i zatraio
Isusovo tijelo.
53 Zatim ga skinuo, zavio u platno i poloio
u grobnicu, izdubljenu u peini, u koju jo
nitko nije bio poloen.
54 To je bio dan Priprave, i Subotnji dan je
svitao.
55 A ene koje su dole s Isusom iz Galileje
pratile su to te vidjele grobnicu i kako je bilo
poloeno Isusovo tijelo.
56 Potom se vratile te pripremile miomiris i
pomast. A na Subotnji dan su se odmarale
prema zapovijedima.
Uskrsnue Isusovo
24
Tada u prvi dan tjedna, vrlo rano u
jutro, one i jo neke druge ene s nji-
ma dole su do grobnice, nosei miomiris
koji su pripremile.
2 A one su nale kamen odvaljan s grob-
nice.
3 Ule su unutra, ali nisu nale tijelo Gos-
podina Isusa.
4 Dok su one stajale zbunjene, iznenada im
pristupili dva ovjeka u blistavom odijelu.
5 Tada ih je spopao strah te su spustile po-
gled na zemlju, a oni su im je rekli: Zato
traite ivoga meu mrtvima?
6 On nije ovdje, nego je uskrsnuo! Sjetite
se kako vam je govorio dok je jo bio u
Galileji,
7 rekavi: ovjeji Sin mora biti predan u
ruke grjenika i biti razapet te da e uskr-
snuti trei dan!
8 I one su se sjetile njegovih rijei.
9 Kad su se one vratile s grobnice, javile su
sve to jedanaestorici i svima ostalima.
10 Bile su Marija iz Magdale, Ivana i Marija,
Jakovljeva majka i ostale ene koje su bile
s njima, rekle su to apostolima.
11 Ovima se te rijei napravile kao izmiljo-
tina, i nisu im vjerovali.
12 Zatim je Petar ipak ustao i otrao do
grobnice. Zavirio dolje i vidio samo plahti-
ce gdje su leale same, pa se vratio natrag,
snebivajui se nad onim to se dogodilo.
13 I gle, toga istog dana dvojica od njih
ila su u selo zvano Emaus, udaljeno od
Jeruzalema sto ezdeset stadija.
14 Razgovarali su meu sobom o svim tim
dogaajima.
15 I tako je bilo da dok su razgovarali i ra-
spravljali, pribliio im se sam Isus te poao
s njima.
16 Njihovim oima bilo je uskraeno da bi
ga mogli prepoznati.
17 On ih zapitao: Kakav je to razgovor
to ga meu sobom vodite putujui tako
oaloeni?
18 Tada mu odgovorio jedan od njih, po
imenu Kleofa, i rekao: Jesi li ti jedini stra-
nac u Jeruzalemu pa ne zna to se je
Luka
741
ondje dogodilo ovih dana?
19 On ih upitao: to se to dogodilo? Oni
su mu rekli: Ono to se dogodilo s Isusom
Nazareaninom koji je bio silan prorok
rijeju i djelom pred Bogom i pred cijelim
narodom.
20 I kako su ga nai sveeniki glavari i
vladari predali da bude osuen na smrt te
ga razapeli.
21 A mi smo se nadali da je on onaj koji e
osloboditi Izrael. Zaista, ali uza sve to, sada
je ve trei dan otkako se to dogodilo.
22 Da, i neke su nas ene iz naega drutva
zbunile, koje su bile vrlo rano u jutro kod
grobnice.
23 I kad nisu nale njegova tijela, one su
dole, rekavi da su im se ukazali aneli
koji su rekli da je iv.
24 Neki su od naih otili tada do grobnice
te su nali onako kako su rekle ene, ali
Njega nisu vidjeli.
25 Nato im On rekao: O ljudi bez razumi-
jevanja i spore pameti za vjerovanje svega
to su proroci govorili!
26 Nije li trebalo da sve to Krist pretrpi i da
ue u svoju slavu?
27 I poeo je od Mojsija i svih proroka, pro-
tumaio im sve to se na njega odnosilo u
svim Pismima.
28 Tada se oni pribliili selu kamo su ili, a
On kao da je htjeo produiti dalje.
29 A oni ga poeli zaustavljati i moliti, re-
kavi: Ostani s nama jer je veer; dan je
ve na izmaku! I On je uao da ostane s
njima.
30 A dok je sjedio s njima za stolom, uzeo je
kruh, zahvalio i razlomio ga pa im ga dao.
31 Njima se tada otvorile oi i prepoznali
su ga; ali njega je nestalo ispred njihovih
oiju!
32 Rekli su jedan drugome: Nije li nam
srce gorjelo, dok nam je putom govorio i
tumaio Pisma?
33 U tal isti as ustali su i vratili se u Jeru-
zalem, gdje su nali jedanaestoricu skupa
s onima koji se ondje skupili s njima,
34 koji su im rekli: Zaista je Gospodin
uskrsnuo i ukazao se imunu.
35 Zatim su oni pripovijedali o svemu to
se dogodilo na putu i kako su ga prepoznali
dok je lomio kruh.
36 Dok su oni jo o tom govorili, sam Isus je
stao meu njih i rekao im: Mir s vama!
37 Oni, zbunjeni i puni straha, pomislili su
da gledaju duha.
38 A On im rekao: Zato ste zbunjeni?
emu se takve sumnje raaju u vaim
srcima?
39 Pogledajte moje ruke i moje noge, to
sam Ja glavom! Opipajte me i vidite, jer
duh nema mesa ni kostiju, kao to vidite
da ih Ja imam.
40 A kad je to rekao, pokazao im svoje ruke
i noge.
41 Kako oni od radosti jo nisu mogli vje-
rovati i kako su se samo udili, upitao ih:
Imate li ovdje neto za jelo?
42 A oni su mu pruili komad peene ribe
i meda u sau.
43 On je uzeo i pojeo pred njima.
44 Zatim im rekao: Ovo je ono to sam
vam govorio dok sam jo bio s vama, da
se mora ispuniti sve ono to je o meni na-
pisano u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i
Psalmima.
45 Tada im je prosvijetlio razum da bi razu-
mjeli Pisma,
46 Pa im rekao: Tako je napisano i tako je
moralo biti da Krist mora trpjeti i trei dan
uskrsnuti od mrtvih,
47 da se u njegovo ime treba propovijedati
pokajanje i oprotenje grijeha svim narodi-
ma, poevi od Jeruzalema.
48 A vi ste svjedoci toga.
49 Evo, Ja u vam poslati to je moj Otac
obeao. A vi ostanite u gradu Jeruzalemu
dok ne budete opremljeni snagom odoz-
gor.
50 Zatim ih poveo u blizinu Betanije, podi-
gnuo ruke pa ih blagoslovio.
51 I tako dok ih je blagoslivljao, rastavio se
od njih i bio uznesen na nebo.
52 Oni su pali na koljena pred njim pa se s
velikim veseljem vratili u Jeruzalem,
53 gdje su sve vrijeme bili u hramu hvalei
i blagoslivljajui Boga. Amen.
Luka
742
Ivan
Evanelje po Ivanu
vie u pustinji: Izravnajte put Gospodi-
nov! kako je rekao prorok Izaija.
24 A oni koji su bili poslani bili su od fari-
zeja.
25 Oni ga upitali, rekavi: Zato onda
krsti kad doista nijesi ni Krist, ni Ilija, ni
Prorok?
26 Ivan im odgovorio, rekavi: Ja krstim
vodom, a meu vama stoji netko koga vi
ne poznajete.
27 On je onaj koji dolazi poslije mene, ije
sveze na obui ja nisam dostojan odveza-
ti.
28 To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu
Jordana, gdje je Ivan krstio.
29 Sutradan Ivan je vidio Isusa gdje dolazi
k njemu te rekao: Evo gle, Janje Boje koje
uzima grijeh svijeta!
30 Ovo je onaj za kojega sam vam rekao:
Poslije mene dolazi ovjek koji je pred
menom jer je bio prije mene.
31 Ja ga nisam poznavao, ali sam doao
krstiti vodom da On bude objavljen Izra-
elu.
32 A Ivan je posvjedoio, rekavi: Vidio
sam Duha gdje je siao s neba kao golub i
ostao je na njemu.
33 Ja ga nisam poznavao, ali mi je rekao
onaj koji me je poslao krstiti vodom: Na
koga e vidjeti da silazi Sveti Duh i ostaje
na njemu, to je onaj koji krsti Svetim Du-
hom.
34 A ja sam to vidio i svjedoim da je ovo
Boji Sin.
35 Sutradan je Ivan opet stajao tu sa dvo-
jicom svojih uenika.
36 I kad je vidio Isusa da prolazi, rekao je:
Evo Janje Boje!
37 Kad su njegovi uenici uli gdje tako
govori, poli su za Isusom.
38 Potom se Isus okrenuo, pa kad je vidio
da idu za njim, rekao im: to vi traite? A
oni su mu odgovorili: Rabbi, (prevedeno
znai Uitelj): gdje ti boravi?
39 On im rekao: Doite i vidite, I oni su
otili, i vidjeli su gdje on boravi, te su ostali
kod njega onaj dan (to je bilo oko desetog
sata).
40 Jedan od dvojice koji su, uvi Ivanove
rijei, poli za Isusom, bio je Andrija, brat
imuna Petra.
41 On je najprije susreo svojega brata
imuna pa mu rekao: Nali smo Mesiju,
(prevedeno znai Krist.)
42 I on ga doveo k Isusu i kad ga Isus opa-
Svjedoanstvo Ivana Krstitelja
1
U poetku je bila Rije, i Rije je bila s
Bogom i Rije je bila Bog.
2 On je u poetku bio s Bogom.
3 Sve je po njemu stvoreno i nita to je
stvoreno nije bez njega stvoreno.
4 U njemu je bio ivot i ivot je bio svjetlo
ljudima.
5 I Svjetlo svijetli u tami, i tama ga nije
obuzela.
6 Pojavio se ovjek, poslan od Boga, koje-
mu je bilo ime Ivan.
7 Taj ovjek je doao kao svjedok da svje-
doi za Svjetlo, tako da svi po njemu mo-
eju vjerovati.
8 On nije bio to Svjetlo, nego da svjedoi
za Svjetlo.
9 Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga
ovjeka, koji doe na ovaj svijet.
10 On je bio na svijetu, i svijet je stvoren po
njemu, a svijet ga nije upoznao.
11 Svojima je doao, ali ga njegovi nisu
primili.
12 A svima koji su ga primili dao je pravo
da postanu djeca Boja, ak i onima koji
vjeruju u njegovo Ime:
13 Koji nisu roeni ni od krvi, ni od tjelesne
volje, ni od ovjeje volje, nego od Boga.
14 Rije je tijelom postala i prebivala meu
nama. I mi smo promatrali njegovu slavu,
kao slavu Jedinoroenoga od Oca, pun
milosti i istine.
15 Ivan svjedoi za njega i vie: Ovo je
onaj za koga sam rekao: Onaj koji za
mnom dolazi pred menom je, jer je bio prije
mene!
16 Zaista, svi smo mi primili od njegove
punine: milost na milost.
17 Jer zakon je bio dan po Mojsiju, a po
Isusu Kristu dola je milost i istina.
18 Boga nitko nikada nije vidio. Jedinoro-
eni Sin koji je na grudima Oca, On ga je
objavio.
19 A ovo je Ivanovo svjedoanstvo, kad su
mu idovi iz Jeruzalema poslali neke sve-
enike i Levite da ga upitaju: Tko si ti?
20 On je priznao; nije zanijekao, nego je
priznao: Ja nisam Krist.
21 Oni su ga upitali: to onda? Jesi li Ilija?
Odgovorio je: Nisam. Jesi li Prorok? A
on je odgovorio: Ne.
22 Tada su mu rekli: Pa tko si, da moemo
odgovoriti onima koji su nas poslali? to ti
veli sam o sebi?
23 On je rekao: Ja sam Glas jednoga koji
743
zio, rekao mu: Ti si imun, sin Jonin; ti e
se zvati Kefa, (prevedeno znai: Kamen.)
43 Sutradan Isus je htjeo poi u Galile-
ju, i susreo Filipa pa mu rekao: Poi za
mnom!
44 Filip je bio iz Betsaide, iz Petrova i An-
drijina grada.
45 Filip je susreo Natanaela i rekao mu:
Nali smo onoga o kojemu je Mojsije pi-
sao u Zakonu i Proroci isto tako. To je Isus,
sin Josipa iz Nazareta.
46 Natanael mu rekao: Moe li to dobro
izii iz Nazareta? Filip mu rekao: Doi i
vidi.
47 Isus je opazio Natanaela gdje mu se pri-
bliava pa je rekao za njega: Evo pravog
Izraelca, u kojem nema lukavstva.
48 Natanael mu rekao: Odakle me pozna-
je? Isus mu odgovorio: Prije nego to
te Filip pozvao, vidio sam te kad si bio pod
smokvom.
49 Natanael mu odgovorio: Uitelju, Ti si
Boji Sin! Ti si Izraelov Kralj!
50 Isus mu odgovarajui rekao: Vjeruje li
zato to sam ti rekao: Vidio sam te kad si
bio pod smokvom? Vidjet e ti jo i vee
stvari od toga.
51 On mu rekao: Zaista, istinu ti govorim,
od sada vidjet ete otvoreno nebo i anele
Boje gdje uzlaze i silaze nad Sinom o-
vjejim.
Isus pretvara vodu u vino
2
Treega dana bila je svadba u Gali-
lejskoj Kani, a bila je ondje i Isusova
majka.
2 Na svadbu je bio pozvan i Isus zajedno
sa svojim uenicima.
3 A kad je nestalo vina, rekla je Isusu nje-
gova majka: Nemaju vina.
4 Isus joj odgovorio: eno, to imaju tvoje
brige sa mnom? Moj as jo nije doao.
5 Nato je njegova majka rekla slugama:
to vam god rekne, napravite.
6 Ondje je bilo postavljeno est kamenih
posuda namijenjenih za uobiajeno pranje
idovima, od kojih je svaka obuhvatala
dvije do tri mjere.
7 Isus je rekao: Napunite posude vodom!
I oni su ih napunili do vrha.
8 On im rekao: Zagrabite sada i odnesite
ravnatelju stola svadbene gozbe! I oni su
mu odnijeli.
9 Kada je ravnatelj stola gozbe okusio vodu
pretvorenu u vino, nije znao odakle je vino,
(ali su znale sluge koje su zagrabile vodu,)
ravnatelj stola je pozvao mladoenju,
10 pa mu rekao: Svaki ovjek iz poetka
iznosi dobro vino, a kad se gosti dobro na-
piju, onda ono slabije; a ti si uvao dobro
vino do sada.
11 Tim poetkom znamenja to je Isus
izvrio u Galilejskoj Kani, objavio je svoju
slavu; a njegovi uenici su povjerovali u
njega.
12 Poslije toga Isus je siao sa svojom maj-
kom, svojom braom i svojim uenicima u
Kafarnaum, ali tu nisu ostali mnogo dana.
13 Nato se bribliila idovska sveanost
Pasha, pa je Isus uziao u Jeruzalem.
14 I naao je u hramu prodavae volova,
ovaca i golubova i mjenjae novca gdje
trguju.
15 On je napravio bi od ueta, i sve ih istje-
rao iz hrama, skupa s ovcama i volovima,
a mjenjaima je prosuo novac i stolove
isprevrnuo.
16 A prodavaima golubova rekao: Nosi-
te te stvari odavde! Ne pravite trgovaku
kuu od kue mojega Oca!
17 Njegovi se uenici sjetili da je napisano:
Revnost me za tvoju kuu izjeda.
18 A idovi su mu odgovorili, rekavi: Kad
to sve pravi, koji nam znak time pokazu-
je?
19 Odgovorio im Isus i rekao: Sruite ovaj
hram, i Ja u ga u tri dana podii.
20 Tada su mu odgovorili idovi: etrde-
set i est godina graen je ovaj hram, a ti
e ga podii u tri dana?
21 Ali On je govorio o hramu svojega tije-
la.
22 Zato kad je On uskrsnuo od mrtvih, nje-
govi su se uenici sjetili da im je to rekao,
pa su vjerovali Pismu i rijei koju im je Isus
rekao.
23 Dok je Isus boravio u Jeruzalemu za
vrijeme Pashalne gozbe, poeli su mnogi
vjerovati u njega, jer su vidjeli udesa koja
je vrio.
24 Ali im se sam Isus nije povjeravao, jer ih
je sve poznavao.
25 Njemu nije trebalo da mu tko da svje-
doanstvo o ovjeku, jer je poznavao to
je u ovjeku.
Razgovor s Nikodemom
3
Bio je neki ovjek imenom Nikodem,
farizej, idovski vladar.
2 Taj ovjek doao je nou k Isusu te mu
rekao: Uitelju, mi znamo da si od Boga
doao kao uitelj, jer nitko ne moe vriti
udesa koja ti vri ako Bog nije s njim.
3 Isus mu odgovorajui rekao: Zaista, isti-
nu ti govorim, tko se ponovno ne rodi, taj
ne moe vidjeti Bojeg kraljevstva.
4 Nikodem mu odgovorio: Kako se moe
ovjek, kad je ve star, roditi? Moe li po
drugi put ui u utrobu majke i roditi se?
5 Isus mu odgovorio: Zaista, istinu ti go-
Ivan
744
vorim, tko se ne rodi od vode i Svetoga
Duha, taj ne moe ui u Boje kraljevstvo.
6 to je roeno od tijela, tijelo je, a to je
roeno od Duha, duh je.
7 Ne udi se to sam ti rekao: Mora se
ponovno roditi.
8 Vjetar pue gdje hoe, uje mu um, ali
ne moe rei odakle dolazi ni kamo ide.
Tako je i sa svakim onim koji je roen od
Duha.
9 Nikodem mu rekao: Kako to moe
biti?
10 Isus mu odgovorio: Ti si istaknut uitelj
u Izraelu, a to ne razumije?
11 Zaista, istinu ti govorim: Mi ti govorimo
ono to znamo, svjedoimo za ono to
smo vidjeli, a vi ne primate naa svjedo-
anstva.
12 Ako mi ne vjerujete kad sam vam rekao
zemaljske stvari, kako ete mi vjerovati
ako vam reknem nebeske?
13 Nitko nije uziao na nebo, osim onoga
koji je siao s neba, a to je ovjeji Sin koji
je na nebu.
14 Kao to je Mojsije podignuo zmiju u pu-
stinji, isto tako mora biti podignut ovjeji
Sin,
15 da svatko tko vjeruje u njega ne pogine
nego da ima ivot vjeni.
16 Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao
svojega Jedinoroenog Sina, da nijedan
ne pogine koji u njega vjeruje nego da ima
ivot vjeni.
17 Jer Bog nije poslao svojega Sina na svi-
jet da sudi svijetu, nego da se svijet moe
po njemu spasiti.
18 Onaj tko vjeruje u njega, taj nije osuen;
ali onaj tko ne vjeruje ve je osuen, jer nije
vjerovao u Ime Jedinoroenog Bojega
Sina.
19 U ovom je osuda: Svjetlo je dolo na
svijet, a ljudi su voljeli tamu radije nego
Svjetlo, jer su im djela bila zla.
20 Jer svatko tko pravi zlo mrzi svjetlo niti
ne dolazi k svjetlu, da ne dou na vidjelo
njegova djela.
21 Onaj koji radi to je poteno dolazi k
svjetlu, da bi se vidjelo da su njegova djela
napravljena u Bogu.
22 Poslije toga doao je Isus sa svojim
uenicima u pokrajinu Judeju, i tu se kod
njih zadrao i krtavao.
23 Ivan je isto tako prebivao i krtavao u
Enonu, blizu Salima, jer ondje je bilo mno-
go vode. I ljudi su dolazili i krstili se.
24 Jer Ivan jo nije bio baen u zatvor.
25 Tako je onda nastala rasprava o ienju
izmeu Ivanovih uenika i nekih idova.
26 Doli su k Ivanu te mu rekli: Rabbi, eno
onaj koji je bio s tobom s onu stranu Jor-
dana i kome si ti u prilog svjedoio, gle, on
ih krsti i svi idu k njemu.
27 Ivan je odgovarajui rekao: ovjek ne
moe nita primiti ukoliko mu nije dano s
neba.
28 A vi ste mi svjedoci da sam rekao: Ja
nisam Krist, nego, ja sam poslan pred
njim.
29 Onaj tko ima mladu taj je mladoenja. Ali
prijatelj mladoenje, koji stoji i slua ga, od
srca se veseli glasu mladoenje. Stoga ovo
moje veselje se sada ispunilo.
30 On se mora uveavati, a ja umanjivati.
31 Tko dolazi odozgor, on je iznad svih; tko
je sa zemlje, on je zemaljski i zemaljski go-
vori. Tko dolazi s neba, on je iznad svih!
32 On svjedoi za ono to je vidio i uo, a
nitko ne prima njegova svjedoanstva.
33 Tko je primio njegovo svjedoanstvo,
potvruje da je Bog istinit.
34 Jer onaj kojega je Bog poslao, taj go-
vori Boje rijei, jer Bog ne daje Duha na
mjeru.
35 Otac ljubi Sina i sve je predao njemu u
ruku.
36 Onaj tko vjeruje u Sina ima ivot vjeni; a
tko ne vjeruje Sinu nee vidjeti ivota, nego
Boji gnjev prebiva na njemu.
Isus u Samariji
4
Kad je Gospodin saznao da su farizeji
douli da Isus dobiva vie uenika i
vie ih krsti nego Ivan
2 (premda sam Isus nije krstio, nego nje-
govi uenici),
3 napustio On Judeju i vratio se opet u
Galileju.
4 Morao je proi kroz Samariju.
5 Tako je doao u samarijski grad zvani
Sihar, blizu zemljita koje je Jakov dao
svojem sinu Josipu.
6 Tu je bio Jakovljev studenac. Isus je,
umoran od puta, sjedio tako na studencu.
To je bilo oko estoga sata.
7 Uto je dola neka ena Samarijanka za-
hvatiti vode. Isus joj rekao: Daj mi piti.
8 Njegovi uenici su otili u grad kupiti
hranu.
9 Samarijanka mu odgovorila: Kako to da
ti kao idov trai od mene, Samarijanke,
da se napije? idovi se ne drue sa Sa-
marijancima.
10 Isus joj odgovarajui rekao: Kad bi ti
znala za Boji dar i tko je onaj koji ti govori:
Daj mi piti, ti bi od njega traila i On bi ti
dao ive vode.
11 ena mu odgovorila: Nema ime ni
zahvatiti, Gospodine, a studenac je dubok!
Odakle ti onda iva voda?
12 Zar si vei od naega oca Jakova, koji
Ivan
745
nam je dao ovaj studenac? I on je sam pio
iz njega i njegovi sinovi i njegovi stoka.
13 Isus joj odgovarajui rekao: Tko god
pije od te vode, opet e oednjeti.
14 A tko god pije od vode koju u mu ja
dati, nee nikad oednjeti, nego voda koju
u mu Ja dati postat e u njemu izvor vode
koja tee u ivot vjeni.
15 ena mu rekla: Gospodine, daj mi te
vode da vie ne eam i ne dolazim ovdje
zahvatati.
16 Isus joj rekao: Idi, zovni svojega mua
pa se vrati ovdje!
17 A ena mu odgovarajui rekla: Ja ne-
mam mua. Isus joj rekao: Dobro si rekla:
Ja nemam mua,
18 jer si imala pet mueva, a onaj kojega
sada ima nije ti mu. To si po istini rekla.
19 ena mu rekla: Gospodine, vidim da
si prorok.
20 Nai su oci vrili bogotovlje na ovom
brdu, a vi velite da je Jeruzalem mjesto
gdje treba vriti tovanje.
21 Isus joj rekao: Vjeruj mi, eno, dolazi
as kad neete vriti tovanje Ocu ni na
ovoj gori ni u Jeruzalemu.
22 Vi ne znate koga tujete; mi znamo koga
tujemo, jer spasenje dolazi od idova.
23 Ali dolazi as, i ve je tu, kad e pravi i
istiniti tovatelji vriti tovanje Ocu u duhu
i u istini, jer Otac trai takve da ga tuju.
24 Bog je Duh, i koji ga tuju, moraju ga
tovati u duhu i istini.
25 ena mu rekla: Znam da ima doi Po-
mazanik, (koji se zove Krist). Kad on doe,
sve e nam objaviti.
26 Isus joj rekao: Ja koji govorim s tobom
je On.
27 U taj as stigli su njegovi uenici, i oni
su se udili to je govorio sa enom, ali
ipak ni jedan ga nije upitao: to trai?
Ili: Zato govori s njom?
28 Tada je ena ostavila svoj vr i otila u
grad, pa javila ljudima:
29 Doite i vidite ovjeka koji mi rekao sve
ono to sam napravila! Nije li to Krist?
30 Tada su oni izili iz grada i doli k nje-
mu.
31 A dotle su uenici molili Isusa: Uitelju,
jedi.
32 A On im rekao: Ja imam za jesti jelo koje
vi ne poznajete.
33 Poeli su tada uenici pitati jedan dru-
goga: Je li mu je netko donio neto za
jesti?
34 Isus im rekao: Moja je hrana da vrim
volju onoga koji me je poslao i dovrim
njegovo djelo.
35 Ne velite li vi: Jo ima etiri mjeseca i
tada e doi etva? Evo gle, velim vam;
podignite svoje oi te pogledajte njive
kako su ve bijele za etvu!
36 A onaj koji anje prima plau i skuplja
rod za ivot vjeni, da bi se zajedno rado-
vali onaj koji sije i onaj koji anje.
37 Ovdje se obistinjuje poslovica: Jedan
je sija, drugi je etelac.
38 Ja sam vas poslao da anjete ono oko
ega se nijeste trudili; drugi su se trudili, a
vi ste uli u plod njihova truda.
39 Mnogi Samarijanci iz onoga grada po-
eli su vjerovati u njega zbog enina svje-
doanstva: On mi je rekao sve to sam
ikad napravila.
40 Pa kad su Samarijanci doli k njemu,
zamolili su ga da ostane kod njih. On je
ostao ondje dva dana.
41 Mnogo ih je vie poelo vjerovati u njega
zbog njegove vlastite rijei,
42 Tada su oni rekli eni: Sada vjerujemo,
ne vie zbog toga to ti tako govori, nego
jer smo sami uli i znamo da je to zaista
Krist, Spasitelj svijeta.
43 Poslije dva dana krenuo On odatle i oti-
ao u Galileju.
44 Sam je Isus izjavio da prorok nema asti
u svojemu rodnom kraju.
45 Kad je doao u Galileju, Galilejci su ga
lijepo primili, jer su vidjeli sve to je napra-
vio u Jeruzalemu za vrijeme Pashalne sve-
anosti; jer su i oni sami izili na Pashalnu
sveanost.
46 Tako je ponovno doao u Galilejsku
Kanu gdje je pretvorio vodu u vino. Tu je
bio neki kraljevski inovnik kome je sin
bolovao u Kafarnaumu.
47 Kad je uo da je Isus doao iz Judeje
u Galileju, otiao je k njemu te ga zamolio
da sie i ozdravi mu sina, koji je bio na
umoru.
48 Isus mu tada rekao: Ako vi ljudi ne
vidite znamenja i udesa, vi nipoto ne
vjerujete.
49 Rekao mu kraljevski inovnik: Gospo-
dine, sii prije nego to mi umre dijete!
50 Isus mu rekao: Idi svojim putom tvoj sin
ivi! I ovjek je povjerovao rijei koju mu je
rekao Isus te otiao svojim putom.
51 Dok je jo silazio, dole su mu u susret
njegove sluge te mu javile: Tvoje je dijete
ivo!
52 Tada ih on upitao za sat u koji se ono
poelo osjeati bolje. A oni su odgovorili:
Juer ga u sedmi sat pustila groznica.
53 Tada je otac shvatio da je to bilo ba u
onaj as u koji mu je Isus rekao: Tvoj sin
ivi! I on je povjerovao i sav njegov dom.
54 To je opet bilo drugo znamenje koje je
Isus izvrio kad se vratio iz Judeje u Gali-
leju.
Ivan
746
Isus pravi Boji Sin
5
Poslije toga bila je idovska sveana
gozba pa je Isus uzaao u Jeruzalem.
2 U Jeruzalemu, kod ovjih vrata, nalazi se
kupalite, koje se hebrejski zove Betesda,
koje ima pet trijemova.
3 U njima je lealo mnotvo bolesnika, sli-
jepih, hromih i uzetih, koji su ekali da se
pokrene voda.
4 Aneo bi, naime, silazio u odreeno vri-
jeme u kupelj i pokretao vodu, Tko bi prvi
uao poto se voda pokrenula, ozdravio bi
makar bolovao od bilo kakve bolesti.
5 Tu je bio neki ovjek koji je leao bolestan
trideset i osam godina.
6 Kad ga Isus opazio gdje lei i kad je do-
znao da je ve dugo vremena u tom stanju,
rekao mu: eli li biti ozdravljen?
7 Odgovorio mu iznemogli bolesnik: Gos-
podine, ja nemam nikoga da me spusti u
kupelj kad se pokrene voda, a dok ja do-
em, drugi siu prije mene.
8 Isus mu rekao: Ustani, uzmi svoju po-
stelju i hodaj.
9 I odmah je ozdravio taj ovjek, te uzeo
svoju postelju i poeo hodati. A taj je dan
bio Subotnji dan.
10 Zato su idovi rekli onome koji je ozdra-
vio: Ovo je Subotnji dan, pa nije dopute-
no da nosi postelju.
11 A on im odgovorio: Onaj koji me ozdra-
vio rekao mi: Uzmi svoju postelju i ho-
daj.
12 Onda su ga oni upitali: Tko je taj o-
vjek koji ti je rekao: Uzmi svoju postelju i
hodaj?
13 A ozdravljenik nije znao tko je. Isus je
ve ieznuo, jer je bilo mnogo svijeta na
tomu mjestu.
14 Poslije toga namjeri se na njega Isus u
hramu te mu rekao: Eto, ozdravio si! Vie
ne grijei, da ti se to gore ne bi dogodi-
lo!
15 ovjek je otiao i rekao idovima da je
Isus onaj koji ga je ozdravio.
16 idovi su tada progonili Isusa i gledali
da ga ubiju, zbog toga to je to napravio na
Subotnji dan.
17 A Isus im odgovorio: Moj Otac nepre-
stano radi, pa i Ja neprestano radim.
18 Stoga su idovi jo vie gledali da ga
ubiju, jer je ne samo krio Subotnji dan
nego i Boga nazivao svojim Ocem, i tako
izjednauje sebe s Bogom.
19 Isus im tada odgovarajui rekao: Zai-
sta, istinu vam govorim, Sin ne moe nita
sam od sebe praviti, nego ono to vidi da
pravi Otac. Jer sve ono to pravi Otac, isto
tako pravi i Sin.
20 Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve
ono to On sam pravi. A On e mu pokazati
jo i vea djela od ovih, da se vi moete
uditi.
21 Jer kao to Otac uskrsava mrtve i daje
im ivot, tako isto i Sin daje ivot kome On
hoe.
22 Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav
sud dao Sinu,
23 tako da svi ljudi potuju Sina isto onako
kao to potuju Oca. Onaj tko ne potuje
Sina, ne potuje ni Oca koji ga je poslao.
24 Zaista, istinu vam govorim, onaj tko po-
slua moju rije i povjeruje u onoga koji me
je poslao, ima vjeni ivot. On ne dolazi na
sud, nego je ve preao iz smrti u ivot.
25 Zaista, istinu vam govorim, dolazi as,
i ve je tu, kad e mrtvi uti glas Bojega
Sina, i oni koji ga uju ivjet e.
26 Jer kao to Otac ima ivot u sebi, tako
je i Sinu dao da ima ivot u sebi.
27 I dao mu je vlast da sudi, jer je ovjeji
Sin.
28 Ne udite se tomu! Jer dolazi as kad e
svi koji poivaju u grobovima uti njegov
glas,
29 te e izii iz njih; oni koji su pravili dobro,
u uskrsnue ivota; a oni koji su pravili zlo,
u uskrsnue suda.
30 Ja sam od sebe ne mogu nita uraditi.
Kako ujem, sudim, i moj je sud pravedan,
jer ne traim svoju volju, nego volju onoga
koji me je poslao.
31 Ako Ja svjedoim sam za sebe, moje
svjedoanstvo nije vjerodostojno.
32 Ima Drugi koji svjedoi za mene, i znam
da je istinito svjedoanstvo koje daje o
meni.
33 Vi ste poslali k Ivanu izaslanike, i on
posvjedoi za istinu.
34 Ja ne uzimam svojega svjedoanstva
od ovjeka, nego ovo govorim da se vi
spasite.
35 On je bio svjetiljka koja gori i svijetli. A
vi ste se htjeli samo as radovati u njezinu
svjetlu.
36 Ali Ja imam svjedoanstvo vee od Iva-
nova; djela koja mi je Otac dao izvritiba
ova djela koja pravim svjedoe za mene
da me je poslao Otac.
37 Otac koji me je poslao osobno, svjedoi
za mene. Vi niti ste ikada uli njegova gla-
sa, niti ste vidjeli oblik njegov.
38 Nemate ni rijei njegove da prebiva u
vama, jer ne vjerujete onome kojega je
poslao.
39 Vi istraujete Pisma, mislite da imate u
njima ivot vjeni; a ba ona svjedoe za
mene.
40 Ali vi neete doi k meni da primite i-
vot.
Ivan
747
41 Ja ne uzimam slave od ljudi.
42 Ja vas poznajem; vi nemate u sebi lju-
bavi Boje.
43 Ja sam doao u Ime mojega Oca, a vi
me ipak ne primate. Ako bi drugi doao u
svoje ime, njega biste primili.
44 Kako moete vjerovati vi koji primate
slavu jedan od drugoga, a ne traite slave
koja dolazi od jedinog Boga?
45 Nemojte misliti da u vas tuiti Ocu;
ima jedan koji vas optuuje, i to Mojsije, u
kojega se uzdate.
46 Jer, kad biste vjerovali Mojsiju, vjerovali
biste i meni, jer on je o meni pisao.
47 Ali ako ne vjerujete njegovim Pismima,
kako ete vjerovati mojim rijeima?
Isus umnaa kruh. Hoda po moru
6
Poslije toga otiao je Isus na drugu
obalu Galilejskog mora, koje je Tiberi-
jadsko more.
2 Tada je veliko je mnotvo naroda ilo za
njim, jer su gledali udesa koja je vrio na
bolesnicima.
3 Isus se uspeo na goru i ondje sjeo sa
svojim uenicima.
4 Nato se bribliila idovska gozbena sve-
anost.
5 Tada je Isus podignuo oi te, kako je vidio
da veliko mnotvo naroda dolazi k njemu,
rekao je Filipu: Gdje da kupimo kruha da
ovi ljudi jedu?
6 To je rekao da ga kua, a sam je znao to
e napraviti.
7 Filip mu odgovorio: Za dvjesto denara
kruha ne bi bilo dosta za njih da svaki od
njih neto malo dobije.
8 Tada mu jedan od njegovih uenika, An-
drija, brat imuna Petra, rekao:
9 Ima ovdje jedan djeak sa pet jemenih
kruhova i dvije ribice. Ali to je to za toli-
ke?
10 Tada im rekao Isus: Napravite da ljudi
posjedaju. Bilo je mnogo trave na onom
mjestu pa je ondje posjedalo oko pet tisu-
a ljudi.
11 Tada je Isus uzeo kruhove, i kad je za-
hvalio Bogu razdijelio ih uenicima, a ue-
nici onima koji su posjedali; isto im tako od
riba dao koliko su htjeli.
12 Kada su se nasitili, rekao je svojim ue-
nicima: Skupite preostale komadie da
nita ne propadne.
13 Tako su oni pokupili i napunili dvanaest
koara komadia od pet jemenih kruho-
va, to je preostalo onima koji su jeli.
14 Potom su oni ljudi, kad su vidjeli udo
koje je napravio Isus, rekli: Ovo je zaista
prorok koji ima doi na svijet.
15 A kad je Isus saznao da e oni doi da
ga silom uhite i naprave kraljem, On je opet
krenuo, posve sam, u goru.
16 Kad je nastala veer, njegovi uenici su
sili na more te uli u laicu.
17 A bili su na putu prema Kafarnaumu, na
drugoj strani mora. Ve se i smrklo, a Isus
jo nije doao k njima.
18 Tada se more uzdizalo od silnog vjetra.
19 Kada su veslajui prevalili oko dvadeset
pet do trideset stadija, ugledali su Isusa
gdje hoda po moru i pribliuje se k laici.
Oni se prestraili.
20 A On im rekao: Ja sam; ne bojte se.
21 Tada su ga s radou primili u laicu, a
laica se odmah nala na obali kamo su
smjerali ii.
22 Sutradan mnotvo naroda to je stajalo
na drugoj obali mora opazilo je da ondje
nije bilo druge laice, nego samo jedna u
kojoj su bili njegovi uenici, i da Isus nije
uao u nju sa svojim uenicima, nego da
su uenici sami otplovili.
23 Meutim, ondje iz Tiberijade stigle su
neke laice u blizinu mjesta gdje su jeli
kruh, nakon to je Gospodin dao zahvalu.
24 Kad je mnotvo naroda vidjelo da tu
nema ni Isusa ni njegovih uenika, uli su
u laice i doli su u Kafarnaum da trae
Isusa.
25 A kad su ga nali na drugoj strani mora,
upitali su ga: Uitelju, kad si ovdje do-
ao?
26 Isus im rekao: Istinu vam govorim, ne
traite me vi zato jer ste vidjeli znamenja,
nego jer ste jeli one kruhove i nasitili se.
27 Nastojte sebi pribaviti ne propadljivu
hranu, nego hranu koja ima trajnost za
ivot vjeni i koju e vam dati ovjeji Sin,
jer njega za to ovlastio Bog Otac!
28 Tada su mu oni rekli: to da napravimo,
da moemo praviti djela koja Bog hoe?
29 Isus im rekao: Ovo je djelo od Boga,
tako da vjerujete u onoga kojega je on
poslao.
30 Oni su ga nato upitali: Koji e onda
znak napraviti, da ti povjerujemo kad ga
vidimo? Koje je tvoje djelo?
31 Nai su oci jeli manu u pustinji, kao to je
napisano: Dao im kruh s neba za jesti.
32 Isus im tada rekao: Zaista, istinu vam
govorim, Mojsije vam nije dao kruha s
neba; nego naprotiv, moj Otac vam daje
pravi kruh s neba.
33 Jer Boji kruh je onaj koji silazi dolje s
neba i daje ivot svijetu.
34 Nato su mu rekli: Gospodine daj nam
uvijek taj kruh!
35 Isus im rekao: Ja sam kruh ivota.
Ivan
748
57 Kao to je mene poslao ivi Otac, a Ja
ivim zbog Oca, tako e i onaj koji se na
meni hrani ivjeti zaradi mene.
58 Ovo je kruh koji je siao s neba. Ne ona-
kav kao to su vai oci jeli manu i mrtvi su.
Tko jede ovaj kruh, ivjet e zauvijek.
59 To je Isus rekao u sinagogi dok je pou-
avao u Kafarnaumu.
60 Zato mnogi od njegovih uenika, kad su
to uli, rekli su: Tvrd je ovo govor, tko ga
moe sluati?
61 Isus je saznao sam od sebe da njegovi
uenici na to mrmljaju pa im rekao: Zar
vas to vrijea?
62 A to da vidite ovjejega Sina kako
uzlazi gdje je prije bio?
63 Duh je onaj koji oivljuje, a tijelo ne vri-
jedi nita. Rijei koje sam vam rekao jesu
duh i ivot.
64 Ali ima meu vama nekih koji ne vjeru-
ju. Jer je Isus od poetka znao koji su oni
to ne vjeruju i tko je taj koji e ga izdati.
65 On je rekao: Zato sam vam rekao, da
nitko ne moe doi k meni ako mu ne bude
dano od mojega Oca.
66 Od tada su mnogi njegovi uenici od-
stupili i nisu vie ili s njim.
67 Onda je Isus upitao Dvanaestoricu: Zar
i vi hoete otii?
68 Nato mu odgovorio imun Petar: Gos-
podine, kome emo otii? Ti ima rijei
vjenog ivota.
69 Mi vjerujemo i znamo da si ti Krist, Sin
ivoga Boga.
70 Isus im rekao: Nisam li izabrao sebi
vas Dvanaestoricu? Ipak, jedan je od vas
avao.
71 Govorio je o Judi, sinu imuna Iskariot-
skog, koji e ga on izdati, koji je jedan od
Dvanaestorice.
Na blagdan sjenica
7
Poslije toga Isus je obilazio Galileju.
Nije, htjeo ii po Judeji, jer su ga idovi
htjeli ubiti.
2 Tada se bribliila idovska Sveanost
Sjenica.
3 Zato su mu rekla njegova braa: Otidi
odavde i idi u Judeju, da i tvoji uenici mo-
eju vidjeti tvoja djela to ih pravi.
4 Jer nitko ne pravi nita u tajnosti dok on
sam trai biti javno poznat. Ako ve pravi
takva djela, pokai se svijetu!
5 Jer ni njegova braa nisu vjerovala u
njega.
6 Tada im Isus rekao: Moje vrijeme jo nije
dolo, a vae vrijeme je uvijek spremno.
7 Vas svijet ne moe mrziti, ali mene mrzi,
jer ja svjedoim o njemu da su mu djela
zla.
Tko dolazi k meni, nee nikad ogladnjeti
i tko vjeruje u mene, sigurno nee nikada
oednjeti.
36 A rekao sam vam da ste me vidjeli a ne
vjerujete.
37 Svaki onaj koga mi je dao Otac doi e
k meni, a tko doe k meni, sigurno ga neu
odbaciti.
38 Jer Ja sam siao s neba ne da vrim
svoju volju, nego volju onoga koji me je
poslao.
39 A ovo je volja onoga koji me je poslao; da
nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim,
nego da ga uskrsnem u posljednji dan.
40 Da, i to je volja mojega Oca koji me je
poslao da svaki koji vidi Sina i vjeruje u nje-
ga dobije ivot vjeni i da ga ja uskrsnem u
posljednji dan.
41 idovi su meutim mrmljali protiv njega
to je rekao: Ja sam kruh koji je siao s
neba.
42 Oni su pitali: Nije li ovo Isus, Josipov
sin, kojemu poznajemo oca i majku? Kako
to da on sada moe rei: Ja sam siao s
neba?
43 Zato im Isus rekao: Ne mrmljajte me-
usobno!
44 Nitko ne moe doi k meni ako ga ne
privue Otac koji me je poslao. I ja u ga
uskrsnuti u posljednji dan.
45 U Prorocima je napisano: Svi e oni biti
Boji uenici. Svaki ovjek koji slua Oca i
prima njegov nauk, dolazi k meni.
46 Ne da je tko vidio Oca, osim onoga koji
je od Boga; On je vidio Oca.
47 Zaista, istinu vam govorim, onaj koji
vjeruje u mene ima vjeni ivot.
48 Ja sam kruh ivota.
49 Vai oci su jeli manu u pustinji i pomrli
su.
50 Ovo je onaj kruh koji silazi s neba da onaj
tko od njega jede ne umre.
51 Ja sam ivi kruh koji je siao s neba. Ako
koji ovjek jede od ovoga kruha, taj e i-
vjeti zauvijek. I kruh koji u mu ja dati moje
je tijelo, koje u Ja dati za ivot svijeta.
52 idovi su se tada prepirali meu sobom
i govorili: Kako nam ovaj moe dati svoje
tijelo za jelo?
53 Isus im tada rekao: Zaista, istinu vam
govorim, ako ne jedete tijela ovjejega
Sina i ne pijete njegove krvi, vi nemate
ivota u sebi.
54 Tko god jede moje tijelo i pije moju krv,
ima ivot vjeni i Ja u ga uskrsnuti u po-
sljednji dan.
55 Moje tijelo je zaista jelo i moja krv je
zaista pie.
56 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, pre-
biva u meni i ja u njemu.
Ivan
749
8 Vi uziite na ovu sveanu gozbu. Ja jo
ne uzlazim, jer se jo nije ispunilo moje
vrijeme.
9 Kad im je izrekao te rijei, ostao je jo u
Galileji.
10 Ali kad su njegova braa izala na sve-
anu gozbu, tada je otiao i On, ne javno,
nego kao potajno.
11 idovi su ga traili za vrijeme sveane
gozbe i pitali: Gdje je On?
12 Tada se mnogo o njemu govorilo i ra-
spravljalo meu narodom. Jedni su govo-
rili: Dobar je! A drugi su govorili: Nije,
nego samo zavodi narod.
13 Ipak, nitko nije o njemu slobodno govo-
rio, zbog straha od idova.
14 A oko sredine sveane gozbe, uao je
Isus u hram i poeo nauavati.
15 idovi su se udili, rekavi: Kako ovaj
poznaje Pisma kad ih nije nikad uio?
16 Isus im je rekao: Moj nauk nije od mene,
nego od onoga koji me je poslao.
17 Ako tko hoe vriti njegovu volju, znat
e je li je moj nauk od Boga ili ja govorim
sam od vlastite vlasti.
18 Tko govori sam od sebe, trai svoju
vlastitu slavu; a onaj tko trai slavu onoga
koji ga je poslao, taj je istinit i u njemu nema
nepravednosti.
19 Nije li vam Mojsije dao zakon, a nitko
od vas ne dri taj zakon? Zato me hoete
ubiti?
20 Narod mu odgovarajui rekao: Opsjeo
te zli duh koji te hoe ubiti?
21 Isus im je odgovarajui rekao: Jedno
sam djelo napravio i svi se udite.
22 Nije li vam je Mojsije dao zakon; (ali to
ne znai da ono dolazi od Mojsija, nego
od otaca), a vi na Subotnji dan obrezujete
ovjeka.
23 Ako onda ovjek prima obrezanje na
Subotnji dan da se ne prekri Mojsijev
zakon, zato se ljutite na mene to sam na
Subotnji dan potpuno ozdravio ovjeka?
24 Prestanite suditi po vanjtini, nego izre-
cite pravedan sud!
25 Tada su neki iz Jeruzalema rekli: Nije li
ovo onaj kojega hoe ubiti?
26 A evo, on posve slobodno govori i nita
mu ne govore! Da nisu lanovi Vijea zbilja
upoznali da je on Krist?
27 Ali ipak, mi za ovoga znamo odakle je,
a Krist kad doe, nitko nee znati odakle
je.
28 Tada Isus, dok je uio u hramu, zaviknuo
je: Mene poznajete i znate odakle sam;
nisam doao sam od sebe, nego postoji
Istiniti koji me je poslao, a vi ga ipak ne
poznajete.
29 Ja ga poznajem, jer Ja sam od njega i
On me je poslao.
30 Tada su gledali da ga uhite, ali ipak nitko
nije stavio ruke na njega, jer jo nije doao
njegov as.
31 Mnogi su od naroda vjerovali u njega i
govorili: Kada doe Krist, hoe li On vriti
vie udesa nego to ih je ovaj izvrio?
32 Farizeji su douli da to narod mrmlja i
govori o njemu. A sveeniki glavari za-
jedno s farizejima su poslali straare da
ga uhite.
33 Tada im Isus rekao: Ja sam jo malo
vremena s vama, pa onda odlazim k ono-
me koji me je poslao.
34 Trait ete me, a neete me nai i gdje
budem ja, vi ne moete doi.
35 Nato su idovi meu sobom govorili:
Kamo On misli ii da ga neemo nai, ?
Misli li poi k idovima razasutim meu
Grcima i uiti Grke?
36 to li znai rije koju je rekao: Trait
ete me, a neete me nai i gdje budem ja,
vi ne moete doi?
37 U posljednji dan, glavni dan sveane
gozbe, Isus je stojei povikao: Ako je tko
edan, neka doe k meni i neka pije,
38 Onaj tko vjeruje u mene, kako govori
Sveto pismo; iz njegove e nutrine potei
potoci ive vode.
39 A to je govorio za Duha, kojega e primiti
oni koji vjeruju u njega; jer Sveti Duh nije jo
bio dat, jer Isus jo nije bio proslavljen.
40 Mnogi od ljudi kad su to uli, govorili su:
Ovaj je zbilja pravi Prorok.
41 Ovo je Krist, govorili su drugi. Zar, nai-
me, iz Galileje dolazi Krist? pitali su trei.
42 Ne govori li Pismo da Krist dolazi iz po-
tomstva Davidova, iz grada Betlehema, jer
je ondje ivio David?
43 Tako je nastala podijeljenost meu na-
rodom zbog njega.
44 Neki su ga htjeli uhititi, ali nitko nije sta-
vio ruke na njega.
45 Kad su se straari vratili sveenikim
glavarima i farizejima, oni su ih upitali: Za-
to ga nijeste doveli?
46 Straari su odgovorili: Nikada ovjek
nije govorio kao ovaj ovjek!
47 Zar ste i vi zavedeni? Odgovorili su im
farizeji.
48 Ima li tko od lanova Vijea ili od farizeja
da je vjerovao u njega?
49 A ova svjetina koja ne poznaje zakona,
ona je prokleta.
50 Rekao im jedan od njih, Nikodem, koji je
prije doao k Isusu:
51 Osuuje li na zakon nekoga ako se pri-
je ne saslua i ne dozna to je poinio?
52 Jesi li i ti iz Galileje? Odgovorili su mu.
Ispitaj pa e vidjeti da iz Galileje ne usta-
Ivan
750
je nikakav prorok!
53 I otili su svaki svojoj kui.
Preljubnica. Isus svjetlost svijeta
8
A Isus je otiao na Maslinsku goru.
2 A rano u jutro opet se pojavio u hra-
mu. Sav je narod dolazio k njemu, a On je
sjeo i poeo ih uiti.
3 Tada pismoznanci i farizeji doveli neku
enu uhvaenu u preljubu. Kada su ju po-
stavili izmeu svih,
4 rekli su mu: Uitelju, ova je ena uhva-
ena u samom djelu preljuba.
5 Mojsije nam je u zakonu naredio da takve
ene kamenujemo. A to ti veli?
6 To su rekli, s nakanom da ga kuaju i
pronau neto ime bi ga mogli okriviti. Ali
Isus se sagnuo i poeo pisati prstom po
zemlji, kao da ih ne uje.
7 A kako su ga oni i dalje ustrajno pitali, On
se uspravio te im rekao: Onaj tko je od vas
bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!
8 Zatim se opet sagnuo i nastavio pisati
po zemlji.
9 A oni, kad su to uli, poto ih je poela
pei savjest, poeli su odlaziti jedan po je-
dan, poevi od najstarijih. A Isus je ostao
sa enom koja je stajala ispred svih,
10 te kad se Isus uspravio, i nije vidio
nikoga osim ene, upitao ju: eno, gdje
su oni koji su te optuivali? Nitko te nije
osudio?
11 Nitko, Gospodine, odgovorila je ona.
Isus joj je rekao: Ni ja te ne osuujem, idi
i vie ne grijei.
12 Isus im tada ponovno progovorio: Ja
sam svjetlo svijeta. Tko ide za mnom sigur-
no nee ii po tami, nego e imati svjetlo
koje vodi u ivot.
13 Rekli su mu farizeji: Ti svjedoi sam
za sebe, tvoje svjedoanstvo nije vjerodo-
stojno.
14 Isus im odgovarajui rekao: ak iako
Ja svjedoim sam za sebe, moje je svje-
doanstvo istinito, jer znam odakle sam
doao i kamo idem. A vi ne znate odakle
sam doao ni kamo idem.
15 Vi sudite po tjelesnom obliku; Ja ne
sudim nikome.
16 A ako ipak sudim, moj je sud pravedan,
jer Ja nisam sam, nego je sa mnom onaj
koji me je poslao.
17 I u vaem zakonu je napisano da je vje-
rodostojno svjedoanstvo dvojice.
18 Ja svjedoim za sebe, i Otac koji me je
poslao svjedoi za mene.
19 Tada ga oni upitaju: Gdje je tvoj Otac?
Isus je odgovorio: Vi ne poznajete ni mene
ni mojega Oca. Kad biste mene poznavali,
poznavali biste i mojega Oca.
20 Ove je rijei rekao Isus u blagajni, dok
je pouavao u hramu. Pa ipak, nitko ga nije
uhitio, jer jo nije doao njegov as.
21 Isus im rekao dalje: Ja odlazim, vi ete
me traiti i umrijet ete u svojem grijehu.
Kamo ja idem, vi ne moete doi.
22 idovi su govorili: Hoe li se ubiti, jer je
rekao: Kamo ja idem, vi ne moete doi?
23 On im je rekao: Vi ste odozdol, ja sam
odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, ja nisam
od ovoga svijeta.
24 Tako, rekao sam vam da ete umrijeti u
svojim grijesima. Da, ako ne budete vjero-
vali da Ja jesam onaj, umrijet ete u svojim
grijesima.
25 Tada su ga oni upitali: Tko si onda ti?
A Isus im rekao: Isti onaj za kojega sam
vam govorio iz poetka.
26 Imao bih mnogo toga o vama govoriti i
suditi! Ali koji me je poslao, istinit je, i ja to
sam nauio od njega, to govorim svijetu.
27 Oni nisu razumjeli da im On govori o
Ocu.
28 Tada im Isus rekao: Kad podignete
ovjejega Sina, tada ete saznati da Ja
jesam i da nita od sebe ne pravim, nego
da govorim ono to me je Otac nauio.
29 Onaj koji me je poslao sa mnom je. On
me ne ostavlja samog, jer ja uvijek pravim
to je njemu po volji.
30 Dok je to govorio, mnogi su povjerovali
u njega.
31 Nato je Isus rekao idovima koji su mu
vjerovali: Ako ustrajete u mojem nauku,
zaista ste moji uenici.
32 Upoznat ete istinu, a istina e vas
osloboditi.
33 Oni su mu odgovorili: Mi smo po-
tomci Abrahamovi, nikada nikom nismo
robovali. Kako ti moe rei: Postat ete
slobodni?
34 Isus im odgovorio, rekavi: Zaista,
vam velim, tko god obavlja grijeh, rob je
grijehu.
35 Rob ne prebiva zauvijek u kui, a sin
prebiva zauvijek.
36 Stoga, ako vas Sin oslobodi, zaista ete
biti slobodni.
37 Znam da ste potomci Abrahamovi, ali
me uza sve to elite ubiti, jer moja rije ne
prodire u vas.
38 Ja vam govorim ono to sam vidio kod
mojega Oca. Tako pravite i vi to ste vidjeli
kod svojega oca.
39 Oni su mu odgovorili: Na je otac
Abraham. Isus im rekao: Kada biste bili
djeca Abrahamova, postupali biste prema
djelima Abrahamovim.
40 Mjesto toga vi elite ubiti mene, koji sam
vam objavio istinu to sam je uo od Boga.
Ivan
751
To Abraham nije poinio.
41 Vi pravite djela vaega oca. Tada su mu
oni odgovorili: Mi nismo roeni iz prelju-
ba. Mi imamo samo Boga za oca.
42 Isus im rekao: Kad bi Bog bio va otac,
mene biste ljubili, jer ja sam od Boga iziao
i doao. Niti sam Ja doao sam od sebe,
nego me je On poslao.
43 Zato ne razumijete mojega govora?
Jer nijeste kadri sluati moju rije.
44 Vi ste od avla svojega oca i elite vriti
elju svojega oca. On je bio ubojica ljudi od
poetka i ne stoji vrsto u istini, jer u njemu
nema istine. Kad god govori la, iz svojega
govori, jer je on laac i otac lai.
45 Meni ne vjerujete, jer vam objavljujem
istinu.
46 Tko e mi od vas dokazati grijeh? Ali ako
govorim istinu, zato mi ne vjerujete?
47 Tko je od Boga, prihvaa Boje rijei. Vi
ih zato ne prihvaate jer nijeste od Boga.
48 Tada su mu odgovorili idovi: Ne veli-
mo li pravo da si Samarijanac i ima zlog
duha?
49 Isus je odgovorio: Ja nemam zlog
duha, nego potujem svojega Oca, a vi
mene ne potujete.
50 Ja ne traim svoje slave; ima onaj tko ju
trai i sudi.
51 Zaista, istinu vam govorim, ako tko dri
moju rije, on nee nikada vidjeti smrti.
52 Tada su mu idovi rekli: Sad znamo
da si opsjednut zlim duhom. Abraham je
umro, proroci isto tako. A ti veli: Ako tko
dri moju rije, nee nikada okusiti smrti.
53 Zar si ti vei od naega oca Abrahama,
koji je ipak umro? I proroci su pomrli. Kime
se ti pravi biti?
54 Isus je odgovorio: Ako Ja sam sebe sla-
vim, moja slava nije nita. Mene slavi moj
Otac, za kojega vi velite da je va Bog.
55 A vi ga ne poznajete, dok ga Ja pozna-
jem. I kad bih rekao Ja ga ne poznajem,
bio bih laac kao i vi; ali Ja ga poznajem i
drim njegovu rije.
56 Abraham, va otac, treptio je od radosti
u elji da vidi moj dan, on ga je vidio i obra-
dovao se.
57 Tada su mu rekli idovi: Nije ti jo ni
pedeset godina, a vidio si Abrahama!
58 Isus im odgovorio: Zaista, istinu vam
govorim, prije nego to je bio Abraham, Ja
Jesam.
59 Tada su podigli kamenje da ga bace na
njega, ali se Isus sakrio i iziao iz hrama, pa
otiao idui izmeu njih.
Farizejska sljepoa
9
Isus prolazei putom opazio je nekog
slijepca od roenja.
2 Pa ga upitaju njegovi uenici: Uitelju,
tko je sagrijeio, on ili njegovi roditelji, da
se slijep rodio?
3 Isus im rekao: Nije sagrijeio ni on ni
njegovi roditelji, nego da bi se na njemu
objavila Boja djela.
4 Dok je dan, meni treba praviti djela onoga
koji me je poslao; dolazi no, kad nitko ne
moe raditi.
5 Dokle sam Ja na svijetu, Ja sam svjetlo
svijeta.
6 Kad je On to rekao, pljunuo je na zemlju
i pljuvakom napravio blato, i pomazao
blatom slijepcu oi,
7 pa mu rekao: Idi, umij se u kupelji Si-
loam, (prevedeno znai Poslan.) Slijepac
je otiao, umio se i vratio se gledajui.
8 Tada su susjedi i oni koji su ga prije viali,
dok je bio prosjak rekli: Nije li ovo onaj to
je sjedio i prosio?
9 Jest on, odgovarali su jedni. Samo
mu je slian, govorili su drugi. Ja sam,
tvrdio je on.
10 Nato su ga oni upitali: Kako su ti se
otvorile oi?
11 On je odgovorio: ovjek koji se zove
Isus napravio je blato te mi premazao oi i
rekao mi: Idi u kupalite Siloam i umij se!
Ja sam otiao, umio se i progledao.
12 Tada su ga oni upitali: Gdje je on? On
je rekao: Ne znam,
13 Odveli su k farizejima toga koji je prije
bio slijep.
14 A bio je Subotnji dan, kad je Isus napra-
vio blato i otvorio mu oi.
15 Zatim su ga farizeji ponovo upitali kako
je dobio vid i progledao. On im odgovorio:
Stavio mi je blato na oi, ja sam se umio,
i vidim.
16 Nato su neki farizeji rekli: Ovaj ovjek
ne dolazi od Boga, jer ne svetkuje Subot-
nji dan. Kako jedan ovjek koji je grjenik
moe praviti ovakva uda? Odgovorili su
drugi. I tako je nastala podijeljenost meu
njima.
17 Ponovno su upitali slijepca: to misli
ti o onome koji ti je otvorio oi? On je od-
govorio: Prorok je.
18 Ali idovi nisu tomu vjerovali, da je taj
bio slijep te da je progledao, dok ne dozovu
roditelje onoga koji je progledao.
19 Oni ih upitali: Je li ovo va sin za kojega
tvrdite da se je rodio slijep? Kako sad moe
vidjeti?
20 Odgovorili su im njegovi roditelji: Mi
znamo da je ovo na sin i da se rodio sli-
jep.
21 A kako sad moe vidjeti, to ne znamo. Ne
znamo ni tko mu je otvorio oi. Odrastao je,
njega pitajte, on e vam o sebi rei.
Ivan
752
22 Tako su odgovorili njegovi roditelji jer
su se bojali idova, poto su se idovi ve
sloili da se treba izopiti iz sinagoge svat-
ko tko bi Isusa priznao Kristom.
23 Stoga su njegovi roditelji odgovorili:
Odrastao je; njega pitajte.
24 Tada su po drugi put dozvali biveg
slijepca te mu rekli: Daj slavu Bogu! Mi
znamo da je taj ovjek grjenik.
25 On im odgovorio: Je li On grjenik ili
ne ja ne znam. Ali jedno znam; da sam bio
slijep i da sada vidim!
26 Tada su ga opet upitali: to ti je napra-
vio? Kako ti je otvorio oi?
27 Ovaj je odgovorio: Ve sam vam re-
kao, ali me nijeste posluali. Zato elite
opet uti? Hoete li i vi postati njegovim
uenicima?
28 Tada su ga poeli vrijeati i rekli su: Ti
si njegov uenik, a mi smo Mojsijevi ue-
nici.
29 Mi znamo da je Mojsiju Bog govorio, a
odakle je ovaj, ne znamo.
30 Odgovorio je ovjek i rekao im: Pa to
i jest udnovato, to vi ne znate odakle je
On, a meni je ipak zaista otvorio oi!
31 A mi znamo da Bog ne usliava grje-
nike, nego da usliava onoga koji potuje
Boga i vri njegovu volju.
32 Nikada se nije ulo, od poetka svijeta,
da je netko otvorio oi onome koji je bio
slijep od roenja.
33 Kada taj ovjek ne bi bio od Boga, ne bi
mogao nita napraviti.
34 Oni su mu odgovorili: Ti koji si potpu-
no u grijehu od roenja, ti da nas ui? I
izbacili su ga van.
35 Isus je uo da su ga izbacili te mu re-
kao kad ga susreo: Vjeruje li u Bojega
Sina?
36 On je odgovorio: Tko je on, Gospodine,
da povjerujem u njega?
37 Rekao mu Isus. Ve si ga vidio i to je
onaj koji s tobom govori.
38 Tada je on rekao Vjerujem, Gospodi-
ne! Pao je pred njega i poklonio mu se.
39 Isus je nastavio: Ja sam doao na ovaj
svijet da ispunim zapovijed; da vide oni koji
ne vide, a da oslijepe oni koji vide!
40 Te su rijei tada uli neki od farizeja koji
su bili s njim te ga upitali: Zar smo i mi
slijepi?
41 Isus im rekao: Kada biste bili slijepi, ne
biste imali grijeha. Ali sada vi velite: Vidi-
mo. Tako va grijeh ostaje.
Isus na posveenju Hrama
10
Zaista, istinu vam govorim, tko u
ovinjak ne ulazi na vrata, nego se
uspinje prijeko na nekom drugom mjestu,
lopov je i razbojnik.
2 Ali onaj tko ulazi na vrata, on je pastir
ovaca.
3 Njemu vratar otvara, a ovce sluaju nje-
gov glas. On svoje ovce zove imenom te ih
izvodi van.
4 Kada god izvede svoje ovce, krene pred
njima, i ovce idu za njim, jer poznaju njegov
glas.
5 Ali za tuincem sigurno nee poi, nego
e bjeati od njega, jer ne poznaju tuinev
glasa.
6 Isus im rekao tu prispodobu, ali oni nisu
razumjeli i shvatili to znai ono to im je
govorio.
7 Potom im je Isus ponovo rekao: Zaista,
istinu vam govorim, Ja sam vrata ovca-
ma.
8 Svi koji su doli prije mene su lopovi i
razbojnici, ali ih ovce nisu sluale.
9 Ja sam vrata. Tko god ue kroz mene,
bit e spaen, i on e ulaziti i izlaziti i pau
nalaziti.
10 Kradljivac ne dolazi, osim da ukrade,
da ubije i da uniti. Ja sam doao da ovce
moeju imati ivot i da ga moeju imati u
izobilju.
11 Ja sam dobar pastir. Dobar pastir daje
svoj ivot za ovce.
12 Ali najamnik, koji nije pastir i kome ne
pripadaju ovce, kad vidi vuka gdje dolazi,
ostavlja ovce i bjei, a vuk grabi i rastjeruje
ovce.
13 Najamnik bjei jer je samo najamnik i ne
brine se za ovce.
14 Ja sam dobar pastir, poznajem svoje
ovce i moje ovce poznaju mene.
15 Jer kao to Otac poznaje mene, tako i
Ja poznajem Oca. Ja dajem svoj ivot za
ovce.
16 Ja imam i drugih ovaca, koje nisu iz
ovoga ovinjaka. I njih moram dovesti i
one e uti moj glas pa e biti jedno stado
i jedan pastir.
17 Zato me ljubi moj Otac to dajem svoj
ivot i da ga opet uzmem.
18 Nitko mi ga ne moe oduzeti, nego ga Ja
sam od sebe dajem. Ja imam vlast dati ga
i imam vlast opet ga uzeti. To je zapovijed
koju sam primio od mojega Oca.
19 Zbog tih rijei opet je nastala podijelje-
nost meu idovima.
20 Mnogi su od njih govorili: Opsjednut je
zlim duhom, lud je; zato ga sluate?
21 Drugi su govorili: Ovo nisu rijei op-
sjednuta zlim duhom. Moe li zli duh otvo-
riti oi slijepima?
22 Tada je u Jeruzalemu bila sveana goz-
ba Posveenja hrama, a bila je zima.
23 Isus je hodao u hramu po Salomonovu
Ivan
753
trijemu.
24 Tada su ga opkolili idovi i rekli mu:
Dokle e nas drati u neizvjesnosti? Ako
si zbilja ti Krist, reci nam otvoreno.
25 Isus im je odgovorio: Rekao sam vam,
a vi ipak ne vjerujete. Djela koja ja pravim u
Ime mojega Oca svjedoe za mene,
26 Ali vi ne vjerujete, jer nijeste od mojih
ovaca kako sam vam rekao.
27 Moje ovce sluaju moj glas; Ja ih pozna-
jem, i one idu za mnom.
28 Ja im dajem vjeni ivot. I one sigurno
nee nikada propasti i nitko ih nee oteti iz
moje ruke.
29 Moj Otac, koji mi ih je dao, vei je od
svih, i nitko ih ne moe oteti iz ruke mojega
Oca.
30 Ja i moj Otac smo jedno.
31 Tada su idovi ponovno uzeli kamenje
da ga kamenuju.
32 Isus im je odgovorio: Pokazao sam
vam mnoga dobra djela mojega Oca; za
koje me od tih djela kamenujete?
33 Odgovorili su mu idovi, rekavi: Zbog
dobrog te djela ne kamenujemo, nego
zbog hule na Boga i to se pravi Bogom,
iako si samo ovjek.
34 Isus im je odgovorio: Ne stoji li napisa-
no u vaem Zakonu: Ja sam rekao: bogovi
ste?
35 Ako je nazvao bogovima one kojima
je dola Boja rije (a Pismo se ne moe
prekriti),
36 govorite li vi onome kojega je Otac po-
svetio i poslao u svijet, ti huli, zbog toga
to sam rekao, Ja sam Boji Sin?
37 Ako Ja ne pravim djela svojega Oca,
nemojte mi vjerovati.
38 Ali ako ih zbilja pravim, makar mi i ne
vjerujete, vjerujte djelima da upoznate i
vjerujete da je Otac u meni i ja u Ocu.
39 Tada su ga opet htjeli uhititi, ali im je
izmaknuo iz ruke.
40 Ponovno je otiao s onu stranu Jordana,
na mjesto gdje je Ivan prije krstio, i ondje
ostao.
41 Mnogi su doli k njemu i rekli: Istina,
Ivan nije napravio uda, ali sve to je rekao
za ovoga ovjeka bilo je istinito.
42 I ondje su mnogi povjerovali u njega.
Isus uskrsava Lazara
11
Bio je neki ovjek bolestan, Lazar
iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj
Marte.
2 A Marija kojoj je bolovao brat Lazar bila
je ona to je miomirisnom pomasti poma-
zala Gospodina i svojom mu kosom otrla
noge.
3 Stoga su sestre poslale Isusu poruku, re-
kavi: Gospodine, bolestan je onaj koga
ljubi.
4 Kad je to uo Isus rekao je: Ova bolest
nije na smrt, nego na slavu Boju, da se po
njoj proslavi Boji Sin.
5 A Isus je ljubio Martu, njezinu sestru i
Lazara.
6 Kad je uo, da je on bolestan, ostao je
jo dva dana u istom mjestu u kojem se
nalazio.
7 Nakon toga rekao je svojim uenicima:
Hajdemo opet u Judeju.
8 A njegovi uenici su mu rekli: Uitelju,
sad su te idovi htjeli kamenovati, pa da
opet ide ondje?
9 Isus je odgovorio: Nema li dan dvanaest
sati? Ako tko hoda po danu, ne spotie se,
jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
10 A tko ide po noi, spotie se, jer nema
u sebi svjetlosti.
11 To im je rekao, a poslije toga nastavio:
Na prijatelj Lazar spava, ali ja ga idem
probuditi.
12 Uenici su mu rekli: Ako spava, Gos-
podine, bit e zdrav.
13 Meutim, Isus je govorio o njegovoj
smrti, a oni su mislili da govori o obinom
spavanju.
14 Tada im je Isus rekao jednostavno: La-
zar je umro.
15 I ja sam radostan zbog vas to nisam bio
ondje, da porastete u vjeri. Ipak, hajdemo
k njemu!
16 Onda je Toma, zvani Blizanac, rekao
svojim sudruzima, uenicima: Hajdemo i
mi da umremo s njim!
17 A kad je Isus doao, naao je da Lazar
ve etiri dana lei u grobu.
18 Betanija je bila blizu Jeruzalema otprili-
ke petnaest stadija.
19 I mnogi idovi su doli te se prikljuili
enama oko Marte i Marije, da ih tjee zbog
njihova brata.
20 Zatim Marta, im je ula da dolazi Isus,
izila mu u susret, dok je Marija ostala u
kui sjedei.
21 Tada je Marta rekla Isusu: Gospodine,
da si Ti bio ovdje, ne bi bio umro moj brat.
22 Ali i sada znam da e ti Bog dati sve to
god zatrai od njega.
23 Isus joj rekao: Oivjet e opet tvoj
brat,
24 Marta mu je rekla: Znam da e uskrsnu-
ti, o uskrsnuu, u posljednji dan.
25 Isus joj rekao: Ja sam uskrsnue i ivot.
Tko vjeruje u mene, ako i umre, ivjet e.
26 Tko god ivi i vjeruje u mene, sigurno
nee nikada umrijeti. Vjeruje li ovo?
27 Ona mu je rekla Da, Gospodine, ja tvr-
do vjerujem da si ti Krist, Boji Sin, onaj koji
Ivan
754
dolazi na svijet.
28 A kad je ona to rekla, otila je i zovnula
potiho svoju sestru Mariju, rekavi: Uitelj
je doao i zove te.
29 im je ona to ula, brzo se digla i otila
k njemu.
30 Isus nije jo uao u selo, nego je i bio na
onomu mjestu gdje ga je susrela Marta.
31 Tada idovi koji su bili s Marijom u kui i
koji su ju tjeili, kad su vidjeli da se ona tako
brzo digla i izala, poli su za njom, jer su
bili uvjereni da ona ide na grob plakati.
32 A Marija, kad je dola ondje gdje je bio
Isus i opazila ga, pala mu pred noge pa mu
rekla: Gospodine, da si bio ovdje, ne bi
umro moj brat.
33 Kad je opazio gdje plae i gdje plau
idovi koji su doli s njom, Isus se potresao
u duhu i uzbudio.
34 On je rekao: Gdje ste ga poloili? Oni
su mu rekli, Gospodine, doi i vidi.
35 Isus je proplakao.
36 Nato su idovi govorili: Gledaj kako
ga je ljubio!
37 Neki od njih su rekli: Nije li ovaj ovjek,
koji je slijepcu otvorio oi, mogao napraviti
da Lazar ne umre?
38 Isus se opet potresao u sebi te se upu-
tio na grob. To je bila pilja na koju je bio
nalegnut kamen.
39 Isus je rekao: Odmaknite kamen!
Marta pokojnikova sestra mu je rekla:
Gospodine, ve smrdi, jer je ve etiri
dana mrtav.
40 Isus joj rekao: Nisam li ti Ja rekao, da
e vidjeti Boju slavu ako bude vjerova-
la?
41 Tada su odmaknuli kamen s mjesta gdje
je mrtvac leao. A Isus je podignuo svoje
oi i rekao: Oe, zahvaljujem ti to si me
usliao.
42 Ja sam znao da me uvijek usliava, ali
ovo sam rekao zbog svijeta koji je ovdje
nazoan, da oni povjeruju da si me ti po-
slao.
43 Kad je On to rekao, viknuo je jakim gla-
som: Lazare, izii!
44 I iziao je onaj koji je bio mrtav obavijen
povojima po rukama i nogama. Lice mu je
bilo zamotano runikom. Isus im je rekao:
Razveite ga i pustite da ide!
45 Mnogi idovi koji su doli k Mariji, kad
su vidjeli to je Isus napravio, povjerovali
su u njega.
46 A neki od njih su otili k farizejima te im
ispripovjedili to je Isus napravio.
47 Nato su sveeniki glavari i farizeji
sazvali Vijee i rekli: to da radimo? Ovaj
ovjek vri mnoga znamenja.
48 Ako ga pustimo da tako nastavi, svi e
vjerovati u njega, pa e doi Rimljani te
nam unititi ovo mjesto i narod.
49 Jedan od njih, po imenu Kaifa, koji je te
godine bio visoki sveenik, rekao im: Vi
nita ne znate.
50 Vi ne mislite da je za vas bolje da jedan
ovjek umre mjesto naroda nego da sav
narod propadne.
51 To ipak nije rekao sam od sebe, nego
je prorokovao, jer je bio visoki sveenik te
godine, da Isus mora umrijeti za narod,
52 a ne samo za taj narod, nego da bi sku-
pio Boju djecu koji su razasuti po svijetu.
53 Od toga dana su spremali urotu kako bi
ga ubili.
54 Zato se Isus nije vie javno kretao meu
idovima, nego se povukao odatle u kraj
blizu pustinje, u grad zvan Efraim, i tu je
boravio sa svojim uenicima.
55 Kako se pribliavala idovska Svea-
nost Pasha, iz cijele zemlje uzili su mnogi
u Jeruzalem prije Pashe da se oiste.
56 Tada su traili Isusa, i jedan drugome
govorili dok su se zadravali u hramu: to
mislite hoe li doi na sveanu gozbu?
57 Tada su sveeniki glavari, skupa s fa-
rizejima, izdali zapovijed da im se javi tko
bi doznao gdje je Isus, kako bi ga mogli
uhititi.
Marija pomazuje Isusa
12
est dana prije Sveanosti Pashe,
doao je Isus u Betaniju gdje je bo-
ravio Lazar koga je Isus uskrsnuo od mr-
tvih.
2 Tu mu pripreme veeru na kojoj je Marta
posluivala. Lazar je bio jedan od onih koji
su s Isusom sjedili za stolom.
3 Tada je Marija uzela litru nardove drago-
cjene i miomirisne pomasti te Isusu poma-
zala noge pa mu ih otrla svojom kosom.
Kua se napunila mirisom pomasti.
4 Tada je rekao jedan od njegovih uenika,
Juda Iskariotski, imunov sin, onaj koji e
ga je izdati:
5 Zato se ova pomast nije prodala za tri-
sto denara i dalo siromasima?
6 To nije rekao to bi mu bilo stalo do si-
romaha, nego jer je bio kradljivac koji je
drao torbu i krao to se u nju stavljalo.
7 Tada je Isus rekao: Pusti ju, ona je to
sauvala za dan mojega pokopa.
8 Jer siromahe ete uvijek imati sobom, a
mene neete imati uvijek.
9 Tada mnogi su idovi znali da je Isus on-
dje pa su doli, ne samo zbog Isusa nego
da vide i Lazara kojega je On uskrsnuo od
mrtvih.
10 Tada su sveeniki glavari dogovorili
ubiti i Lazara,
Ivan
755
11 jer su ih mnogi idovi zbog njega ostav-
ljali i vjerovali u Isusa.
12 Sutradan veliko mnotvo naroda koje
je dolo na sveanu gozbu, kad je ulo da
dolazi Isus u Jeruzalem,
13 uzelo je palmine grane te mu izalo u
susret viui: Hosana! Blagoslovljen je
onaj koji dolazi u Ime Gospodinovo, Kralj
Izraelov!
14 Onda Isus, kad je naao magare, sjeo
je na njega, kao to je napisano:
15 Ne boj se, keri sionska; evo tvoj Kralj
dolazi sjedei na magaretu.
16 Njegovi uenici nisu to tada razumjeli;
ali kad se Isus proslavio, onda su se oni
sjetili da je sve to bilo o njemu napisano i
da su to njemu uradili.
17 Narod koji je bio s njim kad je Lazara
pozvao iz groba i uskrsnuo ga od mrtvih
svjedoio je njemu u prilog.
18 Zato mu je narod i iziao u susret jer je
uo da je napravio to udo.
19 Tada su farizeji rekli jedan drugome: Vi-
dite da nita ne postiete. Evo, cijeli svijet
ode za njim!
20 Meu hodoasnicima, koji su doli na
sveanost vriti bogotovlje, bilo je i nekih
Grka.
21 Oni su pristupili k Filipu, koji je bio iz
Betsaide u Galileji, te mu rekli: Gospodi-
ne, htjeli bismo vidjeti Isusa.
22 Filip je otiao to rei Andriji. Andrija i
Filip su otili pa rekli Isusu.
23 Odgovorio im Isus, rekavi: Doao je
as kad e se proslaviti ovjeji Sin.
24 Zaista, istinu vam govorim, ukoliko pe-
nino zrno ne padne u zemlju i ne umre,
ostaje samo. Ali ako umre, donosi veliki
urod.
25 Tko ljubi svoj ivot, izgubit e ga, a tko
mrzi svoj ivot na ovom svijetu, sauvat e
ga za ivot vjeni.
26 Ako mi tko hoe sluiti, neka ide za
mnom! Gdje budem ja, bit e ondje i moj
sluga. Ako mi tko slui, njega e astiti moj
Otac.
27 Sad mi je dua uznemirena i to da ve-
lim? Oe, spasi me od ovoga asa? Ali
sam za tu svrhu i doao u ovaj as.
28 Oe, proslavi svoje Ime! Tada je doao
glas s neba, rekavi: Proslavio sam i opet
u proslaviti!
29 A kad je to uo narod koji je ti stajao,
rekao je da je zagrmjelo. Drugi su govorili:
Aneo mu je govorio.
30 Isus im je rekao: Ovaj glas nije doao
radi mene, nego radi vas.
31 Sada je sud ovom svijetu! Sada e knez
ovoga svijeta biti izbaen van!
32 A Ja, kad budem podignut sa zemlje,
sve u ljude privui k sebi.
33 To je rekao da naznai kakvom e smru
umrijeti.
34 Narod mu je odgovorio: Mi smo iz
Zakona nauili da e Krist ostati zauvijek.
Kako ti moe rei da, ovjeji Sin treba
biti podignut? Tko je taj ovjeji Sin?
35 Tada im je Isus rekao: Jo je malo
vremena svjetlo meu vama. Hodajte dok
imate svjetlo, da vas ne bi osvojila tama, jer
onaj tko hoda u tami, ne zna kamo ide.
36 Dok jo imate svjetlo, vjerujte u svjetlo,
da postanete sinovi svjetla. To je Isus iz-
govorio, onda je otiao i sakrio se od njih.
37 Iako je tako velika udesa pred njima
vrio, nisu mu vjerovali,
38 da bi se ispunila rije koju je rekao pro-
rok Izaija: Gospodine, tko je vjerovao na-
oj poruci? Kome li je otkrila Gospodinova
ruka?
39 Stoga nisu mogli vjerovati, jer Izaija je
isto tako rekao:
40 On im je oslijepio oi i srce im je napravio
tvrdim, osim da bi jedanput vidjeli svojim
oima, i uli svojim uima, i da bi svojim
srcem razumjeli i da bi se obratili, pa da ih
ozdravim.
41 To je rekao Izaija kad je vidio njegovu
slavu i o njemu govorio.
42 Ipak su mnogi i od lanova Vijea vje-
rovali u njega. Ali zbog farizeja nisu to
javno priznavali, da ne budu izbaeni iz
sinagoge.
43 Jer su vie voljeli ljudsku pohvalu nego
Boju pohvalu.
44 Isus je povikao: Tko vjeruje u mene,
ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me
je poslao.
45 Onaj tko mene vidi, vidi onoga koji me
je poslao.
46 Ja sam doao kao svjetlo na svijet
da svatko tko u mene vjeruje, ne bude u
tami.
47 Ako tko uje moje rijei, a ne vjeruje, Ja
ga ne sudim, jer Ja nisam doao da suditi
svijetu, nego spasiti svijet.
48 Tko mene odbaci i ne prihvati moje rije-
i, ima onoga koji ga sudi. Rije koju sam
vam navjeivao, sudit e mu u posljednji
dan.
49 Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego
mi je Otac, koji me je poslao, zapovjedio
to da velim i to da govorim.
50 I znam da je njegova zapovijed ivot
vjeni. Stoga, to ja govorim, govorim ona-
ko kako je Otac meni govorio.

Isus prorokuje Petrovu zataju
13
Tada u oi Pashalne Gozbe, Isus
je znao da mu je doao as i da e
Ivan
756
morati otii iz ovoga svijeta k Ocu, ljubei
svoje koji su na svijetu, On ih je ljubio do
kraja.
2 Po svretku veere, avao je ve stavio
u srce Jude Iskariotskoga, imunova sina,
da ga izda.
3 Isus je bio svjestan da mu je Otac sve
predao u ruke, da je od Boga doao i da se
k Bogu vraa.
4 On se ustao od veere, skinuo je sa sebe
ogrta, uzeo runik i njime se opasao.
5 Zatim je ulio vode u posudu za pranje
te poeo uenicima prati noge i otirati ih
runikom kojim je bio opasan.
6 Tako je On doao do imuna Petra, a
Petar mu rekao: Gospodine, zar da ti meni
pere noge?
7 Isus mu je odgovorio: to ja pravim, ne
moe razumjeti, ali e poslije razumje-
ti.
8 Petar mu rekao: Ti meni nee nikada
prati noge, Isus mu odgovorio: Ako te ne
operem, nee imati dijela sa mnom.
9 imun Petar mu rekao: Gospodine, ne
samo moje noge, nego i ruke i glavu!
10 Isus mu rekao: Tko je okupan treba
oprati samo noge, i potpuno je ist; i vi ste
isti, ali ne svi.
11 Znao je, naime, tko e ga izdati, zato je
i rekao: Svi nijeste isti.
12 Tako poslije kad im je oprao noge, i
uzeo svoj ogrta, ponovno je sjeo za stol
pa im rekao: Razumijete li to sam vam
napravio?
13 Vi mene zovete Uiteljem i Gospodi-
nom, pravo velite, jer to i jesam.
14 Onda ako sam Ja va Gospodin i Uitelj,
oprao vama noge, tako i vi isto morate prati
noge jedan drugome.
15 Dao sam vam primjer da i vi pravite kako
sam ja napravio vama.
16 Zaista, istinu vam govorim, nije sluga
vei od svojega gospodara niti je poslanik
vei od onoga koji ga alje.
17 Ako vi to znate, blago vama ako tako i
postupate.
18 Ne govorim o vama svima. Ja znam koje
sam sebi izabrao. Nego da bi se ispunilo
Pismo: Onaj tko jede kruh sa mnom, po-
die petu svoju protiv mene.
19 To vam velim sada prije nego to se
dogodi, da vjerujete kad se dogodi da sam
Ja On.
20 Zaista, istinu vam govorim, tko primi
onoga kojega Ja aljem, mene prima; a
tko mene primi, prima onoga koji je mene
poslao.
21 Kad je to rekao, Isus se potresao u duhu
te sveano izjavio: Zaista, istinu vam go-
vorim, jedan e me od vas izdati.
22 Tada uenici pogledaju jedan drugoga,
ne znajui o kome govori.
23 Jedan od njegovih uenika bio je nagnut
Isusu do grudi, onaj kojega je Isus ljubio.
24 imun Petar dao mu rukom znak da ga
pita o kome govori!
25 Tada se on opet nagnuo Isusu do grudi
pa ga upitao: Gospodine, tko je taj?
26 Isus je odgovorio: To je onaj kojemu
u dati zalogaj kad ga umoim. I kad je
umoio zalogaj, dao ga Judi Iskariotu, i-
munovu sinu.
27 A poslije zalogaja uao je u njega soto-
na. Nato mu rekao Isus: to misli napra-
viti, napravi brzo!
28 Nitko od nazonih za stolom nije shvatio
zato mu je to rekao.
29 Neki su mislili, jer je Juda imao kesu, da
mu je Isus rekao: Kupi ono to nam treba
za sveanu gozbu, ili da treba podati ne-
to siromasima.
30 Juda, im je primio zalogaj, odmah je
iziao. A bila je no.
31 Pa kad je on iziao, Isus je rekao: Sada
je proslavljen ovjeji Sin, i Bog je proslav-
ljen u njemu.
32 Ako je Bog proslavljen u njemu, Bog
e i njega proslaviti u sebi, i odmah e ga
proslaviti.
33 Mala djeco, jo sam malo vremena s
vama. Trait ete me, ali kako sam ve
rekao idovima, i vama sada velim: Kamo
ja idem, vi ne moete doi.
34 Novu vam zapovijed dajem: Ljubite
jedan drugoga; kao to sam ja ljubio vas,
ljubite i vi jedan drugoga.
35 Po tomu e svi znati da ste moji uenici,
ako imate ljubavi jedan za drugoga,
36 Rekao mu imun Petar: Gospodine,
kamo ide? Isus mu odgovorio: Kamo ja
idem, ti sada ne moe ii za mnom, ali e
poslije ii za mnom.
37 Petar mu rekao: Gospodine, zato ja
sada ne mogu ii za tobom? Svoj u ivot
poloiti za tebe.
38 Isus mu odgovorio: Svoj e ivot po-
loiti za mene? Zaista, istinu ti govorim,
pijetao nee zapjevati dok me tri puta ne
zanijee.
Obeanje Svetoga Duha
14
Neka se ne uznemiruje vae srce!
Vjerujte u Boga, i u mene vjerujte!
2 U domu mojega Oca ima mnogo dvorova;
da nije tako, rekao bi vam. Idem pripraviti
mjesto za vas.
3 Kad odem i pripravim vam mjesto, vratit
u se da vas uzmem k sebi da i vi budete
ondje gdje sam Ja.
4 A kamo Ja odlazim vi znate, i put vi po-
Ivan
757
znate.
5 Rekao mu Toma: Gospodine, mi ne
znamo kamo odlazi, kako bismo mogli
poznavati put?
6 Isus mu rekao: Ja sam put, istina i ivot.
Nitko ne moe doi k Ocu, osim preko
mene.
7 Ako biste mene poznavali, poznavali bi-
ste i mojega Oca. Vi ga ve sada poznajete
i vidjeli ste ga.
8 Filip mu rekao: Gospodine, pokai nam
Oca, i dosta nam je.
9 Isus mu rekao: Toliko sam vremena s
vama, a ti me, Filipe, jo nijesi upoznao?
Onaj tko je vidio mene, vidio je i Oca, pa
kako onda moe rei: Pokai nam Oca?
10 Ne vjeruje li da sam ja u Ocu i da je Otac
u meni? Rijei koje Ja govorim ne govorim
sam od sebe, nego Otac koji prebiva u
meni pravi svoja djela.
11 Vjerujte mi da sam ja u Ocu i Otac u
meni, ako ni zbog ega drugog, vjerujte mi
zbog samih djela.
12 Zaista, istinu vam govorim, tko vjeruje u
mene, i on e isto tako praviti djela koja Ja
pravim. Pravit e i jo vea djela od ovih,
jer ja idem mojemu Ocu.
13 I to god zamolite u moje Ime, napravit
u, tako da se proslavi Otac u Sinu.
14 I bilo to zamolite u moje Ime, ja u to
napraviti.
15 Ako me ljubite, vrite moje zapovijedi.
16 Ja u moliti Oca, i On e vam dati dru-
goga Tjeitelja, tako da on prebiva u vama
zauvijek,
17 Duha istine, kojega svijet ne moe pri-
miti, jer niti ga vidi, niti ga poznaje; ali vi ga
poznajete, jer on boravi s vama i bit e u
vama.
18 Neu vas napustiti kao siroad; vratit
u se k vama.
19 Jo malo, i svijet me nee vie vidjeti, a
vi ete me ponovno vidjeti, jer ja ivim i vi
ete isto ivjeti.
20 U taj dan spoznat ete da sam ja u svo-
jem Ocu, vi u meni i Ja u vama.
21 Tko ima moje zapovijedi i dri ih, taj
mene ljubi. A tko mene ljubi, njega e lju-
biti moj Otac, Ja u ga ljubiti i objaviti mu
samog sebe.
22 Juda (ne Iskariotski) rekao mu: Gospo-
dine kako je to da e se objaviti nama, a
ne cijelom svijetu?
23 Odgovorio mu Isus, rekavi: Ako me
tko ljubi, drat e moje rijei. I moj e ga
Otac ljubiti, k njemu emo doi i kod njega
emo imati svoj dom.
24 Tko mene ne ljubi i ne dri mojih rijei.
Rije koju sluate nije moja, nego od Oca
koji me je poslao.
25 Ovo sam vam sve rekao, dok sam jo s
vama.
26 A Tjeitelj, koji je Sveti Duh, kojega e
Otac poslati u moje Ime, on e vas nauiti
svemu i podsjetiti vas na sve to sam vam
rekao.
27 Ostavljam vam mir, moj mir Ja vam
dajem, ne onakav kakav vam svijet daje.
Neka se vae srce ne uznemiruje i ne boji.
28 uli ste me rei vam: Ja odlazim i vratit
u se opet k vama. Kada biste me ljubili,
radovali biste se to Ja idem k Ocu, jer je
moj Otac vei od mene.
29 Ve sam vam rekao sada, prije nego
to se to dogodi, tako da vjerujete kad se
dogodi.
30 Neu vie mnogo s vama govoriti, jer
dolazi knez ovoga svijeta, i on protiv mene
ne moe nita.
31 Ali neka svijet upozna da Ja ljubim Oca
i da pravim onako kako mi je zapovjedio
Otac! Ustanite, hajdemo odavde.
Odnos vjernika prema Isusu
15
Ja sam istinski trs, a moj Otac je
vinogradar.
2 On sijee svaku mladicu na meni koja ne
donosi plod, a proiava svaku koja do-
nosi plod, da moe donijeti vie ploda.
3 Vi ste ve isti zbog rijei koju sam vam
govorio.
4 Budite u meni i Ja u vama! Kao to loza
ne moe sama od sebe donijeti plod, ako
ne bude na trsu, tako ni vi ako ne budete
u meni.
5 Ja sam trs, vi ste loze. Tko bude u meni i
Ja u njemu, taj donosi mnogo ploda, jer bez
mene ne moete nita napraviti.
6 Ako tko ne bude u meni, baca se i osui
kao loza. Takve se potom skupe i bace u
oganj da izgore.
7 Ako vi budete u meni i ako moje rijei
budu u vama, traite to god elite i bit e
vam udovoljeno.
8 Moj Otac proslavit e se time da donosite
mnogo ploda, tako ete biti moji uenici.
9 Kao to je Otac ljubio mene, tako sam i ja
ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi.
10 Ostat ete u mojoj ljubavi ako budete
drali moje zapovijedi, kao to sam i ja
drao zapovijedi svojega Oca te ostajem u
njegovoj ljubavi.
11 Ove sam vam stvari rekao, da moja
radost ostane u vama, pa da vaa radost
bude potpuna.
12 Ovo je moja zapovijed, da ljubite jedan
drugoga kao to sam Ja ljubio vas.
13 Nitko nema vee ljubavi od ove, poloiti
vlastiti ivot za svoje prijatelje.
14 Vi ste moji prijatelji ako napravite sve
Ivan
758
to vam zapovjedam.
15 Od sada vas vie ne nazivam slugama,
jer sluga ne zna to kani uraditi njegov gos-
podar. A nazivam vas prijateljima, jer sam
vam priopio sve to sam uo od svojega
Oca.
16 Nijeste vi mene izabrali, nego sam ja iza-
brao vas i odredio vas da idete i donosite
plod, i da va plod ostane, tako da to god
zamolite Oca u moje Ime da vam da.
17 Ovo vam zapovjedam da ljubite jedan
drugoga.
18 Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene
mrzio prije vas.
19 Kada biste pripadali svijetu, svijet bi
ljubio svoje. Ali, poto ne pripadate svije-
tu, ja sam vas izabrao od svijeta, zato vas
svijet mrzi.
20 Sjetite se rijei koju sam vam rekao:
Nije sluga vei od svojega gospodara!
Ako su mene progonili, i vas e isto tako
progoniti. Ako su moju rije drali, i vau
e drati.
21 Ali ovo e sve protiv vas praviti zbog
mojega imena, jer oni ne poznaju onoga
koji me je poslao.
22 Da nisam doao i da im nisam govorio,
ne bi imali grijeha, ali sada nemaju isprike
za svoj grijeh.
23 Tko mene mrzi, i mojega Oca mrzi.
24 Da nisam meu njima napravio djela
kojih nitko drugi nije napravio, ne bi imali
grijeha. Ali su sada vidjeli, pa ipak zamrzili
i mene i mojega Oca.
25 Ali ovo bude zato, da bi se ispunila rije
napisana u njihovom Zakonu: Mrzili su me
bez razloga!
26 A kad doe Tjeitelj, kojega u vam po-
slati od Oca, Duh istine koji izlazi od Oca,
on e svjedoiti za mene.
27 I vi ete isto svjedoiti, jer ste bili sa
mnom od poetka.
Djelo Svetoga Duha po uenicima
16
Ovo sam vam rekao da se ne biste
pokolebali.
2 Izgonit e vas iz sinagoga. Jo vie! Doi
e as kad e svaki koji vas ubije misliti da
Bogu slui.
3 A to e oni praviti vama, jer nisu upoznali
ni Oca ni mene.
4 A rekao sam vam sve ovo, da se sjetite
kad doe vrijeme, da sam vam o njima go-
vorio. Ovo vam nisam govorio od poetka,
jer sam bio s vama.
5 Ali sada idem onome koji me je po-
slao, i nitko me od vas vie ne pita: Kamo
ide?
6 Nego, jer sam vam ovo rekao, vae se
srce napunilo alou.
7 Uza sve to istinu vam velim: vama je bolje
da Ja odem, jer ako ne odem, Tjeitelj nee
doi k vama, a ako Ja odem, poslat u ga
k vama.
8 A kad on doe, dokazat e svijetu o gri-
jehu, o pravednosti, i o sudu:
9 O grijehu, jer ne vjeruju u mene;
10 o pravednosti, jer Ja odlazim k Ocu te
me vie neete vidjeti;
11 o sudu, jer je osuen vladar ovoga svi-
jeta.
12 Imao bih vam jo mnogo toga rei, ali
sada to ne moete nositi.
13 Meutim, kad on doe, Duh Istine,
uvest e vas u svu istinu, jer on nee govo-
riti sam od sebe, nego e govoriti ono to
uje i objavit e vam ono to dolazi.
14 On e mene proslaviti, jer e primiti od
onoga to je moje i to objaviti vama.
15 Sve to god Otac ima, pripada meni.
Zato sam vam rekao da e On uzeti od ono-
ga to je moje i da e to objaviti vama.
16 Jo samo malo pa me neete vie vi-
djeti; i opet malo, pa ete me vidjeti, jer Ja
idem k Ocu.
17 Zatim su rekli neki od njegovih uenika,
jedan drugome: to znai ovo to nam
On govori: Jo malo pa me neete vidjeti;
i opet jo malo pa ete me vidjeti, i, jer Ja
odlazim k Ocu?
18 Stoga su oni govorili: to je ono o emu
On govori: Jo malo? Ne znamo to hoe
time rei.
19 Tada je Isus opazio da bi ga oni htjeli
neto pitati pa im rekao: Pitate li se meu
sobom o onome to sam htjeo rei, jo
malo pa me neete vidjeti; i opet jo malo
pa ete me vidjeti?
20 Zaista, istinu vam govorim, vi ete pla-
kati i jadikovati, a svijet e se radovati. Vi
ete se alostiti, ali e se vaa alost okre-
nuti u radost.
21 ena je alosna kad je u trudovima jer
joj je doao as, ali im rodi dijete, vie se
ne sjea muke zbog radosti to je rodila
ovjeka na svijet.
22 Tako se i vi sada alostite, ali Ja u vas
opet vidjeti, pa e se obradovati vae srce
i vae vam radosti nitko nee moi uzeti.
23 U taj dan neete me nita vie pitati. Za-
ista, istinu vam govorim, ako to zamolite
od Oca u moje Ime, dat e vam.
24 Do sada nijeste nita u moje Ime molili.
Molite i primit ete, da vaa radost bude
potpuna.
25 Ovo sam vam govorio slikovitim jezi-
kom; ali dolazi vrijeme kad vam vie neu
govoriti slikovitim jezikom, nego u vam
govoriti jednostavno o Ocu.
26 U taj dan molit ete u moje Ime, a ne
Ivan
759
velim vam da u Ja moliti Oca za vas,
27 jer vas sam Otac ljubi, poto ste vi mene
ljubili i vjerovali da sam iziao od Boga.
28 Ja sam iziao od Oca i doao sam na
svijet. I opet, sada ostavljam svijet i idem
k Ocu.
29 Njegovi uenici su rekli: Eto, sada
govori otvoreno a ne slikovito u prispo-
dobama.
30 Sada smo sigurni da sve zna i da ne
treba da te tko to pita. Po tomu vjeruje-
mo da si doao od Boga.
31 Odgovorio im Isus. Vjerujete li sada
vjerujete?
32 Zaista dolazi as, da, i ve je doao, kad
ete biti raspreni svaki na svoju stranu i
mene ete ostaviti samoga. Ali opet ja ni-
sam sam, jer je Otac sa mnom.
33 Ovo sam vam sve rekao da biste u meni
imali mir. U svijetu ete imati patnju; ali bu-
dite hrabri, Ja sam pobijedio svijet.
Isusova sveenika molitva
17
Kada je Isus izustio te rijei, podi-
gnuo je oi prema nebu te rekao:
Oe, doao je as! Proslavi svojega Sina,
da i tvoj Sin isto tako proslavi tebe,
2 i da, kao to si mu dao vlast nad svim lju-
dima, da bi On dao ivot vjeni svima koje
si mu ti dao.
3 A ovo je vjeni ivot; da bi mogli upoznati
tebe, jedino pravog Boga, i onoga kojega
si poslao, Isusa Krista.
4 Ja sam tebe proslavio na zemlji, dovrio
sam djelo koje si mi dao da napravim.
5 A sada, Oe, proslavi ti mene kod sebe
samoga slavom koju sam imao kod tebe
prije nego to je postao svijet.
6 Ja sam objavio tvoje Ime ljudima koje si
mi ti dao iz svijeta. Tvoji su bili, meni si ih
dao i oni su odrali tvoju rije.
7 Sada su spoznali da je sve od tebe to
god si mi dao.
8 Jer Ja sam im dao rijei koje si ti meni
dao, i oni su ih primili i sigurno saznali da
sam Ja od tebe iziao i vjerovali su da si
me ti poslao.
9 Ja molim za njih. Ne molim za svijet, nego
za one koje si mi ti dao, jer su oni tvoji.
10 Sve moje pripada tebi; i sve tvoje pripa-
da meni. Ja sam se u njima proslavio.
11 I Ja vie nisam u svijetu, ali su oni u
svijetu, dok Ja dolazim k tebi. Sveti Oe,
sauvaj u svojemu imenu one koje si mi
dao, da budu jedno kao to smo i mi.
12 Dok sam bio s njima u svijetu, uvao
sam u tvojemu imenu, one koje si mi dao,
i sauvao ih, te nijedan od njih nije pro-
pao, osim sina propasti, da bi se ispunilo
Pismo.
13 Ali sada idem k tebi i ovo govorim dok
sam u svijetu, da bi oni mogli imati u sebi
samima moju radost.
14 Ja sam im predao tvoju rije i svijet ih je
zamrzio, jer vie ne pripadaju svijetu, kao
to ni ja ne pripadam svijetu.
15 Ne molim te da bi ih ti uzeo iz svijeta,
nego da bi ih sauvao od zla.
16 Oni ne pripadaju svijetu, kao to ni ja ne
pripada svijetu.
17 Posveti ih s tvojom istinom; tvoja je rije
istina.
18 Kao to si mene poslao u svijet, i ja njih
aljem u svijet.
19 Ja sebe samog posveujem za njih da i
oni budu posveeni istinom.
20 Ne molim samo za njih nego i za one koji
e po njihovoj rijei vjerovati u mene,
21 da svi oni budu jedno, kao to si ti, Oe,
u meni, i Ja u tebi, tako neka i oni u nama
budu jedno, da bi svijet vjerovao da si me
ti poslao.
22 Ja sam im predao slavu koju si ti meni
dao, da budu jedno kao to smo i mi jed-
no,
23 Ja u njima a ti u meni, da i oni budu
savreno jedno, da svijet upozna da si me
ti poslao i da si ih ljubio, kao to si mene
ljubio.
24 Oe, htjeo bih da i oni koje si mi dao,
budu zajedno sa mnom gdje sam i Ja, tako
da oni promatraju slavu koju si mi ti dao, jer
si me ljubio prije postanka svijeta.
25 Oe pravedni; svijet te nije upoznao, a
Ja sam te upoznao, i ovi su spoznali da si
me ti poslao.
26 Objavio sam im tvoje Ime, i ubudue
u ga objavljivati, da u njima trajno bude
ljubav kojom si me ljubio, i Ja u njima.
Isus pred Anom, Kaifom i Pilatom
18
Kad je rekao te rijei, Isus je otiao
sa svojim uenicima na drugu stranu
potoka Kidrona, gdje je bio vrt, u koji je
uao sa svojim uenicima.
2 A Juda, njegov izdajnik, poznavao je ono
mjesto, jer se Isus esto ondje sastajao sa
svojim uenicima.
3 Tada je Juda primio grupu vojnika i stra-
are sveenikih glavara i farizeja te doao
ondje sa svjetiljkama, bakljama i orujem.
4 A Isus, koji je znao sve to mu se mora
dogoditi, stupio je naprijed te ih upitao:
Koga traite?
5 Oni su mu odgovorili: Isusa Nazarea-
nina. Isus im rekao: Ja sam On. A s njima
je stajao i njegov izdajnik Juda.
6 Kako im je Isus rekao: Ja sam! Oni su
uzmaknuli i pali na zemlju.
7 Tada ih On ponovo upitao: Koga trai-
Ivan
760
te? Oni su rekli: Isusa Nazareanina,
8 Isus im je odgovorio: Rekao sam vam da
sam to Ja. Stoga, ako mene traite, pustite
ove da odu.
9 To se dogodilo da bi se ispunila rije koja
govori: Nisam izgubio ni jednoga od onih
koje si mi dao.
10 Tada je Petar izvukao ma koji je imao
sa sobom te udario slugu visokog sveeni-
ka i odsjekao mu desno uho. A sluzi je bilo
ime Malko.
11 Nato je Isus rekao Petru: Stavi ma
u korice! Zar da ne pijem au koju mi je
pruio moj Otac?
12 Tada su grupa vojnika i zapovjednik i
idovski straari uhitili Isusa i svezali ga.
13 te ga odveli najprije k Ani, jer on je bio
tast Kaif, koji je bio visoki sveenik te go-
dine.
14 Kaifa je bio onaj je koji dao idovima
savjet da je bolje da jedan ovjek umre
mjesto naroda.
15 imun Petar s drugim uenikom su
ili za Isusom. Taj uenik bio je poznat
visokom sveeniku te je uao s Isusom u
palau visokoga sveenika.
16 A Petar je ostao vani, pred vratima.
Tada je iziao onaj drugi uenik koji je bio
poznat visokom sveeniku, progovorio s
vrataricom i uveo Petra.
17 Uto je slukinja, vratarica, rekla Petru:
Nijesi li i ti jedan od uenika ovoga ovje-
ka? On je rekao Nisam,
18 A tu su stajale sluge zajedno sa straa-
rima, koji su naloili vatru jer je bilo hladno,
pa se grijali. Petar je tu stajao s njima i
grijao se.
19 Visoki sveenik upitao je Isusa o njego-
vim uenicima i njegovom nauku.
20 Isus mu odgovorio: Ja sam javno govo-
rio svijetu. Ja sam uvijek uio u sinagogi i
u hramu gdje se skupljaju svi idovi, i nita
nisam rekao tajno.
21 Zato mene pita? Pitaj one koji su uli
to sam im govorio. Zaista, oni znaju to
sam govorio.
22 A kad je to rekao, jedan od nazonih
straara udario je Isusa dlanom po obrazu,
rekavi: Zar tako ti odgovara visokom
sveeniku?
23 Isus mu odgovorio: Ako sam rekao zlo,
dokai da je zlo. Ako li sam rekao dobro,
zato me udara?
24 Tada ga Ana poslao svezanog visokom
sveeniku Kaif.
25 A imun Petar je stajao ondje i grijao se.
Tako su ga tada neki od njih upitali: Nijesi
li i ti od njegovih uenika? On je zanijekao:
Ja nisam.
26 Jedan od slugu visokog sveenika, koji
je bio roak onoga kojemu je Petar odsje-
kao uho, rekao mu: Nisam li te vidio u vrtu
s njim?
27 Tada je Petar ponovno zanijekao, a pi-
jetao je odmah zapjevao.
28 Tada su Isusa odveli od Kaife u sudsku
dvoranu, a to je bilo rano u jutro. Ali oni
sami nisu uli u sudsku dvoranu, da se
ne bi oneistili i da bi mogli prisustvovati
Pashalnoj Gozbi.
29 Stoga je Pilat iziao k njima te ih upitao:
Kakvu optubu iznosite protiv ovoga o-
vjeka?
30 Oni su mu odgovorili: Kad on ne bi bio
zloinac, mi ga ne bismo tebi predali.
31 Pilat im rekao: Uzmite ga vi pa mu su-
dite po svojem Zakonu! idovi su mu od-
govorili: Nama nije doputeno po Zakonu
nikoga ubiti.
32 To se dogodilo da bi se ispunila Isusova
rije kojom je oznaio kakvom smru mora
umrijeti.
33 Zatim je Pilat uao ponovno u sudsku
dvoranu, dozvao Isusa pa ga upitao: Jesi
li ti idovski kralj?
34 Isus mu odgovorio: Govori li ti to sam
od sebe ili su ti to drugi rekli za mene?
35 Pilat mu je odgovorio: Jesam li ja i-
dov? Tvoj narod i sveeniki glavari predali
su te meni. to si poinio?
36 Isus je odgovorio: Moje kraljevstvo ne
pripada ovom svijetu. Kad bi moje kraljev-
stvo pripadalo ovomu svijetu, moje bi se
sluge borile da ne budem predan idovi-
ma. Ali moje kraljevstvo nije odavde.
37 Rekao mu Pilat: Jesi li ti onda kralj?
Isus mu odgovorio: Ti pravo veli da sam
Ja Kralj. Ja sam se zato rodio i zato sam do-
ao na svijet da svjedoim za istinu. Svaki
onaj tko je prijatelj istine slua moj glas.
38 Pilat mu rekao: to je istina? I kad je
to rekao, ponovo je iziao k idovima pa
im rekao: Ja ne nalazim na njemu nikakve
krivnje.
39 A kod vas je obiaj da vam nekoga pu-
stim na sveanost Pashe. Stoga, hoete li
da vam pustim idovskog kralja?
40 Nato su oni povikali, rekavi: Ne njega,
nego Barabu! A Baraba je bio razbojnik.
Isus na kriu. Smrt i pokop
19
Nato je Pilat uzeo Isusa i zapovjedio
da ga biuju.
2 A vojnici su ispleli vijenac od trnja, stavili
mu na glavu i ogrnuli ga grimiznim ogrta-
em.
3 Potom su mu govorili: Zdravo, kralju
idovski! I udarali su ga po obrazima.
4 Pilat je ponovno iziao te im rekao: Evo
ga izvodim pred vas da znate da ja na nje-
Ivan
761
mu ne nalazim nikakve krivnje!
5 Tada je Isus izaao nosei trnovu krunu
i grimizni ogrta. Pilat im rekao: Evo o-
vjeka!
6 Stoga kad su ga opazili sveeniki glavari
i straari povikali su: Razapni ga! Razapni
ga! Pilat im rekao: Uzmite ga vi i razapni-
te, jer ja na njemu ne nalazim krivnje.
7 idovi su mu odgovorili: Mi imamo Za-
kon i po tomu Zakonu mora umrijeti, jer se
pravio Bojim Sinom.
8 Kada je Pilat uo tu rije, jo se vie pre-
straio,
9 te se ponovno vratio u sudsku dvoranu i
upitao Isusa: Odakle si? Ali Isus mu nije
dao odgovora.
10 Tada mu Pilat rekao: Zar meni ne odgo-
vara? Ne zna li ti da ja imam vlast razape-
ti te i da imam vlast osloboditi te?
11 Isus mu odgovorio: Ne bi imao nada
mnom nikakve vlasti, kad ti ne bi bilo dano
odozgor. Zato je onaj, koji me je tebi pre-
dao, ima vei grijeh.
12 Otada je Pilat nastojao da ga oslobodi,
ali idovi su vikali, rekavi: Ako ovoga
oslobodi, nijesi prijatelj caru! Jer svatko
tko se pravi kraljem protivi se caru.
13 A Pilat kad je uo te rijei, izveo je Isusa
te sjeo na sudaku stolicu na mjesto to se
zove Lithostrotos, a hebrejski Gabbatha.
14 A bio je dan priprave za Pashalnu Goz-
bu, oko estoga sata. I Pilat je rekao ido-
vima: Evo vam vaega kralja!
15 A oni su vikali: Makni ga, makni ga! Ra-
zapni ga! Rekao im Pilat: Vaega kralja
da razapnem? Odgovorili su sveeniki
glavari: Mi nemamo drugoga kralja osim
cara!
16 Onda ga Pilat predao njima da se raza-
pne. I oni su preuzeli Isusa i odveli ga.
17 A on, nosei svoj kri, otiao je na mje-
sto koje se zove Lubanja, a hebrejski se
zove Golgota.
18 Tu su razapeli njega i jo dvojicu s njim,
jednoga s jedne, drugoga s druge strane,
a Isusa u sredini.
19 A Pilat je napisao natpis i stavio ga na
kri. Bilo je napisano: Isus Nazareanin,
Kralj idova.
20 Taj su natpis itali mnogi idovi, jer je
mjesto na kojemu je Isus bio razapet bilo
blizu grada; a bilo je napisano hebrejski,
latinski i grki.
21 Nato su sveeniki glavari idova re-
kli Pilatu: Nemoj napisati Kralj idova,
nego: On je rekao: Ja sam Kralj idova.
22 Pilat je odgovorio: to sam napisao,
napisao sam!
23 A vojnici, kad su razapeli Isusa, uzeli su
njegove haljine i razdijelili ih na etiri dijela;
svakomu vojniku po jedan dio, isto i njegov
haljetak. On nije bio ivan, nego sav od
vrha otkan u jednom komadu.
24 Oni su zato rekli meusobno: Ne paraj-
mo ga, nego bacimo kocku za njega kome
e pripasti! da bi se ispunila rije Pisma
koje govori: Razdijelili su meu sebe moje
haljine; i za moju odjeu su bacali kocku.
Eto, tako su postupali vojnici.
25 Kod Isusova kria stajale su njegova
majka i sestra njegove majke, Marija Kleo-
fna, i Marija iz Magdale.
26 Kad je Isus opazio majku i blizu nje
uenika kojega je osobito ljubio, rekao je
svojoj majci: eno, evo ti sina!
27 Zatim je rekao ueniku: Evo ti majke!
I od toga asa taj uenik uzeo ju u svoj
dom.
28 Poslije toga Isus, svjestan da je ve
sve dovreno, rekao je, da bi se ispunilo
Pismo: edan sam.
29 A tu je bila posuda puna octa; a oni su
tada nataknuli na izopovu stabljiku spuvu
natopljenom octom i primaknuli ju k Isuso-
vim ustima.
30 Nakon toga kad je Isus primio ocat,
rekao je: Dovreno je! te naklonio glavu
i predao duh.
31 Nadalje kako je bio dan Priprave prije
sveane gozbe, a da tjelesa ne ostanu
na kriu na Subotnji dan (jer je bila velika
sveana gozba na Subotnji dan,) zamolili
su idovi Pilata da se razapetima prebiju
noge, da bi ih mogli skinuti i odnijeti.
32 Tada su vojnici doli i prebili noge prvomu
i drugome koji su bili razapeti s Isusom.
33 Kada su doli k Isusu i vidjeli da je ve
mrtav, nisu mu prebili noge,
34 nego jedan od vojnika kopljem mu pro-
bode bok, i odmah je potekla krv i voda.
35 Onaj koji je ovo vidio svjedoi, njegovo
je svjedoanstvo istinito i on zna da govori
istinu, tako da vi trajno vjerujete.
36 A to se sve dogodilo da bi se ispunilo
Pismo: Ni jedna njegova kost nee se
prelomiti.
37 A na drugom mjestu Pismo govori: Gle-
dat e na onoga kojega su proboli.
38 Poslije toga doao je Josip iz Arimate-
je, koji je bio Isusov uenik, ali tajno zbog
straha od idova, i zamolio Pilata da uzme
Isusovo tijelo. I Pilat mu dopusti. Nato je
Josip doao i uzeo njegovo tijelo.
39 Tada je doao i Nikodem, koji je prije k
Isusu doao po noi, donio je smjesu od
oko sto libri smirne i aloje.
40 Tada su uzeli Isusovo tijelo te ga, prema
idovskom obiaju sahranjivanja, zavili u
dugako laneno platno natopljeno miro-
dijama.
Ivan
762
41 A na mjestu gdje je On bio razapet bio je
vrt i u vrtu nova grobnica, u kojoj jo nitko
nije bio poloen.
42 Tako su ondje, zbog idovskog Dana
Priprave, a kako je grobnica bila blizo, po-
loili Isusa u njega.
Isus se javio Mariji Magdaleni
20
U prvi dan tjedna, vrlo rano u jutro
dok je jo bila tmina, dola je do
grobnice Marija iz Magdale i opazila da je
kamen odvaljan s grobnice.
2 Tada je ona otrala i dola k imunu
Petru i drugome ueniku, kojega je Isus
osobito ljubio, pa im rekla: Oni su uzeli
Gospodina iz grobnice i ne znamo kamo
su ga stavili.
3 Nato je izaao Petar s drugim uenikom
te se uputili do grobnice.
4 Tako su obojica trala zajedno, ali je drugi
uenik trao bre od Petra pa je prije doao
do grobnice.
5 A on je zavirio unutra i opazio povoje
od lanena platna gdje lee, ali nije uao
unutra.
6 Zatim je stignuo i imun Petar sljedei ga
te uao u grobnicu i vidio povoje od lanena
platna gdje lee,
7 runik koji je bio Njemu oko glave, nije
leao skupa s povojima od lanena platna,
nego je bio smotan na jednom mjestu
sam.
8 Iza toga uao je unutra i drugi uenik,
onaj to je prvi doao do grobnice, te vidio
i povjerovao.
9 Jer jo nisu razumjeli Pisma, da On mora
uskrsnuti od mrtvih.
10 Tada su se uenici opet vratili svojim
kuama.
11 A Marija je ostala vani pokraj grobnice i
plakala, i dok je plakala sagnula se i zavirila
u grobnicu.
12 I vidjela je dva anela sjedei u bijelim
haljinama na mjestu gdje je lealo Isusovo
tijelo, jedan do glave, a drugi do nogu.
13 Tada su joj oni rekli: eno, zato pla-
e? ona im odgovorila: Zato to su odni-
jeli mojega Gospodina, a ja ne znam kamo
su ga poloili.
14 I kad je ona to izrekla, osvrnula se natrag
i opazila Isusa gdje stoji, ali nije znala da je
to Isus.
15 Isus joj rekao: eno, zato plae?
Koga trai? Ona mislei da je to vrtlar,
upitala ga: Gospodine, ako si ga ti odnio
odavde, reci mi kamo si ga poloio da
odem i uzmem ga.
16 Isus joj rekao: Marijo! Ona se okrenu-
la i rekla: Rabbuni! (to hebrejski znai,
Uitelju).
17 Isus joj rekao: Nemoj me drati, jer Ja jo
nisam uziao k Ocu, nego idi k mojoj brai
i reci im: Ja uzlazim svojemu Ocu i vaem
Ocu, svojem Bogu i vaem Bogu.
18 Marija iz Magdale je otila i javila ueni-
cima da je vidjela Gospodina i da joj je On
to sve rekao.
19 Tada naveer istog dana, kako je bio
prvi dan u tjednu, dok su vrata kue gdje
su bili uenici bila zatvorena zbog straha
od idova, doao je Isus, stao izmeu njih
te im rekao: Mir s vama!
20 Kad je On to rekao, pokazao im je svoje
ruke i svoj bok. Tada su se uenici obrado-
vali kad su vidjeli Gospodina.
21 Zatim im je Isus ponovno rekao: Mir s
vama! Kao to je mene poslao Otac, tako i
ja aljem vas.
22 Poslije tih rijei dahnuo je u njih i rekao
im: Primite Svetoga Duha!
23 Kojima god oprostite grijehe, oproteni
su im; a kojima grijehe zadrite, zadrani
su im.
24 A Toma, zvani Blizanac, jedan od Dva-
naestorice, nije bio s njima kad je doao
Isus.
25 Drugi su mu uenici rekli: Vidjeli smo
Gospodina. A on im odgovorio: Dok ne
vidim na njegovim rukama rane avala i ne
stavim svoj prst u rane avala i ne stavim
svoju ruku u njegov bok, neu vjerovati.
26 Poslije osam dana njegovi uenici su
bili ponovno unutra i Toma s njima. Dok su
vrata bila zatvorena, doao je Isus, stao
pred njih te rekao: Mir s vama!
27 Zatim je rekao Tomi: Prui svoj prst
ovdje, i pogledaj moje ruke; i prui svoju
ruku i stavi ju u moj bok, pa ne budi vie
nevjernik, nego vjeruj!
28 A Toma je odgovorio: Moj Gospodine
i moj Bog!
29 Isus mu rekao: Toma, zato jer me vidi,
vjeruje. Blagoslovljeni su oni koji e vje-
rovati, a da nisu vidjeli.
30 Mnoga je druga udesa izvrio Isus
pred svojim uenicima, koja nisu zapisana
u ovoj knjizi.
31 Ali ova su zapisana, i to zato da vi traj-
no vjerujete da je Isus Krist, Boji Sin, i
da vjerujui moete imati ivot u njegovu
Imenu.
Isus se javio uenicima na moru
21
Poslije toga ponovno se ukazao Isus
uenicima na obali Tiberijadskog
mora. A ovako im se ukazao:
2 imun Petar, Toma zvani Blizanac, Nata-
nael iz Kane Galilejske, Zebedejevi sinovi
i jo druga dvojica njegovih uenika bili su
na okupu.
Ivan
763
3 Njima je rekao imun Petar: Ja idem
loviti ribu. Oni su mu odgovorili: Idemo
i mi s tobom, Nato su odmah izili i uli u
laicu, ali te noi nisu ulovili nita.
4 Ali kad je dolo jutro, stajao je Isus na
obali, ali uenici jo nisu znali da je to
Isus.
5 Tada im Isus rekao: Djeco, imate li to za
jesti? Oni su mu odgovorili: Nemamo,
6 A On im rekao: Bacite mreu na desnu
stranu laice i neto ete nai, Oni ju onda
bacili, ali tada ve ju nisu mogli izvui zbog
mnotva riba.
7 Nato uenik kojega je Isus osobito ljubio
rekao Petru: Pa to je Gospodin. Kad je
Petar uo da je to Gospodin, zagrnuo se
gornjom haljinom (jer ju je bio skinuo) te
skoio u more.
8 A drugi uenici su tada doli s laicom,
jer nisu bili daleko od kopna, otprilike kojih
dvjesto lakata, vukui mreu s ribama.
9 Tada im su izali na kopno, opazili su
ondje razgorjelu eravu vatru i na njoj ribu
i kruh.
10 Rekao im Isus: Donesite od riba to ste
ih sada ulovili.
11 imun Petar se uspeo u laicu te izvu-
kao na kopno mreu krcatu velikih riba:
sto pedeset i tri ribe. Iako ih je bilo toliko
mnogo, mrea se nije rastrgla.
12 Rekao im Isus: Doite i dorukujte!
Nitko se od uenika nije usudio pitati ga:
Tko si ti? Jer su znali da je Gospodin.
13 Isus se primaknuo, uzeo kruh pa im ga
dao, isto i ribu.
14 To se ve trei put Isus ukazao svojim
uenicima otkada je uskrsnuo od mrtvih.
15 Poto su dorukovali, Isus je upitao i-
muna Petra: imune, sine Jonin, ljubi li
me vie nego ovi? On mu odgovorio: Da,
Gospodine, ti zna da te ljubim. Rekao mu
Isus. Pasi moje jaganjce.
16 On ga upitao opet po drugi put: imune,
sine Jonin, ljubi li me? On mu rekao: Da,
Gospodine, ti zna da te ljubim. Rekao mu
Isus Pasi moje ovce!
17 On ga upitao trei put: imune, sine
Jonin, ljubi li me? Raalostio se tada
Petar to ga je upitao po trei put: Ljubi
li me? pa mu rekao: Gospodine, ti zna
sve, ti zna da te ljubim. Isus mu je rekao:
Pasi moje ovce!
18 Zaista, istinu ti govorim, kad si bio mlai,
opasivao si se sam i hodio kamo si htjeo.
Ali kad ostari, rairit e svoje ruke i drugi
e te opasivati i voditi kamo ti ne eli.
19 To je rekao da oznai kakvom e smru
proslaviti Boga. A kad je to izgovorio, re-
kao mu: Poi za mnom.
20 Petar se osvrnuo i vidio gdje za njima
ide uenik kojega je Isus osobito ljubio;
onaj koji se na veeri naslonio na Isusove
grudi i upitao: Gospodine, tko je onaj koji
te ima izdati?
21 Kad ga je opazio, Petar je rekao Isu-
su: Gospodine, a to e biti s tim ovje-
kom?
22 Isus mu odgovorio: Ako hou da on
ostane dok opet ne doem, to je tebi do
toga? Ti idi za mnom.
23 Zato se pronio meu braom glas da
onaj uenik nee umrijeti. A Isus nije rekao
da nee umrijeti, nego: Ako hou da on
ostane dok opet ne doem, to je tebi do
toga?
24 Ovo je taj uenik to svjedoi za ovo i
napisao je ovo, i mi znamo da je njegovo
svjedoanstvo istinito.
25 A ima i mnogo drugoga to je napravio
Isus, i kad bi se sve to redom napisalo, mi-
slim da ni cijeli svijet nebi obuhvatio knjige
koje bi se napisale! Amen.
Ivan
Djela
Apostolska
Izbor apostola Matije
1
U svojem prvom djelu, Teofle, napisao
sam sve to je Isus poeo praviti i ui-
ti,
2 do dana kad je uznesen na nebo, nakon
to je dao zapovijedi apostolima, preko
Svetoga Duha, koje je On izabrao,
3 kojima se je pokazao iv poslije svoje
muke s nepobitnim dokazima, ukazujui
im se kroz vrijeme od etrdeset dana i go-
vorei im o Bojem kraljevstvu.
4 Dok je On jedanput bio s njima zajedno
na okupu, zapovjedio im je da ne odlaze iz
Jeruzalema, nego da ekaju na obeanje
Oevo, koje, On ree, ste uli od mene;
5 jer Ivan je zaista krstio u vodi, a vi ete
biti krteni u Svetom Duhu, za nekoliko
dana.
6 Zato ga oni, kad su se skupili, zapitali:
Gospodine, hoe li u ovo vrijeme obno-
viti kraljevstvo Izraelu?
7 On im odgovorio: Nije za vas znati vri-
764
jeme i doba koje je Otac uzeo samo pod
svoju osobnu vlast.
8 Ali vi ete primiti snagu Svetoga Duha
kad sie na vas, i bit ete moji svjedoci u
Jeruzalemu, u cijeloj Judeji i Samariji, pa i
sve do kraja zemlje.
9 A kad je sve to rekao, dok su oni gledali,
bio je uzdignut ispred njih i oblak ga je uzeo
ispred njihovih oiju.
10 Dok su gledali oima uprtih u nebo kako
se uzdie, gle, iznenada stali su kraj njih
dva ovjeka u bijeloj odjei,
11 pa im rekli: Ljudi Galilejci, zato stojite
zurei u nebo? Ovaj isti Isus, koji je uzne-
sen izmeu vas na nebo, opet e doi na
isti nain onako kako ste ga vidjeli odlaziti
na nebo.
12 Tada su se vratili u Jeruzalem s gore
zvane Maslinska, koja je blizo Jeruzalema
jedan Subotnji dan hoda.
13 Kada su uli u grad, otili su u gornju
sobu gdje su obino boravili: Petar, Jakov,
Ivan i Andrija; Filip i Toma, Bartolomej i
Matej, Jakov sin Alfejev i imun Revnitelj,
i Jakovljev sin Juda.
14 Svi su ovi bili jednoduno ustrajni u mo-
litvi, zajedno s nekim enama, Isusovom
majkom Marijom i njegovom braom.
15 U ono vrijeme Petar je ustao meu svi-
ma uenicima (bilo ih je zajedno oko sto
dvadeset imena) i rekao:
16 Ljudi i brao, trebalo se je ispuniti Pi-
smo koje je prorokovao Sveti Duh na Da-
vidova usta o Judi, koji je bio predvodnik
onima koji su uhitili Isusa.
17 On se ubrajao s nama i zadobio udio u
ovoj slubi.
18 Taj je sada s plaom za nepravednost
kupio njivu; zatim se strmoglavio, raspu-
knuo po sredini i razlila mu se sva utroba.
19 I to je postalo poznato svima koji prebi-
vaju Jeruzalemu da je ta njiva na njihovom
jezikom zove Akeldama, to jest Krvna
njiva.
20 Jer napisano u knjizi Psalama: Neka
mu je dom pust, neka nitko u njemu ne
ivi; I jo: Neka njegovu upravu preuzme
drugi.
21 Stoga, jedan od onih ljudi koji su bili s
nama cijelo vrijeme koje je Gospodin Isus
proveo s nama,
22 poevi od Ivanova krtenja do istoga
dana kad je uzet od nas, treba biti skupa s
nama svjedokom njegovog uskrsnua.
23 I tada su predloili dvojicu: Josipa zva-
nog Barsaba s prezimenom Just i Matiju.
24 Tada su izmolili ovu molitvu: Gospodi-
ne, ti koji poznaje srca svih ljudi, pokai
nam kojega si od ove dvojice izabrao
25 da preuzme dio ove apostolske slube s
koje je Juda, sagrijeivi, ispao da bi otiao
na svoje mjesto!
26 I bacili su svoje kocke, i kocka je pala na
Matiju i on je bio pribrojen jedanaestorici
apostola.
Silazak Svetoga Duha. Petrov govor
2
A kad je doao dan Pedesetnice svi
su bili jednoduno skupljeni na istom
mjestu.
2 Iznenada je s neba doao zvuk, kao kad
pue silan vjetar, pa je ispunio svu kuu
gdje su sjedili.
3 Tada su im se ukazali razdijeljeni jezici
kao od plamena, te na svakoga od njih
siao po jedan.
4 I svi se oni napunili Svetoga Duha te
poeli govoriti drugim jezicima, kako im je
ve Duh davao govoriti.
5 A u Jeruzalemu su boravili idovi pobo-
ni ljudi, iz svih naroda pod nebom.
6 Kad je nastao taj zvuk, mnotvo se zgr-
nulo i ostalo zbunjeno, jer ih je svatko uo
govoriti svojim vlastitim jezikom.
7 Zaueni i zadivljeni, rekavi jedan dru-
gome: Nijesu li svi ovi to govore Galilej-
ci?
8 Pa kako to da ih svatko od nas uje na
svojem vlastitom jeziku s kojim smo roe-
ni?
9 Partinjani, Midjani, Elamljani, itelji Me-
zopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i
Azije,
10 Frigije i Pamflije, Egipta i libijskih kraje-
va oko Cirene; Rimljani koji su na prolazu,
idovi i obraenici u idove,
11 Kreani i Arapi; svi mi ujemo ih gdje
naim jezicima govore o velianstvenim
Bojim djelima.
12 Tako su svi bili zapanjeni i u dvoumici
jedan drugoga pitali: to bi ovo moglo
biti?
13 Drugi su podrugljivo govorili: Napili su
se novoga vina.
14 Tada je ustao Petar s jedanaestoricom
te povienim glasom rekao: Ljudi idovi i
vi svi to boravite u Jeruzalemu, ovo znajte
i rijei mi posluajte!
15 Ovi ljudi nisu pijani, kako vi to mislite,
tek je trei sat dana.
16 Nego to je ono to je reeno po proroku
Joelu: Joel 2,28-32
17 U posljednje dane dogodit e se, go-
vori Bog, izlit u od svojega Duha na svako
ljudsko tijelo; prorokovat e vai sinovi i
vae keri; i vai e mladii vidjeti vienja,
a vai e starci sanjati sne.
18 I na svoje sluge i slukinje u one dane
izlit u od svojega Duha, i oni e proroko-
vati.
Djela
765
19 Pokazat u udesa gore na nebu, a zna-
menja dolje na zemlji: krv i oganj i sukljanje
dima.
20 Sunce e se pretvoriti u tamu, a mjesec
u krv, prije nego to doe dan Gospodinov,
dan velik i slavan.
21 I Dogodit e se da tko god zazove Ime
Gospodinovo, bit e spaen.
22 Izraelci, ujte ove rijei: Bog je pred
vama potvrdio Isusa Nazareanina mo-
nim djelima, udesima i znamenjem koje,
kako i sami znate, Bog je izvrio po njemu
meu vama.
23 Njega, koji je predan po nepromjenljivoj
odluci i predznanju Bojem, i kojega ste vi
bezbonikom rukom razapeli i ubili,
24 kojega je Bog uskrsnuo i oslobodio
smrtnih sveza, jer nije bilo mogue da ga
dre.
25 Jer David za njega ree: Ja neprestano
imam Gospodina pred oima. On mi stoji s
desne strane da se ne pomaknem.
26 Zato mi se srce raduje, a jezik klie od
veselja. ak e mi i tijelo poivati u nadi,
27 jer nee ostaviti moju duu u bora-
vitu mrtvih niti dopustiti da tvoj Svetac
istrune.
28 Ti si mi pokazao putove ivota, ti e me
svojom radou ispuniti.
29 Ljudi i brao, dozvolite mi slobodno rei
za glavara Davida: umro je i pokopan i grob
mu se nalazi meu nama do dananjega
dana.
30 Ali on onda, kako je bio prorok i kako je
znao da mu je Bog uz prisegu obeao da
e od ploda njegova tijela, tjelesno, podii
Krista da sjedne na njegovo prijestolje,
31 on u proroanskom predvianju o Kri-
stovom uskrsnuu ree: Niti je on ostav-
ljen u boravitu mrtvih, niti mu je tijelo
vidjelo trulea.
32 Toga Isusa, Bog je uskrsnuo, emu smo
mi svjedoci.
33 Zato je sada uzvien na desnu stranu
Boga, nakon to je od Oca primio obeanje
Svetoga Duha, i izlio ovo to sada vidite i
ujete.
34 Jer David nije uziao na nebesa ve sam
rekao: Ree Gospodin mojemu Gospodi-
nu: Sjedni mi s desne strane,
35 dok ne napravim tvoje neprijatelje pod-
nojem tvojim nogama!
36 Zato neka sav dom Izraelov dobro zna-
de da je Bog napravio i Gospodinom i Kri-
stom toga Isusa kojega ste vi razapeli!
37 Kad su to uli, duboko u srcu potreseni
rekli su Petru i ostalim apostolima: Ljudi
i brao, to da napravimo?
38 Petar im rekao: Pokajte se i neka se
svaki od vas krsti u Ime Isusa Krista za
oprotenje grijeha; i primit ete dar Sve-
toga Duha.
39 Jer je za vas ovo obeanje za vau djecu
i za sve one iz daleka, koliko ih god pozove
k sebi Gospodin na Bog.
40 Jo im je mnogim drugim rijeima svje-
doio i hrabrio ih, rekavi: Spasite se od
ovoga pokvarena narataja!
41 Tada oni koji su rado primili njegovu
rije pokrstili su se. Tako se onoga dana
pridruilo crkvi oko tri tisue dua.
42 Oni su bili postojani u apostolskom
nauku, zajednitvu, lomljenju kruha i u
molitvama.
43 Tada je strah uao u svaku duu, jer su
se dogaala mnoga udesa i znamenja po
apostolima.
44 Svi koji su vjerovali drali su se zajedno
i sve im je bilo zajedniko.
45 Prodavali bi svoja sva imanja i dijelili
svakom prema njegovoj potrebi.
46 Postojano svaki dan bili su jednoduno
u hramu, a po kuama bi lomili kruh i zajed-
no uzimali hranu vesela i priprosta srca.
47 Hvalili su Boga i zato uivali naklonost
svega naroda. A Gospodin je svaki dan
dodavao crkvi one koji su se spasavali.
Petar ozdravlja hroma od roenja
3
Nato su Petar i Ivan ili zajedno gore
u hram devetog sata, kad je bio sat
molitve.
2 Ba tada su ljudi nosili nekog ovjeka
hroma od roenja, kojega su svaki dan
polagali pred hramska vrata zvana Krasna,
da bi mogao prositi milostinju od posjeti-
laca hrama.
3 A on kad je opazio Petra i Ivana, koji su
htjeli ui u hram, zamolio ih za milostinju.
4 A Petar zajedno s Ivanom uperio u njega
pogled pa mu rekao: Pogledaj u nas!
5 On ih je pomno promatrao u iekivanju
da e od njih neto dobiti.
6 Tada mu rekao Petar: Ja nemam ni sre-
bra ni zlata, ali ono to imam, to ti dajem:
U Ime Isusa Krista Nazareanina, ustani i
hodaj!
7 I prihvatio ga za desnu ruku i podignuo na
noge, a ovomu su odmah ovrsnule noge,
glenji i stopala.
8 Tako je on skoio, ustao i poeo hodati, i s
njima uao u hram, hodajui, poskakujui
i hvalei Boga.
9 Tako ga je sav narod vidio kako hoda i
hvali Boga.
10 Ljudi su prepoznali da je to onaj koji je
zbog milostinje sjedio na Krasnim vratima
hrama. Oni se napunili uenjem i divlje-
njem zbog onoga to mu se dogodilo.
11 Kako hromi koji je ozdravio nije ostav-
Djela
766
ljao Petra i Ivana, sav se narod divio i udio
pa su potrali svi zajedno k njima u trijem
zvani Salomonov.
12 Kada je to vidio Petar, progovorio je
narodu: Izraelci, zato se udite ovomu?
Zato ste uprli pogled u nas, kao da smo mi
svojom snagom ili pobonou napravili
da ovaj moe hodati?
13 Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog
naih otaca proslavio je svojega Slugu
Isusa, kojega ste vi predali i kojega ste se
odrekli pred Pilatom kad je ovaj odluio
osloboditi ga.
14 Vi ste se odrekli Sveca i Pravednika, i
traili ste da vam se da jedan ubojica,
15 a ubili ste Princa ivota, kojega je Bog
uskrsnuo od mrtvih, emu smo mi svjedo-
ci.
16 Njegovo Ime, kroz vjeru u njegovo Ime,
ba je napravilo ovoga ovjeka jakim,
kojega vidite i poznajete. Da, ta vjera koja
dolazi od Njega vratila je ovomu potpuno
zdravlje naoigled svih vas.
17 Ali, brao, ja znam da ste vi to napravili
iz neznanja, kao i vai glavari.
18 Bog je tako ispunio ono to je unaprijed
navijestio preko svih proroka, da e njegov
Krist trpjeti.
19 Stoga, pokajte se i obratite da vam se
izbriu vai grijesi, tako da bi mogla doi
vremena osvjeenja i utjehe od Gospodi-
nove nazonosti,
20 i da bi vam On poslao Isusa Krista koji
vam je bio propovijedan;
21 Onoga kojega nebo treba primiti do
vremena sveope obnove koju je Bog
navijestio odavno preko svih svojih svetih
proroka od postanka svijeta.
22 Jer je Mojsije zaista rekao ocima: Gos-
podin Bog va podignut e vam izmeu
vae brae proroka poput mene. Njega
sluajte u svemu to vam god ree.
23 I doi e vrijeme, kad e se svaka dua
koja nee posluati toga proroka unititi iz
naroda.
24 Ali i ostali proroci, koji su vam govorili
od Samuela i drugih poslije njega, isto su
tako navjeivali ovo vrijeme.
25 Vi ste sinovi proroka i zavjeta koji je
Bog sklopio s vaim ocima kad je rekao
Abrahamu: U tvojemu e potomstvu biti
blagoslovljena sva plemena na zemlji.
26 Najprije vam je Bog podignuo i poslao
svojega Sina Isusa da vas blagoslovi, da
se svaki pojedini od vas obrati od svoje
zloe.
Petar i Ivan pred sudom
4
Tada dok su oni jo govorili narodu,
pristupili su k njima sveenici, starje-
ine hrama i saduceji,
2 uzrujani to su uili narod i po primjeru
Isusovom navjeivali uskrsnue od mr-
tvih.
3 I digli na njih ruke i stavili ih u zatvor do
sutra, jer je ve bila veer.
4 Ali ipak, mnogi koji su uli rije povje-
rovali su, tako da se njihov broj poveao
otprilike na pet tisua.
5 Sutradan su se lanovi Vijea starjeine
pismoznanci,
6 i visoki sveenik Ana, Kaifa, Ivan, Alek-
sandar, i svi koliko ih je bilo od svih visoko-
sveenikih redova, sastali u Jeruzalemu.
7 Oni su izveli apostole i postavili ih meu
sebe te ih upitali: Kakvom vlau ili u ije
ste ime to napravili?
8 Tada im Petar, pun Svetoga Duha, rekao:
Vladari naroda i izraelske starjeine!
9 Ako nas danas sudski ispitujete o do-
broinstvu napravljenom jednom bole-
sniku i po kojem je ovaj ozdravio,
10 neka bude na znanje svima vama i cije-
lom izraelskom narodu, da po imenu Isusa
Krista Nazareanina, kojega ste vi razape-
li, a kojega je Bog uskrsnuo od mrtvih, po
njemu zdrav stoji ovaj ovjek pred vama.
11 To je kamen koji ste vi graditelji odbaci-
li, postao je glavni ugaoni kamen.
12 Spasenja nema ni u kome drugome, jer
nema drugoga imena pod nebom danoga
ljudima po kojemu se moemo spasiti.
13 A kad su vidjeli Petrovu i Ivanovu smje-
lost i saznali da su neuki i neizvjebani
ljudi, poeli se diviti. I shvatili su da su oni
bili sa Isusom.
14 Ali nisu mogli nita rei protiv njih, jer
su vidjeli ozdravljena ovjeka kako stoji s
njima.
15 A kad su im zapovjedili da iziu iz vije-
nice, poeli su meu sobom raspravljati,
16 govorei: to da napravimo s tim lju-
dima? Jer, zaista, to je poznato svima
koji borave u Jeruzalemu da je kroz njih
napravljeno ovo udo, i mi to ne moemo
nijekati.
17 Ali da se ovo ne rairi jo vie meu na-
rodom, strogo im zaprijetimo da ubudue
nikome ne govore o tomu imenu.
18 Tada su ih pozvali unutra te im strogo
zabrane da o Isusovu Imenu govore ue.
19 Ali su im Petar i Ivan odgovorili: Sami
prosudite je li pravo pred Bogom da se vie
pokoravamo vama nego Bogu.
20 Jer mi ne moemo drukije, nego govo-
riti ono to smo vidjeli i uli.
21 Kako nisu mogli nai nikakve izlike da ih
kazne, ponovno su im zaprijetili i otpustili
ih zbog naroda, jer su svi slavili Boga zbog
onoga to se dogodilo.
Djela
767
22 Jer ovjeku na kome se dogodilo ude-
sno ozdravljenje bilo je vie od etrdeset
godina.
23 Kad su bili puteni na slobodu, vratili se
svojima te im priopili sve to su im rekli
sveeniki glavari i starjeine.
24 Kako su to uli, jednoduno su podigli
glas k Bogu te rekli: Gospodine, ti si Bog,
koji si stvorio nebo, zemlju, more i sve ono
to je u njima,
25 koji si rekao na usta naega oca Davi-
da, svojega sluge: Zato se bune narodi,
a plemena snuju nitavne stvari?
26 Zemaljski se kraljevi digli, a vladari
udruili protiv Gospodina i protiv njegova
Krista.
27 Jer zaista su se udruili Herod i Poncije
Pilat zajedno s neznabocima i izraelskim
plemenima protiv tvojega svetog Sluge
Isusa, kojega si pomazao,
28 da ostvare sve to je tvoja snaga i mu-
drost unaprijed odredila da se dogodi.
29 A sada, Gospodine, pogledaj na njihove
prijetnje pa svojim slugama daj da neustra-
ivo navjeuju tvoju rije,
30 da prui svoju ruku za ozdravljenja,
znamenja i udesa po Imenu tvojega sve-
tog Sluge Isusa.
31 Dok su jedanput molili, potreslo se mje-
sto na kojemu su bili skupljeni; i svi su se
napunili Svetim Duhom te su neustraivo
navjeivali Boju rije.
32 Tako je mnotvo onih koji su vjerovali
bilo jedno srce i jedna dua. Nitko nije
nazivao svojim vlasnitvom ono to je
posjedovao, nego je meu njima sve bilo
zajedniko.
33 Apostoli su s velikom silom svjedoili
za uskrsnue Gospodina Isusa; i velika je
milost bila nad njima svima.
34 Meu njima nitko nije oskudijevao, jer bi
svi posjednici zemljita i kua to prodavali
te novac od prodanih stvari donosili
35 i stavljali pred noge apostolima, a oni su
to dijelili svakom pojedincu prema njego-
vim potrebama.
36 Tako je Josip, kojega su apostoli pro-
zvali Barnaba, (to znai sin utjehe,) Levit,
rodom s Cipra,
37 posjedovao njivu, koju je prodao i novac
donio te ga stavio pred noge apostolima.
Ananija i Safira
5
Neki ovjek imenom Ananija, sa svo-
jom enom Safrom, prodao je imanje.
2 A zadrao je za sebe dio utrka sa zna-
njem ene, a ostatak donio i stavio pred
noge apostolima.
3 Tada mu Petar rekao: Ananija, zato ti je
sotona napunio srce tako da lae Svetom
Duhu i da zadri za sebe dio utrka od
svojega imanja?
4 Dok je bilo neprodano, nije li bilo tvoje?
I kako je prodano, nije li bilo na tvojem
raspolaganju? Zato si u svojemu srcu
smislio to napraviti? Nijesi slagao ljudima,
nego Bogu.
5 Tada Ananija im je uo te rijei, pao je
te izdahnuo. Tako je uao velik strah u sve
koji su to uli.
6 Mladii su ustali, zamotali ga, iznijeli i
pokopali ga.
7 Poslije koja tri sata ula je i njegova ena,
ne znajui to se dogodilo.
8 Petar joj rekao: Reci mi, jeste li za toliko
prodali zemljite? Da, za toliko, odgo-
vorila je ona.
9 Tada joj rekao Petar: kako to, zato
ste se dogovorili da zajedno kuate Duha
Gospodinova? Gle! Ve su na vratima noge
onih koji su pokopali tvojega mua, da i
tebe iznesu!
10 Tada je ona odmah pala njemu do nogu
te izdahnula. A kad su mladii uli, nali su
ju mrtvu; pa ju iznijeli i pokopali do njezina
mua.
11 Velik strah spopao je svu crkvu i sve koji
su to uli.
12 A preko ruku apostolskih dogaala
su se mnoga uda i udesna znamenja u
narodu. Oni su bili svi zajedno i u skladu u
Salomonovu trijemu.
13 Od ostalih nitko se nije usuivao doi k
njima blizu, a narod ih je visoko cijenio.
14 I sve vie vjernika, mnotvo mueva i
ena, pridruivalo se Gospodinu.
15 Toliko da su ak na ulice iznosili bole-
snike i stavljali ih na lealjke i sjedala, da
barem sjena Petrova, dok je prolazio, pad-
ne na nekoga od njih.
16 Mnogi su dolazili i iz okolnih gradova
u Jeruzalem i donosili bolesnike i one
koje su muili neisti duhovi. I svi su bili
ozdravljeni.
17 Tada se digli, puni zavisti, visoki svee-
nik i sve njegove pristae (to jest saducej-
ska sljedba,)
18 pa su pohvatali apostole i strpali ih u
javni zatvor.
19 Ali je nou Gospodinov aneo otvorio
vrata zatvora, izveo ih pa im rekao:
20 Idite i navjeujte u hramu narodu sve
rijei ovoga ivota!
21 A kad su oni to uli, uli su u hram rano
ujutro i poeli uiti. Ali je uto doao visoki
sveenik s onima koji su bili s njim, sazvali
Vijee sa svim starjeinama Izraelovih
sinova i poslali straare u zatvor da ih do-
vedu.
22 Ali kad su straari stigli ondje i nisu ih
Djela
768
nali u zatvoru vratili se i izvijestili,
23 rekavi: Nali smo zatvor zaista za-
kljuan sa svom panjom i straare gdje
straare pred vratima. Ali kad smo vrata
otvorili, unutra nismo nali nikoga.
24 Kad su uli te rijei, kako starjeina
hrama tako i sveeniki glavari, posve
zbunjeni zbog apostola, pitali su se kako
se to dogodilo.
25 Uto je uao netko te im javio, govorei:
Eno, oni ljudi to ste ih bacili u zatvor stoje
u hramu i pouavaju narod!
26 Nato je otiao zapovjednik sa straari-
ma hrama te ih doveo bez nasilja, jer su se
bojali naroda da ih ne bi kamenovao.
27 A kad su ih oni doveli, stavili ih pred
Vijee. Visoki sveenik ih upitao,
28 govorei: Nijesmo li vam otro zabra-
nili da uite o tomu imenu? A vi ste, evo,
napunili Jeruzalem svojim naukom i kanite
baciti na nas krv toga ovjeka.
29 Tada su im odgovorili Petar i drugi apo-
stoli: Treba se vie pokoravati Bogu nego
ljudima.
30 Bog naih otaca uskrsnuo je Isusa, ko-
jega ste vi ubili vjeajui ga na kri.
31 Njega je Bog svojom desnicom uzvisio
za Vladara i Spasitelja, da Izraelu da poka-
janje i oprotenje grijeha.
32 A mi smo tomu svjedoci; isto i Sveti
Duh kojega je Bog dao onima koji mu se
pokoravaju.
33 Kad su to uli, vrlo su se razljutili te ih
nakanili ubiti.
34 Tada je ustao jedan od lanova Vijea,
neki farizej imenom Gamaliel, uitelj Za-
kona i potovan od svega naroda, te on
zapovjedio da apostole malo izvedu van.
35 Zatim je rekao onima: Ljudi, Izraelci,
promislite dobro to kanite napraviti s tim
ljudima!
36 Prije ovoga vremena podignuo se Teu-
da, tvrdei da je neto osobito, i uz njega
je pristalo oko etiri stotine ljudi. On je bio
ubijen, a sve njegove pristae rasprene i
od toga nije bilo nita.
37 Poslije njega, u doba popisa puanstva,
podignuo se Juda Galilejac i povukao do-
sta naroda za sobom. I on je poginuo, a sve
njegove pristae bile su rasprene.
38 A za ovo sada, velim vam: klonite se tih
ljudi i pustite ih! Jer ako njihov pothvat i
djelo potjee od ljudi, propast e,
39 ali ako dolazi od Boga, neete ga moi
unititi, osim da se sami naete u boju
protiv s Boga!
40 Tada su pristali na njegov prijedlog,
dozvali k sebi apostole te su ih iibali i za-
povjedili da ne govore o Isusovu Imenu pa
ih otpustili.
41 A oni su napustili Vijee vrlo veseli to
su bili ubrojeni meu dostojnima trpjeti
pogrde za Njegovo Ime.
42 I svaki dan u hramu i po svim kuama
nisu prestali nauavati i navjeivati Isusa
kao Krista.
Stjepan pred visokim vijeem
6
U ono vrijeme, kako je rastao broj ue-
nika, poeli su mrmljati Helenisti (Grci)
protiv Hebreja, jer da se njihove udovice
zapostavljaju u svakidanjoj pomoi.
2 Tada su Dvanaestorica dozvali k sebi ue-
nike te im rekli: Nije pravo da mi pustimo
Boju rije pa da sluimo za stolovima.
3 Zato, brao, radije pronaite meu so-
bom sedam ljudi na dobru glasu, punih
Svetoga Duha i mudrosti, pa emo njih
postaviti nad tim poslom,
4 a mi emo se postojano posvetiti molitvi
i slubi Rijei.
5 Prijedlog se svidjeo svemu mnotvu te
su izabrali Stjepana, ovjeka punog vjere i
Svetoga Duha, zatim Filipa, Prohora, Nika-
nora, Timona, Parmena te biveg obrae-
nika na idovsku vjeru Nikolu iz Antiohije,
6 koje su postavili pred apostole; a oni su
se molili i poloili na njih ruke.
7 Boja rije se irila bez prestanka, a broj
uenika u Jeruzalemu naveliko rastao i
mnogo se sveenika pokoravalo vjeri.
8 Stjepan, pun vjere i snage, izvodio je veli-
ka udesa i znamenja meu narodom.
9 Tada se podigli neki pripadnici sinagoge,
zvana sinagoga Slobodnjaka, (Cirenaca,
Aleksandrinaca iz Cilicije i Azije,) te su po-
eli raspravljati sa Stjepanom.
10 Ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu
kojim je govorio.
11 Tada su podgovorili neke ljude da izja-
ve: Mi smo ga uli gdje govori pogrdne
rijei protiv Mojsija i Boga.
12 Tako su razdraili narod, starjeine i
pismoznance, zatim su pristupili k njemu,
uhitili ga i izveli pred Vijee.
13 Tu su doveli i lane svjedoke koji su
izjavili: Ovaj ovjek neprestano govori
protiv ovoga svetog mjesta i Zakona.
14 Mi smo ga uli gdje govori da e Isus,
onaj Nazareanin, sruiti ovo mjesto i
promijeniti bogosluje koje nam je predao
Mojsije.
15 Nato svi koji su sjedili u Vijeu uprli po-
gled u Stjepana i opazili da mu je lice poput
lica od anela.
Stjepan i njegovo kamenovanje
7
Tada ga upitao visoki sveenik: Je li
to tako?
2 A on je odgovorio: Ljudi, brao i oci, uj-
Djela
769
te, Bog slave ukazao se naem ocu Abra-
hamu za njegova boravka u Mezopotamiji,
prije nego to se nastani u Haranu,
3 i rekao mu: Izii iz svoje zemlje i od
svojega roda i hajde u zemlju koju u ti Ja
pokazati.
4 Tada je on napustio kaldejsku zemlju i
nastanio se u Haranu. A odatle ga, nakon
smrti njegova oca, preselio u ovu zemlju u
kojoj sada boravite.
5 U njoj mu nije dao nikakva vlasnitva, ni
jednu stopu zemlje, nego mu je obeao,
dok jo nije imao djeteta, dati u posjed nje-
mu i njegovu potomstvu poslije njega.
6 Uz to mu Bog rekao ovako: da e njegovo
potomstvo boraviti u tuoj zemlji, da e ga
staviti u ropstvo i zlostavljati etiri stotine
godina.
7 Ali narodu kojemu budu robovali, ree
Bog, ja u suditi, a potom e izii i tovati
me ovom mjestu.
8 Zatim mu je dao zavjet obrezanja. I tako
Abrahamu se rodio Izak i obrezao ga osmi
dan, Izaku se rodio Jakov, a Jakovu se ro-
dilo dvanaest patrijarha.
9 A patrijarsi su iz zavisti prodali Josipa u
Egipat. Ali Bog je bio s njim,
10 i izbavljao ga od svih njegovih nevolja
i dao mu naklonost i mudrost pred fara-
onom, egipatskim kraljem, koji ga je po-
stavio upraviteljem Egipta i svega svojeg
doma.
11 Tada je dola glad i velika bijeda na sav
Egipat i Kanaan, te nai oci nisu mogli nai
hrane.
12 Kad je Jakov uo da u Egiptu ima ita,
poslao je ondje nae oce prvi put.
13 A drugi put Josip se otkrio svojoj brai
i tako je i Faraon doznao za Josipovo po-
drijetlo.
14 Tada je Josip zapovjedio da se k njemu
dozove njegov otac Jakov sa cijelom rod-
binom, u svemu sedamdeset i pet osoba.
15 Tada je Jakov siao u Egipat, gdje je
umro on i nai oci.
16 I bili su preneseni u Sihem i poloeni
u grob, koji je u Sihemu kupio za srebro
Abraham, od sinova Hamorovih.
17 Ali kako se bliilo vrijeme da se treba
ispuniti obeanje koje je Bog dao Abraha-
mu, tako se poveavao narod i mnoio u
Egiptu,
18 sve dok Egiptom nije zavladao novi
kralj, koji nije znao vie nita o Josipu.
19 Taj je kralj lukavo postupao s naim
narodom, zlostavljao nae oce, silei ih da
izlau svoju djecu, da ne ostaju na ivotu.
20 U to se vrijeme rodio Mojsije i bio je po
Bojoj volji. Tri je mjeseca bio odgajan u
kui svojega oca.
21 A kad je bio izbaen, posvojila ga je fa-
raonova ker i sebi othranila za sina.
22 Tako je Mojsije bio pouen u svoj egi-
patskoj mudrosti i bio je silan u svojim
rijeima i djelima.
23 Kad mu je bilo etrdeset godina, srce
mu je poeljelo pohoditi svoju brau, Izra-
elove sinove.
24 Kad je vidio kako se na jednomu pravi
nasilje, uzeo ga u obranu i osvetio zlostav-
ljenoga, ubivi Egipanina.
25 Mojsije je mislio da e njegova braa
razumjeti da e Bog svojom rukom donijeti
im osloboenje, ali oni nisu razumjeli.
26 Sutradan se pokazao meu njima dok
su se tukli te ih pokuao pomiriti: Ljudi,
rekao im, braa ste, zato pravite nasilje
jedan drugome?
27 Ali onaj koji je pravio nasilje odgurnuo
ga i rekao: Tko je tebe postavio za glavara
i sudca nad nama?
28 Kani li ubiti i mene kao to si juer ubio
Egipanina?
29 Zbog te rijei Mojsije je pobjegao i na-
stanio se kao stranac u zemlji midjanskoj,
gdje je imao dva sina.
30 Kad je prolo etrdeset godina, ukazao
mu se Gospodinov Aneo u pustinji Sinaj-
ske gore, u plamenu zapaljena grma.
31 Kad je Mojsije opazio, zaudio se vie-
nju. Dok se pribliavao da paljivo pogle-
da, doao mu Gospodinov glas,
32 govorei: Ja sam Bog tvojih otaca:
Abrahamov Bog, Izakov Bog i Jakovljev
Bog. Sav drui, Mojsije se nije vie usu-
dio pogledati.
33 Tada mu Gospodin rekao: Izuj obuu
sa svojih nogu, jer je mjesto na kojem stoji
sveta zemlja.
34 Dobro sam zaista vidio muku svojega
naroda koji je u Egiptu i uo njegovo uzdi-
sanje. Zato sam siao da ga oslobodim. I
sad hajde da te poaljem u Egipat.
35 Onoga Mojsija kojega su odbili rijeima:
Tko je tebe postavio za glavara i sudca?
Poslao im Bog kao vladara i osloboditelja
po Anelu, onome koji mu se ukazao u
grmu.
36 On ih je izveo, nakon to im pokazao
udesa i znamenja u egipatskoj zemlji, u
crvenom moru i u pustinji etrdeset godi-
na.
37 To je onaj Mojsije koji je rekao sinovima
Izraelovim: Gospodin va Bog e vam iz-
meu vae brae podignuti proroka poput
mene; njega sluajte.
38 To je onaj koji je bio u skupini u pustinji
s Anelom koji mu je govorio na Sinajskoj
gori i s naim ocima; onaj koji je primio ive
rijei da ih nama da;
Djela
770
39 kome se nisu htjeli pokoriti nai oci,
nego su ga odbacili i srcem okrenuli natrag
u Egipat,
40 rekavi Aronu: Napravi nam bogove
koji e nas predvoditi, jer ne znamo to je
bilo od Mojsija koji nas je izveo iz Egipta.
41 Zato su u ono vrijeme napravili zlatno
tele, prinijeli rtvu tom idolu te poeli kli-
cati nad djelom svojih ruku.
42 Tada se Bog okrenuo i pustio ih da se
klanjaju nebeskoj vojsci, kao to je napi-
sano u knjizi Proroka: Zar ste mi prinosili
rtve klanice i prinosnice etrdeset godina
u pustinji, o dome Izraelov?
43 Nosili ste sobom ator Molohov, zvijez-
du boga Refana: idole ste napravili da ih
tujete. Zato u vas prognati s onu stranu
Babilona!
44 Nai su oci u pustinji imali sobom ator
svjedoanstva, kako je to naredio onaj koji
je govorio s Mojsijem da ga napravi prema
uzorku koji je vidio.
45 Kad su ga primili nai oci, donijeli su
ga pod vodstvom Joue u zemlju koju su
zaposjeli od neznaboaca to ih je Bog
protjerao ispred naih otaca, sve do Davi-
dovih dana.
46 Ovaj je naao milost pred Bogom te je
molio da podigne prebivalite Jakovljevu
Bogu.
47 Ali mu je istom Salomon sagradio
kuu.
48 A Svevinji ne prebiva u hramovima
napravljenim ljudskom rukom, kako je to
prorok rekao:
49 Nebo je moje prijestolje, a zemlja je
podnoje mojim nogama. Kakvu ete mi
kuu sagraditi, govori Gospodin, ili kakvo
je mjesto mojega poivanja?
50 Nije li moja ruka sve ovo napravila?
51 Ljudi tvrde ije, neobrezanih srdaca i
uiju! Vi se uvijek opirete Svetom Duhu;
kako vai oci tako i vi.
52 Koga od proroka nisu progonili vai oci?
Poubijali su one koji su unaprijed najavlji-
vali dolazak Pravednika, kojega ste vi sada
ve izdali i ubili.
53 Vi ba koji ste primili Zakon preko ane-
la, ali ga nijeste drali.
54 Kad su to uli, uskipio im bijes u srcima
te na njega poeli kripati zubima.
55 A on, pun Svetoga Duha, upro pogled
u nebo i vidio slavu Boju i Isusa gdje stoji
Bogu s desne strane, te rekao:
56 Evo, gledam otvorena nebesa i ovje-
jega Sina gdje stoji Bogu s desne strane.
57 Nato su oni povikali jakim glasom, za-
tiskivajui ui te kao jedan navalili na nje-
ga.
58 Izbacili ga izvan grada i kamenovali.
A svjedoci odloili haljine svoje do nogu
mladia koji se zvao Savao.
59 Dok su kamenovali Stjepana, on je pri-
zivao Boga, rekavi: Gospodine Isuse,
primi moj duh!
60 Zatim je kleknuo i viknuo jakim glasom:
Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh! Kad
je to rekao, usnuo je.
Obraenje i krtenje Etiopljanina
8
A Savao je odobravao njegovo uboj-
stvo. Onoga istog dana nastao je velik
progon crkve u Jeruzalemu, te se svi kr-
ani, osim apostola, rasprili po judej-
skim i samarijskim krajevima.
2 A poboni ljudi su pokopali Stjepana i
priredili za njim veliku posmrtnu alost.
3 Savao je pak pustoio crkvu; idui iz kue
u kuu izvlaio je iz njih ljude i ene te ih
predavao u zatvor.
4 A oni koji su bili raspreni prolazili su iz
jednog kraja u drugi propovijedajui Ri-
je.
5 Tako je Filip siao u glavni grad Samarije
i tu je propovijedao Krista.
6 Narod je jednoduno poklanjao panju
Filipovim rijeima, dok ga je sluao i gle-
dao udesa koja je izvodio.
7 Jer su neisti duhovi izlazili s velikom
vikom iz mnogih opsjednutih, a mnogi koji
su bili uzeti i hromi ozdravili.
8 I nastala je velika radost u onomu gra-
du.
9 Bio je ondje u tom gradu neki ovjek
imenom imun, on se bavio vraanjem i
zavodio samarijski narod i pravio se da je
on neto veliko,
10 zato su svi, od najmanjega do najvie-
ga, pristajali uz njega i tvrdili, rekavi: Ovaj
je ovjek sila Boja.
11 A oni su pristajali uz njega jer ih je dugo
vremena zanosio svojim vraanjem.
12 Ali kad su povjerovali Filipu koji je na-
vjeivao Radosnu vijest o Bojem kraljev-
stvu i o imenu Isusa Krista, pristali su da se
krste, i ljudi i ene.
13 Tada imun koji je postao vjernik; te pri-
mivi krtenje, neprestano je bio uz Filipa i
divio se gledajui velika udesa i znamenja
koja su se dogaala.
14 Kad su apostoli u Jeruzalemu uli da
je Samarija primila Boju rije, poslali su
ondje Petra i Ivana.
15 Kad su oni sili k Samarijancima, pomo-
lili se za njih da prime Svetoga Duha.
16 Jer jo ni na jednoga od njih nije siao;
bili su samo krteni u Ime Gospodina Isu-
sa.
17 Tada su Petar i Ivan poloili na njih ruke,
i oni su primili Svetoga Duha.
Djela
771
18 Kad je imun vidio da se Sveti Duh daje
polaganjem apostolskih ruku, ponudio im
novaca
19 rekavi: Dajte i meni tu vlast da onaj na
koga poloim ruku primi Svetoga Duha.
20 A Petar mu rekao: Neka propadne tvoj
novac zajedno s tobom, jer si vjerovao da
dar Boji moe stei novcem!
21 Ti nema ni dijela ni udjela u ovom, jer
srce tvoje nije pravo pred Bogom.
22 Zato se odvrati od te svoje zloe i moli
Gospodina da ti oprosti tu namisao tvoje-
ga srca.
23 Jer vidim da si otrovan gorkou i oko-
van nepravdom.
24 Tada im imun odgovorio: Molite radije
vi Gospodina za mene, da me ne snae
nita od onoga to rekoste.
25 Oba apostola, poto su posvjedoili
i propovijedali Boju rije, vratili su se u
Jeruzalem propovijedajui Radosnu vijest
u mnogim samarijskim selima.
26 Tada je Gospodinov aneo rekao Filipu:
Ustani i idi prema jugu, na put koji se spu-
ta iz Jeruzalema u Gazu. To je pusto.
27 Filip je ustao i otiao. I gle, ovjek Eti-
opljanin, ukopljenik, dvorjanik Kandake,
etiopske kraljice, imao je veliku vlast i bio
je nad cijelom njezinom riznicom, a bio je
u Jeruzalemu gdje je iao vriti bogotov-
lje.
28 Vraao se kui, sjedei u svojim kolima
i itajui proroka Izaiju.
29 Tada je Duh rekao Filipu: Idi urno i
pridrui se tim kolima!
30 Kad je Filip pritrao k njemu i uo da
onaj ita proroka Izaiju, upitao ga: Razu-
mije li to to ita?
31 On je rekao: Pa kako bih razumio ako
me tko ne uputi? I pozvao je Filipa da se
popne i sjedne pokraj njega.
32 A odjeljak iz Pisma koji je itao bio je
ovaj: Vodili ga na klanje kao ovcu; kao to
je janje nijemo pred onima koji ga strie,
tako on nije otvorio svojih usta.
33 U njegovom ponienju uzeta mu je nje-
gova pravednost. Tko e opisati njegov
narataj? Jer se ivot njegov sa zemlje
uzima.
34 Nato se ukopljenik obratio Filipu, re-
kavi: Molim te, o kome prorok ovo govo-
ri, o sebi ili o kome drugom?
35 Tada je Filip otvorio usta te mu, polazei
od toga mjesta iz Pisma, navjeivao mu
Radosnu vijest o Isusu.
36 Putujui tako doli su do neke vode i
ukopljenik je rekao: Gle, evo vode! to
me spreava biti krten?
37 A Filip mu rekao: Ako ti vjeruje od
svega svojega srca, moe. A on je od-
govorio: Ja vjerujem da je Isus Krist Boji
Sin.
38 I on je zapovjedio da se zaustave kola.
Tada su obojica, Filip i ukopljenik, sili u
vodu i Filip ga je krstio.
39 A kad su oni izili iz vode, Gospodinov
Duh odnio je Filipa, tako da ga ukopljenik
vie nije vidio, dok je on sav radostan na-
stavio svojim putom.
40 A Filip se naao u Azotu te prolazei,
propovijedao je Radosnu vijest, po svim
gradovima dok nije doao u Cezareju.
Obraenje Savlovo
9
A Savao, koji je sve dalje disao prijet-
njom i ubistvom protiv Gospodinovih
uenika, obratio se visokom sveeniku,
2 te od njega zatraio pisma za sinagoge
u Damasku da bi, ako ondje otkrije pri-
padnike ovoga Puta, i ljude i ene, mogao
svezane dovesti u Jeruzalem.
3 A kad se on na svojem putovanju pribliio
Damasku, iznenada ga s neba obasjala
svjetlost.
4 Tada je on pao na zemlju i uo glas, go-
vorei mu: Savle, Savle, zato me progo-
ni?
5 A on je rekao: Tko si ti, Gospodine? a
Gospodin mu rekao: Ja sam Isus, kojega
ti progoni. Teko ti je u bodljike nogom
udarati.
6 A on je zapanjen i drui rekao: Gos-
podine, to hoe da radim? A Gospodin
mu rekao: Sada ustani i idi u grad, i tu e
ti se rei to mora uraditi!
7 Njegovi su suputnici ostali nijemi od
uenja, jer su uli glas, a nisu vidjeli ni-
koga.
8 Tada je Savao ustao sa zemlje, ali ni
otvorenih oiju nije vidio nita. A oni su ga
vodei za ruku doveli u Damask.
9 Ostao je ondje tri dana a da nije vidio, ni
jeo ni pio.
10 U Damasku je bio tada neki uenik
imenom Ananija, kojemu je Gospodin u vi-
enju rekao: Ananija! A on je rekao: Evo
me, Gospodine.
11 Gospodin mu rekao: Ustani i idi u ulicu
koja se zove Ravna pa u Judinoj kui po-
trai ovjeka iz Tarsa zvanog Savla, gle on
se ba moli.
12 I on je u vienju vidio ovjeka imenom
Ananiju kako je uao k njemu i poloio ruke
na njega da bi opet progledao.
13 Tada je Ananija odgovorio: Gospodine,
od mnogih sam uo za toga ovjeka kolika
je zla nanio tvojim svetima u Jeruzalemu.
14 I ovdje ima vlast od sveenikih glavara
da svee sve koji prizivaju tvoje Ime.
15 Ali mu Gospodin rekao: Idi, jer je taj
Djela
772
ovjek moja izabrana posuda da ponese
moje Ime pred neznaboce, kraljeve, i
Izraelove sinove.
16 Ja u mu pokazati koliko mora trpjeti za
moje Ime
17 Ananija je otiao svojim putom te uao
u spomenutu kuu i poloio ruke na Savla,
rekavi: Brate Savle, poslao me Gospodin
Isus, koji ti se ukazao na putu kojim si iao
ovdje, da moe primiti vid i da se napuni
Svetim Duhom.
18 I odmah mu spalo s oiju neto kao
ljuske; i on je tada progledao te ustao i bio
krten.
19 Nato kad je uzeo hranu, vratila mu se
snaga. Tada je Savao proveo neko vrijeme
s uenicima u Damasku.
20 Odmah je poeo propovijedati u sina-
gogama da je Isus Boji Sin.
21 Onda su svi koji su ga sluali ostali za-
ueni, rekavi: Nije li ovo onaj koji je u Je-
ruzalemu unitavao one koji prizivaju ovo
ime, i doao je ovdje samo zato da ih sve-
zane odvede sveenikim glavarima?
22 Ali je Savao bio sve jai i sve je vie
zbunjivao idove u Damasku, dokazujui
da je Isus Krist.
23 Nakon mnogo dana, idovi se dogovo-
rili da ga ubiju.
24 Ali je Savao doznao za njihovu zavjeru.
A oni su pazili na gradskim vratima danju i
nou kako bi ga ubili.
25 Ali su ga uenici uzeli i nou ga spustili
u velikoj koari preko gradskih zidina.
26 Kad je Savao doao u Jeruzalem, nasto-
jao se pribliiti uenicima; ali su ga se oni
svi bojali, jer nisu vjerovali da je on zaista
uenik.
27 Nato ga je uzeo Barnaba i odveo k apo-
stolima te im objasnio kako je Savao dok
je bio na putu, vidio Gospodina koji mu
je govorio i kako je on u Damasku smjelo
propovijedao u Ime Isusovo.
28 Otada je bio s njima u Jeruzalemu ula-
zei i izlazei
29 Smjelo propovijedajui u Ime Gospodi-
novo i raspravljao s Helenistima a oni su
pokuavali ubiti ga.
30 Kad su to saznala braa, odvela su
ga dolje u Cezareju, a odatle ga poslali u
Tars.
31 Tada su crkve po cijeloj Judeji, Galileji i
Samariji bile u miru; izgraivale se i ivjele
u strahu Gospodinovu i umnoavale se
utjehom Svetoga Duha.
32 Tako jedanput, kad je Petar obilazio
svuda, doao je i k svetima koji su ivjeli
u Lidi.
33 Ondje je naao nekog ovjeka imenom
Eneju koji je osam godina leao na postelji
jer je bio uzet.
34 Petar mu rekao: Eneja, ozdravlja te
Isus Krist. Ustani i prostri sam sebi! I on je
odmah ustao.
35 Vidjevi ga svi itelji Lide i arona obra-
tili se Gospodinu.
36 U Jopi je bila neka uenica imenom Ta-
bita, to znai Kouta. Ta ena je bila puna
dobrih djela ljubavi i djela milosra koja je
dijelila.
37 Dogodilo se ba u ono vrijeme da je ona
oboljela te umrla. Kada su ju okupali, stavili
su ju u gornju sobu.
38 A kako je Lida blizu Jope, uenici su
uli da je Petar u Lidi, poslali su k njemu
dva ovjeka s molbom da ne oklijeva doi
k njima.
39 Petar se tada podignuo i krenuo s njima.
A kad je doao ondje, odveli su ga u gornju
sobu. Svi su se u suzama okupili oko njega
te mu pokazali haljetke i haljine koje je izra-
dila Kouta dok je jo bila s njima.
40 Petar je istjerao sve van te kleknuo i po-
molio se. Zatim se okrenuo prema mrtvom
tijelu i rekao: Tabita, ustani! Ona je tada
otvorila oi, pogledala Petra te sjela.
41 Tada joj on pruio svoju ruku i podignuo
ju, zatim je dozvao svece i udovice te im ju
pokazao ivu.
42 Vijest o tom rairila se po cijeloj Jopi te
su mnogi prigrlili vjeru u Gospodina.
43 A Petar je ostao mnogo dana u Jopi kod
nekog imuna koara.
Krtenje satnika Kornelija
10
U Cezareji bio je neki ovjek imenom
Kornelije, stotnik u takozvanoj Itali-
janskoj postrojbi.
2 Bio je poboan, potivao i bojao se Boga
sa svim svojim domom. idovskom narodu
je iskazivao mnoga dobroinstva i molio se
Bogu bez prestanka.
3 On u jednom vienju, oko devetog sata
dana, jasno je vidio kako aneo Boji do-
lazi k njemu i rekao mu: Kornelije!
4 Stotnik s oima uprtim u njega i prestra-
en upitao ga: to je, Gospodine? A on
mu rekao: Tvoje molitve i milostinje uzile
su pred Boga kao rtva podsjetnica.
5 Tako, sada poalji ljude u Jopu i dozovi
imuna koji se zove Petar.
6 On je gost imuna, koara, ija je kua
pokraj mora; on e ti rei to mora ura-
diti.
7 Kad je ieznuo aneo koji mu je govo-
rio, stotnik je dozvao dvojicu svojih slugu i
jednoga pobonog vojnika od onih koji su
mu bili dodijeljeni za slubu.
8 Kada im je on sve to objasnio poslao ih
u Jopu
Djela
773
9 Sutradan, dok su oni putovali i pribliava-
li se gradu, uziao je Petar oko estog sata
na krov kue moliti se.
10 Tada je vrlo ogladnio, te zaelio neto
pojesti. Dok su mu oni pripravljali jelo, on
je pao u zanos
11 i opazio je otvoreno nebo i neku posudu,
slinu velikom platnu zavezanom s etiri
ugla, gdje silazi i sputa se na zemlju.
12 U njoj je bilo svakovrsnih etverononih
ivotinja, zemaljskih gmazova i nebeskih
ptica.
13 I doao mu glas: Ustani, Petre, kolji i
jedi!
14 A Petar je rekao: Ne nikako, Gospo-
dine, jer nikada nisam jeo nita prosto i
neisto.
15 A glas mu opet po drugi put rekao: Ono
to je Bog oistio, ti ne smije nazivati ne-
istim.
16 To se ponovilo tri puta, i posuda je opet
bila uznesena na nebo.
17 Dok je Petar, zbunjen, razmiljao to bi
moglo znaiti vienje koje je imao, i gle,
iznenada se pojavili na vratima ljudi koje je
poslao Kornelije, poto su se raspitali za
imunovu kuu.
18 I pozvali su i upitali: Je li ovdje boravi
imun zvani Petar?
19 Dok je Petar sve dalje razmiljao o
vienju, rekao mu Duh: Evo te trae tri
ovjeka.
20 Hajde ustani, sii poi s njima i nita ne
sumnjaj, jer sam ih ja poslao!
21 Petar je siao k ljudima, koje je poslao
Kornelij te im rekao: Evo, gle, ja sam onaj
kojega vi traite. Koji je razlog vaega do-
laska?
22 Oni su mu rekli: Stotnik Kornelije, o-
vjek pravedan i Bogobojazan, koji uiva
dobar glas kod svega idovskog naroda,
primio je zapovijed Boju po svetom ane-
lu da te dozove u svoj dom i da uje rijei
od tebe.
23 Tada ih je Petar pozvao unutra i gosto-
ljubivo primio. A sutradan je ustao te kre-
nuo s njima, a pratila su ga jo i neka braa
iz grada Jope.
24 A sljedeega dana doao je u Cezareju.
Tu ih je ekao Kornelije, sazvavi svoju
rodbinu i bliske prijatelje.
25 I dok je Petar ulazio, Kornelije mu iziao
u susret, pao mu do nogu i poklonio mu
se.
26 A Petar ga podignuo, rekavi: Ustani, i
ja sam samo ovjek!
27 Razgovarajui s njim, uao je i naao
mnogo skupljenih ljudi.
28 Tada im on rekao: Vi dobro znate da
je idovu zabranjeno druiti se s tuinom
ili ui u kuu nekom od drugog naroda, ali
je meni Bog pokazao da nikoga ne zovem
prostim ili neistim.
29 Zato kad sam bio pozvan, doao sam
bez prigovora. Sada bih vas elio upitati
zato ste me zvali.
30 Kornelije je rekao: Prije etiri dana ba
u ovo doba, devetog sata, molio sam u
svojoj kui molitvu, i iznenada stao je pred
mene ovjek u sjajnoj odjei,
31 te rekao: Kornelije, usliana je tvoja
molitva i Bog se spomenuo tvojih milosti-
nja.
32 Stoga poalji nekoga u Jopu i dozovi
imuna koji se zove Petar! On boravi u kui
imuna, koara pokraj mora, koji kad doe
govorit e s tobom.
33 Ja sam nato odmah poslao ljude k tebi,
i ti si dobro napravio to si doao. Stoga
smo sada svi mi skupljeni pred Bogom da
ujemo sve to ti je Gospodin zapovje-
dio.
34 Tada je Petar otvorio usta i rekao: Za-
ista, sad shvaam da Bog ne pokazuje
pristranost.
35 Naprotiv, njemu je mio u svakom narodu
onaj koji ga priznaje i pravi to je praved-
no.
36 Ovo je rije koju je Bog uputio Izraelo-
vim sinovima, navjeujui im mir po Isusu
KristuOn je Gospodar svega.
37 Vi znate rije, koja je bila objavljena po
cijeloj Judeji, poevi od Galileje, poslije
krtenja koje je Ivan propovijedao:
38 Kako je Bog Isusa Nazareanina po-
mazao Svetim Duhom i snagom te kako je
Isus prolazio okolo pravei dobro i ozdrav-
ljujui sve koje je avao tlaio, jer je Bog
bio s njim.
39 Mi smo svjedoci svega to je napravio
idovskoj u zemlji i u Jeruzalemu, i to On
kojega su ubili i objesili ga na kri.
40 Bog ga je uskrsnuo trei dan i otvoreno
ga prikazao,
41 ne svemu narodu, nego unaprijed od
Boga izabranim svjedocima, nama koji
smo s njim jeli i pili poslije njegova uskr-
snua od mrtvih.
42 I on nam je zapovjedio da propovijeda-
mo narodu i da svjedoimo da ga je Bog
postavio da bude Sudac ivih i mrtvih.
43 Za njega svjedoe svi proroci da po
njegovom Imenu prima oprotenje grijeha
svaki koji u njega vjeruje.
44 Jo dok je Petar govorio te rijei, siao
je Sveti Duh na sve koji su uli rije.
45 Obrezani vjernici i svi oni koji su dopra-
tili Petra bili su vrlo iznenaeni to se i na
neznaboce izlio dar Svetoga Duha.
46 Jer su ih uli gdje govore jezicima i slave
Djela
774
Boga. Tada je Petar rekao:
47 Moe li tko uskratiti vodu, da ne budu
krteni ovi koji su primili Svetoga Duha kao
i mi?
48 I zapovjedio im da budu krteni u Ime
Gospodinovo. Nato su ga zamolili da osta-
ne s njima nekoliko dana.
Petrov govor u Jeruzalemu
11
Apostoli i braa koji su bili u Judeji
su douli da su i neznaboci primili
Boju rije.
2 A kad je Petar uziao u Jeruzalem, oni
vjernici koji su bili obrezani prepirali se s
njim,
3 rekavi: Iao si k neobrezanim ljudima i
jeo s njima!
4 Nato im Petar sve po redu objasnio od
poetka, rekavi:
5 Bio sam u gradu Jopi u molitvi i u zanosu
imao sam vienje gdje se neka posuda,
slina velikom platnu zavezanom s etiri
ugla, silazi i sputa na zemlju.
6 Kada sam u nju dobro pogledao i promo-
trio, vidio sam u njoj svakovrsnih etve-
rononih ivotinja, gmazova zemaljskih i
ptica nebeskih.
7 I uo sam glas koji mi rekao: Ustani Pe-
tre, kolji i jedi!
8 A ja velim: Ne nikako, Gospodine, jer
nikada nisam jeo nita prosto i neisto.
9 Nato mi po drugi put rekao glas s neba:
Ono to je Bog oistio, ti ne nazivaj nei-
stim!
10 To se ponovilo tri puta, i odmah je sve
bilo uzneseno na nebo.
11 I odmah poslije toga tri ovjeka se po-
javila pred kuom u kojoj sam bio, poslana
iz Cezareje po mene.
12 Tada mi rekao Duh da poem ne sum-
njajui nita. Pratila su me i ova estorica
brae kad smo uli u kuu spomenutog
ovjeka.
13 On nam tada ispripovjedio kako je u
svojoj kui vidio anela koji je stao pred
njega i rekao: Poalji ljude u Jopu i dozovi
imuna, koji se zove Petar:
14 On e ti priopiti rijei koje e spasiti
tebe i sav tvoj dom.
15 I kad sam poeo govoriti, siao na njih
Sveti Duh kao i na nas u poetku.
16 Tada sam se sjetio rijei Gospodina
kako je On rekao, Ivan je zaista krstio vo-
dom, a vi ete biti krteni Svetim Duhom.
17 Ako im je onda Bog dao isti dar kao i
nama, koji vjerujemo u Gospodina Isusa
Krista, tko sam ja da se oduprem Bogu?
18 Kad su to uli, primirili su se te poeli
slaviti Boga, rekavi: Onda je i nezna-
bocima Bog dao pokajanje koje vodi u
ivot!
19 A oni koji su bili raspreni poslije pro-
gonstva to je izbilo zbog Stjepana i stiglo
do Fenicije, Cipra i Antiohije, nisu propovi-
jedali nikom nauka osim idovima.
20 A neki od njih bili su s Cipra i iz Cirene;
ovi kad su doli u Antiohiju, poeli i Grcima
navjeivati Radosnu vijest Gospodina
Isusa.
21 I Gospodinova ruka bila je s njima te je
velik broj prihvatio vjeru i obratio se Gos-
podinu.
22 Tada je vijest o tomu dola do uiju crkvi
koja je bila u Jeruzalemu; onda su oni po-
slali Barnabu da ode sve do Antiohije.
23 Kada je on doao ondje te vidio milost
Boju, obradovao se i sve ih hrabrio, da
odluna srca ostanu vjerni Gospodinu.
24 Bio je on dobar ovjek, pun Svetoga
Duha i vjere. Veliko mnotvo naroda pri-
druilo se Gospodinu.
25 Barnaba je zatim otputovao u Tars da
potrai Savla.
26 A kad ga naao, doveo ga u Antiohiju.
Tako su godinu dana bili gosti tamonje cr-
kve i pouavali su mnogi narod. U Antiohiji
su uenike prvi put nazvali kranima.
27 U to isto vrijeme sili su iz Jeruzalema u
Antiohiju neki proroci.
28 Tada je jedan od njih, po imenu Agab,
ustao i prorokovao, nadahnut Svetim Du-
hom, da e biti velika glad po cijelom svije-
tu. I zaista je bila za vrijeme cara Klaudija.
29 Tada su uenici odluili, svaki prema
svojim mogunostima, poslati pomo bra-
i koja su prebivala u Judeji.
30 To su i izvrili aljui doprinos tamo-
njim starjeinama po Barnabi i Savlu.
Petrovo osloboenje i zatvora
12
U ono vrijeme kralj Herod je poeo
zlostavljati neke lanove crkve.
2 I on je tada maem pogubio Ivanova
brata Jakova.
3 Kako je vidio da je to drago idovima, on
produio te uhitio i Petra. Bilo je to ba u
vrijeme Gozbe Beskvasnih kruhova.
4 I nakon to je on njega uhitio, bacio ga
u zatvor predajui ga straama, svaka po
etiri vojnika, da ga uvaju; jer je bio nau-
mio da ga poslije sveanosti Pashe izvede
pred narod.
5 Tako, dok su Petra uvali u zatvoru, crkva
je neprestano molila Boga za njega.
6 A kad ga je Herod ba mislio izvesti, Petar
je spavao te noi, okovan u dvoje lance
meu dvojicom vojnika, a straari su pred
vratima uvali zatvor.
7 I gle, iznenada se pojavio Gospodinov
aneo i svjetlo je obasjalo eliju. Aneo je
Djela
775
kucnuo Petra u rebra i probudio ga, rekav-
i: Ustani brzo! A lanci su mu ve spali s
ruku.
8 Tada mu aneo rekao: Opai se i obuj
svoje sandale! Petar je napravio tako. I
aneo mu rekao dalje: Odjeni svoj ogrta
i poi za mnom!
9 Petar je iziao i poao za njim a nije znao
da je taj doivljaj s anelom stvarnost,
nego je mislio da vidi utvaru.
10 Kada su oni proli prvu i drugu strau,
doli su k eljeznim vratima koja vode u
grad, koja su im se sama od sebe otvorila.
Te su oni izali i tek to su proli jednu ulicu,
aneo se odmah udaljio od njega.
11 A kad je Petar doao k sebi, rekao je:
Sada zaista znam da je Bog poslao svo-
jega anela, i on me je izbavio iz Herodove
ruke i od svega onoga to je oekivao i-
dovski narod.
12 A kad je on to shvatio, zaputio se i otiao
k Marijinoj kui. Marija je bila majka Ivana
koji se zvao Marko, ondje su se mnogi sku-
pili i molili se.
13 Kad je Petar pokucao na vanjska vrata,
otila je slukinja imenom Roda da posluh-
ne tko je.
14 Kad je prepoznala Petrov glas, od ra-
dosti je zaboravila otvoriti vrata, utrala
unutra i javila da je Petar pred vratima.
15 Oni su joj na to odgovorili: Ti nijesi pri
sebi! Ali ona je svejednako tvrdila da je
istina. Oni su rekli: To je njegov aneo.
16 A Petar je nastavio i dalje kucati, a kad
su oni otvorili vrata i opazili ga, ostali su
zapanjeni.
17 Ali on im rukom dao znak da ute, te im
sve redom ispripovjedio kako ga je Gos-
podin izbavio iz zatvora. Potom im rekao:
Javite ovo sve Jakovu i ostaloj brai!
Zatim je iziao i otiao na drugo mjesto.
18 Kada je doao dan, nastala je velika
uznemirenost meu vojnicima, zbog ono-
ga to se dogodilo s Petrom.
19 Herod je poslao u potragu za njim ali
kako ga nije naao, sudski je sasluao
straare i zapovjedio da se pogube. Potom
je iz Judeje siao u Cezareju i tu boravio.
20 Herod je tada bio u loim odnosima s
Tircima i Sidoncima. A ovi su doli k njemu
dogovoreno, kako su pridobili za sebe
kraljeva komornika Blasta, zamole za mir,
jer je njihova zemlja snabdijevana hranom
od kraljeve.
21 U dogovoreni dan Herod, odjeven u kra-
ljevsko ruho, sjeo je na prijestolje i odrao
govor skupljenom narodu.
22 Narod mu je oduevljeno klicao: To je
glas Boji, a ne ovjeji!
23 Ali u isti as aneo je Gospodinov uda-
rio Heroda to nije Bogu priznao slavu, i on
je uzdahnuo izjeden od crvi.
24 A rije je Boja rasla i sve se vie irila.
25 Barnaba i Savao, poto su izvrili svoju
dunost, vratili su se iz Jeruzalema i uzeli
sobom Ivana zvanog Marko.
Slanje Savla Barnabe
13
Tada je u antiohijskoj crkvi bilo nekih
proroka i uitelja, a to su bili: Barna-
ba, imun zvani Niger, Lucije Cirenac, Ma-
nahen, koji je odgojen zajedno s Herodom,
tetrarhom, i Savao.
2 Kad su jedanput obavljali Boju slubu
Gospodinu i postili, Sveti Duh je rekao:
Odvojite mi sada Barnabu i Savla za djelo
za koje sam ih odredio.
3 Tada, poto su postili i molili, poloili su
ruke na njih te ih poslali.
4 Oni poslani od Svetoga Duha, sili su u
Seleuciju i odatle otplovili na Cipar.
5 Kad su stigli u Salaminu, propovijedali su
Boju rije u idovskim sinagogama. Imali
su jo sobom Ivana za pomonika.
6 Kad su proli sav otok do Pafa, gdje su se
namjerili na nekog vraara, lanog idov-
skog proroka, ime mu je bilo Barjesus,
7 a pripadao je krugu prokonzula Sergija
Pavla, umna ovjeka. Ovaj je dozvao k sebi
Barnabu i Savla i zaelio uti Boju rije.
8 Ali im se usprotivio Elima, vraar, jer to
znai ime njegovo, nastojei prokonzula
odgovoriti od vjere.
9 Tada je Savao, koji se zvao i Pavao, pun
Svetoga Duha, uperio u njega pogled
10 te rekao: O sine avolji pun svake
lukavtine i zloe, i neprijatelju svake pra-
vednosti, nee li prestati s izvrtanjem
pravih putova Gospodinovih?
11 Evo sada e Gospodinova ruka pasti na
tebe: oslijepit e i za neko vrijeme nee
gledati sunca! U isti as pao je na njega
mrak i tama, te on, vrtei se naokolo, po-
eo traiti nekoga da ga vodi.
12 Tada prokonzul, videi to se dogodilo,
prihvati vjeru, duboko potresen s naukom
Gospodinovom.
13 Tada su Pavao i njegovi pratitelji otplovili
iz Pafa i doli u Pergu u Pamfliji. Te se Ivan
od njih rastao pa se vratio u Jeruzalem.
14 A oni kad su napustili Pergu doli su u
Antiohiju u Pizidiji, i na Subotnji dan uli su
u sinagogu te sjeli.
15 Poslije itanja Zakona i Proroka upravi-
telji sinagoge su poslali nekoga da im ree:
Ljudi i brao, ako imate kakvu opomenu
za narod, govorite!
16 Tada je ustao Pavao, rukom dao znak i
rekao: Izraelci i vi ostali potivatelji pravo-
ga Boga, ujte!
Djela
776
17 Bog ovoga naroda, Izraela, izabrao je
sebi nae oce. On je napravio velikim ovaj
narod dok je boravio u tuini, u Egiptu, i
uzdignutom ih rukom izveo iz te zemlje.
18 Oko etrdeset godina u pustinji strpljivo
ih je podnosio.
19 Zatim im, nakon unitenja sedam na-
roda u kanaanskoj zemlji, njihovu zemlju
razdijelio im kao posjed.
20 Poslije toga dao im sudce za kakvih
etiri stotine i pedeset godina, do proroka
Samuela.
21 Tada su zatraili kralja, i Bog im dao
kroz etrdeset godina Saula, sina Kiova,
iz plemena Benjaminova.
22 Kada je zbacio ovoga, podignuo je
za kralja Davida, o kome je isto dao ovo
svjedoanstvo: Naao sam Davida, sina
Jesejeva, ovjeka po mojemu srcu, koji e
ispuniti sve to je meni po volji.
23 Iz njegova je potomstva Bog, prema
obeanju, podignuo Izraelu Spasitelja,
Isusa.
24 Pred njegovim je dolaskom Ivan kao
glasnik i pretea svemu izraelskom narodu
propovijedao krtenje u znak pokajanja.
25 A Ivan je, kad se primicao kraju ivota,
izjavio: Ja nisam ono to vi mislite da je-
sam. Ali pazite, poslije mene dolazi onaj
kojemu ja nisam dostojan odvezati obue
na nogama.
26 Brao, sinovi Abrahamova roda i ostali
meu vama koji priznajete pravoga Boga,
nama je bila poslana ova rije o spasenju.
27 Jer oni to borave u Jeruzalemu i njihovi
vladari, jer ga nisu upoznali, ak ni glasove
rijei Proroka koje se itaju svakoga Su-
botnjeg dana, ispunili ih osuujui ga.
28 Iako na njemu nisu nali nikakve krivnje
koja bi zasluivala smrt, traili su od Pilata
da ga pogubi.
29 A kad su oni tako ispunili sve ono to
je o njemu napisano, skinuli su ga s kria i
poloili u grobnicu.
30 Ali ga je Bog uskrsnuo od mrtvih.
31 I mnogo dana pokazivao se onima koji
su s njim doli iz Galileje u Jeruzalem, a koji
su njegovi svjedoci pred narodom.
32 I mi vam navjeujemo Radosnu vijest,
da obeanje koje je dano naim ocima,
33 Bog je ispunio za nas, njihovoj djeci,
uskrsnuvi Isusa, kako je i napisano u
drugom psalmu: Ti si moj Sin, Ja sam te
danas rodio.
34 A da ga je On uskrsnuo od mrtvih i da
se vie ne vrati istrunuu, to je ovako re-
kao: Vama u dati pouzdane Davidove
milosti.
35 Zato im On rekao u jednom drugom
psalmu: Ti nee dopustiti da tvoj Svetac
istrune.
36 A David je umro, nakon to je svoj ivot
proveo sluei svojem narataju s voljom
Bojom, pokopan sa svojim ocima i istru-
nuo.
37 Ali onaj kojega je Bog uskrsnuo nije
istrunuo.
38 Stoga ljudi i brao znajte da vam se
po ovom ovjeku propovijeda oprotenje
grijeha.
39 Od svega od ega se nijeste mogli
opravdati Mojsijevim Zakonom, po ovom
se opravdava svaki koji vjeruje.
40 Stoga, pazite da vas ne stigne to je
reeno u Prorocima:
41 Gledajte, vi koji prezirete, divite se i
gubite se! Evo u ovo vae vrijeme izvodim
djelo, djelo koje ne biste vjerovali i kad bi
vam tko rekao.
42 Dok su idovi izlazili iz sinagoge, ne-
znaboci su ih molili da im o tomu govore i
sljedeega Subotnjeg dana.
43 Kada se zbor raziao, mnogi su idovi,
s obraenima u idove, poli za Pavlom i
Barnabom, koji su ih, u razgovoru s njima,
nagovarali da ustraju u Bojoj milosti.
44 Sljedeega Subotnjeg dana skupio se
gotovo cijeli grad da uje Boju rije.
45 Kad su idovi vidjeli toliko mnotvo, na-
punili se zaviu, govorili su protiv onoga
to je govorio Pavao, vrijeajui Boga.
46 Tada su im Pavao i Barnaba odluno re-
kli: Vama je najprije trebalo propovijedati
Boju rije. Ali kako je vi od sebe odbijate
i sami sebe smatrate nedostojnima vje-
noga ivota, evo, mi se obraamo nezna-
bocima.
47 Jer nam je tako Gospodin zapovjedio,
rekavi: Postavio sam te svjetlom nezna-
bocima, da im bude spasenje do kraja
zemlje.
48 Kad su neznaboci to uli, poeli su ve-
selo slaviti rije Gospodinovu i prigrlili vjeru
svi koji su bili odreeni za vjeni ivot.
49 Tako se rairila Gospodinova rije po
cijelom podruju.
50 A idovi su podgovorili ugledne ene
tovateljice pravoga Boga i gradske prva-
ke i tako zapoeli progon protiv Pavla i Bar-
nabe pa ih izbacili iz svojega podruja.
51 A oni su otresli prah sa svojih nogu pro-
tiv njih i doli u Ikonij.
52 A uenici su bili puni radosti i Svetoga
Duha.
Pavao i Barnaba u Ikoniju i Listri
14
Jedanput se dogodilo u Ikoniju da su
uli svi zajedno u idovsku sinagogu,
i tu su tako govorili da je veliko mnotvo
idova i neznaboaca povjerovalo.
Djela
777
2 Nato su idovi, koji su ostali nevjerni,
razdraili i okrenuli neznaboce protiv
brae.
3 Zato su ostali ondje dosta dugo i tu govo-
rei smjelo u Gospodinu, koji je svjedoio
za rije o svojoj milosti izvodei udesna
znamenja po njihovim rukama.
4 A gradsko mnotvo se podijelilo: jedan
dio za idove, a drugi za apostole.
5 A kad su neznaboci i idovi s njihovim
vladarima navalili na apostole da ih zlosta-
ve i kamenuju,
6 i kad su ovi za to doznali, pobjegli su u Li-
stru i Derbu, gradove u Likaoniji, i u njihovo
okolno podruje.
7 I ondje su propovijedali Radosnu vijest.
8 U Listri je sjedio neki ovjek bolesnih
nogu, bio je hrom od majine utrobe i ni-
kada nije hodao.
9 Taj ovjek je sluao Pavla govoriti. Pavao
ga je proniknuo pogledom i tako opazio da
ima vjeru da moe ozdraviti.
10 Rekao mu jakim glasom: Uspravi se na
noge! I on je skoio i prohodao.
11 Tada mnotvo naroda, kad su vidjeli
to je Pavao napravio, podigli svoj glas,
rekavi likaonskim jezikom: Bogovi su u
ljudskom obliku sili k nama!
12 I nazvali su Barnabu Zeusom, a Pavla
Hermesom, jer je Pavao bio glavni govor-
nik.
13 A sveenik Zeusov, ije je svetite bilo
ispred grada, doveo junce s vijencima do
gradskih vrata i htjeo zajedno s narodom
prinijeti rtvu.
14 Ali kako su to douli apostoli Barnaba i
Pavao, razderali su svoje haljine te skoili
prema narodu viui
15 rekavi: Ljudi, zato to pravite? I mi
smo ljudi iste prirode kao i vi. Propovije-
damo vam Radosnu vijest da se okrenete
od tih nemarnih stvorova k ivom Bogu,
koji je stvorio nebo, zemlju, more i sve to
je u njima.
16 On je u prolim naratajima pustio sve
neznaboce da idu svojim putovima.
17 Ipak nikad nije ostavio sebe bez svjedo-
anstva, pravei nam dobro, dajui nam s
neba kina i plodonosna doba i ispunjujui
naa srca jelom i veseljem.
18 I stim rijeima, jedva su uspjeli zaustavi-
ti mnotvo naroda da im ne prinesu rtve.
19 Nato su stigli neki idovi iz Antiohije i
Ikonija te pridobili narod za sebe i kameno-
vali Pavla te ga izvukli izvan grada mislei
da je mrtav.
20 Meutim, kad su ga okruili uenici,
on je ustao i vratio se u grad. A sutradan s
Barnabom otiao je u Derbu.
21 Poto su navijestili Radosnu vijest i
ovom gradu te mnoge napravili uenicima,
vratili su se u Listru, Ikonij i Antiohiju,
22 utvrujui due uenika i opominjui
ih na ustrajnost u vjeri i, rekavi im: Mi
moramo kroz mnoge nevolje ui u Boje
kraljevstvo.
23 Tako su u svim crkvama postavili starje-
ine te ih, nakon molitve i posta, preporui-
li Gospodinu u kojega su vjerovali.
24 Zatim kad su proli kroz Pizidiju i doli
su u Pamfliju.
25 Poto su u Pergi navijestili rije, sili su
u Ataliju.
26 Odatle su otplovili u Antiohiju gdje su bili
puteni Bojoj milosti za djelo koje je sada
bilo obavljeno.
27 A kad su stigli okupili su crkvu, izvijestili
su o svemu to je Bog s njima napravio i
kako je On otvorio neznabocima vrata
vjere.
28 I ondje su ostali s uenicima due vre-
mena.
Rasprava o dranju Zakona
15
A neki su ljudi sili iz Judeje te poeli
uvjeravati brau, rekavi: Ako se
ne obreete prema Mojsijevu obiaju, ne
moete se spasiti.
2 Ali kako je nastala uzbuna i estoko ra-
spravljanje izmeu njih te Pavla i Barnabe,
bilo je odlueno da Pavao i Barnaba i jo
neki od njih uziu k apostolima i starjeina-
ma u Jeruzalem zbog toga pitanja.
3 Oni, poto ih je crkva opremila za put,
proli su kroz Feniciju i Samariju i govorili
o pokajanju neznaboaca, donosei svojoj
brai veliku radost.
4 A kad su stigli u Jeruzalem, primila ih
crkva, apostoli i starjeine, a oni su izvije-
stili o svemu onomu to je Bog napravio s
njima.
5 Tada su ustali neki iz farizejske drube
koji su prihvatili vjeru, rekavi: Treba ih
obrezati i narediti im da vre Mojsijev Za-
kon.
6 Nato se sastali apostoli i starjeine da
rasprave o toj stvari.
7 Kako je nastalo veliko raspravljanje, di-
gao se Petar i rekao im: Ljudi i brao, vi
znate da je Bog ve u prvo vrijeme izvrio
izbor izmeu nas, tako da bi neznaboci iz
mojih usta mogli uti Rije Radosne vijesti
i povjerovati.
8 Tako je Bog, koji poznaje srca, pruio
svjedoanstvo za njih time to im je dao
Svetoga Duha kao i nama,
9 i nije pravio razlike izmeu nas i njih, jer
je vjerom oistio njihova srca.
10 Stoga, emu sada iskuavate Boga
stavljajui uenicima na vrat jaram koji ni
Djela
778
nai oci ni mi nismo mogli nositi?
11 A mi vjerujemo da smo spaeni, na isti
nain kao i oni, milou Gospodina Isusa
Krista.
12 Nato je uutjelo sve mnotvo, i sluali su
Barnabu i Pavla koji su pripovijedali kolika
je udesna znamenja po njima izvodio Bog
meu neznabocima.
13 Poslije kad su prestali govoriti, ustao je
Jakov, rekavi: Ljudi i brao, posluajte
me!
14 imun vam je objasnio kako je Bog prvo
posjetio neznaboce da izmeu njih uzme
narod svojem Imenu.
15 S time su u skladu i rijei Proroka, kao
to je napisano:
16 Poslije toga vratit u se i ponovno u
sagraditi Davidov dom, koji je poruen,
ponovno u podii njegove ruevine, i Ja
u to postaviti,
17 tako da potrae Gospodina i ostali na-
rodi, svi neznaboci koji se nazivaju mojim
Imenom; tako govori Gospodin koji pravi
sve ovo.
18 Poznata su Bogu sva njegova djela od
vjenosti.
19 Zato ja velim, da se vie ne dira u one
koji se od neznaboaca obraaju Bogu,
20 nego da im piemo da se uzdravaju i
odvrate od onoga to je oneieno idoli-
ma, od bluda, od udavljenoga i od krvi.
21 Jer je Mojsije imao kroz mnoge narata-
je u svim gradovima svoje propovjednike
koji ga svakoga Subotnjeg dana itaju u
sinagogama.
22 Tada su se sloili apostoli i starjeine
s cijelom crkvom da izmeu sebe izaberu
neke ljude te ih s Pavlom i Barnabom po-
alju u Antiohiju, i to vodee ljude meu
braom: Judu zvanog Barsaba i Silu.
23 I po njima su im poslali ovo pismo, govo-
rei: Apostoli i starjeine, vaa braa, brai
obraenoj od neznaboaca u Antiohiji,
Siriji i Ciliciji pozdrav!
24 uli smo kako su neki izmeu nas, koji-
ma mi nismo dali nikakva naloga, svojim ri-
jeima bacili meu vas smutnju i uznemirili
vae due, rekavi: Vi se morate obrezati
i drati Zakon.
25 Svi smo jednoduno sloni izabrati
neke ljude i poslati ih k vama zajedno s
naim dragim Pavlom i Barnabom,
26 s ljudima koji su predali svoj ivot za
naega Gospodina Isusa Krista.
27 aljemo vam onda Judu i Silu; aljemo
ih da vam to jave i usmeno.
28 Sveti Duh i mi smo sloni ne stavljati
na vas nikakva drugog tereta, osim ovih
potrebnih stvari:
29 Da se suzdravate od mesa rtvova-
nog idolima, od krvi, od udavljenoga i od
bludnosti. Budete li se od toga suzdravali,
dobro ete praviti. Pozdrav!
30 Nato se izaslanici oprostili i sili u Anti-
ohiju; te kad tu skupili mnotvo, predali su
im poslanicu.
31 Kad su ju proitali, obradovali se zbog
rijei utjehe.
32 Tada su Juda i Sila, koji su i sami bili
proroci, mnogim su rijeima i hrabrili i utvr-
ivali brau.
33 Poto su proveli ondje neko vrijeme,
braa su ih poslala s pozdravom mira k
apostolima.
34 Ali Sila je naao za dobro da ostane on-
dje, a Juda se vratio u Jeruzalem.
35 A Pavao i Barnaba zadrali se u Antio-
hiji, gdje su s mnogim drugima pouavali i
propovijedali Gospodinovu rije.
36 Poslije nekog vremena rekao je Pavao
Barnabi: Hajde, idemo opet i posjetimo
brau u svim gradovima gdje smo propo-
vijedali Gospodinovu rije, da vidimo kako
su.
37 Barnaba je nakanio povesti i Ivana zva-
nog Marka.
38 A Pavao je zahtijevao da ne povedu
sobom onoga koji ih je ostavio u Pamfliji i
koji nije iao s njima na djelo.
39 Dolo je do estokog neslaganja iz-
meu njih, tako da su se rastali jedan od
drugoga. Barnaba je poveo sobom Marka
i otplovio na Cipar.
40 A Pavao je izabrao sebi Silu, te, pre-
poruen od brae milosti Gospodinovoj,
krenuo na put.
41 Prolazio je Sirijom i Cilicijom utvrujui
tamonje crkve.
Lidija i tamniar vjeruju u Gospodina
16
Poslije toga doao je u Derbu, zatim
u Listru. I gle, ondje je bio neki uenik
po imenu Timotej, sin neke idovke koja je
vjerovala, a otac mu je bio Grk.
2 Uivao je dobar glas meu braom u
Listri i Ikoniju.
3 Pavao ga je htjeo povesti sobom te ga je
obrezao zbog idova koji su se nalazili u
onim mjestima: jer svi su, naime, znali da
mu je otac Grk.
4 Dok su prolazili kroz spomenute grado-
ve, predavali su im da vre odredbe koje
su ustanovili apostoli i starjeine u Jeru-
zalemu.
5 A crkve su se utvrivale u vjeri i svaki dan
su bivale brojnije.
6 Tako kad su proli kroz Frigiju i galacijski
kraj poto im je Sveti Duh zabranio propo-
vijedati rije u Aziji.
7 Kada su doli na granicu Mizije, htjeli su
Djela
779
ii u Bitiniju, ali im nije dopustio Duh.
8 Tako prolazei kroz Miziju i sili su u
Troadu.
9 Tu je Pavao nou imao vienje. Neki
Makedonac stao pred njega i ovako ga
zamolio: Prijei u Makedoniju da nam
pomogne!
10 Odmah poslije toga vienja kanili smo
otputovati u Makedoniju, zakljuujui da
nas je Gospodin pozvao da im donesemo
Radosnu vijest.
11 Zato smo zaplovili iz Troade, krenuli
i doli ravno u Samotraku, a sutradan u
Neapol,
12 a odatle u Filipe, koji je glavni grad
onoga dijela Makedonije i rimska kolonija.
I u tomu smo se gradu zadrali due vre-
mena.
13 Kad je doao Subotnji dan, izili smo
izvan gradskih vrata k rijeci gdje smo drali
da se ljudi mole Bogu. Tu smo sjeli te poeli
govoriti skupljenim enama.
14 Meu njima je bila neka ena imenom
Lidija, prodavaica grimizne odjee iz gra-
da Tijatire, koja se klanjala pravom Bogu.
Gospodin joj je otvorio srce da pazi na
Pavlove rijei.
15 Kada je bila krtena ona i njezin dom,
zamolila nas, rekavi: Ako ste onda stekli
uvjerenje da sam prava vjernica Gospodi-
nova, doite u moju kuu i tu boravite! I
prisilila nas na to.
16 Dogodilo se jedanput na naem putu
na mjesto molitve, srela nas neka ropkinja
opsjednuta vraarskim duhom. Ona je
vraajui pribavljala veliki dobitak svojim
gospodarima.
17 Ta je ropkinja, idui iza Pavla i nas
drugih, vikala: Ovi su ljudi sluge Naju-
zvienijeg Boga, koji nam navjeuju put
spasenja.
18 A to je ponavljala mnogo dana. A Pavla
to naljutilo te se okrenuo i rekao duhu: Za-
povjedam ti u Ime Isusa Krista izii iz nje!
I u isti as iziao duh.
19 Kad su opazili njezini gospodari da im
je propala nada u dobitak, pograbili su Pa-
vla i Silu te ih odvukli na trg pred gradske
glavare.
20 Kad su ih uveli pred glavare, rekli su:
Ovi ljudi, koji su uz to i idovi, bune na
grad,
21 time to ire obiaje kojih nama Rimlja-
nima nije doputeno ni prihvatiti niti vriti
ih.
22 Tada je ustalo mnotvo zajedniki protiv
njih, a glavari trgnuli s njih odijelo i zapovje-
dili da se iibaju.
23 Kada su im dali mnogo udaraca, bacili
ih u zatvor, a uvaru zatvora zapovjedili da
ih dobro uva.
24 Nakon to je primio takvu zapovijed, on
ih bacio u nutranju prostoriju zatvora a
noge im stavio u klade.
25 Oko ponoi Pavao i Sila molili su i pje-
smom slavili Gospodina, a sunji ih slua-
li.
26 Tada iznenada nastao tako jak potres
da su se uzdrmali temelji zatvora. U isti
se as otvorila sva vrata i svima su spali
njihovi okovi.
27 Tada se trgnuo iza sna uvar zatvora, pa
kad je vidio otvorena vrata zatvora, izvadio
ma i htjeo se ubiti, drei da su zatvore-
nici pobjegli.
28 Nato je Pavao zavikao jakim glasom:
Ne pravi sebi nikakva zla, jer smo svi ov-
dje!
29 Tada je uvar zatvora zatraio svjetlo
te skoio unutra pa se drui bacio pred
Pavla i Silu.
30 Zatim ih izveo i rekao: Gospodo, to mi
treba uraditi da se spasim?
31 Oni su mu rekli: Vjeruj u Gospodina Isu-
sa Krista, pa e se spasiti, ti i tvoj dom.
32 Potom su navijestili Rije Gospodinovu
njemu i svima koji su bili u kui.
33 Jo u isti noni as on ih odveo i oprao
im rane od udaraca. Odmah zatim bio je
krten, on i svi njegovi ukuani.
34 Poslije kad ih odveo u svoju kuu, sta-
vio jelo pred njih da jedu, vrlo se veselei
sa svim ukuanima, to je naao vjeru u
Boga.
35 Kad je svanuo dan, gradski sudac je
poslao straare, rekavi: Pusti one ljude
neka idu.
36 uvar zatvora je priopio te rijei Pavlu,
rekavi: Glavari su zapovjedili da vas pu-
stim. Stoga sada iziite i idite u miru!
37 Pavao je rekao redarima: Poto su nas,
kao rimske graane, bez istrage javno ii-
bali i bacili u zatvor, pa da nas sada tajno
otpuste? Ne, nipoto! Neka sami dou i
izvedu nas.
38 Straari su priopili te rijei gradskim
sudcima, a ovi se prestraili kad su uli da
su oni rimski graani.
39 Tada su oni doli molei ih da se umire,
izveli ih i zamolili da napuste njihov grad.
40 Tako su Pavao i Sila, izili iz zatvora i
otili k Lidiji u kuu, a kad su vidjeli brau
utjeili su ih pa zatim otputovali.
Pavao u Solunu, Bereji i Ateni
17
Kad su oni nastavili put i proli kroz
Amfpol i Apoloniju stigli su u Solun,
gdje je bila idovska sinagoga.
2 Tada Pavao, po svojem obiaju, uao je
ondje te je tri Subotnja dana raspravljao s
Djela
780
njima iz Pisama,
3 tumaei i dokazujui kako je trebalo da
Krist trpi i da uskrsne od mrtvih, rekavi:
Taj Isus kojega vam ja propovijedam jest
Krist.
4 A neki se od njih uvjerili te pristali uz Pavla
i Silu, kao i veliko mnotvo Grka, potiva-
telja pravoga Boga, i prilian broj uglednih
ena.
5 Ali idovi koji nisu vjerovali, potaknuti
zaviu, skupili su neke pokvarene ljude s
gradskih trgova te izazvali nerede, uzbudili
grad i napali na Jasonovu kuu, traei
Pavla i Silu da ih izvedu pred narod.
6 Ali kako ih nisu mogli nai, odvukli su
Jasona i neke od brae pred gradske gla-
vare, viui: Evo doli su i ovdje isti oni
koji su uzbunili cijeli svijet okrenuvi ga
naopako.
7 Jason ih je primio kao goste u svoju kuu!
Svi ovi ljudi rade protiv carskih odredaba
tvrdei da postoji drugi kraljIsus.
8 Tako su uzbudili narod i gradske glavare
kad su to uli.
9 Ovi su ih otpustili poto su dobili jame-
vinu od Jasona i ostalih.
10 Tada su braa odmah nou poslali Pa-
vla i Silu u Bereju. Kad su doli u grad, poli
su u idovsku sinagogu.
11 Ovi su idovi bili plemenitiji od onih u
Solunu, u tomu to su primili Boju rije
sasvim spremno, svaki dan istraujui Pi-
sma je li to tako.
12 Stoga su prihvatili vjeru mnogi od njih,
a od Grka prilian broj uglednih ena kao
i mueva.
13 Ali kad su solunski idovi saznali da Pa-
vao u Bereji navjeuje Boju rije, doli su
i oni ondje te uznemirili i uzbunili svjetinu.
14 Tada su braa odmah poslala Pavla
odatle, da ide prema moru; a Sila i Timotej
ostali su ondje.
15 A oni koji su pratili Pavla doveli su ga u
Atenu, odakle su se vratili nosei za Silu
i Timoteja zapovijed da to prije dou k
njemu.
16 Dok ih je Pavao oekivao u Ateni, silno
se razdraio duh u njemu, promatrajui
grad pun idola.
17 Zato je raspravljao u sinagogi sa ido-
vima i ostalim tovateljima pravoga Boga,
a na trgu svaki dan s onima koje bi tu za-
tekao.
18 Neki epikurejski i stoiki mudraci za-
poeli su s njim razgovor. Jedni su pitali:
to bi ovaj brbljavac htjeo rei? A drugi
su govorili, jer je navjeivao kao Radosnu
vijest Isusovu i uskrsnue: Pravi se da
propovijeda tue bogove.
19 Nato su ga uzeli sobom i doveli na Are-
opag, gdje su ga upitali: Moemo li znati
kakav je to novi nauk koji govori?
20 Jer ti nam donosi neto nepoznato
u nae ui. Zato bismo eljeli znati to to
znai.
21 A svi Atenjani i meu njima nastanjeni
stranci ni na to drugo ne troe vrijeme
nego da neku novost govore ili uju.
22 Tada je Pavao stao ispred Areopaga te
rekao: Ljudi, Atenjani, vidim da ste u sve-
mu vrlo poboni.
23 Prolazei vaim gradom i promatrajui
vae svetinje, naao sam ak i rtvenik na
kojem je napisano: Nepoznatom Bogu.
Stoga, onoga kojega vi ne znajui tujete,
toga vam ja navjeujem.
24 Bog, koji je stvorio svijet i sve to je u
njemu, jer On je Gospodar neba i zemlje, i
kao takav ne prebiva u hramovima sagra-
enim rukom,
25 niti ga posluuju ljudske ruke, kao da
bi trebao neto, On koji svima daje ivotni
dah i sve ostalo.
26 On je stvorio od jedne krvi svaki ljudski
rod i nastanio ga po cijeloj povrini zemalj-
skoj, ustanovio njihova odreena vremena
i mee njihova prebivanja,
27 s nakanom da trae Boga, ne bi li ga
moda napipali i nali, jer zbilja nije daleko
ni od jednog od nas.
28 Po njemu, naime, ivimo, miemo se i
jesmo, jer kako su to rekli i neki vai pjesni-
ci: Jer smo i njegov rod.
29 Jer mi potjeemo od Boga, ne smijem
drati da je Boanstvo slino zlatnoj, sre-
brnoj ili kamenoj stvari, tvorevini ljudskog
znanja i mate.
30 A sada, zatvorivi oi nad vremenima
neznanja, Bog poruuje ljudima da se svi
posvuda obrate,
31 jer je On odredio dan u kojem e suditi
cijelom svijetu u pravednosti preko o-
vjeka kojega je On odredio za to, i svim je
ljudima pruio jamstvo uskrsnuvi ga od
mrtvih.
32 A kad su uli za uskrsnue od mrtvih,
jedni su se poeli rugati, a drugi govoriti:
O tomu emo te posluati drugi put.
33 Tako je Pavao otiao od njih.
34 Ali neki su pristali uz njega, povjerovali
i primili vjeru; meu njima bio je Dionizije
Areopagit, ena imenom Damara i drugi s
njima.
Trei misijski put
18
Poslije toga Pavao je otiao iz Atene
i doao u Korint.
2 Tu je naao nekog idova imenom Akvilu,
rodom iz Ponta, koji je malo prije doao iz
Italije zajedno sa svojom enom Priscilom,
Djela
781
(jer Klaudije je bio izdao zapovijed da svi
idovi odu iz Rima). On je doao k njima.
3 I tako, jer je bio istoga zanata, nastanio
se kod njih i radio; jer su bili atorskog
zanata.
4 Svakoga je Subotnjeg dana raspravljao u
sinagogi i uvjeravao idove i Grke.
5 Kada su stigli iz Makedonije Sila i Timotej,
Pavao se sasvim posvetio propovijedanju,
svjedoei idovima da je Isus Krist.
6 Ali kako su se oni protivili i govorili uvre-
de protiv Boga, on je stresao svoje haljine
te im rekao: Vaa krv neka bude na vae
glave; ja sam od toga ist. Od sada idem k
neznabocima.
7 Nato se udaljio odatle i doao u kuu
nekog ovjeka zvanog Ticija Justa, koji
je tovao pravog Boga, a ija je kua bila
pokraj sinagoge.
8 Upravitelj sinagoge Krisp sa svim svojim
domom prihvatili su vjeru u Gospodina. I
mnogi Korinani koji su sluali Pavla pri-
stupili su vjeri i krtavali se.
9 Jedne noi Gospodin je rekao Pavlu u vi-
enju: Ne boj se, nego govori i ne uuti!
10 Jer Ja sam s tobom, nitko te nee napa-
sti da ti naudi; jer Ja imam mnogo naroda
u ovom gradu.
11 On je nastavio godinu i est mjeseci
nauavajui meu njima Boju rije.
12 Ali kad je Galion bio prokonzul Ahaje,
idovi su se jednoduno digli na Pavla te
ga izveli pred sud,
13 rekavi: Ovaj ovjek nagovara ljude da
tuju Boga protivno Zakonu.
14 Ba dok je Pavao htjeo otvoriti usta,
rekao je Galion idovima: Da je posrijedi
kakvo nedjelo ili zlodjelo, ja bih, o idovi,
bio duan da vas strpljivo sasluam.
15 Ali kako su to pitanja rijei, o nazivima i
o vaem Zakonu, to vi sami uredite; ja neu
tomu biti sudac.
16 I potjerao ih iz sudnice.
17 Nato su svi Grci uhitili visokog upravite-
lja sinagoge Sostena, te ga poeli udarati
pred sudom. A Galio nije nita mario za
to.
18 Pavao je ostao jo prilino dugo vreme-
na u Korintu. Zatim se oprostio s braom te
otplovio u drutvu Priscile i Akvile prema
Siriji, nakon to je u Kenhreji najprije oiao
glavu, jer je imao zavjet.
19 A kad su stigli u Efez, tu se s njima rastao
te sam uao u sinagogu i poeo raspravlja-
ti sa idovima.
20 A kad su ga ovi molili da due vremena
ostane, on nije pristao,
21 nego se oprosti o s njima, rekavi: Ja
moram, makar kako bilo, odrati ovu sve-
anu gozbu to dolazi u Jeruzalemu. Opet
u se vratiti, ako Bog bude htjeo. I on je
tada otplovio iz Efeza.
22 Kada se iskrcao u Cezareji, nakon to
je najprije uziao gore i pozdravio crkvu,
siao je u Antiohiju.
23 Nakon to je tu proveo neko vrijeme,
krenuo je na put i proao redom kroz gala-
cijsko podruje i Frigiju, utvrujui i jaa-
jui sve uenike.
24 Uto je doao u Efez neki idov imenom
Apolon, rodom Aleksandrinac, ovjek rje-
it i vrlo upuen u Pisma.
25 Bio je pouen o Putu Gospodinovu te
je, sa arom u duhu, govorio i uio to se
odnosilo na Isusa, iako je poznavao samo
krtenje Ivanovo.
26 Tako je on poeo smjelo i slobodno
propovijedati u sinagogi. A kad su ga uli
Priscila i Akvila, uzeli ga k sebi te mu jo
tonije objasnili Boji put.
27 A kad je zaelio poi u Ahaju, braa
su ga na to ohrabrila i napisala unaprijed
poruku uenicima da ga lijepo prime. Kad
je doao ondje, bio je od velike pomoi
vjernicima, kroz milost;
28 jer je snano dokazivao i javno pobijao
idove, pokazujui iz Pisama da Isus jest
Krist.
udesno djelovanje apostolovo
19
Dogodilo se dok je Apolon boravio
u Korintu, Pavao, nakon to je prije
proao gornje predjele primorja, doao je
u Efez, gdje je naao neke uenike,
2 i rekao im: Jeste li primili Svetoga Duha
otkada ste postali vjernici? Oni su mu od-
govorili: Mi nismo ni uli da postoji Sveti
Duh.
3 On im je rekao: Kojim ste onda krte-
njem krteni? A oni su odgovorili: Ivano-
vim krtenjem.
4 Pavao je rekao: Ivan je zaista krstio kr-
tenjem u znak pokajanja, rekavi narodu
da vjeruje u onoga koji e poslije njega
doi, to jest u Isusa Krista.
5 Kad su to oni uli, krstili su se u Ime Gos-
podina Isusa.
6 Kad Pavao na njih poloio ruke, siao je
na njih Sveti Duh, i poeli su govoriti jezi-
cima i prorokovati.
7 Bilo je svega kojih dvanaest ljudi.
8 Zatim je Pavao uao u sinagogu i tu je
tri mjeseca smjelo govorio raspravljajui
i nastojei uvjeriti sluatelje u ono to se
odnosi na Boje kraljevstvo.
9 Ali kako su neki bili okorjeli te odbijali
vjeru i ocrnjivali taj put pred narodom, Pa-
vao je prekinuo s njima i odijelio uenike,
te je svaki dan raspravljao u koli nekog
Tirana.
Djela
782
10 A to je trajalo dvije godine, tako da su
svi itelji Azije, idovi i Grci, mogli uti rije
Gospodinovu.
11 Bog je tako neobina udesa izvodio
preko Pavlovih ruku,
12 da su njegove rupce za znoj ili pregae
i to god bi dotaklo njegovo tijelo, stavljali
na bolesnike, pa su ih bolesti ostavljale i zli
duhovi izlazili iz njih.
13 Neki idovi, koji su naokolo obilazili i
zaklinjali zle duhove, pokuali su nad op-
sjednutima zvati Ime Isusovo ovim rijei-
ma: Zaklinjem vas Isusom kojega Pavao
navjeuje!
14 Bilo je sedam sinova nekoga Skeve,
visokoga idovskog sveenika, koji su to
pravili.
15 Ali im zli duh odgovorio: Isusa pozna-
jem i znam tko je Pavao, a tko ste vi?
16 Tada je opsjednuti ovjek nasrnuo i sko-
io na njih te ih sve nadvladao i toliku silu
iskalio na njima, tako da su goli i izranjeni
pobjegli iz one kue.
17 A to su doznali svi idovi i Grci koji su
prebivali u Efezu te ih je sve obuzeo velik
strah, a velialo se Ime Gospodina Isusa.
18 I mnogi su obraenici dolazili da prizna-
ju i otkriju svoja vraarska djela.
19 A mnogi od onih koji su se bavili vraa-
njem donosili su knjige te ih spaljivali na
oigled svih. Kad su proraunali njihovu
vrijednost, ustanovili su da su vrijedile pe-
deset tisua srebrnjaka.
20 Tako se Gospodinova rije silno nasta-
vila iriti i pokazivati svoju snagu.
21 A poslije kad je to sve bilo dovreno,
Pavao je naumio u Duhu da kad poe pre-
ko Makedonije i Ahaje ode u Jeruzalem,
rekavi: Kad ve budem ondje, morat u
i Rim vidjeti.
22 Tada je poslao u Makedoniju dvojicu
svojih slubenika, Timoteja i Erasta, dok se
on zadrao jo jedno vrijeme u Aziji.
23 Nekako u to vrijeme podigla se velika
buna protiv ovoga Puta.
24 Neki srebrnar po imenu Demetrije koji je
izraivanjem malih srebrnih Dijaninih hra-
mia donosio veliki dobitak obrtnicima.
25 On je sazvao skupa sve koji su se bavili
slinim zvanjem i rekao im: Ljudi, vi znate
da od ovoga posla zavisi nae blagosta-
nje.
26 A povrh toga vidite i ujete da je ovaj Pa-
vao uvjerio i zaveo mnogo svijeta, ne samo
u Efezu nego gotovo u cijeloj Aziji, tvrdei
da bogovi izraeni rukama nisu bogovi.
27 Tako postoji pogibao ne samo da na
zanat propadne nego da i hram velike
boice Dijane bude smatran za nita i da
izgubi neto od svojega velianstva ona
koju tuje cijela Azija i cijeli svijet.
28 Kada su oni uli te rijei, napunili se
gnjevom te povikali, rekavi: Velika je
efeka Dijana!
29 I cijeli se grad ispunio uzbuenjem
i neredom. Poto su uhitili Makedonce
Gaja i Aristarha, Pavlove suputnike, kao
jedan jurnuli su prema kazalitu vukui ih
sobom.
30 A kad je sam Pavao htjeo ui meu oku-
pljeni narod, nisu mu dopustili uenici.
31 ak i neki azijski glavari, njegovi prija-
telji, poslali mu ljude da ga zamole neka se
ne pojavljuje u kazalitu.
32 Jedni su pak vikali jedno, a drugi drugo
a okupljeni su bili zbunjeni i veina ih nije
znala ni zato su se skupili.
33 Tada je neki iz svjetine pouio Alek-
sandra to da radi, dok su ga idovi gurali
naprijed. Aleksandar je dao rukom znak
da hoe odrati obrambeni govor pred
narodom.
34 Ali kad su primijetili da je idov, poeli
su svi u jedan glas oko dva sata vikati: Ve-
lika je efeka Dijana!
35 Onda je gradski tajnik umirio svjetinu
rijeima: Efeani! Tko ima od vas koji ne
bi znao da je grad Efez tovatelj hrama
velike boice Dijane i njezinog kipa to je
pao s neba?
36 Poto su te stvari neosporive, vi trebate
ostati mirni i nita prenaglo nemojte podu-
zimati!
37 Jer ovi ljudi koje ste doveli nisu ni obe-
astitelji svetita, ni pogrdno ne govore
protiv nae boice.
38 Stoga, ako Demetrije i njegovi sudruzi
obrtnici imaju protiv koga kakvu tubu,
sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli, pa
neka podnose tube jedni protiv drugih.
39 Ali ako traite neto drugo, to e se rije-
iti u zakonitoj skuptini.
40 Prijeti pogibao da budemo zbog da-
nanjega nereda optueni, jer ne postoji
nikakav razlog kojim bismo mogli oprav-
dati strku.
41 A kad je to rekao, raspustio je skupti-
nu.
Put u Makedoniju i Grku
20
Kad se je buna stiala, Pavao je do-
zvao k sebi uenike, zagrlio ih, opro-
stio se s njima i otputovao u Makedoniju.
2 Kako je prolazio tim krajevima hrabrei ih
mnogim rijeima, doao je u Grku,
3 gdje je ostao tri mjeseca. Kako su mu i-
dovi, dok se ba spremao otploviti u Siriju,
postavili zasjedu, odluio se ondje vratiti
preko Makedonije.
4 Idui u Aziju pridruili mu se: Sopater iz
Djela
783
Bereje, Aristarh i Sekund iz Soluna, Gaj iz
Derbe i Timotej, Tihik i Trofm iz Azije.
5 Oni su otili prije nas i priekali nas u
azijskoj Troadi.
6 Kad su proli dani Beskvasnih kruhova,
mi smo otplovili iz Filipa i stigli za pet dana
k njima u Troadu, gdje smo proveli sedam
dana.
7 U prvi dan tjedna, kad smo se sastali
lomiti kruh, Pavao je propovijedao nazo-
nima. A kako je kanio sutradan otputovati,
produio je govor sve do ponoi.
8 U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su
mnoge svjetiljke.
9 A nekog mladia Imenom Eutiha, koji
je sjedio na prozoru, primio dubok san te
on, dok je Pavao i dalje govorio, svladan
snom pao s treega kata i bio podignut
ve mrtav.
10 Pavao je siao, nadnio se nad njega,
obujmio ga i rekao: Nemojte se uznemiri-
vati, njegova je dua u njemu!
11 Opet je uzaao, razlomio i pojeo kruh te
proslijedio s propovijedanjem dugo, sve
do zore, te onda otputovao.
12 A mladia su doveli kui iva, i to ih je
vrlo utjeilo.
13 Mi smo otili naprijed u lai te smo ot-
plovili u Asos, odakle nam je trebalo uzeti
Pavla u lau, jer je on tako odredio, a sam
je kanio ii pjeice.
14 Kad se sastao s nama u Asosu, uzeli
smo ga u lau i stigli smo u Mitilenu.
15 Odatle smo otplovili i sutradan smo
doli prema Hiosu; preksutra pristali smo
u Samosu, prenoili smo u Trogiliumu; a
sljedeega dana stigli smo u Milet.
16 Jer je Pavao odluio mimoii Efez kako
ne bi gubio vremena u Aziji; urio se da
bude, ako je mogue, na dan Pentekosta
u Jeruzalemu.
17 Iz Mileta je poslao u Efez nekoga da
sazovu starjeine crkve.
18 Kad su stigli k njemu, rekao im: Vi
znate kako sam se vladao meu vama sve
vrijeme od prvoga dana kad sam stupio u
Aziju,
19 sluei Gospodina sa svom ponizno-
u, u velikim suzama i kunjama koje su
me snale zbog idovskih zasjeda;
20 kako nisam nita, od onoga to je kori-
sno za vas, propustio da vam priopim i da
vas pouim javno i po kuama,
21 navjeujui idovima i Grcima potrebu
pokajanja Bogu po vjeri u naega Gospo-
dina Isusa Krista.
22 I sada, evo, svezan u duhu, idem u Je-
ruzalem, ne znajui to e mi se u njemu
dogoditi,
23 jedino mi Sveti Duh svjedoi, rekavi u
svakom gradu da me ekaju okovi i pat-
nje.
24 Ali nita me ne zanima, niti mi je stalo
do ivota; samo da dovrim svoju utrku s
radou i slubu koju sam primio od Gos-
podina Isusa: svjedoiti za Radosnu vijest
milosti Boje.
25 Zaista sad znadem da vi svi, meu ko-
jima sam propovijedao Boje Kraljevstvo,
neete vie vidjeti mojega lica.
26 Zato vam danas sveano izjavljujem da
sam ist od krvi sviju.
27 Jer nisam nita propustio navijestiti
vam Boji naum.
28 Stoga pazite na se i na cijelo stado u
kojem vas je Sveti Duh postavio nadgled-
nicima da pastirite Boju crkvu, koju je On
sebi otkupio svojom vlastitom krvlju.
29 Jer ja znam da e poslije mojega od-
laska provaliti meu vas okrutni vuci koji
nee tedjeti stada.
30 A izmeu vas samih dii e se neki koji
e nauavati izopaen nauk, da odvuku
uenike za sobom.
31 Zato, bdijte i sjeajte se da tri godine,
no i dan, nisam prestajao sa suzama opo-
minjati svakoga pojedinog.
32 A sada vas, brao, preporuujem Bogu
i rijei njegove milosti, njemu koji vas moe
izgraditi i dati batinu meu sve vas koji ste
posveeni.
33 Nisam poelio niijega Srebra, zlata ni
odjee.
34 Da, i vi sami znate, da su ove ruke sluile
mojim potrebama, isto kao i onih koji su bili
sa mnom.
35 U svemu sam vam dao primjer da se
tako treba truditi i pritjecati u pomo ne-
monima te se sjeati rijei Gospodina
Isusa koje je On sam rekao: Blagoslovlje-
nije je davati nego primati.
36 Kada je to rekao, kleknuo na koljena te
se pomolio s njima svima.
37 Tada su svi briznuli u velik pla, pali
Pavlu oko vrata i ljubili ga,
38 oaloeni iznad svega njegovom rije-
ju da nee vie vidjeti njegova lica. A zatim
su ga otpratili na lau.
Pavao uhvaen u Hramu
21
Nakon toga, kad smo se odvojili od
njih i zaplovili smo. Plovei ravno,
stigli smo u Kos, a sutradan u Rod i odatle
u Pataru.
2 Tu smo nali lau to polazi u Feniciju,
uli smo u nju i otplovili smo.
3 Kad smo stigli na pogled Cipra, ostavili
smo ga na lijevo te smo otplovili u Siriju i
pristali u Tiru, jer je tu laa morala iskrcati
teret.
Djela
784
4 Potraili smo i nali uenike te smo ostali
ondje sedam dana. Oni su, potaknuti od
Duha, govorili Pavlu da ne uzlazi u Jeru-
zalem.
5 Ali kad je isteklo vrijeme naega boravka,
otili smo odatle te krenuli u pratnji svih
njih, ukljuujui ene i djecu, dok nismo
izali izvan grada. Tu smo na obali kleknuli
pomolili se.
6 Zatim smo se oprostili jedni s drugima i
ukrcali se na brod, a oni se pak vratili ku-
ama.
7 Dovravajui tako plovidbu, iz Tira smo
stigli u Ptolemaidu, gdje smo pozdravili
brau i ostali kod njih jedan dan.
8 A sutradan mi iz Pavlova drutva otputo-
vali smo i doli smo u Cezareju, gdje smo
uli u kuu Filipa evanelista, jednoga od
Sedmorice, te smo ostali kod njega.
9 On je imao etiri keri djevice koje su
prorokovale.
10 Kako smo ondje due vremena boravili,
doao je iz Judeje neki prorok po imenu
Agab.
11 Kada nas je posjetio, uzeo je Pavlov po-
jas, svezao sebi ruke i noge te rekao: Ova-
ko govori Sveti Duh: Ovako e ovjeka iji
je ovo pojas u Jeruzalemu svezati idovi i
predati ga u ruke neznabocima.
12 A kad smo mi to uli, poeli smo s mje-
tanima moliti Pavla da ne ulazi u Jeruza-
lem.
13 Nato je Pavao odgovorio: Zato pla-
ete i trgate mi srce? Ja sam spreman ne
samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruza-
lemu za Ime Gospodina Isusa.
14 Kako ga nismo mogli odgovoriti, odu-
stali smo, rekavi: Neka bude volja Gos-
podinova!
15 Poslije toga vremena spremili smo se za
put te smo uzali u Jeruzalem.
16 S nama su poli i neki uenici iz Cezareje
te nas odveli k nekom Mnasonu s Cipra,
ueniku od prvih dana, da budemo njegovi
gosti.
17 Kad smo stigli u Jeruzalem, braa su
nas radosno primila.
18 Sutradan Pavao je otiao s nama u
Jakovljevu kuu, gdje su se sastale sve
starjeine.
19 Poto ih pozdravio, poeo im redom
objanjavati sve to je Gospodin s njego-
vom djelatnou napravio meu nezna-
bocima.
20 Kad su oni to uli, poeli su slaviti Boga,
a Pavlu su rekli: Vidi, brate, koliko je ti-
sua idova primilo vjeru i svi su gorljivi
pristae Zakona.
21 A o tebi su bili obavijeteni da svojim
uenjem odvraa od Mojsijeva Zakona
sve idove koji su raspreni meu nezna-
bocima, rekavi im da ne obrezuju djece
i ne ive po obiajima.
22 to sada? Mnotvo se svakako mora
sastati, jer e oni douti da si doao.
23 Napravi ovo to ti svjetujemo: imamo
ovdje etiri ovjeka pod zavjetom.
24 Uzmi ih i podloi se s njima obredu oi-
enja te preuzmi za njih rtvene trokove
da bi mogli sebi oiati glave. Tako e svi
uvidjeti da nema nita od onoga to su uli
o tebi, nego da si na pravom putu i da i sam
dri Zakon.
25 A to se tie neznaboaca koji su pri-
mili vjeru, njima smo pismeno priopili
nae odluke da oni to ne vre, jedino da
se moraju suzdravati od onoga to je
rtvovano idolima, od krvi, od udavljenog
i od bluda.
26 Tada je Pavao uzeo sobom spomenute
ljude te se sutradan podloio s njima obre-
du oienja, uao je u hram i najavio istek
danima oienja do kad e se za svakoga
od njih prinijeti rtva.
27 Kad je sedam dana bilo pri kraju, idovi
iz Azije su opazili Pavla u hramu pa su po-
bunili sav narod i stavili ruke na njega
28 viui: Izraelci, u pomo! Evo onoga
koji posvuda i svakom propovijeda nauk
koji je uperen protiv idovskog naroda,
protiv Zakona i protiv ovoga mjesta! Povrh
toga je i Grke uveo u hram i tako obeastio
ovo sveto mjesto.
29 Jer su oni prije vidjeli u gradu s njim
Efeanina Trofma te mislili da ga je Pavao
uveo u hram.
30 Uskomeao se sav grad i nastala strka
naroda, pa su uhitili Pavla, izvukli ga izvan
hrama pa odmah zatvorili vrata.
31 Dok su ga oni htjeli ubiti, doao je glas
zapovjedniku posade da je sav Jeruzalem
u nemiru.
32 Zapovjednik je odmah uzeo vojnike i
stotnike te dotrao k pobunjenicima. im
su ovi opazili zapovjednika s vojnicima,
prestali su tui Pavla.
33 Tada mu se glavni zapovjednik pribliio,
zgrabio ga i zapovjedio da ga sveu sa
dvojim lancima. Zatim ga poeo ispitivati
tko je i to je poinio.
34 Iz naroda su jedni vikali jedno, a drugi
drugo. Poto zapovjednik nije mogao nita
pouzdano saznati zbog vike, zapovjedio je
da ga odvedu u vojarnu.
35 Kada su stigli na stepenice, bilo je tako
da su ga morali vojnici nositi zbog nasrtaja
svjetine,
36 jer je mnotvo naroda ilo za njim i vika-
lo: Smakni ga!
37 U asu kad je Pavao trebao biti uveden
Djela
785
u vojarnu, rekao je zapovjedniku: Smijem
li ti neto rei? Ovaj je odgovorio: Znade
li grki?
38 Nijesi li ti onaj Egipanin koji je nedavno
podignuo bunu i odveo u pustinju etiri
tisue razbojnika?
39 Pavao je rekao: Ja sam idov iz Tarsa,
graanin sam znamenita grada u Ciliciji.
Molim te, dopusti mi da progovorim na-
rodu!
40 Pa kad mu je zapovjednik dopustio,
Pavao je stao na stepenice, pa dao naro-
du znak rukom da uuti. Kada je nastala
velika tiina, on je progovorio Hebrejskim
jezikom, rekavi:
Pavlov govor
22
Ljudi brao i oci, posluajte to
vam sada imam rei u svoju obra-
nu!
2 Kada su oni uli da im govori hebrejskim
jezikom, jo su vie utihnuli. Tada je on
rekao:
3 Ja sam zaista idov, roen u Tarsu, u
Ciliciji, a odrastao u ovom gradu, do nogu
Gamalielovih tono pouen po Zakonu
naih otaca, i bio sam revan za Boga, kao
to ste svi vi danas.
4 Ja sam na taj Put progonio na smrt, ve-
ui u lance i predajui u zatvore ljude i
ene.
5 To mi moe posvjedoiti visoki sveenik
i starjeinsko vijee. Od njih sam i pismo
primio za brau u Damasku te se zaputio
da i one koji su ondje svezane dovedem u
Jeruzalem da budu kanjeni.
6 Dok sam tako putovao i pribliio se Da-
masku oko podne, odjedanput je oko mene
obasjala s neba velika svjetlost.
7 A ja sam pao na zemlju i uo glas koji mi
govori: Savle, Savle, zato me progoni?
8 A ja sam odgovorio: Tko si ti, Gospodi-
ne? A On mi rekao: Ja sam Isus Nazare-
anin, kojega ti progoni.
9 Moji su pratitelji zaista vidjeli svjetlo i bili
su prestraeni, ali nisu uli glasa onoga koji
mi je govorio.
10 Tada sam rekao: to da radim, Gos-
podine? A Gospodin mi rekao: Ustani i
nastavi put u Damask pa e ti se ondje rei
sve to ti je odreeno raditi!
11 Ali kako sam obnevidio od sjaja onoga
svjetla, moji su me pratitelji poveli za ruku
te smo tako stigli u Damask.
12 Tada neki Ananija, poboan po Zakonu,
i na dobrom glasu meu svima tamonjim
idovima,
13 doao je k meni, pribliio mi se i rekao:
Brate Savle, progledaj! I ja sam u taj isti
as pogledao u njega.
14 A on mi rekao: Bog naih otaca iza-
brao te da upozna njegovu volju, da vidi
Pravednika i da razumije glas iz njegovih
usta.
15 Jer e mu biti svjedok pred svim ljudi-
ma za ono to si vidio i uo.
16 A sada, na to jo eka? Ustani, primi
krtenje i oisti se od svojih grijeha prizi-
vajui Ime Gospodinovo!
17 A kad sam se, nakon povratka u Jeruza-
lem, molio u hramu, pao sam u zanos,
18 te sam vidio Gospodina gdje mi go-
vori: Pohiti i brzo izii iz Jeruzalema, jer
oni nee primiti tvojega svjedoanstva o
meni!
19 A ja sam rekao: Gospodine, pa sami
znaju da sam ja bacao u zatvore i ibao po
svim sinagogama one koji vjeruju u tebe.
20 A kad se prolijevala krv tvojega svjedo-
ka Stjepana, bio sam nazoan te odobra-
vao njegovu smrt i uvao haljine onima koji
su ga ubijali.
21 Nato mi je On odgovorio: Idi, jer u te
poslati daleko, k neznabocima!
22 idovi su ga sluali do te rijei, ali onda
su podigli glasove, rekavi: Makni takva
ovjeka sa zemlje, jer on ne smije ivjeti!
23 Dok su oni tako vikali, haljinama tresli i
prainu vitlali u zrak,
24 zapovjednik je zapovjedio da ga odve-
du u dvorsku vojarnu te da ga uz bievanje
presluaju, da bi tako doznao zato toliko
viu protiv njega.
25 Kad su ga svezali remenjem da ga bi-
uju, Pavao je rekao stotniku: Smijete li
vi bievati rimska graanina, i jo k tomu
bez osude?
26 Kad je stotnik to uo, otiao je i obavije-
sti zapovjednika: Pazi to misli napraviti,
jer ovaj je ovjek rimski graanin.
27 Nato je zapovjednik doao k njemu te
mu rekao: Reci mi, jesi li ti rimski graa-
nin? Pavao je odgovorio: Da.
28 A zapovjednik je odgovorio: Ja sam za
velik novac stekao to graanstvo. A Pa-
vao je rekao: Ja sam se s njim i rodio.
29 Tada odmah odstupe od njega oni koji
su ga htjeli ispitivati, a zapovjednik se pre-
straio kad je doznao da je on Rimljanin i
zato to ga je okovao.
30 Sutradan, hotei saznati tono zato ga
idovi optuuju, zapovjednik ga oslobodio
okova pa zapovjedio da se sazove svee-
nike glavare i sve njihovo Vijee, i doveo
Pavla i postavio ga pred s njih.
Pavao pred visokim vijeem
23
Pavao je uperio pogled u Vijee i
rekao: Ljudi i brao, ja sam ivio
s posve istom savjeu pred Bogom do
Djela
786
ovoga dana.
2 A visoki sveenik Ananija je zapovjedio
onima koji su bili kraj njega da ga udare po
ustima.
3 Tada mu rekao Pavao: Tebe e udariti
Bog, obijeljeni zide! A ti sjedi tu i sudi mi
po Zakonu, a protiv Zakona zapovjeda da
me udaraju!
4 Nato su mu odgovorili oni koji su tu sta-
jali: to, ti grdi visokoga Bojeg svee-
nika?
5 Pavao je odgovorio: Nisam znao, brao,
da je on visoki sveenik. Jer je napisano:
Ne govori zlo o glavaru svojega naroda!
6 Zatim Pavao znajui da je jedan dio sa-
stavljen od saduceja, a drugi od farizeja,
glasno je povikao u Vijeu: Ljudi i brao,
ja sam farizej, sin farizeja. Zbog nade u
uskrsnue mrtvih meni se sudi.
7 Kada je on to tako rekao, nastalo pre-
piranje izmeu farizeja i saduceja, te se
skuptina podijelila.
8 Jer saduceji tvrde da nema ni uskrsnua,
ni anela, ni duha, a farizeji to sve prizna-
ju.
9 Tako je nastala velika vika. Ustali su neki
pismoznanci farizejske stranke te se od-
luno usprotivili, rekavi: Mi ne nalazimo
nikakva zla na ovomu ovjeku. A to ako
mu je govorio duh ili aneo, ne svaajmo
se protiv Boga.
10 I tada je nastala velika nesloga i svaa,
pa se zapovjednik pobojao da Pavla ne
rastrgaju na komade, zapovjedio je vojni-
cima da siu pa da ga otmu izmeu njih i
opet odvedu u vojarnu.
11 Sljedee noi Gospodin je stao kraj nje-
ga i rekao mu: Budi hrabar, Pavle, kao to
si za mene svjedoio u Jeruzalemu, tako
mora svjedoiti i u Rimu.
12 Kad je nastao dan, sastali su se neki od
idova, skovali urotu i obeali, pod zakle-
tvom, da nee ni jesti ni piti dok ne ubiju
Pavla.
13 Bilo ih je vie od etrdeset koji su skovali
tu urotu.
14 Oni su doli k sveenikim glavarima
i strarjeinama i rekli. Mi smo se zarekli
pod zakletvom da neemo nita jesti dok
ne ubijemo Pavla.
15 Zato vi sada zajedno s Vijeem izrazite
elju zapovjedniku da ga dovede k vama
pod izlikom da elite pomnije ispitati nje-
govu stvar. A mi smo spremni ubiti ga i prije
nego to stigne k vama.
16 Ali kad je sin Pavlove sestre doznao za
zasjedu, on je doao i uao u vojarnu te
obavijestio Pavla.
17 Tada je Pavao dozvao k sebi jednoga
od stotnika te mu rekao: Ovoga mladia
odvedi k zapovjedniku jer mu on ima neto
dojaviti.
18 Tada ga stotnik uzeo i odveo k zapovjed-
niku i rekao: Zatvorenik Pavao dozvao me
i zamolio da ovoga mladia dovedem k
tebi jer ti ima neto rei.
19 Nato je zapovjednik uzeo mladia za
ruku i odveo ga nasamo pa ga upitao: to
mi ima za rei?
20 A on je rekao: idovi su se dogovorili
da te zamole da sutra dovede Pavla u
Vijee pod izgovorom da pomnije ispita
njegovu stvar.
21 Ali ih nemoj posluati, jer ga vie od
etrdeset ljudi iz njihova kruga eka u za-
sjedi. Oni su se obvezali, pod zakletvom,
da nee ni jesti ni piti dok ga ne ubiju; nego
stoje spremni i ekaju tvoj pristanak.
22 Tada je zapovjednik otpustio mladia i
zapovjedio mu: Nemoj nikome govoriti da
si mi ovo otkrio.
23 Zatim je dozvao dvojicu stotnika i za-
povjedio im: Pripremite dvjesto vojnika,
sedamdeset konjanika i dvjesto strijelaca,
da nakon treega sata nou krenu u Ce-
zareju,
24 i pripremite konje Pavlu za jahanje, da
iv i zdrav stigne k upravitelju Feliksu!
25 I napisao je pismo koje je glasilo ova-
ko:
26 Klaudije Lizija preuzvienom upravitelju
Feliksu pozdrav!
27 Ovoga su ovjeka uhitili idovi i htjeli
ga ubiti. Dolazei s vojskom izvukao sam
ga iz pogibli i saznao sam da je rimski gra-
anin.
28 A kad sam htjeo tono saznati krivnju
za koju ga optuuju, doveo sam ga pred
njihovo Vijee.
29 Ustanovio sam da ga optuuju zbog pi-
tanja njihova Zakona, ali da nema nikakve
krivnje koja zasluuje smrt ili samo lance.
30 A kad su me obavijestili da se sprema
zasjeda protiv njega, odmah sam ga po-
slao k tebi, poto sam njegovim tuiteljima
dao znati da svoju tubu protiv njega izne-
su preda te. Pozdrav.
31 Tada su vojnici, po zapovijedi, uzeli Pa-
vla te ga nou odveli u Antipatridu.
32 Sutradan su pjeaci ostavili konjanike
da ga dalje prate, a oni se vratili u vojar-
nu.
33 Kada su doli u Cezareju, uruili su upra-
vitelju pismo i pred njega doveli Pavla.
34 A kad je upravitelj proitao pismo, upi-
tao ga iz koje je pokrajine. A kad je shvatio
da je iz Cilicije,
35 rekao mu: Presluati u te kad i tvoji
tuitelji dou. I zapovjedio da ga uvaju u
Herodovoj palai.
Djela
787
Pavao pred Feliksom
24
Poslije pet dana siao je visoki sve-
enik Ana s nekoliko starjeina i s
odvjetnikom, nekim Tertulom, te podnijeli
upravitelju Feliksu tubu protiv Pavla.
2 Kad su dozvali Pavla, Tertul je poeo
optubu, rekavi: Veliki mir to ga po tebi,
vrli Felikse, uivamo i boljitak za ovaj narod
tvojom providnou nastaje,
3 mi u svemu i na svakom mjestu rado pri-
znajemo sa svom zahvalnou.
4 Ali da te due ne zadravam, molim te da
nas ukratko saslua sa svojom uobiaje-
nom blagou.
5 Ustanovili smo da je ovaj ovjek poast,
da izaziva prepirke meu idovima po ci-
jelom svijetu i da je kolovoa nazarenskih
sljedbenika.
6 On je pokuao i hram obeastiti, i mi
smo ga uhitili i htjeli smo ga osuditi prema
naem Zakonu.
7 Ali je doao Lizija zapovjednik na nas,
i oteo ga iz naih ruku na veliku silu te ga
poslao k tebi,
8 zapovjedivi njegovim tuiteljima da
dou k tebi kako bi sam mogao sve istraiti
i saznati za to ga optuujemo.
9 A sloili su se i idovi tvrdei da je tako.
10 Tada je Pavao, kad mu je upravitelj dao
znak da govori, odgovorio: Poto znam
da si ve mnogo godina sudac ovomu
narodu, ja pouzdano poinjem svoju obra-
nu.
11 Ti sam moe doznati da nema vie od
dvanaest dana otkako sam uziao u Jeru-
zalem da odrim tovanje.
12 A oni me nisu nali ni u hramu, ni u gradu
da s bilo kime raspravljam ili da uzrokujem
nered i diem narod.
13 A ne mogu ti ni dokazati ono za to me
sada optuuju.
14 Ali ovo ti priznajem: ja slijedim put, koji
oni nazivaju sektom, i tako tujem Boga
svojih otaca vjerujui u sve to je napisano
u Zakonu i Prorocima.
15 Ja se uzdajem u Boga, kao to se uz-
daju i oni sami da e biti uskrsnue mrtvih,
pravednih i nepravednih.
16 Zato se i ja uvijek trudim da imam istu
savjest i pred Bogom i pred ljudima.
17 Poslije vie godina doao sam da do-
nesem milostinju i prinesem rtvu svojem
narodu.
18 Meu njima neki idovi iz Azije, ba
kad sam prinosio rtvu, nali su me ve
oienog u hramu, ali bez strke naroda i
bez buke.
19 Trebalo bi da oni dou preda te i tue me
ako imaju to protiv mene.
20 Ili neka ovi ovdje sami reknu kakvu su
krivnju nali na meni kad sam bio pred
Vijeem,
21 osim ako se ne radi samo o ovoj jedinoj
rijei koju sam doviknuo stojei meu nji-
ma: Zbog uskrsnua mrtvih vi me danas
optuujete.
22 Kada je Feliks uo sve to, jer je tonije
poznavao to se odnosi na taj nauk, od-
godio je njihovu parnicu, rekavi: Kada
doe ovdje zapovjednik Lizija, rijeit u
vau stvar.
23 A stotniku je zapovjedio da Pavla uva
u zatvoru, ali da mu prui olakice i da ni-
kom od njegovih poznatih ne brani da ga
posjeuje i posluuje.
24 Poslije nekog vremena doao je Feliks
sa svojom enom Druzilom, koja je bila i-
dovka, dozvao je k sebi Pavla te je sluao
njegovo izlaganje o vjeri u Isusa Krista.
25 Dok je Pavao govorio o pravednosti, i-
stoi i buduem sudu, prestraio se Feliks
te mu rekao: Za sada hajde, idi, pa kad u
imati zgodno vrijeme, opet u te dozvati k
sebi.
26 U isto vrijeme nadao se da e mu Pavao
dati novaca, kako bi ga pustio; stoga je e-
e slao po njega i razgovarao s njime.
27 Nakon dvije godine, Feliksa je naslijedio
Porcije Fest. Hotei ugoditi idovima, Fe-
liks je ostavio Pavla u zatvoru.
Pavao se priziva na cara
25
Nakon tri dana svojega dolaska u
pokrajinu, Fest je uziao iz Cezareje
u Jeruzalem.
2 Tada su doli k njemu sveeniki glavari
zajedno s prvacima idovskim i podnesu
tubu protiv Pavla i traili,
3 molei za milost protiv njega, da ga
poalje u Jeruzalemdok su oni smiljali
zasjedu da ga ubiju na putu.
4 Ali im Fest odgovorio da je Pavao u za-
tvoru u Cezareji i da e uskoro i on sam
otputovati ondje.
5 Rekao je: Zato neka ovlateni od vas
pou sa mnom pa neka ga tue ako je to
kriv taj ovjek.
6 Fest siao u Cezareju poto se zadrao
meu njima osam ili, najvie, deset dana.
Sutradan je sjeo na sudaku stolicu i zapo-
vjedio da se dovede Pavao.
7 Kad je ovaj doao, okruili ga idovi koji
su doli iz Jeruzalema te iznijeli protiv Pa-
vla mnoge i teke optube kojih nisu mogli
dokazati.
8 A Pavao je u svoju obranu iznosio: Ni-
sam nita skrivio ni protiv idovska Zako-
na, ni protiv hrama, ni protiv cara.
9 Tada je Fest, hotei ugoditi idovima,
odgovorio Pavlu: Hoe li uzii u Jeru-
Djela
788
zalem da ti se ondje o tomu sudi, u mojoj
nazonosti?
10 Tada je Pavao rekao: Pred carskim
sudom stojim, tu mi se mora suenje na-
staviti. idovima, kao to vrlo dobro zna,
nisam nita skrivio.
11 Ako sam doista kriv i ako sam poinio
neto to zasluuje smrt, ne odbijam umri-
jeti. Ali ako su neosnovane optube kojima
me ovi optuuju, nitko me ne moe njima
dat. Ja se prizivam na cara.
12 Tada je Fest, poto se posavjetovao sa
sudskim vijeem, odgovorio: Na cara si
se prizvao, pred cara e ii!
13 Kad je prolo neko vrijeme, doli su u
Cezareju kralj Agripa i Berenika te pozdra-
vili Festa.
14 Kako se tu zadrali due vremena, Fest
zbog savjeta izneo je kralju Pavlov sluaj:
Feliks je ostavio, ree, nekog utamnie-
nika,
15 koga su mi sveeniki glavari skupa sa
idovskim starjeinama optuili za mojega
boravka u Jeruzalemu i zahtijevali njegovu
osudu.
16 Ja sam im odgovorio da Rimljani ne
obiavaju izruiti nikoga prije nego to
se optueni suoio sa svojim tuiteljima i
dobije priliku da se brani od onoga za to
je optuen.
17 Stoga kad su oni, zajedno sa mnom
doli ovdje, ja sam bez odgaanja sutra-
dan sjeo na sudaku stolicu i naredio da
se dovede spomenuti ovjek.
18 Ali tuitelji, koji su stajali oko njega, nisu
ga optuili ni za jedan zloin za koji sam ja
nagaao,
19 nego su raspravljali o nekim pitanjima
svoje vjere i o nekom Isusu koji je umro, a
za kojega Pavao tvrdi da je iv.
20 A ja nisam bio siguran kako postupiti
u toj vrsti istrage, upitao sam ga bi li htjeo
poi u Jeruzalem da mu se ondje o tomu
sudi.
21 Ali kako je Pavao prizivom zatraio za
sudsku odluku carska velianstva, nare-
dio sam da se i dalje dri u zatvoru dok ga
ne poaljem k caru.
22 I ja bih elio posluati toga ovjeka,
ree Agripa Festu. Sutra e ga uti, od-
govorio je Fest.
23 Sutradan, Agripa i Berenika doli su s
velikim sjajem i uli u sveanu dvoranu,
u pratnji visokih asnika i najuglednijih
osoba u gradu. Tada na Festovu zapovijed
doveli su Pavla.
24 Fest je rekao: Kralju Agripa i svi ljudi
ovdje s nama nazoni, gledajte ovoga
ovjeka zbog kojega je s molbama k meni
dolazilo mnotvo idova u Jeruzalemu i
ovdje, viui da ne smije due ivjeti.
25 Ja sam, naprotiv, ustanovio da nije nita
poinio to zasluuje smrt. Ali kako se ovaj
ovjek sam prizvao na carsko velianstvo,
odluio sam ga ondje poslati.
26 S obzirom da o njemu nemam nita po-
uzdano napisati mojemu gospodaru, izveo
sam ga pred vas, posebno preda te, kralju
Agripa, tako da bih mogao to napisati
nakon ove sudske istrage.
27 Jer mi se pravi nerazborito poslati za-
tvorenika, a ne naznaiti optube protiv
njega.
Pavao pred Feliksom i Agripom
26
Tada je Agripa rekao Pavlu: Dopu-
ta ti se da sam sebe pone bra-
niti. Tada je Pavao ispruio ruku i poeo
svoju obranu:
2 Kralju Agripa, ja se osjeam sretnim to
se danas sam mogu pred tobom braniti od
svega za to me optuuju idovi,
3 pogotovo to znam da ti dobro poznaje
idovske obiaje i njihova prepiranja. Zato
te molim da me strpljivo poslua.
4 Kakav je bio moj ivot od rane mladosti
koji sam proveo u svojemu narodu, i to u
Jeruzalemu, znaju svi idovi.
5 Oni me od poetka poznaju i moeju, ako
hoe, posvjedoiti da sam kao farizej ivio
po najstroem Zakonu nae vjere.
6 I sada stojim pred sudom zbog nade u
obeanje koje je Bog uputio naim ocima.
7 Ispunjenje ovoga obeanja nada se po-
stii naih dvanaest plemena, koja ustraj-
no, no i dan, slue Bogu. Ba me zbog te
nade, kralju, tue idovi.
8 Ima li po vaem sudu neto nevjerojatno
u tom da Bog uskrsava mrtve?
9 Ja sam doista nekad mislio da sam duan
djelovati protiv Imena Isusa Nazareani-
na.
10 To sam i pravio u Jeruzalemu, i osobno
sam mnoge svete zatvarao u zatvore, po-
to sam na to od sveenikih glavara bio
ovlaten, a kad su bili osuivani na smrt,
za to dao svoj glas.
11 Po svim sinagogama prisiljavao sam
ih, vie puta kanjavanjem, da izgovaraju
grdnje protiv Boga i u svojemu prekomjer-
nom bijesu progonio sam ih ak u tue
gradove.
12 Dok sam u tom pothvatu iao u Damask
s ovlau i nalogom sveenikih glavara,
13 vidio sam, kralju, na svojem putovanju,
u pola dana, dolo je svjetlo s neba jasnije
od sunca i obasjalo sve oko mene i mojih
suputnika.
14 I kad smo svi popadali na zemlju, ja sam
uo glas to mi govori hebrejskim jezikom:
Djela
789
Savle, Savle, zato me progoni? Teko ti
je u bodljike nogom udarati.
15 A ja sam rekao: Tko si ti, Gospodine?
A On je rekao: Ja sam Isus, kojega ti pro-
goni.
16 Dii se i stani na svoje noge; jer Ja sam ti
se ukazao zato da te postavim slubenikom
i svjedokom, obojima kako o onome to si
vidio, tako i o onome to u ti objaviti.
17 Ja u te izbavljati od idovskog naroda i
od neznaboaca kojima te sada aljem,
18 da im otvori oi, da se obrate od tame
k svjetlu i od sotonine vlasti k Bogu, da
vjerom u mene prime oprotenje grijeha
i batinu meu onima koji su posveeni s
vjerom u mene.
19 Otada, kralju Agripa, nisam bio nepo-
sluan nebeskom vienju,
20 nego sam propovijedao najprije onima
u Damasku, u Jeruzalemu i svim judejskim
pokrajinama, i onda neznabocima, da se
pokaju i okrenu k Bogu i rade djela dostoj-
na pokajanja.
21 Zbog toga su me idovi uhitili u hramu i
pokuali me ubiti.
22 Ali opskrbljen pomou Bojom stojim
do dananjega dana, svjedoim i malome
i velikome, ne rekavi nita drugo osim
to su govorili Proroci i Mojsije da e se
dogoditi.
23 Da e Krist morati trpjeti, te da e On
biti prvi koji e uskrsnuti od mrtvih i da e
navijestiti svjetlo i idovskom narodu i ne-
znabocima.
24 Dok je to govorio u svoju obranu, rekao
mu Fest jakim glasom: Pavle ti si izvan
sebe! Tvoje veliko znanje pravi te lua-
kom.
25 Ne ludujem, preuzvieni Feste, Pavao
je rekao: Nego ozbiljno govorim rijei isti-
ne i razbora.
26 Ta i kralj, kojemu se pouzdano i slobod-
no obraam, zna ove stvari. Ne vjerujem da
mu je ita od ovoga nepoznato, jer se ovo
nije dogodilo u kakvom kutu.
27 Vjeruje li, kralju Agripa, prorocima?
Znam da vjeruje!
28 Agripa je odgovorio Pavlu: Zamalo si
me uvjerio da postanem kranin.
29 Pavao je rekao: elio bih od Boga, ne
samo ti nego i svi oni koji me danas sluaju,
postali takvi ljudi kakav sam ja, osim ovih
okova.
30 Nakon njegovih rijei ustao je kralj i
upravitelj, Berenika i ostali koji su zasjedali
s njima.
31 Dok su se povlaili, govorili su meu
sobom: Ovaj ovjek nije poinio nita to
zasluuje smrt ili okove.
32 Tada je Agripa rekao Festu: Ovaj je
ovjek ve prije mogao biti puten na slo-
bodu da se nije prizvao na cara.
Put u Rim. Brodolom
27
Kada je bilo odlueno da moramo
otploviti u Italiju, predali Pavla i neke
druge sunje jednom stotniku iz carskog
odjeljenja imenom Juliju.
2 Tada smo uli u neku adramitsku lau
koja je imala ploviti u azijska mjesta, pa
zatim smo otplovili. S nama je bio Aristarh,
Makedonac iz Soluna.
3 Sutradan smo pristali u Sidonu. Tu je Juli-
je s Pavlom ljudski postupio i dopustio mu
da ode svojim prijateljima i primi njihove
usluge.
4 A kad smo otplovili odatle, plovili smo u
zavjetrini Cipra, jer su vjetrovi bili protivni.
5 Kada smo preplovili more uzdu Cilicije i
Pamflije, stigli smo u Miru u Liciji.
6 Tu je stotnik naao neku aleksandrijsku
lau koja je plovila u Italiju i prekrcao nas
u nju.
7 Vie je vremena plovidba bila spora i jed-
va smo stigli pored Knida. Kako nam vjetar
nije dao pristati, doplovili smo pod Kretu
kod Salmone.
8 S mukom plovei uz obalu, stigli smo na
neko mjesto zvano Dobra pristanita, blizu
kojega se nalazi grad Laseja.
9 Kako je prolo due vremena i plovidba
ve postala opasna, bio je ve minuo i Ve-
liki post, Pavao ih je opominjao
10 rekavi: Ljudi, vidim da e plovidba biti
na pogibelj, i veliku tetu ne samo za tovar
i lau nego i za nae ivote.
11 Ali uza sve to stotnik je vie vjerovao
kormilaru i vlasniku lae negoli Pavlovim
rijeima.
12 Poto luka nije bila prikladna za zimo-
vanje, veina je svjetovala da se odatle
otplovi, ne bi li kako stigli do kretske luke
Feniksa, to gleda prema jugozapadu i
sjeverozapadu, te ondje prezimili.
13 A kad je okrenuo tihi junjak, mislei
da moeju ostvariti svoju namjeru, digli su
sidro te zaplovili sasvim uz Kretu.
14 Ali brzo poslije toga puhnuo je s Krete
straan vjetar zvan sjeveroistonjak.
15 Tako je zahvatio lau da se nije mogla
oduprijeti vjetru, pa smo mu se predali da
nas on nosi.
16 Prolazei pod zaklonom nekog otoia
koji se zove Klauda, jedva smo mogli zgra-
biti amac.
17 Kad su ga izvukli na lau, upotrijebili su
sredstva za spasavanje te uadima pove-
zali lau. Zatim, bojei se da se ne nasuu
na ivi pijesak, spustili su jedro i tako su
bili tjerani dalje.
Djela
790
18 Sutradan, jer nas je oluja strahovito ba-
cala, poeli su izbacivati tovar,
19 A trei dan svojim rukama izbacili su
brodsku opremu.
20 Kako se vie dana nije pokazalo ni
sunce ni zvijezde i kako je i dalje bjesnjela
velika oluja, nestajalo je svake nade da se
moemo spasiti.
21 Ve dugo nije bilo volje za jelom, po-
dignuo se tada Pavao, stao pred njih te
rekao: Ljudi, trebalo je mene posluati i
ne otiskivati se s Krete te tako izbjei i ovu
patnju i ovu tetu.
22 A sada vas opominjem, razvedrite se,
jer nitko od vas nee propasti osim lae.
23 Noas mi se ukazao aneo onoga Boga
kome pripadam i kome sluim,
24 rekavi: Ne boj se, Pavle, ti mora doi
pred cara. I evo, Bog ti milostivo daruje
ivote svih koji s tobom plove.
25 Zato, ljudi, budite odvani! Vjerujem
Bogu da e biti tako kako mi je rekao.
26 Ali kako bilo, treba da se nasuemo na
neki otok.
27 Kada je ve dola etrnaesta no otka-
ko smo bili tjerani lijevo-desno po Adriji,
oko ponoi mornari su prozreli da im se
primie neka zemlja.
28 Bacili su olovnicu i nali da ima dvade-
set hvati dubine, te kad su odmakli malo
dalje, ponovno bacili olovnicu i nali da
ima petnaest hvati dubine.
29 Bojei se da ne udarimo u grebene,
spustili su s krme etiri sidra, i molili se za
dolazak dana.
30 A u vrijeme kad su mornari kanili pobje-
i iz lae i kad su spustili amac u more
pod izgovorom da misle s pramca spustiti
sidra,
31 Pavao je rekao stotniku i vojnicima:
Ako ovi mornari ne ostanu u lai, vi se ne
moete spasiti!
32 Nato su vojnici presjekli ueta na amcu
i pustili ga da padne.
33 Sve dok nije poelo svitati, Pavao je
molio sve da jedu: Danas je etrnaesti dan
koji provodite u iekivanju bez jela, a da
nita nijeste uzeli.
34 Zato vas nagovaram da jedete, jer je
to za vae spasenje, jer ni jednom od vas
nee pasti ni vlas s glave.
35 I kad je to rekao, uzeo je kruh, te pred
svima njima zahvalio Bogu, pa kad ga ra-
zlomio jeo je.
36 Tada su se svi oni ohrabrili te i sami
poeli jesti.
37 U lai nas je bilo svega dvjesto sedam-
deset i est.
38 A kad su se dosta nasitili, poeli su olak-
avati lau bacajui ito u more.
39 Kad je osvanuo dan, mornari nisu pre-
poznali zemlje, ali su opazili neki zaljev
s ravnom obalom te kanili, ako bi mogli,
ondje otjerati lau.
40 I kad su otpustili sidra i ostavili ih u moru,
popustili su ueta na kormilima i podigli
prednje jedro prema vjetru te usmjerili
prema obali.
41 Ali su udarili u greben, kojemu je s obih
strana more, te nasukali lau. Prednji je
dio najprije nasjeo i ostao nepomian, dok
se zadnji dio prelomio od velike estine
valova.
42 Tada su vojnici naumili poubijati zatvo-
renike, tako da ne bi koji isplivao i pobje-
gao.
43 Ali im stotnik, elei spasiti Pavla, spri-
jeio da provedu svoju nakanu. I zapo-
vjedio da najprije poskau u more oni koji
znaju plivati te da iziu na kopno,
44 a ostali da iziu, jedni na daskama, a
drugi na ostacima lae. I tako su se svi
spasili i izali na kopno.
udo na Malti. Pavao u Rimu
28
Kad su tomu izbjegli, onda su do-
znali da se otok zove Malta.
2 Uroenici su nam iskazali posebnu do-
brotu. Sve su nas primili k velikoj vatri koju
su bili naloili zbog kie to je padala i zbog
zime.
3 Kad je Pavao nakupio naramak suhih
grana i bacio ga na vatru, izila je zmija
natjerana od vruine te mu se primila za
ruku.
4 A uroenici, kad su vidjeli da mu otrovna
zmija visi o ruci, rekli su jedan drugome:
Nema sumnje ovaj je ovjek sigurno ubo-
jica; on misli da je izbjegao moru ali pravda
mu ne doputa ivjeti.
5 Ali on je stresao zmiju u vatru i nije mu
nita naudilo.
6 A oni su oekivali da e otei i odmah pa-
sti mrtav. Ali poto su due ekali te vidjeli
da mu se nije nita dogodilo, promijenili su
miljenje i rekli da je bog.
7 U onom se podruju nalazilo imanje gla-
vara toga otoka imenom Publija, koji nas je
lijepo primio i tri dana ljubazno pogostio.
8 I dogodilo se da je Publijev otac leao
bolestan od groznice i dizenterije. Pavao je
uao k njemu, pomolio se i stavio na njega
ruke pa ga ozdravio.
9 Poslije toga dogaaja dolazili su i ostali s
otoka koji su bili bolesni pa su ozdravljali.
10 Oni su nam iskazali mnoge poasti, a
kad smo odlazili, dali su nam i stavili u lau
sve to nam je trebalo.
11 Poslije tri mjeseca otplovili smo na alek-
sandrijskoj lai koja je prezimila na otoku i
Djela
791
koja je imala kao znak Blizance.
12 Doplovili smo u Sirakuzu i ondje ostali
tri dana.
13 Odatle, plovei uz obalu, stigli smo u
Regij. A sutradan okrenuo je juni vjetar i
mi smo preksutra doli u Puteole,
14 gdje smo nali brau, koja nas molbama
pozvali da ostanemo kod njih sedam dana.
I tako smo ili prema Rimu.
15 Kad su tamonja braa primila vijest o
nama, izila su nam u susret kod Apijeva
trgovita i do tri krme. Kad ih Pavao vidio,
zahvalio je Bogu i ohrabrio se.
16 Kad smo stigli u Rim, stotnik je doveo
zatvorenike zapovjedniku garde, a Pavlu
je bilo doputeno da boravi u svojem sta-
nu s vojnikom koji ga je uvao.
17 I dogodilo se tako da je nakon tri dana
Pavao sazvao na okup idovske prvake. I
kad su oni doli, on im je progovorio: Lju-
di i brao, ja iako nisam nita poinio niti
protiv naroda ni protiv obiaja naih otaca,
ipak su me u Jeruzalemu kao zarobljenika
predali Rimljanima u ruke.
18 Oni su me, nakon sudske istrage, htjeli
pustiti, jer nije bilo na meni nikakve krivnje
koja bi zasluivala smrt.
19 Ali kako su se idovi tomu usprotivili,
bio sam prisiljen prizvati se na cara, ali ne
kao da bih svoj narod imao za to tuiti.
20 Eto, zbog toga sam vas zamolio da vas
vidim i da vam progovorim, jer zbog Izrae-
love nade ja sam okovan ovim lancem.
21 Oni su mu odgovorili: Mi o tebi nismo
primili nikakva pisma iz Judeje niti nam je
tko od brae doao pa o tebi to loe javio
ili rekao.
22 Nego, mi bismo eljeli uti od tebe tvoje
poglede, jer nam je za ovu drubu jedino
poznato da joj se svuda protive.
23 Nato su mu odredili jedan dan i doli k
njemu u stan u jo veem broju. On im je
izlagao i svjedoio o Bojem kraljevstvu i
nastojao, od ranoga jutra do kasne veeri,
uvjeriti ih o Isusu, sve od Mojsijeva Zakona
i Proroka.
24 Jedni su povjerovali njegovim rijeima,
a drugi su ostali nevjerni.
25 Nesloni meu sobom, poeli se razila-
ziti poto im je Pavao rekao jo jednu rije:
Zaista, dobro je Sveti Duh rekao vaim
ocima po proroku Izaiji,
26 rekavi: Idi k ovom narodu i reci mu:
Sluajui ut ete, a ipak neete razumje-
ti; Gledajui gledat ete, a ipak neete
vidjeti.
27 Jer je otvrdnulo srce ovoga naroda.
Uima teko uju, i oi su svoje zatvorili,
osim da bi vidjeli svojim oima, i uli svojim
uima, i da bi svojim srcem razumjeli i da bi
se obratili, pa da ih ozdravim.
28 Tako primite do znanja da je ovo Boje
spasenje poslano neznabocima. Oni e
ga i prihvatiti.
29 I kad je on rekao te rijei, idovi su otili
prepirajui se meu sobom.
30 Pavao je ostao pune dvije godine u
svojem iznajmljenom stanu, gdje je pri-
mao sve koji su se k njemu navraali,
31 propovijedajui Boje kraljevstvo i ue-
i nauk Gospodina Isusa Kristu sa svim
pouzdanjem i bez iijega smetanja.
Djela
Rimljanima
Poslanica Apostola Pavla
Kristova Radosna vijest
1
Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan za
apostola, odvojen za Boju Radosnu
vijest,
2 koju je Bog unaprijed obeao po svojim
prorocima u Svetim pismima,
3 o svojem Sinu Isusu Kristu, naem Gos-
podinu, koji je po tijelu roen od Davidova
potomstva,
4 i proglaen Bojim Sinom sa silom po
Duhu svetosti, po uskrsnuu od mrtvih.
5 Preko njega smo primili milost i apostol-
stvo za poslunost vjeri meu svim naro-
dima na slavu njegova imena,
6 meu kojima ste i vi koje je pozvao Isus
Krist.
7 Svima u Rimu, Bojim ljubljenicima, po-
zvanima da budu sveti. Milost vam i mir
od Boga, naega Oca, i Gospodina Isusa
Krista.
8 Najprije se zahvaljujem Svojemu Bogu
po Isusu Kristu za sve vas to se o vaoj
vjeri govori po cijelom svijetu.
9 Jer je Bog, kojemu svom duom sluim
navjeujui Radosnu vijest njegova Sina,
moj svjedok da vas se svaki put sjetim u
svojim molitvama,
10 i molim da bi mi napokon jedanput, ako
je Boja volja, uspjelo doi k vama.
11 Jer ja vas elim vidjeti, da vam udijelim
792
dar Svetoga Duha, tako da ojaate.
12 to jest, da se ohrabrim kod vas i zajed-
no s vama zajednikom vjerom vaom i
mojom.
13 Htjeo bih da znate, brao, da sam vie
puta htjeo doi k vama, ali sam do sada
bio sprijeen, da i meu vama isto tako
uberem koji plod kao i meu ostalim ne-
znabocima.
14 Ja sam dunik i Grcima i barbarima, i
mudrima i nerazumnima.
15 Zato je moja elja da propovijedam Ra-
dosnu vijest i vama koji ste u Rimu.
16 Jer ja se ne sramim Radosne vijesti, jer
je ona Boja sila za spasenje svakome tko
vjeruje, kako, u prvom redu idovu, tako i
Grku.
17 Jer u njemu se otkriva Boja praved-
nost, iz vjere u vjeru, kao to je napisano:
Pravednik e ivjeti od vjere.
18 Jer s neba se zaista otkriva gnjev Boji
protiv svake bezbonosti i nepravednosti
ljudi koji istinu spreavaju s nepravedno-
u.
19 Jer njima je poznato ono to se moe
doznati o Bogu, jer im je to Bog objavio.
20 Zaista, njegova nevidljiva svojstva,
isto se opaaju od postanka svijeta, nje-
gova vjena mo i Boanstvo, promatrana
po njegovim djelima, tako da oni nemaju
isprike.
21 Jer iako su upoznali Boga, nisu mu iska-
zali ni slavu ni zahvalnost kao Bogu, nego
su postali slabi u svojim mislima i njihovo
je bezumno srce potamnjelo.
22 Pravei se mudrim, postali su ludi
23 te su zamijenili slavu besmrtnoga Boga
kipovima, to jest slikama smrtnoga ovje-
ka, pticama, etveronocima i gmazovi-
ma.
24 Zato ih je Bog preko lakomosti njihovih
srdaca predao neistoi, tako da sami
meu sobom obeauju svoja tjelesa;
25 oni su Boju istinu zamijenili sa laima te
se klanjali i asno sluili stvorenju umjesto
Stvoritelju, koji je slavljen zauvijek! Amen.
26 Zbog toga ih je Bog predao sramotnim
strastima: njihove ene su zamijenile na-
ravno openje s protunaravnim.
27 Isto tako su mukarci napustili naravno
openje sa enom, usplamtjevi poudom
jedan za drugim, vrei, mukarci s mu-
karcima, sramotne stvari i na sebi primaju-
i pravednu plau za svoje zablude.
28 I kako nisu smatrali vrijednim zadrati
Boga u svojem znanju, Bog ih je predao
pokvarenom shvaanju da bi pravili to ne
dolikuje.
29 Puni su svakovrsne nepravednosti, blu-
da, zlobe, lakomosti, pakosti, puni zavisti,
ubojstva, svaa, lukavtine, podmuklosti,
doaptavai su,
30 klevetnici, mrzitelji Boga, nasilnici, oho-
lice, umiljenici, izmiljai zla, nepokorni
roditeljima,
31 bez razumijevanja, nevjernici, bez lju-
bavi, neoprostivi i bez milosra,
32 koji, iako poznaju Boju pravednost,
prema kojoj oni koji to rade zasluuju smrt,
ne samo da to rade nego i odobravaju oni-
ma koji to rade.
Pravedan sud Boji
2
Stoga nema isprike, tko god bio, o
ovjee koji sudi, jer u emu sudi
drugom, samog sebe osuuje, jer ti koji
sudi, obiava praviti isto.
2 Ali mi pouzdano znamo da se Boja ka-
zna vri prema istini nad onima koji takvo
to rade.
3 Ili, misli li ti, o ovjee, koji sudi onima
koji takve stvari rade, da e izbjei Bo-
jem sudu dok i sam to isto pravi?
4 Ili prezire njegovu obilnu dobrotu, ie-
kivanje i strpljivost, a ne zna da Boja
dobrota hoe da te vodi k pokajanju?
5 Ali prema tvojoj okorjelosti i nestrpljivosti
srca, sam na sebe gomila gnjev za dan
gnjeva i objavljenja Bojega pravednog
suda,
6 koji e svakome dati prema njegovima
djelima:
7 ivot vjeni onima koji s ustrajnou u
dobrom djelu trae slavu, ast i besmrt-
nost;
8 a onima upornima i koji se protive istini
a pristaju uz nepravednost, njima srdbu
i gnjev,
9 nevolja i tjeskoba na svakoga ovjeka
koji se odaje zlu, kako, u prvom redu, na
idova tako i na Grka,
10 a slava, ast i mir svakome tko pravi
dobro, kako, u prvom redu idovu tako
isto i Grku.
11 Jer u Boga nema pristranosti.
12 Jer koji su sagrijeili bez Zakona, bez
Zakona e i propasti; i koji su pod Zako-
nom sagrijeili, po Zakonu e biti sueni.
13 Jer pred Bogom nisu pravedni oni koji
sluaju Zakon, nego e biti opravdani oni
koji vre Zakon.
14 Jer kad neznaboci koji nemaju Zako-
na, vre propise Zakona voeni naravno-
u, onda su oni, nemajui Zakona, sami
sebi Zakon.
15 Oni djelom pokazuju da je ono to pro-
pisuje Zakon, napisano u njihovim srcima,
njihova savjest svjedoi i misli koje ih me-
usobno optuuju ili brane
16 u dan u koji e Bog, prema svojoj Ra-
Rimljanima
793
dosnoj vijesti, suditi ljudske tajne po Isusu
Kristu.
17 Ali ti koji se naziva idovom, koji se vr-
sto oslanja na Zakon i ponosi s Bogom,
18 koji poznaje njegovu volju i ti koji, po-
uen Zakonom, zna odobriti ono to je
bolje;
19 ti koji si uvjeren da si voa slijepcima,
svjetlo onima koji su u tami,
20 odgojitelj nerazumnima, uitelj neuki-
ma, jer u Zakonu ima spoznaju znanja i
istine.
21 Ti onda koji drugoga ui, ne ui li i
samoga sebe ? Ti koji propovijeda da se
ne krade, ne krade li?
22 Ti koji zabranjuje preljub, ne pravi li
preljub? Ti koji se zgraa nad idolima, ne
pljaka li njihove hramove?
23 Ti koji se ponosi Zakonom, ne sramoti
li Boga krenjem Zakona?
24 Jer se Ime Boje vaom krivnjom grdi
meu neznabocima, kao to je napisa-
no.
25 Jer obrezanje je, dakako, korisno ako
dri Zakon; naprotiv, ali ako kri Zakon,
tvoje obrezanje postaje neobrezanje.
26 Stoga ako neobrezan ovjek dri pra-
vedne zahtjeve Zakona, nee li mu se
njegovo neobrezanje uraunati kao obre-
zanje?
27 Onaj koji nije tjelesno obrezan, a ispu-
njava Zakon, sudit e tebi koji si uza sav
napisani Zakon i obrezanje prijestupnik
Zakona.
28 Jer nije pravi idov onaj koji je to izvana,
niti je pravo obrezanje ono koje je izvana,
na tijelu;
29 nego je pravi idov onaj koji je to u nutri-
ni, a pravo je obrezanje ono koje je u srcu,
po duhu, a ne po slovu, ija hvala nije od
ljudi, nego od Boga.
Opravdanje vjerom u Isusa Krista
3
Kakva je onda prednost idova, ili ka-
kva je korist od obrezanja?
2 Velika u svakom pogledu! U glavnom, jer
su im povjerene Boje rijei.
3 Pa to ako neki nisu vjerovali? Hoe li
njihova nevjernost unititi Boju vjernost?
4 Sigurno ne! Nego neka Bog bude istinit,
a svaki ovjek laac, kao to je napisano:
Da opravda u svojim rijeima i da pobi-
jedi kad te sude.
5 Ali ako naa nepravednost istie pra-
vednost Boju, to emo rei? Jeli je Bog
nepravedan kad u srdbi kazni? (Govorim
kao ovjek.)
6 Sigurno ne! Jer kako bi drukije Bog su-
dio svijetu?
7 Ali ako je zbilja Boja istina poveana po
mojoj laljivosti njemu na slavu, zato da
jo budem suen kao grjenik?
8 Zato onda ne reknemo: Hajdemo pra-
viti zlo da bude dolo dobro, kako nam
neki klevetnici pripisuju i tvrde da mi to
nauavamo? Oni imaju pravednu osudu.
9 to onda? Jesmo li mi bolji od njih? Nipo-
to, jer smo ve dokazali da su svi, i idovi
i Grci pod grijehom,
10 Kao to je napisano: Nema pravedna
ni samo jednoga;
11 nema razumna ni jednoga, nema nikoga
koji trai Boga.
12 Svi su zastranili, zajedno postali be-
skorisni; nema nitko da pravi dobro, ne, ni
jedan.
13 Njihovo je grlo otvoren grob, svojim je-
zicima varaju, zmijski je otrov za njihovim
usnama;
14 ija su usta puna kletava i gorine.
15 Noge su im brze na prolijevanju krvi;
16 ruevine s bijedom su im na putovima;
17 put mira nisu upoznali;
18 Nema Bojega straha pred njihovim
oima.
19 A znamo da sve ono to Zakon govori,
govori onima koji su pod Zakonom, da
zanijeme svaka usta i da cijeli svijet bude
podloen Bojoj kazni.
20 Jer nikoga nee opravdati pred njim vr-
enje Zakona, jer Zakon slui samo tonoj
spoznaji grijeha.
21 A sada se neovisno od Zakona objavila
Boja pravednost za koju svjedoe Zakon
i Proroci,
22 i to pravednost Boja koja je po vjeri u
Isusa Krista za sve i svima onima koji vje-
ruju, jer nema razlike,
23 jer su svi sagrijeili i ne moeju postii
Boju slavu,
24 i svi su opravdani badava po njegovoj
milosti kroz otkupljenje u Isusu Kristu.
25 Njega je Bog izloio da svojom krvlju
bude pomirilite po vjeri, da pokae svo-
ju pravednost, jer je ostavio nekanjene
prole grijehe u vrijeme Boje strpljivosti,
26 da bi pokazao svoju pravednost u sa-
danje vrijeme i da dokae da je pravedan
i da opravdava onoga tko vjeruje u Isusa.
27 Gdje je onda hvalisanje? Iskljueno je.
Po kojem zakonu? Po zakonu djela? Ne,
nego po zakonu vjere.
28 Jer tvrdimo da se ovjek opravdava
vjerom bez vrenja Zakona.
29 Ili moda je Bog samo Bog idova? Nije
li i neznaboaca? Da, i neznaboaca isto
tako,
30 jer postoji samo jedan Bog koji e
opravdati obrezane po vjeri i neobrezane
kroz vjeru.
Rimljanima
794
31 Ukidamo li tako vjerom Zakon? Sigurno
ne! Naprotiv, s time Zakon utvrujemo.
Abraham opravdan vjerom a ne djelom
4
to emo onda rei da je Abraham,
na otac, naao po tijelu?
2 Jer ako je Abraham opravdan po djelima,
ima se ime diiti, ali ne pred Bogom.
3 to govori Pismo? Vjerovao je Abraham
Bogu, zato mu se to uraunalo u praved-
nost.
4 A onome koji radi ne rauna se plaa po
milosti, nego po dugu.
5 Dok se onome koji ne radi, a vjeruje u
onoga koji opravdava bezbonika, nje-
gova vjera uraunava u pravednost,
6 isto kao to i David proglauje blago-
slovljenim onoga kome Bog uraunava
pravednost neovisno od djela;
7 Blagoslovljeni su oni kojima su oprote-
na bezakonja i pokriveni grijesi.
8 Blagoslovljen je ovjek kojemu Gospo-
din nee uraunati grijeha.
9 Je li se onda taj blagoslov za obrezane ili
za neobrezane? Jer govorimo da se Abra-
hamu vjera uraunala u pravednost.
10 A kako mu se uraunala? Dok je bio
obrezan, ili dok je bio neobrezan? Ne dok je
bio obrezan, nego dok je bio neobrezan.
11 I on primio znak obrezanja, kao peat
pravednosti koja dolazi od vjere koju je
postignuo jo kad je bio neobrezan, tako
da s neobrezanjem bude otac svih onih
koji vjeruju, kako bi se i njima uraunala
pravednost, iako su neobrezani,
12 i da bude otac obrezanih i onima koji
nisu samo od obrezanih, nego isto i oni-
ma koji idu stopama vjere naega oca
Abrahama koju je on imao jo dok je bio
neobrezan.
13 Jer obeanje Abrahamu da e biti ba-
tinik svijeta nije dano njemu ili njegovom
potomstvu zavisno od Zakona, nego kroz
pravednost vjere.
14 Jer ako su batinici samo oni od Zako-
na vjera je ponitena, a obeanje je izvan
snage,
15 jer Zakon donosi gnjev, a gdje nema
Zakona tu nema ni prekraja.
16 Stoga, batinici postaju vjerom da bi
moglo biti po milosti, tako da obeanje
bude utvreno svemu potomstvu, ne samo
onima od Zakona, nego i onima koji su od
Abrahamove vjere, koji je otac svih nas,
17 (kao to je napisano: Napravio sam te
ocem mnogim narodima) pred onim ko-
jemu je povjerovao, samom Bogu, onome
koji oivljuje mrtve i zove stvari koje ne
postoje kao da postoje.
18 On protivno nadi, u nadu je povjerovao,
da postane ocem mnogih naroda, prema
onome to je reeno: Toliko e biti tvoje
potomstvo.
19 I nije oslabio u vjeri, on nije pogledao ni
na svoje ve umoreno tijelo (jer mu je ve
bilo negdje oko sto godina), niti obamrlost
Sarine utrobe.
20 Nije posumnjao u Boje obeanje s
nevjerom, nego se ojaao vjerom, dajui
slavu Bogu.
21 On je bio potpuno uvjeren da je Bog u
stanju izvriti ono to je obeao.
22 Zato se njemu to i uraunalo u praved-
nost.
23 Ali nije samo za njega napisano urau-
nalo mu se u pravednost,
24 nego i za nas. Uraunat e se nama koji
vjerujemo u onoga koji je uskrsnuo od mr-
tvih naega Gospodina Isusa,
25 koji je bio predan zbog naih grijeha i
koji je uskrsnuo zbog naega opravdanja.
Plodovi opravdanja. Adam i Isus
5
Poto smo opravdani vjerom, pomireni
smo s Bogom po naem Gospodinu
Isusu Kristu,
2 po kojem imamo i pristup s vjerom u ovu
milost u kojoj stojimo i radujemo se u nadi
slave Boje.
3 Ali ne samo to, nego se diimo i u nevo-
ljama, znajui da nevolja donosi postoja-
nost,
4 a postojanost, prokuanost a prokua-
nost nadu.
5 A nada ne razoarava, jer je ljubav Boja
izljevena u naim srcima po Svetom Duhu
koji nam je dan.
6 Krist je, dok smo jo bili nemoni, umro u
pravo vrijeme za nas bezbonike.
7 Jer jedva tko umre za pravednika; a za
dobroinitelja moda bi se tko usudio i
umrijeti.
8 Ali Bog pokazuje svoju ljubav prema
nama time to je Krist, dok smo jo bili
grjenici, umro za nas.
9 Koliko e nas vie sada kad smo ve
opravdani njegovom krvlju po njemu spa-
siti od srdbe.
10 Jer ako smo pomireni s Bogom smru
njegova Sina dok smo jo bili neprijatelji,
mnogo emo se sigurnije, ve pomireni,
spasiti njegovim ivotom.
11 Ali ne samo to, nego se i radujemo u
Bogu po naem Gospodinu Isusu Kristu,
po kojemu smo sada postigli pomirenje.
12 Stoga, kao to je po jednom ovjeku
uao grijeh u svijet a po grijehu smrt, tako
je smrt prela na sve ljude jer su svi sagri-
jeili.
13 Jer jo prije Zakona bio je grijeh u svi-
Rimljanima
795
jetu, ali se grijeh nije uraunao kad nema
Zakona.
14 Ali je smrt vladala od Adama do Moj-
sija ak i nad onima koji nisu sagrijeili
prijestupom slinim Adamovu, koji je slika
onoga koji ima doi.
15 Ali s darom nije kao s prekrajem. Jer
ako su prekrajem jednoga svi umrli, mno-
go se obilnije izlila na sve Boja milost i
dar dan milou jednoga ovjeka, Isusa
Krista.
16 S ovim darom nije ni kao to je s poslje-
dicama grijeha jednoga ovjeka. Jer pre-
suda polazei od grijeha jednoga ovjeka
postala osudom, dok dar milosti polazei
od mnogih prekraja dovodi k opravda-
nju.
17 Jer ako je prekrajem jednoga zavlada-
la smrt, mnogo e sigurnije oni koji primaju
izobilje milosti i dar pravednosti vladati
snagom ivota po jednomu, Isusu Kristu.
18 Stoga, kao to je prekrajem jednoga
svim ljudima na osudu, tako izvrenjem
pravednosti jednoga dolazi na sve ljude
opravdanje, sastojei se u ivotu.
19 Jer kao to po neposlunosti jednoga
ovjeka mnogi su postali grjenici, tako
e i po poslunosti jednoga mnogi postati
pravednici.
20 Zakon je naknadno doao da obiluje
prekraj. A gdje obiluje grijeh, tu obiluje
milost mnogo vie,
21 da bi, kao to je grijeh vladao smru,
tako i milost da bi vladala kroz pravednost
za vjeni ivot kroz Isusa Krista naega
Gospodina.
Novi ivot u Bogu
6
to emo onda rei? Da nastavimo u
grijehu da bi mogla obilovati milost?
2 Sigurno ne! Jer kako emo mi, koji smo
mrtvi grijehu, jo ivjeti u njemu?
3 Ili ne znate da svi koji smo krteni u Isusa
Krista, u njegovu smo smrt krteni?
4 Stoga mi smo s njim zajedno pokopani po
krtenju u smrt, da bi smo kao to je Krist
uskrsnuo od mrtvih Oevom slavom, da bi
i mi tako mogli hodati u novini ivota.
5 Jer ako smo sjedinjeni zajedno slinou
njegove smrti, sigurno emo biti i sjedinje-
ni i slinou njegovog uskrsnua,
6 znajui da je na je stari ovjek razapet
zajedno s Isusom da se uniti ovo grijeno
tijelo, tako da vie ne robujemo grijehu.
7 Jer tko je umro osloboen je od grijeha.
8 A ako smo umrli s Kristom, vjerujemo da
emo i ivjeti s njime,
9 znajui da Krist, koji je uskrsnuo od mr-
tvih, vie ne umire; smrt nad njim vie ne
vlada.
10 Njegova je smrt bila, jedanput zauvijek,
smrt grijehu, a njegov ivot, ivot Bogu.
11 Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu,
a ivima Bogu u Isusu Kristu.
12 Stoga neka vie ne vlada grijeh u va-
em smrtnom tijelu, pa da sluate njegove
poude.
13 Ne davajte vie svojih udova grijehu
kao sprave nepravednosti. Nego prinesi-
te Bogu sami sebe kao takve koji ste od
mrtvih postali ivima, a svoje udove kao
sprave pravednosti Bogu.
14 Grijeh nee vladati nad vama, jer nijeste
pod Zakonom, nego pod milou.
15 Pa to? Da grijeimo, kad nismo pod
Zakonom, nego pod milou? Sigurno
ne!
16 Ne znadete da ako se nekome dajete
za robove da mu se pokoravate, robovi ste
onoga kome se pokoravate: bilo grijeha na
smrt, bilo poslunosti na pravednost?
17 Ali hvala Bogu to ste se, poto ste bili
robovi grijeha, od svega srca pokorili ono-
me obliku nauka kojemu ste bili predani.
18 Osloboeni ste od grijeha, postali ste
sluge pravednosti.
19 Izraavam se ljudski zbog vae ljud-
ske slabosti; kao to ste nekad napravili
svoje udove podlonima neistoi i be-
zakonju koje vodi u jo vee bezakonje,
tako sada napravite svoje udove robovi-
ma pravednosti za posveenje.
20 Kad ste bili robovi grijeha, bili ste slo-
bodni u pogledu pravednosti.
21 Pa kakav ste plod onda imali? Plod
zbog kojega se danas sramite, jer je njegov
svretak smrt.
22 Ali sada poto ste osloboeni od grije-
ha, i postali Boje sluge, imate svoj plod
posveenje, a svretak vjeni ivot.
23 Jer je plaa za grijeh smrt, a milosni dar
Boji je ivot vjeni u Isusu Kristu, naemu
Gospodinu.
Sloboda od Mojsijevog Zakona
7
Ne znadete li, brao (govorim, naime,
poznavateljima Zakona), da Zakon
vlada nad ovjekom dokle on ivi?
2 Tako, ena koja ima mua zakonom je
vezana za mua dokle god on ivi. Ali ako
joj mu umre, slobodna je od zakona svo-
jega mua.
3 Tako onda ako, postane enom drugoga
dok njezin mu ivi, zvat e se preljubnica;
ali ako joj mu umre, slobodna je od zako-
na i nije preljubnica ako postane enom
drugoga mua.
4 Stoga ste i vi, moja brao, umrli Zakonu
kroz Kristovo tijelo, tako da moete pripa-
sti drugome, ak onome koji je uskrsnuo
Rimljanima
796
od mrtvih, da donesemo plod Bogu.
5 Jer dok smo bili u tijelu, grijene su stra-
sti, Zakonom izazvane, djelovale u naim
udovima, tako da smo donosili plodove
smrti.
6 A sada smo postali slobodni od Zakona,
jer smo umrli onome koji nas je drao u
ropstvu, tako da moemo sluiti u novom
duhu, a ne u starom slovu.
7 to emo onda rei? Da je Zakon grijeh?
Sigurno ne! Ja ne bih upoznao grijeh, osim
po Zakonu, jer ne bih upoznao pohlepu da
Zakon nije rekao: Ne poeli tue!
8 A grijeh, uzevi zgodu, proizvede pomo-
u zapovijedi svaku vrstu zlih pouda u
meni. Jer grijeh je bez Zakona bio mrtav.
9 Ja sam nekad ivio bez Zakona, ali kad je
dola zapovijed, grijeh je oivjeo a ja sam
umro.
10 A zapovijed, koja je trebala donijeti i-
vot, pronaao sam da donosi smrt.
11 Grijeh je uzeo zgodu, zaveo me pomou
zapovijedi, i njom ubio.
12 Stoga, Zakon je svet, i zapovijed je sve-
ta, i pravedna, i dobra.
13 Je li ono to je dobro za mene postalo
smrt? Sigurno ne! Nego grijeh, da bi se
pokazao grijehom, posluio dobrom i pro-
uzroio mi smrt, tako da bi se grijeh, po
zapovijedi pokazao neizmjerno grijean.
14 Jer znamo da je Zakon duhovan, a ja
sam tjelesan, prodan u ropstvo grijeha.
15 Jer ja ne razumijem to radim, jer ne
radim ono to hou, nego radim ono to
mrzim.
16 Ako onda radim ono to neu, slaem
se sa Zakonom da je on dobar.
17 A sada to vie ne radim ja, nego grijeh
koji prebiva u meni.
18 Jer znam da nikakvo dobro ne prebiva
u meni, (to jest u mojemu tijelu). Jer volju
imam u sebi, ali ne i mo za raditi dobro.
19 Jer ne radim dobro koje hou, nego
radim zlo koje neu.
20 Sada ako radim ono to neu, ne radim
ga vie ja, nego grijeh koji prebiva u meni.
21 Nalazim onda Zakon, kad elim raditi
dobro, zlo je kod mene.
22 Moj se unutranji ovjek slae u veselju
s Bojim Zakonom.
23 Ali vidim u svojim udovima drugi zakon
koji se bori protiv zakona mojega uma te
me zarobljava u zakon grijeha koji je u mo-
jim udovima.
24 O, jadan ti sam ja ovjek! Tko e me
izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela?
25 Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospo-
dinu naemu! Tako ja sa svojim umom
sluim Bojem Zakonu, a tijelom zakonu
grijeha.
ivot u milosti. Posinjenje Boje
8
Stoga onda nema osude onima koji
su u Isusu Kristu, koji ne hodaju po
eljama tijela, nego po Duhu.
2 Jer Zakon Duha ivota u Isusu Kristu
oslobodio me od zakona grijeha i smrti.
3 Jer ono to Zakon nije mogao napraviti,
jer je bio oslabljen zbog tijela, napravio
je Bog poslavi svojega vlastitog Sina u
obliju grijenog tijela i osudio grijeh u
tijelu,
4 da bi se ispunio pravedni zahtjev Zako-
na u nama koji ne ivimo po tijelu nego po
Duhu.
5 Jer oni koji ive po tijelu imaju na umu za
onim to je od tijela, a oni koji ive po Duhu
imaju na umu za onim to je od Duha.
6 Jer biti tjelesan jest smrt, a biti Duhovan
jest ivot i mir.
7 Zato je tenja tijela neprijateljstvo prema
Bogu, jer se ne pokorava Bojem Zakonu
a to i ne moe.
8 Tako onda, oni koji su u tijelu ne moeju
ugoditi Bogu.
9 Ali vi nijeste u tijelu, nego ste u Duhu, ako
je zbilja tako da Boji Duh prebiva u vama.
Tako, ako tko nema Kristova Duha, taj nije
Njegov.
10 A ako je Krist u vama, vae je tijelo mrtvo
zbog grijeha, a Duh je ivot zbog praved-
nosti.
11 Ako zbilja u vama prebiva Duh onoga
koji je uskrsnuo Isusa od mrtvih, onaj koji je
uskrsnuo Krista isto e tako oivjeti i vaa
smrtna tjelesa svojim Duhom koji prebiva
u vama.
12 Stoga, brao, dunici smo, ali ne tijelu
da bismo ivjeli po tijelu.
13 Jer ako po tijelu ivite, umrijet ete,
ali ako Duhom usmrujete tjelesna djela,
ivjet ete.
14 Jer sve koje god vodi Boji Duh, oni su
Boji sinovi.
15 Jer vi nijeste primili duha ropstva da
ponovno budete u strahu, nego ste primili
duha posinjenja, kojim kliemo: Abba,
Oe!
16 Sam Duh svjedoi zajedno s naim du-
hom da smo djeca Boja,
17 ako djeca, onda smo i batinici: bati-
nici Boji, a subatinici Kristovi, ako zaista
trpimo s njim, da s njim budemo i proslav-
ljeni.
18 Jer smatram da patnje sadanjega vre-
mena nisu dostojne usporedbe sa slavom
koja e se objaviti u nama.
19 Jer stvaranje sa svom udnjom iekuje
otkrivanje Bojih sinova.
20 Stvorenje je naime bilo podloeno uza-
ludnosti, ne svojevoljno, nego od onoga
Rimljanima
797
koji ga je podloio, u nadi;
21 da e se i samo stvorenje osloboditi od
ropstva raspadljivosti da sudjeluje u slo-
bodi slave Boje djece.
22 Jer znamo da sva stvorenja zajedno uz-
diu i da se sva skupa nalaze u poroajnim
mukama sve do sada.
23 Ali ne samo oni, nego i mi koji imamo
prve plodove Duha, i mi sami u sebi uz-
diemo ustrajno iekujui posinjenje,
otkupljenje svojega tijela.
24 Mi smo spaeni u nadi, a nada koja se
vidi nije nada, jer kako se onda tko moe
nadati onome to vidi?
25 Ali ako se nadamo onome ega ne vidi-
mo, strpljivo ga ekamo.
26 Isto tako Duh pomae u naim slabosti-
ma, jer ne znamo za to se moliti i kako bi se
trebali moliti, ali zato sam Duh posreduje
za nas neizrecivim uzdisajima.
27 A onaj koji istrauje srca zna koja je mi-
sao Duha, jer on u skladu s Bojom voljom
posreduje za svete.
28 Mi znamo da sve pridonosi dobru onima
koji ljube Boga, onima koji su pozvani za
Njegovu svrhu.
29 Jer koje je On predvidio, one je i predo-
dredio da budu prikladni slici njegova Sina,
da On bude prvoroenac meu mnogom
braom.
30 Jo vie koje je on predodredio, one je i
pozvao; koje je pozvao, one je i opravdao;
koje je opravdao, one je i proslavio.
31 to emo ovomu nadodati? Ako je Bog
za nas, tko e biti protiv nas?
32 On koji ak nije potedio vlastitog Sina,
nego ga predao za sve nas, kako nam nee
s Njim dobrovoljno dati sve ostalo?
33 Tko e podii tubu protiv Bojih iza-
branika? Bog je koji ih opravdava?
34 Tko e ih osuditi? Isus Krist koji je umro,
jo vie koji je uskrsnuo, koji je ak s desne
strane Bogu i koji takoer posreduje za
nas?
35 Tko nas onda moe rastaviti od ljubavi
Kristove? Hoe li nevolja, ili tjeskoba, ili
progonstvo, ili glad, ili golotinja, ili pogi-
bao, ili ma?
36 Kao to je napisano: Zbog tebe nas
ubijaju cijeli dan; dre nas kao ovce odre-
ene za klanje. Psalam 44,22
37 Ali opet u svemu ovom vie smo nego
pobjednici po Onome koji nas je ljubio.
38 Jer sam uvjeren da ni smrt, ni ivot, ni
aneli, ni poglavarstva, ni sile, ni sada-
njost, ni budunost,
39 ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo
stvorenje, nee moi rastaviti od ljubavi
Boje, koja je u Isusu Kristu, naemu Gos-
podinu.
Boja milost koga on izabere
9
Istinu govorim u Kristu, ne laem, zato
mi svjedoi moja savjest zajedno s
Svetim Duhom,
2 da u svojemu srcu nosim duboku i trajnu
bol.
3 elio bih da osobno budem odreen za
unitenje, odijeljen od Krista, za svoju bra-
u, za svoju rodbinu po tijelu.
4 Oni su Izraelci kojima pripada posinjenje,
slava, zavjeti, zakonodavstvo, sluenje
Bogu i obeanja;
5 njihovi su oci, od njih je Krist po tijelu,
koji je iznad svega, vjeno blagoslovljen
Bog! Amen.
6 Ali to nije da je obeanje bez uinka. Jer
nisu Izrael svi koji su od Izraela,
7 niti su svi djeca zato to su Abrahamovo
potomstvo, nego: Po Izaku e se zvati
tvoje potomstvo,
8 To znai, da djeca tijela nisu i djeca Bo-
ja, nego se djeca po obeanja raunaju
potomstvom.
9 Jer ovo je rije obeanja: U ovo u doba
doi, i Sara e imati sina.
10 I ne samo to, nego kad je Rebeka za-
ela samo s jednim muem, s naim ocem
Izakom,
11 (dok se jo djeca ni ne rode, niti naprave
kakvo dobro ili zlo, da ostane Boja odluka
koja je napravljena po slobodnom izboru,
koja ne ovisi o djelu, nego o onom koji
poziva),
12 bilo joj je reeno: Stariji e sluiti mla-
emu.
13 Kao to je napisano: Jakova sam lju-
bio, a Ezava sam mrzio.
14 to emo onda rei? Zar kod Boga ima
nepravednosti? Sigurno ne!
15 Jer je Mojsije rekao: Imat u milosti
za koga god hou imati milosti, i imat u
samilosti nad onim nad kojim hou imati
samilosti.
16 Tako onda nije do onoga koji hoe, ni
do onoga koji tri, nego do Boga koji se
smiluje.
17 Jer Pismo govori za faraona: Za tu
svrhu sam te i stvorio da na tebi pokaem
svoju snagu i da se razglasi moje Ime po
cijeloj zemlji.
18 Stoga On se smiluje kome hoe, a pravi
tvrdim koga hoe.
19 Ti e mi tada rei: Zato jo zamjera?
Pa tko se to odupro Njegovoj volji?
20 Zaista, o ovjee, tko si ti da se pre-
pire s Bogom? Hoe li rukotvorina rei
svojemu rukotvorcu: Zato si me ovako
napravio?
21 Ili nema li lonar vlasti nad glinom da od
iste gline napravi jednu posudu za asnu,
Rimljanima
798
a drugu za neasnu upotrebu?
22 A to ako Bog, premda je htjeo pokazati
svoj gnjev i objaviti svoju mo, na posuda-
ma ispunjenima gnjevom koje su priprav-
ljene za propast, s velikom ih strpljivou
podnosio,
23 da tako pokae bogatstvo svoje slave
prema posudama ispunjenima milosrem
koje je od prije pripremio za slavu,
24 prema nama koje je pozvao i od idova
i od neznaboaca.
25 Kako On govori preko Ozeja: Nazvat
u moj narod, one koji nisu moj narod, a
neljubljenu ljubljenom.
26 I dogodit e se da e na mjestu gdje im je
reeno: Vi nijeste moj narod biti prozvani
sinovima ivoga Boga.
27 A Izaija vie o Izraelu: Iako je broj Izra-
elovih sinova kao morski pijesak, spasit e
se samo ostatak.
28 Jer e On potpuno dovriti djelo i skra-
titi u pravdnosti, jer e Gospodin ukratko
dovriti djelo na zemlji.
29 I kako je Izaija prije rekao: Da nam nije
Gospodin Sabaot ostavio potomstva, po-
stali bi kao Sodoma i zavrili kao Gomora.
30 to emo onda rei? Neznaboci, koji
nisu teili za pravednou, postigli su pra-
vednost, i to pravednost po vjeri.
31 Dok Izrael, idui za zakonom pravedno-
sti, nije stignuo do Zakona pravednosti.
32 Zato? Jer nisu traili po vjeri, nego, kao
da bi bilo mogue, po djelima Zakona. Jer
su se spotaknuli o kamen spoticanja.
33 Kao to je napisano: Evo na Sionu
postavljam kamen spoticanja i kamen
uvrede; ali tko vjeruje u njega, nee se
posramiti.
Milost za svakoga
10
Brao, elja mojega srca i moja moli-
tva Bogu za njih jest da se spase.
2 Jer svjedoim za njih da imaju revnost za
Boga, ali ne po pravom razumijevanju.
3 Jer oni ne poznajui Boje pravednosti
i nastojei sami ustanoviti svoju vlastitu
pravednost, nisu sami sebe podloili Bo-
joj pravednosti.
4 Jer Krist je svretak Zakona svakome tko
vjeruje.
5 Jer Mojsije pie o pravednosti koja do-
lazi od Zakona: ovjek koji vri sve to, po
tomu e i ivjeti.
6 Ali pravednost koja dolazi od vjere ovako
govori: Ne reci u svojemu srcu: Tko e
uzii na nebo? to znai, dovesti Krista
odozgor dolje.
7 Ili: Tko e sii u bezdan? to znai,
Krista podii od mrtvih.
8 Pa to onda govori? Rije je blizu tebe, u
tvojim ustima i u tvojemu srcu, to jest rije
vjere koju mi propovijedamo.
9 Jer ako svojim ustima priznajete da je
Isus Gospodin i svojim srcem vjerujete
da ga je Bog uskrsnuo od mrtvih, bit ete
spaeni.
10 Jer ovjek srcem vjeruje za opravdanje,
a ustima daje priznanje za spasenje,
11 jer Pismo govori: Tko god vjeruje u
Njega, nee se posramiti.
12 Ali nema razlike izmeu idova i Grka,
jer je isti Gospodin meu svima, bogat za
sve koji ga prizivaju.
13 Jer tko god prizove Ime Gospodinovo,
spasit e se.
14 Ali kako e prizvati onoga u koga nisu
vjerovali? I kako li e vjerovati u onoga za
koga nisu uli? Kako li e uti bez propo-
vjednika?
15 Kako e propovijedati ako nisu poslani?
Kao to je napisano: Kako su krasne noge
onih koji propovijedaju Radosnu vijest
mira i donose Radosnu vijest o dobroti!
16 Ali svi se nisu pokorili Radosnoj vijesti.
Jer Izaija govori: Gospodine, tko vjeruje
naem propovijedanju?
17 Tako vjera dolazi sluanjem, a sluanje
propovijedanja Boje rijei.
18 Ali velim, nisu li uli? Zaista: Po svoj
zemlji se rairio njihov glas, i njihove rijei
do kraja svijeta.
19 Nego velim, nije li Izrael razumio? Naj-
prije je Mojsije rekao: Ja u izazvati vau
ljubomoru narodom koji nije narod i ra-
zdrait u vas nerazumnim narodom.
20 A Izaija je vrlo odvano rekao: Nali su
me oni koji me nisu traili i objavio sam se
onima koji nisu pitali za mene.
21 A Izraelu re rekao: Cijeli dan pruam
svoje ruke prema neposlunom i buntov-
nom narodu.
idovi i neidovi ucijepljeni u isto drvo
11
Stoga govorim, je li Bog odbacio svoj
narod? Sigurno ne! Ta i ja sam Izrae-
lac, Abrahamov potomak iz Benjaminova
plemena.
2 Nije Bog odbacio od sebe svojega naro-
da koji je unaprijed izabrao. Ili ne znate to
veli Pismo gdje je govori o Iliji, kako se ovaj
tui Bogu na Izrael:
3 Gospodine, tvoje proroke su poubijali,
tvoje rtvenike razruili, i ja sam ostao sam
i hoe i mene ubiti.
4 A to mu odgovara Boja objava? Osta-
vio sam sebi sedam tisua ljudi koji nisu
prignuli koljena pred Baalom.
5 Tako i u sadanje vrijeme postoji jedan
Ostatak izabran po milosti.
6 A ako je po milosti, nije vie po djelima;
Rimljanima
799
jer drukije, milost ne bi vie bila milost.
A ako je po djelima, onda nije vie milost;
drukije, djelo vie nije djelo.
7 to onda? Izrael nije dobio ono to je tra-
io, a izabranici jesu, a ostali su otvrdnuli.
8 Kao to je napisano: Dao im Bog duh
obamrlosti, oi takve da ne vide, ui takve
da ne uju, i to do dananjega dana.
9 I David govori: Neka im njihov stol po-
stane zamkom i stupicom, spoticanjem i
plaom.
10 Neka im oi potamne da ne vide! A lea
im zauvijek pognuta.
11 Onda velim jesu li se tako spotakli da
konano padnu? Sigurno ne! Nego je nji-
hovim padom da izazove ljubomoru, spa-
senje dolo neznabocima.
12 Ako je njihov pad postao bogatstvo svi-
jetu, a njihov gubitak bogatstvo neznabo-
cima, koliko e vie biti njihova punina?
13 A sada govorim vama, neznabocima,
zato jer sam apostol neznaboaca, ja bri-
no obavljam svoju slubu,
14 da bih bilo kako izazvao na ljubomoru
svoje sunarodnjake te neke od njih spa-
sio.
15 Jer, ako je njihovo odbaenje pomirenje
svijeta, to e biti njihovo ponovno prima-
nje ako ne oivljenje od mrtvih?
16 Jer ako su prvine svete, sveto je isto i
cijelo tijesto; ako li je korijen svet, svete su
i grane.
17 Ako su neke grane odlomljene, a ti koji
si divlja maslina, pricijepljen meu njih i
postao s njima sudionik u sonom korijenu
masline,
18 ne uzvisuj se nad grane! Ako se hoe
uzvisivati, sjeti se da ne nosi ti korijena,
nego korijen tebe.
19 Ti e sad rei: Grane su odlomljene da
ja budem pricijepljen.
20 Dobro! Jer njih je odlomila njihova ne-
vjera, a tebe dri tvoja vjera. Ne ponosi se
vie, nego se boj.
21 Jer, ako Bog nije potedio prirodnih
grana, nee potedjeti ni tebe.
22 Stoga, promotri dobrotu i strogost Bo-
ju: strogost na one koji su pali, a dobrotu
Boju na sebi, ako ustraje u dobroti, jer
e drukije i ti biti odsjeen.
23 A oni e isto, ako ne nastave u nevjeri,
biti pricijepljeni, jer ih Bog opet moe pri-
cijepiti.
24 Ako si ti odsjeen od divlje masline,
kojoj si po prirodi pripadao, i protiv prirode
pricijepljen na pitomu maslinu, koliko e se
lake pricijepiti na vlastitu maslinu oni koji
joj po prirodi pripadaju.
25 Ne elim vas, brao, drati u nejasnoi
o ovoj tajni, da se ne biste oslanjali na vla-
stito miljenje i umiljenost. Uzrok je otvrd-
nua jednog dijela Izraela dok neznaboci
ne uu u punom broju.
26 Kada to bude, sav e se Izrael spasiti,
kao to je napisano: Od Siona e doi
Osloboditelj, i on e udaljiti bezbonost
od Jakova.
27 Jer ovo je moj zavjet s njima kad im uz-
mem grijeh.
28 S obzirom na Radosnu vijest, oni su
neprijatelji zbog vas, ali s obzirom na izbor
oni su ljubimci, zbog otaca.
29 Jer su Boji darovi i poziv neopozovi.
30 Ba kao to vi nekad nijeste vjerovali
Bogu, a sada ste postigli milost kroz njiho-
vu neposlunosti.
31 Tako isto sada i oni nisu htjeli vjerovati,
da kroz milosre koje je vama dano, isto
postignu milosre.
32 Jer je Bog pustio sve ljude u neposlu-
nost da im se svima smiluje.
33 O dubino bogatstva, mudrosti i znanja
Bojega! Kako su nedokuive njegovi su-
dovi, i kako neistraivi njegovi putovi.
34 Tko je naime upoznao Gospodinovu
misao? Tko li mu je postao savjetnik?
35 Ili tko li mu je neto prije dao da bi mu
morao uzvratiti?
36 Sve je od njega, po njemu i za njega,
kojemu neka bude slava zauvijek! Amen.
Kranska pravila za ivot
12
Stoga molim vas, brao, Bojim mi-
losrem da prinesete svoja tijela kao
ivu rtvu, svetu, ugodnu Bogu, koja je
vaa umjerena sluba.
2 Nemojte se prilagoavati ovomu svijetu,
nego se preobrazite obnovom svojega
uma da moete razabrati to je dobra,
ugodna i savrena Boja volja.
3 Dakako, po milosti koja mi je dana, velim
svakom od vas da ne dri do sebe previe,
vie nego treba do sebe drati, nego neka
dri do sebe pristojno prema mjeri vjere
koju je Bog udijelio svakome pojedinom.
4 Jer kao to u jednom tijelu imamo mnogo
udova, a svi udovi nemaju istu ulogu,
5 tako smo mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu,
a pojedino udovi jedan drugome.
6 A imamo razliite darove ve prema
danoj nam milosti da ih koristimo: ako
prorokovanje, neka prorokuje u omjeru s
vjerom;
7 ako sluba, neka slui meu nama; tko u
pouavanju neka pouava;
8 tko u hrabrenju, neka hrabri; tko je da-
reljiv neka dijeli slobodno; tko upravlja,
neka je revan; tko iskazuje milosre, neka
to pravi veselo.
9 Neka vaa ljubav bude bez pretvaranja.
Rimljanima
800
Mrzite zlo, prionite uz dobro.
10 Ljubite srdano jedan drugoga brat-
skom ljubavlju, s potovanjem pretjeite
jedan drugoga.
11 U revnosti budite neumorni, gorljivi Du-
hom, sluei Gospodinu.
12 Nadom se veselite, u nevolji budite str-
pljivi, u molitvi ustrajni.
13 Pritjeite u pomo svetima u potreba-
ma, i budite gostoljubivi.
14 Blagoslivljajte one koji vas progone;
blagoslivljajte, a ne proklinjite!
15 Radujte se s onima koji se raduju, i pla-
ite s onima koji plau.
16 Budite istog osjeaja jedni prema dru-
gima! Ne teite za visokim, nego se drite
niskih. Ne drite sami sebe mudrima.
17 Nikome ne vraajte zlo za zlo! Marljivo
pravite dobra djela pred svima ljudima!
18 Ako je mogue, koliko je do vas, budite
u miru sa svima.
19 Ljubljeni, ne osveujte se sami, nego
radije to prepustite mjesto srdbi, jer je
napisano: Moja je osveta, ja u ju vratiti,
govori Gospodin!
20 Stoga, ako je tvoj neprijatelj gladan,
nahrani ga; ako je edan, napoji ga. Jer
pravei tako, zgre eravicu na njegovu
glavu.
21 Ne dopusti da te svlada zlo, nego zlo
svladaj dobrim.
Poslunost vlastima
13
Neka se svatko pokorava viim vla-
stima, jer nema vlasti osim one od
Boga. I sve vlasti koje postoje, od Boga su
uspostavljene.
2 Zato onaj koji se protivi vlasti protivi se
Bojoj zapovijedi, a koji se protive, navui
e sami na sebe osudu.
3 Poglavara se ne treba bojati kad se pravi
dobro, nego kad se pravi zlo. Hoe li da se
ne mora bojati vlasti, pravi dobro te e s
njezine strane imati hvalu.
4 Jer vlast je Boji slubenik za tvoje dobro.
Ali ako pravi zlo, boj se, jer vlast ne nosi
uzalud ma. Jer vlast je Boji slubenik da
kazni onoga koji pravi zlo.
5 Zato se mora pokoravati, ne samo zbog
straha od kazne nego i zbog savjesti.
6 Jer zato i poreze treba plaati, jer su oni
Boji slubenici i obavljaju tu slubu ne-
prestano.
7 Podajte svakom ono to mu pripada: po-
rez onome kojemu pripada porez, carina
kome carina; potovanje, kome potova-
nje; ast, kome ast.
8 Nikome nita ne dugujte, nego ljubite je-
dan drugoga, jer tko ljubi drugoga, ispunio
je Zakon.
9 Jer zapovijedi su ove: Ne smije praviti
preljuba! Ne smije ubiti! Ne smije ukrasti!
Ne smije lano svjedoiti! Ne smije po-
eljeti tue! Iako ima kakva druga zapovi-
jed, sadrana je u ovoj rijei: Ljubi svojega
blinjega kao samoga sebe!
10 Ljubav ne pravi blinjemu zla. Stoga
ljubav je ispunjen Zakon.
11 Ovo pravite jer znate vrijeme, ve je as
da se probudite od sna, jer je sada nae
spasenje blie nego kad smo prihvatili
vjeru.
12 No je poodmakla, dan je blizu. Stoga
svucimo sa sebe djela tame, a odjenimo se
u oruje svjetla.
13 Hodimo pristojno kao po danu, ne u ra-
zuzdanim gozbama i pijankama, ne u blud-
nosti i rasputenosti, ne u svai i zavisti.
14 Nego se odjenite u Gospodina Isusa
Krista i ne brinite se za tijelo da ugaate
njegovim poudama.
Zakon slobode i zakon ljubavi
14
Slaboga u vjeri primajte ali ne sa
sumnjivim prepirkama.
2 Jedan vjeruje da smije jesti sve; a onaj
koji je slab, jede samo povre.
3 Koji jede sve, neka ne prezire onoga koji
ne jede sve; a koji ne jede sve, neka ne sudi
onoga koji jede sve, jer ga je Bog primio
meu svoje.
4 Tko si ti da sudi drugom sluzi? Svojemu
gospodaru on stoji ili pada. Doista stajat e
jer ga Gospodin moe tako drati.
5 Netko cijeni jedan dan vie nego drugi,
a nekome je opet svaki dan jednak. Neka
svatko bude potpuno uvjeren u svoje mi-
ljenje.
6 Onaj tko obdrava dan, obdrava ga
Gospodinu; a tko ne obdrava dan, ne
obdrava ga Gospodinu. Onaj tko jede,
Gospodinu jede jer zahvaljuje Bogu; a tko
ne jede, Gospodinu ne jede, i on zahvaljuje
Bogu.
7 Ni jedan od vas ne ivi samom sebi i ni
jedan ne umire samom sebi.
8 Jer ako ivimo, Gospodinu ivimo; ako
umiremo, Gospodinu umiremo. Stoga ili
ivimo ili umremo, Gospodinovi smo.
9 Jer zato je Krist umro, uskrsnuo i oivio,
da bude Gospodar i ivih i mrtvih.
10 A zato ti sudi svojega brata? Ili zato ti
prezire svojega brata? Ta svi emo stajati
pred Kristovim sudom.
11 Jer je napisano: Kao to ivim, govori
Gospodin, meni e se pokloniti svako ko-
ljeno i svaki e jezik priznati Boga.
12 Tako onda, svaki e od nas dati Bogu
raun sam za sebe.
13 Zato ne sudimo vie jedan drugoga,
Rimljanima
801
nego radije mislite na to da ne stavljate
pred brata neto zbog ega bi se mogao
spotaknuti.
14 Ja znam i uvjeren sam u Gospodinu
Isusu da nita nije neisto po sebi, nego
samo onome koji dri da je neto neisto,
njemu je neisto.
15 Jer ako ti svojim jelom alosti svojega
brata, ne postupa po ljubavi. Ne upropa-
uj svojim jelom onoga za koga je Krist
umro.
16 Ne izlaite onda svoju dobrostivnost
pogrdi.
17 Jer se Boje Kraljevstvo ne sastoji u jelu
i piu, nego u pravednosti, miru i radosti po
Svetom Duhu.
18 Tko zbilja ovim slui Kristu, ugodan je
Bogu i ljudi ga cijene.
19 Stoga, teimo za onim to pridonosi
miru i ime moe jedan drugoga podii i
izgraditi.
20 Ne razaraj Bojega djela zbog jela. Isti-
na, sve su stvari iste, ali su zlo za ovjeka
koji ih jede sa zlom savjeu.
21 Dobro je ne jesti meso i ne piti vino i nita
ne praviti to bi bilo uzrokom spoticanja
tvojega brata.
22 Ako ima vjere uvaj za sebe pred Bo-
gom. Blagoslovljen je onaj koji ne osuuje
samoga sebe u onom to si doputa.
23 Ali onaj koji sumnja, sam sebe osuuje
ako ne jede iz vjere; jer sve to nije od vjere
grijeh je.
Pavlova sluba neznabocima
15
Mi onda koji smo jaki moramo pod-
nositi slabosti slabih, a ne sami sebi
ugaati.
2 Svaki od nas neka ugaa svojemu bli-
njemu, u njegovu korist da vodi jaanju
vjere.
3 Jer ni Krist nije sam sebi ugaao, nego je
trpio kao to je napisano: Pogrde onih koji
su tebe grdili pale su na mene.
4 Sve to je nekad unaprijed napisano, na-
pisano je nama za pouku, da strpljivou i
utjehom, Pisama moemo imati nadu.
5 I neka vam Bog strpljivosti i utjehe, udijeli
da budete iste misli jedan prema drugome
po Isusu Kristu,
6 da jednoduno s jednim ustima slavite
Boga i Oca naega Gospodina Isusa Krista.
7 Zato primajte jedni druge u svoje drutvo
kao to je i Krist vas primio u Boju slavu.
8 Sada velim, Krist je postao posluitelj
obrezanih za istinu Boju vjernosti, da po-
tvrdi obeanja dana ocima,
9 i da neznaboci slave Boga zbog njegova
milosra, kao to je napisano: Zato u te
priznati meu neznabocima i pjevati tvo-
jemu imenu.
10 I ponovno veli: Veselite se, neznaboci,
s njegovim narodom!
11 I jo: Hvalite Gospodina, svi neznabo-
ci; kliite mu svi narodi!
12 Izaija opet veli: Pojavit e se Jesejev
korijen, onaj koji e ustati da vlada nad
neznabocima; u njemu je nada nezna-
bocima.
13 A sada neka vas Bog nade ispuni ra-
dou i mirom da obilujete u nadi snagom
Svetoga Duha.
14 Ja sam osobno, moja brao, za vas
uvjeren da ste i sami puni dobrote, ispunje-
ni svakim znanjem i sposobni opomenuti
jedan drugoga.
15 Ipak, brao, pisao sam vam malo
odvanije da vas djelomice podsjetim
na poznato, po milosti koju mi je Bog
dao,
16 da bi bio slubenik Isusa Krista nezna-
bocima, da posluujem Radosnu vijest
Boju, kako bi prinos neznaboaca postao
ugodan, posveen Svetim Duhom.
17 Stoga, mogu se diiti u Isusu Kristu
onim to se odnosi na Boga.
18 Ne usuujem se rei o neemu to Krist
nije po meni izvrio za pokajanje neznabo-
aca rijeju i djelom,
19 snagom udesa i znamenja, silom Sve-
toga Duha. Tako sam od Jeruzalema i na-
okolo do Ilirika potpuno navijestio Kristovu
Radosnu vijest.
20 I tako sam se potrudio propovijedati
Radosnu vijest ne ondje gdje se Krist ve
spominjao, da ne bih gradio na temeljima
drugih,
21 nego kako napisano: Vidjet e ga oni
kojima nije navijeten; razumjet e ga oni
koji nisu uli za njega.
22 Zbog toga sam bio mnogo puta sprije-
en doi k vama.
23 Ali sada nemam vie polje rada u ovim
krajevima a i eznem ve mnogo godina
doi k vama.
24 Kad poem u panjolsku, doi u k
vama; jer se nadam da u vas na putovanju
posjetiti i da ete me vi ondje otpraviti, po-
to se najprije, poneto, nauijem vaega
drutva.
25 A sada idem u Jeruzalem sluiti sveti-
ma.
26 Jer se svidjelo Makedoniji i Ahaji poslati
neki prilog za siromane svete koji su u
Jeruzalemu.
27 Svidjelo im se doista, a i njihovi su du-
nici; jer ako su neznaboci postali sudio-
nici njihovih duhovnih dobara, duni su im
posluiti svojim zemaljskim dobrima.
28 Stoga kad ovo obavim i kad im ovaj plod
Rimljanima
802
zapeaen predam, poi u se putom pre-
ko vas u panjolsku.
29 Ja znam kad stignem k vama, da u doi
s puninom blagoslova Kristove Radosne
vijesti.
30 Sada vas molim, brao, naim Gospo-
dinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha,
pomozite mi molitvama upuenim Bogu
za mene,
31 da me uva od onih u Judeji koji ne vje-
ruju i da moje sluenje za Jeruzalem bude
po volji svetima,
32 da Bojom voljom mogu veselo doi k
vama i zajedno se s vama odmoriti.
33 A Bog mira neka je sa svima vama!
Amen.
Pozdravi. Hvalospjev Bogu
16
Preporuujem vam nau sestru Febu,
slubenicu crkve u Kenhreji:
2 Lijepo ju primite u Gospodinu, kako do-
stojno svetih, i pomozite joj u svemu to od
vas ustreba, jer je i sama pomogla mnogi-
ma i meni samomu.
3 Pozdravite moje suradnike u Isusu Kri-
stu, Prisku i Akvilu,
4 koji su svoj ivot stavili u pogibelj za moj
ivot i kojima zahvaljujem ne samo ja nego
i sve neznaboake crkve.
5 Pozdravite i crkvu koja se sastaje u nji-
hovoj kui! Pozdravite mojega ljubljenoga
Efenata, koji je prvina Ahaje.
6 Pozdravite Mariju, koja se mnogo trudila
za nas.
7 Pozdravite Andronika i Junija, moje roa-
ke i sudrugove u suanjstvu, koji su ugled-
ni apostoli i bili su u Kristu prije mene.
8 Pozdravite Amplijata mojega ljubljenoga
u Gospodinu.
9 Pozdravite naega suradnika u Kristu
Urbana i mojega ljubljenoga Stahija.
10 Pozdravite Apela, prokuanog u Kristu!
Pozdravite Aristobulove ukuane.
11 Pozdravite mojega roaka Herodiona.
Pozdravite Narcisove ukuane koji su u
Gospodinu.
12 Pozdravite Trifenu i Trifozu, koje se tru-
de u Gospodinu. Pozdravite dragu Persi-
du, koja se mnogo trudila u Gospodinu.
13 Pozdravite Rufa, izabranika u Gospodi-
nu, i njegovu i moju majku.
14 Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Hermu,
Patroba, Herma i brau koja su s njima.
15 Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i nje-
govu sestru, zatim Olimpija i sve svete koji
su s njima.
16 Pozdravite jedan drugoga svetim po-
ljupcem. Pozdravljaju vas sve Kristove
crkve.
17 A sada naglaavam, brao, uvajte se
onih koji prave razdor i navode na grijeh,
protivno nauku koji ste nauili, i klonite ih
se.
18 Takvi, naime, ne slue naem Gospo-
dinu Isusu Kristu, nego svojemu trbuhu,
te slatkim i laskavim rijeima zavode srca
priprostih.
19 Glas o vaoj poslunosti dopro je do
svih. Zato se radujem zbog vas, ali hou
da budete mudri s obzirom na dobro, a
bezazleni s obzirom na zlo.
20 Bog, izvor mira, brzo e satrti sotonu
pod vaim nogama. Milost naega Gospo-
dina Isusa Krista neka bude s vama.
21 Pozdravlja vas moj suradnik Timotej i
moji roaci: Lucije, Jason i Sosipater.
22 Pozdravljam vas u Gospodinu ja, i Ter-
cije, koji je pisao ovu poslanicu.
23 Pozdravlja vas Gaj, gostoprimac moj i
cijele crkve. Pozdravljaju vas gradski bla-
gajnik Erast i brat Kvart.
24 Neka bude milost Isusa Krista sa svima
vama! Amen.
25 A onome koji je mogu uvrstiti vas
po mojoj Radosnoj vijesti i propovijeda-
nju Isusa Krista, prema otkrivenju tajne
koja je bila drana skrivena od postanka
svijeta,
26 ali sada oitovane, i po proroanskim
spisima, po zapovijedi vjenoga Boga,
obznanjene za poslunost vjere svim na-
rodima
27 jedinomu mudrom Bogu, neka bude
slava po Isusu Kristu, u sve vijeke! Amen.
Rimljanima
803
Prva Korinanima
mudrih i odbacit u pamet pametnih.
20 Gdje je mudrac? Gdje je pismoznanac?
Gdje je istraiva ovoga svijeta? Nije li Bog
napravio mudrost svijeta ludom?
21 Jer poto u Bojoj mudrosti svijet svo-
jom mudrou nije upoznao Boga, bila
je Boja volja da ludou propovijedanja
spasi one koji vjeruju.
22 I dok idovi zahtijevaju znamenja, a Grci
trae mudrost;
23 mi propovijedamo razapetog Krista, koji
je spotaknue idovima, a ludost Grcima,
24 a onima koji su pozvani, i idovima i Gr-
cima, Krista, Boju silu i Boju mudrost.
25 Jer je Boja ludost mudrija od ljudi, a
Boja slabost je jaa od ljudi.
26 Promatrajte, brao, sebe koji ste pozva-
ni, da vas nema ni mnogo po tijelu mudrih,
ni mnogo monih, ni mnogo plemenitih.
27 A Bog je izabrao ono to je ludo u oima
svijeta da time posrami mudre, i izabrao
je Bog ono to je slabo u oima svijeta da
time posrami ono to je jako.
28 to je neplemenito i prezira vrijedno u
oima svijeta, i ak ono ega nema, iza-
brao je Bog da uniti ono to jest,
29 da se nijedno tijelo ne moe pohvaliti
pred Njim.
30 Od Njega ste vi u Isusu Kristu, koji nam
je postao mudrost od Boga, i pravednost,
i posveenje i otkupljenje;
31 da bude kao to je napisano: Tko se
hvali, u Gospodinu neka se hvali.
Propovijedanje Krista razapetoga
2
I ja, brao, kad sam doao k vama,
nisam doao s uzvienim govorom ili
s mudrou navjeivati vam svjedoan-
stvo Boje.
2 Jer sam odluio da ne znam meu vama
nita drugo osim Isusa Krista, i to njega
razapetoga.
3 I ja sam se pokazao slabim, bojaljivim i
drhtavim.
4 Moja rije i moje propovijedanje nije se
sastojalo u uvjerljivim rijeima ovjeje
mudrosti, nego u nazonosti Duha i sna-
ge,
5 da se vaa vjera ne oslanja na ljudsku
mudrost, nego na Boju snagu.
6 Pa ipak, mi navjeujemo mudrost meu
zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta ni
vladara ovoga svijeta, koji su osueni na
propast.
7 A mi govorimo mudrost Boju u tajnosti,
Osuen rascjep u Crkvi
1
Pavao, pozvan voljom Bojom za apo-
stola Isusa Krista, i na brat Sosten,
2 Bojoj crkvi u Korintu, posveenima u
Isusu Kristu, pozvanima da budu sveti, sa
svima koji na svakom mjestu prizivaju Ime
naega Gospodina Isusa Krista, Gospodi-
na njihova i naega.
3 Milost vam i mir od Boga, naega Oca, i
Gospodina Isusa Krista.
4 Uvijek zahvaljujem svojem Bogu za vas
na milosti Bojoj koja vam je dana po Isusu
Kristu.
5 U njemu ste se obogatili u svemu, u go-
voru i znanju,
6 kao to se svjedoanstvo o Kristu potvr-
dilo u vama,
7 tako da ne oskudijevate ni u jednom daru
dok ekate otkrivenje naega Gospodina
Isusa Krista.
8 On e vas utvrditi sve do kraja, tako da
budete bez krivnje u dan naega Gospodi-
na Isusa Krista.
9 Bog je vjeran koji vas je pozvao u zajed-
nitvo svojega Sina, Isusa Krista, naega
Gospodina.
10 Sada vas molim, brao, imenom naega
Gospodina Isusa Krista, da svi isto govo-
rite i da budete sloni; da ne bude meu
vama razdora, nego budite sjedinjeni u
istoj misli i u istom sudu.
11 Jer mi je javljeno o vama, moja brao,
po Klojinim ukuanima da meu vama ima
prepiranja.
12 Ovim kanim rei da svaki pojedinac od
vas govori: Ja sam Pavlov. ili Ja sam
Apolonov. ili Ja sam Petrov. ili Ja sam
Kristov.
13 Je li Krist razdijeljen? Je li Pavao raza-
pet za vas? Ili ste u Pavlovo ime krteni?
14 Zahvaljujem Bogu to nisam nikoga od
vas krstio, osim Krispa i Gaja,
15 da nitko ne moe rei da ste u moje ime
krteni.
16 Istina je, jo sam krstio i Stefaninov
dom. Drukije, ne znam da sam koga dru-
goga krstio.
17 Jer Krist me nije poslao krstiti, nego
propovijedati Radosnu vijest, i ne u go-
vornikoj mudrosti, da se ne izgubi snaga
Kristova kria.
18 Jer vijest o kriu je ludost onima koji
propadaju, a za nas koji smo spaeni sila
je Boja.
19 Jer je napisano: Ja u unititi mudrost
804
skrivenu mudrost koju Bog od vjenosti
predodredio na nau slavu;
8 onu koju nije upoznao ni jedan od vladara
ovoga svijeta; jer da su ju upoznali, ne bi
Gospodina slave razapeli.
9 Nego kao to je napisano: Ono to oko
nije vidjelo, ni uho nije ulo, ni ulo nije u
ljudsko srce, to je Bog pripravio onima koji
ga ljube.
10 A nama je to Bog otkrio po njegovom
Duhu. Jer Duh sve istrauje, ak i ono
Boje dubine.
11 Jer koji ovjek zna to o ovjeku, osim
ovjejega duha koji je u njemu? Tako isto
nitko ne zna o Bogu, osim Bojega Duha.
12 A mi nismo primili duha ovoga svijeta,
nego Duha koji je od Boga, da bismo mogli
upoznati ono to nam je Bog dobrostivo
darovao.
13 Mi to i govorimo, ne rijeima koje ui
ljudska mudrost, nego rijeima koje ui
Sveti Duh, usporeujui duhovno s du-
hovnim.
14 A naravan ovjek ne prima ono to
dolazi od Bojega Duha, jer je to za njega
ludost, i ne moe spoznati, jer se to mora
Duhovno prosuivati.
15 A onaj koji je duhovan prosuuje sve, a
njega nitko ne prosuuje.
16 Jer: Tko je upoznao razum Gospodi-
nov da ga moe pouiti? Ali mi imamo
Kristov razum.
Isus Krist je jedini temelj
3
Ni ja vama, brao, nisam mogao govo-
riti kao duhovnima, nego kao tjelesni-
ma, kao maloj djeci u Kristu.
2 Hranio sam vas mlijekom, a ne tvrdim
jelom, jer ga nijeste mogli jo podnositi; a
ni sada jo ne moete,
3 jer ste jo tjelesni. Jer kad meu vama
postoji zavist, prepiranje i razdori; nijeste
li tjelesni, ne postupate li po ljudski?
4 Jer kad jedan od vas govori: Ja sam
Pavlov, a drugi: Ja Apolonov? Nijeste li
tjelesni?
5 Pa tko je Apolon? Tko je Pavao? Slube-
nici po kojima ste povjerovali, onako kako
je Gospodin dao svakom pojedinom.
6 Ja sam posadio, Apolon je zalio, ali je Bog
dao da raste.
7 Tako onda, nije neto onaj koji sadi, ni
onaj koji zalijeva, nego Bog koji daje rasti.
8 Onaj koji sadi i onaj koji zalijeva jedno
su, ali e svaki primiti svoju plau prema
svojemu trudu.
9 Mi smo Boji suradnici; vi ste Boja njiva,
vi ste Boja graevina.
10 Prema Bojoj milosti koja mi je dana, ja
sam kao mudri graditelj, postavio sam te-
melj, a drugi nadograuje. Ali neka svatko
pazi kako nadograuje.
11 Jer nitko ne moe postaviti drugog te-
melja osim onoga koji je postavljen, a to je
Isus Krist.
12 Nadograuje li tko na ovom temelju
zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drve-
tom, sijenom, slamom,
13 svaije e djelo izii na vidjelo; Dan e
ga objaviti, jer e se ognjem iskuati kakvo
je ije djelo.
14 Ostane li kome djelo koje je nadogradio
primit e nagradu,
15 izgori li ije djelo zadobit e tetu; a on
sam bit e spaen, ali kao kroz oganj.
16 Ne znate li da ste Boji hram i da Boji
Duh prebiva u vama?
17 Ako bilo tko oteti hram Boji, njega
e Bog unititi, jer je svet hram Boji, a taj
hram ste vi.
18 Neka se nitko ne zavarava. Ako tko
meu vama misli da je mudar na ovom svi-
jetu, neka bude lud, da bi mogao mudar.
19 Jer je mudrost ovoga svijeta ludost pred
Bogom. Jer je napisano: On hvata mudre
njihovu lukavstvu.
20 i opet: Gospodin poznaje misli mudrih,
da su isprazne.
21 Stoga neka se nitko ne hvali ljudima; jer
sve vae:
22 bilo Pavao, ili Apolon, ili Kefa, ili svijet,
ili ivo, ili smrt, ili ono sadanje, ili ono bu-
due, sve je vae.
23 A vi ste Kristovi, a Krist je Boji.
Skrbnici tajne Boje
4
Tako neka nas ljudi smatraju Kristovim
slubenicima i upraviteljima Bojih
tajni.
2 Jo vie, od upravitelja se trai da svaki
bude vjeran.
3 Meni nije nimalo stalo do toga da me
sudite vi ili drugi ljudski sud, pa ni ja sam
sebe ne sudim.
4 Istina, moja je savjest ista, ali nisam
time opravdan; Onaj koji mi sudi jest Gos-
podin.
5 Stoga ne sudite prije vremena, dok ne
doe Gospodin, koji e osvijetliti to je
skriveno u tami i oitovati nakane srdaca,
onda e svatko primiti pohvalu od Boga.
6 Ovo sam sve, brao, primijenio na sebe i
Apolona zbog vas, da na nama nauite da
ne mislite preko onoga to je napisano, da
se ne nadimate jednim protiv drugoga.
7 Jer tko tebe pravi drukijim? to ti ima
da nijesi primio? Ako si, zaista, to primio,
to se nadima kao da nijesi primio?
8 Ve ste zasieni! Ve ste obogaeni! Bez
nas ste vladali kao kraljevi. Kamo sree
1 Korinanima
805
da ste kraljevali, da bismo i mi kraljevali s
vama!
9 Jer mislim da je Bog nas apostole stavio
posljednje, kao osuenike na smrt; jer smo
postali prizor svijetu, obojima anelima i
ljudima.
10 Mi smo ludi radi Krista, a vi ste mudri
u Kristu; mi smo slabi, a vi ste jaki; vi ste
aeni, a mi prezreni.
11 Do ovoga asa gladujemo i eamo,
podnosimo golotinju i primamo udarce,
bez stalnog smo boravita.
12 Trudimo se radei vlastitim rukama. Gr-
diju nas, mi blagoslivljamo; progone nas,
mi podnosimo;
13 Poniavaju nas, mi smo ljubazni. Postali
smo kao smee svijeta, kao izmet svih sve
do sada.
14 Ovo ne piem da vas posramim, nego
da vas opomenem kao svoju ljubljenu
djecu.
15 Pa da i deset tisua uitelja imate u
Kristu, ipak jo nemate mnogo otaca, jer ja
sa vas rodio, po Radosnoj vijesti, u Isusu
Kristu.
16 Stoga vas pobuujem, oponaajte
mene.
17 Zbog toga sam vam i poslao Timoteja,
koji je moj ljubljeni i vjerni sin u Gospodinu.
On e vas podsjetiti na moje naputke u Kri-
stu, kako ih uim svagdje i u svakoj crkvi.
18 A sada se neki nadimaju kao da ja neu
doi k vama.
19 Ali ja dolazim ubrzo, ako Gospodin
bude htjeo, i tada u vidjeti ne rije tih koji
se nadimaju, nego snagu.
20 Jer Boje kraljevstvo nije u rijei, nego
u snazi.
21 to elite? Da doem k vama sa ibom
ili u ljubavi i u duhu blagosti?
Bludnitvo se mora osuditi
5
Openito se govori da meu vama ima
bludnosti, i to takve bludnosti kakve
nema ni meu neznabocima: da netko
bludi enom svojega oca!
2 A vi se jo nadimate, i nijeste radije tugo-
vali, da bi se uklonio izmeu vas poinitelj
toga nedjela.
3 Jer ja zaista, iako sam nenazoan tijelom,
nazoan sam duhom, ve sam osudio,
kao da sam bio nazoan, onoga koji je to
poinio.
4 Poto ste se sastali u Ime naega Gospo-
dina Isusa vi i moj duh sa snagom naega
Gospodina Isusa
5 predajte takvoga sotoni na propast tijela,
kako bi se njegov duh spasio na dan Gos-
podina Isusa.
6 Nije dobro vae hvalisanje. Ne znate li da
malo kvasca ukvasi sve tijesto?
7 Stoga oistite stari kvasac da budete
novo tijesto, ta i jeste ve beskvasni, jer
zaista Krist, nae Pashalno Janje, ve je
rtvovan za nas.
8 Stoga svetkujmo ne sa starim kvascem,
ni s kvascem zloe i pokvarenosti, nego s
beskvasnim kruhom iskrenosti i istine.
9 Pisao sam vam u poslanici da se ne dru-
ite s bludnicima.
10 Ali to sigurno nisam mislio openito s
bludnicima ovoga svijeta, ili s lakomcima,
ili s razbojnicima, ili s idolopokloniteljima,
jer biste tada morali izii iz svijeta.
11 Ali sada vam piem da se ne druite s
onim koji bi, iako se zove brat, bio bludnik,
ili lakomac, ili idolopoklonik, ili klevetnik, ili
pijanac, ili otima, ak ni ne jedite s takvom
osobom.
12 Jer ne spada na mene suditi one koji su
vani! Ne sudite li vi onima koji su unutra?
13 Onima koji su vani sudit e Bog. Stoga
maknite toga zloinca izmeu sebe.
Parnienje meu vjernicima
6
Usuuje li se tko od vas, ako ima par-
nicu s drugim, traiti pravdu pred ne-
pravednima, a ne pred svetima?
2 Ne znate li da e sveti suditi svijetu? Pa
ako ete vi suditi svijetu, zar ste onda nes-
posobni suditi u manjim stvarima?
3 Ne znate li da emo suditi anelima!
Koliko vie ono to je iz svakidanjega
ivota?
4 A vi, ako imate parnice o svakidanjem
ivotu, postavljate da vam sude oni do ko-
jih crkva nimalo ne dri.
5 Vama na sramotu govorim tako! Nema li
meu vama ni jednoga mudrog koji bi mo-
gao rasuditi izmeu svoje brae?
6 Mjesto toga brat protiv brata trai prav-
du, i to pred nevjernicima!
7 Stoga, vam je ve to nedostatak to
uope imate parnice meu sobom. Zato
radije ne pretrpite nepravdu? Zato radije
ne dozvolite biti prevareni?
8 Naprotiv, vi nanosite nepravdu i tetu, i
to svojoj brai!
9 Ne znate li da nepravedni nee batiniti
Bojega kraljevstva? Nemojte se zavarati!
Ni bludnici, ni idolopokloniteljima, ni pre-
ljubnici, ni homoseksualci, ni sodomiti.
10 ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni
psovai, ni razbojnici nee naslijediti Bo-
jeg kraljevstva.
11 Kao to su neki od vas bili takvi. Ali vi
ste sada oprani, i posveeni, i opravdani
imenom naega Gospodina Isusa Krista i
Duhom naega Boga.
12 Sve je meni zakonski doputeno, ali
1 Korinanima
806
sve nije korisno. Sve je za mene zakonski
doputeno, ali neu dopustiti da bilo to
nada mnom vlada.
13 Jela su za trbuh, a trbuh za jela. Ali
e Bog unititi trbuh i jela. A tijelo nije za
spolnu bludnost, nego za Gospodina, i
Gospodin za tijelo.
14 Bog koji je uskrsnuo Gospodina, i nas
e uskrsnuti svojom moi.
15 Ne znate li da su vaa tjelesa Kristovi
udovi? Hou li ja onda otkinuti Kristove
udove i napraviti ih udovima bludnice?
Sigurno ne!
16 Ili ne znate da onaj koji se bludnicom
zdrui s njom bude jedno tijelo, jer se On
govori: Oboje e biti jedno tijelo.
17 A tko se zdrui s Gospodinom s njim je
jedan duh.
18 Bjeite od spolnih bludnosti! Svaki gri-
jeh koji ovjek napravi izvan tijela je; a onaj
koji vri blud grijei protiv vlastitoga tijela.
19 Ili ne znate li da je vae tijelo hram Sve-
toga Duha, koji prebiva u vama i koji vam je
dan od Boga, i ne pripadate sami sebi?
20 Jer ste skupocjeno kupljeni; stoga pro-
slavite Boga u svojem tijelu i u svojemu
duhu, koji je Boji.
Pravilo enidbe
7
Sada o onome o emu ste mi pisali:
dobro je za mukarca da se ne dotakne
ene.
2 Ali ipak, da ne dolazi do bludnosti, neka
svaki mukarac ima vlastitu enu i svaka
ena vlastitog mua.
3 Neka mu iskazuje svojoj eni ljubaznost
koja joj pripada, isto tako i ena svojem
muu.
4 ena nije gospodar svojega tijela, nego
njezin mu, isto tako ni mu nije gospodar
svojega tijela, nego njegova ena.
5 Nemojte se jedno drugome uskraivati,
osim po dogovoru, na neko vrijeme, da
se posvetite postu molitvi; zatim se opet
zdruite da vas ne bi sotona, zbog vae
slabosti u suzdrljivosti, uveo u napast.
6 A ovo velim kao doputenje, a ne kao
zapovijed.
7 Ja bih htjeo da svi budu kao to sam i ja;
ali svatko ima od Boga svoj poseban dar,
jedan ovakav, drugi onakav.
8 Neoenjenima i udovicama pak velim da
je za njih dobro ako ostanu kao i ja.
9 Ali ako se ne moeju suzdravati, neka
se ene i udaju, jer je bolje eniti se nego
izgarati od strasti.
10 Oenjenima pak zapovjedam, ne ja
nego Gospodin, da se ena od mua ne
rastavlja.
11 Ako li se rastavi, neka ostane neudata
ili se pomiri sa svojim muem; a mu neka
ne otputa ene.
12 A ostalima velim ja, a ne Gospodin: ako
koji brat ima enu nevjernicu koja pristaje
ivjeti s njim, neka ju ne otputa.
13 A ena koja ima mua koji ne vjeruje, i
ako mu pristaje da ivi s njom, neka ona
ne naputa mua.
14 Jer mu nevjernik posveen je po eni,
a ena nevjernica posveena je po muu.
Drukije, bi vaa djeca bila neista, a sada
su sveta.
15 Ali ako se nevjernik rastavi, neka odlazi;
u takvim prilikama nije ropski vezan brat
ili sestra. A Bog nas je pozvao da ivimo
u miru.
16 Jer kako ti zna, eno, hoe li spasiti
svojega mua? Ili kako ti zna muu, hoe
li spasiti svoju enu?
17 Uostalom, neka svatko ivi onako kako
mu je Gospodin dodijelio, kako je koga
Bog pozvao tako neka ivi. Tako odreu-
jem u svim crkvama.
18 Ako je tko obrezan kad je pozvan, neka
ostane obrezan; ako je tko neobrezan kad
je pozvan, neka se ne obrezuje.
19 Obrezanje nije nita, i neobrezanje nije
nita, nego je potrebno vrenje Bojih za-
povijedi.
20 Svatko neka ostane u onom zvanju u
kojem je pozvan.
21 Jesi li bio pozvan dok si bio rob? Ne
uznemiruj se zbog toga! Ako li moe biti
slobodan, koristi se time.
22 Jer onaj koji je kao rob pozvan da bude
u Gospodinu, Gospodinov je slobodnjak;
isto tako onaj koji je pozvan kao slobod-
njak, rob je Kristov.
23 Vi ste kupljeni i skupo plaeni; ne budite
robovi ljudima.
24 Neka svatko, brao, ostane s Bogom u
onom pozivu u kojem je pozvan.
25 A to se tie djevica, nemam zapovijedi
od Gospodina, ali dajem savjet kao onaj
koji je dobio povjerenje od Gospodina nje-
govom milou.
26 Stoga, drim da je ovo zbog sadanje
nevolje dobro; to jest, da je dobro za ovje-
ka da ostane ivjeti onako kakav jest.
27 Jesi li vezan za enu? Ne trai odrje-
enja. Jesi li slobodan od ene? Ne trai
enu.
28 Ali ako se i oeni, nijesi sagrijeio; a ne
grijei ni Rije je tijelom postala ako se uda.
Ali e takvi imati tjelesnih patnji u ivotu, a
ja bih vas htjeo od njih potedjeti.
29 Brao, ovo vam velim: vrijeme je kratko,
od sada dalje ak i oni koji imaju ene ive
kao da ih nemaju;
30 I oni koji plau, kao da ne plau; i oni
1 Korinanima
807
koji se raduju, kao da se ne raduju; i oni koji
kupuju, kao da ne posjeduju;
31 I oni koji koriste ovaj svijet, kao da ga
iskoriavaju. Jer prolazi oblije ovoga
svijeta.
32 Ali ja bih htjeo da vi budete bez briga.
Neoenjeni se brine za ono to je Gospodi-
novo, kako e ugoditi Gospodinu.
33 A oenjeni se brine za ono to je svjet-
sko, kako e ugoditi eni.
34 Ima razlika izmeu udate ene i djevice,
neudata ena brine se za ono to je Gos-
podinovo, da bude sveta tijelom i duom. A
udata se ena brine za ono to je od ovoga
svijeta, kako e ugoditi muu.
35 Ovo velim za vau vlastitu korist, ne
da vam postavim zamku, nego da bih vas
usmjerio na ono to je dolino da sluite
Gospodinu bez smetnje.
36 Ako li tko dri da nedolino postupa sa
svojom djevicom ako ova ostaje neudata, i
da stvari moraju ii svojim tokom, neka po-
stupi po svojemu nahoenju; on ne grijei;
neka se vjenaju.
37 A onaj koji je vrst u svojemu srcu i
nema potrebe te vlada svojom voljom, a u
svojemu srcu misli sauvati svoju djevicu,
dobro postupa.
38 Stoga, onaj koji udaje svoju djevicu do-
bro postupa, a onaj koji je ne udaje bolje
postupa.
39 ena je vezana po zakonu za svojega
mua sve dok on ivi. Ali ako joj mu umre,
slobodna je da se uda za koga hoe, ali
samo u Gospodinu.
40 Ali je blagoslovljenija, po mojem savje-
tu, ako ostane kako jest. A mislim da i ja
imam Bojega Duha.
Gajiti osjeaj savjesti
8
A glede mesa rtvovanog idolima:
znamo da mi svi imamo znanje. Ali
znanje napuhuje, a ljubav pobuuje.
2 Ako tko umilja da zna neto, ali ne zna
jo nita onako kako bi on trebao znati.
3 A ako tko ljubi Boga, njega Bog priznaje
svojim.
4 Stoga, to se tie jedenja onoga to je
rtvovano idolima, znamo da idol nije nita
na svijetu i da nema drugog Boga osim
jednoga.
5 Pa makar bi i bilo takozvanih bogova, bilo
na nebu, bilo na zemlji, kao to ima mnogo
bogova i mnogo gospodara.
6 Ta mi imamo samo jednoga Boga, Oca,
od koga sve dolazi i smo u njemu, i jednoga
Gospodina, Isusa Krista, po kojemu je sve
i mi po njemu.
7 Ipak svi nemaju to znanje. Neki navikli
na idola sve do sada, jedu ono to je kao
idolu rtvovano, te tako oneiuju svoju
nejaku savjest.
8 A jelo nas ne pribliuje Bogu; jer niti to
dobivamo ako jedemo, niti to gubimo ako
ne jedemo.
9 Ali pazite da nebi moda ta vaa sloboda
postala spoticanje slabima.
10 Jer ako tko vidi tebe koji ima znanje
gdje sjedi za stolom u idolskom hramu,
nee li savjest slaboga povesti ga jesti od
onoga to je rtvovano idolima?
11 Pa tako zbog tvojega znanja pogiba
nejaki brat za kojega je Krist umro.
12 A kad tako grijeite protiv brae i ranja-
vate njihovu nejaku savjest, grijeite protiv
Krista.
13 Stoga, ako jelo navodi mojega brata
spoticanje, neu nikad vie jesti mesa, da
se moj brat ne spotakne.
Sluiti svima
9
Nisam li ja apostol? Nisam li slobo-
dan? Nisam li vidio naega Gospodi-
na Isusa Krista? Nijeste li vi moje djelo u
Gospodinu?
2 Ako drugima nisam apostol, vama bez
sumnje jesam; jer vi ste peat mojega apo-
stolstva u Gospodinu.
3 Ovo je moja obrana onima koji me optu-
uju:
4 Nemamo li prava jesti i piti?
5 Nemamo li prava voditi sobom enu
vjernicu, kao i ostali apostoli i braa Gos-
podinova, i Kefa?
6 Ili samo ja i Barnaba nemamo pravo biti
da ne radimo?
7 Tko ikad ide u rat o svojem vlastitom
troku? Tko sadi vinograd a ne jede njegov
plod? Ili tko pase stado a mlijeka od stada
ne pije?
8 Govorim li ovo samo po ljudski? Ne go-
vori li ovo i Zakon?
9 Jer je napisano u Mojsijevu Zakonu: Ne
zavezuj usta volu koji vri ito. Brine li se
Bog za volove?
10 Ili on to govori zbog nas? Da, to je za nas
bez sumnje napisano, da onaj koji ore neka
ore u nadi, i onaj koji vri ito u nadi neka
bude dionik svoje nade.
11 Ako smo mi vama sijali duhovna dobra,
jeli to veliko ako anjemo vaa tjelesna
dobra?
12 Ako drugi imaju to pravo nad vama, ne-
mamo li mi jo vee? Ali ipak se nismo po-
sluili tim pravom, nego podnosimo sve da
ne spreavamo Kristovu Radosnu vijest.
13 Ne znate li da se oni koji obavljaju svetu
hramsku slubu, hrane od hramskih doho-
daka i koji kod rtvenika posluuju, dijele
darove rtvenika?
1 Korinanima
808
14 Isto je i Gospodin zapovjedio onima koji
navjeuju Radosnu vijest, da od Radosne
vijesti i ive.
15 A ja se nisam niim od toga posluio.
Ovo ne piem u nakani da se sada tako pre-
ma meni postupi, jer bi bilo bolje za mene
umrijeti nego da me netko lii moje dike.
16 Ako ja propovijedam Radosnu vijest, to
mi ne daje pravo na hvalisanje, jer sam na
to obvezan. A jao meni ako ne propovije-
dam Radosnu vijest!
17 Ako ovo obavljam svojom dobrom vo-
ljom, imam nagradu; a ako to obavljam
protiv svoje volje, to je samo vrenje po-
vjerene mi slube.
18 Koja je onda moja nagrada? Da kad
propovijedam Radosnu vijest, pruam je
badava, tako da ne pretjeram svojim pra-
vom u Radosnoj vijesti.
19 Jer iako sam slobodan od svih ljudi,
podloio sam se svima sluga, da ih prido-
bijem to vie;
20 idovima sam postao kao idov, da
pridobijem idove; onima pod Zakonom,
kao da sam pod Zakonom, da pridobijem
one koji su pod Zakonom;
21 onima koji su bez Zakona, kao bez Za-
kona (iako nisam bez Zakona Bojega, ali
pod Zakonom prema Kristu), da pridobi-
jem one koji su bez Zakona.
22 Sa slabiima sam postao slabi, da pri-
dobijem slabie. Postao sam sve svima,
da bi mogao bilo kako neke spasiti.
23 A to vrim zbog Radosne vijesti, da bih
s vama u joj imao udjela.
24 Ne znate li da u trkalitu svi trkai tre,
ali samo jedan dobiva nagradu! Trite tako
da ju dobijete.
25 Svaki se natjecatelj uzdrava u svim
stvarima. Oni da dobiju raspadljivi vijenac,
a mi neraspadljivi.
26 Stoga ja tako trim, ne kao u besciljno.
Tako ja udaram, ne kao onaj koji udara po
vjetru.
27 A ja krotim svoje tijelo da ga sebi podvr-
gnem, da nakon to sam drugima propovi-
jedao, sam ne budem onesposobljen.
Praviti sve na slavu Boju
10
Dakako, htjeo bih da znate, brao, da
su svi nai oci bili pod oblakom; da
su svi preli preko mora;
2 svi su bili krteni u oblaku i u moru za
pripadnike Mojsiju;
3 svi su jeli isto duhovno jelo;
4 svi su pili isto duhovno pie, pili su iz
duhovnog kamena koji ih je pratio, a taj je
Kamen Krist.
5 Ali s mnogima od njih Bog nije bio zado-
voljan, pa su poubijani u pustinji.
6 To je postalo nama za primjer, da ne
udimo za zlim stvarima, kao to su oni
udjeli.
7 Ne budite idolopokloniteljima kao neki
od njih, kao to je napisano: Posjedao
narod jesti i piti, i ustali da se zabavljaju!
8 Ne odajmo se bludu, kao to su se neki od
njih odali, te ih je u jedan dan palo dvadeset
i tri tisue.
9 Ne iskuavajmo Krista, kao to su ga neki
od njih iskuavali, te od zmija izginuli.
10 Ne mrmljajte, kao to su neki od njih
mrmljali, te su bili uniteni od unititelja.
11 Sve se to njima dogodilo da bude za
primjer, a napisano je za upozorenje nama
koji ivimo u posljednjim vremenima.
12 Stoga, tko misli da stoji, neka pazi da
ne padne!
13 Nikakva vea kunja nije vas zahvatila,
osim obine ljudske. Bog je vjeran i nee
dopustiti da budete kuani vie nego to
moete izdrati, nego e vam zajedno s
kunjom izhoditi izlaz da ju moete izdr-
ati.
14 Stoga, ljubljeni moji, bjeite od idolo-
poklonstva.
15 Govorim kao mudrima; prosudite sami
ono to govorim.
16 Nije li aa blagoslova, kojom blagosliv-
ljamo, zajednitvo krvi Kristove? Kruh koji
lomimo nije li zajednitvo tijela Kristova?
17 Jer mi mnogi, jedan smo kruh, i jedno
tijelo, jer smo svi dionici toga jednoga
kruha.
18 Gledajte Izraela po tijelu: nisu li oni koji
jedu od rtava zajedniari rtvenika?
19 Pa to govorim? Da je meso rtvovano
idolima neto? Ili da je idol neto?
20 Nego ja velim, ono to neznaboci r-
tvuju, oni to rtvuju zlim duhovima, a ne
Bogu. A ja neu da vi budete u zajednici sa
zlim duhovima.
21 Ne moete piti au Gospodinovu i au
zlih duhova. Ne moete biti dionici stola
Gospodinova i stola zlih duhova.
22 Ili da izazivamo Gospodina na ljubomo-
ru? Jesmo li jai od njega?
23 Sve je meni doputeno, ali sve nije ko-
risno. Sve je meni doputeno, ali sve ne
pobuuje.
24 Neka nitko ne trai svoje, nego svaki za
dobro drugoga!
25 Jedite sve to se prodaje na mesnoj
trnici, nita ne ispitujui zbog savjesti.
26 Jer je Gospodinova zemlja i sva njezina
punina.
27 Ako vas tko od onih koji ne vjeruju pozo-
ve na gozbu, i vi elite ii, jedite od svega
to se pred vas postavi, nita ne ispitujui
zbog savjesti.
1 Korinanima
809
28 Ali ako vam tko ree: Ovo je rtvovano
idolima, ne jedite zbog onoga koji vas je
upozorio i zbog savjesti; jer je Gospodino-
va zemlja i sva njezina punina.
29 Ne velim zbog tvoje savjesti, nego ono-
ga drugoga. Jer zato da moju slobodu
sudi savjest drugoga?
30 Ako sa zahvalom sudjelujem, zato da
me grde zbog onoga za to zahvaljujem?
31 Stoga, jedete li ili pijete, ili to drugo
radite, sve radite na slavu Boju.
32 Ne budite na uvredu ni idovima, ni Gr-
cima, ni crkvi Bojoj,
33 ba kao to i ja u svemu svima ugaam
i ne traim svoju vlastitu dobit, nego dobit
mnogih da se moeju spasiti.
O svetkovanju GOSPODINOVe veere
11
Oponaajte mene, kao to i ja opona-
am Krista.
2 Hvalim vas sada, brao, to me se u sve-
mu sjeate i to drite obiaje kako sam
vam ih predao.
3 Ali hou da znate da je Krist glava sva-
kom mukarcu, da je mu glava eni i da je
Bog glava Kristu.
4 Svaki mukarac koji moli ili prorokuje
pokrivene glave, sramoti svoju glavu.
5 A svaka ena koja moli ili prorokuje golo-
glava sramoti svoju glavu, jer to je svejed-
no kao da je oiana.
6 Jer ako ena ne pokriva glavu, neka se
i oia. Ako je sramota eni biti oiana ili
obrijane glave, neka si pokrije glavu.
7 Mukarac zaista ne treba pokrivati svoju
glavu, jer je slika i slava Boja, a ena je
slava mueva.
8 Jer mukarac nije od ene, nego ena od
mukarca.
9 Ni mukarac nije stvoren za enu, nego
ena za mukarca.
10 Stoga razloga ena treba imati znak
vlasti na svojoj glavi zbog anela.
11 Ipak, u Gospodinu mu nije neovisan od
ene ni ena neovisna od mua.
12 Jer kao to je ena stvorena od mua,
tako je i mu po eni, a sve dolazi od
Boga.
13 Prosudite sami je li pristojno da se ena
moli Bogu nepokrivene glave?
14 Ne ui li vas sama priroda da je ovjeku
sramota ako nosi dugu kosu?
15 A ako ena nosi dugu kosu to je njoj
ast, jer joj je kosa dana kao pokrivalo.
16 Ako ipak tko ima nakanu da se prepire,
ni mi ni crkve Boje nemamo takvog obi-
aja.
17 Dok to odreujem, ne hvalim vas jer se
ne sastajete na bolje, nego na gorje.
18 Prije svega, ujem, to djelomino i
vjerujem, da, kad se sastajete, meu vama
nastaju razdori.
19 Potrebno je, zaista, da meu vama ima
raznih miljenja, tako da se pokau oni
prokuani meu vama.
20 Kad se onda zajedno sastajete, to vie
nije blagovanje Gospodinove veere.
21 Jer svaki za vrijeme blagovanja uzima
preda se vlastitu veeru prije drugih, te
jedan gladuje dok je drugi pijan.
22 to! Nemate li kua u kojima jedete i
pijete? Ili prezirete Boju crkvu i sramotite
one koji nemaju? to da vam velim? Da vas
u tomu hvalim? Ne hvalim vas.
23 Jer ja sam primio od Gospodina ono to
sam vam i predao: da Gospodin Isus one
iste noi u kojoj je bio izdan uzeo je kruh,
24 i kad je dao zahvalu, razlomio ga i rekao:
Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo koje je
prelomljeno za vas. Ovo obavljajte na moju
uspomenu.
25 Isto tako uzeo i au, poslije veere, te
rekao: Ova je aa novi zavjet u mojoj krvi.
Ovo obavljajte, svaki put kad je pijete, na
moju uspomenu!
26 Zaista, svaki put kad jedete ovaj kruh i
pijete ovu au navjeujete Gospodinovu
smrt dok on ne doe.
27 Zato tko god nedostojno jede ovaj kruh
ili nedostojno pije ovu au Gospodinovu
bit e odgovoran za Gospodinovo tijelo i
krv.
28 Neka svatko ispita samog sebe te onda
jede od kruha i pije iz ae.
29 Jer tko nedostojno jede i pije, osudu
svoju jede i pije, ako ne razabire Gospodi-
novo tijelo.
30 Zbog toga su meu vama mnogi slabi i
bolesni i mnogi umiru.
31 Kada bismo sami sebe prosuivali, ne
bismo bili kanjavani.
32 Ali kad smo sueni, Gospodin nas ka-
njavanjem popravlja, da ne budemo osu-
eni sa svijetom.
33 Zato, moja brao, kad se sastajete jesti,
priekajte jedni druge.
34 Ako je tko gladan, neka jede kod kue,
da vam va sastanak ne bude na osudu.
Ostalo u urediti kad doem.
Duhovno jedinstvo vjernika
12
to se, brao, tie duhovnih darova,
ne bih htjeo da ostanete u nezna-
nju.
2 Znate, dok ste bili neznaboci, bili ste
vueni k nijemim idolima.
3 Zato vam dajem do znanja da tko god
govori u Bojem Duhu ne moe nazvati
Isusa prokletim, i nitko ne moe rei da je
Isus Gospodin nego u Svetom Duhu.
1 Korinanima
810
4 Ima raznovrsnih darova, ali je isti Duh.
5 Ima raznovrsnih slubi, ali je isti Gospo-
din.
6 Ima raznovrsnih djelovanja, ali je isti Bog
koji djeluje sve u svima.
7 A objavljivanje Duha se daje svakome na
opu korist svih.
8 Jer jednomu se po Duhu daje rije mu-
drosti, a drugome rije znanja, po istom
Duhu;
9 drugome se daje vjera u istom Duhu, dru-
gome dar ozdravljanja po istom Duhu;
10 drugome mo udesa, drugome dar
prorokovanja; a drugome razlikovanja du-
hova, a drugome razliiti jezici, a drugome
dar tumaenja jezika.
11 A sve to pravi taj jedan te isti Duh koji
to dijeli svakome pojedinano po svojoj
volji.
12 Kao to je tijelo jedno, premda ima mno-
go udova, i svi udovi tijela, iako su mnogi,
tvore jedno tijelo, tako je i Krist.
13 Jer mi smo svi, bilo idovi bilo Grci, bilo
robovi bilo slobodnjaci, krteni jednim
Duhom u jedno tijelo, i svi smo napojeni u
jednom Duhu.
14 Jer tijelo se ne sastoji od jednoga uda,
nego od mnogih.
15 Ako bi noga rekla: Zato to nisam ruka,
ne pripadam tijelu, tim ne prestaje pripa-
dati tijelu?
16 I ako bi uho reklo: Zato to nisam oko,
ne pripadam tijelu, tim ne prestaje pripa-
dati tijelu?
17 Kad bi cijelo tijelo bilo oko, gdje bi onda
bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi onda
bio njuh?
18 Ali je Bog udove, i to svaki pojedini od
njih, razmjestio na tijelu kako je htjeo.
19 Kada bi svi oni bili jedan ud, gdje bi bilo
tijelo?
20 Sada su onda, mnogi udovi, ali je jedno
tijelo.
21 Oko ne moe rei ruci: Ne treba mi, ili
opet da glava rekne nogama: Ne trebate
mi.
22 Ne, nego radije, potrebniji su oni udovi
koji izgledaju najslabiji.
23 Udovi tijela za koje mislimo da su ma-
nje pristojni okruujemo obilnijom au;
i nai nepristojni udovi imaju obilniju pri-
stonost,
24 a pristojnima toga ne treba. Ali je Bog
sloio tijelo zajedno dajui veu ast ono-
mu udu koji je nema,
25 da ne bude razdora u tijelu, nego da se
svi udovi jednako brinu jedan za drugoga.
26 Ako pati jedan ud, s njime pate svi udovi;
ako se jednomu udu iskazuje ast, s njim
se raduju svi udovi.
27 Vi ste sada Kristovo tijelo, a pojedinani
udovi.
28 Jedne je Bog postavio u crkvi: prvo za
apostole, drugo za proroke, tree za uite-
lje; zatim dar udesa, onda dar ozdravlja-
nja, dar pruanja pomoi, dar upravljanja,
dar razliitih jezika.
29 Je su li svi apostoli? Je su li svi proroci?
Je su li svi uitelji? Je su li svi udotvorci?
30 Imaju li svi darove ozdravljanja? Govore
li svi jezicima? Moeju li svi tumaiti?
31 eznite za najboljim darovima! A poka-
zat u vam jo uzvieniji put.
Hvalospjev ljubavi
13
A kad bih ljudske i aneoske jezike
govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih
mjed to jei, ili cimbal to zvei.
2 I kad bih imao dar prorokovanja i znao
sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu
vjere, tako da bih brda pokretao, a ljubavi
ne bih imao, bio bi nita.
3 Kad bih razdao sve svoje imanje za hra-
nu siromasima, kad bih tijelo svoje dao da
izgori, a ljubavi ne bih imao, nita mi ne bi
koristilo.
4 Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva;
ljubav ne zavidi, ne hvali sama sebe, nije
naduta.
5 Nije nepristojna, ne trai svoje osobno,
ne razdrauje se, zaboravlja i oprata zlo;
6 ne raduje se nepravdi, ali se raduje isti-
ni.
7 Sve trpi, sve vjeruje, svemu se nada, sve
podnosi.
8 Ljubav nikad ne prestaje. Gdje su proro-
anstva, ona e prestati; gdje su jezici, oni
e prestati; gdje je znanje, ono e nestati.
9 Jer, dijelom znamo i dijelom prorokuje-
mo.
10 Kada doe ono to je savreno, prestat
e to je nesavreno.
11 Kad sam bio dijete, govorio sam kao
dijete, mislio sam kao dijete, sudio kao di-
jete. Kad sam postao zreo ovjek, odbacio
sam to je djetinje.
12 Sada vidimo u zrcalu, nejasno, a onda
emo licem u lice. Sada spoznajem djelo-
mino, a onda u spoznati kao to sam ja
spoznat.
13 Sada prebiva vjera, ufanje i ljubav, to
troje, ali je najvea meu njima ljubav.
O upotrebi duhovnih darova
14
Teite za ljubavlju i eznite za duhov-
nim darovima, a posebno da proro-
kujete.
2 Jer tko govori jezikom, ne govori ljudima,
nego Bogu; jer ga nitko ne razumije; jer u
duhu govori tajanstvene stvari.
1 Korinanima
811
3 A onaj koji prorokuje, govori na izgradnju,
ohrabrenje i utjehu.
4 Tko govori jezikom sam sebe pobuuje,
tko prorokuje pobuuje crkvu.
5 Ja elim da biste svi govorili jezicima, a
jo vie da prorokujete. Jer onaj koji proro-
kuje vei je od onoga koji govori jezicima,
osim da to ovaj protumai, da bi se crkva
uzdigla.
6 A sada, brao, ako doem k vama te vam
govorim jezicima, to u vam koristiti osim
da vam govorim otkrivenje, znanje, proro-
anstva ili pouke?
7 Isto tako ako neiva glazbala, bilo svirala
ili citra kad odaju zvukove, ako jasno ne
daju posebne zvukove, kako e se raspo-
znati to izvodi svirala ili to citra?
8 Ako trublja daje nejasan zvuk, tko e se
spremiti za borbu?
9 Tako i vi: ako ne govorite jezikom rijei
koje se moeju lako razumjeti, kako e
se znati to se govori? Jer ete govoriti u
vjetar.
10 Ima, moe biti, na svijetu toliko mnogo
vrsta jezika, a ni jedan od njih nije bez zna-
enja.
11 Stoga, ako ja ne raspoznajem znaenje
jezika, bit u stranac onome koji govori, a
onaj koji govori bit e meni stranac.
12 Tako i vi, poto vrue eznete za duhov-
nim darovima, nastojte ih imati u izobilju na
izgradnju crkve.
13 Stoga onaj koji govori jezikom neka se
moli da se ga moe protumaiti.
14 Ako se u molitvi sluim jezikom, moj duh
moli, ali moj um nema od toga koristi.
15 to je to onda? Molit u s duhom, ali mo-
lit u i s razumijevanjem; pjevat u hvale s
duhom, a pjevat u ih i s razumijevanjem.
16 Jer drukije, ako blagoslivlja s duhom,
kako e onaj koji je na mjestu neupuenog
rei Amen na tvoju zahvalu, kad nerazu-
mije to govori?
17 Tvoja je zahvala, bez sumnje, dobra, ali
to drugoga ne pobuuje.
18 Ja, hvala Bogu, govorim jezicima vie
od vas svih.
19 Ali u crkvi radije u rei pet rijei mojim
razumom, da i druge tako pouim, negoli
deset tisua rijei na nepoznatom jeziku.
20 Brao, ne budite vie djeca po razbo-
ritosti, nego po zloi budite djeca, a po
razboritosti budite zreli ljudi.
21 U Zakonu je napisano: Kroz ljude dru-
gih jezika i drugih usana Ja u govoriti
ovom narodu, ali ni tako me nee poslua-
ti, govori Gospodin!
22 Zato, dar jezika nije znak onima koji
vjeruju, nego za nevjernike, a dar proroko-
vanja nije za nevjernike, nego za one koji
vjeruju.
23 Stoga ako se skupi cijela crkva na jed-
no mjesto i svi da govore jezicima, a uu
oni koji su neupueni ili nevjernici, nee li
oni rei da ste izvan pameti?
24 Ali ako svi prorokuju a ue kakav ne-
vjernik ili neupueni, svi ga opominju, svi
ga ispituju i prosuuju;
25 I tako se otkrivaju tajne njegova srca. I
tako, past e na koljena, pokloniti se Bogu
i potvrditi da je zaista Bog meu vama.
26 Stoga, brao, to slijedi? Kad se god
sastajete, svaki moe imati hvalospjev, po-
uku, otkrivenje, nepoznati jezik ili njegovo
tumaenje; neka vas sve to pobuuje.
27 Ako tko govori jezikom, neka govore
dvojica, ili najvie trojica, i to po redu, a
jedan neka tumai.
28 Ako nema tumaa, neka obdareni je-
zikom uti u crkvi; neka govori sam sebi i
Bogu.
29 to se tie proroka, neka govore dvojica
ili trojica, a ostali neka prosuuju.
30 Ako tko drugi od nazonih dobije obja-
vu, prvi neka uuti.
31 Jer vi svi moete prorokovati jedan po
jedan, tako da se svi naue i ohrabre.
32 A proroanski duhovi su podloeni pro-
rocima,
33 Jer Bog nije Bog nereda, nego reda, kao
u svim crkvama svetih.
34 ene vae neka na sastancima u crkva-
ma ute, jer se njima ne doputa govoriti,
nego neka se pokoravaju kako im Zakon
propisuje.
35 Ako ele to nauiti, neka kod kue
pitaju svoje mueve, jer je sramota eni
govoriti na u crkvi.
36 Ili je moda od vas izila Boja rije? Ili
je samo k vama dola?
37 Ako tko misli da je prorok ili obdaren
duhovnim darovima, neka znade da je ovo
to vam piem Gospodinova zapovijed.
38 Ako tko to ne priznaje, neka on bude
nepriznat.
39 Zato, moja brao, vrue eznite da pro-
rokujete i ne branite govoriti jezicima.
40 Ali sve neka bude pristojno i uredno.
Vjera u uskrsnue
15
Povrh toga, brao, objavljujem vam
Radosnu vijest koju sam vam propo-
vijedao i koju ste prihvatili i u kojoj stojite.
2 Po njoj ste spaeni, ako zbilja vrsto dr-
ite rije koju sam vam navijestio, osim ako
ste vjerovali uzalud.
3 Predao sam vam najprije ono to sam
primio: da je Krist, prema Pismima, umro
za nae grijehe,
4 da je pokopan, i da je trei dan uskrsnuo,
1 Korinanima
812
prema Pismima,
5 i da se ukazao Kef, a zatim Dvanaesto-
rici.
6 Zatim se ukazao brai kojih je bilo zajed-
no vie od pet stotina, od kojih veina jo i
sada ivi, a neki su ve pomrli.
7 Potom se ukazao Jakovu, pa onda svim
apostolima.
8 A naposljetku, ukazao se i meni, kao ne-
donoetu.
9 Ja sam zaista najmanji meu apostoli-
ma, i nisam dostojan da se zovem aposto-
lom, jer sam progonio Boju crkvu.
10 Ali milou sam Bojom ono to jesam.
A milost koju mi je Bog dao nije bila bez
uspjeha, nego sam se trudio vie nego oni
svi; ne ja, nego milost Boja sa mnom.
11 Stoga, bio to ja, bili oni, mi to propovije-
damo, a vi ste to vjerom primili.
12 Ako se propovijeda da je Krist uskrsnuo
od mrtvih, kako onda neki meu vama tvr-
de da nema uskrsnua od mrtvih?
13 Ako li nema uskrsnua od mrtvih, onda
ni Krist nije uskrsnuo.
14 A ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je nae
propovijedanje, uzalud je i vaa vjera.
15 Tada izlazi da smo i lani svjedoci Boji,
jer smo svjedoili da je Bog uskrsnuo Kri-
sta, kojega nije uskrsnuo ako zbilja mrtvi
ne uskrsavaju.
16 Jer ako mrtvi ne uskrsavaju, ni Krist nije
uskrsnuo.
17 A ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je vaa
vjera, a vi ste jo u svojim grijesima.
18 Tako su i oni koji su umrli u Kristu izginuli
su.
19 Ako se samo u ovom ivotu uzdamo u
Krista, najbjedniji smo od svih ljudi.
20 Ali sada, Krist je uskrsnuo od mrtvih.
On je postao plod prvenac od onih koji su
umrli.
21 Jer je po ovjeku dola smrt, po ovje-
ku dolazi i uskrsnue mrtvih.
22 Jer kao to u Adamu svi umiru, tako e
u Kristu svi oivjeti.
23 Ali svaki po svojem redu: Krist prvina,
zatim oni koji su Kristovi u vrijeme njegova
dolaska.
24 Zatim e doi svretak, kad e On pre-
dati kraljevstvo Bogu i Ocu; poto e prije
unititi svako poglavarstvo, svaku vlast i
silu.
25 Da, on mora kraljevati, dok ne poloi
svoje neprijatelje pod svoje noge.
26 Neprijatelj koji e posljednji biti uniten
jest smrt.
27 Jer On je sve podloio pod njegove
noge. A kad ree: Sve je podloeno
Njemu, jasno je da je onaj, koji mu je sve
podloio, primljen.
28 Kada mu bude sve podloeno, tada
e se i sam Sin podloiti onome koji je
njemu sve podloio, da bude Bog sve u
svemu.
29 Drukije, to onda rade oni koji se kr-
tavaju za mrtve, ako uope mrtvi ne uskr-
savaju? emu se onda oni krtavaju za
mrtve?
30 emu li se mi svaki as izlaemo pogi-
bljima?
31 Umirem iz dana u dan i ponosim se
vama, brao, to vas imam u Isusu Kristu
naem Gospodinu.
32 Ako sam se u Efezu za ljudske stvari
borio sa zvjeradi, to mi to koristi? Ako
zbilja mrtvi ne uskrsavaju: Jedimo i pijmo
jer emo sutra umrijeti.
33 Nemojte se varati: Loa drutva kvare
dobre obiaje.
34 Probudite se u pravednost, i ne grijeite;
jer neki ne poznaju Boga, na vau sramotu
govorim.
35 Ali netko e rei: Kako uskrsavaju mr-
tvi? S kakvim li se tijelom pojavljuju?
36 Bezumnie! Ono to ti sije ne oivljuje
ako ne umre.
37 I ono to sije nije lik koji e se pojaviti,
nego golo zrno, recimo, penice ili kakva
drugog sjemena.
38 A Bog mu daje tijelo kakvo hoe, i to
svakome sjemenu svoje tijelo.
39 Nije svako tijelo isto tijelo: jedno je
ljudsko tijelo, drugo je tijelo u stoke, dru-
go je ptije, i drugo je riblje tijelo.
40 Postoje i nebeska i zemaljska tjelesa, ali
je druga slava nebeskim tjelesima, a druga
zemaljskima.
41 Druga je slava sunca, a druga je slava
mjeseca, a druga je slava zvijezda, jer se
zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi.
42 Tako je i s uskrsnuem od mrtvih: sije se
u raspadljivosti, a uskrsava u neraspadlji-
vosti;
43 Sije se u sramoti, uskrsava u slavi; sije
se u slabosti, uskrsava silom;
44 Sije se tijelo naravno, uskrsava tijelo
duhovno. Postoji naravno tijelo, postoji i
duhovno.
45 Tako je i napisano: Prvi ovjek, Adam,
postao je ivo bie, a poslednjii Adam
ivotvorni duh.
46 Ali ne dolazi prije ono duhovno, nego
ono naravno; a poslije ono duhovno.
47 Prvi je ovjek od zemlje, napravljen od
praha; drugi je ovjek Gospodin s neba.
48 Kao to je ovjek na pravljen od praha,
takvi su i svi koji su napravljeni od praha;
kakav je nebeski ovjek, takvi su i svi oni
koji su nebeski.
49 Kao to smo nosili sliku ovjeka na-
1 Korinanima
813
pravljena od praha, nosit emo isto i sliku
nebeskog ovjeka.
50 Ovo, brao, tvrdim: tijelo i krv ne moeju
batiniti Boje kraljevstvo; niti raspadljivo
batiniti neraspadljivo.
51 Evo, govorim vam tajnu: svi neemo
umrijeti, ali emo se svi preobraziti,
52 u trenutku, u tren oka, na posljednju
trublju; jer zatrubit e trublja i mrtvi e
uskrsnuti neraspadljivi, a mi emo se pre-
obraziti.
53 Jer ovo raspadljivo tijelo mora se odje-
nuti u neraspadljivo i ovo smrtno tijelo u
besmrtno.
54 A kad se ovo raspadljivo tijelo odjene
u neraspadljivost i ovo smrtno tijelo u
besmrtnost, tada e se ispuniti napisana
rije: Pobjeda je progutala smrt.
55 Gdje je, smrti, tvoj alac? Gdje je, smrti,
tvoja pobjeda?
56 alac je smrti grijeh, a snaga je grijeha
Zakon.
57 Ali hvala Bogu koji nam je dao pobjedu
po naem Gospodinu Isusu Kristu.
58 Stoga, moja ljubljena brao, budite
vrsti, nepokolebivi, uvijek napredujte u
djelu Gospodinovu, svjesni da va trud u
Gospodinu nije uzalud.
Posljednje opomene
16
to se tie skupljanja milostinje za
svete, kako sam odredio crkvama u
Galaciji, tako i vi postupajte.
2 Neka svakoga prvog dana u tjednu svaki
od vas posebno stavi na stranu ono to
moe utedjeti, da se ne skuplja kad ja
doem.
3 im ja stignem ondje, poslat u zajed-
no s preporukama one koje vi pronaete
dostojnima da odnesu vau ljubav u Je-
ruzalem.
4 A bude li priliilo da i ja idem, poi e sa
mnom.
5 Doi u k vama kad proem kroz Make-
doniju. Jer ja u proi kroz Makedoniju.
6 A kod vas u se, ako bude prilike, zadr-
ati ili ak prezimiti, da me otpratite na put
kamo se god otputim.
7 Ne bih htjeo da vas sada vidim samo na
prolazu. Ali se nadam ostati neko vrijeme
kod vas, ako Gospodin dopusti.
8 U Efezu u ostati do Pedesetnice,
9 jer su mi se otvorila velika vrata za djelo,
a protivnika ima mnogo.
10 Ako Timotej doe, nastojte da moe biti
meu vama bez straha, jer on radi na djelu
Gospodinovu kao i ja.
11 Stoga neka ga nitko ne prezire, nego ga
ispratite na put u miru da doe k meni, jer
ga oekujem s braom.
12 to se tie brata Apolona, mnogo sam
ga nagovarao da ode k vama s braom, ali
nikako nije htjeo poi za sada, ali e doi
kad bude imao pogodnije vrijeme.
13 Bdijte, vrsto stojte u vjeri, muevno se
drite, budite jaki!
14 Sve to vrite neka bude u ljubavi!
15 Nalaem vam, brao, vi znate za Stefa-
ninov dom, da je to prvi plod koji je Ahaja
prinijela i da su se posvetili slubi svetih.
16 Pokoravajte se i vi takvim osobama i
svakome tko surauje i trudi se s njima.
17 Radujem se dolasku Stefane, Fortunata
i Ahajika, jer su oni nadoknadili va nedo-
statak.
18 Jer oni su osvjeili moj i va duh, zato
onda takvim ljudima dajte priznanje.
19 Pozdravljaju vas azijske crkve. Mnogo
vas u Gospodinu pozdravljaju Akvila i Pri-
ska s crkvom koja je u njihovoj kui.
20 Pozdravljaju vas sva braa. Pozdravite
jedan drugoga svetim poljupcem.
21 Pozdrav mojom vlastitom rukomPa-
vao.
22 Ako tko ne ljubi Gospodina Isusa Krista,
neka je proklet. O Gospodine, doi!
23 Milost naega Gospodina Isusa Krista
neka bude s vama.
24 Moja ljubav neka bude s vama svima u
Isusu Kristu! Amen.
1 Korinanima
814
Druga Korinanima
doniju, a iz Makedonije opet se vratiti k
vama, da me vi otpratite u Judeju.
17 Zato kad sam to kanio, jesam li lako-
misleno postupao? Ili to kanim po tijelu
kanim, tako da bi u meni bio: Da, da, i
Ne, ne,?
18 Kao to je Bog vjeran; naa rije k vama
nije bila: Da, i Ne.
19 Jer Boji Sin, Isus Krist, kojega smo
meu vama propovijedali ja, Silvan i Timo-
tej, nije bio zajedno Da, i Ne, nego u
njemu je bio Da.
20 Jer sva obeanja Boja u njemu su Da,
i u njemu Amen, na slavu Boga po nama.
21 Onaj koji i nas i vas jaa u Kristu, onaj
koji nas je pomazao, jest Bog.
22 On nas je i obiljeio peatom i dao nam
u naa srca kao zalog Duha.
23 Zovem Boga za svjedoka na svoju duu,
da vas potedim, nisam dosada doao u
Korint.
24 Ne da mi imamo vlast nad vaom vje-
rom, nego smo vai suradnici na vau ra-
dost; jer u vjeri vi vrsto stojite.
Pavao preporuuje oprotenje
2
A ovo sam u sebi odluio, da neu doi
k vama opet sa alou.
2 Jer ako ja vas alostim, tko onda mene
moe razveseliti osim onoga kojega sam
ja raalostio?
3 Pa i pisao sam vam ovo da me ne raa-
loste na mojemu dolasku oni koji bi me
trebali razveseliti, uzdajui se u sve vas da
je moja radost, radost i vas svih.
4 Pisao sam vam iz velike nevolje i tjeskobe
srca i s mnogim suzama, ne da se raalo-
stite, nego da bi upoznali moju preobilnu
ljubav koju imam prema vama.
5 Ako me je tko raalostio, nije mene raa-
lostio, nego i sve vas do neke mjereda ne
pretjerujem.
6 Dosta je takvomu kazne koju mu je do-
sudila veina,
7 naprotiv, treba da mu vi radije oprostite i
da ga utjeite, tako da ga moda u kojem
sluaju ne bi sruila prevelika alost.
8 Zato vas molim da mu pokaete svoju
ljubav.
9 Pa zbog toga sam vam i pisao, da vas
iskuam i da vidim jeste li u svemu poslu-
ni.
10 A kome vi neto oprostite, tomu i ja
opratam. Jer ako sam doista to god
oprostio, tomu sam oprostio zbog vas
pred Kristom,
Apostol zahvaljuje Bogu na utjehi
1
Pavao, apostol Isusa Krista Bojom
voljom, i na brat Timotej crkvi Bojoj
koja je u Korintu, sa svima svetima u cijeloj
Ahaji.
3 Neka je blagoslovljen Bog i Otac naega
Gospodina Isusa Krista, Otac milosra i
Bog svake utjehe,
4 koji nas tjei u svakoj naoj nevolji, tako
da i mi moemo tjeiti one koji su u bilo
kakvoj nevolji sa istom utjehom kojom nas
tjei Bog.
5 Jer kao to su patnje Kristove obilne u
nama, tako isto preobilna postaje i naa
utjeha po Kristu.
6 Ako podnosimo nevolje, to je za vau
utjehu i spasenje, koja vam omoguuje
da strpljivo podnosite iste patnje koje i mi
podnosimo, a to je za vau utjehu i spase-
nje.
7 Naa je nada za vas vrsta, jer znamo da
ete, kao to dijelite s nama patnje, tako
dijeliti i utjehu.
8 Ne bismo htjeli, brao, da ostanete u
neznanju u pogledu nevolje koje su nam
se dogodile u Aziji i koja nas je opteretila
preko svake mjere, iznad nae snage, tako
da smo izgubili nadu u ivot.
9 ak smo u sebi smatrali sigurnom smrt-
nu osudu, ali to je bilo da se ne bismo uzdali
sami u sebe, nego u Boga koji uskrsava
mrtve.
10 On nas je oslobodio od tolike smrtne
pogibli i u njega imamo povjerenje da e
nas opet osloboditi.
11 I vi ete nas pomagati molitvom, da bi
tako mnogi zahvaljivali za nas zbog dobro-
instava koje smo primili posredovanjem
mnogih.
12 Dakako, na je ponos svjedoanstvo
nae savjesti da smo se ponaali u svijetu,
a osobito prema vama, u svetosti i Bojoj
iskrenosti; ne u tjelesnoj mudrosti, nego u
Bojoj milosti.
13 Jer drugo vam i ne piemo osim onoga
to moete itati i razumjeti. A nadam se
da ete do kraja razumjeti,
14 kao to ste nas djelomino ve razumje-
li: da emo mi biti va ponos kao i vi na u
Dan naega Gospodina Isusa.
15 U ovom sam uvjerenju htjeo doi naj-
prije k vama da bi ste imali jednu drugu
milost;
16 te preko vaega grada prijei u Make-
815
11 da nas ne bi nadmudrio sotona; jer nje-
gove namjere nisu nam nepoznate.
12 Kad sam doao u Troadu propovijeda-
ti Kristovu Radosnu vijest, iako mi se tu
otvorila vrata u Gospodinu,
13 nisam imao duhovnog mira, jer tu nisam
naao Tita, svojega brata; zato sam se s
njima oprostio i zaputio u Makedoniju.
14 Hvala Bogu, koji nas uvijek pobjedo-
nosno vodi u Kristu i koji po nama iri na
svakome mjestu miris svoje spoznaje.
15 Jer mi smo Kristov miomiris Bogu,
meu onima koji se spasavaju i meu oni-
ma koji propadaju;
16 Jednima miris to od smrti vodi u smrt,
a drugima miris to od ivota vodi u ivot.
A tko je za ovo sve sposoban?
17 Jer mi nismo kao mnogi drugi, koji zbog
dobitka izvru Boju rije; nego kao od
Boga, govorimo iskreno pred Bogom u
Kristu.
Novi Zavjet zapisan u srcima
3
Poinjemo li opet preporuivati sami
sebe? Ili su nam potrebna, kao nekim
drugima, pisma preporuke za vas ili pisma
preporuke od vas?
2 Vi ste nae pismo preporuke upisano
u naim srcima koje poznaju i itaju svi
ljudi.
3 Oito je da ste vi pismo Kristovo, po naoj
slubi, napisano ne crnilom, nego Duhom
ivoga Boga, ne na kamenim ploama,
nego na tjelesnim ploama srca.
4 Imamo takvo pouzdanje kroz Krista u
Boga.
5 Ne da smo sami po sebi sposobni neto
pomisliti kao da to dolazi od nas, nego
naa sposobnost dolazi od Boga,
6 koji nas je i osposobio za slubenike no-
voga zavjeta; ne od slova, nego od Duha,
jer slovo ubija, a Duh oivljuje.
7 Pa ako je sluba smrti, urezana slovima u
kamenju, bila slavna, tako da sinovi Izrae-
lovi nisu mogli gledati Mojsijevo lice zbog
sjaja slave njegova lica, a taj sjaj slave je
bio prolazan,
8 kako nee sluba Duha biti u veem sjaju
slave?
9 Jer, ako je sluba osude bila slavna, mno-
go e slavnija biti sluba pravednosti.
10 Jer i ono to je prije bilo puno sjaja sla-
ve, nije imalo sjaj slave, u usporedbi ovoga
prevelikog sjaja slave.
11 Jer, ako je ono prolazno bilo slavno,
onda ono to ostaje je mnogo slavnije.
12 Stoga jer imamo takvu nadu, nastupa-
mo s velikom otvorenou,
13 a ne kao Mojsije, koji si je velom pokri-
vao svoje lice tako da sinovi Izraelovi ne
gledaju na svretak onoga to prolazi.
14 Ali njihovi su umovi otupjeli. Jer do dana
dananjega, isto velo ostaje pri itanju
Staroga Zavjeta, jer je velo u Kristu uklo-
njeno.
15 Pa i sve do danas kad se ita Mojsije,
pokriveno je velom njihovo srce.
16 Ali kad se taj obrati Gospodinu, dignut
e se velo.
17 A Gospodin je Duh, a gdje je Gospodi-
nov Duh, ondje je sloboda.
18 A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo
kao zrcalo slavu Gospodinovu, preobraa-
vamo se u to isto oblije, iz slave u slavu,
isto kao od Gospodinova Duha.
istoa Pavlova djelovanja
4
Zato, imajui ovu slubu, jer smo posti-
gli milosre, mi ne gubimo hrabrost.
2 Nego odbacujemo ono to je potajno i
sramotno. Ne sluimo se lukavstvima i ne
izvremo Boju rije, nego govorimo istinu
pred Bogom, i to zna svatko tko savjesno
pred Bogom prosuuje.
3 Ako je Radosna vijest koju navijetamo
nekome zastrta, zastrta je onima koji su na
putu u vjenu propast.
4 Njima je bog ovoga svijeta, Sotona, po-
sve oslijepio nevjerniku pamet, pa ju ne
moe prosvijetliti sjajna svjetlost Radosne
vijesti o Kristu, koji je Boja slika.
5 Jer mi ne propovijedamo sebe, nego
Gospodina Isusa Krista, a mi smo samo
vai sluge poradi Isusa.
6 Jer je Bog zapovjedio svjetlu da zasvijetli
iz tame, i prosvijetlio je naa srca spozna-
jom Boje slave na licu Isusa Krista.
7 Ali blago tog prosvjetljenja uva se u
propadljivim posudama, u naima slabim
tijelima. Tako svatko moe vidjeti da ta
mona sila dolazi od Boga, a ne od nas.
8 Sa svih smo strana pritisnuti nevoljama,
ali nismo slomljeni. Zdvojni smo, ali ne
oajavamo.
9 Progonjeni, ali nismo naputeni; srueni,
ali nismo uniteni.
10 Naa tijela kroz patnju neprekidno imaju
dijela u Isusovim smrtnim patnjama, da bi
se na njima takoer mogao oitovati Isu-
sov ivot.
11 Jer mi uvijek dok ivimo, predajemo
se smrti zaradi Isusa, da bi se njegov ivot
oitovao u naemu smrtnom tijelu.
12 Tako smrt djeluje u nama, a ivot u
vama.
13 A kako imamo onaj isti duh vjere po ono-
me to je napisano: Vjerujem, zato govo-
rim, tako i mi vjerujemo, i zato govorimo,
14 znajui da e Onaj koji je uskrsnuo Gos-
podina Isusa, i nas e Isusom uskrsnuti, te
2 Korinanima
816
nas, skupa s vama, postaviti uza sebe.
15 Sve se to dogaa zbog vas, da proirena
milost kroz mnoge pribavi obilnu zahvalu
veeg broja vjernika na slavu Boju.
16 Zato ne malakemo. Iako se raspada
na vanjski ovjek, ipak se na nutranji
ovjek obnavlja iz dana u dan.
17 Jer naa nam mala i kratkotrajna nevolja
donosi izvanredno veliku i vjenu slavu.
18 Zato mi ne gledamo na ono to je vidlji-
vo, nego na ono to je nevidljivo. Jer ono
to je vidljivo je privremeno, a ono to je
nevidljivo je vjeno.
Uzdajui se u vjenu slavu
5
Jer mi znamo, ako se ova naa ze-
maljska kua, ovaj ator, uniti, imamo
Boju zgradu, vjenu kuu na nebesima,
koja nije sagraena ljudskom rukom.
2 I zato mi uzdiemo i vrue elimo da se
odjenemo naim nebeskim prebivalitem,
3 budemo li tako odjeveni neemo se nai
goli.
4 Zaista, mi koji ivimo u ovom atoru uzdi-
emo u patnji ne to se ne elimo razodje-
nuti, nego na sebe odjenuti drugo, da tako
ivot proguta ono to je smrtno.
5 A onaj koji nas je za ovo isto pripremio
jest Bog; Onaj koji nam je dao i Duha kao
jamstvo.
6 Stoga smo uvijek puni pouzdanja i zna-
mo, da dok smo doma u tijelu, nismo s
Gospodinom.
7 Hodamo po vjeri, a ne po gledanju.
8 Da, mi se vrsto uzdajemo i vie volimo
biti udaljeni od tijela a biti s Gospodinom.
9 Stoga, mi se trudimo da mu budemo
ugodni bilo da smo u tijelu ili izvan tijela.
10 Jer mi se svi moramo pojaviti pred
sudom Kristovim, da svaki primi prema
onome to je zasluio dok je bio u tijelu,
dobro ili zlo.
11 Znajui onda strah Gospodina, gleda-
mo pridobiti ljude. Bogu smo posve po-
znati, a nadam se da smo posve poznati i
vaim savjestima.
12 Ne hvalimo to opet sami sebe, nego
vam dajemo razlog da se ponosite s nama,
kako biste imali to odgovoriti onima koji
se ponose izvanjskim stvarima umjesto
iskrenim srcem.
13 Jer ako smo izvan sebe, Bogu smo; ako
smo zdrave pameti, vama smo.
14 Ljubav Kristova potpuno s nama vlada
pri ovoj pomisli: Jedan je umro mjesto svih
onda oni su svi umrli.
15 On je umro mjesto svih, da oni koji ive
ne ive vie sami za sebe, nego za onoga
koji je umro i uskrsnuo za njih.
16 Zato od sada pa nadalje ne poznajemo
nikoga po tijelu. Ako smo do sada pozna-
vali Krista po tijelu, sada ga vie tako ne
poznajemo.
17 Stoga, ako je tko u Kristu, on je novo
stvorenje; staro je nestalo, evo, novo je
nastalo.
18 A ovo sve dolazi od Boga koji nas je po
Kristu pomirio sa sobom i povjerio nam
slubu pomirenja,
19 kao to je sigurno da je Bog bio onaj koji
je u Kristu pomirio svijet sa sobom, koji nije
uraunao ljudima njihovih prekraja i koji je
stavio u nas rije pomirenja.
20 Stoga mi smo Kristovi poslanici; kao
da po nama Bog opominje: u ime samoga
Krista usrdno vas molimo, pomirite se s
Bogom.
21 Jer je Bog Krista, koji nikada nije sagri-
jeio, postavio umjesto nas grijehom da
bismo mi u njemu mogli postati Bojom
pravednou.
Ljubav Kristova u ivotu apostola
6
Mi sada, njegovi suradnici opominje-
mo vas da ne primate uzalud milosti
Boje.
2 Zaista On govori: Usliao sam te u vri-
jeme prihvaanja i pomogao sam ti u dan
spasenja. Evo sada je vrijeme prihvaa-
nja, sada je dan spasenja.
3 Mi niim ne dajemo povoda uvredama,
da se ne bi kudila naa sluba.
4 Preporuujemo sami sebe u svemu kao
Boji slubenici: u velikom strpljenju u ne-
voljama, u nudama, u tjeskobama,
5 pod udarcima, u zatvorima, u bunama, u
naporima, u nespavanju, u postovima;
6 u istoi, u znanju, u strpljenju, u dobroti,
u Svetom Duhu, u iskrenoj ljubavi,
7 u rijei istine, u Bojoj snazi, s orujem
pravednosti na desnoj strani i na lijevoj,
8 u asti i sramoti, loim glasom i dobrim
glasom; kao zavodnici, ali smo istiniti;
9 kao nepoznati, ali smo ipak poznati; kao
umirui, ali evo ivimo; kao kanjavani, ali
nismo ubijani;
10 kao alosni, a uvijek veseli; kao siro-
mani, ali mnoge obogaujemo; kao da
nemamo nita, a ipak posjedujemo sve.
11 O Korinani! Ve vam od prije govorimo
posve otvoreno, nae je srce iroko otvo-
reno.
12 Vi nijeste ogranieni po nama, ali imate
ogranien prostor u svojemu srcu.
13 Za uzvrat, govorim vam kao svojoj djeci,
budite i vi srcem otvoreni.
14 Ne budite ujarmljeni s nevjernicima.
to ima zajednoko pravednost s be-
zakonjem? to ima zajedniko svjetlo s
tamom?
2 Korinanima
817
15 Kakvu slogu ima Krist s Belijalom? Ili to
ima zajedniko vjernik s nevjernikom?
16 Kakav li sklad postoji izmeu hrama
Bojega i idola? Jer mi smo hram ivoga
Boga. Kao to je Bog rekao: Ja u boraviti
meu njima i hodati meu njima. Ja u biti
njihov Bog, a oni e biti moj narod.
17 Stoga: Iziite izmeu njih i odvojite se,
govori Gospodin! Ne dotiite se niega
neistog, i Ja u vas primiti.
18 Ja u vam biti Otac, a vi ete biti moji si-
novi i keri, govori Gospodin, Svemoni.
Ljubav Pavlova
7
S obzirom da imamo ova obeanja,
oistimo se, ljubljeni, od svake tjele-
sne i duhovne ljage, i usavravajmo svoju
svetost u Bojem strahu.
2 Otvorite za nas srca, je nikoga nismo
uvrijedili, nikome nismo tete nanijeli, ni-
koga nismo na prijevaru iskoristili.
3 Ovo vam ne velim da vas osudim, jer sam
i prije rekao da ste u naem srcu, tako da s
nama umirete i s nama ivite.
4 Imam veliko pouzdanje u vas i uveliko
se ponosim vama. Ispunjen sam utjehom;
preobilna je moja radost u svim naim ne-
voljama.
5 Zaista, kad smo doli u Makedoniju, nae
slabo tijelo nije imalo mira, nego smo u
svakom pogledu bili u nevolji: izvana bor-
be, iznutra strah.
6 Ali Bog, koji tjei potitene, utjeio nas je
Titovim dolaskom,
7 i ne samo njegovim dolaskom nego i
utjehom kojom je utjeen zbog vas. On nas
je izvijestio o vaoj enji, o vaem plau,
vaem aru za mene, da sam se jo i vie
tomu obradovao.
8 Jer ako sam vas i raalostio poslanicom,
nije mi ao; i jesam alio. Sada zaista vidim
da vas je ona poslanica, bilo i za jedan as,
oalostila.
9 Sada se radujem, ne zato to ste oalo-
eni, nego to vas je ta alost dovela k
pokajanju. Jer vi ste oaloeni po Bojoj
volji, da vam ni emu ne tetimo.
10 alost, naime, koja je po promisli i Bo-
joj volji raa spasonosno i stalno pokaja-
nje, dok alost svijeta raa smrt.
11 Gledajte ba ovo, to ste se po Bojem
nainu oalostili, koliku je gorljivost pro-
izvela u vama, koliko opravdavanje, koli-
ko ogorenje, koliki strah, koliku enju,
koliku revnost, koliku kaznu! U svemu ste
pokazali da ste u tomu neduni.
12 Tako, ako sam vam pisao, nisam to na-
pravio ni radi prijestupnika ni radi onoga
kome je nanesena nepravda, nego da pred
Bogom pokaete svoju arku ljubav prema
nama.
13 Stoga, mi smo utjeeni vaom utjehom,
i uz ovu nau utjehu mnogo nas je vie
obradovala Titova radost, stoga to ste vi
svi okrijepili njegov duh.
14 Ako sam mu se to hvalio zbog vas, ne
sramim se, nego kao to smo vam iskreno
govorili, tako se i ono ime smo se pred
Titom hvalili pokazalo istinitim.
15 A njegova ljubav bude jo vea prema
vama kad se sjeti poslunosti vas svih:
kako ste ga strahom i drhtanjem primili.
16 Radujem se stoga to se mogu u svemu
osloniti na vas.
Uspjeh u davanju
8
Obavjetavamo vas, brao, o milosti
koju je Bog dao makedonskim crkva-
ma:
2 da je u mnogoj kunji nevoljama obilna
njihova radost i njihovo krajnje siromatvo
rodilo bogatom dareljivou.
3 Jer ja sam svjedok da su, prema svojim
mogunostima i iznad svojih mogunosti,
dragovoljno darivali,
4 i usrdno su nas molili da bi mi primili dar i
zajednotvo u posluivanju svetih.
5 I to su napravili, ne kako smo se nadali
nego su najprije sami sebe predali Gospo-
dinu, a onda nama po Bojoj volji.
6 Zato smo zamoliti Tita da, kao to je prije
zapoeo, tako i dovri meu vama i ovo
djelo milosra.
7 Stoga, kako se u svemu istiete, u vjeri, u
govoru, u priznanju, u svakovrsnoj revno-
sti i u ljubavi prema nama, istaknite se i u
ovom djelu milosra.
8 Ne govorim vam ovo po zapovijedi, nego
kuam iskrenost vae ljubavi primjerom
revnosti drugih.
9 Poznato vam je milosre naega Gos-
podina Isusa Krista, kako je On bio bogat,
ali zbog vas postao je siromah, da biste vi
njegovim siromatvom postali bogati.
10 A tome vam dajem savjet: to je korisno
za vas ne samo djelom nego i htijenjem
koje ste ve lanjske godine poeli;
11 a sada i dovrite to djelo: kao to ste bili
spremni htjeti, tako budite spremni i izvriti
s onim to imate.
12 Jer ako postoji dobra volja, prima se po
onome to tko ima, a ne po onome ega
stvarno nema.
13 Nije nakana da bi drugi bili olakani, a
vi optereeni,
14 nego s jednakou: da u sadanje vri-
jeme va suviak bude pomo njihovoj
oskudici, a da bi njihov suviak pomogao
vaoj oskudici, da bi bila jednakost.
15 Prema onome to je napisano: Tko je
2 Korinanima
818
mnogo skupio, nije mu preteklo, a tko je
malo skupio, nije mu nedostajalo.
16 Neka je hvala Bogu, koji istu revnost za
vas stavlja Titu u srce.
17 Nema sumnje, zaista je prihvatio nau
molbu, ali, jer je vrlo revan, drage volje ide
k vama.
18 S njim aljemo i brata ije su zasluge u
propovijedanju Radosne vijesti poznate
po svim crkvama.
19 I ne samo to nego su nam ga crkve
dodijelile za putnog druga u ovom djelu
milosra, koje obavljamo na slavu samoga
Gospodina i u dokaz svoje spremnosti
20 da nas tko ne ozloglasi zbog ovoga ve-
likog dara kojim upravljamo,
21 gledamo praviti ono to je dobro ne
samo pred Gospodinom nego i pred lju-
dima.
22 S njima aljemo naega brata u kojega
smo stekli povjerenje i utvrdili da je u mno-
go emu revan, a sada je jo mnogo revniji
zbog velikoga pouzdanja u vas.
23 Ako netko pita za Tita, on je moj drug
i suradnik za vas. Ili ako tko pita za nau
brau, oni su izaslanici crkava, slava Kri-
stova.
24 Stoga, pokaite im pred svim crkvama
iskrenost svoje ljubavi i naega ponosa s
vama.
Davati milostinju s veseljem
9
Dakako, suvino je da vam dalje piem
o slubi milosra prema svetima,
2 jer mi je poznata vaa volja zbog koje se
ponosim vama pred Makedoncima i velim
da je Ahaja pripravna ve od lanjske godi-
ne. I vaa je revnost potaknula veinu.
3 Ipak aljem brau da ne bude uzalud
nae hvaljenje vama i da budete, kako sam
rekao, pripravni;
4 da se sluajno ne osramotimo mi, da ne
velimo vi, u ovoj stvari ako dou sa mnom
neki Makedonci te vas nau nepripravne.
5 Stoga, smatrao sam potrebnim zamoliti
brau da odu k vama prije nas i unaprijed
pripreme va ve obeani obilati i veliko-
duni dar, tako da bude gotov kao obilat i
velikoduni dar, a ne kao krta obveza.
6 Ali ovo vam velim: Onaj tko rijetko sije,
rijetko e i eti; a onaj tko obilato sije, obi-
lato e i eti!
7 Neka svatko da kako je srcem odluio, a
ne sa alou i na silu, jer Bog ljubi vesela
darivatelja.
8 A Bog vam moe obilato pruiti svaku
vrstu milosti, da imate uvijek u svemu
dovoljno svega, imajte u obilju za svako
dobro djelo.
9 Kao to je napisano: Prosuo irom, daje
siromasima; Njegova pravednost ostaje
zauvijek.
10 Onaj koji daje sijau sjeme, dat e i
kruh za hranu, i on e umnoiti vae sjeme
i napravit e da uzrastu plodovi vae pra-
vednosti.
11 Tako ete postati bogati u svemu za
svaku dareljivost koja je takva da po
nama daje zahvalu Bogu.
12 Jer vrenje ove svete slube ne pod-
miruje potrebe samo svetima u raznoj
oskudici nego je i izvor mnogim zahvalama
Bogu,
13 dok kroz prokuanost ove slube, hvale
Boga zbog vaega pokornog priznavanja
Kristove Radosne vijesti, i za dareljivost
koju dijelite njima i svima,
14 i molitvom za vas pokazati svoju enju
za vama zbog preobilate Boje milosti u
vama.
15 Bogu hvala na njegovu neizrecivom
daru!
Pavao brani svoju apostolsku ast
10
Ja, Pavao, osobno, jako vas molim
krotkou i blagou Kristovom; ja
koji sam skroman kad sam s vama, a od-
vaan kad nisam s vama.
2 Napravite da se ne budem morao, kad
budem kod vas, pokazati odlunim s onom
odlunou s kojom mislim nastupiti pro-
tiv nekih koji krivo dre da mi postupamo
na tjelesan nain.
3 Iako, naime, ivimo u tijelu, ne borimo se
na tjelesan nain.
4 Nae borbeno oruje nije tjelesno, nego je
mono u Bogu za ruenje utvrda.
5 Mi odbacujemo razmiljanja i svako uzdi-
zanje koje se die protiv priznanja Boga, i
zarobljujemo svaku misao da se pokorava
Kristu.
6 I pripravni smo kazniti svaku nepokor-
nost im bude potpuna vaa pokornost.
7 Gledate li stvari po onome to je na povr-
ini? Ako je tko siguran da je Kristov, neka
opet sam od sebe promisli ovo: kao to je
on Kristov, tako smo i mi Kristovi.
8 Jer kad bi se i htjeo malo vie pohvaliti
naom vlau, koju nam je Gospodin dao
na vau izgradnju, a ne na vau propast,
neu se sramiti
9 osim da vas straim poslanicama.
10 Jer poslanice su, govori se, ozbiljne
i stroge, ali njegova je tjelesna nazonost
slaba, a rije mu je bezvrijedna.
11 Neka onaj koji to tvrdi zapamti ovo: da
kakvi smo mi pismeno, kad nismo s vama,
takvi emo biti i djelom, kad smo s vama!
12 Dakako, mi se ne usuujemo ni mjeriti ni
usporeivati s onima koji sami sebe hvale.
2 Korinanima
819
Ali oni, poto se mjere jedan s drugim i
usporeuju se sami meu sobom, ne po-
stupaju pametno.
13 A mi se neemo hvaliti neumjereno,
nego po odreenoj mjeri djelokruga ko-
jega nam je odredio Bog, djelokrug koji
ukljuuje i vas.
14 Mi se ne proteemo preko naeg dje-
lokruga, tako da ne bismo doprli do vas;
zapravo, stigli smo do vas s Kristovom
Radosnom vijeu.
15 Ne hvalimo se prekomjerno, naporima
drugih, nego se nadamo da emo s na-
pretkom vae vjere i mi, po naem mjerilu,
obilno uzrasti meu vama,
16 propovijedati Radosnu vijest u krajevi-
ma preko vas, a ne da se ponosimo djelom
djelokruga drugih.
17 A tko se hvali, neka se u Gospodinu
hvali.
18 Jer nije prokuan onaj koji sam sebe
preporuuje, nego onaj kojega Gospodin
preporuuje.
Apostol Pavao brani svoju slubu
11
Oh, kad biste podnijeli malo mojega
bezumlja, zaista vi mene i podnosite.
2 Jer ja sam ljubomoran na vas Bojom
ljubomorom, jer sam vas zaruio s jednim
zarunikom, da vas privedem Kristu kao
istu djevicu.
3 Ali se bojim da se sluajno ne bi, kao to
je zmija zavela Evu svojim lukavstvom,
vae misli pokvarile od jednostavnosti
koja je u Kristu.
4 Jer ako bilo tko doe i navjeuje vam
drugoga Isusa, kojega mi nismo propovi-
jedali, ili ako primate drugoga duha, kojega
nijeste primili, ili drugo evanelje, koje nije-
ste prihvatili, vi bolje to podnosite.
5 Jer Smatram da ni u emu nisam manji
od najuglednijih apostola.
6 Ako sam i nevjet u govoru, nisam u zna-
nju, tovie, to smo vam pokazali u svemu
i pred svima.
7 Ili sam sagrijeio to sam vam badava
navjeivao Radosnu vijest, ponizujui
sam sebe da vas uzvisim?
8 Druge sam crkve plijenio, primajui od
njih plau za to da bi vas posluio.
9 I kad sam bio kod vas i zapao u oskudicu,
nisam nikome bio na teret. U mojoj su mi
oskudici pomogla braa koja su dola iz
Makedonije. I u svemu sam se uvao i u-
vat u se da vam ne budem na teret.
10 Kao to je Kristova istina u meni, nitko
mi nee oduzeti hvalu u ahajskim podru-
jima.
11 Zato? Jer vas ne ljubim? Bog zna!
12 Ali to radim, to u i dalje raditi, da bi
mogao oduzeti zgodu onima koji trae
zgodu i priliku da budu smatrani jednaki
nama u onom ime se ponose.
13 Takvi su ljudi lani apostoli, prijevarni
poslenici, koji se pretvaraju u Kristove
apostole.
14 Nije ni udo, jer se sam sotona pretvara
u anela svjetla.
15 Stoga, nije nita osobito ako se i nje-
gove sluge pretvaraju kao da su sluge
pravednosti, iji e svretak biti prema
njihovim djelima.
16 Ponavljam, neka me nitko ne dri bezu-
mnikom. Drukije, kao i bezumnika primite
me, da se i ja mogu malo pohvaliti.
17 Ovo to govorim ne govorim u duhu
Gospodinovu, nego kao u bezumlju, u ta-
kvoj hvali.
18 Poto se mnogi hvale na tjelesan nain,
i ja u se pohvaliti.
19 Da, vi rado podnosite bezumnike poto
ste mudri!
20 Zbilja podnosite, ako vas tko svodi na
robove, ako vas tko izjeda, ako vas tko
pljaka, ako tko gleda s visoka, ako vas tko
udara po licu.
21 Na nau sramotu govorim, na sramotu,
kao da smo u tomu bili slabi. Ali u emu je
bilo tko hrabar, bezumno govorim, i ja sam
hrabar.
22 Jesu li Hebreji? I ja sam! Jesu li Izraelci?
I ja sam! Jesu li Abrahamovi potomci? I ja
sam!
23 Jesu li posluitelji Kristovi?da reknem
kao ludja jo vie: vie sam se trudio, u
batinama prekomjerno, ee u zatvori-
ma, esto u smrtnoj pogibli.
24 Od idova sam primio pet puta po tride-
set i devet udaraca.
25 Triput sam bio iban, jedanput kame-
novan, triput doivio brodolom, jednu no
i jedan dan proveo na dubokom moru.
26 Bio sam na estim putovanjima u pogi-
bljima od voda, u pogibljima od razbojnika,
u pogibljima od sunarodnjaka, u pogiblji-
ma od neznaboaca, u pogibljima u gradu,
u pogibljima u pustinji, u pogibljima na
moru, u pogibljima od lane brae,
27 u trudu i muci, u estom nespavanju,
u gladi i ei, u zimi i golotinji, u estom
postu.
28 Povrh svega toga, pokraj obinih sva-
kodnevnih poslova, moja velika briga za
sve crkve.
29 Tko je slabi, da ja nisam slabi? Tko
se od drugoga navodi na grijeh, da ja ne
izgaram?
30 Ako se treba hvaliti, spomenut u zbog
hvale ono to odaje moju slabost.
31 Bog, Otac Gospodina Isusa, koji je slav-
2 Korinanima
820
ljen zauvijek, zna da ne laem.
32 Namjesnik kralja Arete u Damasku u-
vao je damaanski grad s vojskom i e-
ljom da me uhiti.
33 Kroz prozor gradskog zida ljudi su me
spustili u koari i izbjegao sam njegovim
rukama.
Izvanredne milosti apostolove
12
Ako mi se treba hvaliti, istina, to nije
unosno, pristupit u k vienjima i
objavama Gospodinovim.
2 Poznajem ovjeka u Kristu koji prije
etrnaest godina, ne znam je li u tijelu, ne
znam je li izvan tijela, to Bog zna, bio je on
uznesen do treega neba.
3 Za toga ovjeka znam, ne znam je li u
tijelu, ne znam je li izvan tijela, to Bog zna.
4 kako je on bio uznesen u raj i da je uo
neizrecive rijei koje ovjeku nije dopute-
no izrei.
5 U pogledu toga ovjeka hvalit u se, ali
u pogledu samoga sebe neu se hvaliti,
osim svojim slabostima.
6 Istina, kad bih se i htjeo hvaliti, ne bih
bio bezuman, jer bih govorio istinu. Ali se
suzdravam, da ne bi tko o meni stvorio
vii pojam od onoga to vidi na meni ili uje
od mene.
7 I da se ne bih uzoholio zbog bezmjernog
obilja objava, stavljen mi je trn u tijelo, so-
tonin poslanik, da me trajno mui da se ne
uzoholim.
8 Za to sam triput molio Gospodina, da
ovaj odstupi od mene.
9 A on mi je odgovorio: Dosta ti je moja mi-
lost, jer se moja snaga savreno pokazuje
u slabosti. Zato u se radije hvaliti svojim
slabostima, da se na meni nastani snaga
Kristova.
10 Zato uivam u slabostima, u uvredama,
u nevoljama, u progonstvima, u tjeskoba-
ma koje podnosim za Krista. Jer kad god
sam slab, onda sam jak.
11 Postao sam bezumnik u hvaljenju! Vi ste
me natjerali. Zapravo, trebalo je da me vi
preporuujete, jer ni u emu nisam manji
od tih velikih apostola, iako nisam nita.
12 Dokazi mojega apostolstva napravljeni
su meu vama u svoj strpljivosti, u ude-
snim znamenjem i silnim djelima.
13 Pa to je to u emu ste manji od ostalih
crkava, osim to vam ja osobno nisam bio
na teret? Oprostite mi tu nepravdu!
14 Evo sada, spreman sam trei put doi k
vama, i neu vam biti na teret, jer ne traim
ono to je vae, nego vas. Zaista, djeca ne
trebaju stjecati roditeljima, nego roditelji
djeci.
15 A ja u vrlo rado potroiti i biti istroen,
za vae due. Iako ja vas mnogo vie lju-
bim, nego to sam ja ljubljen.
16 Ali kako bilo, ja vam nisam bio na teret,
ali ipak poto sam lukav, ulovio sam vas
lukavstvom?
17 Jesam li vas, po nekome od onih koje
sam poslao k vama, iskoristio?
18 Molio sam Tita i s njim sam poslao na-
ega brata. Je li vas Tito iskoristio? Nismo
li hodali u istom duhu? Nismo li hodali istim
stopama?
19 Opet, mislite li vi da se mi opravdavamo
pred vama? Pred Bogom u Kristu govori-
mo, a sve ovo pravimo, ljubljeni, za vae
podizanje.
20 Bojim se, naime, da vas sluajno na svo-
jemu dolasku neu nai kakve bih htjeo, i
da ete vi mene nai kakvog ne biste htjeli,
da sluajno ne bude meu vama svae,
zavisti, srdnje, prkosa, kleveta, aputanja,
nadimanja i nereda;
21 Bojim se da me moj Bog, kad ponovno
doem, ne ponizi kod vas i da ne moram
oplakivati mnoge od onih koji su prije sa-
grijeili, a nisu se obratili od bludne i ras-
putene neistoe koju su poinili.
Opomene, pozdravi i blagoslovi
13
Ovo je trei puta to idem k vama.
Svjedoanstvom dvojice ili trojice
svjedoka svaka rije neka se utvrdi.
2 Rekao sam vam prije i sada unaprijed
govorim, kad sam bio drugi put nazoan, a
sad kad sam nenazoan, piem onima koji
su prije sagrijeili i svima ostalima da ako
ponovno doem, neu potedjeti,
3 jer vi traite dokaz da Krist govori u meni,
on koji nije slab prema vama, nego je silan
u vama.
4 Istina, razapet je bio zbog slabosti, ali ivi
Bojom snagom. I mi smo, istina, slabi u
njemu, ali emo se Bojom snagom s njim
pokazati ivima prema vama.
5 Sami sebe istraite i ispitajte jeste li u
vjeri! Pokaite se. Ne poznajete li sami
sebe, da je Isus Krist u vama. Osim ako ste
nesposobni.
6 Nadam se, poznat ete da mi nismo nes-
posobni.
7 Molimo Boga da ne pravite nikakva zla,
ne zato da se mi pokaemo dostojni, nego
da vi trajno dobro pravite, a neka izgleda
kao da smo nesposobni.
8 Zaista nita ne moemo protiv pravedno-
sti, nego samo u prilog pravednosti.
9 Jer mi se veselimo kad smo slabi, a vi jaki.
Mi se zato i molimo za vae usavravanje.
10 Stoga ovo piem kao nenazoan zato
da ne moram, kad budem nazoan, strogo
postupati, prema vlasti koju mi je dao Gos-
2 Korinanima
821
podin za izgradnju, a ne za ruenje.
11 Uostalom, brao, veselite se, usavra-
vajte se, tjeite se, budite sloni i ivite u
miru, pa e Bog ljubavi i mira biti s vama.
12 Pozdravite jedan drugoga svetim po-
ljupcem.
13 Pozdravljaju vas svi sveti.
14 Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav
Boga i zajednitvo Svetoga Duha neka
budu sa svima vama! Amen.
2 Korinanima
Galaanima
Boanski postanak Pavlova nauka
1
Pavao apostol, ne od ljudi, ni po ovje-
ku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu,
koji ga je uskrsnuo od mrtvih
2 i sva braa koja su sa mnom: Crkvama u
Galaciji.
3 Milost vam i mir od Boga, Oca, i Gospo-
dina Isusa Krista,
4 koji je samoga sebe dao za nae grijehe
da nas izbavi od sadanjega zlog svijeta,
po volji naega Boga, i Oca,
5 kojemu neka bude slava u vijeke vjekova!
Amen.
6 udim se da se tako brzo odvraate od
onoga koji vas je pozvao Kristovom milo-
u, te prelazite drugoj Radosnoj vijest,
7 koja zapravo nije druga, nego ima samo
nekih koji vas zbunjuju i ele izvrnuti Kri-
stovu Radosnu vijest.
8 Ali, ako bismo vam mi, ili pak aneo s
neba, navijestio bilo koju drugu Radosnu
vijest nego onu koju smo vam navijestili,
neka je proklet!
9 Ponavljam ono to smo ba rekli: ako
vam zbilja bilo tko navjeuje Radosnu
vijest drukije nego to ste ju primili, neka
je proklet!
10 Nagovaram li ja ljude ili Boga? Ili traim
da ugaam ljudima? Jer ako bih ljudima i
ugaao, ne bih bio Kristov sluga.
11 Dajem vam do znanja, brao: da Rado-
sna vijest koju sam vam propovijedao nije
od ljudi,
12 jer ja ju nisam ni primio od ovjeka, ni
nauio ju, nego je dola kroz otkrivenje
Isusa Krista.
13 Ta uli ste za moje nekadanje dranje
u idovstvu: kako sam preko mjere proga-
njao Boju crkvu i htjeo ju unititi.
14 I kako sam, u prevelikoj privrenosti
svojim oinskim obiajma, napredovao u
idovstvu i nadmaio sve vrnjake u svo-
jemu narodu.
15 A kad se svidjelo Bogu koji me je odvo-
jio od utrobe moje majke i pozvao svojom
milou
16 da u meni objavi svojega Sina da ga pro-
povijedam meu neznabocima, nisam se
odmah posavjetovao tijelom i krvlju,
17 niti sam uziao u Jeruzalem vidjeti one
koji su bili apostoli prije mene, otiao u
Arabiju i ponovno se vratio u Damask.
18 Poslije tri godine uziao sam u Jeruza-
lem da vidim Petra, i s njim ostao petnaest
dana.
19 Nijednoga drugog apostola nisam vi-
dio, osim Jakova, brata Gospodinova.
20 Za ovo to vam piem Bog mi je svjedok
da ne laem.
21 Poslije sam otiao u sirijsko i silicijsko
podruje;
22 i ostao sam osobno nepoznat Kristovim
crkvama u Judeji.
23 Jedino su ule: Na nekadanji progo-
nitelj sada propovijeda vjeru koju je nekad
htjeo unititi.
24 One su slavile Boga zbog mene.
Nema povratka zakonu
2
etrnaest godina poslije toga ponov-
no sam uziao u Jeruzalem s Barna-
bom i poveo sam sobom i Tita.
2 A iziao sam po otkrivenju. Izloio sam im
Radosnu vijest koju propovijedam meu
neznabocima, i to posebno onima ugled-
nijima, da sluajno ne trim ili da sam trao
uzalud.
3 Ali ak ni Tito koji je bio sa mnom, premda
Grk, nije bio primoran da obrezati se.
4 A to se dogodilo zbog lane brae, takve
koja su se uuljala k nama, da pronau
kako bi nam uzeli slobodu koju imamo u
Isusu Kristu, da nas svedu na robove.
5 Njima nismo ni za jedan as popustili; ni-
smo im se pokorili zato da istina Radosne
Vijesti nastavila kod vas.
6 Ali od onih koji se prave da su neto, kakvi
prije bili da bili mene se ne tie; jer Bog ne
pokazuje nikome pristranosti, jer ti koji se
prave da su neto, nita mi nisu nadodali.
7 Naprotiv, oni videi da je meni povjerena
Radosna vijest meu neobrezanima, kao
to je Petru Radosna vijest meu obreza-
nima,
822
8 (jer onaj koji je bio djelotvoran kroz Petra
u apostolskoj slubi meu obrezanima isti
je kroz mene bio djelotvoran meu nezna-
bocima),
9 a Kad su Jakov, Kefa i Ivan, koji su sma-
trani stupovima, priznali su meni danu
milost, dali su meni i Barnabi desnice za-
jednitva da idemo meu neznaboce, a
oni meu obrezane.
10 Jedino su htjeli da se i dalje sjeamo
siromanih, ba ono to sam i ja rado pra-
vio.
11 A kad je Petar doao u Antiohiju, ja sam
mu se u lice usprotivio, jer je zavrijedio
osudu.
12 Jer prije nego to su doli neki Jakov-
ljevi ljudi, jeo je s neznabocima, ali kad su
ovi doli, on se zbog straha od obrezanih
poeo povlaiti i kloniti.
13 Njemu su se u pretvaranju prikljuili i
ostali idovi, tako da je njihovim pretvara-
njem bio zaveden i Barnaba.
14 Ali kad sam vidio da oni ne idu pravo
prema istini Radosne vijesti, ja sam rekao
Petru pred svima: Ako ti, koji si idov, i-
vi kao neznaboac, a ne kao idov, kako
onda moe siliti neznaboce da ive i-
dovski?
15 Mi smo od naravi idovi, a ne grijeni
neznaboci.
16 Znajui da ovjeka ne opravdava djelo
Zakona, nego samo vjera u Isusa Krista,
mi smo isto povjerovali u Isusa Krista, da
se opravdamo vjerom u Krista, a ne djelom
Zakona; jer djelom Zakona nitko se nee
opravdati.
17 Ako smo mi sami, dok traimo da se
opravdamo Kristom, svrstani meu gr-
jenike, nije li onda Krist sluga grijeha?
Sigurno ne!
18 Jer ako ja ponovno gradim to sam sru-
io, pravim sebe prijestupnikom.
19 Ja sam po Zakonu umro Zakonu da bi
mogao ivjeti Bogu.
20 S Kristom sam razapet na kri; nisam
vie ja koji ivi, nego Krist ivi u meni; a i-
vot koji sada ivim u tijelu ivim kroz vjeru
u Bojega Sina, koji me ljubi i samoga je
sebe dao za mene.
21 Ja ne odbacujem milost Boju, jer ako
opravdanje dolazi po Zakonu, onda je Krist
uzalud umro.
Opravdanje se postie vjerom
3
O nerazumni Galaani! Tko vas je za-
arao da se ne pokorite istini, vi pred
ijim je oima Isus Krist bio predstavljen
kao razapet?
2 Htjeo bih od vas doznati samo ovo: jeste
li primili Duha vrenjem Zakona ili prihva-
anjem vjere?
3 Jeste li tako nerazumni da poinjui s
Duhom sad dovravate s tijelom?
4 Jeste li uzalud toliko toga pretrpjeli, kad
bi doista i bilo uzalud?
5 Stoga onaj koji vas opskrbljuje Duhom
i meu vama djeluje udima, je li to po
djelima Zakona ili sluanjem propovjedi
vjere?
6 Kao i Abraham: Vjerovao Bogu i to mu
se uraunalo pravednost.
7 Stoga razumijte: sinovi su Abrahamovi
oni koji vjeruju.
8 A Pismo, predviajui da e Bog vjerom
opravdati neznaboce, unaprijed je navi-
jestio Radosnu vijest Abrahamu, rekavi
ovo: Po tebi e biti blagoslovljeni svi
narodi.
9 Stoga oni koji vjeruju blagoslovljeni su s
vjernikom Abrahamom.
10 Jer svi koji se oslanjaju na djela Za-
kona nalaze se pod prokletstvom; jer je
napisano: Proklet je svaki onaj koji ne
ustraje praviti sve to je napisano u knjizi
Zakona:
11 Nitko nije opravdan Zakonom pred Bo-
gom, to je oito, jer Pravednik e ivjeti
od vjere.
12 A Zakon nije od vjere, nego veli: Tko
vri ove zapovijedi ivjet e po njima.
13 Krist nas je otkupio od prokletstva
Zakona postavi mjesto nas proklet (jer
je napisano: Proklet je svaki koji visi na
drvetu),
14 da bi u Isusu Kristu na neznaboce
doao Abrahamov blagoslov, da bismo mi
primili obeanje Duha po vjeri.
15 Brao, govorim vam ljudski: pa i samo
ljudski ugovor, i jo potvren, nitko ne po-
niti, niti mu to dodaje.
16 A obeanja su dana Abrahamu i njegovu
Potomku. On nije rekao: potomcima, u
mnoini, nego u jednini: i tvojem Potom-
ku, a to je Krist.
17 Ovo hou rei: Zakon koji je nastao po-
slije etiri stotine i trideset godina, ne moe
ponititi zavjet koji je prije Bog potvrdio u
Kristu, tako da obezvrijedi obeanje.
18 Jer ako batinstvo dolazi od Zakona,
nije vie od obeanja; a Bog je po obeanju
dao Abrahamu.
19 Kakvoj svrsi onda slui Zakon? Zakon
je nadodan zbog prekraja, dok ne doe
Potomak kojemu je dano obeanje; objav-
ljeno po anelima, od ruke posrednika.
20 Posrednik ne posreduje samo jednomu,
a Bog je jedan.
21 Je li onda Zakon protivan Bojim obe-
anjima? Sigurno ne! Jer kad bi bio dan
Zakon koji bi mogao dati ivot, onda bi
Galaanima
823
zaista pravednost dolazila od Zakona.
22 Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh, da
se obeanje, na osnovi vjere u Isusa Krista,
daje onima koji vjeruju.
23 Prije dolaska vjere bili smo zatvoreni
pod straom Zakona, uvani za vjeru koja
se imala objaviti.
24 Stoga, Zakon nam je bio uvar da nas
vodi Kristu, da se vjerom opravdamo.
25 Dolaskom vjere nismo vie podloeni
uvaru.
26 Dakako, svi ste po vjeri Boji sinovi u
Isusu Kristu,
27 jer svi koji ste u Krista krteni, Krista ste
odjenuli.
28 Nema vie idova ni Grka; nema vie
roba ni slobodnjaka; nema vie muko ni
ensko, jer ste vi svi jedno u Isusu Kristu.
29 A ako ste vi Kristovi, onda ste Abraha-
movo potomstvo i batinici po obeanju.
Zakona prestao Kristovim dolaskom
4
Ali tvrdim: sve dok je batinik malo-
doban niim se ne razlikuje od roba,
premda je gospodar svega,
2 nego je podloen skrbnicima i upravite-
ljima do dana koji je odredio otac.
3 Tako i mi, kad smo bili malodobni, robo-
vali smo prirodnim silama svijeta.
4 Ali kad doe punina vremena, poslao je
Bog svojega Sina, roenog od ene, roe-
nog pod Zakonom,
5 da otkupi podlonike Zakona, da primi-
mo posinjenje.
6 A da ste zbilja sinovi, dokaz je to Bog u
vaa srca poslao Duha svojega Sina koji
vie: Abba, Oe!
7 Stoga nijesi vie rob, nego sin, a ako si
sin, onda si i batinik od Boga po Kristu.
8 Nekad, kad nijeste poznavali Boga, ro-
bovali ste bogovima koji po naravi nisu
bogovi.
9 A sada, kad ste upoznali Boga, jo bolje:
kad je vas Bog odabrao, kako se obraate
nemonima i bijednim prirodnim silama
kojima hoete opet ponovno biti robovi?
10 Brino slavite odreene dane, mjesece,
vremena i godine.
11 Bojim se za vas da se nisam moda
uzalud muio za vas.
12 Molim vas, brao, budite kao i ja, jer ja
sam kao i vi; niim me nijeste povrijedili.
13 Znate da sam vam prvi put u slabosti
tijela propovijedao Radosnu vijest.
14 Moja kunja koja je bila u mojem tijelu,
nijeste prezreli niti odbacili, nego ste me
primili kao anela Bojega, kao Isusa Kri-
sta.
15 Gdje je onaj va blagoslov? Mogu vam
posvjedoiti da biste bili, kad bi bilo mogu-
e, izvadili svoje oi i dali ih meni.
16 Jesam li vam onda postao neprijatelj
iznosei vam istinu?
17 Ti su tu puni brige za vas, ali ne dobrom
nakanom, ve bi vas htjeli odvojiti da bu-
dete puni brige za njih.
18 Dobro je da budete predmet ljubavi u
dobroj stvari uvijek, a ne samo kad sam ja
kod vas.
19 Moja mala djeco, koju ponovno s bo-
lovima raam dok se Krist ne oblikuje u
vama.
20 Htjeo bi sada biti kod vas i promijeniti
nain govora, jer sam zabrinut; ne znam
to bih s vama.
21 Vi koji se hoete podloiti Zakonu, reci-
te mi: ne ujete li Zakona?
22 Zato je napisano da je Abraham primio
dva sina: jednoga od ropkinje, a drugoga
od slobodne.
23 Ali onaj od ropkinje je bio roen po tijelu,
a onaj od slobodne ene po obeanju.
24 Ovo je reeno slikovito. Te dvije ene
dva su zavjeta; jedan je onaj s gore Sinaja
koji raa za ropstvo, a to je Agara.
25 Jer se Sinajska gora nalazi u Arabiji i
odgovara sadanjem Jeruzalemu, koji je u
ropstvu sa svojom djecom.
26 A onaj Jeruzalem gore slobodan je, taj
je majka svih nas,
27 jer je napisano: Raduj se, nerotkinjo,
koja ne raa; klii i vii koja ne poznaje
poroajnih bolova, jer su brojnija djeca
osamljene nego one koja ima mua.
28 Vi onda brao, vi ste kao Izak djeca
obeanja.
29 Ali kao to je onda onaj koji je roen
po tijelu progonio onoga koji se rodio po
duhu, tako je i sada.
30 Uza sve to to govori Pismo? Izbaci
ropkinju i njezina sina, jer sin ropkinje nipo-
to nee biti batinik sa sinom slobodne.
31 Tako, brao, nismo djeca ropkinje, nego
slobodne.
Jedino vjera oslobaa
5
Budite nepokolebivi u slobodi kojom
nas je Krist oslobodio i ne dajte se opet
upregnuti u jaram ropstva.
2 Zaista ja, Pavao, velim vam, ako se obre-
ete, Krist vam nee nita koristiti.
3 Ponovno sveano tvrdim svakom ovje-
ku koji primi obrezanje da je duan izvriti
sav Zakon.
4 Vi ste se odaleili od Krista, vi svi koji se
hoete opravdati u Zakonu, ispali ste iz
milosti.
5 Jer mi pod vodstvom Duha na osnovi
vjere oekujemo nadu pravednosti.
6 Zaista, u Isusu Kristu nema vrijednosti ni
Galaanima
824
obrezanje ni neobrezanje, nego vjera koja
radi kroz ljubav.
7 Dobro ste trali. Tko vam je sprijeio da
se i dalje ne pokoravate istini?
8 Takav poticaj ne dolazi od onoga koji vas
je pozvao.
9 Malo kvasca ukvasi sve tijesto.
10 Ja se uzdam u vas, u Gospodinu, da
neete misliti nita drukije. A vas tko zbu-
njuje, primit e kaznu, bilo tko to bio!
11 A ja, brao, ako jo uvijek propovijedam
obrezanje, zato i dalje trpim progone?
Onda je prestala sablazan kria.
12 elio bih da se uklone oni koji vas uzne-
miruju!
13 Dakako, vi ste, brao, k slobodi po-
zvani. Samo, neka ta sloboda ne bude
pobuda tijelu, nego ljubavlju sluite jedan
drugome.
14 Jer je sav Zakon ispunjen u jednoj rije-
i: Ljubi blinjega svojega kao samoga
sebe.
15 Ako jedan drugoga grizete i izjedate,
pazite da jedni druge ne prodrete.
16 A velim: ivite po Duhu, pa sigurno ne-
ete udovoljavati poudi tijela,
17 jer tijelo udi protiv duha, a duh protiv
tijela, a to se dvoje protivi jedno drugome,
tako da ne moete praviti ono to biste
htjeli.
18 Ali ako vas vodi Duh, nijeste vie pod
Zakonom.
19 A grijena su tjelesna djela poznata, a
to su: preljub, bludnost, neistoa, raz-
vratnost,
20 idolopoklonstvo, vraanje, mrnja, ne-
prijateljstva, ljubomor, svaa, sebinosti,
razdori, stranarenja,
21 zavisti, ubojstva pijanstva, razuzdane
gozbe i tomu slina, na koja vas unaprijed
upozoravam, kako sam i prije upozorio: oni
koji rade takva djela nee naslijediti Bojeg
kraljevstva.
22 A plod je Duha: ljubav, radost, mir, str-
pljivost, blagost, dobrota, vjernost,
23 Krotkost, suzdrljivost. Protiv ovih ne
postoji Zakon.
24 A oni koji su Kristovi razapeli su svoje
tijelo s njegovim strastima i poudama.
25 Jer ako mi ivimo u Duhu, i hodajmo u
Duhu.
26 Ne budimo uobraeni, ne izazivajmo
jedan drugoga, ne zavidimo jedan drugo-
me.
Kristov Zakon
6
Brao, ako i upadne tko u kakav prekr-
aj, vi takvog, koji ste duhovni, isprav-
ljajte u duhu blagosti! I pazite na samoga
sebe da i ti ne bude iskuan!
2 Nosite bremena jedan drugoga, te ete
tako ispuniti Kristov Zakon.
3 Ako tko misli da je neto kad nije nita,
sam sebe vara.
4 Neka svatko ispita svoje vlastito djelo, pa
e tada jedino u samom sebi nai razlog
slave, a ne u drugome.
5 Jer svatko e nositi svoj vlastiti teret.
6 A pouavani u nauku neka dijeli sva svoja
dobra sa svojim uiteljem.
7 Ne varajte se: Bog se ne da ismijavati; jer
to tko sije, to e i eti:
8 Jer onaj tko sije u svoje tijelo, iz tijela e
eti propast, a tko sije u duh, iz duha e eti
ivot vjeni.
9 Neka nam ne dodija praviti dobro, jer
emo u svoje vrijeme eti, ako ne susta-
nemo.
10 Stoga, dok imamo povoljnu priliku, pra-
vimo dobro svima, posebno onima koji su
ukuani po ovoj vjeri.
11 Vidite kolikim vam slovima piem vla-
stitom rukom.
12 Svi oni koji se ele pokazati tjelesno,
htjeli bi vas prisiliti da primite obrezanje,
samo da vie ne stradaju od progona zbog
Kristova kria.
13 Ta ni sami obrezani ne dre Zakon, a
hoe da vi primite obrezanje da bi se mogli
ponositi vaim tijelom.
14 A Boe sauvaj da se ja iim ponosim,
osim kriem naega Gospodina Isusa Kri-
sta, po kojemu je meni razapet svijet i ja
svijetu.
15 Jer u Isusu Kristu ne vrijedi ni obrezanje
ni neobrezanje, nego novo stvorenje.
16 Svima koji god budu ivjeli po ovom
pravilu, neka bude mir i milost, isto i Bo-
jem Izraelu.
17 Od sada nadalje neka mi nitko vie ne
dosauje, jer ja na svojemu tijelu nosim
znakove Gospodina Isusa.
18 Brao, neka milost naega Gospodina
Isusa Krista bude s duhom vaim! Amen.
Galaanima
825
Efeanima
redno velika njegova snaga koja odgovara
djelotvornosti silne moi njegove,
20 to je pokazao u Kristu uskrsnujui ga
od mrtvih i postavljajui ga sebi s desne
strane na nebu,
21 iznad svakoga poglavarstva, vlasti i sile,
gospodstva i iznad svakog imenovanog
imena, ne samo u ovom svijetu nego i u
onome koji e doi.
22 I sve mu je podloio pod noge, a njega
postavio za poglavara crkve nad svime,
23 koja je njegovo tijelo, punina onoga koji
ispunjava sve u svima.
Spasenje je dar, a ne zasluga
2
S Kristom oivio je i vas koji ste bili
mrtvi zbog svojih prekraja i grijeha,
2 u kojima ste nekad ivjeli prema onome
od ovoga svijeta, prema gospodaru zra-
nog kraljevstva, duhu koji je sada na djelu
meu nevjernicima.
3 Meu ovima smo nekad i mi svi ivjeli u
svojim tjelesnim poudama vrei prohtje-
ve tijela i svojega samovoljnog miljenja i
bili od naravi djeca srdbe kao i svi ostali.
4 Ali Bog koji je bogat milosrem, iz svoje
velike ljubavi kojom nas je ljubio,
5 nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kri-
stom nas je oivio, milou vi ste spaeni.
6 S njim nas je uskrsnuo i s njim postavio
na nebu, u Isusu Kristu,
7 da u vjekovima koji nadolaze pokae
izvanredno bogatstvo svoje milosti dobro-
tom prema nama u Isusu Kristu.
8 Jer milou ste spaeni, po vjeri, i to ne
dolazi od vas samih; nego je to dar Boji,
9 ne po djelima, da se time nebi tko po-
hvalio.
10 Jer smo njegovo stvorenje, stvoreni u
Isusu Kristu zbog djela ljubavi, koja je Bog
unaprijed pripremio da u njima ivimo.
11 Zato se sjeajte da ste vi nekad bili
neznaboci po tijelu. Nazivali su vas ne-
obrezanima takozvani obrezani, obrezani
rukom na tijelu,
12 da ste u ono vrijeme bez Krista, bili otu-
eni od izraelskog zajednitva, bez dijela
u zavjetima obeanja, bez nade i bez Boga
u ovom svijetu.
13 Ali sada, u Isusu Kristu, vi koji ste nekad
bili daleko, postali ste blizu krvlju Kristo-
vom.
14 On je, naime, na jedini mir, On koji od
obadva naroda napravio jedan tim to je
sruio pregradu koja ih je rastavljala,
15 sruio je neprijateljstvo, u svojemu ti-
Otkupljenje po Kristu
1
Pavao, apostol Isusa Krista voljom
Bojom, svetima u Efezu i vjernicima u
Isusu Kristu.
3 Blagoslovljen budi Bog, Otac naega
Gospodina Isusa Krista, koji nas je blago-
slovio svakim duhovnim blagoslovom na
nebesima u Kristu.
4 On nas je u njemu sebi izabrao prije stva-
ranja svijeta, da budemo sveti i bez mane
pred njim u ljubavi;
5 i predodredio nas sebi za prisvojene si-
nove po Isusu Kristu, po ugodnosti svoje
volje,
6 na hvalu svoje slavne milosti, kojom nas
je dobrostivo obdario i primio u Ljubljeno-
mu.
7 U Njemu imamo otkupljenje njegovom
krvlju, oprotenje grijeha, prema bogat-
stvu njegove milosti,
8 koju nam je obilno udijelio sa svakom
mudrou i razumijevanjem,
9 priopio nam je tajnu svoje volje, po svo-
joj dobroj volji, koju je unaprijed osnovao
u sebi,
10 da je izvri u punini vremena, te da moe
skupiti sve pod jednu glavu u Kristu, sve
ono to je na nebesima i to je na zemlji, u
Njemu,
11 u kojemu smo i mi primili svoju batinu,
jer smo predodreeni s nakanom onoga
koji sve pravi prema odluci svoje volje,
12 da mi, koji smo se ve prije uzdali u Kri-
sta, budemo na hvalu njegove slave.
13 U njega se i vi pouzdali, poto ste uli
rije istine, Radosnu vijest svojega spase-
nja, u njemu ste primili vjeru, i zapeaeni
ste obeanim svetim Duhom,
14 koji je zalog naeg batinstva za otku-
pljenje onih koji su postali Boje vlasni-
tvo, na hvalu njegove slave.
15 Zato i ja, kad sam uo za vau vjeru u
Gospodinu Isusu i za vau ljubav prema
svima svetima,
16 bez prestanka zahvaljujem za vas i sje-
am vas se u svojim molitvama,
17 da vam Bog naega Gospodina Isusa
Krista, Otac slave, da duha mudrosti i ot-
krivenje u spoznanju Njega.
18 Da vam da prosvijetljene oi vaega
srca da uvidite koliku nadu prua njegov
poziv, koliko bogatstvo slave krije njegovo
batinstvo meu svetima,
19 koliko je u nama koji vjerujemo izvan-
826
jelu, tim to je unitio Zakon zapovijedi s
njegovim odredbama, da od dvaju naroda
stvori, u sebi, jednoga novoga ovjeka,
tvorei mir,
16 i da On moe obadva u jednom tijelu
pomiriti s Bogom po kriu, i usmrtio u sebi
neprijateljstvo.
17 On je doao da navijesti mir vama koji
ste bili daleko i mir onima koji su bili blizu.
18 Po njemu jedni i drugi imamo pristup k
Ocu u jednom Duhu.
19 Sada, stoga, nijeste vie tuinci i do-
ljaci, nego ste sugraani svetih i ukuani
Boji,
20 nazidani na pravom temelju, na aposto-
lima i prorocima, a glavni ugaoni kamen je
sam Isus Krist,
21 u kojemu sva graevina zajedno pove-
zana, raste u sveti hram u Gospodinu.
22 U koji se i vi ugraujete za prebivalite
Boje u Duhu.
Neznaboci su subatinici
3
Zato ja, Pavao, suanj Isusa Krista za
vas, neznaboce.
2 Zacijelo ste uli za onu rasporedbu Boje
milosti koja mi je dana za vas,
3 to jest da mi je On otkrivenjem priopio
tajnu (kakvu sam vam gore ukratko opi-
sao,
4 kojom, kad to itate, moete shvatiti
moje razumijevanje u Kristovoj tajni),
5 koja u prolim vremenima nije bila priop-
ena ljudima kako ju je sada Duh objavio
njegovim svetim apostolima i prorocima:
6 da bi neznaboci bili subatinici istoga
tijela, dionici istoga obeanja u Kristu Ra-
dosnom vijeu,
7 kojoj sam postao slubenik po daru
Boje milosti koja mi je dana djelatnou
njegove sile.
8 Meni manjemu od najmanjega meu svi-
ma svetima dana je ova milost da nezna-
bocima navijestim neistraivo Kristovo
bogatstvo,
9 i da svima ljudima iznesem na svjetlo
provedbu tajne koja je od poetka svijeta
bila skrivena u Bogu, koji je sve stvorio po
Isusu Kristu;
10 s namjerom da se sada po crkvi priopi
mnogostruka Boja mudrost svim pogla-
varstvima i vlastima na nebu,
11 prema vjenom naumu koji ostvari u
Isusu Kristu, naem Gospodinu.
12 u kojemu imamo pouzdanje i slobodan
pristup k Bogu puni povjerenja po vjeri u
Krista.
13 Zato vas molim da ne gubite snagu zbog
nevolja koje podnosim za vae dobro, koje
su vaa ast.
14 Zato pregibam svoja koljena pred Ocem
naega Gospodina Isusa Krista
15 od koga svako oinstvo na nebesima i
na zemlji ima ime.
16 Neka vam da, prema bogatstvu svoje
slave, da se ojaate u snazi po njegovu
Duhu nutranjega ovjeka,
17 da bi Krist prebivao u vaim srcima po
vjeri, da u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni
18 budete sposobni shvatiti zajedno sa
svima svetima koja je tu irina, duina,
visina i dubina,
19 i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi
spoznaju; da budete ispunjeni do sve pu-
nine koja dolazi od Boga.
20 Sada onome koji moe napraviti mnogo
obilnije iznad svega to moemo moliti ili
misliti prema sili koja je u nama,
21 njemu neka je slava u crkvi po Isusu Kri-
stu u sve vjekove, svijet bez kraja! Amen.
Jedinstvo crkve. Stari i novi ovjek
4
Zato vas molim, ja suanj u Gospodi-
nu, da ivite dostojno vaega zvanja
kojim ste pozvani,
2 sa svakom poniznou i blagou, sa str-
pljenjem podnosite jedni druge u ljubavi,
3 nastojte sauvati jedinstvo Duha, pove-
zani s mirom.
4 Jedno je tijelo i jedan Duh, kao to ste
pozvani u jednoj nadi vaega poziva;
5 jedan Gospodin, jedna vjera i jedno kr-
tenje;
6 jedan Bog i Otac svih, koji je nad svima,
koji djeluje po svima i u svima vama.
7 A svakome od nas dana je milost po onoj
mjeri po kojoj je Krist htjeo dati svoj dar.
8 Zato je On rekao: Kad je uzlazio u visinu
vodei zarobljeno suanjstvo i dao ljudima
darove.
9 Jer je On uzaao, to drugo znai
nego to da je i prvo siao u donje dijelove
zemlje?
10 On sam koji je siao jest onaj isti koji je
uziao iznad svih nebesa, da tako mogao
ispuniti sve.
11 On je sam dao jedne kao apostole,
druge kao proroke, jedne kao evaneliste,
druge kao pastire i uitelje,
12 da pripravi i usavri svete, za djelo slu-
be, za izgradnju Kristova tijela,
13 dok svi zajedno ne doemo k jedinstvu
u vjeri i u pravoj spoznaji Bojega Sina, k
savrenom ovjeku, k mjeri punine veliine
Kristove;
14 da ne budemo vie malodobni, igraka
valova, okolo tjerani svakim vjetrom nauka
u ljudskoj prijevarnoj igri, usred prepre-
denosti koja lukavo eka i kri put prema
zabludi.
Efeanima
827
15 Nego da govorimo istinu u ljubavi i u
svemu uzrastemo u onoga koji je Glava, u
Krista:
16 od koga cijelo tijelo, skupa povezano
i skupa drano svakovrsnom opskrbnom
vezom prema djelotvornosti to je svakom
pojedinom dijelu odmjerena, ostvaruje
svoj rast za izgradnju samoga sebe u lju-
bavi.
17 Ovo sada velim i svjedoim u Gospodinu
da vie ne provodite ivot kako ga provode
neznaboci, u praznini svojega uma,
18 zamraeni u svojem razumu, otueni
od Bojega ivota zbog neznanja koje je u
njima i zbog okorjelosti njihova srca;
19 koji su se, izgubivi svaki osjeaj, pre-
dali razvratnosti da sa svojom pohlepom
prave neistou svake vrste.
20 Ali vi nijeste nauili takva Krista,
21 ako ste ga zaista uli i bili po njemu po-
ueni kao istina u Isusu,
22 da odloite prijanje ponaanje, staro-
ga ovjeka, koji raste pokvaren u varavim
poudama,
23 i obnavljati se u duhu svojega razuma,
24 i odjenuti se u novoga ovjeka, koji je
stvoren po Bogu u pravednosti i istinskoj
svetosti.
25 Zato odbacite la i govorite istinu svaki
sa svojim blinjim, jer mi smo udovi jedni
drugima.
26 Ako se ljutite, nemojte grijeiti; neka
sunce ne zae nad vaom srdbom.
27 I ne dajite mjesta avlu.
28 Tko je krao, neka vie ne krade, neka
se radije trudi i svojim rukama radi to je
dobro, da moe davati onome koji je u
potrebi.
29 Nikakva grda rije neka ne izlazi iz va-
ih usta, nego samo korisna za izgradnju
gdje je potrebno, da iskae dobroinstvo
sluateljima.
30 Ne alostite Svetoga Duha Bojega,
kojim ste zapeaeni za dan otkupljenja.
31 Neka se otkloni od vas gorina, gnjev,
srdba, vika i hula, sa svakom zloom.
32 I budite jedan prema drugom prijazni,
puni milosra; opratajte jedan drugome,
kao to je i Bog vama oprostio u Kristu.
Djeca svjetlosti
5
Budite stoga sljedbenici Boga, kao
ljubljena djeca.
2 Hodajte u ljubavi kao to je i Krist vas
ljubio i predao samoga sebe za nas kao
prinos i rtvu, Bogu na ugodan miris.
3 A bludnost i svaka vrsta neistoe ili po-
ude neka se i ne spominje meu vama,
kao to se pristoji svetima.
4 Tako ni sramotne ni lude rijei, ni dvo-
smislene ale, to sve nije na mjestu, nego
radije zahvaljivanje.
5 Jer ovo znajte: nijedan bludnik, nijedan
neisti, nijedan lakomac, to jest idolopo-
klonik, nema dijela u Kristovu i Bojem
kraljevstvu.
6 Neka vas nitko ne vara praznim rijeima,
jer zbog ovih mana dolazi srdba Boja na
neposlune ljude.
7 Zato nemojte imati s njima nikakva po-
sla.
8 Da, nekad ste bili tama, ali ste sada
svjetlo u Gospodinu. Hodajte kao djeca
svjetla;
9 (jer plod je duha, u svakoj dobroti, pra-
vednosti i istini),
10 i teite za onim to je milo Gospodinu.
11 I ne imajte udjela u besplodnim djelima
tame, nego ih radije razotkrivajte.
12 Zaista je sramota i govoriti o onome to
oni potajno rade.
13 Ali sve to je razotkriveno to je poka-
zano na svjetlu, jer sve to je pokazano i
oitovano jest svjetlo.
14 Zato je On rekao: Probudi se, ti koji
spava, ustani od mrtvih, i Krist e ti svi-
jetliti.
15 Stoga, pomno pazite kako ivite, ne kao
ludi, nego kao mudri;
16 iskupljujui vrijeme, jer su ovi dani zli.
17 Stoga ne budite bezumni, nego upo-
znavajte to je volja Gospodinova.
18 I ne opijajte se vinom, jer u tomu lei
propast, nego se napunite Duhom.
19 Govorite jedni drugima u psalmima,
hvalospjevima i duhovnim pjesmama; u
svojemu srcu pjevajte Gospodinu,
20 zahvaljujui uvijek za sve Bogu, Ocu, u
Ime naega Gospodina Isusa Krista.
21 Pokoravajte se jedan drugom iz poto-
vanja pred Kristom.
22 ene pokoravajte se svojim muevima
kao Gospodinu.
23 Jer je mu glavar ene kao to je i Krist
glavar crkve; On je Spasitelj tijela.
24 Stoga, kao to je crkva pokorna Kristu,
tako neka budu i ene u svemu svojim
muevima.
25 Muevi, ljubite svoje ene kao to i Krist
ljubi crkvu i sam je sebe predao za nju,
26 da je posveti istei ju u kupelji vode s
rijeju,
27 da bi On sam sebi priveo sjajnu i prekra-
snu crkvu, bez ljage, bez bore, bez iega
tomu slinog, tako da bude sveta i bez
mane.
28 Tako su i muevi duni ljubiti svoje ene
kao svoja tjelesa; tko svoju enu ljubi, ljubi
samoga sebe.
29 Bez sumnje, nitko nikada nije mrzio
Efeanima
828
svojega tijela, nego ga hrani i njeguje kao
i Krist crkvu.
30 Jer mi smo udovi njegova tijela, njegova
mesa i njegovih kostiju.
31 Zato e ovjek ostaviti oca i majku te
prionuti uz svoju enu, i bit e njih dvoje
jedno tijelo.
32 Ova je velika tajna, a ja govorim Kristu
i o crkvi.
33 Stoga, neka svaki pojedini od vas ljubi
svoju enu kao samoga sebe, a ena neka
potuje svojega mua.
Dunosti sluga i gospodara
6
Djeco, pokoravajte se svojim roditelji-
ma u Gospodinu, jer je to pravedno.
2 Potuj svojega oca i majku, to je prva
zapovijed s obeanjem,
3 da ti bude dobro i da dugo ivi na ze-
mlji.
4 A vi, oci, ne razdraujte djece svoje, nego
ih odgajajte uenjem i Gospodinovim opo-
menama.
5 Robovi, pokoravajte se svojim zemalj-
skim gospodarima sa strahopotovanjem,
s iskrenou svojega srca, kao Kristu.
6 Ne sluite samo na oko kao da se ljudima
elite svidjeti, nego kao Kristovi robovi koji
od svega srca vre Boju volju.
7 Sluite dragovoljno kao da sluite Gos-
podinu, a ne ljudima,
8 znajui da e svaki, bio on rob ili slobod-
njak, ako to dobro napravi, primiti za to
plau od Gospodina.
9 A vi, gospodari, jednako se vladajte pre-
ma njima. Klonite se prijetnji, znajui da je
njihov i va Gospodar na nebu i kod njega
nema pristranosti.
10 Ubudue budite jaki u Gospodinu i nje-
govoj silnoj moi.
11 Odjenite se u Boju bojnu opremu da se
moete usprotiviti avolskim napadajima.
12 Jer naa borba nije protiv krvi i tijela,
nego protiv poglavarstava, protiv vlasti,
protiv vrhovnika ovoga mranog svijeta,
protiv zlih duhova koji borave u nebeskim
prostorima.
13 Zato uzmite i na se stavite Boju bojnu
opremu da se moete oduprijeti u zli dan, i
kad sve nadvladate, odrati se.
14 Stoga stojte vrsto; opaite svoje bo-
kove istinom, na sebe odjenite oklop pra-
vednosti.
15 Obujte noge svoje spremnou za Ra-
dosnu vijest mira.
16 Povrh svega uzmite tit vjere; njime ete
moi zaustaviti sve gorue strijele zloga.
17 Uzmite kacigu spasenja i ma Duha, koji
je Boja rije.
18 Molite se Bogu pronjom i molitvom s
Duhom u svakoj prigodi, i k tomu bdijte
sa svom ustrajnou i molitvom za sve
svete,
19 i za mene, da mi se, kad otvorim usta,
da rije da smjelo mogu priopiti tajnu Ra-
dosne vijesti,
20 koje sam poslanik u okovima; da u nje-
zinoj slubi mogu smjelo govoriti kako mi i
treba govoriti.
21 Ali da i vi budete upueni u moj poloaj,
i kako mi je, sve e vam priopiti Tihik, lju-
bljeni brat i vjerni slubenik u Gospodinu,
22 kojega aljem k vama ba zbog toga da
saznate kako stoji s nama i da utjei vaa
srca.
23 Mir brai i ljubav s vjerom od Boga Oca
i Gospodina Isusa Krista.
24 Milost neka bude sa svima onima koji
ljube s iskrenou naega Gospodina Isu-
sa Krista! Amen.
Efeanima
Filipljanima
Pavlova zahvalnost i molitva Bogu
1
Pavao i Timotej, sluge Isusa Krista, svi-
ma svetima u Isusu Kristu koji su u Fili-
pima, s nadglednicima i posluiteljima.
2 Milost vam i mir od Boga, naega Oca i
od Gospodina Isusa Krista.
3 Zahvaljujem svojem Bogu kad god vas
se sjetim,
4 svaki put u svakoj svojoj molitvi rado
molim za sve vas,
5 zbog vaega udjela u irenju Radosne
vijesti od prvoga dana do sada.
6 Siguran sam u ovo isto da e onaj koji je
poeo dobro djelo meu vama dovriti ga
do Dana Isusa Krista.
7 I pravedno je da ove osjeaje gajim pre-
ma svima vama, jer vas nosim u srcu, vas
sve koji ste sudionici moje milosti kako u
mojim okovima tako u obrani i utvrivanju
Radosne vijesti.
8 Bog mi je svjedok da udim za vama svi-
ma ljubavlju Isusa Krista.
9 I ovo je moja molitva, neka vaa ljubav
sve vie raste u pravoj spoznaji i svakom
829
rasuivanju,
10 da moete prihvatite ono to je bolje: da
budete iskreni i besprijekorni do Kristovog
dana,
11 da budete ispunjeni plodom pravedno-
sti, po Isusu Kristu, na slavu i hvalu Boga.
12 Ali hou da znate, brao, da ono to se
meni dogodilo okrenulo u napredovanje
Radosne vijesti,
13 tako da su moji okovi postali poznati
kao okovi zbog Krista cijeloj carskoj tjele-
snoj strai i svima ostalima,
14 i da se veina brae u Gospodinu, pouz-
dane mojim okovima, usuuje sve vie bez
straha propovijedati Boju rije.
15 Jedni, istina, propovijedaju Krista iz za-
visti i natjecanja, a drugi iz dobre volje:
16 oni prvi zadojeni astohlepljem propo-
vijedaju Krista neiskreno, s namjerom da
poveaju bol mojih okova;
17 oni drugi iz ljubavi, jer znaju da sam po-
stavljen za obranu Radosne vijesti.
18 Pa to e biti? Nita osim to se na svaki
nain, bilo pod izlikom bilo iskreno, Krist
propovijeda; i tomu se radujem i radovat
u se.
19 Jer znam da e mi ovo izii na oslobo-
enje vaom molitvom zbog koje mi Duh
Isusa Krista daje potrebnu pomo,
20 po mojom eljno oekivanju i nadi da se
ni u emu neu posramiti, nego da e se
sa svom odvanou, kao i uvijek uzveli-
ati Krist u mojemu tijelu, bilo ivotom bilo
smru.
21 Jer meni ivjeti je Krist a umrijeti je do-
bitak.
22 Ali ako ivim u tijelu, to za mene znai
plod mojega truda, ne znam to bih onda
izabrao.
23 Pritisnut sam s dvije strane: imam elju
umrijeti i biti s Kristom, jer je to mnogo
bolje.
24 Ali ipak zbog vas mi je potrebnije ostati
u tijelu.
25 I uvjeren sam u to, znam da u ostati i
dalje biti s vama svima za va napredak
vjere u veselju,
26 da va radost poraste u Isusu Kristu
zbog mene tim to ponovno dolazim k
vama.
27 Samo neka vae vladanje bude dostoj-
no Kristove Radosne vijesti, da ja, bilo da
doem i vidim vas, ili sam nenazoan, da
ujem o vama da stojite vrsto u jednom
duhu, s jednim umom da se zajedno napre-
ete za vjeru Radosne vijesti,
28 i da se ni u emu ne straite svojih pro-
tivnika, jer to je za njih znak propasti, a za
vas spasenje, i to od Boga.
29 Jer vam je s obzirom na Krista dano kao
milost ne samo da vjerujete u njega nego i
da trpite za njega,
30 vodei istu borbu koju ste vidjeli u meni,
a sada i ujete da je u meni.
Primjer Krista. Revnost u dobru
2
Ako to vrijedi pobuda u Kristu, ako
to ljubazna utjeha, ako zajednica s
Duhom, ako njenost i samilost,
2 ispunite moju radost da budite sloni,
imajte istu ljubav, isto srce i jednu te istu
misao.
3 Ne pravite nita iz sebinosti ili umilje-
nosti, nego u poniznosti smatrajte jedan
drugoga veim od sebe.
4 Neka svaki od vas ne gleda samo na svo-
ju vlastitu korist nego i na korist drugih.
5 Neka u vama bude isto miljenje kao i u
Isusu Kristu,
6 koji u Bojem obliju, nije drao za otima-
inu svoje jednakosti s Bogom,
7 nego je sam sebe napravio neznatnim te
uzeo na sebe oblije sluge i postao slian
obinim ljudima.
8 I da je postao oblijem poput ovjeka, On
je ponizio sam sebe, i postao posluan sve
do smrti i to do smrti na kriu.
9 Zato ga je Bog uzdigao na najviu visinu i
dao mu Ime koje je iznad svakoga imena,
10 da se Isusovom imenu pokloni svako
koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemalj-
skih bia,
11 i da svaki jezik treba priznati, da je Isus
Krist Gospodin, na slavu Boga Oca.
12 Stoga, ljubljeni moji, posluni kako ste
uvijek bili, ne samo kad sam ja nazoan
nego jo vie sada kad sam nenazoan, sa
strahom i drhtanjem trudite se oko svojega
spasenja.
13 Bog je, naime, onaj koji proizvodi u
vama i volju i djelovanje po ugodnosti
svoje volje.
14 Pravite sve bez mrmljanja i bez odgo-
vora,
15 da postanete besprijekorni i isti, beza-
zlena Boja djeca bez mane usred neva-
ljana i pokvarenog narataja, meu kojem
svijetlite kao svjetla u svijetu.
16 vrsto drei rije ivota, da bi se mogli
ponositi na Dan Kristov da nisam uzalud
trao ni uzalud se trudio.
17 Da, veseo sam i radujem se s vama svi-
ma, ako se i krv moja mora kao rtva proliti
na rtveni prinos vae vjere.
18 Iz istog razloga i vi budite veseli i radujte
se sa mnom.
19 Nadam se u Gospodinu Isusu da u vam
brzo poslati Timoteja da i ja budem ohra-
bljen kad saznam kako je s vama.
20 Nemam nikoga jednake misli sa mnom
Efeanima
830
tko bi se tako jako brinuo za vas,
21 jer svi drugi trae svoju korist, a ne korist
Isusa Krista.
22 A njegovu prokuanost znate, kao di-
jete s ocem sluio je sa mnom u Radosnoj
vijesti.
23 Tako, nadam se njega poslati im vidim
kako e biti sa mnom.
24 A nadam se u Gospodinu da u i sam
brzo doi.
25 Smatrao sam pak potrebnim da vam
poaljem Epafrodita, svojega brata, su-
radnika i suborca kojega ste vi poslali da
mi pomogne u mojoj potrebi,
26 jer je on udio za vama svima i jer je bio
pun alosti, to ste uli da je obolio.
27 Jer zaista je bio gotovo smrtno bole-
stan; ali mu se Bog smilovao, i ne samo
njemu nego i meni, da ne bih imao alost
na alost.
28 Zato ga bre-bolje aljem da se obradu-
jete kad ga ponovno vidite i da ja budem
manje alostan.
29 Primite ga onda u Gospodinu sa svom
radou i potujte takve,
30 jer je zbog Kristova djela bio blizu smrti,
izlaui se ivotnoj pogibli, da nadoknadi
to je jo nedostajalo u vaoj slubi prema
meni.
Lani uitelji. Svi za Krista
3
Nadalje, moja brao, radujte se u Gos-
podinu. Meni nije dosadno isto vam
pisati, a vama slui za sigurnost.
2 uvajte se pasa, uvajte se petljanaca,
uvajte se krivo obrezanih.
3 Jer obrezani smo mi koji Bogu sluimo s
Duhom i koji se radujemo u Isusu Kristu, a
ne uzdajemo se u tijelo,
4 iako bi se ja mogao i u tijelo pouzdati.
Ako tko drugi misli da ima razloga u tijelo
se uzdati, ja ih imam jo vie:
5 Obrezan osmi dan, iz roda Izraelova, iz
plemena Benjaminova, Hebrej od Hebreja;
po Zakonu, farizej;
6 po revnosti, progonitelj crkve Boje; po
pravednosti koja dolazi od Zakona, be-
sprijekoran.
7 Ali sve to mi je bilo vrijedno, ja to sada
raunam izgubljeno za Krista.
8 Zaista, ja isto raunam sve izgubljeno
za najvee spoznaje Isusa Krista, mojega
Gospodina, zbog njega sam sve izgubio
i sve to smatram smeem, samo da ste-
knem Krista,
9 da budem u njemu, ne svojom praved-
nou, onom koja dolazi od Zakona, nego
onom kroz vjeru u Krista, pravednou
koja dolazi od Boga po vjeri;
10 da upoznam njega i silu njegova uskr-
snua i udio u njegovim patnjama, da bu-
dem tjeen njegovom smru,
11 ne bih li bilo kako postignuo uskrsnue
od mrtvih.
12 Ne velim da sam to ve postignuo ili
da sam ve postao savren, nego gledam
kako bih to dohvatio, jer je i mene dohvatio
Isus Krist.
13 Brao, ja jo ne mislim da sam to dohva-
tio. Ali velim samo jedno: zaboravljajui to
je natrag, ispruajui se prema onome to
je naprijed,
14 ja trim prema cilju nebeske nagrade
pozivom Boga po Isusu Kristu.
15 Neka ovako mislimo svi koji smo sazreli,
iako vi mislite to drukije, Bog e vam to
objaviti.
16 Ali uza sve to to smo ve u nekoj mjeri
postigli, produimo s istim pravilom i bu-
dimo iste misli.
17 Brao, ugledajte se na mene i gledajte
one koji ive tako kao to nas imate za
primjer.
18 Jer mnogi, o kojima sam vam esto go-
vorio, a sada sa suzama govorim, ive kao
neprijetelji kria Kristova:
19 iji je svretak propast; iji je bog trbuh;
i iji je ponos u njihovoj sramoti, koji misle
samo na zemaljske stvari.
20 A naa je domovina na nebu, odakle i
eljno oekujemo Spasitelja, Gospodina
Isusa Krista:
21 koji e, prema djelotvornosti kojom On
moe sve podloiti sebi te preobraziti nae
bijedno tijelo i napraviti ga jednakim svoje-
mu slavnom tijelu.
Opomene. Zahvala za milodare
4
Zato, moja ljubljena i eljena brao,
moja radosti i moja kruno, ostanite,
ljubljeni, tako vrsto u Gospodinu!
2 Molim Evodiju i molim Sintihu da budu
slone u Gospodinu.
3 Da, i tebe molim, vjerni suradnie, pomo-
zi im jer su mi pomogle u propovijedanju
Radosne vijesti, s Klementom i ostalim
mojim suradnicima ija se imena nalaze u
Knjizi ivota.
4 Radujte se uvijek u Gospodinu! Da pono-
vim: radujte se!
5 Neka vaa blagost bude poznata svim
ljudima! Gospodin je blizu.
6 Ne brinite se tjeskobno ni za to, nego u
svemu iznesite svoje potrebe Bogu pro-
njom i molitvom, i sve u zahvalnosti;
7 i mir e Boji, koji nadilazi svako razu-
mijevanje, uvati vaa srca i vae misli u
Isusu Kristu.
8 Uostalom, brao, to je god istinito, to
je god asno, to je god pravedno, to je
Filipljanima
831
god isto, to je god ljubazno, to je god na
dobru glasu, to je god kreposno iako ima
neto to je hvale vrijedno, neka na tomu
budu vae misli.
9 Ono to ste od mene nauili i primili, i uli
i vidjeli, to pravite, pa e Bog, izvor mira,
biti s vama.
10 Uveliko sam se obradovao u Gospodi-
nu jer je napokon procvala vaa briga za
mene; istina, vi ste ju i prije imali, ali nijeste
imali prigode.
11 Ne govorim to iz oskudice, jer sam
nauio u svakodnevnom stanju biti zado-
voljan.
12 Znam kako je ivjeti u oskudici, znam
i kako je ivjeti u izobilju. Navikao sam
svugdje na sve: biti sit i gladovati, obilovati
i oskudijevati.
13 Ja mogu praviti sve kroz onoga koji mi
daje snagu.
14 Ali je lijepo bilo od vas to ste sudjelovali
u mojoj nevolji.
15 A znate i vi, Filipljani, da mi u poetku
Radosne vijesti, kad sam otiao iz Make-
donije, nijedna crkva, osim vae, nita nije
dala to bih unio u izdatak i primitak.
16 ak ste mi i za mojega boravka u Solunu
poslali dvaput da mi olakate potrebu.
17 To ne znai da traim darove, nego traim
dobitak koji se poveava na va raun.
18 Zaista imam svega u izobilju. Pun sam,
otkako sam primio od Epafrodita vau
poiljku, slatki miris, prijatnu rtvu ugodnu
Bogu.
19 A moj e Bog ispuniti u Isusu Kristu sva-
ku vau potrebu raskono prema svojem
bogatstvu.
20 Bogu, Ocu naemu, slava u vijeke vje-
kova! Amen.
21 Pozdravite svakoga svetog u Isusu
Kristu. Pozdravljaju vas braa koja su sa
mnom
22 Pozdravljaju vas svi sveti, a posebno
oni iz careva domainstva.
23 Milost Gospodina Isusa Krista neka
bude s vama svima! Amen.
Filipljanima
Koloanima
Zahvalnost Kristu iznad svega
1
Pavao, apostol Isusa Krista voljom
Bojom, i na brat Timotej,
2 Svetoj i vjernoj brai u Kristu, koji su u
Kolosi: Milost vama i mir od Boga, nae-
ga Oca, i Gospodina Isusa Krista.
3 Zahvaljujemo Bogu, Ocu naega Gos-
podina Isusa Krista, uvijek kad molimo za
vas,
4 jer smo uli za vau vjeru u Isusu Kristu i
za vau ljubav prema svima svetima;
5 zbog nade koja se za vas uva na nebu,
za njega ste prije uli propovijedanjem
istine Radosne vijesti,
6 koja je dola k vama, kao i po cijelom svi-
jetu rodna i napredna takva je i meu vama,
od onoga dana u kojem ste uli i upoznali
milost Boju u istini.
7 Kako ste i nauili od Epafre, koji je na lju-
bljeni sudrug u slubi, koji je za vas Kristov
vjerni slubenik,
8 koji nas je i obavijestio o vaoj ljubavi u
Duhu.
9 Zato i mi od onoga dana u koji smo to
uli, ne prestajemo moliti za vas, i elimo
da vas Bog napuni potpunom spoznajom
svoje volje svakovrsnom mudrou i du-
hovnim razumijevanjem,
10 tako da ivite dostojno Gospodina, da
mu budete ugodni u svemu; da budete
plodonosni svakom vrstom dobrih djela i
da napredujete u spoznaji Boga.
11 Ojaani svom snagom njegove slavne
moi, za postojanost i strpljivost s rado-
u;
12 veselo zahvaljujte Ocu, koji nas je na-
pravio dostojnim sudionicima u batinstvu
svetih u svjetlu.
13 On nas je izbavio iz vlasti tame i prenio u
kraljevstvo svojega ljubljenoga Sina,
14 u kojemu imamo otkupljenje, po njego-
voj krvi, i oprotenje grijeha.
15 On je savrena slika nevidljivoga Boga,
prvoroenac iznad svakoga stvorenja.
16 Jer je po njemu sve stvoreno, sve na
nebu i na zemlji; vidljivo i nevidljivo, bilo
prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavar-
stva, bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu
i za njega.
17 On je prije svega, i sve se sadrava u
njemu.
18 On je Glava tijela, crkve: koji je Poetak,
Prvoroenac od mrtvih, da nad svim On
moe imati vrhovnitvo,
832
19 jer se Bogu svidjelo da njemu prebiva
sva punina,
20 i po njemu da pomiri sve sa sobom; po
njemu sve ono, bilo to na zemlji ili na nebu,
napravivi mir krvlju njegova kria.
21 I vas, koji ste nekad bili otueni i koji
ste postali neprijatelji svojim miljenjem i
zlim djelima,
22 sada je Bog pomirio u Kristovom smrt-
nom tijelu, smru, da vas izvede pred sebe
svete, bez mane i krivnje,
23 ako doista ustrajete u vjeri, utemeljeni
i postojani i neodjeljivi od nade Radosne
vijesti koju ste uli, koja je propovijedana
svakom stvorenju pod nebom i kojoj sam
ja, Pavao, postao slubenik.
24 Sada nalazim radost u patnjama koje
trpim za vas, i tako u svojemu tijelu dopu-
njujem to nedostaje Kristovim mukama,
za njegovo tijelo, koje je crkva.
25 Ja sam postao njezin slubenik onim
darom koji mi je dao Bog za vas da potpu-
no navijestim Boju rije:
26 Tajnu koja je bila skrivena kroz vjekove i
narataje, a koja je sada objavljena njego-
vim svetima.
27 Njima je Bog htjeo priopiti kako je bo-
gata slava ove slube meu neznaboci-
ma: koja je Krist u vama, nada slave.
28 Njega mi navjeujemo, opominjui
svakoga ovjeka u svoj mudrosti, da na-
pravimo zrelim svakoga ovjeka u Kristu.
29 Zato se i trudim i zalaem prema nje-
govoj djelotvornosti koja snano djeluje u
meni.
vrsto stajati uz Isusa Krista
2
Zato bih elio da znate kako velike
tekoe podnosim za vas, za one u
Laodiceji i za sve one koji ne vide mojega
lica u tijelu,
2 da njihova srca moeju biti ohrabljena,
zajedno povezana u ljubavi, da postignu
sve bogatstvo punoga i sigurnoga razu-
mijevanja, pravu spoznaju Boje tajne, od
Oca i od Krista,
3 u kojemu je skriveno sve blago mudrosti
i znanja.
4 A ovo velim zato da vas tko ne prevari
lukavim govorom.
5 Iako sam osobno nenazoan, u duhu
sam s vama; radujem se dok gledam va
red i vau vrstou u vjeri u Krista.
6 Kako ste primili Gospodina Isusa Krista,
tako nastavite u njemu ivjeti:
7 u njemu vrsto ukorijenjeni, na njemu
stalno nagraivani i uvrivani vjerom,
kako ste poueni, obilujte zahvalnou!
8 Pazite da vas tko ne prevari flozofjom,
ispraznom prijevarom, po ljudskim obi-
ajma, po prirodnim silama svijeta, a ne
prema Kristu.
9 Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina
Boanstva,
10 po njemu ste i vi ispunjeni, koji je Glava
svakoga Poglavarstva i Vlasti.
11 Vi ste u njemu i obrezani; ne obreza-
njem obavljenim rukom, nego obrezanjem
Kristovim: odlaganjem tijela koje slui
grijehu.
12 Zajedno s njim pokopani ste u krtenju,
isto ste tako s njim i uskrsnuli s vjerom u
snagu Boga, koji ga je uskrsnuo od mr-
tvih.
13 Vas koji ste zbog prekraja i neobre-
zanja svojega tijela bili mrtvi, On je oivio
zajedno s njim; poto vam je oprostio do-
brotom sve prekraje;
14 izbrisao je pismo s odredbama koje nas
je osuivalo, i bilo nama protivno; On ga je
uklonio i prikovao na kri.
15 Razoruao je poglavarstva i vlasti i javno
ih izloio ruglu, vodei ih u pobjedonosnoj
povorci pobijeene po njemu.
16 Stoga, neka vas nitko ne osuuje zbog
jela ili pia, ili zbog godinjih sveanih
gozba, ili mladog mjeseca, ili Subotnjeg
dana!
17 To je samo sjena stvarnosti koja je imala
doi, a stvarnost je Krist.
18 Neka vas nitko ne prevari i lii nebeske
nagrade lanom poniznou, tovanjem
anela, te svraa svu panju na ono to
nije vidio, bez razloga napuhan svojom
tjelesnom pameu,
19 i ne bude povezan s Glavom od koje
je cijelo tijelo, hranjeno i skupa povezano
zglobovima i vezama, raste s napretkom
koji daje Bog.
20 Stoga, ako ste s Kristom umrli osnovnim
naelima svijeta, zato da vam se, kao da
ivite u svijetu, postavljaju ovakvi propisi:
21 Ne diraj, ne okusi, ne opipaj.
22 To se sve odnosi na stvari koje se upo-
trebom troe, prema zapovijedima i ljud-
skim naucima.
23 Ti propisi, istina, imaju neku mudrost
u samozvanu bogotovlju, lanom poni-
znou i zapostavljanju tijela, ali nemaju
nikakve vrijednosti protiv uitka tijela.
Stari novi ovjek
3
Stoga, ako ste uskrsnuli s Kristom,
traite ono to je gore, gdje se nalazi
Krist sjedei Bogu s desne strane.
2 Upravljajte misao na ono to je gore, ne
na ono to je na zemlji.
3 Jer ste umrli i va je ivot skriven s Kri-
stom u Bogu.
4 A kad se pojavi Krist, va ivot, tada ete
Koloanima
833
se i vi s njim pojaviti zaodjenuti slavom.
5 Usmrtite onda vae udove tijelu koji su
na zemlji: bludnost, neistoa, pouda, zle
elje i lakomstvo, a to je idolopoklonstvo.
6 Zbog kojih dolazi srdba Boja na nepo-
slunu djecu,
7 u kojima ste i vi nekad ivjeli kad ste pro-
vodili ivot u njima.
8 Ali i sada odbacite od sebe sve ovo: srd-
bu, naglost, zlou; izbacite iz usta svojih
psovku i sramotne rijei!
9 Ne laite jedan drugome, jer ste svukli
staroga ovjeka s njegovim djelima,
10 a odjenuli novoga koji se uvijek obnavlja
za stanje prave spoznaje prema slici svo-
jega Stvoritelja.
11 Tu nema vie ni Grka ni idova, ni obre-
zanog ni neobrezanog, ni barbara ni Skita,
ni roba ni slobodnjaka, nego Krist, koji je
sve i u svima.
12 Odjenite se onda kao izabranici Boji,
sveti i ljubljeni, u milosrdnu srdanost, do-
brotu, poniznost, krotkost i strpljivost!
13 Podnosite jedan drugoga i opratajte
jedan drugome, ako tko protiv koga ima
neto; kao to je Krist vama oprostio, tako
i vi morate praviti!
14 A povrh svega toga zaodjenite se u lju-
bav, koja je sveza savrenosti!
15 I neka u vaim srcima vlada Kristov mir,
na koji ste i pozvani u jednom tijelu; i budite
zahvalni!
16 Neka rije Kristova obilno prebiva u
vama u svakoj mudrosti, pouavajui i opo-
minjui jedan drugoga, s milou pjevajte
Gospodinu u svojim srcima, psalmima,
hvalospjevima i nadahnutim pjesmama.
17 I to god htjednete rei ili napraviti, neka
sve bude u Ime Gospodina Isusa, i po nje-
mu zahvaljujte Bogu, Ocu!
18 ene, pokoravajte se svojim muevima,
kako dolikuje u Gospodinu!
19 Muevi, ljubite svoje ene i ne budite
osorni prema njima!
20 Djeco, pokoravajte se u svemu svojim
roditeljima, jer je to ugodno Gospodinu!
21 Oci, ne razdraujte svoje djece, da ne
ostanu maloduna!
22 Sluge, pokoravajte se u svemu svojim
zemaljskim gospodarima, ne naoko kao oni
koji se ljudima ele svidjeti, nego iskrena
srca, bojei se Gospodina!
23 to god pravite, pravite od svega srca
kao Gospodinu, a ne ljudima,
24 znajui da ete od Gospodina primiti
nagradu od batinstva; jer Gospodinu Kri-
stu sluite.
25 Ali tko se pokae nepravedan, sigurno
e primiti plau za svoju nepravednost,
nema pristranosti.
Zakljune opomene
4
Gospodari, dajite svojim robovima to
je pravedno i podjednako, znajui da i
vi imate nebeskog Gospodara!
2 U molitvi ustrajte; budite budni u njoj sa
zahvaljivanjem!
3 Molite ujedno i za nas da nam Bog otvori
vrata propovijedanju Radosne vijesti u
svijetu i da moemo navijestiti tajnu Krista,
zbog koje i jesam u okovima,
4 i da ju objavim, kako ju treba objaviti!
5 Mudro se vladajte prema onima koji su
vani, i iskoriujte prigodu!
6 Neka vam rije bude ljubazna, solju za-
injena, da znadete odgovoriti svakome
kako treba!
7 O meni sve e vam rei Tihik, koji je
ljubljeni brat, vjerni slubenik i sudrug u
Gospodinu,
8 kojega aljem k vama ba zato da sa-
znate kako nam je da vas vidi i utjei vaa
srca.
9 aljem ga s vjernim i ljubljenim bratom
Onezimom, vaim sunarodnjakom. Oni e
vam priopiti sve to se ovdje dogaa.
10 Pozdravlja vas moj sudrug u suanj-
stvu, Aristarh, i Marko, neak Barnabin za
kojega ste primili upute; kad doe k vama,
lijepo ga primite,
11 i Isus, koji se zove Just. Ovi su jedini
od obrezanih moji suradnici koji rade sa
mnom za Boje kraljevstvo, Oni su se po-
kazali mojom utjehom.
12 Pozdravlja vas Epafra, sluga Isusa Kri-
sta; on je jedan od vas, koji se uvijek trudi
molitvama za vas da biste postali savreni
i puni svega to je po Bojoj volji.
13 Jer ja svjedoim za njega da se jako
mnogo trudi za vas i za ostalu brau iz La-
odiceje i iz Hijeropola.
14 Pozdravljaju vas ljubljeni lijenik Luka
i Dema.
15 Pozdravite brau u Laodiceji i Nimfa,
zajedno s crkvom koja se sastaje u njego-
voj kui.
16 Kad se proita ova poslanica kod vas,
pobrinite se da se proita i u laodicejskoj
crkvi, a vi proitajte onu iz Laodiceje.
17 I recite Arhipu: Gledaj i pazi na slubu
koju si primio u Gospodinu da ju izvri.
18 Pozdrav mojom, Pavlovom, rukom. Sje-
ajte se mojih okova. Neka milost bude s
vama! Amen.
Koloanima
834
Prva Solunjanima
ka kad doji svoju djecu.
8 Tako smo eznuli za vama, i bili spremni
predati vam ne samo Radosnu vijest Boju
nego i svoj ivot jer ste nam omiljeli.
9 Ta, sjeate se, brao, naega truda i umo-
ra; radili smo no i dan da nikome od vas ne
padnemo na teret, dok smo vam propovije-
dali Boju Radosnu vijest.
10 Vi ste skupa s Bogom svjedoci kako
smo se sveto, pravedno i besprijekorno
vladali prema vama koji vjerujete.
11 Znate kako smo svakoga pojedinog od
vas kao otac svoju djecu, poticali, tjeili i
molili,
12 da ivite dostojno Boga, koji vas zove u
svoje vlastito kraljevstvo i slavu.
13 Zato i mi zahvaljujemo Bogu bez pre-
stanka, jer kad ste primili Boju rije, koju
ste uli od nas, primili ste ju ne kao rije
ljudsku, nego kao to zaista jest, Boju
rije, koja djelotvorno djeluje u vama koji
vjerujete.
14 Jer vi ste, brao, postali oponaatelji
Bojih crkava koje su u Judeji u Isusu Kri-
stu, jer i vi ste pretrpjeli od svojih sunarod-
njaka kao i oni od idova,
15 koji su ubili Gospodina Isusa i njihove
proroke, a nas su progonili; oni ne gledaju
ugaati Bogu i svim se ljudima protive,
16 oni nam brane propovijedati neznabo-
cima da se spase, da mjeru svojih grijeha
zauvijek ispune. Ali je ve srdba Boja na
njih dola do vrha.
17 A mi, brao, iako na kratko vrijeme odi-
jeljeni od vas, i to licem, a ne srcem, sve
smo vie, u vruoj enji, gledali da vas
ponovno vidimo.
18 Zato smo htjeli doi k vamaa ja, Pavao,
vie putaali nam je sprijeio put sotona.
19 Jer tko je naa nada, ili radost, ili kruna
radosti? Nijeste li to vi pred naim Gos-
podinom Isusom Kristom o njegovu do-
lasku?
20 Jest, vi ste naa slava i naa radost.
Pavao alje Timoteja u Solun
3
Zato kad nismo mogli vie izdrati,
mislili smo da je bolje ostati nama sa-
mima u Ateni,
2 i poslali smo vam svojega brata i surad-
nika Bojega slugu u Kristovoj Radosnoj
vijesti, Timoteja, da vas uvrsti i ohrabri u
vaoj vjeri,
3 te da se nitko nije pokolebao u ovim ne-
voljama, jer vi sami znate da su one naa
Zahvala za plodove Radosne vijesti
1
Pavao, Silvan i Timotej solunskoj crkvi,
koja je u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu
Kristu. Milost vama i mir, od Boga naega
Oca i Gospodina Isusa Krista!
2 Uvijek zahvaljujemo Bogu za sve vas kad
vas spomenemo u svojim molitvama,
3 sjeajui se bez prestanka vae djelo-
tvorne vjere, portvovne ljubavi i postoja-
ne nade u naemu Gospodinu Isusu Kristu
pred naim Bogom i Ocem,
4 znamo, ljubljena brao, da ste od Boga
izabrani.
5 Radosna vijest nije dola k vama samo u
rijeima, nego i u snazi, i u Svetom Duhu,
sigurni i puni uvjerenja, kako i sami zna-
te kako smo se vladali meu vama zbog
vas.
6 I vi ste, primajui rije u velikoj nevolji s
radou koju daje Sveti Duh, postali nai i
Gospodinovi batinici,
7 tako da ste postali uzor svim vjernicima
u Makedoniji i Ahaji.
8 Jer od vas je Gospodinova rije odjeknu-
la, ne samo u Makedoniji i Ahaji, nego se
svuda proirio glas o vaoj vjeri u Boga,
tako da mi o tomu ne trebamo govoriti.
9 Jer oni sami govore o nama na kakav smo
doek naili kod vas i kako ste se obratili
od idola k Bogu, da sluite ivom i istinitom
Bogu,
10 i da ekate njegova Sina s nebesa, ko-
jega je uskrsnuo od mrtvih, Isusa, naega
osloboditelja od srdbe koja e doi.
Propovijedanje Pavlovo u Solunu
2
Vi i sami znate, brao, da na dolazak
k vama nije bio uzaludan.
2 Iako smo prije u Filipima, pretrpjeli po-
grde, kako ve znate, ohrabrili smo se u
naemu Bogu propovijedajui vam Boju
Radosnu vijest uz teku borbu.
3 Jer nae poticanje ne dolazi od zablude,
ili od neistoe, ni od lukavstva,
4 nego kako nas je Bog udostojio i povjerio
nam Radosnu vijest, tako govorimo, ne
ugoditi ljudima, nego Bogu, koji prokuava
naa srca.
5 Nikada nismo nastupali ni s laskavim
rijeima ni s pritajenom eljom za bogat-
stvom, tomu je Bog svjedok.
6 Nismo traili od ljudi slave, niti od vas niti
od drugih, iako smo mogli nastupiti kao
Kristovi apostoli.
7 Ali mi smo bili meu vama blagi, kao maj-
835
sudbina.
4 Zaista, kad smo bili kod vas, unaprijed
smo vam govorili da emo trpjeti nevolje,
to se, kao to znate, i dogodilo.
5 Stoga, kad nisam vie mogao izdrati,
poslao sam da doznam o vaoj vjeri, da
vas nije moda iskuao napasnik i da tim
ne postane uzaludan na trud.
6 Ali se sada Timotej vratio od vas k nama i
donio nam radosnu vijest o vaoj vjeri i lju-
bavi, i da nas uvijek imate dobru sjeanju, i
da vrue eznete vidjeti nas kao i mi vas.
7 Zato smo se, brao, vaom vjerom utjeili
u svoj svojoj nevolji i bijedi.
8 Jer mi sada oivljujemo ako vi vrsto
stojite u Gospodinu.
9 Kakvu zbilja zahvalu moemo uzvratiti
Bogu za vas, za svu radost koju osjeamo
pred naim Bogom zbog vas?
10 Nou i danju najusrdnije molimo da
vidimo vae lice i da nadopunimo to jo
nedostaje vaoj vjeri.
11 Sam Bog, na Otac, i na Gospodin Isus
neka poravnaju na put do vas.
12 Neka vam Gospodin da da rastete i
obilujete u ljubavi jedan prema drugome i
prema svima, kako i mi prema vama,
13 da tako utvrdi vaa besprijekorna srca
u svetosti pred Bogom i Ocem, o dolasku
naega Gospodina Isusa Krista sa svim
svojim svetima.
Uskrsnue i Kristov drugi dolazak
4
Nadalje, brao, molimo vas i svjetu-
jemo u Gospodinu Isusu, da prema
pouci koju ste od nas primili, prema kojoj
ve i ivite i ugaate Bogu, da sve vie i
vie obilno napredujete.
2 Bez sumnje znate koje smo vam zapovi-
jedi dali u Ime Gospodina Isusa.
3 Ovo je, naime, volja Boja: vae posvee-
nje, to jest da izbjegavate bludnost,
4 da svatko od vas treba znati svoje vlastito
tijelo posjedovati u svetosti i potovanju,
5 ne sa strau poude, kao neznaboci
koji ne poznaju Boga;
6 da nitko u trgovini ne grijei i ne vara
svojega brata, jer se Gospodin osveuje
za sve ovo, kako smo vam i prije rekli i po-
svjedoili.
7 Bog nas, zaista, nije pozvao k neistoi,
nego k posveenju.
8 Stoga, onaj koji prezire ovo, ne prezire
ovjeka, nego Boga, koji vam je dao svo-
jega Svetog Duha.
9 A glede bratske ljubavi nema potrebe o
tomu vam pisati, jer vas je sam Bog pouio
da ljubite jedan drugoga;
10 zaista to i pravite prema svoj brai u cije-
loj Makedoniji. Samo vas, brao, potiemo
da u tomu jo vie napredujete,
11 i da brino nastojite ivjeti u miru, baviti
se svojim poslovima i raditi vlastitim ruka-
ma, kao to smo vam zapovjedili,
12 da se dostojno vladate prema onima
koji su vani, da imate svega i da nita ne
trebate od njih.
13 Ali neu dopustiti, brao, da ostanete
u neznanju to se tie onih koji su umrli,
da se ne alostite kao ostali koji nemaju
nade.
14 Jer, ako vjerujemo da je Isus umro i
uskrsnuo, tako e Bog i one koji su usnuli
u Isusu dovesti s Njim.
15 Ovo vam govorimo rijeju Gospodina:
da mi koji ivimo i ostajemo do dolaska
Gospodinova, nipoto neemo pretei one
koji su usnuli.
16 Gospodin e osobno zapovjednikim
zovom, s glasom arkanela i sa zvukom
Boje trublje sii s neba. I najprije e uskr-
snuti umrli u Kristu.
17 Zatim emo mi koji ivimo, mi preosta-
li, biti skupa s njima odneseni u zrak na
oblacima u susret Gospodinu. I tako emo
zauvijek biti s Gospodinom.
18 Stoga, tjeite jedan drugoga tim rijei-
ma.
Dan Gospodinov
5
A o vremenima i dobama, brao, nije
vam potrebno o tomu pisati.
2 Jer vi i sami vrlo dobro znate da e Dan
Gospodinov doi kao kradljivac u noi.
3 Dok ljudi budu govorili: Mir i sigurnost!
Tada e se iznenada na njih pasti propast,
kao poroajna bol na trudnu enu. I oni
nee utei.
4 Ali vi, brao, nijeste u tami da bi vas onaj
Dan mogao iznenaditi i zatei kao kradlji-
vac.
5 Vi ste svi sinovi svjetla i sinovi dana, mi
ne pripadamo noi niti tami.
6 Stoga, ne spavajmo kao ostali, nego bu-
dimo budni i trijezni.
7 Koji spavaju, nou spavaju, a koji se opi-
jaju, nou se opijaju.
8 Ali mi koji pripadamo danu budimo tri-
jezni; odjenimo se u oklop, to jest u vjeru i
ljubav i u spasonosnu nadu kao u kacigu.
9 Jer Bog nas nije odredio za gnjev, nego
za postii spasenje po naem Gospodinu
Isusu Kristu,
10 koji je umro za nas, da mi budni ili spavali,
sjedinjeni s njim uemo u ivot.
11 Zato se tjeite meusobno i izgraujte
jedan drugoga, kako to ve i pravite.
12 Molimo vas, brao, priznajte one koji se
trude meu vama, koji upravljaju s vama u
Gospodinu i opominju vas.
1 Solunjanima
836
13 Iskazujte im izvanrednu ljubav zbog
njihovih djelovanja. ivite meusobno u
miru.
14 Potiemo vas, brao, opominjite neu-
redne, hrabrite malodune, podravajte
slabe, budite strpljivi prema svima.
15 Pazite da nitko nikome ne vraa zlo za
zlo, nego uvijek nastojte promicati dobro i
jedan prema drugome i prema svima.
16 Radujte se uvijek.
17 Bez prestanka molite.
18 U svakoj prilici zahvaljujte, jer je to za
vas volja Boja u Isusu Kristu.
19 Duha ne gasite.
20 Proroanske govore ne prezirite.
21 Provjerite, to je dobro zadrite.
22 Uklanjajte se svakom zlu.
23 Neka vas Bog mira sebi potpuno posveti;
i neka se cijelo vae bie, duh, dua i tijelo,
sauva besprijekorno za dolazak naega
24 Vjeran je onaj koji vas zove: on e to i
napraviti.
25 Brao, molite za nas.
26 Pozdravite svu brau svetim poljup-
cem.
27 Nalaem vam u Ime Gospodinovo, da se
ova poslanica proita svoj svetoj brai.
28 Neka milost naega Gospodina Isusa
Krista bude s vama! Amen.
1 Solunjanima
Druga Solunjanima
Boji konani sud i slava
1
Pavao, Silvan i Timotej solunskoj crkvi,
koja je u Bogu, naemu Ocu, i Gospo-
dinu Isusu Kristu.
2 Milost vam i mir od Boga Oca i Gospodi-
na Isusa Krista!
3 Moramo, brao, uvijek hvaliti Bogu za
vas, kako to i dolikuje, jer vrlo dobro na-
preduje vaa vjera, i raste ljubav svakog
pojedinog jedan prema drugome,
4 tako da se mi sami s vama hvalimo meu
Bojim crkvama zbog vae strpljivosti i
vjere u svim progonima i nevoljama koje
podnosite.
5 One pokazuju dokaz Bojega pravednog
suda, koji e vas uraunati dostojnima
Bojega Kraljevstva za kojega vi i trpite;
6 jer je pravedno pred Bogom da vaim
muiteljima za uzvrat da muku,
7 a vama koji ste mueni pokoj zajedno s
nama, kad se otkrije s neba Gospodin Isus
u pratnji svojih silnih anela,
8 koji e se osvetiti ognjem onima koji
nee priznati Boga i koji se ne pokoravaju
Radosnoj vijesti naega Gospodina Isusa
Krista.
9 Oni e biti kanjeni vjenom propau:
udaljeni od Gospodinova lica i od njegove
silne slave,
10 kad On doe, u onaj Dan, da se proslavi
u svojim svetima i da bude udivljenje u svi-
ma koji su primili vjeru, jer vi ste povjerovali
naem svjedoanstvu.
11 Zato se uvijek i molimo za vas da vas na
Bog napravi dostojnima ovoga poziva i da
ispuni svaku radost svoje dobrote i djelo
vjere svojom moju,
12 da se proslavi u vama Ime naega Gos-
podina Isusa, i vi u njemu, u skladu s mi-
lou naega Boga i Gospodina Isusa
Krista.
Otpadanje od Krista
2
Molimo vas, brao, za dolazak naega
Gospodina Isusa Krista i za nae sku-
pljanje oko njega,
2 da ne doputate da vas olako izbezumi i
prestrai ni objava, ni govor, ni naa posla-
nica, kao da je ve tu Kristov dan.
3 Neka vas nitko i nikako ne zavede; jer taj
dan nee doi, ukoliko najprije ne doe
otpadanje i ne pojavi se ovjek grijeha, sin
propasti.
4 Protivnik koji sam sebe oholo uzdie
protiv svega to ljudi nazivaju Bogom ili
dre za sveto, tako da sjedne u Boji hram
pokazujui sebe kao da je Bog.
5 Ne sjeate li se da sam vam ovo govorio
jo kad sam bio kod vas?
6 Znate to ga sada zadrava da se ne po-
javi nego tek u svoje vrijeme.
7 Jer tajna bezakonja ve pokazuje svoju
silu; samo neka bude uklonjen onaj koji ga
do sada zadrava,
8 i tada e biti otkriven taj bezakonik ko-
jega e Gospodin Isus ubiti dahom svojih
usta i unititi ga sjajem svojega dolaska.
9 Dolazak bezakonika bit e, dakako, uz
suradnju sotone, popraen svakovrsnim
silnim djelima, varavim udesnim zname-
njem
10 i sa svakom prijevarom nepravde meu
onima koji propadaju, za kaznu to nisu
prihvatili ljubav prema istini da bi se tako
837
spasili.
11 Zato e im Bog poslati mo zablude,
tako da vjeruju lai,
12 da bi mogli biti osueni svi koji nisu
vjerovali u istinu, nego pristali s uitkom uz
nepravednost.
13 A mi uvijek obavezni zahvaljivati Bogu
za vas, brao, koje Gospodin ljubi, jer vas
je Bog od poetka izabrao za spasenje
koje se postie posveenjem Duha i vje-
rom u istinu.
14 K tomu vas je i pozvao po naoj Rado-
snoj vijesti da postignete slavu naega
15 Stoga, brao, budite postojani i drite
obiaje koje ste od nas primili, bilo usme-
no, bilo pismeno.
16 Neka sam na Gospodin Isus Krist i na
Bog, Otac, koji nas je ljubio i po milosti nam
dao vjenu utjehu i dobru nadu,
17 utjei vaa srca i uvrsti ih u svakom
dobrom djelu i rijei.
Opomene blagoslov i pozdrav
3
Naposljetku, molite, brao, za nas da
Gospodinova rije nastavi trati i pro-
slavljati se kao i kod vas,
2 i da bi smo se mogli osloboditi od po-
kvarenih i zlih ljudi; jer svi, naime, nemaju
vjere.
3 Gospodin je vjeran i On e vas ojaati i
sauvati od zloga.
4 A mi smo sigurni u Gospodinu za vas i
da pravite i da ete praviti ono to vam
zapovjedamo.
5 I neka Gospodin upravlja vaa srca pre-
ma Bojoj ljubavi i prema Kristovoj posto-
janosti.
6 Zapovjedamo vam, brao, u Ime nae-
ga Gospodina Isusa Krista da se klonite
svakoga brata koji besposliari i ne slijedi
predaju koju ste primili od nas.
7 Jer i sami znate kako nas trebate slijediti,
jer mi se nismo loe ponaali meu vama,
8 niti smo jeli iiji kruh badava, nego smo
radili s trudom i umorom, no i dan, da ne
padnemo kome od vas na teret.
9 Ne kao da na to ne bismo imali pravo,
nego da vam budemo za primjer, da nas
slijedite.
10 Zbilja, kad smo mi bili kod vas, zapo-
vjedili smo vam ovo: ako tko nee raditi,
neka i ne jede!
11 Sad ujemo da neki meu vama bes-
posliare, da uope nita ne rade, nego se
bave nemarnim stvarima.
12 Takvima zapovjedamo i opominjemo ih
u Gospodinu Isusu Kristu da rade s mirom
i jedu svoj vlastiti kruh.
13 A vi, brao, nemojte malaksati u pote-
nom djelu.
14 Ako se tko ne pokorava ovoj naoj pi-
smenoj zapovijedi, zabiljeite ga sebi i ne
druite se s njim da bi se posramio.
15 Ali ga ne smatrajte za neprijatelja, nego
ga opominjite kao brata.
16 A sam Gospodin, izvor mira, neka vam
da mir uvijek i u svemu. Neka Gospodin
bude s vama svima.
17 Pozdrav Pavla svojom vlastitom rukom,
to je moj znak u svakoj poslanici; tako ja
piem.
18 Milost naega Gospodina Isusa Krista
neka bude s vama svima! Amen.
2 Solunjanima
Prva Timoteju
Pravo propovijedanje Radosne vijesti
1
Pavao, apostol Isusa Krista po zapovi-
jedi Boga, naega Spasitelja, i Gospo-
dina Isusa Krista, nae nade,
2 Timoteju, pravom sinu u vjeri. Milost,
milosre i mir od Boga naega Oca i Isusa
Krista naega Gospodina.
3 Kao to sam te molio kad sam odlazio u
Makedoniju, tako i sada, da jo ostane u
Efezu, da zapovjedi nekima da ne naua-
vaju krivih nauka
4 i da se ne bave bajkama i beskrajnim
rodoslovljima, koja vie vode prepiranju
nego Bojim napretkom koji je u vjeri.
5 A svrha je spomenute zapovijedi ljubav
iz ista srca, od dobre savjesti i od iskrene
vjere.
6 Od toga su neki zastranili i skrenuli u
prazno brbljanje.
7 Hoe da budu uitelji Zakona, iako ne ra-
zumiju ni ono to govore ni ono to uporno
tvrde.
8 Znamo pak da je Zakon dobar ako se
zakonito upotrebljava,
9 svjestan toga da Zakon nije uspostav-
ljen za pravednika, nego za bezakonike i
nepokorne, za bezbonike i grjenike, za
nesvete i obeastitelje svetinja, za uboji-
838
ce otaca i ubojice majki, za ubojice ljudi,
10 za bludnike, za obeastitelje i otimae
djece i prodavae robova, za lace i kri-
vokletnike i za sve drugo to je protivno
zdravom nauku,
11 po slavnoj Radosnoj Vijesti Blagoslov-
ljenoga Boga koja je meni povjerena.
12 Zahvaljujem naem Gospodinu Isusu
Kristu, koji me je ohrabrio, smatrajui me
vrijednim povjerenja za svoju slubu,
13 mene koji sam prije bio hulitelj Boga,
progonitelj i nasilnik; ali sam postignuo
milosre jer sam djelovao iz neznanja, i u
nevjeri.
14 To je bila preobilna milost naega Gos-
podina zajedno s vjerom i ljubavlju koja je
u Isusu Kristu.
15 Sigurna je rije i zasluuje punu vjeru:
Isus Krist je doao na svijet da spasi grje-
nike, od njih sam glavni ja.
16 A postignuo sam milosre zato da na
meni, prvom, Isus Krist pokae svu svoju
strpljivost za primjer onima koji e vjerova-
ti u njega za postignue vjenog ivota.
17 Kralju vjekova, besmrtnomu, nevidljivo-
mu, jedinom mudrom Bogu, ast i slava u
vijeke vjekova! Amen.
18 Ovu ti zapovijed stavljam na srce, sine
Timoteju, suglasno s prijanjim proroan-
stvima koja se odnose na tebe, da njima
ojaan bije plemenit boj,
19 imajui vjeru i dobru savjest, koju su neki
odbacili i tako doivjeli brodolom vjere.
20 Meu njima su Himenej i Aleksandar,
koje sam predao sotoni da bi nauili vie
ne huliti Boga.
Moliti se za svakoga
2
Ja vas, prije svega, molim da upravlja-
te pronje, molitve, zazive, zahvaljiva-
nja za sve ljude,
2 za kraljeve i za sve koji vladaju, da bi pro-
vodili tih i miran ivot u punoj pobonosti i
dostojanstvu.
3 Jer to je dobro i ugodno pred Bogom,
naim Spasiteljem,
4 koji hoe da se svi ljudi spase i dou do
potpune spoznaje istine.
5 Jer jedan je Bog, jedan je posrednik iz-
meu Boga i ljudi, ovjek Isus Krist
6 koji je sebe samoga dao u otkup za sve,
za svjedoanstvo u svoje vrijeme.
7 Zato sam ja bio postavljen propovjed-
nikom i apostolomistinu velim u Kristu i
ne laemuiteljem neznaboaca u vjeri i
istini.
8 Zato hou da ljudi mole na svakom mje-
stu, podiui svete ruke, bez srdbe i sum-
nje.
9 Isto tako hou da se ene pristojno odi-
jevaju, da se kite sramom i skromnou,
ne s pletenicama, ni zlatom i biserima ili
skupocjenim haljinama,
10 nego djelima ljubavi, kako i dolikuje
enama koje ispovijedaju vjeru.
11 ena neka ui u skrovitosti sa svom
podlonou.
12 Ne doputam eni da pouava niti da
vri vlast nad muem, nego neka bude u
tiini.
13 Jer Adam je bio stvoren prvi, onda
Eva.
14 Osim toga, Adam nije zaveden, nego je
ena, jer je zavedena, upala u grijeh.
15 Ali e se ona spasiti vrenjem majin-
skih dunosti ako ustraje s ednou u
vjeri, ljubavi i posveenju.
Nadglednici
3
Sigurna je ova rije: Tko tei za bi-
skupskom slubom, ezne za dobrim
poslom.
2 Nadglednik mora biti: besprijekoran,
samo jedanput enjen, trijezan, razborit,
otmjen, gostoljubiv, sposoban pouavati.
3 Ne smije biti sklon vinu, ne lakom za
novac, nego blag, ne svadljivac, ne po-
hljepan.
4 Treba da dobro upravlja svojom kuom
i dri svoju djecu u podlonosti i potiva-
nju;
5 jer ako tko ne zna upravljati svojom ku-
om, kako e se brinuti za Boju crkvu?
6 Neka ne bude novoobraenik, da se ne
bi uzoholio te upao u istu osudu kao i a-
vao.
7 A treba imati i od onih vani lijepo svjedo-
anstvo, da ne bi upao u sramotu i avol-
sku zamku.
8 Isto tako treba da akoni budu poteni
ljudi, ne dvojezini, ne odani mnogom
vinu, ne lakomi za novac,
9 oni da vrsto dre tajnu vjere s istom
savjeu.
10 Neka se najprije iskuaju, onda ako
budu besprijekorni, neka obavljaju akon-
sku slubu.
11 Isto tako njihove ene moraju biti po-
tene, da ne klevetaju i da su vjerne u
svemu.
12 akoni neka budu muevi jedne ene,
upravljajui dobro svojom djecom i svojim
kuama.
13 Jer oni koji dobro obavljaju akonsku
slubu pribavljaju sebi astni poloaj i ve-
liku smjelost u vjeri u Isusa Krista.
14 Ovo ti piem u nadi da u uskoro doi
k tebi;
15 ali ako se zadrim, ovo ti piem da zna
kako ti se treba vladati u Bojoj kui, koja je
1 Timoteju
839
crkva ivoga Boga, stup i podloga istine.
16 Bez sumnje, uzviena je tajna prave
pobonosti: Bog koji je tijelom prikazan,
Duhom opravdan, anelima pokazan, ne-
znabocima propovijedan, u svijetu vjero-
van, u slavu uznesen.
Biti vjeran svojem duhovnom pozivu
4
A Duh izriito govori da e u posljednja
vremena neki otpasti od vjere i pristati
uz prijevarne duhove i avolskog nauka,
2 podmukle lace, koji su oigosani u vla-
stitoj savjesti,
3 koji zabranjuju enidbu i zapovjedaju
suzdravanje od jela koja je Bog stvorio
da ih vjernici, oni koji su potpuno upoznali
istinu, uzimaju sa zahvalnou.
4 Jer svako Boje stvorenje je dobro, i ni-
ta ne treba odbaciti, ako se to uzima sa
zahvalnou;
5 jer je posveeno, rijeju Bojom i moli-
tvom.
6 Ako ovo sve izloi brai tako da shvate,
ti e biti dobar slubenik Isusa Krista,
othranjen rijeima vjere i dobrom naukom
koju si vjerno slijedio.
7 Izbjegavaj odurne, bezbone i babama
svojstvene prie, nego se radije vjebaj u
pobonosti!
8 Tjelovjeba donosi malu korist, a pobo-
nost donosi potpunu korist, jer joj pripada
obeanje ivota, ivota sadanjega i bu-
duega.
9 To je istinita rije i zasluuje svako pri-
znanje.
10 Zbog toga se mi trudimo i patimo od
sramote, jer smo postavili svoju nadu u
ivoga Boga, koji je Spasitelj svih ljudi, a
osobito onima koji vjeruju.
11 Ovo zapovjedaj i pouavaj!
12 Neka nitko ne prezire tvoju mladost,
nego budi uzorom vjernicima u rijei, u
vladanju, u ljubavi, u vjeri, u istoi.
13 Do mojega dolaska posveti se itanju,
opominjanju i pouavanju.
14 Ne zanemaruj u sebi milosni dar koji ti
je udijeljen na temelju proroanskih izjava
polaganjem ruku starjeinstva.
15 Vri ove dunosti, sav im se posveti, da
tvoj napredak postane poznat svima.
16 Pazi na samog sebe i na nauk! Ustraj u
ovim dunostima, jer radei ovo spasit e
i samog sebe i svoje sluatelje.
Vladanje prema raznim staleima
5
Na starca se ne otresaj, nego ga opo-
meni kao oca, mladie kao brau,
2 starice kao majke, djevojke kao sestre u
svoj istoi.
3 Potuj udovice koje su prave udovice.
4 Ako koja udovica ima djecu ili unuad,
neka oni najprije naue pokazati ljubav
kod kue i uzvraati svojim roditeljima, jer
je to dobro i ugodno pred Bogom.
5 Prava udovica, ona koja je ostala sama,
stavila je svoju nadu u Boga i provodi no
i dan u pronjama i molitvama.
6 Naprotiv, ona koja se odaje nasladama
mrtva je sve ako i ivi.
7 Ovo im zapovjedaj, da trebaju biti bespri-
jekorne!
8 Ako se tko za svoje, a osobito za svoje
ukuane, ne brine, zatajio je vjeru i gori je
od nevjernika.
9 Neka se unese u udoviki popis samo
ona udovica koja ne bude mlaa od ezde-
set godina, samo jedanput udavana,
10 koju preporuuju njezina djela ljubavi,
to jest, ako je djecu odgojila, ako je bila go-
stoljubiva, ako je prala noge svetima, ako
je pomagala nevoljnima, ako se posvetila
svakoj vrsti dobrih djela.
11 Mlae udovice odbij, jer kad ih privue
naslada protivna Kristu, hoe da se ponov-
no udaju,
12 jer su osuene to su prekrile prije
zadanu vjeru.
13 A uz to se naue i besposlici obilazei
po kuama, pa ne samo da postanu bes-
poslene nego i brbljave i spletkarice te
govore to ne treba.
14 Stoga, hou da se mlae udovice udaju,
djecu raaju, da budu domaice, da ne
daju protivniku nikakva razloga za napast
zbog uvrede.
15 Neke su ve sile s pravog puta i pole
za sotonom.
16 Ako koji vjernik, muko ili ensko, ima
udovice, neka ih pomae i neka se ne opte-
reuje crkva, tako da moe pomoi pravim
udovicama.
17 Starjeine koji dobro upravljaju, osobito
one koji se trude u rijei i pouavanju, treba
smatrati dostojnima dvostruke asti.
18 Jer pismo govori: Ne zavezuj usta volu
koji vri ito, i jo: Poslenik zasluuje
svoju plau.
19 Tube protiv starjeine ne primaj, osim
na osnovi dvaju ili triju svjedoka.
20 One koji grijee ukori pred svima, da i
ostali imaju strah!
21 Zaduujem te pred Bogom i Gospodi-
nom Isusom Kristom i izabranim anelima,
da sve ovo odrava bez predrasude i da
ne pravi nita iz pristranosti.
22 Ni na koga na brzinu ne polai ruke,
ne budi dionikom tuih grijeha; sam sebe
uvaj ista.
23 Ubudue ne pij samo vode, nego uzimaj
pomalo vina, zbog svojega eluca i tvojih
1 Timoteju
840
estih slabosti.
24 Grijesi nekih ljudi su oiti te idu na sud
pred njima, a od drugih ljudi za njima.
25 Isto su tako dobra djela ljubavi oita, a
koja su drukija, ne moeju ostati skrivena.
Posebni propisi za Timoteja
6
Svi oni koji su pod jarmom ropstva
neka smatraju svoje gospodare vri-
jedne svake asti, tako da se ne grdi Ime
Boje i njegova nauka.
2 A oni koji imaju krane za gospodare
neka ih ne preziru zbog toga to su braa,
nego neka im jo bolje slue, jer su oni,
koji se koriste njihovim uslugama, ljubljeni
vjernici. To ui i na to potii!
3 Ako tko ui drugi nauk i ne pristaje uz
spasonosne rijei naega Gospodina Isu-
sa Krista i uz nauk koji je u skladu s pravim
tovanjem,
4 taj je naduta neznalica; boluje od upit-
kivanja i ispraznog prepiranja, od ega
nastaju: zavist, svaa, psovke, zla sum-
njienja,
5 trvenja ljudi pokvarena uma i lienih
istine, koji pobonost smatraju izvorom
dobitka. Manite se takvih.
6 Zaista, pobonost sa zadovoljstvom ve-
lik je dobitak.
7 Jer nita nismo donijeli na ovaj svijet, pa
iz njega sigurno neemo nita iznijeti.
8 A kad imamo hranu i odijelo, tim budimo
zadovoljni.
9 A oni koji ele postati bogati upadaju u
napast, u zamku i u mnoge lude i pogibelj-
ne udnje to strovaljuju ljude u propast i
unitenje,
10 jer je pohlepa za novcem izvor svih zala,
zbog ega su joj se neki predali, zalutali
su od vjere i proboli sami sebe mnogim
tekim mukama.
11 Ali ti, o ovjee Boji, bjei od toga i tei
za pravednou, pobonou, vjerom, lju-
bavlju, strpljivou i blagou.
12 Bij plemenitu bitku vjere, prihvati vjeni
ivot u koji si i pozvan i dao dobro svjedoan-
stvo pred mnogim svjedocima.
13 Zapovjedam ti pred Bogom koji svemu
daje ivot i pred Kristom Isusom koji je
pred Poncijem Pilatom dao lijepo svjedo-
anstvo,
14 da vri ovu zapovijed neporono i be-
sprijekorno do dolaska naega Gospodina
Isusa Krista
15 to e ga u svoje vrijeme pokazati bla-
goslovljen i jedini Vrhovnik, Kralj kraljeva i
Gospodar gospodara,
16 koji je jedini besmrtan i koji boravi u ne-
pristupnoj svjetlosti, kojega nitko od ljudi
nije vidio i ne moe vidjeti, kojemu neka
bude ast i vjena vlast! Amen.
17 Zapovjedi bogatima ovoga svijeta da ne
budu bahati, niti da se uzdaju u nesigurno
bogatstvo, nego u ivoga Boga, koji nam
sve bogato daje na uivanje,
18 da iskazuju dobroinstva, da budu
bogati djelima ljubavi, da budu dareljivi i
podatni,
19 skupljajui sebi dobar temelj da bi stekli
za budunost, tako da bi im vjeni ivot bio
osiguran.
20 O Timoteju, uvaj to ti je povjereno i
kloni se bezbonih i ispraznih govora i pri-
govora lano nazvane spoznaje,
21 koju su neki ispovijedali i zastranili od
vjere. Milost s tobom! Amen.
1 Timoteju
Druga Timoteju
Biti odan vjeri
1
Pavao, apostol Isusa Krista, voljom
Bojom poslan po obeanju ivota koji
je u Isusu Kristu.
2 Timoteju, ljubljenom sinu. Milost, milosr-
e i mir od Boga Oca i Isusa Krista, naega
Gospodina.
3 Zahvaljujem Bogu kojemu sluim, kao i
moji preci, istom savjeu dok te se bez
prestanka, no i dan, sjeam u svojim mo-
litvama.
4 Kad se sjetim tvojih suza, vrue te elim
vidjeti, da bih se napunio radou.
5 kad dozovem u sjeanje iskrenu vjeru
koja je u tebi, koja se najprije nastanila u
tvojoj baki Loidi i u tvojoj majci Euniki, a
siguran sam i u tebi.
6 Zato ti pripominjem da raspiri Boji dar
koji je u tebi polaganjem mojih ruku.
7 Jer Bog nam nije dao duh bojaljivosti,
nego duh snage, ljubavi i trijeznosti.
8 Stoga, ne srami se svjedoanstva za na-
ega Gospodina ni mene, njegova sunja,
nego dijeli sa mnom tenju za Radosnu
vijest, oslanjajui se na snagu Boga,
9 koji nas je spasio i pozvao svetim zva-
841
njem ne po naim djelima, nego po vlastitoj
odluci i milosti koja nam je od vjenosti
dana u Isusu Kristu,
10 a koja se sada objavila dolaskom na-
ega Spasitelja Isusa Krista, koji je unitio
smrt i obznanio ivot i besmrtnost s Rado-
snom vijeu,
11 za koju sam ja postavljen glasnikom,
apostolom i uiteljem neznaboaca.
12 Zbog toga razloga ovo i trpim, ali uza
sve to ja se ne sramim, jer ja znam kome
sam vjerovao i uvjeren sam da On moe
sauvati ono to sam mu povjerio, do
onoga Dana.
13 Za uzor zdravog propovijedanja to si
uo od mene u vjeri i ljubavi koja je u Isusu
Kristu.
14 uvaj ono dragocjeno povjereno blago
uz pomo Svetoga Duha koji prebiva u
nama.
15 Svi koji su u Aziji, ti to ve zna, napustili
su me, meu njima su Figel i Hermogen.
16 Neka Gospodin bude milostiv Onezifo-
rovu domu jer me je esto utjeio; nije se
sramio mojih okova,
17 nego kad je doao u Rim, brino me
potraio i naao.
18 Neka mu da Gospodin da moe nai
milosre kod Gospodina u onaj Dan. A
koliko mi je puta napravio uslugu u Efezu,
ti to najbolje zna.
Biti odvaan u milosti
2
Ti se onda moj sine, jaaj milou Isu-
sa Krista.
2 A ono to si od mene uo pred mnogim
svjedocima, povjeri to pouzdanim ljudima,
koji e biti sposobni i druge tako pouiti.
3 Stoga mora podnositi napore kao dobar
vojnik Isusa Krista.
4 Nijedan se vojnik u slubi ne zaplee u
poslove svakidanjega ivota kako bi ugo-
dio vojskovoi.
5 Isto tako, ako se tko natjee kao atletiar,
ne dobiva vijenac ako se ne natjee po
pravilima.
6 Poljodjelac koji teko radi treba prvi pri-
miti od roda.
7 Razmisli to govorim, i neka ti Gospodin
da razumijevanje u svemu.
8 Sjeaj se Isusa Krista koji je uskrsnuo
od mrtvih, roen od Davidova potomstva,
kako to ui moja Radosna vijest,
9 za koju trpim nevolje kao zloinac, sve do
samih okova; ali Boja rije nije okovana.
10 Eto zato sve strpljivo podnosim zbog
izabranih da i oni postignu spasenje po
Isusu Kristu zajedno s vjenom slavom.
11 Vjerodostojna je ova rije: Ako smo s
njim umrli, s njim emo i ivjeti;
12 ako trpimo, s njim emo i kraljevati; ako
ga zanijekamo, On e i nas zanijekati;
13 ako smo nevjerni, On ostaje vjeran; On
ne moe, zanijekati sam sebe.
14 Podsjeaj na ovo, i zapovjedi im pred
Gospodinom neka ne bude prepiranja
beskorisnim rijeima, na propast sluate-
ljima.
15 Pokai se pred Bogom kao prokuan,
kao poslenik koji se nema ega sramiti, koji
valjano propovijeda istinu.
16 A kloni se odurnih i ispraznih brbljanja,
jer jo vie uveavaju bezbonosti,
17 a njihova vijest e se iriti kao rak-rana.
Ovima pripadaju Himenej i Filet,
18 koji su odlutali od istine tvrdei da je
uskrsnue ve bilo, i time u nekima rue
vjeru.
19 Ali vrsto stoji temelj koji je Bog posta-
vio, on nosi ovaj peat: Gospodin poznaje
svoje i Neka se odijeli od zloe svaki koji
priziva Ime Kristovo.
20 A u velikoj kui ima ne samo zlatnih i
srebrnih posuda, nego i drvenih i zemlja-
nih. Jedne su za plemenitu, a druge za
neplemenitu upotrebu.
21 Stoga, ako se tko oisti od toga, bit e
posuda za plemenitu upotrebu, posvee-
na, korisna Gospodaru i spremna za svako
dobro djelo.
22 Od mladenakih strasti bjei, nego tei
za pravednou, vjerom, ljubavlju, mirom s
onima koji ista srca prizivaju Gospodina.
23 Kloni se luda i nezauzdana upitkivanja,
svjestan da raaju svaama.
24 A sluga se Gospodinov ne smije svaa-
ti, nego biti blag prema svima, sposoban
pouavati i biti strpljiv.
25 Protivnike e ukori blagou, ne bi li im
Bog dao pokajanje da spoznaju istinu,
26 da se otrijezne i izmaknu iz mree avla,
koji ih ive dri u ropstvu da vre njegovu
volju.
Dolaze zla vremena
3
Ali ovo znaj: u posljednje e doba na-
stati teka vremena:
2 Jer e ljudi biti sebeljubni, ljubitelji novca,
umiljeni, oholi, psovai, nepokorni rodite-
ljima, nezahvalni, nesveti,
3 bez ljubavi, neoprostivi, klevetnici, ra-
zuzdani, goropadni, prezirai dobra,
4 izdajnici, tvrdoglavi, bahati, ljubitelji po-
ude mjesto ljubitelji Boga,
5 oni e sauvati vanjski oblik pobonosti,
iako su se odrekli njezine sile. Takvih se
ljudi kloni.
6 Njima pripadaju oni koji se uvlae u kue
i za sebe pridobivaju naivne ene koje su
pune grijeha, koje vode svakovrsne stra-
1 Timoteju
842
sti,
7 koje uvijek ue, a nikada ne moeju doi
k pravoj spoznaji istine.
8 I kako su se Janes i Jambres usprotivili
Mojsiju, tako se i ovi, ljudi pokvarena uma,
neiskuani u vjeri, odupiru istini.
9 Ali nee vie napredovati, jer e njihovo
bezumlje biti jasno svima, kao i one dvo-
jice.
10 A ti si mene vjerno slijedio u nauku, u
nainu ivljenja, u namjerama, u vjeri, u
strpljivosti, u ljubavi, u postojanosti,
11 u progonstvima, patnjama koja su me
snala u Antiohiji, Ikoniju i Listri. Kakva
sam progonstva podnosio a Gospodin me
izbavio od svih.
12 A i svi koji hoe pobono ivjeti u Isusu
Kristu bit e progonjeni,
13 dok e zli ljudi i varalice napredovati u
zlu sve vie,
14 A za tebe, ti ostani u onome to si na-
uio, i u to si vrsto uvjeren, jer zna od
koga si to nauio.
15 Jer od djetinjstva poznaje sveta Pisma
koja te moeju napraviti mudrim za spase-
nje po vjeri koja je u Isusu Kristu.
16 Sve je Sveto pismo od Boga nadahnuto
i korisno je za nauk, za karanje, za poprav-
ljanje i za odgajanje u pravednosti,
17 da bi Boji ovjek bio savren, opre-
mljen za svako dobro djelo.
Pavao potie Timoteja na revnost
4
Stoga zaduujem te pred Bogom i
Gospodinom Isusom Kristom, koji e
suditi ive i mrtve, njegovim dolaskom i
njegovim kraljevstvom:
2 Propovijedaj rije, budi spreman bilo da
je vrijeme zgodno ili nezgodno kori, uvje-
ravaj, prijeti, opominji u strpljivosti i svakoj
vrsti pouke.
3 Jer doi e vrijeme kad ljudi nee podno-
siti zdravog nauka, nego e prema svojim
strastima sebi nabaviti uitelje da im ka-
kljaju ui,
4 te e odvratiti ui od istine, a okrenuti se
bajkama.
5 A ti budno pazi na sve, podnesi patnje,
vri djelo propovjednika Radosne vijesti,
ispuni svoju slubu do kraja.
6 Jer ja se ve izlijevam kao rtva ljevanica,
i vrijeme mojega odlaska je blizu.
7 Vojevao sam dobar boj, utrku dovrio,
vjeru sauvao.
8 Ve mi je pripravljen vijenac pravednosti
koji e mi u onaj Dan dati Gospodin, pra-
vedni sudac, i ne samo meni nego i svima
onima koji budu eljeli njegov dolazak.
9 Nastoj to prije doi k meni,
10 jer me je Dema napustio i to iz ljuba-
vi prema ovom svijetu, i otiao u Solun:
Krescent je otiao u Galaciju, a Tito u Dal-
maciju.
11 Jedini je Luka sa mnom. Uzmi Marka i
dovedi ga sobom, jer mi je vrlo koristan za
slubu.
12 Tihika sam poslao u Efez.
13 Kada doe, donesi mi ogrta koji sam
ostavio u Troadi kod Karpa i knjige, osobito
pergamene.
14 Aleksandar kova bakra poinio mi
mnogo zla. Neka mu Gospodin uzvrati po
njegovim djelima.
15 Njega se i ti uvaj, jer se vrlo protivio
naem propovijedanju.
16 Za prve moje obrane nitko nije stajao uz
mene, nego su me svi ostavili. Neka se to
ne urauna protiv njih.
17 Ali mi je Gospodin pritekao u pomo i
jaao me da se mojim posredovanjem pro-
povijedanje potpuno izvri i da ga uju svi
neznaboci. I bio sam izbavljen od lavljih
usta.
18 Gospodin e me izbaviti od svakog
opakog pothvata i sauvat e me za svoje
nebesko kraljevstvo. Njemu neka je slava
u vijeke vjekova! Amen.
19 Pozdravi Prisku i Akvilu i Oneziforovo
domainstvo.
20 Erast je ostao u Korintu, a Trofma sam
ostavio bolesnog u Miletu.
21 Nastoj doi prije zime! Pozdravljaju te
Eubul, Pudent, Lino, Klaudija i sva ostala
braa.
22 Neka Gospodin Isus bude s tvojim du-
hom. Neka milost bude s vama! Amen.
2 Timoteju
843
Titu
2 Starci da budu trijezni, poteni, razboriti,
zdravi u vjeri, u ljubavi, u strpljivosti;
3 isto tako da se starice dobro vladaju, da
ne kleveu, ne budu sklone mnogom vinu,
nego da budu uiteljice dobra,
4 neka upuuju mlade ene, neka ljube
svoje mueve i svoju djecu,
5 da budu razborite, iste, dobre kuani-
ce, pokorne svojim muevima, da se ne bi
grdila Boja rije.
6 Isto tako opominji mladie da budu u
svemu razboriti.
7 U svemu se pokai uzorom dobrih djela: u
nauku pokai nepokvarenost, cjelovitost,
dostojanstvo,
8 zdravu i besprijekornu rije, da se posra-
mi svaki protivnik jer ne moe o nama to
zlo rei.
9 Opominji sluge da se u svemu pokora-
vaju svojim gospodarima, da im nastoje
ugoditi, da ne odgovaraju,
10 da ne potkradaju, nego da pokazuju
povjerenje, da tako budu u svemu na ast
nauku Boga, naega Spasitelja.
11 Jer se time pokazuje milost Boja u svoj
Spasiteljskoj snazi za sve ljude,
12 Uei nas da se odreknemo bezbono-
sti i svjetskih pouda te ivimo razumno,
pravedno i pobono u ovom svijetu,
13 kao ljudi koji iekuju blagoslovljenu
nadu, pojavu slavnoga velikog Boga, na-
ega Spasitelja, Isusa Krista.
14 On je dao samog sebe mjesto nas da
nas otkupi od bezakonja i oisti nas da
budemo njegov izabrani narod, revan u
dobrim djelima.
15 Ovo govori, hrabri, opominji i kori sa
svom vlau. Neka te nitko ne prezire!
Pokoravati se vlastima
3
Podsjeaj ih da se pokoravaju pogla-
varima i vlastima, da budu posluni, da
budu spremni za svako dobro djelo,
2 da o nikome ne govore zlo, da budu blagi
i susretljivi prema svim ljudima.
3 I mi smo nekad bili nerazumni, neposlu-
ni, varalice, robovi mnogovrsnih pouda,
slasti i uitaka, ivei u zloi, zavisti i mrzi-
telji jedni drugih.
4 Ali kad se pojavila dobrota i ljubav Boga,
naega Spasitelja prema ljudima,
5 ne po djelima pravednosti koja smo mi
napravili, nego po njegovom milosru,
spasio pranjem ponovnog raanja, i obno-
ve Svetoga Duha.
Dunosti starjeina
1
Pavao, sluga Boji i apostol Isusa Kri-
sta, po vjeri Bojih izabranika i za spo-
znanje istine koja je po pobonosti,
2 u nadi vjenog ivota, koji je prije po-
etka vremena Bog obeao, koji ne moe
lagati,
3 a svoju rije je objavio u svoje vrijeme
propovijedanjem koje je meni povjereno
po zapovijedi Boga, naega Spasitelja;
4 Titu, pravom sinu po zajednikoj vjeri:
milost i mir od Boga Oca i Gospodina Isusa
Krista, naega Spasitelja.
5 Zato sam te ostavio na Kreti da upotpu-
ni to nedostaje i da po svim gradovima
postavi starjeine kako sam ti osobno
zapovjedio:
6 ako je tko besprijekoran, jedanput e-
njen, ako ima djecu vjernike koja se ne
moeju optuiti zbog razuzdanosti i nepo-
kornosti.
7 Jer nadglednik, kao Boji upravitelj,
mora biti besprijekoran: ne samovoljan, ne
sklon srdbi, ne sklon piu, ne nasilan, ne
svadljivac, ni lakom za novac,
8 nego gostoljubiv, dobrostiv, razborit,
pravedan, poboan, gospodar sebe,
9 potpuno privren pouzdanom propovi-
jedanju nauka kojega je nauio, da moe
i opominjati u zdravom nauku i pobijati
protivnike.
10 Jer su mnogi nepokorni, brbljavci i za-
vodnici, osobito meu obrezanima,
11 kojima treba zatvoriti usta jer unesre-
uju cijele domove, nauavajui ono to
nebi smjeli, a sve to zbog prljavog dobit-
ka.
12 Ree jedan od njihovih vlastitih proroka:
Kreani su uvijek laljivi, zle ivine, lijeni
trbusi.
13 Ovo je svjedoanstvo istinito. Stoga ih
strogo karaj da bi bili zdravi u vjeri,
14 da ne prianjaju uz idovske prie i zapo-
vijedi ljudi koji se odvraaju od istine.
15 Onima koji su isti sve je isto, ali oni-
ma koji su oneieni i nevjernici nita nije
isto, nego ak su im oneieni i razum i
savjest.
16 Oni tvrde da poznaju Boga, ali ga djeli-
ma nijeu, jer su odurni i neposluni i ones-
posobljeni za svako dobro djelo.
Uiti zdravi nauk
2
A ti ui ono to se slae sa zdravim
naukom:
844
6 kojega je obilno izlio na nas po naem
Spasitelju Isusu Kristu,
7 da opravdani njegovom milou bude-
mo batinici vjenoga ivota kojemu se
nadamo.
8 Ovo je pouzdana rije i hou da ovo upor-
no tvrdi, te da oni koji su povjerovali Bogu
paljivo nastave vrenje dobrih djela. Ona
su dobra i korisna ljudima.
9 A izbjegavaj lude rasprave, rodoslovlja,
svae, naprezanja i prepirke o Zakonu jer
su beskorisna i isprazna.
10 Krivovjerca, nakon prve i druge uzalud-
ne opomene, istjeraj,
11 svjestan da je takav ovjek pokvaren
i da grijei, premda ga osuuje vlastita
savjest.
12 im ti poaljem Artemu ili Tihika, pouri
se k meni u Nikopol, jer sam odluio ondje
zimovati.
13 Brino opskrbi za put pravnika Zenu i
Apolona, da im nita ne bi nedostajalo.
14 I nai se ljudi uope moraju uiti da se
posveuju dobrim djelima gdje se ukae
potreba, da ne budu bez ploda.
15 Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Po-
zdravi one koji nas ljube u vjeri! Neka milost
Filemonu
1
Pavao, suanj Isusa Krista, i brat na
Timotej, Filemonu naem ljubljenom
suradniku,
2 i naoj sestri Apiji, naem suborcu vojni-
ku Arhipi i crkvi u tvojoj kui.
Gospodina Isusa Krista!
4 Zahvaljujem svojem Bogu uvijek kad te
se sjeam u svojim molitvama,
5 Jer ujem za tvoju ljubav i vjeru koju ima
prema Gospodinu Isusu i prema svima
svetima;
6 da zajednitvo tvoje vjere bude djelo-
tvorno u spoznanju svakoga dobra meu
vama u Isusu Kristu.
7 Zbilja me je uveliko obradovala i utjeila
tvoja ljubav, jer si ti, brate, okrijepio srca
svetih.
8 Zato, premda imam puno pravo u Kristu
zapovjediti ti to je potrebno,
9 ali radije te molim u ime poznate ljubavi,
takav kakav ba jesam: Pavao, starac, a
sada i suanj Isusa Krista.
10 Molim te za svojega sina kojega sam
rodio u okovima, za Onezima,
11 koji ti je nekada bio nekoristan, a koji je
sada i tebi i meni vrlo koristan.
12 Njega vam aljem natrag stoga primite
ga, to jest moje srce.
13 Htjeo sam ga zadrati kod sebe da mi
mjesto tebe slui u okovima koje nosim
zbog Radosne vijesti.
14 Ali nisam bez tvojega pristanka nita
htjeo praviti, da tvoje dobroinstvo ne
bude kao prisilno, nego svojevoljno.
15 Moda je zato bio odijeljen od tebe na
kratko vrijeme da ti bude povraen zauvi-
jek,
16 ne sada vie kao rob, nego vie od roba,
kao dragi brat; posebno meni izvanredno
drag, a koliko vie tebi i po naravi i po Gos-
podinu.
17 Stoga ako mene smatra sudrugom,
primi njega kao mene.
18 A ako te je u emu otetio ili ti to dugu-
je, to unesi u moj raun.
19 Ja, Pavao, potpisujem vlastitom rukom,
ja u to platiti, da ti ne velim da mi samoga
sebe duguje.
20 Hajde, brate, da se okoristim s tobom
u Gospodinu; okrijepi moje srce u Gospo-
dinu.
21 S povjerenjem u tvoju poslunost, pi-
em ti ovo, znajui da e napraviti i vie
nego to traim.
22 A u isto vrijeme pripravi mi gostinjsku
sobu, jer se nadam da u vam po vaim
molitvama biti dobrostivo darovan.
23 Pozdravljaju te Epafra, koji je sa mnom
suanj u Isusu Kristu,
24 Marko, Aristarh, Dema i Luka, moji su-
radnici.
25 Milost Gospodina Isusa Krista s duhom
vaim! Amen.
Titu
845
Hebrejima
Poslanica
podin poeo propovijedati, a potvrdili su
za nas oni koji su uli,
4 dok je Bog istovremeno zajamio ude-
snim znamenjem, raznim silnim djelima
i darovima Svetoga Duha koje dijeli po
svojoj volji.
5 Zaista, Bog anelima nije podloio budu-
ega svijeta o kojem govorimo.
6 Ali netko je negdje sveano posvjedoio:
to je ovjek da ga se spominje, ili sin
ovjeji, da se brine za njega?
7 Jer si ga napravio malo niim od anela;
ovjenao si ga slavom i au i postavio ga
nad djelima svojih ruku.
8 Sve si podloio pod njegove noge. Time
On je sve njemu podloio, nita nije ostavio
to mu ne bi bilo podloeno. A sada jo ne
vidimo da mu je sve podloeno.
9 Ali vidimo Isusa, koji je postavljen malo
niim od anela, zbog pretrpljene smrti
ovjenana slavom i au, tako da bi po
milosti Bojoj okusio smrt za sve ljude.
10 Jer je dolikovalo onome za kojega je to
sve i po kojemu je to sve, za privesti k slavi
mnoge sinove, da kroz patnje napravi sa-
vrenim zaetnika njihova spasenja.
11 Jer su svi, onaj koji posveuje i oni koji
se posveuju, od jednoga. Zbog toga se ne
srami zvati ih braom,
12 rekavi ovo: Navijestit u tvoje ime
svojoj brai, usred skuptine u ti pjevati
hvale.
13 I jo: Ja u se i dalje uzdati u njega:
I opet: Evo mene i moje djece koju mi je
dao Bog.
14 Isto tako kao to su djeca sudionici tijela
i krvi, On je i sam postao sudionik u tomu
istomu; da bih smru unitio onoga koji
ima vlast nad smru, to jest avla,
15 i da oslobodi sve one koji su cijeli ivot
bili podloeni ropstvu strahom od smrti.
16 Jer, zaista, On ne daje pomo anelima,
nego daje pomo Abrahamovu potom-
stvu.
17 Zato je u svemu morao postati slian
svojoj brai, da bude Visoki Sveenik mi-
lostiv i vjeran u odnosu prema Bogu, da us-
postavi pomirenje i oisti grijehe naroda.
18 Jer u tomu je i sam trpio i bio kuan, On
moe pomoi onima koji su u iskuenju.
Krist nad Mojsijem
3
Zato, sveta brao, koji ste dionici ne-
beskog poziva, promatrajte Apostola
i Visokog Sveenika naeg ispovijedanja,
Isusa Krista,
Kristovo dostojanstvo
1
Bog koji je nekad mnogo puta i na
mnogo naina govorio ocima po pro-
rocima,
2 a sada u ovim posljednjim danima go-
vorio nam je po Sinu, kojega je postavio
batinikom svega i po kojemu je stvorio
svjetove.
3 On, koji je sjaj njegove slave i savreni
otisak njegove osobe, koji sve uzdrava
svojom silnom rijeju, nakon to je sam
ostvario oienje naih grijeha, sjeo je s
desne strane Velianstva u visinama,
4 i postao je toliko uzvieniji od anela,
koliko je dobio u batinstvu odlinije ime
od njih.
5 Jer zbilja, kojemu je od anela On bilo
kad rekao: Ti si moj Sin; ja sam te danas
rodio? I jo: Ja u mu biti Otac i on e
meni biti Sin?
6 A kad On ponovno uvede Prvoroenca
u svijet, govori: Neka mu se poklone svi
Boji aneli.
7 Dok za anele govori: On svoje anele
pravi duhovima, a svoje slubenike plame-
nim ognjem.
8 A Sinu, On ree: Prijestolje tvoje, Boe,
postoji vjeno, a ezlo pravde je ezlo tvo-
jega kraljevskog dostojanstva.
9 Ljubio si pravednost, a mrzio bezakonje,
zato te Bog, tvoj Bog, pomazao uljem ra-
dosti vie nego tvoje sudruge.
10 I jo: Ti si, Gospodine, u poetku uda-
rio temelje zemlje, a nebesa su djelo tvojih
ruku.
11 Ona e proi, a ti ostaje; i sve e ostar-
jeti kao odjea.
12 Ti e ih smotati kao kao ogrta i oni e
se promijeniti, a ti ostaje isti, i tvoje godine
nee prestati.
13 A kojemu je od anela ikad rekao: Sjedi
mi s desna dok ne poloim tvoje neprijate-
lje podnojem tvojim nogama?
14 Nijesu li svi slubujui duhovi to se obi-
avaju slati da slue onima koji e batiniti
spasenje?
Krist Kralj
2
Stoga moramo svesrdnije pripaziti na
ono to smo uli, da nam sluajno nebi
izmaklo.
2 Jer ako je rije po anelima izreena bila
vrsta, pa je svaki prijestup i neposlunost
rijei primio pravednu plau,
3 kako emo joj izbjei mi ako zanemarimo
takvo i toliko spasenje? Ono koje je Gos-
846
2 vjernom onome koji ga je postavio, kao
to je bio i Mojsije vjeran u svoj Njegovoj
kui.
3 Ovaj je zavrijedio toliko vee slave od
Mojsija, kao to graditelj kue ima veu
ast od kue.
4 Jer svaka kua ima graditelja, a graditelj
svega jest Bog.
5 Mojsije je zaista bio vjeran u svoj Njego-
voj kui kao slubenik, da svjedoi za ono
to e kasnije biti reeno,
6 ali Krist kao Sin nad svojom kuom, ija
kua smo mi, ako vrsto uvamo pouzda-
nje i radost nade do kraja.
7 Zato, kako govori Sveti Duh: Danas ako
hoete uti njegov glas,
8 ne otvrdnite svoja srca kao u onoj pobuni,
u dan kunje u pustinji,
9 gdje su me iskuavali vai oci, iskuavali
me, a etrdeset godina gledali su moja
djela.
10 Zato sam se rasrdio na taj narataj i re-
kao sam: Uvijek lutaju svojim srcem. I nisu
priznali moje putove,
11 Stoga sam se zakleo u svojoj srdbi:
Ne, nee ui u moj poinak.
12 Pazite, brao, da se u koga od vas ne
nae zlo nevjerno srce, odlazei od ivoga
Boga,
13 nego potiite jedni druge dan za danom
sve dok traje ovo danas, da nebi tko od
vas otvrdnuo zavodljivou grijeha.
14 Mi smo zaista postali sudionici Kristovi,
samo ako odrimo svoje poetno pouzda-
nje, do kraja,
15 dok se govori: Danas kad ujete njegov
glas, ne otvrdnite svoja srca kao u onoj
pobuni.
16 Koji su to to su uli pa se pobunili?
Svi koji su izili iz Egipta pod Mojsijevim
vodstvom.
17 A na koje je bio srdit etrdeset godina?
Zar ne na one koji su sagrijeili i ija su
tjelesa pala na zemlju u pustinji?
18 A kojima se On zakleo da nee ui u
njegov poinak, ako ne onima koji se nisu
pokorili?
19 Tako vidimo da nisu mogli ui zbog
nevjere.
Ulaz u vjeni poinak
4
Stoga, dok jo ostaje obeanje za
ulazak u Njegov poinak, trebamo se
pojati da ne zakasni netko od vas.
2 I mi smo, zaista, primili Radosnu vijest
kao i oni; ali rije koju su uli nije koristila
nita, jer se nisu pridruili onima koji su ju
s vjerom uli.
3 U poinak ulazimo mi, vjernici, prema
onome to je rekao: Tako sam se zakleo u
svojoj srdbi; Ne, nee ui u moj poinak!
Iako su djela njegova dovrena od postan-
ka svijeta.
4 Jer On je na nekom mjestu ovako rekao
za sedmi dan: Bog je poinuo sedmi dan
od svih svojih djela.
5 I opet govori na ovom mjestu: Ne, nee
ui u moj poinak.
6 Stoga ostaje injenica da neki moraju
ui, a oni kojima se najprije propovijedala
Radosna vijest nisu uli zbog neposluha.
7 Opet je On odredio jedan dan, danas,
ree u Davidu, nakon toliko vremena, kako
je prije reeno: Danas, ako ujete njegov
glas, ne otvrdnite svoja srca.
8 Zaista, da ih je Joua uveo u poinak,
ne bi poslije toga Bog govorio o drugom
danu.
9 Stoga, preostaje poinak Bojem naro-
du.
10 Jer onaj tko je uao u njegov poinak,
sam je poinuo od svojih djela, kao i Bog
od svojih.
11 urimo se stoga ui u onaj poinak, da
tko ne pogine pruajui isti primjer nepo-
sluha.
12 Zaista, Boja je rije iva i djelotvorna,
i otrija od svakog dvosjeklog maa i pro-
dire do rastavljanja due i duha, zglobova
i modine, i moe prosuditi nakane i misli
srca.
13 Nema stvorenja nepoznatih pred njego-
vim pogledom, nego sve je golo i otkriveno
oima onoga kome moramo dati raun.
14 Tako imamo uzvienoga Visokog Sve-
enika, Isusa, Bojega Sina, koji je proao
kroz nebesa, drimo vrsto vjeru koju is-
povijedamo.
15 Jer mi nemamo Visokog Sveenika koji
ne moe suosjeati s naim slabostima,
nego jednoga koji je u svemu bio kuan
kao i mi, ali bez grijeha.
16 Stoga, pristupajmo s pouzdanjem k
prijestolju milosti da primimo milosre i
naemo milost za pravodobnu pomo.
Krist Visoki Sveenik zauvijek
5
Jer svaki sveenik, uzet izmeu ljudi,
postavlja se na korist ljudima u njihovu
odnosu s Bogom, da prinosi i darove i rtve
za grijehe.
2 On moe imati samilosti prema onima
koji iz neznanja grijee, s obzirom da i sam
nosi na sebi slabost.
3 I zbog toga mora prinositi rtve za grijehe
i za narod i za samoga sebe.
4 I nitko sam sebi ne prisvaja ove asti,
nego onaj koga poziva Bog ba kao Aro-
na.
5 Tako ni Krist nije slavio sam sebe da
Hebrejima
847
postane Visoki Sveenik, nego onaj koji
mu je rekao: Ti si moj Sin, ja sam te danas
rodio,
6 kao to i na drugom mjestu govori: Ti
si Sveenik zauvijek, po redu Melkizede-
kovu,
7 koji je u vrijeme svojega zemaljskog
ivota prikazao molitve i pronje s jakim
vapajima i sa suzama onome koji ga je
mogao spasiti od smrti, bio je uslian zbog
strahopotovanja.
8 I ako je bio Sin, nauio je poslunost od
onoga to je pretrpio.
9 I postignuo je savrenstvo, postao svi-
ma koji mu se pokoravaju uzrok vjenoga
spasenja,
10 od Boga pozvan kao Visoki Sveenik
po redu Melkizedekovu.
11 O tomu nam treba mnogo govoriti, ali
je to teko rijeima protumaiti, jer ste
nagluhi.
12 Premda biste po vremenu morali biti
uitelji, a vama je ponovno potrebno da
vas tko poui od poetka prva slova Bojih
rijei; i takvi ste da vam je potrebno mlije-
ko, a ne jaka hrana.
13 Jer tko se god hrani samo mlijekom, nije
vjet u nauku pravednosti, jer je dijete.
14 A tvrda hrana pripada odraslima, onima
koji navikom korienja imaju uvjebana
osjetila za razlikovanje dobra i zla.
Zrelost u duhovnom ivotu
6
Stoga, pustimo na stranu Kristov po-
etni nauk i idimo dalje k savrenstvu,
ne postavljajui ponovno temelja pokaja-
nje od mrtvih djela, vjera u Boga,
2 naukom krtenja, polaganjem ruku, o
uskrsnuu mrtvih i o vjenom sudu.
3 I to emo vriti ako Bog dopusti.
4 Jer zbilja nemogue je za one koji su
jedanput prosvijetljeni i koji su okusili ne-
beski dar, koji su postali dionici Svetoga
Duha,
5 i koji su okusili dobru Boju rije i snagu
buduega svijeta,
6 ako otpadnu, opet ih treba obnoviti da se
pokaju, njih koji za svoj vlastiti raun raza-
pinju Bojega Sina i javno ga sramote.
7 Jer zemlja koja pije kiu to esto na
nju pada i raa korisno povre za hranu
onima koji ju obrauju, prima od Boga
blagoslov;
8 ali ako donosi trnje i dra, odbacuje se
i blizu je prokletstvu, iji je svretak biti
paljenje u ognju.
9 Ali, Ljubljeni, mi se s pouzdanjem nada-
mo boljemu to se tie vas, ono to pripada
spasenju, iako govorimo na ovaj nain.
10 Jer Bog nije nepravedan da zaboravi
va trud ljubavi koju ste iskazali prema
njegovu Imenu, sluei u prolosti i sada-
njosti svetima.
11 Ali je naa vrua elja da svaki od vas
pokae istu revnost da utvrdi i usavri svo-
ju nadu do kraja,
12 da ne budete mlitavi, nego sljedbenici
onih koji s vjerom i strpljivou batiniju
obeanja.
13 Jer dok je Bog Abrahamu davao obe-
anje, poto se nije mogao zakleti nikim
veim, zakleo se samim sobom,
14 rekavi: Zaista, blagoslovom blago-
slovit u te, i mnoenjem umnoit u te.
15 I tako je Abraham strpljivo ekajui po-
stignuo obeanje.
16 Ljudi se zbilja zaklinju s veim i svaka
im se prepirka zavrava zakletvom za po-
tvrdu.
17 Zato i Bog, hotei sigurnije dokazati ba-
tinicima obeanja nepromjenljivost svoje
odluke, potvrdio je sa zakletvom,
18 da po dvjema nepromjenljivim stvarima,
u kojima je Bogu nemogue lagati, mogli
imati veliku utjehu, koji smo mu pribjegli, i
prihvatili nadu koja nam je pruena.
19 Koju nadu imamo kao pouzdano i vrsto
sidro due koje prodire u Nazonosti iza
zastora,
20 kamo je kao pretea za nas uao sam
Isus koji je zauvijek postao Visoki Svee-
nik, po redu Melkizedekovu.
Sveenstvo po Melkizedeku
7
Jer taj Melkizedek, kralj salemski, sve-
enik Svevinjega Boga, iziao je u
susret Abrahamu kad se vraao s poraza
kraljeva, i blagoslovio ga,
2 i kojemu je Abraham dao desetinu od
svega, koji u prijevodu najprije znai Kralj
pravednosti, zatim Kralj Salema, to jest
kralj mira,
3 bez oca, bez majke, bez rodoslovlja, koji
nema ni poetka ni svretka ivota, nego je
kao sa Boji Sin, ostaje zauvijek sveenik.
4 Sada pogledajte kako je velik bio taj koje-
mu je ak i patrijarh Abraham dao desetinu
od plijena.
5 Zaista i potomci Levijevih sinova, oni koji
primaju sveeniku slubu, imaju zapo-
vijed od Zakona da uzimaju desetinu od
naroda, to jest od svoje brae, premda su
i ona izila iz Abrahamova bedra.
6 Ali onaj koji ne vue podrijetlo od njih
prima desetinu od Abrahama i blagoslovio
nosioca obeanja.
7 A bez ikakve sumnje, vei blagoslivlja
manjega.
8 Ovdje primaju desetinu smrtni ljudi, a ondje
jedan za kojega se svjedoi da trajno ivi.
Hebrejima
848
9 I da tako velim, Levi primatelj desetine
dao je desetinu po Abrahamu,
10 jer je jo bio u bedru svojega oca kad je
Melkizedek iziao ovomu u susret.
11 Stoga, da je savrenstvo bilo ostvareno
po levitskom sveenstvu, (jer je pod njim
izabrani narod primio Zakon), kakva bi jo
bila potreba da ustane drugi sveenik, po
redu Melkizedekovu, a da se ne zove po
redu Aronovu.
12 Ako se onda mijenja sveenstvo, po-
trebno je da se mijenja i Zakon.
13 Jer onaj za koga se ovo govori pripada
drugom plemenu, od kojega nitko nije po-
sluivao kod rtvenika.
14 Jer je poznato, da je na Gospodin po-
tekao od Jude, od plemena za koje Mojsije,
nije rekao nita o sveenstvu.
15 I to je mnogo vie poznato ako ustaje
sveenik koji je slian Melkizedeku ustaje
drugi sveenik,
16 koji nije postao sveenikom po Zako-
nu rodbinskog batinstva, nego po snazi
vjenog ivota.
17 Jer On svjedoi: Ti si sveenik zauvi-
jek, po redu Melkizedekovu.
18 Jer time se, na jednoj strani, ponitava
prijanja zapovijed zbog njezine slabosti i
beskorisnosti,
19 jer Zakon nije nita usavrio; na drugoj
strani uvodi se bolja nada po kojoj se pri-
bliujemo Bogu.
20 Zaista, On nije postavljen sveenikom
bez zakletve
21 (jer oni su bez zakletve postali sveeni-
cima, a On sa zakletvom onoga koji mu je
rekao: Zakleo se Gospodin i nee opovri:
ti si sveenik zauvijek po redu Melkizede-
kovu.)
22 Utoliko je vie Isus postao jamac bolje-
ga zavjeta.
23 A bilo je mnogo sveenika, ali ih je smrt
spreavala da ostanu u slubi.
24 A On, ima neprolazno sveenstvo, jer
ostaje zauvijek.
25 Zato On moe uvijek spasavati one koji
po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek ivi da
posreduje za njih.
26 Jer takav nam je Visoki Sveenik i trebao
koji je svet, nevin, ist, sasvim razliit od
grjenika i postao uzvieniji od nebesa;
27 koji ne mora svaki dan, kao veliki sve-
enici prinositi rtve, najprije za svoje
grijehe, zatim za grijehe naroda, On je to
napravio jedanput zauvijek prinosei sa-
moga sebe.
28 Zakon postavlja za visoke sveenike
ljude koji imaju slabosti, a rije zakletve,
koja dolazi poslije Zakona, postavlja Sina
koji je zauvijek savren.
Novi Sveenik i Novi Zavjet
8
Glavno od toga to govorimo jest ovo:
da imamo takva Visokog Sveenika
koji sjedi s desne strane prijestolja Veli-
anstva na nebesima,
2 koji je slubenik Svetita i pravog ato-
ra, onoga kojega podie Gospodin, a ne
ovjek.
3 Poto se svaki visoki sveenik postavlja
da prinosi i darove i rtve, odatle potreba
da i ovaj ima neto to e prinijeti.
4 Dakako, da je On na zemlji, ne bi bio ni
sveenik, jer tu postoje oni koji prinose
darove po Zakonu.
5 Oni slue po naliju i sjeni nebeskih stvar-
nosti, kako je Bog pouio Mojsija kad se
on spremao napraviti ator: On je rekao,
pazi da napravi sve prema uzorku koji ti
je pokazan na gori!
6 Ali sada, On je dobio toliko uzvieniju
slubu koliko je Posrednik boljega zavjeta,
boljega jer je uzakonjen na boljim obea-
njima.
7 Jer da je zbilja onaj prvi zavjet bio bespri-
jekoran, ne bi se trailo drugi ni za asak.
8 Jer vidjevi u njemu nedostatak On ree:
Evo dolazi vrijeme, govori Gospodin: u
koje u s domom Izraelovim i s domom
Judinim napraviti novi zavjet,
9 ne po zavjetu koji sam napravio s njiho-
vim ocima, onog dana kad sam ih uzeo za
ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske.
Poto oni nisu ostali vjerni mojem zavjetu, i
ja sam njih, govori Gospodin, zanemario.
10 Ovo je zavjet koji u napraviti s domom
Izraelovim nakon tih dana, govori Gos-
podin: Stavit u svoje Zakone u njihovu
pamet, upisati ih u njihova srca, i bit u im
Bog, a oni e biti moj narod.
11 Nitko od njih nee vie pouavati svo-
jega sudruga i nitko svojega brata, rekavi
mu: Poznaj Gospodina, jer e me upo-
znati svi, od najmanjega do najveega
meu njima.
12 Jer u biti milostiv njihovim nepravda-
ma, njihovih grijeha i bezakonja vie se
neu sjeati!
13 A kad ree: novi zavjet, time je prvi
proglasio zastarjelim. A to stari i dotraja-
va, blizu je nestanku.
Kristova beskrajno savrena rtva
9
Zaista, i prvi Zavjet je imao odredbe
koje se odnose na bogotovlje i ze-
maljsko svetite.
2 Jer je ator bio pripravljen: u njegovu
prvom dijelu, zvanom Svetinja, nalazila
se svjetiljka s stalkom i stol s prinesenim
kruhovima.
3 A iza druge zavjese bio je drugi dio ato-
Hebrejima
849
ra, zvan Svetinja nad svetinjama,
4 u kojem se nalazio zlatni kadioni rtvenik
i krinja zavjeta optoena zlatom sa svih
strana, u kojoj je bila zlatna posuda s ma-
nom i Aronov tap, koji je nekad procvao,
i ploe zavjeta.
5 Iznad njega stajali su kerubini slave i za-
sjenjivali pomirilite. O tomu nije sada as
podrobno govoriti.
6 Pri takvom ureaju tih stvari sveenici
u svako vrijeme ulaze u prvi dio atora da
obave bogosluje,
7 a u drugi dio jedino visoki sveenik samo
jedanput u godini, ne bez krvi, koju prinosi
za svoje vlastite grijehe i za grijehe naroda
poinjene u neznanju.
8 Time Sveti Duh pokazuje da jo nije otvo-
ren put u Svetinju nad svetinjama, dok jo
postoji prvi dio atora.
9 To je slikovit dokaz za sadanje vrijeme,
prema kojem se prinose darovi i rtve koje
ne moeju napraviti savrenim, s obzirom
na savjest, onoga koji vri bogosluje;
10 radi se samo o zemaljskim odredbama,
o jelima, piu i raznim pranjima, koje su po-
stavljene do asa uvoenja pravog reda.
11 Ali Krist, poto se pojavio kao Visoki
Sveenik dobara koja dolaze, kroz bolji i
savreniji ator, koji nije napravljen rukom,
to jest koji nije od ovoga stvaranja.
12 Ne krvlju jaraca i junaca nego svojom
vlastitom krvlju uao je jedanput zauvijek
u Svetinju nad svetinjama, i tako nam pri-
bavio vjeni otkup.
13 Jer ako krv jaraca i bikova i pepeo od
junice, ime se krope oneieni, posve-
uju da se dobije tjelesna istoa,
14 koliko e vie krv Krista, koji je po vje-
nom Duhu prineo sam sebe Bogu kao rtvu
bez mane, oistiti nau savjest od mrtvih
djela da sluimo ivomu Bogu?
15 Zato je On Posrednik novoga zavjeta, jer
je nastupila smrt, za otkupljenje prekraja
napravljenih u vrijeme prvoga zavjeta, oni
koji su pozvani da prime obeanje vjene
batine.
16 Jer gdje je oporuka, treba dokazati smrt
onoga koji je napravio oporuku.
17 Jer oporuka je na snagi poslije ovjeko-
ve smrti, drukije nema nikakve snage dok
ivi onaj koji ju je napravio.
18 Zato ni prvi zavjet nije ustanovljen bez
krvi.
19 Jer kad je Mojsije priopio svemu naro-
du svaku zapovijed, kako je pisalo u Zako-
nu, uzeo je krvi od junaca i jaraca s vodom,
crvenom vunom i hisopom te pokropio i
samu knjigu i sav narod,
20, rekavi: Ovo je krv zavjeta koji vam je
Bog zapovjedio.
21 Zatim je pokropio krvlju ator i sve
predmete odreene za Boju slubu.
22 I po Zakonu se, gotovo bih rekao, sve
isti krvlju, a bez prolijevanja krvi nema
oprotenja.
23 Stoga, potrebno je da se slike onoga to
je na nebesima ovako isti, a same nebe-
ske stvarnosti jo boljim rtvama od ovih.
24 Jer Krist nije uao u Svetinju nad sveti-
njama napravljenu rukom, koja je samo sli-
ka prave, nego u samo nebo, da posreduje
za nas u nazonosti Boga.
25 Niti da prinese mnogo puta sam sebe,
kao to je veliki sveenik svake godine
krvlju drugoga ulazio u Svetinju nad sve-
tinjama,
26 jer bi drukije, morao trpjeti mnogo puta
od postanka svijeta, ali sada, on se samo
jedanput zauvijek, u punini vremena, poja-
vio da sam sebe rtvuje i uniti grijeh.
27 I kao to je ljudima odreeno samo je-
danput umrijeti, a potom dolazi sud;
28 isto tako Krist, prinesen samo jedanput
za grijehe mnogih, njima e se drugi put
pokazati, bez grijeha, za spasenje onima
koji ga oekuju.
Opravdan vjerom u Kristovu rtvu
10
Jer Zakon posjeduje samo sjenu bu-
duih dobara, a ne sam oblik stvar-
nosti, on ne moe nikada istim rtvama, to
se neprestano iz godine u godinu prinose,
napraviti savrenim one koji pristupaju.
2 Jer ne bi se drukije, prestale prinositi,
kad su bogotovatelji, jedanput zauvijek
oieni, ne bi vie bili svjesni nikakva
grijeha?
3 A onima se rtvama svake godine obnav-
lja sjeanje na grijehe.
4 Nemona je, naime, krv bikova i jaraca
da uzme grijehe.
5 Stoga, kad je doao na svijet, On je re-
kao: Ni rtve ni prinosa nijesi elio, ali si
mi pripremio tijelo.
6 Ni paljenice ni pomirnice nisu ti bile
ugodne.
7 Tada sam rekao: Evo, dolazim, o meni je,
naime, u svitku, to jest knjizi, napisano da
vrim, Boe, tvoju volju.
8 Kad gore govori: Ni rtava, ni prinosa, ni
paljenica, ni pomirnica nijesi htjeo, i nisu ti
bile ugodne koje se prinose po Zakonu,
9 zatim je On rekao: Evo dolazim vriti
tvoju volju O Boe. On ponitava prvo da
uspostavi drugo.
10 Snagom te volje posveeni smo prino-
som tijela Isusa Krista jedanput zauvijek.
11 Svaki sveenik iz dana u dan pristupa,
slui i ponavlja iste rtve, koje nikada ne
moeju uzeti grijehe.
Hebrejima
850
onima koji su se nalazili u takvoj nezgodi.
34 Vi ste imali suosjeanja za mene u mo-
jim okovima i radosno podnosili otimanje
svojih dobara, jer ste znali da imate bolje i
trajnije imanje na nebu.
35 Stoga, ne gubite svoje pouzdanje, koje
ima veliku nagradu.
36 Ustrajnost vam je zbilja potrebna, da
kad izvrite Boju volju, moete primiti
obeanje:
37 Jer jo samo malo, i onaj koji dolazi
doi e i nee kasniti.
38 Sada e pravednik ivjeti od vjere; ako
li otpadne, moja dua nee nalaziti zado-
voljstva u njemu.
39 A mi ne pripadamo onima koji otpadaju
da propadnu, nego onima koji vjeruju da
spase duu.
Primjeri vjere
11
Vjera je tvrdo ekanje onoga emu
se nadamo, dokaz onoga to ne vi-
dimo.
2 Jer zbog nje su stari postigli pohvalno
svjedoanstvo.
3 Vjerom spoznajemo da je svijet stvoren
Bojom rijeju, tako da ono to je vidljivo
nije stvoreno od onoga to je vidljivo.
4 Vjerom je Abel prineo Bogu bolju rtvu
nego Kain. Po njoj je primio svjedoanstvo
da je pravedan kad je Bog zbog njegovih
darova dao svjedoanstvo. Po vjeri on,
premda mrtav, jo govori.
5 Vjerom je Henok prenesen tako da nije
vidio smrti: i vie se nije naao, jer ga je
Bog prenio. I prije nego to je bio prene-
sen, primio je svjedoanstvo da je ugodio
Bogu.
6 A bez vjere nemogue mu je ugoditi, jer
onaj koji eli pristupiti Bogu mora vjerovati
da postoji Bog i da nagrauje one koji ga
trae.
7 Vjerom je Noa, obavijeten od Boga o jo
nevienim stvarima, ponesen pobonim
potovanjem, sagradio lau da spasi svo-
ju obitelj, s kojom je osudio svijet i postao
batinikom pravednosti po vjeri.
8 Vjerom se Abraham pokorio kad je primio
poziv da izie i ide u zemlju koju je kasnije
imao primiti u batinu. I on posluao i oti-
ao, iako nije znao kamo ide.
9 Vjerom se preselio u obeanu zemlju
kao u tuu i nastanio se u atorima skupa
s Izakom i Jakovom, subatinicima istog
obeanja,
10 jer je oekivao grad s temeljima, iji je
graditelj i tvorac sam Bog.
11 Kroz vjeru je isto tako i sama Sara pri-
mila sposobnost da zane i rodi dijete u
svojoj starosti, jer je drala vjernim onoga
12 On, prinijevi samo jednu rtvu za grije-
he zauvijek, sjede Bogu s desne strane.
13 Otada On eka dok se njegovi neprija-
telji postave njegovim podnojem.
14 On je samo jednim prinosom zauvijek
usavrio one koje posveuje.
15 A to nam svjedoi i Sveti Duh; kao to je
najprije rekao:
16 Ovo je zavjet koji u napraviti s njima
poslije onoga vremena, govori Gospodin:
Stavit u svoje Zakone u njihova srca i upi-
sat u ih u njihovu pamet,
17 On je nadodao: A njihovih grijeha i nji-
hovih bezakonja neu se vie sjeati.
18 A gdje je to oproteno, ondje nema vie
prinosa za grijeh.
19 Stoga, brao, snagom Isusove krvi
odvano moemo ui u Svetinju nad sve-
tinjama,
20 taj novi i ivotonosan put on nam je otvo-
rio kroz zastor, to jest, kroz svoje tijelo,
21 imajui Visokog Sveenika koji je po-
stavljen nad Bojom kuom,
22 pristupajmo k njemu iskrena srca i sa
sigurnim uvjerenjem, poto smo oistili
srca od zle savjesti i oprali svoja tijela i-
stom vodom.
23 Drimo nepokolebljivim ispovijedanje
nae nade, jer je vjeran onaj koji je obe-
ao.
24 Pazimo jedan na drugoga da se potie-
mo na ljubav i dobra djela.
25 Ne ostavljajmo, kako neki obiavaju,
zajednikih sastanaka, nego hrabrimo
jedan drugoga, i to sve vie kako vidite da
se pribliuje Dan.
26 Ako svojevoljno grijeimo nakon to
smo jasno upoznali istinu, ne preostaje
nam vie rtva za grijehe,
27 nego jedno strano iekivanje suda
i osvetnog bijesa vatre, koja e progutati
protivnike.
28 Ako bilo tko prekri Mojsijev Zakon,
umire bez milosra po svjedoanstvu dva-
ju ili triju svjedoka.
29 A koliko e goru, vi smatrate, zasluiti
kaznu onaj koji pogazi Bojega Sina i bude
smatrao neistom krv zavjeta kojom je po-
sveen, koji teko uvrijedi Duha milosti?
30 Jer poznajemo onoga koji je rekao:
Osveta je moja, ja u naplatiti! Govori
Gospodin: I opet: Gospodin e suditi svo-
jemu narodu.
31 Jer je strano upasti u ruke ivoga
Boga.
32 Sjeajte se prijanjega vremena kad
ste, tek prosvijetljeni, podnosili mnogu
borbu patnjama:
33 dijelom ste javno izvrgnuti izrugivanjima
i nevoljama, dijelom postajui supatnici sa
Hebrejima
851
koji joj je to obeao.
12 Zato se i rode od jednoga jedinog o-
vjeka, i to gotovo mrtva, potomci tako
mnogobrojni kao zvijezde nebeske i kao
neizbrojiv pijesak na morskoj obali.
13 U vjeri su umrli svi ovi, ne primivi ta
obeanja, nego su ih izdaleka vidjeli i pri-
grlivi ih priznali su da su tuinci i putnici
na zemlji.
14 Oni koji tako govore pokazuju da trae
domovinu.
15 A zaista, da su pod tim jo mislili na onu
zemlju iz koje su izili, jo bi imali prilike da
se vrate.
16 A sada, oni tee za boljom, to jest za
nebeskom, domovinom. Zato ih se Bog
ne srami, ne srami se nazivati se njihovim
Bogom, jer im je pripravio grad.
17 Vjerom je Abraham, kad je bio stavljen
na kunju, prinosio Izaka, i taj koji je Je-
dinoroenoga prinosio bio je onaj koji je
primio obeanje,
18 za koga je reeno: Po Izaku e ti se
nazvati potomstvo.
19 Raunajui da ga Bog moe i od mrtvih
uskrsnuti; Zato ga i uzeo sa slikovitim zna-
enjem.
20 Vjerom je Izak blagoslovio Jakova i Eza-
va, i na ono to se odnosi na budunost.
21 Vjerom je Jakov na umoru blagoslovio
oba Josipova sina, klanjajui se duboko,
oslonivi se na vrh svojega tapa.
22 Vjerom se Josip, kad je umirao, napo-
menuo ono o izlasku sinova Izraelovih i
dao zapovijedi glede svojih kostiju.
23 Vjerom su Mojsija, kad se rodio, njegovi
roditelji skrivali tri mjeseca, jer su vidjeli
da je dijete ljepukasto, i nisu se pobojali
kraljeve odredbe.
24 Vjerom je Mojsije, kad je odrastao, od-
bio da ga nazivaju sinom faraonove keri.
25 Radije je odabrao biti zlostavljan zajed-
no s Bojim narodom nego da ima asovito
grijeno uivanje.
26 Sramotu Kristovu smatrao je veim
bogatstvom od egipatskog blaga, jer je
gledao na obeanu nagradu.
27 Vjerom je ostavio Egipat, ne bojei se
kraljeve srdbe. Ostao je postojan kao da
promatra Nevidljivoga.
28 Vjerom je obavio blagovanje Pashe i
kropljenje krvlju, da onaj koji unitava
prvoroence nebi ih se dotaknuo.
29 Vjerom su Izraelci preli crveno more
kao po suhoj zemlji, a Egipani se utopili
kad su to pokuali.
30 Vjerom se sruile jerihonske zidine po-
to se sedam dana obilazilo oko njih.
31 Vjerom bludnica Rahaba nije poginula
s nevjernicima, jer je lijepo primila uhode
s mirom.
32 I to da jo velim? Nedostajalo bi mi
i vremena kad bih poeo pripovijedati o
Gideonu, Baraku, Samsonu, Jefti, Davidu,
Samuelu i prorocima:
33 koji su vjerom osvojili kraljevstva, izvrili
pravdu, postigli obeanja, zatvorili usta
lavovima,
34 ugasili estinu ognja, izbjegli otrici
maa, u slabosti napravljeni su jakima,
bili su junaci u boju i natjerali u bijeg tue
bojne redove.
35 Neke ene ponovno su primile svoje mr-
tve zbog uskrsnua. Jedni su bili mueni,
odbijajui osloboenje da postignu bolje
uskrsnue.
36 A drugi su opet, iskusili izrugivanja, bi-
evanja, okove i zatvore.
37 Bili su kamenovani, piljeni nadvoje,
poubijani maem. Potucali se naokolo u
ovjim i kozjim koutima, u oskudici, u
nevolji i zlostavljani
38 oni kojih svijet nije bio dostojan. Lutali
su po pustinjama, gorama, po piljama i
zemaljskim pukotinama.
39 I ti svi, iako su postigli pohvalno svje-
doanstvo kroz vjeru, nisu primili ono to
je obeano,
40 jer je Bog neto bolje predvidio za nas,
da oni bez nas ne dou do savrenstva.
Ponoviti svoj duhovni ivot
12
Stoga i mi, otkako smo okrueni toli-
ko velikim oblakom svjedoka, hajde
odbacimo od sebe svaki teret i grijeh koji
nas tako lako zavodi, i hajde da ustrajno
trimo trku koja je pred nama.
2 Uprimo pogled u Isusa zaetnika i dovr-
itelja vjere, koji na mjesto odreene mu
radosti podnese kri ne marei za sramotu
te otada sjedi s desne strane Bojega pri-
jestolja.
3 Promotrite pomno onoga koji je od gr-
jenika podnio takvo protivljenje protiv
samoga sebe, da ne sustanete i ne klonete
duhom.
4 Jo se u borbi protiv grijeha nijeste odu-
prli do krvi.
5 Zaboravili ste opomenu, premda je takva
koja vam se upuuje kao sinovima: Moj
sine, ne preziri karanja Gospodinova, i ne-
moj klonuti kad te On ukori,
6 jer Gospodin kara onoga koga ljubi i iba
svakoga sina kojega prisvaja.
7 Ustrajte u strogom odgoju! Bog postupa
s vama kao sa sinovima; jer kakav je to
zbilja sin kojega otac ne kara?
8 Ako ste vi izuzeti od karanja koje su svi
iskusili, onda ste nezakonita djeca, a ne
pravi sinovi.
Hebrejima
852
9 Osim toga, imali smo nae zemaljske oce
koji su nas karali, i mi smo ih potivali. Ne-
emo li se kudikamo radije podloiti Ocu
duhova i ivjeti?
10 Jer su nas oni karali za kratko vrijeme,
kako im je izgledalo dobro, a on za nae
dobro, da budemo dionici njegove sveto-
sti.
11 Dodue, svako karanje za sada ne pri-
inja se neim to donosi radost, nego a-
lost, ali kasnije onima koji su s njime uzga-
jani donosi plod pun mira i pravednosti.
12 Zato uspravite mlitave ruke i klecava
koljena,
13 i poravnajte staze svojim nogama, da
se ud koji je hrom ne iai, nego radije da
ozdravi.
14 Teite za mirom sa svima, i svetosti, bez
ega nitko nee vidjeti Gospodina.
15 Budno pazite da tko ne ostane bez Bo-
je milosti, da ne proklija koji gorki korijen i
da ne unese zabunu i ne zarazi mnoge.
16 Budno pazite da tko ne postane bludnik
ili bezbonik poput Ezava, koji je za jedno
jedino jelo prodao pravo svojega prvoro-
enstva.
17 Jer znate da je kasnije, kad je htjeo do-
biti blagoslov, bio odbaen jer nije naao
mogunost za promjenu odluke, iako ju je
sa suzama traio.
18 Jer vi nijeste pristupili k nekom opiplji-
vom brdu, ni goruem ognju, ni tmurnim
oblacima, ni oluji,
19 ni odjekivanju trublje, ni glasnim rijei-
ma kojima su sluatelji zamolili da im se
vie ne daje nikakav govor.
20 Jer nisu mogli podnijeti to im je bilo
zapovjeeno: I toliko, ako se i ivotinja
dotakne gore, neka se kamenuje ili strije-
lom probode!
21 Onaj je prizor bio tako straan da je
sam Mojsije izjavio: Prestraen sam i dr-
em.
22 A vi ste pristupili k Sionskoj gori, gradu
Boga ivoga, nebeskom Jeruzalemu i k
bezbrojnim anelima,
23 k sveanom zboru i sastanku prvoro-
enaca koji su upisani na nebu, k Bogu,
sudcu svega, k duhovima pravednika koji
su postali usavreni,
24 k Isusu, Posredniku novoga zavjeta,
i kropljenikoj krvi koja govori bolje od
Abelove.
25 Pazite da ne odbijete onoga koji vam
govori. Jer ako nisu izbjegli oni koji su
odbili sluati onoga koji im je govorio na
zemlji, kako emo izbjei mi, ako se okre-
nemo od onoga koji govori s neba,
26 iji je glas onda potresao zemlju, a sad
ovo obeava: Ja u jo jedanput potresti
ne samo zemlju nego i nebo.
27 A ovo: Jo jedanput, znai da e
otpasti uzdrmane stvari, jer su stvorene
stvarnosti, tako da ostanu one koje se ne
moeju uzdrmati.
28 Zato, primajui u posjed kraljevstvo
koje se ne moe uzdrmati, uvajmo i dalje
milost, s kojom i dalje tujmo Boga kako
mu je ugodno, u strahu i potovanju.
29 Jer na Bog je oganj koji prodire.
estitost i duhovni pravac
13
Bratska ljubav neka i dalje ostane.
2 Gostoljubivosti strancima ne za-
boravljajte, jer su neki tako, ne znajui,
pogostili anele.
3 Sjeajte se suanja, kao da ste zajedno
s njima baeni u okove i zlostavljanih, kao
da i sami ivite u tijelu.
4 enidba neka bude u asti meu svima,
a brana postelja ista, jer e bludnicima i
preljubnicima suditi Bog.
5 Neka vae vladanje bude bez pohlepe za
novcem, budite zadovoljni onim to imate,
jer je On sam rekao: Neu te nikad ostaviti
niti te napustiti!
6 Tako s pouzdanjem moemo rei: Gos-
podin je moj pomonik; neu se bojati. to
mi moe napraviti ovjek?
7 Sjeajte se onih koji vama upravljaju,
koji su vam navijestili Boju rije, slijedite
njihovu vjeru promatrajui ishod njihova
ivljenja.
8 Isus Krist je isti juer, danas i zauvijek.
9 Ne doputajte da vas drugi zavode ra-
znim stranim naucima, jer je dobro da se
srce utvruje milou, a ne jelima, koja nisu
koristila ni onima koji su po njima ivjeli.
10 Mi imamo rtvenik od kojega nemaju
prava jesti slubenici atora.
11 Jer se tjelesa ivotinja, iju krv visoki
sveenik unosi u Svetinju nad svetinjama,
za grijehe, spaljuju izvan tabora.
12 Zato je i Isus trpio izvan vrata da posveti
narod svojom krvlju.
13 Stoga iziimo onda k njemu izvan tabo-
ra nosei njegovu sramotu.
14 Jer ovdje nemamo trajnoga grada, nego
traimo onaj koji dolazi.
15 Zato po Isusu uvijek prinosimo Bogu
rtvu hvale, to jest plod usana koje hvalom
slave njegovo Ime.
16 Ne zaboravljajte praviti dobro i ga s dru-
gima, jer su takve rtve ugodne Bogu.
17 Budite posluni podloni svojim star-
jeinama, jer oni bdiju nad vaim duama
kao oni koji imaju o tomu dati raun. Neka
to rade veselo, a ne sa alou, jer to bi za
vas bilo nekorisno.
18 Molite za nas; jer smo uvjereni da ima-
Hebrejima
853
mo dobru savjest, i u svemu se elimo
dobro ponaati.
19 A osobito vas molim da to pravite kako
bih se mogao to prije vratiti k vama.
20 I neka vas Bog, izvor mira, koji je izveo
od mrtvih naega Gospodina Isusa, toga
Velikog Pastira ovaca po krvi vjenoga
zavjeta,
21 usavri vas za svaku vrstu dobrih djela,
da izvriti njegovu volju, da ostvari u vama
ono to je pred njim ugodno po Isusu Kri-
stu, kome neka bude slava u vijeke vjeko-
va! Amen.
22 Molim vas, brao, da lijepo sasluate
ovu opomenu, jer sam vam ju ukratko na-
pisao.
23 Znajte da je osloboen na brat Ti-
motej, s kojim u vas, ako brzo doe,
pohoditi.
24 Pozdravite sve svoje starjeine i sve
svete. Oni iz Italije vas pozdravljaju.
25 Milost neka je s vama svima! Amen.
Hebrejima
Jakovljeva
Poslanica
Vjera, djelo i ljubav
1
Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa
Krista, dvanaestim plemenima, rasija-
nim meu neznabocima, pozdrav.
2 Smatrajte potpunom radou, moja bra-
o, kad upadnete u razne kunje,
3 znajui da kunja vae vjere stvara str-
pljivost.
4 A strpljivost neka ima savreno djelo, da
vi budete savreni i potpuni, bez ikakva
nedostatka.
5 Ako kome od vas nedostaje mudrosti,
neka trai od Boga, koji svima daje obilno
i bez prigovora, i dat e mu se.
6 Ali neka trai s vjerom, bez sumnjanja, jer
je onaj koji sumnja slian morskom valov-
lju koje vjetar goni sad ovdje sad ondje.
7 Takav ovjek neka ne misli da e to pri-
miti od Gospodina,
8 jer je ovjek razdijeljenom duom nesta-
lan u svim svojim putovima.
9 Neka se brat niskog poloaja hvali svojim
uzvienjem,
10 a bogati svojim ponienjem, jer e proi
kao cvijet od trave.
11 Jer im izie sunce svojim arom, uvene
travu, te otpadne njezin cvijet i propadne
sva njegova ljepota. Tako e i bogati ie-
znuti sa svojim pothvatima.
12 Blagoslovljen je ovjek koji odolijeva
kunji, jer e, kad se pokae prokuanim,
primiti vijenac ivota, koji je Bog obeao
onima koji ga ljube.
13 Neka nitko u napasti ne rekne: Bog me
napastuje. Bog ne moe biti napastovan
na zlo, a niti sam ikoga napastuje.
14 Nego svakoga napastuje njegova vla-
stita pouda, koja ga vodi i mami.
15 Zatim pouda zatrudnjevi raa grijeh,
a grijeh kad je uzraste donosi smrt.
16 Ne varajte se, moja ljubljena brao:
17 svaki dobar dar, i svaki savren poklon
dolazi odozgor, od Oca svjetlila, u koga
nema ni promjene, ni zasjenjenja zbog
mijene.
18 On nas je dragovoljno rodio rijeju
istine, da budemo prvina meu njegovim
stvorenjima.
19 Ovo znajte, ljubljena moja brao: Neka
svaki ovjek bude brz sluati, a spor govo-
riti, spor na srdbu,
20 jer ovjeja srdba ne donosi Boju
pravednost.
21 Zato odbacite od sebe svaku neistou,
zadnji ostatak zloe, i ponizno prihvatite u
vas usaenu Rije koja ima snagu spasiti
vae due.
22 Ali budite izvritelji rijei, a ne samo slu-
atelji koji zavaravaju sami sebe.
23 Jer, ako tko slua Rije, a ne izvrava ju,
slian je ovjeku koji motri svoje naravno
lice u zrcalu;
24 promotri se i ode, i odmah zaboravi
kakav je bio.
25 Ali tko zagleda u savreni zakon slo-
bode i ustraje u njemu, ne kao zaboravan
sluatelj, nego djelotvoran vritelj, taj je
blagoslovljen u svojemu djelu.
26 Ako tko meu vama misli da je poboan,
a ne zauzdava svojega jezika, nego vara
svoje srce, njegova je pobonost bezvri-
jedna.
27 ista i dostojna pobonost pred Bogom
i Ocem jest ovo: pohaati sirote i udovice
u njihovoj nevolji i uvati samoga sebe i-
stim od svijeta.
Vjera i ljubav blinjega. Mrtva vjera
2
Moja brao, nemojte imati vjeru u na-
ega Slavnoga Gospodina Isusa Kri-
sta s pristranou.
2 Jer ako bi doao na va sastanak ovjek
854
sa zlatnim prstenom i odjeven sjajnom
odjeom, a ako bi doao i siromah u bijed-
noj odjei,
3 i da pogledate onoga u sjajnoj odjei te
mu reknete: Ti sjedi ovdje, na poasno
mjesto! A siromahu reknete: Ti stoj on-
dje! ili Sjedi pokraj mojega podnoja!
4 Ne pravite li tako razliku meu sobom
i ne postajete li kao sudci koji zlo misle i
sude?
5 ujte, moja ljubljena brao: nije li Bog
izabrao siromahe ovoga svijeta, da budu
bogati u vjeri i batinici Kraljevstva, obe-
anoga onima koji ga ljube?
6 A vi ste prezreli siromaha. Ne tlae li vas
ba bogatai, i ne vuku li vas ba oni na
sudove?
7 Ne psuju li oni lijepo Ime kojim se nazi-
vate?
8 Ako izvrite kraljevski Zakon u skladu s
Pismom: Ljubi blinjega svojega kao sa-
moga sebe! Dobro postupate.
9 Ali ako pokazujete pristranost prema
osobama, pravite grijeh, i Zakon vas osu-
uje kao prijestupnike.
10 Jer svaki tko dri Zakon, a spotakne se
samo u jednom, postaje krivac za sve.
11 Jer onaj koji je rekao: Ne pravi pre-
ljuba! Ree i: Ne ubij! Ako ne napravi
preljuba a ubije, postaje prijestupnik
Zakona.
12 Govorite i radite kao oni koji e biti su-
eni po Zakonu slobode.
13 Jer osuda je bez milosra onome koji
ne iskazuje milosra. Milosre vlada nad
sudom.
14 to koristi, moja brao, ako tko rekne da
ima vjeru, a nema djela? Moe li ga vjera
spasiti?
15 Ako su neki brat ili neka sestra goli i
oskudijevaju u hrani,
16 pa im netko od vas rekne: Idite u miru,
ugrijte se i nasitite se! a ne date im ono
to im je potrebno za tijelo, to vam to
koristi?
17 Tako i vjera sama po sebi, ako nema
djela mrtva je.
18 A netko e rei: Ti ima vjeru, a ja imam
djela. Pokai mi svoju vjeru odvojeno od
djela, a ja u tebi pokazati svoju vjeru dje-
lima.
19 Ti vjeruje da ima samo jedan Bog. Do-
bro pravi. I zli duhovi to vjeruju i dru.
20 Hoe li spoznati, bezumnie, da je vje-
ra bez djela mrtva?
21 Nije li bio na otac Abraham djelima
pokazan opravdanim kad je prineo na r-
tvenik svojega sina Izaka?
22 Vidi da je vjera suraivala s njegovim
djelima i djelima se vjera usavrila.
23 Tako se ispunilo Pismo koje govori:
Vjerovao je Abraham Bogu, i to mu se
uraunalo u pravednost, i bio je nazvan
Boji prijatelj.
24 Vidite da ovjek bude opravdan djeli-
ma, a ne samo vjerom.
25 Nije li se isto tako djelima opravdala i
Rahaba, bludnica, kad je primila glasnike
te ih izvela drugim putom?
26 Kao to je tijelo mrtvo bez due, tako je
i vjera mrtva bez djela.
Obuzdavanje jezika
3
Moja brao, nemojte postati mnogi
uitelji, znajui da emo za to biti stro-
e sueni.
2 Jer mi u mnogom pogrijeimo. Ako tko u
govoru ne pogrijei, on je savren ovjek,
sposoban zauzdati i cijelo tijelo.
3 Ako stavimo konjima uzde u usta da nam
se pokoravaju, moemo upravljati cijelim
njihovim tijelom.
4 Pogledajte i lae: iako su velike i premda
ih gone silni vjetrovi, upravlja vrlo malo kor-
milo kamo god kormilarova volja hoe.
5 Tako je i jezik malen ud, ali se moe pono-
siti velikim stvarima. Pazite, kakve li male
vatre, a koliku umu zapali.
6 A jezik je vatra koja postaje sav opaki
svijet, postavljen meu naim udovima, te
oneiuje svu nau osobu i zapaljen od
pakla, zapaljuje sav na ivot.
7 Zaista, svakovrsne zvijeri i ptice, gma-
zovi i morske ivotinje moeju se ukrotiti, i
ukroene su od ljudskog roda.
8 Ali jezika nitko ne moe ukrotiti. On je ne-
mirno zlo, puno je smrtonosnoga otrova.
9 Njim blagoslivljamo Gospodina i Oca, i
njim proklinjemo ljude koji su stvoreni na
sliku Boju.
10 Iz istih usta izlazi blagoslov i proklet-
stvo. To ne smije, moja brao, tako biti.
11 Zar izvor na isti otvor toi slatku i gorku
vodu?
12 Moe li, moja brao, smokva roditi
maslinama ili trs smokvama? Tako ni slan
izvor ne moe dati slatke vode.
13 Tko je meu vama mudar i pametan,
neka dobrim ivljenjem pokae da su mu
djela napravljena s blagou mudrosti.
14 Ako li u svojem srcu nosite gorku zavist
i sebinost, nemojte se ponositi i lagati
protiv istine.
15 Ta, naime, mudrost ne dolazi odozgor,
nego je ona zemaljska, ljudska, zloduhov-
ska.
16 jer gdje je zavist i sebinost, ondje je
javni nered i svaka vrsta zlih djela.
17 A mudrost koja dolazi odozgor jest
prije svega ista, zatim mirotvorna, blaga,
Jakovljeva
855
dobronamjerna, puna milosra i dobrih
plodova, postojana i iskrena.
18 U miru se sije plod, to jest pravednost,
za one koji prave mir.
Plodovi pohlepe. Opasnost oholosti
4
Odakle dolaze borbe i odakle svae
meu vama? Nije li odavde: od vaih
pouda to se bore u vaim udovima?
2 elite, i nemate? Tada ubijate, strastveno
udite, i ne moete postii? Tada se borite
i ratujete. I jo nemate jer ne molite.
3 Molite, ali ne dobivate, jer molite s gri-
jenom nakanom: da to potroite u svojim
poudama.
4 Preljubnike due, ne znadete li da je
prijateljstvo prema svijetu neprijateljstvo
prema Bogu? Stoga, tko god hoe biti pri-
jatelj svijetu, postaje neprijatelj Bogu.
5 Mislite li da uzalud Pismo govori: Ljubo-
morno ezne Duh koji boravi u nama?
6 Time daje veu milost. Zato govori: Bog
se protivi oholima, a poniznima daje mi-
lost.
7 Zato se pokorite Bogu! Oduprite se a-
vlu, pa e on pobjei od vas!
8 Pribliite se Bogu, pa e se i on pribliiti
k vama. Grjenici, operite ruke; i vi sa raz-
dijeljenom duom, oistite srca.
9 Zatuite, tugujte i plaite. Neka se va
smijeh pretvori u tugu, a radost u alost.
10 Ponizite se pred Gospodinom, i on e
vas uzvisiti.
11 Ne govorite, brao, jedan protiv drugo-
ga. Tko govori protiv svojega brata, govori
protiv Zakona i sudi Zakonu. A ako sudi
Zakonu, nijesi vritelj Zakona, nego njegov
sudac.
12 Samo je jedan zakonodavac i sudac:
onaj koji moe spasiti i unititi. A tko si ti
koji sudi blinjega?
13 Pazite sad, vi koji govorite: Danas ili
sutra poi emo u ovaj ili onaj grad, ondje
emo provesti jednu godinu, trgovati i po-
stii dobitak,
14 vi takvi ne znate to e biti sutra. Pa
to je va ivot? Vi ste para koja se za tren
pokae i potom nestane.
15 Umjesto da govorite: Ako Gospodin
htjedne, ivjet emo i vrit emo ovo ili
ono.
16 Vi se sada hvalite u svojoj nadutosti.
Svako je takvo hvalisanje zlo.
17 Tko onda znade dobro praviti, a ne pra-
vi, grijeh mu je.
Opasnost bogatstva
5
Hajde sada, bogatai, plaite i jauite
nad nevoljama koje dolaze na vas!
2 Vae e bogatstvo istrunuti a vau odje-
u izgristi moljci.
3 Vae zlato i srebro zahra; njihova e
hra biti svjedoanstvo protiv vas i kao
oganj e progutati vaa tijela. Zgrtali ste
blago za posljednje dane.
4 Zaista, vie nadnica poslenika koji su
obirali vae njive, a koju ste im varanjem
uskratili, i vika tih etelaca doprla je do
uiju Gospodina nad vojskama.
5 ivjeli ste na zemlji raskono i razvratno,
utovili ste svoja srca, kao za dan klanja.
6 Osudili ste, ubili ste pravednika, i on vam
se ne moe usprotiviti.
7 Zato budite strpljivi brao, do dolaska
Gospodinova. Evo, kako poljodjelac ieku-
je skupocjen rod od zemlje, strpljivo ekaju-
i na njega, dok ne primi ranu i kasnu kiu.
8 Strpite se i vi i uvrstite svoja srca, jer je
blizu Gospodinov dolazak.
9 Ne uzdiite mrmljajui, brao, jedan pro-
tiv drugoga, da ne budete osueni. Gle,
sudac ve stoji pred vratima.
10 Za uzor strpljiva podnoenja nevolja
uzmite, brao, proroke koji su govorili u
Ime Gospodinovo.
11 Zaista mi proglaujemo blagoslov-
ljenima one koji su ustrajali. Za Jobovu
ste strpljivost uli, a vidjeli ste i svretak
Gospodinov. Gospodin je samilostan i
milosrdan.
12 Povrh svega, moja brao, ne kunite se ni
nebom, ni zemljom, ni ikakvom drugom za-
kletvom. Nego neka va da, bude da,
a va ne, neka bude ne, da ne padnete
pod osudu.
13 Pati li tko meu vama? Neka se moli.
Veseli li se tko? Neka pjeva hvalospjev.
14 Boluje li tko meu vama? Neka sebi
dozove crkvene starjeine i oni neka mole
nad njim maui ga uljem u Ime Gospodi-
novo.
15 I molitva vjere spasit e bolesnika i
Gospodin e ga podii, i ako je sagrijeio,
oprostit e mu se.
16 Ispovijedajte svoje grijehe jedan drugo-
me i molite jedan za drugoga da ozdravite.
Ustrajna i usrdna molitva pravednika moe
puno postii.
17 Ilija je bio ovjek koji je patio kao i mi;
usrdno je molio da ne bude kie, i kia nije
pala na zemlju tri godine i est mjeseci.
18 Zatim je ponovno molio, pa je nebo dalo
kiu, i zemlja je donijela svoj rod.
19 Moja brao, ako tko od vas odluta od
istine pa ga tko obrati,
20 neka zna da e onaj koji odvrati grje-
nika s njegova krivog puta spasiti njegovu
duu od smrti i pokriti mnotvo grijeha.
Jakovljeva
856
17 Ako onda zovete Ocem onoga koji
bez pristranosti sudi po djelima svakoga
pojedinca, provodite sa strahom vrijeme
svojega putovanja.
18 Znajte da nijeste otkupljeni neim ras-
padljivim, kao srebro ili zlato, od svojega
bezvrijednog, od otaca batinjenog, nai-
na ivota,
19 nego skupocjenom krvlju Krista kao
nevina Janjeta i bez mane.
20 On je zaista bio predodreen prije po-
stanka svijeta, ali se tek na kraju vremena
oitovao zbog vas.
21 Po njemu vjerujete u Boga, koji ga je
uskrsnuo od mrtvih i dao mu slavu, tako da
vaa vjera i nada bude u Bogu.
22 Poto ste pokoravanjem istini oistili
svoje due kroz Duha, i iskrenu bratsku
ljubav, istim srcem ljubite arko jedan
drugoga,
23 jer ste ponovno roeni, ne iz raspad-
ljivog, nego iz neraspadljivog sjemena:
rijeju ivoga i vjenog Boga,
24 jer svaije tijelo je kao trava, sva njego-
va slava kao cvijet od trave: trava se osui
i cvijet joj otpadne,
25 ali Gospodinova rije traje zauvijek. A
to je ta rije koja vam je propovijedana kao
Radosna vijest.
Za stopama Kristovim
2
Stoga, odloite od sebe svu zlou i
svu lukavost, licemjerje, zavisti i kle-
vetanja.
2 Kao roena djeica, eznite za istim
mlijekom rijei, da po njemu moete rasti,
3 ako ste zbilja iskusili da je Gospodin
milostiv.
4 Pristupite k njemu, kao ivom kamenu
od ljudi odbaenu, ali od Boga izabranu i
dragocjenu,
5 i vi kao ivo kamenje, ugraeni u du-
hovnu kuu, sveto sveenstvo, da prinosi
duhovne i Bogu prihvatljive rtve po Isusu
Kristu.
6 Zato u Pismu pie i ovo: Evo na Sionu
postavljam glavni ugaoni kamen, izabran,
dragocjen; tko vjeruje u njega, sigurno
nee biti posramljen.
7 Zato, vama koji vjerujete, On je drago-
cjen; a onima koji su nepokorni: Kamen
koji su graditelji odbacili postao je glavni
ugaoni kamen,
8 i: Kamen spoticanja i stijena posrtanja.
O njega se spotiu jer su neposluni Rijei,
tomu su i odreeni.
Prva Petrova
Poslanica
Treba biti svet
1
Petar, apostol Isusa Krista, onima iz
Raseljenitva u Pontu, Galaciji, Kapa-
dociji, Aziji i Bitiniji,
2 izabranim po predznanju Boga Oca u
posveenju Duha, da budu posluni Isusu
Kristu i budu pokropljeni njegovom krvlju.
Milost vam i mir u obilju.
3 Neka bude hvaljen Bog i Otac naega
Gospodina Isusa Krista, koji nas po svo-
jemu velikom milosru ponovno rodio za
ivu nadu, uskrsnuem Isusa Krista od
mrtvih,
4 za neprolaznu, istu, neuvelu batinu
koja vam stoji sauvana u nebu,
5 vama koje Boja snaga po vjeri uva za
spasenje to ve stoji spremno da se obja-
vi u posljednje vrijeme.
6 Zato ete klicati od radosti, iako se jedan
as, ako to mora biti, budete oalostili ra-
znim kunjama,
7 da se iskrenost vae vjere, koja je drago-
cjenija od propadljivog zlata, koje kad se
kua u vatri, moe pokazati na hvalu, slavu
i ast u asu kad se pojavi Isus Krist,
8 kojega ljubite iako ga nijeste vidjeli. Nje-
ga jo sada ne vidite, ali vjerujui kliete
od veselja neizrecivom i proslavljenom
radou,
9 jer ete postii svrhu svoje vjerespase-
nje vaih dua.
10 Ovo su spasenje istraivali i ispitivali
proroci, koji su prorekli vama odreenu
milost koja e doi,
11 ispitujui na koje i na kakvo je vrijeme
upuivao Kristov Duh, koji je bio u njima,
kad je unaprijed navjeivao Kristu odre-
ene patnje i proslavljenje koje dolazi iza
toga.
12 Bilo im je otkriveno, da nisu sluili sebi
samima, nego da su nama sluili ovim
to vam se sada objavilo po onima koji
su vama propovijedali Radosnu vijest uz
pomo Svetoga Duha koji je poslan s neba
ono u to aneli ele zaviriti.
13 Zato opaite bokove svojega uma, bu-
dite trijezni, potpuno stavite svoju nadu
u milost koja e vam se donijeti u asu
objavljenja Isusa Krista.
14 Poto ste posluna djeca, ne vladajte
se prema strastima iz vremena vaega
neznanja,
15 nego kao to je svet onaj koji vas je po-
zvao i vi budite sveti u svemu ivljenju,
16 jer je napisano: Budite sveti jer sam ja
svet!
857
9 Vi ste izabrani narataj, kraljevsko sve-
enstvo, sveti narod, narod udnovat,
odreen za Boju svojinu, da razglasite
slavna djela onoga koji vas je pozvao iz
tame u svoje divno svjetlo.
10 Nekad nijeste bili narod, a sada ste Boji
narod; nekad bez milosra, a sada ste po-
stigli milosre.
11 Ljubljeni, molim vas kao doljake i put-
nike, klonite se tjelesnih pouda, koje se
bore protiv due.
12 Vladajte se lijepo meu neznabocima
da bi u onome u emu vas sada kleveu
kao zloince, zbog vaih dobrih djela, kad
ih promatraju, pomno hvalili Boga na dan
pohoenja.
13 Pokoravajte se svakoj ljudskoj ustanovi
zbog Gospodina: bilo kralju, jer je vrhov-
nik,
14 bilo upraviteljima, jer ih on alje da ka-
njavaju one koji rade zlo, a pohvaljuju one
koji rade dobro.
15 Jer je to Boja volja, da radei dobro
uutkate neosnovan govor bezumnih lju-
di,
16 kao slobodni, ali ne da vam je sloboda
pokrivalom zloe, nego kao Boje sluge.
17 Sve potujte, brau ljubite, Boga se
bojte, kralja astite.
18 Sluge, budite pokorni svojim gospo-
darima sa svim dunim potovanjem, ne
samo dobrima i blagima nego i onima koji
su mune udi.
19 Jer je ovo pohvalno, ako zbog savjeti
prema Bogu podnosi alosti, te trpi nepra-
vedno.
20 Kakva je onda slava u tomu ako ete
krivi strpljivo podnositi udarce? Ali ako
ete strpljivo podnositi trpei to dobro
postupate, to je pred Bogom ugodno.
21 Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za
vas i ostavio vam primjer da idete njegovim
stopama:
22 On koji nije poinio grijeha i u ijim se
ustima nije nalo lukavstva;
23 On, koji kad je bio vrijean, nije za
uzvrat vrijeao, kad je bio muen nije pri-
jetio, nego je sebe preputao pravednom
Sudcu;
24 On koji je sam u svojemu tijelu nae gri-
jehe ponio na kri, da mi, umrijevi svojim
grijesima, ivimo u pravednosti; sa ijim
ste modricama ozdravljeni.
25 Jer vi ste lutali kao izgubljene ovce, ali
ste se sada vratili k Pastiru i Nadgledniku
vaih dua.
Ponaanje vjernih u progonu
3
Isto tako, vi ene, budite pokorne svo-
jim muevima, da i oni koji moda ne
vjeruju Rijei, budu pridobiveni bez rijei
ponaanjem vas ena
2 kada budu promatrali vae isto vladanje
puno potovanja.
3 Va nakit neka ne bude vanjski, umjetno
spletena kosa, stavljanje zlatnog nakita,
odijevanje raskonih haljina.
4 Mjesto toga, neka bude unutranja oso-
ba od srca, odjevena u neraspadljiv nakit,
krotak i miran duh, ono to je dragocjeno
pred Bogom.
5 Jer na taj su se nain i nekad kitile svete
ene, koje su se uzdale u Boga i pokorava-
le se svojim muevima,
6 kao to se Sara pokoravala Abrahamu i
zvala ga gospodarom, ije ste vi keri ako
pravite dobro i ne bojite se nikakva zastra-
ivanja.
7 Isto tako vi muevi, ivite zajedno s njima,
s razumijevanjem, iskazujte potovanje
eni kao slabijem biu, i kao subatinica-
ma milosti ivota, da vae molitve ne budu
sprijeene.
8 Na kraju, svi budite jednoduni, imajui
suosjeanja, bratske ljubavi, milosra i
poniznosti.
9 Ne vraajte zlo za zlo, ni uvredu za uvre-
du, nego naprotiv blagoslivljajte, znajui
da ste zato pozvani, da bi tako batinili
blagoslov.
10 Jer: Onaj tko hoe ljubiti ivot i iskusiti
sretne dane, neka sustegne svoj jezik od
zla i usne svoje od lukavstva;
11 neka se ukloni od zla i neka pravi dobro;
neka tei za mirom i za njim ide.
12 Jer su Gospodinove oi na pravednici-
ma, i ui svoje priklanja njihovim molitva-
ma, a lice se Gospodinovo okree protiv
onih koji prave zlo.
13 Pa tko e vam nauditi ako budete zane-
seni za dobro?
14 Pa ako i biste i trpjeli zbog pravednosti
blagoslovljeni ste. Nemojte se od njihove
prijetnje ni zastraiti ni zbuniti.
15 Nego svetite Gospodina Boga u svojim
srcima, i budite uvijek spremni na odgovor
svakome tko vas zatrai razlog nade koja
je u vama, i to ponizno s potovanjem,
16 imajui dobru savjest, da se oni koji
ocrnjuju vae dobro vladanje u Kristu
posrame u onome u emu vas kleveu.
17 Jer je bolje ako bi htjela Boja volja, da
trpite radei dobro nego radei zlo.
18 Jer i Krist je jedanput umro zbog grijeha,
pravedan za nepravedne, da nas priveo k
Bogu; on koji je bio ubijen u tijelu, ali oivio
duhom.
19 U duhu je otiao propovijedati duhovi-
ma koji su se nalazili u tamnici,
20 onima koji su nekad bili nepokorni kad
1 Petrova
858
ih je Boja strpljivost uporno ekala, u
vrijeme Noe, kad se gradila laa u koju se
sklonio mali broj, svega osam dua, i bio
spaen vodom.
21 Slino i vas sada spaava krtenje; ono
nije uklanjanje tjelesne neistoe, nego
Bogu upravljena molitava za dobru sa-
vjest, uskrsnuem Isusa Krista,
22 koji je uzaao na nebo, te sjedi s desne
strane Boje, kojemu su se aneli, vlasti i
sile pokorili.
Naa smrt s Kristom. Sud Boji
4
Stoga, jer je Krist trpio za nas u tijelu, i vi
se naoruajte istom milju, jer onaj koji
je trpio tijelom prekinuo je s grijehom,
2 da provedete ostatak tjelesnog ivota
ne vie prema ljudskim strastima, nego po
Bojoj volji.
3 Dosta je to ste u prolom vremenu vrili
volju neznaboaca ivei u razvratnosti-
ma, strastima, pijanevanju, razuzdanim
gozbama, pijankama i zloinakim idolo-
poklonstvima.
4 Zato se sad ude da se ne slijevate s nji-
ma u istu iroku rijeku razuzdanosti, te vas
tako vrijeaju.
5 Oni e o tomu polagati raun onome koji
je spreman da sudi ive i mrtve.
6 Zbog toga je i mrtvima propovijedana
Radosna vijest, da bi mogli primiti suenje
kao ljudi u tijelu, a da ive dalje duhom po
Bogu.
7 Blizu je svretak svega; stoga budite oz-
biljni i trijezni u molitvi.
8 Prije svega imajte arku ljubav jedan pre-
ma drugome; jer ljubav e pokriti mnoge
grijehe.
9 Budite gostoljubivi jedan prema drugo-
me bez mrmljanja.
10 Sluite jedan drugoga sa milou kakvu
je tko primio, kao dobri upravitelji mnogo-
vrsne Boje milosti.
11 Ako tko govori, neka govori Boje rijei.
Ako se tko slui darom sluenja, neka je
svjestan da radi snagom koju Bog daje,
da se u svemu hvali Bog po Isusu Kristu,
kojemu pripada slava i vlast u vijeke vje-
kova! Amen.
12 Ljubljeni, ne udite se ognju koji vas
stie za vae kuanje, kao da vam se to
neobino dogaa.
13 Naprotiv, radujte se to ste dionici u
Kristovim patnjama, da se moete rado-
vati i veseliti i u as kad se objavi njegova
slava.
14 Blagoslovljeni ste ako vam se izruguju
zbog Kristova imena, jer tada Duh slave i
Boji Duh poiva na vama. Jer oni ga hule,
a vi ga proslavljujete.
15 Nitko od vas neka ne trpi kao ubojica ili
kao lopov, kao zloinac ili kao onaj koji se
mijea u tue poslove.
16 Ali, ako tko trpi kao kranin, neka se ne
srami za to, nego neka u tomu slavi Boga.
17 Jer je dolo vrijeme da pone sud s
kuom Bojom. Ako onda poinje s nama,
kakav e biti svretak onih koji se ne poko-
ravaju Bojoj Radosnoj vijesti?
18 I ako se pravednik jedva spaava, gdje
e se pokazati bezbonik i grjenik?
19 Zato neka i oni koji trpe prema Bojoj
volji preporue svoje due onome u do-
brim djelima, kao vjernom Stvoritelju.
Opomene starjeinama i vjernicima
5
Starjeine koje su meu vama opomi-
njem ja, starjeina kao i oni, svjedok
Kristovih muka i sudionik slave koja e se
uskoro oitovati:
2 Pasite stado Boje koje je meu vama i
nadzirite ga, ne prisilno, nego dragovoljno,
ne zbog varljivog dobitka, nego oduev-
ljeno.
3 Ne gospodarite nad onima koji su vam
povjereni, nego budite uzorom stadu.
4 A kad se pojavi Vrhovni pastir, primit ete
vijenac slave koji nee uvenuti.
5 Isto tako, vi mladii, pokoravajte se star-
jeinama. Da, svi se vi podloite jedan
drugome i svi se odjenite u poniznost, jer
Bog se protivi oholima, a poniznima daje
milost.
6 Ponizite se stoga pod monom rukom
Bojom, da vas On uzvisi u svoje vrijeme.
7 Svu svoju brigu bacite na njega, jer se On
brine za vas.
8 Budite trijezni i revnujte, jer va protivnik
avao, obilazi okolo kao riui lav, traei
koga da prodere.
9 Oduprite mu se vrsti u vjeri, znajui da
vaa braa, koja su po svijetu, podnose
iste patnje.
10 Ali neka Bog sve milosti, onaj koji vas je
u Kristu pozvao u svoju vjenu slavu, sam
e vas, kad budete malo trpjeli, usavriti,
uvrstiti, ojaati i utvrditi.
11 Njemu neka bude slava i vlast u vijeke
vjekova! Amen.
12 Ukratko vam piem po Silvanu, vjernom
bratu, kako ga ja drim, da vas opomenem
i da vam posvjedoim da je ovo prava mi-
lost Boja u kojoj stojite.
13 Pozdravlja vas ona koja je u Babilonu,
izabrana s vama, i Marko, moj sin.
14 Pozdravite jedan drugoga poljupcem
ljubavi. Mir vama svima koji ste u Isusu
Kristu! Amen.
1 Petrova
859
Druga Petrova
Poslanica
rije, vi dobro pravite to gledate u nju, kao
u svjetiljku koja svijetli u tamnomu mjestu,
dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Da-
nica u vaim srcima.
20 Najprije znajte, da nijedno proroanstvo
u Pismu nije samovoljno tumaenje.
21 Jer proroanstvo nije nikad dolo od
ljudskog htijenja, nego su sveti Boji ljudi
govorili kako su bili potaknuti Svetim Du-
hom.
uvati se lanih uitelja
2
A bilo je isto tako i lanih proroka u
izabranom narodu, kao to e i meu
vama biti krivih uitelja, koji e kradom
unijeti pogubna krivovjerja i koji e, nije-
ui Gospodina koji ih je otkupio, navui
na sebe brzu propast.
2 I mnogi e poi za njihovom razvratno-
stima, zbog njih e se zlo govoriti o putu
istine.
3 Iz lakomosti iskoritavat e vas izmilje-
nim rijeima; jer njihova je osuda ve odav-
no pripravna i njihova propast ne drijema.
4 Ako, naime, Bog nije potedio anela koji
su sagrijeili, nego ih strmoglavio u pakao
i predao mranim bezdanima gdje ih uva
za Sud;
5 ako nije potedio staroga svijeta, nego
samo Nou, glasnika pravednosti, sa se-
dam drugih sauvao kad je spustio potop
na svijet bezbonika;
6 i ako je osudio na propast gradove Sodo-
mu i Gomoru, pretvorio ih u pepeo i posta-
vio ih za primjer buduim bezbonicima;
7 ako je izbavio pravednoga Lota, koji je
teko patio od rasputenosti tih zloina-
ca
8 (jer ovaj pravednik, dok je ivio meu
njima, muio je svoju pravednu duu iz
dana u dan promatrajui i sluajui njihova
grijena djela)
9 to znai da Gospodin znade kako izbaviti
prave tovatelje iz kunje, a bezbonike
sauvati za dan Suda,
10 posebno one koji su utonuli u poudu
poinjenih grdih grijeha, idu za tijelom i
preziru vlasti. Oni, obijesni i drski, ne boje
se vrijeati dostojanstvenike,
11 Dok aneli, iako su od njih jai i snaniji,
ne izriu uvredljive osude protiv njih pred
Gospodina.
12 A oni, poput nerazumnih ivotinja koje
su po prirodi odreene da budu za hvatane
i unitenje, uvredljivim rijeima napadaju
ono to ne poznaju, i bit e potpuno uni-
Kristova dobra i vrstoa vjere
1
imun Petar, sluga i apostol Isusa Kri-
sta onima koji su pravednou naega
Boga, Spasitelja Isusa Krista, primili istu
dragocjenu vjeru kao i mi.
2 Milost i mir vama umnoen po spoznaji
Boga i Isusa naega Gospodina.
3 Njegova Boanska sila obdarila nas je
svime to je potrebno za ivot i pobonost,
spoznajom onoga koji nas je pozvao po
slavi i iskrenosti.
4 Time nas je obdario skupocjenim i naj-
veim obeanim dobrima, da po njima,
poto umaknemo pokvarenostima zbog
opake poude u svijetu, postanete dionici
Boanske naravi.
5 Zbog toga uloite sav napor da poka-
ete svojom vjerom krepost, a krepou
znanje,
6 s znanjem uzdrljivost, s uzdrljivou
postojanost, s postojanou pobonost,
7 s pobonou bratsku ljubav, s bratskom
ljubavi ljubav.
8 Jer ako imate ovo i time obilujete, neete
biti ni besposleni ni besplodni u spoznaji
9 Kome ove kreposti nedostaju, on je slijep,
kratkovidan i zaboravio je da je oien od
svojih prolih grijeha.
10 Zato, brao, budite revniji da u vlastitu
korist uvrstite svoj poziv i izbor, jer vrei
to, neete se nikada spotaknuti.
11 Tako e vam se pruiti sve to je potreb-
no za ulazak u vjeno kraljevstvo naega
Gospodina, i Spasitelja Isusa Krista.
12 Zato u vas uvijek podsjeati na ovo,
premda sve i sami znate i uvreni ste u
sadanjoj istini.
13 Smatram da je pravo, dokle god sam u
ovom atoru, da vas budim i podsjeam,
14 znajui da u brzo odloiti svoj ator,
kako mi je i na Gospodin Isus pokazao.
15 tovie ja u se pobrinuti da se i poslije
moje smrti u svakoj prilici moete sjeati
ovoga.
16 Jer nismo vam navijestili mo i dolazak
naega Gospodina Isusa Krista drei se
lukavo izmiljene bajke, nego jer smo bili
oevidci njegova Velianstva.
17 On je, naime, primio ast i slavu od Boga
Oca kad mu je od tako uzviene Slave do-
ao glas: Ovo je moj ljubljeni Sin, s njime
sam vrlo zadovoljan.
18 I taj glas koji je doao s neba mi smo uli
kad smo bili s njim na svetoj gori.
19 I tako nam je sada vra proroanska
860
teni kao i one:
13 Primit e plau koja se daje za nepra-
vednost, kao i oni koji smatraju uivanjem
svakodnevno veselje. Neista i nakazna
stvorenja, koja uivaju u svojim nasladama
kad se goste s vama.
14 Njihove su oi pune preljuba i neeju
odustati od grijeha, te zavode nestalne
due. Oni imaju srce uvjebano u lakom-
stvima, i prokleta su djeca.
15 Ostavili su pravi put i otili stranputi-
com, sljedei Bosorova sina Balaama, koji
je volio plau nepravednosti.
16 Ali je primio ukor za svoju zlou: jedna
nijema magarica progovorila je ljudskim
glasom i sprijeila prorokovo ludilo.
17 Oni su bezvodni izvori, oblaci magle
koje tjera vihor, za koje se uva tamnost
mraka zauvijek.
18 Jer oni govore velike naduvene rijei
ispraznosti, oni privlae tjelesnim pou-
dama i razuzdanostima one koji su i tek
izbjegli od onih koji ive u zabludi.
19 Dok im oni obeavaju slobodu, sami su
robovi propasti, jer od koga je ovjek pobi-
jeen tomu istomu je postao rob.
20 Ako se oni koji su pravom spoznajom
Gospodina Spasitelja Isusa Krista izbjegli
pokvarenosti svijeta opet upletu u nju iako
ih ona nadvlada, tim njihovo posljednje
stanje bude gore od prvoga.
21 Njima bi, zaista, bolje bilo da uope nisu
priznali puta pravednosti, nego da, poto
su ga upoznali, okrenu lea svetoj zapovi-
jedi koja im je predana.
22 Nego se njima dogaa ono to veli
istinita poslovica: Pas se vraa na svoju
bljuvotinu i oprana svinja vraa se u kal-
juu valjati se.
Nauk lanih uitelja
3
Ljubljeni, piem vam ovu drugu posla-
nicu u objema opomenom budim va
isti razum,
2 te da se spominjete rijei koje su unapri-
jed navijestili sveti proroci, i po naoj zapo-
vijedi, apostola Gospodina i Spasitelja.
3 Ovo prije svega znajte: na kraju vremena
pojavit e se izrugivai, koji e ivjeti pre-
ma vlastitim poudama,
4 I govoriti: Gdje je njegov obeani dola-
zak? Jer otkada su umrli nai oci, nastavlja
sve i dalje kao to je bilo od poetka stva-
ranja.
5 Zato oni hotimino zaboravljaju na Boju
rije da su nebesa bila odavno i zemlja koja
je iz vode i meu vodama.
6 Zato je ondanji svijet uniten, bio poto-
pljen vodom.
7 A sadanja nebesa i sadanja zemlja, ista
je rije pohranila za oganj i uva ih do dana
Suda i propasti bezbonih ljudi.
8 Ljubljeni, ne smije biti nepoznato: da je
u oima Gospodina jedan dan kao tisuu
godina, a tisuu godina kao jedan dan.
9 Ne odustaje Gospodin od izvrenja obe-
anja, kako to neki misle, nego vas strplji-
vo podnosi jer nee da se itko izgubi, nego
da svi dou pokajanju.
10 Ali e doi dan Gospodinov kao lopov
po noi; u taj e dan nebesa ieznuti s
velikom lomljavom, sastavi e se u ognju
rastopiti, a zemlja sa svojim ostvarenjima
izgorjeti.
11 Stoga s obzirom da e se ovo sve ras-
pasti, kakvi onda tek vi morate biti u svetim
ivljenju i pobonosti,
12 dok sa eljom oekujete brzi dolazak
dana Bojega, ijim e se dolaskom ne-
besa s vatrom spaliti, a sastojci e se od
estoke vruine rastopiti.
13 Ali mi oekujemo, prema njegovu obe-
anju, nova nebesa i novu zemlju, gdje
prebiva pravednost.
14 Zato, ljubljeni, dok ovo ekate, brino
nastojte da bez ljage i mane budete u nje-
govim oima u miru.
15 A strpljivost naega Gospodina sma-
trajte prilikom za spasenje, kao to vam
je i na ljubljeni brat Pavao po danoj mu
mudrosti pisao,
16 kao i u svim poslanicama u kojima go-
vori o ovomu. U tim poslanicama ima teko
razumljivih mjesta, koja neuki i nepostojani
ljudi izvru, kao i ostala Pisma, na svoju
vlastitu propast.
17 Stoga, ljubljeni, otkako to unaprijed
znate, uvajte se da i vi ne otpadnete od
svoje postojanosti, zavedeni zabludom
zloinaca.
18 tovie, rastite u milosti i pravoj spo-
znaji naega Gospodina i Spasitelja Isu-
sa Krista. Njemu slava sada i zauvijek!
Amen.
2 Petrova
861
Prva Ivanova
Poslanica
8 S druge strane opet, piem vam novu
zapovijed, ta se novost obistinjuje u njemu
i u vama, jer tama prolazi, a pravo svjetlo
ve svijetli.
9 Tko tvrdi da je u svjetlu, a mrzi svojega
brata, jo je uvijek u tami.
10 Onaj tko ljubi svojega brata, provodi u
svjetlu, i ne nailazi na razlog spoticanja.
11 Ali onaj tko mrzi svojega brata, u tami je;
on hoda u tami i ne zna kamo ide, jer mu je
tama zaslijepila oi.
12 Ja piem ovo vama, mala djeco, jer su
vam oproteni grijesi zbog Njegova Ime-
na.
13 Ja piem ovo vama ocima, jer vi ste
upoznali Njega, onoga koji je od poetka.
Ja piem ovo vama mladiima, jer vi ste
nadvladali zloga. Ja piem ovo vama mala
djeco, jer vi ste upoznali Oca.
14 Pisao sam vama ocima, jer vi ste upo-
znali onoga koji je od poetka. Pisao sam
vama mladiima, jer ste jaki, u vama prebi-
va Boja rije i jer ste nadvladali zloga.
15 Nemojte ljubiti ni svijet niti onoga to je
u svijetu. Ako tko ljubi svijet, u njemu nema
ljubavi Oeve,
16 jer nita od onoga to je u svijetu, po-
uda tijela, pouda oiju, oholost zbog
imetka, ne dolazi od Oca, nego dolazi od
svijeta.
17 A svijet prolazi zajedno sa svojom po-
udom; a onaj tko vri Boju volju, prebiva
zauvijek.
18 Mala djeco, posljednji je as. I kako ste
uli, da antikrist dolazi. I ve sad su se po-
javili mnogi antikristi; po tomu znamo da je
posljednji as.
19 Od nas su izili, a nisu pripadali nama,
jer da su pripadali nama, bez sumnje
ostali bi s nama. Ali su otili od nas, a to
se dogodilo da na njima postane oito da
svi ne pripadaju nama.
20 A vas je pomazao Sveti, i svi imate zna-
nje svega.
21 Ne piem vam ovo kao da ne poznajete
istine, nego jer ju poznajete i jer znate da
nikakva la ne dolazi od istine.
22 Tko je laljivac ako ne onaj koji ne pri-
znaje da je Isus Krist? Onaj tko nijee Oca
i Sina, taj je antikrist.
23 Svaki onaj tko nijee Sina, taj nema ni
Oca; onaj tko priznaje Sina, ima i Oca.
24 Stoga, neka ono to ste od poetka uli
prebiva u vama. Ako ono to ste uli od
poetka prebiva u vama, vi ete prebivati
u Sinu i u Ocu.
Zajednitvo s Ocem i Sinom
1
Ono to je bilo od poetka, to smo
uli, to smo svojim oima vidjeli, to
smo promatrali i to su nae ruke opipale
o Rijei ivota
2 ivot se oitovao, mi smo ga vidjeli i
svjedoimo za njega, i navjeujemo vam
ivot vjeni, koji je bio kod Oca i koji se je
nama objavio
3 ono to smo vidjeli i uli, to navjeujemo
i vama, da i vi imate s nama zajednitvo;
a nae je zajednitvo s Ocem i njegovim
Sinom Isusom Kristom.
4 Mi vam ovo piemo da vaa radost bude
potpuna.
5 A ovo je poruka koju smo uli od njega i
koju vam objavljujemo, da je Bog je svje-
tlo i u njemu nema nikakve tame.
6 Ako tvrdimo da smo u zajednici s njim,
a ivimo u tami, laemo i ne postupamo
prema istini.
7 Ali ako u svjetlu ivimo, kao to je on u
svjetlu, u zajednici smo jedan s drugim, i
krv nas njegova Sina Isusa Krista isti od
svakoga grijeha.
8 Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami
sebe varamo, i u nama nema istine.
9 Ako priznajemo svoje grijehe, On je vje-
ran i pravedan i oprostit e nam grijehe i
oistiti nas od svake nepravednosti.
10 Ako velimo da nemamo grijeha, pravi-
mo ga lacem, i njegova rije nije u nama.
Oprotenje grijeha po Kristu
2
Moja mala djeco, ovo vam piem da
ne biste grijeili; ali ako tko i sagrijei,
imamo Zagovornika kod Oca: Isusa Krista,
Pravednika.
2 On je rtva pomirnica za nae grijehe, a
ne samo za nae, nego za grijehe cijeloga
svijeta.
3 Ako vrimo njegove zapovijedi, po tom
znamo da ga poznajemo.
4 Onaj tko ree da ga poznaje, a ne vri
njegovih zapovijedi, laac je, i u njemu
nema istine.
5 Ali tko god vri njegovu rije, zaista, u
tomu je do savrenstva dola ljubav Boja.
Po tomu znamo da smo u njemu.
6 Tko govori da je u Njemu, taj mora tako
i ivot provoditi kao to ga je i On provo-
dio.
7 Brao, ja vam ne piem novu zapovijed,
nego staru zapovijed koju ste vi primili jo
od poetka. Ta stara zapovijed jest rije
koju ste uli jo od poetka.
862
25 A ovo je obeanje koje vam je On dao:
ivot vjeni.
26 Ovo vam piem o onima koji vas poku-
aju zavesti.
27 A glede pomazanja koje ste od njega
primili prebiva u vama, ne treba da vas tko
ui. Jer kako vas njegovo pomazanje ui o
svemu, jer je istinito, nije lano, kako vas je
nauilo, tako prebivajte u njemu.
28 A sada, mala djeco, prebivajte u Njemu,
da kad se pojavi imamo pouzdanje i da se
ne sramimo pred Njim o njegovu dolasku.
29 Ako znate da je On pravedan, znate da
svaki onaj koji vri pravednost od Njega je
roen.
Teiti za svetou brau ljubiti
3
Gledajte koliku nam je ljubav Otac
iskazao, da se zovemo Boja djeca.
Zato svijet ne poznaje nas jer Njega nije
upoznao.
2 Ljubljeni, sada smo mi djeca Boja, a to
emo biti, jo se nije oitovalo. Ali mi zna-
mo: kad se On pojavi, mi emo biti isto kao i
On; jer emo ga vidjeti onakva kakav jest.
3 Tko god je poloio ovu nadu u njega, isti
se od grijeha kao to je on ist.
4 Tko god pravi grijeh, kri Zakon; jer grijeh
je krenje Zakona.
5 A znate da se je On pojavio da uzme gri-
jehe, i znate da grijeha u njemu nema.
6 Tko god prebiva u njemu, ne grijei; tko
god grijei, njega nije vidio ni upoznao.
7 Mala djeco, neka vas nitko ne zavede.
Tko vri pravednost, pravedan je, kao to
je On pravedan.
8 Onaj tko pravi grijeh, od avla je, jer a-
vao grijei od poetka. Zbog toga se Boji
Sin pojavio, da uniti avolska djela.
9 Tko god je roen od Boga, ne grijei, jer
njegovo sjeme ostaje u njemu; ne moe
grijeiti, jer je roen od Boga.
10 U ovomu se oituju djeca Boja i djeca
avolska: tko god ne vri pravednost nije
od Boga, a ni onaj tko ne ljubi svojega
brata.
11 Jer ovo je poruka koju ste uli jo od po-
etka: da trebamo ljubiti jedan drugoga.
12 Ne postupajmo kao Kain, koji je bio od
zloga, i umorio svojega brata. A zato ga je
umorio? Zato jer su njegova djela bila zla,
a djela njegova brata pravedna.
13 Nemojte se uditi, brao, ako vas svijet
mrzi.
14 Mi znamo da smo preli iz smrti u ivot,
jer ljubimo brau. Tko ne ljubi svojega bra-
ta, prebiva u smrti.
15 Tko god mrzi svojega brata je ubojica,
a znate da nijedan ubojica nema u sebi
vjenoga ivota.
16 Po tomu smo spoznali ljubav to je On
za nas dao svoj ivot. Tako i mi moramo
dati svoj ivot za svoju brau.
17 Ali tko god posjeduje zemaljska dobra
i vidi svojega brata u nevolji i od njega
zatvori svoje srce, kako e ljubav Boja
prebivati u njemu?
18 Moja mala djeco, ne ljubimo rijeju i
jezikom, nego djelom i iskreno.
19 Po tomu emo poznati da smo od istine
i pred njim umiriti svoja srca.
20 Jer ako nas nae srce osuuje, Bog je
vei od naega srca, i On znade sve.
21 Ljubljeni, ako nas nae srce ne osuuje,
imamo pouzdanje u Boga.
22 I to god ga zamolimo, primamo od nje-
ga, jer drimo njegove zapovijedi i vrimo
to je njemu ugodno.
23 A njegova je zapovijed ovo: da treba-
mo vjerovati u njegova Sina Isusa Krista
i ljubiti jedan drugoga kao to nam je dao
zapovijed.
24 Tko dri Njegove zapovijedi, prebiva u
Njemu i On u njemu. I po tomu spoznajemo
da On prebiva u nama, po Duhu kojega
nam je dao.
Ljubav Boga i blinjega svoga
4
Ljubljeni, nemojte vjerovati svakom
duhu nego duhove kuajte, da vidite
jesu li od Boga, jer su se pojavili mnogi
lani proroci u svijetu.
2 Po ovom poznajete Duh Boji: svaki duh
koji priznaje, da je Isus Krist doao u tijelu,
od Boga je.
3 A svaki onaj duh koji ne priznaje da je Isus
Krist doao u tijelu, nije od Boga. A to je
duh antikrista, o kojemu ste uli da dolazi,
a ve je i sada u svijetu.
4 Vi ste, mala djeco, od Boga i vi ste ih nad-
vladali, jer je vei onaj koji je u vama nego
onaj koji je u svijetu.
5 Oni su od svijeta; zato govore jezikom
svijeta, i svijet ih slua.
6 Mi smo od Boga. Onaj tko poznaje Boga,
nas slua; onaj koji nije od Boga, nas ne
slua. Po tomu poznajemo duha istine i
duha zablude.
7 Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer lju-
bav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Boga
je roen i poznaje Boga.
8 Onaj tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer
je Bog ljubav.
9 U tomu nam se oitovala Boja ljubav
prema nama, to je Bog poslao na svijet
svojega Jedinoroenoga Sina da ivimo
kroz njega.
10 U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili
Boga, nego je On ljubio nas i poslao svo-
jega Sina kao rtvu pomirnicu za nae
1 Ivanova
863
grijehe.
11 Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi
moramo ljubiti jedan drugoga.
12 Boga nikad nitko nije vidio; ako ljubimo
jedan drugoga, Bog prebiva u nama, i nje-
gova je ljubav u nama savrena.
13 Po ovom poznajemo da prebivamo u
njemu i On u nama jer nam je dao od svo-
jega Duha.
14 Mi smo vidjeli i svjedoimo da je Otac
poslao Sina kao Spasitelja svijeta.
15 Svaki onaj tko priznaje da je Isus Boji Sin,
Bog prebiva u njemu i on u Bogu.
16 A mi smo upoznali ljubav koju Bog ima
u nama i vjerovali u nju. Bog je ljubav, i tko
prebiva u ljubavi, prebiva u Bogu i Bog u
njemu.
17 Ljubav se usavruje meu nama u ovom;
da moemo imati smjelost na Sudnji dan,
jer kakav je On, takvi smo i mi u ovom svi-
jetu.
18 U ljubavi nema straha; naprotiv, savre-
na ljubav odlae strah, jer strah je muka. A
tko se boji, nije savren u ljubavi.
19 Mi ljubimo Njega, jer je On nas ljubio
prvi.
20 Ako netko ree: Ljubim Boga, a mrzi
svojega brata, laac je; jer tko ne ljubi
svojega brata koga vidi, kako moe ljubiti
Boga koga ne vidi?
21 Ovu zapovijed imamo od njega: tko ljubi
Boga, mora ljubiti i svojega brata!
Poslunost po vjeri
5
Tko god vjeruje da je Isus Krist roen
od Boga; i svaki onaj tko god ljubi ono-
ga koji ga je rodio, ljubi i onoga koji je od
njega roen.
2 Po tomu znamo da ljubimo djecu Boju,
kad mi ljubimo Boga i drimo njegove za-
povijedi.
3 Jer u ovom stoji ljubav prema Bogu, kad
drimo njegove zapovijedi. A njegove za-
povijedi nisu teke.
4 Jer sve to je od Boga roeno pobjeuje
svijet. A ovo je sredstvo pobjede koje po-
bjeuje svijet jest naa vjera.
5 Tko je pobjednik svijeta, ako nije onaj koji
vjeruje da je Isus Boji Sin?
6 To je onaj koji je doao s vodom i krvlju:
Isus Krist, ne samo s vodom nego s vodom
i krvlju. I Duh je onaj koji ovo svjedoi, jer
je Duh istina.
7 Tako ima troje koji svjedoe na nebu,
Otac, Rije i Sveti Duh, i oni troje su jed-
no.
8 I tako troje svjedoi na zemlji: Duh, voda
i krv, i ovo se troje slae kao jedan.
9 Ako primamo svjedoanstvo ljudi, svje-
doanstvo je Boje vee, jer je svjedoan-
stvo Boje, koje je On svjedoio o svojemu
Sinu.
10 Svaki onaj tko vjeruje u Bojega Sina
ima u sebi svjedoka; tko ne vjeruje u Boga,
pravi ga lacem, jer ne vjeruje svjedoan-
stvu koje Bog daje o svojemu Sinu.
11 A ovo je to svjedoanstvo: da nam je
Bog dao ivot vjeni, a taj je ivot u njegovu
Sinu.
12 Tko ima Sina, ima ivot; tko nema Bo-
jega Sina, nema ivota.
13 Ovo piem vama koji vjerujete u Ime
Bojega Sina, da sa sigurnou znate da
imate vjeni ivot i da nastavite vjerovati u
Ime Bojega Sina.
14 Ovo je pouzdanje koje imamo u njega
da nas On usliava, ako to molimo po
njegovoj volji.
15 A ako znamo da nas usliava to god ga
molimo, znamo da ve posjedujemo ono
to smo ga molili.
16 Ako tko vidi svojega brata gdje pravi gri-
jeh koji nije smrtonosan, neka moli, i On e
mu dati ivot, onima koji ne poinu grijeh
koji vodi u smrt. Postoji smrtonosni grijeh;
za njega ne velim da se moli.
17 Svaka nepravednost je grijeh, ali postoji
grijeh koji nije smrtonosan.
18 Mi znamo da svatko tko je roen od
Boga ne grijei; i onaj koji je roen od Boga
uva sebe, i zli ga ne moe dotaknuti.
19 Znamo da smo mi od Boga a da cijeli
svijet lei pod teretom zloga.
20 Znamo, isto tako, da je Boji Sin doao
i da nam je dao razum da upoznamo Isti-
nitoga. Mi jesmo u Istinitomu, u njegovu
Sinu Isusu Kristu. On je istiniti Bog i vjeni
ivot.
21 Mala djeco, uvajte se od idola!
Amen.
1 Ivanova
864
Druga Ivanova
Poslanica
7 Jer u svijetu su se pojavili mnogi zavod-
nici, koji ne priznaju da Isus Krist dolazi u
tijelu. To je zavodnik i antikrist.
8 Pazite sami na sebe, da ne izgubite to
ste stekli, nego, naprotiv, da primite pot-
punu plau.
9 Tko god grijei, prestupa i ne prebiva
u Kristovom nauku nema Boga. Onaj tko
prebiva u tom Kristovom nauku, ima i Oca
i Sina.
10 Ako tko doe k vama, a ne donosi ovog
nauka, nemojte ga primiti u kuu i nemojte
ga pozdravljati.
11 Tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim
zlim djelima.
12 Imam vam mnogo pisati, ali to ne elim
s papirom i crnilom, nego se nadam doi
k vama i usmeno govoriti s vama, da naa
radost bude potpuna.
13 Pozdravljaju te djeca tvoje izabrane
Sestre! Amen.
uvati se od krivovjeraca
1
Starjeina, izabranoj gospoi i njezinoj
djeci, koju iskreno ljubim i ne samo ja
nego i svi koji su primili istinu,
2 zbog istine koja je trajno u nama i koja e
biti s nama zauvijek.
3 Neka bude s vama milost, milosre i mir,
od Boga Oca i od Isusa Krista, Oeva Sina,
u istini i ljubavi.
4 Vrlo sam se obradovao to sam naao
neke od tvoje djece gdje hodaju u isti-
ni, prema zapovijedi koju smo primili od
Oca.
5 A sada, gospoo, molim te, ne kao da bih
ti pisao neku novu zapovijed, nego samo
onu koju smo imali od poetka, da ljubimo
jedan drugoga.
6 A ovo je ta ljubav, da ivimo po njegovim
zapovijedima. Ovo je zapovijed, kao to
ste uli od poetka, da u njoj ivite.
Trea Ivanova
Poslanica
1
Starjeina, ljubljenom Gaju, koga iskre-
no ljubim.
2 Ljubljeni, elim ti u svemu napredak i
dobro zdravlje, kao to i tvoja dua napre-
duje.
3 Vrlo sam se obradovao kad su dola neka
braa koja su posvjedoila za istinu koja je
u tebi, kao to i hoda u istini.
4 Nemam vee radosti nego kad ujem da
moja djeca hodaju u istini.
5 Ljubljeni, vjerno postupa u onome to
god pravi za brau, i za strance.
6 Oni su pred crkvom svjedoili za tvoju
ljubav. Dobro e postupiti ako ih opskrbi
za put kako je dostojno Boga,
7 jer su zbog Isusova imena krenuli na put,
i ne uzimaju nita od neznaboaca.
8 Mi smo duni pruati gostoprimstvo ta-
kvim ljudima, da postanemo suradnicima
za istinu.
9 Pisao sam neto crkvi, ali Diotref, koji
hoe biti prvi meu njima, ne prima nas.
10 Zato u mu, ako doem ondje, dozvati
u pamet ono to pravi kad o nama brblja
zlobne rijei. Ni to mu nije dosta. On ne pri-
ma brae, a onima koji bi to htjeli napraviti
zabranjuje te ih izopuje iz crkve.
11 Ljubljeni, nemojte slijediti zlo, nego ono
to je dobro. Tko pravi dobro, od Boga je;
tko pravi zlo, nije vidio Boga.
12 Demetriju u prilog svi svjedoe, uklju-
ujui i samu istinu. A i mi mu svjedoimo
u prilog; a zna da je nae svjedoanstvo
istinito.
13 Imao bih ti priopiti mnogo toga, ali to
neu crnilom i perom.
14 Nego se nadam da u te brzo vidjeti
pa emo licem u lice razgovarati. Mir tebi!
Pozdravljaju te nai prijatelji! Pozdravi mi
prijatelje po imenu!
865
Judina
Poslanica
kao mrlje goste, hranei se bez srama i
bojazni. To su oblaci bez vode koje vjetrovi
gone; besplodna stabla u kasnoj jeseni,
dvaput umrla, iz korijena iupana;
13 bijesni valovi morski to pjene svojim
vlastitim sramotama; lutajue zvijezde za
koje je spremljena crna tama zauvijek.
14 Ovima je upravio proroanstvo Henok,
sedmi patrijarh poslije Adama, rekavi:
Gle, dolazi Gospodin s deset tisua svojih
svetih,
15 da sudi svima i da kazni sve bezboni-
ke za sva njihova bezbona djela koja su
bezbono poinili i za sve uvredljive rijei
koje su, bezboni grjenici, izgovorili pro-
tiv njega.
16 Ovo su nezadovoljni mrmljavci koji ive
prema svojim poudama. Njihova usta
izgovaraju drske rijei, a ljudima laskaju
zbog dobitka.
17 A vi, ljubljeni, sjeajte se rijei apostola
18 Oni su vam govorili kako e na kraju vre-
mena doi izrugivai, koji e ivjeti prema
svojim bezbonim poudama.
19 To su oni koji prave rascjepe i razdore,
sjetilna stvorenja koja nemaju Duha.
20 Vi se, ljubljeni, uzdiite na temelju svoje
presvete vjere i molei se u Svetom Duhu.
21 uvajte sami sebe u Bojoj ljubavi, oe-
kujui milosre naega Gospodina, Isusa
Krista, za vjeni ivot.
22 Na jedne imajte saaljenja da pravite
razliku;
23 druge s bojaljivou spasavajte gra-
bei ih iz vatre; mrzei i samu haljinu one-
ienu tijelom.
24 Onome koji vas moe sauvati od pada
i predstaviti besprijekorne pred njegovom
slavom s velikom radou,
25 jedinomu mudrom Bogu, naem Spa-
sitelju, slava, velianstvenost, vlast i mo,
kako prije, tako i sada i zauvijek! Amen.
2 Ivanova
1
Juda, sluga Isusa Krista i brat Jakov-
ljev, pozvanima posveenima, ljublje-
nima od Boga Oca i uvanima za Isusa
Krista.
2 Neka vam umnoi milosre, mir i ljubav!
3 Ljubljeni, dok vam elim pisati o naem
zajednikom spasenju, prisiljen sam da
to napravim opominjui vas da se borite
za vjeru koja je jedanput zauvijek predana
svetima.
4 Jer su se uuljali meu vas neki ljudi,
ve odavno predodreeni za ovu osudu:
bezbonici koji na mjesto milosti naega
Boga stavljaju rasputenost i nijeu na-
ega jedinog Gospodina Boga, i naega
5 Htjeo bih vas podsjetiti, premda ste to je-
danput znali, kako je Gospodin, nakon to
je spasio svoj narod iz egipatske zemlje,
unitio zatim one koji nisu vjerovali.
6 I kako je ostavio u vjenim okovima, u
tami za sud velikoga Dana, anele koji
nisu sauvali svoje dostojanstvo, nego su
ostavili svoje boravite;
7 kako ispatajui kaznu, vjeni oganj, sto-
je za primjer Sodoma i Gomora s okolnim
gradovima koji su kao i oni bludno grijeili
i ili za drugovrsnim tijelom.
8 Isto tako spomenuti sanjari slino one-
iuju svoje tijelo, preziru Vrhovnitvo i
rijeima vrijeaju dostojanstvenike.
9 A Mihael arkaneo, kad se u borbi za
Mojsijevo tijelo prepirao s avlom, nije se
usudio izrei protiv njega uvredljivu osudu,
nego je rekao: Ukorio te Gospodin!
10 A spomenuti uvredljivim rijeima na-
padaju ono to ne znaju; a kvare se onim
to po prirodi, kao nerazumne ivotinje,
znaju.
11 Jao njima! Krenuli su putom Kainovim,
potpuno se predali za plau zabludi Balaa-
movoj i propali od iste pobune kao i Kore.
12 To su oni koji se na vaim milostinjama
866
Otkrivenje
Isusa Krista Po Ivanu
16 U svojoj desnoj ruci imao je sedam
zvijezda, iz njegovih je usta izlazio je otar
dvosjekli ma, a njegovo je lice bilo kao
sunce kad sjaji u svoj svojoj jakosti.
17 Kad sam ga opazio, pao sam mu pred
noge kao mrtav, a on je stavio na mene
svoju desnu ruku govorei mi: Ne boj se!
Ja sam Prvi i Posljednji.
18 Ja sam On koji ivi, a bio sam mrtav, a
gle, Ja sam iv u vijeke vjekova! Amen. I
imam kljueve pakla i od smrti.
19 Napii ono to si vidio, i ono to jest, i
ono to e se dogoditi poslije toga.
20 A tajna sedam zvijezda koje si vidio u
mojoj desnoj ruci i sedam zlatnih svjeti-
ljaka: sedam zvijezda su aneli od sedam
crkava, a sedam svjetiljaka koje si vidio
jesu sedam crkava.
Kristovo pismo etirima crkvama
2
Anelu crkve u Efezu napii: Ovo
govori Onaj koji dri sedam zvijezda u
svojoj desnoj ruci, koji hodi posred sedam
zlatnih svjetiljaka.
2 Ja znam tvoja djela, tvoj trud i tvoju
strpljivost. Znam da ne moe podnositi
one koji su zli. Iskuao si one koji govore
da su apostoli, a nisu, i pronaao si da su
laljivci.
3 Podnio si mnogo i strpljenja ima, ne-
umorno si se trudio za moje ime i nijesi
sustao.
4 Ali ipak imam neto protiv tebe, to to si
svoju prvu ljubav ostavio.
5 Stoga, sjeti se odakle si pao, pokaj se i
opet obavljaj prva djela, drukije, doi u k
tebi brzo, i uzeti ti tvoju svjetiljku s njegova
poloaja, ako se ne pokaje.
6 Ali ovo ima, to mrzi djela Nikolaita,
koja i ja mrzim.
7 Onaj tko ima uho, neka uje to Duh go-
vori crkvama. Onome tko pobijedi dat u
jesti od stabla ivota, koje je usred Bojega
raja.
8 Anelu crkve u Smirni napii: Ovo go-
vori Prvi i Posljednji, onaj koji je bio mrtav
i oivio je;
9 Znam tvoja djela, nevolju i siromatvo,
(ali ti si bogat), i znam pogrde od onih koji
govore da su idovi, a nisu, nego sotonina
sinagoga.
10 Nemoj se bojati onoga zbog ega tre-
ba trpjeti. Zaista, sotona e neke od vas
baciti u zatvor, da budete iskuani i trpjet
ete nevolju deset dana. Budi vjeran do
smrti, i dat u ti vijenac ivota.
Ivanovo vienje Isusa
1
Otkrivenje Isusa Krista, koje mu je Bog
dao da pokae svojim slugama to se
mora uskoro dogoditi. On je to pokazao po
svojemu anelu kojega je poslao svojemu
sluzi Ivanu,
2 koji je posvjedoio za Boju rije, za
svjedoanstvo Isusa Krista, i za sve ono
to je vidio.
3 Blagoslovljen je onaj koji ita i oni koji
sluaju rijei ovoga proroanstva i uvaju
ono to je u njemu napisano, jer je vrijeme
blizu.
4 Ivan, sedmerim crkvama koje su u Aziji:
Milost vam i mir od onoga koji jest, koji je
bio i koji e doi, i od sedam Duhova koji
su pred njegovim prijestoljem,
5 i od Isusa Krista, koji je vjeran svjedok,
prvoroenac od mrtvih i vladar zemaljskih
kraljeva. Njemu, koji nas je ljubio i koji nas
je oprao od grijeha svojom krvlju,
6 napravio nas je kraljevima i sveenicima
svojem Bogu i Ocu, njemu neka je slava i
vlast u vijeke vjekova! Amen.
7 Gle, On dolazi s oblacima, vidjet e ga
svako oko, i oni koji su ga proboli. Naricat
e zbog njega sva plemena na zemlji. Da,
zaista. Amen.
8 Ja sam Alfa i Omega, Poetak i Svre-
tak, govori Gospodin: Onaj koji jest, koji
je bio i koji e doi, Svemoni.
9 Ja, Ivan, va brat i sudionik u nevolji, u
kraljevstvu i strpljivosti Isusa Krista, bio
sam na otoku zvanom Patmos, zbog Boje
rijei i zbog svjedoanstva Isusa Krista.
10 Bio sam u duhu na Gospodinov dan i
uo kako se iza mene ori jaki glas kao od
trublje,
11 govorei: Ja sam Alfa i Omega, prvi
i posljednji i to vidi, napii u knjigu i
poalji k sedmerim crkvama u Aziji: u Efez,
u Smirnu, u Pergam, u Tijatiru, u Sard, u
Filadelfju i u Laodiceju.
12 Okrenuo sam se da vidim glas koji mi
govori. I kako sam se okrenuo opazio sam
sedam zlatnih svjetiljaka na svojim stalci-
ma,
13 a posred sedam svjetiljaka netko kao
ovjeji Sin, odjeven u dugu haljinu do sto-
pala i opasan oko prsiju zlatnim pojasom.
14 Njegova glava i njegove vlasi bile su
bijele kao bijela vuna, bijela kao snijeg, a
Njegove oi kao ognjeni plamen.
15 Njegove su noge bile kao od mjedi kad
se uari u pei a njegov glas kao um mno-
gih voda.
867
11 Onaj tko ima uho, neka uje to Duh
govori crkvama. Onome tko pobijedi nee
nauditi druga smrt.
12 Anelu crkve u Pergamu napii: Ovo
govori onaj koji dri otar dvosjekli ma:
13 Ja znam tvoja djela, i gdje prebiva,
gdje se nalazi sotonino prijestolje. Znam
da vrsto dri moje Ime i nijesi se odrekao
vjere u mene, ni u vrijeme kad je moj vjerni
svjedok Antipa ubijen kod vas, ondje gdje
prebiva sotona.
14 Ali Ja imam neto protiv tebe, jer ti ima
ondje one koji dre nauk Balaama, koji je
nauio Balaka kako da postavi zamku Izra-
elovim sinovima, da jedu od onoga to je
rtvovano idolima i da se podaju bludnom
ivotu.
15 Tako i ti jednako ima onih koji dre nauk
Nikolaita, koje ja mrzim.
16 Pokaj se onda, drukije, dolazim ubrzo
k tebi, i borit u se protiv njih maem svojih
usta.
vori crkvama! Onome tko pobijedi, dat u
jesti od skrivene mane. Dat u mu bijeli ka-
men i na kamenu napisano novo ime, koje
nitko ne zna, osim onoga koji ga prima.
18 Anelu crkve u Tijatiri napii: Ovo go-
vori Boji Sin, koji ima oi kao ognjeni pla-
men, a njegove noge su kao usijana mjed.
19 Znam tvoja djela, ljubav, vjeru, sluenje,
strpljivost, a tvoja posljednja djela su broj-
nija od prvih.
20 Ali ipak imam neto protiv tebe, jer do-
puta onu enu Jezebelu, koja sama sebe
naziva proroicom da nauava i zavodi
moje sluge da se podaju bludu i da jedu
ono to je rtvovano idolima.
21 Dao sam joj vremena da se pokaje od
svoje bludnosti, ali ona se nije pokajala.
22 Evo, bacam ju na bolesniku postelju,
a one koji prave s njom preljub, u veliku
nevolju, ako se ne pokaju od svojih djela.
23 A njezinu u djecu pobiti smru. Tako
da e sve crkve znati da sam ja Onaj koji
istrauje umove i srca. Svakome u od vas
dati prema vaim djelima.
24 A vama, kao i ostalima u Tijatiri, velim,
koji ne drite ovog nauka, koji nijeste upo-
znali sotonine dubine, kako ih nazivaju, ne
stavljam na vas drugoga bremena.
25 Ali drite vrsto ono to imate, dok ne
doem.
26 Onaj tko pobijedi i onaj koji vri moja
djela do kraja, njemu u dati vlast nad na-
rodima.
27 On e vladati nad njima eljeznim ta-
pom, razbijat e ih kao lonarske posude,
kao to sam i Ja primio od svojega Oca.
28 I dat u mu zvijezdu Danicu.
govori crkvama.
Kristovo pismo trema crkvama
3
Anelu crkve u Sardu napii: Ovo
govori Onaj koji ima sedam Duhova
Bojih i sedam zvijezda: Ja znam tvoja
djela, da ima ime da si iv, ali si mrtav.
2 Budi uvijek budan i ojaaj ostatke koji su
spremni da umru, jer nisam naao da su
tvoja djela savrena pred Bogom.
3 Stoga, sjeti se kako si primio i uo rije,
vrio je i pokajao se. Zato ne bude li bdio,
doi u k tebi kao tat, i sigurno nee znati
u koji u as doi na tebe.
4 Ima nekoliko imena u Sardu koja nisu
oneistila svoje haljine; oni e hoditi sa
mnom u bjelini, jer su dostojni.
5 Onaj tko pobijedi tako e biti odjeven
u bijelu haljinu, i njegova imena sigurno
neu izbrisati iz Knjige ivota, i njegovo u
ime priznati pred Mojim Ocem i njegovim
anelima.
vori crkvama!
7 Anelu crkve u Filadelfji napii: Ovo go-
vori On koji je Svet, On koji je Istinit, On koji
ima Davidov klju, On koji otvori i nitko ne
zatvori i koji zatvori i nitko ne otvori:
8 Znam tvoja djela. Gle, stavio sam pred
tobom otvorena vrata, kojih nitko ne moe
zatvoriti, jer ima malo snage, odrao si
moju rije i nijesi se odrekao mojega Ime-
na.
9 Evo, dovest u one iz sotonine sinagoge,
koji tvrde da su idovi, a nisu, nego lau,
evo, prisilit u ih da dou i da ti se poklone
pred tvojim nogama, da upoznaju da te
ljubim.
10 Jer si odrao moju rije ustrajnosti, sa-
uvat u te od asa kunje koja e doi na
cijeli svijet, da se iskuaju oni koji prebivaju
na zemlji.
11 Gle, dolazim ubrzo! Dri vrsto ono to
ima, da ti nitko ne bih uzeo tvoj vijenac.
12 Onoga tko pobijedi napravit u stupom
u hramu svojega Boga, odakle sigurno
vie nee izii. Na njemu u napisati Ime
svojega Boga i ime grada svojega Boga,
novoga Jeruzalema, koji silazi s neba od
mojega Boga, i napisat u na njemu svoje
novo ime.
govori crkvama!
14 Anelu crkve u Laodiceji napii: Ovo
govori Amen, Vjerni i Istiniti Svjedok, Po-
etak Bojega stvorenja:
15 Znam tvoja djela, nijesi studen ni vru.
Oh kad bi bio studen ili vru.
16 Tako onda, jer si mlak, ni studen ni vru,
Otkrivenje
868
ispljunut u te iz svojih usta.
17 Jer govori: Bogat sam, postao sam
bogat i nita mi ne treba a ne zna da si
bijedan i jadan, i siromaan, i slijep i gol.
18 Svjetujem ti da od mene kupi u vatri
eenoga zlata, da se obogati; i bijele
haljine, da se odjene, pa da se ne poka-
e sramota tvoje golotinje; zatim poma-
sti, da pomae svoje oi, da bi mogao
vidjeti.
19 Koliko god ih ljubim, Ja ih karam i ka-
njavam. Zato budi revan i pokaj se.
20 Evo, stojim na vratima i kucam; ako bilo
tko uje moj glas i otvori vrata, ui u k
njemu i veerati s njim, i on sa mnom.
21 Onome tko pobijedi dat u da sjedne
sa mnom na mojemu prijestolju, kao to
sam i ja pobijedio i sjeo sa svojim Ocem na
njegovo prijestolje.
govori crkvama.
Ivanovo vienje Bojega prijestolja
4
Poslije toga pogledao sam, i gle, vrata
otvorena na nebu. I glas koji sam prvo
uo bio je poput trublje govorei sa mnom,
rekavi: Uzii ovdje pokazat u ti to se
mora dogoditi nakon ovoga.
2 I odmah sam bio u Duhu; i gle, prijestolje
postavljeno na nebu, i Netko je sjedio na
prijestolju.
3 Onaj koji je ondje sjedio bio je po izgledu
kao kamen jaspis i sard, a uokolo prijesto-
lja bila je duga, po izgledu kao smaragd.
4 Uokolo prijestolja bila su dvadeset i e-
tiri prijestolja, a na prijestoljima vidio sam
sjedila su dvadeset i etiri starjeine, odje-
vene u bijele haljine, sa zlatnim vijencima
na svojim glavama.
5 A iz prijestolja su izlazile munje, gromovi i
glasovi. Pred prijestoljem gorjelo je sedam
svjetiljaka, koje su sedam Bojih Duhova.
6 Ispred prijestolja bilo je stakleno more
slino kristalu. U sredini prijestolja i oko
prijestolja bila su etiri iva stvorenja, spri-
jeda i straga puna oiju.
7 Prvo ivo stvorenje bilo je slino lavu,
drugo ivo stvorenje slino juncu, tree
ivo stvorenje imalo je lice slino ovjeku,
a etvrto ivo stvorenje bilo je slino orlu
u letu.
8 I od etiri iva stvorenja svako je imalo po
est krila, bila su puna oiju naokolo i iznu-
tra. I ne prestaju dan i no govoriti: Svet,
svet, svet, Gospodin Bog Svemoni, koji je
bio, koji jest i koji e doi!
9 Svaki put kad bi iva stvorenja davala
slavu, ast i zahvalu Onome koji sjedi na
prijestolju, koji ivi u vijeke vjekova,
10 dvadeset i etiri starjeine padaju niice
pred onim koji sjedi na prijestolju, i klanjaju
se onome koji ivi u vijeke vjekova i odlau
svoje vijence pred prijestolje, govorei:
11 Ti si dostojan, Gospodine, primiti slavu,
ast i mo, jer ti si sve stvorio, i po tvojoj
volji sve postoji i sve je stvoreno.
Knjiga sa sedam peata. Janje Boje
5
I vidio sam u desnici onoga koji je sje-
dio na prijestolju svitak ispisan iznutra
i izvana i zapeaen sa sedam peata.
2 Potom sam vidio snana anela gdje
jakim glasom proglauje: Tko je dostojan
otvoriti svitak i otrgnuti njegove peate?
3 I nitko ni na nebu, ni na zemlji, ni pod
zemljom nije mogao otvoriti svitak ili po-
gledati u njega.
4 Tako sam mnogo plakao, jer se nitko nije
naao dostojan otvoriti svitak i itati ga, ili
u njega pogledati.
5 Ali mi je jedan od starjeina rekao:
Nemoj plakati! Evo, pobijedio je Lav iz
Judina plemena, Davidov Korijen, On e
otvoriti svitak i otrgnuti njegovih sedam
peata.
6 Pogledao sam i gle, posred prijestolja i
etiriju ivih stvorenja, i posred starjeina,
stajalo je Janje kao da je zaklano, imaju-
i sedam rogova i sedam oiju, koje su
sedam Bojih Duhova poslanih po cijeloj
zemlji.
7 Tada je On pristupio i uzeo svitak iz de-
snice Onoga koji sjedi na prijestolju.
8 A kad je uzeo svitak, etiri iva stvorenja
zajedno s dvadeset i etiri starjeine, pali
su niice pred Janjetom, a svaki od njih
je imao citru i zlatnu zdjelu punu mirisnog
kada, a to su molitve svetih.
9 Pjevali su novu pjesmu, govorei: Ti
si dostojan uzeti svitak i otvoriti njegove
peate, jer si bio zaklan i svojom si krvlju
otkupio nas Bogu od svakoga plemena i
jezika i puka i naroda;
10 i postavio nas kraljevima i sveenici-
ma naem Bogu; i mi emo kraljevati na
zemlji.
11 Potom sam pogledao i uo glas mnogih
anela uokolo prijestolja, ivih stvorenja i
starjeina; a bilo ih je na broj deset tisua
puta deset tisua i tisue tisua,
12 govorei jakim glasom: Dostojno je
Janje koje je zaklano da primi mo, i bo-
gatstvo, i mudrost, i jakost, i ast, i slavu i
blagoslov!
13 I svako stvorenje koje je na nebu, na
zemlji, pod zemljom, i koja su u moru to
je u njima, uo sam ih govoriti: Blagoslov i
ast i slava i vlast neka je Onome koji sjedi
na prijestolju, i Janjetu, u vijeke vjekova.
14 Tada su etiri iva stvorenja govorila:
Otkrivenje
869
Amen. I dvadeset i etiri starjeine pali
su niice i slavili Onoga koji ivi u vijeke
vjekova.
est peata
6
Nato sam vidio Janje je otvorilo jedan
od sedam peata, i uo sam jedno od
etiriju ivih stvorenja govorei glasom
kao grmljavine: Doi i vidi!
2 I ja sam pogledao, i vidio bijelog konja,
a onaj koji je jahao na njemu imao je luk. I
dao mu se vijenac te on pobjedonosno ode
da pobjeuje.
3 Kad je On otvorio drugi peat, uo sam
drugo ivo stvorenje govoriti: Doi i
vidi!
4 I iziao je drugi konj, vatreno crven, a
onome koji je jahao na njemu dopustilo se
uzeti mir sa zemlje, te da ljudi ubijaju jedan
drugoga; i dao mu se velik ma.
5 Kad je On otvorio trei peat, uo sam
tree ivo stvorenje govoriti: Doi i vidi!
I ja sam pogledao i vidio crnog konja, a
onaj koji je jahao na njemu imao je vagu u
svojoj ruci.
6 I uo sam glas posred etiriju ivih stvo-
renja, govoriti: Mjera penice za denar, tri
mjere jema za denar; a ulju i vinu nemoj
nauditi.
7 Kad je On otvorio etvrti peat, uo sam
glas etvrtog ivog stvorenja govoriti:
Doi i vidi!
8 Pogledao sam i vidio blijedog konja, a
onome koji je jahao na njemu bilo je ime
Smrt, a pratio ga pakao. Njima je bila dana
vlast nad etvrtinom zemlje, da ubijaju
maem, i glau, i smru, i zemaljskim zvi-
jerima.
9 Kad je On otvorio peti peat, vidio sam
pod rtvenikom due onih koji su poubijani
za Boju rije i za svjedoanstva koja su
drali.
10 I oni su povikali jakim glasom, govorei:
Dokle e, O Gospodine Sveti i Istiniti,
dok ne i osveti nau krv na onima koji
prebivaju na zemlji?
11 I svakome od njih dana je bijela haljina i
reeno im je, da se trebaju strpjeti jo malo
vremena, dok se ne ispuni broj njihovih
sudrugova u slubi i njihove brae koja
trebaju biti pobijena kao i oni.
12 Pogledao sam kad je On otvorio esti
peat, i gle, nastao je velik potres; sunce
je postalo crno kao vrea od kostrijeti, a
mjesec je postao kao krv.
13 I zvijezde nebeske pale su na zemlju,
kao to smokva spusti svoje kasne smo-
kve, kad ju strese silan vjetar.
14 A nebo se smotalo kao svitak kad se
smota, svaka gora i otok sa svojih se mje-
sta pomaknuli.
15 I zemaljski kraljevi, i velikai, bogatai,
i vojskovoe, i silnici, i svaki rob i svaki
slobodnjak sakrili se po piljama i gorskim
peinama,
16 rekavi gorama i peinama: Padnite na
nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na
prijestolju i od srdbe Janjeta.
17 Jer je doao veliki dan njegove srdbe i
tko moe opstati?
Zapeaeni iz dvanaest plemena
7
Nakon toga vidio sam etiri anela
kako stoje na etiri ugla zemlje, dre-
i etiri zemaljska vjetra, da ne bi vjetar
puhao na zemlju ni na more, ni na ijedno
stablo.
2 Potom sam vidio drugoga anela kako
uzlazi od istoka, s peatom ivoga Boga.
On je povikao jakim glasom etirima an-
elima kojima je bilo dano da naude zemlji
i moru,
3 govorei: Ne naudite zemlji, ni moru, ni
drveu, dok ne obiljeimo peatom sluge
naega Boga na njihovim elima.
4 I zauo sam broj obiljeenih peatom.
Sto etrdeset i etiri tisue iz svih plemena
Izraelovih sinova:
5 Iz Judina plemena dvanaest tisua zape-
aenih; iz Rubenova plemena dvanaest
tisua zapeaenih; iz Gadova plemena
dvanaest tisua zapeaenih;
6 Iz Aerova plemena dvanaest tisua
zapeaenih; iz Naftalijeva plemena dva-
naest tisua zapeaenih; iz Manasehova
plemena dvanaest tisua zapeaenih;
7 Iz imunova plemena dvanaest tisua
zapeaenih; iz Levijeva plemena dvana-
est tisua zapeaenih; iz Isakarova ple-
mena dvanaest tisua zapeaenih;
8 Iz Zebulunova plemena dvanaest tisua
zapeaenih; iz Josipova plemena dvana-
est tisua zapeaenih; iz Benjaminova
plemena dvanaest tisua zapeaenih.
9 Poslije toga pogledao sam, i vidio, veliko
mnotvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz
svakog naroda i plemena, i puka i jezika,
gdje stoje pred prijestoljem i pred Janje-
tom, odjeveni u bijele haljine, s palminim
granama u rukama
10 i viui jakim glasom: Spasenje pripa-
da naemu Bogu, koji sjedi na prijestolju,
i Janjetu!
11 I svi aneli stajali su uokolo prijestolja,
oko starjeina i etiriju ivih stvorenja i pali
su niice pred prijestoljem i slavili Boga,
12 govorei: Amen! Blagoslov i slava, mu-
drost i zahvala, ast, mo i snaga neka bude
naem Bogu u vijeke vjekova! Amen.
13 Tada je progovorio jedan od starjeina,
Otkrivenje
870
i rekao mi: Tko su ovi odjeveni u bijele
haljine i odakle su doli?
14 A ja sam mu odgovorio: Gospodine, ti
to zna. A on mi rekao: To su oni koji su
doli iz velike nevolje te oprali svoje haljine
i obijelili ih u Janjetovoj krvi.
15 Zato stoje pred Bojim prijestoljem i
slue mu dan i no u njegovu hramu. A Onaj
koji sjedi na prijestolju boravit e meu
njima.
16 Oni ne e vie gladovati ni eati, sunce
ih vie nee moriti ni ikakva ega,
17 jer e ih Janje, koje stoji posred prijesto-
lja, pasti i voditi na izvore ivih voda. I Bog
e otrti svaku suzu s njihovih oiju.
Sedmog peat i etiri trublje
8
Kad je On otvorio sedmi peat, nastala
je tiina na nebu oko pola sata.
2 I vidio sam sedam anela koji stoje pred
Bogom, i njima je bilo dano sedam truba-
lja.
3 Tada drugi aneo, imajui zlatni kadio-
nik, doao je i stao pred rtvenik. I bilo mu
je dano mnogo kada da ga prinese u prilog
molitava svih svetih na zlatni rtvenik koji
je bio pred prijestoljem.
4 I dim se od kaenja uzdignuo s molitva-
ma svetih iz anelove ruke pred Boga.
5 Tada je aneo uzeo kadionik, napunio
ga ognjem sa rtvenika i prosuo na zemlju,
i nastali su glasovi, grmljavine, sijevanje
munja i potres.
6 A sedam anela koji su imali sedam tru-
balja, pripravili se zatrubiti.
7 Prvi je aneo zatrubio: I nastala je tua
i oganj, izmijeani s krvlju, i budu baeni
na zemlju; te izgorje treina stabala i sva
zelena trava.
8 Tada je drugi aneo zatrubio: I neto kao
velika gora ognjem zapaljena bila je bae-
na u more, i treina mora postala je krv.
9 Tako je izginula treina ivih stvorenja u
moru i treina laa je bilo uniteno.
10 Tada je trei aneo zatrubio: I velika zvi-
jezda je pala s neba, gorjela je kao baklja,
te pala na treinu rijeka i na izvore voda.
11 A ime zvijezdi je Pelin. I treina se voda
pretvorilo u Pelin, te je mnogo ljudi pomrlo
od vode jer je postala gorka.
12 Potom je etvrti aneo zatrubio: I trei-
na sunca je bila udarena, i treina mjeseca,
i treina zvijezda, tako da su pomraili za
jednu treinu, pa je treina dana bila bez
sjaja, a no isto tako.
13 I ja sam pogledao i uo jednoga anela
gdje leti posred neba, jakim glasom govo-
rei: Jao, jao, jao onima koji ive na zemlji
od daljnjih glasova trublji trojice anela
koji e uskoro zatrubiti!
Peta i esta trublja
9
Tada je peti aneo zatrubio: I vidio sam
zvijezdu koja je s neba pala na zemlju,
i dao joj se klju od zjala bezdana.
2 I otvori zjalo bezdana, a iz zjala se podi-
gnuo dim, kao dim velike pe. Sunce i zrak
su potamnjeli od dima iz zjala bezdana.
3 Tada su iz toga dima izili skakavci na
zemlju i bila im je dana mo kao to imaju
mo zemaljski tipavci.
4 Bilo im je zapovjeeno da ne naude travi
na zemlji, ni ikakvom zelenilu, ni ikojem
stablu, nego samo ljudima koji nemaju
Boji peat na svojim elima.
5 I bilo im je naloeno da ih ne ubijaju,
nego da ih mue pet mjeseci. I bol njihova
muenja bila je kao bol muke kad tipavac
ubode ovjeka.
6 U one e dane ljudi traiti smrt, a nee ju
nai; i eljet e umrijeti, a smrt e bjeati
od njih.
7 A skakavci su izgledali kao konji priprav-
ljeni za boj, a na njihovim glavama su imali
krune neto kao od zlata, a njihova lica su
bila kao ljudska lica.
8 Imali su vlasi poput enskih vlasi, a zubi
su im bili kao zubi u lavova.
9 Imali su na prsima neto kao eljezne
oklope, a um njihovih krila kao drndanje
bojnih kola s mnogim konjima koji jure u
boj.
10 Imali su repove kao tipavci sa alcima
u repovima i u njima je bila mo da mue
ljude pet mjeseci.
11 I imali su nad sobom kralja anela bez-
dana, kojemu je na hebrejskom jeziku ime
Abadon, a na grkom jeziku Apolion.
12 Prvo zlo je prolo, ali evo, dolaze jo
druga dva zla iza ovih.
13 Tada je esti aneo zatrubio: I uo sam
glas koji dolazi od etiriju rogova zlatnoga
rtvenika, koji je pred Bogom,
14 rekavi estom anelu koji je imao tru-
blju: Odvei etiri anela koji su svezani
kod velike rijeke Eufrata.
15 I bila su odvezana etiri anela, priprav-
ljena za taj as, i dan, i mjesec, i godinu, da
pobiju jednu treinu ljudi.
16 A broj vojske na konjima bilo je dvjesto
milijuna, i ja sam uo njihov broj.
17 A ovako sam vidio konje u vienju: konji
i oni koji su sjedili na njima nosili su ognjene
oklope, plavetne i sumporne, a glave njiho-
vih konja bile su kao glave lavova, iz usta
im je izlazio oganj, dim i sumpor.
18 Od ovih triju poasti poginula je treina
ovjeanstva: od ognja, dima i sumpora
to su izlazili iz njihovih usta.
19 Jer snaga je u njihovim ustima i u nji-
hovim repovima; jer njihovi su repovi kao
Otkrivenje
871
zmije s glavama, s kojima zadaju zlo.
20 A preostali ljudi koji nisu poubijani od
tih poasti i nisu se pokajali od djela svojih
ruku, da se vie ne klanjaju zlim duhovi-
ma, ni zlatnim, ni srebrnim, ni mjedenim,
ni kamenim, ni drvenim kipovima, koji ne
moeju vidjeti, ni uti, ni hoditi.
21 Nisu se pokajali od svojih ubojstava, ni
od svojih vraanja, ni od svojega bluda, ni
od svojih kraa.
Aneo s knjiicom
10
I vidio sam jo drugoga silnog anela
gdje silazi s neba, ogrnut oblakom.
Duga mu je bila na glavi, lice mu bilo kao
sunce, a noge kao ognjeni stupovi.
2 U ruci je drao otvorenu knjiicu. I on je
stao desnom nogom na more, a lijevom na
zemlju
3 i viknuo jakim glasom kao lav kad rie. I
kad on povikao, oglasilo se sedam gromo-
va svojim glasovima.
4 A kad se oglasilo sedam gromova svojim
glasovima, htjeo sam pisati; ali sam uo
glas s neba koji mi rekao: Zapeati ono
to su govorili sedam gromova i to nemoj
pisati.
5 A aneo, kojega sam vidio gdje stoji na
moru i na zemlji, podignuo je svoju ruku
prema nebu
6 i zakleo se onim koji ivi u vijeke vjekova,
koji je stvorio nebo i ono to je na njemu,
zemlju i ono to je na njoj, more i ono to je
u njemu, da se vie ne odugovlai,
7 nego e se u dane kad se uje glas sed-
mog anela, im zatrubi, dovriti tajna
Boja, kao to je On to navijestio svojim
slugama, prorocima.
8 Tada glas s neba koji sam uo ponovno
mi progovorio i rekao: Idi, uzmi knjiicu
koja je otvorena u ruci anela koji stoji na
moru i na zemlji.
9 I otiao sam k anelu i rekao mu: Daj mi
knjiicu. A on mi rekao: Uzmi ju i pojedi;
bit e ti gorka u utrobi, ali e ti u ustima biti
slatka kao med.
10 I ja sam uzeo knjiicu anelu iz ruke i
pojeo ju; u ustima mi je bila slatka kao med,
ali kad sam ju pojeo, gorina mi nastala u
utrobi.
11 I on mi rekao: Mora ponovno proroko-
vati mnogim ljudima, narodima, jezicima i
kraljevima.
Dva svjedoka i sedma trubalja
11
Potom mi je dana trska kao tap za
mjerenje. A aneo je stajao, govorei:
Ustani i izmjeri Boji hram, rtvenik i one
koji se ondje klanjaju.
2 A dvorite koje je izvan hrama izostavi i
ne mjeri ga, jer je predano neznabocima.
Oni e gaziti sveti grad etrdeset i dva
mjeseca.
3 I Ja u dati dvojici svojih svjedoka mo da
prorokuju tisuu dvjesto i ezdeset dana,
odjeveni u kostrijet.
4 Oni su dva maslinska stabla i dvije svje-
tiljke to stoje pred Bogom zemlje.
5 I ako im tko hoe nauditi, iz usta im sukne
oganj i prodre njihove neprijatelje. I ako im
tko hoe nauditi, mora biti tako ubijen.
6 Oni imaju vlast zatvoriti nebo da ne pada
kia u dane njihova prorokovanja; imaju i
vlast nad vodama da ih pretvaraju u krv, i
vlast da udare zemlju svakovrsnim poa-
stima, koliko god esto budu htjeli.
7 A kad e oni dovriti svoje svjedoanstvo,
zvijer koja izlazi iz zjala bezdana ratovat e
protiv njih, pobijedit e ih i ubiti.
8 I njihova e mrtva tjelesa leati na ulici
velikoga grada, koji se duhovno zove So-
doma i Egipat, gdje je isto i na Gospodin
bio razapet.
9 Tada e oni od svih ljudi, svakog pleme-
na, jezika i naroda, gledati njihova tjelesa
tri i pol dana i nee dopustiti da se njihova
tjelesa poloe u grob.
10 A oni koji ive na zemlji radovat e se
tomu, veseliti i slati darove jedan drugo-
me, jer su ova dva proroka muila one koji
prebivaju na zemlji.
11 A nakon tri i pol dana duh ivota od Boga
uao je u njih i oni su stali na svoje noge, a
veliki strah je obuzeo one koji su ih vidjeli.
12 Tada se zauo jaki glas s neba koji im je
govorio: Uziite ovdje. I oni su uzili na
nebo u oblaku, i vidjeli su ih njihovi nepri-
jatelji.
13 U taj isti as nastao je velik potres i sru-
io se deseti dio grada, i u potresu poginu-
lo je sedam tisua ljudi, a ostale je spopao
strah i dali su slavu nebeskom Bogu.
14 Drugo zlo je prolo; evo, tree zlo dolazi
uskoro.
15 Tada je sedmi aneo zatrubio: I na nebu
su odjeknuli jaki glasovi, govorei: Kra-
ljevstva ovoga svijeta postala su kraljev-
stva naega Gospodina, i njegova Krista,
On e vladati u vijeke vjekova!
16 Dvadeset i etiri starjeine, koji pred
Bogom sjede na svojim prijestoljima, pali
su niice i poklonili se Bogu,
17 govorei: Zahvaljujemo ti, Gospodine
Boe Svemoni, koji jesi, koji si bio, i koji
e doi, jer Ti si uzeo svoju veliku mo i
poeo kraljevati.
18 A narodi se razgnjevili, pa je doao Tvoj
gnjev i vrijeme da se sudi mrtvima i da na-
gradi tvoje sluge proroke i svete i one koji
se boje Tvojega imena, male i velike, i da se
Otkrivenje
872
unite oni koji unitavaju zemlju.
19 Uto se otvorio Boji hram na nebu i po-
kazala se krinja njegova zavjeta u njegovu
hramu. Nastalo je sijevanje munja, i glaso-
vi, i gromovi, i potres zemlje, i velika tua.
ena i Zmaj
12
Veliko se znamenje pokazalo na
nebu: ena odjevena u sunce, mje-
sec pod njezinim nogama, a na glavi joj
vijenac od dvanaest zvijezda.
2 Bila je trudna i vikala je u bolovima i mu-
kama raanja.
3 Zatim se pokazalo drugo znamenje na
nebu: i gle, veliki plameno-crveni zmaj sa
sedam glava i deset rogova, a na njegovim
glavama sedam kruna.
4 Njegov rep je povukao treinu nebeskih
zvijezda i bacio ih na zemlju. A zmaj je stao
pred enu, koja je ba trebala roditi, da joj
prodre dijete im ga rodi.
5 I ona je rodila muko dijete, koji e vladati
svim narodima eljeznim tapom. Njezino
Dijete bilo je doneseno k Bogu i njegovu
prijestolju.
6 A ena je pobjegla u pustinju, gdje joj je
Bog pripravio sklonite, da se ondje hrani
tisuu dvjesto i ezdeset dana.
7 Uto je poeo rat na nebu: Mihael sa svo-
jim anelima borio se protiv zmaja, i zmaj i
njegovi aneli se borili,
8 ali nisu mogli nadvladati, niti je za njih vie
bilo mjesta na nebu.
9 Tako je bio je zbaen veliki zmaj, ta zmija
od starina, koja se zove avao i sotona,
to zavodi cijeli svijet, on je bio zbaen na
zemlju, s njim su zbaeni i njegovi aneli.
10 Tada sam zauo silan glas na nebu go-
vorei: Sada je dolo spasenje i snaga i
kraljevstvo naega Boga, i vlast njegova
Krista, jer je izbaen tuitelj nae brae,
koji ih je optuivao dan i no pred naim
Bogom.
11 Oni su ga pobijedili krvlju Janjeta i rijeju
svojega svjedoanstva, jer nisu marili za
svoj ivot sve do smrti.
12 Veselite se zato, o vi nebesa i vi koji
boravite na njima! Zlo vama koji ivite na
zemlji i u moru! Jer avao je siao k vama
s velikim gnjevom, znajui da mu je vrijeme
kratko.
13 I kad je zmaj vidio da je zbaen na ze-
mlju, poeo je progoniti enu koja je rodila
muko dijete.
14 Ali eni su dana dva krila velikoga orla
da moe odletjeti u pustinju, na svoje mje-
sto, gdje e se hraniti vrijeme i vremena i
pola vremena, daleko od lica zmije.
15 A zmija je ispustila iz svojih usta vodu
kao poplavu za enom, kako bi je poplava
mogla odnijeti.
16 Ali zemlja je pomogla eni, otvorila svo-
ja usta i progutala poplavu koju je ispustio
zmaj iz svojih usta.
17 I razgnjevio se zmaj protiv ene, i otiao
voditi rat protiv ostalih iz njezina potom-
stva, onih koji vre Boje zapovijedi i imaju
svjedoanstvo Isusa Krista.
Zvijer izlazi iz mora
13
Tada sam stajao na pijesku morskog
ala, i vidio sam zvijer kako izlazi iz
mora sa sedam glava i deset rogova; na
njezinim rogovima bilo je deset kruna, a na
njezinim glavama bogohulno ime.
2 Ta zvijer koju sam vidio bila je slina le-
opardu, noge su joj bile kao medvjee, a
njezina usta kao lavlja. Zmaj joj je dao svoju
mo, svoje prijestolje i veliku vlast.
3 I vidio sam jednu od njezinih glava kao da
je smrtonosno ranjena, ali njezina smrto-
nosna rana je bila ozdravljena. Cijeli svijet
se divio zvijeri i poao za njom.
4 Tako se oni poklonili zmaju koji je predao
zvijeri vlast; a poklonili se i zvijeri, govore-
i: Tko je kao zvijer i tko moe ratovati s
njom?
5 I dana su joj usta da govori velike stvari i
bogohulnosti, i dana joj je vlast da nastavi
tako etrdeset i dva mjeseca.
6 Tada je ona otvorila svoja usta u bogohul-
nosti protiv Boga, pa psuje i huli njegovo
Ime, njegovo prebivalite i one koji prebi-
vaju na nebu.
7 I dano joj je da povede rat protiv svetih i
da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad svakim
plemenom, jezikom i narodom.
8 I poklonit e joj se svi oni koji borave na
zemlji, svaki ije ime nije zapisano u Knjizi
ivota Janjeta zaklanog od postanka svi-
jeta
9 Tko god ima uho, neka uje.
10 Onaj tko vodi u ropstvo bit e odveden
u ropstvo; onaj tko ubija maem, od maa
mora poginuti. U tomu je strpljivost i vjera
svetih.
11 Potom sam vidio drugu zvijer gdje izla-
zi iz zemlje, imala je dva roga kao janje, a
govorila je kao zmaj.
12 I ona vri svu vlast prve zvijeri u njezinoj
nazonosti, i postupa da se zemlja i oni koji
borave na njoj klanjaju prvoj zvijeri, ija je
smrtna rana bila ozdravljena.
13 Ona izvodi velika udesna znamenja,
tako da se vatra s neba sputa na zemlju
na oigled ljudi.
14 I zavodi one koji borave na zemlji sa
onim udesima koja su joj dana izvodi-
ti pred oima zvijeri, rekavi onima koji
borave na zemlji, da naprave kip zvijeri
Otkrivenje
873
koja je bila maem ranjena, ali je ostala na
ivotu.
15 Ona je dobila mo, udahnuti ivot kipu
zvijeri, tako da kip zvijeri moe govoriti i
izvriti da se poubijaju svi oni koji se nisu
htjeli pokloniti kipu zvijeri.
16 Ona je prisilila sve, male i velike, bogate i
siromane, slobodne i robove, da prime ig
na njihovu desnu ruku ili na njihova ela,
17 i da nitko ne moe ni kupovati ni proda-
vati, osim onoga koji ima ig, ili ime zvijeri,
ili broj njezina imena.
18 Ovdje je mudrost. Tko ima razuma neka
izrauna broj zvijeri, jer to je broj ovjeka, a
njegov je broj esto ezdeset i est.
Stotina etrdeset i etiri tisue
14
Tada sam pogledao, i gle, Janje je
stajalo na Sionskoj gori, a s njim sto
etrdeset i etiri tisue ljudi, imali su Ime
njegova Oca napisano na svojim elima.
2 I zauo sam glas s neba, kao um mnogih
voda i kao tutnjavu velikog groma. I uo
sam glas citraa kako sviraju na svojim
citrama.
3 Pjevali su neto kao novu pjesmu ispred
prijestolja, pred etvoricom ivih stvorenja
i pred starjeinama. Nitko nije mogao nau-
iti te pjesme, osim onih sto etrdeset i e-
tiri tisue koji su bili otkupljeni sa zemlje.
4 To su oni koji se nisu oneistili sa enama,
jer to su djevci. To su oni koji prate Janje
kamo god ide. Oni su otkupljeni izmeu
ljudi, prvine Bogu i Janjetu.
5 U njihovim se ustima ne nae lukavstva,
jer oni su bez mane pred Bojim prijesto-
ljem.
6 Uto sam vidio drugoga anela gdje leti
posred neba, nosei vjenu Radosnu vi-
jest da ju navijesti onima koji prebivaju na
zemlji, svakom narodu i plemenu, jeziku i
puku,
7 govorei jakim glasom: Bojte se Boga
i dajte mu slavu, jer je doao as njegova
suda. tujte i poklonite se Onome koji je
stvorio nebo i zemlju, more i izvore voda.
8 I doao je drugi aneo, govorei: Ba-
bilon je pao, pao je, taj veliki grad, jer je
napojio sve narode vinom gnjeva svojega
bluda.
9 Tada je doao trei aneo, govorei ja-
kim glasom: Tko se god pokloni zvijeri i
njezinom kipu i primi ig na svoje elo ili
na svoju ruku,
10 taj e sam piti od vina Boje srdbe, pune
jakosti, natoeno u au njegova gnjeva. I
on e biti muen ognjem i sumporom pred
svetim anelima i pred Janjetom.
11 I dim se od njihovih muka podignuo u
vijeke vjekova; i nema mira ni dan ni no
onima koji se klanjaju zvijeri i njezinom
kipu, i svakome onome koji primi ig nje-
zina imena.
12 Na ovom se temelji strpljivost svetih,
ovo su oni koji dre Boje zapovijedi i vjeru
Isusovu.
13 I uto sam zauo glas s neba gdje mi go-
vori: Napii: Blago mrtvima koji od sada
umiru u Gospodinu, Da, govori Duh:
neka poinu od svojih trudova, jer njihova
djela idu za njima.
14 I ja sam pogledao, i gle, bijeli oblak, a
na oblaku sjedi Jedan kao ovjeji Sin, koji
ima na svojoj glavi zlatnu krunu, a u ruci mu
je otar srp.
15 I drugi aneo je iziao iz hrama te po-
vikao jakim glasom onome koji je sjedio
na oblaku: Udari svojim srpom i anji, jer
je dolo vrijeme da anje, jer je dozrela
etva na zemlji!
16 Tada je onaj koji je sjedio na oblaku
udario svojim srpom na zemlju i bila po-
njevena zemlja.
17 Tada je drugi aneo iziao iz hrama koji
je na nebu i on je imao otar srp.
18 I jo drugi aneo je iziao od rtvenika,
koji je imao vlast nad ognjem, i povikao
jakim glasom onome koji je imao otar srp,
govorei: Udari svojim otrim srpom i beri
groe zemaljskog vinograda, jer mu je
groe potpuno zrelo.
19 Tako je aneo udario svojim srpom
na zemlju i pobrao groe zemaljskog
vinograda i bacio ga u veliku vinsku preu
Bojega gnjeva.
20 I groe u vinskoj prei je bilo zgnje-
eno izvan grada, a iz pree se razlila krv
konjima do uzda, u irinu od tisuu i est
stotina stadija.
Sedam posljednjih poasti
15
Zatim sam vidio u nebu drugo zna-
menje, veliko i divno: sedam anela
koji su imali sedam posljednjih poasti, jer
se s njima dovruje Boja srdba.
2 I vidio sam neto kao stakleno more po-
mijeano s ognjem, i one koji su pobijedili
zvijer, njezin kip i njezin ig i broj njezina
imena, gdje stoje na staklenom moru i
imaju Boje citre.
3 I oni pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Bo-
jega i pjesmu Janjeta, govorei: Velika
i divna su tvoja djela, Gospodine, Boe
Svemoni! Pravedni su i istiniti tvoji putovi,
o Kralju svetih.
4 Tko da te se ne boji, o Gospodine, i tko da
ne slavi Tvoje Ime? Jer Ti si jedini Svet. Svi
e narodi doi i pokloniti se pred tobom, jer
su objavljeni Tvoji sudovi.
5 I poslije toga pogledao sam, i gle, vidio
Otkrivenje
874
sam otvorio se hram atora svjedoanstva
na nebu.
6 A iz hrama izilo je sedam anela koji su
imali sedam poasti, odjeveni u bijeli i isti
lan i opasani po prsima zlatnim pojasima.
7 Zatim jedno od etiriju ivih stvorenja
dalo je jednomu od sedam anela sedam
zlatnih zdjela, napunjenih gnjevom Boga
koji ivi u vijeke vjekova.
8 Hram se napunio dimom od Boje slave
i od njegove moi, i nitko nije mogao ui u
hram dok se ne dovri sedam poasti od
sedmorice anela.
Sedam aa gnjeva
16
Potom sam iz hrama uo jaki glas
kako govori sedmorici anela: Idite
i izlijte na zemlju sedam zdjela Bojega
gnjeva.
2 Prvi je otiao i izlio svoju zdjelu na zemlju
i izbile su gadne i bolne rane na ljudima
koji su imali zvijerin ig i onima koji su se
klanjali njezinu kipu.
3 Zatim je drugi aneo izlio svoju zdjelu na
more, i ono je postalo krv kao u mrtvaca, te
je uginulo svako ivo stvorenje u moru.
4 Nato je trei aneo izlio svoju zdjelu na
rijeke i izvore voda, i one su postale krv.
5 Uto sam uo anela voda, kako govori:
O Gospodine, Ti si pravedan, Ti koji jesi,
koji si bio i koji e biti, to si to tako do-
sudio.
6 Jer su oni prolili krv svetih i proroka, zato
im daje da piju krv, jer to i zasluuju.
7 I uo sam drugoga iz rtvenika kako
govori: Da, Gospodaru, Boe Svemoni,
istinite i pravedne su tvoje presude.
8 Tada je etvrti aneo izlio svoju zdjelu na
sunce, i bila mu je dana snaga da pali ljude
ognjem.
9 A ljudi su gorjeli od velike vruine te pso-
vali Ime Boga koji ima vlast nad ovim poa-
stima i nisu se pokajali i odali mu slavu.
10 Tada je peti aneo izlio svoju zdjelu na
prijestolje zvijeri; pa njezinim kraljevstvom
postala velika tama. Ljudi su od muke i
bola grizli svoje jezike.
11 i hulili nebeskog Boga zbog svojih muka
i svojih rana, i nisu se pokajali od svojih
djela.
12 Tada je esti aneo izlio svoju zdjelu na
veliku rijeku Eufrat, i presuila se njezina
voda, tako da pripremi prolaz kraljevima
s istoka.
13 I ja sam opazio gdje izlaze tri neista
duha kao abe iz ustiju zmaja, iz ustiju zvi-
jeri i iz ustiju lanog proroka.
14 Jer to su avolski duhovi koji izvode
znamenja i koji odlaze kraljevima zemlje
iz cijeloga svijeta, da ih skupe za rat toga
velikog dana Svemonoga Boga.
15 Pazite, evo, Ja dolazim kao tat. Blago-
slovljen je onaj koji je budan i uva svoje
haljine, da ne bi iao gol i da mu se ne vidi
njegova sramota.
16 I oni su ih skupili na mjesto koje se he-
brejski zove Armagedon.
17 Tada je sedmi aneo izlio svoju zdjelu u
zrak, i jaki glas se uo iz nebeskog hrama,
od prijestolja, govorei: Gotovo je!
18 I nastali su glasovi, i grmljavine, i sijeva-
nje munja; i bio veliki potres zemlje tako je
bio straan kakvog nikad nije bilo otkada
su ljudi na zemlji.
19 I veliki grad se rapuknuo na tri dijela i
sruili se gradovi naroda. I veliki Babilon se
spomenuo pred Bogom, da mu dade au
ljutoga vina svojega gnjeva.
20 Nato svi su otoci ieznuli, a gore se
nisu nale.
21 I velika tua pala s neba na ljude, svaki
komad tue teine oko jedan talent. Ljudi
su hulili Boga, zbog poasti tue, jer je ta
poast bila nadasve velika.
Velika bludnica
17
Potom jedan od sedam anela koji
su imali sedam zdjela doao je k
meni govoriti sa mnom, govorei: Doi
pokazat u ti osudu velike bludnice koja
sjedi na mnogim vodama;
2 s kojom su kraljevi zemlje provodili blud-
nost, i koja je opila itelje zemlje vinom
njezine bludnosti.
3 Tako me odnio, u Duhu, u pustinju. I tu
sam vidio enu kako sjedi na skerletnoj zvi-
jeri, prekrivenu bogopogrdnim imenima,
imajui sedam glava i deset rogova.
4 ena je bila odjevena u grimiz i skerlet
i nakiena zlatom, dragim kamenjem i
biserima, drei u ruci zlatnu au punu
odurnosti i neistoe svojega bluda.
5 Na njezinu elu je napisano ime: tajna
veliki Babilon, mati od bludnica i od ze-
maljskih odurnosti.
6 I vidio sam enu, pijanu od krvi svetaca
i od krvi ubijenih Isusovih svjedoka. A kad
sam je vidio, zaudio sam se velikim u-
dom.
7 A aneo mi rekao: Zato se udi? Ja u
ti rei tajnu ove ene i zvijeri koja ju nosi,
koja ima sedam glava i deset rogova.
8 Zvijer koju si vidio bila je, i nije, izai e
iz zjala bezdana i otii u propast. A oni koji
borave na zemlji udit e se, ija imena
nisu upisana u Knjizi ivota od postanka
svijeta, kad vide tu zvijer, koja je bila, i nije,
i opet je tu.
9 Ovdje je um koji ima mudrost. Sedam
glava je sedam gora na kojima ena sjedi.
Otkrivenje
875
10 To je i sedam kraljeva. Pet ih je palo, je-
dan jest, a drugi jo nije doao. A kad doe,
mora ostati samo kratko vrijeme.
11 A zvijer koja je bila i nije, ona je i osmi i
jedan od sedmorice, i ide u propast.
12 I deset rogova koje si vidio, to je deset
kraljeva koji jo nisu primili kraljevstva,
nego e primiti vlast samo za jedan sat kao
kraljevi skupa sa zvijeri.
13 Ovi su jedne misli, i oni e dati svoju silu
i svoju vlast zvijeri.
14 Ovi e ratovati s Janjetom, ali e ih Janje
pobijediti, jer On je Gospodar nad gospo-
darima i Kralj nad kraljevima. I oni koji su s
njim pozvani su, izabrani i vjerni.
15 I on mi je rekao: Vode to si ih vidio,
gdje sjedi bludnica, to su ljudi i mnotva,
narodi i jezici.
16 A deset rogova koje si vidio na zvijeri,
oni e zamrziti bludnicu, opustoiti je i svu-
i do gola, njezino meso e pojesti i spaliti
ju ognjem.
17 Jer je Bog stavio u njihova srca da ispu-
ne njegov naum, da svi budu jedne misli, i
da predaju svoje kraljevstvo zvijeri, dok se
ne ispune Boje rijei.
18 A ena koju si vidio to je onaj veliki grad,
koji kraljuje nad kraljevima zemlje.
Pad velikog Babilona
18
Nakon toga vidio sam drugoga an-
ela gdje silazi s neba, koji je imao
veliku vlast, i zemlja se rasvijetlila od nje-
gova sjaja.
2 On je povikao jakim glasom, govorei:
Pao je, pao je veliki Babilon i postao pre-
bivalitem zlih duhova, i tamnica svakome
neistom duhu, i krletkom svake neiste i
mrske ptice!
3 Jer su svi narodi pili vina gnjeva i vina
njezine bludnosti, a kraljevi zemlje poinili
su s njom bludnost i zemaljski trgovci obo-
gatili su se njezinom obilnom raskou.
4 Uto sam uo drugi glas s neba, govorei:
Iziite iz nje, moj narode, da ne budete
dionici njezinih grijeha i da ne primite nje-
zinih poasti.
5 Jer njezini su grijesi doprli do neba, i Bog
se sjetio njezinih opaina.
6 Naplatite joj kao to je i ona vama na-
plaivala, i naplatite joj dvostruko prema
njezinim djelima; u au u koju je natakala
natoite joj dvostruko.
7 Kolikom se mjerom slavila i uivala u
raskoi, istu mjeru joj zadajte muka i tuge;
jer govori ona u svojemu srcu, sjedim
kao kraljica, nisam udovica i neu vidjeti
tuge.
8 Stoga e ju u jednom danu spopasti
poasti; smrt, tuga i glad. I ona e u ognju
potpuno izgorjeti, jer moan je Gospodin
Bog koji ju sudi.
9 I kraljevi zemlje koji su s njom provodili
bludnost i uivali s njom plakat e i tugovati
za njom kad vide dim njezina poara.
10 Stojei daleko od straha pred njezinom
mukom, govorei: Jao, jao, veliki grade
Babilone, silni grade, jer je u jednom asu
dola je tvoja osuda.
11 Zemaljski trgovci zaplakat e i tugovati
za njom, jer nitko vie ne kupuje njezine
robe:
12 Robe od zlata i srebra, dragog kame-
nja i bisera, lana i grimiza, svile i skerleta,
svakovrsnog mirisnog drveta; svakovrsnih
predmeta od slonove kosti, svakovrsnih
posuda od skupocjenog drveta, od mjedi,
od eljeza i mramora;
13 cimeta i balzama, miomirisa i pomasti,
tamjana i vina, ulja, bijeloga brana i peni-
ce, goveda i ovaca, konja i kola, i ovjejih
tjelesa i dua.
14 I voe za kojim je udjela tvoja dua
otilo je od tebe, i sve to je bogato i ra-
skono otilo je od tebe, i sigurno ga vie
nee nai.
15 Trgovci ovim stvarima koje je ona obo-
gatila stajat e daleko u strahu od njezine
muke, plaui i nariui,
16 govorei: Jao, jao, veliki grade odjeven
u fni lan, svilu, u grimiz i skerlet, i nakien
zlatom i dragim kamenjem i biserima!
17 Jer je u jednom asu propalo tako veliko
bogatstvo. Svi brodski kapetani, svi koji
plove brodovima, mornari, i svi koji rade
na moru, stali su iz daleka,
18 povikali su kad su vidjeli dim njezina
poara, govorei: Koji je bio kao ovaj veliki
grad?
19 I prahom su posuli svoje glave, te viknuli
plaui, nariui i, govorei: Jao, jao, ve-
liki grade, u kojem su se obogatili tvojim
bogatstvom svi vlasnici laa na moru, jer je
opustoen u jednom jedinom asu!
20 Raduj se nad njim, nebo i vi sveti apo-
stoli i proroci, jer Bog ga je osudio zbog
vas!
21 Tada je jedan snaan aneo uzeo veliki
kamen, veliki kao mlinski kamen, i bacio
ga u more, govorei: Tako e silovito biti
baen Babilon, veliki grad, i nee se vie
nikad nai.
22 I zvuk citraa, i pjevaa, i sviraa, i tru-
baa nee se vie u tebi uti. Ni obrtnika od
bilo kakva zanata nee se vie u tebi nai.
Ni buka mlinskog kamena nee se vie u
tebi uti.
23 Svjetlost svjetiljke nee vie u tebi sjati.
Glas zarunika i zarunice nee se vie u
tebi uti. Jer tvoji su trgovci bili zemaljski
Otkrivenje
876
velikai i jer si svojim vraanjem odveo u
zabludu sve narode.
24 I u njemu je naena krv od proroka,
od svetih i svih onih koji su poubijani na
zemlji.
Janjetova enidba
19
Nakon toga uo sam glasno pjevanje
mnotva naroda na nebu: Aleluja!
Spasenje, slava, ast i mo Gospodinu
naemu Bogu!
2 Zato to su istinite i pravedne njegove
presude, jer je osudio veliku bludnicu, koja
je pokvarila zemlju svojim bludom. On je
na njoj osvetio krv svojih slugu, koju je ona
prolila.
3 I ponovno su govorili: Aleluja! A njezin
se dim die u vijeke vjekova!
4 A dvadeset i etiri starjeine i etiri iva
stvorenja pali su niice i poklonili se Bogu,
koji sjedi na prijestolju, govorei: Amen!
Aleluja!
5 Zatim je s prijestolja doao glas, govore-
i: Hvalite naega Boga, svi njegovi sluge
i svi koji ga se bojite, mali i veliki.
6 I zauo sam neto kao glas velikog mno-
tva, kao um velikih voda, kao prasak jakih
gromova, govorei: Aleluja! Jer vlada i
kraljuje Gospodin Bog Svemoni!
7 Radujmo se i kliimo od veselja i dajmo
slavu Njemu, jer je dola Janjetova svad-
ba, i njegova se zarunica pripravila.
8 Dano joj je odjenuti se u fino laneno
platno, isto i blistavo, jer laneno platno,
pravedna su djela svetih.
9 Tada mi on rekao: Pii: Blagoslovljeni
su oni koji su pozvani na Janjetovu svad-
benu gozbu. I on mi rekao: Ovo su istinite
Boje rijei.
10 Tada sam mu pao do nogu da mu se
poklonim, a on mi rekao: Pazi da to ne
pravi! Ja sam sluga kao i ti i tvoja braa
koja imaju Isusovo svjedoanstvo. Bogu
se pokloni! Jer svjedoanstvo Isusovo
proroki je duh.
11 Zatim sam vidio otvoreno nebo, i gle,
bijeli konj. A onaj koji je sjedio na njemu
zove se Vjerni i Istiniti; On sudi i vojuje po
pravdi.
12 Njegove su oi kao ognjeni plamen, a
na glavi su mu mnoge krune. On ima na-
pisano ime koje nitko ne zna, osim njega
samoga.
13 On je bio odjeven u ogrta umoenu u
krv, a njegovo se Ime zove Boja Rije.
14 I nebeske vojske odjevene u fni lan, bi-
jel i ist, pratile su ga na bijelim konjima.
15 A iz njegovih usta izlazi otar ma, da
njime udari narode. On e sam nad njima
vladati eljeznim tapom. On sam navija
vinsku preu uskipjelog gnjeva Svemo-
noga Boga.
16 A na svojoj haljini i na boku nosi napi-
sano Ime: Kralj kraljeva i Gospodar gos-
podara.
17 Tada sam vidio jednog anela gdje stoji
na suncu i vie jakim glasom svim pticama
to lete posred neba: Doite i skupite se
na veeru velikoga Boga,
18 jesti meso kraljeva, meso vojskovoa,
meso junaka, meso konja i meso onih koji
sjede na njima, i meso svih ljudi, slobodnih
i robova, malih i velikih.
19 Zatim sam vidio zvijer, zemaljske kralje-
ve i njihove vojske, skupljene da zametnu
rat protiv Onoga koji jae na konju i protiv
njegove vojske.
20 Tada je zvijer bila uhvaena zajedno sa
lanim prorokom koji je pred njom izvodio
udesna znamenja i njima zaveo one koji
su primili ig zvijeri i klanjali se njezinu kipu.
Oboje njih su ivi baeni u ognjeno jezero
koje gori sumporom.
21 A ostali su ubijeni maem to izlazi iz
ustiju Onoga koji sjedi na konju. I sve su se
ptice nasitile njihovim mesom.
Posljednji sud
20
Potom sam opazio anela gdje sila-
zi s neba, imajui klju od bezdana i
veliki lanac u svojoj ruci.
2 On je pograbio zmaja, tu zmiju od stari-
na, a to je avao i sotona, te ga svezao za
tisuu godina;
3 i bacio ga u bezdan, zatvorio ga i stavio
na njega peat, da vie ne zavodi narode
dok se ne navri tisuu godina. Nakon toga
mora biti puten za kratko vrijeme.
4 I ja sam vidio prijestolja i one koji sje-
de na njima, i njima je bila dana vlast da
sude. I opazio sam due onih koji su po-
gubljeni zbog svojega svjedoanstva za
Isusa i za Boju rije, koji se nisu poklonili
zvijeri ni njezinu kipu, i koji nisu primili
iga na svojim elima ili na svojim ruka-
ma. Oni su ivjeli i kraljevali s Kristom
tisuu godina.
5 A ostali mrtvi nisu oivjeli dokle se nije
navrilo tisuu godina. Ovo je prvo uskr-
snue.
6 Blagoslovljen i svet je onaj koji je dionik
ovoga prvoga uskrsnua. Nad njima druga
smrt nema vlasti, nego e biti sveenici
Boji i Kristovi i s njim e kraljevati tisuu
godina.
7 A kad proe tisuu godina, sotona e biti
puten iz svojega zatvora.
8 Izii e zavoditi narode koji su na etiri
kraja zemlje, Goga i Magoga, da ih skupi
za rat, iji je broj kao morski pijesak.
Otkrivenje
877
rei: Doi da ti pokaem zarunicu, enu
Janjetovu!
10 I on me ponio u duhu na neku veliku i
visoku goru, i pokazao mi onaj veliki grad,
Sveti Jeruzalem, gdje silazi s neba od
Boga,
11 imajui slavu Boju. Njegova svjetlost
bila je kao dragi kamen, kao kamen jaspis,
proziran kao kristal.
12 Imao je i velike, visoke zidine s dvana-
esterim vratima, a na vratima dvanaest
anela, i napisana imena na njima, imena
dvanaest plemena Izraelovih sinova.
13 Na istoku troja vrata, na sjeveru troja
vrata, na jugu troja vrata i na zapadu troja
vrata.
14 A gradske su zidine imale dvanaest te-
melja i na njima imena dvanaest Janjetovih
apostola.
15 A onaj koji je govorio sa mnom drao je
mjeru, zlatnu trsku, da izmjeri grad, njego-
va vrata i njegove zidine.
16 A grad je postavljen etverokutan, nje-
gova je duina kolika i irina. I on je izmjerio
grad trskom; dvanaest tisua stadija. Jed-
naka mu je duina, irina i visina.
17 Tada je izmjerio i njegove zidine: sto
etrdeset i etiri lakta po ljudskoj mjeri, to
jest, po aneoskoj.
18 Zidovi su sagraeni od jaspisa, a grad
od istoga zlata, kao isto staklo.
19 A temelji gradskih zidina bili su ukrae-
ni svakovrsnim dragim kamenjem. Prvi je
temelj od jaspisa, drugi od safra, trei od
kalcedona, etvrti od smaragda,
20 peti od sardoniksa, esti od sarda, sed-
mi od krizolita, osmi od berila, deveti od
topaza, deseti od krizopraza, jedanaesti
od hijacinta i dvanaesti od ametista.
21 A dvanaest vrata je dvanaest bisera;
svaka pojedina vrata su od jednog bisera.
Gradska ulica je od istoga zlata, nalik na
prozirno staklo.
22 Hrama nisam vidio u njemu, jer Gos-
podin Bog Svemoni i Janje njegov su
hram.
23 Gradu ne treba sunce ni mjesec da svi-
jetle u njemu, jer ga je rasvijetlio Boji sjaj,
i Janje mu je svjetiljka.
24 Narodi e hoditi u njegovu svjetlu, ze-
maljski kraljevi donijeti u njega svoju slavu
i ast.
25 Njegova se vrata nikad nee zatvarati
danju, jer noi nee biti.
26 U njega e se donijeti slava i ast i ra-
sko naroda.
27 Nita neisto nee u njega nipoto ui;
nitko tko pravi to je odurno i lano, nego
samo oni koji su upisani u Janjetovoj Knjizi
ivota.
9 I oni su uzili na iroku povrinu zemlje,
opkolili tabor svetih i ljubljeni grad. I tada
je oganj od Boga siao s neba i proderao
ih.
10 A avao, koji ih je zavodio, bio je baen
u ognjeno i sumporno jezero, gdje su zvijer
i lani prorok. I bit e mueni dan i no u
vijeke vjekova.
11 Zatim sam vidio veliko bijelo prijestolje i
Onoga koji je sjedio na njemu, ispred ije-
ga je lica ieznula zemlja i nebo. I mjesta
im se nije nalo.
12 I vidio sam mrtve, male i velike, stojei
pred Bogom, i knjige se otvorile. I druga se
knjiga otvorila, koja je knjiga ivota, i mrtvi
su bili sueni prema svojim djelima i prema
onome to je napisano u knjigama.
13 I more je povratilo svoje mrtve koji su bili
u njemu; Smrt i Podzemlje su dali mrtve koji
su bili u njemu. I bili su sueni svaki prema
svojim djelima.
14 Smrt i Podzemlje bili su baeni u ognje-
no jezero. A to je druga smrt.
15 I tko god se nije naao zapisan u Knjizi
ivota, bio je baen u ognjeno jezero.
Novo nebo i nova zemlja. Novi Jeruzalem
21
I ja sam vidio novo nebo i novu ze-
mlju, jer su proli prvo nebo i prva
zemlja, a i mora vie nije bilo.
2 Tada ja, Ivan, vidio sam Sveti grad, Novi
Jeruzalem, gdje silazi s neba od Boga, pri-
pravljen kao zarunica koja je ukraena za
svojega mua.
3 I uo sam gromki glas to je dolazio s
neba, govorei: Evo atora Bojega meu
ljudima, I On e prebivati s njima, i oni e
biti njegov narod, i sam Bog e biti s njima
i biti njihov Bog.
4 I Bog e otrti svaku suzu s njihovih oiju;
nee vie biti smrti, ni tuge, ni plaa; i nee
vie biti boli, jer ono prvo je prolo.
5 Tada mi onaj koji sjedi na prijestolju re-
kao: Gle, Ja sve stvaram novo. I On mi
rekao: Zapii: Jer ove su rijei vjerne i
istinite!
6 On mi rekao: Dovreno je! Ja sam Alfa
i Omega, Poetak i Svretak. Ja u dati iz
izvora vode ivota, badava, onome tko je
edan.
7 Onaj koji pobijedi naslijedit e sve, i Ja u
biti njegov Bog, a on e biti moj sin.
8 Ali straljivi, nevjernici, neisti, ubojice,
bludnici, vraari, idolopokloniteljima i svi
laci, oni e dobiti svoj dio u jezeru koje
gori ognjem i sumporom, a to je druga
smrt.
9 I zatim jedan od sedam anela koji su
imali sedam zdjela napunjenih sa sedam
zavrnih poasti, doao je k meni, govo-
Otkrivenje
878
Isus dolazi brzo
22
I on mi pokazao istu rijeku ivota,
bistru kao kristal, koja izlazi iz Bo-
jega i Janjetova prijestolja.
2 A posred gradske ulice i s obiju strana
rijeke bilo je stablo ivota, koje raa dvana-
est plodova, dajui svakog mjeseca svoj
plod. A lie od stabala slui za lijeenje
narodima.
3 Nee vie biti nikakva prokletstva, nego
prijestolje Boje i Janjetovo bit e u njemu,
a njegove sluge e ga sluiti.
4 I oni e vidjeti njegovo lice, a njegovo e
ime biti na njihovim elima.
5 Nee vie biti noi; i nee trebati ni svjetla
svjetiljke, ni svjetla sunca, jer e nad njima
svijetliti Gospodin Bog. I oni e kraljevati u
vijeke vjekova.
6 Tada mi je rekao: Ove su rijei vjerne i
istinite. Gospodin Bog svetih proroka po-
slao je svojega anela da pokae njegovim
slugama to se mora uskoro dogoditi.
7 Gle, Ja dolazim ubrzo! Blagoslovljen je
onaj koji vri proroanske rijei ove knji-
ge.
8 A ja, Ivan, ovo sam uo i vidio. I kad sam
uo i vidio, pao sam pred noge anelu, koji
mi je ovo pokazao, da mu se poklonim.
9 Tada mi on rekao: Gledaj da to ne pravi.
Jer ja sam sluga kao i ti, kao tvoja braa,
proroci i oni koji vre rijei ove knjige. Bogu
se pokloni!
10 I rekao mi je: Ne zapeati proroanske
rijei ove knjige, jer je vrijeme blizu.
11 Neka onaj koji je nepravedan i dalje
bude nepravedan; onaj koji je neist neka
i dalje bude neist; onaj koji je pravedan
neka i dalje bude pravedan; onaj koji je
svet neka i dalje bude svet.
12 Gle, Ja dolazim ubrzo, i sa sobom no-
sim nagradu da svakoga nagradim prema
njegovu djelu.
13 Ja sam Alfa i Omega, Poetak i Svre-
tak, Prvi i Posljednji.
14 Blagoslovljeni su oni koji vre njegove
zapovijedi, tako da dobiju pravo do stabla
ivota, i da moeju ui u grad kroz vrata.
15 Jer vani ostaju psi i vraari, i bludnici,
i ubojice, i idolopokloniteljima, i svaki tko
god ljubi i govori la.
16 Ja, Isus, poslao sam svojega anela
da vam posvjedoi ovo u crkvama. Ja sam
Korijen i Potomak Davidov, Sjajna Zvijezda
Danica.
17 I Duh i zarunica govore: Doi! Tko
uje neka rekne: Doi! I neka svaki onaj
tko je edan doe; i tko god eli neka uzme
vode ivota badava.
18 Jer ja svjedoim svakome tko uje
proroanske rijei ove knjige: Ako bilo
tko ovomu to dometne, Bog e njemu
dometnuti poasti koje su napisane u ovoj
knjizi.
19 I ako tko oduzme od rijei ove proroan-
ske knjige, Bog e njemu oduzeti njegov
dio iz Knjige ivota, iz svetoga grada i iz
onoga to je napisano u ovoj knjizi.
20 Onaj koji svjedoi svemu ovomu govori:
Sigurno dolazim ubrzo. Amen. Da, doi,
Gospodine Isuse.
21 Neka milost Gospodina Isusa Krista
Otkrivenje

Biblija Martinjak2012

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Biblija Martinjak2012

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVETA

You might also like