NOVA CROATICA Zagreb, II (2008) 2

Izvorni znanstveni rad UDK 323.1:796

RUKA NA SRCU KAO IZRAZ NARODNE DUE

Ozren Biti
(Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb)

Kategorije nacije i identiteta predmet su permanentnih rasprava unutar suvremene drutvenoznanstvene misli, a neslaganja oko njihova znaenja reflektiraju se kako na njihovo shvaanje u razliitim znanstvenim podrujima, tako i na njihovu upotrebu u raznim drutvenim poljima. U ovom se radu propituje funkcioniranje nacionalnog identiteta u sportskom polju. U tu su svrhu sueljena dva oprena poimanja nacije primordijalistiko i modernistiko te se pokuava elaborirati njihova vjerodostojnost i primjenjivost na hrvatski sport od 1990-ih godina do danas. U sreditu je analize razmatranje specifine prakse hrvatskih sportaa, ali i ostalih aktera hrvatskog sporta, a to je dranje ruke na srcu prilikom intoniranja dravne himne. Kljune rijei: sport, nacionalni identitet, ruka na srcu, narodna dua, dravna himna, Vatreni, Pakleni Bijelo-crvena polja hrvatska na dresu sjete me da ja volim te. Igrajte za nju, Nau voljenu, nek jae kuca to srce vatreno. (Nered & navijai)

Ideja je ovog rada analizirati odnos nacionalnog identiteta i sporta kroz problematiziranje este prakse hrvatskih reprezentativnih sportaa/ica da prigodom intoniranja dravne himne dre ruku na srcu. Pritom se uzima u obzir iniciranje tog obiaja jo u doba stvaranja drave, kao i njegovo trajanje
139

O. Biti RUKA NA SRCU KAO IZRAZ NARODNE DUE 139150

sve do danas. Polazi se od toga da su mogua razliita drutvena i povijesna situiranja te geste, koja onda posljedino uvjetuju uslonjavanje rasprave o principima nacionalne identifikacije u sportu. Ipak e se kao moda najintrigantnije i najprovokativnije vienje uzeti ono naslovno ruka na srcu kao izraz narodne due koje e se s jedne strane nastojati protumaiti na temelju uvida u politike konotacije, ali i javne konstrukcije takvog ina, a s druge e se strane pokuati elaborirati na iroj teorijskoj podlozi. U skladu s najavljenom argumentacijskom linijom, u prvom dijelu rada iznijet u pojanjenje kljunih pojmova nacionalnog identiteta i sporta odnosno prepoznati temelje za njihovo povezivanje. Nakon toga u posvetiti panju uprizorenjima spomenute iroko usvojene prakse dranja ruke na srcu pri intoniranju himne. Naglasak e biti na hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, popularnim Vatrenima ire Blaevia iz 1990-ih te na hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji, podjednako popularnim Paklenima Lina ervara iz 2000-ih, jer rezultati i imid tih ekipa, ukljuujui njihove trenere, a povezano s tim i status tih sportova u Hrvatskoj, ine itekako drutveno i politiki relevantnim sve to se dogaa u vezi s njima. U zavrnom e se dijelu, uz uvaavanje perspektiva naznaenih u prvome, izotriti teorijski pristup ovom fenomenu/problemu s ciljem dokidanja njegova banaliziranja, tj. revaloriziranja njegovih kolokvijalnih interpretacija.

SPORT I NACIONALNI IDENTITET Za potrebe povezivanja nacionalnoga sa sportskim poljem valja se ograditi od shvaanja nacionalnoga kao samorazumljive, prirodne injenice odnosno neke objektivno odredive socioloke ili psiholoke kategorije. Iz tog u se razloga usredotoiti na dva raznorodna kriterija razumijevanja nacije: prvi se tie znanstvenog diskursa o naciji, a drugi kolokvijalne percepcije nacije, poglavito od strane njezinih pripadnika. Sociolog Vjeran Katunari, na tragu sline podjele britanskog teoretiara nacionalizma Anthonyja Smitha (Smith, 1986: 713), razlikuje dvije osnovne struje unutar teorijskog bavljenja fenomenom nacije: primordijalistiku i modernistiku. (Katunari, 2003) Dok tradicionalno, primordijalistiko tumaenje nacije poiva na ukazivanju na njezinu prvotnost, izvornost i nepromjenjivost, modernistiki pristupi naciji idu u smjeru propitivanja razloga zato se interpretacije drutvenog svijeta oblikuju po kriteriju nacionalnoga i kakve posljedice te interpretacije omoguuju. Primordijalisti
140

NOVA CROATICA Zagreb, II (2008) 2

ljudsku solidarnost objanjavaju najdubljim ljudskim dispozicijama, pa se pri definiranju nacije pozivaju na dublje slojeve grupnog identiteta i meugrupnih odnosa. Za njih je nacija prirodna i trajna, a Smith u okviru svog etnosimbolistikog pristupa nacionalizmu takvo vienje nadograuje tezom kako je ona zapravo moderna nasljednica mnogo starije i rairenije etnije te okuplja u sebi sve simbole i mitove predmoderne etninosti. (Smith, 1986: 1318) U prvi plan, dotle, kod nekih modernista izbija ideja o kvazirealnosti nacije.1 Za Benedicta Andersona su nacionalizam, nacionalnost ili bivanje nacijom kulturne tvorbe posebne vrste koje danas uivaju snaan emocionalni legitimitet, a iji nastanak datira od kraja 18. stoljea. Nacija je, po njemu, zamiljena politika zajednica, i to zamiljena kao istovremeno inherentno ograniena i suverena. (Anderson, 1990: 17) Ideja zamiljanja zajednice polazi od toga da je u naim mislima slika zajednitva sviju, premda ne poznajemo veinu pripadnika nae nacije. Za razliku od Ernesta Gellnera koji pri definiciji nacije koristi formulaciju izmiljena zajednica (Gellner, 1998), Anderson preferira epitet zamiljena jer on nimalo ne obezvreuje stvaran i irok uinak predodbe zajednike pripadnosti koja povezuje ljude, njihova uvjerenja i djelovanje. Andersonova slika zajednitva stvorena u himnama, romanima i novinama dade se vrlo dobro primijeniti na funkcioniranje nacionalnog identiteta u sportskom polju. Sudei po korpusu tekstova koji se bave tom problematikom moglo bi se zakljuiti da se tek cijepljenjem pojmova nacije i nacionalnog identiteta idejama o izmiljanju, zamiljanju, iluziji i izumljivanju otvara prostor za pronalaenje nacionalnog i izvan podruja politike i kulture, za njegovo iitavanje unutar sportskog diskursa. Pri percepciji nacionalnog meu pripadnicima nacije, uvjetno reeno kolokvijalnoj, a ne znanstvenoj percepciji, treba razluiti etniki i politiki princip. Nije naime svejedno je li zajednica koju neki sporta zastupa predstavljena kao narod ili kao nacija. Vano je kakvim su argumentima, tj. principima oblikovanja zajednice potkrijepljena pojedinana opredjeljenja i kakve posljedice (drutvene predodbe) iz njih proizlaze. Etniki princip razumijevanja zajednice poiva na kolektivnom identitetu, odnosno na pretpostavljenim zajednikim znaajkama koje se tretira-

Katunari kao zajedniku znaajku modernistikih autora iz 1980-ih prepoznaje njihovo shvaanje nacije kao ideolokog projekta koji dolazi uz industrijsku modernizaciju i medijsku revoluciju. (Katunari, 2003: 181193)

141

O. Biti RUKA NA SRCU KAO IZRAZ NARODNE DUE 139150

ju kao prirodno dane i relativno trajne. Taj se princip vezuje uz domau retoriku koja povlai analogiju izmeu zajednice i prostora to ga ona nastanjuje te obitelji i njezina doma. Sportski su mediji pretrpani primjerima diskursa genetike koji zajednicu predstavlja kao rairenu srodstvenu skupinu. Vezivno tkivo te zajednice mogu biti krv, geni, roenje, rod, djedovina itd. I koncept kulture tumai zajednicu u smislu pretpostavljenih zajednikih znaajki razlikovnih u odnosu na druge. Politiki se pak princip razumijevanja zajednice temelji na lanstvu u dravi kao politikoj zajednici. Najneposrednije ukljuivanje sportskog dogaaja u nacionalni kontekst odvija se preko upotrebe dravnih simbola. (Cashmore, 2000: 304) Dok narodnost odreuju etniki kriteriji, dravljanstvo je zapravo pravni odnos pa ga je u neku ruku lake i zamijeniti. Preko etnikoga principa nacionalno se ispostavlja prirodnom zajednicom, a preko politikoga pravno-politikom jedinicom. Diskurs sportske javnosti ini nacionalno rezultatom dinamike izjednaavanja ili uzajamnog preklapanja tih dvaju principa. Ideoloki je uinak tog diskursa oblikovanje i odravanje predodbi o dravi kao politikoj organizaciji i predstavnici homogenih zajednica temeljenih na etnikom kriteriju, odnosno predodbi o narodima kao etnikim zajednicama organiziranima u dravu. (Barbara Domajnko, 2002: 188199) Rasprava o nacionalnom identitetu, a onda i o nacionalistikim ideologijama u sportu, podrazumijeva poimanje sporta kao drutvenog konstrukta. Sport nije privilegirano mjesto na koje bismo se mogli povui iz stvarnog ivota, ve je sistemski i prisno povezan s drutvom. Jedna od njegovih elementarnih karakteristika jest da ukljuuje individue koje se natjeu. Kompetitivni individualizam kao politika ideologija prikazuje se u sportu prirodnim ljudskim stanjem. Umjesto da samo pasivno reproducira ideologiju, sport i pridonosi proizvodnji ideolokog imida. Budui da se pojavljuje kao sfera aktivnosti izvan drutva, a dijelom i stoga jer ukljuuje prirodne, fizike vjetine i kapacitete, on prikazuje te imide kao da su prirodni. Pritom momadski sportovi, za razliku od individualnih, upuuju na menadersko upravljanje i koordinaciju, obraujui ideologije preuzete iz industrijske ekonomije. Najoitije upletanje ideologije u sport pripisuje se vezi sporta i nacionalizma. Sport je podruje koje doputa konstrukciju nacije kao homogene cjeline prevladavajui minorne unutranje podjele koje se mogu izmeu nas pojaviti. Kao drutveno konstruirana, znaenjima bogata aktivnost, zapleten je u reprodukciju i prijenos ideolokih tema i vrijednosti dominantnih u drutvu.
142

NOVA CROATICA Zagreb, II (2008) 2

Nacionalna identifikacija kod sportaa najee slui nadsvoivanju njihovih vieslojnih i mnotvenih identiteta. Vrhunski sportai esto na meunarodnim natjecanjima zastupaju svoju dravu, bilo da su dio reprezentativne vrste u nekom kolektivnom sportu ili nastupaju pod zastavom svoje drave u nekom individualnom sportu. U oba su sluaja prisutni nacionalni simboli, poput zastave, grba, himne, eventualno i jezika kojim se slue. Ako se sve nabrojeno dade podvesti pod manifestna obiljeja nacionalnog identiteta nekog sportaa, valja jo izdvojiti nacionalni naboj, ponos i unutarnju motivaciju kao latentna obiljeja, ali ona koja se u diskursu sportske javnosti gotovo uvijek apriorno priivaju sportaima. Garry Whannel, meutim, upozorava na nerijetko zanemareno proturjeje izmeu nacionalizma i individualizma, istiui da su, dok je vrhunski sport zapravo doveo u prvi plan nacionalni identitet i nacionalni presti, a odatle i ovinizam, uzdizanje poduzetnikog etosa i ulazak kapitala u sport proizveli individualizam kao protuteu. (Whannel, 1992: 191) Na temelju reenoga moe se zakljuiti da priklanjanje nacionalnoj identifikaciji meu sportskim akterima proizlazi kako iz vanosti nacije danas u svijetu openito, tako i iz komplementarnosti principa razlike i principa priznavanja na kojima se temelji nacionalni identitet s jedne strane te principa konkurencije i kompetitivnog individualizma kao osnovnih znaajki suvremenog sporta s druge strane. Osim toga, posezanje za nacionalnim identitetom odvija se na razliitim razinama, unutar razliitih grupa te s razliitim motivima i ciljevima. Modusima svoje artikulacije, znaenjem koje sa sobom nosi iz politike sfere, nacionalni se identitet izdvaja u ponudi drugih identitetnih oznaka. Nametljiv, ali i privlaan, on istovremeno prua utoite, pripadanje i priznavanje.

RUKA NA SRCU PRI SVIRANJU HIMNE2 Iako fizika, kompetitivna, nadjezina i populistika priroda veine sportova ini da su oni savren medij za izraavanje grupnih identiteta, (Polley, 2004: 13) ipak je dojam, koji se definitivno potvruje na primjeru Hrvatske,

Ruka na srcu esto se tumai kao simbolina gesta kojom se naglaava poanta himne. Naime, Mihanovieva budnica Horvatska domovina, ije su dvije poetne i dvije zavrne strofe uzete za predloke hrvatske himne, zavrava rijeima ... dok mu ivo serdce bije!

143

O. Biti RUKA NA SRCU KAO IZRAZ NARODNE DUE 139150

da nogometu u tom smislu nema premca. Ve i zato to je u pitanju sastojak odnosno oblik masovne puke kulture (Vrcan, 2003: 1624), ali i sastavni dio popularne kulture, nogomet je kao fenomen koji privlai i zanima najvei broj ljudi konstantno u sreditu medijske panje, pri emu se razotkriva njegova ambivalentna i protuslovna narav. Poetke hrvatskog nogometa u doba osamostaljivanja drave obiljeila je reprezentacija. Generacija igraa okupljena pod nazivom Vatreni, osim odlinim rezultatima, svoj je imid kreirala ponajprije pronacionalnom retorikom u emu je prednjaio tadanji izbornik iro Blaevi, bliski prijatelj pokojnoga predsjednika drave Franje Tumana. Dio nacionalnog folklora koji se vezivao uz sportske i javne nastupe Vatrenih otpada i na ponaanje, tj. dranje reprezentativaca i njihovog strunog stoera na terenu prigodom ceremonijalnog izvoenja dravnih himni na poecima meunarodnih utakmica. Premda postavljanje desne ruke na srce nije karakteristino samo za sportski milje, a nije niti hrvatski izum, odjeci takve geste, zapravo javne predstave3, zasigurno su najjai upravo u tom situacijskom kontekstu. Jedanaest igraa, jedan do drugoga, s rukom na srcima uprizoruju naciju istovremeno za brojnu stadionsku, ali i za enormno veliku televizijsku publiku. (Hobsbawm, 1993:143) Takvu izdvojenu malu priu treba prispodobiti s velikom priom o vatrenima kao (navodno) istinskoj manifestaciji ili otjelovljenju, u zgusnutom obliku, gotovo svih pozitivnih nacionalnih osobina Hrvata ali i kao nainu poravnavanja drutvenih nejednakosti i nepravdi kojima su Hrvati (navodno) izloeni u meunarodnim okvirima. Stoga bi se svi Hrvati trebali lako prepoznati u vatrenima po svom iskonskom i istinskom hrvatstvu. (Vrcan, 2003: 20) S obzirom na vremensko preklapanje rane faze Vatrenih i Domovinskog rata, a ako se ima u vidu metaforika povezanost sporta i bitke, svakako i

Iako je vie no evidentno da nije u pitanju osobna niti privatna stvar, svakako nije zanemarivo da se televizijske kamere maksimalno pribliavaju sportaima u takvim situacijama, fokusirajui njihove ruke poloene na prsa. Svijest o toj injenici i njezinim posljedicama prisutna je i u novinskom komentaru koji problematizira naturalizaciju stranih, tovie tamnoputih igraa, u hrvatskim reprezentacijama. Pojanjavajui poziciju hrvatskog Brazilca Eduarda da Silve, te apostrofirajui da je nakon to je pristigao u Zagreb te se povezao sa Zdravkom Mamiem i zavrio u Dinamu, potom i dobio hrvatsko dravljanstvo, Eduardo odlinim nastupima postao kljuni igra hrvatske reprezentacije, novinar Jutarnjeg lista zakljuuje da e 23-godinjak koji vodi miran obiteljski ivot, ve oenjen i ve otac, nastaviti igrati za hrvatsku nacionalnu vrstu. Svaki put kad e ona igrati i on e pred TV kamerama drati ruku na srcu. (Tomislav ade, Jutarnji list, 17. 11. 2006).

144

NOVA CROATICA Zagreb, II (2008) 2

mitska pria sporta oliena prije svega u konfrontaciji nas i njih (olovi, 1985: 233251), ovakav bi primjer grupne identifikacije u nacionalnom kljuu valjalo iitati ne kao klasino kovanje identiteta kroz oznaavanje razlike (Woodward, 2002: 3538), ve moda kao oznaavanje razlike kroz kovanje identiteta. Poto u sportu sveprisutna fraza poginut emo na terenu u sluaju nogometne reprezentacije preneseno znai da mladii4 idu u bitku kako bi rtvovali svoje tijelo za tijelo nacije (Billig, 1995:124), prislonjena bi ruka na srcu tijekom sviranja himne imala biti na odreen nain prisegom tom htijenju odnosno cilju. Javno obznanjen stav predsjednika Tumana da je dranje ruke na srcu pri intoniranju dravne himne znak potovanja uvrijeen obi-ajnim pravom zvui moda benignije, ali u sebi nesumnjivo implicira da se dostojanstveno dranje za vrijeme intoniranja himne u osobitim prigodama iitava prije svega kao znak nacionalnog ponosa i domoljublja, a hrvatska povijest i nain na koji je izborena sloboda nalau svima koji zastupaju zemlju sportaima, politiarima, kulturnim djelatnicima da to uine na najuzvieniji nain. (R. I., Vjesnik, 2. oujka 1999) Ako je tomu tako, ruka na srcu koja stvara fiktivnu vezu s prolou ili pak ustanovljava svoju prolost putem gotovo obaveznog ponavljanja, uklapa se i u teoriju o nacionalizmu kao izumitelju tradicije. (Hobsbawm, 2000: 139) Kako se praksa postavljanja ruke na srce odrala od njezina uvoenja s integralnim Vatrenima sve do uspjene ere rukometne reprezentacije Paklenih i njihova izbornika Lina ervara, tom bi ritualu ipak trebalo pridati multidimenzionalni znaaj. Svakako bi ga se, zahvaljujui javnom i prilino jasnom sportsko-politikom statusu ire Blaevia i Lina ervara, moglo promotriti kroz prizmu dugogodinje stranake hegemonije HDZ-a na ovim prostorima, ali moda je svrsishodnije upozoriti na kontinuitet kohezivne i legitimirajue dimenzije tog ina u duhu potapalice malo nas je, al nas ima5 , ba kao i na blijeenje njegove antagonistike dimenzije kao neiz-

Vano je istaknuti da dranje ruke na srcu pri intoniranju himne nije gesta koja se unutar hrvatske sportske javnosti oekuje samo u mukom sportu. Tako se u proljee 1998. medijima provlaio spor izmeu tadanjeg izbornika enske teniske reprezentacije Vjerana Friia i Jelene Kostani (danas Kostani-Toi), nastao zbog toga to za vrijeme intoniranja himne uoi susreta s Japanom splitska tenisaica nije poput svojih kolegica drala ruku na srcu. Veliku i itekako zaslunu ulogu u uspjesima hrvatskog sporta obnosi s jedne strane sportska dijaspora, oni sportai hrvatskog porijekla koji su roeni i ive izvan Hrvatske, a s druge strane sportski legionari, oni sportai koji su iz domaih klubova i liga preselili u inozemne gdje su u pravilu znatno bolje plaeni.

145

O. Biti RUKA NA SRCU KAO IZRAZ NARODNE DUE 139150

bjene posljedice vremenskog udaljavanja od konkretnog neprijatelja. U svakom sluaju, raspreni neprijatelj, koji je koliko vanjski toliko i unutarnji, a koji u hrvatskom rukometu podrazumijeva urotnike ambicije meunarodne federacije uperene protiv nas6 te politikom podtekstu Paklenih nesklon dio domae javnosti, dovoljan je podstrek za obrede oivljavanja tradicije i konstruiranja identiteta poput ruke na srcu.

GDJE SE KRIJE NARODNA DUA? Kad Sran Vrcan govori o podruju bive Jugoslavije u 1990-ima kao svojevrsnom drutvenom laboratoriju na tlu moderne Europe, prepoznajui u njemu drutveno polje napetosti izmeu politikih strategija razliitog utemeljenja, on meu tim strategijama izdvaja i utjelovljenje etnikog nacionalizma i nacije shvaene i prakticirane kao zajednice porijekla (Volksnation kao utjelovljenje Volkgeista). (Vrcan, 2006: 33) Izvjesno je da Hrvatska tog vremena po mnogoemu spada meu one zakanjele nacionalne drave (Plessner, 1997) koje se pozivaju na utemeljenje u naciji u smislu Volka kao organiziranog entiteta s osobitim, zadanim duhom i osobitim, ali isto tako zadanim svojstvima neka varijanta zajednice tla i krvi, zajednice mrtvih, ivih i jo neroenih.7 Jedan narod, koji ne moe mirovati u svojoj suvremenosti, neosiguran jakom, postojanom tradicijom kakvu imaju stare zapadne nacije, prisiljen je da taj nedostatak svjesno nadoknadi. On je upuen na to da svom opstanku oblikuje smisao iz izvora vlastita postojanja. (Plessner, 1997:101) Nacija shvaena kao Volk implicira jedinstvenost i identinost, izraz osobitog nacionalnog duha (Volksgeist) ili samobitnog nacionalnog bia. Na slinim je zasadama izgraena socijalna misao Dinka Tomaia koji u drutvenom razvitku Hrvata nalazi prevagu zadrunog nad plemenskim elementom, pri emu autohtona kultura prua otpor usaivanju zapadno-civilizacijskih tekovina. (Tomai, 1997a, 1997b) U svakom je sluaju

Pritom imam na umu esto izraavanje nezadovoljstva elnih ljudi u hrvatskom rukometu eljka Kavrana i Zorana Gopca sudakim tretmanom hrvatske reprezentacije, ali i klubova. Ono se ponekad iskazuje i pisanim albama Meunarodnoj rukometnoj federaciji. Premda se njemaki filozof Helmuth Plessner usredotoio iskljuivo na objanjavanje njemake situacije, njegov je izraz zakanjela nacija primjenjiv na dihotomiju zapadni/graanski istoni/ etniki nacionalizam. Iz toga se moe zakljuiti da bi se i drugdje u svijetu, u uvjetima izostajanja liberalne tradicije, najgori oblici nacionalizma morali prije ili kasnije pojaviti. (Katunari 2003:141)

146

NOVA CROATICA Zagreb, II (2008) 2

i u novije vrijeme naglaenija autoritarna negoli demokratska narav hrvatske nacionalne matrice, koja se ogleda u tome to se javno, politiki relevantno i imperativno pretendira da postoji samo jedan jedini, jednoznani, opeobvezatni i neupitni nain da se bude Hrvat. (Vrcan, 2006: 99105)8 S time je tijesno povezano herderovsko vienje nacije kao kulturne zajednice, neke vrste proirene porodice, koju predstavlja jedan jezik, jedna kultura, jedan narod i jedan nacionalni karakter, a koja prethodi dravi i podupire ju osiguranjem moralnog jedinstva i solidarnosti. (Mesi, 2006: 2829) Prema tome, pojavljivanje i afirmaciju Vatrenih valja promotriti u kontekstu situacije raspada Jugoslavije, tovie treba ih postaviti u okvire provale hrvatskog integralnog nacionalizma u kojem je iskazana istinska dua. Te okvire tvore s jedne strane radikalni odgovor HDZ-a na izvanjski pritisak iz Miloevieve Srbije, a s druge strane kulturoloko objanjenje nacionalizma kao izraza narodne due. Onodobna situacija daje povode za shvaanje nacionalizma kao strategijskog sredstva za odravanje sustava moi, unutar kojeg kao glavno orue funkcionira posezanje za nanovo otkrivenim, a zapravo tradicionalnim temeljem kolektivnog identiteta.9 S vremenom, mjesto srpskog imperijalizma kao neprijatelja zauzima globalizacija, pa je odcjepljenje od jugoslavenskog Istoka odmijenjeno obranom od zala globalizacije Zapada kao nove ugroze nacionalnog identiteta. (Sekuli, 2004: 257284) Potvrivanje i isticanje nacionalnog identiteta, i ono periodiko i ono permanentno, time ne gubi na vanosti, ve samo na usmjerenju. Ono, meutim, odreuje karakter oitovanja nacionalizma, uz opasku da nacionalizam ne odraava identitet nego je nacionalni identitet formiran kao posljedica djelovanja nacionalizma kao ideologije i socijalnog pokreta. (Sekuli, 2004: 202) U skladu s time, proirenje prakse dranja ruke na srcu kod intoniranja himne prema 2000-ima, koje onda dohvaa i Paklene, primjerenije je tumaiti na drukijim osnovama. Kako sportski dogaaji, pa i oni meunarodnog

Stoji i ocjena Dunje Rihtman-Augutin iznijeta u njenoj studiji o preplitanju etnikog identiteta, etnocentrizma i nacionalizma: Znanstveno se zapravo jo uvijek ne moe utvrditi do koje je mikrorazine drutva doprla hrvatska nacionalna integracija. Mogue je takoer upitati u kojoj mjeri etniki identiteti stvaraju razlike, mrnju, onemoguujui zajedniki ivot s ljudima koji se drukije identificiraju. to je to uope etnocentrizam, a to nacionalizam? (Rihtman-Augutin, 1998: 54) Ideologije tog sustava mogu sebe krasiti rijeima velikodunosti i globalne irine, no njihovo jezgro nije iskreno. Njihovo srce kuca provincijalno (Katunari 2007: 31).

147

O. Biti RUKA NA SRCU KAO IZRAZ NARODNE DUE 139150

karaktera, u Hrvatskoj praktino postaju sastavni dio svakodnevice, u mnogo su sluajeva priguena svjetla reflektora i dranju ruke na srcu ne pridaju se ni prevelika panja niti posebna znaenja. No, tim se inom, koji balansira izmeu Billigova koncepta banalnog nacionalizma i Andersonova koncepta zamiljanja nacije, ipak potvruje egzistencija nacije. Dranje ruke na srcu u Hrvatskoj je u 2000-tima tee tretirati ekstremnim izrazom nacionalizma, a lake ga je prepoznati kao manje vidljiv oblik duboko usaen u suvremeni svijet. (Billig, 1995) Dakle, nacija se njime reproducira, no ujedno i konstruira, to nipoto ne znai da je on benigan i nevin, kao to to nisu ni sportski dogaaji openito, koje poput tekstova uitka svakodnevno konzumiraju milijuni ljudi, mahom mukarci. (Billig, 1995:125) Ruka na srcu rukometnih reprezentativaca ipak, poradi primjesa stranake politike u tom sportu u vidu dva zasluena, a jednog odraenog saborskog mandata izbornika ervara te angamana vodeih igraa u kampanji HDZ-a10, donekle oivljava tradiciju iz vremena Vatrenih, ali u novim geopolitikim okolnostima ona nipoto ne moe figurirati na onaj nain kao ruka na srcu Zvonimira Bobana ili Davora ukera.11

10

11

Politiki su, ba kao i sportski dosezi Lina ervara dobro oslikani naslovom njegove knjige posveene rukometnim uspjesima hrvatske reprezentacije Od Uke do Olimpa. O tome koliko je zapravo politiki okvir te knjige vaan, svjedoi i sljedei citat iz Biljeki rukometnog zaljubljenika: Sport ne promovira samo domovinu i karakter ljudi, nego i kulturu naroda. U Ateni, pradomovini Olimpijskih igara, naa je rukometna reprezentacija pored dotad u svijetu nezabiljeene rukometne pobjednike rapsodije, prikazala i predstavila cijelom svijetu cjelokupno bogatstvo i kulturu hrvatskog naroda. Ljudi su diljem svijeta kroz igru nae reprezentacije mogli vidjeti neto vie od igre loptom: entuzijazam, skromnost pobjednika, plemenitu duu, djetinju radost, ustrajnost, optimizam i pobjedniki mentalitet, kojima su nai igrai zraili u opipljivo veoj mjeri od ostalih. (Lino ervar: Od Uke do Olimpa: biljeke rukometnog zaljubljenika, Zagreb, 2004) Nastup Ivana Balia i Petra Metliia u reklamnim spotovima HDZ-a u predizbornoj kampanji te stranke 2007. godine hotimino je doveden u kontekst truda i nastojanja vlasti da izgradi rukometne dvorane kao nunu infrastrukturu nadolazeeg Europskog prvenstva u rukometu kojem je Hrvatska domain poetkom 2009. godine. Zvonimir Boban bio je kapetan Vatrenih, a danas je predsjednik uprave Sportskih novosti te se povremeno pojavljuje i u drugim, kako hrvatskim, tako i stranim medijima, kao struni komentator nogometnih utakmica. Davor uker bio je najbolji strijelac nae reprezentacije, osvaja Zlatne kopake na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. Ubrzo nakon zavretka karijere osnovao je Nogometnu akademiju za mlae uzraste, iji su projekti raireni po mnogim europskim zemljama. Obojica su za aktivnog igranja bili poznati po prijateljstvu s prvim hrvatskim predsjednikom, a uivali su i povlaten status kod izbornika.

148

NOVA CROATICA Zagreb, II (2008) 2

ZAKLJUAK Neto to se samo po sebi moe doimati nezanimljivo i neproblematino, poput dranja ruke na srcu sportaa/ica za vrijeme intoniranja dravne himne, elio sam sagledati kao simptom nacionalistikih previranja na ovim prostorima od 1990-ih naovamo, ali tako da preispitivanjem te geste i njezine pozadine ukaem na potrebitost prepoznavanja tranzicijskog pomaka koji iziskuje paljivo profiliranje kategorijalnog aparata svakog eventualnog drutvenoznanstvenog zadiranja u ovu problematiku. Ostavljajui po strani vlastite preferencije u razumijevanju kategorija nacije i nacionalnog identiteta, nastojao sam pokazati kako upletenost razliitih aktera te mnotvenost i neujednaenost percepcija i interpretacija te prakse ine njezinu viedimenzionalnost podatnom i za pokuaj pomalo provokativnog tumaenja iste. Time se nikako ne dovodi u pitanje injenica da su danas teorije o prirodnom porijeklu nacija delegitimirane u drutvenim znanostima, ali i u ustavima demokratskih drava. Moje se iitavanje ruke na srcu kao izraza narodne due stoga moe prihvatiti kao jedan od moguih, makar gotovo zanemaren odgovor na pitanje: to nam sport moe rei o mijenjanju percepcija nacionalnog identiteta? (Smith, Porter, 2004).

LITERATURA
Anderson, B. (1990) Nacija: zamiljena zajednica. Zagreb: kolska knjiga. Billig, M. (1995) Banal nationalism. London: Sage publications. Cashmore, E. (2000) Sports Culture. An A-Z Guide. London and New York: Routledge. olovi, I. (1985) Divlja knjievnost. Beograd: Nolit. Domajnko, B. (2002) Proces oblikovanja nacionalnega skozi poroanje o portnih dogodkih: V Sloveniji po letu 1991. Doktorska disertacija. Filozofska fakulteta v Ljubljani. Gellner, E. (1998) Nacije i nacionalizam. Zagreb: Politika kultura. Hobsbawm, E. (1998) Nacije i nacionalizam. Zagreb: Novi liber. Hobsbawm, E. (2000) Izmiljanje tradicije. U: Brkljai, M. i S. Prlenda (prir.) Kultura pamenja i historija. Golden markting Tehnika knjiga. Katunari, V. (2003) Sporna zajednica. Novije teorije o naciji i nacionalizmu. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk. Katunari, V. (2007) Lica kulture. Zagreb: Antibarbarus. Mesi, M. (2006) Multikulturalizam. Zagreb: kolska knjiga. Plessner, H. (1997) Zakanjela nacija. Zagreb: Naprijed.
149

O. Biti RUKA NA SRCU KAO IZRAZ NARODNE DUE 139150

Poley, M. (2004) Sport and national identity in contemporary England, U: Smith, A. i D. Porter (ur.) Sport and national identity in the post-war world. London i New York: Routledge. Rihtman-Augutin, D. (1998) Etniki identitet etnocentrizam nacionalizam, U: iak-Chand, R. i J. Kumpes (ur.) Etninost, nacija, identitet. Zagreb: Institut za migracije i narodnosti, naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko socioloko drutvo. Sekuli, D. i dr. (2004) Sukobi i tolerancija. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk i Hrvatsko socioloko drutvo. Smith, A. D. (1986) The ethnic Origins of Nations. Oxford: Blackwell Publishers. Smith, A. i D. Porter (2004) Sport and national identity in the post-war world. London i New York: Routledge. Tomai, D. (1997a) Politiki razvitak Hrvata. Zagreb: Hrvatsko socioloko drutvo i Naklada Jesenski i Turk. Tomai, D. (1997b) Drutveni razvitak Hrvata. Zagreb: Hrvatsko socioloko drutvo i Naklada Jesenski i Turk. Vrcan, S. (2003) Nogomet-politika-nasilje: ogledi iz sociologije nogometa. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk. Vrcan, S. (2006) Nacija nacionalizam moderna drava. Zagreb: Golden marketing Tehnika knjiga. Whannel, G. (1992) Fields in Vision. London and New York: Routledge. Woodward, K. (2002) Concepts of Identity and Difference. U: Woodward, K., ur. Identity and Difference. London, Thousand Oaks i New Delhi: Sage Publications. Primljeno 19. lipnja 2008.

SUMMARY
HAND ON ONES HEART AS AN EXPRESSION OF FOLK SOUL Ozren Biti Nation and identity are two permanently disputed categories in the field of recent social sciences. Disagreements as to what they really mean reflect upon their understanding not only in various disciplinary fields, but on their usage in everyday practice as well. The aim of this paper is to investigate the way in which national identity functions in the field of sports. For this purpose two opposite conceptions of nation are confronted, the primordial and the modernist one, in order to elaborate their credibility and applicability to the Croatian sport from the 1990-ies until today. The analysis focuses upon the peculiar practice of Croatian sportsmen, as well as other protagonists of the Croatian sport the practice of putting their hand on their heart during the public performance of Croatian national anthem. Key words: sports, national identity, hand on the heart, national soul, national anthem, Vatreni, Pakleni
150