S. HESS, A. FABIAN, M. HESS: O problemima modeliranja prometnih sustava... Pomorstvo, god. 22, br. 2 (2008), str.

153-170

153

Dr. sc. Svjetlana Hess Anika Fabian, student Dr. sc. Mirano Hess Pomorski fakultet u Rijeci Studentska 2 51000 Rijeka

Prethodno priopenje UDK: 65.012.4 519.21:656.615.012.4 Primljeno: 8. srpnja 2008. Prihvaeno: 27. kolovoza 2008.

O PROBLEMIMA MODELIRANJA PROMETNIH SUSTAVA U SVRHU PRAENJA USPJENOSTI POSLOVANJA

Za uspjeno poslovanje prometnog sustava neophodno je kvalitetno upravljanje. U tu svrhu treba prouiti imbenike koji utjeu na uspjenost poslovanja te istraiti pokazatelje uspjenosti poslovanja i naine za njihovo poboljanje. Da bi se s prometnim sustavom moglo uspjeno upravljati treba postaviti odgovarajui model/modele koji e predstavljati njegovu pojednostavljenu sliku. Cilj rada je istraivanje moguih problema i potekoa koje se javljaju pri modeliranju prometnog sustava, te nalaenje rjeenja ili mogunosti za njihovo izbjegavanje. Radi lakeg i razumljivijeg tumaenja u radu je za ilustraciju odabran primjer lukog sustava, a navedeni rezultati istraivanja mogu se vrlo lako prepoznati i primijeniti pri modeliranju drugih prometnih sustava. Kljune rijei: pokazatelji uspjenosti poslovanja, modeliranje prometnih sustava, upravljanje prometnim sustavom, luki sustav

1. UVOD
Uspjenost upravljanja prometnim sustavom moe se utvrditi iz njegova poslovanja. Jedan od najboljih naina za upravljanje prometnim sustavom je izrada odgovarajuih modela, koji predstavljaju pojednostavljenu sliku odabranog prometnog sustava. Postavljanjem, uporabom i testiranjem postavljenih modela mogue je pratiti poslovanje sustava, te ukoliko ti rezultati ne zadovoljavaju postavljene kriterije uspjenosti poslovanja, mijenjati ulazne parametre na nain da se utjee na izmjenu izlaznih rezultata poslovanja. Meutim, pri odabiru, postavljanju, izradi, te uporabi i testiranju odgovarajuih modela promatranog prometnog sustava nailazi se na razne probleme i potekoe koje treba prepoznati i rijeiti na zadovoljavajui nain, kako bi postupak modelira-

154

S. HESS, A. FABIAN, M. HESS: O problemima modeliranja prometnih sustava... Pomorstvo, god. 22, br. 2 (2008), str. 153-170

nja bio uspjean, a postavljeni model svrhovit. Osnovna svrha ovog rada je upravo identificiranje svih moguih problema pri modeliranju prometnog sustava, a izuavani su kroz primjer lukog sustava. Prije samog postupka izrade modela (modeliranja) prometnog sustava neophodno je ispitati sve imbenike utjecaja na uspjenost poslovanja promatranog prometnog sustava, a potom i utvrditi koji su pokazatelji uspjenosti bitni za njegovo optimalno poslovanje.

2. IMBENICI UTJECAJA NA USPJENOST POSLOVANJA

Snimanje postojeeg te projektiranje novog sustava odluivanja mora poi od snimanja i analize svih bitnih imbenika koji utjeu na kvalitetu odluivanja. Broj tih imbenika, njihova klasifikacija, te njihov znaaj razliito se tumae kod pojedinih autora. Kao karakteristina mogu se istaknuti dva takva pristupa. Prema jednom pristupu izdvajaju se dvije glavne grupe imbenika [5, str. 72]: unutarnji i vanjski imbenici. Unutarnje objektivne imbenike ine: vrsta djelatnosti, veliina organizacije, raspoloivost i struktura sredstava i ostali objektivni imbenici, dok su unutarnji subjektivni imbenici: kadrovski sastav u poduzeu, organizacija rada i upravljanja, distribucija moi, motiviranost za odluivanje, razina informatizacije (stupanj informacijskog sustava), stupanj udjela svih zaposlenih u odluivanju, primjena znanstvenih dostignua na podruju rada i odluivanja, sustav raspodjele dohotka i dr. Vanjske imbenike sainjavaju: prirodni uvjeti, trite, drutveno-ekonomski ustroj zemlje, organi drutvene zajednice, razvitak znanosti i dr. Prema drugom pristupu, klasifikacija imbenika odluivanja je sljedea: 1. ogranienja u odluivanju 2. okolina odluivanja 3. nain odluivanja i okolnosti u kojima se odluuje 4. meusobni odnos razliitih odluka 5. menaderova osobna sposobnost za odluivanje i 6. subjektivni imbenici odluivanja. Djelomino ograniavajui imbenici u primjeni dobivenih rezultata istraivanja uspjenosti poslovanja nekog poslovnog sustava su sljedei: Ne oitava se jasno cilj istraivanja. Tako se npr. ne zna pouzdano je li kod analiza mjera, imbenika, naina odluivanja rije o opisivanju znaajki postojeeg odluivanja ili o mjerama za poboljanje odluivanja. Rezultati svih istraivanja vezanih za poslovno odluivanje zapravo predstavljaju razne modele odluivanja. Tim se modelima utvruje kako treba odluivati, odnosno kako se odluuje u stvarnosti. Postoji toliko modela odluivanja koliko je autora koji se bave odluivanjem. U opisivanju i obrazlaganju tih modela esto se mijeaju znaajke odluivanja kakve su u praktinom djelovanju u odnosu na poeljne znaajke odluivanja, tj. kakvo bi odluivanje trebalo biti da rezultati budu im bolji.

S. HESS, A. FABIAN, M. HESS: O problemima modeliranja prometnih sustava... Pomorstvo, god. 22, br. 2 (2008), str. 153-170

155

U opisivanju jedne od najznaajnijih mjera za kvalitetno odluivanje, primjeni znanstvenih metoda odluivanja, esto se mijeaju modeli odluivanja koji sadre pretpostavke za primjenu tih mjera, sa samim mjerama, tj. metodama. Mijea se proces kvantitativnog ili kvalitativnog modeliranja problemske situacije, s koritenjem gotovih modela u rjeavanju problemskih situacija. esto nije jasno kada se govori o odluivanju kao procesu (a to je najei pristup), je li rije o misaonom procesu donosioca odluke ili o objektivnom procesu u okviru poduzea (organizacije), ili o oba. O odluivanju se govori sa stajalita nosioca odluivanja i procesa, ali nije poznat sluaj da se o odluivanju govori kao o izdvojenom podsustavu u okviru organizacije, osim u analizi znaajki tzv. razina menadmenta. Kada je rije o lukom sustavu tada se moe rei da su unutarnji objektivni imbenici determinirani samim postojanjem luke kao prometnog poduzea i u pravilu se ne mijenjaju. Meutim, bitno ih je mijenjati ako luka ne posluje uspjeno iako e te promjene iziskivati znatna financijska sredstva. Vrste djelatnosti u lukom sustavu su ukrcaj, iskrcaj, prekrcaj, skladitenje i ostala rukovanja s teretom (poblie o tome u [11]). Veliina luke je ve zadana s projektnim planom i moe se iriti samo ako za to postoje prostorni uvjeti. Na unutarnje subjektivne imbenike luko poduzee moe djelovati u svrhu poboljanja uspjenosti poslovanja pa je potrebno usmjeriti se na njihovo kontinuirano praenje. To znai usavravati kadrovsku strukturu, organizaciju rada i upravljanje, poveavati stupanj informacijskog sustava i stupanj udjela svih zaposlenih u odluivanju, pratiti i primjenjivati promjene u sredstvima za rad (prekrcajna i prijevozna mehanizacija, i dr.). Vanjski imbenici u lukom sustavu mogu vrlo nepovoljno djelovati na uspjenost poslovanja luke, a teko ih je ili pak nemogue mijenjati s gledita luke kao samostalnog poduzea. Primjerice, prirodni uvjeti su nepromjenjivi, iako za Japan koji ima visoko razvijenu tehnologiju, ne predstavljaju nikakvu prepreku pri projektiranju i postavljanju luke. Trite je promjenjivo i treba ga stalno nadgledati te nastojati poslovati u skladu s nastupajuim promjenama. O drutveno-ekonomskom ustroju zemlje puno ovisi vanost i uspjeh svih poduzea u zemlji pa tako i luke. Djelovanje luke, odnosno lukog sustava determinirano je nizom imbenika s obzirom na sloenu funkciju luke u prometnom i gospodarskom sustavu. Svaki od relevantnih imbenika ima vei ili manji utjecaj na ulogu, razvoj i ocjenu vrijednosti neke luke u odreenim fazama razvoja, meutim, svi oni rezultiraju u jedinstvenoj ocjeni pri odabiru prometnog puta za destinaciju tereta. Tereti u pravilu imaju mogunost odabira vie luka, a pojedine luke nastoje privui terete i to tako da elemente koji uvjetuju izbor luke uine takvima da izbor bude u njihovu korist. Ti imbenici prema kojima se ocjenjuje vrijednost neke luke, odnosno prometnog pravca ija je ishodina ili zavrna toka luka, vrlo su razliiti, ali i vrlo vani, s dalekosenim posljedicama. Na neke od tih

156

S. HESS, A. FABIAN, M. HESS: O problemima modeliranja prometnih sustava... Pomorstvo, god. 22, br. 2 (2008), str. 153-170

elemenata moe se utjecati odgovarajuim mjerama prometne i luke politike ili poslovne politike luke, na druge se ili uope ne moe utjecati ili se moe utjecati vrlo malo. U odreenim fazama razvoja pojedini imbenici dobivaju na vanosti i utjecaju, a drugi gube, ak se pojavljuju neki koji su u jednom razdoblju djelovali pozitivno, da bi u drugim okolnostima okruenja imali negativan odraz na luku. Mnogobrojni imbenici koji su relevantni za ulogu i razvitak lukog sustava mogu se sistematizirati u sljedee skupine [14, str. 53]: prirodno-geografski poloaj luke, prirodne znaajke luke, tehnika pogodnost luke, organizacija poslovanja, carinski reim luke, tarife i tarifna politika, ekonomska snaga zalea luke, razvijenost kopnenih, pomorskih i zranih veza, te unutarnjih plovnih putova, uloga drave i mjere luke politike te politiki odnosi.

3. POKAZATELJI USPJENOSTI POSLOVANJA

Uspjenost poslovanja u trinom gospodarstvu temelji se na primjeni naela maksimalne racionalnosti. Svrha ovoga naela je u tome da se odreenom koliinom ulaganja u proizvodnji prometne usluge ostvari maksimalan poslovni rezultat. Budui da se poslovanje poduzea, pa tako i luke, odvija u uvjetima sloenog djelovanja raznih tehnikih, organizacijskih, trinih, drutvenih i drugih imbenika, uspjeh poslovanja poduzea ostvaruje se kao kompleksan rezultat djelovanja svih tih imbenika. Zato je uspjeh poslovanja mogue pouzdano ocijeniti jedino ako se osiguraju metodoloke pretpostavke svoenja parcijalnih uinaka pojedinih imbenika na zbirni uinak, koji je izraz kvalitete ukupne ekonomije poslovanja. Jedino na temelju tako mjerene uspjenosti poslovanja mogue je u buduoj poslovnoj politici postizati pozitivne utjecaje i otklanjati negativne. Uspjenost poslovanja moe se definirati s razliitih stajalita (ekonomskog, tehnikog, pravnog i dr.), pa se ovisno o tome moe vrednovati uspjenost poslovanja. Tako, primjerice, s ekonomskog stajalita, ekonomist e smatrati da je poduzee ostvarilo cilj i motiv svoga poslovanja u najirem smislu rijei ako je ostvarilo povoljan ekonomski uspjeh. Taj ekonomski uspjeh, ili uspjenost poslovanja, ili kvaliteta ekonomije, vrednuju se odnosom izmeu rezultata reprodukcije i ulaganja koja su bila nuna za njegovo ostvarenje. Za ekonomsku uspjenost poslovanja svakog poduzea osobito su znaajna sljedea pitanja [13, str. 328]: 1. jesu li izraeni proizvodi, odnosno izvrene usluge kvalitativno i kvantitativno dovoljni s obzirom na zahtjeve i potrebe kupaca/potroaa, te s obzirom na kvalitetu i koliinu elemenata koji su ulagani u proizvodnju i druge radne procese;

S. HESS, A. FABIAN, M. HESS: O problemima modeliranja prometnih sustava... Pomorstvo, god. 22, br. 2 (2008), str. 153-170

157

2. zadovoljava li odnos izmeu vrijednosti uinaka i vrijednosti uloenih elemenata; 3. jesu li sredstva koja su bila na raspolaganju iskoritena, tako da je poslovanjem ostvaren i najvei mogui iznos za naknadu utroenih sredstava za proizvodnju, za isplatu plaa radnicima i za pokrie raznovrsnih drutvenih potreba. Da bi poduzee ostvarilo to vei uspjeh u svom poslovanju, treba poslovati u skladu s gospodarskim naelima, a da bi ocijenilo taj uspjeh, treba primijeniti prikladnu metodiku mjerenja. Poduzee moe ostvariti svoj temeljni gospodarski zadatak ako posluje u skladu s gospodarskim naelima poslovanja, na osnovi kojih se moe mjeriti njegov uspjeh. To znai da bi se osigurala uspjenost poslovanja poduzea, potrebno je provoditi i mjerilima pratiti ostvarenje gospodarskih naela poslovanja, a time i ostvarenje uspjenosti poslovanja. U ekonomskoj literaturi razmatraju se ova ekonomska mjerila uspjenosti poslovanja [13, str. 328; 14, str.183]: proizvodnost rada, ekonominost i rentabilnost. Mjerenje ostvarenja proizvodnosti, ekonominosti i rentabilnosti izraava se odnosom izmeu uinaka ili poslovnog rezultata te koliine utroenih ili uloenih elemenata radnog procesa. Tako dobiveni koeficijent pokazuje kvalitetu procesa reprodukcije i stupanj uspjenosti poslovanja poduzea. Osim naela proizvodnosti rada, ekonominosti i rentabilnosti u teoriji i praksi spominju se jo: poslovnost, izdanost, efikasnost, racionalnost, konkurentnost i druga naela i mjerila. Elementi za mjerenje stupnja ostvarenja proizvodnosti rada, ekonominosti i rentabilnosti, djelomino su isti, a djelomino su razliiti. U proizvodnosti rada i ekonominosti polazi se od uinaka. Pod uincima se podrazumijeva koliina proizvodnje ili bilo koja izvedena veliina, kao to su norme rada, uvjetna koliina, reprezentativni proizvod ili vrijednost izraena u novcu. Element radnog procesa u proizvodnosti rada je: ukupan broj zaposlenih ili broj uloenih sati, dok je u ekonominosti: koliina rada, koliina utroka predmeta rada i vrijednost utroka sredstava za rad, ili trokovi. Pri mjerenju rentabilnosti uzima se poslovni rezultat, koji moe biti dobitak ili dio dobitka, a element radnog procesa je prosjeno koriteni vlastiti kapital, ili prosjeno uloena sredstva koja su koritena za ostvarenje poslovnog rezultata. Od ostvarenja ekonomskih naela ovisi cjelokupna ekonomija poduzea, jer se uspjeno poslovanje ostvaruje poboljanjem proizvodnosti rada, ekonominosti i rentabilnosti. U suvremenoj teoriji i praksi definirana su i primijenjena razliita metodoloka rjeenja za mjerenje uspjenosti poslovanja. Zajednika je znaajka tih metoda to se njima nastoji izraziti to bolji poslovni uspjeh poduzea. Da bi se to postiglo potrebno je: 1. jasno definirati pojedina mjerila uspjenosti, 2. pronai odgovarajue metode za pojedina mjerila uspjenosti i provjeriti ih u praksi poduzea,

158

S. HESS, A. FABIAN, M. HESS: O problemima modeliranja prometnih sustava... Pomorstvo, god. 22, br. 2 (2008), str. 153-170

3. izvriti usporeivanje ostvarenih pokazatelja uspjenosti u odnosu na plan, vrijeme i prostor, 4. istraiti pojedine imbenike koji utjeu na ostvarenje pojedinih mjerila uspjenosti. Iz prije definiranog pojma uspjenosti poslovanja moe se zakljuiti da realni izraz uspjenosti poslovanja nastaje iz odnosa u kojem su obuhvaeni uinci i elementi radnog procesa potrebni za ostvarenje tih uinaka. Njihovim stavljanjem u meusobni odnos moe se kod svakog od navedenih mjerila pratiti: izdanost (uinak u odnosu na elemente radnog procesa), tedljivost (koliina utroenih elemenata radnog procesa u odnosu na uinak), koja predouje koliko je utroeno elemenata radnog procesa za ostvarenje jedinice uinka. Poveanje tedljivosti moe se postii ako se smanji koliina elemenata radnog procesa za ostvarenje jedinice uinka. Tako dva razliita pristupa u mjerenju uspjenosti poslovanja imaju za posljedicu i razliite pristupe pri mjerenju i usporeivanju izraunatih pokazatelja. Vei koeficijent u "izdanosti" znai bolju ili veu izdanost, tj. postojeim se elementima ostvaruje vei uinak ili obratno. Vei koeficijent izraunate "tedljivosti" znai slabiju ili manju tedljivost, tj. ostvaruje se vei utroak elemenata po jedinici uinka. Izraunati koeficijenti "izdanosti" i "tedljivosti" su reciprone veliine te je njihov umnoak jednak jedinici. Pouzdana ocjena uspjenosti poslovanja poduzea moe se dobiti ako se pokazatelji uspjenosti meusobno usporede. Usporeivanje se moe provesti u odnosu na plan, vrijeme i prostor. U odnosu na plan, usporeuju se ostvareni i unaprijed predvieni ili planirani pokazatelji uspjenosti poslovanja. Vremenskim usporeivanjem ostvareni pokazatelji u odreenom razdoblju i ostvareni pokazatelji poslovanja usporeuju se u baznom ili nekom drugom prethodnom razdoblju. Prostornim usporeivanjem usporeuju se ostvareni pokazatelji na jednom mjestu i odgovarajui pokazatelji postignuti na nekom drugom prostorno odvojenom mjestu (poduzee, obraunska jedinica, pogon i sl.). Poredbe se mogu provoditi usporeivanjem pomou razlike i indeksa. Razlika izmeu ostvarene i usporeene uspjenosti poslovanja izraunava se na nain da se pokazatelji uspjenosti poslovanja (proizvodnost rada, ekonominost i rentabilnost) meusobno odbijaju. Ako je rezultat koji se dobije pozitivan broj, onda je pri izraunavanju "izdanosti" vea izdanost (uspjenije poslovanje), a kod "tedljivosti" slabija tedljivost (nepovoljnije poslovanje) i obratno. Indeksi se izraunaju na nain da se ostvareni pokazatelj podijeli s pokazateljem uspjenosti kojim se usporeuju, pa se zatim pomnoi sa sto. Pomou indeksa se moe zakljuiti koliko je porasla ili opala uspjenost poslovanja u odnosu na plan, na neko drugo prethodno razdoblje ili u odnosu na neki drugi prostorno odvojeni, ali usporedivi gospodarski imbenik. Pri poredbi "izdanosti" indeks vei od sto znai vei uspjeh, tj. veu ostvarenu proizvodnost, ekono-

S. HESS, A. FABIAN, M. HESS: O problemima modeliranja prometnih sustava... Pomorstvo, god. 22, br. 2 (2008), str. 153-170

159

minost i rentabilnost (ovisno o onome to se usporeuje) u odnosu na pokazatelj uspjenosti kojim se usporeuje. Indeks manji od sto znai slabiju "izdanost", tj. slabiji uspjeh. Pri izraunavanju "tedljivosti" izraunati indeksi imaju obratno znaenje u odnosu na "izdanost". U praksi se ee usporeuje indeksom jer daje jasniju predodbu o uspjenosti poslovanja. Realno mjerenje uspjenosti poslovanja ima viestruko znaenje jer slui kao osnova za: izbor optimalnih organizacijskih, proizvodnih i razvojnih varijanti u poslovanju privrednih imbenika, pouzdano praenje i kontrolu poslovanja, to omoguuje da se pravodobno poduzimaju odgovarajue mjere, aktiviranje unutranjih rezervi. Poduzee u svom poslovanju treba teiti uspjenijem poslovanju poveanjem proizvodnosti rada, ekonominosti i rentabilnosti. Nesklad izmeu tih triju naela u poslovanju moe se negativno odraziti na poslovni uspjeh poduzea. Postoje i druga stajalita kada je rije o pokazateljima uspjenosti poslovanja. Detaljnije o tome vidjeti radove autora ager, L. [23], Zelenika, R. Tokovi, K. [21]. Prometno poduzee kao dio prometnog i gospodarskog nacionalnog i meunarodnog sustava posluje u izrazito promjenjivom i zahtjevnom okruju. Kako bi se prometnim menaderima svih razina olakalo voenje prometnih poduzea, od velike su vanosti financijski pokazatelji uspjenosti i stabilnosti koji se izvode iz financijskih izvjetaja. Financijski pokazatelji iskazuju odnos dviju veliina iz financijskih izvjetaja, a osnovna svrha im je u olakanju pronalaenja veze izmeu "turih" podataka iznesenih u financijskim izvjetajima, te koritenja od strane menadmenta. Usporedba je mogua za poslovanje poduzea u razliitim razdobljima poslovanja, meu razliitim prometnim poduzeima, odnosno prosjekom granske populacije, te usporedbom razliitih grana prometa. S obzirom na raznolikost zainteresiranih korisnika, potrebno je standardizirati pokazatelje kako bi se oni mogli usporeivati s odreenim standardnim veliinama, te kako bi se lake razumjeli. Takvi standardizirani podaci tada se mogu oznaiti komparativnima. Nekoliko je najznaajnijih skupina pokazatelja [21, str. 41]: 1) pokazatelji likvidnosti, 2) pokazatelji zaduenosti, 3) pokazatelji aktivnosti, 4) pokazatelji ekonominosti, 5) pokazatelji profitabilnosti, te 6) pokazatelji investiranja. Prema B. Kesi, svaki je gospodarski imbenik, bez obzira na cilj i motiv svoga poslovanja, zainteresiran da posluje uspjeno. Upitno je to je uope uspjeh, kada je poslovanje uspjeno i to sve utjee na uspjeh poslovanja, te kako se mjeri uspjenost poslovanja [14, str. 182]. Mjerilo uspjenosti poslovanja moe biti i konkurentnost. U Velikom rjeniku hrvatskoga jezika, V. Ania stoji da je konkurencija [2, str. 604]:

160

S. HESS, A. FABIAN, M. HESS: O problemima modeliranja prometnih sustava... Pomorstvo, god. 22, br. 2 (2008), str. 153-170

1. suparnitvo na nekom polju, da se postigne bolji rezultat; natjecanje, borba 2. suparnika strana, a rije konkurirati ima znaenje: biti konkurent komu, natjecati se s kim, nadmetati se s kim, sudjelovati u konkurenciji. Konkurencija je prema Ekonomskom leksikonu [10, str. 414]: proces trgovakog natjecanja na strani kupaca, koji boljim plaanjem ele doi do rijetkih proizvoda, ili na strani proizvoaa i trgovaca, koji niim cijenama, boljom kakvoom i veim asortimanom proizvoda te drugim sredstvima i metodama nastoje privui potroae, prodati svoje proizvode, osvojiti trite i ostvariti to veu dobit. Osnovni uvjet za postojanje i zamah konkurencije jesu robna proizvodnja, slobodno trite i profit, kao neposredni cilj proizvodnje. Konkurentska prednost je neki aspekt dobra ili usluge koji ponuau toga dobra ili usluge daje trinu prednost pred njegovim konkurentima. Izraz je uveo 1985. M. Porte s Harvardske poslovne kole, kako bi oznaio prednosti koje ovise o imbenicima koje posjeduje neki ponua, a u kojim ga njegovi konkurenti ne mogu dostii ili prestii. Ta se prednost prije svega postie diferencijacijom proizvoda i usluga. Slino odreenje rijei konkurencija stoji i u Rjeniku marketinga [17, str. 212], gdje se navodi i sinonim kompeticija, izraz koji oznaava mnotvo ponude na tritu koja nastoji zadovoljiti odreenu potrebu, odnosno potranju. Rijetko, naime, na tritu djeluje jedan proizvoa ili jedan proizvod koji zadovoljava jednu potrebu. Znai, vei broj proizvoaa i vei broj proizvoda u trinoj utakmici pokuavaju doi do kupca. Konkurencija je kao trina pojava poeljna, jer prisiljava poduzea da se u borbi za plasman natjeu u kakvoi proizvoda kao i u cijeni. Time se potiu tehnologija i ekonomija na bolju proizvodnju i prodaju.

4. OCJENA PRIMJENE MODELA U UPRAVLJANJU LUKIM SUSTAVOM

Prilikom izrade modela koji se postavljaju u svrhu uspjenog upravljanja prometnim/lukim sustavom nameu se odreena pitanja i razmatraju sljedei problemi: Primjena kvantitativnih metoda Mjerenje uspjenosti poslovanja lukog sustava Varijable i testiranje modela Nain upravljanja s postavljenim modelima Elementi procesa proizvodnje luke usluge Usklaenost ponude i potranje Problem ulaznih podataka

S. HESS, A. FABIAN, M. HESS: O problemima modeliranja prometnih sustava... Pomorstvo, god. 22, br. 2 (2008), str. 153-170

161

Postavljanje modela Kvaliteta dobivenih rezultata Nain rjeavanja postavljenih modela Broj postavljenih modela Obuhvat tehnolokih procesa u luci Primjenjivost modela Meusobna usporedivost modela za vie luka. Rjeavanje problema koji se pojavljuju u procesu proizvodnje prometne usluge u vezi je s donoenjem odgovarajuih poslovnih odluka. Jedan je od naina donoenja poslovnih odluka primjena kvantitativnih metoda. Zadnjih nekoliko desetljea razvijene su nove matematike i statistike metode, a zahvaljujui razvoju raunala, i velik broj algoritama pomou kojih je mogue optimizirati razliite pojave i procese u prometnim sustavima, pa tako i u lukama. Meutim, veliki je raskorak izmeu mogunosti tih metoda i njihove primjene u praksi. Jedan je od razloga takvoga stanja i nedovoljno poznavanje postojeih kvantitativnih metoda i mogunosti njihove primjene. Za uspjenu primjenu tih metoda u prometnim sustavima trebalo bi ispuniti sljedee uvjete [22, str. 37]: jasno definiranje problema, adekvatnost i pouzdanost prikupljenih informacija i podataka, postojanje odgovarajuih metoda i programske podrke za rjeavanje odabranog problema, dobro poznavanje podruja primjene i matematikog instrumentarija radi pravilne primjene metode na odabrani problem i pravilne interpretacije dobivenih rezultata. Navedene uvjete nije uvijek lako ili nije uvijek mogue ispuniti zbog sljedeih razloga: teko je pronai u jednoj osobi sva znanja, iskustva i vjetine potrebne za efikasno koritenje kvantitativnih metoda; zato je u praksi uveden timski rad strunjaka iz prometa, matematike, ekonomije i informatike, osoba ili tim strunjaka trebaju izabrati jednu odgovarajuu metodu ili tehniku prema definiranom problemu ili vie njih, a ne obratno postojeoj metodi prilagoavati konkretni problem, odabrana metoda treba biti razumljiva i jednostavna za primjenu, treba uzimati u obzir i kvalitativna svojstva, a ne samo numerike podatke, te imati svojstvo da se dobiveni rezultati mogu lako interpretirati i prezentirati korisnicima. U pojedinim sluajevima potrebno je razviti nove metode ili prilagoavati postojee te sastaviti odgovarajuu ili prilagoditi postojeu programsku podrku. Osnovni cilj modeliranja nekog prometnog sustava je utvrivanje uspjenosti poslovanja te, ukoliko rezultati nisu zadovoljavajui, ispitivanje mogu

162

S. HESS, A. FABIAN, M. HESS: O problemima modeliranja prometnih sustava... Pomorstvo, god. 22, br. 2 (2008), str. 153-170

nosti za poboljanje. Modeli odluivanja imaju za cilj da nau to vie moguih rjeenja u najkraem vremenu s time da se im vie udovolji postavljenom kriteriju. Sporedni cilj je da se postavljanjem modela za neki realni sustav pridonese kvalitetnijem sagledavanju problema. Naime, sam napor da se problem to bolje kvantificira te da se sagledaju sva ogranienja i njihova veza s ciljem odluivanja, kao i da se to bolje utvrdi sam cilj, pridonose boljem razumijevanju problema kao i njegovom rjeavanju, neovisno o tome hoe li se tada problem stvarno rjeavati uz primjenu znanstvenih metoda odluivanja ili nee. Upravljanje lukim sustavom postavljanjem odgovarajuih modela odvija se na nain da se njihovom primjenom dobiju neki korisni rezultati koji bi trebali uputiti menadere u luci/poslovnom sustavu to treba uiniti da se pobolja uspjenost poslovanja i povea konkurentnost luke. U uvjetima kapitalizma za osnovni cilj se postavlja profit. Meutim, uvidjelo se da usko inzistiranje na to veem profitu kao osnovnom kriteriju poslovanja ne daje dovoljnu dugoronost i sigurnost sustava. Za trenutno poveanje profita jedne luke dovoljno je smanjiti trokove poslovanja, ili smanjiti trokove investiranja u kapacitete, ili smanjiti trokove radne snage smanjenjem ili zadravanjem rasta plaa. Meutim, ako se rauna na dugoronu egzistenciju lukog sustava nee se provesti takva politika upravljanja. Prvenstveno zato to bi je konkurentne luke pregazile suvremenijim i brim pruanjem luke usluge i boljom organizacijom rada, a potom i zbog nezadovoljstva i trajkova radnika to bi moglo imati puno vee negativne posljedice od trenutnog poveanja profita. Stoga se danas u poslovnom svijetu opi globalni cilj poslovnog sustava definira kroz tri imbenika: preivjeti, ostvariti odreen profit i proiriti se. Ne istie se vie profit, i to to vei i pod svaku cijenu. Bitna je dugoronost trajanja poslovnog sustava, sigurnost zaposlenih i siguran poloaj na tritu, bez velikih rizika poslovanja. Svaki pokuaj da se uspjenost poslovanja jednog poslovnog sustava izrazi jednoznano, putem jedne vrijednosti, bez obzira koliko je ona znaajna (primjerice, koliina prometa u luci) krije u sebi opasnost da bude samo parcijalna i moe se ispustiti iz vida cijeli niz vrijednosti koje su od primarnog znaaja za procjenu rada poslovnog sustava kao cjeline. Sve varijable koje obuhvaa jedan poslovni sustav mogu se podijeliti u tri osnovne grupe: ulazne varijable, izlazne varijable i parametri poslovanja. Izlazne varijable su one kojima se ne mogu unaprijed dati definitivne vrijednosti. One se mogu indirektno varirati pomou drugih koji se poznaju kao parametri. Parametri su one varijable kojima se upravljanjem poslovnim sustavom mogu dati eljene veliine. Promjenom vrijednosti pojedinih parametara utjee se na vrijednost izlaznih varijabli i tako se postiu eljeni ciljevi. Ulazne varijable su one na koje poslovni sustav direktno nema nikakav ili ima vrlo mali utjecaj. One su odreene uvjetima okoline u kojoj poslovni sustav djeluje. Sve te razliite varijable meusobno su zavisne i promjena u bilo kojoj grupi neizbjeno dovodi do promjena u drugim grupama.

S. HESS, A. FABIAN, M. HESS: O problemima modeliranja prometnih sustava... Pomorstvo, god. 22, br. 2 (2008), str. 153-170

163

U lukom sustavu, primjerice, izlazne varijable obuhvaaju: ukupni prihod kao posljedicu obavljene luke usluge, trokove poslovanja, korist za luko okruenje od ostvarenog prometa, i brojne druge manje vane varijable. Niti jednoj od njih ne moe se unaprijed odrediti tona veliina. Jedino se moe izborom odgovarajuih veliina parametara postii eljene vrijednosti izlaznih varijabli. Parametri u lukom sustavu su: cijena luke usluge, organizacija rada, proces proizvodnje luke usluge, ljudski potencijali, raspoloivi kapaciteti i dr. Na svaku ovu varijablu moe se utjecati neposredno i u danim uvjetima moe joj se dati eljena veliina. Grupu ulaznih varijabli u lukom sustavu ine sljedee varijable: raspoloivost i cijena kapitala, stanje trita, potreba za lukim uslugama, raspoloivost i cijena radne snage, poloaj lukog sustava u dravi i sl. Na ove varijable luki sustav nema znatnijeg utjecaja, ali se one snano reflektiraju na veliine izlaznih varijabli. Postavljenje i primjena odgovarajuih modela koristi u lukom poslovanju, budui da modeli slue za sagledavanje utjecaja ulaznih varijabli i parametara poslovanja na izlazne varijable. Potom pruaju mogunost poboljanja upravljanja u smislu snimanja stanja ulaznih varijabli i mijenjanja parametara poslovanja kako bi se postigli eljeni ciljevi postavljeni za izlazne varijable. Openito se moe rei da se upravljanjem fiksiraju odreene veliine pojedinih izlaznih varijabli, koje su funkcija ulaznih varijabli i parametara, a mijenjaju se tijekom vremena. Veliine pojedinih izlaznih varijabli u svakom trenutku zavise o stvarnom stanju ulaznih varijabli i parametara u danom trenutku. Bitno je takoer i testiranje i stalna kontrola znaajki modela kako bi se na vrijeme mogle registrirati sve vane promjene i poduzeti odgovarajue intervencije. Struktura sustava se mijenja tijekom vremena (veze i odnosi izmeu varijabli, vrijednost samih parametara) te povremeno treba preispitivati vrijednosti veza i parametara jer moda neka varijabla koja prije nije bila znaajna postane znaajna ili joj se promijene vrijednosti. Matematikim se modelima upravlja tako da se, na temelju rezultata koje ti modeli pruaju, donose odgovarajue odluke. Prethodno se podudara s definicijom upravljanja, vidi [12], kojom se proces upravljanja poistovjeuje s procesom donoenja odluka. Ukoliko su rezultati zadovoljavajui s obzirom na postavljeni kriterij (cilj upravljanja) ne poduzimaju se nikakve mjere. Meutim, uglavnom stanje ne zadovoljava a i treba teiti to uspjenijem poslovanju te se, u tom sluaju, u postavljenom modelu mijenjaju ulazni podaci onih varijabli za koje se smatra da e imati najvie pozitivnih utjecaja na konano rjeenje. Drugim rijeima, treba promijeniti neki element koji e utjecati na promjenu stanja koje je dobiveno primjenom modela. Izbor tog elementa utvruje tim strunjaka u upravi luke na temelju procjene i iskustva. Vrlo je teko predvidjeti tone efekte to e ih izazvati promjena pojedinih varijabli koje ulaze u sustav i utjeu na konane izlazne rezultate. Meutim, ipak je mogue uspostaviti dosta sigurne veze izmeu pojedinih varijabli, to na

164

S. HESS, A. FABIAN, M. HESS: O problemima modeliranja prometnih sustava... Pomorstvo, god. 22, br. 2 (2008), str. 153-170

posredan nain omoguuje da se mijenjanjem ulaznih veliina utjee na vrijednosti pojedinih izlaznih varijabli. Nakon analize dobivenih rezultata, ako ne zadovoljavaju, treba promjenom ulaznih podataka nastojati dobiti zadovoljavajue izlazne rezultate. Primjerice, u modelu prognoze prometne potranje za lukom uslugom u luci Rijeka, ukoliko su prognozirane koliine tereta nedovoljne za uspjeno poslovanje [vidi dio 3. ovog rada] potrebno je da luki menadment iznae rjeenja i razvije strategiju nastupa na tritu prometne usluge u svrhu poveanja prometne potranje. Jo jedno od pitanja koje se namee pri modeliranju lukog sustava u svrhu uspjenog upravljanja je definiranje elemenata procesa proizvodnje luke usluge. U luci je predmet rada teret, sredstva za rad su raspoloivi luki kapaciteti i radna snaga je luki ljudski potencijal. Teret kao predmet rada u procesu proizvodnje luke usluge je vanjska varijabla na koju se ne moe direktno utjecati, ali se moe modelirati na nain da se prognozira oekivana koliina i vrsta tereta koji e zahtijevati uslugu prekrcaja u odreenoj luci. To je, primjerice, mogue postavljanjem regresijskog modela, gdje je zavisna varijabla luki promet, a nezavisne varijable mogu biti vanjskotrgovinsko poslovanje matine zemlje i gravitirajuih zemalja za dotinu luku, kao i BDP po stanovniku istih zemalja, i dr. Jedan od moguih naina modeliranja lukih sredstava za rad, detaljnije [4, 16], je postavljanje Markovljevog model prognoze strukture lukih sredstava za rad. Mogui naini planiranja ljudskih potencijala u prometnim poduzeima od kojih je jedan pomou Markovljevih lanaca detaljno su obraeni u knjizi "Upravljanje ljudskim potencijalima" autora R. Zelenike [20]. Meutim, upravljanje ljudskim potencijalima u lukom sustavu Markovljevim lancima nije toliko interesantno, budui da su prijelazi sa jednog radnog mjesta na drugo vrlo rijetki te prognoza budueg stanja broja zaposlenih po radnim mjestima nema praktinog smisla. Problem planiranja u prometu odnosi se na usklaivanje ponude s potranjom. U sluaju kad postoji potranja potrebno je projektirati odgovarajuu ponudu koja se dimenzionira prema postojeoj ili planiranoj potranji. Ako postoji ponuda, a potranje nema, problem se odnosi na postavljanje modela za potranju, odnosno za privlaenje robnih tokova. Ako postoji i ponuda i potranja, tada treba rjeavati problem usklaivanja ponude i potranje. Proces proizvodnje i potronje prometne usluge, koji se u prometu ne mogu meusobno razdvojiti, jedinstven je i istovremen, pa se ni usluga, kao takva, ne moe skladititi i koristiti kasnije izvan vremena i mjesta njenog nastanka. Ona se istodobno proizvodi i troi, a izvor njene potranje je prijevozni pravac, odnosno korist koja se oekuje na odreditu, iz koje proizlazi potreba za premjetanjem robe. Budui da u isto vrijeme postoje velika vremenska i prostorna kolebanja u veliini prijevozne potranje te da ponuda za prijevozom treba biti

S. HESS, A. FABIAN, M. HESS: O problemima modeliranja prometnih sustava... Pomorstvo, god. 22, br. 2 (2008), str. 153-170

165

osigurana u vrijeme i na mjestu pojave potranje, to jako oteava utvrivanje potrebne veliine prijevoznih kapaciteta. Stoga to obiljeje prometa treba ukljuiti u procjenu potranje, kako bi se osigurala raspoloivost ponude u vrijeme visoke potranje, a neiskoritenost kapaciteta u vrijeme niske potranje svela na najmanju mjeru. Kao i u svim drugim djelatnostima, tako i u prometnim, potranja i ponuda stoje u obostranoj interakciji i meusobno se usklauju. Prijevozne potrebe izazivaju porast potranje za prijevoznim uslugama, a ona stimulira izgradnju i poboljanje raspoloivih prometnih kapaciteta, to opet pridonosi stvaranju uvjeta za novi rast prijevozne potranje. Mogua su tri razliita odnosa izmeu ponude prometnih kapaciteta koji pruaju uslugu i prijevozne potranje, i to [7, str. 147]: manjak ponude prometnih kapaciteta u odnosu na prijevoznu potranju, viak ponude u odnosu na potranju, i usklaen odnos izmeu ponude i potranje. U procesu proizvodnje luke usluge pojavljuje se teret koji se prekrcava i time zahtijeva luku uslugu pa predstavlja potranju. Luki kapaciteti s ljudskim potencijalima pruaju uslugu prekrcaja te ine ponudu. Da bi cjelokupan proces distribucije robe od proizvoaa do potroaa, u kojem lancu je luka jedna karika, uspjeno funkcionirao potrebna je dobra usklaenost ponude i potranje, tj. najbolje bi bilo da je ponuda jednaka potranji i obrnuto. U protivnom, ako je ponuda vea od potranje tada luka, iji je princip funkcioniranja takav da ne moe uskladititi svoje usluge, ima velike trokove koji nastaju zbog skupih neiskoritenih lukih kapaciteta. Meutim, iako je potranja vea od ponude nastaju trokovi koji terete robu na nain da je u konanici roba koja je stigla do potroaa skuplja zbog zastoja u procesu distribucije uzrokovanih zaguenjem luke ili pak zbog nunosti izbora dulje i time skuplje varijante prijevoza preko udaljenije luke. Na temelju podataka o robnim tokovima i prometnom tritu koje gravitira prema nekoj luci ili lukom sustavu, moe se izraditi prognoza budueg prometa (potranja). Plan prometa, segmentiran po vrstama roba i pravcima kretanja tereta, nuan je element za planiranje potrebnih lukih kapaciteta kako bi luka mogla djelovati kao amortizer diskontinuiteta u prometnim tokovima. Kakvim kapacitetima luka treba raspolagati ovisi o tome kome ti kapaciteti slue i to utjee na njihovu vrstu, koliinu, kvalitetu, eksploataciju itd. Jedan od veih problema pri modeliranju lukog, a i drugih sustava je prikupljanje neophodnih podataka. Poslovno odluivanje u vremenu brzih promjena nije mogue bez jake informacijske potpore. U suvremenim poduzeima pravodobno su potrebne kvalitetne informacije kako bi se mogle donositi valjane odluke. U donoenju odluka informacije imaju veliku vrijednost upravo zato to se veliki broj odluka donosi pri odreenom stupnju rizika ili pri neizvjesnosti. Prikupljanje i obrada podataka, openito, u prometnom planiranju dosta su skupi i iziskuju mnogo vremena. Prema nekim izvorima, ti se trokovi naje-

166

S. HESS, A. FABIAN, M. HESS: O problemima modeliranja prometnih sustava... Pomorstvo, god. 22, br. 2 (2008), str. 153-170

e kreu od 20-40% od ukupnih trokova prometnog plana, a za neke planove ti trokovi iznose 50-60% svih trokova [15, str. 39]. S obzirom na to, prikupljanje podataka se esto svodi na kompromis izmeu elje da se ima to cjelovitiji uvid u predmet istraivanja za koji se izrauje model i potrebe da se smanje trokovi i vrijeme potrebno za izradu modela. Pri stvaranju statistiko-dokumentacijske osnove za primjer djelovanja lukog sustava moe se djelomino osloniti na statistiku lukog poduzea, a za neke podatke su potrebna terenska snimanja. Osim toga, za postavljanje modela i pravilnu implementaciju prikupljenih podataka treba vrlo dobro poznavati rad i ponaanje cijelog sustava koji se modelira. Ukoliko se neki podaci trebaju procijeniti moe se upotrijebiti Delfi metoda, jedna od vrlo poznatih i popularnih metoda predvianja. Spada u kvalitativne, intuitivne, odnosno subjektivne metode predvianja koje se temelje na prosudbama i procjeni strunjaka. U ovom modelu se ta metoda moe koristiti stoga to se radi o modelu na temelju kojeg se prognoziraju vjerojatnosti stanja lukog sustava u budunosti. Bit Delfi metode je upotreba, kombiniranje i objedinjavanje neovisnih miljenja eksperata razliitih stajalita o nekom sloenom problemu i predvianje njegova kretanja u budunosti. To je strukturirani pristup za dobivanje prosudbi odreenog broja strunjaka o specifinom problemu vezanom za budunost. Moe se primijeniti u predvianju raznolikih, po pravilu kompleksnih i neizvjesnih problema; primjerice, predvianju razvoja tehnologije, poslovnih kretanja, promjena u okolini organizacije, trinih mogunosti, potreba ljudskih potencijala i drugo. Prednosti su te metode da ukljuuje one koji imaju znanja; moe se usmjeriti na ono to se oekuje u budunosti i ne ovisi o prolosti, prolim podacima i kretanjima te je stoga pogodna za odluivanje i predvianje u uvjetima neizvjesnosti. Nedostaci su subjektivnost i potencijalna mogunost nedovoljne i neefikasne uporabe objektivnih podataka. U svakom sluaju je korisna i nuna dopuna standardnim kvantitativnim metodama esto vezanim za prola kretanja i podatke, to je bitan ograniavajui imbenik u uvjetima neizvjesnosti u kojima je budunost sasvim drukija od prolosti (detaljnije o Delfi metodi u [19] i [3]). Pri prouavanju ponaanja realnog sustava, osobito prometnih, jedan od glavnih problema koje treba rijeiti jest postavljanje odgovarajueg modela koji opisuje ponaanje sustava. Budui da se takvi sustavi najee stohastiki ponaaju, procesi u tim promatranim sustavima podlijeu zakonima vjerojatnosti. Za stohastike modele odluivanja R. A. Johnson kae sljedee: Kad problemi s kojima je menadment suoen ukljuuju nesigurnost, analitiko rjeenje moe biti teko ili nemogue postii. Neki izrazi unutar modela, zbog matematikih ili praktinih razloga, ne mogu biti primjenjivi za zadovoljavajue tonu brojanu procjenu. Takoer, problem moe ukljuivati dogaaje koji mogu biti formulirani samo u uvjetima vjerojatnosti... Stohastiki je model prikaz koji razlikuje simulaciju od obinog eksperimentiranja u klasinom smislu. [18, str. 209]

S. HESS, A. FABIAN, M. HESS: O problemima modeliranja prometnih sustava... Pomorstvo, god. 22, br. 2 (2008), str. 153-170

167

Neravnomjernost pritjecanja tereta u luku i nemogunost da se tono predvidi koliina i vrijeme dolaska tereta glavni su razlozi svojstva stohastinosti u procesu proizvodnje luke usluge. Tijekom vremena dolazi do promjene uvjeta koji se ne mogu predvidjeti, tj. imaju u statistikom smislu sluajan karakter. Stoga se problem upravljanja lukim sustavom i rjeava primjenom teorije stohastikih procesa. Prema tome, pri modeliranju se koriste vjerojatnosti, a im su vjerojatnosti prisutne u nekom modelu to znai da rezultati ne mogu biti deterministiki i tono precizirani. Drugim rijeima, umanjena je kvaliteta dobivenih rezultata. Postavljeni modeli za bilo koji sustav, pa tako i za luki, u dananje vrijeme eksplozivnog rasta informacijskih tehnologija te razvitka mnogobrojnih raunalnih aplikacija, ne rjeavaju se runo nego s pomou odgovarajue raunalne podrke za postavljeni model. est je problem, u mnotvu raunalnih programa koji se danas nude, odabrati odgovarajui, a u sluajevima kada odgovarajui ne postoji, treba u suradnji sa strunom osobom iz podruja informatikog inenjeringa programirati novu ili prilagoditi postojeu raunalnu aplikaciju za rjeavanje postavljenog modela. S obzirom na sloenost i kompleksnost funkcioniranja lukog sustava za ispravno modeliranje je nekada potrebno postaviti vie modela u kojima je luki sustav pojednostavljeno prikazan, a svaki od tih modela ima razliitu namjenu. Posebne modele treba koristiti za pojedine luke terminale kao profitne centre jer nemaju svi terminali jednake kriterije za uspjeno poslovanje niti je predmet rada tih terminala jednak. Tako je, primjerice, feeder servis kontejnerskog terminala rijeke luke u poetku svog funkcioniranja poslovao s gubitkom, ali je dravni interes bio njegovo daljnje odravanje pa je subvencioniran od strane drave. Meutim, posljednjih godina je to najperspektivniji terminal rijeke luke, koji iz godine u godinu obara rekorde u prometu, te je primarni zadatak njegovo daljnje proirenje. Nije potrebno obuhvatiti sve tehniko-tehnoloke procesi u luci. Razlog tomu je injenica da se pri proizvodnji luke usluge odvijaju mnogobrojni i raznovrsni procesi. Shematski prikaz svih ovih procesa bio bi vrlo sloen i nepregledan, a uzrokovao bi i postavljanje veeg broja jednadbi te time oteao postupak rjeavanja i analizu rezultata postavljenog modela. Stoga treba ii na pojednostavljenje grupiranjem vie procesa u jedan, ili pak promatrati zasebno svaki segment u procesu proizvodnje luke usluge, odnosno svaki luki podsustav promatrati izolirano kao jedan sustav. U tom sluaju se svaki podsustav moe detaljnije opisati. Treba nastojati postaviti openite modele u smislu mogunosti njihove primjene na bilo koji luki sustav, to se postie koritenjem temeljnih naela teorije opih sustava (generalizacija, poopavanje) pri postavljanju modela. Podrazumijeva se da e ulazni podaci za svaki luki sustav, odnosno terminal biti razliiti.

168

S. HESS, A. FABIAN, M. HESS: O problemima modeliranja prometnih sustava... Pomorstvo, god. 22, br. 2 (2008), str. 153-170

Pri modeliranju treba nastojati izraditi modele za vie luka posebno, da bi se potom dobiveni rezultati mogli meusobno usporeivati, to je dobar pokazatelj za sagledavanje uspjenosti poslovanja konkurentnih luka.

5. ZAKLJUAK
Preduvjet za uspjeno poslovanje bilo kojeg prometnog sustava je kvalitetno upravljanje, odnosno donoenja takvih odluka koje e rezultirati uspjehom. Meutim, upitno je to je uope uspjeh, kada je poslovanje uspjeno i to sve utjee na uspjeh poslovanja, te kako se ono mjeri. Svaki prometni sustav je u svom poslovanju specifian. Stoga je neophodno prouiti imbenike koji utjeu na uspjenost poslovanja pojedinog prometnog sustava te istraiti pokazatelje i naine za poboljanje uspjenosti njegova poslovanja. Snimanje postojeeg stanja prometnog sustava, a potom proces modeliranja mora poi od snimanja i analize svih bitnih imbenika koji utjeu na kvalitetu odluivanja. Elaborirani su imbenici, njihova klasifikacija, te njihov znaaj koji se razliito tumai kod pojedinih autora. Budui da se poslovanje poduzea, pa tako i luke, odvija u uvjetima sloenog djelovanja raznih tehnikih, organizacijskih, trinih, drutvenih i drugih imbenika, uspjeh poslovanja poduzea ostvaruje se kao kompleksan rezultat djelovanja svih tih imbenika. Kako bi se osigurala uspjenost poslovanja poduzea, potrebno je provoditi i mjerilima pratiti ostvarenje gospodarskih naela poslovanja, a time i ostvarenje uspjenosti poslovanja. Jedan od najboljih naina za uspjeno upravljanje odreenim prometnim sustavom je proces modeliranja, izrada modela ili vie njih koji predstavljaju pojednostavljenu sliku prometnog sustava. Postavljanjem, uporabom i testiranjem postavljenih modela mogue je pratiti poslovanje prometnog sustava, te u sluaju da ti rezultati ne zadovoljavaju postavljene kriterije uspjenosti poslovanja mijenjati ulazne parametre na nain da se utjee na izmjenu izlaznih rezultata poslovanja. U radu se istraeni problemi i potekoe koje se javljaju pri modeliranju prometnog sustava, te predloena rjeenja ili mogunosti za njihovo izbjegavanje. Radi lakeg i razumljivijeg tumaenja u radu je za ilustraciju odabran primjer lukog sustava, a navedeni rezultati istraivanja mogu se vrlo lako prepoznati i primijeniti pri modeliranju drugih prometnih sustava. LITERATURA
[1] Alderton, P., Port Management and Operations, London, LLP, 1999. [2] Ani, V., Veliki rjenik hrvatskoga jezika, Zagreb, Novi Liber, 2003. [3] Bahtijarevi iber, F., Management ljudskih potencijala, Zagreb, Golden marketing, 1999. [4] Beli, S., Markovljevi modeli u planiranju kapaciteta lukih sredstava za rad, magistarski rad, Rijeka, 2001.

S. HESS, A. FABIAN, M. HESS: O problemima modeliranja prometnih sustava... Pomorstvo, god. 22, br. 2 (2008), str. 153-170

169

[5] Brajdi, I., Modeli odluivanja, Opatija, Hotelijerski fakultet Opatija, 1998. [6] Buble, M.., Management, Split, Ekonomski fakultet, 2000. [7] avrak, V., Makroekonomski management i strategija prometa Hrvatske, Zagreb, Politika kultura, 2003. [8] Dundovi, ., Tehnoloki procesi u prometu (autorizirana predavanja iz nastavnog kolegija Tehnoloki procesi u prometu), Rijeka, Sveuilite u Rijeci Odjel za pomorstvo, 2001. [9] Dundovi, ., B. Kesi, Tehnologija i organizacija luka, Rijeka, Pomorski fakultet u Rijeci, 2001. [10] Ekonomski leksikon, Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 1995. [11] Hess, S., Stohastiki modeli u upravljanju lukim sustavom, doktorska disertacija, Rijeka, 2004. [12] Hess, S., M. Hess, S. Kos, Prilog definiranju upravljanja prometnim sustavima, Suvremeni promet, 26(2006), 1-2, str. 50-54. [13] Ekonomika poduzea, Zagreb, Ekonomski fakultet Zagreb, 1993. [14] Kesi, B., Ekonomika luka, Rijeka, Pomorski fakultet u Rijeci, 2003. [15] Padjen, J., Metode prostorno-prometnog planiranja, Zagreb, Informator, 1978. [16] Pogany, T., Z. Zenzerovi, S. Beli, Markov Model in Planning the Structure of the Port Handling Equipment, Mathematical Communications, S1, 2001, 43-5. [17] Rocco, F., Rjenik marketinga, Zagreb, Masmedia, 1993. [18] Sikavica, P., et al., Poslovno odluivanje, Zagreb, Informator, 1999. [19] Zelenika, R., Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i strunog djela, Rijeka, Ekonomski fakultet u Rijeci, 1998. [20] Zelenika R., D. Pupavac, Upravljanje ljudskim potencijalima u prometu, Rijeka, Veleuilite u Rijeci, 2004. [21] Zelenika R., K. Tokovi, Pokazatelji uspjenosti i stabilnosti poslovanja prometnog poduzea, Raunovodstvo i financije, 46(2000), 10, str. 35-45. [22] Zenzerovi, Z., Mogunosti i uvjeti primjene kvantitativnih metoda u tehnologiji prometa, Zbornik radova Pomorskog fakulteta, 9(1995), str. 37-53. [23] ager, L., Pokazatelji analize financijskih izvjetaja, Hrvatska gospodarska revija, 47(1998), 10, str. 36-41.

170

S. HESS, A. FABIAN, M. HESS: O problemima modeliranja prometnih sustava... Pomorstvo, god. 22, br. 2 (2008), str. 153-170

Summary

ON PROBLEMS IN MODELLING TRAFFIC SYSTEMS TO MONITOR BUSINESS EFFICACY

A high-quality management is essential for a successful business of the traffic system. Therefore, the factors affecting on business performance need to be researched, as well as business efficacy indicators and the ways for their improvement need to be explored. In order to manage the traffic system successfully, the setting up of the appropriate model/models representing a simplified real traffic system is required. The aim of this paper is to research into possible problems and difficulties that occur when modelling the traffic system and to find solutions or options for their avoidance. For a better and easier interpretation of the research work done, the example of the port system is selected for illustration. The listed research results can be very easily identified and applied in modelling other traffic systems. Key words: business efficacy indicators, traffic system modeling, traffic system managing, port system Svjetlana Hess, Ph. D. Anika Fabian, student Mirano Hess, Ph. D. Faculty of Maritime Studies Rijeka Studentska 2 51000 Rijeka Croatia