FILOZOFIJA PRIRODE Pitagorovci su drali da je crta sastavljena od toaka koje se odlikuju koli koom kao nunim atributom egzistentnosti.

Zenon koristi pojam beskonano dvosmisleno: Beskonano veliko po broju i bes konano malo po kolikoi. Anaksagora je materijalnom svijetu pripisao opu i beskonanu djeljivost, koju prati beskonano umanjivanje djelova i poveanje broja djelova u beskonanost.

- Antifon ukida geometrijski princip koji glasi: Pravac se nikada ne podudara s krunim lukom. - Brizon izvrio pomak naprijed u obradi problema kvadrature kruga Prvim precizn im stavkom o neprekinutosti. Ureenje svemira iz Platonovog dijaloga Timaj:

Demijurg je sastavio svemir kao jedno vidljivo ivo bie, koje unutar sebe s adrava sva iva bia njemu po prirodi srodna. Demijurg je najprije sastavio duu svemi ra, koja je ishod smjese triju zasebnih rodova: Istog, Razliitog i Bia , ali tako da je svaki od tih rodova sastavljen od nedjeljivog dijela i od djeljivog djela koji nastaje u dodiru s tijelima, odnosno postaje djeljiv kroz tijela. U konano mnogo koraka Timaj je dospio do temeljnih sastavnica ureenog svemira: 2 osnovna p ravokutna trokuta, jednakokrani pravokutni trokut i polovica jednakostraninog trok uta, kao dvodimenzionalne ili povrinske tvorevine koje ne podlijeu daljnjoj ralambi na ravne crte i toke. Prema Platonu vatra, voda, zemlja i zrak se prepoznaju kao geometrijska tijela. Platon je opreku izmeu kretanja i mirovanja odrao uvoenjem skokovitog prij elaza koji se nuno mora zbiti izvan vremena a da ujedno omoguuje obrat prema obad vijema stranama napetosti. Taj skok koji se zbiva izvan vremenskog horizonta Pla ton je nazvao trenutak. Aristotel navodi pet razloga za postojanje beskonanine:

1. Iz vremena, jer je ono beskonano. 2. Iz djeljenja kolikoa. 3. Jedino na taj nain u nastajanju i propadanju nema prestanka. 4. Ogranieno uvijek ima granicu u odnosu na neto to zapravo nuno nije granica. 5. Otud to u miljenju nema prestanka ini se da je beskonaan i broj, i matematike veliine, i ono to je izvan nebeskog sustava. Aristotelova definicija potencijalne beskonanine: Beskonanina uope postoji u smislu da se uzima uvijek drugo i opet drugo, a to to se uzima uvijek je ogran ieno, a uvijek i opet razliito. Dodirnina postoji tamo gdje se krajevi stvari poklapaju, odnosno gdje i zmeu granica dviju stvari ne lei nita drugo. Neprekidnina postoji ondje gdje se krajevi, kojima se dva predmeta dotiu, stapaju do potpunog identiteta i tako, kao to sama rije oznauje, povezuju predmet e. Neprekinutost izravno povlai djeljivost u beskonanost.

Stoiari svemir shvaaju kao dinamiki kontinuum zato to se odluuju za svemir k ao jedinstveno tijelo . Uto ih uvjerava simpatija koja djeluje u svemiru, a oituj e se primjerice u djelovanju Mjeseca i zvijezda na prilike na Zemlji. U kozmikoj simpatiji oni prepoznaju djelovanje pneume koja potpuno priima i objedinjuje sav svemir. Dva puta shvaanja Tome Akvinskog pojma neprekidnine:

1. Polazei od dijelova pojam neprekidnine odreuje se povezanou dijelova s pomou jedne zajednike granice. 2. Polazei od cjeline pojam neprekidnine odreuje se djeljivou u beskonanost. Oda tle slijedi da se neprekidnina ne moe sastaviti od nedjeljivih dijelova, ali se d oputa da neprekidnina ima nedjeljivu granicu. - Cavalieri Bonaventura: utemeljuje metodu indivizibila kao sredstvo sustavno g istraivanja u geometriji. Rezultate postie 1635. u svom djelu Geometria indivisi bilibus continuorum. Na pitanje moe li se neprekidnina sastaviti od nedjeljivih djelova Cavalieri daje odgovor da su neprekidnina i indivizibili raznorodni. U izgradnji te metode polazi od predodbe da se povrine geom. Ravnog lika izraava s pomou ukupnosti svih tetiva paralelnih jednoj, proizvoljno odabranoj tangenti nj egovog oboda. Sve te tetive nastaju tijekom jedne uoene tetive po svim ostalim, a uoena tetiva naziva se regula. Dva osnovna stavka: - Ukupnost indivizibila jedne te iste tvorevine neovisna je od izabrane regule. - Sadraji dviju tvorevina odnose se kao ukupnosti njegovih indivizibila. Ovim uku pnostima pripada odreeni odnos ako svi odgovarajui indivizibili imaju isti taj odn os. Gregoire de ST. Vincent razvija metodu eskhaustije u njezinom izvornom a ntikom obliku u pokuaju da s maksimalnom strogou rijei problem kvadrature kruga i unjo sjenica. Ovladava numerikom vjetinom premjeravanja povrina to objedinjuje 1647. u dje lu Geometrijsko djelo o kvadraturi kruga i unjosjenica. Tu tvrdi da se opisivanjem i upisivanjem mnogokuta iscrpljuje povrina zakrivljenog lika. Newton u svom djelu Principia uvodi i obrazlae svoje poimanje granice kao posljednjeg omjera kolikoa koje iezavaju i prvog omjera kolikoa koje iezavaju i prvog omjera kolikoa koje nastaju.

Obiljeja Bokovievih toaka tvari: stvarne, materijalne, nedjeljive, neprotene, nepokretne, meusobno odjeljene nekim razmakom, povezane silama. Nevjerovatnost kod Bokovia: Neka toka materije uzeta posve neodreeno stigne do toke prostora koju je zauzimala ve neka druga toka jo uvijek beskonana i takvo se stizan je mora smatrati nevjerovatnim. Petri: Petri je uveo vlastite pojmove najmanjeg prostora i toke: 1. 2. 3. 4. Najmanji je prostor onaj od kojeg nema manjeg prostora. Najvei je prostor onaj od kojeg nema veeg prostora. Srednji prostor je onaj za koji postoji manji, vei i jednak prostor. Toka je najmanje u prostoru.

Dva zakljuka o toci: 1. Toka nije izmjerljiva ni od koje veliine. 2. Toka ima odnos prema jednoj toki, vie drugih toaka ili crta ili kutova ili p ovrina ili tijela, koji su u prostoru.

U aksimomima se usredotoio na pojmove dijela i djeljivosti: 1. 2. 3. 4. 5. Cjelina je ono to ima djelove. Svaka se cjelina djeli na dijelove. Svaki je dio manji od cjeline. Svaka se kolikoa moe dijeliti ili je djeliva. Svaka djeljiva kolikoa djeljiva je na manje.

Spominje stare( Aristotela) koji su izrekli 4 tvrdnje: 1. 2. 3. 4. U veliini toaka ima beskonano. Crta se moe dijeliti u beskonanost. Crta se moe protegnuti u beskonanost. Broj se moe poveavati u beskonanost.

Geneologija znanosti: 1. Geometrija 2. Aritmetika 3. Matematika 4. Prirodoslovlje 5. Praktina filozofija - Naelo kauzalnosti po Kantu: pojam izrie odnos izmeu uzroka i uinka, sve ono to na neki nain pridonosi proizvoenju neke stvari. Metafiziki princip kauzalnosti: svako kontingentno bie dobiva svoje opstojanje djelovanjem nekog uzroka; fiziki princip kauzalnosti: unutar materijalnog svijeta je svako djelovanje tako determinirano da isti uzroci trajno proizvode iste uinke.

HILEMORFIZAM Prva materija je ista pasivna mogunost ili sposobnost zbiljnosti; ne temel ji se na nikakvoj prethodnoj zbiljnosti nego samo na zbiljnosti koju prima ona sama. Zato nije mogua prva materija bez forme, jer svaka stvarnost jest zahvaljuj ui zbiljnosti, ista mogunost , ukoliko se ne ujedini s nekim zbiljskim poelom, bila bi sposobnost koja jo nije tj. ne bi bila. Materija i forma nisu nikad odvojeni: materija bez forme ne bi bila nita ; ali ni forma ne moe biti bez materije u tjelesnim supstancijam, jer joj njezin stupanj perfekcije ne doputa da opstoji neovisno. Supstancijalna forma u tjelesni m biima treba neku mogunost, neki subjekt na koji e se osloniti. Materija i forma su temeljni principi bia i zato je ono to suzbistira, sastavljeno od materije i forme, aktualizirano zbiljnou bitka. Princip individualizacije:

Oko nas ne nalazimo univerzalne vrste, nego samo pojedine i konkretne individue. Stvari koje pripadaju jedno te istoj vrsti, ali koje su razliite jedna od druge , imaju istu specifinu bit, jedan te isti stupanj bitka, to im daje odreenu meusobnu slinost, ali pokazuje u svakom od njih i posebne karakteristike. Uoavamo da esen cije postoje individualizirano u svakom lanu iste vrste: ne postoji ljudska rasa ve ljudski pojedinci. Bit premda ostaje specifino identina , ustvari se razlikuje u mnotvu pojedinanih bia. U biti tjelesnih stvarnosti, materija je princip umnaanja formi. Forma tumai specifinu slinost izmeu stvari iste vrste, jer determinira zajed niki stupanj bitka. Materija kao receptivni subjekt forme , jest ono to daje moguno st mnoine unutar jednog te istog stupnja bitka. Materija individualizira formu i

ini ju jednom. Individualizacija ne znai samo individualnu razliku u nainu participacije na zajed nikoj perfekciji, nego injenicu da se jedna perfekcija, koju mnogi mogu participir ati, nalazi u situaciji singularnosti. Materija ini bit individualnom samo ukoliko je ona sama singularna tj. ukoliko je determinirana akcidentom kvantiteta. Stoga je princip individualizacije kvantif icirana materija. Tri momenta u procesu individualizacije: materija, kvantitet i supstancijalna fo rma.