SAVJET REDAKCIJE: Josip Adakovi. prof. dr. Vladimir Anti, Ljudevit Bauer (predsjedavajui), Nenad Brixy, prof. dr.

Adolf Dragievi, in. Vesna Gazdag, Igor Golik, prof. Marija Jureta, Borivoj Jurkovi, elimir Koevi, Ismet Voljevica, Ana upan-Bender. GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Borivoj Jurkovi. SIRIUS biblioteka znanstvene fantastike, izlazi svakog petog u mjesecu Izdava: RO Novinsko-izdavaka djelatnost SOUR-a Vjesnik n.sol.o. OOUR Informativno-revijalna izdanja n.sub.o. Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4 Struni savjet Siriusa: Klub prijatelja znanstvene fantastike i fantastike Sfera Zavoda za kulturu i obrazovanje, Zagreb, Ivanigradska 42a Adresa urednitva: Sirius, Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4, telefon: (041) 515-555 i 519555 Tisak: RO tamparska djelatnost Vjesnik n.sol.o. OOUR-i Novinska rotacija n.sub.o. i TM n.sub. o., 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Cijena pojedinom primjerku 30 dinara. Pretplata: za jednu godinu 360 dinara (s popustom 10% 324 dinara), za est mjeseci 180 dinara (s popustom 162 dinara). Samo unaprijed plaena pretplata osigurava popust od 10 posto. Pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rauna 30101-833-1216 SOUR-a Vjesnik, Interna banka, s oznakom: za Sirius. UREDNIK: Borivoj Jurkovi. Recenzent domaih pria Krsto Maurani. Grafika oprema: Ivica Bartoli i Ljudevit Gaj Crte na naslovnoj stranici: Posredstvom VPA Lektor: uro najder.

SIRIUS broj 71, svibanj 1982. SADRAJ: Daniel F. Galouye: BESPRIJEKORNA POSADA J. G. Ballard: ZLATNA Alain Doremieux: ZAROBLJENIK ENA-INSEKATA Philippe Curval: SINE, NIJE LI TO SVEMIRAC IZA BOCE Alain Doremieux: VANA Philippe Curval: BEZ TEHNIKE OLOVKE I BOMBONA Branko Belan: HEPENING U TREEM PODZEMNOM TRAKTU KVADRANTA B7 Darije oki: MAHNITI Davor Slamnig: SALAMAMA Alfred Coppel: SANJAR 138 str. 3 17 31

37 65

76

95 108 132

-1-

Rije urednika
Dragi itatelju, Piete mi: Bit e da ni sami niste proitali one AsimovIjeve savjete to ste ih objavili u prolom broju. Naime, dosad ste u SIRIUSU prekrili bar po jedanput svaku od 10 Asimovljevih zapovijedi, tj. objavljivali ste prie s ba onakvim zavrecima kakve Isaac Asimov zabranjuje... Ja: Bit e da smo se pogreno shvatili: nigdje nije reeno da su to zabranjeni zavreci pria; reeno je da su oni ve obilato koriteni u SF literaturi, pa Asimov (i ja) apeliramo na pisce da piu prie sa svjeijim osnovnim idejama, jer je tada manja vjerojatnost da e im one (tj. i prie i ideje) zavriti u mome kou, desno dolje od moga pisaeg stola. Neto slino: U rubrici NIJE ZA SIRIUS u vie navrata ste napisali (i potpisali) prigovor piscima da danas, 1982, otkrivaju Mjesec, kontaktiraju s Venerijnncima, etkaju po Marsu (dakako, u svojim priama), dakle ne uzimaju u obzir najnovije znanstveno i praktiki utvrene injenice o ivotu i uvjetima za ivot na nama susjednim planetima, a s druge strane objavljujete prie (na primjer Bradburyjeve) u kojima na Marsu ili Veneri sve vrvi od ljudi i drugih bia to tamo ive. Moj odgovor je vrlo jednostavan: ima pria koje su napisane dok jo nisu bile poznate znanstveno i praktiki utvrene

injenice o kojima piete, dragi itatelju. Nadalje, meu tim priama ima ih koje su svojom kvalitetom ule tako rei u SF klasiku i bila bi prava teta uskratiti Vam uitak da ih proitate u SIRIUSU. Uostalom, nije li i u Clarkovoj Odiseji Mjesec prikazan drukije nego to ga je poslije vidio Neil Armstrong dok je skakuta,o po njemu a Odiseja je danas klasika, i kao tekst i kao film. Rije je, dakle (a to ponavljam i opet potpisujem), o tome da danas ne treba pisati SF prie u kojima se zanemaruju znanstvene injenice i iskustva o kojima se danas zna pogotovu ako se takve injenice i iskustva uzmu kao glavni motiv u prii... U vie navrata ste mi, dragi itatelju, pisali kako sam zaboravio dobar, stari obiaj iz davnih brojeva SIRIUSA da objavljujem i pokoju priu iz francuskog izvora. Evo, u ovom broju vraam dio duga to sam ga bio nainio prema Vama: imate priliku proitati ar etiri prie iz pera dvojice istaknutih pisaca francuske znanstvene fantastike, Alaina Doremieuxa. i Philippea Curvala. Nadam se da e Vam se prie svidjeti i da ete poeljeti i u narednim SIRIUSIMA proitati neku francusku priu, a da u Vam ja tu elju moi ispuniti. Idui broj: deseti mini-YU SIRIUS... Treba li jo neto dodati?... Hvala. Srdano Va Borivoj Jurkovi

-2-

Daniel F. Galouye: Homey Atmosphere

Preveo Boidar Stani

Besprijekorna posada
Opet je poelo! Prodoran krik faznoga kondenzatora probio je tiinu svemirskog broda poput krika ranjene ptice. Vance Lorry ustao je s leaja i otvorio oi. Na licu mu se itala zebnja. Na drugoj strani kabine Mart Burton se udario po bedrima i ustao. Ovaj put je gotovo! Uzmimo amac za spaavanje i zbogom! Ne! Priekaj! Lorry se postavio pred vrata. Moda jo imamo ansu. Priekajmo jo jedan odskok. Sluaj, sinko... nemamo vremena za raspravljanje. Ve smo se est stotina svjetlosnih godina udaljili od najblie predstrae. Ne moemo sebi dopustiti da nas taj pokvareni kondenzator odvede jo dalje. Ali oni e ga popraviti, samo treba da se malo strpimo. Lorryjev je ton bio moleiv. Buka se pojaala i Burton se nasmijao. Ponaanje njegova mlaeg druga zapravo nije bilo neprijateljsko, ali je bilo dovoljno vidjeti Lorrvjevo odluno lice pa da se nasluti da e biti tekoa. Dajmo im priliku, Mart. Rizik je za obje strane isti. Pogledajmo istini u oi, mali. Svaki put kad glavni kondenzator superpogona pone fazu ponavljanja, nastaje udar i mi jurimo ravno, naprijed sve dok se ne naemo izvan galaksije. Tako je bilo neko, u doba kibernetike nie razine. Ali posada -3-

koju mi imamo u stanju je srediti bilo koju nezgodu pri letu. Hoe rei da je ovlatena da to uini! A tu je razlika, u nijansi. Ve dva dana rade na tome i nita se jo nije dogodilo. Sad je vrijeme da napustimo tu krntiju dok smo jo dovoljno blizu baze u koju moemo stii amcem za spaavanje. Lorry se makne s vrata. No, dobro, idi. Ja ostajem s njima. Ui e u taj amac makar te morao vui! vikne Burton bijesno. eli, dakle, dezertirati... ostaviti posadu? Mart je duboko uzdahnuo. Kad e ve jednom shvatiti da to nisu iva bia, tikvo?! To su samo elektronski vodovi to imaju svoj identitet. Njihova je uloga... Znam! prekine ga Lorry. Osim njihovih primarnih funkcija uloga im je da na brodu stvore atmosferu intimnosti kako se ne bismo meusobno poupali. Ali oni su i vie od toga, Burtone. Oni su stvarni! Burton opsuje i zgrabi Lorryja za lakat. Hajde, uimo u amac za spaavanje. Ali Lorry mu se nasmijao u brk. Prekasno ree i pokae prema stranjem dijelu broda, gdje je kondenzator piskavo jecao. Svakog trenutka oekuje se odskok. Njegova je taktika zatezanja uspjela. Nasamario je Marta. Nisu imali vremena da stignu do amca za spaavanje. A kad zavri odskok, brod e plutati opet u normalnom svemiru, a posada e imati etiri sata vremena da popravi kondenzator. Lorry nije stigao do svoga leaja. Vrisak kondenzatora dosegao je vrhunac i mladi je imao dojam da e mu popucati bubnjii. Utonuo je u mrak. Bezizlazan vrtlog energije pokrenuo mu je svijest, okomio se na njegove modane centre. ooo Gazio je po cvjetnoj livadi, do koljena u travi koju je ljuljao povjetarac. Zrak je bio svje i ist, nebo plavo. Dok se probijao kroz vegetaciju, osjetio je opijenost. Iznenada se zaustavio i osluhnuo jer je zauo svoje ime. Tada ju je spazio. Samo njezinu siluetu to se ocrtavala na vrhu -4-

breuljka iznad cvjetne livade. Njena i graciozna silueta. Odjea je vijorila na vjetru, pripila se uz njezino vitko tijelo, a sjajna joj je kosa treperila hirovito. Ljepota, draest, utjelovljena njenost takva je bila Trix. Vance! zvala je. Vance! zvala je kristalnim i barunastim glasom nalik na obou. Spustila se niz padinu lako i okretno. Potrao joj je u susret. Ruke su im se zgrabile, pomijeale, pogledi se stopili i upili jedan u drugi, a vjetar je odnosio jeku njihova radosnog smijeha. Krasno je lice postalo ozbiljno. Jesi li me tako zamiljao? Uvijek isto pitanje. Nisam se nadao da si tako lijepa odgovorio je. Uvijek isti odgovor. Neki nestani djeak, skriven iza stabla, odjednom se pojavio i poeo krijetati: Sestrica ima dragoga! Sestrica ima dragoga! udno, pomisli Vance. Znao je ve dugo da je Trix Kidova sestra. Bio je zbunjen, a Trix se zarumenjela. Bjei, Kid! viknuo je Gumpy. Lorry se zaudio to je i starac na breuljku, premda je znao da je to troje gotovo nerazdruivo. Gumpy se pribliio. Njegova je pojava puna plemenitosti, uspravna. Premda je bio naboran i sijed, tap koji je nosio oito mu nije bio potreban. Jednostavno ga je nosio radi afektacije. Kid je htio strugnuti, ali je Gumpy imao brze reflekse. (Zar nije uvijek bio takav?) Rukom tapa zahvatio je djeakovu ruku i zgrabio ga za upavu grivu pa ga poveo sa sobom. Zatim se okrenuo: Kid ne shvaa te stvari dobacio je: Ali jednoga e dana odrasti. Starac i djeak nestali su s druge strane breuljka. Lorry je postao svjestan da ga Trix promatra i da se pri tome smijei. Bilo je u tome neeg neobinog. Dakako, bila je to skladna obitelj, ali kako je takav starac mogao biti Kidov otac? *** Odjednom sve nestane iz svijesti toplina Trixine ruke u njegovoj, treperenje trave i cvijea, plavetnilo neba, opojan vjetar... Sad je gledao u metalne stijene kabine, na kojima je bio prozor iza kojeg je plamtjelo udno, strano sunce. Odskok je bio zavren. Lorry se pitao, leei na podu kabine, to -5-

e se dogoditi bude li se fazni kondenzator stabilizirao u toku pranjenja. Hoe li on zauvijek ostati visjeti u upljikavom podruju to dijeli normalni svemir od supersvemira? Hoe li svijet kovitlaca postati zbilja? Hoe li se svi fiziki procesi zaustaviti, hoe li on ostati ukopan zavazda u dimenziji bezvremena? Ojaen zbog nagle promjene privienja, Lorry se uputio prema kontrolnoj kabini. Burton je ve bio ondje, doavi k sebi nakon posljedica odskoka broda. Koraao je uz tri tehnike komore-ormara. Pokuaj s pomonim naredio je. Ne postoji nain za to, Burtone odvratio je zvunik iz desnoga ormara. Kad kondenzator padne u samoponavljanje, ne mogu nita dirati. Kaem ti da pokua! Videoelektronke susjednog ormara su zasvjetlucale. Nemojte biti tako uporni, Burtone. Kid nita ne proputa. Istina je, Burtone opet e Kid moleivim glasom. Cumpy ima pravo. Radim kako najbolje mogu! Zbilja, pomisli Lorry dok je koraao prema Burtonu, taj je momak vjetrogonjast kao svaki desetogodinjak, ali kad obavlja funkciju automatskog pilota on ispunjava svoju zadau kao to se i oekuje od iskusnog tehniara. Ne zanovijetaj, Burtone. Oni ine to mogu. Ah, eto te opet! Savjetovao bih ti da mi se makne s puta... Oni e obaviti popravak prije jdueg skoka. Zar ne zna da je jedini izlaz da se kondenzator zamijeni kad krepa? No, izmjena ne dolazi u obzir, a zato? Jednostavno zato to je ovdje prisutni Gumpy zaboravio na rezervne dijelove. Nije to ba krupna omaka suho e Gumpyjev zvunik. Greka je u tome prokletom karakternom kondicioniranju. Zbog moje starake polarizacije, prednapona, neki elementi moje opreme vjerojatno su amneziki preoptereeni u mojim funkcionalnim vodovima. Rezervni kondenzator sam jednostavno smetnuo s uma. Evo ga! vikne Burton. Lijepa ti je to kibernetika djelotvornost! Imamo izvrstan sustav komunikacije i unutranje kontrole... samo taj sustav neke stvari smetne s uma! Praskao je neko vrijeme prije nego to e primijetiti: -6-

 Ali zato ne iskljui superpogon? Tako ne bismo odskakivali. Mogli bismo mirno ekati dok se ne popravi kondenzator. Nemogue. Ako iskljuim kondenzator, neu imati struju potrebnu za popravak. Budui da samo ja znam proces montae, pustite me da radim kako znam. Lorry, koji je bio smireniji nego Burton, postavi se pred ormarekomore. to kani uiniti, Gumpy, da bismo se izvukli? zapitao je. Osim to blebeem s vama, pokuavam potaknuti programator za samopopravljanje i testirati kapacitanciju. Odlino primijeti Lorry pomirljivo. Ugasi elektronke i mirno radi. Ali elim izvjetaj jedan sat prije idueg odskoka. Videoelektronke Gumpyjevih elija prestale su svijetljeti i zvunik je utihnuo. Provjerit u zalihe na amcu za spaavanje napomene Burton i uputi se prema hodniku. Neto mi govori da emo ondje provesti prilino dugo. *** Kad je njegov drug otiao, Lorry se priblii treem ormarukomori i stane promatrajui ploicu na kojoj je bilo napisano: Navigatrix. Zvunik je zaumio, pa pozvao: Vance? Daleka zvonjava noena povjetarcem, glas pun njene uznemirenosti, a u njemu je titrala jeka nostalginoga smijeha. Budui da se Lorry zadubio u gledanje ploice i nije odgovarao, glas se ponovo javio, slubenije, bez arobne draesti: Stanica dva javlja, efe... Na poloaj... Ostavi to, Trix. Zvuk flaute u glasu zbunjivao je Lorryja. Oh, to sve ne mogu stvoriti udesnoga ovi inenjeri! pomislio je. Gumpy je djelovao izgubljeno rekao je napokon. Zbilja. Trix je bila toliko prisutna ovdje da je imao dojam da bi, ako izvue ploe ormara, ako otvori zamrenu umu kablova i spojeva, negdje naao Trix u dnu ormara. Ne elim da ostane i dalje na brodu, Vance. Preopasno je. -7-

Napusti brod s Burtonom prije nego to doe do sljedeeg odskoka. On se neprirodno nasmijao. Do vraga! Ja imam vie povjerenja u Gumpyja nego ti! Nije u tome stvar. Premda je Trixin glas bio utuen, Vance je osjeao u njemu blagost utave svile i baruna. On e to popraviti prije ili poslije. to te onda uznemirava? Pokazat u ti. Na suprotnom se zidu upali elektroniki ekran i pokae se panorama zvijezda i spiralnih maglica. Blizu sredine slike spazio je zeleni krug, na odreenoj udaljenosti od orijentirne mete koju je Lorry dobro poznavao. Za proteklog odskoka skrenuli smo za tri stupnja objasni Trix. Sad postoji faktor odstupanja. Bojim se da ga neemo moi korigirati kad se budemo pokuavali vratiti. Krasna stvar! Znam da... Molim te, Vance, nemoj tako. Jo dva odskoka i mi smo definitivno izgubljeni. utio je neko vrijeme. Nemoj to rei Burtonu ree napokon. Ne mogu ti to obeati. eljela bih da se ti i on vratite ivi i zdravi. Ali ti? Kid... i Gumpy? Mi nismo tako vani. Prije nego to je Lorry mogao neto odvratiti, ona je nastavila: Nedavno je brod opet odskoio, Vance. Je si li bio opet na livadi, pod breuljkom? Jesam. Jesam li i ja bila? Potvrdio je i ona je nastavila tonom punim oduevljenja: Reci mi kakva sam, Vance. Visoka, vitka, draesna poput... Poput gazele? Jest. to je gazela? Jedno prekrasno bie na Zemlji. A ja sam slina gazeli? -8-

Odjednom je Lorry osjetio neugodu pomislivi na intimnost to se razvijala meu njima mjesecima, otkako su u svemiru. Ako ga objektivno analizira, taj je osjeaj bio kombinacija frustracije i stida... stida da ne ispadne smijean. Ali nije njegova greka to je u Trix usaena tako arobna linost. Jednom rijei, Trix, Kid i Gumpy bili su vie nego umjetna posada. Svaki je od njih imao linost i svijest sasvim ljudsku. Ti si... ti si, Trix, nalik na nae. *** Negdje u utrobi broda neto je pregorjelo i Lorry je. osjetio kako mu pod izmie pod nogama. Trudio se da zadri ravnoteu, ali se ipak odsklizao do pregradnog zida. to se dogaa, Trix? zapita kad je ustao. Imao je neugodan dojam da se brod okree oko svoje osi. ekaj. Pokuavam doznati. Trix je govorila nestrpljivo i grozniavo. Pod palube opasno se nagnuo. Uspostavila sam izravnu vezu s Gumpyjem opet e Trix. Kae da je dolo do kratkog spoja u gravitacijskom navoju. Lorry je uspio doi do ormara i naslonio se.na nj. to nije u redu, Gumpy? kratko je zapitao. Prezaposlen je da bi odgovorio javi se Trix. Traei da lokalizira kvar u kondenzatoru, pogrijeio je u vodu i dolo je do strujnog preoptereenja. Sva su svjetla poela treptati, ventilatori su izbacivali pramenove gustoga crnog dima. S prednje strane bio je otvor to se automatski otvarao i zatvarao, otvarao i zatvarao... Lorry, to se to poremetilo? Vance se okrenuo. Sve su elije na Kidovoj komori bile upaljene. Vance odlui da lae. Nema razloga za nervozu. Gumpy se brine za sve. Znam da se neto pokvarilo. Osjetio sam zadah. Jo ga osjeam. Ne uznemiravaj se, Kid. Lorry se njihao na nogama da izbjegne oscilacijama gravitacijskog polja. Stvari e se srediti. Luline mi lule, to mi se uope ne svia! Sluaj, Kid javi se Trix njenom strogou starije sestre. -9-

 Sjea li se to sam ti govorila o ljudima to se sueljavaju s opasnou i postaju heroji? Sjea se? Ja... da... ovaj, ali... hoemo li se vratiti kui? Mi smo ovdje kod kue vrsto e Trix. U taj trenutak Burton ue u kabinu, sagnut za dvadesetak stupnjeva zbog nenormalne gravitacije. to se opet dogodilo, Gumpy? viknuo je. Budui da nije dobio odgovora, udario je nogom u ormar. elije su zasvijetlile i iz zvunika se zaulo grgotanje. Hoete li me ve jednom ostaviti na miru? Imam posla sa svim tim icama i pregorjelim prekidaima. Hou znati o emu je rije, Gumpy! Kratki spoj, zbog kojega su ispali svi osigurai iz bloka unutranje kontrole. Pa prijei na pomoni motor. Zato i postoji. Ali nema ga vie. to? to hoe time rei? Vjerojatno sam vas zaboravio upozoriti, ali ve dva mjeseca letimo s pomonim. Zato? Zbog kratkog spoja na glavnom. Sad je neupotrebljiv. *** Poto je izbljuvao niz psovki i upao si kosu, Burton se smirio. Vrlo dobro, Gumpy! Budui da si ti unutranja kontrola, ekam da mi kae to da radimo. Zasad ne bih znao rei. uje li buku iroskopa? viknuo je Burton. Oni urlaju zbog izoblienja gravitacije. Ako se ne stabiliziraju, nee nas moi odvesti. Pa zamiljeno e Gumpy pretpostavljam da moram poeti od poetka i iznova izraditi vodove kako bismo bar imali potpuni kontrolni blok, i... Burton nije ekao da dovri. I otkriti razlog kvara kondenzatora, i popraviti ga... za dva sata. Prije nego to nas idui odskok udalji jo pedeset ili ezdeset svjetlosnih godina od Zemlje. - 10 -

Gumpy je neto nejasno promrmljao. Bit e tako. elije sredinjega ormara su zasvijetlile. Bojim se, Gumpy! Mora neto uiniti da nas ne ostave sve troje na cjedilu. uti, Kid umirujue e Trix. Sjeti se to sam ti rekla. Bit e zabavno da samo nas troje ostanemo na brodu. Lorry prie. To se ne mora dogoditi, Trix. Imam ideju. Ne, kapetane Lorry slubenim e tonom Trix u prisutnosti Burtona. Neemo dopustiti da dugo riskirate svoje ivote. Jednu vam stvar nismo rekli Burtone. Mi odstupamo, skreemo. Kako to? Ne znam. Moda nas tjeraju neznane snage u tom podruju galaksije. A ja nisam u stanju kompenzirati to odstupanje. Jo dva skoka i bit emo sasvim izgubljeni. Burton duboko udahne i sagnuvi glavu pogleda u svoje ruke. Jesi li u stanju odrediti nau putanju povratka. Mogu. Proli skok nas je pomakao za petnaest do dvadeset svjetlosnih godina. To nije strano. Programiraj amac za spaavanje. Neki je oaj obuzeo Lorryja. Nije mogao dopustiti da Burton napusti umjetnu posadu. amac za spaavanje je ve programiran odvrati Trix i ja sam obavila sve uzastopne korekcije nakon est posljednjih odstupanja. Bravo povlaivao je Burton. Pa, Vance, hajdemo... vratimo se kui! Uinili smo sve to smo mogli. Ali Lorry je uzmaknuo. Burton ga je bijesno pogledao. Sluaj, mome. Bio sam prokleto strpljiv s tobom! Shvaam da se mladi za tri mjeseca uz takvoga ovjeka na izmaku kao to sam ja moe zaljubiti u sladak glas. To je svemirska neuroza,, pretpostavljam. Dosad sam se pristojno pravio da ne zapaam. Sada... Iznenadio ga je Lorryjev kroe. ***

- 11 -

Vance je tekom mukom natovario Marta na plea jer je negov drug bio teak, a nagib palube oteavao mu je put. Napokon ga je uspio zatvoriti u komoru. Zato si to uinio, Vance? zapita ga uzbueno Trix. Sam je to traio. Neto je mukao u glavi. Kid se uhvatio za traak nade: Ima on pravo, Trix. Zna to radi, zar ne, Lorry? Da, Kid. Mislim da sam doao na dobru ideju, ali potrebna mi je vaa pomo. Kvaka komorskih vrata poela je skakati ivo i uo se prigueni Burtonov glas: Lorry! Pusti me van! Otvori mu, Vance! uzdahne Trix. Ne moe drukije. Ni govora. Sve u vas povesti amcem za spaavanje. Vidite! viknuo je Kid. Rekao sam vam da... Zauti! zaguna Gumpy. To je neizvedivo, Vance. Nema dovoljno mjesta u toj orahovoj ljusci. A i nemamo vremena dopuni ga Trix. Trebalo bi dane i dane da velika ekipa kibernetiara demontira tri bloka. To je prava ludorija! dopre do njih daleki Burtonov glas. Brod je naglo skrenuo i Lorry je pokuao uhvatiti ravnoteu. iroskopi su glasno jauknuli, a pramen crnog dima suknuo je iz otvora za ventilaciju. Ne namjeravam ukrcati ormare rekao je Lorry povisivi ton da bi i Burton mogao uti. Uzet u samo osnovne elemente: mnemotehnike stanice, zvunike, memoriju adaptiranoga ponaanja... Nee ii izjavio je Gumpy. Ima previe ureaja, Vance. Pa da si i strunjak za kibernetiku, bilo bi ti potrebno mnogo dana. Ne opet e Gumpy. To ne ide. Ide, to moe uspjeti! javi se Kid moleivim glasom. Vance moe uspjeti u tome. Pustite ga neka pokua! Bila bi mi potrebna vaa pomo napomenuo je Lorry. Morate mi davati savjete za vrijeme demontiranja. Odjeknuli su udarci po vratima komore, ali vrata nisu popustila

- 12 -

pod Burtonovim udarcima. Lorry se odjednom zgrio pod dojmom zaglune vibracije. Fazni je kondenzator urlao. Spremo se novi odskok, koji e odbaciti brod jo 50 svjetlosnih godina dalje. Napustite brod! viknula je Trix. U amac! Ali idui skok e uslijediti tek za dva sata. Teoretski zaguna Gumpy. Ali oscilacije se mogu pojaati. Nemam drugog objanjenja. Brod bi se mogao raspasti pri slijedeem skoku... ili onom koji e nakon toga uslijediti. Bojim se, Vance, da ne bude prekasno za ukrcavanje u amac za spaavanje uzdahne Trix. Ako ovaj skok proe bez posljedica, morate odmah napustiti brod. Lorry! viknuo je Burton. Lorry! Saberi se! Bje'mo odavde! Bolno i prodorno huktanje kondenzatora doseglo je vrhunac i Vanceovu je svijest obuzeo mrak. *** Livada sada nije bila ista. Bila je strana. Negostoljubiva. Umjesto opojnoga i mirisnoga povjetarca sve je bilo sasvim tiho. Tiina pustoi. Debeli su oblaci lebdjeli iznad breuljka. Cvjetovi su bili sparueni, u mrtvoj ukoenosti, a mirisali su na trule. Prokrio si je put kroz smrdljivu vegetaciju! zbunjen zbog preokreta. Trix, Kida i Gumpyja nije bilo nigdje. Zvao ih je ali je jeka njegova glasa zvuala neiskreno, udarajui u tihi i grozan krajolik. Napokon ju je opazio. Bila je na padini, prekrienih ruku, otjelovljena ravnodunost. Kosa joj je bila kutrava, lice bezizraajno. Kid se pojavio iza nje i pokazao Lorryju dugi nos. Trix! Kid! Djeak je zgrabio kamen i bacio ga prema njemu. Kid! Trix! to se dogodilo? Ona ga je pogledala prezrivo. Pojavio se i Gumpy, podignute ake, prijetei i maui tapom. to se to dogaa? zapitao je Lorry moleivo. Recite mi to je? Ne shvaam! Trix se okrene prezirno i izusti njegovo ime kao kletvu: Vance! I Gumpy je izustio njegovo ime kao da ga je pljunuo. - 13 -

*** Doao je k sebi. U uhu i srcu odzvanjale su mu posljednje rijei to ih je uo za vrijeme halucinacije; razbijale su mrak nesvijesti i privodile ga zbilji. Vance!... Vance A jo je uporniji i jai bio sada Burtonov glas iz komore: Potpuno si zastranio, Lorry! vikao je. Zar ne vidi da pada u bezumlje? Lorry se pribliio zatvorenim vratima. Jednostavno pokuavam spasiti... Ali ga Trix prekine: Ne, Vance. Posluaj ga. On ima pravo. Oni nisu zbiljski, Lorry! nastavljao je Burton. Oni nemaju ni truna svijesti. Oni doista ne misle. Oni su samo privid. Dakako! Oni se smatraju samo aparatima, ali oni savreno znaju to se zbiva s njima. Ne, Vance, zbilja ne! Oni su samo iluzija na bazi elektronskih vodova i programiranih reakcija. Zamiljeni su da odgovaraju realistiki na bilo koju situaciju. Ne, nisu oni iluzija! Jesu, Vance! Nova, kompleksnija kombinacija staroga uvjetovanog refleksa. Nismo li mi svi, ti i ja, sustavi s uvjetovanim refleksima, na kraju krajeva? Nije to isto. Mi imamo svijest, bie, iskru ivota, svoje ja, sposobnost da subjektivno izrazimo dojmove... nazovi to kako hoe. I u tome je razlika. Tada je Kid prekinuo tiinu nastalu nakon tih rijei. Trix, tvrdi li Burton da mi nismo nalik na njega? Ne javljaj se! Ovisi s koje strane promatra stvari, mali moj smireno e Gumpy. Sluaj me, Lorry nastavi Burton. Taj je fazni kondenzator nenormalan i mi moemo za pet minuta opet odskoiti... ili e se razbiti brod. Nakon jo jednoga skoka Trix nee vie moi programirati amac za spaavanje. Hajde otvori!

- 14 -

 Neu! No, dobro, pitaj onda njih da li su stvarni! Lorry se okrene prema Trix, a ona odgovori i prije nego to je postavio pitanje: Vodovi, tranzistori, veze, specijalizirane memorije, banke podataka... to smo mi, Vance. Nije istina! Zar ne, Gumpy? Ja mogu pobjesnjeti ako stvari nisu kako valja, ali ne vjerujem da je to znak zbiljske emocije. To je jednostavno poticaj negativnoga feedbacka. A to ti misli, Kid? Kad ste mi pripovijedali o onom djeaiu to se izgubio, ja... osjetio sam elju da zaplaem, Lorry. Volio bih da sam mu mogao pomoi. Ali ja ne znam. Oklijevao je nekoliko trenutaka. Pretpostavljam da... Trix se umijea: To nije poteno, Vance. Kidu su ugraeni elementi ljudskoga ponaanja i... Vance! Treba da odete odmah! Na jednom ekranu kao da je eksplodiralo svjetlo. Gusta gomila zvijezda okruila je plamtee sunce, iji je sjaj bio tako snaan da se inilo da e se zapaliti kabina. to je to? zapitao je Burton. to se dogaa? To je sunce tipa Sirius napomene Trix. Upravo sam ustanovila nae kordinate. Sljedei odskok dovest e nas u neposrednu blizinu toga sunca. Nevjerojatna i gorka ironija! Kad se dogode takvi skokovi u supersvemiru, rizik da ete se sluajno nai u sunevu sustavu jednak je trilijunu prema jedan. I upravo se takav neizmjerno neznatan rizik sada ostvaruje. Burton je opet drmao vratima. Jesi li uo, Lorry? Tako ti svega, napustimo brod! Ja mislim da e to srediti stvar, djevojice moja. Ja sam strpljiv u oekivanju da se neto dogodi. Ali... Odjednom se nakon nekog kljocanja iznenada otvore vrata komore i Burton, izgubivi ravnoteu, padne na lea. Vie je bio iznenaen nego to mu je odlanulo. Mislim da ste zaboravili da ja kontroliram sva vrata i otvore - 15 -

 suho e Gumpy. Burton se.priblii Lorrvju, koji je stajao zbunjen i ukoen. Poi s njim rekla je Trix moleivim glasom. A kad doe na breuljak, sjeti se da u i ja biti ondje... na neki nain. Lorry se odmakao kad ga je Burton htio uhvatiti za ruku, ali nije vidio aku... *** U kabini je vladala udna tiina. Suludi otvor je prestao kloparati. Gravitacijski navoj je opet oivio psiui ravnomjerno, to je znailo da odlino funkcionira, i brod se opet uravnoteio. iroskopi su umjeli ivahno. Iz otvora je jo5 jednom suknuo dim, a onda se navala zraka zaustavila. Nije vie bilo potrebe za kisikom. Na jednom od promatrakih ekrana zastala je slika amca za spaavanje koji se brzo udaljavao. Slika se zatim izgubila. Brod je ronio u ponor supersvemira. Jedan po jedan, svi ekrani u kabini su se upalili, otkrivajui iroku gomilu zvijea, svjetlucajuih maglici i udovinih sunaca Mljene Staze. Odjednom se javi zvunik. Sve u redu, Gumpy? Gotovo u redu, Trix. Moram samo ukloniti fazu automatskog samoponavljanja... Evo, i to sam sredio! Uspjeli smo! zacvrkuta Kid. Da, djeae moj. Ti si do kraja dobro igrao komediju. Nisam bio sam. I Trix je pomogla. Trix se nasmije srebrnastim smijehom. Je li to vano? Dobili smo ih, ha? Tono prizna Gumpy. Ne znam da li je ikada nekome palo na um da bi umjetna posada mogla poeljeti da leti sasvim samostalno. Jesi li programirala amac? Dakako. Vratit e se kui. A kamo emo mi sada? Prema Andromedinoj spiralnoj maglici. Uvijek sam eljela saznati kako je ondje. Ja bih volio da poletimo prema Siriusu, ali nije hitno. Imamo sada mnogo vremena.

- 16 -

J. G. Ballard: Prima Belladonna

Prevela Ingrid Jurela

Zlatna

Jane Ciracylides sam prvi put upoznao za vrijeme Odmora, te svjetske krize dosade, letargije i vrueg ljeta koje nas je tako sretno nosilo kroz deset nezaboravnih godina, i ini mi se da je to utjecalo na ono to se dogodilo meu nama. Dakakp, ne vjerujem da bih sada mogao ispasti onako smijean, ali moda je sve bilo u samoj Jane. to god drugi o njoj rekli, svi su se morali sloiti da je lijepa djevojka, iako je njezino genetsko podrijetlo bilo malo izmijeano. Ogovaranja u skrletnoj pjeari uskoro su zakljuila da u njoj ima dosta od mutanata, zato to je imala patinastozlatnu kou i umjesto oiju neto to je nalikovalo na insekte, ali to nije smetalo ni meni ni mojim prijateljima, od kojih su jedan ili dvojica, poput Tonyja Milesa i Harryja Devina, otad bili malo drugaiji svojim enama. Tih smo dana vrijeme uglavnom provodili na balkonu mog apartmana u Prilazu plai pijui pivo (hladnjak u mojoj glazbenoj trgovini uvijek je bio dobro opskrbljen potrebnom zalihom), povrno razgovarajui o kojeemu i igrajui i-go, vrst usporenog aha koji je tada bio popularan. Nitko od ostalih nije nikad nita radio; Harry je bio arhitekt, Tony Miles bi katkad prodao turistima nekoliko keramikih stvarica, a samo sam ja obino svakog jutra provodio nekoliko sati u trgovini, pravei uvijek neke nove rasporede i ispijajui pivo. - 17 -

Jednog posebno toplog lijenog dana upravo sam zavravao pakiranje osjetljive soprano mimoze koju je kupilo Hamburko oratorijsko drutvo, kad mi je Harry telefonirao s balkona. Je li to Parkerova Chloro-Flora trgovina? upitao je. Krivi ste za prekomjernu proizvodnju. Doi gore. Tony i ja elimo ti pokazati neto lijepo. Kad sam doao gore, naao sam ih kako se sretno cere, kao dva psa koja su upravo otkrila zanimljivo drvo. Onda? upitao sam. Gdje je? Tony je malko pomaknuo glavu. Tamo prijeko. Pogledao sam gore-dolje po ulici i na stambenu zgradu preko puta. Oprezno upozorio me. Nemoj buljiti u nju. Skliznuo sam u jedan naslonja i oprezno okrenuo glavu. etvrti kat. Harry je polako izgovarao rijei miui samo krajevima usana. Jedan balkon nalijevo od onoga ravno preko puta. Jesi li sada sretan? Sanjari rekao sam mu paljivo je promatrajui. Pitam se to jo zna raditi. Harry i Tony su zahvalno uzdahnuli. Onda? upitao je Tony. Nije za moju ligu odgovorio sam. Ali vas dvojica ne biste smjeli imati problema. Otiite prijeko i recite joj koliko ste joj potrebni. Harry je neto progunao. Zar ne shvaa da je ova poetina, nova, neto to dolazi ravno iz prvobitnog apokaliptinog mora? Zacijelo je boanstvena. ena se etala po sobi za dnevni boravak i razmjetala pokustvo. Na sebi nije imala gotovo nita osim irokog metalnog eira. ak su i u sjeni grene linije njezinih bedara i ramena zlatno odsijavale i egle. Bila je pokretna galaksija svjetla. Neto poput nje jo se nikad nije vidjelo u Skrletnoj pjeari. Pristup mora biti dvosmislen nastavio je Harry zurei u svoje pivo. Stidljiv, gotovo mistian. Nita naglo i grabeljivo. ena se sagnula kako bi raspremila koveg, i metalni joj je eir zatreperio nad licem. Vidjela nas je kako zurimo u nju, naas je - 18 -

pogledala uokolo i spustila zastore. Sjeli smo i zamiljeno gledali jedan drugoga kao trijumviri koji odluuju kako da podijele carstvo ne govorei previe, dok jedno oko pazi da bilo kako ne doe do prijevare. Pet minuta nakon toga poelo je pjevanje. Najprije sam pomislio da je to trio azaleja koje imaju tekoa s fosfornim alkalima, ali frekvencije su bile previsoke. Bile. su gotovo na rubu ujnosti, tihi tremolo osminki koje su aolazile niotkuda i penjale se u mozak. Harry i Tony su me mrko pogledali. ini se da je tvoja stoka zbog neeg nesretna rekao mi je Tony. Moe li ih smiriti? Nisu to biljke odgovorio sam. Ne mogu biti. Zvuk se pojaavao cvilei na rubovima mojih oktipitalnih kostiju. Upravo sam se spremao da siem u trgovinu kad su Harry i Tony skoili sa stolaca i sklupali se uza zid. Steve, pazi! zavikao mi je Tony. Divlje je pokazivao na stol na koji sam bio naslonjen, zatim je uzeo stolac i unitio ga na njegovoj staklenoj povrini. Stajao sam i s kose skidao krhotine. Do vraga, to se dogaa? Tony je gledao u isprepletenu gutaru vitica oko metalnih potporanj a na stolu. Harry mi je pristupio i oprezno me uhvatio za ruku. To je bilo opasno. Je li sve dobro s tobom? Otiao je rekao je Tony. Oprezno je pogledao preko balkonskog poda i preko ograde na ulicu. to je to bilo? upitao sam. Harry mi se unese u lice. Zar ti nisi nita vidio? Bio je oko osam centimetara daleko od tebe: carski korpion velik poput jastoga. Nemono je sjeo na sanduk piva. Vjerojatno je bio sonian. Buka je sad prestala. Poto su otili, raistio sam kr i u tiini popio pivo. Mogao sam se zakleti da nita nije bilo na stolu. Na balkonu preko puta stajala je zlatna ena odjevena u haljinu od ionizirajue tkanine i promatrala me. Idueg jutra otkrio sam tko je ona. Tony i Harry su bili dolje na - 19 -

plai sa svojim enama, vjerojatno uveliavajui jueranjeg korpiona, dok sam ja u trgovini ugaao orhideju Khan-Arachnidu pomou UV svjetiljke. Bila je to komplicirana biljka s normalnim rasponom od dvadeset i etiri oktave, no ako se s njom ne bi dovoljno radilo, bila je sklona padanju u neurotska premetnua koja je bilo vrlo teko razbiti. A kao najstarija biljka u trgovini utjecala je na sve ostale. Svakog jutra kad bih je otvorio, trgovina je redovito nalikovala na ludnicu, no im bih nahranio Arachnidu i popravio jedan ili dva sastojka fosfata, ostatak bio se odmah poeo ravnati prema njoj i smirio bi se u svojim kontrolnim tankovima, dok svi tonovi ne bi bili u savrenoj harmoniji. Samo oko dvanaest pravih Arachnida bilo je u zarobljenitvu, veina ostalih bile su nijeme ili su bile nadocijepljene na korijene biljke koja reproducira biljke sa sjemenkama to imaju dva embrija, pa sam bio presretan to je uope imam. Trgovinu sam kupio prije pet godina od nekog nagluhog ovjeka, Saversa, koji je dan prije no to ju je napustio, veliki dio bacio na smee iza stambenog bloka. U nastojanju da sredim neke tankove, naiao sam i na Arachnidu koja je uspijevala cvasti na dijeti od algi i na trulim gumama. Nikad nisam otkrio zato je se Savers elio otarasiti. Prije no io je doao Skrletnu pjearu, bio je kurator na konzervatoriju Kew, gdje se uzgojila prva pjevo-flora i radio je pod vodstvom direktora dra Mandela. Mandel je kao mladi dvadeset petogodinjak otkrio prvu Arachnidu u gvajanskoj umi. Orhideja je dobila ime po pauku Khan-Arachnidu koji ju je opraivao i usporedo i sam polagao jaja u mesnate ovule, voen, ili kako je Mandel uvijek ustrajno tvrdio, zapravo zaaran vibracijama to ih je emitirala orhidejina aska u vrijeme opraivanja. Prve Arachnide reproducirale su samo nekoliko rijetkih frekvencija, ali umjetnim odravanjem za vrijeme opraivanja i krianjem Mandel je proizveo niz zvukova koji su se protezali na maksimum od dvadeset i etiri oktave. On ih, dakako, nikad nije sve uo. Na vrhuncu svog ivotnog djela Mandel je, kao i Beethoven, potpuno ogluio, no ini se da je samim gledanjem u cvijee mogao sluati njihovu glazbu. Dodue, udno je da poto je ogluio nikad vie nije pogledao ni jednu Arachnidu. Toga sam jutra malone shvatio i zato. Orhideja je bila vrlo loe raspoloena. Najprije je odbila da jede, pa sam je morao nagovoriti pomou floraldehidnog mlaza, a zatim je postala ultrasonina, a to je - 20 -

znailo da e se zaas svi vlasnici pasa u okolici poeti aliti. Na kraju je rezonancijom pokuala slomiti tank. Cijela se trgovina uskomeala, i ve sam se bio pomirio sa sudbinom da ih sve pozatvaram i onda svaku posebno probudim, a to je zaista ubitano s osamdeset tankova u trgovini, kad je odjednom sve zamuklo. Okrenuo sam se i ugledao enu zlatne koe kako ulazi u trgovinu. Dobro jutro rekao sam. Zacijelo im se sviate. Ugodno se nasmijala. Zdravo. Zar se nisu vladale pristojno? Ispod crne haljine za plau koa joj je imala meku, zreliju boju zlata, a njezine su me oi zaarale. Jedva sam ih mogao vidjeti ispod irokog oboda eira. Noge insekta umjereno su treperile oko dva grimizna svjetla. Odetala je do mijeane paprati i gledala je. Paprat je posegnula za njom dok su njeni njeni glasovi poput flaute ivo treperili. Nisu li slatke? rekla je i lagano ih ekala. Njima treba mnogo panje. Glas joj je bio nizak, nalikovao je na dah hladnog pijeska. Upravo sam stigla u Skrletnu pjearu rekla je i moj mi se stan ini strano tih. Moda se, ako bih imala cvijet, jedan e biti dovoljan, ne bih osjeala tako osamljenom. Nisam mogao skinuti pogled s nje. Da sloio sam se kratko i poslovno. elite li neto raznobojno? Moda Sumatra Samphiru? To je mezaosopran s pedigreom iz iste folikule kao to je i Prima Belladonna s Bajrojtskog festivala. Ne rekla je Doima se prilino zlom. Ili moda ova Ljiljan-lutnja iz Louisiane? Ako joj smanjite dovod sumpornog oksida, izvodit e prekrasne madrigale. Pokazat u vam kako se to radi. Nije me sluala. Ruke su joj se polako digle u visinu prsiju, pa se inilo kao da moli i polako se kretala prema izlobenoj polici na kojoj je stajala Arachnida. Kako je lijepa rekla je gledajui, mnotvo utog i purpurnog lia koje je visilo sa arko rebraste vibro-ake. Poao sam za njom i ukljuio Arachriidin audio sistem tako da bi - 21 -

je ona mogla uti. Biljka je odmah oivjela. Listovi su se ukrutili i ispunili bojom, aka se napuhnula, a njena rebra se napeto ukrutila. Izletjelo je nekoliko otrih, nesuvislih nota. Prekrasna je, ali zla rekao sam. Zla? ponovila je. Ne, ponosna je. Pribliila se orhideji i pogledala u pakosnu glavu. Arachnida je drhturila dok su se bodlje na korijenu zlobno savile. Budite oprezni upizorio sam je. Osjetljiva je i na najblae uzdisaje. Tiina rekla je i upozorila me rukom. Mislim da eli pjevati. To su samo odlomci kljueva odgovorio sam. Ona sad ne pjeva. Upotrebljavam je kao, frekvencije... Sluajte uzela me za ruku i vrsto je stisla. Od biljaka u trgovini dolazili su tihi ritmiki zvuci koji su se stapali u melodiju, pa kad sam se digao, zauo sam jedan jai glas koji je u poetku bio vrlo tanak i visok, a zatim je poeo pulsirati i postajati dublji, dok na kraju nije preao u puni bariton, a ostale su mu se biljke pridruile u koru. Nikad prije nisam uo kako pjeva Arachnida. Sluao sam je nauljenih uiju kad sam osjetio da me neto ee na ruci. Okrenuo sam se i vidio da ena uporno gleda u biljku. Koa joj je bila u plamenu, a insekti u njezinim oima previjali su se suludo. Arachnida je posegnula prema njoj uspravljene aske, a listovi su joj bili poput krvavocrvenih sablji. Brzo sam je zaobiao i iskljuio argonsku hranu. Arachnida je poela polako cviljeti, a oko nas je zavladao kaos isprekidanih nota i glasova koji su u neskladu padali od visokih C. Iznad tiine ulo se tiho aptanje lia. Zena se vrsto uhvatila za kraj tanka i pribrala se. Koa joj je potamnjela, a insekti u oima usporili su svoje previjanje. Zato ste je iskljuili tekim glasom me upitala. ao mi je rekao sam ali ovdje imam biljaka vrijednih deset tisua dolara, a takva vrsta dvanaestotonske emocionalne struje mogla bi unititi mnogo toga. Veina ovih biljaka nije opremljena za velike opere. Gledao sam Arachnidu dok je plin izlazio iz njene eke. Listovi su joj se savijali jedan po jedan i gubili boju. - 22 -

 Koliko stoji? upitala me ena otvarajui torbicu. Nije na prodaju odgovorio sam. Iskreno da vam kaem, ni sam ne znam kako je pokupila te taktove... Hoe li tisuu dolara biti dovoljno ? upitala je dok su joj oi bile uperene ravno, u mene. Ne mogu rekao sam. Nikad vie ne bih mogao ugoditi ostale. Uostalom dodao sam, pokuavajui da se nasmijem ta Arachnida bi izvan svoga vivarija bila mrtva za deset minuta. Svi ti cilindri i poklopci doimali bi se udno u vaoj dnevnoj sobi. Da, svakako sloila se i odjednom mi se nasmijala. Ba sam glupa. Jo jednom je postrance pogledala orhideju i odetala prema dugom odjeljku ajkovskog koji je bio vrlo popularan kod turista. Patetina proitala je na jednoj ploici. Uzet u ovu. Zamotao sam biljku i knjiicu s uputama gurnuo u koaru, a sve vrijeme sam drao enu na oku. Nemojte biti tako preplaeni rekla je, zabavljajui se. Nikad prije nisam ula neto takvo. Nisam bio preplaen, samo je trideset godina provedenih u skrletnoj pjeari ograniilo moje horizonte Koliko ete ostati u skrletnoj pjeari? upitao sam je. Veeras poinjem raditi u Casinu odgovorila je. Rekla mi je da se zove Jane Ciracylides i da je pjevaica posebnog stila. Zato ne navratite? upitala me dok su joj oi treperile vragolasto. Poinjem u jedanaest. Moda e vam biti zanimljivo. I bilo je. Idueg jutra zujala je cijela Skrletna pjeara. Jane je izazvala senzaciju. Nakon njezine predstave trista ljudi se klelo da su vidjeli sve, od zbora anela koji su pjevali glazbu sfera pa sve do Alexander's Ragtime Band. Sto se mene tie, vjerojatno sam uo previe pjesama cvjetova, ali sam znao odakle je korpion doao na balkon. Tony Miles je uo kako Sophie Tucker pjeva St. Louis Blues, dok je Harry imao priliku vidjeti starog Bacha kake dirigira izvoenjem Mise u B-molu. Navratili su u trgovinu i svaali se oko znaenja tih izvedaba, dok sam se ja borio sa svojim cvijeem. udesno uskliknuo je Tony. Kako joj to samo polazi za - 23 -

rukom? Reci mi! Hajdelberki pogodak Tony je ushieno uzviknuo. Velianstveno, apsolutno. Nervozno je pogledao na cvijee. Zar ne moe to utiati? Pravi paklenu galamu. Zaista su je i pravile, i imao sam prilino jasnu zamisao o tome zato. Arachnida je bila potpuno izvan kontrole, i za vrijeme dok sam je vezivao i stavljao u slabu slatinu, porazbijala je grmlje vrijedno trista dolara. Jueranja priredba u Casinu nije nita prema onome to je juer izvela ovdje rekao sam im Prsten Nibelunga, a svirao je Stan Kenton. Ova Arachnida potpuno je poludjela. Uvjeren sam da je eljela ubiti Jane. Harry je gledao kako biljka otrim, grevitim kretnjama savija listove. Ako mene pita, ona je u poodmaklom stanju parenja. Zato bi je ona eljela ubiti? Zacijelo Janein glas ima tonove koji joj razdrauju aku. Nijedna od ostalih biljaka nije reagirala. Gugutale su poput grlica kad ih je dotakla. Tony se aljivo strese. Svjetlo je zabljeskalo vani na ulici. Dodao sam Tonyju metlu. Evo, srce, skupljaj snagu za to. Jane Ciracylides umire od elje da te sretne. Jane je ula u trgovinu u plamenoutoj koktel haljini s jednim od svojih mnogobrojnih eira na glavi: Upoznao sam je s Harryjem i Tonyjem. ini se da je cvijee danas vrlo tiho rekla je. to se to dogaa s njim? istim tankove rekao sam joj. Usputno ti svi elimo estitati na sinonjoj predstavi. Kako je to kad moe zapisati uspjeh u pedesetom gradu? Stidljivo se nasmijala i odlutala dolje kroz trgovinu. Kao to sam i slutio, zastala je kraj Arachnide i uprla pogled u nju. elio sam vidjeti to e rei, ali Harry i Tony okupili su se oko mene i uskoro je odvukli gore u moj stan, gdje su proveli ludo jutro igrajui budale i tamanei moj viski.

- 24 -

 Kako bi bilo da veeras poslije predstave izie s nama? upitao je Tony. Moemo otii na ples u Flamengo. Ali obojica ste oenjeni suprotstavila se Jane. Zar vas ne brine va dobar glas? Pa, moemo povesti i njih ree nehajno Harry. A i Steve moe poi da ti pridri kaput. Zajedno smo igrali i-go. Jane je rekla da nikad prije nije igrala tu igru, ali nije joj bilo teko shvatiti pravila i kad je poela juriati po ploi unitavajui nas, znao sam da vara. Dodue, ne dogaa se ba svaki dan da imate priliku igrati i-go sa enom zlatne koe s insektima umjesto oiju, ali me to ipak nerviralo. Harry i Tony, dakako, nisu marili. Draesna je rekao je Harry poto je otila. Kao da je vano. I tako je to glupa igra. Vano je. Meni rekao sam. Ona vara. Idua tri ili etiri dana u trgovini je vladao audio-vegetativni rat. Jane je svakog jutra dolazila pogledati Arachnidu, a njezina prisutnost je bila previe za biljku. Na alost, nisam mogao pustiti da biljke ispod vlastita krova umru od gladi. Bila im je potrebna vjeba, i Arachnida im je sluila da ih povede. No umjesto da izvodi svoje harmonine ljestvice, orhideja je samo skviala i zavijala. Nije me brinula buka na koju se tuilo nekoliko desetaka ljudi, ve teta koja je poinjena njihovim icama za vibraciju. One koje su bile katalogizirane pod sedamnaesto stoljee dobro su podnosile napor, suvremene su bile imune, ali romantiarkama prskale su ake kao da se natjeu u tome. Ve treeg dana poto je Jane prvi put dola, izgubio sam Beethovena vrijednog dvjesta dolara i toliko Mendelssohna i Schuberta da se oupe nisam usudio pomisliti na to. No Jane uope nije zapaala koliko mi zadaje tekoa. to se dogaa s njima? upitala me gledajui zbrku plinskih cilindara i cijevi za hranjenje to su leale po podu. ini mi se da te ne vole rekao sam joj. Odnosno, barem te Arachnida ne voli. Tvoj glas moe navesti ovjeka da doivi udne i prekrasne vizije, ali tu orhideju baca u teku melankoliju. Glupost odgovorila mi je smijeei se. Daj mi je, i ja u ti pokazati kako je valja njegovati. Jesi li zadovoljna s Harryjem i Tonyjem? upitao sam je. Bilo mi je ao to i ja nisam mogao sii na plau zajedno s njima, - 25 -

ve sam umjesto toga vrijeme provodio u pranjenju tankova, pronalazei razna rjeenja od kojih nijedno nije bilo ono pravo. Vrlo su zabavni odgovorila mi je Igramo i-go, a ja im pjevam. eljela bih da moe ee izai. Nakon dva tjedna morao sam odustati. Odluio sam da zatvorim biljke dok Jane ne otputuje iz Skrletne pjeare. Bio sam svjestan da e mi trebati tri mjeseca za obnavljanje trgovine, ali nisam imao drugog izbora. Idueg dana sam primio golemu narudbu za mijeanu biljnu koloraturu za Vrtni zbor iz Santiaga. eljeli su da im se isporuka poalje za tri tjedna. ao mi je rekla je Jane kad je ula da neu moi isporuiti narudbu. Vjerojatno si zaalio to sam uope dola u Skrletnu pjearu. Zamiljeno je gledala u jedan tamni tank. Mogla bih ti ja pomoi da ih ugodi predloila je. Ne, hvala rekao sam smijui se. Toga mi je ve previe. Ne budi smijean, naravno da to mogu uiniti. Zatresao sam glavom. Tony i Harry su mi rekli da sam lud. Njezin glas ima dovoljno velik opseg rekao je Tony. To si i sam kazao. to ti ima protiv nje? upitao je Harry. To da vara kad igramo i-go? Nema to nita s tim odgovorio sam. A njezin glas ima opseg mnogo vei od onoga to vi mislite. Igrali smo i-go u Janeinu stanu. Jane je od svakoga dobila po deset dolara. Sretna sam .samozadovoljno je rekla. ini se da nikad ne gubim. Prebrojila je novanice i paljivo ih stavila u torbicu, dok joj je zlaana koa sjala arobno. Onda je ponovo stigla narudbenica iz Santiaga. Jane sam naao dolje pred kafeterijama, opkoljenu oboavateljima. Pridaje li se? upitala me smjekajui se nekom mladiu. Ne znam to mi to ini, ali ipak treba pokuati rekao sam. Kad sam se vratio u trgovinu, podigao sam biljke koje su zelene - 26 -

preko cijele godine. Jane mi je pomogla da im pripojim cijevi za plin i tekuinu. Pokuat emo najprije s ovima rekao sam. Frekvencije su 543-785. Evo, tu ti je. Jane je skinula eir i poela uzlazno pjevati. Glas joj je bio jasan i ist. Najprije je Columbina kolebala, pa je Jane poela pjevati nizlazno vodei ih za sobom. Zajedno su pjevali nekoliko oktava, a onda su biljke zastale i pole po tangenti zvunih ica. Pokuaj s otrim h savjetovao sam joj. Nalio sam malo kloridne kiseline u tank i Columbina se nemirno pridruila, a njene infra-ake cvrkutale su njene varijacije u sopranu. Odlino primijetio sam. Trebalo nam je samo etiri sata da ispunimo narudbenicu. Bolja si od Arachnide estitao sam joj. Bi li eljela posao? Opskrbit u te velikim hladnim tankom i s toliko klora koliko moe udahnuti. Budi oprezan odgovorila je. Moda i pristanem. Zato sada, kad smo ve na poslu, ne spasimo jo nekoliko biljaka? Umorna si. Hajde da neto popijemo. Pokuala bih s Arachnidom predloila je. To bi bio pravi izazov. Oi uope nije skidala sa cvijeta. Pitao sam se to e nastati ako ih pustim zajedno. Moda e pokuati da jedna drugu natpjevavaju sve do smrti? Ne rekao sam. Moda sutra. Sjedili smo na balkonu. ae su bile do naih laktova i cijelo smo poslijepodne proveli priajui. Malo mi je rekla o sebi, ali sam doznao da joj je otac bio rudarski inenjer u Peruu, a majka plesaica u taverni u Limi. Lutali su od mjesta do mjesta, otac iskapajui prirodna bogatstva, dok bi majka pjevala u oblinjem bordelu kako bi platili stanarinu. Ona je, dakako, samo pjevala dodala je Jane. Sve dok nije naiao moj otac. Pravila je mjehurie u svojoj ai. Tako, ti smatra da u Casinu dajem sve to se od mene trai. Usputno, to ti zapravo vidi? Bojim se da sam ja jedini otpadnik odgovorio sam. Ne - 27 -

vidim nita osini tebe. Spustila je oi. To se katkada dogaa rekla je. Ovaj put mi je drago to se to dogodilo. Milijun sunaca poelo je lupati u meni. Sve dotad sam uvao svoj sud o sebi za sebe. Ako su i bili razoarani, Harry i Tony ostali su pristojni. Ne mogu povjerovati tuno je rekao Harry. I neu. Kako si to samo uspio? To je onaj tajanstveni potez lijevom rukom rekao sam. Sva prastara mora i tamni izvori. Kakva je? radoznalo je upitao Tony. Mislim, gori li ili samo svjetluca? Jane je svake veeri od jedanaest do tri izjutra pjevala u Casinu, a izvan toga vremena uvijek smo bili zajedno. Gdjekad bismo se u kasno popodne odvezli niz plau do Mirisne pustinje i sjedili blizu kakvog jezerceta, gledajui kako sunce zapada iza grebena i brda, uspavljujui sami sebe zrakom koji je mirisao na rue. Kad bi hladni vjetar zapuhao preko pijeska, uli bismo u vodu, okupali se i odvezli u grad ispunjavajui ulice i terase kafeterija mirisom jasmina, mousnih rua i heliancija. Nekih smo veeri odlazili u koji od mirnih barova u Zapadnoj laguni i veerali, dok je Jane zadirkivala konobare i pjevala draesne, aneoske pjesmice djeci koja su preko pijeska dolazila da je vide. Tek sad shvaam da sam bio postigao odreen lo glas uzdu plae, ali nisam mario to su starice, a to su bile sve osim Jane, imale o emu razgovarati. Za vrijeme praznika nitko ni za to nije previe mario i zato se nikad nisam bolje preispitao o svom odnosu s Jane Ciracylides. Gotovo nita mi nije bilo vano dok sam sjedio na balkonu s Jane i gledao svjeu ranu veer ili u tami osjeao njezino sjajno tijelo blizu svoga. Prilino udno, no jedino u emu se nismo mogli sloiti bilo je njezino varanje. Sjeam se da sam je jednom prilino priklijetio zbog toga. Zna li da si mi uzela vie od petsto dolara, Jane? Jo mi uzima. I sada. Vragolasto se nasmijeila.

- 28 -

 Zar ja varam? Jednog dana u ti dopustiti da pobijedi. Ali zato to radi? ustrajao sam. Zabavnije je kad vara odgovorila je. Inae je prilino dosadno. Kamo e otputovati poto napusti Skrletnu pjearu? upitao sam je. Iznenaeno me pogledala. Zato to govori? Mislim da nikad neu otii. Nemoj me zadirkivati, Jane. Ti si dijete drugaijeg vremena od ovog. Moj otac je iz Perua podsjetila me. Ali svoj glas nisi naslijedila od njega rekao sam. elio bih da sam mogao uti tvoju majku kako pjeva. Je li imala bolji glas od tvoga, Jane? Tako je mislila. Otac nije podnosio ni jednu od nas. To je bila posljednja veer to sam vidio Jane. Preobukli smo se i pola sata, koliko joj je jo ostalo prije nastupa u Casinu, sjedili smo na balkonu. Sluao sam njezin glas koji je nalikovao na spektralnu fontanu to je bacala u zrak svoje svijetlee note. Glazba je ostala u meni i kad je Jane ve bila otila, visei u tami oko stolaca. Osjeao sam se pospan, gotovo bolestan od zraka to je ostao iza nje i u 11 i 30, kad je ona ve morala biti na pozornici Casina, poao sam u etnju uzdu plae. im sam izaao iz dizala, zauo sam glazbu iz trgovine. U poetku sam mislio da sam zaboravio zatvoriti neki od .audioprekidaa, ali predobro sam poznavao taj glas. Prozori na trgovini imali su rebrenice, pa sam uao kroz prolaz koji je vodio iz dvorita garae iza kue. Svjetla su bila pogaena, i sjajni je ar ispunjavao cijelu trgovinu bacajui zlatnu vatru na tankove na policama. Po stropu plesali su odrazi tekuih boja. Tu glazbu sam ve bio uo, ali samo njenu uvertiru. Arachnida je narasla tri puta vea no to je bila. Uspinjala se tri metra iznad poklopca kontrolnog tanka, listovi su joj bili nabrekli i uareni, a aska koja je luaki zavijala bila joj je velika poput vedra. Nagnuta prema njoj, zabaene glave, stajala je Jane. Potrao sam premo njoj. Oi su mi se zasvijetlile. Uhvatio sam je za ruku nastojei je odvui odatle. - 29 -

 Jane pokuao sam vikom nadjaati buku. Sii! Otrgla se. U njezinim sam oima ugledao trenutak stida. Dok sam sjedio na ulaznim stepenicama, dovezli su se Tony i Harry. Gdje je Jane? upitao je Harry. Je li joj se to dogodilo? Bili smo u Casinu. Oboje su okrenuli glave prema mjestu odakle se ula glazba. to se, do vraga, tu dogaa? Tony me sumnjiavo pogledao. Steve, zar neto nije kako valja? Harry je ispustio buket koji je drao i zurio prema stranjem ulazu. Harry! povikao sam za njim. Vrati se! Tony me uhvatio za ramena. Je li Jane unutra? Stigao sam ih kad su otvorili vrata trgovine. Zaboga! viknuo je Harry. Pusti me, budalo! Borio se da bi mi pobjegao. Steve, ona pokuava ubiti Jane! Zaglavio sam vrata i tako ih zadrao unutra. Nikad vie nisam vidio Jane. Nas trojica smo ekali u mome stanu. Kad je glazba prestala, sili smo i zatekli trgovinu u tami. Arachnida se smanjila na svoju normalnu veliinu. Idueg dana je umrla. Kamo je Jane otila, ne znam. Uskoro nakon toga zavrili su praznici i zapoeli su veliki vladini projekti, pokrenuli su sve satove i drali nas tako zaposlenima da bismo naknadili izgubljeno vrijeme, pa nije bilo vremena da se misli o nekoliko oteenih latica. Harry mi je rekao da su Jane vidjeli na putu prema Crvenoj plai, a nedavno sam uo da neka osoba vrlo slina njoj nastupa po nonim klubovima s ove strane Pernambuca. Tako, ako itko od vas dri biljo-pjevnu trgovinu i posjeduje orhideju Khan-Arachnida, neka se uva zlatopute djevojke s oima insektima. Moda e igrati i-go s vama, i ao mi je to to moram rei, ali uvijek e varati.

- 30 -

Alain Dormieux: Prisonnier des femmes insectes

Prevela Jadranka Supi

Zarobljenik ena-insekata

Nikada ih nisam vidio izbliza, ali sada ih mogu promatrati koliko god elim, dok me, svezanih ruku, odvode i uzetom vuku prema svojoj konici. Da li su one ene? Nekad su ih tako nazivali, prije promjene koja se dogodila njihovu rodu. Nekad je ena imala njeno tijelo, privlane obline, mekanu kou. Ove su, naprotiv, duge i suhe, uglate, mravih udova, ravnih grudi, gotovo potpuno elave. Gole su kao i mi, mukarci ali, ini se, da im se koa jo vie promijenila od nae, da bi se prilagodila novim ivotnim uvjetima. Nije uope nalik na kou nego podsjea na oklop kukaca. Doista mnogo nalikuju na insekte i po svom uskom tijelu otrih oblika. Sad jo bolje shvaam zato nam se, otkada ive u zatvorenim zajednicama, nametnula usporedba s konicom, kako smo nazivali ta udna sklonita gdje su se okupljale, vrvjele, tajno obavljale svoju djelatnost, kao radini mravi iji su postali simboli. ooo - 31 -

Mi, mukarci, gotovo da vie i nismo postojali. Katastrofa, to je zadesila ljudski rod, sruila se na nas, kao na izabrane rtve. Gotovo svi su mrtvi; rijetki preivjeli okupljali su se u rasprene horde. ivjeli smo kao nomadi, najradije u planinskim predjelima, hranei se divljim biljem i onim to smo ulovili. One, ene, izbjegle su nesreu; tonije, ini se, da je sama nesrea udnom alkemijom stvorila u njima takve promjene da su postale otporne. Tajanstvena i neobina fizioloka promjena titila ih je od otrova kojima smo mi podlegli i stvorila od ena ono to su postale: neljudska bia, eneinsekti, okrutni neprijatelj koji nas progoni i zarobljava koristei se raznim lukavstvima. to smo im uinili? Kakvu nam mranu osvetu, smiljanu godinama, sada pripremaju? Nekad su se alile da ih mukarac tlai. Danas, na njemu iskaljuju slijepu i ruilaku elju za unitavanjem. ooo Iznenadile su me kad sam se naao nezatien, odvojen od svoje horde. Vjeto su me opkolile i svladale svojim rukama nalik na protac. Zaudio sam se bezizraajnosti njihovih lica i ukoenosti pogleda. inilo se da su, uhvativi me, obavile nekakav mehaniki posao, koji je zacrtan u njihovim genima prema tono utvrenom programu. U pokretima tih ena nije bilo ni mrnje ni grubosti, nita osim snage i neumoljive odlunosti. Nisam im se pokuao suprotstaviti; znao sam da je besmisleno odupirati se kad nas jednom zgrabe. Ima ih suvie mnogo, udna elina snaga u krhkom tijelu suvie je nadmona. Povele su me, nisu govorile, a hodale su kao automati. Pomirio sam se sa sudbinom; bio sam se pomirio i da me ubiju. Otkad nas je gotovo potpuno unitenje mukog roda izvrglo nekakvoj obamrlosti i tuposti, i uvjerenju da je naa smrt samo odgoena, ne bojimo se umrijeti. ooo Stigli smo u konicu gdje su druge zatvorenike, kao i mene, dovele vjete hvataice. ini se da one stalno kreu u komandoske akcije i da su se zaklele da e sve nas mukarce, do posljednjeg, sistematski istrijebiti. Prestat e, zadovoljne, tek kad nas zbriu s lica Zemlje, zatrvi tako, aljenja dostojnu sluajnost koja je nekima od nas jo omoguila da preive. Zajedno su nas zatvorili, svezali, polegli na pod. Moji su drugovi, preplaeni, utjeli, sama kost i koa, kao da su ivjeli u veoj oskudici nego pripadnici moje druine. Oko

- 32 -

nas, u konici, sve se kree. ene dolaze i odlaze, skupljaju se ili odvajaju, ne obraajui na nas posebnu panju. Katkad zapazim da nas neka pogleda nezainteresirano i bez ikakve znatielje, kao da smo samo dio beznaajnog dekora, to zacijelo i jesmo. U svakom novom danu mora se zarobiti odreen broj mukaraca. Naa je prisutnost povezana sa svakodnevnim ivotom kolektiva. Bila bi to gotovo umirujua sadanjost, da nije bilo i neizvjesnosti: zato su nas zarobile, ako ne da nas ubiju? Ako je rije o tome, kakvo e sredstvo upotrijebiti? ooo Dani su prolazili bez znaajne promjene u mojoj premalenoj eliji, i katkad bih se zapitao: da li sam se prevario mislei da su nas uhvatile u namjeri da nas pogube? Ali ne, nikad nismo uli ovjeka koga bi uhvatile i koji se vratio iz zarobljenitva iv. Zato onda odgaaju? Da li je rije o metodi ekanja, o nainu polaganog umiranja? Dani su prolazili i nita se nije dogodilo. Zatvoreni smo svaki u svojoj tamnikoj eliji, ja i koliko drugih. Nemogue je to saznati. Dio namijenjen zatvorenicima inio se prostran. Ali broj zatvorskih elija nuno je ogranien. Ako svaki dan dovede nove muke pridolice, onda zacijelo uklanjaju najstarije zatvorenike, pa se namee uvijek isto pitanje: emu to ekanje, zato nas ve nisu ubile? Da li to rade masovno? Moda. Dok ekamo, brinu se o nama. Dvaput na dan dobivamo gustu kau, gadna okusa, ali zacijelo hranjivu jer nam utauje glad. udno. Zar ne bi bilo jednostavnije da nas se odmah oslobode, jer je oito da smiljaju nau smrt7 ooo Trenutak je doao: izvukli su me iz elije. Kad sam iziao, vidio sam da su i drugi zatvorenici doivjeli istu sudbinu. Tamniarke nas odvode u tiini. Kao i uvijek, pogled im je prazan, lice bezizraajno, hod mehaniki. Vie nego ikada, zapanjio me njihov izgled koji je podsjeao na automate. Koliko im je jo preostalo ljudskih osobina? Nismo nikad saznah ni mogli zamisliti kakva se to promjena dogodila sa enama. Promatrajui te ukoene prilike, otre, bez privlanosti, razmiljam s nevjaricom o nekadanjim enama. Katkad mi se uini da nikad nisu ni ivjele na Zemlji, onako lijepe i neke neodoljivo privlane. Umjesto ove to hoda ispred mene i njezine grube, krljave stranjice, zamiljam enu oblu, spremnu za dodir i

- 33 -

milovanje, prije nego to se sjedini sa mnom. Zaudio sam se da mi se dogodilo neto, u ovom asu, potpuno bespredmetno: erekcija. Ako to moje tamniarke i opaze, nee se, zacijelo, promijeniti njihova potpuna ravnodunost. ooo Hodamo po beskrajno dugim hodnicima, uskim prolazima koje slabo osvjetljavaju dimljive baklje. Proli smo i kroz dvoranu punu ena koje su bile zaokupljene neodreenim dunostima, a na nas nisu obraale nikakvu panju. Konica je, oito, vrlo prostrana jer u njoj ivi na tisue tih stvorenja. Najvie se udimo tome to one meusobno uope ne razgovaraju, kao da su zaboravile govoriti. Njihova zajednica pobuuje ubitaan i turoban osjeaj monotonije, propadanja. Sve se doimaju potpuno zaokupljene svojim poslom, kao u nekom zemljanom ovoju, slijepe i gluhe za sve to ih okruuje. Ne znam zato, ali ta mi je usporedba prvi put izazvala neobjanjivu nelagodu. Kao da je moj mozak bio na tragu neeg prikrivenog, to, ipak, gotovo izbija na povrinu svijesti. Nae je hodanje zavreno: uvarice su nas poredale u red u dugom hodniku. Na kraju tog hodnika je ulaz u bolje osvijetljenu dvoranu, koja je, ini se, golema. U tom asu sam siguran da u to uskoro saznati. ooo Zatvorenike uvode jednog po jednog u dvoranu; oni ekaju prilino dugo na red. Jo nismo vidjeli da je itko iziao. ini mi se da stojim ve vrlo dugo u tom mranom hodniku, meu tom gomilom mukaraca kojima uvarice, po redu, doputaju da uu u dvoranu, od koje, kroz ulaz, vidimo samo veliku, svijetlu i bijelu povrinu. Dranje uvarica ima neto obredno i sveano, kao da obavljaju nekakav nama nejasan obred. Vrijeme koje proe od ulaska zatvorenika u dvoranu suvie je dugo da bi nad njim izvravali samo smrtnu kaznu. Ali, to se tamo dogaa? Malo-pomalo, sveano i ukoeno dranje uvarica, neobinost situacije namee mi pretpostavku koja mi se u poetku ini ludom. Zatim sam naglo uvjeren da je moja pretpostavka osnovana, predosjeam istinu. Ne postoji drugaije tumaenje. Kako na to nismo pomislili? Njihovo drutvo bilo je osueno da ostane jalovo, trebalo je nai naina da se osigura potomstvo. Zbog toga nas, dakle, progone, da budemo poput pastuha, rasplodni mujaci, trutovi. (Pretpostavljam da odmah, nakon roenja, ubijaju sve muke potomke.) Proli su me trnci kad sam pomislio na to spajanje koje me revoltira. to e nam uiniti nakon - 34 -

toga? Da li e nas sauvati da bi nas ponovo iskoristile? Da li e nas ukopiti i kao znak prezira staviti nam nae genitalne organe u usta prije pogubljenja? ooo Napokon je i na mene doao red da uem. Nainio sam nekoliko koraka, zaslijepljen svjetlom koje se odve naglo pojavilo nakon polumraka u hodniku. Loe vidim ime sam okruen, ali nemam se to ni vremena pitati jer me uvarice vrsto me drei za ruke guraju prema sredini dvorane. Mogu samo ustanoviti da je ona jo vea nego to sam mislio, jer joj se ne naziru granice. Zatim je moja pratnja stala, tiho se udaljila i ostavila me samog. Oi su mi se ve privikle pa vidim da se nalazim uz ruiastu i naduvenu masu, ispruenu usred dvorane. Tad se ta masa pomaknula, a obrisi su joj zadrhtali. Jedna se golema ruka spustila na mene, prstiju spremnih da me stegnu. Um mi se mutio od svega toga, a od goleme sam mase posrnuo. Nismo znali koliko su se ene izmijenile, a ipak smo tono pogodili kad smo ih usporeivali s mravima. Do sada sam vidio samo radilice, a preda mnom je sada, golema, bila ispruena matica! ooo Voden njezinom tajnom rukom, koja me je mazna, tetoila i blago se zatvorila nada mnom, pribliavam se podignutim bedrima, prema otvorenom spolovilu vlanih stijenki, spolovilu koje se pomie sporo, kao usnula ivotinja. Nemam pravu predodbu o stranom, nepojmljivom tijelu kojemu pripada. To su udaljena brda i doline, oceani drhtava i naduta mesa. Kolika je? Sve to znam jest da imam tone razmjere za taj otvor koji se otvara da me primi, jasno mi oznaujui utabani put kojim moram ii. Stigavi do ruba, oklijevam, ali me njezina uporna ruka epala, pritisla. Naao sam se u vodoravnom poloaju, zarinuvi prvo glavu u taj svilenkasti, vrui ponor koji me obuhvaa i gui, dok ona pomie naprijed-natrag moje ukoeno tijelo, drei me za lanke vrhovima prstiju. I tako sam, eto, unaprijeen u neshvatljivo i smijeno sredstvo za uitak! I mislim na sve one koji su se, u ulozi penisa, izredali prije mene u toj nezasitnoj vagini, i na sve one koji e doi iza mene. to oekuje od nas? Da je siune kapljice nae sperme, prosute, oplode? Ne znam. Jedino znam da mi je smrt blizu, da e me radilice na izlazu iz dvorane smaknuti, kao i moje prethodnike, kad obavim svoj zadatak. A osjeam i znak da ta smrt nije vana, da nita nije vano, osim vrtoglavice, to me hvata od ulaenja u taj zaguljivi svijet iji me - 35 -

sokovi kvase, dok moj najnii organ ostavlja toj vagini bisere svoga sjemena, kao rasprenu i siunu rosu.

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka: MasterYoda Prelom: MasterYoda www.sftim.com

- 36 -

Philippe Curval: Regarde, fistion, sil ny a pas un extraterrestre derriere la bouteille de vin
Prevela Jadranka Supi

Sine, nije li to svemirac iza boce

Osjeam snagu noi, njene umove, mirise. Rub crne praume istie se na tamnom plavetnilu neba, kao da se crnilo tua pomijealo s kapima kie to stie kao vihor, kao eljeznica, koja svom estinom svojih tekih kapi pucketa po liu i odmah se isparava. Decroux otvori jedno oko, probuen vonjem zvijeri; neka tigrasta maka ili puma dola je onjuiti ostatke mesa u zaraloj bavici. Okrenuo se u mrei za spavanje i maknuo pamunu tkaninu omotanu oko tijela. Pogledao je prema puki objeenoj na jedan stup, zatim vjeto skoi iz mree, zgrabi kundak, otkoi obara i stavi metak. Drugom je rukom veliku svjetiljku uperio u toyotu. - 37 -

inilo se kao da je auto urezan u gusti kolobar svjetlosnog snopa. Uinilo mu se da je iza zadnjeg kotaa vidio neto u travi. Ugasio je svjetiljku, ponovo je upalio, gasio je i palio jo nekoliko puta u razliitim vremenskim razmacima, nastojei iznenaditi ivotinju koja se nije pokazivala. Ali ta lucidnost nije trajala dugo. Kako je ponovo uranjao u stvarnost, nije se ba dobro osjeao, zbog djelovanja alkohola, to ga je popio sino; desetak boca piva sada se pjenilo u njegovoj krvi. Omamljen, Decroux odmahne glavom, ali vrtlog, koji ga je zahvatio, postajao je jai, tako da je bio prisiljen ugasiti svjetiljku i lei na tlo, na drveni, od zemlje prljav pod. Kia je sve jae padala i udarala po drveu banana, lomila njeno lie papaja, unitavala mimoze to su se prostirale do rijeke Approuague. Osjeao se vrlo loe, kao da e se onesvijestiti. Decroux duboko uzdahne nadajui se da e upijajui cijelim tijelom tamu, pucketave kapi, opasno kretanje ivotinja u zagonetnoj savani nekako smanjiti tjeskobu. Philippe promrmlja Philippe! Ali njegov glas nije ni okrznuo sina koji je sklupan spavao u drugoj mrei. Upalivi ponovo svjetljku osvijetli stol i klupe, pletenku s vinom i, u neredu nabacane, boce piva. Decroux se nije bojao; osjeao se loe, vrlo loe zbog unutarnjeg talasanja koje ga je ljuljalo. Kad je pokuao uspostaviti ravnoteu, udario je glavom u pod. Nije osjetio nikakvo olakanje, naprotiv, shvatio je da je pijanstvo mnogo tee nego to je mislio. Ovaj put je prekoraio uobiajene koliine. Zar njegovo buenje nije moda bila iluzija, a sadanje opaanje nonog pejzaa, kie, dojmova, sumnje samo san? Ako tako nastavi, Decroux, nee dotjerati daleko; blizu si delirijuma. Sjetio se siluete dobrovoljca u slubi tehnike pomoi, mlada, golobrada ovjeka koji ga je gledao saaljivo. Sve su to gluposti odgovorio mu je, takori, slijepi mievi na stropu i drhtanje; ja u to ne vjerujem. Sve je to suvie literarno! Zaboravlja da postoji i medicinska literatura koja opisuje simptome. Kako moete biti tako sigurni to se dogaa u glavama drugih ljudi? Nitko nema fotografije mozga ovjeka u delirijumu. Zna to mislim? Tvoja medicinska literatura nije ozbiljnija od literature koja - 38 -

se bavi NLO. Radi to hoe, ja sam te upozorio. Decroux je uporno gledao u njega vie da se uvjeri da mu se ne ruga nego da provjeri krije li se iza tih rijei istina. Kia je polako prestajala i budui da se trava odmorila, a uma oporavljala nakon bijesnog pljuska, Decrouxu se inilo da je i njegova tjeskoba postala manja. Da bi se pribrao, odluio je krenuti u kratku patrolu oko nastambe. Na sebi je jo imao hlae i koulju od specijalnog platna koje je titilo od iznenadne svjeine noi u gutari. Svukao se i ostao samo u gaicama, sjeo na rub mree i navukao izme koje su jo bile natopljene vlagom i znojem. Odluio je obii toyotu sa stranje strane i u zaobilaznom kretanju slijediti rub praume. Kapi debele kao voe, padale su mu na ramena sa etrdeset metara visokog drvea, a zbijena izmaglica okruivala ga je tankom mreom toplih estica. Decroux se, tako uhvaen u isparivanje sa tla, u vodu koja se slijevala s neba, osjeao jo gore. inilo mu se da se topi usred vlage, da je njen dio, kao velika lopta od magle to je nastala isparavanjem iz vlane i nezdrave topline ikare. I dalje se osjeao slabo zbog glasanja majmuna koji su kevtali u oblinjem umarku, od zabrinjavajueg pljesnivog zadaha ume, od svih moguih zvukova koje su stvarale abe krastae, ptice, insekti, iji su cika, vika, zujanje, krikovi stvarali udan, neskladan, neritmiki koncert. Ta se izrazita kakofonija protezala sve do turobnog obzorja proplanka i u dekreendu nastavljala u najviim dijelovima kronji, kao da je svijet odjednom, nakdn prestanka kie, uronio u muziko pijanstvo. Usred te buke, toyota je bila kao oaza mira, osvijetljena njegovom svjetiljkom. Ipak je pogodio da se tamo skrivala neka opasnost. Nije ga probudila tlapnja bolesnog uma, alkoholom pomuen mozak. Decroux je jo u nosnicama osjeao otar miris ivotinje. Posrtao je i kad se zaustavio popovo je osjetio svu teinu pijanstva, a u glavi mu je umjelo. Zamalo je pao, ali mu je, sreom, nekoliko komaraca, privueno svjetlou svjetiljke, zastalo na ljepljivoj koi i on je odmah snano zamahnuo da ih otjera. Sagnuo se i pruio ruku prema svjetiljci i jedva je imao vremena da je povue: pojavila se jedna egrtua sikui kao avao. Decroux je ustuknuo i ekao, ne pomaknuvi se. Svi su mu se organi udno trzali, a krv mu je ubrzano tekla ilama pod pritiskom veim od normalnog. Nekoliko sekunda mislio je da e se rasprsnuti, a onda - 39 -

mu se metabolizam postepeno uravnoteio, grimizna tama ponovo je postala crna, a on se stapao s vlagom, s noi. Decroux ni jedan trenutak nije prestajao fiksirati zmiju, a ona je, izazvana nekim veim od sebe, polako uzmakla i naglo nestala u grmlju mimoza. Decroux je zadrhtao, iako je temperatura zraka bila 26 stupnjeva. Onda je uzeo syjetiljku i uperio je prema toyoti. ivotinja koju je gonio skoi kao munja uz rub trave, zatim poskoi dva metra iznad tla da izbjegne neprijateljski metak. To je trajalo desetinu sekunde i zagonetni stvor mugne iza stabla golemog sirara i nestane u umi. Nisam sanjao, nisam lud, nisam u delirijumu cerekao se Decroux sam za sebe. Preao je preko proplanka skupljajui ramena u oitoj namjeri da otjera zlokoban pogled koji mu je sada probijao plea. Probuen tom neobinom nonom ivou, Philippe je gledao kako prekorauje sag od trave, izbjegavajui banane i papaje. to radi tamo, tata? Doi spavati; zbog tebe imam teke snove. U tome asu Decroux se naglo okrene, drui kao prut na vjetru. ekaj, dolazim, zaboravio sam puku promrmlja. Iako mu je bilo samo dvanaest godina, Philippeu se inilo da je ve vrijeme da posreduje u nonom mahnitanju svoga oca. Upalio je jednu plinsku svjetiljku i no je odmah pala, kao zavjesa na pozornici, na proplanak i oko nastambe. Philippe se poeo oblaiti; navukao je kinu kabanicu na golu kou i izme, a krajikom oka motrio je sjene stupova na stropu. Decroux je malo posrtao, paljivo nosei svoju puku, spremnu da opali. to si vidio da si napravio takvu buku? Paljivo je promotrio sina i kaiprstom poeao bradu. Tom je kretnjom pomaknuo svjetiljku, koju je drao sa etiri ostala prsta iste ruke, i na lice mu pade snop svjetla, pokrenuvi sjene nosa, jabuica, usta, to je jo vie isticalo karikirajui izgled lica, naduta od alkohola. Ne znam. Na poetku sam mislio da je bila puma, jaguar ili neto slino. Ali, zbog naina na koji je pobjegao, mislim da je to bio japanski robot-pijun.

- 40 -

 Siguran si da ne misli tako zbog djelovanja piva? Zar i ti, sinko, misli na delirijum? Idi radije pogledati da li je neko izvanzemaljsko bie iza boce vina! Sad kad je svjetiljka bila na uobiajenom mjestu i osvjetljavala mjesto na kojem su Decroux i njegov sin raspravljali, sve se inilo normalnim. Isti veliki, crveni nos, zamrena brada i ukasta kosa umirujui su djelovali na Philippea. Otkad su zajedno boravili u Gijani oboje su dovoljno dugo ivjeli kao traperi, pa je meu njima nastalo vrsto prijateljstvo. Ipak Philippe ree: Ako time misli na moje scenarije za crtane filmove, onda se vara. Ja UOPE ne vjerujem u izvanzemaljska bia. Ali da! I Decrbux poe lei u svoju mreu, poto je skinuo izme i s uitkom iskapio bocu piva. Nekoliko minuta kasnije bio je sav mokar od znoja. Vjerovao je da je to zbog velike vlage u zraku i imao je osjeaj kao da se rastapa u tropskoj noi. Tata, priaj mi! Ve sam ti rekao. Budi jasniji! Ako mi ne kae to si vidio, noas vie neu moi spavati. Decroux pogleda sina, potegne iz boce koja je ve bila prazna, baci je, ustane da ugasi plinsku svjetiljku i uzme posljednju kockicu leda. Sada je preao stupanj omamljujueg pijanstva i nalazio se u stadiju kad bistrina, izazvana alkoholom, prethodi komi, dobro se osjeajui u svojoj koi, s izvanrednom otrinom uma koju je, moda, traio u piu. Korak mu je postao siguran, vie nije drhtao, bio je potpuno u stvarnosti to mu se gotovo nikad nije dogaalo. Zaobiavi stol, opazi iza pletenke sa panjolskim vinom neto uto, veliko kao krupna maka. Vidi, sinko, rekao sam ti da pogleda iza boce s vinom; ivotinja je ondje. Ja nisam ivotinja ree udni stvor ja sam izvanzemaljsko bie. Zato mi to niste rekli maloprije? elio sam vam rei, ali ste bili rastreseni. to to priate, pobjegli ste kao raketa. Nije tono, vae vas je opaanje izdalo! Jo niste bili potpuno - 41 -

pod utjecajem i opaali ste nekom vrstom vizualnog smanjivanja jakosti radio-elektrinih znakova, sve do trenutka kad ste fatalno prekinuli kontakt. Decroux se zamisli. Ali, zato vie nemate nikakav miris? Malo prije ste me probudili vaim zvjerskim vonjem. To je varka, da umaknem opasnostima u praumi. To nije moj miris SUI GENERIS. Naravno, postoje bia iji miris nije ugodan, ali za nas Taucetije, kau da miriemo ugodno. Da li doputate do pomiriem? Naravno. Pribliivi se. stolu, Decroux osjeti ugodan miris praka od rie, malo zastario, kao da je ve dugo u krznu izvanzemaljskog bia. Tata, to gleda? Taucetija, izvanzemaljsko bie. Philippe ga je oajno vukao za ruku svojim malim, vlanim prstima. Ti sanja, nema nita iza te boce! Uhvatila ga je panika; oevo je.lice imalo udan izraz, crte su mu bile napete nekom nepoznatom snagom i zbog iznenadne odsutnosti bora doimao se udesno mladim. On me ne moe vidjeti. Nijedno ljudsko bie ne moe nas vidjeti, osim ako nije dosta pilo da je blizu delirijuma tremensa. Recite mu da ponovo legne, da je sve u redu. Moram vam rei vane stvari. Sve je u redu, sinko. Bila je to samo ala. Ne brini, dobro se osjeam, vie mi se ne spava i to je sve. Ugasit u svjetlo i vrebati. Nikad se ne zna, divlja se moe ponovo vratiti. Nesiguran, Philippe pomiluje dlakavu ruku svoga oca koji je sjeo na klupu. Vie nee piti? Obeavam! A sutra emo u pirogi ploviti po rijeci? Sveano obeavam. Nije bilo mogue odoljeti Decrouxovu smijeku koji je uranjao u njegovu upavu bradu, a zdravi, pravilni zubi blistali su kroz otru dlaku. Ipak je to bio-tata-stijena koji nikad nije iznevjerio njegovo

- 42 -

povjerenje. Philippe se isprui u mrei i odmah zaspi. Sad je na nama red, Tauceti, volio bih uti vau priu. Decroux je smanjio svjetlo na plinskoj svjetiljci, a izvanzemaljsko bie se malo pomaklo prema sredini stola i oito se koncentriralo da s najmanje rijei i to je mogue jasnije objasni smisao svoje prisutnosti na Zemlji. U asu kad je svjetlo postalo prigueno, uto tijelo stranca je nestalo, kao srueno udarom nekog udnog vjetra. Decroux vie nita nije vidio. Pribrao se i nevoljko popio kap crvenog vina koje je ulio u plastinu au. Prvi trzaj eluca odvratio ga je da nastavi. Gastritis, koji ga je odavno muio, nije mu doputao da popije i najmanju koliinu alkohola, a da ne povraa. Vie nema mogunosti za naune eksperimente u kontaktu s izvanzemaljskim biima uz pomo delirija. Decroux je legao, uzdahnuo i zaspao. *** Brzaci su bili blizu, a njihova velika buka potpuno se razlikovala od buke kie u umi, ali Decroux, koji jo nije uspijevao izii iz obamrlosti, to nije razlikovao. Instinktivno je podigao motor od etrdeset konja i pustio pirogu da nastavi svoj put. Philippe koji je bio naprijed, vjeto je rukovao svojim veslom i ivahno se okrenuo: Tata, obeao si mi! Sluaj, nisam vie u formi, a sad je teko prijei preko slapa jer je oseka na uu rijeke. Decroux se blazirano nasmijei. Osjeao je grinju savjesti da svom sinu uskrati nastavak ekspedicije, to je obeao jo prije dva mjeseca, ali od jutra nije nita popio, zabrinut za svoje mentalno zdravlje nakon sinone prikaze. elio je to prije stii u Cayenne da ode na lijeniki pregled. Zbog njegova snanog tijela prijatelji i kolege smatrali su da posjeduje sigurnost, koju nije imao, i uravnoteenost, koja je, zapravo, bila varljiva. Philippe ga je promatrao svojim simpatinim, dugim licem, raupanom kosom i malim, sjajnim oima koje je naslijedio od Diane, svoje majke. Ako nastavimo, platit u ti jedan pun. Na pomisao da bi mogao nastaviti jueranju pijanku, osjetio je gr u cijelom tijelu, ali podsvjesno su u njemu postojale i druge elje. Decroux se sjetio mnogo sluajeva kad mu je jedan pun vratio - 43 -

moral. Hajde, pripremi rum, a ja u baciti sidro. Bacio je u vodu osmerokutni teret teak dvadeset kilograma, a onda se prepustio arima rijeke, neba, talasanju aa na obalama. Krajikom oka nadgledao je spremanje puna, spreman da protestira ako bi Philippe stavio previe sirupa od eera. Kad je otpio prvi gutljaj, uinilo mu se da je progutao ivu vatru; poar se proirio po cijelom tijelu i on je ponovo ivnuo. Podrugljivac, njegov sin, promatrao ga je pijui kokakolu. Zar nije vrijeme da mi kae to je s druge strane brzaca? Nadam se da nema izvanzemaljskih bia. Ne brini, sinko, znam da ne voli bajke. elim ti samo pokazati Gijanu. Krenimo! Decroux iskapi ostatak u ai, digne sidro i zgrabi veslo da bi izbliza mogao promatrati slap. Golemo deblo koje je lealo preko dvije stijene bilo je kao mala brana usred Approuague. Odlino, ne mii se, polazimo. Motor je zabrujao: piroga je bila udaljena od prepreke jo sto metara. Poskoila je, uzdignutog pramca i brzinom od trideset kilometara na sat sudarila se s ljepljivim deblom, te zadravajui pravac kliznula preko njega Decroux hitro podigne motor i piroga se lagano zanjie, a voda se od njena zibanja zapjeni. Savreno si to izveo komentirao je skromno Philippe. To je Decrouxu vratilo samopouzdanje; vie nije osjeao psihopatsku potrebu da se vrati u Cayenne i potrai lijenika. Naprotiv, ponosio se sobom i osjeao se veim pionirom od najveeg pionira, sretan da je doao u tu daleku zemlju. U takvim trenucima optuivao je zapadnjaku kulturu da ga je potpuno iskvarila, to je bilo potpuno tono. Nakon jednog sata, poto je isto tako okretno svladao i drugi brzac, usmjerio je kljun piroge prema nekoj lomljivoj tvorevini, vjerojatno od anelike, jedrtom pontonu koji je, bez sumnje, ve cijelo stoljee prkosio vremenu i rijeci. Motor utihne i do njih dopre um praume. Bilo je jedanaest sati ujutro. arko sunce probijalo se kroz gusti, vodeni oblak i znoj koji je tijelo Philippea i njegova oca prekrivao tankim, kiselkastim slojem odmah se isparavao zbog tromog vjetra nad vodom. Decroux zakorai na ljepljivu stepenicu, uspravi se i duboko uzdahne. - 44 -

 Predstavljam ti Guymaubeuge. Philippe stavi svoju malu ruku u veliku oevu apu, to je obojici uvijek bilo ugodno. to znai Guymaubeuge? Legenda kae da je ovjek imenom Guy koji je doao iz Maubeugea osnovao ovaj grad. Postoji stotinjak takvih gradova izgubljenih u praumi. Evo to su kolonizatori znali najbolje stvoriti: ruevine. Budui da ga je Philippe ne shvaajui gledao, doda: Doi, objasnit u ti, ali mi najprije dodaj posudu s ledom i namirnice. Ne zaboravi mree za spavanje. Provest emo divan dan na ovom arobnom mjestu. Kad su bili na pontonu, Philippe je slabo razaznavao ono to je vidio: na prvi pogledbi se moglo rei da je nekad jednim prolazom buldoera kroz umu bila napravljena staza okruena oronulom fasadom prekrivenom lijanama i mahovinom. U sredini je bila ulica okruena kanaliima s mutnom vodom punom plastinih otpadaka i praznih boca piva. umski vulkan snano je kljuao pod plonicima, podiui kite lijana oko potpuno novih debla, brazdajui kolnik po kojem je obilno raslo razno bilje. Da li ovdje jo ima stanovnika? Kad sam doao u Gijanu bilo ih je jo troje: potar, mjeanac, te stari kopa zlata koji se drao na nogama zahvaljujui rumu. U trenutku ludila ubio je potarevu enu i otada nema vie nikoga. Ali prije trideset godina bilo je etiri tisue stanovnika, ispiraa zlata, umara, ratara, ribara, lovaca. Zato su iezli? Zbog izvanzemaljskih bia? Ne rugaj mi se, Philippe. Nakon onog to sam sino vidio, mogu ti rei da su izvanzemaljska bia manje opasna od raznih slubi Poljoprivrede i Ujedinjene opreme i svih slubenika to iz svojih parikih ureda upravljaju prekomorskim departmanima. I Decroux odjednom ugleda u duhu gipku siluetu s drugog svijeta s kojom je razgovarao sino. Bilo je neobino da i u tom gotovo nestvarnom krajoliku nije ni najmanje sumnjao u svoj susret s Taucetijem. Ako je delirij bio jedini nain da stupi u vezu s njim, zakleo se da e ponovo piti dok ponovo ne uspostavi kontakt, ak i po cijenu svog mentalnog zdravlja. Cijeli je njegov ivot bio usmjeren prema komunikaciji s prostorom, traenju mnotva - 45 -

moguih svjetova. Danas nije mogao odustati. Naravno, tu je bio Philippe! A potomstvo je sputavalo sklonost k avanturi. Ali, ako nije mogao tjerati svog sina da pije da bi mogao vidjeti Taucetija, nai e naina da ga uvjeri u njegovo postojanje. Poveo je sina prema unutranjosti ulice. Ve kod prve kue ustanovili su da e plijesan unititi posljednje ostatke grada: meu razmaknute opeke urastali su tanki i snani korijeni, dok su se mahovina i liajevi uvlaili i u najmanji otvor. Balkoni od izrezbarena drva protezali su se uz galerije, a potpuno zarao, troni krov od valovita lima ljutio se u irokim, ravim ploama, komadao, na njemu su nastajali otvori u koje su dopirali adventivni korijeni od oblinjeg drvea. U prizemlju, pod trijemom koji se bio gotovo sruio, jedan.je stari motor sluio kao priprosta skulptura, a stupovi od plavih i crvenih plastinih kanti pridravali su klimave ostatke zgrade. Evo pote, ili tonije onoga to je od pote ostalo promrmlja ganutljivo Decroux. Pasljednji put kad sam bio ovdje, potar je bio mrtav pijan. Opijao se nakon ubojstva svoje ene koje se dogodilo prije dva mjeseca. Tko je bio taj potar? Philippe se zainteresirao. Znao je razlikovati udesne prie, koje je volio otac, i ozbiljne informacije kojima ih je ispreplitao, da bi sinu predoio umjetnu sliku stvarnosti u kojoj su se mijeali san i java. Osim toga, to mjesto oduevilo ga je svojom bujnou, ludou, okrutnou. A tiina, koju su remetili samo zvukovi iz ume, davala je toj udnoj okolini neto to je uznemiravalo ovjeka. Jedan stari Crnac, po imenu Bndict Vasi, bio je zaduen za gradnju elektrine mree u Gijani i kao poslovoa pridonio je meusobnoj povezanosti Cayennea i Kouroua da bi se mogao osnovati prostorni centar. Ovdje je dijelio potu, osiguravao radioveze i pokretao malu dizl-centralu. Uli su kroz glavna vrata. U prvoj su prostoriji zidovi bili potpuno oblijepljeni slikama u boji, istrgnutih iz francuskih, amerikih, brazilskih asopisa na kojima nisu bile samo gole ene svih rasa nego i razne nesree, prekrasni pejzai, raskono ureene kue, vojne parade. Toplina, vlaga i vrijeme obiljeili su specifinom patinom te slike, izblijedivi boje, oteujui oblike tako da su se sad stapale u povezanu cjelinu, zelenu i svijetloplavu, blijedoutu i smekastu. - 46 -

 Ondje je bila Bndictova spavaa soba. Da li vidi tamo, nalijevo, ono svjetlije mjesto; ondje je bio njegov hladnjak koji imamo kod kue i koji sam ja naslijedio. Ukleti hladnjak gdje duhovi dolaze nou piti. Tono! Sve si shvatio. Ektoplazme starih stanovnika. Otiimo radije u potanski ured. Kroz pukotine na stropu, Decroux i njegov sin vidjeli su praumu koja je zaposjela prvi kat. Istovremeno se inilo da su lie i zemlja crnica zatitili prizemlje od invazije bilja. U uredu je vladao dojam naputena muzeja a ne trule unutranjosti; sve je bilo relativno suho i pranjavo. Stari je stol zacijelo sluio kao pisai jer je jo bio pretrpan papirima, potanski ig leao je na jastuiu, poteenom od plijesni, parket je bio siv od prljavtine, ali se doimao kao da je nedavno oien, a malu vagu na stolu uza zid sigurno su zatitile gornje police jer bakrene zdjelice jo nisu bile potpuno potamnjele. Pogledaj, tata, pismo! Philippe pouri prema omotnici to je bila prislonjena uz praznu policu s pretincima. Poslana je na poste restante u Guymaubeuge, za Georgesa Decrouxa. To je za mene. Decroux je hitro otvori, pogledavi najprije potanski ig. Poslana je 12. rujna 1922, na dan Vasijeve smrti, a taj datum ne mogu zaboraviti. Ne znam kako je ta koverta dospjela ovamo? Dvanaestog rujna nije bila na pultu, a otkad je Bndict Vasi mrtav, nitko u Guymaubeugeu ne prima i ne stavlja igove na prispjela pisma. Decroux je trenutak oklijevao prije nego je iz koverte izvadio list papira. Njegov noni sastanak s navodnim izvanzemaljskim biem dogodio se kad je dojmove primao pod utjecajem alkohola i bilo ih je mogue odbaciti u trijeznom stanju. Ali, od tog opipljivog dodira s nemoguim, posredstvom jednog jedinog puna, lagano su mu zadrhtale ruke. Da bi ohrabrio sebe, glasno proita poruku: Ako elite saznati vie, otiite u rudnik Fourmol. Potpis: Tauceti. to to znai? Povie Philippe. Priznaj da si ti ostavio poruku! Najeio se od straha. Usprkos fascinantnim igrama u koje ga je katkad uvlaio otac, jo nije nikad prisustvovao takvoj igri sa - 47 -

stvarnou. Zbunjen, uplaen, vidio je da je Decroux teko sjeo na stolicu od trske, iza stola. ' Sinko, kunem ti se da nita takvo nisam uinio. Stavio je pismo na pisai stol i nekolikoga puta okrenuo i presavio. Doi, Philippe, sjedni mi u krilo; moram o tome razmisliti s tobom. Sin ustane i uuri se uz oeva prsa. Gdje je taj rudnik? Usred praume, kilometar odavde. Da bismo stigli tamo treba nam pola dana jer treba kriti put. Moda se to isplati; vjerojatno ondje postoji telefon za vezu s tvojim duhovima. Ima pravo, hajdemo tamo; nije vano ako se ne vratimo do poetka kolske godine. to se mene tie, u Prostornom centru e moi i bez mene. Izali su na glavnu ulicu i ugledali malo, sivo prase koje je gacalo u jednom kanalu i nije se uplailo kad su se pribliili. Philippe krene tihim koracima ispred oca pokuavajui dohvatiti ivotinju koja nije pokazivala da se boji. Kleknuo je podalje i ispruio oprezno ruku da je pomiluje. Nije reagirala ni kad je jo vie pribliio ruku. Ali, im joj je dotaknuo dlaku, ivotinja poskoi iznenaujuom brzinom i nestane iza lijana. Ne postoje izvanzemaljska bia koja iezavaju kad vjerujemo da ih imamo ree pouno Decroux. Potpuno smeten, Philippe se okrene prema ocu i prasne u smijeh. U poetku nee biti teko; ja u nositi prtljagu, a ti e maetom kriti put. Poslije u te zamijeniti kad prijeemo staru zgradu za destilaciju. Priekaj trenutak, odmah u se vratiti. I otri po pismo koje je bio zaboravio na stolu. Kad su stigli do zgrade za destilaciju, Decroux odloi teku vreu, obrie elo i otvori prvu bocu piva koju ispije naduak. Philippe je odrezao nekoliko grana, a otac mu ree: ekaj, izgubit emo polazne toke. Decroux izvadi kartu te kompas i pone odreivati poloaj. Pogledavi u pravcu Guymaubeugea, oznai tono mjesto na kojem - 48 -

su se nalazili. Mislim da je rudnik Fourmol ovdje na karti. To staro okno bilo je naputeno zbog nedostatka novca a koje je jedan stari inenjer ponovo poeo uspjeno istraivati. Zato je to napustio? Jer ovdje sve umire, sinko, ak i bogatstvo. to vrijedi imati tonu zlata u ovom prokletom zelenilu? Koliko ja znam taj Fourmol je elio stii na brdo Tumuc-Humac, a da ne proe kroz Oyapok nego kroz ikaru da pronae neizvjesne karipske gradove. Nitko ga nikada vie nije vidio usprkos organiziranim potragama. Ne znam zato se troi toliko novaca da bi se pronaao ovjek koji se oito eli ubiti, a jedan mali grad, kao to je Guymaubeuge koji napreduje, putaju umrijeti. Decroux je uivao kad je Philippe tako razmiljao jer je u njemu osjeao uzbuenje kakvo je i sam mogao doivjeti sa svojih pedesetak godina. To je pitanje morala. ovjek nema pravo da se izgubi jer se to protivi religiji, republikanskoj dogmi, pa ljudi troe i po nekoliko milijuna kako bi dokazali da to nije mogue. Grad, poput Guymaubeugea, predstavlja stalnu opasnost za metropolu. Pretpostavljam da ih na gijanskom teritoriju ima na desetine, stotine i da ih povezuju ceste, eljeznike pruge, iskoritavanje uma i rudnika se povealo, poljoprivreda je uspjena i svuda niu tvornice za preradu. Za dvadeset godina ova je zemlja postala bogata. Borci za nezavisnost okupili su pristae i izvojevali slobodu, a Gijanci su se sami dobro snali jer su postojale neophodne infrastrukture. Evo zato uprave za poljoprivredu i opremu daju upute suprotne zakonima dobrog organiziranja proizvodnje, zato premjetaju suvie poduzetne rukovodioce, uvoze strane proizvode, sve da bi departman ostao nerazvijen! Decroux je uutio, a Philippe stao intenzivno razmiljati. Sve je to njemu bilo nejasno, zamreno, kao i svako razmiljanje odraslih. U Gijani su ga zanimali Indijanci, izgubljeni u praumi, crnaka sela na Maroniju, uma, rijeke. Ali to je s Kourouom i tvojim poslom? Kourou je neto drugo. Budui da su Gijanci stekli nezavisnost imaju i drugih briga, a ne da misle o prostornom centru! Bilo je ugodno kraj zgrade za destilaciju, u drhtaju lia i sunca, - 49 -

u vlazi to je djelovala tako da se sve zaboravi. U ikari se ovjek osjeao kao da s prirodom ini cjelinu. Decroux izvadi iz depa smotak crvenog konca, i poto se uvjerio da se dobro odmotava, prui ga Philippeu. Ti sada dri Arianino klupko. Zapamtit e mjesto gdje u zasjei, a ja u svaku granu-putokaz okrenuti u smjeru naeg povratka. Ustao je i noem lagano udario po jednoj granici tako da se ona svinuvi se okrenula prema njemu. Bez tih mjera opreza svatko bi se, tko nije roen u praumi, izgubio nakon etvrt sata hoda. Dogaalo se ak da se izgube i domoroci. Prauma je jedna vrst labirinta i tu se samo izvjebano oko dobro snalazi. Pogledaj, evo nalazita zlata! Gdje? Ja nita ne vidim. Decroux jednim pokretom podigne sina na ramena. Gledaj tamo, ono ukasto jezero. Bila je to iroka, elatinozna lokva u kojoj je mrtvo, ogoljelo drvee stajalo kao totemi. Nadesno se nalazio grobni humak od hrpe kamenja na koji se uhvatila plijesan, a jo dalje gomila zaralog materijala u raspadanju. Ako povjerujem legendi, ta gomila kamenja staro je obitavalite inenjera Fourmola, zgrada tamnice koju je on obnovio. Pribliili su se tom mjestu, jednoj konstrukciji koja je bila trideset metara dugaka i petnaest iroka. Velika, masivna zgradurina bila je sagraena od golemih komada kristalastog kriljevca, od stijena nalik na granit, a ploe od tinjca zadirale su u zelenilo liajeva, mahovine, plijesni, sitne paprati bilja to je napadalo kamen. Kia je odjednom poela padati kao da im je netko na glave izlio vedro s vodom od nekoliko tisua hektolitara. Nisu imali vremena obui kabanice i zaas su bili mokri. Nije imalo nikakva smisla da potre, pa su mirno hodali ne bi U pronali izlaz iz tog udnog spomenika. Nali su vrata, teku plou od nerajueg elika, malo oteenu vlagom. Na trostrukoj bravi bio je klju. Decroux ga bez problema okrene i gurne vratnicu koja zakripi. Philippe je odmah htio ui, ali ga otac odluno zadri. ekaj, najprije emo vidjeti to se tu krije.

- 50 -

Odloio je vreu, izvadio svjetiljku i uperio je prema kraju prostorije. Osjetili su dah svjeine. Mjesto je izgledalo nenastanjeno. Uli su i pipajui hodali uzdu lijevog zida. Uto zau ju zveket i upali se est sjajnih fluorescentnih cijevi. to si uinio? apne Decroux. Sluajno sam dodirnuo prekida. Ugledali su namjetaj: stol i nekoliko fotelja od bambusa, stakleni ormar u kojem su bile boce i konzerve, hladnjak, radioaparat, televizor i zastario magnetoskop. Rashladni ureaji, ugraeni u zidu, poeli su raditi. Bar da... to si rekao, tata? Philippeov mu se glas uini nesigurnim. Nita, samo sam se pitao da li su rashladni ureaji bili ukljueni prije no to smo uli. Temperatura je ugodna tako da je nemogue da su u ovom podrumu sauvani odavno. Moda bi bilo najbolje da iziemo? To ne dolazi u obzir; svuci se, obrisat u te. Nakon 32 stupnja vani, sada im je bilo skoro hladno. Philippe je, drui, svukao koulju i hlae. Decroux ga je umotao u veliki frotirasti runik i trljao dok se nije ugrijao. Sjedni, ja u se presvui. Dok je puku, spremnu da ako treba opali, stavljao uza zid i dok je traio suho rublje, pogleda Philippea. Dao mu je pokriva i pokrio ga, skvrena u fotelji. Ostani asak ovdje, idem pogledati odakle dolazi ta udna svjetlost. Tata? Da? Nita... idi, ali se vrati brzo! U redu, a ti mi pripremi pun. Kia je estoko udarala po kapuljai i vani je sve postalo tamno smaragdno i ljubiasto. Decroux obie oko zgrade, osvjetljavajui zidove svjetiljkom. Nije vidio nijedan kabel. Kad je sve pregledao, podigne glavu prema sivom nebu i odjednom mu se uini da je meu granama, u niskim kronjama ugledao etiri crne ploe na deblima. Ploe foto-galvanskih elija! zakljui smjesta. - 51 -

Budui da nije bilo zagaivanja, mogle su dugo funkcionirati. Jurnuo je u brvnaru i otvorio ormar. to trai, tata? Baterije za snabdijevanje nou; netko ih je izvadio u namjeri da ovu sobu pretvori u prostoriju gdje se boravi danju. Decroux je sjeo nasuprot sinu, poto je na kuku objesio kabanicu da se ocijedi, uzeo au s punem i polako otpio. Philippe se uurio uz njegova koljena. Sada idemo? Ne, naa zadaa jo nije zavrena. Ve si zaboravio pismo? Izvadio ga je, potpuno zguvana, iz depa na hlaama. Mnogo sam razmiljao. Da li si zapazio rukopis? Philippe zanijee. To je rukopis osobe u posljednjem stadiju pijanstva; drhtav je, neitljiv, nevjet. Ali to nije rukopis nekog nepismenog ovjeka. Mislim da je poruka od Taucetija, ali to nije napisao on nego Bndict Vasi u delirijumu, prije nego to je umro. Philippe podigne oi. Opet tvoja izvanzemaljska bia. Ali, to je nemogue. Rekao si mi da si bio prisutan kad je potar umro i da pismo nije bilo tamo. To je prividna proturjenost. Siguran sam da e taj paradoks biti objanjen u ovom bunkeru izgubljenog vremena. to misli, gdje je inenjer Fourmol mogao ostaviti obavijesti? Postoji magnetoskop. To sam i oekivao da e rei. Postoji mala videoteka koja je dobro sauvana zahvaljujui rashladnom ureaju. Pregledali su kasete: desetak porno-naslova, nekoliko vesterna, zatim dvije prazne kasete koje je sam Fourmol ili netko drugi magnetoskopirao: POTRAGA ZA ZLATOM i IZVANZEMALJSKA BICA KREU U NAPAD, iji su naslovi bili ispisani rukom. Decrouxu se deifriranje poruke inilo teko tako da je oklijevao prije nego je ukljuio televizor i stavio video-vrpcu. Philippe je bio oduevljen: sve se odvijalo kao u najgorem crtanom filmu. Decroux pritisnu tipku play i na ekranu se pojavi loa slika. Zatim je malopomalo sinhronizacija slike i teksta postala bolja. Sin i otac smjestili su se u fotelje da prisustvu projekciji loeg znanstveno-fantastinog filma iz pedesetih godina, i ve nakon pola sata obojica su vrsto

- 52 -

spavali. Kad se Decroux probudio, mislio je da je njegov drijeme trajao samo nekoliko sekundi. Na ekranu je sada bila udna sprava koja se upravo sputala u umu. Zainteresirao ga je nekonvencionalni oblik svemirskog broda. Radilo se o vrlo udnom tetraedru. Philippe, pogledaj! Jedan pano na tetraedru se otvori, zatim drugi, trei i ugledae sjajnu, metalnu kuglu iji se gornji dio beumno otvori pokazujui sloenu unutranjost. Decroux, iznenada shvativi, apne sinu, kao da su izravno prisustvovali sceni, plaei se da ne iezne dok je govorio: Vidio si; to uope nije LJUDSKI! Slaem se odgovori Philippe. Da li si opazio da okolina izgleda kao i stari rudnik inenjera Fourmola? Sto metara dalje od te kue iskrcala su se izvanzemaljska bia. Obojica su ekali to e se dalje dogoditi. Panju im je zaokupila nepomina slika svemirskog broda koji se rasprsnuo u dvije polukugle. Nita se nije dogaalo. To je glupa podvala. Da li si ve vidio kamen u stanju delirijuma tremensa? Philippe je razrogaenih oiju gledao oca. Cini mi se da si rekao ne. Objanjenje pojave koju smo vidjeli je djetinjasto. Tauceti su nevidljivi ljudskom oku i kamera, koju su izmislili ljudi, ne moe ih snimiti. Ovog asa prisustvujemo iskrcavanju izvanzemaljskih bia i, na alost, ne moemo ih vidjeti. Ja u tome doskoiti! Decroux odluno ustane, izvadi bocu s rumom iz vanjskog depa naprtnjae i do vrha napuni plastinu au. Prihvaam se monog sredstva. Tata! Zar ti nisi uvjeren da je to potrebno? Zar ne misli da ovu tajnu treba odgonetnuti? Philippe, mrgodei se, sagne glavu. esto je znao zadrhtati od straha kad je vidio Decrouxa kako odlazi prema predjelima koje on, vjerojatno, nee nikada upoznati, i protiv svoje volje ponovo je osjetio isti strah kad mu se otac odluio za MONA SREDSTVA. Decroux je shvatio, odloio bocu i au, podigao sina i stavio ga u - 53 -

mreu za spavanje. Philippe je uporno gledao u nepominu sliku koja je jo bila na magnetoskopu. Stara zgrada tamnice sada mu je izgledala kao tajanstvena kripta gdje e se razrijeiti sve zagonetke koje su se dogodile u posljednja dvadeset i etiri sata. Svojim se skepticizmom stalno opirao ocu jer se bojao da e ga odvui u nove ponore i svijet koji je izmislio. Decroux je elio okruiti svijet koji je Philippe smatrao osnovom stvarnosti. Decroux je sistematski poeo provoditi svoj program. Ispijajui au za aom osjeao se mnogo bolje i mozak mu je postao bistriji, poto se cijeli dan uzdravao od pia. Ipak, slika na ekranu se nije izmijenila. Imao je samo vremena opaziti da se kugla rastvorila, stranice tetraedra su se sloile, i svemirski je brod odletio prije nego je vrpca na magnetoskopu dola do kraja. Vratio ju je, popio jo dvije ae ruma i pritisnuo tipku play. Dogaaji na filmu odvijali su se potpuno jednako kao i prvi put. Osjeao je da njegovo pijanstvo dosie trei stadij. Kako se ono sve jasnije oitovalo, ponovo je zadovoljan osjeao da se zaustavilo vrijeme, to mu se dogaalo u takvim situacijama. Ali magnetoskop koji je stvorila tehnologija, nesposobna da opazi nevidljivo, uporno je ponavljao racionalne podatke. Ali evo, ljudski je mozak imao istu sposobnost kao i video-traka: da se na kraju iskljui i da automatski stavi stop, kad mu se inilo da je zavrio elektronsko ienje vidljivog svijeta. Sada je Decrouxov mozak imao sposobnost da vidi ono to njegovi blinji nisu mogli zapaziti. Najprije se promijenila unutranjost prostorije; svjetlost je imala novo znaenje, novu osobinu. Gotovo je opipljivo osjeao staru tamnicu, kao da su mu optiki ivci bili obdareni drugaijom osjetljivou u kojoj su se mijeali njuh, opip, okus, sluh. Zidovi vie nisu bili samo materija i boja nego i miris, okus, zvuk. Stvari su postale opipljive. Jo nikad do tada nije shvatio kakve je sposobnosti razvijao alkohol kad je organizam bio zasien, i to zato to mu nikad nije uspjelo odrati takvu povezanost svojih percepcija. Trebalo je vjebati da se odri potreban meusobni odnos izmeu svih novih informacija to ih je primao, kao i njihovu mentalnu postojanost. Obino se um, smuen, nije znao odrvati i gubio se u prolaznom ludilu, ili bi sauvao samo jedan oblik svoje vizije obnovljenog svijeta. Decroux je svom eksperimentu priao s potrebnom naunom ozbiljnou da ga dovede do kraja. - 54 -

Najprije je osjetio miris po ustajalom riinom branu koji je prepoznao pogledom, zatim krzno Taucetija, i napokon se izvanzemaljsko bie pokazalo cijelo, sklupano u fotelji od bambusa. Polako ustane, gledajui Decrouxa. Vidim da ste shvatili moju poruku. Kako ga je mogao tako gledati kad nije imao oiju? Kako je mogao govoriti kad nije imao usta? Promatrajui ga paljivo, Decroux opazi da ak nije imao ni udova. Bio je, zapravo, samo tijelo bez odreena oblika, neka vrst krznene vree bez ikakva vidljivog organa. To ga nije uznemirilo. Pitam se kako ste mi poslali ono pismo na poste restante? Bndict Vasi bio je veliki pijanac. On naravno nije imao vau neurosenzibilnu sposobnost, ali sam mu ipak uspio izdiktirati tekst i natjerati ga da nalijepi marku na kovertu, prije nego to je umro. Ali, kad sam ga posljednji put vidio, ve je bio mrtav. To je vrlo jednostavno jer mi djelomino imamo mo da se vratiimo u vremenu. Najtee nam je doi u kontakt s vaim blinjima jer nemamo utjecaja na vau stvarnost. Shvaate li zato? Predosjeam, ali nemam nauno tumaenje za tu pojavu. Potrebno je postii neku vrst napetosti vaeg ivanog sistema koju slijedi elektrokemijski poremeaj organizma zbog promjene senzorne percepcije. I samo alkohol... Mi nikad ne pijemo, samo, nismo na istoj valnoj duini s vama. Mi aljemo, ali vi ne primate. Ukratko, treba podesiti ljudsku valnu duinu uz pomo odreene koliine ruma ree hladno Decroux. Ruma ili neeg drugog. Jedanput sam imao izvrsnog suradnika koji je to postajao preko viskija. Tauceti ustane i poe, ako se tako moe rei, jer njegovo se kretanje teko moglo nazvati hodanjem. Da li se uope kod njega radilo o kretanjama? To se ne bi moglo tvrditi, zbog ameboidne morfologije izvanzemaljskih bia. U nekoliko stotinki sekunde doao je do Decrouxovih nogu i tamo se rasplinuo poput lokvice. Osjetio se snaan miris na staru puderijeru. Recite mi vi, koji imate iskustva, da li moram nastaviti piti, ili se mogu nadati da e ovo stanje potrajati? Imamo dovoljno vremena da sve objasnimo. - 55 -

 Ponimo odmah. Govorimo najprije o svemirskom brodu. Tko je snimio vrpcu? Inenjer Fourmol. Krenuvi u potragu za napravom, izgubio se u praumi. teta, imao je sve osobine neurosenzibilne osobe. Alkohol je izvrstan lijek protiv kolonijalne depresije, ali, recite mi, zato ste nas posjetili? To je turistiki posjet? Nije. To je robija. Tauceti se skupio i sad je bio tanak stup, podignut pred Decrouxom koji je opazio da su morfoloke promjene kod Tauceti ja bile isto to i gestikulacija kojom se ljudi slue dok govore. to mislite pod tim robija? Isto to i vi. Na Zemlju alju robijae s naeg planeta. Da Decroux nije osjeao da mu je tijelo potpuno ukoeno od alkohola tako da je mogao i uspravno stajati, vjerojatno bi se zbog tog otkria onesvijestio. Promatrao je prostoriju da se uvjeri kako se nije promijenila i upitao: Zato ste osueni? Teko je to rei ljudskim rjenikom. Recimo da je rije o seksualnom prijestupu, nastranosti koju nai zakoni ne doputaju. To je zloin? Zavisi kako se na to gleda. Da li ste nekom nakodili? Odgovorit u vam isto. To je uzrujalo Decrouxa tako da je poremetio vezu sa svojom neurosenzibilnom vizijom. Tauceti se, vjerojatno, zbog tog zabrinuo jer je odmah promijenio oblik i postao irok dep od metra u kojem je kucalo njegovo krzno boje senfa. Na naem planetu stanovnitvo tvori samo jednu veliku, viestaninu masu, koja se razmnoava dijeljenjem jezgri. Tako smo okupljeni od pamtivijeka. Odvajamo se samo da bismo izvrili odreene zadatke kao to je gradnja svemirskog broda i istraivanje svijeta. Ja sam elio ponovo nai svoju prvobitnu jedinstvenost i odvojio sam se od svog naroda da budem jedinka. I to je seksualni zloin? Naravno. Nitko nikada nije bio poslan na robiju zbog toga! Pitam se da li mi govorite istinu. Moda ste osvaja. Dokazat u vam suprotno i traiti da me ukrcate u prvi let - 56 -

prema Proxima Centauri. Aluzija na daleku, nerealnu slubu u kojoj bi imao beznaajne dunosti jako naljuti Decrouxa, tako da ga je Tauceti molio da popije au ruma kako bi sauvali kontakt. Lagano drui, elio je to uiniti, ali je boca bila prazna. Pribliio se mrei u kojoj je spavao Philippe, pipajui, izvadio iz vree drugu bocu i otpio dugi gutljaj. S olakanjem uzdahne, ustanovivi da je svijet u koji je uspio ui jo postojan. Sin se nije probudio, niti pomaknuo, ali je tiho promrmljao: to radi, tata? Razgovaram s jednim robijaem. to? Philippe, smeten, iskoi iz svoje mree. Pogleda prostoriju koja mu se uini potpuno izmijenjena. Nekoliko metara dalje, nejasno se micala neka vrst ukaste stolice bez naslona. to je to? zaurla Philippe. Tauceti. Ne boj se, predstavit u ti ga. Dobar dan pristojno ree izvanzemaljsko bie. Prvi put ovo vidim! Uspjeli smo ovdje stvoriti posebno mjesto gdje me svi vide, ak i oni koji nisu neurosenzibilizirani posredstvom alkohola. Zato je nalik na stari, ispranjeni jastuk? Moe nalikovati na bilo to, sinko. Tauceti nemaju odreen oblik. Oprostite, mogu nalikovati na sve to elim, a to nije bilo to. I da bi potvrdio svoje rijei, izvanzemaljski stvor se preobrazi u ljudsku, krhku i sitnu ensku priliku. Ostanite tako apne Philippe. Vrlo ste lijepi. Hvala na komplimentu odgovori on suho. Moemo li sada razgovarati o ozbiljnijim stvarima, o onom to sam vas malo prije pitao? O letu prema Proxima Centauri? Ali to je nemogue. Program je potpuno izmijenjen. U poetku se radilo o putovanju prema najbliem poznatom sunevu sistemu, a posadu je trebalo da ine dva ovjeka koja bi zamrznuli da proslave 2000. godinu i drugi roendan osnivanja Evrope. Ali je odlueno da kapsula, koju e raketa Evropa poslati prema Proxima Centauri, bude samo automatizirana sonda. Philippe se pobuni: Tata, zato taj let vie nema nikakva smisla? - 57 -

 Lige za zatitu morala postale su svemone u evropskoj Federaciji. One su zakljuile da bi svemirski brod s ljudskom posadom bio uvreda etike jer su je trebali sainjavati jedan mukarac i jedna ena. I to je bila zapreka? To je podsjealo na Adama i Evu koji su krenuli u osvajanje raja. Takvo bogohulenje je za Lige nedoputeno. To mi potpuno odgovara. Nije mi potrebna atmosfera da preivim i moj se organizam moe tome prilagoditi. Pretpostavljam da e vam biti lake uvesti me u kapsulu ako u njoj nema nikoga. Zato elite ii na Proximu koja je tisuu svjetlosnih godina udaljena od vaeg planeta? Tamo e mi biti dobro. Ne namjeravam se vratiti i pridruiti svome narodu. elim se prikljuiti jednoj otpadnikoj grupi. Koja se bori za povratak na jednostanino jedinstvo? Pogodili ste. im je to rekao, Tauceti promijeni oblik, pretvorivi se u lokvicu. Decrouxu je to bio dokaz da je Tauceti duboko uznemiren. Od poetka je sumnjao da ponaanje tog stvorenja nije bilo tako iskreno kako ga je ono nastojalo prikazati. Ali, kako otkriti prave namjere razvijenog protozoa? AMEBA SAPIENS? Da li su prijatelji nae amebe zaista i nai prijatelji? Ne razumijem. Nita, nita, samo sam razmiljao. Sluajte, ne mogu vam odmah odgovoriti. S jedne strane, time dovodim u pitanje svoj poloaj u Kourou, a s druge, nemam nikakva ozbiljnog razloga da vam pomognem da pobjegnete odavde, iako ste mi simpatini. Vidjet emo se sutra. I Decroux, dospjevi do kraja svog eksperimenta, padne u komu. ooo Tata, tata... Decroux se podigne u svojoj fotelji i bolno zastenja. Spava ve dva dana. Oh, a Centar! Pokuao je ustati, ali mu se uinilo da su mu kosti uvrene dobro zategnutim vijcima i maticama. Donesi mi pivo i pet aspirina, inae u ostati prikovan uz ovu - 58 -

fotelju, sinko. Philippe, koji je bio naviknut na takva bolna jutra, pripremao je to je otac traio. Decroux je polako pio, dok je on slagao razbacane stvari. to je bilo s Taucetijem? Proveo je no sa mnom, u mojoj mrei za spavanje, zatim je u zoru iezao i od tada ga nisam vidio.. Nije ostavio nikakvu poruku? Nita posebno. Ako misli bio iskren. Osjeao je odbojnost na pomisao da bi se ponovo osjeao kao sada, ali je isto tako nejasno osjeao da se nee moi osloboditi misli na no provedenu s izvanzemaljskim biem. To je bilo ono to je oekivao od ivota: neto neobino, novo, zauujue! Nikakvo pijanstvo mu nije moglo pruiti takav osjeaj. Sat kasnije iziao je i ponovo se naao u praumi. Philippe ga je posluno slijedio. Decroux se malo udio njegovoj neobinoj ravnodunosti, ali dogaa se katkad da velike emocije izmijene duu. On je svoju prekalio, ovrsnuo na vatri svojih snova i u alkoholu. Povratak u grad protekao je bez ikakvih neprilika. Kako se pribliavao dan polaska rakete Evropa za Proxima Centauri, u centru Kourou vladalo je opsadno stanje. Po cestama su, na sve strane, bile postavljene pregrade, helikopteri su nadgledali zabranjen teritorij, novinari su u svojim hotelima napeto oekivali dan lansiranja, dok su sumnjive osobe, stigle iz trinaest drava evropske zajednice, razgledale ureaje. U nedjelju, dan prije lansiranja, Tauceti se nije vratio. Kao i uvijek u takvim situacijama, Decroux se klonio svih poroka. Bio je toliko zaokupljen poslom da nije ni osjeao potrebu za piem. Kako se polazak pribliavao, sve vie ga je obuzimao nemir. Pitao je sina: Siguran si da izvanzemaljsko bie... Ve sam ti rekao. Dugo mi je priao o svom djetinjstvu unutar zajednice, o nastajanju elje da bude slobodan; dugo mi je govorio o otkriima njegovih sunarodnjaka, o pribliavanju drugim svemirskim tijelima, o udesnom materijalnom svijetu ivih bia, pejzaima, ali ni rijei o svome putovanju. Dobro, dobro.

- 59 -

Decroux je osjeao potrebu da zaplae. Da nije prekinuo kontakt s Taucetijem mogao je mnogo nauiti o svijetu kao uzvrat za uslugu koju bi mu pruio. Udahnuo je i osjetio stari poznati miris. Ne, to nije mogue! Natoio je punu au, srknuo i stao razmiljati. Sat kasnije uao je u Philippeovu sobu. Djeak je spavao, a miris po riinu puderu postajao je jai. Pribliivi se, Decroux je prepoznao krzno izvanzemaljskog bia koje je poprimilo oblik Philippeova pokrivaa. Sagnuo se i pomilovao ga. Tauceti se skupio u klupko. Oprostite, probudio sam vas. Ja nikada ne spavam; bojim se svih situacija koje podsjeaju na smrt. Ovdje sam da Philippeu pruim zadovoljstvo. Dopustite mi jedno pitanje: kako vas mogu vidjeti kad sam trijezan? Dok ste bili u stanju delirijuma vae je oko primalo nove frekvencije, bilo je za to spremno. Zapravo me ne vidite, ali va optiki sistem prevodi ono to otkriva u nevidljivom. Gdje ste sada? Da li imate ruma? Decroux potvrdi. Uzmite bocu i sjednite, moram vas neto pitati. Posluao je i ispruio se na kauu kraj otvorenog prozora. Tauceti se oprezno izvue iz mree za spavanje, a tijelo mu je postalo ljebi, a onda okrugla stolica bez naslona, kao prije nekoliko dana. Reeno ljudskim jezikom, ja sam zaljubljen. U koga? Kad sam vam rekao da sam bio osuen zbog seksualne izopaenosti, nisam govorio istinu. Lagao sam kad sam rekao da su me poslali na robiju jer sam elio pronai svoju jedinstvenost. Jedno jednostanino bie ne moe ivjeti samo. Da bi opstalo, potrebno je da se spoji s jednim od svojih blinjih, ili s vie njih. Samo, ja se ne volim spajati s Taucetima, nego s drugim vrstama iz galaksije. Zato sam izopaen i prema tome, robija. Neete mi valjda rei da ste se spajali i s mojim sinom? Da, i on i ja smo, to se toga tie, nemoni. Rije je o neodoljivoj uzajamnoj senzualnoj privlanosti. Kako radite... to? - 60 -

 Vrlo jednostavno; sav uem u Philippeovo tijelo i ondje se rasplinem. Mi smo bia neznatne vrstoe i moemo se, prema potrebi, iriti ili zgusnuti. U sluaju spajanja, rairimo se kao plin u organizmu onog s kim se spajamo. To je, dakle, proimanje! Vi za vladate linou onoga koga osvojite. Osjetivi iznenadni bijes, Decroux ustane, skoi prema jednoj komodi i iz ladice izvue parabelu. Ubit u vas, Tauceti; jedino to zasluujete. Vi ste najobiniji parazit! Prije nego uinite neto to ete poaliti, pitajte Philippea to misli o tom. Dijete ne treba pitati za dozvolu da bismo ga oslobodili buha. Probuen vikom, Philippe otvori oi u asu kad se Decroux spremao da pritisne obara. ao mi je, sinko, to je za tvoje dobro. Decrout povue obara, a izvanzemaljsko bie se odmah rasprostre po prostoriji, tako da je dodirivalo rubove zidova. Metak se zaustavi na stropu, a Decrouxa obuze snaan osjeaj potpunog tjelesnog zadovoljstva. Oprostite mi ree Tauceti, skupljajui se, nisam imao izbora. Ne obiavamo, makar i djelomino, spajati se s ljudima koji to ne ele. I svaki put je ovako? upita zadihano Decroux. Zar se moete spajati s nekoliko osoba? Da li je mogue da Philippe, vi i ja budemo jedno? Teko, ali nije nemogue. Moram to najprije uiniti s vaim sinom i potpuno promijeniti njegov metabolizam, a onda u se spojiti s vama. Da li tako ujedinjeni moemo preivjeti u svemirskoj kapsuli bez kisika i u hladnoi? Izvanzemaljsko bie oklijevalo je trenutak, a onda potvrdno odgovori. Pripremite se, cilj nam je Proxima Centauri. Tauceti polako poprimi oblik spirale. elim pokuati, iako nisam siguran da u uspjeti. Oprostite to u vam rei istinu, ali spajanje sigurno uspijeva samo izmeu - 61 -

mladih osoba. Nakon izvjesnih godina osobnost jednog ovjeka suvie se kondenzira i nastaju prekidi u mentalnoj ravnotei koji razaraju tako stvorene cjeline. Mislim da bismo trebali pokuati. Sinko, da li se slae? Ti odlui. Philippe potvrdno zakima glavom. Poto je doivio avanturu s Taucetijem, vie nije bilo tajni. Sada je shvaao zato je tata stalno mijeao matu i stvarnost; radilo se o interpretaciji promjenivosti pojmova. Sve je izgledalo mogue pod uvjetom da se ovjek ne spotakne o pravila nametnuta kulturom. Poet u raditi ree izvanzemaljsko bie. Najprije ugasite svjetla u vrtu; nikad nije dovoljno opraza. Decroux ga poslua i soba je sada bila uronjena u potpuni mrak. Uinilo mu se da je prolo mnogo vremena dok nije ponovo osjetio uzbuenje i radost spajanja. Kad je to bilo zavreno, bio je trostruki, to ga nije smetalo. Naprotiv, primio je Taucetijeve misli i shvaao ih u najirem znaenju, sa svim njihovim proturjenostima. Veselio se to tako savreno komunicira sa svojim sinom, bez rijei kao posrednika, cijenei tu potpuno novu ljubav. Zajedno su razmislili o situaciji. Vie nisu imali potrebu da razgovaraju; pitanja i odgovori gotovo su se istovremeno javljali u njihovu mozgu. U Prostornom centru Kourou, Decroux je imao odgovornu dunost u logistikoj slubi, tako da nije bio u izravnoj vezi s raketom Evropa i tehnikim pripremama vezanim za polijetanje. Naprotiv, bili su mu dostupni dokumenti u koje specijalizirano osoblje nije imalo uvid. Bio je jedan od trojice u Prostornom centru koji su znali za postojanje podzemnog prolaza, to je izravno vodio iz dvorane za kontrolu u spremite gdje je bila raketa. Njima su se posluili samo jednom, da zamijene astronauta koji je umro nekoliko sati prije polijetanja. Ali, postojala je i tajna, strana namjena: tim putem moglo se za nekoliko sati promijeniti nevini satelit za komunikacije u taktiku napravu prostor-Zemlja, strane razorne snage. Izabrali su taj put. Bez tekoa smjestili su se u kapsulu, sto dvadeset minuta prije polijetanja u asu kad su poeli ispitivati sve instrumente na sondi i ispunjavati tri kata rakete, to im je omoguilo da ostanu neotkriveni.

- 62 -

Decroux je iznad svega mrzio ekanje. Iako je bio oaran spajanjem, osjeao je da su mu duhovi njegova dva druga po tijelu osvojili svijest. U prvo vrijeme su mu se bili potpuno predali, a sada su ga poeli prisvajati. Kad prou ti teki trenuci, kad se oslobodi uspomena, bit e sposoban da potpuno uiva u tome spajanju. Ali, cijelo se njegovo bie bunilo, nije se eljelo predati i potpuno ostati bez svoje tajne. Dogaalo se ono to je bio predvidio Tauceti. Decroux nije bio pomirljiv sa svojim sinom i izvanzemaljskim biem jer je bio tei, mnogo tei od njih, i jer je zbog snage vlastita duha njihovo jedinstvo bilo nestalno. Kad se Philippe sjetio svoje majke koja je zbog Decrouxove nepanje poginula u automobilskoj nesrei, i Decroux je grubo prekinuo kontakt i zatekao se na tlu, kraj nekog krznom obrasla stvora to je gmizao i u kojemu je djelomino prepoznao sina. Ubrzo je Philippe postao jasno odreen, ali je Tauceti bio u njemu. ao mi je, sinko, ja ne mogu. Ostalo je jo malo vremena. Bilo je suvie kasno da izie, raketa je bila spremna za lansiranje i svaki je kontakt s okolinom bio prekinut. Decroux se osjetio prazan, nepokretan, kao da je kao aktivni sudionik proivio sto dvadeset dana Sodome. Philippe ga je pogledao svojim sjajnim oima. Pokuajmo jo jednom. Suvie je kasno. Tauceti je imao pravo, moje me uspomene vrsto veu za Zemlju. Ne treba stjecati navike, sinko, ili je sve izgubljeno. Hajde odmaknite brzo reetku, inae ste VI izgubljeni! Vie ne postoji, blokirali su je poto je u kapsulu ugraena sonda. Postoji samo preklopnica koja se pokree izvana. Ja idem ree Tauceti. Brzo se odvoji od Philippea, izae iz svemirskog broda, pomakne otvor i vrati se. Preostalo je samo jo nekoliko sekundi do lansiranja. Veliko Decrouxovo tijelo jedva je prolo, morali su ga gurati. Visio je sto dvadeset metara iznad tla, drei se rukama za rub kapsule. Sreom da ga na tom mjestu kamere u centru i objektivi predstavnika tampe i balistike nisu mogli vidjeti jer bi let bio otkazan. - 63 -

Izvanzemaljsko bie se proiri iznad njega u obliku krila. Pustite se, ja u vam sluiti kao padobran. Decroux je jo jednom pogledao sina i tuno se osmjehnuo. Sretan put, sinko. Philippe mu poalje poljubac. Zatim se sve zbilo munjevitom brzinom, povratak izvanzemaljekog bia u sondu, zatvaranje preklopnice, Decrouxov brzi pad prema najbliem humku. Bio je bez daha, na tlu, kad je raketa poletjela. Oko njega utala je prauma, topla, vlana, zelenija nego ikada. Kad je doao u svoju kuicu u Kourou, Decroux je prvo napravio pun s limunom. Kad ie usnama dotaknuo au, jedna se ruka spusti na nju. udna, opnasta, prozirna ruka. elio je vidjeti kome pripada. Ja sam Vegalyre ree izvanzemaljsko bie, kandidat za sljedee putovanje na Proximu. Maknuo je ruku. Decroux je to iskoristio da popije jedan gutljaj, a Vegalyre je odmah iezao. Kad ga idui put vidim, pitat u ga zato sva iva bia na ovome svijetu biraju Zemlju kao kaznionicu, a naroito Gijanu, pomislio je Decroux i ispio svoju au.

- 64 -

Alain Dormieux: La Vana

Prevela Jadranka Supi

Vana

Slovicu je bilo dvadeset pet godina kad je odluio nabaviti Vanu. Stanovano je u novom dijelu Pariza, u etvrti Meudon. Njegov se udobni stan nalazio na dvadeset sedmom katu, u jednom prosjenom stambenom bloku. Slovic je mirno provodio dane. Ispunjavao je svoje graanske dunosti radei dva sata na dan, to je bilo obavezno. Ostatak vremena provodio je u dokolici. Bio je tih i osjetljiv mladi. Volio je da ga posjeuju prijatelji njegovih godina, neenje, kao to je bio i sam. Njegov prijatelj Mike radio je u istom uredu, ali su se ondje rijetko sretali jer im se raspored sati esto nije podudarao. Mike i Slovic obiavali su zajedno ruati ili veerati. Zakonski propisi branili su mukarcima da ive s nekom enom prije navrenih trideset godina. Mike je govorio da u meuvremenu treba dobro iskoristiti vrijeme i preputao se svim moguim uicima. Slovic nije imao takve sklonosti. Katkad je alio to ne ivi u prolosti, u dvadesetom stoljeu. Prialo se da je tada svaki mladi mogao osnovati svoj dom nakon zavrenog puberteta. Ali, u to vrijeme planet nije bio prenaseljen. Katastrofalni porast nataliteta bio je razlog da su sadanji propisi bili ozakonjeni. - 65 -

Mike se rugao Slovicu kad mu je priznao da bi volio s nekom enom dijeliti dobro i zlo. Smijao se tvrdei da je Slovic jo nezrelo dijete koje ne zna to govori. Tada bi ga pozivao da posjete Kuu ena u Rezerviranoj zoni, jer je to bio najbolji nain da zaboravi svoje nerazumne elje. Slovic je pristao da ode s Mikeom, ali je bilo dana kada ga nije elio vidjeti. Tada bi se zatvarao u svoj stan, najee u prostoriju za glazbu u kojoj se, iz akustikih ureaja spojenih na tri zvuna kanala, irila muzika preko velikih, u zidove, ugraenih zvunika. Slovic je imao sklonosti koje su njegovi prijatelji drali zastarjelima. Nije volio glazbu svoga vremena s istananim spajanjem sloenih zvunih elemenata. Bio mu je drai istroen jezik kompozitora iz polovice dvadesetog stoljea: Gerryja Mulligana, Johna Lewisa, Horacea Silvera, Theloniusa Monka, koji su bili zaetnici suvremenog muzikog izraza. Nastojao je po bilo koju cijenu nai vrlo rijetke i istroene snimke njihovih kompozicija. Neki put, kad nije bio raspoloen sluati glazbu, sjeo bi u svoj automobil s turbo motorom i odlazio u etnju sve do mora. Vozio je po gornjem dijelu vieslojnog auto-puta jer je ondje promet bio najslabiji. Brzina ga je ispunjala zanosnom opojnou. Tada mu se inilo da ivi intenzivnije, pa je govorio sebi da prezire drutvo svojih prijatelja. Ali, bio je to samo prolazan osjeaj. im bi se naao s Mikeom ili s drugim prijateljima, nije shvaao kako ih je mogao prezirati. O tome nije govorio nikome. Plaio se da bi ga promatrali sa znatieljom i gaenjem, i poelo bi se govorkati da je poinio zloin individualizma. Ljudi koji su napravili i manje prijestupe bili su zatvarani. Slovicu je ivot prolazio izmeu posla, glazbe, kola, trenutaka provedenih s Mikeom ili s drugim prijateljima, odlazaka u Kuu ena ili, katkad, u Kuu igara. Slovic nije razmiljao o tome da li je sretan ili nesretan. Ta suprotnost postojala je samo u knjigama koje su opisivale prolost. Danas vie nitko nije bio nesretan. Rije srea zastario je izraz; njen je moderni sinonim bila rije udobnost. Ipak se Slovic katkad osjeao neugodno. inilo mu se da eli neto nedostiivo. Nije znao to, a nije nastojao ni analizirati taj osjeaj. Nita mu nije nedostajalo: kao i svi, imao je sve to mu je - 66 -

trebalo za ivot. Nije osjeao potrebu za enama jer je u Kui (u Rezerviranoj zoni) mogao nai sve to je elio. Sto se tie elje da ivi s nekom enom, Mike je imao pravo: nije u tome bilo nita vrijedno; bila je to djetinjasta utopija. Slovic bi i dalje tako ivio da nisu postojale Vane. Mike mu je prvi priao o Vanama. Slovic je ve bio uo da one postoje, ali ga to nije zanimalo. Sadanjost ga nije mnogo okupirala, smatrao je da ne donosi nita novo. Vane su bile jedan od posljednjih oblika ivota pronaenih u galaksiji. Jedna ekspedicija donijela je nekoliko primjeraka s planeta slinog Zemlji, smjetenog u zvijeu Orion. Prie koje su o njima kolale navele su neke bogate sakupljae da kupe nekoliko primjeraka. Zatim su govorkanja uestala. Nekoliko odredaba propisivalo je uvjete unoenja izvanzemaljskih oblika ivota. Odreeni testovi morali su dokazati da nije rije o inteligentnoj vrsti i da ona nije nosilac opasnih klica. Vane su ispunjavale ta dva uvjeta. Uspostavljene su redovite prometne veze s njihovim rodnim planetom. Uestali su zahtjevi za njihovim posjedovanjem i trgovina Vanama naglo se razgranala. Osobine Vana su u poetku bile vie ili manje nepoznate, i, vjerojatno zbog toga, Slovic nije imao prilike da se za njih zainteresira. Znalo se samo da su to bila stvorenja ljudskog oblika, ali ne i obdarena inteligencijom. Meutim, uskoro istina o Vanama, koja se povjerljivo prepriavala, vie nije bila tajna, a Mike ju je otkrio Slovicu. Mike je namjeravao kupiti jednu Vanu. Pokazao je Slovicu trodimenzionalnu fotografiju, koju mu je nabavio jedan prijatelj na visokom poloaju u poduzeu za uvoz s galaksija. Slovic pogleda i shvati zato se tako mnogo pria o Vanama. Ugledao je enu, tonije, savrenu pojavu enskog lika koja je bila udesno lijepa. Slovic je upitno pogledao Mikea kojem su oi sjale. Ispriao mu je to je uo od prijatelja: Vane su ivotinje, razvijene ivotinje, ali ipak samo ivotinje. Nisu inteligentne, niti znaju govoriti, ali izgledaju i istakao je Mike imaju sve funkcije ena sa Zemlje. Biolozi, lanovi ekspedicije koja ih je otkrila, prouili su njihovu vrstu: ta su se enska bia razmnoavala partenogenezom. Nisu otkrili kod njih prisutnost mukih osoba. Ime, koje su im dali, nastalo je zbog njihova blagog i pravilnog glasanja, to je malo podsjealo - 67 -

na dva sloga VA-NA. Vane su bile dokone i provodile su vegetativan ivot. Prisutnost ljudi iz prve ekspedicije nije ih uplaila, a lanovi ekipe pomijeali su se s tim stvorenjima. Jedan od njih prvi je popustio pred privlanou, koju su uskoro osjetili i mnogi Zemljani. Tako su ljudi saznali da su Vane sposobne za seks. Poto su prvi primjerci bili doneseni na Zemlju, ustanovljeno je da se Vane brzo privikavaju. Hranile su se gotovo samo biljnom hranom. Neke kulture na Zemlji imale su sline plodove kao i u njihovoj domovini. Ta stvorenja brzo su se pripitomila, kao pas ili maka, i spremno su izvravale i najmanji zahtjev svoga gospodara. Ali, nalo se i takvih koji su ih zloupotrijebili, pa su se u sjevernoj Americi protiv Vana pobunili puritanci. Nadglednici su navodili sluajeve da su neki mukarci ivjeli istovremeno s dvije ili tri Vane i uili ih sramnim navikama. Prialo se da su neke Vane stradale, zbog usluga, koje su im nametnuli grubi i sadistiki orijentirani gospodari. Komisija za javni moral i Drutvo za zatitu ivotinja s galaksija zabrinuli su se istovremeno. U Evropi, gdje je prisutnost Vana bila novijeg datuma, one jo nisu predstavljale nikakav problem. Vlada je otro kanjavala svakog mukarca mlaeg od trideset godina ako bi ivio s nekom enom, ali nije branila posjedovanje Vana. U Evropi su o demografiji vodili najveu brigu, a veze s Vanama bile su neplodne. Mike je sve to ispriao Slovicu i rekao da e sebi to prije nabaviti Vanu. Nadao se da e je dobiti brzo, zahvaljujui vezi s prijateljem iz uvoznog poduzea. Pitao je Slovica da li i on eli da mu preko svog posrednika narui jednu Vanu. Slovic je zamalo odbio; bio je spreman rei da ga to ne zanima. Odjednom mu se pogled ponovo zaustavio na fotografiji koju mu je pokazao Mike. Vana je bila suvie lijepa. Slovic je bez razmiljanja i, gotovo ne znajui zato, pristao. Idueg tjedna dobio je Vanu. Dopremili su je u posebnoj krletki prekrivenoj tamnom navlakom od plastine mase. Dostavljai, dok su prenosili Vane, izbjegavali su ih izlagati pogledima ljudi. U rijetkim sluajevima kad bi na to zaboravili, oko njih bi se odmah okupljalo mnotvo znatieljnika. Kad su dostavljai otili, Slovic se priblii zastrtoj krletki. Jednim - 68 -

pokretom zbaci navlaku i ugleda Vanu. Gledala ga je, ispruena u jednom kutu krletke. Slovic je bio zauen jer je bila ljepa nego to je zamiljao. Bila je nalik na onu koju je vidio na slici (Mike je bio rekao da su sve Vane sline jedna drugoj kao sestre), ali njezina fizika prisutnost imala je takvu privlanost kakvu nije mogla predoiti nikakva slika. Dvije su jo stvari iznenadile Slovica: Vanina boja i miris. Mike mu nije rekao, (moda to ni on nije znao), da koa Vana nije kao ljudska, i u tome su se one i razlikovale od ljudske vrste. Ta je epiderma, sjajna kao ivotinjska dlaka, bila boje blijedog afrana sa smee-zlatnim odsjevom. Miris tog stvorenja bio je jak i podsjeao je na mous. Slovic otvori vrata krletke. Dostavljai su mu rekli da se nieg ne treba plaiti, da je Vana kao i sve njezine sportkinje, potpuno neopasna, ak ako bi se na prvi pogled doimala malo divljom. Prui ruku prema njoj, a ona se prepusti milovanju i ne pomaknuvi se. Sjajna koa bila joj je neobino njena i mlaka. Osjetio je da pod tom koom treperi priguen ivot. Bio je to neizmjerno ugodan dodir. Tako neto jo nikada nije doivio s nekom Zemljankom. Vana ga je stalno promatrala. Prvi put se Slovic dublje zagleda u Vanu. Prooe ga trnci. Oi tog stvorenja bile su tirkizno plave, jako svijetle s velikom arenicom. inilo mu se da njihov nejasni pogled nastoji upiti njegov, da se u njemu rastopi. Ali, odsutnost svakog ljudskog izraza u tom pogledu djelovalo je jo udnije. Nije bilo ni radosti, ni straha, ni boli. Doimao se praznim. Slovic je vrata krletke ostavio otvorena i nakon nekoliko minuta Vana je ustala i izila. Bila je niska rasta; ruke i noge bile su joj sitne, a lanci tanki. Golo tijelo imalo je sve odlike ene, osim to nije bilo pokriveno dlakama na izvjesnim mjestima. Bujno runo uokvirivalo je Vanina lice i bilo je manje nalik na kosu a vie na pozlaeno krzno. Tijelo joj je bilo skladno i savreno, s istaknutim kontrastom izmeu oblih bokova i tanka struka. Visoke i uspravne grudi bile su neto razvijenije prema ostalim dijelovima tijela, a bradavice rie. Napokon, tu je i Vanino lice, trouglasto lice na kojem su se otvarala dva velika tirkizna oka. Imalo je to lice ivotinjsku privlanost i bilo je neobino ljupko. Mala glava, smjetena na dugom, vitkom vratu, podsjeala je na cvijet na stabljici. Stvorenje je nagnulo glavu u stranu, kao da eka, i gledalo Slovica. Njeno dranje - 69 -

kao da je pozivalo na milovanje. Sve je na Vani bilo privlano. Slovic je shvatio zato su ih svi eljeli posjedovati. Vana se brzo privikla na Slovica koji ju je nazvao Sylve, a hranei je stekao je njezinu naklonost. Izabrao je najbolju hranu u jednoj od specijaliziranih trgovina za Vane. Ona mu je zahvaljivala tako to je trljala svoj obraz uz njegov. Slovic bi je tada gladio rukom. Bili su mu savjetovali da u poetku ne prenagli s Vanom i da je samo miluje. Ubrzo je ona sama traila ta milovanja. Slovic je naveer drugog dana doveo Sylve u svoj krevet, a zatim je to ponavljao svaku veer. Nakon toga odvodio bi je na leaj koji je za nju pripremio u drugoj prostoriji. Jednu je veer bio suvie pospan da je poalje na njezin leaj, i ona je zaspala kraj njega. Slovic je otkrio da ga raduje kad bi Vana provela no s njim. Budei se ujutro, osjeao je njezin miris na mous. Pruio bi ruku i doticao joj sklupano tijelo, a ona bi se tada budila stenjui tiho. Privukao bi je tada k sebi, grlei toplo i podatijivo tijelo. Mike ih je posjetio. On je takoer bio oduevljen svojom Vanom. Zaudio se, ak i zaprepastio, kad mu je Slovic priznao da Sylve katkad spava s njim u istom krevetu. Ali ubrzo se pribrao: Ti se prema njoj vlada kao prema pravoj eni! rekao je smijui se. Slovic je zanemario tu primjedbu drei je neumjesnom. Ipak, dobro da mu je Mike na to skrenuo panju: odsada e paziti da ne bude suvie prisan s Vanom. Ipak, nakon nekoliko osamljenih noi, sa uenjem je ustanovio da mu nedostaje Sylvina blizina. Jednog se dana probudio u zoru i krevet mu se uinio pust i hladan. Ustao je da potrai Sylve koja je spavala na svome leaju, sklupana u svoj omiljeni poloaj. Probudio ju je blagim dodirom. Kapci su joj se otvorili otkrivajui eznutljive, kao maglicom zastrte oi. elio je da ona ustane i poe u njegovu sobu. Ali, dok se lagano protezala majim pokretima, on je odjednom poeli. Spustio se na leaj s kojeg se irio njezin miris. Primila ga je u svoje tijelo koje je udesno blistalo. Od toga dana obiavao je da Sylve ostane u njegovu krevetu, ili je on, ujutro, odlazio k njoj. Malo-pomalo poeo ju je traiti i po danu. Nikad vie nije otiao u Kuu ena ili u Kuu Igara. Mike se udio njegovoj nezainteresiranosti za zabavu. Bio je, uostalom, uvrijeen da ga Slovic rjee nego prije poziva k sebi. - 70 -

Mike je jo bio zadovoljan svojom Vanom i samo ponekad posuivao ju je prijateljima, ostavljajui im klju od stana. Jednog je dana upitao Slovica da li bi mu mogao posuditi Vanu za jednu veer; njegovu je imao jedan prijatelj, a i drugom ju je ve bio obeao. Slovic ga je s gnuanjem odbio. Mike je bio zapanjen. Izmeu prijatelja zavladala je tiina, a onda je Mike, zgranut, rekao: Slovic, ti... ti si ZALJUBLJEN u tu ivotinju... Slovic poskoi i pogleda ga. Mike ga je s gadljivou motrio paljivo. Bezbojnim glasom i, ne shvaajui to govori, Slovic povie: Zabranjujem ti da je smatra ivotinjom... Mike je polako rekao: Ti si poludio. Zatim je iziao zalupivi vratima. Slovic je bio blijed. Otiao je k Svlvei i zagrlio je. Milujui bujnu, zlatnu kosu ponavljao je: Ti nisi ivotinja. Ti nisi ivotinja. Sylve ga dodirne obrazom kao i prvog dana kad ju je hranio i povie njeno: VA-NA. Slovic je znao da se ona tako glasa kad je zadovoljna. Od tada, Sylve je sve dijelila sa Slovicom. Vodio ju je sa sobom u prostoriju za glazbu i ona je leala pored njega dok je sluao omiljenu muziku. Zatvorila bi napol kapke, i tako kroz usku pukotinu motrila Slovica. On ju je vodio sa sobom i u automobil i vozio je po slabo prometnim ulicama, zatien od indiskretnih pogleda. Sylve bi se sklupala na sjedalu i kosa bi joj vijorila na vjetru. Slovic bi prasnuo u smijeh shvaajui da prije nije znao to to znai prasnuti u smijeh. inilo mu se da je otkrio nepoznatu stvar; shvatio je da je to moda bilo ono to je neko nejasno traio. Jednog je dana odveo Sylve na more, na pustu plau. Nije znao kakvo je more na njezinu rodnom planetu Vana, a Sylve je izgledala radosno. Plivala je i bacakala se u vodi, zatim se igrala na pijesku, a gipko joj se tijelo presijevalo na suncu. Slovic je mislio da bi se zacijelo smijala da se znala smijati. Zatim se ispruila do njega i doticala mu vrat svojim malim, hrapavim jezikom. Onda mu je milovala tijelo rukom na kojoj joj je on redovito rezao nokte. Jednom je poelio da je poelja. Uznemirila se kad je stavio ealj u neposlunu, gustu kosu. Umirio ju je blagim rijeima i s - 71 -

nekoliko njenih dodira. Napokon se umirila i dopustila mu da je elja. Skupio joj je kosu prema natrag, pridravajui je vrpcom na vrhu glave. Vidjevi je tako iz profila, pomislio je na jednu staru sliku koju je bio vidio. Potraio je njenu reprodukciju na mikrofilmu: bio je to jedan od portreta mlade ene s konjskim repom koji je naslikao Picasso 1954. godine. Taj geometrijski profil, ije su se jasne linije ocrtavale na svijetloj podlozi podsjeao je na osobe s kretskih fresaka. Slovica je oduevila ta slinost. Dani su prolazili, a on vie nije naputao Sylve. Postao je svjestan da se udaljava od svijeta u kojem je ivio, da ga odbacuje, ali ga to nije brinulo. Prijatelji su ga izbjegavali. Priali su o Slovicovoj sramnoj strasti prema Vani, o njegovu sputanju na razinu ivotinje. Postao je predmet ope osude. Ljudi koji su ga poznavali pravili su se da ga ne vide. Slovic je sve manje i manje izlazio. Mike ga je posjetio jedan dan i govorei mu u ime starog prijateljstva, preklinjao ga je da se odrekne svoje sramne strasti. Slovic ga je smijeei se sluao. Kad je Mike prestao govoriti, pozvao je Sylve i milujui je pred prijateljem rekao: Mike, sjea li se kad sam ti govorio da bih volio ivjeti s jednom enom? Sylve je ta ena. Mike povie: Ti si lud! Pogreno shvaa stvari. Vane su ivotinje, predmeti za uitak i nita vie. One vrijede manje od ena u Kui ena. I ti se usuuje rei da VOLI jedno od tih stvorenja? Slovic je problijedio od bijesa. Samo ie jo vre zagrlio Sylve i ne govorei nita prijetei gledao Mikea. Mike je odustao; napustio je Slovica upozorivi ga na posljedice njegova ponaanja. Drutvo ne doputa takva ponaanja dodao je. Kad je otiao, Slovic poljubi Sylve. Uskoro je Slovic bio zapanjen kad je dobio nalog da plati globu zbog povrede morala. Bio je optuen da se javno pokazivao s Vanom. U to vrijeme, u Evropi pojavila su se drutva protiv Vana, po uzoru na sline organizacije koje su se irile u Americi. Jednog dana, kad se vraao kui, pakosni susjedi su vrijeali Slovica i bacali na njega kamenje. Odluio je da vie ne izvodi Sylve. Sylve je sada dijelila s njim samo njegovu sobu. Slovic je bacio leaj koji joj je u poetku bio namijenio. Ona ga je pratila svuda po - 72 -

stanu, motrei paljivo svaku njegovu kretnju. Slovic je volio uroniti svoj pogled u njezine zagonetne oi. Katkad mu se inilo da u njima nazire neto neobino i neodreeno, kao vrtlog na povrini mirne vode, a to je, vjerojatno, bio samo trenutni odraz udnog ivota na Zemlji. Slovic je sada znao to znai stara rije: srea. Mogao je provoditi sate i sate u Sylvinu drutvu igrajui se s njom, ili ju je, pak, utke promatrao. Vie nije patio to ne mogu razgovarati. Naprotiv, njezina mu je tiina prijala. Ujutro ju je kupao i eljao, a naveer bi zaspao drei je u naruju i udiui njezin miris. Katkad bi nou tiho upalio svjetlo i gledao je kako spava. Jednom se Sylve razboljela i on se uplaio da e umrijeti. Dan i no bdio je kraj njezina uzglavlja, nemoan pred tim nepoznatim zlom kojem nije znao lijeka. Sylve je iznenada udno malaksala. Oi su joj bile mutne i gotovo bezbojne; nije imala snage ni da ih pomakne. Slovic ju je njeno milovao i ljubio kao da joj eli udahnuti vlastiti ivot. inilo mu se da je Sylve njegovo dijete. Ozdravila je, a da on nije znao kako. Jedne ga je noi svladao san, a kad se probudio ona je bila uurena uz njega, a njezin ga je, ponovo sjajni, pogled traio. Stiglo je ljeto. Grad je bio pust jer su stanovnici otili na ljetovanje na sve etiri strane Zemlje. Veliki su stambeni blokovi utihnuli. Kroz irom otvorene velike prozore sunce je obilno ulazilo u stan. Slovic i Sylve leali su na podu i sunali se. Navikao se da ivi gol kao i ona. Tijelo mu je uskoro poprimilo bakrenu boju koja se dobro slagala s bojom Sylvina tijela. Kad su jednom stajali ispred zrcala, pomislio je da joj postaje slian, da postaje kao ona. Ispruen na suncu i dremuckajui Slovic je sanjario. elio je otii, odvesti Sylve, poi s njom na njezin rodni planet. Tamo bi ivjeli zajedno, bez ikakvih smetnji. Slovic vie ne bi morao polagati raune drutvu, ni bilo kome. Duboko u sebi znao je da je to samo san, ali mu je bilo ugodno da tako sanjari. Sve vie i sve ee osjeao se kao da ivi u svijetu izvan svega, u svijetu u kojem je bio sam sa Sylve. Vanjski svijet bio je odbaen, u drugom planu; grad, ije je geometrijske cjeline i slojevite terase sa irom otvorenim vratima vidio, kao da je bio odijeljen nekom granicom. Bila je to samo beznaajna slika. Slovic vie nije bio dio toga grada, niti toga svijeta. - 73 -

Katkad mu se, kad bi se nagnuo sa. svoje terase, inilo da ga hvata vrtoglavica, kao da su mu se iroke, pedeset metara nie avenije naglo primicale. Uzmaknuo bi oznojena ela, osjeajui da e izgubiti ravnoteu. Neka podmukla slabost uvlaila se u njegove udove. Morao se nasloniti na zid da ne posrne. U poetku Slovic nije obraao panju na te simptome, ali je nakon nekoliko tjedana ustanovio da se pojavljuju sve ee. inilo se da mu nekakva slaboa obuzima cijelo tijelo, kao da e ga paralizirati. Tad bi morao lei. Sylve mu je prilazila, a on ju je gledao ne shvaajui, obuzet udnom nelagodom, kao da je tonuo u hladnu vodu. Jednog jutra, kad se osjeao jo gore, nije ni ustao. Da bi se razonodio, ukljuio je televizor. Ve odnavno ga televizija nije zanimala jer je bio zainteresiran samo za Sylve. Vidio je na ekranu novosti iz svijeta, prvi put otkako se povukao. Tako je saznao istinu koju su na Zemlji svi ve znali. Gledao je slike to su se nizale, sluao spikerov glas, ne pomaknuvi se. Vane su donijele smrt na Zemlju, govorio je glas dramatinim tonom. Uenjaci su se zabrinuli kad su prvi vlasnici Vana postali rtve udne bolesti. Jedan su za drugim poeli umirati. Stvorenja iz Oriona bila su nosioci virusa kojeg nisu uoili strunjaci u toku bakterioloke kontrole, a taj je virus smrtonosan za ljudsku vrstu. Na ekranu su prikazane fotografije i mikroskopske snimke virusa kojeg su napokon uspjeli izdvojiti. Spiker je nastavio svoje izlaganje. Vane su prenosile smrtonosni virus na ovjeka u toku ljubavnog ina. Svaki novi zagrljaj poveavao je zarazu. Zaraza se prenosila naoko bezopasnim otrovom koji je nemilosrdno prodirao u organizam i malo-pomalo ga unitavao. Ali, uenjaci su pronali nain da sprijee irenje te bolesti. Epidemija je poela u Americi, gdje su najprije dospjele Vane, a sada je zahvatila i Evropu, pa su pale i prve rtve. Svi vlasnici Vana moraju bez odlaganja predati svoje ivotinje Slubi za higijenu, koja u plinskim komorama masovno ubija Vane, i odmah se moraju podvri lijeenju u specijaliziranom laboratoriju. Ako to ne uine, lijenici ne snose odgovornost za njihov ivot. Spiker je zautio. Slovic je daljinskim upravljaem, iz kreveta, ugasio televizor. Dugo je ostao nepomian. Nita se nije naziralo na njegovu licu. Kad je htio ustati, inilo mu se da mu se tlo mie pod - 74 -

nogama. Jo nikada se nije osjeao tako slab. Koraao je grevito se podupirui i pri tom se obilno znojio. Sylve je spavala na leaju u susjednoj prostoriji. Slovic joj se pribliio i dugo ju je gledao. Drhtao je kao da ima groznicu. Nagnuo se i prstima joj dotaknuo kou. Ona se probudila i polako otvorila svoje tako blage, a opet neljudske oi. Sylve, moja mala Sylve apne Slovic tiho i legne kraj nje.

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka: MasterYoda Prelom: MasterYoda www.sftim.com

- 75 -

Philippe Curval: Pas de Bic et pas de bonbons

Prevela Jadranka Supi

Bez tehnike olovke i bombona

Leao sam u svome krevetu i teko uzdahnuo. Svemirska letjelica i ostali ureaji kojima me je obdarila sluba za specijalne reportae u asopisu ZVIJEZDA GALAKSIJE bili su gotovo odve udobni. To je zacijelo neto skrivalo: slutio sam da ih je muila duina moga boravka na Lageensu, jer ga ni najbolji strunjaci nisu eljeli prognozirati. Ali, meni se nije urilo. Netko, tko voli putovanja, voli i vrijeme i uiva u osjeaju da protjee sporije, naroito na nepoznatim mjestima. Naprotiv, nejasno sam se plaio nepredvidive metamorfoze svoje osobe. Volim susretati druge ljude, civilizacije i nastojim ih shvatiti, ali pod uvjetom da ostanem isti. Tu udnu elju sistematski su opovrgavale injenice; svaki put se sve vie bojim trenutka u kojem druenje s drugima i neobine situacije djeluju negativno na moj mentalitet Zemljanina. Kasnije, kad sam postao potpuno drugaiji, to me radovalo. Ali, promjena je bolna, to vie to je djelotvornija. Kad se vratim u redakciju ZVIJEZDE, veina me mojih prijatelja vie ne prepoznaje. Tada moram oprezno ponovo stjecati ljudske osobine i navike, pa su me zbog toga moji kolege nazvali Preokret.

- 76 -

Jo nisam imao vremena vidjeti Lageens jer me je ekipa, koja me je dovela, izbacila s mojom svemirskom letjelicom kao nekog nevaljalca, ne provjerivi ak ni da li sunce izlazi na tom dijelu planeta. Kapetan je tvrdio da se dri informacija koje je prije odlaska dobio u glavnoj nomenklaturi sunevih sistema galaksije. Ako o narodu Lageensa razmiljam prema obavijestima to sam ih dobio od odgovornih za tu nomenklaturu, te mi se tvrdnje ine nepouzdanima. Morao sam, dakle, priekati do sutra, ako je sutra postojalo, ili poi u potragu za danom na drugoj hemisferi, ako se okretanje planeta ne slae s predvianjima prvih istraivaa. Da bih vie uivao u tami, to se uvlaila, u moje obitavalite, okrenuo sam svjetlostat na poetnu frekvenciju, a kad sam se privikao na polumrak, potpuno sam ga ugasio. Kroz prozorie vidim potpun mrak. Da li se zbog gustoe oblaka nije vidjela nijedna zvijezda, nijedan satelit? Trebao sam spavati, ali nisam bio pospan. Uvijek me je uzbuenje, zbog otkrivanja, dovodilo u udno stanje, slino somnambulizmu, u zabrinjavajuu obamrlost, zbog koje sam stalno imao dojam da ivim izvan sebe i promatram vlastite reakcije kao to oniroterapeut vreba snove svoga pacijenta. Ali, u ovom sluaju, taj dvostruki bolesnik eka isto to i ja zoru. Otvorio sam ventile na kacigi, poto sam provjerio da je zrak na Lageensu pogodan za disanje. Odmah sam osjetio topao i slatkast miris, kao umbir, pomijean s neim kiselim i otrim to draka nosnice. Imao sam osjeaj da mi se odjednom jezik poeo nadimati, kao da e iskoiti iz usne upljine. Instinktivno sam progutao slinu. Ne, jo se ne guim. Nakon nekoliko brzih provjera aparata za analizu, uvjerio sam se da dobro funkcionira i da njegova dijagnoza o zraku nije bila pogrena, ak i ako nije ustanovio da je jedna lako hlapljiva supstancija ulazila u moje alergijsko podruje. Iako sam savreno dobro poznavao upotrebu i rukovanje svemirskim aparatima, ovaj mi se jo nije bio prilagodio. Progutao sam jedan dobar koktel napravljen od antihisteminika i osjeaj kao da mi neki bjesomunik puni usta vatom odmah je nestao; jezik mi je ponovo postao normalne veliine i pokretan. Ubrzo je slijedio i drugi uinak droge i sva trojica smo zaspali: oniroterapeut, bolesnik i moj jezik. Jedno mi piskavo dozivanje propara ui. Izronio sam iz tvrdog sna, uvjeren da me probudila neka ptica. Drugi zov mi je to potvrdio. Druga ptica, poput egrtaljke, ponovo zaurlika. Pogodio sam da - 77 -

nee prestati dok ne ustanem, umijem se, nahranim, i nisam se prevario. Ali, tek to sam ustao iz kreveta, prva ptica odgovori drugoj kriknuvi, a trea prihvati poetne note toga pjeva. Radosno sam poao prema posudi za pranje da izvrim svoju svakodnevnu preobrazbu, i kad sam se oprao, obrijao, izmasirao prepoznao sam se u ogledalu. U meuvremenu, muzika se pratnja poveala. Pjevu prvih triju ptica pridruile su se druge. Neke su ponavljale istu temu, a neke su dodavale posebnu boju svoga krika, dok su druge opet pjevale neto sasvim razliito. Zbog tako snane instrumentacije mislio sam da se nalazim u srcu vibracije, u zvunom sreditu planeta, kao da je Lageens bio sastavljen od elektroakustikih frekvencija, a ne od materije. Zatvorio sam ventile; izolacija svemirske letjelice bila je efikasna i odjednom sam uronio u tiinu. to se tie priprema za moju reportau nisam imao odreen plan, pa sam odluio improvizirati; na to me potaklo itanje izvjetaja s Lageensa i ovaj neobini jutarnji koncert. Uostalom, ovdje nisam morao kontaktirati s predstavnicima vlasti, asimilirati kultove, prouavati trgovinu, diviti se nekom spomeniku, prinositi obrednu rtvu. A ipak, planet nije bio apstraktan; upravo sam se u to uvjerio. Izlazei, odmah sam uoio da je pjevanje utihnulo, kao da su ptice, liene svog jedinog sluaoca, izgubile volju za pjevanjem. U to me uvjerilo naglo muziko pojaanje. Izvan svemirske letjelice bio sam jo vie uronjen u zvunu okolinu, iji sam sastav i opseg jasnije razabirao, jer sam jednako dobro uo svaku notu pojedine ptice kao i cjelinu instrumentacije. Oduevila me sposobnost apsorbiranja muzike izvana i iznutra; u tom sam vidio znak neobine velikodunosti. Prezasien ljubitelj planeta i putovanja, kakav sam bio ja, ponovo je otkrio svoju nevinost. Prvim trima temama ornitolokog moteta, ponavljanom urlikanju, jednolinom pokliku i kontrapunktnoj modulaciji, pridruili su se drugi, sloeniji urlici. Ali, uskoro vie nisam uo te detalje; muzika se u mene uvukla sve do kotane sri i lebdio sam unutar vibracija, kao da sam postao njihov sastavni dio. Njihov ritam slijedio je ritam mog organizma i ja sam se prepustio toj bujici. Ali, ljudsko bie je takvo da trenuci zanosa ne mogu trajati vjeno. Varavi zanos zbog pjevanja, poto je dostigao vrhunac u toku kojeg sam se skoro muziki rasplinuo, nepovratno je nestao i prepoznao sam sebe kako koraam po crnom, golom tlu. U daljini, - 78 -

muziki valovi odbijali su se kao sve slabija jeka, sve dok amor nije potpuno iezao. Podigao sam glavu: sve je bilo pusto; nije bilo ni lia ni ptica, nita osim tamne ravnice koja se pretezala unedogled, pod niskim suncem, rune uto-zelene boje. Bio sam omamljen, prilino omamljen. Da li sam uope otvorio oi kad sam se probudio? Ako jesam, kakvom je kunom masom bilo pokriveno tlo na Lageensu? Moje izme kao da su bile premazane ljepilom u ljepljivom blatu strane crne boje, koje kao da je upilo i same suneve zrake. Prema svom obiaju, upao sam u zamku. Mene, Volta Dalarta, velikog reportera, u ZVIJEZDI GALAKSIJE, slali su na najudnije zadatke jer sam imao neophodnu naivnost i potrebnu brzinu da odmah upadnem u nepriliku, dok su se drugi, iskusniji istraivai, strunjaci za meugalaktike veze, iskrcavali sa svojom izvanrednom naukom i ne manje izvanrednim predrasudama, nesposobni da uspostave i najmanji most izmeu drugih civilizacija i svojih saveznih mentaliteta. A ja, sam ih znao uspostaviti. Imam za vas jedan zanimljiv posao, Volte. Lisije lice Blunta, glavnog urednika za specijalne misije, oduvijek mi je bilo neugodno, a ovaj put je zrailo takvim licemjerjem da sam ga bio spreman odmah napustiti. Federalni biro nam je povjerio jo jedan mali zadatak koji se skriva pod prividom reportae jer su propali svi pokuaji koloniziranja. Volte, nemogui ste! Dajem vam najbolje zadatke, a vi mi prigovarate. Zacijelo ste zaboravili da sam nedavno proveo tri mjeseca u psihijatrijskoj bolnici da bih pokuao ponovo pronai dio svoje linosti. Ostatak su pojele liinke s Drugoa. Pokvarenjak zlovoljno rairi oi. To je najbolje od svega to ste ikada napisali. Zahvaljujui meni imali ste dovoljno vremena da to uradite. A sada, zahvaljujui meni, federacija je uspjela uspostaviti kontakt. ini se da namjeravaju iskoristiti liinke u nekim terapijama da bi likvidirali viak osoba nekih agresivnih vrsta. Blunt se nasmijei. Dalart je rekao sve to je imao rei; vi ste, dragi moj, doista duevno bolesni. Uostalom, to je vaa stvar. Ali ovaj put, trebat e - 79 -

vam jo vie mate da uvjerite sebe kako se ljutim na vas jer vas aljem na Lageens. Na tom planetu nema nita to bi moglo koristiti galaktikoj federaciji. Zato elite da odem onamo? Jer je to senzacionalna tema. Zamislite mjesto na kojem se moe sve dogoditi. Sve! A nitko to ne moe predvidjeti. Imam ovdje izvjetaj strunjaka koji su se prvi ondje iskrcali; to je zbunjujue, pravi katalog za etnologa ili sociologa. Nezgoda je da ne postoji nain da se tono utvrdi niti sazna vrijeme odravanja raznih manifestacija, budui da Lageeni nemaju stalan oblik i svaki dan mijenjaju ideje. Vi ste sigurni da domoroci organiziraju predstave, a ne istraivai! Ne dogaa se prvi put da se fantazme ostvaruju na jednom planetu. Prvi kontakt je povod za poveane intelektualne sposobnosti... Ne, svi pokusi to potvruju; Lageeni postoje i mogue ih je sresti, ali ne i s njima razgovarati. ini se da nemaju jezik, nijedan znaajni kodeks koji djeluje na osjetila... Tada sam trebao traiti mjesto izvjestitelja s buduih Olimpijskih igara, ali ve sam bio okovan! Blunt je samo oprezno navodio vodu na svoj mlin, i tek sam na tlu planeta shvatio da umirem izvan svoje prirodne sredine. ... Vi shvaate vanost istraivanja; vi ete vjerojatno, biti prvi koji e otkriti nain originalne mentalne komunikacije. Doista, ako sam sposoban uvui se u najzamrenije situacije i pri tom uvijek izgubiti velik dio samog sebe, onda imam dara uspjeti ondje gdje drugi sigurno propadaju. Ne volim mnogo druge, ali me oni privlae neodoljivo. Obdaren sam mimikrijom; kao kameleon mijenjam mentalnu boju im se naem u drugoj civilizaciji. Napokon, ako je onaj koncert bio tlapnja i ptice nestvarne, moda je to skrivalo osnovu stvarnosti? Znao sam da na Lageensu postoje domoroci, to je i dokazano. Sada, kad sam otkrio odsutnost pejzaa i sudionika, morao sam utvrditi i zato su Lageeni organizirali ovu jutarnju sveanost i da li je u meni ostavila tragove. Moda sam bio na tragu tih promjenljiivh stvorenja nestalna oblika. Vratio sam se do svoje svemirske letjelice, gacajui po sitnoj kii. Tri malena sunca tvorila su povorku na utom, sumpornom nebu, a obzorje je bilo ravno kao stol u blagovaonici u kojoj nije bilo - 80 -

nikakve gozbe. Nisam se obeshrabrio; bio sam se navikao da su reportae, koje zada Blunt, uvijek uzbudljive. Aparati u letjelici snimili su ornitoloki motet i poeo sam ga analizirati na kompjuteru, u potrazi za tajnom ifrom koja bi mi pomogla da shvatim namjere Lageena. Nakon tri sata napornog rada morao sam odustati: zvuna sekvenca bila je savreno suvisla na muzikom planu, ali nije bilo mogue primijeniti nikakvu semantiku skalu. Jutarnji je poklon bio besplatan. Paljivo sam preispitao svoje pamenje da provjerim da li sam se, sluajui tu glazbu, poeo mentalno mijenjati. Uinilo mi se da sam nedirnut, to je bilo normalno jer sam na Lageens stigao tek prethodne veeri. Kad me je Blunt uspio poslati dovde, trebalo je ii do kraja. Ozbiljno sam se pripremio za prvo ispitivanje, i bez nezadovoljstva otkrio sam, prilino monoton pejza. Jer da sam originalan putnik: doista, to je tee organizirati moj polazak, to vie sam sposoban cijeniti bilo koje mjesto i u njemu otkriti originalnost. Nisam poput grozniavih turista, nestrpljivih da otkriju geografska obiljeja, spomenike ili etnoloke znamenitosti nekog kraja; mogu satima sjediti na nekom kolodvoru, gdje se nita ne dogaa, i paljivo promatrati odvoz otpadaka u blizini neke tvornice za ponovnu preradu, ili brbljati s nepoznatim glupanom u nekoj galaktikoj krmi. Veini su ti trenuci jednolini; ili smiljaju usporedbe sa slinim ekspedicijama na druga poznatija mjesta, a taj ih egzorcizam umiruje jer im se uri da se vrate kui. Ja otkrivam razlike, udiem ih, umrkavam, kuam ih u sitnim gutljajima, raznorodnost me opija; nitko ne zna bolje od mene procijeniti promjene, razlike, sloena krianja vrsta koja naim uspomenama nameu neto drugo, udno, novo. Kao stalni i nezasitni skuplja identiteta, nikad ne propustim otkriti i najbeznaajnije stvari, makar se radilo i o zrncu praine. Nakon nekoliko kilometara hodanja, inilo mi se da nisam napredovao ni za jedan korak. Tlo je jo bilo crno i blatnjavo, kad sam dizao noge izme su stvarale buku, i ako se poloaj triju sunaca malo promijenio, ona su i dalje cijedila istu kiselkastu svjetlost. Ipak, nisam se dosaivao; bio sam negdje drugdje, i to mi je bilo dovoljno. Kad su se pojavile prve dine, stao sam. itao sam u izvjetajima svojih prethodnika da su se u blizini slinih mjesta dogodile pojave koje su navijetale da su tu negdje bili domoroci s Lageensa. U to sam se ubrzo uvjerio, kad sam preao preko nekoliko - 81 -

padina, to su se sputale niz pijesak. U dolini je bilo okupljeno dvanaestak Lageena; nisu bili nalik na bia koja su otkrili strunjaci za kontakt ni na bilo kojeg lana galaktike federacije, ni na svoje protivnike, ak ni na neki zaboravljeni narod nekog sporednog sistema. Teko je tvrditi da su imali tono odreeno tijelo, obrisi su im se gubili na rubovima, kao na nekoj looj videovrpci. U glavnim crtama mogli bismo ih usporediti s golemim vreama napunjenim gomoljima ije su promjenljive boje najavljivale budue promjene. Katkad bi se neki bezlini lan izdvojio iz zelenkaste skupine i, ispruivi se, malo-pomalo postajao svjetliji. Ali ne volim usporeivati i radije u rei da nisu nalikovali ni na koga; doista, jedva da su i postojali, jer se dominantna boja njihova tijela u nekim trenucima stapala s bojom pijeska, koji su osvjetljavala tri kiselkasta sunca. Kad su bili u sjeni, Lageeni su postojali samo kao blago svjetlucanje, kao tamna, plovea, kratkotrajna magla, kao crne strane obronka pri slabom svjetlu. Prepoznao sam ih po pokretu, a ne po obujmu. Mjesto na kojem su se nalazili bilo je izloeno napetostima, neobinim deformacijama. Iao sam prema njima bez imalo straha; dogaa mi se da osjetim zebnju ili zadrhtim naknadno, ali se nikad ne bojim dok dogaaji traju. Oni koji imaju tu privilegiranu sposobnost esto uivaju u jednoj vrsti nekanjenosti, kao da imaju mo prolaenja kroz opasnosti i ne zapaajui ih, a injenica da ih negiraju ini ih otpornima. Osim ako instinktivno ne znaju da ih savren meusobni odnos njihova tijela i duha priprema da odmah reagiraju na bilo kakav napad. U svakom sluaju preivio sam vrlo udne situacije zahvaljujui izvanrednoj hladnokrvnosti. Lageene je, iz blizine, bilo isto tako nemogue identificirati; postojali su samo kao komadii, kao brazde na dinama. S vremena na vrijeme mi se uinilo da su prelazili preko mene, a da toga nisu bili svjesni. Nisam bio nestrpljiv promatrajui njihovo lukavstvo jer ono je postojalo. Njihovi pokreti odgovarali su povezanosti cjeline: razvlaili su velike niti koje su horizontalno vijugale po rubovima, zatim su vertikalno spajali cjelinu. Moglo bi se rei da su stvarali dojam da tkaju golemu mreu iji su se krajevi prostirali na svaku stranu vrhunca, mreu to je tajanstveno visjela u zraku, a nosili su je atmosferski tokovi to su pokretali njene neopipljive niti. - 82 -

Popeo sam se na dinu da bih dosegao pauinastu konstrukciju, pazei da je ne prijeem. Ispitujui prstima labavo tkanje mree, opazio sam da je malo ljepljiva, ili tonije da se koa lijepila za nju kao list papira na elektriziranu plastinu foliju. S te svoje promatranice, opazio sam da se aktivnost domorodaca nije ograniavala samo na te prve vrhove. Njihov se rad protezao s jedne i druge strane irokog pojasa koji je obuhvaao pjeanu crtu, to je povezivala najnie toke na dnu uvale, koje sam odmah nazvao bijele dine, zbog razlikovanja od crvenkaste praine to ih je okruivala. Pred tim divnim prizorom, uskratio sam sebi uzvik oduevljenja. Strpljivo sam i tono nastojao upamtiti sve detalje konstrukcije, kretnje radnika. Namjerno nisam ponio kameru za taj prvi susret. Nije postojala nikakva uzajamna veza izmeu te aktivnosti i drugih simbolikih, obrednih ili obrtnikih radnji poznatih u kozmosu. Stanovnici Lageensa nisu se pokoravali nikakvom usklaivanju, iznenada su ostavljali komadi mree zbog nekog tajnovitog posla naglo, poput spirale, bacali su se u prostor, puzei nekoliko metara ili kopajui tunel, ali njihov posao nije bio praen nikakvom razmjenom. Ponadao sam se da u ponovo uti pjev ptica to su me bile probudile, a koje sam njima pripisao, ili u otkriti sjajan sistem znakovne signalizacije koji im omoguava da se razumiju, obavjetavaju. Nita od svega toga! Oni u neredu obavljaju svoju bezrazlonu djelatnost svidljivom odsutnou komunikacije. Ali, nauio sam da nemam povjerenja u svoja ula. Federacija je prevarila toliko naroda utuvivi im elju za radom i dobar reporter mora mnogo toga otkloniti iz svog obrazovanja prije nego to ocijeni jedan dogaaj. Konstrukcija mree zavravala se prije nego to je bila dovrena; veliki komadi prostora bili su uklonjeni s vrha bijelih dina to je opovrgavalo moje tumaenje: nijedna ivotinja nije mogla biti uhvaena u te mree irokih otvora. Moji zakljuci bili su isti kao i zakljuci mojih prethodnika. Vrlo privlana djelatnost Lageena izgledala je potpuno nestvarna, nekorisna, improvizirana i nije odgovarala elji koju sam izrazio, predodbi koja mi je prola kroz glavu i koju su domoroci hinili u znak dobrodolice ili neprijateljstva. Nakon prve analize bio sam sklon vjerovati da sam bio suoen s pravim inom bez povoda za koji ne bih nikada vjerovao da je mogu, poto sam tolike godine provodio buran ivot - 83 -

po najudnijim planetima. Za mene je to miljenje bilo pozitivno; ako je bilo potvreno injenicama, nisam gubio vrijeme. Ali kamo su otili stanovnici Lageensa? udesni park s blistavim nitima jo je postojao na nasipu i djelomino lebdio, ali nije bilo domorodaca. Za trenutak sam pomislio da se dio pejzaa okrnjio u daljini, kao da je bio zamren neodreenim koncem. Vjerojatno je to bila samo obmana. Nije bilo nikakva razloga da odmah odem; elio sam imati dokaz da ta sablasna tvorevina, treperav raspon muzike na utom nebu slui samo za hvatanje triju golemih sunaca na Lageensu koja su ve zalazila na obzorju. Napuhao sam sigurnosnu kacigu i pojeo prvi hranjivi obrok otkad sam stigao na planet; tuba piletine i krike kruha umotane u vakumiranu vreicu uinile su mi se vie nego ikada smijeni. Ali, morao sam to prihvatiti; u svim civilizacijama nisu postojali restorani, a na Lageensu se izgleda nisu ni brinuli o hrani. Nakon patete od ivadi pojeo sam kola od povra. Da bih to provario, pritisnuo sam o dlan dozu s koncentriranim alkoholom koji se brzo proirio po mom tijelu, zahvaljujui osmozi preko koe. Nastojanje da se materijal za istraivanje svede na najmanju moguu mjeru katkad je imalo smijena rjeenja, naroito na podruju uitka. Stari religiozni zakon o umjerenosti koji je veina sekti federacije odbacila, naao je utoite u shvaanju o osnovnim koliinama hrane za ivot na stranim podrujima. Morao sam moliti Blunta da Astronautika pristane da me opskrbi s potrebnom koliinom droge za moje putovanje. Taj kratki intermedij mi je vratio malo humanosti koja mi je preostala nakon reportaa i koja mi omoguuje da jo mogu komunicirati sa svojima kad se vratim u ZVIJEZDU. Prizor koji se ukazao sa sumrakom ubrzo e je izbrisati. U sredini mrea, u udubini nepravilne vrtae koju su tvorili vrhovi, spontano je nastalo mnotvo sedefastih tijela, nakostrijeenih apa i pokrilja, izboenih oiju koje su postajale gusti oblaci na blijedo ukastom nebu i skupljali su u sjeni breuljaka. Ta pojava trajala je samo nekoliko minuta. Da u tom asu nisam pogledao, moda, zatim, ne bih mogao lokalizirati rijetke svemirske maglice, svjetlije od noi, to su se udaljavale jedna od druge, kao svjetovi koji se ire, i okretale se ludo brzo izmeu prozranih vlakana. Neizmjerno malene svemirske maglice raspale su se od sudara, u - 84 -

tihim eksplozijama, i milijarde njihovih ivih estica letjelo je u svim pravcima, tvorei jednu vrstu sjajne magle iznad pauinastih mrea to su jo bile vidljive u tami. Taj je fosforni oblak poprimao sve mogue oblike, ali nijedan koji bi mi bio poznat. Bio sam ovdje, zanesen tim mikrokaleidoskopom neobinog, zadivljen beskonanim prizorom nepoznatog koje se preobraavalo, kad, odjednom, sitnoivi su nasrnuli, zbijeni prema otvoru mree koja mi je bila najblia; svaki je stavio komadi svjetlosti na stranu dine koja je bila nasuprot mojoj promatranici. Grozniavo sam prisustvovao izgradnji tog zajednikog djela koje je, kako je raslo, sve vie i vie poprimalo ljudski oblik. Kad je to bilo zavreno, posljednji radnici rasplinuli su se isto tako spontano kao i Lageeni malo prije i, ostavie me samog da promatram zagonetnu skulpturu. Teko sam skinuo zatitnu kacigu; no je bila svjea i imao sam osjeaj da sam se razvio i naglo sam zadrhtao od isparavanja malja slijepljenih od znoja na mojim prsima i krstima. Ukljuio sam hlaenje na kombinezonu i uputio se prema sablasnoj silueti. Bila je velika tono koliko i ja, a inilo se da je napravljena od nestvarnog, prozranog nefrita; blago je svijetljela, ali nije zasljepljivala. Bila je to slika mog lika, kakav sam, vjerojatno, bio dok sam promatrao kako se stvarao, s izrazom naivnog uenja. Vjerujem da nikad nisam vidio neto toliko lijepo. Kvaliteta djela nije proizlazila iz bogatstva interpretacije nego iz realizma, od mikroskopski precizne vjernosti stvarnosti. Svi detalji na mojoj koi, moje crte, kosa, odjea bili su izvanredno vjerni, a svet je jo vie isticala, sjajna materija. Poto sam paljivo promotrio skulpturu, ubrzo sam uvidio da se nikad prije nisam vidio na takav nain, ak ni u ogledalu koje poveava. Djelo je imalo takvu optiku mo da je bilo jo jasnije nego model koji je predstavljalo. Moj kip je bio moje visine, ali mi je omoguavao da se vidim, kao da sam odjednom postao sto puta vei. Pribliio sam se i oprezno ga dotaknuo rukom; materija je bila mlaka i malo elastina. Poto sam obavio nekoliko jednostavnih pokusa, odluio sam i uhvatio predmet oko pasa i podigao. Kao to sam i mislio, bio je lagan kao pero. Sloivi zatitnu kacigu, vratio sam se u svoju svemirsku letjelicu i zaspao snom bez snova.

- 85 -

Sutradan, moj kip je jo bio ondje, postavljen na mjestu gdje sam ga ostavio i neprimjetno je sjao. Nefrit je bio jo zeleniji i pojaavao dojam o jasnoi skulpture, tako, da je to bilo neugodno. Savjesno sam zapisao sve dogaaje prethodnog dana i pripremao se za drugi izlazak, nosei ovaj put sav audio-vizualni materijal da zabiljeim sve to u promatrati. Jutarnji ptiji koncert bio je izostao, preao sam preko bijelih prina, a da se nita nije dogodilo i, hodao sam s druge strane prema neemu to se doimalo kao uma ili litica. Kako sam se pribliavao toj prirodnoj prepreki, ustanovio sam da je to, vjerojatno uma kojoj su stabla bila okamenjena. Golema stabla i potpuno gole grana irile su se na sumpornom nebu kao iskrivljeni i suhi korijeni. Ipak im je kora bila sjajna i hrapava od oiljaka, svraba, parazita, kao kora nekog ivog organizma. Snimio sam nekoliko puta najvee meu njima. Bilo je iroko trideset metara i izgledalo kao okrnjen stoac, a prualo se petnaestak metara u visinu. Stablo je bilo neobino zdepasto, a na njegovim je rubovima i u prirodnim upljinama bila prisutna neprekidna ivahnost: ptice i insekti jurili su u svim pravcima da bi snijeli jajaca, napravili gnijezda, nahranili se. Gledajui paljivo, opazio sam da nije bilo potpuno bez lia i da je na krajevima najdebljih grana bilo siuno bunje. Na videofonu mogao sam jasno vidjeti te male biljne nokte, blijede i tvrde kao pupoljci kaktusa. U njima se mnotvo liinki hranilo sokom. Zatim sam, uzmaknuvi, poeo paljivo promatrati umu: inilo se da je bila zasaena tako da je poloaj stabala i njihov raspored nametnuo geometrijski dojam cjeline. Jedna uznemiravajua injenica opovrgavala je taj dojam: vidljiva razlika u starosti meu njima, a neki su bili dva ili tri puta vei od najmanjih. Osim, ako tu nejednakost nije uvjetovala elja graditelja da umu sauvaju kroz stoljea, to je pretpostavljalo vrlo mnogo strpljenja jer su neka stabla bila, vjerojatno, stara i tisuu godina. Nijednog asa nisam povjerovao da je razlika u kvaliteti tla mogla biti uzrok tolikoj raznolikosti u rastu. Najvanije je bilo da ta geometrijska uma, viena s breuljka, odakle sam je ja promatrao, nije bila monotona; suprotno onom to se moglo oekivati, pravilnost plana omoguavala je drveu da izrazi svoju jedinstvenost. Nisam mogao odoljeti da rukom ne odmjerim stabla, da u mislima opipam vorove, kvrge, odgonetnem ravanja, grane, - 86 -

mladice, itam u neravnini kore uivajui u mekoi sive, masne koe koja je bila nagrena kao koa stare ivotinje. Ta fantastina umska katedrala je u svojim arabeskama, ukrasima, zamrenostima bila matovitija od najslavnijeg spomenika federacije. U daljini se zaula neka rika, izvirui iz drvea u petnaestom ili dvadesetom redu. Zatim se iz te oslikane dubine pojavilo stotinjak irokih, maskiranih bia koja su vukla goleme trube iz kojih se irila stalna i glasna buka. Uputili su se prema meni. Bez imalo veze sa stvorenjima prethodnog dana, ovi Lageeni doimali su se vie zemaljski; bili su savreno razdijeljeni, gotovo previe debeli u prostoru i teko su hodali na svoje tri noge koje su se kretale kruno, to me prije podsjealo na neki stari roman znanstvene fantastike nego na bioloku stvarnost promatranu u galaksiji. Ipak, oni su postojali i njihovo kretanje nije bilo neugodno oku. Golemi muziki instrumenti koje su ti domoroci vukli na svom ophodu bili su postavljeni na jedan tronoac na kotaima. Njihove dimenzije ograniavale su podruje kretanja Lageena meu drveem, tako da su samo jedan po jedan mogli prolaziti izmeu divovskih stabala; eta je, umei pravilno, zaposjela umu na povrini od nekoliko hektara. Skupljali su se na rubu toga vrta, tono nasuprot meni, kao da su eljeli biti dobro vieni. Na videofonu sam paljivo promotrio jedan primjerak: imao je masnosivu, naboranu kou, slinu kori onog drvea, a njegov iroki, unjasti trup stajao je na tri vrste noge koje su zavravale debelim, koastim stopalima. Umjesto glave imao je masku koja je, na shematski nain, prikazivala mene. Svi Lageeni nosili su istu simbolinu masku iji su se izrazi mijenjali od bijesa do ironije, od oduevljenja do nostalgije. Preko tih sto izvanredno profinjenih portreta mogao sam prouiti opseg svoje izraajnosti i na osnovi grafike interpretacije zakljuiti o njenim dramskim osobinama. Obino sam prilino oprezan u kontaktiranju s nepoznatim vrstama, jer je prva osobina dobrog reportera da ostane iv, eli li da novine imaju koristi od lanka za koji je utroeno mnogo novca. Ovaj put nisam oklijevao; nenaoruan, uputio sam se prema gomili. elio sam saznati vie, upitati njene lanove o znaenju ove demonstracije. Pribliivi se, uvjerio sam se o estetskoj slinosti domorodaca i njihove ume, to me uvrstilo u uvjerenju da nijedan detalj te manifestacije nije bio sluajan. Morao sam brzo odustati od pokuaja kontakta: ne samo da moja - 87 -

prisutnost nije poremetila ceremoniju nego sam imao osjeaj da Lageeni nisu ni bili svjesni moje prisutnosti. Ja sam Volt Dalart, iz ZVIJEZDE GALAKSIJE i nosim vam pozdrave federacije. Ubrzo sam shvatio uzaludnost i kominost svog pokuaja, tako da sam uo odjek vlastita glasa kojeg je sreom nadglasao ritmiki zvuk trube. Ipak sam opazio da su se zvukovi Lageena vjeto premjetali da se ne bi sudarili s mojim glasom. Naslonio sam se na jedno stablo i pustio da dogaaji teku bez mog upletanja. Ako je izmeu njih i mene postojala komunikacija, ona se odraavala kroz taj ples, obrede. Tronoga bia koja su ponavljala moje lice kroz cijelu umu, zapoela su neobian balet; svaki je stao kraj divovskog stabla i pridonosio pojaanju zvonkosti trube i krunom gibanju. Ta pomamna demonstracija trajala je etvrt sata. Bio sam kao skamenjen uz stablo, paraliziran od glazbe i plesa, vie nisam osjeao svoje tijelo, vie nisam ispitivao svoj duh, proivljavao sam ovu sveanost. Naglo, Lageeni su stali i zautjeli. Na zenitu su tri uta sunca uklonila svaku sjenu i golemo se drvee s tjeskobnom preciznou ocrtavalo na sumpornom nebu. Iza lea, zauo sam priguenu, vrlo blagu buku, neto nalik na um sluznice koja se rastvara. Usudio sam se pomaknuti i prekinuti dogovor o nepominosti, koji je, ini se, ujedinjavao domoroce i pejza. Promotrio sam stablo iz kojeg se inilo da dolazi buka: na njemu se pokazala svjea i otvorena rana. Nitko me ne bi mogao prisiliti da tamo stavim ruku. To nije bilo potrebno; opazio sam da se Lageen koji je plesao oko stabla pomaknuo i ja sam uzmaknuo da ga propustim. Na licu vie nije imao masku. Nije imao ni lica jer mu je unjasto, sivo tijelo zavravalo vrhom na kojem je bila privrena slika koja je predstavljala mene. Tada je stavio trubu u otvor na drvetu, a njegovi su ga sunarodnjaci poeli oponaati. Zapravo, samo neki, jer sva stabla nisu bila rasjeena. Moje su maske bile baene na pod i poele su se raspadati, kao da su imale svojstvo samounitenja. Od toga mi je pozlilo. Moje razoaranje nije trajalo dugo; nekoliko minuta kasnije, domorodac koji mi je bio najblii iupa iz rane stabla neku vrst - 88 -

sivkastog, cmizdravog fetusa koji je strano nalikovao na mene. Stavio ga je na prano tlo i, ne obraajui panju na mene, udaljio se, vrtei se kao i svi njegovi srodnici, a to je povlaenje pratio melankolian i blag zvuk trube. Ostao sam potpuno zbunjen, a drutvo mi je pravilo pedesetak dreavih reprodukcija mene samog, nesposoban da odluim to da uinim s njima. Ona koja mi je bila najblia i izgledala prerano razvijena, poela je puzati etveronoke, potpuno slinava i pokrivena prainom. Pridruila se mojim ostalim bebama-slikama koje su se rodile na divovskom drveu. Poao sam za njom. Svi ti zguvani fetusi okupili su se u bunu i odbojnu gomilu i zapoeli stranu bitku, vadei jedni drugima oi svojim malim, punim rukama i bijesno se grizui po licu. Mrnja koja ih je pokretala bila je toliko snana da su se meusobno unakazili i nakon etvrt sata ostalo je samo nekoliko primjeraka. Bio sam zapanjen tim stranim prizorom, nesposoban reagirati jer se sve zbilo vrlo brzo. Sreom mrtve su bebe nestale, kao da ih je usisalo tlo, neka strana bugaica upila je njihovo meso, utrobu i krv. Pola sata kasnije ostala je samo jedna beba. A ta je poela rasti i starjeti istom mahnitou kojom su se bebe raale i umirale. Ubrzo je bila visoka kao i ja i lakomo me promatrala. Ve juer sam doivio ok divei se svome krasnom kipu od nefrita; danas sam bio uznemiren pretjeranom prisutnou tog svog drugog ja, isto tako briljivo predoenog kao i kip, s iznenaujuim dojmom koji su mu dali njegovi tvorci, i koji je isticao, vjernost originalu. Osim toga, golo bie je disalo i um zraka to je izlazio kroz nos iz njegovih plua nalikovao je na glazbu mog ivota. Mogao sam uti kako mu srce lupa, gotovo istovremeno s mojim, kao da smo oboje bili elementi udnovatog stereo-lanca, to je vjerno opnaao lupanje srca svijeta. Teko mi je sada rei koliko sam vremena promatrao svoga dvojnika, dok ga se nisam nagledao. To nije bilo divljenje nego me zaprepatenost da gledam kako ivim paralizirala, kao da sam naglo otkrio da postojim na kraju dugog, okamenjenog sna koji je bio moje postojanje. Vrhunac je bio kad je bie otvorilo usta da govori. Kakve e biti te rijei, reenice izgovorene u arobnoj umi? Kakvo e im biti simbolino znaenje? Nisam mogao izdrati i ispruio sam ruku - 89 -

prema dvojniku da ga napokon dotaknem. im sam ga dotaknuo, on je ispario u veliko mnotvo sjajnih estica, u pokretan i lagan oblak koji je odmah nestao na sutonskom nebu. Onesvijestio sam se od bijesa. Dugo sam ponovo itao izvjetaje prethodnih istraivaa. Strunjaci za kontakt posebno su nastojali uspostaviti lingvistiki most izmeu njih i Lageena. Njihovo prianje o neobinim susretima, o kojima sam imao dva svjedoanstva, na alost je bilo kratko. Ali je imalo znaajnu etnoloku crtu, bilo je puno mate to se tie obreda, ceremonije, muzike, plesova ak i pastoralnih prizora trivijalnijih od onih kojima sam upravo prisustvovao. ini se da su domoroci s Lageensa uivali da svaki dan izmiljaju novi folklor, koji su bila nesposobna stvoriti i najzagonetnija plemenska drutva u galaksiji. Imali su osobinu da nikad ne upotrebljavaju istu morfologiju da bi se izrazili, i birali su najnepravilniji oblik, prkosei prirodnim biolokim i organskim kriterijima. Ipak, u toku prethodnih manifestacija nisu nikad pokuali, prikazujui istraivae, dati im posveeno znaenje; za mene su sauvali tu ast. Ta me je injenica uznemirila. Gledao sam audio-vizualna svjedoanstva koja sam sakupio, a da nisam otkrio nita vano. Ipak me oi nisu varale: prizor je bio isti kao i onaj kad sam bio poasni gost. Poto sam poveao najbolje fotografije, opazio sam da je konkretna stvarnost osobe i okoline bila sporna. Doista, ti su klieji pokazivali da je cjelina bila uvrena na okviru u kojem su se vidjeli drvee i domoroci, maske, trube, fetusi; svaki detalj prizora moglo se ralaniti u niz obojenih estica. Ili film koji sam ja upotrijebio nije bio prikladan za analizu na elektronskom mikroskopu. Sjeajui se jueranjeg prizora na bijelim dinama i neodreenosti figura, zakljuio sam da su Lageeni, ako su postojali, mnogo napredovali za jedan dan. Za tjedan dana, vjerojatno, ne bih mogao sumnjati u njihovo postojanje. Zatim sam, analizirajui simbole sadrane u svakoj ceremoniji kojoj sam prisustvovao, otkrio da njima ele izraziti zamjenljivost oblika i nepostojanost njihovih estica. Moja je slika bila izraena sjajnim tokama, a sastavljala se i rastavljala prema razliitim obredima. Kakva se god inteligencija krila u osnovi religioznih manifestacija kojima sam bio svjedok, naslutio sam da joj je namjera bila izraziti nestalnost energije i materije, prolaznu ranjivost - 90 -

predoivanja. Isto je tako dojam zvunih raznolikosti, poev od pjesme ptica, sadravao aluziju na openitost vibracijskih polja. Napokon, i ja sam takoer bio privremeno bie, sastavljeno od atoma koji e se razdvojiti nakon moje smrti. Moja je tjelesnost amorfnim biima mogla izgledati kao iluzija. U tome je bila tekoa komuniciranja. Za tvorce energije, za koje sam odsad vjerovao da su to Lageeni, postojanje ne moe imati oblik koji je zajedniki narodima galaksije. Lageeni su eljeli privui nau panju analizirajui nae ponaanje i kritiki nam ga predoujui. Grozniavo sam stavio kompjuter u poloaj ifriranog hinjenja dogaaja koje sam proivio i dogaaja to su ih prouili strunjaci za vezu, vodei rauna o zajednikom nazivniku koji sam im pripisao. Stroj nije opovrgao moju pretpostavku, ali je nije ni potvrdio. Oduvijek sam sumnjao da su opremu na svemirskoj letjelici izmislili sitniavi inenjeri, neodluni u nejasnoj namjeri da pokopaju moral suvie poduzetnih putnika. Ali zato Lageeni nisu svoja prolazna ostvarenja obdarili rijeima? U asu, kad je moj dvojnik trebao progovoriti, bio je sublimiran! Ipak su bili sposobni hiniti znakove. Osim ako ne smatraju, poto su promatrali nae drutveno ponaanje, da je takva razmjena misli nesigurna. Oito je da je, ako nas jezik povezuje povrno, pojedinac upuen na izdvajanje kad nije u neijoj prisutnosti. Jezik je takoer izvor objanjenja i pogreaka, jer njegovo semantiko znaenje nije svakome isto. Da li su pretjerivali dok smo se mi nastojali rijeiti materijalnog oblika da bismo mogli komunicirati s njima? Tako na mentalni kontakt vie nije prolazio kroz kanal rijei i ostvarivao se na razini razmjene preko jednostavne razlike potencijala izmeu naih energetskih masa. Na alost, nisam znao kako u tome uspjeti, jer je prije toga trebalo nekoliko dana naporno raditi. Odlueno je; spreman sam; uspio sam sintetizirati jedno elektrino prikazivanje svoje linosti, spojivi izvjestan broj polja i frekvencija poslanih na samo jednoj valnoj duini. Za nekoliko trenutaka poslat u i sakupiti odjek tog odailjanja, kad prijee preko planeta. Nadam se da u neto otkriti u parazitskim bukama i svjetlosnim interferencijama koje bi se tu trebale umetnuti. Rezultat je premaio moja oekivanja. U poruci koju sam dobio s - 91 -

Lageensa bilo je toliko revnosti, siline, toliko bogatstva da jo ni izdaleka nisam zavrio deifriranje. udno je kako ljudski duh ima sposobnost da predodbe podvrgne pod preu svog odgoja. Kako sam otkrivao ljepotu legeenovske misli, uzvieni karakter njenoga kozmogonijskog tumaenja, moj je duh djelovao u potpuno drugom smislu. Zapitao sam se o nunosti svoje reportae i njene prikladnosti. Do sada mi Blunt nije nikad nita poklonio. Obino je iskoritavao moju strast za putovanjima i zaslijepljenost njima da bi dobio vane obavijesti za rukovodioce federacije. Mnogo sam se trudio i spremao se da mu uruim kljueve Lageensa. Zbog ega? Kakvu u od toga imati korist? Bia s planeta nisu osjeala potrebu za prisutnou ljudi ni drugih izvanzemaljskih stvorenja da bi evoluirali u pribliavanju beskonanosti. Naprotiv, ako sam ostvario mogunost da komuniciram s njima, bio bi to in oskvrnjivanja od neprocjenjivog znaenja; jer mi se nismo izlagali nikakvoj opasnosti poslavi elektrina hinjenja nas samih da bi ispitali ta stvorenja. Podvrgavi ih intenzivnom trovanju nije bilo sigurno da ne bismo djelovali na njihov mentalni metabolizam. Upravo sam shvatio; bilo je vrlo jednostavno. Lageens je predstavljao neprocjenjivo bogatstvo za svjetske turistike agencije! Nikada, ni u snu najlueg organizatora putovanja, jedan planet nije imao takvu raznolikost obiaja, ceremonija, toliko mate u umjetnosti, pejzae, takvu morfoloku raznolikost bia koja su tamo ivjela. Lageeni su izmiljali religija zemlje, cijele civilizacije samo zbog zadovoljstva da nam ik ponude i mogli su se mijenjati kako su eljeli. To je predstavljalo i tekou jer prodava organiziranih putovanja osniva svoju propagandu na odreenom progranm Kupci turistikog sna uglavnom trae da se potuje ugovos, jer moraju unaprijed prevladati otuenost, da ne budu iznenaeni, da se ne uplae nepoznatog. Evo, zato se Blunt nada da u uspostaviti vezu s Lageenima: da bih mogao traiti od njih da potuju program ceremonija! Izbrisao sam sve tragove svog ispitivanja, ak i snimku koju sam uspio napraviti, da otklonim i najmanju opasnost od kontaminacije. Zatim sam progutao tri tablete za gubitak pamenja s naknadnim djelovanjem koje se, uglavnom, koriste da se neprijatelju ne bi odala tajna, ako se padne u zarobljenitvo. - 92 -

Zatim sam poslao poziv u pomo u ZVIJEZDU GALAKSIJE. Onda sam izaao na Lageens i postepeno sam se zaboravio u pomamnim obredima, koje su ona bia izmislila da bi proslavila njihov prvi dodir sa stranim mentalitetom. I zaspao sam s posljednjom zrakom veeri, s osjeajem da nikad vie neu osjetiti takav zanos u dodiru s nepoznatim. Sreom, nikad se vie neu sjetiti tog trenutka. *** Imali ste sreu da smo vas nali, Dalarte, izgubili ste se bez odailjaa, na kilometre daleko od svemirske letjelice, u trenutku kad su vas Lageeni htjeli rtvovati u jednoj kanibalskoj sveanosti. Prestraeno sam gledao Blunta, ne znajui da li se raduje to su me spasili, ili bi on vie volio da su me domoroci pojeli, da tako bolje opravda svoj neuspjeh pred onima koji su me eljeli poslati na Lageens. Promrmljao sam: Svakako se ne bi mnogo promijenilo i da su me pojeli. Znate dobro da su mi naeli mozak. Pretjerujete, mogli smo ponovo obnoviti vau memoriju zahvaljujui banci podataka koju smo sauvali. Jedino nam nedostaje uspomena o vaem boravku na Lageensu. Ja o tome imam svoje miljenje. Zato ga niste zabiljeili na vrpci? Jer sam, vjerojatno, bio nesposoban za to. Prema izvjetajima strunjaka za kontakt koje sam proitao, jedan primjerak mentalne spuve kao ja ne moe odoljeti pritisku izgubljenosti, kakav sam pretrpio. ini se da sam nekoliko sati nakon dolaska bio toliko omamljen sveanostima da vie nisam imao ljudske osobine. Zato mislite da sam se morao sjetiti da pritisnem dugme na video-kameri? teta, zacijelo biste nainili izvrsnu reportau. Nitko to nee moi uiniti umjesto vas jer se Lageens nalazi odsad u zabranjenoj zoni. Nemarno sam prstima dotaknuo usne nadajui se da Blunt nee opaziti moj smijeak. Upravo sam shvatio da je moj kontakt s biima na Lageensu bio dublji nego to sam vjerovao, jer je kanibalska sveanost koju su improvizirali moji spasioci zacijelo imala izvor u mojim uspomenama. - 93 -

Oni su je izmislili da bi se zatitili, jer sam ih upozorio i uvjerio da im prijeti opasnost. U znak zahvalnosti ostavili su mi nedirnuto sjeanje na moj boravak s njima, koje se spontano vraalo nakon seansa mnemoterapije kojima sam bio podvrgnut. Lageens nikada za mene nee biti zabranjena zona. Ali Blunt to nee saznati.

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka: MasterYoda Prelom: MasterYoda www.sftim.com

- 94 -

Branko Belan:

Hepening u treem podzemnom traktu kvadranta B7

Fonozapis kazivanja, drugog po redu Franka Issa Naleba, hiberniranog uoi Velike Katastrofe, u vrijeme svjetskog municipalnog sustava koji se zasnivao na Zakonu o konanosti svih zakona. (Podatak iz UTova dnevnika naenog u enklavi Mer, u 8. tisugoditu Druge civilizacije). Santo Marco Palatinus, sociopsihijatar, boss Instituta za psihozdravlje municipija, na jednom je od letiminih ophoda po krovnom terapeutskom etalitu, zapazio da se subovi rekonvalescenti ne dre uputa. Sabotirali su ih diskretno, ali Ipak. Palatinusu tako neto nije moglo proi neopaeno. Zgranuto se pitao zato. On je bio taj koji je subove zahvaene sindromom katalepsije 212 vraao u radosni ivot. Bila su to njegova njukala koja su odvajala iz radnog procesa svakog suba im bi bez opravdana razloga prestao raditi i poeo - 95 -

nepokretan piljiti u prazno, posve ravnoduan prema svemu to se oko njega, mimo njega ili radi njega dogaalo. Njukala su takve sabirali kao krepane make, prebacivali iz u klinike, kljukali ih mjeavinom vigorina i voluntina kao delfine trenirane za trke, zatim ih ubacivali u osinje konice, odakle je veina, poslije duljeg ili kraeg oklijevanja, sumanuto trala da bi nala izlaz i spasila se od bolnih uboda. Kao posljednje, izmasirali bi ih, privezali na bicikle i ugurali u trideset metara visoki i jedanaest i pol metara iroki rotor, u kojem su morali voziti ezdeset kilometara na sat da ne bi klizli u lijevak i da bi se dospijevi do vrha spasili od razlaganja u sirovine. Izdravi sve te kunje, smatrali su se izlijeenima, ali podlonim recidivi, pa su morali sve slobodno vrijeme aktivno provoditi na etalitu. Upute su nalagale da hodaju po taktu muzike koju im je izravno u une koljke emitirao deveti radio-val, uz poetizirane aforizme koje je osobno sroio Santo Marco Palatinus da se ne bi duhovno ulijenili. Bili su to psalmi o mudrosti otaca municipija, o njihovoj ljubavi to je gaje prema subovima kao stupovima drutva, o brizi za njihovu dobrobit, sve to kao cvijee ukraeno mislima ideologa finalizma koje su u tisuu varijanti ponavljale da je srea subova samo u njihovim rukama. Ako hoete biti sretni, budite, i tome sline uvjerljive krasote. Santo Marco je imao debelih razloga da sve do ovoga trenutka bude ponosan na zdunost hodilaca. Bilo je isprva i dobrovoljaca, pa ak i graana sa statusom, koji su ne samo hodali nasmijani u srei da sluaju muzikalno grgoljanje pameti, odnavna im znano, ali uvijek omiljelo kao najdraa poslastica ve su i skakutali, udarajui se akama u drugi, naravno po taktu muzike. Ponekad je to inio i boss, ostvrui se desno i lijevo, naprijed i natrag, vijugajui izmeu hodilica kako bi ga svi opazili. Bio je boss toliko zadovoljan da je poeo zanemarivati ophode kao neto to je s vremenom postalo suvino. Ovaj put je doao na etalite jer je osjetio potrebu za istim zrakom. Usput, pomislio je, zlu ne trebalo, nije besmisleno provjeravati uspjenost svog djela, a osim toga, takoer je pomislio, njegova e nazonost dodati radost radosti hodilaca. I nita od toga. Subova-rekonvalescenata bilo je manje negoli ih je trebalo biti, a oni koji su bili, hodali su neoprostivo aljkavo. Nisu se drali ni propisanih pravaca, ni propisanih razmaka. Neki su, koje li strahote i - 96 -

bezumlja, izvukli slualice iz usnih koljki, kao da ih nimalo ne zanimaju njegova aforizmi ili biserje ideologa, pa ni uzviena muzika u taktu paradnih mareva. Uope, mnogi su se ponaali kao da hodaju za neki svoj prokleti protufinalistiki raun. Jo gore: nisu se u stankama zaustavljali da bi zadrali disanje, kako bi to vie i dublje udahnuli sinhrono isputan zrak, zasien miomirisima mora i brdskog bilja. Jest, poneki od njih se zaustavljao, premda ne u pravo vrijeme, ali nije pokuavao ni fingirati da zanosno die. Boss je to odmah opazio, jer su im grudni koevi ostajali splasnuti, uvueni, a pri tome nisu dizali glavu niti su gledali prema horizontu. I najgore od svega: neki su se zaustavljali pri susretima, izmjenjivali poglede, znaajno nabirali usnice i ela, podizali desno ili lijevo rame, kao toboe, to se tu moe, poekajmo da boss ode. Moda su i razgovarali prije negoli je doao i moda e razgovarati kad otie, a to je bilo najstroe zabranjeno jer remeti usredotoenje na povremene upute o duljini i brzini hodanja, o dranju glave i tijela, a da se ne spominju raznorazne mudrosti iz fundusa bossovih lijekova za potrebe njihovih dua. Vidjet e oni tko je bog, a tko batina, to jest, tko je bog i batina, pisne boss i povue se brzinom to je onima koji su ga spazili moglo i moralo znaiti da im sprema neto krupno i neugodno. Bila je to finta. U glavi mu je bio mute, pa se prepustio pokretnim trakama stambenih tornjeva da ga vuku kud hoe, a one su ga odvukle, sluajno ili je tako podsvjesno htio, Lei Mariji Basri, ideologu, njegovoj najomiljenijoj seksualnoj partnerici. Kao se to ve tako zbilo, prilegao je uz nju na zranom leaju i stao kaiprstom prkati po njezinoj vagini kao da se tu moda nalazi odgovor na muna pitanja to su ga opsjedala. Nepripremljena za takvu vrst posjeta, Maria Basra je ostajala hladna kao krastavac. Njezine su duge noge i ruke, u posebnim i oekivanim prilikama spremne da ga obujme poput krakova oktopada, mirovale kao etiri klade. Zna da ne volim kad tresne ovdje kao s neba pa u rebra. Znam ree on tuno. I to onda, napokon, trai tu unutra? Biser? Santo Marco joj ispria to trai. Ako eli saznati to se to tamo dogaa, ako se uope ita

- 97 -

dogaa, navuci neko drugo lice, skini i sam slualice i hodaj izmeu subova kao muica bez glave... Ja? Kao muica? uvrijedi se Santo Marco. Ne ti, ve ono to e oni misliti da jesi. A ako iskopam slualice onda im i sam dajem lo primjer usprotivi se boss. rtvuj se. to to uope znai? rtvuj se! Smijeno... Ne stiskaj noge. Htio bih te ljubiti. Lea Maria preklopi noge kao kare i nastavi: U prolom tisugoditu ljudi se nisu protukoristili kao mi danas. rtvovali su se za neke svoje posebne ideje. Neki su se ak spaljivali... Ne vjerujem odluno e boss. Ne vjeruje? Lea Maria potrai u videoteci kasetu odgovarajueg prirunika, ubaci je u stereovizor i aktivira. Za svega desetak sekunda nala je snimke samospaljivanja bonzoa. Pred ivim svjedoanstvom ljudske gluposti, kakvom je smatrao prizor ivih baklji, Santo Marco prasne u smijeh. Smijala se i Lea Maria. Smirili su se tek kad je u kadru ostala mrlja crnog pepela. Sve se dade izmjeriti osim ljudske gluposti ree Santo Marco kad je doao do daha. Istina! Meni to esto pada na um kad razgovaram s tobom ree Lea Maria i rairi kare nogu. to je? to eka? izazivala ga je. Razmiljam kakvo lice da odaberem on e gledajui u prazno. Pogledaj ispred sebe pa e ga vidjeti. Ne znam na to misli. Zaista se sve moe izmjeriti osim ljudske gluposti ree ona i ponovno sklopi noge. Da nema lice poznate budale, ono bi bilo izvrsna maska doda posprdno. to ima protiv moga lica? Moda bih imala kad bi mi iemu sluilo.

- 98 -

 Moje je lice registrirano kao moje. Po njemu se zna tko sam, a ono to jesam pribavlja mi ugled... Toliko da zna! on e ljutito. Kod mene ti ugled pribavljaju posve drugi dijelovi tijela. Santo Marco je bio ponosan i na one druge dijelove svoga tijela, ali ovog asa nije mu bilo ni na kraj pameti da njima paradira. Mogao bih odabrati lice kojeg uglednog hortikulturnog strunjaka koji je... ili moda Odaberi lice uobiajeno za subove, ako eli... To nikada! Cilj opravdava sredstvo ree Lea Maria okrutno. Da, ali sredstvo ne smije doi u sukob s mojim poloajem, a da i ne spominjem kako je u meni ugraen nagon pokoravanja Zakonu. Moje lice to sam ja, sebi i municipiju, svima. Nisi svima! Nisi meni! Po emu onda zna tko sam? Po svojoj izvanrednoj pameti, Santo Marco Palatinus! Neizmjerljiva je kao i glupost. Ovaj put nisam dovoljno pametan. Ovaj put? Nije mi lako biti nesavjestan da bih bio savjestan. *** Zapleten u kuine proturjenih odluka, Santo Marco je izabrao srednji put: nije zamijenio lice, ali promijenio mu je kolorit i nije se tri dana brljao, i tako je, premda se sam sebi gadio, krenuo na etalite, iskopao slualice i stao vrludati kao da ne zna zato je tu, ali zato je napeo uha kao apta, a oi kao laborant nad sitnozorom. Bilo je jo takvih na etalitu, ali zacijelo se nitko nije osjeao tako bijedno kao on. Osjeao se kao da su ga ubacili na sveani municipalni ruak, gola golcata, posve lienog vanog statusa, degradiranog, bez amblema to su viebojnim svjetlucavim lentama i bedevima svjedoili mnnotvo danih mu priznanja (uvijek je imao muke kako ih na sebi rasporediti da svi budu vidljivi). Takav kakav se pojavio meu subovima, prezirao je sam sebe. Da, cilj je opravdavao sredstva, ali kako je tatina u njemu bila jaa od cilja, etkao je Santo Marco, raspoloen mrano, i sluao aritmiko koraanje sumanutih rekonvalescenata i neraspoznatljive rijei to su dopiraledo njega ne otkrivajui mu tko ih izgovara. Nije - 99 -

znao da je to korisno cilju za koji se rtvovao kao bonzo. Da je otkrio prijestupnika, reagirao bi nagonski (i to je u njemu!) i tako otkrio svoj identitet, poslije ega bi propao svaki dalji pokuaj da ustanovi to se to dogaa s inae divnim, pokornim i radosnim subovima, za dobro kojih je posvetio cijeli svoj plodni ivot. Budui da nije znao, niim nije omeo nekog ustrog hodilca koji mu je na brzinu zucnuo u uho: U sedamnaest. Tek to je odskoio kao da je oparen, ustrog hodilca vie nije bilo na vidiku. U sedamnaest? to u sedamnaest? pitao se zapanjeno. Da je barem uspio vidjeti tog suba, mogao je pozvati policiju i upozoriti je na sumnjivca, ali nije, kao to ni sljedeeg nije dospio vidjeti, kad mu je odnekuda ponovo dospjelo do uha: U sedamnaest. Okrenuo se kao zvrk, ali nitko u blioj ili daljoj okolici nije tog trenutka zatvarao usta, niti uope obraao na njega panju. Santo Marco bio je na tragu neega vjerojatno subverzivnog, ali nije znao ega. Prvanje nerazgovijetne rijei uobliile su se kao u sedamnaest. uo ih je vie puta, ponekad i sebi upravljene, ali se ponaao kao i drugi: nije se vie osvrtao. tovie, i sam je jednom rekonvalescentu pisnuo u uho: U sedamnaest. Taj je proslijedio kao da nita nije uo, premda je morao uti, jer su mu slualice bile iskopane. Kad je naiao na jednog hodilca koji deset, moda dvadeset godina nije pomlaivao lice, nije mu samo apnuo U sedamnaest ve ga je i gurnuo, a kad se ovaj ipak okrenuo, dao mu je znak da ga slijedi. Starac je prihvatio. Santo Marco ga je povukao izvan vidnog polja etalita, spremivi se da ga navedena povjerljivost, naravno, zaobilazno. Starac mu je sam pomogao: Ja se svega toga bojim rekao je. Zato se bojite? Sve je predvieno. Znam, ali ne bih htio izgubiti pravo na stanovanje u municipiju. Ne bih se usudio tvrditi da je ivot izvan municipija u svemu loiji. Dodir s prirodom... Kakav, molim vas, dodir s prirodom? Vidi se da niste bili nikada tamo. Od mnotva subova priroda se manje vidi negoli ovdje. Mravinjak do mravinjaka. Kako vam je uspjelo prei u minicipij? - 100 -

 Znate, radio sam na tome trideset godina. Kad bih odao postupak, uskoro bismo i ovdje mogli imati mravinjak, a mnotvo je poetak svih nevolja. Moda imate pravo. Nisam o tome razmiljao. Ipak... potrebno je neto malo i rtvovati. Znate li da su se u prolom tisugoditu ljudi samospaljivali zbog ideja? Ne znam i ne vjerujem. Odakle vam to o samospaljivanju? Negdje sam nauo. To je svata i kojeta. Ali... doi u u sedamnaest... premda... ao mi je da program nije vodio dovoljno rauna o subovima izvan municipija... Moda u imati prilike da o tome kaem rije, dvije... Kome? ote se Santu Marcu. Starac ga odjednom sumnjiavo pogleda, a zatim se stane povlaiti, najprije polako, oprezno, a kad je ve bio izvan dohvata Santa Marca, odjednom se zaletio i iezao u gomili na etalitu. Santo Marco se stao prekoravati to se pitanjem otkrio da ne zna tko su nosioci programa. Kakvog programa? O emu se tu uope radi? A to ako ga starac prokae kao provokatora? Santo Marco odlui da mugne. Za svaki sluaj. Siao je .nekoliko horizonata i svaki put mijenjao pravac. Nasumce. Da zavara trag eventualnim progoniteljima. I odjednom se naao u svojem stanu, premda je mislio da je negdje drugdje. Kasni sedam minuta zatekne ga glas Lee Marije. ekala ga je zavaljena na zranom leaju, naga, potrbuke, i gledala porno-predstave projicirane u prostoru: ovjek-majmun se bjesomuno bacao s grane na granu, nastojei da obljubi tarzanku koja mu je svaki put poput jegulje klizala iz ruku urlajui: Prikuj me! Prikuj me!... Prikuj me! izazivala je Lea Maria Santa Marca. Zna to? Namazat u se da i ja budem klizava... Ali on je uope nije uo. Priao je prozoru i stao piljiti u nita. Hoe li da tebe namaem, a ja u te loviti? predloi ona. Ni to nije uo. Osunan Park skulptura koje su prikazivale glasovite oeve municipija, tvorce finailizma, promicao mu je pred oima, ali njegov je duh bio odsutan, kao i sluh, do kojega nisu dospijevali zvui himnodine muzike. U sedamnaest govorio je sebi, ne znajui da govori naglas. uje li ti mene? prosvjedovala je ona. - 101 -

Budui da se nije okrenuo, ustala je, prila mu i okrenula ga k sebi. Ako tebi nije poznato to je u sedamnaest, meni jest!... Ali o tome emo kasnije. Stala ga je svlaiti i vui na leaj. Gledaj u predstavu! Izvrsna je!... Ta, to ti je? To ni on sam nije znao. U sedamnaest promrmlja on. to u sedamnaest? Ja u ti rei, ako te to toliko zanima. Jedan od mojih seksualnih partnera iz Detektorskog biroa sluajno je na encefalosenzitoru otitavao misli rekonvalescenata na etalitu svoga podruja. Iz dosade, rekao mi je. I zna to? Ti si, leino moja, jedan glupi hepening objasnio, kako vidim, sebi kao u najmanju ruku... ekaj, ekaj, ekaj... Nikakav hepening... Jest! Tajni hepening, ali prijavljen birou kao amaterski pokuaj. Ako te zanimaju diletanti, sii u sedamnaest do treeg podzemnog trakta u kvadrantu B7. Je li sada udovoljeno tvojoj savjesti? Ne, nije bilo udovoljeno. Daleko od toga. U redu, moglo se raditi o programu hepeninga, ali to je s ponaanjem subova rekonvalescenata? to je znailo ono: ... program nije vodio dovoljno rauna o subovima izvan municipija...? Kakvi rauni? Nema tu nikakvih rauna, Municipiji ne mogu bez proizvodnje u svojim meuprostorima. to ti glupani iz Detektorskog biroa znaju? Otitavaju misli subova iz dosade! Iz dosade, molim vas! I onda, kakve veze mogu imati subovi iz municipija s onima izvan? Oni u municipiju su u boljem poloaju od graana sa statusom; ive slobodno, bez ikakva tereta odgovornosti... No? prene ga nestrpljiv glas namazane Lee Marije. Ne prekidaj mi misli! povikao je Santo Marco i odmah zatim poeo loviti pokidane niti nekih jo neuobiajenih poteza koje je namjeraavo poduzeti. Tako nije ni opazio da je Lea Maria gnjevno ustala, navukla tuniku na ve namazano tijelo i bez rijei otila. Da je opazio, znao bi da ju je zauvijek izgubio zajedno s onim njenim krakovima nogu i ruku s kojima ga je mogla vezati uza se kao mornarskim vorom uz kolonu, ali to je ovog trenutka bilo posve beznaajno u usporedbi s otkriem koje bi ga moglo dovesti, ako se ne vara, do samog vrha municipalne hijerarhije. - 102 -

*** Ve u esnaest i pedeset trei je podzemni trakt kvadranta B7 vrvio od subova. Ovaj se Santo Marco nije htio prepustiti sluaju. Ako je tatina u njemu bila jaa od neasna sredstva, neasno sredstvo bilo je slabije od visoka poloaja u municipiju. Zato se odrekao sebi tako vanog vlastitog lica i navukao ono svojega pradjeda, jedinog meu Palatinusima to ga je zadesila sudbina suba. uvao je to lice u sefu obiteljskih uspomena da bi ga stalno upozoravalo na kaznu za neposluh Zakona o konanosti svih zakona. Mementum. S tim licem umjesto sa svojim, to ga je jednom godinje davao prepravljati da ne bi odalo starenje, osjeao se krajnje utueno, ali injenica da takav kakav jest ne pripada samo sebi, gotovo ga je silila da brani ivot na nain kojega se stidio. Krio je Zakon. Nije bilo vjerojatno to e ga u termitskoj vrevi otkriti neki prikriveni detektor (svi su detektori municipija, uslijed nezaposlenosti, bili usrani pospanci), pa ipak, kriti Zakon bilo je za njega isto to i bez svjedoka gurati glavu u fekalije. Morao je tako postupiti, i ako se ne vara o svrsi tobonjeg amaterskog hepeninga, oprostit e sebi to se pobrinuo da ne bude sumnjiv, pa makar uz tako sramni uvjet. Ono to ini, ini da bi sprijeio zlo. Detektori su naivni. Poslije stotinjak godina skladnog djelovanja finalizma, bavei se perifernim anomalijama s podruja navika i ponaanja subova, nisu vie bili u stanju ak ni pretpostaviti neku subverziju. Da je Santo Marco Palatinus iskazao zloslutnje bez opipljivih dokaza, najvjerojatnije bi kao duhovno poremeen izgubio javnu slubu. U municipiju se nita drugo nije ni moglo izgubiti do priznanja za steene zasluge, do insignija profesije, do sudjelovanja u upravi, a za graanina sa statusom, ti su gubici predstavljali moralnu smrt, to je bilo mnogo gore od fizike smrti. Tko je bio u milosti javne slube, a ta je usprkos svim iskuenjima ispunjala milinom due svojih subjekata, taj nita nije mogao izgubiti. Tko je mogao ita imati protiv tako savrenog ureenja municipija u kojem subovi, pogotovo oni u zatvorenom krugu urba, ive sretni kao u djejem vrtiu? Svaki rad nedolian ovjeka obavljaju homonumeri, a oni i ne znaju da su iz roda ovjeka, zar ne? Sto se, dakle, dogaa, ako se neto dogaa, a dogaa se, i to to se dogaa moe otkriti samo on, Santo Marco Palatinus, budui lan najvie hijerarhije i budua skulptura u svim parkovima, ovjekovjeen za sve vjekove? - 103 -

Pozornica hepeninga bila je ve pripremljena. Na cijevima aeropurifikacije bio je ve postavljen podij od nekih tisuu etvornih metara, a na podiju bile su razmjetene, naoko bez plana, ali likovno vrlo skladno, hrpe utenzilija i naprava svakodnevne upotrebe, viemanje posljednji modeli visoko kibernetske djelotvornosti, u oblicima nagraenim na posljednjim natjeajima dizajnera. Prvo to je Santu Marcu bilo opravdano sumnjivo, ustanovio je u nekakvoj udnoj uznemirenosti subova. Ponaali su ise kao da hepening kasni. Do vraga, nije kasnio, a i da jest, to onda? Hepeninzi to ih dvadeset i etiri sata dnevno emitiraju organizacije Play-time na najvioj atrakcijskoj razini, melodramskoj i apstraktnoj, nisu nikada uzrokovali napetost ekanja. Znalo se u sekundu kad e poeti i sluala se muzika po izboru, svatko je sluao svoju u vlastitom uhu, moda s govornom emisijom u drugoj usnoj koljci, moda kratei vrijeme poklonima za oi: u oknima su tekli velianstveni spomenici finalizma arkadijski prizori ivota usporeeni s prizorima ivota u bidou-cityjima iz prolog tisugodita, s gomilama umrlih od rakova i gladi, na bojitima i u plinskim peima, na pijesku i na ulicama. Otkud promjena? Santo Marco divio se samom sebi. Samo on, boss, mogao je takorei ni iz ega naslutiti svata, to i jest odlika izuzetnih osoba. Na dlaku u sedamnaest pojavilo se nekoliko predstavljaa. Tiina je bila tako nepodnoljiva da je Santo Marco prvi put u ivotu uo strujanje zraka u cijevima, pa su mu koljena oslabjela kao na maturalnom, nikada zaboravljenom libidotestu. Bio je sam kao i sada, na zranom je leaju, kao na pozornici, leala njegova prva seksualna partnerica kojoj je on bio prvi seksualni partner, u krunoj dvorani sjedili su poluotvorenih usta pitomci mlaih godita, tihi i uzbueno radoznali, kao i ovo gledalite. Predstavljae, nepokretne kao lutke, porazmjestile su klizne trake uz pojedine hrpe potreptina i naprava. Stajali su tako cijelu minutu, a onda je onaj na sredinjem poloaju, neobino sporom kretnjom, podigao mali priruni fido i drao ga na dlanu, u stavu ovjeka u ijoj je ruci prestao disati posljednji golub urba, kako je to zorno prikazano na mnogim risanim i kleanim spomenicima. Razlika je bila samo u tome to fido nije bio nijem: netko je iz njega neto govorio. Isprva se nije razabiralo to govori, ali odmah zatim lik govornika iz fida pojavio se iza predstavljaa, u krupnom planu, - 104 -

zauzimajui cijelu golemu povrinu stereovizijskog zida. Bio je to svima znani Veliki Otac, tvorac Zakona o konanosti svih zakona, iji je lik krasio ne samo sve zemaljske povrine ve i nebeske, ako je doputeno malko pretjerivanja. I ule su se njegove umne rijei, uvijek iste, konane kao to je i sam bio, ali pri svakom ponavljanju uvjerljivije, jer ih je vrijeme izjednailo s apsolutom. U dui Santa Marca Palatinusa njegova je rije uvijek iznova djelovala kao himna, apoteotiki, izjednaena s vjenim i neuhvatljivim. Santo Marco se duboko postidi svih svojih sumnja. Kakav velianstveni hepening! Oi mu prosuzie od uzviena ganua. Skinuo je na brzinu lice omraena pretka, suba. U takvom je trenutku trebalo da bude ono to jest, sluga Velikog Oca. Njegova osobna i neprikrivena nazonost uveliat e dogaanje. Neka svi subovi znaju da ih je poastio svojim sudjelovanjem! Upravo je istegao vrat i otvorio usta da povikne: Ja sam tu, osobno, s vama, boss Santo Marco Palatinus!, kadli mu rije zapne u grlu. Onaj predstavlja je dobro odmjerenim karate udarcem rascijepio fido u dvije jednake zanijemljele polovice. Bio je to znak. Neto kao gong. uvi ga, predstavljai su se bacili na skladne naprave poput podivljalih zvijeri. Zaronili su akama u izloke poredane kao na superfestivalima tehnike i poeli ih razbijati karate i drugim udarcima, najprije usporeno kao da su im ruke teki olovni maljevi, a zatim sve bre i bre, sve dok se razaranje nije pretvorilo u pandemonij nalik na bombardiranje, u treem i etvrtom svjetskom ratu. Santo Marco je uspanieno htio navui lice grenog suba pretka, ali ga vie nije imao u ruci, jer ga je as prije odbacio kao neto sramno to mu nikada vie nee ustrebati. Nije moglo biti daleko. Pokuao se sagnuti, ali to je bilo nemogue. Subovi su se stiskali da budu to blie podiju kako im ne bi izmakla neka pojedinost. Bili su slini vukovima to gladni prate hranioca koji ih s onu stranu reetaka drai komadima krvava mesa slatke janjetine. Kad im je jedan od prestavljaa milostivo dobacto splet anoda i katoda stroja za samobojenje zamrenih povrina, sretnici meu koje je pao, bacili su se na nj kao pirane. Slijedio je drugi, peti, deseti, pedeseti zalogaj. Santo Marco je poeo gubiti svijest. Nije ga mljela teina subova, ve kaos u glavi. Uini neto Veliki Oe, molio je zduno, obraajui se pogledom njegovoj stereovizijskoj slici, ali Veliki je Otac - 105 -

prosipao biserje svoga uma ne obazirui se ni na koga. U pomo! stao je vikati boss, ali ni njega nitko nije uo. Odjednom je poela nestajati granica to je razdvajala predstavljae od subova u gledalitu. Najprije su se pojedinci stali penjati na podij, a za njima sve brojnije skupine. Santa Marca je nosila gomila i svaki pokuaj da se nekako izvue bio je uzaludan. Veliki Otac je i dalje govorio, ali njegove rijei, koje bi zacijelo djelovale kao atomska bomba baena u grotlo naftne buotine u plamenu, posve su se izgubile u kakofoniji urlika. Ne dospijevajui se dokopati makar i najmanjih dijelova ili makar krhotina onih sjajnih naprava, subovi su se bacili na sliku stereovizijskog zida, grebali je, pljuvali, buili, to njegovom beatificiranom liku nije moglo natetiti: gledao je gomilu to nasre s onom istom blagou kojom je svoje sljedbenike gledao s tisue pijedestala pod kojima su gorjele minhenske vatre i cvjetali crnouti ili utocrni bokori rua. Vidio je to Santo Marco i unato gubljenju svijesti i daha, pritisnut razularenim subovima to su ga mrvili, jo je krajikom uma odavao priznanje njegovoj nepovredivosti. U pravom smislu rijei, nisu ga ni mogli zagluiti. Njegove konane misli, bezglasne za sluh, oglaavale su se u duama. Njegovesu se usne i dalje micale potcrtavajui istine koje su svi znali. Bila je to utjeha za Santa Marca, premda se vie nije mogao iupati iz vehemencije urnebesne sipine subova. Izmeu Santa Marca i otaca municipija, kojima je trebalo da prijavi poetak kraja i pretvori kraj u poetak, umijeao se demon unitenja. Samo da se izvue! Sagnuo se prema tlu i pokuavao nai izlaz vukui se kroz krhotine rascijepanih naprava, ali netko ga je zgrabio za vrat i podigao. Bio je to onaj starac kojega je na etalitu povukao u stranu da bi saznao od njega to mu znai onaj u sedamnaest. Taj ga je odmah prepoznao, stisnuo ga za grkljan i poeo pobjedonosno urlati. Zatim je Santo Marco Palatinus bio neko vrijeme noen u zraku. Svijest mu se vratila. Gledao je u strop i nekoliko mu se sekunda inilo da jo jednom doivljava onaj trenutak kad je u mladosti pobijedio u maratonskoj trci enciklopedijskog znanja, pa su ga oduevljeni instruktori tri puta na rukama prenosili oko arene

- 106 -

ispunjene zavidnicima. Samo nekoliko sekunda tako. A onda se varka razila. Vidio je Santo Marco (to je bilo posljednje to je vidio) zgrene ake koje su ga gramzljivo hvatale kao da je jedna od onih divnih naprava, i uo je (to je bilo posljednje to je uo) neartikulirane urlike nalik na pitekantropske, fonetizirane kriktaje homo sapiensa, pobjedonosne povike poraenih sve tamo od prapovijesti do posljednjih pobuna koje su sljedbenici finalizma likvidirali pogromima, to je sve Santo Marco vidio i uo zabiljeeno u videokasetama. Kad je hepening zavrio, kad se trei podzemni trakt kvadranta B7 ispraznio, na tlu su ostale rbine neraspoznatljiva podrijetla, i, tu i tamo, poneka mrlja raereena tijela bossa Santa Marca Palatinusa, a da je to bio on, to znamo mi i nitko drugi.. UT: Rekao si da su ga raereili? FRANKO: Da, raereili, doslovno ra-e-re-i-li. UT: Kako su to smjeli uiniti? FRANKO: UT, zar nisi shvatio? UT: Ne posve, Razmiljat u o tome Trait u razlike izmeu naega i vaega ivota, ali bojim se da bez tebe neu shvatiti zato su raereili Santa Marca. Pa to je kao da su ga ubili kao ivotinju! FRANKO: Naravno da su ga ubili kao to je i zasluio. to tu treba shvatiti? UT: Ne mogu shvatiti zato su ubili ovjeka, Franko! ovjeka! (Podatak iz UTova dnevnika. Idem).

- 107 -

Darije oki:

Mahiniti

Prola je jedva polovina dnevnog odmora i duboke meditacije kad je alarmni signal ispunio osobne odaje Glavnog kontrolora Mentalnog zdravlja. Toliko je godina prolo od posljednjeg alarma da mu je trebalo nekoliko trenutaka da shvati to se zbiva. Brzo ustane i pritisnu taster na komunikacijskom pultu. Pojavi se trodimenzionalni lik Nadzornika sigurnosti. Dogodila se strana stvar! Mahniti je uspio pobjei! Demoni netropije! Zar si siao s uma? Kamo sree! Stvar je, meutim, sasvim sigurna. Prije dva sata pobjegao je iz bolnice, a prije jedan sat oteo je iz astroporta nadsvjetlosni brod koji je, prazan i spreman za let, ekao da se ukrca posada. Pri uzletu je Kontrola leta mislila da netko ima tehnikih problema, ali kad je usred zvjezdanog sistema ukljuio tahionski pogon i nestao shvatili su da je rije o umno poremeenoj osobi. Prokontrolirali smo Centralni mentalni institut i dobili potvrdu. Tamo to jo nisu niti znali. Uskoro e nam se u liniju ukljuiti Prvi psihijatar sa svojim izvjetajem, a i moj je skoro gotov. Znai moi emo rekonstruirati dogaaje? Da. Evo, linija je otvorena. Pored lika Nadzornika sigurnosti pojavi se onaj Prvog psihijatra koji je upravo zavravao obradu podataka. Stvari stoje loe poe bez okolianja. Spojili smo oba izvjetaja u jedan i moemo ga pogledati. Dobro. Prvo ti Nadzornice. Dakle, stvar je u biti jednostavna. Prije nego to je uhvaen i poslan u Centralni mentalni institut na ispitivanja radi onog - 108 -

senzacionalnog, prvog pokuaja ubojstva u posljednjih est stotina godina, Mahniti se, to mu naravno nije pravo ime, zvao Kompjuterski programer, to objanjava mnogo. Kako izgleda, bio je ve godinama bolestan i vjerojatno je u sve programe koje je izraivao, a to su programi za razne gradske, bolnike i kompjutere svemirskih brodova, ugradio tajnu komandu koja mu omoguuje iskljuivanje zatitnih kodova i izravnu, prioritetnu kontrolu nad raunarom. Iskoristivi pogodan trenutak izaao je iz Instituta, otiao u astroport i tamo uzeo prvi zvjezdani brod koji mu je odgovarao. Kontrola leta odmah je poslala za njim jedan patrolni aparat, ali, s obzirom na to da nisu mogli uiniti istu bezumnost kao i on i odmah ukljuiti nadsvjetlosni pogon, kasne za njim jedan sat. Osim toga, mislim da oni ni ne mogu efikasno rijeiti taj problem, brod je slabo opremljen, a posada nepripremljena za akciju takve vrste. Sve je ovo udovino. to mi moe rei o njegovu sluaju? Prvi psihijatar premjesti teinu na sjedalu i pone: Kompjuterski programer, ili kako je prozvan od onih emocionalnih Mahniti, roen je na jednom rudarskom i vodom oskudnom, slabo nastanjenom planetu. ivot je tamo i danas prilino grub te je odgoj kojim su mu ugraivani Principi bio prilino slabe kvalitete. Kombiniran s vrlo suptilnom genetikom grekom, suvie malom da bi se otkrila standardnim sistematskim pregledima, doveo ga je do sadanjeg stanja. On je i u mladosti bio egocentrian, a kasnije i asocijalan, zbog ega je dvaput bio na korekciji linosti. Ona je, povrno gledajui, dala pozitivne rezultae. Meutim, gledajui iz ove perspektive, ini mi se da su korekcije samo pogorale stvar. Nauio je da se bolje skriva, ali sama bit linosti nije bila zahvaena. Na kraju je to zavrilo onim pokuajem ubojstva. Intenzivno smo ga ispitivali tri mjeseca i na kraju zakljuili da je jedini izlaz totalna rekonstrukcija linosti. On je, kontrolirajui kompjuter, nadzirao na rad i odluio se za bijeg kada je saznao to smo zakljuili. I to mi moe rei o njegovu sadanjem stanju? Kao to sam rekao, to je sasvim egocentrian i asocijalan tip s manijama veliine i proganjanja, potpuno bezobziran, okrutan i hladan ubojica koji vie ne potuje ni jedan od Principa. Uz to on je ipak inteligentan i obrazovan i to ga ini najopasnijim stvorenjem koje je naa vrsta stvorila u posljednjih nekoliko tisua godina postojanja. Sve gore od gorega. Kakva je to sramota za nas! Moramo ga - 109 -

uhvatiti prije nego to uini kakvo zlo. Kakva su predvianja njegovih daljih postupaka? Nadzornik sigurnosti se nagnu nad svoj raunarski terminal. Poslali smo obavijest svim_naim zvjezdanim sistemima, a i ostalim stanovnicima Lige naprednih civilizacija. Ako se pojavi bilo gdje, bit e uhvaen u dogledno vrijeme. Meutim, on to zna isto tako dobro kao i mi. to ti misli, Prvi psihijatru? To je gotovo iskljueno. Ne odgovara njegovoj linosti. Za njega postoje samo dvije mogunosti. Ili da se sakrije na kakvom nenastanjenom planetu, to je isto malo vjerojatno, ili da se spusti meu pripadnike neke od niih civilizacija. To je najgora od svih moguih kombinacija. Za nas svakako, za njega je to optimalna ansa. Opremljen naom tehnologijom i znanjem poinit e pravi pokolj meu nezatienim primitivcima. to li e oni misliti o nama! Osobno u rijeiti ovaj sluaj. Nadzornie, javi astroportu da mi stavi na raspolaganje brz i dobro opremljen istraivaki brod s odgovarajuim naoruanjem i pilotom koji ima iskustva s primitivnim civilizacijama. Ja kreem odmah. Ti se, Prvi psihijatru, pobrini za izvjetaj Upravi. Obojica potvrdie zadatke i njihovi likovi lagano izblijede. Glavni kontrolor je jo nekoliko minuta osatvljao upute svome raunaru, a tada krenu. ooo Sa tri etvrtine brzine svjetlosti svemirski se brod pribliavao rubu zvjezdanog sistema. Leerno smjeten za upravljakim pultom Pilot je kontrolirao monitore, dok je Glavni kontrolor stajao iza njega. Kakve su nam anse da ga stignemo prije nego to se spusti na neki naseljeni planet? Gotovo nikakve. Zakasnit emo bar nekoliko dana ak i ako ne budemo lutali. Vidi, Glavni kontroloru, stvari stoje ovako. Postoje dva razloga zato se u blizini velikih masa ne smije ukljuivati nadsvjetlosni pogon. Prvo, optereuje se jezgra gravistroja, a zraenje koje nastaje prilikom saimanja energetskog mjehura moe otetiti okolne strukture kao to su brodovi i sateliti. To, meutim, Mahnitog ne smeta. Drugi je razlog vaniji: velika - 110 -

masa iskrivit e putanju broda, ovisno o veliini i blizini ak i do nekoliko puta. U njegovu sluaju iskrivljenje je iznosilo deset posto, to znai da e, ako je izveo skok od deset svjetlosnih godina, zavriti u podruju radijusa oko jedne svjetlosne godine od onog mjesta na koje je nianio. Kad se niani neki zvjezdani sistem to moe biti izuzetno opasno, ali ako se zavri u prostoru od nekoliko stotina kubinih svjetlosnih godina gdje nema nijedno masivno tijelo u koje bi se moglo zabiti, to je bez znaenja. Zato sam siguran da on nije odmah krenuo prema svom cilju nego da e prvo uiniti nekoliko skokova u prazno, kako bi zameo trag. Kod svakog sljedeeg skoka mi emo izgubiti nekoliko sati traei zraenje koje je ostalo i proraunavajui iz njega pravac i duljinu skoka. Kod svakog se idueg preraunavanja i mjerenja gubi sve vie vremena, i ako se to ponovi dovoljno puta, sasvim mu se moe zamesti trag. To je stara i dobro poznata tehnika iz doba svemirskih ratova i krijumarenja, a osim nje postoji jo nekoliko trikova koji se mogu primijeniti kao to su prolazak pokraj nekog sunca koje e svojim zraenjem maskirati; njegovo, i jo poneto. Eto, tako stvari stoje. Glavni kontrolor nevoljko je utio, a Pilot je bio zadovoljan to je svojim znanjem impresionirao tako uglednog pretpostavljenog. Koliko jo ima do skoka? prekine utnju nemirni kontrolor. Po sporom vremenu nekoliko sati, ali brodsko vrijeme nam protjee dovoljno brzo da to bude za nekoliko minuta. OD OVOG MJESTA DOPUTEN JE NADSVJETLOSNI LET IMAM PODATKE O PRAVCU I DULJINI SKOKA TRAIM ODOBRENJE javi se brodski raunar i skrati neizvjesnost. Kontrolor se smjesti u sjedalo i Pilot ree: Ima odobrenje. Izvri skok. U iduem trenutku raunar ukljui stasis-polje oko svih vitalnih dijelova broda ukljuujui i dva putnika, ubrza do gotovo same brzine svjetlosti, te isprazni tahionski kondenzator. Zatitno polje oko broda bijesnu, a zatim nestade zajedno s brodom. Nakon nekoliko minuta sporog vremena brod se ponovo materijalizirao osam svjetlosnih godina dalje, iskljuio stasis-aparat i usporio na pola brzine svjetlosti. Kontrolor i Pilot se osvrnue. Njima se inilo da se nita nije desilo ali monitori su pokazivali druga sazvjea, a indikatori vanjskog zraenja divlje su pleli nove grafove.

- 111 -

 to se ovo zbiva? Izuzetno jako zraenje ali bez vidljivog izvora. Sad emo uti analizu. ZRAENJE JE POSLJEDICA ANIHILACIJSKE EKSPLOZIJE STRUKTURA EKSPANDIRAJUIH PLINOVA ODGOVARA MATERIJALU SVEMIRSKOG BRODA. to to znai? zastenja Kontrolor. Desilo se ono ega sam se bojao mrano e Pilot. Mahniti je u zasjedi doekao patrolni aparat i unitio ga, a zatim nastavio bijeg. Bit e teko u ovolikom zraenju pronai toan trag. ooo Sedam sati kasnije i 10.000 svjetlosnih godina dalje po drugi put su analizirali situacije. Pilot je na monitoru dugo promatrao kartu tog sektora Galaksije, a zatim rekao: Ako ga ovako nastavimo loviti, izgubit emo jo vie vremena. Meutim, kompjuter kae da u ovom opem pravcu ima samo jedna civilizacija koja odgovara onoj koju ste vi opisali kao najpogodniju da se bjegunac u njoj sakrije. On je vjerojatno ve tamo, a mi emo sasvim izgubiti pravac nastavimo li slijediti trag. Predlaem da ostavimo ovaj nain i izravno odemo do tog planeta. Ja sam ve bio na njemu. To su samo nagaanja. to ako mu izgubimo trag? Ako jo tri puta promijeni kurs i izvede takav trik sasvim sigurno emo ga izgubiti, a onda smo opet na istim nagaanjima. Sigurno je da se nee tako lako dati slijediti, a moda i nas doeka u zasjedi. Ovako je sigurnije, a skratit emo i vrijeme. Kontrolor je zamiljeno gledao pred sebe. Pilot je zacijelo imao pravo to se tie potrage. Kakav je to planet? To je QW 352-III s civilizacijom tree rnoralne, a pete tehnoloke kategorije. Stanovnici imaju ope bioloke i biometrijske karakteristike sline naima. Ipak, potrebna nam je zatitna oprema za boravak na povrini jer je atmosfera za nas otrovna. Znai da jo nisu primljeni u Ligu Naprednih Civilizacija. to sve mogu? Imaju rudimentarni svemirski let i nuklearnu tehnologiju. Bogatstva su nehomogeno podijeljena, postoje teritorijalno odvojena

- 112 -

plemena koja ratuju povremeno. Iako su prilino divlji, ima meu njima i moralno ispravnih pojedinaca. Pravni sistem se temelji jo na pisanim zakonima. S tim biima formalno nije uspostavljen Prvi kontakt, ali je neslubenih bilo. Njihova prosjena moralna razina, koliko sudim, moe odgovarati Mahnitome, ali se bojim da e se poneto iznenaditi. Sad se sjeam, bilo je neto govora o njima prije nekoliko godina. Izvrili su neku operaciju na jednom naem sugraaninu... Kako se ini, nemamo izbora. Morat emo ii na sreu. Da pogledamo taj planet. ooo S treinom brzine svjetlosti ulazili su u sistem zvijezde QW 352. Na monitoru se ukazao plavo-bijeli disk planeta koji ih je zanimao. Imao si pravo. Proao je kroz ovaj sistem prije nepunih est sati. Utedjeli smo najmanje dva dana zadovoljno je kazao Pilot. Glavni kontrolor stavi obje ruke na naslon sjedala i stisnu ga sa svih osam prstiju. Zelene, nepokretne oi bez zjenica netremice su promatrale monitor. I kako domoroci nazivaju ovaj svijet? Zovu ga Zemlja. ooo Mahniti je bio zadovoljan. Bijeg je protekao bez tekoa. est puta je mijenjao kurs u blizini velikih sunaca. Nitko mu nee moi slijediti trag. Kad se jednom zavue meu domoroce, bit e sasvim siguran. Znao je da ovdje jo nitko ne zna za druge civilizacije i da se tragai nee usuditi prekriti Princip nekontakta s nerazvijenima i doi da ga otvoreno trae. A ako ga tajno budu lovili, poubijat e ih jednog po jednog. Za sada e biti dovoljno da sakrije brod tako da ga se ne moe otkriti iz orbite bez detaljnog sondiranja, iako je bio siguran da e proi mnogo vremena prije nego to neka patrola navrati ovuda. Morat e nositi energoskafander, ali ni to nee biti suvie teko. Svojom snagom i znanjem organizirat e grupu sljedbenika i apsolutno e zagospodariti situacijom. Konano e bez ikakvih ogranienja moi raditi to mu se prohtije. Ove primitivce motat e kako bude htio, a kad ovlada njima, na redu su ostali nii svjetovi. Na kraju, nee bita poteena ni sama Liga. Sve e biti kao nekad, kad je jedan snaan karakter mogao vladati imperijama. - 113 -

Sad bi bilo dobro da se malo proeta i istrai taj svijet. Brod je dobro skriven u peini, a poslije e mu nai definitivno sklonite. ooo Edwin Hurst je mirno hodao po polju nosei na ramenu svoju staru dvocijevku. Zeeva je u posljednje vrijeme bilo sve manje. Ve se hvatao mrak i bit e teko uloviti jo kojega. U tom je trenutku zautalo neto u grmlju, dvadesetak koraka od njega. Brzo se okrenu i naperi puku. Od onoga to je ugledao ostao je kao na mjestu ukopan, a donja mu se vilica ovjesila. Iza grma se pojavi ovjek koji to oito nije bio, unato tome to je hodao na dvije noge, imao dvije ruke i glavu na ramenima. Bio je ut, ne kao Kinezi ili Japanci ve zlatno ut, glatke koe. Na sebi nije imao nita osim debelog metalnog opasaa i narukvica na kojima su svjetlucali indikatori. Na nogama je imao tri prsta, a u etveroprstoj aci drao je izduen crni metalni valjak. Lice te sasvim elave glave bilo je okrenuto prema njemu i gledalo ga zelenim oima bez zjenica i arenica. Mala usta bila su zatvorena, nosa nije imao, a s obje strane glave umjesto uiju vidjela su se dva izboenja. Iz opasaa se zau metalan glas: Doi ovamo! To je ve bilo previe. Lovac bez razmiljanja pritisnu obara i obje cijevi grunue. Oblak same udari u polje sile energoskafandera koji je kao rukavica obavijao cijelo tijelo neznanca na nekoliko milimetara od koe, pretvorivi ruiastu jedva vidljivu auru u jak naranast bljesak. Udar se prenese na generator polja u pojasu i obori neznanca na tlo. Kad se ovaj neozlijeen poeo pridizati, Edwin Hurst nije izdrao: baci puku, okrete se i pone bjeati. Mizerijo! bilo je posljednje to je uo u ivotu. Crni valjak u neznanevoj ruci zapucketa i dezintegratorski zrak ga pogodi posred lea, izbivi mu plua i crijeva na ledinu. Krv zali travu nekoliko metara unaokolo. Mahniti se bijesno okrenu i nastavi hodati cestarom. Meutim, nije opazio da je to ubojstvo promatralo dvoje tinejdera izvaljenih na ceradi u grmlju s druge strane poljane. Nije im mnogo trebalo da se posrui i teturajui kroz umarak doepaju uske ceste na kojoj je bio parkiran njihov stari ford. ooo erif John Delany upravo je zavravao iahje noktiju i spremao - 114 -

se da poe na veeru, kad su se vrata ureda treskom otvorila i mladi Philip Strope i Judith Crane upadoe u prostoriju izgrebani i uprljani. erif ih pogleda zaueno. to se desilo, djeco? Da niste u nekoj nevolji? erife, upravo smo vidjeli kako je ubijen Ed Hurst! to? Tamo izvan grada, na poljani starog Somnera. Leali smo u grmlju i... priali kada je na nepunih pedeset koraka proao Ed vraajui se iz lova. Onda se pojavilo to bie i pozvalo ga, ali se Ed usro i pucao na njega iz svoje samarice i sve je oko tog tipa bljesnule, ali mu nita nije bilo. I kada je Ed poeo bjeati ovaj ga je drmnuo iz svog pitolja, a da se nita nije ulo i rasuo mu crijevca po ledini i onda otiao, a mi smo odmah dotrali da vam javimo. Prokletstvo! Vi se ne alite, zar ne? Kako je izgledao taj doljak? Taj ne bijae od ljudske matere roen. ut je kao zreli kukuruz, a ima zelene oi kao slijepac. Fali mu po jedan prst na obje ruke, a dva na nogama. Koljena mu gledaju unatrag, a hoda okolo gol golcat i nema kite. Je li vi to mene...? Matere mi... pone se Philip zaklinjati sve je kako smo vam rekli. Da! Nismo ak ni pivo pili uskoi Judith. Poite s nama, pokazat emo vam. ooo Stari erif stajao je nad raskomadanim tijelom Edwina Hursta. Ajme, od kada sam gonio Japance po Pacifiku nisam Vidio ovakvo sranje. Kao da ga je drmnula granata u lea. Nekoliko koraka dalje stajali su Philip i Judith drei se za ruke, dok je erifov pomonik vrljao okolo s baterijBkom svjetiljkom. Iznenada se zau pucketanje grana i glas: Hej erife, je ste to vi?" S druge strane poljane pojavi se iz mraka mjesni kova Jack Crane. Dogega se do njih maui tekim ruerdama. erife, dogaaju se udne stvari. Vidio, sam neku golu, utu nakazu to svijetli kako prolazi kroz moje dvorite. Dok sam se okrenuo, ve je bila nestala. A to se ovdje deava? - 115 -

erif utke osvijetli raskomadano tijelo. Oh! Kakvo klanje! To je jadni Ed. Tko je to uinio? Onaj uti to se etao tvojim dvoritem. Tvoja ki i mladi Strope vidjeli su ga kada je isklao Hursta. Nego, sad kad znamo kojim je pravcem krenuo, da ga sredimo? Ve dugo nije bilo ubojstava u Hancksvilleu. Pozvat emo mukarce da se skupe pred mojim uredom. Zaprisegnut u ih za pomonike, pa emo do zore epati ubojicu. Ajd' sad na posao! ooo Mahniti je stajao oslonjen na stogodinje hikori-drvo ija se kronja lagano povijala pod nonim povjetarcem punim ljetnih mirisa koje on, zatien energoskafanderom, nije osjeao. Meutim, sasvim je dobro uo kroz zujanje insekata i kreket aba iz omanje bare udaljen lave psa i ljudske glasove. Ubrzo zatim ugleda svjetla fenjera i baterijskih svjetiljki i po koju baklju. Osvrnu se. Dolazili su sa svih strana. Zar ovi divljaci mene trae? Moda. To bolje, olakat e mi stvari, pomisli. Nije morao dugo ekati. Snop svjetla prvih tragaa ubrzo ga osvijetli. Zaue se urlici i buka i ostali iz grupe se sjatie oko njega zurei zaprepateno, vrsto su drali karabine i samarice i premjetali se s noge na nogu. Unato naoruanju, zastali su dvadesetak koraka od njega. John Delany progura svoju trbuinu kroz prvi red i stane nakon tri koraka naslonivi desni dlan na drku svog kolta i polako hvatajui dah. Jesi li ti onaj koji je ubio Hursta, strane? Ne obazirui se na njegove rijei, Mahniti se obrecnu na njih, a od mehanikog glasa njegova automatskog prevodioca mnogi se najeie. Sluajte me dobro, vi uroenici, jer neu ponavljati. Odsad ja ovdje upravljam i svaki e od vas initi to mu kaem ili e zavriti kao onaj prvi. Ma nemoj, pasji sine procijedi erif kroz zube, a zatim dreknu potegnuvi revolver: Baci oruje i zagrabi rukama po zraku, ako ti se jo ivi! Zau hladan odgovor.

- 116 -

 Sad ete vidjeti ta vas eka, vi otpadi evolucije. Podignu dezintegrator i pritisnu obara. Delany se zapanjujuom brzinom za svoje godine i usprkos teini baci u prainu, odgovorivi sa svih svojih est metaka. Bijelo-plavi zrak dezintegratora kao munja osvijetli istinu i sve ljude na njoj. Promaio je erifa spalivi mu samo lijevi rukav, ali je zato ovjek iza njega bio pogoen u prsa ostavi bez glave i obih ruku koje su otpale s raznesenog grudnog koa. Ostalima nije trebalo mnogo govoriti. Puke i revolveri zagrmjee sa svih strana. Polje sile je zatitilo Mahnitog od sigurne smrti, no udarci metaka bacakali su ga na sve strane. Demoni entropije! Ovi prokletnici pucaju na mene! Ne skidajui prst s obaraa, zamahnu orujem iznad glave rasipajui zrake na sve strane. Jo nekolicina ljudi popadae bez raznih dijelova tijela, a ostali se pobacae po tlu slijedei erifov primjer. Mahniti pogodi jo dvojicu i pobjee izmeu njih. Kada se dohvatim zvjezdanog broda, pretvorit u ovaj kraj u pustinju! To e ih nauiti pameti. Opali jo nekoliko puta iza sebe, ali zrake pogodie samo busenje trave i pretvore ih zajedno s tlom u crni dim. John Delany podignu se kroz oblak koji je vonjao na barut, paljevinu i izgorjelo meso. to, zagrizli ste prainu, usranci? to se vue, Fosteru? Tako su te uili u vojsci? Dii dupe, Kalahoone, i za njim! Drite rastojanje, ali nemojte ga gubiti iz vida. Obavijestite i ostale grupe. 'Ajde, sad! ooo U ubilakom raspoloenju trao je prema mjestu gdje je ostavio svoj svemirski brod, palei sve na to je naiao. Ljudi su ga slijedili, ali se nisu previe pribliavali. To je opazio. Neka, neka. Nauili su prvu lekciju, sad e i ostalo. Na istoku se crno nebo poelo pretvarati u tamnoplavo kad je Mahniti, pretravi usku seosku cestu, uao u dvorite trafo-stanice visokog napona, blistavo osvijetljeno reflektorima i crvenim svjetlima za upozorenje. to je ovo? Energetska stanica? Nije imao mnogo vremena za razmiljanje. Pedesetak metara iza njega Ronald Foster, mjesni elektriar, ugleda svoju ansu; kada mu - 117 -

olovo nije nita moglo moda e struja. Klekne na desno koljeno i, naslonivi lijevi lakat na bedro, prinese obrazu hladan i od jutarnje rose vlaan kundak svoje teke puke. Snajer sa poveanjem od 18 puta jasno mu je pokazao cilj keramiki izolator koji je drao vod visokog napona. Prasak se prolomi zrakom i kabel, osloboen draa, to se razletio u komadie, padne na tlo. Mahniti se okrenu i nasumce opali u pravcu pucnja. Dezintegrator je ionizirao zrak i to je bilo dovoljno da s kraja voda sukne prema Mahnitom munja od 20.000 volti. Polje sile energokafandra oslabi i zemaljska atmosfera prodre unutra. Iako je sistem za filtraciju brzo eliminirao otrovne plinove bilo je dovoljno nekoliko udisaja. Mahniti se zanese i onesvijeen srui se na beton. Uz mukli zveket dezintegrator se otkotrlja u stranu. Potjera se polako pribliila. Stali su uz golo, isprueno, uto tijelo. Je li jo iv? Rekao bih da jest. Trza se. erif spremi revolver u futrolu i izvue lisice. uo ti mene ili ne, ali ja te hapsim u ime zakona za viestruko ubojstvo prvog stupnja. Ima pravo da ne odgovara na pitanja jer sve to kae moe se na sudu iskoristiti protiv tebe. Ima pravo na svog odvjetnika, a ako ga ne odabere, sud e ti odrediti jednog. ooo Visoko u orbiti iznad Zemlja Pilot i Glavni kontrolor sjedili su nad senzorima u svom brodu. Nikakva traga njegovom aparatu. A ipak su ostali tragovi prolaska kroz zvjezdani sistem. To samo znai da je dobro sakrio aparat. Morat emo detaljnije analizirati povrinu ili ekati da uini neku greku. Kakvu greku? Kontrolor je bio nezadovoljan situacijom. Pojava nezemaljskog bia izazvat e uzbuenost meu Zemljanima i to e zacijelo biti objavljeno u njihovim sredstvima informiranja. Izdat u raunani upute da kontinuirano analizira sve vijesti koje se dnevno pojavljuju na ovom planetu. Obavijestit e nas im se pojavi neto to bi moglo odgovarati Mahnitome, Tako emo saznati gdje se nalazi Meutim, to da inimo kada ga naemo? Spustit emo se, neutralizirati ga, a zatim ga vratiti u Centralni mentalni institut. A ne smijemo ostaviti ni njegov brod. - 118 -

 Svakako ne, ali mislim da ni ovo prvo nee ii tako lako. Jer, iako e on prekriti Princip nekontakta, da li i mi imamo pravo uiniti to isto i unijeti jo veu pometnju meu njih? Lov na njega nas ne opravdava, a mislim da su gotovo nikakve anse da ga uhvatimo bez neke spektakularne akcije na povrini. Ima pravo. Otvorenom akcijom samo bismo pogorali stvar. Postoji li neki drugi nain? Postoji. Moemo ponovo ostvariti tajni kontakt kao to smo to uinili i proli put i pokuati ga uhvatiti s njihovom pomoi. Uz nae upute mogli bismo neto i uiniti. Time ne bismo mnogo promijenili na stvari. Princip nekontakta bio bi opet prekren. ini mi se da nemamo izbora; moramo ga prekriti, pitanje je samo u kojoj mjeri. Prekraj je prekraj u svakom obliku. Naravno, ali moramo gledati efekt. Mislim da je bolje ako se obratimo nekome tko ve zna i koji je radio za nas, te ga pustimo da u nae ime uredi stvar nego da se mi pojavimo u briuem letu nad nekim od njihovih gradova. Slaem se. A kome bismo se mogli obratiti? Glavnom kontroloru se nije svialo to mu situacija izmie iz ruku, ali je bio dovoljno iskusan da shvati kada drugi imaju pravo. U taj as oglasi se brodski raunar. PRONAENA INFORMACIJA KOJA ODGOVARA POJAVI MAHNITOG MEU DOMOROCIMA. I na ekranu se pojavi prijevod agencijskog izvjetaja. to ovo znai, Pilotu? Koliko se sjeam frazeologije ove civilizacije, to znai da se vjerojatno pojavio u nekom naselju zvanom Hancksville na teritoriju koji se zove Sjedinjene Amerike Drave. Ipak, ini se da informacija nije sasvim pouzdana. Znai, teta je ve uinjena! Moramo brzo reagirati. Stupi u vezu s tim Zemljaninom o kojem si mi govorio i kai mu da je rije o najopasnijem stvorenju koje postoji i neka ga samo lokaliziraju, a mi emo uiniti ostalo. ooo Karl Willhelm von Kleberg sjedio je za radnim stolom svog ureda u Univerzitetskoj neurokirurkoj klinici u Baselu kada je - 119 -

zazvonio telefon na njegovu stolu. Ne skidajui pogled s papira koje je itao mirno podie slualicu. Molim? Ponovo vas pozdravljamo profesore Kleberg zau se mehaniki glas s druge strane ive i trnci mu prooe niz lea, a prsti ake pobijeljee od pritiska. Zar je mogue? Zar opet vi? Na alost, profesore. Ponovo nam treba vaa pomo, ovaj put kao veza izmeu nas i zemaljskih vlasti. Vi ste uglednik na ovom planetu i vjerovat e vaoj rijei. Moramo brzo djelovati. ooo Nekoliko sati kasnije pred zgradom ambasade SAD u Bernu zaustavio se kao suza ist sivi mercedes i ofer otvori vrata putniku koji odmah produi pored narednika mornarike pjeadije koji je u paradnoj uniformi stajao na vratima. Pristupi prijemnom alteru. Ja sam profesor von Kleberg i imam ugovoren sastanak s ambasadorom. inovnica provjeri papire i ljubazno se nasmijei. Izvolite za mnom. Ambasador vas oekuje. Nekoliko katova vie i hodnika dalje nali su se pred vratima ambasadorova privatnog ureda. Tajnica odmah ustade i poe u susret. ast nam je profesore. Va poziv nas je malo iznenadio. Straar koji je diskretno stajao u kutu ipak nije propustio da baci pogled na aparat koji je pokazivao da li je posjetilac naoruan, a zatim pritisnu taster koji je otvarao vrata salona za goste. Kleber ue bez rijei. Pred prozorom stajao je ambasador koji se okrete i sa smijekom profesionalnog politiara krenu prema svom gostu. Milo mi je to vas mogu upoznati doktore, jo nisam imao prilike razgovarati s nobelovcem vaeg kalibra, iako sam uo za vas jo dok ste radili u Bostonu. Hvala mirno odvrati Kleberg i stisnu ambasadorovu ruku, lagano se naklonivi. Amerikanac se iznenadio eljeznom stisku ruke u ovjeka koji je za stopu bio nii od njega i, koliko je znao, bar petnaest godina stariji. Ipak, prava dob se na Svicarevu asketskom licu nije mogla oitati. Iza naoala sa zlatnim okvirom gledale su hladne sivoplave

- 120 -

oi. Izvolite sjesti, sada e nam tajnica donijeti neto irokim pokretom pokaza teke fofeije presvuene koom uspjeno sakrivi. svoju zbunjenost. Nije mu se esto deavalo da susretne ovjeka iz kojeg je toliko zraila snaga i samopouzdanje, hladan mir i odlunost Kleberg bez rijei sjedne u ponuenu fotelju i prieka domaina da uini isto. Iz prsluka svog besprijekornog plavog odijela izvadi zlatan sat i baci pogled na njega. Ambasador ga je gledao sa zanimanjem. Jedino to se u njegovoj pojavi izdvajalo od klasinog odijela i snjeno-bijele koulje bila je svilena plava kravata s bogatim zlatnim vezom za koju je bio siguran da je kupljena kod Yvesa Saint Laurenta, te mala crno-bijela rozeta viteza Maltekog reda na lijevom reveru. Kirurg zagladi sijedu kosu i mirno pone. Gospodine ambasadore, ovo to u sada rei moe vam se initi potpuno ludo, ali je isto tako potpuno istinito, moe se provjeriti. Ja sam u kontaktu s izvanzemaljskim biima koja su me zamolila da stupim u vezu s vaom vladom. Jedan pripadnik njihove vrste, vrlo opasan, umobolan kriminalac pobjegao je iz njihove klinike i sada se nalazi u blizini mjesta Hancksville u Alabami. Oni se nadaju da ete im vi omoguiti da ga oni uhvate i vrate na lijeenje. Ambasador je ostao otvorenih usta gledajui ga neko vrijeme, a onda proguta knedlu. Jo nije mogao progovoriti. To bi bilo ono glavno nadoda Kleberg kad je vidio da njegov sugovornik ne moe doi do rijei. Stvar jo nije prodrla u iru javnost, ali se moete informirati kod vaih pretpostavljenih u Washingtonu. Ne smogavi snage da bilo to kae, ambasador pritisnu taster interfona. Dajte mi vezu s dravnim sekretarom. ooo Pilot je relaksirano promatrao igru svjetla na kontrolnoj ploi dok je Glavni kontrolor treperenjem miia noge pokuavao prikriti nestrpljivost i zabrinutost. Kako stoji s naom vezom na Zemlji? Otputovao je sa svog kontinenta prema mjestu dogaaja. Sada emo vidjeti da li e uspjeti produbiti kontakt s lokalnim vlastima. Razgovor opet zamre. Pilot se nije urio da odmah iznese sve - 121 -

informacije koje je znao iz prolog boravka. Brodski raunar javi se signalom i prekine utnju. NOVI IZVJETAJ ZEMALJSKIH INFORMATIVNIH SLUBI Njih dvojica se nagnue nad monitor. I to ovo znai? Nevjerojatno! Iz ovoga izlazi da su ga Zemljani uhvatili i razoruali poto je pobio nekoliko njihovih. Sada se nalazi u jednoj pravnoj ustanovi i eka suenje. to? Pa to je nemogue! Uhvatili su ga sami! Sada nam je sasvim izmakao iz ruke. I jo je pobio te domoroce. Strahota! Mislim da to oni nee shvatiti tako tragino kao mi. Na ovom planetu se deava na tisue ubojstava svaki dan, njima je takvo stanje prilino uobiajeno. Ipak, to ne smanjuje teinu zloina, ak ni u njihovim oima. Kako stoje stvari s pravnog stajalita? Koliko znam iz osobnog iskustva, a i preko kompjutera, postoje neke bitne razlike izmeu nas i njih. Kod nas vrijede Principi, gdje je bitan njihov duh a ne rije, i kriv je svatko tko ga prekri ak i ako izvrtanjem rijei uini privid da to nije tako. U Zemljana je bitnija rije Zakona i ako netko iskoristi nedoreenost i izigra duh, a ostane prav prema slovu, nee se smatrati krivim. Postoji, dakako, moralna krivica, ali za nju postoje samo moralne sankcije koje veinu Zemljana ne smetaju. Da, zato i imaju treu moralnu kategoriju prema relativno visokoj petoj tehnolokoj. I kakva je ta njihova pravda? Pa, skupina ljudi odlui o krivici optuenog i onda se odreuje kazna koja moe biti materijalna, ograniavati kretanje, a za najtee zloine, u koje spada i ubojstvo, postoji kazna likvidacije. Barbarski. Ne znam to emo uiniti ako odlue da ga smaknu. I meu njima ima protivnika takvog naina kanjavanja, a i openito, vrlo moralnih individua, gotovo ravnih nama. Na alost, takvi su u manjini. Ipak nas to ne smije previe zauditi. Oni jo ne poznaju tehnike mentalnog lijeenja devijanata. Veinu prekritelja zakona ine zdravi, a psihiki poremeenih ima meu takvima vrlo malo za razliku od nas gdje su svi koji prekre Principe umno poremeeni. Koliko se sjeam, imaju klauzulu da mentalno bolesni - 122 -

ne mogu odgovarati za svoje postupke. To nam daje anse da ga dobijemo natrag na lijeenje. Kakvi su izgledi za to? Ne znam. Ekstradicija postoji meu njihovim dravama, ali tko zna hoe li je htjeti primijeniti u ovom sluaju. Oni su vrlo emocionalna i osvetoljubiva vrsta, a uz to su i ksenofobini. Tu emo se morati osloniti na Doktora. Spusti na povrinu Zemlje jednog kamufliranog mehanikog promatraa. Pokuat emo izravno pratiti situaciju. ooo Pred erifovim stolom stajao je demekast mukarac etrdesetih godina odjeven u sivo prugasto odijelo koje mli je oito bilo raeno po mjeri. U lijevoj je ruci drao aktovku a desnom je pruio posjetnicu. Delany obrie ruku kojom je malo prije drao sendvi i pogleda. Pisalo je: Mark B. Cane odvjetnik. uo sam za vas, vi ste iz susjednog gradia. Znai, elite na sudu zastupati interese ovog izvanzemaljskog ubojice? Dobro. Svatko ima pravo na odvjetnika, a s obzirom na to da on nije traio ni jednog, vjerujem da za vas nema nikakvih prepreka. Bobe, odvedi ovjeka do elije. Zamjenik, koji je u naruju drao skraenu samaricu, prebaci vakau gumu iz jednog kraja usta u drugi i krenu prema vratima koja su vodila u hodnik sa elijama. Cane kimnu erifu i poe za njim. Tu se krila ansa da od malog, lokalnog odvjetnika postane uspjean i slavan pravnik poznat na cijelom Jugu, a moda i dalje. Uski je hodnik s jedne strane imao zid od reetaka iza kojeg su bile tri elije. Dvije su bile prazne, dok je u treoj, na krevetu s tankim madracem prekrivenim grubim vojnikim pokrivaem, sjedio stranac. U polumraku prostorije preko njega je padao trak svjetla s visokog prozoria. Poslijepodnevno je sunce zajedno s reetkama iscrtalo mreu nepravilnih sjena po donjem dijelu zatvorenikova tijela. Iza tankog zastora od svjetla u kojem su lebdjela zrnca praine promatrale su ih nepomine zelene oi. To vam je taj stranac, odvjetnie procijedi kroz zube Bob promatrajui njegovu reakciju. Bio je lagano razoaran kada je ovaj vrlo profesionalno rekao: Hvala, pomonice. Sada bih elio nasamo razgovarati sa - 123 -

svojim klijentom. Policajac samo slegnu ramenima i poe prema vratima. Nemojte se sasvim pouzdati u tog uu. Ja u biti iza vrata, ako bude to trebalo, samo zaurlajte. Kada je ostao sam, Cane za trenutak nije znao kako da pone, ali tada odlui da je uobiajeni pristup najbolji. Nalazite se u prilinoj nevolji. inilo se da neljudske oi sada fiksiraju samo njega ali nikakvog odgovora nije bilo. aka sa etiri prsta tapkala je udnim ritmom po okviru kreveta i blijedoruiasta aura je lelujala oko nje. Mislim da ete se loe provesti na sudu. Jo nikakva odgovora; glava se nije ni pomakla. Cane proguta slinu. Ja sam va odvjetnik. Poskoi kada zau mehaniki glas. Pravni zastupnik? emu to slui? Odahnu. Sada e sve ii lake. Ah, na sudu e vas jedan ovjek optuivati, drugi e odluivati da li ste krivi, a ako utvrde da jeste, trei e vam izrei kaznu. Ja u vas braniti. Tim ritualom vi divljaci dijelite pravdu? Da, ali mislim da ne biste smjeli u sudnici upotrebljavati ovakve izraze. Ljudi su prilino sujetni, mogli bi to shvatiti kao uvredu suda. Ja u vas primitivce zvati kako mi bude odgovaralo. Automatski je prevodilac sintetizirao rijei i reenice bez emocionalnog isticanja, ali je odvjetnik bio siguran da bi uo reanje u sluaju da sam stranac progovori na engleskom. I kakve se kazne predviaju? Pa, za ubojstvo ide i kazna smrti. Znai da nema bitne razlike. Samo to kod nas ubijaju duh, a vi likvidirate tijelo. Ne znam kako je kod vas, ali mislim da ete, uz moju pomo naravno, izai iz sudnice osloboeni optube. Mahniti se prvi put pomaknu nagnuvi se prema naprijed, na to Cane ponovo poskoi. Zar je ovdje i to mogue? Vrlo interesantno. Da ujem. - 124 -

ooo U salonu na prvom katu velike junjake palae Karl Willhelm von Kleberg je teko prikrivao ljutnju. Nervozno je kuckao peatnjakom po irokom stolu. Guverner Alabame se mekoljio u fotelji i izbjegavao njegov pogled. Bio je iznenaen kako je taj mravi ovjek osrednje visine i asketskog lica mogao s nekoliko rijei natjerati da se osjea krivim. Shvatite, profesore, da ja tu ne mogu mnogo uiniti. Taj je Mahniti ve uhvaen od lokalnih vlasti, tamo e mu se suditi i mi moramo ekati isto tako kao to ekaju FBI, CIA i jo tucet drugih tajnih slubi u ovoj naoj zemlji. Nasluujem da je neka od njih isplanirala da ga kidnapira iz zatvora i podvrgne ispitivanjima, ali je lokalni erif to nanjuio i pripremio se tako da se to ne bi moglo izvesti bez krvoprolia. Tako e priekati da zavri suenje. Da, to suenje. Koliko mi je poznato, on bi mogao zavriti i u eliji smrti. Teoretski da, ali mislim da se to nee desiti. Iako je to zasluio, bez obzira na to to je lud, stvari e se, koliko su mi objasnili moji pravni savjetnici, ovako razvijati... ooo erif John Delany nabije eir sa irokim obodom na proelavu glavu i odmjeri svoje pomonike to su u polukrugu stajali oko njega, jedni drei karabine, a drugi skraene samarice. Momci, shvatili ste, nadam se. Toga golog dripca moramo ivog i zdravog odvesti u sudnicu. Otvorite oi i ui i ne skidajte prsta s obaraa. Previe nepoznatih njuki vrze se po ovom naem gradu u posljednje vrijeme. Neu da se poslije govori kako je netko erifu iz Hancksvillea odveo zatvorenika ispred nosa. Ljudi utke kimnue glavama, usprkos tome, to im se ba nije svialo da moraju riskirati kou zbog nekog izvanzemaljskog kriminalca. Jasno? 'Ajd' sad. ooo Rex Kalahoon je pogledao ljude skupljene u stranjoj prostoriji svoje mehaniarske radionice. Svi su na sebi imali bijele pelerine, a u rukama su drali iljaste kukuljice Ku-Klux-Klana. Svakome je nadohvat ruke bilo kakvo vatreno oruje. Jack? upitno pogleda kovaa. - 125 -

Jack Crane kimnu glavom. On je svoj dio posla ve obavio. Reetka je postavljena, treba je samo oboriti. Uope nije sakrivena i to joj je najbolja zatita. Dobro. A ti Ron? Ronald Foster kljocnu elektriarskim klijetima. Sve je instalirano. Treba samo okenuti prekida. Meni lovina jote nije utekla. Znai, svatko, zna svoj posao. Kalahoon dohvati svoju automatsku puku koju je potajno donio iz Vijetnama. Nitko nee izbjei junjakoj pravdi u Hancksvilleu, bar ne dok postoji Klan. Je l' tako Abe? Abraham Hurst, brat ubijenog, mrano i bez rijei kimnu glavom. On i njegovrsin Joshua bili su spremni na sve. I zapamtite, ako se desi ono to su neki kazali da bi se moglo desiti, mi imamo svako pravo da djelujemo da ne krimo zakon. A sad u kola. ooo Sudnica je bila premala da primi sve one koji su htjeli prisustvovati procesu. Osim uglednijih graana toga kraja, te dva tuceta novinara iz svih krajeva zemlje, bila je tu i gomila ljudi koja je dola odasvud da vidi udo. Meu njima se tiskalo i podosta tajnih i specijalnih agenata iji je zadatak bio da nadziru situaciju i uhvate povoljni trenutak. Zaguljivim i ustajalim vlanim zrakom kasnog ljeta prostruji apat kada dva erifova pomonika uvedoe Mahnitog i ostavie ga, bez lisica, pokraj stola obrane za kojim je ve sjedio Mark Cane. Tko je ova rulja, odvjetnie? odmjeri Mahniti sudnicu. to bleje? Ah, ne obazirite se na njih, oni su beznaajni. Mahniti sjednu na stolac nezgrapan za njega i pogleda oko sebe. Mjesto je tono onako barbarsko kao to se moglo i predvidjeti. Kai, Zemljanine, jo nisam shvatio kakvu e ti korist izvui iz ovoga, jer ja ti ne dajem nikakva materijalna dobra za kojima vi primitivci toliko udite. Nismo mi toliko primitivni kao to vi mislite. Ja radim za slavu, iako je to pojam na koji vi gledate iz drugaijeg ugla. No, priznajem da e sa slavom doi i neto para, vii status i slino.

- 126 -

Njihov razgovor, a i amor u sudnici prekinu glas sudskog posluitelja: Svi ustanite! Zasjeda prvi sud u Hancksvilleu! Predsjedava asni sudac Samuel Stonehead Jones! Otvorie se bona vrata i ue asni Jones odjeven u dugu crnu togu. Bio je to okrugao ovjek ezdesetih godina, ne suvie zdrava izgleda. Popne se na podij s katedrom i sjede promatrajui iznad tekih podonjaka Mahnitog s umjerenim zanimanjem. Udari batom po stolu. Poinje proces: Narod protiv stranca. Optubu zastupa okruni javni tuilac Robert T. Smith. Okrenu podbuhlo lice na lijevu stranu. Tuioe, da li ste vi svjesni pravnih tekoa koje ovdje imamo? Meni se ini da moda nismo ni trebali pokrenuti preliminarni proces. Smith ustane iza svog stola i skinu naoale sa suhog izboranog lica. asni sue, ja sam inzistirao na ovome, iako sam svjestan da nam zakoni nisu sasvim odgovarajui. Mislim da je svima ovdje jasno da je ovo prvi sluaj ovakve vrste u povijesti ovjeanstva i da moramo sprijeiti opasan presedan. Ovo bie ovdje visoko je inteligentno i potpuno svjesno svojih djela, iako ima glasova da je umno poremeeno. Ipak, ono je bilo u stanju prijei milijune kilometara kroz svemir i neopaeno se spustiti na Zemlju, te poiniti jedan od najkrvavijih zloina u ovom kraju. Mi ne moemo dopustiti da nam bilo tko, pogotovu ako je razuman, vrlja okolo i ubija. Moramo se zatititi, a pravosudni sistem je zato i tu da bi titio drutvo. Mislim da su dokazi i svjedoenja o krivici ovog tuinca sasvim dovoljni, a nakon zloina dolazi i primjerena kazna. Mark Cane ustane sa svog stolca. Prigovor, asni sue! Dopustite da prekinem cijenjenog kolegu prije nego to se previe zahukta. Dok on, moda, s moralistikog stajalita ima pravo, ne smijemo zaboraviti najbitniju stvar. Cijelo pravosue i pravni sistem osniva se na zakonima i samo po njima se moe suditi, a ne po nekakvim miljenjima i osjeajima. Vidim da ste i vi, asni sue, razmatrali ovaj problem, ali sada je vrijeme da se to i otvoreno kae. U ovom konkretnom sluaju stvar je jasna. Svi nai zakoni napisani su i odnose se na ljude i samo na njih. Bilo da se govori o odnosu meu pojedincima, grupama ili o odnosu ljudi prema domaim ili divljim ivotinjama. Sasvim je jasno da se - 127 -

moj klijent, budui da je rije o izvanzemaljskom biu, ne ubraja ni u koju pravnu kategoriju, te tako ne moe biti ni odgovoran za bilo to to uini ili kae na Zemlji. Zato zahtijevam da se on smjesta oslobodi, jer ne moe biti kriv niti mu se moe suditi po naim zakonima! Dvorana se uskomea i svi poee galamiti. Jones opali nekoliko puta batom po stolu. Mir! Ispraznit u sudnicu! Kada se amor stiao, on nastavi mirnijim glasom. Jo prije nego to sam doao na sjednicu suda razmatrao sam ovaj problem i konzultirao sve potrebne knjige, a i neke cijenjene kolege. Iako i sam alim, moram u cjelini podrati prigovor obrane. Pravda se osniva na zakonima. Iako se zakoni prave prema ovjekovu osjeaju pravde ne moe se pravda provoditi po osjeaju, a mimo zakona. Naa je vlastita krivica ako su nam zakoni nesavreni i ne obuhvaaju sve mogue situacije. Mislim da e nas ovo potai na reviziju nekih propisa, ali za sada presuujem... baci pogled na Mahnitog. Neka optueni ustane. Na poticaj Canea a uz smrknut pogled Smitha, ovaj preko volje i s prezirom ustade. Presuujem da se stranac oslobodi svake optube radi... hm, nedostataka pravnih instrumenata. Sud je zavrio zasjedanje udari batom po stolu i bez ijedne rijei napusti sudnicu. Mahniti se zadovoljno osvrnu. Njegove pretpostavke o glupavosti Zemljana bile su opravdane. Poi sa mnom, odvjetnie, imat u jo posla za tebe kada se doepam svog broda. Ne osvrnuvi se, izmeu dva uvara koji su nevoljko stajali sa strane krene prema izlazu iz sudnice. Narod se, uplaen, poeo tiskati u stranu napravivi mjesta za prolaz. Mark Cane stavi papire u torbu i krenu za Mahnitim. Nije se ba najbolje osjeao pred pogledima svjetine. Ljudi koji su ispunili hodnike Palae pravde, a djelomice i trg ispred nje, utke su promatrali kako stranac prolazi izmeu njih i gotovo su osjeali koliko uiva u svojoj nadmoi. Izaoe na plonik i krenue. Cane ga sustigne. Mislim da ova etnja nije previe dobra za zdravlje. to to pria? Vidite, na pravni sistem ima vie kvaka, to jest strana... U tom trenu, kada su stigli do prve uske pobone uliice koja je dijelila Palau pravde od susjednog gradilita, zau se kripa guma - 128 -

kamioneta s kojeg dvojica u bijelo obuenih i maskiranih mukaraca otvorie brzu paljbu iz puaka. Meci poee pratati po fasadi zgrade i komadii buke i opeka zasue Mahnitog, Canea i gomilu koja ih je promatrala. Zaula se vriska i ljudi se rastre na sve strane; neki su polegli po ploniku, a drugi se podvukli pod parkirane automobile. Specijalni agenti koji su se nalazili meu njima povadili su revolvere, pokuavajui uzalud da kroz svjetinu ugledaju metu. Ovuda! To pucaju po nama! dreknu Cane i potri u prolaz.' to? Rastavit u im modane slojeve! Ako je to tvoj ekvivalent prosipanja mozga morat e priekati! Za mnom! Preko volje, i ne shvaajui sasvim to se dogaa, Mahniti krenu za njim. Prije nego to se uspio zaustaviti, iroka eljezna reetka, koja je bila naslonjena na ogradu gradilita, svali se uz tresak njemu na put i on u trku nagazi na nju. Ron Foster, koji je stajao pokraj razvodne ploe gradilita, okrenu prekida i struja visokog napona, namijenjena specijalnim graevinskim strojevima, nabije reetku i uspostavi kontakt s energoskafandrom. Oblak iskara buknu oko Mahnitog i on posrnu. U tom trenutku iza ograde iskoi Rex Kalahoon i isprazni, kroz oslabljeno polje sile, okvir svoje automatske puke. Cane se stigao u trku osvrnuti i ugledati kako tridesetak zrna raznosi neobine organe i kako zelena krv prti na sve strane pretvarajui se u paru u dodiru s podivljalim iskrama. Mrtvo tijelo svali se na reetku, a metalni opasa, pogoen metkom, pone gorjeti. Kalahoon se baci iza ograde, a Cane u grmlje uza zid Palae pravde. Opasa buknu i priguena eksplozija odjeknu okolnim zidovima. Kad se sivi dim raziao, vidjelo se da je ono to je ostalo od Mahnitog sasvim pougljenjelo i gotovo neprepoznatljivo. Tri su mukarca nekoliko sekundi bez rijei promatrali kako se gase pojedini plamici a tada se prenue. Foster iskljui struju, a Kalahoon, preskoivi ostake Mahnitog, potri za njim. Na drugom izlazu iz prolaza pojavi se kamionet koji je napravio krug oko gradilita. Oni se u trku bacie na njegov stranji dio pridruivi se Abeu Hurstu i Jacku Craneu. Joshua Hurst pritisnu na gas i kamionet ubrzo zamaknu za prvi ugao. Advokat pogleda za njima i zakljui da je najbolje slijediti njihov primjer. Kada je u sljedeem trenutku John Delany sa svoja dva pomonika uao u prolaz, on je ve bio prazan. Prioe truplu koje se - 129 -

jo samo puilo. Ala smrdi! otpljunu jedan od pomonika. I ti bi da si u ovom stanju. ta da inimo s onim klanovcima. Da ih ostavimo ili da ih hapsimo? Nitko nee pucati po mom gradu nekanjeno. Strpajte ih u uzu pod optubom da su remetili javni red i mir i da su otetili dravnu imovinu. Eh? Naravno. Ona pucnjava iz kamioneta po fasadi Palae zavrila je izmeu prvog i drugog kata. Oni nisu ni htjeli upucati stranca jer su znali da bi ga njegovo polje zatitilo, nego su ga samo htjeli natjerati u prolaz kako bi ga unitili strujom. Vojniki organizirana akcija, a znamo i od koga. Ali to emo s tim to su ga ukokali? Nita, djeae! Ma pravde ima dvije otrice. Kao to su nam objasnili gospoda pravnici, isti nedostatak zakona koji je njega oslobodio krivice oslobodit e i njegove ubojice. Nitko ne moe biti kriv to je smaknuo izvanzemaljca jer nema zakona po kojem bi ga kaznili. 'Ajde sad. ooo Glavni kontrolor sreivao je podatke dok je Pilot pripremao brod za povratak. Da li se na elektronski pijun vratio? Jest. Imamo sve zapisano u brodskoj memoriji. Imat ete ta analizirati kad se vratimo. Strano je to to se desilo. Naa je krivica to smo pustili da umre na tako straan nain. Ovo su pravi divljaci. Ne bih se sasvim sloio s takvim miljenjem. Mi smo krivi to ga nismo uhvatili, ali nismo imali izbora. Zemljani su postupili po svojim zakonima i obiajima. S druge strane, krivi smo to nam je pobjegao i poinio onaj pokolj meu njima. To je velika sramota za nas. Nadam se da e to oni brzo zaboraviti. Moda je bolje to je poginuo. Mnogo bi vea teta bila da je otkrio neke tehnoloke tajne. Ovako smo dobro proli. Lokalizirao sam njegov brod i ubacio u raunar program za povratak. Jedino dezintegrator nismo uspjeli nai. Vjerojatno su ga - 130 -

negdje sakrili. Proli smo s minimalnim gubitkom. Ako izuzmemo jedan na iyot. ivot? Hm. Imam utisak da su Zemljani za nas obavili prljav posao. Mahnitog nikada ne bismo uspjeli izlijeiti. Moda, ali meni se ini da pilotski poziv ogrubljuje. Svata se vidi putujui svemirom. Poslao sam poruku Doktoru, moemo krenuti. S obzirom na prosjek ove vrste, taj doktor je sasvim izuzetan. Ovo je bilo interesantno iskustvo za mene, koji rijetko naputam na planet. A sada da krenemo. ooo Oslonjeni na ogradu terase, Guverner i profesor von Kleberg gledali su nono nebo osuto zvijezdama. Nisam sasvim razumio ta njihova imena, kako se meu sobom razlikuju oni istog zanimanja? Osim imena po profesiji svaki ima i vrstu osobnog imena, ali niti ja nisam sasvim shvatio kako to funkcionira. I ta oni misle o svemu ovome, profesore? Zgranuti su ubojstvima, ali se ne mogu previe buniti jer ih mui grinja savjesti. Nismo loe proli u ovim dogaajima. Vratit u se sada u svoj rodni Liechtenstein na odmor. Neko vrijeme gledali su utke u nebo, svaki zaokupljen svojim mislima. A tada je tihi hihot prekinuo tiinu. Kar Willhelm von Kleberg, uvijek suzdran i zakopan ovjek, akademik i nobelovac, najbolji neurokirurg na svijetu, smijao se sve glasnije i glasnije, dok mu na kraju glas nije odzvanjao terasom zbunjujui uvare koji su se etali vrtom palae. U emu je stvar? preneraeno ga je gledao Guverner. Jedva suspreui smijeh to je dopirao iz dubine trbuha, Kleberg objasni to mu je bilo na pameti. Ti su naivci mislili da e nas taj njihov tehnoloki superiorni Mahniti sve pobiti i zavladati jadnim ostacima naeg planeta, a mi smo ga smotali prije nego to se bilo koji od njih snaao. Lijepo je ivjeti u miru, ali je katkad korisno znati ratovati. Si vis pacem, para bellum... eli li mir, spremaj se za rat.

- 131 -

Davor Slamnig:

Salamama
U moru uzavrelih proteina, mosti, pigmenta i mnogih drugih tvari koje ne treba spominjati desilo se neto vano. U svome kaotinom komeanju molekule su natrapale na jednu kombinaciju koja je imala Znaenje. Rodila se ideja. I rasla. Smrdjelo je do neba. Kad je tog jutra Mesoproduktov kombi stao ispred samoposluivanja, osjeala sam da je neto problematino na pomolu. Francek vozi, i onda ja malo popriam s njim, dok Remo prenosi robu iz kombija u skladite. Ili je danas vrue kao u Papenovu loncu, ili ja haluciniram rekla sam Franceku u smislu lagane konverzacije. Je, vrue je, ist' objektivno gledajui rekao je Francek, dok je Remo krao Zombi s ljenjakom. Ja osobno vie volim Hiper s karamelom. Ali pustila sam mu, kao to mu pustim svaki put. Jadni niskokvalificirani ljaker teko nae kakav uitak u ivotu. A ja sam ipak efica. Kao da ja nemam problema! Mlaa sam od pola baba u radnji. Pojele su se od jala kad sam dobila unapreenje. Rade mi probleme gdje stignu. Neki put zaista pomislim kako je sve to izmiljeno, kako se jedan muan film vrti pred mojim oima, a u ui putaju zvune efekte. Ba kao noas: moj Mirkec mi hriplje u uho i stee me za sisu, a mene boli i boli, znam da u dobiti menzu, ali kako da mu to objasnim u tome momentu. Kad se on jednom zalaufa, nema izmeu nas komunikacije, tada odlaze k vragu sve moderne seksoloke teorije i nastupa dobra stara patrijarhalna dominacija. I neka mu bude, mislim si ja, samo za kog boga onda moram i ja rintati svaki dan od est do dva? Uglavnom, ja to izdrim. - 132 -

itala sam jedno pismo doktoru Kotiareviu. Kae enska: Dragi doktore, ja u odnosima sa svojim suprugom ne doivljavam orgazam. Ne doivljava orgazam, je li, mislim si ja njoj, ali ako ga ne doivljava, kako onda zna da ima to doivjeti? Ha? A gospodin doktor njoj odgovara: Statistiki je dokazano da u vie od 70 posto brakova ena ne doivljava uitak u odnosu s muem. Vaa je situacija daleko od atipine. Pokuajte razgovarati sa svojim suprugom, objasniti mu to vam godi, a to ne. U svakom sluaju, stimulirajte svoj klitoris sami za vrijeme odnosa. Fala lijepa. To mogu i bez mukog drutva. Tako oni odu, Francek i Remo, mislim, i u radnji ostanemo ja i Elika. Odi ti malo na kasu kaem ja njoj, a ja odem prodavati suhomesnatu robu. I doe urieva. Kaj burno danas, gospoo? pitam ja nju, jer ako se na meni ne izdovolji u spiki, onda cijedi Eliku, a ona je jo mlada i takve stvari joj teko padaju. Milica, dajte mi deset deka parizera, ako je friki kae babuskara. Je, je, friki je, sad su ga donesli igram ja i dalje ulogu vaeg domaeg obiteljskog peceraj-majstora. Izvadim parizer iz friidera gdje stoje te salame i jednim potezom noa mu skinem kou (plastinu). I tu imamo i ja i gospoa uri kaj za videti. Parizer je inae blijedoroza ako je friki, a blijedosmei kad je star. Meutim, ovaj je bio crven. Ja i urika buljimo u njega. Je, to vam je novi parizer. Tak vam ga sad delaju pokuam ja kao profesionalac izvui .stvar. U krajnju ruku, kakve je god boje, unka nije. Jako vam je fini. Ba je fini dodala sam, kao da sam ga sama jela. Durika me sumnjiavo gleda. A kakav vam je ekstravurt? pita. E kupit e taj parizer, zainatila se ja, pa bio on crven ili lila. Nema ekstravurta rekla sam bezobrazno, mada je lijepo virio izmeu tirolske i unkerice. I tu je urika vidjela da nema ale. Dobro, Milice, dajte mi onda deset deka tog parizera rekla je pokorno. Zna ona da se mene ne isplati zezati. Ne idem ja zabadava s mesarom na gemite. - 133 -

I tako joj ja nareem dvanaest deka tog parizera. Moe malo vie pitam, a ona potvrdno cvili. I jo neto, gospoo? usluno nudim, ali ona odmahuje glavom i kree u pravcu kase. To e je nauiti pameti. Ja i Mirkec moj mu nemamo djece. I bolje, kae on, i bolje, mislim si ja, ali opet, susjedi dosauju, a i moja mama me tupi svaki put kad je posjeujem u starakom. Ne da mi je gut. Mirkecova je, fala bogu, odapela prole godine. Ali, uglavnom, to pitanje se prije ili kasnije postavlja: Zato nemamo djece? Kontracepciju ne upotrebljavamo, niti smo je ikad upotrebljavali, niti bih je ja ikad upotrebljavala, jer znam. ene to znaju. Ili sam ja sterilna, ih je on. Ali ja mu zbog toga ne radim probleme. Niti on meni, fala bogu, inae bih ja odmah njemu. Sreom, ovako postoji jedan preutni sporazum da se to pitanje preuuje. Meni nije lako. Na kraju krajeva, ja sam ena, i to u godinama kad bih po svim propisima trebala biti majka. Ja volim djecu. Ali ako ih ve nema, nema. Ja se ne elim zbog toga osjeati frustrirana. Taj dan vam ja prodam svojim gospoama penzionerkama jo svojih kilu i pol parizera. I radnicima. Mlai svijet vam to ne kupuje. I moete si misliti kako sam se zaudila sljedei dan. U petak. Doe gospon Jura. Sedam deka parizera bi vas prosil da mi tanko nareete, Milica. Sedam deka, stari, mislim si ja, nadam se da e preivjeti do ponedjeljka. Odmah, gospon Jura kaem mu da ne bi odlutao. I dignem parizer, i vidim da je dobio natrag onih kilu i pol koje je izgubio juer. Ma to ti se samo priinilo veli meni Elika poslije, ali vjerujte mi, ve sam fala bogu desetu godinu na tom poslu, imam ruku za to. Malo me panika uhvatila. Je, je, valjda mi se samo priinilo umirila sam Eliku, jer sam shvatila da previe priam. Ona je ipak sa sela. Meutim, odmah sam ga poskriveki izvagala, i moje su se najcrnje slutnje obistinile. Parizer se vratio na originalnu teinu, ak je bio koju deku tei. Samo da mi inspekcija ne doe danas, pomislila sam. Taj dan, petak, forsirala sam parizer. Ostao je samo jedan ficlek - 134 -

od trideset deka koji sam sakrila ispod mortadele, i zatvorila radnju. U subotu sam javila da sam bolesna. Kaj bu, bu, mislila sam si. Elika i onako treba malo razviti osjeaj sigurnosti na radnom mjestu. Uslijedio je jedan za mene vrlo teak vikend. Dobila sam menstruaciju, kao to sam znala da u je dobiti, i mrzila cijeli svijet. A to je najgore, parizer mi nije iao iz glave. Ja sam praktina ena, ne vjerujem vam ja u hipoteze, ali u mojoj su se glavi raale razne teorije. Parizer koji raste. Pa ljudi e misliti da nisam normalna. U ponedjeljak sam teka srca otvorila radnju, i odmah krenula prema suhomesnatom odjelu. Elika, odi u skladite i donesi novu kitru rudi-tapia rekla sam joj da je se nekako rijeim. Ali rudi-tapia ima jo dosta! rekla je Elika. A ega nema dosta? Nema flopsa! Onda odi u skladite i donesi kitru flopsa. Morala sam je se nekako rijeiti na moment. Kad je Elika nestala, podigla sam mortadelu. Ispod nje parizer je leao deblji nego ikad. A osim toga... osim toga je isti eufemizam. Osim toga, izrasle su mu male ruice. Mora da sam se tad onesvijestila. Nisam ena koja se onesvjeuje, ali sad bar znam da kad se onesvijestim, imam dovoljno razloga za to. A da se ti vrati doma i odlei jo koji dan nareivala mi je Elika i odvalila mi jo jednu amarinu. Ne, ne, dobro mi je, samo nisam stigla dorukovati jutros objanjavala sam joj diui se s poda. Fala bogu, jo nije bilo nijedne muterije. Pojedi si malo kruha i parizera savjetovala mi je. Te njene rijei nisu na mene djelovale blagotvorno. U taj as pred samoposluivaonicom se zaustavio Mesoproduktov kombi. Na silu sam se sabrala i ustala. Parizera nije bilo za vidjeti. Sakrio se. Dobro jutro, enske zauo se prijatni, normalni, ovozemaljski Francekov glas. Na moment mi se uinilo da je sve to bio samo ruan san. Ali orda sam ga ugledala. Njegove male okice moleivo su me promatrale izmeu debrecinki. - 135 -

 Bok, Francek rekla sam najnormalnijim tonom. Evo, Milica, nosim ti par novih suhih i mesnatih razbacivao je Francek svoj profesionalni humor. uj, ne trebam danas parizera rekla sam mu leerno. Samo bi mi jo jedan trebao. Znai, potroai su napokon doli k pameti i dalje se alio Francek. Ovo je bio dobar moment da produbim svoja znanja. uj, a od ega uope rade parizer? pitala sam ga uz put. Od bilo ega. Kuhaju u velikim kotlovima dok se ne raspadne. Dodaju boju. ekaju da se ohladi i koagulira. Daju ga meni da ga dam tebi. Ljudi kupuju. Ne znaju. Sve se to poklapalo s mojim oekivanjima. Ne znam to mi je bilo. Kad su odlazili, tutnula sam Remi u ruku jedan Hiper s karamelom. Bolji je od onog odvratnog Zombija namignula sam mu. Gledao me kao da sam mu preporuila svinjetinu. E, Remo, Remo, mislila sam si, ne znam zato. Kao da sam u jednom momentu zavoljela ljude usprkos njihovim smrdljivim nogama, podrigivanju, hrkanju neposredno nakon odnosa. Osjetila sam da smo svi mi jedna jadna vrsta osuena na vjeni konflikt sa samom sobom. Znala sam da su Remo, Francek, Elika i Mirkec samo druge varijante mene, i da im ja elim samo dobro. Ukratko bila sam sretna. Te veeri skuhala sam Franceku laganu veeru: kuhanu govedinu s hrenom. I dobro mu je zapaprila. A kad je pojeo, skuhala sam jaku kavicu i izvadila bocu frankovke iz pajze. ekaj malo rekla sam mu i otila u kupaonicu. Imam jedan ru boje okolade. Poklonila mi ga je Mirkecova sestrina prije dvije godine. to je, tu je, rekla sam si i namazala se s njim. Kad sam se vratila, Mirkec je ve strusio pola vina. Ali kavica ga je drala budnim, i takav mi je trebao. Te veeri mi je zaista trebao. Ja znam kakvu sliku ljudi imaju o prosjenom braku izmeu portira i efice u samoposluivanju, ali ja vam kaem: Mirkec je te noi bio bog ljubavi. Ni vie ni manje. Probudio nas je djeji pla koji je dopirao kroz ulazna vrata. Pustila sam mua da prvi ode i dobije svoj ok. Milica, Milica vratio se slinei a spavau sobu netko nam je ostavio dijete pred vratima!

- 136 -

 to? upitala sam iznenaeno, ali u biti nisam bila iznenaena. Pomirila sam se s nekim stvarima s kojima se teko pomiriti, ali kad se pomiri, shvati da se nisi ograniio, ve da si pred sobom otvorio nove mogunosti. Da vidim rekla sam, ustala, obukla lafrok i krenula prema vratima. Leao je na otirau koji smo jeftino kupili od Cigana kad smo se uselili, i promatrao me pametnim pogledom. Mama rekao je.

- 137 -

Alfred Coppel: The Dreamer

Preveo Boidar Stani

Sanjar

Pod bakrenastim su se nebom pustinje uzdizale, na 800 metara jedna od druge, dvije visoke i tanke rakete. Pritisnut teinom svoga protutlanog kombinezona, Denby ih je neko vrijeme nepomino promatrao. Srce mu se punilo radou. Evo, za to sam ja roen, pomislio je. Pustio je maha mati i ve se vidio u svemiru, pijui pohlepno s njegova sjajnog izvora. Sjaj sunca i zvijezda mijeao se u ljubiastoj noi. Pod njime Zemlja kao loptica zelenkaste magle... Feldman mu je dotakao ruku. Jeste li pripravni? Vraen u zbilju, Denby je kimnuo glavom. Feldman i on praeni skupinom tehniara, prili su preko pustinje raketu Unutranjost letjelice nalikovala je na hladnu pilju. Denby je pustio da ga apnu antigravitacijskim obujmicama. Skinuo je jednu rukavicu i otkrio podlakticu kako bi mu Feldman mogao dati injekciju. Psihotehniar je utke pripremao trcaljku, zatim se okrenuo i pogledao Denbyja. Moemo rekao je i igla se zabola u Denbyjevo meso. Od toga ete spavati kad budu krizni trenuci objasnio mu je Feldman. Tehniari su zavrili pripreme i jedan po jedan poeljeli Denbyju mnogo sree, pa izali iz rakete u zasljepljujue svjetlo dana.

- 138 -

 Jeste li zbilja sigurni da elite putovati? zapitao je Feldman. Tako mi svega!, pomislio je Denby, on me pita da li elim putovati! Pa cijeli moj ivot bio je uvod u ovo! O tome sam sanjao, nisam mislio ni na to drugo, a on me pita da li elim otputovati! Jest, elim putovati odvratio je. ini mi se da imam pravo na to. Psihotehniar se blijedo nasmijeio. Tono, nitko to ne porie, ali ipak promislite jo malo, stari moj. Cijelog ivota ivjeli ste u iluziji i sad mislite da ste uhvatili tu fatamorganu. Cijele ste mladosti /sanjarili da ete jednoga dana biti prvi ovjek na Mjesecu, ali... Ne zaboravite, Feldmane osorno e Denby da sam ja i radio da doivim ovo. Od rana djetinjstva su me drali po strani rugali mi se zbog toga sna. Bio sam drukiji i uvijek usamljen; moj mi je san bio jedini prijatelj. Studirao sam, razmiljao, preispitivao se i odluio. Sad napokon imam priliku da svom ivotu dadem smisao i kako me moete pitati hou li se predomisliti? Vae pitanje nema smisla... Feldman je pogledao na sat. Jo ima vremena da se predomislite. Bude li potrebno, imamo zamjenu za vas. Denby je okrenuo glavu. Od injekcije sedativa postajao je pospan i razdraljiv. elio je da ga taj prokleti doktor ostavi na miru. ivjeli ste u fantaziji nastavio je Feldman. Zbog toga ste bili usamljeni, zar ne? Denby nije odgovorio, premda su ga se duboko dojmile Feldmanove rijei. Usamljenost... jest, poznavao je usamljenost. Proli su ga trnci i sjeanja su se zasjekla poput krhotina stakla. Da, bio je vrlo usamljen. Njegovo sanjarenje, njegova neobuzdana imaginacija odijelili su ga od ostalih. Uvlaio se malo-pomalo u samoga sebe traei u tom snatrenju drutvo koje nije mogao drugdje nai. Ponekad bi okolina probila taj njegov oklop da ga povrijedi. Sjeao se majinih rijei: Zato toliko ita? Uvijek iste gluposti! Bolje bi bilo da se igra s drugima. Da li joj je mogao odvratiti da ivi samo za taj san: stupiti nogom na drugi neki planet i vidjeti kako Zemlja lebdi u prostoru iznad njegove glave? Sa dvanaest godina? - 139 -

Rugala bi se. A njegov otac... Hoemo li moi, tata, jednoga dana na Mjesec? Ne postavljaj mi glupa pitanja, mali! Jeste li nali odgovor? neumorno je pitao Feldmanov glas, nalik na zbrkano zujanje pela u ljetnom danu. Zar ne mislite da prodirete dublje nego to ste mislili kad ste sanjarili u djetinjstvu? Mislim na va dojam da ste bili drukiji... Niste li se bojali, Denby. Zato me toliko mui? mislio je s mrnjom Denby. Dosta je ve! obratio se Feldmanu. Odlazite! Neka me ve jednom ostavi na miru, samoga, sasvim samog... samog... Zadrhtao je tako da su zatreperile i obujmice na njegovim zglobovima. Dobro, stari moj, oprostite... I Feldman ga je potapao po ramenu, podigao kacigu od pleksiglasa i stavio je Denbyju na glavu. Ne bih htio biti neugodan primijetio je ali moramo biti sigurni.... Doao je do zaklopca i ponovo se okrenuo. Oprostite... I nestao. Denby je poluzaprepaten ekao da se zadrma raketa. Uskoro je i to doekao. Podrhtavanje rakete pratila je zagluna grmljavina tako da su se tresle stijene mrane kabine. Osjeao je kako obujmice poputaju pod pritiskom tijela, a i sve ga je boljelo od pritiska protutlanog kombinezona. Zatim se sve zacrnjelo. Nastao je mrak izbrazdan malim spiralama svjetla nalik na maglice to su se vrtjele oko njega u sitnom osobnom svijetu u kojem je bio zatvoren. *** Probudio se u tami, srce mu je lupalo. Dakle, tako je to! Njegov je san postao zbilja. Oslobodio se obujmica na rukama i nogama, s mukom se digao zbog stalnog pritiska pod nogama i okrenuo dugme teleekrana. Kriknuo je kad se ukazala slika: sunce i zvijezde sjali su zajedno na crnom nebu, ali nebu prostranijem i hladnijem nego u snovima. Dojam golemosti i neizmjernog mranog ponora stisnuo ga je u grlu. Poeo se sjeati. Tata, hoemo li ikad doi na Mjesec? Ne brbljaj gluposti, mali! Sjeao se svoje tadanje gorine, ali je uvidio u panici da se za to hvata kao za pojas za spaavanje. Osjeao je veze to su ga vezale za neto usred toga zastraujueg praznog prostora. Za ljudska sjeanja: sjeanja na Zemlju... Jedno po jedno okretao je druga dugmeta, sve dok ga sjajua golotinja svemira nije okruivala sa svih strana. Zvijezde su bile daleke i ledene, i sunce je bilo daleko i od njegova nestvarna munog - 140 -

svjetla zaboljele su ga oi. Denbyju se inilo da odjednom i pada i rui se u bezgraninu beskonanost strane noi. Otpuzao je poploenim podom u jedan kut i ondje se skutrio stenjui. Osjeao se usamljen... beskrajno usamljen. Odjednom je vidio Zemlju zelenkastu loptu proaranu oblacima, nestvarnu, stranu... Osjeao je da ga obuzima slijepa pomuenost, ivotinjski mu je strah udarao u sljepoonicama. Nije to kao u mojem snu pomislio je razoarano, U snu se nije bojao, u snu se osjeao ponosnim, pobjedonosnim. Oko njega u snu nije bilo tih nepreglednih praznina ni te grozne i paklenske samoe. Poeo je vikati. Krikovi su odzvanjali u njegovoj kacigi upljom akustinou, to mu je samo poveavalo strah, vikao je, urlao, nije se mogao zaustaviti... Vikao je i kad se otvorio zaklopac i kad su ga psihotehniari zgrabili da bi ga odveli na pustinjsko sunce. *** elio sam vas upozoriti blago je rekao Feldman. Ali, kao to ste i sami rekli, vi ste imali pravo da pokuate. Sve je, dakle, bilo simulirano slabim i slomljenim e glasom Denby leei na bolnikom krevetu. Sve? Sve je bila komedija... Ne sve Feldman je odmahnuo glavom. Vi ste na ekranima zbilja vidjeli filmove koje su snimile kamere sa V2. Efekti gravitacije postignuti su centrifugalnom silom. Vi ste bili u simulatoru, letjelici za treniranje, to slui za selekciju neprikladnih kandidata. Kadto sam ja? s gorinom je upitao Denby. Jest, stari moj, bojim se da je tako. Vidite, meuplanetarna navigacija nije za samotnjake ni za sjajne, senzibilne ili imaginativne duhove. Oni ne izdre. Ne! Feldman se digao zvijezde su za jake, za one koji mogu tegliti, jer se samo oni mogu suoiti s pravom usamljenou. Ona za njih nema smisla i ne predstavlja skrivene strahote. Denby je priguivao jecanje. Feldman se zaustavio pred vratima i pogledao jo jednom usamljenika to je leao na krevetu. Zatim je odmahnuo sjetno glavom: Nisu snovi za sanjare primijetio je.

- 141 -

Sirius-burza
Prodajem SAMO KAO KOMPLET sve brojeve Siriusa od 1 do 70. Svi brojevi su veoma ouvani Dragan Sarev, Jurija Gagarina 41. 11070 Novi Beograd. ANDEOMEDA broj 3: tko eli moe je naruiti kod izdavaa. Redakcija Galaksija, Bulevar vojvode Miia, 11000 Beograd. (Napomena: postoji jo samo ogranieni broj primjeraka, dok su prvi i drugi broj posve rasprodani i ne mogu se naruivati). Kupio bih Sinus broj 22 (ostale brojeve sam u meuvremenu, nakon objavljivanja moje prve obavijesti u ovoj rubrici, naruio preko Vjesnikovog altera sitne prodaje) Miodrag Vukui, Bratstva-jedinstva 7, 31000 Titograd. Kupujem knjigu O. Hakslija Vrli novi svet (iz biblioteke Kentaur, izdava Jugoslavija, Beograd), ili za nju dajem tri druge knjige iz iste biblioteke (Legvin: Svet se kae uma. Niven: Prsten i Pol: Kapija) Slobodan Vukadinovic', NIRO Panevac, 2. Zrenjanina 1. 26000 Panevo. Za brojeve SIRIUSA. 3. 4. 6. 7, 11. 12. 13, 15. 23. 30. 33, 38. 39, 40. 43, 44 dajem u zamjenu kolekciju od 420 komada vrijednih potanskih maraka razliitih zemalja. Zeljko kvari, II maksimi reko naselje 2/1, 41000 Zagreb.

Nova velika sf TV serija

Potkraj prole godine u Los Angelesu je najavljen ambiciozan projekt velike TV serije koja e biti raena prema kraim djelima poznatih SF autora. Sama ideja o jednoj takvoj seriji potaknuta je velikim uspjehom koji je u SAD doivjela ekranizacija SF romana Strug nebesa (The Lathe of Heaven) Ursule K. LeGuin (iji se producenti javljaju i kao glavni financijeri ovog projekta). Prema planu, u toku idue tri godine bit e snimljeno 13 jedosatnih drama, od kojih e prve etiri biti prikazane u okviru serije Ameriki teatar, ve potkraj ove i u poetku idue godine. Smatra se da e ukupna potrebna sredstva iznositi oko 12 miliona dolara, a, uz dvije hoolywoodske kompanije, koje su nosioci projekta, osigurat e ih i neke evropske i japanske TV kue. Sam poetak snimanja predvien je za mjesec travanj. Sto se odabranih radova tie. kako kae Paul Preuss, konzultant na seriji, oni su birani tako da saine mjeavinu klasinih i novih zvijezda SF-a. Proitano je vie od 500 pripovjedaka, odabrano ezdesetak finalista, a sredinom prole godine odreeno je 13 radova koji e biti ekranizirani. Za sada se znaju samo prva dva djela. To su novela Vee od carstava i sporije (Vaster Than Empires, and More Slow) Ursule K. LeGuin (objavljena i u Siriusu br. 33, pod naslovom Strah), te roman Lupeki mjesec (Rogue Moon) Algysa Budrysa. Vano je naglasiti

- 142 -

da su autori sami napravili adaptaciju i scenario. Govorei o ostalim radovima. Preuss je rekao kako se moe oekivati da se tu nau imena kao to su Heinlein. Clarke, Varley. Zelazny i jo neki. no ostale da se vidi hoe li se sa svima njima uspjeti postii sporazumi. Govorei o projektu. Geof'rey Haines-Stiles. reiser serije COSMOS. inae suradnik u jednoj od kompanija koje rade na ovoj seriji i strunjak za specijalne i fotografske efekte, rekao je: Pokuat emo napraviti prvorazredne interpretacije, uz stalnu suradnju s autorima... Nadamo se da emo Iznenaditi i odueviti ljubitelje SF-a. Z. Milovi

SFera javlja...
KENTAUR U okviru redovnog kola, ova e edicija u prvoj polovici ove godine objaviti etiri romana domaih autora. To su: Dnevnik o minotauru Dragana Orlovia, Mo atavizma Ljubomira Prelia, Utov dnevnika Branka Belana i Bilo ih je sedam Damira Mikuiia. SF NAJUSPJENIJI!... Nedavno su u poznatom amerikom filmskom listu Variety objavljene lista najgledanijih filmova u protekloj godini, kao i lista najgledanijih filmova svih vremena. Filmovi su rangirani prema zaradama producenata (prihod s kinoblagajni otprilike je dvostruko vei), i to samo u SAD i Kanadi (to znai da

su ukupne cifre neto vie). Na listi najgledanijih filmova svih vremena vie nego uvjerljivo vode Ratovi zvijezda (G. Lucas, 1977). sa 185.138.000 dolara, zatim Imperija uzvraa udarac (I. Kershner. 1980.) sa 134.209.000 pa tek onda jedan neSF film Ralje (S. Spielberg. 1975.) sa 133.435.000 dolara dobiti. Od ostalih SF filmova, na listi 20 filmova s najveim zaradama su i Superman (R. Donner. 1978 8. mjesto. 82.500.000 dolara). Bliski susreti tree vrste (S. Spielberg. 1977 77.000.000 i 11. miesto). te Superman II (R. Lester. 1981, 15. mjesto. 64.000.000). Ve i letimian pogled povori o oiglednoj dominaciji SF filma koja e, kako kae filmski kritiar V. Tomi, definitivno dati peat medijskoj kulturi ovog stoljea. WORLD SF 82 i 83... Ovogodinji skup organizacije WORLD SF odrat e se u Linzu. od 24 do 26. rujna u okviru festivala Ars Electronica 1982. Okvirni program: 24: na veer koncert. Icarus laserska opera za multimedije i elektroniku); 25: susreti, diskusije, forumi, itd.; 26: simpozij SF u praksi: mediji. Idue godine WORLD SF e se sastati u Zagrebu, i to od 16. do 21. lipnja. UMRO JE PHILIP K. DICK... Poetkom oujka, u 53. godini ivota, preminuo je Philip Kendred Dick. Nakon viegodinjeg loeg zdravstvenog stanja, krajem prole godine inilo se da se Dick napokon oporavlja i da e njegovo

- 143 -

narueno zdravlje ipak krenuti na bolje. No, 18. je veljae doivio prvi srani udar a zatim njih jo nekoliko, nakon ega je pao u komu, preivljavajui samo zahvaljujui bolnikoj tehnici. Nakon prestanka znakova modane aktivnosti, lijenici su iskljuili opremu i, 2. oujka Philip K. Dick je umro. U ovakvim prilikama to lako moe zazvuati banalno, no poznavaoci SF-a znat e da nije znanstvena je fantastika izgubila jednog od svojih najveih, najpopularnijih i najznaajnijih autora, koji je puna tri desetljea svojim pripovjetkama i romanima oduevljavao kako ljubitelje, tako i kritiare SF-a irom svijeta. Sirius e dio svog idueg broja posvetiti ovom izuzetno zanimljivom, no kod nas ipak nedovoljno poznatom velikanu SF-a. NOVI ROMAN IZ SERIJE DUNE... Nakon etvrtog romana iz serije Dune, objavljenog prole godine, Frank Herbert upravo radi na petom nastavku ove popularne serije. Ogroman financijski uspjeh potaknuo je izdavaku kuu Putnam da, uz predujam od 1,5

miliona dolara, s Herbertom potpie ugovor za ovu novu knjigu, koja bi se u amerikim knjiarama trebala pojaviti idue godine. NOVE I STARE KNJIGE... Robert Silverberg radi na tri nove knjige; jedna je direktan nastavak romana Lord Valentlne's Castle, druga je zbirka pripovjedaka a trea povijesni roman o zbivanjima u srednjevjekovnoj Africi... Gregory Benford predao je izdavau svoj novi roman, Protiv beskraja (Against Infinity)... roman eljezni san (The Iron Dream) Normana Spinrada, o alternativnoj povijesti nakon II svjetskog rata, zakonski je zabranjen u SR Njemakoj... SF FILM... Norman Spinrad prodao je filmska prava za svoj poznati roman Bug Jack Barron kompaniji Universal pictures. Producet je Edward Lewis, scenario e napisati Harlan Ellison a reiser e biti poznati Costa Gavras. NAGRADE... Poul Anderson je dobitnik ovogodinje Skylark nagrade za najbolji hard SF opus.

- 144 -