Sadr aj z

2 Funkcije vie promjenljivih s 2.1 Pojam funkcije vi e promjenljivih . . . . . . . . . . s 2.2 Grani na vrijednost funkcije vi e promjenljivih . . c s 2.2.1 Pojam grani ne vrijednosti . . . . . . . . . . c 2.2.2 Simultana i uzastopna grani na vrijednost . c 2.3 Neprekidnost funkcija vi e promjenljivih . . . . . . s 17 17 25 25 31 34

. . . . .

. . . . .

Glava 2 Funkcije vie promjenljivih s

2.1 Pojam funkcije vie promjenljivih s
Neka su SX Rn i SY Rm proizvoljni skupovi. Denicija 2.1.1. Ako svakoj taki X SX po nekom zakonu ili pravc ilu f dodijelimo tano jednu taku Y SY , ka emo da je sa f denc c z isano preslikavanje ili funkcija sa SX u SY . S obzirom na domen i kodomen ovako denisanog preslikavanja, uobi ajeno se za ovakvo preslikavanje ka e da je vektorska c z funkcija (izlazni rezultat je vektor u Rm ) vektorske promjenljive (ulazna veli ina je vektor iz Rn ). c Denicija 2.1.2. Pod realnom funkcijom n promjenljivih podrazumijevamo svako preslikavanje f : SX R, gdje je SX Rn . Pri tome za proizvoljno X(x1 , x2 , ..., xn ) SX pi emo s f (x1 , x2 , ..., xn ) = y ili f (X) = y . U kontekstu komentara iza prve denicije, za ovakvo preslikavanje ka emo da je realna funkcija (izlazni rezultat funkcije je rez alan broj) vektorske promjenljive (ulazna veli ina je vektor iz Rn ). c Kako uredjena n-torka ozna ava ta ku u n-dimenzionalnom eukc c lidskom prostoru, to cemo cesto funkciju f zvati funkcija ta ke. c Skup SX nazivamo domenom funkcije f , a realne brojeve x1 , x2 , ..., xn nazivamo nezavisne varijable, argumenti ili promjenljive funkcije f . Primjer 2.1. f (x, y) = 1 x2 y 2 ; f : SX R, x i y su varijable, a domen je SX = {(x, y) R2 : x2 + y 2 1}. 17

2.1. Pojam funkcije vi e promjenljivih s Ovdje cemo izu avati funkcije f : Rn R, tj. funkcije koje kao c ulaz imaju vektor, a kao izlaz daju skalar. Funkcija koja svakoj ta ki trodimenzionalnog prostora dodjeljuje temperaturu u toj ta ki, c c primjer je takve funkcije, ili funkcija koja prikazuje bruto nacionalni dohodak neke dr ave. U prvom slu aju domen funkcije je trodiz c menzionalan, dok je u drugom slu aju, zbog kompleksnosti pojma c bruto nacionalni dohodak, mnogo ve ih dimenzija (npr. stotinu). c Bez obzira sto cemo mi govoriti o proizvoljnom n-dimenzionalnom prostoru, na i primjeri ce naj e ce biti u dvije ili tri dimenzije. s c s U gra kom predstavljanju funkcija vi e varijabli, uobi ajena su c s c dva na ina, pomo u nivo linija i pomo u grafa. c c c Denicija 2.1.3. Za datu funkciju f : Rn R i realan broj c, skup L = {(x1 , x2 , ..., xn ) Rn | f (x1 , x2 , ..., xn ) = c} nazivamo nivo skup funkcije f za nivo c. Za n = 2, L nazivamo nivo kriva funkcije f , a za n = 3, ka emo da je L nivo povr funkcije z s f . Crtanje koje prikazuje nivo skupove za razliite nivoe nazivamo c konturno crtanje funkcije. Naprimjer, kod funkcije dvije promjenljive z = f (x, y), dr e i z z c ksnim, tj. stavljaju i f (x, y) = c, vr imo presjecanje povr i f (x, y) c s s sa ravni z = c (Slika 2.1). Presje nu liniju te ravni i povr i, projekc s
z

x y

Slika 2.1: Presjecanje povr i sa ravni paralenoj xOy ravni s tujemo u xOy ravan ili sto mo emo zamisliti kao da guru na slici z (2.1) gledamo iz neke daleke ta ke na z-osi, sto vidimo na slici c (2.2) lijevo. Rade i ovaj postupak za razne c, dobijamo konturnu c sliku grafa (slika 2.2 desno). Primjer 2.2. Neka je f : R2 R, zadata sa f (x, y) = 4 2x2 y 2 . Za zadato c R, skup ta aka koje zadovoljavaju jednakost 4 2x2 c 18

2.1. Pojam funkcije vi e promjenljivih s y 2 = c predstavlja nivo skup funkcije f . Jasno, ako je c > 4, taj skup je prazan jer bi u tom slu aju imali da je 2x2 y 2 > 0, sto c o igledno nije mogu e niti za jedno (x, y) R2 ; za c = 4 on se sastoji c c samo od jedne ta ke, (0, 0) (rje enje jedna ine 2x2 y 2 = 0 je samo c s c jedna ta ka (x, y) = (0, 0)); za c < 4 taj skup je elipsa sa centrom u c koordinatnom po etku, tj. za svako c < 4 nivo linija je elipsa, sto c je prikazanao na donjoj slici za nekoliko razli itih nivoa (nekoliko c razli itih vrijednosti konstante c). c
y
c = 2 c = 1 c=0 c=1

Slika 2.2:

(lijevo) Slika 2.1, pogled sa z-ose, (desno) nivo linije funkcije f (x, y) = 4 2x2 y 2

Primjer 2.3. Neka je f : R2 R, zadata sa f (x, y) = sin x2 + y 2 x2 + y 2 .

Za proizvoljnu ta ku (x, y) na centralnoj kru nici x2 +y 2 = r 2 , polupre nika c z c r > 0, funkcija f (x, y) ima konstantnu vrijednost sin r , r pa ce nivo linije ove funkcije, kao sto je prikazano na slici (2.3), biti koncentri ni krugovi sa centrom u koordinatnom po etku. c c

Primjer nivo linija imamo u kartograji. Naime, kada na karti, koja je dvodimenzionalni prikaz trodimenzionalnog terena, zelimo prikazati planinu, onda to upravo cinimo prikazom punom linijom onih ta aka te planine koje su na istoj nadmorskoj visini. Takodje c imamo izobare (podru ja sa istim pritiskom), izoterme (podru ja sa c c istom temperaturom) i sl. 19

2.1. Pojam funkcije vi e promjenljivih s

-3

-2

-1

-1

-2

2 2 x +y Slika 2.3: Nivo linije funkcije f (x, y) = 2 2

-3

sin

x +y

Primjer 2.4. Posmatrajmo funkciju f : R3 R, zadatu sa f (x, y, z) = x2 + 2y 2 + 3z 2 . Jedna nivo povr ove funkcije zadata je jedna inom s c x2 + 2y 2 + 3z 2 = 1 , sto predstavlja jedna inu elipsoida. Primjetimo da ako u gornjoj c jedna ini ksiramo z = z0 , dobijamo jedna inu c c
2 x2 + 2y 2 = 1 3z0 ,

a to su elipse u xy-ravni, sto opravdava cinjenicu da su nivo povr i s funkcije f elipsoidi (sli no smo mogli ksirati i varijable x i y i dobiti c da su projekcije u yz-ravan i u xz-ravan takodje elipse).
z

y x

Slika 2.4: Nivo povr i funkcije f (x, y, z) = x2 + 2y 2 + 3z 2 (elipsoidi) s Kod prou avanja funkcije jedne promjenljive, y = f (x), svakom c smo paru (x, y) pridru ivali jednu ta ku M(x, y) u realnoj ravni. z c 20

2.1. Pojam funkcije vi e promjenljivih s Skup svih takvih ta aka M, cinio je grak funkcije f i on je bio c predstavljen kao kriva linija u ravni. U slu aju kada posmatramo funkciju dvije promjenljive z = f (x, y), c grak funkcije ce biti izra en ta kama M(x, y, z), dakle u trodimen z c zionalnom prostoru. Pri tome vrijedi 1 Svaka ta ka graka, M(x, y, z), ima apscisu (po x-osi ) i ordic natu (po y-osi) koje predstavljaju koordinate neke ta ke X(x, y) c iz domena funkcije, i aplikatu (po z-osi) koja je jednaka vrijednosti funkcije u ta ki X(x, y). c 2 Svaka ta ka M(x, y, z) prostora za koju ta ka X(x, y) pripada c c domenu funkcije, a aplikata z je jednaka vrijednosti funkcije u ta ki X, pripada graku funkcije c
z

Na osnovu re enog zaklju ujemo da je grak funkcije slika njene c c oblasti denisanosti. Ako je z = f (x, y) denisana u oblasti D R2 , njen grak predstavlja povr u prostoru R3 , cija je projekcija na s xy-ravan upravo oblast D. Denicija 2.1.4. Posmatrajmo proizvoljnu funkciju f : Rn R. Skup G = (x1 , x2 , ..., xn , xn+1 ) Rn+1 | xn+1 = f (x1 , x2 , ..., xn ) nazivamo graf funkcije f . Primjetimo da je graf G funkcije f : Rn R u prostoru Rn+1 , pa kao posljedicu toga imamo da smo u mogu nosti geometrijski c predstavljati samo slu ajeve kada je n = 1 i tada imamo krivu koja c predstavlja funkciju jedne varijable, i kada je n = 2 u kom slu aju je c graf povr u trodimenzionalnom prostoru. Sta bi bila geometrijska s 21

2.1. Pojam funkcije vi e promjenljivih s interpretacija graka funkcije 3 i vi e promjenljivih za sada nam je s nemogu e re i, s obzirom da nemamo na in da prika emo uredjene c c c z cetvorke, petorke itd. Primjer 2.5. Graf funkcije f (x, y) = 2x2 + y 2 , f : R2 R, prestavlja skup uredjenih trojki (x, y, z) R3 , koje zadovoljavaju jednakost z = 2x2 + y 2 . Da bi smo predstavili graf ove funkcije u R3 , koristimo ideju da predstavljamo dijelove tog grafa koji le e iznad mre e linija paralelz z nih osama u xy-ravni. Npr., za jedno ksirano x = x0 , skup ta aka c koje zadovoljavaju jedna inu c z = 2x2 + y 2 , 0 predstavlja parabolu koja le i iznad linije x = x0 u xy-ravni. Na z isti na in, ako ksiramo y = y0 , skup ta aka koje zadovoljavaju c c 2 2 jedna inu z = 2x + y0 , je parabola koja le i iznad linije y = y0 . Ako c z istovremeno nacrtamo vi e tih parabola za razne x = x0 i y = y0 , s dobijamo mre nu predstavu te povr i (grafa) i u ovom slu aju ta z s c povr je paraboloid (Slika 2.5). s z

x0 x

y0 y

Slika 2.5: Paraboloid; Graf funkcije z = 2x2 + y 2 Primjer 2.6. Mada se za grafove mnogih funkcija mo emo poslu iti z z idejom mre e, izlo enom u gornjem primjeru, za ve inu funkcija z z c 22

2.1. Pojam funkcije vi e promjenljivih s dobra slika njihovih grafova zahtjeva upotrebu ra unarske grake c ili eventualno mnogo umjetni ke vje tine. Tako naprimjer, za predc s stavljanje grafa funkcije f (x, y) = sin x2 + y 2 x2 + y 2 ,

mo emo se poslu iti konturnim crtanjem i zaklju iti da graf funkcije z z c osciluje ukoliko se pomjeramo od koordinatnog po etka u bilo kom c pravcu, ta nije da nivo krugovi iz konturnog crtanja rastu i opadaju c sin r sa oscilacijom , gdje je r = x2 + y 2. Ekvivalentno, dijelovi grafa r funkcije f iznad proizvoljne linije u xy-ravni koja prolazi kroz koordinatni po etak, predstavljeni su funkcijom c z= sin r . r

Ovo zaista jeste dobra ideja za predstavljanje grafa funkcije f , ali iskreno govore i mnogi ne bi bili u stanju produkovati sliku tog c grafa koja je prikazana na slici (2.6). Primjetimo takodje da na a s funkcija nije denisana u ta ki (0, 0) ali da ona te i ka vrijednosti c z 1, kada ta ka (x, y) te i ka (0, 0), sto je opravdano cinjenicom c z sin r =1. r0 r lim
z

2 2 x +y Slika 2.6: Graf funkcije f (x, y) = 2 2

sin x +y

Ovdje treba otkloniti i nedoumicu oko funkcija oblika z = sin x (Slika 2.7 lijevo) ili z = y 2 (Slika 2.7 desno). Naime, u oba slu aja c 23

2.1. Pojam funkcije vi e promjenljivih s podrazumijevamo da je z = z(x, y) pa graci predstavljaju povr i u s prostoru, a nepojavljivanje neke od varijabli zna i njenu proizvoljnost c u denisanosti funkcije.
z z

y y x x

Slika 2.7: (lijevo) z = sin x, (desno) z = y 2 Primjeri jo nekih funkcija dvije varijable: s
z z

y y x f (x, y) = (4 x2 y 2 )e(x
2 +y 2 )

f (x, y) = 10 x3 + xy 4

x 5

e(x

2 +y 2 )

+ e((x1.225)

2 +y 2 )

24

2.2. Grani na vrijednost funkcije vi e promjenljivih c s

2.2 Grani na vrijednost funkcije vie promc s jenljivih

2.2.1 Pojam grani ne vrijednosti c
Neka je data funkcija n promjenljivih, y = f (x1 , x2 , ..., xn ) i neka je A(a1 , a2 , ..., an ) Rn . Dalje, sa UA ozna imo proizvoljnu c okolinu ta ke A i neka je L R i UL okolina ta ke L. c c Denicija 2.2.1. Funkcija n nezavisnih projenljivih, f (x1 , x2 , ..., xn ) = f (X), ima u taki A graninu vrijednost jednaku L, ako vrijedi c c 1 Taka A je taka nagomilavanja domena funkcije f , c c 2 za proizvoljnu okolinu UL , postoji okolina UA , tako da se vrijednost funkcije f (X) nalazi u okolini UL za svaku taku X = A c koja se nalazi u UA . Cinjenicu da funkcija f ima u taki A graninu vrijednost jednaku L, c c simboliki zapisujemo sa c
XA

lim f (X) =

(x1 ,...,xn)(a1 ,..,an )

lim

x1 a1 ,...,xn an

lim

f (x1 , x2 , ..., xn ) = L .

Istaknimo da za postojanje grani ne vrijednosti, sama ta ka A c c ne mora pripadati domenu funkcije f , sto isti emo prvim zahtjevom c u gornjoj deniciji. Ako se za okoline UA i UL koriste sferne okoline, onda gornju deniciju mo emo iskazati na sljede i na in. z c c Denicija 2.2.2. Funkcija f u taki A ima graninu vrijednost jedc c naku L ako vrijedi, 1 taka A je taka nagomilavanja domena funkcije f , c c 2 za proizvoljno > 0, postoji = () > 0, takav da za sve X = A za koje je
n
1 2

0 < d(X, A) < vrijedi

i=1

(xi ai )2

<,

|f (X) L| < . 25

2.2. Grani na vrijednost funkcije vi e promjenljivih c s Ukoliko koristimo kubne okoline, Denicija 2.2.1 izgleda ovako. Denicija 2.2.3. Funkcija f u taki A ima graninu vrijednost jedc c naku L ako vrijedi, 1 taka A je taka nagomilavanja domena funkcije f , c c 2 za proizvoljno > 0, postoji = () > 0, takav da za sve X = A za koje je 0 < |xi ai | < , i = 1, 2, ..., n , vrijedi |f (X) L| < . Posmatrajmo neke slu ajeve grani nog procesa za funkciju dvije c c promjenljive. Primjer 2.7. Na primjer, slu aj c
(x,y)(a,b)

lim

f (x, y) = lim f (x, y) = L ,

xa yb

tuma imo na sljede i na in: c c c Ako ksiramo > 0, onda postoji = () > 0 tako da va i z |f (x, y) L| < , kad god su x i y takvi da va i |x a| < i |y b| < (kubna okolina), z ili (x a)2 + (y b)2 < (sferna okolina). Pri tome je okolina ta ke c A(a, b), u zavisnosti od metrike data na slici b+ b b XA b+ b b XA

a+

a+

Primjer 2.8. Grani ni proces c

x + yb

lim

f (x, y) = L ,

tuma imo na sljede i na in: Za proizvoljno > 0, postoje = () > c c c 0 i M() > 0 takvi da va i |f (x, y) L| < , kad god su x i y takvi z da je x > M i |y b| < . Pri tome je okolina ta ke A beskona ni c c pravougaoni pojas prikazan na slici 26

2.2. Grani na vrijednost funkcije vi e promjenljivih c s

b+ b b

X M

Sljede e jednostavne osobine grani nih vrijednosti funkcija, analc c ogon su i iskazom i dokazom odgovaraju ih tvrdnji za funkcije c jedne varijable. Teorem 2.2.1. Neka su f, g : Rn R i neka postoje
XA

lim f (X) = F i

XA

lim g(X) = G .

Tada postoje i granine vrijednosti funkcija f (X) g(X), f (X) g(X), c f (X) (g(X) = 0) i kf (X) (k R) i pri tome vrijedi g(X)
XA

lim (f (X) g(X)) = F G ,

XA

lim (f (X)g(X)) = F G , f (X) F = , g(X) G lim kf (X) = kF .

XA

lim

XA n

Primjer 2.9. Neka je f : R R zadata sa f (x1 , x2 , ..., xn ) = xk , k {1, 2, ..., n} . Ukoliko sada posmatramo grani ni proces kada X A, tj. X(x1 , x2 , ..., xn ) c A(a1 , a2 , ..., an ), sto u stvari zna i da za proizvoljno i = 1, 2, ..., n vrijedi c xi ai , tada imamo
XA

lim f (x1 , x2 , ...xn ) =

(x1 ,...,xn)(a1 ,...,an )

lim

xk = ak .

Specijalno, ako posmatramo funkciju f (x, y) = x, onda imamo

(x,y)(a,b)

lim

f (x, y) =

(x,y)(a,b)

lim

x=a.

27

2.2. Grani na vrijednost funkcije vi e promjenljivih c s Primjer 2.10. Neka je sada f : R3 R, zadata sa f (x, y, z) = xyz. Koriste i Teorem 2.2.1 i gornji primjer, imamo c
(x,y,z)(a,b,c)

lim

f (x, y, z) = =

(x,y,z)(a,b,c)

lim

xyz x lim y lim z

(x,y,z)(a,b,c)

lim

(x,y,z)(a,b,c)

(x,y,z)(a,b,c)

= abc . Dakle, ako imamo da je A(1, 2, 1), tada je

(x,y,z)(1,2,1)

lim

xyz = 1 2 1 = 2 .

Primjer 2.11. Kombinuju i prethodno, sada ra unamo c c

(x,y)(1,2)

lim

(x2 + y 2 3xy + 2x) = ( (

(x,y)(1,2)

lim

x)( y)(

(x,y)(1,2)

lim

x) + y) y)

(x,y)(1,2)

lim

(x,y)(1,2)

lim

3( 2(

(x,y)(1,2)

lim

x)( x)

(x,y)(1,2)

lim

(x,y)(1,2)

lim

= (1)(1) + 2 2 3(1)2 + 2(1) = 9 . Sva tri gornja primjera predstavljaju primjere polinomijalnih funkcija vi e varijabli. Generalno, funkciju f : Rn R, oblika s f (x1 , x2 , ..., xn ) = cxk1 xk2 xkn , 1 2 n gdje je c skalar, a ki (i = 1, 2, ..., n) nenegativni cijeli brojevi, nazivamo monomom. Funkciju koja predstavlja sumu monoma nazivamo polinomijalna funkcija. Teorem 2.2.2. Neka je f : Rn R i neka postoji
XA

lim f (X) = F .

Tada za proizvoljan niz (Xn )nN , takav da Xn A (n ), vrijedi

n

lim f (Xn ) = F . 28

2.2. Grani na vrijednost funkcije vi e promjenljivih c s Rezultat gornje teoreme koristimo sada u kompoziciji funkcija. Teorem 2.2.3. Neka je f : Rn R i h : R R. Ako postoji granina c vrijednost lim f (X) = F
XA

i ako je h neprekidna funkcija, tada vrijedi

XA

lim h(f (X)) = h(F ) .

Primjer 2.12. Koriste i Teorem 2.2.3 i gornje razmatranje za polic nomijalne funkcije, lagano ra unamo i grani ne procese slo enijih c c z funkcija. Neka je f : Rn R, zadata sa f (x1 , x2 , ..., xn ) = x2 + x2 + x2 . 1 2 n

Kako je korjena funkcija neprekidna, sada imamo

(x1 ,x2 ,...,xn)(a1 ,a2 ,...,an )

lim

f (x1 , x2 , ..., xn ) = =

(x1 ,x2 ,...,xn)(a1 ,a2 ,...,an )

lim

(x2 + x2 + x2 ) 1 2 n

a2 + a2 + a2 . 1 2 n
3 y 2 +3x2 y))

Ili
(x,y)(1,1)

lim

e(x

3 y 2 +3x2 y)

= e(lim(x,y)(1,1) (x = e3 .

U oba primjera podrazumijevamo da je ta ka A iz domena funkcije c f. Pored polinomijalnih, cesto su u upotrebi i funkcije oblika f (X) = g(X) , h(X)

gdje su g i h polinomijalne funkcije. Funkciju f nazivamo racionalna funkcija. I ovdje, ukoliko je ta ka konvergencije A iz domena funkcije, c grani ni proces ra unamo jednostavno. Naime, c c lim f (X) = limXA g(X) . limXA h(X) 29

XA

2.2. Grani na vrijednost funkcije vi e promjenljivih c s x2 y + 5xyz . 2x2 + 3z 2 lim

Primjer 2.13. Neka je f (x, y, z) = lim

(x,y,z)(1,1,2)

f (x, y, z) =

x2 y + 5xyz (x,y,z)(1,1,2) 2x2 + 3z 2 12 (1) + 5 1 (1) 2 = 2 12 + 3 22 6 3 = = . 14 7

Primjer 2.14.
(x,y)(1,2)

lim

ln

2x2

xy + y2

= ln = ln

(x,y)(1,2) 2x2

lim

xy + y2

2 6

= ln 3 .

Napomenimo jo jednom bitnost pretpostavke da je grani na s c ta ka u svim gornjim primjerima grani nih procesa, bila ta ka c c c oblasti denisanosti posmatrane funkcije. Medjutim, u deniciji grani ne vrijednosti funkcije vi e varijabli, zahtjevalimo smo u 1. c s da je A ta ka nagomilavanja domena funkcije, sto zna i da grani ne c c c vrijednosti mo emo ra unati i u nekim drugim ta kama. Tako z c c naprimjer, za funkciju x2 y , x2 + y 2 ta ka A(0, 0) nije iz domena, ali jeste ta ka nagomilavanja domena c c funkcije. Iako je na a funkcija racionalna, ne bismo mogli prims jeniti raniji postupak izra unavanja limesa ove funkcije u ta ki A c c 0 jer bi to dovelo do neodredjenog oblika 0 . Ipak, ako izaberemo ta ku X dovoljno blisku ta ki A, tj. neka je c c f (x, y) = 0 < d(X, A) = x2 + y 2 < = , za proizvoljno > 0, tada cemo imati x2 y |x|2 |y| d(X, A)2 d(X, A) = 2 = d(X, A) < . x2 + y 2 |x + y 2 | d(X, A)2 Ovo na osnovu Denicije 2.2.2 zna i da vrijedi c |f (x, y) 0| =
(x,y)(0,0)

lim

f (x, y) = 0 . 30

2.2. Grani na vrijednost funkcije vi e promjenljivih c s

2.2.2 Simultana i uzastopna grani na vrijednost c

Prisjetimo se da smo za funkciju f : R R, postojanje grani ne c vrijednosti lim f (x) = L ,
xa

opravdavali postojanjem i jednako cu lijeve i desne grani ne vris c jednosti u ta ki a, tj. uslovom c
xa

lim f (x) = L = lim f (x) .

xa+

Ukoliko jedna od ovih grani nih vrijednosti u ta ki a ne postoji, c c tada ne postoji ni grani na vrijednost funkcije u toj ta ki. Sli no c c c razmi ljanje mo emo primjeniti i za funkciju vi e varijabli, ali razs z s lika le i u cinjenici sto ce sada postojati beskona no mnogo krivih z c po kojima se ta ka X mo e pribli avati nekoj ta ki A u prostoru Rn , c z z c za razliku od samo dvije mogu nosti u prostoru R. c
z

y
x a a+ x

Slika 2.8: Prilaz ta ki na pravoj (lijevo) i u ravni (desno) c Posmatrajmo sada funkciju dvije promjenljive f (x, y). Grani nu c vrijednost L, denisanu u Deniciji 2.2.1, nazivamo simultana granina c vrijednost funkcije f (x, y). Pored ove, od interesa je posmatrati jo s dvije grani ne vrijednosti, a to su c L12 = lim lim f (x, y) , L21 = lim lim f (x, y) ,
xa yb yb xa

koje nazivamo uzastopne granine vrijednosti (slika 2.9). c Veza simultane i uzastopnih grani nih vrijednosti data je sa c Teorem 2.2.4. Ako postoji simultana granina vrijednost c L = lim f (x, y)
xa yb

i ako za svako y postoji granina vrijednost c

xa

lim f (x, y) , 31

2.2. Grani na vrijednost funkcije vi e promjenljivih c s

ax

yb

(a, b)

Slika 2.9: Uzastopni limesi: (lijevo) L21 = lim lim , (desno) L12 = lim lim tada postoji i uzastopna granina vrijednost c L21 = lim lim f (x, y) ,
yb xa xa yb

yb ax

(a, b)

yb xa

i vrijedi L = L21 . Dokaz : Ako postoji simultana grani na vrijednost L, to zna i da c c za svako > 0, postoji > 0 tako da vrijedi |f (x, y) L| < , kad god je |x a| < i |y b| < . Ako ksiramo y0 tako da je |y0 b| < , prema pretpostavci teorema, postoji
xa

lim f (x, y0) .

Kako je ksirano y0 bilo proizvoljno, postojat ce i grani na vrijed c nost lim lim f (x, y) ,
yb xa

pa je L grani na vrijednost funkcije F (y) = limxa f (x, y) kada y b, c cime je dokaz zavr en. s Formulaciju gornje teoreme mo emo iskazati koriste i i grani nu z c c vrijednost L12 . Posljedice ove teoreme su: 1) Ako postoje simultana i uzastopne grani ne vrijednosti tada c vrijedi L = L12 = L21 . 32

2.2. Grani na vrijednost funkcije vi e promjenljivih c s 2) Ako je L12 = L21 , onda simultana grani na vrijednost L ne c postoji. Primjer 2.15. Posmatrajmo funkciju f (x, y) = L12 = lim lim L21 xy u ta ki O(0, 0). c x+y

x xy = lim = 1 . x0 x x0 y0 x + y xy y = lim lim = lim = 1 . y0 x0 x + y y0 y

L12 = L21 pa dakle L ne postoji. Primjer 2.16. f (x, y) = x cos y, x 0 i y +. Zbog ograni enosti funkcije kosinus vrijedi c L=
x0 y +

lim

x cos y = 0 .

L21 = lim lim x cos y = 0 .

y+ x0

L12 ne postoji jer ne postoji grani na vrijednost funkcije cos y kada c y +. Primjer 2.17. f (x, y) = x2 xy , x 0 i y 0. + y2 xy = 0 = L21 . + y2

L12 = lim lim

x0 y0 x2

Simultani limes ne postoji! Zaista, ako se ta ki O(0, 0) pribli avamo c z po pravoj x = y (tj. ako posmatramo ta ke oblika X(x, x), a to onda c zna i da ako X O, onda mora x 0), tada je c L = lim 1 x2 = , x0 2x2 2

a ako se ka ta ki O(0, 0) pribli avamo po pravoj x = y, tj. posmac z tramo ta ke oblika X(x, x), imamo c L = lim x2 1 = , 2 x0 2x 2

iz cega je jasno da L ne postoji.

33

2.3. Neprekidnost funkcija vi e promjenljivih s z

x Slika 2.10: Graf funkcije f (x, y) =

xy . x2 +y 2

2.3 Neprekidnost funkcija vie promjenljivih s

Neka je funkcija f (x1 , x2 , ..., xn ) denisana u okolini ta ke A(a1 , a2 , ..., an ). c Denicija 2.3.1. Funkcija take f je neprekidna u taki A ako vric c jedi lim f (X) = f (A) .
XA

Prema tome, da bi funkcija f bila neprekidna u ta ki A treba c biti zadovoljeno: 1 da postoji grani na vrijednost funkcije kada X A, c 2 da funkcija bude denisana u ta ki A, c 3 da grani na vrijednost funkcije u ta ki A bude jednaka vrijedc c nosti funkcije u ta ki A. c Denicija 2.3.2. Funkcija f je neprekidna u taki A ako se za svako c > 0 mo e odrediti = () > 0, tako da je za sve X takve da je z 0 leqd(X, A) < , zadovoljeno |f (X) f (A)| < . Funkcija je neprekidna u oblasti D ako je neprekidna u svakoj taki c te oblasti. Naravno da gornju deniciju mo emo posmatrati bilo sa sferz nom bilo sa kubnom okolinom ta ke A. c Iz dosada njih razmatranja imamo sljede a tvrdjenja. s c

34

2.3. Neprekidnost funkcija vi e promjenljivih s Teorem 2.3.1. Neka je f : Rn R polinomijalna funkcija. Tada za svako A Rn vrijedi lim f (X) = f (A) ,
XA

tj. polinomijalna funkcija je neprekidna u svakoj taki A Rn . c Teorem 2.3.2. Ako je racionalna funkcija f denisana u taki A, c tada vrijedi lim f (X) = f (A) ,
XA

tj. racionalna funkcija je neprekidna u svakoj taki svog domena. c Teorem 2.3.3. Neka su funkcije f, g : Rn R neprekidne u taki c f A Rn . Tada su u toj taki neprekidne i funkcije f g, f g, c g (g(A) = 0) i kf (k proizvoljan skalar iz R). Teorem 2.3.4. Neka je f : Rn R neprekidna funkcija u taki A c i ako je g : R R neprekidna funkcija, tada je i g f neprekidna funkcija u taki A. c Primjer 2.18. Kako je funkcija g(t) = sin t neprekidna za proizvoljno t iz R i kako je funkcija f (x, y, z) = x2 + y 2 + z 2

neprekidna za sve ta ke (x, y, z) R3 , onda je i funkcija c h(x, y, z) = sin( x2 + y 2 + z 2 )

neprekidna u svim ta kama iz R3 . c Primjer 2.19. Prema prethodnom primjeru (samo za funkciju dvije varijable), funkcija h(x, y) = sin( x2 + y 2 ) je neprekidna za sve (x, y) R2 . Takodje je neprekidna i funkcija g(x, y) = x2 + y 2

za sve (x, y) R2 . Zaklju ujemo onda da je i funkcija c f (x, y) = sin( x2 + y 2 ) x2 + y 2 35

2.3. Neprekidnost funkcija vi e promjenljivih s neprekidna u svakoj ta ki iz R2 , razli itoj od ta ke A(0, 0). Medjuc c c tim, lim f (x, y) = lim sin( x2 + y 2) x2 + y 2 = sin(d(X, A)) sin t = lim =1. t0 t (x,y)(0,0) d(X, A) lim

XA

(x,y)(0,0)

Dakle, prekid funkcije u ta ki A(0, 0) je otklonjiv, tj. ako deni emo c s novu funkciju sin( x2 +y2 ) ; (x, y) = (0, 0) x2 +y 2 F (x, y) = 1 ; (x, y) = (0, 0) onda je ona neprekidna u svim ta kama (x, y) R2 . c Denicija 2.3.3. Linija ili povr koja predstavlja skup taaka prekida s c funkcije f naziva se linijom ili povr inom prekida funkcije. s Ako je funkcija f neprekidna u oblasti D, ona je neprekidna po svakoj liniji i po svakoj povr i koja le i u toj oblasti. Ako specijalno s z posmatramo prave paralelne koordinatnim osama, to onda zna i c da je funkcija neprekidna po svakoj varijabli posebno. Medjutim obrat ne va i, tj. funkcija mo e biti neprekidna po svakoj varijabli z z posebno ali da ipak ima prekide. Na primjer, funkcija f (x, y) = x2 xy + y2

je u ta ki O(0, 0) neprekidna po svakoj varijabli, ali grani na vric c jednost (simultana) u ta ki O ne postoji, tj. funkcija ima prekid u c ta ki O. c ex + ey Primjer 2.20. f (x, y) = 2 . Linija prekida ove funkcije je x + y2 1 kru nica x2 + y 2 = 1. z ln (4 je sfera x2 + y 2 + z 2 = 4. Primjer 2.21. f (x, y, z) = x2 1 . Povr prekida funkcije s y2 z2)

Dio o neprekidnosti zavr imo sa dva va na stava, koji opet preds z stavljaju analogone odgovaraju ih tvrdjenja za funkcije jedne varic jable. 36

2.3. Neprekidnost funkcija vi e promjenljivih s Teorem 2.3.5. Svaka funkcija n promjenljivih koja je neprekidna u zatvorenoj i ogranienoj oblasti je ograniena u toj oblasti. c c Teorem 2.3.6. Ako je f neprekidna u proizvoljnoj oblasti i ako za X1 = X2 iz te oblasti vrijedi f (X1 ) = f (X2 ), tada za proizvoljno C izmedju f (X1 ) i f (X2 ), postoji taka X u toj oblasti takva da je f (X) = c C.

37