POJAM ENERGIJE I ENERGETIKE

Energija je osnovni preduslov tokova proizvodnje i progresa uopte.

Imajui u vidu injenicu da sve to je materijalno posjeduje u sebi i odgovarajui
energetski potencijal, da se zakljuiti na prvi pogled da je ima dovoljno (ako ne i
previe), ali je osnovni problem u njenom adekvatnom koritenju, transformacijama iz
jednog oblika u drugi i naroito racionalnoj, to racionalnijoj njenoj potronji.
Energija ne troi nego transformie, ne proizvodi se, jer ve postoji samim postojanjem
materije.
Pojam Energije je prestavljen fizikalnom veliinom kojom se opisuje meudjelovanje i
stanje estica nekog tijela, te njegovo meudjelovanje s drugim esticama ili tijelima,
odnosno sposobnost obavljanja rada.
Energija ne moe ni nastati ni nestati ve samo prelaziti iz jednoga u drugi oblik pa
stoga izrazi kao to su "proizvodnja", "dobivanje", "gubici", "potronja", "pohrana" ili
"tednja" energije u fizikalnom smislu nisu posve toni, iako su u svakodnevnom govoru
nezaobilazni.
Uz pojam energije se esto koristi i pojam snage. To je veliina koja pokazuje koliko je
energije pretvoreno u druge oblike (izmijenjeno), odnosno koliko je rada obavljeno u
odreenom vremenu.
Energetski resursi su svi na Zemlji dostupni izvori energije koji mogu biti:
- neobnovljivi ili iscrpivi
- obnovljivi ili neiscrpivi.
Energetske rezerve su samo oni izvori energije koji se geoloki i geografski mogu
tano odrediti i koji se uz postojee uslove i stanje tehnike mogu uinkovito iskoristiti.
Energetske rezerve obuhvataju postojee, do sada otkrivene i veim dijelom ve
iskoritavane izvore (obnovljive i neobnovljive), dok resursi obuhvataju sveukupne, na
Zemlji raspoloive izvore.
Izvori energije ili energenti su sredstva koje slue za pretvorbu energije, odnosno koja
su sama neki oblik energije (npr. ugljen, prirodni plin, uran, elektrina energija, Sunce,
vjetar itd).
Goriva su izvori energije u fizikom, stvarnom smislu (npr. ugljen, nafta, prirodni plin,
vodik, drvo i sl), a s obzirom na njihovu pojavnost u prirodi (agregatno stanje), mogu biti:
- kruta (npr. mrki ugljen) - tena (npr. loivo ulje) i plinovita .

VRSTE ENERGIJE
Vrste energije su prestavljene pojmom oblika u kome se energija pojavljuje, odnosno
samog naine na koji se uoava djelovanje energije, to je jednim dijelom povezano s
njenim izvorima.
(npr. potencijalna, kinetika, kemijska, elektrina ili energija vode, vjetra, goriva itd).
Oblici energije obuhvaaju izvore i vrste energije, ovisno o njihovom mjestu u
procesima pretvaranja:
Samo neki prirodni materijali ili pojave mogu da se koriste za proizvodnju energije i to su
primarni, koji se dalje mogu transformisati u sekundarne (vjetake) izvore (oblike)
energije, dok je potroaima potrebna korisna energija.
Energija se pojavljuje u razliitim oblicima, ali se u osnovi moe svrstati u akumulisane
(nagomilane) i prelazne oblike.
Akumulisani oblici energije (potencijalna, kinetika i unutranja) se u svom obliku mogu
odrati po elji dugo, dok je za prelazne oblike karakteristina kratkotrajnost pojave.
Prelazna energija (mehanika, elektrina i toplotna) se pojavljuje kada akumulisana
energija mijenja svoj oblik i kada prelazi sa jednog tijela na druga.
Zato energiju svrstavamo u sljedee oblike:
- primarna energija
- sekundarna energija
- konana energija
- korisna energija
Primarna energija je energija koji se dobija direktno iz prirode i koja jo nije prola
nijedan proces pretvorbe ili transformacije.
Sekundarna energija je ona energija koja je tehnikim postupcima pretvorbe dobiveni
iz primarnih izvora (npr. koks, briketi, nuklearno gorivo, benzin, lo ulje, elektrina struja,
toplina itd). Tim se procesima pretvorbe mijenjaju kemijske ili fizikalne osobine primarnih
izvora, to je nuno jer se veina izvora, u obliku u kojem je dobivena iz prirode, ne
moe direktno iskoritavati.
Primarna i sekundarna energija se nazivaju zajednikim imenom energija goriva.

Konana energija su izvori ili vrste energije koji krajnjem korisniku stoje na
raspolaganju (npr. toplota, elektrina struja, razna goriva i sl), a o nainu njihove
primjene odluuje korisnik te ih odgovarajuim procesima pretvara u korisnu energiju.
Konanu energiju stoga ine i primarni (npr. ugljen) i sekundarni izvori (npr. benzin).
Pri procesima transformacije, prijenosa i pohrane energije dolazi do gubitaka, odnosno
jedan dio primarne i sekundarne energije ne moe iskoristiti.
Korisna energija je onaj dio energije koji se dobija nakon oduzimanja svih gubitaka koji
nastaju pri procesima dobijanja, prerade (proizvodnje), pohrane i prijenosa primarnih i
sekundarnih izvora te pretvaranja konane energije.
Korisna je energija krajnjem korisniku na raspolaganju u njemu najprikladnijem obliku.
Transformacije energije teku do onih energetskih oblika koje korisnici trebaju, a to su:
toplinska energija, mehanika energija, kemijska energija i energija svjetla. Od naroitog
znaaja su transformacije kojima se proizvodi elektrina energija. Zbog svojih dobrih
osobina da se lako transformira u druge oblike energije (naroito je vana transformacija
u mehaniki rad i obrnuto, mehaniki se rad s malim gubicima transformira u elektrinu
energiju) i da se lako transportira na vee udaljenosti, elektrina energija je izuzetno
znaajna za privredni razvoj zemlje.
Energetska intenzivnost je tehniko-ekonomski pojam koji pokazuje koliko se primarne
i sekundarne energije troi po jedinici nacionalnog (drutvenog) proizvoda po stanovniku
neke drave ili podruja.
Manja energetska intenzivnost pri tome znai bolje iskoritavanje energije.

ENERGETIKA
Pod pojmom Energetika podrazumjevamo naunu disciplinu koja se bavi prouavanjem
energije , kao i tehnikom koritenju raspoloivih izvora energije.
Energetika je grana privrede koja omoguava snabdijevanje potroaa neophodnom
energijom.
Osim toga, moe se rei:
Energetika je skup privrednih aktivnosti pomou kojih se istrauju i proizvode primarni
izvori energije, zatim transformiu, prenose i distribuiraju do potroaa i kao primarna ili
sekundarna energija racionalno koriste.

KLASIFIKACIJA PRIMARNIH OBLIKA ENERGIJE

Primarni oblici energije se dijele na:
- konvencionalne i
- nekonvencionalne

Slika 1. Primarni oblici energije, transformacije energije i korisni oblici energije

Slika 2. Konvencionalni primarni oblici energije, transformacije i postrojenja

za transformaciju, te korisni oblici enegije
5

U konvencionalne primarne oblike spadaju: drvo, ugalj, sirova nafta i zemni gas (fosilna
goriva), te vodne snage (potencijalna energija vodotoka), nuklearna goriva (uran i torij) i
vrui - topli izvori.

U nekonvencionalne primarne oblike energije spadaju: kinetika energija vjetra,

potencijalna energija plime i oseke, toplotna energija zemljine unutranjosti, suneva
energija (neposredno koritenje), toplotna energija mora (koritenje razlike temperature
mora na povrini i veim dubinama), te energija fuzije lakih atoma.

Osim podjele po uestalosti primjene, kada govorimo o konvencionalnim i nekonvencionalnim oblicima energije, primarni se oblici energije mogu podijeliti na:
-obnovljive
- neobnovljive oblike energije.
Obnovljivi su oblici oni koji se prirodno obnavljaju u intervalima koji su sumjerljivi
ljudskom poimanju vremena.(Suneva energija, energija vodnih snaga, energija vjetra,
energija plime i oseke, toplina mora.)
Obnovljive primarne oblike energije karakterizira promjenljivost energetskog toka.
Budui da uglavnom nije rijeeno skladitenje energije barem ne sa stanovita
energetike (izuzetak je npr. akumulacija vode-potencijalne energije u akumulacijskom
jezeru hidroelektrane), moe se dogoditi da energije ne bude ba onda kada je
najpotrebnija.
Obnovljive primarne oblike energije nije mogue transportirati u onom obliku u kojemu
se pojavljuje u prirodi, za razliku od fosilnih i nuklearnih goriva.
Pojam obnovljivi izvori energije odnosi se na izvore energije koji su sauvani u prirodi i
obnavljaju se u cijelosti ili djelomino. To su energija vodotoka, vjetra, neakumulirana
Suneva energija, biogorivo, biomasa, bioplin, geotermalna energija, energija valova,
plime i oseke, biomase, plina iz deponija, plina iz postrojenja za preradu otpadnih voda.
6

Nebnovljivi oblici energije ije se rezerve uslijed koritenja svakim danom

smanjuju(energija fosilnih i nuklearnih goriva te geotermika energija Zemljine
unutranjosti)
Fiziki posmatrano, primarne oblike energije dijelimo na:
- nosioce hemijske energije - kao osnovne energije, (drvo,ugalj, sirova nafta i gas),
- nosioce nuklearne energije (nuklearna goriva, laki atomi koriteni za fuziju),
- nosioce potencijalne energije (vodne snage, energija plime i oseke),
- nosioce kinetike energije (vjetar),
- nosioce hemijske energije (vrui izvori, toplotna energija mora) i
- nosioce energije zraenja (sunevo isijavanje).

TRANSFORMACIJA OBLIKA ENERGIJE

Hemijska energija drveta i fosilnih goriva najee se transformie u unutranju
energiju, a mogue je neposredno pretvaranje u elektrinu energiju (gorive elije,
slika .3), a nekada se koristi i direktno kao hemijska energija (u obliku metalurkog
koksa, slika.2).
Proces transformacije hemijske u unutranju energiju nazivamo sagorijevanjem.
Takva unutranja energija moe se neposredno upotrijebiti za grijanje prostorija,
pripremu tople vode i sl., za tehnoloke procese pri visokim temperaturama
(keramika i cementna industrija i sl.).
Nosioci energije su tada gasovi kao produkti sagorijevanja, a postrojenja i ureaje za
neposrednu upotrebu unutranje energije nazivamo loitima. Nosilac te energije
predaje je, kao toplotu, okolnom vazduhu ili vodi, a kod tehnolokih procesa grijanim
sirovinama. Unutranja energija sagorjelih gasova moe se dalje, u parnim kotlovima
prenosom toplote, predati vodi, odnosno vodenoj pari, poveavajui joj tako
unutranju energiju. Takva se para koristi za grijanje prostorija, za tehnoloke
procese pri relativno niim temperaturama, ali i za pogon parnih turbina (obino
nakon pregrijavanja), u kojima se unutranja energija pare konano transformie
putem kinetike u mehaniku energiju.
Naravno, unutranja energija sagorjelih gasova moe se i neposredno pretvoriti u
mehaniku putem gasnih turbina i motora SUS.

Udio energenata u svjetskoj proizvodnji elektrine energije za 2005. godinu

Ugalj
Smatra se da je proces nastajanja uglja zapoeo prije mnogo milijuna godina u
movarnim podrujima kada je organska materija biljnog porijekla dospjela ispod
povrine vode. U nedostatku zraka prvo se poinje stvarati treset. Poveanjem prika i
temperature (tektonske promjene, vulkanska aktivnost) proces pougljivanja tokom
vremena napreduje uz smanjenje udjela vlage i lakoishlapljivih sastojaka. U
zavisnosti od podruja nastanka i geoloke starosti ugljeni se mogu podijeliti u etiri
osnovne grupe: ligniti, smei ugljeni, kameni ugljeni i antraciti. Za metalurku
industriju je od vrlo velike vanosti proizvodnja metalurkog koksa, a kao nusproizvod
se dobija koksni gas kao gorivo.U tablici dane su karakteristike prema kojima se
mogu klasificirati ugljeni.
Klasifikacija ugljena
Voda

Ogrjevna vrijednost Hd

Ishlapivi sastojci

%
Lignit

kJ/kg
35-75

Smei
ugljen
Kameni
ugljen
Antracit

10-40
3-10
<3

670019250
1885026800
2390035400
<35400

53-62

Ukupni
ugljik
%
60-67

45-53

67-77

10-50

77-92

<10

>91

Nafta
Osnova skoro svih tekuih goriva je sirova nafta. Vjeruje se da je sirova nafta nastala
raspadanjem organskih tvari prvenstveno ivotinjskog, ali i biljnog porijekla koje su se
istaloile na dnu pliih dijelova bivih mora i oceana. Sastoji se od razliitih
ugljikovodika s dodatkom neto spojeva kisika, duika i sumpora. U zavisnosti od
vrste ugljikovodikovih spojeva razlikuje se nafta metanske, naftenske i aromatske
osnove te njihove mjeavine. Inicijalna rafinacija nafte provodi se frakcionom
destilacijom pri emu se na razliitim temperaturama postepeno odvajaju prvo lake
pa zatim sve tee frakcije. Proizvod koji preostaje nakon procesa destilacije naziva
se mazut.
Europa s Euroazijom raspolae s dokazanim zalihama nafte za svega sljedeih 20
godina potronje pa je osiguranje novihdobavnih pravaca prioritetni zadatak
Europske unije koji je utvren dokumentom Europske komisije Annex to the Green
Paper - A European Strategy for Sustainable, Competitive and Secure Energy

Plin (gas)
Iz zemnog gasa najee se odvajaju laki ugljovodonici (nekoliko %) u obliku
ukapljenog gasa za upotrebu u loitima, a preostali suvi gas ide u primjenu za
loita, parne kotlove i gasne turbine
U usporedbi s naftom koritenje zemnog plina je mlaeg datuma. Zbog lakoe
koritenja zemnog plina iz leita plina (direktno se iz buotine vodi na mjesto
upotrebe) njegova proizvodnja se stalno poveava. Zemni plin je najvanije plinsko
gorivo. On je smjesa lakih ugljikovodika, vode i drugih plinova
Danas se u svijetu troi 2750 mlrd. m3 plina. Rast od 2,3% u 2005. godini je neto
vei od 10-godinjeg prosjeka (2%). Najbri trend potronje bilo je u zemljama
pacifike Azije (Kina, Indija, Pakistan, Filipini) koje su 1996. - 2005. godine poveale
potronju za dvostruko i danas troe 407 mlrd. m3

NUKLEARNA ENERGIJA
Nuklearna energija se obino transformie u unutranju energiju nosilaca energije, a
zatim u mehaniku i elektrinu energiju pomou parnih turbina i elektrinih
generatora (slika 3). Pri tome reaktori preuzimaju funkciju parnih kotlova. Uran kao
nuklearno gorivo moe biti u svom prirodnom obliku (prirodna smjesa izotopa U235 i U-238) ili u vidu obogaenog urana, a torij se uglavnom upotrebljava u
prirodnom obliku.
Potronja nuklearne elektrine energije ima viegodinji umjereni rast i 2005. godine
iznosila je 627 mil. t EN, tj. za 15% vie nego 1996. godine. U SAD-u se proizvodi i
troi oko 30% svjetskih koliina, a u europskim i euroazijskim dravama 46%, od

ega glavnina u Francuskoj (16% svjetske proizvodnje), Njemakoj, Rusiji, Velikoj

Britaniji, panjolskoj i vedskoj

Nuklarna energija u svijetu

Na osnovi podataka dobivenih iz informacijskog sustava Meunarodne agencije za
atomsku energiju (PRIS), tijekom 2005. godine u pogonu ili izgradnji bilo je 467
nuklearnih reaktora u cijelome svijetu. etiri nulearna reaktora kapaciteta 3821 MW
prole su godine prikljuena na elektrinu mreu u Junoj Koreji, Japanu (dva) i Indiji,
ime je ukupni broj nuklearnih reaktora u pogonu iznosio 443 u 31 zemlji svijeta. Uz
to, u 2005. godini ukupno su 24 nuklearna reaktora bila u izgradnji u 11 zemalja
svijeta.
Udio elektrine energije proizvedene u nuklearnim elektranama, u ukupnoj
proizvodnji elektrine energije posebice je visok u deset zemalja: Francuskoj (79%),
Litvi (70%), Slovakoj (56%), Belgiji (56%), Ukrajini (49%), vedskoj (47%), Junoj
Koreji (45%), Bugarskoj (44%), Armeniji (43%) i Sloveniji (42%). Sve u svemu, u 16
zemalja svijeta vie od etvrtine ukupnih potreba za elektrinom energijom
zadovoljeno je proizvodnjom u nuklearnim elektranama. Udio nuklearne energije u
ukupnoj svjetskoj proizvodnji elektrine energije iznosio je u 2005. godini 16%.

10

Slika 3 Mogue transformacije oblika energije u elektrinu energiju

Kada se kao krajnji oblik energije sagledava elektrina energija treba, ukazati da se
hemijska i unutranja energija mogu direktno transformisati u elektrinu energiju. Kod
posredne transformacije, putem mehanike energije, koriste se. parne, vodne i gasne
turbine, motori SUS, vjetrenjae i sl., , a kod neposredne transformacije unutranje u
elektrinu energiju primjeri su termoelektrini elementi, termojonski elementi i
magnetsko-hidrodinamiki generatori. Poseban sluaj neposredne transformacije
energije zraenja u elektrinu predstavlja primjenu solarnih elemenata.
Energija zraenja moe se transformisati u unutranju (koncentracija sunevog
zraenja za specijalne metalurke procese, za grijanje vode i sl.) ili, pak, direktno u
elektrinu energiju pomou solarnih poluprovodnikih elemenata (slika 1.3).

11