Energetski resursi u svijetu

Pet najvećih svjetskih problema:

1. ENERGIJA
2. VODA
3. HRANA
4. ZAGAĐENJE
5. SIROMAŠTVO

Činjenice o upravljanju energijom

Potrošnja energije ubrzano raste –pogotovo u zemljama u
razvoju.
Još uvijek dominiraju fosilna goriva i nastavit će dominirati do
2030. god.
Postojeći izvori/rezerve energije nisu beskonačni.

Dva osnovna pristupa za osiguravanje potrebne količine energije:

1. povećati efikasnost-smanjiti korištenje/potrebu energije
- optimizirati sisteme dobave energije
- proizvoditi “ukupnu” energiju
(npr. kombinirano toplinsku i električnu energiju)
2. povećati eksploataciju postojećih izvora energije / razviti infrastrukturu za dobavu energije /
pronaći nove izvore energije.

Glavne kategorije korištenja Sunčeve energije:

1.Sunčeva toplinska
2. Sunčeva električna (fotonaponska)
3. Solarne elektrane

Ključni indikatori efekata korištenja energije u nekoj zemlji su:

•potrošnja energije po stanovniku, kao mjera razvijenosti
•države, potrošnja električne energije po stanovniku, kao mjera
•(ne)siromaštva potrošnja energije za hiljadu US $ proizvedenog društvenog
•proizvoda – energijska intenzivnost, kao mjera organizovanosti društva.

Zalihe uglja
Za razliku od zaliha tečnih goriva, a posebno zaliha prirodnog plina nalazišta uglja su ravnomjernije
rasporedjene. S druge strane zastupljenost uglja u podmirenju današnjih potreba za energijom je
manja od zastupljenosti tečnih goriva i plinovitih goriva uzetih zajedno
Problem - emisija CO2 i utjecaj na globalno zatopljenje

Implikacije za budućnost
Projekcije ističu 4 strateška izazova:
– Sigurnost dobave energije
– Investicije u energetsku infrastrukturu
– Briga o štetama u okolini zbog korištenja energije
– Značajna nedostupnost moderne energije za veliki dio svjetske populacije
Vlade će morati poduzeti značajne akcije u vezi ovih problema
POJAM ENERGIJE I ENERGETIKE

Energija je osnovni preduslov tokova proizvodnje i progresa uopšte. Imajući u vidu činjenicu da sve
što je materijalno posjeduje u sebi i odgovarajući energetski potencijal, da se zaključiti na prvi pogled
da je ima dovoljno (ako ne i previše), ali je osnovni problem u njenom adekvatnom korištenju,
transformacijama iz jednog oblika u drugi i naročito racionalnoj, što racionalnijoj njenoj potrošnji.
Energija se ne troši nego transformiše, ne proizvodi se, jer već postoji samim postojanjem materije.
Pojam energije je predstavljen fizikalnom veličinom kojom se opisuje međudjelovanje i stanje čestica
nekog tijela, te njegovo međudjelovanje s drugim česticama ili tijelima, odnosno sposobnost
obavljanja rada. Energija ne može ni nastati, ni nestati, već samo prelaziti iz jednoga u drugi oblik pa
stoga izrazi kao što su "proizvodnja", "dobivanje", "gubici", "potrošnja", "pohrana" ili "štednja"
energije u fizikalnom smislu nisu skroz tačni, iako su u svakodnevnom govoru nezaobilazni.

Uz pojam energije se često koristi i pojam snage. To je veličina koja pokazuje koliko je energije
pretvoreno u druge oblike (izmijenjeno), odnosno koliko je rada obavljeno u određenom vremenu.
Energetski resursi su svi na Zemlji dostupni izvori energije koji mogu biti: neobnovljivi ili iscrpivi
obnovljivi ili neiscrpivi.

Energetske rezerve su samo oni izvori energije koji se geološki i geografski mogu tačno odrediti i koji
se uz postojeće uslove i stanje tehnike mogu učinkovito iskoristiti. Energetske rezerve obuhvataju
postojeće, do sada otkrivene i većim dijelom već iskorištavane izvore (obnovljive i neobnovljive), dok
resursi obuhvataju sveukupne, na Zemlji raspoložive izvore. Izvori energije ili energenti su sredstva
koje služe za pretvorbu energije, odnosno koja su sama neki oblik energije (npr. ugalj, prirodni plin,
uran, električna energija, Sunce, vjetar itd). Goriva su izvori energije u fizičkom, stvarnom smislu (npr.
ugljen, nafta, prirodni plin, vodik, drvo i sl), a s obzirom na njihovu pojavnost u prirodi (agregatno
stanje), mogu biti: - kruta (npr. mrki ugljen) - tečna (npr. loživo ulje) i plinovita.

Vrste energije su predstavljene pojmom oblika u kome se energija pojavljuje, odnosno samog načine
na koji se uočava djelovanje energije, što je jednim dijelom povezano s njenim izvorima. (npr.
potencijalna, kinetička, kemijska, električna ili energija vode, vjetra, goriva itd). Oblici energije
obuhvataju izvore i vrste energije, ovisno o njihovom mjestu u procesima pretvaranja: Samo neki
prirodni materijali ili pojave mogu da se koriste za proizvodnju energije i to su primarni, koji se dalje
mogu transformisati u sekundarne (vještačke) izvore (oblike) energije, dok je potrošačima potrebna
korisna energija. Energija se pojavljuje u različitim oblicima, ali se u osnovi može svrstati u
akumulisane (nagomilane) i prelazne oblike. Akumulisani oblici energije (potencijalna, kinetička i
unutrašnja) se u svom obliku mogu održati po želji dugo, dok je za prelazne oblike karakteristična
kratkotrajnost pojave. Prelazna energija (mehanička, električna i toplotna) se pojavljuje kada
akumulisana energija mijenja svoj oblik i kada prelazi sa jednog tijela na druga.

Primarna energija je energija koji se dobija direktno iz prirode i koja još nije prošla nijedan proces
pretvorbe ili transformacije. Sekundarna energija je ona energija koja je tehničkim postupcima
pretvorbe dobivenih iz primarnih izvora (npr. koks, briketi, nuklearno gorivo, benzin, lož ulje,
električna struja, toplina itd). Tim se procesima pretvorbe mijenjaju hemijske ili fizikalne osobine
primarnih izvora, što je nužno jer se većina izvora, u obliku u kojem je dobivena iz prirode, ne može
direktno iskorištavati. Primarna i sekundarna energija se nazivaju zajedničkim imenom energija
goriva. Konačna energija su izvori ili vrste energije koji krajnjem korisniku stoje na raspolaganju (npr.
toplota, električna struja, razna goriva i sl.), a o načinu njihove primjene odlučuje korisnik te ih
odgovarajućim procesima pretvara u korisnu energiju. Konačnu energiju stoga čine i primarni (npr.
ugljen) i sekundarni izvori (npr. benzin). Pri procesima transformacije, prenosa i pohrane energije
dolazi do gubitaka, odnosno jedan dio primarne i sekundarne energije ne može iskoristiti.
Korisna energija je onaj dio energije koji se dobija nakon oduzimanja svih gubitaka koji nastaju pri
procesima dobijanja, prerade (proizvodnje), pohrane i prijenosa primarnih i sekundarnih izvora te
pretvaranja konačne energije. Korisna je energija krajnjem korisniku na raspolaganju u njemu
najprikladnijem obliku.Transformacije energije teku do onih energetskih oblika koje korisnici trebaju,
a to su: toplinska energija, mehanička energija, kemijska energija i energija svjetla. Od naročitog
značaja su transformacije kojima se proizvodi električna energija.

Energetska intenzivnost je tehničko- ekonomski pojam koji pokazuje koliko se primarne i sekundarne
energije troši po jedinici nacionalnog (društvenog) proizvoda po stanovniku neke države ili područja.
Manja energetska intenzivnost pri tome znači bolje iskorištavanje energije.

„ENERGETIKA“
Pod pojmom „Energetika“ podrazumijevamo naučnu disciplinu koja se bavi proučavanjem energije ,
kao i tehničkom korištenju raspoloživih izvora energije. Energetika je grana privrede koja omogućava
snabdijevanje potrošača neophodnom energijom. Osim toga, može se reći: Energetika je skup
privrednih aktivnosti pomoću kojih se istražuju i proizvode primarni izvori energije, zatim
transformišu, prenose i distribuiraju do potrošača i kao primarna ili sekundarna energija racionalno
koriste. Primarni oblici energije se dijele na:
konvencionalne i
nekonvencionalne
U konvencionalne primarne oblike spadaju: drvo, ugalj, sirova nafta i zemni gas (fosilna goriva), te
vodne snage (potencijalna energija vodotoka), nuklearna goriva (uran i torij) i vrući - topli izvori.
U nekonvencionalne primarne oblike energije spadaju: kinetička energija vjetra, potencijalna energija
plime i oseke, toplotna energija zemljine unutrašnjosti, sunčeva energija (neposredno korištenje),
toplotna energija mora (korištenje razlike temperature mora na površini i većim dubinama), te
energija fuzije lakih atoma.

Osim podjele po učestalosti primjene, kada govorimo o konvencionalnim i ne-konvencionalnim

oblicima energije, primarni se oblici energije mogu podijeliti na:
-obnovljive
- neobnovljive oblike energije.
Obnovljivi su oblici oni koji se prirodno obnavljaju u intervalima koji su sumjerljivi ljudskom poimanju
vremena.(Sunčeva energija, energija vodnih snaga, energija vjetra, energija plime i oseke, toplina
mora.) Obnovljive primarne oblike energije karakterizira promjenljivost energetskog toka. Budući da
uglavnom nije riješeno skladištenje energije barem ne sa stanovišta energetike (izuzetak je npr.
akumulacija vode-potencijalne energije u akumulacijskom jezeru hidroelektrane), može se dogoditi
da energije ne bude bašonda kada je najpotrebnija. Obnovljive primarne oblike energije nije moguće
transportirati u onom obliku u kojemu se pojavljuje u prirodi, za razliku od fosilnih i nuklearnih
goriva.
Neobnovljivi oblici energije čije se rezerve uslijed korištenja svakim danom smanjuju (energija fosilnih
i nuklearnih goriva, te geotermička energija Zemljine unutrašnjosti)

Fizički posmatrano, primarne oblike energije dijelimo na:

- nosioce hemijske energije - kao osnovne energije, (drvo,ugalj, sirova nafta i gas),
- nosioce nuklearne energije (nuklearna goriva, laki atomi korišteni za fuziju),
- nosioce potencijalne energije (vodne snage, energija plime i oseke),
- nosioce kinetičke energije (vjetar),
- nosioce hemijske energije (vrući izvori, toplotna energija mora) i
- nosioce energije zračenja (sunčevo isijavanje).
TRANSFORMACIJA OBLIKA ENERGIJE
Hemijska energija drveta i fosilnih goriva najčešće se transformiše u unutrašnju energiju, a moguće je
neposredno pretvaranje u električnu energiju, a nekada se koristi i direktno kao hemijska energija (u
obliku metalurškog koksa). Proces transformacije hemijske u unutrašnju energiju nazivamo
sagorijevanjem. Takva unutrašnja energija može se neposredno upotrijebiti za grijanje prostorija,
pripremu tople vode i sl., za tehnološke procese pri visokim temperaturama (keramička i cementna
industrija i sl.).
Nosioci energije su tada gasovi kao produkti sagorijevanja, a postrojenja i uređaje za neposrednu
upotrebu unutrašnje energije nazivamo ložištima. Nosilac te energije predaje je, kao toplotu,
okolnom vazduhu ili vodi, a kod tehnoloških procesa grijanim sirovinama. Unutrašnja energija
sagorjelih gasova može se dalje, u parnim kotlovima prenosom toplote, predati vodi, odnosno
vodenoj pari, povećavajući joj tako unutrašnju energiju. Takva se para koristi za grijanje prostorija, za
tehnološke procese pri relativno nižim temperaturama, ali i za pogon parnih turbina (obično nakon
pregrijavanja), u kojima se unutrašnja energija pare konačno transformiše putem kinetičke u
mehaničku energiju. Naravno, unutrašnja energija sagorjelih gasova može se i neposredno pretvoriti
u mehaničku putem gasnih turbina i motora SUS.

Postupci prerade nafte:

Primarna prerada nafte obuhvata postupke kojima se sirova nafta razdvaja na nekoliko frakcija u
zavisnosti od tačke ključanja pojedinih komponenti (podvakuumom ili u atmosferskim uslovima):
- gasoviti proizvodi do 50oC
- sirovi benzin 40-200
- petroleum 150-300
- gasno ulje 200-350
- ostatak (mazut)od 350

Tečna goriva na bazi nafte (veštačka tečna goriva)

Toplotna moć tečnih goriva je, u proseku, ve ća za oko 50% u odnosu na toplotnu mo ć čvrstih goriva,
postoji mogu ćnost transportovanja cevovodima, sagorevaju bez čvrstog ostatka, a proces
sagorevanja se lakše kontroliše i automatizuje. Nedostaci su velika emisija CO 2 pri sagorevanju i
ograničene rezerve nafte kao osnovne sirovine.
Prirodna gasovita goriva – zemni gas
Prirodni gas je visokokvalitetno gorivo velike toplotne mo ći (34,9-39,9 MJ/Nm 3), sagoreva bez
ostatka, ekolo ški je najprihvatljivije od svih prirodnih goriva, lako se transportuje cevovodima i ne
zahteva skladišni prostor. Kori šćenjem gasa mogu se ostvariti znatne uštede u energetici.

Kod posredne transformacije, putem mehaničke energije, koriste se: parne, vodne i gasne turbine,
motori SUS, vjetrenjače i sl., a kod neposredne transformacije unutrašnje u električnu energiju
primjeri su termoelektrični elementi, termojonski elementi i magnetsko-hidrodinamički generatori.
Poseban slučaj neposredne transformacije energije zračenja u električnu predstavlja primjenu
solarnih elemenata.
ENERGIJA VODE PLIME I OSEKE
Za korištenje potencijalne energije vode, te plime i oseke, riječ je prije svega o njihovom pretvaranju
u mehaničku energiju pomoću vodnih turbina, a zatim putem električnih generatora u električnu
energiju.
Smanjenje potrošnje goriva povećanjem efikasnosti
-zahvaljujući naftnom šoku i kasnije poreznoj politici konstantno smanjenje potrošnje goriva na
100km
-utjecaj politike na povećanje energetske efikasnosti - zamjena motora s unutrašnjim izgaranjem,
hibridnim rješenjima ili postepenim poboljšanjem motora s unutrašnjim izgaranjem
-fuel cell je možda najbolji kompromis između sve veće potražnje za osobnim vozilima i sve manje
tolerancije prema zagađenju – DaimlerChrysler prvo vozilo na tržištu 2004 - problemi: visoka cijena
(5000 USD/kW), kako uskladištiti vodik, te pitanje koliko su gorive ćelije u stvari uopće ekološko
rješenje.
Mogući načini smanjenja:
-poboljšanje javnog prevoza
-poskupljenje vozila - cijena vozila + cijena
-registracije gradnja cesta - problem neefikasnosti
-poskupljenje goriva
-naplaćivanje korištenja cesta - road pricing

Funkcionisanje EES
Električna energija predstavlja najplemenitiji oblik energije, jer je moguća njena efikasna konverzija u
mehaničku, toplotnu, hemijsku i svjetlosnu energiju. Ni jedan drugi oblik energije ne može zadovoljiti
tako raznorodne potrebe industrijskih postrojenja kao što tomože električna energija.

Elektroenergetski sistem (EES) je tehnički sistem čiji je osnovni zadatak da osigura kvalitetnu isporuku
električne energije uz minimalne troškove u EES.
Tehnološki proces u EES sastoji se iz četri faze:
- obezbjeđivanje dovoljnih količina primarnih oblika energije,
- proizvodnja električne energije,
- prenos i distribucija (raspodjela) električne energije do konačnih potroašača,
- potrošnja električne energije.
PROIZVODNJA obuhvata sve izvore električne energije (hidroelektrane- HE, termoelektrane - TE,
nuklearne elektrane - NE i industrijske energane).
PRENOS obuhvata prenosnu mrežu, koja se sastoji od nadzemnih vodova (dalekovodi), kablovskih
vodova i interkonektivnih transformatora, koji povezuju mrežerazličitih naponskih nivoa.
DISTRIBUCIJA obuhvata distributivne mreže i distributivne transformatore.
Za svaki EES postoji glavni CENTAR UPRAVLJANJA odakle se upravlja proizvodnjom električne
energije. U MREŽNIM CENTRIMA UPRAVLJANJA upravlja se prenosnom mrežom a u DISTRIBUTIVNIM
CENTRIMA UPRAVLJANJA upravlja se distributivnom mrežom i eventualno potrošnjom električne
energije. Centri upravljanja nazivaju se I DISPEČERSKI CENTRI.

Kao izvori električne energije koriste se elektrane. Elektrane su postrojenja za proizvodnju većih
količina električne energije. Električna energija se u elektranama koje koriste konvencionalne izvore
energije dobija transformacijom iz mehaničke energije, koja se dobija transformacijom iz drugih
oblika energije. U zadovoljavanju energetskih potreba veliki značaj ima i imaće električna energija kao
najplemenitiji vid energije. Električna energija se može proizvodili korištenjem svih vidova energije.
Na primjer, kod elektrane na ugalj se događaju sljedeće transformacije energije: Hemijska energija u
ugljenu pretvara se u toplinsku energiju. Toplinska energija se pretvara u kinetičku energiju u obliku
pare Kinetička energija se pretvara u mehaničku u turbini. Mehanička energija turbine se pretvara u
električnu energiju. Osnovni nedostatak električne energije je to sto se ona ne može akumulisati u
energetski većim količinama, pa se u svakom trenutku mora obezbediti jednakost ukupneproizvodnje
i ukupne potrošnje u EES. Potrošnja električne energije učestvuje sa oko 1/3 u ukupnoj potrošnji
primarnih oblika energije, a sličan udio ima u potrošnji korisnih oblika energije.Velika primjenljivost
električne energije ima za posljedicu i veliku promjenljivost potrošnje tokom dana, nedjelje, mjeseca i
godine.Pomenute varijacije u potrošnji su posljedica uključenja ili isključenja postojećih potrošača,
uključenja novih potrošača, promjene temperature, vjetra i sl. Osnovni zadatak elektrana je da
proizvedu potrebnu količinu energije u trenutku kada je potrošač traži. Kako ne postoji mogućnost
akumuliranja većih količina električne energije, proizvodnja električne energije mora u svakom
trenutku biti jednaka potrošnji. Jednakost proizvodnje i potrošnje električne energije ostvaruje se
jednostavnije kada je više elektrana povezano u EES,što je redovno slučaj.

Osnovne karakteristike elektrana

Instalisana snaga je osnovna karakteristika svake elektrane. Instalisana snaga se definiše kao
aritmetički zbir nominalnih snaga generatora (MVA), odnosno kao aritmetički zbir snaga turbina
mjerenih na priključcima generatora (MW). Instalisana snaga je istovremeno i nominalna snaga
elektrane. Maksimalna snaga je najveća snaga koju elektrana kao cjelina može proizvesti, uz
pretpostavku da su svi djelovi elektrane sposobni za pogon. Razlikuje sa maksimalna snaga na
priključcima generatora i maksimalna snaga na pragu elektrane (izlazu iz elektrane prema EES).
Raspoloživa snaga elektrane je najveća snaga koju elektrana može da proizvede u nekom trenutku,
uvažavajući stvarno stanje u elektrani (kvarovi, remonti i sl.) i uz pretpostavku da nema ograničenja
zbog proizvodnje reaktivne energije.

Svaka elektrana, bez obzira na vrstu i ulogu u sistemu, mora da sadrži: pogonsku mašinu PM,
generator G i budilicu.

Pogonska mašina (parna turbina, vodna turbina i sl.) predaje generatoru mehaničku energiju.
Generator (izvor električne struje) vrši konverziju mehaničke energije u električnu.
Ekonomičnost prenosa električne energije od elektrane do potrošača, zahtijeva da se prenos vrši sa
višim naponima i slabijim strujama. Prenešena snaga, tj. prenešena energija u jedinici vremena,
jednaka je proizvodu napona i jačine struje. Gubici energije u prenosnim vodovima nastaju uslijed
Džulovih gubitaka, dakle, srazmjerni su sa kvadratom struje u vodu.Očigledno, ista snaga će biti
prenešena uz manje gubitke ako se prenosi sa višim naponom. Zbog toga se u neposrednoj blizini
elektrane grade stanice za transformaciju i razvod (trafo-stanice -TS). Isto tako, visoki napon, koji
vlada na prenosnim vodovima - dalekovodima, nije pogodan za direktno priključenje na potrošače.
Frekvenca
Održavanje frekvencije u spomenutim granicama jedan je od pokazatelja kvalitete pogona
elektroenergetskog sistema. Frekvencija se može održavati konstantnom samo kad postoji jednakost
proizvodnje i potrošnje, odnosno kad generatori proizvode upravo toliko koliko preuzimaju trošila,
uzmajući, dakako, u obzir sve gubitke između stezaljki generatora i mjesta priključka trošila. Ta se
jednakost proizvodnje i potrošnje mora održavati u svakom trenutku.Čim ta jednakost nije
postignuta, frekvencija će se razlikovati od nominalne. Ona će biti veća ako je proizvodnja veća od
potrošnje, a manja ako se manje proizvodi nego što potrošači traže. Snaga koju bi preuzela trošila,
kad bi sva bila istodobno uključena, bila bi mnogo veća (i nekoliko desetaka puta veća) od ukupne
snage svih elektrana u sistemu.
Karakteristike regulatora
Svaki agregat u elektrani ima regulator brzine vrtnje, kojim se reguliše dovođenje pogonskog sredstva
(voda, para, gorivo) u pogonski stroj. Prema karakteristici regulatora, povećanjem opterećenja
generatora smanjuje se njegova brzina vrtnje, a s njom i frekvencija proizvedene struje.

Potrošnja i proizvodnja električne energije

Intenzitet potrošnje električne energije u nekom sistemu karakteriše se specifičnom potrošnjom po
stanovniku. Trajanje opterećenja može se podijeliti na dva perioda: period velikih opterećenja (τv) i
period malih opterećenja (τm). Period malih opterećenja traje obično nekoliko sati (4 ÷ 6). Da bi
potrebe potrošača bile zadovoljene, elektrane moraju biti sposobne "proizvesti" u posmatranom
periodu potrebnu energiju uz potrebnu snagu.

TERMOENERGETSKA ANALIZA PROCESA

Ovisno o vrsti radnog fluida, vrsti te načinu transformacije energije, energetska postrojenja u
procesnoj industriji mogu se uglavnom svrstati na:
- energetska postrojenja sa parnim procesom,
- energetska postrojenja sa plinskim procesom,
- energetska postrojenja sa kombinovanim procesom.
Kao radni fluid kod toplotnih radnih ciklusa koristi se vodena para. T-S dijagram razgraničenja vode,
vlažne i pregrijane pare prikazan je na sljedećoj slici:

Parna energetska postrojenja rade po Clausius – Rankineovom kružnom procesu.

Razlika u odnosu na Karnoov ciklus je u položaju tačke 3 u ciklusu. U kondenzatoru se pari odvodi
toplota u toj mjeri da se sva pretvara u vodu (x=0), tako da se tačka 3 pomera na lijevu graničnu
krivu, što omogućava nesmetan rad pumpe.
Kako postoji razlika u pritiscima u kondenzatoru i u kotlu, potrebno je vodu adijabatski komprimovati
od pritiska p2 na pritisak p1 pri čemu dođe do neznatnog porasta temperature (tačka 5).
Naziv ciklusa "sa vlažnom parom" potiče od položaja tačke 2, koja se nalazi duboko u zoni vlažne
pare, što znači da je para pomješana sa kapljicama vode. Ove kapljice udaranjem mehanički naprežu
lopatice turbine (kavitacija).

Postupkom pregrijavanja pare postiže se poboljšanje položaja tačke 2 tako da se ona sada nalazi bliže
zoni suhe pare.Takođe je povećana i temperatura T1sr čime je dobijen nešto bolji stepen iskorištenja.
Smanjivanjem pritiska p2 postiže se smanjenje temperature T2 pa i temperature T2sr. Povećanje
temperature T1 uticalo bi na povećanje temperature T1sr i stepena iskorištenja. Temperatura T1 je
ograničena osobinama materijala turbine i cjevovoda.
Povećanje pritiska p1 uz zadržavanje temperature T1 na istom nivou izazivalo bi pomjeranje tačke 2 u
nepovoljnom smjeru, u zonu vlažne pare.

Posmatra se idealan proces koji je reverzibilan, te za njega vrijedi sljedeće:

 ne uzimaju se u obzir gubici pritiska zbog strujanja kroz generator pare, cjevovod i
kondenzator;
 ne uzimaju se u obzir gubici unutar parne turbine i napojne pumpe (ekspanzija radnog fluida
u turbini, kao i tla čenje u napojnoj pumpi su adijabatski- izentropski procesi);
 ne uzimaju se u obzir nikakvi gubici topline u okolinu kroz pojedina čne dijelove sistema
kružnog procesa.
Pregrijavanjem pare povećava se srednja temperatura dijela procesa na koji se dovodi toplota.

Površina s3-3-4-5-6-1-2-s1-s3 - količina toplote q1, koja se dovodi radnom fluidu Površina izmedju s3-
3-2-s1-s3 - toplota q2, koja se oduzima. Površina 1-2-3-4-5-6-1 - dobijeni korisni rad
q1= h1 – h4,
q2= h2 – h3.

Razlika h 1 – h 2 predstavlja raspoloživi toplotni pad koji se unutar turbine pretvara u kinetičku
energiju, a h 4 – h 3 je mehanički rad utrošen za tlačenje radnog medija od pritiska na kojem se vrši
kondenzacija do radnog pritiska generatora pare.
Razlika ordinata među tačkama 1 i 2 odgovara radu dobijenom u turbini,razlika između tačaka 4 i 3
odgovara radu utrošenom za pogon pumpe,razlika između tačaka 1 i 4 odgovara toploti dovedenoj u
procesu , a između tačaka 2 i 3 toploti odvedenoj iz procesa.

Kada se rad h4 – h3 utrošen za pumpu, može zanemariti u odnosu na znatno veći toplotni pad h1 –
h2, koji se u turbini pretvara u koristan rad, jednačina za toplotno iskorištenje procesa je :

Faktori koji utiču na efikasnost parnog procesa

 Temperatura ulazne pare u turbinu
 Pritisak ulazne pare u turbinu
 Izlazni pritisak pare iz turbine
Donja granična vrijednost temperature kondenzacije ograničena je ulaznom temperaturom rashladne
vode te veličinom kondenzatora. Razlika temperature kondenzacije i rashladne vode može se smanjiti
povećanjem rashladne površine i povećanjem protoka rashladne vode kroz kondenzator;
prvi način povećava investicijske troškove, a drugim načinom se povećavaju pogonski troškovi.

Načini poboljšanja iskoristivosti

 Regenerativno zagrijavanje napojne vode
Učinkovitost regenerativnog zagrijavanja ovisi o:
1. raspodjeli toplotnog opterećenja između pojedinih zagrijača,
2. konačnoj temperaturi napojne vode (na ulazu u generator pare),
3. broju regenerativnih zagrijača.
Najdjelotvornije regenerativno zagrijavanje vode, u ciklusu bez medjupregrijavanja pare, postižekada
je porast entalpije vode u svim zagrija čima jednak. Zbog konstruktivnih razloga na turbini ne mogu
se uvijek osigurati pozicije za oduzimanje pare koje bi posve udovoljile tom zahtjevu, iskoristivost
ciklusa ne ovisi bitno o odstupanju od ovog uslova.
Međupregrijavanjem pare u parnim energetskim postrojenjima postiže se dvojako koristan učinak:
- povećava se toplotna iskoristivost,
- smanjuje se vlažnost pare na izlazu iz turbine,
Toplotna iskoristivost parnog kružnog procesa sa međupregrijavanjem pare:

Međupregrijavanje pare ima i neke nedostatke :

- međupregrijač i dodatni spojni cjevovodi povećavaju troškove ulaganja u gradnju postrojenja;
- strujanjem pare kroz me đupregrijač i dodatne spojne cjevovode nastaju gubici zbog pada pritiska,
što donekle umanjuje koristan učinak međupregrijavanja;
- ugradnja međupregrijača unutar generatora pare otežava regulaciju, a posebno se treba brinuti o
njegovoj zaštiti pri pokretanju i zaustavljanju pogona kada se međupregrijač može oštetiti zbog
slabog strujanja pare kroz njega.

Toplotni radni ciklusi sa međupregrijavanjem i regeneracijom pare:

U ovakvom postrojenju postoji turbina niskog i turbina visokog pritiska, koje se nalaze na istoj osovini
sa generatorom. Para se sa izlaza iz turbine visokog pritiska vodi u međupregrijač pare, dogrijava se i
vodi u turbinu niskog pritiska. Pri postupku regeneracije dio pare se, prije nego što prođe kompletan
proces u turbini, vodi u regenerativni pregrijač pare. Time se neiskorištena toplotna energija pare
vraća u proces na dalje korištenje (a ne predaje se rashladnoj vodi u kondenzatoru). Postupkom
regeneracije pare postiže se povećanje stepena iskorištenja do 0,1. Nije opravdano koristiti više od 3
regenerativna pregrijača, jer se daljim povećavanjem broja regenerativnih pregrejača stepen
iskorištenja značajno ne povećava, a znatno rastu investicioni troškovi.

Toplifikacioni ciklusi se koriste u kombinovanim elektranama za proizvodnju električne i toplotne

energije (termoelektrane-toplane). Toplifikacioni ciklusi se realizuju kao ciklusi sa pregrijavanjem
pare, samo što se para izvodi iz turbine sa znatno višim pritiskom i temperaturom (p2 i T2). Stepen
iskorištenja toplifikacionog ciklusa može se računati po izrazu:

gdje je:
A- mehanički rad
Q2' - toplota odvedena potrošačima toplotne energije.
Toplota Q2' je zbog gubitaka manja od ukupne odvedene toplote Q2,pa je stepen iskorištenja manji
od 1 i iznosi od 0,7 do 0,8, što predstavlja znatno poboljšanje u odnosu na ostale cikluse, a
nepovoljna osobina ovakvog ciklusa je vezanost proizvodnje dva oblika energije - toplotnu i
električnu.