Termoenergetska postrojenja - skripta

Poglavlje 1

O ENERGIJI I ENERGETSKIM TRANSFORMACIJAMA

1.1. UVOD
Veza čovječanstva i projekcija njegove sudbine u budućnosti povezana je sa
energijom. Osnova koja definiše rast svakog drušva predstavlja rješenje pitanja
proizvodnje, prenosa, akumuliranja i inoviranja energije. Svaka energetska
neuravnoteženost oslikava se kroz sve veće razlike između bogatih i siromašnih.

Zakon o održanju energije definiše energiju kao oblik koji se ne može niti proizvesti
niti uništiti, već samo transformirati iz jednog oblika u drugi. Energija je dakle samo
pohranjena u obliku koji u pravilu nije podesan za neposredno korišćenje. Transformacije
energije iz jednog u drugi energetski oblik teku sve do dobijanja energetskih oblika koje
krajnji korisnici zahtijevaju (toplotna energija, mehanička energija, hemijska energija i
energija rasvjete). Pri tome su od posebnog značaja transformacije u kojima se proizvodi
električna energija.

Zbog svoje lake transformacije u druge oblike energije, kao i mogućeg transporta na
veće udaljenosti prenosnom mrežom (naponski nivoi 110 kV, 220 kV i 400 kV),
električna energija je izuzetno značajna za privredni razvoj svake zemlje. Empirijski je
utvrđeno da je potrošnja električne energije po glavi stanovnika jedan od ključnih
parametara, koji ukazuje na razvijenost nacionalne privrede i životni standard ljudi
određene zemlje. Većina prognoza danas pokazuje da će se za pola vijeka broj stanovnika
na zemlji udvostručiti, prije nego što bude zaustvaljen na 12 milijardi, što zahtijeva
obezbjeđenje dodatne energije.

Sve dosadašnje projekcije energenata u budućnosti pokazale su da će fosilna goriva

biti i u narednom periodu značajan izvor energije. Prognoze iz 2004. godine o pravcima
kretanja svjetske energije u budućnosti, pokazale su da će se potrebe za energijom u iduća
dva desetljeća u zemljama u razvoju udvostručiti, budući da stanovništvo i ekonomija u
zemljama u razvoju rastu brže nego u industrijalizovanim zemljama. Pronalaženje načina
koji će omogućiti razvoj i načina za zadovoljavanje rastućih svjetskih potreba za
energijom treba istovremeno i ublažiti moguće uticaje snabdijevanja i upotrebe energije
na životnu sredinu, uz osiguravanje dugoročnog kvaliteta za život na zemlji.

Zahtjevi za kontinuiranom obezbjeđenjem potreba za energijom u dovoljnim

količinama za industrijska postrojenja, sabraćaj i standard života ljudi, zahtjeva razvoj

O energiji i energetskim transformacijama 1.1

 Termoenergetska postrojenja - skripta

novih tehnologija zasnovanih na fosilnim gorivima (postrojenja za sagorijevanje u

fluidizovanim sloju, kombinovani ciklusi sa gasifikacijom, kombinovani ciklusi sa
prirodnim gasom kao gorivom, gorive ćelije, tehnologije sa spoljašnjom toplotnom
energijom - Stirlingova mašina, termofotonaponska konverzija, termalno-električni
konvertori sa alkalnim metalima), kao i povećanje energetske efikasnosti (štednja i
racionalno korištenje energije, smanjenje distributivnih i drugih gubitaka).

1.2. DEFINICIJA, KLASIFIKACIJA I OPŠTA SVOJSTVA

ENERGIJE

1.2.1. Definicija i klasifikacija energije

Riječ energija nastala je od grčke riječi energos što znači aktivnost. Energija je
karakteristika sistema kojom se opisuje njegova sposobnost tog da vrši neki rad. Prema
međunarodnom SI - sistemu mjernih jedinica, u čast engleskom fizičaru James Prescott
Joule-u (1818-1889. god.), mjerna jedinica za energiju nazvana je džul (J). Kao takva ona
je aditivna. Ukupna energija, tj. suma svih energija svih sistema u svemiru je konstantna.

Energija može poprimiti različite oblike, pa tako može biti potencijalna, kinetička,
toplotna, elektromagnetna, hemijska, nuklearna, energija mase. Energija je kvantizirana
veličina, pa promjena energije ne može biti manja od nekog najmanjeg iznosa (kvanta
energije). Povezana je s vremenom, pa je u kratkom vremenskom intervalu slabije
određena nego li u dugom. Energija tehničkog sistema sastavljenog od velikog broja
čestica povezana je s entropijom, odnosno s brojem različitih stanja koje on može
poprimiti. Sistem će češće imati energiju koja se ostvaruje na veći broj različitih načina.

Toplota je posebna vrsta energije i ne može se sasvim pretvoriti u neki drugi vid
energije. Savremena fizika energiju smatra za osnovni koncept, a to znači da suvremene
fizičke probleme fizičari najčešće razmatraju preko energije. Tako o energiji nobelovac
Richad Feynman u svojim lekcijama iz fizike kaže: "…postoji određena veličina, koju
zovemo energijom, koja se ne mijenja u višestrukim promjenama kroz koje priroda
prolazi. To je apstraktna ideja, jer predstavlja matematički princip; kaže da postoji
numerička veličina koja se ne mijenja kad se nešto dogodi. Nije to opis mehanizma, ili
nečeg konkretnog; samo čudna činjenica da možemo izračunati neki broj, pa kad
završimo s posmatranjem prirode koja izvodi svoje trikove i izračunamo taj broj ponovo,
on je isti. “

Razmišljanja o načinu dospjeća energije na Zemlju, navode nas na zaključak da se

bez obzira na oblik energije u kojemu je ona pohranjena gotovo uvijek radi o istom
izvoru: Suncu i njegovom zračenju. Sunčeva energija je pohranjena u uglju, nafti,
zemnom gasu, drvetu, hrani. S druge strane, ona je uzrok stvaranja vodotokova, morskih
struja, valova i vjetrova, a da se o direktnom zračenju toplote čije blagodati svakodnevno
koristimo i ne govori. Sa stanovišta ljudskog postojanja, sunčeva je energija beskonačni
izvor toplote za Zemlju.

Glavna dobra svojstva Sunčeva zračenja na Zemlji predstavlja veliki obnovljivi

potencijal energije, pravedno raspoređen po površini Zemlje, čime se stvaraju zajednička

1.2 O energiji i energetskim transformacijama

 Termoenergetska postrojenja - skripta

osnova svih danas masovnije korištenih nekonvencionalnih izvora energije (osim

geotermalnih izvora). Korištenje energije Sunčeva zračenja karakteriše sljedeće: nema
troškova pridobivanja, niti troškova transporta izvornog oblika od mjesta njegova
zahvaćanja do mjesta transformacije u koristan oblik, mala je ili nikakva emisija štetnih
materija na mjestu transformacije u koristan oblik i većinom je CO2- neutralno. Međutim,
postoje oblici energije na Zemlji čije se ishodište ne nalazi na Suncu. To je npr. energija
plime i osjeke, koja je posljedica gravitacijskih sila prvenstveno između Zemlje i
Mjeseca. Ni nuklearna energija, bez obzira o kojemu se mogućem nuklearnom gorivu
radi, nije Sunčeva energija. Isto vrijedi za geotermalnu energiju za koju se pretpostavlja
da energiju hlađenja preko vanjske površine Zemlje nadoknađuje toplinom radioaktivnog
raspada elemenata od kojih je građena.

Najčešća klasifikacija je svrstavanje prema obliku upotrebljivosti svih oblika

energije u tri grupe: primarne, transformisane i korisne. Oblici energije koji se nalaze u
prirodi (energija Sunca, energija Zemlje ili geotermalna energija i energija gravitacije)
predstavljaju primarne oblike energije, a vezani su za našu planetu i prirodne uslove i
pojave oko nje. Korisni oblici energije su toplotna energija, mehanička energija, hemijska
energija i svjetlost (zračenje). Primarni oblici energije se uslovno dijele na
konvencionalne i nekonvencionalne. Najčešće se koriste konvencionalni oblici primarne
energije (drvo, fosilna goriva-ugalj, sirova nafta, zemni gas, vodne snage, zatim nuklearna
goriva-uran i torij, kao i vrući izvori). Nekonvencionalne oblike primarne energije čine
kinetička energija vjetra, potencijalna energija plime i osjeke, toplotna energija Zemljine
unutrašnjosti koja se pojavljuje na površini Zemlje, neposredno korištenje sunčevog
zračenja, zatim toplotna energija mora, kao i energija fuzije atoma.

Nekonvencionalni su izvori dopuna uobičajenim (konvencionalnim, tradicionalnim)

primarnim izvorima energije. Često se sreću i pod nazivima: novi izvori energije,
alternativni izvori energije, aditivni izvori, eko-izvori. Ponekad ih se pogrešno
poistovjećuje s obnovljivim izvorima energije (tačna definicija je novi obnovljivi izvori
energije, nasuprot tradicionalnim obnovljivim izvorima energije). Dakle,
nekonvencionalni su oni primarni izvori energije koji, do svjetske energetske krize
početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u energetskoj opskrbi civilizirana svijeta
nisu korišteni, ili su učestvovali neznatno i ponegdje, ili je tada njihovo korištenje bilo
zapušteno, a ranije su se koristili. Geotermalna energija, kao vrući izvori iz unutrašnjosti
Zemlje, nekako je na granici uvrštavanja između konvencionalnih i nekonvencionalnih
izvora energije. S obzirom da njeno korištenje seže iz davnina i da praktično nikad nije
potpuno zapušteno, procjena je da tek predstoji razmah njezina obuhvatnijeg
iskorištavanja, pa se i ona najčešće uvrštava u nekonvencionalne izvore energije.

Prihvatajući ovakav pristup, u grupu konvencionalnih primarnih izvora ubrajaju se:

ugalj, sirova nafta, prirodni plin, ogrijevno drvo, vodne snage (korištene velikim
hidroelektranama) i nuklearna fisija. Ogrjevno drvo razmatra se danas zajedno s
nekonvencionalnom biomasom, jer je u visokocivilizovanim područjima njegovo
korištenje na konvencionalni način bilo gotovo potpuno zamrlo. Biljni otpad i životinjski
otpad (ekskrement), tradicionalno upotrebljavani u nerazvijenim područjima svijeta, tamo
ulaze u konvencionalne izvore, dok se njihova savremena primjena u razvijenom svijetu
obuhvaća nekonvencionalnim izvorima (biomasa i otpad), tabele 1.1 i 1.2.

O energiji i energetskim transformacijama 1.3

 Termoenergetska postrojenja - skripta

Tabela 1.1. Oblici primarne energije, 1 i 2

Obnovljivost Konvencionalnost
Oblik primarne energije Neobnovljiv Obnovljiv Konvencionalni Nekonvencionalni
Ugalj
Sirova nafta
Prirodni gas
Nuklearno fisijsko gorivo
Ogrijevno drvo
Vodne snage (velike HE)
Vodne snage (male HE)
Vrući izvori (geotermalna
energija)
Biomasa i otpad
Vjetar
Sunčeva energija
Toplota okoline
Energija mora: plima i
oseka
Energija mora: morski talasi
(valovi)
Nuklearno fuzijsko gorivo

Sunčevo zračenje (korišteno direktno toplotnim kolektorima i koncentratorima, kao

i korišteno električki primjenom fotonaponskih ćelija), vjetar, mali vodotoci, biomasa
(uključujući u biomasu i ogrjevno drvo korišteno na nekonvencionalni način) i otpad,
korištenje toplinom okoline primjenom toplotnih pumpi i geotermalna energija čine danas
komercijalno raspoloživei i masovnije korištene nekonvencionalne izvore.

Tabela 1.2. Opšta i pojedinačna svojstva nekonvencionalnih izvora energije, 1

Korištenje unutrašnje

Geotermalna energija
Kolektorsko toplotno

topliotnom pumpom
Male hidroelektrane

korištenje Sunčevim

korištenje Sunčevim

Biomasa i otpad
toplote okoline
Fotonaponsko
zračenjem

zračenjem

Vjetar

Opšte
Svojstvo / karakteristika
stanje

1 2 3 4 5 6 7 8 9
Potencijal velik ↔ X X X X / ↔
Obnovljivost da X X X X X X X
Površinska ravnomje- ↔ X X ↔ X / ↔
distribucija rna
Površinska gustoća mala ↔ X X X X X ↔
Mogućnost izvornog ne postoji X X X X X ↔ X
transporta
Mogućnost izvornog ne postoji X X X X X ↔ X
uskladištenja
Korištenje u prirodnom nemoguće X X X X X X ↔
obliku
Oscilacija prirodnog dotoka velika X X X X ↔ X ↔

1.4 O energiji i energetskim transformacijama

 Termoenergetska postrojenja - skripta

Trošak pri dobivanju ne postoji X X X X ↔ ↔ X

izvornog oblika
Trošak izvornog transporta ne postoji X X X X X ↔ X
Zauzeće prostora na mjestu veliko ↔ / X / ↔ ↔ ↔
transformacije
Emisija na mjestu ne postoji X X X / X ↔ X
transformacije
CO2-neutralnost, da X X ↔ X X X X
kumulativna
Stupanj djelovanja pri malen ↔ ↔ X / ↔ / X
transformaciji
Trajanje korištenja malo X X X X ↔ ↔ ↔
instalisane snage
Rezerva ili nužna X X X X ↔ ↔ ↔
akumulacija
Mogućnost nije X X X X X ↔ ↔
kogeneracije moguća
Energetski malen ↔ ↔ X / ↔ / /
odnos
1 2 3 4 5 6 7 8 9
Mogućnost diversifikacije da X X X X X X X
Legenda:

- poželjno stanje svojstva; X - pojedinačno stanje svojstva jednako opštem;

/ - pojedinačno stanje svojstva slabije izraženo; ↔ - pojedinačno stanje svojstva suprotno
opštem

Prema fizikalnim osobinama, primarni oblici energije se svrstavaju u nosioce

hemijske energije (drvo, ugalj, uljni škriljci, sirova nafta, zemni gas), nosioce nuklearne
energije (uran, torij, laki atomi), nosioce potencijalne energije (vodne snage, energija
plime i osjeke), zatim nosioce toplotne energije (vrući izvori, toplotna energija mora -
razlika temperature mora na površpini i u većim debljinama), kao i nosioci energije
zračenja (sunčevo zračenje), slika 1.1.

Potrošacima je potrebna korisna energija u jednom od sljedećih oblika (slika 1.2):

toplotna, mehanička, rasvjetna ili hemijska energija, odnosno dva ili više korisnih oblika
energije istodobno:

 Toplotna energija: izvor vrela voda ili vodena para kao nosioci unutrašnje
energije; najčešće potrebni izmjenjivači toplote (radijatori i druga grejna tijela),
ponekad se primjenjuje i postupak miješanja vodene pare ili vrele vode s
kapljevinom koju treba ugrijati (npr. u kupkama za bojenje u tekstilnoj industriji).
 Mehanicka energija: za stabilne potrošače izvor praktino samo električna energija
(električni motori). Za transport se mehanička energija proizvodi pomoću motora
s unutrašnjim sagorijevanjem (cestovni i vazdušni promet), dok se za željeznički i
brodski promet upotrebljavaju i parni kotlovi s parnim turbinama. Za željeznički i
gradski promet dolazi u obzir i električna energija.
 Rasvjetna energija: izvor jedino električna energija. Ta je energija također
nezamjenjiva za elektrokomunikacijske uredaje (telefon, radio, televizija).
 Hemijska energija: korisni oblik energije u redukcijskim pećima i elektrolizama,
ali se tu pojavljuje i topotna energija kao korisni oblik energije.
O energiji i energetskim transformacijama 1.5
 Termoenergetska postrojenja - skripta

Slika 1.1. Konvencionalni oblici energije, energetske transformacije

i korisni oblici energije

Osim podjele po oblicima i učestalosti korištenja pojedinih oblika energije, primarni

oblici energije se mogu podijeliti na obnovljive i neobnovljive oblike energije, slika 1.3.
Obnovljivi su oblici oni koji se prirodno obnavljaju u intervalima koji su mjerljivi
ljudskom poimanju vremena (Sunčeva energija, energija vodnih snaga, energija vjetra,
energija plime i osjeke, toplota mora).

Oplemenjivanje energije Korišćenje energije

Primarna Sekundarna Krajnja Korisna

energija energija energija energija

Gubici Gubici Gubici

Slika 1.2. Lanac transformacija pri mogućem korištenju energije

1.6 O energiji i energetskim transformacijama

 Termoenergetska postrojenja - skripta

Drugu grupu čine neobnovljivi oblici energije čije se rezerve uslijed korištenja
svakim danom smanjuju, a to su: energija fosilnih i nuklearnih goriva, te geotermalna
energija Zemljine unutrašnjosti.

PRIRODNI (PRIMARNI)
OBLICI ENERGIJE

NEOBNOVLJIVI OBNOVLJIVI

Fosilna goriva Vodne snage

(ugalj, nafta, zemni gas,uljni škriljci) (energija vodotokova, morskih
Nuklearna goriva struja i valova, plime i oseke)
Unutrašnja toplota Zemlje Biomasa i biogas
(geotermalna energija) Energija Sunčeva zračenja
Energija vjetra

Slika 1.3. Podjela primarne energije po obnovljivosti

Obnovljive primarne oblike energije karakteriše promjenljivost energetskog toka.

Budući da uglavnom nije riješeno skladištenje energije barem ne sa stanovišta energetike
(izuzetak je npr. akumulacija vode-potencijalne energije u akumulacijskom jezeru
hidroelektrane), može se dogoditi da energije ne bude baš onda kada je najpotrebnija.
Obnovljive primarne oblike energije nije moguće transportovati u onom obliku u kojemu
se pojavljuje u prirodi, za razliku od fosilnih i nuklearnih goriva. Nekonvencionalni izvori
kao cjelina imaju podjednako poželjnih i nepoželjnih svojstava, tabela 1.2. Pri tome nije
inače uvijek jednaka težinska vrijednost pojedinog svojstva (s obzirom na mjesto, vrijeme
i prilike korištenja), te su sintetički zaključci kompleksni i podložni brojnim utjecajnim
parametrima. Primjer uticaja zauzeća mjesta po 1 MW instalisane snage dat je na slici
1.4.

Slika 1.4. Zauzeće zemljišta po 1 MW instalisane snage, 3

O energiji i energetskim transformacijama 1.7

 Termoenergetska postrojenja - skripta

Stavovi o korištenju nekonvencionalnih izvora idu od onih maksimalističkih i

najoptimističnijih (neiscrpni, besplatni, apsolutno čisti izvori), do onih minimalističkih i
pesimističkih (zanemarljivost iskorištenja, loši ekonomsko-finansijski pokazatelji,
prikriveno veliko opterećenje životne sredine, održivost razvoja). U okviru daljeg razvoja,
neophodno je stvoriti takve prilike u kojima će neki novi način korištenja
nekonvencionalnim izvorima, ili čak neki novi izvor, toliko napredovati u svome razvoju
da će to predstavljati bitni preokret u odnosu na sadašnje stanje i današnji način
sagledavanja. Alternativa je i dalji rast cijene energije iz konvencionalnih izvora (uz
definisanje obavezujućih podsticaja i subvencioniranja), a koji će primjenu
nekonvencionalnih izvora dovesti u nivo konkurentnosti konvencionalnim. Najvažnija
prednost pri korištenju nekonvencionalnih izvora leži u mogućnosti diversificirane
primjene, pa i samograđenja uređaja i održavanja u vlastitoj režiji, što omogućuje
aktiviranje vlastitog potencijala u stavranju vlastite, društvene – materijalne, mjerljive,
novčane koristi, dijelom bez iskazivih troškova. Nasuprot prepuštanju potrošnji energije,
čovjek se praktično aktivira na strani njezine proizvodnje, pri čemu od države treba
ostvariti određene materijalne i istodobno i nematerijalnim podsticaje.

Mala površinska gustoća, često i nemogućnost transporta i uskladištenja, a najčešće

i korištenja u izvornom obliku, velika oscilacija prirodnog dotoka, ponekad veliko
zauzimanje prostora na mjestu transformacije u koristan oblik (slika 1.4), ostavren
nepovoljan stupanj djelovanja pri njihovom radu, uz najčešće malo trajanje godišnjeg
iskorištenja instalirane snage postrojenja za transformaciju (nužnost akumuliranja
energije ili ostvarenja rezerve u konvencionalnom energetskom sistemu) i djelom
nemogućnost kogeneracije predstavljaju nepoželjna opšta svojstva nekonvencionalnih
izvora. Kao što se iz tabele 1.2 može vidjeti, pojedini nekonvencionalni oblik energije
ima neka opšta svojstva izražena potpuno, neka moguće slabije, a neka svojstva može
imati izražena suprotno od opšteg, pri čemu je povoljno ako u konkretnom primjeru
izostane neko opšte nepoželjno svojstvo.

Analizom danas aktualnih oblika nekonvencionalnih izvora energije, kao što su male
hidroelektrane, aktivno toplotno i fotonaponsko korištenje Sunčevim zračenjem, vjetar,
toplota okoline, biomasa i otpad, geotermalna energija, kod svakog postoje odstupanja od
opštih svojstava, u vidu određenih poboljšanja ili pogoršanja. Broj poželjnih i nepoželjnih
svojstava kod gotovo svih aktualnih izvora je podjednak, stoga su i postali aktualni. Malu
prednost pred drugim nekonvencionalnim izvorima imaju toplota okoline, biomasa i
otpad, te geotermalna energija, zahvaljujući postojećoj inverziji stanja svojih svojstava u
odnosu na opšte stanje pojedinog svojstva. Glavne mane su im praktično ne tako veliki
potencijal i ne osobito ravnomjerna površinska distribucija. Visoka oscilacija prirodnog
dotoka biomase, donekle i otpada, sanira se mogućnošću uskladištenja, što za većinu
nekonvencionalnih oblika nije moguće. Podjednako, negdje u sredini se nalaze male HE i
toplinsko korištenje Sunčevim zračenjem, dok vjetar i fotonaponsko korištenje Sunčevim
zračenjem, stoje nešto iza prvorangiranih izvora, te na tom treba i zasnivati opredjeljenja
o prioritetu.

Novi obnovljivi izvori energije će svakako imati značajno učešće u daljem razvoju
korištenja novih tehnologija za pokrivanje sve veće potrošnje energije. Da bi mogli
sagledati sve aspekte njihove primjene, neophodno je svojstva nekonvencionalnih izvora
energije posmatrati paralelno sa opštim svojstvima klasičnih konvencionalnih izvora.
Upoređivanjem tih svojstava moguće je dati vjerodostojne kvalifikacije vezane za njihovu
1.8 O energiji i energetskim transformacijama
 Termoenergetska postrojenja - skripta

primjenu. S obzirom da su neka svojstva nekonvencionalnih izvora poželjna a neka

nepoželjna, neophodno je dodatno razmotriti pojedinačna svojstva svih danas
komercijalno dostupnih nekonvencionalnih izvora energije, te istaknuti poželjna i
nepoželjna svojstva kod korištenja pojedinim oblicima energije. U okviru rada dat je
pregled tih svojstava i važniji elementi za donošenje odluke o njihovom mogućem
korištenju u proizvodnji električne energije. Države Europske unije (EU) postavile su
ambiciozan cilj da povećaju udio obnovljivih izvora energije s 8,5% u 2005. godini na
20% cjelokupne potrošnje energije u EU do 2020. godine. Ovo povećanje udjela
obnovljivih izvora energije prdstavljaće veliki doprinos u borbi s globalnim klimatskim
promjenama i značajni iskorak prema većoj energetskoj nezavisnosti unije, što također
predstavlja vrlo važan dugoročni cilj država članica Europske unije.

S druge strane, pojačano trošenje uglja, nafte i gasa (neobnovljivi izvori energije)
poboljšavaju uslove za globalno otopljavanje, dok nuklearna energija poslije nesreće u
Černobilju, još uvijek nailazi na ozbiljan problem društvenog prihvaćanja. Obnovljivi
izvori, i pored prihvaćenih značajnih mjera za njihov ubrzan razvoj, još uvijek trebaju
jake inicijative i poboljšanja za rješenja koja bi bila ekonomsko-finansijski isplativa i
kvalitetna za investitore i okolinu.

S obzirom na način nastanka, razlikujemo goriva biljnog porijekla (ugalj, treset,

drvo i biomasa), zatim goriva životinjskog porijekla (nafta, gas i uljni škriljci), kao i
goriva mješovitog porijekla (biogas).

Prema kriterijumu postojanosti, energija može biti nagomilana (potencijalna,

kinetička i unutrašnja) i prelazna (mehanička, toplotna i električna). Unutrašnja energija
se može posmatrati na nivou molekula (kalorična energija), zatim na nivou atoma
(hemijska energija), kao i na nivou atomskih jezgara (nuklearna energija).

1.2.2. Svojstva konvencionalnih i nekonvencionalnih oblika energije

Da bi mogli sagledati sve aspekte njihove primjene, neophodno je svojstva
nekonvencionalnih izvora energije posmatrati paralelno sa opštim svojstvima klasičnih
konvencionalnih izvora. Upoređivanjem tih svojstava moguće je dati tačnije kvalifikacije
vezane za njihovu mogućnost korišćenja.

S obzirom da svojstva nekonvencionalnih izvora mogu biti kako poželjna tako i

nepoželjna, neophodno je dodatno razmotriti pojedinačna svojstva svih danas
komercijalno dostupnih nekonvencionalnih izvora energije, s ciljem dodatnog
potenciranja kod korišćenja pojedinih oblika energije, 5 .

1.2.2.1. Potencijal izvora

Poželjno svojstvo u opštem slučaju kod većine nekonvencionalnih izvora energije je

njihov veliki potencijal. Ograničeni potencijal jedino imaju male hidroelektrane, te izvori
geotermalne energije, dok ogrijevno drvo i biomasa predstavljaju nešto veći ali znatno
manji potencijal od energije Sunčeva zračenja. Kao ilistracija, može poslužiti analiza

O energiji i energetskim transformacijama 1.9

 Termoenergetska postrojenja - skripta

svjetskih potencijala glavnih obnovljivih izvora prema VDEW- udruženju njemačke

elektroprivrede, prikazana su u okviru tabele 1.3.

Tabela 1.3. Potencijal nekih obnovljivih izvora energije u svijetu

Izvor Procjena svjetskog potencijala
Sunčevo Ukupna dozraka oko 10.000 puta TPES, ali iskoristljivost je teško
zračenje egzaktno odrediti
Biomasa Energetski iskoristivo oko 2-3 puta TPES
Vjetar Teoretski iskoristivo oko 33% TPES
Vodne snage (velike i Tehnički iskoristivo oko 25% TPES
male HE)
Geotermalna energija Oko 3% TPES, korištenjem na sadašnji način
Napomena: TPES - ukupna sadašnja svjetska potrošnja primarne energije

1.2.2.2. Obnovljivost

Obnovljivost ili neiscrpljivost je ključno svojstvo svih danas aktualnih izvora

energije. Naime, za sve konvencionalne oblike energije (fosilna i nuklearna goriva),
izuzev energije vodnih snaga korišćene u velikim hidroelektranama, karakteristično je to
da su neobnovljivi, odnosno njihovim korišćenjem nepovratno se troše njihove ograničene
rezerve na našoj planeti. S druge strane, s obzirom na stepen istraženosti pojedinih ležišta
različite su i prognoze u pogledu trajanja tih rezerva uz sadašnju godišnju potrošnju. Red
veličine koji se može uzeti za rezerve nafte, prirodnog gasa i urana je još 40-60 godina,
dok su rezerve uglja dostupne još 100-150 godina, uz usvojenu pretpostavku o sadašnjem
nivou potrošnje. Kako je godišnja potrošnja iz godine u godinu sve veća, a sama prognoza
trajanja tih rezerva nerealno duga, potrebno je u obzir uzeti i povećanje stepena
iskorišćenja pojedinog oblika energije i nova još neotkrivena nalazišta.

1.2.2.3. Površinska distribucija (površinska raspodjela)

Površinska raspodjela Sunčeva zračenja po Zemlji najravnomjernije je raspoređena

u odnosu na ostale primarne oblike energije, slika 1.5. Naime, ostali nekonvencionalni
oblici energije nisu ravnomjerno raspoređeni po našoj planeti. Tako je znatno manje
ujednačena površinska distribucija za biomasu i otpad, koji su prvenstveno vezani za
prisustvo ljudi i njihove aktivnosti na obezbjeđenju potrebne energije. Geotermalna
energija i energija vjetra, koje su pogodne za energetsko korištenje nema na svakom
dijelu naše planete, dok ni i ostali nekonvencionalni oblici energije nisu ravnomjerno
raspoređeni po zemljinoj površini.

1.2.2.4. Površinska gustoća

Najveći nedostatak koji ograničava veće korišćenje nekonvencionalnih izvora je

njihova mala površinska gustoća energije (mala za Sunčevo zračenje, još manja za
biomasu i otpad, te nešto veća za vjetar). Male hidroelektrane i topli izvori imaju
relativno visoku površinsku gustoću. Prosječno, energija koja godišnje sa Sunca dospije

1.10 O energiji i energetskim transformacijama

 Termoenergetska postrojenja - skripta

do svakog četvornog metra na našoj geografskoj širini je prosječno 1200-1400 kWh u

kontinentalnom dijelu i 1400-1600 kWh u primorskom dijelu, 5 .

Slika 1.5. Prikaz ukupne

godišnje ozračenost za
površinu BiH i Republike
Hrvatske pod optimalnim
uglom, kWh/m2

1.2.2.5. Mogućnost izvornog transporta, skladištenja i korišćenja

Veći dio nekonvencionalnih oblika energije se ne može transportovati, niti

skladištiti u izvornom obliku, pa se mora trošiti na zadanom mjestu prema dinamici
nastajanja, koji često odstupa od mjesta i dinamike potražnje energije. Jedino ogrijevno
drvo, biomasa i otpad se mogu transportovati na veću udaljenost (vodeći računa o
troškovima transporta i ukupnim ekonomsko-finansijskim pokazateljima), a daju se
uskladištiti i koristiti u skladu sa potrebama konzuma.

S druge strane, mogućnost finalnog korištenja u prirodnom obliku postoji kod

ogrijevnog drveta i geotermalne energije, dok svi drugi primarni oblici nekonvencionalne
energije moraju se dovesti postrojenju za transformaciju u energetski pogodniji oblik za
njihovo finalno korištenje. Ogrijevno drvo najčešće traži samo prostor za uskladištavanje
(peći za grijanje prostorija i sanitarne vode).

1.2.2.6. Troškovi dobijanja, transporta i skladištenja

Neposredno iskorištavanje većeg dijela obnovljivih energetskih resursa, poput

energije Sunčeva zračenja, energije vjetra, energije vodnih snaga i energije toplih izvora,
obično ne zahtjeva dodatne troškove pri dobijanju iz prirode karakteristične za
konvencionalne izvore, kao ni trošak transporta prirodnog oblika (nemoguć transport).
Nabavkom postrojenja za transformaciju oblika energije i njegovim izlaganjem dejstvu
prirodnog energetskog dotoka poraktično započinje i eksploatacija obnovljivog prirodnog
resursa, pri čemu se troškovi svode samo na održavanje tih uređaja u ispravnom stanju.
Kod ogrijevnog drveta, te biomase i otpada javljaju se troškovi dobijanja, transporta i
skladištenja, kao što su: trošak sječe drvne mase, trošak pošumljavanja i uzgoja šume,

O energiji i energetskim transformacijama 1.11

 Termoenergetska postrojenja - skripta

trošak transporta od mjesta sječe do mjesta skladištenja i korišćenja energijom drveta.

Slično je i kod ostale biomase, gdje može izostati trošak uzgoja, jer je uzgoj često
nezavisan od eventualnog energetskog korišćenja. Kod korišćenja otpada izostaje opet
trošak uzgoja, ali ostaje trošak transporta i skladištenja. Ovaj trošak treba razmatrati sa
ekonomsko-finansijskog, energetskog i šireg društvenog aspekta, jer je dobijanje, preradu
i transport otpada nije moguće izvesti bez utroška energije, što opet kao krajnji efekat ima
umanjenje energetske efikasnosti čitavog procesa.

1.2.2.7. Oscilacija prirodnog dotoka

Dnevno-noćna i godišnja nestabilnost (ljeto-zima) snage većine nekonvencionalnih

izvora, ima za rezultat pojavu većeg broja neodređenosti i značajna odstupanja od
prosječne veličine. S druge strane, nemogućnost akumulacije (skladištenja) većine
nekonvencionalnih izvora u prirodnom obliku i značajnije odstupanje njihove prirodne
raspoloživosti s potražnjom (zahtjevima konzuma) traži određeno kombinovanje ovih
izvora sa ostalim konvencionalnim izvorima, s ciljem obezbjeđenja sigurnosti i
pouzdanosti u snabdijevanju energijom iz takvog izvora.

Donekle, jedino geotermalna energija nema većih oscilacija i ima ravnomjeran

dotok iz svog izvora. Takođe, oscilacija dotoka ogrijevnog drveta je smanjena pri jako
nepovoljnim vremenskim uslovima, ali nema u krajnjem ishodu veće kolebanje, jer ima
mogućnost kompenzacije u vidu njegovog skladištenja. Ostala biomasa sazrijeva
praktički trenutno, sa ponavljajućim ciklusima u pravilu za godinu dana. Oscilacije vjetra
su posebno izražajne (normalni i olujni vremenski uslovi). S druge strane, sunčevo
zračenje predstavlja izvor s oscilacijom od 0% (noć) pa do 100% (dan bez oblačnosti), pa
se postavlja pitanje podmirenja noćnih potreba za energijom. Takođe, osunčanost je
najveća tokom ljetnog perioda, dok je u zimskom peropdu najmanja, dok su potrebe u
toku zime uvećane zbog potrošnje energije za grijanje u odnosu na ljetne (ovo treba
shvatiti uslovno, jer u zadnje vrijeme, zbog povišenih temperatura ljeti i globalnog
zagrijavanja, rastu potrebe u toku ljetnjeg perioda za energijom za hlađenje). Protočne
mikro hidroelektrane snage do 1 MW i male hidroelektrane snage 5 do 10 MW, za razliku
od velikih HE sa akumulacijom, takođe zavise od količine padavina i topljenja snježnog
pokrivača, 5 .

Sve češća rješenja sa blokovskom izvedbom (rješenja sa većim brojem agregatnih

jedinica), donekle mogu kompenzovati ovaj problem u oscilaciji prirodnog dotoka, uz
svođenje troškova na održavanje tih uređaja u ispravnom stanju.

1.2.2.8. Zauzimanje prostora

Postrojenja za transformaciju velikih snaga zauzimaju velike površine, što može

predstavljati veliko opterećenje okoline, posebno ako je ono već opterećeno naseljenim
mjestima ili drugim industrijskikm postrojenjima, slika 1.4. Osim lošeg estetskog izgleda,
oduzima se prostor za drugu upotrebu, a često djeluje i na klimu mikro i makrolokacije
(vazduh, zemljište i voda). Pri korišćenju svih nekonvencionalnih oblika sa malom
površinskom gustoćom raspodjele i malim stepenom korisnog dejstva procesa

1.12 O energiji i energetskim transformacijama

 Termoenergetska postrojenja - skripta

transformacije u korisnu energiju, neophodno je veliko zauzeće prostora.

1.2.2.9. Uticaj na životnu sredinu

Korišćenjem nekonvencionalnih izvora opterećenja životne sredine je smanjeno ili

ga uopšte nema, slika 1.6. S druge strane, korišćenje energije vjetra nije potpuno bez
uticaja na životnu sredinu (buka pri radu, pojava pokretne enervantne sjene na tlu i
objektima u blizini za vrijeme trajanja osunčanosti).

Direktna emisija Indirektna emisija Ukupna emisija

Mala fotonaponska elektrana

Elektrana na biomasu 11,5 MW

Konvencionalna termoelektrana na kameni ugalj

Konvencionalna termoelektrana na gas

Velika fotonaponska elektrana

Vjetroelektrana, 1,5MW

Male HE

Velike HE

0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000

Slika 1.6. Ukupna maksimalna emisija klimatski štetnih plinova iz elektrana

(CO2-ekvivalent, gram/kWh)

Sagorijevanje ogrijevnog drveta, zatim biomase i otpada izaziva emisiju štetnih

gasova, najčešće u koncentraciji koja je manja u odnosu na korišćenje konvencionalnih
goriva. Emisija kod korišćenja otpadom može biti opasna ako se prethodno iz otpada ne
izdvoje štetni sastojci. Pri tome, pod klimatski štetnim gasovima podrazumjevaju se oni
gasovi koji su sankcionisani Kyoto-protoklom o zaštiti klime (ugljen dioksid i metan,
sumpor heksafluorid i sl.). Kako njihov uticaj u stakleničkom efektu nije jednak, potrebno
je njihove pojedinačne udjele preračunati u obim djelovanja adekvatan dejstvu ugljen-
dioksidu, pa se na taj način dobijena ukupna količina definiše sa tzv. CO2-ekvivalentom.

1.2.2.10. Stepen korisnog dejstva postrojena na nekonvencionalne izvore (SKD)

SKD ovakvih postrojenja dobijen pri transformaciji u korisni oblik je relativno

nizak i značajno manji nego kod konvencionalnih oblika energije, slika 1.7. Kao što se sa
slike vidi, stepen korisnog djelovanja je veći kod malih HE, toplotnog korišćenja
Sunčevim zračenjem kolektorima i neposrednog toplotnog ili kogeneracijskog
iskorišćenja geotermalne energije. Relativno povoljan SKD ostvaruje se i kod korišćenja
ogrijevnim drvetom, biomasom i otpadom, ali je ipak niži nego kod konvencionalnih
termoenergetskih postrojenja (manje instalisane snage sa nižim parametrima pogonske
pare i nešto slabija priprema goriva).

O energiji i energetskim transformacijama 1.13

 Termoenergetska postrojenja - skripta

Fotonaponska ćelija, monokristalna

Fotonaponska ćelija, amorfna

Velika hidroelektrana

Parno-gasna postrojenja

Starije parne termoelektrane

0 20 40 60 80 100

SKD, %

Slika 1.7. Stepen djelovanja nekih postrojenja i uređaja za transformaciju primarnog oblika
energije (izvor: www.strom.de)

1.2.2.11. Trajanje iskorištenja instalisane snage

Trajanje iskorištenja instalisane snage je relativno malo kod svih izvora sa velikim
prirodnim oscilacijama, jer su samo manji dio godine u punom pogonu, slika 1.8. Na
osnovu određenih podataka dobijenih pri radu energetskih postrojenja u Njemačkoj, za
razliku od nuklearnih i elektrana na fosilna goriva sa korišćenjem prvenstveno prema
proizvodnoj cijeni i rasporedu potražnje električne energije od strane pokrivanog
konzuma, elektrane zasnovane na korišćenju vodnih snaga, Sunca i vjetra su korištene
upravo maksimalno moguće, tj. maksimalno onoliko koliko omogućuje prirodni dotok
energije. Za ogrijevno drvo, biomasu i otpad, te geotermalnu energiju iskorišćenje se
približava iskorišćenju konvencionalnih termoelektrana. Geotermalna energija se koristi
shodno zahtjevima konzuma, ljeti se grije okolni vazduh, (geotermalna toplana ili
geotermalna termoelektrana-toplana).

1.2.2.12. Nužnost rezerve ili akumulacije

Svi oblici energije sa malim trajanjem iskorišćenja (Sunčevo zračenje, vjetar, mali
vodotoci) neophodno je osigurati akumulaciju energije, čime se dodatno produžava
trajanje korišćenja u slučajevima smanjenog dotoka. U slučaju Sunčeva zračenja, to je
jedino moguće kod toplifikacionog korištenja ili kod akumulacije neznatne količine
električne energije koja se može akumulirati u električnom akumulatoru kod
fotonaponskog korištenja Sunčevim zračenjem. Veća količina električne energije se ne
može ekonomično akumulirati u danas raspoloživim akumulatorima, jer bi oni bili
ogromnih masa i preskupi. Kod svih drugih obnovljivih izvora ide se na vezivanje ovih

1.14 O energiji i energetskim transformacijama

 Termoenergetska postrojenja - skripta

objekata sa distributivnom (rjeđe prenosnom) mrežom ili dizel-generatorom s

rezervoarom goriva dovoljna sadržaja.

Nuklearne elektrane Elektrane na m rki ugalj

Elektrane na kam eni ugalj Elektrane na prirodni gas
Vj etroelektrane Protočne i akum ulacijske hidroelektrane
Pumpno-akum ulacijske hidroelektrane Protočne hidroelektrane
Term oelektrane na lož-ulje

250.00
5620.00 7670.00

1070.00

4430.00
7320.00
1600.00
2730.00
4460.00

Slika 1.8. Trajanje iskorištenja instalirane snage elektrana u Njemačkoj 2004. godine, h/god

1.2.2.13. Mogućnost kogeneracije

Primjena kogeneracije, tj. zajedničke proizvodnje toplotne i električne energije, ima

za rezultat veće iskorišćenje primarnog oblika energije. Pri tome, neophodno hlađenje
elektrane nije ostvareno zagrijavanjem okoline, nego se otpadna toplota vodi toplotnim
potrošačima. Direktivom EU 2004/8/EC stvaraju se preduslovi za dodatni razvoj i sve
veću primjenu kogeneracije na bazi potrošnje korisne toplote na unutrašnjem tržištu
energijom, čime se dalji razvoj energetike Europske unije usmjerava u tom smjeru. Kod
nekonvencionalnih izvora, kogeneracija je moguća samo kroz korišćenje u vidu goriva u
termoelektrama-toplanama (ogrijevno drvo, biomasa i otpad) ili pri upotrebi geotermalne
energije za pogon takve elektrane (vrući izvori na Islandu).

1.2.2.14. Troškovi izgradnje i pogona, proizvodne priznate cijene električne energije

Ključni dijelovi većine postrojenja za transformaciju i korišćenje nekonvencionalne

energije u obliku pogodnom za potrošače uvrštavaju se u visoke tehnologije. Kako su oni
uglavnom nabavljaju iz uvoza, oni su i skuplji (samim tim i osjetljiviji na održavanje:
čišćenje, podmazivanje, otklanjanje otkaza, zaštita od korozije, erozije i sl.). Troškovi
pogona i održavanja postoje kod nekih izvora se teško prikazuju, ako su radovi izvedeni u
vlastitoj režiji (što je najčešći slučaj), ali oni postoje i mogu se teoretski obrazložiti, tabela
1.4.

O energiji i energetskim transformacijama 1.15

 Termoenergetska postrojenja - skripta

Tabela 1.4. Troškovi nekih izvora električne energije

Veličina, MW Investicijski Troškovi pogona sa
Tip izvora troškovi, €/kW održavanjem, €/kWh
Hidroelektrane sa malim padom 5 900-1000 0,02-0,03
Elektrane sa parnom i gasnom
turbinom 40 550-850 0,04-0,06
Kogeneracija 5 800-850 0,05-0,06
Vjetroelektrane (na kopnu) 15 900-1300 0,04-0,09
Vjetroelektrane (na moru) 100 1500-2000 0,05-0,12
Gorivne stanice 5 1100-1600 0,08-0,10
Fotonaponski sistemi 5 6000-10000 0,75-1,00
Izvor: Utjecaj vjetroelektrane na naponske i strujne prilike u elektroenergetskoj mreži, Energetski
institut «Hrvoje Požar», Zagreb, veljača 2003. god.

Polazeći od prosječnih investicionih troškova za klasičnu termoelektranu na ugalj

od 1000 do 1800 €/kW, nije teško zaključiti da vjetroelektrane izvedene na moru koštaju i
dvostruko više, a fotonaponske elektrane čak deseterostruko više od toga. Kontinuirani
rast cijene iz konvencionalnih izvora donekle će smanjiti ovaj odnos u narednom periodu,
ali to neće biti dovoljno da nekonvencionalni izvori postanu konkurentni
konvencionalnim na slobodnom tržištu električne i toplotne energije. Iz tih razloga,
učešće podsticajnih mjera u otkupnim cijenama električne energije iz takvih izvora
moraju biti relativno još uvijek visoke, inače bi njihova gradnja u ovom vremenu bila
besmislena.

1.2.2.15. Širi društveni interes korišćenja nekonvencionalnih izvora

Da bi mogli sagledati sve aspekte primjene nekonvencionalnih izvora energije,

neophodno je njihova osnovna svojstva posmatrati paralelno sa opštim svojstvima
klasičnih konvencionalnih izvora. Upoređivanjem tih svojstava moguće je dati
vjerodostojne kvalifikacije vezane za njihovu primjenu.

Smanjene uvozne zavisnosti i povećano zapošljavanje predstavljaju elemente na

bazi kojih pobornici korišćenja nekonvencionalnih izvora energije zasnivaju svoj stav o
širem društvenom interesu njihove primjene i potrebe za što ubrzanijim njihovim
razvojem. Primarni nekonvencionalni oblici energije su po svojoj prirodi domaći izvori,
čime se za njihov relativno skromni udio u ukupnom snabdijevanju električne energije
smanjuje uvozna zavisnost kod energetski deficitarnih zemalja. S druge strane, stepen
zapošljavanja raste sa povećanjem domaće proizvodnje komponenti ili postrojenja za
transformaciju energije iz nekonvencionalnih izvora, kao i mogućem rastu izvoza na
inostrano tržište. Prijedlog za podsticajne mjere dat u 5 trebao bi povećati interes
poterncijalnih domaćih i stranih investitora za ulaganja u nekonvencionalne izvore u
Republici Srpskoj i BiH u cjelini.

1.16 O energiji i energetskim transformacijama

 Termoenergetska postrojenja - skripta

1.3. ENERGETSKE TRANSFORMACIJE I ODRŽIVI RAZVOJ

Zakon o održanju energije definiše energiju kao oblik koji se ne može niti proizvesti
niti uništiti, već samo transformirati iz jednog oblika u drugi. Zbog toga nije sasvim
korektno, za neko (npr. fosilno) gorivo, upotrebljavati uobičajni izraz "energetski izvor",
budući da energija u "energetskom izvoru" već postoji, a ne nastaje. Ona je samo
pohranjena u obliku koji u pravilu nije podesan za neposredno iskorištavanje. U tom je
slučaju primjerenije govoriti o postojanju različitih oblika energije i njihovoj
transformaciji iz jednoga oblika u drugi. Transformacije energije iz jednog u drugi
energetski oblik teku sve do dobijanja energetskih oblika koje korisnici zahtjevaju, a to
su: toplotna energija, mehanička energija, hemijska energija i energija rasvjete.
Transformacija primarnih oblika energije u pogodniji oblik omogućava tehnički
pogodnije i ekonomski isplativije (energetski racionalnije i efikasnije) njeno korištenje.
Energija treba da bude u svakom trenutku raspoloživa na zahtjev korisnika, na mjestu
gdje je potrebna i to u fizičkom obliku koji zahtijeva korisnik i u momentu kada mu je
penergija potrebna (energetika kao "sektor usluga").

Od posebnog značaja su transformacije kojima se proizvodi električna energija.

Zbog svojih dobrih osobina da se lako transformiše u druge oblike energije (naročito je
važna transformacija u mehanički rad i obrnuto, mehanički se rad s malim gubicima
transformira u električnu energiju) i da se lako transportuje na veće udaljenosti
prenosnom mrežom (naponski nivoi 110 kV, 220 kV i 400 kV), električna energija je
izuzetno značajna za privredni razvoj svake zemlje. Empirijski je utvrđeno da je potrošnja
električne energije po glavi stanovnika jedan od parametara koji ukazuju na razvijenost
nacionalnog gospodarstva i životni standard ljudi određene zemlje, slike 1.1, 1.9 i 1.10.

Slika 1.9. Prikaz procesa i opreme za transformaciju pojedinih oblika energije

O energiji i energetskim transformacijama 1.17

 Termoenergetska postrojenja - skripta

Analizom danas aktualnih oblika konvencionalnih (termoelektrane, termoelektrane-

toplane, gasne elektrane, nuklearne elektrane i velike hidroelektrane) i nekonvencionalnih
izvora energije (kao što su male hidroelektrane, aktivno toplotno i fotonaponsko
korištenje Sunčevim zračenjem, vjetar, toplota okoline, biomasa i otpad, geotermalna
energija), može se kod svakog utvrditi da postoje određena odstupanja od opštih svojstava
(u vidu određenih poboljšanja ili pogoršanja). Povezanost korišćenja pojedinih izvora
energije sa štednjom i efikasnijom upotrebom ima dvostruki značaj. Sa jedne strane,
racionalno korišćenje energije predstavlja direktno sredstvo za smanjenje ukupne
potrošnje energije i time uticaja na životnu sredinu, a sa druge strane, posebne izvedbe
uređaja i postrojenja za korišćenje energije sve više omogućavaju učešće
nekonvencionalnih odnosno novih obnovljivih izvora energije.

Bez obzira na uticaj na životnu sredinu, ekonomski rast i društveni razvoj zavise o
načinu upotrebe energije, slika 1.10. S ciljem zadovoljenja rastućih potreba svjetske
populacije, također stalno raste i potrošnja energije. Problem je dakle, kako omogućiti
razvoj i kako zadovoljiti rastuće svjetske potrebe za energijom i istovremeno ublažiti
uticaje snabdijevanja i korišćenja energije na životnu sredinu, osiguravajući tako
dugoročan kvalitet našeg staništa.

Ekonomski razvoj

Troškovi isporučene
energije
ŽIVOTNA SREDINA Potrebna energija

Sistem za
snabdijevanje energijom

Slika 1.10. Energija i razvoj društva, briga o životnoj sredini

Jedna od teza koje se često koriste je i teorija kojom se dokazuje da je moguće imati
ili samo razvoj ili samo očuvanje životne sredine, ali ne i oboje istovremeno, što znači da
ako želimo razvoj cijena će biti gubitak kvalitete životne sredine. Iz ove teorija proističu
pesimistična razmišljanja koja predskazuju da će dalji razvoj konvencionalne energetike
konačno dovesti do katastrofe životne sredine, dok neka druga razmišljanja dozvoljavaju
činjenicu da će razvoj uzrokovati određenu degradaciju životne sredine, uz optimističnu
pretpostavku da će se problem životne sredine već riješiti kada razvoj dostigne određeni
nivo. Nasuprot tome, pod pretpostavkama teorije održivog razvoja, životna sredina i
razvoj su međusobno komplementarni i u osnovi obostrano se potpomažu.

Naime, bez zaštite životne sredine nije moguće imati održivi razvoj, odnosno bez
razvoja vrlo je teško održanje i poboljšanje visokog nivoa kvaliteta kako okoline tako i
samog života za sve stanovnike na našoj planeti. Zbog toga, održivi razvoj treba
predstavljati onaj razvoj koji može biti održiv kroz dugi vremenski period, uzimajući u
obzir sve faktore okoline, na kojima se različiti procesi razvoja temelje, slika 1.11.

1.18 O energiji i energetskim transformacijama

 Termoenergetska postrojenja - skripta

EKONOMIJA
- rast;
- efikasnost i stabilnost;
- prosperitet (rast bruto
nacionalnog dohotka)
t Vr
os ed
e d n nj e) no
va
av va n
pr lj a je
,
j sk a p oš In
t er
c i za
ra ć / na
e ne mo cio
na
ug p o
eđ n a l iz
M i lja ac
c i ja
(
Međugeneracijska
DRUŠTVO pravednost ŽIVOTNA SREDINA
- siromaštvo i bijeda; - onečišćenje vazduha, vode i zemljišta;
- kultura, baština; Sudjelovanje svih - očuvanje prirodnih resursa;
- obrazovanje; zainterseovanih strana - biološka različitost;
- regionalno povezivanje; - globalni uticaji

Slika 1.11. Prikaz održivog razvoja kroz bilansiranje osnovnih elemenata –

životna sredina, ekonomija i sve ostalo (društvo)

Energetski sistem u održivom razvoju definiše se u skladu sa šest kriterija

usklađenosti: usklađenost s okolinom, međugeneracijska usklađenost, usklađenost
potrošnje, društveno-politička usklađenost, geopolitička usklađenost i ekonomska
usklađenost. Cilj istraživanja o održivom razvoju je da se integrišu ekološke, ekonomske i
društvene dimenzije u socio-ekološki sistem, koji se dalje vodi, uz održavanje potrebnog
stanja ravnoteže (održivosti).

Kako održivi razvoj nije ograničen na jasno definisanu ravnotežnu situaciju, već
odgovara više dinamičkom procesu, u kojem se prioriteti i akcije kontinuirano redefinišu
u skladu s potrebama i željama posmatranog energetskog konzuma. Prvenstvena funkcija
indikatora održivog razvoja je vrednovanje, procjena i stanje tri dimenzije socio-
ekološkog sistema (društvo, ekonomija i životna sredina), u kojem se održivi razvoj mora
jače odraziti na međudimenzionalne odnose nego na unutar-dimenzionalne odnose.

Polazeći od glavnih komponenti održivog razvoja u oblasti energetike, kao što su

raspoloživost, dostupnost, prihvatljiva cijena, energetska sigurnost, energetska efikasnost,
ekološka prihvatljivost i mogući rizici, neophodno je dodatno stimulisati proizvodnju
korisne energije proizvedene i korišćene na način da istovremeno pomaže razvoj
čovječanstva kroz duži vremenski period. Energija mora biti dostupna i prihvatljiva kao
usluga snabdijevanja, ali i dostupna i pouzdana kao energetska usluga, slika 1.12.

S druge strane, nema tehnologije koja nije rizična, koja nema otpada i koja ne utiče
na okolinu, pa nema smisla ni govoriti izolovano o pojedinoj boljoj ili lošijoj tehnologiji
za transformaciju primarne u korisne oblike energije. Bolje je usporediti karakteristike
jedne tehnologije ili energetske usluge sa mogućim alternativnim rješenjima.

O energiji i energetskim transformacijama 1.19

 Termoenergetska postrojenja - skripta

Makroekonomija
)

Po
i ng

t re
r
i to

ba
on e

z
m

ap
( n
la di

ro
ro sre

izv
t
n e Društveni, ekološki
ko ot n

od
, i ekonomski uticaji

im
i
ir iv
k v i ta ž

a
iu
o
i št

sl
sk i za

ug
on Strateški planovi

a
ak

m
razvoja

a
Z

Cijene energije
Proizvodnja energije Potrošnja energije
Y
Y

Zahtjevi za energijom

Y
Slika 1.12. Prikaz osnovnih komponenti u energetskom sektoru i njihovih veza u održivom
razvoju

1.5. ENEREGETSKI BILANS

Energetski bilans predstavlja statistiku posebnog oblika, kojom se prate tokovi
energije od njezine pojave u energetskoj privredi pa sve do posmatranog područja do
predaje neposrednim potrošačima. Pri tome, tokovi svih oblika energije mogu biti (slika
1.13):

 prirodni oblici energije;

 energetske transformacije (usklađivanje sa zahtjevima ekologije);
 uvoz ili izvoz različitih oblika energije;
 vlastita potrošnja (sprovođenje energetskih audita sa ciljem uštede energije);
 gubici energije u transportu i distribuciji (povišenje efikasnosti procesa);
 snabdijevanje neposrednih potrošača (kvalifikovani i nekvalifikovani potrošači,
racionalno korišćenje energije, sigurnost u snabdijevanju, socijalna politika i sl.).

Energetski bilans se izražava u apsolutnim jedinicama, karakterističnim za pojedine

oblike energije i u zajedničkoj jedinici J (ili za električnu energiju Wh). Preračunavanje se
ostvaruje množenjem količine goriva i ogrijevne vrijednosti (moći) pojedinih oblika
energije. Pri izradi energetskog bilansa često se pojedine kategorije nosioca energije
izražavaju u tonama ekvivalentne nafte (skraćeno t.en). Jedna tona ekvivalentne nafte
iznosi 41,868 GJ ili 11,63 MWh.

1.20 O energiji i energetskim transformacijama

 Termoenergetska postrojenja - skripta

Slika 1.13. Osnovna šema tokova oblika energije (energetski bilans)

Za prikazivanje energetskog bilansa koristi se metodologija EUROSTAT-a, pri

čemu se energetski bilansi prikazuju na tri sistemska nivoa:

a) nivo Prirodnog sistema, u okviru kojeg se iskazuje materiojalni i energetski

tokovi domaće proizvodnje primarne i neto uvoz/izvoz energije;
b) nivo Energetskog sistema, u okviru kojeg se iskazuju energetski tokovi u
energetskim postrojenjima u kojima se putem transformacije energije dobijaju
krajnji korisni oblici energije (sekundarna i finalna energija), kao i gubici u
procesima transformacije i priznata sopstvena potrošnja energije neophodna za
rad ovih postrojenja;
c) nivo Socio-ekonomskog sistema, u okviru kojeg se iskazuju energetski tokovi
finalne energije prema sektorima potrošnje 8industrija, saobraćaj i opšta
potrošnja, u koju su uključeni: domaćinstva, javne i komercijalne djelatnosti i

O energiji i energetskim transformacijama 1.21

 Termoenergetska postrojenja - skripta

poljoprivreda), pri čemu se u okviru finalne energije dio energenata

upotrijebljen kao sirovina u hemijskoj industriji iskazuje se kao neenergetska
potrošnja (kao takva se ne uključuje u potrošnju finalne energije u sektoru
industrije).

Samo predviđanje udjela pojedinih energenata u budućoj proizvodnji električne

energije prije svega zavisi od određenih pokazatelja, kao što su:

 strateško-politički pokazatelji (vjerojatnoća dugoročne dobave, diverzifikacija

dobave, uticaj javnog mnijenja);
 ekološki pokazatelji ili kvantificirani rizik za okolinu (ekološki upliv rada
elektrane, ekološki upliv gorivnog ciklusa, stepen zagađenosti i sl.);
 ekonomsko-finansijski pokazatelji (vjerovatnoća dugoročne stabilnosti cijene
energenata, sadašnja cijena proizvedene električne energije u elektranama,
liberalizacija tržišta energijom, podsticaji i sl.).

Na osnovu velikog broja datih procjena za analizu primjenljivosti tehnologija za

proizvodnju električne energije u prvoj polovici 21. vijeka, izdvajaju se slijedeće grupe
postrojenja:

 postrojenja s poboljšanim korištenjem fosilnih goriva: elektrane s naprednim

tehnologijama u korištenju uglja (postrojenja sa sagorijevanjem u fluidizovanom
sloju, kombinovani ciklusi sa gasifikacijom, kombinovani ciklusi sa prirodnim
gasom kao gorivom), elektrane sa tehnologijama čišćenja uglja, elektrane sa
čišćenjem dimnih gasova elektrane s kombinovanim gasno parnim ciklusom,
proizvodnja električne energije u gorivim ćelijama;
 novi obnovljivi izvori energije: elektrane na vjetar, elektrane na sunčevu energiju,
elektrane koje koriste biomase;
 poboljšane nuklearne tehnologije: nuklearne elektrane s unaprijeđenim
lakovodnim reaktorima, nuklearne elektrane s visikotemperaturnim reaktorim,
nuklearne elektrane s brzim oplodnim reaktorima.

Na kraju, neophodno je izvršiti analizu usklađenosti energetskih sistema sa

održivom razvojem, kroz ocjenu usklađenosti s ranije definisanih šest kriterija. Primjer
jednog bilansa energije dat je na slici 1.14. Iz prikazanog bilansa vidljivo je da će se iz
domaćih kapaciteta obezbjediti potrebe svih potrošača (kupaca) električne energije u
Republici Srpskoj i omogućiti stvaranje viška koji će biti isporučen drugim sistemima.
Uzimajući u obzir ukupnu primarnu energiju (ugalj i tečna goriva) i sopstvenu potrošnju
električne energije sa mreže (39,17 PJ) koja je utrošena za proizvodnju ukupno 5288,30
GWh (19,04 PJ) električne energije, dobija se da ukupna efikasnost svih transformacija za
proizvodnju električne električne energije iznosi 0,486.

Generalno sagledavajući sve energetske parametre, za razliku od gotovo svih

zemalja u bližem i daljem okruženju, Republika Srpska se u normalnim do manjim
poremećajnim uslovima rada elektroenergetskog sistema može pohvaliti dobrom
rezervom snage u EES-u. U ukupnu potrošnju na prethodnom dijagramu nisu uračunati
gubici na prenosnoj mreži koji su na nivou 2,5-2,7% bruto distributivne potrošnje i
prethodno ugovorene obaveze za isporuku električne energije.

1.22 O energiji i energetskim transformacijama

 Termoenergetska postrojenja - skripta

Postojanje rezerve snage u elektroenergetskom sistemu ne znači da ne treba ulagati

u nove efikasnije i modernije proizvodne, ali i distributivne kapacitete. Ovo istovremeno
ostavlja i dovoljno prostora za detaljno strateško planiranje razvoja elektroenergetskog
sektora.

Hidroelektrane Termoelektrane Potrošnja TE i HE

2185 GWh 3035 GWh iz mreže prenosa
14,35 GWh

Raspoloživa energija na
Distributivne prenosnoj mreži
i male HE 5220 GWh - Brčko Distrikt 313 GWh
68 GWh - Direktni potrošači 163 GWh
- Ugovorene obaveze 9,62 GWh
Balansni - Gubici prenosa 105 GWh
višak
Raspoloživa energija 1292 GWh

na distributivnoj mreži
3391 GWh

Potrošnja TE i HE iz
distributivne mreže 0,72 GWh
Neto
distributivna
potrošnja Distributivni
2916 GWh gubici 475 GWh

Slika 1.14. Bilans električne energije za Republiku Srpsku za 2009 . godinu

Scenariji buduće potrošnje u sprezi sa energetsko-ekonomskim podacima, biće

osnova za izradu nove strategije razvoja energetskog sektora Republike Srpske.
Specifičnost ovakog relativno malog elektroenergetskog sistema je da se veći dio energije
crpi iz pet primarnih elektrana, od kojih je učešće hidroelektrana oko 45%, što bitno utiče
na zavisnost sigurnosti EES-a od pouzdanosti svakog od generatora, a naročito od
hidrologije. Pri tome treba imati u vidu posebno tri segmenta: segment energetske
zavisnosti, segment energetske efikasnosti i koncept energetske politike.

Uzimajući ukupnu potrebnu električnu energiju od 3568 GWh (bilans za 2009.

godinu) za procjenjeni broj 1,439 miliona stanovnika u Republici Srpskoj, dobija se
podatak o potrošnji 2479 kWh/god po stanovniku, ili 206,6 kWh mjesečno. Primjetan je
blagi trend porasta ukupne potrošnje u odnosu na broj stanovnika, mada na konzumu sa
ovakvim karakteristikama brojni faktori mogu imati značajan uticaj na poremećaje
ustaljenih kretanja.

O energiji i energetskim transformacijama 1.23

 Termoenergetska postrojenja - skripta

1.5.1. Energetska zavisnost (samoodrživost energetskog sistema)

U domenu električne energije i uglja Republika Srpska je za sada energetski
nezavisna i u potunosti može podmiriti domaće potrebe iz vlastitih proizvodnih
kapaciteta. Iz naprijed predstavljenih energetskih podataka vidi se da je Republika Srpska
energetski 100% zavisna od uvoza prirodnog gasa i sirove nafte za preradu. Pokretanjem
kapaciteta Rafinerije B. Brod koji su dovoljni za obezbjeđenje 100% potreba Republike
Srpske za naftnim derivatima, može se reći da će se i u pogledu naftnih derivata postići
potpuna nezavisnost od uvoza. Bilansom za 2009. godinu predviđen je uvoz dijela
derivata nafte koji se još uvijek ne proizvode u Rafineriji, do planiranog otpočinjanja
proizvodnje istih u Rafineriji. Dosadašnja praksa i direktive EU naglašavaju neophodnost
diversifikacije izvora energije, prvenstveno gasa, ali i skladištenje energije kako
nepredviđene situacije (obustave isporuke) nekog od energenata ne bi dovele u pitanje
funkcionisanje privrede i stanovništva, te će se ovim segmentima posvetiti veća pažnja u
narednom periodu. Energetska nezavisnost čini dio nezavisnosti i stabilnosti jedne države,
pa će se njoj posvetiti poseban značaj i to za svaki sektor posebno (sektor prirodnog gasa,
sektor nafte i derivata nafte, sektor uglja i električne energije, i sektor biogoriva i
biomase).

U okviru ovog segmenta neophodno je dodatno za energetski sistem razmotriti:

a) savremene tendencije razvoja na području energetskih sistema i postrojenja;

b) matematičko modeliranje i optimizaciju energetskog sistema, uvažavajući postignute
efekte na sličnim ili analognim sistemima;
c) optimizacija parametara, elemenata i opterećenja energetskih sistema;
d) proces ekonomičnog starenja elemenata energetskih sistema;
e) tehničko-ekonomske probleme pouzdanosti i njene optimizacije kod energetskih
sistema;
f) optimizacija pogonskih parametara, strukture energetskog sistema i njegovog
kapaciteta;
g) problematika produženja radnog vijeka postrojenja i uređaja na elektranama u okviru
energetskog sistema;
h) liberalizacija tržišta energijom, sa posebnim osvrtom na električnu energiju, kao
najčešće korišćeni oblik energije;
i) eksploatacioni i ekološki aspekti rada svih postrojenja i uređaja u okviru elektrana
energetskog sistema.

1.5.2. Energetska efikasnost

Povećanje energetske efikasnosti mora biti trajan proces u svim sektorima
korišćenja energije što je danas redovna praksa u cijelom progresivnom svijetu. Prirodan
uzrok nepostojanja interesovanja za oblast energetske efikasnosti, u proteklom periodu,
leži u činjenici da je električna energija kao najdostupniji oblik energije, bila netržišna
roba koja je imala relativno nisku cijenu.

1.24 O energiji i energetskim transformacijama

 Termoenergetska postrojenja - skripta

Realan paritet tržišno formiranih cijena energenata i energetskih usluga je najbolji

pokretač aktivnosti na povećanju energetske efikasnosti u svim sektorima, uz neophodne
socijalne programe za one kategorije korisnika energije koje je neophodno
subvencionisati. Postepenom liberalizacijom domaćeg tržišta energije, projekti povećanja
energetske efikasnosti tek sad postaju ravnopravni i interesantni za ulaganja, tako da
država ima interesa da dâ doprinos kroz stvaranje adekvatnog pravnog okvira (zakona,
podzakonske regulative, propisa itd.) i podsticajnih uslova za primenu brojnih tehničko-
tehnoloških mjera koje dovode do povećanja energetske efikasnosti. Ovdje je značajan i
uticaj na ponašanje krajnjih korisnika putem podizanja njihove svjesti u ovoj oblasti.
Osim toga, uspostavljanje obaveza u pogledu gazdovanja energijom (uvođenja
energetskog menadžmenta) i stalna briga o povećanju energetske efikasnosti u svim
sektorima potrošnje i proizvodnje energije nužan su preduslov za realizaciju sistemskih
mjera povećanja energetske efikasnosti u Republici Srpskoj kao cjelini.

Detaljna analiza stanja u sektorima potrošnje finalne energije je moguća ukoliko

postoji kvalitetna baza energetskih podataka, odnosno baza energetskih indikatora. Kod
nas ovakve baze još nisu uspostavljene, te se pri bilansiranju energetskih tokova i
potrošnje finalne energije u velikoj mjeri vrše aproksimacije i procjene u sektorima (npr.
industrije, saobraćaja, usluga, zgradarstva i dr.), te je mjerenje efekata u pogledu efikasne
upotrebe energije u sektorima takođe teško procjeniti (tim više jer se radi o malim
pomacima). Procjenjuje se da bi se samo dosljednom primjenom savremenih standarda za
projektovanje i gradnju objekata ostvarile uštede specifične toplotne snage od 10-40% u
objektima za boravak ljudi (stambeni i poslovni prostori).

U narednom periodu ovoj analizi treba dodati i aspekt cerificiranja objekata,

odnosno:

a) energetska efikasnost u zgradarstvu i certificiranje (smjernice, indikatori, mjere i sl.);

b) iskustva u zemljamam u okruženju, kao i EU (EU direktive, stndardi i sl.);
c) energijsko-finansijski proračuni i indikatori energetske efikasnosti i certificiranje;
d) proračun smanjenja CO2 smanjanjem potrošnje energije kroz mere energetske
efikasnosti i certificiranje (ekološki efekti i sl.);
e) energetska efikasnost u industriji i certificiranje;
f) metodologija izrade energetskih bilansa i certificiranja energetske efikasnosti;
g) integracija sa informatičkim sistemom (npr., tzv. inteligentne zgrade);
h) energetski bilansi kod niskoenergetskih kuća i certificiranje;
i) pasivne kuće i certificiranje.

1.5.3. Energetska politika

Osnovama energetske politike bilo koje zemlje daje se presjek stanja i definišu
osnovni prioriteti, pravci i smjernice u pojedinim sektorima u energetici. U okviru nje se,
takođe, uvažavaju specifičnosti različitih vrsta i oblika energije, te se kao takvi
pojedinačno i razmatraju, isto kao i u samom energetskom bilansu. Najčešće se preko
osnova energetske politike definišu njeni strateški ciljevi:

 obezbjeđenje sigurnosti snabdijevanja energijom;

O energiji i energetskim transformacijama 1.25

 Termoenergetska postrojenja - skripta

 unapređivanje održivog razvoja u kontekstu proizvodnje i korištenja energije;

 obezbjeđenje postepenog uvođenja konkurencije u energetsko tržište;
 stvaranje uslova za dostupnost i ravnomjerno korištenje umrežene energije na
čitavom geografskom prostoru zemlje;
 obezbjeđenje usklađenosti između gore navedenih ciljeva.

Pri tome, potrebno je stvoriti zakonske pretpostavke za prikupljanje preciznijih

podataka energetske statistike u skladu sa EUROSTAT metodologijom.

Reforma elektroenergetskog sektora BiH kroz implementaciju strateških projekata,

koji imaju za cilj obezbjeđenje visokog kvaliteta univerzalne usluge isporuke energije i
snabdijevanja i zaštite krajnjih kupaca tj. potrošača, stvoriće preduslove za regionalnu
saradnju na energetskom tržištu u skladu sa Ugovorom o Energetskoj zajednici
Jugoistočne Evrope. Iako je trenutna prednost Republike Srpske suficit električne
energije, postepena i planirana liberalizacija tržišta energije će ukinuti privilegije
monopolskog položaja, a uvesti oštru konkurenciju tržišnog nadmetanja koja ne trpi
statične i neprilagodljive sisteme, o čemu će se morati voditi računa u budućnosti.

U naftnoj industriji Republike Srpske u narednom periodu planira se domaća

proizvodnja naftnih derivata za potrebe tržišta, a višak će se izvoziti u susjedne zemlje.
Otprema naftnih derivata prema sadašnjim prilikama usmjerena je na prevoz derivata
autocisternama, i jednim dijelom željeznicom. U narednom periodu provodiće se
aktivnosti koje će obezbjediti kvalitetniju i sigurniju otpremu naftnih derivata.
Privatizacijom preduzeća naftne industrije obezbjediće se poboljšanje organizcione
strukture i čvršće međusobno povezivanje proizvodnih i prometnih organizacija sa ciljem
da kroz prometne organizacije obe Rafinerije obezbjede što uspješniji plasman i izvoz
gotovih proizvoda.

Sigurnost snabdijevanja potrošača prirodnim gasom je uslovljena diversifikacijom

izvora, postojanjem skladišta prirodnog gasa, dugoročnim ugovorima za snabdijevanje i
dugovanjem prema "Gazprom"-u. Obzirom da je infrastruktura prirodnog gasa u
Republici Srpskoj i BiH izrazito nerazvijena te da ne postoje navedeni elementi koji bi
osigurali sigurnost snabdijevanja, pratiće se situacija u snabdijevanju potrošača prirodnim
gasom i blagovremeno preduzimati mjere za kontinuirano snabdijevanje potrošača ovim
energentom, odnosno interventne mjere prelaska na druge vidove energije (korištenje
mazuta umjesto prirodnog gasa u toplanama).

Postoji i opredijeljenost da se u strukturu proizvodnje uvedu i alternativni izvori i

energija dobijena iz obnovljivih izvora, kao što su: bio dizel, hidroenergija, biogas,
biomasa, solarna energija, energija vjetra i dr. Pošto su najznačajniji obnovljivi izvori
energije u Republici Srpskoj energija biomase i hidroenergija, stimulativne mjere treba u
najvećoj meri usmjeriti na ova dva vida obnovljivih izvora energije, ali treba podsticati i
povećano korišćenje ostataka biomase za proizvodnju toplotne energije, kao i proizvodnju
tečnog motornog biogoriva.

Podrazumjeva se da sastavni dio politike upravljanja energijom treba da bude

obavezna politika zaštite životne sredine, u skladu sa standardima Evropske Unije. U
svjetlu trenutne energetske pozicije zemalja Evropske Unije, od posebne važnosti su dva

1.26 O energiji i energetskim transformacijama

 Termoenergetska postrojenja - skripta

aspekta energetske politike: energetska nezavisnost i energetska sigurnost. Pri tom se u

svakom slučaju obavezno uzima u obzir neupitna potreba održivog razvoja energetike (do
danas je Kjoto protokol ratifikovalo oko 170 zemalja), odnosno ekonomski aspekt i
aspekt zaštite životne sredine kroz smanjenje potrošnje fosilnih goriva. U tom kontekstu
najbitniji mehanizmi za ostvarivanje ovih ciljeva energetske politike su konstantno
povećanje učešća obnovljivih (nefosilnih) izvora energije, i drugi, povećanje energetske
efikasnosti. Ova trenutna i široka inicijativa daje poseban značaj detaljnijem vođenju
energetskih bilansa kroz koje se vrši mjerenje i evidentiranje napretka koji se ostvaruje
aktivnostima za uštedu energije i smanjenje potrošnje fosilnih goriva.

U godinama ekonomske krize treba prepoznati filozofiju energetske efikasnosti i

njen potencijal koji može trajno ostvariti značajne uštede (bez gubitka standarda) ne samo
u kućnim budžetima građana, nego čak i u javnom budžetu, ako se adekvatne edukacije,
programi i tehničko-tehnološke mjere primjene u upravi, administrativnim ustanovama,
javnim ustanovama, opštinama, bolnicama, sudstvu, vaspitno-obrazovnim ustanovama,
javnim toplanama, javnom saobraćaju i dr.

Energetska nezavisnost čini bitan dio nezavisnosti i stabilnosti jedne države, pa se

njoj treba posvetiti poseban značaj i to za svaki sektor posebno (sektor prirodnog gasa,
sektor nafte i derivata nafte, sektor uglja i električne energije, i sektor biogoriva i
biomase). Jedinstveno tržišite električne energije i gasa koje je potpisivanjem Ugovora o
Energetskoj zajednici (Treaty establishing the Energy Community) uspostavljeno u 33
zemlje Evrope, determiniše dio energetske politike između Evropske Unije i zemalja
Jugoistočne Evrope (Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Makedonije,
Bugarske, Rumunije, Albanije i Privremene Uprave UN-a na Kosovu). Potpisivanjem
Ugovora o Energetskoj zajednici stvorena je obaveza poštovanja pravne regulative
Evropske unije za područje energetike, a konačan cilj ovakvog uređenja je stvaranje
pravnog i institucionalnog okvira za slobodan prenos i trgovanje energentima, te veću
obavezu zaštite okoline i prava krajnjeg kupca tj. potrošača.

Sve ovo zahtijeva usklađivanje regulative u skladu sa dobrom praksom i direktivama

Evropske Unije. Stoga se i energetska politika u BiH bazira prije svega na obezbjeđenju
sigurnog, kvalitetnog i pouzdanog snabdijevanja energijom i energentima, obezbjeđivanju
optimalnog razvoja energetske infrastrukture, uvođenju savremenih tehnologija,
obezbjeđivanju uslova za unapređenje energetske efikasnosti, stvaranju uslova za
stimulisanje korišćenja obnovljivih izvora energije i unapređenja zaštite životne sredine.

O energiji i energetskim transformacijama 1.27