Dr.

Valent Vnuk

KUNI LIJENIK DIJAGNOSTIAR

prim. Poglavlja neuropsihijatrije napisao dr. MLADEN BERGHOFER iz

Digitalizacija knjige: Equilibrium 2007

BOL

Bol je simptom bolesti. Praen osjeajem straha i ivotne opasnosti, za ovjeka je nesumnjivo najneugodniji doivljaj. Zbog toga je ovjek po jam bola proirio da bi oznaio teku alost i patnju. Dua me boli, kae se u narodu. Bol prati ovjeka itavoga ivota. Roenje je praeno bolom, smrti esto prethodi bol, itav ivot ispunjen je razdobljima povremenoga bo la. I rije bolest u naem jeziku potjee od rijei bol, koja je uvijek smat rana osnovnim znakom bolesti. Unato tome bol je saveznik ovjeka: upozorava na opasnosti koje prijete tijelu i javlja se uvijek kada se tkivo oteti; na bol ovjek reagira nehotino (reflektorno), da bi odstranio uzrok koji je izazvao oteenje. Na primjer: kad bismo sjeli na vrui predmet, bol bi nas prisilio da ustanemo. Ako bismo predugo leali samo u jednom poloaju tijela, bol bi nas prisilio da se okrenemo, a promjenom poloaja tijela spreavamo oteenja koja nastaju nedovoljnom cirkulacijom krvi u koi zbog dugot rajnog pritiska. Bol u unutranjosti tijela prisiljava bolesnika da trai lijeniku po mo. Mnogi su ljudi ostali ivi samo zato to je bol pravovremeno naja vio ozbiljnu bolest i tako omoguio hitnu lijeniku pomo. Bol najee tjera bolesnika da trai lijeniku pomo. Jakost bola ne odgovara stupnju opasnosti. Bezazlena zubobolja moe biti uzrok ne podnoljivoga bola, dok rak na elucu u poetku bolesti uope ne boli i izaziva neznatne smetnje. Lijenik, poznavajui vrste i putove irenja bo la, moe postaviti dijagnozu bolesti ve na osnovi toga jedinog znaka bolesti. Bol je posebna, samostalna vrsta osjeta, kao to je zaseban npr. os jet topline, hladnoe i dodira. Za osjet bola postoje odgovarajua osjet na tjeleca. To su vrlo osjetljivi zavreci ivaca smjeteni u koi i unut ranjosti tijela. Podraaji se prenose ivanim vlaknima u dio mozga koji se naziva (talamus), a vrlo je vano sredite ivanoga sustava. Tu se na laze centri autonomnoga ivanoga sustava koji upravlja nehotinim ali za ivot ovjeka bitnim funkcijama rada pojedinih organa, lijezda itd.

Pomou toga sustava nastaje niz promjena na povrini i u unutranjosti tijela, koje redovito prate svaki jai bol. Tako nastaje irenje zjenica, stiskanje krvnih ila i porast krvnoga tlaka, znojenje, povienje eera u krvi. U tom dijelu mozga odreuje se vrsta bola i smetanje bola (projek cija bola) u onaj dio tijela u kojem je nastao podraaj. Sve to je u vezi s bolom kod ivotinja zavrava ovdje, u meumozgu. Jedino u ovjeka ivane niti odlaze u modanu koru, gdje je sijelo duevnoga ivota. Tek u kori mozga bol dobiva osobine karakteristine za ovjeka. Tu se bolu ne daje osjetna nego osjeajna podloga patnje, strepnje, potitenosti, straha. Ta duevna, psihika, reakcija na bol svojstvena je samo ovjeku. Budui da ovjek sve osjete osjea na svoj nain, tako svaki ovjek na svoj nain doivljava bol. Zbog toga se bol i naziva osobnim, subjektivnim osjeajem. To su razlozi zbog kojih postoje velike razlike meu ljudima na na inu kako doivljavaju bol i kako reagiraju na njega. Mukarci lake podnose bol od ena, odrasli lake od djece. Starci ga tee podnose od ljudi srednje dobi. Ameriki Indijanci lake podnose bol od drugih rasa. Osjetljivost na bol mijenja se i kod iste osobe u razno vrijeme. Umor, strah, uzbuenje pojaavaju osjet bola. Strah od injekcije poja ava osjet bola prilikom uboda igle. Bojazan za zdravlje, koja esto prati bolest, poveava osjetljivost na bol. Kao to ovjek razliito reagira u razliitim ivotnim prilikama, razliito reagira i na bol. Pojedinci koji su strahovali od zubobolje, herojski su podnosili bol u muilitima. Ali ovjek moe osjeati bol u razliitim dijelovima tijela a da za to ne postoje stvarni razlozi. To je umiljeni bol, ili bol na ivanoj bazi, neurotski ili psihoneurotski bol. Lijenik e koji put upotrijebiti izraze konverzivni bol ili psihogeni bol. Za umiljeni bol ne postoji nikakva tjelesna podloga. Dijelovi tijela u kojima se osjea bol nisu promijenjeni, oni su zdravi. Signali za bol ne putuju ivcima u mozak jer ne postoji nikakav podraaj koji bi izaz vao bol. U takvim osobama postoje samo psihike promjene. Slika bola stvorena je u mozgu bez odgovarajuega podraaja za bol. Takav bol ovjek doivljava kao stvaran, a popratne su reakcije sline, esto i jae izraene nego prilikom stvarnoga osjeta bola. U takvim ljudima postoji osjeaj patnje, straha od opasne bolesti; koji put plaem olakavaju te gobe; svoj bol opisuju teatralno, kao u kazalitu, i to ne samo svom lije niku nego i prijateljima, susjedima, esto i potpuno nepoznatim ljudima. Mjesto gdje smjetaju svoj bol ovisi o vlastitoj predodbi koju imaju u svom tijelu. Najee su to glavobolje ili bol u predjelu srca. Ali boljeti moe svaki dio tijela, ruke, noge, zglobovi, kria, lice, unutarnji dijelovi, pa ak i organi koji su potpuno neosjetljivi na bol. Karakteristino je za umiljen bol da putuje tijelom s jednoga mjesta na drugo. as postoji glavobolja, da bi nastupili bolovi u zglobovima, kimi, oima, srcu. Ne-

tko bol osjea kao pritisak, stezanje, rafanje, drugi e ga opisivati kao probadanje noem, pikanje, rezanje ili zabijanje klina. Bolesnici s umiljenim bolovima najei su posjetioci ambulanata. Vrlo ih se teko moe uvjeriti da je s njihovim tijelom sve u redu. Nepov jerljivi su i idu od lijenika do lijenika. Odlaze i nadrilijenicirna, travarima i vraarama, traei pomo za svoj nepodnoljiv bol. Koji put iz daju velike svote novca za preglede i lijekove, a to ih dovodi do mate rijalnoga osiromaenja. Psihogeni bol moe se javiti i u onih ljudi koji su psihiki i duevno potpuno zdravi. Problemi na poslu, brani sukobi i slino izazivaju krat kotrajne osjete bola najee u predjelu srca i glave. Rjeenjem proble ma, bol prestaje sam od sebe. Ako su krizne situacije dugotrajne, ako postoji niz nerjeivih problema, lijeenje takvih bolesnika moe trajati due vrijeme. Lijenik e najprije iskljuiti mogunost da bol ne potjee od boles ti. Bolesnici se podvrgavaju brojnim pregledima i pretragama. Mogu nost da bol koji osjeaju moe potjecati i od opasnije bolesti samo je je dan od razloga zbog ega je takve bolesnike vrlo teko uvjeriti da su tje lesno zdravi, a da je njihov bol samo umiljen.

Bol u odstranjenom (amputiranom) dijelu tijela

Bol u amputiranom dijelu tijela naziva se fantomski bol (fantom je privienje, utvara). Nakon operacije bolesnik jo dugo osjea kao da ima dio tijela koji je operacijom odstranjen. Takav osjet najee je u amputiranim udovi ma, rukama i nogama. Bolesnik osjea fantomski ud kao normalan, osjea pojedine prste, pa ak i njihove pokrete, toplinu, hladnou, osje a ga ili kao znatno povean, ili pak umanjen. Slini osjeti mogu se javiti i prilikom odstranjenja drugih dijelova tijela, npr. dojke, nosa, uha, oka itd. Postojanje fantomskog uda poslije operacije smatra se normalnom pojavom koja moe trajati mjesecima, godinama, ponekad i cijeli ivot, i ne zahtijeva lijeenje. Lijeenje je potrebno samo ako se u fantomskom udu osjea jak bol. U veini sluajeva to su stalni bolovi, rjee se javljaju u napadima; to su trganja, arenja, peenja, stezanja. Bolovi se ee javljaju na nozi nego na ruci, mogu biti tako jaki da se uzimaju najjaa sredstva protiv bolova, ak i narkotici. Takve osobe mogu postati narkomani i alkoholi ari. Uzroci bolova: neurom, tumor od ivanih vlakana koji je est na okrajcima presjeenih ivaca, zatim koni oiljci i infekcije. Lijeenje

esto ne dovodi do poboljanja. ak i ponovljena amputacija (reamputacija) ne dovodi do poboljanja. Smatra se da je osjeaj postojanja fantomskoga uda posljedica toga to je u mozgu sauvan centar za taj dio tijela koji i dalje funkcionira. Ne ki smatraju da su posrijedi psihiki razlozi, nesposobnost bolesnika da se prilagodi gubitku dijela tijela. Lijeenje: sredstva za smanjenje bolova, blokada ivaca, psihotera pija, u najteim sluajevima i operacija na mozgu.

Bolna menstruacija
Menstruacija je prirodna pojava i kod veine ena ne izaziva nikak ve ili tek neznatne smetnje. U prvim danima menstruacije moe se javiti glavobolja, nadutost trbuha, zatvor stolice, nabrekle i lagano bolne gru di, smetnje mokrenja, umor. Kod veeg broja ena jae su izraene psi hike smetnje - praene loim raspoloenjem, razdraljivou, pretjera nom osjetljivou - koje mogu biti uzrok branih razmirica. Kod manjeg broja ena menstruacija izaziva bolove u donjem dijelu trbuha i u kriima. Bolovi mogu biti razliite jaine, od neznatnih, koji prolaze uzme li se tableta protiv bolova, pa do estokih, nepodnoljivih, zbog kojih se trai hitna lijenika intervencija. Takva je osoba onespo sobljena za bilo kakav rad nekoliko dana. Bolovi su greviti i zahvaaju donji dio trbuha, ire se u stranu do kria, koji put i prema bedrima. Donji dio trbuha jako je osjetljiv na sva ki dodir. Uz bol se javlja i munina pa i povraanje. Bolovi obino poi nju jedan do dva dana prije menstruacije i najee prestaju krvarenjem. Koji put mogu trajati i nekoliko dana, do potpunoga prestanka menstru acije. Bol se najee javlja ve s prvom menstruacijom, ali moe se javiti i vie mjeseci pa i nekoliko godina kasnije. U svakom je sluaju potreban ginekoloki pregled, i to to ranije. Kako se bolovi poinju javljati ve kod djevojica od 14 godina, mnoge majke nisu sklone da tako malo dijete vode ginekologu. No, lijenik moe izvriti pregled preko debeloga crijeva ne oteujui djevinjak (himen). Najei su psihiki uzroci bolnih menstruacija. Bolovi se javljaju u suvie osjetljivih osoba koje se odgajaju u obiteljima u kojima se najbe zazlenijoj bolesti obraa suvie velika panja i esto se stvara nepotrebna panika. Mnoge djevojice, mnogo prije nego to su dobile prvu menstruaciju, uju od starijih ena ili majki kako je menstruacija neugodna i bolna. Stoga doive prvu menstruaciju a da ih nitko nije obavijestio o toj prirodnoj pojavi i uputio kako da se ponaaju. Budui da se svaka men-

struacija doivljava kao neugodna pojava, razumljivo je da e svaki neugodni doivljaj, svaki neugodni osjeaj, pojaati bolove, dok e ih veselje, radost i dobro raspoloenje ublaiti. Sretan brak, naroito roe nje djeteta, gotovo redovito dovodi do nestanka bolnih menstruacija ako su psihogeno uvjetovane. Ako se radi o teim psihikim poremeajima jake neurotske linosti, takve ene svoju bol mogu prenijeti na drugi dio tijela (glavobolja, bolovi u predjelu srca i sl.). Osim bolova na ivanoj bazi, bolna menstruacija moe biti po sljedica i drugih poremeaja u tijelu, nenormalnosti u grai zdjelice, upale jajnika, jajovoda i maternice, ciste na jajnicima: dobroudni i zlo udni tumori takoer mogu biti uzrok. Koji put je tome kriv poloaj, ob lik i veliina maternice, poremeaj u luenju lijezda; popratna pojava moe biti pothranjenost i slabokrvnost. Lijeenje odreuje lijenik. Koji put je potreban manji operativni zahvat, nekad su dovoljni savjeti psihoterapeuta. Bol se esto smiruje spazmoliticima i analgeticima, tj. lijekovima koji ublauju ili uklanjaju greve i smanjuju osjet bola (Baralgin, Spazmocibalgin, Clofexan). Na kou donjega trbuha moe se staviti topli termofor. Ako to ne pomae, valja pozvati lijenika.

Bol prilikom spolnoga snoaja

Bol kod ene za vrijeme spolnoga snoaja naziva se dispareunija (dyspareunia). Izraz dolazi od grke rijei dys, to znai neto to je po vezano s tekoama, i rijei pareunos, to znai parenje, snoaj. Bolovi prilikom snoaja najee su psihiki uzrokovani. Psihogeno uvjetovan bol zapravo je svjestan ili nesvjestan otpor ene spram seksu alnoga snoaja. Uzroci toga otpora mogu biti razliiti: strah od trudno e, strah od spolnih bolesti, ena ne eli seksualni odnos jer ne voli par tnera, ne svia joj se, suvie je grub, nasilan, pijanica. I prva loa iskus tva mogu biti uzrok kasnijim smetnjama. Vrijeanja, brutalnost, nespret nost seksualnoga partnera, silovanja, mogu izazvati tako jake psihike posljedice i takav strah i gaenje spram seksualnoga snoaja da pred stavljaju velik problem u lijeenju. Prvo loe seksualno iskustvo ena moe plaati godinama. Takve smetnje mogu biti i posljedica krivoga odgoja. Pomanjkanje pravoga seksualnog odgoja manje je opasno od krivoga odgajanja i stal nog uvjeravanja da je odvratno i greno sve to je seksualno. Takve oso be veoma teko uspostavljaju normalne seksualne odnose. Bolovi za vrijeme spolnoga snoaja nisu uvijek posljedica prvih sek sualnih iskustava. Smetnje se mogu javiti mnogo kasnije, esto poslije prvih normalnih seksualnih odnosa. Smetnje se javljaju i u braku zbog

brane monotonije, seksualne dosade, uvijek iste, ukalupljene i banalne seksualne tehnike, branih sukoba, stalnih svaa koje dovode do antipa tije i osjeaja gaenja prema branom partneru. Prva ljubav i stvarna elja za fizikim dodirom iskljuuje psihogeno uvjetovan bol. Jakost bola moe biti razliita, moe postojati samo neznatan bol izazvan suhoom rodnice (vagine), koja nastaje zbog slaboga luenja so kova, sekreta rodnice, a to je posljedica nedovoljnoga uzbuenja. Ali bol moe biti i mnogo jai. Uzrok jaih bolova je stezanje i grenje miia rodnice. U najteim sluajevima javlja se tako jaki gr rodnice i okolnih miia da se ulaz u rodnicu potpuno zatvori i onemogui ulazak muko ga uda (vaginizam). Tada spolni snoaj nije mogu. Gr moe zahvatiti i miie nogu, koje se tada zgre, ena sva drhti, osjea uasan strah i na stoji pobjei. Tako jaki grevi nastaju uglavnom prije snoaja, a za vrijeme akta vrlo su rijetki. Koji put strah izazvan iznenadnom pojavom neke osobe, paljenje svjetla, iznenadni zvuni podraaji ili hvatanje in flagranti moe izazvati tako jaki gr da se muki spolni organ ne moe izvaditi. Ponekad tek lijenikom intervencijom i davanjem injekcija dolazi do poputanja gra. Bolovi pri snoaju mogu biti uzrokovani i stvarnim bolesnim pro mjenama na spolnim organima ili u njihovoj blizini. Bolna nemogunost izvrenja spolnoga ina moe biti posljedica tvrde neprobojne djevi anske opne (himena). Uzrok bolova mogu biti ranice na spolnim orga nima, tumori, upale i druge promjene, zatim upale u debelom crijevu, hemoroidi, bolesti koe u blizini spolnih organa, promjene na trtinoj kosti, nenormalan poloaj maternice, promjene na jajnicima. Stalan bol pri snoaju nije normalna pojava i takva osoba mora se obavezno lijeniki pregledati, najprije kod ginekologa, da se vidi je li ginekoloki sve u redu. Ako su uzrok bolova tjelesne promjene, lijee nje kod ginekologa ili kirurga dovest e do znatnoga poboljanja ili po tpunoga izljeenja. Ako je dispareunija psihogeno uvjetovana, potrebna je psihoterapija. Lijeenje moe potrajati godinama. Koji put rastava braka ili mijenjanje seksualnoga partnera rjeava sve probleme.

Bol u oku
Bolovi u oku posljedica su bolesti oka, ali isto se tako mogu osjeati i kod bolesti koje ne zahvaaju oko, npr. bolesti nosa, sinusa, krvnih i la, glave, mozgovne opne. Bolovi u oku osjeaju se kao lagan pritisak, bockanje, peenje, do nepodnoljivih i neizdrivih, kako ih opisuju bolesnici.

Nagao, akutan i vrlo jak bol koji se pojavi iznenada u oku, poput groma iz vedroga neba, najee je posljedica nagloga povienja onog tlaka, bolesti koja se naziva glaukom; obino se pojavi u jednom oku, najee iz ista mira, vrlo esto iz punoga zdravlja. Bolovi su vrlo jaki, mnogi bolesnici kau da su uasni, nisu stalne jaine, nego sije vaju, trgaju. U poetku su ogranieni samo na jedno oko, da bi se poslije irili na elo, zahvaajui itavu polovinu glave, ak i potiljak. Javlja se munina i povraanje. Oko je crveno, zjenica proirena a one vjee na teene; oko je tvrdo i jako osjetljivo na pritisak. Lijenik pipanjem prsti ma usporeuje tvrdou bolesnoga i zdravog oka. Vid postaje zamagljen, a ako napad traje due vrijeme, moe doi do potpunoga gubitka vida. Naroito jak napad moe za kratko vrijeme dovesti do sljepoe oka. Napad jakih bolova ei je kod bolesnika koji znaju da boluju od kroninoga glaukoma i koji se lijee. Neuzimanje lijekova, jako uzbue nje, alkohol, nikotin, kofein i nagle promjene poloaja tijela mogu izaz vati akutan napad. Vrijednost onoga tlaka mjeri se posebnim aparatom: tonometrom. Normalne vrijednosti onoga tlaka nalaze se unutar granica od 15 do 25 milimetara ive (mmHg). Vei porast tlaka od 3 mm/Hg moe izazvati bolove. U najteim sluajevima tlak poraste vie od 80 mmHg. Takav pritisak ubrzo dovodi do trajnoga sljepila. Samo najhitnije lijeenje mo e spasiti vid. Zbog toga svaki akutni napad glaukoma zahtijeva najhit niji prijevoz bolesnika na oni odjel. Ako se bolovi ponu javljati kod bolesnika koji boluju od kroninoga glaukoma, tada oni sami sebi uka paju u oko kapljice pilokarpina, ili lijeka slinoga djelovanja. Te lijeko ve bolesnik mora uvijek nositi sa sobom. Bolovi u oku javljaju se i kod nekih vrsta glavobolje. Jedan njihov oblik prvi je opisao lijenik Horton, pa se po njemu naziva Hortonova glavobolja; obino zahvaa samo polovinu glave i prati je vrtoglavica, munina, i povraanje. Polovina lica se zacrveni i oznoji; dolazi do suenja i otoka onih kapaka. Jaki bolovi u oku povezani su s bolovima du perifernih ivaca (neuralgija). Poznata je neuralgija trigeminusa, trodijelnoga ivca koji ima tri grane, od kojih jedna ide i na oko. Ovisno o tome koja je grana za hvaena, popratni znakovi mogu biti suenje, slinjenje, crvenilo lica, bol u licu. Bolovi su u napadima i po estini se ubrajaju meu najjae; napa di se mogu ponoviti nekoliko puta dnevno. Slabije bolove mogu izazvati upale: upala ronice (keratitis), bjelo onice (skleritis), arenice (iritis). Bol se najee osjea kao peenje, svrbe, bockanje, osjet stranoga tijela; nastaju smetnje, strah od svjetla, suenje, gr vjea.

Toan uvid u visinu onoga tlaka dobiva se mjere njem pomou tonometra

Laganim pritiskom jagodicama prstiju lijenik moe grubo ocijeniti visinu onoga tlaka

Strano tijelo izaziva tzv. crveno oko. Bol u oku moe biti povezan sa zuboboljom, zaraznim bolestima, gripom, malim boginjama, tifusom, malarijom; tada je bol u oku samo propratna pojava bez znaenja za dijagnozu bolesti. Bol u oku zahtijeva obavezan pregled kod lijenika za one bolesti.

Bolovi lica
Bolovi u licu odraeni su bolovi zbog bolesnih promjena u usnoj upljini, nosu, oku te kotanim upljinama, tzv. sinusima. Jedan od najeih uzroka bolova u licu jesu pokvareni zubi. Zubo bolja se moe odraziti vrlo jakim bolovima na povrini lica. Bolove mo e izazvati i zub kojem je izvaena zubna pulpa, kao i zubi koji jo nisu probili iz eljusti. Zub mudrosti moe izazvati bol koji se iri prema sljepoonici i u podruje iza oka. Bol lica koji se iri prema sljepoonici i prema oku moe biti izaz van i promjenama u eljusnom zglobu; esta su iaenja, tj. zglobna gla vica donje eljusti pomakne se iz eljusnoga zgloba. I upale sinusa mogu izazvati bolove u licu. Sinusi su zapravo uplji ne u kostima oko nosa, zbog toga se i nazivaju paranazalni sinusi; uplji-

ne se nalaze u gornjoj vilici, eonoj kosti, klinastoj kosti i u tzv. reetastoj kosti; upljine su obloene sluznicom i otvorima su povezane s nos nom upljinom. Pritisak i bolovi u predjelu lica najee su posljedica upale sinusa u gornjoj eljusti (maksilarni sinus). U upaljenom sinusu nakuplja se upalna tekuina i vrlo esto gnoj, koji izlazi kroz nos, naro ito u odreenom poloaju tijela. Takve upale lijee se antibioticima, grijanjem, inhaliranjem, kratkim valovima; esto se injekcionom iglom vadi gnojni sadraj iz sinusa (punkcija sinusa). Izrazito jaki napadi bolova u licu, koji se javljaju redovito iznena da, posljedica su nadraaja trodijelnoga ivca trigeminusa. Napadi ne podnoljivih bolova u podruju toga ivca nazivaju se neuralgija trige minusa. Bolovi se javljaju obino kod osoba iznad 35 godina ivota; bo love prati crvenilo lica, suenje, slinjenje. Ako je zahvaena i ona grana ivca, nastaju jaki bolovi i u oku. Uzrok takve neuralgije mogu biti bo lesti eljusti, zubi, mozga; u najveem broju sluajeva uzrok je nepoznat. Upalu toga ivca mogu izazvati virusi; uzrok je virus koji kod djece izaziva male boginje (variele). Bolest se naziva herpes zoster i moe se pojaviti du svakoga ivca; na koi se pojavljuju vrlo sitni mjehurii. Na licu mogu nastati upale i irevi. esta je upala poznata pod na zivom crveni vjetar ili erizipel; lice postaje crveno, koa na upaljenom mjestu napeta, glatka, sjajna, bolna i oteena, tjelesna temperatura se povisi, ope osjeanje je loe. Antibioticima, uglavnom penicilinom, bo lest se moe izlijeiti u kratkom vremenu. Ako se ne lijei, mogu nastati teke pa i smrtonosne komplikacije. Bolovi oka mogu se proiriti na lice. U napadu glaukoma, lice je vrlo esto zahvaeno bolom.

Zubobolja
Zubobolja je samo jedan simptom najee bolesti ovjeka: bolesti zubi. Od nje boluje vie od 90 posto stanovnitva u civiliziranim zemlja ma. vakanjem hrane zapoinje proces probave. Zubi trgaju, reu i me lju uzetu hranu. Da bi mogli zadovoljiti svojoj funkciji, zubi moraju biti dovoljno tvrdi i neosjetljivi. Zbog toga je njihova povrina pokrivena vrlo otpornim slojem, zubnom caklinom. Zubna caklina je neosjetljiva na bol i moe izdrati vrlo visok pritisak, izmeu kutnjaka i vie od 100 kg. Ispod cakline nalazi se dentin, koji ini najvei dio zuba i po grai je slian kotanom tkivu. Dentin obavija zubnu upljinu u kojoj se nalazi zubna sr ili zubna modina (pulpa). U zubnoj su sri brojne krvne ile i ivci. Korijen zuba uvren je brojnim vlaknima u kotanim upljinama gornje i donje eljusti.

Najei uzrok zubobolje je tzv. kvarenje zubi, zubni karijes. Pravi uzrok kvarenja jo uvijek nije poznat. Zna se da zube kvari nakupljanje mljene kiseline u usnoj upljini; kiselina se stvara pod djelovanjem bak terija iz ostataka hrane koji se nalaze u nevidljivim udubinama na po vrini zuba i izmeu zubi; kiselina nagriza, otapa caklinu, koja je ujedno i glavna zatita zuba. Oteenje se sve vie produbljuje. Kada je sloj cak line probijen, javlja se bol zato to zubni dentin, iako nema ivanih vla kana, ima sposobnost da bol prenosi. Bakterije kroz nastali otvor prodi ru sve dublje kroz dentin i u zubnoj sri izazivaju upalu (pulpitis). Obi no se kae da je upaljen ivac. Bolovi se javljaju samo na naglu pro mjenu temperature, na tople i hladne nadraaje. Jaa upala, naroito ako je izazvana uzronicima gnojenja, moe izazvati jaki bol. Bolovi su ei naveer i nou. To su tzv. kuckajui bolovi (pulsirajui); toplina ih obino pogorava. U toj fazi bolesnici najee sami uzimaju razliite tablete protiv bolova, ili pak koriste narodne lijekove: rakiju, enjak, stavljaju tople obloge na lice. Manji broj bolesnika javlja se zubaru, vei na nastoji da sama preboli zbog straha od zubara. Nakon izvjesnoga vremena bolovi e prestati jer su bakterije u po tpunosti unitile zubnu sr. Zub postaje neosjetljiv, nastaje prividan mir. Ali razmnoavanje bakterija u usnoj upljini se nastavlja i one kroz otvor na vrhu korijena mogu prijei na okolinu zuba, na dio eljusti u kojoj se nalazi zub (periodontitis). U poetku takve upale postoji bolnost prili kom stiskanja i dodirivanja zuba. Poslije se javlja trajan bol. Jaki bolovi praeni su opim poremeajima u tijelu. Uz oteklinu u predjelu bolesno ga zuba i okolnog tkiva javlja se poviena temperatura i opa klonulost. Lijeenje je obavezno kod zubnog lijenika. Bol u predjelu zuba ne mora potjecati samo od bolesnoga zuba; jav lja se i odraen bol koji potjee iz tkiva i organa koji su dosta udaljeni od zuba; javlja se zbog upale i nadraaja ogranka velikoga modanoga iv ca. Kao zubobolja moe se odraziti i bol koji potjee od bolesti uha, oka, sinusa. U rijetkim sluajevima u zubu se moe osjeati i sran bol. Zubo bolja moe biti i umiljena, tj. bolovi se javljaju samo na ivanoj ba zi a zubi su potpuno zdravi.

Bolovi u vratu
Vrat se nalazi izmeu glave i prsnoga koa: to je vaan i vrlo osjet ljiv dio tijela kroz koji prolaze svi putovi to povezuju organe glave s ostalim dijelovima organizma. Kroz kimeni kanal prolazi vratni dio kimene modine, tj. svi ivci koji povezuju mozak sa svim organima i tkivima trupa i udova. S prednje strane vrata nalazi se donji dio drijela, grkljan i dunik. Izmeu dunika i vratne kraljenice nalazi se jednjak.

Sa svake je strane dunika glavna krvna ila koja dovodi krv u mozak. U blizini su i vani modani ivci. U vratu se nalazi titna lijezda, brojne limfne lijezde te snani miii vrata koji pokreu glavu. Budui da su u vratu smjeteni mnogi ivotno vani organi, razumljiva je uzreica koja znai krajnju, smrtonosnu prijetnju: zakrenuti vratom.

Bol i lagana ukoenost vrata javlja se u mnogih ljudi a da za to ne postoje vidljivi uzroci. Bol je najei u predjelu potiljka, na stranjoj strani vrata, a moe se proiriti i na dio ramena. Bol i koenje vrata po sljedica su promjena u tzv. vezivnom tkivu vrata, u miiima, tetivama, masnom tkivu, sluznim vreama. Miii zahvaenoga dijela vrata posta ju kruti, napeti. Bol moe biti ogranien samo na neke bolne toke. Na tim mjestima sam bolesnik moe napipati tvrde, sitne vorie i vo rove koji na laganu masau nestaju (miogeloze). Miii se mogu ukoiti tako jako da vrat postaje potpuno nepokretan. Kada je zahvaen veliki vratni mii, glava se zbog njegova skraenja naginje na bolesnu stranu. To je krivi vrat ili tortikolis. Pravi uzrok tih promjena jo se ne zna, ali se zna da postoje brojni povodi koji mogu dovesti do promjena. Bolni vrat moe se pojaviti poslije izlaganja hladnoi, vlazi, vjetru, zbog naglih promjena tempera ture, prekomjerne upotrebe miia, promjena na kraljenjicima, nakon manjih ali uestalih povreda miia, jae i trajnije psihike napetosti, preosjetljivosti tijela na bakterije. Takve bolove nazivaju reumatskim, miinim reumatizmom, fibrozitisom, mialgijom. Lijenik e nastojati pronai uzrok i odrediti nain lijeenja. Trenu tano poboljanje mogue je uzimanjem lijekova protiv bolova i lijekova koji umanjuju napetost miia. Znatno olakanje nastaje primjenom top line (termofor, topao crijep, elektina grijalica). Lijenik e primijeniti injekcije direktno u oboljeli mii, zatim ultrazvuk ili neku drugu meto-

du fizikalne terapije. Mladi ljudi brzo ozdrave, esto bez lijeenja. Kod starijih osoba bolovi mogu biti trajni ako su uzrokovani starakim (degenerativnim) promjenama na kraljenjacima. I promjene na kraljenici esto uzrokuju bolove u vratu; one mogu biti posljedica bolesti i tada se obino razvijaju postepeno, npr. prilikom upale zglobova kraljenjaka, starakih promjena na hrskavinoj ploi iz meu kraljenjaka. Povrede dovode do naglih bolova i mogu biti poslje dica puknua hrskavine ploice, iaenja u zglobovima, prijeloma. U gornjem dijelu vrata osjeaju se bolovi zbog bolesti drijela. Bu dui da su u drijelu vrlo este upale, bol u vratu bit e samo jedan od znakova upale. Na koi vrata dolazi do gnojnih upala; na iji se mogu pojaviti veli ki irevi (karbunkuli), koji izazivaju jaki bol i mogu ukazivati na eernu bolest. Obavezno je lijeenje kod lijenika. Upale zahvaaju potkono tkivo i sve organe koji se nalaze u vratu: titnu lijezdu, dunik, grkljan. Bol u potiljku, u stranjem gornjem dijelu vrata, mogu osjeati oso be s povienim krvnim tlakom; to je onaj predio vrata gdje se najee smjeta tzv. umiljeni bol, bol na ivanoj bazi. U vratu se nalazi gotovo 1/3 svih limfnih lijezda tijela; obino su u grupama i smjetene u povrinskim i dubljim dijelovima vrata. Kod mnogih bolesti dolazi do poveanja tih lijezda. Bolesnici ih sami napi paju. lijezde uglavnom ne bole, ali izazivaju strah od zloudnih tumo ra. Zato svako poveanje lijezda, svaku sumnjivu izraslinu u predjelu vrata mora pregledati lijenik.

Bol u prsnom kou

U lijenikim ordinacijama sve je vie uplaenih pacijenata koji se tue na bolove u prsnom kou. Zabrinutost je razumljiva jer ljudi svaki bol u prsnom kou povezuju sa srcem, kao srani bol. A danas su bolesti srca i krvnih ila najei uzrok smrti. Iako je taj strah najee bezrazlo an, ljudi se ipak dre uzreice: Opreznost je majka mudrosti. Bol u prsnom kou moe potjecati od organa smjetenih u prsnoj upljini i tkiva koja sudjeluju u gradi prsnoga koa; bol se moe osjeati na povrini, tj. u stijenci prsnoga koa, ili u dubini u unutranjosti prsne upljine: moe biti kratkotrajan, povremen i u ponavljanim napadima, kao i dugotrajan, te trajati satima, danima pa i mjesecima; bol moe biti tup. mukao ili otar poput noa, ili se javlja kao paljenje, arenje, pe enje, pritisak. Moe biti toliko karakteristian za pojedinu bolest da e lijenik postaviti sigurnu dijagnozu ve na osnovi samo toga jedinog

znaka bolesti. Za postavljanje dijagnoze esto treba mnogo vie vreme na, razliitih pretraga i konzultacija sa specijalistima. POVREMEN I KRATKOTRAJAN NAPAD BOLOVA ISPOD PRSNE KOSTI najee je uzrokovan boleu srca. Ako se bol javi iz nenada, obino nakon tjelesnoga ili duevnog optereenja, onda je tipi an za bolesno stanje koje se naziva angina pektoris ili stenokardija. BOL KOD ANGINE PEKTORIS javlja se naglo i traje kratko vri jeme, od nekoliko sekunda do nekoliko minuta. Taj bol nema otrinu kao zubobolja, ve se osjea kao pritisak ili stezanje.Naziv angina dolazi zbog toga to ta rije na grkom znai stezati. Bol opisuju kao da je te ret stavljen na prsa, kao mukli bol, arenje, peenje iza prsne kosti. U lakim sluajevima moe se osjetiti kao blag pritisak ili kratkotrajan gr u jednjaku, koji nastaje nakon gutanja. Zbog osjeaja pritiska i teine u prsima mnogi se vie ale na guenje nego na bol. U teim sluajevima postoji osjeaj kao da eljezna ruka stie srce, da upa grkljan i jednjak. Takav napad bolova praen je tjeskobom i osjeajem straha od bliske smrti. Bol se najee iri u lijevu polovinu prsnoga koa, naroito u lijevo rame, moe se javiti i cijelom duinom ruke sve do maloga prsta, ali mo e biti ogranien samo na jedan dio ruke, npr. na rame ili lakat. Bol se iri u vrat, vilicu, iju, izmeu lopatica, u gornji dio trbuha, naroito li icu, ponekad u desnu polovinu prsnoga koa.

Karakteristian izgled osobe s napadom angine pektoris

Napadi bolova najee su poslije tjelesnoga optereenja: tranja, hodanja, noenja tereta ili bilo koje druge vrste tjelesnoga napora. U te im sluajevima i najmanji tjelesni napor izaziva napad, npr. oblaenje, brijanje, lagana etnja. Bol moe biti izazvan hladnoom, npr. zbog na gloga izlaska iz tople prostorije na hladan zrak, zbog ulaska u hladnu

vodu, prostoriju, postelju, zbog pijenja hiadne tekuine, uzimanje slado leda, zbog hladnoga vjetra. Napad bolova moe biti izazvan prejakim emocijama, uzbuenjem, srdbom, bijesom i prejakom radou. Moe se javiti i u potpunom mirovanju, ee nou, no i tada je uzrokovan du evnom napetou, brigama. I prejako snienje krvnoga tlaka nou do vodi do bolova. Nakon mirovanja bol obino prolazi poslije nekoliko sekunda do najvie nekoliko minuta; prestaje sam od sebe, ili nakon uzimanja lijeka. Ako je naroito jak i traje due od 15 minuta, tada se ne radi o kratkot rajnim i prolaznim smetnjama, nego o jaem oteenju sranoga miia, o sranom infarktu. Napad angine pektoris moe se prekinuti uzimanjem tablete nitroglicerina koja se stavlja pod jezik. Osoba kod koje se napad bolova javio prvi put, obavezno mora tra iti lijeniku pomo. U mjestima gdje postoji sluba hitne medicinske pomoi treba zvati hitnu pomo (telefon 94) iz kue, s radnoga mjesta ili javne povrine, prema tome gdje se bolesnik nalazi. Zabranjeno je svako kretanje. Pravovremeno izvrene pretrage mogu sprijeiti teke kompli kacije. Iznenadan, jak i dugotrajan bol ispod prsne kosti ili na lijevoj stra ni prsnoga koa moe biti posljedica nagloga i potpunog prekida krvoto ka u jednom dijelu sranoga miia. Posljedica je umrtvljenje (nekroza) veega ili manjeg dijela sranog miia. Takvo stanje naziva se SRANI INFARKT (infarkt miokarda). Bol je jedan od najvanijih znakova sranoga infarkta; vrlo je slian boli kod angine pektoris, samo to traje
Najei put irenja bolova kod angine pektoris i sranog infarkta

due vrijeme, najmanje pola sata, esto i nekoliko sati. Nitroglicerin, ko ji umiruje bol kod angine pektoris, kod infarkta uope ne djeluje. U najteim sluajevima bol je iznenadan i tako jak da se bolesnik uz vrisak srui, najee mrtav. U blaim sluajevima moe imati sve znaajke bola prilikom napada angine pektoris. Bol se moe iriti u tr buh, rame, leda, vilicu. Bolesnici su ustraeni, esto obliveni hladnim znojem; koji put je glavna smetnja oteano disanje pa se bol gotovo za nemaruje. Infarkt srca moe biti praen i povienom temperaturom, po vraanjem, poremeenim ritmom rada srca i tekim stanjem oka. Ve i sama sumnja na srani infarkt zahtijeva potpuno mirovanje i prijevoz u bolnicu na nosilima. Mnoge bolesti imitiraju bolove angine pektoris i sranoga infar kta. To mogu biti bolesti kime, plua, porebrice, unoga mjehura, zida prsnoga koa. Lana stenokardija, ili lana angina pektoris, nesumnjivo je naje a smetnja zbog koje ljudi dolaze u ambulantu. Tegobe opisuju kao ste zanje oko srca, ubod noem, rafanje, peckanje, probadanje. Najee mjesto bola pokazuju oko mlijene bradavice na lijevoj strani. Velikom vjerojatnou moe se iskljuiti srano porijeklo tih smetnji ako se javlja ju u vrijeme mirovanja, a nestaju za vrijeme rada i fizikoga napora. Srano porijeklo boli ne dolazi u obzir ni onda ako se bol pojaava dira njem i pritiskom na povrini prsnoga koa gdje se osjea. Takve osobe esto imaju i druge smetnje na ivanoj bazi: trnjenje ruku i glavobo lje. Vjerojatnost da se radi o anginoznim bolovima utoliko je manja uko liko je vei broj razliitih simptoma bolesti. Kod ena bolovi nastaju zbog promjene u dojkama. Vrlo est uzrok sranih smetnji je pojaano nakupljanje plinova u elucu i debelom crijevu, koji tada pritiu na oit i preko njega na srce. Bolesnici osjeaju pritisak i druge smetnje u predjelu srca. Takve osobe smatraju da imaju poremeenu probavu. Meutim, nikada se ne smije zaboraviti da je poremeena probava, koja se osjea u prsnom kou, uvi jek sumnjiva i zahtijeva detaljan lijeniki pregled. Bol u lijevom ramenu rjee je sranog porijekla i ee je uzrokova na upalnim i drugim promjenama. Na lijevoj strani prsnoga koa mogu se javiti bolovi kao posljedica degenerativnih i upalnih promjena na kraljenici. Upale ivaca koji izla ze iz kimene modine (spondiloza); uzrokuju bolove, ali oni nisu veza ni uz tjelesni napor, ve se javljaju nakon duega leanja. Takvi reumatski bolovi esto su povezani s promjenom vremena. esto se javlja bol u podruju meurebrenih ivaca, tzv. interkostalna neuralgija. Zahvati li lijevu stranu, moe izazvati zabrinutost i sum nju na srani bol. Meutim, bol se ipak osjea na povrini prsnoga koa i pojaava ga duboko disanje, kihanje, kaalj, nagli pokreti tijela; moe

biti trajan ili u napadima. Ako je uzronik virus herpesa, na koi du re bara pojave se sitni mjehurii. Lijei se tabletama i injekcijama protiv bolova, blokadama ivca i fizikalnom terapijom. Bol u donjem dijelu prsnoga koa, tono iza prsne kosti, moe se ja viti zbog kile (bruha, hernije), koja nastaje kada se kroz proiren otvor na oitu, kroz koji normalno prolazi jednjak, provue dio eluca. Takve kile dobiju ljudi preteno iznad srednje dobi. Bolovi su jai u leeem poloaju, dok se u stojeem smanjuju. Bol u gornjem dijelu prednje stijenke prsnoga koa, u predjelu gdje se spaja rebrena hrskavica s prsnom kosti, moe biti udruen s ogranie nom oteklinom na tom mjestu. Zahvaa jedno ili vie rebara. Jaki bol moe se pojaviti iznenada, ili se razvija i pojaava postepeno. Mjesto je osjetljivo na pritisak, a bol se pojaava dubokim disanjem, kaljem ili kihanjem. Prema njemakom lijeniku koji ju je prvi opisao, bolest se nazi va Tietzeov sindrom. Najee se javlja u treem i etvrtom desetljeu, preteno kod ena. Uzrok se jo uvijek ne zna. Budui da su povrede prsnoga koa este, smatra se da su znaajne u nastanku bolesti. Drugih promjena u tijelu nema. Bolest nakon vie tjedana ili mjeseci spontano nestane, ali moe se ponovo javiti. Lijei se lijekovima protiv bolova, primjenom topline, davanjem lijekova iglom direktno u oteklinu. Bolna osjetljivost prednje stijenke prsnoga koa mie se pojaviti i kod ljudi koji su preboljeli srani infarkt. Takvi bolesnici pomiljaju na napade angine pektoris. Meutim, bol je trajniji, osjea se u samoj stijenci prsnoga koa, tako da i sami bolesnici osjeaju da je to povrinski bol. Bolovi se ne javljaju poslije napora i uzbuenja, nego prilikom na glih pokreta tijela. Bolovi nastaju poslije preboljeloga infarkta i mogu trajati mjesecima pa i godinama. Nitroglicerin ne pomae. Bolovi mogu zahvatiti cijelu prednju stijenku prsnoga koa. Zbog straha koji izaziva ju, psihike posljedice zapravo su najtea komplikacija toga stanja. Jaki bol u prsnom kou moe biti udruen i s povienom tjelesnom temperaturom. esti je uzronik virus. Bolest se javlja i u veim epidemi jama i naziva se Bornholmska bolest (pleurodinija); bol potjee od porebrice. Bolest se pojavi nenadano i s jakim bolovima u prsima. Disanje je bolno, kao i svaki pokret prsnoga koa; bol esto dolazi u pravim na padima. Bolest traje 5 do 10 dana, a moe i nekoliko tjedana; ako je bez poviene temperature, tee je postaviti dijagnozu; lijei se sredstvima za ublaavanje bolova. Iznenadan i jak bol, poput reza noem, moe se javiti na jednoj strani prsnoga koa zbog nagloga prskanja poplunice i ulaska zraka u prostor izmeu plua i unutarnje stijenke prsnoga koa (spontani pneumotoraks); bol je praena oteanim disanjem. Bolove u prsnom kou mogu izazvati povrede: prijelom prsne kosti, prijelomi rebara, zatim upale miia i porebrice, tumori.

Postavljanje dijagnoze vrlo je teko. Bolesnici se moraju podvri najrazliitijim bolnikim pretragama. Bila bi najvea greka kada bi po jedinac sam postavljao dijagnozu svoje bolesti i sam odreivao nain li jeenja. Mnogi su takve pokuaje skupo platili.

Bol u dojkama
Dojke se poinju razvijati u doba puberteta pod djelovanjem en skih spolnih hormona, luevina jajnika. Mlijene lijezde razvijaju se postepeno, sastoje se od dvadesetak renjeva i brojnih odvodnih kanalia. Rastom lijezda u dojci se postepeno nakuplja sve vie masnoga tki va. Dojka se u potpunosti razvije tek u trudnoi, kada postane sposobna stvarati mlijeko.

Mljene lijezde u dojci Lagan bol, osjetljivost i pritisak u dojkama este su smetnje nepos redno prije i za vrijeme menstruacije; smetnje nastaju zbog pojaanoga luenja hormona, to uzrokuje pojaano nakupljanje tekuine u dojka ma, koje lagano nabreknu. Poslije zavrene menstruacije tegobe presta juU trudnoi su tegobe mnogo jae izraene. Pritisak i bol u dojkama javljaju se ve u prvim tjednima trudnoe. Jae luenje hormona moe izazvati stvaranje manjih upljina u do jkama; to su tvorbe poput mjehura, tzv. ciste, koje se mogu izvana pipati kao sitni vorii: esto ih usporeuju sa zrnima same. Takve su do jke poveane, bolne, a smetnje se pogoravaju neposredno prije i za vri jeme menstruacije. Preteno se javljaju kod ena oko 40. godine ivota,

ali i znatno ranije. Po zavretku klimakterija vorii se povuku i tegobe prestaju. Naroito jake smetnje mogu imati gojazne ene pred klimakte rijem; tada osnovni problem postaje strah od zloudnoga tumora. Zbog toga to i zloudni tumori izazivaju sline smetnje, ve prilikom prve po jave voria valja postaviti tonu dijagnozu. Promjene u dojkama nazi vaju se cistini mastitis ili cistina dojka. Olakanje se moe postii noe njem tvrdih prsluka i, razumije se, lijekovima koje propie lijenik. Izrazito jaki bolovi u dojkama javljaju se u ena izmeu 20. i 40. go dine ivota; uzrokovani su nadraajima meurebrenih ivaca (interkostalna neuralgija), dolaze povremeno i u jakim napadima. Budui da se ee javljaju u lijevoj dojci, mogu se zamijeniti sranim bolovima. Tak vi bolovi nazivaju se bolna dojka, bolna sisa, ili mastodinija. Bol u dojci povezan je i s jakom osjetljivou koe u predjelu dojke, tako da je i sam dodir dojke jako bolan. Sline smetnje mogu nastati i na psihogenoj osnovi, naroito kod histerinih ena, za vrijeme trudnoe, dojenja i seksualnih uzbuenja. Bol u dojci moe se javiti i zbog jaega fizikog naprezanja, naroi to fizikoga rada kada se upotrebljava ruka; tada je zapravo posljedica bolova u velikom prsnom miiu. I upale dojke uzrokuju jake bolove; upale se uglavnom javljaju kod ena koje doje. Uz bol nastane otok, dojka postane crvena, topla i sve bolnija, tjelesna temperatura je poveana. Potrebno je nastaviti izdajanjem mlijeka. Upaljenu dojku valja zavojem podii i na nju stavljati hladne obloge. Ako je lijeenje zapoelo pravovremeno, napredak boles ti moe se sprijeiti antibioticima. Stvori !i se vea nakupina gnoja, po treban je kirurki zahvat. Dojiljama se mogu zaepiti ljezdani kanali; tada se stvaraju velike upljine (ciste), ak veliine ake. U tako promijenjenoj dojci takoer moe doi do upale; zastoj mlijeka ili nedovoljno izdajanje pogoduju razvoju upale. U dojkama se javljaju dobroudni i zloudni tumori. Rak dojke, ko jega se ene najvie boje, uglavnom raste bezbolno. To je i osnovni raz log zbog ega se veina ena prekasno javlja lijeniku. Valja se drati pravila da je ve sama sumnja na tumor dovoljan razlog za lijeniki pregled. Dananja medicina moe u kratkom vremenu postaviti sigurnu dijagnozu bolesti.

Bol u trbuhu
Trbuna upljina je prostor izmeu prsnoga koa i male zdjelice. Miina ploa, nazvana oit ili dijafragma, koja inae slui za disanje; odjeljuje prsnu upljinu od trbune. U trbunoj upljini nalaze se mnogi

organi. Ispod oita s desne strane, pokrivena rebrima, nalazi se jetra sa unim vodovima i unim mjehurom. U srednjem dijelu gornjega trbu ha i neto vie prema lijevoj strani: eludac. Na lijevoj strani, duboko is pod rebra je slezena. Iz zavrnog dijela eluca odlazi dvanaestopalano crijevo, koje prelazi u tanko crijevo. Tanko crijevo ispunjava najvei dio trbune upljine i u desnom donjem dijelu trbuha prelazi u debelo crije vo. Debelo crijevo ide prema gore sve do jetre, zatim prelazi u popreno debelo crijevo, koje na lijevoj strani trbuha prelazi u tzv. silazno debelo crijevo. Od eluca do male zdjelice crijeva su pokrivena trbunom mara micom koja slui kao skladite masti i titi crijeva od ozljeda i upala.
I. Gornji trbuh, II. Srednji trbuh, III. Donji trbuh

Ispod eluca nalazi se lijezda guteraa. Na stranjem zidu trbune upljine, s lijeve i desne strane, po jedan je bubreg, iznad kojih su nad bubrene lijezde. Sredinom trbuha prolazi glavna tjelesna arterija, tr buna aorta, iz koje odlaze arterije za pojedine organe. U visini pupka aorta se dijeli u dva kraka, od kojih svaki odlazi u jednu nogu. Osim ar terija, u trbuhu se nalaze i brojne vene koje vraaju krv prema srcu. Na donjem dijelu trbuha, vie sprijeda, nalazi se mokrani mjehur. Kod e na se ispod njega nalazi maternica, a u blizini su jajnici i jajovod. Bol u trbuhu (abdomenu) najei je i najvaniji znak bolesti orga na i tkiva smjetenih u trbunoj upljini. Sva tkiva i svi organi nisu jed nako osjetljivi na bol. Neka su tkiva vrlo osjetljiva, dok su druga gotovo neosjetljiva. To je jedan od razloga to bol u trbuhu moe biti razliite jaine, od neznatne, do bola koji bolesnici opisuju kao uasan i nepod noljiv. Jaina bola ne odgovara uvijek teini i opasnostima koje prije te od bolesti koja ih je uzrokovala. Tako e ak i jaa razaranja jetre ili bubrega izazvati samo lagan osjeaj neugodnosti, dok e jedva vidljiv kameni u mokraovodu izazvati neizdrljiv bol. Sifilis ivanoga susta-

Organi u dubini trbune upljine: 1. Desni bubreg, 2. Nadbubrena lijezda, 3. Lije vi bubreg, 4. Donja uplja vena, 5. Trbuna aorta, 6. Desni mokraovod, 7. Presjeen zavrni dio de belog crijeva, 8. Mokrani mjehur

Organi na povrini trbune upljine: 1. Desni reanj jetre, 2. Lijevi reanj jetre, 3. u ni mjehur, 4. eludac, 5. Oit, 6. Slezena, 7. Po preno debelo crijevo, 8. Uzlazno debelo crijevo, 9. Silazno debelo crijevo, 10. Crvuljak, 11. Tanko crijevo

va, kronino oboljenje koje moe trajati desecima godina, moe izazvati vrlo jake bolove u trbuhu. Ali u trbuhu postoje potpuno tihi dijelovi u kojima i opsena razaranja ne odaju gotovo nikakve znakove bolesti. Bol u trbuhu moe biti mukao, tup i dugotrajan, uvijek iste jaine; moe biti i grevit, tj. raste u svojoj jakosti, da bi nakon kraeg ili dueg vremena popustio, nestao i ponovo se javio nakon odreenoga vremena. Takvi greviti bolovi uglavnom zahvaaju uplje organe: crijeva, elu dac, uni mjehur, une vodove, mokrane putove. Bol u trbuhu moe se javiti tono na mjestu gdje se nalazi bolestan organ. Bolesnici sami pokazuju mjesto na kojem osjeaju najjai bol. Ako bolesnik nije potpuno siguran gdje se nalazi mjesto najjaeg bola, lijenik e to pipanjem trbuha ubrzo ustanoviti. Meutim, postoji i tzv. prenesen bol, tj. bol se ne osjea na mjestu gdje je bolestan organ, ne go se iri i osjea na znatno udaljenim mjestima. Tako se, npr., bol iz unog mjehura moe osjeati kao bol ispod lopatice ili u desnom rame nu, bol zbog bubrenog kamenca moe se osjeati u mudu (testisu), elu ana bol u predjelu srca, bol guterae u leima. Bol moe zahvatiti i ci jeli trbuh, tada bolesnik ne moe odrediti mjesto gdje ga osjea; obino kae da ga boli cijeli trbuh. Bol u cijelom trbuhu nije tako est kao bol u pojedinim, ogranie nim dijelovima. Bol u cijelom trbuhu izazivaju ove bolesti: UPALA POTRBUNICE (peritonitis), izaziva jaki bol. Potrbunica je tanka opna koja oblae itavu unutarnju stranu zida trbune uplji ne te potpuno ili djelomino sve organe u trbunoj upljini. Nadraaj

potrbunice izaziva jaki bol. Potrbunicu mogu nadraiti tekuine i ke mijske tvari kao to su eluani sok, u, sok guterae; bakterije mogu izazvati upalu potrbunice i jake bolove. Do nadraaja i upale potrbu nice najee dolazi puknuem upljih organa u trbunoj upljini. Naj ei je uzrok upala slijepoga crijeva, u vie od 40 posto svih sluajeva upale potrbunice. Slijede upala unoga mjehura, guterae, puknue ira na elucu i dvanaesniku, povrede trbuha, upale nastale poslije ope racije, ginekoloke bolesti, zapletaj crijeva. Upala potrbunice moe biti ograniena na trbuh. Zbog puknua upljih organa odmah nastaje reak cija cijele potrbunice; javlja se iznenada vrlo jak bol; trbuna stijenka postaje napeta i tvrda >poput daske. Pojaan bol izaziva svaki pokret tijela; bolesnik mora mirno leati sa savijenim nogama u koljenima. Op e stanje bolesnika je loe.Takav nalaz lijenici oznauju imenom akut ni abdomen; naziv nije dijagnoza bolesti, ve samo ukazuje na hitnost sluaja, tj. da se u trbuhu zbiva neto naglo i opasno i da je potrebna hit na i neodgodiva kirurka intervencija. Do bola u cijelom trbuhu moe dovesti i jaa upala crijeva: gria, otrovanje hranom. ak i poetak upale slijepoga crijeva moe u poetku dati sliku bolova u cijelom trbuhu, da bi se bol tek poslije ograniio na mjesto na kojem se slijepo crijevo nalazi. Zapletaj crijeva (ileus) takoer izaziva bol u cijelom trbuhu; nastaje uvijek kada je sprijeen prolaz crijevnoga sadraja kroz crijeva. Uzrok moe biti prestanak valovitoga gibanja crijeva, zaepljenje crijeva stra nim predmetom, pritisak na crijeva izvana. Osjetljivost na hranu (alergija) moe izazvati uglavnom greviti bol u trbuhu, praen povraanjem i proljevom; prate ga i promjene na koi u obliku crvenih mrlja, svrbea, crvenila. U rijetkim sluajevima bolo vi mogu biti tako jaki da daju sliku akutnoga abdomena. Stalan pritisak i bol u cijelom trbuhu moe uzrokovati i jae nakup ljanje plinova u crijevima (meteorizam). Bolovi u cijelom trbuhu mogu izazvati i zarazne bolesti, eerna bo lest, razliite vrste slabokrvnosti, poveanje masnih tvari u krvi, sifilis ivanoga sustava, otrovanje olovom. Svaki sluaj bolova u trbuhu zahti jeva lijeniki pregled. Pravovremeno zapoeto lijeenje moe sprijeiti brojne komplikacije, esto smrtonosne. Bol u gornjem dijelu trbuha najee je posljedica bolesnih promje na u organima koji se nalaze u tom dijelu trbune upljine. U srednjem gornjem dijelu trbuha, koji se naziva liica, najee se osjea bol iz eluca i obino zahvaa podruje lijevo ispod rebara. Na tom mjestu osjea se bol zbog gladi, kao i bol zbog pretjeravanja u jelu i piu. ir na elucu i dvanaesniku takoer je est uzrok bolova. Bol je jai na prazan eludac. Uzimanje manjeg obroka hrane obino ga stiava. Al-

koholna pia, crna kava i puenje pogoravaju stanje. Bol se kod ira na dvanaesniku javlja oko pupka s desne strane. Rak na elucu moe ali ne mora imati bol kao rani znak bolesti. U poetku su to blage smetnje koje se obino opisuju kao smetnje proba ve, osjeaj punoe u elucu uz neznatne bolove. Bolovi mogu biti i jaki i podsjeati na bolove kod eluanog ira. Grevit ili stalan bol, kod starijih ljudi, u gornjem trbuhu, najjai oko pupka, moe biti uzrokovan promjenama na krvnim ilama trbune upljine. Suene krvne ile, najee zbog arterioskleroze, ne dovode do voljno krvi u probavne organe. Bol nastaje ubrzo poslije jela, najkasnije pola sata, i traje do dva sata. Zbog bolova, koji mogu biti vrlo jaki, bo lesnici uzimaju sve manje obroke jer postaju svjesni da bol uzrokuje po jedena hrana. Posljedica je postepen gubitak na teini; s vremenom se razvije stanje pothranjenosti. Takve bolove u trbuhu nazivamo angina abdominalis. Mnogi se tue na osjeaj pritiska i punoe u elucu, tj. u gornjem di jelu trbuha, neposredno poslije jela. Za razliku od abdominalne angine, bolovi nisu jaki, vie se osjea nadutost, tup pritisak, punoa. Uzroci takvih smetnji mogu biti razliiti. eludac zdrave osobe uvijek se rairi (relaksira) prilikom uzimanja hrane, tako da tlak ne prijee odreenu granicu. Kod bolesnika na ivanoj bazi eludac se ne iri; zato nasta je osjeaj poveanoga pritiska i punoe. Sline smetnje imaju bolesnici koji boluju od raka na elucu. Uzrok je i poveano nakupljanje plinova u elucu i crijevima. Poveana koliina zraka u elucu moe nastati kod osoba koje suvie brzo jedu i zbog toga gutaju mnogo zraka. Do pojaa noga gutanja zraka dovodi puenje i vakanje gume. Dio zraka iz eluca izbacuje se podrigivanjem, ili prelazi u crijevo, to se uje kao kruljenje u elucu. Pojaano nakupljanje plinova u debelom crijevu takoer iza ziva osjeaj punoe, pritiska i jaih bolova u gornjem dijelu trbuha. Priti sak zrakom napunjenoga debelog crijeva na oit moe izazvati smetnje koje podsjeaju na bolove kod angine pektoris, a moe uzrokovati i dru ge srane smetnje.
Normalan poloaj eluca (3) s obzirom na oit, Crte 1 i 2 prikazuje oblike kile eluca

est uzrok bola u gornjem trbuhu je kila (bruh) oita (dijafragmalna hernija). Oit ima nekoliko otvora kroz koje iz prsne u trbunu upljinu prolaze jednjak, velike krvne ile i ivci. Najznaajniji je otvor kroz koji prolazi jednjak. Veze koje na tom mjestu dre jednjak mogu olabaviti, zbog ega se otvor proiri. Kroz proireni otvor u prsnu se upljinu moe uvui dio eluca ili cijeli eludac, pa ak i dijelovi crijeva. Najee pro lazi samo gornji dio eluca, i to u odreenom poloaju tijela. Smetnje se javljaju i pogoravaju u leeem poloaju, naroito nou, uglavnom ne posredno ili najkasnije pola sata nakon lijeganja u krevet. Javlja se priti sak i bol u gornjem trbuhu, esto ispod prsne kosti, zatim smetnje gutanja, podrigivanje, garavica i bol prilikom sagibanja tijela ili noenja te koga tereta. Tupi bol u gornjem trbuhu moe se javiti kod bolesnika kojima je operiran eludac, tj. kojima je djelomino ili potpuno odstranjen elu dac. Bol s muninom i slabou javlja se nekoliko minuta poslije uzima nja hrane. Smetnje mogu nastati i nakon 1 do 2 sata poslije jela, s osjea jem jake gladi i drhtanjem. Takvi napadaji mogu se sprijeiti uzimanjem eera i hrane koja zasiuje. Bol u lijevom gornjem trbuhu, ispod lijevoga rebranog luka, moe biti uzrokovan poveanom slezenom. Bol u gornjem trbuhu, s desne strane, mnogo je ei i moe potjecati zbog bolesti unoga mjehura ili upale porebrice, koja na tom mjes tu oblae oit (dijafragmalni pleuritis). Nakupljanje gnoja izmeu oita i gornje povrine jetre moe dovesti do zaahurivanja nakupine gnoja tzv. apscesa. Tumori i bolesti jetre takoer uzrokuju bolove u desnom gornjem dijelu trbuha. Jaki bol, preteno u sredini trbuha, koji se esto iri u razne dijelove tijela, moe potjecati od proirene glavne krvne ile (aorte). Takva mjes timina proirenja arterija nazivaju se aneurizme. Bol se javlja naglo ili se razvija postepeno, naroito nakon jaega tjelesnog optereenja, pre teno u starijih ljudi. Bol se iri u noge, lea i vrlo esto u debelo meso. Mnogi koji su se tuili na bol u stranjici imali su proirenu trbunu aor tu. Mlae osobe tue se na bolove koji kucaju poput srca. To je tzv. pulsirajua trbuna aorta. Takava bol samo podsjea na spomenuti bol, ali tu nema nikakvoga proirenja aorte, ne pipa se nikakav tu mor ; takav se bol uglavnom javlja u neurotinih ena koje su mrave, pa se aorta moe lijepo pipati prstima. Nagao i vrlo jaki bol u podruju liice, koji nastaje iz ista mira, estine poput uboda noem, esto poslije obilnijega obroka, poslije pijenja tekuine i sagibanja tijela, karakteristian je za puknue ira na elucu ili dvanaesniku (perforacija ira). Potrebna je najhitnija kirurka intervencija.

Nagao i jak grevit bol ispod desnoga rebranog luka, esto praen povraanjem, a zatim i utom bojom koe, najvjerovatnije potjee od unih kamenaca; ei je u gojaznih ena. Nagao jak i grevit bol koji dolazi kao grom iz vedra neba, desno ili lijevo u slabinama i iri se desnom ili lijevom stranom trbuha i u mu da, najvjerojatnije potjee od bubrenih kamenaca. Bol je redovito pra en povraanjem, blijedom i oznojenom koom; opisivan je kao neiz drljiv. Nagli, jaki i tupi bolovi u sredini trbuha ili u gornjem dijelu trbuha, koji se ire poput pojasa po trbuhu, esto u lijevu lopaticu i lijevo rame, mogu potjecati od nagle upale guterae.

Upala guterae (pankreatitis) est je uzrok jakih bolova u trbuhu. Smjetena je ispod eluca i jed nim dijelom nalazi se u prostoru koji okruuje dvanaestopalano crijevo

U donjem dijelu trbuha, s desne strane, nalazi se slijepo crijevo. Upala slijepoga crijeva nije samo est uzrok bolova u trbuhu nego je i velik problem za prepoznavanje bolesti. Od svih bolesti koje izazivaju sliku tzv. akutnog abdomena, upala slijepoga crijeva ne samo to je najea nego je i najpodmuklija. Od 700 ljudi jedan e ovjek sigurno u toku godine oboljeti od akutne upale slijepog crijeva. Bol je u poetku najee ogranien u gornjem dijelu trbuha, oko pupka, i redovito pra en muninom i povraanjem. Kako se javljaju i grevi s proljevom, mnogi smatraju da su pokvarili eludac. Tek se poslije bol ogranii na desni donji dio trbuha. Ve i sama sumnja na upalu slijepoga crijeva za htijeva najhitniji lijeniki pregled. Lijeenje: kirurko odstranjenje upa ljenoga crvuljka slijepog crijeva. Bol u tom podruju ne mora uvijek potjecati od slijepoga crijeva. U desnom donjem trbuhu bol moe uzrokovati ograniena upala tankoga i debelog crijeva. Kod mladih djevojaka, izmeu dvije menstruacije, poja vi se nagao i jak bol, koji ubrzo sam prestane, uzrokovan izbacivanjem jajaca iz jajnika. Uzrok bolova u donjem dijelu trbuha mogu biti bolesti crijeva, lim fnih lijezda; upale ivaca i mokranoga mjehura, tumori. Valja sporne-

nuti nagao i estok bol u ena u donjem dijelu trbuha, esto u kriima, praen blijedom bojom koe, koja postaje hladna i oroena hladnim znojem (ok). U stojeem stavu nastane vrtoglavica i ubrzo gubitak svi jesti. U leeem stavu bolesnica se bolje osjea. To moe biti vanmaterina trudnoa i jako krvarenje. Potrebna je najhitnija operacija, prema to me i najhitniji transport u leeem poloaju. U trbuhu je est tzv. umiljen bol. U trbuhu se mogu osjeati bolovi koji potjeu iz organa izvan trbu ne upljine, npr. od srca. Bol srca uope se ne mora osjeati u prsima; u nekim sluajevima osjea se iskljuivo u trbuhu, uglavnom u gornjem di jelu trbuha. Mnogi mjesecima pa i godinama smatraju da imaju pore meenu probavu, da imaju katar eluca, a sve njihove smetnje potje u iz srca. Ljudi smatraju da se radi o smetnjama iz eluca, u to su jo vie uvjereni jer se bolovi javljaju poslije obilnijih obroka, a podrigivanje smanjuje bolove. Poznato je da pravi napadi angine pektoris vrlo esto dolaze poslije obroka. Svaka smetnja probave - koja se due vrijeme i povremeno osjea u liici ili u prsnom kou - sumnjiva je na bolest krvnih ila sranoga miia.

Bol u ramenu
Sve vie pacijenata tui se na bol u ramenu s oteanim ili onemogu enim kretnjama u ramenom zglobu. Bolovi se koji put javljaju postepe no i bolesnici uzimaju tablete protiv bolova ili griju rame crijepom, termoforom i sl. Mnogo ee bolovi se javljaju naglo, akutno i mogu biti toliko jaki da ih bolesnici opisuju kao neizdrljive, naroito nou. Pod ruje ramena jako je osjetljivo na dodir i pipanje, a svako pokretanje ru ke je bolno, ogranieno, naroito podizanje ruke u stranu. Nekima je rameni zglob potpuno blokiran. Vanjskih promjena na koi nema. Ruka se obino nalazi u karakteristinom prisilnom poloaju, tako da je nadlak tica priljubljena uz tijelo, a podlaktica savijena u laktu; bolovi se mogu iriti u vrat i ruku, sve do ake. Mnogi uzroci mogu dovesti do bolnoga ramena. Lijenik e postav ljati pitanja: da li je to povreda ramena, kakvo je zanimanje bolesnika, da li je bolesnik voza. Danas je vrlo est uzrok bolova u ramenu vonja automobilom kraj otvorenoga prozora. Rijetko e koji voza sam na to pomisliti jer se bolovi ne javljaju u toku vonje, nego tek drugi dan, ili kada doe u toplu prostoriju. Vonja sa zatvorenim prozorom i korite nje ventilacije koju ima automobil, znatno e smanjiti broj bolesnika ko ji se tue na bolove u ramenu. Meutim, to je s bolovima koji nastaju bez jasnoga i vidljivog raz loga. Koji su uzroci tako este pojave bolnog ramena?

Rameni zglob je najvie upotrebljavani i najpokretniji zglob tijela. To je tzv. kuglasti, visei zglob, u kojem se mogu izvoditi pokreti u svim smjerovima. Tim pokretima ovjek se slui svakodnevno. U mnogim zvanjima radna sposobnost ovisi o dobroj pokretljivosti ramenoga zglo ba. Neprekidna, esto pretjerana upotreba, kao i nenormalno opteree nje ramenoga zgloba s vremenom dovodi do istroenja (degeneracije) tkiva. U promijenjenom tkivu moe doi do napuknua ili potpunoga prekida tetiva i miia, do promjena u sluznim vreama koje podmazuju zglobove, u zglobnoj ahuri i u samom kotanom tkivu; u okolnom tki vu zgloba esto dolazi do taloenja vapna.

Bolno rame najee se javlja izmeu 40 i 50 godina; kod osoba ko je jae optereuju rameni zglob moe se javiti znatno ranije, to su diri genti, violinisti, tesari, liioci. Kako je naroito osjetljiva tetiva miia koji podie ruku u stranu, promjene se mogu javiti i u osoba za koje se smatra da ne rade tei fiziki posao (daktilografi). Bolno rame ee je na desnoj strani. Do slinih promjena ne dovodi samo prejako optereenje ramenoga zgloba nego i dugotrajno mirovanje. Pojavljuje se nakon imobilizacije u gipsanom zavoju. Lijeenje ovisi o teini bolesti. Blai sluajevi uspjeno se lijee protuupalnim lijekovima, kao to su indocid, butazolidin, aspirin. Moe se

koristiti toplina u obliku termofora, zraenja, primjenom struje; u nekim sluajevima pomau hladni oblozi. Zato se bolesnici ne smiju lijeiti bez upute lijenika. Lijekovi se esto daju injekcijom direktno u bolesno podruje; primjenjuje se i rendgensko zraenje i ultrazvuk; vana je i medicinska gimnastika. Dolazi i do kirurkih postupaka da bi se ponovo uspostavila pokretnost zgloba. Bol ramena i ake moe se javiti istovremeno. Uz oteanu pokretlji vost i bol u ramenu, dolazi i do promjena na aci. aka je u poetku la gano oteena, topla i bolna. Naroito je oteano i bolno stiskanje ake. Poslije otok splanjava i bolovi se smanjuju; moe doi do potpunoga oporavka, ili se bolesne promjene razvijaju. aka postaje hladna, blije da, koa tanka, prsti na rukama se koe. Smatra se da bolest nastaje zbog ivanih podraaja (refleksa) koji dolaze u rame iz bolesnih, esto udaljenih organa i tkiva. Takvi podraa ji djeluju na krvne ile i izazivaju promjene u prokrvavljenosti, a time i u ishrani tkiva. To moe biti posljedica promjena na kraljenici, oteenja mozga, sranih bolesti, npr. angine pektoris ili poslije infarkta srca, po slije prijeloma kosti na ruci, gnojnih upala na ruci. Lijeenje: prekida se prijenos tetnih ivanih podraaja, tj. prekida se refleksni luk. To se najbolje postie blokadama ivca pomou lijeka novokaina. Injekcije se mogu davati u sam rameni zglob. Daju se lijeko vi koji ublaavaju bol i spreavaju razvitak upalnih promjena. Bolno, oteeno i toplo rame znak je akutne upale. Koa je oteena, crvena i topla. Takve promjene mogu se javiti kod reumatske groznice, ali tada su obino zahvaeni jo neki zglobovi. Ako upala zahvaa samo rameni zglob, obino je rije o gnojnoj upali, koja moe biti posljedica gnojnoga oboljenja u organizmu ili ranjavanja. Ope stanje organizma je poremeeno i redovito praeno povienom temperaturom. Rjei je bol u ramenu kod bolesti drugih organa. U vie od 80 posto sluajeva bol u ramenu je posljedica promjena u samom ramenu. U sve ga 15 posto sluajeva bol je odraen, refleksan iz drugih bolesnih orga na. Bol u lijevom ramenu moe se javiti kod sranih bolesti, npr. angine pektoris i sranoga infarkta. U desnom ramenu najee se odraava bol iz unoga mjehura. Mnoge bolesti mogu odraziti bol u ramenu: upale ivca, bolesti eluca, guterae, porebrice, vrlo rijetko upala slijepoga crijeva.

Bol u laktu
Lakat obuhvaa podruje prijelaza nadlaktice u podlakticu. Nad laktica i podlaktica vezane su zglobom koji ine tri kosti: jedna nadlaktina i dvije podlaktine.

Mnoge bolesti mogu izazvati bol u predjelu lakta i u njegovoj blioj okolini. Neke bolesti izazivaju samo bolove bez drugih uoljivih znako va, dok velik broj bolesti prate promjene kao to su oteknua, promjene boje koe, deformacije i gubitak funkcije zgloba. Bol u predjelu lakatnoga zgloba najee se javlja na vanjskoj strani donjega dijela nadlaktice. Na tom mjestu zavravaju i veu se na kost te tive miia koji opruaju podlakticu i aku. Zbog stalne, esto pretjerane upotrebe tih miia, javljaju se manje, uestale i neprimjetne ozljede na mjestu gdje se tetiva vee na kost. S vremenom na tom mjestu dolazi do upala i taloenja vapna u tetivu (epikondilitis). Takvi su bolovi kod ljudi koji u svom zvanju ee upotrebljavaju kretnje u lakatnom zglobu: ko pai, mehaniari, zubari koji preteno vade zube. Promjene su karakte ristine kod sportaa, pa se u sportskoj medicini upotrebljava izraz tenisaki lakat. Bolesne promjene javljaju se na onoj ruci koja se ee upotrebljava, kod denjaka na desnoj, kod ljevaka na lijevoj ruci. Bol se naroito pojaava gibanjem u laktu, a moe se iriti u podlakticu. Mjesto je na pritisak bolno. Koji put bolovi mogu biti toliko jaki da onemogu uju rad. Osnovni cilj lijeenja: ublaiti bol, smanjiti upalu i vjebama odrati pokretnost zgloba. Ako je bol vrlo jak, tada se u poetnoj, akutnoj fazi zglob uini nepokretnim, tj. imobilizira se u gipsanom koritu. Poslije se bol ublauje injekcijama koje se daju direktno u bolno podruje; daju se i injekcije koje ublauju upalu. Kada bolovi popuste, normalna pokret nost zgloba odrava se vjebama. Bol koji je praen oteknuem zgloba, crvenom i toplom koom te ogranienim kretanjima, znak je upale lakatnoga zgloba. Ako su takve promjene ograniene samo na jedan lakatni zglob, to moe biti gnojna upala zgloba ili okoline zgloba, npr. gnojna upala sluzne vree. Bol i znakovi upale, koji osim lakatnoga zgloba zahvaaju i druge zglobove, npr. koljeno ili zglob ake, najvjerojatnije su znaci akutne reumatske upale, reumatske groznice. Bol praen elastinim otokom na samom vrhu lakatnoga zgloba moe nastati zbog upale sluzne vree. Otok nastaje zbog nakupljanja te kuine u sluznoj vrei. Sluzne vree svojom luevinom podmazuju zglob i spreavaju trenje izmeu pojedinih sastavnih dijelova. Takve promjene na vrhu lakta mogu biti potpuno bezbolne. Obino nastaju nakon uzas topnih ozljeda, udaraca u predjelu lakta. S obzirom na uestalost tih promjena kod rudara, takav se lakat naziva i rudarski lakat. Bolove u laktu esto izazivaju ozljede. Ovisno o jaini udaraca, u predjelu zgloba i njegovoj blioj okolini mogu se pojaviti promjene: na kupljanje krvi ili tekuine u zglobu, iaenje zgloba, prijelomi kostiju.

Bol ake i prstiju

Ako se iskljue povrede, upale su najei uzrok bolova u aci i prstima. Gnojne upale u aci i prstima esto su praene kucajuim bolovima. Takva se upala naziva panaricij, a narod je naziva kukac. Najee na staje poslije sitnih povreda, kao to su ubodi iglom, trnom, karicama. U prstu se ubrzo osjeti bol koja tue i postaje sve jaa. Takva upala mo e i danas dovesti do propasti prsta i ake, a ugroava i ivot. Prije neko liko desetaka godina takve upale bile su est uzrok smrti jer su bakterije prodirale u krv pa je nastalo otrovanje krvi (sepsa). Od mjesta bola putuje crvena pruga du ruke. To su upaljeni limfni putovi. Na svu sreu, kukac jako boli pa bolesnik dolazi lijeniku prije nego to nasta nu komplikacije. Danas su komplikacije znatno smanjene zahvaljujui antibioticima. Gnojno arite otvara se najee kirurki. Ozljede koje nastaju prilikom manikiranja dovode do gnojenja i ja kih bolova u predjelu korijena nokta. Ako se ne sprijei dalje irenje, dio nokta mora se odstraniti. Gnojne upale mogu zahvatiti i dublje dijelove i proiriti se na vei dio ake te dovesti do opsenih razaranja tkiva. Takve upale nazivaju se flegmone. Potrebno je mirovanje ake i hitno lijeenje. Bol na hladnou moe biti vrlo jak. U blaim sluajevima javlja se samo trnjenje, peenje, ili umrtvljenje prsta i ake. U teim sluajevi ma dolazilo je do jakoga i nepodnoljivoga bola. Ve i neznatna ohlaenja koe mogu izazvati jaka, povremena stezanja krvnih ila (arterija), tako da aka i prsti ne dobivaju dovoljno krvi. Prsti poblijede i postaju hladni. Nakon nekoliko minuta krvne se ile naglo proire, aka i prsti postaju crveni, a bol se pojaa. Prema francuskom lijeniku, naziva se Raynaudova bolest. Ako napad traje due vrijeme, zbog nedovoljne prokrvljenosti moe doi do propadanja tkiva (gangrena), naroito na vrcima prstiju. Promjene preteno zahvaaju ruke, premda se mogu javiti i na nogama. Prvenstveno ih uzrokuje hladnoa, ali mogu postojati i dru gi uzroci, npr. duevna uzbuenja. Valja se uvati hladnoe, zimi nositi tople rukavice, uvati se hladne vode, nepotrebnih uzbuenja i uzrujavanja. Treba prestati puiti. Postoje lijekovi koji ire krvne ile, ali uspjesi nisu najbolji. Kod mukaraca srednjih godina, a naroito kod ena izmeu 35 i 55 godina ivota, smetnje se oituju svrbeom koe, bockanjem, trnjenjem, mravinjanjem i sl. to sve moe biti praeno drhtanjem ili ukoenou a ke i prstiju. Bolovi uglavnom ne postoje, ili su tek neznatno izraeni. Prsti su najee ukoeni ujutro. Na poslu smetnje obino prolaze, da bi se ponovo javile nakon rada, naveer, pojaane u toplom krevetu. Pro mjene nastaju na ivanoj bazi u osoba slabih ivaca. Poznati su

mrtvi prsti poslije jaih duevnih uzbuenja. Smetnje mogu biti poja ane alkoholnim piem, uzbuenjem, tjelesnim optereenjem, hladno om. Jutarnja zakoenost zglobova ake i prstiju, praena laganim bo lom, moe biti jedan od prvih znakova kroninoga reumatizma. Bol koji je u poetku neznatan, postepeno postaje jai naroito zbog promjene vremena. Nagao i jak bol, koji moe nastati iznenadno u potpuno zdrave oso be i zahvaa vei dio ruke, koja je blijeda i hladna, znak je nagloga za epljenja glavne dovodne krvne ile. Takva ruka mora mirovati (imobilizacija). Bolesniku valja staviti termofor s toplom vodom i to hitnije ga prevesti u bolnicu. O minutama ovisi da li e lijenik uspjeti spasiti po goeni dio ruke. Bol u prstu, naroito ispod nokta, moe se javiti bez znakova upale. Uzrok je dobroudan tumor koji je graen od osjetljivih ivanih niti (glomus tumor). Vrlo je osjetljiv na najmanji dodir. Bol se moe izazvati pritiskom na nokat. Tumor nikada nije velik, a bol je uglavnom jedini znak da postoji. Lijeenje: tumor se odstranjuje kirurkim zahvatom. Bol je est u sredini poetnoga dijela ake, u blizini runoga zgloba. Uzroci mogu biti razliiti. Bol je glavni i jedini znak rijetke bolesti koja se javlja kod ljudi koji rade elektrinim builicama i kompresorima. Uz rok je propadanje jedne od mnogih malih kostiju toga podruja. Bol se osjea u sredini poetnoga dijela ake na suprotnoj strani dlaka. Na is tom mjestu, ili u blizini, u podruju runoga zgloba, esto se stvaraju mali tumori, zapravo upljine s vrstom ahurom veliine zrna graka ili trenje (ganglion). Nekada su lijenici takve izrasline udarali eki em. Danas se lijee davanjem lijekova direktno u sam tumor, ili, to je ee, kirurkim zahvatom. U predjelu runoga zgloba osjea se bol prilikom pokretanja ake. Pokreti runoga zgloba praeni su kripanjem, koje se moe uti i na ve u udaljenost. To je upala tetiva miia. Javlja se u fizikih radnika i uz rokovana je prejakim naporom ake. Dolazi do gubitka snage i umora ake. Stiskanje ake postaje bolno. Lako se lijei.

Bol u kriima
Broj osoba koje se tue na stalne ili povremene bolove u kriima ne prestano raste. Po uestalosti kriobolja se nalazi na drugom mjestu, od mah iza glavobolje. Oko 70 posto odraslih izjavljuju da imaju ili su po vremeno imali bolove u kriima (krstima, donjem dijelu lea, lumbalnom predjelu).

Sve osobe koje se tue na bol u kriima ne daju dojam bolesna ov jeka. Blag tok bolesti i povremen nestanak bolova dovode do toga da pojedinci sami postavljaju dijagnozu. Zbog toga se izrazi imam bolove u kriima, imam kriobolju, ee uju u razgovoru sa znacima nego u lijenikoj ordinaciji. Ljudi bol tumae kao reumu, a ne znaju to je to reuma. Za neke je to iijas, bolesni bubreg, prehlada. Mnogi se sami lijee. Lijeniku se jave onda kada nastane pogoranje ili kada izgube strpljenje lijeei se masaama, kupkama, narodnim lijekovima ili tabletama koje im preporui susjed. Zbog toga se poetak ozbiljne bo lesti otkriva kasno, esto onda kada nastanu nepopravljive posljedice. Bol u kriima moe potjecati iz tkiva koje sudjeluje u gradnji lea: miia, krvnih ila, ivaca, kostiju i organa smjetenih u blizini. Ali izvor bolova mogu biti i udaljeni organi koji se nalaze u trbuhu, maloj zdjelici, prsnom kou (odraen ili refleksan bol).

Kraljenica je glavna osovina i oslonac tijela

Bol u kriima moe se ublaiti ili potpuno ukloniti lijekovima za ublaavanje bola bez obzira na uzrok. Ali takvo lijeenje donosi samo kratkotrajno poboljanje. Pravo je lijeenje nemogue bez dijagnoze bo lesti, tj. pronalaenja pravoga uzroka. Samo uklanjanje bolova, bez usta novljavanja uzroka, moe dovesti do prikrivanja i razvoja bolesti. Zbog toga je lijeenje oteano ili ak onemogueno. S obzirom na mnogobroj ne uzroke kriobolje, lijenik e zatraiti miljenje specijalista razliitih grana medicine: ortopeda, reumatologa, urologa, ginekologa, neurolo ga; bit e potrebne i rendgenoloke i druge laboratorijske pretrage. Najei je uzrok bolova u kriima bol koji potjee iz kraljenice. Gotovo 80 posto gradskoga stanovnitva od 25 do 40 godina ivota ima promjene na kimi koje su uzrok bolova. Bolesna stanja nastaju zbog ne normalnoga optereenja kraljenice. Kraljenica je glavna osovina i oslonac tijela.Na nju se posredno i neposredno veu sve kosti organizma. Kraljenica omoguuje uspravan stav ovjeka. Zbog uspravnoga stava, slabinski (lumbalni dio) kraljeni ce podvrgnut je velikom optereenju. Da se kraljenica ne bi suvie opte retila, najvei dio tereta nose miii, prvenstveno jaki miii lea. Zbog toga uspravan hod, stajanje i kretanje zahtijevaju vrste i snane miie leda i trbuha. Neprirodan nain ivota, rada, oblaenja civilizirana ov jeka, dugotrajno sjedenje, tjelesna neaktivnost, uzrokuju slabljenje mii a lea. Stoga se na kraljenicu, naroito na njezin slabinski dio, prenosi pretean dio optereenja: zato se na kraljenjacima, hrskavinim ploi cama izmeu kraljeljaka, na miiima i vezivnom tkivu javljaju bolesne promjene. Oslabljeni miii lea i trbuha ne mogu vie nadoknaditi po remeaje na kraljenici. Mnogi smatraju da takav bol nastaje zbog na prezanja i fizikoga rada. Naprotiv, bol je ee uzrokom pretjeranim mirovanjem i neradom. Takve tegobe imaju ljudi koji ne rade fizike po slove. Kod fizikih radnika, treniranih osoba i sportaa, dobro razvijeni miii lea i trbuha mogu preuzeti velik dio optereenja. Zbog toga se kod sportaa bolovi javljaju tek onda kada su se prestali baviti sportom i kada se poinju debljati. Bolove u kriima dobit e oni koji diu i nose teke terete u savije nom poloaju. Dugotrajniji rad u savijenom poloaju, npr. kopanje, iza ziva takve bolove i ukoenje miia da se ovjek jedva moe ispraviti. Takva neprirodna i dugotrajna optereenja kraljenice samo ubrzavaju bolesne promjene. Kod ovjeka prosjene teine pritisak na hrskavinu plou izmeu kraljenjaka iznosi oko 80 kilograma. Savijanjem tijela pri tisak se udvostruuje. Ako se u savinutom poloaju nosi tei teret ili obavlja tei fiziki rad, pritisak u slabinskom dijelu kraljenice moe se povisiti i na vie od 1000 kilograma. Takvo uestalo optereenje ubrzo e dovesti do bolesnih promjena i bolova u kriima. Bolovi se obino ponu javljati prilikom duega rada u pognutom poloaju, naglih pokreta tijela, dizanja i noenja tereta na koje ovjek ni-

je naviknut, prilikom pisanja za pisaim strojem, na nepovoljnoj visini stola i u neudobnoj stolici, zatim zbog kaljanja, kihanja, drmanja u voz ilu na loim cestama, dugotrajnoga sjedenja u automobilu.

Neispravan nain noenja tereta izaziva bo love u kriima

Ispravan nain noenja tereta jednakomjer no rasporeuje pritisak na kraljenicu

Lijeenje je jednostavno ako se smetnje pravovremeno otkriju. S ob zirom na to da je glavni uzrok oslabljena muskulatura, tjelesnim vjeba ma i kretanjem smetnje se mogu ne samo ublaiti nego i potpuno ukloni ti. Koji put je dovoljno ee mijenjati stolac na kojem se sjedi, povreme no ustajati, proetati se i spavati na tvrdoj podlozi. Mnogi vozai, naroito poetnici, tue se na bolove u kriima posli je dugotrajne vonje. Kod vozaa poetnika zamor i bolovi u kriima javljaju se ve nakon kratke vonje zbog nepravilnoga dranja tijela za vrijeme vonje. Voza poetnik suvie je nagnut naprijed, vrsto i grevi to dri volan, sa irom otvorenim oima, a kraljenica je ukoena. Sje dala su loe konstruirana. Samo skupa kola imaju sjedala koja mogu mi jenjati poloaj tijela za vrijeme vonje. Bolovi u kriima ei su u ena. Uzrok nije manja tjelesna aktiv nost ena, nego razlika u gradi kotanoga sustava izmeu mukarca i e ne. ene imaju veu trbunu upljinu, a manju prsnu upljinu od muka raca. Zato ene imaju vie izraen tzv. prsni tip disanja. Zdjelica ene znatno je ira od mukareve. Veze izmeu kostiju koje ine zdjelicu u

ena mnogo su slabije, nisu tako vrste kao kotane veze u mukarca. To je normalna, prirodna pojava prilagoena noenju ploda i raanju. ene ve u trudnoi osjeaju bolove u kriima. Bolovi su posljedica suvie us pravnoga poloaja kojim ena nastoji odrati poremeenu ravnoteu nastalu trudnoom. Poslije poroda bolovi se mogu pojaati zato to oslab ljena trbuna stijenka omoguuje sputanje trbunih organa. Ravnotea je opet poremeena. Prejako naprezanje lenih miia izaziva bolove i greve do te mjere da su miii potpuno ukoeni, naroito ujutro poslije ustajanja, i takvi su sve dok ih se malo ne razgiba. Takve smetnje mo gu se ukloniti tjelesnim vjebanjem. Trbuni miii mogu ponovo postii napetost i snagu koju su imali prije trudnoe. Poveanoj uestalosti bolova u kriima u ena doprinose i bolesti unutarnjih spolnih organa. Neke bolesti maternice, jajovoda i jajnika re dovito izazivaju jae ili slabije bolove u kriima. To mogu biti upale, promijenjeni poloaj maternice, tumori. Bol u kriima moe nastati naglo i vrlo je jak. Takav bol mnogi na zivaju lumbago, premda taj naziv openito oznaava bolove u kriima. Naglom i esto nepodnoljivom bolu obino prethodi nagli pokret tijela, dizanje tereta uz istovremeno okretanje tijela, sagibanje, rjee pad ili udarac. Koji put se potpuno zdrav ovjek sagne, pa se vie uope ne mo e uspraviti, ili uspravljanje izazove neizdrljivu bol. Opisani pokreti do vode do vrlo jakoga pritiska na hrskavinu ploicu koja se nalazi izmeI. Normalna hrskavina ploica s jezgrom, II. O teena hrskavina ploica s pritiskom na ivac

Pritisak hrskavine ploice na lenu modinu i korjenove ivaca najei je uzrok iijasa 1. Trnasti nastavak, 2. Lena modina, 3. Tijelo kraljeka 4. Hrskavina ploica (diskus), 5. Jez gra diskusa

u kraljenjaka; ona se istegne u jednom smjeru ili ak prsne; dio te plo ice (diska) pritisne ivce koji su u neposrednoj blizini. Bol moe biti ogranien samo na kria (lumbago, bolni lumbalni sindrom), ili se iri du velikoga ivca koji odlazi u nogu. To je iijas (pritisak je zahvatio korijene velikoga ivca koji se naziva ishijadikus). Od 100 sluajeva iijasa, vie od 90 je uzrokovano pritiskom hrskavine ploice na poetku ivca. Bolovi su ogranieni na jednu polovinu tijela, a mogu se javiti smetnje osjeta i smetnje pokretanja u bolnoj nozi. Diza nje tereta, ili neki drugi pokreti, samo su povod za nastanak tih bolesti, dok su uzroci ve postojali u obliku bolesnih promjena na kraljenici. Bolesne (degenerativne) promjene na kraljenici ee su u radnika koji rade teke fizike poslove, a javljaju se i u osoba iji rad nije toliko te ak, ali koji rade u neprirodnom, polusagnutom poloaju tijela. Nagao i jak bol u kriima moe nastati i zbog upale u miiima toga podruja. Uzrok moe biti izloenost toga dijela tijela hladnoi, vlazi, vjetru. esto se javlja u osoba koje oznojene legnu na vlanu i hladnu zemlju, ili su izloene vjetru. Bolesnici obino kau da su se prehladi li, to zapravo znai da su bili izloeni hladnoi. Svaki jai nastup bolova u kriima zahtijeva mirovanje , tj. leanje u krevetu s tvrdom podlogom, a ne na jastucima i blazinama. Lijenik mo e propisati lijekove, koji se uzimaju kao tablete, epii, ili moe odredi ti injekcije, tj. davanje lijeka u mii ili krvnu ilu. Tei sluajevi zahtije vaju blokadu ivca, a to znai utrcati lijek injekcionom iglom direktno u bolno mjesto. Postoje i metode fizikalne terapije. U najteim sluajevi ma dolazi do operativnog zahvata. Svaki sluaj bolnih kria zahtijeva li jeniki pregled. Nain lijeenja moe propisati samo lijenik. Topli ob lozi, koje ljudi sami stavljaju na leda, dovode do pogoranja bolesti. Toplina se primjenjuje u strogo odreenim sluajevima kada to odredi lijenik. Lijeenje moe trajati od jednoga do tri mjeseca. Bol u kriima moe biti jedan od prvih znakova sputenoga stopala. Obino je praen bolovima u listovima i osjeajem teine u nogama. To su tzv. statiki poremeaji koji su posljedica slabe lene musku lature, iskrivljene kraljenice, promjena na kukovima i nogama; promje ne nisu praene opim poremeajima tijela, npr. povienom temperatu rom, ni ogranienim znakovima upale na povrini tijela. Promjene u bubregu mogu uzrokovati bolove u kriima. Nagao, grevit bol, ogranien samo na jednu polovinu kria, najee je uzroko van bubrenim kamencima. Bol moe biti vrlo jak i praen povraa njem. Obino se iri u trbuh i prema spolnim organima. Mukli i tupi bol, povremen ili stalan, takoer moe biti izazvan boleu bubrega, ali di jagnoza bolesti ne moe se postaviti bez detaljnoga urolokog pregleda. I upale okoline bubrega mogu izazvati jake bolove u kriima.

Bolovi u kriima prate mnoge zarazne bolesti. Najtipiniji su pri mjer bolovi kod gripe. I druge zarazne bolesti praene su bolovima u mi iima razliitih dijelova tijela, pa zahvaaju miie lea i kria: pjegavi tifus, malarija, upala plua, djeja paraliza. Bolovi u kriima u svim tim sluajevima samo su popratna pojava bolesti. Bolovi obino poinju u prvim danima bolesti i nestaju prije nego to je potpuno izlijeena. Bol u kriima moe biti prvi znak rijetke ali dugotrajne i teke bo lesti koja obino zavrava tekom invalidnou: Behterevljeve bolesti; razvija se polagano i podmuklo, javljaju se noni bolovi u kriima, koji bude iz sna u ranim jutarnjim satima i prilikom ustajanja. Karakteristi an je znak jutarnja zakoenost miia u kriima koja obino prolazi na kon krae gimnastike i razgibavanja. Bolest se javlja u 90 posto sluajeva kod mukaraca u dobi od 20 do 40 godina.

Bol u trtici
U predjelu trtice mogu se javiti vrlo jaki spontani bolovi koji nasta ju sami od sebe, ili su izazvani sjedenjem, hodanjem, nudom, prete no u osoba srednje dobi, ee u ena. Bol se osjea kao probadanje ili pritisak, a naroito se pojaava sjedenjem; moe se iriti u debelo meso i kria. Bol u trtici naziva se kokcigodinija.

Bol u trtici prati ozljede trtine kosti, koje najee nastaju padom na stranjicu. Bol nastaje neposredno nakon ozljede ili poslije izvjesnoga vremena. U velikom broju sluajeva, rendgenskim pregledom ne mogu se nai nikakve promjene na trtinoj kosti. Jo se uvijek ne zna pravi uz rok. Ameriki lijenici spominju dugotrajno sjedenje pred televizorima. Dolazi do sumiranja pojedinanih, neznatnih i neuoljivih ozljeda trti ne kosti nastalih sjedenjem. Smatra se da je u nastanku bolova vaan psihiki faktor Lijeenje: sredstva protiv bolova, injekcije direktno u bolno pod ruje. Uspjeh takvoga lijeenja u veini je sluajeva dobar. Koji put je potrebna pomo psihoterapeuta. Postoji i kirurko lijeenje: operacijom se odstrani trtina kost. Meutim, bolovi esto ostaju i nakon odstranje nja trtine kosti. U rjeim sluajevima bol potjee od bolesnih spolnih i mokranih organa.

Bol u koljenu
Koljeni je zglob bitan za uspravan poloaj ovjeka i njegovo kreta nje. Stalna upotreba toga zgloba s vremenom dovodi do promjena u zglobnom tkivu, koje su zapravo posljedica starenja, degeneracije zbog dugotrajne preoptereenosti zgloba i naslijeenih sklonosti. Najizraeni je promjene javljaju se na kotanom i hrskavinom tkivu. Bol je jedan od prvih znakova degenerativnih promjena koje se nazivaju artroza. Ar troza koljenoga zgloba ujedno je i najei uzrok bolova u koljenu. Artroza koljenoga zgloba javlja se poslije 40. godine ivota, ea je u ena i zahvaa istovremeno oba koljena. Smetnje se javljaju postepeno, esto jedva primjetno. Bol se u poetku javlja zbog produenoga napora na koji bolesnik nije naviknut. Bol u koljenu prilikom silaenje niz stepe nice prvi je nagovjetaj artrotinih promjena u zglobu. S vremenom ko ljeni zglob postaje bolan i ukoen, naroito ujutro poslije ustajanja; to stanje traje tako dugo dok se zglob malo ne razgiba. Pretjerano opte reenje takoer izaziva bolove; bolovi mogu nastati i prilikom promjene vremena, naroito zbog pada atmosferskoga tlaka. Lijeenjem valja sma njiti tjelesnu teinu, time se smanjuje i pritisak na oboljeli zglob. Lijekovi koji ublauju bol i donekle usporavaju razvitak bolesti mogu se davati direktno u zglob. Lijek koji bi izlijeio tu bolest, koji bi koljenom zglobu vratio njegovu mladost - ne postoji. Upale su est uzrok bolnoga koljena. Upala je najee posljedica akutne reumatske groznice, ali mogu je izazvati i uzronici gnojenja kao

i druge vrste bakterija. Kod reumatske groznice i gnojne upale, koljeni je zglob oteen, bolan, koa je u predjelu zgloba crvena i topla, a pokretlji vost zgloba ograniena i vrlo bolna. Svaka upalna promjena zgloba za htijeva potpuno mirovanje i hitno lijeenje. Tuberkulozna upala razvija se podmuklo, bez promjena na koi; danas je vrlo rijetka. Vrlo esto upalna promjena na prednjoj i donjoj strani koljena uzro kovana je upalom sluzne vree (burze) koja svojim luevinama podma zuje tkivo i spreava trenje. Na tom mjestu javlja se bol, otok i crvenilo. Sluznih vree u tijelu ovjeka ima vie od 300. Burze koljena najee su podlone upali; to su profesionalne bolesti radnika koji u svom zvanju mnogo klee, npr. parketari. Upaljeno mjesto moe biti jako nateeno zbog poveanoga nakupljanja tekuine u sluznoj vrei. Sadraj se moe ognojiti; tada se javlja poviena temperatura i ope loe osjeanje. Boles no koljeno mora mirovati; stavljaju se hladni oblozi. Ako se takve upale ponavljaju esto, sluzna vrea moe se kirurkim putem odstraniti. Mo gu nastati i dugotrajne, kronine smetnje, koje su posljedica nakupljanja i taloenja vapna u sluznoj vrei. Bol u koljenu moe nastati naglo. Najei su uzrok ozljede koljena. Zbog pada ili udarca moe doi do iaenja i uganua zgloba, do prije loma kosti na prednjoj strani zgloba koja se naziva iver (patela) Nagao, jak bol u koljenu nastaje i ozljedom tzv. meniska. U kolje nom zglobu, izmeu dvije zglobne povrine, nalazi se polumjeseasta tvorba graena od hrskavice i vrstoga vezivnog tkiva i naziva se menisk (polumjesec). Menisk ima ulogu odbojnika, amortizera, ublaava pri tisak na zglobne plohe i pojaava rubove lagano udubljene goljenine kosti. Prekomjerna optereenja koljenoga zgloba postepeno dovode do propadanja toga hrskavinog jastuia, slino kao to propadaju hrska vini jastuii izmeu pojedinih kraljenjaka. Takve promjene dogaaju

se zbog dugotrajnoga optereenja u ueem poloaju; npr. kod rudara je to profesionalna bolest (dolazi do spontanoga oteenja i pucanja meniska). Ozljede meniska este su i kod sportaa. Nagli, nespretni pokreti mogu dovesti do ukljetenja i pucanja meniska. To isto moe izazvati jak direktan udarac u koljeno, ili pad na koljeno (kod nogometaa, skakaa, bacaa diska i kugle). Ozljede meniska lijee se operativno.

Injekcija se moe davati direktno u koljeni zglob

U podruju koljena esto se javljaju dobroudni tumori graeni od kotanoga tkiva (osteomi), naroito u mlaih osoba. Bol je uglavnom je dini znak; postepeno se pojaava, naroito nou. Lijeenje je kirurko. Zloudni tumori rijetko se javljaju u tom podruju.

Bolovi u potkoljenicama
Potkoljenica se sastoji od dvije potkoljenine kosti: debele i vrste goljenine kosti, i tanke lisne kosti, te brojnih miia, krvnih ila i iva ca. Manje miine skupine nalaze se na prednjoj strani potkoljenice i postranino, dok je najjae razvijena stranja skupina miia, koja se nazi va list. Miii potkoljenice odgovorni su za pokrete potkoljenice i stopa la te pripadaju grupi najaktivnijih miia tijela. Budui da je najvei dio aktivnosti ovjeka vezan za rad tih miia, jaa bol u potkoljenicama do vest e do djelominoga ili ak potpunog onesposobljavanja oboljele osobe da hoda i stoji. Bolovi u potkoljenicama preteno se osjeaju u lis tovima. Najei uzrok bolova je pretjeran napor miia potkoljenice s kret njama na koje miii nisu naviknuti. Miii potkoljenice ne samo to sudjeluju u pokretima potkoljenice i stopala nego svojom napetou po-

tpomau odravanje normalnoga oblika stopala. Kod netrenirane osobe, due e etnje, tranje, naporniji ples pa ak i dugotrajno stajanje doves ti do bolova u miiima potkoljenice, koji mogu trajati i nekoliko dana. No, bolovi u listovima mogu se pojaviti iznenada ili postepeno i bez ve ega napora ili optereenja. Uzroci su razliiti.

Ravno stopalo (platfus) esto je praeno bolovima u listovima. Bol u listovima moe biti prvi i jedini znak da je poelo sputanje stopala. Dugotrajno stajanje ili hodanje i noenje tereta dovodi do sputanja svo da stopala. To dopunsko optereenje preuzimaju miii potkoljenice. Po inje se javljati bol i prilikom optereenja koja ne prelaze uobiajene granice. Proirene vene takoer uzrokuju bolove u potkoljenicama. Prije ne go to se pojave jai bolovi, postoji osjeaj napetosti i teine u nogama, svrbe, osjeaj paljenja. Kod ena, kod kojih su proirene vene mnogo

ee bol, koja se inae javlja prilikom duega stajanja, esto se pojaava nou, naroito za menstruacije. Povremeno se mogu javiti i jai greviti bolovi. Olakanje nastaje podizanjem noge prilikom leanja i hodanjem, za razliku od bolesti arterija kada hodanje pogorava bol. Hodanjem se ukljuuje u rad tzv. miina pumpa. Smetnje mogu izazvati neznatna koji put jedva vidljiva proirenja vena. Upale vena praene su jakim, esto iznenadnim bolovima u potko ljenicama. Upale povrinskih vena redovito izazivaju upalne promjene na koi. Upala dubokih vena izaziva bol u listovima, ali nema upalnih promjena na koi; postoji jaka osjetljivost na pritisak i stiskanje u listo vima, kao i bol u peti prilikom hodanja. U teim sluajevima moe doi do opih poremeaja organizma s povienom temperaturom; tada se mogu javiti i upalne promjene na koi. Buergerova bolest uzrok je bolova u mlaih ljudi izmeu 20 i 40 go dina ivota. Bolest se javlja uglavnom u mukaraca. U ena je vrlo rijet ka; ako se javi, blagoga je toka; to su upalne promjene preteno u arteri jama. Upala dovodi do sve jaega suenja arterija. Posljedica je pomanj kanje kisika i nakupljanje otpadnih tvari u miiima; zato se bolovi jav ljaju poslije dueg kretanja. Bolest se moe razvijati vrlo polagano. Poi nje osjeanjem hladnoe u nogama, zbog poveanoga napora javljaju se bolovi, esto greviti, na koi nastaju tople crvene mrlje. Moe doi do stvaranja rana i raspadanja tkiva (ulkus i gangrena). Ako se bolest razvi ja, oboljeli dijelovi nogu moraju se odstraniti (amputirati). Iako postoje brojna miljenja o bolesti, danas je sigurno da moe biti uzrokovana pu enjem, koje znatno ubrzava njezin razvoj. Zbog toga je prestanak pue nja osnova lijeenja. Kod mnogih bolesnika, koji su amputirani po neko liko puta, bolest se smirila poto su prestali puiti. Kod mnogih se stanje pogoralo kada su nakon prestanka puenja i poboljanja ponovo poeli puiti. Od lijekova daju se sredstva za proirenje krvnih ila i poboljanje cirkulacije krvi u nogama. Uspjeno se provodi lijeenje visokom tempe raturom s pomou namjerno izazvanih napada malarije. Operativnim li jeenjem presijecaju se ivci koji djeluju u smislu suavanja krvnih ila. Vrlo su est uzrok bolova i bolnih greva u listovima arteriosklerotine promjene na krvnim ilama. Za razliku od Buergerove bolesti, tak ve promjene zahvaaju uglavnom starije ljude, iznad 50 godina ivota. Bolovi se mogu javiti prilikom kretanja, kod nekih i za vrijeme leanja, te prilikom nagloga ustajanja. Bol u nogama moe pratiti mnoge bolesti; npr. jaki trgajui i sijeva jui bolovi: u napadima kod sifilisa ivanoga sustava. esto ovise o promjenama vremena pa se zamjenjuju reumatskim bolovima. Uzrok mogu biti upale ivaca i miia, gnojni procesi, tumori, upale kostiju. I bolesti kraljenice mogu dovesti do bolova u potkoljenicama, npr. kod iijasa.

Zarazne bolesti takoer dovode do bolova u miiima potkoljenice. Bolovi u listovima javljaju se u sklopu opih bolova u miiima tijela kod nekih zaraznih bolesti, npr. gripe. Kod zarazne leptospiroze, bol u listovima karakteristian je za tu bolest, koja se na ovjeka prenosi s do maih i divljih ivotinja. Nagao, iznenadan bol, naroito u sportu, moe biti uzrokovan puknuem miia. Opisani su sluajevi puknua miia u vozaa motornih vozila nakon jakoga i naglog koenja.

Bolovi u stopalu
Ima istine u uzreici: Ako boli stopalo, boli cijelo tijelo. Bolesti stopala zaista mogu izazvati bolove ne samo u nogama nego i u kriima, leima, vratu pa i u glavi; bolesna stopala oteavaju ili onemoguuju jednu od osnovnih potreba ovjeka - kretanje. Stopala nose itavu teinu tijela na svojoj maloj povrini. Zato su posebno konstruirana i vrlo su komplicirane grae. Stopala se sastoje
Kosti stopala

1. Otisak zdravoga stopala, 2. Poetak sputanja stopala, 3. Jako sputeno sto palo

od 26 kostiju, mnotva miia i ligamenata, \ rstih veza koje meusob no povezuju pojedine kosti i odravaju vrstou zglobova. Sve te kosti, miii i ligamenti formiraju na tabanu stopala dva svoda, dva luka, ma nji popreni i dui uzduni. Kada ovjek stoji, uzduni svod se sputa, a popreni se proiruje zbog teine tijela koju stopalo nosi. Prestankom pritiska, stopalo opet poprima prijanji izgled. Svodovi daju stopalu elastinost, gipkost, snagu i sposobnost da se prilagode uvjetima nerav noga tla. Sputanjem i izravnavanjem svodova nastaje poremeaj koji se naziva ravno stopalo, nesumljivo najei uzrok bolova u stopalu. Ravno stopalo (pes planus) naziva se jo i sputeno stopalo, dustaban. U nekim naim krajevima ee se upotrebljava izraz platfus. Ravno stopalo je bolest civilizacije, posljedica jo uvijek nepotpune pri lagoenosti uspravnom poloaju ovjeka, tj. hodanju na dvije noge, kao i nainu suvremenoga ivota. U primitivnim zajednicama, kao i u siro manim krajevima, gdje ljudi preteno hodaju bosi ili u laganoj konoj obui, ravnog stopala nema. Kod takvih su ljudi svi miii i zglobovne veze stalno aktivne zato to se stopalo hodanjem neprekidno prilagoava uvjetima neravnoga tla. Poznato je da svoju zadau mogu izvravati samo ona tkiva i organi koji stalno rade. Slabost miia, nenormalnosti na kostima, prevelika tjelesna teina, naslijeena slabost potpornoga tkiva, pretjeran napor, dugotrajno stajanje, loe navike prilikom stajanja i hodanja, nepodesna obua - poremeuju kompliciranu grau (arhitektoniku) stopala, svod stopala poinje se sputati i tako nastaje ravno sto palo. Mnoge se majke uplae kada opaze da njihovo dojene ili malo di jete, ima ravna stopala. Kod male djece svod stopala zaista se ne vidi zbog toga to je ispunjen masnim tkivom. Tek kada dijete poinje hoda ti, masno tkivo postepeno nestaje, a stopalo dobiva normalan izgled. Pogreno je miljenje da bol kod ravnoga stopala poinje i ostaje sa mo u stopalu. Kao prvi znak poputanja stopala javlja se bol u listovi ma, kriima i gornjim dijelovima lea. Bol najprije potjee od istegnutih zglobnih veza (ligamenata); postoji osjeaj teine u nogama i brzo uma ranje prilikom hodanja. Poslije se mogu javiti greviti bolovi u nogama, leima, pa ak u glavi; oni su posljedica optereenja, napinjanja broj nih miia kojima tijelo nastoji promijeniti dranje ili hod u nesvjesnoj namjeri da se smanje bolovi u stopalu. Na stopalu se koji put prve pro mjene primjeuju na peti koja se okree prema vanjskoj strani. Poslije se poinje sputati najprije uzduni, zatim popreni svod. Kada se svodovi nepovratno spuste, stopalo postaje due, sprijeda ire, cipele postaju preuske i prekratke. Hod je povezan s bolovima i umorom. U teim slu ajevima, zbog trajnoga i jakog pritiska na brojne kosti stopala, dolazi do jake unakaenosti stopala, to je povezano s nepodnoljivim bolovi ma prilikom kretanja i stajanja.

Najbolji je nain da se sprijei razvoj ravnoga stopala: hodanje i tranje bosonog po neravnom terenu. Meutim, takav nain vjebanja u gradskoj sredini zapravo je nemogu. Ali postoji niz druhih vjebi stopa la koje valja primijeniti im se opaze prve smetnje od ravnih stopala. To su vjebe za predkolsku djecu, kolsku djecu i vjebe za omladinu

1. Neizmjenino hodanje na prstima i peti, 2. Hvatanje predmeta nonim prstima, 3. Odravanje ravnotee na tvrdoj lopti, 4. Valjanje tvrdih i glatkih valjkastih pred meta, 5. Hodanje na peti

Cipele su veoma vane i u nastanku ravnoga stopala i u spreavanju njegova razvoja. Naroito su opasne cipele s visokom i uskom petom, koja neravnomjerno optereuje stopalo te izaziva bolove u miiima no gu i leda zbog odravanja ravnotee u tako promijenjenim uvjetima op tereenja. Cipele moraju biti prostrane, mekane i lagane. Valja ih kupo vati poslijepodne, kada je noga lagano, esto neprimjetno oteena. Mnogi ostaju zaueni kada dovoljno prostrana cipela kupljena ujutro odjednom postaje preuska naveer. Uloci za cipele omoguavaju stvaranje uzdunoga svoda stopala; zbog toga moraju biti raeni po mjeri za svaku osobu; lo uloak samo pogorava stanje. Operacija dolazi u obzir samo ako se radi o tekom obliku ravnoga stopala i ako su zatajili svi ostali postupci lijeenja. ulj ili kurje oko (klavus) takoer je est uzrok bolova stopala. Preteno se stvara na tabanu, rjee izmeu prstiju. Pretijesne cipele naj ei su uzrok nastanka uljeva. ulj je zapravo posljedica odbrane od djelovanja pritiska i trenja. Na takvim mjestima stvara se debeo sloj mrtvih ronatih stanica. Tvrde nakupine ronatih stanica mogu prodira ti u dubinu poput avla (clavus, lat, avao) i pritiskivati na ivane zavretke izazivajui jak bol. uljevi izmeu prstiju uglavnom su meka ni. Velike i tvrde uljeve najbolje e odstraniti strunjaci. Nestruno re zanje dovodi do gnojnih upala. Lijenik ili pediker odstranjuju uljeve otrim, specijalnim noiem. Postoje i kemijska sredstva za razmekava-

nje uljeva, npr. posebni flasteri. Upotrebljava se i razrijeena salicilna kiselina i mnoge druge kiseline. Kiseline se mijeaju s vazelinom i dru gim mastima. esto e samo promjena cipela biti dovoljna da se uljevi ne stvaraju. Na bazi palca moe se pojaviti jako kotano izboenje, a na koi iz nad toga izboenja upala; koa postaje oteena, crvena i bolna; prsti prelaze jedan preko drugoga, palac najee preko drugoga prsta, ili ob ratno. U nekim sluajevima postoje posebni ortopedski uloci. Takvi deformiteti mogu se lijeiti i kirurki. Sve ei uzrok smetnji i bolova prilikom kretanja postaju gljivina oboljenja. Ako se gljivice jako razmnoe, naroito izmeu prstiju, koa postaje vlana, javljaju se mjehuri, koji pucaju, i stvaraju povrinske ra nice koje peku i bole. Lijeenje je dugotrajno. Koriste se praci, mast i tekuine koje sadravaju ljekovita sredstva to unitavaju gljivice. Na tritu se stalno pojavljuju novi preparati za lijeenje gljivinih oboljenja. U toku lijeenja koa mora biti suha; znojenje i vlana koa omoguava ju bolje razmnoavanje gljivica. Urasli nokti u meso uglavnom su posljedica nepravilnoga rezanja noktiju. Nokti se ne smiju rezati preduboko. Urasli nokat esto izaziva upalu. Na to mjesto moe se staviti antibiotska mast; kirurko odstranji vanje nokta mogue je tek onda kada se upala smiri. Osjeaj peenja u tabanima, hladno stopalo, hodanje mravaca is pod koe, poremeaji su koji mogu biti na ivanoj bazi. I u takvim sluajevima valja se obratiti lijeniku: takve smetnje mogu biti jedan od prvih znakova reumatske upale sitnih krvnih ila na donjim udovima. Uzrok bolova u stopalu mogu biti reumatske i gnojne upale; zglo bovi na stopalu su oteeni, bolni, a koa iznad njih crvena, topla i nape ta. U podruju glenja, na mjestu gdje se hvata debela i vrsta tetiva (Ahilova tetiva), takoer se javljaju upale; tu ima dosta sluznih vrea, koje takoer mogu biti zahvaene upalom (bursitis). Vano je pravovre meno i ispravno lijeiti te upale, inae mogu postati dugotrajne, kroni ne i izazvati znatne smetnje hodanja. U rijetkim sluajevima javlja se napad vrlo jakih bolova, naroito u zglobu na bazi palca. Napad bolova praen je otokom, toplom i crve nom koom i javlja se uglavnom u ranim jutarnjim satima; to su napadi bolova kod bolesti koja se naziva podagra ili giht; u 95 posto sluajeva zahvaa mukarce u dobi od 40. godine ivota. Inae su to zdravi ljudi koji su poznati po tome to vole obilne masne obroke i alkoholna pia; postoji naslijeena sklonost. Rije je o poremaaju mijene tvari u orga nizmu (poremeaj mijene purina); u tijelu se nakuplja poveana koliina mokrane kiseline. Kristali mokrane kiseline taloe se oko zgloba i u jednom trenutku prodiru u sam zglob izazivajui akutnu upalu; zglob postaje vrlo osjetljiv i ve na najmanji pritisak izaziva nesnosan bol.

1 2 1. Otok, topla i crvena koa prate napad bolova kod podagre, 2. Normalno stopalo
Kristali mokrane kiseline

Najvanije je smanjiti koliinu mokrane kiseline u tijelu. Prije sve ga treba se drati dijete u kojoj ima vrlo malo tvari koje daju mokranu kiselinu; znai valja izbjegavati bjelanevine, zatim kelj, breskve, gro e, mozak, sardele, iznutrice. Postoje i lijekovi koji pojaavaju izluiva nje mokrane kiseline iz tijela, kao i lijekovi koji spreavaju stvaranje mokrane kiseline u tijelu. Lijeenje se mora provoditi itav ivot.

DISANJE I POREMEAJI

Disanje je osnovna ivotna funkcija koja omoguava izmjenu plinova iz meu organizma i njegove okoline. Disanjem se u tijelo unosi kisik, a iz tijela se odstranjuje ugljini dioksid, kao konaan produkt mijene tvari u stanicama tijela. Zrak koji ovjek udie sastoji se od smjese razliitih plinova. Najvi e ima duika (78 posto), kisika (21 posto), a svega 1 posto svih ostalih plinova. Zrak ulazi u tijelo kroz nos ili usnu upljinu. U dinim putovima zrak se ugrijava, vlai i proiava. Preko drijela, grkljana, dunika i

Organi za disanje: 1.nosna upljina 2.drijelo 3.grkljan 4.dunik 5.dunice 6.plune alveleole 7.oit - na lijevom pl. krilu vidi se ematski prikaz dunice i pl.mjehuria (alveleola)

dunica dolazi do sitnih mjehuria plua (alveola). U plunim alveola ma dolazi do izmjene plinova izmeu krvi i zraka u pluima. Na tom mjestu krv prima kisik na crvena krvna zrnca i ujedno se oslobaa suvi noga ugljinoga dioksida, koji se izdisajem odstranjuje iz organizma. Ki sik se krvotokom dovodi do svake stanice ljudskoga tijela. Vanjski zrak ulazi u plua zbog toga to postoji razlika tlaka zraka u pluima i zraka u atmosferi. Udisanjem se iri prsni ko, a zajedno s njim ire se i plua. U pluima zrak se razrjeuje, njegov tlak postaje ma nji, a zrak iz atmosfere pod poveanim pritiskom ulazi u plua. Izdisa jem nastaje obrnuta situacija. Stezanjem prsnoga koa poveava se priti sak u pluima koji istjeruje plinove u atmosferu. ovjek udahne i izdahne oko 14 puta u jednoj minuti. Svaki udisaj traje oko 2 sekunde, dok je izdisaj neto dui, prosjeno 3 sekunde. Taj stalni ritam disanja odvija se potpuno nesvjesno; oiti je dokaz ritmiko disanje u snu. Ritmikim i nesvjesnim radom miia odgovornih za disa nje upravlja centar za disanje u mozgu. Ritam disanja moe se mijenjati svjesno i nesvjesno. Dva su osnovna podraaja koji djeluju na centar i mogu ubrzati ili usporiti disanje. Centar za disanje je najosjetljiviji na poveanu koliinu ugljinog dioksida u krvi. Ako koncentracija toga plina prijee odree nu granicu, nadrai se centar i udisanje postane bre. To se najbolje vidi kada ovjek svjesno prestane disati. Poznato je da nitko ne moe izvriti samoubistvo na taj nain da prestane disati. Jedno je vrijeme centar za disanje pod kontrolom ovjekove volje, i takva osoba ne die. Ali im se u krvi nakupi vea koliina ugljinoga dioksida, on tako jako podrai centar za disanje da se u trenutku iskljui utjecaj svijesti i ovjek ponov no poinje disati nezavisno od svoje volje. Osim ugljinoga dioksida po stoje i drugi utjecaji na centar za disanje, npr. manjak kisika u krvi, na kupljanje kiselina u krvi. Na disanje utjeu i ivani podraaji. Disanja prestaje za vrijeme smijeha, straha i drugih jakih psihikih nadraaja. U narodu se kae: Zastao mu dah od iznenaenja. Disanje se mijenja kad ovjek govori ili naglo ue u hladnu vodu. Poremeeno disanje moe biti posljedica bolesti plua i dinih puto va, srca i krvnih ila, poremeaja u sastavu krvi, kemijskih i fizikalnih nadraaja, povreda prsnoga koa i glave, promjena u trbunoj upljini.

Oteano disanje
Oteano disanje (dispneja) izraz je kojim se oznaava pomanjkanje zraka, neugodnost u prsima, glad za zrakom, elja da se pojaano di e; praeno je pojaanim naporom i naprezanjem miia za disanje. Ote-

ano disanje uvijek je svjesno; svoje tegobe bolesnik opisuje kao osje aj da e se uguiti. Takvo disanje nije uvijek znak teega oboljenja; moe se javiti i u potpuno zdravih osoba nakon jaega duevnog uzbuenja, poslije pre tjeranoga fizikog napora, zbog promjena u atmosferi, u debelih osoba, trudnica. Oteano disanje ipak je samo jedan od mnogih vanih znakova bolesti plua, srca, krvnih ila i dinih putova. Bolesti plua i dinih pu tova najei su uzrok oteanoga disanja: upala plua (pneumonija), ko ja zahvaa veu plunu povrinu, redovito je praena oteanim disa njem; pluni mjehurii (alveole) ispunjeni su upalnom tekuinom, a taj dio plua u velikoj je mjeri onesposobljen za disanje. Da bi se nadokna dio manjak dine povrine, disanje postaje bre, u teim sluajevima i do 40 udisaja u minuti; mala djeca diu jo bre. Upala dinih putova (bronhitis), a naroito upala najsitnijih dinih cjevica, tzv. bronhiola (bronhiolitis), moe uzrokovati vrlo jake smetnje disanja, jak osjeaj guenja i smetnje u opskrbi krvi kisikom. Pluna tuberkuloza javlja se uglavnom samo povremeno oteanim disanjem, najee prilikom pojaanoga tjelesnog napora. Tekoe disa nja ne ovise uvijek o veliini tuberkuloznoga procesa. Kod milijarne tu berkuloze oteano je disanje izraenije i javlja se za vrijeme mirovanja. Mjestimina proirenja dinih putova (bronhiektazije) posljedica su bolesti plua i bronha. Rijetko su kada priroena pojava. Bolest prati grevit kaalj, najee ujutro. U odreenom poloaju tijela takvi boles nici iskaljavaju goleme koliine gnojnoga ispljuvka i esto obole od upale plua. Kronini emfizem plua dugotrajna je bolest kod koje je velik dio plunoga tkiva (alveola) razoren. Pregrade izmeu pojedinih mjehuria pucaju i mjehurii se spajaju tvorei vee upljine ispunjene zrakom. Dina povrina je smanjena, a poveava se koliina zraka koja stalno os taje u pluima. Prsni ko postaje irok, bavast. Disanje je oteano, naro ito izdisaj koji je jako produen. Emfizem je gotovo redovna pojava u starosti, ali ga uzrokuju i kronini bronhitis, bronhiolitis, tj. upala i za epljenje najsitnijih dinih cjevica, zatim bronhalna astma. Kod nekih zanimanja redovito se javlja znatno ranije, npr. u puhaa stakla, trubaa i sl. Upala porebrice dovodi ne samo do oteanoga disanja nego i do vrlo bolnoga. Bolove naroito izaziva kaalj. Iznenadni napadi oteanoga disanja javljaju se kod bronhijalne as tme, zbog ulaza stranoga tijela u dine organe, upale grkljana, pritisaka na dine putove, nagloga odljepljenja poplunice od porebrice. Oteano disanje moe biti i jedan od prvih znakova srane bolesti. Oslabljeno srce ne moe zadovoljiti potrebe organizma krvlju najprije zbog poveanoga tjelesnog napora; zbog toga se pojaano disanje u po-

etku javlja samo prilikom fizikog optereesa. S vremenom dolazi do nakupljanja krvi u pluima, sluznica dinih putova nabrekne, sluz se po jaano stvara te nastaje kaalj. Iznenadna srana slabost moe uzrokova ti guenje zbog nakupljanja veih koliina krvi u plunim krvnim ilama i tekuine u plunim mjehuriima. Nastaje pravi napad guenja, bolesno stanje koje se naziva srana astma, ili jo tee stanje - pluni edem. Neki oblici slabokrvnosti (anemije) takoer mogu uzrokovati otea no disanje, naroito prilikom napora. Oteano disanje javlja se i kod onih bolesti koje zahvaaju miie i ivce odgovorne za disanje, zatim zbog povreda mozga i kimene mo dine. Nakupljanje tekuine u trbunoj upljini i veliki tumori u trbuhu oteavaju disanje pritiskom na oit, na mii koji dijeli trbunu upljinu od prsne. Zbog oteanoga disanja valja se javiti lijeniku. Tek postavljanjem dijagnoze bolesti moe se zapoeti lijeenjem. Bolesnik se prevozi u bol nicu u sjedeem ili polusjedeem poloaju. Bolesnici koji u dinim puto vima imaju strano tijelo prevoze se u horizontalnom poloaju. Oteano disanje s naprezanjem miia moe se vidjeti i kod bolesnika koji su u besvjesnom stanju: uzrok moe biti povreda glave, otrovanje, koma kod eerne bolesti, koma zbog zatajivanja rada bubrega. Valja paziti da se ne ugue vlastitim jezikom ili nekim sadrajem usne upljine.

Povremeni napadi oteanoga disanja

Povremeni napadi oteanoga disanja nazivaju se astma. Postoje dva najea oblika astme: bronhalna astma, uzrokovana promjenama na pluima, odnosno na dinim putovima, i srana astma, izazvana bolesti ma srca. Napadi oteanoga disanja mogu se javiti i u osoba koje su tje lesno potpuno zdrave. To su tzv. psihogene ili histerine astme. Bronhalna astma je bolest s povremenim napadima oteanoga disa nja. Naroito je otean izdisaj. Bolesnik duboko udahne, ali ne moe izdahnuti, zbog ega je izdisaj znatno produen. Napadaj je praen osje ajem guenja i pritiska u prsima, suhim kaljem i piskutavim glasovima prilikom disanja. Bolesnici u napadu obino sjede kraj otvorenoga pro zora i jako se napreu da bi izdahnuli zrak iz plua. Miii koji slue pri izdisanju napeti su, a lice postaje plave boje. Poto se zrak izbaci iz plu a, bolesnik uglavnom lagano udahne, da bi se pri izdisanju tegobe po novile. Napad se uglavnom smiri za jedan sat; postoje i sluajevi kada napadi dolaze jedan za drugim i traju po nekoliko dana. Takvo stanje li jenici nazivaju astmatini status.

Bronhalna astma esta je u djejoj dobi, naroito u muke djece. Ve se u maloga djeteta poinje javljati tzv. astrnatini bronhitis (upala dinih putova), no pravi astrnatini napadi zapoinju tek poslije druge godine ivota. U pubertetu, kod velikog broja takve djece, tegobe nesta ju spontano. Kod svega 30 posto astmatine djece astma se javlja i u od rasloj dobi. Astma nastaje zbog preosjetljivosti na tvari koje u dine putove do laze udisanjem ili krvlju (alergija). To su praina, pelud, ivotinjske dla ke, razliite vrste hrane: jaja, jagode, sirevi, rakovi, ribe itd. esto se ne zna pravi uzrok. Pomou tzv. konoga testa moe se ustanoviti tvar s ko jom bolesnik dolazi u dodir i koja uzrokuje napade astme. Zbog pojaa ne preosjetljivosti, pod utjecajem tih tvari, dolazi do povremenoga i op senog suavanja dinih putova, koje moe biti razliite jaine i moe potpuno nestati bilo spontano ili zbog djelovanja lijeka. Najefikasnije sredstvo za prekid napada je adrenalin, zatim efedrin i slini lijekovi. Starije osobe ne smiju primati adrenalin jer tetno djelu je na srce, naroito ako je dugotrajnom boleu oteeno. Blai prepara ti mogu se udisati u obliku spreja. Poboljanja nastaju vrlo brzo. No, du gotrajna i nekontrolirana upotreba takvih lijekova oteuje srce. Nakon masovne primjene tih sredstava poveao se broj smrtnih sluajeva zbog oteenja srca. Aminofilin je lijek koji astmatiari dobro poznaju; djeluje vrlo brzo i ne oteuje srce. Danas postoji niz drugih ljekovitih preparata koji se uzimaju kao tablete, praci, draeje, epii. Tzv. kortizonski preparati (hormonski preparati) daju se u sluajevima teega astmatinog napada; daju se i kao lijek za prevenciju, da bi se sprijeio napad. Ti lijekovi smanjuju os jetljivost organizma na tvari koje izazivaju bronhalnu astmu, ujedno ub-

Fukanje prilikom izdisaja moe ublaiti napadaj guenja kod bronhalne astme. Fukanje produuje izdisaj i spreava prejako suavanje dinih cjevica (bronhiola)

Snaan izdisaj moe postraninim pri tiskom potpuno zatvoriti dinu cijev i osjeaj guenja se pojaava

lauju upalu i smanjuju otok sluznice dinih putova. U toku lijeenja astmatinoga napada valja izlijeiti upalu dinih putova. Due trajanje astmatinoga napada, kao i pogoranje bolesti, esto je posljedica neznanja. Mnogi bolesnici ne znaju disati te su im potrebne vjebe disanja. U toku napada nikada se ne smije suvie naprezati prili kom izdisaja. To naroito vrijedi za starije osobe i one koje dugo boluju od bronhalne astme. Bolesnici obino smatraju da e prije isprazniti plua ako e pritisak prilikom izdisaja biti vei. Naprotiv, stanje se po gorava. Stari astmatiari koji boluju godinama obino fukaju pri izdi saju za vrijeme napadaja. Okolina je sklona da im se zbog toga izruguje. No, bolesnici znaju da im je lake kada fukaju prilikom izdisaja, tako spreavaju da se sueni dini putovi jo vie ne suze. U kroninog astma tiara s vremenom dolazi do pucanja pregrada izmeu pojedinih plu nih mjehuria (alveola); tako nastaju vei mjehuri. Zbog suvie forsira noga izdisaja, pritisak zraka u mjehuru prenosi se na dine putove, koji se jo vie suze, pa se stanje bolesnika pogora. Zbog toga izdisaj treba da bude bez pretjeranoga napora. Srana astma takoer nastupa u napadima koji su slini napadu bronhalne astme. Oteano disanje javlja se uglavnom nou. Bolesnik se esto budi iz sna s jakim osjeajem pomanjkanja zraka. Udisaj je tei od izdisaja. U teim sluajevima bolesnici sjede drei se vrsto rukama za krevet kako bi za pojaano disanje upotrijebili i pomone miie disanja, tj. miie ramena i prsnoga koa. Koa bolesnika je blijeda i oznojena; opim izgledom daju sliku teke bolesti. Napade srane astme dobivaju osobe koje imaju bolesno srce, koje boluju od povienoga krvnog tlaka, koje imaju priroene i steene sra ne greke, ili bolesne koronarne arterije. No, srana astma javlja se i u bolesnika koji su do tada bili zdravi, normalno su obavljali svoj posao, i koji teko povjeruju da je napad guenja bio uzrokovan slabou nji hova srca. Neposredan povod moe biti npr. naglo poveanje krvnoga tlaka ili srani infarkt. Guenje nastaje zbog nakupljanja poveane koli ine krvi u krvnim ilama plua. S obzirom na to to je osnovna bolest ve otetila srce do te mjere da ono nema vie nikakve rezervne snage, li jeva klijetka vie nije sposobna da taj suviak krvi iz plua prebaci u aor tu, glavnu krvnu ilu koja izlazi iz srca. Zbog toga se napad srane astme javlja uglavnom nou, jer se zbog vodoravnoga poloaja tijela dio krvi, koji je zaostao u donjim dijelovima tijela, prebacuje u plua. U najteim sluajevima dolazi do pojaanoga nakupljanja krvi u pluima. Tlak u krvnim ilama plua raste, a krvna plazma sve vie ispu njava plune mjehurie. Iz krvnih ila prelaze u plune mjehurie i crve na krvna zrnca, zbog ega je ispljuvak crvenkaste boje. Disanje se pogor ava; opi izgled bolesnika takoer. Nastaje pluni edem. Zbog nakup ljanja tekuine u pluima, krv se nedovoljno opskrbljuje kisikom. Struja zraka mijea tekuinu u dinim putovima i tako nastaje pjena koju bo-

lesnik iskaljava. Velika koliina tekuine i pjene uzrokuje jo vee po manjkanje kisika u tijelu. Disanje je jako oteano, praeno mnogobroj nim hropcima i hropiima. Bolesnici osjeaju smrtni strah. Koa posta je blijeda, hladna i vlana zbog obilnoga znojenja. Ovisi o stanju srca ho e li se pluni edem razviti iz srane astme, ili je njegov razvoj tako nagao da nastane u roku od nekoliko minuta. Napad srane astme, naroito plunoga edema, zahtijeva najhitniju lijeniku intervenciju. Do dolaska lijenika, bolesnika valja postaviti u sjedei poloaj, umiriti ga i ne stvarati paniku. Pravovremeno lijeenje je uspjeno. Lijenik e bolesniku davati kisik, morfij, lijekove za jaanje srca, za pojaano luenje tekuine iz tijela.
Tipian izgled bolesnika sa sranom astmom

Pluni edem najee je uzrokovan poputanjem sranoga rada, no moe nastati zbog krvarenja u mozgu, upale i povrede mozga. Udisanje jako nadraujuih plinova oteuje stijenku krvnih ila u pluima i plu ni mjehurii ispunjavaju se tekuinom, npr. udisanjem klora, fozgena. Moe se javiti ak i kao reakcija preosjetljivoga plunog tkiva na neke tvari, tzv. alergini edem plua. Psihogena astma uzrokovana je psihikim razlozima. Takve su oso be tjelesno uglavnom zdrave. Njihov dini sustav i krvotok rade bespri jekorno. Napad oteanoga disanja samo je jedan od znakova neuroze,

pa mnogi tu pojavu nazivaju histerinom astmom. Histerina astma sa mo je gruba manifestacija linoga problema bolesnika koji on ne moe prikazati na drugi nain. ea je u ena. Napadu guenja obino pre thodi sukob u obitelji, na radnom mjestu, neispunjavanje elje, nemogu nost rjeenja problema. Bolesnici se tue da ne mogu dovoljno duboko udahnuti zrak, osje aju kao da e se uguiti, u grlu imaju kuglu ili knedlu, nemirni su, uzbueni i uplaeni; diu otvorenih usta, ubrzano, koji put i grevito, pomaui disanje nesvrsishodnim pokretima tijela. Takvo disanje prae no je razliitim zvukovima, kretanjem, nerijetko i psovkama. Lijenik postavlja dijagnozu ve na prvi pogled, esto na vratima, kako se to kae. Pregledom plua i srca potvruje pretpostavku. Dugotrajno ubrza no disanje moe dovesti do pretjeranoga gubitka ugljinog dioksida iz krvi, pa se nakon izvjesnoga vremena zaista javljaju smetnje: vrtoglavi ca, koenje prstiju, kratkotrajne nesvjestice i grevi tijela.

Oteano disanje u leeem poloaju tijela

Mnogi srani bolesnici moraju imati povieno uzglavlje kada spava ju. Leanje u vodoravnom poloaju izaziva osjeaj guenja. Kronini srani bolesnici imaju znatno oslabljen srani mii. Kada takvi bolesnici stoje, pod djelovanjem sile tee manji dio krvi zaostaje u donjim dijelovima tijela, naroito u nogama; zato se javljaju otoci na no gama. Kada takav bolesnik legne u vodoravan poloaj, nagomilana te kuina krvlju se pokrene prema srcu i pluima. Kako oslabljeno srce ne ma nikakve radne rezerve, ono ne moe lijevom klijetkom izbaciti u krvotok poveani dotok krvi. Krv zbog toga zaostaje u pluima, u koji ma se moe nakupiti i pola litre krvi iznad onih koliina koje se normal no nalaze u pluima. To je uzrok oteanoga disanja, koje obino prestaje onoga trenutka kada se bolesnik uspravi. Takva se pojava struno nazi va ortopneja. Zbog toga bolesnici moraju spavati s nekoliko jastuka pod leima, zapravo u sjedeem poloaju. Inae bi se uguili.

Usporeno disanje
Usporeno disanje (bradipneja) prati mnoge bolesti. Ljudski organi rijetko kada rade punim kapacitetom. Svi organi imaju stanovitu rezervu potrebnu za izvanredne situacije. Npr., ov jek moe ivjeti samo s jednom treinom jednoga bubrega, sa ezdesetim dijelom jetre, samo s jednom polovinom jednoga plunoga krila. Prema

tome, moe ivjeti i sa svega 3-4 udisaja u minuti. Premda u jednoj mi nuti ovjek udahne oko 6 litara zraka, preivjeti moe sa svega 1,5 litre zraka u jednoj minuti. Razumljivo je da se minimalne koliine zraka od nose samo na stanje mirovanja. U takvim uvjetima ne postoje rezerve koje bi omoguile pojaan napor organizma, prema tome i poveanu potrebu tijela za kisikom. Stariji ljudi neto sporije diu od mladih. Pad tjelesne temperature takoer je praen usporenim disanjem. Jae snienje temperature, npr. prilikom smrzavanja, moe tako usporiti disanje da postoji svega 1-2 udisaja u minuti. U tim uvjetima i tako usporeno disanje donosi dovolj no kisika u tijelo (pri snienoj tjelesnoj temperaturi znatno se smanjuju potrebe tijela za kisikom). Zato se namjerno izaziva snienje tjelesne temperature bolesnika koji je podvrgnut dugotrajnijem operativnom za hvatu na srcu ili na nekom drugom organu. Usporeno disanje nastaje zbog povreda i bolesti koje dovode do po veanoga pritiska u mozgu; to mogu biti povrede mozga, krvarenja u mozak, tumori i upale mozga; javljaju se i drugi znakovi oteenja moz ga: glavobolja, povraanje, promjene na zjenicama, gubitak svijesti, grevi tijela. Usporeno disanje moe se javiti i kod nekih unutarnjih bolesti koje dovode do gubitka svijesti, npr. dijabetike kome, tj. do gubitka svijesti bolesnika koji boluje od eerne bolesti. Jako usporeno disanje, ak i prestanak disanja, moe nastati kao posljedica otrovanja lijekovima koji se upotrebljavaju kao sredstvo za spavanje ili umirenje ivaca. Jako usporenje disanja izazivaju opijum i li jekovi koji se dobivaju iz opijuma, naroito morfijum. Tee otrovanje alkoholom takoer usporava disanje; u alkoholnoj komi disanje moe potpuno prestati. Tada je umjetno disanje jedini na in da se spasi ivot otrovane osobe.

Povremeno ili periodino disanje

Takav tip disanja karakteriziran je izmjenjivanjem perioda brzoga i dubokog disanja s periodima veoma slaboga ili prestalog disanja (Cheyne-Stokesovo disanje). Takvo disanje moe biti normalna pojava prilikom spavanja novo roeneta i starijih osoba, zatim na velikim visinama gdje je koliina ki sika u zraku znatno smanjena. Takav nain disanja esto se susree kod nekih bolesti. Brzo i duboko disanje odstrani iz tijela previe ugljinoga dioksida; s obzirom na to to taj plin nadrauje centar za disanje u mozgu, njegov

manjak u krvi dovest e do prestanka disanja. Kroz to vrijeme u krvi se nakuplja ugljini dioksid. Ponovo poveanje ugljinog dioksida, kao i manjak kisika u tijelu, dovodi do pojaanoga disanja; i tako se opet sve ponavlja. Pojedina faza moe trajati i vie od jedne minute. Najei je uzrok takvoga disanja slabost sranoga rada. Oslabljen rad srca usporuje cirkulaciju krvi od plua do mozga i ujedno oteava opskrbljenost krvi kisikom u pluima. Takvo disanje moe se pojaviti mjesecima prije nego to nastupi pravi napad guenja kovan sranom slabou. Takav nain disanja mogu uzrokovati i brojne promjene u mozgu: upala modanih opni, upala mozga, arterioskleroza krvnih ila mozga, krvarenja u mozak, tumori mozga. Takvo disanje moe se vidjeti i u komatoznom stanju, tj. stanju du bokoga gubitka svijesti.

Glasno, kretavo disanje

Takav nain disanja nastaje kada se u predjelu grkljana stvori djelo mina zapreka prolazu zraka u plua. Zbog suenja nastaje mjeavina hrapavoga, piskajueg, zvidajueg i kretavog zvuka, neugodnog za slu anje. Takvo disanje struno se naziva stridorozno disanje, a zvukovi se uglavnom javljaju za vrijeme udisaja. Najei je uzrok upala grkljana, koja zahvaa glasnice i poetni dio dunika: nastaje otok i suenje dinoga otvora, a posljedica je otea no i zvuno disanje, promukao glas i kaljanje koje podsjea na lave psa; pojava je poznata pod nazivom krup, koji je naroito est u male djece. Svojevremeno je glavni uzronik krupa bila difterija, teka i esto smrtonosna zarazna bolest. Nakon toga to je uvedeno cijepljenje protiv difterije, bolest je postala prava rijetkost. Danas su najei uzronici krupa virusi i neke bakterije koje uzrokuju gnojne upale. U djece do 5 godina esto se javlja tzv. laan krup, uglavnom u ner vozne djece, koji put ve u drugoj polovini prve godine ivota. Dijete se naglo budi iz sna, uglavnom u prvim nonim satima, ustraeno je, kalje poput lavea psa, disanje je zvuno, glasno i hrapavo, glas promukao; temperatura tijela moe biti tek neto poveana. Unato alarmantnim znakovima, bolest ima blagi tok. Takvi napadi mogu se ponoviti nekoli ko noi, ali uvijek su sve blai. Pretjerana panika roditelja samo pojaa va strah djeteta i stanje se pogorava; kaalj nastaje zbog laganoga otoka sluznice neposredno ispod glasnica. Histerija je najei uzrok kretavoga glasa. Smetnje disanja nastaju samo na ivanoj osnovi. Bolesnici osjeaju da ih neto gui. Zvu-

kovi prilikom disanja neobino su jaki, esto neugodni za sluanje, a mogu se uti i u udaljenim prostorijama. Ako se skrene panja bolesni ka, disanje postaje normalno. Nagao tok sluznice u grkljanu ili u njegovoj neposrednoj blizini mo e nastati i zbog preosjetljivosti sluznice na neke tvari (alergija). Takav alergini otok sluznice grkljana esto je uzrok smetnji disanja. Prepreka ulazu zraka u dine putove moe nastati i zbog oiljaka poslije povrede grkljana, upala, oteenja kiselinama, luinama, zbog stranoga tijela. Djeca mogu u igri udahnuti neki strani predmet; u odraslih osoba to je najee hrana; vei zalogaj moe se uklijetiti izmeu glasnica i po tpuno zatvoriti prolaz zraka u dunik. Nastaje trenutana smrt koja se naziva bolus smrt (bolus, zalogaj). Bilo je smrtnih sluajeva djece kojoj se izmeu glasnica uklijetila tableta lijeka. Ako se strano tijelo nae u duniku, ili jo nie, nastaje jak kaalj, esto i reflektorno suenje otvora koji ine glasnice. Mehanika prepreka prolazu zraka mogu biti pritisci na dunik iz vana: tumori, proirena aorta, poveani limfni vorovi. Svako oteano disanje nastalo zbog mehanike zapreke moe biti opasno i smrtonosno. im se pojave prve tekoe, bolesnika valja to hitnije prevesti u bolnicu. esto je jedini spas hitna traheotomija, tj. stvaranje novoga, umjetnog otvora za disanje na duniku.

Disanje praeno hrkanjem

Hrkanje se javlja u dubokom snu u mnogih zdravih osoba. Manje je poznato da iznenadno hrkanje osobe, koja je do tada imala bezvuan san, moe biti znak bolesti. Hrkanje nastaje zbog toga to za vrijeme sna omlohave miii usne upljine i drijela. Veoma je vaan tanki miini rub nepanih lukova koji titra - kada uz njega prolazi struja zraka prilikom disanja - poput nezategnutoga jedra na vjetru. to je san dublji, hrkanje je jae. U du bokom snu ili dubokom gubitku svijesti (koma), jezik pada prema stra njem zidu drijela, suava prostor i struja zraka postaje bra. No, jaina i kvalitet zvuka prilikom hrkanja ne ovise samo o brzini strujanja zraka nego i o napetosti miia nepca i poloaja jezika. Iako se hrkanje naje e javlja u poloaju na leima, pravi hrka hre u svim poloajima ti jela, ak i onda kada die samo na nos. Hrkanje se uje kao fukanje, piljenje, stenjanje. Zdvojni sluaoci usporeuju te zvukove s radom buldodera, parne lokomotive, pneu matskoga ekia. Prve brane razmirice esto su posljedica hrkanja jed noga branog partnera (to ne mora biti uvijek suprug). U nekim zemlja-

ma hrkanje je dovoljan razlog za rastavu braka. Nada da e hrkanje s vremenom postati slabije, ili e ak prestati, nema nikakvu osnovu. Na protiv, pod starost se pojaava. Gubitak potkonoga tkiva uzrokuje mlohavost lica, a smanjuje se i napetost miia nepca. Ljudi se vrlo rijetko obraaju lijeniku zbog hrkanja jer znaju da je medicina nemona da ga sprijei. Hrkanje i nije problem hrkaa. Nije problem u tome to milijuni lju di hru, nego to milijuni ljudi zbog hrkanja ne mogu spavati. Zato je s pravom reeno: Hrkanje je bolest sluaa. Hrkanje se moe iznenada pojaviti u onih osoba kod kojih se izne nada pojavila smetnja u prolazu zraka kroz nos. Uzrok je upala nosne sluznice, koja otekne tako jako da potpuno zatvori prolaz zraka kroz nos. To se moe vidjeti i u male djece koja zbog zatvorenoga nosa diu na usta i hru; uzrok mogu biti i nosni polipi, ili tzv. adenoidne vegetaci je, zatim strana tijela u nosu. Hrkanje nastaje i zbog paralize mekoga nepca. Svojevremeno je najei uzrok takve paralize bila difterija. I promjene u usnoj upljini mogu uzrokovati smetnje; najee su to poveane mandule, nakupine gnoja u drijelu (apscesi). Ne postoji lijek kojim se hrkanje moe sprijeiti. Prije nekoliko sto tina godina pokuavali su pronai efikasno sredstvo kojim bi se ublailo ili sprijeilo hrkanje. Patentirane su sprave i aparati, ali nijedna aparatu ra nije se mogla ire primijeniti. Danas su konstruirani elektronski apa rati koji prenose elektrini impuls na tijelo hrkaa. Elektrini udar nije toliko jak da bi ga probudio, ali je dovoljno snaan da hrkanje neko vri jeme prestane. Jedini savjet koji je djelotvoran: spavajte u odvojenim prostorijama. Ako to nije mogue, budite zaljubljeni u svoga branog partnera. Tada se i najgrublje hrkanje moe doivjeti kao divna muzi ka.

Nagao prestanak disanja

Prestanak disanja oituje se potpunim mirovanjem prsnoga koa i trbune stijenke. Ako se obraz stavi ispred usta i nosa, zvukom i dodi rom ne moe se ustanoviti ni najslabije strujanje zraka. Disanje moe prestati naglo, iznenada i neoekivano, kod do tada zdrave osobe. Uzrok moe biti vanjski utjecaj, npr.: udar elektrinom strujom, otrovanje, ozljeda, utapljanje itd., ili naglo oboljenje, npr. krva renje u mozgu, srani infarkt itd. Kod osoba u dubokoj starosti kao i onih koji boluju od tekih bolesti, prestanak disanja je oekivan a esto i prvi znak svretka ivota.

Prestanak disanja od nekoliko minuta sigurno dovodi do smrti. Ne ovisno o uzroku postupak je uvijek isti: to prije zapoeti umjetnim disa njem. Iako je poznato mnogo naina umjetnoga disanja, najjednostavniji i najbolji jest upuhivanje zraka kroz nos ili usta ozlijeene ili naglo oboGlavu osobe koja je prestala disati valja paljivo zabaciti unatrag. Zbog potpuno olabavljenih vrat nih miica, grub postupak moe dovesti do iaenja vratnih kraljeaka

Umjetno disanje - usta na usta

Umjetno disanje - usta na nos

ljele osobe. Bolji je nain upuhivanja zraka kroz nos, tako je mnogo lak e drati glavu u eljenom poloaju. Tom metodom, ak i pri snanijem upuhivanju zrak ne dolazi u eludac, to se ee dogaa prilikom upu hivanja zraka kroz usta. Ulazak zraka u eludac redovito izaziva povra anje, a posljedica je ulazak povraenoga sadraja u plua. Bojazan da u izdahnutom zraku nema dovoljno kisika nije opravda na zato to izdahnuti zrak jo uvijek sadri oko 16% kisika, a ovjek mo e ivjeti u atmosferi od svega 13% kisika. Prestanak disanja esto prethodi prestanku rada srca. Umjetnim di sanjem zrak se prisilno uvodi u plua osobe koja je spontano prestala di sati. Kada se uz prestanak disanja ne moe ustanoviti rad srca, umjetno disanje mora se povezati s masaom srca zato to e se samo na taj nain omoguiti da prisilno dovedeni kisik u plua doe umjetno uspostavlje nom cirkulacijom do svake stanice u tijelu (vidi: srane smetnje). Umjetno disanje izvodi se ovako: - unesreenoga poloiti na lea, - zabacivanjem glave unazad i podizanjem donje eljusti postie se prohodnost dinih putova, - pruilac prve pomoi udahne zrak, svojim ustima obuhvati nos ili usta ozlijeenoga, i zrak iz svojih plua upuhne u plua ozlijeeno ga, - ako se zrak upuhuje preko usta, potrebno je prstima zatvoriti nos; ako se upuhuje kroz nos, treba zatvoriti usta ozlijeenoga, - upuhivanje zraka ponavlja se u ritmu vlastitoga disanja, tj. 12 do 16 puta u jednoj minuti. Uspjenost izvoenja umjetnoga disanja kontrolira se promatra njem prsnoga koa u trenutku upuhivanja. irenje prsnoga koa dokaz je da je zrak uao u plua. Snaga pritiska upuhnutoga zraka ne smije biti prejaka, tek neto snanija nego to je pri normalnom izdisaju. Da bi se izbjegao izravan dodir s ustima ozlijeenoga, spasilac mo e upuhivati zrak preko rupia ili tankoga sloja gaze. Za umjetno disanje male djece vrijede isti postupci kao i kod odras lih, ali snagu pritiska valja prilagoditi dobi djeteta. to je dijete manje, pritisak je slabiji a ritam disanja bri (kod novoroeneta oko 40, dojen eta 30, a kod malenoga djeteta 20 udisaja u minuti).

DRHTANJE I TRZANJE

Drhtanje je doivio svaki ovjek. To je posebna bolest samo u iznimnim sluajevima. Drhtimo zbog zime, uzbuenja, straha i napetosti, zbog ne izvjesnosti i oekivanja. Ako nam dre ruka, prosut emo pie iz ae, ako dre donja vilica, cvokotat emo zubima, ako se tresu noge, nesi gurno emo hodati. Drhtanje, koje se medicinski zove tremor, zapravo je podrhtavanje pojedinih dijelova tijela ili itavoga tijela. Miii se ritmi ki steu i poputaju, a to uzrokuju ivani i drugi poremeaji. Drhtanje moe nastati zbog tjelesnih i duevnih razloga, a esto se udruuju oba uzroka. U narodnoj medicini drhtanje se zove trenja, strepnja i nemir. Neki razlikuju drhtavicu, kada se stalno tresu ruke i noge, od drmavice, kada se trzaju pojedini dijelovi tijela. Drhtanje moe prestati kad prestane i njegov uzrok; na hladnoi drhtimo tako dugo dok se ne ugrijemo. Ali ono moe potrajati i dulje; ako smo se vani uzbudili, drhtat emo i u toploj prostoriji. Na takvo drhtanje moemo djelovati svojom voljom; ponekad se nikako ne moe mo smiriti, iako nam je to vrlo neugodno. Postoje vrlo razliiti oblici drhtanja. Prema opsegu kretnji razlikuje mo fino i grubo drhtanje, prema brzini moemo odrediti brzo ili polaga no stezanje miia; drhtanje razlikujemo prema obliku, mjestu tijela na kome se javlja i prema uzrocima. Zato u lijenikom pregledu vanu ulo gu igra ispitivanje spontane ili stalne pojave tresenja. Poznato je da se, npr., ruke starijih osoba ee tresu. Kod nekih bolesti, kao to je alko holizam, tresu se i mnogo mladima. Kod jednih se drhtanje javlja samo prilikom voljnih pokreta. To se dogaa kod ivane bolesti, tzv. multiple skleroze. Kod drugih se ruke, noge i drugi dijelovi tijela tresu i u mirova nju. Uzroci tresenja mogu biti vanjski (hladnoa), unutranji (bolest iv anoga sustava), ili duevni (strah i neke duevne bolesti). Stvaran osje aj bolesnika nije uvijek u skladu s vanjskim izraajem drhtanja. Poneko osjea da sav treperi, uznemiren je i napet, a to se na njemu ne vidi. Dru gi ima osjeaj da je miran, a okolina ipak primjeuje da mu pojedini di jelovi tijela drhte.

Drhtanje je toliko raznoliko da se ne moe govoriti o posebnoj bo lesti, nego samo o simptomu. Trzajevi su kratka grenja i poputanja jedne grupe miia, kao drhtaj koji je naglo prestao. Od toga se razlikuje gr, kada se vrlo jako i naglo ukrute miii, a dio tijela, najee ruka ili noga, ostane u nepri rodnom poloaju koji boli. Sve to uzrokuje trenutano ili trajnije otee nje suradnje ivaca i miia, pa je u mnogim sluajevima potrebna lije nika pomo.

Parkinsonova bolest
Prije vie od stotinu godina engleski lijenik Parkinson tono je opi sao tok bolesti od koje je sam bolovao. Tako se bolesti prozvala njego vim imenom, iako je i prije bilo slinih bolesnika. Kod Parkinsonove bolesti poinje se, prividno bez razloga, tresti jedna ruka ili noga; to se poslije proiruje na drugi ud s iste ili druge strane. Tresenje se postepeno pojaava, a bolesnik sve tee radi, hoda i jede. Ako se uzbudi, tremor se pojaa; kada je smiren tremor je manji; u snu potpuno prestaje. Mnogi tvrde da je u tome bit bolesti. Na alost, osim pojave tresenja, koja je svima vidljiva, javljaju se i drugi znakovi. esto je vrlo napadna ukruenost miia (lijenici to zovu rigiditet). Mi ii su tvrdi i stalno napeti, kao da ih bolesnik stie svojom voljom; za to oteavaju kretnje, koje postaju nagle i mune. Na nagli podraaj takvi se bolesnici poinju ubrzano kretati, a onda se teko zaustavljaju, pa mo gu i pasti. Bolesnici se sve tee koncentriraju, njihova je sposobnost reagiranja usporena, sve tee misle, i toga su svjesni. To se odraava i na njihovu iz gledu: bore na licu se oputaju, lice dobiva izgled maske. Svi uzroci bolesti jo nisu poznati. Znamo da se moe javiti kao kas na posljedica preboljele upale mozga. Stariji ljudi sjeaju se teke gripe koja je harala poslije prvoga svjetskog rata i od koje su mnogi umrli. Zvali su je panjolka. Vrlo esto bila je to upala modanoga tkiva. Oni koji su preivjeli, nakon desetak godina poeli su pokazivati znako ve Parkinsonove bolesti, a uzrok je bilo davno oteenje mozga. Simpto mi se mogu pojaviti zbog zakreenja krvnih ila mozga i otrovanja. Opisane promjene nisu smrtonosne. S tom boleu moe se ivjeti vie desetaka godina. I lijenik Parkinson doivio je duboku starost. Smrt nastupa najee zbog druge bolesti koja napada oslabjeli organi zam. Danas postoje dobri lijekovi, a ponekad se izvri i operacija na mozgu, jer se uspjelo odrediti mjesto koje je odgovorno za veinu boles nih pojava. Iako ne postoji apsolutno sredstvo za izljeenje, ipak se kom-

biniranjem razliitih lijekova bolest smiruje. Za bolesnike i njihovu oko linu vano je da ne klonu duhom. Svi moraju biti svjesni da je lijeenje dugotrajno i da je potrebna lijenika kontrola. Ako vjebaju, kreu se i nastoje to vie raditi, izgledi za rehabilitaciju su bolji. Apatini i klonuli oteavaju i posve onemoguuju lijeenje. Bolesnik mora imati povjerenje u lijeenje, a njegova okolina treba da ga ohrabri i podstie da ne zane mari ono ime se bavio.

Trzanje pojedinih dijelova tijela

esto se trzaju pojedine grupe miia bez volje ovjeka. To je naro ito napadno na licu. Ako se to dogaa u podruju oiju, ovjek treperi onim kapcima ili namiguje; moe se dogoditi da trza nosom, kutovima usnica, da nabire elo, odmahuje glavom ili trza rukom ili nogom. U me dicini takve simptome zovemo tic ili tik; vjerojatno se zato u narodu ka e: Tica ga spopala. U poetku roditelji to shvaaju kao nestaluk ili nepristojnost, ali kad se kretnje uporno nastavljaju, onda im je jasno da je rije o posebnom obliku ivanih smetnji. Uzroci tikova mogu biti tjelesna oteenja, naroito upale ivaca i njihovih centara; esto je rije o konverzionoj neurozi, a nikada o tumo ru mozga. U mehanizmu nastajanja simptoma kod djece vanu ulogu imaju navike oponaanja. Ako netko u njihovoj okolini ima takvu manu, dijete ga moe imitirati, s vremenom to postaje navika koju nije lako uk loniti. U tom je sluaju trzanje izraz neurotine reakcije. Ukorijenjene navike teko je ispravljati, pogotovo ako su neurotine. Lijeenje se provodi pomou lijekova, psihoterapijom i vjebanjem po posebnim propisima. Opominjanje ne koristi, ak djeluje tetno jer izaziva strah i predbacivanje. Nesvjesni razlozi trzanja lake e prestati ako se njima previe ne bavimo. Ionako ih svjesnom voljom ne moemo suzbiti. Trzajevi miia mogu se mijenjati i seliti. Ako, npr., dijete, koje je prestalo trzati onim kapcima, pone micati nosom ili glavom, to nije nova bolest, nego nastavak iste bolesti. Zato je vano da se lijeenje ne prekida tako dugo dok se bolesnik sasvim ne oslobodi prisile.

Trzanje u snu
Ima ljudi koji se trzaju u snu. To se dogaa kada upadaju u san, a trza se ruka, noga ili itavo tijelo. Zabrinuti trae savjet lijenika uvjere ni da su ivano oboljeli. Meutim, pojedinana izbijanja ivanih pod-

raaja najee nisu znak opasnosti. U stanju umora, nakon napetosti, uzbuenja ili u raznim stanjima razvoja organizma, dolazi do takvih iv anih i miinih reakcija. Ako netko vrlo ivo sanja da tri, onda e se i njegove noge pokretati; ako sanja da neto radi rukama, moe se dogo diti da u snu njima i mie. Pojedinani trzajevi, prekinuti i nedovreni pokreti, pomicanje tijela, pa i nemir tijela, uklapaju se u obiaje sna, ko ji su kod svakog ovjeka drugaiji. Moe se zatraiti savjet lijenika, ali poznate bolesti ivanoga sustava rijetko se oituju takvim simptomima. Poznato je da neki ljudi lako utonu u san, drugi tee. Nain spava nja ovisi o linosti. Netko spava mirno itavu no, gotovo se i ne pomak ne, drugi je tako nemiran da pobaca posteljunu s kreveta. Trzanje u snu neke probudi drugi o tome znaju samo iz prianja onih koji su ih vidjeli kako spavaju. To se ee dogaa djeci i starijim ljudima. Ako znamo da osjeaj odmora ne moemo procjenjivati po vanjskim znakovima spava nja, onda ni opisane pojave neemo tumaiti kao opasne znakove.

Nehotini pokreti
elimo li prikazati neku osobu, ponavljat emo rijei koje ona izgo vara, ili emo imitirati neke njene pokrete. Netko je miran dok govori; drugi mae rukama ili mie tijelom u uzbuenom stanju; neki ustaju, ho daju i razmahuju se. Nehotini pokreti tako su esti da postaju izraajna karakteristika linosti. Dok je tik bio samo trzaj pojedine grupe miia, sada je rije o kretnjama koje same po sebi nemaju odreenu namjeru ili smisao. Poznato je da djeca oponaaju i usvajaju takve pokrete odraslih. Iako je karakteristino za pojedine osobe, to jo nije bolesno. Ali postoje i bolesna stanja koja, naroito u poetku dovode do smetenosti pokreta, do neobinih kretnji ruku ili tijela. Kod djece se to moe shvatiti kao kreveljenje i zafrkavanje. Meutim, takva nagla ne pristojnost moe biti prvi izraz bolesti koja se zove korea minor. Dijete ne moe zakopati dugme na kaputu; kad pie na ploi ili u teku, neo bino mie prstima i rukom; kad neto hvata, ima smijene pokrete. Ako se to shvati kao nestaluk i kanjava se, djeca postanu osjetljiva, plalji va i razdraljiva. Lijenik e nas brzo uvjeriti da je to bolest. Pokreti mlaih i starijih osoba nisu jednako brzi, vjeti i pravilni. Duboka starost i rano djetinjstvo dosta su slini. Ali ako netko u sred njoj dobi odjednom poinje zabacivati nogu u hodu, ako mu ispadaju predmeti iz ruku, ako ne moe sigurno usmjeriti ispruenu ruku kako e li, ako ne moe upravljati pokretima udova kako hoe - onda se neto zbiva s njegovim ivanim sustavom i potrebna mu je lijenika pomo.

Trnci
Trnce ili marce neki opisuju kao mravinjanje, tj. osjeaj kao da na jednom mjestu ili na veoj povrini tijela prolaze mravci. Svatko je doi vio da mu zaspi ruka ili noga. U tom asu gubi se osjeaj dodira i bo la, taj je dio kao odumro, a razdraujui ugodno-neugodni osjeaji po put struje prolaze miiima. Ova pojava moe poticati od reumatskih i ivanih smetnji. Zbog prignjeenja, upale i oteenja dolazi do poremeaja rada ivca. Krive informacije koje prenosi ine nam se kao da nas neto pika, ari poput koprive, bode ili kaklja. Trnci nas mogu prolaziti i zbog psihikih razlo ga, kada oekujemo neto ugodno ili neugodno. U tim je trenucima iv ani sustav toliko napet da ne razlikujemo jainu pojedinih podraaja. Trnci se naroito javljaju u premorenim miiima, pa mnogi ljudi srednje dobi, naroito nou, osjeaju to vrlo intenzivno u rukama i no gama. To se moe udruiti i s trzajevima i grevima i moe biti vrlo neu godno. Dodavanjem organizmu vitamina i lijekova, taj se osjeaj moe smanjiti. Mnogi premoreni ljudi zaboravljaju da je odmor ipak najbolji lijek. Javlja se i tzv. nemir noge. Kad legnu u krevet, u nogama osjeaju trnce, mravinjanje, toplinu. Protivno njihovoj volji, noge se pomiu, po kriva im je preteak, a ako se otkriju postaje im hladno i neugodno. Pri siljeni su stalno mijenjati poloaj nogu, a to ih spreava da mirno spava ju. Ovi znakovi uznemirenosti ivanoga sustava najee nisu izraz tee bolesti.

GLAVOBOLJA

Nema ovjeka koga nikad nije zaboljela glava. Uz reumatine bolove to je danas najei povod da potraimo lijeniku pomo. U glavi je smjeten najvei dio osjetila, a mozak je centralni organ koji upravlja ti jelom i u kome je sjedite razumnoga ivota. Zato emo s manje straha podnositi uestali bol u rukama, nogama ili drugdje, negoli u glavi. Bol u glavi po svom se postanku nimalo ne razlikuje od bolova u drugim dijelovima tijela. Podraaj posebnih ivanih vlakana koja pre nose bol ide preko medumodanih jezgara u modanu koru, gdje se na laze centri za taj osjet. Jaka uzbuenja i druga duevna zbivanja povea vaju osjetljivost ivanih osjetnih tjeleaca; ona mogu izazvati osjeaj bola ak i bez direktnoga podraaja ivca. Bol je uvijek znak veega ili manjeg tjelesnog ili duevnog poremeaja. U vezi s glavoboljom naroito smo skloni i pretjerivanju i potcjenjivanju. Neki nam se bolovi ine ma nje opasni, a za druge smo uvjereni da su vrlo vani. Medicinsko vred novanje pojedinih oblika glavobolje ne podudara se uvijek s naim osje ajem. Postoje vrlo opasne bolesti mozga kod kojih bolova nema ili su vrlo slabi, dok su neki napadi glavobolje dramatini, a ipak nisu teka bolest. Glavobolja nije dijagnoza, nego samo simptom. Da bismo mogli odrediti njeno znaenje, moramo se podrobno upoznati s vie razliitih podataka: Prvo, mjesto na kome glava boli (lokalizacija). Pojedini bolesnici mogu prstom pokazati mjesto gdje ih boli glava. Bol se uvijek ba tu pojavljuje, a nekad se iri na jednu ili drugu stranu. Kod drugih se bol seli: javlja se sad na jednom mjestu, sad na drugom. Podruje bola nije ogranieno i bolesnik ne moe odrediti gdje je poeo, otuda osjeaj da boli itava glava. Glavobolja se najee javlja u podruju sljepoonica, ela, korijena nosa, u potiljku i na tjemenu. Po mjestu gdje se osjea bol, moemo po sumnjati i na uzroke. No uzrona veza nije uvijek jednostavna. Mnogi koje boli potiljak kau: Boli me mali mozak. Ali taj zakljuak nije to-

an. Mali mozak ne boli jer nema osjetnih tjeleaca za bol, a uzroci bol nih osjeaja mogu biti u miiima i ivcima toga dijela glave. Drugo, vrijeme i uestalost glavobolje. Glavobolja se moe javljati u odreene sate i dane. Takvi bolesnici ve unaprijed znaju to ih eka. ee se bol pojavljuje iznenada, bez najave. Bol u glavi moe se oitovati na mahove, u napadajima koji tra ju nekoliko minuta ili vie sati, a onda postepeno ili naglo prestaju; kod drugih bolovi traju itav dan; neki zbog njih ne mogu spavati. Poetak moe biti i u snu, pa se bolesnik probudi usred noi zbog jakih bolova. Mnogo se ee to dogaa pred jutro, pa mnogima dan po inje glavoboljom. Ima ljudi koji kau da ih svaki dan boli glava, zato stalno uzimaju tablete. To ine i kada nemaju bolova, iz straha da se ne bi pojavili. Kod veine glavobolja se javlja samo povremeno, u manjim ili veim razmaci ma; tada se obino zabrinu ako se bolovi poinju javljati ee nego to su navikli. Svaka glavobolja koja se ponavlja napadno esto ne smije se potcjenjivati. Ako je bol neprestana (u narodu kau razvila se ), oba vezno se moraju izvriti pretrage da bi se otkrio uzrok. Tree, karakter i jaina glavobolje. Osjeaj glavobolje nije uvijek isti; moe se oitovati kao otar ili tup bol, ili kao osjeaj pikanja, sjeenja, arenja, vruine, pritiska; nekada je to samo neodreen, neugodan osjeaj. O pulsirajuem bolu govorimo ako se javlja u razmacima kucanja (pulsiranja) krvne ile. Ako se ima os jeaj presijecanja, govori se i o meglovici, negdje se kae ci. Kod iste osobe mogu se javljati razliite vrste glavobolje, jedan oblik moe prelaziti u drugi. Tako se javlja najprije osjeaj nelagodnosti u glavi, na kon toga tupi bol, a onda nastupa jak osjeaj bola na jednom mjestu. To je poseban oblik glavobolje koji se zove migrena. Svaki od spomenutih oblika glavobolje moe se javiti kao slabiji ili jai osjeaj. Nekada moemo trpjeti bol i normalno obavljati poslove. Ako je bol jai, tee emo se usredotoiti na posao, postat emo uznemi reni i razdraljivi. S jakim bolovima ne moemo raditi, nastojimo se uk loniti i lei. Jainu bolova ne moemo objektivno mjeriti. Ljudi nejednako trpe bol. Dok e nekoga i zbog male glavobolje uhvatiti panina reakcija, drugi bez prigovora trpe jake bolove. Ponekad se na licu i ponaanju ovjeka primjeuje da ga boli glava. I oblik i jaina glavobolje otkrivaju uzrok, ali ni oni, sami za sebe, nemaju apsolutnu vrijednost. Ako su znakovi stalno jednaki, to olaka va obradu. Na alost, ee su hiroviti, promjenljivi i nesigurni. etvrto, glavobolja i drugi simptomi. Ljudi koje boli glava obino poblijede, oi im upadnu, dobiju pod onjake, znoje se, poinju se tresti.

Jake glavobolje prati osjeaj opega loeg stanja organizma. Uz gla vobolju mogu se javiti i drugi simptomi. Najee su to smetnje vida, bo lesniku titra ispred oiju, vidi iskrice, ne moe jasno gledati, ako pokua itati, osjea bol u oima, nekad slova i predmete vidi dvostruko, smeta ga svjetlo, buka, ak i glazba. Njegova su osjetila prenapeta i svaki pod raaj moe pojaati glavobolju. Ako se uz glavobolju ustanove i drugi ispadi ili oteenja pojedinih ivaca, postoji opravdana sumnja da je rije o zajednikom tetnom uinku. Kod glavobolje u napadajima obino i drugi simptomi nestaju kada se bol zaustavi. Nije dobar znak ako ostaju. Nakon opirnih informacija o glavobolji, lijenik odreuje pretra ge. Nikad se ne ispituje samo glava, nego i mnogobrojne tjelesne i du evne funkcije. Izvre se snimanja glave pomou rendgentskih zraka; kraniogram je snimka kostiju glave; u bolnici se ispunjavaju upljine u mozgu sa zrakom, taj se postupak zove pneumoencefalografija; nekada se snimaju i krvne ile mozga, to je arteriografija. Mogunosti za istrai vanje mozga i ivanoga sustava sve su vee: ali jedan dio tih pretraga nije bezazlen, one bole, a nisu ni sasvim bezopasne. Zato ih i odreuje mo samo ako je to prijeko potrebno. Bolesnici esto trae slikanje glave i razoarani su kad ih lijenik odbije. To nije zbog tednje, nego u njihovu interesu. Pretragu emo primijeniti ako znamo to moemo oekivati.

Glavobolja i tumori mozga

Strah od tumora u mozgu esto je povod da se bolesnik s glavobo ljom javi lijeniku. Ako je bol u podruju ela, slijepooica i tjemena, skloni smo pomisliti na tumor velikoga mozga; ako je u potiljku, sum njamo na mali mozak. Ako se bol javlja uvijek na istom mjestu, imamo utisak da je taj dio unutranjosti glave bolestan. Sreom, ustraeni boles nici najee se varaju. Glavobolja je prisutna samo kod jedne etvrtine svih tumora mozga. Mozak nema osjetnih ivanih tjeleca za bol. Bol se moe javiti samo zbog podraaja ivanih opni ili vlakana koja izlaze iz mozga, ili se nalaze izvan njega. Znatno vie boli ako se upiknemo u prst, nego ako prodremo u dubinu modane mase. Tumor mozga koji raste poveava masu mozgovnoga tkiva. Budui da je zatvoren u vrsti kotani oklop, mozak odrasla ovjeka nema mo gunosti da se iri. Poveanje pritiska unutar lubanje izaziva glavobolju, ali to je samo kod svakoga etvrtog tumora mozga prvi znak bolesti. Uz glavobolju najee se javljaju i drugi znakovi: vrtoglavica, munina, po vraanje, klijenuti pojedinih ivaca. Zbog razliitih odnosa dosta se es to dogaa da tumori mozga poinju vie ili manje bezazlenim znakovi ma, a prava se glavobolja razvija tek poslije, kada je ve jasno o emu je rije.

Dobro je da se svaki bolesnik s glavoboljom javi lijeniku, naroito ako je glavobolja nagla, praena muninom, povraanjem ili nekim dru gim smetnjama; mnoge moemo umiriti nakon pregleda i pretraga.

Migrena
Migrena je najee nagao jak, presijecajui ili pulsirajui bol s jed ne strane glave, posebno u podruju sljepoonica, potiljka ili jednoga di jela ela. Bol moe ostati na jednom mjestu, a moe se iriti na jednu ili vie strana. Kod prave migrene bol dolazi u napadajima, a mnogi boles nici imaju odreeni predosjeaj, slino kao epileptiari. Bol se postepe no ili vrlo brzo razvija i izaziva muninu, povraanje ili druge ivane i vegetativne smetnje. Tablete za glavobolju ne pomau. Bol postaje neiz drljiv ako bolesnik ne legne u mirnu, zamraenu prostoriju; svako ga svjetlo smeta. To nije bolest mozga, nego ivaca i krvnih ila koje se naj ee nalaze blizu povrine. Bolesnici su otkrili da pulsirajuu bol mogu zaustaviti pritiskanjem na odreeni dio glave. To mogu uiniti prstom ili povezom. Stegnute krvne ile zaustavljaju bol i dovode do olakanja. U mnotvu razliitih glavobolja, migrena nije tako esta bolest. Pri je nekoliko desetljea, kada je otkrivena kao posebna bolest, ula je u modu i mnogi su smatrali da je otmjeno bolovati od takve glavobolje, pa su izigravali paenike. To je bilo zato to je migrena ea u osoba koje se bave umnim radom. Mnogi znameniti ljudi bolovali su od takve vrste bolova. Neki oblici migrene, prema laboratorijskim nalazima, imaju vezu s epilepsijom. Za takve sluajeve postoje dosta pouzdani lijekovi, koji se moraju troiti stalno, a ne samo za vrijeme napadaja. Migrena nije opasna bolest, nije ni uzrok ni posljedica tumora u mozgu. Ako se javi u mlaim godinama, obino prolazi u klimakteriju. Dananjim lijekovima ne moemo je uvijek potpuno izlijeiti, ali moe mo postii zadovoljavajui uinak time to se glavobolje javljaju rjee i napadi nisu tako jaki. Zato je vrlo vano da se pravovremeno dijagnosti cira i da takav bolesnik bude pod stalnim nadzorom lijenika.

Bol na tjemenu i u potiljku

Velik broj bolesnika ima glavobolje s osjetljivou na pritiskanje tje mena ili na bol prilikom eljanja; ponekad smatraju da je rije o otee nju mozga koje se proirilo na povrinu glave. Bez obzira kako bio jak i neugodan, takav bol nema nikakve veze s mozgom.

Slino je i s bolovima u potiljku koji mogu biti vrlo jaki. Mali mo zak ne boli. Osjet bola proizlazi iz ivaca koji zbog miinih, ivanih i kotanih okolnosti bolno reagiraju. To moe nastati i zbog neprirodnoga dranja. Ako netko u toku rada mora drati glavu stalno u jednom polo aju, moe doi do zamora miia i ivaca. Izazvan bol moe potrajati i onda kad uzrok prestane. Glavobolje na tjemenu i potiljku najmanje su opasne u smislu ugro avanja ivota, iako mogu biti vrlo uporne, teke i neugodne. Valja usta noviti promjene na kostima glave i na vratnoj kraljenici; o tome ovisi li jeenje.

Glavobolja i vrtoglavica
Glavobolja je esto praena vrtoglavicom. Kao to bol u glavi nije dijagnoza bolesti, tako i vrtoglavica predstavlja samo jedan od znakova bolesti; esto je prisutna samo kao subjektivni simptom. Bolesniku se i ni da je nesiguran kada stoji ili hoda, vrti mu se u glavi i siguran je da bi se sruio kada se ne bi pridravao za zid ili za osobu. Ali to se nikada ni je dogodilo i nitko to ne opaa. Vrtoglavica koja je vidljiva posebno je izraena kod nekih bolesti srednjega uha gdje se nalaze ureaji za ravnoteu koji signaliziraju polo aj u prostoru. Zbog poremeaja rada toga statinog aparata poinjemo u hodu teturati, ne moemo izvoditi pokrete koje bismo htjeli, imamo osjeaj da se predmeti oko nas vrte. Sline smetnje javljaju se i prilikom poremeaja u malom mozgu, u kome se odvijaju vana ivana prekapanja koja registriraju poloaj i pokrete tijela. Nesigurnost pokreta pove zana je s vidom, pa ima bolesti kod kojih bolesnici mogu dobro hodati otvorenim oima, dok zatvorenim oima to nije mogue; tu nam poma e Rombergov test: bolesnik skupljenim nogama, ispruenim rukama i zatvorenim oima pokuava stajati na mjestu. Ako postoji centralni po remeaj, poet e se ljuljati i uskoro e pasti. Vrtoglavica ne mora biti znak tee bolesti; javlja se kod svih stanja poviene temperature zbog oteenja nekih ivaca, ali i zbog psihikih promjena; ea je u starijih ljudi i posljedica je zakreenja krvnih ila.

Neurotina glavobolja
Povremena nagla ili trajna uzbuenja, neraspoloenja i napetosti mogu izazvati bol u glavi. Kaemo: Imam toliko briga da me boli gla va. Duevne pojave mogu utjecati na tjelesna zbivanja i izazvati glavo-

bolju. Uzroci i povodi nekada su vidljivi i blii, a ponekad je rije o slo enim duevnim sukobima. Dogodi se da bolesnik i sam uzrono pove zuje neku situaciju sa svojim bolovima; ovu vezu esto ne vidi i ne pri hvaa ak ni onda ako mu to lijenik pokua razjasniti; bolesnik je uvje ren da je dolo do tjelesnoga oteenja i da bolovi nisu umiljeni. Duev ni sukobi najee se ispoljavaju kao glavobolja. Neurotina glavobolja nema karakteristinu sliku. Bol se moe jav ljati na jednom mjestu, a moe putovati i iriti se u razliitim pravcima. Ako je taj neugodni osjeaj u krugu oko itave glave, govorimo o neurasteninoj kapi; naroito je est osjeaj pritiska, peenja i napetosti. Bolesnici to stanje opisuju slino mamurluku, ne mogu bistro misliti, a ako rade odgovoran posao, glavobolja se pojaava. Glavobolju se moe simulirati. Ako uenik eli pobjei s neugodno ga sata, kae da ga boli glava; mnogi na radnim mjestima pribjegavaju tom izgovoru, a to ini i ena ako eli da je mu ostavi na miru s intim nostima. Simulaciju je teko dokazati, pa moramo vjerovati. Kod neurotiara koji svjesno ne simulira, glavobolja moe biti sredstvo da neto postigne: potedu, potovanje drugih, opravdanje za neizvren rad.

Lijeenje glavobolje
Ljudi ni za koju drugu bolest ne troe toliko lijekova koliko za gla vobolju. Mnoga sredstva koja uklanjaju bol nisu najpouzdanija. Bol je neu godan simptom, ali je esto i saveznik jer upozorava na promjenu. Loe je svaki bol suzbijati slabijim ili jaim analgeticima, lijekovima protiv bola. Izljeenje se moe oekivati samo ako se uklone uzroci. Uzalud e mo davati i najjaa sredstva protiv bolova, ako se ne promijeni ivotna situacija koja je neposredan uzrok glavobolje. Kod nekih glavobolja sredstva se daju prema potrebi. Migrenu valja lijeiti trajno. Izmeu pojedinih napadaja glavobolje valja tono uzimati lijek koji e spreavati da ne doe do napadaja, ili e ga ublaiti. Lijeko vi se ne smiju uzimati nekontrolirano. Mnogi su lijeili glavobolju, a po stali su narkomani. Ne treba se plaiti pojedinane tablete, ali ako se po ne stvarati navika, treba to prije prekinuti. Kod neurotske glavobolje vaan je psihoterapijski pristup. Kad bis mo uspjeli ukloniti sve duevne uzroke, glavobolja bi se rijetko kada po javila. U kratkom vremenu moe se uiniti vrlo malo. Zato se psihoterapijsko lijeenje povezuje s lijekovima u smislu dugotrajne pomoi boles niku.

Glavobolja nakon uzimanja pilula protiv trudnoe

Nije prolo ni 20 godina otkako je ameriki ginekolog Pincus zapo eo eksperimentima s pilulom, da bi je danas upotrebljavalo vie deseta ka milijuna ena. Antibaby pilula, ili popularno pilula, postala je naj sigurnije sredstvo za spreavanje neeljene trudnoe. Zbog industrijske proizvodnje postala je pristupana najirim slojevima. Ali ta masovna primjena pokazala je da pilule ene ne podnose jed nako. Smetnje su, na sreu, vrlo rijetke i u veini sluajeva nisu opasne po zdravlje. U nekih ena javljaju se tegobe koje se inae primjeuju u poetku trudnoe: nabreknutost i pritisak u prsima (dojkama), munina, pa i po vraanje, vrtoglavica i razdraljivost; neke ene poinju dobivati na tei ni; unato pravilnoj primjeni pilule mogu se javiti oskudna krvarenja, ili potpuni prestanak menstruacije; takve su smetnje obino u prvim mjese cima uzimanja pilule i poslije prestaju. Glavobolja je takoer jedna od popratnih pojava. Prema statisti kim podacima, glavobolju dobiva prosjeno manje od 10 posto ena ko je uzimaju pilulu; u nekih je ena glavobolja beznaajna i potpuno neo pasna, javlja se na psihikoj osnovi, a ne zbog tetnog djelovanja pilule. Takve su ene i prije uzimanja pilule imale smetnje na ivanoj bazi. Pokusima je ustanovljeno da su se glavobolje javljale i onda kada su im umjesto pilula davali tablete vitamine. Razumije se, glavobolje nisu uvijek na ivanoj bazi. U rijetkim sluajevima mogu biti izazvane djelovanjem same pilule. Pilula je hormonski preparat i sastoji se od dva tvorniki (sintetski) proizvedena spolna hormona - progesterona i estrogena. To su enski spolni hormoni koji se u tijelu ene stvaraju u jajniku. Estrogene lue jajnici ene, a progesteron lui jajace desetak dana prije menstruacije. Sve pilule koje se danas upotrebljavaju kao Anovlar, Anacyclin 101, Eugynon, Neoginon, sastoje se od kombinacija tih hormona. Smetnje, pa tako i glavobolje, ovise o koliini i odnosu ta dva hormona. S obzi rom na to da i preparati sadravaju razliite koliine pojedinih hormo na, koji put je dovoljno da se promijeni preparat, i glavobolja prestaje. Mnogo ozbiljnije valja shvatiti glavobolje koje nastaju nakon due upotrebe pilule; one mogu biti posljedica ozbiljnih poremeaja, npr. po veanoga krvnog pritiska, ili jo opasnije komplikacije gruanja krvi u krvnim ilama mozga (cerebralna tromboza). Pilule se mogu uzimati samo pod kontrolom lijenika. Postoje bo lesti kod kojih se pilula ne smije uzimati jer dovodi do pogoranja: tu-

mori na jajnicima, upala jetre, upale vena. Zbog toga svaka ena, prije nego to se odlui na taj oblik kontracepcije (spreavanja trudnoe), mo ra na lijeniki pogled.

Glavobolja uzrokovana alkoholnim piem

Mnogi ljudi znaju za glavobolje koje nastaju nakon uivanja veih koliina alkoholnih pia. Glava kao bava sastavni je dio opega po remeaja u tijelu koji je nastao kao posljedica blaega ili teeg stupnja otrovanja alkoholom. Takvo stanje poslije opijanja naziva se mamurluk i, osim glavobolje, praeno je povraanjem, muninom, koji put prolje vom, opim loim osjeanjem. U narodu je od davnine poznat rasol od kiseloga zelja kao lijek pro tiv glavobolje i mamurluka. Ljekovita svojstva koja se pripisuju soku od zelja zapravo pripadaju kuhinjskoj soli koja se u rasolu nalazi u ve im koliinama. Glavobolja poslije opijanja dijelom je posljedica alkohola kao otro va koji direktno nadrauje modane opne osjetljive na bol, a dijelom zbog poveanog gubitka tekuine i smanjenoga tlaka likvora, tj. tekuine koja pod odreenim pritiskom ispunjava upljine mozga (modane ko more). ovjek koji mnogo pije, gubi mnogo tekuine mokrenjem. Po znat je est odlazak na stranu u toku pijanke. Alkohol djeluje na bub rege u smislu pojaanoga luenja mokrae. Budui da sol u tijelu zadra va vodu, moe doi do smanjenja glavobolje pijenjem slane vode.

GOJAZNOST

Gojaznost, ugojenost, pretilost (obesitas, adipositas) stanje je poveane tjelesne teine koja nastaje zbog nagomilavanja suvinoga masnog tkiva. Neposredan je uzrok unoenje u tijelo vie hrane nego to je organizmu potrebno. Hrana je za sva iva bia, pa tako i za ovjeka, osnov postojanja. Potreba da se utai glad za hranom jedan je od osnovnih ljudskih nago na. ivot, tjelesni razvitak, tjelesno i duevno zdravlje, ovise o pravilnoj ishrani. Hranom ovjek dobiva sav potreban materijal za izgradnju i rast organizma: bjelanevine, masti, ugljikohidrate, minerale, vitamine. Hra na ovjeku daje i potrebno gorivo. Probavom u crijevima i mijenom tvari u stanicama tijela, sastojci hrane izgaraju, tj. posredstvom kisika razgrauju se u jednostavnije kemijske spojeve, pri emu se oslobaa energija koja se ispoljava radom miia, ostaloga tkiva i organa te tjeles nom temperaturom. Ta koliina hranom unijete i u tijelu osloboene energije izraava se i mjeri jedinicom za koliinu topline koja se naziva kalorija. Broj kalorija koje sadrava jedan gram osnovnih hranjivih tvari me usobno je razliit. Ako se u tijelo unese jedan gram bjelanevina, njiho vom razgradnjom u organizmu oslobodit e se u prosjeku 4 kalorije. Isti broj kalorija daju i ugljikohidrati dok e 1 gram masti izgaranjem oslo boditi ak 9 kalorija. Iako masti sadre vie nego dvostruko koliinu energije od ugljikohidrata i bjelanevina, ugljikohidrati su glavni izvor kalorija u hrani. Oni daju 50 do 70 posto ukupne koliine kalorija. Taj je postotak u siromanijim zemljama jo vei s obzirom na to to su uglji kohidrati najjeftiniji izvor energije: krumpir, kruh, tjestenina, grah. U naoj je zemlji i znatan izvor kalorija alkohol, koji u obliku alkoholnih pia, negdje ak i redovito, predstavlja sastavni dio obroka. Dnevne kalorijske potrebe tijela ovise o tjelesnoj aktivnosti i kreu se u granicama od 2200 do vie od 5000 kalorija. Osobama koje u svom zvanju preteno sjede ili obavljaju laki fiziki posao, potrebno je dnev no 2300 do 2500 kalorija. Jaa tjelesna aktivnost zahtijeva oko 3000 ka-

lorija, teak fiziki rad 4000 kalorija, dok se prilikom najteih fizikih poslova (npr. rudari, drvosjee) utroi i 5000 kalorija. Energija izraena kalorijama troi se neprekidno, ali ne i jednoliko. Tako e lagan fiziki rad troiti svega oko 100 kalorija na sat, sjedenje 75 kalorija, dok e se spavanjem utroiti jo manje. Teak fiziki rad utroi 400 i vie kalorija u toku jednoga sata. Umni rad, unato tome to je vrlo zamoran, troi malo kalorija. Lijenik je izvrio pokus na sebi i ustano vio da jedan sat umnoga rada ne troi vie kalorija nego to ih ima u polovini jednog kikirikija. Zdrav ovjek potpuno nesvjesno odrava ravnoteu izmeu svojih kalorijskih potreba te koliine i kalorijske vrijednosti pojedine hrane. U zdrava ovjeka koliina kalorija unijetih hranom odgovara koliini po troene energije. Kada se u tijelo hranom i piem unosi vie kalorija ne go to je organizmu potrebno, dolazi do gojaznosti. Sav viak pojedi nih kalorija, bez obzira jesu li to masti, ugljikohidrati, bjelanevine ili alkohol, pohranjuje se kao rezerva u masnim stanicama tijela. Na svakih 9 kalorija suvine energije organizam stvara 1 gram rezervne masti. To znai, ako osoba dnevno dobiva samo 500 kalorija iznad svojih potreba, kroz tjedan dana poveat e tjelesnu teinu za pola kilograma. Mogli bismo kazati da organizam koristi vrijeme izobilja da bi stvorio rezervu za mrave dane. Meutim, te rezerve masti pretjerane su kod gojaznih osoba. Mnoge ugojene osobe imaju po nekoliko stotina tisua rezervnih kalorija nataloenih u masnom tkivu. U dananjim uvjetima ivota tak vo nakupljanje masnoga tkiva ne samo to je nepotrebno i nesvrsishodno nego je i tetno po zdravlje.

Tjelesni i duevni poremeaji gojaznih osoba

Gojaznost je bolest. Osnovni je problem loa, pretjerana ishrana. Po posljedicama za zdravlje i ivot, gojaznost je slina pothranjenosti ili bolesti nedovoljne ishrane. Dokazano je da gojazne osobe ive krae od osoba s normalnom tjelesnom teinom. to je stupanj gojaznosti vei, to su pobol i smrtnost vei. Mukarci s tjelesnom teinom koja je vea za 20 posto imaju smrtnost ak do 50 posto veu od osoba koje imaju nor malnu tjelesnu teinu. Kod ena posljedice nisu tako teke, premda su mnogo ee gojazne od mukaraca. Povean pobol i poveana smrtnost gojaznih osoba nastaju zbog poremeaja koji su direktna posljedica prekomjerne tjelesne teine. Go jaznost nepovoljno utjee na rad mnogih organa u tijelu, srca i krvoil noga sustava, bubrega, jetre, plua, crijeva. Gojaznost znatno optereuje srce naroito starijih ljudi. Masno tki vo proima srani mii, srce postaje vee, ali ne i snanije. Srce gojazne

Portret najdebljega ovjeka u Americi u XIX stoljeu

( u XXI.st., da bi se takvo to vidjelo, dovoljno je izii na ulicu... )

osobe mora podnijeti vei napor ne samo zbog poveane tjelesne teine, toga dodatnog tereta, nego i zbog mnogobrojnih novostvorenih krvnih ila koje suvino masno tkivo opskrbljuju krvlju. Srce ugojene osobe na roito se jako optereuje kretanjem i poveanim tjelesnim naporom. Za to se gojazni ljudi brzo umaraju, pa je njihova radna sposobnost znatno smanjena. Zbog oteanoga kretanja, takve osobe vie sjede, to uzrokuje dalje smanjenje potronje kalorija u tijelu. Razumljivo je da e uz istu ko liinu hrane, tjelesna teina i dalje rasti. Tako se stvara zatvoren krug iz koga nema izlaza bez lijeenja. U krvi gojaznih osoba poveane su masne tvari: holesterol, trigliceridi (hiperlipidemija), koje se taloe na stijenkama krvnih ila i ubrzava ju razvoj arterioskleroze. Masne tvari taloe se na krvnim ilama srano ga miia i mozga. Zbog toga se u gojaznih osoba ee javlja tzv. koro narna skleroza. Posljedica su povremeni bolovi u srcu, a moe se razviti i srani infarkt. Promijenjene krvne ile u mozgu dovode do krvarenja u mozak. Povien krvni tlak nekoliko je puta ei u gojaznih nego u osoba koje imaju idealnu tjelesnu teinu. Disanje gojazne osobe je oteano, naporno i povrno. Oklop mas ti na prsnom kou oteava njegovo irenje. irenje prsnoga koa pogor ano je i slabou meurebrenih miia, koji ire prsni ko, jer su jako proeti masnim tkivom. Visok poloaj oita (dijafragme), miia koji ta koer sudjeluju u disanju, jo vie oslabljuje disanje. Jako nakupljanje masti u trbunoj upljini podie oit u prsni ko. Oit tada pritie na

srce i uzrokuje srane smetnje. Prilikom udisaja oit se ne moe dovoljno spustiti u trbunu upljinu ispunjenu masnim tkivom, to znatno smanju je udisaj. Ukupna koliina udahnutoga zraka znatno je smanjena (sma njeni vitalni kapacitet). To je ujedno i razlog zbog ega su gojazne osobe kratkog daha i zato se zapuu ve na najmanji napor. Smanjen dovod zraka u plua oteava i punjenje srca krvlju, pa se s vremenom razvija oteenje i kronina slabost srca. Oteana izmjena plinova u pluima do vodi do nakupljanja ugljinoga dioksida u krvi, to dovodi do stalne pospanosti. Oslabljena pluna ventilacija takoer je razlog zbog ega se u gojaznih ljudi mnogo ee javljaju upale plua nego u osoba s nor malnom tjelesnom teinom. Gojazne osobe sklone su i drugim bolesnim promjenama: eernoj bolesti, oteenju jetre, gruanju krvi u krvnim ilama (tromboza), iskriv ljenosti kotanoga sustava, upalama zglobova, proirenim venama na nogama, upali unoga mjehura, slijepoga crijeva, ee se stvaraju u ni kamenci, postoje probavne smetnje kao napuhnutost, podrigivanje, proljevi. Ali sve ove tjelesne promjene gojazne osobe uope ne povezuju sa svojom prekomjernom teinom. Mnogo ih vie zabrinjava tjelesni izgled nego poremeeno zdravstveno stanje, naroito ako je rije o mlaim osobama. Zabrinutost za svoj izgled, tjelesna nepokretnost, smanjena radna sposobnost, sve to dovodi i do psihikih poremeaja: osjeaja ma nje vrijednosti, potitenosti, povuenosti.

Uzroci gojaznosti
Budui da je neposredan uzrok gojaznosti viak kalorija unijetih hranom, moe se rei da se ovjek deblja zato to previe jede. Nesum njivo je da se u vezi s takvom kategorinom tvrdnjom moe postaviti niz pitanja: zato neki ljudi previe jedu, zbog ega pojedinci mogu pojesti goleme koliine hrane i ostati mravi, dok se drugi uz mnogo manju ko liinu hrane debljaju zato netko ne moe smraviti unato tome to go tovo nita ne jede? Centri koji reguliraju uzimanje hrane nalaze se u mozgu ovjeka. Postoje tzv. centar za glad, iji nadraaj izaziva osjeaj gladi i potrebu za uzimanjem hrane, te centar za sitost, iji nadraaj dovodi do toga da ovjek prestaje jesti. Zdrav ovjek nesvjesno odrava ravnoteu izme u ta dva centra, tako da koliina kalorija unijetih hranom odgovara ko liini potroene energije. Ako se ravnotea poremeti, posljedice mogu biti dvojake: 1. Nedovoljno unoenje hrane dovodi do gubitka tjelesne teine, s vremenom se razvije stanje pothranjenosti.

2. Prekomjerno unoenje hrane gomila vie kalorija nego to se troi i dovodi do porasta tjelesne teine, do gojaznosti. Postoje brojni poznati i nepoznati inioci koji djeluju na te mozgov ne centre. Prolazan osjeaj gladi nastat e zbog snienja eera u krvi, zbog grevitih i bolnih pokreta eluca, dok e, npr., rastezanje eluca izazvati osjeaj sitosti. Smatra se da postoje tri osnovna poremeaja koji trajno djeluju na centre: poremeaji u mozgu, nasljednost i psihiki po remeaji. Svi ti inioci mogu naruiti ravnoteu i dovesti do gojaznosti. Poremeaji u mozgu mogu izazvati gojaznost ako su nastali u dijelu mozga u kojem postoje centri za glad i sitost. Nauci je poznato da se ti centri nalaze u dijelu mozga koji se naziva hipotalamus. Eksperimenti ma je dokazano da ivotinje prestaju jesti ako im je uniten centar za glad. Ako je uniten centar za sitost, nastane suprotna reakcija, ivo tinja ne prestaje jesti. I kod ovjeka se zbog oteenja toga dijela mozga iznenada moe javiti pretjerana glad, uzimanje golemih koliina hrane i gojaznost tekog stupnja, bez obzira na to to je takva osoba desetljei ma imala normalnu tjelesnu teinu. Isto se tako moe iznenada pojaviti i potpun gubitak apetita uz osjeaj stalne sitosti. Posljedica je nagli gubi tak tjelesne teine. Takva stanja nastaju nakon upala i povreda mozga, rijetko zbog tumora u mozgu. U nastanku gojaznosti nasljednost (genetski faktor) nije tako vana kao to se svojevremeno smatralo. Iza tzv. nasljedne gojaznosti zapravo se krije utjecaj sredine i obitelji. Mnoge gojazne osobe odgajane su u obiteljima u kojima je jelo predstavljalo jedino ivotno zadovoljstvo, gdje je stvoren kult jela. Navike uzimanja velikih koliina hrane iz dje tinjstva ostale su i poslije. Veliki obroci postepeno su uinili manje osjet ljivim centar za sitost. Osim toga, prekomjerna ishrana u najranijoj mla dosti uzrokovala je stvaranje veeg broja masnih stanica. Osjeajni i drugi psihiki poremeaji mogu direktno utjecati na cen tre za sitost i glad. Poznata je neumjerenost u jelu nakon potresnoga do gaaja, ivotnoga neuspjeha, poslije nezadovoljstva, sukoba u obitelji ili na radnom mjestu, nakon neuspjeha da se rijei vaan ivotni problem. Uzimanje hrane smanjuje duevnu napetost takvih osoba, koje zapra vo prekomjernom ishranom rjeavaju svoje unutarnje probleme i ivot ne situacije za ije rjeenje nisu dorasle. Ako takvi psihiki poremeaji traju due vrijeme, ili su postali trajni, uitak u jelu moe postati njihovo jedino ivotno zadovoljstvo i glavna osobina linosti. ovjekova potreba za hranom nije iskljuivo odreena osjeajem gladi. Apetit, to je posebna elja za odreenom vrstom hrane, ovisi o iz gledu hrane, osjetima mirisa i okusa. I sama pomisao na neku hranu mo e izazvati pojaan apetit. Sveanosti, gozbe, slubeni i neslubeni rukovi i veere, kada pun stol i atmosfera ugodnoga drutva pojaava ape tit, dovode do pretjeravanja u jelu i pilu, a posljedica je nakupljanje su vinih kilograma.

Suvremen nain ivota u velikoj mjeri utjee na gojaznost. Porast tjelesne teine karakteristika je ljudi civiliziranih i bogatih zemalja. U ne razvijenim i siromanim podrujima ovjek veliki dio energije (kalorija) troi na radnom mjestu, na putu do radnoga mjesta, na proizvodnju i pripremu hrane. ivot ovjeka u bogatim i urbanim sredinama takav je da troi sve manje kalorija. Tome pridonose moderna prometna sred stva. ovjek se sve manje kree. Modernizacija tehnolokoga procesa u proizvodnji dovela je do toga da se i na radnom mjestu sve vie pritie dugmad, a kod kue brojni kuanski aparati znatno smanjuju potro nju ljudske energije. Nain prehrane postao je takav da se sve vie koristi polugotova ili gotova hrana, uglavnom visoko kalorina, zbog veega postotka masti. U bogatim se zemljama vie od 40 posto kalorijskih po treba podmiruje mastima. Znai, s jedne strane postoji sve manji utroak ljudske energije, a s druge se strane hranom unosi u tijelo sve vie kalori ja.

Gojaznost djece
Gojaznost odrasla ovjeka usko je povezana s gojaznou iz djetinj stva. U vie od jedne treine sluajeva gojaznost odraslih samo je nasta vak pretilosti djeje dobi. Takvi sluajevi ujedno su i najtei oblici gojaznosti odraslih. Nauka je otkrila injenice koje ukazuju kako i na koji nain naslje ivanje i vanjski utjecaji okoline u djetinjstvu djeluju na gojaznost. Mast se kao rezervno gorivo nakuplja u posebnim masnim stani cama koje se zovu adipociti. Sklonost debljanju kao i tjelesna teina ne ovise samo o tome jesu li masne stanice vie ili manje napunjene mau nego i o ukupnom broju masnih stanica u tijelu. Broj masnih stanica ovjeka moe se odreivati kao to se moe odreivati i broj krvnih sta nica, crvenih i bijelih krvnih zrnaca. Ukupan broj masnih stanica u tijelu ovjeka iznosi prosjeno oko 300 milijardi. O tome da li e broj masnih stanica biti vei ili manji odluuju na sljedni inioci, ali jo vie nain prehrane u prvim danima, mjesecima i godinama ivota. Pretjerana prehrana u mladosti smatra se glavnim podsticajem porasta broja masnih stanica, naroito prekomjerno hranje nje u prvim danima i prvim tjednima ivota. to je dijete starije, utjecaj prehrane na broj masnih stanica sve je manji, tako da se oko 23. godine ivota broj masnih stanica ustaljuje i vie se ne mijenja do kraja ivota. Znai da gojaznost djeje dobi stvara preduvjete za kasniju gojaznost, i to ne samo navikama u jelu nego i brojem masnih stanica. Ako su u gojazne osobe sve masne stanice maksimalno napunjene mau, tada ukupna koliina masnoga tkiva iznosi oko 40 kilograma. To

je ujedno i krajnja granica vika tjelesne teine koja se moe postii na kon dvadeset i tree godine ivota. Viak kalorija u tijelu nema se gdje taloiti kao rezervna mast, pa se stolicom kao neprobavljivi dio hrane odstranjuje iz tijela. Kod teih sluajeva gojaznosti broj masnih stanica moe iznositi i 500 milijardi, u najteim sluajevima i vie od bilijun masnih stanica, pa rezerva masnoga tkiva moe iznositi vie od 100 ki lograma. Masne stanice nisu jednako rasporeene po tijelu. Zato se jedni debljaju vie straga, a drugi vie sprijeda. Netko se deblja vie u licu, kod drugoga sve ide u trbuh. Na takav raspored utjeu hormoni i luevine nekih lijezda. Laki stupanj gojaznosti djece nastaje onda kada njihova tjelesna te ina ne prelazi 10 do 20 posto iznad normalne teine. O pravoj gojaznos ti govori se kada tjelesna teina djeteta prelazi 20 posto iznad teine koja se smatra normalnom za tu dob, spol i odreenu visinu tijela. Glavni su krivci zbog gojaznosti djece roditelji koji ih pretjerano hrane. Tome pogoduju predrasude, a naroito je rasprostranjeno milje nje da je dijete to zdravije to je deblje. Istina je suprotna: gojazno dijete prije oboli nego dijete s normalnom teinom, pa ak i od djeteta koje se smatra mravije. Mnogi roditelji kljukaju svoju djecu smatrajui da time iskazuju pravu ljubav. Gojazna djeca postaju nespretna, nepokretna, ne mogu ravnopravno sudjelovati u djejim igrama, postaju objekt izrugi vanja i maltretiranja. Zbog toga izbjegavaju drutvo ostale djece, povla e se u sebe, imaju osjeaj manje vrijednosti, a zatim im nita drugo ne preostaje nego da i dalje pretjerano jedu. Posljedica je: porast tjelesne te ine. Spreavanje pretjerane ishrane u prvim mjesecima ivota, spreava nje gojaznosti u predkolskoj i kolskoj dobi omoguuje djeci sretnije djetinjstvo, ujedno smanjuje gojaznost odraslih. Na taj nain uva se zdravlje i smanjuje smrtnost.

Gojaznost trudnica
Tjelesna teina ene u toku trudnoe postepeno raste. Taj porast tje lesne teine kod zdrave ene i normalne trudnoe u prosjeku iznosi 10 do 13 kg. Samo polovina dobivene tjelesne teine otpada na edo i ma ternicu, ostatak je preteno masno tkivo koje se nakuplja da bi posluilo kao skladite za potrebe dojeneta i dojenja. Svega 1 do 2 kg otpada na nakupljenu tekuinu, koja se izlui mokrenjem. Porast tjelesne teine u trudnoi ovisi o gradi tijela ene, nainu prehrane, bolestima trudnice i eda. U nekih je ena porast tjelesne teine tek neto vei od teine e da, kod drugih iznosi i vie od 20 kg.

Odreivanje normalne tjelesne teine za djecu i odrasle

Postoje brojne i razliite tablice, grafikoni, krialjke i formule po mou kojih se moe izraunati poeljna, normalna (idealna) tjelesna te ina. 1. Kao gruba orijentacija o poeljnoj tjelesnoj teini moe posluiti stara, jednostavna i praktina formula koja glasi: visina u cm minus 100. Kod mukaraca se od dobivenoga rezultata odbije jo 5 posto, a kod e na 10 posto. Primjer: poeljna teina mukarca i ene visine od 180 cm: Za mukarca: 180 minus 100 jednako 80 minus 10 posto jednako 72 kg. Za enu: 180 minus 100 jednako 80 minus 10 posto jednako 72 kg. Ova se formula ne moe primijeniti na djecu. 2. Za odreivanje poeljne tjelesne teine djece postoje posebne tab lice s obzirom na to to dijete nije odrastao ovjek u malom. Za dojenad i malu djecu vrijede ista mjerila bez obzira na spol, zbog ega tablice nemaju rubriku: muko i ensko. (Vidi tablicu: Preporuena tje lesna teina za djecu prema visini). 3. Za veu djecu postoje posebne tablice kod kojih se razlikuju po eljne tjelesne teine u djevojica i djeaka. (Vidi: Preporuena tjelesna teina za djeake i djevojice prema visini i spolu). 4. Za odrasle osobe iznad 25 godina postoje tablice koje uzimaju u obzir i gradnju tijela. Za svaku visinu i odgovarajuu konstiticiju tijela dat je irok raspon izmeu donje i gornje granice poeljne tjelesne teine. To su tablice amerikoga Osiguravajueg drutva (Metropolitan Li fe Insurance Company). (Vidi tablice: Preporuena tjelesna teina za od rasle osobe prema visini, spolu i grai tijela).

PREPORUENA TJELESNA TEINA ZA DJECU PREMA VISINI

Visina u cm 52 54 56 58 60 62 64 66 68 70 72 74 76 78 80 Teina u kg 38 . 43 . 48 . 52 . 57 . 63 . 69 . 75 . 81 . 87 . 92 . 97 . 10.2 10.6 11.0 Visina u cm 82 84 86 88 90 92 94 96 98 100 102 104 106 108 Teina u kg 11.4 11.8 12.2 12.6 13.1 13.6 14.0 14.5 15.0 15.6 16.1 16.7 17.3 18.0

PREPORUENA TJELESNA TEINA ZA DJEAKE I DJEVOJICE PREMA VISINI I SPOLU

Djeaci Teina u kg 19.7 22.1 24.5 27.3 30.2 33.7 37.4 41.4 46.5 52.5 59.4 Visina u cm 112 118 124 130 136 142 148 154 160 166 172 Djevojice Teina u kg 19.6 22.0 24.5 27.4 30.6 34.0 37.7 42.0 49.7 -

Lijeenje gojaznosti
Lijeenje gojaznosti teak je problem za lijenika, a jo vie za oso bu koja se eli rijeiti suvinih kilograma. Unato tome to je lijeenje vrlo jednostavno (jesti to manje), ono u biti predstavlja teko tjelesno i duevno optereenje, napor koji veina gojaznih uope ne moe savlada ti. Zato treina gojaznih odbija svako lijeenje. Druga treina pristaje na lijeenje, ali izdri vrlo kratko vrijeme. Tek se jedna treina gojaznih sa ma Odluuje na lijeenje i redukcionom dijetom smanjuje tjelesnu teinu do normalnih granica. Ali i medu njima ima onih koji poinju ponovo jesti na stari nain, esto i vie nego prije.

Redovna kontrola tjelesne teine sastavni je dio lijeenja

Prije nego to se odlui da skine suvine kilograme, ovjek mora raistiti za zabludama i predrasudama koje oteavaju ili onemoguava ju lijeenje. U veini sluajeva gojazne osobe izjavljuju da malo jedu, da ne jedu vie od ostalih ljudi, da gotovo nita ne jedu, ili da nita ne jedu. Bez obzira na to koliko malo jede, ugojena osoba jede previe. Valja rei da se pod hranom razumijeva svako pie koje u tijelu daje ka lorije: alkoholna pia, slatka pia i sl. Nepobitna je injenica da se rezer vna mast ne moe stvarati ako kalorijska vrijednost hrane nije vea od kalorijske potronje. Velika je istina sadrana u staroj narodnoj izreci da se od zraka i vode ne moe ivjeti, a kamoli debljati. Tu injenicu sva kodnevno potvruju sluajevi ljudi koji zbog neimatine ili bolesti ne

mogu uzimati hranu koja sadri potreban sastav i dovoljnu koliinu ka lorija; to potvruju i epidemije gladi koje danas haraju u nerazvijenim zemljama. U nedavnoj prolosti to su dokazali i uasi koncentracionih logora. Nije tono vrlo proireno miljenje da se tjelesnim vjebanjem moe smraviti. Mnogi smatraju da e pojaana tjelesna aktivnost dovesti do pojaane potronje kalorije, a time do pada tjelesne teine. Poduzimaju se dugotrajne etnje, provodi se redovna jutarnja gimnastika, povreme no se tri ili igra neka sportska igra, nedjeljom i praznicima se planinari. Kada takve osobe nakon izvjesnog vremena ustanove da su njihovi ki logrami ostali isti, ili su ih ak i neto poveali, postaju razoarane, malodune i naputaju svaku nadu da e ikada postati mravije. Evo u e mu je zabluda: tjelesnom aktivnou troi se premalo kalorija da bi uz nepromijenjen nain ishrane dolo do znatnijega pada tjelesne teine; kretanjem, naroito etnjama, ne moe se smraviti. Ako bismo htjeli ski nuti 1 kilogram masti, morali bismo etati od Zagreba do Ljubljane, uz uvjet da za to vrijeme nita ne jedemo. Kalorije koje ovjek utroi za et nju od 10 kilometara nadoknadi samo sa jednim vinjakom ili krikom kru ha. Tranje od punog sata potroi tek neto vie od 1000 kalorija. Kod mnogih takav tjelesni napor samo pojaava osjeaj gladi. Posljedica je viestruka naknada izgubljenih kalorija. Zabluda je kada mnogi smatraju da se ovjek deblja zbog toga to pije previe vode. Zbog toga u dijeti za mravljenje prije svega sma njuju koliinu tekuine. Osoba koja eli smraviti mora shvatiti da se od vode ne moe debljati zato to voda u tijelu ne daje nikakve kalorije. Po stoje bolesti kada bolesnik pije goleme koliine vode, i do 20 litara dnev no, a da njegova tjelesna teina ostaje normalna. Mnogi smatraju da e prije smraviti ako pojaaju gubitak vode iz tijela. Jedni uzimaju tablete koje izazivaju proljeve, drugi tablete koje poveavaju izluivanje mokrae. Danas je postalo moderno ii u sau nu jer je mravljenje u sauni elegantnije od mravljenja proljevom. Svi ti postupci dovode do pojaanoga gubitka tjelesne vode. U kratkom vremenu ovjek moe izgubiti i vie od 1000 grama. Ali ubrzo poslije to ga javlja se jaka e, tako da se sav gubitak tekuine nadoknadi. Osim toga, takvi su postupci opasni po zdravlje. Sauna se ne preporuuje stari jim ljudima ni osobama s bolesnim krvoilnim sustavom, jer visoka tem peratura i vlanost zraka suvie optereuju ionako oslabljeno srce. Neki smatraju da je dovoljno iz prehrane izbaciti masti koje sadra vaju najvie kalorija, drugi pak da je bolje iskljuiti ugljikohidrate. U za bludi su i jedni i drugi. Nije bitno to e se iz hrane iskljuiti, nego koli ko se kalorija smanji u pojedenoj hrani. Pogreno je miljenje da je bolje jesti ee i u manjim obrocima ne go dva ili tri puta dnevno. Nije bitno u koliko se obroka hrana uzima, nego koliki je ukupan iznos hranom unijetih kalorija u tijelo. Vei broj

obroka u toku dana nekome koristi jer zatomljuje osjeaj gladi, pa se na taj nain lake podnosi redukciona dijeta. U zabludi su i oni koji gojaznost tumae nepravilnim radom lijez da. Svojevremeno se smatralo da je est uzrok gojaznosti poremeaj u radu lijezda u unutranjosti tijela, tzv. hormonalni poremeaj. Dana nja medicina opovrgava takve tvrdnje. Ali pojedinci jo uvijek okrivljuju lijezde, naroito majke dok kljukaju djecu golemim koliinama hrane. Jedini je koristan nain lijeenja: da se u hrani smanji broj kalorija ispod tjelesnih potreba. Tada e organizam potrebnu razliku nadoknadi ti iz kalorijskog rezervoara smjetenoga u masnom tkivu. Rezervna mast poinje se troiti, masno se tkivo smanjuje, gubitak tjelesne teine postaje uoljiv. Znai da je dijeta sa smanjenim brojem kalorija, tzv. re dukciona (hipokalorina) dijeta, osnov lijeenja gojaznosti. Svi ostali postupci: uzimanje lijekova, specijalnih preparata, tjelesno vjebanje itd., samo su pomone mjere osnovnoga postupka, tj. redukcione dijete. Postoje brojne dijete s razliitim nazivima. Neke su dobile ime pre ma vrsti hrane, koja se preteno troi, npr. mljena dijeta, vona dijeta, masna dijeta, bjelanevinasta dijeta itd. Mnoge su dijete dobile ime zna ajnih osoba, institucija, gradova. Postoje dijete Du Pont, Rockefeller, Mayo, holivudska dijeta itd. U posljednje vrijeme pie se i govori o tzv. masnoj dijeti, koja u hra ni sadrava preteno masti, ak do 90 posto, a vrlo malo ugljikohidrata. Iako su masti glavni rezervoar kalorija u tijelu, ugljikohidrati imaju prednost u izgradnji pred mastima. Ugljikohidrati su najee gorivo koje najlake sagorijeva, ostavljajui istu vodu i ugljini dioksid. Raz gradnja ugljikohidrata spreava pojaanu razgradnju masti. Do pojaane razgradnje masti dolazi zbog manjka eera ili nemogunost stanica tije la da sagorijevaju eer. Pojaana razgradnja masti neto smanjuje mas nu rezervu tijela, ali u organizmu se nakupljaju tetni produkti pojaane razgradnje masti, tzv. ketonska tijela. Te tvari izazivaju muninu, povra anje i znatno smanjuju apetit. Izvjestan uspjeh te dijete mogu je u po etku lijeenja prvenstveno zahvaljujui gubitku apetita. Poslije mogu nastati ozbiljne posljedice. Stari fiziolozi nisu uzalud govorili da masti mogu izgarati u vatri ugljikohidrata. Holivudska kura lijeenja zapravo je bjelanevinasta dijeta. Pozna to je da su bjelanevine jedina vrsta hrane koja se moe jesti u gotovu neogranienim koliinama a da ne dovedu do debljanja. Bjelanevine ni su isto gorivo i ne sagorijevaju tako brzo kao ugljikohidrati. Na nji hovu razgradnju samo tijelo utroi mnogo kalorija. Zato bjelanevine izazivaju dugotrajan osjeaj sitosti. Bjelanevine su manje kalorijski a vi e graevinski materijal; prvenstveno slue za izgradnju tijela, za rast i nadoknadu mrtvih stanica. Taj tip dijete preteno se sastoji od nemasnoga mesa, koje se pri na tavi bez masti. Salata se moe jesti po volji, ali bez ulja, samo s limunom ili octom. Svinjsko meso i kobasice ne smiju se

jesti. Za doruak se moe pojesti jedno jaje s pola keksa, te kava ili aj bez eera. Za veeru opet nemasno meso. Meuobroci mogu sadravati samo manje koliine voa koje ne sadri mnogo eera. Takva je dijeta vrlo skupa. Meso je danas najskuplja ivena namirnica. Osim toga, tak va je dijeta tetna ako traje due vrijeme zato to hrana ipak ne sadrava sve one tvari koje su tijelu potrebne da bi normalno funkcioniralo. Postoji i metoda potpunoga gladovanja. Primjenjuje se u rijetkim sluajevima teke gojaznosti, onda kada se drugim metodama nije po stiglo poboljanje. Lijeenje obino zapoinje u bolnici i traje 7 do 14 da na. Nakon toga prelazi se na kunu redukcionu dijetu. Za vrijeme glado vanja ograniava se tjelesna aktivnost, a tekuine valja piti dovoljno ka ko bi se izluila najmanje litra i po mokrae dnevno. Iako taj postupak li jenici vrlo rijetko primjenjuju, neki ljudi sami kod kue primjenjuju me todu potpunog gladovanja. U zabludi su oni koji smatraju da e potpu nim gladovanjem u kratkom roku izgubiti velik broj kilograma. Svatko tko se odlui da smravi mora shvatiti da je dnevni gubitak teine ogra nien. Ne moe se dnevno izgubiti onoliko grama koliko tko eli. ov jek koji apsolutno nita ne jede moe izgubiti najvie 200 do 300 grama dnevno. To se moe dokazati jednostavnim raunom: Masno tkivo sadri malo vode, svega 15 posto, znatno manje od mi ia koji imaju 70 posto vode. Prema tome, 100 grama masnoga tkiva ne daje 900 kalorija, koliko daje ista mast, ve samo 800 kalorija. Kako je osobi s prosjenom radnom aktivnou potrebno oko 2500 kalorija dnevno, taj broj kalorija dat e svega 313 grama masnog tkiva (313 puta 8 jednako 2504). Ako bi se poveao tjelesni napor, potroak kalorija bio bi neto vei, ali tada bi postojala opasnost samootrovanja organizma zbog nakupljanja produkata pretjerane razgradnje masti. Veina je lijenika protiv tih jednostavnih, pomodnih i drastinih metoda lijeenja gojaznosti. Sve te kure za mravljenje, reklamirane u tampi, ostaju bez uinka i mnogi ih naputaju ve u samom poetku. Loa dijeta moe poremetiti ope zdravstveno stanje, gubi se duevna stabilnost i smanjuje radna sposobnost. Posljedice su opasnije od koristi koje daje gubitak od nekoliko kilograma teine. Razumljivo je da se ne moe smraviti ako se ne ogranii unos kalo rija u tijelo. Ali to ograniavanje mora biti takvo da dovodi do postepe noga gubitka tjelesne teine, najvie pola do 1 kg tjedno. Ako se dnevno unosi samo 500 kalorija ispod kalorijskih potreba tijela, gubitak tjelesne teine iznosit e oko pola kilograma tjedno. Tih 500 kalorija odgovara koliini od 220 grama kruha. Ponekad je dovoljno da se iz prehrane is kljui kruh, uz nepromijenjenu koliinu ostale hrane. Gubitak kalorija bit e jo vei ako se istovremeno pojaa tjelesna aktivnost. Koliina ka lorija koje se hranom unosi u tijelo treba da iznosi izmeu 800 i 1500 za osobe koje obavljaju fiziki posao ili su inae tjelesno aktivne. Koliina

kalorija odreuje se prema stupnju gojaznosti kao i prema tempu kojim se eli smraviti. Unato tome to se broj pojedinih kalorija znatno smanji, hrana mora sadravati sve hranljive sastojke. Kada se donese od luka o mravljenju, najbolje je savjetovati se s lijenikom. Oni koji se sa moinicijativno na to odluuju i ne trae lijeniki savjet, treba da se dre ovih lijenikih uputa: - Prije svega valja smanjiti ugljikohidrate: isti tvorniki eer, kruh, tjesteninu, slatkie, kolae i hranu koja sadri mnogo kroba, kao grah, graak. Ugljikohidrate treba eliminirati iz hrane zato to najlake probavljaju, najmanje zasiuju, a troe se u velikim koliinama. Ugljikohidrati su najvei izvor kalorija, pokrivaju od 50 do 70 posto svih kalorijskih potreba tijela. Budui da su najjeftiniji izvor kalorija, u siroma nim je obiteljima njihov kalorijski udio jo vei. Uivanje hrane bogate ugljikohidratima najee je neposredan uzrok gojaznosti. Od ugljikohidrata valja upotrebljavati namirnice koje imaju malu kalorinu vrijed nost, a daju veliki volumen: blitvu, zelenu salatu, cvjetau, pinat, kelj, zelje, rajicu. Mogu se uzimati u obrocima od 200 grama i dva puta dnevno (vidi tablicu kalorijskih vrijednosti povra). Najbolji je nain pripreme takvih namirnica dalmatinski, ne leo, kuhanje bez masnoa ili s minimalnom koliinom ulja. - Masti valja smanjiti jer sadravaju najvei broj kalorija u najma njoj koliini hrane. Kod dijete koja sadri otprilike 1000 kalorija dnev no, ukupna koliina svih masnoa ne smije prijei 60 grama. Od masno a koje se upotrebljavaju u naoj zemlji, najveu kalorijsku vrijednost ima maslinovo ulje, zatim svinjska mast. Valja voditi rauna o tome da u tu koliinu ulazi i masnoa koja se nalazi u drugoj hrani, npr. u sirevima, koji mogu imati i do 50 posto masnoe, u neobranom mlijeku, oko ladi. - Bjelanevine moraju biti zastupljene u dovoljnoj mjeri da pokriju potrebe organizma za graevnim materijalom. Ukupna dnevna kolii na bjelanevina mora iznositi oko 1 gram na kilogram tjelesne teine. Najvei su izvor bjelanevina: meso, mlijeko, sir i jaja. Postoje i biljne bjelanevine, ali tijelo mora dobivati odreenu koliinu bjelanevina i votinjskog porijekla. Najbolje je jesti nemasno, krto meso, sir od obra noga mlijeka, bjelanjak od jajeta. - Hrana mora sadravati dovoljno vitamina i minerala. Ako u hrani postoji obilje zelenila: salate, povra i voa, bit e podmirene potrebe za najvanijim vitaminima. Ali ako dijeta traje dulje, valja uzimati tablete koje sadre sve vitamine (multivitamini). - Vodu ne treba ograniavati, ve samo tekuinu koja daje kalorije, npr. vone sokove i, prije svega, alkohol. Budui da redukciona dijeta traje mjesecima, valja pronai takav nain ishrane da ovjek moe ivjeti ak i nakon toga to je postigao

svoju idealnu teinu. Ljudi koji odlue da smrave, meusobno se razli kuju ne samo po stupnju gojaznosti nego i po naobrazbi, materijalnim mogunostima i navikama. Stoga ne moe postojati kruti propis koji e tono odreivati koliinu, vrstu, nain pripreme i vrijeme uzimanja hra ne. Nema smisla nekoga prisiljavati da jede za doruak kuhano jaje, ka da on 20 godina nije dorukovao. Besmisleno je u svim dijetama propi sivati mlijeko, kada znamo da ga mnogi ne vole, a neki ga i ne podnose. Svatko tko eli smraviti nai e u okviru predloenih mjera najbolji na in. Onome koji se nije vrsto odluio na lijeenje dijetom, nikakvi re cepti nee pomoi. Mnoge su osobe smravile jednostavno na taj nain to su smanjile obroke. Neki su iskljuili pojedinu vrstu hrane koja je bila glavni izvor dodatnih kalorija: kruh, kolae, bombone, slatke napitke. Osobe koje su dovoljno disciplinirane i imaju dovoljno vremena, mogu vagati sve ono to e pojesti i iz kalorijskih tablica odrediti ukupnu koliinu kalorija. Priloene kalorijske tablice ne slue samo za tzv. vaganu dijetu, ve daju uvid u kalorijsku vrijednost pojedine vrste hrane. Mnogi e se izne naditi kada se uvjere koliko kalorija sadri njihovo omiljeno jelo. U svijetu postoje brojni lijekovi koji se preporuuju kao lijekovi za mravljenje. Medicina veinu tih preparata ne priznaje. Postoji samo nekoliko vrsti lijekova koji se primjenjuju u lijeenju gojaznosti i djeluju direktno na centar za sitost u mozgu te zatomljuju osjeaj gladi. Lijenici ih propisuju samo u teim sluajevima gojaznosti osobama koje su ve nekoliko puta pokuavale smraviti, ali nisu mogle podnijeti neugodan osjeaj gladi. Djeluju samo nekoliko prvih tjedana. Na neke preparate moe se stvoriti navika, pa ak i potpuna ovisnost o lijekovima (narko manija), lijekove prati nesanica, nemir, razdraljivost, znojenje, suhoa u ustima. Postoje i neprobavljive tvari koje se dodaju hrani i koje u elucu po veaju volumen. Na taj se nain eludac rastee pa se smanji osjeaj gla di. Takva su sredstva nekodljiva i pomau da se lake podnese dijetalni reim. Statistike zdravstvenih ustanova, koje se bave lijeenjem gojaznosti, pokazuju da od 100 tee gojaznih osoba, koje su se same odluile lijeiti, normalnu teinu ne postigne niti 5 posto. Najbolje rezultate postigle su osobe koje je sam organizam ozbilj no opomenuo bilo napadima angine pektoris, ili visokim krvnim tla kom s jakim smetnjama, eernom boleu, sranim infarktom. Snana motivacija, a to je strah za ivot, najvaniji je inilac lijee nja gojaznosti. Zapamtite: lijenik je proraunao da svaki centimetar vi e u pojasu znai jednu godinu ivota manje. Moemo se posluiti i na rodnom izrekom: Mraviji konji dulje tre.

KALORIJSKE VRIJEDNOSTI NAJEE UPOTREBLJAVANIH NAMIRNICA I PIA

(Vrijednosti se odnose na 100 grama jestivog dijela namirnice) Vrsta namirnice Govedina srednje masna Teletina srednje masna Svinjetina srednje masna Ovetina ili janjetina srednje masna Plua telea Prut Slanina suha varci stijeteni Kobasica, kranjska unkerica, debrecinka cinkla Salama zimska, kulen i sremska Jelen i srna Kokos Pile Gusksa Riba rijena sitna aran tuka Pastrva jezerska Morska bijela riba Plava riba Osli Sardine u ulju Ostrige Dagnja Lignje kampi Jaje kokoje Bua Blitva Cikla Cvjetaa Grah svjei Grah suhi Graak zeleni Gnjive svjee Kelj Krastavci Krumpir Kupus i repa, kiseli Mahune Matovilac Mrkva Poriluk Rajice Salata pinat Kalorija Vrsta namirnice Kalorija

256 190 376 317 110 498 783 744 352 352 535 126 298 200 354 107 176 93 241 120 124 74 311 66 70 84 89 173 15 14 42 25 143 340 80 36 34 14 82 22 32 23 40 43 22 15 22

Maslac Margarin Ulje mijeano Ulje maslinovo Mast svinjska Mlijeko kravlje Jogurt Vrhnje slatko Sir svjei kravlji (obrano) Sir ovji, punomasni Sladoled mljeni Ria Penino brano Makaroni Tjestenina s jajima Kruh kukuruzni Graham Kruh penini Kreker Keksi Biskvit eer Med Puding okolada mljena Ananas Preni kikiriki Banane Breskve Datulja Groe Groe suho Jabuka Jagoda Kesten Kokosov orah Kruka Lubenica Lenjak Narana Orah Smokva suha Coca-cola Pivo Vino stolno Rakija (srednje jaka)

716 720 884 930 920 65 62 286 105 477 152 357 365 369 381 207 220 225 429 430 516 385 304 361 520 47 585 94 47 274 67 289 58 37 194 346 61 26 634 49 651 274 39 42 85 228

GREVI

Gr je naglo, jako i nehotino stezanje miia koje se javlja u vie ili ma nje iznenadnim napadima. Miii tijela napeti su i za vrijeme mirovanja, zategnuti su i vrsti. Struno se kae da miii imaju svoj tonus. Napetost miia ujedno je i odraz njegove sposobnosti i snage. Tonus miia moe biti smanjen. Ta ko je u starijih ljudi, fiziki netreniranih osoba, prilikom opega propa danja organizma te nekih bolesti. Takvi miii postaju mlohavi, slabi i ostavljaju dojam kao da vise s kostiju. Tonus miia moe biti i povien. Ako se napetost miia i njegovo stezanje naglo i nesvrsishodno pojaa, mii postaje tvrd, ukoen i ne sposoban za funkciju. To stanje miia naziva se gr ili spazam. Takav gr moe trajati nekoliko sekunda, vie minuta, satima i danima. Ako gr traje due vrijeme, javlja se jaki bol. Stezanje miia dovodi do stis kanja krvnih ila, zbog ega nastaje smanjen dotok krvi u mii. Posljedi ca je smanjen dovod hrane i kisika, a u miiu se nakupljaju kemijske ot padne tvari koje nadrauju osjetna tjeleca koja su odgovorna za nasta nak bola. Grevi se mogu javljati i u trzajevima, tj. u napadima jedan za dru gim. Niz takvih kratkotrajnih greva dovodi do prisilnih pokreta pojedi nih ili svih dijelova tijela. Sve miie tijela moemo podijeliti u dvije velike grupe. Jednu gru pu ine miii na iji rad moemo utjecati svojom voljom; oni su odgo vorni za pokret tijela, za rad ruku, kretanje, mijenjanje poloaja tijela, zatim miii za govor. Drugu grupu sainjavaju miii iji je rad potpuno nezavisan od ljudske volje; oni su odgovorni za rad bitnih funkcija orga nizma; oni okruuju krvne ile, sve uplje unutarnje organe kao to su crijeva, uni mjehur, eludac, uni vodovi, mokraovod. Grevi vrlo esto zahvaaju miie i tih upljih organa u unutranjosti tijela. Takve greve bolesnik osjea kao grevit bol; on je karakteristian po tome to jakost bola raste, dosegne maksimum, a onda se smanjuje, da bi se na kon izvjesnoga vremena ponovio. Bol nastaje na isti nain kao i kod mi ia kojima upravlja naa volja.

Radi bolje preglednosti grevi su podijeljeni u dvije grupe: na gre ve miia itavoga tijela i na greve pojedinih miia.

Grevi itavoga tijela

Napadaji greva koji zahvaaju miie itavoga tijela nazivaju se konvulzije. Takvi su grevi najee praeni poremeajem svijesti. Padavica se javlja grevima itavoga tijela. Zbog toga se svaki napad greva usporeuje s tom boleu. Veliki napad padavice (grand mal) najtipinija je pojava te bolesti. Napad zapoinje naglim gubitkom svijesti. Bolesnik se odjednom srui, bez obzira na mjesto i opasnost koja iz toga proizlazi. Pad je praen snanim krikom, urlikom. Svi miii tijela maksimalno su napeti, ruke privuene tijelu, ake stisnute, noge ispruene, krute. Glava je zabaena, zjenice proirene, koa postaje plava. Ta faza traje od pola do jedne mi nute, najdue tri minute. Nakon toga poinju jaki trzaji itavoga tijela. Bolesnik se baca po podu, glavom udara o pod, miii za vakanje u stalnom su gru tako da se usta ne mogu otvoriti; gotovo redovito ugrize se za jezik, slina postaje krvava, obilna: za vrijeme napada se pomokri ako mokrani mjehur nije bio prazan. Poto grenje prestane, bolesnik je jo neko vrijeme bez svijesti. Kada se osvijesti, ne sjea se niega i zbunjeno promatra oko sebe. Histerian napadaj moe dati sliku koja podsjea na padavicu. Za okolinu bolesnika takav napadaj predstavlja dramatino stanje.Meutim, do napadaja nikada ne dolazi bez prisustva drugih ljudi. Histerina osoba mora imati publiku. Napadaju obino prethode sukobi, svae, ne ispunjeni zahtjevi i elje. Histerik se naglo srui na pod, ali oprezno, pa zei da se pri padu ne ozlijedi. Koprca se po podu, rukama besciljno mlatara, esto isputa razliite glasove, krikove, koji put govori, psuje, stenje. U ustima sakuplja slinu koju stalno vae tako da postaje puna mjehuria zraka i bijela poput mlijeka. Vrlo se rijetko ugrize za jezik. Ta kav oblik histerine reakcije, kada se oponaa napadaj padavice, uglav nom susreemo u primitivnih osoba. Iznenadno grenje cijeloga tijela moe nastati i u trudnica. Javlja se ne samo u toku trudnoe nego i za vrijeme poradanja, zatim jo jedno vrijeme poslije poroda. itav napad jako podsjea na padavicu; moe se javiti za vrijeme spavanja i u budnom stanju; zapoinje ukoenjem ita voga tijela, okretanjem oima, stiskanjem zubi i na kraju trzajima svih miia. U trudnica je to vrlo ozbiljna bolest i naziva se eklampsija; na staje zbog poremeaja u mozgu koji su uzrokovani trudnoom. Broj tak vih poremeaja znatno se smanjio zahvaljujui zatitnim mjerama i stal noj zdravstvenoj kontroli trudnica. Nekada su ene uglavnom umirale

od te bolesti. Dananje mogunosti lijeenja znatno su smanjile smrtnost od takvih poremeaja. Vano je da bolesnica doe to hitnije u bolnicu ve nakon prvih znakova bolesti. Mnoge bolesti mozga mogu dovesti do padavici slinih greva tije la. Uzrok mogu biti krvarenja u mozak, upale, tumori i povrede mozga, promjene u mozgu izazvane sunanicom. Nedovoljan dovod kisika u mozak redovito izaziva gubitak svijesti i greve. Takav manjak kisika moe biti posljedica utapljanja, guenja, po kuaja vjeanja, zatim manjka kisika u atmosferi koja se udie. Kada ko liina kisika u atmosferi padne ispod 6 posto, osim gubitka svijesti redo vito se javljaju grevi koji su u potpunosti slini napadaju padavice. Ne dovoljna opskrba mozga kisikom moe biti posljedica poremeenoga transporta kisika krvlju. Uzrok moe biti trovanje ugljinim monoksidom, koji blokira crvena krvna zrnca i onesposobljuje ih da prenose ki sik. I srane bolesti mogu otetiti srce i onesposobiti ga do te mjere da zataji kao pumpa za tjeranje krvi. Grevi e se redovito javljati ako se srana akcija naglo uspori (srani blok), ili ako se rad srca jako ubrza. Kod male djece do greva dolazi u stanju poviene tjelesne tempe rature (febrilne konvulzije). Takvi grevi poinju se javljati tek poslije 6 mjeseci ivota pa do pete godine. Za roditelje grevi su uvijek alarman tan znak, pa se redovito trai najhitnija lijenika intervencija. Ali takvi grevi uglavnom ne ostavljaju tee posljedice i smrtnost je vrlo rijetka. Do dolaska lijenika dijete valja zatiti od povreda, poloiti ga na bok da se ne ugui slinom i nastojati to hitnije sniziti tjelesnu temperaturu trljanjem tijela alkoholom, zatim hladnim oblozima i kupkama. Teina stanja ovisi o teini osnovne bolesti. Tetanus je karakteristian po grevima miia. Obino zapoinje grenjem miia lica, da bi se poslije ukoilo itavo tijelo. Povremeno dolazi do pojaanih stezanja miia. Dugotrajniji napad ukoi miie za disanje, bolesnik prestaje disati i umire od zaguenja. Toplinski grevi nastaju kad je ovjek izloen visokim temperatura ma. Pojaanim znojenjem gubi se mnogo tekuine i soli. Ako se gubitak ne nadoknadi pijenjem, javit e se niz smetnji, meu kojima i grevi tije la. Do greva najee dolazi naglo, traju nekoliko minuta i ponavljaju se poslije kratkoga prekida. Preteno se javljaju na radnom mjestu gdje proces proizvodnje uzrokuje povienu temperaturu okoline. Grevi se mogu sprijeiti pijenjem slane vode. Jae smanjenje eera u krvi, osim nesvjestice moe dovesti do pa davice slinih greva. I otrovi izazivaju greve. Najei su uzrok: ugljini monoksid, DDT, preparati koji se upotrebljavaju za unitavanje gamadi, zatim olo vo, benzol, nikotin, kofein, strihnin.

Grevi itavoga tijela javljaju se i kod drugih bolesti: - Zatajivanje rada bubrega i nakupljanje otpadnih tvari u tijelu (uremija), uglavnom u posljednjoj fazi bolesti. - Dekompresiona bolest, tj. prebrzi prijelaz iz atmosfere visokoga atmosferskog tlaka (kesoni, ronjenje) u uvjete normalnoga tlaka. - Oteenje mozga povredom, alkoholizmom, dugotrajnim visokim tlakom. - Dugotrajno pojaano disanje u stanju mirovanja (hiperventilacija) osim vrtoglavice moe izazvati i padavici sline greve.

Grevi pojedinih miia tijela

Grevi pojedinih miia i miinih grupa javljaju se znatno ee od greva koji zahvaaju itavo tijelo. Nema ovjeka koji povremeno nije osjetio gr u miiu. Pretjerana upotreba pojedinih miia najei je uzrok greva. Po znati su grevi u nogama trkaa, grevi u listovima vozaa motornih vozila koji voze due vrijeme bez odmora. Naglo zaustavljanje vozila pritiskom na konicu moe izazvati puknue miia. Bol se znatno ee javlja u netreniranih osoba, onih koje ee ponavljaju pokrete za koje nisu uvjebane. Takvi miii iznenada postaju bolni, tvrdi, a dio tijela koji pokreu ostaje privremeno nepokretan, ili je pokretanje povezano s jakim bolovima. Takvi bolni grevi poznati su u narodu pod njemakim nazivom muskulfiber. U mnogim profesijama javljaju se grevi u onim miiima tijela koji se pri radu najvie upotrebljavaju. To su tzv. profesionalni grevi. Ve prije nekoliko stotina godina opisani su grevi prstiju u pisara. Danas se najee javljaju u daktilografa, brijaa, krojaa, pijanista. Poznati su grevi vjeda urara, grevi miia ruku liilaca i postolara. Ako takvi grevi traju due vrijeme, najvjerojatnije su psihiki uzrokovani. Gr zbog zamora prestaje nakon odmora. Greve uzrokuju poremeaji cirkulacije krvi u pojedinim miiima. Smanjen dovod krvi izaziva bre umaranje miia pa ubrzo nastaje bol. Poznato je da sportai prije natjecanja ugrijavaju one miie koje e u natjecanju najvie koristiti. Ugrijavanje poboljava cirkulaciju krvi. Mi ii se tako pripremaju i osposobljavaju bolju opskrbu hranom i kisi kom. U nepripremljenim miiima, kao i u netreniranim miiima, ot padne tvari nakupljaju se bre nego to se krvlju mogu odstraniti. Mnoge bolesti mogu uzrokovati poremeaj cirkulacije krvi u poje dinim miiima i miinim grupama. Najei je uzrok arterioskleroza krvnih ila. Arterisklerotine promjene na krvnim ilama izazivaju smet-

nje uglavnom u starijih ljudi, poslije 50. godine ivota. Grevi najee zahvaaju velike miie na potkoljenicama. Kod jednih se javljaju samo prilikom kretanja, kod drugih samo pri ustajanju, a mogu se javiti i kao bolni noni grevi za vrijeme leanja u krevetu. Ako se greviti bolovi javljaju samo prilikom kretanja, onda je to uglavnom nakon dueg hodanja. Bol moe biti toliko jak da se takva osoba mora zaustaviti. Nakon kraega odmora gr prestane. Preteno se javlja na jednoj nozi. Grevi nastaju zbog toga to poveani miini na por ne prati istovremeno i pojaana cirkulacija krvi; dolazi do suenja, zakreenja, krvnih ila koje dovode krv u noge. Bolni noni grevi posljedica su smanjenoga dovoda krvi u noge za vrijeme leanja. To se odnosi na osobe koje imaju niski krvni tlak. Dok bolesnik stoji, u noge dolazi dovoljno krvi. U leeem poloaju vie ne djeluje sila tea i dovod krvi u noge je oteah, naroito ako su u povie nom poluaju. Stanje je pogorano i zato to se nou krvni tlak uvijek neto smanji. U nekih se bolesnika grevit bol javlja zbog nagloga ustajanja iz kreveta i traje dok se noga hodanjem ne razgiba. Takvi bolesnici znaju da im je mnogo lake kada ujutro malo promasiraju noge i kada se po nu kretati odmah nakon ustajanja. Greviti bolovi u nogama mladih ljudi najee su posljedica upal nih promjena na krvnim ilama donjih udova. Napadaji bolnih greva mogu nastati i zbog nenormalne podraljivosti ivanoga sustava. Pojaana podraljivost javlja se zbog pomanjka nja kalcija u krvi. Manjak moe biti posljedica nedovoljnoga unoenja kalcija u tijelo ili prekomjernoga izluivanja iz tijela mokraom i stoli com. Kalcij u tijelu vaan je ne samo za izgradnju kostiju nego i za nor malnu funkciju ivanoga sustava i miia. U mijeni kalcija vana je ulo ga vitamina D, kao i dvije male lijezde smjetene uz titnjau (paratireoidne lijezde). Smanjenje luevina (hormona) tih lijezda dovodi do pa da kalcija u krvi. Smanjena koliina kalcija dovodi do greva miia. Najee su zahvaeni mali miii prstiju, zatim miii lica, grkljana, oita i udova. Grevi mogu zahvatiti i velike grupe miia. Bolesnik je uvi jek pri svijesti. Takvi bolni grevi, koji se esto javljaju u napadima, na zivaju se tetanija. Tetaniki grevi esti su u djece i najee zahvaaju ruke i noge. Obolijevaju uglavnom rahitina djeca. Rahitis i tetanija jesu brat i sestra. Grevi se javljaju kada se u proljee mala djeca naglo iz vedu na sunce. Pod djelovanjem sunanih zraka, u koi djeteta naglo se stvara vitamin D, koji odmah poinje taloiti u kosti kalcij iz krvi; tako nastaje akutan manjak kalcija u krvi. Tetaniju djeteta moe izazvati po remeaj prehrane, zarazna bolest itd. Tetaniki grevi obino se nazivaju fraz ili fras. Spreavanje rahitisa ujedno je spreavanje tetanije dje ce. Kalcija nedostaje trudnicama i majkama za vrijeme dojenja. Hrana

bogata kalcijem, npr. mlijeko, vitamin D, moe sprijeiti greve u trud noi i za vrijeme dojenja. Osim kalcija, i manjak magnezija znaajan je za nastanak tetanikih greva. Donedavno se to uope nije znalo. Dananje metode pretrage (elektromiografija) omoguuju da se ustanovi pravi uzrok tetanije. Ma njak magnezija naen je u ljudi koji su se lijeniku alili zbog mravaca na pojedinim dijelovima tijela, naroito na rukama i oko usana, na drhtanje i povremeno koenje prstiju i veih grupa miia. Neki su se a lili na nesanicu, srane, probavne i disajne smetnje. Takva razliitost simptoma najee je upuivala na smetnje na ivanoj bazi, tj. smet nje koje su psihogeno uvjetovane. Lijekovi koji sadre magnezij sprea vaju tegobe. Manjak soli takoer moe izazvati greve pojedinih miia i mii nih grupa. Takvo stanje moe nastati zbog pretjerane upotrebe sredstava za istjerivanje vode iz tijela. Lijekovi su diuretici i lijenik ih propisuje kod nekih sranih, jetrenih i drugih bolesti. Prije greva javlja se muni na, gubitak apetita i nevoljkost. Do gubitka soli i velikoga gubitka teku ine dolazi zbog pojaanoga znojenja. Jako znojenje nastaje uglavnom onda kada postoji jai fiziki napor u uvjetima visoke temperature oko line. Grevi zahvaaju miie koji se najvie upotrebljavaju. U tekim sluajevima dolazi do greva itavoga tijela. To su tzv. toplinski grevi. Greviti trzaji pojedinih miia mogu se vidjeti i kod nekih oblika padavice (Jacksonov napadaj). Grevi mogu zahvatiti prste na rukama, jezik, ruku, nogu ili itavu polovinu tijela. Bolesnik je uglavnom pri svi jesti. est je i gr miia za vakanje, tzv. krip ili trizmus. Takva osoba ne moe otvoriti usta, a govor je otean. Gr miia za vakanje moe biti jedan od prvih znakova teke zarazne bolesti, tetanusa, a moe biti po sljedica manjka kalcija u krvi; prati padavicu, upalu u usnoj upljini, meningitis, tumor usne upljine, otrovanja, naroito strihninom. Naje e je to reflektorni gr, pa se moe vidjeti i prilikom iaenja eljusnoga zgloba. Gr zahvaa i miie vrata (tortikolis). Miii vrata su tvrdi i bolni, a glava je malo nagnuta u stranu. Svaka ozljeda miia izaziva bol. Podraaj boli putuje ivcima u ki menu modinu, odakle dolazi, kao reakcija, podraaj koji izaziva gr miia. Tako se zatvara krug bol - gr - bol.

GUTANJE I POREMEAJI

Gutanjem savakane hrane poinje jedna od osnovnih funkcija tijela: probava. Gutanjem (degluticija) potiskuje se savakana hrana iz usta preko drijela i jednjaka u eludac. Gutanje je zamrena radnja; ne sudjeluje samo jezik, nego i svi mii i usne upljine, lica, grkljana i jednjaka. Gutanje zapoinje stiskanjem eljusti; istovremeno jezik snanim pritiskom priljubi zalogaj uz tvrdo nepce i potiskuje ga u drijelo; stiskanjem miia u drijelu stvori se vi sok pritisak koji snano ugura zalogaj u jednjak, kroz koji hrana ne pa da u eludac vlastitom teinom, kako su smatrali stari lijenici, nego radom miia jednjaka. Miii jednjaka stisnu se poslije zalogaja i valo vitim kretnjama potiskuju ga u eludac. Najopasniji je trenutak gutanja dolazak hrane u drijelo. Dok je us na upljina zajedniki put za probavni i dini sustav, drijelo predstavlja .njihovu raskrsnicu. Iz drijela zrak preko grkljana ulazi u dunik i plua, a hrana preko jednjaka u eludac. Gutanje je tako podeeno da spreava ulazak hrane u dine putove; gutanjem upravlja poseban centar u moz gu. ak sa 5 do 12 modanih ivaca taj dirigent upravlja kompliciranim voznim redom rada pojedinih miia i pazi da ne doe do sudara na raskrsnici vanih putova: dinoga i probavnog. drijelo (farinks) preteno slui disanju. Samo se za vrijeme gutanja povremeno i kratkotrajno pretvara u put za prolaz hrane. Grkljan (larinks) pripada samo dinom sustavu i na njega se nastav lja dunik, koji se nalazi na dnu drijela, u predjelu vrata. Omeen je hrskavinim ploicama, koje se vide kao izboenja na prednjoj strani vrata i poznata su pod imenom Adamova jabiica. Na ulazu u grkljan nalaze se glasnice. Da se gutanjem zalogaja sprijei ulazak hrane u dine putove, grkljan se za vrijeme gutanja podigne prema gore i naprijed, to se izvana vidi kao podizanje Adamove jabuice. Istovremeno se stisnu glasnice i zatvore ulaz u grkljan pa disanje kratkotrajno prestane. Poklo pac (epiglotis) takoer pokrije ulaz u grkljan, koji se itav zabije is pod stranjega dijela jezika, koji takoer postane uvar dinih putova. Istovremeno podizanje mekoga nepca spreava ulazak hrane u nos. Na

taj su nain dini putovi potpuno zatvoreni i hrana slobodno prolazi u jednjak. ivotinje gutaju mnogo jednostavnije: grkljan je toliko visoko polo en da se jako pribliuje unutarnjem otvoru nosa; hrana prolazi pokraj grkljana tako da ivotinja moe istovremeno gutati i disati, zbog toga hrana ne moe ui u dine putove. Slino je kod ovjeka, ali samo u prvim danima ivota; novoroen e ima visoko poloen grkljan tako da moe istovremeno disati i sisati, tj. gutati. Zbog toga je potpuna prohodnost nosa bitna za normalnu pre hranu dojeneta. Gutanje se odvija potpuno nesvjesno; samo poetak gutanja ovjek kontrolira svojom voljom; kada jednom hrana doe u drijelo i jednjak, gutanje se odvija potpuno nezavisno od nae volje. Svaki poremeaj transporta hrane iz usta u eludac naziva se disfargija. Takve smetnje ljudi obino nazivaju oteano gutanje; moe nastati zbog promjena (upale, tumori) u usnoj upljini, drijelu, grkljanu i jed njaku. Mnoge bolesti izvan transportnoga puta za hranu mogu izazva ti smetnje gutanja ako zahvaaju ivce i njihove centre u mozgu koji up ravljaju radom miia za gutanje. Tekoe prilikom gutanja bolesnik doivljava na razne naine; smetnje mogu biti praene bolovina; bolovi mogu biti neznatni, ili ih uopte nema. Smetnje opisuju kao svrbe ili peenje prilikom gutanja, neki se tue da im hrana ulazi u dunik ili nos. Smetnje gutanja mogu bi ti praene smetnjama govora, vakanja, disanja, ili se javljaju samo prili kom gutanja krute hrane; neki imaju tekoa prilikom uzimanja tekui ne. Najee smetnje gutanja nastaju samo na ivanoj bazi; organi koji sudjeluju prilikom gutanja potpuno su zdravi.

Osjeaj kugle u grlu

Najea je smetnja osjeaj stranoga tijela u drijelu. Pacijenti obi no opisuju kao da imaju kuglu u grlu. Tu kuglu, koju zapravo osjea ju u drijelu, krivo smjetaju u grlo jer im nije jasna razlika izmeu dri jela i grla. Koji put to nije kugla, nego knedla ili sitnije tijelo: kotica, kost, slamka, dlaka itd. Ako osjeaj stranoga tijela nastane iznenada i u zdrave osobe, ili u osobe koja je slabih ivaca, ne treba se previe uzbuivati; smetnjama je prethodilo uzrujavanje ili sukobi u obitelji ili na radnom mjestu, potitenost. Takva kugla obino se ne javlja za vrijeme jela. Koji put je ta ko velika da osoba ima osjeaj guenja, unato tome to su dini putovi potpuno slobodni i isti.

Takve smetnje monogo ee imaju ene nego mukarci; javljaju se u klimakteriju. Mnoge pacijentice, naroito ako se tegobe ponavljaju, strahuju od tumora, od raka u grlu. Smetnje gutanja mogu biti toliko ja ke da bolesnice odbijaju svaku hranu i mrave; tada je potrebno bolni ko lijeenje. Strah od kosti u jednjaku ili drijelu koji put je toliko jak da ljudi poslije jela od ribe imaju osjeaj da im je kost zapela u grlu. Razumije se, takva mogunost postoji, ali je mnogo rjea nego to se ini.

Smetnje gutanja praene bolom

Bol prilikom gutanja najee je uzrokovan upalama drijela i jed njaka. Oteano gutanje praeno bolom stalan je znak gotovo svake na gle, akutne upale drijela; bol je razliite jaine, a moe postojati samo osjeaj kao da se u drijelu nalazi strano tijelo. Angina je est uzrok bola koji se naglo poveava gutanjem, uz povi enu tjelesnu temperaturu i opu klonulost. I mnoge akutne, nagle upale mogu izazvati smetnje gutanja, prae ne jaim ili slabijim bolovima: arlah, zaunjaci, upala jezika, gnojna a rita (apscesi) u usnoj upljini i drijelu, infekciozna mononukleoza ili tzv. ljezdana groznica. Jake bolove izazivaju opekline nastale gutanjem vrue hrane ili vru ih tekuina i udisanjem vruega zraka; praene su promuklou, u te im sluajevima i smetnjama disanja, ak i guenjem. Jo jai bolovi na staju gutanjem jakih kiselina i luina; to su tzv. kemijske ozljede drijela i jednjaka ili kemijske opekline. Uasan bol i strah ve na samu pomisao da se neto mora gutati, prvi je znak bjesnoe; javlja se tek 3 tjedna do 3 mjeseca od trenutka ug riza bijesne ivotinje. Kada se jave prvi znakovi, bolest se ne moe izlije iti; moe se sprijeiti samo pravovremenim cijepljenjem, i to prvih ne koliko dana poslije ugriza. Dugotrajne, kronine smetnje gutanja praene bolom javljaju se kod mnogih kroninih bolesti usne upljine, krajnika, jezika, drijela i jednjaka; najee su kronine upale drijela. Kronine upale drijela redovito su praene smetnjama gutanja, os jeajem stranoga tijela, jaim ili slabijim bolovima, osjeajem stezanja i guenja u vratu, bolom i grebenjem prilikom gutanja naprazno. ir na jednjaku, slino kao ir na elucu, moe biti uzrok dugotraj nih smetnji gutanja i bolova; sline su smetnje kod raka drijela i jednja ka. Vrlo jak bol, esto grevit, moe potjecati iz srca; koji put se javlja samo u drijelu ili ispod prsne kosti s osjeajem da se trga jednjak. I

takav bol ljudi tumae kao nedunu smetnju gutanja, pogotovo zato to napad bolova traje svega nekoliko sekunda do nekoliko minuta. A to je zapravo angina pektoris.

Smetnje gutanja bez bolova

Uzrok smetnji prilikom gutanja esto je mali mii koji poput prste na obuhvaa jednjak i nalazi se oko 5 cm iznad ulaza jednjaka u eludac. Ovaj kruni mii uvijek je lagano stegnut; tako spreava vraanje sadraja eluca u jednjak. Kada jednjakom hrana doe do toga miia, on olabavi i propusti je u eludac. Ako prilikom gutanja mii ne olaba vi, hrana ne moe prijei u eludac i zaostaje u jednjaku. Takva se smet nja javlja poslije sukoba i jakoga uzbuenja. Nakon smirivanja, smetnje ubrzo nestaju. Takve smetnje mogu nastati zbog suvie brzoga gutanja nedovoljno savakane hrane. Ako traju due vrijeme, smetnje postaju jako neugodne i javljaju se u povremenim napadima; tada je rije o bolesti koja se naziva kardiospazam; obino se javlja poslije 30. godine ivota. Takvi bolesnici opaze da hrana tee prolazi kroz jednjak, kao da zaostaje iza prsne kosti, i po mau sebi na taj nain to jedu polagano, dobro vau i svaki zalogaj za lijevaju malim koliinama tekuine. Kada su uzbueni, smetnje se po goravaju. Koji put lake gutaju tvrdu hranu od tekuine, toplu od hlad ne, ili obratno. esto se ve progutana hrana vraa iz jednjaka u drije lo. Kako hrana tek pojaanim pritiskom ulazi u eludac, dolazi do znat noga proirenja jednjaka; u tako proirenom jednjaku hrana se moe za dravati due vrijeme; tek kada pritisak u jednjaku nadvlada otpor mii a, prelazi u eludac; na mjestu gdje se u jednjaku zadrava, javljaju se upale. Mnoge smetnje gutanja, praene osjeajem guenja, davljenja, vrlo rijetko osjeajem bola, uzrokovane su psihikim uzrocima; obino na staju nakon jakih duevnih uzbuenja, sukoba, jakih emocija. I neke vrste slabokrvnosti izazivaju smetnje gutanja. Slabokrvnost (anemija) zbog pomanjkanja eljeza izaziva smetnje s osjeajem kao da hrana zaostaje u grlu. Bolest je mnogo ea u ena nego u mukaraca. Smetnje gutanja praene su upalom u usnoj upljini, naroito jezika, tan kim noktima koji se lome i udubljuju, stalnim umorom, glavoboljom, poremeajima menstruacije; takve osobe jedu vrlo polagano i dugo va u. Osim eljeza manjka i vitamin B-grupe. Rak jednjaka nije esta pojava. Prvi su znakovi smetnje gutanja. Najprije se teko guta kruta hrana, poslije i mekanija, da bi na kraju bo lesnik jedva gutao i tekuinu. Izraeniji bol javlja se kada je bolest znat no napredovala. Koji put se osjea peenje ispod prsne kosti, naroito

nakon uzimanja toplih tekuina. Rak jednjaka mnogo je ei u muka raca; oko 10 posto otpada na rak jednjaka. Zbog toga se zahtijeva lije niki pregled svake osobe koja je prola srednje godine ivota, a osjea makar i najmanje smetnje gutanja due od tjedan dana. Smetnje gutanja mogu uzrokovati izboenja stijenke jednjaka (divertikli) i mnogo ee u mukaraca. Izboenja izgledaju poput vreica u kojima se skuplja hrana. Bolesnici se obino ale na peenje u drijelu, kao da im hrana za vrijeme gutanja zaostaje u jednjaku; ponekad hrana ulazi u dunik i izaziva jak kaalj. Mnogi bolesnici namjetaju glavu u odreeni poloaj za vrijeme jela da bi imali to manje smetnji. Koji put se sadraj te vree nou isprazni na jastuk. Uzroci smetnji gutanja esto su izvan drijela i jednjaka; to mogu biti tumori u sredini prsnoga koa, koji izvana pritiu na jednjak, zatim proirena aorta, tj. glavna krvna ila koja izlazi iz srca, pa onda povea nja limfnih vorova u blizini jednjaka i drijela; mogu biti i neuroloke bolesti jer zahvaaju pojedine ivce ili njihove centre u kimenoj modi ni ili mozgu. Postoje rijetke bolesti nepoznatoga uzroka za koje jo uvi jek nema sigurnoga lijeka: progresivna bulbarna paraliza i miastenija gravis; prva se javlja u starijoj dobi, druga zahvaa mlade, esto djecu. Osim miia za gutanje zahvaeni su mnogi drugi miii, pa se javljaju smetnje vakanja i smetnje govora. Sline smetnje nastaju i zbog oteenja centra u mozgu koji uprav ljaju radom tih miia. Takva oteenja mogu biti uzrokovana povreda ma glave, zaepljenjem krvne ile koja dovodi krv u to podruje mozga (embolija i tromboza), upalama; smetnje se javljaju naglo i uglavnom su teka i po ivot opasna stanja. Nain lijeenja ovisi o uzroku bolesti: ako su uzrok upale, tada ih treba lijeiti antibioticima, sulfonamidima; ako je smetnja gutanja uzro kovana zaahurenim nakupinama gnoja, tada gnoj valja odstraniti. Prilikom smetnji gutanja uzrokovanih kardiospazmom daju se lije kovi koji smanjuju napetost miia. Mnogima su smetnje smanjene ve ti me to su bili poteeni duevnih uzbuenja. Postoje i instrumenti za i renje toga dijela jednjaka. Najbolje je rjeenje kirurki zahvat kojim se taj mii preree. Ako su smetnje gutanja uzrokovane tumorima, potrebna je operaci ja; u rjeim sluajevima mogu se davati i lijekovi koji usporavaju njihov rast. Slabokrvnost se lijei lijekovima koji sadravaju eljezo i vitamine; strana tijela vade se pomou posebnih instrumenata; vreasta izboenja odstranjuju se kirurkim putem.

Ulazak hrane u dine putove

Nema ovjeka koji se u toku ivota barem nekoliko puta nije za grcnuo. Komadi hrane dolazi na sam ulaz ili ude u dunik. Jak kaalj u veini sluajeva izbaci taj strani sadraj. Stariji ljudi ee se zagrcavaju. Uzrok je neusklaen rad miia za gutanje zbog promjena u ivanim stanicama centra za gutanje u mozgu, ili arterioskleroza krvnih ila i slabija opskrbljenost mozga krvlju. Ako je strano tijelo ulo u dine putove i kaljem nije bilo izbaeno, osobu valja staviti u leei poloaj. Mirnim disanjem strano se tijelo mo e odrati u irokom, glavnom dinom putu. Ustajanje ili pojaano disa nje moe pomaknuti strano tijelo u nie, dublje dijelove plua. Takvu osobu treba prenijeti u bolnicu u leeem poloaju. Kada udahnuti manji strani predmeti dou u dublje dijelove dinih putova, gdje i ostanu, mogu se razviti teki oblici upale plua, tzv. aspiraciona pneumonija.

Ulazak hrane u nos

Ulazak hrane u nos za vrijeme gutanja nastaje zbog klijenuti mekog nepca koje se prilikom gutanja ne moe podii. Hrana gutanjem ulazi kroz otvorene nosne otvore u nos. To je naroito izraeno prilikom guta nja tekuine. U takvih osoba poremeen je govor, nastaje tzv. govor kroz nos. Nekada je najei uzrok takvoj smetnji bila zarazna bolest difteri ja. Poslije preboljele difterije ostala je esta posljedica: klijenut (parali za) ivaca koji su odgovorni za podizanje mekoga nepca. Danas su takve smetnje vrlo rijetke zato to je, zahvaljujui cijepljenju, difterija gotovo nestala kao zarazna bolest.

Nagao gubitak svijesti i nagla smrt prilikom gutanja zalogaja hrane

Nagla smrt koja nastaje prilikom gutanja hrane nije tako rijetka po java; naziva se jo i bolusna smrt (bolus znai zalogaj). U SAD guenje hranom nalazi se na estom mjestu uzroka zadesne smrti; broj rtava je vei od broja onih koji umiru od vatrenoga oruja ili u avionskim nesre ama. Guenje i smrt nastaje zbog toga to se zalogaj hrane, ili neki drugi predmet, zaglavi u stranjem dijelu drijela ili izmeu glasnica, zatvara-

jui u potpunosti dini put. rtva ne moe govoriti ni disati, postaje bli jeda, ubrzo poinje plavjeti (cijanoza) te kroz nekoliko sekunda izgubi svijest. Najee se takva osoba u potpunosti ukoi, izbulji oi ili u pa ninom samrtnom strahu poinje juriti po prostoriji, ali ubrzo pada bez svijesti i pred oima prisutnih umire. Takva stanja najea su u male djece i starijih osoba, kod kojih se guenje zalogajem hrane ponekad zamijeni sranim udarom (sranim in farktom). Uzrok takvom stanju je prebrzo gutanje, gutanje veih nedo voljno savakanih zalogaja, govor ili jak smijeh za vrijeme jela te alko holizirano stanje. U starijih osoba, osim nedovoljnoga vakanja zbog lo ega zubala, vanu ulogu ima oslabljeni zatitni refleks zatvaranja dunika. U svim takvim sluajevima, donedavno, prisutni su bili nemoni da sprijee tragediju jer nije bilo naina da se uklijeteni strani predmet od strani iz dinih putova. Prisustvo osposobljenoga lijenika, opremljeno ga specijalnim instrumentima, spasilo je tek poneku rtvu od sigurne smrti. Danas vie ne moramo i ne smijemo bespomono promatrati osobu koja se pred nama gui zalogajima hrane. Godine 1975. ameriki kirurg

Spaavanje u stojeem poloaju

Heimlich opisao je jednostavan zahvat prve pomoi koju moe izvesti svaka od prisutnih osoba. Dovoljno je uvjebavanje od nekoliko minuta, ili ak samo teoretsko poznavanje primjene zahvata. Zahvaljujui pri mjeni Heimlichova zahvata, uglavnom na temelju proitanih uputa u popularnoj tampi, spaene su tisue ivota. Zahvat se izvodi primjenom pritiska na trbuh prema gore, tj. prema prsnom kou. Na taj se nain naglo podie dijafragma, oit, mii koji razdvaja trbunu od prsne upljine i ima znaajnu ulogu pri disanju. Podizanje dijafragme za nekoliko centimetara stvara se snaan tlak u pluima koji se prenosi na dine putove i izbaci svaki strani predmet to je zatvorio dini put. To se moe usporediti s primjerom napuhnute plas tine vreice ili balona. Kada se balon naglo stisne, ep izleti kao na bo ci ampanjca. Prilikom spaavanja u stojeem poloaju, spasilac stoji iza rtve i obuhvata rukama struk. akom jedne ruke obuhvati aku druge i stavi palac postrance na aku prema trbuhu rtve, neto ispod pupka i ispod rebara. Snano, naglim trzajem prema gore pritisne trbuh rtve. To se moe ponoviti i nekoliko puta ako je potrebno.

Spaavanje u leeem poloaju

Ako rtva sjedi, spasilac stoji iza stolice i izvodi isti postupak. Spaavanje u leeem poloaju izvodi se ako je rtva u nesvijesti, ili kada spasilac nije sposoban rtvu podii. rtva lei na leima. Spasilac svojim koljenima obuhvaa noge rtve, licem u lice prema rtvi. Postav lja ruke to se vidi na crteu. Zapee donje ake stavi se na trbuh rtve, iznad pupka i ispod rebara. Naglim trzajem pritisne se trbuh prema go re; to se ponovi ako strano tijelo nije izbaeno prvim pokuajem.

Ako rtva povraa, stavlja se na bok i oisti usna upljina kako bi se sprijeilo udisanje povraenoga sadraja. S obzirom na izgled rtve i tok dogaaja (smrt nastupa za 4 do 5 mi nuta), prisutni uglavnom pomiljaju na srani infarkt. Pruanje prve po moi svedeno je u najveem broju sluajeva na davanje umjetnoga disa nja i eventualno masau srca. Razumljivo je da takvi postupci samo po goravaju postojee stanje. To je razlog zbog ega je nuno poznavati znak kojim e rtva upozoriti prisutne i dati im do znanja kakav se inci dent dogodio. Heimlich preporuuje da rtva obuhvati svoj vrat izmeu palca i kaiprsta jedne ruke.

Znak guenja hranom

Panja! Spaenu osobu obavezno treba da pregleda lijenik, jer su vie snaan i nepravilan pritisak moe otetiti unutarnje organe, naroi to jetru. Upoznajte svoje prijatelje i znance s tim jednostavnim i spasonos nim postupkom.

ISPLJUVAK

Ispljuvak (sputum) u svakodnevnom je govoru svaki sadraj koji se izba cuje iz usne upljine. Lijenik misli uglavnom na onaj sadraj koji se iz bacuje iskaljavanjem iz dubljih dijelova dinog sustava: iz dinih cijevi i plua; slina, npr., moe biti pljunuta, ali nije iskaljana. U normalnim uvjetima ovjek nema potrebe da kaljanjem izbacuje bilo kakav sadraj iz plua. Dodue, u sluznici dinih putova postoje brojne sluzne lijezde koje neprekidno stvaraju sluz to pokriva i titi os jetljivu sluznicu, ali ona se normalno odstranjuje bez kalja. Stanice koje se nalaze na povrini dunika i ostalih dinih cijevi imaju dlaice, trepetljike, koje se neprekidno i valovito gibaju prema drijelu i na taj nain pokreu sluz u kojoj se nalaze brojne estice praine i bakterije. Kada sluz doe do glasnica, normalna struja zraka, koja nastaje prilikom izdi saja, prebaci sluz u drijelo, odakle bude nesvjesno progutana. Tek ne to vea koliina nakupljene sluzi izaziva refleks kalja, kojim bude izba ena. Do deset ispljuvaka dnevno, izbaenih laganim kaljem, normalna je pojava. Kod mnogih bolesti dinoga sustava koliina dnevno izbaenoga is pljuvka moe biti i vea od 1 litre dnevno. Ovisi o bolesti hoe li isplju vak biti sluzav, sluzavognojan, gnojan, krvav, pjenuav. Boja ispljuvka moe biti crvena, crna, smea, zelena. Iskaljan sadraj moe biti ista krv ili ista bistra tekuina poput izvorske vode. Veina ljudi voli povremeno pogledati vlastiti ispljuvak, naroito ako postoji bolest dinoga sustava. Neki pacijenti opisuju lijeniku do pojedinosti kvalitete svoga ispljuvka. Snalaljiviji pacijent donijet e sumnjiv ispljuvak u maloj, dobro zatvorenoj posudi, u boici od lijekova ili plastinoj kutijici. Lijenik se ne moe pouzdati samo u podatke koje mu pacijent navodi, zato se donijeti ispljuvak odmah laboratorijski pre gledava. Nekada su lijenici mnoge plune bolesti dijagnosticirali samo na temelju izgleda ispljuvka. I danas, unato brojnim dijagnostikim mo gunostima, pregled ispljuvka esto je nezamjenljiva pretraga. Ponekad se samo pogledom na ispljuvak moe postaviti dijagnoza bolesti.

Gnojan ispljuvak
Gnojni ispljuvak uvijek ukazuje na postojanje gnojnoga arita u dinom sustavu. Najee je rije o upljinama ispunjenim gnojem, odakle on moe doi u dine putove i biti izbaen kaljem. Gnojenje mogu uzrokovati mnoge vrste bakterija. U plua dolaze udisajem s pomou krvi ili iz bolesnoga susjednog organa. Ograniena gnojna arita (abscessus pulmonum) mogu se razviti poslije upale plua i udahnutoga stranog tijela. Iz gnojne upljine gnoj postepeno prodire u dine putove i kaljem bude izbaen. Koji put se kaljem izbacuju velike koliine gnoja, ak do 4 decilitra. Gnoj je slatkastoga okusa, a moe biti i neugodnoga mirisa. Gnoj boje okolade nastaje zbog mijeanja krvi s gnojem. U dine putove moe prodrijeti gnoj iz gnojne upljine koja se stvo rila izmeu porebrice i stijenke prsnoga koa (gnojna porebrica). Jedan od najeih uzroka gnojnoga ispljuvka jesu proirene dine cijevi, bronhi; bolest Se naziva bronhiektazije; glavni je simptom kaalj i izbacivanje velikih koliina gnojnog ispljuvka, svakodnevno i najee ujutro. Najvee koliine gnoja iskaljavaju se u odreenom poloaju tije la. Taj poloaj bolesnici naue i uvijek kaljaju u odreenom stavu tijela. Ispljuvak ima neugodan miris. Ako se sakupi u posudi, s vremenom se odijeli u 3 sloja: gore je pjena i sluz, u sredini mutna tekuina, a dolje istaloen gnoj; mogu se nai i primjese krvi.

Krvav ispljuvak
Pogled na ispljuvak u kome se nalaze vee ili manje koliine krvi esto dovodi do nepotrebne panike. Pljunuta krv nije uvijek iskaljana krv. Prema tome, krv u ispljuvku ne znai da potjee iz plua. Pljunuta krv pomijeana samo sa slinom obino potjee iz usne upljine, drijela, jezika, pa ak iz pljuvanih lijezda. U toj krvi nema sluzi koja se stvara u dinim cijevima. Krv pomijeana sa sluzi moe potjecati i iz nosa, ako je sluz nosne upljine uvuena u usnu upljinu. Krv koja je pomijeana sa sluzi i mjehuriima zraka potjee iz di nih cijevi i plua. Sluzav ili sluzavo-gnojan ispljuvak moe se nai kod brojnih upala dinih putova razliitoga uzroka (bronhitis); mogu ga iza zivati i virusne upale u trajanju od nekoliko dana. Dugotrajno izbacivanje sukrvavoga ili krvavog ispljuvka uvijek za htijeva lijeniki pregled. Takav ispljuvak moe biti i jedan od prvih znakova raka na pluima, naroito ako je rije o osobama iznad 40 godi na ivota, mukarcima, puaima.

Pjenuav ispljuvak crvene boje poput cigle karakteristian je za upalu plua. Jako pjenuav, sukrvav i obilan ispljuvak nastaje zbog na kupljanja tekuine u pluima i moe biti uzrokovan bolesnim srcem i ne kim plinovima.

Pjenuav ispljuvak
Pjenuavost ispljuvka ovisi o koliini zraka koja se u njemu nalazi u vidu mjehuria. Ako je ispljuvak iz veih dinih putova, mjehurii zraka su vei. Ako ispljuvak dolazi iz samih plua, tj. iz plunih mjehuria (al veola), tada su u njemu brojni ali vrlo sitni mjehurii. Tekui i jako pjenuavi ispljuvak nastaje onda kada su dijelovi plu a ispunjeni tekuinom koja iz krvnih ila prelazi u plua. Takvo stanje nastaje zbog zatajivanja rada srca, koje je preslabo da svu krv to dolazi iz plua protjera kroz krvne ile. Nastaje zastoj krvi u pluima i povea nje tlaka u krvnim ilama. Pod poveanim tlakom, tekuina iz krvnih i la prelazi u pluno tkivo, u plune mjehurie. Uz tekuinu uvijek proe i neto crvenih krvnih zrnaca, pa je ispljuvak pjenast i ruiaste boje. Koji put koliina krvi u takvom ispljuvku moe biti velika. Koliina pjene ovisi o teini stanja. U najteim sluajevima bolesnik izbaci toliko pjene da mu se lice gotovo ne vidi. Jedino hitna lijenika intervenicija moe spasiti ivot takva bolesnika; bez lijekova bolesnik se brzo ugui. Takvo stanje u pluima mogu izazvati kemijska sredstva, najee udahnuti plinovi i pare: amonijak, klor, fozgen, sumporni dioksid, hlapljive kiseline. Takav ispljuvak moe se vidjeti kod opeklina dinih putova i u ne kim sluajevima krvarenja u mozak.

Sluzav ispljuvak
Nakupljanjem vee koliine sluzi u dinim putovima nastaje podra aj na kaalj. Kaljem se suviak sluzi izbacuje kako bi se odrala potpu na prohodnost i istoa dinih putova. Sluzav i vie ili manje pjenuav ispljuvak bez mirisa isti je produkt koji stvaraju brojne sluzne lijezde u dinim putovima. Stvaranje sluzi u dinim putovima moe biti pojaano. Nadraaji koji mogu izazvati pojaano stvaranje sluzi esto su zaraze (infekcije), upale, nadraujui plinovi, praina, hladnoa, nagle promjene tempera ture. No, svi ti uzroci dovode samo do prolaznoga, kratkotrajnog i pre komjernog stvaranja sluzi.

U rjeim sluajevima moe doi do trajnoga, neprekidnog i pre komjernog stvaranja sluzi u dinim putovima zbog poveane sposobnos ti lijezda da stvaraju sluz i zbog poveanoga broja sluznih lijezda. Ta da organizam uestalim kaljem nastoji odrati prohodnost dinih puto va (kronini bronhitis).

Sluzavo-gnojan ispljuvak
Sluzavo-gnojan ispljuvak nastaje kada se u sluznici dinih putova razvije borba izmeu obrambenih snaga tijela, tzv. bijelih krvnih zrnaca, i bakterija. Mrtve bakterije i bijela krvna zrnca, nastradala u toj bor bi, daju manju ili veu koliinu gnoja u ispljuvku. isti gnojni ispljuvak uvijek je vezan za opsenija razaranja tkiva.

KAALJ

Mnogi ljudi znaju da je kaalj najei i najtipiniji znak bolesti dinih organa. Manje je poznato da se moe javiti i kod mnogih drugih bolesti kod kojih su dini organi potpuno zdravi. Kaalj je najee kratkotrajna i prolazna pojava u svakoga ovje ka. No, dugotrajan kaalj, koji traje tjednima, mjesecima pa i godinama, u znatnoj mjeri moe poremetiti normalan nain ivota i rada. Uporan i dugotrajan kaalj remeti san i iscrpljuje organizam. Zbog toga je razum ljiva velika potronja lijekova protiv kalja. Prema statistikama, gotovo 10 posto svih lijenikih recepata sadravaju lijekove za ublaavanje kalja. Kaalj se ne smije promatrati samo kao neugodan znak bolesti, kao tegoba koja zamara i dosauje. Naprotiv, kaalj je koristan, ak i prijeko potreban za ivot. Mnogi bolesnici umiru samo zato to ne mogu kaljati. Osnovni uvjet normalnoga disanja jesu prohodni i isti dini putovi. Organizam kaljem odstranjuje iz dinih putova sve one tvari koje ome taju normalan prolaz zraka u plua; izbacuju se ne samo strana tijela ne go i prekomjerna sluz u dinim cijevima. U normalnim uvjetima dine se cijevi mogu istiti bez kaljanja. Dunik i ostale dine cijevi oblau stanice koje imaju sitnu dlaicu, trepetljiku. Dlaice se neprekidno gibaju, trepere u smjeru prema drijelu. Milijuni takvih trepetljika pokreu manje koliine sluzi u kojoj se nalaze brojne bakterije, praina i druge sitne strane tvari. Kada sluz doe do drijela, ovjek je nesvjesno proguta. Meutim, ako je u dine putove uao vei strani predmet, ili se nakupila vea koliina sluzi, dlaice su preslabe da to odstrane, pa se javlja kaalj. U bolesnika koji su izgubili sposobnost kaljanja razvijaju se smrtonosne upale plua, ili se takav ovjek utopi u vlastitoj sluzi, koja ispuni sve dine putove. Takva sta nja mogu nastati kod nekih bolesti mozga i kimene modine, povreda modine, te prilikom dugotrajnoga i dubokog gubitka svijesti. Kaalj je refleksna radnja, odvija se brzo i nezavisno od ovjekove volje, a nalazi se pod upravom centra za kaalj u produenoj modini.

Centar mogu nadraiti podraaji koji ivcima dolaze iz sluznice dinih putova: drijela, grkljana, dinih cijevi (bronha). Podraaji mogu biti izazvani upalom, stranim tijelom, kemijskim i drugim nadraajima. Nadraaj na kaalj moe doi i iz drugih dijelova tijela: iz porebrice, jed njaka, ak iz uha. Tek kada primi odgovarajui signal, centar izdaje na reenje za kaalj. Kaalj uvijek zapoinje dubokim udisajem. Nakon toga zatvore se glasnice i snano napnu svi miii koji sudjeluju prilikom izdisaja, trbu ni miii i miii rebara. Tlak u pluima jako se povea jer zrak ne moe izii s obzirom na to to su vrata dunika zatvorena; najednom se vrata, tj. glasnice naglo otvore i zrak izlazi iz plua pod vrlo jakim pritiskom u snanom mlazu, eksplozivno. To je pravi mali orkan: brzina kretanja zraka prilikom jakoga kalja moe iznositi vie od 150 km na sat. Razumije se da e taj snani mlaz zraka odnijeti sa sobom svako slobodno i strano tijelo koje se tamo nae. Iako je kaalj refleksna radnja, ovjek moe svjesno djelovati na centar za kaalj, moe ga svojom voljom kontrolirati, namjerno izazvati, ublaiti, esto i potpuno prekinuti. Kalju kao simptomu bolesti veina ljudi ne poklanja naroitu pa nju. Ni lijenik ne moe svaki kaalj smatrati znakom ozbiljne bolesti. Ali u nekim sluajevima moe posumnjati na odreenu bolest prema ja ini kalja, njegovoj uestalosti, prema vremenu kada se javlja, izgledu ispljuvka. Lijeniki pregled zahtijevaju slijedei sluajevi: svaki kaalj koji traje due od tri tjedna izaziva sumnju na ozbiljnu bolest; svaki ka alj kada se iskaljava krvavi ispljuvak; kaalj s gnojnim ispljuvkom; ka alj praen visokom temperaturom i bolovima u prsnom kou; svaki ka alj praen osjeajem guenja, tj. pomanjkanjem zraka; svaki kaalj na stao zbog ulaska stranoga tijela u dine putove.

Lijeenje kalja
Kaalj koji nita ne izbacuje nije koristan. Jedina je vrijednost tak voga kalja izvjesno upozorenje da se u dinim ili nekim drugim organi ma zbivaju bolesne promjene, ili se neke tetne tvari koje nadrauju na laze u okolini u kojoj se ovjek nalazi. Beskoristan kaalj nepotrebno zamara bolesnika i mora se ublaiti ili potpuno sprijeiti. To se postie lijeenjem osnovne bolesti ili uklanja njem svih vanjskih uzroka. U ljekarnama postoji nekoliko desetaka lije kova kojima se beskoristan kaalj moe ublaiti ili ak potpuno sprijei ti. To se postie lijeenjem osnovne bolesti ili uklanjanjem svih vanjskih uzroka. Veina lijekova djeluje direktno na centar za kaalj tako da ga

smiruju do te mjere da slabije ili nikako ne reagira na podraaje za ka alj koji mu ivcima dolaze iz tijela. Postoje brojni lijekovi koji beskoristan kaalj mogu pretvoriti u ko ristan; oni pojaavaju izluivanje sluzi koja pokriva nadraenu ili upa ljenu sluznicu dinih putova i postepeno smiruje kaalj; ti lijekovi rasta paju suvie gustu sluz, koja postaje tekua te se kaljem lake izbaci. Ta ko isto djeluju i mnogi narodni lijekovi koji slue za iskaljavanje ili, ka ko se obino kae, za izbacivanje lajma: ajevi od bijeloga i crnog sljeza, majina duica, rumarin, divlja rotkva. Neke biljke slue za pri pravak aja, druge se namau u rakiju ili med; nadrilijenici preporuu ju mlijeko u kojem je kuhana kadulja i bijeli luk. Kaalj koji izbacuje ne smije se spreavati; moe se ublaiti ako je suvie jak. Prejak kaalj mora se smanjiti jer dovodi do opasnih kompli kacija. Suvie jak i intenzivan kaalj ne samo to je velik napor za orga nizam nego moe dovesti do krvarenja iz plua i krvnih ila na povrini tijela i u unutranjosti organizma. Poznata su krvarenja u sluznici oka, pod koom lica, krvarenja u mozak u starijih ljudi. Jak kaalj moe do vesti do puknua porebrice i stiskanja plua (pneumotoraks), uzrokovati prijelom rebara, bruh (kilu, herniju) na raznim dijelovima tijela. Kaalj se moe ublaiti lijekovima koji direktno djeluju na centar za kaalj a dobivaju se iz opijuma. Ako se takvi lijekovi upotrebljavaju du e vrijeme, moe doi do navike i ovisnosti bolesnika o lijeku. Zato se danas sve vie upotrebljavaju sintetski preparati, npr. abehol, selvigon. Mnogi lijekovi u obliku sirupa, tableta, kapljica, pilula, sadravaju razne sastojke, pa istovremeno mogu djelovati na vie strana, tj. smiruju centar za kaalj u mozgu, djeluju na pojaano luenje sluzi u sluznici di nih putova, proiruju suene dine putove, rastapaju gustu, ljepljivu sluz. Lijenik e prema vrsti i tipu kalja propisati onaj lijek koji sadri najbo lju kombinaciju za pojedini sluaj, npr. Ipekan, Timotusan, Selvigon, Efekodin. Koji put e bolje od svih lijekova djelovati provjetravanje zadimlje ne prostorije, vlaenje suhoga zraka tamo gdje je centralno grijanje. Suh zrak tetno utjee na sluznicu dinih putova, koja se sui, sluz postaje gusta, ljepljiva i prirodno ienje pomou trepetljika nije mogue. Hlad noa smanjuje sposobnost samoienja dinih putova, pa e topla odje a, topao aj ili preni eer u napitku biti dovoljni da se sluz u dinim putovima razrijedi i kaljem odstrani. Ako se u takvim sluajevima upot rebljavaju sredstva za umirenje kalja, stanje e se samo pogorati, jer se pod utjecajem lijeka jo vie smanjuje sposobnost rada trepetljika. Svaki bolesnik koji kalje treba da shvati kako je ublaavanje kalja lijekovima samo simptomatsko lijeenje, a to znai da se ublauje samo jedan simptom bolesti. Pravo je lijeenje kalja lijeenje bolesti koja ga je uzrokovala. Zbog toga e lijenik uz sredstvo za ublaavanje propisati i druge lijekove: antibiotike, sulfonamide prilikom upala, kapljice za srce,

ako je kaalj posljedica srane bolesti, lijekove protiv preosjetljivosti or ganizma, ako je kaalj na alergijskoj osnovi.

Iskaljavanje bistroga tekueg sadraja

U vrlo rijetkim sluajevima moe doi do izbacivanja tekuine, bistre poput izvorske vode, kada pukne cista ehinokoka i njen se sad raj izlije u dine putove, koji se kaljem izbaci. Ehinokok, ili pasja trakavica, u pluima ovjeka stvara mjehurastu i kuglastu tvorbu koja je ispunjena bistrom tekuinom i moe biti vea od ake.

Iskaljavanje glista
Naglim i jakim napadom kalja, naroito u djece, moe se izbaciti i glista. Velika djeja glista, ili velika bijela glista (askaris), provede u plui ma dio svoga razvojnog ciklusa. Iz plua prodire u dine cijevi (bronhe) i penje se dunikom do drijela, gdje obino bude progutana; moe izaz vati jak nadraaj na kaalj, tada bude izbaena poput projektila.

Iskaljavanje krvi
Krv u ispljuvku (hemoptiza, hemoptoa) alarmantan je znak bolesti. Rijetki su bolesnici koji poslije krvavoga ispljuvka ne potrae lijeni ku pomo. Iako veina pritom pomilja na tuberkulozu, valja znati da is kaljavanje krvi moe ukazivati na mnogo tee i neizljeive bolesti dinih putova i plua, bolesti srca, krvi i krvnih ila. Na sreu, krv u ispljuvku mnogo je ee samo prolazna pojava manje opasnih i lako izljeivih bo lesti. Nepotreban strah izaziva zabuna i neznanje, jer krv u ispljuvku ne znai uvijek da je iskaljana; vrlo esto potjee iz sitnih povreda i bezaz lenih bolesti nosa, usne upljine, drijela, jezika, pljuvanih lijezda. Krv koja ne potjee iz dinih putova i plua uvijek je pomijeana samo sa sli nom, dok je iskaljana krv izmijeana sa sluzi. Krv koja potjee iz dub ljih dijelova plua, iz samih plunih mjehuria, pjenuava je, a ispljuvak je jednoliko obojen svijetlocrveno. Bolesnici esto ne znaju jesu li krv iskaljali ili povratili. Lijenik na temelju iskaza bolesnika ili njegove pratnje ne moe uvijek doi do sigur-

nih podataka o tome da li je krv bila povraena ili iskaljana. Tek se pre gledom pacijenta, ili pregledom izbaenoga sadraja, moe postaviti tona dijagnoza. Tuberkuloza je i danas, unato znatnom napretku u lijeenju, naj ei uzrok krvarenja iz plua. Najmanje 30 posto tuberkuloznih bolesni ka barem jednom u toku bolesti krvare iz plua; krvarenje moe biti ne znatno; u ispljuvku se moe nai tek neto krvi u obliku vlakanaca ili kapljica; takav sukrvavi ispljuvak nastaje onda kada su oteenje sitne krvne ilice. Ali tuberkuloza moe otetiti, nagristi<, i vee krvne ile u pluima; tada nastaju jaka krvarenja, esto iznenadna, a gubitak krvi moe iznositi od nekoliko decilitara do jedne litre; takvo je krvarenje ne posredan uzrok smrti. Rak na pluima postaje sve ei uzrok iskaljavanja krvi. Na tu bo lest mora se posumnjati ako se due vrijeme javlja sukrvav ili krvav is pljuvak, tj. svjea krv u ispljuvku, naroito ako se javlja u mukaraca puaa u dobi izmeu 40 i 50 godina. U dinim putovima ima i dobroud nih tumora, koji su ei u ena. I proirenje bronha (bronhiektazija) esto uzrokuje krvav ispljuvak s povremenim iskaljavanjem gnoja i povremenim povienjima tjelesne temperature. Nagle akutne kao i dugotrajne, kronine bolesti plua i dinih puto va mogu uzrokovati povremeni krvavi ispljuvak. To mogu biti upale s razliitim uzrocima (bronhitis i pneumonija). Infarkt plua redovito je praen iskaljavanjem manjih koliina krvi i nastaje zbog nagloga zaepljenja krvne ile u pluima s ugrukom krvi ili nekim stranim tijelom: mjehuriem zraka, kapljicom masti, uljem (tromboza i embolija). Krvarenja nisu jaka, ali su praena jakim kaljem i esto naglim jakim bolovima porebrice uz oteano disanje. Srane su bolesti oko deset posto uzrok svih krvarenja iz plua. Naj ee nastaju zbog tzv. sranih greaka. Kada nastaju suenje ua, prije laza iz lijeve pretklijetke u lijevu klijetku (mitralna stenoza), dolazi do zastoja krvi u pluima, tlak u krvnim ilama plua naraste i neto krvi prelazi u plua. Jako krvarenje, koje nastane iznenada i takvom estinom da iz usta potee mnogo krvi, redovito dovodi do trenutane smrti. To se moe vi djeti kada proirena aorta, tj. glavna krvna ila koja dolazi iz srca, pritite na dini put, postepeno se s njim slijepi i u jednom trenutku nasta ne razdor zida pa sva krv ue u dini put. I povrede (traume) plua mogu uzrokovati krvarenja. Uzrok mogu biti pritisci na prsni ko, prodorne rane, prelomljena rebra koja otete plua. Za rata esta su oteenja zbog eksplozija. Snaga eksplozivnoga vala oteuje pluno tkivo i redovito izaziva krvarenje.

Uzrok iskaljavanja krvi moe biti i preosjetljivost organizma na neke tvari (alergija), zatim bolesti krvi: nesposobnost krvi da grua, rak krvi (leukemija), potom bolesti jetre i manjak vitamina. Katkada su uz rok iskaljane krvi oteenja plunoga tkiva zbog udisanja otrih, nadraujuih, plinova: amonijaka, klora, bojnih otrova. U vrlo rijetkim sluajevima lijenik e pomisliti i na simuliranje, tj. lano iskaljavanje krvi. Pojedinci, da bi, npr. doli do bolovanja, siu krv iz malih povreda u usnoj upljini i tobonjim kaljem izbacuju krvav ispljuvak. Takve sluajeve nije teko otkriti. Svako iskaljavanje krvi obavezno zahtijeva lijeniki pregled i po vremenu kontrolu. Ako je krvarenje neto jae, prije odlaska lijeniku bolesnika valja poloiti u krevet da mirno lei. Svako naprezanje strogo je zabranjeno. Uzglavlje treba da bude povieno u polusjedei poloaj. Na prsni ko mogu se staviti hladni oblozi ili led u plastinoj ili gumenoj vreici; mogu se dati hladni napici, pa i blaga sredstva za umirenje iva ca. Sredstva protiv kalja daju se samo ako je kaalj naroito jak. Boles nik mora iskaljavati, inae se krv sakuplja u dinim putovima pa se mo e uguiti. Prejako napinjanje moe dovesti do jo jaega oteenja u plu ima i pojaanoga krvarenja. Lijeenje krvarenja iz plua u bolnici ovisi o uzroku koji je doveo do krvarenja. Krvarenje je samo jedan od simptoma bolesti, stoga e se neki pacijenti lijeiti na odjelu za unutranje bolesti, drugi na odjelu za tuberkulozu, pa na odjelu za uho, grlo, nos ili na kirurkom odjelu.

Napadaji jakoga kalja

Napadaji jakog kalja javljaju se uglavnom kod bolesti dinog sus tava; mogu biti esti, dugotrajni, muni i iscrpljujui; traju nekoliko tje dana i mjeseci. Hripavac ili veliki kaalj (pertusis) bolest je koja je karakteristina po povremenim napadajima jakog kalja preteno u predkolske i kol ske djece; starije osobe vrlo rijetko obolijevaju. Bolest zapoinje postepeno povremenim i blagim kaljem, naroito nou. Poslije jednoga do dva tjedna zapoinju tipini napadaji; nakon dubokoga udisaja snano kaljanje, esto u seriji od 10 ili vie iskalja ja (izdisaja) jedan za drugim. Nakon toga nastaje zvidajui, dubok udi saj, poslije opet snano kaljanje. S obzirom na to to udisanje zraka kroz suene glasnice podsjea na kukurijekanje ili magaree meketanje, bolest u narodu zovu kukurikavac ili magarei kaalj. Napadaj kalja moe trajati od pola minute do dvije minute; za to se vrijeme ne die, ili se pak udiu minimalne koliine zraka; bolesnik se jako napree, gui,

lice postaje plavo, oi se izbulje, samo to ne ispadnu, jezik je isplaen. Prije 50 godina opisana je teina bolesti u kunom lijeniku slije deim rijeima: Napadaji su vrlo strani i muni, koliko za bolesnika, toliko i za njegovu okolinu. Na kraju napadaja izbaci se mnogo gusto ga i ljepljivog ispljuvka. Vrlo esto (u manje djece gotovo redovito) na pad zavri povraanjem. Napadi se mogu javljati nekoliko puta dnevno, u teim sluajevima ak nekoliko desetaka puta u 24 sata. Bolest traje 3 do 4 tjedna, u rjeim sluajevima znatno due. Sline napadaje kalja imaju djeca koja su preboljela hripavac. Kod osjetljive djece napadaj kalja moe izazvati beznaajna upala drijela, grla ili dunika. Napadaji kalja koji podsjeaju na hripavac mogu biti izazvani i poveanjem lijezda (limfnih vorova) koje se nalaze uz dine putove i pritiu ih. Uzrok poveanja limfnih vorova moe biti bacil tuberkuloze i virus. Opisane smetnje mogu nastati i zbog toga to tumori pritiu di ne putove, ili je to proirena glavna krvna ila koja izlazi iz srca (aorta). est uzrok jakoga napadaja kalja moe biti strano tijelo u dinim putovima, najee udahnuti komadii hrane. Snana struja zraka vei nom uspije izbaciti strano tijelo. Tada je jak kaalj obino praen gue njem i povraanjem. Ako je strano tijelo ostalo u dinim cijevima, npr. zabodena kost ili igla, napadaji kalja slie hripavcu. Poznati su i napadaji histerinoga kalja, tj. kalja na ivanoj ba zi ; to je suh, kretav kaalj, neugodan za sluanje. Javlja se u osobe koja nema nikakvu osnovu za kaalj; obino mu prethodi jako uzrujavanje, sukobi u obitelji ili na radnom mjestu, neispunjene elje i si. Napadaji jakog kalja mogu se javiti i u bolesnika koji imaju srane greke (mitralna stenoza); to su preteno noni napadaji praeni osjea jem guenja. Napadaje kalja nou ili u rano jutro imaju puai i osobe s kroni nom upalom dinih putova drugoga uzroka. Uporan kaalj traje tako du go dok se iz dinih organa i putova ne izbaci sav sadraj. Takava je ka alj obino dubok, praen guenjem i plavom bojom koe; jako je otean izdisaj (astmatini napadaj).

Suh kaalj
Kada se ne izbacuje ispljuvak, kaalj se naziva suhim. Suh je kaalj zapravo bez svrhe zato to ne isti dine putove. Ali i takav kaalj nije uvijek beskoristan, esto ukazuje na poetak vrlo tekih bolesti. Suh kaalj najee se javlja s upalama gornjih dijelova dinih puto va : drijela, grkljana i dunika. To su sezonske upale koje prolaze za ne koliko dana; esto prethode zaraznim bolestima gripi i ospicama. Upala

plua i dunica (bronhitis) moe zapoeti suhim kaljem. Postoje i dugot rajne kronine upale dunika i dunica (kronini traheobronhitis). Ka alj esto ovisi o promjeni vremena; pogorava se zimi i poslije izlaganja tijela hladnoi; kaalj je preteno vlaan. Dugotrajno i ne suvie jako kaljucanje moe ukazivati i na ozbiljni je bolesti, npr. tuberkulozu plua. Takav tip kalja tuberkulozni boles nici opisuju kao prvi znak bolesti. I rak na pluima najavljuje se prvim, esto i jedinim znakom: suhim, napornim i trajnim kaljem. Suh dugotrajan kaalj javlja se i kod profesionalnih bolesti plua, u ljudi koji due vrijeme rade u kremenoj praini, u praini eljeza i duha na. I udisanje nadraujuih plinova na radnom mjestu ili u kui moe podraiti sluznice dinih putova. Dugotrajno, stalno ili povremeno suho kaljucanje moe biti i psihogeno uvjetovano. Poznata su kaljucanja zbog osjeaja neugode. U ne kih ljudi kaljucanje postaje nervozna navika (tik), slino kao trzanje gla vom, ramenom, ili mirkanje. Kaalj je suh onda kada je samo refleks zbog druge bolesti; moe se javiti kod bolesti jednjaka, uha, u rjeim sluajevima maternice, bubre ga; tu je nadraen samo centar za kaalj, a dini sustav potpuno je zdrav; mnogo je ei suh kaalj zbog pritiska na dine putove izvana: guavost, poveana lijezda. Kratko suho kaljucanje karakteristino je za poetnu upalu porebrice (pleuritis); kaalj je praen otrim bolom koji se pojaava prilikom disanja na onoj strani prsnoga koa gdje je upala zapoela (suha porebrica).

KIHANJE

Kihanje, poput kalja, titi dine putove. To je nesvjesna, refleksna rad nja koja se odvija nezavisno od ovjekove volje. Za razliku od kalja, podraaj na kihanje ne dolazi iz sluznice dinih cijevi, nego samo iz sluz nice nosa. Podraaj odlazi iz nosa ivcima u produenu modinu, odakle opet dolaze naredbe koje ukljuuju u rad brojne miie, koji inae sudjelu ju pri disanju i kalju. Kihanje zapoinje dubokim udisajem. Nakon toga disanje potpuno prestaje, a meko se nepce podigne i zatvori unutarnje nosne otvore. Istovremeno se napnu miii koji sudjeluju pri izdisaju. Tlak u pluima poraste. U jednom trenutku meko se nepce spusti, otvore se vrata za ulazak u nos, kroz koja proe snana struja zraka pod ja kim pritiskom. Zrak iz plua upravo eksplozivno proe kroz nosne hod nike, pa taj snani mlaz omoguuje da se iz nosa odstrane sve strane i tetne tvari. Kihanje mogu izazvati mnogi uzronici, a najei je prehlada ili, kako se jo naziva, nosni katar, hunjavica, kihavica. Osim glavobolje javlja se lagano oteknue nosne sluznice, koja postaje preosjetljiva na podraaje. U takvom sluaju kihanje moe biti izazvano nadraajima ko ji kod zdrave nosne sluznice ne mogu izazvati nikakve promjene, npr. nagla promjena temperature, jae strujanje zraka, dodir, dim. Zvuni ap-ciha moe najaviti ozbiljniju zaraznu bolest. Kihanje se javlja gotovo redovito kod djece u poetku ospica; jedan je od prvih znakova gripe, kao i nekih drugih bolesti dinog sustava. Zbog toga to bezazleno kihanje moe najaviti ozbiljniju bolest, u narodu je nastao iz raz nazdravlje, koji se upuuje osobi koja kie sa eljom da sve osta ne samo na kihanju. est je uzrok kihanja preosjetljivost nosne sluznice (alergija) na ne ke tvari koje u nosnoj sluznici izazivaju jak podraaj: cvjetni prah, miri si, praina, plinovi, dimovi. Postoje tvari koje gotovo redovito izazivaju kihanje ako dou u do dir s nosnom sluznicom: papar, paprika, duhanski prah.

Nadraaj koji dovodi do kihanja, a nije dovoljno jak, moe se poja ati gledanjem u jai izvor svjetla: u sunce ili arulju. Kihanje moe biti izazvano i nadraivanjem vanjskoga slunog kanala, kopkanjem uha, parazitima u nosu. Kihanje moe biti i histerina pojava. Javlja se ee u ena, obino poslije sukoba u obitelji, na radnom mjestu, zbog neispunjenih elja. Histerino kihanje moe trajati satima, tjednima pa i mjesecima. Kihanje se moe namjerno izazvati plinovima i prascima. Takva se sredstva nazivaju kihavcima i mogu uzrokovati salve strahovitoga kiha nja. Kihavci, zajedno sa suzavcima, pripadaju grupi bojnih otrova nadraljivaca.

KOA I PROMJENE

Koa (derma) je organ ljudskoga tijela; poput srca, jetre i bubrega, koa obavlja brojne i za ivot ovjeka bitne funkcije. Zdrava i neoteena koa sigurna je zatita tijela od napada brojnih i esto smrtonosnih klica bolesti. Osim od bolesti, koa titi i od drugih vanjskih tetnih utjecaja: prevelike topline, hladnoe, kemijskih, meha nikih i drugih nadraaja. AH koa nije samo zatitni pokriva tijela, ona je i pravi mali laboratorij koji proizvodi, prerauje ili dogotavlja vane kemijske spojeve, npr.: vitamin D, zatitne tvari za organizam, tzv. antitijela. Koa je i skladite neophodnih tvari za ivot. U koi se za drava dosta vode. Kao rezervoar, koa sadri oko 10 posto ukupne vode tijela. U koi se nalaze minerali, pa ak i neke tvari koje su tetne i nastaju poremeenom mijenom. Koa ima bitnu ulogu u regulaciji tje lesne temperature, izluuje masti, stvara zatitni pigmentni sloj protiv tetnoga djelovanja sunanih zraka. Koa je takoer vaan osjetni or gan, predstavlja dodirnu povrinu izmeu ovjeka i njegove okoline; u njoj se nalaze brojna ivana vlakna i posebna ivana tjeleca putem kojih ovjek osjea dodir, pritisak, toplinu, hladnou i bol. Ukupna povrina koe odrasla ovjeka iznosi izmeu 16.000 i 19.000 kvadratnih centimetara. Debljina koe razliita je na pojedinim dijelovima tijela i iznosi od pola milimetra na onom kapku do pola centimetra na dlanu i tabanu. Koa je graena od brojnih i razliitih sta nica koje sainjavaju dva glavna sloja. Povrinski sloj koe naziva se pousmina ili pokoica (epidermalni sloj), dok se dublji sloj naziva usmina ili kutis. Ispod kutisa nalazi se potkono tkivo. Povrinski sloj koe (epidermis) nije iste debljine na svim dijelovi ma tijela. Na povrini sloja nalaze se mrtve, ronate stanice, koje su na roito brojne na dlanovima ruku i tabanima; one se neprekidno odstra njuju, ljute s povrine. Tako se povrinski sloj koe neprekidno obnav lja. Stanice rastu iz dubine prema povrini i za trideset dana epidermis se potpuno izmijeni. Na glavi, u predjelu kose, proces je bri te dolazi do masovnoga odstranjenja oronjenih mrtvih stanica, prhuti.

Usmina granii s potkonim tkivom; u njoj ima mnogo elastinih vlakana i predstavlja najvri i najelastiniji sloj koe. Povrina usmine neravna je, valovita. Udubljenja i ispupenja prema pousmini karakteris tina su za svakog pojedinog ovjeka. Pritiskom jagodica prstiju ostavlja se otisak, siguran znak za raspoznavanje (daktiloskopija). U usmini se nalaze brojne lijezde lojnice. Loj ini kou masnom i glatkom, a njen najpovrinskiji sloj nepropusnim za vodu. lijezda lojnica nema jedino na dlanovima i tabanima. Zbog toga ronati sloj na tim djelovima na bubri, ako je due vrijeme u vodi, jer nema zatitnoga masnog sloja. U tom dijelu koe nalaze se i lijezde znojnice, vrlo znaajne za regulaciju tjelesne temperature. Brojne kone bolesti nastaju zbog promjena u radu lijezda znojnica i lijezda lojnica. Ispod usmine nalazi se potkono tkivo s mnogo masnoga tkiva, ko je poput izolatora spreava suvian gubitak topline i predstavlja rezer vnu hranu tijela; ujedno djeluje poput amortizera, ublaujui udarce kojima je tijelo svakodnevno izloeno. Osim masnoga tkiva, pod koom se nalazei brojne vee krvne ile. Mnoge uoljive promjene na koi po sljedica su promjena u potkonom tkivu. Koa je bogato opskrbljena brojnim ivcima, u njoj se nalaze mnogi ivani zavreci i posebna ivana tjeleca o kojima ovise pojedini osjeti koe.

5
Okomit presjek koe: 1. Ronati sloj, 2. Odvodni kanal lijezde, 3. lijezde znojnice, 4. Masno tkivo, 5. Krvna ila

U koi se nalaze brojne krvne ile. Krv koja dolazi u kou ne samo to prehranjuje kou nego regulira temperaturu. Krv prenosi toplinu iz unutranjosti tijela na povrinu, odakle se odstranjuje bilo zraenjem, di rektnim odvoenjem ili isparavanjem znoja. Kroz kou zdrave osobe protjee u jednoj minuti oko pola litre krvi. U sluaju visoke tjelesne temperature, krvne ile u koi mogu se maksimalno proiriti, tada kroz itavu kou u jednoj minuti moe proi gotovo 3 litre krvi. Zato srani bolesnici teko podnose visoku temperaturu jer je to znatno dodatno op tereenje boleu oslabljenoga srca. Najee promjene na koi posljedi ca su naglih promjena, trajnih ili prolaznih poremeaja na krvnim ila ma koe. Normalna boja koe je ruiasta i potjee od krvi koja se nalazi u povrinskim krvnim ilama. Poznato je da nagla navala krvi u koi do vodi do rumenila, a stiskanje krvnih ila do blijede boje koe. ukastu primjesu boji daje potkono masno tkivo koje je u ovjeka ute boje. Neke ljudske rase imaju crvenkastu, utu, smeu ili potpuno crnu boju koe. Tamna boja koe ovisi o koliini pigmenata, tvari koja se taloi u tkivima i ima svoju boju. U koi postoje posebne stanice koje stvaraju pigment nazvan melanin. Koliina toga pigmenta ne samo to odreuje boju koe nego i boju kose i oiju. U ljudi tamne puti, naroito crnaca, toga pigmenta ima mnogo; zapravo je zatitna tvar jer titi tijelo od pro dora tetnih ultraljubiastih zraka. Postepenim sunanjem u koi se stva ra dovoljno zatitnoga pigmenta, tako da i ljudi bijele puti mogu pod nijeti jae i dugotrajnije izlaganje suncu. Postoje brojne promjene na ko i koje su posljedica smanjene ili pojaane pigmentacije. Poremeaj u stvaranju pigmenata melanina ne prati samo neke kone bolesti nego i niz poremeaja u unutranjosti organizma. Koa je vrlo osjetljiv organ. Brojnim ivcima, limfnim i krvnim ila ma, u najuoj je vezi sa svim ostalim organima i tkivima u tijelu. Na koi se esto vide promjene zbog bolesti nekoga organa u unutranjosti tijela. Zato to je povrinski organ, koa je najpristupanija promatranju, pa se esto unutarnja bolest otkrije konom promjenom kao prvim znakom bolesti. Poznato je da kod nekih bolesti jetre i unih putova koa posta je uta, kod nekih trovanja plava i arkocrvena. Tamna boja koe, bez sunanja, navest e lijenika da pomisli na bolest nadbubrene lijezde, po plavoj boji koe postavit e dijagnozu sranih bolesti, prema vrsti osipa otkrit e zarazne bolesti. No, lijenik zna da ni jedna kona pro mjena nije siguran znak odreene bolesti. Potpuno razliite bolesti daju iste promjene na koi, kao to i ista bolest moe dati potpuno razliite promjene koe. Iako je vrlo osjetljiv organ, koa nema velike mogunosti reagira nja; moe mijenjati boju, na njoj se mogu javiti mrlje; vorii, mjehurii, mjehuri, rane, kraste, ljutenja i izrasline; to je gotovo itav repertoar moguih reagiranja. Unato tome, lijeniku nije teko postaviti dijagno-

zu bolesti, pogotovu ako su kone promjene samo jedan od mnogobroj nih znakova bolesti. Ali ako je kona promjena jedini znak, tada e isku san lijenik na temelju finih detalja oblika, proirenosti, lokalizacije, uz pomo laboratorija ustanoviti o kojoj je bolesti rije. Na koi se ne odraavaju samo bolesti organa i tkiva tijela nego i psihike promjene. U njoj se nalaze brojni ogranci ivaca tzv. autonomnoga ivanoga sustava, tj. ivevlje koje radi nezavisno od ovjekove volje. Ti ivci upravljaju radom konih lijezda, miia, suavaju i proi ruju krvne ile u koi. Taj autonomni ivani sustav nalazi se pod jakim psihikim utjecajem. Poznato je da se na koi mogu odraziti duevne promjene i raspoloenja. Kao vrlo osjetljiv organ, koa je ogledalo psi hikih pojava. Neke od tih konih promjena postale su poslovine u na rodu: pocrvenjeti od stida, najeiti se od uasa, poblijediti od straha. Pod isto psihikim utjecajem, tj. samo na ivanoj bazi, mo gu se javiti i plikovi, vorii, mjehurii. Mnogi znaju da postoji psihogena urtikarija, ali rijetkima je poznato da u histerinih osoba moe doi do pravih krvarenja u koi samo na ivanoj bazi.

Bore na koi
Bore na koi, poput sjede kose ili oslabljenoga vida i sluha, samo su jedan od znakova starosti. Koa novoroeneta je glatka, tanka, prozirna. Kako dijete raste, koa postepeno deblja. U pubertetu postie normalnu debljinu, da bi po slije 50. godine ivota opet postala tanja. Mladenaka je koa glatka, na peta, elastina; u njoj se nalazi dovoljno vode i masti; potkono tkivo dobro je razvijeno, a cirkulacija krvi radi bez greke. Pod starost poremeuje se cirkulacija krvi u svim organima i tkivi ma, tako i u koi. Ishrana koe postaje sve slabija, potkono masno tki vo nestaje, smanjuje se luenje loja i znoja; koa postaje suha i lagano se ljuti; siromana je vlagom te gubi elastinost i poinje se smeurati; na licu i drugim dijelovima tijela nastaju bore, obrazi omlohave, pod oima se stvaraju mlohave kesice. Dojene koje zbog bolesti izgubi mnogo tekuine, npr. povraanjem i proljevom, ima kou poput starca, suhu, neelastinu, smeuranu. To se dogaa i odraslim osobama koje boluju od bolesti to dovode do veliko ga gubitka tekuine, ili zbog dugotrajne ei. Poznato je da se staraka koa ne javlja u istim godinama. Kod nekih se bore javljaju prije 50. godine ivota, dok poneki starac u 70. go dini ima kou poput dojeneta. Na bore utjee nasljee, nain ivota, rada, prehrane. Poznato je da se staraka koa znatno ranije javlja u onih osoba koje je stalno izlau suncu. Dugotrajno sunanje ubrzava

Bore na vratu osobe koja je bila izloena dugot rajnom djelovanju sunanih zraka

proces suenja. Nije tono miljenje da je koa bakrene ili ak crne boje mnogo zdravija od koe koja nije suvie izlagana sunanim zrakama. Osim predrasuda, i moda tjera mlade, naroito ene, da satima lee pod najjaim suncem. Lijepu bakrenu boju poslije plaaju preranim starenjem koe, koje vie ne moe sprijeiti ni najskuplja kozmetika. Na koi koja je trajno izloena sunanim zrakama javljaju se i druge pro mjene: proirenje krvnih ilica, mrlje zbog pojaane pigmentacije i depigmentacije, koa postaje suha, hrapava, tamna, esto dubokim braz dama podijeljena u rombina polja. To se vidi na vratu ljudi koji stalno rade na suncu i vjetru. Pod utjecajem sunanih zraka javljaju se bradavi ce i druge izrasline, koje mogu biti osnova za razvoj raka koe. Na kou tetno djeluje i neuredan nain ivota, pretjeran rad, nedo voljan san, puenje. Kou. postepeno oteuje sve ono to remeti dobru cirkulaciju krvi u koi. ak i pretjerano pranje koe sapunom oteuje kou jer skida previe masnoe s njenoga povrinskog sloja. Pojedine bore, uglavnom na licu, mogu nastati i zbog stalnih, ponavljanih pokreta miia. Neke osobe vrlo rano dobiju bore na elu i li cu.

Za njegu koe proizvodi se na stotine kozmetikih preparata koji sadre vitamine, hormone, ekstrakte biljaka. Najbolje je da oblik i vrstu kozmetikoga preparata odredi strunjak; preparati djeluju preventivno, tj. samo odlau starenje koe. Od svih preventivnih postupaka najvani je je izbjegavati tetne utjecaje koji izazivaju prerano starenje koe; ma saa povoljno utjee jer pojaava prokrvljenost, pospjeuje rad lijezda, poboljava elastinost. Svi ti postupci moraju se primjenjivati pravovre meno. Ve izraene bore ne moe ukloniti nikakva krema niti masaa. Niti jedna osoba koja je navrila 40 godina ivota nema normalnu kou.

Bubuljice (akne)
Bubuljice, vimlice (akne vulgaris) dugotrajna su kona bolest koja se prvi put javlja u poetku puberteta. To je upalno oboljenje lijezda lojnica i kanala kojima loj dolazi iz lijezda na povrinu koe. Promjene su najee na onim mjestima gdje ima najvie lojnih li jezda: na elu, licu i oko nosa; pojavljuju se i na leima, ramenima, u predjelu prsne kosti. To su vei ili manji crveni vorii s gnojnim mjehu riem; mogu nastati i vei ognojeni vorovi. Kao prva promjena, odnosno prvi znak bolesti, javlja se tzv. komedon (miteser), najee uz nos ili na nekom drugom dijelu koe lica i tru pa, gdje ima mnogo lojnih lijezda. Komedon je tamna, gotovo crna to kica koja se sastoji od masnoe, ronatih odljutenih stanica i prljavtine; poput epa zatvara ulaz u izvodni kanal lijezde lojnice, a bakterije izazivaju upale i zagnojavanja. Uzroci koji dovode do akni razliiti su i nedovoljno proueni. Po znata je vanost spolnih hormona, tj. produkta spolnih lijezda; zna se da postoji nasljedna sklonost poremeenom radu lijezda lojnica; vaan je i nain prehrane: stvaranju akni pogoduje previe masti i ugljikohidrata u hrani (eer, slatkii), okolada, unka, neke vrste sireva dovode do pogoranja, tako i manjak nekih vitamina i probavne smetnje. Bolest spontano nestaje prestankom puberteta, ali esto ostavlja du boke psihike posledice i unakaeno lice. U toku lijeenja bitno je da se odstrani suvina mast s lica. To se po stie svakodnevim pranjem koe sumpornim sapunom i toplom vodom, najmanje dvaput dnevno. Valja prijei na dijetalnu hranu s malo masno a i ugljikohidrata; slatkie i kolae neko vrijeme ne treba uzimati. Komedoni se istiskuju pomou posebnih instrumenata, tzv. ekspresora; ponekad je to mogue tek poslije smekavanja vruim oblozima ili parnim kupkama.

Lijenici preporuuju i vitamine, koji put hormonske preparate i antibiotike ako su nastala brojna gnojna arita; antibiotici se daju i po mjesec dana. Na kou se mogu stavljati oblozi koji sadravaju blaga dezinficirajua sredstva, npr. 2%-tna borna kiselina; mogu se stavljati i sredstva koja ubrzavaju ljutenje koe. Poznato je da ljeti, naroito na moru, dolazi do poboljanja. Zbog toga se preporuuje sunanje ljeti, a zraenje kvarc-lampom zimi. Ako su vorii u gornjim slojevima koe, tada cijele bez brazgotine. Ako gnojna arita prodiru u dubinu, ostavljaju rune brazgotine koje unakazuju lice. Danas se esto primjenjuje dermoabrazija, postupak kojim se po tpuno odstranjuje najpovrinskiji sloj koe; poduzimaju se i plastine operacije.

Crvenilo koe
Crvenilo (eritem) koe posljedica je pojaane cirkulacije krvi u koi. I normalna, ruiasta boja koe potjee od krvi koja se nalazi u krvnim ilama koe i potkonoga tkiva. to su krvne ile jae punjene krvlju, ko a postaje crvenija. Blijeda boja koe nastaje zbog stiskanja krvnih ila u koi. Mnogobrojni i meusobno razliiti uzroci mogu dovesti do opega ili ogranienog crvenila koe. Ope je poznato crvenilo pri povienoj tje lesnoj temperaturi. Zavisno od visine tjelesne tmeperature, koliina krvi koja protjee kroz kou moe se poveati ak est puta, jer krv prenosi suvinu toplinu iz unutranjosti tijela na povrinu, odakle se gubi u oko linu. Sunanje redovito dovodi do crvenila koe, naroito ako se naglo i predugo izloi djelovanju zraka. Uz crvenilo javlja se i otok koe, svrbe, a zbog duljeg izlaganja i mjehuri (to su opekline II stupnja). I vrlo kratko trajno izlaganje koe suncu moe dovesti do jakoga crvenila zato to je koa postala preosjetljiva i jer su u nju dole fotosenzibilizirajue tvari: sulfanamidi, sredstva za spavanje kao barbiturati, boje, mirisna ulja. Poslije dugotrajnoga mehanikog pritiska, kada popusti, redovito dolazi do proirenja krvnih ila na tom mjestu i javlja se crvenilo. Crve nilo nastaje i nakon uboda i trljanja koe. Mala djeca i odrasle osobe do biju crvenilo uz osjeaj poenja oko mara zbog dugotrajnoga trljanja (intertrigo). Dijete mogu nadraiti pelene, naroito ako su proete mok raom, zatim ostatak sapuna i noenje nepromoivih tkanina koje spre avaju isparavanje.

Psihika uzbuenja takoer mogu dovesti do crvenila koe. Poznato je rumenilo lica zbog osjeaja neugode, stida. U nekih osoba crvenilo li ca javlja se svakodnevno i na najmanji psihiki podraaj; rije je o boles nom stanju nazvanom eritrofobija. Vrlo je est uzrok crvenila preosjetljivost koe (alergija) na hranu, lijekove ili druge tvari koje u kou dolaze putem krvi ili su u direktnom dodiru. Takvo crvenilo obino je praeno osjeajem topline i svrbea. Uz crvenilo javljaju se i druge alergine promjene na koi: plikovi, vorii, mjehurii, otok na licu, onim kapcima, usnama ili na nekom dru gom dijelu tijela. Od hrane najee su uzrok rakovi, jagode, koljke, ja ja, sirevi, od lijekova antibiotici, sulfanamidi, lijekovi protiv bolova i za sniavanje tjelesne temperature. Nakon davanja seruma, crvenilo koe, otok i mjehuri javljaju se 7 do 14 dana poslije toga; to je posebna reakci ja organizma koja se naziva serumska bolest. Neke zarazne bolesti mogu zapoeti crvenilom koe; crvenilo kod arlaha nastaje zbog sitnoga osipa koji je toliko gust da daje sliku jedno linoga crvenila; obrazi su crveni, samo je okolina usana blijeda; bolest je praena visokom temperaturom, tresavicom, grloboljom. I mnoge druge bolesti koje su praene osipom daju dojam jednolinoga crvenila: ospice, crljenica. Postoje i upale koe koje dovode do jakoga i jednolinog crvenila, esto praenoga drugim promjenama na koi: mjehurima, ljutenjem. Crvenilo odgranieno samo na pojedine dijelove koe moe biti uz rokovano ugrizom insekata: komaraca, buha, stjenica, razliitih vrsta grinja koje ive u umi. Naroito jaka reakcija nastaje nakon uboda ve ih insekata, pela, osa, strljena; ubodi insekata praeni su otokom, voriima i mjehuriima. Ogranieno crvenilo u obliku trake, koje se neprekidno proiruju, nastaje zbog upale limfnih putova u koi. Crvenilo obino putuje s mjesta upale, najee iz ake ili stopala; ta crvena pruga znai da su bakterije prodrle u limfne putove i da mogu ui u krv. Ako bakterije do u u krv, nastaje otrovanje krvi (sepsa). Poetna upala od koje polazi crvena pruga esto je tako mala da se jedva uoi. Pravovremeno lije enje redovito je uspjeno; daju se antibiotici, uglavnom penicilin. I upale vena praene su crvenom i lagano oteenom koom. Potreb no je mirovanje i lijeenje. I manjak vitamina moe dovesti do crvene boje koe. Nedovoljno unoenje u tijelo vitamina grupe B dovodi do pelagre. Obolijevaju uglav nom ljudi koji se loe hrane. Crvenilo se javlja na onim mjestima koe koja su izloena suncu: na glavi, vratu, rukama. Unato tome to suna ne zrake ne djeluju dugo i nisu jake, takva koa podsjea na opekline od sunca; poslije itava koa postane tamna, hrapava i ljuti se; javljaju se proljevi i duevne promjene.

Ogranieno crvenilo koe na raznim dijelovima tijela esto nastaje kod konih bolesti. Traju li takve promjene due vrijeme, potreban je pregled kod lijenika specijaliste za kone bolesti.

vorii i vorovi na koi

vorii (papule) su uzdignua koe ili kone izrasline koje ne prela ze 1 cm u promjeru; vee promjene nazivaju se vorovi. vorii i vorovi mogu biti razliitoga oblika i javljaju se pojedina no ili u grupama; mogu zahvatiti samo ogranien dio koe, ili izbiju na velikoj povrini; mogu biti pomini ili vrsto srasli s koom; bolni su ili potpuno neosjetljivi. Praeni su ostalim promjenama na koi: crveni lom, ljutenjem, mjehuriima, zatim promjenom temperature, svrbeom, smetnjama disanja, povraanjem, proljevom. Mnoge zarazne bolesti koje su karakteristine po osipu zapoinju sitnim voriima. Kod nekih bolesti osip ostaje kao vori, kod drugih prelazi u sitne mjehurie ili u vee gnojne mjehure. Osip uvijek zapoi nje kao mali vori kod malih i velikih boginja. Sifilis (lues) takoer je bolest kod koje se u drugom stadiju javlja osip s voriima veliine lee; osip je bakrenaste boje i moe se ljutiti. esto se nalazi na elu, gdje poinje kosa; pojava se naziva Venerina kruna; sifilini osip moe biti samo mrljast, ili u kombinaciji mrlja i voria; javlja se dva i pol mjeseca od trenutka zaraze, tj. uglavnom po slije spolnoga odnosa sa zaraenom osobom. Bradavica (veruka) kona je izraslina. Pod pojmom bradavice ljudi esto razumijevaju razliite kone izrasline, dok lijenik smatra da je bradavica samo ona izraslina koju uzrokuje poseban uzronik, virus. Bradavice se mogu spaliti, smrznuti, unititi kemikalijama ili kirurki odstraniti. I sugestija pomae. Na toj osnovi postoje brojni domai postupci uklanjanja bradavica, npr. mokrenje na mjeseini. Bradavice se pojavljuju i na spolnim organima; obino su sitne, blijedoute ili ruiaste; dolaze pojedinano ili u grupama, mogu biti suhe i vlane, imaju tanku petlju, ili su priljubljene irokom osnovom; povri na moe biti iohana pa izgledaju kao cvjetaa. Starake bradavice najee su na licu, rukama i leima, javljaju se ve u 40. godini ivota; obino su jako mekane; ne postoji opasnost da prijeu u rak. Oko spolnih organa, naroito oko mara, javljaju se izrasline koje narod naziva bradavicama. To su zapravo vorii ili vorovi koji podsje aju na bradavice. Uzronik je zarazna klica (spiroheta) sifilisa. Sifilitini vorii veliine su graka ili ljenjaka i blijedoruiaste boje; nastaju

tamo gdje je koa vlana i postoji trenje; s njihove povrine cijedi se vrlo zarazna tekuina. vorii i vorovi pojavljuju se kod mnogih gljivinih i parazitarnih bolesti, kao to je svrab, kod tuberkuloze koe i limfnih vorova, papa gajske groznice, tularemije, gube. Uzrok mogu biti: manjak vitamina A, rak krvi (leukemija) i rak limfnih lijezda (Hodgkinova bolest). U vorie se ubrajaju i brojni tumori koe; najee su to dobroud ni (benigni) tumori koji, za razliku od zloudnih, imaju ogranien rast. Dobroudni tumori mogu se nalaziti na razliitim dijelovima koe i mo gu biti razliite grae, prema tome i tvrdoe, esto i razliitih oblika; mogu biti graeni od masnoga, vezivnog i hrskavinog tkiva, od kosti i krvnih ila; neki sasvim mali izazivaju jake bolove, a drugi znatno vei prolaze bez ikakvih smetnji. Tona dijagnoza moe se postaviti tek na kon lijenikoga pregleda. Potreba da se izvri detaljan pregled izrasline proizilazi iz injenice to se i zloudni (maligni) tumori u poetku javljaju kao neduni vori i. Zloudni tumor koe, bazaliom, javlja se kao vori, kao biserasto sjajno uzdignue koje podsjea na perlu, naroito u predjelu nosa i ela, i kao ruiasto, mekano uzdignue slino ploici. Neki zloudni tumori javljaju se kao vorasta izboenja nepravilne povrine i brzo se pretvara ju u ranice; esti su na oiljcima od opeklina. U kou mogu doi (metastazirati) i zloudne stanice iz drugih dije lova tijela; koji put se pipaju kao vorovi ispod koe. Sumnjive su i opasne sve one promjene na koi koje traju due vri jeme i na kojima se javlja ranica ili postoji dugotrajno ljutenje, ili neka druga nagla promjena, npr. esta krvarenja, nagao rast. Postoje bolesti koe koje se nazivaju prekanceroze, to znai da nakon dugoga vremena mogu prijei u rak. vorovi pod koom ne znae da ve postoji opasnost od zloudno ga tumora. I upalne promjene mogu dovesti do vorova i kvrga pod ko om. Na prednjoj strani potkoljenice mogu se pipati vorovi veliine ljenjaka do veliine jajeta; javljaju se u mlaih osoba i nakon tridesetak dana nestaju; prate reumatsku bolest, tuberkulozu i druge bolesti. Pod koom se mogu napipati ciste i poveani limfni vorovi u predjelu vrata.

Dlakavost
Dlakavost, kosmatost (hipertrihoza-hirzutizam) oznaava prekom jeran rast dlaka po itavom tijelu ili samo na ogranienim dijelovima. Dlake pokrivaju cijelu kou osim dlanova i tabana. Naroito su raz vijene na glavi, kao kosa, brada i brkovi, zatim ispod pazuha i oko spol nih organa. Na ostalim dijelovima tijela dlake su tanke i najee jedva uoljive. Na jednom kvadratnom centimetru ima prosjeno desetak dla ka. Za 10 dana narastu 3 mm. Dlakavost moe biti nasljedna ili steena u toku ivota. U rijetkim sluajevima javlja se nasljedna dlakavost itavog tijela pa koa ovjeka podsjea na krzno ivotinje. Takve ljude narod naziva pasji ljudi. Kompletna dlakavost dosta je rijetka, ea je pojaana dlakavost na pojedinim, ogranienim dijelovima, najee na ramenima, leima i prsima.

Jedan od oblika nasljedne dlakavosti, tzv. pasji ljudi

Pojaana dlakavost moe nastati na mjestima dugotrajnog podraa ja, trljanja, ili zbog duega djelovanja sunanih zraka. I dugotrajno uzi manje hormonskih preparata izaziva pojaanu dlakavost. Pojaana dlakavost na ogranienim dijelovima tijela uglavnom se smatra normalnom pojavom. Dlakavost zbog poremeaja u tijelu ea je u ena nego u mukaraca; u ena se dlakavost mnogo lake uoava, njihove su dlaice slabije razvijene, tanje, finije, a dobro su razvijene sa mo na uobiajenim mjestima: kosa, pazuho, oko spolnih organa. U mukarca se pojaana dlakavost, sasvim krivo, poistovjeuje s mukou.

U ena se javlja u obliku tamnih i grubih dlaka iznad usana; takve dlake mogu se pojaviti i na trupu, udovima i licu. Dlakave su i potpuno zdrave ene koje nemaju nikakav hormonalni poremeaj. Dlakavost se pojaava nakon klimakterija ili prestanka menstruacije. Pojaana dlakavost javlja se kod tumora mozga i nadbubrenih lijez da; u ena kod tumora jajnika. Istovremeno upala koe i miia (dermatomiozitis) praena je pojaanom dlakavou. Lijeenje dlakavosti ovisi o uzroniku. Ako je to tumor ili neka dru ga bolest, valja lijeiti osnovnu bolest; primjenjuje se i operativni zahvat, a daje se i tzv. hormonalna terapija. Postoje razliiti postupci odstranjivanja suvinih dlaka. Najei su mehaniki: brijanje (uglavnom pazuho) i upanje dlaka pomou pincete; meutim, korijen dlake ostaje i ona ponovo raste 1/3 mm dnevno. Postoje kemijska sredstva pomou kojih se dlake odstranjuju (depilatori); upotrebljavaju se kao kreme i prakovi; kemijskom depilacijom postie se samo prolazan uinak, poslije njihove upotrebe dlake ponovo rastu. Jedini nain potpunoga unitenja dlakovsti je unitavanje korijena, tzv. papile, dlake. Korijen se unitava elektrokoagulacijom s pomou tanke igle; igla se uvede uz dlaku u kanal sve do korijena dlake, gdje ga spali. Postupak je dugotrajan i skup jer se unitava dlaka po dlaka. U jednom postupku moe se spaliti najvie stotinjak dlaka. Tamne osobe mogu upotrijebiti i kemijsko sredstvo (superoksid) za izbljeivanje, pa dlaka postaje svjetlija .

Gnojne upale koe

Uzronici gnojnoga oboljenja koe esto su zarazne klice kuglasto ga oblika iz grupe tzv. koka; u kou dolaze preko manjih rana, uboda, pa i kroz nevidljiva oteenja koe; bakterije ulaze i u kanalie konih lijezda i izazivaju upalu. Uzronici gnojenja prenose se od bolesne osobe na zdravu. Isti uz ronik kod neke osobe moe izazvati jamenac na onom kapku, kod druge kukac na prstu ili ir na koi, anginu ili drugo gnojno oboljenje. Gnojne upale koe nisu samo problem pojedinaca nego cijele porodice. Mnogi su jo i danas u tekoj zabludi kada smatraju da irevi i druga gnojna oboljenja koe nastaju zbog neiste krvi; za takve osobe ir na koi znak je da se krv poela istiti. Mali gnojni mjehurii nalaze se u najpovrinskijem sloju koe; naj prije se javljaju sitni mjehurii ispunjeni bistrom tekuinom, koja se po stepeno zamuuje i na kraju ognoji. Takve su promjene kod malih i veli kih boginja, gljivinih oboljenja, ekcema.

Vee gnojno arite, vezano uz korijen dlake, naziva se ir (furunkul). ir na koi kuglasto je izboenje nad kojim je koa napeta, glatka, crvena i topla. Kada ir sazre, dolazi do spontanoga prodora gnoja . Na roito su opasni irevi na nosu i gornjoj usni; na tim mjestima ne smiju se tiskati jer bakterije vrlo lako prodiru limfnim putovima do modanih opni i izazovu upalu (meningitis). Vei ir koji se sve vie iri u dubinu i irinu naziva se karbunkul i nastaje spajanjem vie manjih ireva; prati ga visoka temperatura, tresavica i ope loe osjeanje; vrlo je est na iji. Vie manjih ireva po tije lu, ili samo jedan veliki, zahtijevaju lijeenje. irenje se moe sprijeiti davanjem antibiotika, naroito penicilina; poslije je potrebna kirurka intervencija, otvaranja ira, kako bi se odstranio gnojni sadraj. irevi se ee javljaju u osoba koje imaju smanjenu otpornost koe ili smanjenu otpornost itavoga organizma; naroito su im sklone osobe koje boluju od eerne bolesti. Mnogi su bolesnici eernu bolest otkrili samo zato to su se obratili lijeniku zbog ireva na koi. Smanjenu ot pornost tijela na gnojna oboljenja imaju i kronini alkoholiari, kronini bubreni bolesnici, slabokrvne osobe. Doe li do gnojnoga oboljenja koe, valja se pridravati slijedeih uputa: - upotrijebljenu gazu i zavoje staviti u papirnatu vreicu i odmah spaliti, - poslije previjanja dobro oprati ruke u tekuoj vodi, sapunom ili posebnim deterdentom koji unitava bakterije (cetavlon), - ruke je najbolje obrisati u papirnati runik ili ubrus koji se poslije toga spaljuje, ili barem u vlastiti runik, - kupa se pod tuem, a ne u kadi, preko koje se prenosi zaraza na druge osobe, - posteljno rublje i runike valja obavezno kuhati ili prati na najvi oj temperaturi koju podnosi materijal.

Krasta
Krasta (krusta) nastaje suenjem i zgruavanjem tjelesnih tekuina koje dou na povrinu konih oteenja, bez obzira nastaju li zbog bo lesti ili povrede. Tjelesne izluevine jesu krv, krvna plazma i gnoj. Boja kraste ovisi o vrsti tekuine i moe biti svijetloute boje poput jantara, smee, tamnosmee pa i crne. Kraste nastaju kod svih onih bolesti kada se stvaraju mjehurii na koi. Nakon pucanja, iz sadraja mjehuria nastaju kraste (male i velike boginje).

Kraste nastaju i poslije gnojnih oboljenja koe, suenjem gnoja. Brojne i debele naslage krasta na glavi i bradi posljedica su gljivi nih bolesti; na nogama i rukama nastaju pucanjem mjehuria. Kraste se pojavljuju i kod alerginih bolesti koe, koje nastaju kao posljedica preosjetljivosti na neke tvari s kojima koa dolazi u dodir bilo direktnim dodirom ili putem krvi, tj. hranom, lijekovima. Takva je bo lest alergini ekcem, koji esto vlai, a suenjem nastaju kraste. Sve povrinske rane na koi, grizlice, uglavnom su pokrivane kras tom. Kraste se ne smiju nasilno skidati jer su esto zatita ozlijeene ko e od novih tetnih utjecaja; kraste su vrsto srasle sa svojom podlogom i svako nasilno skidanje uzrokuje nova oteenja. Kada se ispod kraste stvori nova koa, krasta otpadne sama od sebe. Lijenik je skida nakon toga to je omeka, npr. razrijeenom otopinom vodikovog superoksida, blagim dezinfekcionim sredstvom, ili namakanjem u ulju.

Ljutenje koe
Neznatno ljutenje (deskvamacija) normalna je pojava na koi. Po vrina koe pokrivena je mrtvim stanicama koje neprekidno otpadaju, a nadomjetaju ih nove koje rastu iz dubine koe. Unato tome to ovjek dnevno gubi milijune mrtvih stanica, ta je pojava jedva uoljiva; jai gu bitak mrtvih stanica s povrine koe moe se vidjeti na glavi, u predjelu gdje je kosa; te mrtve, oronjene stanice nazivaju se prhut. Postoji itav niz razliitih bolesti koje dovode do pojaanoga, a to znai do vidljivog ljutenja koe. Pojaano ljutenje zahvaa uglavnom samo ograniene dijelove koe, no moe se proiriti i na cijelu povrinu. Odljutene stanice mogu biti razliite boje; ako se izmeu ronatih stani ca, koje sainjavaju ljuskice, uvue zrak, ljuske e imati bijelosrebrnastu boju; ako su ljuske masne, bit e ute boje; od prljavtine potamne. Odljuten skup stanica moe biti suh, mastan, sitan, ili se koa ljuti u veli kim ploama, krpama. Koa se ljuti redovito poslije namakanja ili obloga od borne kiseli ne, ili jaih dezinfekcionih sredstava. Mazanje koe jodom takoer izazi va ljutenje; javlja se i prilikom uzimanja lijekova, npr. morfija, beladone, aspirina. I manjak nekih vitamina izaziva ljutenje koe; manjak vitamina B-2 izaziva crvenilo i ljutenje oko usana i oiju; manjak vitamina B-grupe izaziva bolest koja se naziva pelagra i karakterizirana je ljutenjem tamne i suhe koe. Pojaano ljutenje javlja se nakon upale koe; poznato je ljutenje koe nakon dugotrajnijega sunanja.

Ljutenje se javlja poslije mnogih zaraznih bolesti, naroito onih ko je su praene osipom. Najizrazitije ljutenje nastaje poslije arlaha u dru gom tjednu bolesti, naroito na prstima nogu i ruku, na dlanovima i ta banima; do sitnoga ljutenja moe doi i na trupu ako je osip bio jae iz raen. Fino, pahuljasto ljutenje nastaje poslije ospica i crljenca (rubeole). Jako ljutenje javlja se poslije upale koe (seboroina upala koe). Seboreja je pjaano luenje loja, koji je esto promijenjenoga sastava. Takva je koa naroito osjetljiva. Upala je ograniena na leda, na pred nju stranu prsnoga koa, oko pupka, lakta, esto se javlja na tjemenu i i ri na elo; tada dolazi do ispadanja kose. Bolesno mjesto pokriveno je suhim ili vlanim masnim ljuskama, koje stvaraju kraste smee boje; najee se javlja u pubertetu kada lojne lijezde poinju pojaano luiti; mala djeca mogu je dobiti u prvom mjesecu ivota; na tjemenu se stvara ju naslage masnih ljusaka koje pucaju te se dobiva izgled ploica; narod to naziva tjemenica. Takva upala zahvaa kod djeteta veliku povrinu koe, koja tada pocrveni; lijeenje je obavezno; bolest je praena i crijevnim smetnjama. Kod novoroeneta i dojeneta moe se pojaviti jako crvenilo koe i ljutenje s velikih povrina, u krpama. Uzronik toj opasnoj pojavi jesu bakterije gnojenja. Bolest poinje gnojnim mjehuriima ili veim mjehu rima, koji se ire po koi i pucaju; odljutena koa izgledom podsjea na opekline. U prvoj ili drugoj godini ivota javlja se rijetka bolest koja se naslje uje : koa svojim izgledom podsjea na kou ribe, zato se i naziva riblja koa (ihtioza); koa je suha, hrapava, pokrivena sivosmeim ili srebrnastim grubim ljuskama, koje su vrsto srasle sa svojom podlogom; po javljuje se samo na pojedinim mjestima, rijetko kada zahvaa itavu ko u. U najteim sluajevima ronati je sloj toliko debeo da koa podsjea na oklop pokriven brazdama i pukotinama. Postoje dugotrajne, kronine bolesti koe koje su karakterizirane ljutenjem. Jedna od najeih i najpoznatijih je psorijaza; to su crvene uzdignute ploe koje su otro ograniene i pokrivene srebrnastim ljuskicama; kada se ljuskice nasilno skidaju, dolazi do tokastog krvarenja. Takve promjene najee se javljaju na glavi u predjelu kose, na taktovi ma i koljenima. Ljeti, pod djelovanjem sunanih zraka, obino nastaju znatna poboljanja; uzrok bolesti nije poznat. I gljivina oboljenja est su uzrok ljutenja koe, npr. pitirijaza; jav lja se naroito kod mladih ljudi u obliku otro ogranienih mrlja, naje e na vratu i leima. Mrlje su obino pola centimetra u promjeru, a mo gu biti i vee. Obino su ukastosmee boje i pokrivene sitnim ljuskicama, poput mekinja; postoje uspjena antimikotina ljekovita sredstva. Gljivina oboljenja na nogama i prstima ruku takoer dovode do ljutenja; bolest se uglavnom vraa.

Postoji gljivica koja se razmnaa tamo gdje ima dovoljno vlage i topline; u mukarca se javlja na mjestu gdje monja (skrotum) dodiruje bedro; na tom mjestu vide se crvenosmede mrlje, esto vee od 10 cm u promjeru, i pokrivene sitnim ljuskicama; jae znojenje izaziva svrbe.

Mjehurii i mjehuri na koi

Mjehurii (vezikule) nastaju kada se uzdigne povrinski sloj koe, a upljinu ispuni tekuina. Mjehur (bula) razlikuje se od mjehuria samo veliinom; mjehuri postaje mjehur kada prelazi veliinu zrna graka. Sadraj mjehuria i mjehura najee je bistra tekuina, koja se postepe no zamuuje, moe biti sukrvava ili krvava; kada su mjehurii ispunjeni gnojem nazivaju se pustule. Mjehurii su popratna pojava zaraznih bolesti i mogu nastati zbog preosjetljivosti na tvari koje dolaze u kou direktnim dodirom, ili su u ti jelo unijete probavnim ili dinim sustavom; mogu biti posljedica djelo vanja razliitih otrova, fizikalnih i kemijskih utjecaja, gljivica i drugih parazita. U dojeneta se vide sitni mjehurii koji podsjeaju na kapi rose; nastaju zbog zastoja znoja u kanalima lijezda znojnica; javljaju se u djece koju neprikladno oblae, suvie utopljavaju, tako da se pojaano znoje, i koju neredovito peru; to su najprije sitni vorii veliine glavice pribadae, esto i manji, na licu, vratu i prsima; poslije se na njima jave sitni mjehurii ispunjeni bistrom tekuinom. Mjehurii se redovito javljaju kod vodenih kozica ili malih boginja (variela); osip poinje sitnim mrljicama, iz kojih nastane sitan vori, a ve nakon nekoliko sati stvori se mjehuri; mjehurii su sitni, svega ne koliko milimetara u promjeru; smjeteni su povrinski na koi i ispunje ni bistrom tekuinom; osim na koi, osip se javlja i na sluznici usne up ljine, drijela grkljana, u kosi; mjehurii su obino okrueni tankim crvenim rubom i izbijaju na mahove, u ubovima, tako da se neki ve sue, dok drugi tek nastaju. Tu razliitost usporeuju s izgledom zvjez danoga neba, ili sa slikom astronomske karte. Sadraj mjehuria po staje mutan, mjehuri puca i na tom se mjestu stvori krasta. Isti virus koji u male djece izaziva male boginje, u odrasla ovjeka moe izazvati bolest koja se znatno razlikuje od bolesti djece i naziva se herpes zoster. To je naglo, akutno oboljenje ivca i koe, najee istov remeno; bolest je praena jakim bolovima du oboljeloga ivca; na koi se javljaju mjehurii na crvenoj, lagano oteenoj i bolnoj koi; mjehurii se nalaze u grupama i ispunjeni su bistrom tekuinom; trei dan se za mute, puknu i nastanu kraste. Bolovi traju jo tridesetak dana, najei su du rebra kao pojas, ali mogu se javiti i na drugim dijelovima tije-

la. Od lijekova daju se sredstva protiv bolova. Lijek koji unitava uzro nika ne postoji. Male nakupnine sitnih mjehuria esto se javljaju u kutovima usta; nazivaju ih groznicom i smatraju vie runom i dosadnom pojavom ne go ozbiljnom boleu. Mjehurie izaziva virus, a bolest se zove herpes simpleks; javlja se uz jo neku bolest, npr. malariju, upalu plua, gripu. Lijeka nema; valja se mazati cinkovom pastom da se to prije osue. Do takvih promjena moe doi i na spolnim organima. Najprije se javlja svrbe i peenje, zatim mala nakupina sitnih mjehuria, koji puk nu nakon nekoliko dana; na mjestu mjehuria pojavi se bolno crvenkas to oteenje, koje postepeno cijeli oko 10 dana i ne ostavlja oiljak. Velike boginje (variola) esto su smrtonosna bolest i poinju mjehu riima. Osip se najprije javi na sluznici usne upljine i drijela; poslije na koi, obino na licu, zatim zahvati cijelo tijelo. Za razliku od malih boginja, osip dolazi odjednom i nema istovremeno mrlje, vorie, mje hurie i kraste. Razvoj osipa od mrlje do kraste traje oko sedam dana. Mjehurii se brzo zagnoje i pucaju. Sitni mjehurii karakteristini su i za svrab; pojavljuju se najee izmeu prstiju, zatim na koi donjega dijela trbuha, na spolnom organu mukarca; uvijek poteuju glavu, vrat i lea odraslih. Svrbe je najrani ji znak bolesti. Na koi prstiju nogu i ruku javljaju se mjehurii i mjehuri izazvani gljivicama; mjehurii se meusobno spajaju u vee mjehure, pucaju, su e se i ljute; tako nastaju nepravilna ljuskasta podruja; osnovne pro mjene zbivaju se na nogama. Mjehurii i mjehuri javljaju se i zbog preosjetljivosti koe na lijeko ve i kemijske tvari: aspirin, sulfanamide, penicilin, formalin, na ivu. Zbog preosjetljivosti na podraaje moe se javiti dugotrajna, kronina upala koe poznata pod nazivom ekcem, koa je crvena, s voriima, a povremeno se vide i sitni mjehurii koji pucaju, a njihov sadraj stvara krastu. Postoji bolest (uzrok se ne zna) koju takoer prate grupirani mjehu rii na crvenoj podlozi. S obzirom na to to bolest slii na herpes, naziva se upala slina herpesu (dermatitis herpetiformis). Sklona je ponavljanju i karakteristina po jakom svrbeu; u ena se javlja u toku trudnoe; svaka nova trudnoa daje teu sliku bolesti. Vei mjehuri javljaju se zbog oteenja koe toplinom, hladnoom, kemijskim i mehanikim nadraajima. Opekline i smrzotine II stupnja izazivaju velike mjehure, kao i dugotrajno trenje koe, te oteenje zbog dugotrajnoga pritiska. Dugotrajan pritisak poremeuje cirkulaciju krvi u koi i izaziva mjehur, koji puca, te nastaju rane na koi (dekubitus). Tak vi mjehuri i rane na koi stvaraju se u osoba koje lee bez svijesti, a otro-

vane su, npr. ugljinim monoksidom, tabletama za spavanje (barbituratima). Bakterije mogu izazvati vee mjehure na koi. U novoroeneta i dojeneta, ubrzo poslije poroda, uzronik sifilisa moe uzrokovati mje hure na razliitim dijelovima tijela, naroito na dlanovima i tabanima. Mjehuri su ispunjeni bistrim ili crvenkastim sadrajem, pucaju i stvaraju kraste; sadraj mjehura vrlo je zarazan. I uzronici gnojenja izazivaju u male djece i starijih ljudi mjehure veliine golubinjega jajeta, po itavom tijelu, na crvenoj i oteenoj pod lozi; takvo je stanje uvijek praeno povienom temperaturom i tresavicom. Postoji akutna i kronina bolest (uzronik je nepoznat), naziva se pemfigus, kod koje se na upaljenoj ili naizgled normalnoj koi i sluznici povremeno stvaraju mjehuri, najee na glavi, u predjelu kose i u usnoj upljini; mjehuri mogu zahvatiti velik dio koe; prosjena je veliina mjehura 1 centimetar. Bistar sadraj mjehura zamuuje se i postaje gno jan. Bolest je dugotrajna, teka i smrtonosna. Postoji nasljedna bolest kada je koa tako osjetljiva da ve na naj manji podraaj stvara mjehure ispunjene bistrim sadrajem; obino po inje u treoj ili etvrtoj godini ivota i nestaje u pubertetu. Crni prist (antraks) je mjehur na koi na mjestu gdje je uao bacil. Okolna je koa jako oteena, ali ne boli. Dolazi do izljeva krvi u mjehur; mjehur puca i stvaraju se smedecrne kraste. Stoga narod bolest naziva crni prit (bedrenica); to je bolest prije svega ivotinja biljodera, ali se moe prenijeti i na ovjeka.

Mrlje na koi
Mrlje ili pjege (makule) ograniene su i mjestimine promjene koe; nalaze se u razini koe i od nje se razlikuju samo po boji. Najee su posljedica promjena na krvnim ilama koe; ako se krvne ile proire, ta mjesta se vide kao crvene mrlje koje nestaju na pritisak; kada pritisak popusti, mrlja se ponovo javlja. Mrlje mogu nastati i zbog pucanja krvnih ila, tada se krv izlijeva u kou, ili se sakuplja u veim koliina ma u potkonom tkivu; takve mrlje ne nestaju na pritisak. Mrlje mogu nastati zbog mjestimino poveane ili smanjene kolii ne obojene tvari (pigmenta) u koi. Do pojaanoga stvaranja pigmenta melanina ne dolazi samo pod utjecajem zraenja nego i zbog poremeaja u radu lijezda; zbog pore meaja u radu nadbubrene lijezde javlja se tamnija boja koe, najprije na licu i rukama, poslije na itavom tijelu (Adisonova bolest).

utosmee mrlje javljaju se u trudnica, naroito na elu i licu, zatim na trupu i udovima. Tamnija koa esto se vidi na potkoljenicama gdje su proirene ve ne; promjena nastaje zbog poremeene cirkulacije krvi. Tamnija boja koe prati mnoge kone bolesti; esto je posljedica upala koe i javlja se na mjestu gdje su bili mjehuri, dugotrajno crvenilo, svrab. Dugotrajan mehaniki pritisak na koi dovodi do promjene boje na tom mjestu; javlja se zbog otrovanja arsenom, due upotrebe lijekova u kojima ima arsena; uz tamniju boju koe javlja se i pojaano oronjenje i ljutenje, naroito na dlanovima i tabanima. Mrlje nastaju zbog toga to se ne stvara dovoljno pigmenta. Ima osoba koje uope ne mogu stvarati pigment melanin (albinizam). Albinizam moe zahvatiti i ograniene dijelove koe, stvarajui bijela arita. Na akama, podlaktici i vratu vide se bijele mrlje omeene tamni jim rubom; takve promjene nazivaju se vitiligo; uzronik je nepoznat; postoje lijekovi kojima se to podruje koe mae kako bi postalo tamni je i manje uoljivo. Mrlje, flekovi, na koi esto prate zarazne bolesti. Zarazne boles ti kod kojih su mrlje u obliku osipa gotovo redovita pojava nazivaju se osipne (egzantematine) bolesti; uzronici djeluju na krvne ile, koje se mjestimino proiruju ili pucaju. Kod osipa, crljenice, malih boginja i pjegavoga tifusa, osip je redovita pojava; kod trbunoga tifusa, infekciozne mononukleoze, ili tzv. ljezdane groznice javlja se neredovito. Kod ospica postoje grube mrlje tamnocrvene boje, koje se naroito dobro vide na licu; osip obino zapoinje iza uke, pa se preko lica i ela iri na vrat, trup i udove; javlja se treega ili etvrtoga dana bolesti. Uzronik djeje bolesti, koja se naziva trodnevna groznica, jest vi rus; tri dana traje visoka temperatura, a kada poinje padati, javlja se osip, ruiasto crvenilo, koje zahvaa trup i udove. Postoji jo jedna zarazna bolest djeje dobi koja je praena mrljastim osipom i vjerojatno uzrokovana virusom, a naziva se zarazno crveni lo (infekciozni eritem); mrlje se javljaju najprije na licu; manje crvene mrlje meusobno se spajaju tako da lice izgleda iarano; takav izgled us poreuju sa zemljopisnom kartom. Mrljast osip (mrlje zahvaaju veu povrinu koe) moe biti poslje dica preosjetljivosti koe na neke tvari (alergija); dolazi i do promjena na unutarnjim organima; uz alergian osip javlja se proljev, glavobolja, poviena temperatura. I lijekovi izazivaju mrljast osip (medikamentozni osip). Vrsta osipa nije karakteristina za pojedini lijek; razliiti lijekovi javljaju se istim osipom, dok se isti lijek moe javiti razliitim promjenama na koi. Osip podsjea na zarazne bolesti: ospice, arlah, crljenac.

Mrlje mogu nastati i zbog krvarenja u koi; javljaju se sitne pjege (purpura); takva su krvarenja kod trbunog tifusa, ospica, arlaha, otro vanja krvi (sepse). Na pritisak prstom, boja se mrlje ne mijenja kao onda kada je posljedica proirenja krvnih ilica. Manjak krvnih ploica (trombocita), koje imaju vanu ulogu u gruanju krvi, odraava se tokastim krvarenjem u koi i sluznici. Do krvarenja u koi dolazi i zbog preosjetljivosti na lijekove, zbog manjka C-vitamina, naroito u ena za vrijeme menstruacije, zbog aler gije; u starijih ljudi krvne ile pucaju zbog ateroskleroze.

Plava boja koe

Plava boja koe (cijanoza) znaajan je simptom bolesti srca, krvi, plua i otrovanja. Plava boja moe zahvatiti itavu povrinu koe, a moe biti ograni ena samo na pojedine dijelove; najea je na rukama, licu, usnama i sluznici usne upljine. Plava boja koe potjee od plave boje krvi. Poznato je da je arterij ska krv svijetlocrvene boje. Svijetla boja krvi potjee od kisika koji je u njoj sadran. to ima vie kisika, krv je svjetlija; to je manje kisika, po staje tamnija. Kisik u krvi vee se na crvena krvna zrnca, i to na jedan pigment, na jednu boju, koja se nalazi u crvenom krvnom zrncu i naziva se hemoglobin. Vrijednost hemoglobina u krvi iznosi 16 g na 100 ccm krvi. Ako je vie od treine hemoglobina bez kisika, javlja se plava boja koe. Poremeaji u radu srca esto uzrokuju plavu boju koe. Neka su djeca zbog sranih greaka plava odmah nakon poroda. U druge djece plava boja nastaje tek u pubertetu, kada se organizam naglo razvija. Kod jednih plava boja nastaje zbog poveanoga tjelesnog mirovanja. Vrijeme kada e se javiti plava boja koe ovisi o vrsti srane greke, koju uzrokuje ili oteano opskrbljivanje krvi kisikom u pluima, ili kroz ne prirodne otvore u srcu dolazi do jakog mijeanja venozne i arterijske krvi. Neke srane greke mogu se izlijeiti operativnim putem. Plava boja koe ovisi i o steenim sranim grekama; najei je uz rok upala srca, naroito reumatska upala. Dugotrajne, kronine bolesti srca i plua povremeno izazivaju pla vu boju koe, naroito prilikom pojaanoga tjelesnog napora. Do plave boje koe dovest e i sve one promjene u dinim putovima koje spreavaju normalan prolaz zraka u plua (plaviasta boja kod te ih upala plua jer su jednim dijelom ispunjena upalnom tekuinom). Plava boja javlja se kod onih bolesti koje dovode do suavanja dinih ci jevi (otok glasnica, upala grla, hripavac, difterija, bronhijalna astma, tu-

mori). Izrazito je plava boja lica prilikom epileptikoga napada (padavice). est uzrok plave boje koe jesu povrede dinih putova i strana tijela u dinim putovima (prilikom utapljanja, vjeanja, davljenja). Na pojavu plave boje znatno utjee pigmentacija koe. Na tamnoj koi cijanoza se teko uoi; tada se jedino moe vidjeti na sluznicama. Zato lijenik stupanj cijanoze odreuje prema izgledu sluznice usne up ljine. Plava boja moe nastati na pojedinim ogranienim dijelovima koe, tamo gdje je cirkulacija krvi znatno usporena. To se moe vidjeti zimi, za jake hladnoe, na istaknutim i izloenim dijelovima tijela, kao to su prsti na rukama, nos, ui. Plava boja koe moe nastati zbog otrovanja. Neki otrovi djeluju na hemoglobin u crvenim krvnim zrncima tako to ga onesposobljavaju za prijenos kisika (pretvaranjem dvovaljanoga eljeza u hemoglobinu u trovaljano, tj. oksidirano eljezo). Ta se pojava naziva methemoglobinemija. Koa postaje sivoplave boje. Mogu se javiti i jo neki znaci, ali ne na roito jako izraeni: glavobolja, oteano disanje. Od kemijskih spojeva koji dovode do takvih promjena najpoznatiji su nitriti (umjetna sol), vodikov peroksid, anilin, zatim lijekovi sulfanamidi, nitroglicerin, tablete protiv bolova koje sadre fenacetin. Poznata su smrtonosna otrovanja dojenadi ako su omatana pelenama koje su imale bolnike igove na moene u anilin (koji je uao u tijelo preko koe). Nitrita ima i u neis tim bunarskim vodama gdje trune organska materija. Ako pije takvu bu narsku vodu, dojene ubrzo poplavi. U rijetkim sluajevima postoji i nasljedni poremeaj u krvnom pig mentu, pa takva djeca obino imaju plavkastu boju, naroito u proljee kada je koliina C-vitamina u tijelu znatno smanjena. Lijeenje ovisi o uzroku. Srane se greke operiraju, srane slabosti lijee se lijekovima za srce, upalne bolesti lijee se antibioticima i sulfanamidima. Lijeenje plave boje koe zbog otrovanja u krvi vrlo je uspjeno. Posebnim aparatima tono se ustanovljava koliina promijenjenoga he moglobina. Od lijekova daje se mnogo C-vitamina i posebna boja, tzv. metilensko modrilo, direktno u krv; ve u toku davanja lijeka dolazi do vidnoga poboljanja.

Plikovi na koi
Plik (urtika), koprivnjaa, ploasto je uzdignue koje je obino rui aste boje; moe biti razliitoga oblika i veliine, do 10 cm u promjeru. Plik je uglavnom kratkotrajna prolazna pojava, redovito praena svrbeom koe, i nastaje zbog nakupljanja tekuine u najpovrinskijem sloju

koe. Vee nakupljanje tekuine stvara jak otok i pritisak pa se krvne i le stisnu do te mjere da povrina plika postaje potpuno blijeda; u rjeim sluajevima pojavljuju se i mjehuri. Plik je posljedica preosjetljivosti na neke tvari koje u kou dolaze putem krvi ili izvana, tj. direktnim dodirom s koom. Najei uzrok urtike je hrana: jagode, rakovi, koljke, sirevi, zatim lijekovi: sredstva pro tiv bolova, antibiotici, sulfanamidi. Ima mnogo kemijskih spojeva koji mogu izazvati plikove u direktnom dodiru s koom i koji se upotreblja vaju u kuanstvu ili na radnom mjestu: sapuni, deterdenti, plastine mase, razrjedivai, mineralna ulja; zbog nekih kemijskih tvari koa po staje osjetljiva na sunce, pa e promjene na njoj nastati tek onda kada je izloena sunanim zrakama (fotosenzibilne tvari). Plikove mogu izazvati jake hladnoe i topline, rendgenske zrake, bakterije, gljivice, insekti; ubod veih insekata, osa ili pela, izaziva pli kove s opim loim osjeajem; plikove moe izazvati mehaniki nadraaj: pritisak, trljanje, zatim fiziki napor. Pojedinane urtike mogu se mazati tzv. antihistaminskim mastima (Synopen, Phenergan). Ako je zahvaena vea povrina tijela i postoji opi poremeaj - poviena temperatura, nesnosan svrbe, proljev, po vraanje - potrebna je lijenika pomo; hitna intervencija potrebna je naroito ako su urtike praene smetnjama disanja; ima lijekova koji po mau u vrlo kratkom vremenu. Lijenik daje lijekove direktno u krvnu ilu; kalcij daje esto u kombinaciji sa tzv. antihistaminom (Dimidrilcalcium); postoje brojni drugi antihistaminici (Synopen, Soventol, Antistin, Avil); u teim slua jevima daju se i hormonski preparati, tzv. kortikosteroidi (Ultracorten, Urbason, Dexamethason); kada postoje smetnje guenja, daje se i adre nalin, hormon nadbubrene lijezde. Valja se hraniti dijetalno i ne treba jesti prvi dan; valja isprazniti probavni sustav sredstvom za ienje. Lokalno mazanje nije djelotvorno i uglavnom slui da bi se smirio svrbe (trljanje octom, oblozi mentol alkohola, na manjim povrinama, mogu se primijeniti i antihistaminine masti ili kortikosteroidi). Ako se plikovi javljaju esto, a ne zna se uzrok, u posebnim zdrav stvenim ustanovama ustanovit e se tvar na koju je organizam osjetljiv; tada e organizam na tu tvar postepeno postati neosjetljiv; takav postu pak naziva se desenzibilizacija.

Rana (grizlica) na koi

Pod ranom (vulnus) lijenik obino razumijeva ozljedu koe koja je nastala djelovanjem mehanike sile: rezanjem, trganjem, guljenjem, stru-

ganjem. Ljudi pod pojmom rane razumijevaju sva oteenja, sve defekte koje bez obzira na koji su nain nastali. Tako se ranom ili ranicom, a ko ji put i irom, nazivaju i ona oteenja koja su nastala zbog bolesti. De fekte koe i sluznica, koji su nastali zbog bolesti, lijenik naziva grizlica ili ulkus. Najei su uzroci rana na koi poremeaji cirkulacije krvi u koi. Kada jedan dio koe ne dobiva dovoljno krvi, on propada i na tome mjestu stvara se rana (ulkus). Takve rane nastaju u onih bolesnika koji su prisiljeni due vrijeme leati u krevetu. Rane su posljedica dugotraj noga pritiska kreveta na meka tkiva, to u znatnoj mjeri oslabljuje cirku laciju krvi na tom mjestu (dekubitus). Rana e se prije svega stvoriti na onom mjestu gdje kost stri, tj. gdje se nalazi ispod same koe. Pritisak na kou ne djeluje samo izvana nego i iznutra. Najee je zahvaena sa mo koa, no rana ide u dubinu zahvaajui potkono tkivo. U zapute nim sluajevima moe biti umrtvljena (nekrotizirana) i sama kost. Tak vim oteenjima pogoduje loa ishrana, manjak vitamina, slabokrvnost, a prije svega nedovoljna njega. Da bi se sprijeio dekubitus, bolesnika valja esto okretati i masirati razrijeenim alkoholom ona mjesta koja su najvie izloena pritisku: petu, kotana izboenja na skonom zglobu, kria, lea. Bolesna oteenja koe najea su na donjoj treini potkoljenice. Takva se rana naziva varikozni ulkus i u veini je sluajeva praena pro irenim venama. Rane su obino okrugloga ili ovalnog oblika i veliine kovanoga novca do dlana ake; mogu zahvatiti i vei dio potkoljenice. Rane sporo zarauju tvrdom brazgotinom, koja ponekad jo vie po gorava cirkulaciju krvi u venama potkoljenice. Ako noga miruje u povi enom poloaju, rana moe zacijeliti bez posebnoga lijeenja. No, takvo je lijeenje skupo i dugotrajno. Velik broj sluajeva moe se izlijeiti pri mjenom kompresivnoga zavoja; primjenjuju se i kirurki postupci. Lije enje kod kue zahtijeva podizanje noge 15 do 20 cm. Ne valja sjediti u stolici, a poputanje napetosti miia potkoljenice u tom poloaju jo vi e oteava cirkulaciju krvi kroz vene. Miii lista djeluju poput pumpe, zbog toga se i preporuuje povremeno stiskanje miia potkoljenice ili lagane etnje. Prosjeno vrijeme lijeenja traje 3 mjeseca. eerna bolest izaziva rane na nonim prstima, koje nastaju pore meenom cirkulacijom krvi zbog nagloga razvitka ateroskleroze na krvnim ilama. Rane se javljaju i na spolnim organima; najpoznatiji oblici nazvani su meki i tvrdi ir; to su spolne bolesti koje se prenose iskljuivo spol nim putem. Meki ir (meki ankir) javlja se najprije kao bolni vori jedan do dva dana poslije zaraze, nakon spolnoga openja. Na voriu se ubrzo

stvori gnojni mjehuri; pucanjem mjehuria nastaje meki ir plitkoga dna, veliine nokta, neravnih rubova i bolan na pritisak; javlja se na spolnim organima mukarca i ene. Tvrdi ir (ankir, ulkus durum) prvi je znak sifilisa. Poinje naglo, tri tjedna poslije zaraze, kao pjega ili vori. Ve prvi ili drugi dan nasta je povrinska ranica. esto se razvije i dubok ir sa slaninastim dnom i tvrdim rubom. Nakon tridesetak dana nestaje bez lijeenja. Time je za vren prvi stadij bolesti. Bez lijeenja bolest se sve vie razvija. Potpuno i sigurno izljeenje sifilisa mogue je samo ako lijeenje zapone u prvom stadiju bolesti, dok postoji ir. I virusi izazivaju na spolnim organima sitne, povrinske rane (her pes). Nakon poetnoga svrbea jave se sitni mjehurii veliine glavice gumbanice; kada puknu, nastaju sitne crvene ranice koje svrbe i peku; bolest se esto ponavlja. I uzronici gnojenja dovode do rana na koi; esto se javljaju u dje ce, naroito na potkoljenici, ali i na drugim dijelovima koe. Uzronik je bakterija streptokok. Rane nastaju poto puknu gnojni mjehurii (ektima). Rane na koi moe izazvati i bacil tuberkuloze; rane na vratu (skrofuloza) nastaju prodorom tuberkuloznoga procesa s limfnih vorova vrata. Rak koe u poetku moe izgledati kao bezazlena ranica; najee se javlja na koi uha, ela i nosa. Zbog toga svaka ranica koja traje due vrijeme i postepeno se iri postaje sumnjiva pa je lijeniki pregled oba vezan; sumnjiva je i svaka izraslina, svaki vori koji lako prokrvari. Ako se pravovremeno otkrije, rak koe moe se lako izlijeiti zraenjem ili kirurkim putem.

Suha koa
Suhoa ili vlanost koe ovisi o radu lijezda znojnica. Koa je sua zimi nego ljeti zato to zimi lijezde znojnice rade smanjeno, ili ak pre staju radom na vrlo niskim temperaturama. Smanjen je i rad lijezda znojnica u starijih ljudi; zbog toga starci imaju suhu kou koja se esto ljuti. Suhoa koe ovisi i o ukupnoj koliini vode u tijelu; ako se koliina smanji, smanjuje se i koliina vode koju lue lijezde znojnice. Vei gu bitak vode dovodi do potpunoga prestanka rada lijezda znojnica. Koa postaje suha. Takva stanja nastaju kod onih bolesti koje su praene ja kim proljevima i povraanjem. Neke kone bolesti karakteristine su po suhoj koi: riblja koa (ihtioza), psorijaza, alergina oboljenja koe.

Suha koa prati skorbut, tj. bolest koja nastaje zbog manjka C vita mina. Neki lijekovi izazivaju suhu kou jer se blokira rad lijezda znojnica (atropin, preparati beladone). Suha koa nastaje i uzimanjem lijekova koji dovode do pojaanoga luenja mokrae, a time i do pojaanoga gu bitka tjelesne tekuine; takve tablete daju se bolesnicima koji boluju od sranih bolesti, od visokoga tlaka, ciroze jetre, bolesnicima kojima se nakuplja tekuina u trbunoj upljini (ascites). Suha koa javlja se i kod eerne bolesti jer bolesnici gube mnogo tekuine mokrenjem. Bolest zbog poremeenoga rada lijezda u mozgu naziva se diabetes insipidus; bolesnici mogu dnevno izmokriti vie od 10 litara tekuine. Smanjena funkcija lijezde titnjae (miksedem) odraslih osoba praena je suhom koom uz ostale znakove bolesti: osjeaj hladnoe, oteklo lice.

KRVARENJA

Krv se nalazi unutar zatvorenoga sustava krvnih ila. Svaki izlazak krvi izvan krvnih ila naziva se krvarenjem. Krv moe istjecati samo na mjes tu gdje je oteena stijenka krvne ile. Najei su uzrok krvarenja ozlje de: posjekotine, razderotine, ubodne i druge rane. Krvarenje moe biti uzrokovano i oteenjem stijenke krvne ile zbog bolesti, npr. krvarenja iz plua kod tuberkuloze, raka, krvarenja zbog ira na elucu. Svaki nagao i vei gubitak krvi neposredno ugroava ivot. Nije bi tan uzrok krvarenja, nego je bitna ukupna koliina izgubljene krvi i vri jeme unutar kojega je ta krv izgubljena. Brz i obilan gubitak krvi od jed ne treine ukupne koliine (oko 1,5 do 2 litre krvi) moe izazvati smrt za nekoliko minuta. Krvarenja nastaju povredom svih triju vrsta krvnih ila: arterija, ve na i kapilara. Podjela krvarenja na arterijsko, venozno i kapilarno krva renje nije toliko znaajna s obzirom na to to su prilikom povreda uvijek povrijeene sve tri vrste krvnih ila. Vanije je uoiti da li je krvarenje jako ili slabije, vanjsko ili unutarnje.

Vanjsko krvarenje
Vanjsko krvarenje nastaje uglavnom ranjavanjem, a krv vidljivo is tjee iz rane. Brzo se i lagano primjeuje ak i kad je prekriveno odje om. Ne smije se zaboraviti da rana moe izvana vrlo malo krvariti, a da istovremeno u tjelesnu upljinu istjee velika koliina krvi. To je naroi to esto kod rana na trbunoj i prsnoj stijenci. Da bi se zaustavilo vanjsko krvarenje, upotrebljavaju se razliite metode, a izbor ovisi o jaini krvarenja. Malena, neznatna krvarenja zaustavit e se sama od sebe kada se na ranu stavi sterilna gaza. Prilikom jaih krvarenja mora se primijeniti jed na od metoda zaustavljanja krvarenja, jer je spontano zaustavljanje ne mogue i unesreeni e stradati zbog gubitka krvi.

U prvoj pomoi primjenjuju se slijedei postupci zaustavljanja krva renja: 1. Zaustavljanje pritiskom prsta jednostavan je nain da se brzo i bez pomagala zaustavi svako jae krvarenje na bilo kojem mjestu glave, vrata ili udova. Prstom se pritisne glavna arterija koja dovodi krv u ozli jeeno podruje. Arterija se pritie uz kost, izmeu rane i srca. To je mogue samo na mjestima gdje se arterija nalazi dosta pri povrini i prilijee uz kost. Ta mjesta valja poznavati, a metodu uvjebati.

Zaustavljanje krvarenja na nadlaktici

Mjesta na kojima se pritiskom prstiju za ustavlja krvarenje

2. Pritisni ili kompresivni zavoj primjenjuje se uspjeno na bilo ko jem dijelu tijela. Na ranu se stavlja sterilna gaza ili jastui prvog zavoja, a na njih smotak tkanine, namotan povoj i slino, i tada se povojem vrsto premota. Smotuljak utisne gazu u ranu toliko da krvarenje presta ne. Kompresivnim zavojem ne smije se prekinuti krvotok na ruci ili no zi, a to kontroliramo pipanjem pulsa. Ako postavljeni zavoj ponovo pro krvari, postavlja se smotuljak na ve postavljeni i oprezno se ponovo stegne.

3. Podvezivanje udova provodi se samo ako je dio ruke ili noge ot rgnut, smrskan ili visi na koi. Nekoliko centimetara iznad rane podvee se trouglom maramom, kravatom, rupiem.

Zaustavljanje krvarenja na glavi; ne smiju se istovremeno pritiskati obje vratne arterije

Zaustavljanje krvarenja na podlak tici

Zaustavljanje krvarenja na nozi

Zaustavljanje krvarenja kompresivnim zavojem, I. II. i III. faza

Zaustavljanje krvarenja podvezivanjem, I. II. i III. faza

Unutarnja krvarenja
Unutarnje krvarenje nastaje istjecanjem krvi u tjelesne upljine, up lje organe i miie. Mjesto krvarenja nije vidljivo i teko se primjeuje. Katkada krv dospije izvan tijela, npr. iskaljavanjem kod bolesti i ozlje da plua, ili stolicom kod bolesti i povreda eluca i crijeva. To omoguu je da se krvarenje prije otkrije i upuuje na mjesto gdje se pojavilo (vidi: Ispljuvak i stolica). No krv esto ne dospijeva izvan organizma, pa se na krvarenje ne posumnja dovoljno rano, nego tek kada zbog obilnoga gu bitka krvi nastaje opi poremeaj zdravlja, iskrvarenje. Iskrvarenje je stanje koje nastaje velikim gubitkom krvi. Znakovi koji prate iskrvarenje uvijek su isti, bez obzira na uzrok i vrstu krvarenja. Iskrvarenje nastaje ako unesreeni ili oboljeli izgubi vie od jedne litre krvi. Teina stanja ne ovisi samo o koliini izgubljene krvi nego i o ot pornosti organizma, kao i o vremenu unutar kojega je krv istekla. Na ve i gubitak krvi naroito su osjetljiva djeca i starci. Znakovi iskrvarenja: Iskrvareni osjea opu slabost, vrtoglavicu i um u uima. Pospanost, jaka ed, munina i strah od smrti pokazuju da je stupanj iskrvare nja tei.

Na iskrvarenom se vidi blijeda boja koe i vidljivih sluznica. Koa je hladna i oroena znojem. Disanje je povrno, ubrzano, povremeno prekidano dubokim udahom (hvatanje zraka). Puls je ubrzan razmjerno stupnju iskrvarenja, teko se pipa i broji. Prilikom teega gubitka krvi dolazi do nesvjestice, najprije u stojeem i sjedeem poloaju, a prili kom osobito tekoga gubitka i u leeem.

Poloaj osobe koja je izgubila mnogo krvi

Iskrvarena osoba uvijek se stavlja u leei poloaj. Da bi se mozak i srce to bolje opskrbili ostatkom krvi, noge iskrvarenoga mogu se podii pod kutem od 10 do 15 stupnjeva. Ako je gubitak krvi vei, mogu se podii uvis i ruke. Podizanje ruku i nogu postie se isti uinak kao i davanjem boce krvi, jer se krv skree iz perifernih dijelova tijela, ruku i nogu, u unutranjost organizma gdje je najpotrebnija. Takav postupak naziva se autotransfuzija. Autotransfuzija se smije izvesti samo ako je krvarenje zaustavljeno. Iskrvarenoga valja utopliti, ali na tijelo ne treba stavljati termofore ili ugrijane crijepove. Utopljava se pokrivanjem dekama. ivot iskrvarenih spaava se i lijei jedino nadoknadom izgubljene krvi - transfuzijom. Zbog toga je hitan prijevoz u bolnicu najvanija mjera prve pomoi. Krvarenje iz nosa moe biti posljedica bolesti ili ozljede nosa. Gubi tak krvi najee nije velik. Bez obzira na uzrok, postupak je slijedei: Bolesnika valja staviti u sjedei poloaj s pidignutom i lagano zaba enom glavom. Krvarenje se zaustavlja pritiskom prsta na mekani dio nosnice iz koje krvari. Ako je krvarenje obostrano, pritisak je obostran. Nakon toga to pritisak traje 10 do 15 minuta, krvarenje obino prestaje. Nos se ne smije brisati i istiti nekoliko sati poslije zaustavljenoga krva renja. Disati valja na usta.

U rijetkim sluajevima krvari se iz dubljih dijelova nosa. Tada se krvarenje ne moe zaustaviti pritiskom izvana, a krv preko drijela ulazi u usnu upljinu. Takva krvarenja moe zaustaviti samo lijenik. Krvarenje iz zuba najee je poslije vaenja zuba. Ako je krvarenje slabo, ne treba poduzimati nikakve postupke, ve se valja javiti u zubnu ambulantu. Ako je krvarenje jako, u upljinu izvaenoga zuba stavi se vrst smotuljak mekane tkanine (sterilne gaze, komadi tkanine izglaan vruim glaalom), zatim na smotuljak stavi pluteni ep koji bolesnik mo ra vrsto zagristi. Ispod brade stavi se 3 do 4 rupia, preko kojih e bo lesnik sam pridravati eljust i pomagati pritisak ugriza. Krvarenje iz zubnog mesa, bez nekoga oitog uzroka, izaziva sum nju na manjak vitamina C; tipian je znak bolesti koja nastaje zbog defi cita vitamina i naziva se skorbut. Krvarenje iz zubnog mesa moe biti popratna pojava upala, nekih bolesti krvi itd. Krvarenje iz plua posljedica je bolesti ili ozljede. Bolesnik se stavi u sjedei poloaj (vidi: Krvavi ispljuvak). Krvarenje u trbuhu nastaje zbog tupih ozljeda, ranjavanja ili bolesti i moe biti veoma teko, s brzim i velikim gubitkom krvi. Krvarenje u e lucu i crijevima prije se otkriva jer se krv odstranjuje stolicom i povraa njem (vidi: Crna stolica, Svjea krv u stolici, Povraanje krvi, Povraa nje crnog sadraja koji lii na talog od crne kave). Krv koja se sakuplja u slobodnoj trbunoj upljini, iznad crijeva, najee potjee od povrijeene slezene i jetre. Takva krvarenja najee su uzrokovana tupim udarcem u trbuh ili donji dio prsnoga koa. Kada je oteeno tkivo slezene, rjee jetre, krv se moe nakupiti u manjim ko liinama u samom organu, a ovojnica slezene postupno se sve vie napi nje. Nakon nekoliko sati, dana pa i tjedna, zbog nastaloga pritiska ovoj nica moe prsnuti te nastaje snano, esto smrtonosno krvarenje. Zato se tupe ozljede trbuha smatraju podmuklim ozljedama koje obavezno zahti jevaju lijeniki pregled, bez obzira sumnja li se na krvarenje. Kad se sumnja na krvarenje u trbuhu, unesreeni se polegne na le a, noge mu se skvre k tijelu (da trbuna stijenka olabavi). Kako se ni kada ne zna jesu li oteena crijeva ili eludac, ozlijeeni ne smije nita ni jesti ni piti. e se utauje vlaenjem usta mokrom tkaninom.

KRVNA SLIKA

Krvna slika je medicinski pojam s kojim se svakodnevno susreu brojni pacijenti. Njihov odlazak u laboratorij radi vaenja i pregleda krvi, osim straha od uboda, izaziva znatielju te pacijenti redovito nastoje to prije dobiti odgovor na pitanja koja ih mue: zbog ega su upueni na pretra gu krvi, koja vrsta pretrage se trai, koje su normalne vrijednosti, i ono najbitnije: to se moe zakljuiti ako postoji odstupanje od normalnih vrijednosti? Podaci koji se dobiju pregledom krvi za veinu pacijenata su tabu la rasa, potpuna nepoznanica; oni su uglavnom, bez komentara, zado voljavaju se zakljukom i tumaenjem svoga lijenika. Manjina pokua va sama saznati pravu istinu itajui razne medicinske leksikone, ud benike ili pak trai objanjenja od drugih lijenika, ne rijetko i od znana ca, medicinskih laika, koji slove kao pravi strunjaci u interpretaciji vri jednosti izraenih u postocima, jedinicama, miligramima itd. Jo od davnih vremena ljudi povezuju krv sa zdravljem, boleu i smru. U mnogih naroda, milijuni ljudi vjeruju da su bolesti posljedica pokvarene, neiste krvi. Zbog takvoga shvaanja lijenici su stoljeima putanje krvi smatrali najvanijom metodom lijeenja. Isputanje neis te krvi pomou kupica ili pijavica odralo se u narodnoj medicini do dananjeg dana. U nastojanju da se djeluje na koliinu i sastav krvi, historija medici ne puna je primjera upotrebe ljudske i ivotinjske krvi u svrhu lijeenja. Neki su je pili, drugi su se u krvi prali i kupali, ili su je rtvovali svojim bogovima. Krv su smatrali sjeditem due, nosiocem nasljednih osobina (Moja djeca, moja krv). Jo i danas postoje brojne zablude, npr.: da je menstrualna krv otrovna, da se krv isti preko gnojnih ireva, da se pretragom krvi mogu ustanoviti gotovo sve bolesti itd. Za lijenika je pregled krvi vano pomono sredstvo prilikom po stavljanja dijagnoze bolesti. Neke bolesti mogu se iskljuivo dokazati sa mo pretragom krvi. To je potpuno shvatljivo ako uzmemo u obzir inje nicu da krv u svom optoku dolazi u dodir sa svim dijelovima tijela. To je neophodno jer krv omoguuje ivot stanicama tijela donosei im kisik iz

plua te hranu iz crijeva a obratnim putem odstranjuje iz tijela otpadne tvari koje stanice izluuju u krv. Da bi udovoljila svim tim funkcijama, krv je neobino sloeno sas tavljena. Sastoji se od krutoga i tekueg dijela. Tekui dio krvi naziva se krvna plazma i ini neto malo vie od polovine volumena krvi. U njoj su otopljene razne tvari: minerali, hormoni, encimi, bjelanevine, eer vitamini, zatim razni otpadni produkti mijene tvari, kao masne kiseline, aminokiseline, mokraevina, amonijak, kreatin, une boje itd. Slani okus krvi potjee od otopljene kuhinjske soli. U krvi se nalaze i zatitne tvari (antitijela) protiv raznih bolesti. Koliinu, sastav, te aktivnost vei ne tih supstancija danas se moe odrediti laboratorijskim pretragama.

Crvena krvna slika

Odreivanje crvene krvne slike jedna je od najeih pretraga krvi. Crvena krvna slika naziva se zbog toga to se tom pretragom usta novljuju vrijednosti onih krvnih elemenata koji svojom crvenom bojom daju karakteristinu boju krvi. To je i odreivanje broja i oblika crvenih krvnih zrnaca te koliina hemoglobina. E r i t r o c i t i : Osnovna uloga crvenih krvnih zrnaca je izmjena pli nova u organizmu. Svojim glavnim sastojkom hemoglobinom, eritrocit u pluima vee kisik koji donosi tkivima: u obratnom smjeru prenosi ug ljini dioksid koji se izdie pluima. Eritrociti su najbrojnije krvne stanice. Prema internacionalnoj sta tistici, njihov broj u 1 kubinom milimetru (ccm) iznosi izmeu 4 i 5 mi lijuna. Donja granica za mukarce je 4.500.000, za ene 4.200,000. Bezna ajne varijacije u njihovu broju postoje u toku dana i noi. Eritrociti su okrugle ploice promjera svega 7 tisuinki milimetara. U sredini su udubljeni te u prosjeku izgledaju poput pikota. Prosjeno ive oko 100 dana. Normalno postoji ravnotea izmeu onih koji se ras padaju i onih koji se stvaraju, jer njihov broj (uvijek mora biti toliko da osigurava dovoljno dopremu kisika stanicama tijela). U vezi s brojem i oblikom crvenih krvnih zrnaca esto se susreu sli jedei medicinski pojmovi: - mikrocitoza - prosjean promjer eritrocita je smanjen; obino kod anemije uzrokovane manjkom eljeza; - makrocitoza - promjer eritrocita je vei od normale; kod poseb noga oblika slabokrvnosti nazvane perniciozna anemija;

- hipokromija - eritrociti sadre manje hemoglobina nego to je normalno; - anizocitoza - eritrociti su nejednake veliine i mogu se vidjeti kod raznih oblika slabokrvnosti; - retikulocitoza - pojava retikulocita u krvi. To su nezreli eritrociti i u krvi se pojave onda kada kotana sr stvara eritrocite velikom brzi nom, te mnogi dospiju u perifernu krv prije nego to sazru. Osim u ne kih bolesti, javlja se kao normalna pojava nakon gubitka vee koliine krvi; - anemija - stanje kada pad broja eritrocita i smanjena koliina he moglobina umanjuje sposobnost krvi da prenosi kisik. Simptomi koji se javljaju ovise prvenstveno o jaini, stupnju anemije, a ne o njenoj vrsti. Javljaju se slijedei znakovi: umor, klonulost, omaglica, vrtoglavica, ne svjestica, gubitak apetita, trnci, mravinjanje, marci u prstima ruku i no gu, smetnje gutanja itd. H e m o g l o b i n . Krvna boja hemoglobina glavni je sastojak crve noga krvnog zrnca; eritrocit ini sposobnim za prijenos kisika; takoer sudjeluje u transportu ugljinoga dioksida iz tkiva u plua. Hemoglobin (Hb) ima vanu ulogu u odravanju slabo lunate reakcije krvi. Kada se u krvi pojave kiseli produkti mijene tvari, hemoglobin, s jo nekim ke mijskim spojevima koji se nalaze u krvi, sudjeluje u njihovom ponitava nju (neutralizaciji). Normalne vrijednosti hemoglobina: 14 do 16 grama na 100 kubi nih centimetara krvi. Bitni sastavni dio hemoglobina je eljezo. U tijelu ima ukupno oko 4 grama eljeza, a vie od polovine nalazi se u hemoglobinu. eljezo se neprekidno, u manjim koliinama (0,6 mg dnevno), gubi stolicom, pa je razumljivo da koliina mora biti nadoknaena eljezom u hrani. Dnevna potreba za eljezom je razliita. U ena je potreba za eljezom vea jer se menstruacijom poveava gubitak eljeza iz organizma ak vie od 2 mg dnevno. I u trudnoi postoji poveana potreba ene za eljezom, jer dojene dolazi na svijet s rezervom eljeza koju dobiva od majke. Takoer je razumljiva poveana potreba organizma za eljezom nakon veega gu bitka krvi (razna krvarenja). Nedovoljna koliina eljeza najei je uzrok slabokrvnosti (anemi je). Javlja se ee u ena za vrijeme trudnoe, dojenja ili menstruacije. Javlja se takoer u osoba koje imaju smanjenu koliinu eluane kiseli ne, koja je potrebna radi upijanja eljeza u krv.

Osim opih znakova anemije, javlja se upala jezika, smetnje gutanja i promjena na noktima, koji postaju krhki, suhi, udubljeni te esto puni sitnih bjeliastih mrlja. Mnogo eljeza ima povre, umanjak jajeta, meso, iznutrice. eljezo se moe primati u obliku tableta, tekuina te putem injekcija. Koji put je potrebna transfuzija krvi. Indeks b o j e . Slui kao gruba orijentacija u odnosu koliine hemoglobina u promatranom eritrocitu prema koliini hemoglobina u normalnom eritrocitu. Odreuje se pomou posebnog aparata - hemoglobinometra. Normalna vrijednost indeksa boje je 1 (tolerantna vrijed nost od 0,9 - 1,1). Ako je indeks boje manje od 1, rije je o smanjenoj koliini hemog lobina u krvi. Uglavnom su to anemije zbog pomanjkanja eljeza. Ako je indeks boje vei od 1, znai da se broj eritrocita smanjio vie nego to se smanjila koliina hemoglobina. Indeks boje moe biti 1 i kod slabokrvnosti, to znai da se istovremeno i jednakomjerno smanjuje broj crve nih krvnih zrnaca i koliina hemoglobina.

Bijela krvna slika

Bijelom krvnom slikom odreuju se broj, oblici i vrste bijelih krvnih zrnca - leukocita. Leukociti se stvaraju u lenoj modini i lim fnim vorovima. Njihova zadaa je odbrana organizma od razliitih vrsta mikroorganizma. To su pokretne krvne stanice i njihov transport je uvijek usmjeren u podruje prodora bakterija (upala). Broj leukocita u perifernoj krvi normalno iznosi izmeu 4 000 do 10 000 u 1 cmm. Povienje broja leukocita iznad 10 000 naziva se leukocitoza, a smanjenje ispod 4 000 naziva se leukopenia. Leukociti se oznaa vaju velikim slovom L. Poveanje broja leukocita je nespecifina reakcija organizma i na staje kod najveeg broja raznih bakterijskih infekcija, no javlja se i kod nekih gljivinih, parazitnih i rijetkih infekcija. Njihovo poveanje po pratna je pojava prilikom otrovanja, tumora i alerginih reakcija. Prema tome, povean broj bijelih krvnih zrnaca ukazuje lijeniku samo na i njenicu da se u organizmu zbivaju neke, najee upale, promjene. Leukopenija oznaava pad broja leukocita ispod 4 000 u 1 cmm. U rijetkim sluajevima postoje i zdrave osobe koje imaju stalno smanjen broj leukocita. Smanjenje broja bijelih krvnih zrnaca moe izazvati izla ganje hladnoi, loa prehrana te neke zarazne bolesti, npr. trbuni tifus, gripa, zarazna utica, malarija. Najee je rije o smanjenom broju tzv. neutrofilnih leukocita. Njihovo smanjenje nastaje i djelovanjem tetnih

tvari na kotanu sr, u kojoj se leukociti stvaraju. Tako e leukopenija nastati prilikom otrovanja ivom, benzolom, nekim lijekovima te radio aktivnim zraenjem. Kada u potpunosti prestane proizvodnja bijelih krvnih zrnaca zbog oteenja kotane sri - nastaje stanje koje se naziva agranulocitoza. S obzirom na to da u organizmu postoje brojne bakterije koje ive u ravnotei s obrambenim snagama organizma, prestanak stvaranja bijelih krvnih tjeleaca dovodi do njihova razmnoavanja i do razliitih infekci ja koje su upravo karakteristine za takvo stanje. Za lijenika nije znaajan samo ukupan broj bijelih krvnih zrnaca, esto je vaniji nalaz broja i meusobnoga odnosa izmeu pojedinih vrsta bijelih krvnih zrnaca. Taj odnos odreuje se tzv. diferencijalnom krvnom slikom (DKS). U normalnoj krvi postoji 5 vrsta bijelih krvnih zrnaca. Od 100 izbrojenih leukocita prosjeni odnos je slijedei: Neutrofilni leukociti 60 - 70% Eozinofilni leukociti 1-4 % Bazofilni leukociti 0-1 % Monociti 4 do 8 % Limfociti 23 do 35% Neutrofilni leukociti uglavnom su poveani u apsolutnom a ne sa mo relativnom odnosu na druge vrste bijelih krvnih zrnaca. Poveanje broja neutrofilnih leukocita (neutrofilija) najee se kree od 15 000 do 30 000, rijetko do 100 000. Najei su uzrok poveanja njihova broja bakterijske infekcije, osim nekih bolesti kao to su npr. tuberkuloza, tr buni tufus, bruceloza. Neutrofilija e se takoer javiti prilikom raznih otrovanja, naroito onih koja dovode do razaranja tkiva u organizmu. Neutrofiliju mogu izazvati i neke zarazne bolesti npr. srani infarkt, ci roza jetre, tumori. Poveani broj neutrofilnih leukocita moe se javiti prilikom teega miinog rada, no u takvim sluajevima njihov se broj vraa na normalu za otprilike 1 sat. Smanjenje broja neutrofilnih leukocita naziva se neutropenia. Eozinofilija je stanje poveanoga broja eozinofilnih leukocita. Nji hov postotak u bijeloj krvnoj slici tada iznosi vie od 4%. Najei uzrok porasta broja eozinofila su parazitarne infestacije i pasja glista, svinjska glista, bijela djeja glista itd. Blai porast broja eozinofila uzrokuju i alergine bolesti, np. bronhalna astma, urtikarija itd. Moe se javiti kod zaraznih bolesti (arlah) i tumora. Smanjenje broja eozinofilnih leukocita naziva se eozinopenija (kod veine akutnih bakterijskih infekcija). Bazofilija je vrlo rijetka pojava. Broj bazofilnih leukocita je malen, te se najee ne nalaze u diferencijalnoj krvnoj slici. Smatra se da ti leu-

kociti lue heparin, supstanciju koja spreava gruanje krvi. Njihov broj je umjereno povean kod nekih rijetkih bolesti. Limfocitoza najee oznaava samo relativno poveanje broja limfocita u odnosu prema drugim vrstama bijelih krvnih zrnaca, preteno neutrofila. Apsolutno poveanje limfocita mnogo je rjea pojava koja se normalno moe javiti u djeje doba. Od bolesti najee se javlja kod ve likog kalja (pertusis) i jo nekih bolesti izazvanih bacilima. Postoje i dvije virusne infekcije koje karakterizira povean broj limfocita; to su infektivna limfocitoza i infektivna mononukleoza. Limfociti su najznaajnije stanice imunolokoga obrambenog susta va; odgovorni su za stvaranje specifinih obrambenih tjeleaca tzv. anti tijela. Limfociti su zapravo skupina razliitih stanica koje se meusobno razlikuju ne samo po funkciji nego i duini ivota. Povean broj monocita naziva se monocitoza; javlja se kod nekih bolesti kao to su bakterijska upala sranih zalistaka, zarazna utica, ne ki oblici tuberkuloze, malarija itd.

Sedimentacija
Crvena krvna zrnca, ako je sprijeeno zgruavanje krvi, taloe se postepeno na dno posude. Kod nekih bolesti dolazi do izvjesnih promje na u crvenim krvnim zrncima i krvnoj plazmi, zbog kojih se ta zrnca skupljaju u manje ili vee grupe; zbog toga je taloenje eritrocita ubrza no. Lijenici su to davno uoili, ali kao dijagnostiku metodu primijenili su prvi put tek poetkom ovog stoljea. Za odreivanje brzine sedimentacije vadi se 2 ccm krvi iz vene, uz dodatak supstancije koja spreava zgruavanje krvi. Krv se usie u speci jalnu badarenu epruvetu i taloenje eritrocita oitava se nakon prvoga i drugoga sata. Postoji vie metoda za odreivanje brzine sedimentacije (SE), u naoj je zemlji uobiajena metoda po Westergrenu. Normalna je sedimentacija eritrocita manja od 15 mm za 1 sat, najee je 3 do 5 mili metara nakon prvoga sata 7 do 15 mm nakon drugoga. Normalna je po java ubrzana sedimentacria za vrijeme trudnoe, menstruacije te u stari jih osoba. Pravi uzrok ubrzane sedimentacije jo nije u potpunosti razjanjen. Smatra se da kod nekih bolesti u krvi nastaju specifine bjelanevine ko je su glavni uzrok ubrzanja. Naroito se javljaju kod onih bolesti kada dolazi do raspadanja tkiva i prodora raspadnutih tvari u krv, npr. prili kom akutnoga sranog infarkta, tuberkuloze, reumatoidnoga artritisa, reumatske groznice itd. Ubrzana sedimentacija nastaje kod veine akut nih i kroninih zaraznih bolesti i mnogih otrovanja. Tumori izazivaju

ubrzanu sedimentaciju jedino onda ako su skloni raspadanju ili ako iza zivaju upalnu reakciju u okolini. Odreivanjem brzine sedimentacije ne moe se postaviti dijagnoza bolesti, slino, kao to se ne moe postaviti dijagnoza bolesti odreiva njem visine tjelesne temperature ili odreivanjem broja bijelih krvnih zr naca. Sedimentacija eritrocita je nespecifina reakcija organizma i javlja se ubrzana kod velikog broja zaraznih bolesti. Ubrzana sedimentacija ukazuje lijeniku samo na injenicu da se u organizmu zbivaju nenor malne promjene. Lijenik e tada drugim dijagnostikim postupcima tragati za mjestom i uzrokom bolesti. Prema tome, odreivanje brzine se dimentacije samo je pomona dijagnostika metoda. Praenje brzine sedimentacije u toku bolesti ima vano prognosti ko znaenje. Smanjenje brzine sedimentacije u mnogih bolesti znak je smirivanja bolesnoga procesa, dok njeno ubrzanje znai napredovanje bolesti ili komplikacije. Ubrzana sedimentacija moe ukazati, kao prvi znak, na skrivenu bolest dok ostali simptomi jo ne postoje.

Trombociti
Trombociti, ili krvne ploice, imaju vanu ulogu u procesu gruanja krvi i zaustavljanju krvarenja nastalih manjim oteenjem stijenke krvne ile; brojni se trombociti slijepe i kao ep zatvore pukotinu na krvnoj i li. Trombociti su najmanje krvne stanice. Njihov broj iznosi izmeu 150 000 do 400 000 u kubinom milimetru krvi. Do krvarenja uglavnom dolazi ako broj trombocita padne ispod 70 000, no ne postoji stalan i od reen odnos izmeu broja trombocita i sklonosti krvarenju. Do smanjenja broja trombocita (trombocitopenija) dolazi u prvom i drugom danu menstruacije, za vrijeme trudnoe i u poetku infekcija. Izrazitiji pad trombocita moe biti posljedica alergije, naroito na neke lijekove. Javlja se u toku bolesti kao to su uremija, eerna bolest. Po stoji i tzv. idiopatska trombocitopenija, bolest nepoznatoga uzroka, pra ena krvarenjima u kou i druga tkiva; postoje i nasljedne, familijarne trombocitopenije. Povean broj trombocita(trombocitoza) via se kao prolazna poja va kod nekih zaraznih i nezaraznih bolesti. esto se javlja u osoba koji ma je izvaena slezena te nakon obilnijega gubitka krvi.

KRVNI TLAK I PROMJENE

Krvne ile ine zatvoren sustav cijevi kojima krv iz srca odlazi u tkiva i ponovno se vraa u srce. Kolanje krvi (cirkulacija) osnovni je uvijet po stojanja ivota i zdravlja, a sila koja omoguava i odrava krvotok je krvni tlak. Krvni tlak nastaje radom srca. Srce je po funkciji pumpa, motor krvoilnoga sustava, i ima jedinu ulogu da odrava kolanje krvi, koja mora izvriti bitne zadatke: dovod kisika i hrane stanicama tijela te od stranjenje otpadnih materija koje nastaju mijenom tvari (metaboliz mom). Srce je uplji miini organ koji se u odreenom ritmu, 60 do 80 pu ta u jednoj minuti, stee i oputa. Svakim stezanjem ubacuje u glavnu krvnu ilu odreenu koliinu krvi. Svako ubacivanje nove krvi izaziva porast tlaka najprije u glavnoj arteriji (aorti), a ubrzo i u manjim krvnim ilama koje nastaju grananjem, diobom veih krvnih ila. to su krvne ile manje i to su udaljenije od srca, u njih e doi manja koliina krvi i krvni e tlak u njima biti manji. Tlak krvi koji nastaje za vrijeme stezanja srca, tzv. sistole, ima naj viu vrijednost i naziva se maksimalni ili sistoliki tlak. Za vrijeme oputanja, mirovanja (dijastole), krvni tlak se poinje smanjivati te se ona najnia vrijednost tlaka, koja se moe registrirati prije novoga stezanja srca, naziva minimalni ili dijastoliki krvni tlak. Taj dijastoliki krvni tlak mnogi ljudi, zbog neznanja i nerazumijevanja, nazivaju sranim tla kom. Visina krvnoga tlaka neprekidno se mijenja prema potrebama orga nizma. Dva su bitna uvjeta o kojima ovisi njegova vrijednost: koliina krvi koju srce ubaci u krvotok u jedinici vremena i otpor koji postoji u krvoilnom sustavu. Da bi se sprijeile suvie velike oscilacije krvnoga tlaka, u tijelu postoje posebni kontrolni sistemi koji reguliraju visinu ar terijskoga tlaka. U zidu najvee arterije (aorte); i u velikim vratnim arterijama po stoje posebna tjeleca koja su osjetljiva na istezanje, to znai na visinu krvnoga tlaka. Ta se tjeleca nazivaju baroreceptori. Ako se krvni tlak

naglo povea, baroreceptori odmah alju signale u mozak, u centar koji upravlja krvnim ilama, iz koga tada dolaze komande za irenje krvnih ila i time do pada vrijednosti krvnoga tlaka. Ako se krvni tlak suvie naglo snizi, nastaje suprotan efekt: stiskanje krvnih ila i porast krvnoga tlaka. Takva reakcija vrlo je brza (servoregulatori) i omogu uje, npr., da se ovjek iz leeeg poloaja naglo uspravi bez znatnijih promjena u krvotoku mozga, zato to ti refleksi u vremenu od 1 do 3 se kunde u potpunosti usklade sve one faktore koji utjeu na visinu krvno ga tlaka i prokrvavljenost mozga, unato snanoj gravitacionoj sili koja djeluje u suprotnom smjeru. Osim baroreceptora postoje tjeleca osjetljiva na manjak kisika u krvi (kemoreceptori). Ako doe do znatnijega pada krvnog tlaka, uspori se cirkulacija krvi pa je dovod kisika stanicama tijela manji. Ta tjeleca odmah alju signale u mozak kako bi centar za krvne ile vratio krvni tlak na normalne vrijednosti. Pri tom bitnu ulogu imaju kemijske supstanicije noradrenalin i adrenalin, koji se oslobaaju na okoninama iva noga sustava, na simpatikusu. Kada je simpatikus jako nadraen, djelu je, osim direktno na krvne ile, i na sr nadbubrene lijezde koja tada lui ova dva hormona u veoj koliini. Hormoni krvotokom odlaze po cijelom tijelu i djeluju na sve krvne ile; one se stiu i krvni tlak naglo raste. To se deava prilikom svake jae agresije na organizam, nagloga i jakog fizikog napora, prilikom jakih duevnih uzbuenja. Iza rijei koje toliko esto upotrebljavamo: Toliko sam se uzrujao da mi se podigao tlak, krije se poveana koliina adrenalina u krvi. Osim tih ureaja, koji se ukljuuju u sluaju nude, u tijelu po stoje mehanizmi odgovorni za dugotrajnu regulaciju krvnoga tlaka koji nam omoguuje normalan ivot. U toj regulaciji tlaka najvaniju ulogu ima bubreg. Zadatak bubrega nije samo u tome da izluuje produkte mi jene tvari (metabolizma, nego regulira koliinu tjelesne tekuine, pa pre ma tome i cjelokupan volumen krvi. Ako se npr. krvni tlak povea, is tovremeno e se poveati luenje tekuine kroz bubrege i krvni tlak e se smanjiti. Ako se krvni tlak snizi prestat e luenje soli koja e zadrati te kuinu u organizmu. Za tu regulaciju odgovoran je hormon nadbubre ne lijezde - aldosteron. I sam bubreg, pod odreenim uvjetima, lui jednu tvar direktno u krv koja djeluje na kalibar krvnih ila (encim re nin). Pod njegovim djelovanjem krvne ile se suuju, periferni otpor ras te i krvni tlak se poveava. Opisani mehanizmi, kao i mnogi drugi vie ili manje poznati, brinu se za stalnu vrijednost krvnoga tlaka te za njegove promjene kojima se prilagoava momentalnim potrebama organizma.

Normalne vrijednosti krvnoga tlaka

to je vei krvni tlak, kraa je oekivana duina ivota. Ta je inje nica potvrena brojnim istraivanjima. Danas nema lijenika koji je u potpunosti ne prihvaa. No, unato oiglednoj povezanosti izmeu du ine ivota i vrijednosti krvnog tlaka, medicina jo uvijek ne moe dati zadovoljavajui odgovor na pitanje o tome koja se visina krvnoga tlaka moe shvatiti kao poetak bolesti. Znai da ne postoji otra granica izme u normalnoga, povienoga i snienoga krvnog tlaka. To je razlog po stojanja brojnih tabela i formula lijenika pojedinaca i institucija, koji ma se pokuava odrediti minimalna i maksimalna vrijednost sistolikoga i dijastolikog tlaka. Dogovorom strunjaka iz raznih zemalja, svjetska zdravstvena orga nizacija predloila je slijedee vrijednosti krvnoga tlaka, danas openito prihvaene u najveem broju zemalja: Normalan krvni pritisak: manji od 140/90 mmHg Granina vrijednost: od 140/90 do 160/95 mmHg Povean krvni tlak: vei od 160/95 mmHg. Te vrijednsti odnose se na uobiajene metode mjerenja vrijednosti krvnoga tlaka na smirenoj i oputenoj osobi u sjedeem poloaju. Vrijednost krvnoga tlaka oznaava se sa dva slova RR. To su prva slova imena talijanskoga lijenika Riva-Rocci, koji je potkraj prologa stoljea prvi primijenio manetu, pneumatsku narukvicu, koja se stavlja na nadlakticu. Kod najveeg broja ljudi krvni tlak raste s godinama ivota. Done davno takvo se poveanje tlaka smatralo normalnim. Izmiljena je ak i formula normalnoga sistolikog tlaka: 100 + broj godina ivota; zna i da je za osobu od 70 godina normalan sistoliki tlak od 170 mmHg. Danas znamo da postoje zdravi ljudi iji krvni tlak ne raste s godinama. Postoje itave populacije, npr. u pacifikoj regiji, gdje je poveanje krvnoga tlaka velika rijetkost. Prema tome poveanje krvnoga tlaka s go dinama ivota nije ni normalno niti bezopasno. Povienje krvnoga tlaka u starijih osoba valja shvatiti kao nepoeljnu pratnju procesa starenja. Ostarjele osobe, koje su prole 100 i vie godina ivota, redovito imaju krvni tlak u granicama prosjeka. Krvni tlak je podloan stalnim promjenama u toku dana i noi. Osoba koja ima normalan krvni tlak moe povremeno imati vrijednosti koje odgovaraju bolesti visokoga krvnog tlaka, a bolesnik s hipertoni jom moe imati normalne ili ak sniene vrijednosti. Automatska mjere nja krvnoga tlaka kod velikog broja ljudi pokazala su da sistoliki tlak moe varirati kod iste osobe ak do 80 mmHg, dijastoliki 20 do 30 mmHg, rjee vie.

Na vrijednost krvnoga tlaka utjeu brojni inioci, npr. ivotna dob, nain prehrane, gojaznost, navike, meteoroloki uvjeti itd. Kod djeteta od 1 do 5 godina ivota krvni tlak od 100/60 smatra se normalnim, a od 5 do 15 godina starosti normalan tlak je manji od 120/80. U pubertetu obino se javlja lagano i prolazno poveanje krvnoga tlaka. Krvni tlak najnii je u snu, oko 3 i 4 sata; moe se smanjiti za 20 do 40 mmHg. Nemirni snovi ili naglo buenje mogu krvni tlak povisiti u najkraem vremenu do enormnih vrijednosti, npr. od 90/60 na 200/110. Mnogi lijenici smatraju takva nagla povienja krvnoga tlaka uzrokom krvarenja u mozak (modana kap), koja nastaju najee u toku noi. Krvni tlak varira s periodima dana, obrokom, tjelesnom aktivno u, emocijama itd. Tokom dana raste i postie najveu vrijednost od 17 do 19 sati. Obilniji obrok moe ga poveati i za 20 mmHg. Duevni do ivljaji, kao radost, srdba, strah, takoer mogu dovesti do znatnoga po vienja krvnoga tlaka. Kaalj i kihanje mogu ga poveati za vie od 50 mmHg, to moe imati kobne posljedice, naroito u starijih osoba. Sli an uinak ima tjelesni napor, hlaenje tijela, jaki zvukovi, ozljede. Izla ganje vruini i toplim kupkama, uzimanje veih koliina alkoholnih pi a, dovodi, zbog irenja krvnih ila, do pada krvnoga tlaka. Sve te pro mjene izraene su preteno kod sistolikoga tlaka; dijastoliki se rjee i manje mijenja. S obzirom na to to su vrijednosti krvnoga tlaka jako promjenljive, za ispravnu ocjenu potrebna su ea mjerenja due vrijeme. Za lijenika je vano odreivanje sistolikoga i dijastolikog tlaka. Dijastoliki tlak esto je znaajniji za procjenu teine bolesti, jer vrijed nosti dijastolikoga tlaka najbolje ukazuju na jainu promjena u stijenkama krvnih ila, kao to su elastinost i kalibar (periferni otpor). Posto ji li mogunost, visinu krvnoga tlaka poeljno je odreivati i za vrijeme bavljenja redovitim aktivnostima.

Mjerenje krvnoga tlaka

Mjerenje krvnoga tlaka izvodi se pomou tlakomjera (sfigmomanometar); na ivu ili pero. Veliina manete mora odgovarati dobi, konstituciji i debljini osobe kojoj se mjeri tlak. Upotreba premalene manete daje vee vrijednosti tlaka, a upotreba prevelike manete kod djece ili osoba gracilne konsti tucije daje lano malene vrijednosti krvnoga tlaka. Kod izrazito gojaz nih osoba, upotrebom standardne manete dobit e se redovito vee vri jednosti krvnoga tlaka (10 do 15 mmHg sistoliki i ak 15 do 20 mmHg dijastoliki). Standardna maneta iroka je 12,5 cm i upotrebljava se kod osoba srednje razvijenosti. Kod izrazito gojaznih osoba maneta mora

biti ira, dok se kod male djece upotrebljava maneta od svega 7 cm iri ne. Maneta za dojenad ne smije biti ira od 2,5 cm. Tlak se mjeri u sjedeem poloaju. Osoba mora biti odmorna i psi hiki smirena. Prilikom prvoga mjerenja obavezno se mora izmjeriti na obje ruke. Prvo mjerenje obino daje vie vrijednosti krvnog tlaka (zbog uzbuenja pacijenta), stoga tlak treba odreivati vie puta i za prvu vri jednost valja uzeti onu visinu kada su dvije uzastopne vrijednosti bile jednake. Prilikom mjerenja krvnog tlaka valja se pridravati slijedeih uputa: 1. Maneta se stavlja na nadlakticu, 2 do 3 cm iznad lakatnoga zglo ba. Maneta mora biti priljubljena uz kou jednakomjerno i tijesno. 2. Pomou balona naglo se napumpa zrak u manetu tako da tlak u njoj bude otprilike za 20 do 30 mmHg iznad oekivane vrijednosti, tj. iz nad tlaka koji oekujemo u nadlaktinoj arteriji. Maneta tada pritisne arteriju tako da kroz nju vie ne prolazi krv, pa je razumljivo da se vie ne moe uti nikakav um niti se moe pipati puls ispod mjesta pritiska. 3. Zvono ili membrana slualice (fonendoskopa, stetoskopa) stavlja se u lakatnu jamu i lagano pritisne. Postepeno se isputa zrak iz manete (1 do 2 mm u sekundi) i u njoj se postepeno smanjuje pritisak. Kada sistoliki tlak samo malo premai tlak u maneti, pri svakom stezanju srca ikne mlaz krvi kroz stisnuto mjesto te se iznad tog mjesta uje um, ton. Prva pojava tona koji se uje slualicom oznaava vrijednost maksimal noga (sistolikog) tlaka. Daljnim sniavanjem tlaka u maneti ton posta je sve glasniji, zatim sve mukliji i tii. Kada tlak u maneti padne ispod arterijskoga dijastolikog tlaka, krv poinje tei neprekidno, a nepreki dan tok krvi u irokoj arteriji je beuman. Trenutak kada ton u slualici nestane oznaava vrijednost minimalnoga (dijastolikog) tlaka. Zvono slualice mora biti lagano pritisnuto u lakatnoj jami. Ako je slualica postavljena suvie njeno, dio zvukova uope se nee uti. Ako je zvono ili membrana slualice prejako pritisnuta, mogu se uti zvukovi ispod prave vrijednosti dijastolikoga tlaka, koji put ak do nule. 4. Ruka na kojoj se mjeri tlak ne smije biti stegnuta odjeom mora biti ispruena u visini srca. Ako je ruka sputena dobit e se, zbog djelo vanja gravitacije, vie vrijednosti krvnoga tlaka. 5. Prvo mjerenje tlaka obavezno se mora izvriti na obje ruke. Po stoji li vea razlika tlaka izmeu lijeve i desne ruke, to je znak suenja jedne potkljune ili nadlaktine arterije, to obavezno zahtijeva lijeni ki pregled. Ako su vrijednosti priblino jednake, tlak se zatim moe mje riti samo na jednoj ruci. Pogreno je miljenje da se krvni tlak mora oba vezno mjeriti na lijevoj ruci. Da se dobije pouzdana osnovna (bazalna) vrijednosti krvnog tlaka potrebna su viekratna mjerenja. Vrijednosti pojedinanih mjerenja es to znatno odstupaju od bazalne vrijednosti. Poznato je, npr. da se mjere-

njem krvnoga tlaka u ambulanti obino dobiju vie vrijednosti nego u sluaju samomjerenja. Uzrok je uzbuenje, stres pacijenta koji se pod vrgava lijenikom pregledu. Samomjerenje ima i tu prednost to omo guava mjerenje u uvjetima svakodnevnoga ivota i rada.

Povien krvni tlak

Povien krvni tlak (arterijalna hipertenzija, hipertonija) stanje je ka da vrijednost arterijskoga pritiska na nadlaktici iznosi vie od 160/95 mmHg kod odrasle osobe. Povien krvni tlak pritajena je i najozbiljnija prijetnja zdravlju i je dan od najvanijih i najeih uzroka invalidnosti i prerane smrti. Vie od 40% svih osoba ispod 65 godina ivota umire od posljedica povieno ga krvnog tlaka. Brojni statistiki podaci pokazuju da 5 godina poslije otkrivanja ostaje na ivotu: 97% 85% 50% 28% osoba koje nemaju povieni krvni tlak, osoba s blagim hipertenzijom, osoba s umjerenom hipertenzijom, s teom hipertenzijom.

Nezaraznost, postepen i dugotrajan razvoj te manjak simptoma u poetnoj fazi razlog su to bolest najee prolazi nezapaeno. Od 100 odraslih osoba, 20 ima povien krvni tlak, a dvije treine bolesnika uop e ne zna da im je povien. Unato najbriljivijim i najsuvremenijim pretragama lijenici mogu kod svega 10 od 100 bolesnika pronai pravi uzrok poveanja krvnoga tlaka. To su najee kronine upale bubrega, poremeaji u radu lijezda s unutarnjim luenjem (endokrini uzroci), neki tumori i upale mozga, priroeni poremeaji bubrega i nadbubrenih lijezda (kongenitalne malformacije), priroene greke u razvoju i gradnji glavne ile kucavice, uzimanje nekih lijekova, npr. pilula za spreavanje trudnoe. U svim tim sluajevima poveanje krvnoga tlaka samo je jedan znak, simptom odre ene bolesti, zbog ega se takvo poveanje i naziva simptomatska ili se kundarna hipertonija. U 90% sluajeva lijenici ne mogu pronai uzrok, pa se takvo povi enje tlaka naziva esencijalna, idiopatska ili primarna hipertenzija. Struni nazivi samo prikrivaju nemo medicine da pronau uzrok jedne od najuestalijih bolesti suvremenoga ovjeka. Nauka jo nije otkrila uzrok esencijalne hipertonije. Zna se da na sljee ima nesumnjivo znaajnu ulogu u nastanku bolesti. Ako oba rodi-

telja boluju od visokoga krvnog tlaka, velika je vjerojatnost da e bolo vati i njihova djeca. Ako boluje samo jedan od roditelja, vjerojatnost da e djeca imati povien krvni tlak znatno je manja. No, teina oboljenja i trenutak kada e se bolest pojaviti ovise o mnogim iniocima, npr. o spolu, konstituciji, gojaznosti, nainu prehrane, ivotnim navikama, za nimanju, psihikim stresovima itd. ovjek od svojih roditelja nasljeduje sklonost za mnoge bolesti, na roito srca i krvoilnoga sustava. U toj sklonosti zapravo se oituje bio loka nejednakost medu ljudima, razliita otpornost prema bolesti. Osoba koja sklonost poveanju krvnoga tlaka dobiva kao nasljedni mi raz naroito je osjetljiva na faktore rizika. Ako ih izbjegava, hepertonija se ne mora javiti, ili e se pojaviti kasnije i u blaem obliku. Iako su jo uvijek zamagljeni pogledi na uzrok arterijske hipertoni je, medicina ima jasan uvid u njene opasnosti i posljedice te posjeduje si guran nain lijeenja. Sve kobne posljedice poveanoga krvnog tlaka ne ovise onjenom uzroku, ve iskljuivo o visini i duini trajanja hipertoni je. Najizraenije promjene javljaju se na najvanijim organima, na srcu, mozgu i bubregu. Povean krvni tlak u arterijama predstavlja veliko dodatno optere enje za srce. S obzirom na postepen razvoj bolesti, srce se prilagodava tom suvinom i nepotrebnom teretu na taj nain to poveava svoje mi ine stanice i njihovu sposobnost za stezanje (kontrakciju). Takvo proi reno i poveano srce moe izvjesno vrijeme, esto i godinama, na zado voljavajui igrati ulogu krvne pumpe. No s vremenom se srana rezer va iscrpi i srce poinje poputati; javljaju se prvi znakovi zatajivanja nje gova rada. Razumljivo je da e takvo srce zatajiti to prije to je krvni tlak vei. Pod djelovanjem povienoga krvnog tlaka javljaju se bolesne pro mjene na krvnim ilama. Ateroskleroza je redovna popratna pojava hi pertonije. Poveani krvni tlak kao da bre i snanije ubacuje (infiltrira) estice masti i holesterola u stijenku krvnih ila, koja postane zadeblja na, manje elastina i time manje sposobna da dovodi potrebnu hranu i kisik stanicama tijela. Aterosklerotiki promijenjene krvne ile dalji su uzrok poveanja krvnoga tlaka, a ovaj opet ubrzava proces ateroskleroze. Tako nastaje vrzino kolo (circulus vitiosus) sa svim kobnim poslje dicama oteenja bubrenih funkcija, oteenja krvnih ila mozga, oka itd. Zbog toga je, s obzirom na osobu koja ima normalan krvni tlak, ne koliko puta vea vjerojatnost da e hipertoniar umrijeti od izljeva krvi u mozak, od sranog infarkta ili zatajivanja rada bubrega. Povien krvni tlak javlja se obino poslije 30. godina ivota, rijetko ranije. U poetnoj fazi, esto godinama, ne pokazuje nikakve simptome, pa se najee razvija nezapaeno. To je razlog to mnogi arterijsku hi pertoniju nazivaju tihim neprijateljem, podmuklim ubojicama, nenajavljenom opasnou itd. Samo povremeno mogu se javiti pro-

lazne subjektivne smetnje, kao vrtoglavica, glavobolja, lupanje srca, umor itd. Prva faza razvoja hipertonije moe trajati godinama, a moe se ot kriti jedino mjerenjem visine krvnoga tlaka. Kroz sve to vrijeme, tiho i bez najave, visoki krvni tlak postepeno oteuje krvne ile i vitalne orga ne tijela. Napokon, koji put nakon 10 ili 15 godina, razviju se bolesne promjene u najvanijim organima, koji tada poinju pokazivati znakove poputanja u radu. To je ve druga faza razvoja hipertonije, tzv. hiperto nija s komplikacijama. Ujedno je to i simptomatska faza, kada se javlja itav niz znakova bolesti, ovisno o organu koji je najvie oteen. Sa strane srca javlja se bol ispod prsne kosti, ubrzani i nepravilni ot kucaji srca, oteano disanje, naroito prilikom napora, pojava otoka na nogama itd. Sa strane mozga javlja se nesanica, razdraljivost, glavobolja, vrtog lavica. Mogu se javiti i tee komplikacije, npr. krvarenje u mozak (mo dana kap). Sa strane bubrega u poetku je poveana koliina mokrae, ee mokrenje, naroito nou. U kasnijoj fazi bolesti bubreg ne moe izluiti sve tetne tvari iz tijela i dolazi do uremije, samootrovanja organizma. Sve su to razlozi zbog kojih je potrebna povremena kontrola vrijed nosti krvnoga tlaka kod svih ljudi, naroito iznad 30 godina ivota. Li jenik e, kod svakog pacijenta za koga pretpostavlja da ima povean krvni tlak, poduzeti slijedee: Ustanoviti da li se radi o simptomatskoj, sekundarnoj hipertoniji, te po potrebi sprovesti uzrono lijeenje. Odre diti stupanj oteenja organa kao to su srce, bubreg, oi. Odrediti nain lijeenja. Svaki pacijent s arterijskom hipertonijom mora biti svjestan injeni ce da se povien krvni tlak ne moe normalizirati bez lijeenja. Lijenik e pokuati najprije pronai i ukloniti uzrok povienoga krvnog tlaka, npr. sprovesti operativni zahvat, zabraniti upotrebu nekih lijekova itd. Ako se tim postupcima tlak uspije smanjiti, dalje lijeenje nije potrebno. No takvih sluajeva ima vrlo malo, svega 10%. U sluajevima esencijal ne hipertonije ne postoji uzrono lijeenje, ve samo simptomatsko, tj. direktno sniavanje krvnoga tlaka lijekovima na sigurnosni nivo. Ti me se rastereuje krvotok i spreavaju komplikacije. U lijeenju visokoga krvnog tlaka postoji pravilo da je izbor lijeka i njegovo doziranje strogo individualno. To je razlog zbog ega lijenik esto mijenja koliinu i vrstu lijeka. Lijeenje valja zapoeti to ranije, tj. im se otkrije povienje krvnoga tlaka iznad normalnih vrijednosti. Prije dvadesetak godina lijeenje povienoga krvnog tlaka nije da valo dobre rezultate. Sprovodilo se uglavnom dijetom bez soli, mravlje njem, klimatskim faktorima te lijekovima za umirenje ivaca. Pacijen ti su se podvrgavali opasnim operacijama presjecanja ivca simpatikusa, koji dovodi do suavanja krvnih ila i time do poveanja krvnoga tlaka.

No, sve su to bili dobronamjerni ali uglavnom bezuspjeni pokuaji da se krvni tlak snizi ili svede u normalne granice. Za uspjeh lijeenja vana je suradnja izmeu lijenika i bolesnika. Bolesnik mora shvatiti vanost snienja povienoga krvnoga tlaka, kao i potrebu dugotrajnoga, esto i doivotnog lijeenja. Lijekove za lijeenje povienoga krvnog tlaka moemo podijeliti u nekoliko grupa: 1. Kod najveeg broja bolesnika lijeenje zapoinje davanjem tzv. salidiuretika. Ti lijekovi mogu se davati samostalno ili kao dodatak dru gim antihipertenzivnim lijekovima. Salidiuretici pojaavaju luenje ku hinjske soli (natrijevoga klorida) putem mokrae. Smanjenjem koliine natrija u stijenci, krvne ile postaju manje osjetljive na ivane podraa je koji dovode do njihova stiskanja. Smanjenju tlaka neto doprinosi i povean gubitak vode uzrokovan gubitkom soli. Lijekovi poinju djelovati nakon vie dana. Njihova je sposobnost sniavanja krvnoga tlaka ograniena. Ponekad ni znatno poveanje doze lijeka ne dovodi do izrazitijega snienja krvnog tlaka. Nezgodna strana tog lijeka je to dugotrajno uzimanje dovodi do gubitka drugih potrebnih i korisnih minerala, npr. kalija. Uz povremeni lijeniki nadzor, uz dijetalnu prehranu bogatu kalijem (rajica), nema vee opasnosti prilikom dugotrajnoga lijeenja. Postoje slini lijekovi koji dovode do gubitka natrija, a da se kolii na kalija ne smanjuje, nego se naprotiv poveava (spironolakton). 2. Ima lijekova koji direktno ire sitne krvne ile, to dovodi do pa da krvnoga tlaka (hidralazin). Pod djelovanjem tih lijekova moe doi do neeljenoga snienja krvnog tlaka, naroito prilikom dugotrajna sta nja ili dizanja iz leeega u uspravni poloaj. 3. Treu grupu ine lijekovi koji na razne naine blokiraju, sma njuju aktivnost simpatikusa, ivanoga sustava koji upravlja visinom krvnoga tlaka. Povean nadraaj simpatikusa dovodi do suenja krvnih ila i poveanja tlaka. Toj grupi pripadaju danas najee upotrebljavani lijekovi za lijeenje arterijske hipertonije (metildopa, gvanetidin, rauvolfija, beta-blokatori itd.). Osim uzimanja lijekova, potrebno je prilagoditi i nain ivota, tako da se u to veoj mjeri izbjegavaju tetni i rizini faktori: Smanjiti tjeles nu teinu. Koji put moe se samo redukcionom dijetom, tj. mravlje njem, normalizirati blago povienje krvnoga tlaka. Redukciona dijeta mora se provoditi itav ivot. Dijetetsko suzbijanje povienoga krvnog tlaka je najvanije, najtrajnije i najmanje optereeno nuspojavama. Og raniiti u hrani koliinu kuhinjske soli. Vee snienje soli (ispod 1 gram dnevno) dat e znatno snienje krvnoga tlaka, ali je takva neslana dijeta toliko neugodna da je moe sprovoditi mali broj ljudi. Osim toga, uz da nanje lijekove (salidiuretike) nema potrebe za tako drastinim smanje-

njem kuhinjske soli. Svejedno se preporuuje manja redukcija soli jer moe smanjiti dozu lijeka. Prestati puiti. Umjerena koliina crne kave nije tetna. Izbjegavati psihike stresove, konflikte u porodici i na radnom mjestu, jer je povie nje krvnoga tlaka esto u direktnom odnosu s pritiscima koji nas okruu ju. Svaki ovjek zna da emocionalni napor dovodi do poveanoga krvnoga tlaka; nakon sukoba esto kaemo: Digao mi se krvni tlak. Smiren nain ivota, duevno oputanje i eventualno blaga sredstva za umirenje mogu znatno pridonijeti lijeenju. Bolesnik koji boluje od esencijalne hipertonije mora shvatiti da sa ma bolest nije izljeiva, ali da se lijeenjem moe sprijeiti njen razvoj. Pacijent ne smije, prema vlastitoj procjeni, smanjivati dozu ili prestati uzimati lijek kada mu se krvni tlak vrati u normalne granice. Bolesnik mora znati da mu se krvni tlak nije normalizirao zato to je izlijeen, ne go to je pod djelovanjem lijeka. Nakon prestanka uzimanja lijeka krvni tlak se ponovo die; esto je potrebno i nekoliko tjedana da se, uz lijeko ve, ponovno vrati na vrijednosti koje su bile prije prekida lijeenja. Borbi protiv visokoga krvnog tlaka posveuje se velika panja. Ar terijska hipertonija nije problem samo bolesnika i njegove okoline. Zbog visoke stope pobola, invalidnosti i smrti, arterijska hipertonija ima ire drutveno znaenje. Svaki lijeniki pregled valja zapoeti ustanovljavanjem visine krvnoga tlaka. Da bi se hipertonija otkrila u svom zaetku, danas se ra de masovni kontrolni pregledi u poduzeima i ustanovama. Osnivaju se klubovi hipertoniara, koji se redovito sastaju sa svojim lijenicima, slu aju predavanja i dobivaju upute o lijeenju.

Povienje krvnoga tlaka u trudnoi

Stalna kontrola visine krvnog tlaka za vrijeme trudnoe izuzetno je vana. U normalnoj trudnoi krvni se tlak nalazi u granicama normal nih vrijednosti. Blago povienje u poetku trudnoe ne mora znaiti ve u opasnost, ali uvijek ukazuje na potrebnu opreznost i obavezu stalne lijenike kontrole, naroito u drugoj polovini trudnoe. U rijetkim sluajevima, u posljednja 3 do 4 mjeseca trudnoe, mogu se javiti teki poremeaji u tijelu trudnice, uzrokovani najvjerojatnije poremeenom hormonalnom ravnoteom (toksemija, gestoza). Takvi poremeaji, u najteim sluajevima, mogu zavriti smru. Odreivanje vrijednosti visine krvnoga tlaka, naroito dijastolikog, ima najvee pro gnostiko znaenje. Prvi su znakovi tog poremeaja (otprilike u 7% svih trudnica) na kupljanje tekuine u tkivima (edemi) praeno oteknuem lica, nogu,

prstiju itd., to se takoer oituje naglim porastom tjelesne teine. Dalji znak je pojava bjelanevina u mokrai te povienje krvnoga tlaka. Mogu se javiti glavobolje, povraanje, poremeaji vida itd. Do napredovanja bolesti ne mora doi, ali svi ti znakovi predstavljaju veliku opomenu i ukazuju na mogunost najtee i najopasnije komplikacije toga poreme aja u kasnoj trudnoi - na eklampsiju. Eklampsija se javlja rijetko, jednom u nekoliko stotina trudnoa, ali zato s tekom slikom i ne tako rijetko smrtnim ishodom. Iznenada nastu pe jaki grevi itavoga tijela, na koje se redovito nastavlja dubok gubitak svijesti - koma (vidi: Grevi).

Snien krvni tlak

Snien krvni tlak (arterijska hipotenzija) stanje je kada se visina krvnoga tlaka nalazi ispod normalnih vrijednosti. Smatra se da visina sistolikoga krvnog tlaka, pri blagoj hipotenziji, iznosi ispod 110 mmHg, a dijastolikoga ispod 70 mmHg. Tei oblik, tzv. prava hipoten zija, stanje je kada se sistoliki krvni tlak nalazi ispod 90 mmHg, a dijastoliki ispod 60 mmHg. Neznatno snienje krvnoga tlaka postoji u mnogih ljudi, vrlo esto u mladih, mravih ena (astenika konstitucija). Snieni krvni tlak naj ee je sluajan nalaz kontrolnoga lijenikog pregleda i velik broj tak vih pacijenata nema nikakvih subjektivnih tegoba. Velika je vjerojatnost da umor, razdraljivost, malaksalost itd., na to se pojedinci tue, nisu uzrokovani snienim krvnim tlakom, ve uglavnom potiu od karaktera linosti. To su najee psihogeno uvjetovane smetnje, smetnja na iv anoj bazi, a snien krvni tlak samo je sluajan nalaz. No takve, psihi ki labilne osobe hvataju se snienoga krvnog tlaka kao odluujuega faktora svojih tegoba, jer same sebi i drugima ne mogu i ne ele priznati emocionalni konflikt kao osnovu njihovih smetnji. Jo uvijek ne postoji pravo objanjenje zbog ega pojedine osobe imaju snien krvni tlak. Zbog toga se, slino kao i kod povienoga krvnog tlaka, takvo stanje naziva konstitucionalna, idiopatska ili esenci jalna hipotenzija. Za razliku od povienoga krvnog tlaka, takvo je snie nje dobroudan, benigni poremeaj. Zapravo moemo kazati da esenci jalna hipotenzija nije nikakva bolest i da osoba koja ima snien krvni tlak nije bolesnik. Naprotiv, takvi ljudi mogu biti sretni i zadovoljni jer e ivjeti due od prosjeka. Brojni statistiki podaci, naroito osigurava juih drutava, pokazuju da su osobe sa snienim krvnim tlakom manje sklone bolestima srca i krvnih ila i da ive due od osoba s normalnim, a naroito od osoba s povienim krvnim tlakom.

Blago snien krvni tlak i poslije pedesete godine ivota najvea je garancija da e takva osoba doivjeti duboku starost. Znatnije snienje krvnoga tlaka moe biti razlog mnogih tegoba. Osim umora, koji je najstalniji pratei znak, pacijenti se tue na smetnje koncentracije, smetnje pamenja, na vrtoglavicu, glavobolju i sklonost nesvjestici. U nekih ljudi snien krvni tlak javlja se samo povremeno, npr. prili kom nagloga prijelaza iz vodoravnoga u uspravan poloaj, prilikom du goga stanja. Takve smetnje mogu se javiti u starijih osoba s izraenim aterosklerotinim promjenama na krvnim ilama, no mnogo su ee u mladih osoba koje gube svijest zbog pogleda u krv, zbog vaenja zuba, primanja injekcije, zbog straha itd. Nesvijest uspravnog poloaja nastaje zbog zastoja i nakupljanja krvi u venama nogu i nesposobnosti organizma da putem ivanoga sus tava brzo podigne tlak dovoljan za opskrbu mozga kisikom. Kratkotraj no stavljanje takovog bolesnika u vodoravan poloaj dovodi do nestan ka svih smetnji, bez ikakve druge intervencije. Snienje krvnoga tlaka ispod 100/70, kao prolazna pojava, moe se javiti u toku trudnoe. Takvo stanje naziva se graviditetna hipotenzija i javlja se u mravih ena astenike konstrukcije. Nizak krvni tlak valja lijeiti iskljuivo u sluajevima kada postoje jae izraene subjektivne tegobe. Samo postojanje snienoga krvnog tla ka, bez smetnji, ne zahtijeva nikakvo lijeenje. U lijeenju snienoga krvnog tlaka upotrebljavaju se lijekovi iz grupe simpatikotonika (Sympatol, Carnigen itd.). Lijeenje lijekovima poeljno je upotpuniti tjelesnim vjebama. Takvim lijeenjem subjektivne smetnje najee ne staju. U teim sluajevima koriste se i hormoni nadbubrene lijezde. Crna kava ne utjee na visinu krvnoga tlaka; potreba za kavom je stvar navike. Postoje i dugotrajna, kronina snienja krvnoga tlaka koja prate po jedine kronine bolesti. U tim sluajevima snieni krvni tlak samo je je dan od simptoma osnovne bolesti. Takvo snienje krvnoga tlaka naziva se simptomatska ili sekundarna hipotenzija. esto je kod kronine tu berkuloze i nedovoljnoga rada nadbubrene lijezde. Redovno se javlja uz ope propadanje organizma (kaheksiju), koje nastaje kao posljedica mnogih zloudnih bolesti, npr. raka. Kronina hipotenzija prati neke priroene anomalije te neke bolesti srca i krvnih ila. Lijeenje simptomatske hipotenzije ovisi o uspjehu lijeenja osnovne bolesti. Kao pratea pojava bolesti, snieni krvni tlak moe se javiti naglo, akutno i esto predstavlja glavnu opasnost za organizam. Tako se, npr., javlja kod veeg gubitka krvi i tekog infarkta srca. Nagao pad krvnoga tlaka osnovni je simptom stanja oka, a visina tlaka najbolje ukazuje na teinu poremeaja. Sok je opi poremeaj krvotoka i javlja se prilikom

tekih povreda (traumatski ok), velikoga gubitka krvi (hemoragiki ok), tekih zaraznih bolesti (infektivni ok) itd. Osim snienoga krvnog tlaka postoji ubrzani, jedva opipljivi puls, koa je blijeda, oroena hlad nim i ljepljivim znojem. Bolesnik je pri svijesti, ali je nezainteresiran za sebe i okolinu.

MOKRENJE, MOKRAA I PROMJENE

Svaka od sto bilijuna stanica ljudskoga tijela ivo je bie. Potrebnu hra nu i kisik donosi joj krv, koja ujedno od stanice prima konane proizvo de mijene tvari. Prolazom krvi kroz plua odstranjuje se iz tijela ugljini dioksid, a prolazom krvi kroz bubrege odstranjuje se mokraom sve os talo to je nepotrebno i tetno u organizmu.

Shematski prikaz mokranih organa: 1. Desni bubreg, 2. Bubrene arterije, 3. Bubrena vena, 4. Presjek lijevog bubrega, 5. Bubrene pira mide, 6. Bubrena vrea, 7. Mokraovod, 8. Mok rani mjehur, 9. Mokrana cijev

Mokrau izluuju bubrezi. ovjek ima dva bubrega na stranjem zi du trbune upljine, lijevo ili desno od slabinskoga dijela kraljenice; imaju oblik graha, dugi su 10-15 cm i teki oko 150 g. Velike bubrene arterije, koje dovode krv u bubrege, granaju se u njima u sve sitnije og ranke. Najmanji ogranci arterija, tzv. kapilari, ine u bubregu okrugli splet oko kojeg se nalazi ahurica. Taj splet kapilara s ahuricom naziva

se glomerul. Cahurica se sastoji od duple stijenke iz koje odlaze sitne cjevice koje se nekoliko puta savijaju. Na kraju se mnogo takvih kanalia sakupi i tvori vei odvodni kanal. Otvor kanala nalazi se na vrhu tzv. piramide i kroz njega mokraa kaplje u bubrenu vreu. Glomerul s kanalima predstavlja osnovnu jedinicu bubrega i naziva se nefron. Svaki bubreg ima oko milijun nefrona, a svaki nefron moe stvarati mokrau.

Shematski prikaz bubrenoga tjeleca: 1. Dovodna i odvodna arterija, 2. Dio ahure bubrenoga tjeleca, 3. Poetak bubrene cjevice, 4. Glomerul

U bubreg dolazi velika koliina krvi. Iako teina obaju bubrega ne prolazi 1 posto tjelesne teine, koliina krvi koja prolazi kroz njih moe dnevno iznositi ak do 30 posto cijeloga optoka krvi u tijelu. To znai da kroz oba bubrega dnevno moe proi i do 2000 litara krvi. Iz te goleme koliine dnevno se izlui svega 1 do 1,5 litre mokrae. Ve ta relativno mala koliina mokrae pokazuje da bubreg nije obian filter, nego se u luenju mokrae prilagodava potrebama tijela i moe izluivati jako koncentriranu ali i jako razrijeenu mokrau. Luenje mokrae nije samo izluivanje suvine vode i otpadnih tva ri iz tijela. U procesu stvaranja mokrae, bubreg ima i druge bitne fun kcije. Bubrezi uvaju tijelo od suvinoga gubitka tekuine. U normal nom radu ne proputaju one sastojke krvi koji su potrebni organizmu, npr. bjelanevine, minerale, krvna tjeleca, eer; odravaju normalan sastav krvi i ostalih tjelesnih tekuina; izluuju vodu, soli i reguliraju krvni tlak. Izluivanjem lunatih i kiselih tvari bitno utjeu na normalnu kiselinsko-lunatu ravnoteu krvi i tjelesnih tekuina, bez ega nema normalnoga rada stanica.

Ako su bubrezi oteeni, u mokrau proputaju one tvari koje nor malno zadravaju; tada se u mokrai mogu nai bjelanevine, krvna tjeleca, eer. Moe biti smanjeno i luenje vode i soli, pa dolazi do na kupljanja u tijelu. Moe se poremetiti kiselinsko-lunata ravnotea, tada je luenje mokrae smanjeno. Najtei je sluaj potpun prestanak funkci je bubrega, koji se oituje prestankom luenja mokrae i nakupljanja tetnih tvari u organizmu. Iz bubrene vree mokraa odlazi uskom cjevicom, mokraovo dom (ureterom), u mokrani mjehur. Mokraovod je dugaak oko 30 cm.

Uzduni presjek bubrega: 1. Bubrena arterija i vena, 2. Bub rena vrea, 3. Bubrena modina u obliku piramida

Mokrani mjehur je rezervoar, skladite za mokrau. Normalno sadrava 200-400 ccm mokrae; ako je potrebno, kapacitet se moe ud vostruiti. Mokrani mjehur graen je od miia koji mogu raditi bez ljudske volje (na neke miie ljudska volja utjee). Kada se u mokranom mjehuru nakupi dovoljno mokrae i postigne odreeni tlak, ivci obav jetavaju kimenu modinu i mozak te ovjek osjeti potrebu za mokre njem. Mokraa izlazi iz tijela mokranom cijevi. U ena je vrlo kratka, svega 3-4 cm.; u mukarca je duga 15-20 cm. Zbog kratke mokrane ci jevi u ena, bakterije lako prodiru u mokrani mjehur. Zbog toga su upale mokranoga mjehura mnogo ee u ena.

Poremeaji mokrenja mogu se oitovati kao uestali nagon na mok renje, nemogunost voljne kontrole mokrenja, kao oteano i bolno mok renje.

est nagon na mokrenje

Zdrav ovjek mokri prosjeno pet puta u 24 sata, i izlui 1-1,5 litre mokrae. Kada neka osoba mokri znatno ee, gotovo svaki sat, ili jo ee, ta se pojava naziva polakizurija. Takvo uestalo mokrenje moe biti praeno i mokrenjem velikih koliina mokrae. Uestali nagon na mokrenje, ak i vie od 20 puta dnevno, moe biti praen i mokrenjem umanjene koliine mokrae. Poznato je ee mokrenje zimi, zbog izlaganja hladnoi, zbog pije nja alkoholnih pia ili veih koliina tekuina, nakon uivanja prave ka ve ili aja; ee mokre nervozne osobe, naroito ene, uglavnom danju. U neurotiara ve sama pomisao na mokrenje izaziva potrebu za mokre njem. Uestalo mokrenje pojavit e se kod svih onih bolesti koje su prae ne pojaanim luenjem mokrae u bubregu; trajna je pojava kod eerne bolesti, kroninih bolesti bubrega (kronini nefritis) i nekih bolesti moz ga. Prolazna je pojava u onih osoba koje uzimaju lijekove za pojaano luenje mokrae; lijekove uzimaju osobe koje imaju srane bolesti, visok tlak, tekuinu u trbuhu zbog ciroze jetre. Upale su najei uzrok uestaloga mokrenja koje nije praeno ukupnim poveanjem izluene mokrae. Upala mjehura glavni je uzrok tegoba. Osoba koja ima upalu mjehura dobiva jak nagon na mokrenje odmah im se u mjehuru nakupi i najmanja koliina mokrae. To traje i danju i nou. Kamenci u mokranom mjehuru takoer izazivaju podraaj stijenke mjehura i esti nagon na mokrenje, ali samo u toku dana. Nou, kao i za mirnoga leanja, nema nagona na mokrenje, pojavit e se samo ako uz kamenac postoji i upala. I napad bolova zbog bubrenih kamenaca tjera na mokrenje. Tumori mokranih mjehura uzrok su uestalog mokrenja. Pritisak na mokrani mjehur u ena mogu pratiti upale jajnika i tu mori maternice. Promijenjen poloaj maternice i trudnoa mogu dovesti do uestaloga mokrenja. I upale drugih organa u trbunoj upljini mogu izazvati sline smetnje, npr. upala slijepoga crijeva i potrbunice. Uestalo mokrenje javlja se ee nou zbog nakupljanja veih koli ina mokrae u mokranom mjehuru. Takav zastoj mokrae mogu izaz-

vati poveana prostata, tumori i upala prostate, oiljci u mokranoj cije vi poslije upala i kamenac. Srani bolesnici ee mokre nou zato to mirovanje oporavi rad srca koje pojaava protok krvi kroz bubrege.

Nehotino nekontrolirano mokrenje

Nehotino otjecanje mokrae, koje se ne moe svjesno kontrolirati, zove se inkontinencija mokrae; moe biti neprekidno, kod gotovo praz noga mjehura, i povremeno, ako se u mjehuru nalazi vea koliina mok rae. Nemogunost da se mokrenje kontrolira izaziva osjeaj ne samo ne ugode i manje vrijednosti nego moe dovesti do teke duevne potitenosti (depresije); takve osobe stalno zaudaraju na mokrau, koja im o teuje kou te postaje crvena, oteena i bolna. Povremeno nekontrolirano mokre i potpuno zdrave osobe: u stanju jaega stupnja pijanstva, koji put nervozne osobe, naroito ene, zbog poveanja tlaka u trbunoj upljini, kaljanja, kihanja, dizanja teih tere ta, jakog smijeha. Uzrok je slabost prstenastoga miia koji zatvara izlaz iz mjehura. Prolazna inkontinencija mokrae nerijetko se javlja u ena poslije poroda. Dugotrajno, kronino nekontrolirano putanje mokrae uvijek je znak teih poremeaja. U male djece to su greke u razvoju mokranih putova, kraljenice i kimene modine te bolesti mozga; redovno se jav lja kod jaeg stupnja duevne zaostalosti, kod staraca zbog gubitka shva anja i razumijevanja, zbog aterosklerotinih promjena na krvnim ila ma mozga. I druga oteenja mozga ili kimene modine mogu dovesti do nekontroliranoga mokrenja: sifilis mozga, multipla skleroza, tumor mozga, krvarenje u mozak, neke duevne bolesti. Uz pun mokrani mjehur, mokraa nekontrolirano izlazi i kap po kap. Takav zastoj mogu uzrokovati tumor i upala prostate, zloudni i dobroudni tumori mokranoga mjehura i prostate, oiljci na mokra noj cijevi. Nekontrolirano nono mokrenje u krevet jedan je od znakova neu roze djeteta.

Nekontrolirano nono mokrenje djece

Najkasnije do tree godine ivota, dijete naui svjesno kontrolirati putanje mokrae. Od tada je suho i danju i nou. Nekontrolirano neho-

tino putanje mokrae poslije tree godine naziva se enureza i moe se pojaviti u djece koja su ve bila suha. Nehotino se mokri najee u krevet i nou (enuresis nocturna); manji dio takve djece pomokri se i u toku dana. Smatra se da 10-20 po sto djece od 4-10 godina mokri u krevet. Mokrenje u krevet smatra se boleu na ivanoj bazi, djejom neurozom, koja je praena neurotskim smetnjama: mucanjem, upanjem kose, sisanjem prstiju. Stalna duevna napetost, strah, tuga, zlostavljanje, zapostavljanje djeteta, kao i pretjerana briga, preveliki zahtjevi roditelja i kole - uzro kuju stalne duevne sukobe u djetetu. Mokrenje u krevet samo je svjesna ili podsvjesna reakcija djeteta na sve to ga mui i psihiki optereuje; mokrenje e izazvati alost zbog odlaska ili zbog smrti roditelja; neki to nazivaju pla djeteta kroz mjehur. Mnogo je ei uzrok nonoga mokrenja nepravilan odgoj djeteta; to su pretjerani zahtjevi roditelja kada, npr., trae od djeteta da bude su ho prije nego to je za to tjelesno i duevno sposobno; moe se pojaviti i zbog loe pripreme djeteta za dolazak mlaega brata ili sestre, pa mokre njem u postelju svraa panju na sebe, smatrajui da je potisnuto i da je sva roditeljska ljubav posveena novom lanu obitelji. Najvanije je da lijenik ustanovi pravi uzrok. Iskljuuju se sve one bolesti mokranih putova, kao i neke bolesti kime, koje mogu dovesti do slinih smetnji, zatim bolesti koje dovode do pojaanoga luenja mokrae: eerna bolest, bolesti mozga. U krevet mokre padaviari i du evno zaostali. Zbog toga su potrebne pretrage i pregledi kod urologa, neurologa i psihologa. Kada se iskljui tjelesna bolest (organsko oteenje), lijenik anali zom linosti djeteta otkriva pravi uzrok nonog mokrenja i nastoji od straniti sve one faktore koji tetno djeluju na djeju psihu. Osnov je lijeenja prestanak svakoga kanjavanja djeteta, sramoe nje ili ismjehivanja; u djetetu valja razvijati samopouzdanje, uvjeriti ga da je zdravo, da se ne razlikuje od ostale djece; pohvalama i manjim da rovima treba nagraditi nastojanje da ostane suho; dijete mora biti okru eno panjom i ljubavlju; valja ga uvjeriti da je to loa navika zbog koje e u ivotu imati problema ako se ne lijei. Polovina uspjeha je postignu ta ako dijete pristane na suradnju. Sugestija je osnov lijeenja. Djetetu se moe pomoi i na taj nain da se daje hrana koja izaziva manje luenje mokrae, tj. vie suhe hrane, a manje soli i otrih zaina; naveer manje tekuine; ne treba da pije barem 4 sata prije spavanja; prije nego to legne treba da pusti mokrau; valja ga uiti da mokrau zadri to due kako bi se poveao kapacitet mjehura; krevet mora biti tvrd, a poloaj tijela takav da su noge malo poviene kako bi se smanjio pritisak mokrae na onaj dio mjehura koji izaziva potrebu za mokre njem. U pubertetu smetnje prestaju bez lijeenja.

Prekomjerno luenje mokrae

Luenje mokrae u koliinama koje su vee od normale naziva se poliurija. Prosjena koliina dnevno izluene mokrae normalno iznosi 1-1,5 litre; koliina se moe i udvostruiti, to ovisi o koliini popijene tekuine, temperaturi okoline i jaini znojenja. Pojaano luenje mokra e javlja se nakon pijenja alkoholnih pia i uzimanja prave kave i aja. Prekomjerno luenje moe se pojaviti na ivanoj bazi. Obilnije mokrenje redovito se javlja poslije napada padavice, glavobolje tipa migrene, napada bola u srcu, tzv. angine pektoris, nakon napada gue nja kod bronhalne astme, kod slabokrvnosti zbog pomanjkanja eljeza, naroito u pubertetu, poslije napada ubrzanoga rada srca (paroksizmalna tahikardija), nakon uzimanja lijekova koji dovode do pojaanoga lu enja mokrae. Razumljivo je da e se pojaano luenje mokrae pojaviti ve 1/2 sata nakon pijenja vee koliine vode ili neke druge tekuine. Bolesnici od eerne bolesti mokre esto i obilno. Koliina mokrae prelazi 3-4 litre dnevno. Tako veliki gubitak tekuine izaziva jaku ed. Mnogi sluajevi eerne bolesti otkriveni su jer su se bolesnici alili lije niku da bez vidljivoga razloga osjeaju nepodnoljivu ed i piju velike koliine vode. Zbog poremeaja u radu lijezda u mozgu lue se goleme koliine mokrae, od 5 do 20 litara dnevno (diabetes insipidus). Blesnik osjeti jaku e i popije goleme koliine tekuine, esto do 20 litara dnevno. Dok pije dovoljno vode, sastav i koliina tjelesne vode ostaju nepromije njeni. Teki poremeaji nastaju onda kada prestaje piti vodu zbog toga to tekuine nema ili zato to je ne moe uzimati, npr. zbog gubitka svi jesti.

Oteano i bolno mokrenje

O oteanom mokrenju bolesnici obino govore onda kada je poe tak mokrenja otean. Bolesnik mora ekati izvjesno vrijeme da mokraa potee, esto uz jako napinjanje trbunih miia. Uz istu koliinu izlue ne mokrae, trajanje mokrenja je produeno (dizurija). Takve dizurine smetnje praene su bolovima i peenjem. Jedan od najeih uzroka takvih smetnji u mukaraca jesu bolesti lijezde prostate. lijezda je veliine i oblika kestena, pa se u narodu na ziva lijezda kestenjaa. Smjetena je ispod mokrane cijevi, na mjestu gdje cijev izlazi iz mjehura. U pubertetu poinje izbacivati sjemenu teku inu koja omoguuje prehranu i pokretanje mukih spolnih stanica, spermija. Pod starost, zbog smanjene fukcije mukih spolnih lijezda, umjesto da se smanjuje, poinje se poveavati i dosegne veliinu jajeta ili

stisnute ake. Poveanje prostate zapravo je dobroudan tumor (adenom) prostate. Poinje se javljati tek poslije 50. godine ivota. Poslije 70. godine vie od polovine svih mukaraca ima tumor prostate. Hoe li nastati tekoe zavisi vie od oblika i mjesta gdje se tumor razvije, nego od veliine tumora; tekoe mokrenja nastaju onda kada tumor pritisne na mokranu cijev; tumor oteava ili potpuno onemogu uje izlazak mokrae. Smetnje koje nastaju najee se razvijaju postepeno. Takvi bolesni ci imaju potrebu da ee mokre; poetak mokrenja otean je i bolan, mlaz mokrae je tanak, slab i nastane kasnije, tek nakon jaega napinja nja; mlaz je esto tako slab da kropi cipele. Nakon mokrenja postoji osjeaj da se mjehur nije do kraja ispraznio jer se izbacuju samo male koliine mokrae; stoga je razumljiva potreba za ponovnim ispranjavanjem mjehura, koja se javlja odmah nakon toga to je mokrenje zavre no. Smetnje su u poetku jae izraene nou. Ako se pritisak mokrane cijevi i dalje pojaava, smetnje se pogoravaju. Nakon mokrenja u mje huru moe ostati ak 2 do 3 litre mokrae. Zastoj mokrae prenosi se na bubrege i odraava na njihovu funkciju. Posljedica je oteenje bubrega i smanjenje luenja. Zastoj mokrae pogoduje razvitku upale mokranih putova i bubrega. Pritisak tumora na mokranu cijev moe se pojaati do te mjere da je mokrenje nemogue. Smetnje se lijee lijekovima ili operativnim zahvatom. Doe li do upale mokranih putova, daju se antibiotici, sulfanamidi i drugi lijeko vi; u blaim sluajevima uroloki aj. Valja prijei na dijetu, ne smiju se uzimati alkoholna pia, jela s jakim zainima, crna kava, pravi aj, jer jako nadrauju mokranu cijev, mjehur i prostatu. Hormonski preparati mogu smanjiti prostatu i poboljati stanje; preparate moe propisati sa mo lijenik; neki se uzimaju samo jednom tjedno nekoliko mjeseci. Ka da se tumor odstrani operativnim lijeenjem, ponovno se uspostavlja normalno otjecanje mokrae iz mokranoga mjehura. Rak prostate izaziva sline smetnje. To je opasna i podmukla bolest. Kada se razvije do te mjere da ometa mokrenje, tada je prekasno za ope raciju. Iako se u starijih ljudi javlja esto, smrtnost je mala. Budui da se rak razvija postepeno, stariji ljudi obino umiru od neke druge bolesti. I upala prostate izaziva oteano i bolno mokrenje. Bol i peenje os jea se u dubini mokrane cijevi, blizu mjehura. Najee su tzv. kataralne upale. Bolesnici osjeaju smetnje i onda kada ne mokre: pritisak u de belom crijevu i oko mara, bol u krstima, bol prilikom velike nude. Ja a upala dovodi do pogoranja, poviene tjelesne temperature i opega loeg osjeanja. Na kraju mokrenja moe se pojaviti i krv i gnoj. Upale mjehura i mokrane cijevi takoer izazivaju peenje i bol pri mokrenju; bolesnici zadravaju mokrau zbog straha od bola.

Oteano i bolno mokrenje mogu uzrokovati i oiljci u mokranoj ci jevi, koji obino nastaju nakon preboljele gnojne upale mokrane cijevi; najei je uzrok gonoreja ili triper; danas su oiljci vrlo rijetki i nastaju samo onda kada se bolest ne lijei. Vrlo jaku, grevitu bol pri mokrenju mogu izazvati kamenci u mok ranim putovima; kamenac se zaustavlja na ulazu u mokranu cijev, ili u samoj mokranoj cijevi, i spreava mokrenje.

Potpun zastoj mokrae

Zadravanje mokrae u mokranom mjehuru i nemogunost voljno ga pranjenja naziva se retencija mokrae. Potpun zastoj mokrae obino nastaje naglo, vrlo esto u osoba ko je prije toga nisu imale nikakve smetnje. U starijih ljudi uzrokovan je na glim poveanjem lijezde prostate. Pritisak poveane prostate na mok ranu cijev onemoguuje izlazak mokrae iz mokranoga mjehura. Pro stata se naglo povea poslije pijenja vee koliine vode, alkoholnih pia, nakon uzimanja lijekova koji izazivaju pojaano luenje. Naroito je opasno pijenje veih koliina hladnoga piva ili vina. Prvi zastoj mokrae moe biti ujedno i jedini zastoj. Takve osobe ne moraju imati vie nikak vih smetnji. Osim dobroudnoga tumora prostate, sline smetnje mogu izazvati upale prostate i zloudan tumor, rak prostate. Zastoj mokrae vrlo je neugodan; bolesnici esto jauu od bolova; imaju snaan nagon na mokrenje, a mokriti ne mogu; u donjem dijelu tr buha osjeaju straan pritisak i bol; najee postaju nepokretni. Ako jo mogu hodati, u ambulantu dolaze u savinutom poloaju tijela, pre plaeni, u panici. Poto im se odstrani mokraa iz mokranog mjehura, gotovo svi izjavljuju da su preporoeni i iskazuju neizmjernu zahval nost onome tko im je olakao tegobe. Ako u mokranoj cijevi postoje oiljci, i alkoholna pia mogu do vesti do nagle prokrvavljenosti i otoka sluznice te do potpunoga zatvora ionako ve suene mokrane cijevi. Mokrenje moe biti onemogueno i zbog psihikih razloga; ee je u histerinih ena. Tada je zastoj povezan i s drugim histerinim znako vima, najee s histerinom oduzetou nogu i nemogunou hodanja. Potpun zastoj mokrae moe izazvati i kamenac ili neko drugo stra no tijelo u mokranoj cijevi. U rijetkim sluajevima zastoj mogu izazvati: povrede spolnih i mokranih organa, poveana maternica zbog tumora ili trudnoe, neke duevne bolesti, upala kimene modine, tumori mokranih putova. Zastoj mokrae zahtijeva najhitnije lijeenje. Mokrani mjehur mora se isprazniti u to kraem vremenu. Uklanjanjem mokrae iz mokranog

mjehura ne samo to ublauje ili potpuno uklanja bol nego spreava raz voj upale i oteenje bubrega. Ako je iako mogue, mjehur se mora is prazniti u bolnici, gdje se jedino moe osigurati potpuna zatita od zara ze (infekcije). Ispranjavanje mjehura izvodi se pomou gumenih, plas tinih ili metalnih cijevi koje se nazivaju kateteri. U rijetkim sluajevima mjehur se moe isprazniti i kod kue ako je bolnica daleko. Gumeni ka teter moe se ostaviti u mokranom mjehuru, pa se mjehur redovno ispranjava izvjesno vrijeme. U hitnim sluajevima lijenik zabode iglu u mokrani mjehur preko koe trbuha da bi izvukao odreenu koliinu mokrae.

Smanjeno luenje ili prestanak luenja mokrae u bubregu

Velike dnevne razlike u luenju mokrae postoje i u zdravih ljudi; razlike ovise o koliini i vrsti pojedine hrane i popijene tekuine, o tem peraturi tijela i temperaturi okoline, o jaini znojenja. U okviru normale razlike se kreu izmeu pola litre do 3 litre mokrae dnevno. Ako je koliina izluene mokrae manja od pola litre dnevno, tada je to nenormalno smanjenje luenja (oligurija). Tako mala koliina mok rae ne moe izluiti sve nepotrebne i tetne tvari koje se nakupljaju u organizmu. U teim sluajevima koliina izluene mokrae iznosi svega nekoliko kubinih centimetara, ili pak doe do potpunoga prestanka lu enja. Mokrani mjehur ostaje prazan, nagona na mokrenje nema. Ako do toga doe naglo, to je akutna bubrena insuficijencija. Ako se razvija postepeno i traje mjesecima i godinama, govori se o dugotrajnoj, kroni noj bubrenoj insuficijenciji. Akutan prestanak luenja mokrae nastaje kada naglo doe do smanjenoga protoka krvi u bubrezima; javlja se u stanju oka, zbog vee ga gubitka krvi, opeklina, velikoga gubitka tjelesne vode, npr. prolje vom, povraanjem ili znojenjem, kada se izgubljena tekuina ne moe nadoknaditi. Uzrok moe biti i zastoj mokrae. Ako se ne moe mokriti, npr. zbog poveane prostate i kamenaca, bubrezi nakon izvjesnog vremena znatno smanje luenje ili potpuno prestanu luiti. Najei je uzrok upala bubrega. Akutna upala bubrega, tzv. akutni glomerulonefritis, teka je i ozbiljna bolest; nastaje zbog preosjetljivosti organizma na bakterije iz grupe strepokoka. I mnoge druge akutne bolesti mogu dovesti do znatnoga smanjenja luenja: zapletaj crijeva, upala potrbunice, bolest srca i krvnih ila. Postoje brojni otrovi koji oteuju naroito bubrege; najtea otee nja nastaju od sublimata, kemijskog sredstva za dezinfekciju. Teka ote-

enja mogu nastati i zbog otrovanja antifrizom, arsenom, ivom, nekim lijekovima, npr. sulfonamidima. Oteenje bubrega nastaje kod svih onih bolesti koje su praene ja kim raspadanjem crvenih krvnih zrnaca u krvi i kod nekih oblika otro vanja krvi (sepse). Teke povrede dovode do oteenja direktnom ozljedom bubrega ili stanjem oka poslije teke ozljede tijela. Nagnjeenja velikih grupa miia mogu zaepiti sitne bubrene kanalie miinom bojom (mioglobinom) koja izlazi iz povrijeenih i znjeenih miia i krvlju dolazi u bubrege. Smanjeno luenje mokrae ili potpun prestanak luenja najee je samo prolazna pojava; poremeaj traje obino 7 do 20 dana, u teim slu ajevima i do 2 mjeseca. U krvi se nakupljaju tetne i otpadne tvari; po veava se koliina sulfata, magnezija, kalija i drugih kemijskih spojeva koji nastaju uglavnom mijenom bjelanevina u tijelu. Ako bolesnik pre ivi akutnu fazu bolesti, a preivi je vie od 50 posto bolesnika, dolazi do pojaanoga luenja mokrae. Takvi bolesnici dnevno lue 4 do 6 litre mokrae. I ta faza bolesti je opasna jer dovodi do pojaanoga gubitka vode i vanih minerala. Obino tek nakon 6 mjeseci dolazi do potpuno ga oporavka bubrega, koji postaje sposoban da lui koncentriranu mok rau. Sve bolesti koje dovode do smanjenoga luenja mokrae obavezno se moraju lijeiti u bolnici. U bolnicama se takvi bolesnici u njkritinijoj fazi prikljuuju na umjetni bubreg; osim toga, daju se lijekovi i tekuine koje omoguuju bubregu da se to prije osposobi za samostalan rad. U bolnici se vodi posebna kontrola o koliini primljene i izgubljene tekui ne kako se ne bi naruila ravnotea. Za takve bolesnike potrebna je po sebna dijeta. Najvanije je da se iz hrane iskljue bjelanevine. Oteenje bubrega sa smanjenim luenjem mokrae moe se razviti i postepeno, podmuklo. Luenje mokrae postaje sve manje, da bi na kra ju posve prestalo. To je posljednji stupanj u razvitku dugotrajne, kroni ne bubrene bolesti. Otpadnih tvari sve je vie u tijelu; u organima, gdje se nalaze, dolazi do upale eluca, crijeva, usne upljine. Na kotanu sr te tvari djeluju tako da se smanjuje stvaranje krvnih tjeleaca i razvija se slabokrvnost. Vid oslabi, javljaju se jake glavobolje, besanica, opa du evna i tjelesna tromost, intenzivan svrbe koe, jako tucanje, podrigi vanje, drhtaji miia i grevi itavoga tijela. Bolesnici postaju potpuno apatini, da bi na kraju leali u polusnu. Iako se u poetku mogu javiti prolazna poboljanja, bolest stalno napreduje i ne moe se izlijeiti nikakvim lijekovima. Jedini je spas po vremeno prikljuivanje na umjetni bubreg; no takvih aparata ima pre malo za desetine tisua bolesnika.

Krvava mokraa
Zbog krvi boja mokrae postaje svijetlocrvena do tamnocrvena. Krvava mokraa posljedica je bolesti ili povreda bubrega, mokranih putova, dijelom i spolnih organa. Iako je krvava mokraa simptom koji se lako primjeuje, velik broj bolesnika s crvenom mokraom ne dolazi lijeniku. Mnogi bolesnici uope ne prepoznaju krvavu mokrau, ili ne promatraju njenu boju pri likom mokrenja. Razlog je i poznata injenica da crvena mokraa ne mora biti uvijek i krvava mokraa. ene krvavu mokrau povezuju s menstruacijom. Bolesnik se obraa lijeniku uglavnom onda kada je crvena mokraa praena smetnjama mokrenja i jakim bolovima. Valja znati da su sluajevi s jakim bolovima mnogo bezazleniji od sluajeva kada se krvava mokraa pojavljuje podmuklo, bez drugih popratnih znakova. Krv u mokrai ne mora se uvijek opaziti prostim okom. Manja koli ina krvi moe se ustanoviti mikroskopom, pregledom taloga mokrae u kojem su brojna crvena krvna zrnca, ili se moe dokazati kemijskim pretragama. Ako je broj crvenih krvnih zrnaca toliko veliki da oboji mokra u, govori se o jakom ili velikom krvarenju (makrohematurija). Prema koliini krvi, mokraa je ruiasta do tamnocrvena. Zbog bubrenih kamenaca krv se javlja gotovo redovito uz jae ili slabije grevite bolove. Krvava je mokraa u tom sluaju samo prolazna i javlja se poslije napada bolova. Manja koliina krvi u mokrai javlja se kod upale bubrega, mokra noga mjehura, prostate i mokrane cijevi. Dugotrajno pojavljivanje manjih koliina krvi u mokrai, bez dru gih smetnji, javlja se kod tuberkuloze i tumora bubrega. Tumori bubrega i mokranih putova u vie od 90 posto sluajeva zapoinju krvavom mokraom kao prvim i dugo vremena jedinim zna kom bolesti. Naroito su jaka krvarenja kod tumora mokranoga mjehu ra. Krv u mokrai nalazimo kada je poremeeno gruanje krvi, npr. kod hemofilije, zatim kada bolesnici uzimaju lijekove pomou kojih se spreava, odnosno umanjuje sposobnost krvi da grua. Lijeenje tim lije kovima, tzv. antikoagulantna terapija, propisuje se kod nekih sranih bolesti. Iako postoje mnogobrojni uzroci koji dovode do krvave mokrae, lijenik e najprije pomisliti na etiri najea uzroka krvarenja: bubre ni kamenac, povreda, tumor i tuberkuloza. Ako uz krvavu mokrau po stoje i smetnje mokrenja, tada se uzrok krvarenja nalazi u mokranom mjehuru, prostati ili mokranoj cijevi. Krvarenje iz bubrega ne izaziva smetnje mokrenja. Lijenik e naroitu panju pokloniti tzv. podmuk-

lim krvarenjima; to su krvarenja bez bolova i drugih smetnji; pojavljuju se kod veine tumora bubrega i mokranih putova.

Promjena boje mokrae

Svjee izluena mokraa bistra je i prozirna. Normalno je svijetlouta do tamnouta; duljim stajanjem postaje tamnosmea. Ako je mok raa gusta, tj. koncentriranija, postaje tamnojantarne boje. Gusta je mokraa ako se u manjoj koliini vode izlui ista koliina otpadnih tva ri. Razrijeena mokraa, koja se lui u golemim koliinama, postaje go tovo bezbojna, poput vode. Boja mokrae ovisi i o vrsti pojedine hrane i popijene tekuine. Bo ju mijenjaju lijekovi i kemijske tvari. Crvenu boju mokrae mogu izazvati neki lijekovi, npr. aminopirin, sredstva za umirenje ivaca, hrana, ako se jedu velike koliine eerne repe i obojenoga zelja. Svijetlo crvena boja, koja podsjea na meso ili crveno vino, nastaje onda kada se u mokrai nade vea koliina krvne boje (hemoglobina); ta boja dolazi u mokrau raspadanjem crvenih krvnih zrnaca u krvi, bubrezima ili mokrai. Moe se pojaviti u potpuno zdravih ljudi nakon fizikoga napora, tranja, dugotrajnoga hodanja, nakon uzimanja jela od boba. Neke su osobe osjetljive na izlaganje hlad noi, naroito ako boluju od sifilisa. Ako je koliina krvne boje vrlo ve lika, tada mokraa moe postati smea do gotovo crna. Crvena krvna zrnca pojaano se raspadaju i kod nekih rijetkih ali tekih oblika slabokrvnosti, naroito nou za sna; tada je crvena mokra a tamna prilikom jutarnjega mokrenja. Tamnocrvenu boju mokrae mogu izazvati zarazne bolesti, naroito malarija. Svijetlocrvena mokraa postaje tamna, zato je bolest dobila naziv crnomokrana groznica. Slinu boju mokrae uzrokuju otrovanja benzolom, otrovnim gljiva ma, arsenom. Tamnoutu ili crvenkastoutu boju izazivaju mnogi lijekovi, npr. antibiotici, sulfanamidi, preparati B-vitamina, lijekovi koji se upotreb ljavaju prilikom upale mokranih putova, kao furadantin. Plavu boju moe dati metilensko modrilo; ta boja upotrebljava se kao lijek protiv nekih otrovanja; lijekovi mogu obojiti mokrau u zeleno ili crno. utozelenkasta boja mokrae kod utice nastaje zbog poveane ko liine unih boja. Mokraa sivobijele boje, zamuena, koja podsjea na gustu kremu ili mlijeko, nastaje zbog luenja masti mokraom (emulzija); pojava se

naziva hilurija i nastaje zbog smetnji u normalnom protjecanju limfe. Uzrok mogu biti pritisci na limfne putove zbog tumora i tuberkuloze. Moe se javiti nakon povreda trbuha, a kao neopasna i prolazna u toku trudnoe. U tropskim je krajevima esta i nastaje zbog zaraze parazitom koji ivi u limfnim putovima i limfnim vorovima. Bolest se naziva filarijaza.

MUCANJE

Smetnje govora
Govorimo spontano i gotovo automatski. ini nam se da je to jednos tavno. Pa ipak, da bismo izgovorili i jednu jedinu rije potrebna je su radnja vie organa i vie razliitih tjelesnih i duevnih sustava. Svaka po greka oituje se nekom smetnjom. a) Centralna mjesta. U velikom mozgu nalaze se centri koji primaju utiske koje prenose ivci. Tu se pojedini glasovi prepoznaju kao rije. Kada se u suradnji s drugim centrima odredi to e se rei, odavde dola ze nareenja za potrebne radnje. Prilikom povrede ili bolesti tih centara dolazi do tzv. afazije, tj. smetnje razumijevanja govora ili nesposobnosti da se govorom izrazimo. Na sve te modane centre direktno utjeu nai osjeaji. Kad smo uzbueni, tee govorimo; ako se ne koncentriramo ili ako su nam misli zbrkane, govorit emo nesuvislo ili nerazumljivo. b) Veze (komunikacije). Postoje uzlazni i silazni (osjetni i motorni) ivci te ivci koji podrauju, inerviraju autonomne organe. Oni su prijenosioci signala podraaja ili nareenja. Moe se dogoditi da su centralna mjesta posve u redu, a da ipak do e do smetnji govora. Na vratu postoji ivac (nervus recurrens) na koji se mora naroito paziti prilikom operacije lijezde titnjae. Ako ga se povrijedi, doi e do zastoja u radu glasnica i ovjek nee moi glasno govoriti. c) Izvrni organi. U primjeru koji smo spomenuli dolo je do otee nja zbog prekida ivane veze, iako se nama ini da je promuklost uzro kovana u grlu. Izvrni su organi za izvoenje govora usna upljina, grkljan u kome se nalaze glasnice, dunik i plua. Ako nas boli zub teko moemo govoriti; jo tee ako povrijedimo jezik ili usnice. Osobe s pri roenim manama, kao to je npr. zeja usna, tj. rascjep usne, ili ak ne pca - ne mogu isto govoriti. Oni tepaju, ne mogu izgovarati pojedina slova, govor je kao izbrisan i teko razumljiv.

Prilikom oteenja glasnica pojavljuju se smetnje izgovora. Dvije i ce, napete u grkljanu poput struna na violini, trepere kada ih zatrese zrak iz plua. Mukarci imaju dublje glasove jer su im glasnice dulje; za to je i grkljan vie izboen (tzv. Adamova jabuica). Zbog upale smo promukli, a zbog zakazivanja ivca ili miia koji napinju glasnice, gla sovi postaju nejasni. To moemo promatrati pomou posebnoga apara ta, laringoskopa. Stvaranje glasa ovisi o brzini zraka isputenoga iz plua. Upornim i dugotrajnim vjebanjem pjevai uspjevaju vrlo dobro ovladati disanjem i drugim organima; tako mogu glasom izvoditi prave vratolomije. Govor se mora nauiti. Novoroene se oglaava samo plaem, po slije smijehom. Tek potkraj prve godine izgovori prvu rije. Djevojice obino progovore prije djeaka. Uporedo sa shvaanjem naziva i pojmo va ide i razvoj govora. Mala djeca uveseljavaju okolinu time to pojed nostavljuju tee rijei i izmiljaju svoje nazive. Roditelji ih stalno ue go voriti, a to se nastavlja kroz itavo kolovanje. Stalno se pamte i izgova raju nove rijei. Pri tom je vana suradnja organa za sluh i organa za go vor. Ako je dijete od roenja gluho, nee nauiti govoriti. Kod gluhonijemosti najee je rije o gluhoi, a tek onda o sekundarnom oteenju govora. Dananjim metodama lijeenja i odgoja moe se postii da i glu ha djeca naue govoriti. U vrijeme puberteta glas se mijenja, naroito u djeaka. To je mutiranje. Dogaa se pod utjecajem lijezda s unutranjim luenjem (tzv. en dokrinih lijezda), koje svoje proizvode alju direktno u krv. O njima ovisi tjelesni i duevni razvoj. Ova veza, naroito sa spolnim lijezdama, odavno je poznata, pa su u staro vrijeme, naroito u srednjem vijeku, djeacima u ranoj dobi odstranjivali spolne lijezde, testise, kako bi za drali lijep glas. Ti kastrati ponekad su pjevanjem postizali slavu, ali os tali su nesretna bia jer je dolo do zastoja u rastu i poremeaja tjelesnih organa. Mnoge osobine poznajemo po boji i jaini glasa, ritmu govora i na inu izgovaranja. Govor otkriva osobne i drutvene osobine: po govoru i naglasku prepoznat emo iz kojeg je tko kraja, ak i kakve je naobrazbe i ime se bavi. Mucanje je esta govorna mana. ovjek ne moe isto govoriti zbog greva miia koji izvode artikulaciju, tj. stvaranje glasa. Zbog ne kog osjeaja, npr. strana, dolazi do poremeaja disanja i neeljenoga ste zanja glasnih miia. Postoje razliiti oblici mucanja koje lijenici nazi vaju posebnim imenima, npr disartrija, dislalija. Obino se ne mogu iz govoriti neka slova ili slogovi, u govoru se zastaje, a prethodni ili slijede i slogovi se ponavljaju. Nema djeteta ni odrasloga koji u ivotu nikada nije zamucao. Ali o mucanju govorimo kao o navici ili bolesti tek onda kada su smetnje tako

izraene da ozbiljno ometaju rad i ivot. Mucanje je tri puta ee u mu karaca negu u ena; obino nastaje u dobi 3-5 godina, znatno rjee u pubertetu, gotovo nikad u odrasloj dobi. O postanku mucanja ima vie teorija. Dvije su osnovne. Jedni tvrde da je mucanje tjelesno oteenje koje se nasljeuje. Istraivanjima je do kazano, ak u 80 posto sluajeva, da su sline smetnje postojale u obitelji bolesnika. Drugi stavljaju teite na duevne okolnosti. Ako u blizini djeteta, dok se ui govoriti, postoji osoba koja muca, dijete e je opona ati i stvoriti naviku. Nema sumnje da je mucanje djece izraz neurotskoga simptoma. Dijete esto poinje mucati poslije jakoga uzbuenja, na roito straha. Vanu ulogu igra navika: to mucanje dulje traje, tee se lijei. kolska djeca ponavljaju ili isputaju slogove prilikom itanja (disleksija). Takva djeca rade sline greke i prilikom pisanja (disgrafija). Jednostavno e ispustiti manju rije, neko slovo, slog. Roditeljima i na stavnicima poznato je koliko je truda potrebno da djeca to nadvladaju. Nije rije ni o brzopletosti, ni o nemarnosti, nego o posebnoj ivanoj smetnji. esto je potrebna specijalistika pomo. Mucanje se moe spreavati i lijeiti. Prvo je pravilo provoenje hi gijene govora, tj. nastojanje da djeca od poetka dobro naue rijei i da ne govore prebrzo. Valja biti strpljiv i djecu sasluati. Kad opaze da ih odrasli zapostavljaju, iz protesta e grijeiti u govoru i initi namjerne ispade. Kod male djece mucanje brzo prolazi ako ih se na to ne podsjea. Roditelji u prvo vrijeme opominju, poslije prijete, kanjavaju, ili podmi uju nagradama. Pod tim utjecajima u djetetu se javlja stid, strah i otpor, pa se smetnje sve jae fiksiraju. Tada valja potraiti lijenika i strunjake za govor. Danas postoji posebna grana medicine, fonijatrija, koja se ba vi problemima govora, a postoje i strunjaci, logopedi, koji primjenjuju posebne metode lijeenja. Jedan je od najstarijih naina suzbijanja mucanja uporno vjebanje. Mucavi provode vjebe ne samo govornih organa nego i itavoga tijela. Jedan dio vjebi moe provoditi i sam bolesnik, a neke se po posebnim metodama provode u specijaliziranim poliklinikama i zavodima. Samo vjebanje esto nije dovoljno. Budui da postoji i duevni uz rok, lijeenje psihoterapijom je prijeko potrebno. Rijetko se kada ukori jenjena navika mucanja moe otkloniti u kratkom vremenu, stoga je po trebna dugotrajna suradnja terapeuta, roditelja i bolesnika.

Oduzetost govora
Oduzetost govora nije nijemost. Sva tri tjelesna mjesta, odgovorna za stvaranje glasa, ostala su neoteena. Zbog duevnih pormeaja boles-

nik odjednom prestaje govoriti. To zovemo: mutizam. Dogaa se poslije vrlo jakoga uzbuenja, prestravljenosti, panike. Kad ovjek opazi da ne moe govoriti, uhvati ga jo vei strah, koji prelazi i na osobe oko njega. Tada dolazi do histerine pojave. Poremeaj moe biti vie ili manje oz biljan. Poznato je da su neki ljudi utjeli godinama, pa i doivotno. Do gaalo se da sluajno ili namjerno izazivanje slinoga uzbuenja moe probiti duevne otpore, pa u ponovljenom doivljaju ovjek odjednom pone vikati i govoriti. Slino se moe postii i psihoterapijskim postup cima, npr. hipnozom. Ako osoba naglo zanijemi, potrebno je otkriti uzroke oteenja; pre ma njima odreuje se terapija.

MUNINA

Nema ovjeka koji ne poznaje neugodan osjeaj to se iz eluca iri pre ma drijelu i stvara potrebu za povraanjem. Taj se osjeaj obino opisu je kao muka, munina, gaenje. Munina (nauzeja) esto prethodi povraanju i moe biti praena glavoboljom, znojenjem, vrtoglavicom, slinjenjem, gubitkom apetita, umorom, strahom. Sve te popratne tegobe ovise o uzroku. Munina vrlo esto prati psihike poremeaje i javlja se u vezi s osjeanjem straha, ne ugode, uzbuenja. Poznata je munina i povraanje aka i studenata pri je ispita, munina u tekim, munim situacijama. Izrazi muno mi je gledati, mui mi se kad ga vidim, pokazuju usku vezu osjeajnoga ivota i munine. Ako je neugodna situacija naroito jaka, umjesto izraza mui mi se upotrijebit e se izraz povraa mi se. Munina prethodi povraa nju. Rije je zapravo o istom procesu, samo je jaina podraaja razliita. Manji nadraaj izaziva muninu, jai nadraaj dovodi do povraanja. Znai, do osjeaja munine dolazi se nadraivanjem centra za povraa nje u mozgu. Podraaji koji izazivaju muninu mogu dolaziti iz razliitih dijelova tijela; najee potjeu iz probavnih organa, prije svega eluca. Svaka nagla akutna upala eluca redovito zapoinje muninom. Upala moe nastati zbog pokvarene, vrue, ili jako ledene hrane, uzimanja lijekova, otrovnih tvari, nakon uzimanja estokih pia na prazan eludac. Muni nu moe izazvati i naglo irenje eluca nakon preobilnih obroka. I kro nine bolesti eluca mogu izazvati munine koje traju godinama. Naje i su uzroci kronina upala eluca (gastritis) i ir na elucu. Munina se moe javiti i kod tzv. alerginoga gastritisa, tj. upale eluca koja nastaje zbog toga to eludac ne podnosi odreenu vrstu hrane. Munina se ne javlja u isto doba dana. Vano je da lijenik zna da li se javlja ujutro natate, ili na prazan eludac, ili tek poslije jela, da li je praena proljevom, povraanjem, svrbeom, promjenama na koi, tem peraturom, bolovima.

Muninu mogu izazvati i bolesti drugih probavnih organa, jetre, unoga mjehura, guterae te upalnih i drugih bolesti crijeva. Podraaji koji izazivaju muninu mogu doi iz raznih dijelova tije la. Munina se javlja kod sranih, bubrenih i jetrenih bolesnika; redovi to se pojavljuje u vezi s bolovima uzrokovanim kamencima u mokra nim putovima; javlja se kada bubrezi zataje, a u tijelu se otpadne tvari koje se ne mogu odstraniti iz organizma (uremija). Munina moe nastati zbog nadraaja centra za ravnoteu u sred njem uhu (morska bolest); ona prati mnoge vrste glavobolja i neke boles ti mozga; kod raka na elucu moe trajati mjesecima s neznatnim bolo vima; moe biti posljedica manjka nekih vitamina i pretjeranoga pue nja; nastaje i zbog uzimanja digitalisa, lijeka za srce, tableta za spreava nje trudnoe; javlja se i kod mnogih zaraznih bolesti, a moe ukazivati na komplikacije kod upale guterae, plua, kostiju, kod zaunjaka.

NESANICA

Nesanica (insomnia) postaje sve ozbiljniji problem moderna ovjeka. Sve ee se uje u svakodnevnim razgovorima: Mui me nesanica, Nisam se naspavao, Ne mogu zaspati, Uzeo sam sredstvo za spa vanje. Ni o jednom tjelesnom simptomu ljudi toliko ne raspravljaju kao o nesanici. Suvremeni ovjek sve vie cijeni dubok i zdrav san zato to ga je izgubio. San je normalan, prirodni (fizioloki) gubitak svijesti, koji se u od reenom ritmu izmenjuje sa stanjem budnosti. San nije samo stanje du evnoga mirovanja nego i mnogih tjelesnih promjena. Za sna dolazi do poputanja napetosti miia, usporenoga rada srca i disanja, do pada krvnog tlaka, neznatnog pada tjelesne temperature. ovjeku je san prije ko potreban, kao zrak i hrana. U narodnoj poslovici se kae: Dobar san zlata vrijedi. Eksperimentima je dokazano da ivotinje ugibaju na kon nekoliko dana ako im se onemogui san. Nespavanje od nekoliko dana izaziva u ovjeka teke duevne poremeaje. Zato spavamo? Donedavno se smatralo da u mozgu postoji poseban centar za san i da do spavanja dolazi tek onda kada je taj centar nadraen. Danas se zna da ne postoji centar za san, nego samo centar za buenje. San je priroeno stanje ovjeka. Plod u utrobi majke stalno spava. Nije udno to spavamo, nego to se uvijek budimo. Razliiti su pod raaji koji nas mogu probuditi i odravaju nas budnima. Centar za bu enje povezan je ivanim sustavom i nitima sa svim dijelovima tijela i na njega djeluju signali iz miia, vidni i sluni podraaji, bol s povrine i unutranjosti tijela, signali koji govore o napetosti miia i poloaju tijela. Stanice mozga nisu umrtvljene. Signale koji dolaze u toku spava nja, mozak na neki nain obrauje. Bezopasne podraaje po tijelo odba cuje, a opasni podraaji dovode do buenja. Poznato je da su se ljudi u ratu budili na najmanji zvuk udaljenoga aviona, dok ih nije smetala ni najvea galama u neposrednoj blizini. San je potreban da bi se stanice mozga odmorile i oporavile od na pora kojem su bile izvrgnute u budnom stanju. Novija su istraivanja poka-

zala da velik dio sna otpada na snove. Sanjanje je toliko vano da neki strunjaci kau: ovjek spava da bi sanjao. San bez snova ne odmara. To se dokazalo pomou aparata, kojim se odvode i biljee struje iz moz ga, elektroencefalografa (EEG). Kada ovjek poinje sanjati, na elektroencefalogramu nastaju ka rakteristine promjene; pokreu se one jabuice; ovjek trza oima dok sanja. Kada su ljude, za vrijeme eksperimenta, budili u toj fazi spavanja, oni su mogli ispriati sve to su sanjali. Oko 20 posto spavanja otpada na sanjanje; u toku spavanja tri do etiri puta izmjenjuje se spavanje bez snova sa sanjanjem. Ako su ispitanike budili u trenutku kada su poeli sanjati, tj. kada im nisu dopustili da sanjaju, njihovo je spavanje postalo nesvrsishodno. Nakon nekoliko dana pokazivali su sve znakove iscrplje nosti, kao da uope nisu spavali. San je potreban da bi mozak mogao srediti, sortirati, probaviti sve utiske koje je primio u budnom stanju. U toku dana u mozak dolaze milijuni razliitih podraaja iz unutranjosti tijela, kao i brojni podraaji iz vanjskoga svijeta, koje ovjek prima vidom, sluhom, njuhom i dodi rom. Kao to kompjutoru treba izvjesno vrijeme da bi sredio dobivene podatke, tako je i mozgu potrebno vrijeme da sredi utiske koje je primio. Onemogui li se sanjanje, mozak ne moe srediti primljene podatke i nije sposoban da prima nove utiske, javlja se umor - duevna i tjelesna is crpljenost. Strunjak je slikovito opisao znaenje snova: Mozak kao da ima vlastiti projektor kojim projicira primljene slike, a onda obavlja po sao slian montiranju filma - nepotrebne kadrove ree i odbacuje, po trebne zadrava. Prosjena potreba ovjeka za snom iznosi 8 sati. Razumije se, po stoje individualne razlike. Najvea je potreba za snom u djece, a smanju je se sa starou. Netko sa 5 do 6 sati spavanja moe biti odmorniji od onoga koji spava vie od 8 sati. Svaki ovjek ima svoje vlastito vrijeme potrebno za spavanje. Spava li manje, bit e umoran, spava li vie, bit e mamuran. Nemogunost postizanja sna naziva se nesanica. Nesanica se javlja u tri oblika. Kod nekih se oituje time to naveer ne mogu dugo zaspa ti, pa se prerano bude, trei se nekoliko puta bude. Najei je uzrok nesanice stalna duevna napetost suvremena ov jeka. Poremeeni meuljudski odnosi na radnom mjestu, u obitelji, osje aj nesigurnosti i nezadovoljstva, strah, brige - sve to izaziva stalan ne mir. Naveer ovjek lijee u krevet zajedno sa svojim brigama, o koji ma razmilja i koje mu ne doputaju da se potpuno opusti. Svakome je poznato da osjeaji krivnje, straha i nezadovoljstva onemoguuju san. Ta spoznaja sadrana je u narodnoj izreci: ista savjest najbolji je jas tuk. Nesanice se mogu javiti u potpuno zdravih osoba. Nema ovjeka koji nije loe spavao. Rjeenjem problema ili smirivanjem situacije po-

novo se uspostavlja normalan i zdrav san. Osobe koje ne mogu rijeiti svoje probleme trajno pate od nesanice. Svjestan ili nesvjestan osjeaj nezadovoljstva posljedica je njihove nesposobnosti da se prilagode uvje tima u kojima ive. Bijeg u bolest jedini je izlaz. Nesanica tada postaje samo jedan simptom poremeaja linosti - bolesti koju nazivamo neuro zom. Neurotska nesanica, ili kako se jo kae, nesanica na ivanoj os novi, najea je zbog koje se pacijenti obraaju lijeniku. Povremene nesanice mogu biti uzrokovane vanjskim uvjetima i ut jecajima. Lo san moe biti posljedica prevelike buke, sparine, vruine, hladnoe. Neudobna postelja takoer moe biti uzrok nesanice. Perine i broj ni jastuci ne pruaju potpun odmor. krobljena spavaica i posteljno rublje takoer ometaju san. Mnogi ne mogu zaspati ako prije poinka piju crnu kavu ili aj. I prekomjerno puenje moe djelovati na mozak i odravati budno stanje. Osjeaj gladi i odlazak u krevet s prepunim elucem takoer mogu biti uzrok nesanice, kao i nedostatak dnevne fizike aktivnosti, prekom jerno spavanje i drijemanje naveer ili ujutro; u rijetkim sluajevim to mogu biti insekti, buhe, stjenice, komarci. San ometaju i brojni simptomi bolesti, npr, kaalj, teko disanje, temperatura, povraanje, proljev, bol, svrbe, esto mokrenje, pun mok rani mehur. Poremeen san imaju ljudi koji boluju od kroninih boles ti: arterioskleroze, oteenje jetre, poveanoga krvnog tlaka, bolesti tit njae. Jako je izraena nesanica u nekih duevnih bolesnika; esto je prvi znak duevne bolesti.

Nesanica djece
Novoroenetu je san veoma potreban; ono spava neprekidno i bu di se jedino kada je gladno. Glad i bol jedini su podraaji koji dovode do buenja. Dan i no nisu ni u kakvoj vezi sa stanjem budnosti novoro eneta. Ritam dana i noi uspostavlja se postepeno nakon treega mje seca ivota. Razvojem i rastom djeteta opada potreba za duinom spavanja. Po tkraj prve godine ivota potreba za snom iznosi oko 13 sati; ona postoji i poslijepodne, jer se malo dijete budi u ranim jutarnjim satima. U dru goj polovini ivota potreba za spavanjem poveava se zbog pojaane fi zike aktivnosti, da bi postepeno opadala. kolskoj djeci od 6 do 10 go dina potrebno je 10 do 11 sati sna. Starije kolsko dijete ne osjea potre bu za popodnevnim spavanjem. Kod djeteta postoje samo dva uzroka nesanice: premalo spava ka da je bolesno, ili zbog greaka u odgoju.

Ako je zdravo, ako mu nije pretopio ili prehladno, ako ima udoban leaj, nije gladno i okrueno je ljubavlju, dijete e imati zdrav i dubok san. Iako meu djecom postoje razlike u duini trajanja i dubini sna, za poremeen san najee su krivi roditelji. Novoroene valja navikavati na normalno spavanje. Treba da po stoji red u rasporedu sati: hranjenje, kupanje, presvlaenje naveer, uvi jek u odreeno vrijeme. Ako dijete plae, a nije ni gladno ni bolesno, va lja pustiti da se isplae. Dizanje na ruke, tepanje, ljuljanje samo remeti san roditelja i stvara loe navike djeteta. Ako roditelji ne skau na svaki pla, dijete e nakon nekoliko dana prestati plakati. Ljuljanje u kolijevci valja odbaciti. U osmom mjesecu ivota dijete postaje svjesno postojanja bliskih mu ljudi - roditelja. Njihova blizina i ljubav daju mu osjeaj sigurnosti. Preputanje brige stranim osobama izaziva strah, isprekidan i nemiran san. Ako se roditelj nalazi krae vrijeme uz kreveti, dijete e bre zaspa ti. Djeca starija od dvije godine vole da im se prije spavanja uz krevet priaju prie. Plaenje djeteta vjeticama i udovitima ozbiljna je greka roditelja. Takva djeca imaju nemiran san, esto se bude i plau u kreve tu. Izazivanje strana moe izazvati dugotrajne i duboke negativne poslje dice na linost djeteta. Poremeen san moe biti izazvan i tjelesnim razlozima: glau zbog manjka majina mlijeka, nedovoljnoga hranjenja, davanja neodgovara jue hrane za odreenu dob. Bolest redovito poremeuje san: upala uha, bolesni zubi, grevi u trbuhu; tada je potrebna lijenika pomo. Ako uzrok poremeenoga sna nije bolest, pravi uzrok moraju usta noviti roditelji: je li posrijedi strah zbog loih ocjena u koli, jesu li oni povrijedili svoje dijete? Roditelji ne smiju zaboraviti da ih djeca vole i da potpuno ovise o njima. Prestrogo kanjavanje, rune rijei, brane svae esto oduzimaju san djetetu. Nesanica djece uglavnom ne predstavlja ozbiljniji medicinski pro blem. Problem nije u tome da dijete premalo spava, nego u tome da zbog toga premalo spavaju njegovi roditelji, rekla je lijenica.

Nesanica starijih osoba

Potreba za snom ne smanjuje se s godinama starosti. U prosjeku, starci ne spavaju manje od ljudi srednje dobi. Ukupna koliina sna esto je i vea u starijih ljudi. Povremeno buenje nou i rano ustajanje, starci nadoknauju dremuckanjem u toku dana. U dubokoj starosti promjene u stanicama mozga dovode do sanjivosti sline komatoznom stanju, tj. dubokom gubitku svijesti. Centar za

buenje toliko otupi da samo vrlo jaki podraaji mogu dovesti do bue nja. ovjek se pod starost postepeno vraa u svoje priroeno stanje sna. Nesanica starijih osoba zapravo je posljedica starakih bolesti. Naj ei je uzrok skleroza krvnih ila mozga, zatim poputanje sranoga ra da, to poremeuje krvotok i dovodi do slabije prokrvavljenosti mozga. Staraki svrbe koe, kaalj, oteano disanje - takoer su esti uzroci ja ega poremeaja sna.

Lijeenje nesanice
Lijeenje nesanice ovisi o uzroku. Razumije se da nesanica koja je uzrokovana boleu zahtijeva lijeenje osnovne bolesti. Mnogi su skloni da bez dogovora s lijenikom uzmu sredstvo za spavanje. Preesto i nekontrolirano uzimanje tableta za spavanje sadri veliku opasnost od privikavanja. Takve osobe pokazuju umor u toku ci jeloga dana. I pokuaj odvikavanja moe dovesti do ozbiljnih smetnji, koje se ponekad moraju lijeiti u bolnici za duevne bolesti. Tablete za spavanje ne mogu u potpunosti osigurati pravi osvjeavajui san. Prije nego to propie tablete za spavanje, lijenik e nastojati pronai uzrok nesanice da bi mogao primijeniti neopasan postupak lijeenja. Ako je nesanica na ivanoj bazi nastala na osnovi stalne duev ne napetosti, uzimanje tableta nije rjeenje. Valja rijeiti problem koji uz rokuju takve smetnje unutar obitelji i na radnom mjestu. Ponekad e biti potrebna pomo od psihoterapeuta. Postoje i neki opi postupci koji omoguuju bolje spavanje. Velik broj nesanica uzrokovala je premala tjelesna aktivnost u toku dana. ovjek koji se u toku dana ne umori, naveer mnogo tee zaspi. Zbog toga je vrlo korisno poveanje tjelesnoga napora prije spavanja. To mo gu biti krae veernje etnje ili veernja gimnastika. Takoer su vani faktori okoline, sobna temperatura. Poznato je da previsoka temperatu ra i hladnoa onemoguuju normalno spavanje. Najbolja je temperatura za spavanje od 14 do 16 Celzijusa. Korisno je itati knjigu u krevetu, ali ne uzbudljivu, iji bi nas sadraj odravao budnima. Mnogi se tue da u krevetu imaju hladne noge i da zato ne mogu za spati. U takvom je sluaju lijek kupka prije spavanja u naizmjenino toploj i hladnoj vodi (pola minute u vruoj i pet sekunda u hladnoj). Takve kupke omoguuju bolju cirkulaciju krvi pa noge postaju toplije. Zimi ne valja lijegali u krevet koji je potpuno hladan. Tada se ov jek reflektorno zgri, spreava normalnu cirkulaciju krvi i oteava san. U krevetu se mora potpuno opustiti, ne samo duevno nego i tjelesno. Poloaj tijela prilikom spavanja ne treba potcijeniti. Poloaj na des noj strani je udobniji, ali okretanje u toku noi omoguava svim dijelo-

ima tijela slobodnu cirkulaciju krvi. Ako se netko mora znatno ranije ustati, izgubljeno vrijeme moe nadoknaditi spavanjem poslije ruka.

NESVJESTICA

Nagli gubitak svijesti najpotresniji je znak bolesti. Za bolesnikovu okoli nu nesvjestica je uvijek alarmantan simptom koji redovito izaziva jaka uzbuenja i paniku. Dramatska slika bit e to izraenija to je gubitak svijesti nagliji, naroito ako se pojavi kao grom iz vedra neba u mlade i do tada potpuno zdrave osobe. Nesvjestica nije uvijek stanje koje ugroava zdravlje ili ivot. Krat kotrajan gubitak svijesti (sinkopa) esta je i bezazlena pojava, preteno uzrokovana prolaznim poremeajima optoka krvi u mozgu. Ali gubitak svijesti moe biti dugotrajan i dubok. Gubitak svijesti koji traje due vri jeme, a bolesnik se ne moe probuditi nikakvim podraajima, naziva se koma. Najopasnije stanje nastaje kada je gubitak svijesti posljedica pre stanka rada srca i disanja. Gubitak svijesti zbog prestanka osnovnih ivotnih funkcija, tj. rada srca i disanja, moe doi iznenada u razliitim okolnostima unesreenja, npr. zbog udara struje, utapljanja, guenja, trovanja, povreda glave. U takvim sluajevima panika i neznanje onemoguuju svrsishodno prua nje pomoi metodama oivljavanja. Gubitak svijesti redovito prethodi smrti. Gubitak svijesti i smrt esto su oekivan i neizbjean zavretak te kih i neizljeivih bolesti. Do nesvjestice dolazi tek onda kada nastane poremeaj u centru za svijest u mozgu. Uzroci koji dovode do takvih poremeaja mnogobrojni su i meusobno razliiti. Najei je poremeaj dovoda kisika stanicama mozga. Kisik u i votu stanica igra bitnu ulogu zato to se potrebna koliina energije iz hrane dobiva tek posredstvom kisika. Ali sve stanice nisu jednako osjetljive na manjak kisika. Ruke ili no ge mogu biti i jedan sat bez kisika, tj. bez cirkulacije krvi, dok stanice jetre, npr., propadnu ako se dovod kisika prekine samo 20 minuta. Na manjak kisika najosjetljivije su stanice mozga; one troe najvie kisika. Teina mozga iznosi svega 2 posto teine tijela, ali mozak troi 20 posto kisika koji dolazi u organizam. Prva je reakcija mozga na manjak kisika

gubitak svijesti. Smanjena koliina kisika u mozgu ve za nekoliko se kundi dovodi do nesvjestice. Ako se dovod kisika mozgu prekine, za svega 4 do 5 minuta nastupaju takva oteenja mozga da je smrt neiz bjena. ovjek bez hrane moe ivjeti 30 dana, bez vode 3 dana, bez ki sika 3 minute. Najei uzroci koji dovode do smanjene dopreme kisika mozgu je su poremeaji cirkulacije krvi u mozgu; oni mogu biti posljedica nedo voljnog rada srca, koje ne izbacuje dovoljnu koliinu krvi u krvni optok; uzrok moe biti i jako ubrzan rad srca, jako usporen rad srca, srani in farkt. I promjene na krvnim ilama mogu uzrokovati smanjen ili potpun prekid dovoda krvi u jedan dio mozga. Uzrok mogu biti suenja i zaepljene krvnih ila, smanjen tlak u krvnim ilama. I promjene u krvi mogu izazvati gubitak svijesti, npr. zbog vrlo maloga broja crvenih krnih zrna ca koja prenose kisik. Uzrok moe biti onesposobjjenost crvenih krvnih zrnaca da prenose kisik. Takvo blokiranje crvenih krvnih zrnaca nastaje, npr., prilikom otrovanja ugljinim monoksidom. Uzrok je nesvjestice ne dovoljna koliina kisika u atmosferi, smetnje dovoda kisika u plua, ili nesposobnost plua da prenesu kisik u krv. I druge promjene u mozgu, bez obzira na kisik, mogu dovesti do kraega ili dueg gubitka svijesti: nesvjestica redovito nastaje zbog na gloga elektrinog izbijanja u stanicama mozga kod padavice; este su nesvjestice zbog poveanoga pritiska u mozgu, tumora mozga, upale mozga, oteenja modanoga tkiva povredom.

Kratkotrajan gubitak svijesti

O kratkotrajnom gubitku svijesti (sinkopa-kolaps) govori se kada nesvjestica traje od nekoliko sekunda do najvie pola sata. Najee su kratkotrajne nesvjestice u trajanju od svega nekoliko minuta. Takvi gubici svijesti nazivaju se jo i obinim nesvjesticama, a mogu se javiti u tjelesno potpuno zdravih osoba. To su uglavnom psihogene nesvjestice. Toj grupi nesvjestica pripadaju poznati i esti slua jevi ruenja na javnim mjestima, na ulici, u tramvaju i autobusu, na pri redbama. Gubitku svijesti prethodi vrtoglavica, opa slabost, munina, mraenje pred oima, koa postaje blijeda, hladna i znojna. Takve su ne svjestice ee kod onih koji su inae poznati kao ljudi slabih ivaca; javljaju se zbog jaih duevnih uzbuenja, nastaju kao reakcija tijela na strah, strah od injekcije, od zubara, od boli. Nesvjestica je poljedica na gloga pada krvnog tlaka i slabije opskrbljenosti mozga krvlju i kisikom. Kada se takva osoba stavi u vodoravan poloaj, ubrzo dolazi do pobolj anja. Nakon nekoliko sekunda ili minuta dolazi k svijesti.

U rjeim sluajevima nesvjestica moe trajati due vrijeme. Takva nesvjestica moe se sprijeiti ako se bolesnik stavi u vodoravan poloaj ve u vrijeme dok se samo tui na vrtoglavicu, ili neku drugu smetnju koja obino prethodi nesvjestici. Nesvjestice se javljaju i zbog poremeaja u odravanju normalnoga tlaka u uvjetima dugoga stajanja. Poznata su ruenja u nesvijest vojni ka koji dugo stoje na jednom mjestu. Takve nesvjestice mogu nastati u slabokrvnih osoba, ena u trudnoi, zbog poviene tjelesne temperature, prilikom oporavka nakon dugotrajne bolesti, poslije pretjeranoga tjeles nog optereenja. Onesvijestiti se mogu i ljudi kojima je oslabljen refleks to spreava pad krvnoga tlaka zbog naglih promjena poloaja tijela. Nesvjestice ug lavnom nastaju naglim dizanjem iz vodoravnoga poloaja u uspravan, obino poslije dizanja iz kreveta. To se dogaa mladim ljudima kod ko jih jo ne postoji potpuna stabilnost autonomnoga ivanog sustava. Sline su nesvjestice prilikom jutarnjega mokrenja u nekih mukaraca. Takve nesvjestice mogu se sprijeiti. Iz kreveta se ne smije dizati na glo. Prije ustajanja valja se malo protegnuti, promekoljiti u krevetu. Ne koliko jednostavnih tjelesnih vjebi u leeem poloaju sprijeit e ne svjesticu. Vrtoglavica i nesvjestica mogu nastati poslije dubokoga i brzog di sanja. Smetnje nastaju zbog prevelikog gubitka ugljinog dioksida, koji se stvara forsiranim disanjem i ee se javljaju u histerinih osoba. Kratkotrajne nesvjestice mogu nastati i zbog jakoga napadaja ka lja. U starijih ljudi takav kaalj izaziva kronina upala dinih putova i bronhijalna astma. U djece se javlja s hripavcem. I poremeaj u radu srca est je uzrok kratkotrajnih nesvjestica. Na glo usporenje sranoga rada ispod 40 otkucaja u minuti uzrokuje ne svjesticu, koja moe trajati i due vrijeme, praenu jakim grevima tije la, slino kao kod padavice. Takve nesvjestice mogu biti blaega oblika i javljaju se nekoliko puta dnevno. Do nesvjestice moe doi i zbog naglo ga ubrzanja rada srca; takvi sluajevi znatno su rjei. Naglo usporenje sranoga rada praeno je nesvjesticom, rjee prestankom rada srca; mo e nastati nadraivanjem drijela, jakim pritiskom na oi, udarom u prsni ko. Otrovanja mogu dovesti do gubitka svijesti. Najea su otrovanja ugljinim monoksidom, sredstvima za spavanje, lijekovima za umirenje ivaca. Sunanica i toplotni udar redovito dovode do gubitka svijesti. Do toplotnoga udara dolazi u uvjetima poviene tjelesne temperature okoli ne, uz veliku vlanost zraka, to onemoguuje isparavanje. Posljedica je nagao i visok porast tjelesne temperature.

I povrede glave uzrok su kratkotrajnih nesvjestica. Najee je sta nje tzv. potres mozga, koji je redovito praen gubitkom svijesti. Nesvjes tica moe trajati svega nekoliko sekunda do dva sata. Potres mozga pra en je i drugim znakovima: povraanjem, usporenim radom srca, gubit kom pamenja dogaaja koji su prethodili nesrei. Gubitak pamenja odnosi se i na samo vrijeme nesree, a moe se odnositi i na krae ili du e vrijeme poslije nesree (amnezija). Histerija je jedan od najeih uzroka nesvjestice. Takve nesvjestice nastaju na psihogenoj osnovi. ee su u mladih ljudi naroito ena. Do gubitka svijesti dolazi obino nakon sukoba u obitelji ili na rad nom mjestu. Do histerine nesvjestice ne dolazi ako je osoba sama, nego uvijek u prisustvu drugih ljudi. Histerina osoba mora imati publiku za svoju predstavu. Najee dolazi do nagloga pada, ali pad je uvijek tako podeen da ne izazove teu povredu. Poloaj tijela moe biti razliit, naj ei je na leima. Nesvjestica je obino praena dubokim disanjem, slinjenjem, urlikanjem, grevima tijela. Histerino grenje tijela podsjea na padavicu. Nagao pad eera u krvi takoer moe dovesti do nesvjestice. Tee, dugotrajnije nesvjestice javljaju se u bolesnika koji boluju od eerne bo lesti. Ako bolesnik uzme veu koliinu inzulina, ili ako nakon uzimanja normalne doze nije jeo, dolazi do jakoga pada eera i nesvjestice, esto do komatoznoga stanja. Krae nesvjestice, uglavnom prolazne, mogu se javiti u ljudi koji ne boluju od eerne bolesti, obino nekoliko sati na kon obroka, naroito ako su jeli mnogo slatkia. Prethodi vrtoglavica, jak osjeaj gladi, tzv. vuja glad, nelagodnost u liici, drhtanje ruku i znojenje. Takva pojava moe se sprijeiti uzimanjem eera ili pijenjem jako zaeerene tekuine. Bolesnici koji uzimaju inzulin uvijek moraju nositi kocke eera, koje treba da uzmu odmah im opaze prve znakove smanjene koliine eera u krvi (hipoglikemija). U staraca su kratkotrajne nesvjestice obino praene i drugim zna kovima, npr. vrtoglavicom, smetnjama govora i vida koje su uzrokovane poremeajima krvotoka zbog arterioskleroze krvnih ila mozga. Krat kotrajne nesvjestice mogu se javiti zbog odreenih pokreta glavom. Jako okretanje glave u stranu ili prema gore i dolje moe dovesti do stiskanja ve i onako arterioskerotiki promijenjene krvne ile koja dovode krv u mozak i prolazi uz samu kimu. Besvjesno stanje prepoznaje se po tome to bolesnik obino mirno lei. Ne odaziva se na poziv i ne reagira ni na kakav vanjski podraaj, npr. na tipanje. U stanju dubokoga gubitka svijesti, bez obzira na to je li uzrok utapljanje, krvarenje u mozak, otrovanje, udar elektrine struje itd., onesvijetena osoba uvijek je ugroena guenjem ako lei na leima. Uzroci guenja kod osobe u stanju dubokoga gubitka svijesti:

- Kod dubokog gubitka svijesti svi miii tijela omlohave, tj. nema ju nikakve napetosti. Leanjem na leima, pod djelovanjem sile tee, mlohav jezik padne, a njegov korijen pritisne stranji zid drijela i zatvo ri ulaz u dunik. - Povraanje, krvarenje u usnoj upljini i nakupljanje sline dovodi do toga da taj sadraj ulazi u dine putove. - Opasnost od guenja poveana je ako zbog dubokoga gubitka svi jesti nestaju obrambeni refleksi kaljanja i gutanja. Najprije valja uspostaviti normalnu prohodnost dinih putova. Gu enje se spreava tako to se onesvijetenu osobu odmah stavi u boni poloaj ili na trbuh. Takav poloaj omoguuje da se korijen jezika od makne od drijela, a tekuina iz usne upljine moe otjecati. Strani pred met u usnoj upljini, npr. zubalo ili kruti povraeni sadraj, valja odstra niti prstom omotanim u rupi. Vrat i trup valja osloboditi svakog pritiska; suvinu odjeu i opre mu valja skinuti. U boni poloaj moe se postaviti i najtea osoba za svega nekoliko sekundi slijedeom tehnikom:

Osobu koja je naglo izgubila svijest valja staviti u boni polo aj. Ispravnim po stupkom i najtea se osoba moe za neko liko sekunda staviti u taj poloaj

Desna se noga savije u koljenu, a aka desne ruke stavi se ispod de beloga mesa. Prihvaanjem odjee u predjelu kuka i ramena onesvijeteni se preko stopala i ake prebacuje na desni bok. Skvrena noga i opruena desna ruka osiguravaju stabilnost poloaja na boku za vrijeme e kanja lijenike pomoi ili prijevoza u bolnicu. Nalazi li se onesvijeteni u poloaju na leima, a vrsta ozljede ili og ranien prostor onemoguuju da se stavi u boni poloaj, prohodnost dinih putova uspostavlja se potpunim zabacivanjem glave natrag i podi zanjem donje eljusti. Valja znati da jo uvijek velik broj bolesnika u nesvijesti umire kod kue ili prilikom transporta u bolnicu samo zbog toga to su se uguili vlastitim jezikom. Kada se pomou tih postupaka omogui normalan prolaz zraka u plua, guenje nestaje, disanje ubrzo postaje spontano, a boja koe nor malna. Ako do spontanoga disanja ne doe, odmah valja primijeniti um jetno disanje (vidi: Nagli prestanak disanja). Upamtite: Ne podiite glavu onesvijetenoj osobi! Ne davajte nipoto tekuinu na usta, ovjek e se sigurno uguiti! Onesvijetenu osobu ne ostavljajte samu! Ne inite vie nego to se od vas oekuje: pruite minimum prve po moi!

Dugotrajna nesvjestica
Koma je nesvjestica koja traje due vrijeme i iz koje bolesnika ne moemo probuditi. Koma je stanje organizma koje nastaje kod mnogih unutarnjih bo lesti, zaraznih bolesti, trovanja, teih povreda glave. Koma je i stanje organizma koje redovito prethodi smrti. Koma je posljednji znak, ko naan zavretak svih bolesti. Najee su kome koje nastaju zbog promjena u mozgu. To su tzv. mozgovne ili cerebralne kome. Najei uzrok mozgovne kome je mo dana kap (apopleksija). Modana kap, ili modani udar, nastaje zbog pucanja krvnih ila u mozgu, to dovodi do krvarenja. Uzrok modane kapi moe biti i zaepljenost krvne ile mozga (embolija). Zbog krvare nja u mozak, gubitak svijesti nastaje naglo, brutalno, esto s oduzetou jedne polovine tijela; nekontrolirano vrenje nude redovna je pojava; disanje je duboko, usporeno. Ozlijede mozga su uzrok cerebralne kome. Dubok gubitak svijesti, koji traje due vrijeme, posljedica je oteenja mozga. Ostali popratni znakovi ovise o onom dijelu mozga koji je oteen.

Upala modanih opni esto uzrokuje komatozno stanje (meningi tis); uzroci mogu biti razliiti: virusi, bakterije, gljivice. Koma prati i padavicu; bolesnik ponekad ne dolazi svijesti nekoli ko dana. Danas su sve ea komatozna stanja zbog djelovanja razliitih ot rova; jedno je od najeih otrovanja ugljinim monoksidom. Smrtnost od ugljinoga monoksida vea je nego od svih drugih otrova zajedno. Nakon poetka munine, glavobolje, povraanja i oteanih pokreta, do lazi do gubitka svijesti. Teina otrovanja ne ovisi samo o koliini plina u atmosferi koja se udie, nego i o vremenu izloenosti tijela otrovu. Tako e i vrlo male koncentracije plina izazvati teka otrovanja i nepopravlji ve posljedice ako je osoba bila due vrijeme izloena djelovanju otrova. Uzimanje veih koliina sredstava za spavanje i umirenje ivaca uz rokuje komu. Danas ima na stotine razliitih preparata koje se mogu uzeti zabunom ili namjerno u samoubilakoj namjeri. Lijekovi se mora ju uvati od djece i duevno zaostalih osoba. Mlade osobe poseu za tab letama zato da svrate panju na sebe, uglavnom zbog sukoba s roditelji ma, neispunjenih elja, branih razmirica, neuspjeha u koli. Netono odmjerena doza moe imati kobne posljedice. U naoj sredini najei je uzrok dubokoga gubitka svijesti akutno otrovanje alkoholom. Kome koje nastaju otrovanjem alkoholom esto zavravaju smru. Kome nastaju kada nema dovoljno kisika u pluima: na velikim vi sinama gdje je zrak razrijeen, prilikom boravka u prostoriji u kojoj ne ma dovoljno kisika; prekid dovoda kisika u plua nastaje vjeanjem, gu enjem, stranim tijelom u dinim putovima. Mnoge unutarnje bolesti mogu dovesti do dugotrajnoga gubitka svi jesti. Bolesnici od eerne bolesti padaju u dijabetiku komu zbog na kupljanja tetnih tvari. tetne materije nastaju zbog poremeene mijene tvari: aceton, kiseline itd. Osjea se zadah po acetonu ili trulom vou, koa je suha, disanje jako i duboko. Do kome moe doi i zbog nagloga smanjenja eera u krvi. To je hipoglikemina koma; gubitku svijesti prethodi znojenje, slabost, glad, glavobolja; komu prate grevi tijela. Uz rok je prevelika doza inzulina ili gladovanje uz redovno uzimanje inzuli na. Dugotrajniji manjak eera u krvi moe dovesti do teih oteenja mozga. Koliina eera u krvi smanjuje se i kod mnogih drugih bolesti, npr. jetre, tumora guterae, jakih fizikih napora, otrovanja alkoholom, naroito u male djece. Davanjem eera direktno u krv bolesnik se u ro ku od nekoliko sekundi iz duboke kome vraa punoj svijesti. Zatajivanje rada bubrega i prestanak luenja mokrae dovodi do nakupljanja tetnih i otpadnih tvari u tijelu. Takvo stanje naziva se ure mija. Tegobe su postepene: glavobolja, povraanje itd; postepeno dolazi do potpunoga i dubokog gubitka svijesti, do tzv. uremike kome.

Komu moe izazvati svaka bolest koja oteuje jetru (hepatika ko ma); javlja se kod zarazne upale jetre, ciroze jetre, oteenja jetre otrovi ma, npr. fosforom, otrovnim gljivama, tetraklorugljikom. Koma se javlja i kod bolesti koje su posljedica nedovoljnoga rada nekih lijezda, zbog smanjene funkcije nadbubrene lijezde, kod tzv. Addisonove bolesti, zbog smanjene funkcije titne lijezde. Dubok gubitak svijesti moe biti i posljedica poviene tjelesne tem perature, smrzavanja, sunanice, a prethodi joj munina, glavobolja, grevi, proljev.

Dubok gubitak svijesti s otvorenim oima

Komatozna slika ovisi o uzroku kome i mjestu gdje je mozak jako oteen. Postoje takva oteenja mozga kada je bolesnik potpuno nepokre tan, ne moe se privesti k svijesti nikakvim postupcima, ali ima otvorene oi. Rije je o oteenju modane kore, toga najrazvijenijeg i najosjetlji vijeg dijela mozga. Oi su otvorene, lutaju bez cilja, eventualno mogu re agirati samo na grublji podraaj nesvrsishodnim pokretom. Postoje i takva oteenja mozga kada bolesnik oima prati predme te koji se kreu, ili upravlja oi prema izvoru zvuka. Takvi pacijenti ne mogu gutati ni kontrolirati nudu. Hrane se di rektnim davanjem hrane u krv ili pomou gumene cijevi direktno u elu dac. Takva oteenja mozga nastaju zbog toga to je mozak bio suvie dugo bez kisika, ali ne tako dugo da bi nastala smrt. Bolesnici ponekad mogu ivjeti desetak i vie godina.

ONE SMETNJE I SMETNJE VIDA

Oko je osjetni organ vida. Vid je najdragocjeniji ljudski osjet koji vie od svih drugih omoguava ovjeku da upozna da doivi vanjski svijet i da se u njemu snalazi. Vidom ovjek prima oko 80 % svih utisaka o svi jetu koji ga okruuje. Zbog toga o dobrom vidu u velikoj mjeri ovisi du evni i tjelesni razvitak ovjeka, njegov odnos medu ljudima, njegova srea i zadovoljstvo. Gubitak nijednoga organa ovjek ne podnosi tako teko kao gubitak oka. Koliko je ovjeku znaajan vid, odnosno koliko su mu vane oi, najbolje se vidi u narodnim uzreicama, zakletvama i kletvama: Oi moje, Tako mi oiju, Oslijepio, da bog da. Tako vaan organ priroda je dobro zatitila. Oi su smjetene u kotanim udubinama, onim dupljama. Od vanjskih tetnih utjecaja uvaju ih vjee, obrve i trepavice. Suzne lijezde, lojne lijezde, brojni miii, krvne ile, potpomau i odravaju vidnu sposobnost oka. Glavni je dio oka ona jabuica koja ima oblik kugle i uplja je.Ona jabuica sastoji se od 3 ovojnice. Prva ovojnica je bjeloonica (sklera), koja u svom prednjem dijelu ima u sredini okrugao prozraan otvor, ronicu (kornea). Cijeli vidljivi dio bjeloonice pokriva tanka prozirna opna, sluznica, koja ide od ruba ronice i prelazi na unutarnju stranugornje i donje vjedje. Ta zatitna sluznica naziva se spojnica, venjaa (konjuktiva). Srednja ona ovojnica naziva se ilnica (horioidea) i sastoji se od velikoga broja krvnih ila, zbog ega je i dobila naziv. U prednjem dijelu oka srednja ovojnica tvori arenicu (iris), koja u sredini ima jedan otvor to se moe suziti i proiriti i naziva se zjenica (pupila). Unutarnja ona ovojnica naziva se mrenica (retina) i najvaniji je dio oka. Naziv mrenica dolazi od mree ivevlja. Mrenica je vrlo komplicirane grae i jedini je dio oka koji je osjetljiv na svjetlo i omogu uje nam da gledamo. Izmeu arenice i ronice nalazi se prazan prostor koji se naziva prednja ona sobica i koja je ispunjena onom vodicom. Stranju stranu sobice osim arenice ini i jedan dio lee. Rub arenice koji tvori zjenicu klizi po lei kada se zjenica iri ili suava.

Prostor iza lee ispunjen je prozranom, polutekuom staklastom tekuinom, koja podsjea na ele ili hladetinu. Naziva se staklovina i o nu jabuicu dri okruglom kako bi zrake svjetla mogle bez smetnji doi do mrenice.

1. Ronica, 2. Prednja ona sobica, 3. Lea, 4. arenica 5. Staklovina, 6. Mrenica, 7. ilnica, 8. Bjeloo nica 9. Vidni ivac

Rad oka esto se usporeuje s radom fotografskoga aparata. Kod fotografskoga aparata zrake svjetla ulaze u aparat kroz otvor koji ini zaslon, blenda. Preko lee zrake se sakupe, koncentriraju u jedno a rite (fokus) na filmu. Koliinu svjetla koja ulazi u oko odreuje zjenica. Zjenica se poput zaslona suava i iri ovisno o jaini svjetla. Zjenica se u mraku proiruje, dok se u blizini jakoga izvora svjetla suava. Sakupljanje svjetlosnih zra ka zapoinje ve na ronici oka, koja je tako zakrivljena da moe lomiti i sakupljati svjetlosne zrake na mrenici. Lom svjetlosnih zraka na ronici oka uvijek je jednak i ne moe se mijenjati s obzirom na gledanje u dalji nu i blizinu. Da bi se nadoknadio taj manjak lomne sposobnosti ronice, postoji lea. S pomou miia lea moe mijenjati svoj oblik, moe se ispupiti ili istanjiti, i tako pojaati ili smanjiti svoje lomne sposobnosti; lea slui za preciznije lomljenje, za fino podeavanje gledanja, te omoguuje jasan vid u daljinu ili najblii predmet. Bez obzira kako se brzo skree pogled, lea se uvijek, u najkraem vremenu, prilagodi tako da sve zrake svjetla sakupi u jedno arite na mrenici. Najjasnije se vidi slika predmeta kada se zrake svjetla sakupe (fokusiraju) na dio mrenice koji se naziva uta pjega. uta pjega je mjesto najjasnijega vida. Za stvaranje slike koja se gleda najvanija je mrenica oka. Meu tim, ovjek zapravo ne gleda okom, nego mozgom. Mrenica ima u sebi posebne stanice, tzv. tapie i unjie, koji su osjetljivi na svjetlost i boje.

Te stanice sadravaju kemijske tvari koje se razgrauju kada su izloene djelovanju svjetla. Nastale kemijske reakcije dovode do stvaranja biolo ke struje. Elektrini impulsi prenose se preko vidnoga ivca u mozak, i to u njegov zatiljni dio koji je odgovoran za funkciju vida. Tek u tom djelu mozga stvara sliku predmeta: odatle se ivcima prenosi u prednji dio mozga, gdje se u potpunosti shvati znaenje slike koje je viena. Zbog toga se obino kae da je oko samo otvor, prozor, kroz koji mo zak gleda. Tek razumijevanjem tih injenica ovjek moe shvatiti da ne tko moe biti i slijep kraj zdravih oiju, da moe gledati, a ne moe vi djeti, ne moe shvatiti ono to je vidio. Na oima postoje brojne smetnje koje ljudi opaaju na sebi i na dru goj osobi; zapaaju promjene veliine zjenice, suenje, kiljavost, crveni lo oka, gnojno oko. ovjek sam osjea bol u oku, svrbe, peenje. Posto je i smetnje vida: nejasan vid, oslabljen vid, mrlje u vidnom polju, sljepo a za boje, obojadisanost svih predmeta. Najvei broj svih smetnji po sljedica su promjena na dijelovima oka. Promjene u mozgu mnogo su rjei uzrok vidnim smetnjama.

Crveno oko
Crveno oko moe se jo nazvati i oko koje pee. To je najea ona smetnja. Tek manji dio ljudi s crvenim okom trai lijeniku po mo. U ambulanti se obino obraaju lijeniku rijeima: Oi me peku, Neto me grebe u oima, Imam oni katar. Taj osjeaj peenja kao i crvenilo oka dva su najkarakteristinija znaka upale sluznice oka (konjuktivitis). Nagla, akutna upala sluznice oka obino zapoinje svrbeom, suenjem i peenjem u oku. esto postoji osjeaj kao da je u oku strano tije lo. Smetnje su najjae izraene naveer kada se smanji stvaranje suza pa postoji osjeaj kao da je oko nauljano, kao da su oi pune pijeska. Kada se donji kapak pomakne prema dolje, vidi se da je sluznica, koja oblae unutarnju stranu kapka, lagano oteena i arkocrvene boje. Sluz nica bjeloonice ima proirene krvne ilice, koje se mogu vidjeti kao vi jugave crvene crte to idu sve do ruba ronice; itav vidljivi dio oka daje dojam crvenila, zbog ega se u narodu kae: crveno oko. Mnogobrojni su uzroci koji dovode do crvenoga oka. Prolazna i kratkotrajna pojava crvenoga oka esta je u puaa kojima dim ciga rete ulazi u oko, ali i u nepuaa koji se due vrijeme zadravaju u za dimljenoj prostoriji. est je uzrok vjetar, propuh, zbog upotrebe ven tilatora, prilikom vonje automobilom kraj otvorenoga prozora, ili vo nje na motorkotau. Praina i kemijski nadraaji dovode do crvenoga oka. To se moe vidjeti prilikom kupanja u bazenima koji su suvie ja-

ko klorirani, ili pri upotrebi kuanskih preparata koji sadravaju klor. Uzrok moe biti i dugotrajno itanje pri looj rasvjeti ili naprezanje oiju do umora, crvenila i glavobolje u kratkovidnih i dalekovidnih osoba ka da itaju bez naoala ili nemaju odgovarajue naoale. Jako svjetlo takoer moe uzrokovati crvenilo. Crvenilo oka, suenje, jako peenje, esto i gr vjeda, vidi se prilikom oteenja oka ultraljubiastim zrakama u snjenim planinama ili, jo ee, prilikom zavari vanja. Znakovi oboljenja ne javljaju se odmah, nego nakon nekoliko sati poslije izlaganja zrakama; smetnje se jave i nou; tegobe mogu nestati same od sebe za 2 dana, ali mnogo bre s pomou lijekova. Teki sim ptomi brzo se smire kapljicama, koje umrtvljuju oko, i oblozima. To stanje naziva se fotoelektrina oftalmija. Ultraljubiaste zrake kvarc-lampe, ili autogeno zavarivanje, mogu izazvati ozbiljnija oteenja ro nice, to zahtijeva obavezno lijeenje. Upalu sluznice oka izazivaju bakterije i virusi. Oi se zaraze u baze nima, a uzrok je virus koji dolazi u oko najvjerojatnije iz spolnih orga na; pojava je toliko esta da se takva upala naziva kupalini konjuktivitis. Crveno oko samo je jedan od manje vanih znakova mnogih za raznih bolesti. Kod nekih bolesti moe biti ak i jedan od prvih znakova. Crveno oko i strah od svjetla redovito se javlja u poetku ospica, kod gripe, hunjavice itd. Crveno oko vrlo je esto posljedica alergije, tj. uzrokovano je preosjetljivou oka na neke tvari (u proljee na cvjetni pelud); tada je obino povezano s hunjavicom. Moe se javiti i zbog preosjetljivosti na hranu, prainu, lijekove dobivene injekcijom ili uzete gutanjem. Crveno oko moe trajati i due vrijeme), s kratkotrajnim poboljanji ma ak godinama. Takvo dugotrajno kronino crveno oko najee je posljedica fizikih i kemijskih nadraaja ili alergija oka. Sliku crvenoga oka mogu dati i mnogo ozbiljnije bolesti oka; moe se javiti zbog upale ronice i upala dubljih dijelova oka. Crvenilo oka u obliku proirenih krvnih ilica nastaje uz sam rub ronice u irini od pola centimetra. Pod crvenim okom ljudi razumijevaju i manja krvarenja ispod sluznice. Tada obino kau: Popucale su mi krvne ile u oku, ili Imam krvarenje u oku. To krvarenje vidi se kao otro ograniena na kupina krvi, crvene boje, u razliitim dijelovima sluznice oka. To su krvarenja koja nastaju ispod sluznice oka koja je potpuno prozirna. Takva krvarenja mogu se vidjeti poslije jakoga naprezanja, npr. no enja tekih tereta, jakoga povraanja, kaljanja. esta su u djece koja boluju od velikoga kalja, a posljedica su velikoga naprezanja prilikom uestalih napadaja jakoga kalja. U narodu se takav kaalj naziva ma garei kaalj (pertusis). Krvarenja mogu biti posljedica udaraca u oko i

slinih ozljeda; vide se u osoba koje imaju napade padavice, u starijih ljudi kojima zbog skleroze krvne ile pucaju na najmanji pritisak, u mla ih djevojaka za vrijeme menstruacije, u starijih ljudi zbog upale sluzni ce oka. Crveno oko moe se uspjeno lijeiti kapljicama i mastima za oi, koje propie ljenik. Prema uzroku daju se lijekovi koji sadravaju antibiotike, sulfanamide, zatim sredstva koja suavaju krvne ilice u sluznici oka, sredstva koja sadravaju lijekove protiv alergije, tzv. antialergika. esto se vrlo jednostavnim postupcima moe sprijeiti crveno oko: valja izbjegavati sve one inioce koji izazivaju jak nadraaj oka. Osobe koje su jako osjetljive na dim ne smiju se zadravati u prostoriji u kojoj se mnogo pui; ako ve moraju biti u takvoj prostoriji, treba je e e prozraiti (ventilatori, propuh otvaranjem prozora i vrata); zimi, kada se prozori rijetko otvaraju, pomae plamen svijee: dim sadri vrlo sitne vrste estice, a plamen svijee stvara toplinu i strujanje zraka, pa estice dima putuju od mjesta vie temperature na mjesto gdje je temperatura nia i taloi se na hladniju povrinu. Topao i suh zrak, u prostorijama s centralnim grijanjem jako nadrauje oko. Suenje sluznice oka, kao i sluznice usne upljine i grla, moe se sprijeiti tako da se suhi zrak obogati vodenom parom iz posude s vo dom. Osjetljive osobe treba da upotrebljavaju zatitne tamne naoale ako su izloene djelovanju sunanih zraka bilo ljeti, bilo zimi na snijegu. Da zatitne naoale moraju nositi varioci ne samo to je razumljivo nego je i zakonom propisano. Valja izbjegavati itanje pri fluorescentnom svjetlu, koje nikako ne treba uvesti u stan: stalno treperenje jako umara oi. Alergine upale oka mogu nastati i zbog upotrebe boje za trepavice; tada valja promijeniti sredstvo ako se crvenilo ponovo javi. Ako su oi umorne nakon duega itanja, ili duega zadravanja u zadimljenoj pro storiji, ili u suvie suhoj prostoriji - mogu pomoi oblozi od kamilice.

Gnojno oko
Gnojno oko najee se nadovezuje na crveno oko. Gnoj u sluznici oka stvaraju uzronici gnojenja, a to su posebne vrste bakterija. Gnojna upala oka zarazna je bolest i moe se prenijeti od ovjeka na ovjeka, tj. od bolesnoga oka na zdravo oko. Najee se prenosi ruka ma i upotrebom zajednikih runika. Gnoj se najee sakupi u kutovima oka. Oni kapci, uglavnom ujutro, budu slijepljeni sasuenim gnojem, tako da se koji put jedva ot-

vore oi. Neki uzronici stvaraju vrlo velike koliine gnoja, tako da gnoj upravo curi iz oka. Takvu upalu mogu izazvati bakterije koje u ov jeka izazivaju bolesti pod nazivom gonoreja, triper. Gnoj sa spolnih or gana najee se prenese rukama na oko; tako nastaje gonoreja oka, ko je je neko bila najei uzrok sljepoe; zaraza je nastala u novoroene ta koje se zarazilo za vrijeme raanja od svoje majke. Nakon ukapavanja kapljiva u oi novoroeneta, ta bolest kao uzrok sljepoe vie nema ni kakvo znaenje. Svaka gnojna upala oka obavezno zahtijeva lijeniki pregled i lije enje. Pravovremeno zapoeto lijeenje u potpunosti spreava sve kom plikacije koje mogu nastati ako se bolest ne lijei. Da bi se sprijeilo gnojno oko valja ispunjavati osnovne higijen ske propise: Ne upotrebljavajte runik koji je koristila neka osoba! Ne trljajte oi rukama! Redovito perite ruke! Potrebna je velika opreznost ako negdje na tijelu postoji gnojni pro ces. Uzronik se vrlo lako prenese na sluznicu oka.

Mrlje u vidnom polju

Mnogi ljudi imaju povremene ili trajne smetnje prilikom gledanja, a opisuju ih tako kao da u oku ili ispred oka, vide mrlje, sjene, toki ce, iskrice. Neki smetnje opisuju mnogo slikovitije te vide munje poput duginih boja, figure koje se kreu, tamna mjesta, tamne otoke. Takve su smetnje najee prolazne i neopasne; ee prate druge bolesti kod kojih je oko potpuno zdravo. Obavezan lijeniki pregled potreban je samo zbog onih smetnji koje traju due vrijeme, naroito ako se pojave tamna mjesta, tamni otoci u jednom dijelu vidnoga polja. To moe biti znak ozbiljnije bolesti, esto jedan od prvih simpto ma bolesti mozga: tumora, krvarenja. Mrlje pred oima u starijih ljudi znak su starosti. Kao to u sta rosti koa postaje tanka i naborana, kosa sijeda, u vezi s oima javlja se staraka dalekovidnost i mrlje pred oima. Poslije 40. godina ivota vie od polovine svih ljudi vidi pred oima mrlje, koje su obino pokret ne; mrlje mogu imati razliite oblike i neki ih vide kao tokice, kuglice, vrpce ili kao letee muice; njihovo kretanje moe se pratiti pogledom tako dugo dok ne iziu iz vidnoga polja, ili dok se opet ne kreu u smje ru koji je suprotan od pokreta onih jabuica. Uzrok je tih promjena u staklovini oka. Staklovina je hladetini slina tekuina i ispunjava onu jabuicu. Da bi kroz nju mogla proi zraka svjetla, ona je potpuno bistra i prozirna. U starijih ljudi staklovina se na pojedinom mjestu moe malo

jae zgusnuti; tada e ti malo vri dijelovi praviti sjene na mrenici oka. Sline smetnje moe izazvati i strano tijelo ako se nade u staklovini; to moe biti mjehuri zraka, dijelovi stanica i si. Crne i bijele mrlje pred oima, naroito ako su praene vrtoglavi com, mogu se javiti u starije osobe nakon jaih pokreta glave. Zbog sta rakih promjena na vratnim kraljenjacima, prilikom pokreta vrata mo e doi do jaega suavanja krvnih ila koje kroz vrat ulaze u mozak. Smanjenje krvi u mozgu, makar i kratkotrajno, moe izazvati takve smet nje. Iskrenje, treperenje pa ak i tamni otoci u jednoj polovini oka mogu se vidjeti kod jedne vrste glavobolje koja se naziva migrena. Uz jaku gla vobolju, koja najee zahvaa samo polovinu glave, pred oima se vide oblici koji se kreu, dugine boje, osjea se strah od svjetla: smetnje na staju u napadima i nestaju prestankom glavobolje. Prolazna pojava mraenja, titranja i iskrenja pred oima nastaje pri likom veega gubitka krvi, zbog umora, gladi, otrovanja nikotinom; kao smetnja na ivanoj bazi javlja se u pubertetu i klimakteriju; kao du gotrajna pojava traje u kratkovidnih i dalekovidnih osoba dok naoalima ne isprave vid. Mrlje pred oima mogu se vidjeti zbog zamuenja u staklovini, koje nastaje zbog upale u dubljim dijelovima oka, upale mrenice, ilnice. Takve su upale este u osoba koje boluju od eerne bolesti. Smetnje nastaju i zbog promjena u lei, ronici ili porasta tlaka unutar one jabuice. Osim tih smetnji, koje ovjek sam zapaa, postoje i tamne mrlje koje sam ne moe vidjeti. Takve tamne mrlje moe otkriti lijenik samo pomou posebnoga aparata, postupkom koji se naziva perimetrija. Tak vi ispadi vidnog polja nastaju kada se uzrok poremeaja ne nalazi u oku, nego u mozgu, i to u onom dijelu kojim zapravo vidimo. Takvim postupkom lijenik otkriva bolest mozga prije nego to su se pojavili drugi, znaajni simptomi. Najee je rije o krvarenjima i tumorima mozga. Velike mrlje u oku, koje se razvijaju postepeno ili nastaju naglo i ne prolaze, obino ukazuju na ozbiljniju bolest. Mrak moe zahvatiti i itavu polovinu oka, tj. moe nestati itava polovina vidnoga polja zbog pritiska na vidni ivac.To je ozbiljan poremeaj koji zahtijeva rano lije enje.

Nejasan vid na blizinu

Kada netko vidi jasnije, otrije i lake na udaljenost nego to vidi bliske predmete, govori se o dalekovidnosti (hipermetropiji).

Najei je uzrok dalekovidnosti prekratka ona jabuica, pa se zra ke svjetla to ih lomi lea ne skupljaju u jednoj toki na mrenici oka, nego iza mrenice; rjei je uzrok suvie tanka ili nedovoljno ispupena lea koja nema dovoljnu lomnu jakost. Dalekovidnih osoba ima mnogo vie nego kratkovidnih. Moglo bi se rei da je dalekovidnost priroeno stanje ovjeka. Dijete se rada dale kovidno. Oko pete godine starosti vie od 90 posto djece je dalekovidno. Tek u pubertetu broj dalekovidnih se smanjuje, da bi se opet u starijim godinama znatno poveao.
1. Normalan vid, 2. Dalekovidnost, 3. Naoalima ispravljena dalekovidnost

Prilikom gledanja bliih predmeta, npr. itanja, oko mladih ljudi prilagodi se tako da se miii lee jae stegnu, to uzrokuje ispupenje, odebljanje lee, koja time poveava sposobnost loma svjetlosnih zraka. Ta sposobnost prilagoavanja (akomodacije) najvea je oko 13. godine ivota: nakon toga postepeno opada, u jednih bre, u drugih sporije. Zbog dugotrajnoga itanja ili rada, se neprekidno gledaju bliski predmeti, umore se miii koji ispupuju leu. Posljedica su umora gla vobolje, osjeaj peenja u oku, javlja se munina i titranje pred oima te nejasan vid i na blizinu i na daljinu. Smetnje zahtijevaju pregled kod o noga lijenika. S dalekovidnou oka u neke se djece razvija kiljavost, to zahtijeva rano lijeenje. Iako se u nekih osoba izraziti znakovi dalekovidnosti mogu zapaziti ve potkraj puberteta, ipak je dalekovidnost karakteristina za stariju ljudsku dob. Najee se javlja poslije 40. godine ivota. Godinama rada miii lee toliko su se umorili te vie nemaju dovoljno snage da jako is pupuju leu. I sama je lea s vremenom izgubila elastinost. Stoga stari je osobe ne mogu prilagoditi leu ni na udaljene ni na blie predmete. Takvo se stanje naziva staraka delekovidnost (prezbiopija). Staraka dalekovidnost postepeno napreduje, da bi u dubokoj starosti oko izgubi lo svaku sposobnost prilagoavanja (adaptacije). Takvo stanje moe se popraviti jedino stavljanjem naoala. U zablu di su oni koji smatraju da e proces razvoja starake dalekovidnosti biti

usporen ako to due gledaju bez naoala; naprotiv, starenje oka samo e se ubrzati. Stakla, a to su zapravo lee, koje upotrebljavaju dalekovid ne osobe, takva su da pojaavaju lom svjetlosnih zraka (konveksne lee). Poslije su potrebne dvije vrste naoala: slabije za gledanje na daljinu i jae za gledanje na blizinu, za itanje i pisanje; obje lee mogu se izbrusi ti na istim naoalima. Mnogi e ublaiti smetnje starake dalekovidnosti ako poslije 40. godine ivota redovito odlaze na pregled oiju, barem jednom u dvije godine.

Nejasan vid prilikom gledanja udaljenih predmeta

Kada se jasno i otro mogu vidjeti samo predmeti iz neposredne bli zine, a udaljeni se vide nejasno, govori se o kratkovidnosti (miopija). Najei je uzrok kratkovidnosti suvie izduena, predugaka ona jabuica pa se zrake svjetla, to ih lomi lea, ne sakupljaju u jednoj toki na mrenici, nego ispred mrenice.
1. Kratkovidnost, 2. Naoalima ispravljena kratkovidnost

Kratkovidnost je najee nasljedna. Ali dijete se ne rada kratkovid no. Kratkovidnost se razvija postepeno i usporedo s rastom djeteta. Ka ko dijete raste, tako se oko izduuje i postaje sve vie kratkovidno. Zato se kratkovidnost najvie pogorava izmeu 10. i 14. godine ivota, a to je vrijeme kada je rast djeteta najintenzivniji. Vid se postepeno pogorava. Naoale je ponekad potrebno mijenjati i vie puta u godini. Zavretkom puberteta, tj. prestankom rasta, kratkovidnost se stabilizira, prestaje pogoravanja. Poslije puberteta naoale iste jakosti mogu se nositi i vie od 20 godina. Vid kratkovidnih osoba pod starost se ak neto pobolja. Staraka dalekovidnost, koja se normalno razvija, kratkovidne osobe dovodi do

poboljanja vida. Plus i minus postepeno se ponitavaju. Bake koje bez naoala sa 80 godina uvlae konac u iglu, u mladosti su bile kratkovid ne. Kratkovidnost se moe ispraviti noenjem naoala, pa vid moe biti jednako dobar kao i kada je oko normalno. Stavljaju se stakla, tj. lee koje oslabljuju lom zraka svjetla (konkavne lee).

Obojen vid
O obojenom vidu govori se onda kada se svi promatrani predmeti vide u jednoj boji; pri tom su ak obojeni i inae bezbojni predmeti. Obojen vid nije normalna pojava i uvijek zahtijeva lijeniki pregled. Najee je sve obojeno utom bojom (ksantopsija). To se vidi kod utice i otrovanja lijekom za srce, digitalisom. U rjeim sluajevima uto vienje moe nastati i zbog otrovanja nekim drugim lijekovima (sulfanamidski preparati, kinin, streptomicin); ponekad i zbog otrovanja DDT-om. Plavo obojeni predmeti ne vide se esto (otrovanje alkoholom, sifi lis ivanoga sustava). Sve obojeno crvenom bojom neto je ee (krvarenje u staklovini, snjena sljepoa). Obojen vid moe nastati nakon toga to je operacijom izvaena o na lea, kao i nakon ukapavanja u oko kapljica kojima se proiruje zje nica, naroito ako se gleda u glatku povrinu. Ponekad se ak i slijepe osobe tue da vide obojeno svjetlo (najvje rojatnije zbog nadraaja centra za vid u mozgu).

Promjene veliine i oblika zjenice

Zjenica (pupila) je otvor u arenici oka kroz koji ulaze zrake svjetla. Ovisno o jaini svjetla, zjenica se suava i iri. Poput blende na fotog rafskom aparatu, zjenica odreuje koliinu svjetla koje ulazi u oko. Zje nica je normalno iroka od 2 do 4 mm, ali moe se smanjiti na 1,5 mm i proiriti ak do 8 mm. Suavanje i irenje zjenice odvija se bez nae volje jer tim funkcijama upravlja automatski ivani sustav, koji preko parasimpatikusa zjenicu suava, a preko simpatikusa proiruje. irina zjenice je razliita u razliitoj dobi ivota. U male djece zjeni ce su ue, u mladosti se proire, da bi pod starost ponovo postale ue. Suenje zjenice (mioza) imaju ljudi s tamnijim oima, dalekovidne osobe, svi ljudi za vrijeme spavanja, dubokoga izdisaja, jakoga svjetla,

prilikom gledanja (fiksiranja) predmeta. Suena zjenica esta je prilikom upala oka kada postoji jaka preosjetljivost na svjetlo. Neka otrovanja ta koer dovode do jako suene zjenice, npr.: otrovanje sredstvima za uni tavanje gamadi (organofosforni preparati), zatim zbog uzimanja lijekova kao to je morfij, pilokarpin itd. Proirene zjenice (midrijaza vide se prilikom jakih emocija kada je nadraen simpatikus, jakoga bola, srdbe, bijesa i straha. U narodu se kae: U strahu su velike oi. Zjenice su proirene pri slabom osvjetlje nju, u mraku, u stanju dubokoga gubitka svijesti, slabokrvnosti, u pija nom stanju. Mnogi lijekovi dovode do iroke zjenice, npr. atropin, beladona. Zjenice su normalno okrugle, jednako proirene i ravnih rubova; mogu biti nazubljene ako je poslije upale arenice zjenica srasla s leom; osim to je nazubljena, zjenica je i ukoena. Zjenice mogu biti i nejednake (anizokorija) i mogu se vidjeti u ja em stupnju pijanstva. Nejednake su zjenice uvijek u znak opasnosti. Zbog povrede glave nejednake zjenice ukazuju na oteenje mozga, tj. na krvarenje u mozgu. Nejednake su zjenice i kod nekih tumora mozga, esto kao prvi znak bolesti.

Sljepoa
Sljepoa (amauroza) znai gubitak vida. Potpuna sljepoa je u ko jem osoba ne raspoznaje svjetlo od tame na oba oka; slijepo moe biti i samo jedno oko. Dijete se moe roditi slijepo zbog razliitih poremeaja u razvitku oka: manjak oka, nedovoljno razvijeno oko, manjak pojedinih i za vid bitnih dijelova oka. Takvi poremeaji mogu nastati ako majka u trudno i preboli neke zarazne bolesti, naroito one koje su uzrokovane virusi ma, npr. rubeolu. Sljepoa moe biti i nasljedna, naslijeena od roditelja. Sljepoa je mnogo ee posljedica bolesti koje nastaju nakon roe nja djeteta. Nekada je najei uzrok sljepoe bila gonoreja oka. To je gnojna upala oka s irom na ronici. Dijete se zarazilo ve pri porodu od majke koja je bolovala od gonoreje (tripera). Otkada je uvedeno pre ventivno kapanje u oi lijeka koji unitava uzronika bolesti, broj slije pih osoba naglo je opao. I druge zarazne bolesti bile su est uzrok sljepo e: tuberkuloza, trahom, sifilis. U civiliziranim zemljama zarazne bolesti nisu znaajan uzrok sljepoe. Nagla sljepoa, koja dolazi potpuno iznenada, kao grom iz vedra neba, uglavnom zahvaa jedno oko. Posljedica je povreda oka, ili po vreda u glavnoj krvnoj ili koja opskrbljuje krvlju najvaniji dio oka -

mrenicu. Ako se ta arterija zatvori krvnim ugrukom ili nekim drugim stranim tijelom kao mjehuriem zraka, kapljicama masti, nakupinama stanica, tada stanice mrenice ostanu bez kisika i sljepoa moe nastati trenutano. Naglu sljepou, obino za nekoliko minuta, moe izazvati naglo po vienje tlaka unutar oka, tj. akutni glaukom. Nagao gubitak vida moe istovremeno zahvatiti oba oka. No, to se osim povreda ne zbiva u jednom trenutku, nego se razvija postepenije kroz vie minuta pa i sati. To mogu biti gnojne upale dubljih dijelova oka ili upala najosjetljivijega dijela - mrenice (retinitis). Nagao gubitak vida na jednom oku, mnogo ee na oba, moe na stati i uz potpuno zdrave oi. Takva sljepoa nastaje na ivanoj bazi i javlja se prilikom histerinoga napadaja. Nakon sukoba ili jakoga uzrujavanja moe nastati potpuna sljepoa praena drugim znakovima histe rije: grenjem tijela, krikovima, klijenutima ruku i nogu, gubitkom slu ha. Sljepoa je najee potpuna. Traje obino kratko, nekoliko sati do nekoliko dana; u rijetkim sluajevima mjesecima pa i godinama; histe rina sljepoa moe se javiti u djece. Danas je najei uzrok sljepoe dugotrajan, kronian, rjee akutan glaukom. Sljepoa esto nastaje kao posljedica otrovanja piritom ili drvenom estom (metilni alkohol ili metanol); tea otrovanja redovito dovode do sljepoe. Moe nastati zbog bolesti mozga: tumora, krvarenja u mozgu; takva oteenja mozga nastaju kod nekih zaraznih bolesti: arlaha, difterije, upale plua, dizenterije. Oslijepiti se moe i zbog bolesti bubrega. Kada bubrezi prestaju ra diti, u tijelu se nakupljaju otpadne tvari koje organizam ne moe odstra niti. Takvo bolesno stanje naziva se uremija. Sljepoa pri zdravim oima ne mora biti samo na histerinoj osnovi. Postoji tzv. duevna sljepoa, koja nastaje onda kada su oteeni oni di jelovi mozga koji su odgovorni za vid. Duevna sljepoa nastaje kada je oteen vidni centar u zatiljnom dijelu mozga (optika agnozija). Takva osoba ima zdrave oi, moe vidjeti predmet, ali ga ne prepoznaje i ne zna njegovo znaenje. Poremeaj vida moe biti i takav da se mogu shva titi pojedinosti, ali se ne mogu povezati u razumljivu, loginu cjelinu.

Sljepoa nou
Nona sljepoa (hemeralopija) u narodu se naziva kokoje sljepi lo ; vid je jako smanjen, a moe i potpuno nestati; danju, kada ima do voljno svjetla, vid je normalan.

Osobe koje boluju od te bolesti poinju se tuiti na tegobe tek nave er. Koji put ih se prepozna po tome jer se stalno ale da im je svjetlo preslabo, da su arulje preslabe, da svjetiljka slabo gori. Najei je pomanjkanje vitamina A. S obzirom na to to u normal noj hrani ima dosta toga vitamina, nono sljepilo javlja se uglavnom za vrijeme gladi, zbog pretjeranih i loih dijeta i, vrlo rijetko, u proljee zbog pomanjkanja vitamina A u zimskoj hrani. Nono sljepilo moe se izlijeiti za nekoliko sati hranom koja je bo gata vitaminom A. Injekcijama toga vitamina izljeenje nastupa za neko liko minuta. Najvie vitamina A ima u jetri, koja je u tijelu rezervoar toga vita mina. Ve su stari narodi upotrebljavali jetru kao lijek za postizanje do broga vida i za lijeenje drugih bolesti oka. Osim u jetri, vitamina A ima mnogo u mrkvi, perunu i pinatu, ak 10 puta vie nego u maslacu. Manjak vitamina A najei je uzrok bolesti; vrlo rijetko moe se ja viti kod nekih nasljednih bolesti i otrovanja nikotinom. Nono sljepilo moe biti i prvi znak vrlo rijetkoga degenerativnog oboljenja mrenice (retinitis pigmentoza); moe se pojaviti i kod nekih oblika zamuenja le e.

Sljepoa za boje
Oko raspoznaje mnogo razliitih boja. Za raspoznavanje boja odgo vorne su posebne stanice koje se nalaze u mrenici oka, tzv. unjii. unjii osjeaju samo tri osnovne boje: crvenu, zelenu i plavu. Sve osta le boje koje ovjek vidi nastaju mijeanjem tih triju osnovnih boja. Ako u oku manjkaju unjii osjetljivi za neku boju, ta se boja ne moe razli kovati, razumjeti. Postoje steene ili nasljedne bolesti praene sljepoom za sve boje ili, to je ee, samo za pojedine. Openito, sljepoa za boje naziva se daltonizam, prema Daltonu, engleskom kemiaru i fiziaru koji je prvi opisao tu pojavu. Osoba koja je potpuno slijepa za sve boje naziva se monokromat. Neraspoznavanje crvene boje naziva protanopija, zelene deuteranopija, a plave tritanopija. Najea je sljepoa za crvenu i zelenu boju. Mnoge osobe nisu svjesne svoje sljepoe za boju. Ta mana oka esto se sluajno otkriva prilikom lijenikog pregleda. Raspoznavanje boja vano je u mnogim zanimanjima, npr. u prometu. Postoje posebne tablice da bi se ustanovila sljepoa za pojedine bo je. Tablice su nainjene od mozaika, ispremijeanih tokica razliitih ve liina i boja. itanje brojeva s takvih tablica je razliito, ovisi o tome za koju je boju osoba slijepa. Postoje i posebni aparati radi tonoga odrei vanja daltonizma.

Strano tijelo u oku

U oko esto upadne sitno strano tijelo: estica praine, muica, pije sak, komadi metala. Sitne estice, obino manje od 2 mm, nemaju tako jaku probojnu snagu da bi prodrle u unutranjost oka; obino se zadre na povrini, u ronici i spojnici oka. Strano tijelo tada izaziva jak nadraaj oka, koje postaje crveno, osjetljivo na svjetlo, suzi i boli. Bol se osje a vie kao peenje, bockanje koje se pojaava pomicanjem vjea. Tee posljedice nastaju kada se strano tijelo zabode u ronicu i kada na vrije me nije izvaeno. Na tome mjestu redovito se stvara ir ronice. Tea oteenja nastaju ako je strano tijelo ulo u unutranjost oka. Ovisi o veliini stranoga tijela, poloaju i kemijskom sastavu hoe li doi do gubitka vida. Naroito su opasne estice bakra, mesinga i eljeza, ko je u oku oksidiraju i dovode do ranja najosjetljivijih dijelova oka: mrenice i vidnoga ivca.

Tako se izvodi izvrnue gornje vjee

Vaenje stranoga predmeta u do njem dijelu oka

Ako je strano tijelo ulo u unutranjost oka ili je zabodeno u roni cu, potrebna je najhitnija pomo lijenika. U oko se ne smiju stavljati ni kakve kapi i ne smije se ispirati nikakvim tekuinama. Na oko valja sta viti samo gazu i bolesnika odvesti lijeniku. Ako je strano tijelo malo i slobodno na povrini oka, tada se moe jednostavno izvaditi. U donjem dijelu oka strano tijelo otkriva se jednos tavnim povlaenjem donjega kapka prema dolje. Tee je odstraniti stra no tijelo ako je ispod gornjega kapka; tada treba izvrnuti gornji kapak. U bolnicama se primjenjuju razliite metode vaenja stranoga tijela. Oko se uini neosjetljivim i tada se strano tijelo moe izvaditi jakim mla zom tekuine ili pomou posebnih igala za vaenje. Iz dubljih dijelova strano se tijelo vadi s pomou operativnih zahvata. Magnetina tijela mogu se izvaditi pomou elektromagneta.

Suenje oka
Suze su bistra, slana tekuina koju lue suzne lijezde to se nalaze iznad vanjskoga kuta oka. U toku dana izlui se oko 30 kapi suza. Nou, za spavanje, luenje suza gotovo prestaje. Suze se ire u tankom sloju po oku i omoguuju da ronica bude glatka i sjajna. Suze olakavaju kliza nje onih kapaka i sadre tvari koje mogu unititi neke vrste bakterija. Suenje nastaje kada je stvaranje suza pojaano ili kada suze zbog zapreke ne mogu normalno otjecati u nos. Suviak suza sakuplja se u suznoj vreici, koja se takoer nalazi u kutu oka i odakle suze odlaze po sebnim kanaliem u nos; suze ne prelaze kapke jer im to onemoguuje mastan rub onih kapaka; prijelaz preko kapka, tj. suenje, nastat e ka da ima mnogo suza. Pojaano stvaranje suza i suenje javit e se kod mnogih bolesti oka. To su prije svega upale koje zahvaaju povrinske dijelove oka: upala sluznice i ronice oka; i upale u dubljim dijelovima mogu dovesti do suenja, npr. upala arenice. est uzrok suenja je upad stranoga tijela u oko. Nastaje jak podra aj i reflektorno dolazi do stvaranja vee koliine suza, koje upravo zaliju oko nastojei odstraniti strani predmet. Suenje izazivaju i drugi podraaji, npr. vjetar, hladnoa, dim, jako svjetlo, nadraujui plinovi. Do suenja moe doi refleksno, tj. nadraajima iz dijelova koji su udaljeni od oka, zbog podraaja iz nosa, zuba, prilikom kaljanja, kihanja, zijevanja, povraanja. Suenje je ee u starijih ljudi. Kako u starosti oni kapci omlohave, oko moe jae suziti. Moe se uvrnuti i rub kapka pa trepavice nadrauju sluznicu oka.

U rijetkim sluajevima suenje nastaje vakanjem, kada se ivci od govorni za luenje suza ispremijeaju sa ivcima za vakanje. Tada e vakanje istovremeno izazvati i suenje. To su krokodilske suze. Suze mogu biti krvave kada crvena krvna zrnca izlaze iz krvnih ila i ulaze u suznu lijezdu. To se vidi kod nekih bolesti krvi, ali moe biti i na ivanoj bazi. Upala nosa i sinusa moe prijei na suzni kanal, koji se tada zatvori i suze ne mogu u nos; nastaje vlano oko, odnosno suenje. Najei su psihogeni uzroci suenja. Jae izraeni osjeaji izazivaju suenje. Takvo psihogeno, osjeajno suenje nazivamo plaem: pla zbog tuga, pla zbog radosti, nasmijao sam se do suza.

kiljenje
kiljenje, razrokost (strabizam) nastaje kada oba oka istovremeno ne gledaju isti predmet. Prilikom gledanja u daljinu, one jabuice nisu usporedne, nego je jedno oko pomaknuto u stranu. ovjek se raa razrok. Kod novoreeneta kiljavost je prirodna, fi zioloka pojava. U prvim danima ivota kretnje oka nisu usklaene (ko ordinirane) jer dijete vidi, osjea, samo svjetlo i tamu. Tek sa 6 tjeda na poinje uoavati, prepoznavati i s oba oka fiksirati predmete (najprije one udaljene, s obzirom na to to se dijete raa kao dalekovidno). Kako se lea razvija postepeno, poslije treega mjeseca dijete poinje fiksirati i predmete u neposrednoj blizini oka. Usklaen rad oba oka neobino je vaan za normalan vid. Zajed niko gledanje s oba oka mogue je samo onda ako je njihova vidna spo sobnost jednaka. Meutim, esto je vidna sposobnost izmeu jednoga i drugoga oka razliita. Npr., jedno oko moe biti manje ili vie delekovidno od drugoga. Jedno oko moe biti kratkovidno, a drugo dalekovid no. Koji put je ronica jednoga oka drugaije zakrivljena od ronice dru goga oka (astigmatizam). Pojava da jedno oko vidi bolje od drugoga es to je nasljedna, ali moe biti izazvana bolestima i povredama. Takve nepravilnosti oka najei su uzrok kiljavosti. Zbog toga to oba oka ne vide jednako, slika predmeta na mrenici ne stvara se na is tom mjestu u oba oka, pa se istovremeno stvaraju dvije slike. Nastaje zbrka koju mozak nee prihvatiti. Dijete se tada poinje sluiti sa mo jednim okom, i to onim kojim bolje vidi. Drugo oko ne koristi, za nemari, pa se takvo oko esto naziva lijeno oko, a to je est uzrok kiljavosti. Da dijete daje prednost samo jednom oku moe se zapaziti dosta ra no, ve u estom mjesecu ivota. Jaku razrokost roditelji e uvijek opazi ti, dok e neznatne promjene proi nezapaene. Vanjski znakovi jedva

su uoljivi. Meutim, i takva, jedva primjetljiva, kiljavost moe biti isto toliko opasna kao prava razrokost. Da dijete ne pokazuje nikakve znakove nezadovoljstva svojim vidom potpuno je razumljivo, smatra ga normalnim. Na tu pojavu valja posumnjati kada dijete suvie okree glavu da bi gledalo neki predmet, ili predmet jednim okom, a drugo je djelomino zatvoreno. Sline smetnje mogu imati i roditelji, a tada i najmanja sum nja zahtijeva lijeniki pregled ak i djece do godinu dana ivota. Lije nik moe i u najmanjega djeteta ustanoviti takve smetnje. Ako lijeenje ne pone na vrijeme, zanemarivanje slabijega oka sve vie pogorava njegovu vidnu sposobnost; to moe dovesti do potpuno ga sljepila oka. Rano otkrivanje takve smetnje veoma je vano. Ako se ne zapone lijeenjem prije polaska u kolu, stanje se vie ne moe po praviti. Lijeenje je jednostavno ali dugotrajno. Princip lijeenja: treba to prije i to vie upotrebljavati zanemareno oko. Malom djetetu daju se kapljice u zdravo oko koje zamute vid; tako da se dijete prisili da to vi e upotrebljava oslabljeno oko. Poslije druge godine ivota nose se nao ale kod kojih je zamuen, prekrit, onaj dio koji doe ispred zdravoga oka. Postoje i posebne vjebe u koli gledanja (ortoptiko lijeenje). Ovisno o vrsti bolesti, upotrebljavaju se kapljice i zakloni za zdravo ili zanemareno oko. Operacija je potrebna kada je kiljavost posljedica nemoi, paralize onih miia koji pokreu onu jabuicu (paralitiki strabizam) i ako je kiljavost jako izraena.

Vid bolji u sumraku nego danju

')

To je tipian simptom oblika zamuenja lee, bolesti koja se naziva siva mrena ili katarakta. Nastaje kada je ona lea zamuena u sredini. Pri jakom svjetlu zjenica oka je suena tako da srednji, zamueni dio le e proputa manje zraka svjetlosti, ovisno o jaini zamuenja. Kada se u sumraku zjenica proiri, zrake svjetla mogu nesmetano ui u oko kroz periferne dijelove lee gdje nema zamuenja. Zbog istoga razloga neki ljudi danju vide bolje kroz tamne naoale.

ODUZETOST DIJELOVA TIJELA

Na povrini i u dubini tijela granaju se tanje i deblje srebrnobijele strune i niti: ivci. Njihova je uloga jednaka ulozi telefonskih kablova: prenose informacije iz periferije u centar, zatim centralna nareenja na izvrne organe. Ako se ubodemo iglom u prst, vrh igle dodirnut e ili povrijediti siuno klupko ivanih niti. Taj e podraaj proi strelovitom brzinom kroz ivac i javit e na odreeno mjesto to se dogodilo na prstu. Sudje lovanjem razliitih centara odmah e doi do odluke da se prst pomakne i povue. Nareenje o tome kree posebnim ili slinim ivanim kablovi ma. Kad stigne do miia na prstu, ruka se trgne i udalji od igle. Sve je to trajalo nepunu sekundu. Ako se na bilo kojem mjestu u tom uzlaznom i silaznom putu dogo di prekid, dolazi do poremeaja. Stanje je slino kao u ratu: ako ne mo gu stizati izvjetaji i ne mogu se prenositi nareenja, dolazi do nesvrsishodnih radnji. U pojednostavljenom anatomskom i fiziolokom smislu, moemo razlikovati ivana vlakna koja provode osjete i ivana vlakna koja su odgovorna za nareenja da se. izvri radnja. U medicinskom rjeniku prva se zovu: senzibilna i centripetalna vlakna, a druga: motorna ili cen trifugalna. Sada nas naroito zanimaju ova posljednja. Ako se na bilo kojem mjestu prekine veza izmeu jednoga dijela tijela i centralnoga iv anoga sustava, koji nareuje kakve pokrete valja initi, doi e do ne sporazuma, do djelomine ili potpune oduzetosti toga dijela tijela. Ako je motorni ivac prekinut, mozak se moe uzaludno napinjati da pokre ne taj dio tijela. Iako su i mozak i volja potpuno u redu, izvrni organi na periferiji ne dobivaju odreena nareenja, pa miii i druga tkiva ne znaju to da rade. U tom sluaju govorimo o oduzetosti. Za izvrenje bilo koje radnje potrebna su dva uvjeta: 1. objektivna mogunost izvrenja radnje, 2. sposobnost nareivanja i upravljanja tom radnjom. Za postojanje prvoga uvjeta mora biti sve u redu s izvrnim orga nom ili dijelom tijela. Ako, npr., ovjek nema jednu ili obje noge, nare-

denje centralnoga ivanog sustava da se hoda nee se moi izvriti jer izvrni organi ne postoje. Ako pak ti organi postoje, a prekid je negdje u vezama, ovjek se nee moi pokretati zbog klijenuti, paralize, oduzetosti. Ako moe bar malo micati udovima (ali ne normalno), govorimo o djelominoj oduzetosti, slabosti i parezi. Povrede miia i tetiva lake se mogu lijeiti nego povrede ivaca. Spajanjem prekinutoga ivca esto ne dolaze do uspostavljanja pune funkcije: kabel, koji u sebi ima na tisue niti, ne moe se tako spojiti da bi svaka nit nala svoj nastavak. Ako pak ivac dulje vrijeme ili trajno ne radi, dolazi do slabljenja i nestajanja miia i drugih tkiva.

Oduzetost udova
Razliiti su uzroci oduzetosti jedne ili obiju ruku ili nogu. Da bi se pruila lijenika pomo vano je ustanoviti da li je dolo do tzv. peri ferne ili centralne klijenuti. U oba sluaja ne mogu se izvriti aktivne kretnje, kod periferne klijenuti zbog oteenja ivca, a kod centralne zbog bolesnoga procesa u mozgu. Za izvrenje radnje potrebna je suradnja mozga, ivaca, tetiva i mi ia. ivani dio esto je najvaniji. I najmanja koliina miia moe iz vesti rad ako je mii podraen; bez toga i najvea gomila ostaje nepok retna. Miii uptrebom jaaju, u protivnom slabe; miii zakrljaju ako klijenut ivca traje dulje. Postoje razliiti oblici djelomine ili potpune klijenuti. Ako je ote en glavni ivac za pojedini organ, doi e do pareze ili paralize itave ruke ili noge. Prilikom oteenja pojedinih ogranaka oduzeti su samo ne ki pokreti ili dijelovi tijela, npr. nemo ake, oduzetosti pojedinih prsti ju, stopala. S obzirom na to koji je dio tijela zahvaen, pregledima moe mo ustanoviti na kojem je mjestu dolo do oteenja ivca. Zato se ispi tuju pojedine kretnje, a posebnim aparatima moemo kontrolirati rad i vaca. U snopovima ivaca esto idu usporedo vlakna koja provode osje te i vlakna koja prenose motorna nareenja. Zato se zbog oteenja tak vog snopa javljaju smetnje osjeta. Posljedica je osjeaj mravinjanja ili utrnulosti, neosjetljivosti na toplinu i bol u pogoenom predjelu. Poznati su mnogi uzroci oteenja ivaca. Prilikom tjelesnih povre da ivac se moe prerezati ili unititi zgnjeenou. Dulji pritisak ili istezanje ivca takoer moe dovesti do oteenja. Ako nam je noga neko vrijeme u neprirodnom poloaju, osjetit emo marce i neemo je moi pokrenuti. Kaemo da je zaspala, a zapravo je zaspao ivac. Poznata je i tzv. paraliza ljubavnika: ako dvoje spavaju tako da ena dri gla vu na ispruenoj ruci mukarca, moe doi do klijenuti ruke. To se doga a osobama kojima je oteen ivac. Nekad su ovu klijenut smatrali kaz-

ivani putovi se ukrtavaju na pu tu iz mozga prema periferiji tijela. Centri koji upravljaju lijevom stra nom tijela nalaze se u desnoj polovi ni mozga. Na lijevoj strani mozga nalaze se centri koji upravljaju des nom stranom tijela

nom viih sila; danas znamo da je do nje dolo zbog prenapetosti i pri tiska na ivac. ivac mogu otetiti upale i otrovi. Kod djeje paralize dolazi do upale ivanoga tkiva u kimenoj modini, a posljedica je oduzetost ru ke ili noge. Kod svih oteenja ivaca vano je da lijeenje otpone to ranije. Povrede zahtijevaju operacije; inae se daju lijekovi, izvri se elektrini podraaj ivca i sl. Ako se ivac ne oporavi u roku od nekoliko tjedana ili mjeseci, pogoeni dio tijela ostat e trajno oteen. Stoga valja vjeba ti. Ako se miii ne mogu aktivno pomicati, uinit emo to pasivnim raz gibavanjem. Bez upornosti nita ne moemo uiniti. Vjebe i druge mjere fizikalne terapije esto se provode godinama. Uspjeh se postie naroito u djece iji organizam ima mnogo ivotne snage. Postoje i tzv. histerine klijenuti. Kae se: Odsjekle su mi se noge od straha. elimo li nekome neto uzbudljivo rei, kaemo mu da sjed ne. Radi se o kratkotrajnoj oduzetosti zbog uzbuenja; u nekim sluaje vima oduzetost moe trajati vrlo dugo, moe doi i do trajnih posljedica neaktivnosti. Neki je ovjek jednom neto ukrao, a poslije toga ruka mu je ostala oduzeta. Do toga je dolo zbog straha, grinje savjesti i duev noga nemira.

Modana kap
Modana kap (apopleksija cerebri) u narodu se jo naziva kaplja najee je izljev krvi u mozak ili zaepljenje krvnih ila. Bolest nastupa vie ili manje naglo. Bolesnik se onesvijesti, a kada se probudi, ne moe micati rukom ili nogom, ili ih nespretno pomie. Oduzeta je obino jedna strana tijela. Po tome koji se dio tijela ne pod vrgava voljnim pokretima moemo ustanoviti u kojem se dijelu mozga nalazi oteenje. Budui da se u lijevoj strani mozga nalaze centri za govor i razumi jevanje govora, modana kap izazvat e u tom predjelu oduzetost govora i djelomino ili potpuno nerazumijevanje onoga to se uje. To je afazija. Modana kap uvijek je ozbiljna bolest. U prvo vrijeme najvanije je mirovanje. Takvog bolesnika ne smijemo voziti u bolnicu ako je udalje na, naroito po loim putovima; bolest se esto bolje lijei kod kue ne go u bolnici, naroito ako se bolesnik moe hraniti i njegovati prema savjetima lijenika. To dolazi u obzir ako se radi o lakim sluajevima ili ako bolesnik odbija bolniko lijeenje. Nakon prvih dana mirovanja potrebno je poeti pasivnim razgiba vanjem oduzetih udova. Bolesnici pruaju otpor zato to ih to boli i to se boje. Otpor valja obazrivo slomiti: ako bolesnik nepotrebno ostane u krevetu nekoliko tjedana, doi e do brzih i trajnih oteenja. Dok su kod perifernih klijenuti miii mlohavi, sada su tvrdi i napeti. Posljedica je skrenje dijelova ruke i noge. Fizikalna terapija gotovo uvijek poma e, ali je potrebno mnogo sranosti i istrajnosti. Bolesnik s modanom kapi moe dobiti dekubitus, tj. otvaranje ra na na onim dijelovima tijela koji su izloeni pritisku. Ako bolesnik ne moe kontrolirati mokrenje, potrebna mu je vea njega jer moe doi do inficiranja tih rana. Mjesta na kojima kosti najvie pritiu podlogu valja masirati alkoholom, povremeno podmetati zrani jastuk, paziti da po steljina ne bude naborana, mijenjati poloaj tijela. Njega bolesnika zahtijeva mnogo truda i portvovanja. Zato je vrlo vana suradnja bolesnika i njegove okoline. Izljeenje esto ovisi o du evnom stanju bolesnika i panji najbliih.

Klijenut linoga ivca

Paraliza facijalisa, ivca koji podraava veinu miia na licu, uvi jek izaziva paniku. Preko noi ili u roku od nekoliko sati, bolesniku omlohavi jedna strana lica, spusti se kut usana, brazde na elu izblijede,

oko ostaje otvoreno. Ako se pokua nasmijati, to e ispasti tuno, smijat e se samo polovica lica; zbog toga nastaju smetnje prilikom uzimanja hrane i u toku govora. Ako se to dogodi djeci, roditelji odmah pomiljaju na tumor mozga. U starijih se javlja bojazan da je to znak modane kapi. Na sreu, to nisu teke bolesti. ivac izlazi na lice kroz kotani kanal ispod oka u blizini nosa. Zbog upale nabubri i pritijenjen u kosti prestane raditi; dakle, to je oteenje ivca a ne mozga. Naroito je vano da lijeenje zapone to ranije, najbolje odmah, isti dan. Bolesnik ne mora leati, ali se mora uvati prehlade. Pored lije kova daju se i injekcije u sam ivac, a poslije se ivac podrava elektri nom strujom. Ako se ispravno postupa, bolest najee prolazi za neko liko tjedana. U protivnom moe doi do upale oka, koje je stalno otvo reno, i do suenje miia, a takva oteenja mogu ostati trajna.

Klijenuti drugih ivaca i osjetnih organa

Svaki od ivaca ili njegovih ogranaka moe biti ometan u radu ili oduzet. Uoljiva je oduzetost onih ivaca: oni kapci ne mogu se potpuno zatvoriti, oi se ne mogu pokretati, ovjek odjednom postaje razrok, o ne jabuice postaju nemirne, oi igraju. Oduzetost sluha, gluhoa, esto se javlja kao priroena mana. Kad postoji od roenja, rije je o gluhonijemosti. Danas se takvim osobama moe pomoi. Zbog oteenja onoga ivca moe doi do smanjenja vida pa i slje poe.

OSJEAJ MANJE VRIJEDNOSTI

Ako se u nekoj situaciji ili zbog neega ne osjeamo jednaki drugim lju dima, govorimo o osjeaju manje vrijednosti. Ovaj je izraz prvi upotrije bio austrijski psihijatar Alfred Adler. Poao je od jasne i razumljive i njenice: ako djevojica preboli djeju paralizu, jedna e joj noga ostati slabija, zaostat e u razvoju i tkiva e zakrljati. Kad odraste, osim toga fizikog defekta osjeat e i duevne smetnje. Bit e prisiljena nositi hla e jer e njena mravija noga izazivati pitanja i komentare; stidjet e se svoje mane, bit e joj neugodno i izbjegavat e drutvo, nee htjeti ii na ples, imat e problema s momkom, ma koliko inae bila zgodna i pamet na. Osjeaj manje vrijednosti ne mora uvijek uzrokovati stvarna nakaz nost ili slabost nekoga organa, dijela tijela ili duevnih osobina. Netko se moe ponaati sasvim prirodno iako ima i vei defekt, a drugi e s mnogo manjim oteenjem razvijati jak osjeaj manje vrijednosti. Bitna je naa reakcija na tu vie ili manje stvarnu ili umiljenu manu. Svaki ovjek u toku ivota, povremeno ili trajno, imao je osjeaj manje vrijednosti. Nekome se ini da ima prevelik nos, drugi je nesretan jer ima velik trbuh, previe tanke noge, premalo kose, pregrube crte lica, nezgrapne ruke, podvaljak, nespretne kretnje itd. Uvjeravanja su gotovo bez uinka jer ga nitko ne moe razuvjeriti. Tome u prilog govori i jed nostavan primjer iz svakodnevnoga ivota: svatko je od nas iskusio da je jednom, kad je obukao novo odijelo, od prvoga asa imao osjeaj da mu dobro ne stoji. Osjeao se nelagodno. Suprotna uvjeravanja primao je s nevjericom i odbijanjem. Osjeaj manje vrijednosti uporan je i proturijei svim dokazima. Budui da je osjeaj manje vrijednosti prisutan u svih ljudi, moe mo ga proglasiti gotovo normalnom pojavom. U nenormalne poremea je ubraja se tek onda kada izazove dalje neprirodne reakcije. Ako, npr., djevojka, koja ima osjeaj da su joj grudi previe velike, poinje izbjega vati drutvo, ako izabire odjeu koja joj ne odgovara, ne odlazi na ples, odbija mladie, zadrava se u kui - onda moramo zakljuiti da je rije o duevnoj reakciji koja nije primjerena i predstavlja njenu ivotnu za-

preku. Valja se posavjetovati sa psihijatrom da bi se promijenile pogre ne reakcije. Iako to nije jednostavno, neto se mora poduzeti jer e biti sve nesretnija. Njen ivot krenut e pogrenim tokom, a pozitivne osob ne kvalitete nee doi do izraaja. Sve ivotne neuspjehe dovodit e u vezu s manom, koja moda i ne zasluuje to ime, ali je u njenim oima narasla do nepremostive zapreke. esto ne moemo savladati stvarnu ili umiljenu manu tijela ili due koja je izvor osjeaja manje vrijednosti. Ali i u tom sluaju prua nam se mogunost da na nekom drugom podruju razvijemo sposobnosti koje e nadvladati na negativni osjeaj o sebi. Taj proces neki zovu kompen zacija, drugi sublimacija; u oba je sluaja rije o nastojanju da se jedna slabost izjednai i opravda uspjehom u drugoj djelatnosti. Dakle, u nama postoji jak nagon da prevladamo osjeaj manje vri jednosti. Ako ne moemo trati, iskazat emo se kao matematiari ili umjetnici, razvijat emo druge sposobnosti. Neki to mogu postii i sami, drugi tek s pomou okoline ili lijenika. Poznato je da je Demosten mu cao. To ga je potaklo da vjeba govor; odlazio je na morsku obalu, nad vikivao se s valovima, pod jezik je stavljao kamenie i uporno ponav ljao neke rijei i reenice. Napokon se toliko osposobio da je postao je dan od najslavnijih govornika staroga vijeka. Osjeaj manje vrijednosti nije uvijek negativan i lo. Da ga nema, svijet bi bio lien mnogih otkria i novih ideja. Mnogi znameniti ljudi patili su od realnih i umiljenih takvih osjeaja. Do uspjeha ih je dovela upornost da nadoknade taj osjeaj mane. To je bio motor, pokreta i po vod za akciju. Kompenzaciju valja usmjeriti na pravi put, pa e i osoba s osjeajem manje vrijednosti stei samopouzdanje i uspostaviti tjelesnu i duevnu ravnoteu. Ne zaboravimo, dakle, poruku: dobro je to imamo neki osjeaj manje vrijednosti; to je garancija da neto moemo postii, ako to doista elimo!

OTROVANJA

Oko 300.000 razliitih kemijskih spojeva, vie ili manje otrovnih, okru uje danas civiliziranoga ovjeka. Mnoge od tih kemijskih tvari nalaze se u neposrednoj blizini ovjeka, u njegovoj radnoj i kunoj okolini. To je jedan od razloga zbog ega se smrtnost od otrovanja nalazi ve na et vrtom mjestu smrtnosti od bolesti srca i krvnih ila, ozljeda te zloudnih tumora. Zdravlje i ivot otrovane osobe, drugim rijeima, uspjeh bolnikoga lijeenja i rehabilitacioni postupak vrlo esto ovise o pravodobnom i pravilnom pruanju prve pomoi, o znanju i spremnosti graana da tu pomo prue brzo, na samom mjestu dogaaja, u okolnostima kada me dicinska pomo nije dostupna ili je odgoena. No valja takoer napo menuti da je mjesto pruanja prve pomoi esto bojno polje na kojem se odvija direktna i odluna bitka za ivot otrovane osobe, s obzirom na to da se u toj poetnoj fazi otrovanja razvijaju vrlo esto poremeaji koji neposredno ugroavaju ivot. U stvarnosti, kada se prua pomo akutno otrovanoj osobi, tada je ta pomo redovito nedovoljna, bolje reeno nikakva ili loa, pa se ne tre ba uditi to otrovani koji put vie stradaju zbog pogrenoga nego zbog nikakvog ukazivanja pomoi. Pri pruanju pomoi otrovanoj osobi zna ajni su i psihiki razlozi. Iskonski strah ovjeka od otrova esto izaziva efektivnu reakciju oblika i intenziteta koju rijetko vidimo u sluajevima drugih zadesa; od nepokretnosti, ukoenosti (emotivni stupor), do bjeanja s mjesta dogaaja. Koji put panika i duboko uvrijeena zabluda da se otrovanom obavezno mora dati neki protuotrov (antidot), dovode do toga da otrovanom daju da pije svakojake protuotrove koje nau pri ruci i za koje znaju iz narodnoga predanja. To je najee mlijeko, rakija, med, soda bikarbona, ili pak bilo to drugo, samo da otrovani ne to dobije, npr. kapljice za srce, tablete za umirenje itd. Da li je uzeta supstancija otrovna, kakva su toksina svojstva, to valja poduzeti itd., dileme su uoene ve davno u mnogim zemljama, na roito u onima gdje je otrovanfh mnogo. Da se autoritativno odgovori na postavljena pitanja i na taj nain pomogne, prvenstveno zdravstve-

nim radnicima, osnovan je prije 25 godina u Chicagu, u sklopu jedne bolnice, informativni toksikoloki centar s bogatom dokumentacijom o svim kemijskim spojevima i komercijalnim preparatima. Lijenici su te lefonom mogli dobiti sve potrebne informacije, a graani upute u prvoj pomoi. To je bio povod da se takvi centri poinju otvarati u mnogim zemljama. 1979. godine poeo je radom (permanentnim deurstvom) In formativni toksikoloki centar u Zagrebu: telefonski broj: 217-226 Pruanje prve pomoi prilikom otrovanja provodi se pomou: 1. opeg postupka - koji obuhvaa sve mjere kojima se otrov to hitnije, ve na licu mjesta, odstranjuje iz organizma; 2. posebnoga (specifinog) postupka - kada se kod poznatih i tono odreenih otrova daju sredstvo za njihovo ponitavanje u tijelu, tzv. pro tuotrovi (antidoti).

Odstranjivanje otrova iz tijela

Pri odstranjivanju otrova iz tijela valja se po mogunosti drati pra vila da se otrov odstranjuje iz organizma istim putem kojim je u organi zam uao. Odstranjivanje otrova iz probavnoga sustava. Ako netko proguta ot rov, uspjeh prve pomoi moe biti znaajan, osobito ako je pomo zapo eta neposredno nakon uzimanja otrova. Cilj prve pomoi je to hitnije izbacivanje otrova iz eluca i poduzimanje mjera kojima se onemoguu je, ili bar smanjuje koliina otrova koja se upija (resorbira) u krv. U ok viru prve pomoi postoje tri osnovna postupka: 1. Izazivanje povraanja, koje se postie nadraivanjem mekoga ne pca ili stranje stijenke drijela pomou prsta. U osoba koje teko povra aju, nadraivanjem prstom moe se udruiti s grgljanjem tople sapunice (ne deterdenta). 2. Ispiranje eluca, koje moe biti i kod kue, neposredno poto je otrov progutan, izvodi se tako da se najprije izazove povraanje. Nakon toga pije se topla voda, pa se opet izazove povraanje. Izmjenom pijenja vode i izazivanja povraanja eludac se ispire bolje nego eluanom son dom koju u odreenim sluajevima primjenjuju u bolnici. Ispiranje elu ca izvodi se sve dok povraani sadraj nije bistra tekuina. Odjednom se ne smije popiti vie od pola litre vode. Povraanje i ispiranje eluca ne smije se primijeniti prilikom otrova nja jetkim tekuinama, kao to su kiseline i luine, zatim otrovanja ben zinom, otapalima za boje i destilatima petroleja.

Povraanje se ne smije pokuati izazvati u osobe koja nije pri svijes ti i u onih osoba koje pruaju otpor. 3. Vezivanje (adsorpcija) otrova izvodi se pomou ivotinjskoga ili biljnog ugljena. Ve je odavna dokazana protuotrovna sposobnost aktiv noga ugljena (Carbo animalis, Carbo vegetabile). Budui da nikada nismo sigurni da li je povraanjem i ispiranjem eluca odstranjen sav otrov, ve u okviru prve pomoi treba poduzeti i druge mjere da bi se sprijeila dalja resorpcija u crijevima. Aktivan ug ljen najbolje vee na sebe otrov u probavnom sustavu i nezamjenljiv je fizikalni antidot. U posljednjih nekoliko desetljea njegova antidotska sposobnost dokazana je brojnim eksperimentima, premda je jo poet kom 19. stoljea francuski ljekarnik Thouery dokazao njegovu djelotvor nost na taj nain to je popio viestruku smrtnu dozu strihnina s aktiv nim ugljenom bez ikakvih posljedica. ivotinjski ili biljni ugljen, ako je uzet dovoljno rano, vee na sebe veinu otrova bez obzira jesu li organ ske ili anorganske prirode. Daje se u 5 do 10 puta veim koliinama od koliine uzetoga otrova. Odrasloj osobi daju se najmanje dvije velike li ce otopljene u ai vode. Ako nema gotovoga preparata u ljekarni, moe posluiti i prepreni kruh (da pougljeni) koji se zdrobi u prainu. Dobro je kod kue imati ve pripremljenu smjesu: 30 grama ugljena pomijea se sa 60 ml destilirane vode i ostavi u hermetiki zatvorenoj boici. Ugljen ne gubi aktivnost ni nakon duega stajanja, samo to se prije upotrebe dobro promuka. Odstranjivanje otrova iz dinoga sustava. Udisanjem ulaze u tijelo otrovi u plinovitom stanju, praina i dimovi. Udahnuti otrovi odmah ulaze u arterijsku krv bez ikakvih zapreka preko velike povrine od 80 kvadratnih metara koju ini oko 300 miliju na plunih mjehuria (alveola). Otrovanoga treba to prije ukloniti iz sredine u kojoj se otrovao, tj. iznijeti ga iz zatrovane atmosfere na ist zrak. Odmah valja ustanoviti ope stanje otrovanoga. Budui da se otrov odstranjuje iz organizma di sanjem, odravanje prohodnosti dinih putova i omoguivanje disanja najvanija je mjera prve pomoi. Po potrebi valja provoditi umjetno di sanje. Ako je otrovani bez svijesti, a die, valja ga staviti u boni poloaj kako bi se sprijeilo guenje vlastitim jezikom ili povraenim sadrajem. Odstranjivanje otrova s koe. Mnogi su u zabludi kada smatraju da neoteena koa sigurno titi od ulaska otrova u organizam. Velik broj otrova, i to najopasnijih, ulazi u tijelo preko zdrave koe i moe izazvati smrtonosno otrovanje. U prvoj pomoi potrebno je ispiranje to veim koliinama vode, a poslije i pranje sapunom.

Protuotrovi (antidoti)
Nakon odstranjenja otrova iz organizma, ve se u okviru prve po moi mogu dati sredstva za njihovo ponitavanje. Takva sredstva naziva ju se protuotrovi ili antidoti. Pravovremena i pravilna primjena antidota moe spasiti ivot otrovane osobe i znatno uzjecati na proces izljeenja. Prilikom primjene protuotrova valja se drati osnovnoga medicin skog pravila koje je prije 2000 godina izrekao rimski lijenik Galen: Primum nil nocere, tj. prvenstveno se otrovanome ne smije nakoditi. Zbog toga mu se ne smije davati nijedno sredstvo za koje se sigurno ne zna je li medicinski opravdano. esto nastaju kobne pogreke zbog ne odgovarajue primjene raznih antidota. Npr. mlijeko, koje mnogi smatraju univerzalnim protuotrovom i daju ga u gotovo svim sluajevi ma otrovanja, djeluje korisno samo prilikom otrovanja tzv. korozivnim otrovima (kiseline, luine, soli tekih metala). Prilikom veine drugih ot rovanja mlijeko samo pogorava stanje otrovane osobe jer pomae bolje upijanje (resorpcija) otrova u tijelo. To vrijedi i za mnoga druga sredstva narodne medicine. Protuotrovi koji se obino nalaze u kui: estoka pia, koja sadravaju etilni alkohol (vinjak, rakija, viski itd.) daju se kao specifini antidot prilikom otrovanja metilnim alkoho lom (metanol, drveni pirit) i antifrizom (etilenglikol). Etilni alkohol, svojom sklonou (afinitetom) prema fermentu koji razgrauje sve alko hole iz estokih pia, spreava razgradnju drugih alkohola, a time i stva ranje otrovnih spojeva (metabolita), mravlje kiseline pri trovanju metil nim alkoholom i oksalne kiseline prilikom otrovanja antifrizom. Daje se 1/2 do 1 dl estokoga pia. Ponavlja se svaka 4 sata do do laska u bolnicu. Biljni i ivotinjski ugljen djelotvoran je u gotovo svim sluajevima otrovanja organskog i anorganskog sustava. Daje se u obliku praka i tableta u 5 do 10 puta veim koliinama od uzetog otrova, najmanje 2 velike lice ili 2 tablete. Mlijeko je izvrstan protuotrov prilikom otrovanja kiselinama i lui nama te solima tekih metala. Zbog sadraja aminokiselina u mljenim bjelanevinama, mlijeko se ponaa amfoterno, tj. u kiseloj sredini kao blaga luina, u lunatoj sredini kao blaga kiselina i dovodi do neutrali zacije otrova; takoer pomae prilikom otrovanja vodikovim peroksi dom. Daje se 1 do 2 ae. Bjelanjak jajeta daje se prilikom gutanja korozivnih otrova. Djeluje poput mlijeka.

Daje se tueni bjelanjak od 2 do 3 jaja. Ocat se daje prilikom otrovanja luinama. Dovodi do neutralizacije kiseline. Daje se 1 aa. krob je izvrstan protuotrov prilikom otrovanja jodom. U pola litre vode otopi se 40 grama kroba i popije 1 do 2 ae. Slino djelovanje po stie se branom ili, jo bolje, krumpirom u prahu. Natrijev bikarbonat (soda bikarbona) slui za vanjsku upotrebu, za ispiranje koe i sluznice kod raznih kiselina. Ne primjenjuje se prilikom gutanja kiseline zbog toga to oslobaa veliku koliinu ugljinoga diok sida koji dovodi do jakoga rastezanja eluca tada postoji mogunost puknua (perforacije) eluane stijenke. Sok od limuna ili otopina vitamina C s dosta tekuine daje se prili kom otrovanja hipermanganom (kalijev permanganat). Poslije se moe dati mlijeko ili bjelanjak od jajeta. Pruanje prve pomoi ne iskljuuje lijeniki pregled ili bolniko li jeenje. Nakon ukazane prve pomoi, otrovanu osobu valja to hitnije prevesti do najblie zdravstvene ustanove ili pozvati slubu hitne pomo i. Otrovano sredstvo potrebno je donijeti u bolnicu u kompletnoj am balai, ili barem etiketu na kojoj pie naziv otrova, kemijski sastav pre parata i koliina otrova.

Spreavanje otrovanja
Svaki graanin mora poznavati osnovne mjere za spreavanje otro vanja. Preventivne mjere temelje se na slijedeim injenicama: - Najvei broj otrovanja odraslih izazvan je namjerno, kao nepromiljen in, u afektu sukoba u kui ili na radnom mjestu. Kod tinejdera (od 13 do 19 godina ivota) pokuaj samoubojstva preteno je demonstrativna re akcija na neispunjene elje, lo uspjeh u koli, ljubavno razoaranje itd. U djece preteno je rije o zadesnim, akcidentalnim otrovanjima; u djejoj dobi 50% svih nesrea ine otrovanja; najvei broj sluajeva do gaa se u vrijeme najvee djeje radoznalosti u dobi od 12 do 24 mjeseca ivota. Najei je otrov neki lijek ili kemijsko sredstvo koje se upotreblja va u kuanstvu (sredstva za ienje, preparati za unitavanje gamadi, kozmetika sredstva itd. Najei uzrok smrtonosnoga otrovanja je plin ugljini monoksid.

Slijedei postupci mogu znatno smanjiti broj sluajeva otrovanja: Pregledati valja sve kemikalije u kui, garai, podrumu te odstraniti sve to nije neophodno za potrebe kuanstva. U kui ne treba drati koncentrirane kiseline, luine i neke druge jake otrove. Sve kemikalije moraju se drati u originalnoj ambalai, nikada u bocama koje inae slue u druge poznate svrhe, npr. boce od vina, piva, mineralne vode itd. Sva kemijska sredstva koja slue u domainstvu valja drati na mjestu koje je izvan dohvata djece, duevno zaostalih i alkoholiziranih osoba. Djecu privlae kemikalije ugodna mirisa i atraktivne ambalae. Lijekovi te jaa otrovna sredstva moraju obavezno biti pod kljuem u posebnim prostorijama ili pretincima. Djeci se nikadane smije davati lijek pod izgovorom da su to bom boni, okolada i slino. Djeca se ne smiju hvaliti i nagraivati zbog toga to bez otpora uzimaju lijek. Ne smije se uzimati lijek pred djecom jer ona oponaaju postupke odraslih.

OVISNOSTI

Naziv narkomanija svatko povezuje s uivanjem jakih sredstava, droga ili tableta. Osoba koja uzima ta sredstva zove se narkoman. Mnogi ipak ne znaju o emu je zapravo rije. Bit je problema narkomanije u tome da se odrede narkotina sred stva. Ako to ne uinimo, narkomanom moemo nazvati i onoga koji voli jesti, ili je pretjerano zaokupljen bilo ime. Narkoticima u medicini nazi vamo tvari koje dovode do promjena u ivanom sustavu. Dok su se pri je u tu grupu ubrajali samo lijekovi i sredstva za umrtvljenje ivane i duevne aktivnosti, danas takvim sredstvima smatramo i ona koja izazi vaju posebna uzbuenja. Upoznavanje obiaja i navika razliitih dru tvenih sredina pokazala su da je u mnogih naroda uobiajeno uzimanje takvih sredstava i da su drutvene reakcije vrlo razliite. Dok se, npr. u nekim azijskim zemljama uivanje i puenje opijuma nikad nije posebno osuivalo, takva je praksa u drugim zemljama izazivala strah i otpor. U novije vrijeme Svjetska zdravstvena organizacija, na osnovi strunih is traivanja i meunarodnih sporazuma, uspjela da veina zemalja svijeta prihvati popis narkotinih sredstava i pristane na posebnu kontrolu. Kod nas se esto uje: narkoman je onaj koji uiva drogu. To nije tono. Prema osnovnom znaenju, droga oznaava osuene dijelove bilja ili ljekovite tvari koje slue za pripravljanje ekstrakta ili lijekova; postoje i trgovine koje se nazivaju drogerije, u kojima se ne prodaju droge u smislu narkomanskih sredstava, nego preparati i kemikalije. Narkotina sredstva nalaze se pod nacionalnom i internacionalnom kontrolom. Zbog toga je propisivanje takvih lijekova komplicirano. Ponekad se uka zuje potreba da se neko sredstvo, koje je bilo u slobodnoj prodaji, uvrsti u popis opasnijih narkomanskih droga. To se u naoj zemlji dogodilo s meprobamatom, spedom i drugim lijekovima. Od trenutka kada je ocije njeno da postoji mogunost opasnoga navikavanja, o njima se mora vo diti posebna evidencija. Naa zemlja usvaja definiciju Svjetske zdravstvene organizacije: na rkomanija je kronino i trajno trovanje izvjesnim prirodnim ili umjet nim tvarima.

Glavne znaajke osoba koje uivaju takva sredstva: 1. psihika i fizika ovisnost o djelovanju droge, 2. nesavladiva potreba za uzimanjem droge, 3. sklonost poveanom uzimanju, 4. duevne, tjelesne i drutvene promjene, koje su posljedica uzima nja droge. O uzimanju narkotizirajuih sredstava zna se iz najstarijih povijes nih dokumenata. Mnogi su uzimali posebna sredstva da bi doli u stanje ekstaze, uzbuenosti ili smirenja. Dok je to u istonim zemljama poznato stoljeima, u novije vrijeme narkomanija uzima maha u zapadnim zem ljama, naroito u Sjedinjenim Amerikim Dravama, te skandinavskim i nekim drugim evropskim dravama. Ni naa zemlja nije izuzetak. Narkomanom se ne postaje preko noi. Prvi je pokuaj najee po sljedica zavoenja u drutvu ili znatielja. Pri tom nije rijetko razoara nje. ovjek je oekivao vie nego to se stvarno dogodilo. Pogotovo je neugodan osjeaj mamurluka nakon prestanka djelovanja droge, kada se javlja munina, povraanje i druge smetnje. Iako sve to nije najugod nije, javlja se elja da se ponovo uzme sredstvo. Nakon nekoliko ponav ljanja uvruje se navika; ovjek je jo uvijek uvjeren da ga to nee uh vatiti, da je svoj gospodar. Ponovljene pokuaje uzimanja sredstva narkoman opravdava time to se nee ponaati drugaije od svojih prija telja i to eli dokazati da moe raditi to hoe. Nekad sporije, nekad bre, narkoman sve ee pribjegava uzimanju sredstva, a kada je bez njega, sve vie na nj misli. Tok privikavanja slian je alkoholizmu, ali mnogo je jai i bri. Prijelaz izmeu normalnoga ivota i ivota narko mana naroito se skrauje u mladih ljudi. Pogotovo je to izraeno kod onih koji su po prirodi skloni da u sukobu s drugima bjee u nerealnost, kod razoaranih i slabih linosti i onih koji su podloni utjecajima. Dua i tijelo takvih osoba trae narkotino sredstvo i takav e ovjek uraditi sve to moe da bi ga se domogao. U tome se ne preza od lai, prevare, krae, pa ni od zloina. Narkoman brzo poputa i ne izvrava svoje ivotne obaveze, presta je uiti, zaputa posao i porodicu, mata o odlasku u daleku indijsku zemlju u kojoj postoji isti ivot, gdje svatko moe ivjeti kako hoe; prestaje se brinuti o svojim dunostima i jedini mu je ivotni cilj blaen stvo pod utjecajem njegova sredstva. Alkoholizam nismo spomenuli sluajno. Iako alkohol nema iste te ke karakteristike kao neka druga narkomanska sredstva, npr. hai, opi jum, ipak se i u vezi s njim javlja jednako intenzivna ovisnost ovjeka o kemijskom ili drugom sredstvu. Zato se u novije vrijeme ne govori samo o narkomaniji nego o ovisnosti, tj. o upornoj, bitnoj i bolesnoj poveza nosti ovjeka i opasnoga sredstva.

Narkomani nabavljaju drogu i kemikalije od preprodavaa, a ile galni proizvoai zgru goleme profite. Onima koji se bave sportom poznata je rije doping. Ta engleska ri je oznaava uzimanje uzbudujuega sredstva da bi se pojaala energija i koncentrirala sposobnosti. Neki studenti uzimaju takva sredstva prije uenja ili ispita, drugi samo na natjecanjima. Sredstva izazivaju osjeaj svjeine i sposobnosti, koji se stvarno moe potvrditi, ali poslije toga uvijek dolazi do pojaanoga osjeaja umora, slabosti i klonulosti. Pretra gom u mokrai i drugim nainima moe se ustanoviti da li je netko uzeo takav lijek. Zabrana dopinga u sportu nije nuna samo zbog lanih re zultata nego i radi zatite zdravlja sportaa. Takva sredstva uvijek ote uju organizam, a ponovljeno uzimanje dovodi do trajne narkomanije.

Strah od narkomanije
Pretjeran strah od narkomanije moe izazvati paniku. Roditelji i prosvjetni radnici previe sumnjiavo gledaju na svaku tabletu ili cigare tu s kojom zateknu mlade ljude. Meutim, moramo biti oprezni jer na rkotici (kao sve to se zabranjuje) mame, a pomodan hit moe postati tragina navika. Onaj koji doista uzima narkotina sredstva najprije za varava sebe, pred drugima taji svoju sklonost i lae; izmeu njega i blie i dalje okoline prekinute su spone prijateljstva, povjerenja i iskrenosti. Svaka je sumnja teka; bila prava ili neprava, otkriva naruene meu ljudske odnose. Trajno nepovjerenje i sumljienje samo pogorava odno se narkomana s okolinom. Iako povjerenje moe graniiti s naivnou nepovjerenje sigurno raa i produbljuje otuenost. Normalnu granicu nije mogue jasno odrediti. U biti svih psihikih poremeaja, a to se od nosi i na narkomanije, postoje nesporazumi i neusklaenosti odnosa po jedinca i drutva. Osim straha za druge, postoji i strah za sebe. Ima mnogo onih koji se boje uzeti bilo kakvu tabletu, naroito ako je rije o lijeku za smirenje, protiv glavobolje ili za spavanje. Strahuju da se ne naviknu, da ne posta nu ovisni o lijeku, boje se narkomanije. Zbog neopravdanih odbojnih reakcija i otpora prema lijekovima moe doi do pogoranja zdravstve noga stanja bolesnika. Povjerenje prema savjetima lijenika glavni je na in da se prebrode takve tekoe.

Tabletomanija
Usporedo s razvijanjem narkomanije sve je ea tabletomanija, tj. potreba da se povremeno ili stalno uzimaju bilo kakve tablete. Naroito

se mnogo uzimaju tablete koje sadravaju vitamine, razliite minerale, soli i ekstrakte. Tako se i izraz narkomanija sve ee upotpunjuje s rije ju ovisnost. Ako neiji osjeaj sigurnosti ovisi o bezazlenom ili blae nom sredstvu, govorimo o tabletomaniji, a ako je rije o narkomanskom sredstvu, govorimo o narkomaniji. Tabletomanija ne oteuje tijelo ako se ne uzimaju opasnija sred stva. Vano je znati da mnogi lijekovi protiv glavobolje imaju sastojke koji mogu dugotrajnim uzimanjem izazvati narkomansku potrebu za po veanjem broja tableta, a djeluju tetno i na neke organe, naroito na one koji proizvode krvne stanice. Zato se ne moe odrediti jasna granica izmeu neopasne tabletomanije i prave narkomanije. Bitna je potreba za lijekovima koji treba da pomognu odrati tjeles nu i duevnu ravnoteu. Iako se mnogima ini da tablete uzimaju radi spreavanja i lijeenja tjelesnih simptoma, ipak su to gotovo uvijek psi hiki razlozi.

Lijeenje i suzbijanje ovisnosti

Iako je lijeenje narkomanije teko i dugotrajno, nije beznadno. Li jeenje se provodi po principima socijalne psihijatrije, a to znai da se u postupak ukljuuje ua i ira drutvena sredina. Poetak se obino pro vodi u specijaliziranim medicinskim ustanovama ili odjelima, slino kao kod alkoholizma. Osim intenzivne terapije protusredstvima, lijee se i tjelesne i duevne posljedice otrovanja. To se provodi lijekovima, psiho terapijom i socioterapijom, tj. lijeenje pojedinanim i grupnim aktiv nostima kojima je cilj da dovedu do zdravstvene i profesionalne rehabi litacije. Krajnji cilj lijeenja nije u tome da bolesnik prestane uzimati narkomansko sredstvo, nego da postane vrijedan i produktivan lan dru tva. U narkomana postoje pojedinana ili viestruka oteenja tjelesnih organa i sustava. Potraga za uzrokom narkomanije otkriva da je u najve em broju sluajeva rije iskljuivo o duevnim razlozima i tekoama. Zato se lijeenje mora usmjeriti rjeavanju sukoba unutar linosti i izme u pojedinca i njegove sredine. U nekom smislu lijeenje zahtijeva i preodgajanje pojedine osobe, a to nije jednostavno. To ne mogu uiniti sa mo lijenici sa suradnicima. Dobri izgledi postoje naroito onda ako na rkomani sami pristanu na lijeenje, ako je prisutna dobra volja osoba u njihovoj okolini da pomognu i ako slube socijalne zatite djeluju kako valja. Vano je da narkomana shvatimo kao bolesnoga ovjeka, a ne kao pokvarenjaka. On ne moe odrati obeanje i izvriti obavezu koju daje u posebnim trenucima, jer je neodoljiva strast jaa od najiskrenijih odlu ka. Zato uvjeravanja i poputanja vie tete nego to koriste. Prividna

grubost nagloga odvikavanja od narkomanije opravdana je izgledima za konano izljeenje. Spreavanje narkomanije vrlo je sloen posao i njime se bave goto vo sve drave svijeta. Pored otrih i potpunih zabrana proizvodnje i pro daje narkomanskih sredstava, zdravstvenim odgojem djeluje se na one koji su skloni toj bolesti. Ali zakonski propisi ne mogu rijeiti jedan po rok ili jednu bolest. I pored najstroih mjera, sredstva se mogu nabaviti u svakoj sredini. Opet se vraamo drutvenoj sredini. Narkomaniju bis mo mogli istrijebiti samo onda kada bi svaki lan drutva bio tako du evno zreo da odbija opijanje kao samozavaravanje i da se potvruje u drutvu drugim nainima. U dananjem svijetu to se ne dogaa jer se po jedincu i mnogim grupama suprotstavljaju nepremostive zapreke koje ih guraju u osjeaj lanoga blaenstva. Narkomanija se moe spreavati prvenstveno stvaranjem takvih ivotnih i radnih uvjeta da svaki pojedi nac u ivotu postie priznanje za svoj opstanak. Zadovoljan i sretan ovjek nee postati narkoman.

Alkoholizam
Od najstarijih zapisa i iskustava primitivnih naroda do dananje ci vilizacije, ovjek je pronalazio uvijek nove vrste napitaka s razliitom koncentracijom alkohola. U svijetu se svakodnevno troe milijuni litara alkoholnih pia. Na to se izdaje vie sredstava nego za prosvjetu ili dru ge neophodne potrebe. Neki smatraju da je to normalno, drugi te inje nice ocjenjuju kao kronino otrovanje ovjeanstva. Za pie se upotrebljava etilni alkohol, pa se prema tome alkoholi zam esto naziva: etilizam. Druge vrste alkohola mnogo su tetnije za or ganizam i predstavljaju direktne otrove. Alkoholno pie veoma brzo prolazi iz eluca u krv i dolazi u sve na e organe. Alkohol se proiruje do svih tkiva. Najvie ga ima u krvi, ali moe se dokazati u mokrai, izdahnutom zraku, u znoju. Razgrauje se u jetri, a samo manje koliine dolaze direktno u mokrau. Jetra ima veli ku sposobnost razgradnje alkohola, ali i za to treba vremena; oko 8 - 9 grama istoga alkohola moe preraditi na sat, a to odgovara koncentra ciji alkohola od 0,1 posto. Znai da je i prilikom lakega pijanstva po trebno nekoliko sati da se tijelo oporavi. Alkohol je izrazit ivani otrov. U manjim koliinama uzbuuje modane stanice, u veim djeluje kao narkotino sredstvo koje umiruje ili ak umrtvljuje njihov rad. Uzbuujue djelovanje alkohola izraeno je u narodnoj poslovici: Vino i starca razigra, ali druga poslovica kae: Vino i mudroga pobudali. Osim na mozak, alkohol djeluje podraajno i na druge organe. Prije jela pijemo aperitiv, tj. alkoholno pie; ako

smo gladni, alkohol e jo vie podraiti sluznicu eluca i izazvati lue nje sokova, pa emo imati bolji apetit. U nekim je zemljama (npr. u Francuskoj) obiaj da se koncentrirana alkoholna pia slue na kraju obroka. Alkohol tada neutralizira masnou i olakava probavu. Ipak ne valja takvim sredstvima regulirati apetit i probavu. Jaina djelovanja alkohola na organizam ovisi o okolnostima; bre e djelovati ako smo umorni, iscrpljeni, gladni, sporije ako smo siti, na roito poslije masne hrane. Djelovanje ovisi i o kondiciji pojedinca i nje govoj navici da pije alkoholna pia. Onoga tko nikada ne pije, dotui e i aica rakije, dok e drugi moi popiti i veu koliinu bez vidljivih po sljedica.

Grafiki prikaz znakova (simptoma) koji se javljaju kod odreene koliine alkohola u krvi izraene u gram promilima 1. Smrt, 2. Alkoholna koma, 3. Teko ot rovanje alkoholom, 4. Teko pijano stanje, 5. Pijano stanje, 6. Pripito stanje, 7. Gra nica dozvoljenoga u saobraaju

Gotovo svaki ovjek bar je jednom u ivotu bio pijan. U medicini to zovemo: akutno opito stanje. U prvom trenutku ovjeku se ini da to nije nita naroito, on jo prividno normalno rasuuje, ima osjeaj da je u izvrsnoj kondiciji, osjea se snaan i sposoban. Ali ve se u tom stadiju zapravo zavarava. Pokusi kojima se mjerilo vrijeme i nain reagiranja pokazali su da vlastiti osjeaj sigurnosti nije u skladu sa stvarnim spo sobnostima. Refleksi poputaju. Nastavi li piti, ovjek e se osjeati osloboen mnogih stega koje ga u svakodnevnom ivotu smetaju. Poslovica kae: to trijezan misli, pi jan govori. Izrei e mnogo toga ega bi se stidio u trijeznom stanju. To

moe biti neugodno jer gubi osjeaj granice doputenoga. Bratimit e se s osobama s kojima se u svakodnevnom ivotu uope nije htio susresti. Jedan e postati razdraljiv, drugi e se smijati, trei plakati, etvrti sje diti i utjeti, peti, poznati aljivac, beskrajno e govoriti. Kae se: Vino ne mui, nego bui. ovjek moe promijeniti ud, odnosno njegova prava narav sada dolazi do izraaja, pa miran ovjek moe postati na silan. Narod kae: Nije pijanica onaj koji pije, nego onaj koji se opije. Ta je izreka samo u izvjesnom smislu tona. Na nekom se pijano stanje moe odmah prepoznati, drugi moe biti i tee pijan ali se tako kontroli ra da njegova okolina to i ne opaa. ak i u jae pijanom stanju neki se odnosi pamte: I pijana koka zna to je jastreb. Do koje granice ide promjena u alkoholiziranom stanju ovisi o linosti i remenju koje je stee. Kad bi ovjek u tom trenutku prestao piti, otiao bi kui spavati. Poslije alkoholnoga izleta, kao i poslije epileptinoga napadaja, slijedi dubok san. Nakon kraega ili duljeg spavanja dolazi do osjeaja fizike i psihike iscrpljenosti, koju zovemu mamurluk. ovjek se loe osjea, bo li ga glava, muno mu je, ne moe misliti i sav je bolestan. Meutim, ima alkoholiara koji ne osjeaju mamurluk, iako drugi boluju po dva-tri dana. Ako ovjek ne ode na spavanje, nego nastavi piti, zapast e u jo dublje stanje alkoholiziranosti, u kome alkohol djeluje kao deprimiraju i otrov na stanice ivanoga sustava. Doi e do poremeaja rada iva ca, nee se moi normalno kretati, one jagodice nepravilno e se pomi cati pa e predmete vidjeti dvostruko. Istovremeno postaje sve pospaniji, dok ne zapadne u nesvjesno stanje, koje moe biti tako duboko da do vede i do smrti. Koliinu popijenoga istog alkohola moemo mjeriti u krvi. To se provodi u posebnim laboratorijama zato to je potrebna velika tonost. Mjeri se u gramima istoga alkohola na jednu litru krvi. To znai da se rezultat izraava u odnosima na tisuu, tj. promile. Trijezan ovjek go tovo da nema alkoholau krvi. Ako ga ima oko 1,5 posto, rije je o pripi tom stanju. Koncentracija alkohola u krvi u vezi s razliitim oblicima ponaanja penje se razliito naglo. Ako u krvi ima vie od 5 grama isto ga alkohola po litri, ovjek zapada u komu; pri veim koncentracijama dolazi do smrti. Da li je alkoholizam bolest ili samo loa navika? Pitanje je vrlo va no jer o odgovoru ovisi i nain borbe protiv alkoholizma. Ako je bolest, valja je lijeiti. Ako je svjesna navika, valja je zabranjivati i kanjavati. Veina medicinskih strunjaka, smatra da je bolest, ali ima zemalja u ko jima se s alkoliarima postupa kao s prijestupnicima, kanjava ih se i upuuje u socijalne i radne ustanove. Mi se priklanjamo deklaraciji Svjetske zdravstvene organizacije u kojoj se u pojednostavljenom obliku

kae da je alkoholizam bolest koja postoji onda ako osoba ima bilo kak vih fizikih, psihikih i socijalnih problema u vezi s uzimanjem pia. Dakle, bolesnik od alkohola je onaj koji ima fizike smetnje i bolesti ko je se mogu dovesti u vezu s alkoholnim otrovanjem. To se odnosi i na ovjeka koji pokazuje posebne duevne poremeaje, a i na onoga koji zbog pia zapada u sukobe u obitelji, na radnom mjestu, u drutvu. U mnogih su prisutne sve tri vrste oteenja. Nije, dakle alkoholiar svatko tko pije i koji se ponekad napije. Pri jelaz izmeu normalne i bolesne osobe nije lako odrediti. E. M. Jellinek, poznati svjetski strunjak, dao je vrlo dobru shemu koja pokazuje kako se postepeno postaje alkoholiar. Prva, prealkoholna faza: alkohol se uzima povremeno ili redovito, iz obiaja, ili zato da se postigne olakanje. Kad je sretan i kada je nesre tan, ovjek se opija. U vinorodnim krajevima piju mnogi stanovnici, a da se esto ne opijaju. Ali potreba za piem pomalo prelazi u naviku. Druga, prodromalna faza, ili faza prvih simptoma: ovjek moe po piti mnogo, a da se to na njemu ne opaa. On se time hvali. Ipak mu se sve ee dogaa da se nakon otrenjavanja ne sjea svega to se doga alo. Poinje piti i potajno; nabavlja vee koliine alkoholnih pia, jer se javlja strah da nee imati dosta; ponekad postaje svjestan da pretjeru je, pa se javlja osjeaj krivnje. Ova faza alkoholizma neprimjetno prelazi u treu, kritinu fazu: nesretan pojedinac postaje kandidat za pravoga alkoholiara; gubi kon trolu nad koliinom popijenoga alkohola; sve ea opijanja nastoji op ravdati razliitim izgovorima; postaje razdraljiv i sukobljava se s okoli nom. Osobe s kojima ivi i radi primjeuju da s njim neto nije u redu, a ako mu neto kau, on to uzbueno odbija. Zbog neprilika poinje izbje gavati prijatelje. ivotni interes sve se vie kree oko alkohola. I u poslu ima neprilika jer izostaje s radnoga mjesta. Moda mu prijeti i otkaz, ili ga je ve dobio. Sve vie osjea da je jadan i naputen, ali samoga sebe i izbjegava druge, postaje sumnjiav. U razvoju ove faze, koja moe trajati nekoliko godina, osoba poka zuje smetnje u bolesnom stanju: slabi mu apetit, jede sve manje, ima os jeaj munine, naroito ujutro, boli ga u elucu, bol se smiruje tek ako popije izvjesnu koliinu alkoholnoga pia. Javljaju se i bolovi u rukama, nogama, drhtanje prstiju i nesigurnost pokreta. Dolazi do oteenja stijenke elucai nepravilnoga rada mnogih organa. Nekada su se mnogo spominjala oteenja jetre. Danas o njima manje govorimo iako je sigur no da je oteen i ovaj organ u kome se alkohol razgrauje. Ako u ovom stadiju doe k lijeniku, bolesnik e se pobuniti protiv njegova savjeta da prestane piti, smatrat e da mu lijeenje nije potrebno. Uvjeren je da njegove smetnje imaju druge tjelesne uzroke, da to nije otrovanje alko holom. Zbog povremene impontencije postaje ljubomoran, a prkos ga

tjera da nastavi piti. U pijanstvu postaje sve svadljiviji, a opravdanja su sve povrnija. U etvrtoj kroninoj fazi, alkoholiar (ve je jasno da je bolesnik) troi nekontrolirane koliine alkohola. Pije stalno, kad god se ukae pri lika. Spreman je ostaviti sve za aicu alkohola. Dolazi do jo veega umnog i moralnog propadanja. Vie ne krije da voli piti. U pomanjkanju uobiajenih alkoholnih pia, pije sve do ega doe, a da bi mogao piti, pribliava se bilo kojim osobama, makar bile ispod njegove line i dru tvene razine. Sada ve moe izbiti delirij ili koja druga duevna bolest vezana uz alkohol. Gotovo odjednom kronini alkoholiar postaje preosjetljiv na alko hol. O velikim koliinama vina, piva, rakije ili konjaka, kojima se prije hvalio, ne moe biti ni govora. Sada mu je dovoljno ak dva decilitra vi na da se opije. Sve ee se javlja strah, uznemirenje i depresija. Otvore no priznaje da je alkoholiar, razvija posebne ideje o ivotu, smrti i reli giji. Izgubio je povjerenje u sebe, napustio jedno ili vie namjetenja, a ako i nije otiao od obitelji, u njoj postaje stranac. U osjeanju bezizlaznosti mnogi pokuaju ili izvre samoubojstvo; prema nekim ispitivanji ma, ak 20 posto alkoholiara tako zavri. Na kraju, ako se sam ne ubije, alkoholiar obino umire od bilo ko je lake ili tee bolesti. Oslabljeli organizam nema snage. Njegov je ivot zavren, a njegovu smrt okolina osjea kao olakanje. Takvu tunu povijest pozna svako iz svoje blie ili dalje, okoline. Nitko ne sumnja da je alkoholiar u posljednjoj, etvrtoj fazi bolesnik, a mnogi koji se kolebaju u prethodnim fazama tjee se da nee otii tako daleko. Opisan put nije jednak u svakoga alkoholiara, jedni dolaze bre, drugi sporije u tea stanja alkoholizma. To moe biti za 2-3 godine, ili za 1520 godina. Danas se smatra da na itavom svijetu ima najmanje 25,000.000 bolesnika koji boluju od alkoholizma. Te procjene nisu tone i ne bismo se iznenadili kad bismo ustanoviti i dvostruku brojku. To se, dakako, odnosi samo na tee oblike alkoholizma. esto se postavlja pitanje koliko ovjek smije dnevno popiti a da ne postane alkoholiar. Na alost, nema apsolutnih vrijednosti jer nije od luujua samo koliina alkohola nego i druge line osobine, porodine i drutvene okolnosti i stoljeima sticane navike. Ispitivanja koja je prove la grupa naih istraivaa na malom otoku Susku, gdje ima vrlo malo vode pa su stanovnici prisiljeni piti vina, pokazala su da nema vie du evnih i tjelesnih oteenja zbog alkoholizma nego u drugim predjelima. To ne znai da stanovnici u krajevima gdje se proizvode alkoholna pia mogu nekontrolirano piti. I kod njih, kao i drugdje, dolazi do delirija i drugih fizikih i psihikih bolesti zbog alkoholizma.

Prije vie godina u Francuskoj je ocijenjeno da odrastao ovjek mo e popiti litru vina dnevno a da ne postane alkoholiar. U to vrijeme svuda je ispisivana parola: Ne vie od litre. Ali to nije bila znanstvena injenica, nego kompromis izmeu proizvoaa vina i organizacija koje se bore protiv alkoholizma. Sigurno je da litra vina na dan mnoge osobe moe pretvoriti u kronine alkoholiare. Alkoholizam se preteno smatra mukim porokom, ak mukom privilegijom. U Bukovici postoji uzreica: Oli, brate, pij, oli ajde izme u ljudi u enske. Meutim, sve je vie ena koje postaju alkoholiari. Alkoholiarke vie troe koncentrirana alkoholna pia, kao to su raki ja, liker, rum i vinjak, dok mukarci ee piju vino. ene manje odlaze u gostionice, ali se opijaju same, to je jo opasnije. Alkoholizam ene vie se skriva jer se s veim prezirom gleda na pijane ene nego na pijane mukarce. U vezi s nasljeem alkoholizma postoji nekoliko injenica. U alko holiara ee se nepravilno razvijaju muke spolne stanice, pa zato u potomstvu alkoholiara ima vie tjelesnih i duevnih oteenja nego u drugih ljudi. Sam alkoholizam se ne nasljeuje, ali nije rijetkost da i dje ca takvih osoba veoma rano poinju piti; prihvaaju obiaje roditelja kao i sva druga djeca; kada se pokae da su prevrili mjeru, ve je kas no. esto se dogaa i suprotna reakcija: djeca izbjegavaju i mrze alko hol.

Duevne bolesti alkoholiara

Svi alkoholiari ne piju na isti nain i jednako esto. Dok jedni to ine svakodnevno, drugi piju na mahove. Takvo pijanevanje moe tra jati jedan ili vie dana. Poslije toga nastupa period smirivanja u kome svaki alkohol izaziva gaenje. Ovu pojavu, koju u medicini nazivamo dipsomanija, izvanredno je opisao Maksim Gorki. Ne smijemo se zava ravati: i ovaj je oblik alkoholizma jednako opasan kao i svaki drugi. Osim akutno pijanoga stanja postoji i patoloko opito stanje. Boles nik reagira vrlo malu koliinu alkohola, naroito ako se, nrp., pije u ma loj, zaguljivoj prostoriji, a zatim se izie u hladnu okolinu. Takav ov jek zapada u sumrano stanje i moe poiniti razliite ispade, ak i zlo in. Prisutne osobe ponekad nemaju utisak da je ovjek pijan, ali to je stanje slino epileptinom sumranom stanju. Poslije toga zapada u du bok san, a kada se probudi, niega se ne sjea. Najea duevna bolest, koje se boje alkoholiari i kojom se plai njihova okolina, jest delirijum, tremens. Delirantna stanja javljaju se kod raznih bolesti, ali je najpoznatija slika u alkoholiara: priviaju im se male ivotinje, zmije, mievi, muhe, komarci. On se od njih brani, ali ne

uspijeva. U doivljajima se isprepliu iluzije i halucinacije; u nekim situ acijama bolesnik obavlja radnje iz svoga profesionalnog ivota: pravi pokrete kao da je pri stroju, prebrojava predmete kao na inventuri, po stavlja stol kao da oekuje goste. Nije orijentiran, ne zna ni gdje je ni to se s njim dogaa, ali zna tko je. Delirijum je uvijek napadan, uzbudljiv i dolazi naglo. Veoma esto povrede ili druge bolesti, naroito s temperaturom, postaju povod da iz bije takvo stanje. Delirijum moe trajati nekoliko sati ili vie dana, a mo e prijei u kroninu duevnu bolest. Neki bolesnici umiru zbog klijenuti srca (6-10 posto). Jo nisu poznati razlozi zato jedan alkoholiar dobije delirijum, a drugi ne dobije. Ova bolest, meutim, nije krajnji stadij alkoholizma, ka ko neki smatraju. Pojedinci mogu proivjeti i nekoliko delirijuma. Ali ako alkoholiar nakon oporavka odbije lijeenje, gubi ansu da e se iz lijeiti. Alkoholiar je esto ljubomoran, naroito ako mu naglo slabi spol na sposobnost; tada proganja svoju enu, uvjeren da ga vara sa svakim. Razvija se ludilo ljubomore. Bolesne ideje proganjanja takav bolesnik iz raava u sumnji da djeca nisu njegova, napada prolaznike i susjede i spreman je izvriti zloin. U poetnom stadiju supruge obino primaju izraze ljubomora svojih mueva kao dokaz njihove privrenosti; poslije to postaje sve neugodnije. Mnoge tragedije tek kasnije otkrivaju sva po nienja i muenja koja su proli lanovi obitelji.

Alkohol i promet
Porast broja motornih vozila kod nas i u svijetu doveo je do porasta prometnih nesrea. Posebna znanost, psihomedicina prometa, ispituje utjecaj alkoholiziranosti na vonju. Znamo da ovjek u opitom stanju ima osjeaj da dobro rasuuje i da su mu refleksi brzi. U tome se vara, refleksi su sporiji. Ustanovljeno je da trijezan voza vidi prometni znak na 188 metara, pijan na 112 m, a mamuran tek na 100 metara. Dakle, mamuran voza na cesti opasniji je od pijanoga. Ako se na proslavi ili zabavi pije dugo u no i pred jutro malo odspava, alkohol se jo nije izluio iz tijela, a pridruuju mu se umor i neispavanost. Vozai znaju da je kod nas dozvoljeno imati u krvi najvie 0,5 pro mila alkohola. Meutim, taj postupak ne moe se sasvim sigurno pretvo riti u koliine pojedinih pia, jer opijenost ovisi o razliitim uzrocima. Profesionalni vozai ne smiju imati alkohola u krvi. Alkohol najjae dje luje ako se popije natate, ako se pije koncentrirani alkohol, ako se na glo pije. Zakonski dozvoljena granica nije u svim zemljama ista. U Aus-

triji 0,8 promila, u Zapadnoj Njemakoj i Belgiji ak 1,5 promila. Ipak se najvei broj zemalja odluio za 0,5 promila. Alkoholiziran ovjek u prometu predstavlja veliku opasnost. Ako i ne doe do nesree, on izaziva razliite prestupe i kritine situacije, pa se mnogi sudari izbjegavaju samo maksimalnim naporima drugih sudio nika u prometu. Ako doe do nesree, alkoholizam je uvijek oteavajua okolnost. Prema statistikama pojedinih zemalja, direktno pod utjecajem alkohola nastaje razliit broj nesrea. Najmanje u Engleskoj: na 100 ne srea jednu izaziva alkoholizirana osoba, u Francuskoj 2,8 posto, u Bel giji i vedskoj 3 posto, U Finskoj ak 7,6 posto. Takvi podaci za nau zemlju iznose oko 5,9 posto. U Beogradu i drugim krajevima ustanovlje no je da su alkoholizirani vozai sudjelovali ak u 23-30 posto promet nih nesrea. Alkohol brzo ulazi u krv, a sporo se izluuje iz nje. Ne zaboravlja mo da nekoliko nevanih aica alkoholnoga pia prije vonje moe promijeniti itav na ivot.

Lijeenje alkoholizma
Dakle, alkoholizam je bolest, pa je treba lijeiti. Tekoe lijeenja nisu u tome to ne znamo nain lijeenja, nego u tome to alkoholiar odbija lijeenje, ili zdravstvena sluba i drutvena pomo nisu dovoljno razvijene. Nema apsolutnoga, sigurnog i djelotvornog lijeka protiv alkoholiz ma. Svatko je uo za tablete antabus i tetidis. Supruge ili drugi lanovi obitelji esto mole lijenika da im dade ove tablete, koje bi onda alkoho liaru potajno stavljali u hranu. Takvo davanje lijeka ne moe se stalno provoditi. Bilo bi opasno da netko uzima antabus i uz to pije. A kako bi tek reagirao kada bi otkrio tu tajnu. Alkoholiaru je potrebna tjelesna, duevna i socijalna terapija. Po trebno je da uzima lijekove za uklanjanje posljedica kroninoga otrova nja. Uz vitamine i lijekove za psihike smetnje mora uzimati i sredstva za poboljanje probave, rada jetre i drugih organa. Tetidis je pomo koja djeluje refleksom gadljivosti. ovjek koji nije pio ne osjea njegovo dje lovanje. Ako popije makar i manju koliinu alkoholnoga pia, doi e do vie ili manje burne reakcije. Tetidis zaustavlja razgradnju alkohola na jednom kemijskom spoju koji izaziva muninu, povraanje, slabljenje pulsa, bljedilo, padanje tlaka, znojenje. Onaj koji je jednom iskusio dje lovanje tetidisa morat e se odrei pia zbog gadljivosti i straha. Na prvi se pogled ini da je sredstvo idealno, a ipak nije. Pilula se mora uzimati svaki dan. Ako ovjek nije motiviran, dovoljno je da pre kine jedan dan pa da ponovo pone piti. Ne treba govoriti o onima koji

sakrivaju i bacaju tablete uvjeravajui okolinu da ih piju. Osim toga, tetidis ne djeluje jednako na svakoga. Ima bolesnika koji dobivaju jako burne reakcije, drugi znatno slabije. Osim lijekova potrebna je psihoterapija, pojedinani i grupni razgo vori s lijenikom. Bolesnik koji je obilazio gostionice treba da pone iv jeti na drugi nain; mora stvarati nove navike; valja mijenjati linost, a to je uvijek mukotrpan posao. Veoma je vano socijalno zbrinjavanje. Alkoholiaru valja omogui ti povratak u radnu i obiteljsku sredinu, pomiriti ga s drutvom. U klu bovima lijeenih alkoholiara, bolesnici u suradnji sa strunjacima aktiv no rjeavaju svoj problem i probleme drugih alkoholiara. Najvaniji je pristanak na lijeenje. U nekim krajevima takav alko holiar, kao znak svoje odluke, poinje putati bradu. Na alost, vei broj bolesnika dolazi k lijeniku na nagovor ili pod prijetnjama obitelji ili radne organizacije. Ako se ne uspostavi suradnja sa zdravstvenim rad nicima, anse za izljeenje vrlo su male. Proirena je zabluda da se od alkoholizma moe brzo izlijeiti. Ko mino djeluju oni koji ubrzo nakon prvih posjeta lijeniku trae potvrdu da nisu alkoholiari. Alkoholiar se u pravilu mora najprije lijeiti u bol nici, zatim ambulantno i u klubu. Opasno je ako se ve nakon nekoliko tjedana ili mjeseci zavara osjeajem da je ozdravio. O tome svjedoe mnogi povratnici, recidivisti. Tek nakon viegodinjega uzdravanja od alkohola, ovjek moe biti zadovoljan. Alkoholiar ne smije piti ni najblae alkoholno pie. I najmanja ko liina djeluje tetno. Ni dulja apstinencija nije zatita. Ako ponovo po ne s jednom aicom, brzo e zavriti s koliinama koje su ga dovele do lijeenja. Uspjeh se moe oekivati samo ako postoji iroka suradnja bo lesnika, obitelji, zdravstvenih i drutvenih radnika.

Spreavanje alkoholizma Najblaa mjera, koju obino okolina prva spontano primijeni, jest uvjeravanje. Uvjeravamo djecu da ne smiju piti jer se mogu dogoditi raz liite tjelesne i duevne neprilike. ovjeka koji ee pije savjetujemo da prestane. Alkoholiare savjetujemo da se lijee. Savjeti su potrebni jer i strah od posljedica moe dovesti od uzdravanja. Radi borbe protiv alkoholizma i svoje zatite ljudi se ulanjuju u ud ruenja trezvenjaka. Ali u metodama rada mnogi pretjeruju i sve zlo svi jeta dovode u vezu s alkoholom, pa se priklanjaju fanatinim programi ma. Prije dvadesetak godina traili su od kolske djece usmenu i pisme nu obavezu da nikada u ivotu nee okusiti ni najmanje koliine alko holnih pia. Takve prisile mogu izazvati obratnu reakciju i djelovati kao

antipropaganda. Alkohol predstavlja stalnu opasnost. Narod kae: Tko vino pije, opit e se! Bilo bi najbolje da se vino uope ne pije. Preveliko odricanje moe pojaati elju. Zato su propale mnoge odluke i zavjeti. Proizvodnju i potronju alkohola svaka zemlja regulira zakonskim propisima. U nekim se zemljama vino tretira kao hrana, a to se i kod nas ve godinama pokuava ozakoniti. Ako vino ima takav status, onda pro izvodnja ima zakonske i poreske olakice jer se ono zatiuje kao hrana. Takva bi odluka, dakle, uzrokovala: pojeftinjenje vina, poveanje proiz vodnje, znai i proirenje alkoholizma. Vie puta je pokuavana potpuna zabrana uzimanja alkoholnih pi a. Mjera koja zabranjuje proizvodnju, prodaju i troenje svih alkohol nih napitaka naziva se prohibicija. U Sjedinjenim Amerikim Drava ma, poslije prvog svjetskog rata, ova je zabrana potakla najrazliitije vercerske i gangsterske grupe da potajno proizvode i prodaju najee nekvalitetna i otrovna pia. Krajnji problem nije u tome da li je alkohol nadohvat ruke. Ako je blizu, moe mamiti, ali ako ga nema, moe poten cirati elju. Neke zemlje i danas pokuavaju na taj nain suzbijati alko holizam, ali to samo pospjeuje kriminal. Mnoge zemlje idu blaim putem: ograniavaju potronju alkohola. Zabranjeno je toenje alkoholnih pia maloljetnicima, pia se ne mogu dobiti u odreene sate u toku dana, naroito ujutro; zbog dodatnih po reza, alkohol postaje natprosjeno skup; restorani koji ne slue alkohol na pia imaju poreske olakice; proizvode se bezalkoholna pia. Ali ni te mjere ne djeluju dalekoseno jer se i pored njih alkoholizam iri. Znamo to bi trebalo, ali previe se interesa sukobljuje. Propaganda bezalkoholnih napitaka, javno upozoravanje na tetnost alkohola itd., nailaze na otpore jakih industrija. Uzalud emo plaiti alkoholom onoga koji ima svoj uzor u nekom filmskom ili drugom liku koji je pijanac i razbija. Osobni i drutveni stavovi i obiaji suvie omalovaavaju kob ne posljedice. Da nema alkohola, ipak ne bi bio raj na zemlji. Kada bismo mogli stvoriti takve uvjete ivota pojedinaca, obitelji i drutva u kojima bi bilo i drugih izvora za rjeavanje problema, za radost i zadovoljstvo - alko hol vjerovatno ne bi predstavljao takvu opasnost. U to nas uvjeravaju mnogi koji tako ive. Iako nas svaki sluaj alkoholizma potresa, svjesni smo da je elja za opijanjem u ljudskoj prirodi i u prirodi drutva. Pro blem je u ovjeku, pa se svaki pokuaj suzbijanja alkoholizma mora ba viti ovjekom.

OZLJEDE

Ozljede (traume) su oteenja tkiva izazvana mehanikim, toplinskim, kemijskim, elektrinim i radioaktivnim djelovanjem. Ozljede su jedan od najeih uzroka poremeenoga zdravlja, invaliditeta i smrti.

Rana
U svakodnevnom ivotu u kui, na radnom mjestu, u prometnim nezgodama, rana je najei oblik ozljede. Rana nastaje djelovanjem me hanike sile, rezanjem, trganjem; prije svega strada koa, ali mogu biti oteeni i dijelovi koji se nalaze ispod koe, npr. miii, ivci, krvne ile, kosti, organi.
Stavljanje na ranu prvoga zavoja

Stavljanje na ranu sterilne gaze

Bez obzira na vrstu i veliinu rane, pruilac prve pomoi treba da uoi, ako je mogue i sprijei, tri opasnosti u vezi s ranom: krvarenje, ok i infekciju. Najprije se zaustavlja krvarenje jednim od opisanih naina (vidi: Krvarenje). Tek nakon toga rana se zatiuje od bakterije. Najea je infekcija gnojenje. Preko rane u tijelo mogu ui i opasne bakterije koje uzrokuju teke i smrtonosne bolesti kao to su tetanus i plinska gangre na. Za tetanus su naroito opasne one rane koje su zagaene zemljom i prainom i one koje imaju mnogo zgnjeenoga tkiva. Opasne su uske i duboke rane nastale ubodom avla, trna i slino. Rana od infekcije zatiuje se tako da se pokriva sterilnom gazom i povije zavojem. Tim postupkom ne moemo sprijeiti infekciju tetanu som zato to je uzronik uao u tijelo samim trenutkom ranjavanja (pri marna infekcija). Pokrivanjem rane sterilnom gazom spreavamo samo naknadnu (sekundarnu) zarazu rane. Na ranu se moe staviti ist i izglaan rupi. Rana se ne smije ispirati nikakvim tekuinama, na nju se ne smiju stavljati nikakvi praci ni masti. Strani predmeti koji su uli duboko u tkivo ne smiju se vaditi. Ako je rana vea i nalazi se na udovima, a nuan je dui transport, potrebna je imobilizacija.

Ulazak zraka u prsnu upljinu dovodi do stiskanja plua

Rana na prsnom kou. Duboke rane u predjelu prsnoga koa mogu naglo ugroziti ivot zbog oteenja vanih organa. Opasno stanje moe nastati i zbog ulaska zraka u prsnu upljinu kroz otvor rane, a da nema znaajnih ozljeda organa, krvnih ila i ivaca. Rane u predjelu prsnoga koa nazivaju se pneumotoraks rane. Osnovni je zadatak sprijeiti ulazak zraka u prsnu upljinu kroz ra nu. Zbog toga se na sterilnu gazu mora staviti materijal koji ne proputa zrak (polivinilska folija, gumirano platno). Ozlijeeni se hitno transpor tira u bolnicu u polusjedeem poloaju.

Previjanje rane na prsnom kou

Otvorena ozljeda trbuha. Ako je rana na trbuhu toliko velika da kroz nju izie dio crijeva ili trbune maramice, ispali sadraj ne smije se gurati nazad u trbunu upljinu. Sve to je izilo iz trbuha pokriva se sterilnom gazom i lagano povije. Ozlijeeni ne smije ni piti ni jesti. ed se ublauje vlaenjem usne upljine. Transport u bolnicu mora biti hitan, a povrijeeni se stavlja tako da lei na leima na nadignutom uzglavlju i savijenih nogu u koljenu. Naboj (kontuzija). To je zatvorena ozljeda kod koje je koa sauva na, ali su oteeni meki dijelovi ispod koe. Na mjestu udarca javlja se boi i modrica zbog podljeva krvi. Na mjestima gdje se koa nalazi pri slonjena na kost, kao na glavi, potkoljenici - koa se moe odlupiti s vrlo jakim podljevom krvi i stvaranjem bolnih kvrga. Naboj na udovima zahtijeva mirovanje i hladne obloge. Ako je podljev krvi vei, potrebna je imobilizacija, a ozlijeenoga valja uputiti lije niku. Lijeniki pregled uvijek je potreban kada je na taj nain povrije ena glava. Potres (komocija). To je zatvorena ozljeda uzrokovana tupom silom kod koje nema vidljivih oteenja organa. Najpoznatiji je potres mozga. Znakovi su nesvjestica, koja moe trajati od nekoliko sekunda do jed nog sata. Nakon dolaska k svijesti postoji gubitak pamenja za dogaaje koji su prethodili nesrei. Popratni znakovi su povraanje, usporen rad srca i glavobolja. Smetnje prolaze bez posljedica nakon nekoliko tjedana ili mjeseci. Ve i zbog sumnje na potres mozga potreban je lijeniki pre gled. Ozlijeeni se transportira u leeem poloaju s lagano uzdignutim uzglavljem. Prsnue (ruptura). To je zatvorena ozljeda koja pogaa miie, krvne iie i organe, a nastaje djelovanjem tupe sile na tijelo. Prsnue krvnih ila u mozgu dovodi do nakupljanja krvi i poveanoga pritiska

na mozak. Pukne li vea krvna ila, smrt moe nastupiti za nekoliko mi nuta. Znakovi krvarenja u mozak mogu se javiti i vie sati nakon povre de, kada se nakupi odreena koliina krvi. Znakovi su krvarenja u mo zak gubitak svijesti, irenje jedne zjenice, eventualno grevi ili oduzetost pojedinih dijelova tijela. Tup udarac u prsni ko oteuje plua, srce i krvne ile. Od tupoga udarca u predjelu trbuha mogu nastati teka krvarenja zbog prsnua velikih krvnih ila i organa bogatih krvlju, kao to su sleze na i jetra. Slezena i jetra mogu prsnuti i vie dana pa i tjedana nakon oz ljede, to upozorava da je obavezan lijeniki pregled prilikom svakoga jaeg tupog udarca u trbuh.

Poloaj ozlijeenoga s povredom trbuha

Prsnue eluca i crijeva dovodi do infekcije trbune upljine sa slije deim znakovima: bol, poviena temperatura, povraanje, stijenka trbu ha postaje tvrda, a transportira se u leeem poloaju s nogama privue nim tijelu i s podignutim uzglavljem. Prignjeenje udova - kra ozljede (Crush sindrom). To su ozljede koje najee nastaju prilikom zatrpavanja u ruevinama i prometnim nesreama. Za ozljede je karakteristino da osim promjene na udovima, koje ne moraju biti naroito jake, nastaju jaki poremeaji u radu vanih organa, naroito bubrega. Prignjeene udove valja to hitnije osloboditi pritiska, imobilizirati i staviti u lagano povien poloaj.

Prelomi kostiju
Prelom kostiju moe biti otvoren i zatvoren. Prilikom otvorenoga preloma koa je iznad mjesta preloma oteena, tj. postoji rana. Prili kom zatvorenoga preloma koa nije oteena i prelomljeni dio nema ve ze s vanjskim svijetom.

Krvarenje je popratna pojava preloma, a prilikom teih preloma moe doi i do oka. Prilikom otvorenoga preloma bakterije mogu izaz vati upalu kostiju i nekih tkiva (infekcija). Prelomljene kosti mogu oteti ti miie, ivce i vane organe kao mozak, plua, mokrane organe. Na mjestu preloma javlja se bol, koji se naroito pojaava pomica njem povrijeenoga dijela. Modrica na mjestu preloma znak je krvnoga podliva. Znakovi su preloma nemogunost pokretanja te izmijenjen iz gled povrijeenoga dijela tijela (deformacija). Ako postoji otvoren prelom, tada se paranjem odjee po avu dola zi do rane, na koju se stavlja sterilna gaza; ako je potrebno zaustavlja se krvarenje. S povrijeenim dijelom valja paljivo postupati da se ne iza zove bol i da ne doe do novih oteenja tkiva. Izmijenjen poloaj kosti ju ili zglobova ne smije se ispravljati. Povrijeeni dio tijela valja imobilizirati. Imobilizacija spreava na knadna oteenja tkiva, smanjuje ili potpuno uklanja bol. Dobra imobili zacija ujedno je i najbolji nain spreavanja opega poremeaja krvoto ka, koji moe nastati poslije svake tee ozljede, a naziva se ok. Prilikom imobilizacije moramo se pridravati slijedeih pravila: Povrijeeni dio tijela imobilizira se u prirodnom poloaju ako mii i i tetive nisu nategnute. Ako je sredstvo kojim se imobilizira tvrdo, treba ga obloiti tkani nom, sijenom ili nekim drugim prirunim materijalom.

1. Zatvoren prelom, 2. Otvoren prelom

Imobilizira se uvijek preko odjee. Vrhove prstiju nikada ne treba prekriti zavojem jer se po boji koe moe vidjeti da li je zavoj suvie stegnut. Ako je stegnuti zavoj poreme tio cirkulaciju krvi, to se moe uoiti usporeivanjem vrhova prstiju zdrave ruke ili noge. Vidi li se promjena, zavoj valja popustiti.

Stavljanje na dasku ozlijeenoga s povre dom kime

Prijelom kraljenice. Ve i sama sumnja na povredu kraljenice za htijeva postupak kao da je kima povrijeena. Na povredu kraljenice treba posumnjati prilikom svih teih prometnih nesrea, pada s visine, tupih udaraca u predio kraljenice. Na mjestu preloma javlja se bol, otok, a moe doi i do promjene oblika kraljenice. Oduzetost nogu i ruku te bezvoljno, nekontrolirano mokrenje sigurni su znaci povrede kime.

Imobilizacija ozlijeene kraljenice

Imobilizacija se izvodi na dasci koja mora biti dugaka kao unesre ena osoba i neto ira; mogu se upotrijebiti vrata, daska od stola i si.. Daska se ne oblae, dovoljno ju je pokriti dekom. Smotani dijelovi odjee ili manji jastuci stave se ispod vrata i pod slabinski dio kraljenice. Ozli jeenoga se od glave do stopala vee rupcima, povojem ili remenjem za dasku. Za polaganje unesreenoga na dasku potrebne su najmanje etiri osobe koje podmeu pravilno rasporeene ruke pod njegovo tijelo. Ovis no o situaciji, ozlijeeni se donosi na dasku, ili se samo podigne, a das-

ka se stavlja ispod njega. Ako je ozlijeen vratni dio kraljenice, za u vrenje glave moe posluiti smotani pokriva. Prelom zdjelice. Osim opih znakova preloma, bolova u kuku te modrica, ozlijeeni ne moe stajati ni podii jednu ili obje noge. Nemo gunost mokrenja ili krvava mokraa ukazuju na ozljedu mokraovoda, mokrane cijevi i mokranoga mjehura. Bol se javlja u stidnoj kosti, ku kovima i kriima. Ozlijeeni se stavlja na dasku ili nosila, noge su polusavijene i raz maknute u koljenima.

Imobilizacija prilikom ozljede zdjelice

Prelom rebara. Ozlijeeni se u polusjedeem poloaju prevozi u bolnicu. Jedino se za dui transport ozlijeeno podruje povee irokim zavojem u trenutku kada je ozlijeeni maksimalno izdahnuo zrak iz plu a. Ako takvo povezivanje pojaava bol valja ga izbjei. Prijelom kljune kosti. Slomljena kljuna kost izaziva bolove u predjelu ramena. U veini sluajeva nepokretna nadlaktica lei uz trup.
Imobilizacija kljune kosti

Oba ramena treba potegnuti unatrag i uvrstiti pomou trokutnih rubaca, alova ili slinoga materijala. Prijelom udova. Prelomljenu ruku ili nogu ne treba namjetati, valja ih imobilizirati u poluaju u kojem se nalaze. Ako je mogue, udo ve valja imobilizirati u njihovu prirodnom poloaju. Kod gornjih udova to je poloaj u kome je nadlaktica uz prsni ko, a podlaktica savijena u laktu pod pravim kutom. Kod donjih udova noge su u leeem poluaju ispruene. Uvijek treba uvrstiti dva susjedna zgloba, npr. prilikom preloma nadlaktice valja uvrstiti zglob ramena i lakta.
Imobilizacija ake

Imobilizacija podlaktice

Imobilizacija nadlaktice

Imobilizacija potkoljenice

Imobilizacija natkoljenice

Opekline
Teina stanja ozlijeene osobe s opeklinama prvenstveno ovisi o ve liini opeene povrine i dubine oteenoga tkiva. Sve opekline koje za hvaaju vie od 15% povrine tijela lijee se u bolnicama. S obzirom na to to su mala djeca naroito osjetljiva na opekline, moraju se lijeiti u bolnici i onda ako povrina opekline iznosi samo 5%. Na osnovu pravi la devetke moe se priblino procijeniti povrina pojedinoga dijela tije la. Svaka tea opeklina zavrava okom. ovjek koji umire zbog opekli ne, umire zbog opega poremeaja organizma, prvenstveno krvotoka, stanja koje se naziva ok. Cilj je prve pomoi da sprijei infekciju opeenoga podruja i da sprijei ili ublai ok. Nadalje, brzim i pravilnim pruanjem prve pomoi smanjuje se bol, stvaranje crvenila i mjehura te se znatno utjee na dubi nu oteenja tkiva. Prilikom opeklina valja se pridravati slijedeih uputa: Oteeno podruje hladiti hladnom vodom. Manje opekline stave se u posudu s hladnom vodom ili se hlade pod pipom vodovoda. Vee opekline mogu se hladiti estim mijenjanjem obloga. Najpovoljnija tem peratura vode je izmeu 15-20C. Suvie hladna voda ili led mogu, kod veih opeklina, dovesti do pothlaivanja. Opeklina se hladi do prestan ka bolova, najmanje 15 minuta do nekoliko sati. Primjena hladnoe u pruanju prve pomoi i lijeenju opeklina poznata je od davnine. Noviji eksperimenti na ivotinjama pokazali su da se smrtnost eksperimental-

nih ivotinja smanjuje od 90 na svega 10% ako se opeena ivotinja od mah podvrgne hlaenju. Prilijepljene dijelove odjee ne treba skidati. Odmah skinuti sve predmete koji kruno obavijaju opeene dijelo ve, npr. prsten, narukvicu, sat i sl. Mjehuri se ne smiju buiti. Na opeklinu se, nakon hlaenja, stavlja sterilna gaza, zatim se povi je zavojem. Ako je transport do bolnice dui, opeenome valja dati dosta vode ili aja. Opeene ruke ili noge treba imobilizirati ako transport traje dulje vrijeme.

Smrzotine
Smrzotine su mjestimina, lokalna oteenja tkiva. Preteno nastaju na istaknutim i nedovoljno zatienim dijelovima tijela, kao to su nos, ui, prsti, te na onim dijelovima gdje odjea i obua stezanjem poreme aje cirkulaciju krvi. Na mjestu oteenja najprije se pojavljuje bol poput peckanja, koa postaje plavkasta, zatim blijedosiva; mogu izbiti i mjehuri. Smrznuti dijelovi tijela ne smiju se trljati snijegom ili nekim drugim sredstvom. Mjehuri se ne smiju buiti. Na smrzotine se stavlja samo ste rilna gaza, a smrznute dijelove tijela valja utopliti umotavanjem u deku ili odjeu.

PADAVICA

Padavica je ope poznat naziv za epilepsiju, koji ujedno opisuje i glavni znak, a to je padanje u nesvijest. Dodue, pomno istraivanje ove bolesti otkrilo je da postoji i padavica kod koje bolesnik ne pada. Padavica je poznata od pamtivijeka. Uvijek se smatralo da je teka bolest; to se vidi i po naim narodnim nazivima; u Zagorju se govori o goropadnoj bolesti ili velikom betegu, u Slavoniji kau velika bo lest ili grda bolest, neki govore o mrskoj bolesti, goropatini. Danas nije opravdano upotrebljavati tako teke izraze jer se bolest moe uspjeno lijeiti. Prije vie od tisuu godina u staroj su Grkoj smatrali da je ast imati tu bolest. Nazivali su je sveta bolest, morbus sacer, u uvjerenju da je takva osoba od bogova nadarena, da ima duevne sposobnosti ko je drugi ljudi nemaju. Bilo je vie znamenitih ljudi u povijesti ovjean stva koji su bolovali od padavice. Padavica je bolest poremeaja rada jednoga dijela mozga. Zbog prejake nadraenosti kore velikoga mozga dolazi do gubitka svijesti i greva u tijelu. Razliiti uzroci mogu dovesti modanu koru u takvo sta nje, stoga padavica nije dijagnoza bolesti, nego samo jedan njen znak, simptom. Napadaje mogu izazvati tumori mozga, upale u mozgu i mo danim ovojnicama, otrovanja (npr. alkoholom), povrede glave, posljedi ce tih povreda. Vrlo je vano ustvrditi uzrok simptomatske padavice, jer se prema tome odreuje i lijeenje. Na alost, danas jo ne moemo razjasniti uz roke svakoga pojedinanog oblika padavice. Zato postoji velika grupa genuinih epilepsija ije uzroke samo djelomino poznajemo. Ako u porodici ima bolesnika od padavice, vea je vjerovatnost da e takvih bolesnika biti i u slijedeoj generaciji. No moe se dogoditi da se rodi zdravo dijete, iako i otac i majka boluju od te bolesti. Nepoznajemo pravilo po kome se padavica nasljeduje, zato je teko dati savjet ro diteljima. Kako je to sloeno pokazuje sluaj bolesnika iji je otac imao padavicu. Kada je i on obolio od iste bolesti, ustanovljeno je da uzrok nije bio nasljee, nego povreda glave za vrijeme tekoga poroda.

Nestrunjaci esto smatraju da je padavica bolest koja dolazi samo u napadajima. Na alost, nije tako. Kod vrlo velikoga broja bolesnika dolazi do promjena u karakteru i ponaanju. Tei epileptiari obino su misaono jako usporeni, govore polagano i opirno, dre se jedne teme i ljepljivi su do te mjere da je s njima teko razgovarati i sluati ih. Zbog svoje usporenosti i psihike neelastinosti smetaju sredini u kojoj rade ili ive. Druga je osobina epileptiara razdraljivost; vrlo su osjetljivi i lako se uvrijede. Razdraljivost se moe javljati povremeno ili trajno. U tak vim stanjima napetosti dovoljna je sitnica da otro reagiraju, ili da se fi ziki obraunaju; mogu postati prgavi, osvetoljubivi i neugodni. U ovom stoljeu dolo je do velikoga napretka u ocjenjivanju padavice. Pronalaskom aparata elektroencefalografa omogueno je snimanje tjelesnih elektrinih valova u mozgu. Postupak se zove elektroencefalografija, ili skraeno EEG. Ova pretraga ne boli i nije neugodna; slina je elektrokardiografiji (skraeno EKG), pretrazi kojom se snima rad srca. U oba sluaja stavljaju se metalne ploice kao posrednici izmeu tijela i posebnoga aparata koji snima elektrinu napetost i rad organa. Kod EKG, ploice stavljaju u podruje srca, ruku i nogu, kod EEG u obliku posebne kape na glavu. Istraivanja su otkrila da postoje epileptini valovi i kod bolesti ko je se nisu dovodile u vezu s padavicom. To su posebne vrste glavobolje, smetnje ponaanja, ili neka druga stanja.

Veliki napadaji
U napadaju bolesnik problijedi, zapjene mu se usta, srui se na zemlju, zakripe zubi, a ako se meu njima nae jezik, moe ga pregristi. Bolesnik je u dubokoj nesvijesti i ne osjea nikakav bol. Trzajevi tijela i udova vie ili manje su ritmiki i postepeno prestaju. Usta su plava, bo lesnik isprekidano die. Takav napadaj moe trajati od pola minute do nekoliko minuta. Nakon toga bolesnik se postepeno budi. Poslije napa daja osjea se izmuen, slab, iznemogao. Ponekad zaspi tvrdim snom, koji traje kratko ili nekoliko sati. Tek poslije toga osjea se normalno svje. Veliki napadaj dolazi iznenada. Moe doi na javi, u snu, u svim moguim okolnostima. Budui da se to dogaa naglo, bolesnik se moe ozbiljno povrijediti ako padne na pe, pod auto, pod stroj. Moe i smrtno stradati.Bolesnici osjeaju strah koji nije bez osnova. Iako sam napadaj nikada ne dovodi do smrti, tragian svretak mogu izazvati dru ge okolnosti.

Nain spreavanja ugriza jezika prilikom velikoga napadaja

Bolesnici doivljavaju poseban osjeaj prije napadaja, koji traje ne koliko trenutaka ili dulje: zasljepljujuu svjetlost, prikaze, jak osjeaj ne ugode, blaenstva; to predosjeanje nazivamo aura (opisao ga je F. M. Dostojevski u Idiotu). Ako bolesnik ima auru prije nastupa greva i nesvijesti, imat e vremena da se skloni od opasnih mjesta; tako aura, kao alarmni signal, pomae bolesniku. Razmaci izmeu pojedinih napadaja mogu biti vrlo kratki pa se moe dogoditi i vie napadaja u jednom danu. U drugoj krajnosti napa daji se mogu javljati svakih nekoliko tjedana ili nekoliko godina; mogu dolaziti u pravilnim ili nepravilnim razmacima; uvijek mogu nastupiti iznenada. Ako se niu tako brzo da bolesnik izmeu pojedinih napadaja ne dolazi k svijesti, govorimo o statusu epilepticusu. Takav bolesnik mo ra hitno u bolnicu jer postoji ozbiljna opasnost da uzastopni napadaji dovedu do iscrpljenosti organizma i smrti. Veliki napadaji esti su oblik padavice, ali ima i drugih bolesti koje mogu izazvati slina stanja. I kod histerije postoje jednako dramatini napadaji sa smanjenom svijeu. Meutim, histerini napadaj ne dolazi u snu, obino se javlja u prisustvu jedne ili vie osoba, grevi u udovima nisu ritmiki, a pokreti su praeni govorenjem ili vikom, bolesnik kao da proivljava neku scenu.

Druge vrste napadaja

Postoje i mali napadaji: bolesnik izgubi svijest samo trenutak, ne rui se, ali se ukoi, zaustavi u pokretu i mislima. Kada nakon nekoliko sekunda nastavi govoriti, nema osjeaj da se neto s njime dogodilo, da je bio duhom odsutan. Mali napadaji, koji se zovu i petit mal, mogu

se javljati mnogo puta u toku dana i zajedno s velikim i drugim napada jima. Postoje i napadaji kada bolesnici izvode neke pokrete, smiju se ili neto mrmljaju. Neupuenima se to ini kao neobino ili neumjesno po naanje. Zbog toga smatraju da to nije bolest, sve dok se dalje ne razvije. Napadaj se moe oitovati i samo na jednom dijelu tijela; u tom sluaju doi e do grenja samo jedne ruke, noge, stopala. Bolesnik nee gubiti svijest, a pogoeni dio tijela ne moe se smiriti ni najjaom voljom. Umjesto takvih napadaja, koji se izraavaju tjelesnim znakovima, mogu se javiti i sumrana stanja u kojima bolesnik nekoliko minuta, ili ak nekoliko dana, otpoinje radnje kojih nije svjestan. Najee odlazi nekamo na put; bez ikakve pripreme sjeda u vlak ili autobus; na pitanje konduktera ili suputnika odgovara smeteno, to upada u oi, ali se tu mai kao pijano stanje. Imali smo bolesnika koji se naao u vlaku, a ni kamo nije namjeravao otii. Kada je vlak zatutnjio prolazei preko mos ta, iskoio je i zadobio teke tjelesne povrede. Taj oblik epilepsije naziva se fugue, bijeg. Ponekad se dogaa da je neobjanjiv bijeg djece od kue upravo takav poremeaj. Druga najea radnja u sumranom stanju jest potpaljivanje poa ra. Dogaa se da bolesnik zapali gospodarsku zgradu, sijeno ili kuu onih s kojima je u zavadi; ali podmetnut e poar i sasvim nepoznatim ljudima. Epileptini bolesnik takve radnje obavlja prisilno, nasvjesno, nagonski. U padaviare se ponekad ubrajaju i bolesnici koji nou ustaju u snu; obino ih nazivaju mjesearima. U medicini se ta pojava naziva somnambulizam. Poznato je da mnogi ljudi u snu govore, a ponekad us taju iz kreveta, manji broj izlazi iz sobe ili kue, nesvjestan onoga to i ni. Mjesearima ih zovemo zato to se to najee dogaa za punoga Mjeseca, naroito ako zrake direktno upiru u bolesnika. Kao to utjee na plimu i oseku na moru, Mjesec vjerojatno utjee i na centralni iva ni sustav, pa moe izazvati podraaje koji se oituju u razliitim pokreti ma. Sve trzajeve, pojave nesvijesti, neobinoga ponaanja, ako dolaze ma mahove, valja podvrgnuti lijenikom ispitivanju.

Frasi
Svakom je roditelju poznat taj naziv; kae se i frazi. U medicini ne postoji poseban naziv, nego se govori o febrilnim konvulzijama, to zna i o grevima za vrijeme visoke temperature. Najee su u male djece, lako se u narodu govori o djejoj padavici, injenica je da samo jedan dio malih bolesnika oboli od prave padavice. Frasi u djeteta ne moraju

izazvati uzbuenje ili paniku roditelja, jer grevi u temperaturi uglav nom prolaze bez trajnih tragova. U najveem broju sluajeva EEG nalaz je uredan. Genuina epilepsija je epilepsija bez razjanjenoga uzroka; najee se javlja u djejoj i mladenakoj dobi. Ako se prvi napadaj padavice javi u odrasloj dobi, naroito poslije 40. godine ivota, onda je rije o padavici koja je simptomatskoga karaktera i kod koje esto moemo prepoz nati uzrok. Djeje epilepsije imaju dobar tok, ili dobru prognozu, kako kau li jenici. Obino prestaju u pubertetu, izmeu 13. i 18. godine. Meutim, to nije razlog da se napadaji lako shvate. Lijenika je pomo prijeko potrebna. Valja spomenuti jo i noni strah, trzanje u snu ili poslije sna, s uz buenjem i vriskom djeteta. Medicinski je izraz pavor nocturnus, noni strah. Dijete se u napadaju straha budi i vie. Roditelji imaju osjeaj da ih ne primjeuje i vidi prikaze. Takvu djecu vrlo je teko umiriti. Ujutro se obino niega ne sjeaju. Takav strah esto se javlja prvi put nakon ja koga uzbuenja, npr. ako je dijete napao pas, ako ga je netko prestraio ili pretukao. To ne mora biti fras, ili padavica, pa je panika nepotrebna. Ako se strahovi ponavljaju, valja potraiti savjet lijenika.

Lijeenje padavice
Bolesnik mora poznavati postupke lijeenja jer je neophodna njego va suradnja. Najvanije je da se lijekovi uzimaju stalno. Varav osjeaj da izmeu pojedinih napadaja nestaje bolesti moe dovesti do prekida lije enja i pogoranja. Nagao prekid uzimanja lijekova moe dovesti do po goranja bolesti. Bolesnik esto okrivljuje lijek, ali nema pravo jer nije posluao savjet lijenika. Simptomatske epilepsije lijee se uklanjanjem uzroka. Ako se, npr., u alkoholiara poinju javljati epileptini napadaji, onda e lijeenje al koholizma smanjiti ili sasvim ukinuti broj tih napadaja. Ako je rije o posljedicama povrede ili tumora glave, operacija e dovesti do izljeenja. Na alost, to se ne moe postii u svakom pojedinom sluaju, pa je po red uzronoga lijeenja potrebno i lijeenje sredstvima protiv napadaja. Genuina epilepsija je bolest za koju ne vrijede opi propisi. Da bi se pronaao najbolji lijek potrebna je dugotrajna suradnja lijenika i boles nika. Tek se nakon nekoliko tjedana pa i mjeseci moe ustanoviti koji je lijek i u kojoj koliini najprikladniji za lijeenje pojedinoga bolesnika. ak i u stanjima mirovanja bolesti potrebno je da se bolesnici javljaju li jeniku radi snimanja glave, kontrole i savjeta. Lijeenje je uvijek dugot-

rajno, ponekad doivotno. Bolest se moe potpuno ukloniti samo u rijet kim sluajevima. esto se postavlja pitanje radne sposobnosti padaviara. U principu vrijedi preporuka: epileptiari ne bi smjeli raditi na radnim mjestima na kojima bi mogli ugroziti svoj ili tui ivot. To se odnosi na rad s nekim strojevima, na visinama, u prometu. Neki od tih poslova zabranjeni su posebnim zakonskim propisama, npr. sudjelovanje u prometu. Istiemo da su mnogi bolesnici potpuno ili djelomino sposobni za neka zvanja. Npr., limar i vodoinstalater mogu raditi u radionici, ali ne mogu na visi ni; radnik na stroju moe raditi ako je stroj dovoljno osiguran; slube nik moe raditi gotovo na svakom radnom mjestu. Ako postoji dobra su radnja izmeu bolesnika, radne organizacije i zdravstvene slube, epi leptiari mogu raditi pun radni vijek. U zapisima, molitvama i kletvama, koje se odnose na bolesnike od padavice, esto se spominje sveti Valentin. On je pokrovitelj tih bolesni ka, jer je i sam, navodno, bolovao od te bolesti i iscijelio mnoge bolesni ke. U pukom lijeenju padavice upotrebljavaju se biljni ekstrakti od kojih neki sadre i dobre sastojke. Gatanja i zapisi, razumije se, sasvim su besmisleni.

PAMENJE I SMETNJE

Ima ljudi koji bolje pamte i onih koji vie zaboravljaju. Sposobnost zapamivanja jaa je u mlaoj dobi, a sposobnosti pamenja u starijoj. Djeca mogu bolje pamtiti, zato lake ue i lake stiu nova znanja. Ono to smo nauili u mladosti, ostaje za itav ivot. to star ovjek registrira kao novo, ubrzo zaboravlja. Pamenje i zaboravljanje nekada idu usporedno, a ponekad su u raskoraku. Neto to smo nauili moemo sauvati kao trajnu vrijed nost, a drugo zaboravljeno kao da to nikada nismo ni znali. Sposobnost pamenja ovisi o uvjebanosti naih duevnih sposobnosti, iako ima lju di koji od prirode lake ili tee pamte. Za zaboravljive kaemo da su kratke pameti. Naroito lako zaboravljamo ono to nas ne zanima, to nas smeta, spreava. Pamenje je sposobnost koja se moe izvjebati u toku ivota. Sis tem kolovanja prilagoen je sposobnostima pa se aci postepeno privi kavaju da rjeavaju sve tee zadatke. Ako i zaborave injenice, to e naj ee biti djelomino zaboravljanje: u odreenom trenutku sjetit e se mnogih podataka za koje su mislili da su ih zaboravili. Postoje razliite vjebe poboljanja pamenja i razliiti naini ue nja. Netko bolje pamti ono to je uo, drugi ono to je vidio, trei ono to je iskusio. Lijekovima ne moemo poboljati pamenje, iako mnogi aci tako misle. Sredstva koja nas razbistruju, kao to je, npr., kava, mo gu olakati uenje, ali ne mogu promijeniti lijenu, nezainteresiranu, ne zadovoljnu ili ogorenu osobu. Pamenje se ne moe narediti, ono ovisi o spremnosti onoga koji daje odreenu informaciju. Poznato je da aci dobro naue predmet profesora kojeg vole. Tako se na najoigledniji na in moe potvrditi veza izmeu osjeaja i pamenja. Svaki ovjek neto pamti, a nema nijednoga koji bi ba sve zabora vio. Svi se, npr., sjeamo iz svoga djetinjstva nekih dogaaja koji se i ne moraju vezati uz najvanije datume naega ivota. esto je to samo slika prisutnih osoba, drugi put odlomak nekog razgovora ili utisak o nekom dogaaju. Sve ega se sjeamo za nas je vano; ako ne direktno, ono po-

sredno. No isto tako vrijedi i pravilo da je za nas znaajno i ono to smo zaboravili. Pamenje i zaboravljanje moe biti dio naih svjesnih i ne svjesnih postupaka s razliitim ciljevima.

Duevna zaostalost
O duevnoj zaostalosti govorimo ako dijete ili odrastao ovjek ne mogu inteligentno rasuivati. Pamenje i rasuivanje nisu slini postup ci, jer i najprimitivnija ivotinjska bia mogu pamtiti, ali ne mogu inteli gentno rasuivati. Inteligencija nije sposobnost koja je u direktnoj vezi s pamenjem i znanjem. To znai da ima nekolovanih ljudi koji su izrazi to inteligentni, i osoba sa svjedodbama a s niom razinom inteligencije. Inteligenciju ustanovljavamo ispitivanjem. Lijenici i psiholozi go vore o kvocijentu inteligencije. U normalnih, prosjenih osoba kvocijent je izraen u brojci jedan. To znai da je ivotna dob osobe u skladu s nje zinom inteligencijom. Osoba ija je sposobnost inteligencije manje ili vi e ispod jedan, lake je ili tee duevno zaostala. Vrijednost preko jedan pokazuje natprosjenu inteligenciju. Osoba koja nema razvijenu inteligenciju moe, npr., prepoznati po jedina slova, jer moe pamtiti, ali ih ne moe povezati u smislu rije ili reenicu. Na istovjetan e nain takva osoba u raznim ivotnim situaci jama koristiti svoje pamenje, ali iz njega nee izvui zakljuke za svoje djelovanje. Budui da postoji razliit stupanj zaostalosti, neki nee moi ni itati ni shvaati nae preporuke, drugi e se djelomino koristiti svo jim razumom, ali se nee moi ponaati kao to elimo. Njihova nespo sobnost doi e do izraaja i kod kue i u koli. U narodu postoji razlika izmeu pojma lud i ponorel i pojma be dast ili benast. Onaj koji je lud, duevno je bolestan, iako ima sve duev ne sposobnosti, a bedast je onaj koji nema sposobnosti pamenja i rasu ivanja. Tako se, npr., zovu kurtaki oni koji su zaostali rastom, a duev no su posve normalni, a benasti su oni koji su ili maleni ili normalno razvijeni, a nesposobni da se slue duevnim sposobnostima. Duevno zaostala djeca ne mogu pohaati redovitu kolu jer je za njih propisani nastavni program suvie teak. Nije rije o zloestoi ili li jenosti, kako esto misle roditelji. Takva djeca jednostavno ne mogu smjestiti u mozak sve ono to se od njih zahtijeva. Zato je za njih predvi eno posebno kolovanje u tzv. specijalnim kolama. Danas je taj sistem kolovanja kod nas vrlo razvijen. Smanjen je opseg gradiva, a nastavnici su defektolozi. Djeca u 8 godina naue otprilike gradivo koje je predvi eno za 6 godina redovitoga kolovanja. Poslije te kole mogu se ospo sobljavati za razliita zvanja.

Za djecu koja imaju jo vee smetnje pamenja i inteligencije posto je drugi oblici izobrazbe. U zavodima mogu stei bar osnovne ivotne navike i osposobiti se za neke poslove. ak i najtea duevno zaostala djeca i odrasli mogu u odgovarajuim uvjetima postati korisni i zado voljni lanovi drutva. Duevno zaostalih osoba ima vrlo mnogo. Prema svjetskim statisti kama, 3 posto djece pokazuje znakove duevne zaostalosti. U Jugoslaviji ih ima oko 600.000, a gotovo 2.000.000 stanovnika nae zemlje ima u obitelji jednoga takvog bolesnika. Do sada je samo petina obuhvaena kolovanjem i osposobljavanjem za rad. Pomo duevno zaostalima ne pruaju samo kole nego i razliite druge organizacije. Prije svega centri za socijalan rad, koji djeluju pri svakoj opini, i drutva za pomo mentalno retardiranima (MRO), koja svojom nacionalnom i internacionalnom organizacijom pruaju nepos rednu pomo roditeljima, kolama, domovima, zatitnim radionicama i drugim organizacijama. Zatitne radionice posebne su radne organizacije koje zapoljavaju invalide i omoguavaju osobama koje ne mogu postii radni uinak zdrave osobe da posebnim metodama naue obavljati odreeni zanat ili odreene radnje. Takvih radionica ima sve vie i one postaju centri za poduavanje i rad osoba s tjelesnim i duevnim manama.

Starake smetnje pamenja

Kae se da ovjek u starosti podjetinji. To je zato to stariji ovjek sve vie zaboravlja ono to se upravo dogodilo, ali se vrlo dobro sjea dogaaja iz svoga djetinjstva ili mladosti. On nee znati to je juer jeo, ili kako je proveo dan, ali e do pojedinosti opisati svoj doivljaj prije trideset i vie godina. Ta staraka zaboravljivost nije kod svih jednaka. Ako je jako izraena, ovjek e imati velike smetnje u zajednikom ivo tu - obitelji, a naroito u radnoj sredini. To su posljedice skleroze krvnih ila u mozgu, pa nije rije o posebnoj bolesti, iako nekada znakovi zabo ravljivosti, smetenosti ponaanja mogu dati sliku duevne bolesti. U starosti se mogu javljati i neke duevne bolesti koje naglo dovode do poputanja pamenja i raspada linosti. Tada se sve jae oituje ne sposobnost tih ljudi da ravnopravno rade i ive u odreenoj sredini. Oni su izgubljeni. Podsjeajui ih na njihove pogreke, mi pojaavamo nji hov osjeaj nesposobnosti. Potreban je savjet psihijatra. Ima vrlo starih ljudi koji su sasvim svjei i duevno sposobni. Sta rost ne znai uvijek raspad duevnoga ivota. Zato na starije osobe ne treba gledati kao na preivjele linosti koje vie ne mogu kontrolirati to govore. Ako i imaju smetnje pamenja, njihovo rasuivanje moe biti i te

kako ivo i vrijedno. Dok mlada osoba ima zanos, starija poseduje kri tinost. Pamenje nije isto to i mudrost, koja se stie drugim nainima. Zato se kae da su stariji mudriji od mladih. Starake bolesti koje dovo de do poremeaja pamenja i rasuivanja valja lijeiti, ali staraku mud rost moramo cijeniti i potovati.

PODRIGIVANJE

Podrigivanje (eruktacija) vie je neugodno negoli opasno. Javlja se ug lavnom za vrijeme jela i neposredno poslije njega. Podrigivanje za vrije me jela izaziva osjeaj neugodnosti pred ljudima zato to se u naim uv jetima smatra nepristojnou, loim odgojem. Ali u nekih naroda, na protiv, ljudi e namjernim podrigivanjem iskazati zadovoljstvo jelom i odati priznanje izvrsnoj kuharici. Podrigivanjem se odstranjuje viak plinova iz eluca. Najvei je dio plina u elucu zrak. U gornjem dijelu eluca postoje vea koliina zraka, tzv. zrani mjehur eluca koji ublaava nagle promjene pritiska. Zrak u eludac dolazi gutanjem. Gutanje zraka u malim koliinama normalna je pojava. Ali ako u eludac doe prevelika koliina, tada nastaju smetnje: napuhnut trbuh, bol u gornjen dijelu trbuha, srane smetnje zbog podizanja i pritiska oita na srce. Vee koliine zraka mogu doi u eludac puenjem, brzim gu tanjem hrane ljudi koji halapljivo jedu, dugotrajnim vakanjem, npr. gu me. Jedan dio suvinoga zraka u elucu odstranjuje se prijelazom u tan ko crijevo, dok se manja koliina moe izbaciti podrigivanjem. Podrigi vanje nastaje naglim tiskanjem gornjega dijela eluca i potiskivanjem zraka kroz jednjak u usnu upljinu. Ima ljudi koji vrlo rijetko podriguju. Podrigivanje je, dodue, ref leksna radnja, tj. odvija se nezavisno od ljudske volje, ali mnoge osobe mogu sprijeiti taj refleks; neke ga, naprotiv, namjerno izazivaju. Podri givanje osoba koje namjerno nee koiti taj refleks, kao i osoba koje ga stalno namjerno izazivaju, s vremenom postaje automatizirano. Neki ljudi poinju se podrigivati im sjednu za stol. Debele osobe podriguju se naroito poslije preobilnoga obroka. Djeca gutaju vee koliine zraka. Poveano gutanje zraka samo je jedan od znakova nervoze, pa se obino javljaju i drugi poremeaji na ivanoj bazi: nervozni proljevi, nervozan gubitak apetita. Osim zraka, podrigivanjem se izbacuju i drugi plinovi, najee ug ljini dioksid, koji u eludac dolazi pijenjem pjenuavih pia: soda-vo-

de, koka-kole, mineralne vode itd. Nakon pijenja veih koliina takvih pia podrigivanje se javlja i u osoba koje inae nikada ne podriguju. Ug ljini dioksid moe se podrigivanjem odstraniti sodom bikarbonom, koja se inae uzima da bi se ponitila kiselina u elucu. Takvom neutralizaci jom oslobaa se ugljini dioksid, koji moe uzrokovati napuhnutost tr buha. Poremeenom probavom, kao i zbog nekih bolesti eluca, mogu se stvarati sumporovodik i metan; podrigivanjem tih plinova nastaje vrlo neugodan miris. Samo u rijetkim sluajevima podrigivanje je popratna pojava ozbilj nije bolesti eluca ili jednjaka. Podrigivanje nije potrebno lijeiti; obino se daju sredstva za smire nje. Osoba koja stalno podriguje moe s vremenom prestati ako nastoji svjesno sprijeiti taj in. Lijeenje je potrebno jedino ako je podrigivanje posljedica ozbiljne bolesti probavnoga sistema. Izljeenjem osnovne bo lesti prestat e i podrigivanje.

PONAANJE I PROMJENE

Tako rei od asa roenja, dijete se ui ivjeti u drutvu. U poetku je egoistian tiranin: radi to hoe i svu okolinu prisiljava da se njemu pod reuje i njime bavi. U interesu njegova ivota roditelji ga postepeno ue da uskladi neke porive: navikavaju ga da jede samo u odreeno vrijeme, da spava prema programu, da nudu izvri na odreenim mjestima. U sukobu s roditeljima dijete stjee pozitivne navike i poinje rasuivati. Samoivo i tvrdoglavo ponaanje, koje je dovodilo i do svae s braom i vrnjacima, ustupa mjesto konstruktivnom uklapanju u ivotnu sredinu. Oekujemo da je dijete prilikom polaska u kolu socijalno zrelo. To znai sposobno da se brine za sebe: da zavee cipele, da se obue, po spremi svoje stvari, ali i da se primjerno ponaa prema drugoj djeci i od raslima. Za ta iskustva esto nije dovoljan samo roditeljski dom. Djeca koja ne dolaze u dodir s vrnjacima, koja se kreu samo u uskom krugu odraslih (to je esto kod starijih roditelja ili onih koji ljubomorno uva ju svoju djecu), teko se prilagodavaju. Ona su u stranoj sredini ili suvie stidljiva, povueno, odbojna, ili prgava i nasilna. Ako dijete nije socijal no zrelo u koli moe imati velikih tekoa. Djeji vrtii su vrlo dobra pomo u socijalizaciji. U koli se nastavlja razvijanje suradnje pojedinca i grupe, pa se od zrele, odrasle osobe oekuju skladni odnosi. Ako se netko ne ponaa onako kako oekujemo, govorimo o napadnom ponaanju, odnosno o smetnjama ponaanja. Ovaj posljednji izraz slui i kao opisna dijagnoza, naroito djece i omladine. Da bi se ustvrdilo kada moemo govoriti o smetnjama, potrebno je ocijeniti koje je ponaanje normalno. Od zdrave, normalne, prosjene osobe oekuje se da e u radu i privatnom ivotu suraivati s drugim lju dima, da nee naruavati opa drutvena pravila ponaanja, da e drugi ma pomagati i nee pretjerano isticati svoju linost. Pravila ponaanja bitno ovise o obiajima jedne zemlje ili ak jednoga kraja. Zakoni nepi sanih obiaja postoje i tamo gdje nema pisanih pravila ponaanja. Pravi la se s vremenom mijenjaju. Bake se esto ude kako se to unuci ponaa ju, jer u njihovo vrijeme te i te stvari nisu bile doputene. Po tome se i-

ni kao da od generacije do generacije poputa strogost. Ali nije tako. Stvaraju se nove zabrane i nove obaveze. Bonton esto poistovjeujemo s odgojem, pa za onoga koji se na padno ponaa kaemo da je neodgojen. Susreti s ljudima uvjeravaju nas da to nije tono. Ima djece i odraslih iz vrlo uglaenih obitelji koji se ne odgovorno ponaaju, a oni koji su odrasli u nesreenim meuljudskim odnosima pokazuju visok stupanj spremnosti za drutvenu suradnju. Nain ponaanja u drutvu ne moemo poistovjetiti s pojmom du evnoga zdravlja. Ponekad su roditelji zadovoljni to se dijete ponaa pretjerano pristojno, to je uglaeno i paljivo poput starijih ljudi. Na alost, tako skuena djeca koja su sputana mnogim zabranama esto bo luju od neuroze ili druge psihike smetnje. S roditelja na djecu prenose se mnoge osobine, pa i nain reagira nja. U narodu se kae: Kakav otac, takav sin, Jabuka ne pada dale ko od stabla. Ali ima mirne djece od nemirnih roditelja, i obratno. Uzroci neobinoga ponaanja mogu biti stvarni i prividni, namjerni i spontani. Ako je jedno dijete vrlo ivo, ono e se starijim roditeljima ili roacima initi kao neotesano, nepristojno, nametljivo. Ne shvaaju da je rije o normalnom ponaanju. Pojedinani ispadi djeteta mogu biti i sredstvo suproststavljanja okolini. Roditelji su jai od djeteta i imaju nad njim vlast. Mogu ga istui ili drugaije kazniti. Dijete se s njima ne moe direktno boriti, ali im moe nainiti neku psinu, moe se iivljavati u koli, tui se s vrnjacima, pljuvati, izgovarati nepristojne rjei. Takve re akcije mogu biti izraz djeje osvete, iako dijete to esto ne radi svjesno. Izrazi protesta protiv odraslih i protiv drutva u cijelini dolaze i u vrijeme tjelesnoga sazrijevanja, pa takvi mladii i djevojke rano poinju puiti, napadno se oblae, putaju kosu i izazivaji primjedbe i zgraavanje. To moe postati i moda. Danas pojedine grupe hipija, provosa i dru gih odriu sve vrijednosti svijeta koji ih okruuju i skloni su stvaranju novih drutvenih pravila, kojima se onda pokoravaju. udno se moe ponaati i onaj koji svjesno skree panju na sebe. Glumice eljne slave pojavljuju se u javnosti oskudno odjevene, izaziva ju skandale i sretne su kad se o tome pie. U koli i na igralitima uvijek ima djece koja silom nastoje biti u sreditu panje: bit e gruba, ili e iz vesti neto neobino, ili e od sebe napraviti budalu. Na alost, dogaa se da se takva djeca proglaavaju zloestom i po kvarenom, a to su zapravo bolesne promjene. Zato je potrebno ukazati na neke vanije okolnosti: a) Tjelesne bolesti mogu izazvati smetnje ponaanja. Epilepsija iza ziva karakteroloke promjene. Takva djeca i odrasli razdraljivi su, svadljivi, uznemireni, nasilni, a istovremeno duevno usporeni, ljepljivi. Bjeanje od kue esto je vrsta epileptine bolesti. Nemiran duh postoji u mnogih lutalica. Nagon u padaviara za naglim odlaenjem u nepoz-

natom pravcu naziva se poriomanija; njima se moe pruiti pomo jedi no lijeenjem, a nikako kanjavanjem; njihovo izuzetno ponaanje samo je jedan od znakova bolesti. Oboli li od horeje minor, dijete poinje neobino mlatarati rukama, vrlo je razdraljivo, uznemireno i napeto, pa u koli i kod kue izaziva sukobe. Kad se bolest razvije, ukuani shvate da nije rije o zloestom djetetu. b) U duevno zaostale djece dolazi do navika u ponaanju to nasta ju zbog otpora prema okolini koja im neto zabranjuje. Takva se djeca lako uzbude i postaju vrlo nekontrolirana. U djece s tjelesnim nedostacima moe se razvijati i neobino, odbijajue ponaanje. ivot ih stalno podsjea na razliku izmeu njih i osta lih ljudi. To izaziva otpor i mrnju, pogotovo ako se s njime ne postupa kako valja. c) Duevni razlozi najee su uzrok smetnjama ponaanja, koje su oblik neuroze; esto su glavni simptom. Takva djeca pruaju otpor sva koj poduci. Svojeglava su i podlona utjecaju prijatelja, koje obino bi raju meu onima koje roditelji ne prihvaaju. O svojim postupcima ne razmiljaju, a kad dou u kritinu situaciju u koli ili kod kue, ini se da o tome ne vode rauna. Kae se: Brada narasla, a pameti ne donije la. Propadaju im godine kolovanja, ivot ostaje prazan i bez sadraja. Sukob s roditeljima prenosi se na sukob s itavim drutvom. Jedan od izraza smetnji ponaanja je i kraa. Takva djeca najprije kradu novac i predmete od roditelja, onda od drugova u koli, poslije prelaze na organizirane krae u trgovinama i drugdje. Iako je izvrena na naivan nain, kraa je vaan simptom. Postupak s ukradenim nov cem ili stvarima objanjava bit motiva. Mnoga djeca podijele ukradeno svojim prijateljima ili potroe na bilo to. Prijatelje smo stavili u navodnike zato to su takva djeca esto bez pravih prijatelja. Kradu jer osjeaju da ih nisu dobro prihvatili ni u obitelji ni vrnjaci. Simbolino uzimaju od roditelja i kupuju sklonost i drugih. Djeca toga nisu svjes na, a sukobi do kojih dolazi samo ih jo vie obeshrabruje da na drugi nain uvrste svoje mjesto u drutvu. Prestupi djece i omladine u svijetu u stalnom su porastu. Sve je vie prevara, krae i drugih radnji koje svjedoe o smetnjama ponaanja. Or ganizirani su i sudovi za maloljetnike koji izriu kazne i odgojne mjere. Kod manjih prestupa odreuje se pojaan nadzor roditelja ili centra za socijalan rad. Tada e socijalni radnik, a po potrebi psihijatar i drugi strunjaci, pomoi djetetu koje je poinilo krivino djelo. Takav nadzor obino traje dvije godine, a moe i dulje. Kod teih djela odreuje se smjetaj u odgojni ili popravni zavod. Pojedine od tih mjera ne znae potpun uspjeh u preodgajanju; stalno se trae novi putovi.

Sigurno je da se smetnje ponaanja ne mogu ukloniti kaznama. Ka e se da je batina iz raja izala, a svojevremeno je bio obiaj da je ro ditelj, koji je dovodio dijete u kolu, rekao uitelju: Tvoje je meso, a moje kosti, tj. moe tui dijete koliko hoe, ali nemoj ga ubiti. U ne kim naim krajevima bilo je uvrijeeno da djecu tuku jedan dan u tjednu bez obzira jesu li kriva ili nisu. Vjerovalo se da od batina djeca bolje ras tu. Vjerojatno na takvim osnovama neki ljudi trae otre kazne za takvu djecu. Varaju se oni koji smatraju da se huligansko ponaanje moe si lom suzbiti. Sila zakon mijenja, ali ne i ud. Smetnje ponaanja lijee se psihoterapijom, lijekovima i odgojnim postupcima. Valja izbjegavati nagle i nepromiljene reakcije. Ne smije se klonuti pred neuspjesima, koji su vrlo esti.

PULS I PROMJENE

Lijeniki pregled obino zapoinje pipanjem pulsa. To se naroito od nosi na naglo oboljele ili nastradale osobe, kada je odreivanje pulsa go tovo redovito prvi postupak lijenikoga pregleda. Pipanjem i odreiva njem pulsa lijenik se eli na najbri i najjednostavniji nain upoznati s radom i radnom sposobnou najvanijega organa ljudskoga tijela srca. Stari grki, rimski i kineski lijenici, prije vie od 2000 godina, razli kovali su nekoliko desetaka razliitih vrsta, razliitih kvaliteta pulsa, koje su vrlo slikovito opisali i na temelju kojih su postavljali dijagnozu bolesti i odreivali nain lijeenja. Unato tome to su lijenici ve u to vrijeme pretpostavljali vezu izmeu srca i pulsa, ipak je itav postupak odreivanja pulsa bio odraz vjerovanja da u tijelu postoje tajanstvene i nevidljive sile koje, meu ostalim promjenama, uzrokuju i pulsacije arte rija. Poticaj da se puls izuava na znanstvenoj osnovi dao je engleski li jenik William Harvey, otkriva krvotoka. U knjizi iz 1628. godine pie da puls arterija ovisi o impulsu krvi iz lijeve komore moe se vidjeti iz pokusa ako se puta u rukavicu, pa se svi prsti u isto vrijeme proire po put pulsa. Tek je on prvi u potpunosti shvatio da je puls odraz rada srca, posljedica ritminosti njegova kucanja. Svakim stezanjem srce izbacuje u glavnu arteriju oko 70 cm krvi. Ta navala nove krvi izaziva porast tlaka najprije u glavnoj arteriji (aorti), koji se dalje poput vala iri na sve ostale arterije, slino kao to se ire obrui vode nakon kamena baenoga na mirnu povrinu jezera. Taj val pulsa moe se osjetiti kao udarac jagodicom prsta na svim povrinskim arterijama ako su dovoljno velike i ako su smjetene na tvrdoj podlozi. Zbog toga se puls obino opipa na palanoj arteriji u podruju runoga zgloba ili na velikoj vratnoj arteriji. Razumljivo je da se moe pipati i na mnogim drugim mjestima, na natkoljeninoj arteriji, na arteriji stopala, sljepoonoj arteriji. Pipanje pulsa izvodi se jagodicama triju srednjih prstiju. Puls se ni kada ne smije pipati palcem jer se u palcu nalaze dovoljno velike arterije

tako da se pritiskom palca mogu osjetiti vlastite pulsacije, tj. vlastiti rad srca. Pritisak prsta mora biti tono odreene jaine. Ako je preslab, ja godice prsta nee doi do zida arterije, ako je prejak, moe prekinuti protok krvi pa se puls nee osjetiti. Mnogi ljudi sami pipaju i odreuju svoj puls. Neki to ine povreme no, kad osjete smetnje, nekima je to svakodnevna briga. Takve osobe mogu se vidjeti kako skriveno, da ih nitko ne opazi, pipaju svoj puls, na roito ako imaju sranu bolest, ili ako su uvjereni da je imaju, unato to me to su lijenici ustanovili da je nemaju.

Pipanje pulsa na vratnoj arteriji

Lijeniki pregled esto zapoinje pipanjem pulsa

Odreivanje pulsa na palanoj ili kucavici

Pipanjem pulsa ovjek moe kod sebe ili kod druge osobe uglav nom uoiti brzinu i jainu njegova udarca, jednolinost ili ritminost ra da kao i injenicu jesu li vrijednosti pulsa jednake na obje ruke ili obje noge (simetrinost pulsa).

Brzina pulsa
U zdrave osobe vrijednost pulsa kree se obino izmeu 60 do 80 udaraca u minuti. Ali normalan puls moe varirati unutar mnogo irih granica, od 100 udaraca u jednoj minuti do 40 udaraca u jednoj minuti dobro treniranih sportaa. Brzina pulsa ovisi o uzrastu. U novoroene ta normalna brzina pulsa moe iznositi ak 140 udaraca u minuti.

Jaina pulsa
Puls se normalno osjea kao snaan udar na jagodice triju srednjih prstiju. Neki put je osjeaj pulsa (bila) vrlo snaan, ali moe biti i tako slab da se jedva osjeti. Slab puls, koji se obino pipa na palanoj arteriji u blizini zgloba ake, naziva se i mekani puls. Slab ili mekan puls moe biti posljedica smanjene koliine krvi koju srce svakim stiskom ubacuje u krvotok. Uz rok tome moe, npr., biti jako ubrzan rad srca. Zbog skraene srane pa uze (dijastole), srce nema dovoljno vremena da se napuni krvlju, pa e i koliina izbaene krvi biti manja. Mekan, slabo pipljiv puls na palanoj arteriji pipa se i u onim slua jevima kada se ruke jako ohlade, npr. zimi, pa se krvne ile stisnu i pri jenos vala pulsa je otean. Neki put su uzroci slaboga jedva pipljivog pulsa mnogo bezazleniji. Tako, npr., debele osobe koje imaju mnogo potkone masti mogu imati tako slab puls da se jedva pipa. Slab, mekan puls imaju osobe sa snienim krvnim tlakom, bolesnici sa sranom grekom itd. Znatno oslabljen puls pipa se na otvrdnuloj, skleroznoj arteriji. Kada postane kruta cijev, arterija ne prenosi ni kakve pulsacije. Postoje bolesna stanja kada srce odjednom, esto kao grom iz ved ra neba, poinje ubrzano raditi, ak s vie od 200 otkucaja u minuti; ta da se puis jedva osjeti pod prstima i ne moe se brojati. Ubrzan, slab, esto jedva pipljiv puls imamo kad izgubimo mnogo krvi. to je gubitak krvi vei, puls je bri i tee se pipa. Promjene pulsa prate i ostali znakovi veega gubitka krvi: blijeda boja koe, hladan znoj, pospanost, ed. Ubrzan i slab puls redovito prati stanje oka. Puls moe biti jak, snaan i tvrd. Jak puls moe se osjetiti prilikom svakoga veeg fizikog napora, kada zbog pojaane potrebe tijela za ki sikom srce ubacuje u krvotok poveanu koliinu krvi. est je u trudnoi, za jaih duevnih uzbuenja, u sportaa, poveane tjelesne temperature, otrovanja. Jak i tvrd puls imaju osobe s povienim krvnim tlakom. Ne

treba zaboraviti da vrlo visok krvni tlak moe biti praen potpuno nor malnim pulsom.

Prestanak pulsa
Prestanak pulsa na svim arterijama znai prestanak rada srca i smrt, koja je praena gubitkom svijesti, proirenim zjenicama, mrtva kim pjegama i mrtvakom ukoenou. Doe li do nagloga gubitka svijesti, puls se uvijek mora pipati na vratnoj arteriji. Svaki nagli prestanak pulsa, prema tome i prestanak ra da srca, koji je nastao iznenada kod do tada zdrave osobe, zahtijeva hit no uspostavljanje cirkulacije krvi postupkom koji se naziva masaa srca. Masaa srca izvodi se bez obzira na uzrok koji je doveo do nagloga pre stanka rada srca. Gubitak pulsa moe nastati ogranieno, samo na jednoj arteriji; ta kav ogranieni gubitak moe se razvijati postepeno i nastati naglo. Nagao prestanak pulsa na nekoj arteriji znak je nagloga prekida protoka krvi. Uzrok prekida najee je zaepljenje arterije ugrukom krvi, mjehuriem zraka, kapljicama masti, nakupinama stanica. Ako je zaepljenje zahvatilo glavnu i jedinu arteriju koja dovodi krv u odreeno podruje tijela, tada se uz prestanak pulsa jave jaki bolovi, koa postaje blijeda i hladna. Gubitak pulsa na arteriji moe nastajati postepeno. Vie mjeseci, pa i godina, puls postaje sve slabiji, da bi na kraju nestao. Takva se stanja razviju u starijih ljudi zbog razvitka arterioskleroze, naroito u bolesnika koji boluju od eerne bolesti. Mlai ljudi obolijevaju izmeu 20. i 40. godine ivota. Uz osjeaj hladnoe i jakih bolova, najee u nogama, dolazi do znatnog slabljenja i, na kraju, do potpunoga nestanka pulsa na arterijama.

Ritam pulsa
Budui da je odraz normalnoga rada srca, puls e odraavati i nje gov nepravilni rad. Kada srce izgubi svoj normalni ritam, puls e kao vjerna slika njegova rada takoer izgubiti svoj takt. Nepravilan, aritmian rad srca moe se odrediti pipanjem pulsa, ali ta metoda slui lijeniku samo kao prva, gruba orijentacija. Da bi tono ustanovio vrstu nepravilnoga rada srca (sranu aritmiju), lijenik e se posluiti posebnom aparaturom, tzv. EKG-aparatom.

Simetrinost pulsa
Brzina, jaina i ritam pulsa potpuno su jednaki bilo da se mjere na lijevoj ili u desnoj ruci ili nozi. Postoje bolesti koje mogu dovesti do znatno slabijega pulsa, npr., na jednoj ruci, ak i do potpunoga prestan ka. Postoji rijetka bolest koja je praena postepenim suavanjem glavne arterije koja je praena postepenim suavanjem glavne arterije koja do vodi krv u ruku. Ali i pritisak izvana na arteriju, kao i neke upale, mogu postepeno potpuno ili djelomino dovesti do poremeaja prolaza krvi kroz krvnu ilu, a time i do razliitoga pulsa na rukama ili nogama. Svaku promjenu u razlici pulsa na udovima valja javiti lijeniku.

POTITENOST

Nijedan ovjek nije itav ivot ni veseo ni alostan. Ali ako se pitamo kakve je tko prirode, vidjet emo da su neki ljudi openito skloniji ivot nom optimizmu, dok su drugi povueni, osjetljivi, skloni plakanju. Oe kuje se npr. da su mlade djevojke plaljive, dok mukarci ne smiju po putati svojim osjeajima. U svakodnevnom ivotu, i u nauci, osnovno raspoloenje ovjeka, njegov temperament, dovodi se u vezu s tjelesnom graom, konstituci jom. Za onoga koji je slabo razvijen, nizak, gracilan, gotovo djejega iz gleda, moemo pretpostaviti da je njean, osjetljiv i sklon potitenosti. Nasuprot tome, za jakoga, visokog, miiavog mukarca otprve smatra mo da i u duevnom ivotu mora biti vrst, otporan i stalnih osjeaja. Za debele se ljude govori da su flegmatini i dobroudni, za mrave da su kolerini, to znai da se lako uzbude, uzrujaju, usplamte. Takva opaa nja potvrena su mnogim ispitivanjima, ali jo se uvijek ne moe govori ti o zakonitostima. Izmeu grae tijela i temperamenta postoje neki, od nosi, ali potitenost, kao i druga stanja, mogu se javiti u svih ljudi. alost je samo jedan oblik potitenosti. Netko je alostan ako mu ne uspije ono to je naumio; potiten je ako ima dugotrajan osjeaj da priznanje za njegov rad ne odgovara njegovu trudu. alost kao i radost predstavljaju raspoloenja koja u intenzivnom stanju ne traju suvie du go. Uzbuen ovjek, alostan ili radostan, nema apetita, gubi vezu s vre menom i okolinom, ne moe spavati ni bilo ta raditi. Ako nam umre ne tko od bliih, dolazimo u takvo stanje. Kao vidljiv znak alosti nosimo crninu. To razdoblje zovemo korota. U koroti nismo uvijek alosni, do godi se da se nasmijemo i pomislimo na ljepote ivota koje nas oekuju. alost je osjeaj koji moe biti vrlo jak, ali ne moe trajati jednako i du lje vrijeme. Postoji li trajniji uzrok alosti, govorimo o potitenosti. Osoba je turobne volje, ima tugu na srcu. Medicinski izraz za potitenost glasi: depresija. Potiten ovjek moi e se i nasmijeiti, ali to nee biti od srca. U njemu je stalno prisutan neki bol koji ga koi i ne doputa mu da se opusti. Stanja jaega osjeaja alosti javljaju se u vezi sa svakim

povodom, a dolaze i sama od sebe. Ako traju dulje vrijeme, rije je o du evnom poremeaju ili o duevnoj bolesti. U svakodnevnom ivotu esto grijeimo prema potitenim ljudima time to ih nastojimo razonoditi na svaki nain. Ima vie narodnih pria o kojima se pria o turobnim ljudima (alosnu princezu trebalo je naves ti da se nasmije). I u tim priama iznosi se iskustvo da se potitenost ne moe ukloniti ni pozivanjem na ovjeka samoga da se silom raspoloi, ni prireivanjem zabavljakih i smijenih scena. Ako alosna ovjeka dovedemo u drutvo, najee e se jo vie raalostiti. Osjetit e da po stoji velika razlika izmeu njegova bola i veselja drugih. To e biti razlog da se i dalje povlai u sebe. Dogodilo se da je poslije takvog pokuaja provoda ovjek digao ruku na sebe, da se unitio. ivotno i znanstveno iskustvo ui nas da ovjeka u alosti valja ostaviti na miru. Druga je pogreka prema alosnim i potitenim ljudima sklonost da ih se tedi od napora. Ako, npr., netko od najbilie rodbine umre, onda njegovi suradnici, esto i lijenik, kau: Ostani kod kue i ne idi na po sao! To je promaen savjet. Ako se ovjek oslobodi svih radnih i dru gih obaveza, osjeat e se u svojem bolu jo osamljeniji i tee e se boriti s injenicama i mislima. U takvim je trenucima rad ljekovito sredstvo. Mirovanje je otrov, rad protuotrov.

Depresija kao duevna bolest

Lijenici su otkrili da postoji i alosno, potiteno stanje kao poseb na duevna bolest; prije se zvala melankolija, a danas je zovemo depre sivna psihoza ili, jednostavnije, depresija. Kako se isti izraz upotrebljava i za stanje potitenosti, esto je potrebno naglasiti da je depresija, kao duevna bolest, uvijek ozbiljno stanje. Depresivnu psihozu nije lako prepoznati. Bolesnik je ponekad po titen i turoban na slian nain kao i zdrav ovjek. Jedan od vanih pod ataka za razlikovanje odnosi se na uzrok i povod. Razumjet emo alost onoga koje ima stvaran razlog da bude loe volje. Ali ako netko nema nikakvoga razloga da se alosti, onda je rije o bolesti. Slino je ako ne tko preuveliava znaenje odnosa ili dogaaja. To je samo povod da ne objanjiva, unutranja tuga provali i preplavi itavu linost. Depresivan bolesnik iznosi misli o svojoj looj sudbini, predbacuje sebi da je upropastio obitelj, tvrdi da je promaio ivot, da se vie nie mu ne moe nadati, da je suvian. Samooptuivanje nema granice, a te ak osjeaj alosti dovodi i do tjelesnoga iscrpljenja. Bolesnik malo jede, ne moe spavati, osjea se malaksao, esto lei u krevetu. Po izrazu lica i kretnjama vidi se da je depresivan; esto mnogo plae. U narodu se go vori da ga je uhvatila mora. To je stanje oduzetosti tijela i due u kome

se mijeaju osjeaji uzbuenja, straha i depresije. Uvjeravanja najbliih ne pomau, nego pojaavaju nepovjerenje, grinju savjesti i osjeaj krivnje. U depresivnih bolesnika nisu oteene druge duevne sposobnosti, zato ih njihova okolina ne doivljava uvijek kao duevno poremeene osobe. Zabrinutost tih bolesnika nastoje opravdati, a njihovu alost tu mae jakim osjeajima. Sliku bolesti oteavaju i druge tjelesne i duevne smetnje. Depresija kao bolest moe trajati nekoliko sati, dana, tjedana i mje seci. esto ima periodini karakter. To znai da se pojavljuje u pravil nim ili nepravilnim razmacima. Analiziramo li ivot takvih bolesnika, ustanovit emo da su slina stanja potitenosti ve postojala. Prestanak moe doi postepeno, a nekad naglo, gotovo preko noi. Bolesnik pre staje iznositi svoje alosne misli, ustaje, prihvaa se posla i normalno se povezuje s drugima. Dogaa se da odjednom prijee u suprotno stanje: postaje neobino aktivan, poduzetan, neprirodno veseo i uzbuen. Kao da mu neto ne da mira; zauuje osobe oko sebe time to je svu alost zaboravio; moe i pomahnitati. Danas postoje vrlo dobri uvjeti lijeenja depresije i manije. Prije ne koliko desetina godina otkriveno je vie lijekova koji djeluju na depre sivna raspoloenja, naroito na depresiju kao duevnu bolest. Iako se dogaa da depresivno stanje prolazi i bez lijeenja, ipak je prijeko po trebno da se svaki takav bolesnik podvrgne lijeenju. Depresivnom bo lesniku svakako je mjesto u bolnici, barem u prvoj fazi lijeenja. To je potrebno naroito zato to je takav bolesnik sklon samoubojstvu. Ako je netko neoekivano dugo potiten zbog nekog dogaaja i to objanjava nerazumnim razlozima, onda je osnovana sumnja na depre sivnu bolest. Sumnja se pojaava ako za depresivne misli nema stvarne podloge. Bolesnik se rijetko sam javlja na pregled jer ne osjea da je bo lestan. Na alost, esto valja uvjeravati i njegove najblie da je rije o opasnoj duevnoj bolesti. Zato se valja pouzdati u savjete lijenika.

Pokuaj i izvrenje samoubojstva

Volja za ivotom jedan je od osnovnih ljudskih nagona. Na alost, uporedo s tim nagonom javlja se, naroito u depresivnih bolesnika, i na gon za samoubojstvom. Samoubojstva se dogaaju od pamtivijeka u svim zemljama svijeta. Ne poinjaju samoubojstva samo duevni boles nici. Iako nisu razjanjeni svi uzroci, statistike pokazuju da samouboj stva ovise o osobnim i drutvenim iniocima. U nekim sredinama ljudi ee diu ruku na sebe, u drugima manje.

Na pitanje zato netko pokuava sebi oduzeti ivot, postoje razni odgovori. Razlog koji takva osoba navodi ne mora uvijek biti i stvaran razlog. esto kaemo: Bolje da me nema, ili Najradije bih umro. Tak va stanja najee su trenutana. Sutradan vie ne mislimo tako. Ako smo dublje ozlojeeni ponaanjem drugih prema nama, javlja se elja da im se uklonimo s puta, da ih namjerno ostavimo da bismo vidjeli kako e im biti bez nas. Takva razmiljanja dovode do pokuaja samouboj stva. Najvei broj pokuaja nije ozbiljan, pa govorimo o reakcijama i de monstrativnim pokuajima. ene su sklonije takvim reakcijama te uzi maju tablete, reu ile na rukama, putaju plin u kuhinji. Uzbuena oko lina alarmira zdravstvenu slubu i dovodi do mnogih uzbudljivih reakci ja. Tako se sreuju situacije koje su izgledale nerjeive. Samoubojstvo pokuavaju oni koji ne mogu rijeiti svoje ivotne probleme. Ako osoba u nekoliko navrata pokua izvriti samoubojstvo, a sve zavri time da doe u bolnicu, ili se taj pokuaj osujeti u krugu obitelji, njeni se postupci sve manje cijene, a ponekad izazivaju i ogorenje. To je pogreno zato to se svaki pokuaj samoubojstva moe zavriti tragino. Svaki pokuaj samoubojstva ozbiljna je opomena; s ovjekom se dogaa neto nenormalno; izvori svjesnih i nesvjesnih razloga koji su doveli do vie ili manje traginoga dogaaja upuuju na psihijatra. Poznato je da ljudi pribjegavaju samoubojstvu u trenucima depresi je, alosti ili beziziaznosti. To je navelo zdravstvene i socijalne institucije u mnogim zemljama da osnuju posebnu slubu koja je uvijek na raspola ganju. U svim veim gradovima svijeta postoji telefonski broj koji moe nazvati svatko tko u oajanju smatra da je samoubojstvo jedini izlaz. U toj su ustanovi lijenici i ostali strunjaci spremni pruiti pomo. Nada mo se da e se slina sluba organizirati i u naoj zemlji jer broj samou bojstava neprekidno raste. Oboljeli od depresije imaju jak nagon za samounitenjem. Takvi e se bolesnici ubiti i u sloenim i prividno nemoguim situacijama. U asu depresivne sumanutosti mogu dignuti ruku i na svoje najblie. Npr., majka ubija i dijete i sebe, mu ubija i enu i djecu. To su tzv. proirena samoubojstva. Iskustvo je pokazalo da i prividno sreeni depresivni bolesnici mo gu izvriti samoubojstvo. U narodu se govori o samoubojstvu kao o bo lesti. Zato se svaki depresivan bolesnik mora lijeiti.

POVRAANJE

Povraanje, bljuvanje, (vomitus) svakome je uoljiv znak bolesti. To je simptom koji zabrinjava. Traei hitnu lijeniku pomo, lanovi obitelji navode povraanje kao jedini znak bolesti, premda za lijenika postoje znaajniji simptomi. Povraanje je nesvjestan in, prvenstveno stvoren od prirode da zatiti tijelo od tetnih tvari koje gutanjem dolaze u eludac. Kao to se kaljem izbacuje sve to smeta normalnom prolazu zraka: krv, strano ti jelo, sluz - tako se povraanjem eludac oslobaa nepoeljnoga i tetnog sadraja. Povraanje je karakteristika svederaa kojima pripada i ovjek. Biljoderi rijetko kada povraaju. Oni kao da znaju to smiju po jesti, a za mnoge biljne otrove imaju u sebi protuotrove koje ovjek ne ma. Povraanjem upravlja centar u mozgu koji je odgovaran da se itav akt odvija tono po voznom redu. Povraanje uvijek zapoinje dubo kim udisajem. Nakon toga zatvori se ulaz u dunik, a meko nepce istov remeno zatvori unutarnje nosne otvore da se sprijei izlaz sadraja kroz nos. Nakon toga nastaje poznato neugodno napinjanje. Napnu se jaki tr buni miii, koji izmeu sebe i oita vrsto stisnu donji dio eluca. U svom gornjem dijelu eludac omlohavi, ulaz u jednjak se otvori, a sna an pritisak u elucu izbaci sadraj preko jednjaka u usnu upljinu. To se odvija potpuno nesvjesno. Dokaz da je to nesvjesna radnja: ovjek po vraa i u besvjesnom stanju. Povraanje u besvjesnom stanju opasno je po ivot jer ne postoji zatita dinih putova i moe doi do uguenja. Slab nadraaj centra za povraanje izaziva samo jedan neugodan osjeaj, koji se iz eluca iri u drijelo. Nadraaj za povraanje mogu izazvati podraaji iz raznih organa zato to je centar ivcima povezan s gotovo svim dijelovima tijela. Podraaji najee dolaze iz trbuha, iz probavnih organa. Povraa nje redovito izazivaju: upale slijepoga crijeva, unoga mjehura, gutera e, jetre, potrbunice, zatim zapletaj crijeva; praeno je bolovima, povi enom temperaturom, proljevom; redovna je pojava kod bolova u bub rezima zbog bubrenih kamenaca i kod jaih upala bubrega i mokranih

putova; mogu ga izazvati podraaji iz jajnika i maternice, zatim bolesti mozga, modanih opni, glavobolje - migrene. Centar za povraanje u najuoj je vezi s osjetom mirisa i okusa. Po vraanje je izazvano neugodnim mirisom kao i jaim nadraajem sred njega uha, zatim okretanjem oko svoje osi, vonjom u autu i na brodu (morska bolest). Tada je redovito praeno vrtoglavicom i poremeenom ravnoteom. Kod nekih bolesti u tijelu se stvaraju kemijske tvari koje nadraujue djeluju na centar za povraanje (eerna bolest i uremija). Kemikalije koje izvana djeluju u krv mogu izazvati povraanje. To mogu biti lijekovi digitalis, aspirin, preparati eljeza ili otrovi: olovo, al kohol, iva, sredstvo za unitavanje gamadi. Kao psihiki poremeaj javlja se zbog jakoga osjeaja neugodnosti i straha (povraanja aka i studenata prije ispita, zbog odvratnih prizora). Naglo povraanje, naroito u djece, moe znaiti poetak zarazne bolesti, velikoga kalja, upale modanih opni. Povraanje prati infarkt srca, krvarenje u mozak, teu povredu glave. Ako je kratkotrajno ili jednokratno, potpuno je bezopasno. Rijetki su ljudi koji u ivotu nisu povraali. Dugotrajno povraanje po ivot je opasno stanje. Najmanja je opas nost gubitak pojedene hrane i nemogunost uzimanja hrane. ovjek bez hrane ivi tjednima. Mnogo je vea opasnost gubitak vode i nemogu nost da se izgubljena tekuina nadoknadi. Svaki pokuaj pijenja vode izazvat e jo jae povraanje. Jakim povraanjem ovjek moe izgubiti do 7 litara tekuine dnevno. S tekuinom se gube kemijski spojevi i minerali prijeko potrebni ljudskom tijelu. Taj gubitak mijenja sastav i reakciju krvi i ostalih tjeles nih tekuina, to ugroava osnovne ivotne funkcije.

Eksplozivno povraanje
Eksplozivno povraanje ne moe se zadrati i nastupa naglo i u ja kom mlazu. Sadraj eluca moe biti izbaen i vie od jednog metra u daljinu. S obzirom na to to eluani sadraj izleti poput metka, upot rebljava se i izraz projektilsko povraanje. U odraslih ljudi rijetka je pojava; najee je u male djece. To nije povraanje u luku u novoroeneta u prvom i eventualno drugom tjednu ivota. Takva povraanja, uglavnom poslije jela, normal na su pojava u trajanju od 1 do 2 dana. Opasnost poinje tek onda kada postaju ea i traju due od 2 dana. Pravo eksplozivno povraanje moe se javiti u dojeneta od 3 do 5 tjedana ivota; nastaje odmah ili neposredno nakon podoja; u poetku

samo povremeno, poslije nakon svakoga obroka. Sadraj eluca eksplo zivno se izbacuje na udaljenost od 1 metra. Koliina povraenoga sa draja ovisi o tome koliko je dijete posisalo mlijeka. U povraenom sadr aju nikada nema ui. Takvo dojene poinje gubiti teinu, propada, postaje nemirno i plaljivo, stolice gotovo i nema. Poslije se jave stolice gladi. Uzrok je takvoga poremeaja suavanje mjesta gdje eludac prelazi u dvanaestopalano crijevo. Suavanje nastaje zbog toga to je nadebljao kruni mii na tom mjestu pa djelomino ili potpuno zatvara pro laz hrane iz eluca u tanko crijevo. Takvo dijete valja dojiti ee i krae; mlijeko se moe izdvojiti i davati liicom. Ako je povraanje uporno i dijete naglo propada, izvrit e se operativni zahvat, koji dojene vrlo dobro podnosi.

Povraanje bez munine

Povraanje bez uvoda, bez munine i napora javlja se kod nekih po vreda i bolesti mozga; gotovo je redovito pojava poslije potresa mozga kao i kod tumora mozga. Nastaje naglo, iznenada i obino ujutro; nije ni u kakvoj vezi s uzimanjem hrane. To mogu biti pravi napadi praeni glavoboljom, katkad zijevanjem i podrigivanjem. im povraanje presta ne, osoba se osjea sasvim normalno. Povraanja bez munine mogu biti sasvim neduna, na ivanoj bazi, esto u mladih osoba, naroito ena. Javljaju se poslije jela, bez gubitka teine.

Povraanje crnoga sadraja koji lii na talog od crne kave

Krv koja se kratko vrijeme zadri u elucu postaje crna; nastaje zbog toga to solna kiselina eluanoga soka pretvara crvenu boju krvi u crnu (hemoglobin prelazi u hematin). Krv iz eluca dijelom se odstranju je stolicom kao crna ili tzv. katranasta stolica; ako doe do povraa nja, i probavljena se krv nae u povraenom sadraju; crna boja sadra ja usporeuje se s izgledom slinim talogu od crne kave.

Povraanje novoroeneta i dojeneta

Neka djeca poinju povraati ubrzo nakon toga to su se rodila. To je zapravo ispranjavanje eluca u kojem se mogu nai vee koliine pro-

gutane plodne vode, sluzi i krvi od raanja. Takva povraanja potpuno nestaju ve u prvom tjednu ivota. Povraanju novoroeneta lijenik poklanja naroitu panju jer ne mora uvijek biti bezazleno. Uestalo povraanje nakon poroda moe biti znak povrede mozga nastale za vrijeme raanja ili posljedica priroenih greaka jednjaka i eluca. Prilikom prvih obroka hrane primjeuju se cijeenje mlijeka iz usta, bljuckanje hrane, podrigivanje i povraanje; to jo uvijek ne mora pred stavljati opasnost; esto je posljedica nenaviknutosti djeteta na nov na in prehrane. Grkljan i drijelo novoroeneta tako su postavljeni da di jete moe istovremeno disati i sisati. Sisanje mlijeka, gutanje i disanje ni su jo potpuno usklaeni, pa dolazi do zagrcavanja. Neka djeca suvie pohlepno siu mlijeko i pritom gutaju vee kolii ne zraka, ili popiju previe mlijeka. Zbog toga se eludac suvie rastegne pa dolazi do povraanja. Majka ne smije dopustiti da dijete posie previ e mlijeka u jednom obroku; ako se dijete nagutalo zraka, valja omogu iti da zrak izie iz eluca. To se postie tako da se dijete za vrijeme ili poslije obroka nekoliko puta postavi u uspravan poloaj i lagano lupka po leima. Bakterije esto uzrokuju upale u probavnom sistemu djeteta, a sva ku imalo teu infekciju prati povraanje. Malo dijete ne moe ograniiti zarazu samo na jedan dio tijela. Zbog toga svaka zaraza, svaki jai pod raaj izaziva reakciju cijeloga tijela. U dojeneta povraanje uzrokuju i sasvim bezazleni faktori. To mo e biti loa tehnika dojenja ili nepravilno hranjenje liicom. Ako se sta vi preduboko u usnu upljinu, liica izaziva refleks povraanja. Tako odrastao ovjek namjerno izaziva povraanje nadraivanjem drijela prstom. Djeca mogu povraati ako se s punim elucem, odmah poslije jela, podiu uvis ili se valjaju po krevetu. Zbog toga se s djetetom poslije jela ne igra.

Povraanje starijega djeteta

Rastom djeteta povraanje postaje sve rjee. Meutim, i kod starije djece javljaju se napadi povraanja i mogu zapoeti ve u drugoj godini ivota, pa povremeno traju do puberteta. Napada povraanja moe biti nekoliko u toku dana. Obino traju dan-dva, katkada i due od sedam dana. Takva su djeca iscrpljena, blijeda, upalih obraza i edna. Svaki pokuaj davanja tekuine na usta izaziva jo jae povraanje. Tegobe prestaju naglo, kao to su zapoele. Miris povraenoga sadraja podsje a na miris kiselih jabuka zbog acetona (acetonemino povraanje). Di jete se brzo oporavlja.

Takva povraanja esto su pretjerana reakcija organizma na glado vanje. Poznato je da se davanjem jako zaeerene tekuine, im povraa nje poinje, mogu sprijeiti dalji napadi. Preosjetljiva djeca ne smiju dugo gladovati; treba da dobiju vie ob roka dnevno; hrana mora biti bogata ugljikohidratima valja davati to vie zaeerenoga aja. Poznato je da djeca esto povraaju kada imaju anginu, gripu, arlah, veliki kaalj, zaraznu upalu eluca i crijeva. Povraanje izazivaju i podraaji iz drugih dijelova probavnoga sustava, zatim osjetljivost na pojedinu vrstu hrane (alergija); tada moe, ali ne mora, biti praeno flekovima po tijelu svrbeom, otokom oiju. Povraanje mogu izazvati duevna uzbuenja, zatim strahovi: od zubara, putovanja, nepoznatih osoba koje djecu uvaju; svae i sukobi roditelja izazivaju povraanje djeteta. Postoje jednokratna povraanja zbog pretrpavanja eluca hranom prilikom proslava, povraanja u toku vonje, zbog nadraivanja drijela. Svako povraanje, koje ubrzo ne prestaje, zahtijeva lijeniki pre gled iz dva razloga: 1. Povraanjem se gubi mnogo tekuine, a na to su djeca naroito osjet ljiva. 2. Povraanje je jedan od prvih znakova ozbiljnih i tekih bolesti. Na primjer: povraanje moe biti jedini znak upale slijepoga crije va, upale mozga i modanih opni. Zbog toga roditelji ne smiju sami po stavljati dijagnozu bolesti i sami lijeiti dugotrajna povraanja. Tak vo dijete obavezno treba da pregleda lijenik. Roditelji moraju zapamtiti sve one podatke koji su potrebni lijeniku: ima li povienu temperaturu, glavobolju, neke druge bolove, proljev, zatvor stolice, je li povraanje nastalo naglo ili je prethodila munina, je li eksplozivno, postoji li osjet ljivost na hranu, to je dijete jelo toga dana, u kojim koliinama, kako je izgledao povraeni sadraj.

Povraanje krvi
Krv u povraenom sadraju (hematemeza) moe biti kao svjea, crvena, ili kao crni sadraj koji podsjea na talog od crne kave. Crvene, svjee krvi u povraenom sadraju bit e onda ako povra anje nastaje odmah poslije krvarenja, ili ako krv nije bila progutana, a potjee iz usne upljine, drijela ili jednjaka. Krv koja se se izvjesno vri jeme sadri u elucu postaje crna jer dolazi u dodir sa solnom kiselinom

eluanoga soka. Povraanjem se nikada ne izbaci sva krv iz eluca, ne go se jedan dio poslije odstrani kao katranasta stolica. esto je teko dobiti podatke od bolesnika o tome da li je krv bila povraena ili iskaljana. Krv koja se iskaljava, tj. dolazi iz plua, uvijek je crvena i pjenuava, puna sitnih mjehuria zraka. Do zabune moe do i i onda kada krv, koja potjee iz nosa, drijela, zubi, bude progutana, a poslije se kao crni talog povrati. Poneki pacijenti namjerno gutaju krv da bi je servirali kao crni talog. Slian sadraj moe nastati i od pijenja obojenih tekuina, crnoga vina, malinovog soka, nakon uzimanja tableta koje sadre eljezo ili biz mut (ulter tablete). Najei je uzrok krvarenja, pa prema tome i povraanja krvi, ir na elucu i dvanaestercu. Smatra se da oko 90 posto svih krvarenja u probavnom sustavu otpada na ireve, a svega 10 posto na sve ostale uzroke. Krvarenja zbog ira moe biti vrlo jako, tako da krv nije imala vreme na doi u dodir sa eluanim sokom, pa e u povraenom sadraju biti potpuno svjea. Zbog toga velikog gubitka krvi, na tijelu se pojavljuju znakovi iskrvarenja: bljedilo, hladan znoj, vrtoglavica. Krvarenje iz elu ca vrlo je rijetko povezano s puknuem ira, tj. perforacijom. Na drugom su mjestu krvarenja proirene vene na jednjaku; naje e su posljedica oteenja (ciroze) jetre. Krvarenja su jaka, esto pogi beljna i javljaju se obino u ljudi srednje dobi. Rak na elucu u svega je 3 posto uzrok povraanju krvi; to je vrlo rijetko svjea krv; uglavnom je kao talog od crne kave. I sama sumnja da je rije o krvi u povraenom sadraju zahtijeva hi tan lijeniki pregled.

Povraanje nakon uzimanja otrova

Kuanstvo je puno razliitih kemikalija koje slue za pripremu hra ne i ienje. Mnoge su kemikalije vie ili manje otrovne. Otrovna je za pravo svaka kemikalija, ovisno o koliini koja je unijeta u tijelo. Najopasnije su kiseline i luine. Natrijevu luinu, laugenstein, danas su zamijenili moderni deterdenti. Ali u nekim kuama, naroito na selu, ima koncentrisane octene kiseline kojim se pripravlja ocat. I vrlo male koliine kiselina i luina izazivaju povraanje; javlja se jaki bol u ustima i drijelu; u povraenom sadraju ima krvi. Povraanje izaziva gutanje deterdenata i sapuna. Sapunica je po znati stari narodni lijek kojim se izaziva povraanje. Povraanje mogu izazvati i sredstva za unitavanje tetoina u ku anstvu i poljoprivredi, bez obzira jesu li ta sredstva progutana ili su u ti-

jelo unijeta preko koe ili dinoga sustava. To su preparati DDT, lindan, nuvan, paration, malation, modra galica i si. (vidi: Otrovanja).

Povraanje poslije uivanja alkohola

Pijenje alkoholnih pia jedan je od najeih uzroka povraanja. U rjeim sluajevima munina i povraanje mogu nastupiti vrlo brzo na kon uzimanja estokih pia. To se dogaa osobama koja nisu naviknute na alkohol, naroito kada piju na prazan eludac. Munina i povraanje obino se javljaju tek drugi dan poslije opija nja. Povraanje moe biti tako jako i esto da bolesnik ne moe uzimati nikakvu hranu ni pie. Svaki zalogaj izazvat e jo jae povraanje. U povraenom sadraju ima ui i manje koliine krvi. Javljaju se i bolovi u trbuhu, naroito u predjelu liice. Izbacuje se velika koliina tekui ne. Nakon povraanja stanje se kratkotrajno pobolja, da bi se nakon to ga povraanje ponovilo. Zbog velikog gubitka tekuine, bolesnik ima jak osjeaj ei i suhou u ustima. Povraanje je posljedica nagle, akutne upale sluznice eluca koju izaziva alkohol (akutni alkoholni gastritis). Ne postoje djelotvorni lijekovi. Najbolji je lijek vrijeme: za dan-dva sta nje se smiruje. Ima i onih koji pokuavaju tegobe presjei jednim gemitom, uzalud, razumije se. Ako se poslije povraanja osjea jako peenje u drijelu, pomo je aa obine ili mineralne vode. Time se razrijedi, djelomino poniti, ne utralizira, solna kiselina u eluanom sadraju, koja prilikom povraa nja nadrauje jednjak i drijelo. Lijenika je pomo potrebna samo ako zbog velikoga gubitka te kuine mogu nastupiti ozbiljnije posljedice.

Povraanje u trudnoi
U poetku trudnoe povraa gotovo svaka druga ena. Povraanje poinje u prvoj polovini trudnoe, najee potkraj prvoga mjeseca. Povraanju prethodi munina. U nekih ena javlja se samo muni na, a povraanja nema ili je vrlo rijetko; povraa se obino ujutro, na prazan eludac; moe se povraati nekoliko puta dnevno, ali ope stanje trudnice ne mora biti poremeeno; poslije treega mjeseca trudnoe po vraanje prestaje samo od sebe. Neke trudnice povraaju ee i jae, gube apetit i oslabe; tjelesna teina opada, javljaju se i mala povienja temperature. U vrlo rijetkim

sluajevima povraanje je tako jako da trudnica povraa vie od 20 puta dnevno; ne moe uzimati ni hranu ni tekuinu; koa postaje suha; ubrzo nastaju poremeaji zbog velikoga gubitka tekuine. Smatra se da je glavni uzrok povraanja u ranoj trudnoi poremeenost autonomnoga (vegetativnog) ivevlja i prejaka osjetljivost centra za povraanje u mozgu. Psihiki faktori uzrokuju poremeenu ravnoteu ivanoga sustava. Povraanje je ee u ena koje su inae slabih iva ca, u prvorotkinja (uzrok moe biti prevelika enja za djetetom, strah za dijete, neeljeno dijete, sukobi u porodici). Nekada se zbog upornoga povraanja morao izvriti prekid trudno e. Dananje mogunosti lijeenja iskljuile su nasilni prekid trudnoe. Blai sluajevi prolaze sami od sebe, esto bez lijeenja. U teim slu ajevima lijenik e dati sredstvo za smirenje i lijekove protiv povraa nja. Koji put je dovoljno da se trudnica pridrava odreenoga naina prehrane. Trudnica treba da jede lako probavljivu hranu, ee i u ma njim obrocima. Vano je smiriti napetu situaciju u obitelji. Ako se una to tim mjerama stanje ne pobolja, potrebno je bolniko lijeenje. esto i promjena okoline djeluje povoljno.

Povraanje u vonji
Vonja prevoznim sredstvom moe izazvati muninu i povraanje, naroito osoba sa slabim ivcima. Takav poremeaj nastaje kao po sljedica nepravilnoga gibanja tijela za vrijeme vonje (naprijed, nazad, gore, dolje, u stranu), to dovodi do jakoga i nepravilnoga nadraaja or gana za ravnoteu, koji je smeten u unutarnjem uhu. Ovisno o vrsti prevoznoga sredstva, poremeaji se nazivaju: morska bolest, automobilska bolest, bolest jahanja, avionska bolest. Osim povra anja javlja se i pojaano luenje sline, koa postaje blijeda, znojna, jav ljaju se vrtoglavica, munina i glavobolja. Moe doi do potpunoga is crpljenja. Tada treba prekinuti vonju. Osobe sklone takvim poremeajima treba da kreu na put odmorne. Prije putovanja ne smiju uzimati alkoholna pia, puenje moraju smanji ti ili potpuno prekinuti. Valja uzeti male koliine lako probavljive hrane. Oni koji znaju da ne podnose vonju, prije putovanja uzimaju tabletu navisana, movibona, longifena. Lijek protiv povraanja u vonji moe se dobiti bez lijenikoga recepta. Valja uzeti 1 do 2 tablete pola sata do je dan sat prije vonje. U toku vonje automobilom treba sjediti na prednje sjedalo i usmjeriti (fiksirati) pogledna jedan odreeni predmet u daljini. Ako se pogledom prate predmeti uz cestu, koji jure pored nas, stanje e se pogorati.

Povraanje stolice
Stolica u povraenom sadraju ukazuje na teko i po ivot opasno stanje. Na punu ozbiljnost ukazuje i latinski naziv za to stanje: mizerere; dolazi do latinske rijei miserere mei, to znai: pomozi mi, smiluj mi se. Stolica u povraenom sadraju znai da je u eludac doao sadraj debeloga crijeva u kojem se stolica stvara, oblikuje. Kada vie ne moe proi kroz debelo crijevo, crijevni sadraj se sakuplja, esto danima, da bi obratnim pokretima crijeva (antiperistaltikom) bio potisnut preko tankoga crijeva u eludac. Iz eluca smrdljiv sadraj bude povraanjem izbaen iz tijela. Stolica u povraenom sadraju javlja se kod stanja koje se u narodu naziva zapletaj crijeva. To znai da je debelo crijevo zatvoreno i da je kroz njega sprijeen prolaz crijevnoga sadraja. Uzroci takvih promjena u debelom crijevu najee su tumori, rjee strana tijela.

PREHLADA

U djetinjstvu nam ograniavaju mnoga zadovoljstva s jednom svrhom da se ne prehladimo, u starosti nas zatvaraju u sobe da se ne prehladi mo, itav ivot nam prolazi u stalnoj bojazni od propuha, vlage, hladno e - da se ne prehladimo. A ipak smo svake godine prehlaeni nekoliko puta. Prehlada je vjerojatno najee upotrebljavani medicinski izraz u narodu; unato tome ljudima nije jasno da li je prehlada samo simptom bolesti ili je njen naziv. Ni o jednom medicinskom pojmu ne postoji toli ko razliitih tumaenja i zabluda kao o prehladi. Uzrok see u daleku prolost, u vrijeme dok se jo nita nije znalo o uzrocima bolesti, dok su se bolesti objanjavale loim znakom, otrovnim isparivanjima iz zemlje, uzrocima i bojom kaznom. Neke su bolesti objanjavane naglim djelo vanjem hladnoe na tijelo, to je i dovelo do upotrebe pojmova prehla da, nazeba, nahlada itd. U mnogim sredinama ta su se vjerovanja odra la do danas. U lijenikim ordinacijama gotovo se svakodnevno uju dijagnoze kojima se brojni pacijenti obraaju lijeniku, npr. Prehla dio sam jetru, bubrege, eludac, crijeva itd. Danas lijenik prehladom naziva tono odreenu bolest, vrstu zara ze gornjih dinih putova; u mnogim je jezicima rije studen, hladnoa, postale uobiajeni naziv za tu vrstu infekcije (cold - u engleskom; Erkaltung - u njemakom: prehlada, nahlada, nazeb u nas). Prije prvoga svjetskog rata dokazano je da je uzronik takve upale virus.To je potvreno brojnim pokusima; poznato je nekoliko desetaka razliitih tipova virusa koji se svi nazivaju zajednikim imenom nosni virusi (rinovirusi). Prema tome, lijenik pod dijagnozom prehlade razu mijeva iskljuivo virusima uzrokovanu zarazu koja zahvaa gornje dine putove, najee sluznice nosa i drijela. Takoer je prouavana veza izmeu hladnoe i prehlade. Veza po stoji; eksperimentalno je dokazana. Naglo izlaganje tijela hladnoi izazi va reflektorno stiskanje krvnih ila u sluznici nosa i drijela, to moe dovesti do pada temperature i sluznici nosa za nekoliko stupnjeva Celzijusa. Time se znatno smanjuje otpornosti i uz prisutnost rinovirusa dola-

zi znatno lake do infekcije nego u uvjetima kada tijelo nije bilo izloe no hladnoi. Razumljivo je da bez rinovirusa nema prehlade. Ljudi koji izolirano ive u polarnim krajevima neprekidno izloeni djelovanju ni skih temperatura ne boluju od prehlada. Kada se prekine izolacija i do u u kontakt s osobama koje boluju od prehlade ili kliconoe, bolest se pojavljuje. Smatra se da prosjeno svaki ovjek barem dva puta godinje oboli od prehlade. Budui da rinovirusi u tijelu ne stvaraju dugotrajnu otpor nost (imunost), moe se oboljeti i nekoliko puta godinje. Bolest se javlja naglo, s osjeajem punoe i laganoga bola u drijelu. Ubrzo dolazi do kihanja i karakteristinoga iscjetka iz nosa, koji je u po etku vodenast, da bi poslije postao sluzav ili sluzavognojan. Oi posta ju crvene, disanje kroz nos je oteano, koji put zbog jakoga otoka sluzni ce nosa onemogueno. Zbog gubitka osjeta mirisa i okusa apetit je sma njen. Zbog upale Eustahijeve tube, kanala koji spaja drijelo sa srednjim uhom, sluh je oslabljen. Opi poremeaji organizma nisu jae izraeni. Moe se javiti umor, pospanost, glavobolja, bol u udovima. Bolest obi no traje tjedan dana. U rjeim sluajevima, u osoba znatno smanjene ot pornosti, upale moe zahvatiti i dublje dijelove dinih putova. Bolest nije jako zarazna. U svega 20% dobrovoljaca, koji su namjer no zaraeni, dolazi do bolesti. Uz prirodne uvjete postotak je znatno ma nji. Zato se prehlada ne javlja u obliku velikih epidemija kao neke druge virusne bolesti (gripa). Prehlada se smatra kapljinom infekcijom, tj. rinovirusi budu izba eni kaljem i kihanjem i na taj se nain ire od bolesnoga na zdravog ovjeka. Novija su istraivanja pokazala da oko 40% osoba koje boluju od prehlade imaju virusa na svojim prstima, gdje mogu ostati neoteeni ak nekoliko sati. Znai da i prehladu moemo svrstati u bolest prljavih ruku. irenje bolesti moe se smanjiti tako da se osoba koja boluje od prehlade ne kree u zatvorenim prostorima s mnogo ljudi. Vano je da se oboljela osoba ne rukuje, da esto pere ruke, da upotrebljava papirna te rupie za jednokratnu upotrebu, a ne depne rupie koji su upravo nabijeni virusima i predstavljaju pravo rasadite bolesti. Veina pre hlaenih bolesnika ne trai lijeniku pomo. Lijee se sami, svaki svo jom ve davno prokuanom metodom. Jedni se preznojavaju uz lipov aj, drugi daju prednost aju od bijeloga sljeza ili ipka, treina koristi kap joda u ai vode, etvrtini pomae domaa rakija. Neki narodni li jenici preporuuje staru metodu udisaja dima koji nastaje paljenjem kore kruha na eravici. Vano je znati da ne postoji mogunost uzronog lijeenja, tj. zasad nema lijek kojim se virusi u tijelu mogu unititi. Postoji tzv. simptomatsko lijeenje to znai da se daju lijekovi koji uklanjaju samo pojedine simptome, obino one koji su najjae izraeni; kod glavobolje uzimat e

se tablete protiv bola, kod jakoga iscjetka daju se lijekovi koji smanjuju izluivanje, kod kalja sredstva za ublaivanje. Jedan od najee upotrebljavanih lijekova jesu kapljice za nos, ko je ljudi sami kupuju u ljekarnama; one djeluju tako to stisnu krvne ile u sluznici nosa i privremeno smanje otok i iscjedak. Mnogi suvie esto i nekontrolirano upotrebljavaju takva sredstva, ime pogoravaju stanje; dolazi do jo jaeg otoka i oteenja sluznice. Na jednom savjetovanju u farmakoterapiji zakljueno je da sva sredstva koja dovode do stiskanja krvnih ila treba napustiti jer na upaljenoj sluznici uzrokuju vie tete nego koristi. Mnogo su bolja ljekovita sredstva koja proiruju krvne ile u nosu i na taj nain omoguuju vei dovod krvi, a time i vie hrane i zatitnih tvari koje stvara organizam. Na tom se temelji povoljan uinak toploga aja, inhalacija kamilice i slino. Vitamin C masovno se primjenjuje u spreavanju i lijeenju prehla de poto je nobelovac Linus Pauling objavio knjigu Vitamin C i prehla da. To je bio pravi boom za proizvoae vitamina C. Dolo je do prave vitaminomanije. Iako znamo da manjak vitamina C moe dovesti do brojnih poremeaja u organizmu, istraivanja za posljednja dva de setljea opovrgla su Paulingove tvrdnje o velikoj korisnosti toga vitami na u lijeenju prehlada. Antibiotici ne djeluju na rinoviruse. Primjena antibiotika nije samo besmislena nego i tetna.

PRIVIANJE

Samo ono to osjetimo prua nam sliku o svijetu koji nas okruuje. ov jek bez sluha, vida, osjeta opipa i mirisa nita ne bi mogao rei svojoj okolini. Naa osjetila nisu savrena, zbog toga i dolazi do mnogih grea ka. Pas ima bolji njuh, orao i galeb bolji vid. Dogaa se da preko osjetila ne dobivamo stvarnu sliku o stanjima oko nas. Ako se tome pridrue jo i osjeaji i druge duevne pojave, onda je jasno da svatko doivljava po jedinu situaciju na svoj nain. Npr., na sudu svjedoci se esto razilaze u opisivanju dogaaja, jedan je zapazio jednu, drugi drugu pojedinost. Ia ko svjedok eli govoriti istinu,' on je ipak sklon da sve to doivi protu mai na svoj nain. U naem narodu esto se govori o privienju. Rije je o dogaajima iz osobnog ivota, vanijim zbivanjima u drutvu, ponekad o dogaaji ma koji se nisu odigrali. O iluzijama se govori ako postoji vanjski podra aj na nae osjetne organe, a mi ga krivo tumaimo. U sumraku, u umi, panj moe izgledati kao ovjek; prolaznik e biti uvjeren da se s nekim mimoilazi, i pozdravit e ga. Pucketanje suhih parketa u susjednoj sobi tumai se kao da netko hoda. Prie o duhovima u kui poivaju na tak vim vidnim ili slunim doivljajima. Osjetila su primila poruke koje nisu dovoljno jasne. U viim podrujima duevnoga ivota krivo ih tumai mo jer ih nismo sasvim jasno doivjeli; krivo procjenjujemo ono to su nae oi vidjele, to su ui ule, a ruke opipale. Ako se uplaimo ili smo uzbueni, bit emo uvjereni da smo, npr., u umi susreli ovjeka. U strahu su velike oi, glasi poslovica. U takvim stanjima skloni smo pre tjerivanju. Postoje duevne bolesti kod kojih takve iluzije igraju znaajnu ulo gu. U delirijumu alkoholiar mrlju na zidu pretvara u muhu ili ohara, nabor na pokrivau u zmiju, a zvukove koji dopiru s ulice uje kao jato komaraca; ako ga dirnemo, mislit e da ga je netko napao. Njegova os jetila primaju iste podraaje kao i osjetila zdrava ovjeka, ali ti podraa ji toliko se pojaavaju i mijenjaju da ih krivo tumai. Razlika izmeu zdravoga i bolesnoga upravo je u tome to e zdrava osoba prihvatiti stvarne razloge koji su doveli do nesporazuma, a bolesnik e, naprotiv, odricati pravilno tumaenje doivljaja.

Halucinacije su privienja koja nemaju nikakve veze s podraajima koje su uhvatili nai osjetni organi. Takve osobe neto vide, uju, osjete miris, okus ili dodir, a u stvarnosti se to uope nije dogodilo. To su umiljaji. Slino se dogaa i normalnim ljudima, ali samo u iznimnim okol nostima. Poznata je tzv. fata morgana: iscrpljeni i edni putnici u pus tinji odjednom vide palmu, potok, jezerce. ini im se da e odmah doi do oaze, posljednjim snagama poure, a svega toga odjednom nestane. To se dogaa prilikom jake iscrpljenosti kad netko svim svojim psihi kim silama nastoji doivjeti ono to eli. Halucinacije su najee bolesna pojava. Duevni bolesnici esto doivljavaju osjete koji ih zbunjuju: uju glasove, netko im govori iako su sami u sobi, ili vide neto to drugi poriu, ili osjeaju da ih neto do diruje, iako niega nema, osjete miris ili smrad koji ne postoji, normal no zainjena hrana djeluje bljutavo, ili ima udan okus. Takve osobe ne moemo razuvjeriti. Na osnovi tako iskrivljenih i nestvarnih doivljaja razvija se duev na bolest. Bolesnik vjeruje u ono to je osjetio kao u stvarnost i pokua va protumaiti to se dogodilo. Djelomino rasuuje kao normalan ov jek. Uini li mu se da uje glas svog susjeda koji mu prijeti, postaje uvje ren da mu susjed doista eli zlo; zato smilja obranu. Najprije prestaje razgovarati s tim ovjekom, izbjegava ga i promatra njegovo ponaanje. Ako su halucinacije uzele maha, on e svaku stvarnu rije ili bilo kakvu gestu procjenjivati na osnovu govora koji je halucinirao. Moe se dogo diti da iz istog mira, rijeima ili fiziki napadne susjeda. Tko ne po znaje misli takvoga bolesnika smatrat e da je ispad besmislen. Ali bo lesnik je razvio posve drugu sliku stvarnosti i njegova je agresivnost za pravo obrana od umiljenoga napada drugih. Privienja ove vrste mogu se javljati trajno ili povremeno. Poznato je da bolesnik u visokoj temperaturi doivljava iluzije i halucinacije. To je naroito burno u djece. Vizije su privienja koja pojedinac doivljava toliko ivo da se od jednom nae u posebnom svijetu. Njemu se ukazuje prizor iz prie, iz vjerskih ili drugih sadraja. Pod utjecajem elje i mate vidi i uje vile, razgovara sa svecima, ili ima osjeaj da prisustvuje nekom dogaaju. Ni kakvu kritiku ne priznaje. Vizije se mogu odnositi na prole ili budue dogaaje, a govorimo o njima i onda kada netko matovito i ivo predvia izvrenje pothvata ili zadatka. Poznato je da su poneki od tih zanesenih ljudi doista imali dar odlinoga zapaanja, a to je bila i osobina mnogih uenjaka i pronalaza a. Svaki narod imao je svoje vizionare i proroke. Njihove se greke za boravljaju, a tona proroanstva pamte. Danas jo uvijek ne moemo objasniti sve takve pojave, njima se bavi posebna nauka parapsihologija.

PROLJEV

Rijetko koji simptom bolesti ima u narodu toliko razliitih naziva kao proljev. Proljev (dijareja) naziva se napoljica, driska, driskavica, otvor, sreka, blijanje, krupa. Puka tumaenja i krive predodbe o uzrocima nastanka proljeva toliko su brojne, razliite i duboko ukorijenjene u svi jesti ljudi da predstavljaju problem za medicinsko lijeenje. Lijenik je koji puti danas nemoan u borbi protiv predrasuda. Za mnoge ljude proljev je samo nain na koji se tijelo isti. U skladu s takvim shvaanjem pogreno je bilo kakvim lijekovima prekida ti to ienje. Takve osobe obraaju se lijeniku tek onda kada ih nji hovo samoienje organizma onesposobi za rad. Za neke ljude pro ljev je samo prehlada, dok ga drugi povezuju s uzimanjem pokvarene hrane. Postoje razliita shvaanja, esto i meu kolovanim ljudima, o to me to treba nazvati proljevom, da li samo vie od 3 stolice dnevno, za tim da li je proljev svaka vodenasta stolica, ili je bitan broj stolica u toku dana? Proljev je suvie tekua, vodenasta, neformirana stolica koja nastaje zbog brzoga ispranjivanja sadraja crijeva; proljevom se moe nazvati samo jedna tekua ili polutekuca stolica dnevno, dok ni nekoliko stolica dnevno nisu proljev ako su te stolice normalne vrstoe (konzistencije). Uzroci proljeva mogu biti razliiti: promjene i poremeaji u crijevi ma, opi poremeaji u tijelu. Da bi se mogli shvatiti meusobno razliiti uzroci proljeva, potreb no je znati kako rade crijeva. Crijeva se mogu samostalno gibati, pokretati. U stijenci crijeva na lazi se splet ivaca koji su odgovorni za samostalan rad crijeva. To zna i : kada bismo iz tijela uzeli jedan odsjeak crijeva i stavili ga u posudu vode s neto malo kuhinjske soli, tada bi se u toj tekuini crijevo jo jed no vrijeme gibalo bez obzira to je lieno svake veze s organizmom. Pre ma tome, podraaj za pokretanje crijeva moe potjecati iz samih crijeva. Na primjer: vea koliina hrane dovest e do rastezanja tankoga crijeva, a to e biti podraaj za sporije kretanje kako bi se sva hrana mogla raz-

graditi. Kemijski podraaji mogu znatno ubrzati te valovite crijevne po krete. Meutim, taj samostalni rad crijeva ipak je ogranien. Na crijeva djeluju i ivci autonomnoga ivanog sustava, tj. ivevlje koje radi ne zavisno od ovjekove volje. Nadraaj tih ivaca, simpatikusa i parasimpatikusa, moe ubrzati ili usporiti crijevno gibanje. Centar autonomnoga ivanog sustava nalazi se u mozgu i povezan je brojnim ivanim niti ma ne samo s ostalim dijelovima mozga nego i s ostalim organima u tije lu. Sada e biti razumljivo zato proljev moe izazvati duevno uzbue nje ili bolesne promjene u lijezdama tijela. Brzina prolaza hrane kroz crijeva normalno je takva da omogui razgradnju hrane i upijanje hranjivih tvari u krv. Ovisno o vrsti hrane, potrebno je 1 do 3 dana da progutana hrana proe itav probavni sustav i da se kao neprobarljivi ostatak, kao izmet, odstrani iz tijela. Kada je prolaenje hrane crijevom ubrzano do te mjere da se ne moe stvoriti normalna stolica, nastaje proljev. Proljev moe nastati zbog toga to je nadraen itav probavni sus tav; tada je posljedica ubrzanoga rada eluca, tankoga i debelog crijeva. No, moe biti nadraeno samo tanko i debelo crijevo, ili moe doi do proljeva samo zbog ubrzanoga rada debeloga crijeva. Proljev se moe javiti naglo, akutno, i prestati nakon nekoliko da na. U veini sluajeva praen je povienom tjelesnom temperaturom, povraanjem, muninom, gubitkom apetita, glavoboljom, grevima u tr buhu, promjenama na koi. Proljev moe trajati mjesecima i godinama. U takvim sluajevima govori se o dugotrajnom ili kroninom proljevu.

Akutan, nagao proljev

Potpuno neopasni i bezazleni uzroci mogu uzrokovati pojavu neko liko proljevastih stolica. Nain prehrane, nagle promjene u prehrani i vrsta hrane esti su uzroci proljeva; to mogu biti preobilni obroci, hrana s mnogo eera, hrana u kojoj ima mnogo tvari to djeluju nadraujue, npr. jako kisela i ljuta hrana. Uzrok moe biti i teko probavljiva hrana, kao to je sirovo povre, nezrelo voe, jako masna hrana. Razumljivo je da zbog nekoliko proljevastih stolica ne treba juriti lijeniku. Ope sta nje organizma uglavnom nije promijenjeno i poremeeno, a proljev pre stane nakon dijete od lagane i lako probarljive hrane. Nagao proljev moe se javiti i kao posljedica preosjetljivosti crijeva na pojedinu vrstu hrane. Osjetljive osobe redovito dobiju proljev nakon uzimanja odreene vrste hrane. To su tzv. alergini proljevi; mogu, ali ne moraju, biti praeni i drugim alerginim smetnjama: svrbeom, flekovima po koi, otokom koe i sluznica.

Nagao proljev moe se javiti i nakon jaega duevnog uzbuenja. Poznati su proljevi aka i studenata prije ispita. Naroito jak osjeaj straha izaziva nagao proljev koji se ne moe kontrolirati. Otrovi mogu izazvati jake proljeve. To su vrlo esto sredstva koja slue za unitavanje nametnika u poljoprivredi i kuanstvu: malation, paration, nuvan. I drugi otrovi izazivaju proljeve bez obzira na koji su nain uli u tijelo, bilo preko usta, koe ili udisajem: iva, fosfor, alko hol. I lijekovi izazivaju proljeve na taj nain to ubrzavaju rad crijeva. To mogu biti otrovne kapljice za oi koje upotrebljavaju osobe s visokim onim tlakom, pilokarpin kapi, zatim lijekovi za unitavanje glista i crva u crijevima, lijekovi ako se uzmu u prevelikim dozama, kao kapljice za srce, digitalis, preparati eljeza. Najei su uzrok crijevne zaraze (infekcije). Mnoge bakterije i vi rusi ulaze u tijelo preko usta i dolaze u crijevo, gdje se razmnaaju. Uz bol u trbuhu, katkad i povraanje, proljev je najoitiji znak crijevnih za raza. Uzronici se stolicom izluuju iz crijeva, a zagaenom hranom, vo dom i prstima ponovo se prenose na zdravu osobu (gria, dizenterija, kolera, trbuni tifus, virusne upale tankoga crijeva). Toj grupi crijevnih zaraza pripadaju bolesti koje se na ovjeka prenose sa ivotinja njiho vim izluivanjima, izmetom i mokraom. Uzronici tih bolesti mogu pri jei na ovjeka i putem hrane ivotinjskog porijekla: mesom, mlijekom, jajima. Te bakterije najee uzrokuju bolesti za koje se obino kae da su nastale otrovanom hranom. Najtei oblici trovanja hranom (aimentarna intoksikacija) nisu uzrokovani samim bakterijama, nego nji hovim otrovima, toksinima, najee u ljetnim mjesecima. Neke bakteri je, medu kojima je najpoznatiji zlatni stafilokok, na pogodnoj se tempe raturi brzo razmnoavaju na hrani, naroito na mljevenom mesu, krum piru, kolaima s kremom, u masi za sladoled. U hranu dolazi iz gnojnih arita na koi, u grlu i nosu. Razmnaajui se, takve bakterije stvaraju vrlo jak otrov koji je otporan na visoke i niske temperature. Kuhanjem ili dubokim zamrzavanjem unitit emo bakterije, ali ne i njihov otrov u hrani. A taj otrov ne mijenja ni boju, ni miris, ni okus hrane. Ubrzo na kon uzimanja takve hrane javlja se munina, povraanje, grevi u trbuhu i jak proljev, uz ope loe osjeanje. Koa bolesnika postane blijeda i oroena hladnim znojem; tjelesna temperatura pada.

Postupak prilikom akutnoga trovanja hranom

esto je dovoljno dan-dva pripaziti na nain prehrane, i proljev e ubrzo prestati. Koji put je potrebno izostaviti dva-tri obroka hrane, a nakon toga uzeti lako probavljivu hranu u manjim i eim obrocima:

preganu juhu, pire krumpir. Za to vrijeme valja uzimati dovoljno teku ine, ali bez eera: aj sa saharinom, obinu vodu. Ne treba uzimati, na nagovor susjeda, lijekove, npr. antibiotike. Lijekove moe propisati sa mo lijenik. Ako je proljev praen povienom tjelesnom temperaturom, povra anjem, grevima u trbuhu ili nekim drugim znakom, tada je lijeniki pregled prijeko potreban. Ako se posumnja na trovanje hranom, ve kod prvih znakova boles ti valja izazvati povraanje kako bi se otrovani sadraj to prije izbacio iz tijela. Povraanje se moe izazvati nadraivanjem mekoga nepca prstom. Svako trovanje hranom zahtijeva bolniko lijeenje.

Dugotrajan, kronian proljev

Da bi ustanovio uzrok dugotrajnoga, kroninog proljeva, lijenik e najprije pregledati stolicu. Lijenika zanima ima li u stolici sluzi, gnoja, krvi, parazita, ostataka neprobavljene hrane. Osim laboratorijskoga pre gleda stolice potreban je rendgenski pregled eluca i crijeva, ili pregled debeloga crijeva s pomou posebnoga instrumenta (rektoskopija). Uzroci kroninoga proljeva mogu biti brojni i razliiti. Uzrok pro ljeva ne mora uvijek biti u crijevima, nego i u drugim organima: elucu, srcu, lijezdama, na ivanoj bazi. Manjak eluanoga soka, tj. solne kiseline uzrokuje proljev time to nedovoljno probavljena hrana iz eluca dolazi u crijeva pa ih jako nadrai. Zbog manjka kiseline, mnoge bakterije, koje bi bile unitene, prou eludac, prirodnu zatitnu barijeru, dou u crijeva i izazovu upalu. Od kroninog proljeva vrlo esto pate osobe kojima je zbog bolesti od stranjen eludac, ili one koje u elucu nemaju dovoljno solne kiseline. Proljeve moe izazvati i manjak drugih probavnih sokova, npr. ui i so ka guterae (zbog poremeene razgradnje masti i kroba). Zbog manjka vitamina iz grupe B nastaje bolest pelagra. Proljev moe nastati i zbog poremeaja u radu lijezda u unutra njosti tijela koje svoje sokove putaju direktno u krv (endokrine lijez de), kod bolesti titne lijezde (tireotoksikoza) i nadbubrene lijezde (Addisonova bolest). Zbog oslabljenoga rada srca dolazi do oteane cirkulacije krvi u ve nama, i time do slabije opskrbe crijeva kisikom, to izaziva proljev. Proljev nastaje i kada je oteano prolaenje crijevnoga sadraja kroz crijeva. Djelomino zatvaranje crijeva moe biti izazvano stranim tijelom u crijevima, tumorima, stiskanjem crijeva zbog oiljaka poslije upala ili operacija u trbunoj upljini; tada se izmjenjuje kronini zatvor stolice s kroninim proljevom; koliina stolice je mala, stolica je tekua,

s mnogo sluzi, koji put ima i gnoja; javljaju se tzv. jutarnji proljevi. Du gotrajne proljevaste stolice, ako sadre krv, sluz i gnoj, mogu biti izazva ne rakom debeloga crijeva, koji je jedan od najeih tumora ljudskoga tijela.

Pregled zavrnoga dijela debelog crijeva pomou posebnoga aparata rektoskopa vana je pretraga kojom se otkriva rak debeloga crijeva. Tri etvrti ne svih tumora debeloga crijeva nalaze se u dosegu rektoskopa

Postoje i nervozni ili neurogeni proljevi. Uzroci mogu biti osjeaji neugode, bijesa, straha, bola. Centar autonomnoga ivanoga sustava, koji upravlja radom crijeva, u uskoj je vezi s onim dijelovima mozga u kojima ovjek doivljava svoje osjeaje (emocije). Zbog toga jak psihiki nadraaj dovodi do prenadraenosti parasimpatikusa, tj. ivaca koji ub rzavaju rad crijeva, to moe izazvati pojaano luenje sluzi u debelom crijevu. Napadi nervoznih proljeva mogu se javljati povremeno s kra im ili duim stankama. Kada nemaju proljeva, takvi bolesnici mogu jesti svaku hranu bez ikakvih posljedica. Kronian proljev moe biti izazvan ulceroznim kolitisom, rijetkom boleu nepoznata uzroka. To je upala sluznice debeloga crijeva praena sitnim oteenjima, vrijedovima, na sluznici, slino iru na elucu. U najteim sluajevima, oteenje zahvaa velike povrine sluznice, a broj stolica moe dosei i 20 dnevno. Proljev moe biti praen grevima u tr buhu. U stolici se vidi krv, sluz, katkad i gnoj. Koji put je krvarenje jedi ni znak bolesti. Krv moe biti ispremijeana sa stolicom kao vei ili ma nji ugruak. Napadi proljeva traju 10 do 12 dana, zatim nastaje pobolja nje. Bolest je dugogodinja i esto praena smetnjama: promenljivim temperaturama, laganim bolovima u trbuhu, naponima, slabokrvnou,

ivanom razdraljivou. Smatra se da je psihiki faktor (emocionalni stres) vaan uzrok ove bolesti. Sluzavo-krvavi proljevi prate i bolest koja se zove amebijaza. Uz ronik je parazit (entameba histolitika), koja se poput drugih crijevnih zaraza, prenosi od a bolesnoga na zdravog ovjeka. To su grizlice na de belom crijevu, pa se u stolici osim sluz i nalazi i krv. Proljev traje nekoli ko dana, nakon ega nastaje zatvor stolice nekoliko dana. Koji put pod sjea na dizenteriju; mogu se javiti i drugi znaci bolesti: umor, bol u zglobovima, poveana temperatura. Danas 20 posto svih ljudi na svijetu boluje od te bolesti. Tuberkuloza crijeva izaziva sluzavo-krvave proljeve i obino je ud ruena s plunom tuberkulozom. I mnoge druge upale u crijevima izazi vaju kronine proljeve: upala slijepoga crijeva, unoga mjehura, gute rae.

Proljev dojeneta
Probavni sustav dojeneta vrlo je osjetljiv zbog toga to probavni organi nisu jo potpuno sazreli. eludac i crijeva dojeneta osposob ljeni su za probavu samo majina mlijeka. Ve sam naziv dojeneta uka zuje na to da je nain prehrane vezan iskljuivo na sisanje mlijeka. Zbog toga sustava, majino je mlijeko najbolja prirodna hrana. Umjetna ishrana dojeneta mlijekom, ili mljenim preraevinama drugih sisara, mora se prilagoditi uzrastu i teini dojeneta. To se postie razreivanjem kravljega mlijeka ili upotrebom gotovih tvornikih prepa rata u kojima sastav hrane odgovara svojstvima majina mlijeka (bebiron, laktacit, laktovit). Proljev nemaju djeca koja se hrane iskljuivo majinim mlijekom. Dodue, moe se javiti nekoliko proljevastih stolica zelenkaste boje, ak s neto sluzi. Ali ako takvo dijete ne pokazuje druge znake bolesti, dobro jede i napreduje na teini, ne treba preduzimati lijeenje. Proljev dobija i malo dijete koje naglo prelazi s prehrane majinim mlijekom na kravlje mlijeko. Na to je naroito osjetljivo dojene u prva tri mjeseca ivota. Hranjenje kravljim mlijekom esto izaziva proljeve naroito ako mlijeko nije dobro pripremljeno, razrijeeno prema dobi i uzrastu. Zbog bjelanevina, kravlje je mlijeko mnogo tee probavljivo te se u crijevima ponaa kao strano tijelo. Valja uzeti u obzir da je kravlje mlijeko vrlo esto zagaeno. Dok je majino sterilno, tj. u njemu nema bakterija, dotle se u kravljem mlijeku zbog nehigijenskih navika, predrasude, potpuno kriva shvaanja o nai nu prehrane maloga djeteta, osnovni su uzroci poremeaja. Proljevi mo gu nastati i zbog prekomjernoga hranjenja, neredovitih i preestih obro-

ka, suvie vruega ili suvie hladnog jela, zbog nagloga prelaza na um jetnu prehranu. Najglavniji je uzrok zaraza (infekcija). Dijete se zarazi bakterijama preko zagaenoga mlijeka, ali bakterije mogu doi u crijeva i sisanjem neistih prstiju i dude varalice.

Malo dijete ima vrlo iroku cijev koja spaja drijelo sa srednjim uhom. Ako doe do upale srednjeg uha, gnoj e kroz tu cijev dolaziti u drijelo i dijete e ga gutati; na taj nain unijet e u crijeva brojne bakte rije i njihove otrove. Jak i dugotrajan proljev velika je opasnost za dojene, koja se znat no poveava ako je proljev praen povraanjem i povienom temperatu rom; dolazi do velikoga gubitka tekuine, gubi se i mnogo vanih mine rala. Potraje li takvo stanje due vrijeme, doi e do tekoga opeg pore meaja, do stanja oka. Izostane li hitna lijenika intervencija, ubrzo e doi do gubitka svijesti i smrti.

Lijeenje djejega proljeva

Svaki jai proljev, naroito s povraanjem, obavezno zahtijeva lije niki pregled. Lijenik e odrediti lijekove, dati uputstva za prehranu, ili e dijete uputiti u bolnicu.

Prije dolaska lijenika dijete se ne smije hraniti. Davati se moe sa mo tekuina, najbolje ruski ili lipov aj, bez eera, ili sa saharinom. Za 24 sata dijete moe popiti tekuine u koliini od 1,5 dl na kg tjelesne te ine. Uz aj se moe dati i slana prokuhana voda ( 1 liica soli na pola litre vode). Prve i osnovne mjere poduzima majka. Poslije se obino prelazi na rogaevu juhu i juhu od mrkve. Starijem djetetu daje se i sluz od rie (20 do 30 grama po obroku). Nain na koji se takva hrana priprema opisan je na paketiu rogaeva brana. Poslije se, prema uputi lijenika, dodaje obrano mlijeko, pregana juha, kakao na vodi, ribane jabuke, ili gotovi preparati.

DIJETA KOD PROLJEVA

Dijeta kod akutnih proljeva kolske djece

I. stupanj: - pregana juha bez masnoe, - riina sluz sa saharinom, - kuhana ria na vodi, - juha od mrkvice, - ribane jabuke. II. stupanj: (kao I stupanj, i) - svjei kravlji sir bez vrhnja, - mekano ili tvrdo kuhana jaja, - juha od mrkvice s krupicom, - dvopek, - banane. III. stupanj: (kao II stupanj, i) - kuhana, kosana teletina ili piletina, - domai rezanci ili krpice na ulju, - pasirana mrkvica, - pire od jabuka bez eera, - bobi tapii, - keksi sa nadjevom, keksi bez nadjeva, - okolada za kuhanje. IV. stupanj: (kao III stupanj, i) - bijela kava (itna), - kakao na dvotreinskom mlijeku, - ria na dvotreinskom mlijeku s okoladom za kuhanje,

jogurt, telea ili pilea nezamaena juha s tjesteninom ili ljinjacima, pasirana variva: mrkvica, graak, cvjetaa, nabujak od dvopeka s jabukama, vanili puding na dvotreinskom mlijeku.

Dijeta kod akutnih proljeva

I. stupanj: - ruski aj ili aj od ipka sa saharinom ili limunom, - pregana juha bez masnoa, - riina sluz, - juha od mrkvice. II. stupanj: (sve to je ukljueno u I stupanj, i) - svjei kravlji sir bez vrhnja, - tvrdo kuhana jaja, - prepeeni bijeli kruh ili dvopek. III. stupanj: (sve to je ukljueno u II stupanj, i) - juha od kosti sa zakuhima, nemasna, - kuhana piletina, teletina i bijela riba, - kosani odrezak bez zaina, - pilei i telei ujuak, - pirjana ria i krupica, pirjana mrkvica, - salata od mrkvice, - tijesto industrijske proizvodnje, - domai rezanci, krpice i mlinci, - kuhani trukli sa sirom, okruglice od sira, - biskvit, nabujak od rie, okruglice od sira, - palainke sa sirom, savijaa sa sirom, slana, - okolada za kuhanje, - banane, peene jabuke, pire i kompot sa saharinom. IV. stupanj: (sve to je u III stupnju, i) - bijela kava i kakao sa saharinom, - pirjana piletina i teletina, - telei i pilei rioto, - pirjana mrkvica,

- salata od mrkvice, - okruglice od rie, - umak od rajice, cikla. V. stupanj: (sve to je u IV stupnju, i) - kakao i kava sa mlijekom i eerom, - svjei kravlji sir s malo kiseloga vrhnja, - topljeni sir, kiselo mlijeko ili jogurt, - pinat ili pasirana blitva, okruglice od kruha ili emlje, slani krumpir, - keksi albert ili petit beurre, - mijeano pasirano povre.

Dijeta kod kroninoga proljeva

Dijetalna ishrana sastavni je dio lijeenja bolesnika koji boluju od bolesti probavnih organa. Dijetalna ishrana ne znai oskudnu ili nedos tatnu ishranu, nego takvu ishranu koja je kaloriki vrijedna, a pri tom tako podeena da ne preoptereuje probavne organe. Ispravna dijetalna ishrana pridonosi otklanjanju mnogih tegoba te omoguuje bre i potpu nije izljeenje. Dijetalna ishrana osobito je vana za bolesnike koji boluju od upale eluca, tankoga i debelog crijeva, pa im se preporuuje ishrana prema slijedeim uputama: - Hranu valja uzimati u manjim koliinama u vie dnevnih obroka, - jutarnji obroci moraju biti obilniji i kaloriki vredniji od veer njih obroka, - obroci moraju biti topli i svjee prireeni, - tetna su suvie vrua, suvie hladna i suvie zainjena jela, - jesti valja uvijek polako, bez urbe, a svaku hranu dobro savakati, - najbolje je da svaki bolesnik sam izabere najpogodniju vrstu na vedene hrane. Valja paziti da ishrana bude raznolika i kaloriki vrijedna i izbjega vati uzimanje vee koliine tekuine za vrijeme jela te biljnu hranu koja sadri celulozu. Pojedini obroci ne smiju biti preveliki da ne preopterete probavni trakt. Openito, ne smije se jesti konzervirana hrana (kompoti, mesne konzerve, povre).

1. J u h e : pregana juha, nemasna juha od teleega, goveeg ili ivadskog mesa, riblja juha, juha od rajice, mrkvice i pinata s ma njom koliinom zakuhanoga jajeta, rie, krupice i tjestenine. 2. M e s o i bjelanevinaste namirnice: teletina, mlada govedina, piletina, nemasno kokoje meso, morska kuhana riba (bijela), nemas no meso purana (bijelo meso), mlada ovetina, janjetina, goveii tele i nesueni jezik, pluica, jetra i mozak, praka unka, jaja, svjei kravlji sir, nemasno kiselo mlijeko, jogurt, nemasni trapist, travniki i paki sir. 3. T j e s t e n i n e : bijeli kruh (ne svjei), pecivo, dvopek, makaroni, pageti, kaice od krupice, ria, puding od kroba, drobljenac, palainke s nemasnim sirom, omleti, okruglice od sira. 4. P o v r e : krumpir kuhan u slanoj vodi s perunom, pasirana mrkvica, kuhani pinat (leo), rajica (pasirana), blitva (manje kolii ne). 5. V o e : uzimati u manjim koliinama narane, jabuke, potpu no svjee kajsije i breskve, peene jabuke i pasirane banane, nezaeereni kompot od jabuka, jagode bez eera, borovnice. 6. N a p i c i : voni sokovi, limunada, oranada, sok od rajice, ajevi (blagi kineski), aj s neto mlijeka, bijela kava, kakao na vodi, vrlo male koliine naravnoga vina s vodom. 7. K o l a i : drobljenac, puding od kroba, rie, krupice, biskvit, keksi (albert, petit-beurre), slani keksi. 8. Z a i n i : maslac, ulje bez zaprke, masnoa u manjim kolii nama.

Zabranjena jela i pia

Zelje svjee, kuhano ili ukiseljeno, kelj, mahunarke, krastavci, svjei i kiseli, zelena salata i kisela paprika, luk, enjak, radi, poriluk, proku lica, sirovo zeleno povre, salata, orasi, bademi. Salamurena, konzervirana i suena mesa, mesne preraevine, suhi i otri sirevi, suvie masna jela, jaki zaini, alkoholna pia i ona koja iza zivaju vrenje (pivo, mot), crna kava.

PROMUKLOST

Promuklost (disfonija) najea je smetnja glasa koja se oituje u pro mjeni visine, jakosti i boje; nastaje zbog promjene na glasnicama. Glasnice su nabori sluznice razapeti izmeu hrskavice grkljana. Grkljan lei u prednjem, gornjem dijelu vrata i graen je od hrskavice te vie skupina miia pokrivenih sluznicom. Osnovna zadaa miia grkljan? je disajna. Stezanjem i oputanjem, miii grkljana zatvaraju i otvaraju ulaz u dunik, omoguujui ulazak zraka u plua, ime sprea vaju ulazak hrane ili nekoga drugog stranog tijela u dunik. Miii grkljana postepeno su se razvili u izvoae zvuka, glasa, te su osim dine funkcije dobili i govornu. Miii grkljana, prema potrebi, primiu ili odmiu glasiljke prema sredini, mijenjajui ujedno njihovu napetost i tvrdou. Zahvaljujui to me to je grkljan iv organ, grlo moe mijenjati ne samo jainu i visinu zvuka nego i njegovu boju. Grkljanom stvoren zvuk, uz pomo usana, je zika, nosa i mekoga nepca, postaje izgovoren glas. Grkljan je vratar dinoga sustava i prvi dolazi u dodir sa svim, vi e ili manje, tetnim tvarima koje zrakom ulaze u dine putove i plua. Grkljan je vrlo osjetljiv i nema ovjeka koji nije promukao zbog toga to je glasnice suvie opteretio vikanjem, duim govorom, pjevanjem, ili nadraio pretjeranim puenjem, boravkom u zadimljenim, hladnim ili pregrijanim prostorijama, boravkom u vlanoj i hladnoj klimi. Pijenje estokih pia takoer oteuje glasnice, pa se javlja promuklost. Poznata je promuklost kroninih alkoholiara. Dugotrajnim kroninim promjenama naroito su izloene osobe odreenih profesija: pjevai, puhai stakla, radnici koji rade u atmosferi u kojoj ima mineralne ili metalne praine, jetkih plinova itd. Zdravstve no stanje grkljana u najuoj je vezi s radnom okolinom i ivotnim navi kama. Promjene glasa, pa i promuklost, mogu nastati na ivanoj bazi. Nakon uzrujavanja ili sukoba poinje se govoriti promuklim glasom a moe se ostati i bez rijei.

Najei je uzrok promuklosti infekcija gornjih dinih putova (no sa, drijela, grkljana, dunika) virusima, naroito virusnom prehladom. Upale mogu izazvati i druge klice. Javlja se suhoa, osjeaj grebanja u grlu, lagan bol i promuklost. Tjelesna temperatura moe se neto pove ati. U teim sluajevima moe doi do potpunog gubitka glasa (afonija). Promuklost nastaje i zbog nagloga otoka glasnica preosjetljivih na neke tvari, npr. na hranu, lijekove, prainu itd. Uz otok glasnica, koji uz rokuje promuklost, javljaju se i druge alergine promjene, najee na koi, u obliku crvenila, svrbea, osipa. Uz promuklost postoji osjeaj stranoga tijela u grkljanu, pa se nerijetko javlja i kaalj. Promuklost moe biti uzrokovana klijenuti (paralizom) ivaca koji kontroliraju rad miia odgovornih za stvaranje glasa. Uzroci mogu biti strume, tumori jednjaka i drijela, deformacija vratne kraljenice, krva renja u mozak, upalne promjene i tumori u mozgu, zatim zarazne bolesti sifilisa, diferija, gripa, tifus, tetanus. Takva oteenja mogu izazvati i ne ki otrovi, npr. atropin, arsen, olovo itd. Na razvoj govornoga organa u znatnoj mjeri utjeu i seksualni hor moni, pa se promjene glasa, nerijetko i promuklost, mogu javiti pod hormonskim utjecajem. U mukarca, za vrijeme puberteta. Promuklost se moe javiti i za vrijeme trudnoe, zbog pojaane prokrvavljenosti grkljana. Promuklost blaenog stupnja, uzrokovana otokom glasnica, moe se pojaviti kao kratkotrajna prolazna pojava i za vrijeme menstruacije te u klimakteriju, zatim kod rijetkih bolesti drugih lijezda s unu tarnjim luenjem. Promuklost moe biti i prvi znak tumora grkljana. Na glasnicama se dosta esto javljaju dobroudni tumori, najee polipi, nazvani tako zbog izgleda. I zloudni tumori grkljana dosta su esti (2% svih zloud nih tumora); javljaju se preteno u mukarca. Promuklost je najee prvi znak bolesti. Kako tumor raste promuklost je sve jae izraena. Po stoji i nadraaj na kaalj (suhi kaalj, kaljucanje), a u ispljuvku se moe nai svjee krvi. Za uspjeno lijeenje vano je to hitnije postaviti dijag nozu bolesti. Nelijeena bolest vodi u sigurnu smrt. Zbog toga svaka promuklost koja traje due od 2 tjedna, naroito starijih osoba, smatra sumnjivom na rak; takav bolesnik mora se obavezno lijeniki pregleda ti. Svaku kroninu upalu grkljana i dunika valja lijeiti kako ne bi po stale podloga za razvitak zloudnoga tumora (raka). Od kronine upale do raka grkljana obino je dug put, ali su mnogi stradali zbog ravnodu nosti i potcenjivanja opasnosti. Dijagnozu bolesti i nain lijeenja treba da odredi lijenik. Ali bez obzira na lijekove bolesnik mora ukloniti sve nadraaje koji pogorava ju bolest: ne smije govoriti, puiti, piti alkoholna pia; zrak mora biti

ist, temperatura oko 20C, s dosta visokim postotkom vlage; pomau topli oblozi oko vrata i inhalacija vodene pare (kamilica).

Promuklost djece
Promuklost djece uglavnom je uzrokovana infekcijama gornjih di nih putova; esto se nadovezuje na upalu drijela i mandula. Ve od prve godine ivota esto se javlja poseban oblik upale glas nica (pseudokrup) koji je karakteristian tekom slikom bolesti i povolj nim tokom izljeenja. Na promuklost u toku dana, nou se iznenada javi teko disanje uz jak kaalj i zvuno, kretavo disanje, naroito kod psi hiki vrlo osjetljive djece. Uzrok je lagan otok i gr glasnica. Do dolaska lijenika dijete valja umiriti. Kad je dijete krajnje iscrpljeno, gr popu ta.

PROIRENE VENE

U tijelu ovjeka postoje tri vrste krvnih ila: arterije, kapilari i vene. Ar terije vode krv iz srca prema periferiji tijela i granaju se u sve manje og ranke. Najmanje krvne ile koje nastaju gananjem arterija nazivaju se krvne kapilare. U kapilarima krv daje stanicama potrebnu hranu i kisik te ujedno preuzima otpadne materije stanine mijene tvari, probave (metabolizma). Ponovnim spajanjem sitnih kapilara nastaju sve vee krvne ile koje odvode krv nazad prema srcu, a zovu se vene. Vene su znatno slabije graene od arterija. Njihova stijenka nije ta ko vrsta i elastina, to je razumljivo s obzirom na to to stijenka arteri ja podnosi mnogo vii krvni tlak od stijenke vena. Postoje razlike i u unutranjosti. U unutranjosti vena nalaze se zalisci ventili, koji su ta ko graeni i postavljeni da krv moe tei samo prema srcu, tj. ventili spreavaju vraanje krvi u obrnutom smjeru prema kapilarima. Arterije nemaju zalisaka jer je vraanje krvi nemogue zbog visokog tlaka koji stvara srce svojim radom. Slino kao to nije mogue ni vraanje vode u vodovodnim cijevima tako dugo dok rade pumpe u crpnim stanicama.
Zalisci u venama nogu

U venama je krvni tlak nizak. Svako poveanje tlaka u jednom dijelu ve ne usmjeruje krv prema nazad, to zalisci u normalnim uvjetima sprea vaju. Proirenje nastaje kada se u venama povea krvni tlak zbog pritiska izvana ili zaepljenja iznutra. Ako je kolanje krvi venom onemogueno, krv se ubacuje preko pomonih vena u druge vene. Navala krvi u tim venama izaziva poveanje krvnoga tlaka i vene se ire. Brojne povrinske vene nalaze se pod koom na itavoj povrini ti jela. Pojedinana i manja proirenja mogu se vidjeti gotovo na svim dije lovima tijela. Znatnija venska proirenja, koja su posljedica ozbiljnijih poremeaja u tijelu, mogu se vidjeti pod koom prsnoga koa i trbuha te na nogama.

Proirene vene na nogama

Vie od 20 posto ljudi iznad tridesete godine ivota imaju proirene vene na nogama. Broj takvih ena mnogo je vei od mukaraca. Bolest se smatra ne samo medicinskim nego i socijalnim problemom. Zbog pro irenih vena na nogama izgubi se toliko radnih sati kao i zbog gripe. Proirene vene (varice) na nogama moemo nazvati boleu civili zacije. Najee se javljaju u civiliziranim zemljama. Tome je kriv nain ivota suvremena ovjeka. Ogranieno kretanje, manjak tjelesnoga vje banja, preteno stojei rad, sve to ometa normalan tok venske krvi pre ma srcu. Kretanje omoguava normalnu cirkulaciju krvi u nogama. Ka da pokrene nogu, ili kada samo napne miie na nogama, ovjek pokre ne izvjesnu koliinu krvi prema srcu i tlak krvi u venama se smanji. To je tzv, miina venska pumpa. Kod ljudi koji u svom zvanju preteno stoje, miina pumpa nije dovoljno iskoritena i u venama stalno za ostaje izvjesna koliina krvi (prodavai, konobari). I sila tea oteava tok venske krvi prema srcu. Dolazi do zastoja krvi i porasta tlaka u ve nama. Zalisci, ventili, u venama poputaju pritisku i vraaju manje koli ine krvi, a poslije sve vee, to izaziva irenje vena. Dugotrajno povea nje tlaka u venama dovodi do sve veega irenja vena. Vene se postepe no izduuju i postaju vijugave poput zmije. Ako se ne lijee, izduene vene spletu se u klupko i nastanu veliki vorovi (varikozni vorovi). Za stoj krvi protee se unazad sve do kapilara. Zvog toga raste tlak u krvnim kapilarima i u njih dolazi manje svjee krvi. Koa i potkono tkivo na tome mjestu dobivaju sve manje hrane i kisika. Koa postepeno postaje tanja, neishranjena, da bi na kraju bila tanka poput pergamentpapira i obojena smeom bojom. Na kraju se toliko istanji da potpuno nestane, pa se na tom mjestu stvori rana, vrijed ili grizlica (ulcus cruris).

Rad miia potkoljenice poboljava cirku laciju krvi kroz vene; to je tzv. miina pumpa

Proirene vene izazivaju upale vena (flebitis). Upala je uvijek pove zana s gruanjem krvi, trombozom. Ugruak krvi moe djelomino ili potpuno zatvoriti venu. Takav ugruak moe se i otkinuti te krvnom strujom otii u udaljenije dijelove tijela i izazvati u tkivu ili organu ogra nien prekid cirkulacije krvi (tromboembolija). Mnogo su rjei uzrok priroene greke u venama, naroito na zaliscima, zatim slabija razvijenost vezivnog tkiva, koja je uglavnom nasljed na, pa se govori o slabiima vezivnoga tkiva. Vezivno tkivo je potpor no, kao to su i kosti, samo je mekano te ispunjava prostore izmeu or gana, povezuje organe i tkiva te prati krvne ile. I trudnoa moe uzrokovati proirenje vena zbog poveanoga pri tiska u trbuhu (koji se prenosi na velike vene trbune upljine) i zbog op ih promjena u tijelu za trudnoe (hormonalne promjene). Proirene vene mogu uzrokovati tumori, oiljci, ciste, jer izvana pri tiu i oteavaju protok krvi. Proirenje zahvaa uglavnom dvije glavne povrinske vene: veliku i malu venu safenu. Te vene dobile su naziv ba zbog toga to se lako uo avaju ako su proirene; naziv dolazi od grke rijei safenes, to znai vidljiv. Velika vena safena ide unutarnjom stranom noge, a mala vena vanj skom stranom. Velika vena safena povezana je s vie od 50 ogranaka s dubokim, unutarnjim venama noge. Preko komunikantnih vena poveza na je i s malom safenom.

Proirene vene svatko vidi i prepozna ve na prvi pogled. Koji put su to neznatna proirenja od svega nekoliko centimetara, ali mogu biti i dugaka te vijugava poput svrdla ili zmije; proteu se od stopala do gor njega dijela natkoljenice. Manja proirenja ne moraju izazvati znatnije tegobe. enama nagruje noge. Ali i neznatna proirenja mogu izazvati bolove u nogama i brzo umaranje. Bol se pojaava nou, naroito za menstruacije. Zbog laganoga oteknua na potkoljenicama dolazi do na petosti, stezanja i teine u nogama. Javlja se osjeaj kao da mravi idu po nogama, osjeaj paljenja, arenja, trnjenja, svrbea. Povremeno na staju jaki i bolni grevi u miiima noge. Oteknue, naroito u podruju glenja, javljaju se ve nakon kratkoga i mirnog stajanja. Koji put je te ko obui cipelu.

Proirenje zahvaa uglavnom veliku i malu venu safenu

Danas postoje brojni lijekovi za lijeenje proirenih vena. U najve em broju sluajeva to su proizvodi farmaceutske industrije, ali postoje i puki lijekovi, jedni se piju, dok se drugi stavljaju direktno na onaj dio koe gdje se nalaze proirene vene. Svi lijekovi koji se piju samo su do datna sredstva. Uzimanjem samo lijekova, proirene vene ne mogu se suzbiti. Postoje samo dva postupka koji mogu dati trajne rezultate: ope rativno odstranjivanje oboljele vene i lijeenje injekcijama direktno u oboljelu venu, tzv. sklerozaciono lijeenje.

Lijeenje injekcijama izvodi se tako da pacijentu koji lei lijenik utrca lijek direktno u oboljelu venu. Vena se zatim povije elastinim za vojem, koji se nosi jo nekoliko tjedana od posljednje injekcije. Tim po stupkom vena se zatvori i od nje ostaje samo uski traak tkiva. Ali sve vene ne mogu se sklerozirati. Ako su, npr., duboke vene zatvorene (trombozirane), njihovu funkciju preuzmu povrinske vene. Razumljivo je to se proiruju: moraju omoguiti protok mnogo veim koliinama krvi. Njihovim unitenjem nastali bi teki poremeaji krvotoka u noga ma. Mnogi lijenici nisu pristae te metode jer se vene u velikom postot ku ponovo proire. Prema nekim podacima, ak do 70 posto. Tim po stupkom u veni se stvara krvni ugruak (tromb), koji se postepeno ota pa, rastvara i kroz godinu-dvije u ugruku se stvori kanal i vena opet postane prohodna. Najsigurniji je nain lijeenja proirenih vena operativni postupak. Prije 1800 godina rimski je lijenik Galen tupom kukom iupao proire ne vene. Unato tome to je ta metoda vrlo stara, u mnogim je sluajevi ma nezamjenljiva i jo uvijek daje najbolje rezultate. Izvjesno poboljanje u poetku bolesti moe se postii kratkim peri odima mirovanja s podignutim nogama. Prilikom spavanja noge treba podignuti barem 10 cm. Tim se postupkom poboljava protok krvi kroz vene, koje su bile izvrgnute velikom naporu zbog dugotrajnoga stajanja ili sjedenja.

Na svaku bolesnu nogu potrebno je staviti barem dva zavoja duga 5 metara. Prvim zavojem ovije se stopalo, drugim potkoljenica

Znatna poboljanja mogu se postii primjenom elastinoga zavoja. Elastine arape nisu tako dobre kao elastian zavoj. Elastian (kompresioni) zavoj spreava irenje vena ako je pravilno primjenjen. Zavoj se stavlja samo ako su duboke vene prohodne. To moe ustanoviti lijenik. No i sam bolesnik moe to ustanoviti. Ako nakon stavljanja zavoja doe do pogoranja bolesti, najvjerojatnije je da su duboke vene zatvorene. U tom sluaju valja se odmah javiti lijeniku. Elastian zavoj se stavlja ujutro, jo u krevetu, a skida se prije spavanja. Ne smije biti prevrsto

stegnut jer moe poremetiti dovod krvi u noge, ali ne smije biti ni pre malo stegnut da ne doe do oticanja noge. Povremeno kretanje djeluje povoljno, isto tako kao i povremen odmor stavljanjem noge u povien poloaj; to je tzv. planinarski nain odmaranja nogu. Fizikim vjebama, odreenim nainom rada i odmora, koji put ak i prekvalifikacijom, mogue je sprijeiti tee komplikacije.

Proirene vene u koi prsnoga koa i trbuha

Svu venoznu krv iz glave i vrata sakuplja svega 5-6 cm kratka i 2 cm debela vena koja se naziva gornja uplja vena (gornja vena kava). Donja uplja vena sakuplja venoznu krv iz donjega dijela tijela. Te dvije vene dovode svu venoznu krv tijela u srce. Ako doe do zapreke protjecanju krvi kroz te glavne vene, krv se iz gornje uplje vene moe prebaciti sporednim venama u donju uplju ve nu, pa tako zaobilaznim putem dolazi u srce. Ista mogunost postoji i za prebacivanje krvi iz donje uplje vene u gornju. Jedan od najeih uzroka proirenih potkonih vena na trbuhu, rijee na prsnom kou, jest ciroza jetre. Venoznu krv koja dolazi iz crijeva sakuplja vena vratarica (vena porte). Ta venozna krv, koja je bogata hra nom, najprije venom porte dolazi u jetru, a tek iz jetre preko tri jetrene vene dolazi u donju uplju venu. Kada cirotina jetra sprijei prolaz krvi kroz jetru, tada ta krv moe i preko potkonih vena doi direktno u uplju venu. Povrinske vene trbuha tada su jako proirene, nabrekle, naroito oko pupka gdje nastaje slika koja podsea na glavu meduze. Uzrok mogu biti i tumori u trbunoj upljini, velike ciste, jako na kupljanje tekuine u trbunoj upljini. Promjene nastaju i u samoj upljoj veni zbog djelominoga ili potpunog zatvaranja vene krvnim ugrukom (tromboza vene). U tom sluaju zastoj je krvi naroito jak i prenosi se do donjih udova koji jako nateknu. Ako je onemoguen prolaz krvi kroz gornju uplju venu, tada krv tee kroz potkone vene trupa, koje su ponekad nabrekle do prepone. U prsnom kou uzrok pritiska mogu biti tumori, proirenje aorte, poveani limfni vorovi razliitoga uzroka; moe nastati i tromboza gor nje uplje vene. Ograniena proirenja vena mogu se vidjeti na dojkama u trudnica. To je normalna pojava, javlja se ve poslije drugoga mjeseca trudnoe i traje tako dugo dok traje i dojenje. Lijeenje tako proirenih vena mogue je samo lijeenjem osnovne bolesti koja je to proirenje izazvala. Postavljanje dijagnoze i lijeenje mogue je samo u bolnici.

SLINJENJE

Svakodnevni rjenik obiluje mnogostrukim znaenjima rijei slina. Ka da se osjeti miris jela koje nam prija, kae se cure mi sline; elite li ne koga omaloavati, kaete mu slinavac; ako netko suvie osjeajno pria ili plae, kae mu se ne slini. Svi ti izrazi imaju prirodnu (fizio loku) i bolesnu (patoloku) osnovu. Nema razloga da se ne povjeruje iz razu slini kao krava, kada se zna da njene lijezde slinovnice u jed nom danu izlue vie od 50 litara sline. Slinu lue lijezde slinovnice, najvie zauna, poduna lijezda (parotis) te podjezine i poteljusne lijezde. Osim tih triju glavnih postoji jo mnogo malih lijezda u sluznici usne upljine koje u toku dana izlue oko 1 do 1,5 litre sline. Usna upljina dio je probavnog sustava, a slina je probavni sok. Sli na natapa i smekava savakanu hranu i omoguava oblikovanje zaloga ja sposobnoga za gutanje. Slina otapa mnoge sastojke hrane, koji tada djeluju preko osjeta okusa na reflektorno stvaranje ostalih probavnih so kova u elucu i crijevima. Slina razreduje suvie ljutu, kiselu, gorku hra nu, a po potrebi ugrijava i rashlauje. U mnogih ivotinja, naroito mesodera, usna upljina u probavi hrane nema isto znaenje kao u biljodera. Poznato je da pas guta itave komade mesa, dok biljoderi dugo vau izluujui pri tom goleme koli ine sline. ovjek je svedera i u usnoj upljini zapoinje razgradnju biljne hrane, prvenstveno ugljikohidrata, pod djelovanjem fermenata (encima) ptijalina, koji jo jedno vrijeme djeluje u elucu. Nareenja za luenje sline dolaze iz posebnoga centra u mozgu koji je u uskoj vezi s osjetima mirisa i okusa. Zato je razumljivo da e se vie sline stvoriti kada nam miris i okus hrane odgovara. Kada na silu jede mo hranu koja nam ne prija, teko je gutamo jer se ne stvara dovoljno sline. Stvaranje sline esto zapoinje prije nego to je hrana dola u usta. Ne samo miris nego i pogled na hranu djeluje na stvaranje sline. esto je dovoljno da samo zamislimo hranu koju volimo pa da se poinje luiti slina. Najvea koliina sline stvara se dok hranu vaemo, ali i jo neko vrijeme poto smo zalogaj progutali.

Ako se stvara vie od 2 litre sline dnevno i ako se lui bez odgovara juega podraaja, govori se o pojaanom luenju sline, slinjenju (ptijalizam).

Slinjenje novoroeneta i dojeneta

Novoroene lui malo sline. Dijete poinje sliniti tek poslije neko liko mjeseci. Cijeenje sline preko usta, to se vidi u gotovo svakoga do jeneta, nije znak pretjeranoga, bolesnog luenja. Malo dijete slini zato to jo nije nauilo slinu gutati. Neto je pojaano luenje u 6. i 7. mjesecu ivota; tada probijanje zubi djeluje kao podraaj.

Slinjenje odraslih
Na luenje sline odraslih znatno utjee nain prehrane. Vie sline luit e oni koji jedu suhu hranu; i jako zainjena jela podrauju luenje, kao i puenje, noenje proteze, vakanje gume. Slinjenje moe uzrokovati jaka nadraenost ivanoga sustava. Po znato je pojaano stvaranje i gutanje sline zbog osjeaja neugode, srdbe, straha, histerinoga napadaja. Histerina osoba slinu ne guta, nego je vae mljackajui jezikom. Zbog toga se u usnoj upljini pomije a sa zrakom i puna je mjehuria, bjelkaste je boje, ljepljiva i pjeni se oko usana. Ni ponovljeno brisanje sline ne pomae, jer je takva osoba ponovo izbacuje iz usne upljine. Slinom histeriar pokazuje svojoj oko lini teinu svoga stanja. Slina oko usta padaviara redovita je pojava; esto je krvava zato to prilikom epileptikoga napadaja dolazi do ugriza jezika i krvarenja. Cijeenje sline iz usta vidi se u duevno zaostalih osoba, lagiranih i onih koji su preboljeli neku bolest mozga. Odijelo i jastuk esto su puni sline. Ali to je tzv. lano slinjenje jer ne nastaje zbog prekomjerenoga stvaranja sline, nego zato to se slina ne moe gutati. Slinjenje je gotovo redovna pojava kod nekih ivanih bolesti. Parkinsonova bolest pojaava luenje: kroz napola otvorena usta slina se ci jedi bez prekida, pa su bolesnici s rupiem u ruci. Na pojaano luenje djeluju i upale u usnoj upljini. Pojaano luenje sline redovito prati trovanje ivom, nikotinom, jo dom, preparatima za unitavanje tetoina u kui ili u poljoprivredi (to su preparati na bazi fosfora: nuvan, malation, paration).

Slinjenje u trudnoi
Slinjenje u trudnoi tako je esto da se moe smatrati normalnom pojavom (ptijalizam u trudnoi). Nastaje u poetku trudnoe i obino prestaje nakon dva do tri mjeseca. Trudnica se udi kako je slinjenje od jednom prestalo, najee poslije manjega uzbuenja. Slina se lui samo u toku dana. U nekih ena stvaranje sline moe biti tako jako da poremeuje normalan nain ivota i rada. Slinjenje u trudnoi opasno je onda kada se pojavljuje zajedno s povraanjem. Uzrok je slinjenju nadraenost ivanoga sustava. Lijei se sredstvi ma za smirenje i lijekovima koji smanjuju luenje. No, ponekad ne po mau nikakvi lijekovi; tada slinjenje prestaje samo od sebe, naglo, isto kao to je zapoelo.

SLUH I POREMEAJI

Uho i oko dva su najvanija osjetna organa ovjeka. Iako se vidom pri ma vie od tri etvrtine svih utisaka o vanjskom svijetu, gluhou ovjek tee podnosi od sljepoe. Unato tome ljudi znatno veu panju pokla njaju zatiti organa vida nego organa sluha. Dok e najmanja smetnja na oima izazvati zabrinutost i traenje lijenike pomoi, sa smetnjama sluha obino se postupa s manje panje. Mnogi dolaze lijeniku tek onda kada im je sluh toliko oslabio da onemoguava rad i normalnu vezu s ljudima. Uho je organ sluha; obino se dijeli na vanjsko, srednje i unutarnje uho; u slunim centrima u mozgu stvara se slika zvuka<, tj. zvuk se svjesno doivljava. Vanjsko uho sainjava uka koja se poput lijevka suava i prelazi u zvukovod ili vanjski sluni hodnik. Zvukovod je dug oko 3 cm, lagano zakrivljen i pokriven tankom koom. U koi zvukovoda ima mnogo lojnih lijezda, a na njenoj povrini nalaze se brojne sitne dlaice. lijezde lue masnu ukastu tvar koja se naziva cerumen. Dlaice i masnoa za dravaju prainu, bakterije, insekte i tite uho od vanjskih tetnih utjeca ja. Srednje uho mala je upljina u sljepoonoj kosti veliine zrna graha. Tu se nalaze tri sitne slune koice, koje su zbog svoga oblika dobile na ziv eki, nakovanj i stremen. eki je privren na unutarnju stranu bubnjia, tj. tanke opne koja ini granicu zvukovoda i unutarnjega uha. Baza stremena ispunjava ovalan otvor na kotanom zidu prozoriu unutarnjega uha. Nakovanj je smjeten i zglobovima povezan izmeu e kia i stremena. U srednjem uhu nalazi se otvor cijevi koja spaja srednje uho sa drijelom i naziva se Eustahijeva tuba. Povremeno se otvara i proputa zrak u srednje uho kako bi se izjednaio tlak zraka u uhu s at mosferskim tlakom. Unutarnje uho najvanije je i najosetlljiviji dio osjeta sluha, zbog ega je i najbolje uvano. Smjeteno je u kotanom dijelu, tzv. labirintu,

koji se sastoji od punice i polukrunih kanala. U punici se nalaze os jetne stanice sluha, a polukruni kanali odgovorni su za odravanje rav notee tijela.

Shematski prikaz triju dijelova ovjejega uha; 1. Vanjsko uho, 2. Zvukovod, 3. Bubnji, 4. Sred nje uho sa slunim koicama, 5. Eustahijeva ci jev, 6. Unutarnje uho

ovjek uje na taj nain to od izvora sluha dolaze zvuni titraji zraka zvukovoda na bubnji. Titranje bubnjia prenosi se preko slunih koica na tekuinu koja ispunjava unutarnje uho. Titraji tekuine nadrauju sitne niti koje se nalaze na opni punice, na tzv. osnovnoj mem brani. Tih niti ima oko 20.000, razliite su duine, svaka je podeena na odreeni zvuk i titraju slino kao to titraju metalne niti na usnoj har monici. S nitima su povezane osjetne stanice sluha koje titraje pretvaraju u ivane, elektrine impulse, a oni se nitima slunoga ivca prenose u mozak. U centru za sluh elektrini se impulsi deifriraju i stvara se slika zvuka; znai, ovjek zvuk doivljava svjesno. Takva graa unutarnjega uha omoguava ovjeku da uje tonove samo u granicama od 16 titraja do 20.000 titraja u sekundi. Vie i nie to nove ovjek ne moe registrirati. Mnoge ivotinje uju tonove visoke frekvencije koje ovjek ne moe uti. Sposobnost registriranja zvukova visoke frekvencije s godinama slabi. Stariji ljudi gube najprije osjetlji vost za visoke tonove. Mogu uti samo zvukove ispod 10.000, ili ak is pod 5000 titraja u sekundi.

ovjek ne osjea samo zvukove koji dolaze u unutranje uho preko zvukovoda i srednjega uha. Budui da je punica smjetana u kotanom dijelu sljepoone kosti, zvuni titraji mogu se prenositi na unutarnje uho i preko kostiju lubanje. Zbog zvukova koje uje preko kostiju, ovjek teko prepozna vlastiti glas na magnetofonu. Ispitivanja prenosa zvuka preko kostiju omoguava lijeniku da tono ustanovi o kakvom je obli ku nagluhosti rije. Budui da su u unutarnjem uhu smjetena dva razliita organa slu ha i ravnotee, to e isti tetni utjecaj otetiti ne samo sluh nego i organ za ravnoteu.

umovi u uhu
umovi (tinitus) najea su smetnja koju ovjek osjea u uhu. um je simptom koji prati vie od 80 posto svih bolesti i poremeaja organa sluha. umovi se javljaju i kod drugih bolesti kada su sluni organi po tpuno zdravi. Jaina i vrsta umova ne ovisi o teini bolesti. umove u uhu ljudi razliito opisuju. Uglavnom ih usporeuju sa zvukovima koje uju u svakodnevnom ivotu. Osim opega naziva um u uhu, zvukovi se opisuju kao fukanje, cvranje, udaranje morskih valo va, pucketanje, zvonjava. Uz neke zvukove u uhu vezana su i praznovjer ja u narodu (o odgovoru na pitanje u kojem mi uhu zvoni?, ovisi da li e se ispuniti neija elja). umove u uhu imaju i zdrave osobe; tada su uglavnom kratkotrajna i prolazna pojava. Uzroci takvih umova mogu biti u uhu ili izvan njega. Redovito e se javiti poslije udarca po uhu, zbog naglih promjena tlaka zraka, npr. za vrijeme vonje u avionu, ili u automobilu nizbrdo, zbog jae psihike optereenosti, zatvaranja zvukovoda stranim predmetom ili masnim epom. Prilikom spavanja, u odreenom poloaju glave, u uhu se moe uti kucanje u ritmu rada srca. To je pulsiranje velike krvne ile koja dovodi krv u mozak i prolazi u blizini punice. est je uzrok zujanja u uhu zaepljenje cijevi koja spaja drijelo ili unutarnje uho. Postoji osjeaj punoe i pritiska u uhu, zujanja ili praskanja u uhu i oslabljenoga sluha. Najei su uzrok upale drijela, koje pre laze na samu tubu te dolazi do otoka sluznice i zatvaranja cijevi. Dugotrajne smetnje prolazu zraka kroz nos mogu izazvati osjeaj umova u uhu. Uzrok je deformirana, iskrivljena nosna kost, ali mogu biti i akutne i kronine upale nosa. Izrazito i jako kripanje u uhu moe potjecati iz eljusnoga zgloba; nastaje samo prilikom pomicanja donje vilice, govora i vakanja. umovi u uhu mogu se pojaviti i kod mnogih unutarnjih, zaraznih, ivanih i drugih bolesti, gripe, mumpsa, kroninog alkoholizma, eer-

ne bolesti, tumora mozga, slabokrvnosti, gubitka krvi, probavnih smet nji, kronine upale bubrega. umove u uhu osjeaju bolesnici od padavice; takvi umovi pretho de napadu (tzv. aura). Upale srednjega uha takoer su praene umovima u uhu i neto os labljenim sluhom. Najee obolijevaju djeca. Klice bolesti prodiru u srednje uho iz drijela kroz Eustahijevu cijev; redovito se javlja bol u bo lesnom uhu. umovi u uhu pojavljuju se prilikom napada Meniereove bolesti. Uz vrtoglavicu, smanjenje ili gubitak sluha, javlja se gotovo nepodnolji vo zujanje u uhu. U napadu se javlja povraanje, gubitak ravnotee, bli jeda boja koe, pojaano znojenje. Otrovanja mogu izazvati umove i oslabljen sluh. esto su uzrok ne ki lijekovi: streptomicin, vee doze kinina, aspirin, andol, acisal. Od drugih otrova dolaze u obzir ugljini monoksid, olovo, iva, arsen. Prolazne umove moe izazvati oteenje uha bukom. Takvi umovi nakon izvjesnoga vremena nestaju, da bi se ponovo javili onda kada je sluh znatno oslabio. um koji u veini sluajeva ne prestaje i praen je postepenim i stal no napredujuim slabljenjem sluha, javlja se kod bolesti otoskleroze. Najprije valja pronai uzrok umova. U velikom broju sluajeva do voljno je ispiranje uha od nakupljene masti u zvukovodu. Ako je uzrok umova upala, valja je lijeiti; ako je uzimanje lijekova uzrok tih smetnji, dovoljno je prekinuti uzimanje lijekova; ako je uzrok preosjetljivost slunoga organa na neke tvari, provodi se tzv. antialergino lijeenje; sma njenje tegoba postie se i sredstvima za umirenje ivaca, vitaminima, ul trazvukom; postoje i operativni postupci kojima se lijei uporan i ne podnoljiv um u uhu.

Oslabljenje sluha
Oslabljenje sluha naziva se jo i nagluhost; moe biti tek jedva uo ljivo, pa do gotovo potpunoga gubitka sluha; moe zahvatiti jedno ili oba uha, nastati naglo ili se razvijati postepeno; nagla nagluhost ea je u mlaih osoba. est je uzrok nagloga oslabljenja sluha suvino nakupljanje masti u zvukovodu. Moe se stvoriti pravi masni ep, koji katkada potpuno zatvori zvukovod jednoga ili oba uha. Prekomjerno nakupljanje masti (cerumena) u vanjskom slunom kanalu glavni je uzrok nagloga oslablje nja sluha poslije kupanja. Uz oslabljen sluh postoji i osjeaj punoe i pri tiska u uhu te umovi razliite jaine. Djelomino ili potpuno zaepljenje

nastaje na taj nain to mast u uhu navlai na sebe vodu, bubri i povea va obujam. Nakon izvjesnoga vremena, cerumen se osui, smanji, a te gobe prestaju. Mast se smije odstranjivati samo ako se nakupi na ulazu u zvukovod. Zvukovod se ne smije istiti ibicom ili otrim predmetom. Takvo ienje izaziva nadraaj koe u zvukovodu, a lojne lijezde poslije toga pojaano lue masne tvari. Dogaa se da se otrim predmetom probui bubnji. Suvinu mast lijenik odstranjuje ispiranjem uha, brzim i jed nostavnim postupkom pomou posebne trcaljke. To se smije uiniti tek nakon pregleda zvukovoda posebnim aparatima. Zvukovod se moe zaepiti ulaskom stranoga tijela. Djeci se to es to dogaa. Strano tijelo iz uha smije vaditi samo lijenik. Strana tijela u uhu, naroito grah i graak, zahtijevaju hitan prevoz u bolnicu jer se po veavaju bubrenjem. Naglo oslabljenje sluha, praeno zujanjem, nastaje i zbog naglih promjena atmosferskoga tlaka. Kratkotrajna i prolazna nagluhost po sljedica je razlike u visini tlaka u srednjem uhu i atmosferskoga pritiska. U visinama je zrak rjei i ima manji tlak. Naglo sputanje iz visine dovo di do toga da vanjski tlak naglo poraste i bubnji se izboi prema mjestu manjega tlaka, tj. prema srednjem uhu. Time je sposobnost bubnjia da titra znatno smanjena, ili ak onemoguena, i javlja se nagluhost. Naglu host traje tako dugo dok se tlak s obje strane bubnnjia ne izjednai. Po boljanje se ubrza vakanjem, zijevanjem i poveanjem tlaka u drijelu (tako da e se prije uspostaviti prohodnost Eustahijeve cijevi i zrak e iz drijela bre doi u srednje uho). Upala Eustahijeve cijevi takoer dovodi do oslabljenoga sluha i smetnji kao to su zujanje, osjeaj pritiska i punoe u uhu. Smetnje na staju jer se zbog otoka cijev toliko suzi da kroz nju zrak ne moe doi u srednje uho. Mnoge zarazne bolesti uzrokuju oteenje sluha na taj nain to iza zivaju upalu srednjega ili unutarnjeg uha, a bakterijski otrovi oteuju i vac kojim se sluni podraaji iz uha prenose u mozak. Takvo oteenje sluha prati gripu, difteriju, mumps, trbuni tifus, ospice, arlah, upale drijela. Oteenje slunoga ivca, prema tome i nagluhost, uzrokuju lijekovi morfij, kinin, lijekovi koji sadravaju salicilnu kiselinu. Najozbiljnije o teuje sluh antibiotik streptomicin. Teka oteenja mogu nastati ve po slije nekoliko injekcija streptomicina; neki ga bolesnici mogu primiti i vie od 1 kg a da ne doe ni do kakvih oteenja. Nagluhost je najee samo jedan od znakova otrovanja, ali koji put je to glavni, ak i jedini, znak intoksikacije. Najei su uzroci uglji ni monoksid, olovo, iva, fosfor, nikotin, alkohol.

Gluhoa moe biti i psihogeno uvjetovana. Naglo oslabljenje sluha praeno vrtoglavicom i nepodnoljivim u movima u uhu pojavljuje se kod Meniereove bolesti. Sline smetnje mo gu biti posljedica naglih poremeaja cirkulacije krvi u unutarnjem uhu. Nagla nagluhost nastaje i zbog nagloga poveanja vanjskog tlaka. Uzrok moe biti udarac po uhu, jaki zvuk zbog pucnja ili detonacije. Pri likom eksplozije nastaje jaki udarni val koji se prenosi zrakom ili vo dom. Dolaskom u uho izaziva pucanje bubnjia. Bubnji puca isto tako kao to prska udarena papirna vreica napuhnuta zrakom. Nagluhost koja nastaje zbog djelovanja stalne buke razvija se poste peno ; buka je jedan od najeih uzroka oslabljenoga sluha. Prvi opisi oteenja sluha bukom dati su prije 800 godina. Danas je poznato da ja ka buka moe izazvati smrtonosna oteenja na organima eksperimen talnih ivotinja. Jaina zvunih podraaja mjeri se jedinicom koja se na ziva decibel (db). apat iznosi oko 30 db, obian govor 60 db. Jaina zvuka iznad 120 db izaziva bolove u uhu i oteenje sluha. Danas se smatra da dugotrajna izloenost buci ve iznad 90 db izaziva oteenje sluha. Tea oteenja zahvaaju podruje dubokih tonova. Nagluhost je u veini sluajeva trajna. Trajan je onaj gubitak sluha koji postoji i na kon 6 mjeseci poslije prestanka rada u buci. Takva se oteenja mogu sprijeiti zatitnim mjerama na radnom mjestu, npr. antifonima; koriste se epii koji se stavljaju u zvukovod, a sastoje se od parafina, voska i pamuka. Danas ih ima i od plastinih ma sa. Takvi epii smanjuju buku od 25 db. Postoje i uni titnici koji po krivaju cijelu uku; oni su bolji od epia. U mladih ljudi najei je uzrok postepenoga slabljenja sluha bolest otoskleroza. Nagluhost zapoinje izmeu 15. i 14. godine, najee u pu bertetu. U petom desetljeu zavrava tekom nagluhou ili potpunom gluhoom. Bolest se moe naglo pogorati zbog zaraze i trudnoe; uglav nom je nasljedna i zahvaa oba uha. Bolest redovito prate umovi u uhu. Bolesnici slabije uju duboke tonove od visokih. Zbog toga je osnovna karakteristika bolesti da boles nici bolje uju u buci, npr. u tramvaju, vlaku, u tvornikim dvoranama, nego u prostorijama gdje vlada mir i tiina (sugovornici zbog pojaane buke viu, upotrebljavaju vie tonove koje bolesnik bolje uje). Naziv otoskleroza nema veze s izrazom arterioskleroze ili skleroza krvnih ila. To je bolest kotanoga labirinta na kojem se pojaano stvara novo kotano tkivo. Kre se taloi naroito na ovalnom otvoru, na prozoriu unutarnjega uha, u kojem je uglavljena baza stremena. Bu dui da sposobnost sluha ovisi o pokretljivosti slunih koica, srateni stremen ne moe prenositi zvune titraje na tekuinu unutarnjega uha. Prema istraivanjima prof. ercera, bolest je posljedica nedovoljne prilagoenosti (adaptacije) ovjeka na uspravan hod. ivotinje nemaju

otosklerozu. Meutim, prof. ercer uspio je izazvati sline promjene kod eksperimentalnih ivotinja kada ih je posebnim postupcima prisilio da se iz etveronoaca pretvore u dvonoce. Ne postoji lijek koji spreava razvitak otoskleroze. Lijekovi mogu samo ublaiti popratne smetnje. Uspjeh se moe postii jedino operativ nim postupkom.

Staraka nagluhost
Staraka nagluhost je normalna, prirodna i pratea pojava starosti. Izrazitije oslabljenje sluha poinje tek u treem i etvrtom desetljeu i vota. No, nagluhost se razvija toliko polagano da je veina ljudi uope ne primjeuje. Takve promjene uoavaju samo muziari, pjevai, ugaai glasovira. ovjek najprije poinje gubiti osjetljivost za visoke tonove. Duboke tonove uje znatno bolje od visokih. Unato znatno oslabjelom sluhu, takvi ljudi normalno razgovaraju, koji put mole da im se reeno ponovi, ili ne uju, npr. elektrino zvonce. O tome gdje se odigravaju glavne promjene, i gdje je zapravo uzrok starake nagluhosti, postoje brojne teorije. U Zagrebu su 1958. godine profesori ercer i Krmpoti iznijeli novo miljenje o nastajanju starake nagluhosti. Prouavajui velik broj lubanja ustanovili su da se glavne promjene odigravaju na onom mjestu gdje niti slunoga ivca prolaze kroz brojne kotane otvore na putu prema mozgu. Kotani se otvori su avaju, njihov broj postaje sve manji jer se na tom mjestu taloi kre tj. stvara se novo kotano tkivo. U nekih ljudi kotana se tvar taloi bre, u drugih sporije. Zbog toga se staraka nagluhost moe pojaviti ve po slije 50. godine ivota. Neki ljudi imaju dobro sauvan sluh i u dubokoj starosti. Budui da je staraka nagluhost, poput dalekovidnosti i sijede kose, prirodna i fizioloka pojava starenja, upotrebljavaju se uglavnom oni li jekovi koji se koriste i za lijeenje ostalih promjena u starosti. Daju se li jekovi koji ire krvne ile, spreavaju gruanje krvi, zatim vitamini. Ne postoji lijek koji bi mogao sprijeiti staraku nagluhost. Lijekovi mogu samo usporiti njezin razvoj. Vrlo su korisni aparati za pojaanje sluha (amplifikatori).

SPOLNE SMETNJE

Razmnoavanje je bitna karakteristika svih ivih bia. Gotovo kod svih dolazi do spajanja muke i enske spolne stanice. Kod nekih ivotinja to se dogaa izvan tijela oca i majke, ali mnogo ee u majinu tijelu. Mujak uvodi svoj spolni organ u enku i na odreenom mjestu prosipa sjeme, spolne stanice. Taj in zovemo koitus, spolni akt ili snoaj. elja i potreba za tom radnjom usaena je u sva bia kao poseban nagon. ov jek i ivotinje imaju i drugih nagona, ali spolni je najuporniji i najsloe niji. Kod ivotinja se javlja u odreenim vremenskim razmacima, dok je u ovjeka stalno prisutan, iako mnogi ljudi u razliito doba godine i u razliitoj ivotnoj dobi pokazuju promjenljivost spolnih potreba i aktiv nosti. Spolni organi ne slue samo za izvravanje spolnoga odnosa, ve sudjeluju i u izluivanju nepotrebnih tvari iz tijela. Gotovo svi narodi pokrivaju ove dijelove tijela odjeom, a osjeaj stida najee je povezan s njihovim funkcijama. Razvoj novoga bia traje razliito dugo. Kod najjednostavnijih, jednostaninih ivotinja to je nekoliko minuta ili sati, kod drugih traje vie mjeseci, pa i godinama. Neka iva bia od poetka ive samostalnim i votom (amebe, abe, mnoge ribe), drugima je potrebna posredna pomo majke (kokoi koje griju oploena jaja), trei provode prvo vrijeme u ut robi majke, koja ih svojim tijelom hrani i uzdrava (vie ivotinje i ov jek). U ovjeka poslije toga proe jo gotovo dvadeset godina prije nego to je postignuta svestrana ivotna sposobnost. Neke se osobine razvijaju vrlo rano. Dijete je od roenja sposobno da se hrani i izluuje nepotrebne otpatke. Ubrzo se izotravaju osjetila, pa dolazi u dodir sa svijetom koji ga okruuje. Postepeno se razvija spo sobnost hodanja, govora i drugih radnji. Tjelesni i duevni ivot istovre meno se razvijaju, ali pojedine psihike sposobnosti kasno sazrijevaju. Spolne sposobnosti usavravaju se kasno. Znamo da postoje mnogo prije nego to nastupi spolna zrelost. To je i razumljivo jer se dijete raa sa spolnim organima, a nijedna nagonska aktivnost ovjeka ne nastaje odjednom. Ako se dijete igra sa spolnim organima, ili ako doe do erek-

ije u djeaka, to nije ista radnja kao u odraslih. Dok je tjelesni izraaj slian, duevni je razliit. Pogrean je strah roditelja zbog nenormalne i izopaene pojave. Izmeu 10. i 16. godine ivota dolazi do intezivnoga spolnog sazri jevanja. Kod djece u junim zemljama razvija se ranije nego u sjevernja ka. Sazrijevanje ovisi o kulturnoj sredini i nainu ivota. Razvijaju se tzv. sekundarne spolne osobine: djevojicama poinju rasti grudi, djea cima brkovi i brada, razvija se dlakavost u pazuhu, oko spolnih organa, djevojice dobijaju prvu menstruaciju, a djeaci prvu erekciju. To su vanjski znakovi da se u spolnim organima razvijaju posebne spolne sta nice ijim spajanjem moe nastati nov ivot. Tjelesno spolno sazrijevanje ne ide uporedo s duevnim sazrijeva njem. Djevojica od 16 godina sposobna je roditi dijete, ali nije sposob na da bude majka. Za osnivanje braka i obitelji potrebna je duevna zre lost. Posljedice preranoga uputanja u spolni ivot i raanja djece mogu biti kobne zbog ivotnih obaveza. Zato se zakonima ograniava dob u kojoj se moe stupiti u brak. To je izreeno i u narodnoj mudrosti. Dje aka do 15 godina zovu djeti, od 15-20 mome, a tek nakon toga mo mak. Momak je zreo za enidbu. Pubertet je najburniji dio ivota u kome se mijeaju nagoni, tjelesne i duevne krize. Vano je da roditelji shvate ponaanje djece; neumjes nim reakcijama mogu samo odmoi. Ve se vrlo rano mogu pojaviti spolni poremeaji s dalekosenim posljedicama. Seksualne elje esto se potiskuju, to je posljedica jakih zabrana usaenih odgojem. Od svih na gona, spolnost ima najveu sposobnost prikrivanja. Tako e npr. spolno nezadovoljena eni biti razdraljiva, svadljiva, osjeat e se bolesnom. Tuit e se na najrazliitije smetnje, a nee biti svjesna osnovnoga uzro ka nezadovoljstva. Milijuni sukoba koji se javljaju u meuljudskim od nosima mogu se svesti na bitno, na seksualne sukobe. Zbog nesporazu ma spolnoga nagona, elja, mogunosti i sposobnosti, ne dolazi samo do svaa nego i do bolesti. O spolnom ivotu drugih skloni smo presuivati po vanjskim zna kovima. Ako se netko oeni u vrijeme kada se to u njegovoj sredini smat ra normalnim, ako ne doe do rastave braka, ima djecu i tako ivi do smrti - ini nam se da je njegov spolni ivot posve u redu, da je spolna, brana i obiteljska zajednica usklaena. Kada bismo analizirali pojedi nane ivote, otkrili bismo da postoje mnogi spolni problemi koji nika da ne prodiru u javnost. Od svih injenica o sebi, najvie sakrivamo svo je spolne elje i radnje. esto ak i partner u dugom branom ivotu vrlo malo zna o spolnim prohtjevima i sklonostima svoga branog druga. I pored lanaka i knjiga o ovim problemima, rijedak je iskren razgovor. Stid, neugodnost i strah sputavaju nas da se izrazimo.

Onanija
Onanija, masturbacija, samozadovoljavanje, drkanje, najei su iz razi za najraireniji oblik spolnoga iivljavanja. Onanija je spolni akt osamljene osobe. Pri tom je rije o radnjama koje pojedina osoba obav lja na spolnim organima (izuzetno i na drugima) i koje dovode do orgaz ma, tj. osjeaja sladostraa. Oni koji onaniraju esto prekidaju aktiv nost prije doivljenoga orgazma, ali to je ipak ista pojava. Ako dvije osobe meusobno diraju spolne organe i izazovu orgazam, to nije in onanije u uem smislu, jer se uklapaju i razmjenjuju razliiti osjeaji koji su drugaiji od onih kad je netko sam. Onanira se najee tako da se spolne organe nadrauju rukama ili pojedinim predmetima (naroito ene). Orgazam se moe doivjeti i tre njem stegna ili drugim pokretima; neki to mogu izazvati mislima. I na mjestima koja su izrazito osjetljiva za spolna uzbuenja (tzv. erogene zo ne), npr. usnice, bradavice na dojkama, takoer se moe doivjeti osje aj sladostraa i ugode. U srednjem vijeku kanjavali su osobe kod kojih se moglo ustvrditi da su onanirale. Zakon i vjera su to zabranjivali, a lijenici su tvrdili da in samozadovoljavanja moe izazvati teke posljedice i bolesti. Genera cijama se u mladih ljudi stvarao osjeaj krivnje, nemoi i straha. I danas mnogi ljudi imaju osjeaj da su onaniranjem u jednom razdoblju svoga ivota manje ili jae otetili svoje tijelo i duu. Na alost, ponekad tako misle i strunjaci, iako je znanstveno dokazano da onanija nije ni uzrok bolesti ni dijagnoza. S tjelesne strane sasvim je svejedno da li dolazi do orgazma trljanjem spolnih organa dviju osoba ili na drugi nain. Osnov ni je problem u duevnom ivotu. Takva onanija nije bolest, nego samo simptom. U zatvoru, logoru, internatima, vojsci i u slinim situacijama mu karci su silom odvojeni od ena. Onanija je, ini se, opravdana. No, mnogi mukarci i ene, ak i u sredini u kojoj ima mnogo pripadnika suprotnoga spola, ne mogu nai partnera. Oni koji to arko ele, a ne us pijevaju, imaju osjeaj da su nesposobni. Ako su jo doivjeli neki neus pjeh u pokuaju spolnoga odnosa, to je odluan razlog da se povlae u sebe i spolnost doivljavaju u mati onaniranjem. Nekad onaniraju i osobe koje imaju kontakte sa suprotnim spolom, koje ive u braku. Rjee je to znak poviene seksualne elje i potencije, a ee posljedica nezadovoljenih ili skrivenih elja koje se ne mogu ostva riti. Tako se ovaj orgazam otkriva kao jedna vrsta protesta i bijeg od partnera koji ne moe pruiti potpuno seksualno zadovoljstvo; to je pri silni nadomjestak koji je uvjetovan strahom ili realnom ivotnom situa cijom. Onanija moe prijei u naviku kao i sve druge radnje. Ako je netko dugo vremena onanirao, taj e mu se nain dolaska do orgazma initi

najljepim. Mnogi drugi putovi manje e uzbuivati zato to ne odgova raju njegovim eljama, ili zato to su prebrzi ili odvie polagani. Pogoto vo se to vidi kod onih koji prilikom onaniranja vrlo ivo mataju o situa cijama koje su im nedostupne u ivotu. Ako takva osoba ima priliku da se nade s partnerom koji mu posve odgovara, onanija obino prestaje. Onanirati se moe vie puta dnevno. ene ee onaniraju od mu karaca zato to je u mukaraca osjeaj sladostraa vezan s izbacivanjem sjemena, a toga nema u neogranienim koliinama. Tu se ne mogu stva rati norme, svaki ovjek ima druge tjelesne i duevne sposobnosti. Osje aj iscrpljenosti uzastopnim onaniranjem ne potjee samo iz tijela nego i zbog predbacivanja, uvjerenja da je to neto nedostojno i bolesno. Za lijeenje onanije nekada su se preporuivala razliita sredstva: od jaanja volje do vjebi, lijekova, ak i operacija. Danas kada smo svjesni da onanija nije bolest, takve mjere uglavnom zanemarujemo. Svakako je potrebno lijeiti osobu koja smatra da se zbog onanije up ropastila ; treba lijeiti strah, potitenost i samopredbacivanje. Umjesno je govoriti o spreavanju onanije zato to taj put zadovo ljenja spolnih upotreba nije najbolji. U pubertetu esto dolazi do onani ranja, ili do tzv. nonih polucija (doivljavanje orgazma u snu); ta je po java vrlo slina onaniji i moemo je zvati onanijom na nesvjesnom ni vou. Seksualna napetost moe se usmjeriti u drugom pravcu. Ako mla di ili djevojka imaju neke interese, pa se njima intenzivno bave u toku dana, njihova e se energija manje angairati u seksualnim matanjima. Odvraanje panje od seksualnosti ne bi smjelo biti samo sebi cilj, kao to to smatraju mnogi roditelji pa nastoje svoju djecu to vie zaposliti i umoriti. To djeluje samo ako je spontano; tek se tada seksualna energija pretvara, sublimira u druge energije. Onome koji je opsjednut spolnim doivljajima i matanjima to e malo koristiti. Najbolje sredstvo protiv onanije je skladan seksualni ivot. Ako se susretnu osobe jednakih seksualnih elja i sposobnosti, bit e nepotre ban svaki akt samozadovoljavanja. Onanije ima u svim drutvenim sre dinama.

Spolna nemo
Da bi dolo do izvrenja spolnoga akta moraju biti ostvareni poseb ni uvjeti, naroito u mukarca. ena je, uz vrlo rijetke izuzetke, tjelesno uvijek sposobna. Mukarac ne moe uvesti svoj spolni organ, penis, u enu ako ne doe do erekcije, tj. ukruenja.To se u normalnim uvjetima dogaa automatski. Zbog osjetnih, ivanih i duevnih podraaja dolazi do prodiranja krvi u prazne prostore koji se nalaze u penisu. Zato povre de spolnog organa u takvom stanju dovode do vrlo tekih krvarenja.

Ako nema takve reakcije spolnoga organa, govorimo o spolnoj ne moi, impotenciji. U narodu se kae da takav ovjek ne moe spavati sa enom (spavanje znai spolno openje), da se ne moe sastati sa e nom, da je zavezan. Pod time se razumijeva elja za spolnim odno som. No, dogaa se da nema elje. Nesposobnost moda i ne potie od toga to ne bi mogao, nego od toga to nee, nema potrebe. U vezi sa enama govori se o frigidnosti; izraz znai da nita ne os jea prilikom spolnoga snoaja, bez obzira da li ga eli ili ne eli. Nekad joj je to ipak ugodno, drugi put je ravnoduna, a nije tako rijetko da se tui na smetnje i bolove prilikom snoaja. U narodu se kae da ena koja ne uiva u spolnom odnosu ne moe zanijeti, pa se tako mnoge ene suz dravaju sasvim nepotrebno, jer i frigidna ena moe zanijeti i roditi di jete. U mukaraca je to sloenije pa moramo spomenuti i druge smetnje. Od impotencije, tj. nesposobnosti da se izvri s'polni akt (impotentio coeundi), razlikujemo nesposobnost da se izvri oplodnja ene (impotentio generandi). Ako mukarac zbog neke bolesti nema dovoljno sjemenih stanica, moda e moi izvriti spolni odnos, ali nee oploditi enu i ne e imati potomstva. Zato se kod neplodnih brakova uvijek izvri pregled i ene i mua. esta je smetnja u mukaraca tzv. prerano svravanje (ejaculatio praecox). Takav mukarac doe do orgazma i prosipanja odmah im njegov spolni organ dotakne spolni organ ene, ili ve nakon prvih po kreta. Tada oboje ostaju prikraeni za pun seksualan uitak. Znatno je rjea pojava da mukarac normalno izvrava spolni akt, ali ne moe do i do orgazma ma koliko dugo akt trajao. Moe se dogoditi da mukarcu izlazi sjeme iz spolnoga organa i bez osjeaja sladostrasti, npr. mokre njem ili vrenjem nude. Tada valja potraiti savjet lijenika. Za potpun seksualan doivljaj nije dovoljno da su spolni organi u redu i da funkcioniraju. Potrebni su obostrani osjeaji i elje. I najvatrenija ena ostat e hladna u naruju mukarca kojeg ne voli, a vrlo poten tan mukarac izvrit e spolni akt, ali e ostati nezadovoljen jer mu se ena ne svia. Spolni akt mora trajati dovoljno dugo, a zapreke se mogu ukloniti meusobnim navikavanjem, uigravanjem partnera. Loe je na glo prekidanje snoaja. U uvjerenju da e enu zatititi od zaea, muka rac pribjegava tzv. prekinutom snoaju (coitus interruptus): u asu kad pone izbacivati sjeme, izvadi spolni organ. ena tada ostaje nezadovoljena. Osim toga, ta je metoda vrlo neprikladna za spreavanje zaea jer ivahne muke spolne stanice ipak mogu nai put do enskoga jajaca. Grafikon pokazuje da se mukarac lake uzbuuje i da nakon or gazma brzo poputa seksualna napetost i elja. U ene je i jedno i drugo sporije. To raa nesporazumima i netaktinostima. Dok je ena i nakon spolnoga odnosa eljna njenosti, mnogi mukarci to odbijaju, ak im

smeta svaki dodir. Poremeaji su naroito neugodni ako postoje i druge nepovoljne okolnosti: strah od zaea, spolni odnos vani gdje moe ne tko naii, strah od ukuana, kratkoa vremena na raspolaganju. Sve te situacije igraju vanu ulogu prilikom nastajanja i produblji vanja impotencije i frigidnosti. Kad se to ustanovi, mukarac ima osjeaj da je neto poremeeno, da je bolestan, teko ga je uvjeriti da je rije o duevnim uzrocima. Izvanredno je rijetka impotencija tjelesno uzroko vana. Impotentan ovjek ipak priznaje da ne moe ostvariti planove, po staje potiten, pomilja na samoubojstvo. Frigidne ene reagiraju manje burno. Mnoge ve od prvoga spolnog odnosa nita ne osjeaju i lake se pomire sa sudbinom jer fiziki dio akta mogu izvriti ili podnijeti, a osje aje odglume. Ima ena o kojima se pria da su strastvene, a one spolni akt nikad nisu doivjele kao punovrijedan uitak. Impotencija i frigidnost uvijek su otpor. Nekad je to zasienje, dru gi put neslaganje, zatim neusklaenost u osjeajima. Ne trajkaju spolni organi, nego mi sami, iako toga nismo svjesni. Impotencija je nekad i nesvjestan pomaga da se postigne odreen cilj. Ako se netko, npr., eli osloboditi jedne veze koju ne moe drugaije prekinuti, on e postati im potentan: tako e se pojaviti objektivan razlog. Impotencija se iri kao lavina. Ako se u nekoj situaciji dogodi nedo voljna erekcija, drugi put e se svjesno ili nesvesno pojaviti straljiva mi sao : hou li uspjeti. Taj strah je dovoljan da se neuspjeh ponovi. Nakon nekoliko neuspjeha partner se povlai, izbjegava situacije u kojim bi se osramotio (impotencija se u mukaraca smatra sramotom). Nakon ne kog vremena takav ovjek postaje pravi neurotini bolesnik, a njegove se smetnje mogu uvrstiti u grupu histerinih oduzetosti. Vano je da se impotencija i frigidnost lijee to ranije. Ako smetnje traju vie godina i ako osoba nema partnera, nego ivi sama, mnogo su manji izgledi za izljeenje. Svojevremeno se mnogo nade polagalo u lijeenje hormonima. Da nas znamo da ta grupa sredstava ne utjee na psihiku impotenciju, koja je najea. Isto je tako i s lijekovima koji izazivaju spolna uzbuenja: obino djeluje kod onih koji nemaju nikakvih smetnjni, dok zakazuju kod impotentnih i frigidnih. Kako se korijen bolesti moe odstraniti samo uzronom terapijom, sve impotencije i frigidnosti nikad se nee moi lijeiti istim metodama. Jedini svestrani pristup mogu je psihoterapijom.

Neobine spolne radnje

Neposredno nakon drugoga svjetskog rata, ameriki uenjak Kinsey prvi put je proveo temeljitu anketu o seksualnom ponaanju dana-

njega ovjeka. Ispitao je oko pet tisua mukaraca i isto toliko ena o nji hovim seksualnim eljama i seksualnim radnjama. Rezultati su u prvi mah iznenadili. Pokazali su da u prosjenom stanovnitvu ima mnogo vie spolnih neuobiajenosti nego to se to openito smatra. Stvarne spolne elje i spolne radnje esto su daleko od onoga to se smatra do putenim i normalnim. Vrlo je teko povui granicu izmeu zdravoga i bolesnog. Skloni smo da neke spolne radnje oznaimo kao nenormalne, a time mislimo bolesne. Ako neto ne rade svi, nego manji broj ljudi, to jo uvijek ne mora znaiti da je ta manjina bolesna. Vrlo je malo seksualnih radnji ko je same po sebi moemo ocijeniti kao bolesne. Za objektivnu procjenu moramo uzeti u obzir ne samo linosti onih koji ih izvravaju nego i drutvene i druge okolnosti. Da se to nikako ne moe uopavati pokazuje i strogo vjersko shva anje da je svaka spolna radnja koja ne dovodi do oplodnje nastranost. Neki su ili tako daleko da su pojedine poloaje prilikom spolnoga sno aja proglaavali nenormalnima, tetnima i bolesnima. Broj ljudi koji se mogu toliko obuzdati da otpoinju spolni akt samo onda kada ele zae ti dijete tako je malen da ga se moe zanemariti. ak i oni koji se nastoje drati toga pravila imaju toliko problema pa valja upitati jesu li ba toli ko isti kako bi htjeli biti. Cilj je spolnoga nagona stvaranje novoga ivota, ali u sklopu zadovoljstva raaju se mnoge elje, a nekada spored ne, usputne okolnosti postaju glavne, i tada se gubi niz povezanosti s os novnim nagonom. Neobine spolne radnje esto nazivaju nastranostima i perverzija ma. Pri tom nije rije o posebnim bolestima, jer se mnoge od njih mogu protumaiti kao neuroze. Obino uz napadni seksualni simptom postoji i vie drugih promjena. Rjee se dogaa da netko javno govori o svojim naklonostima, ee se to taji. Okolina i javnost pokazuju sklonost o trom reagiranju, osudivanju i preziranju tih Ijudi.Mnogi ne vjeruju da je rije o bolesti, nego o pokvarenosti i izopaenosti karaktera, zbog ega treba kanjavati i izolirati. Tako su nekad mnogi zavrili na lomai, a i danas u zakonicima nekih zemalja postoje odredbe o kanjavanju. Razu mije se da neto treba poduzeti protiv onih koji npr. zavode maloljetne ili poduzimaju drutveno opasne sadistike ili druge radnje; no i njima je mjesto prije u bolnici negoli u zatvoru. Pogotovo se to odnosi na mno ge bezazlenije potrebe spolnoga iivljavanja na koje vrlo esto upiru prstom ba oni koji su i sami puni svjesnih ili nesvjesnih sklonosti. Is kustva iz zemalja u kojima je ukinuto kanjavanje perverzija govore o to me da nije dolo do porasta tih pojava. Homoseksualnost, kao dosta rairena pojava, jeste osjeaj privla nosti za osobe istoga spola. Izraz se moe primijeniti na oba spola, ali se kod ena ee govori o lezbijstvu, lezbijskoj ljubavi. Homoseksualne osobe mogu biti potpuno normalne i duevno i tjelesno zdrave. Dok ne-

ki jo i danas smatraju da je rije o nasljednoj ili steenoj tjelesnoj osobi tosti, vei broj znastvenika skloniji je psihikim uzrociima. Jedan dio seksualnih perverzija javlja se u suprotnim parovima. Ta ko sadizam oznaava uivanje u muenju, ibanju, tjelesnom i duevnom kanjavanju, dok se u masohizmu doivljava orgazam kada se poniava i mui. Ekshibicionist eli da se pokae gol, ili se otkriva drugima da vide kako onanira. To je ee u mukaraca, pa ene priaju o svojim doiv ljajima pri susretu s takvim osobama u parku, kunoj vei i drugdje. Suprotna elja zove se voajerizam, tj. nagon da se gledaju druge osobe kako se svlae, ljube ili spolno ope. Fetiist se uzbuuje gledanjem ili dodirivanjem pojedinih dijelova odjee, obue, nakita i razliitih materi jala. Osobama koje obavljaju neobine spolne radnje potrebna je lije nika pomo. Nekad su dva-tri razgovora dovoljna da dovedu do smire nja, jer se uope ne radi o perverziji. Kod onih koji su doista perverzni postoji otpor lijeenju, oni se ne ele osloboditi svojih elja i nagona. Dok se impotentni osjeaju bolesni i trae pomo, mnogi seksualni neu rotian imaju osjeaj zdravlja i odbijaju lijeenje. Lijeenje se provodi psihoterapijskim metodama, ponekad i lijeko vima. Nekada se preporuivala operacija, ak i kastracija, tj. odstranji vanje spolnih lijezda. To je obino dovodilo do gaenja svih seksualnih osjeaja, pa je znatno poremetilo linosti. Lijeenje je dugotrajno, a us pjeh ovisi o ukorijenjenosti pojave i o mnogim drugim okolnostima.

SRANE SMETNJE

Danas se ni o jednom organu ljudskoga tijela toliko ne govori i ne pie kao o srcu. Taj veliki interes za srce razumljiv je s obzirom na to to su bolesti srca i krvnih ila najei uzrok smrti. Srce je dio tijela za koji ovjek od davnine pokazuje naroit interes. Srce je jedini organ tijela iji rad ovjek povremeno osjea. Dok svi dru gi organi rade neujno, rad srca moe se oslukivati na prednjoj prsnoj stijenci ili osjetiti pipanjem pulsa. Srce je organ koji ima najuu i najuo ljiviju vezu s ljudskim osjeajima. Svaki se ovjek uvjerio kako duevna uzbuenja utjeu na rad njegova srca. Ubrzanje ritma u borbi, veselju i radosti, pritisak i bol u tuzi, ovjek je uoio ve u dalekoj prolosti. Po jam ivota vezan je uz rad srca, a njegovo mirovanje znai smrt. Stoga je srce postalo simbol ivota. Vjerovalo se da ovjek postaje hrabriji ako pojede srce ivotinje, ponekad i ovjeka. Srce je organ koje se najee prinosio kao rtva bogovima. Ljudi su poeli vjerovati da je srce centar itavoga duevnog ivota, izvorite ljudskih osjeaja. Zbog toga su o srcu vie pisali pjesnici negoli lijenici. U srcu pjesnika zanosna pjesma ni e, pie grki pjesnik Pindar prije 2500 godina. Lijenik Harvey, koji je otkrio krvotok u XVII stoljeu, pie u uvodu svoje knjige: Srce je te melj ivota od kojega zavise sve ivotne pojave, iz kojega proizlazi sva snaga i jakost. Kao uspomena na vjerovanje u prolost, srce jo i danas predstavlja simbol ljubavi i hrabrosti. No, srce je i organ o kome jo i danas postoje brojne zablude, krive predodbe o gradi, znaenju i funkciji. To je razlog zbog ega vie od polovine pacijenata, koji dolaze lijeniku tuei se na srane smetnje, imaju potpuno zdravo srce. No, to je takoer razlog to mnogi ljudi sami lijee pravu sranu bolest tako dugo dok ih njihovo samolijeenje ne dovede u tako teko stanje da je potrebna hitna lijeni ka intervencija. Srce je uplji miini organ koji se u odreenom ritmu stee i oputa i ima ulogu pumpe. Prije nego to se ovjek rodi, pa sve do trenutka smrti, ta miina pumpa neprekidno radi izvravajui svoj jedini zada tak : da pokree krv u krunom toku krvnim ilama tijela. Tek pokreta-

njem (cirkulacijom), krv moe ispunjavati za ivot bitne zadae: prenos kisika i hrane stanicama tijela, odstranjivanjem tetnih tvari iz organiz ma, zatita tijela od bolesti, odravanje stalne temperature. Srce je smjeteno u sredini prsnoga koa, izmeu lijevoga i desnog plunog krila. Miina ploa, oit ili dijafragma, dijeli ga od organa koji se nalaze u trbunoj upljini, eluca i jetre. U bazi srca ulaze i izlaze veli ke krvne ile, arterije i vene, tako da izgleda kao da je srce o njih objee no. Donji je dio suen i vrhom dodiruje prednju prsnu stijenku s lijeve strane prsnoga koa, izmeu 5. i 6. rebra. Udarci srca mogu se vidjeti u mravih ljudi kao srane pulsacije. S obzirom na to to vrh srca udara o lijevu stranu prsnoga koa, mnogi ljudi grijee kada smatraju da je srce smjeteno u lijevoj polovini prsne upljine. Veliina srca tek je neto vea od veliine stisnute ake. Teina srca odrasla ovjeka iznosi oko 300 grama. Fiziki radnici i sportai imaju
Srce je smjeteno u sredini prsnoga koa i obuhvaeno vrstom vreom od vezivnoga tkiva - osrjem

poveano srce koje tei i vie od pola kilograma. Tjelesno vjebanje od nekoliko mjeseci dovodi do proirenja sranih upljina i poveanja (hi pertrofije) srane miine mase. Takvo srce postaje ne samo vee nego i snanije. Srce koje nije u kondiciji, srce ovjeka koji fiziki nije aktivan, malo je i slabo, kao to je slab i svaki drugi mii koji stalno ne vjeba. Ali i poveano srce moe pratiti mnoge bolesti srca i krvnih ila. Za raz liku od sportskoga srca, takvo srce postaje proireno da bi nadoknadilo nedostatak. Srce je graeno u tri sloja, najdeblji je srednji, miini sloj, miokard. S unutarnje strane obloen je tankom opnom, endokardom. Tanka glat ka opna oblae i vanjsku stranu srca. itavo je srce obuhvaeno vre om od vrstoga vezivnog tkiva, osrjem, perikardom. U prostoru iz meu vree i srca nalazi se tanak sloj tekuine da bi se izbjeglo trenje. Osrje onemoguuje prejako rastezanje srca. Sva tri srana sloja podlo na su upalnim promjenama, a najea je reumatska upala. Ovisno o to me koji je sloj zahvaen, govori se o upali sranoga miia, o miokarditisu, upali unutarnje opne, endokarditisu, ili vanjskoga omotaa, perikarditisu. Upalne promjene esto ostavljaju trajne posljedice. Srana upljina podijeljena je miinom pregradom na dva dijela, na lijevu i desnu polovinu. Svaka polovina sastoji se od pretklijetke i kli jetke, izmeu kojih se nalaze srani zalisci to poput ventila usmjeravaju krv samo u jednom smjeru. Kroz dvije velike vene sva venozna, ve is troena, krv dolazi u desnu pretkomoru, zatim u desnu komoru, iz des ne komore ide u plua, gdje se osvjeava primajui kisik, iz plua dolazi u lijevu pretkomoru, zatim u lijevu komoru, odakle se izbacuje, u glavnu krvnu ilu koja odvodi krv od srca prema periferiji tijela (aorta). Pro mjene na sranim zaliscima podloga su mnogih sranih bolesti. Srani zalisci mogu biti suvie sueni pa krv tee prolazi kroz srce (stenoza), ili mogu biti suvie proireni tako da ne dihtaju, to omoguuje vraanje krvi u obrnutom smjeru (insuficijencija). Takve promjene na zaliscima nazivamo sranim grekama. U rijetkim sluajevima srane greke mogu biti priroene, mnogo su ee posljedica bolesti steenih u toku ivota: upala i visokoga krvnog tlaka. Srce se prosjeno stee i oputa 72 puta u minuti. Svakim stiskom izbacuje u glavnu arteriju (aortu) oko 70 ccm krvi, to znai da u jednoj minuti kroz njega proe 5 litara krvi. Ta koliina proe u jednoj minuti itavim krvoilnim sustavom. Zbog tjelesnoga optereenja raste potreba za poveanom koliinom krvi i srce tada podvostruuje koliinu izbae ne krvi. Trenirane osobe mogu u jednoj minuti izbaciti vie od 30 litara krvi. Takvu rezervnu snagu moe imati samo zdravo i dobro trenirano srce. Mnoge srane smetnje nastaju zbog toga to netrenirano srce ne moe poveati koliinu izbaene krvi prilikom poveanoga tjelesnog na pora.

Brzina kojom srce kuca esto pokazuje u kakvom je stanju. Zdravo, trenirano srce radi sporije jer pri svakom otkucaju izbacuje vie krvi. Netrenirana e osoba i prilikom najmanjega napora jako ubrzati rad srca. Znatnija usporenja kao i ubrzanja sranoga rada mogu biti poprat na pojava mnogih sranih i drugih bolesti tijela. Podraaji za rad srca dolaze iz samoga srca. U desnoj pretkomori postoje posebne nakupine stanica koje stvaraju elektrini podraaj to se iri po srcu i izaziva stezanje. To je srana elektrina centrala, duga ka svega 1 cm i iroka 3 mm. Zahvaljujui njoj, srce moe raditi potpuno nezavisno od ostalih dijelova tijela. To znai da srce moe kucati izvjes no vrijeme nakon toga to je izvaeno iz tijela i lieno svih veza s tije lom. Srane smetnje i poremeaji nastaju zbog kvara u elektrinoj cen trali, zbog toga to se poremetilo irenje elektrinih podraaja sranim miiem. Iako radi samostalno, srce je bogato opskrbljeno ivcima; ivani sustav u znatnoj mjeri utjee na njegov rad; taj utjecaj odnosi se uglav nom na usporenje i ubrzanje sranoga rada. Koji put jak ivani nadraaj moe ubrzati srani rad vie od 200 otkucaja u minuti, a moe ga i znatno usporiti, ak do potpunoga zastoja. Zbog toga se promjene u moz gu ili u drugim dijelovima mogu odraziti na rad srca preko autonomnoga (vegetativnog) ivanog sustava, ivevlja, koje radi bez utjecaja ljud ske volje. Nema ovjeka koji se sam nije uvjerio u usku vezu izmeu ljudskih osjeaja i rada srca. Uzbuenje i radost dovodi do ubrzanja rada srca, do osjeaja lupanja srca. Ljudi najee nisu skloni prihvatiti osjeaj ni poremeaj kao uzrok smetnji. Iako najvee broj sranih smetnji zapra vo nastaje na ivanoj bazi, takvi pacijenti ne ele taj uzrok priznati ni sebi ni svojoj okolini. Da bi dokazali kako je prava srana bolest uzrok njihovim tegobama, oni stalno obilaze ambulante, specijalistike ustanove, podvrgavaju se najrazliitijim pretragama, mue sebe i druge i optereuju zdravstvenu slubu. Srani mii ima svoje posebne arterije koje ga opskrbljavaju krvlju, tj. hranom i kisikom, i koje iz sranoga miia neprekidno odstranjuju otpadne tvari. S obzirom na to to srce radi neprekidno vie desetljea i to se kroz to vrijeme stisne oko 3 milijarde puta, stanje zdravlja sranih krvnih ila bitno je za ivot ovjeka. Najvei broj sranih bolesti poslje dica su bolesnih promjena u krvnim ilama sranoga miia. Bolest krvnih ila najei je uzrok smrti.

Nepravilno kucanje
Rad srca, tj. stezanje i oputanje sranoga miia, odvija se u pravil nom ritmu koji moemo usporediti s pravilnim ritmom otkucaja sata. Pravilan ritam sranoga rada znai da je vremenski razmak izmeu dva udara (stiskanja) srca uvijek isti, bez obzira radi li srce ubrzano ili spori je. Rad srca je automatiziran, tj. ono moe raditi bez utjecaja ivano ga sustava. Srana centrala daje srcu njegov osnovni ritam rada brzinom od 70 do 80 stezanja (udara, otkucaja) u minuti. Osim te glavne centrale, u sranom miiu postoje i brojne rezervne elektrine centrale, koje uskau ako nastane kvar na glavnoj centrali ili na elektrinim vodovi ma, kojima se elektrini podraaj prenosi iz srane pretkomore u ko moru. Srce moe izgubiti takt, njegov rad moe postati nepravilan (aritmian) kada nastane kvar u elektrinoj centrali ili na elektrinim vodo vima, kada elektrini podraaj nailazi na smetnje u prolazu kroz srani mii. Rezervne elektirne centrale, koje tada uskau, ne rade u istom ritmu s glavnom centralom, i srce se nee stezati uobiajenim redoslije dom; doi e do nepravilnoga kucanja. Nepravilno kucanje srca nastu pit e i onda kada istovremeno pone raditi vie elektrinih centrala. Najei oblik nepravilnoga kucanja, srane aritmije, jest osjeaj kao da je srce naas prestalo kucati, kao da je stalo. Nakon kratke stanke opet poinje normalno kucati, samo to se nov otkucaj osjeti kao da je u grlu. Mnogi takve smetnje opisuju kao da im srce preskae, zamire. Vozai motornih vozila usporeuju nepravilno kucanje srca s nepravil nim radom motora pa kau da im srce trokira. Najei uzrok nepra vilnoga kucanja jesu prijevremena, prerana srana stezanja (ekstrasisto le), koja nastaje u vrijeme dok bi srce moralo mirovati. Ekstrasistole re mete normalan rad i redoslijed sranoga rada pa nastaje aritmija. Takav nepravilni rad srca toliko je est da gotovo i nema ovjeka u kojega se nije ispoljio. Takve ekstrasistole mogu se pojaviti svega nekoliko puta dnevno, a mogu nestati da se vie nikada ne pojave. Koji put traju neko liko minuta, vie sati, ili, s prekidima i nekoliko dana. Najei su uzrok duevna uzbuenja koja mogu nadraiti srce do te mjere da ono izgubi takt. To se dogaa u ljudi slabih ivaca, neurotiara. Vrlo se esto javljaju u mladih osoba s potpuno zdravim srcem i uglavnom su bezopasna pojava. Ekstrasistole mogu postojati a da ih tak va osoba uope ne osjeti. Otkrivaju se sluajnim lijenikim pregledom ili sluajnim pipanjem pulsa. Mnoge osobe postaju tek tada pravi boles nici kada saznaju da postoje ekstrasistole. Zbog stalnoga straha od sra ne bolesti i trajne duevne napetosti, ekstrasistole se poinju sve ee

javljati, i takva ih osoba tada poinje osjeati. Unato tome to je lije nikim pregledom ustanovljeno zdravo srce i unato tome to je lijenik ustanovio da je to beznaajna pojava, takva osoba juri od lijenika do li jenika, od pregleda na pregled. Iako je nepravilno kucanje najee bezazlena pojava, ipak je potre ban lijeniki pregled jer moe biti i posljedica ozbiljne, teke srane bo lesti. Lijenik e elektrokardiogramom (EKG) ustanoviti da li je srce za ista bolesno, ili su to samo nervozne smetnje. Takvu vrstu poremeaja sranoga ritma mogu izazvati razliita nadraujua sredstva, npr. sredstva protiv umora, za odravanje budnosti. Mnogo je ei uzrok puenje (nikotin), prava kava (kofein), pravi aj (tein). Nepravilno kucanje srca moe se pojaviti i poslije obilnih obroka, zbog napuhnutoga trbuha, poslije uivanja veih koliina alkoholnih pi a, nakon pijenja pjenuavih pia. Smetnje nastaju zbog toga to pove an pritisak u trbuhu podigne oit (dijafragmu), koji pritisne na srce i nadrai ga. U starijih ljudi najei je uzrok koronarna skleroza, koja ne mora znaiti veliku opasnost. Nepravilno kucanje srca u starijoj ivotnoj dobi moe se shvatiti i kao jedan od znakova starosti, neto kao bore na licu i sijede kose na glavi. Ali nepravilno kucanje moe biti pratilac opasnih bolesti sranoga miia. Poremeen ritam javlja se kod sranoga infarkta i ukazuje na oz biljnost stanja i potrebu pravovremene lijenike intervencije na odjeli ma koji su opremljeni specijalnim aparatima. Takoer se javlja kod upala sranoga miia (miokarditisa) i povie noga krvnog tlaka. Uzimanje lijekova u veim dozama moe izazvati ta kav poremeaj, naroito lijeka za srce (digitalisa). Nain lijeenja i vrsta lijeka ovise o uzroku. Ako je nepravilno ku canje srca psihogeno uzrokovano, ako je nastalo na ivanoj bazi, najee nisu potrebni nikakvi lijekovi. Pacijent mora vjerovati lijeniku da je njegovo srce zdravo i tegobe e same nestati. Koji put valja promi jeniti nain ivota: prestati puiti, smanjiti uzimanje kave ili aja, izmije niti nain ishrane, rada i odmora; od lijekova se uzimaju blaga sredstva za umirenje. Ako je nepravilno kucanje posljedica bolesnih promjena na srcu, prvenstveno se lijei osnovna bolest. Dugotrajni i uestali napadi nepra vilnoga kucanja mogu se smirivati brojnim lijekovima: kinidinom, pronestilom, giluritmalom; primjenjuje se i struja visokoga napona.

Osjeaj lupanja
ovjek zapravo ne osjea svoje srce kao to ne osjea ni rad jetre, bubrega ili nekoga drugog organa u tijelu. Otkucaji srca koje ovjek osjea i koji su neugodni nazivaju se palpitacijama; do njih dolazi naglo, a uplaeni pacijenti opisuju tegobe kao udaranje, lupanje, treperenje u predjelu srca. Uz jaku uzbuenost i strah, postoji jae ili slabije izraen osjeaj guenja; u najveem broju sluajeva to je bezazlena pojava. Javlja se najee u pubertetu i klimakteriju. U mladih osoba uglavnom nakon duevnih uzbuenja. Strah od teega oboljenja toliko je jak da izaziva jo jae lupanje srca; ta ko se zatvara krug iz kojega esto nema izlaza bez lijenike intervencije. Osim duevnoga uzbuenja, smetnje mogu biti izazvane i jaim fi zikim naporom. esto se javlja u osoba koje imaju i druge smetnje na ivanoj ba zi. Njihovo inae zdravo srce toliko je razdraljivo da pretjerano re agira na podraaje, naroito osjeajne. Takve su osobe esti pacijenti u ambulantama i stanicama hitne pomoi. Osjeaj lupanja moe se javiti i prilikom uzimanja sredstava za od ravanje budnosti; esto se javlja u astmatiara koji upotrebljavaju sprejeve za prekidanje napada guenja i u kojima se nalaze lijekovi to nadrauju srce. Lupanja srca uzrok je nagloga povienja krvnoga tlaka i jav lja se kod nekih sluajeva slabokrvnosti te bolesti lijezde titnjae. Svjestan osjeaj udara javlja se uvijek kada se naglo promijeni ri tam rada srca. Neki osjeaju lupanje srca tek kada legnu u krevet (nastaje zbog le anja na lijevoj strani kada se vrh srca priblii i udara o prednju stijenku prsnoga koa). Lijeenje smetnji ovisi o uzroku. Lupanje je rjee znak ozbiljnoga oboljenja, a ee znak straha. Ako ne postoje drugi znakovi, ne treba odmah odjuriti lijeniku. Tegobe smi renjem nestaju.

Ubrzan srani rad

Ubrzanje sranoga rada iznad normalnih vrijednosti naziva se tahikardija. Srce malenoga djeteta kuca znatno bre: u novoroeneta 120 uda ra u minuti. Starenjem djeteta puis se postepeno usporuje, tako da u pe togodinjega djeteta iznosi 100. U odrasle osobe normalan rad varira unutar vrijednosti od 60 do 90 udara u minuti u stanju mirovanja.

Brzina sranoga rada najee se odreuje pipanjem pulsa na palanoj ili kucavici, ili na vratnoj kucavici (arteriji). Lijenik e tonije od rediti brzinu sranoga rada sluanjem srca pomou posebne slualice, fonendoskopa ili stetoskopa. Najtonije se moe odrediti pomou elektro kardiograma koji se dobije pomou Ekg-aparata. Povremeno ubrzanje svakodnevna je pojava. Nema zdrava ovjeka kod koga se vie puta u toku dana srani rad ne ubrza za nekoliko dese taka udaraca. Najee su ubrzanja 100 do 120 udara u minuti, premda nisu tako rijetka ni do 150 u minuti. Takva prolazna ubrzanja, ako nisu pretjerana, normalna su pojava. Najei je uzrok tjelesni napor. Zbog poveanih potreba tijela za kisikom, fiziki napor moe udvostruiti brzinu sranoga rada. No, brzina rada ovisi i o treniranosti organizma. U treniranih sportaa i radnika koji rade teke fizike poslove, ubrzanje sranoga rada znatno je manje negoli u netreniranih osoba ili ljudi koji rade preteno sjedei. Srce trenirane osobe je vee, snanije i moe uba citi u krvotok istu koliinu krvi sa znatno manje napora. Srce trenirane osobe radi ekonominije. Prolazno ubrzanje sranoga rada moe izazvati i dubok udisaj, dok e izdisaj srani rad usporiti. Duevna uzbuenja: radost, veselje, strah, srdba, mogu ubrzati srani rad; to su osjeajne, emotivne tahikardije. I poviena tjelesna temperatura ubrzava rad srca; za svaki stupanj Celzijusa poveava se broj udara za 8 do 10 u minuti. Mnogi se bolesnici obraaju lijeniku samo zato to im srce brzo radi pri povienoj tempe raturi. ovjek koji u mirovanju ima puls 80 u minuti, pri temperaturi od 39 stupnjeva Celzijusa imat e puls oko 110. Nekada su lijenici odre ivali visinu temperature prema ubrzanosti pulsa jer nije bilo toplomje ra. Postoje i bolesti kada brzina pulsa ne prati povienje temperature. Kada tjelesna temperatura prijee 41 stupanj, rad srca poinje se uspora vati jer slabi srani mii. Kratkotrajna, povremena ubrzanja mogu se javiti i nakon obilnih obroka, zbog djelovanja topline na tijelo, pijenja veih koliina pia, uzimanja atropina i adrenalina. Vei gubici krvi, kao i stanja oka, redo vito su praeni ubrzanim sranim radom. Takva prolazna, kratkotrajna i ne naroito jaka ubrzanja sranoga rada nije potrebno lijeiti. Lijeniku se moraju obratiti one osobe koje imaju stalno ubrzanje sranoga rada, kojima je puls u stanju mirovanja iznad 100 udara u mi nuti. Takav stalno ubrzani srani rad esto se vidi u strastvenih puaa, u osoba koje svakodnevno uivaju vee koliine kave ili pravoga ruskog aja; stalno ubrzan puls moe ukazivati na ozbiljnije kronino oboljenje srca, tuberkulozu, bolest titne lijezde, poveanje krvnoga tlaka.

Dugotrajan, ubrzan rad srca moe biti pogibeljan. ak da i nije na roito jako ubrzanje, ako je trajno, moe dovesti do oteenja srca. Us poredba s benzinskim motorom: visokoturani motor, koji ima velik broj okretaja u minuti, radi znatno bre od niskoturanoga, ali mu je i vijek trajanja znatno krai. Srce koje u minuti radi samo 100 puta, u to ku jednog dana ima 60.000 otkucaja vie od srca koje ima frekvenciju od 60 udara u minuti. Godinje je to vie od 20 milijuna suvinih stezanja sranoga miia. Srani mii prilikom ubrzanoga rada nema dovoljno vremena za odmor i ne dobiva dovoljno kisika i hrane. itav srani ciklus, tj. steza nje i oputanje, prosjeno traje 0.8 sekunde. Stezanje traje 0.3 sekunde, a za odmor ostaje svega 0.5 sekunde. Zahvaljujui ba toj vrlo kratkoj stanki, srce ima dovoljno vremena da se opskrbi hranom i kisikom i tako prikupi novu snagu za stezanje. Ba ta kratka stanka omoguuje srcu da radi neprekidno itav ivot. Kada doe do ubrzanoga rada, skrauje se trajanje itavoga ciklusa, pa tako i vrijeme potrebno za odmor. Dugot rajno skraivanje odmora remeti normalnu opskrbu sranoga miia, srce se postepeno umara i s vremenom poputa u radu. Opasnost je to vea to je srani rad bri. Vrlo jaka ubrzanja, vea od 250 udara u mi nuti, mogu za nekoliko sati izazvati teka oteenja sranoga miia i uz rokovati prestanak njegova rada. Hitna lijenika pomo potrebna je uvijek kada doe do jakoga i naglog ubrzanja sranoga rada. Takvi su napadi esto bez vidljivoga uz roka, a brzina sranoga rada tako je visoka da se pipanjem pulsa ne mo e odrediti. Takve iznenadne napade ubrzanoga sranog rada, tj. tahikardije, nazivamo paroksizmalnim tahikardijama. Frekvencija, broj udara u minuti, moe iznositi od 150 do 300. Duina trajanja napada je razliita: moe trajati svega nekoliko sekunda ili minuta, i prestati isto tako naglo kao to je poeo. Napad prosjeno traje nekoliko sati, u rijet kim sluajevima nekoliko dana. Ako frekvencija nije visoka, napad mo e trajati mjesecima. Paroksizmalna tahikardija ima iznenadan poetak. Bolesnici opisu ju da je napad poeo sam od sebe, iz ista mira. Osobe kod kojih se napad javlja prvi put, hvata neopisiv strah, osjeaj guenja, vrtoglavica, uestalo mokrenje. Osobe kod kojih je takav napad stara stvar, uope se ne uzbuuju jer znaju da e napad prestati ili sam od sebe ili pod dje lovanjem lijekova. Takvi napadi mogu se javiti ve u ranom djetinjstvu, najee u mladenakoj i srednjoj dobi. Napad u veini sluajeva prestaje spontano, ili uz pomo lijekova te nekih postupaka koje takve osobe naue. Nadraivanjem ivca vagusa, koji usporava rad srca, napad se moe prekinuti. Bolesnik sam moe nadraiti ivac ako duboko udahne i zatim pokua jakim naprezanjem izdahnuti, ali usta i nos valja zatvoriti. To podsjea na naprezanje prili kom velike nude. Postoje brojni lijekovi kojima bolesnici sami prekida-

ju napade. Lijenik e ih injekcijama uglavnom uvijek prekinuti.Napadi se smire i u toku davanja lijeka (giluritmal, isoptin, cedilanid). U zaista rijetkim sluajevima upornih napada, koje ne prestaju na lijekove, pri mjenjuje se udar elektrine struje u ambulantama koje su opremljene takvim aparatima.

Usporen rad srca

Usporen je rad srca ako je broj sranih otkucaja manji od 60 u jed noj minuti (bradikardija). Iako srce izvjesno vrijeme moe raditi i izvan tijela, na njegov rad utjee ivani sustav. U srcu su dvije vrste ivanih vlakana autonomnoga ivanog sustava. Jedna ivana vlakna pripadaju tzv. simpatikusu, druga parasimpatikusu. Simpatikus i parasimpatikus upravljaju radom srca, premda svaki od njih djeluje sa suprotnim efektom. Dok podraaj simpatikusa ubrzava srani napad, nadraaj parasimpatikusa ga uspora va. Iako ti ivci vuku svaki na svoju stranu, medu njima ipak postoji potrebna ravnotea; im jedan nastoji prevagnuti, drugi ga pone koiti. Ba ti ivci omoguavaju srcu da se brzinom rada prilagodi potrebama tijela. Prilikom pojaanoga tjelesnog napora prevladava napon simpati kusa i srce se moe ubrzati vie od 200 otkucaja u minuti. Za vrijeme mi rovanja prevladava parasimpatikus i rad srca postaje sporiji. Zbog toga se usporenje sranoga rada za mirovanja ili spavanja smatra normalnom (fiziolokom) pojavom. Normalne i zdrave osobe imaju za mirovanja puls ak ispod 60 otkucaja u minuti. Osobe koje se bave sportom imaju usporeniji puls. U sportaa od kojih se zahtijeva naroiti fiziki napor, npr, trkai maratona, imaju puls ispod 40 u vrijeme mirovanja. Razumije se, usporen rad srca sporta a nije isto to i usporen rad srca netrenirane osobe. Usporen puls netrenirane osobe moe biti posljedica nadraaja parasimpatikusa, ili poslje dica srane bolesti. Zbog nadraaja parasimpatikusa, usporen srani rad imaju trudnice i ene neko vrijeme poslije poroda. Javlja se kod zaraznih bolesti kada padne poviena tjelesna temperatura, npr. kod gripe, trbunog tifusa. Usporen srani rad zajednika je pojava za niz bolesti koje izaziva ju poveanje pritiska u mozgu: tumori, upale, krvarenja, povrede; javlja se prilikom izlaganja tijela hladnoi, zbog smrzavanja, utice. Duevna uzbuenja takoer mogu izazvati nadraaj parasimpatiku sa i usporen srani rad, npr. zbog nagloga i jakog osjeaja straha. Nadraaj parasimpatikusa, time i usporen rad srca, moe biti i na mjerno izazvan. To se postie pritiskom na one jabuice, stiskanjem vrata u predjelu vratnih ila kucavica, nadraivanjem drijela kao da se

izaziva povraanje, napinjanjem kao prilikom velike nude. Taj nadraaj moe biti toliko jak da izazove usporenje sranoga rada s vrtoglavicom i nesvjeticu, a moe doi i do potpunoga zastoja rada srca, do smrti. Usporenja sranoga rada, koja su vezana za prolazno ili trajno po veanje napetosti parasimpatikusa, uglavnom ne predstaljaju veu opastnost. Usporen srani rad predstavlja mnogo veu opasnost ako je poslje dica tzv. sranoga bloka. Osnovni srani ritam daje elektrina centra la smjetena u pretkomori; iz nje vodi dalekovod graen od specijal nih miinih stanica koje sprovode elektrini podraaj iz pretkomora u komoru. Ako nastane kvar na dalekovodu, zbog upale ili sranoga in farkta, npr., dolazi do djelominoga ili potpunog blokiranja prenosa elektrinih podraaja. U sluaju potpunoga prekida (totalnog bloka) prenosa podraaja, srane komore trebale bi prestati raditi i nastupila bi smrt. Ali u srcu postoje i rezervne elektrine centrale, u miiu samih komora, s tom razlikom to je njihov ritam znatno sporiji od ritma glavne centrale. Srane komore mogu raditi jako usporeno: 30, 20 ili ak 10 otkucaja u minuti. Tada jako usporen rad srca izaziva smetnje u mozgu, koji nije dovoljno opskrbljen krvlju, pa dolazi do vrtoglavica, nesvjestica, greva slinih padavici. Jako usporen rad, npr. od 10 otku caja u minuti, nije dovoljan za odravanje zadovoljajue cirkulacije krvi. Ako ne doe hitna lijenika pomo nastupa, smrt. Usporen srani rad moe nastati i zbog otrovanja lijekovima, naj ee lijekom za srce digitalisom, zatim nekim sredstvima za umirenje i vaca, kao i lijekovima za spavanje. Ako nastane jako usporenje rada srca, a uzrokovano je potpunim blokom, tj. kvarom na dalekovodu, upotrijebit e se umjetne elek trine centrale, ija je brzina stvaranja podraaja vea od frekvencije koju imaju centrale u samom srcu. Te baterije (pacemakeri) ugrauju se operacijom pod kou ili ispod miia prsnoga koa ili trbuha. Elek trini kabel povezuje bateriju sa srcem.

Nagli prestanak rada srca

Najei uzroci iznenadnoga i neioekivanog prestanka rada srca jesu udar elektrine struje i groma, utapljanje, guenje, otrovanje plinovi ma, lijekovima itd. Od bolesti je najei uzrok srani infarkt. Prestanak rada srca uvijek je praen alarmantnim znakovima: a) Iznenadnim gubitkom svijesti, b) pomanjkanjem pulsa na vratnoj arteriji,

c) promjenom normalne, ruiaste boje koe u plavkastu (lividnu), d) maksimalno proirenim zjenicama, e) prestankom krvarenja, ako postoji rana. Prije dvadeset godina svaki sluaj iznenadnoga prestanka rada srca bio je sudbonosan za unesreenu ili naglo oboljelu osobu. Smrt je bila redovita posljedica takvoga stanja jer nije bilo naina da se na mjestu ne sree ponovno uspostavi prekinut krvotok, a prevoz u bolnicu bio je uzaludan zbog gubitka dragocjenoga vremena. Pokuaji lupkanja po prsnom kou, kao i davanje lijekova putem injekcija, predstavljali su samo dobronamjeran ali uzaludan napor spasavalaca. Uspjeh je mogao biti postignut jedino ako se hitno otvorio prsni ko ili trbuh i rukom obuhvatilo srce izmeu prstiju pa se stiskanjem imitirao normalan rad. Takvu direktnu masau srca izvodili su kirurzi u operacionim dvorana ma. Godine 1960. prvi je put opisan postupak kojim se moe uspostaviti prekinuti optok krvi a da se ne otvara prsni ko. Postupak je nazvan: vanjska masaa srca. Zasnovan je na jednostavnom nainu: srce je smjeteno u sredini prsnoga koa, sprijeda je ograeno prsnom kosti, straga kraljenicom, a pomicanje u stranu ogranieno je osrjem. Ritmi kim pritiscima dlana ruke na donju treinu prsne kosti, srce se stisne iz meu prsne kosti i kraljenice. Zbog pritiska poveava se tlak krvi u sranim upljinama i krv se prirodnim putem istisne u krvne ile. Kad pritisak popusti, prsna se kost poput opruge vraa u prvobitan poloaj, srce se iri, tlak u sranim upljinama pada i uvlai u sebe krv iz vena. Slijedei pritisak ponovit e isti uinak.
Poloaj srca u prsnom kou s na znaenim mjestom gdje se izvodi pritisak na prsnu kost

Zbog pritiska poveava se tlak u sranim upljinama i krv se prirodnim putem istisne u krvne ile

Vanjska masaa srca izvodi se na slijedei nain: 1. Unesreeni mora leati na leima, na tvrdoj podlozi, najbolje na podu. U tom poloaju moe se iskoristiti vlastita teina tijela spasavaoca kao pritisak. Snaga pritiska za odraslu osobu mora iznositi oko 20 kg, ta ko da utisne prsnu kost za 3 do 5 cm. 2. Pritisak se izvodi na donju treinu prsne kosti. Mjesto pritiska za masau srca moe se odrediti i preko odjee. Napipa se vrh prsne kosti u liici. Otprilike za 3 poprena prsta iznad vrha prsne kosti je mjesto na koje se stavlja dlan ruke. 3. Brzina kojom se izvodi masaa srca mora iznositi izmeu 60 i 80 pritisaka u jednoj minuti.
Masaa srca kod djeteta

Masaa srca kod dojeneta

4. Masaa srca malene djece izvodi se pritiskom dlana jedne ruke, a u novoroeneta i dojeneta samo blagim pritiskom jagodica prstiju na srednju treinu prsne kosti. Ne smije se zaboraviti da teka ruka na njenim prsima moe dovesti do gruboga oteenja tijela. Nemedicinsko osoblje, koje nije dovoljno uvjebano, moe otetiti organe u prsnoj u trbunoj upljini. Prelom rebara smatra se manjom komplikacijom i ne postoji potreba da se masaa srca prekine. Po ivot su opasne komplikacije: oteenje jetre, slezene i srca. Masaa srca od govoran je rad i moe je izvoditi samo dobro uvjebana osoba. Komplikacije, nerijetko smrtonosne, prava su tragedija kada se ma saa srca izvodi nepotrebno. Do toga dolazi kada masau srca izvodi ne-

dovoljno instruirana osoba. Mnogi potpuno krivo smatraju da se masa a srca mora izvoditi na svakoj osobi kod koje je dolo do gubitka svijes ti. Bilo je ve sluajeva smrtonosnoga oteenja jetre ene u tzv. histerinoj nesvjestici, do koje je dolo nakon svae sa suprugom. Upamtite! Ne pokuavajte oivljavati svaku osobu koja je u nesvjes tici, ve samo onu kod koje ste ustanovili prestanak rada srca i disanja. Ne gubite vrijeme, ne prenosite zamrlu osobu na neko dalje kom forno mjesto. Radi se o sekundama, a ne o minutama! Nauite ispravno izvoditi umjetno disanje i masau srca na teaju prve pomoi! Prestanak rada srca uvijek je praen prestankom disanja. Zbog toga svako oivljavanje (reanimacija) uvijek zapoinje umjetnim disanjem, jer je kisik u pluima osnovni preduvjet. Nakon nekoliko umjetnih disanja, srce se koji put oporavi i njegov dotada minimalan i neprimjetan rad (prividna smrt) prelazi u normalnu aktivnost. To se pokazuje u pojav ljivanju pulsa na vratnoj arteriji, ruiastoj boji koe i eventualnom sua vanju zjenica, to je znak dopreme kisika stanicama mozga. Ako se na kon 5 umjetnih disanja ne opaze nikakvi znakovi optoka krvi, umjetno disanje mora se povezati s masaom srca, jer od kisika u pluima nema koristi ako ga se cirkulacijom ne dovede u sve stanice organizma, prven stveno u mozak. Ako oivljavanje provode dvije osobe, postupak je slijedei:
Prilikom prestanka disanja i rada srca oivljavanje se izvodi umjetnim disanjem i vanjskom masaom srca

Jedna osoba upuhuje zrak metodom usta na usta, ili metodom usta na nos, i to u normalnom ritmu disanja (12 do 16 puta u jednoj minuti). Druga osoba masira srce u normalnom ritmu rada srca (60 puta u jednoj minuti). Nijedna se radnja ne prekida radi izvoenja druge radnje. Um jetno disanje i masaa srca provode se istovremeno, svako u svom ritmu. Ako oivljavanje provodi samo jedna osoba, postupak je slijedei: Najprije se izvode dva umjetna udisaja zraka, zatim ista osoba pre lazi na izvoenje masae srca. Nakon 15 pritisaka na prsnu kost, ponov no dva udisaja. I tako stalno naizmjenino 2:15, sve do dolaska lijenika.

Koronarna bolest
Srani mii, kao i svaki drugi dio tijela, opskrbljen je krvnim ila ma kojima mu krv donosi potrebnu hranu i kisik, te odstranjuje otpadne tvari. Potrebnu krv dovode dvije specijalne ile koje se nazivaju koro narne arterije, a ulaze u srce direktno iz poetnoga dijela glavne krvne ile, aorte.

Glavne koronarne arterije i njihovi ogranci u sranom miiu

Te dvije glavne koronarne arterije granaju se u sranom miiu u mnotvo sitnih krvnih ilica koje dovode krv do svake srane stanice. Za svoj rad srce troi kemijsku energiju koja nastaje uglavnom sa gorijevanjem masti i eera. Sagorijevanje (oksidacija) hrane mogua je samo uz prisustvo kisika. Poznato je miii koji rade troe mnogo vie energije, prema tome i mnogo vie kisika od miia koji miruju. Razum-

ljiva je velika potronja kisika u sranom miiu s obzirom na to to je organ koji bez prestanka radi. O radu srca ovisi i opa opskrbljenost tije la kisikom. Srce je samo dio transportnoga sistema za kisik. Dobar, efikasan rad svih organa i tkiva mogu je samo u uvjetima dovoljne opskrbljenosti kisikom. Svaki pojaani napor, npr. tranje, fi ziki rad, znatno poveava potronju kisika u tijelu. Da bi moglo zado voljiti pojaane potrebe organizma za krvlju, za kisikom, srce radi bre i jae. U sranom miiu krvne se ile proire te poraste protok krvi kroz koronarne arterije; cjelokupna koliina krvi koju srce ubacuje u krvni optok moe porasti za 4-6 puta. Tako se srce prilagodava potrebama po veanoga napora. Osnovni uvjet da bi sve stanice srca dobivale dovoljno hrane i kisi ka jesu nepromijenjene i zdrave koronarne arterije. Rezerve kisika u tije lu, pa tako i u sranom miiu, ne postoje. Ako su koronarne arterije to liko promijenjene da sranom miiu u danom trenutku ne mogu osigu rati dovoljno kisika, srce opominje jedinim znakom kojim se moe ogla siti - bolom. Takvo stanje, kada srce u cjelini ili u pojedinim, ogranie nim dijelovima ne dobiva dovoljno kisika, naziva se stenokardija ili an gina pektoris. Dakle, angina pektoris je samo znak da dio sranoga mii a ne dobiva dovoljno krvi, tj. kisika. Angina pektoris esto je prvi znak opasnosti koji ukazuje da su se na koronarnim krvnim ilama javile bo lesne promjene. Ako je koronarna arterija toliko promijenjena da due vrijeme ne moe dovesti kisik sranim stanicama, tada one zbog manjka kisika umiru. Smrt jednoga dijela sranoga miia konaan je ishod raz vitka koronarne bolesti. Taj konani ishod naziva se srani infarkt. Ameriki lijenik, radi jednostavnosti i boljeg razumijevanja, usporeuje srani mii s travnjakom koji se redovno zalijeva vodom. Ako izvjesno vrijeme dio travnjaka ostane nepoliven, trava e se na tom mjestu osui ti, izgorjeti. Kad neki dio srca izgori zbog toga to nije bio poliven krvlju, nastaje srani infarkt ili, kako se u narodu kae, srani udar.

Shematski prikaz lumena normalne i aterosklerotino promijenjene krvne ile: 1. Normalan izgled krvne ile, 2. Masne tvari u krvi, 3. i 4. Stvaranje naslaga masnih tvari u sti jenci krvne ile i znatno suavanje njezinoga pro mjera

Najei uzrok koronarne bolesti je ateroskleroza koronarnih arte rija. Ateroskleroza je u vie od 90 posto sluajeva uzrok angine pektoris i sranoga infarkta. Ateroskleroza je najvanija i najea bolest krvnih ila; dolazi do odebljanja stijenke arterija, koje gube elastinost i gip kost; odebljanje nastaje zbog toga to se u stijenci krvne ile taloe mas ne tvari, lipidi; zbog toga se manje krvne ile znatno suze pa kroz njih moe proi manje krvi. Ateroskleroza esto zahvaa koronarne arterije. U mlaih ljudi od 35 do 50 godina javlja se opasniji tip ateroskleroze onda kada se samo na pojedinim mjestima u krvnoj ili stvaraju deblje naslage lipida u obli ku utih ploica, ateroma. Poslije se u te ploe taloi kalcij pa nastaju tvrda zadebljanja koja znatno suavaju promjer krvne ile, a to moe biti uzrok bolova, angine pektoris. Takva naslaga moe se i otkinuti pa slo bodan dio krvnom strujom ide do mjesta gdje zaepi manju krvnu ilu: nastaje infarkt srca. Za posljednjih 10 godina brojna su ispitivanja pokazala da na raz voj koronarne skleroze utjeu faktori meu kojima su najvaniji: - nasljednost (u nekim porodicama javlja se znatno ee), - povienje krvnoga tlaka, - povienje koliine masti u krvi (hiperlipemija), - eerna bolest, - puenje (naroito cigareta, i to vie od 10 komada dnevno), - poveana tjelesna teina, - smanjena tjelesna aktivnost - preteno sjedei nain ivota s ma lo kretanja, - stalna psihika napetost. Iako jo nisu poznati svi naini na koje pojedini faktori djeluju u smislu nastanka koronarne bolesti, injenica je da izmeu njih i koronar ne bolesti postoji uzrona veza; ona je utoliko vea to se u osobe nae vie ugroavajuih faktora. Angina pektoris samo je jedan od znakova bolesti krvnih ila sra noga miia, tj. koronarne bolesti. Tipian bol koji se najee javlja is pod prsne kosti i iri u lijevu polovinu prsnoga koa, u lijevo rame i ru ku, samo je posljedica nedovoljne opskrbe sranoga miia kisikom. Pri je mnogo stoljea taj je bol opisivan kao eljezna ruka koja stie i gui srce. Izraz angina pektoris zapravo znai stezanje u prsima. Do toga iz raza dolo se zbog toga to ljudi svoje tegobe u prsima ne opisuju rijeju bol, nego kau: Stee me u prsima, pee, ari, trga. Karakteristike najeih i tipinih sluajeva angine pektoris: 1. Tupa jednakomjerna bol ispod prsne kosti koja se iri na lijevu stranu, najee u lijevo rame, vrat ili ruku.

2. Rijetko se javlja bez vidljivih razloga; najee poslije tjelesnoga optereenja: hodanja, tranja, noenja tereta, ili zbog neke druge vrste tjelesnoga napora. Bol moe biti izazvan psihikim naporom, brigama, srdbom, uzrujavanjem. U nekih osoba redovit je poslije obilnijih obro ka; moe se javiti zimi pri niskim temperaturama ili zbog naglih promje na temperature, npr. nagloga prelaza iz tople prostorije u hladnu. 3. Kada ne postoje bolovi, bolesnici se osjeaju dobro i nemaju ni kakvih drugih smetnji. 4. Bol traje najvie 15 minuta i prestaje obino sam od sebe, ili na kon uzimanja lijeka. To su glavna obiljeja najeih i tipinih sluajeva angine pektoris. Ali napad angine pektoris moe se znatno razlikovati po svojim karakte ristikama. Bol ne mora biti ogranien na prsnu kost, esto se javlja samo bol u trbuhu, no tome veina ljudi ne poklanja nikakvu panju. Smatra se da je to zbog loe probave ili zbog ira na elucu, gastritisa. U vlasti tu dijagnozu uvjerava ih bol poslije jela i olakanje poslije podrigiva nja. Bol se javlja i u potpunom mirovanju. Ponekad jak bol budi iz sna. Uzrok mogu biti brige o kojima se razmilja u krevetu, obilna veera, runi snovi, znatan pad tlaka nou. Bolovi mogu trajati od nekoliko sekundi do 15 minuta. Dugotrajniji bol, naroito ako je praen znojenjem, povraanjem, jakom uzbuenou i guenjem, moe ukazivati da je srani mii ve oteen (srani in farkt). Na srani infarkt mogu ukazivati i uestali napadi angine pekto ris sa sve jaim bolovima. Zbog toga valja ponovo upozoriti: angina pektoris ukazuje na postojanje koronarne bolesti i esto je pretea sra noga infarkta. Dijagnozu angine pektoris lijenik postavlja uglavnom na temelju podataka koje daje pacijent. Pretrage krvi i Ekg-nalaz najee su u gra nicama normale. Tek s testovima optereenja u posebnim laboratorijama mogu se otkriti Ekg-promjene koje pokazuju izraenije promjene na koronarnim ilama. Najbolji uvid u stanje koronarnih krvnih ila daje koronarografija. To je metoda koja se primjenjuje samo u odreenim i rijetkim sluajevima kada se zbog stalnih bolova pacijent odluuje na operativan zahvat. Na rendgenskoj snimci vide se glavne koronarne ar terije i njihovi ogranci nakon toga to su ispunjeni kontrastom. Lijeenje angine pektoris: za vrijeme napada bolova treba potpuno mirovati. I najmanji napor poveava bol. Od lijekova koji se uzimaju za vrijeme napada, nitroglicerin je ve 100 godina najbolje sredstvo da se prekine napad. Za ovjeka je potpuno neotrovan ako se uzima u nor malnim koliinama. Neki ga krivo smatraju jakim otrovom pa ak i ek splozivnim sredstvom. Tablete nitroglicerina stavljaju se pod jezik, gdje se brzo otope, a preko sluznice usne upljine lijek se upije u krv. Nitroglicerin postoji i u

Bol moe zahvatiti trbuh, li jevo rasne, eljust i potiljak

Bol se najee javlja ispod prsne kosti i iri se u lijevu ruku

Bol se vrlo rijetko iri na desnu stranu i u donji dio tr buha

obliku tekuine (2 do 3 kapi pod jezik). Postoje i kapsule koje se zagrizu zubima. Takvi preparati djeluju gotovo trenutano. Postoje i preparati nitroglicerina koji se gutaju i djeluju due, ak 10 sati. Njihovom redov nom upotrebom mogu se sprijeiti bolovi (bykardon, lentonitrat, diedi, nitro-retard itd.). Postoji itav niz preparata koji se upotrebljavaju za dugotrajno lijeenje. Svaki bolesnik koji boluje od angine pektoris treba da zna da ne po stoji lijek ije e uzimanje odmah ili u najskorije vrijeme izlijeiti bolest. Mnogi su skloni da iz inozemstva naruuju skupe lijekove, kao da e im oni donijeti zdravlje i liiti ih svih tegoba. Valja zapamtiti: nema lijeka koji izaziva uda. Za sada je jo uvijek najsigurniji nain lijeenja koro narne bolesti, a time i angine pektoris: borba protiv faktora rizika koji sudjeluju u nastanku bolesti. Promijenjen nain ivota i rada, smanjena trajna duevna napetost, tjelesni trening, promijenjen nain ishrane - to su najsigurniji naini lijeenja i spreavanja razvoja bolesti. Srani infarkt najtei je oblik koronarne bolesti i nastaje uglavnom zbog nagloga prekida krvotoka u sranom miiu. Ovisno o mjestu i ve liini krvne ile koje se naglo zatvori, dolazi do umiranja (nekroze) ma njega ili veeg dijela sranoga miia. Infarkt srca najee se javlja naglo. U najteim i najdramatinijim sluajevima, iz ista mira; javlja se uasna bol u prsima, vrisak, gubi tak svijesti i pad. Smrt nastupa za nekoliko minuta. To su sluajevi kada se zatvori jedna od glavnih krvnih ila koje krvlju opskrbljuju srani mi i. Srani infarkt ne daje uvijek tako dramatinu sliku. Bol je nesum njivo najsigurniji znak infarkta, ali taj bol koji put traje satima pa i dani ma; vrlo esto slii na bol kod angine pektoris, ali ne poputa u mirova nju, kao ni poslije uzimanja nitroglicerina. Bol je redovito praen stra hom, uznemirenou, estim povraanjem, smetenou i dezorijentaci jom. Koa je blijeda i oroena hladnim znojem. Slika sranoga infarkta ne mora biti tako burna. Ponekad napad bolova moe trajati od pola sata do nekoliko sati, nakon ega se boles nik osjea dobro. Tek detaljan pregled moe otkriti srani infarkt, a tada je potrebno bolniko lijeenje. Smatra se da gotovo svaki trei infarkt ostaje nezapaen. Znakovi bolesti u tim sluajevima mogu biti toliko blagi i nekarakteristini da ih bolesnici ne uoe i ne trae lijeniku pomo. Koji put dolaze lijeniku s tako neodreenim znakovima da bolest ostaje neprepoznata. Obino se tue na opu slabost, bolove u trbuhu, smetnje u probavi, bolove u elu cu. U zabludu dovode bolovi u trbuhu. Infarkt srca moe se javiti samo s bolovima u trbuhu, naroito u liici. Bolesnici tada uzimaju sredstvo za umirenje bolova. Lijeniku pomo zatrae tek onda kada bolovi posta ju nesnosni, ili kada se jave mnogo ozbiljnije smetnje.

Zdravlje osobe koja je preboljela nijemi infarkt ugroenije je od onih osoba kod kojih je infarkt prepoznat i koje se lijee u bolnici. Bol nikim lijeenjem mogu se sprijeiti brojne komplikacije, moe se sprije iti ili odgoditi ponovljeni infarkt (reinfarkt). Mnoge osobe s preboljelim infarktom, koje ponovo rade svoj posao, ostale su na ivotu samo zahva ljujui injenici to su bile pravovremeno smjetene u bolnicu. Lijeenje infarkta srca uvijek se mora sprovesti u bolnici, po mo gunosti u specijalnim odjelima, koronarnim jedinicama. Ve i na sum nju na infarkt, lijenik upuuje bolesnika u bolnici sanitetskim automo bilom. Bolesniku je zabranjeno svako kretanje, svaki napor, treba ga no siti na nosilima, bez obzira to se osjea dovoljno snaan da hoda. Za bolesnika je naroito vano da to prije doe u bolnicu, jer se za sada samo u bolnici moe sprijeiti elektrina smrt, koja moe nastati i kod najmanjeg infarkta u prvim satima i u nekoliko prvih dana. Lijeenje u bolnici ovisi o opem stanju bolesnika i eventualnim komplikacijama. Prva je mjera stiavanje bolova. Ako je bol jak, daju se najjaa sredstva: morfij, petantin. Dalja je mjera potpuno mirovanje u krevetu. Doputeni su samo najnuniji pokreti rukama i nogama. Nu da, pranje i prehrana provode se u krevetu. Nakon nekoliko dana do puta se okretanje u krevetu, a nakon 8 do 10 dana sjedenje. U krevetu se lei od 3 do 6 tjedana. Prije nekoliko godina leanje u krevetu trajalo je mjesecima. Bolesnicima se daju lijekovi protiv gruanja krvi, lijekovi za smirenje, za jaanje srca, kisik. Ako nastupe komplikacije: poremeaj u ritmu srca, poputanje sna ge srca, naglo usporenje ili naglo ubrzanje rada srca, pad krvnoga tlaka ili prestanak rada srca - tada se primjenjuju posebni lijekovi i postupci: udar struje visokoga napona, masaa srca, baterijsko stimuliranje rada srca. Zbog toga se prvih nekoliko dana bolesnici nalaze u posebnim ko ronarnim jedinicama ili jedinicama za intezivnu njegu, gdje se njihovo stanje neprekidno kontrolira pomou posebnih aparata, elektronskih monitora, koji stalno prate brzinu rada srca, brzinu disanja, mjere tem peraturu, snimaju elektrokardiogram te zvunim svjetlosnim signalima upozoravaju lijenika na svaku naglu promjenu u radu srca. Oporavak, rehabilitacija bolesnika s preboljelim sranim infarktom zapoinje kod kue, ili u posebnim ustanovama za rehabilitaciju, i traje u prosjeku 6 do 8 tjedana. Rehabilitacija obuhvaa: lijeenje kretanjem, dijetu, fizikalnu terapiju, pojedinanu i grupnu psihoterapiju. Takvim li jeenjem moe se ponovo osposobiti za rad i do 80 posto bolesnika koji su preboljeli srani infarkt. Fizikoj aktivnosti poklanja se velika panja. Kontroliranim fizi kim naporom ojaava se srani mii, postepeno se pojaava njegova radna sposobnost i time se itav organizam prilagodava na napore u svakodnevnom ivotu.

Trening zapoinje etnjama, koje se poveavaju s obzirom na traja nje i brzinu kretanja. Nakon prvih nekoliko koraka dnevno, etnje posta ju sve due, a brzina, kretanja postepeno se poveava. Usporedo sa et njama zapoinje se i gimnastikim vjebama. U posebnim zavodima, pri je nego to pone rehabilitacija fizikim optereenjem, pacijenti se pod vrgavaju obaveznim pregledima. Mogunost fizikoga optereenja odre uje se tzv. ergometrijskim testom. Na posebnom biciklu bolesnik se tes tira uz istovremeno odreivanje pulsa, krvnoga tlaka, Ekg-a. Time se dobiva toan uvid u fizike mogunosti bolesnika kao i reakcija srca na povean tjelesni napor. Prema teini i veliini infarkta, prema fizikim sposobnostima, bolesnici se svrstavaju u nekoliko grupa, unutar kojih se trening izvodi pod kontrolom strunjaka. Veina bolesnika uspijeva pre i iz nie u viu grupu, gdje su vjebe intezivnije i fiziki napor vei. Mnogo je vei problem oporavak bolesnika koji nakon preboljeloga infarkta ne dolaze u specijalizirane ustanove jer ih za sada nema dovolj no. Takvi su bolesnici preputeni sami sebi; oni imaju povrne informa cije o modernoj rehabilitaciji sranih bolesnika i uglavnom sami stvara ju zakljuke kao i svoj vlastiti plan treninga. Najee pretjeruju s fizi kim naporom i tako dovode do pogoranja osnovne bolesti. U mnogih bolesnika stvara se pravi kult tjelesnoga napora. Pojedinci izvode prave planinarske pothvate ili krajnje iscrpljujue etnje, s kojih se vraaju s anginoznim bolovima i psihiki deprimirani. Druga je krajnost strah od fizikoga napora. Mnogi su ljudi jo i da nas duboko uvjereni u tetnost fizikoga napora kod onih bolesnika koji su preboljeli srani infarkt; postaju fiziki potpuno neaktivni, preteno sjede u stolici i smatraju sebe bolesnicima koji su ve otpisani. Takvi bolesnici imaju pravo u izvjesnom smislu jer potpuna fizika neaktiv nost predstavlja zaista veliku opasnost za osobu koja je preboljela srani infarkt. Nijedna krajnost ne valja. Program treninga mora biti prilagoen svakom pojedinom bolesniku. Bolesnik mora imati stalnu vezu sa svo jim lijenikom da bi se s njim dogovarao o jaini fizikoga optereenja. Povremeno je potrebna kontrola u kardiolokoj ambulanti, kod specija liste za srane bolesti. Svako kretanje ili vjebu treba odmah prekinuti ako doe do bola u prsima, oteanoga disanja, nepravilnoga rada srca, suvie usporenoga ili suvie ubrzanog rada srca. Nikakav fiziki napor ne smije dovesti do prekoraenja vrijednosti pulsa preko preporuljivih granica; te granice ovise o dobi bolesnika; maksimalno doputen puls za osobu od 30 do 40 godina iznosi 140, za osobu od 40 do 50 godina 130, a za starije osobe vrijednost ne smije prei granicu od 120 udaraca u minuti. Postepen, kontroliran trening dovodi do izvrsne fizike kondicije. Opisan je sluaj Izraelca koji je nakon preboljeloga infarkta postepenim treningom postigao takvu fiziku kondiciju da je sudjelovao u najteoj

atletskoj disciplini, maratonu. To je ekstreman sluaj. Isto tako kao to ovjeka unitava nedostatak kretanja, upozorava lijenik sportske medi cine, i pretjerano vjebanje moe ga dovesti do groba. Dobra rehabilita cija obuhvaa ne samo dobro uvjebano stanje srca, plua i miia, ne go i spremnost da se prizna umor, osjeti potreba za odmorom i odri du evna ravnotea na radnom mjestu i u privatnom ivotu. Pretjeravanja u tjelesnim vjebama i kult fizikoga napora nemaju nikakvu svrhu, srce se oteuje, upropatava se zdravlje, jer od kretanja ne moemo stvarati rezerve, jednako kao to se ne moe najesti za mje sec dana unaprijed. Dijeta: nain prehrane veoma je vaan za spreavanje novoga infar kta. Poveana tjelesna teina znaajan je faktor rizika. Tjelesna neaktivnost, naroito poslije 30 godina ivota, i poveano uzimanje hrane dovode do debljanja, a to je povezano s povienjem mas ti i holesterola u krvi. Kod svake osobe ija tjelesna teina prelazi grani cu normale, potrebna je redukciona dijeta, dijeta za mravljenje. Mraviti valja postepeno. Ne postoji nijedna metoda koja bi dala dobre i trajne rezultate u kratkom vremenu bez posljedica po zdravlje. Najprije se zapoinje smanjivanjem koliine hrane koja se uzima po jednom obroku. Zatim iz prehrane valja izostaviti eer i smanjiti masno e. Uz te mjere mora se prei na pojaanu tjelesnu aktivnost. Neobino je vaan sastav hrane. U vie od 90 posto sluajeva infar kta, podloga je ateroskleroza, a danas je dokazana veza izmeu ateroskleroze i prehrane. Valja smanjiti hranu koja sadri mnogo holesterola i masti, u kojima se nalaze zasiene masne kiseline. To su masnoe ivo tinjskoga porijekla. Osim vrste hrane vana je i koliina hrane koja se dnevno unosi u tijelo. Za smanjenje masti i holesterola u krvi najvanija je hipokalorina dijeta. Ako se u tijelo unosi manje kalorija nego to se troi, koliina masti i holesterola u krvi pada jer se probavi (metabolizira). Koliina masti i holesterola u krvi ne ide uvijek usporedo s deblji nom. Poremeena probava (metabolizam) moe i u mravih ljudi dovesti do poveane koliine masti i holesterola. Hrana treba da bude mjeovita i bogata vitaminima. Ne smije biti zastupljena samo s bjelanevinama i ugljikohidratima. Masnoe moraju biti preteno biljnoga porijekla: ulje od suncokreta, kukuruza, soje, mas line; valja izbjegavati slaninu, loj, guu mast, putar, zatim punomasne sireve, masno mlijeko; treba uzimati obrano mlijeko i jogurt. Ugljini hidrati ne smiju biti koncentrirani, u obliku eera, valja ih koristiti kao voe, povre, branate proizvode. Preporuuje se krumpir kuhan u ljus ci, leo, svako svjee i kuhano povre, svjee voe, nemasno telee i go vee meso, sve vrste riba, bijelo meso od peradi; od pia se preporuuje sok od rajice, obrano mlijeko i kava bez kofeina.

Psihoterapija: najtei je problem rehabilitacija bolesnika nakon preboljeloga infarkta - postii duevnu stabilnost. U poetku rehabili tacije bolesnik nije vie ona linost koja je to bila prije infarkta. Pacijenti koji su prije infarkta bili osobe pune ivota, ambicije, s ve likim radnim kapacitetom, poslije bolesti znatno se izmijene. Mnogi se povlae u sebe, postaju potiteni, razmiljaju samo o svojoj bolesti, puni su straha od nesigurne budunosti. Mnogi su potpuno zaokupljeni svo jom boleu. Stalno oslukuju rad srca, stalno pipkaju puls, svaku novu promjenu tumae abnormalnou, a to pokree nove osjeajne reakcije. Tako se zatvara krug u kome se poveavaju postojee i stvaraju nove smetnje. Takve reakcije bolesnika esto izaziva naglo izmijenjen nain ivota. Prestanak puenja, promijenjena ishrana, promijenjen ritam rada i odmora, sve to izaziva smetnje. Poneki bolesnici idu u drugu krajnost: smatraju da je sve gotovo i da treba uivati ovo malo ivota to je preostalo. U ustanovama za rehabilitaciju postoje posebni strunjaci-psiholozi koji metodama pojedinanoga i grupnog rada usmjeravaju bolesnika i olakavaju mu da prebrodi duevnu krizu.

STOLICA I PROMJENE

Promjene u stolici prate mnoge bolesti probavnih organa. Zbog toga je pregled stolice vrlo vana pretraga za dijagnozu bolesti. esto se i sami pacijenti obraaju lijeniku zato to su opazili da s njihovom stolicom neto nije u redu. Pacijenti najee opisuju promjenu boje stolice: crna kao kat ran, potpuno bijela, crvena zbog krvi. Koji put opaze promjenu oblika i vrstoe stolice koja je tanka poput olovke, suha i mrviasta ili oprostite, rijetka kao juha. Takve opise nalazimo i u strunim medicinskim knjigama u kojima se izgled stolice esto opisuje rijeima koje kao da su uzete iz jelovnika: stolica kao juha od graka kod tr bunog tifusa, kao riina juha kod kolere, kao ele od malina kod amebne dizenterije itd. Snalaljiviji pacijent donijet e manju koliinu stolice kako bi se li jenik uvjerio u opravdanost njegova strahovanja. To je korisno jer se li jenik ne moe u potpunosti pouzdati u zapaanja i izjave pacijenta, a znatno je skraen i itav postupak pregleda. Osnovna je funkcija probavnoga sustava: tijelu osigurati potrebnu koliinu hranjivih sastojaka i vode. To se postie probavom hrane. Sa vakana i progutana hrana dolazi jednjakom u eludac. U elucu zapoi nje prvi znaajniji in probave. Djelovanjem snanih miia, hrana se stalno mijea sa eluanim sokom u kojem se nalazi solna kiselina i raz ni fermenti (encimi) to zapoinju razgradnju prije svega bjelanevina, a manjim dijelom ugljikohidrata i nekih masti. Nakon zadravanja od ne koliko sati, to ovisi o vrsti hrane, dijelom ve probavljen sadraj dolazi u crijevo. U crijevu se nastavlja razgradnja hrane pod djelovanjem cri jevnoga soka, soka guterae i ui koju stvara jetra. Gibanjem crijeva (peristaltika), hrana se postepeno pritiskuje prema debelom crijevu. Na tom putu hranjive materije upijaju se u krv i krvlju raznose po itavom tijelu, do svake pojedine stanice. U debelom crijevu crijevni se sadraj postepeno skrauje radi upijanja vode. Upijanje vode i otopljenih minerala najjai je u poetnom dije-

lu debeloga crijeva, dok zavrni slui uglavnom kao spremite ostataka hrane, stolice (feces). Kada se u zavrnom dijelu debeloga crijeva (rektum) nakupi dovoljno ostataka, pritisak stolice na crijevo izaziva refleks ispranjavanja (defekacija). Dolazi do izbacivanja izmeta.

Normalan izgled stolice novoroeneta i dojeneta

Prva stolica novoroeneta naziva se mekonij. To zapravo i nije stolica u pravom smislu zato to nije ostatak probave. Dijete u majinoj utrobi svu potrebnu hranu dobiva putem krvi od majke. Crijeva ploda nemaju nikakvo znaenje u prehrani. Jedino to u eludac i crijeva plo da ulazi jest plodna voda koju dijete povremeno guta. Mekonij je zelenkastocrna masa bez mirisa i sastoji se od plodne vode, dlaica, odljutenih stanica i unih boja. Vei dio mekonija izbaci se ve prvoga dana zajedno sa zrakom koji dijete nakon poroda guta u veoj koliini. Manji dio izbacuje se i drugi dan nakon poroda. Nekoliko sati poslije poroda poinje se luiti eluani i crijevni sok, pa je probavni sustav djeteta sposoban primiti prvu hranu. Probava za poinje 12 do 24 sata poslije poroda, tj. kada dijete poinje sisati. Trei ili etvrti dan poslije dojenja javlja se tzv. prelazna stolica, koja se sastoji od mekonija i stolice nastale od mlijeka. To je rijetka vodenasta stolica svijetlozelene ili svijetloute boje, a mogu se vidjeti i bjelkaste grudice neprobavljenoga mlijeka (do 10 stolica dnevno). Taj blagi proljev ili, prolazni katar, kako ga jo uvijek neki nazivaju, normalna je pojava. Nastaje zbog nagloga optereenja crijeva koja jo nisu potpuno prilago ena na rad. Ope stanje djeteta je dobro i stolica nakon nekoliko dana postaje normalna, zlatnoute je boje i ugodnoga kiselkastog mirisa. Dojene moe imati dnevno 2 do 4 stolice. Neka djeca mogu imati svega jednu stolicu u 2 do 3 dana, to ne treba zabrinuti majku. Ako di jete dobro napreduje i ne pokazuje nikakve druge znakove bolesti, dojenaki zatvor, zaepljenost, neopasno je i gotovo normalna pojava. Boja normalne dojenake stolice (svijetlouta) potjee od une bo je bilirubina, koji se u nepromijenjenom stanju nalazi samo u dojeneta. Ta una boja u odraslih javlja se u nepromijenjenom stanju samo kod nekih bolesti. Bakterije u crijevima mijenjaju je u druge spojeve, pa se i boja stolice mijenja (sterkobilin). Kako dijete raste, u njegovim crijevima postepeno ima sve vie bakterija. Poslije osmoga mjeseca ni u djejoj stolici nema bilirubina, zato poprima izgled i karakteristike stolice od raslih.

Uplaena majka esto dojuri lijeniku s djetetom jer je vidjela zele nu boju na pelenama. Meutim, nita se nije dogodilo. Zelena boja na staje od ute une boje koja se na pelenama spaja sa zrakom (oksidira) i prelazi u zelenu boju. Na boju stolice moe utjecati i nain prehrane. Kada se dijete poi nje umjetno nadohranjivati dodavanjem povra, ostaci povra daju stoli ci svoju boju: mrkva je oboji crveno, pinat zeleno.

Normalan izgled stolice odraslih

Zdrav organizam stolicom izbacuje neprobavljiv dio hrane 8 do 72 sata od vremena kada je progutana. Odrastao ovjek ima 1 do 2 stolice dnevno. Neto rjee ili ee stolice ne znae odmah bolesno stanje. Koliina dnevno izraene stolice iznosi prosjeno oko 100 do 200 g dnevno. Razumljivo je da koliina stolice ovisi o koliini i sastavu hrane. Biljna hrana daje mnogo vie ostataka nego meso. Stolica je normalno mekana, cilindrinoga oblika, poput kobasi ce, promjera oko 2,5 cm. Mekoa stolice ovisi o koliini vode (stolica sadri 70 posto vode, svega 30 posto je kruta tvar, od toga polovina ot pada na mrtve bakterije). Boja stolice ovisi o koliini unih boja. Normalno je svijetlosmee do tamnosmee boje. Na boju utjee sastav hrane: mesnata hrana, osim bijeloga mesa, daje tamniju stolicu, mljena hrana daje svjetliju, ukastu boju; voe i povre takoer utjeu na boju stolice; cikla daje crvenu boju, krvavice crnu. I lijekovi mogu promijeniti boju stolice. Pacijenti koji boluju od i ra na elucu i uzimaju lijekove u kojima ima bizmuta, npr. ulter tablete, strahuju od crne stolice. Nakon rendgenskoga pregleda eluca i gutanja bijele kae, stolica ima izgled i boju gline. Miris stolice uzrokuju mirisne, aromatine tvari koje se stvaraju u debelom crijevu i nastaju truljenjem ostataka hrane, uglavnom bjelane vina. Stoga e zbog ishrane mesom stolica mnogo vie zaudarati nego kada se hranimo povrem, koje sadrava male koliine bjelanevina.

Bijela stolica
Iako sastav hrane znatno utjee na boju stolice, njena osnovna boja potjee od tzv. unih boja koje se stvaraju u jetri.

Kada u crijevu nema unih boja, stolica se ne moe obojiti u sme e i ostaje sivobijela, slina ilovai. Tada se govori o aholinoj stolici, koja nastaje kada u crijevo ne dolazi u. u iz jetre ne moe doi u cri jevo ako su uni vodovi zatvoreni, a oni se mogu zatvoriti, zatopati, iz nutra: kamencem, glistom, tumorom itd., ili neki pritisak izvana moe zatvoriti prolaz. Jedna do dvije bjelkaste stolice nisu opasne. Opasnost nastaje prili kom dugotrajnih bijelih stolica, to je redovito praeno utom bojom ko e, uticom i drugim znakovima bolesti. Bjelkasta boja stolice nastaje i zbog veih koliina neprobavljene masti. Bijela, ilovai slina stolica javlja se poslije rendgenskoga eluca zbog bijele kae koja se mora popiti.

Crna stolica
Tamnija stolica nastala je, najvjerojatnije, zbog odreene vrste hra ne ili uzimanja lijekova. Ali izjavu pacijenta da ima crnu stolicu svaki lijenik prima veoma oprezno. Lijenik e nakon niza postavljenih pita nja, esto i pomnog pregleda, najvjerojatnije zatraiti da sam vidi stolicu i da je poalje na pregled u laboratorij. Opreznost lijenika je opravdana jer je crna stolica esto prvi i jedini znak koji upuuje na krvarenje u probavnom sustavu. Pravovremeno postavljena dijagnoza moe spasiti ivot bolesniku. Jo uvijek ima mnogo ljudi koji smatraju; ako netko krvari iz eluca i tankoga crijeva, u stolici e se pojaviti svjea crvena krv. Zbog te zablude mnogi su ljudi stradali jer nisu pravovremeno upo zorili lijenika na promjenu. Krv koja doe u eludac i tanko crijevo podlijee probavi kao sva hrana. Svijetlocrvena boja krvi mijenja se pod djelovanjem solne kiseline eluanoga soka, te fermenata i bakterija cri jeva, u katranastosmeu boju. Crna stolica, iji se izgled usporeuje s katranom, najvjerojatnije je znak krvarenja u probavnom sustavu. Najei je uzrok prave crne stolice krvarenje iz ira na elucu i dvanaestopalanom crijevu; to je 90 posto svih krvarenja u probavnom sustavu. Po uestalosti slijede krvarenja iz proirenih vena jednjaka, ug lavnom kod ciroze jetre; manji postotak otpada na rak eluca i jednjaka, te na krvarenja zbog krvnih bolesti, upala, dobroudnih tumora. Iako su krvarenja iz ira najea, smrtnost zbog iskrvarenja najve a je prilikom onih krvarenja koja nastaju iz malih ranica, erozija na sluznici eluca. Takve ranice mogu se javiti kao popratna pojava nekih bolesti mozga, povrede glave, opekotina; u rijetkim sluajevima javljaju se bez drugih znakova oboljenja.

Stolica postaje katranasta ako za kratko vrijeme doe do krvarenja i manje od 1 dl krvi. Krvarenja mogu biti tako neznatna da se u stolici ne mogu zapaziti nikakve promjene. Stalan, dugotrajan gubitak malih koli ina krvi moe izazvati slabokrvnost, anemiju. Ako su krvarenja jaa i doe do gubitka vee koliine krvi, tada se jave znakovi veega gubitka krvi: osjeaj vrtoglavice, opa slabost, umor, elja za spavanjem, zijevanje, e, umovi u uima. Koa postaje blijeda, hladna i oroena hlad nim znojem, puls jako ubrzan i vrlo se teko osjeti, pipa. Dolazi do sta nja oka. Krvarenja mogu biti izazvana i lijekovima. Neki vrlo esto upotreb ljavani lijekovi mogu otetiti sluznicu eluca (aspirin, acisal, butazolidin, irgapirin). Dugotrajno davanje lijekova iz grupe kortikosteroida moe izazvati krvarenje u osobe koja ima ir na elucu. Krv u stolici obavezno zahtijeva bolniko lijeenje. U starijih osoba krvarenja su opasnija, naroito ako se ponavljaju. Tada je operacija jedi ni nain lijeenja. Mlai ljudi mogu se izlijeiti i bez operacije. Ima ljudi koje crna stolica tjera u panian strah. Oni svaku stolicu smatraju suvie ozbiljnim znakom i odmah pomiljaju na rak eluca ili crijeva. Kao to katranasta boja prilikom krvarenja nastaje zbog promje ne krvne boje, hemoglobina, tako e i tamna boja nakon jedenja mesa nastati zbog promjene sline boje koja se nalazi u miiima, a to je mioglobin. O koliini toga mioglobina ovisi boja mesa. Konjsko meso ima mnogo mioglobina, zato je tamno, dok bijelo meso peradi uope nema mioglobina, zato i ne daje tamnu boju stolici. Tamnu boju stolice izazivaju i lijekovi koji sadravaju eljezo i biz mut. Bizmut se nalazi u nekim tabletama koje se upotrebljavaju za lijee nje ira na elucu. Uzimanje ivotinjskoga ugljena takoer oboji stolicu crnosmee, slino kao i crno vino, kava, trenje, jagode.

Crvi u stolici
U stolici, naroito djejoj esto se nau paraziti: gliste, crvi i traka vice. Najei su crijevni paraziti velika bijela glista i mala glista. Gliste ive u crijevima, a njihova jajaca izmetom izlaze iz tijela. Stolicom se ponekad izbaci i cijela glista, koji put i klupko. Glista u stolici ima mnogo ee na selu negoli u gradu. U mnogim selima sva djeca imaju gliste, a neuk svijet to smatra normalnom poja vom. Ali ni u gradu nisu rijetkost. Godine 1972. u Zagrebu je u jednoj koli pregledano 214 djece, a kod 175 naena su jajaca glista u stolici. Velika bijela glista naziva se jo i velika djeja glista (askaris). Na raste do 40 cm. ivi u tankom crijevu, gdje dnevno iznese oko 200.000

jajaaca, koja se izbacuju izmetom. Ta jajaca mogu zagaenom vodom, hranom te prljavim rukama doi do usta. Progutamo li ih, dou u crije vo, gdje se iz njih razvije liinka; ona preko stijenke crijeva ulazi u krvo tok i dolazi do plua, zatim prodire u dine putove (bronhe) i penje se do dunika, odakle dolazi u drijelo. U drijelu izaziva podraaj na gu tanje, bude progutana i ponovo doe u crijevo, gdje poinje polagati ja ja. itav taj put od jajaca do zrele gliste traje neto vie od dva mjeseca. Mala djeja glista dugaka je oko 1 cm i ivi u debelom crijevu. Ja jaca odlae u nabore sluznice i koe izlaznoga otvora, mara (anusa). enka iznese oko 10.000 jajaaca i ugine. Polae ih uglavnom nou, to izaziva jak svrbe u predjelu mara. Djeca su nemirna i ne mogu spavati. eanje i grebenje izaziva oteenje koe pa esto nastaju upale. Manji broj glista u crijevima ne izaziva smetnje. Ali velik broj pred stavlja ozbiljnu bolest. Gliste se hrane na raun tijela; uzimaju hranu djejem organizmu, pa takva djeca postepeno mrave, postaju slabo krvna, blijeda, jako su razdraljiva, slabo spavaju i nou se esto bude. Tue se na neodreene bolove u trbuhu, imaju muninu i povraaju. Gliste se mogu nai i u povraenom sadraju. Neki je djeak u jednom danu izbljuvao 125 glista. Putujui iz plua u eludac; gliste mogu zalutati pa izlaze na nos ili usta. U zaostalim krajevima mogu se vidjeti djeca kako prstima izvlae gliste iz nosa ili usta.

Nakupine velikih bijelih glista zatvorile su ulaz u slijepo crijevo. Posljedica je smrtonosna upala

Gliste mogu izazvati i preosjetljivost tijela. Na koi se javlja svrbe i crveni flekovi, tzv. koprivnjaa (urtikarija); dolazi do napada tekoga di sanja (astma), upale nosa, upale oiju. Svrbe na koi tako je jak da eanje izaziva oteenje koe. Vrlo je est svrbe nosa, pa djeca nepresta no trljaju nos. Gliste izazivaju i mnoge ozbiljnije smetnje, mogu se uvui u une kanale i zaepiti une vodove te izazvati uticu, mogu ui u kanale gu terae, u slijepo crijevo, i izazvati upalu. Ako se gliste skupe u klupko, mogu potpuno zatvoriti crijevo. Tada ne moe prolaziti crijevni sadraj pa nastaje ozbiljna bolest koja se naziva zapletaj crijeva (ileus). Gliste se najee dobivaju svjeim voem i povrem, naroito ako je gnojeno ljudskim izmetom. irenje glista u djece spreava se higijen skim navikama: valja prati ruke prije jela, koristiti higijenske nunike, voe i povre oprati u istoj tekuoj vodi. Postoje lijekovi koji sigurno unitavaju sve gliste u ljudskom tijelu (thelmin, helmintin, mintezol), a uzimaju se samo prema lijenikoj upu ti. Da bi se netko potpuno izlijeio od glista potrebno je da ga se pregle da i da se, po potrebi, lijee svi lanovi obitelji.

Mast u stolici
Mast iz hrane razgrauje se u crijevima. Pri tom najvaniju ulogu imaju sok lijezde guterae i u. Razgradena se mast iz crijeva upije u krv, pa u stolici postoji samo neznatna koliina koja se prostim okom ne moe zapaziti (ispod 5 grama u 24 asa). Poveana koliina masti mijenja boju stolice, koja postaje blijedosiva. Zbog visoke temperature mast je u crijevima u tekuem stanju. U iz metu se zbog nie temperature skruti, te stolica izgleda kao da je kandirana, slii na prevlaku od eera. Poveana koliina masti znatno pove ava koliinu stolice. Stolica je obilna jer neprobavljena mast velikim di jelom onemoguuje probavu bjelanevina i ugljikohidrata. Masne esti ce obloe ostalu hranu tako da do nje ne mogu doi fermenti probave. Tada neprobavljena hrana dolazi u debelo crijevo, gdje je poinju raz graivati bakterije vrenja i truljenja. Takva je stolica esto pjenuava i ja ko zaudara. Masna stolica moe nastati i nakon uivanja velikih obroka jako masnoga jela; to je prolazna pojava. Nakon prelaza na normalnu ishra nu, mast u stolici nestaje. Najei su uzrok masne stolice bolesti koje poremeuju stvaranje sokova to probavljaju mast. To je prije svega bolest guterae. Sok gu terae, sa svojim fermentom lipazom, veoma je znaajan za probavu masti; tako i u. u zapravo priprema mast za razgradnju, djeluje po-

put deterdenta kojim u kuanstvu odstranjujemo mast. u pravi od masti emulziju, tj. raspruje je u vrlo sitne estice, koje sada mogu biti podvrgnute djelovanju soka guterae. Manjak probavnih sokova u cri jevu moe nastati zbog poremeaja u stvaranju sokova, npr. zbog upale. ei je uzrok pomanjkanja soka u crijevu taj to su kanali zatvoreni ka mencem, parazitima, tumorom. esto je istovremeno sprijeen dolazak i ui i soka guterae, jer je zavrni dio izvodnoga kanala zajedniki. Mast u stolici moe se javiti i kada je razgradnja masti uredna, ali je onemogueno upijanje masti u krv. Od toga boluju mala djeca u drugoj ili treoj godini ivota. Bolest je vrlo rijetka i naziva se celijakija, a nastje zbog toga to takva djeca ne podnose hranu koja se dobiva od peni ce i rai. Javljaju se obilne stolice bjelkastosjajne boje zbog masti. Raz umljivo je da takvo dijete zaostaje u rastu jer je nedovoljno nahranjeno i gubi na teini. Ako bolest traje due, javljaju se i drugi znakovi poreme ene ishrane. Kada obole odrasli, javljaju se obilne, bjelkaste i pjenaste stolice neprijatnoga mirisa. U tropskim krajevima postoji kronino dugotrajno oboljenje i naziva se tropska sprua. Lijeniki pregled je obavezan ako se masne stolice javljaju due vrijeme. Lijeenje moe zapoeti tek onda kada se otkrije pravi uzrok bolesti. Postoje li smetnje probave zbog smanjene koliine ui, daju se sredstva za pojaano izluivanje ui. Ako postoji manjak soka i fermenata guterae, daju se lijekovi koji sadravaju te fermente (pankreatin, digestal). Ima preparata koji pomau razbijanje estica masti i njihovu razgradnju (mexase). Ako doe do upale, daju se lijekovi koji ih stiavaju (antibiotici). Koji put e biti potreban i operativni zahvat ako je spri jeeno otjecanje soka zbog neke zapreke (vaenje kamenca, tumora, stavljanje umjetnih vodova).

Ostaci neprobavljene hrane u stolici

Probava hrane zapoinje u usnoj upljini vakanjem i djelovanjem sline. Progutana hrana razgrauje se u elucu, zatim u tankom crijevu. U krv se moe upiti samo ona hrana koja je razgraena na najjednostavni je dijelove. Nedovoljno razgraena probavljena hrana izbacuje se sto licom. U normalnoj stolici ne nalazimo neprobavljenu hranu. Ostaci ne probavljene hrane mogu se nai ako se jedu vee koliine biljne hrane i ako se jede brzo, guta se nedovoljno savakana hrana. Hrana koja ima vrstu celuloznu ovojnicu, kao grah, graak, bob, nee moi biti probav-

ljena ako ta ovojnica nije razdrobljena vakanjem; tada se u stolici nau itava zrna mahunarki. Neka hrana nee biti dovoljno razgraena zbog manjka eluanoga soka, tj. solne kiseline. Koji put cijelu, ili samo dijelom probavljenu hranu nalazimo u slu ajevima ubrzanoga rada crijeva, jer nije dovoljno dugo izloena djelo vanju probavnih sokova. Zbog toga se u stolici kod jakih proljeva mogu nai ostaci samo djelomino probavljene hrane.

Sluz u stolici
itav probavni sustav, od usne upljine do zavretka debeloga crije va, ima mnogo lijezda koje lue sluz, to podmazuje crijeva kako bi crijevni sadraj to lake prolazio. Sluz ujedno titi sluznicu crijeva od oteenja grubljim esticama hrane i zatiuje crijeva od vlastitih probav nih sokova. U debelom crijevu sluz je jedini vaan produkt lijezda i po vezuje, sljepljuje, estice stolice u vrstu masu te tako omoguuje for miranje oblika. Normalna stolica ne sadrava toliko sluzi da bi se vidjela prostim okom. Sluz u stolici uvijek je znak da s crijevima neto nije u redu. Uz rok moe biti potpuno bezazlen, npr. sluz u ovjeka koji pati od kroni noga zatvora. Tvrda stolica nadrauje sluznicu debeloga crijeva u tolikoj mjeri da se moe izluiti velika koliina sluzi koja oblae stolicu. Sluz iz debeloga crijeva nalazi se na povrini, dok je sluz iz tankoga crijeva u kaste boje i izmijeana sa stolicom. Na luenje sluzi u crijevima moe utjecati i autonomni ivani sus tav, tj. ivci koji rade bez utjecaja ljudske volje. Nadraaj tih ivaca zbog jakih duevnih uzbuenja izaziva pojaano luenje sluzi. Njena koliina moe biti toliko velika da takva osoba ima nekoliko stolica u kojima se uglavnom nalazi samo sluz. Poznate su sluzave stolice uzbuenih stude nata prije ispita i nervozni sluzavi proljevi poslije branih sukoba. Kada se duevno stanje smiri, stolica opet postaje normalna. Sluz iz debeloga crijeva najee je bezbojna i prozirna. Moe se na laziti u tracima i esto se dade odvojiti od stolice. Ponekad je bijela po put mlijeka. Kod upale u debelom crijevu (membranozni kolitis), sluz moe imati oblik opne i izgleda kao otisak crijevne sluznice. Obavljanje nude vezano je uz jake bolove i izbacivanje velike koliine sluzi. Sluz u stolici vidi se kod mnogih crijevnih zaraznih bolesti. Kod gri e (dizenterije) sluz je esto pomijeana s krvlju, mutna i gnojna. Uz sluzavo-krvavu stolicu postoje i ostali znakovi bolesti: proljev, grevi u tr buhu, temperatura. Prozirna, staklasta sluz i krv nalaze se i kod amebne dizenterije. I druge upale crijeva praene su izluivanjem sluzi.

jeva.

Sluz i krv u stolici starije osobe moe znaiti tumor debeloga cri

Sluz se javlja ako se u crijevu nalazi strano tijelo, a moe biti po pratna pojava glista u crijevima, hemoroida itd. Dugotrajna pojava sluzi u stolici obavezno zahtijeva lijeniki pre gled. Lijeenje domaim sredstvima moe samo razviti osnovnu bo lest.

Svjea krv u stolici

Kada se pacijent obraa lijeniku i kae da je u stolici vidio krv, to najee znai da je vidio svjeu krv. Svjea krv u stolici lako je uoljiv znak bolesti. Mnogi pacijenti smatraju ga vrlo ozbiljnim. U dananje vri jeme opega straha od raka (kancerofobija), veina je pacijenata ozbilj no zabrinuta. Strah od raka sasvim je razumljiv. Svjea krv u stolici znai da je krvarenje nastalo u debelom crijevu. Krvarenja iz gornjih dijelova probavnoga sustava, iz eluca i tankoga crijeva, ne daje u stolici svjeu krv. Krv iz eluca i tankoga crijeva podli jee probavi kao i sva ostala hrana. Probavljena, razgradena krv oboji stolicu crno. ista i svjea krv izmijeana sa stolicom, ili se nalazi samo na po vrini stolice, ukazuje na promjene u zadnjem, zavrnom dijelu debeloga crijeva, rektumu, ili u predjelu mara, anusa. To mogu biti grizlice (ulceracije), ili pukotine na sluznici (fisure). No, najei su uzrok proirene vene nazvane uljevi ili hemoroidi. Svjea krv na kraju stolice, kapanje krvi nakon izvrene nude, ukazuje na krvarenje iz uljeva. Razumljivo je da prava dijagnoza moe biti postavljena tek nakon detaljnoga pregle da. Svaka krv u stolici obavezno zahtijeva lijeniki pregled. Krv u stolici moe ukazivati i na tumor u debelom crijevu. Na tu mor e se prije pomisliti ako se prva krvarenja jave u starijoj dobi, ako je krv u stolici praena vrlo neugodnim zadahom, naroito gnojem. U mla dih ljudi krv, sluz i gnoj mogu ukazivati na estu upalu debeloga crijeva koja se naziva ulcerozni kolitis. Bacilarna dizenterija, gria, kao i amebna dizenterija, uz proljev i sluz esto imaju i krv u stolici. Krv u stolici vrlo se esto javlja kao vrsta zapletaja crijeva u mlaih osoba, naroito djece, uz vrlo jake bolove u trbuhu i povraanje. Svjea krv javlja se i kod ljudi koji pate od kroninoga, dugotrajnog zatvora: sakupljanje veih koliina suhe i tvrde stolice dovodi do jakoga pritiska na sluznicu crijeva i do oeteenja (nekroze) sluznice.

STRAH

Strah prati ovjeka na ivotnom putu ee nego radost i srea. im se dijete rodi, zaplae od nekoga neodreenog osjeaja koji se moe tuma iti i strahom od ivota. I tako se do smrtnoga asa izmjenjuju razliiti strahovi od kojih ovjek nikad nije potpuno osloboen. U djetinjstvu se bojimo podruma i mraka; plae nas stvarnim i nestvarnim biima. Posli je se bojimo loih ocjena; strah nas je ako razbijemo prozor, uprljamo odijelo ili se kasno vratimo kui. Bojimo se prvoga plesa, a da o prvom spolnom odnosu i ne govorimo. Mijeaju se osjeaji, elje i strahovi. Djecu ivo elimo, ali se bojimo obaveza i brige. ena se boji mua, mu se boji ene, oboje se boje svojih roditelja i roaka. Na poslu se bojimo pretpostavljenoga; strah nas je od zadataka i odgovornosti. Poslije se bo jimo djece. Tako se unedogled razvija panorama strahova. Strah je toli ko prisutan u ivotu ovjeka da se i mnogi filozofi bave strahom kao os novnim problemom egzistencije. Iako je rije o opoj pojavi, rjenik je ipak oskudan kada treba da se izrazimo. Govorimo o strahu, zastraivanju, bojanju, planji, strepnji, nemiru, zeblji, stravi, panici, mori. Neki jezici imaju mnogo vie izraza, ali se ni u njima ne moe jednom rijeju rastumaiti o kakvoj se vrsti i ja ini straha radi. to se dogaa kad se ovjek uplai ? Nije to samo osjeaj ugroenos ti, napadnutosti i opasnosti. Strah pokree niz tjelesnih reakcija. Naroi to dolaze do izraaja vegetativni simptomi: crvenilo ili bljedilo lica, srce pone uurbano lupati, oblijeva nas hladan znoj. Kad netko uje neoe kivanu vijest, noge mu se odsijeku, moe klonuti, pasti. Krvotok se poremeti. Zbog nedovoljno krvi u mozgu dolazi do gubitka svijesti. iv ani podraaji iz povrine tijela i mozga vie ne surauju, ovjek doiv ljava iluzije i halucinacije, tresu mu se ruke i noge, glas mu podrhtava, ne moe govoriti, ne vlada sobom, ponaa se nekontrolirano, nesuvislo. Ukratko, pogoen je itav organizam, njegov tjelesni i duevni dio. Najjae je izraen strah u kritinim ivotnim situacijama. To najbo lje pokazuje panika prilikom potresa, oruanih sukoba i drugih ozbiljnih ili nenadanih dogaaja. Tada strah ima karakter oka. Postoje i neodre-

deni osjeaji nelagodnosti i bojaljivosti koje se ne usuujemo nazvati strahom. Izmeu ta dva krajnja izraza straha postoji velik broj razliitih reakcija. Jaina osjeaja straha ne ovisi o stvarnome uzroku, nego iskljuivo o doivljenome. Malo dijete ne boji se lava jer ne zna kakva mu opas nost prijeti. Odrastao ovjek boji se nou proi kroz groblje, iako to uop e nije opasno. U svakodnevnom ivotu postoje normalni, razumljivi strahovi; razlikujemo ih od umiljenih strahova za koje ne postoje objek tivni uzroci. Ako stvarni ili umiljeni uzroci straha postoje trajno, dolazi do kro ninih promjena. Strah je prisutan kod mnogih duevnih poremeaja i ponekad je glavni sadraj bolesti. Najjednostavniji je strah od nastupa: zovemo ga trema. Javlja se u vezi s ispitom ili nastupom u javnosti. Trema obino prestaje ako se po navlja ista situacija. Kad prvi put govorimo pred skupom, jako smo uz bueni. Poslije to postepeno iezava. Ponekad se dogaa obratna reak cija: strah se svaki put sve vie pojaava, a pridruuju mu se i drugi sim ptomi : crvenilo lica, podrhtavanje glasa, mucanje, drhtanje prstiju i ita ve ruke. O bolesti se govori ako je trema toliko jaka da ovjeka spreava u normalnom obavljanju radnih zadataka ili u privatnom dodiru s ljudi ma. Tada valja to prije otpoeti lijeenjem jer se izgledi za izljeenje po goravaju duljim trajanjem straha. Bez pomoi, takav e se ovjek sve vi e izolirati od drutva, razvijat e osjeaje manje vrijednosti, povlait e se u sebe i napustiti posao. Ako strah nije suvie jak, a stidimo se da ga pokaemo, moi emo ga savladati. To se do izvjesne mjere moe i izvjebati tako da se sami izlaemo situacijama koje nas strae. Ako se netko uvjeri da nema razloga za strah, prestat e se bojati. Nije dovoljno da on samo zna da se ne tre ba bojati, mora se u to uvjeriti, u osjeajima likvidirati umiljen razlog za strah. Ali to ne moe uvijek uiniti sam. Potrebna mu je psihoterapij ska pomo. Iako je glavni osjeaj ugroenosti, strah moe biti i pozitivan jer tje ra na akciju. Mnoga herojska djela nastala su u situaciji velikoga straha. Tada je strah saveznik. Danas ima mnogo lijekova koji suzbijaju strah, npr. apaurin, praxiten. Ali ta sredstva nisu svemona. Strah se moe otkloniti samo uklanja njem uzroka. To znai da e se u suradnji bolesnika i lijenika otkriti pravi razlozi straha. Kad to bolesnik doivi, strah postepeno ili naglo prestaje.

Neuroza straha
Ako se netko nade u zoolokom vrtu kad pobjegne lav iz kaveza, uhvatit e ga panika i poet e bjeati glavom bez obzira. To je normal na reakcija. Bolesnik od neuroze straha (fobine neuroze) isto tako po stupa, ali u situacijama koje ne opravdaju takvo ponaanje. Pojedinanu fobinu reakciju osobe moemo protumaiti tek kada se dobro upozna mo s njenim ivotom, kada saznamo kakav je odnos izmeu simptoma i stvarnih dogaaja. Ako je dijete jednom doivjelo neugodnost u mraku, ili ako ga plaimo mrakom, ono e se bojati, nee se usuditi ui u mra nu prostoriju, niti e poi na spavanje ako nije upaljeno svjetlo. Slino je i s fobinim bolesnikom: jedna situacija u njemu nesvjesno ponavlja strahove kojih se ne moe osloboditi. Klaustrofobija je strah od zatvorenih prostora. Takvi se bolesnici boje ostati sami u sobi, neki se boje i u drutvu, jedni se plae malih so ba, drugi velikih. Agorafobija je smetnja sa suprotnim sadrajem. Takav fobini bolesnik ne usudi se prolaziti ulicom, osjea velik strah ako se nae na otvorenom prostoru, u parku, igralitu, polju; zbog osjeaja tjeskobe, napetosti i nemira mora se brzo ukloniti. Takav se bolesnik u stanu moe ponaati normalno, ali on je zapravo u stalnom kunom pri tvoru jer se ne moe proetati otii na izlet, na godinji odmor. Danas se sve ee javlja strah od raznih bolesti. Mnogo se govori o raku (karcinomu) i ljudi se podvrgavaju pregledima da se bolest na vrije me otkrije. Ako se netko pretjerano i bezrazlono boji raka, govorimo o karcinofobiji. Takav je ovjek opsjednut tom milju, obilazi lijenike, ide na preglede, nikom ne vjeruje, nita mu se ne moe dokazati. Uvje ren je da ima rak koji ili jo nije otkriven, ili ga lano uvjeravaju da ga nema. Strah koji osjea moe biti toliko jak da napusti posao, povue se u sebe, ili se pokua ubiti. est je i strah od zaraza, naroito od spolnih bolesti. Bolesnik mje secima tvrdi da se zarazio samo zato to je bio u javnom nuniku, a nije oprao ruke: ima osoba koje izbjegavaju rukovanje zbog straha od zara ze; neki se odriu pojedine hrane zato to se ne mogu unititi sve njene opasne klice. Svim fobijama zajedniki je strah kao bolest. Fobija ima vrlo mno go. Zabiljeeno je vie od stotinu naziva. ovjek se moe bojati svega, iako nema razloga. Nekoliko takvih pojmova: Agorafobija - strah od otvorenoga, praznog prostora Algofobija - strah od bolova Androfobija - strah od mukaraca Antropofobija - strah od ljudi

Arahnefobija - strah od pauka Astrafobija - strah od grmljavine i sijevanja Bakteriofobija - strah od zaraze baktrerijama Eritrofobija - strah od toga da emo pocrvenjeti Entomofobija - strah od insekata Elektrofobija - strah od elektriciteta Gatofobija - strah od maaka Hematofobija - strah od krvi Hodofobija - strah od putovanja Hidrofobija - strah od vode i vlage Karcinofobija - strah od raka Klaustrofobija - strah od zatvorenih prostora Ksenofobija - strah od stranaca Musofobija - strah od mieva Niktofobija - strah od mraka Farmakofobija - strah od lijekova Ponofobija - strah od rada Sifilidofobija - strah od zaraze sifilisom (luesom) Tefefobija - strah pojedinca da bude iv zakopan Termofobija - strah od vruine Triskaidekafobija - strah od broja 13 Zoofobija - strah od ivotinja

Strah od ludila
U mnogih ljudi javlja se strah da ne polude. Taj strah moe biti vrlo jak i stalno prisutan, iako je najee neosnovan. esto prelazi u otpor protiv lijenika, psihijatra. Mnogi izbjegavaju razgovor sa psihijatrom jer se boje duevne bolnice, koju kod nas jo uvijek s nepravom nazivaju ludnica. Na sreu, razvoj medicine sve vie umanjuje zastraujue predodbe o duevnim bolestima, pa mnogi prihvaaju i psihijatra i injenicu da imaju duevne smetnje. U nekim zapadnim zemljama, naroito u Ameri ci, psihijatar je gotovo zamijenio sveenika. Kao to mnogi imaju svoga stalnog lijenika ope medicine, tako imaju i svoga psihijatra. K njemu odlaze da se posavjetuju o svim vanijim pitanjima ivota. Duevne smetnje prestaju biti sramota; mnogi to ne taje, nego kau: Bolestan sam na ivanoj bazi. Taj pozitivni stav posljedica je zdravstvenoga od goja koji je uvjerio ljude da se prava psihijatrijska zatita ne odnosi sa mo na lijeenje bolesnika nego i na zatitu duevnoga zdravlja zdravih. Ako lijenik predloi smjetaj u bolnicu radi promatranja, pretraga ili intenzivnijega lijeenja, bolesnik esto kae: Bojim se ii u bolnicu!

Kad vidim one prave duevne bolesnike mislim da e mi biti loije, da u tek tada poludjeti. Takav je strah neopravdan. Utjecaj duevne bol nice ili psihijatrijskoga odjela nikad nije takav da bi mogao pogorati bolest ili da bi mogao jednostavniju duevnu smetnju pretvoriti u pravu duevnu bolest. Uostalom, danas duevne bolnice i odjeli izgledaju kao i drugi bolniki odjeli. Kada bismo se proetali takvom bolnicoma, po ponaanju veine bolesnika ne bismo mogli odmah ustanoviti da su to duevni bolesnici. Zahvaljujui lijekovima, nemirni i uzbueni bolesnici brzo se smiruju i esto se vrlo dobro prilagoavaju zajednikom ivotu. Danas izbjegavamo rije lud i ludnica zato to su suvie omra ene u svakodnevnom govoru i ne odgovaraju stvarnosti. Svaka duevna smetnja ne znai duevnu bolest, a svaka duevna bolest nije ludilo.

SVRBE

Svrbe nije bolest. Poput temperature, vrtoglavice, bola, svrbe je samo jedan od znakova bolesti. Svrbjeti moe samo koa i povrinske sluznice oka, vanjskoga slunog kanala, usne upljine, spolnih organa i mara. Organi i tkiva u unutranjosti tijela ne mogu svrbjeti. Postoje razliita tumaenja to je svrbe. Prema nekima, nastaje podraivanjem ivanih zavretaka, koji inae uzrokuju osjet boli. No, svrbe ovjek ne doivljava kao bol. Dok bolesnik nastoji da miruje onaj dio tijela koji boli, svrbe, naprotiv, izaziva elju za grebenjem, eanjem, esto i za tako grubim postupcima koji dovode do ozljeda. Drugi smatraju da se u koi, pod utjecajem ivaca, oslobaaju ke mijske tvari koje izazivaju svrbe. Postoji i miljenje da svrbe nastaje zbog nagloga proirenja krvnih ilica u koi i poveanoga dovoda krvi u kou. To bi potvrdilo iskustvo da naglim skidanjem arape koja stee dolazi do nagloga irenja krvnih ilica, crvenila koe i svrbea. Drugi, naprotiv, tvrde da je nagao dola zak krvi uzrok nestanka svrbea, to potvruje iskustvo da zbog grebenja koe koja svrbi dolazi do irenja krvnih ila, crvenila i uskoro do smanjenja ili ak potpunoga nestanka svrbea. Dakle, do danas jo ne znamo to je svrbe i kako nastaje. Sigurno znamo da je pratilac razliitih bolesti i da se moe javiti na pojedinim, ogranienim dijelovima tijela, a moe zahvatiti i povrinu cijeloga tijela.

Svrbe cijeloga tijela

Najei je oblik opi (generalizirani) svrbe koji zahvaa kou cije loga tijela; javlja se u osoba starijih od 70 godina i poznat je pod nazi vom staraki svrbe (senilni pruritis); ei je u mukaraca, dolazi u na padima, naroito nou; uz krae ili due prekide moe trajati vie godi na. Neodravanje higijene koe moe pogorati stanje, ali to nije pravi uzrok jer se javlja i u osoba koje se peru. Najvjerojatnije je poremeena

funkcija spolnih lijezda (hormonski poremeaj). Stalnim grebenjem takve osobe nastoje ublaiti svoje tegobe; esto se slue grubim i hrapa vim predmetima. U nekim naim krajevima jo uvijek postoji specijalno izraen predmet od drva, tzv. ea ili eagija. Na taj nain oteena ko a podlijee zarazi (infekciji), pa se javljaju brojna gnojna arita. Upo ran i dugotrajan staraki svrbe dovodi do oaja, osoba je blijeda, neis pavana, deprimirana. Kratkotrajan i prolazan svrbe mogu dobiti svi. Uzrok moe biti pranje sapunom loe kvalitete, trljanje tijela etkom, djelovanje praine, noenje nekih vrsta odjee. Svrbe je esto posljedica preosjetljivosti na neke tvari koje dolaze u dodir s koom, ili koje s krvlju dolaze u kou; javlja se nakon uzimanja nekih vrsta hrane, lijekova, poslije dodira koe s nekim tekuinama ili krutim tvarima. Takav svrbe moe, ali ne mora, biti praen promjena ma na koi (urtikarija). Ali svrbe moe biti i znak ozbiljnijih poremeaja u organizmu. Mnoge teke bolesti prati svrbe koe; javlja se kod eerne bolesti, rje e po cijelom tijelu, ee na spolovilu. Zbog toga se ne treba uditi ka da lijenik u vezi s dugotrajnim svrbeom ustanovljava vrijednost eera u krvi. uticu prati svrabe zbog nagomilavanja unih boja u koi. Bubreni bolesnici u tekom stanju, kada zakae funkcija organa, imaju jak svrbe zbog nagomilavanja otpadnih produkata u koi, koji se ne mogu izluiti kroz oteene bubrege. U debelih ljudi, zbog poremeaja u mijeni tvari, u koi se nakuplja mokrana kiselina, to izaziva jak svrbe (giht). Svrbe itavoga tijela pratilac je tekih i jo uvijek neizljeivih bo lesti krvi, krvotvornih organa, limfnih vorova, bolesti koje se obino nazivaju rak krvi, rak lijezda (leukemija, Hodgkinova bolest). U etvrti ne svih bolesnika srbe je prvi znak bolesti. I trovanja mogu izazvati svrbe koe, npr. kod narkomana koji uzi maju drogu na bazi opijuma: morfij, kodein. Svrbe moe nastati nakon uzimanja lijekova, trovanja arsenom, ivom i drugim otrovima. Svrbe moe biti i psihogenoga porijekla, na ivanoj bazi. Javlja se u tjelesno potpuno zdravih osoba nakon dugotrajnije psihike nape tosti, sukoba, uzbuenja, seksualnog neslaganja, problema u poslu. Neki ljudi mogu dobiti pravi napad svrbea ve pri samoj pomisli na u, svrab, buhu; slino kao to osjeaj neugode izaziva crvenilo lica, strah bljedou, uas najeenu kou. I strah od neistoe izaziva svrbe; takve se osobe pretjerano peru, dre stan u pretjeranom redu te postaju teret sami sebi i okolini. Meu uzronicima opega, ali i ogranienog svrbea valja spome nuti parazite. Svojevremeno je najei uzrok svrbea bila bolest koja je

i dobila naziv po svom glavnom simptomu, a to je svrab (skabijes). Svr be obino poinje na mjestu gdje je parazit najprije uao u tijelo, zatim se proiri na razne dijelove, najee izmeu prstiju, ispod pazuha, na donji dio trbuha i spolne organe. Uljivost (pedikuloza) uvijek je praena svrbeom. Ovisno o vrsti ui, svrbe se moe javiti ogranieno, samo na glavi u predjelu kose, ili zahvaa cijelo tijelo. U odjee, tzv. prtena u, izaziva opi svrbe. Svrbe se javlja poslije kupanja, naroito ako se kupamo u kadi. Najei je na podlaktici i bedru. Svrbe prolazi sam od sebe, za ne koliko minuta do pola sata, vrlo rijetko traje due. Nestaje ubrzo poto se ovjek obue i pone hodati.

Svrbe spolnog organa mukarca

Najei je uzrok svrbea spolnoga uda mukarca (penisa) neodravanje higijene. Nakupljanje smegme, tj. produkta lojnih lijezda u veim koliina ma izmeu glavice i kone prevlake, s vremenom dovodi do raspadanja, to uzrokuje jak nadraaj i upalu. Svrbe je jedan od prvih znakova koje najavljuje poetak upale (balanitis). Uz svrbe i peenje postoje i druge promjene na koi i sluznici. Nakupljanje mokrae u vrei od kone prevlake takoer izaziva nadraaj, svrbe i upalu. Redovnim pranjem i ispiranjem blagim dezinfekcionim sredstvima, npr. jako razrijeenom otopinom hipermangana, upala se moe pravovremeno sprijeiti. Upale mogu biti izazvane i mnogo ozbiljnijim uzrocima, eernom boleu, na primjer. eer u mokrai takvoga bolesnika predstavlja do bru podlogu za razvoj nekih vrsta gljivica koje izazivaju svrbe i upalu. U mnogih je ljudi ustanovljena eerna bolest samo zato to su traili po mo lijenika zbog nesnosnoga svrbea na spolovilu. U takvom se slua ju svrbe ne lijei samo higijenskim mjerama i lokalnom primjenom lije kova, nego prvenstveno lijeenjem osnovne bolesti, tj. eerne bolesti. Povremene napade izaziva i virus herpesa. Nakon poetnoga svrbe a, na unutarnjoj strani kone prevlake javljaju se vrlo sitni mjehurii is punjeni bistrom tekuinom; poslije nekoliko dana mjehurii puknu i na tome mjestu nastane mala ranica (erozija), koja postepeno, uz lagan svrbe, cijeli nekoliko dana. Bolest se povremeno javlja vie puta mje seno ; koji put mirovanje moe trajati i nekoliko mjeseci; bolest je za razna i prenosi se spolnim putem.

Svrbe spolnog organa ene

Svrbe zahvaa velike i male usne, sikilj (klitoris), a esto i kou u neposrednoj blizini; moe se javiti u napadima, trajati kratko vrijeme i nestati, da se vie ne pojavi; moe se razvijati postepeno i trajati dani ma, tjednima i mjesecima. Jaina svrbea pojaava se za vrijeme menstruacije. Najei je uzrok svrbea nedovoljno odravanje higijene. Na tom dijelu tijela, zbog stalne vlanosti, razvijaju se promjene, najee upale. Pojaano znojenje, cijeenje mokrae, neredovito pranje - sve to prido nosi razvitku upale, a svrbe je prvi znak. Osim bakterija, upale u tom podruju esto izazivaju paraziti: trihonomas, crijevni parazit, uzronik svraba, gljivice. Dugotrajan svrbe u predjelu spolovila moe biti i prvi i jedini znak eerne bolesti. Zbog velike koliine eera u mokrai bolesnika poinju se razvijati gljivice, kojima vlanost i eer predstavljaju dobru podlogu za razvitak; nastaje gljivina upala sa svrbeom kao glavnim simpto mom. U mnogih bolesnica otkrivena je eerna bolest zahvaljujui tome to su se obratile lijeniku zbog nesnosnoga svraba u predjelu spo lovila. Dugotrajan svrbe moe biti i prvi znak raka na vanjskom spolovilu (karcinom vulve). Mnoge pacijentice taj svrbe lijee same i razliitim mastima. Mogli bismo rei da je svrbe jedini znak ove teke bolesti. Virus herpesa uzrokuje poznate mjehurie u kutu usana (ljudi obi no kau da imaju groznicu). Taj uzronik sve ee izaziva promjene na sluznici spolovila. Mnoge ene ne znaju da se iza oteenja papi rom, kako nazivaju male ranice, krije zapravo virusno oboljenje. Svrbe mogu izazvati i bolesti unutarnjih spolnih organa; svrbe moe biti posljedica nekih opih bolesti: bolesti jetre, bubrega, krvne bo lesti, alergije, manjka vitamina, konih bolesti. Svrbe u predjelu spolovila esto nastaje na psihikoj osnovi. Svrbe koji ne prolazi zahtijeva lijeniki pregled.

Svrbe u predjelu mara

Svrbe u predjelu mara najei je oblik ogranienoga svrbea na tijelu. ee se javlja u mukaraca, preteno u srednjoj dobi. Moe se rei da gotovo nema ovjeka koji se u tom podruju nije eao. Uzroci svrbea mogu biti razliiti. Koji put je to pikantna hrana s mnogo otrih zaina, osjetljivost na neke lijekove, preosjetljivost na sa pun ili toaletni papir; uzrok moe biti nepodesna odjea, dugotrajan pri-

tisak, npr. zbog sjedenja, vonje biciklom, pretjerana i nekontrolirana upotreba sredstva za ienje, proljev, pojaano znojenje, neredovito pranje. Takav svrbe brzo nestane poslije higijenskih i dijetetskih mjera. Ako traje due vrijeme, tada njegov uzrok mora otkriti lijenik. Du gotrajan svrbe nikada nije bezazlen. Lijenik moe ve prvim pregle dom otkriti promjene koje su izazvale svrbe. To mogu biti upale, brada vice, uljevi (hemoroidi), ozljede, strana tijela u debelom crijevu, napuk line koe i sluznice. Koji put e biti potreban pregled i dubljih dijelova debeloga crijeva pomou posebnih instrumenata (rektoskopija). Takvi sluajevi mogu se rijeiti i jednostavnim operacijama. Paraziti su est uzrok svrbea u predjelu mara; naroito jak svrbe izaziva enka tzv. male djeje gliste (oksiuris), koja ivi u debelom crije vu, ali jajaca polae izvan crijeva, u nabore sluznice i koe mara. Putu jui iz crijeva kroz mar, izaziva svrbljenje, naroito nou, nekoliko sati nakon lijeganja. Djeca loe spavaju, postaju nemirna, umorna i razdra ljiva. Stalno eanje izaziva oteenje koe pa nastaju upale. Svrbe se javlja i nakon dugotrajnoga lijeenja antibioticima. Kod ena je u pred jelu mara povezan sa svrbeom spolnih organa. Dugotrajan i uporan svrbe na tom mjestu mogu izazvati kone bolesti, naroito ekcem i psorijaza. Dugotrajan i na svako lijeenje otporan svrbe, bez ikakvih drugih promjena u predjelu mara, moe biti izazvan i psihogenim uzrocima. Valja se redovito prati, naroito poslije nude. Najbolje je ispiranje istom hladnom vodom. Hladni oblozi stavljaju se samo ako su napadi vrlo jaki. U muslimana, kojima je pranje vjerski ritual, svrbe je vrlo rijetka pojava. Lijenik e tek nakon pregleda propisati lijekove i odrediti nain li jeenja. Koji put e biti dovoljna mast s antibioticima ili kortizonskim preparatima. Ali ako je svrbe posljedica ope bolesti, tada se najprije mora lijeiti osnovna bolest: eerna bolest, bubrezi, unitavanje parazi ta. Neki se uzroci mogu definitivno rijeiti samo kirurkim zahvatom: hemoroidi ili ispadanje sluznice crijeva.

TUCANJE

tucanje (singultus) esta je i uglavnom bezazlena pojava. Nema osobe koja nije tucala. ovjek zapoinje tucati jo u majinoj utrobi. Zvuni hik dojeneta esto budi iz sna uplaenu majku. Ako tucanje traje due, ovjek se osjea neugodno, to ga zamara i on se prestrai, ponekad panino. I u takvim sluajevima tucanje prestaje samo od sebe, bilo s pomou domaih lijekova, ili nakon lijenike pomoi. Ako uporno tu canje traje danima, tjednima i mjesecima, moe ugroziti ivot. Takvo tvrdokorno tucanje velika je rijetkost i obino je popratna pojava tekih i neizljeivih bolesti. tucanje nastaje zbog grenja oita. Oit ili dijafragma miina je ploa koja dijeli prsnu upljinu od trbune. Miina ploa izboena je prema prsnoj upljini i ima oblik zvona. Postepenim stezanjem, oit se sputa prema dolje, povlai za sobom plua, u koja ulazi zrak, i tako na staje udisaj. Poputanjem napetosti miia nastaje izdisaj jer oit ponovo poprima zvonolik izgled. Uloga oita u disanju odgovarala bi otprilike epu kod trcaljke. Radom oita upravlja ivac frenikus. Niti toga ivca izlaze iz kime ne modine u predjelu vrata i sredinom prsnoga koa dolaze na oit. Li jevi i desni ivac istovremeno daju signale oitu da se stee i rastee po odreenom voznom redu kojim upravlja centar u mozgu. Ako podra aj iz samoga oita, ili iz nekoga organa koji je smjeten u prsnom kou ili trbuhu, iznenada, refleksno preko ivaca, nadrai centar, zapovije di koje prenosi frenikus postaju nepravilne. Oit, umjesto da se postepe no stee i rastee, poinje divljati. Stezanje oita postaje grevito, esto u serijama, nastaje gr za grom. Svaki gr oita prisili ovjeka da naglo udahne zrak, a nagao ulazak zraka u plua dovodi do nagloga zatvara nja glasnica, zbog ega nastaje poznati zvuk hik. Podraaji na tucanje mogu nastati u razliitim dijelovima tijela. Najee dolaze iz eluca nakon prebrzoga uzimanja hrane, poslije preo bilnoga obroka, nakon hrane s otrim zainima. est je uzrok i napuha nost eluca i crijeva, koja nastaje zbog gutanja zraka ili loe probave. Javlja se i nakon uzimanja veih koliina alkoholnih pia. Vrua i suvie

hladna hrana moe izazvati podraaj ve iz jednjaka. Napade tucavice moe izazvati upala eluca, ir na elucu i druge upalne promjene u tr bunoj upljini. Opisan je sluaj ovjeka koji je nakon upale slijepoga crijeva tucao, s kratkim prekidima, punih 10 godina, da bi odjednom sam od sebe prestao. tucanje se moe javiti u toku zaraznih bolesti. Opisane su prave epidemije tucanja u jednoj amerikoj dravi kada se pojavila epide mija virusne upale mozga. tucanje je trajalo po nekoliko tjedana. tucavicu moe izazvati i pretjerano puenje, duevna napetost, umor. Grohotan smijeh moe je izazvati direktnim nadraivanjem oita i gutanjem veih koliina zraka. tucavica je i psihogenoga porijekla, nastaje na ivanoj bazi. Histerian napadaj moe biti praen upornim tucanjem, kao i osjea njem guenja, oduzetou tijela, probadanjem u srcu. Uporno, tvrdokorno tucanje moe biti uzrokovano krvarenjem u mozak ili tumorom u mozgu. Izrasline u sredini prsnoga koa mogu pri tiskivati na ivac i izazvati uporno tucanie. Tumori jednjaka i eluca tucanjem navjeuje svoju prisutnost. U bolesnika, kojima su bubrezi potpuno zatajili, tucanje je uvijek lo znak, kao i u bolesnika koji su do bili srani infarkt. Ako netko dobije iznenadnu tucavicu vrlo je mala vjerovatnost da je izazvana ozbiljnom boleu. Vea je vjerojatnost da netko dobije glav ni zgoditak na lutriji nego da iznenadna tucavica najavi opasnu bolest. Zato sami primijenite jedno od provjerenih domaih postupaka ko jima se prekida napad tucavice. Mnogi postupci lijeenja potjeu iz davnih vremena. Ve se u zapi sima starijim od 2000 godina preporuuje pijenje vode i kakljanje. Izne nadan udarac u leda, koji se i danas rado primjenjuje, preporuio je grki filozof Platon. Iskustva su se gomilala stoljeima pa je danas po znato nekoliko tisua postupaka. Najpoznatiji je pijenje ili grgljanje vo de. Nai nadrilijenici preporuuju pekmez od crvenoga ribizla, kocku eera s nekoliko kapi octa i sl. tucavica nastala na ivanoj bazi obino nestaje nakon primjene takvih postupaka jer je glavni cilj da se odvrati panja onoga koji tuca. Isti uinak postie se kopkanjem no sa, a jedan stari pisac preporuuje: Tri puta itati oena unatrag. Ako nadraaj ivaca uzrokuje tucavicu, tada mogu pomoi postup ci koje ak i lijenici preporuuju: izazivanje povraanja nadraivanjem drijela, dugotrajno zadravanje zraka u pluima, stavljanje na vrat vre ice s ledom, disanje u papirnatu vreicu kako bi se udahnulo to vie ugljinoga dioksida. Ako tucanje ne prestaje ni poslije nekoliko sati, najbolje je obratiti se lijeniku. Hitna lijenika pomo potrebna je i onda ako je tucanje jako ubrzano. Obino proe pola do jedne minute izmeu dva gra oi-

ta. U izuzetnim sluajevima tucanje moe biti vrlo brzo, vie od 100 pu ta u jednoj minuti. Takvo stanje jako poremeuje disanje i potrebna je hitna lijenika pomo. Lijenik e dati sredstva za ope smirenje organizma. U teim slua jevima injekcijama e se sprijeiti prenos nadraaja koji izazivaju grenje oita. Ako se tucanje uporno nastavlja, postoje druge metode; injek cija se moe dati direktno u ivac u predjelu vrata i ivac se privremeno umrtvi nekoliko sati (novokainska blokada). Ako se tucanje nastavlja, ivac e se na izvjesno vrijeme unititi. To se radi tako da se u njega utrca razrijeena otopina alkohola. Poslije toga moraju proi dva mje seca da bi se ivac ponovo oporavio. ivac se moe i zgnjeiti, smrznuti ili noem presjei. Ako ak ni obostrano presijecanje ne dovede do po boljanja, to je zaista vrlo rijetko, tada se bolesnik uspava; lijekovima se iskljue iz funkcije miii za disanje, a bolesnik se stavi na aparat za umjetno disanje.

TEMPERATURA TIJELA I PROMJENE

Temperatura ljudskoga tijela mjerena ispod pazuha iznosi prosjeno 36.5 stupnjeva Celzijusa. Ispitivanja na velikom broju zdravih osoba po kazala su da se normalna temperatura moe kretati u granicama izmeu 36 stupnjeva do vie od 37 stupnjeva Celzijusa. ovjek, zajedno sa svim ostalim sisavcima i pticama, pripada grupi toplokrvnih ivih bia. Zbog stalne temperature ne zavisi od promjena temperature okoline u kojoj ivi. Zimi moe podnijeti vrlo niske tempe rature, ljeti vie od 50 stupnjeva Celzijusa u hladu, a da toplina njegova tijela ostane nepromijenjena. Stalna temperatura unutar normalnih granica bitna je za rad svih tkiva i organa, prema tome i za ivot ovjeka. Biokemijski procesi unu tar stanica ljudskoga tijela badareni su na stalnu i odreenu tempera turu, tj. mogu se zbivati samo na toj temperaturi. Ve neznatno povea nje jako ubrzava procese unutar stanice, dok ih snienje usporava. Pove anje ili snienje tjelesne temperature za samo nekoliko stupnjeva dovo di do tako tekih poremeaja u radu stanica da one umiru. Smrt stanica tijela znai smrt ovjeka. Da do toga ne doe, u tijelu se, nezavisno od ovjekove volje, odigravaju vrlo sloene radnje kojima organizam odra va stalnu temperaturu. Glavni dirigent, koji je odgovoran za stalnost temperature tijela, nalazi se u mozgu, i to u onom njegovu dijelu koji se naziva meumozak (hipotalamus). Rad toga centra za regulaciju topline moe se usporediti s termostatom, tj. spravom koja automatski regulira i odrava stalnu temperaturu u aparatima, strojevima, stanovima. Tako, npr., termostat u hladnjaku regulira njegovu stalnu temperaturu. Ako temperatura hladnjaka poraste iznad odreene vrijednosti, termostat automatski ukljuuje aparaturu koja snizuje temperaturu. Ako se temperatura suvie snizila, termostat iskljuuje rad aparature. ovjek moe sam, prema vlastitoj elji, podesiti termostat hladnjaka da radi na viem ili niem nivou. Na slinom principu, samo mnogo kompliciranije, radi termostat u mozgu ovjeka. Kada se u tijelu povisi temperatura, termostat pre-

ko brojnih ivaca alje naredbe da se smanji stvaranje topline i povea izdavanje topline iz organizma. Ako se temperatura u tijelu snizi, nare enja iz centra bit e suprotna, tj. smanjit e se odavanje topline, a pove ati stvaranje topline u organizmu. Toplina u tijelu stvara se izgaranjem hrane u stanicama organa i tki va. U stanju mirovanja najvie topline stvara se radom organa kao to su jetra (20 posto ukupne topline), mozak, srce. Najvea koliina topline stvorit e se radom miia kada su u akciji. Stvorena se toplina cirkulaci jom krvi jednoliko raspodjeljuje po tijelu. Toplina se neprekidno proiz vodi, ali i neprekidno gubi s povrine tijela u okolini. Kada je koliina stvorene topline u tijelu jednaka koliini topline koju tijelo gubi, tada u tijelu postoji toplinska ravnotea. Ako doe do stvaranja poveane koliine topline u tijelu, npr. zbog pojaanoga miinog rada, odmah stupa u akciju termostat u mozgu: ire se krvne ile u koi (zbog toga je lice crveno); poveava se priliv krvi koja dolazi na povrinu tijela. Da bi to vie krvi prolo kroz kou, srce radi pojaano i bre. Znaenje krvnih ila za regulaciju topline mo emo jednostavno usporediti s cijevima za grijanje, a kou tijela s povri nom radijatora preko kojega se toplina zraenjem gubi u okolinu u kojoj je temperatura nia. Ako je stvaranje topline u tijelu jo vee, tada gubitak topline zrae njem nije dovoljan. U tom sluaju termostat daje nareenje za pojaa no znojenje. Isparavanjem znoja u znatnoj se mjeri povea gubitak topli ne iz tijela. Kada je vanjska temperatura vea od temperature tijela, gubitak topline zraenjem je nemogu jer tijelo zapravo izvana prima vie topli ne nego to je gubi; tada je znojenje jedini nain da se tijelo ohladi. Kao to je potrebna odreena koliina topline da se ispari voda na tednjaku, tako je i za isparavanje znoja potrebna odreena koliina top line; ona se uzima iz tijela, koje se na taj nain rashlauje. Temperatura tijela nije stalna ni u zdrava ovjeka. Unutar normal nih granica postoje stalne dnevne varijacije; neto je nia za hladnoga vremena i rano ujutro. Najnia je od 4 do 6 sati ujutro, a najvia nave er. Lagano je poviena kod ena u drugoj polovini menstrualnog ciklu sa, to je potpuno normalno.

Mjerenje tjelesne temperature

Mjerenje tjelesne temperature najee se izvodi stavljanjem top lomjera (termometra) ispod pazuha (aksilarna temperatura). Prije upot rebe toplomjer valja istresti i kontrolirati nivo ive. Pazunu jamu va lja dobro obrisati suhim runikom (ako je pazuh vlaan, rezultat mjere-

nja nee biti toan). Spremite sa ivom treba da doe na kou pazuha, nadlaktica se vrsto priljubi uz prsni ko, a dlan ake treba da obuhvati susjedno rame. Temperatura se mjeri najmanje 10 minuta.

Mjerenje temperature dojeneta

Mjerenje temperature u debelom crijevu (rektalna temperatura) po uzdanija je od mjerenja pod pazuhom. Taj nain mjerenja primjenjuje se prilikom upalnih promjena u trbunoj upljini. Tako se mjeri i tempera tura male djece. Prije mjerenja mar se dobro obrie, a spremite sa i vom namae se vazelinom. Vrijednost temperature oita se nakon 5 mi nuta. Nakon toga toplomjer se oisti vatom ili suhom krpom, zatim ope re sapunom ili deterdentom i dobro isplahne. Vrijednost tako izmjerene temperature vea je za pola (0.5) stupnjeva Celzujusa od temperature mjerene pod pazuhom. Ako je tako izmjerena temperatura vea od jed noga stupnja s obzirom na pazunu temperaturu, postoji mogunost upale u trbuhu, ili je to rezultat loe tehnike mjerenja (vlaan pazuh, prekratko dranje toplomjera, toplomjer nije istresen). Mjerenje tempera ture u debelom crijevu treba da se izvede tek nakon dueg mirovanja. Dua etnja, tranje, rad nogama mogu znatno podii vrijednost rektalne temperature. Due tranje sportaa moe podii vrijednost tempera ture u debelom crijevu ak do 40.0 stupnjeva Celzijusa; i obilniji obrok moe podii temperaturu u debelom crijevu. U usnoj upljini mjeri se temperatura samo u odraslih osoba. U na oj je zemlji taj nain mjerenja veoma rijedak. Prije mjerenja toplomjer se mora dobro oistiti, dezinficirati alkoholom, osuiti i tek tada upotri jebiti. Toplomjer se stavlja ispod jezika. Dok je toplomjeru ustima, die se samo na nos, jer disanje na usta rashlauje pa rezultat mjerenja ne bi bio toan. Vrijednosti tako dobivene temperature u prosjeku iznose 37.2 stupnja Celzijusa.

Poviena tjelesna temperatura

Poviena tjelesna temperatura (febris) naziva se jo i vruica. Vrui ca nije bolest. Poput bolova i vrtoglavice samo je znak, simptom najrazliitijih bolesti. Bolesnici s povienom temperaturom najei su pacijen ti u lijenikim ordinacijama. Kada se bolesnik obraa lijeniku rijeima imam temperaturu, tada zapravo smatra da je temperatura njegova tijela poveana. Povie na tjelesna temperatura nastaje uvijek kada je stvaranje topline u tijelu vee od njezina gubitka. Manje poveanje tjelesne temperature moemo smatrati normalnom (fiziolokom) pojavom; temperatura se redovito povisi prilikom jaega fizikog napora: teak fiziki rad, sudjelovanje u napornim sportskim disciplinama; poveava se za 1 do 2 stupnja Celzijusa, a moe i znatno vie, naroito ako se mjeri u debelom crijevu. Duevna uzbuenja mogu uzrokovati vrlo visoke temperature. To su vruice na ivanoj bazi. Poviena temperatura nastaje i onda kada je ovjek due vrijeme u situa ciji poviene temperature okoline, a ne moe se znojiti zbog zasienosti zraka vodenom parom. Na termostat, koji odrava stalnu temperaturu tijela unutar nor malnih vrijednosti, mogu djelovati bakterije, raspadnute stanice vlastito ga tijela i razliiti otrovi. Tijelo ini sve da bi odralo temperaturu koju je termostat odredio. Poveanje tjelesne temperature kod mnogih bolesti djeluje povoljno jer dovodi do brega stvaranja antitijela, tjeleaca koje organizam stvara da bi se borio protiv uzronika bolesti. Poviena temperatura tijela, izaz vana namjerno, koristi se u lijenju mnogih bolesti. Pozitivno djelovanje poviene temperature tijela ovisi i o duini trajanja. Suvie visoka tempe ratura moe sama po sebi postati opasna za organizam.Ve pri tempera turi od 41 stupnja Celzijusa poinju se unitavati stanice vlastitoga tijela. Temperaturu od 42 stupnja ovjek moe podnijeti samo nekoliko sati, a jo vie temperature samo nekoliko minuta. Lagano poveane temperature do 38 stupnjeva naziva se subfebrilna temperatura. Takve niske temperature mogu pratiti mnoga nagla, akutna oboljenja, ali i dugotrajne, kronine bolesti; javlja se umor, klo nulost, gubitak apetita. Naglo povienje esto je praeno tresavicom i os jeajem hladnoe. Temperature vie od 39 stupnjeva Celzijusa praene su osjeajem vruine i iznemoglou tijela; lice je crveno, disanje i rad srca ubrzani, znojenje jako. Temperature vie od 40 stupnjeva mogu do vesti do prolaznoga pomuenja svijesti, nemogunosti rasuivanja, smuenosti, buncanja i napadaja bijesa. U takvom, esto delirantnom stanju bolesnici se diu iz kreveta, lutaju, skau kroz prozor s velikih visina; ta ko visoka temperatura moe dovesti i do potpunoga gubitka svijesti.

Osim rijetkih iznimaka, teina bolesti ne moe se odrediti prema vi sini temperature. Mnoge teke, ak smrtonosne bolesti mogu imati tek neznatna povienja, dok bezazlena stanja ponekad izazivaju vrlo visoke temperature. Mala djeca mnogo lake podnose visoke temperature, dok su starci na njih vrlo osjetljivi. Teinu stanja moe odrediti samo lijenik; razumije se, onda kada postavi dijagnozu bolesti. Zarazne bolesti najei su uzrok visoke temperature. Vruica moe biti glavni pa i jedini znak zarazne, infektivne bolesti. Kada bolesnik do lazi na pregled zbog poviene temperature, lijenik e najprije pomisliti na zaraznu bolest.

Poviena tjelesna temperatura dugoga trajanja

Dugotrajnom vruicom naziva se povienje temperature koje traje due od 3 tjedna. Najei su uzronici bakterije. Izmeu mnogih bolesti lijenik e posumnjati na tuberkulozu. Bacil tuberkuloze svojevremeno moe za hvatiti sve organe i sva tkiva. esta je tuberkuloza spolnih organa u e na, tuberkuloza bubrega, limfnih vorova i kotane sri. Bakterije gnojenja mogu se nai u mnogim organima tijela, gdje se postepeno razmnaaju, i osim lagano poviene temperature ne moraju izazvati vee smetnje. Gnojna arita mogu biti u uhu, sinusima, mandu lama, zubima. To su arine infekcije koje mogu postati izvor tekih i opasnih komplikacija. Uzrok dugotrajnih vruica mogu biti i gnojna arita u unutranjim dijelovima tijela i organima: unom mjehuru, slijepom crijevu, to su zaahurene nakupine gnoja u jetri, ispod oita, u pluima, mozgu, unim vodovima, bubregu, spolnim organima. To mogu biti dugotrajne kronine bolesti, upale crijeva, krvnih ila, raspadanje tumora, neke vrste raka, kao leukemija, zatim reumati zam, malarija, bolesti koje ovjek dobiva od ivotinja. U rjeim sluajevima uzrok su paraziti i gljivice. Virusne bolesti u pravilu ne daju dugotrajne temperature. Dugotraj na temperatura poslije virusne infekcije obino oznaava bakterijsku komplikaciju. ljezdana groznica, infektivna mononukleoza jedina je bolest s dugotrajnom vruicom, a smatra se da je uzrokovana vi rusom. Poviena temperatura moe biti i simulirana, namjerno izazvana razliitim sredstvima.

Danas se smatra da je potrebno obavezno bolniko lijeenje svako ga onog bolesnika kojemu temperatura traje due od 10 dana, bez obzira na to kakve je lijekove uzimao kod kue. Unato velikom napretku medicine i mnogim dijagnostikim po stupcima, jo uvijek se poneki pacijenti otputaju iz bolnice s dijagno zom: stanje temperature (status febrilis), to znai da se bolest nije mog la objasniti, da se nije mogao pronai pravi uzrok bolesti. Takve dugot rajne temperature nepoznatoga uzroka uglavnom nisu visoke; to su subfebrilne temperature izmeu 37.3 stupnja do 38.0 stupnjeva Celzijusa.

Poviena tjelesna temperatura djece

Novoroenad i dojenad u prvim mjesecima ivota jako su osjetlji va na promjene temperature okoline. Rashladivanje i pregrijavanje tijela mnogo je ee nego u starije djece i odraslih osoba. Novoroenad i dojenad jo se u potpunosti ne ponaaju kao toplokrvna iva bia koja pod raznim uvjetima okoline odravaju stalnu, nepromijenjenu temperaturu; jo nemaju razvijenu regulaciju topline; zbog toga su bur ne reakcije maloga djeteta koje odjednom dobije temperaturu 40 stup njeva Celzijusa, da bi nakon kratkog vremena opet bilo sve u redu. Uzroci tako visokih temperatura ne moraju biti infekcije, ega se roditelji najvie boje. U strahu da djetetu ne bude hladno, zabrinuti rodi telji pregrijavaju prostorije, oblae ga pretopio, u krevet stavljaju termofore. A kako dijete ne moe regulirati svoju temperaturu poput odrasle osobe, dolazi do nakupljanja topline u tijelu. Temperatura tijela raste jer u prvom mjesecu ivota lijezde znojnice jo ne lue znoj. Zato se novo roene ne znoji unato visokoj temperaturi tijela. A znamo da se suvi na toplina u uvjetima visoke temperature okoline moe sniziti u tijelu je dino isparavanjem znoja; dakle, temperatura u takvim uvjetima raste. Ako ne doe pomo izvana, ako se hitno ne primijene neki postupci rashlaivanja, dijete e umrijeti. Najei su uzroci vruice bolesti uzrokovane bakterijama i virusi ma. To su zarazne bolesti ili infekcije, kako se obino kae; to mogu biti teke bolesti, kao to je upala plua, modanih opni, otrovanje krvi, tj. prodor bakterija u krv (sepsa). U dojeneta i malenoga djeteta naje e su infekcije dinih putova: drijela, grkljana, bronha i plua. Javlja se oteano disanje, koji put guenje, u starije djece promukli govor, kaalj, koa postaje plava zbog pomanjkanja kisika u krvi. Upala uha izaziva povienje temperature; upale su este zbog toga to je cijev koja spaja srednje uho sa drijelom kratka i iroka te bakteri je iz usne upljine i drijela lako prodiru u srednje uho, gdje se razmna-

aju. Dijete je nemirno, plae, ruicom trlja uho, koje postaje osjetljivo na pritisak. Na selu je jedan od najeih uzroka vruice nagao, akutan pore meaj prehrane. Zbog nepoznavanja osnovnih pojmova higijene, u probavni sustav djeteta hranom dolaze brojne tetne bakterije. Takve smet nje moe izazvati i prekomjerno hranjenje, neredovito hranjenje, prevrue ili prehladno jelo, nezrelo voe, previe masna hrana. Starija djeca redovito obolijevaju od poznatih djejih zaraznih bo lesti: ospica, vodenih kozica, velikoga kalja. Dijete moe dobiti i druge zarazne bolesti: upala jetre, bubrega, mokranih putova, ljezdanu groz nicu, tifus, dizenteriju. Miljenje da rast zubi moe dovesti do povienja temperature potpu no je pogreno. Rast zubi moe izazvati pojaano slinjenje, moda nemir i lo san. Pogreno miljenje nastalo je vjerojatno zbog toga to poviena temperatura moe ubrzati izbijanje zubi. Poviena temperatura postaje opasan znak naroito onda kada je udruena s nekim drugim znakovima bolesti: povraanjem, proljevom, grevima tijela, ukoenou ije, pomuenjem svijesti, gubitkom svijesti. Nagao porast temperature u poetku mnogih zaraznih bolesti moe izazvati trzaje i greve tijela (febrilne konvulzije) u djece do 3 godine sta rosti. Grevi prestaju kada se temperatura snizi. to treba uiniti kada dijete ima povienu temperaturu? Nagla pojava visoke temperature izaziva strah, esto i nepotrebnu paniku zabrinutih roditelja. Dijagnozu bolesti moe postaviti samo lije nik. Ali do njegova dolaska roditelji mogu mnogo uiniti za svoje dijete. Razliitim postupcima mogu sniziti povienu tjelesnu temperaturu kako ne bi ugrozila ivot. Opasnost je utoliko vea to je dijete manje. Do dolaska lijenika valja uiniti slijedee: - Skinuti s djeteta svu suvinu i pretoplu odjeu; odjea mora biti dovoljno iroka i prozrana, po mogunosti od nesintetinoga materija la. - Prostorija u kojoj se dijete nalazi ne smije biti pretopla; moe biti oko 20 stupnjeva Celzijusa. Dijete se moe prenijeti u hladniju prostori ju- Valja upotrebiti stare i dobre obloge koje su koristile nae bake. Ako je temperatura do 39 stupnjeva Celzijusa, oblozi se stavljaju samo na ruice i nogice. Runici se namoe u vodu koja ima sobnu temperatu ru, izcijede se i stave tako da pokriju udove; povremeno se i ostali dio ti jela prebrie vlanim runikom. - Ako je temperatura 40 stupnjeva Celzijusa ili via, dijete se umota u vlanu iscijeenu plahtu koja je bila namoena u vodu od 20 do 25 stupnjeva; takav postupak ponavlja se nekoliko puta.

- Pri vrlo visokim temperaturama, itavo se tijelo obrie spuvom ili runikom namoenim u alkohol (pola alkohol, pola vode). Zbog brzoga isparavanja alkohola doi e do brega pada temperature. - Moe se koristiti i stari nain kupanja: dijete se stavi u vodu koja je za svega 2 stupnja hladnija od temperature tijela; postepeno se dodaju manje koliine hladne vode do najnie temperature vode od 30 stupnje va. Kupanje moe trajati 5 do 10 minuta; nakon toga dijete se dobro ob rie. - Djetetu koje jako ea mora se davati dovoljno tekuine. U nekim naim krajevima jo uvijek postoji potpuno krivo i za zdravlje djeteta tetno miljenje da se u vruici ne smije piti voda. Dijete u vruici treba da pije dovoljno vode ili aja kako bi nadoknadilo tekuinu koju je izgu bilo znojenjem. - Postoje tablete i epii za snienje temperature; svaka majka treba da ih ima kod kue. Veoj djeci daju se tablete aspirina, acisala, andola, a manjoj se daju epii u debelo crijevo. Kod proljeva daju se tablete rastopljene u aju. Napokon, lijenik je doao, pregledao dijete, dao injekciju i propi sao lijek. Ali nakon jednoga sata uzbueni roditelji ponovo zovu lijeni ka, ili stanicu za hitnu pomo, jer njihovo dijete jo uvijek ima tempe raturu, a dobilo je lijek, ili je poslije dobivanja lijeka temperatura porasla. Lijekovi koji se ne upotrebljavaju za unitavanje bakterija koje uz rokuju bolesti ne djeluju na snienje temperature tijela. Njihovo je djelo vanje dugotrajno i temperatura e pasti tek onda kada su svi uzronici bolesti uniteni, kada je bolest izlijeena. Prema tome, poslije dobivanja penicilina ili bemicina ne treba oekivati pad temperature. Naprotiv, temperatura moe i porasti; a to je znak da lijek djeluje. Brojne unitene i mrtve bakterije djeluju na centar za regulaciju topline tako da termostat u mozgu podie tjelesnu temperaturu i vie od 1 stupnja Celzijusa.

to valja poduzeti pri povienoj temperaturi odraslih osoba

Potpuno je krivo miljenje da se poviena tjelesna temperatura mo ra odmah svesti na temperaturu normalne vrijednosti. Poviena tempe ratura samo je jedna obrambena reakcija tijela. Potpunim i naglim nor maliziranjem temperature smanjuje se i obrambena sposobnost tijela. Razliitim postupcima valja smiriti suvie visoku temperaturu samo on da kada postoji opasnost da ona, nezavisno od bolesti koja ju je uzroko vala, poinje unitavati vlastito tijelo.

itav niz razliitih lijekova sniava temperaturu (aspirin, acisal, andol). Sve tablete koje ublaavaju bolove sniavaju i povienu temperatu ru tijela; djeluju tako da termostat u mozgu radi na nivou nie tempe rature. Tablete ne djeluju brzo, tek nakon pola do jednog sata poslije uzimanja. Ne poznavajui tu injenicu, uzbueni lanovi obitelji obraa ju se lijeniku alei se da su prije 10 minuta dali tabletu, a temperatura jo nije poela padati. Osoba s povienom temperaturom treba da miruje. Krevet mora biti udoban, pokriva lagan; nepotreban je, koji put i tetno, preznojavanje ispod brojnih popluna, deka i tuhica. Topla odjea i prejako pokrivanje samo onemoguavaju izdavanje topline. Ve obino odijelo smanjuje na polovinu onu koliinu topline koju gubi golo tijelo. Tek kada bolesnik postane sav mokar od znoja i poto se otkrije, poinje ohlaivanje zbog isparavanja tekuine. No, mnogo ugodniji i bri rezultat postie se kada se tijelo namoi vodom. Kada temperatura poraste iznad 39 Celzijusa, bolesniku valja stav ljati obloge od ustajale vode, tj. od vode sobne temperature (20 do 25 stupnjeva Celzijusa); runici se namoe, iscijede, izmiu i stavljaju na ru ke i noge, ili na prsa i glavu. Ako temperatura prijee 40 stupnjeva, bo lesnika valja umotati u plahtu koja je namoena u vodu i iscijeena. Ta kav se postupak ponavlja nekoliko puta, dok temperatura ne padne is pod 39 stupnjeva. Kod jo viih temperatura tijelo treba stalno brisati runikom namoenim u vodu ili u 70%-tni alkohol. Zbog brzoga ispara vanja alkohola doi e do brega pada temperature. ovjek koji ima povienu temperaturu ne smije biti na dijeti koja e ga izglaivati; treba da jede lako probavljivu hranu u manjim koliina ma i eim obrocima. Hrana mora biti bogata vitaminima i bjelanevi nama.

Tresavica
Tresavica, groznica ili zimnica stanje je praeno jakim osjeajem hladnoe, drhtanjem tijela, cvokotanjem zubi i najeenom koom. Osje aj hladnoe postoji unato tome to je tjelesna temperatura poveana. Tresavica moe zahvatiti samo ruke i noge, a moe se tresti i itavo tije lo. Tresavica uvijek zapoinje naglo i obino ne traje due od pola sata. Najea je u poetku zaraznih bolesti; moe se javiti i u toku bolesti, koji put i vie dana nakon poetka; takve naknadne tresavice mnogo su opasnije, naroito ako se javljaju vie puta u toku dana. Tresavica nastaje zbog naglih promjena u centru za regulaciju topli ne. Pod djelovanjem bakterija, njihovih otrova ili pod djelovanjem ras-

padnutoga vlastitog tkiva, termostat u mozgu odjednom podigne vri jednost temperature tijela na 40 stupnjeva Celzijusa. Ako je do tada u ti jelu bila temperatura 38 stupnjeva, organizam e mobilizirati sve snage da tijelo postigne to prije onu temperaturu koju je termostat odredio. A toplina tijela moe se povisiti jedino na dva naina: da se sprijei gu bitak topline, ili da se pojaa stvaranje topline u tijelu. Gubitak topline organizam spreava tako da stisne krvne ile u ko i, koja zbog toga postaje blijeda i hladna. Zbog hladne koe postoji os jeaj hladnoe. Da bi se u tijelu to bre stvorila to vea koliina topli ne, nastaje drhtanje. Drhtanje je zapravo vrlo brz rad gotovo svih miia tijela, pri emu se oslobaa mnogo topline. Drhtanje bi otprilike odgo varalo vrlo napornom fizikom radu: tranju, vonji bicikla. Kada tem peratura tijela dostigne vrijednost koju je odredio termostat, drhtanje prestaje, krvne ile u koi ponovo se proire i krv donosi toplinu na po vrinu tijela. Osjeaj hladnoe naglo je zamijenjen osjeajem topline. Ni deset pupluna ne mogu za vrijeme osjeaja zimice stvoriti osjeaj topline tako dugo dok samo tijelo ne postigne onu temperaturu koja mu je u mozgu odreena. Tresavice su karakteristine za pojedine bolesti; redovito se javljaju kod malarije, upale plua, upale bubrene aice, povratne groznice (rekurens). Kod virusnih su bolesti rijetke, ali se pojavljuju u poetku gripe. Tresavica je uobiajen znak kod nekih vrsta angine i tada joj se ne po klanja naroita panja. Ali ako se pojavi nakon izvjesnoga vremena, to moe biti opasan znak; dolazi do prodora bakterija u krv i stanja koje narod naziva otrovanje krvi, a medicina sepsa. Otrovanje krvi uvi jek je praeno tresavicom i moe biti komplikacija mnogih bolesti koje su praene poveanom temperaturom: upale vena, mokranih putova, gnojnih oboljenja koe, unutarnjih organa i tkiva. Osim bakterija, na centar za regulaciju topline s posljedicom tresa vice i nagloga povienja temperature djeluje praina, pelud, ubod insekta, cijepljenje. Svaka visoka temperatura koja zapoinje tresavicom ukazuje na oz biljniju bolest. Naroito su opasne ponovljene tresavice. Takva stanja za htijevaju obavezan lijeniki pregled, esto i kliniko lijeenje.

Visoko i naglo poveanje temperature koje neposredno ugroava ivot

Stanja vrlo visoke temperature moraju se brzo uoiti i to prije lije iti. Poznavanje prve pomoi neobino je vano jer se mjerama prije do laska lijenika esto spaava ivot. Svako poveanje temperature tijela, mjereno ispod pazuha, u vrijednosti iznad 41 stupnja Celzijusa, naziva se stanje vrlo visoke temperature ili hiperpireksija.

Postoji nekoliko bolesnih stanja kada tjelesna temperatura prelazi vrijednost od 42 stupnja. Toplotni udar naglo podie temperaturu ak do 43 stupnja Celzijusa i nastaje kada je gubitak topline iz tijela onemo guen (visoka temperatura okoline, zrak je zasien vodenom parom, ve lika vlanost zraka). Zrak koji je zasien vodenom parom ne moe primi ti vlagu koja nastaje isparavanjem tijela, znoja. Tijelo se zbog toga ne moe hladiti i temperatura raste sve dotle dok ne nastupi smrt. Smrt se moe sprijeiti jedino ako se najhitnijim mjerama sprijei porast tempe rature. Takva stanja nastaju uglavnom u zatvorenim prostorijama gdje ima mnogo ljudi, a ventilacija je loa ili ne postoji: u autobusima, dvora nama, saunama. Uz visoku temperaturu javlja se lagano uzbuenje, lice postane crveno, koa topla, nastupa opa slabost, na kraju gubitak svi jesti i grevi tijela. Sunanica moe izazvati poveanje tjelesne temperature iznad 42 stupnja Celzijusa. Opekline tijela, koje zahvaaju vee povrine, nakon kraega vre mena dovode do velikoga poveanja temperature. est uzrok tako visokih, pogubnih temperatura jesu promjene u mozgu koje direktno poremeuju centar za regulaciju topline tijela. To mogu biti tumori mozga, krvarenja u mozgu, upale mozga. Visoka temperatura koja ugroava ivot moe nastati i prilikom tro vanja sredstvima koja se upotrebljavaju u poljoprivredi za zimsko prska nje, za zatitu voaka i vinove loze; to su preparati poznati pod nazivom uta sredstva; ovi otrovi povisuju mijenu tvari u organizmu, tj. ubrza vaju izgaranje hrane, pri emu se stvara znatan suviak topline. Kada jednom temperatura tijela prijee 41.7 stupnjeva Celzijusa, termostat u organizmu prestane funkcionirati, regulacija temperature totalno je poremeena, znojenje prestaje, temperatura tijela stalno raste. Smrt moe sprijeiti samo intervencija izvana, tj. brzo rashlaivanje. Kada se jednom temperaturom tijela snizi ispod kritine granice, ter mostat ponovo proradi i organizam sam regulira svoju toplinu.

Sniena tjelesna temperatura

Kada je stvaranje topline u tijelu manje od njezina gubitka, dolazi do rashlaivanja tijela i pada temperature. Ako se koa izloi dugotrajnijem djelovanju niske temperature, krvotok u koi smanji se do te mjere da je poremeena ili gotovo presta la svaka ishrana koe; dolazi do ogranienoga oteenja koe, do smrzotina. Smrzotine se najee javljaju na istaknutim i izloenim dijelovima tijela kao to su nos, ui, prsti.

Neki ljudi imaju normalnu temperaturu ispod 36 stupnjeva Celzijusa. No, tako sniena temperatura znak je i mnogih bolesnih stanja. Tem peratura tijela esto je sniena u vrijeme oporavka (rekonvalescencije), redovito prati stanje oka kao i stanja dubokoga gubitka svijesti. Tempe ratura je sniena kada se gladuje, nakon dugotrajnoga proljeva i povra anja, poslije dugotrajnoga ronjenja, naroito u djece. Sniena tempera tura prati i dugotrajne, kronine bolesti, npr. eernu bolest, slabokrvnost, tumora mozga, krvarenja u mozak, smanjen rad lijezde titnjae. Akutno pijanstvo takoer sniava temperaturu, kao i trovanja fenolom, sredstvima za spavanje, fosforom, atropinom. Sniena tjelesna temperatura, koja nastaje nakon dugotrajnijega iz laganja hladnoi, moe dovesti do smrzavanja, gubitku svijesti prethodi umor, pospanost, usporen rad srca i disanje.

UJEDI I UBODI OTROVNIH IVOTINJA

Ujed zmije Od vie tisua razliitih vrsta zmija, koliko ih ima na zemlji, oko 200 vrsta su zmije otrovnice. U naoj zemlji, od postojeih dvadesetak vrsta zmija, znaajne su kao otrovnice samo poskok i ridovka.

Glava poskoka Riovka

Poskok je najotrovnija zmija. Prepoznaje se po srcolikom obliku glave i roiu na nosu. Moe narasti i do 1 metar. Riovka (arka, argan) prepoznaje se po karakteristinoj cik-cak ari na hrptu. - Mjesto ujeda na tijelu povei maramom iznad rane, da bi se spri jeilo vraanje krvi venama. Ne smije se suvie stegnuti, jer se ispod podveza mora osjetiti puls. Noga ispod podveza neizbjeno otee i pomodri. - Ranice ugriza mogu se spojiti najvie 1 cm dugakim i 2 do 6 mm dubokim rezom. Rez se izvodi spaljenom britvicom ili noiem. - Poslije toga moe se rana isisati, po mogunosti preko tanke plas tine folije. - Ozlijeenoga valja umiriti, jer je vrlo uplaen, a mora mirovati. - Ugrienu ruku ili nogu valja imobilizirati, tj. uiniti nepokretnima pomou dijelova odjee, daske itd. Svaki ugriz zmije mora pregledati lijenik, bez obzira da li ga je ujela otrovna ili neotrovna zmija. Rana nastala ujedom zmije ne smije se spaljivati ni ispirati tekuinama. Ujedenoj osobi ne smiju se davati alko holna pia.

Ujedi i ubodi otrovnih riba

U jadranskom moru ima nekoliko vrsta otrovnih riba. Morski pauk (ranj, taranta) ima otrovne bodlje na lenim perajama i krnim poklop cima. krpina (karpina) otrovne bodlje nosi na hrptenim perajama te na stranjoj trbunoj peraji. Kod utulje i gulubanke otrovna i nazubljena bodlja nalazi se na vrhu repa. Murina unosi otrov ugrizom svojih snanih zubi.

krpina

- Ozlijeenu ruku ili nogu valja drati u to toplijoj vodi 30 do 90 minuta. Toplina razara otrov. Voda ne smije biti prevrua da ne izazove opekline. Najpovoljnija je temperatura vode izmeu 50 i 60C. - Eventualne ostatke bodlji treba odstraniti.

Ubodi insekata
- Po potrebi se ukloni pincetom nazubljeni alac zajedno s otrov nom vreicom. - Na mjesto uboda valja staviti hladne obloge ili led, a poslije na mazati antihistaminskom ili kortizonskom masti. - Ubodeni dio tijela mora mirovati. Obavezan lijeniki pregled zahtijevaju ubodi vie insekata u pred jelu glave i vrata, kao i sluajevi kada zbog preosjetljivosti organizma doe do jae reakcije: crvenila i osipa po tijelu. Najhitniju lijeniku intervenciju zahtijevaju sluajevi ujeda u us noj upljini, vrtoglavice, guenja, povraanja, proljeva, hladnog znoja te poremeaja svijesti.

Otrovni pauk crna udovica; njegov ubod zahtijeva obavezno lijeniki pregled i lije enje u bolnici

UMOR

Umor je, nesumnjivo, najea subjektivna smetnja na koju se povreme no ali svaki ovjek. Neki su umorni zbog toga to nita ne rade, drugi zbog toga to previe rade, trei su umorni od svega. Kronian umor bolest je naega vremena. Milijuni ljudi u civiliziranom drutvu svakod nevno opsedaju ambulante tuei se da su premoreni, iscrpljeni, mrtvo umorni a lijenik nikakvim pregledima ne moe ustanoviti fizike i psi hike uzroke njihovih tegoba. Umor se ne moe ograniiti, lokalizirati. Umor zahvaa cijeli orga nizam i skup je mnogobrojnih duevnih i tjelesnih simptoma, od pojave miinoga bola, fizike iscrpljenosti, drhtanja, do osjeaja bezvoljnosti, nesposobnosti koncentracije, glavobolje, oslabljenih refleksa, gubitka apetita, smanjenja funkcije pojedinih organa (vid, sluh), poremeenoga sna, probave itd. Umor se obino dijeli na fiziki i psihiki, premda su najee me usobno povezani tako da je teko razluiti jedan od drugoga. U mozgu postoji centar odgovoran za osjeaj umora, koji moe biti nadraen pro duktima razgradnje to se nagomilavaju u tijelu prilikom fizikoga rada, npr. mlijena kiselina, amonijak itd. Centar takoer nadrauje smanje nje pogonskoga goriva, eera u krvi, zatim manjak kisika, smanjenje nekih minerala, gubitak tjelesne vode. Takav fiziki umor je shvatljiv, koristan je jer organizam umorom opominje da se prekine radom, kako bi se oporavkom osposobio za nove napore. Manje nam je dokuiv i razumljiv psihiki umor. Zna se da centar za umor moe biti nadraen psihikim iniocima, npr. strahom, nesigurnou, dosadom, osamljenou, emocionalnom napetou itd. Ovi psi hiki inioci uzrok su kroninoga umora, nove epidemije suvremenog drutva. Dananji ovjek doivljava stalna psihika optereenja i streso ve, bilo kod kue ili na radnom mjestu. Obiteljski sukobi, nezadovoljstvo na radnom mjestu, poremeeni meuljudski odnosi i permanentna frus tracija, tj. stalno doivljavanje neuspjeha i razoaranja, dovode do toga da umor postaje svjestan ili nesvjestan mehanizam za izvlaenje iz ra da, zapravo najznaajniji razlog bolovanja.

Znaajan faktor umora na radnom mjestu je monoton posao, rad bez kretanja, esto pod vremenskim pritiskom, npr. rad na tekuoj vrpci, rad na akord. Nepovoljno djeluje na itav ivani sustav buka i rad u smjenama koji potpuno poremeuje ritmiku dana i noi. To su razlozi koji dovode ovjeka da legne u krevet mrtav umoran, zajedno sa svo jim brigama. Razumljivo je da ne moe zaspati, to pojaava osjeaj fi zike i psihike iscrpljenosti. Budui da mnogi od simptoma umora prate razne bolesti, pacijenti najee svoj osjeaj umora povezuju s nekim tjelesnim poremeajem, tumaei umor kao znak organske bolesti - bolesno sam umoran. Mnoge akutne i kronine bolesti poinju i zavravaju stanjem jako ga umora. Tako, npr. umor redovito najavljuje gripu. Osjeaj ope klo nulosti i umora postoji jo dugo vremena nakon preboljele bolesti, esto praen povienom tjelesnom temperaturom ili nekim drugim znakom bolesti (trbuni tifus, zarazna utica, upala mozga itd.). Povremeni umor moe najaviti bolesti kao to su povienje krvnoga tlaka, zloudni tumori, upala zglobova, multipla skleroza, dugotrajna i teka bolest nepoznatoga uzroka. Brzo umaranje uz gubitak tjelesne teine i tamnu boju koe prati poremeenu funkciju kore nadbubrene lijezde (Addisonova bolest). Manjak vitamina grupe B dovodi do umora praenoga proljevom, svrbeom koe, osjetljivou miia te ivanim i duevnim smetnjama (pelagra, beri-beri). Ope je poznato da umor prati kronine bolesti kao to su teberkuloza, slabokrvnost, zatajivanje rada bubrega itd. Budui da umor prati mnoge, esto teke i smrtonosne bolesti, sva ka se osoba, koja pati od kroninoga umora, mora lijeniki pregledati. Lijeenje umora ovisi o njegovu uzroku. Ako je umor samo sim ptom neke tjelesne bolesti, tada se lijeenjem osnovne bolesti uklanja i umor. Lijeenje fizikoga umora je jednostavno. Najprirodniji nain lije enja fizikoga umora je odmor. Potrebno je uskladiti rad i odmaranje. Kupka, masaa, tjelesno i duevno oputanje i dobar san redovito dovo de do brzoga oporavka. Dobar san najbolje oporavlja psihike i fizike snage organizma. Osim pasivnoga odmora (leanje, spavanje, sjedenje), koji je koris tan samo za uklanjanje umora nastaloga fizikim radom, postoji i akti van odmor. Aktivan odmor ukljuuje tjelesne aktivnosti: etnju, sportske igre, rad u vrtu. Ispravan aktivni odmor postao je nuna potreba da se ponovno uspostavi poremeena duevna i tjelesna ravnotea. Sutina odmora je da se ovjek osjea slobodan od svih dunosti i pritisaka. Ako uz tjelesni umor postoji i stalna briga, uznemirenost itd., umor se nee

ukloniti tako dugo dok se ne rijee emocionalni konflikti, dok problemi ne ieznu. U takvim sluajevima potrebna je psihoterapija. Ako je umor kronian, uzroci su najee vrlo sloeni i nejasni. U nekim sluajevima, u industriji, pokuava se raznim mjerenjima ustvrditi stupanj tjelesnoga umora. Ispituju se duevne i tjelesne funkcije, ali jo uvijek ne postoje sigurni pregledi i testovi pomou kojih bi se mogao us tanoviti, mjeriti i definirati objektivan umor. Umor je jo uvijek prvenstveno intiman, subjektivan osjeaj, fenomen linosti, psihe paci jenta koja najee postaje jedini objekt lijeenja i glavni faktor ozdrav ljenja.

Kemijska sredstva za uklanjanje umora

Postoje brojna kemijska sredstva koja se upotrebljavaju za uklanja nje umora. Zloupotreba takvih sredstava, prvenstveno s namjerom pove anja tjelesnih sposobnosti, poznata je pod nazivom doping. Razni oblici dopinga poznati su u svih naroda, u svim ljudskim epo hama. Ve su stari Grci, Rimljani, Egipani, Indijanci, narodi Azije ko ristili biljne droge i druga kemijska sredstva zato da bi uklonili umor i poveali radnu sposobnost. Naziv doping dolazi od rijei dop, iz ju noafrikoga engleskog dijalekta, kojem se nazivala loa vrsta alkoholno ga pia domorodaca koji su ga upotrebljavali kao stimulans, naroito u religioznim svetkovinama. Potkraj 19. stoljea rije se prvi put pojavila u engleskom rjeniku i oznaavala je mjeavinu droga koja se davala trka im konjima radi postizanja boljih rezultata. Danas se u svrhu dopinga, najee u vrhunskom sportu, koriste brojna sintetska kemijska sredstva. Neracionalna upotreba takvih sred stava moe dovesti do navikavanja i ovisnosti, do iscrpljenosti i smrti. To su razlozi zbog kojih je primjena tih sredstava u svrhe poveanja rad nih i sportskih rezultata, zakonom zabranjena. Lijekove koji djeluju nadraajno, lijenik propisuje samo u svrhu kratkotrajne koristi u sluaju hitne potrebe, a nikako zato da bi se uklo nio umor radi postizanja vee radne sposobnosti. Tjelesni umor valja shvatiti kao znak upozorenja, opomene organizmu da se pribliio kraju svojih fizikih mogunosti i da je iscrpio postojee rezerve za svladava nje umora. ovjek ne moe voljom iskoristiti sve svoje tjelesne sposobnosti. Maksimalnim naporom volje moe moblizirati svega 80% svojih ener getskih mogunosti. Ostatak od 20% je rezerva koju ne moe iskoristiti svojom voljom i naporom. Organizam nesvjesno posie za tom rezervom samo u sluajevima krajnje potrebe, u izvanrednim situacijama ivotne ugroenosti, bjega od smrtne opasnosti ili napada o kome ovisi ivot.

Umor je uvar te zlatne energetske rezerve i opominje organizam da valja prestati s naporom kako ne bi dolo do potpune iscrpljenosti. Uzimanjem kemijskih sredstava za uklanjanje umora organizam se liava signala opasnosti, dovodi se u stanje krajnje fizike iscrpljenosti i smrti od umora. Valja znati da sva ta kemijska sredstva ne poveavaju tjelesne sposobnosti ovjeka, ve uklanjanjem umora samo produuju njihovo trajanje, na alost vrlo esto preko granica iza koje nema povrat ka. Shvatljivo je da doping nije samo medicinski nego i moralni i etiki problem. Sva doping sredstva moemo podijeliti u dvije grupe. Jedno su sup stancije koje stimuliraju ivani sustav to sudjeluje u naporu (simpatikomimetici), a drugo su supstancije koje blokiraju ivani sustav odgo voran za odmor i oporavak. Zbog toga su znakovi otrovanja tim sred stvima vrlo slini: ubrzanje pulsa, povienje krvnoga tlaka, bljedilo, po veanje napetosti (tonusa) miia, pojaano znojenje, pretjerana razdraljivost, poremeaji u probavnom sustavu itd. Neka od tih sredstava (strihnim) mogu izazvati greve cijeloga tijela i smrt od guenja. U poslednje vrijeme upotrebljavaju se i neki hormonski preparati (anaboliki steroidi) koji duom upotrebom dovode do tekih poremeaja zdravlja. Osim doping sredstava postoje kemijske tvari koje su manje opasne i ije je koritenje u svrhu uklanjanja umora vrlo proireno. Takva sred stva poznata su pod nazivom tonici, roboransi, vitali itd. Najee se upotrebljavaju kofein u obliku ruskog aja te kava. Takoer je proi rena upotreba kakaoa i kokakole. Kava, koju najee uivamo, djeluje kao blagi stimulator i u umjerenoj koliini ne djeluje tetno. Mnogim lju dima, koji su doivjeli duboku starost, kava je kroz itav ivot bila glav ni tjelesni i duevni napitak. Vitamini, unato opem miljenju korisnosti, uope ne uklanjaju umor, osim ako je rije o umoru kao simptomu avitaminoze tj. pomanj kanju nekog vitamina u organizmu. Naroito se pretjeruje u znaenju C-vitamina kao univerzalnoga lijeka za lijeenje iscrpljenosti. Preparati eljeza mogu ukloniti umor samo kad su iscrpljene rezerve eljeza u organizmu. Kuhinjska sol (natrijev klorid) olakava umor izazvan iskljuivo toplotom, jakim znojenjem i gubitkom tekuine. Veliku greku ine osobe koje raznim kemijskim sredstvima nastoje ukloniti umor izazvan psihikim razlozima. Razumljivo je da ostanu du boko razoarani jer, kako je napisao strunjak: Nikakve pilule i nikak vi recepti ne mogu ovjeku pruiti radost ivota; samo je radost lijek protiv ove boljke.

UTAPLJANJE

Nije ispravno uobiajeno miljenje da prilikom svih sluajeva utapljanja voda najprije ulazi u plua i da je guenje vodom jedini uzrok smrti. im voda ue u drijelo nesvjesno (reflektorno) budu stisnute glasnice i zatvori se ulaz u dunik. Utopljenik poinje gutati vodu. Pravovremeno spaena osoba uglavnom nema vode u pluima. Takvih utopljenika su him pluima vrlo je mnogo (oko 40%). esto je to sretna okolnost za neplivaa koji sluajno padne u vodu i bude pravodobno spaen. Ako takvo stanje potraje due, jer pomo kasni, manjak kisika u krvi dovodi do gubitka svijesti, obrambene reakcije popuste i voda ulazi u plua. Za utopljenika je znatno opasnije i neugodnije (jaka bol u prsima, smrtni strah) ako jo pri svijesti udahne manju koliinu vode; najvei dio te vo de ubrzo se (resorbira) u krv. Grevito zatvaranje grkljana (laringospazam), reflektorni prestanak disanja, koji put i rada srca, uzrok su to utopljenik uope ne reagira, ne trai pomo i u trenutku nestaje pred oima. Iako ivot osobe koja se utaplja moe biti ugroen vrstom vode (slatka je opasnija), temperaturom i zagadenou, neposredna ugroe nost ivota uvijek je naglo pomanjkanje kisika zbog toga to u plua ne ulazi zrak, ili zbog nagloga prestanka krvotoka. Prilikom spaavanja i pruanja pomoi utopljeniku, valja se drati ovih uputa: 1. Spasilac mora paziti da sebe ne dovede u opasnost. Utopljeniku se prilazi plovilom (amcem, daskom), ili mu se s obale doda motka, po jas za spaavanje. Spaavanje upopljenika u vodi opasan je postupak i zahtijeva dobre plivake sposobnosti spacioca i poznavanje tehnike spa avanja. 2. Ve u vodi valja zapoeti umjetnim disanjem; ako je to zbog du boke vode nemogue, poinje se u trenutku kada spasilac moe stati u vodi. 3. Masau srca ne treba zapoinjati u vodi jer se ne moe uspjeno izvesti.

Vjet pliva moe zapoeti umjetnim disa njem jo u vodi

4. Poto se rtva izvue iz vode, prema potrebi zapoinje umjetno disanje i masaa srca. 5. Ne smije se gubiti vrijeme na istiskivanje vode iz plua jer je to nemogue. Pokuaj da se isprazne plua je nesvrsishodan postupak i nepotreban gubitak dragocjenoga vremena. Uobiajenim postupcima, npr. prebacivanjem utopljenika preko koljena, ne izbacuje se voda iz plua; utopljenik izbacuje vodu iz eluca. To se moe uiniti samo ako je rtva popila preveliku koliinu tekuine i proiren eludac oteava disa nje i krvotok. Sve rtve utapljanja, ak i one kojima je bila potrebna minimalna pomo, valja prebaciti u bolnicu. Teke komplikacije mogu nastupiti vi e sati, pa i vie dana od trentka utapljanja.

VRTOGLAVICA

Vrtoglavica (vertigo) moe biti glavna, koji put i jedina, smetnja zbog koje se pacijenti obraaju lijenniku. ee je samo jedan od manje va nih simptoma bolesti. Neki svoje tegobe opisuju slikovito: Sve se vrti oko mene, Okre e mi se u glavi, Osjeam se smuen, Osjeam se kao na vrtuljku; drugi jednostavno kau: Imam vrtoglavicu, Imam omaglicu. Me utim, iza tih rijei kriju se smetnje koje zapravo nisu ista vrtoglavi ca. To su tegobe pacijenata koje je teko opisati; to moe biti osjeaj slabosti i ope klonulosti, nestabilnost i nesigurnost u hodu, ili mraenje, iskrenje i titranje pred oima; takve smetnje dolaze s umorom i iznemoglou, nakon jakoga puenja, u vezi sa zaraznim bolestima. Lijenik vrtoglavicom smatra smo one sluajeve kada bolesnik osje a i doivljava da se njegova okolina i predmeti vrte oko njega, ili se on sam okree s obzirom na okolinu. Osim subjektivnog osjeaja, prava vrtoglavica praena je i vanjskim znakom: titranje oiju u jednom rit mu prilikom gledanja u jednu toku. Vrtoglavica nastaje zbog prejakih podraaja ili oteenja onih dije lova tijela koji su odgovorni za odravanje ravnotee. Aparat koji je odgovoran za osjeaj tijela u prostoru nalazi se u tri polukruna kanala u unutarnjem uhu to okomito lee jedan prema drugome. U kanalima se nalazi tekuina i osjetne stanice. Promjenom poloaja tijela pokree se tekuina unutar kanala, pa to gibanje nadrai osjetne stanice, koje te podraaje preko slunoga ivca prenose u mozak (gdje ovjek zapravo dobiva osjeaj poloaja svoga tijela u prostoru). Sistem za ravnoteu povezan je brojnim ivanim vezama s miii ma glave, vrata, trupa i udova, koji reflektorno, nesvjesno, reagiraju ta ko da odravaju ravnoteu tijela. Naroito je dobra veza centra za rav noteu s autonomnim ivanim sustavom. Zbog nadraaja tih ivaca (simpatikusa i parasimpatikusa), vrtoglavica je esto praena muni nom, povraanjem, znojenjem, blijedom bojom koe, strahom. Vrtogla vicu prate i smetnje sluha (to je razumljivo jer se unutarnjem uhu nalazi sluni organ).

Veina svih vrtoglavica nastaje zbog nadraaja tekuine u polukru nim kanalima unutarnjega uha. Najjednostavniji primjer kako se moe izazvati nadraaj jest okretanje tijela oko samoga sebe, tj. oko svoje ose. I drugi, esto bezazleni uzroci mogu izazvati jake napadaje vrtogla vice: nakupljanje smole, cerumena, u vanjskom slunom kanalu, ulaz hladne ili tople vode u uho. Vrtoglavica se javlja kod nekih bolesti srca, krvi i krvnih ila, redo vito kod slabokrvnosti (anemije), poveanoga ili snienog krvnog tlaka, jako ubrzanoga ili jako usporenog rada srca, arterioskleroze, zatim kod bolesti probavnih organa: eluca, crijeva, jetre, unog mjehura. Vrtoglavica je i psihogeno uvjetovana, nastaje na ivanoj bazi i javlja se u ljudi slabih ivaca, nervika, kao jedan od simptoma ne uroze, zatim u ljudi koji osjeaju strah od zatvorenog prostora, od vrtnje i visine. Od visinske vrtoglavice pate osjetljivije osobe; ene za menstruacije, u trudnoi, u vrijeme klimakterija (valung). Jedan od prvih simptoma prilikom otrovanja nikotinom, alkoho lom, ugljinim monoksidom i drugim otrovima. Neki lijekovi (streptomicin) oteuju sluni ivac, pa se uz oslabljeni sluh javljaju i vrtoglavi ce. Vrtoglavica prati bolesti mozga: tumore, krvarenja, gnojna arita, a moe biti i uvod u napadaj padavice. Zarazne bolesti, ivane bolesti, alergije, upale uha takoer mogu izazvati vrtoglavicu. Povrede glave i uha redovito prati vrtoglavica, koja moe trajati mjesecima. Svaka dugotrajnija vrtoglavica zahtijeva lijeniki pregled. Pri tom nije vana njena jaina. esto neznatne ali ponavljane vrtoglavice mogu biti opasnije od napada s povraanjem. Da bi se ustanovio uzrok dugot rajne vrtoglavice, potrebni su brojni pregledi specijalista: lijenik za iv ane bolesti, za one bolesti, za bolesti uha, grla i nosa, pregled rendgenologa, internista, laboratorijski pregled.

Napadi vrtoglavice praeni zujanjem u uhu i gubitkom sluha

Meniereova bolest poznata je po jakim vrtoglavica koje dolaze u napadima, obino iznenada, bez vidljivoga razloga, esto kao grom iz vedra neba. Napad je redovito praen muninom, povraanjem, znojenjem te nepodnoljivim umovima u uhu, koje takve osobe opisuju kao pitanje, zvonjenje, zvidanje, um lokomotive ili morskih valova, uz osjeaj pritiska i punoe u uhu. Napad moe biti vrlo

jak, a gubitak ravnotee potpun, ovjeka obara na pod, najee traje od nekoliko minuta do nekoliko sati, vrlo rijetko i nekoliko dana. Poslije napada pacijenti se osjeaju uglavnom dobro, osim to po stoji jaa ili slabija nagluhost, rjee potpuna gluhoa na jedno ili oba uha. Oteenje sluha u poetku je jae za nie tonove. Profesor Jongkees iz Nizozemske ovako je opisao jedan od simptoma: Javlja se u osoba koje vas dobro ne uju, ali koje vam, istoga trenutka kada malo podig nete glas, kau da ne viete jer nisu gluhe. Pravi uzroci Meniereove bolesti jo uvijek nisu poznati. Postoje mnoge teorije; lijenici se slau da je neobino vano psihiko stanje pa cijenta. U prvoj pomoi takvom pacijentu valja osigurati potpun mir. Boles nik mora mirno leati, ne smije puiti, piti alkoholna pia, crnu kavu. Potreban je lijeniki pregled. Vrlo je vano promijeniti nain ivota, rada i jela. Bolesnik mora uvesti vie reda; treba da smanji uzimanje nadraujuih sredstava, ili da ih se potpuno odrekne; fizikoga napora i vjebi, manje sjedenja u autu i za stolom. Ako postoje jae smetnje, nagluhost, jako zujanje u uhu, po trebna je psihoterapija. Ako ni jedan od tih naina lijenja ne pomogne, kao nuno zlo preostaje operativan zahvat, djelomino ili potpuno unitenje onoga dijela unutarnjeg uha koji je odgovoran za postanak vrtoglavice. Moe se presjei ivac koji sprovodi podraaj. U starijih ljudi slini napadaji mogu biti uzrokovani slabijom prokrvavljenou mozga zbog arteriosklerotinih promjena na krvnim ila ma, smetnjama govora i gutanja, nesvjesticom. Neki tumori mozga mo gu izazvati sline smetnje. Padavica, napadi glavobolje (migrene) tako er slie napadu meniereove bolesti.

Vrtoglavica prilikom naglog ustajanja

Ima ljudi, naroito starijih, koji se tue na vrtoglavicu kada se diu ih kreveta. Poznato je da krv, kao svaka tekuina, zbog sile tee tee prema do lje. Prilikom stajanja, krv dolazi u mozak zahvaljujui krvnom pritisku u krvnim ilama koji tjera krv prema gore. Kada doe do pada krvnoga tlaka, to najprije osjeti mozak, pa se javlja vrtoglavica, nesvjestica i pad. Nakon pada, krv u leeem poloaju lake dolazi u mozak, pa takva osoba brzo dolazi k svijesti. Za vrijeme spavanja usporene su sve ivotne funkcije, srce radi us poreno, krvni tlak je nii. Ako ujutro ovjek naglo ustane, naglo promi jeni poloaj tijela i moe dobiti vrtoglavicu, pa ak i izgubti svijest. Tije-

lo ne moe naglo podii krvni tlak koji bi bio dovoljan za potpunu op skrbu mozga. Tako nastane vrtoglavica. Zbog toga ne valja naglo skoiti iz kreveta. Naglo skakanje nije znak mladosti, nego nepanje. Prije ustajanja valja se u krevetu malo protegnuti, razgibati, a za to je dovoljno manje od jedne minute.

Vrtoglavica ronioca
Vrtoglavica ronioca veoma je opasna i esto je prvi simptom tekih poremeaja koji dovode u opasnost njegov ivot. Vrtoglavica moe biti znak manjka kisika u krvi i poveanja uglji noga dioksida. Vrtoglavica ronioca koji upotrebljava komprimiran kisik moe biti zanak trovanja kisikom. Vrtoglavica moe nastati i prelazom iz toplih u hladnije slojeve vo de, i obratno.

ZATVOR STOLICE

Postoje mnogi nazivi kojima se oznaava jedna od najeih bolesti civi lizirana ovjeka. Lijenik e upotrijebiti strune izraze opstipacija ili konstipacija, dok bolesnici svoje tegobe opisuju rijeima: Ne mogu ii na stranu, Imam lijenu stolicu (tvrdu stolicu), Zatvoren sam, Ne mogu se prazniti itd. Na takve tegobe danas se tui gotovo svaki trei ovjek. Zatvor (opstipacija) je zastoj, usporeno prolaenje stolice debelim crijevom. U nekih bolesnika glavne su tegobe suvie tvrde i suhe stolice, dok se drugi ale samo na vrlo rijetko i zakanjelo pranjenje. Neki ima ju osjeaj nepotpunoga ispranjavanja nakon izvrene nude, esto se zdrave osobe same proglaavaju bolesnima u skladu sa svojim vlastitim shvaanjima o funkciji i radu crijeva. Ako netko ima vlastitu predodbu u tome da ovjek mora imati dvije stolice dnevno, onda e se smatrati bolesnim ako ima stolicu svaki drugi dan. Netko se opet smatra zatvore nim zbog toga to nema toliko stolica koliko eli. ovjek normalno ima 1-2 stolice u 24 sata. Ali i redovno ispranjavanje svaki drugi dan moe biti normalna pojava. Broj stolica u toku dana ovisi o nainu pre hrane, vrsti i koliini uzete hrane, tjelesnoj aktivnosti. Najvaniji dio probave, razgradnja hrane i njeno upijanje u krv od vija se u tankom crijevu. Nezavisno od nae volje, hrana se u crijevima neprekidno mijea i postepeno potiskuje prema debelom crijevu. Pokre tanje hrane nastaje gibanjem crijeva zbog valovitoga stiskanja miia ko ji se nalaze u zidu crijeva (peristaltika). Brzina kretanja hrane je velika i iznosi 1 cm na minutu. Za nekoliko sati hrana proe 5-6 metara kroz tanko crijevo i ude u debelo crijevo. Debelo crijevo (kolon) dugako je oko 1.5 metar i u probavi hrane nema znaajniju ulogu. Samo se u po etnom dijelu debeloga crijeva nastavlja upijanje vode i otopljenih mine rala, dok ostali dio slui samo kao spremite za pohranjivanje nepotreb nih ostataka hrane, stolice. Zbog toga je debelo crijevo iroko, rastezlji vo i moe primiti veliku koliinu otpadaka. Kretanje debeloga crijeva djelomino su sline kretnjama tankoga crijeva; njihova je zadaa da mi jeaju jo uvijek tekui sadraj. Time se omoguuje bolje upijanje vode

Shematski prikaz probavnoga sustava: 1. Usna upljina 2. Jednjak, 3. eludac, 4. Jetra 5. uni mjehur, 6. Guteraa, 7. Dvanaestopalano crijevo, 8. Tanko crije vo, 9. Debelo crijevo, 10. mar

preko sluznice debeloga crijeva. Ali osim tih kretnji mijeanja, u debe lom crijevu javljaju se i drugaiji pokreti. Povremeno, samo nekoliko puta u toku dana, debelo crijevo u potpunosti se stisne u duini veoj od 20 cm. To stezanje traje oko pola minute i dovoljno je da velik dio sad raja potisne prema niim dijelovima crijeva. Kada takvi pokreti dove du sadraj u zavrni dio, crijevo se proiri, istegne i to istezanje izazive osjeaj potrebe za ispranjavanjem. Gubitak osjeaja za ispranjavanje (gubitak refleksa), kao i preesto i predugo stezanje debeloga crijeva, dva su najea uzroka kroninoga zatvora.

Nagao (akutan) zatvor stolice

Akutan zatvor stolice je nemogunost ispranjivanja crijeva, koja je nastupila naglo i ne traje dugo. Za razliku od kroninoga zatvora, kada smetnje pranjenja traju dugo, esto godinama, akutan zatvor javlja se u ljudi koji imaju redovnu stolicu. Nema ovjeka koji nije bio zatvoren barem nekoliko dana. Po znat je zatvor stolice za vrijeme putovanja, promjene klime i mjesta bo ravka, dugotrajne vonje u automobilu, boravka u bolnici. Takve smet nje najee su bezazlena pojava. Obino se za dva-tri dana i bez lijeko va ponovo uspostavi normalan ritam pranjenja. Glavne tegobe esto su samo strah za zdravlje. To je posljedica pogrenoga miljenja da je za puno zdravlje potrebno svakodnevno ispranjivanje crijeva. Zbog toga mnogi ljudi, ako kroz 24 sata nemaju sto licu, odmah uzimaju tablete za ienje (koje se u ljekarnama mogu do biti bez lijenikoga recepta). Nakon uzimanja vee koliine jaih lijeko va dolazi do potpunoga ispranjavanja i tankoga i debelog crijeva. Na kon toga neznanja vodi u nove greke. Budui da se sutradan stolica opet nije javila, ponovno se uzimaju sredstva za ienje. Mnogi ne znaju da probava, ovisno o vrsti hrane, traje 1 do 3 dana. Nakon potpu noga ispranjivanja crijeva treba normalno ekati i do 3 dana na redov nu stolicu. Zbog toga naknadne tegobe nisu posljedica nikakvoga zatvo ra, ve pretjeranoga, nekontroliranog uzimanja kemijskih sredstava. Nagao, akutan zatvor postaje ozbiljniji problem i opasna pojava onda kada je jedan od znakova tee bolesti ili trovanja. Ali tada je pra en mnogo neugodnijim znakovima: jakim bolovima u trbuhu, muni nom, povraanjem, povienom temperaturom. Nagao zatvor stolice na stupit e ako zbog neke bolesti ili otrovanja doe do potpunoga prestan ka rada crijeva (paraliza crijeva), ili ako ne onemoguen prolaz crijevno ga sadraja (strano, progutano tijelo zatvori prolaz, npr. nakupine koti ca od treanja ili klupko glista; zatim uvrnue crijeva, pritisak na crije va). Akutan zatvor prati mnoge akutne zarazne bolesti. Tei akutan zatvor nastat e i prilikom otrovanja: olovom, uglji nim disulfidom, antimonom, morfijumom. Zbog otrovanja talijumom, stolice nema po 10 do 14 dana. Svaka sumnja na otrovanje zahtijeva li jeniki pregled. Protiv akutnoga i kroninog zatvora (naroito u djece) esto se upotrebljavaju narodna ljekovita sredstva: ajevi, kompoti, npr. od lji va ili smokava, slatka sredstva kao med. Prije upotrebe tvornikih lijeko va potreban je savjet lijenika. Valja znati da postoje lijekovi koji djeluju istovremeno na tanko i debelo crijevo, zatim oni koji preteno djeluju na tanko crijevo, ili samo

na debelo crijevo. Zbog toga je vano u kojem se sluaju primjenjuje od reena vrsta lijeka i vrijeme kada se uzima. Lijekovi koji djeluju na tanko i debelo crijevo upotrebljavaju se za to da bi se ispraznio itav probavni sustav, npr. zbog pojedine sumnjive ili otrovne hrane. Toj grupi lijekova pripada gorka sol (magnezijev sul fat) i Glauberova sol (natrijev sulfat). Lijekovi djeluju na taj nain da navlae vodu u crijeva, te stolica postane obilna i mekana. Daje se 1 do 2 lice, otopljeno u ai vode, a djeluje nakon 1 do 4 sata. Ricinusovo ulje vrlo se rijetko upotrebljava. Djeluje preteno na tanko crijevo. Uzima se 1 do 2 lice i stolica se javi nakon 2 do 4 sata. Postoji niz razliitih kemijskih sredstava koja djeluju samo na debe lo crijevo, izazivajui pojaano stezanje (greve) i potiskivanje crijevno ga sadraja prema van. Takvi lijekovi dobivaju se iz biljaka ili su sinteti zirani u tvornicama. U preporuljivim dozama nisu otrovni ali dugotraj nom upotrebom i uzimanjem veih koliina moe doi do otrovanja. Takve tablete ne smiju uzimati trudnice ni ene za vrijeme mentstruacije jer pojaavaju krvarenje; mogu izazvati jake napade bolova u bolesnika koji imaju kamence u bubregu ili unom mjehuru. Manje su opasna sredstva koja samo razmekavaju tvrdu stolicu i omoguuju da bolje klizne napolje. To su glicerinski epii i parafinski ulje, koje se uzima po 1 veliku licu (ali ne due vrijeme). Kada ne pomau uobiajeni lijekovi i zatvor stolice traje nekoliko dana, moe se upotrijebiti klizma, klistir. Klistir omoguuje razmekavanje stolice, poveava volumen u zavrnom dijelu debeloga crijeva i time izaziva podraaj na ispranjavanje. Klistir se daje pomou posebne po sude i gumene cijevi. U posudu se stavi 1/2 litre vode, malo glicerina, ili aj od kamilice. Unoenje tekuine u debelo crijevo izvodi se na slijedei nain:
Posuda (irigator) s gumenom cijevi i plas tinim nastavkom

Bolesnik legne na lijevi bok, a desna mu je noga savijena u kuku; vrh gumene cijevi (ili plastini nastavak) naulji se ili namae glicerinom. Prije nego to se stavi u debelo crijevo, valja istisnuti zrak tako da se is pusti malo vode. Gumena cijev ili nastavak uguraju se 6 do 8 cm duboko kroz mar. Tek kada je cijev unutra, popusti se pritisak ili se otvori pipac i pusti da voda polagano curi. Ako nastane napon na stolicu, pod metne se posuda. Ako napona jo nema, pusti se da curi pola litre teku ine i malo se prieka. Posudu s vodom treba dignuti do 1 metar u visi nu. Ako se prilikom uguravanja cijevi oseti otpor, ne smije se nasilu gu rati ; tada cijev valja usmeriti vie u stranu, uz stijenku crijeva. Klistir se moe davati i u poloaju na ledia sa skvrenim nogama.

Kronian zatvor stolice bez bolova u trbuhu

Mnogi bolesnici nali bi se povrijeeni i posumnjali bi u dobronam jernost i znanje lijenika kad bi im rekao da su tegobe na koje se ale po sljedice odgoja i naina ivota. Iako kronian zatvor stolice moe biti posljedica bolesti (organsko ga oteenja), u vie od 90 posto sluajeva samo je funkcionalni poreme aj. To znai da uz normalnu probavu i zdrava crijeva postoji samo ote ano ispranjivanje debeloga crijeva zbog poremeaja u radu ivaca (autonomnoga ivanog sustava), koji su odgovorni za redovno odstranjiva nje izmeta. Dijete do druge godine ivota obavlja nudu kao refleksnu radnju. Kada se u zadnjem dijelu crijeva nakupi dovoljno sadraja da izazove reflekse ispranjivanja, dijete nesvjesno izvri nudu. Nema ovjeka koji takvo kakanje u krevet ne smatra normalnom pojavom. Ali dijete ras te i postepeno se ui, odgaja da voljno kontrolira akt nude, da gui svoj priroeni refleks ispranjavanja. Zato? ovjek je drutveno bie i mora se pokoravati normama koje mu drutvo namee. U primitivnoj zajednici ovjek poput djeteta obavlja nudu im osjeti potrebu, esto bez obzira na vrijeme i mjesto. Civilizi ran ovjek izvrava tu svoju potrebu samo u okolnostima koje drutvo prihvaa. Zbog toga se dijete postepeno naui da svojom voljom, razu mom, kontrolira taj akt kako bi bio u skladu sa shvaanjima, kulturnim prilikama i obiajima sredine. Voljna kontrola ispranjivanja crijeva po stie se stiskanjem krunoga miia koji se nalazi na zavrnom dijelu de beloga crijeva i radi pod kontrolom ovjekove volje. Kronian zatvor je mnogo ei u ena. To je i razumljivo jer su nje ni druveni obziri, i osjeaj stida, mnogo vei nego u mukaraca. U ne kim se sredinama akt velike nude jo uvijek smatra sramnim inom. Ali

i uvjeti ivota moderna ovjeka, zanimanje, putovanja, esto ga prisilja vaju da svjesno i nesvjesno odgaa nudu i time se odvikava od redovnga prirodnog ritma pranjenja. Dugotrajan, godinama guen refleks ispranjavanja na kraju toliko oslabi da normalni podraaji vie nisu do voljni. U debelom crijevu izmet se sakuplja danima. Osjeaj potrebe za ispranjivanjem javlja se tek onda kada koliina stolice u crijevima bude toliko velika da prijee novi prag podrljivosti tj. kada se debelo crije vo suvie rastegne. Takav oslabljeni refleks najei je uzrok kroninoga zatvora. Osobe koje pate od te vrste zatvora imaju stolicu svakih 5 do 8 da na, esto i due. No, unato tako rijetkim stolicama obino nemaju dru gih tegoba. Koji put se moe javiti glavobolja, munina, gubitak apetita, napetost u trbuhu, ak i srane tekoe, ali te smetnje odmah prestanu kada se izvri nuda; jaih bolova nema, ee su to mukli bolovi u kriima te osjeaj pritiska u donjem dijelu trbuha i zdjelici; greviti bolovi u trbuhu javljaju se vrlo rijetko. Lijenik napipa prstima izvana, na lijevoj polovini trbuha, tvrdi sadraj koji se nalazi u silaznom dijelu debeloga crijeva. Zbog dugotrajnoga zadravanja u crijevu stolica postaje suha, tvrda, mrviasta, esto se izbacuju komadii poput pekula, pa pod sjeaju na izgled stolice zeca ili ovce. Vrlo tvrda stolica moe ozlijediti sluznicu debeloga crijeva, pa na tom mjestu nastaju upale. Na upalu va lja pomisliti kada kroz otvor (anus) izlazi tekui, sluzavi i smrdljivi sad raj, a tvrda stolica i dalje ostaje u crijevima. Ako takva osoba ima i uljeve (hemoroide), tvrda stolica ih ozlijedi i izazove krvarenje. Ispranjivanje tvrde stolice prate jaki bolovi, a onda se zbog bolova zadrava stolica (razumljivo je da e se stanje jo vie pogorati). Tvrda stolica moe zabetonirati izlaz iz debeloga crijeva; u takvom stanju spontano ispranjivanje nije mogue i lijenik razmekavanjem i prstima postepeno vadi komadie stvrdnutoga izmeta. Bolesnici koji pate od kroninoga zatvora dovode se u opasnost zbog pretjerane upotrebe sredstva za ienje (laksativa, purgativa). Da bi dobile stolicu u vrijeme kada ele, takve osobe uzimaju sve vee doze i posiu za sve jaim sredstvima. Tada se javljaju smetnje koje vie nisu posljedica zatvora, nego dugotrajne upotrebe i uzimanja tih sredstava. Sva sredstva za ienje djeluju protuprirodno jer nasilno podrauju cri jeva. Osobe koje godinama pate od kroninoga zatvora mogu postii za dovoljavajue ispranjavanje crijeva bez kemijskih sredstava za ienje. Umjesto uzimanja laksativa, ponovo treba ojaati oslabljeni refleks ispranjavanja. Kako? Valja jesti takvu hranu koja daje mnogo ostataka, iji e volumen, koliina, podraiti crijevo. To je hrana u kojoj ima mno go celuloze. Najvie celuloze ima voe i povre. Sirovo voe i povre da-

je vie ostataka nego kuhano. Mlijeko, meso, sir, jaja i ostala bjelanevinasta hrana daje malo ostataka i ne preporuuje se kao jedini nain is hrane ljudi koji pate od kroninoga zatvora. Valja jesti mnogo zelja, blit ve, pinata, kelja, mrkve, suhih ljiva. Nadraajno djelujuvoni sokovi, sirupi, med, kava. Mnogi su ljudi sami pronali najbolji nain redovite stolice. Neki naveer popiju au mineralne vode, drugi ujutro jedu groe, ljive, ili neko drugo voe; ujutro pravom kavom ili popuenom cigaretom izazivaju podraaj na veliku nudu. Neobino je vano redovito tjelesno vjebanje. Fiziki rad, kretanje, gimnastike vjebe, utjeu na normalan rad crijeva. Poznato je da od kroninoga zatvora vie pate oni ljudi koji u svom zvanju sjede: inovni ci, vozai. Pomau i svakodnevne etnje ako traju barem dva sata dnev no ; uinak e biti mnogo bolji ako se poveu s tjelesnim vjebama u ko jima se izvodi pregib u trupu i koljenu. Uz to valja uvesti redovito pranjenje crijeva u odreeno vrijeme. Najbolje je to uiniti ujutro, kada refleks iz eluca izaziva najjae giba nje debeloga crijeva u toku dana.

Dugotrajan (kronian) zatvor stolice s bolovima u trbuhu

Povremeno stezanje debeloga crijeva u toku dana traje svga oko po la minute i dovoljno je da sadraj potisne prema svom zavrnom dijelu. Stezanje se osjeti kao gr u trbuhu. Kretnjama miia debeloga crijeva upravlja ivevlje koje radi nezavisno od ovjekove volje: simpatikus us porava rad crijeva, parasimpatikus ga ubrzava. Ravnotea izmeu tih i vaca omoguuje normalno i svrsishodno gibanje crijeva. Poremeti li se ravnotea u radu tih ivaca te prevlada parasimpati kus, moe doi do preestoga i dugotrajnog stezanja crijeva. Prolaz sad raja je onemoguen i nastaje zatvor stolice. Takav oblik kroninoga za tvora zapravo je nervoza debeloga crijeva pa se u medicini upotreblja va izraz prenadraljivo debelo crijevo (iritabilni, spastiki kolon). Glavne smetnje na koje se ale takvi bolesnici jesu bol i kronian zatvor. Bol se najee javlja u donjem dijelu trbuha, vie na lijevoj stra ni; bolesnik osjea muninu i napetost u trbuhu. Bolovi koji put traju svega nekoliko sati, ali i danima. Nakon vjetrova ili stolice, bol znatno oslabi ili potpuno nestane. Nakon zatvora od nekoliko dana mogu se ja viti proljevaste stolice. Nervoza debeloga crijeva samo je jedan od znakova ope nervo ze bolesnika. ivci koji upravljaju radom crijeva upravljaju i radom os talih organa. esto se javljaju nervozne srane smetnje, vlane i hladne ruke, znojenje, nesanica, strane glavobolje. Poznato je da se smetnje

u radu crijeva pogoravaju nakon uzrujavanja, sukoba, duevne nape tosti. Ali i podraaji u samom crijevu mogu izazvati napad bolova i za tvor od nekoliko dana. To moe biti hrana koja nadrauje ivane za vretke u sluznici debeloga crijeva, ili hrana koja stvara veu koliinu plina: zelje, grah, povrtnica, vrsta luka, cvjetaa. Jako nadraajno djelu ju i tablete za ienje, koje i inae izazivaju stolicu nadraivanjem debe loga crijeva. Zato takvi bolesnici ne smiju uzimati nadraujue lijekove za izazivanje stolice. Lijeenje takve vrste i kroninoga zatvora teko je i dugotrajno. Ne lijei se samo debelo crijevo, nego itav bolesnik koji je sav nervozna linost. Najbolje djeluju sredstva za smirenje ivaca i lijekovi koji sma njuju nadraljivost parasimpatikusa - krivca za tegobe; to su lijekovi iz grupe tzv. spazmolitika: baralgin, spazmocibalgin, buscopan, helkamon.

Zatvor stolice dojeneta

Dojene hranjeno na prsima ima prosjeno 2 do 4 stolice dnevno, a hranjeno na umjetnoj prehrani 1 do 2 stolice. Ne postoje stroga pravila koja odreuju normalan broj stolica dnevno. Neke pojave koje bismo u odrasla ovjeka proglasili poremeajima ili boleu, u djece su normal ne. Jedna stolica u 2 ili 3 dana moe se smatrati gotovo normalnom po javom ako dijete dobro napreduje i ne pokazuje druge znakove bolesti. Zatvor stolice obino se javlja u dobi od 1 do 3 mjeseca. To je lani zatvor (pseduoopstipacija) i nastaje zbog toga to dijete u potpunosti is koristi mlijeko, pa nema dovoljno ostataka koji bi izazvali rastegnue za vretka debeloga crijeva i izazvali reflekse ispranjivanja. Takva zaepljenost prestaje kada poslije majina mlijeka dodajemo povre, pore od povra, s mnogo otpadaka, celuloze. Ako takva zaepljenost traje due od 3 dana, daje se glicerinski epi ili klistir od pola decilitra aja od ka milice. Zaepljenost ili tvrda stolica moe imati i drugi uzrok, a najei je pogrena ishrana. Hrana s previe bjelanevina, a premalo ugljikohidrata (eera) uzrokuje tvrdu stolicu. Zaepljenost moe nastati i zbog gla dovanja. Najei je uzrok nedovoljna koliina majina mlijeka ili ne mogunost djeteta da sie dovoljne koliine mlijeka bilo zbog uveanih bradavica majke, ili zbog promjena u usnoj upljini djeteta. Upala nosa est je uzrok glavobolja djeteta na prsima. Dojene is tovremeno i die i sie. Ako je sluznica nosa upaljena, oteena, disanje kroz nos postaje oteano i dijete prekida sisanje da bi moglo disati. Zaepljenost se moe javiti i nakon odbijanja od prsiju, tj. prelas kom na umjetnu prehranu nakon lijeenja proljeva rogaem (ceratoni-

jum). Ako se dulje vrijeme daju vee koliine rogaa i mrkve, moe doi do zatvora stolice. Zatvor stolice javlja se kod svih bolesti s visokom temperaturom jer dolazi do velikoga gubitka vode; moe biti i posljedica manjka vitamina, naroito iz grupe B; u rijetkim je sluajevima posljedica nenormalnih promjena u crijevima, npr. suenje mara (anusa). Jaka zaepljenost javlja se kod bolesti koje se naziva veliko debelo crijevo (megakolon). Zatvor je toliko jak da se stolica moe dobiti jedino klizmom; stolica je izrazito tvrda, a trbuh velik i napet zbog velike koli ine plinova u crijevu. Koji put se stolica mora vaditi instrumentima na operacionom stolu. Ako dijete nema stolicu due od tri dana, majka se treba posavjetovati s lijenikom. Da bi se regulirala stolica djece valja se drati ovih uputa: hrana mora sadravati dosta otpadaka (balasta), tj. povra i voa; valja masira ti trbune miie, a to se postie podizanjem trupa iz leeeg poloaja u sjedei, ili tjeranjem bicikla u leeem poloaju; toplina na trbuhu obino ne pomae, ona djeluje samo kod grevitoga (spastikog) zaep ljenja, a taj oblik zaepljenosti javlja se obino u starije djece.

ZNOJENJE

Znoj lui 2 do 3 milijuna lijezda znojnica; nalaze se u koi i nisu jedno liko raspredene po tijelu; najvie ih ima na dlanovima i tabanima, ispod pazuha i oko spolnih organa. Znoj je bezbojna tekuina, uglavnom voda, i u njemu se nalaze tije lu nepotrebne pa i tetne materije koje su nastale mijenom tvari u orga nizmu: mokrana i octena kiselina, amonijak, masne kiseline. Slankast okus znoja potjee od kuhinjske soli, natrijevoga klorida. Na sastav zno ja utjee i nain prehrane; zbog suvie slane hrane, u znoju e biti vie kuhinjske soli. Miris znoja ovisi o predjelu tijela. Poseban miris ispod pazuha i oko spolnih organa potjee dijelom od posebnih mirisnih lijezda, a dijelom zbog posebnoga sastava znoja. Znoj mogu bojiti pigmentne bakterije, ali i manje primjese krvi. Ne kada su crvenom znoju pripisivali natprirodno znaenje. Osnovna je zadaa znoja regulacija tjelesne temperature. Znoj je te kuina koja se lako isparuje, zbog ega se normalno znojenje gotovo i ne primjeuje. Isparavanjem znoja tijelo gubi toplinu. Na taj se nain ohla di kada je u njemu viak topline, ili kada na njega izvana djeluje suvie visoka temperatura. Za vruih dana znojenje je pojano i moe iznositi do 2 litre na sat. Jae se znoji prilikom tekoga tjelesnoga napora, tada se u tijelu stvara velika koliina topline. Izraz preznojio sam se od po sla oznaava teak fiziki rad. Ako je pojaan tjelesni napor na vrijeme vruih dana ili u toplim prostorijama, u jednom satu moe se izluiti ak 4 litre znoja; drugim rijeima: u roku od jednoga sata ovjek moe izgu biti 4 kg. Taj nain nagloga gubitka tjelesne teine koriste sportai, npr. boksai, da bi se mogli boriti u odreenoj kategoriji. Svi se znoje, jedni vie, drugi manje. Debeli ljudi znoje se vie od mravih, odrasli vie od djece, starci manje od ljudi srednje dobi. Za hladnih dana gotovo da nema znojenja, dok se za vruih ljetnih dana ve ina preznojava. Jedni se znoje dok jedu, drugi dok su uzbueni, trei samo kada spavaju, nekima je vlano cijelo tijelo, ili samo pojedini dije lovi. Svaki se ovjek znoji na svoj nain.

Znojenje nije podvrgnuto volji. lijezde znojnice pod upravom su posebnih ivaca koji rade potpuno samostalno, nezavisno do volje. ivot koji upravljaju radom lijezda znojnica samo su dio posebnoga autonomnog ivanog susatva. Glavni centar toga nevoljnoga ivanog sustava nalazi se u dijelu mozga koji se naziva medumozak. Iz toga cen tra dolaze naredbe za jae ili slabije luenje znoja, za znojenje itavoga tijela ili samo ogranienih dijelova. Ako je s tim ivcima sve u redu, ako funkcioniraju normalno, koliina izluenoga znoja bit e upravo to lika koliko je potrebno za odravanje tjelesne temperature. To znai da se izlui upravo toliko znoja koliko odmah moe ishlapiti. Cijeenje znoja po koi u obliku kapljica nije svrsishodno. To je uvijek nepotre ban gubitak tekuine iz tijela, jer znoj u obliku kapljica ne hlapi i ne ras hlauje. Koliina izluenoga znoja ovisi o broju i radnoj sposobnosti lijzda znojnica. Postoji nasljedna bolest kada je razvijen vrlo mali broj li jezda znojnica, ili ih uope nema. Zbog nemogunosti znojenja, ivot takvih ljudi neprestano je ugroen kada se nau u uvjetima poviene temperature. Ali to su zaista vrlo rijetki sluajevi. ovjek se raa sa suvikom lijezda znojnica, ali postepeno ih proradi tek onoliko koliko je potrebno. U umjerenoj klimi mnoge lijezde uope nee proraditi, dok e u tropskim krajevima sve lijezde znojnice raditi punom pa rom. Pod starost, aktivnost lijezda znojnica postepeno opada, kao to opadaju i mnoge druge funkcije. Zbog toga se stari ljudi manje znoje, ali zato tee podnose visoku temperaturu.

Prekomjerno znojenje itavoga tijela

Pojaano znojenje itavoga tijela normalna je pojava samo kod vru ice, pojaanoga tjelesnog napora te poviene temperature okoline. Ta da suviak tjelesne topline mora biti odstranjen pojaanim hlapljenjem znoja s velikih povrina. Ako prekomjerno znojenje traje due vrijeme, moe dovesti do teih poremeaja u tijelu. Zbog velikih fizikih napora u uvjetima visoke temperature okoli ne, na primjer: rad u rudnicima, kod visokih pei, u pekarama, rad loaa - znojenjem se gubi velika koliina soli. U teim sluajevima ovjek dnevno izgubi i vie od 20 grama soli. Manjak soli uzrokuje niz smetnji: umor, slabost, bezvoljnost, glavobolju, vrtoglavicu. Vei gubitak soli iza ziva razdraljivost, gubitak apetita, toplinske greve koji se esto jave iznenada; najprije se pojave grevi u miiima koji su najvie upotrebljivani u radu, a mogu se javiti i u itavom tijelu; grevi su jako bolni, tra ju nekoliko minuta i esto su praeni muninom i povraanjem. To se moe sprijeiti pijenjem vode s dodatkom soli.

Prekomjerno znojenje moe se javiti i na ivanoj bazi. esto je kod ena u promjeni, klimakteriju. Njihovo znojenje, naroito nou, samo je jedan od znakova poremeene ivane ravnotee. Prekomjer no znojenjem moe biti prolazna pojava mnogih naglih i jakih osjeaj nih stanja: strave i straha. No, ta nervozna znojenja ipak su ogranie na na pojedine dijelove tijela, preteno na ruke, noge, pazuh. Jaki bolovi, naroito ako dolaze u napadima, redovito su praeni pojaanim znojenjem.To se najee vidi prilikom napada bolova uzro kovanih kamencima u bubrezima, mokaranim putovima, unom mje huru. Smirivanjem bolova prestaje i znojenje. Znojenje prati i teke, akutne srane bolesti: hladan znoj od infar kta i angine pektoris. Nagao pad eera u krvi uvijek izaziva pojaano znojenje. Povreme no se javlja i u zdravih ljudi i obino je praena osjeajem gladi i drhta vicom tijela. Mnogo je ee u ljudi koji boluju od eerne bolesti i koji su uzeli preveliku dozu inzulina, ili su nakon uzimanja inzulina gladova li. Znatnije smanjenje eera u krvi dovodi do gubitka svijesti. Uzima njem eera ili pijenjem jako zaeerene tekuine nastupa poboljanje. Ako doe do gubitka svijesti, lijenik e dati eer injekcijom direktno u krv. Znojenje prati mnoge zarazne bolesti, naroito s visokom tempera turom, kao to je reumatska groznica, malarija, gripa, otrovanje krvi. Moe se javiti i kod dugotrajnih, kroninih bolesti, npr. tuberkuloze. Prekomjerno znojenje prati mnoga stanja koja neposredno ugroa vaju ivot. Hladan znoj redovito oblijeva ovjeka koji je izgubio veu koliinu krvi, ili se nalazi u stanju oka.

Prekomjerno znojenje djece

Novoroene se ne znoji. Iako se dijete rodi s punim brojem lijez da znojnica, one jo nisu potpuno sazrele, nisu dovoljno razvijene pa ne mogu luiti znoj. Stoga se novoroene ne znoji kada ima vruicu ili se nalazi u suvie ugrijanoj prostoriji. lijezde znojnice poinju stvarati znoj potkraj prvoga mjeseca ivota; tada dijete lake regulira temperatu ru tijela. Najei je uzrok prekomjernoga znojenja dojeneta pretopio obla enje i pregrijana prostorija. Mnoga se djecakupaju u vlastitom znoju zbog straha roditelja da se ne prehlade. U djece koja se prekomjerno znoje, a neredovito se peru, javljaju se upale u kanalima lijezda znojnica, sitnim crvenim pritiima (miliaria rubra). Zastoj znoja u kanaliima moe dovesti do stvaranja sitnih mje-

huria koji podsjeaju na kapi rose. Kada u takve mjehurie uu bakte rije, nastaje gnojenje. Vrlo jako znojenje, naroito glave i vrata, pobuuju sumnju na rahitis, koji je posljedica pomanjkanja vitamina D. Znojenje je naroito po jaano za vrijeme spavanja i jela. Takvo je dijete jako razdraljivo, ne mirno spava i esto plae. Kapljice znoja na licu, naroito na elu za vrijeme sisanja, ne mora ju znaiti opasnost. Znojenje moe biti tako jako da je posteljno rublje natopljeno zno jem. Takvo prekomjerno znojenje moe biti znak ozbiljne bolesti (ako se iskljui vruica, pretopla odjea ili prevrua prostorija kao uzrok). Ako se u djece jave i bolovi u udovima, bolest se naziva akrodinija. Znojenje je najjae na rukama, nogama i leima izmeu lopatica, koa djeteta po tpuno je vlana, a posteljina se mora mijenjati nekoliko puta dnevno. Znoj mirie na miju mokrau. U pubertetu znojenje je pojaano, naroito ispod pazuha i oko spol nih organa. To je normalno. Tek u pubertetu prorade sve lijezde znojnice.

Pojaano znojenje pojedinih dijelova tijela

Najee je prekomjerno znojenje tabana i dlanova. Za mnoge je ljude to neugodna pojava, zbog ega trae lijeniku pomo. Veina se ipak privikla da ivi sa svojim znojem i svojim mirisom, koji oni vie uope ne osjeaju, ali ga dobro osjea okolina. lijezde znojnice na dlanovima i tabanima nemaju ono znaenje koje imaju znojnice na ostaloj povrini tijela. Znoj na dlanovima i taba nima ne sudjeluje u regulaciji temperature tijela, nego samo nadoknau je manjak lijezda lojnica. Na dlanovima i tabanima ne postoje lijezde lijnice kone bi kou podmazivale da bude mekana. Koa dlanova i ta bana mora biti vlana da bi se to bolje pripila uz glatku povrinu. Sa su him rukama mnogi su poslovi oteani, neki ak nemogui. Zbog toga je poznato pljuvanje u rukeradnika koji rade lopatama i krampom. Sas tav znoja na dlanovima i tabanima drugaiji je od znoja na ostalim dije lovima tijela: ima vie masnih kiselina. Neugodan miris znojnih nogu potjee od raspadanja tih masnih kiselina. Pojaano znojenje na tabanima i raspadanje znoja oteuje kou ko ja postaje crvena, nagrizena veim ili manjim ranama. Na tako promije njenoj koi lako se razmnaaju bakterije i gljivice. Na dlanovima se takve promjene ne vide jer se znoj neprekidno od stranjuje. Rukama se radi, ruke se stalno briu i esto peru, tako da se znoj prije odstrani nego to bi se poeo raspadati.

Prekomjerno znojenje na dlanovima i tabanima najee nastaju na ivanoj bazi. O prekomjernom znojenju govori se samo ako jako znojenje nastaje nezavisno od vremenskih prilika, tjelesnoga napora, ko liine i vrste odjee i obue. Osjetljive osobe mogu dobiti prave napadaje znojenja u vrijeme potpunoga mirovanja, tako da im se s dlanova i taba na znoj upravo cijedi; tada je poremeena ravnotea ivaca koji rade ne zavisno od ovjekove volje. Takvo bolesno stanje naziva se neurovegetativna distonija. Prekomjerno znojenje samo je jedan od znakova pore meaja. Topli, vlani i mekani dlanovi javljaju se kod bolesti titnjae (hipertireoze). Mekoa dlana usporeuje se s barunom; uz barunaste dlanove vide se i druge smetnje: umor, razdraljivost, nesanica, srane smetnje. - Znojenje iza uha i na sljepooicama za vrijeme jela nastaje zbog to ga to su ivci ispremijeani: isti ivci nadrauju pljuvane lijezde i znojne lijezde toga podruja; zato svako vakanje i pojava sline izaziva i znojenje. Znojenje ije i lica moe nastati reflektorno prilikom uivanja pi kantnih jela. Pojaano znojenje polovine lica nastaje kod nekih vrsta glavobolje i bolesti ivaca (neuralgija). Lijeenje prekomjernoga znojenja esto je teko i dugotrajno. Naj vei je problem prekomjerno znojenje tabana. Takve osobe moraju vie puta dnevno prati noge, masirati ih alkoholom te pudrati, naroito izme u prstiju. Na jaanje ivaca povoljno djeluju izmjenine kupke: noge se 3 minute dre u vruoj vodi, a jednu minutu u hladnoj; to se ponovi nekoliko puta, zatim se noge dobro izbriu.Takve osobe treba da nose vunene ili pamune arape koje omoguuju provjetravanje i upijaju znoj (arape od sintetinih vlakana to ne mogu). arape valja mijenjati vie puta dnevno. Noge, arape i cipele moraju se pudrati puderom koji sadrava bornu kiselinu kao blago dezinfekciono sredstvo. Ako je znojenje dlanova, ili nekoga drugog tijela, samo jedan od znakova poremeaja u radu ivanoga sustava, (to e ustanoviti lije nik), tada se lijei sredstvima za umirenje.

Hladan znoj
U narodu hladan znoj uvijek ukazuje na iznenadno, neoekivano, opasno i teko stanje organizma. Izrazom oblio ga leden znoj eli se ukazati na neobino jako stanje duevne napetosti, na osjeaj straha, strave, na jak bol.

Izbijanje hladnoga znoja nije normalna pojava. Hladan znoj nema nikakve veze s osnovnom funkcijom znojenja, s regulacijom temperatu re. Hladan znoj javlja se samo onda kada se organizam iznenada nade u tekoj i opasnoj situaciji. Normanlno je znojenje praeno neznatnim proirenjem krvnih ila u koi, zbog ega koa postaje lagano crvena, toplija. Znoj koji se lui ima toplinu koe. Znojenje moe nastati i onda kada su krvne ile u koi stisnute. Koa tada postaje blijeda i hladna, a znoj koji se lui postaje leden. Takvo stanje nastaje samo ako se ljudsko tijelo iznenada nae u opasnosti. Svaki napad na tijelo, svaka agresija, bilo tjelesna ili psihi ka, izaziva brojne obrambene reakcije organizma. Hladan znoj vidi se prilikom mnogih naglih, brutalnih promjena: tekih povreda, velikoga gubitka krvi, tekih opeklina, upala; stanje oka redovito je praeno hladnim znojem, tako i psihika agresija, jak bol, strah . . .

Ljudsko je tijelo mjeina ispunjena vodom, duhovito je napisao po znati lijenik. Voda je pretean i glavni sastavni dio ljudskoga tijela: 60 posto njegove teine: sastavni je dio otprilike 100 bilijuna stanica, koliko ih ima ovjek, i ispunjava sve prostore kao meustanina tekuina. Moe se kazati da ljudske stanice plivaju u vodi. ovjek je vrlo osjetljiv na povean gubitak vode iz tijela. Voda omoguava dopremu hrane i kisika stanicama, pomae tijelu da odstra ni sve suvine i tetne tvari, omoguava odvijanje kemijskih procesa, ko ji su osnov ivota, regulira i odrava stalnu temperaturu. Sigurno je da ne postoji ovjek koji ne zna da bez vode nema ivota. Ali unato tome to voda ini najvei dio ljudskoga tijela, njene rezerve u organizmu do sta su male. Voda se iz tijela neprekidno gubi. U normalnim uvjetima ovjek gu bi mokraom oko litru i pol vode dnevno, znojenjem 1 d l , stolicom 2 d l , a 7 dl hlapljenjem kroz plua i kou. Znai da se izgubljena tekui na mora nadoknaditi; a to se postie pijenjem vode ili nekoga drugog pi a te hranom. Razumljivo je da e potreba za tekuinom biti vea ako je gubitak vode iz tijela povean. e, tj. elja da se pije, javlja se onda kada doe do manjka vode u tijelu. e uzrokuje ne samo povean gubitak tekuine nego i stupanj su hoe sluznice usne upljine. Osjet ei u ovjeka znatno se razlikuje od osjeta ei ivotinje. e ivotinje isti je nagon. ivotinje imaju tako razvijen osjet ei da popiju upravo onoliko tekuine koliko im je po trebno, da nadoknade samo onu vodu koju su izgubile. ovjek ne zna koliko mora popiti da bi nadoknadio izgubljenu tekuinu, stoga pije iz nad svojih prirodnih potreba. U ovjeka je e zapravo svjesna elja za piem. To znai da na e osim prirodnih, nagonskih podraaja djeluju i duevni, psihiki faktori koji odreuju koliinu popijene tekuine, vrstu pia, vrijeme uzimanja tekuine. Sve to ovisi o odgoju i steenim navika ma i obiajima.

ed se najee javlja kada u tijelu nastane manjak vode, a on moe nastati zbog toga to organizam ne dobiva dovoljno tekuine, ili je previ e gubi. Dovoljno tekuine ne dobivaju bolesnici koji imaju smetnje gutanja, koji su bez svijesti, ili osobe koje se nadu u uvjetima gdje nema vode. Duevni bolesnici namjerno ne uzimaju tekuinu. Ako se ne intervenira izvana, tj. umjetnim dovoenjem tekuine direktno u krv, takva osoba moe za 10 dana umrijeti. Ako je gubitak tekuine vei, npr. ljeti, smrt moe nastupiti znatno ranije. ovjek zapravo umire kada gubitkom vode smanji svoju tjelesnu te inu za 15 posto. Manjak vode mnogo ee nastaje zbog prekomjernoga gubitka te kuine. Proljevom i povraanjem moe se izgubiti vrlo mnogo vode u kratkom vremenu. Zbog toga sva bolesna stanja praena jakim povraa njem i proljevom zahtijevaju hitno lijeenje u bolnici. Velik gubitak vode moe nastati znojenjem i poveanim izluivanjem mokrae. Do gubitka moe doi i kod bolesti kada se tekuina nakuplja u upljinama tijela: u prsnoj upljini (vodena porebrica), u trbunoj upljini (vie od 20 litara). Takvo stanje (ascites) moe nastati kod nekih bolesti srca, jetre; narod to naziva vodenom boleu.

Bolesti kod kojih je e jedan od glavnih simptoma

Nitko nee traiti lijeniku pomo zbog povremene ei koja na staje nakon pojaanoga znojenja, uzimanje suvie slane hrane, zbog po veane tjelesne temperature ili poveane temperature okoline. Pojaana ed, esto bez vidljivoga razloga, moe biti znak bolesti. Prekomjerno, svakodnevno uzimanje tekuine, obino praeno pojaa nim luenjem mokrae, izaziva zabrinutost mnogih ljudi. Ako se sve to dogaa bez stvarnoga razloga, potreban je lijeniki pregled. e i pre komjerno uzimanje tekuine moe biti prvi i dugo vremena jedini znak teke bolesti. e i prekomjerno uzimanje tekuine u mnogim je sluajevima oz biljan i pouzdan znak eerne bolesti (diabetes mellitus). Pojaana e javlja se obino 1 do 2 sata poslije jela. U vezi s uzimanjem velikih koli ina tekuine dolazi do pojaanoga luenja mokrae. Javlja se svrbe u predjelu spolnih organa i pojaan apetit. U mnogih bolesnika bolest je otkrivena samo zbog toga to su se alili lijeniku da bez razloga stalno eaju i piju mnogo vode. Uporna i esto nepodnoljiva e, praena pijenjem velikih koliina vode, ak do 20 litara dnevno, moe biti posljedica promjena u lijezdi

hipofizi koja se nalazi u mozgu. Kada lijezda prestane luiti svoje so kove u krv, nastaje diabetes insipidus.Takva osoba dnevno izlui do 20 litara mokrae. Svaki vei gubitak krvi redovito je praen osjeajem ei. Ako je gubitak krvi vei, javit e se i ostali znakovi iskrvarenja. I ok je praen osjeajem ei. e prati i neke kronine, dugotrajne bolesti bubrega s poveanim gubitkom mokrae. Jaka e moe biti i na ivanoj bazi; histerine osobe piju velike koliine vode dnevno. e se moe javiti zbog uzimanja lijekova. Neki lijekovi izazivaju osjeaj ei zato to sue sluznicu usne upljine, spreavajui luenje sli ne (atropin, beladona, lijekovi protiv bolova). Neki pak lijekovi izaziva ju e zato to uzrokuju pojaano luenje mokrae; takvi se esto propi suju bolesnicima s povienim krvnim tlakom i sranim bolesnicima.

e i pojaano znojenje
Uvrijeeno je miljenje da osoba koja se jae znoji mora uzimati ve u koliinu kuhinjske soli. Iako se znojem osim vode gubi i kuhinjska sol, nije potrebno nadoknaivati je pijenjem slane vode u normalnim uvjetima ivota i rada. Manjak soli organizam nadoknauje normalnom prehranom. Ako je gubitak soli neto vei, takvoj osobi vie prija slanija hrana. I samo se tijelo prilagoava tako da u znoju smanji koliinu ku hinjske soli ak za 3 do 5 puta. Sol se takoer tedi luenjem manje koli ine slane, tj. razrijeene mokrae. Potreba za uzimanjem soli zbog jakoga znojenja dolazi u obzir samo u rijetkim sluajevima zaista prekomjernoga i dugotrajnoga znojenja, a e se gasi uzimanjem velikih koliina iste vode. Sol se dodaje radnici ma koji rade u tekim uvjetima poviene temperature, npr. puhaima stakla, radnicima u topionicama, kod visokih pei, u rudnicima. Manjak soli moe dovesti do ope slabosti, umora i glavobolje; na staje gubitak apetita zato to se lui manje eluanoga soka, jer kuhinj ska sol slui kao sirovina za stvaranje solne kiseline. Moe se javiti vrtoglavica, a u teim sluajevima i grevi u miiima koji se najvie upotrebljavaju u radu. Kada toplinski grevi zahvate miie itavoga ti jela, slie padavici.

GARAVICA

Nijedan simptom bolesti ne shvaa se toliko neozbiljno kao garavica. Rijetki su ljudi koji zbog garavice dolaze lijeniku, kao to su rijetki i oni koji se mogu pohvaliti da nikada nisu patili od garavice. Veina smatra garavicu svojim vlastitim problemom; za njih je ona samo vraanje duga za uitke i pretjerivanja u jelu u piu. garavica, goruica (piroza), osjeaj je neodreenoga bola na pred njoj strani prsnoga koa, uglavnom iza prsne kosti. Bol opisuju kao osje aj peenja, arenja, paljenja; bol nije stalan, u valovima dolazi iz eluca i penje se kroz vrat do drijela. Ljudi smatraju da je garavica posljedica poveane koliine elua noga soka, tj. poveane koliine solne kiseline u elucu. Istina je da se ee javlja u ljudi koji imaju poveanu koliinu eluane kiseline, ali moe se javiti i onda kada je koliina eluane kiseline smanjena. Osje aj garavice moe se javiti ak i u onih osoba koje u svom elucu uope nemaju eluane, solne kiseline (anacidni eludac). Mjesto odakle potjee osjeaj garavice uglavnom je jednjak, rjee gornji dio eluca. Bol iz svakoga organa moe se osjetiti na povrini tije la. Ali bol na povrini tijela ne mora uvijek odgovarati mjestu gdje je or gan smjeten. Poznato je da se sran bol moe osjetiti u gornjoj eljusti. Tako se i bol jednjaka odraava na prednju stranu prsnoga koa, najee u predjelu prsne kosti, u drijelu i donjem dijelu vrata, ali moe obuhva titi i predio srca, pa i dio nadlaktice. Vrsta bola, bolje reeno kvaliteta bola iz jednjaka ne osjea se u onom smislu kao to ovjek obino opisuje bol zbog zubobolje ili ranja vanja. Bol iz jednjaka uglavnom se osjea kao arenje, peenje, neto slino osjeaju bola prilikom opeklina. Bol u jednjaku moe uzrokovati progutano vrue jelo ili pie, razli ite kemikalije, upalne promjene razliitih uzroka. eluan sok moe bi ti samo jedan od uzroka garavice, i to ne toliko zbog svoje kiselosti, ko liko zbog utjecaja na nepravilan rad, nepravilno stezanje miia jednja ka. Jednjak u normalnom radu potiskuje valovitim kretnjama zalogaj

hrane prema elucu. lijezde u sluznici jednjaka stvaraju sluz koja uva sluznicu jednjaka od oteenja i omoguuje klizanje hrane u eludac. Ali takve valovite kretnje jednjaka mogu ii i obrnutim smjerom. Tada e se sadraj jednjaka i manja koliina sadraja eluca potiskivati prema dri jelu i izazvati osjeaj garavice. Ve i samo nepravilno gibanje jednjaka moe izazvati osjeaj garavice. Sigurno je da e eludac nadraen preo bilnim obrokom, jakim zainima, alkoholom i drugim samo pojaati po ticaj na nepravilan rad jednjaka. Prevelika koliina eluane kiseline djeluje kao poticaj, kao kemijski nadraaj, i time pojaava osjeaj gara vice.

Bolesti kod kojih je garavica est simptom

garavica je simptom svih upala sluznice jednjaka bez obzira na uz rok. Javlja se i kod naglih, akutnih zaraza gornjih dijelova dinih puto va, drijela, grkljana i dunika. Nagla, akutna upala eluca redovno je praena garavicom. Takva upala moe nastati uzimanjem jako nadraujuih sredstava i alkoholnih pia te otrovanjem hranom. Jai podraaji u elucu izazivaju reflektorno pojaano luenje sline. estim gutanjem sline dolazi do gutanja zraka koji se u poveanoj koliini nakuplja u elucu. To izaziva podrigivanje; u drijelo dolazi dio eluanoga sadraja pa se govori o kiselom podrigi vanju. Takva upala eluca praena je i bolovima u liici, suhim jezi kom, muninom, ei, gubitkom apetita i povraanjem, obino i zatvo rom stolice kroz 3 dana. Kod dugotrajnoga, kroninog gastritisa, garavica je stalna i gotovo redovita pojava poslije jela; simptom je ira na dvanaestercu, rjee na elucu, redovito na jednjaku; na nju se tue trudnice, naroito kada se pojavljuje na prazan eludac, uglavnom potkraj trudnoe. garavica je vrlo esto psihogeno uvjetovana. Javlja se u nervoznih osoba obino poslije jela. Koji put se mogu vidjeti mnogo izraeniji zna ci nastali na ivanoj bazi. U takvih osoba javlja se grenje jednjaka, koje se osjea kao garavica, kao toplina ili nelagodnost iza srca. Po nekad se javlja jako kiselo podrigivanje poslije jela, a postoji i pretjeran osjeaj gladi ili pak odvratnost prema jelu. Moe doi i do proljeva, gla vobolje, trnjenja u rukama. to je vie znakova, to je vea vjerojatnost da su smetnje samo zbog ivaca. Osobe kod kojih se garavica javlja samo povremeno i traje krae vrijeme moraju provesti razumnu dijetu, ograniiti ili potpuno prekinuti uivanje alkoholnih pia, ograniiti puenje i pijenje crne kave, izbjega vati jake zaine.

Veina ljekovitih sredstava pomae samo ako je garavica izazvana poveanom koliinom eluane kiseline. Najpoznatije je sredstvo soda bikarbona zbog toga to ponitava (neutralizira) suviak solne kiseline u elucu. Meutim, uzimanje sode bikarbone u veim koliinama i due vrijeme moe dovesti do tekih promjena u tijelu jer stvara velike kolii ne ugljinoga dioksida kada se spaja sa solnom kiselinom. Plin nadimlje eludac te se javlja osjeaj napetosti i bola u trbuhu. Suviak plina iz e luca odstranjuje se podrigivanjem. Najbolje je uzeti sredstvo za ponita vanje kiseline koje ne stvara plinove i ne izaziva ope promjene u orga nizmu, npr. tablete alugel, fosfalugel. garavica nije uvijek samo opomena; moe biti i opasna prijetnja, naroito ako je udruena s drugim znakovima bolesti: smetnjama gutanja, stalnim povraanjem, jakim bolovima u trbuhu, opim loim osjea njem, povienom temperaturom.

UTICA

utica (ikterus) je naziv kojim se oznaava uta ili utozelenkasta boja koe i vidljivih sluznica. utica je posljedica poveane koliine ute boje bilirubina u krvi, koja se ne taloi u koi nego u svim tkivima i tjelesnim tekuinama, ali na koi se najlake uoava. Boja bilirubin u tijelu neprekidno nastaje raspadanjem crvenih krvnih zranaca. Crvena krvna zrnca (eritrociti) obavljaju najosnovniju zadau krvi: prenose kisik. U crvenom krvnom zrncu kisik se vee za krvnu boju, krvni pigment koji se naziva hemoglobin. ivotni vijek crve noga krvnog zrnca prosjeno traje 4 mjeseca. Svake minute propada vie od 100 milijuna crvenih krvnih tjeleaca, a iz hemoglobina raspadnutih tjeleaca nastaje bilirubin; najvei dio izlui se preko jetre u crijeva. Bilirubin je izrazito ute boje: stolicu dojeneta oboji u boju zlata. U odraslih osoba pretvara se u crijevima, pod djelovanjem bakterija, u druge kemijske spojeve, koji onda daju karakteristinu smeu boju stoli ci. Jedan dio tih kemijskih spojeva upije se iz crijeva u krv i izlui mok raom. Normalna koliina bilirubina u krvi iznosi od 0.2 do 1.2 mg postot ka. Tek kada ta koliina u krvi prijee granicu od 2 mg%, poinje se opa ati uta boja, najprije na bjeloonici oka i sluznici tvrdoga nepca. Pre gledavati treba uvijek pri danjem svjetlu. Okolina bolesnika grijei kada utu boju trai pri osvjetljenju elektrinom aruljom. Zabuna i nepot rebno izbuenje moe nastati i ako se uta boja masnoga tkiva ispod sluznice oka proglasi uticom. Lijenik e odreivanjem vrijednosti bilirubina u krvi tono ustvrditi da li se radi o utici. Obilnije nakupljanje unih boja u koi moe izazvati mnoge smet nje; javlja se vrlo jak svrbe koe; srani rad moe se usporiti; zbog obo jene one vodice takvi bolesnici sve stvari oko sebe vide u utoj boji (ksantopsija). Iako su uzroci utice mnogobrojni i razliiti, tri su osnovna: 1. utica nastaje kod svih onih bolesti koje dovode do prekomjer noga raspadanja crvenih krvnih zrnaca. Naglo raspadanje dovodi do to ga da inae zdrava jetra ne moe odmah preraditi tako veliku kolii-

nu bilirubina, tj. jetra ne moe izluivati bilirubin brzinom kojom dolazi u jetru. Koliina bilirubina u krvi raste pa se on taloi u koi i ostalim tkivima. U veini sluajeva utica nije jako izraena, a boja koe je u ta poput slame. Razumljivo je da tako nastalu uticu prati slabokrvnost zbog sma njenoga broja crvenih krvnih zrnaca. Uzrok ove hemolitike utice moe biti nasljedna slabost crvenih krvnih zrnaca, koja se raspadaju znatno prije nego normalna krvna tjeleca. Raspadanje mogu uzrokovati i bak terije u krvi koje stvaraju otrove, toksine, to razaraju crvena krvna tje leca (sepsa). Jako i naglo raspadanje izaziva i uronik malarije. U po vremenim napadima praenim tresavicom odjednom se raspadne na sto tine milijuna crvenih krvnih zrnaca. Pojedini otrovi takoer su opasni za crvena krvna zrnca. Njihovo raspadanje (hemolizu) redovito izaziva otrovanje plinom arsenovodikom ili arsinom. utica je glavni i najuoljiviji znak otrovanja tim otro vom. Kod nekih bolesti organizam i sam stvara protutijela protiv vlastitih crvenih krvnih zrnaca. Crvena krvna zrnca unite se na slian nain kao to se unite i bakterije koje dou u tijelo. Ugrizom zmija i nekih drugih ivotinja, u tijelo udu otrovi koji raza raju krvna tjeleca. 2. utica nastaje i zbog zapreke u istjecanju ui iz jetre u crijeva (uglavnom u osoba iznad 40. godine ivota). Mehanika zapreka koji put nastane naglo i iz punoga zdravlja. Bolesnici se ale da su odjednom poutjeli, neki put iz ista mira, ali ee uz bolove u gornjem dijelu trbuha, ispod rebara s desne strane. Najei su uzrok zapreka uni kamenci koji se uklijete u uovodima; praeni su jakim, grevitim bolovima, ali mogu biti i bez bolova. Osim kamenaca, uni kanal moe zatvoriti i zabrekla sluznica uovoda zbog upale. U uovod moe ui i velika bijela glista, ili neki drugi parazit, i zatvoriti une putove. Zbog zastoja ui, uta boja bilirubina neto se promijeni, pa koa zbog toga ima zelenkastu primjesu. Ako je zapreka potpuna, u crijevo ne dolazi nita ui; stolica postaje sivobijela, poput ilovae ili maltera. Mehanika zapreka prolazu ui moe se razvijati postepeno. Uzrok mogu biti oiljci poslije upala, zloudni i dobroudni tumori jet re, unoga mjehura, uovoda, guterae, dvanaestopalanoga crijeva; uzrok mogu biti tumori i upale okolnoga tkiva ako izvana pritiu na u ovod; to mogu biti i ciste te poveani limfni vorovi kod upala i zlo udnih bolesti. Dugotrajan zastoj ui dovodi do tekih promjena u organizmu. Po remeena je probava masti i ostalih sastojaka hrane. S vremenom dolazi do oteenja jetre i poremeaja u radu ostalih organa tijela, npr. bubre ga.

3. Najei je uzrok utice oteenje jetre. Oteenje je preteno uz rokovano zaraznom (infekcijom) virusima, bakterijama i parazitima. Od svih upala najei je uzrok virusa akutna zarazna upala jetre (akutni in fektivni hepatitis). Glavni prenosni put virusa: hrana i voda. Postoji i inokulacioni hepatitis kada do zaraze dolazi iskljuivo trasfuzijom krvi ili nedovoljno steriliziranim injekcionim iglama. Kod tih upala utica moe trajati samo nekoliko dana, u teim sluajevim 6 tjedana, a zbog jaih oteenja jetre i due. U tropskim krajevima Afrike i June Amerike esta je uta grozni ca. Oteenje jetre i utica glavna su obiljeja te bolesti: uzronik je virus koji prenosi jedna vrsta komaraca. utica prati i mnoge ope zarazne bolesti; moe se javiti kod infek tivne mononukleoze, bolesti koja je poznata i pod imenom ljezdana groznica; javlja se kod leptospiroze, sifilisa, kala-azara. Do utice mogu dovesti i mnogi paraziti; najei je uzrok velika bi jela glista (askaris), jetreni metilj (fasciola), pasja trakavica (ehinokok). I teka upala plua moe biti praena uticom. Otrovi i uzimanje nekih lijekova mogu dovesti do oteenja jetre i do utice. U razgradnji otrova i lijekova u tijelu, jetra ima najvaniju ulogu. U jetri se unitavaju (neutrliziraju) mnogi otrovi, a lijekovi doiv ljavaju razliite promjene. Neki lijekovi dobivaju ljekovita svojstva tek nakon promjena u jetri (oksidacija, redukcija, hidroliza). Kad prou jet ru, pojedini lijekovi imaju umanjena ljekovita svojstva, neki poveana, a neki potpuno izmijene djelovanje. Od brojnih lijekova i razliitih otrova ima ih koji jako oteuju jetru. Svaka jetra nije jednako osjetljiva na ke mijska sredstva. Poznato je tetno djelovanje mnogih lijekova na boles nu i ve oteenu jetru. Naroitu osjetljivost pokazuje jetra alkoholiara, pothranjenih, osoba koje boluju od zaraznih bolesti. Otpornost jetre smanjuje se i zbog manjka vitamina, naroito iz grupe B. Teka oteenja jetre nastaju otrovanjem fosforom, benzolom, kloroformom, talijumom (sredstva za unitavanje glodara); naroito teka oteenja nastaju otrovanjem tetraklor-ugljikom, kemikalijama koja ko riste za gaenje poara (danas je zabranjena) i slui kao otapalo u idustriji (mirisom podsjea na kloroform). Slian je spoj ortodiklorbenzen koji slui kao otapalo za gumu i lakove te slui u kemijskoj industriji prili kom stvaranja (sinteze) drugih kemikalija. Ovi spojevi uzrokuju tako te ka oteenja jetre da mnogi bolesnici umiru u hepatinoj komi (jetra je potpuno unitena). Najvei broj oteenja jetre uzrokuje upotreba etilnoga alkohola u obliku alkoholnih pia, vina, rakije, konjaka. Alkohol je otrov koji di rektno oteuje jetru. Jetra nekih osoba naroito je osjetljiva na alkohol, pa oteenje nastupa brzo. Neke su osobe otpornije i godinama mogu uzimati alkoholna pia. Ali za preranu smrt i tih osoba glavni je krivac alkohol.

Kratkotrajne utice mogu nastati i od nekih lijekova, npr. zbog uzi manja sulfanamida, lijekova za lijeenje tuberkuloze, tableta za lijeenje eerne bolesti, nekih antibiotika; neke ene odvie su osjetljive na antibaby pilule. Svaki sluaj utice obavezno valja javiti lijeniku. Lijeenje je oba vezno u bolnici. Dananjim dijagnostikim mogunostima lijenik moe vrlo brzo ustanoviti o kojem se tipu utice radi. Poto se postavi dijagno za osnovne bolesti koja je dovela do utice, zapoinje lijeenje. Ponekad je potrebna i hitna kirurka intervencija.

Lana utica
Lanom se naziva ona uta boja koe koja nije uzrokovana povie njem boje bilirubina u krvi. uta boja koe moe nastati obojadisanjem koe kemijskim sred stvima, koja mogu doi u kou ili krvlju ili su izvana nanijeta na kou; najei su uzrok lijekovi i hrana. uta boja koe moe nastati ako se u veim koliinama uzima lijek atebrin. Svojevremeno je uz kinin to bio jedini lijek protiv malarije. Da nas se upotrebljava vrlo rijetko. uta boja koe nastaje i zbog uzimanja vee koliine hrane bogate karotinom. Karotin je predstadij (provitamin) vitamina A. Karotina ima jako mnogo u mrkvi, kojoj daje karakteristinu utu i naranastu boju. Uzimanjem veih koliina hrane, u kojoj ima mnogo karotina, dolazi do ute boje najprije na dlanovima, tabanima i nosnim krilima. Moe za hvatiti i kou cijeloga tijela. Koa je boje limuna. Za razliku od utice, ne javlja se na bjeloonicama. Prestankom uzimanja takve hrane, uta boja koe brzo nestaje. Osobe kod kojih se ee javlja mogu imati ote enu jetru i poremeaj u stvaranju vitamina A iz njegovoga predstadija karotina.

utica novoroeneta
Vie od 50 posto novoroene djece dobiva blag oblik utice drugi ili trei dan poslije poroda. Peti dan uta je boja najjae izraena, da bi po slije toga postepeno nestajala. Taj oblik utice nije opasan za zdravlje djeteta i smatra se prirod nom, normalnom (fiziolokom) pojavom. Do utice dolazi zbog pojaa noga raspada crvenih crvnih zrnaca poslije poroda. U utrobi majke dije te ima povean broj crvenih krvnih zrnaca jer je opskrba kisikom maji-

nom krvlju slabija od koliine kisika koju tijelo dobiva disanjem. Kada poinje disati, dijete dobiva znatno vie kisika nego to ga je dobivalo krvlju od majke, pa znatan broj crvenih krvnih zrnaca vie nije potre ban. U 1 ccm krvi javlja se viak od pola milijuna crvenih krvnih zrnaca. Raspadanjem suvinih krvnih zrnaca naglo se povea koliina bilirubina. Jetrene stanice jo nisu dovoljno sazrele da razgrade i izlue povea nu koliinu bilirubina koja dolazi u jetru. Zbog toga se stalno poveava njegova koliina u krvi i dolazi do utice. Najkasnije za 10 do 12 dana utica nestaje i kod najteih oblika. Svako due trajanje utice iznad 12 dana znak je poremeaja i zahtijeva bolniko lijeenje. I ranije javljanje utice znak je bolesnoga stanja. to se utica ranije javi, bolest postaje ozbiljnija. I takvu normalnu uticu lijenik moe skratiti davanjem li jekova koji djeluju na jetru. Po ivot opasno stanje nastaje ako se utica javi u prvim satima po slije poroda. Nakon 24 sata ve je jako izraena. Unato tome to dijete inae djeluje potpuno zdravo, svaki sluaj rane utice zahtijeva najhitni ji prevoz u bolnicu. Prije je umiralo vie od 80 posto takve djece, a ona koja su preivjela najee su zaostala u tjelesnom i duevnom razvoju, koju put do stupnja potpune idiotije. Glavni je uzrok nepodudarnost krvnih grupa majke i djeteta, naro ito nepodudarnost Rh-grupe, ili, kako se esto govori, Rh-faktora. U rjeim sluajevima uzrok moe biti i razliitost u drugim krvnim grup a m a , npr. u grupi AB, K, Jk; tada je bolesti mnogo blaa. Do takvo ga stanja dolazi kada se u Rh negativnoj majci nae Rh pozitivan plod (otac mora biti Rh pozitivan). Povreda ili pojaana propustljivost poste ljice omoguuje da Rh pozitivan faktor prelazi u majinu krv; majka ta da proizvodi obrambeno oruje protiv strane krvne grupe, Rh-antitijelo. Antitijela razaraju crvena krvna zrnca u kojima se nalazi Rh-pozitivan faktor. Na isti nain kao to je Rh-pozitivan faktor doao u majinu krv, tako i Rh-antitijelo dolazi u krv djeteta. Dolazak tih antitijela u krvotok djeteta uzrok je abortusa i prijevremenoga poroda mrtvog eda. Naroito mnogo antitijela dolazi u krv djeteta za vrijeme poroda, pa na staje pojaana razgradnja crvenih krvnih zrnaca u prvim satima poslije poroda. Takav poremeaj ne nastaje u svakoj trudnoi. ee se javlja u kas nijim trudnoama, poto se ve rodilo jedno ili dvoje zdrave djece. Uz rok: majina krv u prvoj trudnoi ne stvara dovoljno antitijela. No, i prva trudnoa moe zavriti utim djetetom, ak i mrtvim edom, ako je majka svojevremeno primila transfuziju Rh pozitivne krvi. Da bi se sprijeile neeljene pojave, poroaj se mora obavezno oba viti u bolnici ako je majka Rh negativna, a otac Rh pozitivan. Dananje mogunosti dijagnostike i lijeenja znatno su smanjile smrtnost i kompli kacije.

Osnova je lijeenje eksangvinotransfuzija. To je postupak kojim se zamijeni i do 90 posto krvi novoroeneta u prvim satima poslije poro da. Krv se daje iz pupane vene; daju se i lijekovi. Danas postoji mogunost da se u odreenim sluajevima daje tran sfuzija krvi djetetu prije nego to se rodi, dok je jo u utrobi majke.