SADRAJ

I. PREDPOGLED 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. Javni naslov: Prilozi lozoji i bitni podnaslov: iz dogoaja Prilozi pitaju na jednom putu... .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Kazivanje iz dogoaja kao prvi odgovor na pitanje bitka .. Iz dogoaja.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Iz dogoaja.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Za malobrojne Za rijetke . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Temeljni ugoaj .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Iz dogoaja.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Iz dogoaja.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Pregled .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Iz dogoaja.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Dogoaj tubitak ovjek . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Dogoaj i povijest .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Suzdranost . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Filozoja i svjetonazor . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Filozoja kao lozoja nekog naroda.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Filozoja .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Nunost lozoje . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Nemo miljenja .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Filozoja (O pitanju: tko smo mi?) .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Poetak i poetno miljenje .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Poetno miljenje (Nabaaj) .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Poetno miljenje . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Poetno miljenje. Zato miljenje iz poetka? .. .. .. .. .. .. Pogrena oekivanja od poetnog miljenja .. .. .. .. .. .. .. .. 9 11 14 11 22 44 33 24 78 28 32 49 54 69 21 35 44 00 89 11 46 59 22 11 22
5

SADRAJ

SADRAJ

25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49.

Povijesnost i bitak .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Filozoja kao znanje.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Poetno miljenje (pojam) .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Neizmjernost poetnog miljenja kao konanog miljenja Poetno miljenje (Pitanje o biti) . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Poetno miljenje (kao osvjetenje) .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Stil poetnog miljenja . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Dogoaj. Jedan presudan uvid poslije provedbe nazvuka doigre . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Pitanje bytka .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Dogoaj i pitanje bitka.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Dogoaj. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Proizmiljanje bytka i jezik .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bytak i njegovo izmuknue (sigetika) .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Izmuknue .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Dogoaj. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Mislilako djelo u doba prijelaza . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Svako kazivanje bytka dri se u rijeima i imenovanjima . Od bitka i vremena do dogoaja . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bytak i odluka .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Odluke .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Odluka .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Odluka (prethodni pojam) .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bit odluke: bitak ili nebitak .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. U kojem smislu odluka pripada samom bytku . .. .. .. .. .. .. Zato se moraju donositi odluke? .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. II. NAZVUK

142 148 154 161 164 178 i193 202 206 221 223 226 230 278 285 308 309 314 318 339 353 362 365 374 385

56. Trajanje naputenosti od bitka u skrivenom nainu zaborava 142 bitka .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 148 57. Povijest bytka i naputenost od bitka. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 154 58. Koja su tri oblika zakrivanja naputenosti od bitka i kako se 161 pokazuju .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 59. Doba potpune neupitnosti i oaranosti . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 164 60. Odakle beznunost kao najvia nuda? .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 178 61. Makinacija .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 193 62. Naputenosti od bitka pripadno prikrivanje nje same maki- 202 nacijom i doivljajem .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 206 63. Do-ivljavanje .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 221 64. Makinacija .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 223 65. Izopaenje bytka .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 226 66. Makinacija i doivljaj .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 230 67. Makinacija i doivljaj .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 278 68. Makinacija i doivljaj .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 285 69. Doivljaj i antropologija . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 308 70. Ono divovsko . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 309 71. Ono divovsko . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 314 72. Nihilizam . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 318 73. Naputenost od bitka i znanost . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 339 74. Totalna mobilizacija kao posljedica iskonske naputenosti 353 od bitka . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 362 75. O osvjetenju znanosti .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 365 76. Stavci o znanosti . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 374 77. experiri experientia experimentum eksperiment 385 iskustvo pokus .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 78. experiri () iskusiti . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 79. Egzaktna znanost i eksperiment .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 80. experiri experientia experimentum eksperiment . .. III. DOIGRA

50. 51. 52. 53. 54. 55.

6

Nazvuk.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Nazvuk.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Naputenost od bitka.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Nuda . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Naputenost od bitka.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Nazvuk.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..

7 15 81. Doigra .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 82. Doigra .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..

7 15
7

SADRAJ

SADRAJ

83. Mnijenje sve metazike o bitku.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 142 84. Bie .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 148 85. Iskonsko privlatenje prvog poetka znai smjetanje u 154 drugom poetku .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 161 86. to povijest metazike priprema kao ono jo netaknuto i za nju samu nespoznatljivo i tako doigrava.. .. .. .. .. .. .. .. 164 87. Povijest prvog poetka (povijest metazike) .. .. .. .. .. .. .. 178 88. Okruju te zadae pripadaju povijesna predavanja.. .. .. 193 89. Prijelaz k drugom poetku . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 202 90. Od prvog k drugom poetku. Nijekanje . .. .. .. .. .. .. .. .. .. 206 91. Od prvog k drugom poetku . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 221 92. Suoavanje prvog i drugog poetka.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 223 93. Velike lozoje .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 226 94. Suoavanje drugog poetka .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 230 95. Prvi poetak .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 278 96. Poetno tumaenje bia kao .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 285 97. (). .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 308 98. Nabaaj bievnosti na postojanu prisutnost.. .. .. .. .. .. .. .. 309 99. Bitak i postajanje u poetnom miljenju .. .. .. .. .. .. .. 314 100. Prvi poetak .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 318 101. Zarana mora jasno u sigurnom svjetlu... . .. .. .. .. .. .. .. .. .. 339 102. Miljenje: nit vodilja provodnog pitanja zapadne lozoje 353 103. O pojmu njemakog idealizma .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 362 104. Njemaki idealizam .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 365 105. Hlderlin Kierkegaard Nietzsche .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 374 106. Odluka o svoj ontologiji u suoavanju izmeu prvog i 385 drugog poetka. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 107. Odgovor na provodno pitanje i oblik naslijeene metazike 108. Metazika temeljna stajalita unutar povijesti provodnog pitanja i njima pripadna tumaenja vrijeme-prostora . 109. . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 110. , platonizam i idealizam . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 111. Apriori i . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 7 112. Apriori . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 113. i .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 114. O Nietzscheovu temeljnom metazikom stavu .. .. .. .. .. 15
8

115. 116. 117. 118. 119. 120. 121. 122. 123. 124. 125. 126. 127. 128. 129. 130. 131. 132. 133. 134. 135. 136. 137. 138. 139. 140. 141. 142. 143. 144. 145. 146. 147.

142 148 Provodni ugoaj skoka .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 154 Povijest bitka .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 161 Skok .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Skok .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 164 Skok u pripremi piitanjem temeljnog pitanja .. .. .. .. .. .. .. 178 Skok .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 193 Bytak i bie .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 202 Skok (baeni nabaaj).. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 206 Bytak . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 221 Skok .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 223 Bytak i vrijeme .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 226 Bytak i bie i bogovi . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 230 Krevitost .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 278 Bytak i ovjek .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 285 Ono nita . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 308 Bit bytka . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 309 Prekomjernost u biti bytka (sebeskrivanje) .. .. .. .. .. .. .. .. 314 Bytak i bie .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 318 Bit bytka.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 339 Odnos tu-bitka i bytka . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 353 Bivanje bytka kao dogoaj (odnos tu-bitka i bytka). .. .. .. 362 Bytak . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 365 Bytak . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 374 Istina bytka i razumijevanje bitka.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 385 Bivanje bytka: istina i vrijeme-prostor .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bivanje bytka .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bit bytka.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bit bytka.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bytak . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bytak i iskonski prijepor (bytak ili nebytak u biti samoga bytka) .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 7 Bytak i nita .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bytak i nebytak .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bivanje bytka (njegova konanost) .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 15 IV. SKOK
9

SADRAJ

SADRAJ

148. 149. 150. 151. 152. 153. 154. 155. 156. 157. 158. 159. 160. 161. 162. 163. 164. 165. 166. 167.

Bie jest .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bievnost bia razlikovana po i . .. .. .. .. Iskon razlikovanja onoga to i da nekog bia.. .. .. .. .. .. .. Bitak i bie . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Stupnjevi bytka .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ivot.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ivot . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Priroda i zemlja .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Krevitost .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Krevitost i modaliteti . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Krevitost i modaliteti . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Krevitost .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bitak na smrt i bitak.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bitak na smrt . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bytak na smrt .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bitak na smrt i bitak.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bivanje bytka .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bit kao bivanje . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bivanje i bit .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Uvjebavanje bivanja .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. V. UTEMELJENJE a) Tu-bitak i nabaaj bitka

142 148 154 161 164 178 193 202 206 221 223 226 230 278 285 308 309 314 318 339 353 362 365 374 385

178. 179. 180. 181. 182. 183. 184. 185. 186.

Tu-bitak egzistira radi sebe .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Egzistencija (Bitak i vrijeme, str. 42) . .. .. .. .. .. .. .. .. Razumijevanje bitka i bytak . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Skok .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Nabaaj bytka. Nabaaj kao baen .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Nabaaj na bytak. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Pitanje bitka kao pitanje o istini bytka. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. to znai tu-bitak? . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Tu-bitak .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. b) Tu-bitak

142 148 154 161 164 178 193 202 206 221 223 226 230 278 285 308 309 314 318 339 353 362 365 374 385

168. 169. 170. 171. 172. 173. 174. 175. 176. 177.
10

Tu-bitak i bytak .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Tu-bitak .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Tu-bitak .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Tu-bitak .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Tu-bitak i pitanje bitka . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Tu-bitak .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Tu-bitak i ustojnost .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Tu-bitak i bie u cjelini .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Tu-bitak. O razjanjenju rijei . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Nema-bitak .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..

187. 188. 189. 190. 191. 192. 193. 194. 195. 196. 197. 198. 199. 200. 201. 202. 203.

Utemeljenje .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Utemeljenje .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Tu-bitak .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. O tu-bitku .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Tu-bitak .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Tu-bitak .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Tu-bitak i ovjek . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ovjek i tu-bitak . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Tu-bitak i ovjek . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Tu-bitak i narod .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Tu-bitak vlasnitvo samstvenost . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Utemeljenje tu-bitka kao dokuivanje u temelju .. .. .. .. .. Transcendencija i tu-bitak i bytak.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Tu-bitak .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Tu-bitak i nema-bitak .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Tu-bitak (nema-bitak) .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Nabaaj i tu-bitak .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. c) Bit istine

7 15

204. 205. 206. 207.

Bit istine.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Ono otvoreno .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Od do tu-bitka .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Od do tu-bitka .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..

7 15
11

SADRAJ

SADRAJ

Istina . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. otvorenost i krevina onoga sebeskrivajueg .. O povijesti biti istine. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . Kriza njezine povijesti kod Platona i Aristotela, posljednji prosjaj i potpuno uruavanje .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 212. Istina kao izvjesnost.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 213. O emu se radi kod pitanja istine .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 214. Bit istine (otvorenost) .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 215. Bivanje istine .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 216. Ishodite pitanja istine . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 217. Bit istine.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 218. Naznaivanje bivanja istine .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 219. Fuga pitanja o istini .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 220. Pitanje o istini .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 221. Istina kao bivanje bytka .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 222. Istina . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 223. Bit istine (njezino izopaenje) . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 224. Bit istine.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 225. Bit istine.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 226. Krevina skrivanja i .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 227. O biti istine .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 228. Bit istine je ne-istina . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 229. Istina i tu-bitak . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 230. Istina i ispravnost .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 231. Kako istina, , postaje ispravnou . .. .. .. .. .. .. .. .. 232. Pitanje o istini kao povijesno osvjetenje .. .. .. .. .. .. .. .. .. 233. Ukljuenje tumaenja usporedbe sa piljom (1931/32 i 1933/34)u pitanje istine .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 234. Pitanje o istini (Nietzsche) . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 235. Istina i pravcatost .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 236. Istina.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 237. Vjera i istina .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. d) Vrijeme-prostor kao bez-temelj 238. Vrijeme-prostor .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 239. Vrijeme-prostor (pripremno razmatranje).. .. .. .. .. .. .. .. ..
12

208. 209. 210. 211.

142 148 154 161 164 178 193 202 206 221 223 226 230 278 285 308 309 314 318 339 353 362 365 374 385

240. Vrijeme i prostor. Njihova zbiljnost i porijeklo . .. .. .. 142 241. Prostor i vrijeme vrijeme-prostor .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 148 242. Vrijeme-prostor kao bez-temelj .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 154 161 e) Bivanje istine kao sklanjanje 164 243. Sklanjanje .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 178 244. Istina i sklanjanje .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 193 245. Istina i sklanjanje .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 202 246. Sklanjanje istine u istinitome .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 206 247. Utemeljenje tu-bitka i putovi sklanjanja istine .. .. .. .. .. .. 221 223 226 230 VI. BUDUI 278 248. Budui.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 285 249. Temeljni ugoaj buduih .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 308 250. Budui.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 309 251. Bit naroda i tu-bitak .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 314 252. Tu-bitak i oni budui posljednjeg boga .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 318 339 353 362 VII. POSLJEDNJI BOG 365 253. Ono posljednje . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 374 254. Uskraivanje . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 385 255. Obrat u dogoaju .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 256. Posljednji bog .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. VIII. BYTAK

7 15

257. 258. 259. 260. 261.

Bytak . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Filozoja . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Filozoja . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Ono divovsko .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Mnijenje bytka . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..

7 15
13

SADRAJ

262. 263. 264. 265. 266. 267. 268. 269. 270. 271. 272. 273. 274. 275. 276. 277. 278. 279. 280. 281.

164 178 193 202 206 221 223 226 230 278 285 308 309 314 318 339 POGOVOR UREDNIKA NJEMAKOG IZDANJA .. .. .. .. .. 353 BILJEKA PREVODITELJA .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 362

Nabaaj bytka i bytak kao nabaaj .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Svaki nabaaj je baen nabaaj .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Nabaaj bytka i razumijevanje bitka. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Proiz-miljanje bytka .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bytak i ontoloka diferencija. Razlikovanje .. .. .. .. .. Bytak (dogoaj) .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bytak (Razlikovanje) .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bytak . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bit bytka (bivanje) . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Tu-bitak .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ovjek.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Povijest .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bie i proraunavanje .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bie .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Bytak i jezik.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Metazika i iskon umjetnikog djela .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Iskon umjetnikog djela.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. No to je s bogovima?.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Prijelazno pitanje .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. Jezik (njegov iskon).. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..

142 148 154 161 Ovdje se ono u dugom oklijevanju suzdrano zadrava, naznaujui, kao mjera jednog oblikovanja.

14

15

I. PREDPOGLED *

* usp. berlegungen II, IV i V, VI

16

17

Javni naslov: Prilozi lozoji i bitni podnaslov: iz dogoaja

Javni naslov naravno mora zvuati blijedo i obino i ne kazivati nita te izazivati dojam da se radi o znanstvenim prilozima napretku lozoje. Filozoja se ne moe drukije javno obznaniti, jer svi su bitni naslovi postali nemoguima zbog istroenosti svih temeljnih rijei i unitenosti pravog odnosa spram rijei. No javni naslov odgovara stvari i utoliko to se u doba prijelaza iz metazike u miljenje povijesti bytka moemo odvaiti samo na pokuaj da u pitanju o istini bytka mislimo iz iskonskijeg temeljnog stava. Ali ak se i uspjean pokuaj mora uvati svakog lanog predstavljanja kao neko djelo dosadanjeg stila, u skladu s temeljnim dogoajem onoga to valja proiz-misliti. Budue je miljenje hod misli kojim se prolazi kroz dosada openito skriveno podruje bivanja bytka i ono se tek tako kri i dosee u njegovu najvlastitijem karakteru dogoaja. Vie nije rije o tome da se govori o neemu i da se prikazuje neto predmetno nego o tome da se bude izrueno do-goaju, to odgovara promjeni ovjekove biti iz umne ivotinje (animal rationale) u tu-bitak. Zato odgovarajui podnaslov glasi Iz dogoaja. I time se ne kazuje da se izvjetava o njemu, nego treba znaiti: iz dogoaja do-godi neko mislilako-kazujue pripadanje bytku i u rije bytka.

18

19

I. PREDPOGLED

1. Prilozi pitaju na jednom putu...

1. Prilozi pitaju na jednom putu...

Prilozi pitaju na jednom putu koji se prijelazom k drugom poetku, u koji zapadno miljenje sada ulazi, tek utire. Taj put dovodi prijelaz u otvorenost povijesti i utemeljuje ga kao moda vrlo dug boravak u ijoj provedbi drugi poetak miljenja uvijek ostaje samo ono slueno, ali ipak ve odlueno. Tako Prilozi jo ne mogu sklopiti slobodnu fugu istine bytka iz njega samoga, iako ve kazuju o biti bytka i samo o njoj, tj. o do-goaju. Kada to jednom uspije, tada e ta bit bytka u svojem uzdrhtaju sama odreivati sklop mislilakog djela. Tada taj uzdrhtaj jaa u mo oputene blagosti jedne prisnosti onog bogovanja boga bogova iz kojega se, kao utemeljenja istine za tu-bitak, dogaa dodjeljivanje tu-bitka bytku. Ali ipak se i ve ovdje kao u predvjebi mora pokuati ono mislilako kazivanje lozoje u drugom poetku. Za to kazivanje vrijedi: ovdje se ne opisuje i ne objanjava, ne navijeta i ne pouava; ovdje kazivanje nije nasuprotno onome to se treba kazati nego je ono to smo kao bivanje bytka. To kazivanje skuplja bytak na prvi nazvuk njegove biti, a ipak iz te biti odzvanja jedino ono smo. U predvjebi se kazuje jedno pitanje koje nije ciljano injenje nekog pojedinca niti ograniena proraunatost neke zajednice nego prije svega toga daljnje namigivanje jednog miga koji dolazi iz onoga to je najdostojnije piitanja i ostaje mu dodijeljen. Odrjeenje od svega osobno spravljenoga uspijeva samo iz prisnosti najranijeg sluanja. Ne nudi se nikakvo utemeljenje koje ne bi bilo zajameno u takvom odrjeenju. Vrijeme sistem je prolo. Vrijeme uzdizanja bitnog lika bia iz istine bytka jo nije dolo. U meuvremenu, lozoja u prijelazu na drugi poetak mora postii neto bitno: nabaaj, tj. utemeljujue otvaranje vrijeme-prostora djelovanja istine bytka. Kako se moe postii taj jedini cilj? Ovdje ostajemo bez pretea i bez hvatita. Puke preinake onoga to je dosada bilo, pa i ako bi se odvijale uz najvee mogue mijeanje historijski poznatih naina miljenja, ostavljaju nas na mjestu. A svaka se vrsta svjetonazorske skolastike nalazi po20

sve izvan lozoje, jer moe opstajati samo na temelju nijekanja upitnosti bytka. U priznavanju te dostojnosti piitanja lozoja ima svoje vlastito dostojanstvo koje se ne moe izvesti niti izraunati. Sve odluke o njezinu djelovanju donose se iz uvanja tog dostojanstva i kao naini uvanja tog dostojanstva. No u carstvu onoga to je najdostojnije piitanja djelovanje moe biti samo stalno pitanje. Ako u bilo kojem od svojih skrivenih vremena, lozoja se za svoju bit morala odluiti u prijelazu k drugom poetku iz svjetlosti svojega znanja. Drugi poetak miljenja ne zove se tako zato to je samo drukije vrste od bilo koje druge dosadanje lozoje nego zato to mora biti jedini drugi zbog svojega odnosa spram jedinoga jednoga i prvoga poetka. Iz te uzajamne dodijeljenosti jednog i drugog poetka odreena je ve i vrsta mislilakog osvjetenja u prijelazu. Prijelazno miljenje prua utemeljujui nabaaj istine bytka kao povijesno osvjetenje. Povijest pritom nije predmet i podruje nekog razmatranja nego ono to mislilako pitanje tek budi i ishodi kao poprite svojih odluka. Miljenje u prijelazu dovodi u dijalog ono prvo bive bytka istine i ono krajnje budue istine bytka te u tom dijalogu puta da doe do rijei dosada neispitana bit bytka. U znanju prijelaznog miljenja prvi poetak ostaje presudan kao prvi, a ipak je prevladan kao poetak. Za to miljenje najjasnije strahopotovanje pred prvim poetkom, koje tek dokuuje njegovu jedincatost, mora biti povezano s bezobzirnou odvraanja jednoga drugog piitanja i kazivanja. Nacrt Priloga za pripremu prijelaza uzet je od samog jo nesavladanog tlocrta povijesnosti prijelaza. nazvuk doigra skok utemeljenje budui posljednji bog Taj nacrt ne predstavlja nizanje razliitih razmatranja o razliitim predmetima; on takoer nije ni uvodno uspinjanje od nekoga dolje prema nekom gore. On je prednacrt vrijeme-prostora koji povijest prijelaza tek stvara kao svoje carstvo kako bi iz svojega zakona odlu21

I. PREDPOGLED

2. Kazivanje iz dogoaja kao prvi odgovor na pitanje bitka

ivala o bezbudunosnima, tj. uvijek samo vjenima, i buduima, tj. jednokratnima.

2. Kazivanje iz dogoaja kao prvi odgovor na pitanje bitka

Pitanje bitka je pitanje o istini bytka. Povijesno provedeno i pojmljeno, ono u odnosu na dosadanje pitanje lozoje o biu (provodno pitanje) postaje temeljnim pitanjem. Dodue, pitanje o istini bytka zadiranje je u neto pohranjeno; jer istina bytka kao mislilaka, ona je ustojno znanje o tome kako bytak biva moda nije dostupna ak ni bogovima, nego pripada jedino onome bezdanom onog udesa kojemu podlijeu ak jo i bogovi. A ipak: ako bie jest, bytak mora bivati. No kako biva bytak? No da li bie jest? Iz ega drugoga miljenje ovdje odluuje ako ne iz istine bytka. Zato se on vie ne moe misliti polazei od bia nego se mora proizmisliti iz samoga sebe. Ponekad one utemeljitelje bezdana mora progutati vatra pohranjenoga kako bi ovjeku postao mogu tu-bitak i tako se spasila postojanost usred bia, kako bi smo bie u otvorenosti prijepora izmeu zemlje i svijeta doivjelo obnovu. Prema tome, bie se u svoju postojanost dovodi propau utemeljitelj istine bytka. To zahtijeva sam bytak. Njemu su potrebni oni koji propadaju i ondje gdje se pojavljuje neko bie ve ih je do-godio, sebi ih je dodijelio. To je bivanje samoga bytka, mi ga zovemo dogoaj. Neizmjerno je bogatstvo obostranog odnosa bytka spram njemu dogoenog tu-bitka, neizraunjiva je punina dogoenja. I ovdje se u ovom poetnom miljenju moe rei samo malo o dogoaju. Ono to se kae pitano je i miljeno u meusobnoj doigri prvog i drugog poetka iz nazvuka bytka u nudi naputenosti od bytka za skok u bytak radi utemeljenja njegove istine kao pripreme buduih posljednjeg boga. To mislilako kazivanje jedan je naputak. On naznauje ono slobodno sklanjanja istine bytka u bie kao neto nuno, a da nije zapovijed. Takvo miljenje nikad se ne moe pretvoriti u nauk, ono
22

potpuno izmie sluajnosti mnijenja, a daje naputak malobrojnima i njihovu znanju kada ovjeka treba vratiti iz smutnje nebia u pokornost suzdranog stvaranja poprita koje je namijenjeno prolasku posljednjeg boga. Ali ako dogoaj tvori bivanje bytka, koliko je tada blizu opasnost da on uskrati i mora uskratiti do-goenje jer je ovjek postao slab za tu-bitak zato to ga je pregazila razuzdana sila bjenjenja u divovskome pod prividom veliine. No ako dogoaj postaje odbijanjem i uskraivanjem, je li to samo izmicanje bytka i rtvovanje bia u nebie ili uskraivanje (ono nitavno bytka) u krajnjem sluaju moe postati najdaljim do-goenjem, pretpostavimo li da ovjek poima taj dogoaj i strava plahosti ga vraa u temeljni ugoaj suzdranosti te time ve i izlae u tubitak? Znati bit bytka kao dogoaj znai ne samo poznavati opasnost uskraivanja nego biti spreman na prevladavanje. Ono nadaleko prvo pri tome moe samo ostati: dovesti bytak u pitanje. Nitko ne razumije to ja ovdje mislim: pustiti da iz istine bytka (a to znai iz bivanja istine) nastane tu-bitak kako bi se u njemu utemeljilo bie u cjelini i kao takvo, a usred njega ovjek. To nitko ne shvaa jer se svi samo historijski trude objasniti moj pokuaj i pozivaju se na ono prolo, to misle da shvaaju jer je naizgled ve iza njih. A onome tko e jednom shvatiti nije potreban moj pokuaj; jer on sebi mora sam utrti put onamo. Ono pokuano ovjek mora moi misliti tako kao da mu se ono pribliava izdaleka, a ipak je njegovo najvlastitije, emu je on predan kao netko tko je upotrebljavan i zato nema ni volje ni prilike misliti sebe. Zbivanje istine bytka mora se jednim jednostavnim zamahom bitnog miljenja premjestiti od prvog poetka u drugi, kako bi u doigri zazvuala sasvim druga pjesma bytka. I zato se ovdje posvuda doista radi o povijesti, koja se uskrauje historijskome jer ne doputa da se pojavi ono prolo ve je u svemu premet u ono budue.

23

I. PREDPOGLED

5. Za malobrojne Za rijetke

3. Iz dogoaja
Nazvuk Doigra Skok Utemeljenje Budui Posljednji bog Nazvuk bytka kao uskraivanja. Doigra piitanja o bytku. Doigra je prvo doigra prvog poetka, kako bi on uveo u igru drugi poetak i iz te naizmjenine doigre izrasla priprema skoka. Skok u bytak. Skok otvara bezdan krevitosti i tek tako nunost utemeljenja tu-bitka dodijeljenog iz bytka. Utemeljenje istine kao istine bytka (tu-bitak).

4. Iz dogoaja
Ovdje se sve svodi na jedno jedino pitanje o istini bytka: na piitanje. Kako bi ovaj pokuaj postao poticaj, udo piitanja mora se iskusiti u provedbi i iskoristiti za buenje i jaanje snage piitanja. Piitanje odmah budi sumnju praznog inzistiranja na onome nesigurnom, neodluenom i neodluivom. Ono se ini poput otimanja znanja natrag u razmiljanje koje se ne mie s mjesta. ini se kao neto to skuava, koi, ako ne i nijee. A ipak: u piitanju je pokretaka navala onoga da prema nesavladanome, irenje u ono jo neodvagano to treba promisliti. Ovdje vlada nadilaenje samoga sebe u ono to nas nadvisuje. Piitanje je oslobaanje za ono to skriveno prisiljava. Piitanje je u svojoj rijetko iskuenoj biti tako posve drukije nego to to pokazuje privid njegove nebiti, kako bi esto nehrabre liio svake hrabrosti. Ali oni tada i ne pripadaju u nevidljivi obru koji obuhvaa one kojima u piitanju odgovara mig bytka.
24

Piitanje o istini bytka ne moe se izraunati iz dosadanjega. I ako priprema poetak neke druge povijesti, njegova provedba mora biti iskonska. Ma koliko nezaobilaznim ostajalo suoavanje s prvim poetkom povijesti miljenja, toliko je izvjesno da samo piitanje mora misliti samo na svoju nudu i zaboraviti sve oko sebe. Samo u neposrednom preskoku historijskoga postaje povijest. Pitanje o smislu, tj. po objanjenju u Bitku i vremenu pitanje o utemeljenju podruja nabaaja, ukratko o istini bytka, jest i ostaje moje pitanje i moje je jedino, jer se i odnosi na ono najjedincatije. U doba potpune neupitnosti svega dovoljno je za poetak samo postaviti pitanje svih pitanja. U doba beskrajne potrebe iz skrivene nude beznunosti to se pitanje nuno mora initi najbeskorisnijim brbljanjem koje se ve pravodobno i preraslo. Ali ipak ostaje zadaa: vraanje bia iz istine bytka. Pitanje o smislu bytka pitanje je svih pitanja. U provedbi njegova razvoja odreuje se bit onoga na to se tu misli pod smislom, ono u emu se odrava pitanje kao osvjetenje, to ono kao pitanje otvara: otvorenost za sebeskrivanje, tj. istina. Pitanje o bitku je onaj skok u bytak to ga provodi ovjek kao traga bytka, ukoliko on mislilaki stvara. Traga bytka u najvlastitijoj je prekomjernosti tragake snage pjesnik koji zainje bytak. Ali mi sadanji imamo samo jednu dunost, pripremiti tog mislioca dalekosenim utemeljenjem sigurne spremnosti za ono najdostojnije piitanja.

5. Za malobrojne Za rijetke
Za malobrojne, koji s vremena na vrijeme ponovno pitaju, tj. iznova stavljaju bit istine na odluku. Za rijetke, koji sa sobom donose najveu hrabrost za samou kako bi mislili plemstvo bytka i kazivali o njegovoj jedincatosti. Miljenje u drugom poetku na jedan je jedini nain iskonski povijesno: pokorno raspolaganje bivanjem bytka. Mora se odvaiti na neki nabaaj bivanja bytka kao dogoaj, jer mi ne znamo nalog nae povijesti. eljeli bismo iz temelja iskusiti bivanje toga nepoznatog u njegovu sebeskrivanju.
25

I. PREDPOGLED

5. Za malobrojne Za rijetke

Jer htjeli smo razviti to znanje da nam ono nepoznato zadano ostavlja volju u samoi i tako prisiljava postojanje tu-bitka na krajnju suzdranost spram onoga sebeskrivajueg. Blizina posljednjem bogu je zamuknue. Ono se u stilu suzdranosti mora staviti u djelo i rije. Biti u blizini boga pa bila ta blizina i najdalja daljina neodluivosti o bijegu ili nadolasku bogova to se ne moe pripisati nekoj srei ili nesrei. Opstojnost samoga bytka nosi svoju mjeru u sebi, ako joj je neka mjera uope jo potrebna. Ali kome je meu nama dananjima suena ta opstojnost? Jedva da uspijevamo biti spremni za njezinu nunost ili i samo uputiti na tu spremnost kao poetak jedne nove staze povijesti. Padovi u ustaljene naine miljenja i zahtjeve metazike jo dugo e ometati i onemoguavati jasnou puta i odreenost kazivanja. No ipak se povijesni trenutak prijelaza mora provesti iz znanja da sva metazika (utemeljena na provodnom pitanju: to je bie?) nije bila u stanju postaviti ovjeka u temeljne odnose spram bia. Kako bi to i mogla? Ve ni volja za to ne nalazi ui sve dok istina bytka i njegova jedincatost nije postala nudom. No kako da miljenju uspije ono to je prije ostalo uskraeno pjesniku (Hlderlin)? Ili njegovu stazu i djelo u smjeru istine bytka trebamo samo oteti zatrpanosti? Jesmo li opremljeni za to? Istina bytka postaje nudom samo kroz pitaoce. Oni su pravi vjernici, jer se otvarajui bit istine dre usmjerenima spram temelja (usp. Utemeljenje, 237. Vjera i istina). Pitaoci osamljeni i bez pomagala neke oaranosti postavljaju nov i najvii rang ustojnosti u sredini bytka, u bivanju bytka (dogoaju) kao sredini. Pitaoci su odloili svaku znatielju; njihovo traenje voli bezdan, u kojemu oni znaju da je najstariji temelj. Ako nam jo jednom bude suena neka povijest, stvaralaka izloenost u bie iz pripadnosti bitku, onda je neizbjena ova odredba: pripremiti vrijeme-prostor posljednje odluke da li i kako iskusujemo i utemeljujemo tu pripadnost. U tome je sadrano: mislilaki utemeljiti znanje o dogoaju, utemeljenjem biti istine kao tu-bitka. Ma kako ispala odluka o povijesnosti i nepovijesnosti, moraju
26

biti pitaoci, koji mislilaki pripremaju tu odluku; svatko neka nosi samou u svoj najvei as. Koje kazivanje prua najvie mislilako izmuknue? Koji postupak najprije postie osvjetenje bytka? Kazivanje o istini; jer ona je ono izmeu za bivanje bytka i bievnost bia. To izmeu utemeljuje bievnost bia u bytku. Ali bytak nije neko ranije za sebe, po sebi postojee nego je dogoaj vremenskoprostorna istodobnost za bytak i bie (usp. Doigra, 112. Apriori). U lozoji se stavci nikada ne mogu nametnuti dokazima; i to ne samo stoga to ne postoje neki najvii stavci iz kojih bi se mogli izvoditi drugi nego zato to ovdje ono istinito uope nisu stavci, a niti jednostavno ono o emu oni kazuju. Svako dokazivanje pretpostavlja da onaj tko razumijeva, onakav kakav predoavajui staje pred sadraj stavka, ostaje nepromijenjeno isti tijekom predoavanja dokaznih povezanosti . I tek rezultat dokaznog razvoja moe zahtijevati neki izmijenjen nain predoavanja ili prije predoavanje onoga to se dotada nije zapaalo. Nasuprot tome, u lozofskoj spoznaji s prvim korakom poinje preobrazba onih koji razumijevaju, i to ne u moralnoegzistencijalnom smislu nego tu-bitkovno. To znai: odnos spram bytka te prije toga uvijek spram istine bytka mijenja se na nain pomaknua u sam tu-bitak. Budui da u lozofskom spoznavanju svaki put dolazi do pomaknua svega istodobno ovjekova bitka u njegovo stajanje u istini, nje same te time odnosa spram bytka tako da nikada nije mogue neposredno predoavanje neega danog, miljenje lozoje ostaje zaudnim. Pogotovo budui da se u drugom poetku odmah u skladu s piitanjem o istini bytka mora provesti skok u ono izmeu. Ono izmeu tu-bitka prevladava , ne tako da gradi most izmeu bytka (bievnosti) i bia kao takorei danih obala nego time to bytak i bie ujedno preobraava u njihovu istodobnost. Skok u ono izmeu tek omoguava tu-bitak, a ne zauzima neko ve spremno stajalite. Temeljni ugoaj miljenja u drugom poetku titra u ugoajima koji se samo izdaleka mogu nazvati
27

I. PREDPOGLED

5. Za malobrojne Za rijetke

prestravljenje suzdranost (usp. Predpogled, 13. Suzdranost) plahost (usp. Predpogled, 6. Temeljni ugoaj).

slutnja

Iskustvo unutarnjeg odnosa iskusuje se samo u promiljanju pojedinih fuga u koje se mora uklopiti utemeljenje istine bytka i bivanja istine. Za jedinstvo tih ugoaja ne postoji rije, a ipak bi je bilo nuno nai kako bi se sprijeio lako mogui nesporazum da ovdje sve poiva na kukavnoj slabosti. Tako moe suditi bukako junaenje. Prestravljenje: Moe se najbolje objasniti u suprotnosti spram temeljnog ugoaja prvog poetka, divljenja. Ali objanjenje nekog ugoaja nikada ne prua jamstvo da je on zaista ugoaj, a nije samo neto predoavano. Prestravljenje je ustuknue iz uobiajenosti ponaanja u poznatome, natrag u otvorenost navale sebeskrivajuega, u kojoj se otvorenosti ono dotada uobiajeno pokazuje ujedno kao ono zaudno i sputavajue. Ali ono najuobiajenije i zato najnepoznatije je naputenost od bitka. Prestravljenje navodi ovjeka da ustukne pred tim da bie jest, dok mu je prije bie bilo jednostavno bie: da bie jest i da je on bytak napustio sve bie i to se takvim inilo, ustegnuo mu se. Ali to prestravljenje nije puko poputanje niti bespomono odustajanje od volje nego se, budui da se u njemu otvara upravo sebeskrivanje bytka i eli se sauvati smo bie i odnos spram njega, tom prestravljenju iz njega samog pridruuje njegova najvlastitija volja, i to je ono to se ovdje naziva suzdranou. Suzdranost (usp. Predpogled, 13. Suzdranost), pred-ugoaj spremnosti za uskraivanje kao darivanje. U suzdranosti, ne odstranjujui ono ustuknue, vlada okretanje prema oklijevajuem sebeustezanju kao bivanju bytka. Suzdranost je sredina (usp. dolje) za prestravljenje i plahost. Oni samo izriitije oznaavaju ono to iskonski pripada njoj. Ona odreuje stil poetnog miljenja u drugom poetku. Ali plahost se po reenom ne smije brkati sa stidljivou, pa ak ni samo se razumijevati u tom smjeru. To je toliko nedoputeno da
28

plahost na koju se ovdje misli nadrasta ak jo i volju suzdranosti, i to iz dubine temelja jedinstvenog temeljnog ugoaja. Iz nje, ba te plahosti, izvire nunost zamuknua, i ona je putanje bytka da biva kao dogoaj, koje putanje ugaa svako odravanje usred bia i svako suzdravanje spram bia. Plahost je nain pribliavanja najdaljemu kao takvom i ostajanja u blizini toga najdaljeg (usp. Posljednji bog) koje u svojem namigivanju ipak ako se dri u plahosti postaje najbliim i u sebi skuplja sve odnose bytka (usp. Skok, 115. Provodni ugoaj skoka). No tko moe ugoditi taj temeljni ugoaj prestravljujue-plahe suzdranosti u bitnom ovjeku? I koliko e ih jo shvatiti da ova ugoenost bytkom nije temelj za izbjegavanje bia, nego obratno: otvaranje njegove jednostavnosti i veliine i iskonski prinudna nunost da se u biu skloni istina bytka, da bi se tako povijesnom ovjeku jo jednom dao neki cilj: postati utemeljiteljem i uvarom istine bytka, biti ono tu kao temelj potreban samoj biti bytka: briga, ne kao mala zabrinutost oko bilo ega i ne kao poricanje slavlja i snage, nego iskonskija od svega toga, jer jedina radi bytka, ne bytka ovjeka nego bytka bia u cjelini. Upozorenje koje smo ve esto ponavljali, da se briga moe misliti samo u poetnom okrugu pitanja o bitku, a ne kao proizvoljno, osobno sluajno svjetonazorsko antropoloko shvaanje o ovjeku, i ubudue e ostajati bez uinka sve dok oni koji samo piu neku kritiku pitanja bitka nita ne znaju i ne ele doznati o nudi naputenosti od bitka. Jer u doba jednoga jadno iskazivanog optimizma ve i same rijei briga i naputenost od bitka zvue pesimistino. A da su ba ugoaji to ih oznaavaju te rijei, zajedno s njihovom suprotnou, u okrugu poetnog piitanja postali iz temelja nemogui zato to za pretpostavku imaju ideju vrijednosti () i dosadanja tumaenja bia i uobiajeno shvaanje o ovjeku tko bi se elio toliko osvijestiti da mu se to pojavi bar kao pitanje? Pogotovo se u poetnom miljenju moraju proi okruzi istine bytka kako bi se zatim, kada sine bie, ponovno povuklo u skrivenost. Ta postraninost bitno pripada posrednosti uinka sve lozoje. U lozoji se ono bitno, poto je, gotovo skriveno, dolo na red, mora povui u nedostupnost (za mnoge), jer to bitno je neprestino
29

I. PREDPOGLED

5. Za malobrojne Za rijetke

i zato mora izmicati u omoguavanje poetka. Jer s bytkom i njegovom istinom uvijek se iznova mora poinjati. Svi su poeci u sebi ono neprestino dovreno. Oni izmiu historiji, ne zato to su nadvremensko-vjeni nego zato to su vei od vjenosti: udari vremena koji bitku uprostoruju otvorenost njegova sebeskrivanja. Vlastito utemeljenje tog vrijeme-prostora zove se: tubitak. Suzdranost, ugaajua sredina prestravljenja i plahosti, temeljna crta temeljnog ugoaja, u njoj se tu-bitak ugaa na tiinu prolaska posljednjeg boga. Stvarajui u tom temeljnom ugoaju tubitka, ovjek postaje straar za tu tiinu. Tako poetno osvjetenje miljenja nuno postaje pravim miljenjem, to znai miljenjem koje postavlja cilj. Ne postavlja se bilo koji cilj i ne cilj uope, nego jedincati i tako pojedinaan cilj nae povijesti. Taj je cilj smo traenje, traenje bytka. Ono se zbiva i ono smo je najdublji nalaz kada ovjek postane uvarom istine bytka, straarom za onu tiinu i u tome je odluan. Biti traga, uvar, straar to znai briga kao temeljna crta tubitka. U njezinu imenu sabire se ovjekova odredba ukoliko se on shvaa iz svojega temelja, tj. iz tu-bitka, koji je tu-bitak obostrano dogoen dogoaju kao biti bytka i samo zahvaljujui tom iskonu moe postati ustojan kao utemeljenje vrijeme-prostora (temporalnost) kako bi nudu naputenosti od bitka preobrazio u nunost stvaranja kao obnove bia. I uklapajui se u fugu bytka mi smo bogovima na raspolaganju. Smo traenje je cilj. A to znai: ciljevi su jo prepovrni i jo se uvijek postavljaju ispred bytka i zatrpavaju ono nuno. Na raspolaganju bogovima to to znai? Ako su bogovi ono neodlueno, jer bogovanju ono otvoreno prvo jo ostaje ustegnuto? Taj izraz znai: na raspolaganju za upotrebu u otvaranju toga otvorenog. A najbespotednije se upotrebljavaju oni koji tek predodreuju otvorenost ovoga otvorenog i moraju joj dati ugoaj tako to proizmiljaju bit istine i podiu je u pitanje. Na raspolaganju bogovima to znai: nalaziti se sasvim daleko i vani, izvan uobiajenosti bia i njegovih tumaenja; pripadati najdaljima, kojima bijeg bogova u njihovu najdaljem izmicanju ostaje ono najblie.
30

Mi se, premda tek prijelazno, ve kreemo u jednoj drugoj istini (u iskonskije preobraenoj biti istinitoga i ispravnoga). Naravno, utemeljenje te biti zahtijeva napor miljenja kakav se morao poduzeti samo na prvom poetku zapadnog miljenja. Tom se naporu mi udimo jer nita ne slutimo o to-me to zahtijeva svladavanje jednostavnoga. Oni dananji, koji u odvraanju od njih jedva da su vrijedni spomena, ostaju ak iskljueni iz znanja puta mislilaca; oni bjee u nove sadraje i pridodavanjem politikoga i rasnoga daju si i priskrbljuju dosada nepoznatu kienost starih raskonih primjeraka kolske lozoje. Pozivaju se na plitke lokve doivljaj, nesposobni u svoj irini izmjeriti sklop mislilakog prostora i u takvom otvaranju misliti dubinu i visinu bytka. A ondje gdje netko smatra da je nadmoan doivljaju, to se zbiva kao pozivanje na neko isprazno otroumlje. No odakle bi dolazio odgoj za bitno miljenje? Iz nekog predmiljenja i hodanja odluujuim stazama. Tko npr. ide dugom stazom utemeljenja istine? Tko sluti neto o nunosti miljenja i piitanja, onoj nunosti kojoj nisu potrebne take onoga zato ni oslonci onoga emu? to je nunije mislilako kazivanje o bytku, to nezaobilaznijim postaje izmuknue istine bytka hodom piitanja. Lake od ostalih, pjesnik prikriva istinu u sliku i tako je daruje pogledu na ouvanje. No kako istinu bytka sklanja mislilac, ako ne u teku sporost hoda svojih pitajuih koraka i njihova povezanog slijeda? Neugledno, kao to na osamljenom polju pod velikim nebom sija tekog, zapinjueg koraka, koraka to suspree svaki trenutak, prolazi brazdama i zamasima ruke promjerava i oblikuje skriveni prostor sveg rasta i sazrijevanja. Tko to u miljenju jo moe uiniti, kao ono najpoetnije svoje snage i kao svoju najviu budunost? Kada neko mislilako pitanje nije tako jednostavno i ne stri tako da odreuje volju za miljenje i stil miljenja stolje time to im zadaje da misle ono najvie, onda je najbolje da ostane neupitano. Jer ako se samo tako izrekne, ono samo poveava stalni vaar arenih problema koji se smjenjuju, onih prigovora koji se ne odnose ni na to i nikoga ne pogaaju.
31

I. PREDPOGLED

6. Temeljni ugoaj

Kako stoji tako gledano s pitanjem bytka kao pitanjem o istini bytka, koje pitanje u sebi obratno ujedno pita i o bytku istine? Kako dug tek mora postati put na kojemu se i samo nailazi na pitanje istine? Ono to e se ubudue i uistinu smjeti zvati lozojom prvo i jedino mora postizati ovo: prvo pronai tj. utemeljiti mjesto mislilakog piitanja ponovno poetnog pitanja: tu-bitak (usp. Skok). Mislilako pitanje o istini bytka trenutak je koji nosi prijelaz. Taj se trenutak nikada ne moe doista utvrditi, a jo manje izraunati. On tek postavlja vrijeme dogoaja. Jedincata jednostavnost tog prijelaza nikada ne postaje historijski shvatljivom jer je javna historijska povijest, kada joj se on moe posredno pokazati, davno prola mimo njega. Tako tom trenutku ostaje dana duga budunosnost, ako se jo jednom probije naputenost bia od bitka. U tu-bitku i kao tu-bitak bytak si do-gaa istinu, koju sm objavljuje kao uskraivanje, kao ono podruje namigivanja i izmicanja tiine u kojemu se tek odluuje o nadolasku i bijegu posljednjeg boga. Zato ovjek nije u stanju nita postii, a najmanje kada mu je zadana priprema utemeljenja tu-bitka, naime tako da ta zadaa opet poetno odreuje ovjekovu bit.

6. Temeljni ugoaj
U prvom poetku: divljenje. U drugom poetku: sluenje. Nita se ne bi razumjelo niti bi ikamo vodilo kada bismo temeljni ugoaj eljeli pripremiti i dovesti na vidjelo njegove ugaajue moi pomou neke ralambe i ak denicije. Samo zato to psihologija odavno odbacuje ono to obiljeava rije ugoaj, samo zato to bi ak i pomama za doivljajem pogotovo danas nuno iskrivila sve to se o ugoaju kae ne uzimajui tu pomamu u obzir, samo se zato o ugoaju tu i tamo mora rei koja napuujua rije. Sve bitno miljenje zahtijeva da se njegove misli i reenice uvijek iznova poput rude izbijaju iz temeljnog ugoaja. Ako temeljni ugoaj izostaje, onda je sve iznueno kloparanje pojmova i ljutura rijei.
32

Budui da sada ve odavno mnijenjem o lozoji vlada jedan iskrivljen pojam miljenja, predodba i prosudba ugoaja u potpunosti moe biti samo posljedica pogrenog tumaenja miljenja (ugoaj je ono slabano, prolazno, nejasno i tupo nasuprot otroumlju i tonosti i jasnoi i lakoi misli). U najboljem sluaju, on se moe podnositi kao ukras miljenja. No temeljni ugoaj ugaa tu-bitak te time i miljenje kao nabaaj istine bytka u rijei i pojmu. Ugoaj je raspraj uzdrhtaja bytka kao dogoaj u tu-bitku. Raspraj: ne kao puko nestajanje i gaenje, nego obratno: kao ouvanje iskre u smislu krevine onoga tu u skladu s potpunom krevitou bytka. Temeljni ugoaj drugog poetka jedva da se ikada, i to u prijelazu prema njemu, moe imenovati nekim imenom. Ali mnogoimenost ne porie jednostavnost tog temeljnog ugoaja i samo pokazuje u ono neopipljivo svega jednostavnoga. Temeljni ugoaj nama znai: prestravljenje, suzdranost, plahost, slutnju, na-sluivanje. Sluenje otvara prostranstvo skrivanja onoga dodijeljenog i moda uskraenog. Slutnja miljena u smislu temeljnog ugoaja uope se ne odnosi, poput obine raunski miljene slutnje, samo na ono to je budue i samo predstoji, ona promjerava i procjenjuje cijelu vremenitost: vrijeme-prostor djelovanja onoga tu. Sluenje je u sebi dranje ugaajue moi koje se povratno utemeljuje u samome sebi, sklanjanje razotkrivanja onoga skrivenoga kao takvog, uskraivanja sklanjanje koje oklijeva, ali ipak se ve izdie iznad sve neizvjesnosti pukoga mnijenja Slutnja polae poetnu u-stojnost u tu-bitak. Ona je u sebi istodobno strava i oduevljenje uvijek uz pretpostavku da ona ovdje kao temeljni ugoaj ugaa i odreuje uzdrhtaj bytka u tu-bitku kao tu-bitku. Svako imenovanje temeljnog ugoaja jednom jedinom rijeju vee za neku zabludu. Svaka rije uvijek je uzeta iz predaje. To to temeljni ugoaj drugog poetka mora biti mnogoimen ne proturijei njegovoj jednostavnosti, ali potvruje njegovo bogatstvo i njegovu zaudnost.
33

I. PREDPOGLED

7. Iz dogoaja

Svako osvjetenje tog temeljnog ugoaja uvijek je samo lagana priprema na ugaajui nastup temeljnog ugoaja koji mora iz temelja ostajati sluajan. Naravno, priprema na takvu sluajnost moe biti, u skladu s biti ugoaja, samo u radnji prijelaznog miljenja; a ona mora rasti iz pravoga znanja (pohrane istine bytka). No ako bytak biva kao uskraivanje i ako ono smo treba striti u svoju krevinu i biti ouvano kao uskraivanje, onda spremnost za uskraivanje moe postojati samo kao odricanje. No odricanje ovdje nije puko htijenje da se nema i odlaganje na stranu nego se zbiva kao najvii oblik posjedovanja, ija nadmo nalazi odlunost u iskrenosti oduevljenja za neizmislivo darivanje uskraivanja. U toj odlunosti izdrava se i temelji ono otvoreno prijelaza bezdana sredina onoga izmeu spram onoga vie ne prvog poetka i njegove povijesti te spram onoga jo ne ispunjenja drugog poetka. U toj se odlunosti moralo smjestiti sve straarstvo tu-bitka ukoliko ovjek kao utemeljitelj tu-bitka mora postati straarom tiine prolaska posljednjeg boga (usp. Utemeljenje). No ta odlunost kao nasluujua samo je trezvenost patnike snage onoga koji stvara, ovdje nabacivaa istine bytka, koja sili biti bia otvara tiinu iz koje postaje mogue razabrati bytak (kao dogoaj).

7. Iz dogoaja
Koliko je daleko od nas bog, onaj koji nas imenuje utemeljiteljima i stvarateljima, jer njih treba njegova bit? On je toliko daleko da ne moemo odluiti kree li se prema nama ili se udaljava od nas. I potpuno proizmisliti samu tu daljinu u njezinu bivanju kao vrijeme-prostor najvie odluke, to znai pitati o istini bytka, o samom dogoaju iz kojega izvire svaka budua povijest, ako e povijesti jo biti. Ta daljina neodluivosti krajnjega i prvoga ono je iskreno za sebeskrivanje, bivanje je same istine kao istine bytka. Jer ono sebeskrivajue te krevine, daljina neodluivosti, nije puka dana i ravnoduna praznina nego smo bivanje dogoaja kao bit dogoaja, oklijevajueg ustezanja koje si kao pripadan ve do-gaa tu-bitak, zaustavljanje trenutka i mjesta prve odluke.
34

U biti istine dogoaja istodobno se odluuje i temelji sve istinito, bie postaje bivstvujue, nebie klizi u privid bytka. Ta je daljina istodobno: najdalja i nama prva blizina bogu, ali i nuda naputenosti od bitka, zakrivena beznunou koja o sebi svjedoi izbjegavanjem osvjetenja. U bivanju istine bytka, u dogoaju i kao dogoaj, skriva se posljednji bog. Duga kristijanizacija boga i sve javniji karakter svakog ugoenog odnosa spram bia jednako su uporno i jednako potajno potkopavali preduvjete zahvaljujui kojima se neto nalazi u daljini neodluivosti o bijegu ili nadolasku boga ije se bivanje ipak moe najprisnije iskusiti, naravno za neko znanje koje samo kao stvaralako stoji u istini. Stvaranje ovdje shvaeno u irem smislu znai svako sklanjanje istine u biu. Kada se govori o bogu i bogovima, po dugoj navici predoavanja mislimo u onom obliku koji jo najbolje naznauje naziv transcendencija, koji je naravno ve i sam mnogoznaan. Misli se na neto to nadilazi dano bie, a unutar njega osobito ovjeka. Ni ondje gdje se nijeu posebni naini nadilazeega i nadilaenja ipak se ne moe nijekati sam taj nain miljenja. Po njemu se ak lako moe stei pregled nad dananjim svjetonazorima: 1. Ono transcendentno (to se netono naziva i transcendencija) je Bog kranstva. 2. Ta se transcendencija nijee i sam se narod vrlo neodreen u njegovoj biti postavlja kao cilj i svrha sve povijesti. Taj protukranski svjetonazor samo je naizgled nekranski; jer on se u bitnome ipak slae s onim nainom miljenja koji je svojstven liberalizmu. 3. Ono transcendentno ovdje je neka ideja ili vrijednosti ili neki smisao, neto za to se ne ivi i ne umire, ali to se treba ozbiljiti kulturom. 4. U razliitim stupnjevima odreenosti mijeaju se dvije od tih transcendencija narodnosne ideje i kranstvo, ili narodnosne ideje i kulturalna politika, ili kranstvo i kultura ili pak sve tri. I ta mjeavina danas je prosjean i prevladavajui svjetonazor u kojemu se na sve i misli i vie se ne moe doi ni do kakve odluke. Ma koliko ti svjetonazori bili razliiti i ma koliko se estoko otvoreno ili potajno meu sobom borili ako se vrtnja u neodluno35

I. PREDPOGLED

8. Iz dogoaja

sti jo smije zvati borbom svi se oni, i ne znajui to i ne razmiljajui, prvo slau u tome to ovjeka postavljaju kao neto ija je bit ve poznata, kao bie spram kojega se i od kojega svaka transcendencija odreuje, i to kao ono to bi pak tek trebalo odrediti samoga ovjeka. Ali to se iz temelja onemoguava jer je ovjek u svojoj odredivosti ve utvren, umjesto da se odredi kao ono to se mora po-maknuti iz dosadanje utvrenosti kako bi se tek tako ugodilo za neku odredivost. No kako da se ovjeka pomakne iz onoga u emu je zapeo, emu prije svega pripadaju vladavina onih transcendencija i njihovih mjeavina? Ako to treba izvriti sam od sebe, nije li tada preuzetnost jo vea nego ondje gdje jednostavno ostaje postavljen kao mjerilo? Ili postoji mogunost da to pomaknue obuzme ovjeka? Uistinu. I to je nuda naputenosti od bitka. Toj nudi isprva ne treba pomo, nego prvo mora sama postati pomagaicom. Ali ta se nuda ipak mora iskusiti. A to ako je ovjek spram nje otvrdnuo i to, kako se ini, tvrdokorno kao nikada prije? Onda moraju doi pobudioci, koji naposljetku misle da su otkrili nudu zato to znaju da nudu trpe. Pobuivanje te nude prvo je ovjekovo pomaknue u ono izmeu, gdje ravnomjerno pritie smutnja i bog ostaje u bijegu. Ali to izmeu nije transcendencija u odnosu na ovjeka nego je, obratno, ono otvoreno, kojemu ovjek pripada kao utemeljitelj i uvar time to je kao tu-bitak do-goen od samoga bytka, koji biva kao nita drugo nego dogoaj. Dospije li ovjek tim pomaknuem u dogoaj i ostane li ustojan u istini bytka, onda prvo jo uvijek stoji samo pred skokom prema odluujuem iskustvu hoe li se u dogoaju izostanak ili spopad boga odluiti za ili protiv njega. Tek kada shvatimo kako je jedincato nuan bitak i kako on ipak ne biva kao sam bog, tek kada smo ugodili svoju bit na te bezdane izmeu ovjeka i bytka i bytka i bogova, tek se tada ponovno poinju ozbiljavati pretpostavke za neku povijest. Zato misliocu valja samo osvijestiti dogoaj. Napokon i prije svega, dogoaj se moe proiz-misliti (prisiliti se pred poetno miljenje) samo ako se sam bytak poima kao ono izmeu za prolazak posljednjeg boga i za tu-bitak.
36

Dogoaj prevlauje boga ovjeku time to ovjeka privlauje bogu. To je prevlaujue privlaivanje dogoaj u kojemu se istina bytka utemeljuje kao tu-bitak (ovjek se preobraava, postavlja u odluku tu-bitka i nema-bitka) i povijest iz bytka kree u drugom poetku. Ali istina bytka kao otvorenost sebeskrivanja ujedno je odmaknue u odluku o daljini i blizini bogova i tako spremnost za prolazak posljednjeg boga. Dogoaj je ono izmeu u odnosu na prolazak boga i povijest ovjeka. Ali otvaranje krevitosti koje je potrebno bogu (usp. Skok, 157 i 158. Krevitost i modaliteti) nije ravnoduno meupolje nego odnos spram prolaska, a odnos spram ovjeka je dogaajue omoguavanje utemeljenja tu-bitka te zato nunosti sklanjanja istine bytka u biu kao vraanja bia. Prolazak nije povijest i povijest nije dogoaj i dogoaj nije prolazak, a ipak se sve troje (ako se uope smiju svesti na neke brojeve) mogu iskusiti i proiz-misliti samo u njihovim odnosima, tj. iz samog do-goaja. Naravno, daljina neodluivosti nije neko onostrano, nego ono najblie onoga jo neutemeljenog tu tu-bitka koji je postao ustojan u spremnosti za uskraivanje kao bivanju bytka. To najblie tako je blizu da je sve nezaobilazno bavljenje makinacije i doivljavanja ve nuno moralo proi pokraj njega i zato nikad i ne moe biti vraeno neposredno k njemu. Dogoaj ostaje ono najzaudnije.

8. Iz dogoaja*
Bijeg bogova mora se iskusiti i izdrati. Ta opstojnost utemeljuje najdalju blizinu dogoaju. Taj je dogoaj istina bytka. Tek se u toj istini otvara nuda naputenosti od bitka. Iz te nude postaje nunim utemeljenje istine bitka, utemeljenje tu-bitka. Ta nunost zbiva se u stalnoj odluci koja vlada itavim ovjekovim povijesnim bitkom: pripada li ovjek ubudue istini bitka i tako
* usp. Predpogled, 16. Filozoja

37

I. PREDPOGLED

10. Iz dogoaja

iz te pripadnosti i za nju sklanja istinu kao ono istinito u bie ili ga poetak posljednjeg ovjeka tjera u prikriveno ivotinjstvo i povijesnom ovjeku ustee posljednjeg boga. to ako zamre borba oko mjerila, jednako htijenje vie ne bude eljelo veliinu, tj. ako vie ne bude volje za najveu razliitost putova? Kada se drugi poetak jo priprema, tada je to skriveno kao velika preobrazba, i tim je skrivenije to je zbivanje vee. Naravno, postoji zabluda da bi bitan prevrat, koji dohvaa sve iz temelja, odmah i openito svi morali i znati i poimati i da bi se morao odigravati u javnosti. Samo se malobrojni uvijek nalaze u svjetlosti te munje. Veina ima tu sreu da se zatjee u neemu danom i tako daje svoj doprinos u potrazi za koriu za neku cjelinu. U drugom poetku predmilja se ono posve drugo, to se nazivalo podrujem odluivanja, u kojemu se zadobiva ili gubi pravi povijesni bytak narod. Taj bitak povijesnost nikada nije u svakom dobu isti. Sada je on pred bitnom preobrazbom, ukoliko dobiva za zadau utemeljenje onog podruja odluivanja, one dogoajne sveze kojom ljudsko povijesno bie sebe tek dovodi do samoga sebe. Utemeljenje tog podruja zahtijeva jedno odustajanje koje je suprotnost samoodricanja. Ono se moe provesti samo iz hrabrosti za bez-temelj. To podruje, ako je takva oznaka uope dostatna, jest tu-bitak, ono izmeu koje, tek utemeljujui smo sebe, ovjeka i boga razlae i slae i ini ih meusobno podobnima. Ono to se otvara u utemeljenju tu-bitka jest dogoaj. Time se ne misli na neku nasuprotnost, neto zorno i neku ideju, nego na domigivanje s jedne strane na drugu u otvorenosti onoga tu- koje je upravo kree-skrivajua toka preokreta u tom obratu. Taj obrat zadobiva svoju istinu samo time to se prepire kao prijepor izmeu zemlje i svijeta i tako se ono istinito sklanja u bie. Samo povijest kojoj je temelj u tu-bitku ima jamstvo pripadnosti istini bitka.

9. Pregled
Bytak kao dogoaj oklijevajue ustezanje kao (uskraivanje). Zrelost: plod i darivanje. Ono nitavno u bytku i povratni titraj; prijeporno (bytak ili nebitak). Bytak biva u istini: krevina za sebeskrivanje. Istina kao bit temelja: temelj ono u emu se temelji (ne odakle kao uzrok). Temelj temelji kao bez-temelj: nuda kao ono otvoreno sebeskrivanja (ne praznina, nego bez-temeljno neiscrpljenje). Bez-temelj kao vrijeme-prostor. Vrijeme-prostor poprite trenutka prijepora (bytak ili nebitak). Prijepor kao prijepor zemlje i svijeta, jer istina bytka samo u sklanjanju, a ono kao utemeljujue izmeu u biu. Razdvojenost zemlje i svijeta. Putovi i naini sklanjanja bie.

10. Iz dogoaja
Bytak biva kao dogoaj. Bivanje ima sredite i irinu u obratu. Dovrenje prijepora i sueljenja. Bivanje se jami i sklanja u istini. Istina se zbiva kao kree skrivanje. Temeljni sklop tog zbivanja je vrijeme-prostor koji iz njega izvire. Vrijeme-prostor je ono to izviruje za procjene krevitosti bytka. Vrijeme-prostor je kao udes istine iskonski poprite trenutka dogoaja. Poprite trenutka biva iz njega kao prijepor zemlje i svijeta. Prepiranje prijepora je tu-bitak. Tu-bitak se zbiva na naine sklanjanja istine iz jamenja iskreno-skrivenog dogoaja. Sklanjanje istine puta da ono istinito kao bie doe na otvoreno i prikriveno. Bie tek tako stoji u bytku.
39

38

I. PREDPOGLED

12. Dogoaj i povijest

Bie jest. Bytak biva. Bytak (kao dogoaj) treba bie kako bi on, bytak, bivao. Bie ne treba bytak na taj nain. Bie moe biti jo i u naputenosti od bitka, pod ijom vlau neposredna opipljivost i korisnost i slunost svake vrste (npr. sve mora sluiti narodu) samorazumljivo odreuju to je bivstvujue, a to nije. No ta prividna samostalnost bia u odnosu na bytak, kao da je on samo neki dodatak predoavajueg apstraktnog miljenja, nije prednost, nego samo znak da ono ima povlasticu slijepog propadanja. To je zbiljsko bie, pojmljeno iz istine bytka, ne-bie pod vlau izopaenosti privida iji iskon pritom zakriven. Tu-bitak kao utemeljenje prepiranja prijepora u ono njime otvoreno ljudski se izdrava i nosi u ustojnosti koja izdrava ono tu i pripada dogoaju. Miljenje bytka kao dogoaj poetno je miljenje koje kao suoavanje s prvim poetkom priprema drugi. Prvi poetak misli bytak kao prisutnost iz pribivanja koje prikazuje prvo zabljesnue nekog bivanja bytka.

8. Suzdranost je odlikovan, trenutaan odnos spram dogoaja u pozvanosti njegovim dozivom. 9. Tubitak je temeljno zbivanje budue povijesti. To zbivanje izvire iz dogoaja i postaje mogue poprite trenutka za odluku o ovjeku njegovoj povijesti ili nepovijesti kao njezinu prijelazu u propadanje. 10. Dogoaj i tubitak u svojoj su biti, tj. u svojoj pripadnosti kao temelj povijesti jo potpuno skriveni i dugo zaudni. Nedostaju mostovi; jo nisu provedeni odskoci. Jo izostaje dubina iskustva istine i osvjetenja koji bi njima bili dovoljni: snaga visoke odluke (usp. ondje). Nasuprot tome, na putu je samo mnotvo prigoda i sredstava za pogreno tumaenje, jer nedostaje i znanje o onome to se zbilo u prvom poetku.

12. Dogoaj i povijest

Povijest ovdje nije shvaena kao neko podruje bia meu drugima ve jedino u pogledu bivanja samog bytka. Tako se ve u Bitku i vremenu povijesnost tu-bitka moe razumjeti samo iz fundamentalno-ontoloke namjere, a ne kao prilog postojeoj lozoji povijesti. Do-goaj je sama iskonska povijest, ime se naznauje da se ovdje openito bit bytka shvaa povijesno. Samo, iako povijesno, ipak ne oslanjajui se na neki pojam povijesti, nego povijesno jer sada bit bytka vie ne znai samo prisutnost nego i puno bivanje vrijeme-prostornog bez-dana i stoga istine. Tako se ujedno nadaje i znanje o jedincatosti bytka. Ali time se recimo priroda ne zapostavlja nego se takoer iskonski preobraava. Tek se u tom iskonskom pojmu povijesti zadobilo podruje u kojemu se pokazuje zato je i kako povijest vie nego in i volja. I sudbina pripada povijesti i ne iscrpljuje njezinu bit. Put prema biti povijesti, pojmljenoj iz bivanja samog bytka, fundamentalnoontoloki je pripremljen utemeljenjem povijesnosti na vremenitosti. U smislu pitanja bitka, jedinog vodeeg u Bitku i vremenu, to znai: vrijeme kao vrijeme-prostor vraa u sebe bit povijesti; ali ukoliko je vrijeme-prostor bezdan temelja, tj. istine bitka,
41

11. Dogoaj tubitak ovjek*

1. Dogoaj: sigurno svjetlo bivanja bytka u krajnjem vidokrugu najdublje nude povijesnog ovjeka. 2. Tubitak: ono sredino-otvoreno i tako skrivajue izmeu, izmeu nadolaska i bijega bogova te ovjeka koji u njemu ima korijene. 3. Tubitak ima iskon u dogoaju i njegovom obratu. 4. Zato se on moe samo utemeljivati kao istina bytka i u njoj. 5. Utemeljenje ne stvaranje jest putanje-biti-temeljem od strane ovjeka (usp. pojedinani, malobrojni...) koji tek time ponovno dolazi k sebi i opet zadobiva samo-bitak. 6. Utemeljeni temelj ujedno je beztemelj za krevitost bytka i netemelj za naputenost bia od bitka. 7. Temeljni ugoaj utemeljenja jest suzdranost (usp. ondje).
* usp. Utemeljenje

40

I. PREDPOGLED

13. Suzdranost

u njegovu tumaenju povijesnosti sadrana je uputa u samu bit bitka, o emu se ondje jedino pita, a ne nastoji se stvoriti niti neku teoriju niti lozoju povijesti.

13. Suzdranost*
Ona je stil poetnog miljenja samo stoga to mora postati stil budueg bitka ovjeka, onoga utemeljenog u tu-bitku, tj. ugaa i nosi to utemeljenje. Suzdranost kao stil samoizvjesnost utemeljujue mjere i gnjevno postojanje tubitka. Ona odreuje stil zato to je ona temeljni ugoaj. Ugoaj (usp. predavanje o Hlderlinu)** ovdje se misli u ustojnom smislu: jedinstvo ishoda sveg namaknua te nabaaja i unosa sveg odmaknua i opstojnost i provedba istine bitka. Ovdje treba izbjegavati svaku drugu izvanjsku i psiholoku predodbu o ugoaju. Zato ugoaj nikada nije tek ono kako, koje prati i baca svjetlo i sjenu na sve ovjekovo injenje i proputanje koje bi ve bilo utvreno, nego se tek ugoajem mjere razmjeri odmaknua tubitka i pripisuje mu se jednostavnost namaknua, ukoliko se radi o suzdranosti kao temeljnom ugoaju. Ona je temeljni ugoaj zato to ona ugaa dokuivanje temelja tu-bitka, dogoaja, te time utemeljenje tu-bitka. Suzdranost je najjaa, a ujedno i najkrhkija spremnost tubitka za do-goenje, baenost u pravu ustojnost u istini o obratu u dogoaju (usp. Posljednji bog). Vladavina posljednjeg boga nailazi samo na suzdranost; suzdranost za nju, vladavinu, i njega, posljednjeg boga, stvara veliku tiinu. Suzdranost ugaa svaki utemeljujui trenutak nekog sklanjanja istine u buduem tubitku ovjeka. Ta je povijest, utemeljena u tubitku, skrivena povijest velike tiine. Samo jo u njoj neki narod moe biti.
* usp. gore 5. Za malobrojne Za rijetke, str. 14ff.???; usp. dolje: Utemeljenje, 193. Tu-bitak i ovjek ** Zimski semestar 1934/35 Hlderlins Hymnen Germanien und Der Rhein (Gesamtausgabe Band 39)

Samo ta suzdranost moe sabrati ljude i njihovu zajednicu na njih same, tj. u odredbu njihova naloga: opstojnost posljednjeg boga. Je li nam jo i ubudue odreena neka povijest, ono posve drukije od onoga to se ini da se sada smatra povijeu: tmurna hajka zgoda to prodiru jedna drugu i nakratko se mogu zaustaviti samo jo najveom bukom? Ako e nam jo biti darovana neka povijest, tj. neki stil tu-bitka, onda to moe biti samo skrivena povijest velike tiine u kojoj i kao koju vladavina posljednjeg boga otvara i oblikuje bie. Dakle svijetom prvo mora zavladati velika tiina za zemlju. Ta tiina izvire samo iz utnje. A to izmuknue izrasta samo iz suzdranosti. Ona kao temeljni ugoaj ugaa prisnost prijepora izmeu svijeta i zemlje i time prepiranje spopada dogoenja. Tu-bitak kao prepiranje tog prijepora ima svoju bit u sklanjanju istine bytka, tj. posljednjeg boga u bie (usp. Utemeljenje).

Suzdranost i briga
Suzdranost je temelj brige. Tek suzdranost tu-bitka utemeljuje brigu kao ustojnost koja izdrava ono tu. Ali briga to valja uvijek iznova rei ne znai tugu i nujnost i munu zabrinutost oko ovoga i onoga. Sve to samo je izopaenje brige ukoliko se o njoj povrh toga javlja jo jedan nesporazum, naime da je ona jedan ugoaj ili stav meu drugima. U izreci: on e se pobrinuti za red voditi brigu dolazi na vidjelo neto od biti brige: predujmljujua odluenost. Ali briga istodobno nije puki stav volje, ona se uope ne moe izraunati zbrajanjem sposobnost due. Briga je kao opstojnost tu-bitka predujmljujua odluenost za istinu bytka te ujedno vezanost za ono tu koja rjeava ono dodijeljeno; temelj toga ujedno jest suzdranost tubitka. Ona ugaa samo kao dogoena pripadnost istini bitka. Suzdranost kao iskon tiine i kao zakon sabiranja. Sabiranje u tiini i sklanjanje istine. Sklanjanje istine i njezino razvijanje u brigovanje i ophoenje.
43

42

I. PREDPOGLED

14. Filozoja i svjetonazor

Suzdranost kao otvorenost za zamuknutu blizinu bivanja bytka koja iz daljine neodluivoga ugaa na najdalje uzdrhtanje migova koji se dogaaju. Suzdranost i traenje; najvii nalaz u samom traenju blizina odluci. Suzdranost: predskok u obrat dogoaja koji se dri sebe (zato ne romantiki bijeg ili malograanski spokoj).

Suzdranost, utnja i jezik

Zanijemiti; to nije neto to se povremeno zbiva, pri emu izostaju neki suvisli govor i iskaz, gdje se samo ne izrie i ne ponavlja neto ve reeno i izrecivo, nego iskonski. Rije jo uope ne dolazi do rijei, iako zanijemljenjem dolazi na prvi skok. Zanijemljenje je dogoaj kao mig i spopad bytka. Zanijemljenje je poetni uvjet za razvoj mogunosti jednoga iskonskog pjesnikog imenovanja bytka. Jezik i velika tiina, jednostavna blizina biti i svijetla daljina bia, kada tek rije opet djeluje. Kada e doi to vrijeme? (usp. poetno miljenje kao nepojmovno). Suzdranost: stvaralako izdravanje u bez-temelju (usp. Utemeljenje, 238.-242. vrijeme-prostor).

14. Filozoja i svjetonazor

Filozoja je beskorisno, a ipak gospodsko znanje. Filozoja je ono strano ali rijetko piitanje o istini bytka. Filozoja je utemeljenje istine uz istodobnu lienost istinitoga. Filozoja je htijenje povratka u poetak povijesti i tako samonadilaenja. Zato je lozoja, shvaena izvana, samo ukras, moda nastavni predmet ili izloak kulture, moda jo jedno nasljee iji se temelj izgubio. Tako mnogi moraju shvaati lozoju, i to upravo ondje i onda gdje je i kada ona za malobrojne nuda. Svjetonazor ureuje iskustvo u neku odreenu putanju i njezino okruje, uvijek toliko da se svjetonazor nikada ne dovodi u
44

pitanje; zato svjetonazor suava i osujeuje pravo iskustvo. To je njegova snaga, s njegova gledita. Filozoja otvara iskustvo, ali zato upravo ne moe neposredno utemeljivati povijest. Svjetonazor je uvijek neki svretak, najee razvuen i kao takav ne znan. Filozoja je uvijek neki poetak i zahtijeva prevladavanje same sebe. Svjetonazor se mora odrei novih mogunosti kako bi ostao on sm. Filozoja se moe dugo odgaati i naizgled nestati. Oboje imaju svoja razliita vremena i unutar povijesti se dre posve razliitih stupnjeva tu-bitka. Razlikovanje znanstvene lozoje i svjetonazorske lozoje posljednji je odjek lozofske bespomonosti 19. stoljea, tijekom kojega je znanost dola do osebujnog tehnikog kulturalnog znaenja, a s druge je strane svjetonazor pojedinca kao nadomjestak za nestalo tlo, nedovoljno snaan, jo trebao odravati vezu vrijednost i ideal. Ono to je kao posljednji pravcati ostatak sadrano u ideji znanstvene lozoje (usp. dublji oblik kod Fichtea i Hegela) jest sljedee: jedinstveno sistematsko (matematiko) utemeljenje i razvoj znatljivoga na temelju i kao posljedica ideje znanja kao izvjesnosti (samoizvjesnosti). U tom naumu znanstvene lozoje jo ivi poriv same lozoje da spasi svoju najvlastitiju stvar od proizvoljnosti svjetonazorskog mnijenja koje postaje samoljno i nuno ograniavajueg i zapovijednog stila svjetonazora uope. Jer ak i u liberalnom svjetonazoru jo postoji ta nepopustljivost u tome to on zahtijeva da se svakome dopusti da ima svoje mnijenje. A proizvoljnost je ropstvo sluajnoga. Ali najvlastitija stvar lozoje se zaboravila, spoznajna teorija ju je pogreno protumaila; i ontologija, ondje gdje se jo razumije (Lotze), ipak ostaje jedna disciplina meu drugima. Da se i kako se ovdje staro provodno pitanje ( ) spasilo kroz novovjekovnu lozoju, ipak se promijenivi, to se ne spoznaje jasno jer lozoji ve nedostaje nunost i to to ju se njeguje ona zahvaljuje svojem karakteru kulturalnog dobra.
45

I. PREDPOGLED

14. Filozoja i svjetonazor

Svjetonazor je, jednako kao i vladavina slika svijeta, plod novoga vijeka, posljedica novovjekovne metazike. U tome je i razlog to se svjetonazor tada pokuava postaviti iznad lozoje. Jer s pojavom svjetonazor mogunost neke volje za lozoju nestaje do te mjere da se svjetonazor naposljetku mora odupirati lozoji. To mu uspijeva tim prije to je dublje u meuvremenu morala tonuti sama lozoja, postajui samo jo uenou. Ta udnovata pojava vladavine svjetonazor pokuala je i to ne sluajno u svoju slubu staviti i posljednju veliku lozoju: Nietzscheovu lozoju. To je uspjelo tim lake stoga to je sam Nietzsche nijekao lozoju kao uenost i time naizgled stao na stranu svjetonazora (kao lozof pjesnik!). Svjetonazor je uvijek makinacija spram onoga naslijeenog za njegovo prevladavanje i sputavanje sredstvima koja su njegova vlastita i koja je ono pripremilo, ali ne i primijenilo sve je prevedeno u doivljaj. Filozoja kao utemeljenje istine bytka ima iskon u samoj sebi; ona samu sebe mora povui u ono to sama utemeljuje i samo iz toga iz-graivati. Filozoja i svjetonazor tako su neusporedivi da nije mogua nikakva slika kojom bi se ta razliitost mogla uprispodobiti. Svaka bi ih slika ipak dovodila jo preblizu jedno drugome. Prikrivena, ali istroena vladavina crkava, uobiajenost i dostupnost svjetonazor za mase (kao nadomjestka za duh, koji dugo nedostaje, i odnos spram ideja), ravnoduno daljnje bavljenje lozojom kao uenou te ujedno posredno i neposredno kao crkvenom i svjetonazorskom skolastikom, sve to dugo e vremena lozoju kao stvaralako suutemeljivanje tu-bitka drati daleko izvan uobiajenog i spretnog sveznanstva javnoga mnijenja. Naravno, to nije neto zbog ega bi trebalo aliti nego samo naznaka da lozoja ide ususret jednom pravcatom usudu svoje biti. I sve ovisi o tome da taj usud ne ometamo ili ak potcjenjujemo nekom apologetikom za lozoju, to je makinacija koja nuno uvijek ostaje ispod njezine razine. Ali svakako je nuno osvijestiti blienje tog usuda lozoje, znanje o tome to ometa i izobliava i eli nametnuti jednu prividnu bit
46

lozoje. To bi znanje, naravno, smo sebe pogreno tumailo kada bi se dalo zavesti da ono suprotstavljeno uini predmetom pobijanja i spora. Znanje o izopaenome ovdje uvijek mora ostati prolazno. Makinativno-doivljajna bit svjetonazora prisiljava razvoj svakog danog svjetonazora da se koleba u najdaljim suprotnostima te se stoga uvijek i uvruje u mirenjima. Da svjetonazor moe biti upravo najvlastitija stvar pojedinca i njegova danog ivotnog iskustva i najvlastitijeg mnijenja, da zauzvrat, suprotno, svjetonazor moe nastupati kao totalan i brisati svako vlastito mnijenje, to pripada istoj biti svjetonazora uope. Ma koliko da je ono bezgranino u svojoj proizvoljnosti, toliko je ovaj krut u svojoj denitivnosti. Ali ovdje se lako moe shvatiti ono uzajamno i samoisto: denitivnost je samo jedincatost proirena u potpunost svevaljanosti, a proizvoljnost je svakome mogue upojedinjenje neega samo njemu denitivnoga. Posvuda nedostaje nunost onoga to je izraslo, a s time i beztemeljnost stvaralakoga. Sumnja i nepovjerenje spram lozoje svaki su put jednako veliki i jednako razliiti. Svaki stav koji kao totalan polae pravo na odreivanje i davanje pravila djelovanja i miljenja svake vrste neizbjeno mora sve ono to bi se povrh toga jo moglo pojaviti kao nunost ubrajati u ono suparniko i ak omalovaavajue. Ta kako bi nekom totalnom svjetonazoru i moglo odgovarati da bude i samo mogue, a kamoli bitno, neto to njega samoga ujedno i podranja i nadvisuje i ukljuuje u druge nunosti koje mu se ne mogu prinijeti izvana tako da, naprotiv, izviru iz svojega skrivenog temelja (npr. iz biti nekog naroda). Tako se ovdje nalazimo pred neprelaznom tekoom koja se nikada ne moe ukloniti nikakvim mirenjem i nikakvim dogovorom. Totalni svjetonazor mora se zatvoriti za otvaranje svojega temelja i dokuivanje carstva svojega stvaranja; tj. njegovo stvaranje nikada ne moe ui u bit i postati stvaranje-nadilazei-sebe jer bi se tako morao dovesti u pitanje sam totalni svjetonazor. Posljedica jest ta da se stvaranje unaprijed zamjenjuje pogonom. Putovi i odvaaji nekadanjeg stvaranja ureuju se u divovske razmjere makinacije, i to makinativno privid je ivotnosti stvaralakoga.
47

I. PREDPOGLED

16. Filozoja

Svjetonazoru se mogu suprotstaviti samo piitanje i odlunost za upitnost. Svaki pokuaj posredovanja ma s koje strane dolazio slabi stavove i uklanja mogunost prave borbe na tom podruju. Ne smije nas uditi to se totalna politika vjera i jednako totalna kranska vjera uz svu svoju nespojivost ipak uputaju u mirenje i taktiziranje. Jer njihova je bit ista. Kao totalnim stavovima u temelju im je odricanje od bitnih odluka. Njihova borba nije stvaralaka borba nego propaganda i apologetika. No nema li i lozoja, i ona prije svih, pravo na ono totalno, potpuno, ako je odreujemo kao znanje o biu kao takvom u cjelini? Doista je tako, sve dok mislimo u formi dosadanje lozoje (metazike) i shvaamo je u njezinu kranskom izrazu (u sistematici njemakog idealizma). Ali ba ovdje je lozoja (novovjekovna) ve na putu prema svjetonazoru (nije sluajno to to ta rije sve vie dobiva na vanosti u okruju tog miljenja). No ukoliko se i im se lozoja vrati u svoju poetnu bit (u drugom poetku) i pitanje o istini bytka postane utemeljujuim sreditem, raskriva se beztemeljnost lozoje koja se mora vratiti u ono poetno kako bi u otvorenost svojega osvjetenja dovela krevitost i sebenadilaenje, ono zaudno i uvijek neobino.

15. Filozoja kao lozoja nekog naroda

Tko bi nijekao da lozoja to jest? I ne moe li se to i posvjedoiti injenicom koja pobija svako protivljenje: velikim poetkom zapadne lozoje? Nije li on lozoja grkog naroda? A veliki svretak zapadne lozoje, njemaki idealizam i Nietzsche, nije li to lozoja njemakog naroda? Ali to se kazuje takvim oitim tvrdnjama? Nita o biti same lozoje. Naprotiv, lozoja se tako samo poravnava do ravnodunosti nekog postignua, nekog procesa, nekog naina ponaanja, za to primjeri mogu biti i nain oblaenja i pripreme hrane i slino. Ta oita pripadnost narodu zavodi da se pomisli kako se upuivanjem na nju reklo i neto o lozoji ili ak i o stvaranju neke budue. Izraz lozoja nekog naroda odmah se pokazuje kao vrlo mnogoznaan i mraan. Pri emu jo posve po strani ostaje neodreenost govora o narodu.
48

ime neki narod postaje narod? Postaje li narod samo ono to on jest? Ako da, to onda on jest? Kako se to moe znati? 1. to uope jest neki narod? 2. to je ovaj ili onaj odreeni narod? 3. to smo mi sami? Ovdje zakazuje svaki platonizirajui nain miljenja koji za korpus nekog naroda unaprijed postavlja neku ideju, neki smisao i vrijednosti po kojima bi on trebao postati. Odakle i kako dolazi do tog postavljanja? Bitno je proi kroz osvjetenje narodnoga. Ba kao to to ne moemo zanemariti, jednako je tako vano i znati da se mora izboriti neki najvii rang bytka ako se u igru eli valjano uvesti neki narodnosni princip kao mjerodavan za povijesni tu-bitak. Narod postaje narod tek kada se pojave njegovi najjedincatiji i kada oni ponu slutiti. Tek tako narod postaje slobodan za svoj zakon koji treba izboriti kao posljednju nunost svojega najvieg trenutka. Filozoja nekog naroda ono je to narod ini narodom neke lozoje, povijesno ga utemeljuje u njegovu tu-bitku i odreuje za straarstvo za istinu bytka. Filozoja nekog naroda je ono slobodno i jedino to u jednakoj mjeri obuzima narod kao to iz njega i dolazi obuzima ga ukoliko se on ve odluuje za samoga sebe, za tu-bitak. Zato se lozoja nekog naroda ne moe izraunati ni propisati ni iz kakvih svojstava i sposobnosti, naprotiv, miljenje o lozoji ovdje je narodno samo ako pojmi da ona sama mora stvarati svoj najvlastitiji iskon i da to moe uspjeti samo ako lozoja uope jo pripada svojemu prvom bitnom poetku. Samo tako ona moe postaviti narod u istinu bytka umjesto da, obratno, neki narod koji navodno postoji nju prisili na izopaenje.

16. Filozoja*
je neposredno beskorisno, ali ipak gospodsko znanje iz osvjetenja. Osvjetenje je piitanje o smislu, tj. (usp. Bitak i vrijeme) o istini bytka.
* usp. Predpogled, 7. Iz dogoaja, str. 23-26???; berlegungen IV, str. 85ff.

49

I. PREDPOGLED

17. Nunost lozoje

Piitanje o istini uskok je u njezinu bit te time u sam bytak (usp. Utemeljenje, 227. O biti istine). Pitanje glasi: jesmo li mi i kada kako pripadnici bytka (kao dogoaja). To se pitanje mora postaviti radi biti bitka koji nas treba, i to ne nas kao upravo jo postojee nego ukoliko, izdravajui tu-bitak, ustojno postojimo i utemeljujemo kao istina bytka. Zato je osvjetenje uskok u istinu bitka nuno samo-osvjetenje. To ne znai (usp. Utemeljenje) unatrano razmatranje nas kao danih nego utemeljenje istine samobitka iz vlasnitva tu-bitka. Nakon dosada reenoga, pitanje pripadamo li mi bitku u sebi je i pitanje o biti bytka. To pitanje o pripadnosti pitanje je odluke izmeu pripadnosti koja se tek treba odrediti i naputenosti od bitka kao ograniavanja na nebie kao privid bia. Budui da je lozoja takvo osvjetenje, ona unaprijed skae u krajnju uope moguu odluku i svojim otvaranjem unaprijed ovladava svim sklanjanjem istine u biu i kao bia. Zato je ona gospodsko znanje naprosto, iako ne apsolutno znanje na nain lozoje njemakog idealizma. No budui da je osvjetenje samo-osvjetenje te i mi stoga dospijevamo u pitanje tko jesmo, i budui da je na bitak povijestan i to isprva naslijeen bilujui, osvjetenje nuno postaje pitanjem o istini povijesti lozoje, osvjetenjem njezina prvog poetka koji sve prestie i njegova razvoja do kraja. Osvjetenje onoga dananjeg uvijek prekratko see. Bitno je osvjetenje poetka, koji daje predznak svojega kraja te time kao podruje kraja ukljuuje i ono dananje, i to tako da se tek polazei od poetka to dananje objavljuje u smislu povijesti bitka (usp. Nazvuk, 57. Povijest bytka i naputenost od bitka). A jo krae see usmjerenost lozoje prema znanostima koja se ne sluajno uobiajila od poetka novoga vijeka. Od tog se smjera pitanja ne samo onoga koji je izriito znanstvenoteorijski mora sasvim odustati. Filozoja nikada ne gradi neposredno na biu, ona priprema istinu bitka i spremna je s obzorima i vidokruzima koji joj se pritom otvaraju.
50

Filozoja je fuga u biu kao bytku se pokoravajue raspolaganje njegovom istinom.

17. Nunost lozoje

Sva nunost ima korijene u nekoj nudi. Filozoja kao prvo i krajnje osvjetenje istine bytka i bytka istine ima svoju nunost u prvoj i krajnjoj nudi. Ta je nuda ono to ovjeka pokree u biu i prvo ga dovodi pred bie u cjelini i u sredite bia te tako k njemu samome i time omoguava da povijest poinje ili propada. To to pokree je baenost ovjeka u bie koja ga odreuje za bacaa bitka (istine bytka). Baeni baca provodi prvo, tj. utemeljujue bacanje kao nabaaj (usp. Utemeljenje, 203. Nabaaj i tu-bitak) bia na bytak. U prvom poetku, kada ovjek uope tek staje pred bie, sam je nabaaj, kao i njegov nain i njegova nunost i nuda, jo u mraku i zakriven, a ipak je moan: . Nunost lozoje sastoji se u tome da ona kao osvjetenje ne mora ukloniti onu nudu nego je izdrati i utemeljiti, uiniti je temeljem povijesti. Ali ta nuda razliita je u bitnim poecima i prijelazima ovjekove povijesti. Nikada se, meutim, ne smije izvanjski i kratkovidno shvatiti kao neki manjak, kao siromatvo i slino. Ona se nalazi izvan svake mogunosti pesimistinog ili optimistinog vrednovanja. Temeljni ugoaj koji ugaa za nunost uvijek je u skladu s poetnim iskustvom te nude. Temeljni ugoaj prvog poetka je divljenje da bie jest, da je sam ovjek bivstvujui u onome to on nije. Temeljni ugoaj drugog poetka je prestravljenje. Prestravljenje u naputenosti od bitka (usp. Nazvuk) i suzdranost koja se temelji u takvom prestravljenju kao stvaralakom. Nuda kao ono pokreue, to tek iznuuje odluku i luenje ovjeka kao bia od bia i usred njega i opet k njemu natrag. Ta nuda pripada istini samog bytka. Najiskonskije, ona je nuda u prinudi
51

I. PREDPOGLED

19. Filozoja (O pitanju: tko smo mi?)

za nunost najviih mogunosti na ijim se putovima ovjek stvaralaki utemeljujui vraa preko samoga sebe i u temelj bia. Ondje gdje se ta nuda najvie uzdie, ona proiznuuje tu-bitak i njegovo utemeljenje (usp. sada ZS. 37/38 str. 18ff.)* Nuda, ono pokreue, bivajue to ako je ona istina samog bytka, to ako ujedno s iskonskim utemeljenjem istine bytak postaje bivajuiji kao dogoaj? I ako tako nuda postaje prinudnijom, jae pokree, a to kretanje je u toj estini samo onaj prijepor koji u prekomjernosti prisnosti bia i bytka ima svoj temelj koji se ustee?

budui da miljenje mora voditi u bytak i uvoditi u igru svu zaudnost bytka te zato nikada ne moe poivati na uspjehu nekog uinka u biu. To je najskriveniji temelj za samou mislilakog piitanja. Osamljenost mislioca, na koju se esto poziva, samo je posljedica, tj. ona ne nastaje nekim povlaenjem samoga sebe, nekim udaljavanjem od..., nego proizlazi iz porijekla iz podruja bytka. Zato se takoer nikada ne moe ni ukloniti uincima i uspjesima nekog mislioca, time se samo pojaava, ako ovdje uope ima smisla govoriti o pojaavanju.

18. Nemo miljenja

Ona se ini oitom, osobito ako kao mo vrijedi snaga neposrednog uinka i provedbe. Ali to ako mo znai: utemeljenje i uvrenje u bit iz sposobnosti za preobrazbu? Ni tada jo nita nije odlueno o nemoi i moi miljenja. Nemo miljenja razumljena u uobiajenom smislu ima vie razloga: 1. to se trenutano ne odvija niti se moe odvijati bilo kakvo bitno miljenje. 2. to makinacija i doivljaj polau pravo da budu ono jedino djelotvorno i stoga mono te ne daju prostora pravcatoj moi. 3. to mi, pretpostavimo li da se posrei neko bitno miljenje, jo uope nemamo snage otvoriti se njegovoj istini jer je za to potreban jedan vlastiti rang tubitka. 4. to se uz sve vee otupljivanje za jednostavnost bitnog osvjetenja i uz nedostatak istrajnosti u piitanju svaki razvoj i put odbacuje ako ve u prvom koraku ne donosi neki rezultat pomou kojega se neto moe spraviti i kojim se neto moe doivjeti. Zato nemo jo ne znai odmah i prigovor protiv miljenja nego samo protiv njegovih preziratelja. A pravcata mo miljenja (kao proiz-miljanje istine bytka) ne trpi pak nikakvo neposredno utvrivanje i vrednovanje, pogotovo
* Predavanje u zimskom semestru 1937/38 Grundfragen der Philosophie. Ausgewhlte Probleme der Logik (Gesamtausgabe Band 45, str. 67ff.)

19. Filozoja (O pitanju: tko smo mi?)

je kao osvjetenje bytka nuno samoosvjetenje. Predstojee utemeljenje te povezanosti bitno se razlikuje od svake vrste osiguranja samo-izvjesnosti onoga ja upravo radi izvjesnosti, a ne radi istine bytka. Ali ona see jo i natrag u jedno iskonskije podruje od onoga koje je u prijelazu morala proi fundamentalnoontoloka odredba tu-bitka u Bitku i vremenu, koja jo ni sada nije dovoljno razvijena i uzdignuta u znanje onih koji pitaju. No ukoliko sada nakon iskonskog obrazloenja biti osvjetenja kao samo-osvjetenja ulazimo u podruje piitanja i mi sami, lozofsko se pitanje, promatrano s te strane, moe izraziti u obliku pitanja: tko smo mi? Zanemarimo li pitanje o onome tko, na koga mislimo pod onim mi? (usp. LJ.S. 34, Logik*) Na nas same, koji upravo postojimo, sadanje i ovdanje? Kuda prolazi krug koji opisuje granicu? Ili mislimo na samog ovjeka kao takvog? Ali sm ovjek jest samo kao povijestan nepovijestan. Mislimo li na sebe kao vlastiti narod? Ali i tada mi nismo jedini, nego kao narod s drugim narodima. I ime se odreuje bit nekog naroda? Odmah postaje jasno: nain kako se u pitanju shvati pitano mi ve sadri neku odluku o onome
* Predavanje u ljetnom semestru 1934. ber Logik als Frage nach der Sprache (Gesamtausgabe Band 38)

52

53

I. PREDPOGLED

19. Filozoja (O pitanju: tko smo mi?)

tko. To znai: mi ne moemo, neovisno o pitanju tko, postaviti ono mi i nas takorei kao neto dano, neto emu nedostaje samo jo odredba onoga tko. I u tom se pitanju nalazi odraz obrata. Ono se ne moe izravno ni postaviti niti odgovoriti na njega. Ali sve dok se bit lozoje nije pojmila kao osvjetenje istine bytka te tako nije postala djelatna nunost samo-osvjetenja koje otuda izvire, to pitanje ostaje ve kao pitanje vrlo sumnjivo. 1. Pitanje je usprkos onome mi ipak usmjereno natrag na nas same i time reektirano, ono zahtijeva stav okrenut prema natrag, suprotan izravnosti postupanja i djelovanja. 2. Ali ne ini se da je to pitanje stranputica samo zbog tog reektiranog stava, nego openito kao pitanje. I kada ne bi bilo reektirano, kada se ne bi bavilo samo nama, ono bi bilo teorijsko mudrovanje koje ovjeka odvlai od postupanja i djelovanja i u svakom ih sluaju slabi. Te se dvije sumnje spajaju u jedan zahtjev: mi trebamo postupajui i djelujui sami biti, a ne propitivati se i podrivati. 3. Tako je ve naznaeno i to da ne postaje jasno emu postaviti to pitanje, s ime se povezuje tekoa utvrivanja gdje uope moemo nai odgovor. I ovdje se ini da se najrazumljivije rjeenje nalazi u navedenom zahtjevu: trebamo djelujui sami biti, i upravo taj bitak odgovara i na pitanje tko smo mi prije no to se ono uope i postavi. Volja za samo-bitak ini pitanje suvinim. To razmiljanje je jasno, ali samo zato to nastoji gotovo bez namjere ostati na povrini. Jer to sada znai samo-bitak? Da li ovjek jest, jesmo li mi samo time to onome nam pripada i u to smo zatoeni jednostavno putamo da ide svojim tokom? U kojem smislu ovjek jest, kako mi jesmo, to uope nije jasno. Nije dovoljno ni uputiti na neko postupanje i djelovanje. Svaki pogon, svako bavljenje neim pokree ovjeka, i ostaje pitanje da li on ve time jest. Dodue, ne moe se nijekati da je on na taj nain neko bie, ali ba se zato pitanje zaotrava u smislu da li ovjek tada ve jest ako jest i pojavljuje se samo tako, da li neki narod jest on sam stoga to se samo poveava i smanjuje. Oito je da bitku naroda pripada vie, taj je bitak
54

u sebi obiljeen vlastitim odnosima bitnih odredaba, ije jedinstvo tek doista ostaje u mraku. Odakle bi npr. potjecalo nastojanje da se nekom danom narodu da oblik putem ustanova i organizacije? To to se ovjek sastoji od tijela due duha ne kazuje mnogo. Jer time se zaobilazi pitanje o bitku tog jedinstvenog postojanja, i zanemarimo li to da te sastavnice i njihovo postavljanje kao ovjekovih odredaba ipak pretpostavljaju sasvim osobita povijesna iskustva ovjeka i njegova odnosa spram bia. to lei u dui anima ?, u duhu animus, spiritus ? Ako se ovdje ini i eli uiniti makar i prvi korak u smjeru neke jasnoe koja see dalje od puke tupe upotrebe rijei, pojavljuju se bitne zadae razjanjavanja koje na kraju nisu nevane za preuzimanje i provedbu bitka ovjeka i naroda nego tek one o njima odluuju. Ali pitanje o bitku ovjeka, postavljeno na taj nain, zasada emo ostaviti po strani. Kako u sluaju zahtijevanog samo-bitka stoji s onime smo? Smo ne znai li to da sebe postavljamo na poetak bitka, dakle prvo imamo sebe na oku i na dohvat ruke, pri-sebi smo? ime i kako ovjek stjee izvjesnost da je pri-sebi, a ne samo pri nekom prividu i nekoj povrini svoje biti? Poznajemo li sebe same? Kako bismo mogli biti mi sami, ako nismo mi sami? I kako bismo mogli biti sami a da ne znamo tko smo kako bismo imali izvjesnost da smo oni koji jesmo? Stoga pitanje tko nije neko pitanje koje pridolazi izvana, kao da se odgovorom na njega osim toga daje jo jedna obavijest o ovjeku koja je praktino suvina, nego pitanje tko postavlja pitanje o samo-bitku i time o biti samstvenosti. U pitanju tko mi jesmo lei i stoji pitanje da li mi jesmo. Ta su dva pitanja nerazdvojna, i ta nerazdvojnost samo je opet naznaka skrivene biti ovjekova bitka, i to povijesne. Ovdje se otvara pogled u posve drukije povezanosti, druge vrste od one za koju znaju puko proraunavanje i njegovanje danog ljudskog bia, kao da je na njemu uvijek samo potrebno neko preoblikovanje poput onoga koje lonar obavlja na grumenu gline. Samstvenost ovjeka povijesnog kao naroda podruje je u kojemu se zbiva ovjekovo pri-sposobljavanje sebi kada on sam
55

I. PREDPOGLED

19. Filozoja (O pitanju: tko smo mi?)

dospije u otvoreni vrijeme-prostor u kojemu se moe zbivati neko osposobljavanje. Zato se ovjekov najvlastitiji bitak temelji u pripadnosti istini bitka kao takvog, a to je opet zato to bit bitka kao takvog, ne bit ovjeka, u sebi sadri doziv ovjeku kao doziv koji ga odreuje za povijest (usp. Utemeljenje, 197. Tu-bitak vlasnitvo samstvenost). Otuda postaje jasno: ono pitanje tko kao provedba samoosvjetenja nema nita zajedniko s nekom opsjednutou svojim ja i znatieljnom izgubljenou u mudrovanje o vlastitim doivljajima nego je bitna staza provedbe pitanja o najupitnijemu, onog pitanja koje tek otkriva dostojnost najupitnijega, pitanja o istini bitka. Samo onaj tko poima da ovjek mora povijesno utemeljiti svoju bit utemeljenjem tu-bitka, da ustojnost izdravanja tu-bitka nije nita drugo nego boravljenje u vrijeme-prostoru onog zbivanja koje se dogaa kao bijeg bogova, samo onaj tko stvarajui povlai tugu i radost dogoaja u suzdranost kao temeljni ugoaj moe slutiti bit bitka i u takvom osvjetenju pripremati istinu za ono budue istinito. Onaj tko se rtvuje za tu pripremu stoji na prijelazu i morao je posegnuti daleko naprijed te od onoga dananjeg, ma koliko ono moglo biti neposredno prijeko potrebno, ne smije oekivati neposredno razumijevanje ve u najboljem sluaju samo otpor. Osvjetenje kao samo-osvjetenje, kako ono ovdje postaje nuno iz piitanja o biti bytka, daleko je od one clara et distincta perceptio u koju ego uranja i postaje izvjesnim. Budui da se samstvenost poprite trenutka doziva i pripadnosti prvo mora izloiti odluci, u prijelazu se ne moe pojmiti to mu se sprema. Sva pozivanja na ono prolo ostaju nestvaralaka ako ne izviru iz krajnjih odluka nego samo slue tome da se one zaobiu pomou to vie pomijeanoga. U osvjetenju i pomou njega nuno se zbiva uvijek-jo-drugo, to zapravo treba pripremiti, ali to ne bi nalazilo poprite dogoaja kada ne bi bilo krevine za ono skriveno. Filozoja kao samo-osvjetenje na naznaen nain provediva je tek kao poetno miljenje drugog poetka. To samo-osvjetenje ima iza sebe sav subjektivizam, pa i onaj koji se najopasnije skriva u kultu osobe. Gdje je ono poelo, a
56

odgovarajue tome i genij u umjetnosti, sve se, usprkos suprotnim uvjeravanjima, kree putem novovjekovnog miljenja utemeljenog na onome ja i svijesti. Razumije li se osoba kao duh-dua-tijelo ili se ta mjeavina okrene i na prvo mjesto postavi tijelo, to nita ne mijenja na tome da ovdje vlada zbrkanost miljenja koje izbjegava svako pitanje. Duh se pritom uvijek shvaa kao um, kao sposobnost da se kae ja. Tu je ak i Kant ve bio dalje od tog biolokog liberalizma. Kant je vidio: osoba je vie nego ja; ona se temelji na samo-zakonodavstvu. Naravno, i to je ostajao platonizam. A eli li se moda bioloki utemeljiti kazivanje ja? Ako ne, onda je preokret ipak samo igra, to ostaje i bez toga, jer se ovdje bez pitanja i dalje pretpostavlja prikrivena metazika tijela i osjetilnosti, due i duha. Samo-osvjetenje kao utemeljenje samstvenosti nalazi se izvan navedenih nauka. Ono dodue zna da se radi o bitnoj odluci hoe li se postaviti pitanje tko mi jesmo? ili e se ono ne samo zaobii nego uope nijekati kao pitanje. Ne htjeti pitati to pitanje znai: ili izbjegavati tu istinu o ovjeku ili pak iriti uvjerenje da je za svu vjenost odlueno tko mi jesmo. Zbiva li se to drugo, onda se sva iskustva i postignua provode samo kao izraz sebi samome izvjesnog ivota i zato se smatra da se mogu organizirati. Naelno nema iskustva koje bi ovjeka ikada moglo postaviti iznad njega samoga u neko netaknuto podruje iz kojega bi dosadanji ovjek mogao postati upitnim. To je, naime, ona sigurnost u samoga sebe, najdublja bit liberalizma koji se upravo zato naizgled moe slobodno razvijati i zavjetovati se napretku za svu vjenost. Stoga svjetonazor, osoba, genij i kultura predstavljaju opremu i vrijednosti koje se na ovaj ili onaj nain trebaju ozbiljiti. Ovdje je pitati pitanje tko mi jesmo doista opasnije od svakog drugog protivnitva s kojim se ikada mogue susresti na istoj razini neke izvjesnosti o ovjeku (krajnji oblik marksizma, koji nema nikakve bitne veze sa idovstvom, pa ak ni s rustvom; ako igdje jo drijema neke nerazvijena duhovnost, onda je to u ruskom narodu; boljevizam je iskonski zapadna, europska mogunost: pojava masa, industrija, tehnika, odumiranje kranstva; ali ukoliko je vladavina
57

I. PREDPOGLED

21. Poetno miljenje (Nabaaj)

uma kao izjednaavanje svih samo posljedica kranstva, a ono je u temelju idovskog porijekla (usp. Nietzscheovu misao o robovskom ustanku morala), onda je boljevizam doista idovski; ali onda je i kranstvo u temelju boljeviko! I koje odluke tada postaju nune?). No opasnost pitanja tko mi jesmo ujedno je, ako opasnost moe proiznuditi ono najvie, jedini nain da doemo do samih sebe i time prokrimo put iskonskom spasu, tj. opravdanju Zapada iz njegove povijesti. Opasnost tog pitanja u sebi je tako bitna za nas da ono gubi privid protivnitva novoj njemakoj volji. Ali to pitanje kao lozofsko mora se dugo pripremati i ono ne moe ako razumije smo sebe polagati pravo na to da nadomjeta djelovanje koje je neposredno nuno u trenutku ili da ga eli i samo odreivati. Pogotovo jer pitanje tko mi jesmo mora ostati isto i potpuno ukljueno u piitanje temeljnog pitanja: kako biva bytak?

moe shvatiti kao ono isto zato to je on predujmljujui i tako svaki put drukije presee ono to je njime poelo te prema tome odreuje njegovo ponavljanje. Ono poetno nikada nije ono novo, jer to je samo ono to je prolazno samo jueranje. Poetak takoer nikada nije ni ono vjeno, jer on se upravo ne izdvaja i ne uklanja iz povijesti. No to je poetak miljenja u znaenju osvjetenja bia kao takvog i istine bytka?

21. Poetno miljenje* (Nabaaj)

Proizmiljanje istine bytka bitno je na-baaj. Biti nekog takvog nabaaja pripada i to da on u provedbi i razvoju mora samoga sebe postaviti natrag u ono to se njime otvorilo. Tako se moe pojaviti dojam da ondje gdje vlada nabaaj postoji samovolja i da se skree u podruje neutemeljenoga. Ali nabaaj se upravo dovodi do temelja i tako samoga sebe prvo mijenja u nunost, s kojom je iz temelja povezan, premda prije svoje provedbe jo skriveno. Nabaaj biti bytka samo je odgovor na doziv. Poto se razvije, nabaaj gubi svaki privid samovlasnosti, a ipak nikada ne prelazi u gubljenje samoga sebe i predaju. Njegova otvorenost postoji samo u utemeljenju koje oblikuje povijest. Ono u nabaaju nabaeno prevlauje njega samoga i daje mu za pravo. Nabaaj razvija nabacivaa i ujedno ga hvata u ono njime otvoreno. To hvatanje, koje pripada bitnom nabaaju, poetak je utemeljenja istine izborene u nabaaju. to i tko nabaciva jest, to tek iz istine nabaaja postaje shvatljivim, ali ujedno i skrivenim. Jer najbitnije je to da otvaranje kao krevina omoguava sebeskrivanje i tek tako sklanjanje istine dobiva svoj temelj i poticaj (usp. Utemeljenje, 244. i 245. Istina i sklanjanje).

20. Poetak i poetno miljenje*

Poetak je ono sebeutemeljujue predujmljujue; sebe utemeljujui u sobom iz temelja dokuenom temelju; predujmljujue kao utemeljujue i zato neprestino. Budui da je svaki poetak neprestian, on se stalno mora ponavljati i u suoavanju se postavljati u jedincatost svoje poetnosti i time svojega nezaobilaznog predujmljivanja. To suoavanje je iskonsko ako je smo poetno, a to je nuno kao drugi poetak. Samo ono jednokratno je ponovljivo. Samo ono u sebi ima temelj nunosti da se k njemu ponovno vraa i da se preuzima njegovu poetnost. Ponavljanje ovdje ne znai glupu povrnost i nemogunost pukog nastupanja istoga po drugi i trei put. Jer poetak se nikada ne
* o poetku usp. predavanje u ljetnom semestru 1932. Der Anfang der abendlndischen Philosophie (Gesamtausgabe Band 35); rektorski govor iz 1933. Die Selbstbehauptung der deutschen Universitt (Gesamtausgabe Band 16); frajburko predavanje iz 1935. Vom Ursprung des Kunstwerks

* usp. Utemeljenje

58

59

I. PREDPOGLED

23. Poetno miljenje. Zato miljenje iz poetka?

22. Poetno miljenje

je proiz-miljanje istine bytka i tako dokuivanje temelja. U poivanju na temelju ono objavljuje prvo i samo svoju utemeljujuu, sabiruu i zadravajuu snagu. No kako je proiz-miljanje bytka neko poivanje? Otvarajui ono najdostojnije piitanja, ono odaje priznanje i time najvie uznosi ono u emu piitanje poiva, tj. ne prestaje. Jer inae ono, piitanje, kao otvarajue ne bi moglo poivati. Poivanje znai da piitanje nalazi put u podruje krajnjeg titranja, u pripadnost krajnjem zbivanju, a to znai obrat u dogoaju (usp. Posljednji bog, 255. Obrat u dogoaju). Nalaenje puta zbiva se u skoku, koji se razvija kao utemeljenje tu-bitka.

23. Poetno miljenje. Zato miljenje iz poetka?

Zbog ega iskonskije ponavljanje prvog poetka? Zbog ega osvjetenje njegove povijesti? Zbog ega suoavanje s njegovim krajem? Zato to je drugi poetak (iz istine bitka) postao nuan? Zato pak uope poetak? (Usp. berlegungen IV o poetku i prijelazu). Zato to nas samo jo najvee zbivanje, najprisniji dogoaj, moe spasiti iz izgubljenosti u pogon pukih zgoda i makinacija. Mora se dogoditi neto to nam otvara bitak i postavlja nas natrag u njega i tako nas dovodi k nama samima i pred djelo i rtvu. Ali sada je najvei dogoaj uvijek poetak, pa bio to i poetak posljednjeg boga. Jer poetak je ono skriveno, iskon koji jo nije zlorabljen i troen, koji, uvijek izmiui, najdalje predujmljuje i tako u sebi pohranjuje najviu vladavinu. Ta nekoritena mo zatvorenosti najbogatijih mogunosti hrabrosti (ugoeno-znajue volje za dogoaj) jedini je spas i kunja. Iz tog je razloga nuno poetno miljenje kao suoavanje prvog poetka, koji se tek treba ponovno zadobiti, i drugog poetka, koji
60

se treba razviti; i u toj nunosti ono prisiljava na najire i najotrije i najstalnije osvjetenje i spreava svaki bijeg od odluka i izlaza. Poetno miljenje ostavlja dojam potpune sporednosti i beskorisnosti. A ipak, ako se ve misli na korist, to je korisnije od spaavanja u bitak? to, dakle, poetak jest, kada moe postati ono najvie sveg bia? On je bivanje samoga bitka. Ali taj poetak postaje provedivim tek kao drugi u suoavanju s prvim. Poetak poetno pojmljen je sam bytak. I u skladu s njime je i miljenje iskonskije od pred-oavanja i suenja. Poetak je sam bytak kao dogoaj, skrivena vladavina iskona istine bia kao takvog. A bytak je kao dogoaj poetak. Poetno miljenje je: 1. Putati da bytak iz izmuknua kazivanja poimajue rijei stri u bie. (Graditi na toj planini.) 2. Priprema te gradnje pripremanjem drugog poetka. 3. Pokrenuti drugi poetak kao suoavanje s prvim u njegovu iskonskijem ponavljanju. 4. u sebi sigetski, u najizriitijem osvjetenju upravo kao izmuknue. Drugi poetak mora se proishoditi posve iz bytka kao dogoaja i bivanja njegove istine i njezine povijesti (usp. npr. drugi poetak i njegov odnos spram njemakog idealizma). Poetno miljenje premjeta svoje piitanje o istini bytka daleko natrag u prvi poetak kao iskon lozoje. Time si priskrbljuje jamstvo da u svojem drugom poetku dolazi izdaleka i u svladanom nasljeu nalazi svoju najviu buduu postojanost te time u preobraenoj (s obzirom na prvi poetak) nunosti ponovno stie do samoga sebe. Odlika iskonskog miljenja njegova je gospodska bit, ime se tek iznuuje i provodi suoavanje u najviemu i najjednostavnijemu. Poetno miljenje je gospodsko znanje. Onaj tko eli ii daleko natrag prvi poetak mora u sebi predmisliti i iznijeti jednu veliku budunost. Filozofsko miljenje nikada ne moe zahtijevati neodgodivu, svima zajedniku primjenu i usvajanje. Ono ne trpi nikakvo iskorita61

I. PREDPOGLED

25. Povijesnost i bitak

vanje. Budui da takvo miljenje misli ono najjedincatije u njegovoj zaudnosti, bytak, to je inae ono najopenitije i najuobiajenije u obinom razumijevanju bitka, to miljenje nuno ostaje rijetko i udno. Ali budui da mu je svojstvena ta beskorisnost, ono neposredno i unaprijed mora podravati i potvrivati one koji mogu orati i loviti, baviti se obrtom i voziti, graditi i ureivati. Ono smo mora znati da u svako doba vrijedi kao neisplativ trud. U podruju drugog poetka nema ni ontologije ni uope metazike. Nema ontologije jer provodno pitanje vie ne odreuje mjeru i okrug. Nema metazike jer se uope ne polazi od bia kao danoga ili znanog predmeta (idealizam) niti se do neega drugoga tek prekorauje (usp. Doigra). I jedno i drugo su samo jo prijelazna imena kako bi se uope moglo doi do nekog sporazumijevanja. Koji su putovi i naini prikaza i priopavanja fuge poetnog miljenja? Prvo oblikovanje fuge (Nazvuk Posljednji bog) ne moe izbjei opasnost da ga se ita kao irok sistem, tj. tako se prima na znanje. Izdvajanje pojedinih pitanja (iskon umjetnikog djela) mora se odrei ravnomjernog otvaranja i oblikovanja cijelog podruja fuge. To dvoje u nadopunjavanju uvijek ostaje samo put u nudi. Ali ima li u doba nude drugih putova? Kakva je srea ovdje dana pjesniku! Znakovi i slike smiju mu biti najdublja nutrina, a pregledan oblik pjesme uvijek moe u sebe pohraniti ono to mu je najbitnije. No to ondje gdje pojam eli promjeriti nunost, a pitanje svoje staze?

ki stav koji se eli potedjeti piitanja (odlunosti za osvjetenje i izdravanje nude). 2. potcjenjivanje, stoga to se ono mjeri na osnovi obinog predoavanja i na njemu se ne prepoznaje snaga koja utemeljuje vrijemeprostor, pripremni karakter. Onaj tko eli biti ak uitelj u podruju poetnog miljenja, taj mora posjedovati suzdranost sposobnosti da se odrekne utjecaja, taj se nikada ne smije dati zavarati prividnim uspjehom da se o njemu govori. Ali najteu prepreku poetno miljenje nalazi u neizreenom samorazumijevanju koje dananji ovjek ima o sebi. Posve zanemarujui pojedina tumaenja i ciljeve, moemo rei da ovjek sebe shvaa kao dani primjerak vrste ljudsko bie. To se prenosi i na povijesni bitak kao pojavu unutar stvorene supripadnosti. Gdje vlada to tumaenje bitka ovjeka (a time i bitka nekog naroda), tu nedostaje svaki prikljuak i svako pravo na neki nadolazak boga, pa ak ni pravo na iskustvo bijega bogova. Upravo to iskustvo pretpostavlja da povijesno ljudsko bie zna da je odmaknuto u otvoreno sredite bia koje je napustila istina njegova bitka. Ona zbrka u oekivanjima izvire iz nerazumijevanja biti istine kao kreeg skrivanja onoga tu koje se mora izdrati u ustojnosti piitanja. Ali svako sabiranje na iskonskiju supripadnost moe se pripremiti za temeljno iskustvo tu-bitka.

25. Povijesnost i bitak

Povijesnost je ovdje shvaena kao jedna od istina, kree skrivanje bitka kao takvog. Poetno miljenje kao povijesno, tj. koje suutemeljuje povijest u pokornom raspolaganju. Vladavina nad masama koje su postale slobodne (tj. rasputene i sebine) mora se uspostaviti i odravati okovima organizacije. Moe li tim putem ono to se tako organiziralo ponovno urasti u svoje iskonske temelje, ne samo obuzdati nego i preobraziti ono masovno? Ima li ta mogunost ikakvih izgleda s obzirom na sve veu izumjetniarenost ivota koja olakava i sama organizira onu slo63

24. Pogrena oekivanja od poetnog miljenja

Neto takvo je zahtjev da se neposredno kae gdje lei odluka (a da se nije izdrala nuda); da se navede to valja initi, a da se nije iz temelja utemeljilo povijesno mjesto za buduu povijest; da se neposredno postigne spas, a da se on ne moe osloniti na neku dalekosenu volju za promjenu ciljeva. Zabuna u zauzimanju stava spram miljenja dvojaka je: 1. precjenjivanje, ukoliko se oekuju neposredni odgovori za ne62

I. PREDPOGLED

27. Poetno miljenje (pojam)

bodu masa, proizvoljnu dostupnost svega za sve? Nitko ne bi trebao potcjenjivati vanost suprotstavljanja nezadrivom raskorjenjivanju, otpora, to je prvo to se mora zbiti. Ali jami li to, i prije svega jame li sredstva koja su za to djelovanje upravo nuna, i preobrazbu raskorjenjivanja u neko ukorjenjivanje? Ovdje je potrebna jo i jedna druga vladavina, jedna skrivena i suzdrana, dugo osamljena i tiha. Ovdje se moraju pripremati oni budui, moraju se stvarati nova stajalita u samom bitku, iz kojih se opet dogaa jedna postojanost u prijeporu zemlje i svijeta. Oni koji znaju moraju eljeti i ujedno potvrivati oba iz temelja razliita oblika vladavine. Ovdje je ujedno i jedna istina u kojoj se nasluuje bit bytka: u bytku bivajua krevitost u najviu jedincatost i najplie poopenje.

jed, piitanje ija upitnost tjera sve djelovanje u nudu i biu uspostavlja svijet i spaava pouzdanost zemlje.

27. Poetno miljenje (pojam)

Miljenje je po obinoj, odavno uvrijeenoj odredbi pred-oavanje neega u njegovoj kao , pred-oavanje neega kao openitoga. No to miljenje jednom se odnosi na ono pred-runo, ve prisutno (odreeno tumaenje bia). Ali stoga je ono uvijek naknadno, time to onome to se ve protumailo samo daje njegovu krajnju openitost. To miljenje na razliite naine vlada u znanosti. Shvaanje openitoga je dvoznano, pogotovo budui da ve ni oznaka miljenoga kao iskonski ne potjee od njega samoga nego se promatra polazei od mnogoga, bia (kao ). Polazite u mnogome i temeljni odnos spram njega presudno je i isprva, takoer i unutar stajalita svijesti, takvo da je ono ono nasuprotno, a da prije toga zapravo nije odreeno i utemeljeno u svojoj istini. Ona se prvo treba pribaviti kroz ono ope. Potom se to shvaanje miljenja spaja s polazitem i zadobivanjem kategorija te mjerodavnim postaje oblik miljenja iskaza. To je miljenje neko u prvom poetku kod Platona i Aristotela jo bilo stvaralako. Ali ono je stvaralo upravo ono podruje u kojemu se ubudue zadravalo predoavanje bia kao takvog, u kojemu se zatim sve prikrivenije razvijala naputenost od bitka. Poetno miljenje iskonska je provedba nazvuka, doigre, skoka i utemeljenja u njihovu jedinstvu. Provedba ovdje znai da se oni nazvuk, doigra, skok, utemeljenje u njihovu jedinstvu uvijek preuzimaju i izdravaju samo ljudski, da su oni sami uvijek bitno neko drugo i pripadaju zbivanju tu-bitka. Otrina kazivanja u tom miljenju i jednostavnost odredbene rijei mjere se jednom pojmovnou koja odbacuje svako puko otroumlje kao praznu nametljivost. Poima se ono to se ovdje jedino i uvijek treba pojmiti, bytak uvijek samo u udesu onih fuga. Gospodsko znanje tog miljenja nikada se ne moe iskazati u jednoj reenici.
65

26. Filozoja kao znanje

Ako znanje kao pohrana istine istinitoga (biti istine u tu-bitku) odlikuje budueg ovjeka (u odnosu na dosadanju umnu ivotinju) i podie ga u straarstvo za bytak, onda je najvie znanje ono koje postaje dovoljno jako da bude iskon jednog odricanja. Odricanje se dodue smatra slabou i izmicanjem, odustajanjem volje; tako doivljeno, odricanje je predaja i odbacivanje. Ali postoji jedno odricanje koje ne samo da zadrava, nego ak tek izboruje i iz-trpljuje, ono odricanje koje nastaje kao spremnost za uskraivanje, zadravanje toga zaudnoga. koje takvo biva kao sam bytak, ona sredina spram bia i spram bogovanja koja uprostoruje otvoreno izmeu u ijem se vrijeme-prostoru djelovanja jedno u drugo pretvaraju sklanjanje istine u bie te bijeg i nadolazak bogova. Znanje o uskraivanju (tu-bitak kao odricanje) razvija se kao duga priprema odluke o istini, hoe li ona jo jednom ovladati istinitim (tj. ispravnim) ili e se i sama mjeriti samo po njemu i stoga po onome to je ispod nje, hoe li istina ne samo ostati cilj tehniko-praktinog spoznavanja (neka vrijednost i neka ideja) nego postati utemeljenjem bunta uskraivanja. To znanje razvija se kao piitanje o bytku koje see daleko napri64

I. PREDPOGLED

30. Poetno miljenje (kao osvjetenje)

Ali jednako tako ono to treba znati ne moe niti ostati preputeno nekom neodreenom tinjajuem predoavanju. Pojam je ovdje u iskonskom smislu ukupnosni pojam, i to prvo i uvijek u odnosu na pratei suobuhvat obrata u dogoaju. Ukupnosnost se prvo moe naznaiti kroz onaj odnos koji svaki pojam bitka kao pojam, tj. u svojoj istini, ima spram tu-bitka te time spram ustojnosti povijesnog ovjeka. No ukoliko se tu-bitak utemeljuje tek kao pripadnost dozivu u obratu dogoaja, ono najprisnije ukupnosnog pojma lei u poimanju samog obrata, u onom znanju koje, izdravajui nudu naputenosti od bitka, stoji u spremnosti za doziv; u onom znanju koje govori time to prije toga uti iz izdravajue ustojnosti u tu-bitku. Ukupnosni pojam ovdje nikada nije u-kljuivanje u smislu obuhvaanja po vrsti nego znai znanje koje dolazi iz ustojnosti te prisnost obrata podie u kree skrivanje.

Ovdje neto nepobitno postoji samo stoga to se pretenzija na istinu zadovoljava ispravnou izvoenja i prilagoavanjem nekom usmjerenom i izraunjivom poretku. Ta skromnost temelj nepobitnoga.

29. Poetno miljenje* (Pitanje o biti)

U podruju provodnog pitanja shvaanje biti odreeno je polazei od bievnosti ( ); i bitnost biti u njezinoj je najveoj moguoj openitosti. Obratno, to znai: ono pojedinano i raznoliko, to dospijeva pod pojam biti i odakle on polazi, proizvoljno je; tovie, bitna je upravo proizvoljnost bia, koja ipak i upravo naznauje pripadnost biti. Ondje gdje se, naprotiv, bytak poima kao dogoaj, tu se bitnost odreuje iz iskonskosti i jedincatosti samog bytka. Bit nije ono openito nego bivanje upravo svake jedincatosti i ranga bia. Pitanje biti u sebi sadri ono odlukovno, koje sada iz temelja proima pitanje bitka. Nabaaj je rangiranje i odluka. Naelo poetnog miljenja stoga glasi udvostrueno: svaka bit je bivanje. Svako bivanje odreuje se iz bitnoga u smislu iskonski-jedincatoga.

28. Neizmjernost poetnog miljenja kao konanog miljenja

Za to miljenje i njegov poredak to ga je ono smo razvilo ne postavlja se pitanje pripada li njemu neki sistem ili ne. Sistem je mogu samo kao posljedica vladavine matematikog miljenja (u irokom smislu) (usp. ZS 35/6*). Zato je ono miljenje, koje stoji izvan tog podruja i odgovarajue odredbe istine kao izvjesnosti, bitno bez sistema, ne-sistematsko; ali stoga ono nije samovoljno i zbrkano. Ne-sistematsko znai zbrkano i neureeno samo ako se mjeri po sistemu. Poetno miljenje u drugom poetku ima strogost druge vrste: slobodu udesa njegovih fuga. Ovdje se jedno sklapa s drugim iz gospodstvenosti pitajueg pripadanja dozivu. Strogost suzdranosti drukija je od strogosti egzaktnosti odrijeenog, svakome jednako pripadnog i ravnodunog rezoniranja s njegovim rezultatima koji su za takve zahtjeve izvjesnosti nepobitni.
* Predavanje u zimskom semestru 1935/36 Die Frage nach dem Ding. Zu Kants Lehre von den transzendentalen Grundstzen (Gesamtausgabe Band 41)

30. Poetno miljenje (kao osvjetenje)

je kao provedba i priprema nazvuka i doigre bitno isprva prijelaz i kao takav propadanje. U prijelazu se provodi osvjetenje, a osvjetenje je nuno samoosvjetenje. To pak upuuje na to da se to miljenje ipak odnosi na nas same te stoga na ovjeka i zahtijeva novu odredbu ovjekove biti. Ukoliko je ona u novome vijeku odreena kao svijest i samosvijest, izgleda da prijelazno osvjetenje mora postati novo razjanjenje
* usp. u Skok: bytak biti.

66

67

I. PREDPOGLED

31. Stil poetnog miljenja

samosvijesti. Pogotovo budui da se ne moemo jednostavno osloboditi iz dananjeg stanja samosvijesti, koja je vie raunska. Prema tome, temeljno iskustvo poetnog miljenja ipak je bie u smislu dananjeg ovjeka i njegova poloaja te stoga reeksija ovjeka na sebe. U tom promiljanju ima neega ispravnog, ali ono je ipak neistinito. Ukoliko ovjeka nose i njime vladaju povijest i povijesno osvjetenje, svako je osvjetenje takoer i samoosvjetenje. Samo to osvjetenje koje se treba provesti u poetnom miljenju ne uzima samobitak dananjeg ovjeka kao dan, kao neto to se moe neposredno dosegnuti u predoavanju onoga ja i mi i njihova poloaja. Jer ba se tako samstvenost ne zadobiva nego se denitivno gubi i iskrivljuje (usp. Utemeljenje, 197. Tu-bitak vlasnitvo samstvenost). Naprotiv, osvjetenje poetnog miljenja tako je iskonsko da ono prvo pita kako se moe utemeljiti samstvo, u ijem podruju mi, ja i ti, uvijek dolazimo k sebi samima. Dakle upitno je nalazimo li reeksijom na nas sebe same, nae samstvo, ima li u skladu s tim nabaaj tu-bitka uope ikakve veze s razjanjenjem samo-svijesti. Nipoto pak nije sigurno da se samstvo ikada moe odrediti pomou predodbe onoga ja. Naprotiv, valja prepoznati da se samstvenost javlja tek iz utemeljenja tu-bitka, a ono se provodi kao dogoenje pripadnoga u doziv. Tako se otvorenost i utemeljenje samstva javlja iz istine bytka i kao istina bytka (usp. Utemeljenje, 197. Tu-bitak vlasnitvo samstvenost). Samoosvjetenju ovdje ne ui drukije usmjerena ralamba ljudskog bia ni naznaka drukijih naina ovjekova bitka sve za sebe uzeto kao poboljana antropologija nego pitanje o istini bitka priprema podruje samstvenosti u kojemu, povijesno postupajui i djelujui, ovjek mi oblikovan kao narod tek dolazi do svojega samstva. Naravno, osobitost tu-bitka kao utemeljenog u samobitku prvo se u prijelazu iz dosadanje jastvene samosvijesti moe i naznaiti samo polazei od nje; tu-bitak kao uvijek moj. Pritom treba imati na umu da je i ta jastvena samosvijest kod Kanta i njemakog idealizma ve dosegnula jedan sasvim drugi lik, u kojemu je supostavljena dodijeljenost onome mi i onome povijesnome i apsolutnome. S
68

tu-bitkom odmah je posve dan i premjetaj u otvoreno. Ovdje jo eljeti nai neki subjektivizam svaki je put povrno, ako se i zanemari sve drugo. Osvjetenje poetnog miljenja odnosi se na nas (same), a ipak i ne. Ne na nas da bi otuda utvrdilo mjerodavne odredbe, ali na nas kao povijesna bia, i to u nudi naputenosti od bitka (najprije propadanje razumijevanja bitka i zaborav bitka). Na nas, koji smo tako ve postavljeni u izloenosti u bie, na nas na taj nain kako bi nadilazei nas nalo samobitak. Prijelazni karakter poetnog miljenja sa sobom neizbjeno nosi tu dvoznanost, kao da se radi o nekom antropoloki egzistencijalnom osvjetenju u uobiajenom smislu. No zapravo je svaki korak noen pitanjem o istini bytka. Pogled na nas provodi se iz predskoka u tu-bitak. No za prvo osvjetenje najprije se moralo uope pokuati na krajnjim nainima ovjekova bitka istaknuti drukijost tubitka nasuprot svem doivljavanju i svijesti. Lako je doi u iskuenje da se cijelo osvjetenje u I. polovici Bitka i vremena ipak ogranii na okruje neke samo drukije usmjerene antropologije.

31. Stil poetnog miljenja

Stil: samo-izvjesnost tubitka u njegovu utemeljujuem zakonodavstvu i u njegovu gnjevnom postojanju. Stil suzdranosti, jer ona iz temelja ugaa ustojnost, sjeajue oekivanje dogoaja. Ta suzdranost ugaa i sve prepiranje prijepora izmeu svijeta i zemlje. Ona se podreuje blagoj mjeri koju proishodi utnjom i u sebi miri ljuti gnjev, koji se oboje supripadni susreu kao razliiti iz zemlje kao i od svijeta. Stil kao izrasla izvjesnost provedbeni je zakon istine u smislu sklanjanja u bie. Budui da je npr. umjetnost stavljanje istine u djelo, a u djelu sklanjanje u samom sebi dolazi u odnos spram samoga sebe, stil je, iako jedva pojmljen, osobito vidljiv na polju umjet69

I. PREDPOGLED

32. Dogoaj. Jedan presudan uvid poslije provedbe nazvuka i doigre

nosti. Ali ovdje se ipak ideja stila ne prenosi u proirenom obliku s umjetnosti na tu-bitak kao takav.

i vremena. Ali Kant nema puta do biti prostora i vremena. Usmjerenost na ja i svijest i pred-oavanje ionako zatvara sve staze i putove.

32. Dogoaj Jedan presudan uvid poslije provedbe nazvuka i doigre

Vano je unaprijed sagledati odnos bitka i istine i pratiti kako se odavde, uz svu razliitost,utemeljuje iskonska pripadnost vremena i prostora. Istina je kree skrivanje koje se zbiva kao odmaknue i namaknue. To dvoje, kako u njihovu jedinstvu tako i u prekomjernosti, daju ograenu otvorenost za igru bia koje u sklanjanju svoje istine postaje bivstvujue kao stvar, pribor, makinacija, djelo, in, rtva. Ali odmaknue i namaknue mogu se uvrstiti i u nekoj ravnodunosti, a tada se ono otvoreno smatra onime jednostavno danim, ime se budi dojam da je ono bie smo, jer je zbiljsko. Polazei od te i same skrivene ravnodunosti prividnog neodmaknua i nenamaknua, odmaknue i namaknue se ine kao iznimke i neto udnovato, premda zapravo pokazuju temelj i bit istine. Ona ravno-dunost je i podruje u kojemu se odigrava svako pred-oavanje, mnijenje, svaka ispravnost (usp. Utemeljenje: o prostoru). No ona bit istine, odmiue-namiua krevina i skrivanje kao iskon onoga tu, biva u svojem temelju koji mi doivljavamo kao dogoenje. Pribliavanje i bijeg, nadolazak i odlazak, ili jednostavno izostajanje bogova; za nas u vladanju, tj. u poetku i vladavini nad tim zbivanjem, koja e se poetna vladavina kraja pokazati kao posljednji bog. U njegovu namigivanju prvi put postaje vidljivim sam bitak, dogoaj kao takav, i tom svijetljenju potrebno je utemeljenje biti istine kao krevine i skrivanja i njezino posljednje sklanjanje u promijenjenim likovima bia. to se inae i dosada mislilo o prostoru i vremenu koji pripadaju tom iskonu istine, to je, kako to prvi izveo jo Aristotel u svojoj Fizici, ve posljedica ve utvrene biti bia kao i istine kao ispravnosti i svega onoga to iz toga proizlazi kao kategorije. Kada Kant naziva prostor i vrijeme zorovima, onda je to unutar te povijesti samo slab pokuaj da se uope spasi zasebna bit prostora
70

Istina*
Ono to se o tome naznailo predavanjima o umjetnikom djelu i pojmilo se kao ureenje, to je ve posljedica sklanjanja koje zapravo pohranjuje ono iskreno-skriveno. Upravo to pohranjivanje omoguava da bie jest i to da jest bie koje ono jest i moe biti u istini jo netaknutog bitka i naina kako je ta istina razvijena. (Ono to vrijedi kao bivstvujue, ono prisutno, ono zbiljsko, s ime se samo tek dovode u odnos ono nuno i mogue, uobiajen primjer iz povijesti prvog poetka.) Smo sklanjanje provodi se u tu-bitku i kao on. I to se zbiva, zadobiva i gubi povijest, u ustojnom brigo-vanju, unaprijed pripadnom dogoaju, ali toga jedva svjesnom. Brigovanje se, pojmljeno ne polazei od svakodnevice, nego iz samstvenosti tubitka, dri u razliitim nainima koji se uzajamno potiu: proizvoenje pribora, makinativno ureivanje (tehnika), stvaranje djel, dravotvorni in, mislilaka rtva. U svemu je uvijek razliito predoblikovanje i suoblikovanje spoznaje i bitnoga znanja kao utemeljenje istine. Znanost kao samo dalek izdanak odreenog proimanja proizvoenja pribora itd.; nita samostalno i neto to se nikada ne moe dovesti u vezu s bitnim znanjem proizmiljanja bitka (lozoja). Ali sklanjanje se ne dri samo u nainima proizvoenja nego jednako tako iskonski u nainu prihvaanja susreta beivotnoga i ivoga: kamen, biljka, ivotinja, ovjek. Ovdje se zbiva povraenost u zemlju koja se zatvara. Samo to to zbivanje tu-bitka nikada nije za sebe nego pripada raspirivanju prijepora zemlje i svijeta, ustojnosti u dogoaju. Filozoja: nai jednostavne poglede i poznate likove i dovesti ih na vidjelo, u to se sklanja bivanje bytka i podie se u srca. Tko bi mogao oboje: najdalji pogled u najskriveniju bit bytka i najblii uspjeh pojavljivanja lika bia koje sklanja.
* usp. Utemeljenje

71

I. PREDPOGLED

34. Dogoaj i pitanje bitka

Kako bytku, preduskaui u njegovo bivanje, stvaramo navalu njegova bia, da bi istina bytka sauvala njegovu povijesnu istrajnost kao poticaj? Miljenju ostaje samo najjednostavnije kazivanje najpriprostije slike u najiem zamuknuu. Budui prvi mislilac mora to moi.

34. Dogoaj i pitanje bitka

Dogoaj je sredite koje nalazi i posreduje samoga sebe, u koje se unaprijed mora u mislima vratiti sve bivanje istine bytka. To vraanje u mislima unaprijed proiz-miljanje je bytka. I svi pojmovi o bytku moraju se govoriti s tog stajalita. Obratno: sve ono to se isprva, te u nudi samo u prijelazu od razvijenog provodnog pitanja prema temeljnom pitanju, mislilo o bytku i ispitivalo kao put prema njegovoj istini (razvijanje tu-bitka), sve to nikada se ne smije prevesti u beskrajnu pusto neke dosadanje ontologije i nauka o kategorijama. Neizreena slutnja dogoaja na prvi se pogled te ujedno u povijesnom sjeanju ( = ) prikazuje kao temporalnost: zbivanje bilujue-uvajueg i idue-izuzimajueg odmaknua, tj. otvaranje i utemeljenje onoga tu te time biti istine. Temporalnost se nikada ne misli kao poboljanje pojma vremena, kao obino nadomjetanje raunskog pojma vremena doivljajnim vremenom (Bergson-Dilthey). Sve takvo ostaje izvan spoznate nunosti prijelaza od tako shvaenog provodnog pitanja na temeljno. Vrijeme je u Bitku i vremenu uputa i nazvuk za ono to se zbiva kao istina bivanja bytka u jedincatosti do-goenja. Tek ovdje, u tom iskonskom tumaenju vremena, pogoeno je ono podruje u kojemu vrijeme s prostorom dospijeva do krajnje razliitosti i upravo tako prisnosti bivanja. Taj odnos pripremljen je u prikazu prostornosti tu-bitka, a ne recimo subjekta i onoga ja (usp. Utemeljenje, Prostor). Uz zbrkanost i raskalaenost dananjeg miljenja potrebna je gotovo kolska verzija njegovih putova u obliku obiljeenih pitanja. Naravno, u nekom pounom osvjetenju tih pitanja nikada ne lei presudna mislilaka volja i stil. Ali radi jasnoe prije svega u odnosu na brbljanje o ontologiji i o bitku prvo treba znati sljedee: Bie jest. Bytak biva.
73

33. Pitanje bytka

Sve dok ne spoznamo da sve raunanje prema svrhama i vrijednostima izvire iz jednog posve odreenog tumaenja bia (kao ), sve dok ne pojmimo da se pritom pitanje o bytku ak ni ne sluti, a kamoli postavlja, sve dok djelom posve ne svjedoimo o tome da znamo za nunost tog nepostavljenog pitanja i time ga ve pitamo, sve dok sve to ostaje izvan vidokruga onoga to sebe jo predstavlja kao lozoja, sve dotada dizanje glasne buke o bytku, o ontologiji, o transcendenciji i paratranscendenciji, o metazici i navodnom prevladavanju kranstva nema temelja i prazno je. I ne znajui, takvi se ipak kreu na tragu rado napadanog novokantovstva. Jer nigdje se nije proveo neki mislilaki rad, nisu uinjeni nikakvi koraci otvarajueg piitanja. Ba onaj tko je pojmio pitanje bitka i jednom doista pokuao promjeriti njegov put ne moe se od antike i njezinih sljedbenika nadati vie niemu, osim moda stravinoj opomeni da piitanje prvo opet premjesti u isti temelj nunosti, ne one prvobitne, koja je denitivno prolost i samo je tako bivajua. Naprotiv, ponavljanje ovdje znai putanje da ono isto, jedincatost bytka, postaje nudom ponovno, te time iz jedne iskonskije istine. Ponovno ovdje znai upravo: posve drukije. Ali za onu stravinu opomenu jo nema sluha kao ni volje za rtvovanje, za ostanak na jedva otvorenom sljedeem odsjeku puta. Umjesto toga se vlastitoj bespomonosti suprotstavlja zavaravanjem samoga sebe i drugih bukakim zanesenjatvom za antiku koju je iz-trpio Nietzsche. Kako se nasuprot takvom buenju istiu npr. lik i djelo Hermanna Lotzea, najistinskijeg svjedoka tako lako i mnogo oklevetanog 19. stoljea?
72

I. PREDPOGLED

34. Dogoaj i pitanje bitka

Bie ta rije ne imenuje samo ono zbiljsko, a pogotovo ne ono zbiljsko samo kao dano, i to samo jo kao predmet spoznaje, ne imenuje samo ono zbiljsko svake vrste, nego ujedno i ono mogue, ono nuno, ono sluajno, sve to na bilo koji nain stoji u bytku, ak i ono nitavno i ono nita. Onaj tko ovdje, smatrajui se posebno lukavim, odmah otkrije proturjeje i ustvrdi da nebie ne moe biti bivstvujue, taj sa svojom neproturjenou kao mjerilom biti bia svakako prekratko misli. Bytak ne znai samo zbiljnost zbiljskoga, pa niti samo mogunost moguega, uope ne samo bitak danog bia, nego bytak iz njegova iskonskog bivanja u potpunoj krevitosti, pri emu bivanje nije ogranieno na prisutnost. Naravno, bivanje samoga bytka te time bytak u njegovoj najjedincatijoj jedincatosti ne moe se iskusiti proizvoljno i izravno kao neko bie nego se otvara samo u trenutanosti pred-skoka tu-bitka u dogoaj (usp. Posljednji bog, 255. Obrat u dogoaju). Takoer od bitka bia nikada ne vodi neposredan put do bytka, jer se pogled na bitak bia ve zbiva izvan trenutanosti tu-bitka. Otuda se u pitanje bitka moe unijeti jedno bitno razlikovanje koje pridonosi jasnoi. Nikada se ne radi o odgovoru na pitanje bitka nego samo o razvijanju piitanja, o pobuivanju i razjanjavanju snage upitnosti tog pitanja, koja uvijek izvire samo iz nude i zamaha tu-bitka. Pita li se o biu kao biu ( ) i u tom pogledu i smjeru stoga o bitku bia, onda se pitalac nalazi u podruju onog pitanja koje je vodilo poetak zapadne lozoje i njezinu povijest sve do kraja u Nietzscheu. Zato to pitanje o bitku (bia) zovemo provodnim pitanjem. Njegov najopenitiji oblik kod Aristotela je postao izraz , to je bie, tj. za njega: to je kao bievnost bia? Bitak ovdje znai bievnost. U tome se izraava ujedno i to da se usprkos odbijanju karaktera rodnog pojma bitak (kao bievnost) uvijek i samo shvaao kao , ono zajedniko i tako obino za svako bie. Ako se, naprotiv, pita o bytku, onda ovdje polazite nije od bia, tj. uvijek ovoga i onoga, a ni od bia kao takvoga u cjelini, nego se vri uskok u istinu (krevinu i skrivanje) samog bytka. Ovdje se ujedno iskusuje i ispituje to (i u provodnom pitanju skriveno) pred74

bivajue, otvorenost za bivanje kao takvo, tj. istina. Ovdje se su-postavlja pred-pitanje o istini. I ukoliko se bytak iskusuje kao temelj bia, tako postavljeno pitanje o bivanju bytka je temeljno pitanje. Od provodnog do temeljnog pitanja nikada ne postoji neposredan, jednolian napredak koji jo jednom primjenjuje provodno pitanje (na bytak), nego samo skok, tj. nunost jednoga drugog poetka. Svakako se pritom moe i mora stvoriti neki prijelaz, tako da se razvijajui prevladava stajalite provodnog pitanja i odgovori na njega kao takvi, i taj prijelaz priprema drugi poetak i uope omoguava da se on vidi i sluti. Bitak i vrijeme slui toj pripremi prijelaza, tj. on zapravo ve stoji u temeljnom pitanju, a da ga poetno ne razvija isto iz sebe. Za provodno pitanje, bitak bia, odredba bievnosti (tj. navoenje kategorija za ) je odgovor. U kasnijoj povijesti, poslije Grke, razliita podruja bia dobivaju razliitu vanost, mijenjaju se broj i vrsta kategorija i njihova sistema, ali u bitnome se ostaje u okvirima tog pristupa, bilo da se on smjeta neposredno u ili zbog odreenih preobrazbi u svijest i u apsolutni duh. Provodno pitanje od Grka do Nietzschea odreuje isti nain pitanja o bitku. Najrazgovjetniji i najvei primjer te jedinstvenosti predaje Hegelova je Logika. Nasuprot tome, za temeljno pitanje bitak nije odgovor ni podruje odgovora nego ono to je najvrednije piitanja. Njemu pripada prva i jedina ast, tj. on se sm otvara kao vladavina te se tako podie na vidjelo kao ono to se nikada ne moe svladati. Bytak kao temelj u kojemu sve bie kao takvo tek dolazi do svoje istine (sklanjanja i ureenja i predmetnosti); temelj u koji bie uranja (beztemelj), temelj u kojemu ono i sebi prisvaja njegovu ravnodunost i samorazumljivost (netemelj). To to bytak u svojem bivanju na taj nain temeljei biva naznauje njegovu jedincatost i vladavinu. A ona je opet samo mig u dogoaju, u kojemu moramo traiti bivanje bitka u njegovoj najvioj skrivenosti. Sam bytak kao ono najupitnije u sebi ne zna ni za kakvo pitanje. Provodno pitanje, razvijeno u svojem sklopu, uvijek doputa prepoznavanje nekog temeljnog stajalita spram bia kao takvog, tj. stajalita pitajuega (ovjeka) na nekom temelju koji kao takav
75

I. PREDPOGLED

38. Izmuknue

nije dokuiv niti uope spoznatljiv iz provodnog pitanja, ali koji se dovodi na vidjelo temeljnim pitanjem. Premda nikada nije mogu neki napredak od provodnog do temeljnog pitanja, ipak, obratno, razvoj temeljnog pitanja ujedno prua temelj da se cjelina povijesti provodnog pitanja vrati u iskonskiji posjed, a ne recimo samo odbaci kao neto prolo (usp. Doigra, 92. Suoavanje prvog i drugog poetka).

37. Bytak i njegovo izmuknue* (sigetika)

Temeljno pitanje: kako biva bytak? Izmuknue je osvijetena zakonitost proishoenja utnjom (). Izmuknue je logika lozoje ukoliko ona iz drugog poetka pita temeljno pitanje. Ona trai istinu bivanja bytka, i ta je istina namigujue-nazvuujua skrivenost (tajna) dogoaja (oklijevajueg ustezanja). Sam bytak, upravo kada se dosee u skoku, nikada ne moemo neposredno kazivati. Jer svako kazivanje dolazi iz bytka i govori iz njegove istine. Svaka rije te stoga svaka logika stoji pod moi bytka. Bit logike (usp. LJS 34**) zato je sigetika. Tek se u njoj poima i bit jezika. Ali sigetika je samo naslov za one koji jo misle u ladicama i smatraju da imaju neko znanje samo ako je ono to je kazano dovedeno u red.

35. Dogoaj
Osvjetenje puta: 1. to je poetno miljenje. 2. Kako se provodi drugi poetak kao izmuknue. Dogoaj bi bio pravi naslov za djelo koje se ovdje moe samo pripremiti; i zato umjesto toga mora stajati: Prilozi lozoji. Djelo: zdanje u razvoju koje se okree natrag u temelj to izviruje.

36. Proizmiljanje bytka i jezik

Obinim jezikom, koji se danas sve dalekosenije zlorabi i razbrbljava, ne moe se kazivati istina bytka. Moe li se ona uope neposredno kazivati, ako je sav jezik ipak jezik bia? Ili se za bytak moe izumiti neki nov jezik? Ne. ak i kada bi to uspjelo, i to bez umjetnih jezinih tvorbi, taj jezik ne bi bio kazujui. Svako kazivanje mora putati da ujedno izvire i sposobnost sluanja. To dvoje moraju imati isti iskon. Tako vrijedi samo jedno: kazivati najplemenitiji izrasli jezik u njegovoj jednostavnosti i sili njegove biti, jezik bia kao jezik bytka.Ta preobrazba jezika zadire u podruja koja su nama jo zatvorena jer ne znamo istinu bytka. Tako se govori o odricanju od potrage, o krevini skrivanja, o do-goaju, o tu-bitku, i to nije izvlaenje istin iz rije nego otvaranje istine bytka u takvom preobraenom kazivanju (usp. Predpogled, 38. Izmuknue).

38. Izmuknue
Tuica sigetika, oblikovana po uzoru na logiku (onto-logija) misli se samo prijelazno retrospektivno, a nipoto kao pokuaj da se zamijeni logiku. Jer budui da stoji pitanje o bytku i bivanju bytka, piitanje je jo iskonskije i zato ga je jo manje mogue zatvoriti u neku kolsku ladicu i uguiti. Bytak (dogoaj) nikada ne moemo neposredno kazivati, pa zato niti posredno u smislu pojaane logike dijalektike. Svako kazivanje govori ve iz istine bytka i sebe nikada ne moe neposredno preskoiti do samoga bytka. Izmuknue ima vie zakone od svake logike. No izmuknue nipoto nije a-logika, koja tek doista i jest logika i to eli biti, samo to to ne moe. Nasuprot tome, volja i znanje
* usp. predavanje u ljetnom semestru 1937. Nietzsches metaphysische Grundstellung im abendlndischen Denken. Die ewige Wiederkehr des Gleichen (Gesamtausgabe Band 44), zakljuak i sve o jeziku ** Predavanje u ljetnom semestru 1934. ber Logik als Frage nach der Sprache (Gesamtausgabe Band 38)

76

77

I. PREDPOGLED

39. Dogoaj

izmuknua posve su drukije usmjereni. A jednako se tako ne radi ni o onome iracionalnom i o simbolima i iframa, sve to pretpostavlja dosadanju metaziku. No izmuknue zato svakako ukljuuje logiku bievnosti, onako kao to temeljno pitanje sebi pripaja provodno pitanje. Izmuknue izvire iz bivajueg iskona samoga jezika. Temeljno iskustvo nije iskaz, reenica, te u skladu s time niti naelo, bilo ono matematiko ili dijalektiko, nego dranje suzdranosti do sebe nasuprot oklijevajuem sebeustezanju u istini (krevina skrivanja) nude iz koje izvire nunost odluke (usp. Predpogled, 46. Odluka). Kada ta suzdranost dolazi do rijei, ono kazano uvijek je dogoaj. No razumjeti to kazivanje znai provoditi nabaaj i uskok znanja u dogoaj. Kazivanje kao izmuknue utemeljuje. Njegova rije nije samo neki znak za neto posve drugo. Ono to ono imenuje, to se i mnije. No mnijenje prima pod svoje samo kao tu-bitak, a to znai mislilaki u piitanju. Izmuknue i piitanje: bitno piitanje kao stavljanje biti istine na odluku. Traenje bytka? Iskonski nalaz u iskonskom traenju. Traenje - ve sebe-dranje-u-istini, u otvorenome onoga sebeskrivajuega i sebeizmiuega. Traenje (iskonski) kao temeljni odnos spram oklijevajueg ustegnua. Traenje kao piitanje, a ipak izmuknue. Tko trai, ve je naao! I iskonsko je traenje ono obuzimanje ve naenoga, naime onoga sebeskrivajuega kao takvoga. Dok obino traenje tek nalazi i nalo je time to prestaje traiti. Stoga se iskonski nalaz u iskonskom sklanjanju sklanja upravo kao traenje kao takvo. Priznavati ono najdostojnije piitanja, ustrajati u piitanju, ustojnost.

Nabaaj ima za namjeru ono to se moe htjeti samo u pokuaju poetnog miljenja koje zna neto malo o sebi samome: da bude jedna fuga tog miljenja. To znai: 1. U razvoju se nije popustilo na strogosti sklopa, ba kao da se eli a to se u lozoji uvijek eli pojmiti ono nemogue: istina bytka u potpuno razvijenoj punini njegove utemeljene biti. 2. Ovdje je doputeno raspolaganje samo jednim putem, koji moe utrti jedan pojedinac, odriui se mogunosti pregleda nad drugim i moda bitnijim putovima. 3. Pokuaj mora posjedovati jasnou o tome da oboje, sklop i raspolaganje, ostaju udes samoga bytka, miga i izmicanja njegove istine, neto neiznudivo. Mora se pokuati fuga u tom trostrukom smislu, dakle ono bitnije i uspjelile to se daruje buduima, na emu postoji odskoite to ga ono privremeno dograuje i ugrauje kako bi se njime prevladalo. Naravno, ta prevladanost, ako je istinska i nuna, donosi ono najvee: ona prvi put povijesno zaustavlja jedan mislilaki pokuaj u njegovoj budunosnosti, usmjerava ga u budunost i u nezaobilaznost. Fuga je neto bitno drukije od sistema (usp. ZS 35/36 i 36*). Sistemi su mogui i pri kraju nuni samo u podruju povijesti odgovaranja na provodno pitanje. est udesa fuge stoje svaki za sebe, ali samo kako bi jae naglasili bitno jedinstvo. U svakom od est udesa pokuava se o istome kazati isto, ali svaki put iz nekog drugog podruja biti onoga to dogoaj imenuje. Gledano izvana i u dijelovima, tada se lako posvuda otkrivaju ponavljanja. Ali najtee je fugalno isto provesti ustrajavanje pri istome, to svjedoanstvo pravcate ustojnosti poetnog miljenja. Nasuprot tome, stalno redanje sadraja koji se uvijek prikazuju na drugi nain lako je jer slijedi smo od sebe.
* Predavanje u zimskom semestru 1935/36 Die Frage nach dem Ding. Zu Kants Lehre von den transzendentalen Grundstzen (Gesamtausgabe Band 41) i predavanje u ljetnom semestru 1936. Schelling: ber das Wesen der menschlichen Freiheit (Gesamtausgabe Band 42)

39. Dogoaj
Ovo je bitni naslov za pokuaj poetnog miljenja. A javni naslov smije glasiti samo: Prilozi lozoji.
78

79

I. PREDPOGLED

41. Svako kazivanje bytka dri se u rijeima i imenovanjima

Svaki udes uvijek stoji u sebi, a ipak se titranja skriveno prepleu i otvarajue se utemeljuje poprite odluke za bitan prijelaz u jo moguu preobrazbu zapadne povijesti. Nazvuk ima svoj doseg u ono bilujue i ono budue te stoga svoju udarnu snagu u ono sadanje kroz doigru. Doigra dobiva svoju nunost tek iz nazvuka nude naputenosti od bitka. Nazvuk i doigra su tlo i polje za prvi odskok poetnog miljenja na skok u bivanje bytka. Skok prije otvara neprohodana prostranstva i skrivanja onoga do ega mora prodrijeti utemeljenje tu-bitka, pripadno dozivu dogoaja. Svi ti udesi moraju se izdrati u takvom jedinstvu iz ustojnosti u tu-bitku koja odlikuje bitak buduega. Ona preuzimaju i pohranjuju dozivom pobuenu pripadnost u dogoaj i njegov obrat te tako dospijevaju pred migove posljednjeg boga. Fuga raspolaganje koje si pokorava doziv i tako utemeljuje tubitak.

41. Svako kazivanje bytka dri se u rijeima i imenovanjima

Svako kazivanje bytka dri se u rijeima i imenovanjima koji se, razumljivi u smjeru svakodnevnog mnijenja bia i miljeni iskljuivo u tom smjeru, mogu pogreno tumaiti kao izrijek bitka. Zato uope nije ni potreban neki promaaj pitanja (unutar podruja mislilakog tumaenja bytka) nego ve sama rije raskriva neto (poznato) i time zakriva ono to se u mislilakom kazivanju treba dovesti na vidjelo. Ta tekoa niim se ne moe ukloniti, tovie pokuaj da se to uini ve znai nerazumijevanje sveg kazivanja o bytku. Ta tekoa mora se prihvatiti te se mora pojmiti njezina bitna pripadnost (miljenju bytka). To uvjetuje postupak koji u odreenim granicama prvo uvijek mora izai u susret obinom mnijenju i pridruiti mu se jednim dijelom puta kako bi u pravom trenutku zahtijevao preokret miljenja, ali pod vlau iste rijei. Na primjer, odluka prvo moe i treba ako i ne moralno, onda bar po provedbi znaiti ovjekov in, dok iznenada ne pone znaiti bit samoga bytka, to pak ne znai da se bytak antropoloki tumai, nego obratno: da se ovjek postavlja natrag u bit bytka i otima se iz okova antropologije. Jednako tako: makinacija neka vrsta ovjekova ponaanja, a iznenada i zapravo obratno: bit (izopaena bit) bytka u kojoj su tek korijeni temelja mogunosti pogon. Ali to obratno nije jednostavno neki formalni trik preokreta znaenja u puke rijei nego preobrazba samog ovjeka. Dodue, tono poimanje te preobrazbe i prije svega prostora njezina zbivanja, a to znai njegovo utemeljenje, najue je prepleteno sa znanjem istine bytka. Preobrazba ovjeka ovdje znai promjenu njegove biti, ukoliko se u dosadanjem tumaenju (animal rationale) odnos spram bia supomiljao (dodue psiholoki skriveno i pogreno protumaeno), ali nije bio utemeljen i razvijen kao temelj biti. Jer to ukljuuje piitanje pitanja o istini bytka i metaziku.
81

40. Mislilako djelo u doba prijelaza

Mislilako djelo u doba prijelaza (usp. berlegungen IV, 90) moe i mora biti hod u dvoznanosti te rijei: ujedno hodanje i put, dakle put koji sam hoda. Moe li se neto takvo oblikovati u kazivanju tako da na svjetlo dana izae jednostavnost te zadae? Odgovara li tome fuga Iz dogoaja? Tko bi to znao? Ali samo se stoga treba na to odvaiti. Hoe li ovaj pokuaj jednom nai tumaa? Onoga koji moe kazivati o putu to ide u ono budue i priprema ga? No ne onoga koji na tome samo obraunava mnogo toga pripadnog vremenu te tako sve objanjava i unitava.

80

I. PREDPOGLED

42. Od bitka i vremena do dogoaja

Tek u bitkovnopovijesnom miljenju na vidjelo dolazi bitna mo nita-vnoga i preobrata.

42. Od bitka i vremena do dogoaja

Na tom putu, ako se padanje i dizanje moe tako nazvati, uvijek se pita isto pitanje o smislu bytka i samo ono. I stoga su gledita s kojih se pita uvijek razliita. Svako bitno piitanje mora se, kada god iskonskije pita, iz temelja preobraziti. Ovdje nema postupnog razvoja. A jo manje ima onog odnosa kasnijega spram ranijega po kojemu bi u ovome ve bila sadrana odluka o onome. Budui da je u miljenju bytka sve usmjereno spram onoga jedincatoga, ovdje su ruenja takorei pravilo! To pak onemoguava i historijski postupak: odustajanje od onoga ranijega kao pogrenoga ili dokazivanje da je ono kasnije ve bilo miljeno u ranijem. Promjene su tako bitne da se njihovi razmjeri mogu odrediti samo ako se svaki put to jedno pitanje propita polazei s njegova vlastitog mjesta. No promjene nisu uvjetovane izvana, prigovorima. Jer dosada jo nije postao mogu nikakav prigovor zato to se pitanje jo uope nije pojmilo. Promjene potjeu iz sve vee bezdanosti samog pitanja bytka, ime se njemu oduzima svaki historijski oslonac. Zato, dodue, sam put postaje sve bitniji, ne kao osobni razvoj nego kao ovjekov potpuno nebiografski miljen napor da se sam bytak u biu dovede do svoje istine. Ovdje se samo ponavlja ono to se sve odlunije mora dogaati od kraja prvog poetka zapadne lozoje, tj. od kraja metazike, to da miljenje bytka mora postati ne nauk niti sistem nego prava povijest te stoga ono najskrivenije. To se prvi put zbiva kao Nietzscheovo miljenje, i ono to nam se ondje pojavljuje kao psihologija i kao samoralanjivanje i rastvaranje i Ecce homo, sa svime to je svojstveno tom pustom vremenu, to ima svoju pravu istinu kao povijest miljenja koja kod Nietzschea jo tek trai ono to treba misliti i jo ga nalazi u okruju metazikog naina postavljanja pitanja (volja za mo i vjeno vraanje jednakoga).
82

U pokuajima od Bitka i vremena pitanje je dodue iskonskije postavljeno, ali sve se dri u manjem mjerilu, ako je ono uope usporedivo. Provedba pitanja bitka ne doputa oponaanje. Ovdje su nunosti koje se pojavljuju putem svaki put povijesno prve, jer su jednokratne. Jesu li historijski gledano nove i osebujne, u tom se pogledu ovdje uope ne moe prosuivati. Povijesno ovladavanje povijeu zapadnog miljenja postaje sve bitnije, a irenje neke historijske ili sistematske lozofske uenosti sve nemoguije. Jer ne trebamo spoznavati nikakve nove predodbe o biu nego utemeljivati bitak ovjeka u istini bytka i to utemeljenje pripremati u proizmiljanju bytka i tu-bitka. Ta prethodna priprema ne sastoji se u pribavljanju pripremnih znanja iz kojih bi se zatim kasnije trebale dokuiti prave spoznaje, nego je priprema ovdje: utiranje puta, prisiljavanje na put u bitnom smislu: ugaanje. Ali i opet ne tako da je ono miljeno i to treba misliti samo neka ravnoduna prigoda za neko kretanje misli, nego istina bytka, znanje osvjetenja, jest sve. No put tog proizmiljanja bytka jo nije vrsto ucrtan na nekoj zemljopisnoj karti. Ta zemlja tek nastaje putem i na svakom je mjestu tog puta nepoznata i ne moe se izraunati. Put proizmiljanja postaje to neuvjetovanije odreen samim bytkom to pravcatije postaje putem prema bytku. Proiz-miljanje ne znai iz-miljanje i samovoljno iznalaenje nego ono miljenje koje se pitajui suoava s bytkom i izaziva ga da ugodi piitanje. Ali u proiz-miljanju bytka na odluku se svaki put mora stavljati bie u cjelini, to pak uvijek uspijeva samo s jednog gledita i ispada to oskudnije to iskonskije pogaa mig bytka. Zemlja koja postaje putem i kao put proiz-miljanja bytka jest ono izmeu koje do-gaa tu-bitak bogu, u kojem si do-goenju ovjek i bog tek postaju spoznatljivi, supripadni u straarstvu i nudini bytka.

83

I. PREDPOGLED

43. Bytak i odluka

43. Bytak i odluka

Biti upotrijebljen od bogova, biti razbijen tim uzdignuem, u smjeru tog skrivenoga moramo ispitati bit bytka kao takvog. Ali tada ne moemo objanjavati bytak kao ono naizgled naknadno nego ga moramo poimati kao iskon koji tek od-luuje i do-gaa bogove i ljude. To ispitivanje bytka provodi otvaranje vrijeme-prostora njegova bivanja: utemeljenje tu-bitka. Kada je tu rije o od-luivanju, mi mislimo na neko ovjekovo injenje, na provedbu, na neki proces. Ali ovdje nisu bitni ni ono ljudsko nekoga ina ni njegov karakter procesa. Dodue, teko da nam je mogue pribliiti se bytkovnopovijesnoj biti odluke a da ipak ne poemo od ljudi, od sebe, te da pri odluci ne mislimo na izbor, rijeenost, na davanje prednosti jednome i zanemarivanje drugoga te da, naposljetku, ne naiemo na slobodu kao uzrok i sposobnost te pitanje o odluci ne skrenemo u podruje moralno-antropolokoga, tovie upravo pomou odluke, u smislu egzistencijalne, to podruje ne shvatimo na nov nain. Opasnost da se u tom smjeru Bitak i vrijeme egzistencijalnoantropoloki pogreno protumai, da se veze izmeu rijeenosti istine tubitka vide sa stajalita moralno shvaenog rjeavanja, umjesto, obratno, polazei od temelja tu-bitka koji je na djelu, da se istina kao otvorenost i od-rijeenost pojmi kao vremenujue uprostorenje vrijeme-prostora djelovanja bytka, ta opasnost lako je shvatljiva, a pojaana je time to se mnogo toga u Bitku i vremenu nije svladalo. Ali opasnost pogrenog tumaenja u temelju je uklonjena, premda ne i u provedbi prevladavanja, ako se od poetka drimo temeljnog pitanja o smislu bytka kao jedinog pitanja. Tada ono to se ovdje naziva od-lukom dolazi u najdublje sredite biti samoga bytka i tada nema nita zajedniko s onim to zovemo donoenjem nekog izbora i slinim nego kazuje: smo razdvajanje, ono lui i tek u luenju puta da u igru doe do-goenje upravo tog u razdvoju otvorenoga kao krevine za ono sebeskrivajue i jo neodlueno, pripadnost ovjeka bytku kao utemeljitelja svoje istine i dodijeljenost bytka u vrijeme posljednjeg boga.
84

Novovjekovno nastrojeni, mi mislimo polazei od sebe i, odmaknemo li se u mislima od sebe, uvijek nalazimo samo predmete. Jurimo amo-tamo po tom uobiajenom putu pred-oavanja i sve objanjavamo u njegovu okruju i nikada ne pomiljamo na to ne doputa li taj put putem neki odskok kojim tek skaemo u prostor bytka, skokom doseemo od-luku. ak i ako ostavimo iza sebe pogreno egzistencijalno tumaenje odluivanja, pred nama je jo opasnost jednoga drugog pogrenog tumaenja koje se, dodue, danas osobito rado brka s prethodnim. Podruje odluke kao podruje volje i moi moglo bi se pojmiti u suprotnosti spram sistema pozovemo li se na Nietzscheovu izreku: Volja za sistem je nedostatak potenja (VIII, 64)* No svakako je nuno objasniti tu suprotnost, jer odluka dospijeva u suprotnost spram sistema, ali u jednom bitnijem smislu nego to je tu suprotnost vidio ak i Nietzsche. Jer za njega je sistem ipak uvijek predmet sistemogradnje, naknadnog sastavljanja i ureivanja. Ali ak i ako Nietzscheu priznamo umjerenije shvaanje o biti sistema, mora se rei da on nije poimao bit i nije je mogao pojmiti jer je on sm za svoja pitanja jo morao prihvaati ono shvaanje bitka (bia) na temelju kojega i kao iji razvoj nastaje sistem: predoenost bia kao predujmljujue sjedinjavanje, pred-oavanje predmetnosti predmeta (bitno objanjenje u Kantovoj odredbi transcendentalnoga). Poredak i preglednost (ne ordo srednjega vijeka) tek su posljedice sistematskoga, a ne njegova bit. I na kraju, sistem upravo pripada uz potenje, ne samo kao njegovo unutarnje ispunjenje nego i njegova pretpostavka. Dodue, Nietzsche pod potenjem misli na neto drugo, jednako kao to i sa sistemom ne prodire u bit novoga vijeka. Nije dovoljno shvatiti sistem samo kao osobitost novoga vijeka, to moe biti i tono, a da se novi vijek pritom ipak shvati povrno. A Nietzscheove rijei o sistemu doista su se rado rabile kao prozirna opravdanja za nemo da se misli dalekoseno i da se prate zakuasti tokovi. Ili se bar odbacivao sistem kao okvirna tvorevina
* F. Nietzsche, Gtzen-Dmmerung. U: Nietzsches Werke (Grooktavausgabe), Bd. VIII. Leipzig (Krner) 1919, str. 64.

85

I. PREDPOGLED

44. Odluke

u korist neke sistematike koja pak samo posuen oblik znanstvenog miljenja prikazuje kao lozofsko. Kada se odluka postavlja nasuprot sistemu, tada se radi o prijelazu iz novoga vijeka u drugi poetak. Ako sistem sadri bitnu oznaku noovjekovne bievnosti bia (predoenost), a pod odlukom se misli na bitak za bie, a ne samo bievnost polazei od bia, onda je od-luka na neki nain sistematskija od svakog sistema, tj. ona je iskonska odredba bia kao takvog iz biti bytka. Onda je jo laka ne samo sistemogradnja nego i sistematsko miljenje, tj. utemeljeno je na nekom sigurnom tumaenju bia nasuprot zadai piitanja o istini bytka, miljenja od-lukle. No isprva mislimo odluku kao pojavu unutar nekoga ili-ili. I uputno je pripremiti iskonsko bitkovnopovijesno tumaenje odluke upozorenjem na odluke koje kao povijesne nunosti proizlaze iz te od-luke. Duga, ne samo novovjekovna naviknutost na jednu povrinsku znaajku ovjeka (kao animal rationale) u itavom zapadnom miljenju oteava kazivanje rijei i pojmova jednog naizgled utvrenog antropoloko-psiholokog sadraja iz jedne posve drukije istine i za njezino utemeljenje te pritom ne uspijeva izbjei pogreno antropoloko tumaenje i olako uzvraanje da je sve naprosto antropoloki. Valjanost tog prigovora tako je bezgranina da mora postati sumnjiva. Njemu je u temelju pretpostavka da se ovjeka, tj. samoga sebe, nikada ne eli dovesti u pitanje, moda zato to se potajno ipak nije ba potpuno sigurno u ovjekovu antropoloku velianstvenost.

44. Odluke
eli li ovjek ostati subjekt ili utemeljuje tu-bitak trebaju li sa subjektom preivjeti ono animal kao supstancija i ono rationale kao kultura ili istina bytka (vidi dolje) u tu-bitku nalazi poprite u nastanku uzima li bie bitak kao svoje najgeneralnije te ga time izruuje ontologiji i zatrpava ili dolazi do rijei bytak u svojoj jedincatosti i ugaa bie kao jednokratno
86

izraa li se istina kao ispravnost u izvjesnost predoavanja i sigurnost raunanja i doivljavanja ili poetno neutemeljeno znanje o dolazi do nekog temelja kao krevina sebeskrivanja uvruje li bie kao ono najsamorazumljivije sve srednje i malo i prosjeno u ono umno ili ono najupitnije tvori vrsnou bytka je li umjetnost uprizorenje doivljaja ili udjelovljenje istine sputa li se povijest na razinu arsenala potvrd i prethodnitava ili se die kao planinski lanac zaudnih neosvojivih planina srozava li se priroda na polje izrabljivanja raunanjem i ureivanjem i na priliku za doivljavanje ili kao zemlja koja se zatvara nosi otvorenost svijeta bez slika trijumra li razbogovljenje bia u postajanju kulture kranskom ili nuda neodlunosti priprema neki prostor odluivanja o blizini i daljini bogova odvauje li se ovjek na bytak te time i na propadanje ili se zadovoljava biem odvauje li se ovjek uope jo na odluivanje ili se preputa neodlunosti koju doba prikazuje kao stanje najvie aktivnosti. Sve te odluke, koje su naizgled mnoge i razliite, svode se na jednu i jedinu: izmie li bytak denitivno ili to izmicanje kao uskraivanje postaje prvom istinom i drugim poetkom povijesti Ono najtee i najuzvienije odluke za bytak zatvara se u tome da ona ostaje nevidljiva i, ako se izraava, neizbjeno se pogreno tumai te tako ostaje zatiena od sveg opipavanja rulje. Zato se uope moraju donositi odluke? Ako se i donose, onda su one nunosti naega doba, ne samo kao ove odreene nego openito kao odluke. to je ovdje odluka? Ona odreuje svoju bit iz biti prijelaza novoga vijeka u njegovo drugo. Odreuje li time svoju bit ili je prijelaz samo mig u njezinu bit? Pojavljuju li se odluke zato to mora biti neki drugi poetak? I mora li on biti zato to je bit samoga bytka odluka i u razvoju te biti njegova se istina daruje prvi puta u ovjekovoj povijesti? Ovdje je nuno moda ak opirno rei to se ne misli kada se govori o istini bytka. Taj izraz ne znai: istina o bytku, recimo ak neki slijed ispravnih reenica o pojmu bytka ili neki neoboriv nauk o bytku.
87

I. PREDPOGLED

44. Odluke

ak i kada bi neto takvo ikada moglo postati primjereno bytku, to nije mogue, moralo bi se pretpostaviti ne samo da postoji neka istina o bytku nego prije svega kakve je vrste uope bit one istine u koju dospijeva bytak. Ali odakle se inae bit te istine, te time bit istine kao takve, moe odrediti nego iz samoga bytka? I to ne samo u smislu nekog izvoda koji polazi od njega nego u smislu proishoenja te biti od strane bytka, ime mi ne moemo raspolagati ni uz pomo bilo kakvih ispravnih shvaanja o bytku ve to, naprotiv, pripada samo skrivenim trenucima povijesti bitka. No taj izraz ne kazuje niti: istiniti bytak, moda ak u nejasnom znaenju kada se misli na ono to istinito, istinski, zbiljski jest. Jer ovdje se ve opet pretpostavlja neki pojam zbilje i podmee se kao mjerilo bytku, iako ne samo da bytak daje biu ono to ono jest nego prije toga samome sebi iz svoje biti razvija istinu koja mu je primjerena. Ta istina bytka uope nije neto razliito od bytka nego njegova najvlastitija bit i stoga je povijest bytka ona o kojoj ovisi hoe li tu istinu i samu sebe darovati ili uskratiti i tek tako u svoju povijest doista uvesti ono bezdano. No upozorenje na to da uobiajeni pojmovi o istini i uobiajeno nerazlikovanje bitka i bia vode pogrenom tumaenju istine bytka, a prije svega da je uvijek ve pretpostavljaju, moe se jo i smo izroditi u zabludu ako se eli dopustiti zakljuak: zato bi trebalo samo izgovoriti neizgovorene pretpostavke kao da se pretpostavke mogu shvatiti a da se ono njima postavljeno nije ve pojmilo kao neko takvo. Vraanje pretpostavkama i uvjetima ima smisla i prava unutar bia i tumaenja bia s obzirom na njegovu bievnost u smislu predoenosti (i ve ) i zato je u raznolikim preinakama postalo temeljnim oblikom metazikog miljenja, i to toliko da ak ni prevladavanje metazike ne moe bez poetnog razumijevanja tog naina miljenja (usp. Bitak i vrijeme i O biti temelja, ovdje pokuaj skoka u bytak). Sve dok se bytak poima kao bievnost, kao ono nekako generalno te stoga kao iza bia umetnut uvjet bia, tj. njegove predoenosti, tj. njegove predmetnosti, a tj. napokon njegova bitka po sebi, sam bytak je snien u istinu bia, u ispravnost pred-oavanja. Budui da se sve to najie provodi kod Kanta, na njegovom
88

se djelu moe pokuati uiniti vidljivim neto jo iskonskije, to se stoga od njega uope ne moe izvesti, neto posve drugo, i to i uz opasnost da e se sada takav pokuaj ipak opet itati kantovski i pogreno protumaiti i neutralizirati kao samovoljno kantovstvo. Zapadna povijest zapadne metazike dokaz je za to da istina bytka nije mogla postati pitanjem i uputa je na razloge te nemogunosti. No najgrublje bi nerazumijevanje istine bytka bilo u nekoj logici lozoje. Jer ona je svjesno ili nesvjesno povratna primjena spoznajne teorije na nju samu. A spoznajna teorija samo je izraz bespomonosti novovjekovne metazike u odnosu na samu sebe. Zbrka dospijeva do vrhunca kada se sada ta spoznajna teorija jo jednom izdaje za metaziku spoznaje; glavnom metodom lozofske uenosti najnovijeg doba, i to s punim pravom, postaje raunanje na mehanikom raunalu aporetike i aporetinog raspravljanja po sebi danih smjerova i problemskih fronti. To su samo posljednji stupnjevi procesa u kojem lozoja gubi svoju bit i izraa se u najgrublju dvoznanost, jer ono to se ini da lozoja jest za onoga tko zna ona jednoznano vie ne moe biti. I zato su se i svi pokuaji da se kae to nije istina bytka morali pomiriti s time da u najboljem sluaju dobavljaju novu hranu neznalakoj svojeglavosti daljnjeg pogrenog tumaenja, ukoliko su oni pojanjenja vjere da se nelozoja pouavanjem moe pretvoriti u lozoju. Ali svakako je povijesno bitno osvjetenje toga to nije istina bytka, ukoliko ono moe pomoi da se temeljna kretanja u temeljnim metazikim stavovima zapadnog miljenja uine prozirnijima, a skrivenost povijesti bitka naglaenijom. Naravno, u svemu tome se kazuje i to da svako odbijanje pogona lozoje u pravom smislu te rijei ima svoju nunost samo ako je spoznalo da osvjetenje istine bytka ukljuuje preobrazbu misleeg stava u mislilaki, a ta se preobrazba naravno ne moe postii moralnim uputama nego mora biti prethodno preobraena, i to u javnosti nevidljivoga i neujnoga. Zato istina bytka nije dodatak bytku niti okvir za njega, a niti pretpostavka, nego sama najdublja bit bytka? Zato to bit bytka biva u do-goenju od-luke. A odakle mi to znamo? Mi to ne znamo, nego to ispitujemo i u takvom piitanju
89

I. PREDPOGLED

45. Odluka

bytku otvaramo poprite i to moda neko koje je on traio, ako je bit bytka uskraivanje, kojemu nedostatno piitanje ostaje jedinom primjerenom blizinom. I tako sve stvaranje koje utemeljuje tu-bitak (i samo ono, a ne svakodnevni tvrdi pogon ureenja bia) prvo dugo mora najodlunijim putovima i u promjenjivim, naizgled nepovezanim i meusobno odvojenim pokuajima pobuivati istinu bytka kao pitanje i nudu te je pripremati za tiinu bytka, ali i odluno protiv svakog pokuaja da se u pukoj elji za nazadovanjem, pa bilo to i nazadovanje k najvrednijim predajama, zbuni i oslabi bespotedna prinuda u nudu osvjetenja. Znanje o stalnoj obzirnosti onoga rijetkog pripada straarstvu za bytak, ija bit kao sama istina sja u tami svojega vlastitog ara. Istina bytka je bytak istine tako reeno, to zvui kao nategnut i prisilan preobrat i moda ak zavoenje na neku dijalektiku igru. No taj je preobrat samo kratkotrajno-vanjski znak obrata, koji biva u samom bytku i baca svjetlo na ono to se ovdje odlukom eli imenovati.

45. Odluka
Odluka koja je u skrivenosti i prikriveno ve odavno svanula je odluka za povijest ili gubitak povijesti. No povijest se shvaa kao prepiranje prijepora zemlje i svijeta, preuzeta i provedena iz pripadnosti dozivu dogoaja kao bivanja istine bytka u liku posljednjeg boga. Odluka pada time to se nunost krajnjeg naloga iskusuje iz najdublje nude naputenosti od bitka i ovlauje se za postojanu mo. Nalog pak u svjetlu i putanji odluke jest: sklanjanje istine dogoaja iz suzdranosti tubitka u veliku tiinu bytka. ime pada odluka? Darom ili izostankom onih odlikovanih oznaenih koje mi zovemo buduima u razlici spram raznih proizvoljnih i nezadrivih kasnijih koji nemaju vie nita ni pred sobom ni iza sebe. Tim oznaenima pripadaju:
90

1. Oni malobrojni pojedinci koji u bitnim putanjama utemeljujueg tu-bitka (pjesnitvo miljenje in rtva) predutemeljuju poprita i trenutke za podruja bia. Oni tako stvaraju bivajuu mogunost za razliita sklanjanja istine u kojima tu-bitak postaje povijesnim. 2. Oni mnogobrojniji u savezima kojima je dano da iz poimanja znajue volje i utemeljenj pojedinaca nasluuju zakone preoblikovanja bia, uvanja zemlje i nabaaja svijeta u njihovu prijeporu te ih u provedbi ine vidljivima. 3. Oni mnogi upueni jedni drugima, u skladu sa svojim zajednikim povijesnim (zemljano-svjetovnim) porijeklom, kroz koje i za koje dolazi do preoblikovanja bia te tako utemeljenja istine dogoaja. 4. Pojedinci, malobrojni, mnogi (ne shvaeni u smislu koliine nego s obzirom na njihovu oznaenost) jo stoje dijelom u starim i uvrijeenim i planiranim porecima. Ti su poreci ili samo jo ljutura koja titi njihov ugroeni opstanak ili su jo vodee snage njihova htijenja. Sporazumnost tih pojedinaca, malobrojnih i mnogih je skrivena, a ne spravljena, iznenadna je i raste za sebe. Nju proima i njome uvijek razliito vlada dogoaj, u emu se priprema jedno iskonsko sabiranje u kojemu i kao koje postaje povijesnim ono to se smije nazvati narodom. 5. Taj narod u svojem iskonu i svojoj odredbi jest jedino u skladu s jedincatou samoga bytka, ija ga istina mora jednokratno utemeljiti na jednom jedinom popritu u jednom jedinom trenutku. Kako se ta odluka moe pripremiti? Imaju li ovdje znanje i volja neki prostor na raspolaganju ili bi to bio samo slijep zahvat u skrivene nunosti? Ali nunosti se pojavljuju samo u nekoj nudi. Naravno, i priprema neke spremnosti na odluku nalazi se u nudi da na kraju samo jo ubrzava bespovijesnost to nadire i uvruje njezine uvjete, iako zapravo eli ono drugo. Onaj tko ne zna za tu nudu, taj ne sluti sjenu predstojeih odluka.
91

I. PREDPOGLED

46. Odluka (prethodni pojam)

Odluka pada u tiini. No na takav nain pogotovo dolazi do razaranja mogunosti odluivanja prijeteom nezadrivou raskorjenjivanja. Odluka i njezina nunost i ak priprema ostaju tim tee razabirljivima to je vie zgodama svjetskopovijesnih prevrata potrebna buka, to se iskljuivije svako sluanje i oslukivanje okree samo jo onima divovskima i glasnima i puta da sve suprotno tome, ak i velika tiina, potone u nitetnost. Svjetskopovijesne zgode mogu zadobiti jo neviene razmjere, to isprva govori samo o poveanju bjesnila u razuzdanom podruju makinacija i broja. To nikada ne govori izravno u prilog nadolasku bitnih odluka. No ako unutar tih zgoda i dijelom u njihovu stilu doe do sabiranja naroda odnosno njegova korpusa na njega samoga, ne bi li se tu mogao otvarati neki put u blizinu odluke? Svakako, ali ujedno uz najveu opasnost da potpuno promai njezino podruje. Odluka mora stvarati onaj vrijeme-prostor, poprite za bitne trenutke u kojemu krajnja ozbiljnost osvjetenja zajedno s najveom radou poslanja izrasta u volju utemeljenja i graenja, kojoj takoer nikakva smutnja nije strana. Samo tu-bitak, a nikada nauk, moe dovesti do preobrazbe bia iz temelja. Takav tu-bitak kao temelj nekog naroda treba najduu pripremu iz poetnog miljenja; ali to uvijek ostaje samo jedan put priznavanja nude koje se istodobno provodi na mnogim stazama. Donosi li odluka jo jednom utemeljenje poprita trenutka za utemeljenje istine bytka ili se samo jo sve odvija kao borba za gole uvjete preivljavanja i iivljavanja u divovskim razmjerima, tako da su svjetonazor i kultura takoer samo jo oslonci i oruja te borbe? to se tada priprema? Prijelaz prema tehniziranoj ivotinji koja onime divovskim tehnike poinje nadomjetati instinkte to postaju sve slabiji i grublji. Pri tom smjeru odluivanja nije karakteristino tehniziranje kulture i provedba svjetonazora, nego to to kultura i svjetonazor postaju sredstvima borbene tehnike za jednu volju koja vie ne eli nikakav cilj; jer odranje naroda nikada nije mogui cilj nego samo uvjet postavljanja nekog cilja. A ako uvjet postane onim neuvjetovanim, onda na vlast dolazi nehtijenje cilja, ukidanje svakog
92

daljnjeg osvjetenja. Tada sasvim nestaje mogunost spoznaje da su kultura i svjetonazor ve izdanci jednoga svjetskog poretka koji se navodno treba prevladati. Kultura i svjetonazor politikim instrumentaliziranjem ne gube svoj karakter, bilo da vae kao vrijednosti po sebi ili kao vrijednosti za narod, osvjetenje je, ako se uope o njemu radi, svaki put pritijenjeno u nehtijenju iskonskih ciljeva, tj. istine bytka u kojoj se tek odluuje o mogunosti i nunosti kulture i svjetonazora. Samo jo krajnja odluka iz istine bytka i o njoj donosi jasnou, inae ostaje trajni sumrak u obnavljanjima i preruavanjima ili pak potpuni pad. Sve te mogunosti vjerojatno jo imaju svoju dugu pretpovijest u kojoj ostaju jo neraspoznatljivima i pogreno protumaivima. No odakle buduoj lozoji njezina nuda? Ne mora li tek ona sama poinjui probuditi tu nudu? Ta nuda stoji s ove strane sjete i zabrinutosti, koje uvijek djeluju samo u nekom zakutku uvrenog bia i njegove istine. S druge strane, ta nuda ne moe se ukloniti i ak nijekati razdraganou nekog navodnog uivanja u udima bia. Ta nuda, kao temelj nunosti lozoje, iskusuje se prestravljenjem u slavlju pripadnosti bitku koja kao namigivanje dovodi na vidjelo naputenost od bitka.

46. Odluka (prethodni pojam)

O emu? O povijesti ili gubitku povijesti, tj. o pripadnosti bytku ili naputenosti u nebiu. Zato odluka, tj. zbog ega? Moe li se odluiti o tome? to uope jest odluka? Izbor; ne, biranje se uvijek odnosi samo na neto unaprijed dano, to se moe prihvatiti i odbiti. Od-luka ovdje znai utemeljivanje i stvaranje, raspolaganje odn. odustajanje i gubljenje unaprijed i nadilazei samoga sebe. No nije li to posvuda i ovdje ujedno preuzetno i nemogue? Ne dolazi li i ne odlazi povijest skriveno, kako ide? Da i ne. Odluka pada u najtioj tiini i ima najduu povijest.
93

I. PREDPOGLED

48. U kojem smislu odluka pripada samom bytku

Tko odluuje? Svatko, takoer i neodluivanjem i eljom da se o tome ne zna, izbjegavanjem pripreme. O emu se odluuje? O nama samima? Kome nama? U naoj pripadnosti i nepripadnosti bitku. Odluka s obzirom na istinu bitka, i ne samo s obzirom na nju nego samo iz nje odreena. Odluka se stoga misli u jednom odlikovanom smislu, od ega potjee i govor o krajnjoj odluci, koja je ujedno i najdublje naa. No zbog ega ta odluka? Zato to samo jo iz najdubljeg temelja samog bytka moe doi neki spas bia; spas kao opravdavajue ouvanje zakona i naloga Zapada. Mora li biti tako? Ukoliko je samo tako jo mogu spas? Zato to se opasnost poveala do krajnosti, jer je posvuda raskorjenjivanje i, to je jo kobnije, zato to se raskorjenjivanje ve poinje zakrivati poetak bespovijesnosti ve je tu. Odluka pada u tiini, ne kao zakljuak nego kao odlunost koja ve utemeljuje istinu, a to znai preoblikuje bie i tako je stvaralaka odluka odn. omama. Ali zato i kako priprema te odluke? Borba protiv razaranja i raskorjenjivanja samo je prvi korak u pripremi, korak u blizinu pravog prostora odluivanja.

stvujue, a ipak ne; i jednako tako bitak: nitavno, a ipak upravo bivstvujue. To to je vraeno u bivanje bitka zahtijeva uvid u pripadnost onoga nita bitku, i tek tako ono ili-ili dobiva svoju otrinu i svoj iskon. Budui da je bytak nitavan, za opstojnost njegove istine potrebno mu je postojanje onoga nita te time ujedno ono protiv svega nitavnog, nebia. Iz bitne nitavnosti bitka (obrat) proizlazi da on trai i treba ono to se polazei od tu-bitka pokazuje kao ili-ili, jedno ili drugo, i samo to dvoje. Bitno bivanje odluke je doskok k odluci ili ravnodunost; dakle ne ustezanje i ne razaranje. Ravnodunost kao neodluivanje. Odluka se iskonski odnosi na to da li odluka ili neodluka. Ali odluka je dovesti sebe pred ili-ili i time je ve odluenost, jer je tu ve pripadnost dogoaju. Odluka o odluci (obrat). Ne reeksija, nego njezina suprotnost: o toj odluci, tj. ve znati dogoaj. Odluka i pitanje; piitanje kao iskonskije: dati bit istine na odluku. No sama istina ve je ono za odluiti naprosto.

47. Bit odluke: bitak ili nebitak*

moe se odrediti samo iz njihova bitnog bivanja. Odluka je odluka izmeu ili-ili. Ali time se ve anticipira ono to tvori odluku. Odakle ili-ili? Odakle ovo: samo ovo ili samo ovo? Odakle nezaobilaznost onoga tako ili tako? Ne ostaje li ono tree, ravnodunost? Ali ovdje u onome krajnjemu to nije mogue. to je ovdje krajnje: bitak ili nebitak i to ne bitak bilo kojeg bia, recimo ovjeka, nego bivanje bitka, ili? Zato ovdje dolazi do ili-ili? Ravnodunost bi bila samo bitak nebia, samo vie nita. Jer bitak ovdje po sebi ne znai prisutnost, a nebitak ovdje ne znai potpuno nestajanje nego je nebitak kao jedna vrsta bitka: biv* usp. Skok, 146. Bytak i nebytak

48. U kojem smislu odluka pripada samom bytku

Odluka i nuda kao nemir baenosti bacaa. Odluka i prijepor. Odluka i obrat. ini se kao da je odluka bitak ili nebitak uvijek ve odluena u korist bitka, jer ivot je ipak: htjeti bitak. Dakle ovdje se i nema o emu odluivati. Ali to tu znai ivot, i dokle je ivot ovdje pojmljen? Kao nagon za samoodranjem. I ono obino i nisko, masovno i udobno ima nagon odrati se i upravo to. Dakle pitanje odluke ne moe se postaviti polazei od takvih razmiljanja.
95

94

I. PREDPOGLED

49. Zato se moraju donositi odluke?

Zato se moraju donositi odluke? to je to odluka? Nuan oblik provedbe slobode. Naravno, tako kauzalno mislimo i shvaamo slobodu kao neku sposobnost. Nije li i odluivanje jo jedan vrlo pronjen oblik raunanja? Ili zbog tog privida ne samo krajnja suprotnost, nego ono neusporedivo? Odluka, kao ovjekov in, gledana kao proces, u slijedu. U njoj ono nuno, to lei prije ina, to see daleko preko njega. Ono vrijeme-prostor-no odluke kao poetak krevitosti samoga bytka, to treba shvatiti bitkovnopovijesno, ne moralno-antropoloki. Pripremno uprostorenje, zatim upravo i ne naknadna reeksija, nego obratno. Openito: cijelo ljudsko bie, im se utemelji u tu-bitku, bitkovnopovijesno promisliti na nov nain (ali ne ontoloki).

II. NAZVUK *

* usp. predavanje u ljetnom semestru 1935. Einfhrung in die Metaphysik (Gesamtausgabe Band 40); sada: predavanje u zimskom semestru 1937/38 Grundfragen der Philosophie. Ausgewhlte Probleme der Logik (Gesamtausgabe Band 45, str. 151ff.); usp. takoer Die Begrndung des neuzeitlichen Weltbildes durch die Metaphysik (pod naslovom Die Zeit des Weltbildes u: Holzwege (Gesamtausgabe Band 5))

96

97

50. Nazvuk
bivanja bytka iz naputenosti od bitka prinuujuom nudom zaborava bytka. Taj zaborav nekim sjeanjem kao zaborav dovesti do pojave njegove skrivene moi i u tome nazvuk bytka. Priznavanje nude. Provodni ugoaj nazvuka: strava i plahost, ali uvijek izviru iz temeljnog ugoaja suzdranosti. Najvia nuda: nuda beznunosti. Prvo pustiti da nazvui, pri emu mnogo toga nuno mora ostati nerazumljivim i nepitljivim, a ipak postaje mogue prvo namigivanje. Koju jednostavnu crtu kazivanja ovdje izabrati i povui bez dodatnog razmatranja? Nazvuk mora obuhvaati cjelinu rascjepa te prije svega biti ralanjen kao protuigra doigri. Nazvuk za koga? kamo? Nazvuk bivanja bytka u naputenosti od bitka. Kako se ona treba iskusiti? to je ona? Sama djelo izopaenosti bytka iz makinacije. Odakle to? Ne moda iz nitavnosti bytka; naprotiv! to znai makinacija? Makinacija i postojana prisutnost; . Kamo makinacija vodi? K doivljaju. Kako se to zbiva? (ens creatum novovjekovna priroda i povijest tehnika) Raaranjem bia, koje uprostoruje mo jednom oaranju koje smo provodi. Oaranje i doivljaj. Denitivno uvrivanje naputenosti od bitka u zaboravu bitka. Doba potpune neupitnosti i nevoljkosti protiv utemeljenja svakog cilja. Prosjenost kao rang. Nazvuk uskraivanja u kojem zvuanju?
98 99

II. NAZVUK

52. Naputenost od bitka

51. Nazvuk*
Nazvuk bytka kao uskraivanje u naputenosti bia od bitka to ve kazuje da se ovdje ne treba opisati ili objasniti ili dovesti u neki red neto dano. U drugom poetku lozoje drukiji je teret miljenja: proiz-miljanje onoga to se dogaa kao sam dogoaj, dovoenje bytka u istinu njegova bivanja. No budui da u drugom poetku bytak postaje dogoaj, i nazvuk bytka mora biti povijest, mora moi prolaziti kroz povijest potresajui njezinu bit te ujedno znati i kazivati trenutak te povijesti. (Ne misli se na neko oznaavanje i obiljeavanje u smislu lozoje povijesti nego na znanje o povijesti iz trenutka i kao trenutak prvog nazvuka istine samoga bytka.) A ipak taj govor zvui kao da je vano samo imenovati ono sadanje. Kao da se kazuje o dobu potpune neupitnosti koje se podvremeno protee preko onoga dananjeg i daleko prema naprijed. U tom dobu vie nita bitno ako ta odredba uope jo ima nekog smisla nije nemogue i nedostupno. Sve se spravlja i moe se spraviti, samo ako se za to ima volje. No da je upravo ta volja ona koja je ve unaprijed postavila i snizila ono to smije biti mogue i prije svega nuno, to se ve unaprijed pogreno razumije i ostavlja izvan svakog pitanja. Jer ta volja, koja sve spravlja, unaprijed se opredjeljuje za makinaciju, ono tumaenje bia kao pred-oivoga i predoenoga. Pred-oivo prvo znai: dostupno u mnijenju i raunanju; a zatim: stvorivo u pro-izvoenju i provoenju. A sve to miljeno iz temelja: bie kao takvo je ono pred-oeno, i samo ono predoeno je bivstvujue. Ono to makinaciji naizgled postavlja otpor i granicu, to je za nju samo graa za daljnji rad i poticaj za napredovanje, prigoda za proirenje i poveanje. Unutar makinacije nema niega upitnog, neega to bi imalo svoje dostojanstvo u piitanju kao takvom i samo tako te bi se time moglo iskriti i podii u istinu. Nasuprot tome, unutar makinacije svakako ima, i to tim vie, problema, poznatih tekoa koje postoje samo zato da bi se prevladale. Ima nejasnoa i nerazjanjenoga unutar pred-oavajue pro-izvodeega ob-janjavanja, ima zadaa koje jo nisu rijeene. Ali
* usp. Nazvuk, 72. Nihilizam

svega toga ima samo zato to makinacija odreuje bievnost bia, a ne recimo zato to bi ona sama mogla doputati neku granicu. No zato to se tako makinacijom protjeruje i istrebljuje upitnost i igoe se kao prava avolska spletka i zato to moda i u temelju to razaranje dostojnosti piitanja nije potpuno mogue ak ni za doba potpune neupitnosti, njemu je samom jo potrebno ono to mu doputa da makinativno dakle na svoj nain pusti da ono dostojno piitanja vai, a isotodobno ga uini i bezopasnim. A to je doivljavanje: da iz svega postaje neki doivljaj, i to sve vei i sve neuveniji doivljaj koji sve vie nadvikuje samoga sebe. Doivljaj, ovdje miljen kao temeljni nain predoavanja makinativnoga i zadravanja u njemu, svakome je dostupna javnost onoga tajnovitoga, tj. uzbudljivoga, nadraujuega, omamljujuega i oaravajuega, to ini nunim ono makinativno. Doba potpune neupitnosti ne trpi nita dostojno piitanja i razara svaku osamljenost. Zato upravo ono mora iriti govor o tome da su stvaralaki ljudi osamljeni, da bi dakle svatko doznao za osamljenost tih osamljenih i pravovremeno bio slikom i zvukom pouen o njihovu djelovanju. Ovdje osvjetenje dotie ono zlokobno ovog doba i uz to zna kako je daleko od svake vrste jeftine kritike vremena i psihologije. Jer valja znati da ovdje u svoj pustoi i stravinosti nazvuuje neto od biti bytka i svie svijest o naputenosti bia (kao makinacije i doivljaja) od bytka. To se doba potpune neupitnosti moe nadvladati samo nekim dobom jednostavne osamljenosti u kojoj se priprema spremnost za istinu samoga bytka.

52. Naputenost od bitka

najjaa je ondje gdje se najodlunije pritajila. To se zbiva ondje gdje je bie postalo i moralo postati ono najobinije i potpuna navika. To se prvo zbilo u kranstvu i njegovoj dogmatici, po kojoj je sve bie u svojem iskonu objanjeno kao ens creatum i gdje je stvoritelj ono najizvjesnije, a sve bie uinak tog najbivstvujuijeg uzroka. Ali odnos uzroka i uinka je ono najobinije i najgrublje i najblie ime si sva ljudska proraunatost i izgubljenost u biu moe pomoi kako bi neto objasnila, to znai dovela u jasnou onoga
101

100

II. NAZVUK

53. Nuda

obinoga i navike. Ovdje, gdje bie mora biti potpuna navika, nuno je pogotovo bytak ono obino i najobinije. A budui da sada u istini bytak jest ono najneobinije, ovdje se itav bytak ustegnuo i napustio bie. Naputenost bia od bitka: da se bytak povukao od bia i bie je isprva (kranski) postalo samo onime spravljenim od drugog bia. Vrhovno bie kao uzrok sveg bia preuzelo je bit bytka. To bie, neko spravljeno od boga tvorca, tada je postalo ovjekovom spravbom, ukoliko se sada bie shvaa samo u svojoj predmetnosti i njime se samo kao takvim ovladava. Bievnost bia blijedi u logiku formu, u ono mislivo nekog miljenja koje je smo neutemeljeno. ovjek je tako zaslijepljen onim predmetno-makinativnim da mu izmie ve i bie; a koliko vie tek bytak i njegova istina, gdje sve bie tek mora iznova izvirati i izazivati zauenje kako bi djelovanje dobilo svoje velike poticaje, naime za stvaranje. Naputenost od bitka: da bytak naputa bie, preputa ga njemu samome i tako puta da postane predmetom makinacije. Sve to nije jednostavno propadanje nego prva povijest samoga bytka, povijest prvog poetka i onoga to od njega potjee i tako nuno zaostaje. Ali ak i to zaostajanje nije neko puko negativum nego u svojem kraju tek iznosi na vidjelo naputenost od bitka, pretpostavimo li da je iz drugog poetka postavljeno pitanje o istini bytka i da tako poinje izlaenje u susret prvom poetku. Tada se pokazuje: to da bitak naputa bie znai: bytak se skriva u oitosti bia. I sam bytak bitno se odreuje kao to sebeusteue skrivanje. Bytak naputa bie ve time to postaje temeljnim karakterom bia koji se ustee te tako priprema odredbu bievnosti kao . Bie sada puta da bievnost vai samo kao naknadni dodatak, koji, naravno, u razini ravnanja po biu kao takvom mora postati i a priori. Najotriji dokaz za tu skrivenu bit bytka (za sebeskrivanje u otvorenosti bia) nije samo sniavanje bytka na ono najopenitije i najpraznije. Dokaz se izvodi kroz cijelu povijest metazike, za koju je upravo bievnost ono najpoznatije i ak mora postati onim najiz102

vjesnijim apsolutnog znanja i naposljetku kod Nietzschea nunim prividom. Poimamo li ovaj veliki nauk prvog poetka i njegove povijesti: bit bytka kao uskraivanje i najvie uskraivanje u najveoj javnosti makinacij i doivljavanja? Imamo li mi idui uho za zvuk nazvuka, koji mora zazvuati u pripremi drugog poetka? Naputenost od bitka: ona se mora iskusiti i podii u znanje koje oblikuje i vodi kao temeljno zbivanje nae povijesti. A za to je nuno: 1. da se sjetimo naputenosti od bitka u njezinoj dugoj i prikrivenoj povijesti, povijesti koja prikriva samu sebe. Nije dovoljno uputiti na ono dananje; 2. da se naputenost od bitka jednako tako iskusi kao nuda koja stri preko u prijelaz i potie ga kao do-laz prema onome iduem. I prijelaz se mora iskusiti u cijeloj svojoj irini i mnogolikosti (o tome usp. berlegungen IV, 96).

53. Nuda
Zato se, kada padne rije nuda, odmah pomisli na manjak i zlo, na neto to nam mora biti nemilo? Zato to se beznunost cijeni kao dobro, i to s pravom posvuda gdje znai blagostanje i sreu. Oni se odravaju samo neprekinutim dotokom onoga to je korisno i to se moe uivati, onim ve danim, to napredovanjem omoguava poveanje. Ali napredovanje nema budunosti, jer ono samo dalje vodi ono dosadanje njegovom vlastitom stazom. No kada se radi o onome emu pripadamo, kamo smo skriveno prinueni, kako tada stoji s nudom? Ono prinuujue, neshvaeno sueno bitno nadmauje svaki napredak, jer ono je smo ono pravcato budue, tako da openito ispada iz razlike zla i dobra i izmie svakom proraunu. Moe li nas (koga?) jo jednom spopasti takva prinuda? Ne bi li ona morala teiti potpunoj preobrazbi ovjeka? Bi li ona smjela biti neto manje od neizbjenosti onoga najviega zaudnog?
103

II. NAZVUK

55. Nazvuk

54. Naputenost od bitka

Njoj pripada zaborav bitka i istodobno raspad istine. To dvoje u temelju je isto. Ali ipak se, kako bi se proiznudila naputenost od bitka kao nuda, svako od njih za sebe mora osvijestiti da bi izbila najvia nuda, beznunost u ovoj nudi, te do prvog nazvuka dovela najdalju blizinu bijegu bogova. No ima li tvreg dokaza naputenosti od bitka nego to je ovaj: da ljudska masa, koja se istutnjava u divovskome i njegovu ureenju, vie nije dostojna niti toga da najkraim putem bude unitena? Tko sluti nazvuk nekog boga u takvom ustezanju? to bi se zbilo kada bismo jednom htjeli biti ozbiljni i iz svih se podruja prividnog kulturalnog djelovanja povukli u priznanje da ovdje vie nema nikakve nunosti? Ne bi li tada morala doi na vidjelo i na vlast neka nuda koja bi prinuivala? Teko je rei kamo i na to. Ali to bi ipak bila neka nuda i neki temelj nunosti. Zato nemamo vie hrabrosti za to povlaenje i zato nam se ono odmah ini neim nevrijednim? Zato to smo se odavno umirili u prividu stvaranja kulture i nerado ga se odriemo, jer im je i ono oduzeto vie ne nedostaje samo nunost djelovanja nego i ono smo. Ali tko sada jo stvara, taj je svakako morao provesti to povlaenje i susresti se s onom nudom kako bi u najdublje iskustvo primio onu nunost prijelaza, da bude prijelaz i rtva, i znao da upravo to nije odricanje i gubljenje nego snaga za jasnu odlunost kao vjesnicu bitnoga.

ne trebajui nita drugo. Ali naputenost od bytka je iskljuenost i osujeenje dogoaja. Iz nje mora zvuati nazvuk i poinjati s razvojem zaborava bytka u kojemu nazvuuje drugi poetak te tako i bytak.

Naputenost od bitka
Ono to Nietzsche prvi i to u smjeru platonizma spoznaje kao nihilizam uistinu je, gledano sa strane njemu stranog temeljnog pitanja, samo povrina mnogo dubljeg zbivanja zaborava bitka koje sve vie jaa upravo dok se trai odgovor na provodno pitanje. Ali ak ni zaborav bitka (ve prema odredbi) nije najiskonskiji usud prvog poetka, nego naputenost od bitka koju su moda najvie zakrivali i nijekali kranstvo i njegovi posvjetovljeni sljednici. Da se bie kao takvo jo moe pojaviti, a da ga je istina bytka ipak napustila, usp. razvlatenje i onoga kao . Kako se bie upotrebljava u takvom pojavljivanju naputenom od bitka (predmet i po sebi)? Uoi samorazumljivost i niveliranje i zapravo neraspoznatljivost bytka u vladajuem razumijevanju bitka.

Naputenost od bitka
to je od ega naputeno? Bie od onoga njemu i samo njemu pripadnog bytka. Bie se tada pojavljuje tako pojavljuje se sebi kao predmet i neko pred-runo kao da bytak ne biva. Bie je ono ravnoduno i nametljivo istodobno, u jednakoj neodlunosti i proizvoljnosti. Naputenosti od bytka u temelju je raspadanje bytka. Bit je rastrojena i samo se tako dovodi u istinu kao ispravnost pred-oavanja . Bie ostaje ono prisutno, a ono to je zapravo bivstvujue je ono postojano prisutno i tako sve uvjetujue i postvarujue, ono neuvjetovano, ab-solutno, ens entium, Deus itd. Ali koje zbivanje koje povijesti je ta naputenost? Postoji li neka povijest bytka? I kako rijetko i jedva ona zakrivena dolazi na vidjelo?
105

55. Nazvuk
Nazvuk istine bytka i samog njegova bivanja iz nude zaborava bitka. Podizanje te nude iz njezine dubine kao beznunost. Zaborav bitka ne zna za samoga sebe, on mnije da je pri biu, zbiljskome, blizak ivotu i siguran u doivljavanje. Jer on zna samo za bie. Ali tako, u takvom pribivanju bia, ono je naputeno od bytka. Naputenost od bitka temelj je zaborava bitka. No naputenost bia od bitka stvara privid kako je sada na dohvat i uporabu dano ono smo,
104

II. NAZVUK

56. Trajanje naputenosti od bitka u skrivenom nainu zaborava bitka

Naputenost od bytka zbiva se biu i to biu u cjelini te time takoer i upravo onom biu koje kao ovjek stoji usred bia i pritom zaboravlja njegov bytak. Nazvuk bytka eli vratiti bytak u njegovom potpunom bivanju kao dogoaj raskrivajui naputenost od bitka, to se zbiva samo tako da se bie utemeljenjem tu-bitka postavlja natrag u bytak otvoren u skoku.

56. Trajanje naputenosti od bitka u skrivenom nainu zaborava bitka

No tom zaboravu bitka odgovara vladajue razumijevanje bitka, tj. zaborav se kao takav tek tim razumijevanjem dovrava i prikriva samome sebi. U njemu vai kao nedodirljiva istina o bytku: 1. njegova openitost (ono najgeneralnije, usp. ); 2. njegova uobiajenost (neupitno, budui da je on ono najpraznije, to ne sadri nita upitno). Ali ovdje se bytak nikada ne iskusuje kao takav nego se uvijek shvaa samo u vidokrugu provodnog pitanja, polazei od bia: , i tako na stanovit nain s pravom kao ono svemu (naime biu kao zbiljskome i danome) zajedniko. Nain kako se ovdje u vidokrugu provodnog pitanja mora susretati i shvaati bytak ujedno mu se pripisuje kao bit. I pritom je to ipak samo nain jednoga vrlo upitnog obuhvaanja jednim jo upitnijim po-imanjem. Najdublji temelj povijesnog raskorjenjivanja pripadan je biti, on se temelji u biti bytka: da bytak izmie biu i pritom ga ipak puta da se pojavljuje kao bivstvujue i ak bivstvujuije. Budui da se to propadanje istine bytka provodi prije svega u najopipljivijem obliku posredovanja istine, u spoznavanju i znanju, ovdje, obratno, ako se raskorjenjivanje eli prevladati iz jednog novog ukorjenjivanja, na vlast mora doi pravcato znanje i to znanje o samom bytku. A pritom je opet prva zadaa da se upravo ona bit bytka, naputenost od bytka, iz temelja spozna, a to znai da se najprije ispita.
106

U emu se javlja naputenost od bitka: 1. Potpuna neosjetljivost za mnogoznanost u onome to se smatra pripadnim biti; mnogoznanost uzrokuje nejakost i nevoljkost za zbiljsku odluku. Npr. to se sve zove narod: ono zajedniko, rasno, nie i donje, nacionalno, trajno; npr. to se sve zove boansko. 2. Vie se ne zna to je uvjet a to uvjetovano i neuvjetovljivo. Idolatrija uvjet povijesnog bytka, npr. narodnosnoga sa svom njegovom mnogoznanou, u ono neuvjetovano. 3. Zapinjanje u miljenju i postavljanje vrijednosti i ideja; u tome se bez ikakvog ozbiljnog pitanja kao u neemu nepromjenjivom vidi sklopljenost povijesnog tubitka; a tome odgovara miljenje u svjetonazorima (usp. Doigra, 110. , platonizam i idealizam) 4. U skladu s tim sve se ugrauje u neki kulturalni pogon, a velike odluke, kranstvo, ne postavljaju se iz korijena nego se zaobilaze. 5. Umjetnost se podvrgava kulturalnom troenju i ne razumije se njezina bit; sljepilo spram njezine bitne jezgre, nain utemeljivanja istine. 6. Openito je znakovita pogrena procjena s obzirom na ono protivno i nijeno; ono se jednostavno odguruje kao ono zlo, pogreno se tumai i time umanjuje te se opasnost od njega tek time doista poveava. 7. U tome se pokazuje posve izdaleka neznanje o pripadnosti onoga nita, nitenja samoga bytka, besvjesnost u pogledu konanosti i jedincatosti bytka. 8. S time ide i neznanje biti istine; da prije svakog uvanja mora biti odlueno o istini i njezinu utemeljenju; slijepa pomama za istinitim u prividu ozbiljnog htijenja (usp. berlegungen IV, 83). 9. Otuda odbijanje pravcatog znanja i strah od piitanja; izbjegavanje osvjetenja; bijeg u zgode i makinacije. 10. Sav mir i suzdranost ine se kao nedjelovanje i otputanje i odricanje, a moda je najdalji premet natrag u putanje bitka da bude kao dogoaj. 11. Sigurnost u sebe nedoputanja da se vie bude zvan; otvrdnue za sve migove; nejakost iekivanja; samo jo izraunavanje.
107

II. NAZVUK

58. Koja su tri oblika zakrivanja naputenosti od bitka i kako se pokazuju

12. Sve su to samo odrazi jednog zamrenog i otvrdnulog iskrivljenja biti bytka, pogotovo njegove krevitosti: da jedincatost, rijetkost, trenutanost, sluaj i spopad, suzdranost i sloboda, pohrana i nunost pripadaju bytku; da on nije ono najpraznije i najopenitije nego ono najbogatije i najvie i biva samo u do-goenju, pomou kojega tu-bitak kroz bie dolazi do utemeljenja istine bitka u sklanjanju. 13. Posebno pojanjenje naputenosti od bitka kao propasti Zapada; bijeg bogova; smrt moralno kranskog Boga; njegovo pretumaenje (usp. Nietzscheova upozorenja). Zastiranje tog raskorjenjivanja samonalaenjem ovjeka koje je lieno temelja, ali koje toboe poinje ispoetka (novi vijek); to zastiranje pocakljeno i pojaano napretkom; otkria, izumi, industrija, stroj; ujedno omasovljenost, zaputenost, pad u bijedu, sve kao odrjeenje od temelja i poredaka, raz-korjenjivanje, ali u najdubljem smislu zastiranje nude, nejakost za osvjetenje, nemo istine; napredovanje u nebie kao sve vea naputenost od bytka. 14. Naputenost od bitka najdublji je temelj za nudu beznunosti. Kako se moe proishoditi ta nuda kao nuda? Ne mora li netko dati da zasja istina bytka ali emu? Tko od beznunih moe vidjeti? Ima li ikada izlaza iz neke takve nude, koja se kao nuda stalno nijee? Nedostaje htijenje da se izae. Moe li ovdje sjeanje na bile mogunosti tu-bitka voditi osvjetenju? Ili ovdje u tu nudu mora prodrijeti neto ne-obino, ne-smislivo? 15. Naputenost od bitka, pribliena osvjetenjem pomraenja svijeta i razaranja zemlje u smislu brzine, proraunatosti, zahtjeva masovnoga (usp. Nazvuk, 57. Povijest bytka i naputenost od bitka). 16. Istodobna vladavina bespomonosti puke nastrojenosti i nasilnosti ureenja.

tubitak na osvjetenje nihilizma. Zato je jo slabija nada da e ovo doba imati volje za znanje temelja nihilizma. Ili bi tek iz tog znanja trebala proizai jasnoa o injenici nihilizma? Naputenost od bitka odreuje jedno neusporedivo doba u povijesti istine bytka. To je doba bytka dugog vremena, u kojemu istina oklijeva jasno pokazati svoju bit. Vrijeme opasnosti prolaenja svake bitne odluke, vrijeme odricanja od borbe za mjerila. Bezodlunost kao podruje neobveznosti makinacij, gdje se ono veliko raskreuje u nakaznosti divovskoga, a jasnoa kao prozirnost praznoga. Dugo oklijevanje istine i odluk je uskraivanje najkraeg puta i najveih trenutaka. U tom je dobu biu, onome to se zove onim zbiljskim i ivotom i vrijednostima, izvlaten bytak. Naputenost od bitka zakriva se u sve veoj vanosti proraunatosti, brzine i zahtjeva masovnosti. U tom zakrivanju radi se o upornom izopaenjivanju naputenosti od bitka i ini je se nedodirljivom.

58. Koja su tri oblika zakrivanja naputenosti od bitka i kako se pokazuju

1. Proraunatost tek dola na vlast makinacijom tehnike, koja se s obzirom na znanje temelji u onome matematikom; ovdje nejasno posezanje u naela i pravila, stoga sigurnost upravljanja i planiranja, pokuaj; neupitnost da emo nekako uspjeti; nita nije nemogue, izvjesnost bia; pitanje o biti istine vie nije potrebno; sve se mora ravnati po danom stanju prorauna; odatle prednost organizacije, odricanje od preobrazbe iz temelja koja slobodno raste; ono neproraunjivo ovdje je samo ono to proraun jo nije svladao, ali e se jednom takoer uhvatiti; dakle nipoto ne neto izvan svakog rauna; u sentimentalnim trenucima, koji nisu rijetki upravo pod vladavinom proraunatosti, poziva se na sudbinu i providnost, ali nikada tako da bi iz onoga to se zaziva mogla proizlaziti neka snaga oblikovanja koja bi pomamu za proraunavanjem ikada mogla svesti u njezine granice.
109

57. Povijest bytka i naputenost od bitka

Naputenost od bitka temelj je te time ujedno i iskonskija odredba biti onoga to je Nietzsche prvi prepoznao kao nihilizam. Koliko je samo malo ak i njemu i njegovoj snazi uspjelo prisiliti zapadni
108

II. NAZVUK

58. Koja su tri oblika zakrivanja naputenosti od bitka i kako se pokazuju

Proraunatost se ovdje misli kao temeljni zakon ponaanja, ne kao puko razmiljanje i ak lukavstvo nekog pojedinanog djelovanja, to pripada svakom ljudskom postupku. 2. Brzina svake vrste; mehaniko poveanje tehnikih brzina, i to openito samo posljedica te brzine; ona neizdravanje u tiini skrivenog rasta i iekivanja; pomama za nenad-anim, onim to uvijek iznova neposredno i drukije obuzima i pogaa; prolaznost kao temeljni zakon postojanosti. Nuno brzo zaboravljanje i gubljenje sebe u najbliemu. Odatle zatim pogrena predodba o visokom i najviem u izoblienosti najviih postignua; posve koliinsko poveavanje, sljepilo spram istinski trenutanoga, koje nije prolazno ve otvara vjenost. No za brzinu je ono vjeno puko trajanje istoga, ono prazno i-tako-dalje; skriven ostaje pravcati ne-mir borbe, na njegovo mjesto stupila je uznemirenost uvijek dosjetljivog pogona, gonjenog tjeskobom od dosade samim sobom. 3. Zahtjev masovnosti. Time se ne misli samo na mase u nekom drutvenom smislu; one se pojavljuju samo zato to ve vai broj i ono proraunjivo, tj. ono to je dostupno svakome na jednak nain. Ono mnogima i svima zajedniko je ono za mnoge to oni znaju kao ono to sve nadmauje; otuda zahtjev za proraunatost i brzinu, kao to, obratno, one opet pruaju koloteinu i okvir masovnome. Ovdje se radi o najotrijem jer je najneupadljivije protivnitvu onome rijetkome, jedincatome (bit bitka). Posvuda u tim zakrivanjima naputenosti od bitka prostire se izopaenje bia, nebie, i to u prividu nekog velikog zbivanja. Rairenost tih oblika zakrivanja naputenosti od bitka i time upravo nje same najjaa je, jer isprva niti primjetna, prepreka pravoj procjeni i utemeljenju temeljnog ugoaja suzdranosti, u kojemu tek bljesne bit istine ukoliko se zbije pomaknue u tu-bitak. No oni naini boravljenja u biu i ovladavanja njime tako su podrivajui zato to se, recimo, ne mogu nekog dana jednostavno ukloniti kao naizgled samo izvanjski oblici koji obuhvaaju neto unutarnje. Oni sami sebe postavljaju na mjesto unutarnjega i napokon nijeu razliku nekoga unutra i vani, jer oni su ono prvo i sve. Tome odgovaraju nain kako se dolazi do znanja i proraunata, brza, masovna raspodjela nerazumljenih spoznaja to veem broju ljudi u
110

to kraem vremenu; kolovanje je rije koja u svojem sadanjem znaenju upravo izvre naglavce bit kole i . Ali i to je samo nov znak prevrata koji ne zaustavlja sve vee raskorjenjivanje jer ne dospijeva do korijen bia niti to eli zato to bi se ondje morao susresti sa svojom vlastitom neutemeljenou. Proraunatosti, brzini i masovnosti pridruuje se jo neto, to u odnosu na sve troje naglaeno preuzima prikrivanje i preruavanje unutarnjeg raspada to je: 4. ogoljavanje, objavljivanje i poopavanje svakog ugoaja. Pustoi koja se time stvara odgovara sve vea nepravcatost svakog stava i ujedno s time razvlatenje rijei. Rije je samo jo zvuk i glasno poticanje, pri kojemu uope vie ne moe biti stalo do nekog smisla jer se oduzima sva sabranost mogueg osvjetenja i osvjetenje se openito prezire kao neto zaudno i lieno snage. Sve to postaje tim zlokobnije to se nenametljivije odigrava, to samorazumljivije prisvaja svakodnevicu i takorei se pokriva novim oblicima ureenja. Posljedica ogoljenja ugoaja, koje je ujedno preruavanje sve vee praznine, potpuno se pokazuje u nesposobnosti da se upravo pravo zbivanje, naputenost od bitka, iskusi kao ugaajua nuda, ak i pretpostavi li se da bi se ona u nekim granicama mogla i pokazati. 5. Svi ti znakovi naputenosti od bitka upuuju na poetak doba potpune neupitnosti svih stvari i svih makinacija. Ne samo da se naelno vie ne prihvaa nita skriveno, ve presudnije postaje to to se sebeskrivanje kao takvo vie ni na koji nain ne moe pojaviti kao odredbena mo. No u doba potpune neupitnosti upravo e se gomilati i nametati problemi, ona vrsta pitanja koja nisu nikakva pitanja jer odgovaranje na njih ne smije imati nita obvezujue, ukoliko i ono odmah opet postaje problemom. Upravo to unaprijed kazuje: nita nije nerjeivo i rjeenje je samo stvar koliine vremena i prostora i snage. 6. Ali sada se, budui da je bie naputeno od bytka, javlja prilika za najpliu sentimentalnost. Tek se sada sve doivljava, i svaki pothvat i svako uprizorenje puca od doivljaj. A to doivljavanje svjedoi da je sada i sam ovjek kao bivstvujui izgubio svoj bytak i postao plijenom svojega lova za doivljajima.
111

II. NAZVUK

61. Makinacija

59. Doba potpune neupitnosti i oaranosti

Doba civilizacije obino se naziva dobom raz-aranosti, i ini se kako ono bolje, ak jedino, ide uz potpunu neupitnost. No ipak je obratno. Samo to se mora znati odakle oaranost dolazi. Odgovor: iz bezgranine vladavine makinacije. Kada ona doe do krajnje vlasti, kada sve prome, tada vie nema uvjeta koji su potrebni da bi se oaranost posebno osjeala i da bi se od nje ogradilo. Opsjednutost tehnikom i njezinim naprecima koji se stalno meusobno nadmauju samo je jedan znak te oaranosti, u skladu s kojim sve tjera na proraunavanje, koritenje, uzgajanje, lako rukovanje i propisivanje. Sada ak i ukus postaje stvar tog propisivanja i najvaniji je dobar nivo. Prosjek postaje sve bolji, i zahvaljujui tom poboljanju sve neodoljivije i neupadljivije osigurava svoju vladavinu. Naravno, zabluda je kada se zakljuuje kako e sa to viim prosjekom to via postajati nadprosjena postignua. Sam je taj zakljuak izdajniki znak raunskog karaktera tog stava. Ostaje pitanje je li uope jo potreban prostor za ono nadprosjeno, ne postaje li skromnost u prosjeku sve mirnija i opravdanija, dok ak samu sebe ne uvjeri u to da je sama ve postigla i da po elji moe neposredno postizati ono to nad-prosjek tvrdi da moe ponuditi. Stalno dizanje nivoa prosjenoga i odgovarajue irenje i rasprostiranje razine nivoa sve do platforme sveg djelovanja uope najzlokobniji je znak nestajanja prostor odluivanja, znak naputenosti od bitka.

Ali gdje istina odavno vie nije pitanje i ve se pokuaj takvog pitanja odbacuje kao smetnja i neumjesno mozganje, ondje nuda naputenosti od bitka uope nema vrijeme-prostora. Ondje gdje posjed istinitoga kao ispravnoga nije u pitanju i upravlja svim injenjem i proputanjem, emu tu jo pitanje o biti istine? A ondje gdje se ak i taj posjed istinitoga moe pozivati na djela, tko bi se tu jo gubio u beskorisnosti nekog pitanja o biti i izlagao se poruzi? Iz zatrpanosti biti istine kao temelja tu-bitka i utemeljenja povijesti dolazi beznunost.

61. Makinacija*
U obinom znaenju naziv za jedan lo nain ljudskog ponaanja i poticanje na to. U vezi s pitanjem bitka time se ne imenuje neko ljudsko ponaanje nego jedan nain bivanja bitka. Treba udaljiti i obezvreujui prizvuk, iako makinacija pogoduje izopaenju bitka. Ali ak se ni to izopaenje ne smije obezvreivati, jer ono je bitno za bit. Naprotiv, taj naziv odmah treba upuivati na spravljanje (, ), to mi dodue poznajemo kao ljudsko ponaanje. Samo to je ba i ono smo mogue samo na temelju nekog tumaenja bia u kojemu na vidjelo dolazi spravljivost bia, naime tako da se bievnost upravo odreuje u postojanosti i prisutnosti, da se neto spravlja smo od sebe i u skladu je s tim i spravljivo za jedan odgovarajui postupak. Spravljanje-smo-od-sebe je tumaenje koje polazi od i njezina vidokruga na taj nain da se sada ve izraava premjetanje teita u ono spravljivo i sebe-spravljajue (usp. odnos izmeu i ), to emo ukratko nazvati makinacija. Ali u vrijeme prvog poetka, kada dolazi do razvlatenja , na svjetlo dana jo ne izlazi makinacija u cijeloj svojoj biti. Ona ostaje zakrivena u postojanoj prisutnosti, ija odredba u poetnom grkom miljenju dosee vrhunac u pojmu . Srednjovjekovni pojam actusa ve prikriva poetno grku bit tumaenja bievnosti. S time je pove* usp. Nazvuk, 70. i 71. Ono divovsko.

60. Odakle beznunost kao najvia nuda?

Bez-nunost postaje najvia ondje gdje je samoizvjesnost postala nenadmaivom, gdje se sve smatra izraunjivim i gdje je prije svega odlueno, bez prethodnog pitanja, tko mi jesmo i to trebamo initi; gdje je izgubljeno i nikada nije doista utemeljeno znanje da se pravi samo-bitak zbiva u utemeljivanju-nadilazei-sebe, to zahtijeva: utemeljivanje prostora utemeljivanja i njegova vremena, to iziskuje: znanje o biti istine kao onoga to je neophodno znati.
112

113

II. NAZVUK

63. Do-ivljavanje

zano to to se sada ono makinativno razgovjetnije probija u prvi plan i prikljuenjem idovsko-kranske ideje stvaranja i odgovarajuih predodaba o bogu ens postaje ens creatum. Ako se i suzdrimo od grubog tumaenja ideje stvaranja, ipak bitna ostaje prouzroenost bia. Veza uzroka i uinka postaje svevladajuom (Bog kao causa sui). To je bitno udaljavanje od te ujedno prijelaz prema pojavi makinacije kao biti bievnosti u novovjekovnom miljenju. Mehanistiki i bioloki nain miljenja uvijek su samo posljedice skrivenog makinativnog tumaenja bia. Makinacija kao bivanje bievnosti daje prvi mig u istinu samoga bytka. O njoj znamo zaista malo, iako ona vlada povijeu bitka dosadanje zapadne lozoje od Platona do Nietzschea. ini se da je zakon makinacije, iji temelj jo nije dokuen, taj da se ona to se mjerodavnije razvija tako je u srednjem i u novom vijeku to upornije i makinativnije kao takva skriva, u srednjem vijeku iza pojma ordo i analogiae entis, a u novom vijeku iza predmetnosti i objektivnosti kao temeljnih oblika zbilje te time bievnosti. A s tim je prvim zakonom makinacije povezan jedan drugi: to se makinacija odlunije tako skriva, to vie goni na prevlast onoga za to se ini da je posve suprotno njezinoj biti, a ipak je iste biti, na doivljaj (usp. u Nazvuk sve o doivljaju). Tako se prikljuuje i trei zakon: to je neuvjetovanija mjerodavnost doivljavanja za ispravnost i istinu (te time zbilju i postojanost), to je bezizglednije da se s tog stajalita postigne neka spoznaja makinacije kao takve. to bezizglednije to raskrinkavanje, to neupitnije bie, to odlunija odbojnost spram svake upitnosti bytka. Sama makinacija izmie, a, budui da je ona bivanje bytka, i sam bytak. No to ako iz sveg tog naizgled samo tetnoga i usteuega proizlazi neki posve drukiji uvid u bit bytka i sam se bytak raskriva ili pak dovodi u nazvuk kao uskraivanje? Kada se makinacija i doivljaj navode zajedno, tada to upuuje na njihovu bitnu uzajamnu pripadnost, ali ujedno zakriva jednu jednako bitnu neistodobnost unutar vremena povijesti bytka. Makinacija je ono rano, ali jo dugo skrivano izopaenje bievnosti bia. Ali i kada u odreenim likovima, kao u novom vijeku, izae u javnost tuma114

enja bia, ona se ne prepoznaje ili ak poima kao takva. Naprotiv, irenje i uvrivanje njezine izopaenosti odvija se u tome da se ona osobito povlai iza onoga to se ini njezinom krajnjom protivnou, a ipak posve i samo ostaje njezinom spravbom. A to je doivljaj. Supripadnost toga dvoga poima se samo iz vraanja u njihovu najdalju neistodobnost i iz rastvaranja privida njihove krajnje suprotnosti. Kada mislilako osvjetenje (kao piitanje o istini bytka i samo kao to) doe do znanja o toj supripadnosti, tada se ujedno ve iz znanja drugog poetka pojmila osnovna karakteristika povijesti prvog poetka (povijest zapadne metazike). Makinacija i doivljaj formularno je iskonskija varijanta formule za provodno pitanje zapadnog miljenja: bievnost (bitak) i miljenje (kao pred-oavajue po-imanje).

62. Naputenosti od bitka pripadno prikrivanje nje same makinacijom i doivljajem

1. Supripadnost makinacije i doivljaja. 2. Zajedniki korijen toga dvoga. 3. Ukoliko oni dovravaju prikrivanje naputenosti od bitka. 4. Zato je Nietzscheova spoznaja nihilizma morala ostati nepojmljenom. 5. to naputenost od bitka jednom spoznata raskriva o samom bytku? Iskon naputenosti od bitka. 6. Na koje se naine naputenost od bitka mora iskusiti kao nuda? 7. Ukoliko je ve za to nuan prijelaz u prevladavanje? (Tu-bitak) 8. Zato tek za taj prijelaz Hlderlinovo pjesnitvo postaje buduim te time povijesnim?

63. Do-ivljavanje
Bie kao pred-oeno dovesti u odnos spram sebe kao odnosnog sredita i tako ukljuiti u ivot. Zato ovjek kao ivot (animal rationale) (ratio pred-oavanje!).
115

II. NAZVUK

67. Makinacija i doivljaj

Samo ono do-ivljeno i do-ivljivo, ono pro-dirue u okruju doivljavanja, to ovjek moe dovesti sebi i pred sebe, moe vaiti kao bivstvujue.

66. Makinacija i doivljaj

U biti oboga lei to da ne znaju za granice te prije svega za nelagodu, a pogotovo ne za plahost. Najdalja im je snaga pohranjivanja. Na njezino mjesto stupilo je pretjerivanje i nadvikivanje i slijepo puko vikanje na druge, u kojoj se vici vie na samoga sebe i sebe samoga zavarava o iupljenosti bia. U skladu sa svojom bezgraninou i odsutnou nelagode, makinaciji i doivljaju sve je otvoreno i nita nije nemogue. Oni moraju misliti da su u cjelini i da su ono trajno, i zato im nita nije tako uobiajeno kao ono vjeno. Sve je vjeno. A ono vjeno ovo vjeno kako ono ne bi bilo i ono bitno? No ako je to, to se nasuprot tome jo moe navesti? Moe li se nitetnost bia i naputenost od bitka na bolji i vei nain pohraniti u maski istinite zbilje nego pomou makinacije i doivljaja?

64. Makinacija
( ) postojana prisutnost ens creatum priroda povijest kauzalnost i predmetnost pred-oenost do-ivljaj

Doivljaj 65. Izopaenje bytka

to je doivljaj? Ukoliko u izvjesnosti onoga ja (zacrtanoj u odreenom tumaenju bievnosti i istine). Kako pojava doivljavanja podupire i uvruje antropoloki nain miljenja. Ukoliko je doivljavanje neki kraj (jer neuvjetovano potvruje makinaciju).

bievnost kao m a k i n a c i j a i ispravnost bivanje bievnosti doivljaj naputenost od bitka beznunost nazvuk bivanja bytka u naputenosti od bitka makinacija uskraivanje oaranje
116

67. Makinacija i doivljaj

Makinacija kao vladavina spravljanja i spravbe. No ovdje ne treba misliti na ljudsko djelovanje i bavljenje i njegov pogon nego je ono, obratno, u svojoj neuvjetovanosti i iskljuivosti mogue samo na osnovi makinacije. To je imenovanje jedne odreene istine bia (njegove bievnosti). Prvo i ponajvie, ta nam je bievnost shvatljiva kao predmetnost (bie kao predmet predoavanja). Ali makinacija shvaa tu bievnost dublje, poetnije, jer je dovodi u odnos s . U makinaciji ujedno lei kransko-biblijsko tumaenje bia kao ens creatum, bilo da se ono sada shvaa vjerski ili svjetovno.
117

doivljaj uvrivanje oaranje

II. NAZVUK

69. Doivljaj i antropologija

Pojavu makinativne biti bia povijesno je vrlo teko shvatiti jer ona u temelju djeluje od prvog poetka zapadnog miljenja (tonije od sloma grke ). Descartesov korak ve je prva i presudna posljedica, posljedini rezultat kojim makinacija dolazi na vlast kao preobraena istina (ispravnost), naime kao izvjesnost. Prvo se treba pokazati makinativna bit u obliku ens kao ens certum. Na putu prevladavanja metazike certum se mora protumaiti u odnosu na ono makinativno, koje se time presudno odreuje. Daljnje posljedice: ono matematiko i sistem i ujedno s time tehnika. Makinacija ( ) za svoj dugo zadravan pandan, koji se tek na kraju poeo pokazivati, ima doivljaj. Ta dva naziva imenuju povijest istine i bievnosti kao povijest prvog poetka. to se misli pod makinacijom? Ono to je otputeno u vlastitu okovanost. Koji su okovi? Shema potpuno proraunjive objanjivosti, ime se svako zdruuje sa svakim i postaje si potpuno strano, tovie jo posve drugo nego strano. Odnos neodnosnosti.

Ali taj dogoaj naputenosti od bitka pogreno bi se tumailo kada bi se u njemu htio vidjeti samo proces propadanja umjesto da se pomisli na to da on prolazi kroz vlastite i jedine naine otkrivanja bia i njegova ista opredmeivanja u odreenom pojavljivanju koje naizgled nema pozadine niti uope temelja. Proizlaenje prirodnoga, pojavljivanje samih stvari, kojemu, naravno, pripada taj privid lienosti temelja. Naravno, to prirodno vie nije ni u kakvu neposrednom odnosu spram nego je posve prilagoeno za ono makinativno, za to je zacijelo pripremljeno prethodnom prevlau nadprirodnoga. To otkrie prirodnoga (napokon i spravljivoga i ovladivoga te doivljivoga) jednog se dana mora iscrpiti u svojim vlastitim bogatstvima i uvrstiti se u sve pustiju mjeavinu dosadanjih mogunosti, dodue tako da to samo-jo-nastavi-i-oponaaj ujedno sve manje zna i moe znati za samoga sebe u onome to ono jest te se stoga samome sebi ini to stvaralakijim to vie radi na svojem kraju. Meusobno pronalaenje makinacije i doivljaja u sebi ukljuuje neusporediv dogoaj unutar skrivene povijesti bytka. Ali jo nigdje nema znaka za to da bi ovo doba poinjalo postajati svjesno neega od toga. Ili njemu mora ostati uskraeno, a postati nazvukom istine bytka samo onima koji ve prelaze u istinu?

68. Makinacija i doivljaj

Koja se krajnost i najvea suprotnost time spoznala u svojoj pripadnosti, u jednoj pripadnosti koja tek naznauje ak i ono to jo ne poimamo, jer je istina tog istinitoga jo neutemeljena? Ali moemo osvjetavati to pripadno i pritom uvijek ostajati podalje od bilo koje vrste ralanjivanja situacije blejanjem u samoga sebe. Kako se makinacija i doivljaj (prvo dugo, pa ak i do sada, kao takvi zakriveni) naizmjence tjeraju do krajnosti i time razvijaju izoblienja bievnosti i ovjeka u njegovu odnosu spram bia i samoga sebe do njihove krajnje naputenosti i sada se u tim izoblienjima tjeraju jedno na drugo i stvaraju jedinstvo koje tek doista zakriva to se u njemu dogaa: naputenost bia od svake istine bytka i posve ak i od njega samoga.
118

69. Doivljaj i antropologija*

Da se jo danas, i ak opet, antropologija postavlja kao sredite svjetonazorske skolastike, to uvjerljivije od svakog historijskog dokazivanja ovisnosti pokazuje da se jo jednom priprema povratak posve na Descartesovo tlo. Kakvu god frizuru antropologija pritom imala, bilo prosvjetiteljsko-moralnu, bilo psiholoki-prirodnoznanstvenu, bilo duhovnoznanstveno-personalistiku, bilo kransku ili politiko narodnosnu, to je posve svejedno s obzirom na odluujue pitanje: naime pitanje da li se novi vijek pojmio kao neki kraj i pitalo se o nekom drugom poetku ili se inzistira na ovjekovjeenju jednog
* to je doivljaj! Kako njegova vladavina vodi antropolokom nainu miljenja! Kako je to kraj, jer bezuvjetno potvruje makinaciju

119

II. NAZVUK

70. Ono divovsko

propadanja koje traje od Platona, to se naposljetku moe samo jo ako se samoga sebe uvjeri da je vlastito neznanje zapravo prevladavanje predaje. Pritom je sasvim u redu ako neznanje (da ne kaemo neodgovornost) ide dotle da se istodobno sebe hvasta kao prevladavatelja Descartesove lozoje, a suvremenici nita ne slute o toj igri neznanja. No kao to je u doba novokantovstva prava povijest vremena zanemarivala jo uvijek znatnu uenost i brinost u radu, tako e se i dananje doba doivljavanja jo manje obazirati na taj dosadan odraz svoje vlastite povrnosti, pun opih mjesta.

70. Ono divovsko*

Prvo ga moramo oznaiti iz onoga to je najblie te kao i smo jo neko predmetno dano kako bismo uope omoguili da nazvui naputenost od bitka te time vladavina izopaenja (makinacije). No im se sama makinacija bitkovnopovijesno pojmi, ono divovsko se raskriva kao neto drugo. Ono vie nije ono pred-oivo predmetno nekoga bezgraninog kvantitativnoga nego kvantiteta kao kvaliteta. Kvaliteta se ovdje shvaa kao temeljni karakter onoga quale, onoga to, bti, samoga bytka. Kvantiteta kvaliteta, , to nam je poznato kao kategorija, tj. u odnosu na sud. Ali ovdje se ne radi o preokretu jedne kategorije u neku drugu, o nekom dijalektikom posredovanju formi predoavanja, koje bi i smo bilo pred-odbeno, nego o samoj povijesti bitka. Taj preokret pripremljen je u tome to se bievnost odreuje polazei od i od . Pred-oavanje i pred-sebe-dovoenje u sebi ukljuuje ono koliko i ukoliko, pitanje odmaknutosti s obzirom na bie kao pred-met; i to ne mislei pritom na odreene prostorne stvari i odnose. Pred-oavanje kao sistematsko ini taj od-mak i njegovo prevladavanje i osiguranje temeljnim zakonom odreivanja predmeta. Nabaaj pred-oavanja u smislu predujmljujue-planirajue-ureu* usp. makinacija

jueg obuhvaanja svega prije negoli je ve shvaeno u posebnome i pojedinanom, to pred-oavanje nema granicu u danome i ne eli nai nikakvu granicu nego je odluujue ono bezgranino, ali ne kao protjeue i puko i-tako-dalje nego ono koje nije vezano nikakvom granicom danoga, niim danim ili to se moe dati kao granicom. Naelno ne postoji ono ne-mogue; tu se rije mrzi, tj. ljudima je sve mogue, samo ako se sve urauna u svakom pogledu, i to unaprijed, i osiguraju se uvjeti. Ve iz toga postaje jasno da se uope ne radi o nekom preokretu kvantitativnoga u neto kvalitativno nego o tome da se iskonska bit kvantitativnoga i mogunosti njegove pred-odbe (proraunjivost) spozna u biti vladavine pred-odbe kao takve i opredmeivanja bia. Odavde pak postaje jasno da oni koji razvijaju pred-odbu (svijet kao sliku) po svojoj samosvijesti ne znaju nita o toj biti kvantitativnoga te zato takoer ni o povijesti koja priprema i dovrava njegovu vladavinu. A pogotovo ne znaju nita o tome da se naputenost bia od bitka dovrava u onome divovskom kao takvom, tj. u prividu onoga to biu puta da bude najbivstvujuije. S onim kvantitativnim postupa se kvantitativno, tj. proraunato, ali se ujedno kae da je ono postavljeno u svoje granice i obuzdano odreenim principima. Zbog toga se jo i danas, i danas vie nego prije, prostor i vrijeme ne mogu pojmiti drukije nego kvantitativno, ili u krajnjem sluaju kao forme tih kvantiteta. Smatra se udnovato pretencioznim ak i misliti vrijeme-prostor kao neto potpuno nekvantitativno. Tada se pomo trai u upuivanju na to da se ovdje imenica vrijeme npr. prenosi na neto drugo. Ono kvantitativno (quantitas) moe se pojaviti kao kategorija jer je ono u temelju bit (izopaena bit) samoga bytka, ali bit se isprva trai samo u bievnosti bia kao prisutno-postojanoga. Dakle, to da ono kvantitativno postaje kvalitetom znai: izopaenost bytka ne spoznaje se, dodue, u svojoj bitnoj pripadnosti biti bytka, ali ta spoznatljivost priprema se bitkovnopovijesnim znanjem da ono kvantitativno vlada svim biem. Razlog to ipak ne izlazi na
121

120

II. NAZVUK

72. Nihilizam

vidjelo kao bytak u tome je to se pred-oavanje, u kojemu je utemeljena bit kvantitativnoga, kao takvo ujedno i uvijek dri bia i odvaja se od bytka ili, to je isto, u najboljem sluaju puta da on vai kao ono najgeneralnije (predoavanja), kao ono najpraznije. Ali prije svega je, povijesno pojmljeno, ono divovsko kao takvo ono neproraunjivo, a ono je pak iz prebliske blizine neshvatljivo navijetanje samoga bytka, ali u liku beznunosti nude. Zato ono divovsko ne zna za pretek? Zato to ono proizlazi iz tajenja jednoga manjka i tom tajenju daje privid nesputanog objavljivanja nekog posjeda. Budui da ono divovsko nikada ne zna za pre-tek, za ono ne-iscrpno neiscrpljeno, mora mu ostati uskraeno i ono jednostavno. Jer bitna jednostavnost proizlazi iz punine i ovladavanja njome. Jednostavnost divovskoga samo je privid koji treba zatajiti prazninu. Ali u ureenju svih tih prividnosti ono divovsko ima vlastitu bit i jedincato je.

72. Nihilizam
u Nietzscheovu smislu znai: da su svi ciljevi nestali. Nietzsche ovdje misli na ciljeve koji u sebi rastu i preobraavaju ovjeka (kamo?). Za miljenje u ciljevima (odavno pogreno tumaen grkog pojma ) pretpostavljaju se i idealizam. Stoga to idealistiko i moralno tumaenje nihilizma usprkos svojoj bitnosti ostaje privremeno. Smjerajui na drugi poetak, nihilizam se mora temeljitije pojmiti kao bitna posljedica naputenosti od bitka. No kako se ona moe spoznati i kako o njoj odluivati ako je ve i ono to je Nietzsche prvi iskusio i promislio kao nihilizam dosada ostalo nepojmljeno te prije svega nije prisiljavalo na osvjetenje? Zavedeno i nainom samog Nietzscheova obraanja, njegov se nauk o nihilizmu primalo na znanje kao zanimljivu psihologiju kulture, ali ve se unaprijed krialo pred njegovom istinom, tj. otvoreno se ili preutno dralo dalje od njega kao avoljeg posla. Jer oito se razmiljalo: kamo bismo doli kada bi to bilo i postalo istinito? I ne sluti se da je pravi nihilizam upravo to razmiljanje odnosno onaj stav i dranje spram bia koji ga nose: sebi se ne eli priznati bez-ciljnost. I zato se odjednom opet ima ciljeve, pa bilo to i tako da se u cilj uzdigne neto to u najboljem sluaju moe biti sredstvo za postavljanje cilja i teenje njemu: npr. narod. I zato je ba ondje gdje se vjeruje kako se opet ima ciljeve, gdje se je opet sretan, gdje se prelazi na to da se kulturalna dobra (kino i putovanja u ljetovalita na moru) koja su dosada veini bila uskraena uine ravnomjerno dostupnima cijelom narodu ba je ondje, u tom bunom pijanstvu doivljaja, najvei nihilizam, organizirano zatvaranje oiju pred ovjekovom bez-ciljnou, uvijek pripravno izbjegavanje svake odluke kojom se postavlja neki cilj, tjeskoba pred svakim podrujem odluivanja i njegovim otvaranjem. Tjeskoba pred bytkom jo nikada nije bila tako velika kao danas. Dokaz: divovsko uprizorenje za nadvikivanje te tjeskobe. Nije bitna znaajka nihilizma da li se unitavaju crkve i samostani i ubijaju ljudi ili to izostaje i kranstvo moe nastaviti svojim putem, nego je presudno sljedee: zna li se i eli li se znati da su upravo to povlaivanje kranstvu i ono smo, to ope govorenje o providnosti i gospodu Bogu, ma koliko pojedinac u tome mo123

71. Ono divovsko

Po predaji je (usp. Aristotel o ) bit quantuma u djeljivosti na dijelove iste vrste. to je tada quantitas? I kvantitativno? I ukoliko je ono divovsko ono kvantitativno kao kvalitativno? Moe li se to pojmiti iz one odredbe kvantuma? Dijelovi iste vrste i dijeljenje, dijeljenje i podjela po stupnjevima (raunanje , razlikovanje sabiranje). Podjela po stupnjevima i ureivanje? Ureivnje i predoavanje? Kvantum, koji je po Hegelu kvaliteta koja je ukinuta i postala ravnodunom, ukljuuje promjenjivost onoga to, a da se ono time ne ukida. Kvantiteta i kvantum (neka veliina toliko i toliko veliko) Velikost nain bitka veliine, nain onoga mnogo i malo.

122

II. NAZVUK

73. Naputenost od bitka i znanost

gao biti iskren, samo izlike i nelagode u onom podruju koje se ne eli priznati i ne eli mu se dati vanost kao glavnom podruju odluivanja o bytku ili nebytku. Najkobniji nihilizam sastoji se u tome da se izdaje za zatitnika kranstva i ak se na temelju socijalnih zasluga eli prisvojiti najkranskija kranskost. Sva opasnost tog nihilizma u tome je to se on potpuno prikriva te se otro i s pravom odmie od onoga to bi se moglo nazvati grubim nihilizmom (npr. boljevizam). Samo to je bit nihilizma tako bezdana (jer on see do u istinu bytka i odluivanje o njemu) da mu moraju pripadati upravo ti najsuprotniji oblici. I zato se moe i initi da se nihilizam, shvaen u cjelini i iz temelja, ne moe prevladati. Kada se dva krajnja suprotstavljena oblika nihilizma meusobno, i to nuno, najee bore jedan protiv drugoga, tada ta borba, kako god zavrila, vodi pobjedi nihilizma, tj. njegovu ponovnom uvrenju, i to vjerojatno u takvom obliku da ovjek samome sebi zabranjuje i pomisliti da je jo na djelu nihilizam. Bytak je tako temeljito napustio bie i prepustio ga makinaciji i doivljavanju da oni prividni pokuaji spasa zapadne kulture i svaka kulturalna politika moraju postati najzavodljivijim i zato najviim oblikom nihilizma. A to je proces koji nije vezan za pojedinane ljude i njihove postupke i nauke ve, naprotiv, samo istjeruje unutarnju bit nihilizma u njegov najii oblik. Naravno, za osvjetenje toga svakako je potrebno neko stajalite s kojega niti je mogue zavaravanje onime mnogim dobrim i naprednim i divovskim to se postie niti dolazi do pukog zdvajanja koje ne zatvara oi samo jo pred potpunom besmislenou. To stajalite, koje sebi smo tek iznova utemeljuje prostor i vrijeme, jest tu-bitak, na temelju kojega sam bytak prvi puta ulazi u znanje, kao uskraivanje i stoga kao do-goaj. U temeljnom iskustvu da je ovjek kao utemeljitelj tu-bitka potreban boanstvu drugog boga utire se put za pripremu prevladavanja nihilizma. Ali ono najnezaobilaznije i najtee u tom prevladavanju jest znanje o nihilizmu. To znanje ne smije se zaustaviti niti pri rijei niti pri prvom pojanjenju onoga to je mislio Nietzsche nego kao bit mora spoznati naputenost od bitka.
124

73. Naputenost od bitka i znanost*

Novovjekovna i dananja znanost zapravo nigdje ne see neposredno u polje odluivanja o biti bytka. No zato onda osvjetenje znanosti ipak pripada pripremi nazvuka? Naputenost od bitka poetno je predoblikovana posljedica tumaenja bievnosti bia po niti vodilji miljenja i time uvjetovanog ranog sloma grke , koja sama nije bila posebno utemeljena. No budui da je sada u novom vijeku i kao novi vijek istina utvrena u liku izvjesnosti, a on u obliku smo sebe neposredno misleeg miljenja bia kao pred-oenog pred-meta, te se u utvrivanju toga utvrenoga sastoji utemeljenje novoga vijeka, i budui da se ta izvjesnost miljenja razvija u ureenju i pogonu novovjekovne znanosti, novovjekovna znanost bitno suodluuje o naputenosti od bitka (a to ujedno znai da se zapostavlja sve do njezina potisnua u zaborav), i to uvijek samo ukoliko znanost polae pravo na to da se smatra mjerodavnim znanjem, ili ak jedinim mjerodavnim. Zato je osvjetenje novovjekovne znanosti i ukorijenjenosti njezine biti u makinaciji kao nazvuk bytka nezaobilazno u pokuaju upozorenja na naputenost od bitka. To ujedno znai da je takvo osvjetenje znanosti jo jedino koje je lozofski mogue, pretpostavi li se da se lozoja ve kree u prijelazu prema Drugom poetku. Svaka vrsta znanstvenoteorijskog (transcendentalnog) utemeljenja postala je jednako nemoguom kao i osmiljavanje koje danoj i stoga u svojem bitnom sastavu nepromjenjivoj znanosti i njezinu pogonu dodjeljuje narodnosno-politiku ili bilo kakvu antropoloku svrhu. Ta utemeljenja postala su nemoguima zato to nuno pret-postavljaju znanost i zatim joj samo priskrbljuju neki temelj (koji to nije) i neki smisao (kojemu nedostaje osvjetenje). Time se znanost te stoga i uvrenje naputenosti od bitka koje ona provodi tek sada ine doista denitivnima, a svako se piitanje o istini bytka (svaka lozoja) iskljuuje iz podruja djelovanja kao suvino i postavljeno bez nude. Ali upravo je to osujeenje mogunosti (unutarnje) svakog osvjetenja miljenja
* usp. Nazvuk, 76. Stavci o znanosti

125

II. NAZVUK

76. Stavci o znanosti

kao miljenja bytka, jer ne umije to to ini, sada pogotovo prisiljeno smijeati svjetonazorsku juhu pomou sluajno preuzetih oblika, sredstava i podruja miljenja te poboljavati prolu lozoju i u svemu tome se ponaati prevratniki, pri kojem prevratu (koji nije nita drugo nego podizanje svih opih mjesta) jedino nenadmaan izostanak strahopotovanja spram velikih mislilaca zasluuje da bude nazvan revolucionarnim. Napokon, strahopotovanje je neto drugo negoli pohvalno izraavanje i doputanje da vai za svoje vrijeme, ako bi se pozivalo na neto takvo. Osvjetenje znanosti, koja je izraena u nizu naela, prvo mora izdvojiti taj naziv iz povijesne neodreenosti proizvoljnog izjednaavanja s , scientia, science te ga ograniiti na novovjekovnu bit znanosti. Ujedno se mora uiniti razgovijetnom degeneracija privida znanja (kao pohrane istine) koja se uvrjeuje u znanosti te se znanost mora pratiti do u ureenja i pogone (dananje sveuilite) koji nuno pripadaju njezinoj makinativnoj biti. Za karakteriziranje biti te znanosti s obzirom na odnos spram bia prevladavajue je sada uobiajeno razlikovanje na historijske i eksperimentalno-egzaktne znanosti, premda je to razlikovanje, ba kao i ono na prirodne i duhovne znanosti koje iz njega proizlazi, samo povrinsko i zapravo samo loe zakriva jedinstvenu bit naizgled iz temelja razliitih znanosti. Osvjetenje se uope ne odnosi na neko opisivanje i razjanjenje tih znanosti nego na uvrenje naputenosti od bitka koje one provode i koje se u njima provodi, ukratko na to da su sve znanosti liene istine.

No ima li jo ciljeva? Kako dolazi do odreivanja cilja? Iz poetka. A to je poetak?

75. O osvjetenju znanosti

Danas postoje dva i samo dva puta nekog osvjetenja znanosti. Jedan poima znanost ne kao sada postojee ureenje nego kao jednu odreenu mogunost razvoja i izgradnje nekog znanja ija je sama bit ukorijenjena tek u jednom iskonskijem utemeljenju istine bytka. To utemeljenje provodi se kao prvo suoavanje s poetkom zapadnog miljenja i ujedno postaje drugim poetkom zapadne povijesti. Tako usmjereno osvjetenje znanosti jednako se tako odluno povlai u neto to je bilo kao to i, riskirajui sve, posee u neto idue. Ono se nigdje ne kree u podruju razjanjavanja neega sadanjeg i njegova neposrednog postizanja. Raunajui sa stajalita sadanjega, to osvjetenje znanosti gubi se u nezbiljskome, to za sve raunanje odmah znai i nemogue (usp. Die Selbstbehauptung der deutschen Universitt*). Drugi put, koji je zacrtan u sljedeim naelima, poima znanost u njezinu sadanjem zbiljskom ustroju. To osvjetenje pokuava shvatiti novovjekovnu bit znanosti po tenjama koje joj pripadaju. Ali kao osvjetenje niti ono nije puko opisivanje nekog danog stanja nego ispostavljanje jednog procesa ukoliko on tjera prema nekoj odluci o istini znanosti. To osvjetenje ostaje voeno istim mjerilima kao i prvo te je samo njegovo nalije.

74. Totalna mobilizacija kao posljedica iskonske naputenosti od bitka

isto stavljanje u kretanje i ispranjenje svih dosadanjih sadraja jo postojeeg obrazovanja. Prvenstvo postupka i ureenja u cjelini pripreme i stavljanja masa u slubu emu? to to prvenstvo mobiliziranja znai? Da se pritom nuno iznuuje novi soj ovjeka, to je samo protivna posljedica tog zbivanja, ali nikada cilj.
126

76. Stavci o znanosti**

1. Znanost se uvijek mora razumjeti u novovjekovnom smislu. Srednjovjekovni nauk i grka spoznaja u temelju su razliiti od nje, premda posredno i u izmijenjenom obliku suodreuju ono to mi danas poznajemo kao znanost i ime se takoer jedinim moemo baviti, sukladno naem povijesnom poloaju.
* Rektorski govor iz 1933. (Gesamtausgabe Band 16) ** usp. novovjekovna znanost

127

II. NAZVUK

76. Stavci o znanosti

2. Po tome znanost sama nije znanje (br. 23) u smislu utemeljivanja i ouvanja neke bitne istine. Znanost je izvedeno ureenje nekog znanja, tj. makinativni ustroj jednog okruja ispravnost unutar nekog inae skrivenog i za znanost posve neupitnog podruja neke istine (npr. o prirodi, povijesti, pravu). 3. Ono znanstveno spoznatljivo znanosti je uvijek unaprijed dano u nekoj istini o spoznatom podruju bia koja nikada nije shvatljiva kroz samu znanost. Za znanost bie lei pred njom kao podruje; ono je neko positum, i svaka znanost u sebi je pozitivna znanost (takoer i matematika). 4. Zato nikada i nigdje ne postoji znanost uope, recimo kao to su umjetnost ili lozoja svaka u sebi ono to jesu bitno i potpuno ako jesu povijesno. Znanost je samo formalan naziv ije bitno razumijevanje zahtijeva da se supomilja znanosti pripadna ureena razdioba na zasebne znanosti, tj. znanosti koje se izdvajaju. Kao to je pozitivna, tako svaka znanost mora biti i zasebna. 5. Specijaliziranost nije simptom propadanja i izraanja znanosti kao takve, a nije ni, recimo, samo neizbjeno zlo kao posljedica napretka i nepreglednosti, podjele rada, nego nuna unutarnja posljedica njezina karaktera kao zasebne znanosti i neotuiv uvjet njezina opstanka, to uvijek znai njezina napretka. Gdje je pravi razlog razdiobe? U bievnosti kao predoenosti. 6. Svaka je znanost, pa i takozvana opisna, objanjavalaka: ono nepoznato u nekom podruju na razliite se naine i s razliitim dosezima svodi na neto poznato i razumljivo. Priprema uvjet za objanjenje je istraivanje. 7. Time koliko to razumljivo i pretenzija na razumljivost unaprijed odreuju podruje pojedine znanosti uvjetovana je sveza objanjavanja i granice koje su joj dovoljne (npr. objanjenje neke slike u zikalno-kemijskom pogledu; objanjenje njezine predmetnosti u zioloko-psiholokom pogledu; objanjenje djela u historijskom pogledu i objanjenje u umjetnikom pogledu). 8. Ureenje nekog znanja (unaprijed iskuena istina biti) (usp. br. 2) odvija se kao izgradnja i nadgradnja nekog objanjavalakog konteksta koji za svoju mogunost zahtijeva potpuno vezivanje istraivanja za dano predmetno podruje i to u okvirima onog pogleda u
128

kojemu se promatra. To vezivanje znanost kao ureenj ispravnih povezanosti jest strogost koja im pripada. Svaka znanost u sebi je stroga jednako kao to mora biti pozitivna i kao to se mora iz danog pogleda izdvojiti na dano podruje. 9. Razvoj strogosti neke znanosti provodi se u nainima pristupanja (obzira spram predmetnog podruja) i postupka (izvedbe istraivanja i prikaza), u metodi. To pristupanje svaki put odreuje predmetnom krugu neki smjer objanjavanja koji naelno ve osigurava neizostavnost nekog rezultata. (Uvijek neto proizlazi.) Osnovna vrsta pristupa u svakom objanjavanju slijed je i predujmljujui raspored pojedinanih nizova i lanaca odnos uzroka i uinka koji se nastavljaju. Makinativna bit bia, iako nije spoznata kao takva, ne samo da opravdava nego u bezgraninom potenciranju i zahtijeva to miljenje u kauzalnostima to su, strogo gledano, samo kada-tada odnosi u obliku ako-onda (kamo pripada i statistika moderne zike koja nipoto ne prevladava kauzalnost ve tek iznosi na vidjelo njezinu makinativnu bit) koje sigurno dovodi do rezultata. Misliti da se tom naizgled slobodnom kauzalnou moe bolje shvatiti ono ivo samo odaje potajno temeljno uvjerenje da e se jednoga dana i ono ivo staviti pod vlast objanjenja. Taj je korak tim blie stoga to na strani podruja koje je nasuprot prirodi, u povijesti, prevladava isto historijska odnosno predhistorijska metoda koja misli posve u kauzalnostima te ivot i ono doivljivo ini dostupnim naknadnom kauzalnom raunu i samo u tome vidi formu povijesnog znanja. A iskljuivu vladavinu kauzalnog miljenja pogotovo potkrepljuje injenica da se u povijesti kao suodredbeni priznaju sluajnost i sudbina, budui da sluajnost i sudbina predstavljaju samo odnose uzroka i uinka koji se ne mogu tono i jednoznano izraunati. Historija nikada ne moe doi do znanja da bi povijesno bie openito moglo imati neku sasvim drukiju vrstu bitka (utemeljenu na tu-bitku) jer bi se tada morala odrei same sebe (o biti povijesti usp. berlegungen VI, 33ff., 68f., 74f.). Jer kao znanost ona kao svoje unaprijed utvreno podruje ima ono to je samorazumljivo, bezuvjetno odgovarajue nekoj prosjenoj razumljivosti koja se zahtijeva iz biti znanosti kao ureenja ispravnost unutar ovladavanja i upravljanja svim predmetnim u slubi koritenja i uzgajanja.
129

II. NAZVUK

76. Stavci o znanosti

10. Ukoliko znanost ima svoju jedinu odgovarajuu zadau u istraivanju cijeloga svojeg podruja, sama znanost u sebi nosi sklonost sve veem davanju prednosti pristupu i postupku u odnosu na samo predmetno podruje. Presudno pitanje za znanost kao takvu nije kakav je bitni karakter samog bia koje je u temelju tom predmetnom podruju nego moe li se oekivati da se ovim ili onim postupkom doe do neke spoznaje, tj. rezultata za to istraivanje. Vodei je obzir na ureenje i pripremu rezultat. Rezultati, a pogotovo njihova neposredna iskoristivost osiguravaju ispravnost istraivanja, a ta znanstvena ispravnost smatra se istinom nekog znanja. U pozivanju na rezultate i njihovu korist sama znanost mora traiti potvrdu svoje nunosti (opravdava li se znanost pritom kao kulturalna vrijednost ili kao sluenje narodu ili kao politika znanost, to u biti ne predstavlja razliku, zbog ega se i sva opravdanja i osmiljavanja te vrste meusobno prepleu i sve se vie pokazuju supripadnima, usprkos prividnom neprijateljstvu). Samo posve novovjekovna (tj. liberalna) znanost moe biti narodnosna znanost. Samo novovjekovna znanost na temelju prvenstva postupka pred stvari i ispravnosti suenja pred istinom bia doputa preusmjeravanje na razliite svrhe koje se moe propisati po potrebi (provedba odlunog materijalizma i tehnicizma u boljevizmu; djelovanje po etvorogodinjem planu; korist za politiki odgoj). Znanost uope ovdje je posvuda ista i upravo je te razliite pripisivane svrhe zapravo ine sve jednooblinijom, tj. internacionalnijom. Budui da znanost nije znanje nego ureenje ispravnost nekog podruja objanjavanja, znanosti takoer nuno iz uvijek novih svrha odmah dobivaju nove poticaje pomou kojih istodobno same sebe mogu uvjeriti da im nita ne prijeti (naime nita bitno) i dalje istraivati u ponovnoj smirenosti. Tako je sada bilo potrebno samo nekoliko godina kako bi znanosti postalo jasno da se njezina liberalna bit i njezin ideal objektivnosti ne samo dobro slau s politiko-narodnosnim usmjerenjem, ve da su mu i neophodni. I zato se sada kako od strane znanosti tako i svjetonazora jednoduno mora priznati da je govor o nekoj krizi znanosti doista bio samo brbljanje. Narodnosna organizacija znanosti uope kree se istom stazom kao i amerikanistika, pitanje je samo na kojoj se strani vea sredstva i snage stavljaju na bre i potpuno raspolaganje
130

kako bi nepromijenjenu, a iz sebe i nepromjenjivu bit novovjekovne znanosti potjerale k njezinu krajnjem konanom stanju, to je zadaa koja moe iziskivati jo stoljea i sve denitivnije iskljuuje svaku mogunost neke krize znanosti, tj. bitnu preobrazbu znanja i istine. 11. Svaka je znanost stroga, ali nije svaka znanost egzaktna znanost. Pojam egzaktnoga vieznaan je. Openito, ta rije znai: tono, odmjereno, brino. U tom se smislu od svake znanosti trai egzaktnost, naime s obzirom na brinost rukovanja metodom kao potivanje strogosti sadrane u biti znanosti. No ako egzaktno znai brojano odreeno, izmjereno i izraunato, onda je egzaktnost karakter neke metode same (ak ve njezina plana), a ne samo naina rukovanja njome. 12. Ako egzaktnost znai sam postupak mjerenja i raunanja, onda vrijedi sud: neka znanost moe biti egzaktna samo zato to mora biti stroga. 13. No neka znanost mora biti egzaktna (kako bi ostala stroga, tj. ostala znanost) ako je njezino predmetno podruje unaprijed postavljeno kao dostupno samo u kvantitativnom mjerenju i raunanju i kao podruje koje samo tako jami rezultate (novovjekovni pojam prirode). 14. Nasuprot tome, duhovne znanosti, da bi bile stroge, nuno moraju ostati neegzaktne. To nije nedostatak nego njihova prednost. Pritom provedba strogosti duhovnih znanosti uvijek ostaje mnogo tea od izvedbe egzaktnosti egzaktnih znanosti. 15. Svaka je znanost kao pozitivna i zasebna u svojoj strogosti upuena na to da prima na znanje svoje predmetno podruje, na njegovo upoznavanje, na i experimentum u najirem smislu. ak je i matematici potrebna experientia, jednostavno primanje na znanje njezinih najjednostavnijih predmeta i njihovih odredaba u aksiomima. 16. Svaka je znanost istraujue upoznavanje, ali ne moe svaka znanost biti eksperimantalna u smislu novovjekovnog pojma eksperimenta. 17. Nasuprot tome, mjerna (egzaktna) znanost mora biti eksperimentalna. Eksperiment je nuna bitna posljedica egzaktnosti i
131

II. NAZVUK

76. Stavci o znanosti

neka znanost nipoto nije egzaktna zato to eksperimentira (usp. o experiri, experimentumu i eksperimentu kao pripremljenom pokusu u novovjekovnom smislu, Nazvuk, 77.). 18. Novovjekovna je protivnost eksperimentalnoj znanosti historija koja crpi iz izvor i njezina podvrsta, predhistorija, na kojoj se moda najizrazitije moe prikazati bit svake historije da nikada ne dosee povijest. Svaka se historija hrani iz usporeivanja i slui proirenju mogunost usporeivanja. Iako je usporeivanju naizgled stalo do utvrivanja razlika, za historiju razlike ipak nikada ne postaju odlunom razliitou, to znai jedincatou jednokratnoga i jednostavnoga, a zbog ega bi historija, kada bi ikada mogla doi do toga, morala spoznati svoju vlastitu nedostatnost. Neznana predslutnja nijekanja njezine vlastite biti koje joj prijeti od povijesnoga najdublji je razlog zbog kojega historijsko usporeivanje shvaa razlike samo da bi ih svrstalo u jedno daljnje i zamrenije podruje usporedivosti. No sve je usporeivanje u biti izjednaavanje, povratni odnos spram nekoga jednakog koje kao takvo uope ne dospijeva u znanje nego predstavlja ono samorazumljivo iz ega sve objanjavanje i dovoenje u odnos dobiva svoju jasnou. to se manje zapisuje i obraunava i prikazuje sama povijest, a to vie samo inovi, djela, proizvodi i mnijenja kao zgode u njihovu slijedu i razliitosti, to lake historija moe udovoljiti strogosti koja joj je svojstvena. To da se ona uvijek kree u tom podruju najrazgovjetnije se pokazuje u nainu kako historijske znanosti napreduju. Taj se napredak sastoji u uvijek nekoj i uvijek razliito prouzroenoj izmjeni gledita kojima se usporeivanje vodi. Otkrie takozvane nove grae uvijek je posljedica, a ne temelj iznova izabranog gledita objanjavanja. Pritom moe biti vremena koja se uz prividno iskljuenje svih tumaenja i prikaza ograniavaju samo na osiguravanje izvor, koji se zatim sami nazivaju pravim nalazima. Ali ak i to osiguravanje nalaza i onoga to se moe nai odmah i nuno prelazi u neko objanjavanje te time i polaganje prava na neko vodee gledite (najgrublje svrstavanje i uvrtenje nekog nalaza u ve naeno jest objanjenje). Tijekom razvoja historije graa ne samo da raste, ona ne samo da postaje preglednija i bre i pouzdanije dostupna zahvaljujui pro132

njenijim ureenjima, nego prije svega postaje u sebi postojanija, tj. sve vie ostaje jednaka u izmjeni gledit kojima se podvrgava. Time historijski rad postaje sve udobniji jer se treba provesti samo jo primjena nekog novog gledita tumaenja u utvrenom materijalu. No gledite tumaenja historija nikada ne prua sama nego je ono uvijek samo odraz sadanje povijesti u kojoj historiar stoji, ali koju on upravo ne moe povijesno znati nego iskljuivo samo ponovno historijski objanjavati. Ali izmjena gledita tumaenja tada za due vrijeme opet jami mnotvo novih otkria, to opet jaa samu historiju u sigurnosti u njezinu vlastitu naprednost i sve je vie uvruje u njoj svojstvenom izbjegavanju povijesti. A ako se sada ak neko odreeno gledite tumaenja uzdigne u jedino mjerodavno, onda historija u toj jednoznanosti vodeeg gledita povrh toga nalazi jo jedno sredstvo da se uzdigne iznad dotadanje historije koja se mijenja u svojim gleditima te da tu postojanost svojega prouavanja dovede u odavno eljen sklad s egzaktnim znanostima te da doista postane znanost, to se oituje u tome da postaje podobna za pogon i institut (recimo u skladu s ureenjem Udruge cara Wilhelma). Tom dovrenju historije u sigurnu znanost nipoto ne proturjei injenica da se njezino glavno postignue sada provodi u obliku suvremenog izvjetavanja (reportae) i historiari postaju pohlepni za takvim prikazima svjetske povijesti. Jer ve se, i to ne sluajno, stvara novinska znanost. U njoj se jo vidi podvrsta, ako ne ak i izroen oblik historije, ali uistinu je ona samo posljednja anticipacija biti historije kao novovjekovne znanosti. Valja uzeti u obzir neizbjeno povezivanje te novinske znanosti u irokom smislu s izdavakom industrijom. One u svojem jedinstvu proizlaze iz novovjekovnog tehnikog znanja. (Zato im se lozofski fakultet jednom odluno razvije u ono to sada ve jest, novinska znanost i zemljopis postat e njegovim temeljnim znanostima. Posvuda razgovijetno unutarnje krljanje tih fakulteta samo je posljedica nedostatka hrabrosti da odluno odbace svoj prividni karakter kao lozofski i itav teren prepuste ureenju pogonskog karaktera budue duhovne znanosti). Iako teologija svjetonazorski ostaje drukije odreena, s obzirom na pogon ona je u slubi svoje odredbe kao znanost daleko
133

II. NAZVUK

76. Stavci o znanosti

naprednija od duhovnih znanosti, zbog ega je posve opravdano kada se teoloki fakultet dodue podreuje medicinskom i pravnom, ali se nadreuje lozofskom. Historija, uvijek razumljena u karakteru novovjekovne znanosti na koji pretendira, stalno je izbjegavanje povijesti. Ali ak i u tom izbjegavanju ona jo zadrava neki odnos spram povijesti, a to dovodi historiju i historiara u dvoznanu situaciju. Ako se povijest ne objanjava historijski i ne obraunava se na neku odreenu sliku za odreene svrhe zauzimanja stava i formiranja nastrojenosti, ako se, naprotiv, sama povijest vraa u jedincatost svoje neobjanjivosti i njome se sve historijsko previranje i svako mnijenje ili vjerovanje to iz nje proizlaze dovode u pitanje i u stanje stalnog odluivanja o samoj sebi, onda se provodi ono to se moe nazvati povijesnim miljenjem. Mislilac povijesti jednako se bitno razlikuje od historiara kao i od lozofa. On se ponajmanje smije povezati s onim prividom koji se obino zove lozoja povijesti. Mislilac povijesti ima sredite svojega osvjetenja i prikaza uvijek u nekom odreenom podruju stvaranja, odluk, vrhunaca i padova unutar povijesti (bilo to pjesnitvo, bila to likovna umjetnost, bilo to utemeljenje drave i voenje). Ukoliko se sadanje i budue doba, premda na sasvim razliite naine, razvijaju kao povijesna ono sadanje-novovjekovno ukoliko, ne mogui je izbjei, historijski odguruje povijest, a ono budue ukoliko mora skretati u jednostavnost i otrinu povijesnog bitka utoliko se danas nuno, gledano izvana, briu granice likova historiara i mislioca povijesti; to tim vie stoga to historija u skladu sa svojim sve izrazitijim karakterom novinske znanosti na temelju svojih reportanih openitih prikaza iri zavodljiv privid iznadznanstvenog promatranja povijesti i tako dovodi do potpune zbrke povijesnog osvjetenja. A ta se zbrka jo jednom pojaava kranskom apologetikom povijesti koja se uvrijeila i zavladala od Augustinove civitas dei, a u iju su slubu danas ve stupili i svi nekrani kojima je po svaku cijenu stalo do pukog spaavanja dosadanjega, tj. spreavanja bitnih odluka. Pravcato miljenje povijesti stoga e biti prepoznatljivo samo malobrojnima, i meu tim malobrojnima samo e rijetki kroz opu zbrku historijskog mnijenja spasiti povijesno znanje u spremnost na odluivanje jednoga budueg roda.
134

Jo se vie od povijesti udaljila priroda, i odvajanje od nje postaje to potpunije stoga to se spoznaja prirode razvija u organsko promatranje, ne znajui da organizam predstavlja samo dovrenje mehanizma. Otuda dolazi do toga da doba neobuzdanog tehnicizma ujedno moe nai svoje samotumaenje u nekom organskom svjetonazoru. 19. Sa sve veim uvrenjem makinativno-tehnikog znanja svih znanosti sve e vie uzmicati razlika prirodnih i duhovnih znanosti s obzirom na njihov predmet i postupak. Prve e postati sastavnim dijelom strojne tehnike i pogon, a druge se rasprostiru u obuhvatnu novinsku znanost divovskih razmjera u kojoj se sadanje doivljavanje stalno historijski tumai i u tom tumaenju dolazi do svojega to breg i to pristupanijeg objavljivanja za svakoga. 20. Univerziteti kao poprita znanstvenog istraivanja i nauavanja (kao takvi, oni su tvorevine 19. stoljea) postaju istim pogonima, sve bliima ivotu, u kojima se ni o emu ne odluuje. Posljednji ostatak neke kulturalne dekoracije zadrat e samo dok jo moraju ujedno ostati sredstvo kulturalnopolitike propagande. Nekakva bit universitas iz njih se vie nee moi razviti: prvo zato to to ini suvinim politiko-narodnosna instrumentalizacija, a zatim i zato to se sam znanstveni pogon moe mnogo sigurnije i udobnije odravati bez onoga univerzitarnoga, tj. ovdje jednostavno bez volje za osvjetenje. Za lozoju, ovdje razumljenu samo kao mislee osvjetenje istine, to znai upitnosti bytka, a ne kao historijska uenost koja proizvodi sisteme, na univerzitetu i pogotovo u pogonu koji e on postati nema mjesta. Jer ona uope nigdje nema neko mjesto osim onoga koje ona sama utemeljuje, ali do kojega ne moe neposredno dovesti nikakav put od bilo kojeg vrstog poretka. 21. Navedena karakterizacija znanosti ne proizlazi iz nekog neprijateljstva spram nje, jer takvo neprijateljstvo uope nije ni mogue. Uz svu svoju dananju divovsku rairenost i sigurnost u uspjeh i udobnost, znanost u sebi uope nema pretpostavke nekog bitnog ranga na osnovi kojega bi se ikada mogla dovesti u suprotnost spram znanja miljenja. Filozoja nije ni protiv znanosti ni za nju nego je preputa njezinoj vlastitoj pomami za njezinom vlastitom koristi da
135

II. NAZVUK

76. Stavci o znanosti

sve spretnije i bre dolazi do sve upotrebljivijih rezultata i tako tu potrebu sve nerazrjeivije dovodi u ovisnost o konkretnim rezultatima i njihovu nadmaivanju. 22. Doe li, kao to mora doi, do priznanja predodreene biti novovjekovne znanosti, njezina istog i nuno uslunog karaktera pogona te za to potrebnih ureenja, onda se u vidokrugu tog priznanja ubudue mora moi oekivati, ak izraunati, divovski napredak znanost. Ti napreci dovest e izrabljivanje i koritenje zemlje, uzgoj i dresuru ovjeka u danas jo nezamisliva stanja, i ta se stanja nee moi sprijeiti ili i samo zaustaviti nikakvim romantinim sjeanjem na ono ranije i drukije. Ali ti napreci takoer e se sve rjee jo zapaati kao neto iznenaujue i upadljivo, recimo kao kulturalna postignua, nego e se odigravati i troiti i u svojim se rezultatima nuditi na prodaju u nizu i takorei kao poslovne tajne. Tek kada odvijanje znanosti dosegne tu neupadljivost pogona, tada je ona stigla onamo kamo sama goni: tada se i sama rastvara u otopinu sveg bia. S pogledom na taj svretak, koji e biti vrlo trajno krajnje stanje koje uvijek izgleda kao neki poetak, znanost je danas u svojem zaetku. Samo slijepci i budale danas e govoriti o kraju znanosti. 23. Znanost tako radi na postizanju stanja potpune nepotrebitosti u znanju i zato u doba potpune neupitnosti uvijek ostaje ono najmodernije. Sve su svrhe i koristi utvrene, sva su sredstva pri ruci, svako uivanje je izvedivo, samo jo treba prevladati razlike u stupnjevima pronjenja i osigurati rezultatima najvei mogui raspon najlakeg koritenja. Skriveni cilj, kojemu hita sve to i drugo, a da o tome ni najmanje ne sluti niti moe slutiti, stanje je potpune dosade (usp. predavanje 1929/30*) u okruju najvlastitijih postignua koja jednoga dana sama vie ne mogu sakriti karakter dosadnosti, ako tada postoji jo neki ostatak snage znanja kako bi bar u tom stanju prestravio i raskrio smo to stanje i naputenost bia od bitka koja u njemu zijeva. 24. No veliko uasnue dolazi samo iz bitnoga znanja, koje ve stoji u drugom poetku, a nikada iz nemoi i puke bespomonosti.
* Zimski semestar 1929/30 Die Grundbegriffe der Metaphysik. Welt Endlichkeit Einsamkeit (Gesamtausgabe Band 29/30)

A znanje je pak ustojnost u upitnosti bytka koji uva svoje jedino dostojanstvo tako da se vrlo rijetko daruje u uskraivanju kao skriveni dogoaj prolaska odluke o nadolasku i bijegu bogova u biu. Koji budui utemeljuje taj trenutak prolaska prema poetku jednoga drugog doba, to e rei: jedne druge povijesti bytka?

Raspad i spajanje noseih znanstvenih fakulteta

Historijske duhovne znanosti postaju novinskom znanou. Prirodne znanosti postaju strojnom znanou. Novine i stroj ovdje se u bitnom smislu shvaaju kao nadolazei naini opredmeenja koje je denitivno (za novi vijek tjera prema dovrenju) i koje u sebe usisava svu sadrajnost bia, a smo bie tek jo kao povod doivljavanja. Tim prvenstvom pristupa u ureivanju i udeavanju dvije se skupine znanost usuglaavaju s obzirom na ono bitno, tj. njihov karakter pogona. Taj razvoj novovjekovne znanosti u njezinu bit danas je vidljiv tek malobrojnima i veina e ga odbaciti kao neto nepostojee. On se ne moe ni dokazati injenicama, nego samo shvatiti iz nekog znanja o povijesti bitka. Mnogi istraivai same sebe jo e zamiljati kao pripadnike prokuane predaje 19. stoljea. Jednako tako, mnogi e u odnosu spram svojih predmeta nai novo sadrajno obogaenje i zadovoljenje te e se na njega moda jo pozivati u nauku, ali sve to nije nikakav dokaz protiv onog procesa u koji je neopozivo ukljueno itavo ureenje znanost. Znanost ne samo da se nikada nee moi osloboditi iz toga, nego to oslobaanje takoer i prije svega nikada nee ni htjeti te e ga, to vie napreduje, to manje i moi htjeti. Ali taj proces prije svega i nije neka pojava sadanjeg njemakog univerziteta nego pogaa sve to e bilo gdje i bilo kada u budunosti jo poeljeti govoriti kao znanost. Ako se pritom jo dugo odre dosadanji i prijanji oblici ureenja, jednog e dana samo tim odlunije pokazati to se zbivalo iza njihove prividne zatite.
137

136

II. NAZVUK

78. experiri () iskusiti

77. experiri experientia experimentum eksperiment iskustvo pokus

Da bi se pojmu znanstvenog eksperimenta mogla priskrbiti dovoljna odreenost u smislu dananje, novovjekovne znanosti, potreban je pregled stupnjeva i naina iskusivanja, s kojima je povezan i eksperiment. Duga povijest te rijei (a to znai ujedno i stvari) koja odzvanja u nazivu eksperiment ne smije zavesti tome da se ondje gdje se javljaju experimentum i experiri i experientia sada eli nai ve i poznavanje dananjeg eksperimenta ili i samo njegovi neposredni predstupnjevi. to se jasnije moe iskazati ono razliito to pokriva ista rije, to e se otrije moi shvatiti i bit novovjekovnog eksperimenta ili e se bar moi utvrditi pogledi u kojima ta bit jedino postaje vidljivom. Ne pratei historijski povijest te rijei, ovdje po samoj stvari navodimo stupnjeve iskusivanja i empirijskoga radi pripreme oznaavanja biti eksperimenta. 1. iskusiti: na neto naii, i to neto to nekoga zadesi; neizbjenost prihvaanja toga to nekoga pogodi i neto mu uini, to nas acira, to nas susretne bez naeg doprinosa. 2. iskusiti kao prilaziti neemu to nas ne dira neposredno u navedenom smislu, ogledavanje oko sebe i za sobom, istraivanje i to jednostavno samo u tom pogledu kako izgleda i postoji li uope i moe li se zatei. 3. ali prijanje prilaenje neemu na nain isprobavanja kako izgleda i kako postoji ako se pridoda ili oduzme ovo ili ono. U 2. i 3. ono iskueno uvijek je ve neto na neki nain traeno i to uz primjenu odreenih pomagala. Puko ogledavanje oko sebe i pogledavanje postaje promatranjem koje prati ono to susree i to u izmjenjivim uvjetima njegova susretanja i pojavljivanja. Pritom se opet ti uvjeti i sama njihova izmjena mogu zatei i doekati. Ali mogu se i na ovaj ili onaj nain promijeniti nekim zahvatom. U posljednjem sluaju priskrbljujemo si odreena iskustva odreenim zahvatima i uz primjenu odreenih uvjeta tonijeg gledanja i odreivanja. Povealo, mikroskop: izotrenje vida i promjena uvjet motrivosti.
138

Instrumenti i orua pritom su i sami nainjene materijalne stvari koje su esto iste vrste, u bitnome, kao ono to se promatra. Ovdje se ve moe govoriti o nekom experimentumu, a da nema ni traga nekom eksperimentu i njegovim uvjetima. To tim vie ako se skupljaju promatranja, pri emu su opet mogua dva sluaja: skupljanje promatranja bez izbora, samo na temelju njihove nepredvidive raznolikosti i upadljivosti; i skupljanje s namjerom postizanja nekog poretka iji princip jo uope nije uzet iz promatranih predmeta. 4. Iskusivanje kao isprobavajue prilaenje i promatranje unaprijed tei ispostavljanju neke pravilnosti. Ovdje je bitno predujmljenje onoga pravilnog, a to znai neega to se pri jednakim uvjetima postojano ponavlja.

78. experiri () iskusiti

1. naii na neto to zadesi; neto nekoga zadesi, nekoga pogodi neto to mora prihvatiti; zadesiti se nekome. Ono to zadeava, tie se, af-fekcija, osjetilni osjeaj. Receptivnost i osjetilnost i osjetilna orua. 2. prilaenje neemu, ogledavanje oko sebe, gledanje za sobom, istraivanje, prehodavanje. 3. prilaenje neemu kao iz-probavanje, sm pitati da li kadatada, kako-ako. Kod 2. i 3. ve uvijek neko vie ili manje odreeno traeno. Kod 2. neodreeno to me zadeava, na to nailazim bez svojeg doprinosa. Kod 3. zahvat ili izotrenje prilaenja, ralanjivanje, poveavanje odreenim pomagalima, instrument, orue, i sm materijalna stvar. Povealo, mikroskop, izotravanje vida, uvjeti motrivosti. Skupljanje raznoraznih promatranja i o pravilnostima u nekom posve neodreenom poretku, upadljivo. 4. Da prilaenje i isprobavanje pomou orua tei ispostavljanju nekog pravila. Predujmljenje pravilnosti, npr. kada toliko tada toliko. Kada-tada kao uvijek iznova postojano (). Izvriti probu, isprobati; Aristotel, Metazika A1: , , koje uvijek
139

II. NAZVUK

78. experiri () iskusiti

kada-tada. Po-kus, ne samo probanje nego predmetno dovoenje u iz-kuenje, postavljanje zamke, putanje u pad, da da ne! 5. Prilaenje i isprobavanje, tenja pravilima na taj nain da uope ono pravilno i samo ono unaprijed odreuje ono predmetno u njegovu podruju i to podruje uope se ne moe shvatiti drukije nego ispostavljanjem pravil, a to je mogue samo tako da se pokae pravilnost (isprobaju se mogunosti usklaenosti s pravilima, pokus sa samom prirodom) i to tako da je pravilo neko pravilo mjere i mogue mjerivosti (prostor, vrijeme). to to naelno kazuje za orue kao neto materijalno, prirodno? Tek sada mogunost, ali i nunost novovjekovnog eksperimenta. Zato nunost? Egzaktni eksperiment (mjerni), neegzaktni. Eksperiment je mogu tek ondje gdje se predujmljuje bitno i samo kvantitativno-pravilno odreeno predmetno podruje; i predujmljenje ga tako odreuje u njegovoj biti.

experiri experientia intuitus (argumentum ex re)

stoji protiv componere scripta de aliqua re, tj. sastavljanja ranijih mnijenja, autoritet, i isto logikog razmatranja tih mnijenja kako bi se nalo najuvjerljivije, prije svega ono koje je suglasno s vjerskim naukom odnosno nije mu proturjeno (argumentum ex verbo). Usp. srednjovjekovnu prirodnu znanost, gdje se openito essentia uzima kao ono realno. experiri tako uope protiv onoga autoritativno obznanjenog i uope onoga to se ne moe pokazati i staviti na svjetlo, to je nedostupno za lumen naturale (nasuprot verbum divinum, objavi). Usp. Descartes, Regula III. To experiri ve je predsrednjovjekovno, , lijenici Aristotel! Kada-tada! , ve neka onoga kada-tada (pravilo). Ali sada kroz suprotnost jedno bitno znaenje, a pogotovo ako se preobrazba ovjeka: izvjesnost spasa i izvjesnost onoga ja. Ali time tek samo openita pretpostavka za mogunost eksperimenta. On sm time jo nije dan kao neto to postaje nunim i
140

prvim sastavnim dijelom spoznaje. Za to je potreban naelno nov korak. Posebna i neusporediva pretpostavka za to jest ma koliko to udno zvualo da znanost postane racionalno-matematika, tj. u najviem smislu ne eksperimentalna. Postavljanje prirode kao takve. Budui da je novovjekovna znanost (zika) matematika (ne empirijska), ona je nuno eksperimentalna u smislu mjernog eksperimenta. ista je glupost rei da je eksperimentalno istraivanje nordijsko-germansko, a racionalno nasuprot tome tuinsko! Tada bismo se ve morali odluiti raunati Newtona i Leibniza u idove. Upravo nabaaj prirode u matematikom smislu pretpostavka je za nunost i mogunost eksperimenta kao mjernog. Sada eksperiment ne samo protiv pukog prianja i dijalektike (sermones et scripta, argumentum ex verbo) nego protiv bilo kojeg samo znatieljom voenog istraivanja nekog neodreeno predoenog podruja (experiri). Sada eksperiment nuan sastavni dio egzaktne znanosti, koja je utemeljena na kvantitativnom nabaaju prirode i razvija sam taj nabaaj. Sada eksperiment vie ne samo nasuprot pukom argumentumu ex verbo i nasuprot spekulaciji nego nasuprot svem pukom experiri. Otuda naelna zabluda i zbrkanost bitnih predodaba kada se kae (usp. Gerlach*) da novovjekovna znanost poinje ve u srednjem vijeku, jer npr. Roger Bacon raspravlja o experimentumu i experiri te pritom govori i o kvantitetama. Ako ve, onda natrag na izvor te srednjovjekovne modernosti: Aristotel, . Sada eksperiment protiv experiri. Uloga koju pri postavljanju prirode kao veze postojanja stvar po zakonima imaju harmonia mundi i predodbe o ordo, , suodredbena je, ali sve se vie povlai.
* npr. Walter Gerlach, Theorie und Experiment in der exakten Wissenschaft. U: M. Hartmann i W. Gerlach, Naturwissenschaftliche Erkenntnis und ihre Methoden. Berlin 1937.

141

II. NAZVUK

80. experiri experientia experimentum eksperiment

Temeljni uvjeti mogunosti novovjekovnog eksperimenta: 1. matematiki nabaaj prirode, predmetnosti, pred-oenosti; 2. preobrazba biti zbilje od bitnosti u pojedinanost. Samo pod tom pretpostavkom pojedinani rezultat moe polagati pravo na utemeljiteljsku snagu i prokuanost.

79. Egzaktna znanost i eksperiment

1. Ukoliko egzaktna znanost zahtijeva eksperiment? 2. Predpitanje: to je eksperiment? experiri i eksperiment 3. Pokazati kako su unutar prirodne znanosti eksperiment i eksperiment razliiti u svojem karakteru, u skladu s predmetnou i nainom njegova opitivanja. isto mjerni eksperiment. 4. Psiholoki eksperiment. 5. Bioloki eksperiment.

Psiholoki eksperiment
Ne da bi se pokazalo to eksperiment jest (to takoer) nego da bi se pokazalo koji je drugi smjer i stupanj opredmeenja. to sada gledati? injenice to ne? i Koja je razlika? zakoni emu i zato ovaj eksperiment? U kontekstu kojeg se pitanja nalazi?

80. experiri experientia experimentum eksperiment

Iskusiti, na neto naii, neto nekoga zadesi, imao sam svoja iskustva, loa. U srednjem vijeku i ranije ve razlika spram nasuprot sermo (componere scripta de aliqua re), nasuprot onome samo kazano142

me, priopenome, ali ne u zbilji pokazanome, nasuprot autoritativno obznanjenom i kao takvom uope ne pokazivom. Nasuprot tome gledanje k neemu i prilaenje tome, utvrivanje, pritom uvijek neto traeno, ve prema tome to se trai neko isprobavanje. Pomou nekog udeavanja, ureenja, instrumentuma, ili bez njih. Npr. isprobavanje je li voda topla ili hladna, odakle pue vjetar. Vlastito djelovanje kako bi se neto dovelo do danosti. Ali pitanje je to i kako, da li jednostavno neko tako i tako, quale, ili postojanje nekog odnosa: ako-onda, uzrok-uinak, odakle, zato? (Upotreba poveala, mirkoskop) I opet je li taj odnos jo kvantitativno odreen: ako toliko onda toliko. Predumljenje onoga traenog, a to znai onoga opitanog kao takvog. U skladu s tim ureenje i priprema postupka. Ali sve to experiri jo nije novovjekovni eksperiment. Ono odluujue kod novovjekovnog eksperimenta, proba kao pokus, nije aparatura kao takva nego pitanje koje se postavlja, tj. pojam prirode. Eksperiment u novovjekovnom smislu je experientia u smislu egzaktne znanosti. Budui da je egzaktna, zato eksperiment. Sada razlika ne vie spram pukog govorenja i sastavljanja mnijenj, autoritet o nekom stanju stvari, nego spram toga da se samo opisuje i prihvaa i utvruje ono to se prua, bez odreenog predujmljenja koje zacrtava djelovanje. I opis je ve tumaenje, neto kao boja, kao ton, kao veliina. Tumaenje i tumaenje je razliito. Fizikalno tumaenje! to je sigurnije: neposredno naivno opisivanje ili egzaktni eksperiment? Ono prvo, jer pretpostavlja manje teorije! to znai zahtjev ponovljivosti eksperimenta? 1. Postojanost okolnost i instrumenata 2. Priopenje pripadajue teorije i pitanja. 3. Opevaljana potkrepljivost (opevaljanost i objektivnost); predoenost i ispravnost i istina injeninost.

143

III. DOIGRA *

* usp. o tome ljetni semestar 1937. vjebe Nietzsches metaphysische Grundstellung. Sein und Schein i zimski semestar 1937/38 vjebe Die metaphysischen Grundstellungen des abendlndischen Denkens (Metaphysik) i sva povijesna predavanja

144

145

81. Doigra
Razlaganje nunosti drugog poetka iz iskonskog postavljanja prvog poetka. Provodni ugoaj: ugoda pitajueg naizmjeninog nadilaenja poetaka. Uz to sve o razlikovanju provodnog i temeljnog pitanja; odgovaranje na provodno pitanje i pravi razvoj provodnog pitanja; prijelaz na temeljno pitanje (Bitak i vrijeme). Sva predavanja o povijesti lozoje. Odluka o svoj ontologiji.

82. Doigra
je povijesne biti i prvo je premoivanje prijelaza, ali to je most koji zamahuje prema obali o kojoj se tek treba odluiti. No doigra povijesti prvopoetnog miljenja nije neki historijski dodatak i zadatak uz neki nov sistem nego u sebi bitna priprema drugog poetka koja potie preobrazbu. Zato moramo moda jo neuglednije i jo odlunije usmjeriti povijesno osvjetenje samo na mislioce povijesti prvog poetka i pitajuim dijalogom s njihovim pitanjima nenadano zasaditi jedno piitanje koje e se jednom nalaziti kao posebno ukorijenjeno u jednom drugom poetku. Ali budui da ve to povijesno osvjetenje, kao doigra poetaka koji se temelje u sebi i svaki razliito pripadaju bezdanu, prijelazno izvire iz drugog poetka, a njegovo poimanje ve zahtijeva skok, ono previe podlijee pogrenom tumaenju koje nailazi samo na povijesna razmatranja o mislilakim djelima iji se izbor moe voditi bilo kakvom proizvoljnom sklonou. Pogotovo budui da se izvanjski oblik tih
146 147

III. DOIGRA

85. Iskonsko privlatenje prvog poetka znai smjetanje u drugom poetku

povijesnih osvjetenja (predavanja o historiji lozoje) ni po emu ne razlikuje od onoga to predstavlja samo jo naknadnu uenost uz jednu dovrenu povijest lozoje. Povijesna osvjetenja mogu se, i to ak s nekom koriu, rabiti samo kao historijska i stoga ujedno popravljiva razmatranja i moda otkria, a da se iz njih nikada ne probije mig povijesti, one koja je povijest samoga bytka i u sebi nosi odluke svih odluka. Povijesna osvjetenja imaju temelj svoje provedivosti u miljenju povijesti bytka. No to ako smo izgubili bit miljenja i logika je izabrana kako bi raspolagala miljenjem, premda je ona sama tek preostatak nemoi miljenja, tj. nepoduprtog, netienog piitanja u bezdanu istine bitka? to ako miljenje vai samo jo kao zakljuivanje bez pogreaka u ispravnom predoavanju predmet, kao izbjegavanje onog piitanja.

85. Iskonsko privlatenje prvog poetka znai smjetanje u drugom poetku

Iskonsko privlatenje prvog poetka (a to znai njegove povijesti) znai smjetanje u drugom poetku. Ono se provodi u prijelazu od provodnog pitanja (to je bie?, pitanje o bievnosti, bitak) k temeljnom pitanju: to je istina bytka? (Bitak i bytak je jedno te isto, a ipak iz temelja razliito.) Povijesno pojmljeno, taj je prijelaz prevladavanje i to prvo i prvo mogue sve metazike. Metazika tek sada postaje spoznatljiva u svojoj biti, a u prijelaznom miljenju svaki govor o metazici postaje dvoznaan. Pitanje: to je metazika?, postavljeno u podruju prijelaza k drugom poetku (usp. izlaganje u vezi s Bitkom i vremenom i O biti temelja), ispituje bit metazike ve u smislu prvog prilaenja prijelazu u drugi poetak. Drugim rijeima, ono ve pita polazei od drugog poetka. Ono to ono ini vidljivim kao odredbu metazike, to ve vie nije metazika nego njezino prevladavanje. Ovo pitanje ne eli postii razjanjenje, a to znai odranje dotadanjih i k tome nuno zbrkanih predodaba o metazici, nego je potisak u prijelaz i time u znanje da je sa svakom vrstom metazike gotovo i tako mora biti ako lozoja treba zadobiti svoj drugi poetak. Ako se metazika uini vidljivom kao zbivanje pripadno tubitku kao takvom, onda to ne treba znaiti neko jeftino antropoloko usidrenje discipline metazike u ovjeku nego je tu-bitkom zadobiven onaj temelj u kojemu se temelji istina bytka, tako da sada sam bytak iskonski dolazi na vlast i postao je nemoguim neki stav nadilaenja bia, to pak znai polaenja od bia i to kao danoga i kao predmeta. I tek se tako pokazuje to je bila metazika, upravo to nadilaenje bia u bievnost (ideja). Ali ta odredba metazike neizbjeno ostaje dvoznanom utoliko to izgleda da je ona samo jedna dananja drukija inaica dosadanjeg pojma koja nita ne mijenja na stvari. Ona to jest, ali time to ta inaica biti metazike prije i posve postaje nekim utemeljenjem tu-bitka, ona metazici zatvara svaki put k nekoj daljnjoj mogunosti. Prijelazno mislilaki poimati
149

83. Mnijenje sve metazike o bitku

Metazika smatra da se bitak moe pronai na biu, i to tako da miljenje nadilazi bie. to se iskljuivije miljenje okree biu i za smo sebe trai neki najbivstvujuiji temelj (usp. Descartes i novi vijek), to se odlunije lozoja udaljava iz istine bytka. No kako je mogue metaziko odricanje od bia, to znai odricanje od metazike, a da se ne potpadne onome nita? Tu-bitak je utemeljenje istine bytka. to je ovjek nebivstvujuiji, to se manje ukruuje u bie kao koje sebe zatjee, to blie dolazi bitku. (Ne budizam! suprotno).

84. Bie
u svojem uzlazu k samome sebi (grko doba); prouzroeno od neega najvieg svoje biti (srednji vijek); ono dano kao predmet (novi vijek). Istina bytka postaje sve zakrivenijom, sve rjeom postaje mogunost da ta istina kao takva postane utemeljujuom moi i uope tek spoznata.
148

III. DOIGRA

87. Povijest prvog poetka (povijest metazike)

znai: ono pojmljeno premjetati u njegovu nemogunost. Je li jo nuno posebno tititi tu obranu metazike od brkanja s antimetazikom tendencijom pozitivizma (i njegovih varijanti)? Ne ba, sjetimo li se da upravo pozitivizam predstavlja najgrublji od svih metazikih naina miljenja utoliko to, prvo, sadri posve odreenu odluku o bievnosti bia (osjetilnost) te, drugo, stalno nadilazi upravo to bie naelnim postavljanjem jedne istovrsne kauzalnosti. Ali za prijelazno miljenje ne radi se o nekom protivnitvu spram metazike, ime bi se ona upravo iznova ustoliavala, nego o prevladavanju metazike iz njezina temelja. S metazikom je gotovo, ne zato to je previe, prekritiki, preusijano pitala o bievnosti bia, nego zato to zbog otpadanja od prvog poetka tim piitanjem nikada nije mogla ispitati u temelju traeni bytak te je naposljetku u nelagodi te nemoi spala na obnovu ontologije. Metazika kao znanje o bitku bia morala je doi do kraja (usporedi Nietzschea) jer se uope i jo nikada nije usudila pitati o istini samoga bytka te je stoga i u svojoj vlastitoj povijesti uvijek morala ostajati u zbrci i neosiguranosti svoje niti vodilje (miljenja). No ba zato ni prijelazno miljenje ne smije popustiti iskuenju da ono to je pojmilo kao kraj i u kraju sada jednostavno ostavi iza sebe umjesto da ga iza sebe dovede, tj. tek sada shvati u njegovoj biti i pusti da ta bit, preobraena, ue u istinu bytka. Govor o kraju metazike ne smije zavesti na pomisao kako je lozoja gotovo s metazikom; naprotiv: ona joj se tek sada mora doigrati u svojoj bitnoj mogunosti i tako sama lozoja preigrati u svoj drugi poetak. Promislimo li o toj zadai drugog poetka (pitanju o smislu bytka u formuli o bitku i vremenu), postaje razgovijetno i to da svi pokuaji koji reagiraju protiv metazike, koja je posvuda takoer i kao pozitivizam idealistika, jednostavno ostaju re-aktivni i time naelno ovisni o metazici te stoga i sami metazika. Svi biologizmi i naturalizmi koji proizvode prirodu i ono neracionalno kao nositelja iz kojega sve proizlazi, kao sveivot u kojemu sve vrije, kao ono nono nasuprot svijetlom itd., u potpunosti ostaju na tlu metazike i trebaju je, bilo to i samo zato da bi se na njoj brusili kako bi iskoila jo neka iskra onoga to se moe znati i kazivati i za te mislioce pisati.
150

Mnogi znakovi, npr. poetak prevlasti metazike Richarda Wagnera i Chamberlaina, upuuju na to da se kraj zapadne metazike, koji je ve stvaralaki i jedino proveo Nietzsche, jo jednom prekriva i da i to uskrsnue metazike kranske crkve jo jednom koriste u svoje svrhe.

86. to povijest metazike priprema kao ono jo netaknuto i za nju samu nespoznatljivo i tako doigrava
1. bievnost je prisutnost 2. bytak je sebeskrivanje 3. bie je u prvenstvu 4. bievnost je naknadni dodatak i zato ono apriori. Mi ne moemo shvatiti ono to je sadrano u svemu tome sve dok nam istina bytka nije postala nunim pitanjem, sve dok nismo utemeljili vrijeme-prostor djelovanja u ijem se domaaju tek treba izmjeriti to se dogodilo u povijesti metazike: predigra samog do-goaja kao bivanja bytka. Tek ako uspije nabaaj povijesti metazike u tom domaaju (1.-4.), shvaamo je u njezinu netaknutom temelju. Ali sve dok gledita crpimo iz onoga to je moglo i moralo postati vlastitim znanjem metazike (nauk o idejama i njegova promjena) tjerani smo u ono historijsko, osim ako grku ve poimamo iz 1.-4.

87. Povijest prvog poetka (povijest metazike)

je povijest metazike. Sada nam na kraju sve metazike vie nita ne kazuju pojedini metaziki pokuaji kao nauci nego samo povijest metazike. Ali to samo nije ogranienje, nego zahtjev za neim iskonskijim. (Jo manje smijemo pogreno protumaiti pojedine metazike kao puke igre sa svrhom transcendiranja.) Naprotiv, metazika se sada na kraju mora shvatiti ozbiljno na nain koji bitno nadmauje svako preuzimanje i nasljeivanje nauka i svako obnavljanje stajalit i svako mijeanje i pomirenje mnogih takvih. Metazika u svojoj povijesti postaje vidljiva tek kada su se pojmila njezina provodna pitanja i razvio se postupak s njima. Ukoliko povijest pouava? to se time eli rei?
151

III. DOIGRA

90. Od prvog k drugom poetku. Nijekanje

Zbivanje pitanja o biu kao takvom, zbivanje ispitivanja bievnosti u sebi je odreeno otvaranje bia kao takvog na taj nain da ovjek pritom iskusuje odredbu svoje biti koja izvire iz tog otvaranja (homo animal rationale). Ali to otvara to otvaranje bia o bievnosti i time o bytku? Potrebna je neka povijest, a to znai neki poetak i njegova ishodita i napreci kako bi se pustilo iskusiti (za poetne pitaoce) da biti bytka pripada uskraivanje. To je znanje, zato to sputa nihilizam jo iskonskije u naputenost od bitka, pravo prevladavanje nihilizma, a povijest prvog poetka tako se potpuno izuzima iz privida uzaludnosti i puke zabludjelosti; tek sada dolazi do velikog obasjavanja sveg dosadanjeg mislilakog djela.

89. Prijelaz k drugom poetku

Pojmiti Nietzschea kao kraj zapadne metazike nije historijska tvrdnja o onome to je iza nas nego povijesno ishodite budunosti zapadnog miljenja. Pitanje o biu mora se svesti na svoj vlastiti temelj, na pitanje o istini bytka. A ono to je dosada tvorilo nit vodilju i horizont sveg tumaenja bia, miljenje (pred-oavanje), povlai se u utemeljenje istine bytka, u tu-bitak. Logika kao nauk o ispravnom miljenju postaje osvjetenjem biti jezika kao zainjueg imenovanja istine bytka. Ali bytak, dosada u liku bievnosti ono najopenitije i najuobiajenije, kao dogoaj postaje onim najjedincatijim i najzaudnijim. Prijelaz k drugom poetku provodi luenje koje se odavno vie ne odvija izmeu smjerova lozoje (idealizam realizam itd.) ili ak stavova svjetonazora. Prijelaz lui nadolazak bytka i utemeljenje njegove istine u tubitku od sveg pojavljivanja i razabiranja bia. Ono razlueno tako je odluno razlueno da nad tim razlikovanjem uope ne moe biti nekog zajednikog podruja. U toj odlunosti prijelaza nema pomirenja niti sporazumijevanja nego dugih samoa i najtiih ushienja na vatri ognjita bytka, premda to jo ostaje posve potisnuto bljedilom umjetnog privida makinativno doivljenog bia (ivotna zbilja). Prijelaz k drugom poetku odluen je, a ipak ne znamo kamo idemo, kada e istina bytka postati onim istinitim i odakle e povijest kao povijest bytka krenuti svojim najstrmijim i najkraim putem. Kao prijelazni ovoga prijelaza, mi moramo proi bitno osvjetenje same lozoje kako bi ona zadobila poetak iz kojega, bez potrebe za ikakvim osloncem, opet moe biti ona sama (usp. Predpogled, 15. Filozoja kao lozoja nekog naroda).

88. Okruju te zadae pripadaju povijesna predavanja

Okruju te zadae pripadaju povijesna predavanja. Uiniti vidljivom Leibnizovu nedokuivu mnogolikost prvog pitanja, a ipak umjesto monas misliti tu-bitak. Razumjeti glavne Kantove korake, a ipak tu-bitkom prevladati transcendentalni pristup. Propitati Schellingovo pitanje o slobodi, a ipak postaviti pitanje o modalitetima na jedan drugi temelj. Obuhvatiti Hegelovu sistematiku nadmonim pogledom, a ipak misliti sasvim suprotno, s Nietzscheom kao najbliim odvaiti se na suoavanje, a ipak spoznati da je on najdalji od pitanja bitka. To su neki u sebi neovisni, a ipak supripadni putovi kako bi se u znanje doigralo uvijek samo jedno jedino: da je bivanju bytka potrebno utemeljenje istine bytka i da se to utemeljenje mora provoditi kao tu-bitak, ime je prevladan sav idealizam te time i dosadanja metazika i metazika uope kao nuan razvoj prvog poetka koji tek tako opet dospijeva u tamu da bi se samo polazei od drugog poetka pojmio kao takav.

90. Od prvog k drugom poetku. Nijekanje

Kako je malo onih koji razumiju i kako ti koji razumiju rijetko shvaaju negaciju. U njoj se vidi odmah i samo odbijanje, odstranjenje, omalovaavanje i ak rastvaranje. Ti likovi nijekanja ne

152

153

III. DOIGRA

91. Od prvog k drugom poetku

samo da se esto ire, oni su takoer ti koji se najneposrednije pribliavaju uobiajenoj predodbi rijei ne. Tako izostaje pomisao na mogunost da bi nijekanje ak moglo biti i dublje bti od onoga da; pogotovo budui da se i da odmah shvaa u smislu svake vrste odobravanja, jednako povrno kao i ne. Ali je li odobravanje i odbacivanje u podruju predoavanja i predoavajueg vrednovanja jedini oblik onoga da i ne? Je li to podruje uope jedino i bitno ili ono, naprotiv, kao i svaka ispravnost potjee iz iskonskije istine? I nisu li na kraju to da i ne, i to ovo drugo jo iskonskije od prvoga, bitan posjed samoga bitka? No ne mora li onda ono ne (i ono da) imati svoj bitan lik u tubitku to ga upotrebljava bytak? Ono ne je veliki od-skok u kojemu se dosee ono tu- u tu-bitku. Od-skok, koji potvruje ono od ega od-skae, ali koji takoer sm kao skok nema nita nitetno. Sam odskok tek preuzima dosezanje skoka i tako ovdje ono ne prestie ono da. Ali zato to ne, izvanjski gledano: od-metanje drugog poetka spram prvoga, nikada nije nijekanje u obinom smislu odbijanja i ak omalovaavanja. Naprotiv, to iskonsko nijekanje iste je vrste kao ono uskraivanje koje si ustee neko daljnje praenje jer zna i priznaje neponovljivost onoga to u svojem kraju zahtijeva drugi poetak. Naravno, takvo nijekanje ne zadovoljava se odskokom koji samo ostavlja iza sebe nego smo sebe razvija tako to oslobaa prvi poetak i njegovu poetnu povijest te to osloboeno vraa u posjed poetka gdje ono, odloeno, jo nad-visuje i sada i ubudue sve ono to je jednom proizalo u njegovom slijedu i postalo predmetom historijskog obraunavanja. To uzdizanje onoga to stri u prvom poetku smisao je destrukcije u prijelazu k drugom poetku.

Drugi poetak iskusuje istinu bytka i pita o bytku istine da bi tek tako utemeljio bivanje bytka i pustio da bie kao ono istinito proizae iz one iskonske istine. U poetnome tih poetaka svaki je put, i to sasvim razliito, nemogue sve kolsko i prava borba je ono prijelazno. Ali svaki put postoji i opasnost da se, gdje god iz poetka postaje neko polazite i napredovanje, oni izraze kao ono mjerodavno, od kojega se polazei ono poetno ne samo procjenjuje nego i tumai. Iz prvog poetka kree se uvrivati miljenje, prvo neizreeno, a zatim posebno tako shvaeno kao pitanje: to je bie (to je smo provodno pitanje zapadne metazike, koja time kree). Ali pogreno bi bilo mnijenje koje bi htjelo nai to provodno pitanje u prvom poetku i kao poetak. Miljenje prvog poetka samo se za grubo i prvo objanjenje moe karakterizirati provodnim pitanjem. No s druge strane gubi se i ono poetno poetka, tj. ono se povlai u ono nedokueno poetka im za miljenje postane mjerodavno provodno pitanje. Traimo li povijest lozoje doista u zbivanju miljenja i njegova prvog poetka i drimo li to miljenje u njegovoj povijesnosti otvorenim razvijajui provodno pitanje, koje je ostalo nerazvijeno kroz cijelu tu povijest do Nietzschea, onda se unutarnje kretanje tog miljenja, iako samo formularno, moe izraziti pojedinim koracima i stupnjevima: Iskustvo i razabiranje i sabiranje bia u njegovoj istini uvruje se u pitanje o bievnosti bia po niti vodilji i predujmljenju miljenja (razabirue iskazivanje).

Bievnost i miljenje
No to se prvenstvo i predujmljujui karakter miljenja ( ratio intellectus), koji nisu dalje utemeljeni, uvruju u shvaanju ovjeka kao animal rationale, koje proizlazi iz poetnog iskustva bia kao takvog. Zacrtana je mogunost da se onaj karakter miljenja kao niti vodilje s obzirom na tumaenje bia tek sada doista uzdie u jedino mjesto odluivanja o biu, pogotovo kada su prethodno ratio i intellectus dugo bili prisiljavani sluiti (kranska vjera), iz ega
155

91. Od prvog k drugom poetku

Prvi poetak iskusuje i postavlja istinu bia ne pitajui o istini kao takvoj jer je ono u njoj neskriveno, bie kao bie, nuno svemu nadmono jer ono guta i ono nita te kao ne i protiv ukljuuje u sebe ili sasvim unitava.
* usp. Skok, 130. Bit bytka, 132. Bytak i bie

154

III. DOIGRA

91. Od prvog k drugom poetku

dodue nije proizalo nikakvo tumaenje bia, ali zato jaanje vanosti ovjeka kao pojedinca (spas due). Sada se pojavila mogunost jednog stanja u kojemu je ratio morao prihvaati ono to je bilo po volji vjeri, ukoliko je sve poivalo na njoj i u njoj su bile iscrpljene sve mogunosti. Zato ne bi i ratio, isprva jo udruen s des, to isto traio za sebe, stekao sigurnost u sebe i tu sigurnost uinio mjerilom sveg uvrivanja i ob-razlaganja (ratio kao razlog)? Sada poinje premjetanje teita miljenja u samosigurnost miljenja (veritas postaje certitudo) i stoga se sada u formuli prvo mora postaviti miljenje, i to s izmijenjenim oekivanjima o tome to ono moe postii. Odgovarajue tome, mijenja se odredba bievnosti bia u predmetnost:

Miljenje (izvjesnost) i predmetnost (bievnost)

Pokazati kako se otuda 1. odreuje novovjekovno miljenje do Kanta; 2. kako otuda potjee iskonskost Kantova miljenja; 3. kako posezanjem natrag u kransku predaju zajedno s naputanjem Kantova stajalita nastaje apsolutno miljenje njemakog idealizma; 4. kako nemo za metaziko miljenje zajedno sa silnicama 19. stoljea (liberalizam industrijalizacija tehnika) dovodi do pozitivizma; 5. kako se, meutim, istodobno odrava predaja Kanta i njemakog idealizma i pokuava se nastaviti platonistiko miljenje (Lotze i njegova metazika vrijednosti); 6. kako neovisno o svemu tome, a ipak time noen i vezan, Nietzsche u suoavanju s najupitnijim mjeancem (iz 3, 4 i 5) Schopenhauerom prepoznaje svoju zadau u prevladavanju platonizma, a da ipak ne prodire u ono podruje pitanja i ono temeljno stajalite iz kojih se tek moe osigurati oslobaanje te zadae od onoga to je dotada bilo. U toj povijesti ostaje sve samorazumljivijim i stoga neosvijetenim stav provodnog pitanja u smislu formule: miljenje i predmetnost.
156

I ondje gdje Nietzsche protiv bitka (bievnosti) navodi postajanje to se zbiva pod pretpostavkom da logika odreuje bievnost. Bijeg u postajanje (ivot) metaziki je samo izlaz, posljednji izlaz na kraju metazike, koji posvuda nosi znakove onoga to je sam Nietzsche rano spoznao kao svoju zadau: preobrata platonizma. A svaki je preobrat pogotovo povratak i upetljanost u suprotnost (osjetilno nadosjetilno), ma koliko da Nietzsche sigurno osjea kako i ta suprotnost mora izgubiti svoj smisao. Za Nietzschea bie (ono zbiljsko) ostaje postajanje, a bitak upravo utvrivanje i injenje postojanim. Nietzsche ostaje uhvaen u metazici: od bia k bitku; i Nietzsche iscrpljuje sve mogunosti tog temeljnog stajalita koje je u meuvremenu, kako je to on sam prvi najrazgovjetnije vidio, u svim moguim oblicima postalo opim posjedom i misaonim dobrom svjetonazor masa. Prvi korak prema stvaralakom prevladavanju kraja metazike morao se provesti u tom smjeru da se misaoni stav u jednom pogledu zadri, ali pritom ujedno u drugom odvede naelno preko samoga sebe. Zadravanje znai: pitati o bitku bia. A prevladavanje: prvo pitati o istini bytka, o onome to u metazici nikada nije postalo pitanjem niti je to moglo postati. Taj dvostruki prijelazni karakter, koji metaziku ujedno iskonskije shvaa i time prevladava, u potpunosti je znaajka fundamentalne ontologije, tj. Bitka i vremena. Taj naslov postavljen je iz jasnoga znanja o zadai: ne vie bie i bievnost, nego bitak; ne vii misliti, nego vrijeme; ne vie najprije miljenje, nego bytak. Vrijeme kao imenovanje istine bitka, i sve to kao zadaa, kao putem; ne kao nauk i dogmatika. Sada je dovedeno u pitanje vodee temeljno stajalite zapadne metazike, stajalite bievnosti i miljenja, miljenje ratio um kao nit vodilja i predumljenje tumaenja bievnosti, ali nipoto ne samo tako da bi se miljenje zamijenilo vremenom i sve se samo shvaalo vremenitije i egzistencijalnije, a inae bi ostajalo po starom, nego je sada pitanjem postalo ono to u prvom poetku nije moglo postati pitanjem, sama istina.
157

III. DOIGRA

91. Od prvog k drugom poetku

Sada sve jest i bit e drukije. Metazika je postala nemogua. Jer istina bytka i bivanje bytka ono su prvo, a ne ono prema emu nadilazak treba uslijediti. No sada takoer ne vai samo recimo preobrat dosadanje metazike nego je s iskonskijim bivanjem istine bytka kao dogoajem i odnos spram bia drukiji (vie ne odnos izmeu i uvjeta mogunosti onoga i ). Bytak biva kao dogoaj utemeljenja onoga tu i sm iznova odreuje istinu biti iz bivanja istine. Drugi poetak je uskok u iskonskiju istinu bytka koji preobraava sam bytak. Zapadno miljenje u provodnom pitanju u skladu sa svojim poetkom postavlja prvenstvo bia pred bitkom; ono apriori samo je zastiranje naknadnosti bytka koja mora vladati ukoliko se u neposredno prvom, razabirue-sabiruem prilaenju biu otvara bytak (usp. u Skok: bitak i ono apriori). Tako ne smije uditi, nego se mora posebno pojmiti kao posljedica, kako tada smo bie u odreenom tumaenju postaje mjerodavnim za bievnost. Usprkos prvenstvu i onoga , tovie na temelju tog prvenstva, upravo i postaje onim to sada za razabirue tumaenje prua ono razumljivo i odreuje razumljivost same bievnosti (kao , usp. frankfurtska predavanja 1936*) (usp. Doigra, 97. ()). Zato je u pozadini a ubrzo se kod Platona i posebno namee kao temeljni karakter spoznaje, tj. temeljnog odnosa spram bia kao takvog. Ne upuuje li sve to na to da se ipak i , odgovarajue onome grke (usp. napokon Aristotela), mora tumaiti tako da nije dovoljno mona kako bi povrh i i sama zahtijevala svoju istinu i nosila njezin razvoj? A to je ono to eli i mora postii drugi poetak: uskok u istinu bytka, na taj nain da on sam utemeljuje ovjekov bitak i to ak niti ne neposredno ve ovjekov bitak tek kao posljedicu upuenosti na tu-bitak i kao samu tu upuenost.
* Der Ursprung des Kunstwerks (Holzwege (Geamtausgabe Band 5))

Prvi se poetak ne svladava, istina bytka, usprkos tome to bitno prosijava, posebno se ne utemeljuje, a to znai: jedno ljudsko predujmljenje (iskazivanja, , izvjesnosti) postaje mjerodavnim za tumaenje bievnosti bytka. No sada je nuan veliki preobrat koji je s one strane sveg prevrednovanja svih vrijednosti, onaj preobrat u kojemu se ne utemeljuje bie polazei od ovjeka nego ovjekov bitak iz bytka. Za to je pak potrebna neka via snaga stvaranja i piitanja, ali ujedno i dublja spremnost za trpljenje i provedbu u cjelini jedne potpune preobrazbe odnos spram bia i bytka. Sada odnos spram bytka vie ne moe ostati u odgovarajuem ponavljanju nekog odnosa spram bia ( ). No budui da ono poetno predujmljenje iz stava razabiranja ( ratio) ovjeka izvodi i uvodi u bie, tako da se pomou njega misli neko najvie bie kao causa ono neuvjetovano, izgleda kao da nije rije o sputanju bitka u ovjekovo bie. Naravno, polazei od drugog poetka ono se najpoetnije predujmljenje miljenja kao niti vodilje tumaenja bia moe pojmiti kao neka vrsta nesvladavanja jo neiskusivog tu-bitka (usp. Utemeljenje, 212. Istina kao izvjesnost). U prvom poetku istina je (kao neskrivenost) karakter bia kao takvog, i u skladu s preobrazbom istine u ispravnost iskaza istina postaje odredbom bia preobraenog u ono predmetno. (istina kao ispravnost suda, objektivnost, zbilja bitak bia) U drugom poetku istina se spoznaje i utemeljuje kao istina bytka, a sam bytak kao bytak istine, tj. kao u sebi obostran dogoaj kojemu pripada unutarnja nezgrapnost krevitosti te stoga bez-temelj. Uskok u drugi poetak nazadovanje je u prvi i obratno. Ali nazadovanje u prvi poetak (ponavljanje kao ponovno uzimanje) nije premjetanje u neto prolo, kao da bi se to moglo u obinom smislu ponovno uiniti zbiljskim. Nazadovanje u prvi poetak vie je i upravo udaljavanje od njega, zauzimanje onog udaljenog stajalita koje je nuno kako bi se iskusilo ono to je poelo u tom poetku i kao taj poetak. Jer bez tog udaljenog stajalita a dostatno je samo stajalite u drugom poetku uvijek ostajemo preblizu poetku, i to
159

158

III. DOIGRA

94. Suoavanje drugog poetka

na zavaravajui nain ukoliko smo jo uvijek natkriveni i pokriveni onime to mu je slijedilo, zbog ega na pogled ostaje stijenjen i stjeran u okruje naslijeenog pitanja: to je bie?, tj. u metaziku svake vrste. Tek udaljeno stajalite spram prvog poetka omoguava sa se iskusi kako je ondje i to nuno ostajalo nepitanim pitanje o istini () i kako je to nezbivanje unaprijed odreivalo da zapadno miljenje bude metazika. I tek nam to znanje doigrava nunost da se pripremi drugi poetak i u razvoju te spremnosti iskusi se najvlastitija nuda u njezinoj punoj svjetlosti, naputenost od bitka koja je, duboko skrivena, suprotnost onom nezbivanju i zato se nipoto ne moe objasniti iz dananjih i jueranjih nedaa i propusta. Da ta nuda nije imala veliinu porijekla iz prvog poetka, odakle bi uzela snagu za prinudu u spremnost za drugi? I zato je pitanje istine prvi korak prema spremnosti. To pitanje istine, koje je samo jedan bitni lik pitanja bytka, ubudue ga izdvaja iz podruj metazike.

Zato ni suoavanje nije protiv-nitvo, bilo u smislu grubog odbijanja, bilo na nain ukidanja prvoga u drugome. Drugi poetak iz nove iskonskosti pomae prvom poetku da dosegne istinu svoje povijesti te time svoju neotuivu najvlastitiju drukijost, koja postaje plodnom samo u povijesnom dijalogu mislilaca.

93. Velike lozoje

su planine koje stre, neosvojene i neosvojive. Ali one zemlji pruaju ono to je u njoj najvie i upuuju u njezine najdrevnije slojeve. One stoje kao smjerokaz i uvijek tvore vidokrug; one podnose otvoren pogled i zakrivenost. Kada su takve planine ono to jesu? Svakako ne kada smo ih toboe osvojili i popeli se na njih. Samo tada kada nama i zemlji uistinu stoje. Ali koliko je malo onih koji to mogu, pustiti da u miru planine doe do najivljeg rasta u visinu i stajati u okruju tog nadvisivanja. Pravo mislilako suoavanje mora teiti samo tome. Suoavanje s velikim lozojama kao metazikim temeljnim stajalitima unutar povijesti provodnog pitanja mora biti takvo da svaka lozoja kao bitna stane kao planina meu planine i tako izrazi ono to je u njoj najbitnije. Zato se provodno pitanje (polazei od zamuknutog temeljnog pitanja) svaki put mora iz svojega punog sklopa iznova razviti u odgovarajuem smjeru (usp. Predpogled, Poetno miljenje).

92. Suoavanje prvog i drugog poetka

Ne radi se o protukretanju; jer sva protukretanja i protu-sile bitnim su dijelom suodreeni svojim protiv-ega, iako u obliku njegova preobrata. I zato neko protu-kretanje nikada nije dovoljno za neku bitnu preobrazbu povijesti. Protu-kretanja se zapleu u svoju vlastitu pobjedu, to znai da se hvataju onoga pobijeenog. Ona nikada ne oslobaaju neki stvaralaki temelj nego ga prije poriu kao nepotreban. Neovisno o protusilama i protunagonima i protuureenjima mora se pojaviti neto posve drukije. Za preobrazbu i spas zapadno odreene povijesti to znai: budue odluke ne padaju u dosadanjim podrujima, kojih se dre jo i protukretanja (kultura svjetonazor), nego se mjesto odluke tek mora utemeljiti, i to otvaranjem istine bytka u njegovoj jedincatosti koja prethodi svim suprotnostima dosadanje metazike. Drugi poetak nije protusmjer prvome nego kao drugi stoji izvan onoga protiv i neposredne usporedivosti.
160

94. Suoavanje drugog poetka

s prvim nikada ne moe imati smisao dokazivanja da je dotadanja povijest provodnog pitanja te time metazika bila zabluda. Time bi se promaili i bit istine i bivanje bytka, koji ostaju neiscrpni jer su za svaku bit ono najjedincatije. No to suoavanje svakako pokazuje da je dotadanje tumaenje bia ostalo bez nunosti, da ono vie ne moe iskusiti ni iznuditi nikakvu nudu za svoju istinu i nain kako ona ostavlja nepitanom ak i istinu same sebe. Jer od Platona se nikada nije pitalo o istini tumaenja bitka. Samo su se ispravnost predoavanja i njezino
161

III. DOIGRA

97. ()

potkrepljenje iskustvom predoavanja bia prenosili natrag na predoavanje biti; posljednji put u predhermeneutikoj fenomenologiji.

96. Poetno tumaenje bia kao

Toliko smo siromani pravom sposobnou miljenja da jedincatost tog nabaaja uope vie ne moemo izmjeriti nego ga proglaavamo onim najprirodnijim, jer ljudsko miljenje pred sobom ipak prvo ima prirodu. Da i ne govorimo o tome da se ovdje nigdje ne radi o prirodi (bilo kao predmetu prirodne znanosti bilo kao krajoliku bilo kao osjetilnosti), i kako onda tono shvatiti ono zaudno i jednokratno tog nabaaja? Zato su se u otvorenosti te , kao i , ve rano morali navesti kao mjesta utemeljenja bitka i po tome se urediti sve znanje? Najstarija prenijeta rije o biu: Anaksimandrova izreka (usp. LJS 32*).

95. Prvi poetak

Prije svega se mora uvati skrivenost poetnoga. Valja izbjegavati svako iskrivljavanje pokuajima objanjenja, jer sve ono to objanjava nuno nikada ne dosee poetak nego ga samo sputa k sebi. Da u prvom poetku vrijeme kao pribivanje i kao postojanost (u dvostrukom i zamrenom smislu sadanjosti) predstavlja ono otvoreno iz ega bie kao bie (bitak) ima istinu. Veliini poetka odgovara to da smo vrijeme i ona kao istina bitka uope nisu udostojeni piitanja i iskusivanja. A jednako se tako ne pita zato vrijeme za istinu bitka ulazi u igru kao sadanjost, a ne i kao prolost i budunost. To nepitano skriva smo sebe kao takvo i puta da za poetno miljenje jedino ona nelagodnost uzlaenja, stalnog pribivanja u otvorenosti () samog bia predstavlja bivanje. Bivanje je, a da se tako ne poima, pribivanje. To to se nama iz prvog poetka za ponovljeno osvjetenje prvo naznauje vrijeme kao istina bytka ne znai da se iskonska puna istina bytka moe utemeljiti samo na vremenu. Dodue, prvo se mora uope pokuati misliti bit vremena tako iskonski (u njegovoj ekstatinosti) da ga postaje mogue pojmiti kao moguu istinu za bytak kao takav. Ali ve to promiljanje vremena dovodi ga u pogledu onoga tu tu-bitka u bitnu vezu s prostornou tu-bitka te tako s prostorom (usp. Utemeljenje). No vrijeme i prostor ovdje su, mjereni njihovom obinom predodbom, iskonskije i potpuno vrijeme-prostor koji nije nikakav spoj nego ono iskonskije njihove supripadnosti. A ono pak upuuje u bit istine kao kreeg skrivanja. Istina bytka nije nita manje nego bit istine, pojmljena i utemeljena kao kree skrivanje, zbivanje tu-bitka, toke preokreta u obratu kao sredita koje se otvara.

97. ()
je tako premona da se i iskusuju kao njoj pripadni, ak i biu u njegovoj bievnosti (jo ne generalno, idejno shvaenoj). No im se iskustvo kao iskonsko znanje samoga bia razvije u piitanje o njemu, smo se piitanje, uzmiui pred biem, mora pojmiti kao razliito od njega i u nekom smislu samostalno i, postavljajui se pred bie kao takvo, uz-postavljati ga. No ujedno ono kao piitanje mora ovladati i jednim aspektom pitanja. A taj se aspekt pak moe uzeti samo iz samoga opitanoga. Ali kako to, ako bie kao takvo ostaje ono prvo i posljednje? I ako se postojanost i pribivanje (kao uzlaenje, ) iskusuju i izraavaju kao uzlaenje polazei od njega samog, protiv piitanja i bez njega, dakle nisu, poput piitanja, neko polaenje prema biu i tako neko poznavanje bia, njegove bievnosti, neka (sma) ? Budui da nije , tovie tek je kao takvu ini iskusivom i vidljivom, ipak mora i to upravo to upitnijim postaje pitanje, to se vie dovodi
* predavanje u ljetnom semestru 1932. Der Anfang der abendlndischen Philosophie (Anaximander und Parmenides) (Gesamtausgabe Band 35)

162

163

III. DOIGRA

98. Nabaaj bievnosti na postojanu prisutnost

pred bie kao takvo te time ispituje bievnost i uvruje se u formulu dolaziti do izraaja kao ono to odreuje aspekt. nije , to sada znai da se ba ono to pripada , znalaki predpogled na i pred-oavanje i dovoenje pred sebe izgleda, zbiva u , u , smo od sebe. je , , kao ona koja uzlazi (), istupa (), no prua prizor. Tome to Platon moe tumaiti bievnost bia kao ne pripada samo iskustvo onoga kao nego razvoj pitanja po niti vodilji protustava koji je od strane ujedno iznuen, a koji tada ipak i pogotovo kod Aristotela predujmljuje tumaenje bievnosti kao nekoga od onih i , ime je tada postavljeno ono razlikovanje (forma materia, forma i sadraj) koje u zametku i u smislu vladajueg provodnog pitanja vlada cijelim metazikim miljenjem, i to najjae i najsigurnije, ali ujedno i najnepromjenjivije kod Hegela (usp. frankfurtska predavanja Vom Ursprung des Kunstwerkes, 1936*).

98. Nabaaj bievnosti na postojanu prisutnost**

Bie je ono to se tako pokazuje, u postojanosti i prisutnosti. Bievnost se tim isticanjem njezina skrivenog podruja nabaaja dodjeljuje vremenu. No prvo ostaje nejasno kako se ovdje treba razumjeti vrijeme i u kojoj se ulozi ispravno razumljeno vrijeme ovdje treba pojmiti. No odgovor na ta dva pitanja glasi: vrijeme je ovdje zakriveno iskueno kao vremenovanje, kao odmaknue i time otvaranje; i ono kao takvo biva u biti istine za bievnost. Vrijeme kao odmiue-otvarajue u sebi je time ujedno uprostorujue, ono stvara prostor. On nije jednake biti kao ono, ali mu je pripadan, kao i ono njemu. Ali prostor se i ovdje mora pojmiti iskonski kao prostorovanje (kako se ono moe naznaiti u prostornosti tu-bitka, ali ne posve iskonski pojmiti).
* Der Ursprung des Kunstwerkes (Holzwege (Gesamtausgabe Band 5)) ** usp. Skok, 150. Iskon razlikovanja onoga to i da nekog bia

Zato se postojanost i prisutnost u njihovu jedinstvu trebaju vremenskiprostorno odrediti, i to svaki put u dvostrukom smislu, ako trebaju biti pojmljene u smjeru istine bitka. Postojanost je istrajnost odmaknua u bilost i budunost, a trajnost kao puko trajanje tek je posljedica istrajnosti. Prisutnost je sadanjost u smislu sabranosti istrajnosti u skladu s njezinim povlaenjem iz odmaknu, koja se zato iskrivljavaju i time zaboravljaju. Tako nastaje privid bez-vremenosti pravog bia. Postojanost je, prostorno pojmljena, popunjenje i ispunjenje prostora koji se sam nije posebno iskusio, dakle neko uprostorenje. Prisutnost je uprostorenje u smislu davanja prostora za bie koje je vraeno u nju i stoga stalno. Jedinstvo vremenovanja i uprostorenja i to na nain pribivanja tvori bit bievnosti, presijecanje. No odakle sada ono udnovato da se bie takvog bitka (vjenost) smatra besprostornim i bezvremenim, ak nadmonim prostoru i vremenu? Zato to prostor i vrijeme ostaju skriveni u svojoj biti i, ukoliko postaju odreeni, to se zbiva na onom putu koji vodi do njih, ukoliko se oni sami shvaaju kao neko bie koje jest na stanovit nain, dakle kao neko odreeno prisutno. No tako se prostor i vrijeme pripisuju onome najopipljivije prisutnom, onome , materijalno tjelesnome, i onim nainima preokreta koji se ovdje pojavljuju, , emu prostor i vrijeme slijede odnosno prethode. I sve dok vladavina poetnog tumaenja bitka ostaje neprekinutom i dalje se odrava na snazi to potiskivanje prostora i vremena u najbliem podruju u kojemu ih se zatjee te pitanje poput onoga naznaenog naslovom Bitak i vrijeme nuno mora ostati nerazumljenim, jer ono zahtijeva preobrazbu piitanja iz temelja.

164

165

III. DOIGRA

100. Prvi poetak

99. Bitak i postajanje u poetnom miljenju*

Postajanje kao proizlaenje i propadanje kao nestajanje, samo je to grki i u sebi povezano s . Postajanje tada openito kao mijena pribivanja, preokret, , najiri pojam grke , kretanja.

Kretanje kao pribivanje preokretljivoga kao takvog

Aristotel prvi grki poima bit kretanja polazei od postojanosti i prisutnosti () i za to mora posebno posegnuti za onim kao takvim. Za to se meutim ve pretpostavlja tumaenje bia kao i stoga , tj. , koja se bitno odnosi na . Tako se dolazi do kretanja kao dovrenosti, kao biti pribivanja, dranja sebe u zgotovljenju i gotovosti. Kretanje se ovdje ne smije shvatiti novovjekovno kao promjena mjesta u vremenu, a i grka je neto drugo. Jer tom se novovjekovnom odredbom kretanje odreuje od pokrenutoga, a ono kao toka prostorno-vremenske mase. Zapravo pak kretanje kao takvo treba pojmiti kao nain bitka (). Bitna razlika metaziki i zikalno shvaenog kretanja postaje najrazgovjetnijom u pojmu i biti mirovanja. Fizikalno je mirovanje zastoj, prestanak, odsutnost kretanja, misli li se to brojano raunski: mirovanje je granini sluaj kretanja u smjeru njegova smanjivanja. No metaziki je mirovanje u pravom smislu najvia sabranost pokrenutosti, sabranost kao ono pogotovo mogunost u najstalnijoj i ispunjenoj spremnosti. ens actu je upravo bie u mirovanju, ne u akciji, ono u sebi sabrano te u tom smislu posve prisutno. Zato to smo navikli shvaati bie polazei od tog zbiljskog ozbiljenog ozbiljujuega uvijek previamo temeljni karakter miro* usp. tumaenja Aristotelove Fizike (marburke vjebe); usp. predavanje u ljetnom semestru 1935. Einfhrung in die Metaphysik (Gesamtausgabe Band 40)

vanja u biti bia kao zbiljskoga; neka stvar npr. kao predmet, ali da ona upravo miruje i da je to odlikovano mirovanje, tko je na to mislio? Takvo previanje metazikog mirovanja u biu kao takvom dovelo je do toga da se bievnost openito nije poimala, da se zadovoljavalo supstancijom, a kasnije se to, kao neto nepojmljeno, nalazilo nedostatnim pa se zavravalo na jednom prevladavanju koje je tek doista bilo nedostatno. to u ovom smislu znai poetno razlikovanje onoga kao nepokrenutoga nasuprot mijeni? to znai, odatle gledano, tumaenje onoga kao kod Platona, premda po Sostu pripada najviim onoga ? to razjanjavanjem kretanja postiemo s obzirom na i ? I kamo vodi njihovo kasnije negrko nerazumijevanje?

100. Prvi poetak*

U prvom poetku bie se iskusuje i imenuje kao . Bievnost kao postojana prisutnost u tome je jo zakrivena, je uzlaenje koje vlada. Da se bievnost kao postojana prisutnost oduvijek tako poimala, to za veinu ve vrijedi kao utemeljenje, ako oni za utemeljenje uope pitaju. Ali karakter poetnoga i ranoga u tom tumaenju bia nije neposredno neko utemeljenje nego, obratno, tek on ini to tumaenje doista upitnim. Odgovarajuem se piitanju pokazuje: o istini bievnosti uope se ne pita. Za miljenje prvog poetka tumaenje je neutemeljeno i neutemeljivo, i to s pravom ako se pod time razumije objanjenje koje svodi na neko drugo bie(!). No ipak to tumaenje onoga kao (i kasnije ) nije bez temelja, iako mu je temelj (tj. istina) skriven. Moglo bi se pomisliti da iskustvo prolaznosti, nastajanja i propadanja, sugerira i zahtijeva da mu suprotstavi postojanost i prisutnost. Ali zato se ono to nastaje i propada smatra ne-biem? Pa samo ako je bievnost ve utvrena kao postojanost i prisutnost. Zato se bievnost nije oitala iz bia
* usp. Doigra, 110. , platonizam i idealizam; usp. razvlatenje

166

167

III. DOIGRA

101. Zarana mora jasno u sigurnom svjetlu...

odnosno nebia, nego je bie nabaeno na tu bievnost kako bi se tek u otvorenosti tog nabaaja pokazalo kao bie odnosno nebie. Ali odakle je i zato otvaranje bievnosti uvijek nabaaj? Ali odakle se i zato nabaaj odnosi na vrijeme koje smo nije pojmljeno? Je li to dvoje povezano? (Vrijeme ekstatino i nabaaj utemeljen kao tubitak). Da istina bytka ostaje skrivena, iako je bievnost postavljena u nju (vrijeme), za to razlog mora biti u biti prvog poetka. Ne znai li moda to zakrivanje temelja istine bitka ujedno da je povijest grkog tubitka odreenog tom istinom ila najkraim putem i sadanjost se dovrila u jednom velikom i jedincatom stvaralakom trenutku? Da se, nasuprot tome, s onim to slijedi prvom poetku oklijeva i ono mora izdrati ustezanje bitka sve do naputenosti od bitka? Prijelaz k drugom poetku mora pripremiti znanje o toj povijesnoj odredbi. Tu pripada suoavanje s prvim poetkom i njegovom povijeu. Ta povijest stoji pod vladavinom platonizma. A time odreen nain postupanja s provodnim pitanjem moe se naznaiti naslovom: Bitak i miljenje (usp. predavanje u ljetnom semestru 35*). No za pravo razumijevanje tog naslova mora se uzeti u obzir: 1. Bitak ovdje znai bievnost, a ne, kao u Bitak i vrijeme, sm bitak ija se istina iskonski propituje; bievnost kao ono generalno za bie. 2. Miljenje u smislu pred-oavanja neega openito i to kao sadanjenje te tako zadavanje podruja u kojemu se poima postojana prisutnost bia, a da se pritom ne spoznaje vremenski karakter tog tumaenja. To u tolikoj mjeri izostaje da se, i poto se u Bitku i vremenu prvi put protumaila kao postojana prisutnost, a ona se pojmila u svojoj vremenitosti, i dalje govori o bezvremenitosti prezentnosti i vjenosti, i to zato to se i dalje dri obinog pojma vremena koji se smatra samo okvirom za ono promjenjivo i tako ipak ne moe nita onome postojano-prisutnom! Miljenje je ovdje kao , , um kao onaj stav od kojega se i u ijem se okruju, prilino neobrazloeno, odreuje bi* predavanje u ljetnom semestru 1935. Einfhrung in die Metaphysik (Gesamtausgabe Band 40)

evnost. Od toga treba razlikovati miljenje u irem smislu lozoranja, koji se ujedno tek treba odrediti (usp. poetno miljenje). U tom je pogledu sve shvaanje i odreivanje (pojam) bievnosti i bytka neko miljenje. Ali odluujue pitanje ipak ostaje: u kojem se podruju istine kree raskrivanje biti bitka? Zapravo ni ondje gdje se, kao u povijesti provodnog pitanja, bievnost poima iz istina tog miljenja nije ono miljeno kao takvo nego vrijeme-prostor kao bivanje istine u kojemu se mora drati sve pred-oavanje. Na poetku je bie uvijek odreeno i kao , i kod Aristotela su tada i , bie i jedno, meusobno zamjenjivi. A jedinstvo ovdje znai: sjedinjenje, iskonsko sabiranje na samoistost onoga zajednosuprisutnoga i postojanoga. U skladu s tim tada odlikovna odredba za miljenje bievnosti (jedinstvo) postaje jedinstvo onoga ja-mislim, jedinstvo transcendentalne apercepcije, samoistost onoga ja; u jednom dubljem i bogatijem smislu to je dvoje spojeno u monadi kod Leibniza.

101. Zarana mora jasno u sigurnom svjetlu...

Zarana mora jasno u sigurnom svjetlu stajati velika jednostavnost prvog poetka miljenja istine bytka (to znai okolnost da za njegova i postaje i to se na toj okolnosti temelji). Osvjetljavanje tog poetka moralo se prethodno odrei toga da kao sredstva tumaenja uvede u igru sve ono to je proizalo tek iz nesvladavanja poetka i uruavanja same : kao onoga same , i kao grkih . No u suoavanju s prvim poetkom nasljee tek postaje nasljee, a oni idui tek postaju nasljednici. Tako neto ovjek nije, i to nikada, iskljuivo sluajnou to je kasniji.

168

169

III. DOIGRA

102. Miljenje: nit vodilja provodnog pitanja zapadne lozoje

102. Miljenje: nit vodilja provodnog pitanja zapadne lozoje

Miljenje na poetku razabiranje i sabiranje koje predujmljuje neskrivenost onoga uzlazeega i postojano prisutnoga kao takvog. No budui da ostaje neutemeljena i zato tone u ispravnost, i miljenje kao sposobnost pomie se u psiholoko, tj. ontiko tumaenje. No gleda li se od poetka, potonue u ispravnost prije svega znai da za samu ispravnost njezin vlastiti prostor ostaje neutemeljen i zato stalno uznemiren, a da ne biva spoznat kao ono to on jest. Odnos izmeu i () kao , to ga je pripremio ve Platon, od Descartesa sve otrije postaje odnosom subjekt-objekt. Miljenje postaje onim ja-mislim; to ja-mislim postaje onim: ja iskonski sjedinjavam, ja mislim jedinstvo (unaprijed). Miljenje je najava prisutnosti kao takve. No taj je odnos samo ona staza miljenja na kojoj ono predujmljujue-sjedinjavajue postavlja jedinstvo susreuega i tako puta da ono sebe susree kao bie. Bie postaje predmetom. Sve se nastojanje prvo neizreeno usmjerava na to da sam taj odnos, miljenje kao miljenje onoga ja-mislim-neto, uini naprosto temeljem bievnosti bia i to prihvaajui poetnu odredbu bia kao . Na tom putu identitet postaje bitnom odredbom bia kao takvog. Njegovo porijeklo je same , prisutnost kao neskrivena sabranost na neskrivenost. A u novom vijeku on dobiva svoje odlikovanje u onome ja, koje se ubrzo poima kao odlikovan, naime posebno sebi pripadan identitet, onaj identitet koji znajui sebe upravo jest u tom znanju. Tek se s te podloge moe pojmiti zato je smo znanje temelj bievnosti i tako pravo bie, zato je po Hegelu apsolutno znanje apsolutna zbilja. U toj povijesti najotrije se i neuvjetovano izraava vladavina miljenja kao nit vodilja odredbe bievnosti. Znanje kao sebeznajue je, u skladu s ve vladajuom niti vodiljom, najvii identitet, tj. ono zapravo bivstvujue, i kao to je ujedno u mogunosti da na svoj nain kao znanje uvjetuje svu drugu pred170

metnost, i to ne samo u razmjerno transcendentalnom smislu nego kao kod Schellinga tako da se ono drugo samoga ja odredi kao vidljivi duh, ime se sada jo jednom i denitivno identitet die u apsolutnost indiferencije, to se, naravno, ne misli kao puka praznina. Jednako bitno svjedoanstvo tog poloaja miljenja kao apsolutne niti vodilje shvaanje je lozoje kao nauka o znanosti, kao sistema znanosti, od kojeg se pojma znanosti treba posve razlikovati kasniji pojam (pozitivnih znanosti 19. stoljea), koji je nastao tek otpadanjem od ovoga. Filozoja je znanost, to ne znai da treba oponaati druge postojee znanosti (umjesto da bude svjetonazor ili umijee ivljenja i mudrost); naprotiv, to znai: miljenje u svojem najviem liku neuvjetovana je nit vodilja tumaenja bia kao takvog, tj. jedine zadae lozoje. Zato je za Fichtea nauk o znanosti = metazika, zatim za Hegela: metazika = znanost logike. No budui da isti odnos onog jedinstva ja-mislim (to je u temelju tautologija) tako postaje neuvjetovan, to znai: sebi samoj sadanja sadanjost mjerilo je sve bievnosti. I time se, ma koliko da sve ostaje zakriveno u dubljim povezanostima, pokazuje ono jedno odluujue: budui da miljenje neuvjetovano postaje nit vodilja, i to pravije ono to postaje, to je odlunije sadanjosnost kao takva, to znai vrijeme u jednom iskonskom smislu, ono to posve zakriva i nepitano bievnosti daje istinu. Apsolutno znanje, neuvjetovano miljenje, sada je mjerodavno i ujedno sve utemeljujue bie naprosto. Tek se sada pokazuje: nit vodilja nije neko pomono sredstvo postupanja u miljenju nego odreivanje horizonta za tumaenje bievnosti koje lei u temelju, ali kao takvo se skriva. To odreivanje horizonta, koje potjee od neutemeljene , moe se razviti u samom poetku samo tako da si vlastitim mogunostima (znanja o sebi reeksije) iz samoga sebe oblikuje osnovno tlo ispravnosti (odnos subjekt-objekt), do u neuvjetovanost identiteta kao takvog. Tako se ujedno pokazuje kako je u apsolutnom znanju ispravnost pojaana do krajnosti, tako da se kao sadanjost sadanjosti na stanovit nain i na drugom stupnju mora vratiti toj , naravno tako da se sada jo denitivnije svaka izriita povezanost s njom dovodi do znanja i ak u pitanje.
171

III. DOIGRA

104. Njemaki idealizam

Koliko to nije mogue pokazuje Nietzscheovo shvaanje istine, za kojega se ona izraa u nuan privid, u nezaobilazno utvrivanje koje je dio samog bia, odreenog kao volja za mo. Tako je zapadna metazika na svojem kraju najdalje od pitanja o istini bytka, a ipak istodobno i najblie stoga to je pripremila prijelaz k njoj kao kraj. Istina kao ispravnost ne moe spoznati, a to znai utemeljiti prostor svojega vlastitog djelovanja kao takav. Pomae si tako to samu sebe podie u neuvjetovanost i sve dovodi pod sebe, kako tako njoj samoj (tako se ini) ne bi trebao temelj. Za izlaganje povijesti niti vodilje, dakle uvrivanja horizonta u apsolutnom znanju, vani su sljedei koraci: Od ego cogito sum kao prve izvjesnosti, mjerodavnoga certum = verum = ens, do connaissance des verits necessaires kao uvjeta mogunosti za reexion, za shvaanje onoga ja kao ja. Najnunija istina je bit istinitoga kao identitas, a identitas je sama entitas entis i kao unaprijed (qua principium) znana odreuje horizont za shvaanje perceptio i njezina perceptuma, za apperceptio, izriito shvaanje monas kao monas. Odavde je pokazan put prema iskonsko-sintetikom jedinstvu transcendentalne apercepcije. Odavde do onoga ja kao iskonskog, sebi znajue pripadnog i zato bivstvujueg identiteta. (A = A utemeljeno u ja = ja, a ne ja = ja u posebnom sluaju onoga A = A). No ukoliko se ja transcendentalno poima kao jedinstvo ja-mislim, taj iskonski identitet ujedno je neuvjetovan, sve uvjetujui, ali usprkos tome jo ne apsolutan, jer se chteovski ono postavljeno postavlja samo kao ne-ja. Put prema apsolutnom identitetu tek kod Schellinga.

103. O pojmu njemakog idealizma

1. Idealizam: a) odreen tumaenjem onoga kao , vienost, pred-oenost, i to pred-oeno ono i ; meu ostalim anticipacija tumaenja bia kao pred-meta za predoavanje.
172

b) predoavanje kao ego percipio, predoenost kao takva za ono ja mislim, koje je smo neko ja mislim sebe, predoavam se sebi i tako sam izvjestan samome sebi. Iskon i prvenstvo onoga ego u volji je za izvjesnost, da se bude siguran u samoga sebe, na sebe postavljen. c) Ono ja-pred-oavam kao predoavanje sebe tako jo ostaje u svakokratnosti konkretno danoga ja. Ono tako predoeno kao temelj predoavanja grke tako joj smo jo ne odgovara, jo nije i . Zato predoavanje sebe mora postati znanjem o sebi u apsolutnom smislu, onim znanjem koje u jednome zna nunost odnosa predmeta prema onome ja i toga ja prema predmetu. To sebeznanje te nunosti od-rijeeno je od jednostranosti i tako apsolutno. To apsolutno znanje, kao proizalo iz onoga ja predoavam predodbu i njezino predoeno, kao apsolutno se izjednaava s boanskim znanjem kranskog boga, to se olakava time to su, uostalom, ono predoeno u predoavanju tog boga ideje; usp. Augustina u doba kada se jo nije razvio idealizam, to se zbivalo tek od Descartesa. 2. Njemaki idealizam je onaj koji, zacrtan od Leibniza, na temelju Kantova transcendentalnog koraka preko Descartesa pokuava apsolutno misliti ego cogito transcendentalne apercepcije, a ono apsolutno ujedno poima u smjeru kranske dogmatike, tako da ona u toj lozoji postie svoju pravu do sebe same dospjelu istinu, a to znai descartesovski(!) najviu izvjesnost. Zabluda tog njemakog idealizma, ako se u ovim podrujima uope moe tako suditi, nije u tome to je on bio previe dalek od ivota nego to se, obratno, posve i potpuno kretao stazama novovjekovnog tubitka i kranstva umjesto da postavlja pitanje bitka nadilazei bie. Njemaki idealizam bio je preblizu ivotu i na stanovit je nain sam proizveo antilozoju pozitivizma koja ga smjenjuje i sada slavi svoje biologistike pobjede.

104. Njemaki idealizam

Ovdje istina postaje izvjesnou koja se razvija u neuvjetovano povjerenje u duh i tek tako kao duh u njegovoj apsolutnosti. Bie je
173

III. DOIGRA

106. Odluka o svoj ontologiji u suoavanju izmeu prvog i drugog poetka

potpuno premjeteno u predmetnost koja nipoto nije prevladana time to se ukinula; naprotiv, ona se iri na predoavajue ja i odnos predoavanja predmeta i predoavanja predodbe. Makinacija kao temeljni karakter bievnosti sada prelazi u oblik dijalektike subjekta i objekta, koja kao apsolutna odigrava i sreuje sve mogunosti svih poznatih podruja bia. Ovdje se jo jednom pokualo postii potpuno osiguranje od sve nesigurnosti, denitivno smjetanje u ispravnosti apsolutne izvjesnosti, izmicanje pred istinom bytka koje ne zna za sebe. Nema mosta koji bi odavde vodio u drugi poetak. Ali moramo znati upravo to miljenje njemakog idealizma, jer ono dovodi makinativnu mo bievnosti do krajnjeg, neuvjetovanog razvoja (podie uvjetovanost onoga ego cogito u neuvjetovanost) i priprema kraj. Samorazumljivost bitka sada je, umjesto da bude poloena u plitkost neke neposredne evidencije, sistematski rairena u bogatstvo povijesnosti duha i njegovih likova. A izmeu toga su raspreni pojedini proboji kao Schellingova rasprava o slobodi, koja, dodue, kako pokazuje prijelaz u pozitivnu lozoju, ne moe voditi nikakvoj odluci.

melj tubitka, ne zato to je prola nego zato to je za nas jo previe budua?

106. Odluka o svoj ontologiji u suoavanju izmeu prvog i drugog poetka

U prijelazu od prvoga u drugi poetak nuno je osvijestiti ontologiju, i to toliko da se mora promisliti zamisao fundamentalne ontologije. Jer u njoj se provodno pitanje prvi put poima i razvija kao pitanje te se ini vidljivim do temelja i u svojem sklopu. Puko odbijanje ontologije bez prevladavanja iz njezina iskona nita ne postie i u najboljem sluaju ugroava svaku volju za miljenje. Jer to odbijanje (npr. kod Jaspersa) uzima za mjerilo vrlo upitan pojam miljenja i zatim otkriva da se tim miljenjem bitak u velikoj se zbrci misli na bie kao takvo ne pogaa, ve se samo stjenjuje u okvir i mehanizam pojma. U pozadini te udnovato plitke kritike ontologije (koja posve zbrkano govori o bitku i biu) nije na djelu nita drugo nego razlikovanje sadraja i forme, iji iskon uope nije opitan i koje se jo kritiki prenosi na svijest i subjekt i njegove iracionalne doivljaje, dakle radi se o Rickert-Laskovom kantovstvu koje Jaspers, npr., usprkos svemu nikada nije odbacio. U suprotnosti spram takve kritike kao jednostavnog odbijanja ontologije mora se pokazati zato je ona unutar povijesti provodnog pitanja postala nuna (vladavina platonizma). Zato, obratno, prevladavanje ontologije zahtijeva upravo njezin razvoj iz njezina poetka, za razliku od vanjskog preuzimanja sadraja njezina nauka, obraunavanja onoga to je u njoj ispravno i pogreno (Nikolai Hartmann), to sve ostaje izvanjsko i zato ni ne sluti mislilaku volju koja u Bitku i vremenu trai put prijelaza od provodnog k temeljnom pitanju. Sva ontologija, zato to, bilo razvijena kao takva, bilo kao priprema za to, kao povijest prvog poetka pita o biu kao biu i u tom smislu i samo u tom i o bitku, dospijeva u podruje temeljnog pitanja: kako biva bitak? Koja je istina bitka? naravno, ne slutei to temeljno pitanje kao takvo niti ikada mogui priznati bytak u njegovoj najvioj upitnosti, jedincatosti i konanosti i zaudnosti.
175

105. Hlderlin Kierkegaard Nietzsche

Neka danas nitko ne bude toliko nepromiljen da shvati kao puku sluajnost to to su ta trojica, koji su, svaki na svoj nain, na kraju najdublje propatili raskorjenjivanje prema kojemu je gonjena zapadna povijest i koji su ujedno najdublje naslutili njezine bogove, rano morali napustiti svjetlo svojega ivota. to se priprema? Koliko je vano to to je najraniji od te trojice, Hlderlin, ujedno postao onaj koji je pjevao najdalje u budunost u dobu u kojemu je miljenje jo jednom teilo apsolutno znati cijelu dotadanju povijest? (usp. berlegungen IV, 115ff.) Koja se skrivena povijest toliko prizivanog 19. stoljea ovdje zbila? Koji se zakon kretanja onoga buduega tu priprema? Ne moramo li se tu prebaciti u sasvim druga podruja i mjerila i naine da se bude kako bismo jo postali pripadnici nunosti koje se ovdje pojavljuju? Ili nam ta povijest ostaje nedostupnom kao te174

III. DOIGRA

109.

Treba pokazati kako se razvojem ontologije u ontoteologiju (usp. predavanje o Hegelu 1930/31* i drugdje) zapeauje denitivno odmicanje od temeljnog pitanja i njegove nunosti, kako Nietzsche u toj povijesti dovodi do stvaralakog kraja.

108. Metazika temeljna stajalita unutar povijesti provodnog pitanja i njima pripadna tumaenja vrijeme-prostora*
1. Kako iskusiti i pojmiti prostor i vrijeme, imenovane u prvom poetku; to ovdje znai mitsko tumaenje? 2. Kako to dvoje sami ulaze u podruje bia kao postojano prisutnoga i dijelom neko . 3. Da ovdje podruje istine ostaje zatvoreno za bitak i nepoznato. 4. Ukoliko nema mogunosti ni nunosti da se prostor i vrijeme (mjesto i sada) misle natrag u njihov iskon (pripadno k ). 5. ime zatim prostor i vrijeme postaju okvirnim predodbama na putu njihova tumaenja s obzirom na . 6. Kako se taj pristup zatim preuzima u novovjekovnom matematikom miljenju. 7. Kako se kod Leibniza i Kanta naposljetku pojavljuje podvojenost njihove biti i odnosa spram ja i svijesti, koji ve i sami, kao ranije tumaenje bia kao , vae kao vrsti i utvreni u svojem pojmu. (Kao to ni Nietzsche ovdje ne pita iz temelja).

107. Odgovor na provodno pitanje i oblik naslijeene metazike

U skladu s Platonovim tumaenjem bia kao takvog kao , a njih kao , bitak bia uope postaje . Najbitnijom odredbom samoga bitka postaje to da je on ono najgeneralnije. Pitanje o uvijek je pitanje o onome , i time je za itavo promiljanje bia kao takvog dan okvir vrhovnog roda, najvie openitosti, i uposebljenje. Glavna podruja bia samo su specialia openitosti bia, tj. bitka. I tako se u razlikovanju Metaphysicae generalis i Metaphysicae specialis odraava karakter provodnog pitanja. Ovdje vie uope nema pitanja o nekom moguem spajanju Metaphysicae generalis i Metaphysicae specialis, jer one su spojene na naveden nain koji je vrlo izvanjski biu, a pogotovo bytku. Ovdje nastaju sama prividna pitanja bez temelja sve dok se u podlozi samorazumljivo zadravaju nespoznata osnova provodnog pitanja i razlikovanje disciplina. Zbrka se pogotovo pojaava kada se do nekog rjeenja pitanja ak pokuava doi pomou fundamentalnoontoloki izrasle ontoloke diferencije. Jer ta diferencija samo je ishodite, ne u smjeru provodnog pitanja nego za skok u temeljno pitanje, ne kako bi se nejasno igralo sa sada utvrenim oznakama (bie i bitak) nego kako bi se vratilo u pitanje o istini bivanja bytka te se time drukije shvatio odnos bytka i bia, pogotovo budui da i bie kao takvo doivljava preobraeno tumaenje (sklanjanje istine dogoaja) i vie ne postoji mogunost da se bie odjednom ipak prokrijumari kao predoeni predmet ili dano po sebi i slino.

109.
je ono tumaenje pojma kojim se priprema ona kasnija odredba bievnosti kao predmetnosti i za cijelu se povijest zapadne lozoje nuno onemoguava pitanje o kao takvoj. Tek iz nekog drugog poetnog piitanja o bitku i njegovu odnosu spram tu-bitka moe proizai pitanje o onome to je miljenje u prvom poetku nazivalo .

* predavanje u zimskom semestru 1930/31 Hegels Phnomenologie des Geistes (Gesamtausgabe Band 32)

* usp. Utemeljenje

176

177

III. DOIGRA

110. , platonizam i idealizam

110. , platonizam i idealizam*

1. Pojam (), izgled neega, ono kao to neto sebe daje i spravlja, ono kamo vraeno neto jest ono bie koje jest. Premda se odnosi na (), ta rije upravo ne znai ono predoeno predoavanja nego, obratno, prosijavanje samog izgleda, to nudi vidik za neko gledanje. Novovjekovno miljeno, ta rije upravo ne treba naznaivati odnos spram subjekta nego pribivanje, prosijavanje vidika u izgledu i to kao ono to prisutno ujedno daje postojanost. Ovdje je iskon razlikovanja na ono . (essentia, quidditas) i (existentia) u vremenitosti te (usp. Skok). Bie je bivstvujue u postojanoj prisutnosti, , ono vieno u svojoj vienosti (). 2. je ono kamo se vraa ono jo izmjenjujue i mnogo, sjedinjavajue jedno i zato , bivstvujue = sjedinjavajue; i kao posljedica toga je u odnosu spram svojega mnogoga () ono i, udnovato, ta njezina naknadna posljedina odredba kao bievnost, , tada postaje prvom i posljednjom odredbom bievnosti (bitka), to je ono najgeneralnije! Ali to nije udnovato nego nuno, jer od poetka se bitak kao bievnost iskusuje i misli samo polazei od bia, takorei od bia, od mnogoga i povratno na nj i samo tako. 3. Poto je jednom postavljena kao bievnost bia i pojmila se kao , ona mora, opet miljeno polazei od istog bia (pojedinanoga), biti ono najbivstvujuije na njemu, . je bti bievnosti prvo i jedino dovoljna te stoga moe polagati pravo na vaenje kao ono najbivstvujuije i zapravo bivstvujue. Ono pojedinano i promjenjivo postaje onim , tj. ono bievnosti nikada i nikako nije dovoljno. 4. Ako se bitak tako pojmio (uvijek kao bievnost, ), , ono najbivstvujuije i jedno najsjedinjavajuije, i ako postoje i mnoge , onda to mnogo kao najbivstvujuije moe biti samo
* usp. Skok, 119. Skok u pripremi piitanjem temeljnog pitanja; usp. predavanje u zimskom semestru 1937/38 Grundfragen der Philosophie. Ausgewhlte 'Probleme' der 'Logik' (Gesamtausgabe Band 45, str. 60ff.)

na nain onoga , tj. u meusobnoj . U njoj se sabire pribivanje i postojanost u bievnosti, a to znai jedinstvo; sjedinjava si kao jedinstva i tako iskone odnosno rodove. 5. Tumaenje onoga kao , a nje kao (, ), poima bievnost bia te time toga (bitak, ali ne bytak). U bievnosti () je slueno ono , bitak, kao ono nekako drukije, to se u potpuno ne ispunjava. Zato se pokuava nadii bievnost produavajui istim putem, naime putem shvaanja pribivanja: (usp. Die metaphysischen Grundstellungen des abendlndischen Denkens (Metaphysik). Vjebe u zimskom semestru 1937/38). Ali budui da se pitanje odnosi samo na bie i njegovu bievnost, ono nikada ne moe naii na sam bytak niti polaziti od njega. Ono zato se moe odrediti samo kao neto to sada obiljeava bievnost kao takvu u njezinu odnosu spram ovjeka (), kao , ono valjano, to svu valjanost utemeljuje, dakle kao uvjet ivota, uvjet i tako sama njezina bit. Time je uinjen korak prema vrijednosti, prema smislu, prema idealu. Provodno pitanje o biu kao takvom ve je na svojoj granici i ujedno na onom mjestu gdje pada natrag i bievnost vie iskonskije ne poima nego vrednuje, na taj nain da se smo vrednovanje izdaje za ono najvie. 6. Ujedno s tim sada postaju razgovijetni i mjerodavni i odnosi same prema : a) kao prema i b) kao i prema i c) kao prema . 7. Budui da je tako u sabrana bit bia, sama jest , a je temeljni lik bia. Ovdje, a ni kod Aristotela, nije subjekt, i prema tome je tim obiljejem onoga kao postavljeno neto bitno: a) bie kao takvo uvijek je ono nasuprotno, pred-met, b) smo ono nasuprot-kome je ono stalno prisutno i dano i najbivstvujuije i emu nije potrebno opitivanje bitka. 8. Ono kao u skladu sa svojom odredbom za ima karakter onoga i , usp. Aristotel.
179

178

III. DOIGRA

110. , platonizam i idealizam

Pitanje o biu kao takvom (u smislu provodnog pitanja), ontologija, time je nuno teo-logija. 9. S tim razvojem prvog kraja prvog poetka (s platonistikoaristotelovskom lozojom) dana je mogunost da zatim on, i u njegovom liku otada grka lozoja uope, prui okvir i podruje utemeljenja za idovsko (Filon) kransku (Augustin) vjeru; tovie, da se odatle gledano moe izdavati za preteu kranstva odnosno da se moe smatrati prevladanim kao poganstvo. 10. Ali svoj okvir i nacrt svojega ustroja ovdje nije nalo tek kranstvo i njegovo tumaenje svijeta nego i svako poslijekransko, protukransko i nekransko zapadno tumaenje bia i ovjeka unutar njega. Ono kao (to znai: naelno poricanje daljnjeg i iskonskijeg piitanja o biu kao takvom, dakle o bitku) praslika je za sve tumaenje bia i njegove odredbe i oblikovanja u okviru neke kulture; procjena po kulturalnim vrijednostima; tumaenje zbiljskoga s obzirom na njegov smisao; po idejama i mjerenje po idealima, stvaranje neke , zor bia u cjelini, svijeta, tj. svjetonazor. Gdje svjetonazor vlada i odreuje bie, tu je na djelu neoslabljeni i neprepoznati platonizam; tim tvrdokornije ondje gdje je u platonizmu prola kroz novovjekovno pretumaenje. 11. Prva kasnija i primjerenija inaica platonizma (nauk o idejama kao bievnosti bia) nije idealizam nego realizam; res: stvar; realitas kao stvarstvenost, essentia, pravi srednjovjekovni realizam; universale tvori ens qua ens. 12. Nominalizmom se pak kao prava realitas navodi stvarstvenost pojedinanoga, ovoga, te se u skladu s tim realitas rabi za odlikovanje pojedinanoga, najbliu danost ovdje i sada, za existentia; udnovato: realnost sada postaje naziv za egzistenciju, zbilju, postojanje. 13. U skladu s time se na temelju razliitih pokretaa ono pojedinano, pojedinana dua i pojedinani ovjek, ono ja iskusuje kao najbivstvujuije, najrealnije, i tek tako postaje mogue ono ego cogito ergo sum; ovdje se bitak pripisuje pojedincu; pri emu valja imati na umu da ta reenica zapravo znai: izvjesnost matematikog odnosa izmeu cogitare i esse; prastavak mathesisa.
180

14. Sada vie ne znai universale kao takvo u grkom smislu onoga pribivanja nego ono perceptum koje je sadrano u onome percipere ega, perceptio u dvoznanosti nae rijei pred-odba; shvati li se u toj irini, upravo je i ono pojedinano i promjenjivo neko perceptum, kao perceptum: ideja u povrtanom zraenju; kao : ideja u prosjaju pribivanja. I tek u tumaenju te kao perceptio platonizam postaje idealizmom, tj. bievnost bia sada (esse = verum esse = certum esse = ego percipio, cogito me cogitare) postaje predoenou, bie se misli idealistiki, i s tim se u skladu zatim kod Kanta spaavaju ideje, ali kao predodbe i principi uma kao ljudskog uma. Odavde korak k apsolutnom idealizmu. Pojam idej kod Hegela (usp. dolje), apsolutno pojavljivanje apsolutnoga samome sebi kao apsolutno znanje. Na taj nain mogunost da se iznova shvati Platon i da se grka lozoja shvati kao stupanj neposrednosti. (usp. o idealizmu: vjebe u ljetnom semestru 1937 Nietzsches metaphysische Grundstellung. Sein und Schein; o nominalizmu: vjebe u zimskom semestru 1937/38 Die metaphysischen Grundstellungen des abendlndischen Denkens (Metaphysik))

* Hegelov pojam ideje i prva mogunost jedne lozofske povijesti lozoje polazei od njezina prvog kraja
U tom pojmu iskonski su dovreno sadrane sve bitne odredbe njezine povijesti: 1. ideja kao pojavljivanje 2. ideja kao glavna odredba znatljivoga kao takvog (zbiljskoga) 3. ideja kao openitost pojma 4. ideja pred-oena u pred-oavanju, miljenje apsolutnoga; Filon, Augustin 5. ideja kao ono to je u cogito me cogitare (samosvijest) znano (Descartes)
181

III. DOIGRA

110. , platonizam i idealizam

6. ideja kao perceptio, predoavanje koje se stupnjevito razvija, sjedinjena s voljom, perceptio i appetitus (Leibniz) 7. ideja kao ono neuvjetovano i princip uma (Kant) 8. Sve te odredbe iskonski sjedinjene u biti apsolutnog znanja koje sebe posreduje i o sebi zna da je dovrenje ne samo svakog oblika svijesti nego ak i dotadanje lozoje. 9. Ono to dolazi poslije Hegela je lozofski gledano posvuda pad i otpadanje u pozitivizam i lozoju ivota ili kolsku ontologiju, a znanstveno gledano irenje i ispravljanje mnogih spoznaja o ideji i njezinoj povijesti; ali i to se ueno razmatranje jo uvijek, premda esto jedva raspoznatljivo, vodi Hegelovim gleditima, a da ona pritom ne mogu razviti svoju metaziku nosivost. Zatim iz tih mutnih izvora dananja lozoja crpi svoje pojmove o idejama (usp. Utemeljenje, 193. Tu-bitak i ovjek, osobito str. 314f.). 10. Budui da je Hegel tim utemeljenjem ideje kao zbilje zbiljskoga svu dotadanju povijest lozoje, pa i onu prije Platona, sabrao u supripadnost i to je znanje sebe poimalo kao apsolutno znanje samoga sebe u njegovim stupnjevima i njihovim slijedovima, doao je u posjed jedne nunosti koja izvire iz biti bievnosti (ideje), a po kojoj su se morali posloiti stupnjevi povijesti ideja. Drugim rijeima, njegova povijest lozoje, viena iz njegova piitanja, bila je prva lozofska povijest lozoje, prvo primjereno opitivanje povijesti, ali ujedno i posljednje i posljednje mogue te vrste. U cjelini je tome slijedio vaan uenjaki rad, ali u temelju, tj. lozofski, bespomono i rastrojeno trabunjanje koje dolazi do svojega jedinstva samo iz slijeda lozof i njihovih spisa ili problem jednog za drugim.

2. (), ali jo ne utvreno u ja, nego , ; 3. usprkos tome, time je zacrtano: ono perceptum, ono predoeno, pred-sebe-dovedivo, pribivajue, nekog percipere, to je ego percipio kao cogito me cogitare, ono sebe-su-predoavati kao ono emu se pred-oava, u vidokrugu kojega i pred kojim se pojavljuje izgled; 4. predoenost kao pred-metnost i samo-(ja)-izvjesnost kao temelj predmetnosti, tj. bievnosti (bitak i miljenje).

*
15. U smislu strogo povijesnog pojma idealizma Platon nikada nije bio idealist nego realist, to pak ne znai da on ne porie vanjski svijet po sebi nego da je nauavao da je bit onoga , realitas rei. Ali, naravno, idealizam je, upravo kao novovjekovni, platonizam, ukoliko se i za njega bievnost mora pojmiti iz predoavanja (), tj. u spoju s Aristotelovim poticajima iz pojma kao , tj. iz miljenja koje je po Kantu pred-oavanje neega uope (kategorije i tablica sudova; kategorije i znanje uma o samome sebi kod Hegela). Openito: za itavu je povijest zapadne lozoje, ukljuujui i Nietzschea, mjerodavno: bitak i miljenje. Iako Nietzsche iskusuje bie kao postajanje, s tim tumaenjem on kao protivnik ostaje unutar naslijeenog okvira, bie se samo drukije tumai, ali se pitanje bitka kao takvo nikada ne postavlja. 16. Sjetimo li se sada da vladavina platonizma u razliitim smjerovima i likovima vodi i shvaanje predplatonovske lozoje (i to ba kod Nietzschea), postaje jasno kakvo je znaenje presudnog tumaenja onoga kao te stoga i pitanja: to se ovdje zapravo zbivalo. 17. Ovim razmatranjima nije stalo do povijesti platonizma u smislu slijeda mnijenj razliitih nauka kao preinaka Platonova nauka nego samo do povijesti obrade provodnog pitanja pod bitnom vladavinom platonizma sa zadaom doigre od prvog k drugom poetku. Platonizam je po tome pojam o onom pitanju o bitku koje pita o bievnosti bia i tako shvaen bitak dovodi u odnos s pred-stavljanjem (miljenjem). Bitak i miljenje je naziv za povijest miljenja unutar prvog i drugog poetka.
183

to pripada pojmu idealizma*

1. kao pribivanje onoga to i postojanost tog pribivanja (no to pada nepojmljeno u zaborav i pogreno se tumai kao ens entium kao aeternum!);
* usp. vjebe u ljetnom semestru 1937. Nietzsches metaphysische Grundstellung. Sein und Schein, pojava privid

182

III. DOIGRA

110. , platonizam i idealizam

18. Ta se povijest bitno dopunjava ispostavljanjem povijesti grke , njezina preranog pada, njezina preoblikovanja u i adaequatio i odatle u izvjesnost. Ta povijest zatim vodi odgovarajuem nerazumijevanju pitanja istine; naposljetku se kod Nietzschea radi samo jo o pitanju o vrijednosti istine, to je doista platonizirajue(!) pitanje. Sve je to daleko od zadae da se dovede u pitanje bit istine kao takve u najuem odnosu spram istine bytka i tako samoga bytka. 19. Iz platonovskog tumaenja bia izrasta nain predoavanja koji ubudue u razliitim likovima iz temelja vlada povijeu provodnog pitanja te time zapadnom lozojom u cjelini. Time to se odredila kao , je postavljen takorei kao bie; a to je iskon transcendencije u njezinim razliitim likovima, pogotovo ako se i pojmi kao posljedica odreivanja same kao . Ovdje je i korijen za predodbu a priorija. 20. Pod transcendencijom se razumije razliito, to se zatim ujedno opet i spaja. a) ontika: drugo bie koje je jo iznad bia, kranski: ono stvaralako to je ve iznad stvorenog bia, stvoritelj, u posve zbrkanoj upotrebi rijei transcendencija ona je (kao Njegova Magnicencija!) = sm bog, bie iznad ostalog bia; ono obuhvatno i tako openito, to se, pretjerujui i kako bi se zbrka jo poveala, tada ujedno naziva i bitak! b) ontoloka transcendencija: misli se na nadilaenje koje lei u onome kao takvom, bievnost kao ono generalno ( kategorije iznad i prije bia, a priori). Ovdje posve nejasno ostaje znaenje i vrsta razlike; zadovoljava se utvrivanjem onoga i njegovih posljedica. c) fundamentalnoontoloka transcendencija u Bitku i vremenu. Ovdje se rijei transcendencija vraa njezin iskonski smisao: nadilaenje kao takvo, i ono se poima kao odlika tu-bitka kako bi se time naznailo da on uvijek ve stoji u otvorenosti bia. S time se ujedno povezuje i poblie odreuje ontoloka transcendencija, ukoliko je tubitkovna upravo iskonski pojmljena kao razumijevanje bitka. Ali budui da je sada ujedno razumijevanje shvaeno kao baeni nabaaj, transcendencija znai: stajati u istini bytka, naravno tako da se to isprva ne zna i ne ispituje.
184

No budui da sada tu-bitak kao tu-bitak iskonski izdrava otvorenost skrivanja, strogo uzevi ne moe biti rijei o nekoj transcendenciji tu-bitka; u okruju onog pristupa mora nestati predodba transcendencije u svakom smislu. d) Ta se predodba zatim jo esto rabi u spoznajnoteorijskom razmatranju koje, poinjui od Descartesa, subjektu isprva brani nadilaenje i prevazilaenje prema objektu odnosno ini tu povezanost dvojbenom. I ta vrsta transcendencije prevladana je postavljanjem tu-bitka tako to se unaprijed zaobilazi. e) Transcendencija u sebe posvuda ukljuuje ishodite od bia koje se shvaa kao poznato i blisko kako bi se u nekom smjeru nadilo. Gledano od temeljnog pitanja o istini bytka, u tome je sadrano neko zaostajanje u nainu piitanja provodnog pitanja, tj. u metazici. No s prijelazom k temeljnom pitanju prevladana je sva meta-zika. Ali taj si prijelaz zato mora tim jasnije osvijestiti oblike platonizma koji ga jo okruuju i neizbjeni su, iako ga odreuju samo jo negativno. 21. Posljednji izdanci i posljedice platonizma u dananje doba: a) sve to se zove ontologija i eli je odnosno ne eli; i protivnitvo, recimo ono na tlu nekog kantovstva, ostaje u istom podruju uvjet za ontologije. b) sva kranska i ne-kranska metazika. c) svi nauci koji tee vrijednostima, smislu, idejama i idealima; i u skladu s tim nauci koji ih poriu, pozitivizam i biologizam. d) svaka vrsta lozoje ivota, kojoj pitanje bitka ostaje strano ak i u pravcatom liku dosadanjeg provodnog pitanja (Dilthey). e) pogotovo oni smjerovi koji mijeaju sve prije navedeno, nauavaju ideje i vrijednosti i ujedno naglaavaju egzistenciju u smislu lozoje ivota. Ovdje je u najvie naelo uzdignuta krajnja zbrka i odustalo se od svakog pravcatog miljenja i piitanja. f) naposljetku Nietzscheova lozoja, koja upravo zato to se shvaa kao preobrat platonizma takorei na mala vrata pada natrag u platonizam. Ni ondje, gdje se Nietzsche kao prijelazni mislilac
185

III. DOIGRA

110. , platonizam i idealizam

napokon ispetljava iz platonizma i njegova preobrata, ne dolazi do postavljanja nekog iskonski-prevladavajueg pitanja o istini bytka i o biti istine. 22. S druge strane, Nietzsche je onaj koji je prvi spoznao Platonov kljuni poloaj i domet platonizma za povijest Zapada (nadolazak nihilizma). Tonije: on je slutio Platonov kljuni poloaj; jer Platonov poloaj izmeu pred-platonovske i poslijeplatonovske lozoje postaje vidljivim tek ako se predplatonovska poima iz svojega vlastitog poetka, a ne tumai se platonistiki kao kod Nietzschea. Nietzsche je ostao pri tom tumaenju jer nije prepoznao provodno pitanje kao takvo i proveo prijelaz k temeljnom pitanju. No Nietzsche je, i to je isprva vanije, doao na trag platonizmu u njegovim najpritajenijim likovima: kranstvo i njegova posvjetovljenja posvuda su platonizam za puk. 23. Platonizam je u svojoj otvorenoj i pritajenoj vladavini bie u cjelini, kako se ono razmatralo i oblikovalo tijekom zapadne povijesti, postavio u odreeno stanje i odreene predodbene smjerove uinio samorazumljivim putovima piitanja (usp. gore transcendencija). I to je prava prepreka za iskustvo i uskok u tu-bitak, toliko da tu-bitak isprva ostaje nerazumljen, pogotovo jer ne postaje oitom neka nunost njegova utemeljenja budui da izostaje nuda za neku takvu nunost. No to se izostajanje temelji na naputenosti od bitka kao najdubljoj tajni sadanje povijesti zapadnog ovjeka. 24. Zato je, kako bi se proizvela spremnost za uskok u tu-bitak, nezaobilazna zadaa poeti prevladavati platonizam iskonskijim znanjem o njegovoj biti. 25. Sukladno tome, moramo se pitati: a) u kojem je iskustvu i tumaenju utemeljeno odreivanje bia kao ? b) U kojoj istini (koje biti) stoji odredba bievnosti () bia, , kao ? c) Ako je ta istina ostajala neodreena, a ostajala je, zato se o njoj nije pitalo? d) Ako se nije pokazala nikakva nunost da se tako pita, gdje je tome bio razlog? Moe biti samo u tome to je tumaenje bievnosti kao bilo potpuno dovoljno piitanju o biu i unaprijed je zaprije186

ilo sve drugo piitanje. A to je opet moralo imati razlog u posebnosti tog tumaenja bia. e) To tumaenje nabacuje bie na postojanu prisutnost. biva kao takva i onemoguava svaki korak Bivanje kao prisutnost i postojanost ne daje prostora za neku ne-dovoljnost te tako niti motiva za pitanje o istini tog tumaenja; ono potvruje smo sebe kao ono to potvruje sve bie kao takvo. Bievnost kao tako je po sebi ono istinski () bivstvujue, . f) Tim tumaenjem bia ovjeku se otada dodjeljuje jednoznano mjesto s obzirom na bitak: kao postojano prisutno, ono istinski bivstvujue svaki je put ono nasuprotno, vidik s kojim se suoava; ovjek je ono to se pojavljuje u odnosu spram toga nasuprotnoga te je u njega i sm ukljuen; on u reeksiji moe biti ono nasuprotno jo i samome sebi; kasniji razvoj svijesti, predmet i samo-svijest su pripremljeni. g) Usprkos tome i dalje vrijedi da se s poetnim tumaenjem onoga kao nalazila unutar iskustva i vidokruga. I prema tome u prvom poetku lei vie nego u Platonovu tumaenju. I zato se prvi poetak u suoavanju mora vratiti u svoju nepatvorenu veliinu i jedincatost; suoavanje ga ne ukida nego tek utemeljuje njegovu nunost za drugoga. Prevladavanje platonizma u tom smjeru i na taj nain povijesna je odluka najirih razmjera te ujedno utemeljenje jedne lozofske povijesti lozoje koja je drukija od Hegelove. (Ono to se u Bitku i vremenu razvilo kao destrukcija ne znai razgradnju kao razaranje nego proienje u smjeru oslobaanja temeljnih metazikih stavova. Ali sve je to s obzirom na provedbu nazvuka i doigre samo predigra.) 27. Ostajanje istine bitka i temelja te istine zakrivenima u prvom poetku i njegovoj povijesti zahtijeva od ponovnog iskonskog piitanja pitanja bitka prijelaz u temeljno pitanje: kako biva bytak? Tek se polazei od njega ponovno postavlja pitanje: to je bie? Krajnji, a ujedno i najvie zavaravajui izdanak idealizma pokazuje se ondje gdje se od njega naizgled odustaje i ak se protiv njega i bori (npr. kada se njemakom idealizmu osporavala bliskost ivotu). Taj idealizam ima oblik biologizma, koji po svojoj biti nu187

III. DOIGRA

113. i

no jest i eli biti mnogoznaan. Jer s ishoditem u ivotu kao temeljnoj zbilji (ivot kao sve-ivot i ujedno ljudski ivot) odmah se moe utvrditi dvoje: ivot kao djelovanje i injenje nastavljanje je i odlaenje te je stoga preko sebe usmjeren prema smislu i vrijednosti, dakle idealizam; ali, tako se odmah moe uzvratiti, ne predodbenih oblika ivota i svijesti nego do-ivljavanja i djelovanja, ivljenje i doivljavanje; to sve zvui realistino, a ipak si, ako je nuno, uvijek moe priutiti da takoer i upravo slovi kao najvii idealizam. Te dvoznanosti daju privid irine i dubine, ali su samo posljedica potpune lienosti temelja tog miljenja koje posve povrno i namjerno slijepo za svoje povijesno porijeklo krivotvori ono opipljivo u ono najvie, sa sumnjivom prednou da odmah nailazi na odobravanje.

Apriori se s tom mijenja u perceptio, tj. apriori se dodjeljuje onome ego percipio te time subjektu; dolazi do prethodnosti predoavanja. Ono to je u Bitak i vrijeme postavljeno kao razumijevanje bitka inilo se da je samo proirenje tog prethodnog predoavanja, a ipak je (razumijevanje kao na-baaj tu-bitak) neto posve drugo; no kao prijelaz upuuje natrag u metaziku. Istina bytka i bivanje bytka nije ni ono ranije ni ono kasnije. Tu-bitak je istodobnost vrijeme-prostora s onim istinitim kao biem, biva kao utemeljujui temelj, kao ono izmeu i sredite samoga bia.

113. i
Treba pokazati kako se iz temeljne odredbe bia, bievnosti kao postojane prisutnosti, s njom kao odredbenom podlogom moe bolje doi do svih bitnih odredaba bia. Po toj je temeljnoj odredbi bivstvujue ono to je ujedno, to moe postii mogunost onoga ujedno. Iz toga ujedno odreuje se ono jedno za drugim, prethoenje i slijeenje (kasnije uzrok i uinak); uoite Kantovo tumaenje bitka uzroka. Za metaziku kasnijeg doba karakteristino je da se za svako razlikovanje bia dodue upotrebljava karakterizacija vremenom, ali da ve ovdje vrijeme slui samo kao broj promjenjivoga, kao ono brojivo, tj. forma njegova poretka, dakle vrijeme se rabi kao okvir. Drugim rijeima, iskonskija bit vremena uope ne dolazi do iskustva, kao ni iskonskija bit prostora. kao supstancija tako se prvo postavlja takorei kao neovisna o vremenu, kako bi se, ve prema prilici, zatim odredila kao vjena (beskonana) ili vremenita, konana. Metazika ne nadilazi taj okvir. Zato se Bitak i vrijeme ini neim samorazumljivim!

111. Apriori i
tj. , je mjerodavna i ono prije nego, porijeklo, iskon. Ono najranije, prvo-pribivajue, pribivanje je sama , no uskoro spojena u jedno s kroz . Kako dolazi do takvog pitanja o onome ? Na temelju te kao . Ono najranije u bivanju je ono smo kao bivanje bytka. a priori polazei od pret-hodnoga; a priori ondje, gdje je provodno pitanje, metazika. No u prijelazu je apriori samo jo prividno problem: pojmljen polazei od dogoaja, odnos bytka i bia je sasvim drukiji.

112. Apriori
Apriori je zapravo tek ondje gdje je , i time je reeno da je bievnost () kao bivstvujuija i time prva bivstvujua. Apriori ubudue u metazici uvijek, odgovarajue njegovim poecima kod Platona, znai prethodnost bievnosti pred biem.
188

189

III. DOIGRA

114. O Nietzscheovu temeljnom metazikom stavu*

O tome pitanje hijerarhije, i to ne vrijednost uope i po sebi nego ovjekova bitka: gospodar i sluga. Kako je to pitanje povezano s metazikom i temeljnim metazikim stavom? O tome usp. razvoj provodnog pitanja: ovjek i ovjekov bitak kao pitalac, utemeljitelj istine. Kada, kako je prava istina, a to znai ujedno njezino prevladavanje i uznoenje, mogua i prenijeta onom otmjenome. Istina kao utvrivanje i, budui izjednaavanje, uvijek nuno za one koji gledaju odozdo prema gore, ali ne za one s obratnim pogledom. Pitanje hijerarhije u tom smislu kao prijelazno pitanje, nunost odlike i jedincatosti kako bi se provelo otvaranje bitka. No iskonskijim od tog pitanja mora postati ono o vrijeme-prostoru, tj. pitanje istine kao poetno pitanje o biti istinitoga (usp. 37/38**).

IV. SKOK *

* usp. o volji za mo predavanje u zimskom semestru 1936/37 Nietzsche: Der Wille zur Macht als Kunst (Gesamtausgabe Band 43); o vjenom vraanju predavanje u ljetnom semestru 1937. Nietzsches metaphysische Grundstellung im abendlndischen Denken. Die ewige Wiederkehr des Gleichen (Gesamtausgabe Band 44); o obome usp. vjebe u ljetnom semestru 1937. Nietzsches metaphysische Grundstellung. Sein und Schein ** predavanje u zimskom semestru 1937/38 Grundfragen der Philosophie. Ausgewhlte 'Probleme' der 'Logik' (Gesamtausgabe Band 45)

* o Bytku usp. berlegungen II, IV, V, VI, VII

190

191

115. Provodni ugoaj skoka

Skok, ono najodvanije u postupku poetnog miljenja, ostavlja i baca sve uobiajeno iza sebe i nita ne oekuje neposredno od bia nego prije svega dosee pripadnost bytku u njegovu punom bivanju kao dogoaj. Tako se skok pojavljuje u prividu onoga najbezobzirnijega, a ipak je upravo ugoen onom plahou (usp. Predpogled, 5. Za malobrojne za rijetke, str. 14ff.???) u kojoj volja suzdranosti sebe nadilazi u ustojnost izdravanja najdalje blizine oklijevajueg ustezanja. Korak je odvaaj prvog prodiranja u podruje povijesti bitka.

116. Povijest bitka

Pojavom spremnosti za prijelaz iz kraja prvog poetka u drugi poetak ovjek ne ulazi samo u neko razdoblje kojega jo nije bilo nego u posve drugo podruje povijesti. Kraj prvog poetka jo e dugo presezati u prijelaz, pa ak i u drugi poetak. Sam e prijelaz, jednako izvjesno kao to je izvjestan nastavak povijesti kraja, i to mjeren po zgodama ivlji i bri i zbrkaniji nego ikada, ostati ono najupitnije i prije svega najneraspoznatljivije. ovjek e se, ne poznajui malobrojne i sebe, pripremati u vrijemeprostor djelovanja tu-bitka i sabirati se za blizinu bytku, koja mora ostati zaudna svima koji su bliski ivotu. Povijest bytka u dugim razdobljima, koja su njoj samo trenuci, zna za rijetke dogoaje. Dogoaje kao takve: dodjeljivanje istine bytku, pad istine, uvrivanje njezina izopaenja (ispravnosti), naputenost bia od bitka, ulazak bytka u njegovu istinu, razgaranje vatre ognjita (istine bytka) kao samotnog poprita prolaska posljednjeg boga, bljesak jednokratne jedincatosti bytka. Dok razaranje dosadanjeg svijeta kao samora192 193

IV. SKOK

117. Skok

zaranje izvikuje svoje pobjede u prazno, bit bytka sabire se u svoje najvie pozvanje: temelj i vrijeme-prostor djelovanja, tj. tu-bitak, u jednokratnosti njegove povijesti kao do-goenje privlastiti podruju odluivanja o boanstvu i bogovima. Bytak kao do-goaj pobjeda je nezaobilaznoga u posvjedoenju boga. No uklapa li se bie u fugu bytka; je li ovjeku umjesto opustoenja u trajanju koje se nastavlja dana jedincatost propadanja? Propadanje je sabiranje sve veliine u trenutak spremnosti za istinu jedincatosti i jednokratnosti bytka. Propadanje je najdublja blizina uskraivanju u kojemu dogoaj sebe daruje ovjeku. Ulazak ovjeka u povijest bitka neproraunjiv je i neovisan o svem napretku ili nazadovanju kulture, sve dok sama kultura znai uvrivanje naputenosti bia od bitka i radi na sve veem zapetljavanju ovjeka u njegovu antropologizmu ili ak ovjeka jo jednom tjera u kransko nerazumijevanje sve istine bytka.

117. Skok
Fundamentalnoontoloko osvjetenje (utemeljenje ontologije kao njezino prevladavanje) prijelaz je iz kraja prvog poetka k drugom poetku. No taj prijelaz ujedno je i zalet za skok, kojim jedinim moe poeti neki poetak, a pogotovo drugi, kao stalno prestizan od prvoga. Ovdje u prijelazu priprema se najiskonskija i zato najpovjesnija odluka, ono ili-ili kojemu ne ostaje zaklona ni mjesta za uzmak; ili ostati zatoen u kraju i njegovom podruju, a to znai u ponovnim preinakama metazike koje postaju sve grublje i neutemeljenije i besciljnije (novi biologizam i slino) ili poeti drugi poetak, tj. biti odluan za njegovu dugu pripremu. No sada pak, budui da se poetak zbiva samo u skoku, ve i ta priprema mora biti neko skakanje te kao pripremna ujedno potjecati i odskakivati iz suoavanja (doigra) s prvim poetkom i njegovom povijeu. Ono posve drukije drugog poetka u odnosu na prvi moe se uiniti razgovjetnijim jednim kazivanjem koje se naizgled igra samo nekim preobratom, dok se zapravo sve preobraava.
194

U prvom se poetku proizmilja (onim i ) bitak (bievnost), shvaa se i postavlja u otvorenost svojega djelovanja kako bi se pokazalo smo bie. Kao posljedica tog poetka zatim bitak (bievnost) postaje , tonije , u ijem svjetlu pribiva sve bie i ne-bie. I tako bytak vlada radi bia. No taj temeljni odnos sada doivljava dva tumaenja koja se potom spajaju i mijeaju: bitak kao summum ens postaje causa prima bia kao ens creatum; bitak kao essentia, idea postaje onim a priori predmetnosti predmet. Bitak postaje ono najopenitije i najpraznije i najpoznatije te ujedno najbivstvujuije kao onaj uzrok, ono apsolutno. To se moe raspoznati u svim preinakama i posvjetovljenjima zapadne metazike: bitak u slubi bia, makar kao uzrok naizgled vladao. Ali bie je u drugom poetku kako bi krevinu u koju stupa ujedno i nosilo, a koja biva kao krevina sebeskrivanja, tj. bytka kao dogaaja. U drugom poetku sve se bie rtvuje bytku i tek odatle bie kao takvo dobiva svoju istinu. No bytak biva kao dogoaj, poprite trenutka odluke o blizini i daljini posljednjeg boga. Ovdje je u nezaobilaznoj obinosti bia bytak ono najneobinije; i ta zaudnost bytka nije neki nain njegova pojavljivanja nego on sam. Neobinosti bytka u podruju utemeljenja njegove istine, tj. u tu-bitku, odgovara jedincatost smrti. Najstranije slavlje mora biti umiranje nekog boga. Samo ovjek ima odliku da stoji pred smru, jer ovjek je ustojan u bytku: smrt je najvie svjedoanstvo bytka. U drugom poetku mora se odvaiti za istinu bytka kao utemeljenje, proizmiljanje tu-bitka. Samo se u tu-bitku bytku utemeljuje ona istina u kojoj je sve bie samo za volju bytka, onog bytka koji se naznauje kao trag posljednjeg boga. Utemeljenjem tu-bitka preobraava se ovjek (traga, uvar, straar). Ta preobrazba stvara prostor drugih nunosti odluivanja o blizini i daljini bogova.
195

IV. SKOK

119. Skok u pripremi piitanjem temeljnog pitanja

118. Skok
je krajnji nabaaj biti bytka na taj nain da mi sebe (same) postavljamo u ono to je tako otvoreno, postajemo ustojni i tek kroz dogoenje postajemo mi sami. No ne mora li za odredbu biti bytka ipak neko bie ostati vodeim? Ali to ovdje znai vodee? Da na nekom zadanom biu odvajamo bitak kao njegovo najopenitije, to bi bio samo naknadni dodatak u shvaanju. Ostajalo bi pitanje zato nam je bie i u kojem smislu bivstvujue. Prije toga je uvijek neki nabaaj, i pitanje ostaje samo da li nabaciva kao baca sam u-skae ili ne u putanju bacanja, onu koja otvara (usp. Doigra, Prvi poetak); iskusuje li se sam nabaaj i opstoji kao zbivanje iz dogoaja ili je pak ono to prosijava u nabaaju postavljeno natrag u sebe tek kao ono to uzlazi ( ) u sadanjenju koje sebe otputa. No odakle temelj odluke o smjeru i dometu nabaaja? Je li odredba biti bytka podreena samovolji ili nekoj najvioj nunosti i tako nekoj nudi? Ali nuda je uvijek razliita, u skladu sa starou bitka i njegovom povijeu; skrivenost povijesti bitka (usp. Nazvuk, 57. Povijest bytka i naputenost od bitka). U drugom poetku radi se o skoku u proizjapljujue sredite obrata dogoaja kako bi se znajui pitajui odreujui stil pripremilo utemeljenje onoga tu. Bie nikada ne moemo pojmiti objanjavanjem i izvoenjem iz drugoga bia. Ono se moe znati samo iz njegova utemeljenja u istini bytka. Ali kako se rijetko ovjek probija u tu istinu; kako se lako i brzo snalazi s biem te mu tako ostaje izvlaten bitak. Kako se neizbjenom ini nepotrebnost istine bitka.

1. Prvi poetak i njegov kraj obuhvaa cijelu povijest provodnog pitanja od Anaksimandra do Nietzschea. 2. Provodno se pitanje poetno ne pita u obliku izriitog pitanja, ali se zato tim iskonskije shvaa i na njega se dobiva mjerodavan odgovor: uzlaz bia, pribivanje bia kao takvog u njegovoj istini; ona utemeljena u (sabiranje) i (razabiranje). 3. Put odatle do prve i otada vodee formulacije pitanja kod Aristotela; bitna priprema kod Platona; Aristotelovo suoavanje s prvim poetkom, koji time ujedno i za one kasnije dobiva vrsto tumaenje. 4. Posljedica formulacije pitanja koja sada ponovno uzmie, ali u rezultatu i putovima ipak svime vlada (nauk o kategorijama; teologija); preoblikovanje cjeline kranskom teologijom; u tom obliku prvi poetak tada ostaje samo povijestan, ak jo i kod Nietzschea usprkos njegovu otkriu poetnih mislilaca kao ljudi od formata. 5. Od Descartesa do Hegela ponovno preoblikovanje, ali ne i bitna preobrazba; povlaenje u svijest i apsolutnu izvjesnost; kod Hegela se prvi put provodi lozofski pokuaj povijesti pitanja o biu iz zadobivenog temeljnog stava apsolutnog znanja. 6. Ono to lei izmeu Hegela i Nietzschea mnogoliko je, nigdje nije iskonski u metazikome, ak ni Kierkegaard.

*
Za razliku od provodnog pitanja, temeljno pitanje poinje kao formulirano pitanje, samom formulacijom pitanja, kako bi iz nje uskoilo natrag u iskonsko temeljno iskustvo miljenja istine bytka. Ali temeljno pitanje i kao formulirano pitanje ima sasvim drukiji karakter. Ono nije produetak formulacije provodnog pitanja kod Aristotela. Jer ono neposredno izvire iz jedne nunosti nude naputenosti od bitka, onog zbivanja koje je bitno suuvjetovano povijeu provodnog pitanja i njegovim nerazumijevanjem. Premjetanje u bit bytka i time piitanje predpitanja (bit istine) drukije je od sveg opredmeenja bia i sveg neposrednog pristupa biu; pritom se na ovjeka ili uope zaboravlja ili se bie kao ono izvjesno dodjeljuje onome ja i svijesti. Nasuprot tome: istina bytka i
197

119. Skok u pripremi piitanjem temeljnog pitanja*

Za to je nuno znanje o provodnom pitanju i prijelazu. Smo provodno pitanje znatljivo je samo u njegovoj dosada skrivenoj povijesti (usp. Doigra, 110. , platonizam i idealizam).
* usp. Doigra

196

IV. SKOK

120. Skok

time bit istine biva samo u ustojnosti u tu-bitku, u iskustvu baenosti u ono tu iz pripadnosti dozivu dogoaja.

*
No kako bi to posve drugo piitanje kao opstojnost tu-bitka uope dospjelo do neke odluive mogunosti, prvo se mora pokuati, polazei od provodnog pitanja i njegovim potpunim razvijanjem, postii neki prijelaz k skoku u temeljno pitanje; nikada nema neposrednog prijelaza u to pitanje. Mora se uiniti vidljivim da i zato u provodnom pitanju ostaje nepitanim pitanje o istini (smislu) bytka. To nepitano pitanje temeljno je pitanje, gledano u vidokrugu puta provodnog pitanja, gledano samo naznaujui; vrijeme kao istina bytka; to tek poetno iskusiti kao pribivanje u razliitim likovima. Bitak i vrijeme prijelaz je k skoku (piitanje temeljnog pitanja). Stoga sve dok se razumijevanje tog pokuaja olakava njegovim tumaenjem kao lozoja egzistencije, sve ostaje nepojmljeno. Vrijeme kao temporalnost, ime se misli na iskonsko jedinstvo kree-skrivajueg se odmaknua, prua najblii temelj za utemeljenje tu-bitka. Tim se shvaanjem ne eli moda zadrati dosadanji oblik odgovor, pa niti zamijeniti, dakle ne ele se umjesto ideja odnosno njihova iskrivljenja u 19. stoljeu, umjesto vrijednosti postaviti druge vrijednosti ili uope vie nikakve vrijednosti. Naprotiv, vrijeme, te sukladno tome sve to je obuhvaeno nazivom egzistencija, ovdje ima znaenje sasvim drukije vrste, naime znaenje utemeljenja otvorenog poprita trenutanosti za povijesni bitak ovjeka. Budui da sve dosadanje odluke u podruju ideja i ideala (svjetonazori, ideje o kulturi i slino) vie nisu odluke, budui da uope vie ne dovode u pitanje prostor svojega odluivanja, a jo manje samu istinu kao istinu bytka, osvjetenje se prvo mora usmjeriti na utemeljenje jednog prostora odluivanja, tj. prvo se mora iskusiti nuda beznunosti, naputenost od bitka. Gdje pak u dosadanjem smislu, premda s izvanjskim posudbama od lozoje egzistencije, sve ostaje u podruju kulture i ideje i vrijednosti i smisla, tu se, gledano sa stajalita povijesti bitka i iz poetnog miljenja, naputenost od bitka iznova uvruje i beznunost se takorei uzdie u naelo.
198

Ovdje se i ne sluti o neusporedivosti temeljnog stava u drugom poetku. O tome da tek skok, ovdje kao pitanje o biti same istine, dovodi ovjeka u prostor spopada i izostanka nadolaska i bijega bogova. Drugi poetak moe htjeti samo to. Raunato iz dosadanjega, to znai odricanje od nekog vaenja i uporabe u smislu nekog svjetonazora i nauka i obznane. Ne obznana novih nauka ustajalom ovjekovu pogonu nego pomaknue ovjeka iz beznunosti u nudu beznunosti kao krajnju.

120. Skok
Kada bismo znali zakon nadolaska i bijega bogova, to bi bilo prvo to bismo shvaali o spopadu i izostanku istine te tako o bivanju bytka. Jer bytak nije, kako misli jedna dugo uvrijeena predodba koja stoji u podruju propadanja prvog poetka, najopenitije svojstvo te time najpraznija odredba bia, kao da nam je bie poznato i samo je jo preostalo s njega skinuti ono openito. Bytak nije niti ogromno bie koje uzrokuje sve drugo, toboe poznato bie i na ovaj ga ili onaj nain obuhvaa. Bytak biva kao istina bia. O tome je s bivanjem bytka uvijek ve odlueno, ma koliko ono bilo sirovo i neprohodno shvaeno. Tako odluka o istini u svakom pogledu pada u skoku u bivanje bytka. to mislimo tom rijeju skok, koja se ovdje poput svake druge lako moe pogreno razumjeti? Skok je osvajanje spremnosti za pripadnost u dogoaj. Spopad i izostanak nadolaska i bijega bogova, dogoaj, ne moe se iznuditi mislima, ali svakako se mislilaki moe pripremiti otvorenost koja kao vrijeme-prostor (poprite trenutka) ini krevitost bytka dostupnom i postojanom u tu-bitku. Dogoaj se samo naizgled provodi od strane ovjeka, uistinu se bitak ovjeka kao povijesni zbiva do-goenjem koje ovako ili onako zahtijeva tu-bitak. Spopad bytka, koji je suen povijesnom ovjeku, ovome se nikada ne oiutuje neposredno, nego skriveno u nainima sklanjanja istine. Ali spopad bytka, u sebi rijedak i krt, uvijek dolazi iz izostanka bytka, ija estina i otpornost nije manja od one spopada.
199

IV. SKOK

121. Bytak i bie

Zato bytak kao bivanje dogoaja nije neko prazno, neodreeno more odredivoga, u koje ve bivstvujui odnekamo skaemo, nego tek skok omoguava izviranje onoga tu, kao pripadno dogoenoga u dozivu, kao poprita trenutka onoga bilo gdje i kada. Cijela krevitost bytka time je ve suodluena u smjeru njezine poetne oitosti i zakrivenosti. I moe biti da i drugi poetak moe zadrati i kao krevina skloniti dogoaj opet samo u jednom jedinom bljesku, odgovarajue onome kako je u prvom poetku samo , a i ona jedva i samo za trenutak dola u sabiranje (). Do skoka uvijek dolaze samo malobrojni, i oni razliitim stazama. Uvijek su to staze stvaralako-rtvujueg utemeljivanja tu-bitka u ijem je vrijeme-prostoru bie pohranjeno kao bie i time se sklanja istina bytka. To je pak uvijek u krajnosti skrivanje, odmaknue u ono ne-izraunjivo i jedincato, do najotrijeg i najvieg grebena koji predstavlja ono uzdu bez-dana onoga nita i sm utemeljuje bezdan. Zato se krevina i skrivanje, to tvore bivanje istine, nikada ne smiju shvaati kao prazan tijek i kao predmet spoznaje kao nekog predoavanja. Krevina i skrivanje su odmiue-namiue sam dogoaj. A gdje i dok opstaje privid da postoji neko prazno, u sebi provedivo otvaranje neke neposredne dostupnosti bia, tu ovjek tada stoji samo u onome vie ne i jo nikada pojmljenom iekivanju naputenosti koje je preostalo i tako se jo ostavlja i dri kao ostatak od bijega bogova. Najpraviji i najdalji skok je skok miljenja. Ne zato to bi se bit bytka mogla odrediti polazei od miljenja (iskaz) nego zato to se ovdje u znanju o dogoaju moe najire obuhvatiti krevitost bitka i najdalje izmjeriti mogunosti sklanjanja istine u biu. Miljenje, kao poetno, utemeljuje vrijeme-prostor u njegovu sklopu odmaknua i namaknua i obuhvaa krevitost bytka u jedincatosti, slobodi, sluajnosti, nunosti, mogunosti i zbiljnosti njegova bivanja. No utemeljenje vrijeme-prostora ne nabacuje neku praznu tablicu kategorija nego je kao poetno miljenje najdublje povijesno, tj. odreeno iz nude beznunosti predujmljuje u nunosti bitnih sklanjanja istine i vodeeg znanja o njima.
200

Kada izbija, nuda beznunosti nailazi na izostanak nadolaska i bijega bogova. To izostajanje tim je zlokobnije to se due i naizgled postojano jo odravaju crkve i oblici slube nekog boga, pritom nejaki da bi jo utemeljili neku iskonsku istinu. Skok je znajui u-skok u trenutanost poprita spopada, ono prvo to omoguava sklanjanje dogoenja u napuujuoj rijei (usp. bivanje bytka).

121. Bytak i bie

Stavi na jednu stranu vage sve stvari i ono dano, k tome makinacije u koje se stvrdnulo ono na njima ukrueno, a na drugu stranu nabaaj bytka, k tome uteg baenosti nabaaja, i na koju e se stranu vaga nagnuti? Na stranu danoga, putajui da se nejakost nabaaja pretvori u neuinkovitost. No tko vae tom vagom i to je ono dano i to bjesni u makinacijama? Sve to nikada ne dosee istinu bytka nego sebi samo daje privid temelja i onoga nezaobilaznog tako to izmie istini i svoje prvo, danost, eli porei kao neto nitetno. Tko je naruio tu trnu vagu i tko trai da se sve vae samo njome? Tko preskae to vaganje i usuuje se na ono to se ne moe vagati i vraa bie u bytak? No gdje je prostor da se to proishodi? Ne mora li ipak biti ono to se moe vagati kako bi bivala istina bytka, ne mora li se ipak i jedino u vagi odvaivati na ono to se ne moe vagati? Bie e u onome najbliem i obinom i neprekidnom uvijek nadmaivati i istjerivati bytak. I to ne kada se razvija smo bie sabrano u sebi nego kada je bie postalo predmetom i stanjem prikrivajuih makinacija i rastvara se u nebie. Ovdje se zbiva krajnje traenje bytka u najobinijoj javnosti bia koje je postalo ravnoduno. Moemo li odavde izmjeriti neistinu u koju mora dospjeti bytak? Procijeniti njegovu istinu koja kao nalije traenja biva kao isto uskraivanje i za sebe ima jedincatost i potpunu zaudnost? Mora se pronai najtie i najstrmije staze i bogaze kako bi se izvelo iz obinosti i istroenosti bytka to ve predugo traju i kako
201

IV. SKOK

123. Bytak

bi mu se utemeljilo poprite njegova bivanja u onome to on do-gaa kao sam dogoaj, u tu-bitku.

122. Skok (baeni nabaaj)

je provedba nabaaja istine bytka u smislu ulaenja u otvorenost, tako da baca nabaaja sebe iskusuje kao baenoga, tj. do-gaa se kroz bytak. Otvaranje kroz nabaaj takvo je samo ako se zbiva kao iskustvo baenosti te time pripadnosti bytku. To je bitna razlika spram svake samo transcendentalne vrste spoznaje s obzirom na uvjete mogunosti (usp. Skok, 134. Odnos tu-bitka i bytka). No baenost se posvjedouje i posvjedouje se samo u temeljnim zbivanjima skrivene povijesti bytka i to za nas pogotovo u nudi naputenosti od bitka i u nunosti odluke. Time to baca nabacuje, mislilaki kazuje iz dogoaja, raskriva se da je on sam, to vie nabacuje, to baenije ve baeni. U otvaranju bivanja bytka postaje oito da tu-bitak ne postie nita osim to hvata povratni titraj do-goenja, tj. ulazi u nj i tek tako sm postaje samim sobom: uvarom baenog nabaaja, utemeljenim utemeljiteljem temelja.

123. Bytak
Usudimo se neposredno rei: Bytak je uzdrhtaj bogovanja (predzvuka odluke bogova o njihovu bogu). Taj uzdrhtaj iri vrijeme-prostor djelovanja u kojemu na otvoreno dolazi on sam kao uskraivanje. Tako je bytak do-goaj do-goenja onoga tu, onoga otvorenog u kojemu uzdrhtava on sm. Bytak se mora misliti sve do u tu krajnost. Ali tako se on kri kao ono najkonanije i najbogatije, najbezdanije svoje vlastite prisnosti. Jer bytak nikada nije neka odredba samog boga, nego je bytak ono to bogovanje boga treba kako bi ostalo od toga ipak i potpuno razliito. Bitak (kao bievnost metazike) nije ni najvia i najia
202

odredba onoga i Deusa i apsolutnoga niti je, to pripada tom tumaenju, najopenitiji i najprazniji krov za sve to ne nije. No kao uskraivanje bytak nije puko povlaenje i opozivanje nego suprotno: uskraivanje je prisnost jednog dodjeljivanja. U uzdrhtaju se do-djeljuje krevina onoga tu u njegovoj bezdanosti; ono tu se dodjeljuje kao ono to treba utemeljiti, kao tu-bitak. Tako se istinom bytka (jer to je ta dodijeljena krevina) ovjek iskonski i drukije oslovljava. Tim oslovljavanjem od strane samog bytka ovjek se imenuje straarom istine bytka (bitak ovjeka kao briga, utemeljena u tu-bitku). Uskraivanje je najprisnija prinuda najiskonskije, ponovno poetne nude u nunost nune obrane. Bitna nuna obrana ne treba se braniti od nude kako bi je odstranila nego je mora, branei se od nje, upravo ouvati i preuzeti je u rjeenje u skladu sa irenjem uzdrhtaja. Tako je bytak kao dodjeljujue uskraivanje do-goenje tu-bitka. To do-goenje dolazi pak k sebi kao uz-drhtaj bogovanja koje treba vrijeme-prostor za svoju vlastitu odluku. No ovjekovo straarstvo temelj je jedne druge povijesti. Jer ono se ne provodi kao puko zadravanje-u-vidu neega danog, nego je to straarenje utemeljujue. Ono mora ureivati istinu bytka i sklanjati je u samom biu, koje tek tako opet ulazei u bytak i njegovu zaudnost razvija namiuu jednostavnost svoje biti i prelazi preko sve makinacije i doivljavanju se ustegnulo u uspostavljanje jedne druge vladavine, tj. njezina podruja koje si je do-godio posljednji bog. Samo velikim slomovima i prevratima bie, stijenjeno u makinaciju i doivljavanje i ve ukrueno u nebie, dolazi do uzmaka pred bytkom i time u njegovu istinu. Svako slabano posredovanje i spaavanje samo jo vie zaplee bie u naputenost od bitka i ini zaborav bitka jedinim oblikom istine, naime neistine bytka. Kako bi tu bilo jo imalo prostora za slutnju da je uskraivanje prvi najvii dar bytka, ak smo njegovo poetno bivanje. Ono se dogaa kao izmicanje koje uvlai u tiinu u kojoj istina po svojoj biti
203

IV. SKOK

126. Bytak i bie i bogovi

dolazi do odluke moe li se utemeljiti kao krevina za sebeskrivanje. To sebeskrivanje je razotkrivanje uskraivanja, putanje da se pripada u ono zaudno jednoga drugog poetka.

124. Skok
Podizanje bivanja bytka u poimajuu rije, kakav odvaaj lei u takvom nabaaju? To znanje, takva neugledna smjelost, moe se izdrati samo u temeljnom ugoaju suzdranosti. No tada ono zna i to da je svaki pokuaj da se odvaaj utemelji i objasni izvana, dakle ne iz onoga na to se on odvauje, zaostaje za onim odvaenim i potkopava ga. Ali ne ostaje li se tada ipak pri nekoj samovolji? Svakako, samo to jo izostaje pitanje nije li ta samovolja najvia nunost jedne prinuujue nude, one nuda koja prisiljava da progovori mislilako kazivanje o bitku.

125. Bytak i vrijeme

Vrijeme bi trebalo postati iskusivim kao ekstatini prostor djelovanja istine bytka. Od-maknue u ono iskreno trebalo bi utemeljivati samu krevinu kao ono otvoreno u kojemu se bytak sabire u svoju bit. Takva bit ne moe se dokazati kao neto dano, njezino bivanje mora se oekivati kao udar. Ono prvo i dugo ostaje: moi ekati u toj krevini da dou migovi. Jer miljenje vie ne uiva milost sistema, ono je povijesno u tom jedincatom smislu da sm bytak kao do-goaj tek nosi svaku povijest i zato se nikada ne moe izraunati. Na mjesto sistematike i izvoenja stupa povijesna spremnost za istinu bytka. A to prvo zahtijeva da sama ta istina iz svoje jedva nazvuujue biti ipak ve stvori osnovne crte svojega poprita (tu-bitak) u ijeg se graditelja i straara mora preobraziti subjekt ovjeka. U pitanju bitka radi se samo o provedbi toga pripremnoga nae povijesti. Svi sadraji i mnijenja i putovi osobito prvog pokuaja u Bitku i vremenu sluajni su i mogu nestati.
204

Ali mora ostati proboj u vrijeme-prostor djelovanja bytka. Taj proboj obuzima svakoga tko je postao dovoljno jak da promisli prve odluke, u podruju kojih se s dobom u kojemu ostajemo moe spojiti jedna znajua ozbiljnost koju vie ne uznemiravaju dobro i loe, propadanje i spas predaje, dobroudnost i nasilnitvo, koja samo gleda i shvaa to jest kako bi iz tog bia, u kojemu kao neto bitno vlada izopaenje, pomogla izai u bytak i dovela povijest u njezin samonikli temelj. Zato Bitak i vrijeme nije ideal ni program nego priprema poetka bivanja samoga bytka, ne ono to mi proizmiljamo nego to se nama, pretpostavimo li da smo za to postali zreli, namee u jedno miljenje koje niti prua pouku niti daje povoda nekom moralnom djelovanju niti osigurava egzistenciju, koje, naprotiv, samo utemeljuje istinu kao vrijeme-prostor djelovanja u kojemu bie moe ponovno postati bivstvujuim, tj. pohranom bytka. Budui da je potrebno vie takvih pohrana, i to posebnih vrsta, kako bi se u sebi uope pustilo da iznikne bie, umjetnost mora biti ona koja stavlja istinu u svoje djelo.

126. Bytak i bie i bogovi

Neko je bievnost postala onim najbivstvujuijim ( ), i po tom mnijenju bytak je postao bit samog boga, pri emu se bog poimao kao zgotovljavajui uzrok sveg bia (izvor bitka i stoga sm nuno najvii bytak, ono najbivstvujuije). To stvara dojam da je time bytak (budui premjeten u to najbivstvujuije) najvie cijenjen i stoga i pogoen u svojoj biti. A ipak je to nerazumijevanje bytka i izbjegavanje pitanja o njemu. Bytak dospijeva u svoju veliinu tek kada je spoznat kao ono to trebaju bog bogova i sve bogovanje. Ono trebano opire se svakom koritenju. Jer ono je do-goaj do-goenja tu-bitka, u emu se kao bivanju istine utemeljuje tiho poprite, prostor-vrijeme prolaska, ono netieno usred koje oslobaa vihor do-goenja. Bytak nije i nikada nije bivstvujuiji nego bie, ali takoer niti nebivstvujuiji nego bogovi, jer oni uope ne jesu. Bytak jest
205

IV. SKOK

129. Ono nita

ono izmeu usred bia i bogova i posve je i u svakom pogledu neusporediv, od ovih treban i onome izmaknut. Zato je do-sean samo u skoku u naputenost od bitka kao bogovanje (uskraivanje).

127. Krevitost
Ona je u sebi ostajui razvoj prisnosti samog bytka, ukoliko bytak iskusujemo kao uskraivanje i klonjenje. Kada bi se ipak htjelo pokuati nemogue i bit bytka shvatiti pomou metazikih modaliteta, tada bi se moglo rei: uskraivanje (bivanje bytka) najvia je zbiljnost najviega mogueg kao mogueg te time prva nunost, no odbije li se porijeklo modalitet iz . To pojanjenje bytka izvodi ga iz njegove istine (krevine tu-bitka) i sniava na ono naprosto dano po sebi, najpustije opustoenje koje moe dopasti biu. A pogotovo ako se ono ak jo i prenosi na sam bytak. Naprotiv, moramo pokuati misliti krevitost iz one temeljne biti bytka pomou koje je on carstvo odluivanja za borbu bogova. Ta borba vodi se oko njihova nadolaska i bijega i u njoj bogovi tek boguju i svojega boga stavljaju na odluku. Bytak je uzdrhtaj tog bogovanja, uzdrhtaj kao irenje vrijemeprostora djelovanja u kojemu si sm uzdrhtaj kao uskraivanje dogaa svoju krevinu (ono tu). Prisnost tog uzdrhtaja treba najbezdaniju krevitost, a u njoj se slutei moe proizmisliti neiscrpnost bytka.

iz onoga nita? No kako tu razumijemo to nita? (usp. Skok, 129. Ono nita) Kao prekomjernost istog uskraivanja. to bogatije nita, to jednostavniji bytak. Ali prvo valja utemeljiti istinu bytka. Samo tada zavaravajuoj rijei nita oduzimamo ono nitetno i dajemo joj snagu upuivanja na bez-temeljnost bytka. Dolazi li slutnja bytka samo ovjeku? Odakle znamo za tu iskljuivost? I je li to sluenje bytka prvi i bitan odgovor na pitanje to je ovjek? Jer prvi odgovor na to pitanje je preobrazba tog pitanja u oblik: tko je ovjek. ovjek sluti bytak, on je slutilac bytka, jer bytak ga sebi do-gaa, i to tako da do-goenje prvo treba neko sebi-svojno, neko samstvo, koju samstvenost ovjek mora izdrati u onoj ustojnosti koja stojei u tu-bitku puta da ovjek postane onim biem koje se pogaa samo tek u pitanju tko.

129. Ono nita

Gledan od bia, bytak ne jest bie: nebie i tako po obinom pojmu ono nita. Tom se objanjenju nita ne moe prigovoriti, pogotovo ako se bie uzima kao ono predmetno i dano, a ono nita upravo kao potpuno nijekanje tako shvaenog bia. Pri emu smo nijekanje ima karakter predmetnog iskaza. Ta negativna odredba onoga nita, povezana s tako najopenitijim i najpraznijim pojmom bitka kao predmeta, svakako je ono najnitetnije, to e kod svakoga odmah i lako izazvati nesklonost. Kada bi se nae piitanje odnosilo samo na tu priznatu (no ipak jo ne pojmljenu) nitetnost, onda ono ne bi smjelo za sebe smatrati da dovodi u pitanje metaziku te da iskonskije odreuje supripadnost bytka i onoga nita. No to bi bilo kada bi sam bytak bio ono sebeizmiue i bivao kao uskraivanje? Je li uskraivanje net nitetno ili najvii dar? I je li ak tek zahvaljujui toj nitavnosti samoga bytka ono nita puno one dodjeljujue moi iz ijeg postojanja izvire sve stvaranje (postajanje bia bivstvujuijim)?
207

128. Bytak i ovjek

Odakle ovjeku slutnja i predodba bytka? Iz iskustva bia, rado se odgovara. No to se time misli? Ostaje li iskustvo bia samo jedan povod, glavni povod onog predoavanja bytka, ili se bytak kao bievnost uzima neposredno s i iz bia? K tome, pred nama je odmah esto postavljano pitanje: kako netko moe iskusiti bie kao bie, a da ne zna za bytak? Ili ovjeku slutnja bytka upravo ne dolazi iz bia nego iz onoga to je jo jedino jednakog ranga s bytkom, jer mu ostaje pripadnim,
206

IV. SKOK

130. Bit bytka

Ako sada naputenost od bitka pripada biu makinacije i doivljavanja, smije li onda uditi kada se ono nita pogreno tumai kao ono to je samo nitetno? Ako ono da spravljanja i doivljavanja tako iskljuivo odreuje zbiljnost zbiljskoga, kako se nedostojnim tada mora initi svako ne i ni! Jer odluka o ni i ne uvijek ovisi o nainu kako se neposredno i bez razmiljanja ono uobiajeno da podie u ono da naprosto, koje svakome ne daje mjeru. Ali ono bitno, stvaralako kazivanje da tee je i rjee nego to bi to htjelo prihvatiti uobiajeno odobravanje uvrijeenoga i shvatljivoga i zadovoljavajuega. Zato se one bojaljive i preziratelje onoga ne uvijek mora tek pitati o njihovom da. I tada se esto pokazuje da oni sami nisu ak ni sigurni u svoje da. Bi li to trebao biti razlog zbog kojega postaju navodnim hrabrim neprijateljima onoga nita? I napokon, ono da i ono ne, kojega su porijekla to dvoje, zajedno s njihovom razlikom i suprotnou? I jo drukije: tko je utemeljio razliku potvrdivosti i zanijeivosti, ono i potvrdivoga i zanijeivoga? Ovdje zakazuje sva logika, a pogotovo metazika, jer ona poima bievnost polazei samo iz miljenja. Ono suprotno mora leati u bivanju samoga bytka, a temelj je dogoenje kao uskraivanje, koje je neko dodjeljivanje. Tada bi ak i ono ne i ni bilo ono iskonskije u bytku.

130. Bit bytka

Treba li se ta bit opisati u nekoliko rijei, onda to moda uspije u formulaciji: Bytak biva kao dogoaj utemeljenja onoga tu, skraeno: kao dogoaj. No ovdje sve ostaje okrueno pogrenim tumaenjima, i ak i ako su se ona odbacila, uvijek se mora imati na umu da nijedna formula ne kazuje ono bitno jer se svaka formula obino uvijek misli i kazuje samo u jednoj razini i jednom pogledu. No jedno e razjanjenje za poetak biti od neto pomoi da bi se prevladalo ono formularno. U dogoaju utemeljenja misli se na genitivus obiectivus, ono tu, bivanje istine u njegovu utemeljenju (ono iskonskije tu-bitka) se do208

gaa, a smo utemeljenje kri sebeskrivanje, dogoaj. Obrat i pripadnost istine (krevina sebeskrivanja) biti bytka. Tek se iz iskonske biti istine odreuje ono istinito te time bie i to tako da bie sada vie ne jest ve da bytak izvire k biu. Zato se u drugom poetku miljenja bytak iskusuje kao dogoaj, i to tako da to iskustvo kao u skoku preobraava svaki odnos spram bia. Odsada ovjek, naime onaj bitni ovjek i malobrojni njegove vrste, mora graditi svoju povijest iz tu-bitka, a to znai prethodno iz bytka k biu stvarati bie. Ne samo kao dosada, da je bytak neto zaboravljeno, ali nezaobilazno samo prethodno miljeno, nego tako da bytak, njegova istina, nosi svaki odnos spram bia posebno. To zahtijeva suzdranost kao temeljni ugoaj koji ugaa ono straarstvo u vrijeme-prostoru za prolazak posljednjeg boga. Hoe li uspjeti to prevrtanje dosadanjeg ovjeka, tj. najprije utemeljenje iskonskije istine u biu jedne nove povijesti, to se ne moe izraunati nego je dar ili ustegnue samog dogoenja, jo i onda ako je bivanje bytka predmiljeno i u osnovnim crtama znano ve u sadanjem osvjetenju. Naravno, do-goenje utemeljenja onoga tu od ovjeka zahtijeva da izae u susret, a to dodue znai neto bitno i za sadanjeg ovjeka moda ve nemogue. Jer on mora izai iz sadanjeg temeljnog stanja u koje je ukljueno nita manje od poricanja sve povijesti. ovjekova izlaenje u susret prvo zahtijeva najdublju spremnost za istinu, za piitanje o biti istinitoga uz odricanje od svih uporita u onome ispravnome i podeenome makinacije. U drugom poetku mjerodavnim za bytak vie ne moe postati neko bie, neko odreeno podruje i okrug kao ni bie kao takvo. Ovdje se mora misliti toliko daleko, ili bolje reeno toliko duboko u ono tu, da iskonski zabljesne istina bytka. Bytak postaje onim zaudnim i to tako da utemeljenje njegove istine pojaava zaudnost te time sve bie tog bytka dri u njegovu zauenju. Tek se tada ispunjava puna jedincatost do-goaja i sve njoj dodijeljene trenutanosti tu-bitka. Tek je tada najdublja ugoda osloboena iz svojega temelja kao ono stvarajue koje je u najzamuknutijoj suzdranosti sauvano od toga da se izrodi u puko nezasitno ganjanje slijepih nagona.
209

IV. SKOK

133. Bit bytka

131. Prekomjernost u biti bytka (sebeskrivanje)

Preko-mjernost nije neko puko koliinsko previe nego sebeizmicanje sveg procjenjivanja i mjerenja. Ali u tom sebeizmicanju (sebeskrivanju) bytak ima svoju najbliu blizinu u krevini onoga tu, time to do-gaa tu-bitak. Preko-mjernost dogoenja pripada njemu samom, ne kao svojstvo, kao da bi ono moglo biti do-goenje bez preko-mjernosti. Preko-mjernost, naravno, nije ni ono onostrano nekog nad-osjetilnoga, nego je kao do-goenje iznuivanje bia. Preko-mjernost je sebeizmicanje mjerenja, jer tek ono omoguava izviranje prijepora te time i prostora prijepora i svega odstojnoga te ih dri otvorenima. No prijepor bytka protiv bia je to sebeskrivanje suzdranosti jedne iskonske pripadnosti. Tako dogoenje u tom darivajuem sebeizmicanju posvuda ima bit sebeskrivanja, kojemu, da bi bivalo, treba najira krevina. 132. Bytak i bie To se razlikovanje od Bitka i vremena shvaa kao ontoloka diferencija, i to s namjerom da se pitanje o istini bytka osigura od sveg mijeanja. No to razlikovanje odmah je gurnuto na stazu s koje dolazi. Jer ovdje se bievnost izraava kao , , i, kao rezultat toga, predmetnost kao uvjet mogunosti predmeta. Zato su u pokuaju prevladavanja prve formulacije pitanja bitka u Bitku i vremenu i njezinih izdanaka (O biti temelja i knjiga o Kantu*) bili potrebni mnogi pokuaji ovladavanja ontolokom diferencijom i shvaanja samog njezina porijekla, a to znai njezina pravcatog jedinstva. Zato je bio potreban napor oslobaanja od uvjeta mogunosti kao jednog samo matematikog povlaenja i shvaanja istine bytka iz njegove vlastite biti (dogoaj). Otuda ono uznemiravajue i razdirue tog razlikovanja. Jer koliko god da je ono nuno, misli li se iz onoga
* Kant und das Problem der Metaphysik (Gesamtausgabe Band 3)

to je uobiajeno, kako bi se uope stvorio prvi vidokrug za pitanje bytka, toliko ipak ostaje i kobno. Jer to razlikovanje proizlazi upravo iz piitanja o biu kao takvom (o bievnosti). A tim se putem nikada ne moe neposredno dospjeti do pitanja bytka. Drugim rijeima, to razlikovanje postaje upravo pravim ogranienjem koje onemoguava piitanje pitanja bytka ukoliko se pod pretpostavkom te razlike pokuava dalje pitati o njezinu jedinstvu. To jedinstvo uvijek moe ostati samo odraz razlike i nikada ne moe voditi u iskon iz kojega se to razlikovanje moe prepoznati kao ne vie iskonsko. Zato se ne radi o tome da se nadie bie (transcendencija) nego da se ta razlika i time transcendencija preskoi i poetno se pita polazei od bytka i istine. No u prijelaznom miljenju moramo izdrati to razdirue: prvo s tim razlikovanjem potraiti prvo razjanjenje, a potom ipak preskoiti ba to razlikovanje. A to preskakanje zbiva se i kroz skok kao dokuivanje temelja istine bytka, kroz uskok u dogoaj tu-bitka.

133. Bit bytka*

Bytak treba ovjeka kako bi bivao, a ovjek pripada bytku kako bi ispunio svoju krajnju odredbu kao tu-bitak. No ne postaje li bytak ovisan o neemu drugom ako to trebanje ak tvori njegovu bit, a nije samo njezina posljedica? No kako smijemo govoriti o ovisnosti tu gdje to trebanje upravo pretvara ono trebano u njegov temelj i tek ga prisiljava na njegovo samstvo. I kako ovjek, obratno, moe dovesti bytak pod svoju vlast kada upravo svoju izgubljenost u bie mora dati kako bi postao do-goen i pripadan bytku. To povratno titranje trebanja i pripadanja tvori bytak kao dogoaj, i naa je prva mislilaka zadaa podii titranje te povratnosti u jednostavnost znanja i utemeljiti mu istinu. No pritom se moramo odrei navike da to bivanje bytka elimo utvrditi kao neto to si svatko u svako doba moe bilo kako predoiti.
* usp. Skok, 166. Bivanje i bit

210

211

IV. SKOK

135. Bivanje bytka kao dogoaj (odnos tu-bitka i bytka)

Naprotiv, jedincatost titranja u njegovu istom sebeskrivanju svaki put osvajamo samo u uskoku, znajui da tu ne postiemo ono posljednje nego bivanje tiine, ono najkonanije i najjedincatije kao poprite trenutka velike odluke o izostanku i nadolasku bogova i tek u tome tiinu strae za prolazak posljednjeg boga. Jedincatost bytka (kao dogoaj), nepredoivost (ne predmet), najvia zaudnost i bitno sebeskrivanje, to su napuci sukladno kojima se prvo moramo pripremiti kako bismo nasuprot samorazumljivosti bytka naslutili ono najrjee u ijoj otvorenosti stojimo, makar se na bitak ovjekom najee bavi nema-bitkom. Te su upute valjane samo ako ujedno izdrimo nudu naputenosti od bitka i izloimo se odluci o izostanku i nadolasku bogova. Ukoliko se tim uputama postie temeljni ugoaj suzdranosti i ukoliko suzdranost ugaa za pokornost spram tih uputa.

134. Odnos tu-bitka i bytka

U Bitku i vremenu prvi put pojmljen kao razumijevanje bitka, pri emu se razumijevanje treba shvatiti kao nabaaj, a nabacivanje kao baeno, to znai pripadno do-goenju kroz sam bytak. No ako prije toga pogreno razumijemo zaudnost i jedincatost (neusporedivost) bytka te ujedno s tim i bit tu-bitka, onda prelako potpadamo mnijenju da taj odnos odgovara onome izmeu subjekta i objekta ili da se ak moe izjednaiti s njime. Ali tu-bitak je prevladao svu subjektivnost, a bytak nikada nije objekt i predmet, neto pred-oivo; uvijek je samo bie ono koje moe biti predmet, a ni ovdje ne svako. No to ako se subjektivnost kao kod Kanta pojmi kao transcendentalna i stoga kao odnos spram predmetnosti predmeta, i ako povrh toga predmet, priroda, vai kao jedino iskusivo bie te se, dakle, predmetnost poklapa s bievnou ne prua li se tu prilika, tovie povijesno jedinstven temeljni stav na kojemu se usprkos svim bitnim razlikama prvi put dananjima iz dosadanjega moe pribliiti odnos tu-bitka i i bytka? Zacijelo. I to se pokualo u knjizi o Kantu; no bilo je mogue samo tako da se Kanta silom preusmjerilo k jednom iskonskijem shvaanju upravo transcendentalnog nabaa212

ja u njegovoj jedinstvenosti, ispostavljanju transcendentalne snage uobrazbe. Naravno, to tumaenje Kanta historijski je netono, ali je povijesno, tj. s obzirom na pripremu budueg miljenja i samo na nju, bitno, ono je povijesna uputa na neto posve drugo. Ali jednako sigurno kao to se Kantovo djelo takvim tumaenjem historijski pogreno tumai, tako se to sada dogaa i s onim to se treba pribliiti kao ono drugo, budue: ini se da to nije nita drugo nego neko egzistencijalno ili nekako drukije modernizirano kantovstvo. No kada se tvrdi, i to s pravom, da je Kant ovdje historijski iskrivljen, tada se mora odrei i toga da se temeljni stav, iz kojega je i s obzirom na koji dolo do iskrivljenja, ipak izdaje za kantovstvo. Drugim rijeima, takvo historijski poredbeno obraunavanje ne pogaa ono bitno. Povijesno suoavanje (usp. Doigra) naprosto je pristup koji u jednakoj mjeri vraa raniju povijest u njezinu skrivenu veliinu, a ujedno i samo tako drugo piitanje ne suprotstavlja radi usporedbe nego ga provodi kao pokornost spram one veliine i njezine nunosti. I tako je knjiga o Kantu nuno posve dvoznana, ali ipak nije sluajna, jer Kant ostaje jedini koji tumaenje bievnosti () od Grka dovodi u stanovit odnos spram vremena i time postaje svjedokom za skrivene povezanosti bievnosti i vremena. Usprkos tome, za njega, kao ve kod Grka, miljenje ( forme suda kategorije um) zadrava prvenstvo u utvrivanju vidokruga tumaenja bia kao takvog. Osim toga, u skladu s Descartesovim postupkom na vlast dolazi miljenje kao miljenje i smo bie u skladu s istim povijesnim razlogom postaje perceptum (predoeno), postaje predmetom. Zato ne moe doi do utemeljenja tu-bitka, tj. ovdje se ne moe pitati pitanje o istini bytka.

135. Bivanje bytka kao dogoaj (odnos tu-bitka i bytka)

u sebi ukljuuje do-goenje tu-bitka. Stoga, strogo govorei, govor o odnosu tu-bitka spram bytka vodi u zabludu, ukoliko navodi na pomisao da bytak biva za sebe i tu-bytak dolazi u odnos spram njega.
213

IV. SKOK

136. Bytak

Odnos tu-bitka spram bytka pripada u bivanje samoga bytka, to se moe rei i ovako: bytak treba tu-bitak, on uope ne biva bez tog dogoenja. Do-goaj je tako zaudan da se ini kako on postaje cijelim tek kroz odnos spram drugoga, jer drukije iz temelja ne biva. Govor o odnosu tu-bitka spram bytka ini bytak dvoznanim, ini ga onim nasuprotnim, to on nije utoliko to on uvijek tek sm do-gaa ono emu on treba bivati kao nasuprotno. Zato je i taj odnos posve neusporediv s odnosom subjekta i objekta.

136. Bytak*
Bytak udnovata zabluda da bi bytak uvijek morao biti, i to stalnije i due bio, to bi bio bivstvujuiji. Ali, kao prvo, bytak uope ne jest nego biva. Zatim, bytak je ono najrjee jer je najjedincatije i nitko ne moe procijeniti malobrojne trenutke u kojima si on utemeljuje poprite i biva. Kako to da ovjek toliko pogreno procjenjuje bytak? Zato to mora biti izloen biu da bi iskusio istinu bytka. U toj izloenosti bie je ono istinito, otvoreno i ovo, dok bytak biva kao ono sebeskrivajue. Tako se ovjek dri bia i biu je na slubi i potpada zaboravu bytka, i to sve naizgled inei ono pravo i ostajui blizu bytku. Samo ondje gdje se bytak suzdrava kao sebeskrivanje bie moe nastupiti i naizgled svime vladati i predstavljati jedinu granicu prema onome nita. A ipak se sve to temelji u istini bytka. No tada je pak najblia i jedina posljedica ta da se bytak ostavi u skrivenosti i ak zaboravi. Ali ipak: iz temelja je razliito ostaviti bytak u skrivenosti i iskusiti bytak kao ono sebeskrivajue. Iskustvo bytka, izdravanje njegove istine vraa dodue bie u njegove granice i oduzima mu prividnu jedincatost njegova prvenstva. Ali tako ono ne postaje manje bivstvujue, naprotiv, postaje bivstvujuije, tj. bivajuije u bivanju bytka.
* usp. berlegungen V, 17f., 34, 51f.

Koliki (svi) sada govore o bitku, a uvijek misle samo na neko bie i moda ono koje im prua prigodu da se sklone i umire. Govorimo li o odnosu ovjeka spram bytka i obratno bytka spram ovjeka, onda to lako moe zvuati kao da bytak za ovjeka biva kao neto nasuprotno i predmet. Ali ovjek je kao tu-bitak bytka do-goen od bytka kao dogoaja i tako postaje pripadan samom dogoaju. Bytak ne jest niti oko ovjeka niti samo i titra kroz njega kao bivstvujuega. Naprotiv, bitak dogaa tubitak i tek tako biva kao dogoaj. No dogoaj se sada pogotovo ne moe pred-oiti kao neka zgoda i novost. Njegova istina, tj. sama istina kao takva, biva samo u sklanjanju kao umjetnost, miljenje, pjesnitvo, in, i zato zahtijeva ustojnost tu-bitka koji odbacuje svu prividnu neposrednost pukog pred-oavanja. Bytak biva kao dogoaj. To je temelj i bezdan raspolaganja boga nad ovjekom i, obratno, ovjeka za boga. A to se raspolaganje izdrava samo u tu-bitku. (Ako se bytak nikada ne moe odrediti kao ono najgeneralnije i najpraznije i najapstraktnije, jer ostaje nedostupnim svem predoavanju, onda se takoer, i to iz istog razloga, ne moe izdavati ni za ono najkonkretnije, a jo manje za spoj tih dvaju u sebi nedostatnih tumaenja.) Obostrano raspolaganje tubitkovno se ugaa u osnovnom ugoaju suzdranosti, a ono ugaajue je dogoaj. Tumaimo li pak ugoaj po naoj predodbi osjeaja, ovdje bi se lako moglo rei: bitak se umjesto s miljenjem sada dovodi u vezu s osjeajem. Ali kako osjeajno i izvanjski tu mislimo o osjeajima kao o sposobnostima i pojavama neke due; kako smo daleko od biti ugoaja, to znai: tu-bitka. Ako je jo doputeno za prvo razumijevanje karakterizirati bytak polazei od bia, onda emo se pozvati na ono zbiljsko kao ono zapravo bivstvujue. Ono zbiljsko poznajemo kao ono pribivajue, postojano. No u drugom poetku bie nikada nije ono zbiljsko u smislu ovoga sadanjeg. Ono je, pa i kada nas susree u postojanosti, za iskonski nabaaj istine bytka ono najprolaznije.
215

214

IV. SKOK

138. Istina bytka i razumijevanje bitka

Zbiljsko, tj. bivstvujue, prvo je ono sjeano, i jo ono spremno. Sjeanje i sprema otvaraju vrijeme-prostor djelovanja bytka kojemu miljenje mora odrei sadanjost kao dosadanju prvu i jedinu odredbu. (Budui da je ovdje najblie polje odluivanja o istini bytka, naskok k drugom poetku morao se pokuati kao Bitak i vrijeme.) No iz obinog se shvaanja vremena (od Aristotela Platona) onome eli ostaviti prvenstvo te se tek iz njegove promjene izvoditi prolost i budunost, pogotovo budui da sjeanje ipak moe sjeati samo iz i u pozivu na neko sadanje i sadanjim bilo, pogotovo budui da ono budue ima samo odredbu da postaje nekim sadanjim. Premda ono sadanje nikada nije ono nitetno i ima udjela u utemeljenju sjeanja i spreme, sve je to ipak samo ako je sadanjenje onoga danog pribivajuega ve noeno i ugoeno sjeanjem i spremom iz ije prisnosti sadanjost uvijek samo bljesne. Iskonski iskuena, ona se ne moe proraunati po svojoj prolaznosti nego po svojoj jedincatosti. To je nov i bitan sadraj postojanosti i pribivanja koji se trebaju odrediti iz sjeanja i spreme.

Pitanje o razlici bitka i bia ovdje ima sasvim drukiji karakter nego u podruju pitanja provodnog pitanja (ontologije). Pojam ontoloke diferencije samo je priprema kao prijelaz od provodnog k temeljnom pitanju. Istina bytka, u emu se i kao to njegovo bivanje otvarajue skriva, jest dogoaj. I on je ujedno bivanje istine kao takve. U obratu dogoaja je bivanje istine ujedno istina bivanja. I sama ta dvosmjernost pripada bytku kao takvom. Pitanje: zato uope jest istina kao kree skrivanje?, pretpostavlja istinu onoga zato. Ali to dvoje, istina i zato (poziv utemeljenja), su isto. Bivanje je sama istina koja pripada bytku, iz njega izvire. Samo ondje gdje, kao u prvom poetku, bivanje istupa samo kao pribivanje dolazi ubrzo do luenja izmeu bia i njegove biti, to je upravo bivanje bytka kao prisutnost. Ovdje pitanje o bytku kao takvom, a to znai o njegovoj istini, nuno ostaje neiskusivim i nepostavljenim.

137. Bytak
U drugom poetku mora se kao ono poetno dosegnuti bivanje samoga bytka u njegovoj potpunoj zaudnosti u odnosu na bie. Smo bie vie nije ono blisko iz kojega se bytak mogao izdvojiti samo kao ostatak to hlapi, kao da je bytak samo najopenitija odredba inae poznatog bia koja jo nije shvaena. U drugom poetku odvija se krajnje odmaknue od bia kao toboe mjerodavnoga, ma koliko ono jo vladalo (usp. naputenost od bitka) svim miljenjem. Bytak ovdje nije naknadni rodni pojam, nije uzrok koji pridolazi, nije neto to stoji iza i iznad i obuhvaa bie. Tako bytak ostaje ponien u neto naknadno, koju naknadnost vie ne moe opozvati nikakvo uzdizanje do transcendencije. Bytak, tovie bivanje, iz kojega i u koje natrag razotkriveno i sklonjeno bie kao bie tek postaje bivstvujuim (usp. Utemeljenje, o istini).
216

138. Istina bytka i razumijevanje bitka

Prethodna napomena: shvati li se, a da se prije nije poslualo ono to je o razumijevanju bitka reeno u Bitak i vrijeme, razumijevanje kao neka vrsta utvrujueg spoznavanja unutarnjih doivljaja nekog subjekta te, odgovarajui onima koji razumijevaju, kao ja-subjekt, onda je svako poimanje onoga to se misli pod razumijevanjem bitka bezizgledno. Tada se neizbjeno nameu najgrublja pogrena tumaenja, recimo da razumijevanjem bitka bytak (uz to se jo misli na bie) postaje ovisnim o subjektu i da se sve svodi na neki idealizam, iji pojam k tome ostaje mranim. Nasuprot tome treba uputiti na temeljnu odredbu razumijevanja kao nabaaja. U tome lei: onaj koji razumijeva dolazi s sebi kao nekom samstvu tek u nekom otvaranju i sebeizbacivanju i sebeispostavljanju u otvorenost. Osim toga, razumijevanje je kao nabaaj baeno, ono je dolaenje u otvorenost (istina) koje se ve nalazi usred otvorenog bia, ukorijenjena u zemlji, strei u jedan svijet. Tako je razumijevanje
217

IV. SKOK

141. Bit bytka

bitka kao utemeljivanje njegove istine suprotnost subjektiviranja, jer je prevladavanje sve subjektivnosti i naina miljenja koji su njome odreeni. U razumijevanju kao baenom nabaaju nuno u skladu s iskonom tubitka lei obrat; baca nabaaja je baen, ali tek u bacanju i njime. Razumijevanje je provedba i preuzimanje ustojnosti izdravanja, tu-bitak, preuzimanje kao iz-trpljenje, u emu se ono sebezatvarajue otvara kao nosei-vezujue.

za sve tumaenje bia zadralo samo pribivanje. Vrijeme pritom kao sadanjost a prostor, tj. mjesto kao ovdje i ondje, unutar prisutnosti i pripadan joj. No uistinu prostor nema prisutnosti kao ni odsutnosti. Vremenujue prostorovanje prostorujue vremenovanje (usp. prepiranje prijepora) kao sljedee podruje udesa za istinu bytka, ali ne pad u openite formalne pojmove prostora i vremena(!) nego povlaenje u prijepor, svijet i zemlja dogoaj.

140. Bivanje bytka

Ako se ne utekne u neko objanjenje bitka (bievnosti) tako da se postavi prvi uzrok sveg bia koji prouzrouje samoga sebe, ne rastvori li se bie kao takvo u predmetnost i ne objasni li se sada opet bievnost iz pred-oavanja predmeta i njegova a priorija, treba li sam bytak doi do bivanja, a ipak se svaka vrsta bia po sebi zadrati dalje od njega, onda to uspijeva samo iz jednog nunog (koje izdrava naputenost od bitka kao nudu) osvjetenja koje uvia ovo: Istina bitka i tako on sm biva samo gdje i kada tu-bitak. Tu-bitak jest samo gdje i kada bitak istine. Neki obrat, tovie obrat uope, koji upravo naznauje bit samoga bitka kao dogoaj koji u sebi povratno titra. Dogoaj u sebi utemeljuje tu-bitak (I.). Tu-bitak utemeljuje dogoaj (II.). Utemeljenje je ovdje obostrano: I. nosei stree, II. zainjui nabacujue (usp. Skok, 144. Bytak i iskonski prijepor, str. 265???).

139. Bivanje bytka: istina i vrijeme-prostor*

Bytak biva; bie jest. Bytak biva kao dogoaj. Ovome pripada jedincatost i zauenje u trenutanosti nenadano spopaloga poprita koje se tek tako iri. U koji se lik spopad bytka prvi put postavlja i pohranjuje, to daje predznak podruja za sklanjanje istine boga koji nadolazi i u bijegu je. Ukoliko se ono to je odavno postalo netemeljno i to je i dalje postojee i uobiajeno svaki put jo moe dovesti do spremnosti na spopad, time se suodluuje o moguem rasponu istine bytka. Bytak biva kao dogoaj. To nije reenica nego nepojmovno zamuknue biti koja se otvara samo potpunoj povijesnoj provedbi poetnog miljenja. Tek iz istine bytka povijesno nie bie i istina bytka sklanja se u ustojnosti tu-bitka. Zato se bitak, ma koliko svemuzajednikim zvualo njegovo ime, nikad ne moe uiniti openitim. Ali on ipak biva, gdje i kada biva, blie i prisnije od svakog bia. Ovdje je polazei od tu-bitka miljen, proveden, potpuno drukiji odnos spram bytka; i[**] to se zbiva u vrijeme-prostoru koji izvire iz odmaknua i namaknua same istine. Sam je vrijeme-prostor prijeporno podruje. U prvom se poetku od toga iz neposredne navale na bie kao takvo (, , ) kao shvatljivo i mjerodavno
* usp. Skok i Utemeljenje ** [usp. Pogovor str. 516]

141. Bit bytka*

Do-goenje tu-bitka od strane bytka i utemeljenje istine bitka u tu-bitku obrat u dogoaju nikada nije sadran ni samo u dozivu (izostanak) ni samo u pripadnosti (naputenost od bitka), a ni u oboma zajedno. Jer to zajedno i sami to dvoje proizlaze tek iz titranja dogoaja. U dogoaju, on sam titra u povratnom titranju.

* usp. Utemeljenje, bit istine.

218

219

IV. SKOK

144. Bytak i iskonski prijepor (bytak ili nebytak u biti samoga bytka)

Uzdrhtanje tog istitraja u obratu dogoaja najskrivenija je bit bytka. To skrivanje kri se kao skrivanje samo u najdubljoj krevini poprita trenutka. Bytak treba tu-bitak kako bi bivao u onoj rijetkosti i jedincatosti i tu-bitak utemeljuje ovjekov bitak, temelj mu je, ukoliko ga ovjek izdravajui ustojno utemeljuje.

142. Bit bytka

Uzdrhtanje istitraja u obratu, podobnost pripadno-utemeljujuegsklanjanjueg tubitka za mig, to bivanje bytka nije smo posljednji bog, nego bivanje bitka utemeljuje sklanjanje te time stvaralako pohranjivanje boga koji proima bytak uvijek samo u djelu i rtvi, inu i miljenju. Dakle i miljenje kao poetno drugoga poetka moe doi u daleku blizinu posljednjeg boga. Ono u nju dolazi kroz i u svojoj povijesti koja se utemeljuje, a nikada u obliku nekog rezultata, nekog naina pred-oavanja koji se treba proizvesti i koji boga dovodi do sklanjanja. Sva takva oekivanja, naizgled najvia, niska su i sniavaju bytak! (usp. Utemeljenje, 230. Istina i ispravnost) Do-goaj i njegovo udeaj u bezdanu vrijeme-prostora mrea je u koju posljednji bog vjea samoga sebe kako bi je rastrgao i pustio skonati u njezinoj jedincatosti, boanski i udno i najstranije u svem biu. Iznenadno gaenje velike vatre koje za sobom ostavlja ono to nije ni dan ni no, to nitko ne shvaa i u emu jo tumara ovjek koji je doao do kraja kako bi se samo jo omamljivao spravbama svojih makinacija, tvrdei da su one stvorene za vjenost, moda za ono i-tako-dalje koje nije ni dan ni no.

Naravno, dogoaj se nikada ne smije predoavati kao neposredno predmetan. Dogoenje je povratno titranje izmeu ovjeka i bogova, ali upravo smo to izmeu i njegovo bivanje koje se kroz tu-bitak u njemu utemeljuje. Bog nije ni bivstvujui ni nebivstvujui, a ne moe se ni izjednaiti s bytkom, nego bytak biva vrijeme-prostorno kao ono izmeu koje nikada ne moe biti utemeljeno u bogu, ali ni u ovjeku kao danom i ivom, nego u tu-bitku. Bytak i bivanje njegove istine ovjekovi su, ukoliko on postaje ustojan kao tu-bitak. Ali to ujedno kazuje: bytak ne biva po milosti ovjeka, toga da on samo postoji. Bytak jest ovjekov, naime tako da je on treban od samoga bytka kao uvar poprita trenutka bijega i nadolaska bogova. Nije mogue htjeti od bilo kojega nasumce izabranog bia odvojiti bytak, pogotovo budui da je bilo koje bie, samo ako se iskusuje kao istinito, uvijek ve ono drugo samoga sebe, ne moda bilo koje drugo kao sebi pripadna suprotnost, nego drugo znai ono to kao sklanjanje istine bitka puta da bie bude bie.

144. Bytak i iskonski prijepor* (bytak ili nebytak u biti samoga bytka)
Iskon prijepora iz prisnosti onoga nita u bytku! Dogoaj. Prisnost onoga nita u bytku: prvo pripadna njegovu bivanju. Zato? Moe li se jo tako pitati? Ako ne, zato ne? Prisnost onoga nita i ono prijeporno u bitku, nije li to Hegelov negativitet? Ne, no ipak je on, kao ve Platonov Sost i prije njega Heraklit, samo bitnije i ipak opet drukije, iskusio neto bitno, ali ukinuto u apsolutnom znanju; negativitet, samo radi nestajanja i odranja kretanje ukidanja. Upravo ne bivanje. Zato ne? Jer bitak kao bievnost (zbiljnost) iz miljenja (apsolutno znanje). Ne vrijedi prije svega i jedino to da i ono suprotno jest i da oboje pripadaju zajedno, nego ako ve

143. Bytak
kao do-goaj. Do-goenje odreuje ovjeka za vlasnitvo bytka. Dakle bytak je ipak ono drugo nasuprot dogoaju? Ne, jer vlasnitvo je pripadnost u do-goenje, a ono smo bytak.
220

* usp. Bitak i nebitak odluka

221

IV. SKOK

145. Bytak i nita

postoji neka nasuprotnost kao povratno titranje, onda kao dogoaj. Prije je uvijek samo ukidanje i sabiranje (), a sada oslobaanje i bezdan i puno bivanje u vrijeme-prostoru iskonske istine. Sada ne , nego sklanjajua ustojnost. Prijepor kao bivanje onoga izmeu, ne kao doputanje da vrijedi i ono suprotstavljeno. Dodue, u Heraklitovoj izreci o onome lei jedan od najveih uvida zapadne lozoje, no ipak se on nije mogao razviti za pitanje o istini kao ni za ono o bitku (ZS 1933/34)*. No odakle prisnost onoga nita u bytku? Odakle takvo bivanje bytka? O to se piitanje uvijek iznova spotie; to je pitanje o temelju istine o bytku. Ali sama istina temelj i to bivanje? Izvire u sebe-dranju-u-istini! Ali kako je taj iskon? Drati se u istini, nae buenje i volja iz nae nude, jer smo dani na odgovornost sebi i sebi izrueni sebi? Tko smo mi sami? Dakle ipak ne ono nae, nego to da mi otvarajui izdravamo samstvo i u samstvu se (usp. Utemeljenje) skriveno otvara ono k-sebi i time bytak kao dogoaj. I prema tome ne mi ishodite, nego mi: kao izloeni i premjeteni, ali u zaboravu tog premjetaja. Kada tako dogoaj zasja u samstvenost, onda u tome lei naputak za prisnost. to smo mi iskonskije mi sami, to smo ve dalje napredovali u bivanje bytka, i obratno (usp. bivanje bytka obostrano utemeljenje bitka i tu-bitka). Samo ako se piitanje ovdje najdublje shvati, otvoren je temelj prisnosti. Ta je dubina ono odlukovno. Bytak nije nita ljudsko kao ovjekova spravba, no ipak bivanje bytka treba tu-bitak i tako ovjekovu ustojnost.

145. Bytak i nita

U cijeloj povijesti metazike, tj. openito u dosadanjem miljenju, bitak se uvijek poima kao bievnost bia i tako kao ono smo. Jo i danas kod svih mislilaca takorei prethodi izjednaavanje bitka i bia i to na temelju nemoi sve lozoje da razlikuje. U skladu s tim, ono nita uvijek se shvaa kao nebie i stoga kao negativum. Postavi li se ak to nita u tom smislu kao cilj, dobio se pesimistiki nihilizam i daje se za pravo preziru spram sve slabane lozoje niega te prije svega: rasteretilo se svakog piitanja, a bavljenje tim rastereenjem odlikuje herojske mislioce. Sa svim tim moje piitanje o onome nita, koje izvire iz pitanja o istini bytka, nema ba nita zajedniko. Ono nita nije ni negativno niti je cilj, nego je bitni uzdrhtaj samoga bytka i zato bivstvujuije od svakog bia. Ako se u to je metazika? navodi reenica iz Hegelove Logike: Bitak i nita je isto, onda to znai i moe znaiti samo neto odgovarajue povezivanju bitka i onoga nita uope. Ali ba za Hegela nije samo taj bytak odreen, prvi stupanj onoga to se ubudue treba misliti pod bytkom, nego je to prvo kao ono ne-odreeno, ne-posredno upravo ve isti negativitet predmetnosti i miljenja (bievnost i miljenje). Koliko e god budunosti biti teko odvojiti se od miljenja metazike, toliko e joj nedostupnim isprva ostati ono nita, koje je vie od sveg pozitivnoga i negativnoga na biu zajedno. Mislilako piitanje prvo mora postii iskonskost snage kazivanja da, koja se nalazi bitno iznad svih optimizama bilo kakvog pokazivanja miia i sveg programatskog herojstva, kako bi bila dovoljno jaka da kao najskriveniji dar iskusi ono nitee u samom bytku koje nas tek doista uasnute izbavljuje u bytak i njegovu istinu. Tada je, naravno, spoznato da se ono nita nikada ne moe obraunati i odraunati protiv bytka, moda ak kao ono to treba izbjegavati i nijekati, jer je bytak (a to znai ono nita) ono izmeu za bie i bogovanje i nikada ne moe postati cilj.

* predavanje u zimskom semestru 1933/34 Vom Wesen der Wahrheit (Gesamtausgabe Band 36/37)

222

223

IV. SKOK

148. Bie jest

146. Bytak i nebytak*

Budui da biti bytka pripada ono ne (zrelost obrata u dogoaju; usp. Posljednji bog), tome ne pripada bytak; tj. ono doista nitetno jest nitavno, a nipoto ne puko nita, onako kako se samo predoava predodbom nijekanja onoga neto na temelju kojega se tada kae: ono nita nije. Ali nebytak biva i bytak biva, nebitak biva u izopaenju, bytak biva kao nitavan. Samo zato to bytak nitavno biva, on za svoje drugo ima nebitak. Jer to drugo je drugo njega samoga. Bivajui kao nitavan on ujedno omoguava i iznuuje drukijost. No odakle ovdje krajnje ograniavanje na jedno i drugo i tako ili-ili? Iz jedincatosti bytka slijedi jedincatost njemu pripadnoga ne i dakle drugoga. Ono jedno i drugo sami si iznuuju ono ili-ili kao prvo. Ali pri tom naizgled najopenitijem i najpraznijem razlikovanju valja znati da je ono takvo samo za tumaenje bievnosti kao (bitak i miljenje!): neto (proizvoljno i uope) i ono ne-neto (nita); ono nita za predodbu jednako tako lieno temelja i prazno. Ali to naizgled najopenitije i najpraznije razlikovanje najjedincatija je i najispunjenija odluka i stoga se za njega nikada bez samozavaravanja ne moe pretpostaviti neka neodreena predodba o bytku, ma kakav bio; naprotiv, bytak kao dogoaj. Dogoaj kao oklijevajue ustegnue i u tome zrelost vremena, silina ploda i veliina darivanja, ali u istini kao krevini za sebeskrivanje. Zrelost je bremenita iskonskim ne, sazrijevanje jo ne darivanje, ne vie oboje u povratnom titranju, ak i u oklijevanju ustegnuti i tako namaknue u odmaknuu. Tek ovdje ono bivajue nitavno bytka kao dogoaj.

147. Bivanje bytka (njegova konanost)

to znai: bitak jest bez-konaan? Na to se pitanje uope ne moe odgovoriti ako u pitanje nije postavljena i bit bytka. A jednako vrijedi za reenicu: bitak je konaan, ako se bez-konanost i konanost shvate kao dani pojmovi o veliini. Ili se time misli na neku kvalitetu i koju? Pitanje o bivanju bytka nalazi se na kraju izvan prijepora tih reenica; i reenica: bytak je konaan, misli se samo kao prijelazno osiguranje od idealizma svake vrste. Kree li se pak u prijeporu onih reenica, onda bi valjalo rei: ako se bytak postavi kao beskonaan, onda je upravo odreen. Postavi li se kao konaan, onda se potvruje njegova bez-danost. Jer ono bez-konano ne moe se misliti kao neto bez kraja to otjee, samo se razlijeva, nego kao zatvoren krug! Nasuprot tome stoji dogoaj u svojem obratu! (prijeporno).

148. Bie jest

Ta reenica neposredno nita ne kazuje. Jer ona samo ponavlja ono to je ve kazano s bie. Ta reenica ne kazuje nita sve dok se razumijeva neposredno, ukoliko je to uope mogue, tj. dok se misli ne-misaono. Nasuprot tome, ako reenica odmah ue u podruje istine: bitak biva, onda kazuje: bie pripada u bivanje bytka. I sada je ta reenica iz nemisaone samorazumljivosti prela u upitnost. Pokazuje se da ta reenica nije posljednje od kazivoga nego ono najprethodnije od upitnoga. to znai: pripadno u bivanje bitka? I odmah se postavlja i pitanje: bie, koje? to nama jest bie? Ono nasuprotno? Ono odloeno, to ostavljamo da pred nama lei kao predmet? Bie iz susreta kao bivstvujue, zato susret? Kada susree i kako? Za pred-oavanje? Ili je bie ishod bivanja bytka?
225

* usp. Skok, 144. Bytak i iskonski prijepor; usp. Predpogled, 47. Bit odluke

224

IV. SKOK

150. Iskon razlikovanja onoga to i da nekog bia

Ili se ovdje, sve dok bie tako ostaje uzeto u predodbu uope, o njemu nita ne moe rei jer ono bivstvujui uvijek iz nekog sklanjanja na njegov nain pripada bytku? Pogotovo budui da je on sam povijestan i jednom je sm bio dogoaj? Ne ostajemo li uvijek iznova preduboko u uobiajenim koloteinama predoavanja, pogotovo s onom pomamom za biem uope i openito, tako da proziremo jo vrlo malo, a i to oskudno, od onoga to jedincatost bytka, jednom pojmljena, u sebi znai za pitanje bitka?

149. Bievnost bia razlikovana po i

To razlikovanje unutar prvog poetka, dakle koje se pojavljuje u povijesti provodnog pitanja, mora biti povezano s ovdje vodeim tumaenjem bia kao takvog. Ono zovemo, na stanovit nain samovoljno, ustrojem (tostvo, essentia), a ono nainom (da-bitak i kako-bitak, existentia). Vanija od imen je stvar te stoga pitanje kako to razlikovanje proizlazi iz bievnosti bia i stoga pripada bivanju bytka. Neposredno predoavanje te razlike i onoga to se u njoj razlikuje vodi u slijepu ulicu, naime u slijepu ulicu onoga to je nama danas odavno poznato. Vrata imaju svoj to-bitak, takoer i sat i ptica, i svako od njih ima i svoj da-bitak i kako-bitak. Poima li se njima samo zbiljnost ili i mogunost i nunost, jesu li ti modaliteti modaliteti zbiljnosti? Oni sami uvijek jedan meu drugima, dakle ega su modaliteti? Je li u smislu i vidokrugu provodnog pitanja prvo dovoljno uputiti na razlike prisutnosti i odsutnosti, recimo kod predrunoga i prirunoga? U svakom sluaju, iz neposrednog miljenja te razlike ne moe se pokazati nita to bi je odreivalo kao vidokrug i istinu sve dok ustrajemo u tom miljenju kao posljednjem i prvom. Neko puko formalno dijalektiko razmatranje odnosa essentiae i existentiae, to znai razmatranje koje prihvaa razliku kao jednostavno danu i palu s neba, ostaje prazna skolastika koja je obiljeena ba time to ostaje bez vidokruga i osvjetenja istine s obzirom na
226

pojmove o bievnosti u irokom smislu. Tada je izlaz objanjenje bitka iz najvieg bia kao od njega spravljenog i miljenog. Ali ostaje povijesna injenica da razvoj provodnog pitanja ve rano nailazi na to razlikovanje u samoj bievnosti, ve rano! Kada? Tada kada se bie protumailo u svjetlu onoga , . Zato ovdje i u to doba? (usp. Doigra, 110. , platonizam i idealizam) Formalistino se moe rei: svaki ustroj ima svoj nain i svaki nain je nain nekog ustroja. Dakle to dvoje pripada zajedno. I u tome je uputa na jednu skrivenu sjedinjenu-bogatiju bit bievnosti. Nisu essentia i existentia ono bogatije i posljedica nekoga jednostavnog nego, obratno, odreeno osiromaenje jedne u sebi bogatije biti bytka i njegove istine (njezina vrijeme-prostornost kao bezdan). Sljedei korak koji se u toj raspravi mora uiniti jest: miljenje grke kao predoavanje, , otvoriti prema njegovu vidokrugu i temelju te izdignuti na vidjelo obiljeje te kao postojane prisutnosti. Danas se govori kao da je to uvijek bilo poznato. To je tono, a ipak i nije: tono je ukoliko se neizreeno podrazumijevaju i pred-razumijevaju postojanost i prisutnost; a ipak nije tono ukoliko ba one nisu podignute u znanje kao takve i pojmljene kao vremenski karakteri jednog iskonskog vremena (vrijeme-prostora) i, to je jo bitnije, otuda prvo uinjene pitanjem.

150. Iskon razlikovanja onoga to i da nekog bia*

Bie je pritom ve odreeno u svojoj bievnosti i to kao , izgled, i smo opet kao postojana prisutnost. Ukoliko su u toj obje vrijeme-prostorne odredbe? pribivanje (v) kao sabiranje onoga to prosijava, izgleda to. postojanost (v) kao istrajnost i trajanje da izgled nije odsutan. postojanost (p) ono ispunjavajue, koje tvori opstojnost. pribivanje (p) davanje prostora, ono kamo koraka unatrag, da neto postoji.
* usp. Doigra, 98. Nabaaj bievnosti na postojanu prisutnost; 110. , platonizam i idealizam; usp. predavanje u ljetnom semestru 1927. Die Grundprobleme der Phnomenologie (Gesamtausgabe Band 24)

227

IV. SKOK

152. Stupnjevi bytka

Uvijek svaka od odredaba, prisutnost i postojanost, ujedno vremenito i prostorno i svaki put polazei kako od vremenovanja tako i iz prostorovanja ono razlikovanje koje nam je kao to i da bia i previe uobiajeno i neupitno. Ali odakle uvijek ta dvostrukost u vremenovanju i prostorovanju? Iz njihove temeljne biti odmaknua i namaknua i to ukorijenjeno u biti istine (usp. Utemeljenje, 242. Vrijeme-prostor kao bez-temelj). Ako se istina onoga to i da kao odredaba bievnosti ne opita s njom (vrijeme-prostor), onda sva razmatranja essentiae i existentiae ostaju prazno naguravanje raskorijenjenih pojmova, kako to pokazuje ve srednji vijek. Ali bievnost se ve temelji na skrivenom razlikovanju bytka i bia koje se ne moe ukinuti.

152. Stupnjevi bytka*

Odakle stupnjevanje? Ve na temelju grke i blizine njoj, usp. npr. Platonovu Dravu; no ovdje su stupnjevi bia odnosno ne-bia k biu sve do . Zatim prije svega novoplatonistiko stupnjevanje! Kranska teologija ens creatum i analogia entis. Svugdje gdje je neko summum ens. Leibniz: usnule monade sredinja monada. Sve u jednom novom novoplatonistikom sistematskom obliku u njemakom idealizmu. Ukoliko sve to potjee od Platona i platonizam je, sve su to uvijek samo stupnjevi bia kao razliita ispunjenja najvie bievnosti. Postoje li, pitano polazei od istine bitka kao dogoaja, uope stupnjevi te vrste i ak stupnjevi bytka? Sjetimo li se razlikovanja bytka i bia kao dogoenja tu-bitka i sklanjanja bia i uzmemo li u obzir da je ovdje sve posve povijesno te neka platonistiko-idealistika sistematika nije mogua jer je nedostatna, onda ostaje pitanje kako urediti ono ivo, prirodu i njezino neivo, kao to su pribor, makinacija, djelo, in, rtva i njezina istinosna snaga (iskonskost sklanjanja istine i time uzbivanje dogoaja). Svaki predodbeni i raunski poredak ovdje je izvanjski, bitna je samo povijesna nunost u povijesti istine bytka ije doba poinje. Kako stoji s makinacijom (tehnikom) i kako se u njoj sabire sve sklanjanje odnosno prije toga kako se u njoj u uvruje vladavina naputenosti od bitka? Bitna je povijesna snaga sklanjanja koja utemeljuje tubitak i odlunost za sklanjanje i njegov domet za opstojnost dogoaja. No ne ostaje li usprkos tome neki put, bar pripremni, da se na nain ontologij razliitih podruja (priroda, povijest) stvori neki vidokrug bitkovnog nabaaja i tako postane mogue iskusiti ta podruja na nov nain? Tako neto moe postati nuno kao prijelaz; ali to ostaje zavaravajue ukoliko je otuda lako otkliziti u neku sistematiku ranijeg stila.
* usp. Skok, 132. Bytak i bie, 154. ivot

151. Bitak i bie*

To razlikovanje prvo iz provodnog pitanja o bievnosti i tu je zapelo (usp. Doigra, 110. , platonizam i idealizam). Ali i u drugom poetku to razlikovanje ima svoju istinu, tovie tek je sada zadobiva. Jer sada, kada pitanje vie nije od miljenja prema bievnosti (ne bievnost i miljenje, nego bitak i vrijeme, prijelazno razumljeni), to razlikovanje imenuje ono podruje dogoaja uzbivanja bitka u istini, tj. u njezinu sklanjanju, ime bie kao takvo tek ulazi u ono tu (usp. Utemeljenje, 227. O biti istine, str. 353???). Ono tu je zbivajue, do-goeno i ustojno poprite trenutanog preokreta za krevinu bia u dogoenju. Razlikovanje nema vie nita od onog neosnovanog samo logiki-kategorijalno-transcendentalno shvaenoga i trebanoga. Puka predodba bitka i bia kao razlikovanih sada nita ne kazuje i vodi u zabludu utoliko to se zadrava u pukom predoavanju. Ono to je u njoj mislilaki otvoreno uope se moe ukupnosno misliti samo u cijeloj fugi nabaaja tu-bitka.

* usp. Skok, 152. Stupnjevi bytka

228

229

IV. SKOK

154. ivot

No ako je poredak neki udes koji je podreen tvorbi povijesti i rjeenju njezine tajne, onda taj udes moe, tovie mora i sm imati neko podruje i put; osvjetenju se ne moe podmetnuti bilo koji put sklanjanja (recimo tehnika). Ovdje valja podsjetiti da je sklanjanje uvijek prepiranje prijepora svijeta i zemlje, da se oni, naizmjence se nadvisujui, podrivaju i sklanjanje istine odigrava se prvo i prije svega u njihovu suprotstavljanju. Svijet je zemaljski (zemljan), zemlja je svjetovna. Zemlja je u tom pogledu iskonskija od prirode jer je povezana s povijeu. Svijet je vii od onoga samo stvorenoga jer je povijesnotvoran i tako najblie dogoaju. Ima li prema tome bytak stupnjeve? Zapravo ne; ali nema ih niti bie. Ali odakle i kakvog je smisla raznolikost sklanjanja? To se ne moe objasniti niti se moe izvesti naknadnim izraunom nekog plana providnosti. Ali jednako tako malo znai i puko prihvaanje u predoavanju, nego je vana odluka u povijesnim nunostima iz doba povijesti bitka. to treba biti tehnika? Ne u smislu nekog ideala, nego kako ona stoji unutar nunosti da se prevlada naputenost od bitka odnosno da se iz temelja stavi na odluivanje? Je li ona povijesni put do kraja, do pada posljednjeg ovjeka natrag u tehniziranu ivotinju koja time gubi ak i iskonsku ivotinjskost integrirane ivotinje, ili se ona moe, prethodno preuzeta kao sklanjanje, integrirati u utemeljenje tu-bitka? I tako smo na trenutak poteeni odluke za bilo kakvu vrstu sklanjanja, odnosno onoga pokraj ega prolazimo i jednostavno propadamo.

Ali ostaje pitanje da li ono to se ovdje na taj nain (mehaniki) moe ikada vodi onome to se prvo i prije svega mora, pretpostavi li se da je nuan neki temeljni odnos spram ivoga. Ukoliko je to tono? to su nam jo biljka i ivotinja kada oduzmemo korisnost te uljepavanje i zabavu? Ta ivo je ono lieno napora, to je najtee vidjeti kada je sve usmjereno prema onome napornom i njegovu prevladavanju i kree se u makinaciji! Moe li postojati biologija sve dok nedostaje temeljni odnos spram ivoga, sve dok ono ivo nije postalo drugim odjekom tubitka? Ali mora li postojati biologija ako ona svoje pravo i svoju nunost izvodi samo iz vladavine znanosti unutar novovjekovne makinacije? Nee li svaka biologija nuno razoriti ono ivo i onemoguiti temeljni odnos spram njega? Ne mora li se odnos spram ivoga traiti sasvim izvan znanosti, i u kojem se prostoru taj odnos treba drati? Ono ivo e, poput svega to se moe opredmetiti, napretku znanosti nuditi beskrajne mogunosti, a ipak ujedno sve vie izmicati to vie sama znanost ujedno postaje lienom temelja.

154. ivot*
jedan nain bievnosti (bytka) bia. Poetno otvaranje bia prema njemu u pohranjivanju samstva. Prvo zamraenje u pohranjivanju samstva utemeljuje omamu ivoga u kojoj se provodi sve uzbuenje i pobudivost te razliiti stupnjevi tame i njezina razvoja. Zamraenje i bit instinkta. Pohranjivanje samstva i prvenstvo rodnog pojma, koji ne zna ni za kakvo pojedinano kao samstveno. Zamraenje i lienost svijeta. (Ranije nego siromatvo svijeta! Omoguava pogreno tumaenje. Kamen nije ak ni lien svijeta, jer je ak bez zamraenja.)
* usp. Skok, 152. Stupnjevi bytka; usp. biologizam, u: Doigra, 110. , platonizam i idealizam, str. 221???f.

153. ivot
Moe se, budui da je sve ivo organizmino, a to znai tjelesno, to tjelesno promatrati kao stvar, a stvar mehaniki. tovie, postoje i stanovite zadae koje zahtijevaju takvo promatranje: mjerenja veliine i teine (koja se, naravno, odmah nalaze u vidokrugu nekog tumaenja s obzirom na ono ivo).
230

231

IV. SKOK

157. Krevitost i modaliteti

Ukruenje i pad ivota iz poetnog otvaranja. Odgovarajue tome nema ni zatvaranja ukoliko se ne uzima i ono ivo zemlja (kamen, biljka, ivotinja). Kamen i rijeka ne bez biljke, ivotinje. Kako stoji i pada odluka za ivot? Osvjetenje onoga biolokog.

155. Priroda i zemlja

Priroda, izdvojena iz bia prirodnom znanou, to se njoj zbiva zbog tehnike? Sve vee razaranje prirode ili, bolje reeno, razaranje koje se jednostavno kotrlja prema svojemu kraju. to je ona nekada bila? Poprite trenutka nadolaska i boravka bogova, kada je, jo , poivala u bivanju samog bytka. Otada je ona uskoro postala neko bie, a zatim ak i suprotnost milosti te poslije tog srozavanja posve izloena stisku proraunavajue makinacije i privreivanja. I naposljetku je jo ostao krajolik i prilika za odmor i to sada jo i izraunato do divovskih razmjera i pripremljeno za mase. A zatim? Je li to kraj? Zato zemlja uti pri tom razaranju? Jer joj nije doputen prijepor s nekim svijetom, jer joj nije doputena istina bytka. Zato nije? Jer ta divovtina ovjek to je vie div to manjim postaje? Mora li se od prirode odustati i prepustiti je makinaciji? Moemo li jo iznova traiti zemlju? Tko e rasplamsati onaj prijepor u kojemu ona nalazi svoju otvorenost, u kojemu se zatvara i jest zemlja?

Hoe li se jednom neki bolje opremljen mislilac odvaiti na skok? On e u svojem stvaralakom osjeaju morati zaboraviti dosadanji nain piitanja o bitku, tj. o bievnosti. Taj zaborav nije gubitak neega to se jo treba posjedovati nego preobrazba u jedno iskonskije stanje piitanja. No ovdje se mora biti naoruan za neiscrpnost jednostavnoga kako ono vie ne bi izmicalo pogrenim tumaenjem kao ono prazno. Ono jednostavno, u kojemu se sabralo sve bivanje, mora se ponovno nai u svakom biu ne, ovo u onome. Ali ono postiemo samo time to ovo, svaku stvar, uvamo u prostoru njezine tajne i ne mislimo kako emo ralambom naeg ve vrstog poznavanja njezinih svojstava ugrabiti bytak. To ralanjivanje i zadravanje nekog iskustva kao iskustva naprosto bilo je nekada nuno da bi Kant uope mogao ukazati na ono to treba izraavati transcendentalna vrsta spoznaje. I ak i da bi se mogli zbiti to upuivanje i njegov razvoj u Kantovu djelu moralo je prethoditi pripremanje kroz mnogo stoljea. to da tada oekujemo od svojega prvog opipavanja kada je potrebno jo neto sasvim drugo, za to Kant moe biti samo daleka predigra, a i to samo ako se to ve pojmilo iz iskonskije zadae. to znai kada se na kraju analitike nael, i time predodreujui sve to je prethodilo, raspravlja o modalitetima?

157. Krevitost i modaliteti

Modaliteti su modaliteti bia (bievnosti) i jo ne kazuju ba nita o krevitosti samoga bytka. Ona moe postati pitanjem tek kada istina bytka zabljesne kao dogoaj, naime kao ono to je bogu potrebno stoga to mu pripada ovjek (usp. Posljednji bog, 256. Posljednji bog). Modaliteti tako zaostaju za krevitou kao bievnost za istinom bytka; i pitanje o modalitetima nuno ostaje ogranieno okvirom provodnog pitanja, nasuprot emu je zadaa temeljnog pitanja samo propitivanje krevitosti. Krevitost ima svoju prvu i najveu mjeru u potrebi boga u jednom i pripadnosti (bytku) ovjeka u drugom smjeru. Ovdje bivaju padovi boga i uspon ovjeka kao onoga utemeljenog u tubitku. Kr233

156. Krevitost
Da bismo je znali u njezinu sklopu, moramo iskusiti bezdan (usp. istina) kao pripadan dogoaju. Bivanje bytka lozoji e ostati uvijek zatvoreno sve dok ona misli da se bitak moe znati i takorei sastaviti recimo izmudrijanjem razliitih pojmova modaliteta. Zanemarimo li upitnost iskona modalitet, ovdje je presudno jedno: skok u bytak kao dogoaj; i tek se iz toga otvara krevitost. Ali upravo je za taj skok potrebna najdua priprema, a ona u sebi ukljuuje potpuno odvajanje od bitka kao bievnosti i najgeneralnije odredbe.
232

IV. SKOK

159. Krevitost

evitost je unutarnja, neizraunjiva nezgrapnost do-goenja, bivanja bytka kao sredita koje se rabi i prua pripatke te ostaje u odnosu istodobno s prolaskom boga i povijeu ovjeka. Dogoaj prevlauje boga ovjeku time to njega privlauje bogu (usp. Predpogled, 7. Iz dogoaja, str. 26???f.). Tu-bitak i dakle ovjek bezdano je utemeljen u dogoaju ako mu uspije uskok u stvaralakom utemeljenju. Ovdje se dogaa uskraivanje i izostanak, spopad i sluaj, suzdranost i uznoenje, sloboda i stisak. To se dogaa, tj. pripada bivanju samog dogoaja. Svaka vrsta razvrstavanja i pomicanja i mijeanja kategorija ovdje zakazuje jer se kategorije izriu polazei od bia i o njemu, jer nikada ne imenuju i ne poznaju sam bytak. Tako se prolazak i dogoaj i povijest nikada ne mogu misliti kao vrste kretanja jer kretanje (ak i miljeno kao ) uvijek ostaje povezanim s onime kao , u koji odnos pripadaju i i i njihovi kasniji izdanci. Ali prije svega, u nekoj se tablici ni u bilo kakvoj drugoj razdiobi nekog sistema ne moe nabrojati i prikazati ono to tvori unutarnju nezgrapnost dogoaja i ve u skladu s dogoenjem ostaje zakrivenim ili istupa, nego je svako kazivanje o krevitosti mislilaka rije o bogu koja je upuena ovjeku te time u tu-bitak i tako u prijepor svijeta i zemlje. Ovdje nema istraujueg ralanjivanja struktura, ali jo manje nekog mucanja u pukim znakovima koje se pretvara da o neemu govori. Bijeg u ifre samo je posljednja posljedica ne prevladane nego upravo pretpostavljene ontologije i logike. Kazivanje posljednjeg miljenja stoji izvan razlike pojma i ifre.

Za porijeklo je vano prvenstvo zbiljnosti (usp. takoer existentia kao temeljna razlika spram essentiae), zbiljnost kao te mogunost i nunost takorei njezini rogovi. No pravcato pojmljena iz nerazvijene , koja se u svjetlu ralanjuje kao bievnost. Zato ? Zato to je, za predujmljujue izraavanje onoga postojanog i prisutnog, , pogotovo kao , sama suprotnost naprosto i stoga ono to doputa da se polazei od toga kao jednoga drugog naznaujui vrati na . Ovdje je jezgra Aristotelove ontologije.

159. Krevitost
Jedna bitna napuklina je bitak u svinutosti natrag (sposobnost, ali ne polazei od mogunosti, koja se dosada uvijek mislila samo iz bia kao danoga). Ta napuklina raskoljena i tako slono zjapea kao gospod-stvo, iskon u predskoku. Gospod-stvo jest, bolje reeno biva, kao zavjetaj, nije smo zavjetano nego zavjetava stalnu iskonskost. Posvuda gdje se bie treba preobraziti iz bytka, tj. treba biti utemeljeno, nuno je gospodstvo. Gospodstvo je nunost slobodnoga za slobodno. Ono vlada i biva kao neuvjetovanost u podruju slobode. Njegova se veliina sastoji u tome to mu nije potrebna nikakva mo te stoga nikakva sila, a ipak ostaje djelo-tvornijim od njih, premda na pravlastiti nain svoje postojanosti (naizgled dugo prekinute stalnosti s njim povezanih trenutaka). Mo sposobnost osiguranja nekog posjeda od mogunosti sile. Kao osiguranje ona se uvijek odnosi spram neke suprotstavljene moi i zato nikada nije iskon. Sila ne-mona provala jedne sposobnosti mijenjanja u bie bez predskoka i bez iz-gleda na mogunosti. Posvuda gdje se bie treba promijeniti biem (ne iz bytka) nuna je sila. Svaki in je in sile, na taj nain da se ovdje silom ovladava putem moi.

158. Krevitost i modaliteti*

Porijeklo i vladavina modalitet jo su upitniji od tumaenja bia kao , kako se ono utvrdilo tijekom povijesti lozoje da bi postalo takorei po sebi danom problematikom.
* usp. predavanje u zimskom semestru 1935/36 Die Frage nach dem Ding. Zu Kants Lehre von den transzendentalen Grundstzen (Gesamtausgabe Band 41)

234

235

IV. SKOK

162. Bytak na smrt

160. Bitak na smrt i bitak

U najzakrivenijim likovima on je poticaj na najviu povijesnost i tajni temelj odlunosti za najkrau stazu. No bitak na smrt, razvijen kao odredba biti istine tu-bitka, u sebi sadri dvije temeljne odredbe krevitosti i njezin je najee nespoznat odraz u onome tu: Prvo, ovdje se skriva bitna pripadnost onoga nita bitku kao takvom, to ovdje, u odlikovanom tu-bitku kao utemeljenju istine bitka, samo dolazi na vidjelo u jedinstvenoj otrini. Zatim bitak na smrt skriva nedokuivu puninu biti nunosti, opet kao nunosti jedne napukline samoga bitka; bitak na smrt ponovno tubitkovno. Sraz nunosti i mogunosti. Samo u takvim podrujima moe se naslutiti to uistinu pripada onome ime se ontologija bavi kao blijedom i praznom smjesom modalitet.

161. Bitak na smrt

Ono to se pod time pred-mislilo u kontekstu Bitka i vremena i samo tu, to znai fundamentalnoontoloki, a nikada antropoloki i svjetonazorski miljeno, to jo nitko nije slutio niti se odvaio misaono traiti. Jedincatost smrti u ovjekovu tu-bitku pripada u najiskonskiju odredbu tu-bitka, naime da je on do-goen od samoga bytka kako bi utemeljio njegovu istinu (otvorenost sebeskrivanja). U neobinosti i jedincatosti smrti otvara se ono najneobinije u svem biu, sam bytak, koji biva kao zauenje. Ali da bi se uope moglo neto slutiti o toj najiskonskijoj povezanosti s obinog i istroenog stajalita obinog mnijenja i raunanja, prvo se u svoj otrini i jedincatosti morao uiniti vidljivim odnos tu-bitka spram same smrti, veza izmeu odlunosti (otvaranja) i smrti, pred-hodnja. Ali ta pred-hodnja k smrti ipak ne zato da bi se postiglo puko nita nego, obratno, da bi se posve i iz krajnjega otvorila otvorenost za bytak. No sasvim je u skladu s tim da se, ako se ovdje ne misli fundamentalnoontoloki s namjerom utemeljenja istine bytka, uuljaju i
236

proire najgora i najbesmislenija pogrena tumaenja i da se, naravno, iz toga napravi jedna lozoja smrti. Pogrena tumaenja upravo tog odlomka u Bitku i vremenu najjasniji su znak nemoi, koja je jo u punom cvatu, da se razumije ondje pripremljeno pitanje, to znai da se uvijek ujedno misli iskonskije i stvaralaki se nadilazi samoga sebe. Da je smrt nabaena u bitnoj povezanosti s iskonskom budunosnou tubitka u njegovoj fundamentalnoontolokoj biti, to pak prvo u okviru zadae koju ima Bitak i vrijeme znai: ona se nalazi u povezanosti s vremenom, koje je postavljeno kao podruje nabaaja istine samoga bytka. Ve je to naputak, dovoljno razgovijetan za onoga koji takoer eli pitati, da se ovdje pitanje o smrti nalazi u bitnom odnosu spram istine bytka i samo u tom odnosu; dakle da se ovdje nikada i nipoto smrt ne shvaa kao nijekanje bytka ili ak smrt kao nita za bit bytka, nego upravo suprotno: smrt je najvie i krajnje svjedoanstvo bytka. Ali to moe znati samo onaj koji moe iskusiti i suutemeljiti tu-bitak u pravosti samobitka, koji se ne misli moralno-osobno nego uvijek iznova i samo fundamentalnoontoloki.

162. Bytak na smrt

pojmiti kao odredbu tu-bitka i samo tako. Ovdje se uzima krajnja mjera vremenitosti i time se dovodi u odnos prostor istine bytka, objavljuje se vrijeme-prostor. Dakle ne kako bi se bytak zanijekao nego kako bi se poloio temelj njegove punobitne potvrdivosti. No kako je jadno i jeftino izdvojiti izraz bitak na smrt, na njemu si sloiti neki grubi svjetonazor i tada taj svjetonazor unijeti u Bitak i vrijeme. Ta zamisao naizgled osobito dobro uspijeva, jer u toj se knjizi i inae govori o onome nita. Otuda lako slijedi zakljuak: bitak na smrt, tj. bitak na nita, i to kao bit tubitka! I to kao ne bi bio nihilizam. Ali nije stalo do toga da se bitak ovjeka rastvori u smrt i proglasi pukom nitetnou nego obratno: eli se smrt uvui u tubitak kako bi se svladalo njegovo bezdano prostranstvo i tako potpuno izmjerilo temelj mogunosti istine bytka.
237

IV. SKOK

165. Bit kao bivanje

Ali ne mora svatko provoditi taj bytak na smrt i u toj pravosti preuzimati samstvo tu-bitka, nego je ta provedba nuna samo u okruju zadae utemeljenja pitanja o bytku, zadae koja naravno ne ostaje ograniena na lozoju. Provedba bitka na smrt dunost je samo misliocima drugog poetka, ali za nju moe znati svaki bitan ovjek meu onima koji e stvarati u budunosti. Bitak na smrt ne bi bio pogoen u svojoj bitnosti kada uenim lozoma ne bi pruao priliku za dosadna ismijavanja, a novinskim piskaralima pravo da pametuju.

164. Bivanje bytka*

Ako bie jest, onda ne moe biti i bitak, inae bi se on morao postaviti kao bie i time kao neko svojstvo i dodatak biu, a pitanje o njemu time bi potonulo iza prvog poetka. Tako se bytak jo uope ni na koji nain ne bi ispitivao, ve bi se poricao, a time bi se takoer zakrivalo bie. Bitak nije, no ipak ga ne moemo izjednaiti s onime nita. No s druge strane moramo se odluiti na to da bytak postavimo kao ono nita, ako nita znai ne-bie. No bytak sada povrh takvog nita ne jest opet neto, takvo pri emu bismo, kao neemu to se zatjee, mogli zastati i predoavati ga. Mi kaemo: bytak biva, i pritom ipak opet poseemo i sluimo se jednim imenovanjem koje jezino pripada biu (usp. bivanje pri-bivanje). Ali ovdje u ovoj krajnosti rije se mora posluiti silom i bivanje ne treba imenovati neto to opet jo lei povrh bytka nego neto to izraava njegovo najunutarnjije, do-goenje, ono povratno titranje bytka i tu-bitka u kojemu to dvoje nisu dani polovi nego sm isti istitraj. Jedincatost toga i ono nepred-oivo u smislu neega samo pribivajuega najodlunija su zatita odredaba bievnosti kao i , odredaba koje su na poetku nune kada se, polazei od bia kao , prvi put kree prema bytku.

163. Bitak na smrt i bitak

uvijek se mora poimati kao odredba tu-bitka, to znai: sam tubitak ne iscrpljuje se u tome nego, obratno, u sebi ukljuuje bitak na smrt i tek je tim ukljuivanjem potpun, bez-dan tu-bitak, tj. ono izmeu koje dogoaju prua trenutak i poprite i tako moe postati pripadnim bitku. Svjetonazorski, bitak na smrt ostaje nedostupan, i ako se pogreno tumai kao da se time eli nauavati smisao bitka uope i stoga njegova nitetnost u obinom smislu, onda je sve istrgnuto iz bitne povezanosti. Ne provodi se ono bitno, naime ukupnosno miljenje tu-bitka, u ijoj se krevini skrivajui raskriva punina bivanja bytka. Smrt ovdje ne dolazi u podruje utemeljujueg osvjetenja zato da bi se svjetonazorski nauavala neka lozoja smrti nego da bi se prvo dolo do temelja pitanja bitka te se tu-bitak kao bez-temeljni temelj otvorio, doveo u nabaaj, tj. razumio u smislu Bitka i vremena (ne recimo zato da bi se smrt uinila razumljivom za novinska piskarala i malograane).

165. Bit kao bivanje**

Bit ne vie i one i onoga (), nego bivanje kao zbivanje istine bytka i to u njegovoj punoj povijesti, koja svaki put ukljuuje sklanjanje istine u bie. No budui da se istina mora utemeljiti u tu-bitku, bivanje bytka moe se izboriti samo u postojanosti koju ono tu izdrava u tako odreenom znanju. Bit kao bivanje nikada nije samo pred-oiva nego se shvaa samo u znanju vrijeme-prostornosti istine i njezina pojedinog sklanjanja.
* usp. Skok, Bit bytka ** usp. razlikovanje

238

239

IV. SKOK

167. Uvjebavanje bivanja

Znanje biti zahtijeva i smo jest uskok u tu-bitak. Stoga se nikada ne moe stei pukim openitim razmatranjem danoga i njegova ve utvrenog tumaenja. Bivanje ne lei iznad bia i od njega odvojeno, nego bie stoji u bytku i samo u njemu, stojei u nj i uklonjeno, ima svoju istinu kao ono istinito. Zajedno s tim pojmom bivanja sada se mora postaviti i pojmiti i razlikovanje bytka i bia te sve ono to se na tom razlikovanju temelji, ukoliko na stranu bievnosti pada sve kategorijalno i ontoloko.

166. Bivanje i bit*

pojmljeni kao zbivanje istine bytka. Bytak se ne moe prenijeti natrag na bivanje, jer bi ono smo postalo nekim biem. Pitanje o bitku biti mogue je i nuno samo unutar postavljanja biti kao (usp. kasnije pitanje univerzalija). Ma kako se odgovorilo na to pitanje, sama bit uvijek se sniava. Pojam biti ovisi o nainu piitanja o biu kao takvom odnosno o bytku te zajedno s tim o nainu pitanja o istini lozofskog miljenja. I u pitanju istine namee se obrat: bit istine i istina biti. Kada pitamo o biti u uobiajenom smjeru, tada pitamo o tome to ini neko bie onim to ono jest, dakle o tome to tvori njegovo to-stvo, o bievnosti bia. Bit je ovdje samo druga rije za bitak (razumljen kao bievnost). I odgovarajue tome bivanje znai dogoaj ukoliko se on dogaa u onome to mu je pripadno, istini. Zbivanje istine bytka, to je bivanje; dakle nikada i nipoto neki nain bitka koji bi opet pripadao jo i bytku ili ak po sebi postojao iznad njega. ime se ta vrsta naizgled pravcatog daljnjeg piitanja (bie njegov bitak i opet bitak bitka itd.) mora presjei i ponovno uputiti u pravcato piitanje? Sve dok se ostaje kod ini se da se vie ne moe nai neki temelj piitanja-dalje-ne-vie-na-isti-nain. Ostaje samo skretanje u .
* usp. Predpogled, Poetno miljenje

im bitak vie nije ono pred-oivo () i im se prema tome vie ne misli apstrahiran od bia i od njega odvojen (iz pomame da se shvati to ie i nepomijeano), im se bytak iskusi i misli kao ono (u jednom iskonskom smislu vrijeme-prostora) istodobno s biem: kao njegov temelj (ne uzrok i ratio), on vie sam ne prua povoda da se sada opet pita jo i o njegovom vlastitom bytku, kako bi se tako pred-oavajui jo vie udaljio. U smjeru tog osvjetenja prvo se moe izloiti povijesni slijed pojmova biti koji su se pojavili unutar povijesti provodnog pitanja kao niti vodilje piitanja o bievnosti: 1. kao 2. u Aristotelovu izlaganju u Met. Z H 3. essentia srednjega vijeka 4. possibilitas kod Leibniza (usp. vjebe o Leibnizu) 5. uvjet mogunosti kod Kanta, transcdendentalni pojam biti 6. dijalektiko-apsolutni idealistiki pojam biti kod Hegela.

167. Uvjebavanje bivanja

Bit se samo pred-oava, . No bivanje nije samo spoj onoga to i kakobitka i tako neka bogatija predodba, nego iskonskije jedinstvo toga dvoga. Bivanje ne pripada svakom biu, tovie zapravo samo bitku i onome to pripada njemu samom, istini. Polazei od bivanja bitka sada se mijenja i ranija bit, u skladu s ukljuivanjem provodnog pitanja u temeljno pitanje. Bivanje je ono to moramo uvjebati. To ovdje znai izkustvo; uvjebavanje, kako bismo stajali u njemu i izdrali ga, to se zbiva kao tu-bitak i njegovo utemeljenje.

240

241

V. UTEMELJENJE *
UTEMELJENJE Tu-bitak Istina Vrijeme-prostor

* usp. pitanje istine kao pred-pitanje

242

243

a) Tu-bitak i nabaaj bitka

168. Tu-bitak i bytak*
Tu-bitak znai do-goenje u dogoaju kao biti bytka. Ali samo na temelju tu-bitka bytak dolazi do istine. No gdje biljka, ivotinja, kamen i more i nebo postaju bivstvujui, a da ne otpadaju u predmetnost, tu vlada izmaknue (uskraivanje) bytka, on kao izmaknue. A izmaknue je stvar tu-bitka. Naputenost od bitka prvo je svitanje bytka kao sebeskrivanja iz noi metazike, kroz koju se bie proguralo u pojavu i time predmetnost te je bytak postao naknadnim dodatkom u liku apriorija. No kako bezdano iskrena mora biti krevina za sebeskrivanje da se izmaknue ne bi povrno pojavljivalo kao neko puko nitetno nego vladalo kao dar.

169. Tu-bitak**
Najveoj strogosti prisnog titranja tu-bitka pripada to da ne broji bogove niti na njih rauna, a pogotovo ne s jednim jedinim. Pripadno uvijek svakome, ugoeno u neoekivane, to nebrojanje bogova daleko je od svake proizvoljnosti putanja da sve vai. Jer ve je to nebrojanje posljedica jednog iskonskijeg tu-bitka: njegove sabranosti na klonjenje, bivanje bytka. Reeno preivjelim jezikom metazike, to kazuje: uskraivanje kao bivanje bytka najvia je zbilj* usp. osvjetenje, 448???ff. ** usp. Skok, 121. Bytak i bie

244

245

V. UTEMELJENJE

173. Tu-bitak

nost najvieg moguega kao moguega i time je prva nunost. Tubitak je utemeljenje istine te najjednostavnije krevitosti.

170. Tu-bitak
ne takav koji bi se mogao jednostavno nai na danom ovjeku, nego iz temeljnog iskustva bytka kao dogoaja proiznuen temelj istine bytka, kojim se temeljem (i njegovim utemeljenjem) ovjek iz temelja preobraava. Tek sada pad onoga animal rationale, u to bismo upravo iznova mogli naglavake pasti, posvuda gdje se ne znaju niti prvi poetak i njegov kraj niti nunost drugog poetka. Pad dosadanjeg ovjeka mogu je samo iz jedne iskonske istine bytka.

vidu suprotnost svega toga; naravno, ne kao ono prvo i samo namjeravano, nego to suprotno posvuda samo kao nuna posljedica odluujue preobrazbe pitanja bitka iz provodnog u temeljno pitanje. Razumijevanje bitka i na-baaj i to kao baen! Bitak-u-svijetu tubitka. No svijet nije kransko saeculum i poricanje boga, ateizam! Svijet iz biti istine i onoga tu! Svijet i zemlja (usp. predavanje o umjetnikom djelu*).

173. Tu-bitak
je kriza izmeu prvog i drugog poetka. To znai: po nazivu i stvari, tubitak u povijesti prvog poetka (tj. u cijeloj povijesti metazike) znai neto bitno drukije nego u drugom poetku. U metazici tubitak je naziv za nain kako bie jest zbiljski bivstvujue i znai to i danost ili, da iskonskije protumaimo jedan korak u odreenom smjeru: prisutnost. Ta oznaka bia smije se misaono pratiti ak do prvopoetnog imenovanja, do i one koja je odreuje. Tako naziv tubitak posve dobiva pravcati prvopoetni sadraj: uzlazei od sebe neskriveno (tu) bivati. No kroz cijelu se povijest metazike provlai obiaj, koji nije sluajan, da se naziv za naine zbiljnosti bia prenosi na bie smo i pod tubitkom se misli na tubitak uope, na cijelo zbiljski dano bie smo. Tako je tubitak samo dobar njemaki prijevod za existentia, istupanje iz sebe i stajanje bia izvan sebe, pribivanje od sebe (pri emu se sve vie zaboravlja ). Tubitak uope ne znai nita drugo. I u skladu s tim moe se govoriti o stvarnom, ivotinjskom, ljudskom, vremenitom tubitku. Potpuno je od toga razliito znaenje i stvar rijei tu-bitak u miljenju drugog poetka, tako razliito da od one prve upotrebe do ove druge ne postoji nikakav posredujui prijelaz. Tu-bitak nije nain zbiljnosti svakog bia, nego on sm je bitak onoga tu. Ali ono tu je otvorenost bia kao takvog u cjelini, temelj iskonskije miljene . Tu-bitak je nain da se bude koji je, time to jest (takorei aktivno-tranzitivno) ono tu, u skladu s tim
* Vom Ursprung des Kunstwerks. frajburko predavanje 1935

171. Tu-bitak*
u utemeljenju bivajui temelj budueg ovjekova bitka. Tu-bitak briga. ovjek na tom temelju tu-bitka: 1. traga bytka (dogoaj) 2. uvar istine bitka 3. straar tiine prolaska posljednjeg boga. Tiina i iskon rijei. No prvo je smo utemeljenje tu-bitka prijelazno-traee, briga, vremenitost; vremenitost na temporalnosti: kao istina bytka. Tu-bitak se odnosi spram istine kao otvorenosti sebeskrivanja, odreen razumijevanjem bitka. Nabacujui ono otvoreno za bitak. Tu-bitak kao nabacivanje istine bytka (tu).

172. Tu-bitak i pitanje bitka

U Bitku i vremenu tu-bitak se jo nalazi u prividu antropolokoga i subjektivistikoga i individualistikoga itd., a ipak je u
* usp. berlegungen V, 82f. Platon

246

247

V. UTEMELJENJE

175. Tu-bitak i bie u cjelini

odlikovanim bitkom i kao sam taj bitak neko neusporedivo bie (ono bivajue bivanja bytka). Tu-bitak je temelj one , temelj koji se posebno utemeljuje, bivanje one otvorenosti koja tek otvara sebeskrivanje (bit bytka) i tako je istina samog bytka. Tu-bitak u smislu drugog poetka, koji pita o istini bytka, nigdje se ne moe nai kao karakter susreueg i danog bia; ali niti kao karakter bia koji puta da takvo bie postane predmetom i nalazi se u odnosima s njim; tubitak takoer nije ni karakter ovjeka, kao da se naziv, koji se inae dosada protezao na sve bie, sada takorei samo ograniava na ulogu oznake za danost ovjeka. No ipak se tu-bitak i ovjek nalaze u bitnom odnosu, utoliko to tu-bitak znai temelj mogunosti budueg bitka ovjekom, a ovjek ubudue jest time to preuzima da bude ono tu, pretpostavi li se da sebe poima kao straara istine bytka, koje je straarstvo naznaeno kao briga. Temelj mogunosti jo se izrie metaziki, ali se misli iz bezdano-ustojne pripadnosti. Tu-bitak u smislu drugog poetka ono je to nam je jo posve zaudno, to nikada ne zatjeemo, to samo doseemo u uskoku u utemeljenje otvorenosti onoga sebeskrivajueg, one krevine bytka u koju se budui ovjek mora postaviti kako bi je drao otvorenom. Tek iz tu-bitka u tom smislu postaje razumljivim tubitak kao prisutnost danoga, tj. prisutnost se pokazuje kao jedno odreeno prisvajanje istine bitka, pri emu je sadanjosnost spram bilosti i budunosnosti stekla na odreen nain protumaenu prednost (uvrena u predmetnost, objektivnost za subjekt). Tu-bitak kao bivanje krevine sebeskrivanja pripada samom tom sebeskrivanju koje biva kao do-goaj. Sva podruja i aspekti metazike ovdje zakazuju i moraju zakazati ako se tu-bitak treba mislilaki shvatiti. Jer metazika pita polazei od bia (u poetnom, to znai denitivnom tumaenju ) o bievnosti i nuno ostavlja nepitanom njezinu istinu, a to znai istinu bytka. Sama prva je bievnost bia, i ak i ona ostaje nepojmljenom. U dosadanjoj i jo uobiajenoj uporabi tubitak znai isto to i biti dano ovdje i ondje, pojavljivati se u nekom gdje i kada.
248

U drugom buduem znaenju biti ne znai pojavljivati se nego ustojnu prinosnost kao utemeljenje onoga tu. Ono tu ne znai uvijek nekako odredivo ovdje i ondje nego krevinu samoga bytka, ija otvorenost tek uprostoruje prostor za svako mogue ovdje i ondje i ureivanje bia u povijesno djelo i in i rtvu. Tu-bitak ustojna prinosnost krevine, tj. onoga slobodnoga, netienoga, pripadnoga onoga tu, u emu se skriva bytak. Ustojna prinosnost krevine sebeskrivanja preuzima se u tragatvu, u uvarstvu i straarstvu onog ovjeka koji za sebe zna da je dogoen bitku, pripadan dogoaju kao bivanju bytka.

174. Tu-bitak i ustojnost

Ustojnost kao podruje ovjeka utemeljenog u tu-bitku. Ustojnosti pripadaju: 1. jaina: (nipoto puki zbroj snaga nego) tu-bitkovno: vjetina slobodnog uslienja najirih prostora stvaralakog sebenadziranja. 2. odlunost: (nipoto krutost neke svojeglavosti nego) sigurnost pripadanja u do-goaj, ulazak u ono netieno. 3. blagost: (nipoto slabost obzirnosti nego) dareljivo buenje onoga zakrivenog i zadranog koje, uvijek zaudno, sve stvaranje vee u ono to mu je bitno. 4. jednostavnost: (nipoto ono lako u smislu uvrijeenoga niti primitivno u smislu onoga to se nije svladalo i to nema budunosti nego) strast za nunost onoga jednoga da se neiscrpnost bytka sklanja u okrilje bia i ne odustane se od zaudnosti bytka.

175. Tu-bitak i bie u cjelini

Prva uputa na tu-bitak kao utemeljenje istine bytka dana je (Bitak i vrijeme) u prolasku kroz pitanje o ovjeku, ukoliko se on poima kao nabaciva bitka i tako izuzima iz svake antropologije. Ta uputa mogla bi izazvati i ojaati pogreno shvaanje da se tu-bitak, treba li se pojmiti bitno i potpuno, valja shvatiti samo u tom odnosu spram ovjeka.
249

V. UTEMELJENJE

177. Nema-bitak

Ali ve osvjetenje onoga tu kao krevine za sebeskrivanje (bytak) mora dati naslutiti kako je presudan odnos tu-bitka spram bia u cjelini, jer ono tu izdrava istinu bytka. Misli li se u tom smjeru, tu-bitak, koji se sm nigdje ne moe smjestiti, odmie se od odnosa spram ovjeka i raskriva se kao ono izmeu, koje sm bytak razvija kao otvoreno podruje u koje stri bie, u kojem se podruju ono ujedno postavlja natrag na smo sebe. Ono tu dogoeno je od samoga bytka, i potom je dogoen ovjek kao straar istine bytka i tako je on pripadan tu-bitku na odlikovan jedincat nain. Stoga im je uspjela prva uputa na tu-bitak mora se slijediti ono bitno to se u toj uputi navjeuje: da je tu-bitak dogoen od bytka i da bytak kao sam dogoaj tvori sredite sveg miljenja. Tek tako bytak kao dogoaj posve ulazi u igru, a pritom ipak nije, kao u metazici, ono najvie, emu se mogue vraati samo neposredno. U skladu s tim, sada se i polazei od bia pretpostavi li se da ono ve poinje postajati bivstvujuije mora razviti ono tu- u njegovoj sklopljenoj moi krevine. Sm se tu-bitak kao do-goen sebi godi i postaje temelj samstva koji se otvara; i tek njime straarstvo ovjeka dobiva svoju otrinu, odlunost i prisnost. Pitanje tko je ovjek tek sada ima pred sobom probijen put koji ipak prolazi netienim podrujem i tako se izlae vihoru bytka.

bie tu-bitak kao temelj nekog odreenog, budueg ovjekova bitka, ne ovjeka po sebi; ni to u Bitku i vremenu nije dovoljno jasno. Govor o ljudskom tubitku (u Bitku i vremenu) dovodi u zabludu utoliko to navodi na pomisao da postoji i ivotinjski, biljni tubitak. Ljudski tubitak ovdje ljudski ne znai povlaenje granica vrste i poseban oblik tubitka uope (kao danosti) nego jedincatost tog bia, ovjeka, kojemu se jedinom godi tu-bitak. Ali kako? Tu-bitak bitak koji odlikuje ovjeka u njegovoj mogunosti; dakle tada uope vie nije potreban dodatak ljudski. U kojoj mogunosti? U njegovoj najvioj, naime da bude utemeljitelj i uvar same istine. Tu-bitak to ovjeka ujedno pod njim utemeljuje i nadvisuje. Otuda govor o tu-bitku u ovjeku kao zbivanju tog utemeljenja. Ali takoer bi se moglo rei: ovjek u tu-bitku. Tu-bitak ovjeka. Svaki govor ovdje se moe pogreno protumaiti i nezatien je ako ga ne dopadne naklonost onih koji bitnim dijelom puta suprovode piitanje i odatle i samo odatle razumiju ono kazano te prinose predodbe koje su donijeli sa sobom (usp. Laufende Anmerkungen zu Sein und Zeit).

177. Nema-bitak
Dakle drugdje-bitak; u tom znaenju jednostavno se moe izjednaiti s nasuprot , tubitak = danost (usp. oduzimanje = udaljavanje). S druge strane, im se tu-bitak poima bitno drukije, tada u skladu s njim i nema-bitak. Tu-bitak: izdrati otvorenost sebeskrivanja. Nema-bitak: podravati zatvorenost tajne i bitka, zaborav bitka. A to se dogaa u nemabitku u skladu sa znaenjem: nemati vlast nad svojim sposobnostima, izgubiti ih. Nema-bitak u tom smislu tek ondje gdje je tu-bitak. Nema: odstranjenje, odgurivanje bytka, naizgled samo bia po sebi. U naliju toga izraava se bitan odnos tu-bitka spram bytka. Najee i openito jo smo u nema-bitku, upravo blizu ivotu.
251

176. Tu-bitak. O razjanjenju rijei

U onom znaenju koje prvi put i bitno uvodi Bitak i vrijeme ta se rije ne moe prevesti, tj. ona se opire gleditima dosadanjeg naina miljenja i kazivanja zapadne povijesti: tu bitak. U obinom znaenju ona pak znai npr: stolac jest tu; ujak jest tu, stigao je i prisutan je; otuda prsence. Tu-bitak i sm znai neko bie, ne nain bitka u gornjem smislu; a ipak nain bitka s jedinstvenom odlikom da tek taj nain odreuje ustroj, to-bitak kao tko-bitak, samstvenost. Ali bie nije ovjek niti tu-bitak njegovo kako biti (to se tako jo lako moe pogreno razumjeti u Bitku i vremenu) nego je
250

V. UTEMELJENJE

182. Nabaaj bytka. Nabaaj kao baen

To razjanjenje lako bi se moglo navesti kao primjer za to kako se ovdje lozora samo iz pukih rijei. Ali obratno je: nema-bitak postaje nazivom za bitan nain kako se ovjek, i to nuno, odnosi spram tu-bitka i kako se spram njega mora postaviti, i time sm tubitak dobiva jednu nunu odredbu. Nedostatno naznaeno u nepravosti, ukoliko se pravost ne razumije moralno-egzistencijalno nego fundamentalnoontoloki kao naznaka onog tu-bitka u kojemu ono tu uvijek postoji na neki nain sklanjanja istine (mislilaki, pjesniki, gradei, vodei, rtvujui, trpei, slavei).

180. Razumijevanje bitka i bytak

Iz razumijevanja bitka drati se u njemu, a to znai, budui da je razumijevanje nabaaj otvorenoga, stajati u otvorenosti. Biti u odnosu spram onoga to se u njoj otvara (ono sebeskrivajue). Razumijevanje bitka ne ini bytak subjektivnim, a ni objektivnim, ali zato prevladava svu subjektivnost i smjeta ovjeka u otvorenost bitka, postavlja ga kao onoga koji je izloen biu (i prije toga istini bytka). No bytak je, suprotno uobiajenom mnijenju, ono najzaudnije i sebeskrivajue, ali ipak biva prije sveg bia koje u njega stoji, to se naravno nikada ne moe pojmiti dosadanjim apriori. Bytak nije neka spravba subjekta nego tu-bitak kao prevladavanje sve subjektivnosti izvire iz bivanja bitka.

178. Tu-bitak egzistira radi sebe

Ukoliko? to je tu-bitak, i to znai egzistirati? Tu-bitak je opstojnost istine bytka, i to i samo to on jest kao ex-sistirajue samobie koje ustojno izdrava izloenost. radi sebe, tj. isto kao uvanje i straarstvo bitka, dok je inae razumijevanje bitka ono to je temeljno bitno.

181. Skok
je otvarajue sebebacanje u tu-bitak. On se utemeljuje u skoku. Ono kamo on, otvarajui, skae, utemeljuje se tek skokom. Sebe-bacanje; samstvo postaje sebi vlastito tek u skoku, a ipak to nije apsolutno stvaranje nego obratno: baenost sebebacanja i bacaa bezdano se otvara; posve drukije nego u svakoj konanosti takozvanog danog stvorenoga i demijurgova proizvoenja.

179. Egzistencija (Bitak i vrijeme, str. 42)

Prvo oslanjajui se na staru existentia: ne ono to, nego da- i kako-bitak. A on je , prisutnost, danost (sadanjost). Ovdje pak: egzistencija = puna vremenitost i to kao ekstatina. ex-sistere izloenost k biu. Ve se due vie ne rabi, jer se moe pogreno protumaiti lozoja egzistencije. Tu-bitak kao ex-sistere: uvuenost u otvorenost bytka i stajanje u nju van. Tek se odavde odreuje ono to, tj. ono tko i samostvenost tu-bitka. Ex-sistencija radi tu-bitka, tj. utemeljenje istine bitka. Ex-sistencija metaziki: pri-bivanje, po-javljivanje. Ex-sistencija bitkovnopovijesno: ustojno odmaknue u ono tu.

182. Nabaaj bytka. Nabaaj kao baen

Uvijek se misli samo na nabaaj istine bytka. Sam je baca, tubitak, baen, do-goen kroz bytak. Baenost se zbiva i posvjedouje pogotovo u nudi naputenosti od bitka i u nunosti odluke. Time to baca nabacuje, otvara otvorenost, otvaranjem se raskriva da je on sm onaj baeni i ne ini nita osim to hvata povratni titraj u bytku, tj. ulazi u njega i time u dogoaj te tek tako postaje sobom samim, naime uvarom baenog nabaaja.
253

252

V. UTEMELJENJE

186. Tu-bitak

183. Nabaaj na bytak

jedan jedini, naravno tako da baca nabaaja sebe bitno baca u ono otvoreno nabacujueg otvaranja kako bi u tome otvorenom kao temelj i bezdan tek postao on sm. Ulaenje u otvorenost, to se dodue moe pogreno razumjeti kao da ona stoji spremna, iako se otvorenost zbiva tek i samo s pomaknuem. Prije nje nema-bitak, i to ak stalno. Nema-bitak kao poricanje izloenosti u istinu bytka.

3. ovjekov bitak kao tu-bitak (usp. Laufende Anmerkungen zu Sein und Zeit). 4. Pitanje bitka kao prevladavanje provodnog pitanja. Razvoj provodnog pitanja; usp. njegov sklop. to znai raz-voj? Preuzimanje natrag u temelj koji valja otvoriti.

186. Tu-bitak
Nunost iskonski utemeljujueg pitanja o tu-bitku moe se povijesno razviti: 1. polazei od kao temeljni karakter grke ; 2. od pitanja dvostruke repraesentatio, iznuene onim ego cogito, a koje su dotaknuli Leibniz i njemaki idealizam: 1. neto predoavam tu-imetak; 2. neto predoavam neto jesam; tu-bitak. Svaki je put ono tu jednako kao i na poetku nepitano. I to tu uvijek je samo ono ishodino otvoreno koje mora raunati s ispravnou pred-oavanja za sebe i njezinom vlastitom mogunou.

184. Pitanje bitka kao pitanje o istini bytka

Ovdje se bit bytka ne moe oitati ni s nekog odreenog bia ni sa sveg poznatog bia zajedno. tovie, neko oitanje openito nije mogue. Potreban je neki iskonski nabaaj i skok koji svoju nunost moe crpsti samo iz najdublje povijesti ovjeka, ukoliko se ovjek iskusuje i njegova bit opstaje kao onaj bivstvujui koji je izloen biu (i prije toga istini bytka), koja izloenost (uvar, straar, traga) tvori temelj njegove biti. ak ni postavljanje one nije oitavanje! Znati to znai prevladati je. Istina bytka, treba li se ona odrediti prije bytka bez obzira na njega ili naknadno, tek s obzirom na bytak, ili nijedno od obojega nego ujedno s bytkom jer pripada njegovu bivanju? Transcendentalni (ali druga transcendencija) put samo je pripremni, kako bi se pripremio preokret i uskok.

185. to znai tu-bitak?

1. Zadaa u Bytku i vremenu pitanje bitka kao pitanje o smislu bytka; usp. Prethodnu napomenu u Bitku i vremenu. Fundamentalna ontologija ono prijelazno. Ona obrazlae i prevladava svu ontologiju, ali nuno mora polaziti od poznatoga i uobiajenoga te zato uvijek ostaje podvojena. 2. Pitanje bitka i pitanje o ovjeku. Fundamentalna ontologija i antropologija.
254 255

b) Tu-bitak*
187. Utemeljenje
je dvoznano: 1. Temelj utemeljuje, biva kao temelj (usp. bit istine i vrijemeprostor). 2. Taj utemeljujui temelj kao takav se dosee i preuzima. Dokuivanje u temelju: a) pustiti da temelj kao utemeljujui biva; b) graditi na njemu kao temelju, neto svesti na temelj. Iskonsko utemeljivanje temelja (1) je bivanje istine bytka; istina je temelj u iskonskom smislu. Bit temelja iskonski iz biti istine, istina i vrijeme-prostor (beztemelj). Usp. O biti temelja; biljeke o tome 1936. Pod naslovom Utemeljenje prvo se, u skladu s povezanou sa Skok, misli na znaenje 2. a) i b), ali upravo zato ne samo u vezi s 1. nego i od njega odreeno.

188. Utemeljenje**
Dokuiti temelj istine bytka i tako sm bytak: pustiti da taj temelj (dogoaj) bude temelj kroz opstojnost tu-bitka. Sukladno tome, do* usp. Laufende Anmerkungen zu Sein und Zeit; vjebe u zimskom semestru 1937/38 Die metaphysischen Grundstellungen des abendlndischen Denkens (Metaphysik) ** usp. Predpogled, 13. Suzdranost: suzdranost kao temeljni ugoaj, suzdranost i briga

256

257

V. UTEMELJENJE

190. O tu-bitku

kuivanje u temelju postaje utemeljenjem tu-bitka kao dokuivanja temelja: istine bytka. temelj zainje nosi bez-temelj i skrivanje bitka nitenje dokazuje netemelj prikrivanje

propadanje

Postoji neki iskonski bitan odnos izmeu temelja i istine, ali istine pojmljene kao kree skrivanje. Odnos izmeu ratio i veritas iudicii, koji postaje vidljiv u povijesti odgovaranja na provodno pitanje (osobito Leibniz), samo je vrlo povran privid iskonskog odnosa. Istina, te time bit temelja, raz-sklapa se vrijeme-prostorno. Pritom su pak vrijeme i prostor iskonski pojmljeni iz istine i u bitnom su odnosu spram utemeljenja. Taj se odnos u Bitku i vremenu vidio, ali u pozadini, i nije se svladao. Samo u dokuivanju dogoaja ustojnost tu-bitka uspijeva na naine i na putovima sklanjanja istine u bie. Ovdje u okruju utemeljenja i njegova mislilakog svladavanja ona je veza u kojoj vrijeme i prostor dolaze do pojma svoje biti. Bit tu-bitka i time povijesti koja je na njemu utemeljena je sklanjanje istine bitka, posljednjeg boga, u bie. Odavde se odreuje lik i vrsta buduega.

Tu-bitak se iskusuje, ne pred-oava se kao predmet, ve se kao tu-bitak provodi i izdrava pomaknuem ulaenja. Tome pripada: izdravanje nude naputenosti od bitka ujedno sa suoavanjem s odlukom o izostanku i nadolasku bogova: prvo zauzimanje poloaja straarstva za tiinu prolaska posljednjeg boga u onoj odluci (usp. Skok, 133. Bit bytka, str. 252???). Nabaaj tu-bitka mogu je samo kao ulaenje u tu-bitak. Nabaaj koji ulazi izvire pak samo iz pokornosti najskrivenijem udesu nae povijesti u temeljnom ugoaju suzdranosti. Bitni trenutak, neizmjeran u svojoj irini i dubini, doao je kada ujedno svie nuda naputenosti od bitka i trai se odluka. Dodue: ta temeljna injenica nae povijesti ne moe se pokazati nikakvom ralambom duhovne ili politike situacije vremena jer ve pogled na ono duhovno kao i na politiko zalazi u podruje onoga povrnoga i dosadanjega i ve je odbio iskusiti pravu povijest borbu dogoenja ovjeka kroz bytak te pitati i misliti u stazama raspolaganja te povijesti, tj. postajati povijesnim iz temelja povijesti.

190. O tu-bitku*
O tu-bitku se moe kazivati samo utemeljujui, u mislilakoj provedbi nazvuka, doigre i skoka. Ali utemeljujui ujedno znai povijesno u naoj povijesti i za nau buduu povijest, pokoravajui se njezinoj najdubljoj nudi (naputenost od bitka) i nunosti (temeljno pitanje) koja iz toga proizlazi. Taj udes, kao pokorna priprema poprita trenutka krajnje odluke, zakon je mislilakog pristupa u drugom poetku, za razliku od sistema u povijesti kraja prvog poetka. Usprkos tome, mora biti mogue prvo imenujue upuivanje u tu-bitak te time i na njega. Naravno, nikada neko neposredno opisivanje, kao da se on moe zatei kao negdje dan; takoer niti pomo* za uvodno razjanjenje tog pojma usp. raspravu o Bitku i vremenu 1936; usp. Die metaphysischen Grundstellungen des abendlndischen Denkens (Metaphysik), vjebe u zimskom semestru 1937/38

189. Tu-bitak
Ako biva samo kao pripadan dogoaju, onda se ve s prvim imenovanjem mora provesti onaj naputak po kojemu je tu-bitak bitno drukiji od samo formalne odredbe temelja ovjekova bitka koja se nas ne tie. Tu-bitak se, polazimo li od formalnoga, mora iskusiti ispunjen, to znai kao prva priprema prijelaza u jednu drukiju povijest ovjeka.
258

259

V. UTEMELJENJE

193. Tu-bitak i ovjek

u neke dijalektike, to je to isto na vioj razini, ali zato u ispravno razumljenom nabaaju koji dananjeg ovjeka dovodi makar i samo u njegovu naputenost od bitka i priprema nazvuk da je ovjek ono bie koje se probilo u otvoreno, ali isprva i dugo ne prepoznaje taj proboj i naposljetku ga prvi put posve moe procijeniti tek iz naputenosti od bitka. Proboj i naputenost, mig i ulazak su u sebi supripadna zbivanja pripreme u kojima se, naizgled gledan samo sa strane ovjeka, otvara dogoaj (usp. vlasnitvo):

191. Tu-bitak
je toka preokreta u obratu dogoaja, sredite igre doziva i pripadnosti koje se otvara, vlasnitvo, razumljeno kao kraljev-stvo, gospodsko sredite do-goenja kao privlaenja onoga pri-padnoga dogoaju, istodobno s njim: samopostajanje. Tako je tu-bitak ono izmeu izmeu ovjeka (kao onoga koji utemeljuje povijest) i bogova (u njihovoj povijesti). Ono izmeu koje se ne nadaje tek iz odnosa bogova prema ljudima, nego ono izmeu koje tek utemeljuje vrijeme-prostor za odnos time to smo izvire u bivanju bytka kao dogoaj te kao sredite koje se otvara ini bogove i ljude odluivima jedne za druge.

zemlja

Odavde se ve moe sagledati kakva je jedinstveno sklopljena snaga nabaaja potrebna kako bi se proveo otvarajui skok kao dosezanje tu-bitka i dostatno pitajui-znajui pripremilo se utemeljenje. Tu-bitak je zbivanje proizjapljenja sredita obrata dogoaja. Proizjapljenje je do-goenje, pogotovo i prvenstveno proizjapljenje i iz njega uvijek povijesni ovjek i bivanje bitka, pribliavanje i udaljavanje bogova. Ovdje vie nema susretanja, nema pojavljivanja za ovjeka, koji je ve prije utvren i otada samo zadrava ono pojavljeno. Najdublja bit povijesti takoer poiva u tome da tek proizjapljujue (istinu utemeljujue) dogoenje puta da se pojave oni koji se, meusobno se trebajui, tek u dogoaju obrata okreu jedni k drugima i jedni od drugih. To proizjapljenje pribliavanja i udaljavanja, koje svaki put odluuje izmeu naputenosti i proizmignutosti odnosno odande se zakriva u neodlunost, iskon je vrijeme-prostora i carstvo prijepora. Tu-bitak je opstojnost bivanja istine bytka. Razvoj tustva onoga tu kao utemeljenje tu-bitka. Ono tu biva i bivajui mora biti preuzeto u bitku tu-bitka; ono izmeu.
260

ovjek

( )
svijet
D

bogovi

(tu)

192. Tu-bitak
Kao utemeljenje otvorenosti sebeskrivanja, on se uobiajenom pogledu na bie pojavljuje kao nebivstvujui i umiljen. Zaista: tubitak je kao nabacujue-baeno utemeljenje najvia zbiljnost u podruju mate, pretpostavimo li da pod time ne razumijemo samo neku sposobnost due i ne samo neki transcendentalni tubitak (usp. knjigu o Kantu) nego sam dogoaj, u kojemu titra sve uznoenje. Mata kao zbivanje same krevine. Samo je mata, imaginatio, naziv koji imenuje iz gledita neposrednog razabiranja onoga i bia. Rauna li se otuda, sav bytak i njegovo otvaranje tvorevina je koja pridolazi onome toboe opipljivom. Ali ovdje je sve obratno, umiljeno u obinom smislu uvijek je takozvano zbiljsko dano, uobraeno, dovedeno u krevinu, u ono tu, da sjaji.

193. Tu-bitak i ovjek

Bit ovjeka odavno se odreuje u smjeru sastavnih dijelova tijelo, dua, duh; razliit je nain uslojavanja i proimanja, nain kako svako od njih uvijek ima neko prvenstvo pred drugima. Jednako tako mijenja se uloga koju preuzima svaki od tih sastavnih dijelova kao nit vodilja i smjerokaz odredbe ostalog bia (npr. svijest u onome ego cogito ili um ili duh ili kako je Nietzsche kanio tijelo ili dua).
261

V. UTEMELJENJE

193. Tu-bitak i ovjek

Usp. (ali ne kao subjekt i dua) i u predplatonovskoj lozoji, kod Platona i Aristotela ( .); sve to ukazuje na to da za odredbu bia kao takvoga u cjelini svaki put u igru ulazi neto to je sam ovjek, a to ga ipak i prestie i probija se dalje. I budui da se na samom poetku jednostavno moralo postaviti pitanje o biu i kao provodno je pitanje ubudue ostalo tako postavljeno usprkos Descartesu, Kantu itd., uvijek je i nit vodilju moralo pruati neto poput due, uma, duha, miljenja, predoavanja, naravno na taj nain da je s nerazjanjenou samog postavljanja provodnog pitanja neodreena ostajala i nit vodilja u svojem karakteru niti vodilje te se uope nije pitalo zato je neka takva nit vodilja nuna, ne lei li ta nunost u biti i u istini samoga bitka i ukoliko. Kako je lako shvatiti iz tih naznaka, prethodno se jednostavno mora pojaviti pitanje o istini bytka kao temeljno pitanje u bitnoj razlici spram provodnog pitanja. No tada tek istupa ono nepitano i nesvladano da je pri utemeljenju istine bytka na neki nain u igri ovjek, a ipak opet i ne ovjek, i to svaki put u nekom proboju i nekom pomaknuu. I upravo to upitno ja zovem tu-bitak. Time je naznaen i iskon toga upitnoga: ono ne izvire iz nekog proizvoljno postavljenog razmatranja i odredbe ovjeka, bilo lozofskog ili biolokog, bilo uope nekako antropolokog, nego samo i jedino iz pitanja o istini bitka. I time je dosegnuto i jedno jedincato te, ako je sam bytak ono najjedincatije i najvie, ujedno najdublje pitanje o ovjeku. Obratno, sada se nadaje nunost da u suoavanju s dosadanjom povijeu osvijestimo provodno pitanje i pitamo: 1. Zato i kako upravo u tumaenju ovjeka u kontekstu pitanja o biu dobivaju na znaenju , , animus, spiritus, cogitatio, svijest, subjekt, ja, duh, osoba? 2. Da li i kako pritom nuno, i to ujedno nuno zakriveno, u igru mora ui ono to zovemo tu-bitak? Za odgovor na prvo pitanje vano je imati na umu da se izdvajanje i tumaenje tih , itd. vodi tumaenjem bia kao te kasnije kao i , ; naposljetku kod Aristotela
262

kao i . Taj pristup, u razliitim inaicama, ostaje do Hegela i Nietzschea, okretanje u subjekt ne mijenja nita bitno. Tijelo je u skladu s tim privjesak ili podloga i uvijek se odreuje samo iz razlikovanja spram due ili duha ili obojega. Nikada ne dolazi do toga da se bitak tako protumaenog ovjeka, i to u njegovoj ulozi niti vodilje za istinu bia, odreuje i ispituje iz same te istine te da se tako uzima u obzir mogunost da na kraju uope ovjekov bitak ovdje preuzme jednu zadau s obzirom na bitak koja ga iz njega uklanja pomie ga u ono upitno, tu-bitak. Tu-bitak ne izvodi iz bia i ne rasplinjava bie u neku duhovnost nego, obratno, u skladu s jedincatou bytka tek otvara nemir bia, ija istina opstoji samo u ponovnopoetnoj borbi njegova sklanjanja u ono to je stvorio povijesni ovjek. Samo ono to mi, ustojni u tu-bitku, utemeljujemo i stvaramo i emu stvarajui putamo da nas susree kao navala, samo to moe biti neko istinito, oitovano te, u skladu s tim, spoznato i znano. Nae znanje see samo onoliko daleko koliko se protee ustojnost u tu-bitku, a to znai snaga sklanjanja istine u oblikovano bie. Kantova kritika istoga uma, u kojoj se nakon Grka opet ini jedan bitan korak, mora pretpostavljati taj kontekst, a da ga kao takav ne shvaa, a pogotovo da ga ne moe svesti na neki temelj (obostran odnos tubitka i bitka). I budui da se nije utemeljio taj temelj, kritika je ostala neutemeljena i morala je voditi tome da se uskoro preko nje i dijelom pomou njezinih vlastitih sredstava (transcendentalnog postavljanja pitanja) produilo prema apsolutnom znanju (njemaki idealizam). Budui da je ovdje duh postao apsolutnim, on je u skrivenome morao sadravati razaranje bia i potpuno potiskivanje jedincatosti i zaudnosti bytka te ubrzavati pad u pozitivizam i biologizam (Nietzsche) i do danas ga sve vie uvrivati. Jer sadanje suoavanje s njemakim idealizmom, ako ono uope zasluuje da se tako nazove, samo je re-aktivno. Ono apsolutizira ivot u itavoj neodreenosti i zbrci koja se u toj rijei moe skrivati. Apsolutiziranje nije samo znak odreenosti protivnikom, ono je prije svega upozorenje na to da jo manje nego kod njega dolazi do osvjetenja provodnog pitanja metazike (usp. Doigra, 110. , platonizam i idealizam, osobito str. 213???f., Hegel).
263

V. UTEMELJENJE

194. ovjek i tu-bitak

Ovdje je i razlog tome to pitanje istine, koje Nietzsche naizgled postavlja iz jedne iskonske snage piitanja i odluivanja, kod njega upravo nije postavljeno nego se, posve iz temeljnog stajalita u ivotu, bioloki objanjava kao osiguranje odranja ivota, temeljei se na naslijeenom tumaenju bia (kao postojanost i prisutnost). A u vezi s odgovorom na drugo pitanje (usp. gore) valja rei: Kada u igru ue tu-bitak, a to se mora dogoditi svugdje gdje u pitanje dolazi bie kao takvo te time zakriveno istina bytka, tada moramo potraiti to je to to, odgovarajue poetnom tumaenju bia (kao postojane prisutnosti), postaje vidljivo posve i najopenitije shvaeno kao nit vodilja. A to je miljenje kao pred-oavanje neega u openitome te ovdje u najopenitijemu i stoga krajnje predoavanje. U pred-oavanju se pokazuje trag tu-bitka, naime s obzirom na njegovo odmaknue k neemu. Pred-oavanje je, samome sebi zakriveno, s obzirom na tubitak stajanje van u ono otvoreno, pri emu se smo to otvoreno jednako kao ni otvorenost ne moe ispitati u svojoj biti i temelju. Pred-oavanje je k tome stajanje van koje ujedno ipak i ostaje u dui kao neki njezin proces i in, a ona sama naposljetku kao ja tvori ono nasuprotno predmetu. Ispravnost kao tumaenje otvorenoga postaje temeljem odnosa subjekta i objekta. No ukoliko ono pred-oavajue pred-oava smo sebe, to stajanje van samo se ponavlja i povlai se na sebe smo i ono to odlikuje tu-bitak ostaje iskrivljeno, upravo ono tu, krevina za skrivanje da se bude u ustojnosti samobitka kao utemeljenju istine u biu. Ako se sada predoavanje sasvim ukljuuje u ivot, onda uspijeva potpuno zakrivanje iskonskog tu-bitkovnog karaktera predoavanja. Ono smo procjenjuje se samo jo po svojoj korisnosti i vrijednosti, i u takvom procjenjivanju pridaje mu se i tumaenje na koje moe polagati pravo samo kao znanje nasuprot inu. Tekoa da se iz nekog takvog pred-oavanja (priinjavanja) svijeta nae neki pristup kako bi se tu-bitak uinio iskusivim i vidljivim ini se nesavladivom, osobito budui da se moramo odrei pretpostavke za sve, snage za piitanje i volje za jasnou. Pa kako da u toj pustoi najvie pitanje o bitku uope postane pitanje!
264

194. ovjek i tu-bitak

Zato tu-bitak kao temelj i bezdan povijesnog ovjeka? Zato ne neka neposredna promjena ovjeka, i zato on ne bi ostao kakav jest? A kakav je to? Moe li se to u-tvrditi? Odakle? Koja procjena po kojim mjerilima? Tubitak je u povijesti istine bitka bitan meuin, tj. in onoga izmeu u koje ovjek mora biti po-maknut kako bi tek ponovno postao on sam. Samstvenost, kao put i carstvo pri-vlaenja i iskona onoga pri i sebi, temelj za pripadnost bytku, koja u sebi ukljuuje pre-vlaenje (ustojno). Pre-vlaenje samo ondje gdje prije i stalno privlaenje; a oboje iz do-goenja dogoaja. No pripadnost bytku biva samo zato to bitak u svojoj jedincatosti treba tu-bitak te u njemu utemeljenoga i njega utemeljujueg ovjeka. Inae ne biva istina. Inae vlada samo ono nita u najvarljivijem liku blizine zbiljskoga i ivoga, tj. nebia. Tu-bitak, pojmljen kao bitak ovjeka, ve je u predujmljenju. Pitanje za njegovu istinu ostaje kako se ovjek, postajui bivstvujuiji, postavlja natrag u tu-bitak, tako ga utemeljujui, kako bi time samoga sebe izloio u istinu bytka. A to izlaganje sebe i njegova stalnost temelje se u dogoenju. Zato treba pitati: U kojoj povijesti ovjek mora stajati kako bi postao pripadan dogoenju? Ne mora li za to ve biti pred-potisnut u ono tu, koje zbivanje njemu postaje oitim kao baenost? Baenost se iskusuje tek iz istine bytka. U prvom predtumaenju (Bitak i vrijeme) ona se jo moe pogreno tumaiti u smislu sluajnog pojavljivanja ovjeka meu drugim biem. Do koje se moi odavde rasplamsavaju zemlja i tijelo. Bitak ovjeka i ivot. Gdje je drugdje poticaj da se miljenjem posegne do tu-bitka nego u biti samoga bytka.

265

V. UTEMELJENJE

197. Tu-bitak vlasnitvo samstvenost

195. Tu-bitak i ovjek

Tko je ovjek? Onaj koji je bytku potreban za izdravanje bivanja istine bytka. Ali kao tako potreban ovjek je ovjek samo ukoliko je utemeljen u tu-bitku, tj. stvarajui sm postaje utemeljiteljem tu-bitka. No bytak se ovdje ujedno shvaa kao do-goenje. To dvoje pripada zajedno: povratno utemeljenje u tu-bitku i istina bytka kao dogoaj. Neemo shvatiti nita od ovdje otvorenog smjera pitanja ako neopazice u temelj poloimo proizvoljne predodbe o ovjeku i o biu kao takvom umjesto da u jednome istodobno dovedemo u pitanje ovjeka i bytak (ne samo bitak ovjeka) te ih u njemu zadrimo.

196. Tu-bitak i narod*

Samo polazei od tu-bitka moe se pojmiti bit naroda, a to ujedno znai i znati da narod nikada ne moe biti cilj i svrha i da je takvo mnijenje samo narodnosno proirenje liberalne misli ja i privredne predodbe odranja ivota. No bit naroda njegov je glas. Taj glas upravo ne govori u takozvanom neposrednom izljevu obinog, prirodnog, nepronjenog i neobrazovanog ovjeka. Jer taj tako pozvani svjedok ve je vrlo pronjen i odavno se vie ne kree u iskonskim odnosima spram bia. Glas naroda rijetko govori i to samo u malobrojnima, i moe li se jo postii da zazvui?

197. Tu-bitak vlasnitvo samstvenost**

Samobitak je bivanje tu-bitka, i samobitak ovjeka provodi se tek iz ustojnosti u tu-bitku. Samstvo se obino s jedne strane poima u odnosu nekog ja spram sebe. Taj odnos uzima se kao predoavajui. I naposljetku
* usp. Budui ** usp. Predpogled, 16. Filozoja (osvjetenje kao samoosvjetenje)

se samoistost predoavajuega s predoenim shvaa kao bit samstva. No na tom se i odgovarajue prilagoenim putovima bit samstva nikada ne moe dosegnuti. Jer ono, prvo, nije nikakvo svojstvo danog ovjeka i samo je naizgled dano zajedno sa svijeu o ja. Odakle taj privid, to se moe objasniti samo iz biti samstva. Samstvenost kao bivanje tu-bitka izvire iz iskona tu-bitka. A iskon samstva je vlasni-tvo. Ta rije ovdje se uzima kao kraljevstvo. Vladavina vlaenja u dogoaju kao provlaenju. Vlaenje je ujedno privlaenje i prevlaenje. Ukoliko se tu-bitak pri-vlauje sebi kao pripadan dogoaju, on dolazi samome sebi, ali nikada tako kao da je samstvo ve neto dano, samo dosada nedosegnuto. Naprotiv, tu-bitak dolazi k samome sebi tek time to pri-vlaenje u pripadnost ujedno postaje pre-vlaenjem u dogoaj. Tu-bitak opstojnost onoga tu. Vlasni-tvo kao vladavina vlaenja zbivanje je u sebe sklopljenog pri- i pre-vlaenja. Tek ustojnost u tom zbivanju vlasnitva omoguava ovjeku da povijesno doe k sebi i bude pri-sebi. I tek to pri-sebi dostatan je razlog da se istinski preuzme ono za druge. Ali dolaenje-k-sebi upravo nikada nije neka prethodno odvojena predodba onoga ja nego preuzimanje pripadnosti u istinu bitka, uskok u ono tu. Vlasnitvo kao temelj samstvenosti utemeljuje tu-bitak. Ali smo je vlasnitvo opet opstojnost obrata u dogoaju. Tako je vlasnitvo ujedno tubitkovni temelj suzdranosti. Povratni odnos koji se imenuje u sebi, k sebi, pri sebi, za sebe, ima svoju bit u vlaenju. Ukoliko pak ovjek i u naputenosti bitka jo stoji u otvorenosti izopaenja bia, u svakom je trenutku dana mogunost da bude za sebe, da se vrati sebi. Ali to sebi i otuda odreeno samstvo kao ono samo-isto ostaje prazno i ispunjava se samo iz danoga i zatecivoga i onoga to ovjek upravo radi. Ono k-sebi nema karakter odluke i bez znanja je o zatoenosti u zbivanje tu-bitka. Samstvenost je iskonskija od svakoga ja i ti i mi. Ona se kao takva tek skupljaju u samstvu i tako svako od njih postaje ono smo. Obratno, rasprivanje onoga ja, ti i mi i mrvljenje i omasovljenje nisu ovjekov puki neuspjeh nego zbivanje nemoi da se dri i zna vlasnitvo, naputenost od bitka.
267

266

V. UTEMELJENJE

200. Tu-bitak

Samo-bitak time prvo uvijek mislimo: injenje i neinjenje i raspolaganje po vlastitoj volji. Ali po vlastitoj volji je povrinska razina koja zavarava. Po vlastitoj volji moe biti puka svojeglavost, liena bilo kakvog pri-vlaenja i prevlaenja iz dogoaja. Domet titranja samstva ravna se po iskonskosti vlasnitva te time po istini bytka. Protjerani iz nje i teturajui u naputenosti od bitka, mi znamo malo o biti samstva i o putovima do pravcatog znanja. Jer previe je tvrdokorno prvenstvo svijesti kao ja, osobito budui da se ona moe pritajiti u raznovrsnim oblicima. Najopasniji su oni u kojima je bezsvjetovno ja naizgled odustalo od sebe i predalo se neemu drugom to je vee od njega i emu je dodijeljeno kao dio ili lan. U rastvaranju onoga ja u ivot kao narod utro se jedan oblik prevladavanja onoga ja uz rtvovanje prvog uvjeta neega takvog, naime osvjetenja samo-bitka i njegove biti koja se odreuje iz privlaenja i prevlaenja. Samstvenost je uzdrhtaj napetosti prijepora u proizjapljenju, uzdrhtaj koji je uhvaen iz dogoenja i izdrava ga.

S utemeljenjem tu-bitka preobraen je sav odnos prema biu, a prije toga je iskuena istina bytka.

199. Transcendencija i tu-bitak i bytak*

Premda se transcendencija poima drukije nego dosada, naime kao nadilazak, a ne kao ono nad-osjetilno kao bie, njezinom se odredbom i tada prelako iskrivljava bit tu-bitka. Jer transcendencija i tako pretpostavlja neko ispod i s ove strane i u opasnosti je da ipak bude pogreno protumaena kao radnja nekog ja i subjekta. I naposljetku i taj pojam transcendencije ostaje nasukan u platonizmu (usp. O biti temelja). Tu-bitak na poetku stoji u utemeljenju dogoaja, dokuuje istinu bitka i ne prelazi s bia na njegov bitak. Naprotiv, zbiva se dokuivanje dogoaja kao sklanjanje istine u biu i kao bie i tako je kada bi ta usporedba uope jo bila mogua, to nije taj odnos obratan. U bytku se bie tek sklanja kao takvo, naravno tako da bytak odmah moe napustiti bie i ono moe ostati samo kao privid, kao i to tome i iz toga slijedi.

198. Utemeljenje tu-bitka kao dokuivanje u temelju*

Tu-bitak se nikada ne moe pokazati i opisati kao neto dano. Moe se samo hermeneutiki zadobiti, a to po Bitku i vremenu znai u baenom nabaaju. Zato ne proizvoljno. Tu-bitak je neto potpuno ne-obino, to daleko prethodi svakom poznavanju ovjeka. Ono tu je otvoreno, kree skrivajue izmeu spram zemlje i svijeta, sredite njihova prijepora i time poprite najprisnije pripadnosti te tako temelj onoga k-sebi, samstva i samstvenosti. Samstvo nikada nije ja. Ono k-sebi samstva biva kao ustojnost pre-uzimanja dogoenja. Samstvenost je pripadnost u prisnost prijepora kao izvojevanje dogoenja. Nikakvo mi i vi i nikakvo ja i ti, nikakva zajednica, ureuje li se sama po sebi, nikada ne dosee samstvo ve ga samo promauje i ostaje iskljuena od njega, osim ako samu sebe prvo utemeljuje na tu-bitku.
* pustiti temelj da biva; dogoaj temelj

200. Tu-bitak
kao vrijeme-prostor, ne u smislu uobiajenih pojmova vremena i prostora nego kao poprite trenutka za utemeljenje istine bytka. Poprite trenutka izvire iz samoe velike tiine, u kojoj dogoenje postaje istinom. Kada se i kako posljednji put iz temelja i zanemarujui sve dosadanje uvrijeeno-usputno mislilaki ispitivalo poprite trenutka za istinu bytka i pripremalo njegovo utemeljenje? to za odgovor na to pitanje proizlazi iz osvjetenja osnovnih metazikih stavova u povijesti odgovaranja na provodno pitanje? Vrijeme-prostor se treba razviti u njegovoj biti kao poprite trenutka dogoaja. No trenutak nikada nije samo neznatan ostatak jedva uhvatljivog vremena.
* usp. Doigra, 110. , platonizam i idealizam

268

269

V. UTEMELJENJE

203. Nabaaj i tu-bitak

201. Tu-bitak i nema-bitak

No nema-bitak se moe misliti i u jednom drugom i ne manje bitnom smislu. Naime, ako se tu-bitak iskusio kao stvaralaki temelj ovjekova bitka te se time spoznalo da je tu-bitak samo trenutak i povijest, onda se obian ovjekov bitak stoga mora odrediti kao nema-bitak. Njega nema u opstojnosti onoga tu i posve je samo pri biu kao danome (zaborav bitka). ovjek je ono nema. Nema-bitak je iskonskiji naziv za nepravost tu-bitka. Nema-bitak, taj nain pogona danoga vien od onoga tu i njemu pripadan. Ali osim toga sada se mora utemeljiti upravo ovjekov bitak kao ono to opet pohranjuje i razvija tu-bitak i priprema one koji stvaraju i protiv njih se bori.

202. Tu-bitak (nema-bitak)

Ono tu je ovjek samo kao povijestan, tj. kao utemeljitelj povijesti i ustojan u onome tu na nain sklanjanja istine u biu. Tu-bitak moe ustojno postojati samo u najviem stvaralakom, to znai ujedno pre-trpljujuem promjeravanju najdaljih odmaknua. Onome tu kao ono to mu je krajnje pripada ona skrivenost u njegovoj najvlastitijoj otvorenosti, ono nema, kao stalna mogunost nema-bitka; ovjek ga poznaje u razliitim likovima smrti. No gdje se prvi put treba pojmiti tu-bitak, ondje smrt mora biti odreena kao krajnja mogunost onoga tu. Kada se ovdje govori o kraju, a prije toga se tu-bitak u svoj otrini razlikovao od svake vrste danosti, tada kraj ovdje nikada ne moe znaiti puki prestanak i nestanak neega danog. Ako je vrijeme upravo kao vremenitost odmaknue, onda kraj ovdje znai neko ne i drugo tog odmaknua, potpuno pomaknue onoga tu kao takvog u nema. A nema opet ne znai ono drugdje puke odsutnosti nekoga prije danoga nego je ono potpuno drugo onoga tu, nama posve skriveno,
270

ali u toj skrivenosti bitno pripadno onome tu i mora se takoer izdrati u ustojnosti tu-bitka. Smrt je kao ono krajnje onoga tu ujedno ono najunutarnjije njegove mogue potpune preobrazbe. I u tome ujedno lei i uputa u najdublju bit onoga nita. Samo obian razum, koji se dri danoga kao jedinog bia, misli i ono nita samo na obian nain. On nita ne sluti o unutarnjoj vezi onoga nema i odmaknua sveg bia u njegovoj pripadnosti onome tu. Ono to ovdje stoji u ono tu kao najvlastitija skrivenost, naizmjenini odnos onoga tu spram onoga k njemu okrenutoga nema, odraz je obrata u biti samog bitka. to se iskonskije iskusuje bitak u njegovoj istini, to je dublje ono nita kao bezdan na rubu temelja. Dodue, udobno je ono to se kazuje o smrti prilagoavati polazei od neprovjerenih svakodnevnih predodaba o kraju i o nita umjesto da se, obratno, naui slutiti kako se s ustojnim ukljuivanjem smrti u ono tu na nain odmaknua mora promijeniti bit kraja i onoga nita. Prisnost bitka ima za bit srdbu, a prijepor je uvijek ujedno smutnja. I svaki put se oboje moe izgubiti u pustoi ravnodunoga i zaboravljenoga. Prethodnja u smrt nije volja za ono nita u obinom smislu nego, obratno, najvii tu-bitak koji u ustojnost postojanja istine ukljuuje i skrivenost onoga tu.

203. Nabaaj i tu-bitak*

Tek u otvorenosti onoga izmeu postaju razlikovljivima bie i bievnost, dodue tako da prvo postaje iskusivim tek bie smo (naime upravo skriveno ono kao neko takvo i time s obzirom na svoju bievnost). Puki prijelaz k biti kao ne shvaa nabaaj, kao i pozivanje na nunu prethodnu danost bia. Tako nabaaj i njegovo bivanje kao tu-bitak ostaju zaklonjeni prevlau pred-oavanja, tako dolazi do odnosa subjekta i objekta i svijesti kao ja-pred-oavam te se tako zatim protiv toga naglaava
* usp. Predpogled, poetno miljenje; usp. Predpogled, 17. Nunost lozoje

271

V. UTEMELJENJE

ivot. Ta je re-akcija kod Nietzschea naposljetku najjasnija potvrda za neiskonskost njegova piitanja. Ne objanjavati nabaaj, ve ga uznositi u njegovu temelju i bezdanu te tamo po-maknuti ovjekov bitak, a to znai u tu-bitak, te mu tako pokazati drugi poetak njegove povijesti.

c) Bit istine*
204. Bit istine
Ne pitamo li tu o istini istine, i ne poinjemo li, tako pitajui, prazan hod u prazninu? Utemeljenje biti je nabaaj. Ali ovdje se radi o bacanju samog podruja nabaaja i time o iskonskom preuzimanju baenosti, one nudom nabaaja suizvirue nunosti pripadnosti samom biu, i to na nain baenosti u ono usred. Ako ovdje istina znai krevinu bytka kao otvorenost onoga usred bia, onda se o istini te istine uope ne moe pitati osim ako se misli na ispravnost nabaaja, to pak u vie pogleda promauje ono bitno. Jer, kao prvo, uope se ne moe pitati o ispravnosti nekog nabaaja, a pogotovo ne o ispravnosti onog nabaaja kojim se uope utemeljuje krevina kao takva. S druge je strane, meutim, ispravnost neka vrsta istine koja zaostaje za iskonskom biti kao njezina posljedica i ve zato ne dostaje za shvaanje iskonske istine. Je li onda nabaaj ista samovolja? Ne, najvia nunost, naravno ne u smislu nekog logikog niza koji bi se mogao uiniti bjelodanim iz sudova.
* usp. Predpogled, 5. Za malobrojne Za rijetke, str. 13???; Predpogled, 9. Pregled; posebna rasprava kao pred-pitanje; Die . Die Erinnerung in den ersten Anfang; Das Da-sein; Laufende Anmerkungen zu Sein und Zeit 44, str. 103-122; Vom Wesen der Wahrheit, predavanje 1930.; Vom Wesen des Grundes I. (Wegmarken (Gesamtausgabe Band 9)), vlastiti primjerak i biljeke; frankfurtska predavanja 1936 Der Ursprung des Kunstwerkes (Holzwege (Gesamtausgabe Band 5, posebno str. 25ff.)); predavanja u zimskom semestru 1937/38 Grundfragen der Philosophie. Ausgewhlte Probleme der Logik, Grundstzliches zur Wahrheitsfrage (Gesamtausgabe Band 45, str. 27ff.)

272

273

V. UTEMELJENJE

207. Od do tu-bitka

Nunost nude. ije? Samoga bytka, koji svoj prvi poetak mora iznijeti na otvoreno drugim poetkom i tako ga prevladati. U uobiajenom vidokrugu logike i vladajueg miljenja nabaaj utemeljenja istine ostaje istom samovoljom, i samo je ovdje otvoren i put prema beskrajnom, naizgled temeljitom povratnom piitanju o istini istine istine itd. Ovdje se istina shvaa kao predmet proraunavanja i izraunavanja i vjeruje se da se posjeduje posljednja razumljivost jednog svakodnevnog makinativnog razuma. I ovdje uistinu na svjetlo dana izlazi samovolja. Jer to uvjerenje nema nunosti jer mu nedostaje nuda, budui da iz beznunosti samorazumljivoga izvodi svoje prividno pravo, ako se uope jo moe upustiti u pitanja o pravu u pogledu samoga sebe, budui da je tako neto najdalje od svake samorazumljivosti. A to je samorazumljivije od logike! No bitan nabaaj onoga tu netieni je ishod baenosti samoga sebe koja se javlja tek u bacanju.

206. Od do tu-bitka*
1. Kritiko vraanje od ispravnosti k otvorenosti. 2. Otvorenost tek bitni razmjer grke , koja u tom pogledu jo neodreena. 3. Sm taj bitni razmjer odreuje mjesto (vrijeme-prostor) otvorenosti: ono iskreno usred bia. 4. Time istina denitivno odrijeena od sveg bia u svakoj vrsti tumaenja, bilo kao , ili perceptum i predmet, od znanoga, miljenoga. 5. No tek sada zaista pitanje o njezinu vlastitom bivanju; ono odredivo samo iz biti, a ona polazei od bytka. 6. No iskonska bit krevina sebeskrivanja, tj. istina je iskonska istina bytka (dogoaj). 7. Ta krevina biva i jest u ugoenoj stvaralakoj prinosnosti: tj. istina jest kao utemeljenje onoga tu i tu-bitak. 8. Tu-bitak temelj ovjeka. 9. No time iznova pitano: tko ovjek jest.

205. Ono otvoreno*

Polazei od ispravnosti naznaeno samo kao uvjet, ali tako ne dosegnuto u samome sebi. Ono otvoreno: kao ono slobodno smjelosti stvaranja, kao ono netieno ishoda baenosti; oboje u sebi supripadno kao krevina sebeskrivanja. Ono tu kao do-goeno u dogoaju. To slobodno protiv bia. Ono netieno kroz bie. Vrijeme-prostor djelovanja za smutnju i migove. Ono pripadno bytku.

207. Od do tu-bitka
, poetno pojmljena kao temeljni karakter grke , po svojoj biti onemoguava svako pitanje o odnosu spram drugoga, recimo spram miljenja. O tom odnosu moe se pitati tek kada se ve odustalo od poetne biti te i ona je postala ispravnost. No nasuprot tome, zahtijeva iskonskije opitivanje o njezinoj vlastitoj biti (odakle i zato skrivanje i razotkrivanje?). A za to je pitanje prvo nuno pojmiti u njezinu bitnom razmjeru kao otvorenost bia, kojim je razmjerom ujedno naznaeno mjesto za nju kao ono iskreno usred bia, a koje iziskuje sama otvorenost bia. Time je, meutim, odrijeena od svakog bia, tako odluno da sada postaje nezaobilaznim pitanje o njezinu vlastitom bytku koji se odreuje njom samom i iz njezina bivanja.
* usp. pitanje istine u predavanju u zimskom semestru 1937/38 Grundfragen der Philosophie. Ausgewhlte 'Probleme' der 'Logik' (Gesamtausgabe Band 45)

* istina i tu-bitak

274

275

V. UTEMELJENJE

208. Istina

No bivanje iskonske istine moe se iskusiti samo ako je skokom dosegnuto to usred, koje utemeljuje smo sebe i odreuje vrijemeprostor, u onome ega je i za to ono krevina, naime za sebeskrivanje. No sebeskrivanje, to je temeljni nauk prvog poetka i njegove povijesti (metazike kao takve). Sebeskrivanje je jedan karakter biti bytka, i to upravo ukoliko bytak treba istinu i stoga do-gaa tu-bitak i tako je iskonski u sebi dogoaj. Sada je bit istine iskonski preobraena u tu-bitak i sada nema nikakva smisla pitanje moe li i kako recimo miljenje (koje poetno i podrijetlom pripada samo onoj , ) provesti i preuzeti neskrivenost. Jer smo miljenje sada je u svojoj mogunosti posve preputeno iskrenome usred. Jer bivanje onoga tu (krevine za sebeskrivanje) moe se odrediti samo iz njega samog, tu-bitak moe doi do utemeljenja samo iz kreeg odnosa onoga tu spram sebeskrivanja kao bytka. No tada, iz razloga koji e kasnije postati jasan, nije dovoljna nikakva sposobnost dosadanjeg ovjeka (animal rationale). Tubitak se temelji i biva u ugoenoj, stvaralakoj prinosnosti i tek tako sm postaje temeljem i utemeljiteljem ovjeka, koji sada iznova dospijeva pred pitanje tko je on, a koje pitanje ovjeka iskonskije ispituje kao straara tiine prolaska posljednjeg boga.

209. otvorenost i krevina onoga sebeskrivajueg

Grubo gledano, to su razliita imena za isto, a ipak se iza tih naziva skriva jedno presudno pitanje. I. Ve i nije isto. Ve se ovdje mora pitati kako se poetno iskusivala, kako je daleko sezala njezina odreenost, je li se uope tek Platonovim postigla prva odredba, a time ve denitivno utvrdilo i bitno ogranienje, zacrtano razumijevanjem bitka (), naime ogranienje na ono zorno i kasnije pred-metno spram razabiruega. Sama se sili u jaram, ona se kao svjetlost odnosi na neskrivenost bia kao takvog i na prolaz za razabiranje i tako samo na podruje onih strana bia i due koje su okrenute jedne k drugima. tovie, tek ona odreuje to podruje kao takvo, a da, naravno, jo ne doputa pitanje o njegovu vlastitom bytku i temelju. I budui da tako postaje , tumaena polazei od njega, gubi se i karakter onoga -privativum. Ne dolazi do pitanja o skrivenosti i skrivanju, njihovu porijeklu i njihovu temelju. Budui da se taj pristup odnosi takorei samo na ono pozitivno neskrivenosti, ono slobodno dostupno i to prua dostup, i u tom pogledu gubi na svojoj iskonskoj dubini i bezdanosti, pretpostavimo li da se uope ikada u tom pogledu mislilaki opitivala, na to ne upuuje nita ako ne moramo pretpostaviti da je u predplatonovskoj uporabi imala irinu i neodreenost koja je zahtijevala i odgovarajue neodreenu dubinu. Kod Platona postaje dostupnou u dvostrukom smislu raspoloivosti bia kao takvog i prolaza za razabiranje. I ako se gleda samo sa strane bia kao takvog, onda se ta dostupnost moe zvati i oitou, a razabiranje injenjem oitim. posvuda ostaje neskrivenost bia, nikada bytka; ve stoga jer sama u tom poetnom tumaenju tvori bievnost (, uz-laz), , vienost. to se ponovno gubi u prvi poetak time to se ne pita pitanje o skrivenosti i skrivanju kao takvom? ostaje vezana za dostupnost i oitost () i ono to u tome, takoer i zanemarujui posebno skrivanje, ostaje nepitano jest otvorenost kao takva.
277

208. Istina
Kako bi nam ona mogla biti onaj posljednji ostatak krajnjeg propadanja platonovske (), vaenje ispravnost po sebi kao ideal, tj. najvea od svih ravnodunosti i nemoi? Istina je kao dogoaj istinitoga bezdana krevitost u kojoj bie dolazi do razdvoja i mora stajati u prijeporu. Istina nam takoer nije ni ono utvreno, onaj sumnjivi potomak valjanost po sebi. Ali ona nije ni puka suprotnost, grubo protjecanje svih mnijenj i njihovo ostajanje tekuima. Ona je bezdana sredina koja uzdre u prolasku boga i tako je izdrani temelj za utemeljenje stvaralakog tu-bitka. Istina je velika prezirateljica svega istinitoga, jer ono odmah zaboravlja istinu, sigurno razgorijevanje jednostavnosti jedincatoga kao onoga to je svaki put bitno.
276

V. UTEMELJENJE

211. . Kriza njezine povijesti kod Platona i Aristotela...

Stoga premda se jo moe rabiti naziv , ovdje se ipak, usprkos jednoj dubljoj povijesnoj povezanosti, mora vidjeti i misliti na ono drugo. II. Otvorenost je: 1. iskonski mnogostruko-jedinstveno, ne samo ono izmeu za ono razabirljivo i razabiranje (); ne samo vie toga i razliito, nego se otvorenost mora ispitati kao to jedinstveno. 2. Ne samo razabiranje i spoznavanje, nego svaka vrsta odnoenja i stava, a pogotovo ono to mi zovemo ugoaj, pripada otvorenosti, koja nije stanje nego zbivanje. 3. ono otvoreno kao ono to se otvorilo i otvara se, obgrljaj, odluenje.

nja ispravnosti, se u onom ogranienom dvostrukom smislu polae kao temelj ispravnosti i to tako da se temelj polae samo u utemeljenosti onoga postavljenog njegove oitosti (na tom temelju); zbog ega upravo jo i jest , grki, poiva na tom temelju, biva u njemu kao bit i zato se takoer moe i mora zvati jo i tako. No kasnije se kao takva gubi. Kao prvo i zadnje ostaje samo ravnanje po neemu, rectitudo, i unutar te odredbe sada se iz pojedinog shvaanja ovjeka (kao due) i bia mora pokuati dati neko objanjenje ispravnosti, ako se ona openito jednostavno ne uzima kao neto samorazumljivo.

210. O povijesti biti istine

Od Platona kao svjetlost, u kojoj stoji bie kao takvo, vienost bia kao njegova prisutnost ( ). Ujedno svjetlost u kojoj tek vidi. Dakle svjetlost je ono to povezuje i , . sada kao shvaena kao odnos razabiruega spram susreuega, i tako sama upregnuta u jaram ispravnosti. Usp. Aristotel, . postaje dostupnou, raspoloivou bia kao takvog, prolazom za razabiranje. Tako stupnjevi: Od (kao ) do . Od do . Od do veritas kao rectitudo; ujedno se ovdje istina, tj. ispravnost iskaza, shvaa polazei od iskaza kao , connexio (Leibniz). Od rectitudo do certitudo, izvjesnosti nekog supostojanja (connexio?). Od certitudo do valjanosti kao predmetnosti. Od valjanosti do vaenja. U odredbi onoga shvaa se istina, ali tako da se time uzima kao neskrivenost bia kao takvog i kao vidno podruje uvianja i shvaanja. To znai: time to dolazi do postavlja278

211. Kriza njezine povijesti kod Platona i Aristotela, posljednji prosjaj i potpuno uruavanje
1. neskrivenost i to bia kao takvog, platonovske ; uvijek na strani onoga , usp. mjesta Platon, Drava, lib. VI, kraj. 2. Zabljesnue bia kao takvog; osvjetljenje to polazi od bia, svjetlost, u kojemu bie biva. Svjetlost gledana polazei od bia, ukoliko ono kao (ujedno ono protiv onoga -). 3. Od tu svijetlei kamo? Kamo drugdje nego na razabiranje, a ono pak zauzvrat na bie, i to je razabiranje mogue samo u svjetlosti, kroz nju. Dakle svjetlost je, tj. sama kao ono vieno, jaram, , premda se to, to je znakovito, nigdje ne izrie. 4. Ali jaram odn. istina shvaena kao jaram prethodni je oblik za istinu kao ispravnost, ukoliko se jaram shvaa i dokuuje kao smo ono to spaja, a ne kao temelj slaganja; to znai da se zapravo gubi. Ostaje samo sjeanje na sliku svjetla koje je nuno za gledanje (usp. srednji vijek lumen!). Platon shvaa kao . Ali polazei od toga , se vie ne moe svladati; no svakako je mogue obratno. Uinjen je korak prema . Tumaenje onoga kao je tono, no mora se znati da se time sama tumai u odreenom pogledu i sada je presjeeno pravo piitanje o njoj.
279

V. UTEMELJENJE

213. O emu se radi kod pitanja istine

5. A to reeno u (4) neizbjeno je jer vrijedi (2), jer se doista grki uvijek shvaa samo polazei od bia i njegove postojane prisutnosti; i u najboljem sluaju kao ono izmeu. No to, kako pokazuje povijest, nije dovoljno. Neskrivenost se mora dokuiti i utemeljiti kao otvorenost bia u cjelini i otvorenost kao takva sebeskrivanja (bitka), a ono kao tu-bitak.

212. Istina kao izvjesnost

Ukoliko se ovdje ratio prvo ne eli postaviti nasuprot des ali se, jednako kao ona, postaviti na sebe sama, ostaje mu (pred-oavanju) samo odnosnost spram sebe samoga kako bi na svoj vlastiti nain stekao posjed nad samim sobom, i to pred-oavanje onoga ja-predoavam je izvjesnost, znanje koje je znano kao takvo. No time se ratio sam sniava pod sebe sama, ide ispod svoje vlastite razine koja je na poetku i bila u neposrednom razabiranju bievnosti u cjelini. Upravo tako snien ispod sebe um dovodi do privida vladavine (na temelju samoponienja). Ta prividna vladavina jednog se dana mora razbiti, i sadanja stoljea provode to razbijanje, ali nuno uz stalno pojaavanje umnosti kao principa makinacije. No im se snizio pod samoga sebe, um je postao shvatljivijim za samoga sebe, toliko da iz tog uspjeha sada openito uzima mjerilo razumnosti, razboritosti. Sada ta razboritost postaje mjerilom onoga to vai i moe vaiti, a to sada znai onoga to moe biti i zvati se bivstvujue. Sam bitak tek je sada doista shvatljiviji, pitomiji, bez svake zaudnosti. Ono to se utvruje kod Platona, pogotovo tumaeno kao prvenstvo bievnosti polazei od , sada se toliko zaotrava i podie u iskljuivost da je stvoren temeljni uvjet za jedno ljudsko doba u kojemu tehnika prvenstvo makinativnoga, mjernih pravila i postupka pred onim to u to ulazi i ega se to tie nuno preuzima vlast. Samorazumljivost bytka i istine kao izvjesnosti sada je bez granica. Time zaboravljivost bytka postaje naelom, a poetno zaet zaborav bitka iri se i prostire preko sveg ljudskog ponaanja.
280

Nadolazi poricanje sve povijesti kao prekljuenje sveg zbivanja na ono spravljivo i uredivo, to se posve odaje tek time to bez ikakve povezanosti i samo na rijeima puta da negdje i nekako vai neka providnost i neka sudbina. No izvjesnost kao izvjesnost onoga ja zaotrava tumaenje ovjeka kao animal rationale. Posljedica tog procesa je osobnost, za koju mnogi jo i danas vjeruju i ele navesti da se povjeruje kako je ona prevladavanje jastvenosti, iako moe biti samo njezino zastiranje. No to znai to to se jo kod Descartesa pokuava samu izvjesnost kao lumen naturale opravdati iz najvieg bia kao creatum creatora? Kakav lik ta povezanost kasnije dobiva? Kod Kanta kao nauk o postulatima! U njemakom idealizmu kao apsolutnost onoga ja i svijesti! Sve su to samo na temelju transcendentalnoga dublje poloeni kasniji oblici Descartesova misaonog tijeka ego, ens nitum, causatum ab ente innito. Na tom se putu u apsolutno pogotovo pojaava poetno predodreeno poovjeenje bitka i njegove istine (ja izvjesnost uma) te se tako naizgled zapravo prevladava, a ipak je sve suprotnost nekog prevladavanja, naime najdublja upetljanost u zaborav bitka (usp. Doigra, 90. i 91. Od prvog k drugom poetku). A pogotovo ono doba koje slijedi od sredine 19. stoljea nema ak ni neko znanje o tom naporu metazike nego tone u tehniku teorije znanosti i pritom se, ne posve neopravdano, poziva na Platona. Novokantovstvo, koje potvruju i lozoje ivota i egzistencije, jer obje, npr. Dilthey, kao i Jaspers, ostaju bez ikakve slutnje o tome to se u zapadnoj metazici zapravo zbilo i to se mora pripremiti kao nunost drugog poetka.

213. O emu se radi kod pitanja istine

1. Ne o pukoj preinaci nekog pojma, 2. ne o nekom iskonskijem uvidu u bit, 3. nego o uskoku u bivanje istine. 4. I sukladno tome o preobrazbi ovjekova bitka u smislu po-maknua njegova poloaja u biu.
281

V. UTEMELJENJE

214. Bit istine (otvorenost)

5. I zato prvi put o iskonskijem tovanju i ovlatenju samoga bytka kao dogoaja. 6. I stoga prije svega o utemeljenju ovjekova bitka u tu-bitku kao od samog bitka proiznuenom temelju njegove istine.

214. Bit istine (otvorenost)

Iz sjeanja na poetak () kao i iz osvjetenja temelja mogunosti ispravnosti (adaequatio) nailazimo na isto: otvorenost otvorenoga. Naravno, time je dana samo prva naznaka biti koja se bitnije odreuje kao krevina za sebeskrivanje. Ali ve otvorenost nudi dovoljno zagonetnoga, jo i posve neovisno o nainu njezina bivanja. Otvorenost, nije li to ono najpraznije od praznoga? (usp. istina i bez-temelj). Tako se ona pojavljuje kada pokuavamo uzeti je takorei za sebe kao neku stvar. No ono otvoreno u koje bie uvijek stoji, ujedno se skrivajui, i to ne samo najblie upotrebljive stvari, doista je neto poput neke uplje sredine, npr. upljine pehara. Ali ovdje prepoznajemo da nije bilo kakva praznina samo obuhvaena zidovima i ostavljena neispunjenom stvarima, nego, obratno, uplja sredina ono je odredbenoutjecajno i nosee za zidovanje zidova i svojih rubova. Oni su samo odraz onoga iskonskog otvorenoga koje puta da mu otvorenost biva time to zahtijeva takvo zidovanje (oblik posude) oko sebe i prema sebi. Tako se u onome to obuhvaa odraava bivanje otvorenoga. Odgovarajue tome, samo bitnije i bogatije, moramo razumjeti bivanje otvorenosti onoga tu. Naravno, njegovo obrubljujue zidovanje nije neto dano kao stvar, tovie uope nije neko bie i ak niti bie uope, ve pripada samom bitku, uzdrhtanje dogoaja u namigivanju sebeskrivanja. U grkoj , ne-skrivenosti, iskusilo se: skrivenost i njezino djelomino i prigodno prevladavanje i odstranjenje. Ali ve to to s odstranjenjem (oduzimanje: -privativum) mora bivati upravo ono otvoreno, u koje stoji svako neskriveno, posebno se ne prati niti utemeljuje. Ili ovdje moramo pomisliti na ideju svjetla i svje282

tlosti u njihovu odnosu spram razotkrivanja kao nekog razabiranja i gledanja? Svakako (usp. tumaenje usporedbe sa piljom*). Ovdje se neto pokazuje usporedbom; i nae spominjanje pehara takoer je usporedba. Pa zar uope ne moemo dalje od usporedaba? Ne i da; jer, obratno, ni najosjetilniji jezik i tvorevina nikada nisu samo osjetilni nego prvo i ne samo uz to takoer razumljeni. No koliko je malo i provodna predodba svjetla mogla izraziti i podii u znanje ono otvoreno i njegovu otvorenost pokazuje se time to se nisu shvaali upravo krevina i ono iskreno ve se razvijala predodba u smjeru svijetljenja i vatre i iskre, zbog ega je zatim ubrzo ostao mjerodavnim samo jo neki uzroan odnos obasjanja, sve dok naposljetku nije sve otklizalo u neodreenu svijest i perceptio. Jednako kao to se ono otvoreno i otvorenost nisu pratili u njihovu bivanju (Grcima je prvo uope bilo zadano neto drugo), tako nije postajalo jasnim niti se podruju naelnog iskustva dodjeljivalo bivanje skrivenosti skrivanje. I ovdje je, doista grki, ono skriveno postajalo odsutnim, a gubilo se zbivanje skrivanja te time i nunost da se ono zasebno utemelji i sasvim shvati u svojoj unutarnjoj povezanosti s bivanjem otvorenosti te napokon i kao prvo da se to jedinstveno utemelji i kao pravlastita bit. Pokuaj toga je uvoenje i razvoj tu-bitka. To se moe dogoditi samo po ovjeku, i utoliko su prvi koraci za utemeljenje ovjekova tu-bitka, tu-bitka u ovjeku, ovjeka u tu-bitku vrlo dvoznani i nespretni, pogotovo kada, kao dosada, nedostaje svake volje da se razvijeno pitanje pojmi iz njega samoga i njegove temeljne namjere da doe do istine bytka i sve se upotrebljava samo za to da se ono odluujue svede na ono dotadanje i objasni se i time odstrani. Zato ni put osvjetenja ispravnosti i temelja njezine mogunosti neposredno nije ba uvjerljiv (usp. predavanje o istini 1930) jer se ne mie od predodaba ovjeka kao stvari (subjekt osoba i sl.) i u njemu se sve prireuje samo kao doivljaji ovjeka, a oni opet kao zgode.
* predavanje u zimskom semestru 1931/32 Vom Wesen der Wahrheit. Zu Platons Hhlengleichnis und Thetet (Gesamtausgabe Band 34)

283

V. UTEMELJENJE

217. Bit istine

I to osvjetenje moe samo naznaiti da se neto nuno jo nije pojmilo i zauzelo. To smo, tu-bitak, postie se samo nekim pomaknuem ovjekova bitka u cjelini, a to znai iz osvjetenja nude bitka kao takvog i njegove istine.

215. Bivanje istine

Jedno odluujue pitanje: je li bivanje istine kao krevina za sebeskrivanje utemeljeno na tu-bitku ili je smo to bivanje istine temelj za tu-bitak, ili vai oboje, i to u svakom od tih sluajeva pritom znai temelj? O tim se pitanjima moe odluiti samo ako se istina poima u naznaenoj biti kao istina bytka te tako polazei od dogoaja. to znai to: postavljen pred sebeskrivanje, ustezanje, oklijevanje biti stalan u svojemu otvorenom? Suzdranost i stoga temeljni ugoaj: prestravljenje, suzdranost, plahost. Tako neto darovano samo ovjeku i kada i kako.

216. Ishodite pitanja istine

sada se, kada pitanje istine ve odavno vie nije pitanje, ini potpuno proizvoljnim. No ipak iz toga slijedi suprotno: da to ishodite ima svoju jedinstvenu odreenost: naime u nudi koja ima korijene tako duboko da je za svakoga i nema: da pitanje o istini istinitoga uope ne iskusujemo i poimamo kao pitanje u njegovoj nunosti. Naprotiv, sve vea raskorijenjenost tjera ili u najgrublju prisilu mnijenja ili u ravnodunost ili u nejako oslanjanje na ono dotadanje.

217. Bit istine

Njoj je najdublje svojstveno da je povijesna. Povijest istine, zabljesnua i preobrazbe i utemeljenja njezine biti ima samo rijetke i daleko ratrkane trenutke. Ta se bit dugo ini ukoenom (usp. dugu povijest istine kao ispravnosti: , adaequatio), jer se trai i provodi samo ono
284

njome odreeno istinito. I tako dolazi do privida da je bit istine na temelju te nedokinute postojanosti ak vjena, pogotovo ako se vjenost zamilja kao puko trajanje. Stojimo li na kraju tako dugog vremena stvrdnjavanja biti istine i zatim pred vratima jednoga novog trenutka njezine zakrivene povijesti? Izreka: istina je kree skrivanje (usp. bez-dan) prvo znai da se utemeljuje neka krevina za ono sebeskrivajue. Sebeskrivanje bytka u krevini onoga tu. U sebeskrivanju biva bytak. Dogoaj nikada ne lei otvoreno na vidjelu kao neko bie, neko pribivajue (usp. Skok, Bytak). Do-goenje u svojem obratu nije sadrano ni samo u dozivu ni samo u pripadnosti, ni u jednome od toga dvoga, a ipak titranjem proishodi oba, i uzdrhtanje tog iz-titraja u obratu dogoaja najskrivenija je bit bytka. Tom skrivanju potrebna je najdublja krevina. Bytak treba tu-bitak. Istina nikada ne jest ve biva. Jer ona je istina bytka koji samo biva. Zato biva i sve to pripada istini, vrijeme-prostor i uslijed toga tada prostor i vrijeme. Ono tu biva i kao bivajue ujedno mora biti preuzeto u nekom bitku: tu-bitak. Zato ustojno izdravanje bivanja istine bytka. Ta je razdrtost zagonetka. Zato je tu-bitak ono izmeu izmeu bytka i bia (usp. Utemeljenje, 227. O biti istine, br. 13, str. 354???). Budui da je ta bit povijesna (usp. str. 342???), zato je pogotovo svaka istina u smislu istinitoga povijesno neko istinito samo ako je prije toga srasla natrag u neki temelj i time ujedno postala snagom koja unaprijed djeluje. Gdje se istina zakriva u lik uma i umnoga na djelu je njezina izopaenost, ona razorna mo onoga to je za-sve-valjano, ime svatko proizvoljno dobiva pravo i pojavljuje se ono zadovoljstvo: samo neka nitko ne stekne bitnu prednost spram drugoga. Ta je arolija opevaljanosti ono to je uvrstilo vladavinu tumaenja istine kao ispravnosti i uinilo je gotovo nedodirljivom. To se na kraju pokazuje u tome da se ak i ondje gdje se vjeruje kako se poima neto od povijesne biti istine dolazi samo do izvanjskog historizma: misli se da istina ne vai vjeno nego samo na
285

V. UTEMELJENJE

221. Istina kao bivanje bytka

rok. No to je mnijenje samo kvantitativno ogranienje opevaljanosti i treba mu, da bi postalo tako neim, pretpostavka da je istina ispravnost i valjanost. Povrnost tog miljenja zatim se jo poveava kada se naposljetku to dvoje pokuava pomiriti, vjena valjanost po sebi s onom vremenito ogranienom.

Gdje stoga ispravnost predodreuje ideju istine, zatrpani su svi putovi prema njezinu iskonu.

220. Pitanje o istini

Onako kako je sklopljena njezina fuga, tako ovo ostaje neko sklapanje nas od strane povijesti bitka, ukoliko jo imamo snage odravati se u njezinoj rijeci. Pitanje o istini, u ocrtanom smislu i samo u njemu, za nas je glavno prethodno pitanje kroz koje se prvo moramo probiti. Samo se tako utemeljuje neko podruje odluivanja za bitna osvjetenja. (Usp. odvojenu razradu pitanja o istini kao pred-pitanja u usmjerenju na vrijeme-prostor). Pitanje o istini je pitanje o bivanju istine. Sama istina je ono u emu ono istinito ima svoj temelj. Temelj ovdje: 1. ono u emu je neto sklonjeno, u to zadrano; 2. ime proiznueno; 3. to kroza nj stri. Ono istinito: to stoji u istini i tako postaje bivstvujuim odn. nebivstvujuim. Istina: krevina za skrivanje (istina kao ne-istina), u sebi prijeporna i nitavna i iskonska prisnost (usp. Utemeljenje i frankfurtska predavanja*), i to zato to Istina: istina bytka kao dogoaj. Ono istinito i biti ono istinito ujedno pri sebi ono neistinito, ono iskrivljeno i njegove preinake. Bivanje istine.

218. Naznaivanje bivanja istine

Kada kaemo: istina je krevina za skrivanje, tada se time bivanje samo naznauje time to se imenuje bit. No to imenovanje ujedno treba naznaiti da tumaenje bivanja istine stoji u sjeanju na , tj. ne na puko doslovce prevedenu rije, u ije podruje tada ipak opet pada uvrijeeno shvaanje, nego na kao ime za prvo zabljesnue same istine i to nuno u jedinstvu s poetnim imenovanjem bia kao . No naznaivanje biti mora znati da se krevina za skrivanje mora razviti kako s obzirom na vrijeme-prostor (bezdan) tako i s obzirom na prijepor i sklanjanje.

219. Fuga pitanja o istini

Istina je ono iskonski istinito. Ono istinito je ono najbivstvujuije. Bivstvujuiji od svakog bia je sm bytak. Ono najbivstvujuije vie ne jest nego biva kao bivanje (dogoaj). Bytak biva kao dogoaj. Bit istine je kree skrivanje dogoaja. Kree skrivanje biva kao utemeljenje tu-bitka; no utemeljenje dvoznano. Utemeljenje tu-bitka zbiva se kao sklananje istine u ono istinito, koje tako tek postaje. Ono istinito omoguava da bie bude bivstvujue. Ako bie tako stoji u ono tu, ono postaje pred-oivim. Utemeljena je mogunost i nunost ispravnoga. Ispravnost je nezaobilazan izdanak istine.
286

221. Istina kao bivanje bytka**

Istina: krevina za sebeskrivanje (tj. dogoaj; oklijevajue ustegnue kao zrelost, plod i darivanje). Ali istina ne jednostavno krevina, nego upravo krevina za sebeskrivanje.
* Der Ursprung des Kunstwerkes (Holzwege (Gesamtausgabe Band 5)) ** usp. Predpogled, 9. Pregled

287

V. UTEMELJENJE

225. Bit istine

Bytak: dogoaj, u povratnom titranju nitavan i tako prijeporan. Iskon prijepora bytak ili nebitak. Istina: temelj kao bezdan. Temelj ne: odakle, nego u to kao ono pripadno. Bezdan: kao vrijeme-prostor prijepora; prijepor kao prijepor zemlje i svijeta, jer odnos istine spram bia! Prvo (poetno) sklanjanje, pitanje i odluka. Pitanje o istini (osvjetenje), staviti njezinu bit na odluivanje. Iskon i nunost odluke (pitanja). Pitanje: moramo li (bitno) pitati, i ako da, zato? Pitanje i vjera.

223. Bit istine (njezino izopaenje)

Ako istina biva kao krevina onoga sebeskrivajueg, i ako biti, odgovarajui nitetnosti bitka, pripada izopaenje, ne mora li se onda u njoj proiriti izokretanje biti, tj. iskrivljenje krevine kao privida biti i stoga to iskrivljenje dovedeno do krajnosti, do onoga najpovrnijega, svedeno na izlobu, glumatanje? Pozornica oblikovanje zbiljskoga kao zadaa scenografa! Ako ponekad glumatanje dolazi do moi, kako je tada s biti? Ne mora li ona onda kao temelj utemeljivati skriveno i u tiini, toliko da za to jedva netko zna? Ali kako je ona tada jo temelj? Openito gledano? Ali nije li bit bitka jedincatost i rijetkost zauenja? Prava izopaenost istine u njezinu priopavanju oznaena kao zabludjelost. Ta odredba jo iskonskija u nitenju onoga tu. S druge strane najvia izopaenost ipak ba u prividu izlaganja. Dvostruko znaenje izopaenosti.

222. Istina
Samo ako stojimo u krevini iskusujemo sebeskrivanje. Istina nikada nije sistem sklopljen iz reenica na koji bi se moglo pozvati. Ona je temelj koji povlai natrag k sebi i stri, koji nadvisuje ono skriveno ne ukidajui ga, ugoaj koji ugaa kao taj temelj. Jer taj temelj je sm dogoaj kao bivanje bytka. Dogoaj nosi istinu = istina stri kroz dogoaj dogoaj.

224. Bit istine

Kako je neznatno nae znanje o bogovima, a kako je pak bitno njihovo bivanje i propadanje u otvorenosti skrivenosti onoga tu, u istini? No to nam tada iskustvo biti same istine mora kazivati o dogoaju? Kako pak doista moemo izmuknuti tu kazu? Istina je ono prvo istinito, i to kree-skrivajue, bytka. Bit istine lei u tome da ona biva kao ono istinito bytka i tako postaje iskonom za sklanjanje onoga istinitoga u biu, ime ovo tek postaje bivstvujue. Pred-pitanje o istini ujedno je temeljno pitanje o bytku, on kao dogoaj biva kao istina.

Pitanje o istini
Pitanje o istini zvui vrlo zahtjevno i pobuuje dojam da se, usprkos piitanju, zna to je ono istinito. A ipak piitanje ovdje nije puka predigra da bi se neto neupitno prikazalo kao da se za nj izborilo. Piitanje je ovdje poetak i kraj. A istina se misli kao upitna bit istinitoga, neto vrlo privremeno i sporedno za svakoga tko eli izravno zgrabiti i posjedovati ono istinito. I kada bi tu bilo nekog izlaza, onda bi lozoja pitanje o istini morala pritajiti u nekom koje drukije zvui, naizgled bezazlenom, kako bi se izbjegao svaki dojam da se ovdje obeavaju veliki proglasi.

225. Bit istine

je krevina za sebeskrivanje. Ta prisno-prijeporna bit istine pokazuje da je istina iskonski i bitno istina bytka (dogoaj).

288

289

V. UTEMELJENJE

226. Krevina skrivanja i

Ali ostaje pitanje iskusujemo li mi tu bit istine dovoljno bitno, da li u svakom odnosu spram bia preuzimamo ono sebeskrivanje, te time oklijevajue ustegnue, svaki put na njegov vlastiti nain kao do-goenje i tom dogoenju pre-vlaujemo sebe. Prevlaujemo samo tako da putamo da se smo dano bie proishodi, proizvodi, stvara, uva i djeluje po pripadnom mu nalogu kako bismo utemeljili krevinu, da ona ne bi postala prazninom u kojoj se sve pojavljuje samo jednako razumljivo i ovladivo. Sebeskrivanje stri kroz krevinu i samo ako se to zbiva, ako ono prijeporno u svojoj prisnosti proima ono tu, moe uspjeti naputanje neodreenog i kao takvog uope ne shvaenog podruja pred-oavanja i do-ivljavanja i pokuaj ustojnosti tu-bitka. Tek kada sebeskrivanje proima sva podruja proizvedenoga i stvorenoga i trgovanoga i rtvovanoga, bitno ih prepleui jedno s drugim, i odreuje krevinu te tako ujedno biva nasuprot onome sebezatvarajuem unutar njih, tek se tada die svijet te ujedno s njim (iz istodobnosti bytka i bia) stie zemlja. Sada je na trenutak povijest. Istina, dakle, nikada nije krevina nego biva kao skrivanje jednako iskonski i prisno s krevinom. To dvoje, krevina i skrivanje, nisu dvoje nego bivanje jednoga, same istine. Time to istina biva, istina postaje, dogoaj postaje istina. Dogoaj dogaa, time se na kae nita drugo nego: on i samo on postaje istina, postaje to to pripada dogoaju, tako da je upravo istina bitno istina bytka. Svako pitanje o istini, kojim se ne misli tako daleko naprijed, misli prekratko. ak i ono sasvim drugo tumaenje, srednjovjekovno tumaenje onoga verum kao odredbe onoga ens (bia), koje se kree podrujem provodnog pitanja (metazike) i uz to je jo iskorijenjeno iz svojega najblieg grkog tla, jo je jedan prizor te unutarnje povezanosti istine i bytka. Ali to piitanje o dogoaju ipak se ne treba mijeati s onim posve drugim, posve na istini kao ispravnosti predoavanja (intellectus) sazdanim odnosom bia (ens) s pred-oenou u intellectusu divinusu, odnosom koji ostaje ispravan samo uz pretpostavku da je omne ens (izuzimajui Deusa creatora) ens creatum; pri emu se ontoloki gledano i Deus poima polazei od creatio, ime se u toj vrsti lozoje dokazuje ono to je mjerodavno u izvjetaju o
290

stvaranju Staroga zavjeta. A uvid u tu vezu sada je tim bitniji stoga to ona ostaje posvuda sauvana jo i u metazici novoga vijeka, pa i ondje gdje se odavno i ak naelno odustalo od srednjovjekovnog usmjerenja crkve na vjersko dobro. Upravo vie puta preinaena vladavina kranskog miljenja u poslije- i protukranskom dobu oteava svaki pokuaj odmicanja od tog tla i poetnog miljenja temeljnog odnosa bytka i istine iz iskonskijeg iskustva.

226. Krevina skrivanja i

- znai neskrivenost i smo ono neskriveno. Ve se u tome naznauje da se smo skrivanje iskusuje samo kao ono to treba odstraniti, to se mora ukloniti (-). I zato piitanje i ne smjera na smo skrivanje i njegov temelj; i zato takoer, obratno, ono razotkriveno postaje bitnim samo kao takvo; opet ne razotkrivanje, i to ak kao krevina u kojoj sada uope smo skrivanje dolazi na otvoreno. Ali time se skrivanje ne ukida nego tek postaje shvatljivim u svojoj biti. Istina kao krevina za skrivanje zato je bitno drukiji nabaaj nego , premda upravo pripada u sjeanje na nju, a to sjeanje njemu (usp. str. 352???). Krevina za skrivanje kao iskonski-jedinstvena bit bezdan je temelja, kao koji biva ono tu. Zavaravajui izraz: istina je ne-istina, ostaje previe pogreno protumaiv da bi mogao sigurno upuivati na pravi put. No on ipak treba naznaiti ono zaudno to lei u novom nabaaju biti krevinu za skrivanje i to kao bivanje u dogoaju. Na kakvu se to ustojnu suzdranost tu-bitka time po rangu rauna ako se ta bit istine treba podii u znanje kao ono iskonski istinito? Tek sada postaje razgovjetnijim i iskon zabludjelosti te mo i mogunost naputenosti od bitka, skrivanje i pri-krivanje: vladavina netemelja. Puka uputa na za objanjenje biti istine koja se ovdje poloila u temelj ne pomae daleko jer se u ne iskusuje upravo zbivanje razotkrivanja i skrivanja i ne poima se kao temelj, budui da piitanje ostaje odreeno polaenjem od , bie kao bie.
291

V. UTEMELJENJE

227. O biti istine

No drukije je kod krevine za skrivanje. Ovdje stojimo u bivanju istine, a ona je istina bytka. Krevina za skrivanje ve je povratno titranje obrata dogoaja.

*
to znai: stajati u krevini skrivanja i izdravati je? Temeljni ugoaj suzdranosti. Ono odlikovno povijesno jednokratno te ustojnosti, koje e ovdje prvo i jedino odluivati o onome istinitom. Kakvu postojanost ima ta ustojnost? Ili drukije pitano: tko moe i kada i kako biti tu-bitak? Kako ovdje pripremi tog bitka moe pomoi poetno osvjetenje mislilakog kazivanja? Zato u ovom trenutku poticaj mora dati to sada, a to znai pitajue znanje? Ukoliko je tek sada ve prethodni pjesnik, Hlderlin, u svojem neponovljivom pjesnitvu i djelu naa nunost?

*
Ali dosadanji pokuaji u Bitku i vremenu i sljedeim spisima da ta bit istine zamijeni ispravnost pred-oavanja i iskazivanja kao temelj samog tu-bitka morali su ostati nedostatni jer su se jo uvijek provodili radi odbijanja te time ipak uvijek imali za orijentir ono to se odbija te time onemoguavali znanje biti istine iz temelja, iz temelja kao koji sama bit biva. Kako bi to uspjelo nuno je vie ne zadravati kazivanje o biti bytka, opet mislei da bi se, usprkos uvidu u nunost prethodnog nabaaja, na kraju od dosadanjega korak po korak ipak mogao utrti neki put do istine bytka. Ali to uvijek mora zavriti neuspjehom. I makar nova opasnost toliko jaala da sada dogoaj odmah postaje samo imenom i upotrebljivim pojmom iz kojega se eli deducirati neto drugo, o njemu se ipak mora kazivati; ali opet ne odvojeno u nekom spekulativnom raspravljanju nego u proiznuenom osvjetavanju, odravanom nudom naputenosti od bitka.

227. O biti istine*

1. Biva li istina i zato? Zato to samo tako bivanje bytka. Zato bytak? 2. Bit istine utemeljuje nunost onoga zato te time piitanja. Pitanje o istini zbiva se radi bytka, koji treba pripadnost nas kao onoga to utemeljuje tubitak. 3. Prvo pitanje (1) u sebi je odredba biti istine. 4. Kako postaviti pitanje o istini. Polaziti od bitne dvoznanosti: istina miljena kao ono istinito; ali ono istinito je istina kao kree skrivanje dogoaja. To svjetlo je na poetku neka svjetlost, ali bez sjaja i koje ne zrai. Smo skrivanje tim svjetlije, prosijavajui dubinu skrivenosti. 5. Kako dugo prenoeni pojam istine kao ispravnosti ne samo da prvo vodi pitanje nego i naznauje da se odgovor na pitanje mora mjeriti po nekoj ispravnosti te se dakle bit istine moe oitati s neega unaprijed danog koje nam nju prikazuje. 6. Istinu u biti prvo razviti kao kree skrivanje (prikrivanje i zakrivanje).
* usp. predavanje 1930. Vom Wesen der Wahrheit; Anmerkungen zu Sein und Zeit 44

*
Krevina skrivanja ne znai ukidanje skrivenoga i njegovo oslobaanje i pretvaranje u ono neskriveno nego upravo utemeljenje bezdanog temelja za skrivanje (oklijevajue ustezanje). U mojim se dosadanjim pokuajima nabaaja te biti istine nastojanje razumijevanja uvijek prvo odnosilo na pojanjavanje nain krevine i preinaka skrivanja i njihove bitne supripadnosti (usp. npr. predavanje o istini iz 1930.). Ako je dolazilo do odredaba kao: tu-bitak je ujedno u istini i neistini, onda se ta reenica odmah uzimala moralno-svjetonazorski, a nije se shvaalo ono odluujue lozofskog osvjetenja, bivanje onoga ujedno kao temeljne biti istine, izostajalo je iskonsko shvaanje ne-istine u smislu skrivanja (a ne recimo netonosti).
292

293

V. UTEMELJENJE

228. Bit istine je ne-istina

7. Istina kao temelj vrijeme-prostora, ali zato ujedno bitno odrediva tek polazei od njega. 8. Vrijeme-prostor kao poprite trenutka iz obrata dogoaja. 9. Istina i nunost sklanjanja. 10. Sklanjanje kao prepiranje prijepora svijeta i zemlje. 11. Povijesno nune staze sklanjanja. 12. Kako tek u sklanjanju bie postaje bivstvujuim (usp. Skok, 152. Stupnjevi bytka). 13. Kako se tek u retrospektivnom premjeravanju prethodnog puta razvija podruje u kojemu se i koje se zbiva kao razlikovanje bytka i bia (usp. Skok, 151. Bitak i bie). Tu-bitak bivajui kao ono izmeu.

*
S obzirom na sve veu opustoenost i izoblienost lozoje, dugorono bi se dobilo neto bitno ve kada bi uspjelo postavljanje pitanja o istini iz njegove nunosti na pravi nain. Njegova nunost izvire iz nude naputenosti od bitka. Pravi nain postavljanja pitanja jest prijelaz k iskonskoj biti uz pojanjavanje ishoda, vladajueg pojma ispravnosti. Ujedno se mora pojmiti da se istinom u obratu tek odreuje istina biti i bivanja te se zato od poetka ne moe traiti i zahtijevati neki pojam biti u smislu nekog obuhvaanja najopenitijih, svakome odmah dostupnih svojstava ispravnim rodnim pojmom; tovie, moe se traiti neto vie, po emu se ujedno moe procijeniti ve dugo vladajua raskorijenjenost pitanje o istini. Odavde gledano, a to znai nuno povijesno iskueno, istina je pomaknue u premjetenost. Da ta premjetenost na neki nain uvijek postoji, otkad jest ovjek i ako je on povijestan, i da ipak ostaje zakrivena, to u bitnome poiva na vladavini ispravnosti. U skladu s njom, ovjek stoji i nalazi se odmah i samo u neemu nasuprotnom ( , cogito cogitatum, svijest svjesno). Iz tog nasuprotnoga on uzima i oekuje ispunjenja svojih zahtjeva. U tome nasuprotnom odvija se sve ono za to ovjek misli da se njega pitalo. Tu pripada i vladavina transcendencije (usp. Doigra, 110. , platonizam i idealizam).
294

I ovdje je najdublji temelj za zakrivenost i prikrivenost tu-bitka. Jer to je, usprkos svom protivnitvu onome ja, jednoznanije i neupitnije od toga da se ja, da se mi, nalazimo nasuprot predmetima; pri emu smo mi i ja tek ono neupitno koje se mirno moe ostaviti za leima. I zato se ipak ne usuuje ii tako daleko s osvjetenjem, pa ni samo unutar tog temeljnog stava, da se vidi: mi nismo dali nita vie, to bi odslikano i prikazano moglo biti ono istinito. Kada bi samo priznanje sezalo tako daleko, tada bi se ve moralo javiti pitanje moe li uope ispravnost, koja je tek utemeljila takvo pred-oavanje bia i samoga predoavajuega (a ne da ga recimo pretpostavlja), kao bit istine utemeljivati i odreivati potragu za onim istinitim i polaganje prava na nj. Osim toga, takva ispravnost nikada ne bi izvodila iz nude naputenosti od bitka nego bi je samo iznova zakrivajui potvrivala i zahtijevala. No to znai da se sada moramo odvaiti na nabaaj biti istine kao kreeg skrivanja i pripremiti pomaknue ovjeka u tu-bitak? Po-maknuti iz onog poloaja u kojemu sebe nalazimo: u divovskoj praznini i opustoenosti, stijenjeni u ono naslijeeno koje je kao takvo postalo nespoznatljivim, bez mjerila te prije svega bez volje da se ona ispitaju, a pusto je skrivena naputenost od bitka.

228. Bit istine je ne-istina*

Tom se reenicom, svjesno proturjeno uoblienom, treba izraziti to da istini pripada ono nitavno, ali nipoto ne samo kao neki manjak nego kao ono to prua otpor, ono sebeskrivanje koje dolazi u krevinu kao takvu. Time je iskonski odnos istine spram bytka shvaen kao dogoaj. Usprkos tome, valja razmisliti o namjeri te reenice da se takvim zauenjem priblii zaudna bit istine. Posve iskonski pojmljeno, u njoj lei najbitniji uvid i ujedno uputa na prisnost i prijepornost u samom bytku kao dogoaju.
* usp. frankfurtska predavanja Der Ursprung des Kunstwerkes (Holzwege (Gesamtausgabe Band 5, str. 36ff., osobito str. 40f.))

295

V. UTEMELJENJE

232. Pitanje o istini kao povijesno osvjetenje

229. Istina i tu-bitak

Krevina za sebeskrivanje kri se u nabaaju. Bacanje nabaaja zbiva se kao tu-bitak, a baca tog bacanja uvijek je onaj samo-bitak u kojemu ovjek postaje ustojan. Svaki nabaaj ono to je stavljeno u njegovu krevinu i tako osloboeno dovodi u povratni odnos spram nabacivaa i obratno: on sam postaje nabaciva tek time to na sebe uzima tu vezu. Ni ono to je stavljeno u nabaaj nikada nije neko po-sebi naprosto niti se nabaciva ikada moe postaviti isto za sebe, nego je taj prijepor, da se svako od njih, ukljuujui i povratno se odnosei, okree spram svakoga, posljedica prisnosti koja u biti istine biva kao krevina onoga sebeskrivajueg. Ovdje se nita ne moe pojmiti pomou puke izvanjske dijalektike odnosa subjekta i objekta nego sm taj odnos, utemeljen na ispravnosti kao izdanku istine, ima svoje porijeklo iz biti istine. Dodue, sada se moraju pokazati taj iskon prijepora i on sam. Za to nije dovoljno sjetiti se samo krevine i njezina uspostavljanja nabaajem nego prvo toga da krevina dri ono sebeskrivajue u otvorenome i omoguava da namaknue koje iz toga slijedi kao odredbeno ugaa samobitak nabacivaa. Tek se tako uope zbiva pre-vlaenje bitku i u njemu privlaenje samom bacau, ime on sm tek dospijeva u krevinu (onoga sebeskrivajueg), postaje ustojan u onome tu. to bitnije bytak pripada tu-bitku, i obratno, to je iskonskije protivnitvo njihova meusobnog neputanja. Nabaciva mora preuzeti ukljuenje i tek se time izraava baenost, ukoliko se pokazuje da nabaciva pripada samome onom to je krevinom otvoreno i dovedeno na vidjelo.

Gdje to objanjenje doivljava neuspjeh, ljudi se okreu onome neobjanjivom ili tvrde da je ono to se ne moe objasniti zbog toga nebivstvujue. Ali ono neobjanjivo (transcendentno) tako je samo posljedica pomame za objanjenjima i, umjesto da bude neko vie, smo je ponienje. Skriveni temelj svega toga lei pak u prvenstvu i polaganju prava na ispravnost, a to pak u nedostatku snage za bit same istine, tj. za znanje o onome to nosi odnosno koi sva nastojanja oko istinitoga, ma koliko iskrena bila.

231. Kako istina, , postaje ispravnou

Pri emu se istina, , jedva uje, dodue mona, ali neutemeljena, a takoer i sama ne doista utemeljujua. Ispravnost dovodi do prvenstva, a zatim odnos subjekta i objekta. Budui da vladavina ispravnosti ve ima svoju dugu povijest, njezino se porijeklo i mogunost neega drugog zapaaju tek teko i polako. Sa ve , iskonski kao sabiranje, a zatim kao govor i kaza. To to iskaz postaje prvenstvenim mjestom za istinu jedna je od najzaudnijih pojedinosti njezine povijesti, iako je za nas to ipak uobiajeno. Ali zato postaje tim tee, neovisno o shvaanju samog bivanja, istinu i ono istinito i dalje iskonski traiti i pohranjivati posvuda gdje je uope ne slutimo. To raskorjenjivanje istine odvija se usporedno sa zakrivanjem biti bytka. Ukoliko je ispravnost bitna ako se polazi od ureenja i sklanjanja (jezik)?

230. Istina i ispravnost

Prvenstvo ispravnosti utemeljuje i ini samorazumljivim zahtjev za objanjenjem u smislu izvoenja bia kao proizvodivoga iz drugog bia (mathesis, mehanika u najirem smislu).
296

232. Pitanje o istini kao povijesno osvjetenje

Ovdje se ne misli na historijsko izvjetavanje o mnijenjima i naucima koji su govorili o pojmu istine.
297

V. UTEMELJENJE

233. Ukljuenje tumaenja usporedbe sa piljom...

Filozoja u drugom poetku povijesna je u biti, i u tom pogledu sada mora proizlaziti i jedna iskonskija vrsta sjeanja na povijest prvog poetka. Pitanje je koja su temeljna kretanja biti istine i uvjeta njezina tumaenja nosila i nosit e zapadnu povijest. Dva odlikovana temeljna stava u toj povijesti obiljeavaju Platon i Nietzsche. I to Platon (usp. tumaenje usporedbe sa piljom*) kao onaj mislilac kod kojega jo posljednje prosijavanje one postaje razgovijetnim u prijelazu k istini iskaza (usp. takoer Aristotel, Metazika IV). I Nietzsche, kod kojega se zapadna predaja sabire u novovjekovnoj i prije svega pozitivistikoj verziji 19. stoljea i ujedno se istina dovodi u bitnu suprotnost spram umjetnosti i time supripadnost s njom, oboje kao temeljni naini volje za mo kao biti bia (essentia), ija existentia imenuje vjeno vraanje jednakoga.

233. Ukljuenje tumaenja usporedbe sa piljom (1931/32 i 1933/34) u pitanje istine

1. Zato je to tumaenje povijesno bitno? Zato to ovdje jo u jednom izvedenom osvjetenju postaje vidljivo kako ujedno jo bitno nosi i vodi grko piitanje o onome , a ipak i kako se ona upravo tim piitanjem, postavljajui pojam , dovodi do sloma. 2. Ujedno se dalje u prolosti pokazuje: taj slom nije slom nekog uspostavljenoga i ak posebno utemeljenoga. U poetnom grkom miljenju nije se inilo ni jedno ni drugo, usprkos Heraklitovoj reenici o onome i Parmenidovoj pounoj pjesmi. No je ipak bitna u svem miljenju i pjevanju (tragedija i Pindar). 3. Samo ako se to iskusilo i ispostavilo moe se pokazati na koji se tada nain i u stanovitom smislu nuno mora sauvati jedan ostatak i privid te , budui da se ipak i istina kao ispravnost i upravo ona mora skloniti u nekom ve otvorenome (usp. o isprav* predavanje u zimskom semestru 1931/32 Vom Wesen der Wahrheit. Zu Platons Hhlengleichnis und Thetet (Gesamtausgabe Band 34)

nosti). Ono po emu se ravna pred-oavanje mora biti otvoreno, i otvoreno mora biti ono emu se primjerenost treba objelodaniti (usp. ispravnost i odnos subjekta i objekta; tu-bitak i pred-oavanje). 4. Sagledamo li povijest te polazei od usporedbe sa piljom, koja tako ima kljuno mjesto, unatrag i unaprijed, onda se moe posredno procijeniti to znai tek mislilaki podizati, razvijati u biti i utemeljivati istinu kao . I da se to u dosadanjoj metazici, a ni u prvom poetku ne samo nije zbivalo, nego se nije moglo zbivati. 5. Utemeljenje biti istine kao raskrivanje prvog prosijavanja u tada nije samo preuzimanje rijei i njezina prikladnog prijevoda kao neskrivenost nego se radi o tome da se bit istine iskusi kao krevina za sebeskrivanje. Kree skrivanje mora se utemeljivati kao tu-bitak. Sebeskrivanje mora dospijevati u znanje kao bivanje samoga bytka kao dogoaja. Najdublji odnos bytka i tu-bitka u svojem obratu postaje vidljiv kao ono to proiznuuje temeljno pitanje i prisiljava na nadilaenje provodnog pitanja te time sve metazike, nadilaenje u inu u vrijeme-prostornosti onoga tu. 6. Budui da sada pak sama istina i njezin pojam u skladu s dugom povijeu i zbrkanom predajom, u kojoj se skupilo mnogo toga, vie nije u pitanju ni u kakvom jasnom i nunom obliku, tumaenja povijesti pojma istine i osobito tumaenja usporedbe sa piljom takoer su oskudna i ovise o tome to je tko prethodno sam preuzeo iz platonizma i nauka o sudovima. Nedostaju temeljni stavovi za neki nabaaj onoga to se u usporedbi sa piljom kazuje i to se u tom kazivanju odvija. Zato je prvo nuno uope izloiti neko zatvoreno tumaenje usporedbe sa piljom, koje bi potjecalo iz pitanja istine, te ga upotrijebiti kao uvod u podruje tog pitanja i kao vodilicu k nunosti tog pitanja, uz sve zadrke koje vrijede za takve neposredne pokuaje; jer temelj i perspektiva nabaaja tumaenja i njegovih koraka kao nerazjanjeni ostaju pretpostavljeni i pojavljuju se kao nasilni i samovoljni.
299

298

V. UTEMELJENJE

234. Pitanje o istini (Nietzsche)

234. Pitanje o istini (Nietzsche)

Onaj tko posljednji i najstrasnije pita o istini je Nietzsche. Jer on s jedne strane polazi od toga da mi nemamo istinu (XI, 159)*, a s druge ipak pita to je istina, pa ak i koliko ona vrijedi (VII, 471)**. Pa ipak, Nietzsche ne pita iskonski o istini. Jer on najee tom rijeju uvijek misli ono istinito, i gdje pita o biti istinitoga, to se zbiva zapleteno u predaju, a ne iz nekog iskonskog osvjetenja na taj nain da se to osvjetenje istodobno poima kao bitna odluka i o onome istinitom. Dodue, ako se pita iskonskije, onda to nikada ne jami neki izvjesniji odgovor ve, naprotiv, samo neku viu upitnost biti istine; i ta nam je dostojnost piitanja potrebna; jer bez nje ono istinito ostaje ravnodunim. No Nietzsche u svojem osvjetenju istine ne dolazi do rjeenja, jer on 1. dovodi istinu u odnos sa ivotom (bioloko-idealistiki) kao osiguranje njegova opstanka. ivot se jednostavno shvaa kao temeljna zbilja i pripisuje mu se openiti karakter postajanja. 2. Ali Nietzsche istodobno bitak, posve u smislu najstarije platonovske predaje, shvaa kao ono postojano, i kao to on je, polazei od ivota i s obzirom na ivot, ono utvreno i tako svaki put istinito. 3. Taj pojam istine, usmjeren spram ivota i odreen polazei od naslijeenog pojma bitka, povrh toga se posve kree preuzetim stazama, ukoliko je istina odredba i rezultat miljenja i pred-oavanja. Zaetak tog uvrijeenog mnijenja kod Aristotela. Sve to to se preuzelo bez pitanja spreava iskonsko piitanje o biti istine.
* F. Nietzsche, Nachgelassene Werke. Unverffentlichtes aus der Zeit des Menschlichen, Allzumenschlichen und der Morgenrthe (1875/76-1880/81). U: Nietzsches Werke (Grooktavausgabe) Bd. XI. Leipzig (Krner) 1919, str. 159 ** F. Nietzsche, Zur Genealogie der Moral. U: Nietzsches Werke (Grooktavausgabe), Bd. VII. Stuttgart (Krner) 1921, str. 471.

Ukoliko je ta bit za Nietzschea naravno u samom sreditu njegovih posljednjih razmiljanja (usp. njegovu reenicu o odnosu istine (znanja) i umjetnosti, usp. nauk o perspektivi nagon), sve dobiva neku novu ivost, no koja ne moe zavarati o krhkosti osnova, pogotovo ne ako pomislimo na to da Nietzsche ipak na svoj nain eli prevladati platonizam. Dodue, usprkos svemu ini se da je Nietzsche ipak i bit istine opet ukljuio u ivot. Ali je li njemu jasna istina tog shvaanja ivota i time volje za mo i vjenog vraanja jednakoga? Na njegov nain zacijelo jest, jer on te nabaaje bia razumije kao pokus koji inimo s istinom. Ta lozoja treba biti osiguranje opstanka ivota kao takvog, naime tako da ga oslobaa upravo u njegovim neprestinim mogunostima. I vjerojatno u tome lei korak u Nietzscheovu miljenju ije razmjere mi jo ne moemo procijeniti jer smo mu preblizu i zato jo prisiljeni sve promatrati previe u onom vidokrugu (ivota) koji je Nietzsche zapravo elio prevladati. Tim nunijim za nas postaje da pitamo iskonskije i tako upravo ne padnemo u zabludu da smo time zavrili s Nietzscheovim piitanjem. Ono to toliko oteava i gotovo onemoguava Nietzscheovo najvlastitije miljenje je uvid da bivanje istine znai: tu-bitak, tj. stajati usred krevine onoga sebeskrivajueg i iz toga crpsti temelj i snagu ovjekova bitka. Jer usprkos naznakama perspektivizma, istina ostaje umotana u ivot, a sam ivot gotovo postvareno sredite volje i snage koje eli svoje uzvisivanje i nadvisivanje. Ono odmaknuto stajanje van u nepoznato, koje je za Nietzschea svakako bilo temeljno iskustvo, nije mu moglo ako dobro vidim postati utemeljenim sreditem njegova piitanja; i to zato to je on bio uhvaen u gore (str. 362???) spomenut trostruki zaplet s onim naslijeenim. I tako dolazi do toga da se Nietzschea prvo i jo dugo ne poima iz njegove najskrivenije misaone volje nego ga se smjeta u uobiajene vidokruge vladajueg miljenja i svjetonazor 19. stoljea kako bi se, razlikujui ga od njih i dakle ipak uz njihovu pomo, nalo ono to je njegovo vlastito i novo i to se iskoristilo. Ali nain na koji suoavanje s Nietzscheom svladava i ne svladava njegovo shvaanje istine mora postati ugaonim kamenom
301

300

V. UTEMELJENJE

235. Istina i pravcatost

odluivanja o tome hoemo li njegovoj pravoj lozoji pomoi da doe do svoje budunosti (ne postajui nieancima) ili emo ga historijski svrstavati. ini se da se Nietzsche sputa najdublje u bit istine ondje gdje postavlja pitanje: to znai sva volja za istinu? i gdje znanje o tom pitanju opisuje kao na problem (VII, 482)*. Njegovo je rjeenje: volja za istinu je volja za privid i to nuno kao neka volja za mo, osiguranje opstanka ivota, i ta volja najvie u umjetnosti, zbog ega je ona vrednija od istine. Ali volja za istinu prema tome je dvoznana: kao utvrivanje, ona je odbojnost spram ivota, a kao volja za privid kao uznoenje ona je uzdizanje ivota. to ta volja hoe kod nas, to je Nietzscheovo pitanje. A ipak ni to pitanje ni to znanje o tom pitanju nisu iskonski (posve neovisno o shvaanju ivota i tumaenju bitka). Jer to je istina, to je za Nietzschea rijeeno, a tumaenje koje on daje biti (usp. str. 362???f.) smatra dovoljno utemeljenim da bi se odmah poduhvatio naizgled otrijeg i iskonskijeg pitanja (jer je povezano s voljom za mo). No to je istina i prije svega: odakle znamo to je istina? Ne pretpostavlja li istinu ve pitanje to istina jest, i kakva je to pret-postavka i kako je sustii? Za Nietzschea je istina uvjet ivota koji je sm protiv ivota. Dakle ivotu je potrebno to protiv ega (to se ovdje javlja? odnos spram bia kao takvog koji nije iskuen iz temelja i doveden na vidjelo niti utemeljen na predodbi i miljenju?). Ali budui da je ivot ve sama zbiljnost u smislu najmnogoznanijeg idealizma, koji se odaje pozitivizmu, istina se unaprijed mora shvatiti samo kao puki uvjet, ukljuen u ivot. Zato posljednje i naizgled iskonsko pitanje ostaje samo ono o njezinoj vrijednosti: u kojem je smislu ona uvjet ivota, da li sniavajuem, umirujuem, suosiguravajuem ili uzvisujuem. No kako uope dolazi do mjerila vrijednosti za ivot? Zahtijeva li ono smo odluke o svojim uvjetima? Koji ivot? I ako to zahtijeva, onda je pitanje kako sami uvjeti i odluke o njima pripadaju ivotu i to tada znai ivot.
* F. Nietzsche, Zur Genealogie der Moral, n. n. mj., str. 482.

Ako je volja za mo htijenje-preko-sebe i na taj je nain dolaenje-k-sebi-samom, onda se istina, naravno drukije razumljena nego kod Nietzschea, pokazuje kao uvjet volje za mo. To preko-sebe, ako nije samo neko brojano poveanje, nego otvaranje i utemeljenje, zahtijeva otvorenost vrijeme-prostora. Tako gledano, istina nije samo kao volja za istinu jedan uvjet ivota nego je temelj njegove essentiae kao volja za mo. Naravno, ovdje se pokazuje itava mnogoznanost ivota i ostaje pitanje moe li se ovdje i kako odrediti neka hijerarhija, recimo sukladno Leibnizovu nauku o monadama.

235. Istina i pravcatost*

Istinsko zlato zovemo pravcatim zlatom; pravcatog Nijemca zovemo istinskim. Ono pravcato je ono to odgovara onome to je ono istinsko i zadovoljava ga, a ono istinsko se ovdje misli kao ono zbiljsko odnosno ono to se pristoji. Stoga u pravcatosti lei neko odgovaranje, dakle ispravnost. No ono pravcato ipak nije jednostavno samo ono podudarno s onim to se pristoji, moda ak neka reenica. Neka reenica je ispravna, ali ne pravcata; ili ipak? Neka nepravcata reenica, koja ne potjee od Aristotela, moe biti ispravna, kao to i obratno neka neispravna moe biti pravcata. Pravcatost dakle znai neto drugo nego ispravnost, ako se taj naziv treba zadrati za odgovaranje nekog izriaja stvari o kojoj je rije. Pravcat je, npr., komad zlata. Pravcati Drer, ali i pravcati ilerovski izraz. Ovdje pravcato jo jednom znai neto drugo, nipoto ono to nije krivotvoreno i neto to openito potjee samo od Drera, Schillera, nego upravo neto to je u skladu s njim i samo njim, primjereno biti. Jednako tako govorimo o onome pravcatom kada za nekog ovjeka kaemo da je pravcat u svojem injenju i neinjenju. Ono pravcato nije samo ono to se pristoji i sukladno je, dakle ipak odgovarajue neemu ve postojeem, nego ujedno: usklae* echt; haft zakonit, lius legitimus; Ehe [= brak, pr. prev.]

302

303

V. UTEMELJENJE

237. Vjera i istina

nost u postavljanju mjere, pravcato u razvoju, po svom iskonu sadravanje iskonskosti. Ali to je ovdje iskonskost, to se njome odreuje? ovjek, ovjekov bitak! (Ustojnost tu-bitka!) Pravcatost je i bitnija nego estitost. estitost se uvijek tie samo razvijanja onoga ve danog i raspoloivog (usp. ono pravcato i ono priprosto i ono jednostavno). Pravcatost: stvaralaka snaga ouvanja onoga to je nam je dano, stvaralaka snaga ishoenja onoga zadanog. Pravcatost due, hrabrosti, ugoeno-znajue duge volje. Bitno strpljenje kao najvia hrabrost. Pravcatost i suzdranost; ova jo iskonskija.

Kuda tumaramo kada se odreknemo privida i onoga obinog? to ako bismo ipak dolazili u blizinu dogoaja, koji je moda zatamnjen u svojoj biti, ali ipak jo i to pokazuje da biva neko izmeu izmeu nas i bytka i da smo to izmeu pripada bivanju bytka.

237. Vjera i istina

Ovdje se ne misli na poseban oblik pripadnosti nekoj ispovijedi nego na bit vjere, pojmljenu iz biti istine. Vjerovanje: dranje-istinitim. U tom znaenju ono znai prisvajanje istinitoga, jednako kao to je ono dano i preuzimljivo. U tom irokom znaenju: odobravanje. Dranje-istinitim mijenjat e se u skladu s onim istinitim (i posve i prvo s istinom i njezinom biti). No vjerovanje, pogotovo u otvorenom ili preutnom suprotstavljanju znanju, znai dranje-istinitim onoga to izmie znanju u smislu uvida koji objanjava (svakako: vjerovati nekoj vijesti ija se istina ne moe provjeriti, ali je jame prenosioci i svjedoci). I ovdje postaje razgovijetno: to vjerovanje u svojoj bitnosti ovisi o nainu znanja koji mu se u danom sluaju suprotstavlja. Vjerovanje: dranje-istinitim onoga to je naprosto uskraeno svakom znanju. Ali to ovdje znai znanje? Koje je pravo znanje? Ono koje zna bit istine i prema tome je tek odreuje u obratu iz same te biti. Ako je bit istine: krevina za sebeskrivanje bytka, onda je znanje: sebedranje u toj krevini skrivanja i stoga temeljni odnos sporam sebeskrivanja bytka i spram njega samog. To znanje tada nije puko dranje-istinitim bilo kojega ili nekog odlikovanog istinitoga, nego iskonski: sebedranje u biti istine. To znanje, bitno znanje, tada je iskonskije od svakog vjerovanja koje se uvijek odnosi samo na neko istinito i zato, ako se uope eli izvui iz potpunog sljepila, nuno mora znati to njemu znai da je neto istinito i to mu to istinito znai! Bitno znanje je neko sebedranje u znanju. Time se treba izraziti: ono nije puko predoavanje nekog susretanja nego izdravanje unutar buenja nekog nabacivanja koje u samom otvaranju dobiva na znanje bezdan koji ga nosi.
305

236. Istina
Zato istina jest? Da li ona jest i kako? Kada ne bi bilo istine, na emu bi poivala i samo mogunost onoga zato? Da li se pitanjem zato ve potvruje postojanje istine, to da ona nekako mora biti? Piitanje kao traenje temelja iz kojega i na kojemu istina treba biti. No odakle piitanje? Nije li tome u temelju neki proboj ovjeka u neto otvoreno to se otvara kako bi skrivalo? I nije li to, kree skrivanje, bit istine? Ali odakle se i kako zbiva taj ovjekov proboj u ono drugo, to misli da je on sm, to mu se pojavljuje kao njegovo podruje, a to on ipak zapravo nije, to mu se prije brani i prikriva i od ega mu ostaje samo privid (tu-bitak)? No na emu se temelji odredba biti istine kao kreeg skrivanja? Na osloncu na . Ali tko je nju ikada mjerodavno izmislio, i odakle pravo na to naslijeeno, a ipak ujedno zaboravljeno? Kako dolazimo do stajalita u biti istine, bez kojega sve istinsko ostaje samo prevara? Ovdje se nita ne moe zadobiti bijegom u ivotu blisku zbiljnost jednog vrlo upitnog ivota. Moglo bi se htjeti pokuati moe li se u pitanju zato istina jest? istina razviti i tako u svojoj biti odrediti kao temelj onoga zato. Ali to se pitanje ipak ini ve vezanim za neko znanje o istini, dovoljno neodreeno i zbrkano i obino da bi to opet inilo upitnim moe li se odrati neko pozivanje na takvo znanje i mnijenje.
304

V. UTEMELJENJE

Uzme li se dakle znanje u dosadanjem smislu predoavanja i posjedovanja u predodbi, onda, naravno, bitno znanje nije znanje nego vjerovanje. No ta rije tada ima sasvim drukiji smisao, ne vie smisao dranja-istinitim, pri emu se istina, dosta zbrkano, ve zna, nego dranja-sebe-u-istini. A to je kao nabaajno uvijek neko piitanje, tovie smo iskonsko piitanje kao takvo, u kojemu se ovjek postavlja van u istinu i izlae se na odluivanje bti. Pitaoci te vrste oni su koji iskonski i doista vjeruju, tj. oni koji iz temelja ozbiljno shvaaju samu istinu, a ne samo ono istinito, koji stavljaju na odluivanje da li bit istine biva i da li smo to bivanje nosi i vodi nas, koji znamo, vjerujemo, djelujemo, stvaramo, ukratko nas povijesne. Naravno, to iskonsko vjerovanje nema nita od nekog prihvaanja onoga to neposredno prua oslonac i hrabrost ini suvinom. Naprotiv, to vjerovanje je ustrajanje u krajnjoj odluci. Samo to moe nau povijest jo jednom postaviti na neki utemeljen temelj. Jer to iskonsko vjerovanje i nije neko sebino grabljenje neke samospravljene sigurnosti, ukoliko se kao piitanje izlae upravo u bivanje bitka i iskusuje nunost bez-temeljnoga.

d) Vrijeme-prostor kao bez-temelj

238. Vrijeme-prostor
U kojem se pitanju postavlja ono time imenovano. Vrijeme-prostor kako izvire iz biti istine i kao njoj pripadan, kao tako utemeljen sklop odmaknua-namaknua (udes) onoga tu. (Jo ne okvir predodbe stvari, jo ne puko protjecanje slijeda po sebi). Poprite trenutka i prijepor svijeta i zemlje. Prijepor i sklanjanje istine dogoaja. Vrijeme-prostor i faktinost tubitka (usp. Laufende Anmerkungen zu Sein und Zeit I, poglavlje 5!). Meuvremenost obrata i to kao za sebe povijesno ustojna! Odreuje se kao sada i ovdje! Jedincatost tu-bitka. Otuda jedincatost znajueg postojanja zadanoga i pridanoga.

Vrijeme vjenost trenutak

Ono vjeno nije ono to sve dalje traje nego ono to se u trenutku moe ustegnuti kako bi se jednom vratilo. to se moe vratiti, ne kao ono jednako nego kao ono to iznova preobraava, jedno-jedincato, bytak, tako da se u toj oitosti prvo ne prepoznaje kao isto! to je tada o-vjekovjeenje?

306

307

V. UTEMELJENJE

239. Vrijeme-prostor (pripremno razmatranje)

239. Vrijeme-prostor* (pripremno razmatranje)

Prostor i vrijeme, svako predoeno za sebe i u uobiajenoj povezanosti, sami proizlaze iz vrijeme-prostora koji je iskonskiji od njih samih i njihove raunski predoene povezanosti. A vrijeme-prostor pripada istini u smislu uzbivanja bitka kao dogoaja. (Tek se odavde moe pojmiti zato je znaaj Bitka i vremena prijelazno putokazan.) Ali pitanje je kako i kao to vrijeme-prostor pripada istini . to je sama istina, to se prije ne moe dostatno zasebno rei nego upravo u poimanju vrijeme-prostora. Vrijeme-prostor je dogoeno proizjapljenje putanj obrata dogoaja, obrata izmeu pripadnosti i doziva, izmeu naputenosti od bitka i proizmignutosti (uzdrhtanje titraja samoga bytka!). Blizina i daljina, praznina i darivanje, titranje i oklijevanje, sve se to ne smije poimati vremenski-prostorno polazei od uobiajenih predodaba o vremenu i prostoru nego, obratno, u njima lei zakrivena bit vrijeme-prostora. Ali kako to pribliiti dananjem i uobiajenom predoavanju? Ovdje valja poi razliitim pripremnim putovima. Dodue, ini se najsigurnijim jednostavno napustiti dosadanje podruje predoavanja prostora i vremena i njihova pojmovnog oblika te poeti iznova. Ali to nije mogue jer se nipoto ne radi samo o nekoj preinaci predoavanja i predodbenog smjera nego o po-maknuu ovjekove biti u tu-bitak. Piitanje i miljenje mora dodue biti poetno, ali ipak upravo prijelazno (usp. Doigra). Nezaobilazno je osvjetenje porijekla iz povijesti prvog poetka (bitak kao bievnost postojana prisutnost). Da bi se pokazalo kako dolazi do toga da prostor i vrijeme postaju okvirnim predodbama (pojam ordo) (formama zora) za matematiko proraunavanje i zato ti pojmovi prostora i vremena vladaju itavim miljenjem,
* usp. Doigra, 108. Metazika temeljna stajalita unutar povijesti provodnog pitanja i njima pripadna tumaenja vrijeme-prostora (odn. prostora i vremena); usp. predavanje u zimskom semestru 1935/36 Die Frage nach dem Ding. Zu Kants Lehre von den transzendentalen Grundstzen (Gesamtausgabe Band 41, str. 14ff.)

takoer i ondje i upravo ondje gdje je rije o doivljenom vremenu (Bergson i dr.). Za to je nuno Aristotelovo tumaenje, Fizika o pojmovima i , i to naravno u okviru itavog temeljnog stava zike. Pritom e se pokazati kako ovdje jo uope nije dosegnuta okvirna predodba i to ne moe ni biti, jer ona pretpostavlja pojavu onoga matematikog u novovjekovnom smislu. A to je pak, naime odgovarajue tumaenje prostora i vremena, mogue tek poto se njihovo tlo, grko iskustvo bievnosti, izgubilo i neposredno se zamijenilo kranskim tumaenjem bia, zadravajui Aristotelove rezultate. Razvlatenje grke i pojava substantiae ve su dugo pripremani. to pritom postie nominalizam. No kako se jo i upravo u novom vijeku s obzirom na vrijeme i prostor zadrava, iznova pokuava jedno metaziko tumaenje, prostor kao sensorium Dei. Dvoznanost prostora i vremena kod Leibniza, iskon taman, kod Kanta jednostavno pripisan ljudskom subjektu! No sve to bez slutnje vrijeme-prostora. Zato je i pod kojim pretpostavkama povijesno nuno razbijanje prostora i vremena? Postoji li neki put nakon dovrenog razbijanja natrag u neki drugi iskon? ini se da postoji. Jer uz zadravanje poznatih predodaba prostora i vremena uvijek e se initi da se tim praznim formama poretka (kojeg?) pripisuje neto metaziko. Ali pitanje je ipak prava i porijekla tih praznih formi, ija istina jo nije dokazana na temelju njihove ispravnosti i upotrebljivosti u polju raunanja; time se dokazuje ono suprotno. S druge strane, vraanje u njihovo porijeklo ipak ne vodi u iskon biti, istinu, premda (uprostorujui) i (pripadan ) upuuju natrag u . Pritom uope nisu potrebne mitske predodbe. Jer one se tek na kraju trebaju shvatiti kao pred-poetne za prvi poetak. Pone li se s njima, tada u najboljem sluaju dolazi do one trivijalnosti da je ovdje jo iracionalno iskueno ono to se kasnije postavlja u svjetlo ratia.
309

308

V. UTEMELJENJE

240. Vrijeme i prostor. Njihova zbiljnost i porijeklo

No koji je put k nekom prvom pred-hodnom i to prijelaznom osvjetenju vrijeme-prostora? Od poprita trenutka tu-bitka. A ono, kada smo tako izmaknuti tu-bitku? Moe li se pokuati poi od pitanja jedinstva prostora i vremena po uobiajenoj predodbi? (Usp. predavanje ZS 1935/36, uvod). Odakle i zato i kako su to dvoje od davnina zajedno? (ono tu!) Samo povrno u skladu s bievnou koja vodi? Ali kako ono i jest za to dvoje? I je li se o tome uope pitalo i moe li se pitati? Ono i uistinu je temelj biti obaju, pomaknue u ono otvoreno koje ograuje i tvori pribivanje i postojanje, ali tako da ono smo nije iskusivo niti utemeljivo. Usp. istodobni slom i preoblikovanje u (ispravnost). Jer iskusujui nabaaj ovdje se ne zbiva u smjeru predoavanja neke openite biti () nego u iskonski-povijesnom ulasku u poprite trenutka tu-bitka. Ukoliko se takvo to zbiva u grkoj tragediji? Poprite trenutka, jedincatost i spopad najsvjetlijeg odmaknua u podruje miga iz blagog namaknua onoga sebeusteuega-oklijevajuega, blizina i daljina u odluci, ono gdje i kada povijesti bitka kree-skrivajui se iz dogoenja temeljnog ugoaja suzdranosti. On i temeljno iskustvo onoga tu i tako vrijeme-prostora. Sada se, naravno, ini da povratna veza predodaba prostora i vremena na ugoaje nije samo metaziko tumaenje praznih formi nego ujedno ipak jedno novo subjektiviranje. O tome pak treba rei: Budui da je tu-bitak bitno samstvenost (vlasnitvo), a samstvenost sa svoje strane temelj onoga ja i mi i sve nie i vie subjektivnosti, zato razvoj vrijeme-prostora iz poprita trenutka nije subjektiviranje nego njegovo prevladavanje, ako ne ve naelno, prethodno odbijanje. Taj iskon vrijeme-prostora odgovara jedincatosti bytka kao dogoaja. On sama sebe u svoje otvoreno dovodi samo u zbivanju sklanjanja istine, svaki put u skladu s nunim putem sklanjanja. Vrijeme-prostor kao bivanje istine (bivanje bezdanog temelja) dolazi u znanje tek u provedbi drugog poetka. Prije toga pak ostaje,
310

i to nuno, zakriven u liku nepojmljenog ali uobiajenog imenovanja prostora i vremena zajedno. No odakle potjee prvenstvo praznine prostora i vremena, njihove neposredno pred-oene protenosti, njihove kvantitativnosti i proraunjivosti? Sve potjee od grkog temeljnog iskustva . Time su prostor i vrijeme neposredno pred-oeni, tovie ak su ono to se u namee kao ono tako pred-oivo (usp. prema tome kod vremena prvenstvo onoga ). S prisutnou je postavljen , . Taj pristup i njegovo tumaenje ostaju, ne dolaze ni do kakvog vraanja u neto iskonskije, to bi bilo mogue samo iz pitanja o istini bitka; nasuprot tome, kod Aristotela , kategorije, odredbe bievnosti, ! Ma to tada tome pridolazilo u novoplatonizmu, kod Augustina, u srednjem vijeku, polazei od kranski vjerovane vjenosti i onoga summum ens, temeljni pristup ostaje i podloga je za mathesis, koja se s Descartesom istie kao bitna nit vodilja odredbe bievnosti. Tako se s istim mehanizmom pogotovo istie proraunjivost, a prostor i vrijeme u tom se tumaenju uvruju jednako tvrdokorno i samorazumljivo kao i predodba o bievnosti. Pitanje o njihovoj sjedinjavajue iskonskoj, posve drukijoj biti potpuno je zaudno, nerazumljivo i stoga proizvoljno.

240. Vrijeme i prostor. Njihova zbiljnost i porijeklo

Vrijeme nije ja-stveno kao to ni prostor nije na nain stvari; a pogotovo prostor nije objektivan, a vrijeme subjektivno. Oboje su iskonski sjedinjeni u vrijeme-prostoru, biti istine pripada bezdano utemeljenje onoga tu kojim bie tek utemeljuje samstvenost i sve istinito. Nelagoda piitanja o zbiljnosti i porijeklu prostora i vremena znakovita je za vidokrug u kojemu se provodno pitanje to je bie? uope kree. Usp. vrijeme-prostor kao bezdan.

311

V. UTEMELJENJE

242. Vrijeme-prostor kao bez-temelj

241. Prostor i vrijeme vrijeme-prostor

Prostor je iz temelja razliit od vremena. To to se prostor u odreenom pogledu predoava kao ordo i kao okvirno polje onoga to je zajedno dano upuuje na to da tako predoen prostor postaje predoiv u nekom sadanjenju (odreenoj vremenitosti). Ali to ne kazuje ba nita o tome to sm prostor jest. Nema razloga da se on svodi na vrijeme zato to je pred-odba prostora neko vremenovanje. Naprotiv, to dvoje nisu recimo razliiti samo po koliini dimenzija na koje se obino misli nego su iz temelja posebne biti i samo zbog te krajnje razliitosti upuuju natrag u svoj iskon, vrijeme-prostor. to se ie sauva vlastita bit obaju i to se dublje poloi iskon, tim prije uspijeva shvaanje njihove biti kao vrijeme-prostor, pripadno biti istine kao kreem temelju za skrivanje. 1. Kao to obina predodba o vremenskom prostoru tj. vremenskom rasponu ne pogaa ono to znai vrijeme-prostor, tovie mogla bi biti i samo jedan izlaz na put to vodi prema biti vrijemeprostora, 2. tako je i vrijeme-prostor samo spoj prostora i vremena u tom smislu da bi se vrijeme, uzeto kao (t) u raunu, inilo etvrtim parametrom i time se postavio etvorodimenzionalni prostor zike. Ovdje su prostor i vrijeme samo zajedno upregnuti poto su prethodno oba bila poravnata na jednaku razinu brojivoga i onoga to omoguava brojanje. 3. Ali vrijeme-prostor je i u jednom drugom moda zamislivom smislu samo spoj, recimo u tom da je svaka povijesna zgoda bila nekada i negdje te je dakle vremenski-prostorno odreena. tovie, jedinstvo je jedinstvo iskona, a on se moe pratiti samo ako 1. je razjanjena bit svakoga od njih kao posebna i 2. svaka bit u sebi u odnosu na drugu ispostavljena u svojoj krajnjoj razlikovanosti, i 3. svaka bit pojmljena u sebi kao izvirua iz neega iskonskog; i 4. to iskonsko nudi zajedniki korijen obaju kao neko drugo od njih, a ipak tako da kao korijen treba ono dvoje kao debla da bi bilo temelj koji utemeljuje korijen (bit istine).
312

Tumaenje prostora i vremena iz vrijeme-prostora ne eli pokazati da je dosadanje znanje o prostoru i vremenu bilo pogreno. Naprotiv, njemu se tek nalazi mjesto u dodue ogranienom podruju njegove ispravnosti i objanjava se da su prostor i vrijeme tako neiscrpni u biti kao i sm bytak.

Obina i ve stara predodba o vremenskom prostoru

Ovdje se misli na jednu odredbu samog vremena i samo vremena, a ne, kao u rijei vrijeme-prostor, na temeljnu bit koja je iskonski jedinstvena vremenu i prostoru. Vremenski prostor znai raspon vremena koji obuhvaa od sada do tada, od neko do danas i dr.; govorimo o vremenskom prostoru od sto godina; vrijeme ovdje predoeno kao prostorno, ukoliko kao mjerna jedinica neto obuhvaa, neko od ... do, neto mjereno. Time se ne misli ak ni u prenesenom znaenju na ono otvoreno vremena koje pripada njegovim odmaknuima i, naravno, nije prostorno. U rijei vremenski prostor stoga se i predoava obian pojam vremena. Iz razmatranja povijesti predoaba o prostoru i vremenu moglo bi se oekivati da baci svjetlo na vrijeme-prostor. Ali svi ti historijski prikazi, koji su se od 19. stoljea vie puta pokuavali, slijepi su i beskorisni i lieni zbiljskog lozorajueg pitanja, a da i ne govorimo o tome da poseu samo za mjestima iz konteksta pojedinih pitanja i redaju ih. Povijest tih predodaba povijest je istine bytka i i moe se pokazati lozofski plodnom samo kao ujedno povijest provodnog pitanja. Sve drugo je ueni trik koji samo jo vie zavodi izvanjskom pristupu poput skupljanja navoda i usporeivanja.

242. Vrijeme-prostor kao bez-temelj

Bez-temelj je iskonsko bivanje temelja. Temelj je bit istine. Ako se stoga vrijeme-prostor poima kao bez-temelj, a bez-temelj se, obratno, odreenije shvaa polazei od vrijeme-prostora, onda se time otvara obostran odnos i pripadnost vrijeme-prostora biti istine.
313

V. UTEMELJENJE

242. Vrijeme-prostor kao bez-temelj

Beztemelj je iskonsko jedinstvo prostora i vremena, ono sjedinjavajue jedinstvo koje im tek omoguava da se raziu u svoju luenost. No bez-temelj je i prije iskonska bit temelja, njegova utemeljivanja, biti istine. to je bez-temelj? Koji je njegov nain utemeljivanja? Bez-temelj je nemanje temelja. A to je temelj? On je ono sebezakrivajue prihvaanje, jer neko noenje, a to kao strenje kroz ono to treba utemeljiti. Temelj: sebeskrivanje u noseem strenju. Bez-temelj izostanak; kao temelj u sebeskrivanju, neko sebeskrivanje na nain ustegnua temelja. Ali ustegnue nije neko nita ve odlikovan iskonski nain ostavljanja neispunjenim, praznim; stoga odlikovan nain otvaranja. Ali bez-temelj kao bivanje temelja nije nikakvo puko sebeustezanje kao jednostavno povlaenje i odlazak. Bez-temelj je bez-temelj. U sebeustezanju temelj na odlikovan nain iznosi na otvoreno, naime na tek otvoreno one praznine koja je time odreena praznina. Ukoliko temelj takoer i upravo u beztemelju jo utemeljuje, a ipak zapravo ne utemeljuje, on oklijeva. Bez-temelj je oklijevajue ustegnue temelja. U ustegnuu se otvara iskonska praznina, zbiva se iskonska krevina, ali krevina ujedno da bi se u njoj pokazalo oklijevanje. Bez-temelj je prvobitno kree skrivanje, bivanje istine. Ali budui da je istina kree skrivanje bytka, ona je kao bez-temelj prvo temelj koji utemeljuje samo kao nosee putanje strenja kroz dogoaj. Jer oklijevajue ustegnue je mig u kojemu se proizmiguje tu-bitak, upravo opstojnost kreeg skrivanja, i to je titranje obrata izmeu doziva i pripadnosti, do-goenje, sam bytak. Istina utemeljuje kao istina dogoaja. To je dakle pojmljeno polazei od istine kao temelja: pra-temelj. Pra-temelj se otvara kao ono sebeskrivajue samo u bez-temelju. No beztemelj se potpuno iskrivljuje ne-temeljem (usp. dolje). Pra-temelj, utemeljujui, jest bytak, ali uvijek bivajui u svojoj istini. to se temeljitije dokuuje temelj (bit istine), to bitnije biva bytak.
314

Dokuivanje temelja mora se pak odvaiti na skok u bez-temelj te izmjeriti i izdrati sm bez-temelj. Bez-temelj kao nemanje temelja u navedenom smislu prva je krevina otvorenoga kao praznine. Ali na koju se prazninu ovdje misli? Ne na ono nezaposjednuto poredaka i okvira za proraunjivu danost prostora i vremena, ne na odsutnost danoga unutar njih, nego na vrijeme-prostornu prazninu, iskonsko razjapljenje u oklijevajuem sebeustezanju. No ne mora li to nailaziti na neki zahtjev, neko traenje, neko htijenje, kako bi bilo neko sebeustezanje? Svakako, ali svako od toga dvoga biva kao dogoaj, i sada treba samo odrediti bit same praznine, to znai: misliti bez-temeljnost beztemelja; kako bez-temelj utemeljuje. Zapravo se to uvijek moe samo misliti iz pra-temelja, dogoaja, i u provedbi uskoka u njegov titravi obrat. No bez-temelj kao nemanje temelja treba biti bivanje istine (kreeg skrivanja). Nemanje temelja, nije li to odsutnost istine? Ali oklijevajue sebeustezanje upravo je krevina za skrivanje, dakle pribivanje istine. Svakako, pribivanje, ali ne na nain kako pribiva ono dano nego bivanje onoga to tek utemeljuje prisutnost i odsutnost bia, i ne samo to. Nemanje kao sebeustezanje (oklijevajue) temelja je bivanje temelja kao bez-temelj. Temelj treba bez-temelj. A krenje, koje se zbiva u sebeustezanju, nije puko zjapljenje i zijevanje ( nasuprot ) nego ugaajui udeaj bitnih po-maknua upravo toga iskrenoga koje puta da ono sebeskrivanje stoji u njega. A to zato to je istina kao kree skrivanje istina bytka kao dogoaja, dogoenja koje titra amo-tamo i koje, temeljei se u istini (bivanju onoga tu), u njoj i samo u njoj zadobiva i krevinu za svoje sebeskrivanje. Dogoaj ugaa i proima bivanje istine. Otvorenost krenja skrivanja zato iskonski nije puka praznina nezaposjednutosti nego ugoeno ugaajua praznina bez-temelja koji je, u skladu s ugaajuim migom dogoaja, ugoen, a to ovdje znai sklopljen. Praznina nije ni puko nezadovoljenje nekog oekivanja i nekog eljenja. Ona jest samo kao tu-bitak, tj. kao suzdranost (usp. Predpogled, 13. Suzdranost), dranje sebe pred oklijevajuim uste315

V. UTEMELJENJE

242. Vrijeme-prostor kao bez-temelj

gnuem, ime se vrijeme-prostor utemeljuje kao poprite trenutka odluke. Praznina je jednako tako i zapravo punina jo-neodluenoga, o emu valja odluiti, ono bez-temeljno, to upuuje na temelj, istinu bitka. Praznina je ispunjena nuda naputenosti od bitka, ali ve stavljena u otvoreno i tako u odnosu spram jedincatosti bytka i njegove neiscrpnosti. Praznina ne kao ono to ide uz neku oskudicu, njezina nuda, ve tovie nuda suzdranosti koja je nabaaj to u sebi provaljuje, temeljni ugoaj najiskonskije pripadnosti. Zato nazivanje prazninom onoga to se u do-goenju suzdranosti otvara u oklijevajue ustegnue nije primjereno i jo uvijek je previe odreeno teko prevladivim orijentiranjem po prostoru stvar i vremenu djelovanja. Ono to se otvara za skrivanje iskonski je daljina neodluivosti o tome kree li se bog od nas ili prema nama. To znai: u toj daljini i njezinoj neodluivosti pokazuje se skrivanje onoga to u skladu s ovim otvaranjem zovemo bog. Ta daljina neodluivosti jest prije svakog izdvojenog prostora i svakog izuzetog vremena koje tee. Ona biva i prije svake dimenzionalnosti. Tako neto izvire tek iz sklanjanja istine i dakle vrijeme-prostora u biu i to prvo u onome to je dano kao stvar i onome to se preokree. Samo ondje gdje se neko dano zaustavlja i utvruje izviru rijeka vremena to tee mimo njega i prostor koji ga okruuje. Bez-temelj kao prvo bivanje temelja utemeljuje (puta da temelj biva kao temelj) na nain vremenovanja i prostorovanja. Ali ovdje je kritino mjesto za pravi pojam o bez-temelju. Vremenovanje i prostorovanje ne mogu se shvatiti polazei od uobiajene predodbe prostora i vremena nego, obratno, te predodbe moraju dobiti svoju odredbu po svojem porijeklu iz prvobitnih vremenovanja i prostorovanja. Odakle vremenovanje i prostorovanje imaju svoje zajedniko porijeklo i svoju luenost? Kakve je vrste to iskonsko jedinstvo da se baca kako bi se razilo u tom luenju, i u kojem su smislu oni razlueni ovdje upravo sjedinjeni kao bivanje bez-temeljnosti? Ovdje se
316

ne moe raditi o nekakvoj dijalektici nego samo o bivanju samog temelja (dakle istine). Sklop tog bivanja uvijek se iznova mora postavljati u nabaaj: bit istine je kree skrivanje. Ono prihvaa dogoaj i, nosei ga, puta da njegovo titranje stri kroz ono otvoreno. Nosei ga i putajui da stri, istina je temelj bytka. Temelj ne iskonskiji od bytka nego iskon kao ono do ega se doskae u njemu, dogoaju. No istina kao temelj iskonski utemeljuje kao bez-temelj. I on sm utemeljuje kao jedinstvo vremenovanja i prostorovanja. Time oni imaju svoju bit iz onoga odakle je temelj temelj, iz dogoaja. Mig je oklijevajue sebeustezanje. Sebeustezanje ne stvara samo prazninu liavanja i iekivanja nego s njima prazninu koja u sebi odmie, odmie u budunosnost i time ujedno budi neko bilujue koje u susretu s budujuim tvori sadanjost kao ulaenje u naputenost, ali kao sjeajue-iekujuu. No ta naputenost u sebi, budui da je iskonski sjeajue-oekujua (pripadnost bitku i doziv bytka), nije puko potonue i preminue u nekom neimanju nego, obratno, ona sadanjost koja je uzdignuta i jedina usmjerena spram odluke: trenutak. U njega su ula odmaknua, i on sm biva samo kao sabiranje odmaknu. Sjeajue iekivanje (koje se sjea jedne zakrivene pripadnosti bytku, iekuje neki doziv bytka) stavlja na odluivanje ono da li i da li ne spopada bytka. Razgovjetnije, vremenovanje kao taj udes sebeustezanja (oklijevajueg) bez-temeljno utemeljuje podruje odluivanja. Ali odmaknuem u ono sebeusteue (to je upravo bit vremenovanja) ve bi sve bilo odlueno. No ono sebeusteue ustee se oklijevajui, ono tako daruje mogunost darivanja i dogoenja. Sebeustezanje udeava odmaknue vremenovanja, kao oklijevajue ujedno je najiskonskije namaknue. To namaknue je obdraj, u kojemu se dri trenutak te time i vremenovanje (kao iskonski beztemelj? Praznina? Niti ona niti punina). To namaknue priznaje mogunost darivanja kao bivajuu mogunost, daje joj prostor. Namaknue je uprostorenje dogoaja. Namaknue utvruje naputenost i ona se mora izdrati. Nemanje temelja, njegova beztemeljnost, ugoena je iz oklijevajueg sebeustezanja, vremenujui i prostorujui, istodobno odmiui i namiui. Uprostorenje utemeljuje i poprite je trenutka. Sm
317

V. UTEMELJENJE

242. Vrijeme-prostor kao bez-temelj

je vrijeme-prostor kao jedinstvo iskonskog vremenovanja i prostorovanja iskonski poprite trenutka, koje je bez-temeljna bitna vrijemeprostornost otvorenosti skrivanja, tj. onoga tu. Odakle, dakle, luenost u vremenovanje i prostorovanje? Iz odmaknua i namaknua, koji se zahtijevaju u svojoj temeljnoj razliitosti, iz jedinstva oklijevajueg ustegnua. Odakle luenost odmaknua i namaknua? Iz oklijevajueg ustegnua, a ono je proizmignue kao poetna bit dogoaja, poinjui u drugom poetku. Ta bit bytka jedincata i jednokratna i time dostatna najdubljoj biti bytka; takoer jedincata i jednokratna. Ako je ono vremenovanje i ono prostorovanje iskonska bit vremena i prostora, onda je njihovo porijeklo, beztemeljno, bez-temelj utemeljujue, uinjeno vidljivim iz biti bitka. Vrijeme i prostor (iskonski) ne jesu nego bivaju. Ali smo oklijevajue ustegnue ima taj iskonski sjedinjavajui udes sebeustezanja i oklijevanja iz miga. On je sebeotvaranje onoga sebeskrivajueg kao takvog i to sebeotvaranje za do-goenje i kao do-goenje, kao doziv u pripadnost samom dogoaju, tj. utemeljenju tu-bitka kao podruja odluivanja za bytak. Ali taj mig dolazi do namigivanja samo u nazvuku bytka iz nude naputenosti od bitka i samo ponovno kazuje: ni iz doziva ni iz neke pripadnosti, nego se samo iz onoga izmeu, iz ijeg titranja oboje proizlaze, otvara dogoaj i postaje provediv nabaaj iskona vrijemeprostora kao iskonskog jedinstva iz beztemelja temelja (mrea, usp. Skok, 142. Bit bytka). Prostor je namiue bez-temeljenje obdraja. Vrijeme je odmiue bez-temeljenje sabiranja. Namaknue je beztemeljan obdraj sabiranja. Odmaknue je beztemeljno sabiranje na obdraj. Ako se odmaknue pokazuje kao sabiranje, a namaknue kao obdraj, onda u svakom od toga lei neto suprotno. Jer ini se da je odmaknue rasprenje, a namaknue se ini otuenjem. To suprotno upravo je ono bitno i upozorava na njihovu iskonsku meusobnu upuenost na temelju njihove luenosti. Vrijeme uprostoruje, nikada ne namiui. Prostor uvremenjuje, nikada ne odmiui. Ali oni i nemaju nita zajedniko kao jedinstvo nego je ono to
318

ih sjedinjava, to im daje da izviru u onu nerazdvojnu upuenost, vrijeme-prostor, bez-temeljenje temelja: bivanje istine. To izviranje nije pak otrgnue nego naprotiv: vrijeme-prostor samo je razvoj biti bivanja istine. Bez-temeljenje temelja time nije iscrpljeno u svojoj biti nego se samo uinilo razgovijetnim kao utemeljenje onoga tu. Vrijeme-prostor je namiue-odmiui sabirui obdraj, bez-temelj koji je tako sklopljen i odgovarajue ugaa, ije bivanje postaje povijesnim u utemeljenju onoga tu tu-bitkom (njegovim bitnim putovima sklanjanja istine). Vrijeme-prostor u toj iskonskoj biti nema jo nita od vremena i prostora po sebi koje se obino zna, a ipak u sebi sadri razvoj u njih i to u nekom veem bogatstvu nego to se dosada moglo pokazati matematiziranjem prostora i vremena. Kako od vrijeme-prostora dolazi do prostora i vremena? Postavi li se tako, to je pitanje jo previe mnogoznano i pogreno protumaivo. Prethodno jo treba razlikovati: 1. bilujuu povijest od onih i unutar tumaenja bia kao na temelju nerazvijene (usp. Utemeljenje, 241. Prostor i vrijeme vrijeme-prostor, str. 378???f.); 2. razvoj prostora i vremena iz posebno i iskonski pojmljenog vrijeme-prostora kao beztemelja temelja unutar miljenja drugog poetka; 3. ovlatenje vrijeme-prostora kao bivanja istine unutar budueg utemeljenja tubitka sklanjanjem istine dogoaja u bie koje se time preoblikuje; 4. pravo razjanjenje, rastvaranje odnosno odstranjenje tekoa koje su oduvijek u dosadanjoj povijesti miljenja okruivale ono to se zna kao prostor i vrijeme; npr. pitanje o zbiljnosti prostora i vremena; o njihovoj beskonanosti, o njihovu odnosu spram stvar. Na sva ta pitanja ostaje ne samo nemogue odgovoriti nego ve i pitati ih sve dok se prostor i vrijeme nisu pojmili iz vrijeme-prostora, tj. sve dok se nije iz temelja pitalo pitanje o biti istine kao predpitanje temeljnog pitanja lozoje (kako biva bytak?). Povezanost vrijeme-prostora s prostorom i vremenom i njihov razvoj iz njega jednim je dijelom najlake pojasniti tako da se po319

V. UTEMELJENJE

kua same prostor i vrijeme izdvojiti iz dosadanjeg tumaenja, ali ih ipak shvatiti u tom smjeru u njihovu pred-matematikom obliku (usp. Bitak i vrijeme o prostornosti tu-bitka; vremenitost kao povijesnost). Ali presudno ostaje pitanje: kako dolazi do onoga to u prostoru i vremenu doputa matematiziranje? Odgovor je u osvjetenju onog zbivanja u kojem se bez-temelj, netom dokuen, ve zatrpava netemeljem (usp. prvi poetak). Obdraj namaknua ima nezatvoreno prostranstvo zakrivenih mogunosti miga. Sabiranje odmaknua ima neizmjerenu, nemjerljivu daljinu onoga pridanoga i zadanoga to mu je dodijeljeno. Ono otvoreno bez-temelja nije lieno temelja. Bezdan nije ono ne svakom temelju kao lienost temelja nego ono da temelju u njegovom skrivenom prostranstvu i daljini. Bez-temelj je tako u sebi vremenujui-prostorujui-povratnotitrajue poprite trenutka onoga izmeu, kao koje tu-bitak mora biti utemeljen. Bez-temelj nije negativan jednako kao ni oklijevajue ustegnue; dodue oboje, neposredno (logiki) miljeno, sadre neko ne, no ipak je oklijevajue ustegnue prvo i najvie zabljesnue miga. Iskonskije pojmljeno, u njemu, naravno, biva neko ne. Ali to je iskonsko ne, koje pripada samom bytku i tako dogoaju. Suprotan put polazei od prostora i vremena (usp. gore str. 386???f. i 241???. Prostor i vrijeme vrijeme-prostor): Suprotnim je putem najsigurnije poi tako da se u nekom tumaenju uine vidljivima prostornost i vremenitost stvari, pribora, djela, makinacije i sveg bia kao sklanjanje istine. Nabaaj tog tumaenja neizreeno je odreen znanjem o vrijeme-prostoru kao bezdanu. Ali, polazei od stvari, smo tumaenje mora pobuditi nova iskustva. Dojam da se radi o nekom samorazumljivom opisu po sebi bezopasan je jer put tog tumaenja i eli ispostaviti prostor i vrijeme u smjeru vrijeme-prostora. Put odavde i put od bia moraju se susretati. Na putu koji polazi od bia (ali ve uavi u otvorenost prijepora zemlje i svijeta) zatim je prigoda da se dosadanje razmatranje o prostoru i vremenu uklopi u poetnu raspravu (usp. Doigra).
320

e) Bivanje istine kao sklanjanje

243. Sklanjanje
nije naknadno smjetanje po sebi dane istine u biu, posve neovisno o tome to istina nikada i nije dana. Sklanjanje pripada bivanju istine. Ono nije bivanje ako nikada ne biva u sklanjanju. Prema tome, ako se bit istine naznai kao krevina za sebeskrivanje, onda se to zbiva samo kako bi se prvo razvilo bivanje istine. Krevina se mora utemeljiti u svojemu otvorenom. Njoj treba ono to dobiva u otvorenosti, a to je neko uvijek razliito bie (stvar pribor djelo). Ali to sklanjanje otvorenoga ujedno i unaprijed mora biti tako da otvorenost postaje bivstvujua na taj nain da u njoj biva sebeskrivanje te time bytak. Dakle mora biti mogue dodue s odgovarajuim predskokom u bytak polazei od bia nai put k bivanju istine i na tom putu uiniti vidljivom pripadnost sklanjanja istini. No gdje taj put treba poinjati? Ne moramo li za to prvo shvatiti dananje odnose spram bia, onako kako u njima stojimo, dakle predoiti si neto krajnje uobiajeno? A upravo je to najtee, jer nikada se ne moe provesti bez nekog potresa, a to znai: bez pomaknua temeljnog odnosa spram samog bytka i spram istine (usp. Predpogled, 5. Za malobrojne Za rijetke, o lozofskoj spoznaji, str. 13???f.). Mora se pokazati u kojoj istini i kako u njoj svaki put stoji bie. Mora postati razgovijetnim kako su ovdje svijet i zemlja u prijeporu i kako se taj prijepor te stoga i oni sami razotkrivaju i skrivaju. No to najblie sebeskrivanje samo je traak bez-temelja i time istine do321

V. UTEMELJENJE

246. Sklanjanje istine u istinitome

goaja. Ali istina biva u najpunijoj i najbogatijoj krevini najdaljeg sebeskrivanja samo na nain sklanjanja po svim putovima i nainima koji sklanjanju pripadaju te koji povijesno nose i vode ustojno izdravanje tu-bitka i tako tvore bitak naroda. Sklanjanje jednako odreeno uvijek postavlja sebeskrivanje u ono otvoreno kao to je i smo proeto krevinom sebeskrivanja (usp. dokaz te povezanosti u frankfurtskim predavanjima 1936*). Stoga pri tom nabaaju biti istine unaprijed nema mjesta za neko jo uvijek lako zamislivo uitavanje platonovskog odnosa. Jer sklanjanje istine u biu, ne podsjea li to i prerazgovijetno na uobliavanje ideje, onoga u ? Ali ve formulacija sklanjanje istine u bie vodi u zabludu, jer bi se moglo pomisliti da istina ikada moe ve prije toga za sebe biti istina. Istina biva samo i ve uvijek kao tu-bitak i time kao prepiranje prijepora. (O iskonu razlikovanja - takoer usp. navedena predavanja). Ali razumijevanje povezanosti koje ovdje bivaju zahtijeva da se iz temelja oslobodimo jednostavnog naina miljenja na nain predoavanja pribivajuega (bitka kao prisutnosti i istine kao prispodobljavanja onome pribivajuem) i da misaoni pogled postavimo tako da on ujedno promjerava cijelo bivanje istine.

245. Istina i sklanjanje*

Svakom sklanjanju istine u bie pripadaju, svako na razliit nain, nabaaj i izvedba. Svaki nabaaj je vihor, usreenje, titraj, trenutak. Svaka izvedba je oputenost, istrajnost, odricanje (doista pojmljeno; i forma pripadne nepravosti; izopaenje?). Nijedno od toga dvoga ne zbiva se bez suodreenja drugim, a oboje uvijek iz razloga nunosti nekog sklanjanja. Sklanjanje istine kao rast natrag u zatvorenost zemlje. Taj rast natrag nikada se ne odvija u pukim pred-odbama i osjeajima nego uvijek u brigovanju, zgotovljenju, djelima, ukratko u putanju jednoga svijeta da svjetuje, uz pretpostavku da to ne sklizne u puko odravanje pogona. Sve vea instrumentalizacija tehnike ne samo da razvija nju samu nego pojaava njezinu mo u neizmjerno i nezadrivo, osim ako je jo vee i bitnije osvjetenje utemeljenja tu-bitka kao nunosti koja iziskuje mir i dugu spremnost za oklijevajuu iznenadnost trenutaka.

246. Sklanjanje istine u istinitome

Sklanjanje je u temelju ouvanje dogoaja prepiranjem prijepora. Ouvanje sebeskrivanja (oklijevajueg ustegnua) nije puko odravanje nekoga danog nego nabacujue vezivanje za ono otvoreno, prepiranje prijepora, u ijoj se opstojnosti izvojuje pripadnost dogoaja. Tako istina uvijek biva kao neko sklonjeno istinito. No to istinito jest ono to jest samo kao ne-istinito, ujedno nebivstvujue i netemeljno. Uiniti dostupnim sklanjanje istine iz njezinih najbliih naina brigovanja odgovarajue prostoru i vremenu.

244. Istina i sklanjanje**

Odakle sklanjanje ima svoju nudu i nunost? Iz sebeskrivanja. Da se ono ne bi odstranilo, tovie da bi se ouvalo, potrebno je sklanjanje tog zbivanja. Zbivanje se preobraava u prijepor zemlje i svijeta i tako ostaje sauvano (zato). Prepiranje prijepora stavlja istinu u djelo, u pribor, iz-kusuje je kao stvar, provodi je u inu i rtvi. No uvijek mora biti ouvanje sebeskrivanja. Jer samo tako tubitkovno utemeljena povijest ostaje u dogoenju i tako pripadna bytku.

* Der Ursprung des Kunstwerkes (Holzwege (Gesamtausgabe Band 5)) ** usp. Predpogled, 21. Poetno miljenje (nabaaj)

* Usp. Predpogled, 35., 39. Dogoaj

322

323

V. UTEMELJENJE

247. Utemeljenje tu-bitka i putovi sklanjanja istine

Iz tog je podruja uzeto i zato ovamo pripada posebno pitanje o iskonu umjetnikog djela (usp. frajburka i frankfurtska predavanja*).

Maina i makinacija (tehnika)

Maina, njezina bit. Opsluivanje koje iziskuje, raskorjenjivanje koje donosi.Industrija (pogoni); radnici u industriji, istrgnuti iz zaviaja i povijesti, posveeni zaraivanju. Mainski odgoj; makinacija i posao. Kakva preobrazba ovjeka ovdje poinje? (Svijet zemlja?) Makinacija i posao. Veliki broj, ono divovsko, ista protenost i sve vee izravnavanje i pranjenje. Nuno potpadanje kiu i onome nepravcatom.

VI. BUDUI *

* Der Ursprung des Kunstwerkes (Holzwege (Gesamtausgabe Band 5))

* usp. berlegungen V, 44f.; VII, 47f.

325

324

248. Budui
Oni stranci jednakog srca, jednako odluni za darivanje i uskraivanje to su im sueni. uvari istine bytka, u kojoj se bie uzdie u jednostavnu vladavinu biti svake stvari i daha. Najtii svjedoci najtie tiine u kojoj jedan neujan zamah okree istinu iz zbrke svih izraunatih ispravnosti natrag u njezinu bit: drati skrivenim ono nakskrivenije, uzdrhtaj prolaska odluke bogova, bivanje bytka. Budui: polagani utemeljitelji te biti istine koji dugo sluaju. Oni koji se odupiru udaru bytka. Budui* su oni idui kojima se kao unatrag o-ekujuima u rtvujuoj suzdranosti upuuje mig i spopad daljenja i blienja posljednjeg boga. Te budue valja pripremiti. Takvoj pripremi slui poetno miljenje kao izmuknue dogoaja. Ali miljenje je samo jedan nain na koji malobrojni doseu skok u bytak.

249. Temeljni ugoaj buduih**

Nazvuk i doigra, skok i utemeljenje imaju svako svoj provodni ugoaj i oni se iskonski usuglaavaju iz temeljnog ugoaja. No taj temeljni ugoaj ne treba se toliko opisati koliko proishoditi u cjelini poetnog miljenja. A teko ga se moe imenovati jednom rijeju, osim nazivom suzdranost. Ali tada se ta rije mora uzeti u cijeloj punini iskona koja povijesno prirasta njegovu znaenju iz proizmiljanja dogoaja.
* Usp. Predpogled, 45. Odluka ** usp. Predpogled, 5. Za malobrojne Za rijetke, str. 14???ff.

326

327

VI. BUDUI

251. Bit naroda i tu-bitak

Temeljni ugoaj sadri duhovni stav hrabrosti kao ugoeno-znajue volje dogoaja. Provodni ugoaji su ugoeni i ugaaju u meusobnom jednozvuju. Provodni ugoaj nazvuka je strava u naputenosti od bytka koja se raskriva i ujedno plahost pred nazvuujuim dogoajem. Strava i plahost tek zajedno omoguavaju mislilaku provedbu nazvuka. Iskonsko jednozvuje provodnih ugoaja potpuno se ugaa tek temeljnim ugoajem. U njemu budui jesu, i kao tako ugoene njih odreuje posljednji bog. (O ugoaju usp. ono bitno u predavanjima o Hlderlinu*)

250. Budui
Oni stoje u gospodskom znanju kao istinskom znanju. Tko e doi do tog znanja, to se ne moe izraunati ni iznuditi. To je znanje povrh toga beskorisno i nema vrijednosti; ono ne vai i ne moe se neposredno prihvatiti kao uvjet pogona koji se upravo odvija. ime mora poinjati znanje onih koji istinski znaju? Pravom povijesnom spoznajom; to znai znanjem podruja i zadravanjem (pitajuim) u podruju iz kojega se odluuje budua povijest. Ta povijesna spoznaja nikada se ne sastoji u utvrivanju i opisivanju sadanjih stanja i situacija zgoda te ciljeva i zahtjeva koje one imaju. To znanje zna aske zbivanja koje povijest tek tvori. Na as je doba propadanja. Pro-padanje, miljeno u bitnom smislu, pad je u zamuknutu pripremu buduega, trenutka i poprita u kojima pada odluka o nadolasku i izostanku bogova. To je propadanje najprviji poetak. No izopaenost propadanja ide svojim vlastitim i drugim putem, a to je zastoj, nemo da se nastavi, prestanak iza privida divovskoga i masovnoga i prvenstva ureenja pred onim to ono treba ispuniti.
* predavanje u zimskom semestru 1934/35 Hlderlins Hymnen Germanien und Der Rhein (Gesamtausgabe Band 39); predavanje u zimskom semestru 1941/42 Hlderlins Hymne Andenken (Gesamtausgabe Band 52); predavanje u ljetnom semestru 1942 Hlderlins Hymne Der Ister (Gesamtausgabe Band 53)

Pro-padajui u bitnom smislu su oni koji ono dolazee (budue) pro-sijecaju i rtvuju mu se kao njegov budui nevidljivi temelj, oni ustojni koji se neizloeni izlau piitanju. Doba pro-padanja mogu znati samo pripadni. Svi drugi moraju se pro-padanja bojati i zato ga nijekati i poricati. Jer ono je njima samo slabost i neki kraj. Oni istinski pro-padajui ne znaju za tmurnu rezignaciju koja vie nee jer nee nita budue, jednako kao ni za buni optimizam koji usprkos svim uvjeravanjima jo istinski nee jer se zatvara za htijenje da nadie sebe i samoga sebe zadobije tek u preobrazbi. Pro-padajui su uvijek pitajui. Ne-mir piitanja nije prazna nesigurnost nego otvaranje i njegovanje onog mira koji kao sabiranje na ono najupitnije (dogoaj) iekuje jednostavnu prisnost doziva i krajnju srdbu naputenosti od bitka. Piitanje o biti istine i o bivanju bytka, to je to drugo nego odlunost za krajnje osvjetenje? Ta odlunost izrasta pak iz otvorenosti za ono nuno koje ini nezaobilaznim iskustvo nude naputenosti od bitka. A iskustvo te nude opet ovisi o veliini snage sjeanja, u cjelini o gospod-stvenosti znanja. Piitanje te vrste suzdranost je traenja gdje se i kako moe utemeljiti i skloniti istina bitka. Traenje nikada nije neko puko jo-ne-imanje, neka lienost. Tako gledano, ono se samo prilagoava postignutom rezultatu. Prvo i zapravo, traenje je ulaenje u podruje u kojemu se istina otvara ili ustee. Traenje je u sebi budue i neko dolaenje-u-blizinu bitku. Traenje tek dovodi tragatelja k njemu samome, tj. u samstvenost tu-bitka u kojemu se zbiva krenje i skrivanje bia. Samo-bitak je nalaz koji lei ve u traenju, siguran svjetionik koji svijetli pred svakim oboavanjem i zahvaljujui kojemu smo jedino otvoreni za nazvuk onoga najjedincatijega i najveega.

251. Bit naroda i tu-bitak*

Neki narod je narod samo ako dobiva svoju povijest u nalaenju svojega boga, onog boga koji ga sili preko njega samoga i tako ga
* usp. Utemeljenje, Tubitak; usp. berlegungen V, 35f.

328

329

VI. BUDUI

252. Tu-bitak i oni budui posljednjeg boga

ponovno postavlja u bie. Samo tada on izbjegava opasnost da krui oko samoga sebe i ono to su samo uvjeti njegova opstanka oboava kao svoje neuvjetovano. Ali kako da nae boga ako nema onih koji ga za njega zamuknuto trae i kao ti tragatelji moraju ak stajati naizgled protiv tog jo ne narodnog naroda! No sami ti tragatelji prvo moraju biti; kao bivstvujui moraju se pripremiti. Tu-bitak, to je on drugo nego utemeljenje bitka tih bia, onih buduih posljednjeg boga. Bit naroda temelji se u povijesnosti sebipripadajuih iz pripadnosti bogu. Iz dogoaja, u kojemu se povijesno temelji ta pripadnost, tek izvire obrazloenje zato ivot i tijelo, raanje i spol, pleme, u osnovi: zemlja, pripadaju povijesti i na svoj nain opet uzimaju povijest natrag u sebe i u svemu tome samo slue prijeporu zemlje i svijeta, noeni najdubljom plahou da ikada budu neko neuvjetovano. Jer njihova je bit, budui prisna prijeporu, ujedno blizu dogoaju.

252. Tu-bitak i oni budui posljednjeg boga

Najjednostavnije, ali krajnje suprotnosti taj e bog podii nad svoj narod kao putove kojima narod izlazi preko samoga sebe kako bi jo jednom naao svoju bit i iscrpio trenutak svoje povijesti. Svijet i zemlja u svojem e prijeporu podii ljubav i smrt u njihov najvii oblik i u vjernost bogu te izdrati smutnju u mnogostrukom svladavanju istine bia. Budui posljednjeg boga u prepiranju tog prijepora izborit e dogoaj i u najdaljem pogledu natrag sjetiti se najveega od stvorenoga kao ispunjene jednokratnosti i jedincatosti bitka. Uz to e ono masovno otpustiti sve svoje bijesne spletke i otplaviti sve nesigurno i polovino, sve ono to se samo tjei onime dosadanjim. Hoe li tada biti kraj doba bogova i hoe li poeti pad opet u puki ivot bia siromanih svijetom, kojima je zemlja ostala samo jo kao ono to se moe iskoritavati? Suzdranost i zamuknutost bit e najprisnija svetkovina posljednjeg boga i izborit e se za vlastiti nain uzdanja u jednostavnost stvar i vlastitu struju prisnosti namiueg odmaknua svojih djela,
330

sklanjanje istine pustit e da ono najskrivenije bude skriveno i tako mu dati jedinu sadanjost. Malobrojni od tih buduih jesu ve danas. Njihovo sluenje i traenje jedva su prepoznatljivi za njih same i njihov pravcati nemir; no taj je nemir mirna opstojnost krevitosti. On nosi jednu izvjesnost koja je pogoena najplahijim i najdaljim migom posljednjeg boga i usmjerena je na upad dogoaja. Kako se u suzdranoj zamuknutosti taj mig uva kao mig, i kako je takvo uvanje uvijek istodobno u odlaenju i dolaenju, ujedno u tuzi i u radosti, u onom temeljnom ugoaju suzdranih kojemu se jedinome otvara i zatvara krevitost bytka. Plod i sluaj, spopad i mig. Malobrojni budui ubrajaju meu sebe one bitno neugledne, kojima ne pripada javnost, ali koji u svojoj unutarnjoj ljepoti sabiru prve zrake svjetla posljednjeg boga i odraavajui opet daruju malobrojnima i rijetkima. Svi oni utemeljuju tu-bitak, kojim titra jednozvuje blizine bogu koja se niti uzoholjuje niti tone nego si je za jedini prostor svojega titranja uzela vrstou najprisnije plahosti. Tu-bitak proimanje svih odnosa daljenja i blizine (spopad) posljednjeg boga. Bezmjernost onoga samo bivstvujuega, nebia u cjelini i rijetkost bitka, zbog ega se bogove trai unutar bia. Ako se trai i ne nalazi i stoga se sebe gura u prisilne makinacije, onda nema slobode suzdranog ekanja i sposobnosti oekivanja nekog susreta i nekog miga. Plemenitost udesa i krepkost povjerenja u mig, razjareni gnjev onoga stranog da je tu-bitak najdublji poredak iz kojega prepiranje tek uzima svoj zakon. Taj poredak obasjava sve to susree i puta da prvo iskusimo ono jednostavno bitnoga. Poredak je ono najjednostavnije to se pokazuje i rado se pogreno vidi kao neto uz pojave i iznad njih, tj. ne vidi se. Budui, oni u utemeljenom tu-bitku ustojni suzdrane due, kojima jedinima pri-dolazi bitak (skok) kao dogoaj, dogaa ih i ovlauje za sklanjanje svoje istine. Hlderlin je njihov pjesnik izdaleka i zato najbuduiji pjesnik. Hlderlin je najbuduiji jer dolazi iz najveih daljina i u tim daljinama promjerava i preobraava ono najvee.
331

VII. POSLJEDNJI BOG

Posve drugi u odnosu na bile, pogotovo na kranskog

332

333

253. Ono posljednje

je ono to ne samo treba nego smo i jest najdue pred-hodnitvo, ne prestanak nego najdublji poetak koji se, najdalje seui, najtee sustie. Ono posljednje zato izmie svakom raunu i zato mora moi podnijeti teret najglasnijeg i najeeg pogrenog tumaenja. Kako bi ono inae moglo ostati ono prestiue? Ako tako slabo razumijemo ve smrt u njezinoj krajnosti, kako da onda budemo ve dorasli rijetkom migu posljednjeg boga?

254. Uskraivanje
Ulazimo u vrijeme-prostor odluke o bijegu i nadolasku bogova. Ali kako to? Hoe li jedno ili drugo postati budue zbivanje, mora li jedno ili drugo odreivati oekivanje to raste? Ili je odluka otvaranje jednog posve drukijeg vrijeme-prostora za neku, tovie prvu utemeljenu istinu bytka, dogoaj? to kada bi ono podruje odluke u cjelini, bijeg ili nadolazak bogova, ba bilo sm kraj? to kada bi se povrh toga bytak prvi put morao pojmiti u svojoj istini kao dogoenje, kao koje se dogaa ono to zovemo uskraivanje? To nije ni bijeg ni nadolazak, a niti kako bijeg tako i nadolazak, nego neto iskonsko, punina uslienja bytka u uskraivanju. U tome se temelji iskon budueg stila, tj. suzdranosti u istini bytka. Uskraivanje je najvie plemstvo darivanja i temeljna crta sebeskrivanja, a oitost sebeskrivanja tvori iskonsku bit istine bytka. Samo tako bytak postaje smo zauenje, tiina prolaska posljednjeg boga.
334 335

VII. POSLJEDNJI BOG

255. Obrat u dogoaju

No tu-bitak je dogoen u bytku kao utemeljenje straarstva te tiine. Bijeg i nadolazak bogova sada se spajaju u ono to je bilo i usteu se prolome. No ono budue, istina bytka kao uskraivanje, u sebi ima jamstvo veliine, ne prazne i divovske vjenosti nego najkrae staze. Ali toj istini bytka, uskraivanju, pripada zastiranje nebia kao takvog, odrijeenost i traenje bytka. Tek sada naputenost od bitka mora ostati. No odrijeenost nije prazna samovolja i nered, naprotiv: sada je sve obuhvaeno u planiranu upravljivost i tonost sigurnog odvijanja i ovladavanja bez ostatka. Makinacija uzima nebie u zatitu pod privid bia, a time nezaobilazno iznueno opustoenje ovjeka nadoknauje se doivljajem. Sve to kao izopaenje mora postati nunijim nego prije jer i onom najzaudnijem treba to najobinije i krevitost bytka ne smije se zatrpati izmiljenim prividom nadomjestaka, sree i lanog dovrenja; jer sve to posljednji bog mrzi prije svega. Ali posljednji bog, nije li to poniavanje boga, ak najvee bogohulstvo? No to ako se posljednji bog mora tako zvati zato to na kraju odluka o bogovima dovodi meu njih i tako najvie uzdie bit jedincatosti boje biti? Mislimo li ovdje raunski i uzmemo li to posljednji samo kao prestanak i kraj umjesto kao krajnju i najkrau odluku o onome najviem, onda je o posljednjem bogu naravno svako znanje nemogue. No kako bi se u miljenju boje biti moglo htjeti raunati umjesto da se postane svjesnim opasnosti neega zaudnoga i neproraunjivoga?

255. Obrat u dogoaju*

Dogoaj ima svoje najdublje zbivanje i svoj najdalji proboj u obratu. Obrat to biva u dogoaju skriveni je temelj svih drugih obrata, krugova i kruenja, podreenih, u njihovu porijeklu tamnih,
* Ovdje se dogoaj promatra u pogledu ovjeka, koji se iz njega odreuje kao tubitak.

to ostaju nepitani i rado se po sebi shvaaju kao posljednji (usp. npr. obrat u sklopu provodnog pitanja; krug u razumijevanju). to je taj iskonski obrat u dogoaju? Samo spopad bytka kao dogoenje onoga tu dovodi tu-bitak njemu samome i tako provedbi (sklanjanju) ustojno utemeljene istine u bie koje nalazi svoje poprite u iskrenom skrivanju onoga tu. I u obratu: samo utemeljenje tu-bitka, pripremanje spremnosti za namiue odmaknue u istinu bytka, donosi ono podlono i pripadno za mig spopadajueg dogoenja. Ako se kroz dogoaj tu-bitak prvo dobacuje sebi kao otvoreno sredite samstvenosti koja utemeljuje istinu te postaje samstvom, on opet mora pripadati dogoaju kao skrivena mogunost utemeljujueg bivanja bytka. I u obratu: dogoaj mora trebati tubitak, njega potrebit postavljati ga u doziv i tako dovoditi pred prolazak posljednjeg boga. Obrat biva izmeu doziva (pripadnome) i pripadnoga (pozvanoga). Obrat je protu-obrat. Poziv na do-skok u dogoenje velika je tiina najskrivenijeg sebepoznavanja. Ovdje je porijeklo sveg jezika tu-bitka i zato je u biti muk (usp. suzdranost, dogoaj, istina i jezik). Tako dogoaj jest najvia vladavina kao protuobrat obraanja i bijeg bilih bogova. Krajnjem bogu potreban je bytak. Doziv je spopad i izostanak u tajni dogoenja. U obratu se igraju migovi posljednjeg boga kao spopad i izostanak nadolaska i bijega bogova i poprita njihove vladavine. U tim se migovima domiguje zakon posljednjeg boga, zakon velikog osamljivanja u tu-bitku, osamljenosti rtve, jedincatosti izbora najkraeg i najstrmijeg puta. U biti namigivanja lei tajna jedinstva najprisnijeg pribliavanja u krajnjoj udaljenosti, mjerenje najdaljeg vrijeme-prostora djelovanja bytka. To krajnje bivanja bytka zahtijeva ono najdublje nude naputenosti od bitka. Ta nuda mora biti pokorna dozivu vladavine onog namigivanja. Tek ono to u takvoj pokornosti zapoinje i priprema prostranstva u stanju je prijeporu zemlje i svijeta, istini onoga tu njime pripremiti poprite trenutka odluke i tako prepiranja i time sklanjanja u biu.
337

336

VII. POSLJEDNJI BOG

256. Posljednji bog

Hoe li se taj doziv krajnjeg namigivanja, najskrivenije dogoenje, jo ikada otvoreno zbiti ili nuda nijemi te izostaje sva vladavina i hoe li se doziv, ako se desi, tada jo razabrati, hoe li uskok u tu-bitak i time iz njegove istine obrat jo postati povijest, u tome se odluuje budunost ovjeka. On moe jo stoljeima svojim makinacijama izrabljivati i pustoiti ovaj planet, divovski razmjeri tog djelovanja mogu se razvijati do nezamislivosti i primiti formu neke prividne strogosti, kaznu pustoi kao takve veliina bytka ostaje zatvorena jer vie ne padaju odluke o istini i neistini i njihovoj biti. Obraunava se samo jo obraun uspjeha i neuspjeha makinacija. To raunanje protee se u jednu tobonju vjenost koja nije vjenost nego samo beskrajno itakodalje onoga najpustijeg najprolaznijega. Gdje se istina bitka ne eli, ne ulazi u volju znanja i iskustva, piitanje, izmaknut je sav vrijeme-prostor trenutku kao izbljesnuu bytka iz opstojnosti jednostavnog i nikada izraunjivog dogoaja. Ili pak trenutak pripada samo jo najosamljenijim osamljenostima, no kojima ostaje uskraena utemeljujua suglasnost zainjanja neke povijesti. Ali ti trenuci, i samo oni, mogu postati spremnosti u kojima se obrat dogoaja razvija i sklapa u istinu. No samo ista stalnost u nesavladivo jednostavnome i bitnome zrela je za pripremu takve spremnosti, a nikada prolaznost makinacija koje brzopleto prestiu jedna drugu.

256. Posljednji bog*

Svoje bivanje ima u migu, spopadu i izostanku nadolaska kao i bijegu bilujuih bogova i njihove skrivene preobrazbe. Posljednji bog nije sm dogoaj, ali mu je on svakako potreban kao ono emu pripada utemeljitelj onoga tu. Taj mig kao dogoaj postavlja bie u krajnju naputenost od bitka i ujedno sja kroz istinu bitka kao njezino najprisnije svijetljenje. U podruju vladavine miga iznova se na najjednostavniji prijepor susreu zemlja i svijet: najia zatvorenost i najvii uznoaj, naju* usp. Skok, 142. Bit bytka; 146. Bytak i nebytak; Predpogled, 45. Odluka

milnije namaknue i najstranije odmaknue. I svako od njih opet samo povijesno u stupnjevima i podrujima sklanjanja istine u biu, ime jedinim ono opet postaje bivstvujuije u svem onom neizmjernom, ali prikrivenom gaenju u nebie. U takvom bivanju miga sam bytak dolazi do svoje zrelosti. Zrelost je spremnost da se postane plod i dar. U tome biva ono posljednje, bitno, kraj koji se zahtijevao iz poetka, a nije ga zadesio. Ovdje se raskriva najdublja konanost bytka: u migu posljednjeg boga. U zrelosti, plodonosnoj silini i veliini darivanja, ujedno lei najskrivenija bit onoga ne, kao jo-ne i ne-vie. Odavde se moe naslutiti prisnost bivanja onoga nitavnoga u bytku. No sukladno bivanju bytka, u igri spopada i izostanka smo ono ne ima razliite oblike svoje istine te dakle i ono nita. Ako se ono samo logiki izraunava nijekanjem bia u smislu danoga (usp. biljeke u vlastitom primjerku spisa to je metazika?) i izvanjski se objasni rijeima, drugim rijeima ako piitanje uope ne doe u podruje pitanja o bytku, onda je sve protivljenje pitanju o onome nita isprazno brbljanje koje ostaje lieno svake mogunosti da ikada prodre u podruje odluivanja pitanja o najbitnijoj konanosti bytka. Ali u to se podruje moe stupiti samo pripremi li se duga slutnja posljednjeg boga. I oni budui posljednjeg boga bit e pripremljeni samo i tek od onih koji nau, izmjere i izgrade put natrag iz iskuene naputenosti od bitka. Bez rtve tih povratnika ne dolazi ak ni do svitanja mogunosti namigivanja posljednjeg boga. Ti povratnici istinski su pretee onih buduih. (Ali ti povratnici takoer su potpuno drugi nego mnogi koji su samo re-aktivni, ija se akcija iscrpljuje samo u slijepom hvatanju za njihovo kratkovidno shvaeno dosadanje. Njima ono to je bilo nikada nije postalo oito u svojem presezanju u budue niti ono budue u svojem dozivu bilujuemu.) Posljednji bog ima svoju najjedincatiju jedincatost i stoji izvan svake raunske odredbe, to se misli nazivima mono-teizam, panteizam i a-teizam. Monoteizam i sve vrste teizma postoje tek od idovsko-kranske apologetike koja za misaonu pretpostavku ima metaziku. Smru tog boga padaju svi teizmi. Mnotvo
339

338

VII. POSLJEDNJI BOG

256. Posljednji bog

bogova nije podreeno nikakvom broju nego unutarnjem bogatstvu temelj i bezdan u popritu trenutka zabljesnua i skrivanja miga posljednjeg boga. Posljednji bog nije kraj nego drugi poetak neizmjernih mogunosti nae povijesti. Radi njega dosadanja povijest ne smije skonati nego se mora privesti svojem kraju. Proieni oblik njezinih bitnih temeljnih stavova moramo ukljuiti u prijelaz i spremnost. Priprema pojave posljednjeg boga krajnji je odvaaj istine bytka, pomou kojega jedino uspijeva vraanje bia ovjeku. Najvea blizina posljednjeg boga dogaa se kada se dogoaj kao oklijevajue sebeustezanje pojaava u uskraivanje. To je neto bitno drukije od puke odsutnosti. Uskraivanje kao pripadno dogoaju moe se iskusiti samo iz iskonskije biti bytka, kako se ona pojavljuje u miljenju drugog poetka. Uskraivanje kao blizina neod-klonjivoga ini tu-bitak onime prevladanim, to znai: ne obara ga na tlo nego ga otima u vis, u utemeljenje njegove slobode. No moe li neki ovjek svladati oboje, izdravanje nazvuka dogoaja kao uskraivanja i provedbu prijelaza k utemeljenju slobode bia kao takvog, k obnovi svijeta iz spasa zemlje, tko bi o tome mogao odluiti i tko bi to znao? I tako e oni koji se saiu na takvoj povijesti i njezinu utemeljenju, uvijek meusobno odvojeni, zacijelo ostati vrhovi najodvojenijih planina. Krajnja daljina posljednjeg boga u uskraivanju osobita je blizina, veza koja se ne smije pokvariti ni odstraniti nikakvom dijalektikom. No blizina nazvui u nazvuku bytka iz iskustva nude naputenosti od bitka. To je iskustvo pak prvo buenje za napad na tu-bitak. Jer samo ako dolazi iz te nude, ovjek postie da nunosti zasvijetle, a tek s njima slobodu pripadanja slavlju bytka. Samo onaj tko misli prekratko, dakle zapravo ne misli, ostaje ondje gdje nadire neko ustegnue i nijekanje kako bi u tome nalazio povod za zdvajanje. A to uvijek svjedoi o tome da jo nismo procijenili puni obrat bytka kako bismo u njemu nali mjeru tu-bitka. Uskraivanje sili tu-bitak k njemu samome kao utemeljenju poprita prvog prolaska boga kao sebeuskraujuega. Tek iz tog tre340

nutka moe se procijeniti kako bytak kao podruje dogoaja one prinude mora vraati bie, a u tom se svladavanju bia mora provoditi tovanje boga. U toj borbi za posljednjeg boga, a to znai za utemeljenje istine bytka kao doba tiine njegova prolaska (ne moemo se boriti za samog boga), nuno se nalazimo u podruju kojim vlada bytak kao dogoenja i time u najveoj daljini najjaeg vrtloga obrata. Moramo pripremiti utemeljenje istine, a izgleda kao da se time ve predodreuje tovanje i time ouvanje posljednjeg boga. Ujedno moramo znati i drati se toga da se sklanjanje istine u bie i time povijest ouvanja boga zahtijeva tek kroz njega samoga i nain kako on nas treba kao one koji utemeljuju tu-bitak; ne zahtijeva se nekom ploom sa zapovijedima nego iskonskije i bitno tako da njegov prolazak zahtijeva opstojnost bia i time u njegovu sreditu ovjeka; opstojnost u kojoj tek bie, svako u jednostavnosti svoje ponovno zadobivene biti (kao djelo, pribor, stvar, in, pogled i rije), izdrava prolazak, tako ga ne zaustavlja nego puta da se odvija. Ovdje se ne zbiva nikakvo iz-kupljenje, tj. zapravo obaranje ovjeka, nego unoenje iskonskije biti (utemeljenje tu-bitka) u sam bytak: priznavanje pripadnosti ovjeka u bytak od strane boga, boje priznanje, koje sebi i svojoj veliini nita ne prata, da mu je potreban bytak. Onu pripadnost bytku i tu potrebu bytka raskriva tek bytak u svojem sebeskrivanju kao ona obostrana sredina u kojoj pripadnost nadmauje potrebu, a potreba nadvisuje pripadnost: bytak kao dogoaj koji se zbiva iz te obostrane prekomjernosti samoga sebe i tako postaje iskonom prijepora izmeu boga i ovjeka, izmeu prolaska boga i povijesti ovjeka. Sve bie, ma koliko se bez-bonom i neljudskom raunanju i bavljenju nametalo i inilo jedincatim, samostojnim i prvostojnim, samo je ustoj u dogoaj, u kojem ustoju poprite prolaska posljednjeg boga i ovjekovo straarstvo trae opstojnost kako bi ostali spremni za dogoenje i ne bi osujeivali bytak, to je pak moralo iskljuivo initi dotadanje bie u dotadanjoj istini. Proizmiljanje istine bytka uspijeva tek kada u prolasku boga postane oitom ovjekova ovlatenost za njegovu nunost i tako do341

VII. POSLJEDNJI BOG

256. Posljednji bog

goenje dospije na otvoreno u prekomjernosti obrata izmeu ljudske pripadnosti i boanske potrebe kako bi pokazalo svoje sebeskrivanje kao sredite, kako bi sebe pokazalo kao sredite sebeskrivanja i iznudilo istitraj te time dovelo do skoka slobodu za temelj bytka kao utemeljenje onoga tu. Posljednji bog poetak je najdue povijesti u njezinoj najkraoj stazi. Potrebna je duga priprema za veliki trenutak njegova prolaska. I za njegovu su pripremu narodi i drave premaleni, tj. ve su previe otrgnuti od svakog rasta i izrueni samo jo makinaciji. Samo veliki i skriveni pojedinci stvorit e tiinu za prolazak boga i meu sobom zamuknuto jednozvuje spremnih. Bytak kao ono najjedincatije i najrjee protiv onoga nita povui e se iz masovnosti bia i sva e povijest ondje gdje see u svoju vlastitu bit sluiti samo tom izmaknuu bytka u njegovu punu istinu. A sve e se javno pak okupljati u svojim uspjesima i slomovima u jata i nadmetati se kako u skladu sa sobom ne bi nita slutilo o onome to se zbiva. Samo e se izmeu tih masa i onih doista rtvovanih traiti i nai malobrojni i njihovi savezi kako bi se slutilo da im se zbiva neto skriveno, onaj prolazak, uz sve izvlaenje sveg zbivanja u brzinu, trenutanu potpunu raspoloivost i potronost bez ostatka. Vie nee biti mogue obrtanje i brkanje zahtjeva i njihovih podruja jer je istina samog bytka u najotrijoj nezgrapnosti njegove krevitosti dovela do odluivanja o bitnim mogunostima. Taj povijesni trenutak nije neko idealno stanje, jer ono je uvijek proturjeno biti povijesti, nego je taj trenutak dogoenje onog obrata u kojemu istina bytka dolazi do bytka istine jer bog treba bytak i ovjek je kao tu-bitak morao utemeljiti pripadnost bytku. Tada je, za taj trenutak, bytak kao ono najprisnije izmeu jednak onome nita, bog je nadmoan ovjeku a ovjek nadmauje boga, takorei neposredno, a ipak oboje samo u dogoaju kao koji jest istina samog bytka. Ali do tog trenutka, koji se ne moe izraunati i koji takoer nikada ne moe biti neto tako povrno kao neki cilj, bit e jedna duga povijest, puna posrtaja i vrlo skrivena. Samo to se oni koji stvaraju ve iz sata u sat moraju u suzdranosti brige pripremati na straarstvo u vrijeme-prostoru onog prolaska. I mislilako osvjetenje ovoga jedinoga: istine bytka, moe biti samo jedna staza na kojoj se
342

ipak misli ono nepredmislivo, naime poinje preobrazba ovjekova odnosa spram istine bytka. S pitanjem bytka, koje je prevladalo pitanje o biu i time svu metaziku, zapaljena je baklja i odvailo se na prvi zalet za dugi trk. Gdje je trka koji prima baklju i nosi je svojem pred-hodniku? Svi trkai moraju biti pred-trkai, i to to su kasniji to jai, a ne pratitelji koji ono to se prvi put pokualo u najboljem sluaju samo ispravljaju i opovrgavaju. Pred-trkai moraju sve iskonskije od pred-(tj. iza njih)-treih biti poetni, moraju jo jednostavnije, bogatije i neuvjetovano jedincato misliti jedno te isto onoga to valja pitati. Ono to preuzimaju grabei baklju ne moe biti ono kazano kao nauk i sistem i slino nego ono morano koje se otvara samo onima koji sami, bezdanog porijekla, pripadaju prisiljenima. No ono to prisiljava je samo ono neproraunjivo i nespravljivo dogoaja, istina bytka. Blaen je onaj tko smije pripadati zlosrei njegove krevitosti kako bi bio slua u uvijek poetnom dijalogu samotnih u koji namiguje posljednji bog jer je njime proizmignut u svojem prolasku. Posljednji bog nije kraj nego povijanje poetka u sebe i time najvii lik uskraivanja, budui da ono poetno izmie svem zadravanju i biva samo u nadvisivanju svega onoga to je ve kao budue u njega uhvaeno i preputeno njegovoj odredbenoj snazi. Kraj jest samo ondje gdje se bie otrgnulo iz istine bytka, poreklo svaku upitnost, a to znai svako razlikovanje, kako bi se u beskrajnom vremenu iivljavalo u beskrajnim mogunostima tako otputenoga. Kraj je ono neprekidno i-tako-dalje kojemu je ono posljednje kao ono poetno izmaknulo od poetka i odavno. Kraj nikada ne vidi sebe samoga nego se dri za dovrenje i zato e biti najmanje spreman i pripreman da bilo oekuje bilo iskusi ono posljednje. Potjeui od jednog stava spram bia koji je odreen metazikom, samo emo teko i polako moi znati ono drugo, da se bog ne pojavljuje jo ni u osobnom ni u masovnom doivljaju nego jedino u bezdanom prostoru samog bytka. Svi dosadanji kultovi i crkve, niti uope tako neto, ne mogu postati bitnom pripremom sraza boga i ovjeka u sreditu bytka. Jer prvo se mora utemeljiti sama istina bytka, a za tu zadau sve djelovanje mora poi iz jednoga drugog poetka.
343

VII. POSLJEDNJI BOG

Kako ih malo zna da bog eka na utemeljenje istine bytka i time na uskok ovjeka u tu-bitak. Umjesto toga, ini se kao da ovjek mora ekati na boga, i da eka. I moda je to najvarljiviji oblik najdublje bezbonosti i omamljivanje nemoi za pretrpljenje dogoenja onog meudolaska bytka u tu, bytka koji tek prua poprite ustoju bia u istinu i dodjeljuje mu slobotinu da stoji u najdaljoj daljini od prolaska boga, slobotinu ije se dodjeljivanje zbiva samo kao povijest: u preoblikovanju bia u bitnost njegove odredbe i u osloboenje iz zloporabe makinacija koje, sve izvrui, iscrpljuju bie u uivanju koristi.

VIII. BYTAK

344

345

257. Bytak
Ovdje lee blokovi jednog kamenoloma u kojemu se lome stijene najdublje prolosti. Miljenje. Mnijenje bitka. Bitak i razlikovanje spram bia. Nabaaj bytka. Proiz-miljanje bytka. Bivanje bytka. Povijest. Tu-bitak. Jezik i kaza. Bie. Prijelazno pitanje (Zato je uope bie a ne radije nita?). Povijest bytka (berlegungen VII, 97ff. Hlderlin Nietzsche). Stajalite povijesti bytka. Ono neproraunjivo (berlegungen VII, 90ff.).

258. Filozoja
Sada i ubudue bitno shvaanje pojma lozoje (a time i prethodna odredba pojmovnosti njezina pojma i svih njezinih pojmova) je povijesno (ne neko historijsko). Povijesno ovdje znai: pripadno bivanju samoga bytka, umetnuto u nudu istine bytka i tako vezano u nunost one odluke koja openito raspolae bti povijesti i njezina bivanja. Po tome je lozoja sada prvo priprema lozoje na nain podizanja prvih predvorja, u ijim se prostorima moe uti Hlderlina, kojemu je odgovor tu-bitak i koji se u takvom odgovoru utemeljuje u jezik budueg ovjeka. Tek tako ovjek stupa na prvo najblie
346 347

VIII. BYTAK

259. Filozoja

brvno na putu k bytku. Hlderlinova jedinstvena pojava u povijesti bytka prvo se mora utemeljiti i moraju se prevladati sve historijske usporedbe u smislu historije literature i pjesnitva, svi estetski sudovi i uici, sva politika vrednovanja, kako bi trenuci stvaralac dobili svoje vrijeme (usp. berlegungen VI, VII, VIII). Povijesna odredba lozoje ima vrhunac u spoznaji nunosti da se stvori uho za Hlderlinovu rije. Sposobnost sluanja odgovara jednoj sposobnosti kazivanja koja govori iz upitnosti bytka. Jer ona je najmanje to se mora postii za pripremu prostora rijei. (Kada ne bi sve bilo izokrenuto u znanstveno i literarnohistorijsko, trebalo bi rei: mora se stvoriti priprema miljenja za tumaenje Hlderlina. No ovdje tumaenje ne znai initi razumljivim nego utemeljivati nabaaj istine njegova pjesnitva na osvjetenju i ugoaju u kojima titra budui tu-bitak.) (usp. berlegungen VI i VII Hlderlin) Ta povijesna oznaka biti lozoje poima je kao miljenje bytka. To miljenje nikada ne smije utei u neki lik bia i u njemu iskusiti svu bjelodanost jednostavnoga iz sabranog bogatstva njegove sklopljene tame. To miljenje takoer nikada ne moe pratiti rastvaranje u bezoblinost. To miljenje mora s ove strane oblika i bezoblinoga (to i jest samo u biu) u bezdanu oblikovnog temelja uhvatiti zavitlaj svoje baenosti i odnijeti ga u otvorenost nabaaja. Miljenje bytka mora posve drukije od svakog prilagoavanja onome predmetnom pripadati samome onome to se treba misliti, jer bytak ne trpi vlastitu istinu kao dodatak i neto pridodano nego sm jest bit istine. Istina, ona krevina onoga sebeskrivajueg, u ijoj se otvorenosti bogovi i ovjek dogaaju u svoje su-eljenje, sama otvara bytak kao povijest koju moda moramo misliti ako trebamo pripremiti prostor koji Hlderlinovu izreku, to opet spominje bogove i ovjeka, u svoje vrijeme mora ouvati u odjeku kako bi on ugodio one temeljne ugoaje koji odreuju budueg ovjeka za straarstvo nudine bogova. Toj bitkovnopovijesnoj karakterizaciji lozoje treba razjanjenje koje si pomae podsjeanjem na dosadanje miljenje (metaziku), ali ujedno i to i ono budue vraa u njihovu povijesnu supripadnost. Ime metazika ovdje se bez zadrke rabi kao oznaka za cijelu
348

dosadanju povijest lozoje. Ono se ne shvaa kao naziv neke discipline kolske lozoje; a ne uzima se u obzir ni njegov kasan i samo dijelom umjetan nastanak. To ime treba rei da miljenje bitka shvaa bie u smislu bivajue-danoga kao ishodite i kao cilj za nadilazak k bitku, koji ujedno i odmah opet postaje povratkom u bie. Meta-zika je opravdanje zike bia stalnim bijegom pred bytkom. Metazika je nepriznata nelagoda spram bytka i razlog konane naputenosti bia od bitka. Razlikovanje bia i bitka premjeta se u bezazlenost neke samo zamiljene (logike) razlike, ako uope unutar metazike sama ta razlika kao neka takva dospijeva u znanje, to strogo uzevi izostaje i mora izostajati jer se metaziko miljenje zadrava samo u razlici, ali tako da je na neki nain sam bitak neka vrsta bia. Tek prijelaz u drugi poetak, prvo prevladavanje metazike, uz prijelazno nuno zadravanje njezina imena, podie tu razliku u znanje i tako je po prvi put dovodi u pitanje; ne u bilo koje pitanje nego u pitanje o onome najupitnijem. Ma koliko da se ta razlika kao ontoloka diferencija isprva izvanjski uvodi, i najprije sasvim u smislu predoavajueg miljenja, toliko je nuno da pri toj razlici poinje osvjetenje. Jer na tom naizgled sitnom i bezazlenom ontolokom razlikovanju, tj. razlikovanju koje nosi ontologiju, moraju postati vidljivim iskonsko bogatstvo i opasnost svih opasnosti ovjekova bitka, utemeljenja i razaranja njegove biti. To razlikovanje je povrno zakrivanje prostora najvieg mislilakog odvaaja koji ostaje dodijeljen ovjeku. To razlikovanje saima bit metazike na ono u njoj odluujue, ali od nje nikada odlueno zbivanje, o kojemu se njome ni ne moe odluiti, prenosi skrivenu povijest metazike (ne historiju mnijenj metazikih nauka) u povijest bytka, a nju stavlja u podruje prvog poetka zapadnog miljenja bitka koje nosi ime lozoja, iji se pojam mijenja u skladu s nainom i putem piitanja o bitku.

259. Filozoja
Filozoja je piitanje o bitku. Ta oznaka moe se dvojako tumaiti. Ta dva tumaenja u svojem jedinstvu sadre bit dosadanje i budue lozoje te tako uputu na prijelaz od jedne k drugoj.
349

VIII. BYTAK

259. Filozoja

Piitanje o bitku isprva je, i to kroz dugu povijest izmeu Anaksimandra i Nietzschea, samo pitanje o bitku bia. To pitanje odnosi se na bie kao ono opitano i ispituje to ono jest. Ono ispitivano odreuje se kao ono zajedniko svem biu. Bitak ima karakter bievnosti. Bievnost se nadaje unutar piitanja koje pita polazei od bia i natrag prema njemu kao naknadni dodatak uz bie. No unutar onoga opitivanoga i ispitivanoga bievnost je kao ono najstalnije prisutno u svem biu ono najbivstvujuije i zato uvijek ono ranije u odnosu na svako odreeno pojedino bie. im se bievnost pojmi kao predmet predoavanja, a pred-oavanje postane pred-oavanjem-sebi s obzirom na subjectum, ta ranijost dobiva drugu razinu i postaje apriorijem na razini pred-oavanja. Ali budui da i to pred-oavanje tei sadanjenju danoga kao takvog, ranijost i ovdje znai prvenstvo s obzirom na pribivanje koje dodue nije obino-vremenito, ali je ipak vremensko. No taj apriori nije recimo za Grke jo objektivan, a od Descartesa subjektivan, nego nije ni jedno ni drugo. Naprotiv, ono jest upravo u smislu , tj. u smislu bitka (kao pri-bivajueg uzlaenja), smo bivstvujue, onako kako bievnost ostaje ono najbivstvujuije. Ali od Descartesa apriori nije subjektivan nego ba objektivan, on nosi objektivnost objekta, predmetnost predmeta u predoavanju i za pred-oavajue. Tek kada se subjektum pogreno protumai u ja kao pojedinanu danu stvar, a pred-oavanje se, umjesto da ostane njegova bit, snizi na neko zateeno svojstvo, ono apriorno (bievnost u smislu predmetnosti) moe se subjektivistiki pogreno razumjeti kao ono puko subjektivno. Ma koliko velik bio Kantov korak, ma koliko velika ostajala jo i razlika apsolutnog idealizma poslijekantovske lozoje spram Kanta, ma koliko zbrkano zatim sve tome u polovinost i ponor logikog i biolokog tumaenja apriorija i u tom se obliku jo jednom javlja kod Nietzschea, sve te razlike ne mogu sakriti jednostavnu jedinstvenost cijele povijesti tog piitanja o bitku (o bievnosti, u obliku pitanja to jest bie). Povijest tog pitanja o bitku je povijest metazike, miljenja koje bitak kao bitak bia misli od bia i prema njemu. Da to piitanje o bitku nije nadvladano od bia samo u svojem poetku (to je razlog da su razvlatene i ), da se to prvenstvo bia provlai kroz
350

povijest metazike kao za nju bitno, to se najupeatljivije pokazuje ondje gdje se od Grka najie postavilo pitanje bitka: kod Kanta. Zajedno s otkriem transcendentalnoga postavlja se iskustvo kao jedino mjerodavno podruje bia. Bievnost kao uvjet mogunosti predmeta iskustva te smo iskustvo sa svoje su strane uvjetovani prvenstvom bia u odreivanju toga to se treba smatrati bitkom. Bie u Kantovu transcendentalnom piitanju, priroda, promatra se, dodue, u svjetlu Newtonove zike, ali se metaziki (s obzirom na povijest metazike) shvaa u smislu i naposljetku . No ini se da apsolutni idealizam prevladava prvenstvo bia. Jer iskljuiva odredba predmeta iz predmetnosti (tj. uklanjanje stvari po sebi) i ne kazuje nita drugo nego uspostavljanje prvenstva bievnosti pred biem. Zato i jest npr. nemogue sumisliti Hegelovu Fenomenologiju duha upravo u njezinu poetku (osjetilna izvjesnost) ako se nije ve prije apsolutno mislilo ukljuivanje osjetilnog predmeta u zbiljnost apsolutnog duha. to to drugo znai nego: bie je izgubilo svoje prvenstvo pred bitkom? A ipak bi u tom tumaenju lealo doista pogreno tumaenje idealizma. I on se dri prvenstva bia pred bievnou, samo to taj odnos prikriva i pobuuje dojam da je obratno. Dodue, svaka je predmetnost, svaki je njezin stupanj odreen iz apsolutnoga. Ali predmetnost kao takva ve se po svojoj biti, a da i ne govorimo o njezinu porijeklu u povijesti bitka, ne samo odnosi na predmet nego je njime i odreena, on joj je polazite kao odreeno tumaenje bia. Ukidanjem u apsolutno znanje ini se da predmetnost nestaje, ali ona se samo iri u predmetnost samosvijesti i uma. I ba to to se bievnost utemeljuje u apsolutnoj subjektivnosti kazuje da ovo bie, subjektum, kao odnosno sredite svih predoavanja-sebi odluuje o bievnosti i onome to njoj moe pripadati, o formama biti i stupnjevima predoenosti. Tako se u apsolutnom idealizmu pokazuje ak i vee prvenstvo bia u odnosu na bievnost nego kod Grka ukoliko se bytak odreuje polazei od subjekta, a to znai ujedno od objekta. U okvirima povijesti bitka ta je odredba samo preinaka postojane prisutnosti u pred-oenosti-sebi subjektuma. Zato se u apsolutnom idealizmu, za koji se ini da sve eli razrijeiti vraajui se na bitak, odvija potpuno razvlatenje bitka u korist neprijeporne i bezgranine premoi bia.
351

VIII. BYTAK

259. Filozoja

Samo je zbog lozofske naivnosti spoznajne teorije i spoznajnoteorijskog tumaenja idealizma moglo doi do zablude da je idealizam udaljen od realnosti i da protiv toga moe pomoi preokret u realizam. Ali realizam 19. stoljea posve ivi od apsolutnog idealizma. Ne zbiva se preokret nego tek potonue u nelozofsko tumaenje idealizma, zbog ega se tada, dodue, u njemu skriveno razvlatenje bitka ini opravdanim iz bavljenja biem, koje se bavljenje mora utjecati u ideju vrijednosti ondje gdje mu je jo ostalo toliko razboritosti da spozna kako je i bezuvjetnom potvrivanju zbiljskoga i ivota (dakle bia) jo potreban neki trag nebia, koje se, naravno, vie nije u stanju znati kao bitak. Ustrajava li razmatranje povijesti metazike u okvirima gledit idealizma i realizma, onda se idealizam uvijek ini lozofski pravcatijim stavom ukoliko u njemu bitak jo dolazi do rijei nasuprot biu. No ipak i dalje vrijedi da se u idealizmu provodi lozofsko razvlatenje bitka (dok se u realizmu provodi ono nelozono). To je nuno znati kako se prijelaz iz metazike u drugi nain piitanja o bitku ne bi odmah pogreno protumaio. Pitanje o bitku sada postaje pitanjem o istini bitka. Bit istine sada se ispituje iz bivanja bytka, pojmljenog kao krevina onoga sebeskrivajueg i time kao pripadno biti samoga bytka. Pitanje o istini bytka otkriva se kao pitanje o bytku istine. (Genitiv je ovdje duboko vlastit i nipoto se ne moe izraziti dosadanjim gramatikim genitivima.) Sada piitanje o bytku vie ne misli polazei od bia nego je kao proiz-miljanje bytka (usp. Bytak, 265. Proiz-miljanje bytka) proiznueno samim bytkom. Proiz-miljanje bytka u skoku dosee bytak kao ono izmeu, u ijem se kreem se bivanju bogovi i ovjek pre-poznaju, tj. odluuju se o svojoj pripadnosti. Kao to izmeu bytak nije neki naknadni dodatak biu nego ono bivajue u ijoj tek istini ono (bie) moe dospjeti u pohranu nekog bia. Ali to prvenstvo onoga izmeu ne smije se idealistiki pogreno tumaiti u smislu apriorija. Piitanje o bitku na nain piitanja o istini bytka vie uope ne dolazi na razinu na kojoj bi neko razlikovanje poput onoga izmeu idealizma i realizma moglo zadobiti ikakav mogui temelj. Dodue, preostaje dvojba je li mogue tako neto, misliti sam bytak u njegovu bivanju, a da se ne polazi od bia; ne mora li moda
352

svako pitanje o bitku neizbjeno ostajati neko povratno piitanje od bia. Ovdje se doista na putu isprijeila duga predaja metazike i iz toga izrasla navika miljenja, pogotovo ako jo i logika, i sama ishod poetnog razvlatenja bitka i istine, zadrava ugled apsolutnog, bogomdanog sudita miljenju. Onda je logino, a to znai konano utvreno, da je bitak kao ono openito zadobiven polazei od bia, pa i kada se pokuava osigurati opstojnost bitka kao da se radi o biu. Ali bytak, koji mora biti proizmiljen u svojoj istini, ne jest ono openito i prazno, nego biva kao kao ono jedincato i bezdano u kojemu se odluuje o neemu jednokratnom u povijesti (usp. Bytak, 270. Bit bytka (bivanje)). Naravno, ovdje se ne moe ostati na tlu metazikog pitanja bitka i s tog stajalita zahtijevati neko znanje koje po svojoj biti u sebi ukljuuje naputanje tog stajalita, tj. uprostorenje nekog prostora i vremenovanje nekog vremena koji u povijesti metazike nisu bili moda samo zaboravljeni ili nedovoljno uzimani u obzir ve su, naprotiv, za tu povijest nedostupni, ali takoer nisu ni nuni. Napustiti stajalite metazike, to ne znai nita drugo nego podlijegati prinudi koja izvire iz jedne posve drukije nude, dodue nude koju je ishodila povijest metazike na taj nain da se ona kao nuda koja ona jest ustee i puta da vladajuim stanjem postane beznunost (u pogledu bitka i pitanja bitka). No beznunost je zapravo krajnji oblik te nude koja se prvo moe spoznati kao naputenost bia od bitka. U prijelazu od metazikog pitanja bitka k buduem uvijek se mora prijelazno misliti i pitati. Time je iskljuena mogunost neke samo metazike prosudbe drugog piitanja. No drugo se piitanje time takoer nije ni dokazalo kao apsolutna istina, i to ve stoga to je neki takav dokaz neke takve istine protivan biti tog piitanja. Jer to je piitanje povijesno, jer u njemu dogoajem postaje povijest samoga bytka kao najbezdanijeg jedincatog temelja povijesti. Osim toga, prijelazno miljenje uvijek postie tek pripremu drugog piitanja, a to znai pripremu onog ovjekova bitka koji u svojem utemeljiteljstvu i straarstvu prvo treba postati dovoljno jak i dovoljno znati da bi primio dugo naznaivan, ali jo due uskraivan udar bytka i sabrao ovlatenje bytka za njegovo bivanje u jedan jedini tre353

VIII. BYTAK

259. Filozoja

nutak povijesti. Zato prijelazno miljenje i ne moe jednim potezom na silu otresti metaziku naviku. tovie, ono da bi se priopilo jo esto mora ii stazom metazikog miljenja, a ipak uvijek znati ono drugo. Ta kako bi doista povijesno miljenje i moglo previdjeti da mu je jednako dana iznenadnost nesluenoga kao i neupadljivost polaganog nadilaenja samoga sebe, ako prijelaz treba povijesno utemeljivati. I kako prijelazno miljenje ne bi takoer znalo da e mnogo toga, ak najvei dio napora koji mu ostaju dodijeljeni, jednom biti suvino i pasti meu ono usputno kako bi rijeci povijesti onoga jedincatoga omoguilo njezin jednokratan tok. Usprkos tome, prijelazno miljenje ne smije se ustruavati oskudnosti pripremnih razlikovanja i razjanjenja, samo ako ih je donio vjetar jedne odluke koja pada izdaleka. Samo hladnoa smjelosti miljenja i no zabludjelog piitanja daju ar i svjetlo vatri bytka. Razlika u pitanju bitka, koja je povijesna i lui povijest metazike od budueg miljenja, u svojoj prvoj provedbi oznaava prijelaz. Ali ta razlika ne povezuje na nain odvajanja neto prolo i neto to dolazi, jednu proteklu i jednu predstojeu povijest, nego razluuje dva iz temelja razliita dubinska sloja zapadne povijesti. Da je povijest metazike (s Nietzscheom) zavrila, to nipoto ne znai da je odsada istrijebljeno metaziko (a to znai ujedno umsko, logiko) miljenje, naprotiv: to miljenje sada premjeta svoju vrstu naviku u podruja svjetonazor i sve veeg poznanstvljenja svakodnevice, onako kako se ve uvrstilo u oblije kranstva i kako s njim prelazi u oblike njegova posvjetovljenja u kojima opet susree smo sebe u liku koji je dobilo svojom kristijanizacijom (koja poinje ve kod Platona). Povijest metazike ne prestaje zato to sada prelazi u ono nepovijesno, tovie tek ga otvara. Obratno, sada takoer ne izlazi na svjetlo dana bitkovnopovijesno miljenje drugog piitanja. Ono ostaje skriveno u vlastitoj dubini, ali sada vie ne, kao od prvog poetka zapadnog miljenja tijekom povijesti metazike, zakriveno u svojoj zatvorenosti u nerastvorenom iskonu nego u jasnoi jedne teke tame sebe samu znajue dubine, iznikle u osvjetenju. Povijest metazikog i bitkovnopovijesnog miljenja dogaa se istodobno u svojim razliitim dobima u skladu s razliitim stupnjevima prvenstva bitka pred biem, bia pred bitkom, zbrke obaju,
354

gaenja svakog prvenstva u doba izraunjive razumljivosti svega. Znamo budunost povijesti bitka da, eli li ona ostati povijest, sam bytak sebi mora dogaati miljenje. Ali nitko ne zna lik bia koje dolazi. Izvjesno moe biti samo ovo jedno: da svako proiz-miljanje bytka i svako stvaranje iz istine bytka, bez ve zatitnikog zagovora bia, treba druge snage piitanja i kazivanja, bacanja i noenja, nego to ih je povijest metazike ikada mogla proizvesti. Jer ti drugi moraju jo uz ono svoje najvlastitije u miljenje ukljuivati pitajui razgovor s prvim poetkom, uzalim u svijetloj dubini, i njegovom povijeu te biti spremni s najsamotnijima prvoga miljenja postati jo samotniji bezdana koji u drugom poetku ne samo nosi ve i proima sve temelje. Ono to za one koji su samo kasnije doli ostaje predmet historijske uenosti i istraivanja i naposljetku samo jo kolske nastave, povijest metazikog miljenja u njegovim djelima, tek mora postati povijeu u kojoj se svako pojedino skuplja u svoju jedincatost i kao traak nade miljenja isijava istinu bytka u njegov vlastiti neizmjereni prostor. Budui da je tu samim bytkom proiznuena jedna veliina mislilake egzistencije iji lik jedva nasluujemo iz Hlderlinove pjesnike egzistencije i Nietzscheova jezivog lutanja, budui da je u prostoru miljenja povijesti bitka jo samo ta veliina, zbog ega i govor o veliini ostaje presitan, zato se priprema takvih mislilaca mora sa svom nemilosrdnou kretati u najjasnijim razlikovanjima. Jer samo takvi jame hrabrost za ustojnost u podruju udara onoga najupitnijeg, to je od bogova trebano a od ovjeka zaboravljeno i to mi zovemo bytak. Razlika u pitanju o bitku moe se u obliku formule izraziti dvama naslovima; jedan glasi: Bitak i miljenje, a drugi: Bitak i vrijeme. U prvom se bitak razumije kao bievnost bia; u drugom kao bitak ija se istina ispituje. U prvome miljenje znai nit vodilju po kojoj se biu postavlja pitanje o njegovoj bievnosti: predoavajue iskazivanje. U drugom vrijeme znai prvu naznaku biti istine u smislu odmaknuem otvorene krevine prostora djelovanja u kojemu se bytak skriva i skrivajui se prvi se put posebno daruje u svoju istinu. Prema tome, ta se dva naslova u svojem odnosu nipoto ne smiju tumaiti tako da se u drugom samo miljenje iz prvoga zamijenilo vremenom, kao da se isto pitanje o bievnosti bia sada
355

VIII. BYTAK

259. Filozoja

umjesto po niti vodilji iskaznog predoavanja treba provesti po niti vodilji vremena, pri emu se jo i vrijeme odmah misli po njegovu uobiajenom pojmu. Naprotiv, uloga miljenja i ona vremena uvijek su iz temelja razliite; njihova odredba daje onome i u svakome od tih dvaju naslova njegovu vlastitu jednoznanost. No ujedno je piitanjem o bitku u smislu naslova Bitak i vrijeme stvorena mogunost da se povijest pitanja bitka u smislu naslova Bitak i miljenje pojmi iskonskije, tj. bitkovnopovijesno, i da se ona u povijesti metazike nuno neispitana istina bitka prvo uini vidljivom u vremenskom karakteru bitka uputom na to da su u biti , i na djelu pribivanje i postojanost. Ta je uputa bitkovnopovijesno tim presudnija stoga to se u daljnjoj povijesti pitanja bitka sve vie zakriva vremenski karakter bievnosti tako da pokuaj povezivanja bitka (i bezvremenosti kategorija i vrijednosti) s vremenom na bilo koji nain odmah nailazi na otpor, ija je snaga naravno samo u sljepilu htijenja da se ne pita. Budui da sm vremenski karakter bitka zbog nepoimanja pitanja o istini (smislu) bytka ostaje posve zaudnim, spas se trai u izjednaavanju bitka s tubitkom, koji pak, budui da na neki nain oznaava ovjekov bitak, postaje razumljiv u svojoj vremenitosti. No tako je sve ispalo iz putanje pitanja bitka i ujedno se pokazalo da neki naslov sam za sebe ne moe nita ako nedostaju napor i znanje da se bar protumai to mu je svrha. A to se znanje nikada ne moe priopiti ni proiriti poput spoznaja o onome danom. Ve u prijelazu moraju otii oni koji ga meusobno razmjenjuju tako to si, slutei odluke, idu u susret, a ipak se ne susreu. Jer da bi odluka mogla sazrijevati potrebni su raspreni pojedinci. Ali ti pojedinci sa sobom jo donose ono blo skrivene povijesti bitka, onaj, kako bi se moglo initi, zaobilazni put kojim je metazika morala poi preko bia kako ne bi dosegnula bitak i tako dola do kraja koji je dovoljno jak za nudu za drugi poetak koji ujedno pomae vratiti se u iskonskost prvog poetka i ono prolo preobraava u ono neizgubljeno. No zaobilazni put to nije u tom smislu da se njime promaio neki neposredni i krai put k bytku. Zaobilazni put tek i vodi u nudu uskraivanja i u nunost da se u odluku uzdigne ono to je na samom poetku bilo samo mig jednog dara (, ) koji se nije mogao shvatiti i sauvati.
356

Pravcatom prijelazu pogotovo pripada hrabrost za staro i sloboda za novo. Ali to staro nije ono antikvarno, koje se neizbjeno iri im ono poetno veliko, to zbog svoje prve poetnosti u svojoj veliini ostaje bez ravna, dospije u historijsku predaju i poricanje. Ono staro, tj. ono iju bitnost nijedno mlae nikada ne moe nadmaiti, oituje se samo povijesnom suoavanju i osvjetenju. A ono novo nije ono moderno, to dolazi do izraza i stjee naklonost u nekom pojedinom vladajuem danas i ostaje pritajeni neprijatelj svega to nosi odluku koji i ne poznaje samoga sebe. Ono novo ovdje znai ono svjee iskonskosti ponovnog poinjanja, ono to se odvauje izai u skrivenu budunost prvog poetka i zato uope ne moe biti novo ve prije mora biti starije od onoga starog. Prijelazni i po svojoj biti dvoznani mislioci moraju izriito znati jo i to da je njihovo piitanje i kazivanje nerazumljivo za ono danas, ije se trajanje ne moe izraunati. I to ne moda zato to ovi dananji ne bi bili dovoljno pametni i obavijeteni za ono to se kazuje nego zato to razumljivost ve znai razaranje njihova miljenja. Jer razumljivost sve stjenjava u okruje dosadanjeg predoavanja. Nalog onih prijelaznih jest da iz onih koji tako arko ele ono razumljivo uine one koji ne razumiju i jo se nisu sporazumjeli, koji ne znaju kamo jer su uinili neto prvo nuno: ne oekuju istinu od nekog bia, pritom se ne predajui dvojenju i zdvojnosti. Ti jo-nesporazumljeni, koji si jo nisu osigurali dogovor o svemu, nego su ono prvo i jedino, bytak, sauvali za pitanje, poetni su putnici koji dolaze iz najvee daljine i zato u sebi nose najviu budunost. Napokon, oni prijelazni moraju znati ono prvo to sve siljenje na razumljivost isprva ne shvaa: da se svako miljenje bitka, sva lozoja, nikada ne moe potvrditi injenicama, tj. biem. Nastojanje da sebe uini razumljivom samoubojstvo je lozoje. Idolopoklonici injenica nikada ne zapaaju da njihovi idoli svijetle jednim samo posuenim sjajem. Oni to i ne trebaju zapaziti; jer to bi ih brzo smelo i postali bi neupotrebljivima. A idolopoklonici i idoli potrebni su ondje gdje su bogovi u bijegu i tako navjeuju svoju blizinu. Odrjeenje lozoje iz upetljanost u znanstveno obrazlaganje, u tumaenje kulture, u sluenje svjetonazorima, u metaziku kao njezinu vlastitu prvu bit to se izraa u izopaenost samo je poslje357

VIII. BYTAK

259. Filozoja

dica drugog poetka i iskljuivo se kao neka takva posljedica moe istinski svladati. Drugi poetak iskonskije je preuzimanje skrivene biti lozoje, a sama ta bit izvire iz biti bytka i u skladu s istoom pojedinog iskona ostaje blie odluivanju kao biti miljenja bytka. Tada je tek posljedica tog odrjeenja nuno mijenjanje navika u predoavanju onoga to lozoja jest upravo u okruju uvijek postojanog svakodnevnog mnijenja: ne vie neko misaono zdanje nego naizgled sluajno odlomljeni blokovi jednog kamenoloma u kojemu se lome stijene najdublje prolosti, a lomitelji i poluga ostaju nevidljivi. Jesu li ti blokovi zatvoreni oblici ili neuklopljeni nosei dijelovi nekog nevidljivog mosta, tko to moe znati? Filozoja u drugom poetku pita na nain ispitivanja istine bytka. Gleda li se iz vidokruga razlikovanja bia i bitka koje je postalo izriito i usporeuje li se historijski s metazikom i njezinim polazitem od bia, piitanje u drugom poetku (bytkovnopovijesno miljenje) moglo bi se uiniti jednostavnim, a ovdje to znai grubim preobratom. No ba bytkovnopovijesno miljenje zna da se u biti pukog preobrata izraava najtvre i najvarljivije porobljavanje; da ono nita ne prevladava nego se u preobratu samo ono preobrnuto tek dovodi do moi i priskrbljuju mu se utvrenje i potpunost koji su mu dotada nedostajali. Bytkovnopovijesno ispitivanje bytka nije preobrat metazike nego od-luenje kao nabaaj temelja onog razlikovanja u kojemu se mora zadravati jo i preobrat. Takvim nabaajem to piitanje uope dolazi u podruje izvan onog razlikovanja bia i bitka; i zato ono sada i bitak pie kao bytak. To treba naznaiti kako se bitak ovdje vie ne misli metaziki. Miljenje povijesti bytka moe se u pretumaenju uiniti etvorostruko upitnim iz njegove nunosti: 1. Polazei od bogova. 2. Polazei od ovjeka. 3. S pogledom natrag na povijest metazike. 4. Kao miljenje bytka. Ta etiri gledita samo se naizgled mogu pratiti meusobno odvojeno. O 1. Pojmiti miljenje bytka polazei od bogova odmah se i358

ni samovoljnim i fantastinim, s jedne strane stoga to se uope polazi izravno od bog-ovskoga kao da je ono dano, kao da se o tome svatko sa svakim slae; no jo je udnije to se s druge strane polazi od bogova i kao ishodite lozoje se postavlja jedan politeizam. No govor o bogovima ovdje ne znai da se odluno tvrdi kako postoji mnotvo nasuprot jednom jedinomu nego da se upuuje na neodluenost bitka bogova, bilo jednoga ili mnogih. Ta neodluenost u sebi shvaa upitnost toga smije li se uope bogovima pripisivati tako neto kao bitak, a da ne razori sve bogovsko. Nazivom bogovi izraava se neodluenost o tome koji e se bog i da li e se neki bog kojoj biti ovjeka i na koji nain jo jednom pojaviti u krajnjoj nudi. Ali ta neodluenost ne pred-oava se samo kao prazna mogunost donoenja odluk nego se unaprijed poima kao ona odluka iz koje potjee ono to je odlueno ili potpuni izostanak odluke. Pred-miljenje kao prvi korak te odluke takve neodluenosti ne pretpostavlja nekakve bogove kao dane nego se odvauje u jedno podruje onoga upitnoga za koje odgovor moe dolaziti samo iz toga samoga, a nikada polazei od onoga tko pita. Ukoliko se bogovima u takvom pred-miljenju unaprijed od-kazuje bytak, kazuje se da sve iskazivanje o bitku i biti bogova ne samo da nita ne kazuje o njima, a to znai o onome o emu treba odluiti, ve da hini neto predmetno na emu se sve miljenje slama zato to je odmah gurnuto na stranputicu. (U metazikom razmatranju bog se mora predoavati kao bievnost, kao prvi temelj i uzrok bia, kao ono ne-uvjetovano, bez-konano, apsolutno. Sve te odredbe ne izviru iz onoga bogovskoga boga nego iz biti bia kao takvog ukoliko se ono, kao postojano-prisutno, predmetno, naprosto po sebi miljeno i ono najjasnije u pred-oavajuem objanjavanju, pripisuje bogu kao pred-met.) Odricanje bitka bogovima prvo znai samo: bitak ne stoji iznad bogova; ali ni oni ne stoje iznad bitka. No bogovima je svakako potreban bytak, i izriui to ve mislimo bit bytka. Bogovima bytak nije potreban kao njihovo vlasnitvo, u emu oni sami nalaze oslonac. Bogovima bytak treba kako bi njime, koji im ne pripada, ipak pripadali sami sebi. Bytak je ono to je bogovima potrebno; to je njihova nuda, i nudina bytka oznaava njegovo bivanje, ono od bogova proiznueno, ali nikada prouzroivo i
359

VIII. BYTAK

260. Ono divovsko

uvjetovljivo. Da bogovi trebaju bytak, to njih same gura u bezdan (slobodu) i izrie ustegnue svakog obrazloenja i dokazivanja. I ma koliko za miljenje morala ostati tamnom nudina bytka, ona ipak daje prvi oslonac kako bi se bogovi mislili kao oni koji trebaju bytak. Time inimo prve korake u povijest bytka, tek time poinje bytkovnopovijesno miljenje, i svaki napor da se ono kazano u tom poetku ugura u neku uobiajenu razumljivost uzaludan je i prije svega protivan vrsti takvog miljenja. No ako je bytak nudina boga, a sm bytak nalazi svoju istinu samo u proiz-miljanju, a to miljenje je lozoja (u drugom poetku), onda je bogovima potrebno bytkovnopovijesno miljenje, tj. lozoja. Bogovima je potrebna lozoja, ne tako da bi oni sami morali lozorati radi svojega bogovanja nego lozoja mora biti ako bogovi jo jednom dou u odluku i povijest dosegne temelj svoje biti. Polazei od bogova, bytkovnopovijesno miljenje odreuje se kao ono miljenje bytka koje poima bezdan nudine bytka kao ono prvo, a nikada bit bytka ne trai u samome bogovskom kao onome toboe najbivstvujuijem. Bytkovnopovijesno miljenje stoji izvan svake teologije, ali ne zna ni za ateizam u smislu nekog svjetonazora ili nekakvog drukijeg nauka. Pojmiti bezdan nudine bytka znai: biti premjeten u nunost da se bytku utemelji istina i da se ne odupire bitnim posljedicama te nunosti nego da se misli njima ususret i tako zna da ona nunost izmie sve miljenje bytka svakom puko ljudskom uprizorenju, a da ne potpada zahtjevu za apsolutnou. No poimati bytkovnopovijesno miljenje polazei od bogova isto je kao i pokuaj naznake biti tog miljenja polazei od ovjeka. O 2. No i ovdje vrijedi da kao ishodite ne moe posluiti nikakvo postojee i uobiajeno shvaanje ovjeka, jer se ono prvo to zahtijeva nudinska nunost miljenja mora ispuniti u preobrazbi biti dosadanjeg ovjeka. Zato? Mislimo li ljudsko bie samo dovoljno odluno, ak i samo u onoj stoljeima uobiajenoj odredbi kao animal rationale, onda ne moemo zanemariti odnos spram bitka, koji je odavno postao upalj i prazan, a miljen je jo i u umnosti tog ivog bia. U situaci360

ji sve vee i vee zbunjenosti u odnosu na metaziku bit uma moglo bi se u skladu s posljednjim, mjerodavnim Nietzscheovim postupkom potraiti spas u tome da se um (i sve to se pod drugim nazivima kree u okruju tog svojstva ivoga bia) svede na ivot. S uvjerenjem samorazumljivosti i lake dokazivosti moe se odvaiti na to da se um izdaje kao puko zraenje ivota i time kao ono naknadno te se tako tom nainu miljenja moe pomoi da bez iznimke postane uobiajena sve-opa predodba, no ipak se time nita ne mijenja na bitnoj odredbi uma u smislu razabiranja bitka bia. Sve ono davanje prvenstva ivotu i smo bi propadalo kada ono to je, kao um, o njemu ovisno ne bi ipak prvo u samome sebi nosilo i proimalo ovjekovu bit: da je ono usred bia, odnosei se spram njega kao nekog takvog, neko bie, ak bie kao takvo, kako ga poima novovjekovna odredba u smislu subjektuma. Ma koliko se ta odredba kasnije pozivala na ivot, ona je ipak najjae, samo odgovarajue tome i sve sljepije svjedoanstvo metazike biti ovjeka, to svako uprizorenje ivota i svako ureenje svijeta nastoje zaboraviti i drati u zaboravu. No ako sada bitak, iako se to ne prepoznaje, daje temelj biti uma i nije neto proizvoljno, nego bi sm u svojem bivanju mogao iz temelja polagati pravo na ovjeka, i ako ovjek jo jednom treba zadobiti svoju vlastitu, posve istroenu i rastrojenu bit u jednoj drugoj iskonskosti, i ako bi se ak i to zadobivanje biti moralo sastojati u tome da bivanje bytka polae pravo na njega, i ako bi sm bytak mogao utemeljivati istinu svoje biti samo u takvoj preobrazbi ovjeka koja se moe odvaiti na iskonsko miljenje bytka, onda se, polazei od ovjeka, navjeuje jedno promijenjeno miljenje bitka. No sada odmah postaje razgovijetno i da to odreivanje lozoje polazei od ovjeka nikada ne misli na ovjeka kao takvog po sebi nego na povijesnog ovjeka, ija je povijest nama dodue skrivena, ali ipak uobiajena i snana u historijskoj pred-odbi.

260. Ono divovsko

se odreivalo kao ono ime se ono kvantitativno preobraava u neku vlastitu kvalitetu, neku vrstu veliine. Tako ono divovsko nije
361

VIII. BYTAK

261. Mnijenje bytka

neko kvantitativno, koje poinje pri nekom razmjerno velikom broju (koliini i mjeri), iako se na prvi pogled zacijelo moe initi kvantitativnim. Ono divovsko temelji se na odluenosti i beziznimnosti rauna i ima korijene u posezanju subjektivnog pred-oavanja za cjelinom bia. U tome lei mogunost za neku vrstu veliine, koja se ovdje shvaa u povijesnom (historijskom) smislu. Veliina ovdje znai: uspostavljanje bytka koje se ukorjenjuje u nekom samim sobom utemeljenom temelju i iz kojega mora izvirati ono to eli vaiti kao bivstvujue. U divovskome se pokazuje veliina subjektuma izvjesnog u samoga sebe koji sve gradi na vlastitom predoavanju i proizvoenju. Pojavni oblici divovskoga razliiti su; prije svega, ono ne skae izravno i neodoljivo u oi u svakom od svojih oblika. Ono za iju su predoivost nuni veliki brojevi i mjere samo je privid onoga divovskog, koji mu dodue pripada, jer ono izraava onu vrstu veliine koja se bitno oslanja na postavljanje pred sebe i predoavanje. Oblicima divovskoga pripadaju: 1. Ono divovsko usporavanja povijesti (izostanka bitnih odluka sve do nepovijesnosti) u prividu brzine i upravljivosti historijskog razvoja i njegovih anticipacija. 2. Ono divovsko javnosti kao saimanja svega supripadnog pod krinku razaranja i potkopavanja svake strasti za bitno sabiranje. 3. Ono divovsko zahtjeva za prirodnou u prividu samorazumljivoga i loginoga; upitnost bitka dovodi se potpuno izvan pitanja. 4. Ono divovsko smanjivanja bia u cjelini pod prividom njegova bezgraninog irenja pomou neuvjetovane ovladivosti. Jedino nemogue su rije i predodba nemogue. U svim tim meusobno povezanim oblicima divovskoga biva naputenost bia od bitka; i to vie ne samo na nain izostanka upitnosti bia nego u obliku ureenog istjerivanja svakog osvjetenja temelja neuvjetovanog prvenstva ina (tj. proraunatog pogona, uvijek miljenog u velikom mjerilu) i injenica. Ono divovsko razvija se u raunskom i tako uvijek iznosi na vidjelo ono kvantitativno, ali je smo kao neuvjetovana vladavina predoavanja i proizvoenja poricanje istine bytka u korist onoga umnoga i danoga, poricanje koje ne vlada samim sobom i upra362

vo u najvioj samoizvjesnosti nikada sebe ne zna. Ono divovsko provodi dovrenje ovjekova temeljnog metazikog stava koji ulazi u preobrat svojega lika te sve ciljeve i vrijednosti (ideale i ideje) tumai kao izraz i izrod pukog, vjenog ivota po sebi. Povrne pojave onoga divovskog trebaju uiniti to naglaenije predoivim taj iskon u ivotu, tj. historijski ga utvrditi za doba divovskosti te to potvrditi pred njim samim u njegovoj ivotnosti. Bilo da vrijednosti i ciljeve postavlja um ili da oni izviru iz instinkta prirodnog i zdravog ivota po sebi, ovdje se posvuda subjektum (ovjek) razvija u sredite bia, dodue tako da sve kulturalne i politike forme oblikovanja na jednak nain i jednako nuno dovode na vlast ono divovsko i bave se historijskim raunanjem s povijeu i svoenjem povijesti na krinku besciljnosti te posvuda neupadljivo i nesvjesno osiguravaju izbjegavanje bitnih odluka. Na divovskome postaje prepoznatljivo da svaka vrsta veliine u povijesti izvire iz neizreenog metazikog tumaenja zbivanja (ideali, inovi, stvaranja, rtve) i zato nisu zapravo povijesne nego historijske biti. Skrivena povijest bytka ne zna za raun velikoga i maloga nego samo za bytkovnost onoga odlueno, neodlueno i bezodluno.

261. Mnijenje bytka

Bytak, koga je briga za bytak? Sve tri za biem. Kako da nekoga i bude briga za bytak? Gdje se on jo zbiva, on je takoer samo ono bie za koje se ne mora brinuti, uvijek uz pretpostavku da ta briga smije mjerodavno odluivati o tome to jest i treba biti. Tada bitak, ako se na kraju jo priznaje da on ne jest bie, ostaje prazna predodba, pretpostavka koja nita ne donosi, neko prevrnue pred-oavanja koje je, budui da je mogue u svako doba i posvuda u svakoj prigodi u odnosu na svako bie, u pogledu bia ono koje je svemu takvome najopenitije, no tako je nitetno. Naposljetku, on vai jo kao naziv koji vie nita ne naziva, ali je ipak jo u upotrebi kao znak za ono najravnodunije sveg bia. To mnijenje o bytku ne treba tek opirno obrazlagati svoju ispravnost. Nju najbolje potvruju oni pokuaji koji, moda jo protivni
363

VIII. BYTAK

261. Mnijenje bytka

ovom mnijenju, ali ipak zarobljeni u njegovu vidokrugu, tom praznom imenu ele priskrbiti imalo punine. Bie se shvaa u smislu predmetno danoga kao ono neupitno i nedodirljivo s ime se ipak ostaje najvie u skladu ako se to dano i pred-runo posve uredi u ono naprosto priruno, i to u posve tehnikom smislu. Bie se shvaa tako, a bitak se doputa samo kao ono to se upravo jo moe mnijeti u miljenju te se zatim dokazuje da je bitak upravo to najopenitije. Ali zato se ne potrudimo jednom potresti te dodue najuobiajenije i najdalje pred postavljene pretpostavke (da je bie ono predmetno, a shvaanje bytka prazno mnijenje onoga najopenitijega i njegovih kategorija)? Zato to i preteko spoznajemo to je za to potrebno: potresanje toga mi, novovjekovnog ovjeka koji je kao subjektum postao riznica onih pretpostavki, dodue tako da subjektni karakter samog ovjeka ima svoj iskon i sm oslonac svoje neprekinute moi u priznatoj prevlasti tih pretpostavki (zapadno i novovjekovno utvrenog razumijevanja bitka). Kako da tu doe do potresa, koji bi morao biti bitno vie od puke preinake nekog mnijenja o pojmu bytka unutar subjekta koji inae nesmetano dalje djeluje? Prozru li se te pretpostavke, postaje jasno da je ona nebriga za bytak u svako doba u pravu, a pogotovo kada bavljenje bitkom velikoduno preputa pojmovnim cjepidlaenjima ponovno kolski primjerene ontologije ili se, to znai isto, slae s mnijenjem koje svaku ontologiju kao racionalizaciju bitka proglaava nemoguom. Jer tim se ili-ili, svaki put na tlu ontologije, odluilo o bitku i mnijenju bitka, i to tako samorazumljivo da se ovdje jo jedva, i vjerojatno s pravom, ele nalaziti i priznavati posebne nunosti odluivanja. Zato onda jo posveujemo imalo pozornosti tom ontologistikom nevoenju brige za bitak? Sigurno ne zato da bismo pokrenuli raspravu o nekom konkretnom mnijenju i nauku o bytku ili njegovom odbijanju ili ih ak promijenili, ve da bismo skrenuli osvjetenje na to da sve obino mnijenje o bitku (ukljuujui ontologije i antiontologije) smo ima za iskon vladavinu bitka i njegove odreene povijesne istine. (U antiontologiji je ravnodunost spram pitanja bitka dotjerana do vrhunca.)
364

Ali ovdje prijeti jedan drugi nesporazum: shvaanje da bi se sada trebala pokazati antropoloka pretpostavka onog mnijenja o bitku i s tim se otkriem to mnijenje smatrati opovrgnutim. No ba to shvaanje samo je jo jedna posljedica tog mnijenja o bitku. Sama antropologija i pripada onome to stoji pod vladavinom tog tumaenja bitka. Zato se ona nikada ne moe rabiti kao dokazna osnova protiv njega, a da ne govorimo o tome da dokazivanje ikakvih pretpostavki na kojima neko mnijenje poiva jo nita ne odluuje o njegovoj istini, da pretpostavke kao takve openito jo nisu prigovor. Vano je neto drugo: u nevoenju brige za bytak prepoznati nuno stanje u kojemu se skriva jedan odlikovan stadij same povijesti bytka. Iz te moda najravnodunije od svih pojava unutar dananjih zgoda nauti nazvuk odluujueg dogoaja. Osvjetenje mora doi do toga da ve u potpunu bezazlenost spaena ravnodunost spram bitka, koja svoju kolsku reprezentaciju dobiva u ontologiji, nije nita manje nego krajnje poveanje moi proraunavanja. Ovdje je na djelu najravnodunije i najsljepije poricanje neproraunjivoga. A ono ne shvaa osvjetenje kao neku pogreku i propust, koji bi trebalo samo prekoriti, nego kao povijest, ija zbiljnost bitno nadmauje sve inae zbiljsko; zbog ega tu povijest prepoznaju najmalobrojniji, a meu njima je samo najrjei poimaju kao dogoaj koji se ve otvara, u kojemu bie u cjelini dolazi do odluke svoje istine. Pojave u biu ne mogu dovesti u podruje istine bytka, a pogotovo ne novovjekovnog ovjeka. A nita nije bitnije nego sagledati ono stanje zapadne povijesti u kojemu ve stojimo kao odluujuem i koje bezodlunou onoga ravnodunog mnijenja ne moda samo prikrivamo nego u njegovoj bremenitosti odlukama pojaavamo dotle da osvjetenje ili neosvjetenje takoer ve padaju u odluku i vie uope ne mogu vaiti kao oblici nekog sluajnog promatranja koje se pridruuje ili izostaje. Ovdje je mjesto na kojemu sm bytak zbog svoje povijesti prinuuje znanje o bitku u nudu neke nunosti odluke i od njega zahtijeva da povrh samoga sebe bude naisto o tome to se u njemu zbiva kao nabaaj bitka.
365

VIII. BYTAK

262. Nabaaj bytka i bytak kao nabaaj

262. Nabaaj bytka i bytak kao nabaaj

Mislilaki uskok u istinu bytka ujedno mora dosezati bit istine, utvrivati se i postajati ustojnim u bacanju nekog nabaaja. Za iskusivanje bia i sklanjanje njegove istine nabaaj je samo ono pripremno, preko ega se potom prelazi u daljnjem putu prema onome to u podruju nabaaja postaje mogue izgraditi i pohraniti te kao pohrana dobiva peat bytka. U mislilakom znanju nabaaj nije ono pripremno za neto drugo nego ono jedino i posljednje i zato najrjee to u sebi biva kao utemeljena istina bytka. Ovdje nabaaj nije nita to bi se takorei samo polagalo preko bia, nije neka perspektiva koja bi se na bie samo nanosila. Jer svaka per-spektiva za svoj obzor ve polae pravo na ono proimajue. I upravo to da, prethodno i o svemu odluujui, neki presjek probija ono to se tek potom obznanjuje u otvoreno kao neko bie, da neka bludnja krei sve otima u sebe za mogunost istinitoga, to je ono to mora postii mislilaki nabaaj bytka. Postii? Svakako, ali to nije spravljanje ni smiljanje u znaenju nekog neobuzdanog izmiljanja. Nabaaj bytka moe biti baen samo od samoga bytka, i za to se mora posreiti neki trenutak onoga to do-gaa bytak kao do-goaj, tu-bitka. Mislilako ispitivanje kao djelatno odricanje koje se prua uskraivanju i tako ga uzima na vidjelo. Tko ikada eli izai na oi povijesti bytka i iskusiti kako bytak izostaje u prostoru svoje vlastite biti i dugo ga preputa izopaenosti, koja provodi irenje bia, kako bi ak jo i izopaenost sauvao bti, kojoj ona i pripada, taj prvo mora moi pojmiti da se nabaaji bacaju u ono to zahvaljujui njihovoj krevini zatim postaje biem i ak i bytak trpi samo jo kao naknadni dodatak biu koji je smislila apstrakcija. Te nabaaje po jednoj uvrijeenoj navici zamiljamo kao forme predoavanja koje omoguavaju susretanje predmet: Kantov transcendentalni uvjet. I bit e dobro ako na tom tumaenju bievnosti kao predmetnosti uvjebamo miljenje bia kao takvog. No Kantovo
366

tumaenje ipak stoji na temelju subjektuma i u okruju pred-oavanja. Oznaka nabaaja postaje u najboljem smislu subjektivno, tj. ne jastveno, subjektivistiki, spoznajnoteorijski, nego metaziki temeljnom kao subjektum, kao ono nepitano i neupitno. Time tumaenje Kantova miljenja moe postati bitno jasnije i voditi tome da lozofsko miljenje ak ni u tom stavu subjekta ne mimoilazi bezdane (shematizam i transcendentalna snaga uobrazilje). No kako takvo shvaanje Kanta ne bismo pogreno protumaili kao samo neko udnovato pretjerivanje nego kako bismo ga ozbiljno shvatili s uputom na ono bezdano, moramo se ve pitati i o drugim podrujima. To openito moe uspjeti samo ako Kanta zapravo ve vie nismo itali subjektivno nego ga pretumaili u smislu tu-bitka. To je, na jednom povijesnom putu, korak kako bi se dospjelo u blizinu onog miljenja koje nabaaj vie ne razumije kao uvjet predoavanja nego kao tu-bitak i kao baenost jedne zaustavljene krevine ija prva zadaa ostaje jamiti skrivanje i tako oitovati uskraivanje. Usprkos tome, dananjim ljudima ostaje u svakom pogledu teko iskusiti nabaaj kao dogoaj iz biti do-goenja kao uskraivanja. Za to se ne zahtijeva nita drugo osim toga da se svaka smetnja dri podalje od bytka i da se zna kako to najmonije u okruju ljudskih petljancija postaje najkrhkijim, pogotovo budui da je ovjek odavno navikao vagati vladavinu bytka utezima za mjerenje sile bia, samo tako vagati i nikada se ne odvaiti na ono najupitnije. Osim toga, od davnina se ionako kreemo u jednom nabaaju bytka, a da se on nikada nije mogao iskusiti kao nabaaj. (Istina bytka nije bila mogue pitanje.) Izostanak tog pitanja stalni je poticaj za povijest temeljnih metazikih stavova, poticaj koji kao takav za tu povijest ostaje ne samo mutan nego ga ak nema, zbog ega metazika apsolutnog idealizma moe konstruirati samu sebe u povijesti svojega vlastitog razvoja i kao dovrenje metazike. To to se subjektivnost subjektuma naposljetku razvija u apsolutnu samo je mutan znak za to kako nabaaj od poetka povijesti bitka postojano biva i navjeuje se kao ono ne-spravljeno niti spravlji367

VIII. BYTAK

262. Nabaaj bytka i bytak kao nabaaj

vo i da se on naposljetku ipak objanjava iz onoga neuvjetovanog, koje takoer i upravo uvjetuje bitak. Tim objanjenjem lozoja je naila na jedan kraj. Nietzscheova pobuna samo je preobrat tog stanja. No u meuvremenu je bie u liku onoga predmetnoga i danoga postajalo sve monije. Bytak je ogranien na posljednje bljedilo najapstrahiranijeg opeg pojma, a svaka openitost podlijee sumnji nedostatka snage i nezbiljskosti, onoga samo ljudstvenoga i zato i tuega biti. Zato to je bytak postavljen u masku najopenitijega i najpraznijega vie ga nije potrebno ak ni izriito odbijati u korist bia. Dolo se dotle da se moe bez bytka. To posebno stanje ovjekove povijesti za njega je na sreu jedva spoznato, a kamoli pojmljeno ili ak prihvaeno u volju povijesti. On prvo bezobzirno uri u najblie posljedice tog stanja. Sada se ubrzo moe i bez bia i zadovoljava se predmetima, tj. sav se ivot i sva zbiljnost nalaze u bavljenju onim predmetnim. Jednim potezom postupak i ureenje, posredovanje i prodavanje postaju bitnijima od onoga na to se sve to odnosi. Doivljavanje guta ivot i smo se uzdie u uprizorenje doivljavanja. Uprizorenje doivljavanja najvii je doivljaj u kojemu se skupno nalazi. Bie je samo jo povod za to uprizorenje, i to bi tu jo mogao bytak? Ali tu je za osvjetenje u vidno polje ula odluna toka povijesti, i budi se znanje da se neka povijest moe spasiti pred onim divovskim nepovijesnosti samo jo u prolazu kroz krajnje odluke. Zato uzalud pretraujemo povijest, tj. njezinu historijsku predaju, kako bismo naili na sm bytak kao nabaaj. Ako bi nas ikada mogao pogoditi neki mig u tu bit bytka, ve bismo morali biti opremljeni da iskusimo na nain samog poetka. No koliko smo udaljeni od toga, i to zacijelo denitivno? Jo neslomljena, premda posve poremeena i neprepoznatljiva vladavina metazike dovela je do toga da nam se bytak predstavlja samo kao suproizvod predoavanja bia kao nekog bia, od koje zapadne temeljne odredbe (prvo jo autentine kao ) zatim proizlaze sve preinake tumaenja bia. U tome je i razlog to se prvo i unutar nunosti iskusivanja (proiz-miljanja) istine bytka naizgled kreemo u pred-odbenome. Ono
368

ontoloko, premda kao uvjet ontikoga, ipak shvaamo samo kao njegov naknadni dodatak i jo jednom ponavljamo to ontoloko (nabaaj bia na bievnost) kao njegovu samoprimjenu: nabaaj bievnosti kao bytka na njegovu istinu. Dolazi li se iz vidokruga metazike, isprva i nema drugog puta da se pitanje bitka uope uini pojmljivim kao zadaa. Tim pristupom naizgled se jo sm bytak ini predmetom i postie se najodlunija suprotnost onoga to si je priprema pitanja bytka ve otvorila. No Bitak i vrijeme ipak nastoji dokazati vrijeme kao podruje nabaaja za bytak. Svakako, ali kada bi trebalo ostati pri tome, tada se pitanje bitka nikada ne bi razvilo kao pitanje i time kao proizmiljanje onoga najupitnijeg. Zato je na odluujuem mjestu trebalo prevladati krizu isprva nuno tako postavljenog pitanja bitka i prije svega izbjei opredmeenje bytka, s jedne strane potiskivanjem temporalnog tumaenja bytka, a ujedno i pokuajem da se neovisno o tome uini vidljivom istina bytka (sloboda za temelj u O biti temelja, ali upravo u prvom dijelu te rasprave jo se posve zadrava shema ontiko-ontoloko). Krizom se nije moglo ovladati pukim daljnjim miljenjem u zapoetom smjeru pitanja nego se moralo odvaiti na mnogostruki skok u bit samoga bytka, to je ujedno zahtijevalo iskonskije uklapanje u povijest. Odnos spram poetka, pokuaj da se razjasni kao bitni karakter same bievnosti, obrazloenje razlikovanja bitka i bia. Miljenje je postajalo sve povjesnije, tj. razlikovanje izmeu historijskog i sistematskog razmatranja postajalo je sve krhkije i neprimjerenije. Sam bytak navjeivao je svoju povijesnu bit. Ali ipak je ostajala i ostaje jedna temeljna tekoa: bytak treba biti nabaen u svojoj biti, a sam je nabaaj pak bit bytka, na-baaj kao do-goenje. to proizmiljanje postaje ustojnije u bytku, to bezobzirnije razvoj pitanja bitka u proizmiljanje bytka mora odustajati od svakog pribliavanja predodbama i nauiti da treba pripremiti jednu povijesnu od-luku koja se moe pretrpjeti samo povijesno, a to znai tako da pokuaj proiz-miljanja ne prekorauje svoju vlastitu povijesnu mjeru i time ne pada u ono dotadanje.
369

VIII. BYTAK

263. Svaki nabaaj je baen nabaaj

Mjesto prijelaza mora jednako jasno osvijestiti oboje: ono uvrijeeno nabaaja bytka i ono drugo: bytak kao nabaaj, pri emu se sada bit nabaaja takoer vie ne smije odreivati iz onoga predodbenog nego iz do-goajnog karaktera bytka. No proizmiljanje bytka, kada i ukoliko mu uspije skok, odredilo je svoju vlastitu bit kao miljenje iz onoga to do-gaa bitak kao do-goaj, iz tu-bitka.

263. Svaki nabaaj je baen nabaaj

Zato nikakvo utvrivanje danoga ne dosee ono istinito. A predoavajue ravnanje po danome jo manje moe initi vidljivom bit istinitoga, istinu, nego uvijek samo ispravnost. Ali to to znai: baeni nabaaj? Kada i kako nabaaj uspijeva? Nabaaj: da se ovjek od bia, a da ono nije ve otvoreno kao takvo, otima i odbacuje u bytak. Ali ovdje sve ostaje mrano. Zar je ovjek okovan? Time (biem) svakako, i to samo zato to se ujedno odnosi spram bitka (npr. jezik), zato to je taj odnos spram bytka openito temelj nekog odnosa u nekom odnoenju nekog stava. Time to se odbacuje od bia, ovjek tek postaje ovjek. Jer samo se tako vraa biu i jest kao povratnik. I ostaje pitanje: kako se taj odbaaj na poetku zbiva i kako taj poetak utemeljuje povijest. Dosadanji ovjek: onaj koji je odmah povratnik u odbaaju, koji tako prvi puta promjerava razlikovanje bia i bytka, a da ga sam ne moe iskusiti i ak utemeljiti. Ali povratak! Prvo treba znati kako se dotada boravilo i to se sa sobom donosi te kako se u povratku zatjee ono bive sputavajue, kao koje se nalazi bie i koje se nalazi kao bie; koji pogled na bitak ovjek kao povratnik zadrava. Kako se zatim taj povratak, kako se odbaaj zaboravlja i kako sve postaje danim posjedom koji se moe o-pravljati i spravljati, kako se napokon sam ovjek proglaava jednim takvim (subjektum); kako je tako zatim sve razoreno; kako kroz sav ovjekov napredak prolazi jedan strahovit poremeaj; kako se i sam bytak kao makinacija izopauje. I sve to zato to ovjek nije bio u stanju ovladati povratnitvom; to nije je temelj njegove dosadanje zapadne povijesti u kojoj se
370

moda jo morala skrivati bit povijesti; to nije stoga takoer nije neko puko nitetno. Poznavanje bitka ne poiva na nekoj , kako se tvrdi od Platona, nego na jednom zaboravu, zaboravu povratnitva. A taj je zaborav samo posljedica nemoi da se povratak zadri. To pak proizlazi iz nemoi da se sebe zadri u bezdanosti odbaaja. No ta nemo zadravanja sebe nije slabost ve je posljedica nunosti da se prvo bitak i bie sauvaju u ono prvo, smo jo neshvatljivo razlikovanje. Zato ostaje samo povratak: zadravanje bievnosti (), to je zaborav onoga to se dogodilo. Jer odbaaj kao baen ve je tada, ali jo posve skriveno, do-goaj (iskon povijesti). No kako to odreenije shvatiti, taj sebeodbaaj? Moramo se uvati toga da sada potraimo utoite u nekim ovjekovim svojstvima i sposobnostima, npr. umu. Neovisno o tome da ona sama ne bacaju nita vie svjetla, i ona su tek izrasla na nespoznatom temelju odredbe ovjeka kao onoga koji razabire i tako je ve vraen iz odbaaja. Kada tako ostanemo lieni svakog oslonca za objanjenje, kako tada kazati to prvo, to odreuje bit ovjeka? ovjeka ne smijemo uzimati kao da je unaprijed dan u dosada poznatim svojstvima te sada na njemu traiti odbaaj, nego nam tek sam sebeodbaaj mora utemeljivati ovjekovu bit. No kako to? Odbaciti se, odvaiti se na ono otvoreno, ne pripadati ni neemu nasuprotnom ni sebi, a ipak oboje, no ne kao objekt i subjekt, ve kao su-eljavajue u otvorenome znati i slutiti da je ono to se tu odbacuje i od ega se odbacuje iste biti kao ono nasuprotno. Su-eljenje je temelj susreta, koji se ovdje jo uope ne trai. Su-eljenje je rastvaranje onoga izmeu, u koje se zbiva ono suprotstavljanje kao potrebito neega otvorenog. No to ovdje pripada ovjeku, i to se to ostavlja za sobom? U sebeodbaaju on se utemeljuje u onome to on ne moe spraviti nego na to se moe samo odvaiti kao mogunost, u tu-bitku. Naravno, to samo ako se on ne vraa, i to nikada vie, k sebi kao nekome tko se u prvom odbaaju pojavio kao ono nasuprotno, kao , kao neko .
371

VIII. BYTAK

265. Proiz-miljanje bytka

Vano je ovo: odbaaj i utemeljenje biti ovjeka u zaudnosti otvorenoga. Tek sada poinje povijest bitka i povijest ovjeka. A bie? Ne dolazi se vie do njegove istine u nekom vraanju, nego? Kao pohrana stranoga, i stranac si ga donosi u susret do-goenju i puta da se u njemu nae bog. Odbaaj nikada ne uspijeva iz pukog poriva i ovjekove naravi. To bacanje je baeno u titraju do-goenja. To kazuje: bitak pogaa ovjeka i dovodi ga u preobrazbu, u prvo zadobivanje, u dug gubitak njegove biti. To promjeravanje zabludjele bti kao povijest ovjeka neovisno o svoj historiji. I kada bogovi tonu u neuslienosti ustegnua bytka.

265. Proiz-miljanje bytka*

Time se treba oznaiti jedan, i u prijelazu moda presudan nain na koji budui ovjek Zapada preuzima bivanje istine bytka i tek tako postaje povijesnim: proiz-miljanje bytka. Postati povijesnim znai: izvirati iz biti bytka i zato mu ostajati pripadnim; to ne znai: biti preputen u ono prolo i historijski utvrdivo. No sada povijesno osvjetenje povijesti metazike pokazuje da provedba provodnog pitanja kroz cijelu njegovu povijest za nit vodilju ima miljenje (bievnost i miljenje). Iz tog osvjetenja izrasta uvid da je prevlast miljenja (to to je ono smo postalo niti vodiljom u obliku predoavanja neega u njegovoj openitosti) sve vie gurala tumaenje bievnosti bia u onom smjeru u kojemu je zatim napokon moralo doi do izjednaavanja bitka s predmetnou bia (predoenou uope). I taj uvid pokazuje kako su miljenje i njegova prevlast (u postupanju s provodnim pitanjem i izboru tog pitanja) naposljetku zatvorili svaki put k pitanju odnosno moguem prinuivanju u pitanje o istini bytka. I sada ipak proiz-miljanje treba postati hodom u istinu bytka, ne samo miljenje uope, nego takorei vrhunac njegove vlasti, proiz-miljanje, u kojemu se takorei izrie potpuna ovisnost bytka o miljenju? Tako izgleda i tako mora izgledati ako dolazimo iz povijesnog osvjetenja provodnog pitanja i njegove niti vodilje. No tako samo izgleda. Kako bismo ovdje izbjegli privid da se za temeljno pitanje sada pogotovo rabi nit vodilja provodnog pitanja, to bi nakon prije reenoga bilo doista proturjeno, na poetku moramo provesti jedno razlikovanje, proputanje kojega uostalom uvijek zbunjuje i osvjetenje povijesti provodnog pitanja i njegova izbora niti vodilje. Miljenje se (1) s jedne strane shvaa kao ime za nain piitanja i time openito nain odnosa pitajueg odnosa ovjeka spram bitka bia, miljenje u smislu temeljnog stava mislioca (lozofa) (miljenje kao piitanje pitanja bitka).
* usp. berlegungen VII, 78ff.

264. Nabaaj bytka i razumijevanje bitka

Razumijevanje bitka ima u nainu uvoenja u Bitak i vrijeme prijelazan dvoznaan karakter; odgovarajue je i karakteriziranje ovjeka (ljudski tubitak, tubitak u ovjeku). Razumijevanje bitka s jedne je strane, takorei metaziki retrospektivno, shvaeno kao ipak neutemeljen temelj transcendentalnoga i openito pred-oavanja bievnosti (u prolost do grke ). Razumijevanje bitka je s druge strane (jer se razumijevanje poima kao na-baaj, a on kao baen) objava utemeljenja biti istine (oitost; krevina onoga tu; tu-bitak). Razumijevanje bitka koje pripada tu-bitku takvo izraavanje postaje suvino, ono kazuje dvaput isto, i to ak u slabijem obliku. Jer tu-bitak jednostavno jest utemeljenje istine bytka kao dogoaja. Razumijevanje bitka kree se u razlikovanju bievnosti i bia, a da jo ne izraava iskon razlikovanja iz odlukovne biti bytka. No razumijevanje bitka posvuda je suprotnost ak jo neto bitno drukije nego suprotnost tome da se bytak uini ovisnim o ljudskom mnijenju. Gdje treba razbiti subjekt, kako bi se ondje bitak jo mogao uiniti subjektivnim?

372

373

VIII. BYTAK

265. Proiz-miljanje bytka

No miljenje se (2) s druge strane shvaa kao ime za nit vodilju kojom se miljenje (1) slui kako bi posjedovalo vidokrug unutar kojega se bie kao takvo tumai s obzirom na bievnost (miljenje kao nit vodilja onog piitanja). Sada jednim odreenim tumaenjem bitka (kao ) Parmenidovo postaje onoga kod Platona. Heraklitov postaje kao iskaz, postaje nit vodilja kategorij (Platon: Sost). Spajanje obaju u ratio, a to znai odgovarajue shvaanje pojmova i , priprema se kod Aristotela. Ratio postaje matematikim od Descartesa; to je mogue samo zato to je ta matematika bit od Platona sadrana i kao jedna mogunost utemeljena u same . Miljenje (2) u smislu iskaza postaje niti vodiljom za miljenje (1) zapadnih mislilaca. A to miljenje (2) zatim napokon daje i uputu za tumaenje miljenja (1) kao temeljnog stava lozoje. (S time je povezana osebujna prevlast miljenja miljenja i njegova miljenog kao takvog, tj. onoga ja i samosvijesti u novovjekovnoj lozoji, prevlast koja se pojaava do krajnosti izjednaavanjem zbiljnosti (bitka) kao apsolutnoga s miljenjem kao neuvjetovanim; jo i upravo kod Nietzschea vlada jednoznana povezanost bitka s iskaznom logikom.) Ako se sada ovdje u pripremi drugog poetka zadrava bit lozoje kao piitanje o bitku (u dvoznanosti: piitanje o bitku bia i piitanje o istini bytka), kako se i mora zadrati, upravo zato to je prvopoetno piitanje o bitku dodue dolo do svojega kraja i tako ne u svoj poetak, onda se mora zadrati i imenovanje lozoranja kao miljenja. No time se jo ne odluuje nita o tome je li sada i nit vodilja miljenja (1) miljenje (2), ulazi li ovdje uope u igru neto poput neke niti vodilje, onako kao kod postupanja s provodnim pitanjem. Jer sada, u prijelazu k drugom poetku, pitanje o bitku postaje pitanjem o istini bytka na taj nain da ta istina kao bit istine pripada bivanju samog bytka. Izbor niti vodilje postaje suvian, tovie sada je od samog poetka nemogu. Bitak se vie ne shvaa kao bievnost bia, kao naknadni dodatak koji se predoava polazei od bia i ujedno se ispostavlja kao apriori bia (prisutnoga). Naprotiv, sada bytak prethodno biva u svojoj istini. Time je ukljueno to da je sada i miljenje (1) iskljuivo i prije odreeno polazei od biti bytka, a
374

ne moda, kao od Platona, kao proieno predoavanje bia koje polazi od njega. Razabiranje bitka ovdje se ne odreuje iz shvaanja bievnosti u smislu onoga Platonove , nego iz bivanja samog bytka. On mora iskonski biti dosegnut poetnim skokom kako bi takorei sam od sebe odluivao o tome koje biti moraju biti miljenje (1) i mislilac. To viestruko moranje navjeuje pravlastitu nunost jedne nude koja sama moe pripadati samo biti bytka. No ipak smo predugo i prevrsto vezani predajom a da prvo ne bismo posvuda gdje se spominje miljenje pod tim imenom bar supredmnijevali predoavanje neega kao openitoga i tako predoavanje jedinstva razlikovanih koja su vrsno podreena. Pogotovo ako je miljenje shvaeno kao miljenje bitka: on vai kao ono najopenitije od svega. Svako pitanje o bitku stoji u prividu pitanja o onome najopenitijemu, do ega se pak moe doi samo shvaanjem njegovih uposebljenja i njihovih odnosa. Shvatiti to najopenitije tada i znai samo ostaviti ga u njegovoj neodreenosti i praznini, postaviti neodredivost kao njegovu jedinu odreenost, tj. smo ga neposredno predoiti. Tako se uobiajenim pojmom miljenja (logikim) opet ve prethodno donosi odluka o biti bytka, pri emu se ujedno bit unaprijed shvaa kao ono predmetno nekog predoavanja. Ali moramo se osloboditi jo i toga kako bismo jedino samom bytku ostavili ugaajue-odreujuu mo u oznaavanju biti miljenja (proiz-miljanja). Ono grko tumaenje kao , ono dosada mrano prvenstvo koje posvuda ima ono jedno i jedinstvo u miljenju bitka, ne moe se, naravno, izvesti iz logike i uloge niti vodilje pojma kao iskaza budui da on ipak pretpostavlja odreeno tumaenje onoga (). Dublje gledano, ono je jedinstvo samo povrinska razina pribivanja kao takvog, gledana polazei od sabirueg pred-oavanja (), u kojem se pribivanju upravo bie ve sabralo u svoje to i da. Prisutnost se moe shvatiti kao sabiranje i tako se pojmiti kao jedinstvo, a i mora, ako ima prvenstvo. No smo jedinstvo nije po sebi neka iskonska odredba biti bitka bia. Poetni mislioci nailaze pak nuno na to jedinstvo zato to njima i njihovu poetku mora ostati skrivenom istina bitka i zato to je, da bi se uope shvatio bitak, potrebno zadr375

VIII. BYTAK

265. Proiz-miljanje bytka

ati pribivanje kao ono prvo i najblie njegova uzlaska; zato ono , ali uvijek i ujedno u odnosu spram mnogoga kao onoga to nastupa, proizlazi (postaje) i odstupa, to propada (do-sutno i od-sutno u samoj prisutnosti; Anaksimandar, Heraklit, Parmenid). Polazei od drugog poetka takoer moe i mora postati upitnom jo i ona neuzdrmana i nikada opitana odredba bitka (jedinstvo), a zatim jedinstvo upuuje natrag u vrijeme (bezdano vrijeme vrijeme-prostora). No tada se pokazuje i to da se s prvenstvom prisutnosti (sadanjosti), u emu je jedinstvo utemeljeno, neto odluilo, da u tom najsamorazumljivijemu lei skrivena najzaudnija odluka; da taj odlukovni karakter ak pripada bivanju bytka i svaki put daje mig na pojedinu jedincatost i najiskonskiju povijesnost samoga bytka. Iz toga moemo zakljuiti, pa i ako smo samo otprilike upoznati s povijeu bytka, da bytak upravo nikada nije denitivno kaziv, pa zato nikada niti samo pripremno, kako bi nas htjelo zavarati ono tumaenje (po kojemu je bytak ono najopenitije i najpraznije). Da bit bytka nikada nije denitivno kaziva, to ne znai neki nedostatak, ve naprotiv: znanje koje nije denitivno upravo zadrava bezdan i time bit bytka. To zadravanje bezdana pripada biti tu-bitka kao utemeljenju istine bytka. Zadravanje bezdana ujedno je uskakanje u bivanje bytka na taj nain da on sm razvija mo svoje biti kao do-goaj, kao ono izmeu za nudinu boga i straarstvo ovjeka. Proiz-miljanje bytka, imenovanje njegove biti, nije nita drugo nego odvaaj da se bogovima pomogne izai u bytak, a ovjeku se pripremi istina istinitoga. Tom denicijom miljenja pomou onoga to ono misli provedeno je potpuno odvraanje od sveg logikog tumaenja miljenja. Jer to je jedna od najveih predrasuda zapadne lozoje: da miljenje mora biti logiki odreeno, tj. s obzirom na iskaz (psiholoko objanjenje miljenja samo je privjesak logikoga i pretpostavlja ga, pa i ondje gdje misli da moe zamijeniti logiko; psiholoko ovdje stoji za bioloko-antropoloko). No takoer je samo nalije te predrasude kada se pak pri odbijanju logikog tumaenja miljenja (tj. odnosa spram bitka; usp. to je metazika?) potpada tjeskobi ili bolje strahu da se sada ugroavaju strogost
376

i ozbiljnost miljenja i sve se preputa osjeaju i njegovom sudu. Ta tko kae i tko je ikada dokazao da je logiki shvaeno miljenje strogo? Pa to vrijedi, ako uope vrijedi, samo pod pretpostavkom da logiko tumaenje bitka moe biti jedino mogue; a to je tek doista predrasuda. Moda je s obzirom na bit bytka upravo logika onaj najmanje strog i ozbiljan postupak odredbe biti i samo privid, koji je, naravno, jo dublje biti od dijalektikog privida to ga je Kant iznio na vidjelo u podruju mogueg opredmeenja bia u cjelini. Sama je logika privid kada se radi o utemeljenju biti istine bytka, ali najnuniji privid za koji povijest bytka dosada zna. Bit same logike, koja je svoj najvii oblik dosegnula u Hegelovoj metazici, moe se pojmiti tek iz drugog poetka miljenja bytka. No bezdanost tog puta da se i takozvana strogost logikog otroumlja (kao oblik nalaenja istine, ne samo izraza naenoga) pojavljuje kao igrarija koja ne vlada samom sobom i koja se uostalom zatim i mogla izroditi u lozofsku uenost kojom moe tumarati svatko kome je dano bilo kakvo otroumlje, a da nikada ne bude pogoen bytkom i ne sluti smisao pitanja o bytku. Ali proizmiljanje bytka je i odgovarajue rijetko i moda nam se ta milost tek prua samo u grubim koracima jedne pripreme, ako se odvaaj tog bezdanog skoka smije nazvati milou. Tek to miljenje bytka istinski je ne-uvjetovano, tj. nije uvjetovano niti odreeno neim uvjetovanim izvan sebe i onoga to je njemu misliti nego je odreeno jedino onim to je u njemu misliti, samim bytkom, koji ipak nije ono apsolutno. No time to miljenje (u smislu proiz-miljanja) dobiva bit iz bytka, time to se ak tu-bitak, ija jedna ustojnost mora biti proiz-miljanje, do-gaa tek i samo kroz bitak, to miljenje, tj. lozoja, dosegnulo je svoj najvlastitiji i najvii iskon iz same sebe, iz onoga to je u njoj misliti. Tek je sada ona naprosto nedohvatljiva za prosudbe i vrednovanja koji raunaju po ciljevima i koristi, to znai lozoju, slino kao i umjetnost, zlostavljaju kao kulturalnu steevinu ili naposljetku samo jo kao izraz kulture te je podreuju oekivanjima koja nju prividno nadvisuju, ali uistinu ostaju duboko ispod nje, sputaju njezinu bit u ono razumljivo i u takvom je izoblienju smjetaju u ono to se upravo jo moe trpjeti i emu se moe podsmjehivati.
377

VIII. BYTAK

265. Proiz-miljanje bytka

Gleda li se s tako niskog stajalita, kako drsko mora biti kada se lozoji i dalje potvruje njezin neuvjetovani iskon. No ak i s razine neke vie prosudbe, tovie sa svake koja se ikada pokuala, ne dolazimo do nekog drugog pogleda u bit lozoje koji ne bi morao uoiti i ono titansko. U metazici i kroz njezinu povijest ono ostaje zastrto i naposljetku oslabljeno do pukog spoznajnoteorijski sumnjivog prekoraenja granice. Ali kada se miljenje u prijelazu iz metazike mora odluiti na proizmiljanje bytka, tada se bitno poveava opasnost nezaobilazne preuzetnosti. Naravno, i znanje o toj opasnosti mijenja se tako to, jedva je spominjui, preuuje bitnu ugroenost. Upozorenje pripada u dvoznanost prijelaza u kojemu osvjetenje jo uvijek mora doticati ono to se u provedbi prijelaza ubrzo sve vie premjeta u jednostavno injenje. U lozoji ta dvoznanost zadrava posebnu tvrdokornost jer lozoja kao mislee piitanje samu sebe nuno mora postaviti u svoje znanje, ba ukoliko ona jest neuvjetovanog iskona i to neuvjetovanije to jest. Jedincatost bytka u prijelazu e od metazike, za koju je on vaio kao ono najopenitije i najuobiajenije, doi do bivanja u odgovarajue jedincatoj zaudnosti i tami. U prijelaznom miljenju sve ono to pripada povijesti bitka ima neobinost onoga jednokratnoga i ovokratnoga. Stoga proiz-miljanje bytka, gdje i kada uspije, dosee vrstinu i otrinu povijesti za koje kazivanju jo nedostaje jezik, tj. sposobnost imenovanja i sluanja koji bi dostajali njemu, bytku. Proiz-miljanje bytka i ne izmilja si neki pojam nego se bori za ono oslobaanje od samo-bivstvujuega koje ini po-godnim za odredbu miljenja iz bytka. Proiz-miljanje izlae u onu povijest iji dogoaji nisu nita drugo nego udari samog do-goenja. To moemo izrei samo tako da kaemo: da se to dogaa; a to je to to? Da je Hlderlin pjevao buduim pjesnicima, da on sam kao prvi jest, stavljen na odluku blizini i daljini bilih i buduih bogova (stajalite povijesti bytka). Tko bi se udio ako se ta uputa na ono prvo da povijesti bytka u prijelazu iz metazike u proizmiljanje bytka smatra posve proizvoljnom i nerazumljivom? No teko da bi bilo od koristi kada bi se na to odgovorilo objanjavajui kako se moramo odmaknuti od svih naina razmatranja na nain literarne historije, povijesti pjesnitva
378

i duhovne povijesti. Ve se ovdje zahtijeva skok u bytak i njegovu istinu, iskustvo da se pod imenom Hlderlina dogaa ono jedino stavljanje-na-odluku da se dogaa, ne moda dogodilo. Moemo pokuati povijesno izdvojiti taj dogoaj u njegovoj jedincatosti tako da ga vidimo usred onoga to je jo ono dosadanje u svojem vrhuncu i najbogatijem razvoju: usred metazike njemakog idealizma i usred oblikovanja Goetheove slike svijeta, usred onoga to ostaje bezdanima odvojeno od Hlderlina (u romantici), makar je na njega, nositelja imena, ali ne straara bytka, historijski utjecalo. No kako nam to izdvajanje pomae? Ono u najboljem sluaju samo dosee jedan nov nesporazum, naime da je Hlderlin upravo neto posebno unutar one povijesti metazike i umjetnosti; iako nije vano ono unutar, ali ni samo ono izvan u smislu iznimke, nego je vaan neizvodiv udar samoga bytka da sada i otada ona odluka stoji u povijesti Zapada bez obzira na to razabire li je doba koje jo traje i moe li je ono uope razabrati ili ne, udar koji se mora primiti u njegovu najiem da. Ta odluka prvi put oko samog bytka polae vrijeme-prostor koji se iz njega protee u jedno s vremenom to ga vremenuje u iskonskom jedinstvu tog vrijeme-prostora djelovanja. Otada svako miljenje koje shvaa bievnost polazei od bia i od njega apstrahirajui ostaje izvan one povijesti u kojoj si bytak kao dogoaj dogaa miljenje u obliku onoga tubitkovnoga i njemu pripadnoga. Pozvanje miljenja jest spasiti bytku jedincatost njegove povijesti, a nikada vie rasplinjavanje njegove biti u odjeljke rastrubljene openitosti kategorija. No zato znalci znaju da e priprema te povijesti bytka u smislu utemeljenja spremnosti za pohranjivanje istine bytka u tako tek postajuem biu biti vrlo duga i uglavnom nepoznata. Priprematelji jo moraju moi stajati daleko odvojeni od utemeljitelj, premda ele samo biti izdaleka pogoeni udarom uskraivanja bytka i tako slutitelji. Smjelost ostaje kazivanje o proizmiljanju bytka ako se ono naziva pomoi u izlasku u prebivalite bogova i zaudnost ovjeka (usp. bytak kao dogoaj).

379

VIII. BYTAK

266. Bytak i ontoloka diferencija. Razlikovanje

266. Bytak i ontoloka diferencija Razlikovanje

To razlikovanje nosi provodno pitanje metazike: to je bie? Ali to razlikovanje u provedbi provodnog pitanja ne die se posebno u znanje kao neko takvo ili ak izraava kao neto upitno. Nosi li razlikovanje provodno pitanje ili tek ono, premda neizriito, provodi razlikovanje? Oito ovo drugo. Jer ono se u vidokrugu provodnog pitanja, a isprva i za razjanjavajue osvjetenje provodnog pitanja pojavljuje kao neto posljednje. Ali ono ipak smije biti samo ono povrinsko (zato?), u emu se uvodno moe pojasniti priprema temeljnog pitanja (o istini bytka). Pitanje bytka kao temeljno pitanje ne bi poimalo nita od svojega vlastitog najupitnijega kada ne bi odmah bilo gonjeno na pitanje o iskonu ontoloke diferencije. Razlikovanje bitka i bia, da se bytak odie od bia, moe imati svoj iskon samo u bivanju bytka, iako je inae bie kao takvo utemeljeno bytkom. Bit i temelj tog odizanja ona je tama koja je sadrana u svoj metazici, tim zaudnije to se odlunije metazika ukopava u misaoni karakter bievnosti, a pogotovo u smislu apsolutnog miljenja. Bit i temelj tog odizanja je bytak kao do-goenje. On sm kao ono kree izmeu ulazi u tu krevinu i zato je, a da nikada nije spoznat niti sluen kao dogoenje, sa stajalita predoavajueg miljenja kao bitak uope neko razlikovljivo i razlikovano. To vrijedi ve za prvopoetno bivanje bytka kao , koja se pojavljuje kao , ali se ujedno zbog bia, koje kroz nju postaje mogue razabrati kao neko takvo, zaboravlja i pretumauje u najbivstvujuije bie, jedan i najvii nain bia. U tome je ujedno i razlog to ema svijesti o ontolokoj diferenciji kao takvoj, budui da je zapravo uvijek nuno samo razlikovanje izmeu bia i bia (najbivstvujuijega). Posljedica se vidi u nadaleko rairenoj zbrci u uporabi naziva bytak i bie, koji proizvoljno naizmjence stoje jedno na mjestu drugoga tako da se, iako mislei na bytak, ipak pred-oava samo neko bie i prikazuje se kao ono najopenitije sveg pred-oavanja. Bitak (kao ens qua ens ens in commune) samo je najrjee razrjeenje bia te sm jo neko takvo i, budui da on svako bie odreuje da to bude, ono najbivstvujuije
380

bia. Iako se sada, poslije odlunog navoenja tog razlikovanja u Bitku i vremenu, nastoji brinije sluiti jezikom, nije se postiglo nita i ni na koji se nain nije pokazalo da je zaivjelo neko znanje i piitanje o bytku. Naprotiv: sada se poveala opasnost da se sm bitak shvaa i obrauje kao neko dano za sebe. Isticanje tog razlikovanja uope i moe neto mislilaki kazivati samo ako od poetka izvire iz pitanja o smislu bytka, tj. o njegovoj istini; i ako se to pitanje ne shvaa kao proizvoljno nego se pita kao ono koje povijesno odluuje metaziku i odluuje o metazici i njezinu piitanju, ako je sam bytak postao nudom, koja nuda tek opet za sebe ugaa pripadno joj miljenje u njegovoj odredbi. Ontoloka diferencija je prolaz koji postaje nezaobilaznim ako se nunost piitanja temeljnog pitanja treba uiniti vidljivom sa stajalita provodnog pitanja. A smo provodno pitanje? Ta se pak zadaa ne moe zaobii sve dok uope mora ostati osiguran jo neki put koji iz ma koliko oskudne predaje pitajueg metazikog miljenja vodi u nuno nepitano pitanje o istini bytka. Ali isprva se ini da ta karakterizacija ontoloke diferencije kao takve i njezina odreenost namjerom prevladavanja metazike postiu suprotno: pogotovo sada dolazi do uvrenja u ontologiji. Razlikovanje se uzima kao dogma i klju ontolokog razmatranja i zaboravlja se ono odluujue: prolazni karakter tog razlikovanja. Zato se unaprijed odustaje od svakog nastojanja da se to razlikovanje uope ne provede kao neko pred-oavajue, u kojemu se ono razlikovano jednakomjerno postavlja na istu, premda i dalje sasvim neodreenu razinu razlikovanosti; iako to formalno shvaeno i nepromiljeno razlikovanje moe biti samo naznaka za to da je odnos spram bitka neki drugi nego onaj spram bia i da ta drukijost odnos pripada razlikujuem samoodnoenju spram razlikovanih. Odnos spram bitka je kao utemeljen ustojnost u tu-bitku, stajanje u istini bytka (kao dogoaja). Odnos spram bia je stvaralako uvanje pohrane bytka u onome to se u skladu s takvom pohranom kao bie postavlja u krevinu onoga tu. U prijelazu u tu-bitak unutar piitanja o istini bytka ne ostaje druga mogunost nego prvo toliko promijeniti predoavanje da se odnos
381

VIII. BYTAK

267. Bytak (dogoaj)

spram bitka odredi kao nabaaj i stoga kao sm karakter razumijevanja (razumijevanje bitka tu-bitka). No te odredbe, ma koliko odluujue ostajale za prvo pojanjenje posve drugog piitanja pitanja bitka, ipak su, gleda li se s obzirom na upitnost bytka i njegova bivanja, samo poput prvog opipavajueg koraka na vrlo dugu odskonu daske, pri kojem koraku jedva da se osjea ita od zahtjeva koji je na kraju odskone daske nuan za odskok. No taj se korak ne ini ak ni kao prvi korak dugoga puta nego kao ve posljednji kako bi se smjestilo u kazanome kao odreenom nauku i nazoru i s njim se svata poduzimalo u historijskom smislu. Ili se pak taj nauk odbija i umilja se da se time neto odluilo o pitanju bitka. No isticanje ontoloke diferencije zapravo samo svjedoi o tome da pokuaj postavljanja iskonskijeg pitanja bitka ujedno mora biti jedno bitnije usvajanje povijesti metazike. Ali sjediniti to dvoje odnosno iz temelja ih ve imati u jednome: poinjanje u onome posve drugom i vjernost povijesti prvog poetka, koja bitno nadmauje sva dosadanja historijska postignua, jednako odluno ovladavanje i potvrivanje onoga to se meusobno iskljuuje, to je za naviku historije i sistematike tako zaudno da im uope ne pada na pamet da bi tako neto moglo biti potrebno. (Ali to drugo eli fenomenoloka destrukcija?) Zato ontoloka diferencija i lebdi u neodreenome. ini se da se za nju zna bar od Platona, gdje je ipak samo provedena i takorei uzeta u upotrebu. Kod Kanta se za nju zna u pojmu transcendentalnoga, a ipak i ne zna, jer se, kao prvo, bievnost shvaa kao predmetnost te jer, drugo, to tumaenje bievnosti upravo odsijeca svako pitanje bitka. No takoer se ini da je ontoloka diferencija neto novo, to ona ne moe i ne eli biti. Njome se samo imenuje ono to nosi cijelu povijest lozoje i kao to nosee za nju kao metaziku nikada nije moglo biti ono to bi trebalo ispitati i stoga imenovati. Ona je neto prijelazno u prijelazu od kraja metazike k drugom poetku. Razlog to se to razlikovanje moe nazvati podrunim sklopom zapadne metazike, i to se i mora nazvati u tom neodreenom obliku, u poetnoj je povijesti samoga bytka. U je ukljueno to da je za najopenitije predoavanje (miljenje) bitak ono najstalnije
382

najprisutnije i kao to takorei praznina same sadanjosnosti. Ukoliko se miljenje upustilo u vladavinu logike, to sadanje svega prisutnoga (predrunoga) postaje onim najopenitijim te, usprkos Aristotelovu nijekanju da ono nije , onim najgeneralnijim. Sjetimo li se tog povijesnog porijekla ontoloke diferencije iz same povijesti bitka, onda ve znanje o tom porijeklu nuno upuuje na drevnu pripadnost u istinu bitka, na iskustvo da mi, noeni ontolokom diferencijom u svem ljudskom bitku kao odnosu spram bia, time ostajemo bitnije izloeni moi bytka nego u svakom ma koliko ivotu bliskom odnosu spram bilo kojega zbiljskoga. A to, ovjekova potpuna ugoenost samim bytkom, mora se dovesti do iskustva imenovanjem ontoloke diferencije; naime ako se treba probuditi smo pitanje bitka kao pitanje. No s druge strane, u pogledu prevladavanja metazike (povijesna doigra prvog i drugog poetka) mora se razjasniti pripadnost ontoloke diferencije tu-bitku; odatle gledano, ona dobiva oblik jedne strukture samog tu-bitka, tovie same njegove temeljne strukture.

267. Bytak* (dogoaj)

Bytak je do-goaj. Ta rije mislilaki imenuje bytak, utemeljuje njegovo bivanje u njegovu vlastitom sklopu koji se moe naznaiti u raznolikosti dogoaj. Dogoaj je: 1. do-goenje, da u nudini, iz koje je bogovima potreban bytak, on za utemeljenje svoje sebi svojstvene istine proiz-nuuje tu-bitak i tako omoguava da ono izmeu, do-goenje tubitka kroz bogove i privlaenje bogova samima sebi biva do-goajem. 2. Dogoaj do-goenja u sebe ukljuuje od-luku: da sloboda kao bezdani temelj puta da iznikne jedna nuda iz koje kao premeta temelja bogovi i ovjek proizlaze u luenost. 3. Do-goenje kao od-luka razluenima donosi su-eljenje: da to jedno-spram-drugoga najdalje odluke u nudi mora stajati u krajnjem suprotnosti, jer premouje bez-temelj trebanog bytka.
* usp. kazivanje bytka, str. 473???f.

383

VIII. BYTAK

267. Bytak (dogoaj)

4. Su-eljenje je iskon prijepora koji biva time to izbavljuje uasnuto bie od njegove izgubljenosti u puku bievnost. Izbavljenje obiljeava do-goaj u njegovu odnosu spram bia kao takvog. Dogoenje tu-bitka ini ga ustojnim u neobinome u odnosu na svako bie. 5. No iz-bavljenje je, pojmljeno iz krevine onoga tu, ujedno izmaknue dogoaja; da se on izmie svakom predodbenom obraunu i biva kao uskraivanje. 6. Ma koliko bogato sklopljeno i neslikovno bytak biva, on ipak poiva u samome sebi i svojoj jednostavnosti. Karakter onoga izmeu (bogova i ovjeka) zacijelo bi mogao zavesti na to da se bytak shvati kao puki odnos i kao posljedica i rezultat odnosa odnoenih. Ali do-goaj i jest, ako je ve jo mogue obiljeiti ga, to odnoenje koje odnoene tek dovodi do njih samih kako bi poloilo u otvorenost su-eljavajuih-odluenih njihovu nudinu i straarstvo koje oni ne prihvaaju tek kao svojstvo ve iz kojih, naprotiv, crpe svoju bit. Bytak je nuda bogova i kao ta prinuda tu-bitka bezdaniji od svega to se smije zvati bivstvujuim i vie se ne moe imenovati kroz bytak. Bytak je potreban, on je nudina bogova, a ipak se ne moe izvesti iz njih nego im je, upravo obratno, nadmoan, u bez-temeljnosti svoje biti kao temelj. Bytak dogaa tu-bitak, a ipak nije njegov iskon. Ono izmeu neposredovano biva kao temelj onih u njemu sueljenih. To odreuje njegovu jednostavnost koja nije praznina nego temelj punine to izvire iz su-eljenja kao prijepor. 7. Ono jednostavno bytka u sebi ima biljeg jedincatosti. Njoj uope nisu potrebna odizanja i razlike, pa ak niti razlika spram bia. Jer ona se zahtijeva samo ako se sam bitak obiljeava kao neka vrsta bia i time se ne uva, nikada, kao ono jedincato ve se poopava u ono najopenitije. 8. Jedincatost bytka utemeljuje njegovu osamljenost, u skladu s kojom se on razbacuje samo onim nita, ije susjedstvo ostaje najpravcatije i najvjernije uva osamljenost. Po njoj bytak uvijek biva samo posredno kroz prijepor svijeta i zemlje spram bia. Ni u jednom od tih imenovanja bit bytka se potpuno ne misli, no ipak se u svakome misli cijela; cijela ovdje znai: svaki je put miljenje bytka samim bytkom otrgnuto u njegovu neobinost i lieno svake pripomoi iz objanjenj bi.
384

Dogoaj uvijek znai dogoaj kao do-goenje, od-luka, su-eljenje, iz-bavljenje, izmaknue, jednostavnost, jedincatost, osamljenost. Jedinstvo tog bivanja nepredmetno je i moe se znati samo u onom miljenju koje se mora odvaiti na ono neobino ne kao posebnost upadljivoga nego kao nunost najneuglednijega, u kojemu se otvara bezdani temelj bez-temeljnosti bogova i ovjekova utemeljiteljstva te se bytku dodjeljuje ono to metazika nikada nije mogla znati, tu-bitak. Iz sjeanja na stara razlikovanja, koja su bila uobiajena do njihova kraja kod Nietzschea (bitak i postajanje), odredba bytka kao dogoaja mogla bi se shvatiti i kao neko tumaenje bitka kao postajanja (ivota, kretanja). Da i ne govorimo o neizbjenom padu natrag u metaziku i ovisnost predodaba kretanja, ivota i postajanja o bitku kao bievnosti, jer takvo tumaenje dogoaja potpuno bi udaljavalo od njega jer o dogoaju govori kao o nekom predmetu umjesto da pusti da govori smo to bivanje i samo ono kako bi miljenje ostalo neko miljenje bytka koje o bytku ne daje nikakve iskaze nego kazuje u jednom kazivanju koje pripada onome proiz-kazanome i odbija svako opredmeenje i krivotvorenje u neko stanje (ili protjecanje) jer se time odmah dolazi na razinu predoavanja i porie se neobinost bytka. Puno bivanje bytka u istini dogoaja daje prepoznati da bytak i samo bytak jest, i da bie nije. Tim znanjem o bytku miljenje dosee tek trag drugog poetka u prijelazu iz metazike. Za nju vrijedi: bie jest i ne-bie takoer jest i bytak je najbivstvujuije bie. Protivno tome: bytak jest jedincat, i zato on nikada ne jest neko bie, a najmanje ono najbivstvujuije. Bie pak ne jest, i ba mu zato miljenje bievnosti koje je zaboravilo bytak pripisuje bievnost kao najopenitije svojstvo. To pripisivanje ima svoje pravo u obinom predoavanju, i zato se nasuprot tome mora kazati: bytak biva; bie jest. Bytak jest. Ne kae li Parmenid isto: ? Ne; jer upravo ovdje ve stoji za , bitak je ve ovdje najbivstvujuije bie, , koje uskoro postaje onim , postaje , .
385

VIII. BYTAK

267. Bytak (dogoaj)

Bytak jest to e rei: bytak biva samo bit samoga sebe (dogoaj). Bytak biva tako se naravno mora rei kada se govori sa stajalita metazike, za koju vrijedi: bie jest (dvoznanost prijelaznog miljenja). Bie jest; ovdje se govori iz najee neizriitog temeljnog stava metazike po kojemu ovjek zatjee bie kao ono najblie te od njega polazi i njemu se vraa. Zato je ovdje iskazni karakter reenice drugi nego kada se kae: bytak jest. Bie jest mora se shvatiti kao iz-kaz koji ima svoju ispravnost; usmjeren prema biu on izvjetava o njegovoj bievnosti. Iz-kazivanje () ovdje ne vai moda samo kao naknadni jezini izraz nekog pred-oavanja nego je smo iz-kazivanje (-) ovdje temeljni oblik odnosa spram bia kao nekoga takvog i time spram bievnosti. Neto posve drukije (usp. berlegungen IV, 1 f.) kazuje kaza bytak jest. Naravno, tu kazu uvijek moemo shvatiti kao sud i iskaznu reenicu. Tada se, metaziki miljeno, mora zakljuiti: bytak tako postaje biem te, dosljedno, onim najbivstvujuijim. No kazivanje ne iskazuje o bytku neto to mu openito pri-dolazi, to je na njemu dano, nego kazuje sam bytak iz njega samoga; da jedino bytak ima mo nad svojom biti i upravo stoga ono jest nikada ne moe postati neto to samo pridolazi. U toj kazi bytak se kazuje iz onoga jest i takorei se govori natrag u to jest. No time se ujedno oznaava temeljni oblik u kojemu se mora drati svako kazivanje o bytku, bolje reeno: svako kazivanje bytka. Jer to kazivanje bytka nema bytak za predmet nego iz njega izvire kao iz svojega iskona i stoga, ako njega treba imenovati, uvijek govori natrag u njega. Dakle ovdje sva logika prekratko misli jer nti vodiljom predoavanja bitka vie ne moe ostati kao iskaz. No ujedno se kazivanje uvlai u dvoznanost iskaza, a miljenje bytka postaje bitno tee. Ali to samo svjedoi o prvom pribliavanju daljini bytka: da on jest uskraivanje i smo izbavljenje i kao takav se mora uvati u dogoaju i zato uvijek mora biti teak i neka borba koja se u krajnjoj dubini objavljuje kao igra onoga bezdanoga. No ako bie nije, onda to znai: bie ostaje pripadno bytku kao pohrana njegove istine, ali nikada se ne moe premjestiti u bivanje bytka. Ali bie se kao neko takvo svaki put razlikuje u pogledu pripadnosti istini bytka i iskljuenosti iz njegova bivanja.
386

to je sada s razlikovanjem bia i bytka? Sada ih poimamo kao samo metaziki shvaenu i time ve pogreno protumaenu povrinsku razinu jedne od-luke koja jest sam bytak (usp. gore br. 2). To razlikovanje vie se ne moe itati polazei od bia i nastavljajui k apstrahirajuem poopavanju njegova bitka. Zato se ne moe recimo niti opravdavati uputom na to da mi (tko?) moramo razumjeti bitak kako bismo mogli iskusiti neko bie kao neko takvo. To je dodue tono, i uputa na to u svako doba moe posluiti kao prva naznaka bitka i razlikovljivosti bia i bytka, ali: ono to se ovdje nadaje, to je ovdje ve pretpostavljeno, metaziko miljenje bievnosti, ne moe znaiti temeljni nacrt u kojemu bi se bit bytka i njegove istine u svojem bivanju mogla poimati na razini povijesti bitka, tubitkovno (usp. Bytak, 271. Tu-bitak). Usprkos tome prijelaz u drugi poetak ne moe se pripremiti drukije nego tako da u njemu dolazi do izraaja hrabrost za ono staro (prvopoetno) i tako se prvo pokua da se ono smo u svojem vlastitom obliku natjera preko sebe: bie, bitak, smisao (istina) bitka (usp. Bitak i vrijeme). No od poetka pri ovom iskonskijem ponavljanju valja znati da ono zahtijeva i ve je postiglo potpunu preobrazbu ovjeka u tu-bitak, jer istina bytka, koja se treba rastvoriti, nee donijeti nita drugo nego iskonskije bivanje samog bytka. A to znai: da je sve preobraeno i brvna koja su upravo jo vodila k bytku moraju se prekinuti jer se samim bytkom otvara jedan drugi vrijeme-prostor koji ini nunima novu izgradnju i utemeljenje bia. ovjeku i bogovima blagost onoga stranog u prisnosti svih biti nigdje se ne obraa s bia, nego samo u bytku, svaki put razliito i kao kakav vihor. Samo u bytku, kao njegov najdublji rascjep, biva ono mogue, tako da se u obliku moguega bytak prvo mora misliti u miljenju drugog poetka. (A metazika ini ono zbiljsko kao bie ishoditem i ciljem odredbe bitka.) Ono mogue, a pogotovo ono mogue naprosto, otvara se samo pokuaju. Pokuaj mora biti proet nekom predujmljujuom voljom. Volja kao izdizanje-sebe-iznad-sebe stoji u nekoj izdignutosti-iznadsebe. Taj poloaj iskonsko je uprostorenje vrijeme-prostora djelovanja u koji stri bytak: tu-bitak. On biva kao odvaaj. I samo u odvaaju ovjek see u podruje od-luke. I samo u odvaaju on moe vagati.
387

VIII. BYTAK

268. Bytak (Razlikovanje)

Da bitak jest i zato nijedno bie ne postaje, to se najotrije izraava u ovome: bytak je mogunost, ono nikada dano, a ipak uvijek usliavajue i usteue u uskraivanju kroz do-goenje. Tek kada se miljenje odvailo misliti sam bytak, ne krivotvorei ga u puki odjek bia, ovjek moe postati svjestan toga da bie nikada nije dovoljno da bi se samo i slutio bytak. Prema tome, ako se bytak misli kao ono izmeu u koje su prinueni bogovi, tako da je to neka nuda za ovjeka, onda se bogovi i ovjek ne mogu prihvaati kao ono dano, predruno. U nabaaju tog miljenja oni su, uvijek razliiti, preuzeti kao ono povijesno koje smo tek iz dogoaja onoga izmeu dolazi do svojeg bivanja. To pak znai: do borbe za vlastitu bit, do opstojnosti odluke jedne od zakrivenih mogunosti. Rijei ovjek i bog nepovijesne su ljuture ako u njima do rijei ne dolazi istina bytka. Bytak biva kao ono izmeu za boga i ovjeka, ali tako da tek taj meuprostor bogu i ovjeku uprostoruje mogunost njihove biti, neko izmeu koje pjenei se preplavljuje svoje obale i tek ih iz tih valova puta da niknu kao obale, uvijek pripadne rijeci do-goaja, uvijek skrivene u bogatstvu svojih mogunosti, uvijek ono amo i tamo neiscrpnih povezanosti u ijoj se krevini sklapaju i tonu svjetovi, zemlje se dokuuju i trpe razaranja. Ali i tako, i prije svega tako, bytak mora ostati bez tumaenja, odvaaj protiv onoga nita koji tek njemu zahvaljuje za svoj iskon. Opasnost bytka koja je najvea, jer stalno izvire iz njega samoga, i pripada mu kao njegov vrijeme-prostor jest ta da on sebe uini bivstvujuim i trpi potvrdu iz bia. Povijest metazike, sama metazika u smislu prvenstva bia pred bitkom, svjedoi o toj opasnosti i tekoi da se ona svlada. Dvoznanost razlikovanja bia i bitka dodjeljuje ga biu i ipak hini jednu luenost koja nije utemeljena iz samoga bytka. Ali metazika ini bitak bivstvujuim, tj. ini ga nekim biem, jer bitak kao ideju postavlja za cilj biu te na taj cilj potom takorei vjea kulturu. No bytak je osujeenje svih ciljeva i ustegnue svake objanjivosti.
388

268. Bytak (Razlikovanje)

Bytak biva kao do-goenje bogova i ovjeka za njihovo su-eljenje. U krevini skrivenosti onoga izmeu, koje izvire iz sueljavajueg dogoenja i s njim, nie prijepor svijeta i zemlje. I tek u vrijeme-prostoru djelovanja tog prijepora dolazi do pohranjivanja i gubitka dogoenja, u otvorenost one krevine stupa ono to se naziva biem. Bytak i bie uope se ne mogu neposredno razlikovati jer nisu ni u kakvom neposrednom odnosu jedno spram drugoga. Bytak je, premda bie kao neko takvo titra samo u dogoenju, bezdano dalek svem biu. Pokuaji da se to dvoje, ve po nazivu, predoe zajedno potjeu iz metazike. tovie, ona ak posvuda ima svoje obiljeje u tome da se razlikovanje bitka i bia, ma koliko nejasno i neizriito se provodilo, shvaa kao neposredno. Bitak vai kao poopenje bia; za predodbu jednako shvatljiv poput njega, samo apstraktniji. Bitak je, takorei samo razrijeeno, jo jednom bie, a ipak i ne, jer samo bie moe biti ono zbiljsko. S druge strane, na temelju prevlasti miljenja (predoavanja neega u onome i ) bitak kao bievnost ipak je prisvojio jedno prvenstvo koje zatim izlazi na vidjelo u pojedinanim odredbama odnosa razlikovanih. Bitak je uvjet bia, koje time ve unaprijed ostaje utvrenim kao stvar (dano pribivajue). Bitak uvjetuje bie na taj nain, bilo kao njegov uzrok (summum ens ) ili kao temelj predmetnosti stvari u pred-oavanju (uvjet mogunosti iskustva ili, kao isprva, openito kao ono ranije zahvaljujui svojoj vioj stalnosti i prisutnosti u skladu sa svojom openitou). Ovdje, platonovskoaristotelovski miljeno, postvarujue uvjetovanje kao karakter bitka jo najprije odgovara njegovoj prvoj poetnoj biti (prisutnost i postojanost), ali se i ne moe dalje objasniti. Zato uvijek ostaje naopako i razorno za iskonskost i promiljenost grkog miljenja kada se ta uzrona povezanost ili ak transcendentalno uvjetovanje tumai natrag u grki shvaen odnos bitka i bia. Ali, naravno, i kasniji naini postvarujueg uvjetovanja bia u neko takvo od strane bitka zacr389

VIII. BYTAK

269. Bytak

tani su i zahtijevani grkim tumaenjem, ukoliko je bievnost () ono doista proizvedeno () i zato ono to tvori i spravlja bie; ukoliko je s druge strane i istodobno ono , pred-oeno kao takvo, ono prethodno vieno u svem predoavanju. Metazika nigdje ne ide dalje od tih naina razlikovanja bitka i bia i shvaanja njihova odnosa; tovie, njezina je bit da si u mjeavini tih naina miljenja stvara izlaze te se koleba izmeu krajnjih stajalita, neuvjetovanosti bievnosti i neuvjetovanosti bia kao takvog; s tog se stajalita vieznanim nazivima idealizam i realizam moe pridati jednoznano metaziko znaenje. Jedna je posljedica tog metazikog shvaanja bitka i bia njihova podjela na podruja (regije) i stupnjeve, to ujedno sadri pretpostavku za razvoj misli sistema u metazici. Nasuprot tome, neusporediv je i u metazikim se pojmovima i nainima miljenja nikada ne moe shvatiti nabaaj bytka kao dogoenja, koji nabaaj sebe sm iskusuje kao baen i svaki dojam spravbe dri podalje od sebe. Ovdje se bytak raskriva u onom bivanju na temelju ije bezdanosti oni su-eljeni (bogovi i ljudi) i oni prijeporni (svijet i zemlja) u svojoj iskonskoj povijesti dolaze do biti izmeu bytka i bia te doputaju zajedniko imenovanje bytka i bia samo kao ono najupitnije i najluenije. No time to bogovi i ovjek u nudi bytka dolaze do su-eljenja ovjek je baen iz njegova dotadanjeg, novovjekovno zapadnog poloaja, postavljen iza samoga sebe u posve druge prostore odreivanja u kojima neko bitno mjesto ne mogu dobiti ni ivotinjstvo ni umnost, makar utvrivanje tih svojstava kod danog ovjeka i dalje moe biti ispravno (pri emu uvijek ostaje potrebno pitati tko su oni koji tako neto nalaze ispravnim i na takvim ispravnostima ak podiu znanosti poput biologije ili rasnog nauka te njima toboe podupiru jo i svjetonazor; to je uvijek ambicija svakog svjetonazora). Tek se nabaajem bytka kao dogoaja sluti i temelj te time bit i prostor biti povijesti. Povijest nije ovjekova povlastica nego bit samoga bytka. Povijest se odvija samo u onome izmeu sueljenja bogova i ljudi kao temelju prijepora svijeta i zemlje; ona nije nita drugo nego dogoenje tog izmeu. Zato historija nikada ne dosee
390

povijest. Razlikovanje bytka i bia od-luka je koja pada iz biti samoga bytka i daleko stri i samo se tako treba misliti. Bytak, ma kako se uzdizao u uvjet, tako je ve snien u suanjstvo i naknadni je dodatak u odnosu na bie. Miljenje u drugom poetku ne zna za objanjenje bitka biem i ne zna nita o postvarujuoj uvjetovanosti bia bytkom, koja uvjetovanost uvijek i stavlja bytak u slubu bia kako bi ga zatim ipak, u obliku ideala i vrijednost ( je polazite), na neki nain uzvisila. Dodue, sada se po formi i zbog duge navike u predoavanju koju je stvorila metazika te uz podrku upravo time obiljeenog jezika i uvrivanja znaenja svaki govor o bytku moe pogreno pretumaiti u uobiajen odnos uvjeta spram uvjetovanoga. Ta se opasnost ne moe neposredno otkloniti; tovie, ona se mora preuzeti kao miraz metazike ija se povijest ne moe odbaciti ba kada u iskonskom nabaaju bytka bit povijesti tek doista ulazi u igru.

269. Bytak
Potpunu neobinost nasuprot svem biu ovjek mora iskusiti, njome biti do-goen u istinu bytka. Bytak podsjea na nita, ali najmanje na bie, nasuprot emu svako bie sjea i proslijeuje na sebi slina. To stvara naviku u predoavanju koje ubrzo potpada tome da i bitak (kao ono najopenitije i posve sjeano, usp. Platonovu , koja izrie takvu naviku) shvati kao neko bie, ono najbivstvujuije. Bytak podsjea na nita, i zato ono nita pripada bytku. O toj pripadnosti znamo prilino malo. Ali znamo jednu od njezinih posljedica, koja je moda samo naizgled tako povrinska kako se izdaje: mi se ustruavamo i gnuamo onoga nita i smatramo da se uvijek moramo truditi osuivati ga, jer ono nita ipak je ono nitetno naprosto. No to ako pravi razlog bijega pred onim (pogreno protumaenim) nita nije volja za da i za bie nego bijeg od neobinosti bitka; tako da je u obinom stavu spram onoga nita pritajen samo obian stav spram bytka i izbjegavanje odvaaja one istine na kojoj se svi ideali i ciljevi i poeljnosti i rezignacije slamaju kao maleni i suvini.
391

VIII. BYTAK

269. Bytak

Potpuna neobinost bytka u odnosu na sve bie tada zahtijeva i neobinost iskusivanja bytka; stoga ne iznenauje ni rijetkost takvog iskusivanja i znanja. Takvo znanje ne moe se izravno proizvesti. Umjesto da pobuujemo pogrena i neplodna nastojanja oko takvog cilja moramo pokuati jednostavno misliti ono to pripada nekom takvom znanju onoga posve neobinog. Nazivamo li bytak onim neobinim, onda bie svake vrste shvaamo kao ono uobiajeno, pa i kada se unutar njega pojavljuje neto dotada nepoznato i novo i svrgava ono dotadanje; uvijek se na kraju snaemo i s time te bie ugraujemo u bie. Ali bytak je ono ne-obino to ne samo da se nikada ne pojavljuje unutar bia nego se bitno ustee i svakom pomirenju s njim. Bytak je ono ne-obino u tom smislu da ostaje nedodirljivim svakoj obinosti. Da bismo ga znali, zato moramo napustiti svaku uobiajenost. A budui da je ona dio nas i nae je djelovanje, to nikada ne moemo sami od sebe. Sm bytak mora nas postaviti izvan bia, mora nas kao one opkoljene u biu i od njega izbavljivati iz te opkoljenosti. Ta opkoljenost ovjeka biem dvostruka je, ona je u tome da on kao sm bivstvujui pripada biu i meu bia, no ujedno i da bie kao neko takvo uvijek ima u okruju neke cjeline (svijeta) otvoreno oko sebe, pred sobom, pod sobom i iza sebe. Ali ta opkoljenost ipak ne znai nita to bi trebalo odstraniti u smislu nekog sluajnog i neprikladnog optereenja nego ona takoer pripada onome to tvori suoavanje ovjeka, kao jednog bia usred bia, s tim biem, a koje suoavanje nije recimo samo nain ovjekova djelovanja (u smislu borbe za opstanak) nego pitanje biti njegova bitka. No ipak postoji ono izbavljenje od bia koje ne ukida suoavanje ve ga obrazlae i zato mu daruje mogunosti za utemeljenja u kojima ovjek dospijeva preko sebe. No to izbavljenje dogaa se samo iz samoga bytka, tovie on i nije nita drugo nego ono uasavajue i izbavljujue. Izbavljenje postoji u do-goenju tubitka, dodue tako da se dogoenje izmie u onome tako se kreem tu (bez-temelju onoga nepoduprtog i netienog). Izbavljenje i izmaknue pripadaju bytku kao dogoaju. Pritom se ne zbiva nita unutar bia, bytak ostaje neupadljiv, ali s biem kao takvim moe se zbiti da ono, dospjevi
392

u krevinu ne-obinoga, odbaci svoju obinost i mora se izloiti odluci o tome kako udovoljava bytku. Ali to ne znai kako se s njime ujednauje i podudara nego kako ono, bie, pohranjuje i gubi istinu bivanja bytka te u tome dolazi do svoje vlastite biti koja se sastoji u takvom pohranjivanju. A temeljni oblici tog pohranjivanja su otvaranje neke cjeline svjetovanja (svijet) i zatvaranje sebe za svaki nabaaj (zemlja). Tek ti temeljni oblici omoguavaju izviranje pohrane i sami su u prijeporu koji biva iz prisnosti dogoenja dogoaja. Na svakoj je strani tog prijepora po jedno od onoga to metaziki poznajemo kao ono osjetilno i neosjetilno. No zato upravo taj prijepor svijeta i zemlje? Zato to se u dogoaju dogaa tu-bitak i postaje ovjekovom ustojnou, jer je iz cjeline bia ovjek pozvan u straarstvo bytka. Ali to je s tim prijepornim, od kojega moramo bytkovnopovijesno misliti ovjeka i njegovo tijelo, duu i duh? Bytak izbavljuje time to dogaa tu-bitak. Uasnue tog izbavljenja je neko ugaanje, ak iskonski nacrt samoga ugoajnoga. Temeljni ugoaj tjeskobe izdrava uasnue, ukoliko to uasnue u iskonskom smislu niti, od-bavljuje bie kao takvo, tj. to nitenje nije neko nijekanje nego, kada bi se uope moglo tumaiti iz zauzimanja stava, potvrivanje bia kao takvog kao od-bavljenoga. Ali nitenje je upravo smo od-bavljenje, ime se bytak kao iz-bavljenje prevlauje krevini dogoenoga tu. I opet nitenje bytka u iz-maknuu, bytak biva posve proet onime nita. I tek kada smo se oslobodili pogrenog tumaenja onoga nita iz bia, tek kada metaziku odreujemo iz nitenja onoga nita i od njega, umjesto da, obratno, iz metazike i prvenstva bia koje u njoj vrijedi umanjujemo ono nita na puko ne odreenosti i posredovanja bia poput Hegela i svih metaziara prije njega, tek emo tada slutiti kakvu snagu ustojnosti ovjekov bitak dobiva iz uasnua, sada shvaenog kao temeljni ugoaj iz-kustva bytka. Metazika nas je, a to ujedno znai i kranstvo, dovela u zabludu i naviknula na to da u uasnuu, kojemu tjeskoba pripada kao ono nita bytku, nasluujemo samo pusto i jezu umjesto da iskusujemo ugaanje u istinu bytka i iz nje ustojno znamo njegovo bivanje. U prvom poetku, kada je zasjala u i kao ona, temeljni ugoaj bilo je iz-uavanje. Drugi poetak, poetak milje393

VIII. BYTAK

270. Bit bytka (bivanje)

nja povijesti bytka, ugoen je i predodreen uasnuem. Ono otvara tu-bitak za nudu beznunosti u ijoj se zatiti skriva naputenost bia od bitka.

270. Bit bytka* (bivanje)

Bivanje se zove nain na koji bytak sm jest, naime bytak. Kazivanje bytka. Bytak biva kao nudina boga u straarstvu tubitka. Ta je bit do-goaj kao dogoaj u ijem izmeu prijepor svijeta i zemlje te iz njega i oni sami tek izvojuju svoju bit (odakle i kako prijepor?): bytak, izvojujue do-goenje za sueljenje bogova i ovjeka. Bytak nije nita po sebi i nita za neki subjekt. Kao takvo po sebi moe se pojaviti samo bievnost, u liku razvlatene , kao , , kao pred-oeno i kao predmet. Svi pokuaji koji ele zatjecati bitak i njegove odredbe (kategorije) kao neto predruno potpali su krajnjoj zarobljenosti u predmetnome. Svako kazivanje o bytku (kazivanje bytka, usp. Bytak, 267. Bytak (dogoaj), str. 473???f.) mora imenovati do-goaj, ono izmeu meuvremenosti boga i tubitka, svijeta i zemlje, te uvijek meuznano presudno meutemelj kao bez-temelj podizati u ugaajue djelo. To kazivanje nikada nije jednoznano u smislu naizgled pravocrtne jednoznanosti obinog govora, ali jednako kao ni taj govor nije niti samo mnogoznano i vieznano nego jedino ustojno imenuje ono izmeu dogoenja izvojevanja. Ono izmeu je jednostavno rasprsnue koje bytak dogaa u biu to je dotada bilo nedostupno svojoj vlastitoj biti i jo se nije moglo tako imenovati. Ali to rasprsnue ne raspruje, i krevina nije puka praznina. To rasprskavajue izmeu sabire ono to postavlja u otvorenost svoje prijeporne i uskraujue pripadnosti, prema bez-temelju iz

* usp. Bytak, 267. Bytak (dogoaj)

kojega svako (bog, ovjek, svijet, zemlja) biva natrag u smo sebe i tako bytku ostavlja jedinu odluenost do-goenja. Bytak takvog bivanja ak je i u toj biti jedincat. Jer on biva kao onaj udar koji se moda ve navijestio kao krajnja mogunost odluke zapadne povijesti, mogunost da sm bytak takve biti izvire kao nudina boga koji treba ovjekovo straarstvo. Sama ta mogunost iskon je bytka. I ono to se ovdje ini zaposjednuto imenom najopenitijega i nadpovijesnoga, po dosadanjem mnijenju o bytku, posve je i prije svega ono povijesno i jedincato naprosto. Na to se u svoj toj nepoduprtosti takvog piitanja o istini bytka oslanja pretpostavka da je udar bytka u nau povijest moda ve ubacio neki prvi potres? Opet samo na jedno: da je Hlderlin morao postati onaj kazujui koji on jest. Bytak je dogoenje izvojevanja koje svoje dogoeno (ovjekov tu-bitak) i svoje uskraeno (boga) iskonski sabire u bezdan svojega izmeu, u ijoj si krevini svijet i zemlja izvojuju pripadnost svoje biti vrijeme-prostoru djelovanja u kojemu do pohrane dolazi ono istinito to u takvoj pohrani kao bie nalazi put do jednostavnosti svoje biti u bytku (dogoaju). Na taj nain iskazivati bytak ne znai tvoriti neku pojmovnu odredbu nego pripremati ugoaj skoka iz kojega se i u kojemu osvaja sam bytak kao nabaaj za znanje kojemu se njegova bit takoer dodjeljuje tek iz te istine bytka. Dogoenje i izvojevanje, utemeljenje povijesti i odluka, jedincatost i jedinstvo, ono izmeu u razrovanome, oni nikada ne imenuju bit bytka kao svojstva nego svaki put u cijelom bivanju njegove biti. Kazivati o jednom od njih ne znai samo openito supomiljati i druga nego ih sama dovoditi do znanja u nekoj povijesnoj jednokratnosti moi njihova bivanja. Takvo znanje ne prua spoznaje ni o kakvim predmetima, a nije ni neko zazivanje i pozivanje moralnih stanja i stavova nego je prosljeivanje udara samog bytka koji kao dogoaj utemeljuje vrijeme-prostor djelovanja onome istinitom. Kada bi ovdje ita pomagale zorne usporedbe, onda bi se moglo govoriti o vatri koja svoje vlastito ognjite prvo sagorijeva u gustu vrstou jednog mjesta njezina plama, ija se buktinja die i saie se u svjetlost njegova svjetla i u tome omoguava da se zaari tama
395

394

VIII. BYTAK

271. Tu-bitak

njegova ara, da bi kao vatra ognjita uvala sredinu onoga izmeu koje bogovima postaje neeljeno, ali nuno prebivalite, a ovjeku pak ono slobodno ouvanja onoga to, zemljano-svjetski, pohranjujui ono istinito, u toj slobodi nastaje i propada kao bie. Samo ako se ono to ovjek kao povijesni zatim zove bie slomi na bytku, koji je bytak nudina boga, svako se baca natrag u uteg dodijeljene mu biti i tako postaje neto izrazivo u jeziku i pripadno zamuknuu u kojemu bytak izmie svakom uraunavanju pod bie, a ipak svoju bit rasipa u bezdano utemeljenje prisnosti bogova i svijeta, zemlje i ovjeka. Bytak, vatra ognjita u sredini prebivalita bogova, koje je prebivalite ujedno zauenje ovjeka (ono izmeu u kojemu on ostaje jedan (taj) stranac, upravo ako postaje udomaen spram bia). Kako nai bytak? Moramo li, da bismo nali vatru, neku vatru zapaliti, ili ne moramo li se radije pomiriti i prvo uvati no? Kako bi se zatitilo od lanih dana svakodnevice, od kojih su najlaniji oni koji misle da poznaju i posjeduju i no ako je obasjaju i uklone svojim posuenim svjetlom.

271. Tu-bitak*
je ono u dogoaju dogoeno. I tek iz takve biti on ima svoje svojstvo utemeljujueg straarstva koje uskraivanju uva ono tu. Ali tu-bitak je do-goen kao odreknue. Odreknue puta da uskraivanje (tj. dogoenje) stri u ono otvoreno svoje odlunosti. To to odreknue doputa to stranje bitno ga izdvaja iz svakog puko nijeuega i nijekanoga. Odreknue je iskonsko stajanje: nepoduprto u netienome (ustojnost tu-bitka). To stajanje odolijeva mogunosti; ne nekoj proizvoljnoj i ne mogunosti openito, nego njezinoj biti. A to je sm dogoaj kao sposobnost za ono najjedincatije do-goenja koja se ustee do krajnosti. Takvo ustezanje alje na odreknue najei vihor i daruje mu blizinu bez-temelja te tako kr bytka. Naravno, to je odlika tu-bitka, da kroz
* usp. Utemeljenje

ono netieno i nepoduprto stoji do u bez-temelj i u tome nadmauje bogove. Nadmaivanje bogova je propadanje u utemeljiteljstvu istine bytka. Ali bytak sebi do-gaa tu-bitak za utemeljenje svoje istine, tj. svoje krevine, jer bi se bez tog kreeg od-luivanja samoga sebe u nudinu boga i u straarstvo tu-bitka morao saizati u vatri vlastitog neosloboenog ara. Kako moemo znati da se to nije ve esto zbilo? Kada bismo znali, tada ne bi bilo nunosti da se bytak misli u jedincatosti svoje biti. Tu-bitak utemeljuje kao ustojnost bez-temelj u onom biu kao koje ovjek jest, bez-temelj koji bytak u dogoenju izbacuje, a ipak ga nosi. Ali bitak tog bia odreuje samoga sebe tek iz tu-bitka, ukoliko se iz njega ovjek preobraava u straarstvo nudine bogova. ovjek takve i tek budue biti kao bivstvujui nije iskonski ukoliko samo bytak jest. Ali tu-bitkovno odreen ovjek ipak je i odlikovan u odnosu na sve bie ukoliko se njegova bit utemeljuje na nabaaju istine bytka, koje utemeljenje predaje ovjeka kao posredno dogoenog u odgovornost samom bytku. ovjek je tako iskljuen od bytka, a ipak upravo baen u istinu bytka, tako da se iskljuenje kao bitkovno za tubitak izdrava u odkrenuu. ovjek se nalazi na mostu u onome izmeu, kao koje do-goaj nudu bogova dobacuje ovjekovu straarstvu time to ga predaje u odgovornost tu-bitku. Takvo dobacujue predavanje u odgovornost, iz kojega izvire baenost, donosi u tu-bitak odmaknue u bytak koje nam se povrno pojavljuje kao nabaaj istine bytka i u na prvoj i jo najvie metazici okrenutoj povrinskoj razini kao razumijevanje bitka. No ovdje nigdje ne ostaje mjesta za tumaenje ovjeka kao subjekta, bilo u smislu subjekta kao jastva ili kao zajednitva. Ali odmaknue nije ni neki ovjekov bitak izvan sebe u obliku nekog odrjeenja od sebe. Naprotiv, ono utemeljuje bit samstvenosti koja kazuje: ovjek ima svoju bit (straarstvo bytka) za svoje vlasnitvo ukoliko se utemeljuje u tu-bitku. A imati bit za vlasnitvo znai: morati ustojno provoditi privlaenje i gubitak onoga da je i kako je on onaj dogoeni (u bytak odmaknuti). Biti zapravo, biti poseban vlasnik bti, te ustojno
397

396

VIII. BYTAK

272. ovjek

izdravati i ne izdravati tu pravost, ve prema bez-temeljnosti dogoenja, to tvori bit samstvenosti. Samstvenost se ne moe pojmiti niti polazei od subjekta niti ak od onoga ja ili osobnosti nego samo kao ustoj u straarstvenoj pripadnosti bytku, a to pak znai iz dobaaja nudine bogova. Samstvenost je razvoj karaktera biti kao vlasnitva. To da ovjek ima svoju bit za vlasnitvo kazuje: ona se nalazi u stalnoj opasnosti gubitka. I to je odjek do-goenja, predavanje u odgovornost bytku. U tu-bitku, spram kojega ovjek postaje ustojan prijelaznom preobrazbom biti, uspijeva samo pohranjivanje bytka u neto to se tek time pojavljuje kao bie. Kada se u Bitku i vremenu kae da tek prolaskom kroz egzistencijalnu analitiku postaje odredivim bitak bia koje nije ljudsko, tada to ne znai da je ovjek ono prvo i najprije dano, po ijim mjerilima ostalo bie dobiva biljeg svojega bitka. Takvo tumaenje pretpostavlja da se ovjek jo uvijek na nain Descartesa i svih njegovih sljedbenika i golih protivnika (kojima pripada i Nietzsche) misli kao subjekt. Ali kao najblii cilj ipak vai da se ovjek, jer se on prethodno poima iz pitanja bitka i samo tako, vie uope ne odreuje kao neki subjekt. No ako usprkos tome tubitak dobiva prvenstvo, onda to znai: ovjek, tu-bitkovno pojmljen, utemeljuje svoju bit i odredbu svoje biti kao vlasnitva na nabaaju bitka i zato se u svem odnoenju i svakoj suzdranosti dri u podruju krevine bytka. A to podruje uope nije ljudsko, tj. ne moe ga odreivati ni nositi animal rationale, a jednako tako ni subjektum. To podruje uope nije neko bie nego pripada bivanju bytka. Tubitkovno pojmljen, ovjek je ono bie koje bivstvujui moe izgubiti svoju bit i time je uvijek najnesigurnije i najodvanije izvjesno u samo sebe, a to pak na temelju predavanja u odgovornost straarstvu bytka. Prvenstvo tu-bitka nije samo suprotnost svakoj vrsti poovjeenja ovjeka, ono utemeljuje i jednu posve drukiju povijest ovjekove biti, povijest koja se nikada ne moe shvatiti polazei od metazike, a stoga ni antropologije. Time se ne iskljuuje, ve se ukljuuje to da se ovjek sada procjenjuje jo bitnijim za bytak, ali ujedno nevanijim iz bia. Tu-bitak je utemeljenje bezdana bytka putem ovjeka kao onog bia koje se predaje u odgovornost straarstvu za istinu bytka. Na
398

temelju tu-bitka ovjek se preobraava prvo u onu bit kojoj odnos spram bytka dodjeljuje ono odluujue, to odmah naznauje da govor o nekom odnosu spram bytka izraava ono to zapravo valja misliti kao njegovu suprotnost. Jer odnos spram bytka uistinu je bytak koji kao dogoaj dovodi ovjeka u odnos sa sobom. Zato je taj odnos, koji se naznauje naslovom ovjek i bytak (usp. Bytak, 272. ovjek, 273. Povijest), okruen raznovrsnim pogrenim tumaenjima

272. ovjek*
Tko je pojmio povijest ovjeka kao povijest biti ovjeka, za njega pitanje tko ovjek jest moe znaiti samo nunost da se ovjeka pitanjima izvue iz podruja njegova dosadanjeg metazikog boravka, pitajui uputi u jednu drugu bit i time prevlada smo to pitanje. To piitanje neizbjeno jo stoji pod prividom antropologije i u opasnosti pogrenog antropolokog tumaenja. 1. Na koje se vrhunce moramo popeti kako bismo dobili slobodan pogled na ovjeka u nudi njegove biti? Da je njegova bit njemu vlasnitvo, a to znai gubitak, i to iz bivanja bytka. Zato su takvi vrhunci nuni, i to oni znae? 2. Je li se ovjek svojeglavo izgubio u ono samo bivstvujue ili je zato bio odbaen od bytka ili ga je bytak jednostavno izvjesio i prepustio nekoj sebinosti? (Ta pitanja kreu se u razlikovanju bitka i bia.) 3. ovjek, mislea ivotinja, kao dani izvor strast, nagon, ciljeva i vrijednost, opremljen nekim karakterom itd. To u svako doba utvrdivo, to moe biti sigurno u odobravanje svih, pogotovo ako su se svi sloili o tome da vie ne pitaju i ne puste da bude nita drugo nego to svaki jest: a) kao to ovjeka zatjeemo. b) da ga zatjeemo. 4. ovjek povratnik u odbaaju (baenom nabaaju); moramo razumjeti bitak ako...
* usp. Bytak, 276. Bytak i jezik, str. 499???f.; berlegungen VIII

399

VIII. BYTAK

273. Povijest

5. ovjek straar istine bytka (utemeljenje tu-bitka). 6. ovjek niti subjekt niti objekt povijesti nego samo onaj koji je nanijela povijest (dogoaj) i povuen je u bytak, koji pripada bytku. Doziv nudine, predavanje u odgovornost u straarstvo. 7. ovjek kao tuinac u provedenom odbaaju, koji se vie ne vraa iz bez-temelja i u toj tuini zadrava daleko susjedstvo bytku.

273. Povijest
Dosada ovjek jo nikada nije bio povijestan. No nasuprot tome je svakako imao i ima neku povijest. Ali to imanje-povijesti odmah izdaje na koju se vrstu povijesti ovdje jedino misli. Povijest je posvuda odreena polazei od onoga historijskog, pa i ondje gdje se misli kako se shvaa sama povijesna zbiljnost i omeuje se njezina bit; to se zbiva dijelom ontoloki: povijesna zbiljnost kao zbiljnost postajanja, a dijelom spoznajnoteorijski: povijest kao utvrdiva prolost. Oba tumaenja ovise o onome to omoguava ontologiju i spoznajnu teoriju, dakle o metazici. Ovdje valja traiti i pretpostavke za historiju. No ako ovjek treba biti povijestan i u svijest treba dospjeti bit povijesti, onda pogotovo ovjekova bit mora postati upitnom, a bitak dostojnim piitanja, prvi puta. Samo u biti samoga bytka, a to znai ujedno u njegovu odnosu spram ovjeka koji je takvom odnosu dorastao, moe biti utemeljena povijest. Naravno, dosee li ovjek povijest i nadilazi li njezina bit bie, moe li se historija unititi, to se ne moe izraunati; to je stvar samog bytka. Ve se prvom rasvjetljavanju tih pitanja isprijeava glavna prepreka da se teko moemo osloboditi historije, pogotovo budui da vie uope ne moemo sagledati koliko historija, u raznovrsnim prikrivenim oblicima, vlada ljudskim bitkom. Nije sluajno to novi vijek pravu vlast daje historiji. Ona se danas, na poetku presudnog razdoblja novoga vijeka, ve prostire tako daleko da se shvaanjem povijesti koje je odreeno historijom povijest potiskuje u nepovijesnost i ondje se trai njezina bit. Krv i rasa postaju nositeljima
400

povijesti. Predhistorija sada daje historiji valjan karakter. Nain kako ovjek upravlja samim sobom i proraunava se, inscenira se i usporeuje, nain kako si ono prolo prilagoava kao pozadinu svoje sadanjosnosti, nain kako tu sadanjost istee u jednu vjenost, sve to pokazuje prevlast historije. Ali to se pod historijom misli? Utvrujue objanjavanje prologa iz vidokruga proraunavajuih upravljanja sadanjou. Bie se pritom pretpostavlja kao ono opravljivo, spravljivo i utvrdivo (). Utvrivanje slui zadravanju koje ne eli toliko sprijeiti da ono prolo otklizi nego, naprotiv, eli ovjekovjeiti ono sadanje kao ono to je dano. Ovjekovjeenje je kao tenja uvijek posljedica vladavine historije, ono je povijesti naizgled propisan bijeg od povijesti. Ovjekovjeenje je ne-osloboenost-od-sebe (kao nekog danog) jedne sadanjosti koja je daleko od povijesti. Historija je kao to utvrivanje stalno usporeivanje, pozivanje na ono drugo u kojemu se zrcalimo kao oni koji su dospjeli dalje; usporeivanje koje misli udaljavajui se od sebe zato to sa samim sobom ne moe izai na kraj. Historija iri iluziju potpune ovladivosti svim zbiljskim, ukoliko se kree uzdu svega povrnoga i bavi se samom povrinom kao jedinom dostatnom zbiljom. U historiji postavljena bezgraninost poznavanja svega u svim pogledima i svim sredstvima prikazivanja, raspolaganje svim injeninim vodi do izoliranja od povijesti koje, to odlunije postajalo, ostaje to neprepoznatljivije onima koji su izolirani. Historija je u svojim predoblicima, svojem razvoju u znanost, u injenju znanosti plitkom i razumljivom do obinog raunanja u cijelosti posljedica metazike. A to znai: povijesti bytka, bytka kao povijesti, pri emu pak bytak i povijest ostaju posve skriveni, tovie povlae se u skrivenost. Bytak kao do-goaj je povijest; odavde se mora odreivati njezina bit, neovisno o predodbi postajanja i razvoja, neovisno o historijskom razmatranju i objanjavanju. Zato se bit povijesti ne moe shvatiti ni ako se, umjesto da poemo od historijskog (istraujueg) subjekta, okrenemo prema historijskom objektu i predmetu.
401

VIII. BYTAK

275. Bie

Jer to bi trebao biti predmet historije? Je li objektivna historija ne-dostian cilj? Ona uope nije mogui cilj. Tada nema ni neke subjektivne historije. U biti historije lei to da se ona temelji na odnosu subjekta i objekta; ona je objektivna zato to je subjektivna, i ukoliko je ovo, ona mora biti i ono; zato neka suprotnost izmeu subjektivne i objektivne historije uope nema smisla. Sva historija zavrava u antropoloko-psiholokom biograzmu.

275. Bie
Pohranjivanje bytka (pohranjivanje u smislu dogoajne povijesti). Zato? Kako bi bogovi u biu doli do istine, bili ugoeni sobom, a bytak izgarao, ne gasei se. Ali opasnost. Bie u cjelini? Ima li cjelina sada jo neku nunost? Ne raspada li se ona kao posljednji ostatak sistematskog miljenja? Kako je staro u povijesti bitka ono ? Staro kao ? (Prvi pojam kojim se sabire u postojanost pribivanja.) Bie; zato pod time prvo uvijek razumijemo ono upravo sada i ovdje dano? (Odakle prvenstvo sadanjosti?) Kada put k onome pred-metnom vie nije put k biu? Kada priroda, zbrkana sljednica grke , koja se vratila u svoj poetak, vie ne see do u bie, kao iji prepravak i predodba dananjima jo jedino i vai? Kao da priroda kao predmet prirodne znanosti i kao izrabljivanje tehnike jo igdje pogaa bie ili i samo tako da se za njezinu nadopunu moe posluiti lozojom, koja se odavno udomaila samo u predmetnosti tih predmeta (spoznajnoteorijski, ontoloki, tj. predodbeno). A to ako spas potraimo u Goetheovu vienju prirode i tada i zemlju i ivot uinimo teorijom? to ako pone rovanje po iracionalnome i sada pogotovo sve ostane na dosadanjemu, tovie ono se sada potvrdi bez ikakvih ogranienja? To jo mora doi, jer bez toga novi vijek ne bi stigao do svojega dovrenja. Romantika jo nije dovedena do kraja. Ona jo jednom pokuava s uznoenjem bia, ali to se uznoenje kao re-akcija na posvemanje objanjavanje i proraunavanje samo jo nastoji izgraditi na njemu ili niknuti pokraj njega. Za to se uznoenje poziva historijska obnova kulture i provodi se njezino ukorjenjivanje u narodu te se nastoji priopiti je svima. To populariziranje metazike vraa u ivot ono dosadanje; ono to se zapustilo ponovno se uzima u obzir i titi se i donosi radi uivanja i ushienja. A u usporedbi spram naizgled zastarjeloga, ini se da se podie neto novo. No ipak se sve kree u neodlunosti ukoliko smo bie ostaje nepitano s obzirom na bytak i usprkos svojem
403

274. Bie i proraunavanje

Planirajue proraunavanje ini bie sve pred-oivijim, dostupnijim objanjavanju u svakom moguem pogledu, naime tako da se same te proraunjivosti meu sobom sjedinjavaju i postaju uobiajenije te tako naizgled bezgranino proiruju bie; ali ipak samo naizgled. Zapravo se sa sve veim rasponom istraivanja (historije u najirem smislu) odvija premjetanje onoga divovskog od onoga podvrgnutog planiranju u smo planiranje. I u onom trenutku kada planiranje i proraunavanje postaju divovski, bie u cjelini poinje se smanjivati. Svijet postaje sve manji, ne moda samo u kvantitativnom smislu nego u metazikom znaenju, bie kao bie, tj. kao ono predmetno naposljetku se toliko rastvara u ovladivost da na njemu takorei nestaje karakter bitka i dovrava se naputenost bia od bitka. Metaziko smanjivanje svijeta dovodi do iupljenja ovjeka. Odnos spram bia kao takvog u njemu i njime gubi svaki cilj, odnos kao stav ovjeka odnosi se samo jo na samoga sebe i planskost svoje provedbe. Osjeanje osjeaja osjea samo jo osjeanje, sam osjeaj postaje predmet uivanja. Doivljavanje dosee krajnost svoje biti, doivljaji se doivljavaju. Izgubljenost u bie sebe doivljava kao sposobnost da se ivot pretvori u proraunjiv vrtlog praznog kruenja oko samoga sebe te da se uvjerava kako ta sposobnost znai blizinu ivotu.

402

VIII. BYTAK

276. Bytak i jezik

irenju i poivljavanju neupadljivo nestaje i za sobom ostavlja samo ono predmetno kao svoj privid.

276. Bytak i jezik*

1. Jezik kao iskaz i kaza. 2. Kazivanje bytka. 3. Bytak i iskon jezika. Jezik odjek koji pripada dogoaju, u kojemu se dogoaj kao izvojevanje prijepora daruje u prijepor sm (zemlja-svijet) (posljedica: troenje i puka upotreba jezika). 4. Jezik i ovjek. Je li jezik dan s ovjekom ili s ovjekom jezik? Ili jedno postaje i jest kroz ono drugo, a uope ne dva razliita? I zato? Zato to oboje jednako iskonski pripadaju bytku. Zato je ovjek bitan za odredbu biti jezika ovjek kao? Straar istine bytka. 5. Animal rationale i pogreno tumaenje jezika. 6. Jezik i logika. 7. Jezik i bievnost i bie. Unutar povijesti metazike (i stoga u dosadanjoj lozoji uope) odredba jezika izvedena je od grkoga , pri emu se uzima kao iskaz, a iskaz kao povezivanje predodaba. Jezik preuzima iskazivanje bia. Istodobno se jezik, opet kao , dodjeljuje ovjeku ( ). Osnovni odnosi jezika, iz kojih se izvode njegova bit i iskon, idu prema biu kao takvom i prema ovjeku. Ve prema tumaenju onoga animal rationale i ve prema nainu povezanosti ratia (rijei) s biem i najbivstvujuijim (deus) proizlaze preinake lozoje jezika. I ondje gdje se ta oznaka ne rabi izriito jezik kao predruan predmet (orue tvorevina i stvoriteljev dar koji se moe oblikovati) dospijeva u podruje lozofskog razmatranja uz druge predmete (umjetnost, priroda itd.). Ma koliko se izvjesno moglo priznati da ta posebna tvorevina ipak opet prati sve predoavanje i time se prostire preko cijelog podruja bia kao jedan nain njegova izraavanja, toliko ipak razmatranje time ne prekorauje
* usp. Bytak, 267. Bytak (dogoaj), str. 473???f.

onu poetnu odredbu jezika kojom on ostaje dovoljno neodreeno postavljen u odnos spram bia i ovjeka. A jedva da se iz te povezanosti s jezikom i polazei od jezika pokuava iskonskije shvatiti bit ovjeka i njegov odnos spram bia i obratno. Jer to bi ve trailo da se jezik postavi takorei nepovezan bilo s ime drugim. Ali u emu bi se on temeljio, budui da se danost jezika po sebi oito protivi svakom iskustvu? Sjetimo li se k tome da uope nigdje ne postoji jezik kao takav ve da jezik moe biti samo kao nepovijestan (jezik takozvanih prirodnih naroda) i kao povijestan, opazimo li povrh toga kako tamna za nas ostaje bit povijesti, usprkos razumljivosti historije, onda se ini kako se svi pokuaji da se shvati bit jezika zapleu na poetku puta; i ma koliko sve historijsko sabiranje dosadanjih nazora o jeziku moe biti pouno, ono ipak nikada ne moe odvesti dalje od utvrenog metazikog kruga povezanosti jezika s ovjekom i biem. A ba je to ipak prvo zbiljsko pitanje: nije li se tada tumaenjem jezika polazei od pojma , povijesno na poetku ak nunim, i tako zacrtanim ukljuivanjem u krug metazikih odnosa mogunost odredbe biti jezika ograniila na podruje metazikog osvjetenja? No ako je sada spoznata bitna ogranienost same metazike i njezinog piitanja na pitanje o bievnosti te ako uspije uvid da se pri tom metazikom piitanju o biu u cjelini ipak jo nije moglo ispitati sve i upravo ne ono najbitnije, ono jest, naime sm bytak i njegova istina, onda se ovdje otvara jedan drugi pogled: bytak i nita manje nego njegovo najvlastitije bivanje mogli bi ak tvoriti onaj temelj jezika iz kojega on crpi sposobnost da tek sm iz sebe odreuje ono u odnosu na to se metaziki objanjava. Prvo zbiljsko pitanje, s kojim ujedno pada sva lozoja jezika kao takva (tj. kao metazika jezika i posljedino kao psihologija jezika itd.), ono je o odnosu jezika spram bytka, pitanje koje naravno u tom obliku jo uope ne pogaa ono to pita. Taj se odnos pak moe pojasniti na jednom putu koji ujedno ima u vidu i ono podruje koje je u dosadanjem razmatranju o jeziku uvijek bilo vodee. Po ispravno razumljenoj i do danas valjanoj odredbi ovjeka kao animal rationale, jezik je dan s ovjekom i to tako izvjesno da se i obratno moe rei da je ovjek dan tek s jezikom. Jezik i ovjek na405

404

VIII. BYTAK

276. Bytak i jezik

izmjence se odreuju. Kako to postaje mogue? Jesu li oni u nekom pogledu jedno te isto, i u kojem su to pogledu? Zbog svoje pripadnosti bytku. to znai to: pripadati bytku? ovjek kao neko bie pripada bytku i tako je podreen najopenitijoj odredbi da jest i da jest tako i tako. Ali to ovjeka ne odlikuje kao ovjeka nego ga samo kao bie izjednaava sa svim biem. No ovjek moe pripadati bytku (ne samo meu bie) ukoliko iz te pripadnosti i upravo iz nje crpi svoje najiskonskije bie: ovjek razumije bytak (usp. Bitak i vrijeme); on je namjesnik nabaaja bytka, straarstvo istine bytka tvori ovjekovu bit pojmljenu iz bytka i samo iz njega. ovjek pripada bytku kao onaj koji je dogoen od samoga bytka radi utemeljenja njegove istine. Tako prikladan, on je predan u odgovornost bytku, i takvo predavanje u odgovornost upuuje ouvanje i utemeljenje te ovjekove biti u ono to si ovjek tek sm mora uiniti vlasnitvom, u odnosu na to on mora biti prav i neprav: u tu-bitak, to je smo utemeljenje istine, od bytka (dogoaja) izbaen i noen bez-temelj. No kako se jezik odnosi spram bytka? Ako s jezikom ne smijemo raunati kao neim danim i time ve postavljenim u biti, jer bit tek treba nai, i ako je sm bytak bitniji od jezika ukoliko se prihvaa kao dan (bivstvujui), onda se pitanje mora drukije pitati. Kako se bytak odnosi spram jezika? Ali to pitanje jo se i tako moe pogreno protumaiti, ukoliko se sada pojavljuje samo kao puki preobrat prijanjeg odnosa, a jezik opet vai kao neto dano, spram ega bytak stupa u odnos. Kako se bytak odnosi spram jezika time se eli pitati: kako u bivanju bytka izvire bit jezika? No ne anticipira li se time ve jedan odgovor: upravo to da jezik izvire iz bytka? Ali svako pravcato pitanje o biti, kao nabaaj odreeno iz onoga to je nabaciti, anticipira odgovor. Bit jezika ni ne moe se odrediti drukije nego navoenjem njegova iskona. Zato se ne mogu dati denicije biti jezika i ne moe se proglasiti da na pitanje o njegovu iskonu nema odgovora. Naravno, pitanje o iskonu u sebi ukljuuje odredbu biti iskona i samoga izviranja. A izvirati znai: pripadati bytku u smislu posljednje postavljenog pitanja: kako u bivanju bytka biva jezik? No to da taj odnos jezika spram bytka openito nije neka proizvoljna tvrdnja, to je postalo razgovijetnim u uvodnom razmatranju. Jer zapravo onaj dvostruki metaziki odnos (koji samo nije miljen natrag u iskon) jezika spram bia kao takvog i spram ovjeka
406

(kao animal rationale, ratio nit vodilja tumaenja bia s obzirom na bievnost, tj. bitak) nije nita drugo nego: jezik se posve, i to upravo u onim pogledima po kojima ga odreuje metazika, odnosi spram bitka. Ali budui da metazika openito jest ono to jest samo zbog nelagode spram bytka, upravo taj odnos, pogotovo ispravno shvaen, nikada ne moe dospjeti u podruje njezina piitanja. Jezik izvire iz bytka i zato mu pripada. Tako opet sve poiva na nabaaju i miljenju bytka. Ali sada to moramo misliti tako da se pritom ujedno sjeamo jezika. No kako da sada poimamo jezik uope, a da ne pretpostavljamo odredbu biti koju tek treba stei? Po svemu naznaenom oito tako da jezik postaje iskusiv u svojem odnosu spram bytka. No kako se to postie? Jezik uope je na jezik; na ne samo kao materinji jezik nego i kao jezik nae povijesti. A time nam se namee ono posljednje upitno unutar osvjetenja jezika uope. Naa povijest ne kao historijski poznat tijek naih usuda i postignua nego mi smi u trenutku naeg odnosa spram bytka. Po trei put padamo u bezdan tog odnosa. A ovaj put ne znamo odgovor. Jer svako osvjetenje bytka i jezika samo je probijanje granica kako bi se pogodio na poloaj u samom bytku te time naa povijest. Ali premda elimo shvatiti na jezik u njegovu odnosu spram bytka, to je piitanje optereeno onim to je uobiajeno za dosadanju metaziku odredbu jezika, za koju se takoer ne moe jednostavno rei da je posve neistinita, pogotovo budui da ipak, premda zakriveno, ima u vidu upravo jezik u njegovu odnosu spram bitka (spram bia kao takvog i spram ovjeka koji bie predoava, misli). Uz svoj iskazni karakter (iskaz shvaen u najirem smislu, da jezik, ono kazano i nekazano, na neto (bie) smjera, predoava ga, predoavajui oblikuje ili prikriva itd.), jezik je ujedno poznat kao ovjekov posjed i orue, a ujedno i djelo. No ta povezanost jezika s ovjekom smatra se tako prisnom da se ak i temeljne odredbe samog ovjeka (opet kao animal rationale) biraju tako da bi se karakterizirao jezik. Tjelesnoduevno-duhovna bit ovjeka ponovno se nalazi u jeziku: tijelo jezika (rijei), dua jezika (ugoaj i osjeajni ton i slino) i duh jezika (ono miljeno-predoavano) uobiajene su odredbe svake lozoje jezika. To tumaenje jezika, koje bi se moglo nazvati antropolokim, ima svoj vrhunac u tome da u samom jeziku vidi simbol ovjekove
407

VIII. BYTAK

277. Metazika i iskon umjetnikog djela

biti. Ako se ovdje stavi u pozadinu upitnost ideje simbola (koja je pravi izdanak nelagode spram bytka to vlada u metazici), onda bi se u skladu s tim ovjek morao pojmiti kao ono bie koje ima svoju bit u svojem vlastitom simbolu odnosno u posjedu tog simbola ( ). Ostaje otvorenim koliko u bitkovnopovijesnom miljenju to metaziki do kraja miljeno simbolistiko tumaenje jezika moe nadii smo sebe tako da pritom izraste neto plodno. Neosporno je da se onim to u jeziku daje podlogu za njegovo shvaanje kao simbola ovjeka pogodilo neto to je jeziku ipak nekako svojstveno: zvuk rijei, njezin ugoaj i znaenje, no pri emu ipak opet mislimo u vidokrugu onih pogleda na ono osjetilno, neosjetilno i nadosjetilno koji potjeu iz metazike, pa i onda ako pod rijei ne mislimo na pojedinane rijei nego na kazivanje i preuivanje kazanoga i nekazanoga te na to smo. Zvuk rijei moe se svesti na anatomsko-zioloki ustroj ovjekova tijela i iz njega objasniti (fonetika akustika). Slino tome, ugoaj rijei i njezina melodija te osjeajna naglaenost kazivanja predmet su psiholokog objanjavanja, a znaenje rijei stvar je logiko-poetsko-retorike ralambe. Oita je ovisnost tog objanjavanja i ralambe jezika o nainu kako se shvaa ovjek. No ako sada s prevladavanjem metazike pada i antropologija, ako se bit ovjeka odreuje polazei od bytka, onda ono antropoloko objanjenje jezika vie ne moe ostati mjerodavno; ono je izgubilo svoj temelj. No ipak tovie tek sada u punoj moi ostaje ono to se na jeziku prepoznalo kao njegovo tijelo, njegova dua, njegov duh. to je to? Ne moemo li sada jednostavno, odgovarajue bitkovnopovijesno mislei, postupati tako da bit jezika tumaimo iz ovjekove bitkovnopovijesne odredbe? Ne; jer time jo uvijek ostajemo uhvaeni u simbol; a prije svega se time ne bi ozbiljno shvatila zadaa da se iz bivanja samog bytka shvati iskon jezika.

277. Metazika i iskon umjetnikog djela

Pitanje o iskonu umjetnikog djela ne smjera nekom bezvremeno valjanom utvrivanju biti umjetnikog djela, koje bi ujedno moglo sluiti kao nit vodilja za historijsko retrospektivno objanjavanje povijesti umjetnosti. To je pitanje najue povezano sa zadaom prevla408

davanja estetike, a to ujedno znai i odreenog shvaanja bia kao predmetno predoivoga. Prevladavanje estetike proizlazi pak kao nuno iz povijesnog suoavanja s metazikom kao takvom. Ona sadri temeljni zapadni stav spram bia te time i temelj za dosadanju bit zapadne umjetnosti i njezinih djela. Prevladavanje metazike znai oslobaanje prvenstva pitanja o istini bitka pred svakim idealnim, kauzalnim i transcendentalnim i dijalektikim objanjenjem bia. Ali prevladavanje metazike nije odbijanje dosadanje lozoje nego uskok u njezin prvi poetak, a da se on ne eli obnoviti, to ostaje historijski nezbiljsko i povijesno nemogue. Usprkos tome, osvjetenje prvog poetka (iz prinude na pripremu drugog poetka) vodi davanju odlikovanog znaenja poetnom (grkom) miljenju, to pogoduje nesporazumu da se tim povratkom tei nekoj vrsti klasicizma u lozoji. Zapravo se pak ponavljajuim, tj. iskonskije odreenim piitanjem otvara osamljena daljina prvog poetka za sve to mu povijesno slijedi. Drugi poetak spram prvoga posve stoji u dodue nunom i unutarnjem, ali skrivenom odnosu, koji ujedno ukljuuje njihovu potpunu odvojenost u skladu s njihovim iskonskim karakterom. Zbog toga upravo ondje gdje pripremno miljenje najvie dolazi u okruje iskona drugog poetka nastaje privid kako se samo obnavlja prvi poetak i kako je onaj drugi tek njegovo historijski ispravljeno tumaenje. Ono to openito vai za metaziku, to se odnosi i na osvjetenje iskona umjetnikog djela koje priprema jednu povijesno prijelaznu odluku. I ovdje je radi zornog prikaza najbolje izabrati rano doba prvog poetka, ali ujedno valja znati da se ono bivajue grke umjetnosti nikada ne moe i ne eli pogoditi onime to moramo razviti kao bitno znanje o umjetnosti uope. No posvuda se radi o tome da se povijesno misli, a to znai bude, umjesto da se historijski rauna. Pitanje klasicizma i prevladavanje pogrenog klasicistikog tumaenja i omalovaavanje klasinoga, a jednako tako i oznaavanje neke povijesti kao klasine nije pitanje stava spram umjetnosti nego odluka za ili protiv povijesti. Doba koja kroz historizam poznaju mnogo toga, a uskoro i sve, nee pojmiti da jedan trenutak neke povijesti liene umjetnikog umijea moe biti povjesniji i stvaralakiji od vremen u kojima se protee neki umjetniki pogon. Lienost umjetnikog umijea ovdje
409

VIII. BYTAK

278. Iskon umjetnikog djela

ne proizlazi iz nemoi i propadanja nego iz snage znanja o bitnim odlukama kroz koje mora proi ono to se dosada, prilino rijetko, zbivalo kao umjetnost. U vidokrugu tog znanja umjetnost je izgubila odnos spram kulture; ona se ovdje oituje samo kao dogoaj bytka. Lienost umjetnikog umijea temelji se na znanju da upotreba savrenih sposobnosti iz najpotpunijeg ovladavanja pravilima ak ni po najviim mjerilima i uzorima nikada ne moe biti umjetnost; da plansko proizvoenje onoga to odgovara dosadanjim umjetnikim djelima i njihovim svrhama moe dovesti do opsenih rezultata, a da se nikada iz neke nude ne nametne neka iskonska nunost biti umjetnosti da dovodi do odluke istinu bytka; da se neki pogon s umjetnou kao pogonskim sredstvom ve postavio izvan biti umjetnosti i zato ostaje upravo preslijep i preslab da bi iskusio lienost umjetnikog umijea u njezinoj moi da priprema povijest, a koja je dodijeljena bytku, ili da bi joj samo i dopustio da vai. Ta se lienost temelji na znanju da potvrda i odobravanje onih koji uivaju i doivljavaju umjetnost ne mogu ba nita odluiti o tome potjee li predmet uitka uope iz okruja biti umjetnosti ili je samo prividna tvorba historijske spretnosti, noena vladajuim svrhama. No znanje po kojemu lienost umjetnikog umijea povijesno ve jest, a da nije javno poznata i ne priznaje se njezino postojanje unutar jedne sve vee umjetnike djelatnosti, smo to znanje pripada u biti jednom iskonskom dogoenju koje zovemo tu-bitak i iz ije se ustojnosti priprema unitenje prvenstva bia i time ono ne-obino i ne-prirodno jednog drugog iskona umjetnosti: poetak jedne zakrivene povijesti zamuknua jednog bezdanog sueljenja bogova i ovjeka.

278. Iskon umjetnikog djela

I. Schinkelova reenica: Uz naum grkog naroda da kasnijem svijetu posvuda ostavlja spomene svojega postojanja i djelovanja nastala je mnogostrana umjetnika djelatnost...*
* K. F. Schinkel, Aus Schinkels Nachlass. Reisetagebcher, Briefe und Aphorismen. Mitgeteilt von A. v. Wolzogen, pretisak izd. 1862. Mittenwald 1981, Bd. III, str. 368.

1. Uz naum: tom prigodom ili iz nauma? 2. Je li teite samo na objanjenju nastanka mnogostranosti umjetnosti ili nje same? 3. Umjetnika djelatnost: umjetnost i djelovanje u njoj ili dati da kao nuna tek izvire sama bit umjetnosti? Djelovanje u njoj, razliiti razlozi, razliiti smjerovi i slojevi utemeljenja nastajanja: a) temelj biti (iskon biti iz bivanja bytka) usp. dolje VI. b) povod, nalozi, oponaanje. c) poticaji i porivi (potrebe i nagoni). d) uvjeti (sposobnosti, vjetine). e) , sebe-nadmaivanje, ali i to ne kao rekord nego . f) metaziki temelj toga . 4. Kasniji svijet, neodreeno: a) novovjekovno historijski miljeno, Zapad, historijska tvorevina, ovjekovjeenje. b) grki, za vlastiti narod, a to tada ne znai vjenost, ne da upravo oni kasniji (bilo koji ili ak Zapad) historijski imaju neko pamenje o tome, spomen, nego same Grke dre uz sebe kao posjed; ostati pribivajui u njihovu pribivanju (), takoer ne nacionalno nego metaziki. II. i , grki smisao slave i slavljenja: istupiti u pojavu, tj. supripadati pravom biu i suodreivati ga () i time biti dodijeljen bogovima. : sadanjosnost u pribivanju vlastitog bia koje se razvija i pripadnost njemu. Ali: III. Visoko grko doba (Pindar i raniji) i Platon, odzvanjanje, slava ve glasovitost. I prije svega: IV. I u najviem dobu samo trenuci, jedincatost, ne stanje i pravilo, ne ideal. V. Novovjekovno shvaanje isticanja djelatnosti, zaslunost za djelo, genij, i odgovarajue tome djelo kao zasluga. Naposljetku umjetnost uope kao sredstvo kulturalne politike. VI. Pitanje iskona: sm iskon uvijek povijestan u tom smislu da je sama bit povijesno dogoajna.
411

410

VIII. BYTAK

281. Jezik (njegov iskon)

Ono Grka ne historijski miljeno trajanje beskrajnog trajanja koje napreduje nego postojanost pribivanja neiscrpne biti. Grci su bili nehistorijski, se odnosilo na ono sadanjedano, a ne na ono prolo kao takvo. No Grci su bili povijesni, tako iskonski da je sama povijest njima jo ostajalo skrivena, tj. nije postajala temeljem biti oblikovanja njihova tubitka. Ono ne pribivanje onoga to dalje traje nego u sadanjost sabirue pojednostavljenje uvijek onoga bitnoga ( kao ).

Razlog i iskon onoga zato. Svaki put idui iznad bia. Kamo? Zato to bitak biva. Zato bytak? Iz njega samoga. Ali to je on sm? Dokuivanje bytka, njegova temelja, je ono izmeu bytka kao beztemelj. Bezdano znanje kao tu-bitak. Tu-bitak kao do-goen. Bez temelja; bezdano.

280. Prijelazno pitanje

Prijelazno pitanje (zato je uope bie a ne radije nita? usp. LJ.S 1935*) pita o biu, i tako se prvo iskljuivo valja razviti kako bi iznenada dovelo pred jedan bitan korak lebdenje bytka. Kako ve metaziko piitanje ovog pitanja, budui da je dovedeno do krajnosti (razlika spram srednjeg vijeka i Leibniza, Schellinga), postavlja u prostor bytka, tako zalet za skok u bytak. Metaziki oblik pitanja: najvii uzrok, ens entium! Nema odgovora jer se ne pita. A ono nita? Njegovo postojanje? A ono zato? Njegov temelj? A smo pitanje? Kao miljenje bytka.

279. No to je s bogovima?*
Ne iz religije; ne kao neto dano; ne kao ovjekova pripomo u nudi, nego iz bytka, nego kao njegova odluka, ubudue u jedincatosti posljednjega. Zato se mora odvaiti na tu odluku? Zato to se time nunost bytka podie u najviu upitnost, a ovjekova se sloboda, da moe ispunjenje svoje biti poloiti u najveu dubinu, odguruje u bez-temeljnost, zato to se tako bitak dovodi u istinu najjednostavnije prisnosti svojega do-goenja. I to tada jest? Tek tada je ovo pitanje nemogue, tada je, za jedan trenutak, do-goaj dogoaj. Taj je trenutak vrijeme bitka. No bytak je nud-ina boga u kojoj on sebe tek nalazi. Ali zato bog? Odakle nud-ina? Zato to je bezdan skriven? Zato to je neko nad-maivanje, zato ono nad-maeni kao ipak vii. Odakle nad-maivanje, bez-temelj, temelj, bitak? U emu se sastoji boanstvo bogova? Zato bytak? Zato to bogovi? Zato bogovi? Zato to bytak? Do-goaj i mogunost onoga zato! Moe li se ono zato jo uiniti nekim suditem pred koje se treba dovesti bytak? No zato istina bytka? Ona pripada njegovoj biti! Zato bie? Zato to ga neko najvie bie uzrokuje, proizvodi? Ali bez obzira na neprimjerenost tog proizvoenja, pogotovo najvie bie, summum ens, pripada biu. Kako se odatle moe odgovoriti na ono zato? Zato bie? Zato? Zbog ega? Ukoliko? Razlozi!
* usp. Posljednji bog

281. Jezik (njegov iskon)

Kada bogovi zovu zemlju i u zovu odzvanja jedan svijet i zov tako nazvuuje kao ovjekov tu-bitak, tada je jezik kao povijesna rije, rije koja utemeljuje povijest. Jezik i dogoaj. Zazvui zemlja, odjekuje svijet. Prijepor, iskonsko sklanjanje krevitosti, jer najprisniji rascjep. Otvoreno mjesto. Jezik, bilo da se govori ili uti, prvo i najdalje poovjeenje bia. Tako se ini. Ali upravo je to najiskonskije raovjeenje ovjeka kao danog ivog bia i subjekta i svega dosadanjega. I time utemeljenje tu-bitka i mogunosti raovjeenja bia. Jezik se temelji u muku. Muk je najskrivenije pridravanje mjere. On se pridrava mjere time to tek postavlja mjerila. I tako je jezik
* predavanje u ljetnom semestru 1935. Einfhrung in die Metaphysik (Gesamtausgabe Band 40)

412

413

VIII. BYTAK

postavljanje mjere u najdubljoj nutrini i u najdaljemu, postavljanje mjere kao uzbivanje ustroja i njegova udesa (dogoaj). I ukoliko je jezik temelj tu-bitka, u ovome se nalazi mjera i to kao temelj prijepora svijeta i zemlje.

POGOVOR UREDNIKA NJEMAKOG IZDANJA

U jubilarnoj godini 100. obljetnice roenja Martina Heideggera prvi se puta, vie od pedeset godina poslije njihova nastanka, objavljuju Prilozi lozoji (Iz dogoaja), jo jedno od njegovih glavnih djela. Tim izdanjem poinje objavljivanje svezaka III. odjeljka Gesamtausgabe. Nakon prvog, fundamentalnoontolokog postavljanja pitanja bitka u Bitku i vremenu, Prilozi lozoji su prvi obuhvatan pokuaj jednoga drugog, bytkovnopovijesnog te ujedno iskonskijeg postavljanja i razrade istog pitanja u kojemu se pita o smislu kao istini i biti, tj. bivanju bytka, te se to bivanje misli kao dogoaj. Stoga uz javni naslov Prilozi lozoji pripada odgovarajui naslov Iz dogoaja. Iako miljenje koje se ovdje provodi sebe razumije kao nabaaj bivanja bytka kao dogoaj, ono jo ne moe sklopiti slobodnu fugu istine bytka iz njega samoga. Miljenje je jo tek na putu prema takvom sklapanju. No u Prilozima lozoji bytkovnopovijesna razrada pitanja bitka ipak prvi puta dospijeva u sklop nacrta ralanjenog na est dijelova. Za taj se nacrt kae da je uzet od samog jo nesavladanog tlocrta povijesnosti prijelaza, prijelaza iz metazike u miljenje povijesti bytka. Unutar tog nacrta bytkovnopovijesno piitanje poinje u nazvuku bytka u nudi naputenosti od bytka i provodi se u meusobnoj doigri prvog i drugog poetka, kao mislei skok u bytak, kao mislee utemeljivanje njegove istine i kao mislea priprema buduih posljednjeg boga. Tom nacrtu prethodi predpogled, koji se baca naprijed na cjelinu nacrta, te Prilozi lozoji na kraju prate nacrt kao retrospektivni pokuaj da se sve jo jednom shvati,
414 415

POGOVOR UREDNIKA NJEMAKOG IZDANJA

POGOVOR UREDNIKA NJEMAKOG IZDANJA

Bytak. Miljenje bivanja bytka kao dogoaja misli bogatstvo obostranog odnosa bytka spram njemu dogoenog tu-bitka i time misli ovjekovu bit, tu-bitak, iz obrata koji sm pripada u bit bytka kao dogoaj. Na samom poetku Priloga lozoji nalazi se objanjenje mota cijele Gesamtausgabe Putovi ne djela. Oni nisu neko djelo dosadanjeg stila jer je miljenje povijesti bytka hod misli kojim se prolazi kroz dosada openito skriveno podruje bivanja bytka i ono se tek tako kri i dosee u njegovu najvlastitijem karakteru dogoaja. Na istaknuto mjesto Priloga lozoji na Heideggerovu misaonom putu upozorava on sm u jednoj rubnoj biljeci uz Pismo o humanizmu. U njoj pie kako ono to kazuje u ovom tekstu nije miljeno tek u doba pisanja, dakle 1946., nego poiva na hodu putem koji je poeo 1936., u trenutku jednog pokuaja da jednostavno kae istinu bitka (Wegmarken. Gesamtausgabe Band 9, str. 313). Put koji je poeo 1936. onaj je put koji poinje rukopisnim zapisom Priloga lozoji, to je bilo 1936. godine. U jednoj daljnjoj rubnoj biljeci uz Pismo o humanizmu stoji, kao nadopuna prvoj biljeci, da je dogoaj od 1936. glavna rije mojega miljenja (n. n. mj., str. 316), tj. od poetka razrade Priloga lozoji. Razlog to ovaj veliki manuskript, koji je otvorio nove putove, nije bio objavljen moda ve na poetku Gesamtausgabe nego tek etrnaest godina poslije nalazi se u Heideggerovoj uputi za izdavanje njegovih sabranih djela koja je njemu bilo osobito vana. Po njoj je objavljivanje spisa predvienih za III. i IV. odjeljak smjelo poeti tek poto budu objavljena predavanja II. odjeljka. Tu je odluku objasnio napomenom da je poznavanje i temeljit studij tekstova predavanj nuna pretpostavka za razumijevanje neobjavljenih spisa, posebno onih iz tridesetih godina i prve polovice etrdesetih. Toj se uputi udovoljilo tako to se u prolih etrnaest godina od poetka objavljivanja Gesamtausgabe u studenom 1975. do danas objavila veina svezaka s predavanjima ili e se jo objaviti tijekom jubilarne godine, dakle ostalo je samo nekoliko predavanja koja u ovom trenutku dodue jo nisu izala ali su ve na urednikoj obradi i u bliskoj e budunosti biti objavljena.
416

Meu predavanjima tridesetih godiona, iji je studij pretpostavka za nuno razumijevanje Priloga lozoji, istiu se prvenstveno Grundfragen der Philosophie. Ausgewhlte Probleme der Logik (Temeljna pitanja lozoje. Izabrani problemi logike) iz zimskog semestra 1937/38. Jer time to Heidegger u tom predavanju razvija pitanje istine kao predpitanje za temeljno pitanje o bytku on u stilu predavanja, dakle uzimajui u obzir nastavne zahtjeve, iznosi jednu bitnu misaonu crtu iz Priloga lozoji. Zato je studij tog predavanja, objavljenog 1984. godine kao svezak 45, najvanija jer neposredna priprema za razumijevanje Priloga lozoji. Usporedba s Prilozima lozoji, osobito teksta Iz prvog nabaaja, objavljenog u dodatku sveska 45, i prethodne potpune ralambe pitanja istine koje se treba razviti, pokazuje kako su ti tekstovi proizali iz upravo razraivanih Priloga lozoji.

*
Rukopis Priloga lozoji, koji je sastavljen od ukupno osam dijelova i broji 933 stranice formata A5, a samo u rijetkim iznimkama manjeg, ralanjen je na 281 stavak razliite duine od kojih svaki nosi vlastiti naslov. Na prvoj se stranici svakog stavka lijevo dolje nalazi njegov redni broj, na svakoj je stranici stavka sastavljenog od vie stranica desno gore paginacija unutar stavka, a na svakoj stranici rukopisa lijevo gore paginacija unutar cjeline rukopisa. U redoslijedu osam dijelova rukopisa, te odgovarajue tome u numeriranju stavaka tih dijelova rednim brojem, nakon Predpogleda kao drugi dio slijedi Bytak. No na kraju strojnog prijepisa Kazala sadraja nalazi se Heideggerova biljeka od 8. 5. 1939.: Bytak kao stavak II [dio II] nije na pravom mjestu; kao pokuaj da se jo jednom shvati cjelina, on ne pripada na to mjesto. Slijedei tu biljeku, izdava je stoga dio Bytak postavio na kraj, dakle poslije posljednjeg dijela nacrta. Da se dio manuskripta Bytak nije moda posve pogreno uvrstio u Priloge lozoji, to nedvoznano slijedi iz Heideggerove rukopisne napomene na naslovnoj stranici za taj dio manuskripta: u Priloge lozoji (Iz dogoaja). Premjetanjem tog dijela manuskripta, zbog ega on sada vie ne predstavlja
417

POGOVOR UREDNIKA NJEMAKOG IZDANJA

POGOVOR UREDNIKA NJEMAKOG IZDANJA

drugi, nego osmi dio, mijenjaju se i redni brojevi od 50. stavka. Jer Predpogled broji 49 stavaka; kako u rukopisu tako i u strojnom prijepisu, 50. stavkom poinje Bytak, dok sada, poslije tog premjetaja, 50. stavkom zapoinje prvi dio nacrta, Nazvuk. Rukopisna naslovna stranica cijelog manuskripta nosi naslov Prilozi lozoji (Iz dogoaja). Prema tome, naslovu tog manuskripta ne pripada samo javni nego i odgovarajui naslov, no koji je Heidegger kao takav stavio u okrugle zagrade. Kao vrijeme nastanka manuskripta naslovna stranica navodi godine 1936/37. To se datiranje odnosi na Predpogled i na est dijelova nacrta. Dio manuskripta Bytak napisan je tek 1938. godine, tako da kao doba nastanka cijelog manuskripta Priloga lozoji proizlaze godine 1936-38. Strojni prijepis, s kojim je po nalogu Martina Heideggera njegov brat Fritz Heidegger poeo odmah po dovretku rukopisa, zavrio je najkasnije u svibnju 1939. Paginacija unutar cjeline rukopisa na stranicama prijepisa smjetena je gore desno. Budui da jedna strojopisna stranica esto sadri vie nego samo tekst jedne rukopisne stranice, na njoj se gore desno u takvim sluajevima nalaze dvije ili ak tri paginacije iz rukopisa. Redni brojevi iz rukopisa u prijepisu se nalaze na prvoj stranici svakog stavka lijevo gore. Potpuni prijepis rukopisa jo je bez vlastite paginacije unutar cjeline. Umjesto toga, dijelovi I. do V. i dio VIII. imaju svaki svoju vlastitu paginaciju, koja poinje ispoetka, a VI. (Budui) i VII. dio (Posljednji bog) zajedniku paginaciju gore u sredini strojopisne stranice. Rimske brojke na poetku osam dijelova ne nalaze se dodue u rukopisu, ali zato stoje u prijepisu Fritza Heideggera te u kazalu sadraja koje je on sastavio. Gornja polovica rukopisnog lista 656a, koji Fritz Heidegger naziva cedulja, ve je u vrijeme kada je radio na strojnom prijepisu bila ukoso otrgnuta, zbog ega je izgubljen komad teksta prije rijei i na str. 260???, oznaene znakom [*]. Heideggerova rukopisna napomena od 3. lipnja 1939. kae da je strojni prijepis usporeen s izvornim zapisom. To su usporeivanje braa zajedniki provela, tako da je Fritz Heidegger itao svoj prijepis, a Martin Heidegger njegove rijei usporeivao sa svojim rukopisom.
418

*
Za tisak je izdava jo jednom rije po rije usporedio strojni prijepis s 933 rukopisne stranice. Ta usporedba jo je jednom potvrdila veliku brinost s kojom je Fritz Heidegger uvijek prepisivao rukopise svojega brata. Izdava je morao dopuniti i ispraviti nekoliko isputenih mjesta i omaki u itanju, kakve se pri prepisivanju rukopis ne mogu izbjei, a nije ih uoio ni Martin Heidegger kad je usporeivao prijepis i izvorni zapis. U 14 sluajeva takoer su ispravljene i oite omake u pisanju. Osebujnosti u nainu pisanja uglavnom su zadrane. Neizmijenjen je ostao razliit nain pisanja Sein (bitak) i Seyn (bytak), pa i ondje gdje stoji bitak, a po samoj se stvari misli na bytak; i Heidegger se u pisanju vjerojatno nije uvijek dosljedno drao tog razlikovanja. Mnogobrojne kratice, kojima se sluio pri navoenju vlastitih spisa i manuskripata, a osobito za temeljne rijei njegova miljenja, te koje je i Fritz Heidegger uglavnom zadrao u svojem prijepisu, izdava je za tisak morao pretvoriti u pune izraze. Manji dodaci unijeti u prijepis Fritza Heideggera rukom Martina Heideggera preuzeti su u tiskarski predloak. Budui da su u strojnom prijepisu ostali nepromijenjeni interpunkcijski znakovi, koji su u rukopisu esto bili nepotpuni, izdava ih je za tisak u skladu s uputama dopunio i u cjelini provjerio. Podcrtavanja u rukopisu Fritz Heidegger je u svojem prijepisu u veini sluajeva istaknuo spacioniranjem, no koji put i podcrtavanjem. To posljednje vjerojatno su bile kasnije ispravke isticanja koja se pri prijepisu nisu pravodobno uoila. Budui da je Martin Heidegger za sveske Gesamtausgabe kao jedini nain isticanja utvrdio kurziviranje, za tisak se sve to je u prijepisu bilo spacionirano ili podcrtano moralo jedinstveno oznaiti kurzivom. U tisku sada preuzeta podjela svakog stavka na odlomke odgovara podjeli na odlomke u rukopisu. Redni brojevi stavaka koji se, kako smo ve opisali, u rukopisu nalaze uvijek na prvoj stranici svakog stavka lijevo dolje, za tisak su postavljeni ispred naslova stavaka. U prijepisu Fritza Heideggera oni se nalaze na stranici lijevo gore, a samo u kazalu sadraja ispred naslov stavaka. No budui da se mnogi naslovi vie puta tono po419

POGOVOR UREDNIKA NJEMAKOG IZDANJA

POGOVOR UREDNIKA NJEMAKOG IZDANJA

navljaju, redni su se brojevi morali dodati naslovima kako bi se mogli jasno razlikovati razliiti stavci koji imaju iste naslove, tako da se izbjegnu brkanja. Sve biljeke oznaene zvjezdicom sadre upuivanja iz samog Heideggerova rukopisa, i to ili na stavke unutar Priloga lozoji ili na druge vlastite spise i manuskripte. U rukopisu su ta upuivanja svrstana ili uz neki naslov ili se nalaze u tekstu. Izdava je za tisak upotpunio sve skraene navode u tim upuivanjima koje je Fritz Heidegger u svojem prijepisu ostavio neizmijenjenima. Tu pripadaju nadopuna naslov dijelova manuskripta lanovima, upotpunjenje naslov stavaka i dodavanje rednih brojeva. Redni broj nije se pridodao samo ako se naslov nekog stavka vie puta ponavlja unutar jednog dijela manuskripta i ne moe se sa sigurnou utvrditi na koji se stavak tog naslova upuuje. Ukoliko su drugi manuskripti na koje Heidegger upuuje ve objavljeni u Gesamtausgabe ili su ve denitivno dodijeljeni nekom od njihovih jo neobjavljenih svezaka, izdava je to naznaio u okruglim zagradama, navodei broj sveska. Malobrojne numerirane biljeke dodao je izdava, a sadre bibliografske navode o citatima drugih autora koje Heidegger navodi u tekstu. Heidegger vie puta upuuje na dva frajburka predavanja kod kojih je rije o jo neobjavljenim ranijim verzijama kasnije objavljenih djela. Frajburko predavanje Vom Wesen der Wahrheit (O biti istine) iz 1930. godine prva je verzija kasnije viekratno pregledanog i 1943. prvi put kao zaseban spis pod istim naslovom objavljenog teksta, a koji je od 1967. dostupan i u Wegmarken (Putokazi) (Gesamtausgabe Band 5). Iz frajburkog predavanja Vom Ursprung des Kunstwerks (O iskonu umjetnikog djela) (1935) nastala su tri frankfurtska predavanja Der Ursprung des Kunstwerks (Iskon umjetnikog djela) iz 1936., a koja su 1950. objavljena u Holzwege (umski putovi) (Gesamtausgabe Band 5). Oba frajburka predavanja izai e kao dosada neobjavljene verzije u svesku Predavanja III. odjeljka Gesamtausgabe koji e obuhvaati sva predavanja koja su za Heideggerova ivota ostala neobjavljena. Od drugih manuskripata spomenutih u Prilozima lozoji u III. e odjeljku biti objavljeni: Die . Die Erinnerung in den
420

ersten Anfang (. Sjeanje u prvi poetak); Entmachtung der (Razvlatenje ) (1937); Besinnung (Osvjetavanje) (1938/39). U IV. odjeljku bit e objavljeno: biljeke za vjebe u ljetnom semestru 1937. Nietzsches metaphysische Grundstellung. Sein und Schein (Nietzscheov temeljni metaziki stav. Bitak i privid) kao i za vjebe u zimskom semestru 1937/38 Die metaphysischen Grundstellungen des abendlndischen Denkens (Metaphysik) (Temeljni metaziki stavovi zapadnog miljenja (metazika)); biljeke za radnu grupu nastavnika prirodnoznanstveno-medicinskog fakulteta Die neuzeitliche Wissenschaft (Novovjekovna znanost) (1937). Nadalje e se u IV. odjeljku objaviti manuskripti Laufende Anmerkungen zu Sein und Zeit (Tekue biljeke uz Bitak i vrijeme) (1936); Anmerkungen zu Vom Wesen des Grundes (Biljeke uz O biti temelja) (1936); Eine Auseinandersetzung mit Sein und Zeit (Jedno suoavanje s Bitkom i vremenom) (1936); berlegungen (Razmiljanja), ije rimske znamenke oznaavaju redoslijed svezaka. Uputa na vlastiti primjerak spisa O biti temelja odnosi se na korekturni primjerak 1. izdanja iz 1929. i na mnogobrojne rubne biljeke u njemu koje su objavljene ve u Putokazima (Gesamtausgabe Band 9) u biljekama oznaenim malim slovima.

*
Mnogo je zahvala koje sam uvao za kraj pogovora. Prvo, zahvalan sam g. dr. Hermannu Heideggeru, oporuno imenovanom upravitelju ostavtine, za njegovu odluku da u povodu 100. roendana Martina Heideggera dopusti objavljivanje manuskripta Prilozi lozoji (Iz dogoaja) koji je lozof desetljeima uvao, a lozofski krugovi ve dugo iekivali. No objavljivanje ovog sveska tono poetkom jubilarne godine ne bi bilo mogue bez susretljivosti i razumijevanja nekoliko osoba i institucija. Urednik je za njegovu pripremu trebao u jednom semestru biti osloboen svojih sveuilinih nastavnih obveza. Za to izraavam dunu zahvalnost Filozofskom fakultetu i rektoratu sveuilita Alberta Ludwiga u Freiburgu kao i Ministarstvu za znanost
421

POGOVOR UREDNIKA NJEMAKOG IZDANJA

i umjetnost Baden-Wrttemberga, koji su mu omoguili ranije koritenje istraivakog semestra. Za velikoduno odobrenje zahtjeva i potporu izraavam iskrenu zahvalnost ministru znanosti i umjetnosti Baden-Wrttemberga g. prof. dr. Helmutu Engleru, rektorima frajburkog sveuilita g. prof. dr. Volkeru Schuppu i g. prof. dr. Christophu Rchardtu, kancelaru sveuilita g. dr. Friedrichu Wilhelmu Siburgu, kao i kolegama g. prof. dr. Geroldu Praussu i g. prof. dr. Klausu Jacobiju. G. prof. dr. Silvio Vietta kao tadanji posjednik rukopisa ljubazno mi ga je dao na raspolaganje za fotokopiranje, za to mu ne mogu dovoljno zahvaliti. Dugogodinjem ravnatelju Njemakog literarnog arhiva u Marbachu, sada u aktivnoj mirovini, g. prof. dr. dr. h. c. Bernhardu Zelleru, Litt. D., kao i njegovu nasljedniku, g. ravnatelju dr. Ulrichu Ottu, dugujem posebnu zahvalnost za omoguavanje izvrsnih uvjeta pod kojima se dosada moglo raditi na izdanju Gesamtausgabe. Svi urednici duguju veliku zahvalnost svim zaposlenicima Njemakog literarnog arhiva u Marbachu, koji su od poetka objavljivanja Gesamtausgabe s velikom radou i entuzijazmom na razne naine pripremali materijale za izdanje pojedinih svezaka, te tako i ovoga, i time presudno utjecali na brzinu izdavanja. Ovdje u spomenuti: g. dr. Joachima W. Storcka, gu Ute Doster, gu Inge Schimmer, g. Winfrieda Feifela, gu Ingrid Grninger, gu Ursulu Fahrlnder, gu Elfriede Ihle i gu Beate Ksters. U sluaju nekoliko teih problema s deifriranjem, uredniku je svojim velikim iskustvom u itanju i prijepisu rukopis Martina Heideggera pomogao g. dr. Hartmut Tietjen, za to mu srdano zahvaljujem. Gospodinu dr. Hans-Helmuthu Ganderu srdano zahvaljujem za vrlo detaljan posljednji pregled tiskarskog predloka. Njemu i g. dr. Franz-Karlu Blustu izraavam srdanu zahvalnost za savjesnu brinost s kojom su proveli svoj dio korektorskog rada. Freiburg i. Br., u veljai 1988. F.-W. v. Hermann

422

423

Martin Heidegger PRILOZI FILOZOFIJI (O DOGOAJU)

Biblioteka Fj knjiga 15 Nakladnik Naklada BREZA Za nakladnika/Urednik Boo Dujmovi Graka priprema Naklada BREZA Likovna oprema eljka Tihomirovi Tisak KIKA GRAF, Zagreb

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7036-45-4

Printed in Croatia 2008

Naslov izvornika Martin Heidegger, Beitrge zur Philosophie (Vom Ereignis); Gesamtausgabe, III. Abteilung: Unverffentlichte Abhandlungen, Band 65, 3., unvernderte Auage, Vittorio Klostermann, Frankfurt am Main 2003. 1989 Vittorio Klostermann 2008 Naklada BREZA za prijevod na hrvatski.

Martin Heidegger

Recenzenti Vesna Batovanja Hotimir Burger

P R I LOZI F I LOZOF IJI

(O D O G O A JU )
S njemakoga preveo

Kiril Miladinov

Naklada BREZA Zagreb, studeni 2008.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture RH