Predlosci Za Vjezbe TT FKIT 2012-13 UVODI

FAKULTET KEMIJSKOG INENJERSTVA I TEHNOLOGIJE
Zavod za termodinamiku, strojarstvo i energetiku
PREDLOCI ZA VJEBE
iz kolegija
TEHNIKA TERMODINAMIKA
Priredio: Boris Halasz
ZAGREB, listopad 2012.
Predloci za vjebe iz Tehnike termodinamike
1. vjeba - uvod - veliine stanja

Veliine stanja su (izravno ili neizravno) mjerljive fizikalne veliine koje su jednoznano pridijeljene pojedinom toplinskom stanju nekog tijela. Iskazuju se brojanom vrijednou i pripadajuon mjernom jedinicom (dimenzijom). Svaka se veliina stanja X moe prikazati kao umnoak brojane vrijednosti {X } i pripadajue mjerne jedinice [ X ] :
X = {X } [X ],
iz ega slijedi:
{X } =
X . [X ]
Veliine stanja mogu se podijeliti u dvije skupine: intenzivne veliine stanja su one, iji iznos ne ovisi o veliini uzorka (masi, koliini) na kojem se mjeri. Takve su: tlak, temperatura, sastav (smjese) i sl. ekstenzivne veliine stanja su one, iji iznos ovisi o veliini uzorka (masi, koliini) na kojem se mjeri. To su: sama masa ili koliina tijela, volumen tijela, njegova unutarnja energija, entalpija, entropija i sl. Podijeli li se ekstenzivna veliina stanja nekog tijela njegovom masom ili koliinom, dobije se specifina (izraena po jedinici mase kilogramu) ili molarna (izraena po jedinici koliine kilomolu) veliina stanja, koja ima obiljeja intenzivne veliine stanja! Nije potrebno mjeriti sve veliine stanja nekog tijela (tvari) meu njima postoje veze. Dovoljno je izmjeriti svega nekoliko veliina stanja i iz njih se mogu analitikim putem izraunati ili iz odgovarajuih tablica ili dijagrama oitati sve ostale koje su potrebne. Za mjerenje se odabiru najee one veliine stanja, koje se mogu najlake i najtonije mjeriti i za koje su mjerni instrumenti najjeftiniji. Nema opeg pravila, ali se daleko najee za tu svrhu odabiru temperatura i tlak.
Temperatura Temperatura je veliina stanja koju je teko jednostavno i jednoznano definirati! Najmanje je pogrena definicija ona po kojoj dva tijela koja su u toplinskoj ravnotei, imaju jednaku temperaturu. Sama temperatura se zapravo i ne moe mjeriti! Mjere se uvijek neke druge veliine koje su jednoznano s njom povezane: 1) Volumen tijela koji se mijenja s temperaturom (npr. volumen ive u staklenom ivinom termometru); 2) Elektrina svojstva koja ovise o temperaturi: a) elektrini otpor vodia koji ovisi o temperaturi (tzv. otporniki termometri); b) elektromotorna sila koja se javlja na dodiru dvaju razliitih metala, a iji iznos ovisi o temperaturi (tzv. termoparovi ili termoelementi); 3) Mjerenje iznosa i raspodjele po spektru energije koju odzrauje tijelo iju temperaturu mjerimo (primjenjuje se pri viim temperaturama); 4) Linearno rastezanje tijela s temperaturom (bimetali); 5) Taljenje tijela poznatih svojstava na poznatoj temperaturi i slino. Zbog nemogunosti izravnog mjerenja same temperature, moramo definirati temperaturnu skalu, tj. odabrati dvije fizikalne pojave koje se uvijek odvijaju pri tono odreenim temperaturama i njima pridijeliti brojane vrijednosti temperature. Kako je odabir tih pojava, a isto tako i brojanih vrijednosti koje se pridijeljuju tim tokama proizvoljan, postojale su razne
(vie ili manje pogodno odabrane) temperaturne skale od kojih su se danas u SI-mjernom sustavu odrale samo dvije Kelvinova (obvezna) i Celzijeva (doputena), a u angloamerikom se jo uvijek (iako ilegalno) koriste Fahrenheitova i Rankineova skala. Samo mjerenje temperature temelji se na drugom postulatu ravnotee (tzv. nulti zakon termodinamike) koji glasi: Ako je tijelo A u toplinskoj ravnotei i s tijelom B i s tijelom C, onda su i tijela B i C meusobno u toplinskoj ravnotei (ili tako nekako). ivin termometar neka bude tijelo A, a voda koja se smrzava tijelo B. Zabiljeimo li stanje tijela A (visinu stupca ive) dok je u ravnotei s tijelom B i kasnije ustanovimo da je ta visina ista i kad se tijelo A nalazi u ravnotei s tijelom C, zakljuujemo da bi i tijela B i C bila u meusobnoj toplinskoj ravnotei, da su kojim sluajem stvarno u izravnom dodiru. No to nas ne sprjeava da u skladu s gornjom definicijom ustvrdimo da tijela B i C imaju jednaku temperaturu. Da se ne bismo ograniili na to da svaki put za svako tijelo iju temperaturu moramo mjeriti napravimo neki etalon s kojim emo to usporeivati, termometar se umjeri tako da se, kad je u ravnotei s jednim referentnim tijelom (npr. vodom koja smrzava) oznai nekom vrijednou (npr. 0 kod Celzijeve skale), a kad je u ravnotei s drugim referentnim tijelom (npr. vodom koja isparava) oznai drugom vrijednou (npr. 100 kod Celzijeve skale) i onda se ta skala (linearno) interpolira, a po potrebi i ekstrapolira. Iako su ledite i vrelite vode osnovne i definicijske referentne toke, zato to jedan termometar ne moe mjeriti sve mogue temperature, za vrlo niske i vrlo visoke temperature postoji jo niz takvih referentnih toaka (primjerice, trojna toka kisika je na 218,7916 C, krutite zlata na +1064,18 C). Kelvinova skala (jedinica K, Kelvin) je temeljna temperaturna skala SI-mjernog sustava. To je tzv. termodinamika ili apsolutna temperaturna skala, jer joj je ishodite na apsolutnoj nuli. Nastala je na temelju Celsiusove skale, jednostavnim pomicanjem (translacijom) skale, bez promjene same podjele skale. Dananja je definicija da je to skala koja ima ishodite na apsolutnoj nuli, a pri trojnoj toki vode (+0,01 C) ima vrijednost 273,16 K. Celzijeva skala (jedinica C, Celzijev stupanj, Aahrens Celsius) je stara i najrairenija skala koja se je odrala jer je prilino spretno definirana ima vrijednost 0 na leditu vode i vrijednost 100 na vrelitu vode, sve pri tlaku 1,01325 bar (760 mm Hg). Zove se relativna skala jer su obje toke proizvoljno odabrane. Fahrenheitova i Rankineova skala su vrlo sline gornjim dvjema skalama, Celzijevoj, dotino Kelvinovoj. Iako je prvobitna definicija Fahrenheitove skale bila loe odabrana, to je kasnije ispravljeno tako da je skala definirana vrijednou 32 na leditu vode i vrijednou 212 (razlika je 180) na vrelitu vode, sve pri tlaku 1,01325 bar. Time je skala postala jednoznano definirana i povezana s Celzijevom (dakle, meunarodno prihvaenom) skalom. Preraunavanje temperatura izraenih u razliitim skalama moe se izvriti s pomou izraza:
T = + 273,15 K C
ili:
ili:
=
= =
T 273,15 K
9 + 32 5 C T 459,67 R
5 32 9 F
T2 T1 = 2 1
T = dT = d
T = + 459,67 R F
ili:
Iako svaka od tih etiriju skala drukijim brojanim iznosom iskazuje istu temperaturu, VANO je uoiti da je RAZLIKA dviju temperatura JEDNAKA na odgovarajuoj relativnoj i apsolutnoj (npr. Celzijevoj i Kelvinovoj ili Fahrenheitovoj i Rankineovoj) skali:
Meusobni odnos brojanih vrijednosti na tim etirima skalama vidi se zgodno iz slike:
CELSIUS
relativna temperaturna skala
KELVIN
apsolutna temperaturna skala
FAHRENHEIT
relativna temperaturna skala
RANKINE
apsolutna temperaturna skala
vrelite vode (pri 1,01325 bar ili 760 mm Hg)
100 oC (oC) (oC) 0 oC
373,15 K T (K) T (K) 273,15 K
212 oF (oF) (oF) 32 oF
671,67 R T (R) T (R) 491,67 R
ledite vode (pri 1,01325 bar)
< 0 oC!
T > 0 K!
< 0 oF!
T > 0 R!
"apsolutna nula"
- 273,15 oC
0K
- 459,67 oF
0R
Iz slike se vidi da u istom rasponu temperatura izmeu ledita i vrelita vode, Celsiusova i Kelvinova skala imaju 100 podjela, a Fahrenheitova i Rankineova 180. Oito je podjela na Fahrenheitovoj i Rankineovoj skali skoro dvostruko finija.
Tlak
Tlak (stvarni, apsolutni) je takoer intenzivna veliina stanja. Moe se opisati kao sila kojom tekuina djeluje okomito na jedininu povrinu stijenke s kojom je u dodiru. Postoje vjerojatno i bolje definicije, ali ve se i na temelju ove vidi da se radi o nekakvoj sili po jedinici povrine, dakle, o neemu to se moe mjeriti preko razliitih manifestacija ili posljedica te sile.
U SI-sustavu koherentna mjerna jedinica za tlak je:
1 N/m2 = Pa (paskal), nazvana po Blaiseu Pascalu. No, ta je jedinica vrlo mala, jer je sastavljena od male sile rasporeene po velikoj povrini, tako da ve i atmosferski (okolini) tlak u toj jedinici izraen vrlo velikim brojem (oko 100 000 Pa). Da bi se olakala komunikacija i izbjegli tako veliki brojevi (a u tehnici se susreu i tlakovi koji su mnogostruko vei od okolinog), uvedena je i (nekoherentna!) jedinica kao njen (dekadski) viekratnik: 1 bar = 105 Pa, koja je priblino jednaka okolinom tlaku. Iako SI-sustav preferira dekadske viekratnike s eksponentom 103, dakle, 103 (kilo-), 106 (mega-), 109 (giga-), uporaba kilopaskala ili megapaskala se nije udomaila. Svakako treba PAZITI kod raunanja: bar je jedinica koja je zgodna za razgovor: zadavanje, oitavanje s instrumenta i slino, ali nije koherentna! Prije raunanja treba tlakove izraene u barime pretvoriti u koherentne jedinice - paskale!
U starom tehnikom sustavu slino je bila definirana koherentna jedinica za tlak
1 kp/m2 (bez posebnog naziva)
kao sila (1 kilopond) po m2 povrine. No, kako je 1 kp (= 9,81 N) jo uvijek mala sila, i ta je jedinica bila mala, istina, oko 10 puta vea od paskala, tako da je okolini tlak bio oko 10 000 kp/m2. Igrom sluaja, 1 m2 ima ba 10 000 cm2, pa je zgodno ispalo da 1 kp/cm2 bude ba slian okolinom tlaku! Tako je ta jedinica (ni ona nije bila koherentna!) nazvana "tehnika atmosfera" (kratica: "at"): 1 kp/cm2 = 1 at = 10 000 kp/m2 . U starim mjernim sustavima rabile su se i mjerne jedinice za tlak temeljene na poznatom uinku tzv. "hidrostatikog tlaka" stupca tekuine: p = g h, iz ega proizlazi da je tlak srazmjeran visini stupca tekuine. No, da bi mjera za duljinu h (dakle, neki metri, milimetri i sl.) postala jednoznana mjera za tlak, moraju i ostale dvije veliine (gustoa i gravitacija g) biti jednoznane! Za g to se moe postii npr. tako da se odabere normirani iznos g = 9,80665 m/s2 9,81 m/s2 , ali se za mora takoer odabrati neka tono odreena vrijednost. Iskustva mjerenja tlaka s pomou stupca tekuine pokazala su da su od raznih tekuina (kapljevina) za tu svrhu najpogodnije voda i iva. No kako gustoa kapljevina ipak (iako malo) ovisi o temperaturi, samim izborom vrste kapljevine gustoa jo nije jednoznano odreena. Tako se mora odabrati s kojom se vrijednou gustoe rauna: odabrana je gustoa vode pri +4 C ( = 1000 kg/m3) i gustoa ive pri 0 C ( = 13 595 kg/m3). Na taj nain su dobivene jedinice za tlak milimetar ivina stupca" i "milimetar vodenoga stupca": 1 mm Hg = 1 Torr (nazvan po Torricelliju) = 133,321 Pa 1 mm v.s. = 9,80665 Pa koje su preko gornje jednadbe p = g h jednoznano povezane s jedinicom paskal. Na temelju tlaka ivinoga stupca bila je definirana i nekad se esto kao jedinica rabila i "fizikalna atmosfera" (utemeljena na glasovitu Torricellijevom pokusu) 1 Atm = 760 mm Hg = 101325 Pa. Meu tim mjernim jedinicama postoje jednoznani odnosi: 1 bar = 1,0197 at = 10 197 mm v.s. = 750 mm Hg = 0,98692 Atm 1 at = 0,980665 bar = 10 000 mm v.s. = 735,5 mm Hg = 0,96785 Atm 1 Atm = 1,01325 bar = 1,03323 at = 10 332 mm v.s. = 760 mm Hg s pomou kojih se tlakovi izraeni u jednim jedinicama mogu preraunavati u druge.
Naini mjerenja tlaka
I pri mjerenju tlaka zapravo se mjere posljedice djelovanja sile. Tako se mjerenja obino vre na dva naina: mjerenjem elastine deformacije nekog tijela: mijeha (kod barometra), Bourdonove cijevi (kod manometra ili vakuummetra), piezoelektrinoga kristala i sl. s pomou stupca kapljevine (U-cijev).
Izuzevi barometar, ostali instrumenti za mjerenje tlaka redovito pokazuju razliku izmeu stvarnoga tlaka u prostoru na koji su prikljueni i okolinoga tlaka! Razlog tome je sama konstrukcija instrumenata, to e biti pokazano uz sliku kasnije. Ako je mjereni tlak vei od okolinoga, razlika se zove pretlak (ne predtlak!): pp = p pok (za p > pok), a ako je mjereni tlak manji od okolinoga, razlika se zove potlak (ili podtlak): pv = pok p (za p < pok).
Pretlak i podtlak NISU VELIINE STANJA! Kako e nam za kasnije raunanje trebati stvarni tlak kao veliina stanja, oitanje instrumenta treba korigirati koristei se gornjim jednadbama, uz poznati okolini tlak. Katkada se kod tlakova koji su nii od okolinoga tlak opisuje vakuumom v, veliinom koja je definirana jednadbom:
v= pv p ok
A pp,A
po pA po B
okolini tlak pv,B
pB
ili:
v (%) =
pv 100 (%) . pok
Iako sama rije "vakuum" oznaava prazninu, prazan prostor, u termodinamici se tom rijeju sluimo prema gornjoj definiciji. Tako se, npr. spominje da u kondenzatoru parne turbine "vlada 94-postotni vakuum" to, naravno, ne znai da je u njemu prazan prostor, nego da, ako je okolini tlak 1 bar, u njemu je podtlak 0,94 bar, ili apsolutni tlak 0,06 bar. Zato instrumenti pokazuju pretlak ili podtlak, postaje jasno uzmemo li u obzir to i kako oni mjere: manometar mjeri deformaciju Bourdonove cijevi. To je savinuta cijev, iji je jedan kraj uvren na kuite instrumenta, a drugi je slobodan. Svojstvo je takve savinute cijevi da se ona nastoji ispruiti, ako je tlak unutar nje L vei od vanjskoga (okolinoga), ili stisnuti ako je u njoj tlak manji od vanjskoga. Kod manometra deformacije moraju ostati u podruju elastinosti. Pomak slobodnog kraja cijevi moe se s pomou male zubne letve i zupanika pretvoriti u zakretanje kazaljke. Ovisno o tome kako podesimo prijenosni mehanizam i gdje je kazaljka kad je cijev neoptereena tlakom, takvi instrumenti mogu mjeriti ili pretlak ili podtlak, pa ak i, stavimo li kazaljku u neoptereenom poloaju u sredinu skale, i jedno i drugo! Promjer cjevice i debljina njezine stijenke ovise o tlakovima koje namjeravamo mjeriti (vrstoa). esto se cjevica izvodi spljotena da bi se efekt pruanja pojaao i da bi se sama cjevica mogla bolje savinuti. elimo li poveati osjetljivost manometra, umjesto dijela jednog zavoja, kako je prikazano na slici, Bourdonova se cijev moe izvesti s nekoliko zavoja (poput zavojne opruge), ime se poveava pomak L. I smanjenje zupanika poveava osjetljivost, jer za isti pomak L daje vei zakret kazaljke!
to i kako mjeri manometar, moe se vidjeti iz sljedeeg kvalitativnog razmatranja:
Iz slike je oigledno da je kut zakreta kazaljke (to oitavamo na skali) proporcionalan pomaku slobodnoga kraja cijevi L. Taj se pomak moe izraziti s pomou relativnog pomaka : L = L0. Dakle, ono to oitamo na skali manometra ovisno je o veliini . No, isto tako znamo, da je povezan s naprezanjem preko "modula elastinosti" E prema Hookovu zakonu: = E. I sad jo treba vidjeti ime je odreeno naprezanje stijenke: ono e biti jednako nuli kad su tlak s vanjske i unutarnje strane stijenke jednaki, bez obzira na to koliki su. Ako se razlikuju, naprezanje je odreeno razlikom unutarnjeg i vanjskog tlaka: = (p pok). S vanjske strane cijevi (unutar kuita manometra) tlak je okolini, jer kuite nije izvedeno hermetiki! Dakle, ono to oitamo na manometru nije stvarni tlak nego razlika stvarnog i okolinog tlaka! Manometar pokazuje nulu kad je prikljuen na prostor u kojemu je tlak jednak okolinom, a ne kad je prikljuen na potpuno prazan prostor!
Naravno, namee se (naoko logino) pitanje zato kuite manometra ne bi bilo potpuno evakuirano? (Tada bi manometar pokazivao apsolutni tlak!). Odgovor je isto praktine naravi: kuite bi se i moglo izvesti hermetiki zatvoreno, ali nema nikakvog jamstva da bi ono takvo trajno i ostalo! Manometar je (u naelu) pogonski instrument i nerijetko je izloen vibracijama, udarcima, promjenama temperature i slino. Osim toga, kuite je sastavljeno bar iz dva dijela (tijelo kuita i staklo) koja bi na spoju trebalo savreno brtviti. No, sama ta ideja primijenjena je kod barometra: on mjeri apsolutni tlak okolia tako da mjeri deformaciju nekog mijeha unutar kojega je apsolutni vakuum, pa na mijeh izvana djeluje okolini tlak, a iznutra nita i deformacija mijeha je stvarno odreena samo vanjskim tlakom. Meutim, barometar nije pogonski instrument, redovito je smjeten na zatienom mjestu, a osim toga, unutranjost metalnog mijeha se moe lako (npr. lemljenjem) hermetiki zatvoriti! U-cijev mjeri tlak preko djelovanja stupca tekuine: jedan njezin kraj se prikljui na prostor u kojemu treba izmjeriti tlak, a drugi je kraj otvoren prema okoliu (na njega djeluje okolini tlak). Ako je tlak u promatranom prostoru vei od okolinog tlaka, u tom se kraku U-cijevi stupac kapljevine spusti, a u suprotnom podigne i kad p pok se mjerna tekuina umiri, moemo tvrditi da je tlak u tokama A i B jednak: u toki A tlak je jednak stvarB nom tlaku p, a u toki B on je jednak zbroju okolinog tlaka pok i hidrostatikog tlaka kapljevine visine h: h p = pok + kap g h A
iz ega slijedi da je oitana visina stupca kapljevine h opet mjera za razliku tlakova p pok : p pok ! h = kap g
Kod preciznijih mjerenja trebali bismo uzeti u obzir i djelovanje stupca u lijevom kraku U cijevi (iznad toke A), no to je kod mjerenja tlaka u posudama koje sadre plin skoro sigurno zanemarivo, jedino kad posuda sadri kapljevinu, o tome ima smisla voditi rauna. I ovdje bi se moglo naelno primijetiti da bi se desni kraj U-cijevi mogao zatvoriti, ali onda bi iznad toke B umjesto (poznatog) okolinog tlaka bio tlak zasienja kapljevine (koji ovisi o njenoj temperaturi), to ba i nije praktino. Ovdje svakako treba naglasiti da razlika visina h oitana na U-cijevi nije nuno jednaka mjernoj jedinici mm Hg ili mm v.s. u smislu gornje definicije, ak i ako mjerenje provodimo s vodom ili ivom! Tek ako bi sluajno voda imala temperaturu +4 C ili iva 0 C, a lokalna gravitacija vrijednost 9,80665 m/s2, onda bi to bilo tako u suprotnom, treba uzeti u obzir stvarnu gustou kapljevine iji stupac se oitava na U-cijevi i stvarnu gravitacijsku konstantu!
Primjer za preraunavanje temperature
Prije stotinjak godina, pokuavajui obii svijet za 80 dana, gospodin Phileas Fogg je naloio svom slugi Passepartoutu da, bez obzira gdje se nalazili, voda za jutarnje brijanje mora imati temperaturu 97 stupnjeva. Uzimajui u obzir sve implicitne okolnosti, treba provjeriti hoe li se mr. Fogg prilikom brijanja ofuriti, ili samo ugodno obrijati!
Rjeenje: Reena temperatura odnosi se na Fahrenheitovu skalu, pa u Celzijevim stupnjevima to iznosi: 5 5 (C) = [ (F) 32 ] = ( 97 32 ) = 36,1 C , a onda je zakljuak jasan. 9 9
Primjer:
Mjerenjem pretlaka plina u posudi s pomou U-cijevi ispunjene vodom temperature 20 C (gustoe = 998,2 kg/m3) oitana je razlika visina stupca vode h = 120 mm, pri atmosferskome tlaku 743 mm Hg. Koliki je stvarni tlak plina u posudi? Ako stanje plina u posudi ostane isto, a atmosferski se tlak promijeni na 765 mm Hg, kolika e biti razlika visina stupaca vode u U-cijevi? Hoe li u posudi biti pretlak ili podtlak?
Rjeenje:
Pretlak na poetku je zadan kao izmjereni podatak:
p p1 = w g h = 998,2 9,80665 0,12 = 1175 Pa a isto tako i okolini tlak na poetku: pok,1 = 743 mm Hg (ali zadan u jedinicama koje nisu u SI-sustavu!). elimo li neki podatak preraunati iz jedne mjerne jedinice u drugu, najsigurnije je posluiti se sljedeim postupkom: naemo vezu izmeu zadane i traene mjerne jedinice (ovdje izmeu mm Hg i Pa) i nju transformiramo tako da na jednoj strani jednadbe dobijemo jedan (1): 1 bar = 750 mm Hg = 10 5 Pa i
10 5 Pa = 1, 750 mm Hg
to znai da je i drugoj strani iznos jednak jedan! Ideja je oita: s jedinicom emo pomnoiti zadani podatak, a da ga ne promijenimo. No kod pretvorbe gornje jednadbe vodimo se idejom da se nepoeljna dimenzija pokrati, a da traena ostane. Tako dobijemo pok,1 = 743 mm Hg 10 5 Pa 743 = 10 5 = 99 067 Pa = 0,99067 bar . 750 mm Hg 750 14243
=1!
(Taj postupak nije najbri, ali je siguran. U nekim jednostavnijim situacijama pretvorba se mjernih jedinica moe napraviti bre i lake, ali dobro je znati i ovako pjeke.) Sad se dobije i apsolutni (stvarni) tlak plina u posudi na poetku: p1 = pok,1 + p p1 = 99067 + 1175 = 100 241 Pa 1,0024 bar , a kako se stanje ne mijenja, taj tlak ostaje i na kraju: p2 = p1 = 1,0024 bar. Tlak okolia se kasnije promijeni na: pok, 2 = 765 = 1,020 bar 750
i postaje vei od p2! Tako se plin u posudi, iako nije promijenio svoj tlak, odjednom naao pod podtlakom: p v2 = p ok,2 p 2 = 1,020 1,00241 = 0,01759 bar = 1759 Pa , a to znai da e se visine stupaca vode u U-cijevi razlikovati za: p 1759 = 0,17966 m 180 mm , H 2 = v2 = w g 998,2 9,80665 ali i to da je sada stupac vode u onom kraku U-cijevi koji je prikljuen na posudu vii! Razliku tlaka plina i okolia preuzima stijenka posude u poetnom stanju ona je optereena na vlak, a u konanom stanju na tlak. Iz ovoga se jasno vidi da pretlak i podtlak nisu veliine stanja iako je stanje plina u posudi ostalo isto, oni su se mijenjali!
ZAKONI ODRANJA MASE I ENERGIJE

"Masa ne moe nastati ni iz ega, niti nestati." "Zakon odranja mase" je temeljni zakon s pomou kojeg se rjeavaju problemi u termodinamici. On vrijedi i kad u sustavu dolazi do kemijskih reakcija. Sustavi se u termodinamici dijele na tzv. "zatvorene" i "otvorene": - zatvoreni je sustav onaj, ija je granica nepropusna za masu (tvar) u tijeku procesa masa tvari sadrana u sustavu je stalna. Moe se pisati bez ogranienja: msust. = konst.; otvoreni je sustav onaj, kroz iju granicu prolazi (ulazi i/ili izlazi) masa. Postoje otvoreni sustavi s jednim ili vie ulaza i s jednim ili vie izlaza tvari. Za otvoreni sustav vrijedi oigledna jednadba koja povezuje protone mase koje ulaze u sustav i protone mase koje izlaze iz njega s vremenskom promjenom mase sadrane u sustavu:
zatvoreni sustav msust. = konst. qm,ul = 0
qm,izl = 0
m , ul
q m ,izl =
d msust . dt
otvoreni sustav
U stacionarnom (vremenski ustaljenom) stanju mora oito vrijediti jednadba:
d msust. dt
m , ul
= q m ,izl .
qm,ul
qm,izl
U jednostavnijim sluajevima ta se jednadba moe pisati (za "j" ulaznih i "k" izlaznih presjeka):
ul
wul Aul = izl wizl Aizl ,

k
ako s oznaimo prosjenu gustou struje tvari u dotinom presjeku, s w njenu prosjenu brzinu u tom presjeku, a s A povrinu tog poprenog presjeka okomitog na smjer brzine. Mogui su i sustavi u koje ulazi masa, ali ne izlazi (punjenje spremnika), ili iz kojih izlazi masa, a da nita ne ulazi (pranjenje spremnika), ali takve sluajeve ovdje ne obraujemo! Zakon odranja koliine tvari NE POSTOJI! Meutim, ako u procesu nema kemijskih reakcija (spajanja ili razdvajanja atoma ili molekula), broj elementarnih estica izraen kao koliina tvari ostat e nepromijenjen. Tako, s nunim oprezom, moemo pisati i bilancu koliine u procesu.
ENERGIJA
Razlikujemo dva oblika energije: - Energiju vezanu za tvar (koju promatrano tijelo "sadri") to su: unutarnja energija tvari (U), potencijalna (Ep) i kinetika (Ek) energija tijela (kao cjeline), kemijska energija (Ekem) sadrana u spojevima koji ine promatranu tvar, elektrina energija povezana s elektrinim nabojima u tijelu, pa i niz ostalih koje ne promatramo u okviru termodinamike (kao npr. nuklearna energija). I energija elastine deformacije nekog tijela ubraja se u tu skupinu, a povezana je s unutarnjim naprezanjima u tijelu (primjerice, energija elastine deformacije stlaene opruge). Sve su te energije veliine stanja promatranog sustava, pa se njihova promjena u procesu uvijek rauna kao razlika konane i poetne vrijednosti; - Prijelazne oblike energije koji nastaju i postoje samo kad jedno tijelo djeluje na drugo. Razlikujemo: - TOPLINU energiju koju jedno tijelo predaje drugom zbog razlike temperatura. Tijelo vie temperature uvijek predaje toplinu tijelu nie temperature; - MEHANIKI RAD energiju koju jedno tijelo predaje drugom djelujui na nj silom i potiskujui ga tako da sila i pomak nisu meusobno okomiti. Jedno tijelo moe djelovati na drugo tijelo i predavati mu rad i momentom M zakreui ga za kut . Energije koje su vezane za tvar mogu se mijenjati u procesu, tako da njihova razlika ima jasno definiran predznak (pozitivan, ako se dotina energija poveava u procesu i negativan, ako se smanjuje). Da bi se i toplina i rad mogli jednoznano koristiti u jednadbama, i za njih se mora nedvosmisleno definirati predznak (tj. kad ih uvrtavamo u jednadbe kao poznate vrijednosti, moramo ih uvrtavati s pravilnim predznakom, a kad ih raunamo, predznak dobivenog rezultata odmah pokazuje smjer izmjene topline ili rada)! Dogovor glasi:
DOGOVOR O PREDZNACIMA RADA I TOPLINE U sustav DOVEDENA TOPLINA i iz sustava ODVEDENI RAD imaju POZITIVNU brojanu vrijednost; Iz sustava ODVEDENA TOPLINA i u sustav DOVEDENI RAD imaju NEGATIVNU brojanu vrijednost;
Prvi glavni stavak u zatvorenom sustavu Promjene razliitih oblika energije vezane za tvar sadranu u sustavu povezane su s KROZ GRANICU SUSTAVA izmijenjenom toplinom Q12 i radom W12 s pomou jednadbe:
Q12 = W1 2 + (U 2 U 1 ) + ( E p,2 E p,1 ) + ( E k,2 E k,1 ) + ( Ei,2 Ei,1 ) q1 2 = w12 + ( u 2 u1 ) + (ep,2 ep,1 ) + (ek,2 ek,1 ) + (ei,2 ei,1 )
J, ili J/kg,
u kojoj razlika u zadnjoj zagradi sadri promjenu "ostalih" oblika energije, onih koji nisu izdvojeno navedeni u prethodnim lanovima. U zatvorenim sustavima esto se moe zanemariti zatvoreni sustav promjena potencijalne i kinetike, pa i "ostalih" oblika U1 U2 energije, a za takve sluajeve vrijedi skraeni oblik Ek,1 Ek,2 prvoga glavnog stavka:
Q1 2 = W1 2 + (U 2 U 1 ) = m [ w1 2 + ( u 2 u1 )] .
Za opisivanje beskonano malih (infinitezimalnih) procesa, prvi glavni stavak u diferencijalnom (punom i skraenom) obliku glasi: Q = W + dU + d E p + d E k + d Ei i
Q1-2
Ep,1 Ep,2 Ei,1 Ei,2
W 1-2
Q = W + dU .
10
Izmjena topline Q12 koja prolazi kroz granicu sustava moe se smanjiti (do zanemarivosti!) nekom pogodnom toplinskom izolacijom, ALI SE NE MOE POTPUNO SPRIJEITI! (Osim ako bi sustav i okoli sluajno imali identinu temperaturu!). Mehaniki rad W12 postoji samo onda kad se granica sustava pomie, ili kad kroz granicu sustava prolazi neko pomino tijelo koje prenosi silu ili moment, primjerice ipka koja se giba translatorno i prenosi (uzdunu) silu, ili vratilo koje rotira i prenosi obrtni moment. Ako je sustav okruen krutom granicom kroz koju ne prolazi nikakvo pomino tijelo, taj sustav ne moe izmjenjivati rad sa svojim okoliem! Rad W12 je ukupni rad bilo kojeg porijekla koji prolazi kroz granicu sustava. Ako postoji samo rad zbog promjene volumena tvari, za rad W12 moe se pisati: W1 2 =
V2
V1
p dV = m w12 = m
V2
V1
p dv ,
ili
W = p dV = m p d v = m w
(Tlak po definiciji djeluje okomito na granicu sustava, pa sila od tlaka moe izvriti rad samo ako se granica sustava bar malo pomie u tom smjeru, tj. kad se volumen sustava mijenja!) Gornji izraz za rad vrijedi samo ako proces tee tako da su ispunjena tri ravnotena uvjeta: - uvjet unutarnje mehanike ravnotee (tlak je ravnomjerno rasporeen unutar sustava); - uvjet unutarnje toplinske ravnotee (temperatura je ravnomjerno rasporeena u sustavu); - uvjet vanjske mehanike ravnotee (opna koja okruuje sustav je u mehanikoj ravnotei). r r Rad koji obavi koncentrirana sila F na nekom putu x u opem se sluaju rauna kao: r x2 r r WF = F d x ,
r r a ako je Fx komponenta sile F u smjeru pomaka x , i jo ako je Fx = konst., vrijedi: r r Analogno vrijedi i za rad zakretnog momenta M na kutu zakreta : r r WM = M d , r r a ako je M komponenta momenta M u smjeru pomaka , i jo ako je M = konst., vrijedi:
1
r r x1
WF = Fx x .
2
r
WM = M . U kasnijem dijelu gradiva podrobnije e se razraditi formule za rad zbog promjene volumena tvari za razliite vanije procese, a formule za rad koncentrirane sile i za rad momenta, koje se rjee pojavljuju, morat emo ad hoc prilagoditi konkretnom sluaju.
Prvi glavni stavak u otvorenom sustavu Glavno obiljeje otvorenih sustava je protok tvari kroz dio granice sustava, izraen kao protona masa (kg/s) ili protona koliina (kmol/s) tvari kroz sustav, po sekundi ili po nekoj drugoj jedinici vremena. Iako u otvorenim sustavima (zbog strujanja) naelno uvijek postoji kinetika energija, njena se promjena esto moe zanemariti, posebice ako tvar struji razumno malim brzinama. Ipak, postoje i procesi u kojima se i ona mora uzeti u obzir, jer su promjene brzine strujanja vrlo velike, pa susreemo brzine strujanja plinova od
1-2
otvoreni sustav
qm,ul
d msust. dt
qm,izl 2
1 P1-2
11
nekoliko stotina metara u sekundi, pa i vie (primjerice, kod mlaznih i raketnih motora, kod strujanja unutar turbina i turbokompresora izmeu statorskih i rotorskih lopatica i slino)! Slino vrijedi i za promjenu potencijalne energije njen je utjecaj na proces razmjerno malen i zanemariv, osim ako je razlika (geodetske) visine ulaznog i izlaznog presjeka vrlo velika. Stacionarni procesi u otvorenim sustavima takvi su, da u sustav ulazi i iz njega izlazi ista i vremenski stalna protona masa (koliina) tvari q m ,ul = q m ,izl , sa stalnim ulaznim stanjem i sve su veliine procesa vremenski stalne, pa je izlazno stanje tvari takoer vremenski stalno! Za stacionarne je procese promjena (po vremenu) energije sadrane u sustavu jednaka nuli: d Esust. = 0. dt (Postoje i nestacionarni procesi, kod kojih se bar jedan od spomenutih parametara mijenja u vremenu, ali je njihov opis i proraun znatno zamreniji, pa se njima ovdje neemo baviti!) Za bilanciranje energije u otvorenim sustavima slui prvi glavni stavak u obliku:
& & & & & & & & 1 2 = P1 2 + H 2 H 1 + ( E k,2 E k,1 ) + ( E p,2 E p,1 ) + ( Ei , 2 Ei ,1 ) W.
(Tokice iznad simbola ukazuju na to da su sve te veliine svedene na jedinicu vremena i da se mjere i iskazuju u mjernoj jedinici W = J/s! Iznimke su toplinski tok 12 i mehanika snaga P12 , za koje su oznake bez tokice standardizirane u SI-sustavu.). Dijeljenjem s protonom masom qm , dobije se jednadba za 1 kg/s protone mase tvari:
q1 2 = wteh,1 2 + h2 h1 + (ek,2 ek,1 ) + (ep,2 ep,1 ) + (ei , 2 ei ,1 )
J/kg.
Po uzoru na zatvoreni sustav, i ovdje se prvi glavni stavak moe pisati u skraenom obliku za procese u kojima je promjena kinetike, potencijalne i "ostalih" oblika energije zanemariva: & & = P + H H ili q =w +h h ,
1 2 1 2 2 1
1 2
teh,1 2
a isto tako i u diferencijalnom obliku za infinitezimalne procese: & & & = P + d H = P + d H + d E + d E + d E i

k p i
W, J/kg. J/s = W,
q = wteh + d h + d ek + d ep + d ei
q = wteh + d h
U jednadbama za otvoreni sustav pojavljuje se entalpija h, definirana izrazom: & & h = u + p v (J/kg), ili H = q h = q (u + p v) = U + p q
m m V
koja sadri unutarnju energiju struje tvari, ali i rad to ga ona unosi pri utiskivanju u sustav ili iznosi pri istiskivanju iz sustava. I kod otvorenih sustava moemo govoriti o ravnotenim i o neravnotenim procesima koji se u njima odvijaju. Ravnotene (ili tzv. "povrative") promjene stanja takve su kod kojih su opet ispunjena tri ravnotena uvjeta za svaki presjek okomit na smjer strujanja tvari kroz ureaj: - uvjet unutarnje mehanike, unutarnje toplinske, te vanjske mehanike ravnotee i kod takvih promjena stanja vrijedi izraz za snagu P12 ili "tehniki rad" wteh,12: P1 2 = q m wteh,1 2 p2 = q m v d p , p1 ili P = q m wteh = q m ( v d p ) = qV dp .
12
Termika jednadba stanja idealnih plinova

Za svaku istu tvar (graenu od jednovrsnih atoma ili molekula, dakle, ne za smjesu) postoji veza izmeu triju intenzivnih veliina stanja - tlaka, temperature i specifinog volumena, F(p, v, T) = 0, koja se naziva termika jednadba stanja, a jedinstvena je i karakteristina za dotinu tvar. Kako su njome povezane tri veliine stanja, ta se veza moe predoiti plohom u trodimenzijskom koordinatnom sustavu p - v - T . Naalost, ta se veza ne moe izraziti jednostavnom matematikom funkcijom za sva mogua stanja te tvari. Jedino za ona stanja, u kojima ponaanje tvari slijedi neke idealizirane zakonitosti, dostupan nam je jednostavan matematiki opis. Tako moemo rei da za jednu te istu tvar u nekim toplinskim stanjima postoji jednostavna analitika funkcija koja ih dovoljno tono opisuje, dok se za tu istu tvar u nekim drugim toplinskim stanjima moramo posluiti brojanim (tablinim, dijagramskim ili nomogramski prikazanim podacima). Najjednostavnija (i banalna) termika jednadba stanja je ona za idealno nestlaive tvari: v = konst. v (p, T) i nju primijenjujemo na kapljevine i krutine pri ne previsokim tlakovima i temperaturama. Druga jednostavna analitika jednadba stanja vrijedi za tzv. "idealne plinove". To su plinovi pri niim tlakovima i viim temperaturama (tj. manjim gustoama), daleko od ukapljivanja. Termikom jednadbom stanja idealnih plinova koristimo se u razliitim oblicima: p v = RT ili: p = RT za 1 kg plina, pri emu je R J/(kg K) individualna plinska konstanta, karakteristina za svaki plin, a rauna se prema formuli: R R= m , M pri emu je Rm = 8314 J/(kmol K) opa plinska konstanta (zajednika svim plinovima), a M (kg/kmol) je tzv. "molarna masa" koja kae koliko kilograma ima u jednom kilomolu dotine tvari, a brojano je jednaka molekularnoj masi i moe se nai u Toplinskim tablicama. - v (m3/kg) je specifini volumen plina, a (kg/m3) njegova gustoa; za masu od m (kg) plina, pri emu je V (m3) volumen u kojem se ta masa plina nalazi; za jedan kilomol plina; Rm = 8314 J/(kmol K) je opet opa plinska konstanta kao gore, Vm (m3/kmol) molarni volumen, tj. volumen jednog kilomola plina; za koliinu od N (kmol) plina, pri emu je V (m3) volumen u kojem se nalazi ta koliina plina; za protonu masu od qm (kg/s) plina, pri emu je qV (m3/s) protoni volumen plina; za protonu koliinu od qn (kmol/s) plina, pri emu je qV (m3/s) protoni volumen plina; -
ili: p = RT
pV = m R T
p Vm = Rm T
p V = N Rm T
p qV = q m R T p qV = q n Rm T
U svim se jednadbama pojavljuje tlak plina (pravi tlak, a ne moda pretlak ili podtlak!), koji treba uvrstiti u koherentnim jedinicama, a to su paskali! Temperatura je apsolutna ili termodinamika temperatura izraena u Kelvinima! U prvom dijelu gradiva sve kapljevine i krutine emo smatrati idealno nestlaivima, a sve plinove idealnima. Tek kasnije, kad budemo prouavali pretvorbe agregatnoga stanja, uzimat emo u obzir odstupanja od idealiziranih zakonitosti.
13
Specifini (i molarni) toplinski kapacitet jednostavnih (istih) tvari
Iako je toplina prijelazni oblik energije (energija koja se izmjenjuje izmeu dva tijela zbog razliitosti njihovih temperatura), dakle, vezana je uz proces, a ne uz pojedino tijelo, njen se iznos moe raunski povezati s masom (ili koliinom) jednog ili drugog tijela koje tu toplinu izmjenjuje i s njegovom promjenom temperature. Veliina koja ih povezuje naziva se specifini toplinski kapacitet (ako je izraena po jedinici mase) ili molarni toplinski kapacitet (ako je izraena po jedinici koliine tijela). Ta je veliina, oito, povezana sa svojstvima tvari i svaka tvar ima svoj "jedinini" toplinski kapacitet odreen svojstvima njene grae. Osim toga, svako svojstvo tvari (plinska konstanta idealnoga plina je izuzetak!) bar naelno ovisi i o temperaturi, pa i "jedinini" toplinski kapacitet ovisi o njoj. No, kako je prema gore reenom izmijenjena toplina odreena nainom odvijanja procesa (vrstom procesa), i to e utjecati na njegov iznos. Specifini i molarni toplinski kapacitet tvari odreen je vrstom i svojstvima same tvari, vrstom procesa na koji se odnosi (iju toplinu opisuje), te o temperaturi tvari.
Openita definicija specifinog ili molarnog toplinskog kapaciteta mora, dakle, uzimati u obzir i promjenu s temperaturom i ovisnost o vrsti procesa (indeks "x"), pa glasi: Specifini toplinski kapacitet Molarni toplinski kapacitet
cx =
1 m
1 Q Q = dT x m d x
C mx =
1 Q 1 Q = N dT x N d x
iz ega moemo izraziti toplinu izmijenjenu za (infinitezimalno) malu promjenu temperature:

Q = m c x dT = m c x d Q = N C mx dT = N C mx d .
Da bismo izraunali izmijenjenu toplinu za konani raspon temperatura (od T1 do T2), moramo gornji izraz integrirati: Q1 2 = m c x dT = m c x d
T1 T2
2 1
Q1 2 = N C mx dT = N C mx d
T1
T2
2 1
to je jednostavno napraviti samo ako je cx = konst. ili Cmx = konst.:

Q1 2 = m c x (T2 T1 ) = m c x ( 2 1 ) Q12 = N C mx (T2 T1 ) = N C mx (2 1 ) .
(Postupak rjeavanja za promjenljivu vrijednost cx ili Cmx pokazat emo kasnije!) Osim "jedininog" toplinskog kapaciteta tvari u raunu emo esto koristiti i toplinski kapacitet cijeloga tijela (mase m ili koliine N):
Q Q (m c x ) = ( N C mx ) = = dT x d x
ili
(m c x ) = ( N C mx ) =
Q12 Q12 = T2 T1 2 1
to znai da, za rjeavanje niza procesa, ne moramo nuno znati zasebne vrijednosti m, N, cx ili Cmx, esto je dovoljno znati i samo umnoak (m cx) ili (N Cmx)!
14
Ovisnost izmijenjene topline o nainu voenja procesa moemo uoiti iz prvoga glavnog stavka, u kojem se pojavljuje, uz promjenu unutarnje energije, i mehaniki rad irenja tvari:
Q = dU + W
pa je oito da izmijenjena toplina, osim o promjeni unutarnje energije (veliina stanja!) ovisi i o mehanikom radu irenja tvari! Budui da za taj rad u ravnotenom procesu vrijedi: W = p dV i W1 2 =
V2
V1
p dV
slijedi da e rad irenja postojati samo kod tvari koje mogu u procesu mijenjati volumen! Idealno nestlaive tvari Za idealno nestlaive tvari je dV = 0, W = 0 i W12 = 0, pa je za njih i specifini i molarni toplinski kapacitet jednoznano definiran s obzirom na vrstu procesa (kako god vodimo proces, volumen idealno nestlaive tvari se ne mijenja), iako naelno i dalje moe ovisiti o temperaturi: Specifini toplinski kapacitet cv = 1 dQ 1 dQ = m dT m d Molarni toplinski kapacitet C mv = 1 dQ 1 dQ = N dT N d
(Po smislu, vidi se iz prvoga glavnog stavka da se kod tih tvari dovedena toplina pretvara u unutarnju energiju!). Idealno nestlaive tvari imaju samo jedan specifini ili molarni toplinski kapacitet za sve vrste procesa, ali on moe ovisiti o temperaturi tvari.
Idealni plinovi
Kod plinova se, ovisno nainu voenja procesa, tlak moe mijenjati u vrlo irokim granicama i na bezbroj razliitih naina u ovisnosti o volumenu, a svakom od tih procesa pripada i razliiti rad irenja plina. Kako taj rad prema prvom glavnom stavku utjee na iznos izmijenjene topline, a nije jednoznana funkcija temperature, dolazimo u situaciju da neto to nije funkcija temperature opisujemo kao funkciju temperature! To znai da, za istu masu (ili koliinu) plina i u istom rasponu temperatura, svaki plin ima bezbroj specifinih (ili molarnih) toplinskih kapaciteta i dok ne saznamo kako se tlak mijenja u funkciji volumena, ne moemo ni izraunati jedinini toplinski kapacitet plina koji pripada dotinoj promjeni stanja! U nastavku emo se ograniiti na promatranje idealnih plinova, jer su odnosi kod realnih plinova znatno zamreniji, a ionako emo za sada plinove tretirati kao idealne. Od svih tih bezbroj jedininih toplinskih kapaciteta idealnoga plina, posebno se istiu dva: onaj koji vrijedi za proces pri stalnom tlaku (cp ili Cmp) i onaj koji vrijedi za proces pri stalnom volumenu (cv ili Cmv). Specifini toplinski kapacitet cp = 1 Q 1 Q = m dT p m d p
1 Q 1 Q = m dT v m d v
Molarni toplinski kapacitet C mp = 1 Q 1 Q = N dT p N d p

1 Q 1 Q = N dT v N d v
cv =
C mv =
Meu njima postoji sljedei odnos (Mayerova jednadba):
15
c p = cv + R c p cv = R cv = c p R
C mp = C v + Rm C mp C mv = Rm C mv = C mp Rm
Dakle, razlika izmeu cp i cv uvijek je jednaka individualnoj plinskoj konstanti R , a razlika izmeu Cmp i Cmv uvijek je jednaka opoj plinskoj konstanti Rm. Ovo vrijedi i onda kad se jedinini toplinski kapaciteti mijenjaju s temperaturom! Radi kraeg pisanja kasnije, uvodimo jo jednu vezu:
cp cv
C mp C mv
ali moramo paziti: dok je razlika izmeu cp i cv uvijek konstantna, bez obzira mijenjaju li se oni s temperaturom ili ne, omjer se mijenja ako se cp i cv mijenjaju s temperaturom (s porastom temperature se smanjuje i pribliava jedinici)!
c p( )
cp, cv
cp =
cp pri 0 oC
R R
cv =
c v( )
cv pri 0 oC
0 oC
(oC)
S pomou omjera mogu se izraziti specifini i molarni toplinski kapaciteti kao funkcije individualne, dotino ope plinske konstante: Specifini toplinski kapacitet cp = cv = Molarni toplinski kapacitet
C mp = C mv =
R 1
R 1
Rm 1
Rm 1
16
Srednji (s obzirom na temperaturu) specifini (ili molarni) toplinski kapacitet idealnih plinova Kako je to pokazano ranije, specifini i molarni kapacitet svake tvari njena su svojstva, a kao takva ovise vie ili manje o temperaturi. Tako govorimo o "pravom" specifinom ili molarnom toplinskom kapacitetu pri nekoj temperaturi, to znai da vrijedi za male promjene temperature u blizini dotine vrijednosti. Ti su podaci definirani izrazima:
Pravi specifini toplinski kapacitet

cx = 1 Q 1 Q = m dT x m d x
Pravi molarni toplinski kapacitet

C mx = 1 Q 1 Q = N dT x N d x
iz ega moemo izraziti toplinu izmijenjenu za (infinitezimalno) malu promjenu temperature:

Q = m c x dT = m c x d Q = N C mx dT = N C mx d .
Da bismo izraunali izmijenjenu toplinu za konani raspon temperatura (od T1 do T2), moramo gornji izraz integrirati uzimajui u obzir ovisnost cx o temperaturi, cx = cx( ) ili cx = cx(T ): Q1 2 = m c x (T ) dT = m c x ( ) d
T1 T2
2 1
Q1 2 = N C mx (T ) dT = N
T1
T2
2 1
mx
( ) d
Ta bi se ovisnost mogla izraziti npr. analitiki, u obliku polinoma ili neke druge funkcije koja bi "dobro opisivala" mjerene podatke: c x = a 0 + a1T + a 2T 2 + a3T 3 + ... ili c x = b0 + b1 + b2 2 + b3 3 + ...
i integral rijeiti analitiki. Druga bi mogunost bila da, s krivuljom koja prikazuje tu ovisnost u cx- ili cx-T dijagramu, integral odredimo grafiki kao povrinu ispod krivulje u dijagramu uzimajui u obzir mjerilo koordinatnih osi. No, u svakom takvom sluaju bio bi to prilino mukotrpan postupak, jer bismo ga morali raditi svaki put iznova za svaku temperaturu T1 i T2! Da izbjegnemo taj postupak, uvodimo pojam "srednjeg jedininog toplinskog kapaciteta", tj. broja koji uvrten u jednadbu:
Q1 2 = m [c x ]T12 (T2 T1 ) = m [c x ]12 (2 1 )
T
Cmp
Q12 = Cmp N
srednji Cmp
[ ] (
2 1
2 1 )
pra
vi
C mp
() C mp =
ili: T Q1 2 = N [C mx ]T12 (T2 T1 ) = N [C mx ]12 (2 1 )

daje ispravan iznos izmijenjene topline! (Gledano u dijagramu, mi zamjenjujemo nepravilan lik, ija je gornja stranica krivulja cx = cx( ) ili cx = cx(T ), pravokutnikom iste povrine i irine, a traimo kolika mora biti njegova "ekvivalentna visina":
[C ]
mp 1
Q12 2 = Cmp d N 1
(C)
[c x ]
Q1 2 Q1 2 = m (T2 T1 ) m ( 2 1 )
ili
[C mx ]
Q1 2 Q1 2 = ! N (T2 T1 ) N (2 1 )
No, kad bismo taj cijeli postupak (koji poinje integriranjem funkcije ili planimetriranjem povrine da naemo Q12) morali svaki put napraviti u cijelosti, ne bismo nita dobili, jer nas ustvari ne zanima [c x ]12 , nego izmijenjena toplina!
17
Zato se taj postupak integracije napravi jedamput, dobiveni se rezultati prikau npr. tablino, a poslije se samo iz tih tablinih vrijednosti raunaju potrebni podaci.
Sve gornje jednadbe vrijede za bilo koju vrstu procesa (opisano indeksom "x"), a kod plinova ima ih bezbroj! No, nasreu, meu njima postoje poznati odnosi, pa nema potrebe u tablicama navoditi sve mogue vrste jedininih toplinskih kapaciteta dovoljno je navesti samo jednu od njih, a ostale onda izraunamo iz poznatih odnosa! U veini tablica (a to je sluaj i s naim Toplinskim tablicama) navedena je samo vrijednost srednjeg molarnog toplinskog kapaciteta pri stalnom tlaku, [Cmp]. Da bi se tablice jo vie skratile, uzima se u obzir sljedee: elimo li navesti u tablicama dovoljan broj vrijednosti C mp 2 , moramo za svaku temperaturu 1 navesti podatke za sve
[ ]
ostale temperature 2 , to bi rezultiralo enormno opsenim tablicama za svaki plin, a takve bi tablice morali navesti jo i za vei broj plinova! Zato se u tablicama redovito navode srednji molarni toplinski kapaciteti C mp 0 , tj. takvi, da je donja granica temperaturnog intervala
[ ]
0 C, a za gornju granicu se onda uzimaju razliite temperature (u pravilnim razmacima). Time se umjesto niza tablica za svaki plin dobiva jedan stupac u jednoj tablici za svaki plin! Naalost, kako je 0 C rijetko stvarna granica temperaturnog intervala u promatranom procesu, da bismo dobili vrijednost C mp 2 , moramo se posluiti jednadbom:
[ ]
[C ]
mp 1
[C ]
mp 0
2 C mp
[ ]
1
0
2 1
U brojniku se temperature moraju uvrstiti u Celzijevim stupnjevima!
Isto tako, korisno je zapamtiti da e rezultat dobiven gornjom jednadbom biti uvijek malo vei od obadva uvrtena tablina podatka! Razlog tome je jasan toplinski kapacitet raste s temperaturom, pa su mu pri niim temperaturama i vrijednosti nie. Budui da su u obadva uvrtena podatka u prosjek uraunate i (manje) vrijednosti pri temperaturama od 0 C do 1, a njih u intervalu od 1 do 2 nema, oito e prosjek vrijednosti izmeu 1 i 2 biti vei!
pravi Cmp srednji [Cmp ]0 (isto mjerilo!)
pravi iznos Cmp pri 236 oC srednji [Cmp ]0

o 236 o
izmeu 0 C i 236 C
mp i C v pra
( C mp
[Cmp ]400 0 [Cmp ]0
] nji [C red
mp 0
) = f (
[Cmp ]300 0 200 [Cmp ]100 0

ove su toke navedene u tablicama kao brojevi
ova toka reprezentira cijeli interval od 0 oC do 100 oC!
100
200 236
300
400
(C)
18
Vrijednosti predstavljene tokicama na gornjoj slici (ustvari vrijednosti koje reprezentiraju cijeli interval od 0 C do one temperature na kojoj se tokica nalazi, dakle srednje vrijednosti od 0 C do te temperature), navedene su za razliite plinove u Toplinskim tablicama, str. 3, s korakom temperature od 100 C: Dakle, ono to pie u tim tablicama npr. u retku u kojem C mp 0 je temperatura 100 C je srednja vrijednost izmeu 0 C 0 i 100 C! Jedino u prvom retku (koji je malo odmaknut!) 0 C mp 0 = C p,0 C "srednja vrijednost" izmeu 0 C i = 0 C ustvari je 100 C mp 0 100 prava vrijednost pri 0 C! (U gornjem dijagramu krivulje prave i srednje vrijednosti sastaju se u toki 0 C!). 200 C mp 0 200 Budui da su tako zaokruene vrijednosti temperature rijetko i stvarne granice temperaturnog intervala u nekom 236 236 C mp 0 = ? procesu, da bismo oitali vrijednost srednjeg molarnog toplinskog kapaciteta izmeu 0 C i takve nezaokruene 300 C mp 0 300 temperature (primjerice 236 C u dijagramu), moramo podatke u tablicama interpolirati izmeu dviju susjednih vrijednosti temperature! (Da imamo dovoljno tone dijagrame, mogli bismo oitati i podatke iz njih prema gornjoj slici!) 236 Podaci se interpoliraju linearno: [ Cmp ]0 srednji [ Cmp ]0 izmeu 0 C i 236 C pretpostavlja se da se krivulja B izmeu dviju toaka u dijagramu [ Cmp ]300 ) 0 (tj. dviju navedenih vrijednosti u f ( = tablicama) mijenja linearno po [C mp] 0 236 zakonu pravca. [ Cmp ]0 Jednadba pravca kroz dvije A [ Cmp ]0200 (poznate) toke A i B glasi: ove su toke navedene y yA y yA = B (x xA ) u tablicama kao brojevi xB xA ili y yA 200 300 (C) y = yA + B (x xA ) 236 xB xA a iz nje se dobije izraz za linearnu interpolaciju:
[ [ [ [ [
[ ] ] ] ] ] ]
[C ] = [C ]
mp 0
mp 0
[C ]
mp 0
C mp
[ ]
A
0
Traimo li npr. C mp slijedi:
[ ]
B A
( A ) .
236 0
= ? , interpolaciju moramo provesti izmeu 200 C i 300 C, pa
( 236 200 ) . 300 200 To se rijeima moe opisati ovako: 1. Za traenu temperaturu (236 C) naemo dvije susjedne vrijednosti (200 C i 300 C); 2. Razliku podataka koji pripadaju tim dvjema susjednim vrijednostima podijelimo korakom tablice (300-200=100 C) time dobijemo promjenu oitane vrijednosti za 1 C; 3. Tu jedininu promjenu pomnoimo s "vikom" od 236 200 = 36 C, da dobijemo za koliko se podatak mijenja za 36 C; 4. Dobivenu promjenu (za 36 C) dodamo podatku koji vrijedi za 200 C i postupak je gotov!
236 mp 0
[C ]
= C mp
[ ]
200
[C ]
300 mp 0
C mp
[ ]
200 0
19
Prikazani postupak nalaenja srednje vrijednosti C mp
[ ]
iznimno se moe pojednostavniti,
ako je jedna temperatura (npr. 1) bitno manje brojane vrijednosti (u C) od druge (npr. 30 C u odnosu na 300 C da, ali 100 C u odnosu na 300 C ne!). Tada vrijedi jednostavniji izraz:
[C ]
mp 1
C mp
[ ]
1 +2
0
(samo za 1 << 2 , npr. C mp
[ ]
300 30
C mp
[ ]
330 0
!)
I za srednje specifine ili molarne toplinske kapacitete vrijede isti odnosi kao i za njihove prave vrijednosti (Mayerova jednadba): Srednji specifini toplinski kapacitet Srednji molarni toplinski kapacitet
[c ] [c ]
p 1
= [ c v ]12 + R
p 1
2
[cv ]12 = R
[C ] [C ]
mp 1
= [C mv ]12 + Rm
mp 1
2
[C mv ]12 = Rm
[ cv ]
= cp
2
[ ]
R
2
[C mv ]
= C mp
[ ]
Rm
Za srednje jedinine toplinske kapacitete moemo definirati i "srednji" omjer:
[C ] [ ] = = [ c ] [C ]
2 1
p 1 v 1
[c ]
mp 1
mp 1
ali moramo paziti: dok je razlika izmeu c p

konstantna, omjer [
[ ]
]
2 1
i [ cv ]12 , ili izmeu C mp
i [ C mv ]12
se mijenja s promjenom bilo koje od temperatura 1 i 2 !
S pomou omjera [
mogu se izraziti i srednji jedinini toplinski kapaciteti kao funkcije Srednji molarni toplinski kapacitet
[ ] Rm [ Cmp ] = [ ] 1 2
1 2 1 2 1
odgovarajue plinske konstante: Srednji specifini toplinski kapacitet
[ ] [ c p ] = [ ]
2
1
1 2
R 1
[ cv ]
[ ]
R 1
2 1
[ C mv ]
[ ]
Rm
2 1
Uzimanje u obzir promjene jedininih toplinskih kapaciteta s temperaturom ima smisla samo kad su rasponi temperatura veliki! Gore opisani postupak raunanja srednjih specifinih ili molarnih toplinskih kapaciteta koristi se samo za plinove, jer se u tablicama potrebni podaci i mogu nai samo za njih! Da bi se u okviru vjebi i ispita uklonile nedoumice treba li u pojedinom sluaju raunati s takvim vrijednostima ili ne, uvodimo sljedei dogovor: Ako u nekom zadatku treba raunati sa srednjim vrijednostima, to mora u zadatku izriito pisati (npr. "Raunati treba sa srednjim specifinim ili molarnim toplinskim kapacitetima!" ili "Promjenu specifinog ili molarnog toplinskog kapaciteta s temperaturom treba uzeti u obzir!")! Ako nita takvoga ne pie u tekstu zadatka, po dogovoru emo raunati s vrijednostima pri 0 C, bez obzira na to kolike temperature plin poprima u procesu!
20
Smjese (mjeavine) idealnih plinova
Smjese idealnih plinova su najjednostavnije, tzv. "idealne" smjese. Za smjesu idealnih plinova vrijedi Daltonov zakon: "U smjesi idealnih plinova svaki se plin ponaa kao da drugih plinova nema proiri se na cijeli raspoloivi prostor. U ravnotenom stanju (druga i ne znamo opisati!) svi plinovi imaju istu temperaturu, a svaki od njih ima svoj parcijalni (sudioniki) tlak koji ovisi o njegovom molnom udjelu u smjesi i ukupnom tlaku smjese. Ukupni tlak smjese jednak je zbroju parcijalnih tlakova svih sudionika." (Ukupni tlak smjese jedini je dostupan mjerenju!) Za razliku od plinova jednostavnih tvari koje smo do sada susretali u zadacima i promatrali kao idealne, a za koje smo morali zadati dvije veliine stanja da bismo jednoznano opisali njihovo toplinsko stanje, kod smjesa to nije dovoljno - treba zadati jo nekoliko podataka, ovisno o broju sudionika smjese. Najee i najzgodnije u tu se svrhu sluimo sastavom. Sastav smjese (svake, pa i one idealnih plinova) moe se zadati na vie razliitih naina. Mi emo se u okviru ovog kolegija sluiti dvama osnovnim nainima: masenim i molnim sastavom (ili udjelima). Maseni udio pojedinog plina u smjesi "n" plinova definiran je kao: m mi (kg i kg M ) xi = i = m uk m j
j
Molni (koliinski) udio pojedinog plina u smjesi "n" plinova definiran je kao: N Ni (kmoli kmol M ) yi = i = N uk N j
j
Pri emu, naravno, vrijedi:
x
i =1
=1
y
i =1
=1
Stari (iako jo esto rabljeni) naziv za molni udio je "volumenski udio", ali on je pogrean: molni je udio definiran kao omjer koliine "i"-tog sudionika i ukupne koliine smjese, a ne kao omjer nekakvih volumena! Samo pod uvjetima koje propisuje Avogadrov zakon, postoji veza izmeu koliine i volumena plina, ali ona u opem sluaju ne vrijedi! Veza izmeu parcijalnog (sudionikog) tlaka pojedinog sudionika i ukupnog tlaka smjese je:
pi = Ni p M = yi p M NM
Budui da su masa i koliina tvari povezane molarnom masom M, (1 kmol = M kg), maseni se udjeli mogu preraunavati u molne i obrnuto. Za preraunavanje vrijedi uvijek isti obrazac: da bismo udjele mogli preraunavati, moramo prvo znati za sve sudionike jednu vrstu udjela, a onda moemo izraunavati jednom po jednom sudioniku drugu vrstu udjela. (U formulama iskazano indeksima "j" i "i"!) Formule za preraunavanje molnih udjela u masene su: y M (kg i kg M ) xi = n i i (y j M j )
j =1
Formule za preraunavanje masenih udjela u molne su: xi M (kmoli kmol M ) yi = n i xj
j =1
Mj
21
Jedna od korisnih osobina idealnih smjesa je ta, da su im osnovna svojstva prosjek dotinih svojstava pojedinanih sudionika prema udjelu svakog sudionika! To znai da se svako takvo svojstvo moe jednostavno raunati s pomou formule koja ima uvijek istu strukturu! Pritom vrijedi vrlo jednostavno i logino pravilo: prosjek molarnih svojstava rauna se s molnim udjelima, a prosjek specifinih svojstava (po kg) s masenim udjelima!
Molarna svojstva smjesa (izraena po kilomolu smjese) raunaju se prema izrazima: Specifina svojstva smjesa (izraena po kilogramu smjese) raunaju se prema izrazima:
Molarna masa smjese MM (kg/kmol) (prividna, prosjena molekularna masa MM): M M = y i M i (kg/kmol)
i =1 n
Individualna plinska konstanta smjese: RM = xi Ri (J/kg K)

i =1 n
Molarni toplinski kapacitet (pravi ili srednji, za bilo koju vrstu procesa "x"): C mx,M = y i C mx,i (J/kmol K)
i =1 n
Specifini toplinski kapacitet (pravi ili srednji, za bilo koju vrstu procesa "x"): c x,M = xi c x,i (J/kg K)
i =1 n
Za molarnu unutarnju energiju i entalpiju smjese vrijede izrazi: U m,M = y i U m,i (J/kmol)
i =1 n n
Za specifinu unutarnju energiju i entalpiju smjese vrijede izrazi: u M = xi u i (J/kg)

i =1 n n
H m,M = y i H m,i (J/kmol)

i =1
hM = xi hi (J/kg)
i =1
(U izrazima za molarnu i specifinu unutarnju energiju i entalpiju smjese, u lanovima na desnoj strani (Umi , Hmi ), dotino (ui , hi ), sadrane su integracijske konstante dotine veliine svakog pojedinanog sudionika! Te se konstante mogu birati po volji, ali o njima treba voditi rauna! Posebno je jednostavan sluaj ako odaberemo da svi sudionici imaju konstantu nula pri 0 C!).
Individualnu plinsku konstantu R J/(kg K) moemo vrlo jednostavno izraunati ako znamo molarnu masu smjese MM (kg/kmol), osim gore navedenog izraza, i s pomou formule:
R=
Rm MM
(J/kg K),
pri emu formulu za raunanje molarne mase smjese MM (kg/kmol), ili prividne (prosjene) molekularne mase smjese MM , imamo navedenu gore pod "molarna svojstva smjese"! (Brojana im je vrijednost po definiciji jednaka, jedino to prividna (prosjena) molekularna masa nema dimenzije, a molarna masa ima dimenziju (kg/kmol))! Po definiciji: (relativna) molekularna masa je omjer mase promatrane molekule i referentne mase (jedne dvanaestine mase ugljikovog izotopa 12C), pa se mjerna jedinica pokrati. molarna masa je po definiciji broj (jednak brojanoj vrijednosti relativne molekularne mase nake tvari) koji kae koliko kilograma sadri kilomol dotine tvari i ima dimenziju kg/kmol!
22
RAVNOTENE PROMJENE STANJA IDEALNIH PLINOVA U ZATVORENOM SUSTAVU Ravnotene (zovu se jo i "povrative") promjene stanja takve su promjene stanja u ijem su cijelom tijeku odvijanja ispunjena tri ravnotena uvjeta: - uvjet unutarnje mehanike ravnotee, koji kae da je u svakom trenutku procesa tlak ravnomjerno rasporeen po volumenu; Tlak se u procesu smije mijenjati s vremenom, ali istodobno i na isti nain u cijelom volumenu - ne smije se dogoditi da u bilo kojem trenutku na razliitim mjestima volumena koji tvar zauzima, tlak bude razliit! - uvjet unutarnje toplinske ravnotee slian je, samo se odnosi na temperaturu: u svakom trenutku procesa temperatura mora biti ravnomjerno rasporeena po volumenu! Ona se u procesu smije mijenjati s vremenom, ali istodobno i na isti nain u cijelom volumenu - ne smije se dogoditi da u bilo kojem trenutku na razliitim mjestima volumena koji tvar zauzima, temperatura bude razliita! - uvjet vanjske mehanike ravnotee propisuje da na stijenku koja omeuje tvar (ovdje plin) mora izvana djelovati jednaka sila kao i iznutra (dakle, da sama stijenka, poglavito onaj dio koji se moe micati i na kojem se obavlja rad, bude u mehanikoj ravnotei!). Dakle, prva dva uvjeta ravnotee propisuju homogenost razdiobe tlaka i temperature unutar sustava - tvari (ako je radna tvar smjesa idealnih plinova, i sastav smjese mora biti jednolik po volumenu, inae poznate formule za raunanje prosjenih svojstava smjese ne bi vrijedile!). To ne mora nuno znaiti da promatrana tvar mora doista biti homogena po svim svojim svojstvima! Kasnije emo se upoznati i s takvim procesima u kojima tvar prolazi pretvorbu agregatnoga stanja, kad je u nekom volumenu smjesa npr. kapljevine i pare - i taj proces moe biti ravnotean prema gornjem uvjetu, iako je oito da niti gustoa, a niti niz drugih svojstava nisu jednoliko rasporeeni po volumenu! Trei uvjet ravnotee propisuje samo jednakost iznosa vanjske i unutarnje sile, a ne i njihovo porijeklo (uzrok) - od sluaja do sluaja uzrok i jedne i druge sile moe biti razliit. Obino e "sila iznutra" biti samo posljedica djelovanja tlaka promatrane tvari (u sustavu) po povrini (granici sustava), dok e izvor "sile izvana" biti razliit - to moe biti teina nekog tereta, sila tromosti nekog pominog dijela, ali i djelovanje vanjskog (npr. okolinog) tlaka ili njihova kombinacija! Za sada se neemo pitati otkuda ta sila izvana (to je izaziva), samo emo pretpostaviti da je jednakog iznosa kao i unutarnja sila, kao to to propisuje gornji uvjet! Ako su ispunjeni gore opisani uvjeti unutarnje ravnotee, moemo ustvrditi da p 1 e za opis toplinskog stanja idealnog plina 1 p1 biti dostatne dvije veliine stanja, primjerice, tlak p i volumen v, pa e se u procesu tlak moi izraziti kao funkcija volumena, p = p(V) p = p(v). Osim toga, vanjska mehanika ravnotea doputa nam da rad koji plin predaje nekom drugom sudioniku (onom koji se suprotstavlja tlaku plina) zbog p 2 2 V2 jednakosti sila izrazimo kao funkciju tlaka W12 = p(V ) dV samog plina. No, kako znamo da za svaku V1 tvar postoji veza izmeu triju termikih veliina stanja - tlaka p, specifinog voluV1 V2 V m 3 mena v i temperature T, koja za idealni plin ima oblik termike jednadbe stanja p v = R T, oito je da e veza izmeu izmeu tlaka i volumena bitno ovisiti o tome kako se mijenja temperatura plina u procesu! Upravo zbog toga to temperatura plina u tijeku procesa ovisi o uvjetima izmjene topline, a oni mogu biti bilo kakvi, postoji bezbroj razliitih moguih vrsta procesa.
23
Iako, naelno, veza p = p(v) doista moe biti bilo kakva, jednostavnim raunom moemo obraditi samo one veze koje su izraene jednostavnom matematikom funkcijom. Tako se ograniavamo samo na one promjene stanja kod kojih se veza tlaka i (specifinog) volumena moe izraziti jednadbom p vn = konst., pri emu se dodatno ograniavamo na konstantne vrijednosti eksponenta n = konst. (Ostali oblici funkcija samo se iznimno mogu jednostavno obraditi, iako to ne znai da i oni ne bi bili katkada zanimljivi!). Takve promjene stanja, opisane jednadbom p vn = konst., nazivaju se "politrope". etiri od njih imaju posebne nazive (izohora, izobara, izoterma i izentropa) i za svaku od njih vrijedi po neemu karakteristina vrijednost eksponenta n, a ostale se jednostavno nazivaju "politrope". Da bismo odredili iznos "konstante", moramo poznavati jedno toplinsko stanje, primjerice poetno (pa je p vn = konst = p1 v1n) ili bilo koje drugo toplinsko stanje. U svim se promjenama stanja promjena unutarnje energije idealnog plina moe raunati prema izrazu: U 2 U 1 = m cv (T2 T1 ) = m c v (2 1 ) = N C mv (T2 T1 ) = N C mv (2 1 ) U nastavku nabrojane su najee koritene formule za pojedine procese. U njima sadrane masa i specifina svojstva (m, cp , cv , R) mogu se zamijeniti koliinom i molarnim svojstvima (N, Cp , Cv , Rm), to nije zasebno ispisano, jer bi se nepotrebno broj jednadbi udvostruio.
IZOHORA, v = konst., n = ; Odnos temperatura i tlakova: T2 p = 2 ; T1 p1
Rada irenja plina nema, W12 = 0. Izmijenjena toplina jednaka je promjeni unutarnje energije: Q1 2 = U 2 U 1 = m cv (T2 T1 ) = m cv (2 1 ) .
IZOBARA, p = konst., n = 0; Odnos temperatura i tlakova: T2 V2 v 2 = = ; T1 V1 v1
Rad irenja plina je zbog stalnosti tlaka:

W1 2 = p (V2 V1 ) = m p ( v 2 v1 ) = m R (T2 T1 ) ;
Izmijenjena toplina: Q1 2 = U 2 U 1 + W1 2 = m c p (T2 T1 ) = m c p (2 1 ) .

IZOTERMA, T = konst., ili p v = konst., n = 1; Omjer tlakova i volumena je zbog konstantnosti temperature: p1 V2 v 2 = = ; p 2 V1 v1
Rad irenja plina je (umnoak (p v) moemo uvrstiti za bilo koju toku): V v v p p p W1 2 = p V ln 2 = m p v ln 2 = m R T ln 2 = p V ln 1 = m p v ln 1 = m R T ln 1 ; V1 v1 v1 p2 p2 p2 Izmijenjena toplina je (zbog U2 - U1 = 0) jednaka mehanikom radu:
24
Q1 2 = p V ln
V2 v v p p p = m p v ln 2 = m R T ln 2 = p V ln 1 = m p v ln 1 = m R T ln 1 . V1 v1 v1 p2 p2 p2
IZENTROPA (RAVNOTENA ADIJABATA), S = konst., Q12 = 0, n = ; Za omjere tlakova, temperatura i volumena vrijede jednadbe:
v T 1 p 2 V1 = = 1 = 2 ; v T p1 V2 2 1 T2 p 2 = T1 p1
1
V = 1 V 2
1
v = 1 v 2
1
V2 v 2 p1 T1 1 = = = ; T V1 v1 p 2 2 Za mehaniki rad vrijedi niz jednadbi dobivenih integracijom izraza W = p dV: W1 2

1 1 p1 V1 V1 p1 V1 p 2 p1 V1 T2 1 = = = 1 1 ; 1 V2 1 p1 1 T1 1 m R T1 V1 m R T1 1 = = 1 V2 1 1 p 2 m R T1 1 = p1 1
W1 2
T2 1 , T1
ali se, zbog Q12 = 0, rad moe raunati i kao razlika poetne i konane unutarnje energije: W1 2 = U 1 U 2 = m cv (T1 T2 ) = m cv (1 2 ) , to se, oito, svodi na isto, jer je cv = R /( - 1)!
(OPA) POLITROPA, p vn = konst., - < n < + , n = konst.; Za omjere tlakova, temperatura i volumena vrijede sline jednadbe kao za izentropu:
v T n 1 p 2 V1 = = 1 = 2 ; v T p1 V2 2 1 T2 p 2 = T1 p1
n 1 n
V = 1 V 2
1 n
n 1
v = 1 v 2
1 n 1
n 1
T V2 v 2 p1 = = = 1 p T V1 v1 2 2
Za mehaniki rad vrijedi niz jednadbi dobivenih integracijom izraza W = p dV: W1 2

n 1 n 1 p1 V1 V1 p1 V1 p 2 n p1 V1 T2 1 = = = 1 1 ; n 1 V2 n 1 p1 n 1 T1

n 1 m R T1 V1 m R T1 1 = = n 1 V2 n 1
25
n 1 p 2 n m R T1 T2 m R 1 (T1 T2 ) . = W1 2 1 = p1 n 1 T1 n 1 Izmijenjena se toplina rauna prema izrazima: n (T2 T1 ) , Q12 = m c n (T2 T1 ) = m cv n 1 ali se, naravno, moemo posluiti i prvim glavnim stavkom u izvornom obliku: Q1 2 = U 2 U 1 + W12 = m cv (T2 T1 ) + W1 2 ,
pri emu za rad W12 moemo iskoristiti bilo koji od gore navedenih izraza za rad politrope.
RAVNOTENE PROMJENE STANJA KOJE NISU "POLITROPE": Mogu je i itav niz promjena stanja (idealnog plina) koje jesu ravnotene, ali se ovisnost tlaka o volumenu ne moe kod njih opisati jednadbom oblika p vn = konst. I njih se obino moe (istina, ne s gore nabrojanim jednadbama) proraunati analitiki, znamo li analitiku vezu izmeu tlaka i volumena (ta je veza esto odreena ponaanjem onog drugog, "vanjskog" sudionika koji daje rad plinu ili ga od plina prima). Tada se iz veze p = p(v) mogu izraunati i sve potrebne veliine stanja na poetku i na kraju procesa (pa i meustanja), primjerice tlak i volumen, a s pomou jednadbe stanja idealnog plina i pripadajue temperature. Integracijom izraza W = p(V) dV dobije se rad irenja plina, a s poznatim temperaturama na poetku i na kraju procesa i pripadajua promjena unutarnje energije. Toplina se onda moe izraunati iz prvoga glavnog stavka. Kao primjer, pretpostavimo sustav u kojem p s vanjske strane klip tlai opruga linearne 2 znaajke k (N/m) kao na slici. Sila u opruzi p2 p = p(V) ne moe biti drukija, nego to to propisuje njena karakteristika, a kako je stap pomian, sila kojom plin djeluje na stap iznutra, 1 mora u svakom poloaju stapa biti jednaka p1 sili koja djeluje izvana. Pomicanjem stapa udesno, opruga je sve vie stlaena i djeluje W12 sve veom silom, pa i tlak plina mora rasti s pomakom stapa udesno. Tako dolazimo do naoko paradoksalne pojave da tlak plina pri ekspanziji raste! V1 V2 V m 3 Uzimajui u obzir silu opruge u poetnom i u konanom poloaju stapa, dijeljenjem s povrinom stapa dobijemo poetni (p1) i plin F konani (p2) tlak plina i vezu izmeu tlaka i volumena plina: p p1 vakuum (V V1 ) p = p1 + 2 V2 V1
Integracijom izraza W = p(V) dV u granicama od V1 do V2 dobije se rad irenja plina: W1 2 =

V2
V1
p(V ) dV =
p1 + p 2 (V2 V1 ) . 2
(to se vidi i iz dijagrama!).
Uoite da za raunanje rada ovdje uope nismo trebali poznavati ni masu, ni vrstu plina, a ni bilo koju temperaturu! (To bismo, naravno, trebali znati za raunanje ostalih podataka!).
26
Koristan (efektivan) rad
U dosadanjim razmatranjima ravnotenih promjena stanja idealnih plinova u zatvorenom sustavu polazilo se od pretpostavke da su ispunjena tri ravnotena uvjeta: unutarnje mehanike i toplinske ravnotee (uvjeta homogenosti tvari) i vanjske mehanike ravnotee (zahtjeva da sila kojom promatrana tvar - bilo koja, ali ovdje i sad promatramo idealne plinove - djeluje na klip ili stap iznutra svojim tlakom, bude jednaka sili kojom se neto izvana tome opire). Taj uvjet zapravo podrazumijeva da neto izvana moe preuzeti sav rad koji plin svojim tlakom obavlja! Pritom se nismo pitali to je to izvana to proizvodi tu vanjsku silu - bila je dovoljna spoznaja da je ona jednakog iznosa kao i sila iznutra. Tada smo jednostavno, promatrajui taj plin kao sustav i bilancirajui njegovu energiju, govorili o "radu dobivenom (ili odvedenom) od plina" ili o "radu koji je doveden plinu". Formula za rad koji plin daje ili troi u procesu je W12 =
V2
V1
p(V ) dV .
Tako su dobivene sve do sada koritene formule za proraun ravnotenih promjena stanja. Promotrimo li te procese drukije, ustanovit emo da to "neto izvana" zapravo nije nikakva apstraktna tvorevina, nego neko stvarno (materijalno) tijelo koje sudjeluje u procesu i na koje ta sila od tlaka plina stvarno djeluje! esto e to biti klipnjaa ili stapajica stroja, koja prenosi silu i translatorno gibanje od klipa ili stapa na rotirajuu radilicu, ali to moe gdjekad biti i sila teine utega kojim je klip optereen (ako je cilindar uspravan), sila tromosti tijela koje klip izravno gura i slino. Budui da se veina promjena stanja i izvodi zato da plin u procesu obavi taj gore spomenuti uinak, mi emo silu prenesenu klipnjaom na radilicu, podizanje utega ili savladavanje tromosti tijela smatrati korisnim uinkom dotine promjene stanja, pa govorimo o "korisnom radu" ili "efektivnom radu" procesa. Dakle, od pojma "rada koji plin daje ili dobiva" i koji je bio izraunat sa stanovita plina, ovaj se "koristan ili efektivan rad" razlikuje po tome, to je on promatran sa stanovita onog sudionika koji taj rad preuzima od plina (pri ekspanziji plina) ili koji plinu daje rad (za kompresiju)! Pretpostavljena ravnotenost procesa (vanj- p ska mehanika ravnotea) tvrdi da su ti 1 radovi isti. Meutim, vanjska mehanika p1 ravnotea uzima u obzir samo ukupnu silu iznutra i izvana i trai da one budu jednake! Problem nastupa onda, kad vanjsku silu p = p(V) ostvaruju dva ili vie sudionika istodobno! Rad koji plin izvri raspodjeljuje se na vie sudionika i pitanje je hoemo li sve te dijelo- p 2 2 ve rada drati za nas korisnima! Primjerice, W12 vanjsku silu mogu u nekom sluaju ostvariti pok Wok i sila koju daje klipnjaa i okolini tlak (v. sliku!). Za zadani tlak plina u cilindru, sila K V1 V 2 V m3 u klipnjai bila bi jednaka sili od tlaka plina, (K = p A) kad izvana ne bi bilo okolinoga K=pA plin tlaka. Ako meutim izvana djeluje i okolini (p A) p = p(V) pok = 0 (vakuum) tlak po, sila u klipnjai K' mora biti manja, da bi zbroj vanjskih sila opet bio (p A)! p A = K + p ok A , K' = (p - pok) A plin (p A) ili p = p(V) pok A K = ( p p ok ) A !
27
Kako je gore reeno, kao koristan rad deklarira se svladavanje sile K' pri pomaku klipa na putu x od x1 do x2: Wkor,1 2 = K dx =
x1 x2 x2
x1
( p pok ) A dx = ( p pok )dV = p dV pok dV .

V1 V1 V1
V2
V2
V2
Prvi je integral oito onaj rad plina za koji smo ve izveli sve potrebne izraze za razne veze p = p(V), a za drugi je integral redovito pok = konst. (naelno bi se i taj vanjski tlak mogao mijenjati, ali praktiki uvijek radi se o stalnom okolinom tlaku!), pa se moe pisati: Wkor,1 2 = ili krae: Wkor,12 = W1 2 + Wok . Umjesto prvog lana (W12) moe se uvrstiti jedna od ranije spomenutih i prikazanih formula za rad irenja plina (sve su usklaene s dogovorom o predznacima!), dok je drugi je lan (Wok) "rad potiskivanja okolia": Wok = pok (V1 V2 ) kod kojeg treba paziti na redoslijed indeksa "1" i "2"! Sluimo li se ovako napisanim izrazima, W12 i Wok uvijek su suprotnog predznaka: - kod ekspanzije: - kod kompresije: V2 > V1; V2 < V1; dV > 0; dV < 0; W12 > 0; W12 < 0; Wok < 0; Wok > 0 !
V2
V1
p(V )dV pok dV = W12 pok (V2 V1 ) = W12 + pok (V1 V2 ) ,

V1
V2
(Rad okolia mogao se je deklarirati i sa suprotnim predznacima, Wok = pok (V2 V1), ali bi tada i izraz za koristan rad glasio: Wkor,12 = W12 Wok . Koji se nain zapisa izabere u bti je nevano, ali treba paziti da ne doe do zbrke s predznacima!)
28
RAVNOTENE PROMJENE STANJA IDEALNIH PLINOVA U OTVORENOM SUSTAVU
Glavno obiljeje otvorenih sustava je protok tvari kroz granicu sustava. Zato kod njih ne moemo govoriti o masi (kg) ili koliini (kmol) tvari sadrane u sustavu, nego o protonoj masi (kg/s) ili o protonoj koliini (kmol/s) kroz sustav, po sekundi ili po nekoj drugoj jedinici vremena. U okviru ovog dijela gradiva bavit emo se stacionarnim procesima u otvorenim sustavima, kod kojih u sustav ulazi i iz njega izlazi ista i vremenski stalna protona masa (koliina) tvari q m,ul = q m ,izl = q m , sa stalnim ulaznim stanjem (tlakom i temperaturom, ali i ostalim veliinama stanja) i sve su veliine procesa vremenski stalne, pa je i izlazno stanje tvari takoer vremenski stalno! Za bilanciranje energije u otvorenim sustavima slui prvi glavni stavak u obliku: & & & & & & & & = H H + P + ( E E ) + ( E E ) + (E E ) W,
1 2 2 1 1 2 k,2 k,1 p,2 p,1
i,2 i ,1
ili
1 2 = q m ( h2 h1 ) + P1 2 + q m (ek,2 ek,1 ) + q m (ep,2 ep,1 ) + q m (ei , 2 ei ,1 )
W,
a koji se za idealne plinove, za koje vrijedi h = cp T + h0 , pri emu cp ne ovisi o tlaku, moe preraditi u oblik:
1 2 = q m c p (T2 T1 ) + P1 2 + q m (ek,2 ek,1 ) + q m (ep,2 ep,1 ) + q m (ei , 2 ei ,1 ) W.

Ako je radna tvar idealni plin, u najveem broju procesa mogu se zanemariti promjene kinetike, potencijalne i "ostalih" oblika energije, pa za takve procese vrijedi skraeni oblik:
1 2 = q m c p (T2 T1 ) + P1 2
W.
I kod otvorenih sustava moemo govoriti o ravnotenim i o neravnotenim procesima. Ravnotene (ili tzv. "povrative") promjene stanja takve su promjene stanja kod kojih su opet ispunjena tri ravnotena uvjeta: - uvjet unutarnje mehanike ravnotee, - uvjet unutarnje toplinske ravnotee, - uvjet vanjske mehanike ravnotee, ali se prva dva (uvjeti homogenosti razdiobe tlaka i temperature) sad odnose na pojedine presjeke strujanja - u bilo kojem presjeku, okomitom na strujnice, tlak i temperatura moraju biti jednoliko rasporeeni, ali se smiju mijenjati od presjeka do presjeka. To je povezano s uvjetom da pri strujanju ne smije biti trenja. No, kako strujanja nema bez bar malo trenja, strogo gledano, nijedan proces u otvorenom sustavu ne bismo smjeli promatrati kao ravnotean, a to bi nam jako otealo proraune. Zato emo procese u kojima moda i ima trenja, ali malo i ne utjee bitno na proces, promatrati kao ravnotene i bez trenja, a pojavu trenja i njime izazvanu neravnotenost uzimat emo u obzir samo u procesima u kojima je ono bitan sastavni dio procesa. Vano je uoiti da svaki otvoreni sustav prima struju tvari stalnoga tlaka iz prostora koji nazivamo "tlani spremnik" tog sustava i da je nakon zavrenog procesa istiskuje u drugi "tlani spremnik". Kakav je to konkretan prostor, nevano je. Bitno je samo da u njemu vlada stalan tlak (a zbog traene stacionarnosti procesa i stalna temperatura)! Tako tlani spremnik moe biti posuda u kojoj na neki nain odravamo stalan tlak tvari, ali to moe biti i atmosfera (kao izvor zraka stalnog tlaka pok), pa ak i izlaz jednog otvorenog sustava moe biti ulaz u drugi otvoreni sustav! Otvoreni se sustavi mogu nadovezivati jedan na drugi! Primjerice, kompresor moe usisavati zrak iz atmosfere (tlani spremnik), tlaiti ga na vii tlak i istiskivati u tlani spremnik, a iz njega se moe napajati "potroa", npr. pneumatski alat,
29
koji iskoriteni zrak opet izbacuje u atmosferu. Tako atmosfera postaje ulazni tlani spremnik za kompresor i izlazni tlani spremnik za pneumatski alat! ak se niz otvorenih sustava moe zatvoriti (tako da izlaz iz zadnjega sustava bude ujedno ulaz u prvi sustav), ime se dobije tzv. "kruni" ili "zatvoreni" proces s radnom tvari (to emo obraditi kasnije)! Ako su ispunjeni svi uvjeti ravnotee, u procesu e se volumen moi izraziti kao funkcija tlaka, v = v(p). No, i ovdje e veza izmeu volumena i tlaka bitno ovisiti p o tome kako se mijenja temperatura 1 v = v(p) p1 p1 v1 plina u procesu! Kako temperatura plina u procesu ovisi o uvjetima p2 v2 izmjene topline, a oni mogu biti bilo kakvi, bezbroj je razliitih moguih w12 vrsta procesa. Veza v = v(p) moe biti bilo kakva, 2 ali emo se i ovdje ograniiti samo na p2 jednostavne matematike funkcije oblika p vn = konst. (politrope) kod kojih su vrijednosti eksponenta n konstantne. Sve to je ranije bilo v1 v2 v m3/kg ili: (qV,1) (qV,2) (qV m3/s) reeno za takve promjene stanja, vrijedi i dalje, ukljuujui i nazive pojedinih politropa (izohora, izobara, Slika 1. Rad utiskivanja (p1 v1), rad promjene stanja (w12) i rad istiskivanja (p2 v2) radne tvari. izoterma, izentropa, opa politropa). Iznos konstante odreen je jednim toplinskim stanjem, npr. poetnim p (pa je p vn = konst = p1 v1n) ili bilo 1 v = v(p) kojim drugim toplinskim stanjem. p1 Svaki se proces u otvorenu sustavu wteh,12 sastoji iz tri dijela: 1) ulaz (usis, utiskivanje) radne tvari (ovdje idealnog plina) sa stalnim tlakom (i cjelokupnim stanjem!) u sustav; 2 p2 2) promjena stanja radne tvari od stanja 1 do 2 (ako je ravnotena, opisuje se zakonom politrope); 3) izlaz (ispuh, istiskivanje) radne v v1 v2 v m3/kg tvari iz sustava sa stalnim stanjem ili: (qV,1) (qV,2) (qV m3/s) (i, naravno, tlakom); Slika 2. "Tehniki rad" kao povrina lijevo od krivulje Uza svaki od ta tri dijela procesa promjene stanja vezan je mehaniki rad (slika 1), pa se za ukupni rad cijelog procesa moe pisati: wteh,1 2 = p1 v1 + p(v ) dv p 2 v 2 .
v1 v2
Kako pokazuje slika 1, ukupni rezultat tih triju radova je jednostruko rafirana povrina, koja se moe protumaiti kao povrina lijevo od linije promjene stanja (na slici 2), pa se ona moe pisati i kao: wteh,12 = v( p ) dp ,
p1 p2
dp
30
gdje je predznak "" sastavni dio definicijskog izraza i nuan je radi usklaenosti s dogovorom o predznacima! Budui da se jednostavno, diferenciranjem jednadbe politrope p vn = konst., moe pokazati da na svakom djeliu promjene stanja vrijedi jednakost: v dp = n p dv , dobije se i za cijeli proces od 1 do 2 odnos: v( p ) dp = n
p1 p2 v2
v1
p(v ) dv ,
ili wteh,1 2 = n w1 2 , dakle, rijeima: tehniki rad neke politrope (eksponenta n) od stanja 1 do stanja 2 n-puta je vei od rada irenja koji bi plin po toj politropi obavio od istog stanja 1 do istog stanja 2, kad bi se proces odvijao u zatvorenu sustavu! To nam je od velike koristi, jer ne moramo iznova izvoditi sve mogue formule za tehniki rad dovoljno je ranije izvedene formule za pojedine promjene stanja pomnoiti s pripadajuim eksponentom politrope n ! U svim se promjenama stanja promjena entalpije idealnog plina moe raunati prema izrazu: & & H H = q c (T T ) = q c ( ) ,
2 1
m p
a takoer se u svim promjenama stanja za koje vrijedi skraeni oblik prvoga glavnog stavka, mehanika snaga koju odvodimo iz sustava ili u nj dovodimo, moe raunati prema izrazu: P12 = q m wteh,12 . U nastavku nabrojane su najee koritene formule za pojedine procese. U njima sadrana protona masa i specifina svojstva (qm , cp , cv , R) mogu se zamijeniti protonom koliinom i molarnim svojstvima (qn , Cmp , Cmv , Rm ), to nije zasebno ispisano!
IZOHORA, v = konst., n = ; Odnos temperatura i tlakova odreen je uvjetom v2 = v1: T2 p 2 = ; T1 p1
Tehniki rad izohore postoji (iako je rad irenja plina jednak nuli!): wteh,1 2 = v ( p1 p 2 ) ili P12 = q m wteh,1 2 = q m v ( p1 p 2 ) = qV ( p1 p 2 ) Izmijenjeni toplinski tok jednak je promjeni unutarnje energije (!), jer je: & & 1 2 = H 2 H 1 + P1 2 = q m c p (T2 T1 ) + q m v ( p1 p 2 ) = q m cv (T2 T1 ) .
IZOBARA, p = konst., n = 0; Odnos temperatura i (protonih ili specifinih) volumena odreen je uvjetom p2 = p1: T2 qV , 2 v 2 = = ; T1 qV ,1 v1
Tehniki rad izobare (i mehanika snaga P12) je zbog stalnosti tlaka jednak nuli: wteh,12 = 0 , a izmijenjeni je toplinski tok (zbog P12 = 0) jednak razlici entalpija: & & & & = H H + P = H H = q c (T T ) .
1 2 2 1 1 2 2 1
m p
31
IZOTERMA, T = konst., ili p v = konst., n = 1; Omjer tlakova i (protonih ili specifinih) volumena je zbog konstantnosti temperature: p1 qV , 2 v 2 = = ; p 2 qV ,1 v1
Tehniki rad izoterme (zbog n = 1) jednak je radu irenja plina umnoak (p v) moemo uvrstiti za bilo koju toku: v v p p wteh,12 = p v ln 2 = R T ln 2 = p v ln 1 = R T ln 1 , v1 v1 p2 p2 pa je mehanika snaga procesa:
P1 2 = q m wteh,1 2 = q m p v ln v2 v p p = q m R T ln 2 = q m p v ln 1 = q m R T ln 1 , v1 v1 p2 p2
& & Izmijenjeni je toplinski tok (zbog H 2 H 1 = 0 ) jednak mehanikoj snazi:
1 2 = P1 2 = q m p v ln
v2 v p p = q m R T ln 2 = q m p v ln 1 = q m R T ln 1 . v1 v1 p2 p2
& IZENTROPA (RAVNOTENA ADIJABATA), S = konst., s = konst., 12 = 0, n = ; Za omjere tlakova, temperatura i volumena vrijede jednadbe:
v T 1 p 2 qV ,1 = 1 = 2 ; = v T p1 qV , 2 2 1 T2 p 2 = T1 p1 qV , 2 qV ,1
1
qV ,1 = q V ,2
1
v = 1 v 2
1
p T 1 v = 2 = 1 = 1 ; T v1 p 2 2
Izrazi za tehniki rad mogu se dobiti integracijom izraza Wteh = - v dp, ali je jednostavnije uzeti od ranije poznate izraze za rad irenja plina u zatvorenom sustavu i pomnoiti ih s :
wteh,12
1 v 1 p p1 v1 p v p v T 1 = 1 1 1 2 = 1 1 1 2 ; 1 = p1 1 v2 1 1 T1
wteh,12
1 v 1 R T1 R T1 p 2 R T1 T2 R 1 = 1 (T1 T2 ) , = = 1 1 = p1 1 v2 1 1 T1 1
a mehanika snaga je onda
P12 = q m wteh,12 ,
ali se, zbog 12 = 0, mehanika snaga moe raunati i kao razlika poetne i konane entalpije: & & P = H H = q c (T T ) = q c ( ) ,
1 2 1 2 m p 1 2 m p 1 2
to se, oito, svodi na isto, jer je cp = R /( 1)!
32
(OPA) POLITROPA, p vn = konst., < n < + , n = konst.; Za omjere tlakova, temperatura i volumena vrijede sline jednadbe kao za izentropu:
v T n 1 p 2 qV ,1 = 1 = 2 ; = v T p1 qV , 2 2 1 T2 p 2 = T1 p1 qV , 2 qV ,1
n 1 n
qV ,1 = q V ,2
1
n 1
v = 1 v 2
1
n 1
p n T n 1 v = 2 = 1 = 1 ; T v1 p 2 2
Za tehniki rad vrijedi niz jednadbi dobivenih integracijom izraza Wteh = v dp, ili iz izraza za rad irenja plina u zatvorenom sustavu mnoenjem eksponentom n:
wteh,1 2
n 1 n 1 p1 v1 v1 p1 v1 p 2 n p1 v1 T2 1 = n 1 =n p = n n 1 1 T ; v n 1 2 n 1 1 1
n 1 n 1 R T1 v1 R T1 p 2 n R T1 T2 n R 1 = n (T1 T2 ) wteh,1 2 = n =n 1 1 = n 1 v2 n 1 p1 n 1 T1 n 1 Izmijenjeni se toplinski tok rauna prema izrazima: n (T2 T1 ) , 1 2 = q m c n (T2 T1 ) = q m cv n 1 ali se, naravno, moemo posluiti i prvim glavnim stavkom u izvornom obliku:
1 2 = q m c p (T2 T1 ) + P1 2 = q m c p (T2 T1 ) + q m wteh,1 2

pri emu za rad wteh,12 moemo iskoristiti bilo koji od gore navedenih izraza za rad politrope.
Vrste strojeva (ili ureaja) za provedbu "stalnotlanih" procesa Postoji velik broj ureaja (otvorenih sustava) u kojima se odvijaju tzv. stalnotlani procesi kakvi su gore opisani. Svima njima je slino to, da usisavaju radnu tvar iz jednog prostora ("tlanog spremnika") u kojemu ona ima stalni tlak, a po zavretku procesa istiskuju je u neki drugi prostor "tlani spremnik" u kojemu takoer vlada stalni tlak, ali obino vii ili nii nego u prvom tlanom spremniku. Proizlazi da za provedbu stalnotlanog procesa, osim samoga stroja ili ureaja, moramo raspolagati i s dva tlana spremnika! Kao jedan tlani spremnik moe posluiti i okoli, atmosfera. Gruba bi se podjela mogla napraviti razvrstavanjem u dvije skupine: 1) Strojevi s intermitentnim (isprekidanim) radom stapni i klipni ekspanzijski strojevi i kompresori, klipne pumpe, razna "puhala" (Rootsovo, vijano, lamelno i sl.), pa i rune "pumpe" za zrak za bicikle, lopte i slino; 2) Strojevi s neprekinutim strujanjem turbine, turbokompresori, rotacijske pumpe i slino. Strojevi s intermitentnim (isprekidanim) radom imaju ventile s pomou kojih se upravlja protokom tvari (usisni i ispuni ventil). Otvaranjem ventila, prostor cilindra se spaja s dotinim tlanim spremnikom, a zatvaranjem ventila veza se prekida. Ti su ventili upravljani mehaniki, posebnim mehanizmom (npr. slino bregastoj osovini kod automobilskog motora) i trenutak otvaranja ili zatvaranja ventila odreen je geometrijom mehanizma. Da bi se rad
33
takvih strojeva mogao regulirati, mehanizam ima mogunost mijenjanja trenutka otvaranja i zatvaranja ventila (u odnosu na kut zakreta radilice, dakle, i na trenutni poloaj stapa-klipa u cilindru). Ustvari, usisni se ventil uvijek otvara u gornjoj mrtvoj toki stapa (GMT, slika 4), a trenutak zatvaranja se moe mijenjati. Ispuni se ventil uvijek otvara kad je stap u donjoj mrtvoj toki (DMT) i uvijek zatvara u gornjoj mrtvoj toki. Tako se regulacija stroja obavlja zapravo samo promjenom trenutka (poloaja stapa) zatvaranja usisnog ventila! U svakom sluaju, treba uoiti da se u cilindru, dok su obadva ventila zatvorena, proces odvija bez ikakve veze s tlanim spremnicima! Tako se moe dogoditi, ako rad ventila nije dobro prilagoen ostalim uvjetima, da proces u cilindru odstupa od onog prikazanog na slikama 1 i 2! Na slici 3 prikazan je radni mehanizam stapnog ekspanzijskog stroja.
Slika 3. Radni mehanizam stapnog ekspanzijskog stroja. (Mehanizam za upravljanje ventilima nije prikazan!). Duljina pomaka stapa (L) odreena je promjerom putanje ekscentrinog zgloba.
Promotrimo rad stroja na sl 4: pretpop stavimo da je usisni ventil otvoren od wteh,12b 1c 1a 1b GMT do V1a dok se stap giba udesno, p1.TS plin ulazi u cilindar sa stalnim tlakom wteh,12c p1.TS (spojene posude!) i gura stap pred sobom silom (p1.TS A). Kad se usisni ventil zatvori, plin i dalje gura stap + b a udesno, ali sve manjim tlakom (kako c e se tlak mijenjati s pomakom stapa, 2b ovisi o vrsti promjene stanja, a ova p2.TS 2a opet o nainu izmjene topline kroz 3c 2c stijenku cilindra). Kad stap doe u DMT, tlak u cilindru postao je ba jednak tlaku p2.TS! Sad se otvara V2 V m 3 V1c V1a V1b V=0 ispuni ventil i stap, gibajui se p1.TS ulijevo, istiskuje plin iz cilindra u drugi tlani spremnik. Kad stap doe u GMT, sav je plin istisnut, zatvara se ispuni i otvara usisni ventil, nova masa plina ulazi iz prvog tlanog spremnika u cilindar i proces se ponavlja! Treba uoiti da je na kraju GMT DMT ekspanzije tlak p2,a sasvim sluajno ba p2.TS bio jednak tlaku p2.TS (jer smo Slika 4. Razliiti reimi rada stapnog punjenje prekinuli ba u toki 1a i jer je promjena stanja tekla ba po liniji "a")! Sam tlak p2,a inae do otvaranja ispunog ventila nema nikakve veze s tlakom p2.TS, jer su prostor cilindra i prostor drugog tlanog spremnika bili odijeljeni ventilom! No, takva nam situacija odgovara i nastojimo postii da rad ekspanzijskog stroja bude ba takav! Da smo, s pomou razvodnog mehanizma, usisni ventil drali otvoren dulje (do toke 1b), na kraju ekspanzije tlak plina u cilindru bio bi p2,b > p2.TS! (Naime, tlak p2,b opet je odreen samo
34
tokom 1b i linijom promjene stanja!). U tom se trenutku, kad je stap u DMT, otvara ispuni ventil. Kako je sad tlak u cilindru vei od tlaka u drugom tlanom spremniku, dio plina iz cilindra naglo (s praskom) izlazi u taj spremnik, prije nego se stap stigne pomaknuti iz DMT! No, odmah potom stap krene ulijevo i istiskuje ostatak plina iz cilindra pri stalnom tlaku p2.TS do GMT. Opet se zatvara ispuni i otvara usisni ventil i proces se ponavlja. Valja uoiti da je proces tekao tako samo zato to je ispuni ventil bio zatvoren do DMT! Takav nam je proces dao vie tehnikog rada, ali plin nije do kraja iskoriten (jer nije ekspandirao do tlaka p2.TS nego samo do p2,b)! Moemo rei da je cilindar bio previe napunjen. Da smo pak cilindar napunili samo do toke 1c, a promjena stanja tee po liniji "c", plin bi ve u toki 3c doao do tlaka p2.TS, ali bi se ekspanzija nastavila (jer je ispuni ventil zatvoren) do toke 2c (i tlaka p2,c)! U trenutku otvaranja ispunog ventila, tlak u cilindru bio bi manji od tlaka u drugom tlanom spremniku (p2.TS) i neto bi plina iz tog spremnika ulo (naglo) u cilindar dok se ne postigne tlak p2.TS i tek tada bi stap, gibajui se ulijevo, poeo istiskivati plin iz cilindra! Takav bi proces dao znatno manje rada, jer bi povrina lijevo od linije 1c-3c (koja je ionako manja od ostalih), bila jo umanjena za "trokutastu" povrinu 3c-2c-2a! Iz toga vidimo, da se promjenom "punjenja" cilindra moe regulirati snaga ovakvoga stroja. Proces "a" je najpovoljniji reim rada i njemu teimo pri proraunu strojeva, ali se poveanjem punjenja snaga moe i poveati, a smanjenjem punjenja smanjiti! Primjerice, kod parnih lokomotiva, koje su koristile takve ekspanzijske strojeve (ali s vodenom parom, a ne idealnim plinom), proces "b" se je koristio za ubrzavanje, proces "a" za normalnu vonju, a proces "c" za usporavanje vlaka (jer smanjena snaga nije dovoljna za savladavanje otpora vonje pri veoj brzini i vozilo se usporava primjer je i koenje automobila "motorom"!). Stapni ili klipni kompresori nemaju takvih problema, jer nemaju ni mehanizma za upravljanje ventilima njihovi su ventili "samoradni" to su obine ploice koje se pomiu pod djelovanjem razlike tlaka s jedne i druge strane! Tako se usisni ventil otvara im bi tlak u cilindru (kod usisa) pao ispod tlaka u prvom (usisnom) tlanom spremniku, a ispuni se otvara im bi tlak u cilindru kompresijom narastao iznad tlaka u drugom tlanom spremniku! Gore opisani problem s neusklaenou rada ventila sa stanjem radne tvari ne postoji niti kod turbostrojeva (turbina i turbokompresora), jer kod njih uope nema ventila! Tu je protok radne tvari slobodan i na ulazu se uvijek ustali tlak ulaznog tlanog spremnika, a na izlazu tlak izlaznog tlanog spremnika. Kod njih se, pri promjeni ulaznog ili izlaznog tlaka ili protone koliine radne tvari, jedino moe dogoditi (zbog vrstog oblika i poloaja lopatica) da se pojavi nepravilno opstrujavanje plina oko lopatica i s poveanim trenjem, ali to ne utjee na ulazni i izlazni tlak takvog stroja. Kod skupljih i vanijih strojeva vee snage (npr. turbine plinsko turbinskog postrojenja ili mlaznog motora) nepravilno se opstrujavanje lopatica izbjegava posebnim mehanizmom za zakretanje statorskih lopatica. U svakom sluaju, gornja razmatranja prelaze okvire ovog kolegija, pa se u okviru Tehnike termodinamike smatra da: - stapni ekspanzijski strojevi se obino proraunavaju tako da rade po procesu "a", slika 4, a iznimno, samo ako je to u opisu procesa (tekstu zadatka) naglaeno, uzima se u obzir odstupanje u smislu procesa "b" ili "c"; - za sve ostale strojeve (stapne ili klipne kompresore, turbine, turbokompresore) uzima se da je poetni tlak promjene stanja jednak tlaku ulaznog tlanog spremnika, a konani tlak promjene stanja jednak tlaku izlaznog tlanog spremnika. Dakle, smatra se da se proces odvija sukladno slikama 1 i 2 i slici 4 (proces "a"). Naravno, kod kompresora je smjer promjene stanja obrnut od onoga to je nacrtano na tim slikama! - stap se uvijek giba tik do glave cilindra i istiskuje sav plin iz cilindra (nema tzv. "tetnog prostora") kod takvih strojeva toka GMT gibanja stapa uvijek se poklapa s V = 0!
35
Kruni (zatvoreni, periodiki) procesi s idealnim plinovima kao radnom tvari
Promjene stanja (bilo koje tvari) mogu se nizati tako, da zavretak jedne promjene stanja bude ujedno poetak sljedee. Ostvarimo li takav niz, da je stanje na zavretku zadnje promjene stanja jednako onom na poetku prve promjene stanja, dobili smo zatvoreni ili kruni proces. Takav se onda proces moe ponavljati proizvoljan broj puta. Bilo koju toku takvog zatvorenog ciklusa moemo proglasiti za "poetak" (i "zavretak") procesa! Za krune procese vrijede posebna pravila, ali samo za cijele cikluse! Budui da je cilj krunog procesa pretvorba toplinske energije u mehaniki rad ("desnokretni" procesi) ili obrnuto ("lijevokretni" procesi), radna tvar mora bar u dijelu procesa biti u plinovitom (parovitom) agregatnom stanju, da bi postojao rad zbog promjene volumena! Isto tako, promjene stanja trebaju biti ravnotene, jer su one druge loije, a nema logike izmiljati to loiji, nego vjerojatno to bolji proces! Provedbu krunog procesa moemo zamisliti u zatvorenom ili u otvorenom sustavu.
Kruni procesi u zatvorenom sustavu

Kruni proces u zatvorenom sustavu provodi se u zatvorenom cilindru sa stalnom masom radne tvari, koja prolazi niz promjena stanja, da bi se nakon nekog vremena (period ciklusa) vratila u poetno stanje. U procesu razlikujemo "ekspanziju" (kad se volumen radne tvari poveava) i "kompresiju" (kad se volumen radne tvari smanjuje). "Neto rad" procesa je onda razlika rada dobivenog pri ekspanziji i rada utroenog za kompresiju. No, kako je rad ekspanzije pozitivan, a rad kompresije negativan, to moemo pisati i kao zbroj svih radova, ako ih uvrstimo s ispravnim predznakom!
p (Pa) T (K)
|w
e|
-|
A 2
we wk
k|
|q do
q od -|
qdov qodv
v m3/kg
s J/(kg K)
Primijenimo li prvi glavni stavak na jedan cijeli ciklus ili na vei broj, ali cijelih ciklusa, iz njegovog skraenog oblika ("I" oznaava stanje radne tvari na poetku ciklusa, a "II" stanje radne tvari na kraju ciklusa i po definiciji krunog procesa to su ista stanja) slijedi: QI-II = U II U I + WI-II , gdje je QI-II toplina izmijenjena u cijelom ciklusu, WI-II rad izmijenjen u cijelom ciklusu (neto rad procesa), a po definiciji krunog procesa je UI = UII , slijedi:
Q = W
i
ili po kilogramu radne tvari:
q = w
i
gdje su Qi i Wi (ili qi i wi) radovi i izmijenjene topline u svakoj od pojedinanih promjena stanja od kojih je sastavljen kruni proces! Budui da su formule po kojima se raunaju ti
36
radovi i topline usklaene s dogovorom o predznacima, dovedene su topline pozitivne, a odvedene negativne, a isto tako su radovi ekspanzije pozitivni, a radovi kompresije negativni, to se gornje jednadbe mogu pisati i u obliku:
Qdov Qodv = We Wk = W ,
ili
qdov qodv = we wk = w .
& Proces se po definiciji ponavlja n -puta u jedinici vremena, pa se snaga stroja u kojem se proces odvija dobije mnoenjem rada po jednom ciklusu s brojem ciklusa u jedinici vremena: & P = n W , a i toplina dovedena i odvedena po jednom procesu postaje dovedeni i odvedeni toplinski tok: & & dov = n Qdov i odv = n Qodv .
"Kvaliteta" krunog procesa ocjenjuje se tzv. "termikim stupnjem djelovanja" procesa: W w P = = , = Qdov qdov dov dakle, kao omjer dobivenog (neto) rada i uloene (dovedene) topline po procesu, po kilogramu ili kilomolu radne tvari, ili po jedinici vremena.
Kruni procesi u otvorenom sustavu

Kruni se procesi mogu ostvariti i u nizu protonih ureaja (otvorenih sustava), tako da se radna tvar iz jednog ureaja vodi u drugi, iz drugog u trei itsl. Pri tome kraj "zadnjeg" od ureaja u nizu mora biti spojen na poetak "prvoga", tako da se radna tvar, kad proe sve te ureaje, vrati u poetno stanje. U svakom se pojedinanom ureaju obavlja samo jedna promjena stanja, pa moramo imati onoliko ureaja, koliko promjena stanja radna tvar prolazi u procesu! Budui da svaki ureaj zasebno radi kao otvoreni proces, neto rad krunog procesa dobije se
p (Pa) T (K)
1
w w te
e h,
|w
wteh,k
te h, e|
-|
te h, k|
|q do
q od -|
qdov qodv
v m3/kg
s J/(kg K)
kao razlika dobivenog tehnikog rada (pri smanjenju tlaka, uvjetno reeno "ekspanziji") i utroenog tehnikog rada (pri poveanju tlaka, uvjetno "kompresiji"): w = wteh,e wteh,k . Budui da je opet (prema dogovoru o predznacima) dobiveni tehniki rad pozitivan, a utroeni negativan, moemo pisati neto rad i kao zbroj svih tehnikih radova:
w = wteh,e + wteh,k = wteh,i .
Kako nam i slika kae, ako su promjene stanja iste, neto rad je isti, bez obzira na nain kako je sam proces organiziran kao proces u zatvorenom ili kao proces u otvorenom sustavu! No,
37
pojedinani su radovi razliiti i ako treba izraunati pojedinane radove, moramo paziti o kojem se nainu izvoenja procesa u promatranom sluaju radi! I za provedbu procesa u otvorenom sustavu moemo pisati prvi glavni stavak, ali u obliku koji je prilagoen otvorenim sustavima: & & =H H +P .
I - II II I I - II
Budui da je opet stanje "II" na kraju procesa po definiciji jednako stanju "I" na poetku procesa, razlika entalpija jednaka je nuli, pa opet vrijedi da je ukupno izmijenjeni toplinski tok jednak neto snazi krunog procesa: I-II = PI-II , to se opet moe pisati kao razlika dovedenog i odvedenog toplinskog toka
dov odv = Pe Pk = P ,
odnosno
ili
q dov qodv = wteh,e wteh,k = w ,
= P = P ,
i i
ili po kilogramu radne tvari:
q = w
i
teh,i
= w.
I kod ovakvih je krunih procesa "termiki stupanj djelovanja" procesa definiran kao: P w = , = dov q dov dakle, opet kao omjer dobivene (neto) snage i uloenog (dovedenog) toplinskog toka.
LIJEVOKRETNI KRUNI PROCESI teku u suprotnom smjeru od desnokretnih, a provode se sa svrhom prijenosa energije ("topline") od hladnijeg na toplije tijelo. Za njihovo odvijanje treba izvana dovesti rad. Ovisno o namjeni procesa, definiraju se razliiti pokazatelji: - ako je svrha procesa prijenos energije od hladnijeg spremnika (hladionice) u okoli:
R =
-
QHS W QTS W
HS
P
q HS w q TS w
("R" = "REFRIGERATING" HLAENJE),
a ako je svrha prijenos energije iz okolia u topliji spremnik ("toplinske pumpe"):
H =
TS
P
= 1+ R
("H" = "HEATING" GRIJANJE).
VANO je uoiti da se, kad promatramo kruni proces kao cjelinu, rad okolia ne uzima u obzir! Razlozi su sljedei: - ako se proces provodi u zatvorenom cilindru, rad okolia moda i postoji (ako s vanjske strane stapa-klipa djeluje okoli svojim tlakom), ali se po definiciji ponitava, jer se stap po definiciji vraa na isto mjesto s kojeg je proces i poeo! - ako se proces provodi u nizu otvorenih sustava, mogua su dva sluaja: - ili su ureaji prostrujnog tipa (turbine, turbokompresori, izmjenjivai topline), pa kod njih okoli uope nema pristupa procesu (stijenke kuita su vrste), niti moe u njemu ikako radom sudjelovati; - ili su ureaji stapne (ili klipne) izvedbe, kad je djelovanje okolia na vanjsku povrinu stapa (klipa) mogue, ali se opet rad okolia po definiciji ponitava, jer se i kod takvih strojeva stap (klip) po definiciji kree na istom putu u oba smjera (od gornje do donje mrtve toke i natrag!) Tek ako bismo promatrali pojedine dijelove krunog procesa, mogla bi se pojaviti potreba za uzimanjem u obzir rada okolinog tlaka. Primjerice, ako raunamo sile u pojedinim dijelovima stroja ili mehanika naprezanja u njima, djelovanje tlaka okolia treba uzeti u obzir!
38
NERAVNOTENE PROMJENE STANJA IDEALNIH PLINOVA U ZATVORENOM I OTVORENOM SUSTAVU TIPINI NERAVNOTENI PROCESI U ZATVORENOM SUSTAVU
Za opis takvih procesa na raspolaganju nam je samo zakon odranja mase za zatvoreni sustav i zakon odranja energije/prvi glavni stavak za zatvoreni sustav u integralnom obliku:
m= m
po kon
(zakon odranja mase); (puni oblik),
Q1 2 = (U 2 U 1 ) + W12 + ( Ep 2 Ep1 ) + ( E k 2 E k1 ) + ( Ei 2 Ei1 ) ,
ili
Q1 2 = (U 2 U 1 ) + W1 2 = m [( u 2 u1 ) + w1 2 ]
(skraeni oblik).
Mijeanje idealnih plinova u posudi zadanog volumena
Imamo li u vrstoj posudi podijeljenoj pregradama nekoliko plinova, pa se pregrade uklone, svaki plin se spontano proiri na cijeli raspoloivi prostor posude, te se nakon nekog vremena stanje u posudi ujednai i ustali. Volumen posude je izvana nametnuti uvjet koji diktira odvijanje procesa! Proces moemo opisati jednadbama:
plin 1 p1 T1 V1 m1 , ( N1 )
plin 2 p2 T2 V2 m2 , ( N2 )
plin i pi Ti Vi mi , ( Ni )
plin k pk Tk Vk mk, ( Nk)
QI - II
plinska mjeavina pM = p"1 + p"2 + p"i +...+ p"k
V = V1 + V2 + ... + Vk = Vi ;
i =1
m = m1 + m2 + mi +...+ mk (N = N1 + N2 + Ni +...+ Nk) V = V1 + V2 + Vi +...+ Vk
zakonom odranja mase:
pM , T
m = m1 + m2 + ... + mk = mi ;
i =1
Mijeanje idealnih plinova u posudi
ako nema kemijskih reakcija, vrijedi i:
N = N 1 + N 2 + ... + N k = N i ;
i =1
Pozor! Bilanca koliina N vrijedi samo ako ne dolazi do kemijskih reakcija izmeu pojedinih plinova!
zakonom odranja energije primijenjenim na plinove sudionike mijeanja ( WI II = 0 !):

QI II = U II U I
( QI II se odnosi na plinove sudionike mijeanja!).
Temperatura mjeavine (vrijedi i s temperaturama u Celzijevim stupnjevima!):
TM =
N 1 C m v1 T1 + ... + N k C m v k Tk + QI II N 1 C m v1 + ... + N k C m v k
QI II + N i C mv i Ti
i =1
N
i =1
QI II + mi cv i Ti
i =1
C mv i
m c
i i =1
vi
Tlak mjeavine odreen je jednadbom stanja:

pM = N Rm TM m RM TM = , V V
39
gdje je Rm opa plinska konstanta, a RM individualna plinska konstanta nastale mjeavine. Ukupni tlak mjeavine zbroj je parcijalnih (sudionikih) tlakova pojedinih sudionika:
k
p M = p1 + p 2 + ... + p k = pi ,
i =1
(Daltonov zakon!)
pi = y i p M = Ni pM . N
koji se raunaju s pomou jednadbe:
Ako prije mijeanja u dvama dijelovima posude ili u vie njih imamo istovrsne plinove, u mjeavini ne moemo razlikovati koja je molekula dola iz kojeg dijela posude, pa svim takvim istovrsnim sudionicima pripada jedan konani parcijalni tlak prema ukupnom molnom udjelu dotinog sudionika u mjeavini!
TIPINI NERAVNOTENI PROCESI U OTVORENOM SUSTAVU
Za opis takvih procesa na raspolaganju nam je samo zakon odranja mase za otvoreni sustav i zakon odranja energije/prvi glavni stavak za otvoreni sustav u integralnom obliku:
q
ul
= qm
izl
(za stacionarne procese!); (puni oblik),
& & & & & & & & 1 2 = H 2 H1 + P1 2 + ( Ek 2 Ek1 ) + ( Ep 2 Ep1 ) + ( Ei 2 Ei1 ) ,
ili
& & 1 2 = H 2 H 1 + P1 2 = q m [( h2 h1 ) + wteh,1 2 ]
(skraeni oblik).
Priguenje bilo kakve tekuine (i idealnog plina)
Proces u kojem radna tvar pri strujanju naie na nepravilno oblikovanu prepreku (suenje i potom naglo proirenje presjeka strujanja), pa iza prepreke dolazi do intenzivnog vrtloenja i trenja. Posljedica je pad tlaka tvari, pa je tlak iza prepreke manji od tlaka ispred nje.
p1 qm
p2 < p1 qm
1
qm p1
2
qm p2 < p1
Priguivanje struje tvari prolaskom kroz nepravilnu prepreku: lijevo mjerna zaslonka (blenda); desno: ventil
Pretpostavke su: injenica je:
1 2 = 0 ;
& & E k 2 E k1 = 0 ;
& & E p 2 E p1 = 0 ;
& (E
i2
& Ei1 ) = 0 ;
P1 2 = 0 (Kroz granicu sustava ne prolazi pomian strojni dio!)
Za takav sluaj prvi glavni stavak daje opi zakon priguivanja koji vrijedi za sve tvari:
& & H 2 = H1
ili
h2 = h1
40
Priguivanje se najjednostavnije prikazuje u h,s-dijagramu. Proces prikazujemo crtkano jer je neravnotean zbog trenja. Za priguivanje idealnog plina dodatno vrijedi:
h
v1
h 2 = h1
p1
1
p2 < p1
v2 >v
1
T2 = T1
Priguivanje idealnog plina moe se prikazati i u p,v- i u T,s-dijagramu (kao crtkana crta), a ni u jednom dijagramu nema rafure (zbog neravnotenosti procesa povrina u dijagramu nema fizikalno znaenje)! Tijek procesa izmeu toaka 1 i 2 ne znamo!
p p1 T1 1 T
s1
s2 > s1
Priguenje neke tvari u h,s-dijagramu
p1
p2
T2 = T1 2
p2
T2 =
T1
v1
v2
v m3/kg
s1
s2 s J/(kg K)
Priguivanje idealnog plina u p,v- i u T,s-dijagramu. Nema ni tehnikog rada ni topline!
Mijeanje dviju ili vie struja idealnih plinova
U neki prostor (mjealite) kroz cijevi dostrujava k plinova koji se bar po neemu razlikuju. Plinovi se spontano (i brzo) izmijeaju i pomijeani izlaze kao mjeavina stanja M. Stanje mjeavine odreeno je protonim masama (koliinama) struja i njihovim ulaznim stanjima, ali i uvjetima procesa (dovoenjem ili odvoenjem toplinskog toka ili izoliranou mjealita) Stijenke mjealita su vrste i kroz njih ne prolazi nikakav pomian dio koji bi u sustav unosio ili iz njega iznosio mehaniku snagu, PIII = 0.
qm,1 (qn,1 ), qV,1 p1 , T 1 , v1 , h1 , s1 1 qm,k (qn,k ) qV,k pi , T i , vi h i , si k
qV,M
qV,i !
I
i
I-II
II
II (qn,M ) I
qm,M qV,M
pM TM vM hM sM
qm,k (qn,k ), qV,k pk , Tk , vk , hk , sk
PI-II = 0
pM pmin,ul !
Mijeanje plinskih struja
41
Ako su jo i dolazne brzine zanemarive ili razmjerno male, plin moe strujati samo u smjeru pada tlaka, dakle, izlazni tlak mjeavine mora biti manji od najmanjeg ulaznog tlaka:
pM pmin,ul !
q m ,M = q m ,1 + q m , 2 + ... + q m ,k = q m ,i ,
i =1 k
q n ,M = q n ,1 + q n , 2 + ... + q n ,k = q n ,i .
i =1
Pozor! Bilanca protonih koliina vrijedi samo ako nema kemijskih reakcija izmeu pojedinih plinova!
Prvi glavni stavak:

& & I II = H II H I ,
ili:
& & H II = H I + I II ,
Konana temperatura mjeavine:
TM =
I II + q n ,i C mp ,i Ti
i =1
(q
k i =1
n ,i
C mp ,i )
I II + q m ,i c p ,i Ti
i =1
(q
k i =1
m ,i
c p ,i )
Protoni volumen mjeavine odreen je zadanim tlakom s pomou jednadbe stanja plina:
qV ,M = q n Rm TM q m RM TM = , pM pM
gdje je Rm opa plinska konstanta, a RM individualna plinska konstanta mjeavine.
Protoni volumen mjeavine nipoto nije zbroj protonih volumena plinova na ulazu!
Protoni volumen mjeavine moe biti razliit to je izlazni tlak nii, protoni je volumen mjeavine vei. Izlazni tlak mjeavine ovisi o tlaku u prostoru u koji mjeavina istrujava (to je izlazni tlani spremnik!) ako ne opisujemo taj prostor, tlak mjeavine moramo zadati kao broj! Naravno da je ukupni izlazni tlak mjeavine prema Daltonovu zakonu zbroj parcijalnih (sudionikih) tlakova sudionika, ali njih moemo raunati tek kad znamo (zadani!) tlak pM :
p M = p1 + p 2 + ... + p k = pi ,
i =1
gdje je:
pi = yi p M =
q n ,i qn
pM .
Ako u vie ulaznih struja imamo istovrsne plinove, svim takvim istovrsnim sudionicima pripada jedan konani parcijalni tlak prema ukupnom molnom udjelu dotinog sudionika u mjeavini!
42
RAUNANJE ENTROPIJE TVARI I NEPOVRATNI PROCESI
Entropija je veliina stanja tvari. Moe se izraziti za ukupnu masu (koliinu) tvari: S (J/K), za ogranienu masu (koliinu) tvari u zatvorenu sustavu, & ili S (W/K), za protonu masu ili protonu koliinu tvari kroz otvoreni sustav.
& Podijelimo li ukupnu entropiju S s masom (ili koliinom) tvari, ili S s protonom masom (ili koliinom) tvari, dobije se specifina entropija dotine tvari: & S S Veza izmeu specifine i molarne entropije s= = J/(kg K), m qm jednostavna je: ili molarna entropija: Sm = M s J/(kmol K), & S S Sm = = J/(kmol K). gdje je M molarna masa dotine tvari. N qn
Budui da je entropija uvedena kroz drugi glavni stavak koji za ravnotene procese glasi: Q = T ( S ) dS , ili
Q1 2 = T ( S ) dS ,
S1
S2
tj. preko diferencijala entropije, njen pravi iznos zapravo ne znamo (nepoznata integracijska konstanta!). Budui da je svaka veliina stanja funkcija ostalih veliina stanja, moemo pisati formalni izraz: s = s ( p, v ) + s 0 , ili: s = s ( p, T ) + s 0 , ili: s = s (T , v) + s 0 . Nepoznavanje integracijske konstante nas u raunima ne smeta, jer emo i tako uvijek raunati samo promjenu entropije!
PROMJENA ENTROPIJE U POSEBNIM SLUAJEVIMA: Bez obzira na vrstu tvari, postoje dva sluaja kad se promjena entropije promatranog tijela moe izraunati jednostavno: 1) Kad tijelo prima ili predaje toplinu, a da pritom ne mijenja svoju temperaturu. Takvo tijelo ima "beskonani toplinski kapacitet". Takvo to moe se dogoditi: - ako tijelo ima doista ogromnu ("beskonanu") masu u odnosu na (tehnike) procese primjerice, okoli (atmosferski zrak, rijeke, mora) - razmjerno mala toplina izmijenjena u tijeku procesa ne moe primjetno promijeniti temperaturu takvog tijela; - kad "ista" tvar (sastavljena od istovrsnih estica) mijenja agregatno stanje pri stalnom tlaku - priroda same tvari diktira da i temperatura pritom ostaje konstantna. ista tvar pri promjeni agregatnog stanja ima beskonani specifini toplinski kapacitet cp ; - ako se nainom voenja procesa pobrinemo da temperatura nekog sudionika ostane konstantna - primjerice, kod izotermne promjene stanja brzina (dinamika) izmjene topline mora biti posebno usklaena s pomakom stapa i brzinom izmjene rada. U tim se sluajevima promjena ukupne entropije promatranog tijela moe raunati kao: Q & & S 2 S1 = 1 2 (J/K) ili (W/K), S 2 S1 = 1 2 T T a promjena specifine (ili molarne) entropije tog tijela s pomou izraza: Q Q J J ili . s 2 s1 = 1 2 = 1 2 S m , 2 S m ,1 = 1 2 = 1 2 m T q m T kg K N T q n T kmol K (Treba paziti na predznak topline - ona je pozitivna, ako tijelo iju promjenu entropije raunamo prima toplinu, a negativna, ako je predaje!)
43
2) Ako promatrano tijelo izmjenjuje toplinu i mijenja temperaturu (dakle, ima konaan i konstantan toplinski kapacitet!) u ravnotenu procesu, dobije se promjena entropije toga tijela za zatvoreni sustav iz izraza dQ = m c x dT = N C mx dT = T dS :
S 2 S1 = ( m c x ) ln
T Q T T2 = ( N C mx ) ln 2 = 1 2 ln 2 T1 T2 T1 T1 T1
(J/K),
& ili iz izraza d = q m c x dT = q n C mx dT = T dS za otvoreni sustav:
T T T & & S 2 S1 = ( q m c x ) ln 2 = ( q n C mx ) ln 2 = 1 2 ln 2 T1 T1 T2 T1 T1
(W/K),
pa je za raun dovoljno znati ukupni toplinski kapacitet toga tijela (umnoak!): ( qm c x ) = ( qn C mx ) = 12 . ( m c x ) = ( N C mx ) = Q12 , ili T2 T1 T2 T1 Za takve se procese, ako znamo poetnu temperaturu T1 i konanu temperaturu T2 tijela, moe jednostavno izraunati tzv. "srednja temperatura dovoenja (ili odvoenja) topline" tom tijelu: 1 2 Q1 2 T T T T ili = 2 1, Tm,1 2 = = 2 1 Tm,1 2 = & S & T T S 2 S1 S2 1 ln 2 ln 2 T1 T1 a da ne moramo uope znati toplinski kapacitet toga tijela!
PROMJENA ENTROPIJE IDEALIZIRANIH TVARI Kod idealiziranih tvari postoje jednostavne analitike veze izmeu pojedinih veliina stanja, pa se i promjena entropije moe raunati s pomou jednostavnih jednadbi.
IDEALNO NESTLAIVE TVARI (KAPLJEVINE I KRUTINE): Na njihovo toplinsko stanje utjee samo temperatura, a zbog nestlaivosti imaju i samo jedan specifini ili molarni toplinski kapacitet, pa je njihova promjena entropije: T T s 2 s1 = c ln 2 J/(kg K), ili J/(kmol K). S m, 2 S m,1 = C m ln 2 T1 T1 IDEALNI PLINOVI Za idealne plinove se promjena specifine entropije idealnoga plina u bilo kakvome procesu moe raunati s pomou bilo koje od ovih triju formula: T p s 2 s1 = c p ln 2 R ln 2 J/(kg K), Analogne su formule za promjenu T1 p1 molarne entropije idealnog plina v T izraene su s pomou molarnih ili: J/(kg K), s 2 s1 = cv ln 2 + R ln 2 v1 T1 toplinskih kapaciteta i ope plinske konstante! v p ili: s 2 s1 = cv ln 2 + c p ln 2 J/(kg K). v1 p1 SPECIJALNO, ako je promjena stanja od "1" do "2" politropa s poznatim eksponentom n (i politropskim specifinim toplinskim kapacitetom cn ), uz gornje tri, postoji i kraa formula:
s 2 s1 = c n ln T2 T1
J/(kg K).
U sve gornje izraze za idealne plinove mogu se, ako treba, uvrstiti srednji specifini ili molarni toplinski kapaciteti u zadanom rasponu temperatura.
44
Sve gore napisane jednadbe za izraunavanje promjene entropije odnose se na pojedino tijelo (tvar). Kao takva, entropija je veliina stanja promatranog tijela, to znai da njena promjena ne ovisi o tome kako je promatrano tijelo dolo iz stanja "1" u stanje "2"!! Tek u sklopu promjene entropije izoliranog sustava (to je spomenuto u nastavku) entropija poprima puno znaenje u smislu drugog glavnog stavka i postaje indikacija kvalitete procesa!
ENTROPIJA IZOLIRANOG SUSTAVA
Izolirani sustav definiran je kao sustav koji obuhvaa (sadri) SVE sudionike nekog procesa (osim radne tvari tu mogu biti i toplinski spremnici potrebni za odvijanje procesa i slino). U svakom se pojedinom konkretnom sluaju treba vrlo paljivo provjeriti to sve sudjeluje u procesu ne smije se niti izostaviti bilo koji od sudionika, a niti fiktivno u raun ukljuiti neto to zapravo u procesu ne sudjeluje! Prirast (promjena) entropije izoliranog sustava definiran je kao zbroj promjena entropije svih sudionika:
(S i.s. ) = S i
i =1
SVI
J/K
(za zatvorene sustave), ili
(S& ) = S&
SVI
i =1
i.s.
W/K
(za otvorene sustave).
Prema drugom glavnom stavku promjena entropije izoliranog sustava ne moe biti negativna! Ako bi promatrani proces bio povratan, ta bi promjena entropije bila jednaka nuli, to bi znailo da je entropija izoliranog sustava ostala ista, a u svim ostalim sluajevima (nepovratni procesi) entropija izoliranog sustava moe samo rasti!
GUBITAK RADA (ILI SNAGE) ZBOG NEPOVRATNOSTI
Veliina kojom se mjeri degradacija energije u procesima. Slui za procjenu kakvoe procesa. Vezana je uz definiciju izoliranog sustava i iskazuje za koliko manje rada (snage) daje, ili za koliko vie rada (snage) troi neki proces u odnosu na teorijski najbolji (povratni) proces koji bi se odvijao u istom izoliranom sustavu! Ta razlika - manjak dobivenog rada (snage) ili viak utroenog rada (snage) - nalazi se u okoliu (stalne temperature Tok ) kao viak topline, koja je dalje beskorisna za dobivanje rada! Viak topline u okoliu moe nastati ili tako da se u procesu okoliu preda previe topline, ili da se iz okolia uzme premalo topline! Zbog pojmovne slinosti definicija za otvoreni i za zatvoreni sustav, izrazi su napisani usporedo (indeks "pov" odnosi se na povratni, a "nep" na nepovratni proces): ZATVORENI SUSTAV W = Wpov Wnep
W = (Qok )nep (Qok )pov W = Tok (S i.s. )nep
OTVORENI SUSTAV P = Ppov Pnep

P = ( ok )nep ( ok )pov
& P = Tok S i.s.
nep
Veliine W i P po definiciji su pozitivne, to znai da je u gornjim razlikama minuend uvijek vei od suptrahenda! Isto tako, prirast entropije izoliranog sustava uvijek je pozitivan! Iako vrijede sve tri vrste jednadbi, one s prirastom entropije izoliranog sustava obino su najjednostavnije za koritenje, jer se prirast entropije izoliranog sustava najlake i rutinski rauna, a ne trae niti poznavanje "povratnog" procesa u istim uvjetima!
45
TIPINI NEPOVRATNI PROCESI U ZATVORENOM SUSTAVU Izmjena topline izmeu dvaju tijela razliitih temperatura Eksterno nepovratan proces, postoji i kad svako tijelo za sebe prolazi ravnotenu promjenu stanja (bez trenja). Neka tijelo A ima viu temperaturu od tijela B (TA > TB). Topline su jednake, ali suprotnog predznaka: QA = QB i | QA | = | QB | = | Q |
Za svako se tijelo njegova promjena entropije rauna sukladno gore nabrojanim formulama, ovisno o vrsti tvari i o vrsti promjene stanja koju svako tijelo prolazi: - ako su temperature tijela A i/ili B konstantne:
( S II S I )A
QA Q = <0 TA TA
TB = Q TB >0
J/K,
TA > TB
|Q|
TB
( S II S I )B = QB
-
J/K,
SA
SB
ako se temperature tijela A i/ili B mijenjaju tako da vrijede izrazi: QA = mA c A (TA,II TA,I ) za tijelo A QB = mB cB (TB,II TB,I ) za tijelo B:
W = 0! Q = 0!
Izmjena topline izmeu dvaju tijela izolirani sustav ima samo dva sudionika!
i/ili:
( S II S I )A
= mA c A ln
TA,II TA,I TB,II TB,I
= =
TA,II Q TA,II QA ln = ln TA,II TA,I TA,I TA,II TA,I TA,I TB,II + Q TB,II QB ln = ln TB,II TB,I TB,I TB,II TB,I TB,I
J/K; J/K.
( S II S I )B = mB cB ln
Prirast entropije izoliranog sustava i gubitak rada zbog nepovratnosti su:
(S i.s. )nep = ( S II S I )A + ( S II S I )B ;
W = Tok (S i.s. )nep .
Mijeanje idealnih plinova u posudi zadanog volumena
Proces se rjeava sukladno postupku prikazanom u poglavlju Neravnotene promjene stanja idealnih plinova. Prvo se iz zadanih podataka za svaki plin prije mijeanja (slika!), te s iznosom eventualno izmijenjene topline QIII , izraunaju konana temperatura TM i konani tlak mjeavine pM . Potom se iz molnih udjela pojedinih sudionika izraunaju parcijalni tlakovi svakog od njih:
pi = y i p M = Ni pM . N
plin 1 p1 T1 V1 m1 , ( N1 )
plin 2 p2 T2 V2 m2 , ( N2 )
plin i pi Ti Vi mi , ( Ni )
plin k pk Tk Vk mk, ( Nk)
QI - II
plinska mjeavina pM = p"1 + p"2 + p"i +...+ p"k
m = m1 + m2 + mi +...+ mk (N = N1 + N2 + Ni +...+ Nk) V = V1 + V2 + Vi +...+ Vk
pM , T
Ako prije mijeanja u dvama dijelovima posude ili u vie njih imamo istovrsne plinove, u mjeavini ne moemo razlikovati koja je molekula dola iz kojeg dijela posude, pa svim takvim istovrsnim sudionicima pripada jedan konani parcijalni tlak prema ukupnom molnom udjelu dotinog sudionika u mjeavini!
46
Promjena entropije svakog sudionika rauna se s pomou formula:
(S II S I )i
ili:
p T = N i C mp ln M Rm ln i = mi Ti pi T V = N i C mv ln M + Rm ln Ti Vi = mi
p T c p ln M R ln i Ti pi T V cv ln M + R ln Ti Vi
J/K,
(S II S I )i
J/K.
Ako mijeanje tee s izmjenom topline, promjena entropije toplinskog spremnika ovisi o tome mijenja li se spremniku temperatura ili ne: ako je temperatura toplinskog spremnika za vrijeme izmjene topline konstantna, onda: ( S II S I )TS = QTS = QIII J/K, TTS TTS ako se mijenja tako da vrijedi QTS = mTS cTS dTTS i QTS = mTS cTS (TTS, II TTS, I ) = QI II :
( S II S I )TS = mTS cTS ln
TTS, II TTS, I
k
TTS, II TTS, II QTS QI II ln ln = TTS, II TTS, I TTS, I TTS, II TTS, I TTS, I
J/K.
Prirast entropije izoliranog sustava i gubitak rada zbog nepovratnosti su:
( S i.s. )nep = ( S II S I )TS + ( S II S I )i ;

i =1
W = Tok ( S i.s. )nep .
TIPINI NEPOVRATNI PROCESI U OTVORENOM SUSTAVU Izmjena topline izmeu dviju struja tvari razliitih temperatura
Neka struja A ima viu temperaturu od struje B (TA > TB). Toplinski tokovi su po iznosu jednaki, ali su suprotnog predznaka: B = A. Za svaku se struju njezina promjena entropije rauna ovisno o vrsti i ponaanju tvari, te o vrsti promjene stanja koju svaka struja prolazi: - ako su temperature struja konstantne:
qm A
TA,I
Sustav "A"
qm A
TA ,II
B = A
qmB
TB,I
Sustav "B"
qmB
TB,II
(S&
(S&
II
& SI
& SI
)
)
= =
A
TA
= =
TA
<0
W/K,
>0 W/K; TB TB ako se mijenjaju tako da vrijedi: A = q mA c A (TA,II TA,I ) i/ili B = q mB c B (TB,II TB,I ) :
II B
Izmjena topline izmeu dviju struja tvari izolirani sustav ima samo dva sudionika!
(S&
II
& SI
= q mA c A ln = q mB c B ln
TA,II TA,I TB,II TB,I
= =
A
TA,II TA,I
ln ln
TA,II TA,I TB,I
= =
TA,II TA,I + TB,II TB,I
ln ln
TA,II TA,I
W/K; W/K.
(S&
II
& SI
B
TB,II TB,I
TB,II
TB,II TB,I
Prirast entropije izoliranog sustava i gubitak snage zbog nepovratnosti su:
(S& )
i.s. nep
& & = S II S I
) + (S&
A
II
& SI
& P = Tok S i.s.
nep
47
Priguivanje bilo kakve tekuine (i idealnog plina)
Proces u kojem radna tvar pri strujanju naie na nepravilno oblikovanu prepreku (suenje i potom naglo proirenje presjeka strujanja), pa iza prepreke dolazi do intenzivnog vrtloenja i trenja. Posljedica je pad tlaka tvari, pa je tlak iza prepreke manji od tlaka ispred nje.
p1 qm
p2 < p1 qm
1
qm p1
2
qm p2 < p1
Priguivanje struje tvari prolaskom kroz nepravilnu prepreku: lijevo mjerna zaslonka (blenda); desno: ventil
Pretpostavke su: injenica je:
1 2 = 0 ;
& & E k 2 E k1 = 0 ;
& & E p 2 E p1 = 0 ;
& (E
i2
& Ei1 = 0 ;
P1 2 = 0 (Kroz granicu sustava ne prolazi pomian strojni dio!)

h
v1
Za takav sluaj prvi glavni stavak daje opi zakon priguivanja koji vrijedi za sve tvari:
& & H 2 = H1
ili
h2 = h1
h2 = h 1
p1
1
p2 < p1
v2 >v
1
Priguivanje se najjednostavnije prikazuje u h,s-dijagramu. Proces prikazujemo crtkano jer je neravnotean! Promjena entropije tvari koja se priguuje moe se oitati iz h,s-dijagrama ili iz tablica dotine tvari Za priguivanje idealnog plina dodatno vrijedi:
s1
s2 > s1
T2 = T1
Priguenje neke tvari u h,s-dijagramu
Zbog toga se za idealni plin promjena entropije plina (ujedno i izoliranog sustava, jer je plin koji se priguuje jedini sudionik procesa!) moe jednostavno izraunati:
p & & S 2 S1 = q n Rm ln 2 = q m p1 p R ln 2 p1
W/K.
Prirast entropije izoliranog sustava i gubitak snage zbog nepovratnosti priguivanja su:
(S& )
i.s. nep
& & = S 2 S1 ;
& P = Tok S i.s.
nep
Zbog pretpostavke 1 2 = 0 priguivanje je adijabatski proces, ali zbog neravnotenog tijeka nije izentropski priguivanje je izraziti primjer neravnotene adijabate!
48
Mijeanje dviju ili vie struja idealnih plinova
Proces se rjeava s pomou prvoga glavnog stavka prema postupku prikazanom u poglavlju Neravnotene promjene stanja idealnih plinova. Prvo se iz zadanih podataka za svaki plin prije mijeanja (slika!), te s iznosom eventualno izmijenjenog toplinskog toka III , izrauna konana temperatura TM . Potom se iz molnih udjela pojedinih sudionika izraunaju parcijalni tlakovi svakog od njih: pi = yi p M = q n ,i qn pM .
qm,1 (qn,1 ), qV,1 p1 , T 1 , v1 , h1 , s1 1 qm,k (qn,k ) qV,k pi , T i , vi h i , si k
qV,M
qV,i !
I
i
I-II
II
II (qn,M ) I
qm,M qV,M
pM TM vM hM sM
qm,k (qn,k ), qV,k pk , T k , vk , hk , sk
PI-II = 0
pM pmin,ul !
Mijeanje plinskih struja
Ako u vie ulaznih struja imamo istovrsne plinove, svim takvim istovrsnim sudionicima pripada jedan konani parcijalni tlak prema ukupnom molnom udjelu dotinog sudionika u mjeavini!
Izlazni tlak mjeavine ovisi o tlaku u prostoru u koji mjeavina istrujava ako ne opisujemo taj prostor, tlak mjeavine moramo zadati kao broj! Promjena entropije svakog sudionika rauna se s pomou formule:
(S&
II
& SI
p T = q n ,i C mp ln M Rm ln i = q m ,i Ti pi
p T c p ln M R ln i Ti pi
W/K.
Ako se za vrijeme mijeanja izmjenjuje toplinski tok III , promjena entropije toplinskog spremnika ovisi o tome mijenja li se spremniku temperatura ili ne: ako je temperatura toplinskog spremnika za vrijeme izmjene toplinskog toka konstantna:
( S&
-
II
& SI
TS
TS
TTS
I II TTS
W/K,
a ako se mijenja tako da vrijedi TS = q m ,TS cTS dTTS i ( I II )TS = q m,TS cTS (TTS, II TTS, I ) :
( S&
II
& SI
TS
= q m ,TS cTS ln
TTS, II TTS, I
k
( III )TS
TTS, II TTS, I
ln
TTS, II TTS, I
TTS, II I II ln TTS, II TTS, I TTS, I
W/K.
Prirast entropije izoliranog sustava i gubitak snage zbog nepovratnosti su:
(S& )
i.s. nep
& & = S II S I
TS
& & + S II S I i ;
i =1
& P = Tok S i.s.
nep
49
REALNE TVARI U okviru kolegija Uvod u termodinamiku bavimo se tzv. "istim" ili "jednostavnim" tvarima, sastavljenim od jednovrsnih atoma ili molekula (iznimka su smjese idealnih plinova, ije ponaanje je tako jednostavno, da ne trai posebnu pozornost). Naelno, svaka se ista tvar moe pojaviti u tri agregatna stanja vrstom, kapljevitom ili plinovitom (parovitom), a u kojem e se (stabilnom) obliku pojaviti, ovisi o tlaku i temperaturi dotinog stanja, kako to odreuje njen dijagram fazne ravnotee ("linije napetosti"). Trima gore spomenutim agregatnim stanjima pK p K pripadaju neka izrazita obiljeja: ostale tvari - krutine i kapljevine su vrlo malo stlaive; voda - plinovi (pare) imaju malu gustou, ire se pothlaena koliko im to doputa stijenka koja ih okrukapljevina ps ( ) uje, a volumen im se moe mijenjati u vrlo irokim granicama. Da bismo olakali raunske postupke, krutine i kapljevine smatramo idealno nestlaivima, a za plinove pretpostavljamo da se ponaaju kao pTr pregrijana para idealni plinovi, tj. da slijede pojednostavnjene Tr zakone idealnih plinova. Tako smo postupali u dosadanjem dijelu gradiva, ali te pretpostav ke ne vrijede za kapljevine u blizini kritine Tr K toke K, a za plinove u blizini linije napetosti kapljevina-para (spojnica toaka Tr i K)! Slika 1 Dijagram fazne ravnotee za istu tvar Osim toga, pri pretvorbama agregatnih stanja tvar je heterogena, to takoer treba uzeti u obzir! Zato se, ako tvar u tijeku procesa dolazi u neka od tih podruja, raunski postupci moraju prilagoditi tim injenicama.
pothlaena krutina (para)
"IDEALNE" TVARI Jedna od osnovnih jednadbi koja opisuje ponaanje tvari je tzv. "termika jednadba stanja", veza izmeu tlaka, temperature i specifinog (ili molnog) volumena, f(p, v, T) = 0. Za idealne plinove ona je jednostavna: p v = R T , kao i za idealno nestlaive tvari: v = konst. v ( p, T ). "REALNI" PLINOVI Ako je tvar u promatranom procesu trajno u plinovitom stanju, ali joj stanje dolazi u blizinu linije napetosti (obino pri viim tlakovima i niim temperaturama, tj. pri veim gustoama), umjesto termike jednadbe stanja idealnog plina ( p v = R T ) moemo se posluiti nekom od preciznijih, ali za uporabu bitno sloenijih jednadbi stanja (van der Waals, Redlich-Kwong, Benedict-Webb-Rubin, "virijalna" j.s. i slino). Ve i eksplicitno izraavanje jedne od veliina stanja (v, p, ili T) kao funkcije drugih dviju iz tih je jednadbi teko, gdjekad i nemogue, a traenje potrebnih parcijalnih derivacija za uvrtavanje u jednadbe za unutarnju energiju, entalpiju ili entropiju obino je jo sloenije. Zato esto pribjegavamo oitavanju potrebnih vrijednosti veliina stanja kao gotovih brojeva iz tablica ili dijagrama za tzv. pregrijanu paru. Takve tablice su dosta opsene, jer za to vei broj vrijednosti tlaka i temperatura (radi to tonije interpolacije) treba navesti niz ostalih veliina stanja. U proraunima mnogih procesa, poglavito ako se u tijeku procesa mijenja agregatno stanje tvari, umjesto kompliciranih jednadbi koje povezuju razliite veliine stanja, jednostavnije je posluiti se (izmjerenim) brojanim vrijednostima, koje se mogu nai u raznim tablicama ili dijagramima.
(plin)
50
"REALNE" TVARI U PODRUJU PROMJENE AGREGATNOGA STANJA
Promjena agregatnog stanja iste tvari odvija se sukladno dijagramu fazne ravnotee, slika 1. U tijeku promjene agregatnog stanja tvar je heterogena, tj. istodobno su u dodiru dvije faze, tzv. vrela kapljevina i suhozasiena para. Ako proces tee ravnoteno, te dvije faze imaju isti tlak i istu temperaturu, ali im se sve ostale veliine stanja (specifini volumen, specifina unutarnja energija, entalpija, entropija) razlikuju. Zbog veze izmeu tlaka i temperature pri promjeni agregatnog stanja, prikazane linijom napetosti, jednim od ta dva podatka (p ili T) odreen je odmah i drugi (T ili p) i ne smiju se proizvoljno zadati obadva! Svojstvo je heterogenih smjesa da je svaka njihova veliina stanja prosjek dotine veliine stanja jedne i druge faze, ovisno o udjelu svake od njih. Oznaimo li sve veliine koje se odnose na vrelu kapljevinu jednom crticom (' ), a one koje se odnose na suhozasienu paru dvjema crticama (" ), maseni udio suhozasiene pare u smjesi vrele kapljevine i suhozasiene pare ("mokroj pari"), tzv. sadraj pare definiran je izrazom: kg szp m x= (kilograma suhozasiene pare po kilogramu mokre pare) m + m kg mp i s pomou njega mogu se izraziti sve veliine stanja mokre pare: v = v + x (v v ) m3/kg, Veliine stanja mokre pare su h = h + x (h h) J/kg ili kJ/kg, prosjek veliina stanja vrele kapljevine i suhozasiene pare! s = s + x (s s ) J/(kg K) ili kJ/(kg K),
u = u + x (u u )
J/kg ili kJ/kg,
(ali i: u = h p v )!
Od veliina stanja tvari kojima se najee sluimo u proraunima, uz tlak i temperaturu jo su specifini volumen v, specifina entalpija h, specifina entropija s i sve njih treba navesti kao brojane vrijednosti u tablicama ili dijagramima. Specifina unutarnja energija se obino ne navodi jer zauzima prostor, a nije nuna, budui da se njen iznos moe izraunati iz definicijske jednadbe (u = h p v). Pri oitavanju podataka iz tablica posebnu pozornost treba posvetiti integracijskim konstantama za veliine stanja u , h i s! Naravno, unutar jednog izvora podataka integracijska je konstanta za svaku vrstu veliine stanja ista, a je li ona ista i u nekom drugom izvoru podataka, najlake se provjeri tako da se nae jedno toplinsko stanje koje je sadrano u oba izvora i u njima se usporedi iznos svake veliine stanja ako su brojevi isti, konstante su iste, a ako se razlikuju, svaka brojana vrijednost je u jednom izvoru vea ili manja od odgovarajue vrijednosti u drugom izvoru za isti iznos!
Toplina isparivanja r po definiciji je toplina koju treba pri stalnom tlaku (i temperaturi!) dovesti jednom kilogramu vrele kepljevine da bi se potpuno ispario u suhozasienu paru. Moe se izraziti na vie naina, uzimajui u obzir stalnost tlaka ili stalnost temperature: r = h h = u u + p (v v ) = T (s s ) . Clapeyron-Clausiusova jednadba povezuje toplinu isparivanja r na nekoj temperaturi T, s termikim veliinama stanja ( v", v', p i T ) : dp r = T (v v ) dT i u njoj je sadrana derivacija linije napetosti (slika 1), dp/dT. Clapeyron-Clausiusova se jednadba moe primijeniti i na ostale promjene agregatnog stanja koje takoer teku u skladu s linijom napetosti, ali treba zamijeniti lanove r (toplina potrebna za dotinu pretvorbu agregatnog stanja), v" (konani volumen tvari) i v' (poetni volumen tvari). Linija napetosti led-voda nagnuta je ulijevo, jer (iznimno kod H2O!) krutina ima vei volumen od kapljevine.
51
Zbog jednostavnosti, potrebne veliine stanja svih tvari za koje ne vrijede jednostavni idealizirani zakoni oitavaju se kao brojane vrijednosti iz tablica ili dijagrama. Time se izbjegava uporaba obino vrlo sloenih analitikih izraza kojima se aproksimiraju veze izmeu pojedinih veliina stanja takvih tvari. Naalost, to znai da za dotinu tvar moramo imati na raspolaganju takve tablice ili dijagrame. Naputci koji slijede odnose se prvenstveno na "vodu" (H2O), jer je ona najea realna tvar i na ispitu, iako se oni naelno (uz pretpostavljenu dostupnost tablica ili dijagrama) mogu primijeniti i na bilo koju tvar ije se stanje u procesu nalazi blizu promjene agregatnoga stanja. Budui da se esto moramo sluiti razliitim izvorima podataka za istu tvar (dvjema tablicama ili tablicama i dijagramom i sl.), svakako prije prve uporabe takvih izvora treba provjeriti sve integracijske konstante koritene u njima. Najjednostavnije je sluiti se tablicama/dijagramima u kojima su integracijske konstante iste! Najpraktinije je potrebne veliine stanja ( v, h, s ) oitavati iz sljedeih izvora: - za vrelu kapljevinu i suhozasienu paru iz "Tablica za vrelu kapljevinu i suhozasienu paru" (Toplinske tablice FSB Zagreb; Kraut, Ranjevi, Inenjerski prirunik). Obino se navode usporedo dvije tablice u jednoj su podaci poredani prema (zaokruenim) vrijednostima tlaka, a u drugoj prema temperaturi; - za mokru paru raunaju se iz podataka za vrelu kapljevinu i suhozasienu paru. Neki se podaci mogu i oitati iz Mollierovog h,s-dijagrama (u uokvirenom podruju na slici 2); - za pregrijanu paru postoje tablice (Toplinske tablice FSB Zagreb; Kraut, Ranjevi, Inenjerski prirunik), ali su vrlo opsene, jer za velik broj zaokruenih vrijednosti tlaka treba navesti po tri podatka ( v, h, s ) za niz zaokruenih vrijednosti temperatura. Meuvrijednosti se odreuju inter-polacijom, koja je zamrena, ako se mora provesti i po tlaku i po temperaturi. U tom se podruju veliine stanja lake oitavaju iz Mollierovog h,s-dijagrama. Osim opsenosti, mana tablica je i oteano praenje procesa u njima primjerice, izentropa je u h,s-dijagramu okomica i vrlo se lako na njoj oitavaju sve potrebne veliine stanja, dok bi se u tablicama za odreivanje istih podataka moralo provesti niz viestrukih interpolacija!
T (K)
vrela kapljevina
x= 0
h (kJ/kg) pre gri jan ap ara

suhozasiena para
Postoje i tablice za pregrijanu paru i pothlaenu kapljevinu (Kraut, Ranjevi, Inenjerski prirunik)
pregrijana para
x=1
po ka thla plj e ev na ina
K
x= 0
mokra para u Mollierovom h,sdijagramu u mjerilu obuhvaen je ovaj dio
mokra para
1
veliine stanja vrele kapljevine i suhozasiene pare oitavaju se iz Toplinskih tablica, a za mokru paru raunaju se kao njihov prosjek
s kJ/(kg K)
po th la e na
ka pl je vin a
x=
s kJ/(kg K)
Slika 2 T,s-dijagram i h,s-dijagram za istu tvar
za pothlaenu kapljevinu takoer postoje tablice redovito se uklapaju u tablice za pregrijanu paru i to tako da se, za svaki tlak, za nie temperature navode veliine stanja pothlaene kapljevine, a za vie temperature veliine stanja pregrijane pare. Dijeli ih crta koja simbolizira stanje zasienosti tvari (vrela kapljevina, mokra para i suhozasiena para)
52
za dotini tlak. Nemamo li pri ruci takve tablice, veliine stanja pothlaene kapljevine moemo odrediti na jedan od sljedeih naina: - koristei se praktikom nestlaivou kapljevine, moemo zanemariti utjecaj tlaka i umjesto veliina stanja pothlaene kapljevine tlaka p i temperature T oitati veliine stanja vrele kapljevine iste temperature T , bez obzira to ona ima nii tlak, p'(T) < p ! - sluei se izravno (jednostavnim) jednadbama za nestlaivu kapljevinu: T s = c w ln + s 0 , h = c w ( 0 ) + h0 = c w (T T0 ) + h0 i T0 pri emu treba integracijske konstante h0 i s0 uskladiti s drugim izvorima podataka kojima se sluimo u dotinom raunu! Primjerice, za vodu (H2O) svi gore spomenuti izvori podataka imaju odabrane praktiki jednake integracijske konstante: h0 = 0 J/kg i s 0 = 0 J/(kg K) za kapljevitu vodu pri 0 = 0 C ( T0 = 273,15 K ) ili: u 0 = 0 J/kg i s 0 = 0 J/(kg K) , (a onda je i h0 0 J/kg ) za kapljevitu vodu u trojnoj toki: Tr = +0,01 C ( TTr = 273,16 K ) Potekoa u primjeni gornjih dvaju izraza je nesigurnost u izboru brojane vrijednosti za cw . Ako specifina entalpija i entropija pothlaene kapljevine izraunate s pomou gornjih izraza ulaze u razliku s odgovarajuim veliinama stanja pare, njihova je brojana vrijednost razmjerno mala u odnosu na te druge brojeve i mogua netonost izbora cw nije bitna, pa se zbog jednostavnosti moe uzeti cw = 4,187 kJ/(kg K).
PROCESI S "PAROM" KAO RADNOM TVARI

I s "parom" kao radnom tvari mogu se provoditi razliiti procesi. Svi opi zakoni vrijede i dalje, ali se za raun potrebne veliine stanja moraju oitavati iz dijagrama ili tablica. Zbog heterogenosti tvari u tijeku promjene agregatnoga stanja, raunska obrada procesa koji bar dijelom ulaze u to podruje ipak je malo oteana. I kod "pare" su mogui ravnoteni i neravnoteni procesi. Ravnoteni su oni procesi kod kojih su u tijeku procesa ispunjena tri ravnotena uvjeta. I kad je tvar u heterogenu stanju, obje faze moraju imati u svakom trenutku isti tlak i istu temperaturu u svim dijelovima promatranog volumena! (Ostale se veliine stanja razlikuju!). Ako heterogena tvar ispunjava te uvjete, za raun je svejedno je li kapljevina rasprena u pari ili je vidljivo odijeljena od nje! Od jednostavnijih, a vanijih procesa susreemo se sa sljedeima:
PROCESI U ZATVORENOM SUSTAVU Kod procesa u zatvorenom sustavu prouavamo uglavnom ravnotene procese. U svim je procesima pretpostavljeno da je zadano poetno stanje tvari i jedan podatak koji jednoznano odreuje zavretak procesa. Izobarni proces ( p = konst.), Slika 3 Proces u kojem je izvana nametnuta stalnost tlaka primjerice, tvar u cilindru koji je zatvoren stapom optereenim utegom stalne teine. Pri dovoenju topline volumen tvari raste (irenje, ekspanzija), a pri odvoenju topline volumen se smanjuje (kompresija).
Sve se veliine stanja oitavaju za isti tlak. Izmijenjena toplina i rad irenja pare raunaju se prema jednadbama: Q12 = U 2 U 1 + W1 2 = U 2 U 1 + p (V2 V1 ) = m [ u 2 u1 + p (v 2 v1 )] = m ( h2 h1 ) ;
W1 2 = p (V2 V1 ) = m p ( v 2 v1 ) .
53
Izotermni proces ( T = konst.) , Slika 3 Proces u kojem je izvana (uvjetima izmjene topline) nametnuta stalnost temperature.
Sve se veliine stanja oitavaju za istu temperaturu. Izmijenjena toplina i rad irenja/stlaivanja pare raunaju se prema jednadbama: Q12 = T ( S 2 S1 ) = m T ( s 2 s1 ) i W1 2 = Q1 2 (U 2 U 1 ) ,
pa je: W1 2 = m [T ( s 2 s1 ) ( u 2 u1 )] = m [T ( s 2 s1 ) ( h2 h1 ) + ( p 2 v 2 p1 v1 )]
Izobarno-izotermni proces ( p = konst. i T = konst.) , Slika 3 Ako cijeli proces tee u heterogenom podruju pretvorbe agregatnog stanja, nametanje jedne veliine stanja (tlaka ili temperature) kao stalne vrijednosti, zbog ponaanja tvari odmah znai da je i druga veliina takoer stalna! U takvom sluaju za raunanje izmijenjene topline i rada vrijede i formule napisane za stalan tlak i one za stalnu temperaturu! Zbog 0 x1 1 i 0 x 2 1 , gornje se izvorne formule mogu dodatno preraditi u jednostavnije oblike:
W1 2 = m p ( x 2 x1 ) ( v v ) .
p (bar) 1T TK K
0 x=
Q1 2 = m ( x 2 x1 ) ( h h ) = m T ( x 2 x1 ) ( s s ) ;
izobarno-izotermni proces 1 - 2 izobarni proces 1p - 2p izotermni proces 1T - 2T
T (K)
x= 0
T2p 2p
p2T
1p
p, T(p)
2p 2 2T T1p 1p
1T
1T
1 T, p(T)
2T
x= 1
g'
w1-2
g' v1 v2
x=
q1-2
1
g"
g" s2 s [kJ/(kg K)]
v (m3/kg)
s1
Slika 3 Izobarni, izotermni i izobarno-izotermni proces u p,v- i T,s-dijagramu
Q1 2 = U 2 U 1 = m ( u 2 u1 ) = m [ h2 h1 v ( p 2 p1 )] . Sva su stanja u toj promjeni stanja povezana jednadbom v 2 = v1 = v = V / m = konst. , pa ako su obje toke u podruju mokre pare, poetni i konani sadraj pare su: v v v v1 v v 2 v1 v 2 v v2 i = , x1 = 1 1 = x2 = 2 = v1 v1 v1 v1 v 2 v 2 v 2 v 2 v 2 v 2 pri emu se vrijednosti v1 i v1 oitavaju za tlak p1 , a v i v 2 za tlak p2 . 2
Izohorni proces ( v = konst.) , Slika 4 Proces u kojem je stalna masa tvari m zatvorena u posudi stalnog volumena V. Dovoenjem topline tlak u posudi raste, a odvoenjem topline tlak pada. Rada zbog promjene volumena tvari nema, W12 = 0 , a za izmijenjenu toplinu vrijedi izraz:
Ako je u posudi puno kapljevine i malo pare (v < vK), dovoenjem topline mali dio kapljevine isparava, ali se ostatak (vei dio) iri. Na dosta visokoj temperaturi kapljevina bi se proirila na cijeli volumen. Daljnjim dovoenjem topline dolo bi do naglog i velikog porasta tlaka!
54
Ako je v > vK (malo kapljevine i puno pare), dovoenjem topline kapljevina isparava, pa moe i nestati. Daljnjim pregrijavanjem pare tlak bi i dalje rastao (p3' > p2'), ali umjereno.
p TK (bar) T3 K p3 3 T3 p2
x=0
T (K) T3
T
K
3 2
K p3'
v3' = v1' 3'
p3' p2'
x=
2' 1 p1 1'
vK
p3' p2'
3'
T
3
p2'
2'
x=
1 g'
x= 1
1'
q1'-2'
g"
3
vK g' v1 < v K
q2'-3'
s2' p2' 2'
p2
'
g"
v1' > vK
v (m /kg)
s1'
s3' s [kJ/(kg K)]
Slika 4 Izohorni proces u p,v- i T,s-dijagramu
Izentropski (ravnoteni adijabatski) proces ( s = konst., q12 = 0 ) , Slika 5 Za sve toke vrijedi uvjet s 2 = s1 = s = konst. Ako su toke u podruju mokre pare, vrijedi: s s 2 s1 s 2 s s2 s s s s1 . x2 = 2 = = i x1 = 1 1 = s 2 s 2 s 2 s 2 s 2 s 2 s1 s1 s1 s1
pri emu se s1 i s1 oitavaju za tlak p1 (temperaturu T1), a s 2 i s 2 za tlak p2 (ili T2).
Rad izentropske ekspanzije (kompresije) odreen je jednadbom: W1 2 = U 1 U 2 = m ( u1 u 2 ) = m ( h1 p1 v1 h2 + p 2 v 2 ) .

p (bar) p3 3 TK K p3 2 p2
x=0
3'
T3
'
T3 2'
p
3
3 2
p2
w2-3
w2'-3'
1 g'
p2'
p3
T (K)
T3' 3' K
p1 1
1'
x=
p1
g"
w1-2
g' v3' v2'
w1'-2' 1'
x=
g" s1 < sK sK s [kJ/(kg K)] s1' > sK
v1'
v (m3/kg)
Slika 5 Izentropski proces u p,v- i T,s-dijagramu
Iz slike se vidi poznata injenica da izentropska kompresija (praktiki nestlaive) kapljevine ne troi skoro nikakav rad, jer je povrina ispod crte 2-3 u p,v-dijagramu vrlo uska, a i razmak toaka 2 i 3 u T,s-dijagramu vrlo je malen!
55
PROCESI U OTVORENOM SUSTAVU Strujanje je redovito popraeno trenjem, pa su procesi redovito bar malo neravnoteni. Ako je trenje slabo i ne utjee bitno na proces, zanemarujemo ga i proces promatramo kao da je ravnotean. Ako je trenje bitan sastavni dio procesa, moramo ga uzeti u obzir. U svim procesima u okviru ovog dijela gradiva zanemarujemo razliku kinetike i potencijalne energije tvari u izlaznom i ulaznom presjeku sustava, pa za sve njih vrijedi prvi glavni stavak u skraenom obliku: & & = H H + P = q (h h ) + P .
1 2 2 1 1 2 m 2 1 1 2
Izmjena topline pri strujanju tvari (bez trenja ili s trenjem) , Slika 6 Ako kroz granicu sustava ne prolazi mehanika snaga (npr. tvar struji kroz vrstu cijev ili kroz izmjenjiva topline vrstih stijenki), bez obzira na to ima li trenja ili ne, vrijedi jednadba: & & & & = H H = q (h h ), ili H = H + .
1 2 2 1
m
1 2
Ako trenja nema, tlak struje tvari ostaje konstantan (p2 = p1), a s trenjem on pada u smjeru strujanja ( p 2 < p1 ). & & Ako je cijev izolirana ( = 0 ) entalpija struje tvari ostaje ista ( H = H ). Kod strujanja bez
1 2 2 1
trenja, (zbog p2 = p1) to znai da je i ukupno stanje tvari ostalo isto.

T (K)
h1
h (kJ/kg)
h2
2a
T 2a
T2b
2b q12a = q12b = h2 - h1
T2a 2a T2b 2b K
h2
g"
p 2b
1
p 2b
p1
g'
q12a
g" h1 1
g' s1 s [kJ/(kg K)] s2a < s2b s [kJ/(kg K)]
Slika 6 Dovoenje topline u T,s- i h,s-dijagramu (puna crta bez trenja, crtkana crta s trenjem) Ispod crtkane crte 1 2b nema rafure u T,s-dijagramu!
Posljedica trenja uvijek je poveanje entropije tvari u kojoj nastupa trenje kod dovoenja topline s trenjem entropija raste vie nego to to odgovara dovedenoj toplini (s2b > s2a), a kod odvoenja topline entropija se smanjuje manje nego to bi to zbog odvoenja topline trebala! Pada li tlak zbog trenja pri strujanju kroz izoliranu cijev, ishod je isti kao i kod priguivanja, & & ( H 2 = H 1 i p 2 < p1 ), iako kod strujanja kroz cijev tlak zbog trenja pada pomalo du cijevi, a kod priguivanja pad tlaka je koncentriran u priguilitu i neposredno iza njega.
Priguenje (adijabatsko) struje tvari, Slika 7 Do priguenja dolazi kad struja tvari pri strujanju kroz cijev naie na naglu i nepravilnu prepreku, koju ne moe obii bez vrtloenja i s njim skopanog vrlo intenzivnog trenja. Za priguenje se uvijek pretpostavlja da tee adijabatski, pa za nj uvijek vrijede izrazi: & & H 2 = H1 i p 2 < p1 .
56
U podruju pretvorbe agregatnog stanja ili njegovoj blizini, priguenjem se temperatura tvari smanjuje. Priguimo li kapljevinu temperature T na tlak koji je nii od tlaka zasienja koji joj pripada za tu temperaturu prema liniji napetosti, jedan dio kapljevine e ispariti, a toplinu potrebnu za pretvorbu agregatnog stanja uzet e od ostatka kapljevine, zbog ega se cijela struja hladi, pa se dobije mokra para ija je temperatura nia od poetne temperature T.
T (K)
h1
h (kJ/kg)
h2
T 1e
1e 1d
T2e
2e 2d
p2
T1e 1e T2e 2e 1d 2d g" 1b 1a g' 2a 2b K 1c
h2
g"
1b 1a
p2
p1
1c
2a 2b g'
p2 2c
2c
s [kJ/(kg K)]
s1 < s2
s [kJ/(kg K)]
Slika 7 Adijabatsko priguenje u T,s- i h,s-dijagramu
Adijabatska ekspanzija ili kompresija struje tvari (s trenjem ili bez trenja) , Slike 8 i 9 Proces tipian za turbine i turbokompresore. Iako struja radne tvari ulazi u stroj i izlazi iz njega razmjerno malim brzinama, u samom stroju struji vrlo velikim brzinama (vie stotina metara u sekundi) kroz meuprostore izmeu lopatica, pa je i trenje povezano s procesom neizbjeno. Zbog vrlo kratkog vremena koje tvar proboravi u stroju, realno je pretpostaviti da pritom ne stigne izmijeniti bilo kakvu toplinu (proces tee adijabatski), ali trenje dovodi do neravnotenosti procesa i s tim povezanog porasta entropije radne tvari i izoliranog sustava (zbog 12 = 0 !). Tek kad ne bi bilo trenja, proces bi bio i izentropski.
U zadacima emo redovito pretpostavljati da takva promjena stanja tee izentropski (tj. bez trenja), u suprotnom trenje mora biti naglaeno i opisan njegov uinak.
p (bar) TK K T1 p1 1 h (kJ/kg)
za ekspanziju s trenjem nema rafure lijevo od crtkane crte 1 - 2 !
lom krivulje!
T1
2 2s g"
K
p2
wteh,1-2s p2 g' 2 2s
x= 1 g"
v (m3/kg)
s [kJ/(kg K)]
Slika 8 Adijabatska ekspanzija u otvorenom sustavu u p,v- i h,s-dijagramu (puna crta bez trenja, crtkana crta s trenjem). Lijevo od crtkane crte 1 2 nema rafure u p,v-dijagramu!
57
1
Kroz granicu sustava koja obuhvaa promatrani stroj prolazi mehanika snaga (vratilo se okree kutnom brzinom i prenosi okretni moment M; P1 2 = M !), pa prvi glavni stavak, bez obzira na to ima li trenja ili ne, daje (s 12 = 0 ) : & & P = H H = q (h h ) .
1 2 1 2
m
P12
P12
12 = 0
12 = 0
TURBINA
TURBO-KOMPRESOR
p (bar)
TK K
za kompresiju s trenjem nema rafure lijevo od crtkane crte 1 - 2 !
h (kJ/kg)
2s
p2
2s 2
p2 p1
g"
wteh,1-2s 1 g'
x= 1
p1
g" v (m3/kg) s [kJ/(kg K)]
Slika 9 Adijabatska kompresija u otvorenom sustavu u p,v- i h,s-dijagramu (puna crta bez trenja, crtkana crta s trenjem). Lijevo od crtkane crte 1 2 nema rafure u p,v-dijagramu!
Mijeanje dviju ili vie struja (iste) tvari Neravnotean i izrazito nepovratan proces. Na mijeanje dviju ili vie struja iste tvari, koje razmjerno malim brzinama dostrujavaju u mjealite moe se primijeniti prvi glavni stavak u skraenom obliku: & & =H H ,
1 2 2 1
h (kJ/kg)
g1 g2 K
g2
Mr
u kojem entalpiju unosi "n" ulaznih struja, a inosi je mjeavina, Slika 10. Ako ulazne struje dostrujavaju s razliitim tlakovima, tlak nastale mjeavine ne moe biti vei od najnieg ulaznog tlaka. Oznaimo li s q m,M = q m,i protonu masu
sM
g' s [kJ/(kg K)]
Slika 10 Adijabatsko mijeanje u h,s-dijagramu mjeavine, a s g i = q m,i / q m,M maseni udio "i"-te struje u mjeavini, stanje mjeavine odreeno je (zadanim) izlaznim tlakom pM i entalpijom: 1
pM
g1
p1 p2
g"
hM =
1 2 + (q m,i hi )
i =1
qm,1 , h1 , p1
12
q m,M
1 2
q m ,M
+ ( g i hi ) .
i =1
qm,2 , h2 , p2 qm,n , hn , pn 1
qm,M , hM , pM
Mijeanje struja iste tvari moe se prikazati i u h,sdijagramu za dotinu tvar, pa se i stanje mjeavine moe odrediti s pomou grafike konstrukcije prikazane (za mijeanje dviju struja) na slici 10.
58
KRUNI PROCESI S "PAROM" KAO RADNOM TVARI

Kruni procesi s parom kao radnom tvari izvode se redovito kao niz nadovezanih otvorenih procesa. Primjena tvari koja u tijeku procesa mijenja agregatno stanje ima nekoliko prednosti u odnosu na krune procese s tvarima koje su u procesu trajno u plinovitom stanju: - izmjenu topline najjednostavnije je ostvariti pri izobarnom strujanju kroz izmjenjiva topline, a za takve tvari izobarna je promjena stanja ujedno i izotermna u tijeku promjene agregatnog stanja, pa se proces bar djelomino pribliava Carnotovu procesu; - za pretvorbu agregatnoga stanja tvari troi se velika koliina topline, pa je dovoljna i manja protona masa takve tvari da bi primila zadani toplinski tok, to u naelu dovodi do manjih ureaja; - kod krunih procesa neto dobivena snaga, osim to je jednaka razlici dovedenog i odvedenog toplinskog toka, jednaka je i razlici dobivene i utroene snage, dakle, jednaka je razlici tehnikog rada dobivenog ekspanzijom i tehnikog rada utroenog za kompresiju. Budui da na iznos tehnikog rada bitan utjecaj ima volumen radne tvari ( wteh = v d p), velika razliitost specifinog volumena pare i kapljevine ima tu korisnu posljedicu, da ekspanzija pare velikog specifinog volumena daje puno rada, a kompresija kapljevine malog specifinog volumena troi malo rada. Tako se, od snage koju daje turbina, samo mali dio troi na pogon pumpe za stlaivanje vode (kondenzata).
DESNOKRETNI PROCESI (Procesi parnog postrojenja) Danas se uglavnom jo primjenjuju za velike snage (termoelektrane, nuklearne elektrane, pogon brodova). Radna je tvar daleko najee voda (vodena para). Zbog tenje za to boljim procesom, dananja postrojenja sadre veliki broj dodataka koji poboljavaju nain odvijanja procesa i vrlo su sloena, ali imaju i veliki stupanj djelovanja. Svako se, i najsloenije postrojenje sastoji od svega nekoliko vrsta pojedinanih ureaja ili strojeva za provedbu pojedinog dijela krunog procesa, a to su: IZMJENJIVAI TOPLINE Izmjenjivai topline slue za dovoenje topline radnoj tvari ili za odvoenje topline od nje. Iako se zbog trenja tlak radne tvari moe smanjivati, redovito emo ga smatrati konstantnim, tj. pretpostavljat emo da je izmjena topline izobaran proces. Bez obzira na to od kojeg toplinskog ("ogrjevnog") spremnika radna tvar prima toplinski tok, ili kojem ga toplinskom ("rashladnom") spremniku predaje, izmijenjeni se toplinski tok rauna uvijek s pomou razlike izlazne i ulazne entalpije radne tvari za dotini izmjenjiva: & & = H H = q ( h h ) = .
1 2 2 1
m
TS
za dovoenje topline radnoj tvari slue: GENERATOR PARE ("PARNI KOTAO") naziv je za skup izmjenjivaa koji dobivaju kondenzat (vodu) iz napojne pumpe i iz nje pri stalnom tlaku proizvode paru. Kao ogrjevni spremnik mogu posluiti vrui dimni plinovi nastali izgaranjem, energija osloboena nuklearnom reakcijom, koncentrirani snop sunevih zraka i sl. Sastoji se tipino od zagrijaa vode, isparivaa, a esto i pregrijaa pare. Ako se ne trai drukije, rauna se ukupno dovedeni toplinski tok radnoj tvari s pomou gornje formule, a moe se raunati i zasebno za svaki dio promjene stanja radne tvari.
suhozasiena para
1"-3
1"
1-2
iz napojne pumpe
1-1"
1 1
iz napojne pumpe
pregrija pare
59
MEUPREGRIJA PARE esto se, radi poboljanja termikog stupnja djelovanja procesa, ekspanzija u turbini prekida i para se s pomou cijevi vraa u meupregrija pare, koji se fiziki nalazi u sklopu generatora pare, ponovo se (izobarno) pregrije i drugom cijevi vrati u drugu ("niskotlanu") turbinu za daljnju ekspanziju. -
TOPLINSKI SPREMNIK
mpr para se pregrijava pri p = konst.
p2 = p1 T2 > T1
p1 , T 1
za odvoenje topline od radne tvari slue: bez pothlaenja s pothlaenjem KONDENZATOR izmjenjiva topline u kondenzata kondenzata rashladna para iz turbine kojemu se para nakon ekspanzije u turbini hladi para iz turbine voda struji 1 1 predajui toplinski tok izravno okoliu (rijenoj, kroz cijevi pk = p(Tk ) pk = p(Tk ) jezerskoj ili inoj okolinoj vodi, zraku). Dakle, uvjetima hlaenja nametnuta je temperatura u 1-3 kondenzatoru (malo iznad okoline) pa je, zbog promjene agregatnog stanja, njome odreen i tlak u kondenzatoru. Za vodu je, zbog njene linije voda u 3 1-2 voda u 2 napetosti, taj tlak znatno nii od okolinoga (u pumpu pumpu kondenzatoru je podtlak!). "GRIJALICA" je naziv za izmjenjiva topline POTROA TOPLINE koji slui za to, da se s pomou toplinskog toka osloboenog kondenzacijom pare grije neka druga struja tvari. Dakle, u njoj se para zapravo hladi (kondeng zira), a grijalicom se naziva zato, jer se njenim para kondenzira pri pg = konst. 1 2 korisnim uinkom smatra ba zagrijavanje te druge struje tvari. Slue za dobivanje "tehnoloke topline" p2 = pg T1 Tg za razliite procese (kemijske procese, destilacije, pg = p (T g ) p1 = pg iskuhavanja, suenja i slino), ali i za grijanje naselja. Kod grijalice potroa topline odreuje temperaturu na kojoj mora tei kondenzacija pare da bi se dobio traeni koristan uinak! Budui da para oslobaa toplinski tok kondenzacijom pri stalnom tlaku, traena temperatura i linija napetosti radne tvari (vode) odreuje tlak koji mora para imati na ulazu u grijalicu. Ako se para uzima iz turbine, bitno je da ona ima taj tlak (ako je pregrijana, moe imati i viu temperaturu od traene, ali mora imati traeni tlak!). EKSPANZIJSKI I KOMPRESIJSKI STROJEVI U parnim postrojenjima kao ekspanzijski strojevi pojavljuju se parne turbine i (danas rjee) stapni parni strojevi, a kao kompresijski strojevi iskljuivo ("napojne") pumpe za kondenzat, bilo rotacijske bilo klipne. "Kompresijski cilindri" koji bi stlaivali mokru paru ne primjenjuju se. U svim se tim strojevima pretpostavlja izentropska promjena stanja. Snaga koju takvi strojevi daju ili troe rauna se kao: & & P = H H = q (h h ) ,
1 2 1 2 m 1 2
P1-2
PARNA TURBINA
1-2 = 0
1
1-2 = 0
P1-2
STAPNI PARNI STROJ
a zbog gornje pretpostavke vrijedi uvjet izentrope: s2 = s1 . Kod pumpi, zbog praktike nestlaivosti kapljevine, razlika je entalpija h1 h2 0, pa je snaga koju one troe zanemariva (u odnosu na snagu koju daje turbina). elimo li ipak izraunati snagu pumpe, zbog v1 v 2 v konst. moemo se posluiti priblinim izrazom: Pp = P1 2 q m v ( p1 p 2 ) .
NAPOJNE (POJNE) PUMPE KLIPNA ROTACIJSKA 2 2 1
P1-2
P1-2
60
POMONI UREAJI I PROCESI CIJEVI za transport radne tvari od jednog do drugog ureaja. Obino se pretpostavlja da su izolirane i da u njima nema trenja. Tada se toplinsko stanje radne tvari prolaskom kroz njih ne mijenja. U suprotnom se sluaju mora tono opisati ima li izmjene topline ( 12 ) du cijevi, koliko i u kojem smjeru, te pada li tlak zbog trenja i za koliko. Jednadba & & = H H = q (h h )
1 2 2 1 m 2 1
povezuje stanje tvari na ulazu i na izlazu iz cijevi i kad ima trenja i onda kad ga nema. MJEALITA za mijeanje dviju ili vie struja iste tvari razliitog toplinskog stanja. Mijeati se moe vie struja kapljevine (kondenzata), kapljevina s parom, vie struja pare i sl. Ovdje obino preutno pretpostavljamo da je mjealite izolirano. Specifina entalpija hM zajedno sa zadanim tlakom pM odreuje konano stanje mjeavine. PRIGUILITA za (adijabatsko) priguenje struje tvari. Iako je termodinamiki vrlo lo, proces se esto koristi za jednostavnu regulaciju protoka tvari kroz neki ureaj ili grupu ureaja, te za regulaciju tlaka u njima. Za proces vrijedi poznata jednadba h2 = h1 .
NAIN "OSNIVANJA" KRUNOG PROCESA S PAROM

Osnova desnokretnih krunih procesa s parom je tzv. Rankineov proces, ali se u nj vrlo esto uvode razliita poboljanja. Kakav god bio promatrani proces, tijek prorauna u zadacima je uvijek isti prema opisu u tekstu "slae" se proces sastavljen od opisanih osnovnih procesa. Za svaki pojedinani ureaj vrijede gore napisane formule, iz kojih se dobije traeni podatak dotinog ureaja (dovedeni/odvedeni toplinski tok, dobivena/utroena mehanika snaga, izlazno stanje radne tvari), a po potrebi mogu se izraunati i veliine koje vrijede za proces kao cjelinu. Posebnu pozornost treba posvetiti protonim masama radne tvari kroz pojedini ureaj!
T (K)
T1
qm
1
qm
pregrija pare
1"1
1"
qm
Pt T1 T2
qm,2 2 qm - qm, 2
3
~
qm,2
zagrija vode i ispariva
71"
7
pk = p(Tk)
qm
2 7 6
qm
qm
qm,2
Kao primjer pokazan je Rankineov proces s regenerativnim predgrijavanjem kondenzata, kod kojeg se dio pare uzima iz turbine i mijea s kondenzatom iz kondenzatora.
1
qm
p
1
o 470 C
1
qm
h (kJ/kg)
K
p1
m
2
qm,2
m ,2
(qm - qm,2) pk qm,2 qm,2

p
(q
7 5 4
p2
-q
K
2
,2 )
3
,2 qm
3 7 6 5 4 s kJ/(kg K)
q m,2
q
pk
s kJ/(kg K)
Rankineov proces s regenerativnim predgrijavanjem kondenzata u T,s i h,s-dijagramu
61
LIJEVOKRETNI PROCESI (Rashladni procesi, "Dizalice topline") Lijevokretni kruni procesi uzimaju toplinski tok iz hladnijeg spremnika i uz utroak mehanike snage prebacuju ga u topliji spremnik. Ovisno o namjeni, dijelimo ih u dvije grupe: 1) rashladni procesi uzimaju toplinski tok iz hladnog spremnika hladionice i uz utroak mehanike snage prebacuju ga u topliji spremnik obino okoli. 2) "dizalice topline" ili "toplinske pumpe", koje toplinski tok uzimaju iz okolia i uz utroak mehanike snage prebacuju ga u neki jo topliji spremnik npr. toplu vodu. U osnovnom obliku lijevokretni se procesi sastoje od nekoliko tipinih dijelova:
3
2-3
u okoli 2
KONDENZATOR
2-3
u topliji spremnik 2
KONDENZATOR
PRIGUNI VENTIL ISPARIVA
PRIGUNI VENTIL
ISPARIVA
P1-2 4
P1-2
4-1
iz hladionice
KOMPRESOR
4-1
iz okolia
KOMPRESOR
ispariva izmjenjiva topline u kojem hladniji spremnik temperature THS predaje toplinski tok jo hladnijoj radnoj tvari (Ti < THS). Tlak radne tvari je nizak, prema njenoj liniji napetosti. Izmijenjeni toplinski tok odreen je jednadbom: & & = H H = q (h h ).
4 1 1 4
m
kompresor usisava radnu tvar niskog tlaka iz isparivaa i, uz utroak mehanike snage, tlai je na vii tlak kondenzatora. Snaga za njegov pogon rauna se prema jednadbi: & & P = H H = q (h h ) .
1 2 1 2 m 1 2
kondenzator izmjenjiva topline u kojemu kompresijom ugrijana radna tvar visokog tlaka kondenzira pri temperaturi vioj od temperature toplijeg spremnika (Tk > TTS) i predaje mu toplinski tok. Izmijenjeni toplinski tok odreen je jednadbom: & & = H H = q (h h ) .
2 3 3 2
m
priguni ventil ili kapilara slui za snienje tlaka radne tvari (priguenjem) s visokog kondenzatorskog na nizak isparivaki tlak ( pi = p 4 < p3 = p k )
Za priguenje vrijedi jednadba:
& & H4 = H3
ili
h4 = h3 .
2
T (K)
h (kJ/kg)
K
x= 0
2
,T
k
x=1
TTS THS
pk , Tk
K
x= 0
pk
pi
Ti
pi , Ti
x=
s kJ/(kg K)
s kJ/(kg K)

Predlosci Za Vjezbe TT FKIT 2012-13 UVODI

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Predlosci Za Vjezbe TT FKIT 2012-13 UVODI

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

FAKULTET KEMIJSKOG INENJERSTVA I TEHNOLOGIJE

Zavod za termodinamiku, strojarstvo i energetiku

Priredio: Boris Halasz

ZAGREB, listopad 2012.

Predloci za vjebe iz Tehnike termodinamike

1. vjeba - uvod - veliine stanja

Predloci za vjebe iz Tehnike termodinamike

Predloci za vjebe iz Tehnike termodinamike

vrelite vode (pri 1,01325 bar ili 760 mm Hg)

100 oC (oC) (oC) 0 oC

373,15 K T (K) T (K) 273,15 K

212 oF (oF) (oF) 32 oF

671,67 R T (R) T (R) 491,67 R

ledite vode (pri 1,01325 bar)

1 kp/m2 (bez posebnog naziva)

Predloci za vjebe iz Tehnike termodinamike

Predloci za vjebe iz Tehnike termodinamike

okolini tlak pv,B

pv 100 (%) . pok

to i kako mjeri manometar, moe se vidjeti iz sljedeeg kvalitativnog razmatranja:

Predloci za vjebe iz Tehnike termodinamike

Predloci za vjebe iz Tehnike termodinamike

Pretlak na poetku je zadan kao izmjereni podatak:

Predloci za vjebe iz Tehnike termodinamike

ZAKONI ODRANJA MASE I ENERGIJE

U stacionarnom (vremenski ustaljenom) stanju mora oito vrijediti jednadba:

wul Aul = izl wizl Aizl ,

Predloci za vjebe iz Tehnike termodinamike

Ep,1 Ep,2 Ei,1 Ei,2

Predloci za vjebe iz Tehnike termodinamike

Predloci za vjebe iz Tehnike termodinamike

a isto tako i u diferencijalnom obliku za infinitezimalne procese: & & & = P + d H = P + d H + d E + d E + d E i

Predloci za vjebe iz Tehnike termodinamike

Termika jednadba stanja idealnih plinova

Predloci za vjebe iz Tehnike termodinamike

Specifini (i molarni) toplinski kapacitet jednostavnih (istih) tvari

iz ega moemo izraziti toplinu izmijenjenu za (infinitezimalno) malu promjenu temperature:

to je jednostavno napraviti samo ako je cx = konst. ili Cmx = konst.:

Predloci za vjebe iz Tehnike termodinamike

Molarni toplinski kapacitet C mp = 1 Q 1 Q = N dT p N d p

Meu njima postoji sljedei odnos (Mayerova jednadba):

Predloci za vjebe iz Tehnike termodinamike

Predloci za vjebe iz Tehnike termodinamike

Pravi specifini toplinski kapacitet

Pravi molarni toplinski kapacitet

iz ega moemo izraziti toplinu izmijenjenu za (infinitezimalno) malu promjenu temperature:

ili: T Q1 2 = N [C mx ]T12 (T2 T1 ) = N [C mx ]12 (2 1 )

Predloci za vjebe iz Tehnike termodinamike

U brojniku se temperature moraju uvrstiti u Celzijevim stupnjevima!

pravi iznos Cmp pri 236 oC srednji [Cmp ]0

[Cmp ]400 0 [Cmp ]0

[Cmp ]300 0 200 [Cmp ]100 0

ova toka reprezentira cijeli interval od 0 oC do 100 oC!

Predloci za vjebe iz Tehnike termodinamike

Traimo li npr. C mp slijedi:

= ? , interpolaciju moramo provesti izmeu 200 C i 300 C, pa

Predloci za vjebe iz Tehnike termodinamike

Prikazani postupak nalaenja srednje vrijednosti C mp

iznimno se moe pojednostavniti,

(samo za 1 << 2 , npr. C mp

Za srednje jedinine toplinske kapacitete moemo definirati i "srednji" omjer:

ali moramo paziti: dok je razlika izmeu c p

i [ cv ]12 , ili izmeu C mp

se mijenja s promjenom bilo koje od temperatura 1 i 2 !