SVEUILITE U RIJECI UITELJSKI FAKULTET U RIJECI

ISTRAIVANJE-IGRA I UENJE
Seminarski rad iz kolegija Istraivako spoznajni integrirani kurikulum

ELJKA OTARI, RANI I PREDKOLSKI ODGOJ I OBRAZOVANJE/4.SEMESTAR

Nositeljica kolegija: prof.dr.sc. Lidija Vujii Asistentica: Danijela Blanua Troelj

Rijeka, oujak, 2012/2013.

SADRAJ
1. 2. Uvod ................................................................................................................................................ 1 ISTRAIVANJE: IGRA I UENJE ......................................................................................................... 2 2.1. 2.2. 2.3. 3. Istraivanje .............................................................................................................................. 2 Igra ........................................................................................................................................... 2 Uenje...................................................................................................................................... 3

UENJE I RAZVOJ POMOU IGRE .................................................................................................... 4 3.1. 3.2. Karakteristike i prednosti uenja pomou igre ....................................................................... 4 Usporedba i prednosti uenja kroz igru u odnosu na formalne oblika uenja....................... 5

4.

ULOGA ODGAJATELJA U ISTRAIVANJU, IGRI I UENJU .................................................................. 6 4.1. 4.2. Kakav odgajatelj treba biti? ..................................................................................................... 6 Poticaji i intervencije odgajatelja ............................................................................................ 7

5. 6. 7.

MATERIJALI ZA IGRU I ISTRAIVANJE .............................................................................................. 8 ZAKLJUAK..................................................................................................................................... 10 LITERATURA ................................................................................................................................... 11

1. Uvod

ovjekovoj egzistenciji inherentna je, kao njezina konstitutivna znaajka, znatielja koja predstavlja odraz potrebe za stjecanjem znanja, za znanjem i koja je trajan pokreta novih ideja, aktivnosti, razmiljanja i istraivanja. Ta znaajka prisutna je u svakom ovjeku, ali je moda najizraenija u djece zbog njihove uroene osjetljivost i, otvorenosti i potrebe za istraivanjem i okrivanjem svijeta oko njih prepunog raznih informacija i podraaja. Dijete ve od roenja prirodno upija sve oko sebe, neposrednim i posrednim iskustvom istrauje okolinu kako bi iz nje dobio eljene stimulanse, koje kasnije, simultano uz vlastiti razvoj pretvara u znanje. Drugim rijeima, djeje istraivanje jedno je od temelja i poetaka uenja. Kada govorimo o znatielji, istraivanju i uenju, tj. o razvoju djeteta kroz te aspekte, nemogue je ne spomenuti igru koja apriori utjee na sam proces uenja i istraivanja. Igra je oduvijek bila osnovna aktivnost najarnijeg i poetnog ovjekovog razvoja kojoj se dijete prirodno samo okree. ( Trnavac, N.,1983). Platon je, progovorivii meu prvima o znaaju igre, naglasio da je ona djeci toliko priroena da ih, kad se nau na okupu, gotovo sama pronalazi (Platon, 1957.). Gotovo je nazamislivo razmiljati o djetetu, a da u njegovoj esenciji, u onome to on jest ne pronalazimo igru. O znaaju igre kao karakteristike i prava svakog djeteta najbolje istie injenica da o njoj ne progovaraju samo pedagozi, psiholozi ili drugi strunjaci, ve i da je ona osigurana Konvencijom o djejim pravima kao jedno od temeljnih prava i potreba svakog djeteta (Konvencija o djejim pravima, 1989). Istraivanje, uenje i igra, tri su meusobno povezana pojma i preduvjeta za zdrav i pravilan razvoj svakog djeteta stoga je potrebno o njima razmiljati na taj nain. Identificiranje igre sa pukom zabavom, iako je to njena osnovna karakteristika, postaje zastarjeli pojam jer se njoj sada pristupa sve organiziranije i svjesnije. Upravo ovdje vanu ulogu igraju i drugi sudionici djejeg ivota, roditelji, odgajatelji i drugi strunjaci koji imaju ulogu poticati djeju igru, oplemeniti je poticajima i dopustiti joj slobodu kako bi se kasnije razvila u neto znatno vie, a to je znanje.

2. 2.1. Istraivanje

ISTRAIVANJE: IGRA I UENJE

Prije objanjvanja naina na koji je razvoj djeteta i njegovo istraivanje povezano potrebno je jasno definirati sam pojam istraivanja kao aktivan, ustrajan i sustavan proces prouavanja s ciljem otkrivanja, tumaenja i pojanjavanja injenica (Viduka, B., 2010.) Naravno da, u kontektsu djeteta, ovaj pojam ne moemo shvatiti strogo organiziranim i sistematiziranim procesom jer se on poinje odvijati spontano, radi znatielje i unutarnjeg impulsa. Istraujui, dijete ui i dolazi do otkria koja obogauju njegovo znanje o sebi, drugima i svijetu koji ga okruuje. Takva otkria su ugodna i praena osjeajem divljenja i zadovoljstva, to dijete snano motivira da nastavi svoja istraivanja. Kroz ponovno istraivanje i nova otkria dijete usvaja nova znanja i vjetine i tada istraivanje sve vie lii na sustavan proces (Prvi, I., Rister, M., 2003).

2.2. Igra Kako je igra predmet brojnih znanosti fenomen igre ne moe se potpuno i nepogreivo obuhvatiti jednom operacionalnom definicijom (Bruner,1976.) U kontekstu igre ovaj e se rad prvenstveno orijentirati na njen osnovni pojam i karakteristike u svrhu objanjavanja zato igra ima toliko znaajan efekt na djeji razvoj. Igra je izvanredno kompleksna ljudska aktivnost i moe se promatrati iz mnogo aspekata. Moda najiri kulutrni i znanstveni pristup igri iznosi Hulzing, autor poznatog Homo ludensa, odreujui igru kao dobrovoljnu radnju ili djelatnost koja se odvija unutar nekih utvrenih vremenskih ili prostornih granica, a prati je osjeaj napetosti i radosti te svijest da je ona neto drugo nego obini ivot. Kao formalna obiljeja on navodi:Svaka igra je Slobodan in... ona je sloboda. Svojstvo igre je njena neponovljivost, svaka igra ima njoj svojstvena pravila. Ono odreuje norme koje vrijede unutar privremenog svijeta to ga je izdvojila igra (Huizing, str.44.,1974).

U psihiolokim teorijama se ukljuuju neki efekti igre na ljudsku psihu. Sutina igre vidi se u dominaciji sredstava nad ciljevima umanjivanju rizika od neuspjeha, privremenom prestanku frustracije kod igraa (prepreka na koju se naie u toku rjeavanja problema prima se sa ravnodunou ili ak sa radou), pruanju slobode i dobrovoljnoj prirodi (Kamenov,1984.). Zbog njene kompleksnosti igrom se bave i razne teorije razvoja, koje unato svemu nisu uspjele u potpunosti o njoj stvoriti kompletnu sliku. Zbog mnotva podatka, nedoreenosti, ali i relevantnosti teme rad e se ograniiti na dva aspekta igre. kognitivni i razvojni i to sve u pedagokom smislu. Za kognitivne teorije djeje igre karakteristino je da igru promatraju kao specifinu spoznajnu aktivnost u funkcji razvoja kognitivnih sposobnosti. Po Piagetu isti faktori koji odreuju intelektualni razvitak odreuju i razvitak igre, tj. ona je fenomen koja prati razvoj intelektualnih funkcija i reflektirae glavne karakteristike pojedinih etapa. Po Vigotskom djeja igra je karakteristina mata ili mata u djelovanju, pa prema tome i put da dijete osmisli emocije i vrednuje svoje drutveno iskustvo, odnosno nain spoznavanja (Kamenov, str.5355,1984.)

2.3. Uenje

Pod uenjem podrazumijevamo proces kojim se stjeu iskustva i usvajaju znanja i koji je usmjeravan obrazovanjem, ali ovisi i od napora koji u njega ulae ljudska jedinka. Mala djeca prvo ue u osjetilnom, motorikom, emocionalnom, govornom, pa tek onda u spoznajnom podruju. Cilj uenja u predkolskoj dobi je zadovoljiti osnovne djetetove potrebe, a ne naglaavati suvie intelektualnu komponentu. Uenje je u ovoj dobi sporedan i spontan in, u kome su vani interesi, a ui se u spontanim aktivnostima kao to je igra. (Selimovi, H., Kari,E, 2011) Na uenje znaajno utjee uzrast i karakteristike onoga tko ui. Ono treba biti prilagoeno njegovoj sposobnosti upravljanja spoznajnim procesima, voljnom panjom, pamenjem itd., i usklaeno sa njegovim kognitivnim nivoom. (Kamenov: 1987, 27).

3. UENJE I RAZVOJ POMOU IGRE

Dijete se od odrsalih ne razlikuje samo po fizionomiji ve i po nainu na koji stupa u kontakt s svojom okolinom, nainu izraavanja i stjecanja iskustva. Te razlike izraavaju se moda najvie u injenici da upravo igra predstavlja specifian nain uenja i spoznavanja kod djece.

3.1. Karakteristike i prednosti uenja pomou igre

Dijete ui, raste i razvija se pomoi igre. To je temeljna aktivnost kroz koju se razvijaju razliiti aspekti tjelesnog i psihomotornog razvoja, socio-emocionalnog i spoznajnog razvoja, razvoja govora, komunikacije, izraavanja i stvaralatva. Dijete se igra i ui na svoj autentian nain. Ono svoja znanja izgrauje tako da svako novo iskustvo protumai i potom ugradi u postojee. Dakle, dijete svoje znanje neprekidno izgauje, dograuje, reorganizira i rekonstruira. Ono to je jednom znalo i nauilo kroz nova iskustva preispituje i provjerava, te odbacuje ako za njega nemaju smisla. Dijete svoja znanja iz okoline oblikuju na svoj osobit nain i uklapa u svoj koncept znanja (Slunjski 2008). Uenje kroz igru, kao osobita aktivnost djeteta, odreeno je nekim specifinostima. Igra proizlazi iz djetetu svojstvene motivacije i predstavlja aktivnost koji je on sam izabrao i koja kao takva ima najvie mougunosti da ga angaira kao aktivnog sudionika. Osim angamana, igra izaziva zadovoljstvo kod sudionika, nagrauje ga i potie te tako motivira uenje. Zbog svoje oputenosti i neobveznosti ona pogoduje stjecanju sloenijih i trajnijih vjetina za razliku od tradicionalnog uenja. U igri djeca, putem eksperimentiranja, promiljanja i rjeavanja zadataka na sebi svojstven i svrsihodan nain, transformiraju i sistematiziraju svoja latentna iskustva u sreeno znanje. Uenje kroz igru podrazumijeva izmiljanje, pronalaenje i istraivanje, pri emu ono slobodno stvara situaciju koja je pod njegovom kontrolom, koju ono u potpunosti shvaa i u njoj se osjea sigurno. Ovako odreen eksplorativni karakter uoblieno iskustvo kojim raspolae pretvori u znanje. igre pomae djetetu da

Igra takoer hrani i njeguje djetetovu kreativnost te sposobnost rjeavanja problema. Igra je dobra za zdravlje, izgrauje djetetovu snagu i koordinaciju te stimulira zdrav razvoj djejeg mozga. Kroz igru djeca stjeu znanja i sposobnosti koji pomau pri razvoju samopouzdanja. Povezanost izmeu mogunosti donoenja odluka i samopouzdanja ne stvara se u odrasloj dobi. Ta se veza formira u ranom djetinjstvu, kada mogunost donoenja odluka pomae stvaranju samopouzdanja. Na isti nain, poveanje samopouzdanja pomae djeci pri donoenju odluka. Dodatno emo pomoi unapreenju veze izmeu donoenja odluka i djetetovog razvoja samopouzdanja tako to emo im omoguiti uenje i razvoj kroz one igre koje djeca sama odaberu. Igrajui se, djeca ue osnovna drutvena pravila kako dijeliti i suraivati. Igra djeci pomae pronai prijatelje meu vrnjacima. Mogunost ostvarivanja dobrih meuljudskih odnosa koju djeca naue u ranom djetinjstvu pratit e ih itav ivot.(Sombol, 2012.)

3.2. Usporedba i prednosti uenja kroz igru u odnosu na formalne oblika uenja

Uenje novih informacija, u djejoj dobi, znatno je uspjenije u formi igre jer je tada djetetu shvatljiva nunost stjecanja novih znanja i naina djelovanja. Dijete zanesno u igru ne primjeuje da ui iako neprestano nailazi na izazove koji zahtjevaju transformaciju njegovih zamisli i saznanja. Znanje koje je preneseno na formalan nain i koje nije povezano s interesima i djelovanjem djeteta loe se usvaja i razvija. Kroz igru dijete samo tei nauiti ono to jo nezna, dok rigoroznost i formalnost, koja proizlazi iz discipliniranosti karakteristine za izravno pouavanje, pretvara dijete u receptivnog, ali i u velikoj mjeri pasivnog sudionika procesa uenja. (Kamenov, 1984). Prednosti uenja kroz igru su: bolja koncentracija i panja , pozitivni stavovi djece prema ovom obliku rada, vea aktivnost djece u odnosu na druge oblike uenja, manji umor djece, vea motivacija, vee zanimanje djece, igra uenje ini zanimljivijim, pasivni uenici postaju aktivniji, poveava se ukljuenost uenika s tekoama te do izraaja dolaze njihove mogunosti, uenje i pamenje injenica ( Boocock, 1971.; Retter, 1979., Furlan, 1968., prema Bognar, 1986., www.skole.hr).

4. ULOGA ODGAJATELJA U ISTRAIVANJU, IGRI I UENJU

4.1. Kakav odgajatelj treba biti? Odgajatelj bi trebao biti kreativna osoba sa osjetljivou za probleme, pokretljiva intelekta, orginalan, sposoban za preoblikovanje, morao bi biti matovit i imati smisla za humor, spretan u rekonstruiranju ideja. Potrebno je da prihvati djetetovo pravo da bude ono to jest i razumjeti da ono ima pravo koristiti, istraivati i interpretirati svoja iskustva na vlasiti nai . Odgajatelj mora spoznati i pravilno stimulirati djetetove interese i unutranje snage. (Doen-Dobud, 1995) Uloga odgajatelja u igri je mnogostruka. On je ujedno promatra, suigra i korodinator koji mora istovremeno djetetu umoguiti slobodu u izboru aktivnosti, ali i nadgledati proces u svrhu pravovremene intervencije, bila ona u vidu dodatnih poticaja ili u vidu ograniavanja neeljenih posljedica igre. Uloga odgajatelja bez obzira na to to moe imati pozitivnu ulogu u razvoju igre, trebaju biti shvaene tek kao jedna etapa u poticanju djeje igre, tj. nastojanja odgajatelja trebala bi biti usmjerena prema manje izraenoj ulozi i na kraju prema ulozi zainteresiranog promatraa koji zna procijeniti u kojem trenutku i na koji nain moe obogatiti djeju igru. Ova posljednja etapa pretpostavlja dovoljno zajednike igre, njeno sukcesivno graenje i razvijanje te poticanje samostalnih i originalnih djetetovih (djejih) zamisli.( agud, 2002.) Odgajatelj ne smije biti ni pasivni promatra onoga to djeca spontano rade, ali nee ni potpunim usmjeravanjem i nametanjem sadraja, oblika i sredtava u slobodnim aktivnostima onemoguavati svaku slobodnu aktivnost.

4.2. Poticaji i intervencije odgajatelja

Potujui premisu da je svako dijete individualna linost prihvaamo i injenicu da nekom djetetu ponekad treba vie ili manje poticaja kako bi se ukljuilo u neku aktivnost. Iako ovdje govorimo o igri i istraivanju kao sponatanim i uroenim djejim aktivnostima, nezaobilazna je injenica da mnogo djece dolazi iz okoline u kojima je ograniena ili ak izostavljena velika mogunost igre, odnosno gdje je jasno vidljiv nedostatak poticaja od strane okoline. Pojedinoj djeci morat e se zato ee davati poetni impulsi za igru, slobodne aktivnosti i druge oblike aktivnosti. To e biti prvenstveno ukazivanje na pojedine materijale i na mogunosti njihove upotrebe s razliitim efektima. Intervencija odgajatelja potrebna je takoer kada su u pitanju inertna, introvertna, hiperkinetika djeca, ako je neko dijete potpuno bez inicijative, kod socijalno neprilagoene djece koja jo nisu nala svoje mjeto unutar grupe, te kod zaostale i pedagoki zaputene djece. Izuzetno e takvoj djeci trebati i sasvim izravni poticaji i usmjerenje sve dotle dok ne budu sposobna za slobodno odabiranje aktivnosti i ostvarivanje vlastitih ideja i sadraja u njima. Ne treba zaboraviti da su poticaji potrebni i djeci koja ne predstavljaju nikakav problem, tj. koja su aktivna, imaju ideja, u stanju su da za sobom vode i ostalu djecu. Njima su potrebni impulsi koji e im pomoi da se razvijaju do svojih krajnjih mogunosti. ( DoenDobud, 2002.) Poticaji i intervencije ne primjenjuju se radi toga da se osigura nesmetan rad prema nametnutim obrascima i po unaprijed odreenom odgajateljevom planu; oni su opravdani samo onda ako osposobljavaju i navode djecu na vlastite napore, puteve, i sadraje u slobodnim aktivnostima ( Doen-Dobud, 2002, agud, 2002.) Kada govorimo u irem smislu o poticajima i intervencijama odgajatelja govorimo i o njihovim reprekusijama i blagodatima kroz dulji vremenski period. Odgojna interakcija je esto ulaganje u budunost i nije opravdano traiti trenutne uinke, posebno ne na zamiljen nain. Prilikom poduavanja djeteta uvijek je nuno promisliti o tome hoe li biti bolje pustiti djetetu da istrauje, pogotovo ako vidimo da e rezultirati promaajem, ili ga neposredno poduavati i tako sprijeiti osjeaj nezadovoljstva i frustracije zbog promaaja. No, opet nam se postavlja pitanje: Je li bolje dijete sauvati od promaaja i tako sauvati njegovo emocionalno stanje ili mu uskratiti mogunost uenja istraivanjem svojih greaka? (DoenDobud, 1995)
7

5. MATERIJALI ZA IGRU I ISTRAIVANJE

Kako dijete prvenstveno spoznaje i istrauje svoju okolinu direktnim putem, kroz osjetila i izravnu interkaciju s njome, materijali koji se u njoj nalaze igraju vanu ulogu kao poticatelji i facilitatori daljnjeg istraivanja, a s time i same igre u toj okolini. Ako promotrimo predkolske ustanove uoavamo da u njima najee koriste raznovrsni materijal i predmeti koji su pogodni i namjenski pripremljeni. To su najee igrake i predmeti za igru, lutke i razni graevinski i konstrukcijski material, i kao i namjenski konstruirani razliiti didaktiki materijali. Djecu posebno privlae i odloni i otpadni predmeti razliitih osobina i namjena, nestrukturirani materijali, ali i druga sredstva poput: slikovnica, knjiga, ilustracije uz koje se nerjetko nude i drugi predmeti, kao to su kare i ljepilo kao sredstvo za preradu i istraivanje. Vrlo vrijedni elementi istraivanja su jo i svakodenvna sredstva kao to su : voda, pijesak, razne vrste zemlje i tla, posebno glina, plastelin, brano, eer,sol, tvorevine od brana i drugi. U polju djeije eksploracije i ekspresije mogu jo ui: magneti sa brojnim predmetima privlaenja, neprivlaenja, sredstva i materijali za istraivanje i stvaranje znakova boja i bojenja, za stvaranje efekata svjetlosti i elektriciteta, te sredstva za istraivanje uvjeta za rast i razvoj bilja. Svi navedeni materijali dostupni su djetetu i odraslima u svakodnevnom kontekstu te su i vie nego prilagoeni i prikladni za poticanje istraivakog duha kod djece. Usprkos tome, kao to je ve prije spomenuto, elja za uenjem i istraivanjem proizlazi iz djeje znatielje i motovacije stoga je potrebno uvijek nastojati zadovoljiti njihovu neopisivu elju za novim znanjem i otkrivanjem omoguavanjem raznovrsnih i obogaenih materijala korienih na inovativne naine. Autorica Doen. Dobud navodi nekoliko naina na koje odgajatelj, ali i roditelj moe potaknuti igru i istraivanje kod djece sluei se prije spomenutim materijalima. Ponudu materijala i odgovarajuih aktivnosti klasificirala je u nekoliko skupina. Prvo spominje igre vodom sa dovoljno dodatnih elemenata kao to su: razliit slikovni materijal, papir, noii, ukrasni papir i drugi pogodan materijal za ljepljenje; boje i predmeti za bojenje, za stvaranje i istraivanje boja i predmeta kojima se moe bojiti; elementi za graenje namjenskih i nenamjenskih predmeta. Voda, a s njome i pijesak imaju izuzetnu vrijednost za djeja istraivanja i igre, a time i za njihov cjelokupan razvitak. Vana je i terapijska vrijednost vode i pijeska, pa ih tretiramo i kao elemente prevencije, odnosno kao doprinos djeijem uravnoteenju i ublavanju moguih pojava nesklada izmeu djeteta i njegove okoline.
8

Dijete doivljava vodu kao sredstvo kojim zadovoljava svoje osnovne potrebe, ali i u vidu raznih padalina ( kia, snijeg, tua, led, rosa). Voda je djeci privlana i stoga to je neoblikovana, podatna, difuzna i istodobno umirujua tvar s kojom je mogue djelovati na razne naine i s raznim drugim predmetima i materijalima. Druga skupina znaajnih materijala su: glina, tijesto, brano i slino. Kao to tjelesno uranjanje u pijesak ili toplu vodu djeluje oputajue, tako i uranjanje ruku u brano dovodi do ugode. Slino je zadovoljstvo zapaeno i u rukovanju tijestom, o emu svjedoi i injenica da djeca dugo ostaju u igri sa tijestom i esto se vraaju na to nakon drugih igara. Prva istraivanja tijesta, gline i plastelina odvijaju se u vidu gnjeenja, stiskanja, trganja, razvlaenja, udaranja po masi dlanom i akom, a prvi podaci, vani i za dijete i za odgajatelja, jesu djeja emocionalna reagiranja, kao i nain manipuliranja ( trga li npr. dijete od mase prstiima ili svim prstima ruke). Djeca takoer vole istraivanje i igru zvukovima koja predstavlja poetak uvoenja i uenja o svijetu glazbe. Najjednostavnije uvoenje u svijet zvukova bilo bi: poeti od zapaanja i razlikovanja onoga to dijete u okolini nalazi i uje u razliitim zvunim modalitetima ( jaina, boja, tempo...) da bi se time poboljala zvuna osjetljivost i uvelo ih u svijet oplemenjenih zvukova. Meu prvima stvarima koje dijete istrauje i i opaa u okolini je svjetlost, koja moe biti izvrsni izvor i stimulans za daljnje istraivanje i igru. Duga, kao fenomen kinog vremena s probijanjem sunca, takoer moe biti poznata barem nekoj djeci. Odgajatelj moe u pogodnim prigodama pokazati djeci neke jednostavne oglede o svjetlosti, to moe izazvati njihov interes i za pokazanu pojavu i pitanja Posebno zanimljiv materijal za dijete jest magnet zbog svojstava koja ga ine vrlo pogodnim za djeija istraivanja, a nakon otkrivanja nekih mogunosti dovoenja predmeta u odnos sa magnetom djeca i sama idu u izazivanje pronaenih uinaka ili u simboline prezentacije. Djeca u ovoj aktivnosti mogu istraivati: privlaenje metalnih predmeta pomou magneta, Postojanje magnetnih polova i privlaenje razliitih, a odbijanje istovrsnih polova; mogunost magnetiziranja i mnoge druge pojave. Ovakav materijal predstavlja temelj za daljnje i sloenije aktivnosti s djecom kao to je, na primjer, izrada magnetnog kompasa i istraivanje Zemljine magnetinosti i polarnosti. (Doen-Dobud, 1995.)

6. ZAKLJUAK

Prema rijeima svima nama poznatog mislilaca, velikog Aristotela, znatielja je, kao to je to sluaj i danas, podstakla prve mislioce na filozofska promatranja ivota. Njihovo uenje u poetku se odnosilo na tekoe koje su se prve prikazale njihovu umu; zatim, napredujui malo po malo, oni su proirili svoje ispitivanje na vanije probleme, kao to je postojanje mjeseca, sunca i zvijezda, a najzad i na nastanak svemira.(Aristotel, str.8,1960). Ako razmotrimo ovu izjavu u kontekstu djeteta moemo konstatirati da je uistinu znatielja onaj prvi motivator koji u njih inicira elju i potrebu za istraivanjem i uenjem o ivotu i okolini, kreui prvo od onih najosnovnijih i neposrednih doivljaja pa sve do onih apstraktnih, pomou kojih kasnije konstruiraju kompleksnije obrasce znanja i ponaanja. Igra je u ovom sluaju, kao djetetova prirodna aktivnost, ujedno i njegova osobna filozofija, njegov medij, zbog kojeg i uz koji uspjeva istraiti i saznati sve to ga zanima i sve to je poteklo zahvaljujui njegovoj znatielji. U periodu djetinjstva istraivanje i uenje mora se odvijati slobodno i u skladu s djetetovim interesima, ali i sposobnostima. Cilj ovih aktivnosti nije nagomilavanje pukog znanja ve cjelokupno napredovanje djetetove linosti. Iako igru moemo promatrati iz razliitih gledita, kao specifinu spoznajnu aktivnosti, kao matu ili kao neto kompleksnije, ona je u sutini najsvojstveniji nain izraavanja u djeteta zahvaljujui kojem ono ostaje zainteresirano, aktivno i prirodno. Iz tih je razloga igra, za razliku od formalnih oblika poduavanja, mnogo uspjenija aktivnost. Imajui na umu predkolsku ustanovu potrebno je razmisliti i o drugim okolnostima koje utjeu na ovaj nain djeejeg izraavanja. Tu nam se nameu razna pitanja, poput toga kakav odgajatelj treba biti, kada on treba poticati i intervenirati u igru koja bi trebala biti slobodna aktivnost, koje matarijale koristiti, kako organizirati aktivnosti i slino? Odgovori na ta pitanja mogu biti razni, ali jedina konstanta u njima jest odgajatelj koji je uz dijete na prvom mjestu najznaajniji sudionik u procesu uenja na ovoj razini. Odgajatelj kominicira, promatra, organizira, ali i potie djetetovo spontano stvaralako ponaanje. Priprema prostor prikladan za slobodu, igru i istraivanje, posredno predlaui sadraje, ali i potivajui djetetovu prirodnu ekspresiju i cjelovitost razvoja djeteta.

10

7. LITERATURA
1. Bognar, L. (1986). Igra u nastavi na poetku kolovanja, kolska knjiga: Zagreb 2. Bruner, J.S.,(1976). Proces obrazovanja;Pedagogija: Beograd 3. Doen-Dobud, A (2002): Odgoj i obrazovanje u djejem vrtiu; Pedagoko knjievni zbor; Zagreb. 4. Doen-Dobud, A. (1995): Malo dijete veliki istraiva; Alinea; Zagreb 5. http://www.skole.hr/ od 19.3.2013. 6. Huizing, J.(1974).Homo ludens;Matica Hrvatska: Zagreb 7. Kamenov, E.(1984). Predkolska pedagogija, Knjiga I. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva. 8. Kamenov, E.(1984).Intelektualno vaspitanje kroz igru;Zavod za ubenike i nastavna sredstva Beograd 9. Konvencija o pravima djeteta (NN-MU br. 12/93.) 10. Platon (1957). Zakoni, Bigz; Beograd 11. Prvi, I.,Rister M,(2003). Znatielja-pokreta spoznajnog razvoja; pretraivanje informacija na internetu: http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/180/ dostupno od: 19.3.2013. 12. Selimovi, H., Kari,E.(2011): Uenje djece predkolske dobi; Metodicki obzori 11, vol. 6(2011)1 13. Slunjski,E.(2008): Djeji vrti-zajednica koja ui; Spektar Media d.o.o.: Zagreb 14. Sombol, D.(2012), Stvarne ili nametnute razlike?; pretraivanje informacija na internetu: http://www.zzjzpgz.hr/nzl/67/ucenje.htm dostupno od:19.3.2013. 15. agud, M.(2002) : Odgajatelj u djejoj igri; K Novine; Zagreb 16. Trnavec,N.(1983). Deje igre, Deje novine; Gornji Milanovac 17. Viduka, B (2010). Istraivanje-to je to?;pretraivanje informacija na internetu: http://vbiostalebudalastine.com/index.php?option=com_content&view=article&id=50 &Itemid=66 dostupno od:19.3.2013.

11